Slika 1

1
1.1

Limesi, asimptote i neprekidnost funkcija

Limesi funkcija

Zajedniko svim varijantama limesa funkcije je da se opisuju (procjenjuju)

vrijednosti zadane funkcije u okolini neke vrijednost varijable. Promotrimo sliku 1.
Za funkciju s te slike, kad su x-evi blizu 4, vidljivo je da su f(x)-evi blizu 3 iako je f( 4) =
1.

S druge strane, kad su x-evi blizu 2, f(x)-evi su blizu 3 = f( 2). Dakle, vrijednosti f(x) oko
neke toke c iz domene funkcije mogu i ne moraju biti bliske vrijednostima f(c). Nadalje,
vidljivo je da 2 nije u domeni funkcije jer ta apscisa nema pridruene toke na grafu, ali
ipak moemo identicirati ordinatu 3 kao onu za koju vrijedi da kad je x blizu 2 su f(x)-evi
blizu te ordinate. Dakle, ima smisla pitati se kakvi su f(x)-evi za x-eve blizu nekog c ak i
ako c nije u domeni od f. Opis ponaanja vrijednosti f(x)-eva za x-eve blizu c zove se limes
funkcije f u toki c; ukoliko smo kao u gornja tri sluaja u stanju identicirati ordinatu L takvu
da su za x-eve blizu c ordinate f(x) blizu L, kaemo da taj limes postoji i piemo limx!c f(x) = L.
Za funkciju sa slike 1 stoga piemo: limx! 4 f(x) = 3, limx! 2 f(x) = 3,
limx!2 f(x) =
3.
Preciznije, limes funkcije f u toki c je, ako postoji, broj L takav da to je x
blii c (ali x 6= c), to je f(x) blii L. Dakle, znak
lim f(x) =
x!~

znai da to je x blie ~, to je
f(x) blie . Pritom podrazumijevamo da je x 6= ~, dakle ne ~
zanima nas to se deava za x =
(ako je ~ u domeni, to znamo odrediti izraunavanjem f(~),
1

(a)

(b)

Slika 2: Polarne koordinate u ravnini.

a ako nije, onda znamo da f(~) ne postoji ), nego kako se funkcija ponaa oko ~. Uvjet da
pitanje koliki je limx!~ f(x) ima smisla jest da je funkcija f denirana na nekom
intervalu oko ~ (kako bismo se x-evima iz tog intervala mogli pribliiti k ~ i
pritom izraunavati f(x)-eve), osim eventualno u samom ~.
Precizna denicija limesa funkcije f u toki c 2 R glasi:
1

Denicija 1 Neka je f denirana na nekom intervalu I oko c, osim eventualno u c.

Kaemo da f(x) tei prema L 2 R kad x tei u c, simboliki limx!c f(x) = L, ako za svaki " >
0 postoji > 0 takav da kad je x 2 I i 0 < jx cj < vrijedi jf(x) Lj < ". Ako moemo odrediti
takav realan broj L kaemo da f ima limes u c, a inae da limes od f u c ne postoji.

Iznos limesa limx!c f(x) graki odreujemo tako da naemo ordinatu L

(ako se moe takva nai) sa svojstvom da sve toke grafa od f za x blizu c
(osim eventualno toke s apscisom c) imaju ordinate blizu L. Vrijedi:
Teorem 1 Ako postoji broj L takav da je limx!c f(x) = L, onda je taj broj jedinstven.
Primjer 1 Funkcije f(x) = 2x + 1 i
g(x) =

4
x=0
2x + 1 x 6= 0

imaju isti iznos limesa u toki 0 (limx!0 f(x) = limx!0 g(x) = 1) iako je f(0) = 1, a g(0) =
4. Pripadni grafovi vidljivi su na slici 2.

Limesi u toki ne moraju postojati.

Primjer 2 Limes lim sin 1
x blizu nule i recimo pozitivan, onda je
x!0

ne postoji jer ako je

jako velik, a sinusi velikih brojeva se zbog periodinosti funkcije sinus ne pribliavaju nekom
odreenom broju.
1Iako se tehnika raunanja limesa esto svodi na uvrtavanje ~ u f , zapravo sam iznos f (~) ne utjee na iznos
limesa.

Denicija 2

f(x)
limx!c f(x) = limx!c

lim

x! 1

f(x) = limx!c+

Promotrimo jo jednom sliku 1. Za x-eve koji su blizu 7 a koji su malo manji od 7 ordinate
toaka grafa su blizu 2, dok su za x-eve blizu 7 a koji su malo vei od 7 ordinate toaka grafa
blizu 0. Dakle, limes limx!7 f(x) za funkciju iji graf je prikazan na slici 1, no kad bismo se
ograniili na pribliavanje x-eva k 7 samo s jedne strane mogli bismo identicirati po jednu
ordinatu koja bi bila limes. Takve situacije opisuju se pomou jednostranih limesa.

1.2

Jednostrani limesi

Ukoliko promatramo to se deava s f(x) kad su x-evi sve blii c, ali iskljuivo manji
(ili vei) od c, govorimo o jednostranim limesima. Pribliavanje x-eva broju c slijeva
oznaavamo s x ! c , a pribliavanje x-eva broju c slijeva oznaavamo s x ! c ribliavanje
x-eva broju c zdesna oznaavamo s x ! c+. Limes funkcije f u toki c slijeva je broj (ako
postoji) L = limx!c f(x) takav da to je x blii c, a da je pritom x < c, to je f(x) blii L. Analogno,
limes funkcije f u toki c zdesna je broj (ako postoji) L = limx!c+ f(x) takav da to je x blii c,
a da je pritom x > c, to je f(x) blii L. Formalnije
Neka je f denirana na nekom intervalu ha; ci. Kaemo da je limx!c f(x) = L,
ako za svaki " > 0 postoji > 0 takav da kad je x 2 ha; ci i 0 < jx cj < vrijedi jf(x) Lj < ". Neka
je f denirana na nekom intervalu hc; bi. Kaemo da je limx!c+ f(x) = L, ako za
svaki " > 0 postoji > 0 takav da kad je x 2 hc; bi i 0 < jx cj < vrijedi jf(x) Lj < ".
Tako npr. za funkciju iji graf je prikazan na slici 1 piemo
0.

limx!7 f(x) = 2 i limx!7+ f(x) =

Korisno je znati, a intuitivno je jasno da vrijedi:

Teorem 2 Limes limx!c

limx!c f(x)
f(x).

postoji ako i samo ako postoje oba jednostrana limesa

i limx!c+ f(x) i jednaki su. U tom sluaju vrijedi

f(x) = 8
1<x 0
Primjer 3 Neka je
x2;

x>0
< ex;
x + 2; x
1
:

Odredimo jednostrane limese u c = 0 i c =

1. Imamo:
2
2
2
limx!0 f(x) =(pravilo lijevo od nule je x )= limx!0 x =(za x blizu 0 je x blizu 0)=0; limx!
x
x
x
0+ f(x) =(pravilo desno od nule je e )= limx!0+ e =(za x blizu 0 je e blizu 1)=1.
Dakle, ne postoji limes limx!0 f(x) jer se jednostrani limesi u nuli razlikuju.
limx! 1 f(x) =(pravilo lijevo od 1 je x + 2)= limx! 1 (x + 2) =(za x blizu 1 je x + 2 blizu
1)=1;
2
x
2
limx! 1+ f(x) =(pravilo desno od 1 je x )= limx! 1+ e =(za x blizu
1 je x blizu 1)=1.
Dakle, postoji limes

f(x) i jednak je 1 jer su jednostrani limesi u

1 jednaki.

Odgovarajui graf prikazan je na slici 3.

Uz sluaj kad se lijevi i desni limes u toki c razlikuju, postoji jo jedna situacija
kad ne moemo nai broj L takav da je limx!c f(x) = L tj. kad taj limes ne postoji.
3

Slika 3
Primjer 4 Za varijable x blizu nule vrijednosti funkcije f(x) = 1 postaju proizvoljno velike
- ma koliko velik broj M zamislili, moemo nai x 0 takav da je 21 > 0. Primjerice, za
x
preskoiti vrijednost
M = 1000 moemo uzeti primjerice x = 0; 01 i dobit emo f(x) =
f(0; 01) = 10000 > 1000 = M.
x

Za sluajeve poput gornjeg ve smo ranije naveli da se radi o pojavi

vertikalnih asimptota grafa funkcije. Sad emo taj pojam precizirati.
1.3

Vertikalne asimptote i beskonani limesi funkcija

Oznaimo:
!c

za c 2 R znai da se pribliava broju c; nadalje

!

znai postaje jako mali (negativan), i to bez preciziranja koliko

(proizvoljno mali) - kaemo i da postaje proizvoljno malen;
! + 1
znai postaje jako velik, i to bez preciziranja koliko (proizvoljno velik) - postaje proizvoljno

velik.

S vertikalnim asimptotama smo se susreli kod racionalnih funkcija te kod logaritamskih

funkcija. Tada smo ih opisali kao vertikalne pravce, dakle pravce s jednadbom oblika
x = c;
4

u toki c beskonaan i piemo

lim f(x) = +1

x!c

ili
lim f(x) = 1
x!c

ako vrijedi: to je x blii c (a da je pritom x 6= c, to f(x) postaje neogranieno

vei (sluaj +1) odnosno neogranieno manji (sluaj 1). Jednostrani
beskonani limesi se deniraju analogno, s tim da gledamo samo da x bude to
blii c sa samo jedne strane (samo x > c odnosno x > c).
Denicija 3 (Vertikalne asimptote)

Denicija 4 (Beskonani limesi)

limx!c

koji imaju svojstvo da se graf funkcije oko vrijednosti varijable x = c uz njih priljubljuje bez da
se s njima poklapa (pri emu funkcija obino nije denirana u c). Smisao vertikalne asimptote je
da je za x blizu c vrijednost funkcije postaje jako velika ili jako mala to oznaavamo s
f(x)! + 1 odnosno f(x)!
1. Ovakve situacije opisuju se tzv. beskonanim limesima (koji
su vrsta nepostojeih limesa).
Kaemo da je limes funkcije f
Pravac x = c je vertikalna asimptota za funkciju y =

f(x) ako je bar jedan od jednostranih limesa limx!c f(x) i limx!c+ f(x) jednak +1 ili 1.

Matematiki precizna denicija beskonanih limesa je

Kaemo da je

f(x) =

1 (odnosno da je x = b

VA za f) ako vrijedi: za svaki M > 0 (gornja / donja granica za f(x) za koju elimo da se
proizvoljno poveava) postoji > 0 takav da kad god je 0 < jx cj < (x dovoljno blizu c, ali
x 6= c)

vrijedi

f(x) > M

odnosno
f(x) <

M:

Ideja gornje denicije je idua: za proizvoljno zadanu granicu vrijednosti za

funkciju ( M) moemo nai interval oko c (irine 2 ) takav da uvrtavanje x-eva
iz tog intervala u funkciju daje rezultate vee od M odnosno manje od M.
Ponekad se, kao kod funkcije f (x) =

1
x , deava da funkcija ima vertikalnu asimptotu, ali se s
jedne strane graf priljubljuje uz nju prema gore, a s druge prema dolje. Stoga je potrebno

uvesti pojam jednostranog limesa tj. limesa kod kojeg se varijabla funkcije ( x)
nekoj toki c pribliava samo slijeva (x ! c ) ili samo zdesna (x ! c+).
Denicija 5 (Jednostrani beskonani limesi) Kaemo da je limx!c f(x) = +1 ako vrijedi: za svaki M > 0 postoji
> 0 takav da kad god je jx cj
<

i x < c vrijedi

f(x) > M:

Kaemo da je limx!c+ f(x) = +1 ako vrijedi: za svaki M > 0 postoji > 0 takav da
kad god je jx bj < i x > c vrijedi
f(x) > M:
5

(a)

(b)

Slika 4: Polarne koordinate u ravnini.

Kaemo da je limx!c f(x) = +1 ako vrijedi: za svaki M > 0 postoji > 0 takav da
kad god je jx bj < i x < c vrijedi
f(x) <

M:

Kaemo da je limx!c+ f(x) = +1 ako vrijedi: za svaki M > 0 postoji > 0 takav da
kad god je jx bj < i x > c vrijedi
f(x) <

M:

Krae: limx!c f(x) = +1 ako to je x blii c i pritom je x < c, to f(x) postaje sve vei. Analogno
se mogu opisati ostale tri denicije. Tako je recimo x = 0 vertikalna asimptota za
1
f(x) = 1
jako velik kad je x blizu nule i pozitivan, a jako mali kad je x blizu nule i
negativan: limx!0 x1 = 1 i limx!0+ x1 = +1.
x

jer je x

Napomenimo da je mogue, iako nije uobiajeno, da funkcija posjeduje vertikalnu asimptotu

u toki domene; takoer postoje funkcije koje imaju vertikalnu asimptotu samo s jedne
strane tj. limes s druge strane je konaan. Primjeri takvih anomalija prikazani su slikom 4.

Od beskonanih limesa, dobro je zapamtiti sljedee:

lim a

=+

(n2

x 0+ x

N;

a = 0);
6

lim

a =+ 1
n

x!0

x!0

lim a = 1
n

lim log

x!0+

lim log

x!

0+

(n2

n paran; a = 0);
6
(n 2 N; n neparan; a = 0);
6
x = + 1 (0 < a < 1);
a

N;

x =1

(a > 1):

Vrijedi: ako je limx!c f(x) = a 6= 0 i limx!c g(x) = 0, onda je limx!c

a
kratko zapisuje s
0

=1

f(x)
g(x)

= 1. To se

f(x)

(za a 6= 0). Nadalje, ako je limx!c f(x) = a 6= 1 i limx!c g(x) = 1, onda je limx!c

To se kratko zapisuje s

g(x)

= 0.

=0
1
(za a 6= 1). Oprez: pri koritenju ova dva pravila ne smijete misliti da to pravilo znai da je

dozvoljeno dijeljenje s nulom ili s beskonanosti, ve se samo radi o skra

enom zapisu jednog svojstva limesa.

Kod racionalnih funkcija potencijalne vertikalne asimptote odnosno beskonani limesi funkcije
mogu se pojaviti u rupama u domeni (nultokama nazivnika). Vertikalna asimptota x = c e se
pojaviti tono u onim sluajevima u kojima je nakon skraivanja svih zajednikih faktora brojnika i
nazivnika broj b nultoka nazivnika, ali ne i brojnika. Skraivanje 2 faktora (x c) iz

brojnika i nazivnika pod limesom je dozvoljeno jer x 6= b (vidi deniciju) te stoga x c 6= 0.

f(x)
0
g(x) limes tipa
0 koji spada u
Ukoliko je limx!c f(x) = limx!c g(x) = 0, onda je limx!c
f(x)
f i g.
neodreene izraze. To znai da konani iznos limesa limx! g(x)

ovisi o funkcijama

Primjer 5 Limesi lim

pravilu ispada:

x +x

x!0 x

lim

x 1

x!1

su oba tipa 0 .

lim x2 + x = lim(x + 1) = 1
x!0
x!0
x

(jer je x + 1 blizu 1 kad je x blizu 0), a za drugi imamo

lim x 1

(jer je

1
x+1 blizu 2 kad

je

Vidimo dakle da limesi tipa

1.4

Za prvi prema gore opisanom

x!1

= lim

x!1 x

=1

+1 2

x blizu 1).
0
0 mogu davati razliite konane rezultate.

Horizontalne asimptote i limesi funkcija u beskonanosti

S horizontalnim asimptotama susreli smo se kod racionalnih funkcija te kod eksponencijalnih

funkcija. Tada smo ih opisali kao horizontalne pravce, dakle pravce s jednadbom oblika

y=L
koji imaju svojstvo da se lijevi odnosno desni dio grafa funkcije uz njih sve vie priljubljuje to
smo dalje lijevo odnosno desno. Pod lijevi/desni dio grafa mislilo se: dio grafa koji se odnosi
na jako male/jako velike vrijednosti varijable. Iz interpretacije grafa funkcije slijedi i drugaiji,

neto precizniji opis : pravac y = L je horizontalna asimptota funkcije y = f(x) kad za jako
male ili za jako velike x vrijedi f(x) L. U ovom poglavlju formalizirat emo tu deniciju.

Ako nas ponaanje funkcije f za jako male ili jako velike vrijednosti
varijable x, onda govorimo o limesima u beskonanosti. Oznaka
lim f(x) = L
x!+1

ita se limes funkcije f kad x tei u plus beskonanost je L i znai: to je x

vei, to je f(x) blii broju L.
2

Skraivanje razlomka je dijeljenje brojnika i nazivnika istim brojem, dakle moemo skratiti samo one
faktore za koje smo sigurni da nisu jednaki nula.

Denicija 6 (Horizontalne asimptote) Pravac y = L je horizontalna asimptota

lijevo/desno za funkciju y = f(x) ako vrijedi limx!+1 f(x) = L odnosno limx! 1 f(x) = L.

Matematiki precizna denicija limesa u beskonanosti glasi

Denicija 7 (Limesi u beskonanosti) Kaemo da je
lim f(x) = L
x!+1

ako vrijedi: za svaki " > 0 postoji M > 0 takav da kad god je x > M vrijedi
jf(x)

Lj < ":

Kaemo da je
lim f(x) = L

x! 1

ako vrijedi: za svaki " > 0 postoji M > 0 takav da kad god je x <
jf(x)

M vrijedi

Lj < ":

U obje denicije smisao broja " je da opisuje udaljenost f(x) do L za koju elimo da bude
proizvoljno mala, a da pritom moemo s x otii dovoljno daleko lijevo / desno (to je regulirano
postojanjem broja M). Moemo to izrei i drugaije: za proizvoljno zadanu maksimalnu greku
aproksimacije (") moemo nai vrijednost varijable ( M odnosno M) poevi od koje (udesno

odnosno ulijevo) aproksimacija vrijednosti f(x) s L daje greku manju od zadane.

Limesi u beskonanosti pojavljuju se primjerice u kemijskoj kinetici, u kojoj se ravnotena

koncentracija nekog reaktanta ili produkta B esto oznaava s [B] 1 i pod tim se misli na
= lim

[B]1
t!+1 B tj. koncentraciju nakon to je proteklo jako puno vremena. Od
limesa u beskonanosti, dobro je zapamtiti sljedee:

lim C = C;
x! 1

lim 1 = 0

(n 2 N);

xn

!1
x

lim a = 0 (0 < a < 1);

x

x!+1

lim

a =0

(a > 1):

x! 1

Nadalje, kod racionalnih funkcija lako je odrediti limese u beskonanosti.

Ideja postupka je da kad je x jako velik (ili jako mali)
onda u vrijednosti
polinoma dominira vodei lan (primjerice: ako je f(x) = x2 + 3x + 2 onda za jako
velike x imamo x2 >> 3x + 2 te je f(x) x2). Stoga imamo
n
n 1
n
lim

+ : : : + a1x + a0 = lim anx

anx + an 1x
m

x! 1 bmx

m 1

+ bm 1x

+ : : : + b1x + b0

x! 1 bmx

= lim an

xn m:

x! 1 bm

Posljednji limes je 0 ako n < m, a za n = m je jednak bamn . Stoga sve racionalne funkcije kojima nazivnik
nema manji stupanj od brojnika imaju horizontalne asimptote (i to istu lijevo i desno).

Ako je nazivnik veeg stupnja od brojnika ta asimptota je x-os.

8

Napomenimo da, kao i limesi u nekoj toki c 2 R, limesi u beskonanosti

takoer ne moraju postojati. Jedan takav sluaj su beskonani limesi u
beskonanosti. Ako f(x) postaje proizvoljno velik (malen) to je x vei,
piemo limx!+1 f(x) = +1 odnosno limx!+1 f(x) = 1. Analogno,

Primjer 6

lim f(x) = L

x! 1

znai da to je x manji, to je f(x) blii L.

Zadatak 1 Formulirajte rijeima to znae oznake limx! 1 f(x) = +1 i limx! 1 f(x) =
1.

Od beskonanih limesa u beskonanosti, dobro je zapamtiti sljedee:

n

lim x = +1

za paran n;

!1

za neparan n;

lim x = 1
!1
x!+1

(a >

+1

1)

lim a = +1 (0 < a < 1);

x +

lim ax =

!1

lim log a x = +

(a > 1);

!1

lim loga x = 1

(0 < a < 1):

x!+1

Moe se desiti i da se limes funkcije u beskonanosti ne moe opisati niti kao beskonaan.

Limesi limx! 1 cos x ne postoje: oito nisu beskonani jer kosinus poprima samo

vrijednosti izmeu 1 i 1, a zbog periodinosti se ne moe identicirati nikoji broj

kojem bi se vrijednosti cos x pribliavale za jako velike ili jako male vrijednosti
varijable.
Treba biti oprezan i oko pitanja smislenosti ispitivanja nekog (ili oba) beskonana limesa.

Primjer 7 Nema smisla pitati koliki je i postoji li limx! 1 loga x jer nema smisla

uvrtavati nikoje, pa dakle ni jako male, negativne brojeve u logaritam.

1.5

Kose asimptote

Ponekad se za graf funkcije moe uoiti pravac koji nije horizontalan, a

ima svojstvo da se graf uz njega priljubljuje sve vie to su vrijednosti
varijable vee ili manje. Tada govorimo o kosoj asimptoti.
Kad e pravac y = kx + l biti kosa asimptota za funkciju y = f(x), recimo desno? Za
poetak, f mora biti denirana do +1 i ne smije postojati desna horizontalna asimptota (ne
smije postojati
f (x)

lim x!+1 f(x)).

elimo da bude

f(x) kx + l za jako velik e x tj. da bude

k+ lx k i f(x) kx l za jako velike x. Stoga imamo

Denicija 8 (Kose asimptote) Pravac y = kx + l je kosa asimptota desno za funkciju y

= f(x) ako vrijedi
k = lim f(x)
x!+1
x
i
l

lim (f(x)

kx):

x!+1

Analogno, pravac y = kx + l je kosa asimptota lijevo za funkciju y = f(x) ako vrijedi

k=

lim f(x)
x

x! 1

l = x lim (f(x) kx):

!1
2

x +1

Primjer 8 Neka je f : R ! R, f(x) = x

. Tada je
lim

f(x)

x! 1

= lim

dakle k = 1. Sad moemo dalje raunati

x! 1

lim (f(x)

x! 1 x

x +1

5x

= 1;

5x + 1

x +1
kx) =

x! 1

x 5

lim

= lim

x! 1 x

=5

tj. l = 5. Stoga je pravac y = x + 5 kosa asimptota (i lijevo i desno) za funkciju f.

Napomenimo da se moe desiti da se moe izraunati k, ali ne moe izraunati l. U tom

sluaju naravno nema kose asimptote.

Za kraj prie o ponaanju funkcija u beskonanostima, zakljuimo: horizontalne i kose

asimptote, ako postoje, omoguuju aproksimaciju funkcije konstantnom odnosno anom
funkci-jom. Na jednoj (lijevoj ili desnoj) strani funkcija moe imati najvie jednu asimptotu,
dakle ne moe imati istovremeno horizontalnu i kosu. S druge strane, lijeva i desna
asimptota ne moraju se poklapati te imamo sljedee mogue kombinacije:

Funkcija nema ni horizontalnih ni kosih asimptota;

Funkcija ima samo jednu horizontalnu ili kosu asimptotu za obje strane;

Funkcija ima samo jednu horizontalnu ili kosu asimptotu, ali samo
lijevo ili samo desno, a na drugoj strani nema asimptota;

Funkcija ima dvije asimptote, jednu lijevu i jednu desnu, a svaka je ili
horizontalna ili kosa.

Ni horizontalne ni kose asimptote nema smisla traiti ako funkcija nije denirana do 1
(tada nema smisla traiti lijevu) odnosno do +1 (tada nema smisla traiti desnu).
Specijalno, za dva sluaja najea u primjenama, ako je funkcija denirana na
segmentu, ne moe imati ni horizontalnih ni kosih asimptota, a ako je denirana na h0;
+1i ili na [0; +1i, onda moe imati samo desnu horizontalnu ili kosu asimptotu.
10

1.6

Svojstva limesa i neki vani limesi

Intuitivno je jasno da ako je za x blizu c (moe biti i c = 1) f(x) blizu L1, a g(x) blizu
L2, da je onda i f(x) g(x) blizu L1 L2, f(x)g(x) blizu L1L2 i f(x) L1 (ovo posljednje g(x) blizu L2
naravno samo za L2 6= 0 jer su rezultati limesa realni brojevi za koje nije dozvoljeno

dijeljenje s
nulom). Kao i obino u matematici, svojstva na koja nas intuicija navodi da bi morala vrijediti
moraju se dokazati. Vjerovali ili ne, gornja svojstva se stvarno mogu dokazati te vrijedi

Teorem 3 Neka postoje limx!c f(x) i limx!c g(x), gdje je c 2 R, c = +1 ili c = 1. U

tom sluaju postoje i limesi limx!c (f(x) + g(x)), limx!c (f(x) g(x)) i limx!c (f(x) g(x)) te
vrijedi:
lim (f(x) + g(x)) = lim f(x)
x!c

lim (f(x)
x!c

+ lim g(x);

x!c

x!c

g(x)) = lim f(x)

x!c

lim g(x);
x!c

lim (f(x) g(x)) == lim f(x) lim g(x):

x!c

x!c

Nadalje, ako je limx!c g(x) 6= 0 , postoji i

lim

x!c

f(x)

limx!c f(x)

i jednak je limx!c g(x) .

Zapravo, ta smo svojstva koristili ve u opisu postupka za raunanje
limesa racionalnih funkcija, a slijedi jo jedan primjer.
2 x
x+x e
x blizu 0, kosinus mu je blizu 1 te je limes
Treba izraunati
Primjer 9

lim

x!c g(x)

x!0 cos x . Kad je

nazivnika 1. Kad je x blizu nule, onda su x i x2 blizu nule, a ex je blizu 1 te je

brojnik blizu 0 + 0 1 odnosno limes brojnika je 0 (kad x tei u nulu). Stoga je
lim x + x2ex = 0 + 0 1 = 0:
1
x!0 cos x
p
Kako bismo izraunali limes
sin x ? Nije primjenjivo nijedno od etiri pravila iz
limx!0
teorema jer u teoremu nije navedeno pravilo za odreivanje limesa kompozicije funkpcija. No,
opet e se potvrditi to intuicija nalae: kad je x blizu 0, onda je sin x blizu 0 te je sin x blizu
0 = 0 tj. na limes iznosi nula. Moe se dokazati da vrijedi
Teorem 4 Neka postoji limes limx!c f(x) = L i limy!L g(y) = L

. Tada je

lim g(f(x)) = g(lim f(x)) = L :

x!c

x!c

Pomou gornja dva teorema mogu se izraunati mnogi limesi, no

problemi nastaju ako pravila ne primjenjujemo u skladu s gornjim
teoremima tj. ne pazimo na uvjet o postojanju limesa.
1

Primjer 10 Neka je f(x) = sin x i g(x) = sin x . Za x ! 1 ne postoji niti limes limx! 1 f(x)
niti limx! 1 g(x), ali postoji limx! 1 f(x)g(x) = limx! 1 1 = 1.

Dakle, mogue je da postoji limes produkta iako pojedinani limesi ne

postoje (jedan ili oba). Isto vrijedi i za ostala svojstva iz teorema.
11

Ponekad indirektno moemo zakljuiti koliki je limes, primjenom tzv. teorema

o sendviu. On u biti kae da ako znamo da je za x-eve iz nekog intervala oko c
f(x)

g(x)

h(x)

i ako znamo da je
lim f(x) = lim h(x) = L;
x!c

onda je i

x!c

lim g(x) = L:
x!c

Primjer 11 Znamo da je za svaki x

Stoga je i za sve x > 0

Kako je limx!+1

= lim

x!+1 x

sin x

1:

1 sin x 1
x
x
x :
= 0 slijedi i da je

lim sin x = 0:
x!+1
x

Analogno bi se vidjelo da je i
lim sin x = lim cos x = 0:
x! 1
x! 1
x
x
Za izraunavanje raznih limesa osobito korisno je znati sljedea tri vana limesa:

lim
x!0

sin x

ex

lim

= 1;

x
1

x!0

lim

1+

= 1;

= e

x! 1

(posljednji limes moe se uzeti kao denicija broja e!).

cos x
Primjer 12 Izraunajmo limx

ln(1+x)

2x

limx!

x!0

4
x!0

x!0

x2

lim

1 cos x

2 sin

= lim

lim

ln(1 + x)
x

x!0
!1
x

lim

x 1
x+1

x2

lim

x
x

1+

xx+1 2

sin

!1

12

lim

y!0

y
e

sin 2

= lim

lim

2 x!0

= fy = ln(1 + x
)g =
1

!1

x 2

= lim 2

! 11

x
x 1

limx

1
=

x
x

12 =

1
;

= 1;

( x) ( 1)

e1
=

1.7 L'Hpital-ovo pravilo

est problem pri izraunavanju limesa su tzv. neodreeni izrazi

0 i 1 . Ti izrazi zovu se
neodreeni jer daju razliite konane rezultate ovisno o funkcijama zbog kojih su se pojavili te
nije mogue direktno zakljuiti koji je konani rezultat limesa. U neodreene izraze spadaju

i0

1, 11, 00, 01 i jo neki, no veina se uz odreene manipulacije mogu svesti

1

1, +1
na tipove 0

i 1 . Iako se u nekim sluajevima, primjerice kod raunanja limesa racionalnih

funkcija, dosta lako ispetljati iz problema i izraunati takve limese do kraja, ipak se esto
radi o dosta mukotrpnim raunima koji se obino mogu izbjei koritenjem sljedeeg teorema:
Teorem 5 (L'Hpital-ovo pravilo) Neka su oba limesa limx!c f(x) i limx!c g(x) jednaka
f (x)
1, te ako je
0 ili su pak oba beskonana. Ako postoji limes limx!c g0(x) ili ako je jednak
0

g 0(x) = 0 za x-eve iz nekog intervala oko c, onda vrijedi

6
lim f(x) = lim f0(x) :
x c

g(x)

!
2 ln x

Primjer 13 Limes lim

x!1 x 1

g 0(x)

0
0

je tipa
lim
x!1

. Primjena L'Hpital-ova pravila daje:

2
2 ln x
= lim x = 2:
x 1
x!1 1
0

U teoremu uvjet ako postoji je naglaen, jer postoje situacije kad limes

lim

f (x)
x!c

f(x)
limx!c g(x) .

g (x)

ne

postoji, ali ipak postoji limes

Primjer 14 Pokuaj izraunavanja limesa
lim x + sin x
x

x! 1

(koji je tipa 1
1 ) L'Hpital-ovim pravilom daje:
lim x + sin x = lim (1 + cos x):
x! 1

x
lim

Posljednji limes ne postoji iako postoji

vanje sinusa - koji je broj izmeu 1 i
1-

limx! 1

= 1).

x! 1
x+sin x

1 (jer za jako velike x dodax+sin x

nema bitan utjecaj na limes, vrijedi limx! 1 x =
i jednak je

x! 1

Takoer, L'Hpital-ovo pravilo smije se primjenjivati samo na limese kvocijenata

funkcija

koji su tipa 0

0 ili

Primjer 15 Imamo limx!1

1
1

.
x2

x 5

jer je

1 u prirodnoj domeni funkcije kojoj raunamo

limes. Da smo ili primijeniti L'Hpital-ovo pravilo bez provjere uvjeta

da se radi o limesu tipa
2x
0
0

ili 1 (a ovdje to nije sluaj) dobili bismo

lim

x!1 x 5

= lim

= 2:

x!1 1

13

tj. koncentraciju p
kad

Pomou L'Hpital-ova pravila moemo pokazati da eksponencijalna

funkcija s bazom a > 1 bre raste od svake potencije tj. da vrijedi
n x

lim x a = 0:
x!+1

Limesi se i u primjenama koriste za procjenu graninog ponaanja.

Primjer 16 Molarni toplinski kapacitet dvoatomnog idealnog plina konstantnog volumena opisan

je formulom

V;m

= R+

eh =(kT )

kT

(eh =(kT ) 1)

Pritom su R, h, k i
konstante. elimo li opisati molarni toplinski kapacitet pri vrlo niskim
C
2
temperaturama, treba izraunati lim
1)
T !0K+
V;m tj.
!=
T !0K+
2 +
2
lim

2
5R

kT

5
R

kT

= (L'Hpital) =

R + lim

(ex 1)

2x + x

(x ima jedinicu J K
2

R + lim
x!+1

=}

Ako

x e

eh =(kT )

2 x

(eh =(kT ) 1)

T ! 0K+, onda x ! +1

kT .

lim

mol 1 ). Stoga je
=

eh =(kT )

T !0K+

Radi lakeg raunanja oznaimo x = h

}

(eh =(kT )

= (L'Hpital) =

2
5

(2x + x )e
R+

R+

lim

x!+1

lim

x
=

2e (e 1)
2 + 2x

x
2
x!+1 2e 2
x!+1 2e
= (L'Hpital) = 5 R + lim 2 = 5 R + 0 = 5 R:
x!+1 2ex
2
2
2

Dakle, pri vrlo niskim temperaturama molarni toplinski kapacitet dvoatomnog

idealnog plina konstantnog volumena iznosi priblino 2; 5R.
Zadatak 2 Kakav je molarni toplinski kapacitet dvoatomnog idealnog plina

konstantnog volu-mena za jako visoke temperature?

Zadatak 3 Ovisnost koncentracije c produkta C reakcije A + B > C o vremenu u

sluaju reakcije drugog reda (prvog u A i prvog u B) dana je formulom

c(t) = ab

1 e(b a)kt
:
a be(b a)kt

Pritom je a poetna koncentracija reaktanta A, b je poetna koncentracija reaktanta B, a k je

koecijent brzine reakcije (ima pozitivan iznos).

Odredite c1 reakcija ode do kraja.

Uputa: odvojeno promatrajte sluajeve a > b, a = b i a < b.

Rjeenje: c1 bit e jednaka manjoj od poetnih koncentracija
14

1.8

Neprekidnost funkcija

Na poetku ovog poglavlja, vezano uz sliku 1, utvrdili smo da kad je toka u kojoj traimo
limes u domeni funkcije, limes u toj toki moe i ne mora biti jednak vrijednosti funkcije u

njoj. Tako smo sa slike 1 utvrdili da je limx! 4 f(x) = 3 6= f( 4) = 1 i limx!7 f(x) ne postoji, dok
je f(7) = 0, a limx! 2 f(x) = 3 = f( 2). Posljednja situacija je ea, a i ljepa - sa slike
vidimo da pri crtanju grafa prolaskom kroz toku s apscisom 2 ne moramo podii

ruku s papira odnosno da graf prirodno prolazi kroz odgovarajuu toku.

Takvo svojstvo zove se neprekidnost. Preciznije:

Denicija 9 (Neprekidnost) Funkcija f je neprekidna u toki c svoje domene ako vrijedi

limx!c f(x) = f(c).

Ako je c u domeni od f i limx!c f(x) 6= f(c), onda kaemo da f u c ima prekid. Funkciju
koja je neprekidna u svakoj toki svoje domene zovemo neprekidnom funkcijom.

Uobiajeno je toke prekida identicirati kao apscise mjesta na kojima

smo pri crtanju grafa morali podii ruku s papira, no primijetimo da se
pitanje (ne)prekidnosti funkcije odnosi samo na elemente domene.
1

Primjer 17 Funkcija f(x) =

nema prekid u 0 iako pri crtanju grafa kod apscise 0 moramo

podii olovku s papira. 0 nije u domeni pa je besmisleno pitanje ima li ili nema funkcija
Naime, prekid u 0.
Obzirom na deniciju, postoje dva mogua uzroka prekida funkcije nekoj toki c svoje
domene:
Ne postoji limes limx!c f(x) pa ne moe biti jednak f(c) - primjer je toka c = 7

za funkciju iji graf je na slici 1;

limx!c

ako pritom postoje jednostrani limesi

limx!c+ f(x)
f(x), onda govorimo o prekidu prve vrste ili skoku, a ako bar jedan od ta dva

jednostrana limesa ne postoji (ili je beskonaan), govorimo o prekidu

druge vrste ili bit-nom prekidu;

Limes limx!c f(x) postoji, ali je razliit od f(c) - primjer je toka c = 4 za funkciju iji graf je
na slici 1; u ovakvom sluaju govorimo o uklonjivom prekidu jer bismo promjenom
denicije f(c) iz trenutne vrijednosti u vrijednost limx!c f(x) dobili funkciju
neprekidnu u c.

Posljedica svojstava limesa je da se neprekidne funkcije pristojno

ponaaju kad ih kom-biniramo. Preciznije:
Teorem 6 Ako su funkcije f i g neprekidne u toki c, onda su i njihov zbroj,
razlika i produkt funkcije neprekidne u c. Ako je uz to i g(c) 6= 0, onda je i
kvocijent f =g takoer funkcija neprekidna u toki c.

Ako je funkcija f neprekidna u toki c i funkcija g neprekidna u toki f(c),

onda je i kompozicija g f neprekidna u c.

15

Velika veina funkcija koje se pojavljuju u primjenama matematike u kemiji su neprekidne

funkcije. Ipak, postoje i neke iznimke. One se pojavljuju najee u obliku skokova tj. prekida
prve vrste jer se obino radi o nagloj promjeni vrijednosti neke zikalne ili kemijske veliine.
Najtipinije toke prekida imamo na granicama faza odnosno pri faznoj tranziciji.

Denicija 10 (Derivacija)

Primjer 18 Promotrimo ovisnost gustoe neke iste tvari o temperaturi T (pri konstantnom tlaku). Tada
ima dvije toke prekida (skoka), i to pri temperaturama ledita i vrelita ( Tf i Tb). Skok (pad gustoe) pri
Tf (razlika lijevog i desnog limesa od u Tf ) je u pravilu manji od
onog pri Tb. Unutar pojedine faze se gustoa mijenja neprekidno u ovisnosti o T . Primijetimo

ovdje da zbog mogunosti supostojanja dviju faza ovdje nemamo pravu funkciju
- temperaturama T i T

p
f pridruene su dvije gustoe koje odgovaraju dvjema supostojeima fazama
promatrane tvari pri toj temperaturi.

Gotovo sve funkcije koje susreemo u primjenama su na veem dijelu

domene neprekidne i imaju najvie konano mnogo prekida - takve
funkcije zovemo po dijelovima neprekidne funkcije.

Teorem o meuvrijednostima i ekstremima garantira da svaka neprekidna funkcija

kojoj je domena segment [a; b] postie svoj globalni minimum i globalni maksimum te
da su jedine mogue toke promjene predznaka funkcije njene nultoke.

1.9

Derivacija kao limes

f

Sad konano moemo dati preciznu deniciju derivacije funkcije

u toki c:

f(x) f(c)

Ako postoji limes

limx!c x c
i f je denirana na nekom f
intervalu koji sadri c, onda se taj limes zove derivacijom funkcije u toki c i oznaava s f0(c)
ili d f
dx

(c):

Posljedica ove denicije je da se derivacija ne denira u rubovima domene funkcije ako je ta

domena segment [a; b] jer u njima ne moemo traiti obostrani, nego samo jednostrane limese.

Sad je lako vidjeti kad derivacija ne postoji. Mogui sluajevi su:

1. Limes limx!c

f(x) f(c)
x cje beskonaan - u Cartesiusovom koordinatnom sustavu to znai

vertikalnu tangentu na graf od f u toki s apscisom c.

p
f(x) f(c)
f(x) = 3
x u c = 0: lim
= lim
x!c

x c

x!0 x

Primjer je derivacija funkcije

= lim

x 2=3 = + .

x!0

2. Ako funkcija ima prekid u toki c , onda limx!c f(x) 6= f(c)

pa brojnik u

f(x) f(c)
lim

x!c

x c

nema limes 0, dok nazivnik ima limes nula te je limes beskonaan.

Dakle, ako funkcija ima prekid u c, onda ne postoji f0(c).

3. Limes limx!c

f(x) f(c)

postoji jer se limes slijeva i limes zdesna ne podudaraju - ge-ometrijski se radi o

pici na grafu. Primjer je derivacija funkcije f(x) = jxj u toki
c = 0 limx!0

x
limx!0+ x
3

x c ne

f(x) f(c)
x c

jxj
= limx!0

lim

, to je slijeva jednako

x!0 x

= 1

, a zdesna

= 1.

Uoite da se radi o limesu koecijenta smjera sekante u Cartesiusovom koordinatnom sustavu.

16

Drugi od nabrojanih sluajeva povlai da je neprekidnost nuna za postojanje derivacije:

Teorem 7 Ako funkcija ima derivaciju u nekoj toki, onda je i neprekidna u toj toki.

Obrat ne mora vrijediti, tj. postoje neprekidne funkcije koje nemaju derivaciju u nekoj toki.
Najjednostavniji primjer opisan je treim od nabrojanih sluajeva nepostojanja derivacije.

Vjebe radi, izvedimo svojstvo aditivnosti derivacija iz denicije derivacije.

Primjer 19 Neka su f i g derivabilne u c te neka je h = f +g tj. za sve x je h(x) = f(x)+g(x).

h(x) h(c)
f(x) + g(x) f(c) g(c)
Tada imamo:
0
= lim
=
h (c) = lim
x!c
x!c
x c
x c
= lim f(x) f(c) + lim g(x) g(c) = f0(c) + g0(c)
x!c
x!c
x c
x c
tj. pokazali smo da je
0
0
0
(f + g) (c) = f (c) + g (c).
Zadatak 4 Dokaite svojstvo homogenosti tj. formulu

(Af) (c) = A f (c) (A je konstanta, f

je funkcija derivabilna u c, a Af je funkcija denirana s (Af)(x) = A f(x)).

Jedan od najvanijih teorema o derivacijama je

Teorem 8 (Teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha; bi i neprekidna
na [a; b] , onda postoji c 2 ha; bi takav da je f 0(c) =

f(b) f(a)
b a

Geometrijski gledano teorem kae da emo za derivabilnu funkciju i

njenu proizvoljnu sekantu moi nai toku na grafu (izmeu toaka koje
odreuju sekantu) takvu da je tangenta u toj toki paralelna toj sekanti.

17