ZAVIAJNI MUZEJ T R EB IN JE

T R I B UN I A
Prilozi za istoriju, arheologiju, etnologiju, u m je tn o st i ku ltu ru
Beilagen zur Geschichte, Archaologie, Ethnologie, K unst und K ultur
Contributi per la storia, l'archeologia, l etnologia, l'arte e la cultu

5 1979.

Vlasnik i izdava:
Zaviajni muzej T rebinje

'IMBUNIA

Redakcija:
d r Pavao Aneli, E sad Arnautovi, oro Odavi,
Veseljka Popovevi, m r M a rijan Sivr.i

Glavni .i o d g o v o m i urednik:
m r M a rija n Sivri

Likovna o prem a:
Ljubo Milojevi

Lektor:
Milivoj B ekan

K orektori:
oro Odavi i Milivoj Bekan

Izvode prevela na n je m a k i jezik:

H eide Lueti, prof.

O va j b r o j s u su jin a n sira li: R e p u b l i k a z a je d n ic a za n a u n i rad S R B iH ;

R e p u b l i k a za je d n ic a k u l l u r e S R B iH ; O p t i n s k a S I Z k u l t u r e T r e b i n je

S T U D I J I 1E

Vukosava ATANACKOVI-SALI

A N T I K I D IL U N T U M U SVETLU N O VIH A R H E O L O K IH
IS T R A iV A N J A (S T O L A C I TR E B IM L JA ]
U toku nekoliko poslednjih godina, poev od 1972. p a do
1976, obavljena su intenzivna zatitna arheoloka istraivanja i iskopavanja na lokalitetim a u Stocu, a neto ranije, 1964. godine, i sondana istraivanja u Trebim lji kod Ravnog. Svi ovi zahvati su bili
prouzrokovani ubrzanim tem pom izgradnje in d u strijsk ih i drugih
objekata, sem istraivanja u Trebim lji koja su preduzeta n a inicijativu Zaviajnog m uzeja u Trebinju. Krae zatitne intervencije
bile su obavljene i u okolini Stoca i to: 1958. godine n a m anjoj antikoj nekropoli na Rivinama; 1974. godine n a p raisto rijsk o m tum ulu n a Prevorcu kod Blaca, te vie uviaja na antikim lokalite
tim a u Njivicam a na Poplatu, u Borojeviim a i H odovu.1 Kod
zatitnih intervencija sluba zatite Regionalnog zavoda u M ostaru
bila je stavljena pred vrlo odgovoran i teak zadatak, kako bi spreila dalje unitavanje arheolokih spomenika, a isto tako prikupila
arheoloke p redm ete i odgovarajuu dokum entaciju. Meu ovim
zahvatima, pored nalaza praisto rijsk ih k u ltu ra na airima u Stocu,2
vidno m esto zauzimaju antiki nalazi n a p o d ru ju areala antikog
grada u Stocu i okolini, a takoe i u Trebimlji.
K rajem prolog veka 1892, 1893. do 1895. godine, vrena
su u Stocu obim na arheoloka iskopavanja, koja je zapoeo .
1 Izvjetaj sa navedenih lokaliteta nije mogue o b uhvatiti ovim radom ,
zbog obilnosti novih arheolokih nalaza, ali se nalazi u p r ip re m i za n a u n u
o b rad u kod autora.
2 O n alazim a praistorijsk ih k u ltu r a vidi navedenu litcratu ru, u kojoj
su dati p r elim in arn i izvetaji, a o b ra d a celokupne arheoloke d o k u m e n tac ije
i m a te rija la je u p rip re m i kod autora. Lit. V. Atanackovi-Sali, Stoiac,
Cairi, Hercegovina naseije neolita i ranobron zan og doba, rim ski grobovi,
Arheoloki pregled 15, Beograd 1973, str. 16 19; Isti, A rheoloki pregled 18,
B eograd 1976, str. 2428; Isti, K ontin u itet p raisto rijsk o g n aselja na lokalitetu
Cairi u Stocu, M aterijali (sa X kongresa arheologa), Prilep 1976, str. 8390.

Truhelka,3 a nastavio F. Fiala,4 iji su rezultati poznati u strunoj

literaturi. Pojedinane arheoloke nalaze epigrafskog k a ra k te ra daje
K. Pa,5 a kasnije, 1935. godine, D. Sergejevski p u b likuje novi natpis
iz Tebim lje u kojem se prvi p u t navodi naziv m u n i c i p i u m Di l u n t u m , 6 a 1948. godine i nove nalaze iz Stoca.7 0 Stocu i Trebim lji piu i rasp ra v ljaju sam o n a osnovu d o tad a n jih nalaza D.
Sergejevski,8 E. Paali,9 I. B ojanovski,10 i . Basler," kada govore
0 prolazu antike ceste i o antikim lokalitetim a n a p o d ru ju municipija D iluntum a. Stoji injenica da je od prvih arheolokih istraivanja i nalaza p a do danas proteklo dosta vrem ena. N ajnoviji
nalazi antikih osta ta k a na tere n u Stoca i Trebim lje ponovo su
zainteresirali s tru n ja k e da se o ovom a k tuelnom p roblem u pie
1 govori na regionu Hercegovine.
STOLAC
Antiki Stolac, prem a dosadanjim arheolokim nalazima, nastao je po svoj prilici jo u I veku n.e. U prilog ovom d a tira n ju
ide nalaz jednog nadgrobnog n atpisa na k am enom cippusu iz Stoca,
naen u junom delu grada, u jednoj b ran i za vodu. Ovaj natpis
je publikovao D. Sergejevski.12 U n atp isu se navodi Tito Flavio
3 . T ruhelka, Prilozi rim sk o j arheologiji Bosne i Hercegovine, II. Rimske razvaline kod Stoca i u okolici, Glasnik Z em aljskog m u z eja (GZM) IV,
S arajevo 1892, str. 350365; Isti, WM I, str. 284296.
4 F ra n jo Fiala Prilozi rim sk o j arheologiji Hercegovine, GZM, S arajevo
1893, str. 511517; Isti, WM III, str. 279; Isti, GZM S arajevo 1895, str. 370
375; Isti WM V, str. 169 i dalje.
5 C. Patsch, Nove rim sk e epigrafske teevine iz Bosne i Hercegovine,
GZM, S araje v o 1900, str. 166172 = WM, V III, str. 102; Isti, Pojedinani
nalazi dz rim sk og doba, GZM 1902, str. 10, si. 11 = WM IX, str. 171 i dalje.
6 D. Sergejevski, Iz rim s k e arheologije, I. M unicipium D iluntum , GM
XLVII, S arajevo 1935, str. 17 18, Tab. IV, si. 1.
7 D. Sergejevski, Nove akvizicije od jeljenja klasine arheologije Z em alj
skog muzeja, GZM N.S. sv. I l l , S araje v o 1948, str. 167 169.
8 D. Sergejevski, R im sk a cesta N arona-Leusinium, GZM N.S. sv. XVII,
S arajevo 1962, str. I l l 113.
9 E. Paali, Antika naselja i kom u nikacije u Bosni i Hercegovini, S a
rajevo 1960, v. za T rebim lju, str. 63, za Stolac, str. 6566.
10 I. Bojanovski, Mogorjelo rim sk o Turres, 2. Gdje je bio D ilu ntum
(Dalluntum), GZM, S arajevo 1969, str. 146150; Isti, R im sk a cesta N a ro n a
Leusinium kao p r im je r sa o b ra a jn o g kontinuiteta, G odinjak C entra za
b alkanoloka istraivanja, knj. X, knj. 8, S arajevo 1973, str. 151152; Isti,
Rim ski n atpisi iz doline Trebinjice, T ribunia 3, T re b in je 1977, cf. T re b im lja
(Popovo polje) str. 8287.
11 . Basler, Rim sko naselje u Stocu, Slovo Gorina br. 4, Stolac 1976,
str. 2526.
12 D. Sergejevski, Nove a k v iz ic ije . . . GZM, 1948, str. 169; Isti, Vodi
po zbirci k a m e n ih spom en ika Zem aljsko g m uzeja u S arajevu, S arajevo 1947,
str. 16, spom enik br. 583; D. Rendi-Mioevi, Ilirsk a on o m a stik a na latinskim n a tp isim a Dalmacije, Split 1948, str. 47 (kao p r im e r ro m anizacije ilirske onom a sti k e formule); A. i J. ael, Inscriptiones L atinae quae in Jugo
slavia in te r annos MCMXL et M C M L X
L ju b ljan a 1963, Situla 5, br. 117.

Blodi filio Plasso p atri . . ., koji je dobio pravo graanstva za vreme jednog od careva iz roda Flavijevaca, znai kraje m I veka n.e.13
Opeke sa igovima p rivatnih italskih radionica Q.C. Ambrosius,
Pansiana, Solonas i dr., naene u rim skim zgradam a u Stocu, i opeke
sa igovima Ti. Pansiana i C. Titi H erm erotis iz Graca kod Neum a,
d a tir a ju se u I v.n.e.14 Na osnovu ovih nalaza moe se sa sigurno.u
izvesti zakljuak da su neke od graevina (kua sa mozaicima i m ala
kuica br. 2 u Stocu) podizane u I veku, kada su ove opeke uvezene
iz Italije, najverovatnije pu tem trgovake luke u Naroni. Kasnije
se za izgradnju ve koriste i opeke iz lokalnih radionica ciglana
(figlinae),ls od kojih su neke konstatovane na p odruju Dabrice kod
Stoca, na drijelu kod Nevesinja i na p o d ru ju Capljine.16 Za datira n je kasnijih nalaza vana su tri poasna n atpisa beneficijara iz
legije XIV Geminae M artia victrix i legije I Italica, kojim a se potvrd uje da je u Stocu, gde su ovi natpisi pronaeni, bila stanica bene
ficijara, odnosno organa javne sigurnosti u m unicipalnoj (optinskoj) vlasti. Sva tri n atpisa se d a tiraju u prv u polovinu III v.n.e.,
u doba c ara Severa i G ordijana.17
J e d an znaajan natpis na kam enom spom eniku naden je 1893.
godine ugraen u zidu poreznog ureda (sada m esto sruenog optinskog su d a u Stocu). N atpis se nije sauvao, ali je prem a sa draju
teksta d a tira n u prvu polovinu III v.n.e. U n atp isu se po prvi put
svedoi da je dat status m unicipiju sa form ulom locus datus
13 D. Sergejevski, Ibidem , str. 167169, Tab. I, si. 1.
14 . T ruhelka, Ibidem, Tab. VII, pod a, b i c.
15 L okalne radionice za izradu opeka (figlinae) m orale su p o sto ja ti na
p o d r u ju Hercegovine. Za jc d n u od n jih K. Pa (GZM, 1902, str. 11, si. 11),
p re tp o sta v lja da se nalazi u okolini Stoca (Dabrica!), p re m a nalazu vee
opeke, dim. 59,5x58x0,89 cm, sa p eatom SERVILIA. Opeka je n a e n a na
njivi Rizvanbegovia u P odgradu u Stocu.
16 R im s k u ciglanu n a rijelu kod N evesinja lino sam posetila 1966.
godine radi uviaja. R im sk a pe nije otkopavana, ali se nalazila p o red
d a n a n jih pogona ciglane, te ukoliko do d an as nije u n iten a mogla bi se
otkopati. K ada je ovaj rad bio napisan, pruila mi se prilika da u ju lu
1978. godine obavim uviaj i krae otk o p a v an je jedne rim sk e o peka rske
pei, k o ja je sluajno pro n a e n a na lokaliletu S tu d en a vrila u Mesihovini
kod Duvna. Pe je g raen a od veih ko m a da opeke slaganih na etiri polukruna luka, sa o tvorim a za ventilaciju izmedu njih, dim enzija 4 x 3 x 1 ,2 0 m.
Pec je definitivno o tko pa na 1979. godine i bice konzervirana. Ove radove je
vodio d r I. B ojanovski koji e d o k u m e n tac iju publikovati, dole e konzervaciju pei obaviti Regionalni zavod u Mostaru.
17 . T ruhelka, Ibidem, str. 350353, a. i b. 1. Sextus Caesen(n)ius Rom a n u s b(ene)f (iciarius) cons(ularis) leg(ionis) X I I I I G(eminae) v(otum)
l(ibens) s(olvit) m(crito). 2. M arti Aug(usto) T(itus) Ael(dus) Firm i(n)us b(ene)f
(iciarius) cons(ularis) (l)eg. X I I I I G(eminae). Oba n a tp isa se nisu sauvala,
a publik o v a n a su u Slovincu, 1880, str. 14 i 416, i u Archaelogischepigraphische
M ittheilungen aus Oslerreichs Ungarns, Wien, sv. V III. Vidi d a tir a n jc n a t
pisa: C. Patsch, GZM, 1900, str. 166172 = WM V III, str. 102104; E. Paali,
Ibidem , str. 65, C I L III, 12789 = 8431, u p ored i str. 2132 i 12789 = 8435 uporedi
str. 2132. Za legiju I Italica = C I L I I I 14631 (ara).

decreto decurionum. Drugo je p ita n je kakav je naziv im ao municipij i gde m u je bio centar, je r se u n a tp isu ne navodi njegovo ime.
Tek pojavom nadgrobne stele sa n a tp iso m iz Trebim lje, u kom e
se prvi p u t navodi naziv m unicipija D iluntum a,13 dalo se pretpostaviti da se negde na p o d ru ju Stoca i T rebim lje prostiralo ovo municipalno podruje. Na osnovu navedenih arheolokih nalaza, te
p o d a ta k a o p u tn im stanicam a i njihovim razdaljinam a na relaciji
N a ro n a ad Turres D iluntum P ard u a Leusinium, ko ja se na
vodi u Tabuli Peutingeriani, skloni smo da centar m unicipalne
optine Diluntum a ipak lociram o u Stocu, n a ta ukazuju i druge
injenice i brojni arheoloki ostaci.
Do sada otkopani arheoloki ostaci ogranicili su p ro stira n je
ovog antikog naselja na podrudje junog dela Stoca, n a levoj obali
Bregave. Ovaj p r o s to r obuhvatao je lokalitete oko katolidke crkve
i dananjeg sportskog stadiona. U novije vrem e areal ovog antikog
grada je neto proiren novim objektim a, koji su istraeni delimino, odnosno koji su ustanovljeni po povrinskim ostacim a (Tabla II).
Istraivanja i iskopavanja koja su obavili . T ruhelka i F.
Fiala dala su na videlo osam veih o b jek a ta sa dosta po k retn ih
nalaza i to: mauzolej sa grobnicama, kupalite sa pobonim zgradam a, kudu sa mozaicima, drugo kupalite, m alu kuicu, m alu
zgradu sa kanalom, jo je d n u kudu sa mozaicima i kom pleks ekonom skih zgrada. K a rakteristicno je da su svi objekti imali odlidno
oduvane zidove. O bjekti su ponovo zatrpani, a na nekim a su podignute nove stam bene zgrade. Cinjenica da se otkopani arheoloki ostaci i objekti m ogu datirati od I IV v.n.e. govori o dugom
ivotu ovog naselja, u kojem sc odvijao jedan odreen nain ivIjenja po ugledu na vece gradove rim ske provincije Dalmacije. Da
je to tadno pokazuje n a m e n a otkopanih vecih graevinskih obje
kata. To su biii objekti za javnu u potrebu kupatila ili term e sa
bazenim a i u re a jim a za zagrejavanje, stam bene zgrade i javni
objekti sa bogatim mozaicima, te kanalim a za vodovod i kanalizaciju.
Nova istrazivanja
Zatitna istraivanja, koja su obavljena u toku poslednjih
nekoliko godina, p o ta k la su traenje novih reenja za zatitu obje
k ata antickog Stoca. Jedno od vanih p ita n ja je i traenje nadina
18 F. Fiala, GZM, S araje v o 1893, str. 517, br. 2; C. Patsch, u C I L III,
13874, sir. 2258 d a tira n a tp is u p o etak I I I v. kao deo stece i d aje bolje
itanje: (m )atri k (astro ru m ?) s c ( . . .) o b ( . ..) .. ?/ dicati(ssim us ?) .. . /m
cos
.un . . (municipii) l(oco) d(ecreto) d(ecurionum ); I. Bojanovski, Rimska cesta M aro na-L eusinium .. . G odinjak knj. 8, Sarajevo 1973. str. 151,
bilj. 54.
19 D. Sergejevski, M unicipium D iluntum , GZM 1935, str. 17.

10

kako bi se sauvali antiki objekti ovog velikog kom pleksa koji su

jo ostali n e taknuti u d a n anjim uslovima.
L o k a l i t e t B a v e K u i t e : Godine 1972. n a lokalitetu koji se nalazi u ul. 29. novem bra, uz sam u levu obalu Bregave, otk o p an je deo jeu n e m onu m e n ta ln e zgrade sa hip o k au sto m
(Tabla I, a i b). O bjekat je otkriven sluajno, pri gradnji teretne
vage u dvoritu vinarije, na n e k adanjem posedu Rizvanbegovia
(parcele k.. 1/249; 1/591). Zgrada je imala dobro ouvane tem eljne
zidove do dubine 2,10 m, ukopane u glinoviti nanos zemlje, sa zidovim a graenim u tehnici opus quaclratum. O bjekat nije ceo o tk o
p a n ve samo p ro sto rija sa apsidalnim delom i deo p ro sto rije iji
se zidovi pru a ju u pravcu severa (slika br. 1). U prostoriji prem a

SI. 1 Ostaci antikih zidova zgrada sa hipo k a u sto m , lok. Bave kuite
u Stocu

severu utvreni su tragovi poda, a iznad njega dosta okruglih opeka

od suspenzura. Pod se sastojao od debelog sloja m alte ra (10 cm)
nabaenog preko sloja lomljenog kamena, a ispod ovog sloja dolazio
je red koso postavljenog kam enja. Z avretak zida ove p ro sto rije
p ro n a e n je u sondi na razdaljini od 10 m prem a severu, te se tako
mogla rekonstruisati veliina pro sto rije koja iznosi 10x5,50 m.
11

lstoni zid prostorije, koji je delimino o tk opan u rovu za te re tn u

vagu (dim. 7x3,60 m), graen je od veih pravilno otesanih kamenih kvadera, dim. 28X12 cm, u pravilnim redovima, sa debelim
slojem krenog m alte ra u kom e ima i tucane cigle. Sa u n u tra n je
strane zid je prem azan slojem finijeg m alte ra u dva n a m aza (dim.
2 + 3 cm). Prem a p ru a n ju ovog zida, itava graevina bi se mogla
orijentisati u pravcu sever-jug. Dimenzije apsidalnog dela graevine
iznose 4X1,60X0,70 m. Zid je sa u n u tra n je i spoljanje s tra n e bio
prem azan debelim slojem m alte ra (5 cm). U profilu iskopanog rova
vidi se da se substrukcije graevine po jav lju ju ve na dubini od
0,30 0,35 m (Tabla I, crte a). Temeljni zidovi polukrunog zida
s p a ja ju se na krajevim a sa jednim poprenim zidom iste debljine
(0,70 m), (Tabla I, crte b). Zid je bio ukopan u glinoviti nanos do
dubine 1,20 m, a posebno je masivno graen od krupnog lomljenog
k am ena sa vrstim m alterom . P ro sto r izm eu poprenog zida i apsi
dalnog zida bio je isp u n je n glinom, to je svakako imalo svoj razlog
zbog nam ene ove p ro sto rije za hipokaust. Na tem eljnom apsidalnom zidu postavljen je polukruni zid ra e n precizno od tan k ih
kam enih ploica slaganih u 3 4 reda. Sirina ovog zida iznosila je
0,55 m, a sauvan je u visini od 0,40 m.
N a ra s to ja n ju od 1,5 m, na dubini 0,60 m od povrine, od
apsidalnog dela graevine sa june strane p ro n a e n je deo zidanog
antikog kanala (Tabla I). K anal je bio z a trpan zemljom i kro v n o m
ciglom (imbrices i tegulae), k ojom je verovatno bio pokriven. Pravac p ru a n ja kanala je od zapada prem a istoku, s tim to skree
ka severoistoku i ide blagim nagibom u pravcu Bregave. Duina
otkopanog dela kanala iznosi 3,70 m, a irina 1,50 m, sa zidovima
debljine 0,30 m. Kanal je bio dubok 70 cm, a irok 40 cm. Na dnu
je prekriven slojem m a lte ra debljine 2 cm ispod kojeg je nabaen
jed a n sloj sitnijeg lom ljenog kamena. U kanalu je p ro n a e n samo
fragm enat plitke zdele terra sigillata. U spoljnjem uglu apsidalnog
zida, pa sve do kanala, naden je sloj gari debljine 0,25 m. U ovom
sloju naena je fragm entovana staklena aa sa etiri valovita udubljenja pri dnu. U sloju zemlje sa zapadne stra n e polukrunog zida
pronaeni su fragm enti zidne opiate bojene belom b ojom sa crvenom trakom . U antiko doba objekat se nalazio s desne s tra n e rimske ceste (kroz grad u pravcu severozapada), koja je levom obalom
ila preko Crkvine na Mostine, gde je prelazila Bregavu. P rem a kazivanju m etana, na p ro sto ru gde se danas nalazi vinarija i u dvoritu m ogu se nai ostaci neke vee graevine iji je samo mali
deo istraen ovom prilikom . U vonjaku H. i Z. Rizvanbegovia
(Tabla II, k.. 1/249), p re m a kom e se p ru a ju zidovi delimino istraene zgrade sa hipokaustom , prim euje se na povrini zemlje dosta
o stataka opeke i m altera. Neki m etani p a m te da su u ovom von ja k u bile u zemlji pro sto rije sa svodovima. Odatle je p re ra ta
odncsen jed a n rim ski spom enik sa natpisom , navodno u Sarajevo.
12

Parcela M. Trnini (k.. 1/250, Tabla II)

Na lokalitetu Bave Kuite, n a parceli M. Trnini, izvreno
je 1976. godine krae zatitno istraivanje. Parcela se sa zapadne
s tra n e granii sa vonjakom Rizvanbegovia, a ob u h v a ta b a tu kue
br. 170 172 u ul. 29. novem bra (Tabla III). U sondi 14x1,50 m, na
dubini 1,10 m, p ro n a e n je antiki zid orijentisan severoistok-jugozapad. Zid je veoma plitko sauvan, sa jednim redom kam enih kvad e ra (dim. 2 5 x 1 2 cm), zidanim u tehnici opus quadratum, irine
0,60 m, sa tem eljnim zidom od lom ljenog kam ena irine 1,00 m.
Zid je ispitan u duini od 12 m, te je utvreno da se sa severoistone
stra n e prekida, ali da se na jugozapadnoj strani produava, odnosno
ulazi u susednu parcelu (k.. 1/249). Oko zida je naeno dosta
rim ske opeke. Inte resa n tn o je na p o m e n u ti da je na zidu (oko 5 7
m) izvreno n a k n a d n o ukopavanje kasnijeg, verovatno srednjovekovnog groba (grob br. 2), a zapadno od zida, na r a s to ja n ju od
0,80, p ro n a e n je i drugi grob (grob br. 1). Grobovi su bili ograeni ploam a sa ravnim preklopnicam a, ali im je orijentacija razliita. Grob br. 1 orijentacija sever-jug, sa glavom na severu,
a grob br. 2, o rijentacija istok-zapad, sa glavom na istoku. Sahranjivanje je bilo izvreno polaganjem na lea, ali su kosti bile poremeene, te nije bilo mogue uzeti ostale podatlce. U grobovim a nije
bilo nalaza. N akon istraivanja, n a parceli je izgraena nova stambena zgrada.
Lokalitet F a b r i k a e n t e r i j e r a
Lokalitet se nalazi u ul. 29. novem bra na k.. 843 (Tabla II).
Prilikom izgradnje Fabrike enterijera, 1973. godine, sluajno je
p ro n a e n a n a d grobna stela sa natpisom .20 Stela je izvadena iz iskopanog kanala za elektrine kablove, ispred fabrike hale, na oko
5 m zapadno od ulice 29. novem bra. Spom enik je leao na dubini
od 1 m, u k analu dim enzija 1,50X0,50X1,00 m. U k a n a lu su primeeni ostaci ljudskih kostiju, ali se tragovi grobne a rh itek tu re nisu
nali. Po svoj prilici, grob je bio uniten pri k o p a n ju rupe za banderu. Sa severne stra n e ulice, p o red ograde fabrike, iskopan je dugaak rov za kablove u kom e su takoe prim eeni ostaci k ostiju iz
jednog groba. Verovatno da je du ulice bilo locirano groblje, ali
mnogo kasnije, jer, sudei po n ainu ukopavanja, grobovi ne mogu
biti antikog porekla. Stoga m oem o pretpostaviti da nadena stela
20 Za ovaj spom enik kod F ab rik e e n te rije ra znao je i r a n ije H a sa n Eminovi, r a d n ik Elektro-preduzea u Stocu. On je p r e 15 godina isti p ro n aa o
k a d a je p o stav ljao b a n d e r u za s t r u j u i ponovo ga zatrpao, po njegovom kazivanju. Ovom p riliko m isti r a d n ik je uestvovao pri v a e n ju kam ene nadg robne stele. Zahv aljujui edi Ivkoviu, nastavniku istorije u Stocu, koji
nas je prvi obavestio o nalazu, spom enik nije unisten. Ovom prilikom se
za hvaljuje m d ru g u Ivkoviu n a dugogodinjoj sa ra d n ji p ri sp a sav a n ju spom e n ik a k u ltu re u Stocu.

13

nije p ripadala ovim grobovima, ve da je donesena sa antike nekropole na Cairima, koja je iste godine otkrivena na desnoj obali
Bregave, o em u e kasnije biti rei.
Nadgrobna kam ena stela ra e n a je u obliku ploe od mekeg
kam ena miljevine, dimenzije 0,75x0,37x0,11 m. Ploa je u celini
dobro ouvana, ali je na vise m esta otuena. Leva a k ro te rija je
do polovine oteena, srednja a k ro te rija okrnjena je sa gornje
strane, ra m na vise m esta odbijen, a na natpisnom polju se vide
tragovi oteenja udarcem k ram p e (si. 2). Stela se sastoji od gornjeg
dela, koji je u k rae n sa tri uproene aktroterije, natpisnog polja
sa profilisanim ra m o m i donjeg dela sa slabo naglaenim klinom
za uglavljivanje. Ispod a k ro te rija je prvi red n atpisa sa uobiajenom konsekrativnom form ulom DMS (Dis m anibus sacrum ). Ispod
form ule je natpisno polje sa jo osam redova tek sta natpisa. Spom enik je slabo um etniki obraen, a i upotrebljeni k a m e n je loeg
kvaliteta. Slova su p isana kapitalom , plitko urezana, sa p rim e tn im
tragom kurzivnog pisma, a po jav lju ju se ligature, to bi ukazivalo
da je spom enik nastao u kasnije doba.
N atpis na spom eniku je jasa n i dobro se ita:

D. M. S.
CAESIDIO
QVADRATIANO
PATRI P IE N T IS
SIMO Q / V I / VIXIT
ANNOS. / L / XXX.
TERTI(A)NUS ET
QVADRATIANUS
FIL II F E C E R U /N /T .

D(is) m(anibus) s(acrum). / Caesidio / Q uadratiano / p a tri pientis /

5simo qui vixit / a nnos LXXX / Tertianus et / Q uadratianus / filii
fecerunt.
Dimenzija natpisnog polja: 43x31 cm. Dimenzije slova:
1. red
5 cm, 2. red = 3 cm, od 3. 6. reda = 2,5 cm, 7. red =
3 cm, 8. i 9. red = 2,5 cm.
U 5. redu iza Q je oteenje i dolazi VI = QVI, po uobiajenoj
form uli qui vixit. U 6. redu ispred XXX je oteenje,
a dolazi
L = LXXX, je r se gornji deo vertikalne sigle jasno vidi. U 7. redu
m ogua je ligatura AN(Tertianus), poto kosa sigla slova N je vise
n agnuta na levu stranu.
Isp re d gentilnog im ena Caesidius nem a predim ena (praenomen),
to ukazuje na period od II v.n.e pa dalje. U 7. i 8. redu ispred imena
(cognomen) sinova Tertianus i Q uadratianus izostavljeno je gentilno
ime (nomen gentile), m oda zbog nedostatka p ro sto ra na natpis
nom polju, to takoe ukazuje n a kasnije vrem e (III v. ili jo
14

,S1. 2 Nadgrobn a stela na lok.

Fabrike enlerijera u Stocu

15

kasnije). U ovom sluaju ne bi se radilo o robovima, koji su obidno

imali jedno ime, ve o sinovima, kojim a se zna gentilno im e po
ocu, Caesidius. Im ena su izvedena od brojnih im ena Tertius i Quartus. F orm ula DMS ne dolazi pre poetka II v.n.e. n a natpisim a, a
cele form ule qui vixit. . i filii fecerurit, su karakteristidne za kasniji
principat u III veku n.e., ko jem p rip a d a i a tr ib u t pientissimo.
Natpis je znaajan jer navodi ime porodice Caesidius, ko ja je vec
ranije p o z nata po n a tpisim a iz Salone i Italije. Sve natpise ove
porodice citira G. Alfoldy.21 Porodica Caesidius je poreklom iz june
ili srednje Italije, odakle je dola u Salonu, p a i u Stolac. U popisu
necarskih gentilnih imena, G. Alfoldy svrsta sve natpise ove p o ro
dice u III v.n.e.,22 u koje vrem e bi trebalo datirati i novi natpis iz
Stoca. S pom enik je sm eten u arheoloku zbirku Vaspitno-popravnog doma.
Dolazak ove porodice iz Salone ili Italije je dodue m ogao
biti i raniji i to kraje m II v.n.e., ali su, trgujuci ili obavljajuci neki
od zanata, ostali u Stocu. Verovatno da ovo nije jedina italska p o ro
dica ko ja se ovde doselila. Naime, pri istraivanju antike nekropole
na C arinam a u Stocu, p ro n a e n a je u jed n o m zidanom grobu drvena
kutija sa kom pletom m edicinarskih in stru m en ata.23 Ovi instru m e n ti
pripadali su nekom lekaru, koji je, kao i porodica Caesidius, doao
u Stolac i ovde sahranjen. Sve ove injenice nam eu dalje zakljuke,
koji iziskuju malo vecu stu d iju o problem u urbanizacije ovog antickog naselja u Stocu. Pojava vise kupatila ili term a, a sada italske
fam ilije i lekara, te jo neke druge dinjenice, u k a z u ju da je n a ovom
m estu m oralo biti vece ledilite ili kupatila sa toplim kupkam a.
Iako su jo neka istraivanja u tom smislu potrebna, moemo
tvrditi da je ovakav nacin urbanizacije zahtevao i odlicnu vodovodnu m reu i odvode kanalizacije, to je dokazano u sam om naselju. Blizina reke Bregave mogla je povoljno reiti ovo komunalno pitanje. Medutim, n a vise m esta na p a rcelam a jugoistocno
od zadnjih kuca antidkog naselja, u pravcu p u ta za Njivice i vrela
Nekuka, p rim ecuju se ostaci kanala za dovod vode. P o trebu za sveom i p itkom izvorskom vodom, a verovatno i lekovitom, rim ski
graditelji su obezbedili sa ovog vrela Nekuka. Dodue, danas je
vrelo k a p tiran o i u sunom p eriodu slabo opskrbljeno vodom, to
nije m oralo biti u anticko doba. Vise antickih kuca, koje su usta21 Geza Alfoldy, Die P erso n e n n a m e n in der ro m isc h en Provinz Dalm atia,
H eidelberg 1969, na strani 69 navodi : CAESIDIUS, vgl. W. Schultze, o.gs.
135, A usser M ittel und Siiditalien m ir vereinzelt belegt. In S alona wohl
eine italische Familie m it Freigclassenen.
22 G. Alfoldy, op. cit. str. 69. SRZ: Salona CIL I I I 8956, Mucadia, Tertia
(III) lib. CIL 14262, 2 Dico (strates), fern er noch 1 P erson (Frg) CIL
2254 R om ana, CIL 8955 (Frg.) BD 39 (1916), s. 125 (Frg.).
21 O nalazim a ovih in s tru m e n a ta u rim sk o m grobu na Cairima, kao i o
ostalim antik im grobovim a sa nekropole Cairi u Stocu, bie rei ncto u
ovom radu, ali se p r ip r e m a poseb na publikacija o itavoj nekropoli kod
autora.

16

novljene 1966. godine u G ornjem P oplatu u zaseoku Njivice n a lokalitetu Vinine, nedaleko od vrela Nekuka, govori o naseljenosti ovog
k ra ja u neposrednoj blizini naselja u Stocu. Ostaci ovih k u a pruaju se na oko 300 m 2 na zem ljitu Anelka Bodiroge. R im ske kue
imale su ouvane zidove, a u jednoj pro sto riji je bio pod od opeka.
Pored toga, kraj zidova je n aen veliki pitos ukopan u zemlju, te
' ostaci jednog groba ije poreklo nije razjanjeno. Ovde je 1940.
godine p ro n a e n jed a n p rste n za iju sudbinu se ne zna.
Lokalitet V e l i k i

Svrdo

N a lokalitetu Veliki Svrdo (Tabla II, k.. 1/191) otkrivena su

1973. godine tri grobnice, a neto kasnije, iste godine, i etvrta grobnica na susednoj parceli Oklade (Tabla II, k.. 1/187), gde je
lociran stadion.
Tri grobnice su leale jed n a p ored druge, orijentisane severozapad jugoistok, a prekrivala ih je velika h r p a nabacanog k a
m ena koja je obrasla vegetacijcAn. Grobnice su se nalazile n a ivici
parcele k.. 1/191 (vlasnitvo Azemine Festi), ko ja se sa jugoistone strane graniila sa parcelom k.. 1/187 (u nekadanjem
vlasnitvu . Bojia) i parcelom k.. 1/189 (u nek a d an jem vlasnitvu H. Turkovia). Obe zadnje parcele su uzete za gradski sta
dion. Prem a lokaciji ovih grobnica, moe se utvrditi na osnovu
navedenih podataka, da su iste pripadale m auzoleju koji je istraio
. T ruhelka.25 Tome ide u prilog p o d a ta k da u dve grobnice nisu
naeni nikakvi prilozi, sem p a r kostiju u grobnici br. 1 i dosta
o sta ta k a skeleta sloenih u severozapadnom delu grobnice br. 2.
Grobnice su p ronaene sluajno, prilikom iskopavanja rova za betonski zid oko stadiona (Tabla V).
Prvo je otkrivena grobnica br. 1, k a d a je rov presekao njenu
jugoistonu s tra n u (sl. 3). Grobnica je bila izraena u obliku sarkofaga sa poklopcem, kam enim postoljem i kovegom, koji je isklesan od mekeg kam ena, u vidu ra m a odvojen od postolja. R am je
24 Isp itu ju i situ ac iju arheolokih iokaliteta na te re nu zaseoka Njivice
i oko vrela N ekuka u G o rn jem Poplatu, saznala sam, po u sm e n im podacim a
prof. D uan a Ruia, da su na p o d r u ju Rado-kose vrena neka geoloka
istraivanja, koja su verovatno dala indiciju o lekovitosti voda sa N ekuka.
S a m a voda na vrelu N ekuk ni.je la b o ra to rijsk i ispitana, te, ukoliko bi se dobio
pozitivan rezultat, moglo bi se zakljuiti da je kao takva koriena i u rimskom naselju u Stocu. P ro na eni sistem kan a la koji su ustanovljeni u objektim a term i, na p r o s to r u od vrela do rim sk o g naselja, ukaz uje na to da je
dovod vode ispu njavao svoju svrhu, ak i u to m slu aju da voda n ije bila
lekovita. U n ave d enom delu F. Fiala u GZM 1893, V, na str. 511, sl. 1. takoe
navodi da je sa vrela Njivice (Nekuka) sn abd evana rim sk a varoica u polju.
Podaci za lokalitet Vinine p r ik u p lje m su jo 1966. godine, k a d a je velika
poplava otkrila o sta tk e rim sk e gracvine i opeka u Njivicama.
25 . T ruh elka Ibidem , str. 351, 1, T abla II, sl. 1, Tab. V. sl. 2, 3, 14
i 15, 16, Tab. VI, sl. 4.

2 Tribunia

17

sainjen od dve vee ploe sa duih s tra n a i dve m a n je sa uih

strana. Poklopac saikofaga je od deblje kam ene ploe sa blago
profilisanim krovom na dve vode i sa etiri m anje a k ro te rije na
uglovima, o k ojih je je d n a cteena. Poklopac je polom ljen u vie
kom ada, koji su pri z a trp a v a n ju ponovo stavljeni lcovega.
Poklopac se uklapao u kam eni rarn n a plitki ljeb, a ovaj opet u
profilisani ljeb na kam eno postolje. Pored sarkofaga, sa istone
stra n e bio je zid koji je oteen. Dimenzije sarkofaga su:
2,20X1,00X1,10 m. U grobnicu je n akon istraivanja n a trp a n o karnenje sa jugoistone strane, kako bi se spreilo da betonski zid stadiona ne n a ru i izgled grobnice. Zatim je poklopac vraen na oteeni r a m i grobnica je z a trp an a zemljom.

Sl. 3 G robnica m au zo le ja (u toku zatite) na lok. Veliki svrdo u Stocu

Druga grobnica (Tabla V, br. 2) naiazila se pored grobnice br.

1, sa june strane, p od velikom naslagom kam ena i zarasla u koren je drveta, tako da je bilo teko doi do njene konstrukcije.
N akon seenja drveta, otk o p an a je delimino sa jugoistone strane
i druga grobnica, ko ja je, kao i grobnica 1, bila orijentisana severozapad jugoistok. Trea grobnica (Tabla V, br. 3) nije otlcopana
je r se naiazila pod velikom gornilom kam ena, koji ovom prilikom
nije m ogao biti uklonjen. Grobnica br. 2 bila je zidana od poluobraenog k a m ena sa krenim m alterom ; bila je pokrivena veli
kom ploorn od priro d n o g lomljenca. G robnica nije otvarana, ve
je sa o tkopane stra n e na p ra v lje n otvor pri ko p a n ju rova, koji je
p ri b e to n ira n ju zia stadiona zatvoren kam enom i m alterom . Di
m enzije grobnice br. 2 su 2,30X1,25X1,00 m.
18

Na osnovu ran ijih p o d a ta k a i istraivanja . Truhelke, lako

je bilo utvrditi da grobnice p r ip a d a ju tzv. m auzoleju. Sa istone
stra n e grobnice br. 1, pored ogradne ploe sarkofaga, naeni su
ostaci sruenog zida s a m e oko 1,00 m. Uvidom n a lieu m esta i
m erenjim a izvrena je reko n stru k c ija m auzoleja sa grobnicam a.
O bjekat je izgradnjom zida stadiona ostavljen na zem ljitu A. Festi (parcela k.. 1/191, Tabla 11), tako da e se modi u p o tp u n o sti
o tk opati i prezentiraii. Na osnovu staklenih pred m e ta koji su izvaeni iz grobnica i drugog pokretnog m aterijala, grobnice se mogu
d a tirati u III v.n.e.26
Trebalo bi na p o m e n u ti da su na oko 20 m juno od grobnice
2 m auzoleja naeni ostaci zida sa krenim m alterom i delom podnice, koji je preseen pri kop a n ju rova za zid stadiona. Ostaci zida
se nalaze na parceli Okrugla (Tabela II, k.. 1/190) u n e k a d an jem
vlasnitvu M ehmedbaia.27 Bilo bi m ogue jed n im revizionim iskop avanjem ustanoviti da Ji se ovde radi o parceli na kojoj su otkopane druge term e sa nekim pom onim o b jek to m sa severne strane.
Prilikom izgradnje tribm a na zapadnoj strani, u n u ta r sta
diona, 12 m severoistono od grobnice br. 1 (mauzoleja), otk o p an a
je etvrta zidana grobnica (Tabla V, br. 4). Grobnica je bila graena
je on pritesanog Kamena sa krenim m alterom , prem azana u n u tra
slojem finog m aitera sa prim esom tucane cigle, debljine 5 cm.
Dno je popioano tegularna (dim. 42X62X5 cm), koje su postavljene
na gun o v n u podiogu, ispod koje je sloj ljunka. Sa g ornje strane
bila je poklopljena p o lu obradenom lcamenom ploom, ko ja je bila
zalivena debljim slojem krenog m altera, tako da je grobnica bila
gotovo herm etiki zatvorena.28 Dimenzije grobnice su 2,50x 1,25x0,56
m, a u n u tra n je m ere su 2,00x0,70x0,56 m. U grobnici se nalazio
sam o jed a n skelet sa glavom ka jugozapadu i nogama ka severoistoku, kalco je bila o rijentisana i grobnica. Kraj nogu sa leve s tr a
ne nalazila se vea stakiena boca, odlino ouvana (slika 4). Dimen
zije boce su 3 4 x 1 2 x 0 ,3 cm. Boca je ra d e n a od svetlozelenkastog
stakla, cilindrinog oblika, sa dve vertikalne drke koje se presavijaju ispod oboda. Boca im a k ratki konian v rat i zadebljan obod.
Obod je razvucn i dvostruko profilisan, p renika 9 cm, sa otvorom u sredini irine 2,5 cm; visina posude, od ra m e n a do oboda
grla, iznosi 12 cm, dok je cilindrian deo visine 22 cm. Na cilin26 . Truhelka, op. cit. 351352.; V. Pakvalin, O sta k lu iz rim skog doba
u istonoj Hercegovini, T rib u n ia 3, T rebinje 1977, str. 99122.
27 C. Truhelka, op. cit. str. 358, si. 10, d r u g e term e. P arcela nekad anjeg vlasnika M ehm edb aia se sada nalazi na k.. 1/190 (Vidi Tab. II
u tekstu) na z. knj. ul. br. 1177, sa 2421 m 2 povrine, u vlasnitvu Mula
Avde i dr. iz Stoca.
28 P re dolaska arheologa grobnica je bila ve otvorena sa severoistone
s tr a n e i iz n je je bila izvaena, sauvana u celosti stakiena rim s k a boca.
Boca se nalazila kraj nogu pokojnika. Z ahvaljuju i ta d a n je m u p ra v n ik u VP
d o m a u Stocu drugu K em alu Aliahoviu, spasen a boca je p ren e sen a u arheoloku zbirk u VP doma.

19

SI. 4 S tak le n a vazna iz grobnice br.

4, lok. Veliki svrdo u Stocu

drinom delu boca je ukraena bruenim (facetiranim) ornamentim a u pet irokih tra k a ili polia sa razliitim linearnim m otivim a
i geom etrijskim likovima rom bova i elipsa. Svako polje je odvojeno sa dve urezane paralelne linije oko posude. U p rvom polju
(visina 4 cm) su koso urezane paralelne linije. U drugom i etvrtom
polju (visina 23 cm) ponavljaju se isti elipsasti oblici vertikalno
20

urezani facetiranjem . Tree polje (visina 5 cm) je najbogatije ornam entisano urezanim rom bovim a i elipsastim oblicima u sredini
svakog rom ba; rom bovi su m eusobno povezani u nizu sa po dve
paralelne linije, a razm aci izmeu ro m b o v a ispunjeni su dvema
odvojenim horizontalnim crtam a. Peto polje (visine 6 cm) takoe
je imalo koso urezane linije, kao i prvo polje, ali je omamezrt oteen irizacijom. Dno je ravno i zadebljano. Drke su iroke i trakaste (visine 9,5, irine 6 cm, a debljine 0,5 cm) pravougaonog preseka, a p resavijaju se ispod oboda u vidu delfina. Iz grobnice 1
m auzoleja izvadena je posuda u obliku pehara, sa istim facetiranim o rn am e n tim a u tri polja kao i naoj boci.2'1 Po obliku, boca
iz Stoca bi p rip a d a la varijanti cilindrinih boca tipa 1/5 B (iz groba
105 A), otkopanih na antikoj nekropoli na Duklji kod Titograda.
Ovaj tip posuda se esto proizvodio u zapadnim rim skim provincija m a jo od II V v.n.e., te se s m a tra ju kao im p o rt iz rajn sk e
oblasti, ali su nalaene i u Atini, P a n tik a p e jo n u i u E g i p tu / 0 Boca
iz Stoca bi se na taj nain mogla datirati u kraj III v. do kraja
IV v.n.e.
Prilikom drenae iz sredine stadiona izvaen je je d a n m anji
etvrtasti m erm erni stub sa vertikalnim ka n e lu ram a i profilisanom
bazom, zatim gvozdeno koplje koje je izgubljeno. Na parcelam a vonjaka, ispred ulaza u VP dom u Stocu, p ri okopavanju naeno je
dosta rim ske keram ike, krenog m altera i opeke, te dosta rim skog
novca sa likovima vladara M aksim inusa, Galijena, K laudija II Gotikusa, Aurelijana, M aksencija i K onstantinusa II.
U prilog novim nalazim a moe posluiti delimino istraena
antika nekropoia otkrivena na lokalitetu airi u Stocu, n a desnoj
obali Bregave, n a s u p ro t ve istraenih antikih lokaliteta sa stambenim objektim a i grobovim a u P odgrau i Zagrau. N a kropola se
pruala du obala reke Bregave, na m estu gde su sada podignute
lab rik e METAL-SOKO i MK
ZENICA.31 Ukupno je istraeno
12 grobova, i to sedam zidnih grobnica (slika 6), tri groba bez
kam ene a rhitekture, jed a n deiji, graen od opeke, i jed a n sa sahranjivanjem spaljenih o sta ta k a u staklenoj urni koja je bila stavljena u k a m enu u rn u sa pokiopcem. U gotovo svim grobovim a bili
su bogati prilozi, m eu kojim a naroito dosta antikog stalda,
29 C. Truhelka, Ibidem , str. 351352; Tab. II u tekstu, o b je k a t br. 2;
V. Pakvalin, op. cit. str. 108, Tab. I sl. 4.
A. Cermanovi-Ivuzmanovi, 0. Velimirovi-ii i D. Srejovi, Antika
Duklja nekropole, T itograd 1975, str. 156, te navedena lite ra tu ra na str. 248.
31 Vidi navedcnu lite r a tu r u pod bilje. 2) u ovom tekstu. Za ovu nekropolu prvi p u t se saznalo 1954. god., kad a je na njoj p ro n a e n a r im sk a zid a n a grobnica, prilikom g ra d n je betonskog s tu b a za struju. Za ovaj nalaz
sa m saznala ljubaznou d r I. Bojanovskog koji mi je poslao pod atk e N ade
Mileti, s tr u n ja k a Z em aljskog m uzeja u S arajevu, k o ja je izvrila uviaj i zatitu nalaza na lerenu. Grob je bio pokriven r av n o m plaom, a u grobu su
n ad e n ostaci jednog skeleta sta rije dobi, je d n a b ro n za n a igla i m a n ji lakrirnarij, koji su p o h r a n je n i u Zem aljski muzej.

21

rim skih novia, zatim neto bronzanog i srebrnog nakita, gvozdenog orua za svakodnevnu upotrebu, a u jed n o m grobu kom plet
m edicinarskih in stru m e n a ta izraenih od bronze i gvoa. Orijentacija svih grobova, uz m anja p o m e ra n ja deklinacionog ugla, bila je
u pravcu istok-zapad, sa glavom u veini sluajeva na zapadu.32
Zidane grobnice su po pravilu raene veoma solidno, od pritesanog
k am ena i om alterisane. Razliiti nain sah ra n jiv a n ja i drugaija
orije n ta c ija u odnosu na grobnice na levoj obali Bregave, govori
i o ranijoj tradiciji, koja prihvata i nove nastale drutveno-ekonomskc odnose u periodu od II III v.n.e.

SI. 5 M erm erni stub sa to rd iran im k a n c lu ra m a na lok. Cairi u Stocu

i.t.

Kraj antikih grobova, na dubini od C,40 m, naen je veliki

m erm ern i stub (slika 5), koji je ieao polom ljen u dva dela. Stub
je visine 3,62 m. Donesen je verovatno iz antikog naselja, jer nikakav trag gradevine nije otkriven na lokalitetu Cairi. Moguce
je da je taj m onum entalni stub donesen ~adi nekog hram a. Stub
je bio dobro o b raden od kvalitetnog je sitnozrnastog m erm era
bele boje sa sivim ilicama. Sauvano je samo okrugio telo stuba
koje je ukraeno dubokim uvijenim (tordiranim ) k a n e lu ram a polukrunog preseka, irine 56 cm. Stub se na gornjoj strani zavrava
dvostruko profilisanim ram om , prenika 0,40 m. Pri bazi stub je
32 O antikoj nckropoli na Cairima u Stocu p rip re m a se posebna publik a c ija kod a u t o r a ovog teksta. Uz ovu nekropolu bje o brae no i nekoliko
r im sk ih grobova iz okoline Stoca,

22

bio neto iri, prenika 0,52 cm, a zavravao se plitkom zaobljenom

plintom . Po svom stilu a kvalitetnom nainu obrade, stub bi se
m ogao datirati u kasnu antilcu od IV V v.n.e.33
Nain zatite antikih objekata
U cilju zatite antikih o b jekata na p o d ru ju junog dela
Stoca, u Z agrau i Podgrau, 1975. godine izvrena je registracija
onih lokaliteta na k o jim a su sauvani ostaci antikog naselja. Uz
pom o sta rih a u s trijs k ih k a ta s ta rs k ih karti,34 uvidom n a terenu
i a n k e tira n jem sta rijih Stoana, ogranien je priblino areal koji je
obuhvatao antiki grad (Tabla II). Pri obilasku parcela u Podgrau, na kojim a jo nisu podignuti stam beni objekti, naila sam
n a vie parcela, koje po povrinskim ostacim a sadre antike ostatke.
itavo po d ru je Podgraa i dela Zagraa stavljeno je pod form alnu
zatitu, a vlasnici i optina obaveteni da bez dozvole nadlenog
Zavoda za zatitu spom enika k ulture u M ostaru ne sm e ju podizati
nove objekte. Ovim ogranienjem nisu obuhvaene parcele na ko
jim a se nalaze plantae vinograda Hepoka, na junoj stra n i grada, ali je i na tom delu mogue oekivati antike objekte, n a onim
delovima njiva koje veu k a ta s ta rs k u optinu Stolac i Donji Poplat. Isto tako nisu obuhvaene obradive povrine jugoistono od
katolike crkve, p re m a p u tu za Njivice na kojem su dobro ouvani
antiki objekti (Tab. II), kako emo to kasnije objasniti. Naime,
registracija navedenih parcela izvrie se kasnije, kada se saini
rek o n s tru k c ija p lana otkopanih antikih objekata, na osnovu prethodno obavljenih sondanih i revizionih istraivanja n a ovom prostoru. Pred istraivae se sada postavio novi problem kako uklopiti do sada istraene objekte u situacioni plan Stoca i n a koji
nain zatiti ostatke, ukoliko su se oni jo sauvali. S druge strane,
kako smo to n a p re d naveli, pojavili su se tragovi novih antikih graevina koje su u u k u p n o m odnosu sam o proirile antiku aglomera c iju u ovom delu Stoca. To su objekti (Tabla II, o bjekat br. 15
i 16) sa ostacim a zgrade sa h ip o k au sto m na lokalitetu Bave
K uite u ul. 29. novembra, te ostacim a zidova na lokalitetu Kuite
u istoj ulici, koji nisu u p otpunosti istraeni.
33 Slian stu b od m e rm e r a n a e n je u S to b im a u Makedoniji, a stoji
u k o r id o ru P a rtenijusove palate. P re m a in form ac iji kolege 2. Vinia, u okolini S to b ija se nalaze dva k am enolom a m e r m e r a istog kvaliteta, kao i merm e rn i stub u Stocu. Poreklo naeg stu b a bism o m orali ipak traiti na obala m a Ja d ra n a.
34 Ovom priliko m zahvaljujem se Avdi Piriji, efu k a ta s ta r s k o g ureda
optine Stoca, n a nesebinoj pomoi oko iznalaenja parcela sa antikim
osta cim a u Z agrau i Podgrau.

24

Rek onstrukcija situacionog plana antikog grada u Stocu

(Tabia II, objekti od br. 1 16)
Radei n a registraciji parcela u Zagrau i P odgrau u Stocu
dola sam do zakljuaka da je jo mogue ustanoviti priblian
poloaj i ra s p o re d nekih od ranije otkopanih antikih objelcata.
Naime, da bism o dokuili na kojim se parcelam a nalaze istraeni
antiki objekti, trebalo je p reth o d n o oznaiti one parcele sa antikim o b jektim a koji su utvreni n a osnovu sondanih ili zatitnih
akcija, poslednjih nekoliko godina, te ih ucrtati u situacioni plan.
U daljem poslu posludi smo se uporeivanjem dananjeg stanja
vlasnitva parcela sa im enim a sta rijih vlasnika, koristei zatim oskudne podatke o lokacijam a o tkopanih antikih objekata, a nekada
i d a tu orije n ta c iju ovih ob jek a ta koju su nam ostavili raniji istraivai.35 U sta rim publikacijam a (pre 80 i vise godina) moe se nai
sam o osnova antikog objekta, ime vlasnika parcele ili, priblino,
razdaljina jednog o bjekta od drugog i, na kraju, samo za pojedine
o bjekte data je orijentacija.
S obzirom da raniji istraivai nisu dali k om pletan situacioni
plan za istraene antike objekte, moe se pretpostaviti da su planirali za kasnije istraivanja i iskopavanja veeg obima. Istraivanja nisu nastavljcna, ved su iskopani objekti tehniki snimljeni
n a brzinu, mozaici povaeni i zajedno sa arheolokim predm etim a
odneseni u Zem aljski muzej u Sarajevo. Objekti su ponovo prekriveni zemljom, a neki i potpuno uniteni izgradnjom novih gradevina. Pred istraivae se sada postavio novi problem , lcako uklopiti
ranije otkopane objekte u situacioni plan Stoca i na koji nain zatititi ove o statke koji jo nisu uniteni.
Prilikom izrade p lana rukovodili smo se iskljuivo onim podacim a koje je bilo mogue proveriti u sta rim au strijsk im lcatastarskim kartam a. S retna okolnost je bila da je sluajno p ronaen
o b jek a t m auzoleja (Tabla II, br. 2), godine 1972, sa k o jim su zapoeta naa istraivanja. Polazei od ovog objekta poeli smo da traimo i ostale p o d a tk e o starijim viasnicim a u k a ta s tru i n a terenu,
te smo priblino pokuali da odredim o raspored do sada iskopanih
objekata.
Prvi pokuaj identifikacije ovih objekata izvren je ucrtavanjem poloaja antikih kua i zgrada na staroj k a ta starskoj karti
u razm eri R: 1562,5 (Tabla II). Na taj nain dobijen je, barem
priblino, deo otkopanog antikog g rad a sa etrnacst o b jek a ta (Ta
bla II, br. 1 14). Ovom b ro ju se p rik lju u ju i dva ob jek ta (Tabla
II, br. 15 i 16) koja su sluajno otkrivena 1973, odnosno 1976.
godine, te na nekoliko m esta vise grobova n a kojim a je obavljena
zatita. Pojedini objekti su samo priblino orijentisani prem a mo35 . T ruhelka, Ibidem ; F. Fiala, Ibidem.

25

gunostim a u k lapanja u situaciju na terenu, odnosno prem a datoj

orijentaciji.
Objekat br. 1 (Tabla 11,1) oznaen je na delu bive kasarne
(na k.. 814/1), saa upravne zgrade Vaspitno-popravnog dom a u
Stocu. Objekat je u c rta n sam o ematski, je r se p lan antike graevine nije sauvao, a verovatno da su ostaci uniteni kod gradnje
ove kasarne. U sadanjem pa rk u , zapadno od Osnovne kole van
kruga doma, te ispred ulazne kapije doma, nalaze se vidljivi povrinski ostaci antikih graevina.
Objekai br. 2 (Tabla II, 2) je osnova m auzoleja, uklopljen
na ivici parcele (k.. 1/191) vlasnitvo Azemine Festi, ranije Alije
Festia, te na ivici parcele (k.. 1/187) n e k a danjih vlasnika . Bojia i A. Turkovia. Ustanovljeno je da se ostaci m auzoleja nalaze
na lokalitetu Veliki Svrdo. M anjim zatitnim zahvatom istraena
je grobnica br. 1 i br. 4, kako se to vidi na izraenoj situaciji (Tabla
V).36
Objekti br. 3 i 4 (Tabla II, 3 i 4) su prve term e i vise prateih objekata koji su uklopljeni pored katolike crkve, sa istone
strane, a isto tako i iza sam e crkve. Prem a ran ijim podacim a,37
oba o bjekta su se nalazila na delu p ored upne kole, gde se put
odvaja za Donje FIrasno i Neum, i to jedan o bjekat pored drugog.
Objekat je isto tako mogao biti i n a parceli k.. 1 /1 7 5 177, ali se
u podacim a ne navodi da li se o b jek t prua severno ili juno od
jahaeg puta za Donje Hrasno, iako se na navedenim parcelam a
nalaze b ro jn i ostaci antikog m altera i opeke. O bjekat bi se mogao
jedino uklopiti na lokaciju pored, katolike crkve, izmeu parcela
(1/175, 1/184 i 1/174), kako je to prikazano na Tabli II. Moda
objekat nije bio na ovaj nain orijentisan, je r orijentacija nije
data. Ipak, skloni smo da ob jek a t orijentiem o u pravcu zapad-severozapad l jug-jugoistok, iz vise razloga, od kojih je jed a n sama
orijentacija kanala za vodu iz pravca vrela Nekuka. Rekli smo
napred da je antiko naselje snabdeveno vodom sa vrela Nekuka,
odakle je, priro d n im padom sa jugoistone s tra n e naselja, voda
snabdevala objekte u antikom gradu. O bjekat br. 4 postavljen je
sa jugozapadne stra n e objekta br. 3. Ovaj objek a t je mogao ii
i net oistonije, ali bi tada dolo do p o m e ra n ja o bjekta br. 3 i
6, koji je inae bio istono.
Objekat br. 5 je m ala rim sk a kuica koja se nalazila oko
50 m eta ra jugozapadno od o bjekta br. 3 ili prvih tcrmi, orijentisana
tako da su sobe bile prem a severu, a dvorite p re m a jugu.38
36 Vidi u ovom tekstu opirnije o arheolokim rado vim a na lokalitetu
Veliki Svrdo u Stocu.
37 . T ruhelka, op. cit. str. 353.
38 . T ruhelka, op. cit. str. 355, sl. 7; vidi Tablu II, o b je k a t br. 5, u
prilogu ovog teksta.

26

 Objekat br. 6 (Tabla II, 6) je bio uz prve term e ili objekat

br. 3, sa jugoistone strane, na m estu nekadanje upne kole, ali
je pri grai iste oteen do temelja, te su se sauvali samo temeljni
zidovi sa ostacim a podnih mozaika.39 Ni za ovaj objek a t nije data
orijentacija, te je uklopljen u odnosu na o bjekat br. 3 i 4. O bjekat
br. 6 je nazvan kua sa mozaicima.
Objekat br. 7 (Tabla II, 7) je oznaen, kao druge terme, sa
ostacima neke vee zgrade pored njih. Nalazile su se 250 m etara
zapadno od prvih term i (objekat br. 3).40 Na osnovu naih konstatacija, koje smo naveli napred, kod obrade antike grobnice mauzoleja, ostaci drugih term i m orali bi biti negde juno od mauzoleja.
Na Tabli V smo prikazali to sa ostacim a zidova sa podnim malterom, koji se po jav lju ju na oko 20 m juno. Kada se spoji navedeno
rasto ja n je od 250 m od prvih termi, logino izlazi da bi se objekat
br. 6 m orao nalaziti na parceli k.. 1/190, u. k. ul. 1177, na loka
litetu Okrugla, u nek a d an jem vlasnitvu M ehmedbaia.
Objekat br. S (Tabla II, 8) je nazvan kao kua sa kanalom,
koja je dobila m esto na parceli don Lazara Lazarevia na k..
I/184.41 Ova kua je orijentisana prem a datoj orijentaciji duom
stranom o k ren u ta je prem a severu, a irokim dvoritem ka jugu.
Orijentiui zgradu, dobili sm o i orijentaciju kanala, koji je, kao
i kod ob jek ta 3, bio isto o rije n tisa n u pravcu jugoistoka i vrela
Nekuka.
Objekti br. 9 i 10 (Tabla II, 9, 10) su kua sa mozaicima
i pokriveno dvorite, orijentisani prem a severu uim stranam a.
Objekti su locirani na parcelam a k.. 1 /1 7 0 172, nekadanjeg vlasnika Salke izaria, a na m e s tu dananje Uprave puteva.42
Objekti br. 11, 12 i 13 (Tabla II, 11, 12, 13) su male kuice
za osoblje prvih termi, a nalazile su se pored katolikog upnog
ureda, uz sam u ivicu pu ta Stolac Njivice.43 Objekti su duim s tr a
nam a orijentisani prem a severoistoku, a uim stra n a m a prem a
jugozapadu.
Objekat br. 14 (Tabla II, 14) su tree terme, iji poloaj na
parceli Ahm eta Obradovia nije mogao da se ustanovi.44 Stoga je
priblino obeleen poloaj u junom delu parcela u polju, paralelno
sa prvim term am a (objekat br. 3) i prateim objektim a. Ukoliko
je taan predloeni poloaj term a, onda bi kanal p ored objekta br.
8 vezivao oba objekta, to bi trebalo proveriti jed n im veim arheolokim zahvatom.
35
40
41
42
43
44

C. T ruhelka, op. cit. str. 356, sl. 8.

. T ruhelka, op. cit. str. 358,sl. 10.
F. Fiala, GZM 1893, V, na str. 511, sl. 1.
Isti, op. cit. str. 512, sl. 3.
Isti, GZM 1895, str. 371, sl. 8.
F. Fiala, Ibidem , str. 372, sl. 9.

27

 Objekat br. 15 (Tabla II, 15) je zgrada sa hip o k au sto m na

parceli 1/249 i 1/591, delimino istraen 1973. godine.
Objekat br. 16 (Tabla II, 16) su delovi antikog o bjekta na
parceli k.. 1/250 na kojoj je istraen deo zida, koji se dalje prua
p rem a parceli k.. 1/249.
Navedeni podaci su samo za nekoliko o b je k a ta tani i provereni na terenu. M eutim, za veinu objekata je lokacija jo hipotetina, te bi u tom smislu bilo p otrebno ova naa istraivanja produiti. Na osnovu proverenih p o d a ta k a i dobro p rip re m lje n ih planova moe se prii revizionom sistem atskom istraivanju i na k raju
konzervaciji i prezentaciji ob jek a ta ovog antikog grada.
TREBIMLJA
T rebim lja je poznata u strunoj literaturi po nalazu nadgrobne stele sa epitafom , u kom e se prvi p u t spom inje municipij Dilun
tum .45 Kako je p re etrnaest godina ovaj spom enik prenesen u Zaviajni muzej u Trebinje, predloeno je da sc na lokalitetu Grude,
odakle je spom enik izvaen, preduzm u m an ja sondana istraivanja.
Naime, prilikom rekognosciranja u Trebimlji, ko ja su obavili strunjaci Muzeja iz Trebinja, n a vie m esta na lokalitetu prim eeni
su ostaci zidova sa m alterom , debljine 0,50 m na povrini zemlje,
dok su u seoskim ogradam a zapaeni kam eni kvaderi od rim skih
graevina. Ve u aprilu 1964. godine pruila mi sc p rilika da obavim
ova istraivanja, kako bi se utvrdio k a ra k te r lokaliteta i sadraj
k u ltu rn ih ostataka.
Sondaana istraivanja su obavljena na njivam a M arka Kriste
i to u tri sonde (Tabla VI).
Prva sonda (Sonda I) otvorena je na zapadnoj strani njive,
juno od parcele sa antikom grobnicom. Na povrini islcopa primeeni su tragovi zida koji fo rm ira polukrug. U sondi dimenzija
2,00X 1,50x 1,00 m, ko ja je bila orijentisana severozapad jugoistok,
na dubini 0,50 m, naen je zid irine 0,70 m, graen od pritesanog
kamena, vezan krenim m alterom . Uz zid su naeni ostaci grube
domae keram ike od crno peene zemlje, raene bez upotrebe lonarskog vitla. U gornjem sloju iznad zida nalazilo se nabaeno kam enje koje nije bilo vezano m alterom .
Druga sonda (Tabla VI, Sonda II) dimenzija 1,00X1,00X0,50
m, otvorena je na junom deiu susedne njive. Vise njive nalazi se
veliki kam eni tum ulus p rom era 30 m, a visine 2,00 m. U sondi se
ve pri dubini 0,20 m pojavio zid sa krenim m alte ro m i ostacima
45 I. Bojanovski, Rimski n atpisi u dolini Trebinjice, T ribunia 3, Trebinje 1977, str. 8283.

28

rim ske opeke (tegulae). Na vise m esta na obe njive p rim e u ju se

ostaci zidova prekriveni tankim slojem hum usa.
Otvorena je i trea sonda (Tabla VI, Sonda III) dimenzije
2,00X1,70 X0,60 m, na njivi istono od sonde I i II. U sondi je pronaen zid na dubini 0,40 m, koji se prua u pravcu scveroistok
jugozapad, irine 0,55 m, Zid je graen od poluobradenog krupnog
kamena, vezanog krenim m alte ro m sa prim esom tucane cigle. U
k u ltu rn o m sloju kraj zida naeno je neto grube keram ike, gvozdenih eksera sa plosnatorn glavom i jed n a bronzana kaiica od
debljeg bronzanog lima (Tabla V III, sl. 11). Kaiica je savijena
na jed n o m k r a j u i p roirena zavijenim krajevim a, dole se na drugom k ra ju suava u d rk u u k rae n u linearnim urezima. Dimenzije
su 5,9X1,2x0,1 m. Sve tri sonde pruile su p o tv rd u naih pretpostavki da se na lokalitetu Grude nalaze ostaci rim ske gradevine. Da
li se ovde radi o kultnoj gradevini, zbog grobnice u blizini, ili o
nekom sta rije m ob jek tu profane namene, do sada se, bez veih arheolokih istraivanja i otkrivanja veeg prostora, nije moglo odgovoriti. Kom pleks koji obu h v a ta ju ostaci rim skih gradevina iznosi oko
6 0 x 6 0 m, ako ne i vise. Na osnovu nadenog p okretnog m aterijala
takoe semoe tvrditi
da p r ip a d a ju rim skom periodu, naroito
rim sk a opeka i cigla, te bronzani nalaz.
Inte resa n tn o je n a p om enuti da se na oblinjoj parceli Sijakovi Joze nailo, po kazivanju m etana, na itavu sobu sa m o
zaicima, to bi se m oralo nekom drugom prilikom proveriti. U bli
zini katolike crkve, na lokalitetu P je ta ta njiva, otkriven je poklopac urne od kam ena sa na tp iso m / ovakvi poklopci za u rn u u
obliku malog sarkofaga d a tira ju se od I III v.n.e., dole bi na poklopac m ogao ii u III vek n.e."16 Poklopac, kao pojedinani nalaz
zavreuje panju, te bi na parceli vlasnika J a ra k (Boka) Ivana,
na kojoj je naen, trebalo pokuati pronai ostatke grobova ili
barem donji deo urne. Ovaj kam eni spom enik je sa ostalim materijalom prenesen u Zaviajni muzej u Trebinju.
Istrazivcinje grobnice
Pored sondanih radova izvreno je zatitno otkopavanje grob
nice, sa koje je izvaden kameni nadgrobni natpis dekuriona municipija Diluntum..
Istraivanje grobnice dalo je vise konkretnijih
46 S. Belagi, S rednjovjekovni n ad g ro b n i spomenici, Popovo, S arajevo
1966, str. 55; V. Paskvalin, Poklopac rim sk e kam ene urn e iz T re b im lje u Hercegovini, T rib unia 2, T rebinje 1976, str. 4550, sl. 3; I. Bojanovski, Ibidem
str. 86, br. 8, sl. 8.
Pored toga to je kasnije publikovan, kam eni poklopac u rn e prvi je
o tk rio i publikovao Scfik Belagi p rilikom svog boravka u T rebimlji, a nakon toga je ekipa Zaviajnog m uzeja u T rebinju, koja je radila na istraiv a n ju antikog lokaliteta u T rebimlji, kako je opisao u ovom radu, 1964.
godine isti kam eni spo m enik prebacila u muzej.

29

podataka o nainu sahranjivanja, arh itek tu ri grobnice, orijentaciji, i pored toga to je konstatovano da je vise p u ta prekopavana.
Grobnica se nalazila na njivi Mate Kriste, na lokalitetu Grude/'7
z atrp an a gom ilom kam enja koje je iskreno sa okolnih njiva. Vlasnik Mate Kristo se seao n a kom e je m estu leala n a d grobna stela.
Spom enik je bio poloen kao trea preklopnica od ulaza na grobnicu. Kao i ostale kam ene ploe, bila je uvrena sa krenim m al
terom za ivicu grobnice, sa na tp isn o m stranom o k re n u to m nadole.
Ovo je potvreno time to se utvrdilo da na prednjoj strani nadgrobne stele ima tragova krenog m alte ra na dva m esta na rastoja n ju od 0,82 m, lcolika je i irina grobnice bila sa u n u tra n je s tra
ne. Ostaci m alte ra su sc nalazili pri dnu zabate sa uk raso m rozete,
te ispod ascije preko donjeg ra m a natpisa. Iz ovog se moe zakljuiti da se spom enik nalazio u sekundarnoj upotrebi na grobnici,
a nije iskljueno da je prvobitno stela p ripadala po k o jn ik u koji
je prvo s a h ra n jen u grobnicu, te da se prilikom kasnijih ukopavanja upotrebila kao preklopna ploa.
Opis grobnice: Grobnica je pravougaone osnove, dimenzija
3,10x1,82x1,45 m (spoljne dimenzije), odnosno 1,85x0,82x1,30 m
(u nutranje mere). Grobnica je bila gradena m asivno od pritesanih i
obraenih kam enih kvadera, slaganih u horizontalnc redove, a mestimino su popunjavani redovi ko m ad im a krovne cigle i krenim m al
terom sa prim esom tucane opeke (Tabla VII). Zidovi su debljine 0,50
m, dok je sa jugoistone stra n e bila ojaana zidom debljine 0,75 m.
Grobnica je bila ukopana u ljunkoviti nanos na dubini od 1,50 m.
Orijentacija grobnice je severozapad jugoistok. Na severozapadnoj strani nalazi se ulaz u grobnicu. Ulaz jc bio posebno izraen
od isklesanih ploa, koje su postavljene horizontalno za prag, a
vertikalno za vrata i dovratnike (Tabla VII, prosek C D). Ovakav
nain zidanja ulaza potsea na ko n stru k c iju tzv. a pozzetto grobnu kam eru, sa ulazom koji je sluio da bi se grobnica mogla vise
p u ta upotrebiti. Isp re d ulaza se nalazila jed n a tan ja ploa od prirodno lomljenog kamena, postavljena vertikalno uza zid, ko ja je
verovatno uvala ulaz od oteenja, kako se ne bi zatrpavao veli
kom koliinom zemlje. itav ulazni deo je ugraen izm edu zidova
na uoj strani grobnice na severozapadnom delu. Temelj ulaza je
priiino visok od 0,50 m, u odnosu na dno grobnice, koje je zidano
u tri pravilna reda sa kam enim kvaderim a i krenim m alterom .
Prag je izraen od debije obraene ploe, dimenzija 80X40X12 cm,
k oja je poloena na zidani temelj ulaznog dela. Slino pragu obradeni su i dovratnici, dimenzija 5 0 x 5 0 x 1 2 cm. Oba d o v ratnika imala
su duboke ljebove pri sam om ulazu u koji se uglavljivala pre47 D. Sergejevski, GZM 1935, XLVII, Iz rim ske arheologije, I Municipium
Diluntum, str. 17 18, si. 1. Kod Sergejevskog lokaJitet G rude se naziva Grudine, to je isto u iokalnom nazivu u Hercegovini za predeo koji je nasu t
gomilom k a m en a (napom ena autora).

30

g rad n a ploa. P regradna pioa je naena p o iupana u tri dela. Im a

dimenzije 3 7 x 3 0 x 7 cm. To je ta n ja ploa sa izraenom profilacijom sa strana, kako bi se mogla dobro uglaviti u dovratnike. Vertikalno podizanje ploe omoguavalo je jednostavno otvaranje grob
nice radi polaganja drugog pokojnika. Prazan p r o s to r izmeu dovratnika i bonih zidova grobnice p opunjen je k ru p n ijim i sitnijim ka m e n jem sa m alterom (Tabla VII, osnova grobnice).

SI. 7 Zidana grobnica

(ulaz a pazzetto) na iok.
Grudine u
T rebim lji
(Foto: Lj. Koji)

Grobnica je bila iznutra prem azana debljim slojem krenog

m alte ra i to m estim ino na fugam a zidova. U m a lte ru je bilo i tucane cigle. Treba jo napom enuti da su spoljne ivice grobnice izraene pravilno, sa naglaenim okovim a od dobro obraenih kvadera.
Grobnica je u n u tra bila do polovine z a trp an a zemljom. U
zemlji su naeni obradeni kam eni fragment! i nekoliko profilisanih
31

delova stele, na osnovu ega se moe pretpostaviti da je nadgrobnih

stela bilo vise, ili b a r jo jedna. Tragovi n a tp is a nisu naeni. Od
ovih fra g m en a ta treb a spom enuti oteeni deo stele sa sauvanom
uglastom a n k ro te rijo m (Tabla V III, a i b), delom zabata i profilsanim ram o m na drugom fragm entu. Sauvana a k ro te rija
sastoji se od dva spiralna lista akantusa, dok se prim euju i ostaci
treeg lista. Ovaj o rn am e n t je vrlo slian u k rasu na a k ro te rija m a
nadgrobne stele, k oja je ovde ranije pronadena. Dimenzije ovog
fragm enta iznose 51X32X8 15 cm. Od kam enih fragm enata jedino
je ovaj deo stele prenesen u Zaviajni muzej. Ostali, m anji fragmenti, vraeni su n atrag u grobnicu, koja je oiena i pretraena,
te u njoj ponovo sa h ranjeni ostaci ljudskih kostiju.

SI. 8 Zidana grobnica na lok. Grudine u T rebimlji

U grobnici je bilo teko utvrditi poloaj i broj sahranjenih.

Jedino se p rem a ostacim a lobanja moglo zakljuiti da je u grobnici
bilo sa h ranjeno ukupno est skeleta, i to etiri odrasle osobe, a
dva deija skeleta. Treba istai da su svi navedeni kameni fragm ent!
bili zajedno izmeani sa zemljom i ljudskim kostim a. Iz toga se da
pretpostaviti da je sadraj grobnice ranije p re tu ra n i opljackan,
ukoliko je bilo nekih priloga uz pokojnika. U severozapadnom uglu,
od povrine pa sve do dna grobnice, pronadeno je vise fragm enata
grube keram ike i dva fragm enta fino peene, sve proizvodi kulturnih posuda koji p rip a d a ju dobu od III IV v.n.e. Gruba keram ika
je od crno peene i crvenkastosm ee gline sa krupnim zrncima
peslca; obodi su zadebljani i povueni ka vani, te prelaze u kratki
vrat i blago zaobljeni trbuh. Jedan fia g m en a t dna pokazuje da je
32

ono bilo ravno i debelo (Tabla V III, obodi c, d, e, , g, h). G ruba

keram ika je na trb u h u orn am e n tisan a razliitim o rn a m e n tim a u vidu plastine tra k e i vertikalnim obodim a, te paralelnim urezima,
horizontalno i vertikalno preseenim (Tabla V III, 1 9). Dva kom ada fino peene p o sude p r ip a d a ju istoj posudi, a to je je d a n atipian fragm enat i fra g m en a t p rstenastog dn a terra sigilatte. Ispred
ulaza u grobnicu naen je fragm enat oboda plitke zdele terra sigi
latte, koji, zajedno sa p rethodnim fragm entom , p rip a d a provincijskoj proizvodnji, ko ja se d a tira u III v.n.e. (Tabla V III, 13 i 14).
Izvan grobnice je naen i fragm enat oboda sivo peene keram ike
sa horizontalnim kaneluram a, koji se d a tira u isti p eriod (Tab.
VIII, 10).
Opis nalaza
1) F ra g m e n a t keram ike (Tabla VIII, 1, ter. inv. br. 8). Deo trbuha
m an je posude grube izrade od crvenkastosm ee gline sa crnom
povrinom u kojoj im a k ru p n ih zrnaca kvarcita. Dimenzije:
7X4xO,3 cm. O rnam enat je nanesen u horizontalnu p lastinu
tra k u u vidu ispresecane talasaste linije, na povrinu fragm enta,
2) Fragm enti keram ike (Tabla V III, 2 i 3, ter. inv. br. 9 a i b).
Dva fragm enta iste posude od oboda i trbuha, grube izrade od
crvenkastosm ee gline sa crnom povrinom . Obod je zadebljan, povuen p re m a vani, suava se ka v ratu koji je slabo
naglaen; dimenzije oboda 4,2X4,2X0,5 cm. T rb u h je blago
zaobljen i u k raen sa vertikalnim ubodim a; dimenzije trbuha
5 ,2 x 4 x 0 ,5 cm.
3) F ragm enat keram ike (Tabla VIII, 4, ter. inv. br. 10). Deo oboda
keram ike posude, iste fa k tu re kao i prethodni kom adi. Obod
je mal, zadebljan i skoro prav (Tabla V III, c). Obod postepeno
prelazi u trb u h posude na kom e se prim euje trag horizontalne
plastine trake.
4) F ragm enat keram ike (Tabla VIII, d, ter. inv. br. 11). Obod iste
fak tu re kao prethodni, dosta zadebljan i isturen ka vani;
dimenzije 3,3 x 6,7X0,5 cm.
5) Fragm enti keram ike. Dva fragm enta dna posude iste fakture
kao i prethodni. Dno je ravno i zadebljano; dimenzije 3,5X
X 2,5X1,00 cm (ter. inv. br. 12).
6) F ragm enat k eram ik e (Tabla V III, e, ter. inv. br. 13). Obod
posude iste fak tu re kao i prethodni, blago zadebljan i izvm
en vani; dimenzije 7,5X3X0,5 cm.
7) Fragm enti iste posude od keram ike (Tabla VIII, 5 9, ter. inv.
br. 14) pet fragm enata grube keram ike sa dosta rupica sa unutra n je strane, iste fakture kao i prethodne. Kom adi p r ip a d a ju
trb u h u posude, a ukraeni su plitko urezanim paralelnim lini3 Tribunia

33

jam a, horizontalnog i vertikalnog pravca. Dimenzije: fragm enat

5, 5,5X 4XI cm;
fra g m en a t 6, 5 x 4 x 1 cm;
fra g e m n a t 7,
4,5X 4XI cm; fragm enat 8, 6,5X5,5XI cm; fra g m en a t 9, 8x
X 4,5 X I cm.
8) F ragm enat keram ike (Tabla VIII, f, ter. inv. br. 15). Obod
posude iste fak tu re kao i prethodni, sarno neto debljih zidova,
izvuen ka vani; dimenzije 4,5 X 3,4 X 0,6 cm.
9) F ragm enat keram ike (Tabla VIII, g, ter. inv. br. 16). Obod
posude p olom ljen u dva dela, iste fak tu re kao i prethodni,
sa neto debljim zidovima; dimenzije: 6 X3,5X0,6 5 X 3 x 0 ,6
cm.
10) F ragm enat keram ike (Tabla VIII, g, ter. inv. br. 17). Obod po
sude tam nosm ee fakture, neto dcblji pri v ra tu posude; di
menzije 4 X 2,5 X 0,5 cm.
11) Fragm enti keram ike (Tabla V III, 14, ter. inv. br. 18). Dva frag
m en ta iste posude, jed a n atipian, a drugi deo prste n a sto g dna
te rra sigilatte, raeni od fino preiene zemlje utocrvenkaste
boje; dimenzije atipini fragm enat: 5,3X5x0,5, dno 5,5X
X 3,7 x 0,5 cm.
12) F ragm enat keram ike (Tabla VIII, 13, ter. inv. br. 19). Obod
terra sigilatte uiocrvenkaste boje, sa uglaanom povrinom.
Na spoljnoj ivici uk rae n je facetiranim ornam entom . Obod
p rip a d a plitkoj zdcii; dimenzije 5 , 5 x l ;8X0,5 cm.
13) Fragm enat keram ike (Tabla VIII, 10, ter. inv. br. 21). Obod po
sude sive fak tu re od fino preiene zemlje, dobro peene. Povrina je u kracna plitkim horizontalnim kaneluram a; dim en
zije 6 x 5 x 0 ,7 cm.
14) Bronzana lcaiica (Tabla VIII, 11, ter. inv. br. 23). P redm et je
rad e n od tankog bronzanog livenog lima, sa e tvrtastim gorn jim p ro ire n je m iji su krajevi zavrnuti sa tri strane. Drka
je sa urezanim o rn am e to m u vidu paralelnih linija; pri vrhu
se suava, gde je oteena. N aena je u sondi 3.
15) B ronzana kozm etika igla (Tabla V rll, 12, ter. inv. br. 22).
Igla je sluajno pronauena, pri o ra n ju njive Mate Kriste, te poklonjena Zaviajnom m uzeju u Trebinju. P ripada tipu kozmetikih igala zvanih spatula. Igli nedostaje vrh, a na gornjoj strani
ima m alu lopaticu sa spiralnom drkom do polovine igle; dim en
zije 8,2x 0,4 cm. Igla je fino patinirana.
16) F ragm enat kam ene stele sa a k ro te rijo m (Tabla VIII, b, ter.
inv. br. 1). Oteeni kom ad kam ene stele, na kojoj su samo
ouvani deo uglaste a kroterije i deo zabata, te deo profilisanog
ram a; dimenzije 51X 32x15 cm. Fragm enat je prenesen u m u
zej.
34

17) Fragm enat kam ene stele (Tabla V III, a, ter. inv. br. 2). Deo
profilisnog ra m a kam ene stele bez tragova natpisa; dimenzije
3 0 x 3 4 x 1 3 cm. F ragm enat je ostavljen u grobnici.
18) Kam eni runi malj (Ter. inv. br. 24). K am eni m alj za tucanje
itarica, ra e n od k ren jak a poroznog, valjkastog preseka sa
ravnim duim stranarna; dimenzije 11,5X7,5 cm. N a povrini
se p rim e u ju tragovi obrade i otuenosti od upotrebe. Poklon
Mate Kriste.
19) R im ska krovna cigla (Ter. inv. br. 25). Oblik krovne cigle je
imbrices. Sauvana je cela; dimenzije 48X16 14,5x8,5 7,5
cm, debljine 1,5 cm. Raena je od fino preiene zemlje, svetloute boje, dobro peene. N aena je mnogo ran ije na njivi
Mate Kriste, koji j u je poklonio m uzeju u Trebinju.
20) Kam eni poklopac urne (Ter. inv. br. 26, inv. br. Ak. 168).
Poklopac je u vidu krova n a dve vode, slino poklopcim a na
sarkolazim a. Raen od kam ena ivca. Na krovu im a im itaciju
krovnih tegula, a sa strane ostaci akroterija, od k ojih se samo
jed n a ouvala i na njoj listovi palm eta; dimenzije 4 4 x 2 9 x 1 2
cm. Na u.oj ivici poklopca im a trag na tp isa od k ojih je itljivo
samo D MAS (Dis m anibus sa cru m ), ostala su slova slabo
ouvana. Poklopac je uzet sa lokaliteta Pjetata njiva, vlas
nika l a r a k (Boka) Ivana i prenesen sa ostalim nalazim a u
Zavieajni muzej u Trebinju.
Na osnovu analogija sa grobnicam a naenim n a ovom podruju, ovakva v rsta grobnice se d a tira najk a sn ije u III IV v.n.e.
Veza istraene grobnice sa pro n a e n im ostacim a zidova u sonda m a ovom p rilik o m nije mogla biti utvrena. U prilog ovoj dataciji idu i nalazi keram ike i bronzanih predm eta, kao i nalazi kam enih spom enika na ovom lokalitetu, ukljuujui i natpis dekuriona
Publija Aplija Plassa.
Zakljuak
R azm atrajui ovu arheoloku pro b le m atik u antikog perioda
na jednom delu hercegovake regije, dolazimo do zakljuka da su
antiki spomenici nedovoljno istraeni ili, u doslovnom smislu, zanemareni. Mi do sada u naoj republici nism o imali takvu ouvanu antiku aglom eraciju, kao to su to ostaci antikih graevina u Stocu. Pojedinane antikc graevine, kao to je kompleks
u Trebimlji, pa i u Stocu, esto se ostavljaju da ih vrem e ili ljudi
postepeno unitavaju.
U tom smislu vreni su m anji pokuaji na drugim lokalitetim a
pri spasavanju o b jek a ta na Trebinjici u Paniku, ali iskopani ob
jekti su sada potopljeni. M anja istraivanja su vrena u L jubom iru
na Lukama, ali je o bjekat ostao nezatien. Isto tako, vre se istra3'

35

ivanja na antikom o b jek tu u M irinam a kod Trebinja, koji e se

konzervirati. Od 1976. godine zapoeta su vea istraivanja antikog
kom pleksa sa ostacim a vojnog logora i naselja n a G rainam a kod
Ljubukog, zahvaljujui angaovanju finansijskih sredstava Republilce zajednice za nauni rad. I ovaj ob jek a t e biti konzerviran
nakon istraivanja.
I p ored toga to su na vie m esta na ovom regionu izvrena
istraivanja, ili su ona u toku, jo uvek se znaajnim antikim aglom era cijam a ne poklanja dovoljna panja. Istraivanja u Stocu i u
Trebim lji trebalo bi da up o tp u n e naa saznanja o antikom dobu
ovog regiona u periodu dom inacije rim ske vlasti n a naoj teritoriji
od I IV v.n.e. Jasno je da m noga p itn a ja iz ove oblasti jo nisu
reena. S istem atskim radom na ovim lokalitetim a dobila bi se jasnija slika o jednoj urbanoj aglom eraciji u naoj republici, kakva
je ona u Stocu, a isto tako reila bi se i neka nova p ita n ja romanizacije dom aeg stanovnitva na p o d ru ju antikog m unicipija
Diluntuma.
Z u s a r n m e n f a s s u n g
ANTIKES DILUNTUM IM LIGHT NEUER ARCHAOLOGISCHER
FORSCHLNGEN (STOLAC UND TREBIMLJA)
V ukosava ATANACKOVI-SALI
Wir n e h m e n an, dass sich beide L okalitaten (Stolac u n d T rebim lja
bei Ravno) auf dem Gebiet des M unizipium s D iluntum befinden. Wir sind
azu genoigt, dass w ir das Z en tru m des M unizipium s nach Stolac verlegen.
Das Ziel dieser neuen A usgrabungen ist sovvohl die E n td e c k u n g n e u e r archaologischer L okalitaten als auch die U berpriifung u n d der S chutz ausgeg rab e n er Gegenstande.
S T O L A C Im Gebiet der ostlichen Herzegovvina ist Stolac die erste
und einzige grossere Siedlung m it g ro sser u r b a n e r A gglom eration aus der
Antike vom 1. 4. Jh. Es vvurden hier auf G ru nd einer Analyse insgesam t 16
kleinere und grossere a rc hitekto nisc be O bjekte in d e r Stadt, eine grosse
an tike N ek ro pole in der S tad t u n d auf der L okalilat Cairi festgestellt. Der
V ersuch d e r R e k o n stru k tio n d er a n tik en O bjekte (TII, O bjekte 116) ist
n u r eine H e r a u sf o r d e r u n g an die Archaologen und K on serv atoren , dass sie
die E rf o rsc h u n g dieser w ertvollen tlb e rre ste in Stolac forsetzen, u m sie
n a c h d e r A usgrabung und K onservation als M useum u n te r freiem H im m el
vorzustellen.
T R E B I M L J A Die E rfo rsc h u n g der L okalitat G ruda in T re b im lja
h a t neue A ngaben iiber die A rchitcktur a n tik e r G ra b er erb rac h t. H ier w u rd e
im J a h re 1935 ein G rabstein des D ekurios Publije Aplije Plaso, Munizipium
D iluntum , ausgegraben. Das G rab ist rechteckig (3,10x1,82x1,45) m it g eraden
D eckplatten, dicken M auern u nd einer E inganso ffnun g a pozzetto. Im Grab
w u rd e n tlb e r r e s te von 6 Skeletten un d von m e h re re n F ra g m e n te n ro h e r
K eram ik m it O rnam enten, w eiters F ra g m en te einer Schfissel te rra sigilata
u nd m e h re re B ruchstiicke eines an d e re n G rabsteins o hne In sc h rift gefunden.
Das G rab s t a m m t aus dem 3. 4. Jh. n.u.Z. Auf G ru n d einiger Probegrabungen fand m a n tlb e rre ste a n tik e r Wande und einige G egenstande aus
Bronze. Die W ande gchorten zu einem grosseren Objekt.

36

rtcS O

37

T-V1II

Ivo BOJANOVSKI

D V A R IM S K A V O J N I K A N A T P IS A IZ O K O L IC E L JU B U K O G
(Novi natpis veterana leg. X V Apo llin aris]
U ovom se prilogu objavljuju dva rim sk a vojnika natpisa
iz H a rdom ilja kod Ljubukog. Jedan je n aen 1978. godine, a drugi
je poznat od ranije (CIL III 8486). M edutim, objavljen je bez odgovarajue fotografije i opisa, a p o tre b n a je i m an ja revizija itanja. Oba n atpisa p ru a ju znatan doprinos poznavanju rim skih
vojnih starina u provinciji Dalmaciji. Oba se spom enika i sada
nalaze u L jubukom , jedan u m uzejskoj zbirci Franjevakog sam ostana, a drugi u p o rti Srpskopravoslavne crkve.
1. NOVI NADGROBNI NATPIS VETERANA LEGIO
XV APOLLINARIS
Nadgrobni spom enik veterana XV Apollinaris je izraden u
obliku ploe (tabula ansata), visine 66,5, irine 85,0 i debljine izm eu 10 i 13 cm. Sredina ploe je, u odnosu na njene krajeve,
savijena (konkavna) za 7 do 8 cm. Jzraena je od jedrog vapncnca.
Spom enik se dobro sauvao, a natpis je potpuno jasa n i itak
(si. 1). Natpisno polje (dim. 51x61 cm) je oivieno plitkim profilom
u kojem je natpis urezan slovima pravilne lapidarne kapitale, ali
d osta plitko i tanko, pa stoga neka slova i duktusi o d s tu p a ju od
klasinih uzoraka lapidarne kapitale. Visina slova je oko 4 cm,
u l.r. 5 cm. Visina nekih slova varira za 2 do 3 mm. R aspored
redaka je asim etrian, a donji dio epitafa prazan (18 cm). .Tzgleda
da je klesar ujedno bio i o rdinator natpisa. Natpis je, inae, sa
sa d rajne i epigrafske strane dobro sastavljen: nema ligatura, ali
su b rojne inae uobiajcne abrevijature. Interpunkcija, u form i
m anjeg asteriska, dolazi iza svake rijei (pa i kopule ct) osim na
k r a ju 1,2, a ini se i 3. retka.
41

Spom enik je iskopao 1978. godine J u re Rupi Antin n a svojoj

njivi Galui, n a potezu Belue, u zaseoku P i v n i c e, n a desnoj
obali Trebiata u H ardom ilju. Na toj strani Trebiata uz rim sku
cestu (Sekulan) nalazilo se groblje rim skog vojnog logora na
H um cu.1 Spom enik je leao na dubini do 1 m, uz junu ivicu stare
ceste koja je danas na tom m jestu preorana. Prilikom vaenja
spom enika nisu prim jeeni tragovi grobnice.2

SI. 1 N adgrobni n atp is veterana legije XV Apollinaris iz H a r d o m ilja

kod Ljubukog

L ( u c i u s ) G a v i n s L( u ci ) f ( il ius) Pub (l il ia ) V e \ r o n a vet ( er an u s ) leg( ionis) X V se \ vivo f ec it \ e t M ( a rc o ) G av i o f r a t r i |5

e t l i b e r t o Hi lar o.
1 C. PATSCH, Zur Geschichte m id T opographie von N arona, Wien 1907,
Sp. 60 79; Kleinere U n tersuc hungen in und u m N arona, J a h rb u c h fur
A ltertum skunde, II, Wien 1908, S.109 117 i N adgrobni spomenici iz H um ca,
G lasnik Zem aljskog m u z eja (kratica GZM) 1910, str. 177 182 = WM X II,
131 137. V. ATANACKOVI SALI, Kam eni spomenici u arheolokoj
zbirci na H umcu, k ataloki pregled, Nae starine, XIV XV, S arajevo 1979.
1 Na spom en ik m e je upozorio i p rep u stio ga za o b rad u O.dr. Bonicije
Rupi, voditelj Muzejske zbirke F ra njeva ko g sa m o sta lna na H um cu, za to
m u se iskreno zahvaljujem . Osjeam se obaveznim istak n u ti da je d r B.
R upi spom enik o tkrio i vodio brigu o njegovom islcopavanju, te da m i je
u stu pio p o d a tk e jo s p r ije nego to je spo m enik bio p rcn e en u zb irk u Franjevakog sa m o sta n a n a H umcu.

42

Spomenilc je jo za ivota (se vivo) postavio Lucije Gavije

veteran XV legije, ro d o m iz Verone u I tali j i (L. Gavius L. f. Pub.
Verona vet. leg. X V ) za sebe, za svog b rata Marka Gavija i za
slobodnjaka (liberto) Hilara. ini se da su u vrijem e izrade spom enika (natpisa) dva p o to n ja ve bili mrtvi.
Na prvi pogled bi se reklo da jc na ovora vojnikom natpisu
sve jasno, ali to ipak nije tako. N edostaju, naime, podaci o godin a m a ivota Lucija Gavija i o njegovoj slubi u vojsci, a nije naveden ni nadim ak legije, pa ne znarno u kojoj je od dvije XV legije
sluio Lucije Gavije legio X V ApolHnaris ili u legio X V Primigenia, obje s rednim b ro jcm XV. Sve su to za razum ijevanje
i da tiran je natpisa relevantni podaci. Potrebno je, dakle, n a jp rije
odrediti o kojoj se od ove dvije legije radi, a zatim utvrditi vrijeme
u kojc je L. Gavije boravio u okolici Ljubukog, te kako je mogao
doi u ovaj kraj. N a jp rije je potrebno neto vie rei o dv'ije spom enute legije.
S m atra se da je legiju X V ApolHnaris osnovao August jo
prije bitke kod Akcija (31. g. pr.n.e.). Meu Augustovim veteranim a
iz graanskih ratova, naseljenim u Ateste, nalaze se i islueni
v ojrici eve legije (npr. CIL V 2516: L. Valerius T. f. leg X V I. f. i.)1
U vrijem e velikog ilirskog u stanka 6. dc 9. g.n.e. XV ApolHnaris je
bila u sastavu ilirskog korpusa (exercilus Illyricus). Sudei po natpisim a aktivnih vojnika ove legije u to vrijem e je XV ApolHnaris
boravila u p o d ru ju Akvileje, tj. na granici Italije i Ilirika,4 odakle
je mogla uestvovati i u nekirn operacijam a u Iliriku, ali o tome
nem am o pcclataka. Iz vrem ena nepodijeljenog Ilirika, tj. prije 10.
g.n.e., nije osiavila epigrafskih tragova u Dalmaciji, uostalom kao
ni ostale legije i k ohorte iz sastava ilirske vojske.5 Pouzdanih t r a
gova njenog boravka u Dalmaciji ne susreem o ni kasnije.6
3 E. RITTERLIN G , Legio, Bestand, Verteilung und kriegerische Betatigung der Legionen von Augustus bis Diocletian, S o n d erab d ru ck aus PAULLY WISSOWAS Realencyclopadie d er classischen A ltertum sw issenschaft, B and
X II, S tu ttg a r t 1924, S. 1747 1758.
* VELLEIUS II 112, 4. i 113, 1. CL A. BETZ, U ntersuchu ngen zur Militargeschicbie d er rom ischen Provinz DaLnatien, Baden bei Wien 1938, S. 5 i
52. RITTERLING, 1748. Neki dijelovi leg X V Apoll su se ve tada mogli nalaziti u Emoni.
5 Za fra g m en tarn i n atpis CIL I I I 150261 (Asseria) nije sigurno da se odnosi na ovu legiju (cf. BETZ, nav. dj. 52), j e r je lorn karaena (u 3. r.) neposredno iza b roja XV, pa bi se ovaj broj mogao po puniti s XVI, X V II i XVIII.
M eutim , to bi bilo inalo v je ro ja tn o je r ove legije nisu ni po emu povezane
sa D alm acijom. Naime, legije XVII, X V III i X IX su na svojim leima iznijele b o rb e s G e n n a n im a na Rajni i bile n a j h r a b r i je od svih legija (exercilus
o m n iu m fortissim os, Veil. II 119,2, odno sno m a g n ific eniissim us exercilus,
Veil. 120,3). E v entualno bi u obzir ntogla doi leg. XVI koju je osnovao Au
gust, a koju od 14. g. n. e. nalazimo u logoru Mogontiacum. Leg. XVI Flavia
osnovana je tek od V espazijana (Dio LV 24,4) 70. godine. Usp. E. R IT T E R
LING, nav. dj, sir. 1761 1768. P re m a tome, ulom ak natpisa iz Aserije najvje ro jatn ije p rip a d a leg. XV ApolHnaris, ali s dunim obzirom.
6 N atp is u cast Gaja Minicija Lundana, konzula 107. g, ini se i nam je sn ik a Dalmacije, iz Sipova, I). SE R G EJE V S K I, GZM 1926, 155, si. 1:

43

Isti redni broj je imala i legio X V Primigenia k o ju je onovao

Kaligula 39. godine.7 Ova legija nije im ala nikakvih veza s Dalmacijom i Ilirikom uope. K ratko vrijem e je prip a d a la gornjogerm anskoj vojsci (do 43. ili 44. g.), a zatim je bila prebaena na
donju R ajnu (cf. CIL X III 8079 i 8080). Kao dio donjogerm anske
vojske stacionirala je u logoru Vetera I (Xanten), gdje je 69/70 g.
bila p otpuno unitena u u s ta n k u Batavaca pod Civilisom (Tac.
Hist. 36 i 60, usp. Ritterling, 1760). Redovito se u izvorima (natpisi,
peati, Tacit i Plutarh) javlja b e z nad im k a Primigenia. Teko je
dakle povjerovati da bi se jed a n veteran ove legije naselio tako
daleko od logora svoje legije. M eutim, ono zbog ega Prim igenia
ne dolazi u obzir jeste fakat da je n a tpis iz H a rd o m ilja (po svoj
prilici) neto stariji od 39. g., k a d a je fo rm ira n a legio XV Prim i
genia.
Prem a tome, ostaje jedina m ogudnost da je L. Gavije sluio
u leg X V Apoll, koja se takoer, naroito u starije vrijem e navodi
bez nadim ka. M iljenje A. Domaszewskog da se n a d im a k Apollinaris ne javlja p rije Klaudija p o b ija ju kasnije p ro naeni natpisi.8
Iako je taj nad im a k postojao sve od osn u tk a legije za Augusta ili
moda ve za Cezara (kult Apolona bio je vrlo razvijen u rodu
Julijevaca!), nije sc uvijek dodavao, kao ni u ovom sluaju, valjda
i stoga to je sve do 39. g. postojala samo jedna XV legija
Apollinaris.9
N akon diobe Ilirika na Dalm aciju i Panoniju (oko 10. g.n.e.
ili godinu dvije prije), XV legija (Apollinaris) je zajedno s V III
i IX legijom p ripala panonskoj vojsci (Tac. ann. I 23 i 30), dok su
u Dalmaciji ostale VII i XI legija i nekoliko kohorti. Legio XV
Apollinaris se krace vrijeme zadrala u Emoni, ali je vec 14. nalazimo u C a rn u n tu m u na Dunavu.'" U vrijem e svoga prvog boravka u
C. Minicio L. filio Pap Fmulatto, V lfv ir(o ) ep ulom uu trib. leg. V I I ( = X I I )
F u lm m a la e ... leg. leg. X V Apollinaris, itd. ne govori o b o rav k u legije u Dal
maciji nego claje cursits h o noru m ovog istakn utog pred sta v n ik a rim sk e aristo k rac ije k o m e je rim ski grad u Sipovu (num. Baloie?) iz zahvalnosti za
n ek u uslugu podigao poa snu bazu sa sta tu om . Usp. I. BOJANOVSKT, Baloie
rim ski municipij u Sipovu na Plivi, Arheoloki radovi i ra sp ra v e JAZU, knj.
VII, Zagreb 1974, sir. 354 i d.
7 RITTERLIN G , o. c, 1758 1760.
s RITTERLIN G , 1747.
9 Do m ije a n ja ovih dviju legija nije moglo doi ni zato to je Primigenija p o stojala k r a tk o vrijem e (40 70. g.) i to su njeni tragovi ogranieni
na G erm a niju i Galiju, Ritterling, 1758. Bez nad im k a spom inje leg. XV Apol
linaris i Tacit, ann. XV 25:... copiae m ilitares Corbuloni perm issae et quinta
decunia legio du ccu tc Mario Celso e Pannonia acliecta est (pod 63. god.j. Usp.
Tac. i ann. XV 26. T ribus Publilia (Verona) im a ju i drugi vojnici XV legije,
tako C. I l l 4476, 4478a (p. 1770), 4478 = 11094 i 4482.
17 RITTERLIN G , 1748. J. SASEL, ICronika I I I (1955), 110 i d. A. MOCSY,
Pannonia, PW RE, Suppl. IX (1962), Sp. 612 i d. B. SARIA, L aureae Aquincenses I, 245 i d.

44

K a rn u n tu m u bila je jo iskljuivo sastavljena od roenih Italika,

rek ru tira n ih u sjevernoj Italiji, iz tribusa Publilia (Verona), Scaptia
(Florentia?) i dr.,n dok je Prim igenia vise novaila u sjevernijim
p o d ru jim a Italije i u N arbonskoj Galiji.12 I Lucije Gavije rodom
od Verone, bio je upisan u tribus Publilia, pa je kao legionar oito
sluio u XV Apollinaris. Ne znamo, je li bio o tputen iz vojske
u Em oni ili K a rn u n tu m u , ili moda jo i prije, je r u n atpisu nije
naveden broj godina slube i ivota.1' Ne znam o ni kada je i kako
doao u okolicu Ljubukog. Poznato je, naime, da su veterani
XV Apollinaris iz prve panonske generacije bili naseljeni oko grada
Scarbantia (Sopron) u P anoniji.14 Natpisi vetera XV Apollinaris
koji su naseljeni oko Skar(a)bancije su iz ranog carskog doba (za
Tiberijeve vlade?)15 Sva je prilika da je negdje u to doba mogao
i na L. Gavije doi u Dalmaciju.
Za odreenije d a tiran je natpisa, m eutim , nedostaju podaci
o slubi (stipendium ) i o godinam a ivota, ali ve injenica to na
poetku n atp isa nem a konsekrativne form ule D(is) M(anibus) i sto
Lucije Gavije ne istie cognom en svoj i svoga b ra ta Marka, iako
su kognom en poeli uzimati ve po. 1. st. i rim ski graani nieg
stalea,16 ve ti elementi o d re u ju Gavijev natpis u neto ranije
doba, negdje u treu ili etvrtu, najdalje petu deceniju l.st.n.e, tj. u
u Tiberijevo ili Kaligulino doba, ili koju godinu kasnije.
11 RITT E RL IN G , 1758. Meu gradovim a koji se navode na natp isim a
nalaze se jo Crem ona, M ediolanium, Mutina, O pitergum , P atavium i dr.
12 RITTERLIN G , 1760. Na m a lo m b ro ju ovih n a tp is a sp o m in ju se Aug.
T a u rin o ru m i Mediolanium (ovaj tr i puta) u Italiji, a Antipolis, F o ru m Iulii,
Ucetia i Aquae Sextiae u N a rb onsk oj Galiji.
13 K o m b in a cijo m b ro ja godina i aktivne slube moe se izraunati k a d a
je dotini vojnik unovaen, kao to se to vidi npr. iz p o d a ta k a i tabele koju
donosi A. BETZ, U ntersuchungen, 16 za aktivne vojnike i veterana leg. V ii,
odn. VII CL p. f. Bilo je vojnika, posebno u ranije vrijeme, koji su sluili i
vise od 16 (20) godina (Dio LIV 25,6 i LV 23,2, usp. Mon. Anc. c. 17) kao npr.
veterani leg. V II koji su bili naseljeni u okolicu Ljubukog, a koji su aktivno
sluili po 33,30,27 itd. godina. Svi su oni bili unovaeni jo pred kraj posljednjeg stoljeca s ta re ere. N a alost, za L. Gavija takvih p o d a ta k a nem am o , to ne
dozvoljava o re e n ije d a tir a n je natpisa, pa ne znam o da li je bio unovaen
jo p rije poetka nove ere ili neto kasnije.
14 O tom e v. RITTERLIN G , 12.43. Iz S k arab a n cije (oppidum Scarabantia
Iulia, Plin. n. h. I l l , 146) po tje u natpisi veterana XV Apollinaris CIL
4235, 4247 Archaiol. E rtesito, 1911, 266 i 268 (Salvias A ebutias Sex. f. Pol. vet.
lev,. X V . . ..) i AE 1914 nr. 5-7.
15 RITT ERL IN G , nav. m j.
16 IDA CALABI LIM ENTANI, E p igrafija latina, I I I Ed, Milano 1974, str.
158, cl. p r im je re bez cognom ena br. 27 (CIL V 936,937 Aquileia). Neki vetera
ni iz S k a ra b a n c ije ve nose cognom en (npr. Archaiol. Ertesito, 1911, 268), a
drugi ne nose. Obino se u p o treb ljav a od Augustova vrem ena. Sto se tie
vojnika, p onekad ga nem aju, n aro ito na n atp isim a Dalmacije, ct. H. THYLANDER, E tu d e su r 1 epigraphie latine, Lund 1952, str. 103. Ne nose ga ni
neki vojnici i veterani leg. VII, A. BETZ, U ntersuchungen, Index br. 15,24,60
i dr, sve vojnici leg.VII Cl. p. f, a b r 21, 31, 38 itd., svi vojnici leg. VII, daklt
p rije 42. g. Is p u ta n je kognom ena kod rim sk ih grad a na govori za vrijem e
do sredine l.st.n.e.

4.5

Ostalo je neobjanjeno i pod kakvim je okolnostim a (missio

agraria ili num m aria?) Gavije doao u doiinu Trebiata, u k o ju je,
kako znamo, Tiberijc nasclio veterane VII legije.17 Je li doao sam
(privatim), bez dedukcije, poto je prim io praem ia militiae, vjerojatn o u novcu, i to m oda na poziv brata, te se naselio u p o d ru c ju
oko L jubukog (pagus Scunasticus)? Ili je Tiberije, moda, ovdje
naselio i veterane leg. XV Apollinaris? P ilanje je prilino znaajno
za poznavanje vojne historije Dalmacije u doba ranog p rincipata
i kolonizacije stranaca, u prvom redu Itaiika. Dosad, naime, nismo
imali iole relevantnijih dokaza o bilo kakvim vezama XV Apol
linaris s Dalmacijom. M eutim, u najnovije vrijem e je ovo ve
d r u g i veteran ove legije iz okolice Ljubukog, to 'oi ipak moglo
govoriti da se ne radi o pojedinanom dolasku nego m oda i o
nekoj dedukciji, m a k a r i ogranienoj brojano.
N edavno je, naime, na njivam a zv. K r a t i n e u Pivnicama
(Hardom ilje), samo neldh 250 m c ta ra istonije od spom enika L.
Gavija, naena stela i drugog veterana leg. XV Apollinaris: [ . . . . ]
L. Luc[. . .] C. f. P r im [ u s ] vete(ranus) leg(ionis) X V Apollinaris . . .
(si. 2).iS Na alost, ni ovaj natpis ne navodi godine ivota i slube
u vojsci, to bi n a m (moda) pomoglo da odredim o jesu li ova oba
veterana XV Apollinaris u isto vrijem e stigla u okolicu Ljubukog
(u logor n a Humcu, ili u njegove canabae, ili u neko naselje vete
rana u blizini logora). I ovaj natpis svojom fo rm o m prip a d a ran o m
principatu, iako zbog oteenosti gornjeg dijela stele ne znamo, je
li na p o e tk u natpisa stajala konsekrativna form ula ali po svoj
priiici nije. Inae, obje form ule na k r a ju natpisa, obje teko itljive: h(ic) s(itus) e(st) i t(estam ento) f(ieri) i(ussit) su karakteristine za rani principal. Prva je vrlo esta na nadgrobnim natpisima vojnika.
Naprijed. opisani natpisi veterana XV Apollinaris, s obzirom
da se ne radi o usam ljenom sluaju, u kazuju na m ogunost ded u k
cije ili, moda, na uestaliji dolazak pojedinaca.19 Moda se moe
raunati i s jednim vexillum (vexillatio) veteranorum u slubi
17 M. ABRAMI, Dva h isto rijsk a natpisa iz a ntikne Dalmacije, Ephemeris In stitu ti archaeoiogici Bulgarici, vol. Xv'I, Ex Serlis Kazarovianis,
Scrdicae 1950, 235238, si. 1 i 2. A. BETZ, U ntersuchungen, str. 617 (posebno str. 11) i 467 (Index), br. 56, 58, 63, 66 i 68.
18 V. ATANACKOVI S A L d , dj. nav. u bilj. 1, br. 13. I ovaj spom enik je n a e n k ra j kanala za nav o d n jav a n je koji na ovom dijelu vodi uz trasu rim sk e ceste, tj. rubom p oija p re n .a strani; dalcle, i'adi se o uko pu kraj
cesle.
19 Dva dosad poznata spom enika veterana leg XV Apoll jo ne d a ju
p ravo da r a u n a m o s dedukcijom , pa m o ram o ostati kod p red p o sta v k e dok
se ne nad e pouzdaniji dokaz, a to su novi spomenici.

46

SI. 2 N adgrobni
n atp is (stela) clrugog
ve te ra n a legije XV
Apollinaris

47

na H um cu.20 to se, pak, tie samog L. Gavija, on je ovamo mogao

doci i na poziv b ra ta M arka, ali je, s druge strane, i M arko mogao
doi na poziv Lucija.21 Bilo kako bilo, znaajno je to u p o d ru cju
Ljubukog nalazim o ne samo veterane VII legije nego i ,dva isluena
vojnika legio X V Apollinaris. Cetera desiderantnr!
G a v i u s je vrlo proiren gentilicij, posebno u sjevernoj
Italiji, odakle potjeu i braa Gaviji.22 Gavije u Dalmaciji susreemo
ve u ran o c a rsk o doba, tako u Seniji i Varvariji, od k ojih je posljednji vojnik. Vojnici su i dva Gavija iz B urnum a, od kojih je je
dan sluio u V jlI legiji (C. I l l 2837), a drugi u leg. V II Cl. p. f. (C.
I l l 15000 = 14321, 13), u istoj legiji, ali poslije 42. godine.23 Nita
poblie ne znamo o Lucijevu b r a tu M arku. Ne znamo da li je i on
bio vojnik ili kolonista iz Italije, ili ga je m oda k sebi na posjed
pozvao b rat Lucije. I cognom en H i l a r u s spada m e u vrlo proirene antroponim e, posebno u Italiji kod osloboenika, kakav je
bio i H ilarus.24 U ran o carsko doba ee se javlja i u Dalmaciji.
Je li Lucijev libertus Hilarus porijeklom iz Italije (vjerojatno Lucijev sluga u legiji?), ili je domaeg porijekla, ne moe se odrediti,
ali je v jerojatnije da je i on bio Italik.
Znaenje n atpisa je u tome to iz njega doznajem o da su oko
vojnog logora na H um cu osim veterana VII legije bili naseljeni
(ini se u isto doba) i neki veterani legije XV Apollinaris. Natpisi
indiciraju (ali ne dokazuju) dedukciju.
2. CIL III 84 8 625
M anja figuralna stela vitkoga profila (vis. 1,24, sir. 0,43 m),
fo rm ira n a iz tri naglaena dijela. Pri dnu se nalazi natpisno polje
20 T.A^0
n e ko vrijem e ostali u slubi (cf. Tac. arm. i 17), na lo
je pom iljao i R ITTERLIN G , 1618, ime bi se objasnio i visoki broj godina
slubovanja nekih v eterana na nad g ro b n im spom enicim a iz H ardom ilja. Slinu situaciju nalazim o i u Akviieji, gdje natpisi sp om inju veterane jedne
veksilacije XV Apollinaris (RITTERLING, 1748). Usp. A. BETZ, Untersuchungen, str. 11.
21 Oko H u m ca su u Tiberijevo i K laudijevo vrijem e bili naseljeni veterani
V II legije, nredu n jim a i neki iz gradova u susjedstvu Verone, pa bi se i u
tom kon te k stu mogao traiti razlog za eventualni pojedinani (privatim ) dolazak brace Gavija u okolicu H umca.
22 G. ALFOLDY, Die P erso nenn am en in d e r rom ischen Provinz Dalm atia,
H eidelberg 1969, str. 87.
23 N atpis CIL I I I 2837 P. Gavins P. f. Scaptta Bassi/s Florentia (mil. leg.
X I C. p. f.) A. BETZ, U ntersuchun gen ne navodi u Indexu nego ga citira na
str. 19, bilj. 55. Cf. RITTERLIN G , 1704.
24 G. ALFOLDY, n. d j ., str. 217.
25 N atpis je bio vise p u ta objavljen: J. ALAEVI, BD VI (1883), p. 17
br. 4; A. EVANS, A n tiquarian Researches in Illyricum, III, 1883, 74, si. 7a; S.
FEANKFURTER, AEM V III (1884), 108, br. 17, cf. R. S C H N E ID E R A EM IX
(1885), 78; O. H IR SC H FE L D u CIL I I I 8486 (1902); C. PATSCH, N aro na (1907),
Sp. 61; G. ALFoLDY, Die A uxiliartruppen d e r rom. Provinz Dalm atien, Acta
ant. Acad, scion. Hung. 14 (1962), 294, br. 3.

48

(vis. 0,38 m) s natpisom , u sredini je edikula (vis. 0,35 m) s figuro m ko n jan ik a sa titom, u trku. Na vrhu se zavrava zabatom (vis.
0,14 m) s likom Meduze (otueno). Edikulu od tim p an o n a razdvaja
epistilna greda (vis. 0,12 m), u kraena m otivom palm ete sa alcama, a fla n k ira ju tordirani stupovi s ko rin tsk im (vrlo oteenim)
glavicama. S pom enik je izraen od ljutog vapnenca, svakako iz lokalnih izvora. Danas je uzidan u ruevnu zgradu u po rti pravoslavne crkve u Ljubukom . Stela je otkrivena jo 1880. godine
na desnoj obali Trebiata, u blizini Mandia kue u H a rdom ilju
(sl. 3).
A ndam ionius An\dam i f(ilius) eq(ues) coh(ortis) | / Luc\_e\ns
(ium) ann(orum ) [ X ] X X V \ st(ipendiorum ) X V h(ic) s(itus) e(st) / 5
Gav[.]llus (f r[at e]r \ [eiu]s pos[it~\ ili pos[(u)it\.
Visina slova u 1,2. i 3. retk u iznosi po 4, u
4. i 5.
r.
a u 6. r. 3 cm.
Na k r a j u 2. r. stoji slovo dosta slino velikom D, to
se
vidi i na slici, koje svi autori itaju kao I, redni broj kohorte.
Najvie potekoa zadaje 5. redak koji su izdavai itali razliito.26 Na kam enu (i na priloenoj slici) se jasno od poetka ita:
GAV[.]LLVS (Gavill(i)us?),27 zatim jedno jasno F i m anje jasno R,
poslije ega dolazi oteenje kam ena u koje bi mogla stati dva
eventualno tri slova u ligaturi. Na k ra ju se jasn o ita R, dakle
FR[A TE]R. Kod pom nijeg p r o m a tra n ja se dobija dojam kao da se
na oteenom m je stu vidi slog TE, pa bi u tom e sluaju A bilo
legirano s prvim R u frater.
I poetak 6 r. je neja sa n zbog povrede kam ena. Kao da se
slabo naziru ostaci desne h aste slova V iza koje se, jasno ita
S, dakle [ / V ] = eius. Iza jasnog POS je kam en pokriven skram om , m oda posit, kako je itao i Patsch jo p rije osam deset
godina.28
Coh I Luc je nazvana po gradu Lucus Angusti u Hispaniji,
odakle po svoj prilici potjee i Andam ionius A ndam i f(ilius). Vjeroja tn o se radi o keltskom ili keltiberskom im enu.29 K ohorta je na
26 C. Aurelius freri Ala., Cav[.]lius fier Evans, Gav\_i\Uius f(ilius et)
[h]er(es) Hirschf., Gav[i]llius fier Patsch, Gav\i]llius fr[ a t]e r Alfoldy, kako
je predlagao i M om m sen G av[i\llius f[ra t]er [eiu]s pos(u)it (C. I l l 8486).
27 G ornji dio okom ite h a s te d rugoga slova L je zadebljan, v je ro ja tn o le
girano LI.
25 Tako je itao P atsch koji je v je ro ja tn o pred sob om im ao m a n je oteeni kam en, dok Alfoldy ita [eiu]s posuit kako je predlagao M om m sen
(v. bilj. 26).
29 G. ALFOLDY, Die P ersonennam en, 149 i Die Auxiliartruppen, 249.
Dolazi sam o ovdje, kao i cognom en Gavillius. Usp. H o ld er I 138. H. KRAHE,
Lexicon, str. 5; A. MAYER, Die S prache . . . I, 43 i R. KATICI, A 12 (1962),
112 s m a tr a ju da je A ndam ionius ilirsko ime. U tom e sluaju bi d a tira n je
moglo ii neto malo kasnije.
4 T rib u n ia

49

po 5,
jasno

SI. 3 S tela Andamioniusa.

k onja n ik a k o h o r te I Lucensium iz H a r d o m ilja kod
L jub uk og

H um cu kod L jubukog boravila u prvoj polovici 1. stoljea. Tu je

ostavila i natpis CIL I II 8492: R u fu s Angeti f. mil. coh. I Luce.
Po je d a n natpis je poznat iz Salone (C. I l l 8736) i Prom one (C. I l l
9834). K o horta je oko 80. g. ve bila u Panoniji (Dipl. n. XI). Andam ionijev nadgrobni spom enik potjee iz ranocarskog doba, m oda
jo iz vrem ena careva Tiberija i Kaligule, ili Klaudija.
Za hispansko porijeklo Andom ioniusa ko n jan ik a Coh I Luc,
govori i konjaniki reljef na steli (usp. npr. CIL III 3286 = 10262
iz Murse).
Oba ovdje opisana spom enika potjeu iz ranog carskog doba,
iz vrem ena dole su u Dalmaciji boravile jedinice iz sastava ilirskog
k o rp u sa (exercitus Illyricus),x dakle iz vrem ena u koje su se vojne
jedinice jo uvijek popunjavale iz m atinih provincija carstva. U
to vrijem e je vrena i kolonizacija veterana, upravo u okolicu Ljubukog, kako se to vidi po poasnom rtveniku koji je p ro n a e n
na Zorbinovcu kod Ljubukog. Ovaj rtvenik (tzv. Ara Augusta) u
poast ve um rlog Augusta i njegovog nasljednika Tiberija su podigli veterani naseljeni po L jubukom polju (pagus Scunasticus)?x
Iz novoobjavljenog n atp isa (ovdje br. 1) doznajem o i to da su se
ovdje osim veterana VII legije naselili i neki islueni vojnici legije
XV Apollinaris.

Z u s a m m c n f a s s u n g
ZWEI ROMISCHE MILITARINSCHRIFTEN
LJUBUKI

aus

der

gegend

von

D r Ivo BOJANOVSKI
In diesem Beitrag veroffentlicht d er Autor zwei rom ische Militarinsc hrifte n aus H a rd o m ilje bei L jub uk i in der w estlichen Herzegovvina (pagus
Scimasticus). E ine dieser I n sc h rifte n w urde im J a h r e 1978 gefunden, von
d er a n d e r e n w u sste m a n schon frilher (CIL III 8486), aber sie vvurde oline
e n tsp re c h e n d e P hotog raphic veroffentlichL und es ist auch eine kleine Revi
sion des Textes notig. Beide D enkm aler befinden sich in Ljubuki, das eine
im M useum des F ra nziska iie rklcsters und das an d e re in d er P forte d er serbisch-orthodoxen Kirche.
Beide D en k m a le r sta m m e n aus d e r friihen Kaiserzeit, das ist aus der
Zeit, als sich in D alm atien noch Einheiten des illyrischen K orps (exercitus
illyricus) aufhielten, also a u s ein er Zeit, als soldatische Einheiten noch im m e r
aus den M utterp ro v in zen aufgefullt w urden. In dieser Zeit w u rd e n au ch die
V ete ran en in d er Gegend von L jubuki kolonisiert, was m a n schon aus der
E h re n o p f e r s ta tte ftir Z orbinovac in L jubuki sehen kann, die die V ete ran en
zu E h re n des versto rb e n en A ugustus und seines N achfolgers Tiberius e rric h te t
haben. Aus ein er neuen In s c h r if t aus H a rd o m ilje erfa h re n w.ir, dass sich
h ie r a u s se r den V eteranen d er V II Legion noch einige ausgediente S oldaten
d er legio X V Apollinaris angcsiedelt habcn.
30 A. BETZ, U ntersuchungen, 60-63.

31 V. bilj. 17.

4-

51

Ljubo SPARAVALO

S R E D N J O V J E K O V N A G R O B L JA , C R K V IN E I CR KVE
N A P O D R U JU llM E TREBINJSKE
S um a trebinjska se p ro stire od dubrovake granice na jugu
(granica SR H rvatske i SR Bosne i Hercegovine), do rijeke Trebinjice na sjeveru. Njena istona granica je uglavnom cesta D ubrovnik
Drain Do. Zapadno od um e je p o d ruje B obani (vidi kartu).
Pod tu rsk o m upravom Sum a je bila nahija. Zna se d a je polovinom
X IX vijeka nahiji Sumi pripadalo i vise sela dananjeg Podbra,
na desnoj obali Trebinjice, i to: Mesari, Kovaina, ulja, Lug,
S taro Slano i Koela.1 Nekad se naziv Sum a upotrebljava u jo
irem smislu, n jim e se oznaava itava vala od Trebinjskog do Po
pova polja. U naem rad u ograniiemo se na p o d ru je Sum e trebinjske u da n a n jim granicam a, tj. na ono p o d ruje koje smo u
poetku oznaili.
Sum a tre b in jsk a je od davnina biia naseljena. Na njenim brdima i breuijcim a ima praisto rijsk ih gradina. Po itavoj Sum i im a
p ra is to rijs k ih grobnih gomila (tumula), srednjovjekovnih grobalja
sa stecima i bez njih, crkvina i crkava; srednjovjekovnih utv r e n ja
gradova i selita. Preko nje je vodio srednjovjekovni trgovaki
p u t D ubrovnik Popovo dolina Neretve Bosna, a njenim
istonim k ra je m p u t Dubrovnik Trebinje Raka. Na njenom p o d ru ju su ivjeli popovski Dedii, koji su u XIV vijeku od
D ubrovnika prim ali hum ski mogori; kao dio Vlaha urovia. Stari
Dubrovani su 1430. godine pokuavali da, u okviru T rebinja sa
Lugom, ovaj kraj od Turaka kupe. Kad im to nije uspjelo, 1431.
godine su nastojali da dobiju b a r sedam sela koja se nalaze blizu
1 A. F. Giljferding, P utov anje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji (na
ruskom ), P e te rb u r g 1859, str. 682683.

53

dubrovake granice. Meu tim selima sp o m in ju se i tri sela koja

sada p rip a d a ju umi: Bobovita, Uskoplje i Zaula.2
Oslanjajui se na r a n ija istraivanja ovoga p o d ru ja i na uvid
na terenu, mi emo u ovom r a d u opisati vea srednjovjekovna groblja u Sumi. G roblja k oja su n astala poslije zavretka XV vijeka,
kao to je groblje m a n a stira Dui i sela Dui, neemo opisivati.
Neemo se osvrtati ni na m a n ja groblja u kojim a se nalazi samo
po neki usam ljeni steak. O bradiemo svega osam naest nekropola.
One se nalaze u sljedeim selima i lokalitetim a: Bobovita, Uskop
lje, Slavogostii, Duice, Zaplanik, Orah, Zaula, Cerovac, Klikovii,
Gola Glavica (Gumnite i ilijina glavica), Bijela, Talea, Hum,
Fetrovii, cdii, K rajkovii i Klianj. Izuzimajui svatovsko grob
lje u Duicama, sva navedena groblja su stalnc srednjovjekovne nekropole, a u pe tn a e st od n jih se sahranjivanje um rlih vri do danas.
Dvije treine navedenih sela, u kojim a su ova srednjovjekovna grob
lja, spom inje se u dubrovakim izvorima srednjega vijeka. Stoga
emo navesti vanije vijesti koje prua objavljena graa iz dubrovakog arhiva, kako o selu u korne je groblje, tako i o selima koja
p r ip a d a ju tom e ukopu. Osvrnuemo se i na neka po ru e n a sred
njovjekovna sela selita, iji su se stanovnici u ta groblja sahranjivali. Daemo i im ena ljudi k oja se uz ta sela i selita spom inju.
Opisaemo spom enike u grobljim a o k o jim a ranije u litera tu ri nije
bilo rijei, a posebnu emo panju posvetiti opisu srednjovjekovnih crkvina i crkava, j e r su one n a jm a n je istraivane.
Opis um skih sela izvrio je poetkom ovoga vijeka Obren
uri-Kozi u djelu u m a , p o v r i Z u p c i u H e r c e g o v i n i (Srpski etnografski zbornik V, Beograd 1903). U novije vri
jem e nekropole steaka je ispitivao Sefik Belagi i rezultate objavio u m onografiji P o p o v o, Sarajevo 1966. godine; kao i u
knjizi S t e c i, katoloko-topografski pregled, Sarajevo 1971. go
dine.
I
BOBOVITA
S adanje selo Bobovita je po p o sta n k u mlae. Srednjovjekovno selo sa istim im enom nalazilo se jedan k ilom etar istono
od saanjeg. Njegove ruevine se i danas vide i zovu se Staro
selo 3 Ono je bilo blizu srednjovjekovnog karavanskog p uta Dub
rovnik Trebinje. K. Jireek kae da su karavani iz Dubrovnika
u Brskovo ili preko Bobovita.4 Srednjovjekovna nekropola, u ko2 K. J ire ek, N a s to ja n je s ta rije h D ubrovana oko r a ir e n ja gramce,
Z b o rn ik K. Jireeka I, Beograd 1959, str. 309311.
3 0 . Djuri-Kozi, uma, Povr i Zupci u Hercegovini, S rp sk i e tn ogra f
ski zb o rn ik V, B eograd 1903, s tr 1222.
4 K. Jireek, T rgovaki putevi i ru d n ici Srbije i Bosne u sred n je m vijeku, Z bornik K. Jireeka I, str. 282, b ilje k a 223.

FF16

e:
20
IM
1

C3 ^ m

JEBEPPA
H-ffi j*C

A
1=1
CD
A

a __ ^

l
=
:
1
fflj
xfll

a
1 I1
O
W
i*

---------1
&
CUUUA
joj je i savrem eno groblje, je blizu sruenog sela, na m alom uzvienju. Selo Bobovita je ranije pripadalo T rebinjskoj povri, a danas umi.
N ajstariji p o d a ta k o selu je iz 1296. godine. Tada je u Bobovitima in c o n tra ta que dicitur Boboisla neki Dobroslav odu56

zeo dvojici Dubrovana tri tovara robe.5 U XIV vijeku se spominje knez Bobovita Hranislav Bratkovic. On je 1363. godine imao
svoje zemlje u um etu. Tu zemlju je m orao u stupiti nekom M arku
iz Lukara, po nalogu rakog kralja.6 Trebinjski vlastelin Ljubia
Bogdanid imao je 1412. u Bobovitim a svoje ljude.7 Godine 1420.
u Bobovitim a se spom inju ljudi Medveda Bogdancida.8 Selo se
spom inje 1469. kao m jesto u p laninam a tre binjskim u kom e se sije
ra.9 Inae, stari Dubrovani su u prvoj polovini XV vijeka nastojali da ovo selo prikljude svojim zemljama.
U srednjovjekovnom i savrem enom pravoslavnom groblju
ovoga sela nalaze se dvije crkvine. Jedna je u sjevernom, a druga
u junom dijelu groblja. Je d n a od druge su udaljene skoro stotinu
m etara. Stecci u ovoj nekropoli su evidentirani. N a ena su samo
dva u k raena.10 Mi smo ih nali vise 11 uk rae n ih stecaka, pa
demo ih opisati zajedno sa crkvinam a uz koje se nalaze (vidi skicu
nekropole).
S e v e r n a c r k v i n a je bolje oduvana. Zidovi su joj saduvani do pola m e tra visine. Iako je sruena i obrasla gorom, dimenzije n ekadanje crkvice se m ogu uzeti. U n u tran ja duina crkve
bila je 4,10, a irina 2,30 m. Bila je zidana obidnim i grubo otesanim kam enom , bez m altera. Suvozid joj je debeo 1,10 m. Ulaz
je zavaljen kam enjem , pa se nije mogao izmjeriti, a nalazio se na
zapadnom zidu. Istodni zid crkve bio je ozidan luno, to je trebalo da p redstavlja polukrunu apsidu. U sredini toga istodnog
zida, sa u n u tra n je strane, ugraen je jed a n kam eni stub, visok 80
cm. U gornjem dijelu je iri (40 cm), a u donjem neto ui (33 cm).
Sa zapadne s tra n e u ovaj stub je uklesan udubljeni krst, koji je na
desnoj strani sada malo obijen. Kraci uklesanog k rsta se p re m a
krajevim a sire. Uspravni kraci krsta, narodito gornji, su znatno
iri i dui od vodoravnih (si. 1). Oko crkvine, blie ili dalje od nje,
im a nekoliko ukraenih stecaka.
Prvi stecak se nalazi pred crkvenim vratim a, svega jedan m e ta r
udaljen od njih. To jc ploda nepravilnog oblika. Sjeverna s tra n a joj
se ludno s p a ja sa istodnom, a duga je 1,30 m. Istodna je s tra n a iroka svega 50, a juna 1,22 cm. Zapadna je s tra n a malo u n u tra
uvijena, a iroka je 90 cm. Ploda je postavljena u pravcu zapad-istok. Stecak je sve do gornjih ivica utonuo u zem lju i zarastao u
5 M. Dini, Si'pske zemlje u sred n je m vijeku, Beograd 1978, str. 136.
6 M. iVledini, S ta rin e dubrovake, Dubrovnik 1935, str. 131.
7 Lj. Sioja novi, S ta re srp sk e povelje i pism a I, B eogradSr. Karlovci
1929 1934, br. 415.
s M. Dini, H u m sko-trebinjska vlastela, Beograd 1967, slr.23.
1 K. Jireek J. R adoni, I s to rija S rb a II, Beograd 1952, str. 168,
biljeka 136.
10 S. Belagi, Stecci, kataloko-topograEski pregled, S arajevo 1971, str.
405.

SI. 1 B obovitc, k am cni stu b u crk v in i

SI. 2 Bobovite, steak sa isklesanim kopitim a

53

travu. Na ploi je neobian ukras: reljefno isklesana etiri ko n jsk a

kopita, k opita p red n jih i stranjih konjskih nogu. K opita su iskle
sana u p rirodnoj veliini; p re d n ja vea, a stra n ja neto m anja.
O krenuta su prem a zapadu (si. 2). Pod stekom smo nali sa zemljom pom ijeane kosti od dva ljudska kostura.
Drugi steak (185x75x35 cm) je dvadesetak m eta ra sjeveroistono od crkvine. Pri v rhu njegovog zapadnog dijela, na vodoravnoj strani, uklesana je osm olisna rozeta (si. 3).
Trei steak (180x70 : 60x40 cm) je etiri m etra juno od
crkvine. K orozijom je ja k o otecn. Na njcgovoj vodoravnoj strani
p rim je u je se plitko isklesana figura jelena. Jelen je na zapadnom
dijelu vodoravne strane, a glava m u je o k ren u ta prem a ju g u (si. 4).

SI. 3 S teak sa u k le san o m rozeto m (Bobovita)

SI. 4 Bobovita, steak sa figuro m jelena

etvrti steak (170x60 : 70x20 cm) ima n a vodoravnoj strani

uklesan k rst sa kracim a koji se p rem a krajevim a ire. Steak se
nalazi zapadno od crkvine, i kao da je pogreno postavljen. Ua
stra n a m u je okrenuta p re m a zapadu, a ira, na kojoj je krst, okre
n u ta je p rem a istoku.
Peti steak (180x80 : 70x20 cm) je desno od ulaza u groblje.
N a zapadnoj polovini vodoravne strane steka uklesan je k r s t iji
se kraci p re m a krajevim a ire. Uz sam steak, s njegove zapadne
strane, p obijen je kam eni stub (8 0 x30x18 cm), na kom e je isklesan reljefni krst. Njegov donji krak se pri dnu iri sve do irine
stuba. Na tome proirenom dijelu su uklesanc tri ukrtene linije,
p a uk ras izgleda kao estokraka zvijezda (si. 5). S lea ovoga stuba
je uklesan obian krst.
esti steak (135x60 : 70x20 cm) je lijevo od ulaza u groblje
Ispucao je i troan, skoro do vrha je utonuo u zemlju. irina za
pad n e stra n e m u je ua. Vodoravna s tra n a je ukraena okvirom od
usukanog ueta, a u n jem u je reljefno uklesan mac. Kako je steak
ispucao, tee je odrediti u krasne linije, ali izgleda da je ispod maa
uklesan i tit (si. 6). U ovom dijelu groblja vide se jo tri kam ena
ctubica na kojim a je uklesan krst.
59

J u n a c r k v i n a je sva razrovana. I sitno kam e n je s nje

je razneseno. Temelji crkve se ne prim je u ju , ali moe se odrediti
da nije bila dua od 5 m, ni ira od 2,70 m. To su njene u n u tra n je
dimenzije. Ona je bila neto ira i dua od sjeverne. U sam oj crkvi
su leala dva steka.
Prvi steak (175X80x30 cm) leao je u crkvi blizu oltara,
i dobro je ouvan. Na istonom dijelu vodoravne strane ima isklesan krst, sa irokim, p ri k ra ju malo proirenim kracima. Popreni
kraci su m u m alo dui. K rst je sm jeten na istonoj strani steka.
Inae, sam steak je postavljen ispravno kao i crkva, u pravcu
zapad-istok.

Sl. 5 S teak sa s tu b o m
(Bobovita)

Sl. 6 Bobovita S te ak sa
isklesanim m a e m

Drugi steak (190x80x35 cm) je takoe bio u crkvi. Malo je

vei od prethodnog. On je p revrnut i prelom ljen. Grobnica ispod
njega je sva razvaljena, pa je zapadni dio steka upao u praznu
grobnicu. Sa strane se ipak moe vidjeti da se ukras sastojao od
maa, tita i rozete sa krstom . Rozeta ima osam listia, na njoj je
polukruno postolje koje se produava u krst. Kraci k rsta su u
vidu strelica, a na m je stu gdje se kraci sijeku im a krunica (sl. 7).
K rst je bio o krenut prem a zapadu.
60

Trei ukraeni kam en je ploa koja se nalazi nedalelco od

ulaza u crkvu. To je nevelika pioa ije se duinske s tra n e u sredini
sa sta ju i pravc vrh. Vrh je ok ren u t prem a zapadu. Ploa je po sre
dini duga 1,50 , a na istonoj stra n i je iroka 70 cm. Debela je
10 cm. Na njoj se jedva p rim je u ju tragovi dekoracije: uvijeno ue
uz suene ivice ploe, a po sredini k rst iji se donji k ra k protee
sve do kraja (sl. 8). Bez o tk opavanja se ne bi moglo utvrditi je li
ova ploa steak, ili je m oda sluila kao dio crkvenog nam jetaja.
Sudei po njen o m obliku i dimenzijama, ona je mogla biti smjetena uz u n u tra n ji zid u oltaru, kao to je sm jeten kam en s krstom u sjevernoj crkvini.

Sl. 7 Bobovi'ta, rozeta sa

k rsto m (crte)

Sl. 8 Bobovita
ukraena ploa (crte)

etvrti steak (190x90 : 80x30 cm) je sm jeten sjeveroistono

od crkvine. Na zapadnom dijelu njegove vodoravne s tra n e uklesan
je srcoliki tit, p reko njega koso ma, iznad tita k r s t iji se kraci
zavravaju u vidu tri lista. Donji k ra k je neto dui i bez listia.
Pri vrhu tita je u kras dvije linije (sl. 9). Ovo bi m ogao biti i grb
pokojnika.
Peti steak (1 8 0 :1 7 2 x 1 2 0 x 6 5 cm) je u obliku sanduka, a
sm jeten jc juno od crkvine. Postavljen je u pravcu jugozapad
sjeveroistok, ali im a znakova da je pom ican sa m je sta n a kom e je
prvobitno bio. S jedne strane je oteen, i to nam jerno, ljudskom
rukom . Stealc je lijepo klesan i sa bonih stra n a ukraen.
Jugoistona s tra n a steka je sa gornje i dvije bone strane
u kraena plastinim frizom rozeta u vijencim a (sl. 10). Rozete im aju
61

 est listia. U vodoravnom red u ima 16 takvih rozeta, a sa strana po 8. Sa u n u tra n je stra n e friza je cijelom duinom to rd ira n a
vrpca. Ispod friza uklesano je ensko kolo sa 8 igraica k oje se dre
za ruke. ene su u dugim haljinam a, u p asu su stegnute, a p rem a
dolje se haljine ire. Dugake su do samoga tla. Prva ena se podboila d esnom ; a zadnja lijevom rukom . Visina enskih figura je 21
cm. Ispod kola je cijelom duinom uklesana jed n a linija. Isto
ovakvo ensko kolo sa 8 igraica ima u nekropoli n a Klinju.
Sa suprotne, sjeverozapadne strane, steak je u kraen mukim kolom. Friz i to rd ira n a v rpca isti su kao i n a prethodnoj
strani (sl. 11). Jedino je razlika u b r o ju rozeta u gornjem dijelu
friza. Dok ih je n ad enskim kolom 16, ovdje ih je 14. I u m ukom
kolu ima 8 figura. Muke figure su vie od enskih za je d n u tre-

Sl. 9 Bobovita, steak sa

tito m i maem

inu, 31 cm. Ispod nogu igraa nije linija, ve to rd ira n a vrpca.

M ukarci su u kolu prikazani u tre n u tk u unja. Lice prednjeg
igraa, kolovoe prikazano je u profilu. On se podboio desnom
rukom . On na glavi kao da ima elenku. Ostali igrai im a ju neke
iljate kape. Svi se dre za ruke i kolo ide udesno. Lijeva ru k a
zadnjeg igraa je oputena. Na igraim a su, dosta visoko iznad
koljena, kratki, a u s tru k u uski haljeci. akire su sa vrlo uskim
nogavicama. Iste ovakve figure m u k a ra ca u kolu vide se na steku
u Goloj Glavici.
62

Sl. 10 Bobovita, m uko kolo na steku

Sl. 11 Bobovita, ensko kolo na steku

63

Kao to smo vidjeli, u ovoj nekropoli stecci su bili grupisani

oko dvije srednjovjekovne crkvice. U samoj junoj crkvici smo
nali dva steka, a u sjevernoj samo u apsidu uzidan krst. P ro sto r
oko june crkvine je davno zaputen, m oda poslije ru e n ja crkvice.
Pred n jo m i oko n je kao da nije kasnije vreno sahranjivanje.
Pred sjevernom crkvinom je sahranjivanje produeno sve do danas.
Ako su dvije srednjovjekovne crkvice bile podignute za vjernike
razliitih vjerskih pripadnosti, onda su pod steke sahranjivani
pripadnici i jedne i druge vjeroispovijesti. Moda bi se p rije moglo
pretpostaviti da su crkvice pripadale dvjem a vlasteoskim porodicama. A4eutim, samo je juna crkvica bila grobna, sjeverna nije.
U ovom groblju sada n em a kam ene grobne gomile.

SI. 12 Bobovita,
k r s t u Kijev dolu

Obren uri-Kozi je zabiljeio da se kod sela Bobovita

nalazi i trea crkvina, i to uz tragove gradine, na vrhu b rd a Vlatica,
koje se uzdie zapadno od sela.11 Dananji Bobovitani za tu crkvinu
ne znaju. Kau da je na tom m jcstu danas samo jedna gomila
kam ena, to bi trebalo da znai da je crkvica bila na sam oj grobnoj gomili i usuvo zidana.
Zapadno od sadanjeg sela Bobovita, kod njive Kijev do, n a
laze se usam ljena dva kam ena krsta. Postavljeni su na jednoj pod11 O. uri-Kozi, Isto, str. 1222.

64

zidi, koja je ograena klesanim kamenom . Istoni k rst je sasvim

slian onim a lcakve smo nali na stecim a u srednjovjekovnoj nekropoli: kam eni k rst je iijepo izraen u obliku m altcskog k rsta
sa duim d o n jim krai<om ( / 0 x 4 2 x 9 cm). Na n je m u je uklesan
k rst ija se tri gornja kraka zavravaju k rstovim a (si. 12). Kam eni
krst, koji se nalazi zapadno od njega, po dim enzijam a je neto manji, obian je i na njem u nem a nita uklesano. M jetani priaju
da su tu sahra n jen i neki koji su od kuge pomrli.*

USKOPLJE
Selo Uskoplje se nalazi sasvim blizu dubrovake granice.
Juno ou sela, kod dananje Ivanice, razdvajao se srednjovjekovni
p u t koji je vodio iz Dubrovnika. Istono se nastavaljao p u t za Tre-

4 CB. TPUnyt/A

{ )
CZ3
cm
mi

mi

7 11

CUUIJA UFMPOHQAE.

binje i Raku, a zapadno, preko Popova prem a Neretvi. U blizini

toga rask ra je predio Ledenice sa glavicom koja se zove Carina
in Cuscopie prope Z arinam Ledenice.12 Jireek kae da je tu
* U ispitivanju nekro pole u Bobovitim a pomogao n a m je uitelj Mirko
Kovaevi iz T rebinja, na emu m u i ovom prilikom zahvaljujemo.
12 M. Dim, Iz D ubrovakog arhiva I I I Beosrad 1967, str. 147.
5 Tribunia

bila slovenska carinarnica, kod gradia koji sc n a jp rije zvao Ledenice, a docnije Carina.123
K ako se u srednjovjekovnim izvorima spom inju tri Uskoplja
(Uskoplje bosansko, konavosko i trebinjsko), mi emo navoditi vijesti iz izvora za koje je sigurno da se odnose n a Uskoplje tre b in j
sko. Zbog blizine Dubrovnika i graninog poloaja sela, o Uskoplju tre b in jsk o m ima vise vijesti u dubrovakim izvorima.
U decem bru 1284 godine u Uskoplju Vscolpio Dol** se
sp om inju ljudi kralja S tefana Dragutina. U n o vem bru 1285. spom inje se R atko Dobroevi iz Uskoplja Ratcus Dobroseuich de
Vscolpia ovjek kraljice Jelene, Dragutinove m ajke.13 Poetkom
XIV stoljea Uskoplje se spom inje kao selo u kom e svoje ljude
im a Vladim irus de Petrec i njegov sin.14 U jednoj vijesti iz 1325.
spom inje se neki Prodaa iz Uskoplja Prodas de Scopie, vlastelin.15 Knez Pavle Radenovi i zapovjednik bosanske vojske u bici
na Kosovu, vojvoda Vlatko Vukovic, rali su 1392. godine carinu
na Ledenicam a.16 Meu nekoliko sela u dubrovakom zaleu koje
su stari Dubrovani nastojali da kupe, spom inje se 1431. godine
i Uskoplje.17 U Uskoplju je 1433. godine ivio neki Radivoj Butkovi Radiuoy B utchouich de Vsquopie, koji je bio iz vlasteoskog ro d a .18 Uskoplje se 1451. spom inje kao selo hercega Stefana
Vukia, koje su dubrovaki seljaci napali i opljakali.19 U aprilu
1465. godine spom inje se neki Dobrilo iz Uskoplja.20 Pred dolazak
Turaka Uskoplje je bilo pod vlau hercegovog sina Vladislava.21
K ra je m o k to b ra 1465. Uskoplje je ve tursko.22 U testam entu gosta
Radina Butkovia, iz 1466. godine, spom inje se gost Vuk Uskopaljski,23 a iz podjele ostavtine gosta Radina, 1470, saznajem o da se
l2a K. Jireek, Trgovaki putevi i rudnici S rb ije i Bosne u S re d n jem vijeku, Z bornik K. Jirieka I, str. 288. i 292.
** Vscolpio Dol, koji se sp o m in je 10. dec em b ra 1284. godine kada su
ljudi k ra lja D ragutina u S u m etu ulcrali dvije krave Nikole K rusia (vidi nau
biljeku br. 13), i dana s se zove Do. On je pod b r d o m Vlaticom, oko dva
k m istono od sela Uskoplje. To je m alo poljice sa oko 25 d u n u m a vrlo
rodne zemlje. Ove p o datke n am je saoptio S tania Elakovi, penzioner iz
sela Uskoplje.
13 M. Dini, S rp sk e zemlje u s r e d n je m vijeku, str. 135 137.
14 M. Dini, H um sk o -treb in jsk a vlastela, str. 69.
15 M. Dini, Isto, str. 70, biljeka 4.
16 M. Dini, Zem lje hercega od svetoga Save, Glas SAN 182, str. 158.
17 K. Jireek, N a sto ja n je sta rije h D ubrovana oko r a ire n ja granice,
Z bornik K. Jire ek a I, str. 310.
18 M. Dini, H u m sko-trebinjska vlastela, str. 85.
1SS. irko vi, Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba, Beograd
1964, str. 164.
20 M. Dini, Isto, str. 32.
21 S. irkovi, Isto str.257.
22 M. Dini, Zem lje hercega od svetoga Save, str. 248.
23 . Truhelkci, T estam e n t gosta Radina, GZM S arajevo 1911, str. 355
376.

66

gost Vuk Uskopaljski zvao Radivojevi.24 . T ruhelka s m a tra da je

gost Vuk sam o rezidirao u Uskoplju.
Jugozapadno od sela Uskoplje die se Kneeva glavica (k. 381),
na kojoj je srednjovjekovno i savrem eno pravoslavno groblje (si.
13). Na mjest.u gdje je bila srednjovjekovna crkva bila je podignuta grobljanska kuica, koja je u p rolom ra tu sruena od italijanske
artiljerije. G robljanska kuica je na v rhu Kneeve glavice, n a tem eljim a sruene crkve koja je bila posveena sv. T ripunu.25 S june
i zapadne s tra n e ove sruene crkvice nalazi se devet grkih grobni
ca steaka (vidi skicu nekropole). Svi su steci po obliku ploe.

4.

SI. 13 Uskoplje, Kneeva glavica

Na pet steaka su isklesani reljefni ravnokraki krstovi. Na nekim

stecima su krstovi sm jeteni na zapadnom dijelu vodoravne povrine, a na nekim na sredini stecka. Svi su steci o k renuti u pravcu
zapad-istok. U groblju se nalazi i jed a n srednjovjekovni uspravan
kam eni k rst (si. 14), sa isklesanom polujabukom na istonoj strani.26
24 . Truhelka, Jo o te sta m e n tu gosta Radina i o p atarenim a, GZM
Sarajevo 1913, str. 364. i 373.
O. uri Kozi, Isto, str. 1204.
26 M. Wenzel, Ukrasni motivi sa stecima, S arajevo 1965, str. 140141,

si. 6.
5

67

U popisu crkava u Sum i trebinjskoj, pedesetih godina p ro

slog stoljea, Hiljferding ne navodi crkvu na Kneevoj glavici. Vjerovatno je crkva i tada bila sruena. Seljani U skoplja su tek u ovom
stoljeu, na tem eljim a i ostacim a te stare crkve podigli kuicu
za sm jetaj grobljanskih stvari (nosila, alat za kopanje rak a i
ostalo), a i za sklanjanje ljudi kada po kii m o ra ju sah ra n iti pokojnika. Jo se vidi da je kuica bila ozidana na sta rim tem eljim a.
Njeni zidovi su jednim dijelom i zidovi stare crkve. U zidovima se
prim je u je mlai i stariji m alter, to znai da je i crkva sv. Tri
puna bila u m alter zidana.
-. '

*y

'0

A 0L
1

4 '
!*

. '
itriV

V -

v-

V
v

SI. 14 Uskoplje
k am eni k r s t

S poljanje dimenzije crkve su: duina 5, a irina 4,30 m.

Debljina zida je 60 cm. Sjeverni zid crkve je jednim dijelom iva
stijena. Bez otkopavnja se ne moe odrediti je li na njenoj istonoj stra n i bila apsida. S adanji zid grobljanske kuice je ravan.
V rata kuice su na zapdnoj strani, a vjerovatno su i crkvena v rata
bila n a tom m jestu. S u n u tra n je strane istonog zida grobljanske
kuice uzidan je jed a n ukraeni kamen. To je zapravo o k rn je n a
k a m ena ploa od bijelog krenjaka, kakvog nem a u blizini Uskop
lja. Ploa je duga 27, visoka 26, a debela svega 7 cm. Na njoj je
plitko urezan biljni motiv: u sredini stablo, a sa strana po je d a n
list (si. 15). Udubljenja u krasa su duboka do 1,5 cm. Ovaj fra g m en t
kam ene dekoracije sa stilizovanim biljnim m otivom mogao bi pri68

padati prerom anikoj u m jetnosti P rim o rja .27 A m oda potie od

h ram a koji je ovdje m ogao postojati p rije podizanja crkve sv.
Tripuna.
N em am o po d a ta k a na osnovu kojih bismo mogli odrediti kada
je crkva sv. T ripuna bila podignuta, kao ni kada je sruena. Jedino
nam je poznato ime sveca kom e je bila posveena. Istom ovom
svecu je bila posveena i jed n a stara crkva kod Cavtata, a i u Dubrovakoj rijeci je bila crkva sv. Trifuna. M. Medini, na osnovu jednog pod a tk a iz pism a pape Klem enta VI, zakljuuje da je k u lt sv.
Trifuna u dubrovakoj okolici m ogao biti proiren u ono vrijem e
kada su ovi krajevi bili pod kotorskom biskupijom ,28 a K. Jireek

Sl. 15 Uskoplje, fra g m e n t k am e n e dekoracije

kae da se kotorska dijeceza tokom X III vijeka proirila i n a Travuniju i Zahum lje.28a Moda je i crkva sv. T ripuna na Kneevoj glavici u to vrijem e podignuta.
SLAVOGOSTII
Selo Slavogostii je sm jeteno u jugozapadnom k ra ju ume,
u uglu izmeu dalm atinske granice i p o d ru ja Bobani. Srednjovje27 U Katalogu steaka je pogreno zapisano da ovaj kam en potie od
steka fS. Belagi, Steci, kataloko-topografski pregled, str. 405).
28 M. Medini, Isto, str. 164.
28a K. Jireek J. R adoni, I s to r ija S rba II, str. 78.

69

kovno i savrem eno pravoslavno groblje ovoga sela je 1 km sjevernije. Groblje je blizu ruevina srednjovjekovnog sela Jasenica i velike lokve k oja se takoe zove Jasenica.29 Slavogostii se u jednom
dubrovakom d o k u m en tu spom inju 1412. godine.30 Cetiri Slavogostia iz Jasenice spom inju se 1422. godine, kao ljudi Grgura Nikolia 4 Saugostichi de Jesenica hom ines Gregorii Nicolich.31 Go
dine 1432. spom inje se Novak Slavogosti i njegov sin Dobrai.3la
Kao stanovnik D ubrovnika jav lja se 1467. grebenar V ukm ir Vuki,
porijeklom iz Slavogostia.32 Godine 1469. Slavogostii se izriito
navode kao selo prope villam Slaugostichiii.33 Kod nekih stanov-

.
*

nika ovih sela, koji se u izvorima spom inju, vidimo da se stalno

provlai i zajedniko prezim e Slauogostich. Predanje kae da je neki

29 O. uri-Kozi, Isto, str. 1201.

30 K. Jireek J. Radoni, Isto rija S rb a II, str. 138, biljeka 96.
31 M. Dini, H u m sko-trebinjska vlastela, str. 13, biljeka 46.
3la M. Dini, Isto, str. 85.
32 B. N edeljkovi, P ogranina porota, Isto rijsk i asopis, Beograd 1977,
knj. XXIV, str. 27.
33 M. Dini, Iz D ubrovakog arhiva III, str. 147.

70

Slavogost napustio Jasenicu i zasnovao selo Slavogostie,34 a seosko

groblje je ostalo tam o gdje je i bilo, uz selo Jasenicu.
Slavogostici su 1434. pripadali Radoslavu Pavloviu,35 a uoi dolaska T uraka vojvodi Vladislavu, hercegovu sinu.36 Iz pism a dominikanca B onaldija vidimo da je 1644. godine i selo Jasenica jo postojalo.37 Ne znajui za selite Jasenicu, neki istoriari ovo srednjovjekovno selo pogreno identifikuju sa sadanjim selom Jasenica
Lug, koje se nalazi nekoliko kilom etara sjevernije, a p rip a d a Bobanima.38
U sjeveroistonom dijelu groblja (vidi skicu nekropole), desno
od ulaza vidi se povelik p ro sto r z a trp a n kam enjem . Tu je velika
zaravnjena grobna gomila (tumul), duguljastog oblika. N a gomili
su kom adi od desetak razbijenih stecaka. Na njim a se ne moe
p rim ije titi da su stecci bili ukraeni.39 Pored tih polom ljenih ste
caka p rim je u ju se, u gomili, dijelovi suvozida. To su ostaci zidova
srednjovjekovne crkvice ije dimenzije nije mogue odrediti.
Na ju n o m k r a j u ove grobne gomile, koji je o b rasta o drveem, ima bolje sauvanih zidova druge, takoe usuvo zidane crkvi
ce. U n u tranja duina joj je bila 4,40 m, a irina 3,30 m. Debljina
zidova je 1,20 m. Crkvica je orijentisana u pravcu istok-zapad. V rata
su joj bila na zapadnoj strani.
U ovom groblju je, dakle, velika grobna gomila, na kojoj je
bila crkvica i stecci oko nje. Juno je druga crkvina uz k o ju nem a
ostataka steaka.
DUICE
Istono od sela Slavogostici, blizu zaseoka Ladnice (Vladnice),
na lokalitetu koji se zove Duice, je srednjovjekovno groblje sa 11
stecaka.40 N ekropola nije ograena. Kraj nje prolazi seoski put.
Po p re d a n ju ovo je svatovsko"groblje. N a ovom m je stu su se, kako
p red a n je kae, susreli svatovi, potukli se i izginuli. Deset stecaka
su bolje ili loije ouvane ploe, a sam o jed a n stecak je sljeme34 P re d an je kae da se n eko m S lavogostu nisu dali sinovi. Nekoliko
sinova m u se utopilo u lokvi Jasenici. Zbog toga se preselio na m je sto gdje
je d a n a n je selo Slavogostici, koje je po n je m u i im e dobilo. Od nekog Slavogosta, koji je im ao velike brkove, nastali su d an a n ji B rkan i u Slavogostiima. Ove p o d a tk e n a m je saoptio eto B r k a n iz sela Slavogostici.
35 M. Dini, Z em lje hercega od svetog Save, str. 164,biljeska 47.
36 S. irkovi, Isto, str. 257.
37 K. Draganovi, Z adnji katolici u okolini T rebinja, N a p re d a k kalendar,
S araje v o 1936, str. 162. i 164.
K. Draganovi, Isto, str. 162.
35 Ova nekropo la sa polom ljenim steccim a nije unesena u K atalog ste
caka.
40 O. uri-Kozi, Isto, str. 1202. Ovi steci u Duicama nisu uneseni u
katalog stecaka.

71

SI. 16 Duicc, prvi i drugi ukraeni steak

SI. 17 Duice, trei u krae ni steak

72.

njak. Svi su okrenuti u pravcu zapad-istok. Sarao su tri steka

ukraena i lee jedan pored drugog.
Prvi ukraeni steak (165X62x20 cm) n a istonom k r a ju vodoravne stra n e im a isklesan plastian polum jesec (sl. 16).
Drugi steak (171X62x20 cm) je oteen, napukao, na uglovima, zaobljen i na junu s tra n u nagnut (ista slika). Na njegovoj
vodoravnoj strani je neobino kom binovan ukrasni motiv. Prvo je
n a zapadnoin k r a ju uklesan obian, ravnokraki krst. Do krsta, prem a junoj ivici, isklesana je plastina rozeta sa 8 listia, zatim se
nastavlja neobian dio ukrasa, koji izgleda kao stalak u koji je
okom ito pobodeno trozubo koplje? Ili je to m oda simbol drveta
sa tri grane? A m oda je i tro stru k i svijenjak? Slian znak moe
se vidjeti na stecim a u Borcim a (Konjic), u N ekuku (Stolac) i Cisti
(Imocki).41
Trei ukraeni steak je najvei (177X89x20 cm). Na njegovom
istonom dijelu, cijelom irinom steka, isklesan je veliki plastini
k rst sa irokim kracima. Postavljanje krsta na istonu stra n u vodoravne povrine steka je neuobiajeno. K rst bi trebalo da lei iznad
glave pokojnika, tj. na zapadnom dijelu vodoravne strane. Sva etiri kraica k rsta zavravaju se sa tri polukruga. Popreni k rak
k rsta je neto rnalo dui od uzdunog (80 : 77 cm). Slian motiv
k rsta nismo mogli zapaziti na stecim a drugih nekropola (sl. 17).

ZAPLANIK
Nismo mogli nai da se u srednjem vijeku ovo selo pod imenom Zaplanik spom inje u objavljenim izvorima. Selo je sigurno
dobilo ime po tome to se nalazi s jugozapadne stra n e brijega Planik.42 Sjeverno od sela, na niskom Petrovom brijegu, nalazi se srednjovjekovno i savrem eno pravoslavno i katoliko groblje. U ovo
groblje s a h ra n ju ju se um rli seljani sedam naseljenih mjesta: Zapla
nik, Vukovii, Kalaurevii, Vladnica (Ladnica), Nenovii, Kotrikovac i Kutina.43
Od dananjih sela, koja p rip a d a ju zaplanikom ukopu, u dubrovakim izvorima se spom inje selo Kalaurevii. N ajprije se u
jednom dokum entu iz 1436. godine spom inje neki M arko Kalourevi iz Zurovida Marcus Calogiurgieuich de Surovich,44 a godinu
dana kasnije i m jesto Kalaurdevii. K. Jireek kae da je m jesto
41 M. Wenzel, U krasni motivi n a stecima, str. 217 (sl. 13, 14 15. i 17),
i str. 331 (sl. 9).
42 O. ini-Kozi, Isto, str. 1198.
'3 O. uri-Kozi, Isto, str. 1199. Ovdje je pisac pogreno zabiljeio da
se stanovnjci sela Slavogostii s a h ra n ju ju kod crkve Petrovice u Z aplan iku.
:4 D. Kovaevi, S rednjovjekovni k a tu n i po dubrov ak im izvorima. Sirnpozijum o sre d njovjeko vnom k a tu n u , Sarajevo 1963, str. 129, biljeka 58.

73

dobilo ime od nekog lepog ura.43 Ovo selo je poznato po tome

to su u njem u, kako je Jireek utvrdio, ivjeli Vlasi urovii. A
katun Vlaha urovia (caton Zurri, Sur, Xur, Xurovich) spom inje
se u XIV vijeku. Im e je dobio po linom im enu svoga starjeine

cu m b

cn

_
CZJ
J
I---1

/
c a e r o r

4 0 6

c & e ro r

()

ura Bogunovia. Njegovo ime se javlja 1367. godine.46 Tridesetih

godina XV vijeka od k a tu n a urovia odvojili su se Kalaurevii,
neto kasnije Vraniii, a p o to m i Nenojevii.47 Za Vraniie nije
44 K. Jireek J. Radoni, Is to r ija S rb a II, str. 9798.
46 K. Jireek J. Radoni, Isto, str. 97.
47 B. H rabak, S im pozijum o sre dnjo vjekov nom katunu, S arajevo 1963,
str. ) 15.

74

utvreno gdje su ivjeli, a po Nenojeviima je dananje selo Nenovii moglo dobiti ime. Zna se da su urovii u prvoj polovini XV
vijeka bili Vlasi Pavla Radenovia, Radoslava Pavlovia i Ivania
Pavlovia.48 Kad su Pavlovii izgubili svoje posjede u Prim orju,
jedino je k a tu n Vlaha urovia ostao do k ra ja njihov (1463).49 Zatim su bili Vlasi hercegova sina Vladislava, dok nisu 1465. godine
pod tu rsk u vlast.50
Meutim, nejasno je lcoji su p r o s to r u srednjem vijeku naseljavali Vlasi urovii, kao ni gdje su im bile crkve i groblja. Neto
podataka, koji n a m djelim ino m ogu odgovoriti na ova pitanja, nalazimo u izvjetajim a katolikih sveenika tek iz prve polovine
XVII stoljea, posebno u jed n o m pism u dom inikanca Josipa M.
Bonaldi, koje je 1644. godine uputio Propagandi u Rim.51
Bonaldi je kao m isionar iz Rim a doao u urovie, boravio
u kolibici kod crkve sv. Petra, priestio vjernike o Petrovu 1644.
godine, i pism om izvijestio Rim o vjerskim prilikam a u urovikom
k raju . U uroviima je tada bilo 15 katolikih kua sa 135 dua
(kom unikanata). U n jim a Bonaldi, u neto iskvarenom obliku, navodi sljedea sela: Grebci (u Bobanima), Slavogostii, Jasenica (sada
selite kod Slavogostia), Kalaurevii, Vukovii, Berovii (sada
selite kod Zaule) i OrahV Bonaldi ne navodi sela u k o jim a su
ivjeli stanovnici grkog obreda, niti njihove domove u onim se
lima u kojim a ive zajedno sa katolicima. Iz p o d ataka koje daje
Bonaldi u svom pism u moe se vidjeti koji su pro sto r uz dubrovaku granicu naseljavali srednjovjekovni Vlasi urovii. Vidi se
da je na tom p ro sto ru bilo vie njihovih naseljenih m jesta. Jireek
je Vlahe Zurovie locirao sam o u jedno m jesto, u Kalaurevie.
M eutim, iz novijih izvora se vidi da su Vlasi urovii u XV vijeku
naseljavali iri pro sto r i od onoga koga Bonaldi naziva zurovikim
kraje m (contrada). Njihova su se naselja prostirala na sjever
ak do rijeke Trebinjice.53 Ne zalazei dalje u ovo pitanje, mi
48 D. Kovaevi, Isto, str. 138.
49 M. Dini, Zemlje hercega od svetog Save, str. 168.
50 S. irkovi, Isto, str.257. i 263.
51 K. Draganovi, Isto, str. 162.
52 K. Draganovi, Isto, str. 162164.
M K. Jjreek kae: Pavlovii u p rim o r ju odrase samo K lobuk i nekoliko planinskih sela, kao urovic (sada K alourevii) iznad izvora Rijeke
(Omble), koji se u d u b rov a kim arhivskim k n jig a m a pom inju jo 1461 kao
njihovi ljudi (K. Jireek J. Radoni, I s to r ija S rba I, str. 361). Zatim:
Kod D ubrovnika, na pr., p o m in je se, od 1367, k a tu n Morovlaha (Moroblachus) ura Bogunovia, kasnije kao k a tu n urovii (caton Zurri, Sur, Xur,
Xurovich); 1437 zove se isto m je sto Kalaurevii (K. Jireek J. Radoni,
Is to r ija S rba II, str. 9798). Meutim, urovii, kao to cerno vidjeti,
nisu bili mjesto, riego jed an k raj u d ubrovakom zalectu.
U jednoj dubro vakoj vijesti iz 1426. godine spom in ju se braa Vraii
iz Popova iz akova, ljudi G rgura Nikolia Vlatchus et Vmigjien lr a tre s
V racichi de Popoua de Zacouo hom ines Gregorii Nicolich (M. D'mi, H umsko-trebinjska vlastela, str. 13, biljeka 45). Z nam o da je akovo selo k o je i da-

75

emo se vratiti opisivanju Petrovog brijega kod Zaplanika, gdje je

bilo crkveno sredite onih Vlaha urovia koji su bili neposredno
u dubrovakom susjedstvu.
Zapadno od groblja na Petrovom brijegu p r im je u ju se 4 grobne gomile. Peta, najistonija iz te grupe, je u sam om groblju.54 Prom je r osnove ove gomile je 10 15 , a na njoj lei i je d a n steak
(vidi skicu nekropole). Sa sjeverne stra n e grobne gomile je pravoslavna crkva sv. P etra i Pavla, a sa june strane ruevine nekadanje katolike crkve.
nas nosi isto ime, i da m u i danas kao zaseoci p rip a d a ju M arkovii i Grbii
s lijeve str a n e Trebinjice. akovo i navedeni zaseoci su u s r e d n je m vijeku
pripadali Popovu. Znai da i selo brae V latka i U miljena treb a traiti u blizini a k o v a i njegovih zaseoka. Kako je u to v rije m e bio est sluaj da su
prez im ena ljudi ista kao i im ena sela u ko jim a ive, zakljuili sm o da je u
n a e m sluaju dubrovaki pisar, u m je sto p rezim ena Vlafck^. i Umiljena,
napisao im e sela u ko m e ive. Uz ime sela pripojio je predlog: Vracichi >
u Raiima. K ad sm o od im ena sela odvojili prediog i utvrdili ta a n oblik
naziva, onda nam to selo n ije teko bilo ubicirati. Juno od akova, s lijeve
str a n e rijeke Trebinjice, izmeu d an a n jih sela Grbii i Gojina, u predjelu
Lug, nalazi se selite koje n arod zove R a i i . S m jeteno je oko 300 m e ta ra
sjeverno od kara v an sk o g p u ta Dubrovnik Popovo. U selitu su se do
d anas sauvali ostaci sruenih kua, zavaljena a trn ja, vie g u m n a i groblje
u kom e nem a steaka. N a lijevoj obali Trebinjice, kod sela Markovii
i dana s ima Raia mlin. Je dan slap na T rebinjici je nosio njihovo ime
Raia slap. A i most, koji je bio na T rebinjici kod R atkova Laza, pria
se da j e bio njihov. N a ro d n o p re d a n je o R aiim a je vrlo ivo. L judi i danas
p ri a ju o njihovom bog atstv u u stoci. Kau: kad bi Raii u ju tr o putali
sto k u iz torova, za dnja sto k a ne bi jo iz torova ni izala, a p rv a je ve bila
na Bjelasnici. P re d a n je svakako uveliava njihovo bogatstvo u stoci, ali se
iz njega nroe zakljuiti da su Raii imali svoje ljetne kolibe n a Bjelasnici,
kao to ih im aju i d a n a n ji Zakovci.
v Jcdna druga d u brovaka vijest, od 5. apriLa 1469. godine, kae da su
Raii pripadali Vlasim a uroviim a: Vuihna Rai iz urovia Vocichnam
Racich de X urouichis. Ovaj Vuihna i njegovo d rutvo (za gotovo sve se kae
da su iz Luga) su opasni robci, u Rijeci dubrov ak oj h v ataju ivu eljad
i p ro d a ju T u rc im a u roblje. Vuihna se spom inje ponovo 3. j u n a 1469. go
dine, - i - o p e t se kae d a-je~ iz urovia V ocichnam Racich de Xurouichii.
A 4 ? vet 4an a kasnije nav ode se im ena grupe o tm i a ra ko jim a je n a elu isti
Vuihna. Za sve n jih se kae da su Vlasi urovii om nes pred ictos vlachos
de Xurovichii (M. Dini, Iz D ubrovakog arhiva III, br. 293, 298. i 299).
N ae u b ic iranje Raia govori da su Vlasi urovii u prvoj polovini XV
vijeka naseljavali iri p r o s to r dubrovakog zalea. K ako sm o vidjeli, p re m a
sjeveru su njihova naselja dopirala sve do rijeke Trebinjice, a v jerovatno
su je i prelazila. Jire ek je Vlahe urovice vrlo usko locirao, sa m o u jedno
naseljeno m jesto, u selo Kalaurevie. U selu Kalaurevii je bez su m n je
bio sam o je d a n od b ro jn ih k atu n a Vlaha urovia.
54 U obim u sad an je g zaplanikog ukopa kao da se do d ana s sauvao
obim crkvenog p o d r u ja ovih Vlaha urovia, ije je sredite bilo na P etro
v o m brijegu. To p o d ru je po bro ju stanovnika nije veliko, ali je relativno
p ro stran o . Ono je danas i neobino. S eljan im a Kutine, na p r im je r, bilo bi
znatno blie i podesnije (kad ve n e m a ju svoje seosko groblje), da svoje
u m rle s a h r a n ju ju u susjedno groblje sela Zauja. Oni ipak svoje umrle,
od k ak o znaju, nose oko tri k m dalje od Zaule i s a h ra n ju ju kod crkve Petrovice u Zaplaniku. Inae, o Vlasima Zuroviim a, koji su ivjeli u ovome
k ra ju , u n a r o d n o m p r e d a n ju nikakvog trag a nije ostalo.

76

Zidovi sruene crkve su se do danas sauvali do visine od 70

cm. Vidi se da je to bila jed n o b ro d n a crkva, zidana od lijepo klesanog kamena, sa krenim m alterom . Crkva je im ala polukrunu
apsidu sa spoljne i u n u tra n je strane. N jena spoljna duina bez
apside je 7,50 m, a spoljna irina 5,30. Debljina zida je 60 cm.
U n u tran ja dubina apside je 1,50 m. Kako m je ta n i kau da su to
ruevine katolike crkve, onda je to bila ona katolika crkva sv.
Petra u Zurovicima, u kojoj je Bonaldi 1644. godine sluio misu.
Tada je ova crkva, kako on pie, bila sam o bez ruha. A kada je
1667. godine veliki zem ljotres sruio Dubrovnik, na ovoj crkvi je
sruen krov.55 Izgleda da od tada vise nije ni opravljana.
K atolika crkva sv. P etra je bila lijepa graevina. Z. Kajmakovi je uz n je n sjeverni dovratnik i u apsidalnoj konhi naao
freske m altera, pa je zakljuio da je crkva bila fresko slikana.56
Jugoistono od ruevina ove crkve je dan a n je katoliko groblje,
u koje se s a h ra n ju ju um rli iz 4 katolike porodice Radulovia iz sela
Kalaurevii. To je danas jedino katoliko groblje u um i trebinjskoj. U katolikom dijelu groblja nem a grkih grobnica
steaka.
Sjeverno od ruevina ove crkve, o dm ah s druge strane grobne
gomile, je pravoslavna crkva. Iz pod a ta k a koje je Niifor Dui dao
ruskom konzulu H ilferdingu vidi se da je pravoslavna crkva ovdje
postojala 1857. godine i da je bila posveena sv. Pantelejm onu.57
Bila je znatno m a n ja od d ananje crkve. Na njen o m m je stu je, 1864.
godine, podignuta nova pravoslavna crkva, veih dimenzija. Crkva
je 1865. godine posveena Vavedeniju presvete Bogorodice.58 Danas
je posveena sv. P etru i Pavlu.59 N arod je zove crkvom Petrovicom.
Steci u ovom groblju (ima ih svega 22) su sa sjeverne i zapadne
strane pravoslavne crkve. Stoga smo uvjereni da je i u srednjem
vijeku na ovom m je stu bila crkva. Oni steci kojim a je podzidana
grobna gomila ranije su bili p red sam om crkvom , s njene zapadne
- - - - strane,-pa su -p o m a k n u ti -da bi se pred crkvom . napravio Slobodan,
prostor. K ada je 1864. godine pravoslavna crkva proirivana, onda
su najblii steci u n ju uzidani, ili u tem elje postavljeni. I sada se
vide dva steka koji su do pola irine uzidani u sjeverni zid crkve.
Na istonom steku se sauvao i ukras. Na njegovoj vodoravnoj
strani je dio pravougaone bordure, a u istonom i zapadnom k r a ju
po jed a n k r s t iji se kraci zavravaju krunicam a (sl. 18). Ovakav
55 B. Pandii, De dioecesi tribuniensi et m ercanensi, Rom ae 1959, str.
133, biljeka 31.
56 Z. K ajm a k o vi, Zidno sli'karstvo u Bosni i Hercegovini, S arajevo 1971,
str. 311.
57 A. Giljferding, Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji, S a r a
jevo 1972, str. 36 .
58 J. M ucovi, S rpskopravo slav na H ercegovako-zahumska m itropolija
pri k r a ju 1900. godine, M ostar 1901, str. 83.
59 S po m enic a ep arh ije Zahum sko-hercegovake 19181928, Ni 1929, str.
213.

77

k rst naen je jo na steku u srednjovjekovnom groblju sela Hum.

Od ostalih u krasa na stecima u ovoj nekropoli neobian je motiv
m jeovitog kola sa sedam m ukih i enskih figura, ispred kojih je
jelen sa jahaem . Rijetka je i predstava etiri koute, uklesana na
suprotnoj strani istog steka.60
Mislimo da smo nali dovoljno elem enata n a osnovu kojih moemo tvrditi da su u zaplanikom groblju i u srednjem vijeku, uz
grobnu gom ilu postojale dvije crkve. Naalost, u poznatim pisanim
izvorima n em a p o d a ta k a koji bi nam odreenije kazali kada su one
podignute.

SI. 18 Zaplanik, u krae n i steak

uzidan u crkvu

SJ. 19 Orah, stecak u crkvi

ORAH
Svega tri km sjeveroistono od Zaplanika je srednjovjekovno
i savrem eno pravoslavno groblje sela Orah. U ovo groblje su se
ranije sahranjivali i stanovnici zaseoka Srnjak. Orah je srednjovje
kovno selo. Godine 1413. spom inje se kao selo Pavla Radenovia
u kome je ivio Ostoja Pribilovi H ostoya Pribilovich de villa
60 S. Belagi, Popovo str. 3839, 7778 (si. 65. i 66). M. Wenzel, Ukrasni
motivi na stecima, str. 34$, tabla XCV (si. 23).

78

IF22
EU

V M D H W 90cU

IVOUOdM JH V/7/lrtD

xxt/o

Pauli de H orae.61 U prvoj polovini XVII vijeka Orah se navodi kao

selo urovia.62 Groblje je zapadno od sela. . Belagi je u groblju
naao 22 sleka, od kojih je posebno zabiljeio jedan ukraeni koji
se nalazi u sruenoj crkvici.63 Mi smo zapazili jo jedan koji je na
vodoravnoj strani ukraen to rd ira n im krunim vijencem.
U groblju se nalazi grobna gomila. Na sam om vrhu grobne gomile je crkvina, a p red n jo m skupina steaka (vidi skicu nekropole). P ro m je r grobne gomile je oko 15 m etara, a visina do 2 metra. Pred crkvinom je na gomiii napravljen ravan p ro sto r na kome
se nalaze dva steka. U visini toga ravnog p ro sto ra gomila je sa
zapadne stra n e podzidana. Pored steaka, u groblju se p rim jeuje
vise nadglavnih kam enova koji uopte nisu klesani. Na n jim a je
samo uklesan jedva vidljiv ravnokraki krst. Ovakvih nadglavnika
nismo nali u zaplanikom groblju.
Od sruene crkvice sauvali su se zidovi do visine od 80 cm.
Vidi se da je crkva bila zidana klesanim kam en o m sa krenim malterom. To je bila je d n o b ro d n a crkvica sa pravougaonom apsidom
iznutra. Spoljna duina zidova je 6 m etara, a spoljna irina 3,83 m.
Zidovi su debeli 45 cm. Dubina pravougaone apside je 1,20, a irina 1,80 m. Apsida u crkvici nije sim etrino smjetena, za 20 cm
je blie junom zidu crkve. Ulazna vrata su bila iroka 75 cm.
U samoj crkvici je postavljen steak (1,90x1,35 m). Sm jeten
je vise prem a jugoistonom uglu crkve. Na steku je uklesan tit,
iza njega ma, a n a titu je reljefno isklesan polum jesec (sl. 19).64
Ispod steka je ozidana grobnica. S obzirom n a njen u veliinu,
moe se zakljuiti da je to bila porodina grobnica. Crkva je, p r e
m a tome, bila grobna crkva.
N a ro d ovu crkvinu naziva eklina crkva, kao to i jed a n do
izvan groblja naziva eklin do.65 U na ro d n o m p re d a n ju se nita vise
o ovoj crkvi ne kae. Meutim, i ovaj nam je p o d a ta k dovoljan da
o crkvi saznam o neto vise. Jer, u navedenom pism u dom inikanca
Bonaldija, na jednom m je stu se kae: U Zuroviima je daleko gore
stanje. Crkva sv. Petra jo stoji, ali bez crkvenog ruha, a ona sv.
Tekle ve je propala.66 K ad znamo da je selo Orah bilo u Zuroviima, onda je sigurno da je u orakom groblju ta druga katolika
crkva, crkva sv. Tekle. N ekadanje ime Tekla u na ro d n o m se govoru
sauvalo kao ekla. Iz ovoga p odatka vidimo jo da je 1644. godine
61 M. Dini, Zem lja hercega od svetoga Save, str. 164, biljeka 45.
K. Draganovi, Isto, str. 164.
63 S. Belagi, Isto, str. 37.
64 M. Wenzel, Isto, na stran i 241 (sl. 27). A utor donosi crte tita sa polum jesecom i maa, ali taj crte nije vjerno napravljen, pa se razlikuje od
to tografije koju donosimo.
65 V. R a d im s k y , Arheoioki leksikon (rukopis u Zavodu za zatitu spom enika kultu re Bosne i Hercegovine u Sarajevu) s. v. Orah, odrednica Ceklin do.
K. Draganovi, Isto, str. 165.

80

ova crkva ve bila propala. Iz drugih izvora saznajem o da je u selu

Orah, 1637. godine, bilo 4 katolika dom ainstva,67 a toliko ih navodi
i Bonaldi sedam godina kasnijed8
Ovo je jedina crkvina na ovom p o d ru ju sa sauvanom pravougaonom olta rsk o m apsidom . A pravougaone apside su karakteristine za crkve p ro sjakih redova (franjevaca i dom inikanaca) u
Dalmaciji i Prim orju. Podizanje ovakvih crkava u gradovim a i selima poelo je kod nas za vrijem e kraljice Jelene, ene srpskog kraIja Uroa I, k ra je m X III i poetkom XIV vijeka.69 K raljica Jelena
je u T rebinju im ala svoj dvor.70 Jedan njen ovjek se, 1285. godine,
spom inje u susjednom Uskoplju.71 I crkva sv. Tekle u orakom
groblju je n a jr a n ije u ovo vrijem e mogla biti podignuta.
Dvadesetak m eta ra jugoistono od ove crkvine, isto u groblju,
nalazi se sruena grobljanska kuica. Iako nas ona svojim poloajem u groblju i dim enzijam a mnogo potsjea na poloaj druge c rk
vine u Bobovitima, Slavogostiima i Zaplaniku, m jetani tvrde da
prije njenog podizanja, 1928. godine (kako na n jen o m nadvratniku
pie), na tom m je s tu nije bilo tragova ranije graevine. Ona je tada
nanovo podignuta. Pred v ratim a ove ltudice, cetiri m e tr a ispred njih,
je jedan velilci neukraeni steak u obliku sanduka. M jetani kau
da je tu s a h ra n je n a djevojka koja je u svatovskoj tui poginula.
U zaplanikom groblju smo zapazili da oko sruene katolicke
crkve nem a stecaka, i da su svi stecci uz sad an ju pravoslavnu
crkvu. Ovdje, u orak o m groblju, su svi stecci uz katolicku crkvu
sv. Tekle, pa calc i u njoj samoj.

ZACULA
U dubrovakim izvorima selo Zaula se spom inje 1335. godine.
Te godine su se dva seljaka iz Roata, u Rijeci dubrovakoj, alili
da su u b rd u kod Zaule opljakani i da su nekolilco dana proveli
vezani u nelcoj rupi.72 U Zaduli Capuli, je jednom , 1372. godine,
Vukosav Kobiljai oteo neku stolcu.73 Godine 1408. spom inje se
Radia Bogdanovi iz Zacule Radissa Bogdanovich de Azule,
hom o comitis Pauli, ovjelc kneza Pavla Radenovica.74 Iste godine
se u jednom dolcumentu kae da tri ovjeka Ozrie Dobreevia iz
Zaule hom ines H osrisse Dobreceuich de Xapola, p rim a ju stoku
67 B. Pandi, Isto, str. 116.
68 K. Draganovi, Isto, str. 164.
64 V. iiri, I s to r ija Crne Gore 2, tom 1, str. 180 181.
70 V. orovi, H isto rija Bosne, Beograd 1940, str. 232.
71 M. Dini, Srpslce zemlje u sre d n je m veku, B eograd 1978, str. 136.
11 K. Jirecek J. Radoni, Isto rija S rb a II, str. 288.
7J M. Dini, H u m sk o-treb injska vlastela, str. 56.
74 M. Dini, Zem lja hercega od svetoga Save, str. 164, biljeka 45.
6 T rib u n ia

81

Z8

n a pripau.75 Zanimljivo je da se i danas jedna njiva u selu zove

Dobreev do. M. Dini je utvrdio da je u Zauli bilo teite srednjovjekovne vlastele Krasomirida, koji se 1412. i 1413. godine jo nazivaju i Brankovici. Tako se 1413. godine spom inje Radoslav Brankovi iz Zaule i optuuje se da je oplijenio Oselnik (Osojnik).76
Zadula je u sred n jem vijeku bila znaajno selo. Stari Dubrovani su u prvoj polovini XV vijeka nastojali da ovo selo k u p e i prikljue svojoj teritoriji. U Zauli je ivjela vlastela. V jerovatno je
stoga i srednjovjekovna nekropola u Zauli veoma bogata stedcima.
U njoj je . Belagi evidentirao 74 stecka, a m eu njiraa je naao
14 ukraenih. Steci ove nekropole se istiu, kako oblicima, tako i
ukrasim a.

SI. 20 Zaula, steak sa isklesan im k r s to m

SI. 2) Zaula, steak sa isklesanim k rsto m

Kako na p o d ru d ju Sum e tre binjske u ovoj nekropoli ima

najvie ukraenih steaka, spom enuem o samo vanije. Scene turn ira n a steku su jedino ovdje naene. Im a ih dvije. Prva prikazuje pjeaki turnir, u kom e se dva m ukarca s m aevim a tuku,
a trei dri napet luk sa strijeiom . Na drugoj strani istog steka
je prikazan drugi turnir, u lcome se dva konjanika s kopljim a bore.
N a jednom steku je a n tro p o m o rfn i krst: gornji krak se polukruno
75 M. Dini, H u m sk o -treb in jsk a vlastela, str. 83.
76 M. Dini, Isto, str. 44.

zavrava, a donji se rava, p a podsjea na ljudske noge. Na visokom steku u obliku san d u k a uklesan je ja h a na konju, a ispred
njega ena sa uzdignutom rukom . Belagi p retp o sta v lja da je na
ovoj sceni prikazan ispraaj gospodara na put. Ovakvu scenu konjan ik a i ene nali smo jo sarao na dva steka u Talei. Na jedn o m steku je prikazano i m uko kolo. U kolu je 5 m ukih figura.
Neobino je to je kolovoa licem o krenut p re m a ostalim igraima,
p a on igra idui nazad.77 Mi smo naknadno nali jo dva ukraena
steka. Na jed n o m je isklesan krst, kom e je donji k ra k neto dui
(sl. 20). N a drugom (205 X9 5 x 2 5 cm) je uklesan rav n o k ra k krst,
ija se tri g o rn ja k ra k a zavravaju sa pet listia. Isp o d donjeg krak a
je jedna vodoravna linija, a pod n jo m uklesan polum jesec (sl. 21).
Seosko groblje je juno od sela. U njem u je i savrem eno pravoslavno groblje u koje se s a h ra n ju ju samo Zauljani. Obren uriKozi je zabiljeio da blizu Zaule postoje dva selita: Berovii i
Geruii.7S Berovii su se vjerovatno sahranjivali u Zaplaniku kod
crkve Petrovice, je r ih dom inikanac Bonaldi spom inje zajedno sa
selima ko ja p rip a d a ju zaplanikom ukopu. Za Geruie ne znamo
jesu li se sahranjivali u Zauli ili Zaplaniku.
U zaulskom groblju se nalaze dvije kam ene grobne gomile.
Jedna od druge je o d m a k n u ta oko 25 m etara. P ro m je r osnove im
je oko 15, a visina do 2,5 m etara. Linija koja bi spajala njihova
sredita bila bi usm je re n a u pravcu jugoistok - sjeverozapad. I na
jednoj i na drugoj gomili lee po dva steka. Sa zapadne strane
jugoistone gomile vide se ruevine jedne m ale crkvice (vidi skicu
nekropole). Ona je ubiljeena i u Belagiev plan nekropole.79 Kako
je crkvica sruena, dimenzije joj se ne m ogu precizno odrediti.
N jene u n u tra n je dimenzije nisu vee od 3,50X1,80 m. Zidovi su
joj bili debeli do 1 m etar. Usuvo je bila zidana. Jedan m e ta r zapad
no od ove crkvice poinju nizovi steaka. Izm eu stedaka se ulazilo u crkvicu.
Izvan sadanjeg groblja, jugoistono od opisane crkvine, na
laze se o staci druge crkve. Zidana je od klesanog kam ena. Ostaci
n jen ih zidova se vide. U n u tranja duina joj je 5,30 m, a unutran ja irina 3,10 m. Zidana je usuvo, pa su joj zidovi iroki do 1 m.
Uz spoljnu s tra n u zapadnog zida, na kom e su bila i vrata crkve,
blizu junog ugla uzidan je je d a n prizm atian kam eni stub (70x
X45X25 cm). S tub je grubo klesan, a na n je m u je cijelom visinom
i irinom isklesan reljefan krst. Njegova tri k r a k a se prem a krajevima jako ire. Gornji k ra k je mnogo vei od dva bona. Umjesto
donjeg k r a k a je drka, pa k rst lii na list neke biljke, na trolist sa
77 5. Belagi, Popovo, str. 4042, 63, 73, 76, 77, 78 (sl. 71, 72, 73. i 76).
78 O. uri-Kozi, Isto, str. 1195.
79 . Belagi, Isto, str. 41; I s t i, Steci, kataloko-topografski pregled,
str. 402.

84

peteljkom (si. 22). Svojim gornjim kracim a podsjea na k r s t na

k am enom stu b u u selu edii,80 a ima slinosti i sa krstovim a na
stecima kod Cavtata i u Bujiim a kod Dubrovnika.81

Sl. 22 Zaula, k am en i steak

sa k rsto m

Crkvina je osamljena. Pred njom je sam o jedan obino obiljeen grob. P redanje kae da je crkvu podigla neka ena, udovica.82
Ova crkva je svakako m laa od crkvice koja je bila pod ig n u ta uz
grobnu gomilu, pa se stoga i sauvalo p red a n je o njenom graenju.
CEROVAC
Selo Cerovac se u izvorima spom inje tek u prvoj polovini
XVI vijeka.83 Mnogo starije su vijesti o selitu Svinja koje se nalazi
80 . Beslagi, Popovo, str. 33 (sl. 49. i 50).
81 M. Wenzel, U krasni motivi na stecima, str. 103 (sl. 17. i 18).
82 P redanje, koje n a m je saoptio P eta r J. Kurtovi iz Zaule, kae da
je nekoj eni udovici ubijen sin. Da bi se zaustavila osveta, sazvano je
krvno kolo, umir. Dolo je do spo raz um a d a se eni isplati ote ta u novcu.
Ali ena je zatraila veliki iznos. Novac su joj ipak isplatili
i dali, ali su je
zbog velike krvnine prokleli. ena je od toga novca podigla c r k \ u kod sinova
groba. P re dan je dalje kae da je u crkvu, im je dovrena, zbog prokletstva,
u d a rio grom, sruio je, a klju od crkvenih vrata bacio ak u b rd o Vlaticu.
Prije deseta k godina neki mladii Z auljani su otvorili ovaj grob p r e d crkvom i u njemii nali je d a n k o s tu r bez glave.
88 B. H rabak, Momci iz H ercegovine i Bosne u du b ro v a k o m zanatstvu,

85

blizu Cerovca. P re d an je kae da su se stanovnici sela Svinja, da bi

se uklonili od blizine karavanskog p u ta i upada h a jd u k a , preselili
u selo Cerovac.
Jedan k ilo m eta r sjeverno od sela Cerovac, a blizu selita Svi
nja, nalazi se srednjovjekovno i savrem eno pravoslavno groblje koje
se zove Cerovako groblje. U to groblje su se u s re d n je m vijeku
sahranjivali i stanovnici sela Svinja. U n je m u nem a ni jed n e grke
grobnice, steka. I m jetani kau da u njihovom gro b lju nema,
niti je bilo grkih grobnica. Na sta rim grobovim a se moe vidjeti
jo samo po neka m anja, am o rfn a kam ena ploa, debljine desetak
centim etara. To je sigurno i navelo 0 . uria-Kozia da napie kako
je ovo groblje grko. Ali ni on ne kae da u groblju ima steaka,
ve te kam ene ploe naziva poklopnicama. U groblju nem a ni
jednog kam enog krsta, krstae. Nali smo oko petnaest grobova
uz koje je samo iznad glave i nogu pokojnika postavljen po jedan
neobraen m an ji kamen. Izm eu tih kamenova, p reko groba su
obino poredani m anji kom adi kam enih ploa. Na tim grobovima
je, sa istone s tra n e nadglavnika, plitko uklesan jedva vidljiv ravn o k ra k krst. Ovako obiljeene grobove zapazili smo jo u groblju
sela Orah, ali ne moemo odrediti iz koga su doba ovi grobovi.
Moda i nisu nastali u srednjem vijeku, ve kasnije.
U Cerovakom groblju nem a ni grobne gomile ni crkvine. Ni
m jetani ne kau da je u njihovom groblju ikad bila crkva, ali se
zato u selu Cerovac, gdje su bile obanske kolibe srednjovjekovnog
sela Svinja, je d n a ograena um a zove Crkvine. Vjerovatno su tu
bile neke male usuvo zidane crkvice, je r je naziv ograde u pluralu.
Sigurno je n jih imao u vidu Niifor Dui kada je zapisao da ima
razvalina crkve84 uz selo Cerovac.
Srednjovjekovno selo Svinja nije bilo veliko, ali je bilo na
p ro m e tn o m m jestu, blizu karavanskog p u ta za Dubrovnik. Od Svin je do D ubrovnika se moe pjeice stii za dva i po sata hoda.
Stoga je ovo selo i moglo im ali eih poslovnih veza sa Dubrovnikom. U selitu Svinja ima jo dosta sauvanih zidova od srednjovjekovnih kuda. Im a sedam-osam kua dugakih od 15 do 20
m etara. Selo je imalo tri guvna i uz n jih pojate. Bilo je utvreno
ivim stijenam a i zidovima. S june strane selita je p r o s to r obradive zemlje, koji se takoe zove Svinja. Inae, oko selita i sada
im a dosta hrastove ume, pa je bilo pogodno za uzgajanje svinja,
po emu je selo sigurno i ime dobilo.
Selo Svinja se u dubrovakim izvorima dosta rano spominje.
U jed n o m dokum entu, od 6. jula 1282. godine, kae se da je neki
K u rija n Paskovi iz Svinje C hurianus Pasqualis de Suigna, iz
trgovini i pom orstvu u XIV, XV i XVI sloljeu. Prilozi, god. I X / I , Sarajevo
1973, str. 323.
S3a O. uri-Kozi, Isto, str. 11791180.
w Na istom m je s tu kao pod biljekom br. 1
86

ropstva otkupio O brada iz Bosne, Za otkup je dao 24 velika solida.

O brad se Kurijanu. obavezao da e ga sluiti dvije godine. Ako bi se
desilo da za to vrijeme utekne, nadoknadie dane koje zbog bjeanja
izgubi.M Po svome im enu C hurianus i p a tro n im ik u Pasqualis,
K urijan je m orao biti Vlah.86 K ako se iz navedenog teksta vidi da
je bio stanovnik Svinje, moe se izvesti zakljuak da su stanovnici
ovoga sela krajem X III vijeka bili stoari Vlasi. A kako u groblju
ovoga sela nem a steaka, logino bi bilo zakljuiti da se ovi Vlasi
nisu sahranjivali pod steke.
Pod nazivom Svinjarevo Sfinarevo* ovo se selo spom inje
u dubrovackim izvorima 14. ja n u a r a 1345. godine, kao selo u oblasti
Vojislava Vojinovia. U tom dubrovakom zapisu se obavezuju
D rm an B urm as i Pemo B urm as da e odnijeti i predati n e k u ro b u
M arinku Povrkoviu in Sfinarevo, in tereno Voyslavi Voynovich.87
s5 Die VI. julij. (1282) Rag. etc. Ego q uid e m O bratus de Bosna confiteor quod C hurian us Pasqualis de Suigna red e m it p e rso n a m mearn de seruitute a Laurencio Triphonis de Symence ciue Ragusii pro s. den gross,
vipinti q u in q u e quos ipse soluit dicto Laurencio p ro h a b e n d a lib e rta te persone mee. Pro quibus s. p redictis obligo m e se ru ire dicto C huriano u sq ue
ad duos annos et dim idiu m tali uidelicet ord in e quod debeo ipsum et res
suas fideliter saluare et c ustodire et om nia seruicia ad ipsius u o lu n ta te m
facere eu n d o et sta n d o et si fugerem ante d ictu m te rm in u m liceat dicto
C huriano m e ca p ere etc. et debeo tot diebus etc. Completis uero etc.
Hec au tem . .. Testis P asqu a Sabini judex. (Deb. I. 106) (. Truhelka,
Jo o te sta m e n tu gosta R adina i o p ataren im a, GZM S arajevo 1913, str. 378).
Gregor rem onik nalazi da je gornji te k st . Truhelke ta m p a n sa
nekoliko pogreaka, tako S uigna m e sto Siuogna, Sym ence m. Symeone,
quin q u e m. quatour G. remonik, K ancelariski i n o ta riski spisi, SKA,
Beograd 1932, str. 8182). G reku u b r o ju je ispravio sa m T ruh elka (.
Truhelka, Isto, str. 370). Ona za nae r a z m a tr a n je n em a znaaja, kao ni to
kako se zvao ovjek koji je pro dao ro b a O brada. Za nas je ovdje vano ita n je i prevo d im ena ovjeka koji je o tkupio ro b a O b ra d a C hurianus
P asqualis de Suigna (ili de Siuogna). T ru h e lk a ovaj dio te k sta na jednonr
m ie stu prevodi K u rija n Paski de Suigna, a n a d rugo m m je stu K u rija n
Svinja (. Truhelka, Isto, str.370, 378). Isto to m je sto rem onik prevodi
K u rijan, sin Paskala, u n u k Zivonje (?). Oba se slau u tom e da je C huri
anus ime, a P asqualis patro n im ik . U itanju i o b ja n je n ju tree rijei se ne
slau. T ruhelka je ita Svinja, a rem onik Zivonja. rem onik za k lju u je da
trea rije kae da je K u rija n u n u k Zivonje. Ail, Churianus i P asqualis su
ro m a n s k a lina im ena (K. Jirecek, Ro m ani u g rado vim a D alm acije tokom
sred n je g veka, Z bornik K. J ire ek a II, Beograd 1962, str. 159), a ivonja je
slovensko ime. To bi po rem oniku znailo da je K urijanov djed nosio Slo
vensko ime. Meutim, slovenizacija linih im ena je ila u pravo su p r o tn im
pravcem . K ako ni T ru h e lk a ni rem onik nisu bili obavijeteni d a je nedaleko od D ubrovnika p o stojalo srednjovjekovno selo sa im enom Svinja, nisu
ni p redposta vlja li da tree ime oznaava m je sto u kom e je K u rija n ivio.
T ru h e lk a je rije ispravno proitao, pa p o tp u n prevod treb a da glasi K u
rijan P aski (sin Paskvala) iz Svinje.
n R ijenik h rv atsk o g ili srpskog jezika JAZU, Zagreb 1926,sv. 41, str.
669.
Im e sela se izgovara Svinja, kao genitiv m noine im enice d inja
dinja. Naziv S vinjarevo je m a n je lokalan, ja sn iji oblik.
S7 M. Dini, 0 Nikoli Altomanoviu, SKA P osebna izdanja, knj. 90,
B e ogra d 1932, str. 5.

87

Srednjovjekovno selo, koje se u dubrovakim izvorim a naziva

Suigna ili Sfinarevo, do sada nije bilo ubicirano, ali su se istoriari
slagali u tome da je Vojislav Vojinovi upravljao Trebinjem , a
jedno krae vrijem e i Popovim poljem Nae ubiciranje ovoga sela
po tv r u je tu saglasnost istoriara.

KLIKOVII
O selu Klikovii nism o nali spom ena u objavljenim srednjovjekovnim izvorima. Juno od sela, u savrem enom pravoslavnom
g roblju je i srednjovjekovna nekropola sa stecima i crkvina.
Crkvica je bila usuvo zidana. Do 70 cm visine sauvali su joj se
juni, istoni i sjeverni zid. V rata je imala na zapadnoj strani.

Osnove crkve lie na neto uu potkovicu, je r joj je istoni zid

lunog oblika (vidi skicu nckropole). U nutranja joj je duina do
apside 3,30, a irina 2,30 m. Zidovi su debeli 1,40 m. U crkvini je
sauvana asna trpeza ili menza, ali bez stuba. Pravougaonog je
oblika (80X60X10 cm), a grubo je klesana (vidi skicu nekropole).
85 R. Mihalji, K raj srpskog carstva, Beograd 1975, str. 34. i 36.
S9 . Belagi, Popovo, str. 37; Isti, Steci, katalosko-topografski pregled
str. 403.

. Belagi je u groblju naao devet steaka bez ukrasa. Skidanjem nanesene zemlje i rasiavanjem , utvrdili smo da su tri
od njih ukraena.
Pola m e tr a ispred ulaza u crkvicu je jed a n rasp u k li i prebijeni steak. Z apadno od njega je steak ( 1 8 0 x 9 0 X 2 0 crn) koji ima
pravougaonu b o r d u ru od kosih paralelica. Sjeverno od crkvice je
drugi steak (1 9 2 X 9 2 : 8 9 x 2 5 cm), sa dobro ouvanom b o rd u ro m
od kosih paralelica (sl. 23). Sjeverozapadno od crkvice je steak
(160 X 87 : 8 2 x 2 0 cm) na kom e je uklesan krst. K rst je ravnokrak,
a kraci m u se p re m a krajevim a sire. Ispod donjeg k r a k a im a cik-cak linijam a u k ra e n u drku. Ispod vrha gornjeg k rak a im a luk,
a na v rhu k r a k a kao da je pobijena zastavica sa dva barjaia. Zastava je pri zapadnom k ra ju stecka. Od vrha zastavice do k raja
krsta je tano je d a n m eta r duine (si. 24).

Sl. 23 K likovid
ukrae n i steak

Ovom krstu, s m alim razlikam a, slian je k r s t na stelcu koji

se zove Rakov kam en.'0 Nalazi se van groblja, u brdu, pored seoskog
puta. Kraci i ovog krsta se p re m a krajevim a ire, ali se popreni
kraci zavravaju lukom okrenutim unutra. Zastavica je n a istonoj
strani stecka, a d rk a k rsta je okren u ta p rem a zapadu. D rka nije
ukraena cik-cak linijama. Sa sjeverne strane drlce uklesan je luk
90 s. Belagi, Popovo, str. 37.
89

sa strijelom , a s june jed n a rozeta (si. 25). Ovakav m otiv k rsta

smo zapazili samo u ovom selu.
U nekropoli u Klikoviima nem a grobne gomile.

SI. 24 Klikovii,
steak sa krstom

SI. 25 Klikovii, steak kod

Rakova k am e n a

GOLA GLAVICA
Selo Gola Glavica je postojalo i u XV vijeku. Ono se u dubrovackirn izvorima spom inje 1424. godine, kao selo koje p rip a d a T re
binju. Neki ovjek vlastelina Ostoje Poznanovia bio je iz ovoga
sela de Trebigna de villa Gola Glauiza hom o Hostoye Posnanouch.91
Jugoistono od sela, na m je s tu koje se zove Gumnite, nalazi
se srednjovjekovno groblje sa 14 steaka. U toj nekropoli se nalaze
ruevine jedne male crkvice, k o ju je Belagi evidentirao.92 Crkvica
je bila zidana usuvo. Spoljna duina joj je bila 4,40 m, a spoljna
irina 4 m. Zidovi su joj bili debeli 1 m. Istocni zid crkvice je s
u n u tra n je strane blago zaobljen, to bi trebalo da predstavlja ap41 M. Dini, H u m sko-trebinjsk a vlastela, str. 48.
2 S. Belagi, Popovo, str. 3637; Isti, Steci,
pregied, str. 404.

90

kataloko-topografski

sidu. Sirina v rata se nije mogla izmjeriti, je r je zapadni zid sasvim

poruen (vidi skicu nekropole).
Sam o pola m etra ispred vrata crkvice nalazi se steak. To je
kam ena ploa ukraena sa dva rav n o k ra k a k rs ta n a vodoravnoj
strani. Kod jednog krsta se kraci zavravaju sa tri spojen kruia,
a kod drugog je na zavretku krakova petolisna rozeta. Sjeverno
od ove ploe je lijepo ukraeni steak u obliku sanduka na kome
je scena m jeovitog kola. U kolu je na poetku 5 m ukaraca, zatim
3 ene i na k r a ju opet jedan m ukarac.94

C 3

4 1/H A

{ }

Sjeverno od sela, na Ilijinoj glavici, je drugo srednjovjekovno
groblje. Tu je i savrem eno seosko groblje, pravoslavno. U ovom
groblju nem a steaka, niti ih je, kako m je ta n i kau, ikad bilo.
U sredini groblja je velika kam ena grobna gomila. U njoj se prim je u ju grobovi i ljudske kosti. Sa zapadne strane u gomilu je
usjeena crkva sv. Ilije.
C r k v a s v. I l i j e . Crkva je pravougaona, jed n obrodna graevina, sa apsidom na istonoj strani, k oja je polukruna i spolja
i iznutra. Zidana je od klesanih kvadera, sloenih u horizontalne
93 S. Belagi, Popovo, str. 36 (sl. 60).
"4 S. Belagi, Isto, str. 36 (sl. 61).

91

redove (sl. 26). Na njoj su tri prozora: po je d a n na podunim zidovima, a je d a n na apsidi. Prozor na apsidi im a s gornje s tra n e kam eni luk, ostali su etvrtasti (vidi osnove crkve).
S poljna duina crkve bez apside je 5,87 m. Spoljna irina joj
je 4,82 m. Debljina podunih zidova je 90 cm, a ostalih 60 cm.
Svod je poduni poluobliast. U n u tran ja visina, od betonskog poda
do svoda, je 3,45 m. Obim apside spolja je 4,45 m. U n u tra n ja dubina apside je 1,55 m. U oltaru, na njegovim bonim zidovima,
im a po je d n a nia. U jugozapadnom uglu naosa je jedna, a u sjeverozapadnom dvije nie. asna trpeza je e tv rta sta (62x65 cm).

rAABUUA
CB. UAJJJF,
OCHGBA
A

I kam eni stub pod n jo m je etvrtast (25X15 cm), a visok je 70 cm.

Krov crkve je dvoslivni, a na oltarskoj apsidi je polukalota. Pokrivena je kam enim ploam a. S poljna visina zidova crkve do strehe
je 1,90 m. Na zapadnoj fasadi, iznad vrata, je nia sa izvedenim polukrunim lukom, a iznad n je kam ena rozeta (sl. 27).
92

Zvonik je na preslicu, a podignut je 1920. godine. Raniji zvonik je tada skinut s crkve i sada se nalazi n a crkvenom dvoritu.
To je kam eni prelom ljeni, gotiki luk, sa zapadne strane ukraen
(sl. 28). Obim luka je 1,40 m. irina m u je 15, a debljina 45 cm.
Na vrhu kam enog luka bio je ugraen eljezni krst, ija se tri
gornja k rak a zavravaju kuglam a. K rst je visok 37 cm. Na nalicju
luka, na onoj strani koja je bila okren u ta istoku, nali smo, arapskim b ro jk a m a plitko uklesanu 1481. godinu (sl. 29). Za n ju se
ranije nije znalo. Ona, bez sumnje, oznaava godinu kada je ova
crkva podignuta. Prem a O. uriu-Koziu, crkvu je podigla stara
porodica Vueti iz Gole Glavice. Prialo se da je to bila nekad
ja k a zadruga i najbogatija porodica u cijelom k ra ju .95 To p redanje

Sl. 26 Gola Glavica,

crkva sv. Ilije

SI. 27 Gola Glavica, crkva

sv. Ilije, zapadna fasada

su n a m potvrdili m jetani, dodajui da te porodice vise n e m a u

ovm selu, da je po m ukoj liniji izumrla.96
S a d anja crkva je, kako vidimo, podignuta po dolasku Turak a u ovaj kraj, a m oda svega nekoliko m jeseci prije turskog
95 O. uri-Kozi, Isto, str. 1174.
96 P odatke n a m je dao oro . Tarailo iz Gole Glavice. On n am je
takoe ispriao da su 1935. godine je d n o m dizali a sn u trpezu sa stuba , i
da su u rupi stu b a pod trp ezo m nali savijeni p a p ir na kom e je neto bilo
ispisano. P ap ir je bio sav istrunuo, od m a h se raspao. V jerujem o d a je na
to m p a p i ru bilo zapisano k a d a je crkva n a p ra v lje n a i ko ju je podigao.

93

zauzim anja Novog, posljednjeg o statka Hercegovine. Kako su se

nove crkve u to vrijem e podizale uglavnom na m je stim a starih,
uvjereni smo da je i p rije 1481. godine, ovdje uz grobnu gomilu,
postojala m a n ja crkvica. Moda je bila zidana usuvo, kao i ona prva
na Gum nitu. Stoga se moe tvrditi da su u selu Gola Glavica
p rije dolaska T uraka postojale dvije crkvice. One nisu bile tako
blizu je d n a drugoj kao to su bile crkvice u Bobovitim a ili u
Zaplaniku. Zanimljiva je injenica da je je d n a bila u srednjovjekovnoj nekropoli sa stecima, a druga uz k a m enu grobnu gomilu
bez steaka.

SI. 28 Gola Glavica, crkva

sv. Ilije, kam eni Ink

SI. 29 Gola Glavica, crk v a sv. Ilije

natp is na k om enu

DRAIN DO
Selo Drain Do je na sjeveroistonom k r a ju um e trebinjske.
Pod sad an jim im enom o njem u nem a vijesti u objavljenim dubrovakim izvorima. Obren uri-Kozi misli da je selo staro, je r
u njegovoj blizini im a selite bez imena.97 Izm eu sadanjeg sela
i rijeke Trebinjice je savrem eno pravoslavno groblje. U njem u
nem a ni grobne gomile, ni steaka. U gro b lju je crkva posveena
sv. Klimentu. Crkvu su opisali V. Kora i V. uri, dali crte osnove
i sliku.9s S obzirom na plan i nain gradnje, crkva je, po njihovom
uvjerenju, podignuta u XVI, ili n a poetku XVII vijeka. Crkva je
jed n o b ro d n a, sa polukrunom apsidom i poluobliastim svodom.
U n u tra n ja duina naosa je 5,75, a irina 3,25 m. Boni zidovi su
ojaani p rislo n jen im lukovima. Zvonik je n a preslicu. Crkva je obnovljena 1873."
197 O. tiri-Kozi, Isto, str. 1170.
98 V. Kora V. uri, Crkve s p rislonje nim lukovim a u staroj Hercegovini. Z b o m ik Filosofskog fakulteta, knj. VIII/2 B eograd 1964, str. 577.
99 J. Mucovi, Isto, str. 84.

94

BIJELA
Pod ovim im enom selo Bijela se u jednom dubrovakom dok um entu spom inje 1420. godine: dva ovjeka Vuihne iz Bijelaa
duos hom ines Volcichne in Bielscha. M. Dini misli da je ovaj
Vuihna bio vlastelin.100

CPULIA
rOMUAE

100 M. Dini, H um sk o -treb in jsk a vJastela, str. 84.

95

U savrem enom pravoslavnom groblju ovoga sela je kam ena

grobna gomila. Prenik njenc osnove je 12 15 m etara, a visina 2
m. Juni ru b gomile je podzidan (vidi skicu nekropole). Na istonom ru b u gomile vide se sta ri grobovi. Na jed n o m od njih je vei
duguljast kamen. 0 . uri-Kozi je sigurno ovaj kam en svrstao
u steke i na osnovu njega zabiljeio da u ovom groblju ima steaka bez n a tp is a .101 Mi smo utvrdili da u ovom groblju nije ni ranije
bilo steaka. To su n am i m jestani potvrdili.

Na vrhu grobne gomile je bila mala, usuvo zidana crkvica,

iji se temelji i danas raspoznaju. U nutranja duina joj je bila
svega 2,70, a irina 1,90 m. Debljina zidova je 1,10 m. Istoni zid
je iznutra blago zaobljen (apsida). Obren uri-Kozi je u svoje
vrijeme zabiljeio da je groblje ovoga sela gotovo n a samoj gomili, to znai da je vei dio porodica svoje um rle sahranjivao u
gomilu. Od tada do danas se broj tih porodica smanjio. Danas jo
dvije porodice svoje um rle sa h ra n ju je u gomilu (si. 30). Prije dvije
godine na vrh grobne gomile, u sam u crkvinu, s a h ra n jen je pok.
Jovo (Simov) Pravica. Groblje sela Bijela je jedino groblje u Sumi
trebinjskoj u kom e sah ra n jiv a n je pokojnika u gro b n u gomilu jo
nije naputeno. Groblje je bez steaka, a imalo je srednjovjekovnu
crkvicu.
Zapadno od sela Bijela, na lijevoj obali Trebinjice, n a loka
litetu Grabovica, ima jedna kam ena grobna gomila sa stccima.
Steci su sada polomljeni, a bilo ih je svega 34. Grobovi su otvoreni, pa se u n jim a vide ljudske kosti. Predanje kae da su se na
tom m je s tu sreli svatovi, potukli se i izginuli, a djevojke slcocile u
Trebinjicu i udavile se.
101 O. uri-Kozi, Isto, str. 1172.

96

TALEA
U selu Talea naena je poznata b ronzana s ta tu a boginje Di
jane, iji je kult kod liira bio jako p roiren.102 U prvoj polovini XV
vijeka u dubrovakim izvorima se spom inje selo Talea (Tales,
Talex, Thales). tJ njem u ive ljudi trebinjske vlastele Preljubovia.
Dubrovani su se alili na Ijude iz Talee, zbog krae stoke u Rijeci.
Godine 1424. spom inje se tako Ivan Robovi iz Talee Iu an Robouich de Talexa. Dvije godine kasnije navodi se pet ljudi iz Talee, svi su ljudi Dabiiva Preljubovia Dabisiui Priglubouich.103

Sl. 31 Trlea, prvi u krae n i steak

Talea im a srednjovjekovno groblje sa b ro jn im i dobro ouvanim stecim a i sruenom pravoslavnom crkvom. U ovo groblje
su se ranije sahranjivali stanovnici i oblinjih sela: Mionia, Desin
Sela, Mari Medina. Folovicom prologa vijeka navedena sela su
napravila svoja groblja, p a se u ovo groblje od ta d a s a h ra n ju ju samo Taleani.10* . Belagi je u groblju naao 72 steka, od ega 5
ukraenih.105 Mi smo raiavanjem uspjeli da naem o jo ukraenih steaka, pa emo ih redom opisati (vidi skicu nekropole).
102 K. Paisch, Prilozi naoj rim skoj povjesti, GZM S arajevo 1910, str.
199200.
103 M. Dini, Isto, str. 46.
104 O. uri-Kozi, Isto str. 11671168.
lu5 S. Belcigi, Popovo, str. 3940.
7 - T rib '.m ia

97

OoD O

0 D D
0

D 0

0#
0

40

D
a

o 0

G
D G
0 * 0

DDg

01 a

<Lh

D*
<?
0

C:
^ J?

&

> > -------- >

Prvi steak (187X80 : 76 X45 cm) je duinom prislonjen uz sami

zapadni zid sruene crkve, sjeverno od n jen ih vrata. Jedino je ovaj
stecak postavljen u pravcu sjever-jug, ali to sigurno nije njegov
p rvobitni poloaj. Na njegovoj sjevernoj stra n i uklesan je jaha
na konju i pred n jim ena. Jaha se lijevom rulcom podboio, a
desnom dri uzde. O p o jasu m u visi mac. Na glavi im a udnu, duguljastu kapu. Pred njim je ena u haljini do tla. Ona lijevom rukom dri k o nja za uzdu, a u desnoj veliki k rin (sl. 31).

Drugi stecak (180X78X56 cm) lei zapadno od crkve. Na n je

govoj zapadnoj strani je neto grublje raena gotovo ista scena
jah a a i ene. ena u lijevoj ruci dri krst, a iz krsta izrasta krin.
Desnom ru k o m dri ko n ja za uzdu. Ja h a nem a kape. Na sapim a
njegova k o nja kao da su uklesane i terkije (sl. 32).
Trei stecak (1 8 0x110x40 cm) n a vodoravnoj povrini ima
sam o uklesanu rozetu sa devet listia (sl. 33).
Cetvrti stecak lei sjeverno od crkve. To je oteena ploa sa
frizom od povijene loze, sa trolistom i to rd ira n o m vrpcom.
Peti stecak (185 X 5 0 x 3 0 cm) na sredini vodoravne stra n e ima
isklesan vijenac sa p o lu ja b u k o m unutra. Na zapadnom k r a ju iste
s tra n e je u vidu etvorolista isklesan ra v n o k ra k krst (sl. 34).
esti stecak (160x70 : 60X30 cm) u jugozapadnom uglu vodo
ravne stra n e ima isklesan ravnokrak k rst (sl. 35).
Sedm i stecak (157X145 : 140x45 cm) ima uklesan tit, a ispod
tita m a (sl. 36).
7

99

Osmi steak (175x80x45) na sve etiri uspfavne s tra n e ima

gore friz od vijenaca u kojim a su estolisne rozete, a ispod njih
to rd ira n u vrpcu. Sa sjeverne s tra n e steclca, ispod friza, su arkade,
sa po tri interkolum nije, koje je Belagi zapazio. Junom stranom
ovaj steak je bio utonuo u zemlju. Kad je zemlja odgurnuta, uoili smo da m u je i ju n a strana ukraena. Ispod friza je uklesano
kolo: tri m u k a rc a i tri ene igraju u kolu. Kolo vodi m ukarac, a
na k ra ju je ena. Prvi m u k arac i zadnja ena su se podboili.
Noge ena se vide do lanaka. M ukarci nose haljetke do iznad
koljena, a nogavice na akiram a su im uske (sl. 37).

SI. 32 Talea, drug) ukraeni steak

Deveti steak (1 9 3 x 6 0 x 5 0 cm) ima friz od povijene loze s trolistom i to rd ira n o m vrpcom n a sve etiri strane. Na sjevernoj i na
junoj strani im a uklesane gotovo iste figure: dvije ene se dre za
ru k e i podboile se. Kao da same dvije ene igraju. H aljine su im
do tla. Figure ena su uklesane blie zapadnom k r a ju steka, a ne
na njegovoj sredini (sl. 38).
Osim ovih uk rae n ih steaka, koji su u groblju, ima van groblja jed a n u kraeni krst. Nalazi se oko 300 m zapadno od Gornje Talee. Lokalitet n a kom e se k rst nalazi zove se Kuitine. Kameni
k r s t je prizm atian stub (110X32X20 cm), na kom e su sa zapadne
i istone stra n e isklesani reljefni krstovi kojim a se kraci prem a
100

krajevim a ire. Ispod krsta, koji je o k re n u t istoku, uklesana je

po lu ja b u k a (sl. 39. i 40).
C r k v a s v . N e e l j k e . Ova crkva u talekom groblju
se sruila sedam desetih godina prolog stoljea. Sruio se svod
i zatrpao u n u tra n jo s t naosa, a zidovi i dio krova jo stoje (sl.
41). K ada je N. Dui pedesetih godina prologa vijeka popisao
crkve u ovom kraju, ova crkva u Talei nije bila sruena. Dui je
tada zabiljeio da je ova crkva posveena sv. Stevanu Pi'vomuenik u .106 M eutim, Obren uri-Kozi je naziva sv. Neeljka. I narod
je tako zove.
*4

Si. 33 Talea, trei

uk rae n i steak

Sl. 34 Talea, peti

ukraeni steak

Crkva je bila jed n o b ro d n a sa irokom apsidom na istonoj

strani. Zasvoena je bila poluobliastim svodom, koji se oslanjao
n a tri prislonjena iuka jednake veliine, kako na junoj, tako i na
sjevernoj strani. Zidana je vodoravnim redovim a kam enih kvadera
s m alterom . Krov joj je dvoslivni. Bila je pokrivena kam enim ploama. Im ala je tri prozora: jedan na apsidi i po jed a n n a sredini
srednjeg podunog luka. Njena apsida je sa spoljne strane trolisna,
pa se dobiva utisak da je crkva trobrodna. U sredini je vea, a sa
stra n a po jedna m a n ja i nia. One se sve m eusobno dodiruju.
V rata su na zapadnom zidu (170X70 cm). Iznad na d v ra tn ik a je
106 N a istom m je s tu kao pod biljekom br. 1.

101

luna nia, a u zidu, sjeverno od vrata, pravougaona nia (sl. 42).

Crkva nije im ala zvonik.
Spoljna duina crkve do apside je 8,15, a spoljna irina 6,30
m. Zidovi su debeli 60 cm. Spoljna visina zidova do strehe je 2,30,
a do vrha zabata 3,80 m. S poljna visina bonih apsida je po 1,50 m,
a srednje 2 m.
Apsida je iznutra iroka 2,20, a visoka na sredini 1,70 m. Duboka je 1,60 m. U zidu, sjeverno i juno od apside, je po jedno
luno svedeno udubljenje. U sjevernom ud u b lje n ju je pravougaona
nia. U oltaru, na sjevernom zidu, takoe je pravougaona nia
(40X40 cm). Poduni lukovi su iroki po 1,80 m, visoki 1,60 m,

Sl. 35 Talea, esti

ukraeni steak

Sl. 36 Talea, sedmi

u k rae n i steak

a duboki 0,60 m (sl. 43). U k ra jn jim lukovima junog zida ima po

jedna nia, a na sjevernom zidu je nia sam o u luku do oltara (vidi
crte osnova, poduni i popreni p resjek crkve).
Crkva je izn u tra bila lijepo m alterisana. Malter se jo zadrao na apsidi i m jestim ino na junom zidu. U olta ru se sauvala
kam ena ploa asne trpeze (107 : 1 0 3 x 7 5 x 1 6 cm). Ploa je lijepo
i pravilno isklesana. Na njenoj donjoj strani je uklesano m jesto u
koje se uldapao stub trpeze (40x38 : 32 cm). Stub nism o uspjeli
nai.
U sjeveroistonom uglu naosa, sa zapadne s tra n e oltarskog
zida, prislonjen je je d a n kam en (75x45X44 cm). On je izgleda
sluio kao m jesto gdje su vjernici ostavljali svoje darovc za rtvu,
u hljebu i vinu. K am en je sa istone i june strane ukraen frizom
od povijene lozc sa trolistom i uvijenim uetorn, a vidi se da je
odlom ljen od stecka. Odmah do njega, u ivicu sjevernog zida apside
uzidan je jed a n uspravni stub (1 0 0 x 4 0 x 3 0 cm). Na n je m u je pri
dnu uklesan krst, iji se poloeni kraci zavravaju krunicam a. I
102

SI. 37 Talea, osrni u k rae n i steak

SI. 38 Talea, deveti u krae n i steak

103

jeciini steak u ovoj nekropoli koji je poloen u pravcu sjever-jug.

K ada je graena nova, ira i dua crkva, ovaj steak je smetao.
M crao je biii zaokrenut i postavljen u sadanji poloaj. Stoga
m u je u k ras koji je bio na zapadnoj strani, sada na sjevernoj.
Ukraeni kam en u uglu naosa, a vjerovatno i ivinjak uzidan u apsidu, su od steaka koji su takoe smetali p ro irivanju crkve. Stara crkva je sigurno bila m a n jih dimenzija, a m oda je bila i usuvo
zidana. S njene zapadne i sjeverne strane biii su steci. Najljepe
ukraeni steci biii su postavljeni s njene zapadne strane.
Iznenaduje da raz b ija n je steaka i njihovo korienje u druge
svrhe nije predstavljalo in skrnavljenja, kako za m a js to re koji
su c rk v a zidali, tako i za naruioce. Iz ovog zapaanja mogli bism o
izvesti zakljuak: da se u vrijem e podizanja sadanje crkve steci
vise nisu klesali ni stavljali na grobove.

Sl. 44 Talea, crk v a sv. Neeljke,

Sl. 43 Talca, crkva sv. N edeljke

poduni lukovi

uzidani stub

I u talekom groblju ima grobljanska lcua. Ona je neto vea

od onih koje srno nalazili u ostalim grobljim a: u n u tra n ja duina
4,00, a irina 3,40 m. Debljina zida je 65 cm. S adanja vrata su joj
na junoj strani. Kuica je popravljana, ali se ne zna kada je po
dignuta i da li je na tom m je s tu ranije bila neka crkva. Ispred ove
kuice, koja je sm jetena u sjeveroistoni kraj groblja, nem a steaka.
U ogradenom groblju, kao ni neposredno van njega, nem a ni
icdnc kam ene grobne gomile.
HUM
Selo H um se prua ju n o m stranom brda istoga imena. Juno
cd Kolaka kua, na parceli T odora S. Kolaka koja se zove Vinjica,
106

esto se izoravao rim ski graevinski m aterijal, pa je utvreno da

je na ovom m je s tu bilo antiko naselje.109 Ispod samog sela je
prolazio srednjovjekovni karavanski p u t koji je povezivao Dubrov
nik, odnosno Trebinje sa Popovom i dalje sa Stocem, Blagajem i
Konjicom. Srednjovjekovno naselje H um se nalazilo sa sjeverne
strane ovoga puta.

n
a

UPU&. OBH>A

0=

C'

A
A
/

it &.
HYfiHUA

/ i NEkPOnOAE

109 U svojoj njivi Vinjici, T o d o r S. Kolak iz sela H u m je vise pu ta izorao neobinog gradevinskog m aterijala. Autor ovog priloga je, 1970. godine
je d n u koliinu ovoga m a terija la predao Z em aljskom m uzeju u Sarajevu,
gdje je u tv r e n o da m aterija l potie iz rim skog doba. R ekcngnosciranje
Vinjice je zatim , 1971. godine, izvrio d r Ivo Bojanovski, nauni savjetnik Zavoda za zatitu spom enika k u ltu re Bosne i Hercegovine. U izvjetaju
je k o n sta to v a n o da se u Vinjici nalaze vee koliine fra g m en a ta raznih
opekarskili proizvoda (opeke, tegulae, imbrices i dr.). Mecle pojedinih parceia
su izradene uglavnom od tesanika iz ruevina. Tesanika, i to sitnijih kvadera,

107

Ovo selo nosi isto ime kao i srednjovjekovna oblast H um , a

poznato je da je u to vrijem e bilo jo naseljenih m je sta sa takvim
imenom. U vijestima iz dubrovakog arhiva H u m se dosta esto
spominje, ali najee bez blie oznake iz koje bi se moglo zakljuiti
kada je rije o oblasti Hum, a kada o selu Hum. M. Dini je objavio jedan dubrovaki podatak, od 7. o k to b ra 1427. godine, u kom e
se spom inje selo H um villa vocata Chomo, ali ga on geografski
nije odredio. M. Vego selo H um , iz navedenog podatka, locira u ovo
selo, selo H u m kod Trebinja.""

U P U B A , OCUOBA

Juno od istonog dijela sela, na ravnom terenu, nalazi se

srednjovjekovno i savrem eno pravoslavno groblje sa crkvom Roenja presvete Bogorodice. U blizini groblja su ostaci srednjovjekovnih kua. U groblju je velika kam ena grobna gomila, p ro m je ra
kakvi su bili u kasnoj antici, im a mnogo. Glavnina nalazita poinje sa
Vinjice, g dje treba traiti c e n ta r ovoga, dosad u arheolokoj nauci nepoznatog antikog naselja; ali naselje se prod u u je i p r e m a zapadu, na Oklade
i Rosulje. (I. B ojanovski, Izvjetaj sa rek ongno sciranja od 20. 11. 1971. Zavod
za zatitu spom enika ku ltu re Bosne i Hercegovine, Sarajevo).
110 M. Dini, Zem lje hercega od svetog Save, str.215, biljeska 159; M.
Vego, N aselja basanske srednjo vjekov ne drave, S arajevo 1957, str. 47.

108

Osnove 1220 m etara, a visine do 3 m. Gomila je ranije zauzimala

vei prostor. Poetkom ovoga stoljea je sa sjeverne i zapadne
strane podzidana. Uz n ju je napravljen plato na kom e je u toku
prvog svjetskog ra ta n ap rav ljen a m an ja a trn ja (cisterna). U zidu
platoa p r im je u ju se kom adi uzidanih steaka. Na samoj grobnoj
gomili je bila m an ja crkva, kao u grobljim a sela Slavogostii, Orah
i Bijela (vidi skicu nekropole). U sredini gomile je udubljenje,
a oko njega m jestim ini ostaci suvozida. Ali kako je gomila ba na
tom m jestu razrovana, nisu se mogle uzeti dimenzije nekadanje
crkvice. Na gomili zapadno od crkvice je sk u pina od 12 stecaka.
Veliki steak, na kom e je na istonom dijelu vodoravne povrine
uklesan luk sa strijelom , leao je p red vratim a crkvice.111 Na istonoj
strani gomile je samo je d a n steak. Za razliku od ostalih u ovoj
skupini, on je o krenut u pravcu sjever-jug.

. A'

' *

.. ' ....*

->.t S*S-

Sl. 45 H um , crkva R oenje Bogorodice

Sa sjeverne stra n e gomile je crkva R oenja presvete Bogoro

dice. Crkva nije velika. S poljna duina bez apside je 5,90, a spoljna
irina 4,50 m. Im a tri m ala prozora, po jed a n sa bonih stra n a
i jedan na apsidi. Krov joj je dvoslivni, a na apsidi polukalota.
Pokrivena je kam enim ploama. Zvonik je na preslicu, a podignut
je poetkom ovoga vijeka, kada je i crkva opravljena. Svod crkve
je poduni poluobliast (sl. 45).
111 S. Belagi, Popovo, str. 3335, sl. 55.

109

P ro s to r pred crkvom nije ranije izgledao ovako kako se na

priloenoj skici vidi. Teren isprcd crkve bio je za dvije stepenice
na viem nivou od crkvenog praga. A o d m ah ispred ulaza u crkvu
poinjali su redovi stedaka. Seljani su je d n o m odluili da urede
prilaz crkvi. Vlado Stanic iz Hum a, koji je u tom poslu udestvovao,
priao n a m je da su tom prilikom neki stedci polomljeni, a neke
su pom akli i sloili u red, kako bi se na n jim a za vrijem e svetkovine mogio sjediti i ruavati. Ispod jednog stedka pred ulazom u
crkvu nali su est ljudskih lubanja. injenica da su steci leali
pred crkvenim v ratim a govori da su crkva i stedci nastali u isto
vrijeme, tj. da je crkva po sto ja la i u s re d n je m vijeku. Jedan neprovjeren podatak, koji kae da je crkva podignuta 1750. godine, moe
se odnositi samo na njeno obnavljanje."2 Sjeverno od crkve se jo
nalazi je d a n kameni k rst sa srednjovjekovnim natpisom koji kae
da tu Umko podiva.113

SI. 46 H um , steak sa
uklesanim vijencem

SI. 47 Hum, steak sa k r s to m

Tri m etra juno od grobne gomile je sruena grobljanska

kudica. Ona je po dim enzijam a bila skoro kao i sadanja crkva bez
apside. V rata na kucici su iste velicine kao i na crkvi (175X80 cm),
zidovi su joj debeli 60 cm, a svi osim junog su zidani u m alter.
112 ]. Mucovi, Isto, str. 84.
1,3 S'. Belagi Isto, str. 54.

110

M jetani tvrde da je kuica podignuta u ovom stoljcu, i da stari

ljudi nisu priali da je na tem eljim a ove kuice nekad bila crkva.
. Belagi je u groblju naao ukupno 43 steka. Od toga broja ih je svega pet ukraeno. On posebno istie steak koji na vodo
ravnoj strani ima uklesan m otiv krunog vijenca sa polum jesecom
unutar. Kae da je to jedinstvena pojava vijenca koji okruuje
polu mjesec (si. 46).114 Dodajemo da je ovom m otivu krunog vijen
ca sa polum jesecom vrlo slian i onaj na Klinju, o kom e ce kasnije
biti rijei. U ovom groblju je zanimljiv i motiv k rsta iji se kraci
zavravaju. krunicam a, kao to smo vidjeli na steku u Zaplaniku
(si. 47).

SI. 48 Hum, k am eni k r s t povie

ureve crkve

Gl. 49 Hum, k r st kod

Pogane lokve

U selu Hum, izmeu kua Jovanovia i Stania, pored seoskog puta su ruevine srcdnjovjekovnih kua i dvorita. Predanje
kae da su tu ivjeli neki urevii.115 Malo istonije od ovih ruevina, u brijegu m eu stijenam a su ruevine stare crkvice. Narod
je zove ureva crkva. Za ura predanje kae samo da je bio
bogat i uven. Njegovo bratsvo su sigurno urevii koji su tu
ivjeli, p a je ovo bila porodina crkvica toga ura i urevia.
ureva crkva je sasvim razruena. N jene u n u tra n je dimenzije su
bile 4,30x2,30 m. Bila je usuvo zidana. Zidovi su joj bili debeli do
114 S. Belagi, Isto, str. 75.
115 O. itri-Kozi, Isto, str. 1191.
Ill

1,30 m. Vrata su joj bila na zapadnoj strani, uz juni zid (80 cm).
Sjeveroistocni ugao crkve je iva stijena, pa joj je osnova sa sjeveroistone stra n e zbog toga nepravilna. Oko crkvice, ni u njoj samoj nem a stedaka (vidi crte osnova crkve).
Desetak m e ta ra istono od ove crkvine, na sam om vrh u stijene,
po b ijen je kam eni krst (100X45X22 cm), isia donjem k r a ju je preoijen, all ipak stoji (si. 48). Krst je sa p red n je stra n e ravan, a s
ieda ovalan. Precuo iza ovoga k rsta se zove Zakrnja, a istono od
n je je Toljenova. Nedaleko od ove crlcvine, kod Pogane iokve u selu,
naiazi se jed a n neeviaentiran kam en sa neobino isklesanim krstom
(sl. 49).

PETROVICI
Petrovidi se ne spom inju u objavljenim srednjovjekovnim
izvorima XiV i x v vijeka. Blizu seta se naiaze tri selita: Sitnica,
beiite na Rudini i Pidevina."6
jugoistodno od sela je srednjovjekovno i savrem eno pravoslavno groblje. U ovo groblje se sada sa h ra n ju ju sarno um rli stanovm ci sela Petrovici 1 juidi. U prolom vijeku ovdje su sahranjivam l u m ru stanovm ci seia Cicina,"' a u srednjem vijeku su se
tu vjerovatno sa nranjivau i stanovnici navedenih seiista. Groblje
je vrlo staro. U n je m u je, pored srednjovjekovne, naeno i praistorijske keram ike."0 S. laeSiagic je evidcntirao i opisao stecke u groblju. Nasao ih je svega 12, a samo dva od n jih su ukraena."'1 Na
jeo n o m je isklesana polujabuka. Drugi je na vodoravnoj strani
oividen to ro ira n o m vrpcom, a na sredim m u je uklesan pravougaoni
tit i preko njega mad (sl. 50).
Sa zapaane strane ovoga stecka pobijen je u zemlju veliki
dovjekoliki kam eni k rst (250X105X37 cm). Ovaj spom enik se, kae
Belagi, razlikuje od svih drugih poznatih an tro p o m o rfn ih krstova na steccima, je r je m a js to r imao n a m je ru da klesarskim zahvatom od krstace napravi dovjeka.120 P rihvatajuci ovo Belagievo zapaanje mi smo doli do zakljucka da nam je m a js to r u vidu kamenog k r s ta stvarno ostavio sk u lp tu ru pokojnika, i to u vitekom ok116 O. uri-Kozi, Isto, sir. 1183 1 185.
117 O. nri-Kozi, Isto, str. 1186.
1,0 U sjevernom k r a ju groblja, k o p ajui ja m u za porodinu grobnicu,
M irko Adovi je iskopo vise sitnijih i k r u p n ijih k o m a d a keram ike. Njegov
sin Mio, uenik, k e ra m ik u je sauvao i ona je p r e d a ta Z aviajnom m uzeju
u T rebinju. oro Oodavi kustos Muzeja, je utvrdio da je k era m ik a praislo rijsk a i srednjovjekovna.
119 S. Belagi, Popovo, str. 33.
120 .Bclagi, Isto, str. 73. i 79.

112

lopu (sl. 50. i 51).121 Na njegovoj glavi nije obina plitka kapa,
tordirani dio ne predstavlja kosu. To je samo gornji ukraeni dio
viteke kacige, koji je pravljen od krzna. Inae, kaciga koso p ad a
na ram ena, njene donje ivice se p rim je u ju na p rsim a viteza. Da
bi vjerno uobliio kacigu, m a js to r je m orao ovaj k ra k k rsta p re m a
vrhu da suava. Stoga je sam o ovaj k ra k k r s ta suen. M ajstor nije
isklesao ni oi, ni nos ratnika. On je samo oznaio prorez za oi i
titnik nosa, kao to je na m etalnoj kacigi vidio. Usta nije mogao ni
oznaiti, je r se ispod kacige ne vide. Neobino je to vitez n a desnoj

ruci im a sedam prsta. Hlae su m u sa vrlo uskim nogavicama, kao

to su i u igraa u kolima koja su prikazana na stecim a u ovom
kraju. Na leim a vitez ima m a i tit. Preko tita je i to rd ira n a preka koja moe da predstavlja i heraldiki znak. U tom sluaju ovo
bi mogao da bude grb viteza. Ovakav se znak nalazi i na titu Ra121 5. Belagi, Isto, str. 131. i 132 (sl. 52. i 53). Ovdje je zapadna s tra n a
k r s ta p rik a z a n a crteom. Taj isti crte je objavljen u jo dvije Belagieve
knjige: Steci i njihova u m je tnost, S arajevo 1971, str. 52. i Steci, katalokotopografski pregled, S arajevo 1971, str. 401. Fotografija daje neto drugaiji
izgled ovog spomenika.
8 - - T rib u n ia

113

SI. 50 Petrovii, kam eni k rsl

(istocna strana)

114

SI. 51 Petrov.ii, k am en i k r s t
(zapadna strana)

doja Mrkia, n a kam enom k rstu u selu edii, kao i na krstai iz

Bihova kod T rebinja.122
Ovaj spom enik je, nem a sumnje, podignut nekom srednjovjekovnom junaku, ije nam ime nije poznato.123 Covjekoliki k rst je
ujedno i jedini k rst na stecim a u ovom groblju. Na drugim grobo
vima, koji su obiijeeni obinim pobodenim kam enom , nigdje nem a
uklesanog krsta.
U zapadnom k r a ju groblja je jedan kam enom ozidani kanal
lunog obiika u koji su nekad sahranjivani pokojnici. Kanal je
odozgo pokriven kam enjem i kam enim ploama, a na sjevernom
k r a ju je zemljom zatrpan. Dubina i irina kanaia je oko 50 cm.
Ponegdje je kanal i pregraen. U kanalu se mogu nai ostaci ljudskih kosti. Na ovakav nain saliranjivanja um rlih u kanal lunog
obiika naili smo samo jo na Ilijinom brd u kod sela M esari.12,1
U sadanjem groblju nem a grobnih gomila, ali ih im a van
groblja. Najblia je od groblja udaljena oko 80 m. Prenik osnove
joj je 12 15 m etara, a visina do 2,50 m. Saznali smo da su ovu
gomilu na jednorn m jestu, 1930. godine, obani iz radoznalosti
raskopavaii. Naili su na grobnicu sa ljudskim kostima. Ona je bila
etvrtasto ozidana; duboka a uska, tako da se m rtvac u n ju mogao
sm jestiti samo stojei ili sjedei (vidi skicu nekropole).
U groblju nism o mogli nai osta ta k a bilo kakve crkvice. Seljani kau da u groblju nikad nije bilo crkve, a ni oko sela i selita
nema ni jecmog iokaiiteta koji bi se zvao crkvinom.

EDICI
edii su selo n a sjevernom k raju Sum e trebinjske. Od rijeke
Trebinjicc je udaljeno oko 1 km. Zapadno od sela pocinje umovito pod ru ju Lug, koje se prostire sve do Popova polja. Selo edici je u XIV vijeku poznato po vlasteli popovskim Dediima
Diedich de Papua. Prem a sauvanim dubrovakim arhivskim knjigama, Dedii su tokom XIV vijeka prim ali hum ski mogori od
Dubrovnika, tj. odreeni iznos u novcu na ime vinograda koje su
Dubrovani imali u Rijeci i Zatonu.125
Dedii su biii ljudi hum ske vlastele Nikolia, a p re m a M.
Orbinu, Nikolii su biii potomci Miroslava Nem anjia. Na toj osnovi
122 S. Belagi, Popovo, str. 130 (sl. 49); M. Sivri, Nekoliko sredniovjekovnih krsta a iz okoline T re binja ,T ribunia 4, T re binje 1978, str. 3237.
123 P re d a n je sauvano u selu, kako nam je saoptio Mirko Adovi, kae
da je na tom spom eniku bilo n apisano da tu lei junak Ilija. Mi na spomeniku nism o nali o sta tk e bilo kakvog natpisa.
124 Lj. Sparavalo, S re d njovje k ovna crkva i grob lje na Ilijinom b rdu
kod sela Mesari blizu T rebinja, T ribunia 3, T rebinje 1977, str. 151.
125 M. Dini, Dubrovaki tribuli, Glas SAN 168, Beograd 1935. str. 208.
i 209.
8

115

 P O SH

>

<**>

&

(p '

a c=i m

ED 1

cd

CD

cd

a a

cd

CD

CD
cd

C3

CD

CD

cd

CD

CD

i i 7

_<?

><
z^ zd^>

cs

O O D O O

 poivalo i njihovo pravo na Popovo i na hum ski mogori. Bili

su i sestrici bosanskog bana Stefana K otrom anica.126
Kao pravni gospodari mogoria, Dedii su vise p u ta prim ali
mogori od Dubrovdana. Iz. dubrovakih knjiga saznajem o i imena
Dedica koji su ga prim ali. Za 1339. godinu mogori u iznosu od 76
p e rp e ra podigli su: R adun Radibratic, M artin Desenovic, Mihoje
Drui, Radoslav Dobrokovi i Toloje Radostic, svi Dedidi iz Po
pova. Tri godine kasnije opet se sp o m in ju R adun Radobratid i Mi
h oje Druii. Oni d a ju i pristan a k da se od iznosa m ogoria naplati
neka teta koja je Dubrovanim a uinjena. esnaest godina kasnije,
1355. godine, Dedidi opet podiu mogori, i to sinovi trojice ranije
navedenih Dedica: Radoslav Martinic, Bogoje Mihojevic i Krajislav Toljenovic. Dedidi mogori podiu i za 1368. i 1370. godinu.
Meu n jim a je ranije spom enuti Radoslav Martinovi i Utjeen
Radunovic, sin pom enutog Raduna Radibratovica. Dedidi se po-

Sl. 52 edii, crkva sv. V arvare, kam eni luk

sljednji p u t sp o m in ju 1372. godine, kada poslanik ba n a Tvrtka

njihovim pristan k o m podie m ogori.127
Od 1372. godine Dedidi se vise u izvorima ne spom inju, niti
Dubrovnik od njih trai p ristan a k za isplatu m ogoria.128 Vjerovatno su nestali 1373. godine k a d a su T rebinjem zavladali Balidi.
126 M. Dini, H um sko-trebinjska vlastela, str. 4. j 13.
127 M. Dini, Isto, str. 90.
,2S M. Dini, D ubrov ak i tributi, str.210.

117

. Dinid pretpostavlja da su Dedii sainjavali slobodnu seljaku optinu, ili moda plemiku, kao Poljica kod Splita.129 V.
orovi dri da je rodu popovskih Dedia pripadalo pet bratstava:
Radobradii, Desenovii, Druidi, Dobrokovii i Radostidi.)3 Ako
su popovski Dedii sainjavali seosku ili plem iku optinu u kojoj
je bilo pet bratstava, onda se optina m orala p r o stira ti na irem
prostoru. Ona je n a jm a n je m orala obuhvatiti sela sadanjeg djediskog ukopa i neka sela koja su danas poruena. S adanje selo
edii m oralo je biti sredite te optine. Do danas se jed a n lokalitet na sredini sela, na raskrsnici seoskih puteva, zove Stoci. Tu
je bilo p et kam enova koji su sluili za sjedanje. Tri su bila na
sjeverozapadnoj, a dva na jugoistonoj strani. Kamenovi su bili
grubo otesani. Stari ljudi su pricali da su na jed n o m bile isklesane
ptice. N a tom m je stu se sauvao samo jedan od tih kamenova, i to

I
i I

Sl. 53 edii, prvi uk rae n i steak

oteen. Ostali su uzidani u oblinje zidove. Na Stocim a je od starine zborno m jesto gdje se domadini sastaju, dogovaraju se i rjeavaju seoske sporove. Na te dogovore ne dolaze samo ljudi iz Dedica, nego i iz ostalih sela: Krnjevia, Kuia i Cicine. Na Stocima
se vjerovatno i u doba popovskih Dedida zasjedalo, sudilo i raspravljalo, a m oda su i kamenovi za sjedanje iz njihovog vremena.
Popovskih Dedida je davno nestalo. U n a ro d n o m p red a n ju o
njim a nem a nikakvog traga. Ostavili su ime sadanjem selu i groblje
sa b ro jn im steccima, ali bez ijednog saduvanog natpisa.
U seoskom groblju ima 65 stecaka i crkva sv. Varvare (vidi
skicu nekropole). U ovo groblje se sa h ra n ju ju u m rli stanovnici sela
l:) M. Dini, Isto, str. 210, b iljek a ll.
110 V. Corovi, H isto rija Bosne, SKA Beograd 1940, str. 252, biljeka 2.

118

edii, Krnjevii, Kuii i Cicine. Cicinjani su se ranije sahranjivali

u groblje sela Petrovii. Tek u drugoj polovini XIX vijeka poeli
su da se s a h ra n ju ju u ovo groblje.
Na m je stu sadanje crkve i ranijc je bila crkva posveena
takoe sv. Varvari. Giljferding je pedesetih godina prolog stoljea
tu crkvu zabiljeioN' P rem a p rianju m je ta n a crkva je bila m alena.
Pred njom su sve do vrata bili steci. Na njenom m je stu podignuta
je 1863. godine znatno vea sadanja crkva sv. Varvare (spoljna duina bez apside 8,30, a irina 5,87 ). Prilikom zidanja nove crkve
jedan broj steaka je u njene tem elje poloen. S tradali su uglavnom oni steci koji su se nalazili pred vratim a stare crkve, a to su
obino najbogatije ukraeni stecci.

Sl. 55 edii, trei

ukraeni stecak

Od stare srednjovjekovne crkve sauvala se asna trpeza,

menza. Ona je nepravilnog oblika i neobraena. Lei na jednom
ctvrtastom kam enom stubu. I trpeza i stub su stari. Sauvao se
i rom aniki luk od crkvenog zvonika. On odbaen lei p red crkvom.
Njegov raspon je bio 95 cm. Sirina ukraene stra n e luka je 23,
a debljina 34 cm. Ivice ukraene strane luka su zarubljene i oiviene uklesanim cik-cak linijama. Na sredini luka je reljefno iskle
san k rst (17x13 cm), a s njegove lijeve i desne strane su sim etrino
rasporeeni: reljefno isklesana estolisna rozeta, polum jesec i opet
estolisna rozeta. Na lijevom k ra ju luk je oteen (sl. 52).
Casna trpeza i kam eni luk su jedini preostaci srednjovjekovne
crkve u edidima. Nernamo pod a ta k a na osnovu kojih bism o mogli
131 A. Giljferding, P u to v an je po Hereegovini, Bosni i staroj Srbiji, S a ra
jevo 1972, str. 36.

' [9

utvrditi kada je ta crkva podignuta. M. Dini kae da su Dedidi bili

suvie sitna gospoda da bi se m ogoriem mogli n esm etano koristiti.
Mogori su uzimali gospodari Popova dok ga nisu sasvim prisvojili.132 Iako su Dedidi bili sitna gospoda, vjerujem o da su u groblju
imali crkvu, ko ja je podignuta kada je podelo i sa h ra n jiv a n je pod
stecke. Stedci koji su bili p red njen im ulazom to p otvruju. Ne
znamo da li je u ovom groblju bila jo jedna srednjovjekovna crkva,
kao u nekim drugim grobljim a u ovom kraju. Vidljivih tragova
o tome nema, kao to nem a ni grobljanske kucice.
Stedci se p ru a ju uglavnom od crkve p re m a zapadu. Ranije
je zabiljeeno da u ovom groblju ne m a ukraenih steaka.133 Raiavanjem smo uspjeli da naem o 7 steaka na k o jim a se primjeuju ukrasi ili tragovi n e k a danjih ukrasa.

Sl. 56 edii, etvrti

uk rae n i steak

S). 57 edii, esti

ukraeni steak

Prvi steak (190 X 185 : 183x30 cm) ima na zapadnom dijelu

vodoravrie povrine reljefno isklesan luk sa strijelom (sl. 53).
Drugi steak (175X74 : 7 0 x 2 0 cm) na zapadnom dijelu vodoravne povrine ima reljefno isklesan krst kom e su tri gornja kraka
zaobljena, a donji je neto dui i bez obline (sl. 54).
132 M. Dini, Dubrovaki trubuti, str. 210.
133 . Beilagi, Popovo. str. 33;Isli, Steci, kataloko-topografski pregled,
str. 399.

120

Trei steak ( 2 0 0 x 1 4 0 :1 3 0 X25 cm) im a na zapadnoj polovini vodoravne povrine udubljen krst. U sredini jc m an je udubljenje, a od njega se na etiri strane razilaze udubljeni kraci k rsta
(sl. 55).
etvrti steak (225x120x25 cm) im a isklesan tit, a iza njega
m a (sl. 56).
Peti steak (210 x 130 : 110x20 cm) je uzidan u zapadnu ogradu groblja. P rim jeuje se da je na vodoravnoj povrini imao pravougaonu b o rd u ru od povijene lozice sa trolistom.
esti steak (212x115 X 20 cm) im a vodoravnu s tra n u ukraenu takoe pravougaonom b o rd u ro m od povijene lozice sa troli
stom, uokvirenu linijam a sa kosim paralelicam a. Predanje kae da
je ovaj steak (kao i j o dva koji se nalaze van groblja, pored
seoskog puta), svatovski. Svatovi su se p red crkvom susreli i isjekli.
Steak je bio bogato ukraen, ali je sada troan i ispucao, pa se
samo u zapadnom dijelu njegove vodoravne strane p rim jeuje ostatak ukrasa: ovjek podigao ruke, u desnoj dri mac, a u lijevoj
neto okruglo (sl. 57). Pria se da se ran ije prim jeivala jo i djevojka bez r u k u do ram ena, kao i drugi izginuli svatovi.
Sedmi steak je jak o oteen. Prim jeuje se samo da je i njegova vodoravna s tra n a bila ukraena pravougaonom b o rd u ro m sa
trolistom.
Grobna gomila je danas izvan groblja, sjeverozapadno od
crkve. Izm eu groblja i grobne gomile je seoski put. P ro m je r osnove gomile je 10 12 m. Na ivici gomile je jedan steak. Vjerovatno je nekada sav ovaj p ro sto r spadao u groblje. Jedno 200 m
zapadno od ove gomile nalazi se druga, vea grobna gomila koja
im a i svoje ime Rajeva gomila. N jen p ro m je r je 30 m, a visina
do 4 m. S njene zapadne strane nalazi se jed a n steak, a na samoj
gomili se vidi 56 grobova (dimenzije 180X40 cm), bez polclopnica. Grobovi su orijentisani u pravcu zapad-istok, a po obliku su
srednjovjekovni.
KRAJKOVII
U izvorima se srednjovjekovno selo Krajkovii ne spominje,
ali se spom inje linost O brad Krajkovi. On je pisar iriliskog
na tp isa na steku koji se nalazi na lijevoj obali Trebinjice, u Starom Slanom .134 Isti ovaj Obrad K rajkovi se spom inje i u jednom
dubrovakom d o k u m en tu od 13. o k to b ra 1436. godine. M. Dini
O brada svrstava u red vlastele.133 Iz ovih poda ta k a se ne vidi gdje je
O brad ivio, ali se s razlogom moe pretpostaviti da je ivio u selu
134 M. Vego, Z bornik srednjovjekovnih n atpisa Bosne i Hercegovine II,
str. 5455; Z bornik IV, str. 170.
5 M. Dini, H um sk o -treb in jsk a vlastela, str. 85.
121

Krajkovii. Selo je moglo dobiti imc po K rajkoviim a koji su u

njem u ivjeli, kao to je selo Slavogostii dobilo ime po Slavogostiima, ili selo Kalaurevii po Kaloureviima.
Pod selom Krajkovii, oko 250 m juno od prvih kua, na posjedu Gliga Vree, jedan lokalitet se zove Crkvina. Tu se nalazi
m anje srednjovjekovno grobljc sa sruenom crkvicom. Osnove c rk
vice se rnogu izmjeriti. U nutranje dimenzije su joj 3,60x2,45 ra.
Bila je zidana grubo klesanim kam enom , i to usuvo. Zidovi su joj
iroki 1,20 m. V rata su joj bila na zapadnoj strani, iroka 80 cm.
Istoni zid crkvicc je bio u obliku blagog luka (vidi skicu nekropole).

U samoj crkvici je jedan steak (212x120x20 cm). Na steku

je ukras: luk i strijela, okrenuti p rem a istoku. Steak nije na
samoj sredini crkvice, postavljen je blie oltaru (sl. 58). Jugozapadno od crkvice, 34 m udaljen od nje, nalazi se drugi steak
(195 X9 5 x 2 0 cm), koji se jako slabo ouvao. Na njegovoj vodoravnoj, vrlo neravnoj povrini, isklesane su dvije polujabuke (sl.
59). Oko crkvice ima jo grobova. Oni su obiljeeni samo jednim
neklesanim k a m e n o m sa zapadne, a drugim sa istone stra n e groba.
Nali smo svega 13 takvih grobova. Nfa njima, kao ni na stecima,
nema uklesanih krstova.
Ova nekropola sa crkvinom nije ranije evidentirana. Groblje
je davno naputeno. K rajkoviani se od kako znaju sa h ra n ju ju u
groblje na breuljku Klianj, koje se nalazi oko 1 km sjeverno od
sela. Istono od Krajkovia, blizu karavanskog puta, ima selite
koje se zove Staro selo, a blizu njega dvije grobne gomile Mala
i Velika gomila.
122

KLICANJ
Breuljak Klianj nalazi se sjeverno od sela Krajkovii, odm ah s june strane bive eljeznike pruge. Na n je m u je vea sred
njovjekovna nekropola sa stecima i savrem eno pravoslavno grob
lje sela Krajkovii. Pored ove nekropole bilo je praistorijsko, vjerovatno gradinsko naselje. U groblju pronaeni fragm enti keram ike
d a tira ju se od bronzanog do m laeg eljeznog doba.136
U zapadnom k r a ju groblja su ruevine srednjovjekovne crkve.
Sauvana su joj sva etiri zida do 80 cm visine. U n utranje dim en
zije crkve su 4,00x2,65 m. V rata su bila na zapadnoj strani, irine
70 cm. Zidana je od neklesanog kam ena, bez m altera. Istoni zid
je ravan, crkva nije imala apsidu. irina zidova je 70 cm. Uz istoni

a O

C2

CD

a
2

L. cn
1=1 a
a

a <0

I------------------- --------------
CKHUA

___I
zid crkvice, tamo gdje je oltar, sauvao se jedan uspravan stub od
zieklesanog kam ena (7 0 x 4 0 x 2 5 cm), sa oborenom asnom trpezom
(sl. 60). Stub je od istonog zida o d m a k n u t svega 15 cm. Blie je
ju n o m nego sjevernom zidu. Na osnovu toga zakljuujem o da je
m o ra o postojati jo jed a n takav stub, tako da je trpeza leala na
dva stuba. Trpeza je jed a n obini etvrtasti kam en (7 5 x 4 0 x 2 5 cm).
Ona se tmorala naslanjati i na istoni zid crkve.
Ispred samih crkvenih vrata poinju steci (vidi skicu n e kro
pole). . Belagi je naao tri ukraena steka.137 Kako su steci tada
16 . Odavi, P ra isto rijsk o naselje u K iinju u Krajkoviim a, Tribunia
2, T re bin je 1976, str. 11.
137 S. Beslagi, Popovo, str. 35.

123

bili zarasli u grmlje, svi nisu mogli biti vjerno opisani, a najljepi, na
koine je pri.ka~.ano kolo i lov, nije m ogao biti ni fotografisan. Zato
cenio in, zajedno sa novim koje smo zapazili, detaljnije opisati.
Prvi steak (240x148 : 140X25 cm) je odm ah pred ulazom u
crkvicu. Na n jcm u je s vodoravne strane uklesan m ac (130 cm) i uz
njega topuz (67 cm). Motiv topuza (buzdovana) na steku naen je
sam o u ovom groblju. Pod njim je ozidana grobnica (sl. 61). U njoj
je O. uri-Kozi naao osam ljudskih lubanja.
Drugi steak (185X150x80 cm) je veliki sanduk, u k rae n sa
t.'i strane. Na zapadnom k r a ju je oteen i napukao. Poklekao je
i naslcnio se na steak koji m u je sa sjeverne strane (sl. 62). Gorn jc m vodoravnom ivicom istone, june i zapadne strane steka
p ru za se isklesani friz od povijene lozice s trolistom. Ispod troli-

Sl. 60 KJianj, oslaci sruene crkve

stova je vrpca, uvijeno ue koje se sputa niz bone s tra n e sve do

tla. Isto takvo ue prua se na junoj strani steka vodoravno i
zatvara scenu kola i lova. Ova strana steka je najljepe ukraena.
Kolo je ensko: osam ena u haljinam a do tla, drei se za ruke
igraju u kolu. Prva ena se podboila desnom, a zadnja lijevom
rukom.
Ispod kola je prikazan lov. Na istonom k r a ju k o n jan ik sa
ispruenom desnom ru k o m dri poloeno koplje. Lijeva ru k a m u
je sputena prem a drci maa. Ispred njega bjei srna, a ispred srne
124

jelen lopatar. Jelena i s rn u eka pjeak sa lukom i strijelom u lijevoj ruci. Oesnu ru k u dri n a p ojasu o kom e m u visi tulac sa strijelama. Moe se donekle opisati i odjea ovih ljudi. I konjanik
i pjeak im aju iljate kapc, samo to konjanikova k a p a im a ljepi
oblik, a i iljak njegove kape je povijen naprijed. I na je d n o m i na
drugom, kao p ro d uetak kape, vidi se neki k rak koji im p a d a p re
m a leima. Ne moe se zakljuiti: je li to produetak kape, ili duga
kosa uvijena u perin. Na p jea k u je h a lje ta k do iznad koljena,
preko lcoga je irok pojas. akirc su m u sa vrlo uskim nogavicama,
kao to su i na konjaniku.
Na istonoj strani steka je uklesan tit, a iza njega mac
(si. 63).

SI. 61 Klianj, prvi ukraeni steak

Ukras zapadne strane steka opisao je Belagi i donio njegovu sliku. Ta strana je ukraena k rsto m iji su kraci od tro stru k e
vrpce, a zavravaju se u obliku ljiljana (si. 64). K rst se u dnu proiruje u stalak sa nogarim a. M. Wenzel pretpostavlja da su ovakvi
krstovi pravljeni po uzoru na k rst koji se nalazi na sjevernom portalu m anastira Deani, koji je nastao izmeu 1327. i 1335. godine.139
Trei steak (205x130 : 122x35 cm) se nalazi jugozapadno od
crkvine. Na vodoravnoj povrini ovog steka je u sva ctiri ugla
uklesan po jed a n m an ji krug i u n je m u krst.
138 O. uri-K ozi, Isto, str. 1193.
li9M. W enzel, U krasni rnotivi na stecima, str. 92. i 121, tabla X X X II
(si. 10, 11. i 12).

125

Sl. 62 Kllanj, drugi uk rae n i steak (juna strana)

ctvrti steak (223X100 : 93 X 35 cm) se nalazi nekoliko m eta ra

sjeverno od crkvine. Na vodoravnoj strani steka, u b o rd u ri od
uvijenog ueta, reljefno je isklesan kruni vijenac, isto u vidu uvi126

jenog ueim. Vijenac nije sastavljen. U nutar vijenca je reljefni polumjesec. Na vrhu, tam o gdje se vijenac prekida, ima ispupenje
;:a koine je rav n o k ra k i k rst (sl. 65).
Peti stecak (240x155 : 145x30 cm) je znatno vei. Lijepo i praviino je radon, ravan je i ima otre ivice. Na zapadnom dijelu njegove vodoravne strane uklesan je skoro isti ukrasni m otiv kao i na
preth o d n o m steku (si. 66). Razlika je sam o u tom e to ovaj ukras
nije reljefno isklesan i to je vijenac sastavljen, pa izgleda kao
prsten. Na vijencu je uklesan jedan otrougli trougao na kome
stoji krst. Donji k ra k krsta je neto dui od ostalih. Elem enti od

1. 3 Klianj, drug! ukraeni

stecak (istona strana)

Si. 64 Klianj, drugi ukraeni

steak (zapadna strana)

kojih je ovaj ukras sainjen: rozeta, polumjesec, k rst vrlo su

esti motivi na stecima, ali ukrasni motiv u ovakvoj kom binaciji
uoen je jo sam o na steku u g roblju sela Hum.
Kao i u drugim srednjovjekovnim nekropolam a u ovom kraju,
i na K linju su najljepi steci postavijeni uglavnom sa zapadne i
sjeverne strane crkve. U ovoj nekropoli nema kam enih grobnih
gomila, ali ih im a juno od groblja, pa se taj lokalitet zbog toga
zove Gomilice. Takoe se ne moe prim ijetiti da je u ovom groblju
postojala jo neka crkvica.
127

II
Poslije pojedinanog opisa srednjovjekovnih grobalja, crkvina
i crkava na p o d ru ju um e trebinjske, rezim iraem o glavna zapaanja do kojih smo u toku toga opisivanja doli.
Srednjovjekovna groblja. Na p o d ru ju Sum e trebinjske opisali smo 18 srednjovjekovnih nekropola. Ali one sve nisu bile stalna
srednjovjekovna groblja. Groblje u Duicama je svatovsko. Ono je
sluajno nastalo kao posljedica jednog krvavog o brauna m eu
svatovima koji su se tu susreli. P re m a tome, im a svega 17 grobalja
u kojim a je do k r a ja XV vijeka vreno stalno sa h ra njivanje pokojnika. Zapazili smo da u ovih 17 nekropola postoje razlike, kako po
m je s tu sah ra n jiv a n ja um rlih, tako i u obiljeavanju grobova. Stoga
demo na te razlike kratko ukazati.

Sl. 65 Klianj, etvrti

uk rae n i ste a k

Sl. 66 Klianj, peti

u kraeni steak

U ovom k ra ju ima m notvo kam enih grobnih gomila (tumula)

za koje se u nauci sm a tra da p r ip a d a ju praisto rijsk im Ilirima, pa
se i nazivaju ilirskim tum ulim a. Takvih grobnih gomila sauvalo
se u 9 srednjovjekovnih nekropola ovoga kraja (Slavogostii, Zaplanik, Orah, Zaula, Ilijina glavica kod Gole Glavice, Bijela, Hum,
Petrovii i edii). U Zauli su u srednjovjekovnoj nekropoli, jedna
blizu druge, dvije grobne gomiie. Sahranjivanje u grobne gomile
128

SI. 67 Ljubovo, steak pod crkvom

9 - - T rib u n ia

129

se kod jednog dijela stanovnitva ovoga k r a ja vrlo teko naputalo.

Zato je i veina srednjovjekovnih nekropola n astaia n a grobnim
gom ilam a ili uz njih. S a h ran jiv an je u m rlih u p raisto rijsk e grobne
gomile nastavljeno je, dakle, i u srednjem vijeku, poslije p rim anja
hrianstva. A o sta ta k takvog sa h ra n jiv a n ja nalazim o ak i u nac
vrijeme. U g roblju sela Bijela, kako smo naveli, pokojnici se i da
nas s a h ra n ju ju u grobnu gom ilu.140
Na sam im vrhovim a nekih grobnih gomila u srednjovjekovnim g ro b ljim a nalazimo srednjovjekovne crkvine
(Slavogostii,
Orah, Bijela i Hum). Crkvine i crkve nalazim o i uz grobne gomile
(Slavogostii, Zaplanik, Zaula, Ilijina glavica kod Gole Glavice i
Hum). V jerovatno su na ovim m jestim a, na g robnim gom ilam a i uz
njih, bila i paganska svetilita. Na istirn tim m jestim a, na kojim a
su bila p a g a n sk a svetilita, kao da su podizana i nova svetilita
hrianski hram ovi, crkve. Uz neke crkve na grobnim gom ilam a su
bili i stecci (Slavogostii, Orah i Hum). Sarno n a dvije grobne go
mile sa crkvinom ili crkvom nism o naii steaka (Ilijina glavica kod
Gole Glavice i Bijela).
Postavljanje grkih grobnica steaka n a grobove vreno
je u veini srednjovjekovnih nekropola na ovom podruju. U 4 od
ukupno 17 srednjovjekovnih nekropola nema, niti je bilo steaka
(Cerovac, Ilijina glavica kod Gole Glavice, Drain Do i Bijela). U
Cerovakom greblju, u kom e n em a ni grobne gomile, ni crkvine,
ni steaka, u m rli su sahranjivani u obine zem ljane rake, a n a gro
bove su im postavljene m anje am orfne kam ene ploe. Neki grobovi
u n jem u (za koje nism o sigurni da su nastali do k ra ja XV vijeka)
su obiljeeni i stavljanjem jednog neobradenog duguljastog kam ena
uspravno iznad glave i nogu pokojnika, a sa istone strane nadglavnika uldesan je mali rav n o k ra k i krst. Znam o da je Cerovako
greblje bilo groblje i srednjovjekovnog sela Svinja u kome su ivjeli
Vlasi. Ako bism o zakljuili da su ovi Vlasi bili sirom ani stoari,
pa da zbog sirom atva nisu postavljali stecke na grobove, pogrijeili bismo. Nisu oni svi bili siromasni. Vidjeli smo da je Chrianus
Pasqualis iz Svinje mogao da otkupi roba za 24 velika solida. On
bi sigurno isto tako bio u s ta n ju da snosi i trokove oko izrade i
p ostavljanja stecka, recimo, na grob svoga oca. Istin a e prije biti:
da kod ovih Vlaha, kao ni kod Vlaha urovia u Raiima, nije
bio obiaj da steke postavljaju na grobove svojih umrlih.
Zanimljivo je, i to je izuzetak na ovom podruju, da su u g rob
lju sela Petrovii um rli sahranjivani i u ka m e n o m ozidani kanal
lunog oblika, koji je dug oko 50 m.
140 I u selu Lunice u B o b a n im a u m rli se jo sa h ra n ju ju u grobnu
gomilu. U tom selu im a svega osam dom ainstava: urasovii, Pikii i Kise
(sada Mitrovici). Svi su pravoslavne vjere. G robna gomila je istono od sela,
od prvih seoskih kua udaljena oko 100 m. Prije sa h ra n e pokojnika u gomili
se iskopa grob. K ad se pokojnik poloi u grob, onda se naspe nekoliko vreca
donesene zemlje, a p oto m se grob z a tr p a kam enjem.

130

Crkvine. Ha p o d ru ju um e nali smo 17 razruenih srednjovjekovnih crkvica crkvina (Bobovita sa Vlaticom 3, Uskoplje 1,
Slavogostii 2, Zaplanik 1, Orah 1, Zaula 2, Klikovii 1, Gum nite
kod Gole Glavice 1, Bijela 1, H u m 2, K rajkovii 1 i Klianj 1).
Ako na osnovu sauvanog toponim a Crkvine tom e dodam o n a j m a
nje dvije crkvine kod sela Cerovac, onda ih je bilo 19. Ovom broju
tre b a svakako dodati i crkve koje su na crkvinam a obnovljene ili
nanovo podignute (Zaplanik, Ilijina glavica kod Gole Glavice, Talea, H um i edii). Onda moemo utvrditi da su u sred n jem vijeku
na ovom p o d ru ju bile 24 crkve. A to je etiri p u ta vie nego to
ih danas ima.
Od navedenog b ro ja crkvina, vidi se da su sam o tri srednjovjekovne crkve bile ljepe i u m alter zidane (crkva sv. T rip u n a u
Uskoplju, crkva sv. P etra u Zaplaniku i crkva sv. Tekle u Orahu).
Sve ostale su bile zidane irokim suvozidom. Ne moemo im odrediti vrijem e kada su podizane. Ali su to, bez sum nje, prvi, najprim itivnije zidani hrianski hram ovi u selima ovoga kraja. Iako malene i jednobrodne, ove crkve nisu bile istih dimenzija. U n u tranje
dimenzije su im se kretale od 5,30X3,10 m (Zaula) do 2,70x1,90 m
(Bijela). Znai da su im povrine bile od 16 do 5 m 2. U crkvicam a
tako m alih dimenzija, p ored svetenika, slubi u h r a m u je moglo
da p risustvuje samo jo poneko lice, dok je n a ro d napolju, pred
crkvom, m orao da slua bogosluenje.
Crkvice su bile zidane uglavnom od neklesanog kam ena, bez
upotrebe m altera. Stoga su zidovi tih crkvica bili jako debeli, jedan
m etar, a negdje i vise. Istoni zidovi ovih crkvica nisu zidani na
isti nain. Negdje je istoni zid crkvice bio m anje ili vise zaobljen
(Bobovita, G um nite kod Gole Glavice, Bijela, Klikovii i Krajkovii). U Bijelau i na G um nitu kod Gole Glavice je sam o unutra n ja s tra n a istonog zida blago zaobljena, a spoljna nije. N a c rk
vinam a u Slavogostiima, Zauli i K linju istoni zid je bio ravan.
Na ostalim crkvinam a se ne moe utvrditi kakav je bio istoni zid.
Na svim crkvinam a se prim je c u je da su vrata crkvica bila okrenuta
prem a zapadu. Iako se ni na jednoj od n jih nije sauvao krov, po
optem izgledu se moe zakljuiti da je krov ovih crkvica bio dvoslivni. One nisu mogle im ati svodove. Krovna k o n stru k c ija im je
m orala biti od drveta, a pokrivene su kam enim ploama.
U crkvinam a smo nali samo dvije oltarske menze ili asne
trpeze (Klikovii i Klianj). One su lezale na kam enim stubovima,
a nalazile su se u n u tra uz sami istoni zid crkvice ili desetak cm
udaljeno od njega. U crkvini na Klinju trpeza nije klesana, a poivala je na dva, takoe neoklesana stuba. Na njoj s vodoravne
stra n e im a p riro d n ih udubljenja, pa je neko od n jih moglo da slui
i kao posuda za ulje. Izgleda da su se prvobitne trpeze posebno
uvale. Ako je n a m je s tu sruene m ale crkvice kasnije podizana
ljepa i vea crkva, obino je ostavljena sta ra trpeza. U novoj crkvi
u selu edii i danas je s ta ra trpeza od grubo obraenog kamena.
131

U nutar tri crkvine (Bobovita, Orah i Krajkovidi) saduvali su

se ukraeni stedci. U junoj crkvini u Bobovitim a su dva steka
je d a n do drugog i oba su ukraena. Na p rvom je krst, a na drugom
tit sa m aem i rozeta. U Orahu je steak ukraen titom , maem
i polum jesecom , a u Krajkovidim a sam o lukom i strijelom . Ove tri
crkvice, kako se vidi, bile su tzv. grobne crkvice.
U tri srednjovjekovna groblja smo nali po dvije crkvine (Bobovita, Slavogostii i Zaula). Sa sigurnou moemo tvrditi da su
i u Zaplaniku bile dvije srednjovjekovne crkve. Postoji m ogucnost
da su u jo nekom g roblju bile dvije crkvice, pa da je na tem eljim a
neke od n jih kasnije podignuta g robljanska kucica. Na takvu pretpostavlcu nas navodi sludaj u selu Uskoplje, gdje je na Kneevoj
glavici, n a tem eljim a sruene crkvice podignuta talcva kucica. Ne
m oem o utvrditi: jesu li to bile crkvice koje su pripadale razlicitim konfesijam a ili raznoj vlasteli. Na p rim je ru dvaju crkava u
Z aplaniku mogli bism o zakljuditi da su te crkve pripadale razliditim konfesijam a. M eutim, na p rim je ru ureve crkve u selu
H u m (ona je van groblja, u selu), koja nosi ime vjerovatno rodonaelnika porodice urevi, mogli bism o zakljuditi da su te s re d n jo
vjekovne crkvice mogle prip a d a ti i pojedinim vlasteoskim porodicam a kao privatne porodicne kapele. Jer, p re m a n a ro d n o m predanju, crkvina u selu H um ne nosi ime po sv. uru, nego po
im enu nekog bogatog i poznatog ura, koji je tu blizu crkvine imao
i svoje kuce.
U spostavljanjem tu rsk e vlasti kao da je u ovom k ra ju prestalo
podizanje malih, usuvo zidanih crkvica. Na m jestim a nekih od njib
podiu se ljepe i vece seoske crkve.
Srednjovjekovne crkve. Kad smo govorili o crkvinam a bilo
n am je lake izvriti njihov opis zbog toga to su se u n jim a sacuvali
negdje temelji, negdje i temelji i dijelovi zidova, a ponegdje i oltarske m enze nek a d an jih crkava. Mnogo na m je tee opisivati one
srednjovjekovne crkve koje su sruene, a na njihovim m jestim a
podignute nove, sadanje crkve. Takav je sludaj sa crkvom sv. Pantelejm ona u Zaplaniku i crkvom sv. V arvare u ediima. Jer, iz pisanih izvora znamo samo da su polovinom X IX vijeka postojale.
Crkva u g roblju sela H u m je sigurno srednjovjekovna, koja je jo
polovinom XV III stoljeca opravljena i dograena. Stoga je ona
m a n ja od sad an jih crkava u Zaplaniku i ediima.
Za tri crkve znam o sigurno da su podignute po dolasku Turaka
u ovaj kraj: crkva sv. Ilije u Goloj Glavici, crkva sv. N eeljke u
Talei i crkva sv. K lim enta u Drain Dolu. Crkve u Talei i Drain
Dolu im a ju prislonjene lukove na podunim stranam a, to se smatra znakom grdkog, pravosiavnog graditeljstva."" Crkva sv. Ilije
141 V. K o r a V. uri, Crkve s prislonjenim lukovim a u staroj Hercegovini, str. 569.

132

u Goloj Glavici nem a takvih lukova. Im am o razloga za tv rd n ju da

su na m jestim a p o m en u tih crkava u Goloj Glavici i Talei i ranije
bile m anje crkve. Za crkvu u Drain Dolu na terenu nism o nali
takvih razloga. Ali, iz jednog p ro p isa bosanske kanun-nam e iz 1516.
godine vidi se da turske vlasti nisu dozvoljavale da se crkve podiu
u m jestim a u kojim a one nisu postojale ranije.142 S obzirom na taj
propis, m oda je i u Drain Dolu u srednjem vijeku bila crkva. A
pravljenje crkava po dolasku T u ra k a kao da je poelo od dubrovake granice i onda se pom icalo prem a sjeveru. Takav se zakljudak
moe izvesti iz redosljeda podizanja crkava za koje im am o pisane
podatke: u Goloj Glavici 1481, u Kodelima 1488,143 na Ilijinom brd u
kod sela Mesari 1494,144 u Lugu 1503.145 i crkva m a n a s tira Tvrdoa
prije i oko 1510. godine.146 Iz pisanih izvora se takoe zna da su
crkve u Koelima, Lugu i Tvrdou zidali dubrovaki m ajstori, pa
su vjerovatno oni gradili i ostale.
Ne znam o kakve su bile te crkve n a ijim su m je stim a dolaskom T u raka i kasnije do druge polovine X IX vijeka napravljene
nove crkve. U groblju sela Ljubovo, u Trebinjskoj povri, do danas
se dobrim dijelom sauvala je d n a od takvih crkvica. Ispitivanje ove
crkvice i iskopavanje grobova u njoj i uz n ju izvrila je Ljubinka
Kojic 1962. godine.147 Crkva je posvedena sv. Petru. U nutranje dimenzije crkvice su 3,90x2,10 m. Visina joj je 2,25 m. Im a malu
p olukrunu apsidu. Krov joj je rusen, pa je 1910. godine izmijenjen.
Stoga sc ne zna kako je ran ije izgledao. Lj. Koji je utvrdila da je
ova nekropola nastala na rim skom lokalitetu. Fragm ente srednjovjekovne keram ike, koje je u crkvi nala, da tirala je u irok vremenski rasp o n od XII do XV vijeka. U samoj crkvi su tri groba
pokrivena kam enim plodama. Pred crkvom su dva stedka u obliku
sanduka, postavljeni u istom s m je ru kao i crkva: jed a n sa sjeverne,
a drugi sa june stra n e ulaza u crkvu. Istone stranice ovih stecaka
su gotovo prislonjene uz zapadni zid crkve. Izm eu ova dva stedka,
pred samirn crkvenim pragom je treci stedak u obliku plode. Preko
te plode se ulazi u crkvu (sl. 67). Lj. Kojic je dola do zakljudka
da je crkvica postojala u vrijem e po sto ja n ja i n a s ta ja n ja nekropole.
Srednjovjekovne crkve koje su bile n a m je stim a sadanjih cr
kava u Zaplaniku, Talei, ediima i H um u m orale su im ati m noge
slicnosti sa ovom crkvom u selu Ljubovo, i to, kako po dimenzija m a i oblicima, tako i po poloaju stecaka oko nje. Kazali smo
da su u Z aplaniku stccci bili uz sam u crkvu sv. Pantelejm ona. I
142 K anuni i kanun-name. M o n u m e n ta turcica I, O rijentalni in stitu t u
ua r aj evu 1957, sti. 31.
142 V. h o r a V. uri, Isto, str. 566.
144 Lj. S p a ra v a lo , Isto, str. 134.
145 V. K o r a V. nri, Isto, str. 564.
146 V. K o r a L. ttri, Isto, str. 568.
147 L j K o j i , Ljubovo, T re binje srednjov jekovna nekropola, arheoloki pregled br. 4, Beograd 1962, str. 282286.

133

sada se vide dva steka koji su do polovine u novu crkvu izidani.

U Talei su kraje m XV vijeka stecci, koji su biii p red sta ro m crkvom, p o m ak n u ti da bi se nova i vea mogla izgraditi. Tako je uradeno i u ediima u drugoj polovini XIX vijeka. U H um u su stecci
po m ak n u ti ispred crkvenih vrata da bi se stvorio p ro sto r p red crkvom i od stecaka oslobodio prilaz crkvi. Dakle, sigurno je da su i u"
ove crkve, kao i u selu Ljubovo, stecci biii poloeni p red sama
crkvena vrata. Zidanje crkve odreenih dim enzija nije se moglo
prilagoavati poloaju stecaka i n a m jestiti tako da se crkvena vrata
n a u izm eu dva steka sanduka. Jasno je da se prvo m orala
ozidati crkva, pa tek onda, p re m a njenom p rag u i ulazu, postavljati stecci. Jedino tako su stecci mogli da se postave sim etrino
p rem a crkvenim vratim a i da se istonom s tra n o m prislone uz zid
crkve.
Ako pogledam o skice nek ro p o la sa crkvinam a u Bobovitima,
Slavogostiima, Zauli, Klikoviima, G um nitu kod Gole Glavice,
H um u i Klinju, vidjeemo da se i tu p red ulazim a u crkvine nalaze
stecci. U svim ovim ne k ro p o la m a stecci se r a s p ro s tiru od crkvenih
vrata u pravcu zapada i sjeverno od crkve. Jedino su uz sjevernu
crkvinu u Bobovitim a i na Kneevoj glavici kod Uskoplja stecci
preteno sa zapadne i june stra n e crkve. To je vjerovatno uslovljeno konfiguracijom tla. Ako su u jednoj srednjovjekovnoj nekropoli sa stedcima nekad bile dvije crkve, kao u Bobovitim a i Hum u,
stecci su se grupisali uz svaku crkvu posebno. N a nekim crkvinam a
je oigledno da su crkve i steci m orali na sta ti istovremeno. To su
u prvorn red u tzv. grobne crkve, u kojim a su se u n u tra nalazile
grobnice pokrivene stedcima. Jer, one, m alene i usuvo zidane, kao
u Bobovitim a i Krajkovicim a, ne bi mogle izdrati naknadno kop anje grobnica i postavljanje stecaka. Ti su se radovi m orali izvoditi uporedo.
Na osnovu ovih zapaanja moemo konstatovati da su u stalnim srednjovjckovnim nekropolam a sledci nastali uz crkve. Kako
se zna da su stecci nastajali od k ra ja XI do k ra ja XV vijeka, moe
se zakljuiti da su i ove srednjovjekovne crkvice u to vrijem e podizane. Crkve su bile sredite oko kojih su nasta jale n ekropole sa
stedcima.
Postojanje srednjovjekovnih crkava u nekim nekropolam a sa
stecima nije ni do sada bilo nepoznato. Istina, te crkvine nisu sistem atski istraivane. One su zapaene uglavnom u toku rad a n a popisivanju stecaka u n ekropolam a.14? Na p o d rudju ume trebinjske,
)!S Na p o d ru cju istone Hercegovine, na p rim je r, stecci su evidenlirani
na 653 lokaliteta. Ali ovim b ro jo m su obuhvaceni, kako usam ljeni stecci,
tako i svatovska groblja. A uz takva groblja nisu m o rale postojati crkve.
Stalnih srednjov jekovn ih nekrop ola sa stedcima je sigurno znatno manje.
Z ad a tak popisivada stecaka nije bio da popisiva crkvine i crkve, ali su oni
uzgred pon egdje zabiljeili da se u nekropoli nalazi sa vre m ena crkva, razruena crkva ili toponim crkvina. Crkvina u n e k ro p o la m a sa stedcima zabilje-

134

kao po pravilu, stalne nekropole sa stecim a su grupisane uz crkve.

Od 12 srednjovjekovnih nekropola sa stecima, koliko smo ih nali
na ovom podruju, samo u groblju sela Petrovii nism o nali crkvinu. Ali to ne znai da i tu u srednjem vijeku nije mogla postojati
crkva. Moda je davno sruena, pa kam en s nje raznesen i upotrijebljen u druge graevinske svrhe. Moda bi se rasiavanjem i
otkopavanjem njeni temelji ipak nali.
Stoga na k r a ju m oem o bez kolebanja zakljuiti: da su na
p o d ru ju Sum e trebinjske nekropole sa stecim a nastale uz crkve.
A to, opet, znai da su steci nadgrobni spomenici hriana. Oni
nisu mogli biti bogumilski spomenici, kako se to u naoj nauci
donedavno mislilo. Jer, dobro je poznato da su bogumili optuivani
da preziru takve m aterijalne graevine.
eno je na p o d ru ju svih o p tin a istodne Hercegovine; K o n j i c : Gorani,
Vrabljani, G ornja Bijela, Lisiidi, Razii, Biskup (Grka glavica), elina [
Preslap; M o s t a r : D onja Drenica; N e v e s i n j e : G ornja Bijenja; G a c k o : D omrke, Xadinidi, Hodinici, Gareva i Cernica; S t o l a c : Dobrica, Milavidi, B iiu n ja (Zakuk) i Boljuni; L j u b i n j e : Vlahovii, Ubosko i Grablje;
B i i e a : Orah, Panik (Pareani), G ornje Selo i Podubovac; T r e b i n j e :
(bez Sume): Zavala, D omaevo (Muii), Grm ljani, akovo, B uk a n je i Crna.
(S. B elagi, Stedci, kaialoJk-n.iopografski pregled, str. 32S409).
Ispitujudi nekropole stecaKa kojc su bile ugroene izgradnjo m hidroenergetskog sistcm a Trebinjice, . Belagi je doao do sljedeeg zakljuka:
U vcdini sluajeva uz nekro polu je gra e n a crkva, a m oda jc i ved sagrauena crkva bila razlog za lociranje nekropola. I k a s n ije u k opava nje n a j ra d ije
je vreno na m je s ti m a sre d njovjekovnih nekropola, ili u njihovoj neposrednoj blizini, pa se sa v re m en a grob lja i crkve nalaze uz sa m e steke. Zbog
navedenih okolnosti ne bi se moglo tvrditi da je k o d krdana ovoga kraja,
koji su se u kasnijim vijekovim a ukopavali na m je s ta sred njovjekovnih ne
kropola, vladalo u v je re n je da su pod stecim a zalcopavani kranski jereteci
(S. B elag i, Sredn jovjeko vni n a d g ro bni spomenici stedci u dolini Trebinjice, Nae sta rin e VIII, S araje v o 1962, str. 33). S. Belagid je u Zakuku
(Stolac), u sredini nekropole sa stecim a naiao na o sta tk e tem elja nekadanje crkve sa polukrunom apsidom na istonoj stran i i stubom asne trpeze.
S tim u vezi on kae: Nije poznato kada je crk v a u Zakuku podignuta, da
li je ru sena i nanovo graena, ili dograivana, ali se po m nogim okolnostima,
kao npr. po r a s p o r e d u s te a k a ove crkve, moe zakljuiti da je u v rijem e
nekropole sa stecim a po sto jala i crkva (. B elag i, Stedci u B itunjoj,
Nae sta rin e IX, S arajevo 1964, sir. 94).
M. Vego kae: Na terenu Hercegovine sa m p ro n aa o nckoliko desetina
ruevina c rk a v a nepoznata p orijekla i zasad n eod reen og v rem ena i, uz njih,
srsd n jovje ko vnc n ekropole sa s te d c im a ... Grobovi lanova porodice Sankovida u selu Bi.skupu kod K onjica su ispod steaka u poruenoj crkvici ili
izvan crkvenih z id o v a ... .
S p o m en u ti podaci ocito govore da je na H u m u od kraja X II do druge
polovine XVI vijeka bilo inlenzivno zidanje crkava, m a n jih i vedih dimenzija i razliitih stilova, i da je u nekim crk v a m a bila i skulptura. Ako se
Lizme u obzir da su srednjovjekovni ljudi u H u m u gradili crkve i od drveta,
n aro ito u sjevcrnim k ra je v im a H um a, onda se g o rn ja tv rd n ja jo potvruje.<. (M. Vego, P ata re n stv o u Hercegovini u svjetlu arheolokih spomenika,
GZM, Arheologija, n. s. sveska X V III, Sarajevo 1963, str. 201. i 208).
K ada bi se izvrsilo slstem atsko ispitivanje crkvina i crkava u nekropolama sa stedcima, v je ru jcm o da bi se dolo do istih ili slinih rezultata do
kojih sm o doli ispitujudi p o d r u je um e trebinjske.

135

Zapazili smo jo da je na ovom p o d ru ju u sre d n je m vijeku

bilo grobalja sa crkvam a, a u n jim a nije bilo stecaka. Takvo je
groblje na Ilijinoj glavici kod Gole Glavice i u selu Bijela. Isto
tako, u nekim grobljim a u kojim a smo nali dvije crkvine, pred
jednom crkvinom su stecci, a pred drugom nisu. Takve su june
crkvine u grobljim a sela Slavogostici, Zaplanik i Zaula. Za junu
crkvinu u Zauli ima m jesta pretpostavci da je kasnije podignuta,
ti. da je podignuta u ono vrijeme kada je postavljanje stecaka na
grobove mogio biti naputeno. Za navedene crkvine u grobljim a
sela Slavogostii, Zaplanik, Gola Glavica i Bijela takvo objanjenje
ne 'oismo mogli dati, j e r se nalaze odm ah uz grobne gomile ili na
njim a. Navedene crkvine govore da su se uz njih sahranjivali hriani, ali nem am o pod a ta k a na osnovu kojih bism o zakljuili koji
su hriani uz te crkve bez stecaka sahranjivani. Moda bi ispitivanje srednjovjekovnih grobalja i crkvina na irem p o d ru ju trebinjskog k raja dalo odgovor na ovo pitanje.
(K artu i crtee izradio P e tar J. Kurtovic)

Z u s a m m e n f a s s u n g
MITTELALTERLICHE FRIEDHOFE, KIRCHEN UND UBERRESTE VON
KIRCHEN IM RAUM DES TREBINJER WALDES
L ju b o SPARAVALO
Der Autor beschrieb m ittelaiterliche Friedhofe, U b erreste von K irchen
un d K irche n im R a u m des T re b in je r Waldes. E r gab wichtige N ac h rich te n
aus geschriebenen Quellen sovvohl tiber D o rter als auch fiber die Menschen,
die im M ittelalter in ihnen e n v a h n t w erden. Zvvei D rittel d er angefiihrten
Dorter, in denen sich m ittelaiterliche F riedhofe befindcn, vvcrden u n te r deni
gleichen N am e n a u c h im M ittelalter erw ah nt. E r stellte einige mittelalterFiche D o rter test, die h e u te zerstort rind. E r bem erkt, dass K. Jire ek eng
den R a u m abgrenzte, den im M ittelalter die W alachen urovi besiedelt
haben. E r fand zvvei ih r e r K irchen (Zaplanik und Orah) und er stellt auch
test, dass die Walachen urovi im z e rsto r te n D orf Raii in Lugo gelebt
haben. Ih re Ansiedlungen breiteten sich nach N orden bis zu r Trebinjica aus
und w ahrscheinlich a u c h liber sie. In der Siedlung Svinja lebten im Ja h re
1282 auch Walachen. Dieses Dorf w a r im J a h re 1345 u n te r dem N am e n Svin ja re v o im Gebiet von Vojislav Vojinovic.
Im Raum des T re b in je r Waldes h a t d er Autor 17 standige m itte la ite r
liche F riedhofe gefunden, in denen die Toten bis zum E nd e des 15. Jhs.
b eg raben w urden. In noun dieser Friedhofe sind bis heute noch p rah isto risch e
H u g elg ra b er erh alten (tumuli). Die B e s ta ttu n g in H tigelgraber vvurde a u c h im
M ittelalter durchgefiihrt. Auf eingen HiigeJgrabern befindcn sich auch Bogom ilengrabsteine. Im D orf Bijcia w erden heute noch die V ersto rb en e n in
H tigeigraber begraben.
Auf -der Hohc selbst von einigen H iigelgrabern fand m a n U bcrresle von
vier Kirchen. Und neben den Hiigelgraben fand m a n flinf. Der A utor glaubt,
dass auf cliesen Platzen auch heidnische Opferstlitten waren. In 13 mittelal-

136

terlichen F riedhofen vvurden auf diie G raber G rabsteine Bogomilengrabsteine gesetzt. N u r in vier m ittelalterlichen Friedhofen gibt es keine Bogom ilengrabsteine.
In diesem R a um w aren im M ittelalter 24 gro ssere und kleinere Kirchen.
H au p tsac h lich w aren sie klein m it in neren A usm assen von 5,30x3,10 m bis
2,70x1,90 m. G em a u ert w a re n sie in einem T ro c k en v e rfah re n ohne Mortel.
Bei einigen K irchlein w are die O stw and m e h r o d er weniger dick. Und bei
einigen w a r n u r d e r innere Teil dieser M auern dick. Bei alien diesen K irchen
und K irchlein w a r die Tiir in d er Westw and. N u r drei Kirchen w aren schoner
und m it Mortel gem auert. Auf den Plalzen einiger dieser Kirchlein w u rd e n
u n te r tiirkischer H e rrs c h a ft grossere und schonere K irchen erric h te t (Gola
Glavica, Talea und Drain Do). Da auf den angefiihrten Friedhofen die
G rabsteine urn die O berreste von Kirchen und um K irchen g ru p p ie rt sind,
k o m m t d e r A utor zum Schluss, dass die G rabsteine nicht von den Bogomilen
gewesen sein konnten.

Dr Ilija MITI

0 IZ B J E G L IC A M A IZ Z A L E A N A P O D R U JU
D U B R O V A K E REPUBLIKE
Dubrovani su i p rije oslobodenja od vlasti Venecije prim ali
razne izbjeglice u svoj grad, ali su tek odlaskom posljednjeg mletakog duda iz Dubrovnika (1358. god.) i sticanjem nezavisnosti
stekli puno pravo da p rim a ju na svom terito riju razne doseljenike
i bjegunce iz susjednih zemalja.
Vlada je u Dubrovniku, poslije osloboenja od Mleana, posvetila veliku panju priznanju Dubrovnika kao nezavisnog grada
drave od s tra n e susjednih zemalja. Jedan od naina da afirm ira
svoju sam ostalnost bila je i odluka dubrovakog Velikog vijea,
izglasana ve 1359. god., kojom je bilo odreeno da se h u m sk o m
knezu Vojislavu ne izrui traena porodica R uja Supia, ko ja se
bila sklonila i zatraila utoite u Dubrovniku jer bi to bilo protiv
boga i slobode naeg grada, kako se navodi u spom enutoj odluci.
Potrebno je naglasiti da su za vrijem e po sto ja n ja nezavisnih drava
na B alkanu mnogi vladari, vlastela i ljudi iz zaleda neprestano prelazili u Dubrovnik kao politike izbjeglice sklanjajui se iz svojih
drava za vrijeme u n u tra n jih politikih b o rbi i jaih prom jena.
Ovim je osobam a dubrovaka vlada odobravala privrem eno utoite
dok se ne sredi politika situacija u njihovoj zemlji. U 14. i 15.
stoljeu nalazimo nekoliko odluka dubrovake vlade o p r im a n ju
ovih osoba za dubrovake graane, pa se na taj nain stoljeima
vrio i proces o b n av ljan ja dubrovakog stanovnitva pridolaskom
n a ro d a iz planinskih krajeva njegova zaleda.' Provala T uraka iza1 M. Z e evi , R a tova nje Vojislava Vojinovia sa Dubrovnikom, Beograd
1908. god., str. 20 (Izgleda da je R. Supi, da bi mogao ostati sa p orodicom
u Dubrovniku, dobio k asn ije dubrov ak o podanstvo); 7. Tadi, Pism a i uputstva D ubrovake republike, Z bornik za historiju, jezik i knjievnost srpskog
naroda, knj. IV, SAN., Beograd 1935. god., str. 152 (Dubrovani su 1372. god.
zabranili str a n c im a da trg u ju izmedu sebe u D ubrovniku, nasto jei na taj

139

zvala je veliko kom eanje naroda u svim balkanskim zemljama. Iz

m nogih krajeva n arod se sklanjao ispred njih, te bjeao i prelazio
u pogranine drave. N aroito je veliki stra h bio oduzeo n a ro d krajem 14. stoljea, kada su turske ete poele da u p a d a ju u hercegovake i bosanske krajevc. Tada su skoro svake godine vee skupine izbjeglica prelazile dubrovake granice, pa se mnogi od njih
nisu vise ni vraali svojim kuama. Meu njim a je bilo i uglednijih
ljudi, posebno vlastele, o kojim a se sauvao spom en u dubrovakim
arhivskim dokum entim a. D ubrovaka je republika, nalazei se u
neposrednoj blizini ugroenog podruja, bila n ajp rik la d n ija da primi izbjeglice iz naih zemalja, te da ih ak upuuje i u udaljenije
zemlje. Tokom 15. stoljea mnogo su pu ta Dubrovani olakavali
izbjeglicama prelaz u susjednu Italiju.2
Poslije poraza srpske vojske na Kosovu (1389. god.) i pogibije
kneza Lazaia, vlast je u Srbiji preuzela knjeginja Milica koja je preplaena dogaajim a u svojoj zemlji pom iljala da se skloni u Du
brovnik. Dubrovaki je Senat raspravljao o tome na svojoj sjednici
od 12. 10. 1389. god. pa je sa 17 protiv 5 glasova prihvatio molbu
knjeginje Milice i stavio joj na raspolaganje svoj grad kao sigurno
i slobodno sklonite. T urska je vojska iz godine u godinu pritiskala
i pljakala n arod u dubrovakom zaleu, koji je nastojao prebjei
na podruje Dubrovnika. Iz tog je razloga dubrovako Malo vijee,
poetkom 1399. god. zakljuio da dade na znanje svim osobama
koje su bjeale ispred T uraka da je grad Dubrovnik od dana svog
o sn u tk a uvjek bio i do danas je otvoren i Slobodan svim gospodarirna i vlasteli Sklavonie i da su oni mogli i mogu dolaziti i biti u
D ubrovniku slobodni i da tu slobodu na m je ra v a ju drati i uvati
za bilo koje gospodare i vlastelu Sklavonie dok bude postojao na
grad. Ovim i slinim izjavama dubrovaka je vlada upoznavala
susjedne zemlje o pravu utoita koje svaki stranac moe ostvariti
na p odruju dubrovake drave. To je ujedno i bio princip kojeg
se D ubrovnik uvjek drao prem a svim izbjeglicama, pa je radi toga
i postao onako poznat svima koji su naputali balkanske zemlje,
te se privrem eno ili stalno sklanjali u n u ta r njegovih granica i zinacin da ukljue u trgovake poslove i dom ae ljude); S. Cirkovi, I s to rija
srednjevekovne bosanske drave, Beograd 1964. god., str. 369 (Na elu protivnika k r a lja S igism unda bio je i Gj. Radivojevi koji se 1395. god. sklonio
u Dubrovnik); Luccari G. di Pietro, Copioso r istre tto degli annuali di Ragusa,
Ragusa 1793. god., str. " , 25. 29 (Autor navodi da je D ubrovnik smatran i kao rctugio eel asilo c b Principi sforUmati utoite n esre tnih vla2 J. Tadic, P ro m e t p u tn ik a u sla rom D ubrovniku, Dubrovnik 1939. god.
(Autor u ovoj knjizi iznosi im ena naih vlad ara i vlastele koji su bili dubrovaki gosti, zatim s tra n e vladare, Talijane, te francuske putnike i putopisce, kao i uglcdne linosii raznih naroda, koje su bile u Dubrovniku. Mnogi
su m eu n jim a uivali i pravo utoita na podruju Dubrovnika. K ako ne bi
s tv a r ponavljao sam o u neke vanije oscbe i sluajeve spom enuti u ovom
radu).

dina. Meutim, jedan od osnovnih uvjeta za sticanje p ra v a azila

utoita u D ubrovniku bio je da osobe koje su se sklonile ne sm iju
sa dubrovakog teritorija poduzim ati nikakve rad n je protiv stranih vladara i njihovih zemalja, j e r u protivnom gube pravo da dalje
koriste Dubrovnik kao utoite. Ovog se naela dubrovaka vlada
strogo pridravala sve do ukinua Republike, ne sam o kao neu traln a drava, ve i kao zemlja koja se pridravala opih principa
vaeeg m eunarodnog prava. Dubrovnik je, pored osoba, bio i sklonite blaga mnogih vladara i feudalaca sa Balkana, koje su Dubrovani uvali, koristili i povremeno, na zahtjev rodbine, isplaivali.3
Iako je D ubrovnik pruio utoite bjeguncim a iz susjednih
zemalja, ne nalazimo u ugovorima i poveijam a sklopljenim izmeu
D ubrovnika i susjednih vladara direktnog sporazum a o p rav u azila.
To se pravo spom inje samo posredno i to utoliko to se spomen utim ugovorima i poveijam a zabranjivalo bjeguncim a da djeluju
protiv susjednih zemalja.'1 Kao p rim je r navodim o bijeg V uka B.
K otrom ania, koji se kao protivnik k ralja Tvrtka II sklonio (1422.
god.) u Dubrovnik, gdje je prihvaen i dobio sredstva za izdravanje,
bez obzira na nezadovoljstvo bosanskog kralja. Dubrovani su ostali
dosljedni u svom p rav u davanja utoita na svom teritoriju, ali isto
tako nisu dozvolili da V. K otrom ani iz Dubrovnika odrava vezu
sa bosanskom vlastelom, kraljevim protivnicima. T rebinjskom vlastelinu R. Ljubiiu je 1438. god. otkazano gostoprim stvo zbog toga
to se kao izbjeglica sa dubrovake teritorije m ijeao u borbe izm eu S. Vukia i R. Paviovia.5
3 R eform ationes, sv. 28, str. 84, 127; Isto, sv. 31, str. 47 (25. I 1399. god.
Malo je vijee u D ub ro vniku zakljuilo izmeu ostalog i ovo: . .. quod civitas
Ragusii a die quo hedifficata fuit im p e r p e tu u m et usque n un c fu it francha
e t libera qu ib u sc u n q u e dom inis et nobilibus Sclavonic, et quod predicta
p o tu e ru n t et p ossunt venire et sta re franchi in Ragusio et dictam franchiciam
inten dim us m a n n te n e re et ob servare q u ibu sc un que dominis et nobilibus Sclavonie donee civitas n o s tr a d u r a b i t . . .). H istorijski arhiv u D ubrovniku, kao
i sve o stale arhivske biljeslce za ovu radnju .
Lj. Mihi, D ubrovako prim orje, usiovi i razvoj turizma, D ubrovnik
1975. god., str. 277288 (Izmed'u b ro jn ih izbjeglica pred T urcim a u Dubrovnik
su nali sigurno utoite bosanski vojvoda P. Radenovic 1396. god., a godinu
d a n a kasnije i Gj. Bali. Godine 1466. d u brovaka je vlada isplatila Hercegu
V latku od oeve o stavtine 10.000 dukata, a kroz dalje etiri godine jo 5.000
dukata).
4 Lett, di Levante, sv. 7, str. 146 (1416. god., govorili su d ubrovaki poslanici b o sa n sk o m vojvodi R. Pavloviu . . . Voi sa la franchizia che a la
C om un ita di Ragusia con li Signori di Schiavonia et de R assa et de Bosna
et Sig. di Zenta che ca d u n a persona lib e ram e n te puo sc am p a re et vegnire a
Ragusia et nel suo d istre c to . . .); Isto, sv. 8, str. 154 (Bijeg V. Grubaevia
iz Bosne u D ubrovnik 1422. god.); Isto, sv. 12, str. 79 (Pismo dub. vlade upueno vojvodi S. Vuki-Kosai 1438. god. u vezi d av a n ja utoita u D ubrov
niku); Posebno se zahvaljujem Prof. d r S. f irk o v i u iz B eograda koji mi
je ustupio neke svoje biljeke za ovu radnju.
5 Cons, rog., sv. 6, str. 150, 151; Lett, di Ponenlc, sv. 12, str. 76; . Truhelka,
V uk Bani K otrom ani, Glasnik zem. muzeja, Sarajevo, 1913/14. god.

141

Davanje utoita ili slobotina, kako su to pravo Dubrovani nazivali, nije se odnosilo samo na feudalce i vlastelu, ve i n a
svakog ovjeka, kako su to oni s ponosom isticali. Medutim, izriita ogranienja p rim a n ja ljudi na pojedine djelove dubrovakog
teritorija uvedena su postepeno i to n a zem ljita dobivena od susjednih vladara. Ovi su vladari u ugovorim a o u s tu p a n ju zem ljita
zahtjevali da se na novosteene dubrovake teritorije ne p rim a ju
njihovi ljudi, osim onih to su zateeni u tre n u tk u predaje. Ve od
15. stoljea vlastela iz dubrovakog zalea alila se u D ubrovnik
da joj ljudi bjee n a dubrovaki teritorij p red tako zvanim dukatnicima, koji su sakupljali glavni bosanski n a m e t dukat. Ti su
se ljudi sklanjali samo privrem eno i Dubrovani su ih progonili poto su poticali iz okolnih upa iz kojih po ugovorim a nisu smjeli
prim ati naseljenike. Budui da su iskrsle potekoe sa ovom vrstom bjegunaca, dubrovaki je Senat 1447. god. odluio da p r o tje ra
ove bjegunce sa svog teritorija, ali samo ako su doli u onoj godini
za koju se d u k a t sakupljao, to je znailo da, ukoliko su spom enuti
bjegunci uspjeli proves ti godinu dana na dubrovakom teritorij u,
vise niko nije imao pravo da ih izgoni. Time su Dubrovani i u ovom
sluaju odbranili svoje pravo davanja azila na svom podruju. Krajem 1453. god. zahvatila je Hercegovinu glad, pored ostalih elementarnih nesrea, koja je podigla znatne m ase stanovnitva da napuste svoja ognjita i naselja i da k renu prem a Prim orju. S pom enute
je godine bilo u D ubrovniku toliko izgladnjelih bjegunaca da je
vlada m orala da donese odluku kojom je odreeno da se p r o tje ra ju
iz Dubrovnika sve gladne skitnice koje nisu imale stan. Nisu sam o
stranci bjeali i traili utoite u Dubrovniku, ve su i Dubrovani
bjeali iz m nogih razloga, preteno zbog duga, u susjedne zemlje.
Nikada neemo saznati koliko je ljudi prebjeglo u okolne zemlje.
Da je bjeanje iz Dubrovnika bio k ru p an drutveni p ro b le m vidi
se i iz jedne odluke Velikog vijea o odbjeglim dunicima, donesene poetkom 1453. god., po kojoj je bio obean oprotaj svima
koji se vrate u ro k u od 4 mjeseca, a kao m jesto boravka dunika
odreen je Cavtat, gdje ih niko nije mogao goniti za dug.6 S vremenom su uzajam ni odnosi Dubrovnika sa susjednim zem ljam a u pitanju izbjeglica doveli do naela reciprociteta koje se u kasnijem
razdoblju povijesti Dubrovake republike sve ee upotrebljavalo.
6 Cons, rog., sv. 10, str. 70 (31. I 1447. god. O dluka Dub. se n ata o
p r im a n ju i b o ra v lje n ju bjegunaca pred dukatnicima u Dubrovnik); Isto,
sv. 6, str. 172, 199, 243 (1438. god.); I s to , sv. 7, str. 263 (29. 4. 1441. god.); Isto,
sv. 14. str. 12, 49, 86, 88, 90 (25. 1. 1454. god. devetog fe b ru a ra iste godine
don ijeta je odluka o zatiti grada od izgladnjelih); Cons, maius, sv. 10, str. 7
(24. 2. 1453. god. O dluka o p o v r a tk u dunika Dubrovana); Lj. Stojanovi, S ta re srp sk e povelje i pisma, knj. I, sv. 1, Beograd 1929. god., str. 249,
250; S. irkovi, Herceg S tjepa n Vuki-Kosaa i njegovo doba. SAN., knj.
48, Beograd 1964. god., str. 82, 96, 103, 104, 206; F. K e ste ra n e k, Pravo pomilovanja i u s tu p a n ja toga prav a g ra a n im a u Republici dubrovakoj, Vijesnik
za arheologiju i h is to riju dalm atinsku, sv. 52, Split 1949. god.

142

Sve oblasti oko Dubrovnika dospjele su pod nep o sre d n u tu rsk u

vlast u periodu od 1463. do 1482. god. Iz tog razloga Dubrovani
nisu smjeli da p re m a turskim protivnicim a zauzim aju stav koji bi
mogao da izazove negodovanje Forte ili okolnih sandak-begova i vojvoda. Njihovo o d bijanje da d a ju u Dubrovniku sklonite pojedinim
turskim protivnicim a nije rije d ak sluaj, budui da su Dubrovani
nastojali da ne uine neto s u p ro tn o svojoj privrenosti sultanu.
Meutim, i pored toga mnogi su se sporovi pojavljivali izmeu Du
brovnika i T urske zbog sk la n ja n ja turskih podanika na dubrovaki
teritorij. Dok je u do'oa naih srednjevjekovnih drava dubrovaka
viada mogla da energino b ran i ne samo intercse D ubrovana kao
cjeline, ve i svakog pojedinca, sada je m orala da strogo pazi i otro
istupa protiv svakog p o stupka pojedinca koji bi m ogao da izazove
turske vlasti. U ugovorim a s P o rto m pitanje bjegunaca i davanje
azila u Dubrovniku nije bilo rjeavano. Poto su ve decenijam a
sklanjali stanovnitvo iz zalea koje je bjealo p red Turcim a, a onda
i sa turskog tcritorija, Dubrovani to p itanje nisu ni spom injali lead
su sa Portom ureivaii m eusobne odnose, a sultana, osim visine
haraa, druge obaveze nisu zanimale. Dubrovani su se u to vrijem e
pozivali i drali uvrijeenog naela po kojem nitko nije im ao pravo
da trai izbjeglice u Dubrovniku, ukoliko je p roao ro k od jedne
godine njihovog boravka na dubrovakom teritoriju. Poto izmeu
Dubrovake republike i Turske u pravilu nije bilo utvreno nikakovo naelo o vraanju izbjeglica, sluile su se susjedne subae
silom i otim ale odbjegle osobe, a Dubrovani su odgovarali zarobljavanjem njihovih podanika, koje su onda zamjenjivali. K a d a je
kraje m 1469. god. subaa Popova traio tri porodice naseljenc u
Trstenom i Mrevu, Senat m u ih nije izruio ve sam o naredio da
se one p r o tje ra ju sa dubrovakog teritorija. Da bi se izbjegli dalji
sukobi, poetkom 1470. god. dubrovaki je Senat ovlastio kneza i
Malo vijee da pred u z m u m jere kako bi se rijeilo p ita n je o tim an ja
stranih ljudi na p o d ru ju R epublike od strane susjednih subaa.7
Sreivanjem m eusobnih odnosa sukobi oko bjegunaca postojali
su sve rijei. Iako su Dubrovani uvjek naglaavali da je njihov
grad i R epublika slobodno p o d ru je i da svatko moe slobodno doi
i poi, oni su predavali Turcim a sve izbjeglice koje su posebno
traene od tu rsk ih vlasti zbog poinjenog tekog krivinog djela
ubistva, teke kra e i slino, a nisu davali utoite ni onim tur7 Cons, rog., sv. 19, st. 285 (26. 9. 1467. god. Knez i Malo vijee dob ija ju ovlatenje od Senata u vezi izbjeglice koji je uhvaen od trebinjskog
subae); Isto, sv. 20, str. 215, 221 (17. 12. 1469. god. S en at odluuje da se
vrate treb in jsk o m subai ljudi koji se nalaze u r u k a m a konavoskog kneza
i da se zam jene sa D ubrovanim a koji se nalaze kod subae. P oetkom 1470.
god. S enat o d re u je d a se p o duzm u m je r e u vezi str a n a c a koje susjedne
subae h vataju na d ub ro vakom teritoriju); Isto, sv. 24, str. 163 (3. 7. 1483.
god. Ne usvaja se prijedlog da se 6 ljudi iz Popova polja, koji se nalaze na
Lopudu, izrue Turcima); I. Boii, D ubrovnik i T urska u 14. i 15. veku, SAN.,
Beograd 1952. god., str. 243, 244, 340.

143

skim podanicim a koji su bili nekom e duni, traei od njih p rije

svega da isplate svoj dug.8
K ontrolu nad ulazom stra n ih ljudi u D ubrovnik vrili su posebni slubenici, takozvani kacamorti, birani m e u vlastelom,
a bilo ih je pet. Oni nisu dozvoljavali nikom e da ue u Dubrovnik
dok ne ustanove odakle dotina osoba dolazi i da li dolazi iz zaraenih ili zdravih krajeva. Ako bi se utvrdilo da dolazi iz zdravog
kraja, dala bi joj se dozvola da slobodno ue u Dubrovnik, a ako
bi bila iz zaraenog podruja, slaia se dotina, p rije igradnje karantene na Ploama, da m jesec dana provede u izolaciji na nekom
odredenom m jestu. Na taj su nain Dubrovani, p ored zdravstvene
kontrole, imali uvid i u pristizanje svih ljudi na p o d ruje Dubrovake Republike, pa tako i izbjeglica koje su traiie azii u Dubrov
niku. Budui da je teritorij Dubrovake Republike bio za svakog
najsigurnije i najpouzdanije sklonite, je r onaj koji je stanovao
na dubrovakom p o d ru ju nije m orao da se boji ni nasilja ni nepravde, ivio je u sigurnosti bez opasnosti za svoju glavu i imovinu,
nastala je kod Slavena izreka: Kada zee kojega lovci gone trai
sigurno m jesto, ide u Dubrovnik.9
Od m nogobrojnih izbjeglica koje su od druge polovine 14.
stoljea dolazile u Dubrovnik nekim a je bilo dozvoljeno od strane
dubrovake vlade da se stalno nastane na p o d ru ju Dubrovake
Republike i da vrem enom p o stanu njezini podanici. Dubrovani su
p rije svega izbjegavali da p rim a ju za svoje podanike osobe koje
su oekivale da se u Dubrovniku obogate, ve su prim ali preteno
one osobe koje su mogle da sa sobom donesu odredeni kapital.
To su bili veinom ljudi iz un u tra n jo sti koji su po balkanskim
trgovima ve stekli bogatstvo i koji su pred tu rs k o m opasnou
nastojali da se sm jest e u sigurnom gradu, u Dubrovniku koji im je
obeavao da ljn je bogadenje. Kao p rim je r navodim o obitelj Lali,
8 Lj. Stojanovi, S tare srp sk e povelje i pism a, knj. I, sv. 2, Beograd
1934. god., str. 323, 363, 520 (18. 10. 1497. god. S ultan Bajazit II ja vlja da
se njegov novski em in tui da mnogi njegovi podanici bjee na dubrovako
zem ljite i n a r e u je da v rate svakog koji se nalazi u em inovom spisku.
Odgovor D ubrovana od 3. 10. 1498. god. Godina 1486. S k en d er paa trai
od D ubrovana da m u p re d a ju M. Kosia da m u sudi vrhbo sansk i kadija);
J. Radoni, D ubrov ak a ak ta i povelja, knj. 1, sv. 2, Beograd 1934. god., str.
632 (15. 5. 1459. god. O dredbe n a puljskog k r a lja F e rd inanda I).
9 F. de Diversis, Opis D ubrovnika (s latinskog preveo prof. d r I. Boi),
as. Dubronik, D ubrovnik 1973. god., str. 39, 42, 66 (Ovaj je a u to r ivio u
Dubrovniku od 1434 1441. god., pa izmeu ostalog u svom djelu navodi;
iako su D ubrovani prim ali razne izbjeglice na svom pod ru ju , oni su vodili
strogu k o n tro lu nad izbjeglicama ne elei da se njihov grad nazove utoitem ili piljom razbojnika, ve k u om pravde i izvorom pravinosti);
J. Tadi, H isto rija n a ro d a Jugoslavije I dio, Zagreb 1953. god., str. 639 (Tako
su se na p r im je r bili sklonili u D ubrovnik tokom XV st. despot Gj. Brankovi 1440. god., dvije posljednje bosanske kraljice K a ta r in a i Jelena 1463. god.,
kao i dva hercegova sina Vlatko i Vladislav kad su im Turci preoteli zadnje
osta tk e Hercegovine).

144

porijeklom iz Bosne, iji su ianovi postali plemii (kneevi) krajem 14. stoljea. Doselivi se u D ubrovnik ova se obitelj sm jestila
na otok Lopud, a jedan njezin lan, Frano Lali, iselio se u 17. stoljeu u Beograd gdje se obogatio trgovinom i kasnije ponovo vratio
i nastanio u Dubrovniku. Njegov sin Ivan, koji je u D ubrovniku bio
lan bratovtine Antunina, otac je T ra ja n a i K rista Lalia koji su
se iselili u Veneciju poetkom 18. stoljea, bavei se tam o preteno trgovinom. 1 p ored steenog bogatstva, T ra ja n se brinuo u
Veneciji o raznim poslovim a Republike, poev od 1725. god., stekavi za vrijem e od skoro 50 godina m noga p riznanja dubrovake
vlade za m u d ro i vjeto voenje povjerenih m u poslova i izvrenih
zadataka.10
Dubrovaka je vlada uvijek vodila rauna o p rije m u novih
podanika graana, pa je svojim propisim a odreivala pravce
kojim se taj proces imao odvijati, postavljajui odreene kriterije,
te propisujui razne p o stu p k e prijem a. Dajui pojedincim a dubrovako podanstvo, vlada je u Dubrovniku nastojala da te osobe vre vee za interese grada, je r su to uglavnom bili imuni ljudi,
okretni trgovci ili vjeti zanatlije, za koje je sticanje g raanstva
znailo m ogunost da se koriste svim onim pogodnostim a koje je
vlada osiguravala svojim podanicim a. Za m alu D ubrovaku Republiku p itanje izbjeglica i njihovo p rim a n je u dubrovako podanstvo
bilo je od ivotne vanosti, j e r je od njegovog pravilnog usklaivanja zavisila i sam a sigurnost Republike.
Prve zakonske odredbe o dodjeljivanju graanstva, odnosno
podanstva, a m edu n jim a i izbjeglica, sreemo u drugoj polovini
14. stoljea, u vrijem e kad se Dubrovnik oslobodio mletalce vrhovne vlasti. Zakonskom od red b o m donijetom 1449. god. znatno je
oteano osobam a iz balkanskog zaleda da stiu dubrovako p o d a n
stvo. T o je bilo doba uvrivanja Turaka na Balkanu, kad je ondanja spoljnopolitika situacija zahtjevala izvjesnu obazrivost u
pogledu p rije m a novih podanika. P rom jenom ovog politikog stanja,
k ra je m 15. i poetkom 16. stoljea, olakano je ponovo sticanje
dubrovakog podanstva stanovnicim a iz zalea, pod odreenim uslovima. Trailo se da stra n a c due vrem ena ivi u Dubrovniku, zatim
da ivi sa svojom porodicom , kao i da po m ogunosti dade novanu
garanciju ili kupi nepokretno im anje na p o d ru ju Dubrovake Re
publike. O p rije m u nekog stranca za podanika Republike rasprav10 I. B oii, E k o no m sk i i dru tv en i razvitak D ubrovnika u 14. i 15. veku,
Isto rijsk i glasnik, br. 1, B eograd 1949. god., str. 2161; /. M anken, Dubrovaki p a tric ija t u 14. veku, SAN., O djeljenje d rutv enih nauka, knj. 36, Beo
grad 1960. god., 7981 (Autorica razlikuje dvije vrste doseljenika; jed ni su
hab itato re s, koji nisu stekli d ub rov ak o graanstvo, a drugi su novograani,
tj. oni doseijenici koji su stekli dub. g raa n stvo poto su due v rije m e ivjeli u D ubrovniku kao h ab itato re s. Dalji elem enat stanovnitva inili su
salarijati, tj. stru n jac i koje je plaala opina. To su bili lijenici, kancelari,
n o ta ri i drugi); I. Miti, T ra ja n Lali je d a n od zaslunih podanika Dubrovake Republike, as. Dubrovaki horizonti, br. 16/17, Zagreb 1977. god.

10 T r j b u n i a

145

ljalo se na tem elju podnesene m olbe u nadlenom vijeu, obino

Senatu. Poto je bilo odlueno da se m olba prihvati, slijedila je
obavezna zakletva p red knezom i Malim vijeem i uruenje povelje kojom je potvrivan prijem stranca za dubrovakog podan ik a.u Spom enuti nain i Uvjeti sticanja dubrovakog podanstva
zadrao se, u osnovnim naelima, n e p ro m jen je n sve do ukinua
Dubrovake Republike.
Ope ekonom sko p ro p ad a n je k ra jc m 16. i u prvoj polovini
17. stoljea iuveliko je sm anjilo dolazak izbjeglica iz susjednih zem a lja n a po d ru je D ubrovake Republike. M edutim, od m ah iza velikog p o tresa iz 1667. god., koji je teko pogodio Dubrovnik, dubrovaka je vlada nudila razne o ''ice strancim a, kako financijske
tako i u pogledu sticanja dra- m stva, nastojei da na taj nain
privue u Dubrovnik to vise stra n ih zanatlija (klesara, tesara, zidara i sl.), koje je trebala za obnovu poruenog grada, kao i raznih
osoba iz susjednih zem alja radi poveanja b ro ja domaeg stanovnitva. Time je postepeno obnovljen priiiv stranaca i izbjeglica u
Dubrovnik i to ne sam o neposredno iza p o tresa ve i tokom 18.
stoljea, naroito u drugoj polovini tog stoljea, za vrijem e velikog
uspona dubrovake p o m orske trgovine po Mediteranu, kad je nagli
ekonom ski pro sp e rite t Dubrovake Republike privukao b ro jn e izbjeglice na njezin teritorij.
Tokom 18. stoljea nalazimo na terito riju Dubrovake Repu
blike mnogo m an je izbjeglica iz balkanskih zemalja koje su se
nalazile pod tu rsk o m dom inacijom je r vise nije bilo onog m asovnog
b jeanja p red Turcim a kao u ranijim stoljeima. Sa tog je p o d ru ja
sada bjealo preko granice mnogo m an je osoba i iz razloga to je
licima m uslim anske vjere bio onemoguen stalan boravak, useljenje u D ubrovnik i sticanje podanstva, pa su najvei dio bjegunaca
iz T urske sainjavali katolici koji su bjeali p red Turcim a. Veze
D ubrovnika sa njegovim neposrednim zaledem bile su i u ovo
doba, kao i ranije, ive i vrlo aktivne, ali turske vlasti n isu imale
pravo da na dubrovakom terito riju vre jurisdikciju. T urski je kadija m ogao samo na tem elju poziva D ubrovana doi u Dubrovnik
i suditi u sluaju spora izmeu turskih i dubrovakih podanika,
je r se u naelu Dubrovanim a, kao i turskim podanicim a ka d su
a Ref., sv. 30, str. 10 (10. 3. 1395. god.); Isto, sv. 30, str. 57 (24. 3. 1397.
god.); L iber v irid is, 428, str. 264, 265 (12. mj. 1452. god.); Acta cons, maius,
9, str. 44 (20. 6. 1449. god.); J. M ijukovi, D odjeljivanje dubrovakog graanstva u s r e d n je m veku, Glas SAN-a, knj. 9, Beograd 1961. god., str. 89, 90,
9297, 102 126 (U prvoj polovini 14. st. pojedinci su p rim a n i za grad a n e
p u te m u sta lje nog obiaja. Malo je vijee tada bilo nadleno za p rije m s tr a
naca za graane, obino na zahtjev molioca i kasn ije zakletve. Z akonske odred b e iz god. 1364, 1395. i 1449. god. u tv r u ju nain p r im a n ja s tr a n a c a u
dub. graanstvo); J. Tadi, Jevreji u D ubrovniku do polovine 17. stoljea,
Saraje v o 1937. god., str. 10, 13, 7281, 361399 (E konom ski su razlozi uticali
na Je v re je da do u u D ubrovnik pa su oni to k o m vrem en a u p riv re d n o m
ivotu svoje nove dom ovine odigrali znaajnu ulogu).

146

n a terito riju Durbovalce Republike, sudilo po dubrovakim zakonima. Meu arhivskim d o k u m en tim a nalazimo, m eutim , vise pod a ta k a koji govore da dubrovaki podanici, koji pobjegnu na tursko p o d ru je radi duga, m o ra ju biti vraeni na traenje dubrovakih vlasti, p a su tako isto po naelu reciprociteta postupali i Dubrovani sa odbjeglim tu rsk im dunicima. D ubrovaka vlada nije
dozvoljavala da se bosanskohercegovaki m uslim ani nasele na podruje Republike, ali je izbjeglice katolike vjere, koje su bjeale
pred tu rsk o m samovoljom , p rim a la u svoju sredinu, dime je zapravo odredila koje se izbjeglice sa turskog p o d ru cja m ogu privrem eno ili stalno sklanjati na njezin teritorij.12
U cilju voenja kontrole o prilivu raznih izbjeglica n a svom
p odruju Dubrovaki senat je form irao sredinom 18. stoljea poseban ured za strance nazvan Magistrato sopra i fuorestieri koji
su sainjavala tri senatora izabrana na godinu dana. Ovi su senatori
biii duni da svakog m jeseca podnose Dubrovakom senatu izvjetaj o tome kojim je izbjeglicama dato utoite u D ubrovniku, koji
su vraeni u svoju domovinu, a koje su izbjeglice, kao nepoeljne,
protjerane, odnosno upuene u druge zemlje. Trokove izdravanja
izbjeglica isplaivala je, na teret dravne blagajne, dubrovaka
vlada koja se ujedno brinula i za njihov sm jetaj, pa je jedan dio
bjegunaca zatvarala u tvravu Bokar, a sve nepoeljne izbjeglice,
koje su imale biti p ro tje ra n e sa dubrovakog podruja, n a otok
Daksu.13
Svi brodovi pod tu rsk o m zastavom, kao i putnici Turci,
m uslim anske vjere, koji su dolazili u Dubrovnik kopnenim ili morskim putem , biii su duni da priznaju svog oficira (emina), koji
je u ime sultana iz Carigrada stalno boravio u Dubrovniku, za svog
konzula. On je bio duan ne samo da naplauje novane obaveze,
12 Cons, rog., sv. 168, str. 123 (12. 11. 1754. god.); I s to , sv. 168, str. 131,
134 (29. 11. 1754. god. O dluka S en ata da se prihvati m olba Albanca J. Mida
i A. Remani i da im se dozvoli dalji boravak u Dubrovniku); Isto, sv. 170,
str. 51, 66, 76 (Odluka S enata iz 1752. i 1757. god. da Albanci L. Radovani,
N. Tupi i G. Mido n a p u s te d u bro va k i teritorij); Isto, sv. 170, str. 76 (27. 1.
1757. god.); Isto, sv. 171, str. 199, 200 (10. 4. 1759. god.); Isto, sv. 176, str. 84
(Odluka S en ata od 4. 3. 1765. god. da stra n a c J. Vladagni napusti u odreden o m roku dub. teritorij); H. Kapidi, Veze D ubrovnika i H ercegovine u 18.
veku, K ale ndar Gajret, S arajev o 1939. god., str. 85110; F. Efendi, Dragom ani i k ancelarija tu rsk a u Dubrovniku, K alen dar Gajret 1940. god., str.
163; V. Vinaver, D ubrovnik i T u rs k a u 18. veku, Beograd 1960. god., str. 128,
154 (bilj. 127).
13 Cons, rog., sv. 194, str. 152, 179 (Zakljukom dub. S enata od 14. 12.
1786. god. bilo je odreeno da se p r o tje ra ju sa dub. te rito rija svi stranci bez
zanim anja); Isto, sv. 195, str. 95, 114 (Senat je 23. 7. 1787. god. im enovao tri
S en ato ra koji su biii zadueni da se brinu o s tran c im a u Dubrovniku); Lett,
di Ponente, sv. 120, str. 83 (Pismo upueno sredinom 1787. god. generalnom
prov id u ru u K o to r u vezi pla a nja trokova za u zd ravanje u zatvoru vojnih
bjegunaca); Isto, sv. 124, str. 2 (1. 7. 1789. god. pism o upueno m letak im
vlastim a u vezi vojnog bjegunca G. Lepeck-a); Isto, sv. 126, str. 91.

io-

147

odnosno porez od tu rsk ih podanika na p o d ru ju Dubrovake Re

publike, ve da, kao i konzuli drugih zemalja, pomae i titi sve
njihove interese. Turski podanici grkopravoslavne ili katolike
vjere, koji bi dolazili u Dubrovnik sam o za krae vrijeme, m orali
su takoer, priznavati turskog oficira kao svog konzula u Dubrov
niku. Ukoliko bi se ti turski podanici odobrenjem vlasti, n a osnovu
privilegija koje je P o rta dala Dubrovakoj Republici, zadrali due
vrijem e na dubrovakom podruju, potpadali su u p otpunosti pod
nadlenost upravnih i sudskih organa u Dubrovniku. Poslije prebivanja, odnosno stanovanja u D ubrovniku dulje od deset godina,
ti bi Turci postali dubrovacki podanici.14
Na k r a ju je p otrebno naglasiti da je dolazak izbjeglica iz okolnih zem alja n a dubrovako podruje ovisio u prvom red u o politikom i ekonom skom s ta n ju u tim zem ljam a, a zatim i o privrednom s ta n ju u sam om Dubrovniku. Zato najvei broj raznih izbje
glica nalazimo u Dubrovniku ba u doba najveih politikih previra n ja i time skopanog nesigurnog ekonom skog stanja u balkanskim zemljam a, kao i u doba kad su sredene privredne prilike i
pro sp e rite t na p o d ru ju Dubrovake Republike privukle mnoge
strance da se p o k uaju obogatiti. Mnogo je znanih i neznanih bje
gunaca zatrailo, tokom 450 godina dubrovake sam ostalnosti, utoite u Dubrovniku, ali obazriva dubrovaka vlada nije vodila neku
posebnu evidenciju o njim a. Iz tog razloga nalazimo sam o neke
skrom ne p odatke m ed u arhivskim d o k u m en tim a o boravku raznih
izbjeglica na p o d ru ju Dubrovake Republike. Oni su preteno
bili nai ljudi iz susjednih zemalja, zatim obini turski podanici,
ali ne turski velikai, zatim Mleani, Talijani i u m an je m bro ju
turski zarobljenici iz Austrije i N jem ake. U svakom sluaju najvei je broj izbjeglica traio utoite u Dubrovniku za vrijem e prod iran ja T uraka na Balkan, krajem 14. i poetkom 15. stoljea. U
kasnijim vrem enim a dolazile su izbjeglice u veem ili m an je m b r o ju
u Dubrovnik, iz opravdanih ili neopravdanih razloga, tako da se
tokom druge polovine 18. stoljea njihov broj kretao otprilike od
300 do 400 bjegunaca godinje.
U Dubrovniku, kao i u ostalim evropskim zemljama, poznate
su dvije kategorije izbjeglica. U prvom su redu to ekonom ske iz
bjeglice koje su radi loeg privrednog s ta n ja u svojim zemljam a,
zbog dolaska Turaka, gladi i slinog, u velikom b ro ju naputale
14 Cons, rog., sv. 188, str. 146 (1780. god. Izd avanja u v je re n ja o dravljan stvu, tzv. Patente di Nationality); Isto, sv. 190, str. 167 (Zakljuak Sen a ta iz 1782. god. da se popiu svi Jevreji koji su dosli u Dubrovnik poslije
1755. god., te da ne sm iju ivjeti zajedno u istoj kui kranin i Jevrejin,
kao i da k ra n k a m la a od 50 godina ne sm ije sluiti u Jevreja); Lett, di Ponente, sv. 83, str. 9395 (Pismo od 18. 11. 1766. god. upueno od s tra n e dub.
vlade f ra n cu sk o m k r a iju i vladi u pogledu poloaja fran cuskih p o d an ik a u
Dubrovniku); 1. Sindik, Dubrovnik i okolica, SAN., Beograd 1926. god., str.
6678 (Uticaj dub. vlade na useljavanje).

148

svoje ognjite i traile utoite u drugim zemljama. Mnogi od ovih

iz.bjegliea, kao vrsni obrtnici i trgovci, zadrali su se, dozvolom
dubrovakih vlasti, u Dubrovniku. U drugu g rupu sp a d aju zapravo
sve one izbjeglice koje su kao krivini, vojni i politiki bjegunci
pobjegli iz svoje zemlje da bi izbjegle progon dom aih vlasti. Te
je izbjeglice dubrovaka vlada u m a n je m b ro ju zadravala na
svom terito riju i davala azil, te ih je veinom slala u druge zemlje
ili vraala na traenje dom aih vlasti, tem eljem reciprociteta, u
zemlje odakle su pobjegli.
U dravi sa relativno m alim b ro je m stanovnitva, kakva je
bila Dubrovaka Republika, m orala je vlada u Dubrovniku neprekidno i sa velikom panjom da p rati priliv stanovnitva iz drugih
zem alja j e r bi suvie veliki broj Ijudi iz odreene oblasti m ogao da
p red sta v lja znaajnu opasnost i za same Dubrovane. Iz tog je razloga u Dubrovniku, u smislu opeg poloaja i prilika u Dubrovakoj Republici, tokom stoljea bio tano odreen pravni poloaj
stranaca, uvjeti i nain sticanja dravljanstva. P ostojanje Dubrovnika kao nezavisne drave omoguilo je m nogim osobam a iz zalea da zatrae utoitc na p o d ru ju Dubrovake Republike kako bi
sc sklonili od progona dom aih vlasti. Mnoge od tih osoba nastanile su se dozvolom dubrovake vlade na teritorij D ubrovnika i s
vrem enom postale njegovi podanici, dok su ostale izbjeglice, koje
nisu mogle iz odreenih razloga da ostanu u Dubrovniku, a niti
su vraene u zemlju odakle su pobjegle, bile upuene u druge
zemlje, gdje su se konano sklonile. Time je Dubrovnik kao samostalna republika na B alkanu odigrao veom a znaajnu ulogu za sve
osobe iz susjednih krajeva, koje su iz bilo kojih razloga n a p utale
svoju zemlj da bi nale utiite u tuini.

Zu s a m m en f a s s u n g
UBER FLUCHTLINGE AUS DEM HINTERLAND IM GEBIET
DER REPUBLIK DUBROVNIK
D r I lija M ITI
Das Einvvandern von Fliichtlingen aus dem H inte rland auf das Dubrovniker Gebiet h angte in e r s te r Linie von der politischen un d w irtsch a ftlic h en
Lage in diesen L ande rn ab und vveiters von d e r w irtschaftlich en Lage in
D ubrovnik selbst. Deshalb finden w ir die grosste Zahl verschiedener Fliichtiinge in D ubrovnik gerade in d e r Zeit gro sste r politischer G aru ng u n d d er
d am it verbund enen unsicheren Lage in d e r B alkanlandern, wie auch in d e r
Zeit als geordnete vvirtschaftliche V erhaltnisse und W ohlstand im R a u m
d e r Republik D ubrovnik viele ITem de anzogen, um zu versuchen, sich in
D u brovnik zu bereichern.
Viele b e k a n n te und u n b e k a n n te Fluchtlinge suc hten im L auf d e r 450
J a h re d a u e rn d c n D ubrovn iker Unabhangigkeit Zuflucht in Dubrovnik, a b e r
die b e d a ch te D ubrovn iker Regierung liihrte iiber sie keine b esondere Evidenz.

149

Deshalb finden w ir n u r einige bescheidene Angaben im Archiv iiber den

A ufenthalt versc hiede ner Fliichtlinge im R a u m d e r R epublik Dubrovnik. Auf
jc d e n Fall su c h te die grosste Zahl d e r Fliichtlinge Z uflucht in d e r Zeit des
E indringens der T u rk e n auf den B alkan, E n d e des 14. u n d zu B eginn des 15.
Jhs. In sp a te re n Zeiten kam en Fliichtlinge in g ro sserer und k le in e re r Zahl
aus b erechtigten o d e r u n g e re c h tfe rtig te n G riinden nac h D ubrovnik, so dass
es sich in d e r 2. H alfte des 18. Jhs. um ca. 300 400 Fliichtlinge jahrlich
handelte. I n D ubrovnik wie auch in an d e ren eu ro p a isch e n S ta a te n sind
zwei Arten von Fliichtlingen bekannt. An e r s te r Stelle ste hen Fliichtlinge aus
w irtscha ftlic hen Griinden, die wegen d e r schlechten w irtsc h a ftlic h e n Lage
in ih ren Landern in g rosser Zahl ihre H e im a t verliessen u nd Z uflucht in
a n d e re n L and ern suchten. Viele dieser Fliichtlinge, wie fahige H a n d w e rk e r
un d K aufleute hielten sich m it E rlau b n is d e r D ubrovniker Regierung in
D ubrovn ik auf und w u rd e n sp a te r D u b rov niker U ntertanen, w ah ren d andere
in verschiedene an d e re L an d e r w eitergeleitet w urden. Der zweiten G ruppe
gehoren alle D eserteure, politische und Fliitischtlinge a u f G ru n d von strafbaren T aten an, die auf diese Weise d e r Verfolgung ih rer R egierung entgehen
wollten. Diese Fliichtlinge behielt die D ubrovniker Regierung in kleinerer
Zahl u nd gab ih n e n Asyl, ab e r h auptsac hlic h sa n d te sie sie in a n d e re L andern
o d e r sie m u ssten auf Verlangen ih r e r Obrigkeit auf G rund wechselseitiger
Beziehungen zuriickkehren.
Da D ubrovnik ein un ab h a n g ig e r S ta a t war, w a r vielen P ersonen aus
d e m H inte rland d e r A ufenthalt in d e r R epublik D ubrovnik moglich. So
spielte Dubrovnik eine se h r bede ute nde Rolle fiir alle P ersonen aus den
ben a ch b a rten B alkangebieten, die aus gleich w elchen G riinden ih r H eim at
verlassen haben, u m Zuflucht in d e r F re m d e zu finden.

ISO

Dr enana BU TURO VI

NEKE O S O B E N O S T I H E R C E G O V A K O -C R N O G O R S K O G
O B L IK A EPSKE PJESME
Bavei se terenskim istraivanjim a n a ro d n ih epskih p jesa m a
u Bosni i Hercegovini, koja pred sta v ljaju znaajan dio sloenih prouavanja nae epske narodne tradicije u cjelini, uoila sam da pjesme crnogorsko-hercegovakog oblika ive i u nae dane m eu srpskim i m uslim anskim stanovnitvom . U ovom ra d u govoriu o nekim osobenostim a tih pjesa m a hercegovakih S rb a i Muslimana,
osobenostim a koje doprinose upoznavanju k a ra k teristik a ovog tipa
pjesam a kao cjeline na itavoj regiji na kojoj se pojavljuju. Pom enute pjesme, m eu kojim a su zanimljiv m ate rija l za analizu
pjesm e koje sam sam a zabiljeila, doprinose sveobuhvatnijem osvjetljivanju ovoga tipa epske naro d n e pjesme. Dalja istraivanja
u ovom pravcu pruie jo sigurnije podatke na tem elju k ojih e
se govoriti o m je s tu toga tipa u razvoju n a rodne epike kod junoslovenskih naroda, a na taj nain pribliiemo se sigurnijim postavkam a i o njegovoj genezi.
0 geografskoj rasp ro stra n je n o sti hrianskog crnogorsko-hercegovakog tipa i oblika epske pjesm e n a jiscrpnije je govorio Ra
doslav Medenica. Medenica je istakao da su pjesm e, za koje mi
ovdje upotrebljavam o term in hercegovako-crnogorski oblik, nastale
i egzistirale u najtipinijoj i n a jk a rak te risti n ijo j, ldasinoj zoni
dinarskog patrijarhaliteta, u crnogorsko-hercegovakoj planinskoj
oblasti, u predjelim a visokih stjenovitih brda, uvala, vrtaa, krapina, kam e n itih p a d in a i ponornica.1 Zona ra s p ro s tira n ja ovih pje1 R ado sav Medenica, N aa n a ro d n a epika i njeni tvorci CetinjeBeograd
1975, str. 5. T re b a im ati u vidu i nezaobilaziva za paanja o k a r a k te r u
crnogoske poezije P. A. R o vin sko g (vidi: B. Putilov, P. A. Rovinski, Sobiratel',
izdatel' i isledovatel eposa Junih Slavjan. Oerki istorji, .ruskoj etnografii,
folkloristiki i antropologii. A kadem ija n auk SSSR. T rudy I n s titu ta etnografii
im. N. N. M ikluno Maklaja. N ova serija. T om 104. Leningrad 1977, str.
145157).

151

sam a je oblast stare Crne Gore (nahije: katunska, rijeka, crm nika,
Ijeanska), Boka, Brda, dijelovi stare Hercegovine koji su u doba
O sm anske carevine bili sastavni dio Bosanskog paaluka, te, prem a
Medenici, uski dio istone Hercegovine na liniji Gacko Nevesinje
Trebinje.
Istraivanjim a na tere n u utverdila sam ra s p ro s tra n je n o s t ovo
ga tipa po itavoj istonoj Hercegovini, m eu S rbim a i Muslimanima, njegovu dosta estu pojavu u foanskom podruju, te vidne
tragove u tradiciji hercegovakih i crnogorskih doseljenika u srednjoj Bosni.2
Isto tako i m uslim anska verzija crnogorsko-hercegovakog tipa
epske p jesm e prelazi granice ue regije istone Hercegovine.3 Dosadanji istraivai naznaili su granice njegovog rasp ro stira n ja,
ali ih n isu utvrdili. Sve pjesm e ovoga tipa H orm annovog cjelokupnog zbornika zabiljeene su u Gacku, Nevesinju, Foci i Sarajevu.4
Po popisu M urkovih fonogram a moemo konstatovati da je on tridesetih godina snimio tekstove pjesa m a ovoga tipa u Kalinoviku,
Ustikolini, Foi, Orahovcu (kod Prijepolja) i Plavu.5 Ove m uslim anske pjesm e n a jb ro jn ije su u zbornicim a Andrije Luburia, a s podruja su istone Hercegovine i Crne Gore.6 U toku terenskih istraivanja ove sam pjesm e zabiljeila na p o d ru ju Gacka, u k ra je
vima oko Bilee,7 u selima oko Foe,8 te u okolini Trnova u srednjoj
2 Iz istog a s p ek ta je posebno in te re sa n tn a zbirka Mile Obradovia s k r a ja
19. vijeka (Zbornik Mile O bradovia, uitelja u Travniku. B osanske pjesme,
n a r o d n e junake. O dbor za n a ro d n i ivot i obiaje JAZU, zbirka MH 13).
3 M atija M urko, Nekoliko zadaa u p ro u a v a n ju n a r o d n e epike. Prilozi
pro u a v a n ju n a r o d n e poezije. god. I, m a r t 1934, sv. 1, str. 23; Isti, T ra g o m
srp sko -hrvatske n a ro d n e epike, I, Zagreb 1951; enana Bnturovi, N aro d n e
p je sm e M uslim ana u Bosni i Hercegovini, S arajevo 1966, str. 225229; enana
B uturovi, E p sk a n a ro d n a tra d ic ija istone Hercegovine, Glasnik Zemaljskog m u z eja Bosne i Hercegovine, sv. E, X X III, S arajevo 1968, str. 77131.
4 enana B uturovi, S tu d ija o H orm anovoj zbirci m uslim a n sk ih narodnih pje sam a, S arajevo 1976, str. 150; Meu n a jra n ije poznate sa kup ljae m u
slim anskih p je sa m a s ovom te m atik o m sp ada V u k V revi Ju n a k e hercegovake p je sm e koje sam o S rb i tursko g zakona pjevaju. Skupio ih i na svijet
iznio Vuk Vrevi. Knjiga prva. Arhiv SANU (Srpska ak a d e m ija nau ka i urnetnosti), E tn o g ra fsk a zbirka 621.
5 M. M urko, T r a g o m . . . , knjiga II, popis fonogram a, str. 540555.
6 Zaostavtina Andrije Luburia. Arhiv SANU. E tn o g rafsk a zbirk a br.
355; Z birka A ndrije L uburia, Arhiv S rbije AL4, AL6, AL7, AL8,
AL9, AL10; Isto vrem eno kad i Andrija Luburi, zn a a ja n bro j m u slim a n
skih p je s a m a ovoga tipa zabiljeio je i am eriki n a u n ik M ilm an Parry.
Pregled epskih p je sam a jugoslovenskih M uslim ana u P arryjevoj zbirci objavljen je u knjizi: S erb o cro atian heroic songs collected by Milman Parry, edited
an d translate d by Albert Bates Lord, volume One. Novi Pazar. Englisch
T ranslation s, publisched by The S erbian Academy of Sciences. Cam b ridg e
and Belgrade 1954, str. 2145.
7 . B uturovi, E pska tradicija istone Hercegovine, str. 118.
s R ezultati rnojih te re n skih istraivanja u foanskom p od ru ju, k o ja su
izvrena u ju n u 1969. god., nisu jo objavljeni. Djelimino su koriteni u
knjizi Studija o H erm a nnovo j zbirci m u slim a nskih n a ro d n ih pjesam a (v.
str. 176).

152

Bosni.9 Prem a svemu, moemo prihvatiti Medeniinu tezu o oblasti

ra s p ro s tira n ja spo m e n u tih pjesam a, s napom enom da je u Hercegovini neto ira zona njihovog rasp ro stira n ja. Treba istai i njihovo
irenje u Bosnu s m igracijam a hercegovakog stanovnitva. Hercegovaki iseljenici u Turskoj u re p e rto a ru epskih pjesa m a iz svoje
stare dom ovine uvaju i pjesm e ovoga tipa.10 Muslimani iz Crne
Gore, koji su m igrirali u Bosnu, nesum njivo su dali svoj peat zabiljeenim v a rija n ta m a ovih pjesam a u Bosni. Moemo pretpostaviti
udio M uslimana Crnogoraca u nekim od ovih pjesam a u Hormannovom zborniku.
U dosadanjim raz m atran jim a epske poezije ista k n u t je crnogorsko-hercegovaki oblik i tip u okvirim a m uslim anske epske cjeline.11 H rianske pjesm e istog k a ra k te ra preteno se istiu po tematici i sadraju, te po nainu obrade kao lokalna poezija hroniarskog tipa i m laeg epskog sloja.12 Tom a Mareti ak su m n ja u njiepici Alois Schm aus je ukazao na sta rin u m uslim anske epske poe
zije ovog tipa i oblika junog m uslim anskog tipa kako on
naziva ovaj dio m uslim anske epike. Schm aus je, naime, postavio
tezu o histo rijsk o m razvitku i p reo b ra aju ovih pjesam a od krae
epske pjesm e hrianskog i junog m uslim anskog tipa do opirne
k rajin sk e pjesm e, predstavljajui iznesenu tezu kao vrlo vaan p ro
blem, znaajan ne samo za istoriju jugoslovenske epike nego i za
istoriju epike uopte.4 Meutim, Schm aus u svojoj studiji nije dokazao postavljenu tezu. T em atika p jesa m a crnogorsko-hercegovakog oblika, karakter klietiziranih fo rm i velikog broja ovih pjesama,
kao i vitalnost ovog oblika sa sv im njegovim specifinostim a
pretpostavljaju ozbiljno njegovu starinu. U ovom svjetlu nuno je
izvriti istraivanja te poezije kao cjeline.
Tem atika ove poezije je veoma bogata i raznovrsna, a lokalne
linosti, pa i dogaaji, daju joj specifina obiljeja. Razraene tem atsk e cjeline o sukobim a pojedinih plem ena proirene sukobim a
oko ispaa i p lijen je n ja stoke, u okviru iste konfesionalne grupe,
9 Istra iv an ja u okolici Trnova, zapoeta p r ije nekoliko godina, svpde
se u stva ri na s n im a n je cjelokupnog re p e rto a ra epskog pjevaa O m era Zagorca iz sela Gaj. Istra iv an ja su u toku. Zabiljeene su p jesm e ovoga tipa.
10 S kra e nu v a rija n tu p jesm e o bici na K rnovu zabiljeio je m eu boanskohercegovakim iseljenicima u T urskoj Alija N am etak. N arodn o stvaralatvo, god. X (1971), Beograd 37/38, str. 125 130.
11 M. M urko, Nekoliko zadaa u p r o u a v a n ju n a ro d n e epike; Alois S ch
m aus, S tu d ije o krajin sk o j epici. Poseban otisak iz 297. knjige R ada Jugo
slovenske ak a d e m ije znanosti i um je tn o sti, Zagreb 1953.
12 R. Medenica, Naa n a ro d n a epika i njeni tvorci; U citiranoj studiji
(pre th o d n a nap om en a) S ch m aus je istak a o da je Maximilian B rau n naroito do bro p ro tu m a io realistiki stil veine crnogorskih p je s a m a (str. 239).

hovo n arodno porijeklo, u njihovu vrijednost, pa ga ne interesuju

ni posebnosti ove poezije.13 U svojoj raspravi Studije o krajinskoj
13 T o m a Mareti, N aa n aro d n a epika, Beograd 1966, str. 2324.
14 A. Schm au s, Isto, str. 126.

nesum njivo su tem a tik a n a jsta rije g epskog sloja ovih p o d ru cja, kasnije razra en a i p o d sta k n u ta sukobim a m eu plem enim a razliitih konfesija. K oliko su sukobi m eu plem enim a biii osnova ovoga
tipa epske pjesm e p o k azuju m noge crnogorske pjesm e ovoga kruga,
kako n a jra n ijih zapisa, tako i zapisa n astalih u nae dane. Tako
pjesm a poznatog Vukovog sa ra d n ik a T odora Jakova P ipera Piperi
i Crnani slika sukob m eu bliskim i srodnim p lem enim a15. Uz
to, in te resa n tn e pjesm e s ovom tem atik o m i sam a sam zabiljeila.
Takva je P jesm a od Pipera k o ju m i je kazivao ezdesetogoinji
Savo aji iz udojevia kod T rebinja. Pjesm a o b ra u je m eusobne
zadjevice m eu crnogorskim plem enim a, gdje vlada poznati surovi
zakon pom irbe glava za glavu. P iperanin V uk je p rem a ovoj pjesmi, sa svojim P iperanim a pogubio cijelu p orodicu vojvode D rekala,
a potedio sam o dijete Lazara, p rih v a taju i ga kao najam nie
bega Lisiia. Lazar izrasta u osvetnika. N jegova osveta granii
istreb lje n je m svih nasljed n ik a V uka Piperanina. O sveta je surovo
zam iljena: L azar se eni jedinicom V uka Piperanina, k o ja m u rad a
sina, a on u b ija i enu i dijete, o d b ijaju i i m ajin u zakletvu na
m lijeko da se ne u p u ta u taj zloin:
Ou, m ajko, m lijek a m i tvoga,
m oglo bi m i edo n au d iti,
n ek od vraga ne o sta je tra g a ! 16
B rojne su jae klietizirane, m otivske pjesm e u okvirim a ovoga k ru
ga. N avodim o kao p rim je r tip pjesm e Aga od M eduna i Jovan Babovi.'1 T radicionalna shem a: gavran javlja zlokobm i vijest, tra jn o
je u tk an a u ovaj oblik epske pjesm e, pa se m oe govoriti o rnotivskim pjesm am a ovoga kruga, o letu gavranova i sl.
Za razliku od m uslim anskih pjesam a toga obiika, pjesm e hercegovakih S rb a snanije su se ouvale sve do u nae dane, pa su
njihove k a ra k te ristik e na tem elju savrem enih zapisa utoliko interesan tn ije, je r upravo tekstovi ovih pjesam a p ru a ju m ogunost
da se uoe po n a sta n k u tri njihove razliite grupe:
Prve su pjesm e o lokalnim ju nacim a i dogaajim a. Lokalizacija ide do tog stu p n ja da se, navodim o kao p rim je r, rnoe govoriti
o tzv. treb in jsk o m krugu, bilekom krugu, nevesinjskom , itd. Drugu g rupu ine pjesm e na ije su p jevanje i uobliavanje uticali i
pjcvai iz k rajev a u d aljen ijih od ueg zaviaja. Poseban p eat ovim
p jesm am a davali su pjevai iz krajev a koji su u doba osm anlijske
vladavine p rip a d a li bosanskom paaluku, a danas su u sastavu SR
Crne Gore.
Treu g ru p u cine pjesm e o crnogorskim junacim a.
15 S rpske n a r o d n e pjesme. Skupio ih i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi, Knjiga etvrta. Nolit B eograd (pj. br. 21).
16 . B utarovi, E pska n a ro d n a trad icija istone Hercegovine, str. 106.
17 Vuk, Isto, pj. br. 19.

154

Pjesm e prve grupe p re d sta v lja ju originalan doprinos hercegovakih S rba ovom obliku i tip u epske pjesm e. One svjedoe o
kreativnosti pjevaa, o razvijenosti i u o b rad i i u sadrini. V arijantska obiljeja p jesa m a ove grupe s jed n e stra n e p o tv r u ju vitaln ost stalnog epskog uobliavanja tra d icije na kojoj se zasnivaju
v jero d o sto jn e plem enske tradicije. Z anim ljiv je p rim je r p jesm a
S m r t brae Vitkovia, k o ju sam zabiljeila u Povri od Pavla Bajetia. V rijedno je istai da m eu vise p o stojeih v a rija n a ta ove p je s
m e jedino ova p jesm a porodicu V itkovia, u p ro lo sti veom a uglednu vlaku p orodicu iz donje H ercegovine, vezuje za Zasad u Trebinju, upravo kao to to ini i porodino p red a n je p o to m a k a ove
p o ro d ice .18 Istovrem eno, pjesm a im a k a ra k te r uoptene, h isto rijsk i
o d m aknute epske pjesm e. Veom a je zanim ljivo da upravo pjesm e
ovog ueg lokalnog kruga uvaju po zn atu shem u zakukala crna
kukavica (pjesm e o lokalnim ju n acim a, koje sam zabiljeila u okolini T rebinja, u Zupcim a i T rebinjskoj um i: Pogibija Asana Brakovia kazivaa Ja n k a Danilovia i Pogibija Brakovia Avda, te
antbaba u k o i trebinjski dizdar kazivaa P etra Baia).
U tradicionalnom okviru gavranovi obavjetavaju prenose
se sta re i nove poruke. U pjesm i Pogibija M aksim a Baevia, Pavla
B ajetia, u p om enutom okviru izreene su neo b jelo d an jen e optube
zbog pogibije istak n u to g u stan ik a M aksim a Baevia i strav in a istina o sm islu ivota: ivjeti za osvetu.
Pjesm e lokalnog znaaja po p o rijek lu , na koje su uticali i pjevai iz krajev a u d a lje n ijih od ueg zaviaja, svojom razvijenom form om i bogatom sadrinom uk azu ju n a razvojne faze kroz k o je je
prolazio ovaj oblik u cjelini.
Z ahvaljujui dobrim kazivaim a iz tre b in jsk e Povri, m i smo
ove pjesm e n a jb o lje p ratili na p rim je rim a kazivaa iz toga k raja.
Zanim ljivo je da su ove pjesm e obogaene linostim a iz u d aljen ijih
krajev a (Pjesm a o Kandiu Lazaru, Pejovi Batri obje pjesm e
zabiljeene po kazivanju Pavla B ajetia iz hercegovake Povri), a
po gledanjim a na ivotne tekoe izraz su sredine u kojoj kazivai
ive. One sadre p o ru k e o p o p u ta n jim a i od rican jim a da bi se lake
ivjelo. Ju n ak a etika, ovdje, na granici Crne Gore i B osanskog paaluka, rez u lta t je sistem a ivota koji je kroz itav sklop socijalnih
odnosa u n u ta r p a tija rh a ln e organizacije dik tirao specifinu organizaciju odbrane. Na taj nain shvaam o p o stu p ak staro g P etrovia
Pera koji p rim a sve zahtjeve treb in jsk o g dizdara Resulbegovia za
osloboenje iz tam nice Lazara K andia, pa i zahtjev da rtv u je vla
sti tu ker:
18 . B uturovi, N arod ne p jesm e u R ak iln u i Povri. GZM, ns, sv. E,
X X X II, 1977. (u tampi).

 u dati m oju erku Stanu,

za Lazara i njegovu glavu.
K ad Lazara danas izgubim o,
ko e uvat od T u rak a strau,
je r su blizu p u sti K orjenii,
p a e n am a d o d ijati Turci.
Iz istog asp ck ta vrlo je in te resa n tn a Pjesma o ohanu Vujau.
Tem a pjesm e je uhoenje h rian sk ih to rina i krvavi ob rau n s napadaom . Cilj u h o en ja je sm iljena otm ica iz koje rez u ltira enidba m uslim anskog ju n a k a s raladom C rnogorkom , hriankom .
T reu g rupu ine pjesm e o crnogorskim ju n acim a, karakterie ih realizam u oslikavanju akcija poznatih uskoka. To je posebno vidno u p jesm am a o B aju P ivljaninu koje sm o zabiljeili to
kom naih viegodinjih istraivanja na terenu istone H ercegovine
(u periodu od 1960. do 1977. god.). Akcije ovog poznatog crnogorskog ju n a k a u tim pjesm am a svedene su uglavnom na obina etovanja, a njegov lik u njim a je p rije svega surov i epski nedogra e n .19 Ovdje sp a d a ju i b ro jn e pjesm e koje etovanje p rik a z u ju i
o b ra u ju kao stalan oblik ivota u tom nem irnom vrem enu na ovim
nesigurnim po d ru jim a. Taj stav je veom a evidentno iskazan u pjesmi iz N evesinja N ikac od Rovina (pjesm u sam zabiljeila od Vlada
M aria iz B ra ta a u N evesinju), a on se posebno uoava k a d a p je s
m u uporedim o s njenom sta rijo m v arijan to m iz Pjevanije Sim e Milutinovia .20 O bje pjesm e govore o p lijen jen ju stoke, sam o s ta rija
v a rija n ta p rik a z u je N ikca od R ovina i njegovo d rutvo kao napadae n a m uslim anske torine, dok u pjesm i iz N evesinja tu ulogu
im aju nikiki graani koje predvodi Ja a r Babich U obje pjesm e
n apad je tre tira n kao nunost i za sva sh vatanja, k o ja dolaze u
p jesm i do izraaja, nebitno je ko ga je poeo. Tnteresantna je v ari
ja n ta iz V ukove VIII knjige, utoliko p rije to nije p re trp je la Vukovu re d a k c iju .21 In icijativ a crnogorskog ju n ak a da se n ap ad n u graanske ovce ublacna je ukazivanjem na opasnost koja u protivnom p rije ti crnogorskim torinam a.
U p o ru k am a, u idejnosti pjesam a hercegovakih Srba, u odnosu na pjesm e C rnogoraca, sadrana je jed n a drugaija dim enzija
odnosa hrianskog i islam skog svijeta. Ove pjesm e, naim e, vise
19 Lik B a ja Pivljanina izgraen na osnovu poznatih publikovanih p jesam a
ne odgovara ovakvom iiku epskog ju n a k a. Vidi: Dr Vido Latkovi, N arodn a
epska p jesm a u Crnoj Gori (Predgovor) E p sk a narodn a poezija Crne Gore.
Titograd 1964, str. 2025. Lporecli: . Buiitrovi, E pska n a r o d n a tradicija
istone Hercegovine, str. 102.
20 P jevan ija cernogo rska i hercegovaka, sa b ra n a C ubrom ' Cojkoviem'
C ernog orcem pa i n'im ' izdana istim . u Lajpcigu 1837, str. 144, br. p jesm e
86 Do tri haram base.
21 V u k Stef. Karadii, S rpske naro d n e pjesme, knjiga osma. Beograd,
1935, br. pj. 24 Nikac od Rovina i Amza kapetan.

156

istiu zajedniki interes su n a ro d n ja k a koji su, esto, prividno, nep rija te lji. U pjesm am a tale n tira n ih prenosilaca dva k o n fro n tira n a
sv ijeta h ri a n sk i i islam ski sam o su n a sta v a k u o b iajenih
plem enskih sukoba i naina ivota.
M uslim anska epika junoga tipa, hercegovako-crnogorskog
cblika, zn aajan je doprinos junoslovenskoj epskoj cjeiini ovog tipa
narodne epske tradicije. Tekstovi koje sam sam a zabiljeila govore
da je rije o tra d ic iji koja je dugo ivjela, a od au stro u g a rsk e okupacije Bosne i Hercegovine, nesum njivo, ograniavala se n a zatvorcn krug slu a lac a .22
K arak teristin o je da n a jin tc re sa n tn iju g ru p u p jesam a, a i
n a jb ro jn iju istovrem eno, ine takoe pjesm e koje u osnovi im a ju
suKobe rneu plem enim a, p ri em u je islam izacija bila sam o jo
jedan, svakako znaajan povod za sukobe. Tu su n a jb ro jn ije p jes
me o suKobim a oko ispaa i k ra e ovaca, a posebno su znaajne
pjesrne s tem om icrvne osvete (Krvna osveta,23 Zea Kajevi i Vide
Branine).2' To jc poezija k o ja je ogrom nom veinom svojih prim je ra rez u lta t ivota i tra d icije m uslim anskog sto arsk o g stanovnitva. Ona je, istovrem eno, doprinos o sv je tlja v an ju poloaja muslim anske raje . U pravo kao izraz sh v a ta n ja onih m u slim an sk ih slojeva koji su bili u istom poloaju kao njihovi suplem enici hrianske konfesije, ona uva 1 ona ista sh v atan ja da su o tim a n ja tue
stoke i o b ran a svojih stada, to rin a i ispaa ekonom ska n u n o st .25
Surova stv a rn o st kao jed in a stv a rn o st n ajsnanije je p redoena grupom p jesam a o crnogorskoj osveti (o osveti crnogorskog hrianskog stanovnitva), a osveta slijedi uglavnom zbog p lije n je n ja ova
ca 26 l zbog n ap ad a na njihove dom ove .27 U kojoj je m je ri grab ljen je
stoke glavni cilj pohoda ilu stru je m uslim anska p jesm a iz N ikia
H ajduki zakon. P o stupak u sukobu, nakon sukoba i rasp o d je la
stoke po ustaljenom su zakonu B rana i G raana:
Cijeloga m ala dijelim o,
n it im am o boljeg ni gorega,
no svakom e d rugu p o d jed n a k o .28
Etike norm e su specifine i odgovaraju nainu ivota. A one
su snano p risu tn e. Posebno su izraajne u tem atskim g ru p am a pje22 . B uturovi, E pska n a r o d n a irad icija istone Hercegovine, 118.
23 N arodne p je sm e M uslim ana u Bosni i Hercegovini, S arajevo 1966,
str. 163.
24 Isto, str. 189.
25 >. B uturovi, Borbe oko torina i plijenjenje stoke u m uslim anskoj
epici. Rad 21. K ongresa Saveza u d ru e n ja folklorista Jugoslavije, apljina
1721. s e p te m b ra 1974, Sarajevo 1976, str. 203211.
26 Pogibija Didi Huseina, Arhiv Srbije, Z birka A ndrije Luburia,
AL7, 213.
27 Serdar ukan i Nikii, Arhiv Srbije, ALVI, 6.
23 Arhiv SANU, Zaostavtina Andrije Luburia. P.tm ografska zbirka br.
355/57.

157

am a u k o jim a m usiim anska jav n o st o suuje m usiim anske odm etnike, otim ae i pljakae. Pjesm e su ove odm etnike zapam tile p red
tu rsk im sudom i slikovito ih op jev ale .29
T reba istai da je ved S chm aus uoio veu bliskost ovog oblika
i tipa m usiim anske epske p jesm e sa hrianskim , u odnosu na ostalu m u slim an sk u poeziju. S chm aus pom en u tu b lisk o st o b jan jav a uslovim a koji su p o stojali za takvu bliskost na sta ro j crnogorsko-hercegovakoj granici. On posebno istie znaaj staln ih sukoba na
ovom p o d ru ju i njihovo tra ja n je sve do 1878, to je, po njem u,
prualo sta ln u g radu za nove pjesm e. Uz to, Schm aus ukazuje na
m noge d odirne take m uslim anskog i hrianskog svijeta ovih krajeva: ivotne prilike, nain borbe, agonalni m entalitet, pa i razvije n u svijest o zajednikom p o rijek lu i b ratstv en ik im vezam a.
S chm ausova zapaanja uglavnom stoje, ali ih je nuno p ro iriti situ ira n je m pom enutog dijela m usiim anske epske poezije, paralelno
s odgovarajuim dijelom srp sk e i crnogorske, u okvire geografskog
ra s p ro s tra n je n ja tipova i oblika jugoslovenskih epskih n a ro d n ih
pjesam a. H ercegovako-crnogorski tip i oblik m uslim anskih epskih
pjesam a p red sta v lja istu specifinu pojavu u m uslim anskoj epici
kakvu p red sta v lja odgovarajui, hercegovaki srp sk i i crnogorski
u okvirim a hercegovake srpske, odnosno crnogorske epike.
M iljenja sm o da se u izvjesnom sm islu m oe govoriti o neto
jae izraenoj oblikovnoj stab iln o sti hercegovako-crnogorskog ob
lika i tipa m usiim anske epske pjesm e u cjelini u odnosu na isti
oblik srp sk e i crnogorske epske poezije. O blikovna stab iln o st po
m enutog tip a m usiim anske epske poezije rez u lta t je, po m ojoj
ocjeni, njegove h isto rijsk e prevazienosti na k ra ju 19. vijeka. Ona
kolektivna sh v a ta n ja i m oralni zahtjevi koji su in sp irisali ovu po
eziju nisu vise p o stojali od osam desetih godina 19. vijeka. Tim e
se ne negira uvanje ovog dijela epske tra d icije do naih dana.
Zanim ljivo je da u okviru crnogorsko-hercegovakog tip a p jesam a
h rianskog stanovnitva im am o p rim je tn u ten d en ciju njegovih varija cija , uz njegovanje tradicionalnog oblika. Ista k la bih kao p ri
m je r pjesm e hercegovakih S rb a o ustancim a srpskog hercegovakog stanovnitva. Ove se pjesm e tem elje na oblikovnim karakteristik a m a trad icio n aln ih crnogorsko-hercegovakih p jesam a o lokalnim sukobim a, sa vidnim p ro m je n am a koje su nad rasle one
pi'om jene koje su rezu ltat stalnog razvoja tradicionalnog stila.
Moe se kazati da je u sluajevim a ovih p jesam a nova stv arn o st
zahtjevala novi oblik.
T erenska istraivanja n a ro d n e epike u istonoj H ercegovini
su pokazla da se po obradi izdvajaju pjesm e posveene ustanicim a
hercegovakih S rba za oslobodenje od osm anlijske vlasti. Ove su
pjesm e m an je klietizirane, u n jim a se osjea svjeina obrade i specifian h ro n iarsk i stil izlaganja. Velikim b ro jem d etalja one u29 Nee da lae ni za ivot, Arhiv Srbije, Luburi, VIII, 494.

158

vaju zaviajnu iokalizaciju. Pjesm e hercegovakih S rba o ustancim a, ovako gledanc, p o tv r u ju Schm ausove zakljuke o problem im a oblika, sLila i kom pozicije u svjetlu p ro im an ja i usk la iv an ja
sa d r a jn ih elem enata, n aslije en ih izraajnih sred stav a i nove g ra
de. Tako bi oblik, kao k ateg o rija u epskom stv aralatv u , bio rezulta t ire shvaene k ateg o rije epskog stila. Tako shvaena isto rija
stila bila bi, po G esem annu i Schm ausu, velilcim delom isto rija
sam e ep ik e .30
Ista n k u te osobenosti pjesam a, koje su, ovdje, bile p red m et
naih ra z m a tra n ja , d a ju d o sta osnova da se zakljui da je ova poezija, u odnosu na o stalu jugoslovensku n a ro d n u poeziju, im ala
specifian tok razvoja, snano uslovijen zbivanjim a na p ro sto ru
na kom e se razvila i tra jala .

SOME PECULIARITIES OF HERZEGOVINA AND MONTE NEGRO

FORMS OF THE EPIC SONGS
ena na BUTUROVI
Investigations m a d e into the field, of folic epic poem s in BiH, as an
im p o r ta n t additional to the com plex investigations of epic folk trad itio n
in general, I noticed that the form s of M onte Negro and Herzegovina songs
a re p rese n t even today am ong Moslem an O rthodox people.
This w o rk deals w ith some peculiarities of this type of songs (Moslem an d
O rthodox people from Herzegovina), peculiarities w hich c o n trib u te to ac kno w
ledge of this type of ch a racteristics in general on the w hole area they are
appearing.
Mentioned songs, am ong w hich there are exam ples I m a d e on the
field, are very interesting d ata for analysis and they c o n trib u te to all-inclusive
illustration of this type of epic folk songs.

30 A. S chm aus, Studije .. ., str. 91, 92.

159

Mr Anelko ZELENIKA

OSVRT NA ZBIRKU KARATA BEKOG RATNOG ARHIVA

Odavno je poznato naim h isto ri a rim a da K riegsarchiv u
Beu p o sje d u je m notvo d o k u m en ata razliitog sadraja, znaajnih za izuavanje p rolosti junoslavenskih zem alja od XVI do
poetka XX stoljea. Pojedini zn aajniji dokum enti ovog arhiva godinam a su nauno obraivani i p ublicirani i znatno su d o prinijeli
rasv ije tlja v an ju odreenih h isto rijsk ih zbivanja.
R adei na nauno-istraivakom p ro je k tu Gabela na N eretvi
u doba T uraka, u toku ljeta 1979. godine boravio sam krae vrijem e
u bekom K riegsarchivu gdje sam se upoznao sa jed n im dijelom
arhivske grade razliitog sad raja koja se odnosi na vei dio naih
zem alja. U ovom kraem napisu ukazao bih na znaaj pnog dijela
do sada slabije korienih i neobjavljenih d okum enata ovoga arhiva
koji se odnose na p o d ru je Bosne i Hercegovine.
Kao to je poznato, u p ro lo sti su ove nae centralne junoslavenske o b la sti bile nekoliko stoljea u ii h isto rijsk ih zbivanja.
Tu su se sukobljavali politiki i terito rija ln i in teresi velikih evropskih sila zbog p revlasti nad ovim dijelom B alkanskog poluotoka.
I

Poto beki K riegsarchiv im a vise svojih od jeljen ja, ovdje bih

se o sv rn u o sam o na zbirku k a ra ta (zv. K artensam m lung) ovoga a r
hiva. Poto je znatan dio naih zem alja i n a ro d a bio vie stoljea
pod A ustrijom , a m an ji b roj sam o nekoliko decenija, to je n jen
politiki in teres za vei dio naih zem alja dugo godina bio vrlo
velik.
P rem a reg istarsk o m pregledu geografskih i drugih k a ra ta, razliitih m ap a i planova ovoga arhiva, jo od X V III stoljea odreli T n 'b iin ia

161

deni organi i specijalizirane dravne in stitu c ije sak u p ljaie su i siste m a tsk i uvale sta re k a rte , planove, skice, crtee i opise koji se
odnose na zem lje u o k viru nekada velikog a u strijsk o g carstva. Ovo
o d jelje n je raspolae ogrom nim brojem h isto rijsk i znaajnih topog rafsk ih dokum enata: geografskih i drugih k a ra ta, opisa p ojedinih
zem alja, p o k ra jin a i gradova, g raninih p o d ru ja , u tv r en ja, te ratnih i o psadnih planova p o jed in ih ra tita , sa sta tisti k im podacim a
o b ro ju vojske, stanovnitva, v rsti n ao ru an ja, koliini m unicije i
nizom d rugih veom a zanim ljivih p o d atak a. Ovu v rstu h isto rijsk e
d ok u m en tacije sain jav aju u s ta rije vrijem e rukom rad en e karte,
k asn ije tam p an e k arte, te razni planovi i skice, vedute gradova i
u tv r e n ja, granice izm edu su sjed n ih zem alja, sve raeno razliitim
crtaim i slikarskim tehnikam a, to je zavisilo od m ogunosti snim an ja na terenu, njihovoj nam jeni, kao i od sam ih a u to ra ovih
k a ra ta. Cesto je zanim ijiva preciznost izrade ovih k a ra ta kao i mnotvo d e ta lja znaajnih za pojedino p o d ru je ili utvrdeni g rad koji
je bio od in teresa za onoga ko ga je n am jeravao zauzeti.
R aznovrsna topo g rafsk a dok u m en tacija bekog ratn o g arhiva,
k o ja se odnosi na B osnu i H ercegovinu od X V II do XX St., potjee
uglavnom iz a u s trijsk ih i m letakih, a u m anjoj m jeri i iz tu rsk ih
izvora. N avedeni izvori zanim ljivi su i zbog njihove kom paracije,
je r su se na veem d ijelu ovih zem alja decenijam a i stoljeim a
su kobljavali razliiti in teresi T urske, A ustrije i M letake R epublike.
Podaci iz ovog arhiva im aju raznovrsnu u p o tre b u u h isto rijsk im i
n jen im drugim pom onim naukam a.
T opografska d o k u m en tacija bekog K riegsarchiva Kartensam m lung, k o ja se odnosi na jugoslavenske zem lje, pregledno je
sistem atiziran a i pod ijeljen a p rem a v rstam a u osam g ru p a i to:
politike karte,
fizike karte,
struno-naune k arte,
planovi i p an o ram e gradova,
ra tn e karte,
planovi m irn o d o p sk ih i m an ev arsk ih logora,
opisi drava i p o jed in ih krajeva i
inin jerijsk i planovi.
N ajvie d okum entacije iz ovog arhiva odnosi se na ona podru ja , ue ili ire oblasti, u tv rd e n ja i gradova koji su bili znaajni
sa strateg ijsk o g stanovita, gdje je interes A ustrije ili V enecije bio
veliki. To su granina p o d ru ja, p o p rita estih ra tn ih sukoba sa
T urcim a i sl. U cilju d o b ija n ja p o tp u n ije slike o v rsti ovih doku
m en a ta navodim sam o nekoliko p rim je ra koji se odnose na danan je p o d ru je Bosne i Hercegovine, i to:
K a rta B osne i H ercegovine tehniki detalji prelaza preko Save od S tare G radike i dalje, sa skicam a pojedinih gradova:
B anjaluke, Livna, M ostara, Stoca, T reb in ja i Bilee;
162

 K a rta H ercegovine iz 1788. god., sa opisim a glavnih utvrenih gradova 1 sl.;

T opografska k a rta m letake D alm acije i H ercegovine na
tu rsk o j granici nak o n Poarevakog i K arlovakog m ira;
G ranika k a rta izm eu m ietake D alm acije i T u rsk e od
C itluka (Gabela kod M etkovia) do Vrlike;
Plan u tv r e n ja B ihaa iz 1740. god.;
Osnova grada i u tv r en ja B an jalu k e iz 1795. god.;
U tvrdenja okolice T rebinja.
Pored navedene dok u m en tacije evidentirao sam i niz d rugih
p o d a ta k a razne sadrine koji se odnose na slijedece gradove i n a
selja u Bosni i H ercegovini: Biha, Dubicu, B anjaluku, P rijed o r,
K lju, Doboj, D erventu, Jajce, Petrovac, Livno, S arajevo, Zenicu,
Visoko, Fou, G orade, M ostar, Blagaj, Poitelj, N evesinje, Gabelu,
Dom anovie, Bileu, Stolac, T rebinje, K lobuk i dr. Ovim svakako
n isu iscrpljeni svi podaci koji govore o p ojedinim k rajev im a i gradovim a u Bosni i H ercegovini u zbirci k a ra ta ovoga arhiva.
II
Pregled historijskih dokumenata o Trebinju

Na osnovu uvida u o d jeljen je k a ra ta bekog K riegsarchiva sa

p o d ru c ja Hercegovine, najvie p rim je ra topografske dok u m en tacije
h isto rijsk o g znaaja odnosi se na T rebinje, Gabelu i M ostar. Ovo
m oem o o b jasn iti injenicom to je T reb in je za vrijem e tu rsk e uprave bilo znaajno vojno uporite, u tv r e n je i a d m in istra tiv n i cen
ta r nedaleko od a u strijsk ih posjeda u D alm aciji tokom 1.9. stoljea,
za koji je A ustrija pokazivala veliki interes. Slino je bilo sa Gabelom, znaajnim u tv r en jem u donjoj N eretvi i M ostarom , upravnim
c en tro m Hercegovine. Poto nisam bio u m ogunosti da izradim kopije, kserokse i fo to g rafije d o k u m en ata koji se odnose na T rebinje
i okolicu, to donosim sam o reg istarsk e nazive d okum enata na os
novu kojih m oem o dobiti b ar p riblinu sliku ove h isto rijsk e grade.
U zbirci k a ra ta bekog arhiva, T reb in je im a deset re g ista rsk ih brojeva raznovrsnih d o k u m en ata pod slijedeim nazivim a:
T rebinje Planskizze von T reb in je von la h r e 1870 und Skizze
der B efestigungen der Duga Passe von N iksi K rsta
vom Ja h re 1870;
Plan von T rebinje, aus Kopie der M ilitaraufnahm ssektion
(1 : 25.000);
Festungs U m gebungsplan von T rebinje, Z usam m engestellt
aus Copien der M ilitaraufnahm ssektionen (1 : 25.000);
Festungs U m gebungskarte von T rebinje (1 : 75.000);
B eschreibung von T rebinje;
n

163


A usicht von T rebinje 1716/17;
T rebinje, G ranarevo, K lobuk A la vue aufgenom m en
und gezeichnet von Carl V. F ischer m it n eb en k arten : T re
b in je 1 : 2.500, K arau la Azizie nordl. von upa und Karau la am Petkovo brdo, K lobuk 1 : 2000;
Plan von T rebinje 1865;
Croquis von T rebinje 1 : 28.000;
B ezirk T rebinje (W asserverhaltnisse).
I ll
Crte skica Mostara

K arta M ostara ra en a je tuem na p a p iru vel. 31X41,5 cm i

im a naziv C roquis von M ostar (slika br. 1). To je solidno i precizno
ra en a geografska skica grada i neposredne okolice (sa m an jim grekam a). Na n jo j su u c rta n e izohipse, im e je slikovito naglaena konfig u racija teren a k a ra k te risti n a za ovo p odruje. Ovaj crte M o
sta ra ra e n je oko 1862. godine. Jed an col na k a rti iznosi oko 1000
koraka, to j e oznaeno. Takoe na donjem d ijelu k a rte vidljiv je
o tisak p rem a kom e je k a rta ta m p a n a u carsko-kraljevskoj dravnoj
ta m p a riji vojne kom ande u Beu. A utor k a rte je nepoznat. Na k a rti
je obuhvaeno p o d ru je od Jasenice i Bia p o lja na jugu, do Ratan a na sjeveru i od Podvelea na isto k u do brda M ikuljae na zapadu. Pored niza obiljeenin znaajnijiii o rijen tacio n ih taaka: rijeka, planina, b rd a, gradslcih i seoskih naselja, m ostova i glavnih
p u tn ih k o m u n ik acija koje povezuju M ostar sa ostalim dijeiovim a
Hercegovine, a u to r je u Jegendi ove k a rte dao o b jan je n je za osam
o b jek ata u g rad u koje je on sm a tra o zn aajnijim obzirom n a nam jen u karte:
1. Carski a u strijsk i konzulat (koji se tada nalazio na Suhodolini, sjeverno od ulaza u sadanje novo pravoslavno groblje);
2. C arski ru sk i konzulat (bio je sm jeten u neposrednoj blizini Z ahum sko-hercegovake episkopije);
3. C arski fran cu sk i konzulat u B jeluinam a;
4. G rka crkva (stara pravoslavna crkva iz 1833. godine);
5. K asarne (kom pleks turslcih k a sarn i bio je sedam desetih godina pro lo g stoljea na m jestu tzv. junog logora);
6 . K ule za b a ru t (m agacini za b a ru t bili su locirani dalje od
gradskog n a selja n a m je stu zvanom Skakala);
7. V ojna bolnica (nalazila se u blizini sadanje eljeznike
stanice);
8 . eljezni m o st (Turci su ga bili doprem ili preko Metkovia na desnu ob alu N eretve kod sadanjeg Titovog m osta, ali zbog
teke politilce i fin an sijsk e situ acije u to doba u H ercegovini nisu
bili u m ogunosti da ga podignu).
164

K a rta je ra en a poetkom sedam desetih godina prolog stoljea k ad a su preten zije A ustrije na B osnu i H ercegovinu dole do
punog izraaja. N jeni vojni i drugi dravni organi intenzivno su
prikupJjali raznovrsne p o d a tk e koji e im b iti od k o risti p ri plan ira n ju i o sv ajan ju ovih zem alja.
P ored u legendi naznaenih z n a a jn ijih o bjekata, nepoznati
a u to r ove k a rte obiljeio je i ucrtao glavne p u tn e k o m unikacije koje
su se u k rta le u M ostaru toga vrem ena. U p rav cu sjevera bila su
dva p u tn a p rav ca glavni u p rav c u K onjica ili N eretve preko Podp o rim a (to je bio glavni srednjovjekovni i tu rsk i p u t iz M ostara
i juga u pravcu sjevera) i sporedni p u t k oji je iao desnom obalom
N eretve u pravcu Jablanice. U pravcu ju g a iao je p u t za M etkovi
i Stolac. U p rav cu ju g o isto k a bila su dva p u ta za Blagaj. U p rav cu
ju g a iao je p u t za M etkovi i Stolac. U pravcu ju g o isto k a b ila su
dva p u ta za B lagaj. U pravcu jugozapada iao je p u t p reko Jasenice za B ro tn jo i L jubuki (putni pravac p rek o K obilovae za itluk i L jubuki k asnije je izgraen). U p rav c u zapada obiljeen je
p u t za Siroki Brijeg.
Ova k a rta M ostara kao h isto rijsk i d o k um enat im a v iestru k i
znaaj je r je tada u glavnom gradu H ercegovine bilo sje d ite tri
konzulata velikih evropskih sila: A ustrije, R usije i Francuske. Po
red toga, znaajna je za u rb an istik i razvoj g rad a u vrem enskom
p erio d u od nep u n ih 140 godina, tj. od p o slje d n jih decenija tu rsk e
vladavine do danas. Na desnoj obali N eretve, od S kakala do R iine
i rije k e R adobolje, u to doba bila su p o lja i vinogradi dok je ve
odavno ovo p o d ru je urb an iziran o i d o sta gusto naseljeno.
IV
Karta okolice i logora u Bilei

Ova k a rta okolice i vojnog logora u Bilei raena je tu em

na p a p iru vel. 42X30 cm (slika br. 2). Na k a rti je oznaen naslov
na njem akom jeziku (latinicom i goticom sa jednim fra n c u sk im
izrazom ) koji glasi: U m gebungen und L agerplatz von Biiek a la vue
von 2 S ta n d p u n k te n aufgenom m en im M onate O ktober 1862, to bi
u prevodu na srp sk o h rv a tsk i jezik znailo: okolica i logor u Bilei,
pogled sa dvije lcote, snim ljeno m jeseca o k to b ra 1862. N a k a rti je
p red stav ljen o ire p o d ru je Bilee, koje p rem a njenoj raz m je ri
iznosi 1 = 1000 koraka, obuhvaena nekoliko k ilo m etara nizvodno
od izvora rije k e T rebinjice na jugu do P rijev o ra i P odgorja n a sjeveru. Na k a rti su ucrtan e izohipse tako da je dobijena ja s n ija slilca
k o n fig u racije terena ovog p o d ru ja u duini od cca 10 i irini cca
4 km .
A utor ove k a rte je nepoznat, a n a jv je ro v a tn ije je neko od
a u s trijs k ih p iju n a koji su u to doba p rik u p lja li vojne i druge po-

d a tk e sa tu rsk ih te rito rija za koje je A ustrija ve odavno bila zainteresiran a. To se n a jb o lje vidi po nazivu sam e k a rte i oznaenim
v ojnim u p o ritim a u Bilei i njenoj okolici. Jed an od znaajn ijih
o b jek a ta oznaenih na k a rti je F eld lazareth (poljska bolnica) koja
je u to doba bila lo ciran a cca 500 m od izvora T rebinjice u pravcu
sjevera. Na b rd sk im uzvienjim a, koja d o m in iraju prilazu Bilei sa
juga, zapadno od izvora T rebisnjice bila je jed n a vojna k arau la, a
istono od vrela tri, koje su na k a rti obiljeene m alim k v adratiim a
i oznakom W.H., to bi znailo W achhaus (karaula ili straarnica).
P ored ovih, na k a rti su u c rta n e jo dvije karaule, od k o jih je jed n a
b ila na koti istono od Bilee, a druga sjeverno od P rijevora.
ire p o d ru je Bilee prem a ovoj k a rti iz 1862, god, im alo je
vise naselja od k o jih je najvee Bilea. Neke lo k alitete m an jih naselja a u to r k a rte obiljeio je pogrenim nazivim a. N a k a rti su obiIjeene i glavne p u tn e kom unikacije koje su iz Bilee ile u raznim
p ravcim a i to: za Gaclco i N evesinje prem a sjeveru, L ju b in je i D abar
p rem a zapadu i sjeverozapadu, za B an jan e prem a ju g o isto k u i Trebinje p rem a jugu.
Obino se u iroj javnosti sm a tra da je naselje u Bilei nastalo poslije austro-ugarske okupacije Bosne i H ercegovine 1878.
god., k ad a je, nedaleko od granice sa Crnom Gorom , podig n u t vojni
logor sjeverno od izvora T rebisnjice, Ova k a rta opovrgava do sada
u staljen o m iljenje. Bilea je p o sljed n jih decenija tu rsk e vladavine
u naim krajevim a bila tak o er znaajno stra te k o u p o rite prem a
uvijek nem irnoj Crnoj Gori i ovom dijelu istone Hercegovine, posebno kada su poeli o zbiljniji nem iri i ustanci dom aeg stanovnitva pro tiv T uraka, za koje su bile zain teresiran e neke velike evro p sk e sile.
P rem a ovom topo g rafsk o m dokum entu, Bilea je 1862. godine
bila relativno naseljeno m jesto, sa dam ijom , poljskom bolnicom
i niz v ojnih u p o ri ta koja su b ra n ila ovo naselje, kao i ire podru je ovog dijela istone Hercegovine. Ova k a rta Bilee i njene
okolice znaajan je prilog rasv je tlja v a n ju jednog dijela p ro lo sti
ovoga k ra ja sedam desetih godina prolog stoljea, k ad a je ovo podru je im alo od re en u s tra te k u ulogu i znaaj na k ra n jo j periferiji
turskog carstva.
V
Karta Stoca

T rea k arta, odnosno skica k oju donosim u ovom prilogu,

p re d sta v lja Stolac (slika br. 3). To je m ala skica ra en a tuem na
p a p iru veliine 28,5X18,2 cm. Kao glavni .motiv na k a rtije predstav ljen sta ri V idoki grad koji d o m inira iznad gradskog naselja
Stoca, koje je nepoznati a u to r sam o em atski prikazao n a svom
crteu. Pored ovoga, na k a rti je u c rta n sam o jed an m o st n a rijeci
166

Bregavi i to onaj u P odgradu, te p u tn i pravci za Poitelj, M ostar

i D ubrovnik. Z anim ljiva je lo k acija K apetanove kule, locirane dalje
od Stoca, koju za sada nisam uspio id en tificirati, ukoliko ovaj ob je
k at nije ve davno poruen. I ova skica Stoca, za k o ju tano n e znam o kada je raena, m oe se p re tp o sta v iti da je n astala, kao i prethodne dvije, p o slje d n jih decenija tu rsk e vladavine u naim k ra je
vima. Svrha izrade i ove k a rte je vojne prirode, to p o tv r u je i tam bilj koji se na n jo j nalazi i oznaava K.K. G eneralstab.
Pored o sta lih h isto rijsk ih vrijed n o sti, ovaj d o k u m en t staro g
Stoca im a znaaj i za izuavanje p ro lo sti staro g V idokog grada,
na kom e se p o slijed n jih godina vre obim ni istraivaki radovi.
Na osnovu do sada izvrenog uvida i p rik u p lje n e dokum entacije u bekom K riegsarchivu o d jelje n ju K artensam m lung, kao
i saznanju o vrsti, obim u i v rijed n o sti topografske i druge dokum entacije, znaajne za izuavanje p ro lo sti p o jed in ih dijelova B osne
i Hercegovine, tre b a istai da je neophodno p o tre b n o n astav iti sa
daljim sistem atskim istraivanjim a, kako u ovoj zbirci, tako i u
ostalim o d jelje n jim a ovog arhiva.
U istom cilju tak o er je p o tre b n o izvriti istra iv an ja i u drugim in stitu c ija m a u Beu, kao to su B ildarchiv der O ster u Nacionalnoj biblioteci i H eeres G eschichtliches M useum-u, rad i pronalaenja druge v rste d okum enata o naim krajevim a.

Z u s a m m e n f a s s u n g
RUCKBLICK AUF DIE KARTENSAMMLUNG DES KRIEGSARCHIVES
IN WIEN
M r A nelko ZELEN IK A
Die K a rte n s a m m lu n g des K ricgsarchivs in Wien verfiigt fiber eine Vielzahl von versch iedenartigen to pograph ischen D okum entationen, die sich auf
siidslawische L an d e r beziehen, das sind: alte geographische K arten, Plane,
Skizzen sovvie Beschreibungen einzelner Gebiete, Grenzbezirke, S tadte, Befestigungen, M ilitar-Belagerungsplane u.a.
N ach dem ich diese S am m lu n g im Laufe des S o m m e rs 1979 durchg esehen
habe, beschrieb ich sie kurz n ach den D o k u m e n ta ito n sa rte n u n d vvies auf
die B edeutung dieser D okum entation , die sich auf das Gebiet von Bosnien
und der H erzegow ina bezi.eht, hin, da Osterreich als G ro s sm a c h t lange Zeit
grosses In teresse fur diese Bezirke gezigt hat.
In diesem Archiv ist eine b esonders grosse Zahl von D ok u m en ten aufbevvahrt und zvvar u b e r je n e S ta d te und Bezirke Bosnians und d e r H erzego
wina, die sich in d er N ahe der tiirkisch-ostcrreichischen Grenze b efanden oder
die b edeutende Z entren dieses Gebietes o der befestigte S ta d te vvaren. Die
an g e fu h rte topographische D o k um en etation s ta m m t h au p tsac h lic h aus osterreichischen, venezianischen und in kleinerem Ausmass aus tiirkischen Quellen.
Es ist notig, dass man die system a tisc hen F orschungen im Kriegsarchiv
forsetzt, um Neues iiber die V ergangenheit von Bosnien u n d der Herzegow ina
zur Zeit der tiirkischen H e rrs c h a ft zu erfahren.

167

Stolatz.

4. g-rriec-h. K inche-.
fciL& u

K < a f4 H ,.

Marijan SIV R I

HRONOLOGIJA DOGAAJA RADNIKOG POKRETA

TREBINJSKOG KRAJA DO GODINE 1918.
R adniki p o k ret u T re b in ju u doba a u stro u g a rsk e vladavine
odvijao se pod nepovoljtnim okolnostdm a. B roj rad n ik a bio je relativno m alen u odnosu n a vece i p rivredno razvijenije gradove
u B.iH. U T re b in ju nije p o sto ja la bilo kakva in d u strijsk a proizvodn ja, te u n jem u n ije bilo in d u strijsk o g p ro le ta rija ta . Pogranini
poloaj, kao i druge okolnosti, takoe su oepovoljno u tje c ale na
razv itak radnikog p o k re ta u T rebinju.
R adnidki p o k ret
u treb in jsk o m k ra ju pro ao je kroz sve
faze razvoja kao i cjelokupni radniki p o k ret u BiH. Otpoeo je
stihdjno, a tokom vrem ena p rera sta o je u organiziran strukovni
i politikd (socijal-dem okratski) pokret.
Vodecu ulogu u ekonom skoj (strukovnoj) i politiekoj b o rb i
treb in jsk o g rad n itv a im ali su zanatski radnici. B ro jn e stru k o v n e
i politike akcije, voene sa puno usp jeh a i ustrajnostd, prvenstveno su njihova zasluga. I pored toga,prve pokrete, m a k a r i stihijne, otpoeli su nekvalificirani radnici van grada T rebinja, na
rad ilitim a u S u torini i H um u. trajk ak o -tarifn i p o k ret n a radilitu u S utorini izbio je 1897, a na eljeznikom rad ilitu na H um u
1899. godine.
S naan im puls razvitku radnikog p o k reta u BiH, te prerna
tom e i u T rebinju, dali su dogaaji iz 1905. i 1906. godine. Godine
1905. osnovan je Glavni radniki savez za BiH, a naredne godine
izbio je G eneralni tra jk rad n ik a BiH.
Veliki u spjeh rad n ik a klasa BiH postigla je 1909, kada je
p o k ren u t Glas slobode, prvi socijalistiki list u BiH i osnovana
S ocijal-dem okratska stra n k a BiH, p n a i jed in stv en a politika organizacija bosanskohercegovakog radnitva.
171

T reb in jsk i radnici, posebno klasno svjesniji, vc se tada,

m a k a r i u ogranienom obim u zbog specifinih okolnosti, u k lju u ju
u rad n ik i p o k ret BiH.
S tru k o v n i i polltiolci radniki p o k ret u T reb in ju p re ra s ta u
organizirani p o k ret u drugoj polovini 1910. godine. T ada je otpoela faza u sp jen ih tra jk a k o -ta rifn ih ak cija i k o n stu ira n ja strukovnih organizaoija. S tru k o v n i p o k ret u Tz'ebinju izgradio je definitivno svoju organizacionu s tru k tu ru do poetka godine 1911
Tokom godine 1910. treb in jsk i radnici vode b ro jn e i uspjene
p o k rete i trajkove, kao i akcije za osnivanje M eustrukovnog odb o ra, o tv ara n je R adnikog dom a, biblioteke i citaonice, kao i Sreske bolesnike blagajne. Istovrem eno se uspjeno sprovodi socijalistika agitacija, o rganiziraju radnike agitacione i politike skuptine. Na podlozi takvog rad a osnovana je u T reb in ju p o tk ra j go
dine 1910. po d ru n ica SDS BiH, koja poetkom 1911. p re ra s ta
u m jesn u organizaciju.
C jelokupni radniki p o k ret (strukovni i socijal-dem okratski)
u T re b in ju dostie svoj najvei intenzitet tokom 1910, 1911. i poetkom 1912. godine. T rebinje u to vrijem e p o sjeu ju najistak n u tiji sindikalni i socijal-dem okratski prvaci iz BiH. M eu n jim a je
bio i veliki n aro d n i i rad n ik i trib u n M itar T rifunovi - Uco.
B alkanski ratovi izazvali su tokom 1912. i 1913. godine ekonom sku i politiku krizu, k o ja je im ala snaan eho i u BIH, gdje
su pored toga zavedene i tzv. iznimne m jere. Takve p rilike nepovoljno su se odrazile n a sta n je u rad n ik o m pokretu. N estaica
posla i flu k tu acija rad n e snage usporilc su obnovu radnikog pok re ta u T re b in ju nakon u k id an ja iznim nih m jera. On se ipak
obnovio, m ad a nije bio intenzivan kao ran ijih godina. K ada je
otpoeo prvi svjetski ra t, 1914. godine, radniki je p o k ret ponovo
ra stro je n , budui da su sve politike i rad n ik e organizacije bile
zabranjene. R adniki p o k ret u BiH poeo se obnavljati od sredine
1917. godine. Znaci b u e n ja bill su p rim je tn i i m edu radnicim a
u T rebinju. Do k raja 1918. godine obnovljena je m jesna organizacija SDS BiH u T rebinju, koja je u to vrijem e im ala 80 organiziranih lanova. U isto vrijem e svoju d jela tn o st obnovilc su i tre
bin jsk e strukovne organizacije.
H ronologijom dogaaja, lcoju na ovom m je stu donosim o, elim o ukazati na n ajvanija zbivanja vezana za nap red n i rad n ik i
p o k ret (strukovni i politiki) u T reb in ju u doba a u stro u g arsk e vladavine, tj. od njegovih prvih poetaka i zakljuno do godine 1918.
U n ared n im brojevim a Tribunie donjecm o hronologiju dogaaja
koji su vezani za p re d ra tn i radniki p o k ret (SKJ, SKOJ i revolucio n am e sindlkate), NOB i R evoluciju i p o slije ra tn u socijalistiku
izgradnju. Cilj je da se svim tim zbivanjim a iz revolucionarne prolosti upozna ira jav n o st, da se dogaaji zabiljee i tra jn o otrgnu
od zaborava.
172

1881.
A ustrougarski car i k ralj F ra n jo Josip odobrio prijed lo g
17. V II Z ajednikog m in ista rstv a fin an sija i Z em aljske fin an sijsk e
direkcije u Sarajevu o izgradnjl duvanskog m agazina u
T rebinju.

1883.

Otpoela izgradnja otkupne duvanske stanice u T rebinju.

1S95.

Roen u T reb in ju N eeljko C abrinovi, kasn ije tipografski radnik, p rip a d n ik bosanske nacionalistike om ladine,
uesnik u a te n ta tu na p resto lo n asljed n ik a F erd in an ta. Osuden na 20 godina ro b ije i um ro u Terezinu, 26. 1. 1916.
godine.

1897.
IV

O bustavu ra d a izvrilo je 150 rad n ik a na ra d ilitu P o rto

K obila u S u to rin i (srez T rebinje), gdje su podizali austrougarske vojne fo rtifik acijsk e objekte. Uzrok o bustave je
sm anjivanje n adnica 1 zahtjev za njihovo poveanje, kao
i potisk iv an je stra n ih (italijanskih) radnika. In terv en cijo m
u p rav n ik a K o tarsk e ispostave u S utorini radnici su nastavili rad.

1899.

Roden u T reb in ju M ilorad Lei, knjdevnik i revolucionar,

p rip a d n ik SDS BiH i lan K PJ od 1919. godine.

1899.

R oen D uan Sam ardi u K ifinu

ao Trgovaku slcolu u T rebinju.
skog ra ta p rip a d a o je tre b in jsk o j
nalistikoj om ladinskoj grupi, iji
im je i sueno. Clan K PJ od 1925.

Selu (Nevesinje). PohaZa vrijem e prvog svjetsrpsko-hrvatskoj naciosu lanovi otkriveni, te

1899.

G rupa od 110 rad n ik a na izgradnji cljeznikc pruge H um

T rebinje n ap ustilo je posao u znak p rto te sta zbog n.iskih nadnica.

1901.

P utena u p ro m et eljeznika pruga Gabela Zelenika,

H um T reb in je i U skoplje Gru.

1901.

Roen u M ostaim a D uan Grkovi, kasnije lan SDS BiH

i K PJ od 1919. Bio je clan M jesnog kom iteta K PJ u Zagrebu i P o k rajin sk o g kom iteta za H rvatsku. Bio je istakn u ti fu n k cio n er SBOTI-a, te novinar, sindikalni i p a rtijs k i
teo.retiar. S trije lja n je u K erestincu 1941.

1906.

Na p rijedlog U prave dravnih p rihoda i m olbu Z em alj

ske vlade za BiH, Zajedniko m in istarstvo fin a n sija odobrilo je poveanje zarad a (dnevnica) radnioim a svih otkupnih stan ica duvana u BiH. Dnevnice u D uvanskoj stanici
u T reb in ju poveane su po osobi za 20 h elera za stalne
i 10 helera za privrem ene (sezonske) radnike.

1907.

R oden u T re b in ju Ib ro Babovi, kasnije p a rtijsk i i sindi

kalni funkcioner, clan SKOJ-a od 1924. i K PJ od 1926.
17?

U m ro je 1924. godine od posljedica p o licijskih progona i

zatvaranja.
1907 .

T rebinjski rad n ici organizirali in te m u i sim bolinu proslavu ranikog praznika, 1. m aja. R adnicim a su p o d jeljen e
prvom ajske znake ija sim b o lik a -ilustrira p n d an je ciljeve borbe radmike klase BiH.

1909 .

K oncem sep tem b ra otpoeo viem jeseni tra jk a k o -ta rifn i

p o k ret k ro ja k ih rad n ik a, koji je p o tra ja o do p o etk a feb ru a ra 1910. godine.

1910 .

D onesena PraviJa Podrunice koarsko-preraivakih ra d

nika u T rebinju.

ii
1910.
IV

K oncem a p rila p ro slav ljen a u T reb in ju S ocijalistlka nedjelja i odrana rad n ik a sk u p tin a uz p risu stv o oko 400
rad n ik a. N a tem u: ta hoe socijalna dem okratija govorio je na sk u p tk u F ran jo M a rk i, lan GRS BiH i GO SDS
BiH. P roslavu su uvelioali m lad i radnici sooijalisti, lano.vi d ru tv a Buduonost iz M ostara.

1910. O drana agitaciona politika sk u p tin a u T reb in ju n a kojoj

21.V III je o S aboru i socijalnoj d em o k ratiji govorio F ra n jo M ar
kka
1910.
d. p.

U drugoj polovini godine osnovane su u T re b in ju Podrunica drv o d jelsk ih i Podrunica kovinarskih rad n ik a.

1910.
X

O drana u T reb in ju agitaciona sk u p tin a o ag rarn o m pitan ju . U p risu stv u oko 600 lju d i, m eu k ojim a je bio i znatan broj seljaka, o Sabo.ru i ag rarn o m p ita n ju govorio je
D uan G lum ac, lan GO SDS BiH.

1910.
s. X

Otpoeo tarifn i p o k ret sto la rsk ih rad n ik a u T rebinju. U

vrijem e p o k reta javili -su se tra jk b re h e ri, vrbovani od poslodavaca.

1910.
V III

U T reb in ju su radnioi otpoceli agitaciju za osnivanje Meu stru k o v n e biblioteke i itaonice. U tu svrhu p rik u p lja n i
su i dobrovoljni prilozi. D arodavoi u iznosu od 64 k ru n e
bili su: Mio K ebelji, F ra n jo M arki, S pasoje Grkovi,
Jovo Sekerez, Ism et Salahovi, Risto, Ledi, Om er Pivodi
i H uso Babovi.

1910.
d. p.

O tpoela i voena agitacija i konano o tv ara n je R adnikog

domra u T rebinju.

1910. N asto jan jem C entralne uprave GRS osnovan je u Trebi14. X II

n ju M eustrukovni odbor.
1910.
d. p.
174

O snovana u T reb in ju S reska bolesnika blagajna, ko ja je

bila u ru k a m a socijalistiki o p red ijeljen ih radnika.

1910.
k.

Osnovano povjerenitvo SDS BiH u T reb in ju , koje je do

I II kongresa S tra n k e im alo 19 lanova.

1911 .

12. I l l

U p risu stv u 150 ra d n ik a odrana je rad n i k a sk u p tin a na

kojoj se agitiralo za ulazak rad n ik a u stru k o v n e organizaeije.

1911.
12. I l l

O drana sk u p tin a Podrunice koarsko-preraivakih ra d

n ik a u T rebinju.

1911.
I ll

U kovinarskim radion icam a u T reb in ju vladala oskudica posla, te su se radnici nali pred tra jk a k im pokretom .

1911.

S redinom m a rta otpoela b o rb a p e k a ra i rad n ik a sro d n ih

z an im an ja za legaiizaciju strukovne organizacije, to im
i polazi za rukom nakon viem jesene borbe.

1911.
1. V

P roslavljen u T reb in ju radniki prazn ik 1. m aj. Na

sk u p tin i se rap ra v lja lo o p ita n jim a iz oblasti strukovnog
pokreta.
O drana u T re b in ju rad n ik a konferencija, na kojoj su
tre tira n a stru k o v n a pitan ja.
K ro jak i rad-nici u T rebinju bez tra jk a u sp jev aju ostvariti traen u tarifu.

1911.
9. V
1911.
V

1911.
O rganizirani b rav a rsk i, limarsk.i, p ek arsk i i k ro ja k i r a d
VI-VII nici u T re b in ju vode ta rifn u borbu.
1911.
V II

U T reb in ju su p o sto jale dvije podrunice i sedam p la tita

sa 78 organizirana radnika.

1911.

P ovjerenitvo SDS u T rebinju p reraslo u m jesnu organizaciju.

O rganizirani kov.inarski radnici up u tili m em orandum po1911.
VII
slodavcu varcu sa zahtjevom da im prizna organizaciju.
1911.
Politike vlasti u T reb in ju zap rijetile zatvaranjem Radni.kog doma.
1911.
O dran sastan ak organiziranih rad n ik a u T rebinju, kojem
16. VII je prisustvovao i M itar Trifunovi - Uo. Govorio je o strukovnoj i politikoj b o rb i i p ro ra u n u Zem aljske vlade.
N ared n ih d an a odrao je p redavanje o alkoholizm u i radnikoj borbi.
1911.
O drana sk u p tin a socijal-dem okrata u T reb in ju na kojoj
5. 8 .
je govorio F ra n jo M arki, na tem u: Ko su socijalisti i ta
hoe ?
1911.
s. V III

U Tasoviim a lcod apljine odrana seljako-radnika

sk u p tin a n a kojoj je uestvovala i delegacija trebinjskilr
radnika.
17?

1911.

G raevinski rad n ici u T re b in ju odb'ili da potp isu ugovOr

o ako rd n o m rad u . Poslodavcl, politika i v o jn a vlast reg ru tu ju tra jk b re h e re m eu po jed in im radnicim a i poslodavcim a.

1911.
X

O tpoeo tra jk p ek arsk ih ra d n ik a u T reb in ju koji je im ao

defanzivni k a ra k te r (odbrana tarife).

1911. Uz uee 33 o rg a n izirana rad n ik a otpoeo je u T reb in ju

15. X I tra jk koarsko-preraivakih radnika.
1911.

Koncem godine u T re b in ju je u okviru M eustrukovnog

o d b o ra bilo 128 organiziranih radnika.

1912 .

U T reb in ju je bilo 388 radnika, od k o jih je 131 bio ulan je n u 11 stru k o v n ih organizaoija, a 90 u m jesn u organizaciju SDS BiH.

I
1912.
7. I

O drana politika sk u p tin a m jesne organizacije SDS na

kojoj je govorio B ranko H risafovi, lan GO SDS BiH,
na tem u: Cilj nae borbe.

1912.
I

trajk ak o -tarifn i po.kret graevinskih

b o jk o tira li ak o rd n i rad.

radnika, koji su

1912. T reb in jsk i organizirani radnici uselili u nove p ro sto rije

11. II Radnikog dorna.
1912. P olitika sk u p tin a m jesne organizacije SDS u T rebinju.
11. II O znaaju politikog org an iziran ja govorio je S pasoje Lojpur, organizirani ra d n ik iz Tasovoia kod apljine.
1912. M asovni lo k a u t sto la rsk ih ra d n ik a u T re b in ju i vieneIII-IV d je ljn a tarifn a b o rb a 'koja je uspjeno. okonana.
1912.
1. V

P roslavljen 1. m aj u p risu stv u 70 organiziranih rad n ik a.

Na sk u p tin i je o ak tu eln im p ita n jim a socijal-dem okratije
govor.io P anto K reki, izaslanik GO SDS BiH.

1912.
V-VI

D jelim ini tra jk kovin arsk ih ra d n ik a u radionici M orica

varca sa ciljem ouvanja ran ije steene tarife.

1912.
VI

U T reb in ju je bilo 68 s tru k o m o organizirana rad n ik a u

deset stru k o v n ih podrunica i plati.ta.

1912.
VI

M jesna organizacija SDS u T re b in ju ima]a je 32 organiziran a lana.

1912.
IX

P restao da d jelu je u T reb in ju M eustruikovni o dbor zbog

nastale balkanske krize.

1912.
k.

M jesna organizacija SDS im a la je 90 organiziranih lanova.

176

1913 .

p.

N adnice za p o jedine kategorije ra d n ik a iznosile su 24

60 helera.

1913.

Z ab ran jen a p roslava 1. m aja.

1913.
3. V

Zavedene tzv. Iiznim ne m jere i rasp u ten e radnike strukovne i politike organizacije, zatvoreni rad n ik i dom ovi
i izvrena djelim ina m obilizacija radnika.

1914 .

U R adnikom dom u p roslavljen 1. m aj, gdje je odrana

i po litik a skuptiina n a kojoj je govocrio Ignac Hedi, lan
GO SDS BiH.
-

1. V
1914.
5. V

Izm eu org an iziram h k ro ja k ih ra d n ik a i poslodavaca u

T reb in ju voeni pregovori o izm jeni i p o b o lja n ju tarifn ih
ugovora. Zbog o d b ija n ja poslodavaca izbio je tra jk kroja k ih radnika.

1914. N estaica posla i o tp u ta n je ra d n ik a izazvalo je p o k ret

VI s. lim arsk ih rad n ik a u T rebinju.
1914.
X II

Poikrenut p o stu p a k p ro tiv nekolicine ak a Trgovaoke kole u T rebinju, kao i nekih aka T rebinjaca na kolovanju
u S arajevu. O ptueni su ikao p rip ad n ici revoluoionarne nacionalistike omladime. U g ru p i su bili: Stevo Aneli, Mu
sta fa Babovi, Sam uilo R rto lica, M ilorad Lei, Josip Luki, L ju b o m ir Niki, Veljko Petkovi, L azar Pjeoi, D uan
Sam ardi, Ism e t Salahovi, P e ta r B abi i N ikola Forkapi.

1917 .

V II

S ocijalisti i .strukovno organiziran! radnici u T re b in ju na

elu sa Sim om Repoviem vode akoiju n a p rik u p lja n ju dobro v o ljn ih p rilo g a za obnovljeni Glas slobode.

1918 .
4. XI

K o n stitu isa n u Treibinju K o tarsk i o d b o r N arodnog vijea

za ujed in jen je.

1918.

Do k ra ja godine u T reb in ju su obnovljene neke strukovne

organizacije.

12 T r i b u n i a

177

Veseljka POPOVEVI

BIBLIOGRAFIJA IZ GLASA TREBINJA KOJA SE ODNOSI

NA ISTORIJU DO 1941, NARODNOOSLOBODILAKU
BORBU I SAVREMENA ZBIVANJA
(1953 1977)
U prolom b ro ju asopisa Tribunia objavili sm o bibliog rafiju iz Glasa T rebinja, ko ja se odnosila n a um jetn o st, arheologiju, za titu spom enika, m uzejsku i drugu slinu d jelatn o st, Obuhvaeni su bili svi brojevi od poetka izlaenja, tj. od 1 . decemb ra 1953. godine do k ra ja 1977. godine.
U ovom b ro ju donosim o bib lio g rafiju iz Glasa T rebinja,
istog vrem enskog intervala, koja se odnosi na isto riju do 1940. god.
i narodn o o slo b o d ilak u b o rb u i savrem ena zbivanja.
A. I S T O R I J A

DO

1940.

Aneli Ljubia, L egionar iz Selita, br. 220, 1. 2. 1971.

Borbe hercegovakih ustanika u oktobru 1861, b r. 121, 4. 10.
1963.
itav ivot posvetio je borbi za prava radnike klase, b r. 5u
1. 2. 1957.
erimagi Husnija, Zrnce istorije: H ercegovina zem lja m eda
i voska, br. 174, 1. 3. 1968.
D. K., Nove knjige U tam pi Trebinje II od V. K oraa, br.
214, 1. 11. 1970.
D. K., Nove knjige Uskoro u p ro d aji Luka Vukalovi, br.
214, 1. 11. 1970.
|. ., 1861 1961 Stogodinjica H ercegovakog u sta n k a
U stanici su eliili na narod, br. 99, 1. 1. 1962.
181

 Dereti Jovan i Vuurevi Rade, Nai iseljenici u nap red n o m

p o k retu i panskom g ra an sk o m ratu , br. 83, 1. 8 . 1960.

Film Nevesinjska puka, br. 114, 1. 4. 1963.
Glogovac Boidar, Humanizam rem ek djelo M arksizm a, br.
131, 1. 8 . 1964.
Godinama sakupljena dokumentacija dala ideju za realizovanje
filma Nevesinjska puka, br. 127, 1. 4. 1964.
Jakus, T ren u tak isto rije K njiga sta ra 800 godina, br. 226,

1. 5. 1971.
Jakus, T re n u ta k isto riie Nazif Resulovi T rav u n ian in , br.
225, 16. 4. 1971.
Jedna stara knjiga u novom izdanju Luka V ukalovi
Izbliza, br. 215, 15. 11. 1970.
K apor edo, Jed an p a rtijs k i zad atak Pasoi za paniju, br.
74, 9. i 10. m jesec 1959.
Kap or edo, 25-godinjica sm rti B lagoja Parovia D oseljeni
intern acio n alista, br. 105, 1. 7. 1962.
Kapor eclo, T ridesetogodinjica b o rb e za pansku rep ubliku,
br. 160, 1. 1. 1967.
Koji Liubinka, Povodom jedne izlobe G raa za isto riiu ,
br. 194, 6 . 11. 1969.
Kora J. Vojo, T rebinje Isto rijsk i pregled I N astavak i
razvoj T ravunije, br. 146, 1. 11. 1965.
ICora J. Vojo, T rebinje Isto rijsk i pregled I T reb in je u
dravi N em anjia, br. 147, 29. 11. 1965.
Kora J. Vojo, T rebinje Isto rijsk i pregled I P rilike u naem k ra ju u d o b a sla b lje n ja N em anjidke drave, br. 148, 1. 1.
1966.
Kora J. Vojo, T rebinje Isto rijsk i pregled I T rebinje u
B osanskoj dravi, br. 149, 1. 2. 1966.
Kora J. Vojo, Na kraj u p erio d u rim ske vladavine, br. 145, 4.
10. 1965.
Kukuri Zora, S topedesetogodinjica Prvog srpskog u stan k a,
br. 2, 1. 2. 1954.
Ljubibrati R., Film N evesinjska puka, br. 121, 4. 10. 1963.
Ljubibrati dr Savo, Todor Kruevac, Iz priloga p ro u av an ja
Flercegovakog ustan k a 187576 god. G aribaldi i vojvoda Mica
L jubibratic, br. 96, 15. 9. 1961.

M. T.. Uskoro iz tam pe, M irko S. Radoidid: H ercegovina i Crna G ora 1875 1878, br. 148, 1. 1. 1966.
M iljanovi Novak, Malo p o zn ata lidnost L eontija N inkovica,
br. 167, 27. 7. 1967.
182

Nove knjige V ojislav K ora: Trebinje II, (odlom ak), br.

216, 29. 11. 1970.
Pavlovi Brato, Uz godinjicu o k to b arsk e revolucije Oni su
vidjeli L enjina, br. 58, 1. 10. 1957.
Pedeset godina KPJ O bnavljanje KPJ 1932 1934., b r.
190, 3. 7. 1969.
Radoii M irko, Iz p ro lo sti naeg k ra ja N ekad Cvijee, a
sad Necvijee, br. 147, 29. 11. 1965.
Radoii Mirko, M anja dopuna, br. 108, 4. 10. 1962.
Raoii M irko, Isto rijsk a p ro lo st naeg k ra ja Ivo Crnojevi i ban Pilat, br. 112, 1. 2. 1963.
Radoii S. Mirko, Iz isto rijsk e pro lo sti R injane i D raevo
u Popovu, br. 106, 1. 8 . 1962.
Radoii S. Mirko, Iz isto rijsk e p rolosti P ut gvozdeni, br.
99, 1. 1. 1962.
Radoii S. Mirko, Carsko kraljevski spom enik, br. 97, 1. 11.
1961.
Radoii S. Mirko, T vrtko bosanski ban i ugarci u L jubom iru,

br. 90, 1. 3. 1961.

Radoii S. Mirko, Zubakim poljem nekad je p ro ticala rije k a

S u tjesk a, br. 77, 1. 2. 1960.

Radoii S. Mirko, M em orandum d r Novice K raljevia, b r. 12,
1. 12. 1956.
Radoii S. Mirko, C arsko-kraljevski p red sto jn ik , br. 5, 1. 5.
1956.
Radoii S. Mirko, Sluba n a ro d u uoi u sta n k a 1875. g. u
H ercegovini, br. 6, 1.6. 1956.
Radoii S. M irko, V ladika R ade Njego i H asan-beg Rasulbegovi, br. 7, 1. 7. 1956.
Radoii S. Mirko, T rebinje i D uklja u 10-om i 11-om stoljeu,
br. 3. 1. 3. 1956.
Radoii S. Mirko, G raa za isto riju T rebinje, br. 12, 1. 12.
1953.
Sekerez Tomo, K ako su nai radnici doekali novu 1921. godinu, br. 136, 1. 1. 1965.
Sikim i Danilo, Povodom 150 godinjice Njegoevog ro en ja
N a p jesn ik i filozof, br. 121, 4. 10 1963.
Sikim i Danilo, Bivi panski borci u T rebinju, br. 11, 1. 11.
1956.
Sivri Marijan, Iz knjige Pregied razvoja radnikog p o k reta
u T re b in ju do 1941. godine Ib ro Babovi, b r. 194, 6 . 11. 1969.
Sivri Marijan, Izloba grbova, povelja, p eata . . . Srednjevjekovna B osna u T rebinju, br. 302, 15. 6 . 1973.
183

 Sivri M., Iz T rebinjskog radnikog p o k reta Prva proslava

1907. godine, br. 250, 1. 5. 1972.
Sivri M., 50 godina K PJ Policija se b o jala tre b in jsk ih kom u n ista, br. 195, 25. 11. 1969.
Sivri M., V ojislav K ora: Trebinje II, br. 198, 1. 3. 1970.
Sivri M., Zrnce isto rije Srednjevjekovni grad Mievac, br.
201, 15. 4. 1970.
Sivri M., Zrnce isto rije Za tri osm ice, br. 202, 1. 5. 1970.
Sivri Marijan, Zrncc isto rije G rad K lobuk, br. 205, 15. 6 .
1970.
Sivri Marijan, 50 godina K PJ Likovi revolucionara Revolucionarni p u t D uana G rkovia, br. 192, 1. 9. 1969.
Sivri Marijan, Prvi i n a js ta riji, do sada poznati, podaci o pokretu ra d n ik a u T rebinju, br. 185, 1. 2. 1969.
Sivri Marijan, S rednjovjekovni irilski n a tp isi na kam enu u
okolini T rebinja, br. 166, 10. 7. 1967.
Spai Spasoje, Prilog za isto riju U stanak Luke Vukalovia,
br. 10, 1. 10. 1956.
S. Lj., Jugoslovenski ko m u n isti i ponjolski g raanski ra t, br.
73, ju li i avgust 1959.
Vrinac Julijana, Uz 50 godinjicu velikog o k to b ra Iz zem lje
S ovjeta b u k tin je revolucije pronoene za E vropu, br. 169, 4.
10. 1967.
Zrnce istorije Tvrdo, br. 200, 1. 4. 1970.
Zotovi Branko i Tripo Sarenac, M iro P o p ara naro d n i hero j,
br. 108, 4. 10. 1962.
B. N O B

I SAVREMENA ZBIVANJA

Aneli A., O ktobarskih dana, br. 1. 11. 1957.

Aneli Luka, S jeanje na druga, br. 11, 4. 10. 1954.
Aneli Obrad, Doki Slavko, ukovi Luka, Vujinovi Vidak>

184

ivot i ra d H ercegovaca u njem akim zarobljenikim logorim a,

br. 91, 1. 4. 4961.
Arnautovi Esad, T re n u ta k isto rije P ut do dravnosti BiH,
br. 264, 29. 11. 1972.
Arnautovi Ms., S jeanje revolucionara Dogovor n a Ublim a,
br. 208, 1. 8 . 1970.
Arnautovi Ms., T ridesetogodinjica u sta n k a O tiao je u ra t
sa je d a n a e st godina U ra tu se nekako brzo raste, br. 226,
1. 5. 1971.
Arnautovi Ms., Z ubaka Ubla uoi zbora b ra tstv a i jedins t v a V jene poruke revolucije, br. 329, 1. 8 . 1975.

Arnautovi Ms., S jeanje Sim a Radia na p u to v an je hercego-

vake grupe u M rkonji G rad i Jajce na zasjed an je ZAVNOBiH-a Srei nije bilo k raja , br. 337, 29. 11. 1975.
Arnautovi Ms., Selo za p rim je r S edlarim a u pohode, br. 194,
6. 11. 1969.
Arnautovi Ms., S u sret s ratn icim a D iplom a druga S tarog

Ili kako se p o staje revolucionar, br. 236, 1. 10. 1971.

Arslanagi Asaf, P red spom en ploom aka-boraca treb in jsk e
gim nazije, br. 71, 3. i 4. 1959.
B. D., O brad Egi Postao sam T rebinjac, br. 309, 4. 10 1974.
B., Veliki udio treb in jsk o g sreza u n aro d n o j revoluciji, br. 54,
1. 6 . 1957.
B. P., K ako je p ro sla v lja n Prvi m aj ran ije, br. 54, 1. 6 . 1957.
B. P., Veliki drug i ovjek, br. 52, 1. 4. 1957.
B. P., Iz dnevnika T reb in jsk e u d arn e brigade Pod ogledalim a m u n ja, br. 129, 1. 6 . 1964.
Barakovi Meho, S jeanje na Desetu. . . , B rigada prek aljen ih
n a ro d n ih boraca, br. 259, 15. 9. 1972.
Barakovi Meho, S jeanja zapisi D ragica djevojka, br.
26, 1. 10. 1972.
Belovunovi Radosav, 25 god. revolucije: D uan nije znao za
strah , br. 157, 4. 10. 1966.
Bilea za Bileanku N agrada M ilanu Apihu, br. 236, 1. 10.
1971.
Biografija Ratka Tauana, P a rtija ivotni put, br. 199,
15. 3. 1970.
Bogovac Blagoje, M itraljezac Danilo, br. 124, 1. 1. 1964.
Brzica S., Tito u T rebinju, br. 156, 1. 9. 1966.
Bubreko Drako, Zapis iz Z adra S u sret s ratnicim a, br. 193,
4. 10. 1969.
Bubreko Drako, ivotna odisejada Lazara Jelia U talasim a A tlantika, br. 178, 4. 7. 1968.
Bubreko Drako, S jeanja i p o ru k a proslavljenog kom andanta,
br. 142, 4. 7. 1965.
Bubreko Drako, Bio sam izabran za lana A ntifaistikog vijea naro d n o g osloboenja Jugoslavije Razgovor sa Lazarom
Pribiiem , br. 110, 29. 11 1962.
Budalica Huso, P artizansko Bihovo, br. 119, 7. 8 . 1963.
Cerovi Vasilije, M eu ten k istim a esnaesti ju li Dan oklopnih jed in ica Jugoslovenske N arodne A rm ije, br. 72, 5. i 6 .
m jesec 1959.
Cio ivot jed n a velika borba, br. 71, 3. i 4. m jesec 1959.
185

 . K., Nove knjige Almanah desete brigade, br. 252, 1. 6 . 1972.

asno smo nosili zastavu u NOR-u, br. 71, 3. i 4. m jesec 1959.
eur Obrad, B listavi d a tu m nae isto rije, br. 130, ju li 1964.
eur Gao, Izvrcno je n a re en je kom andanta: K om unisti se
ne pred aju sjeanje na m ajske dane 1944. sod., br. 5, 1. 5.
1956.
eur Gao, K o m andant L jubom irskog partizan sk o g bataljo n a,
br. 127, 1. 4. 1964.
eur Savo, In rriernoriam Jovan Ateljevi ika Jova, br.
269, 15. 2. 1973.
ukovi Boko, Uz 25 godina revclucije Glavko i M ilena, br.
155, 1. 8 . 1966.
Cukovi Stevo, T ridesetogodinjica u stan k a (odlom ak)
O pasni stu en b . . . , br. 233, 15. 8 . 1971.
uri Krsto, Sjeanje n a drugove Nem a ih vie, br. 193, 4. 10.
1969.
uri plrsto, N apad na Jav o r i u stak u an d arm erijsk u stanicu,
br. 90, 1. 3. 1961.
ri Krsto, estorica od n jih bili su jedinci, b r. 94, 1. 6 . 1961.
D. B., T ridesetogodinjica u sta n k a G im nazijalac Esad, br. 234,
1. 9. 1971.
D. B., Zrnce isto rije Bileanka, br. 207, 15. 7. 1970.
D. fi.., Nove knjige Oj kozaro, br. 250, 1. 5. 1972.
B. K., Nove knjige Krv i ivot za slobodu II izdanje, br. 193,
4. .10 1969.
B. K., Z bornik palih boraca Z aboravljena obavcza, b r. 155,
1. 8 . 1966.
dm., S jeanje preivjelih boraca, br. 92, 1. 5. 1961.
Dem irovi S., Uz 4-ti ju l P artizan k a N ana, br. 351, 1. 6 . 1976.
Dizdarevi M ustafa, M ar p reko Vidue planine i p ro b ija n je neprija te ljsk o g obrua, br. 3, 1.3. 1954.
Bokumemt prolosti: Faksim il prve i p o sljed n je stran e re fe ra ta
za 8 . m a rt 1943. godine, br. 186, 1. 3. 1969.
Dokumenti iz juia 1941. godine N rode Hercegovine: H rvati,
S rbi i M uslim ani, br. 191, 27. 7. 1969.
Dom JNA Veliko in teresovanje za izlobu Izloba Tito
etrd eset godina na elu Partije, br. 376, 1. 8 . 1977.
ui Milan, D vadesetogodinjica Desete proleterske brigade (istoriografija) Deseta n a putevim a slobode, br. 167, 27. 7. 1967.
Bui Milan, Iz Bitke na Neretvi B ulaji stvara film p ro et
b ratstv o m i jedinstvom , br. 172, 1. 1. 1968.
Dvaeset sedmi juli D an ustan k a n aro a BiH Plotuni s naih brda, br. 119, 7. 8 . 1963.
.1.86

Dvadeset sedmi juli Dan u sta n k a n a ro d a BiH, br. 83, 1. 8. 1960.

. S., Uz etrdesetogodinjicu osnivanja K PJ i SKOJ-a Uza-

lud vam tru d izdajnici, br. 73, 7. i 8. m jesec 1959.

Fazlinovi Devad, Iz p rvih dana borbe, br. 11, 4. 10. 1954.
Foto vremeplov 4. o k to b ar 1944. god., br. 309, 4. 10 1974.
Gavrilovi Risto, Iz ustanikih S edlara Put-Spom enik rtvam a,
br. 223, 15. 3. 1971.
Gavrilovi Risto, Uz 25-god. revolucije: Sedlari u plam enu, br.
157, 4. 10 . 1966.
G. . N avrilo se 11 godina od sm rti naeg istak n u to g borca, hero ja i k o m an d an ta L ju b a M iljanovia, br. 11, 1. 11. 1956.
Glogovac Boidar, G rob palog borca, br. 93, 1. 6. 1961.
Godine slobode godine uspona Iz arhive Zaviajnog m uzeja
(ilu stracije 4. o k to b ra 1944. god.), br. 357, 1. 10. 1976.
Hadiahmetovi Asim, M eu slovenakim p artizanim a, br. 174,
1. 3. 1968.
Hadiahmetovi Asim, T rideset godina p objede nad faizm om ,
27. m a rt 1941. u T rebinju, Policija je bila nem ona, br. 323,
1. 5. 1975.
Hadovi Tahir, Pao je u prvim redovim a, br. 83, 1.8. 1960.
Ham ovi Jelena Ljerka, Tito je s nam a iz m a te rija la za
spom enicu X hercegovake u d a rn e brigade, br. 53, 1. 5. 1957.
Hercegovaka delegacija na istorijskom zasjedanju, br. 123,
29 . 11 . 1963 .
Herojski otpor komunista, br. 71, 3. i 4. m jesec 1959.
Im ao je samo devetnaest godina..., br. 91, 1. 4. 1961.
In memoriam L jubo Kovaevi M izara, br. 285, 1. 10. 1973.
In memoriam N ikola L ju b ib rati n a ro d n i heroj i generalpukovnik JNA, br. 363, 1.1. 1977.
In memoriam H ilm ija Hadovi borac n aro d n e revolucije,
br. 137, 1. 2. 1965.
Ivanievi Anelko, O snivanje prve p a rtijsk e elije u Poljicu
Popovom , br. 185, 1. 2. 1969.
Ivkovi Obren, Bilo je to 3. ju n a 1941. godine, br. 72, 5. i 6.
m jesec 1959. god.
Izloba etrdeset godina Savez komunista lugoslavije, br. 72,
5. i 6. m jesec 1959.
J. K. S., D vadesetgodinjica osloboenja T rebinja N apad
n a oklopni voz 1942. godine, br. 127, 1. 4. 1964.
J. K. S., Uoi 4. o k to b ra 1944. godine Na D ubrovakoj kapiji,
br. 108, 4. 10. 1962.
J. K. S., Bilo je pronoljivo kao tran zisto r. . , br. 107, 1. 9. 1962.
187

 J. K., Sjeanja K roz kiovitu no, br. 82, 1. 7. 1960.

Jerini Mato, N a o g n jitu Save Kovaevia, br. 69, 2. m jesec
1959.
Jevti. J., Vidio sam Tita, br. 236, 1. 10. 1971.
Jovi J., Po sjean ju ura kera T ridesetgodinjica ustanka, br. 224, 1.4. 1971.
Jovi J., Po sjean ju ura kera S avjetovanje u Desin-Selu,
br. 93, 1. 6. 1961.
Jubilej slavimo kao borci za jedno veliko djelo. .. sveano
p ro slav ljen dan osnivanja KPJ, SKOJ-a i S indikata, br. 71,
a p ril 1959.
K., D vadesetogodinjica N arodnooslobodilakog od b o ra za Hercegovinu, br. 104, 1. 6. 1962.
Kap or edo, Iz ratn o g dnevnika U sjean ju druga Tita, br.
104, 1. 6. 1962.
Kapor edo, Od u sta n k a do konane pobjede, br. 95, 1.8. 1961.
Kapor edo, Deset godina jed n e nedjelje, br. 130, 7. m jesec 1964.
K ap o r edo,
B orbeni p u t Desete brigade, br.
152, 1.5. 1966.
Kapor Cedo,B orbeni p u t Desete brigade, br. 153, 1. 6. 1966.
Kap or edo, Jubilej Desete brigade, br. 162, 1. 3. 1967.
K ap o r edo,Uvjek je bio sa svojim borcim a, br. 80, 1. 5. 1960.
K apor edo, Povodom desetogodinjice osloboenja T reb in ja
june i istone H ercegovine, br. 11, 4. 10. 1954.
Kap or Cedo, B orbeni p u t 29-te divizije (nastavlja se), br. 290,
15. 12. 1973.
K ap or Cedo, B orbeni p u t 29-te divizije (nastavlja se, do br. 293.)
br. 291, 1. 1. 1974.
Kapor B., 25-godinjica sm rti h e ro ja P rek in u ta m ladost
S m rt V asa M iskina-Crnog znaila je gu b itak za KP Jugoslavije,
br. 206, 1. 3. 1970.
K ap or D., Nove knjige Sim o R adi Ljubinje i Popovo polje
1941 1945, br. 198, 1. 3. 1970.
K ap or D., Nove knjige D. Parovac: Logor sm rti, br. 209,
15. 8. 1970.

Karamehmedovi Muhamed, Sie za d o k u m en tarn i film H erce

govina, br. 129, 1. 6. 1964.
Karamehmedovi M., M ilorad Lei knjievnik-revolucionar,
br. 76, 1. 2. 1960.
K ijac Danilo, O dstupio je poslednji, br. 96, 4. 10. 1961.
K ijac Banilo, N euspio pokuaj bjekstva, br. 98, 29. 11. 1961.
K isi Mio, Bileda Iz ovog sela u NOB-i je palo 36 boraca,
br. 235, 15. 9. 1971.
188

Kneevi Simo, F o rm iran je P odbrdske p artizan sk e ete, br. 90,

1. 3. 1961.
Kneevi Simo, Takav je bio drug Asim, br. 90, 1. 3. 1961.
K n in grad prijatelj ispod Dinare H iljad u godina K nina, br.

206, 1 .3 . 1970.
Kruni Marko, G rupa isto ri a ra i geografa u osnovnoj koli

u T rebinju, br. 80, 1. 5. 1960.

Kruni Milovan, Vlado egrt Krv na kam enu tree izdanje
R atne uspom ene u H ercegovini, br. 319, 1. 3. 1975.
Kulovi Stevo, D vadeset drugi decem bar Dan JNA, br. 12 1. 12.
1956.
Kundaina Danilo, Deaci ratn ici Dve ak cije b a ta ljo n a Miro
Popara, br. 9, 1. 9. 1956.
Kurtovi J. Stari, Iz p ro lo sti naeg k ra ja S m rt d jed a Peria,
br. 143, 1. 2. 1965.
Kurtovi J. Stari, O n a p a d u na H um tre b in jsk i, br. 107, 1. 9.
1962.
Kurtovi Todo, S vijetao p u t treb in jsk e G im nazije Ponosni

gim nazijalci u ivot su zakoraili bez s tra h a i um rli bez strah a,

br. 237, 15. 10. 1971.
Kurtovi Todo, Uz 25 god. revolucije: B a ta ljo n Sloboda, br.
154, 1. 7. 1966.
Kurtovi Todo, B ataljo n sloboda, br. 96, 4. 10. 1961.
Kurtovi Todo, U zoran kom unista, br. 381, 14. 10. 1977.
Lasi Pero, D vadesetogodinjica osloboenja T rebinja, br. 130,
7. m jesec 1964.
Ljubibrati Nikola, 25 godina revolucije M uilite u Duima,
br. 151, 1. 4. 1966.
Ljubibrati Nikola, M uilite u Duima, br. 92, 1. 5. 1961.
Ljubibrati R., K olak (Sim a) M irko, br. 113, 1. 3. 1963.
M., S jeanja: Dua p o k re ta u gradu bio je M ujo Zubevi, br.
84 85, 1. 10. 1960.
M. M. J., B o rb a na Drm i, br. 88, 1. 1. 1961.
M. R., O dvoenje sa ra d n ik a NOP u in te rn ac iju i tragina sm rt
Dr R unda, br. 84 85, 1. 10. 1960.
M arkovi Jovan, K am ion se zaputio preko polja (zabiljeke o
Desetoj brigadi), br. 96, 15. 9. 1961.
M arkovi Jovan, Lazo Pribii, br. 113, 1. 3. 1963.
M astilovi Novak, H ercegovci na D rugom zasied an iu AVNOJ-a,
br. 110, 29. 11. 1962.
M ihajlov V., P ad o b ran o m m eu partizane, br. 99, 1. 1. 1962.
M ihajlov V., 20 godina revolucije Vaso se rodio da ivi i poslije sm rti u rodnoj kui Vasa M iskina br. 93, 1. 6. 1961.
189

 Miladinovi D. Stari, Preneseni p o sm rtn i o staci etvorice palib

boraca, br. 83, 1. 8, 1960.

Mileti Jovo, Dan b o rca Teki dani (sjean ja jednog od uesnika), br. 118, 4. 7. 1963.
Milosevic arko, Nova Drava, br. 12, 1. 12. 1956.
Milosevic arko, K raj lcoji je bio arite n a ro d n e revolucije u
H ercegovini, br. 2, 1. 2. 1956.
Milosevic arko, N ap rijed drugovi, B ileu tre b a osloboditi
Lik n a ro d n o g h e ro ja N ikole Bjelicc Brede, br. 10, 1. 10. 1956.
Milovanovi Mile, Prvi asovi u osloboenom T rebinju, br. 133,
4. 10. 1964.
Miljanovi Obrad, Na R ikalu Sjeanje n a b o rb e X II hercegovake brigade, br. 4, 1.9. 1956.
M ozaik sjeanja: K ako i gdje ste doekali 4-ti o k to b a r 1944. g.,
br. 121, 4. 10. 1963.
Ms. A., T ridesetogodinjica u sta n k a O tiao je u r a t sa jedanaest goina U ra tu se nekako brzo raste, br. 226, 1. 5. 1971.
Ms. A., N a p e riferiji ra ta Od p artizan sk e ta m p a rije do modernog preduzea, br. 193, 4. 10. 1969.
Ms. A., U stalasana H ercegovina Junak ra ta i m ira o ra tu i
rato v an ju , br. 265, 15. 12. 1972.
N a dunosti svjesni do kraja, br. 142, 4. 7. 1965.
Nadadin Danilo, Dola je brigada, br. 106, 1. 8. 1962.
N. K., P a rtizan sk a ta m p a rija u T reb in ju i n jen ra d (1944 1946),
br. 91 1. 4. 1961.
N a svean nain sahranjeni posmrtni ostaci 48 palih boraca, br.

98, 29. 11. 1961.

N a Ublim a Izloba slika n a tem u NOB, br. 326, 15. 6. 1975.
N ikad vise neu ui u gimnaziju mladi drug b o rac este like
brigade, br. 75, 29. 11. 1959.
Nove knjige, O brad Egi: Djeaci do ru b a planine etv rta
knjiga ra tn o g k o m an d a n ta Druge dalm atinske, br. 337, 29. 11.
1975.
Nove knjige H ronika iz NOB-a, br. 251, 15. 5. 1972.
Odlom ak iz knjige Vlada egrta Krv n a kam enu Iz p rvih
d ana u sta n k a u Hercegovini, br. 56, 1. 8. 1957.
Otvorena memorijalna kua istaknutih revolucionara (u Bijelau),
br. 381, 14. 10. 1977.
Ovjekovjeenje herojskog lika V asa M iskina-Crnog, br. 145,
4. 10. 1965.
Paovica Gojko, S jeanje na lik p artizan k e T akva je bila partizanka D ara, br. 193, 4. 10. 1969.
Parijez Risto, S jeanja: F orte m am ula, br. 161, 1. 2. 1967.
190

 P arijez R isto, D vadesetogodinjica p o b jed e nad faizm om , br.

140, 1. 5. 1965.
Pavlovi Brato, N a m arg in am a okto b arsk o g dnevnika R adni
sokak visok do neba, b r. 193, 4. 10. 1969.
Pavlovi Brato, Malj u nebu, br. 6768, juli, avgust 1958.
Paviovi Brato, Zbogom lju b lje n i grade, br. 55, 1. 7. 1957.
Pavlovic Brato, N ad T rebinjem zalcprala je zastava sa petokrakom ; br. 10, 1. 10. 1956.
Pain Hija, 25 god. revolucije: Izlazak iz obrua, br. 159, 29. 11.
1966.
Peria Branko, D ruga d alm atin sk a u ratn im b iljek am a Biemo osvetnici, br. 236, 1. 10. 1971.
Peroti Savo, Deset godina od sm rti revolucionara Laza Pribiia,
br. 268, 1. 2. 1973.
- Pism o druga Nikole Kovaevia Vladu egrtu, br. I l l , 1. 1. 1963.
Poseban prilog, 50 godina K PJ N arod i k o m unisti T re b in ja u
pobjedi revolucije, br. 189, 6. 6. 1969.
Posjeta daijmatmskih partizana, br. 179, 1. 8. 1968.
Potrebica Jure, U su sre t velikom o k tobru, br. 167, 27. 7. 1967.
Praznik na Duima S jeanje n a 1942. god., br. 203, 15, 5.
1970.
Predsjednik Tito u Trebinju, br. 166, 10. 7, 1967.
Predsjednik Tito pustio u pogon H E Trebinje, br. 175, 3. 4.
1968.
Primorac Izeta, U su sre t ju b ile ju ena u revolucionarnom
pokretu, br. 246, 1. 3. 1972.
Pripreme za izdavanje spomenice Desete hercegovake brigade,

br. 3, 1. 3. 1956.
Proslava desetogodinjice osloboenja Trebinja, b r. 12, 1. 11.
1954.
Proslava 35-godinjice osnivanja Prvog udarnog hercegovakocrnogorskog bataljona, br. 373, 15. 6. 1977.
RT B, Stazama partizana, br. 180, !. 9. 1968.
Ratkovi Jovan, Sjeanja T ridesctogodinjica u sta n k a Ub-

la 1941 godine, br. 232, 30. 6. 1971.

Ratkovic Jovan, S jeanje na druga, hr. 130, juli 1964.

Ratkovic Jovan, Sjecanje na druga, br. 98, 29. 11. 1961.
Ratna hronika Vlade Segrta Krv na kam enu, br. 4, 1 .4 . 1956.
Roganovi Zora, 25 sod. revolucije Izvrsila sam zadatak, br.

150, 1. 3. 1966.
Roganovi Zora, (Iz knjige Hercegovina u NOB-u) Zastava
Desete H ercegovake brigade, br. 90, 1. 3. 1961.
191

 Rosi Milovan, Tri decenije od Slivnice Bila je to isto rijsk a

ko n feren cija p a rtije , br. 251, 15. 5. 1972.
jR. V., S jeanje na drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, br. 8, 1. 7.
1954.
S. D., Nove knjige H ercegovina u NOB-u, br. 90, 1. 3. 1961.
S. . R., S jeanje na svijetle likove drugova iz m og k ra ja , br.
108, 4. 10. 1962.
Sava Kovaevi legendarni junak, br. 72, 5. i 6. m jesec 1959.
Seferovi Mensur, Likovi n aih ju n ak a ore Putica, br. 11,
4. 10. 1954.
Seni Vukain, 487 T reb in jaca palo je u NOB-u, br. 94, 1. 6. 1961.
Siktm i Danilo, A ntiratne tem e Z ajednika tem a jed n e generacije, br. 115, 1. 5. 1963.
Sikim i D., Nove knjige Hercegovina u NOB-u, br. 92, 1. 5.
1961.
Sikim i Danilo, M asovni ilegalni skupovi k o m u n ista i skojevaca
p rije ra ta u okolini T rebinja, br. 74, 9. i 10. m jesec 1959.
Sikim i Danilo, S jeanje na revolucionarnu p ro lo st tra jk
m a tu ra n a ta tre b in jsk e gim nazije, br. 75, 29. 11. 1959.
Sikim i D., Pet sinova Ja k e B enderaa, br. 67 68, juli-avgust,
1958.

Sjeanje na velike dane, b r. 154, 1. 7. 1966.

Sjeanja koja se ne gase Je d an teki r a t vien ookna uesnik a u ra tu , br. 193, 4. 10. 1969.
Sjeanje na svijetle likove U m rli s u kao junaci, br. 206, 1. 7.
1970.
Sjeanje na slavrie dane Z bor u Zubcim a, b r. 57, 1. 9. 1957.
Sjeanja uz vatru, br. 257, 15. 8. 1972.
Sjeanja boraca iz stroja 10-te hercegovake U b o rb u uvijek

s p jesm o m n a u sn am a, br. 380, 4. 10. 1977.

Slavic Boo, Veliki b o rac n a ro d n e revolucije Uz godinjicu
sm rti Laza Pribiia, br. 126, 1. 3. 1964.
Sparavalo Ljubo, oro u akciji, br. 267, 15. 1. 1973.
Sparavalo Ljubo, Todorevo ikazivanje, b r. 173, 10. 2. 1968.
Sparavalo Ljubo, oro u in tern aciji, br. 175, 3. 4. 1968.
Sparavalo P. Pero. Uvijek je bio u prvim redovim a, br. 95, 1. 8.
1961.

Spasojevi Duan, S je a n ja Prva rtva, br. 80, 1. 5. 1960.

S. S., Prvi dani u sta n k a u Popovom p o lju 1941, br. 92, 1. 5. 1961.
Stanim irovi A. Miloje, N ai h ero ji su naa slava, br. 11, 4. 10.
1954.
Stijai Slavo, Prva p artizan sk a eta u H ercegovini, br. 177, 1. 6.
1968.
192

Stijai Slavo, T ridesetogodinjiou u sta n k a L astva 1941

Prve akcije, br. 225, 16. 4. 1971.

Stijai Slavo, Prva p a rtiza n sk a eta u H ercegovini, br. 267,

15. 1. 1973.
Stijai Slavko, B orbeni p u t Prvog ud arn o g b a ta ljo n a , br. 373,

15. 6. 1977.
Sto hiljada skojevaca palo je u NOB-i, br. 74, 9. i 10. m jesec
1959.
Susreti N a zasjed an ju AVNOJ-a sjean ja Sim e R adia, br.

264, 29. 11. 1972.

Svijetli datumi nae ratne mornarice, br. 259, 15. 9. 1972.
Svijetli datumi nae ratne mornarice, br. 261, 15. 10. 1972.
Svijetli datumi istorije U su sre t ju lsk im praznicim a, br. 254,

1. 7. 1972.
ajka Ivo, D ubrovaki borci u H ercegovini, b r. 98, 29. 11. 1961.
aran Sabrija, P ro n a en a p a rtiza n sk a arh iv a P odbrdske ete iz

prve polovine 1942. god., br. 94, 1. 6. 1961.

arenac Tripo, Proslava Prvog m a ja 1942, br. 128, 1. 5. 1964.
egrt Vlado, F o rm iran je X brigade, br. 106, 1. 8. 1962.
egrt Vlado, F o rm iran je X X IX divizije, br. 123, 29. 11. 1963.
egrt Vlado, U osloboenom T rebinju, br. 133, 4. 10. 1964.
egrt Vlado, 25 godina revolucije P a rtijsk a organizacija u
tre b in jsk o m srezu, br. 149, 1. 2. 1966.
egrt Vlado, Uz p ro slav u 27-godinjice X X IX NOU divizije u
Stocu, br. 215, 15. 11. 1970.
egrt V lado, R evolucionari iz kolskih klupa, br. 237, 15. 10.
1971.
egrt Vlado, (Iz 'knjiige Rrv na kam enu) T rebinje Du
brovnik M ostar, br. 89, 1. 2. 1961.
egrt Vlado, O dlom ak iz II knjige Krv n a kam enu, br. 1, 1. 1.
1957.
egrt Vlado, Titovi ju b ileji nai ju b ileji S u sreti sa Titom ,
br. 371, 1. 5. 1977.
egrt Vlado, S u sreti sa T itom , b r. 372, 15. 5. 1977.
egrt Vlado, Veliki ar za slobodom , br. 309, 4. 10. 1974.
Sikovi Drago, P adinom L eotara 20 godina oslobo,enja Trebinja, br. 132, 1. 11. 1964.
otra Milenko, K ad ja poginem ti je uzm i, br. 115, 1. 5.1963.
otra Milena, Iseljenioi Hercegovoi za narodnooslobodilaki po'kret (nastavak u sl. b ro ju ), br. 92, 1. 5. 1961.
Tako dolazi sloboda (Vlado egrt), br. 260, 1. 10. 1972.
Tako je dola sloboda Iz razgovora sa V ladom egrtom , Nikolom L ju b ib tra ti e m i Jovom Gnkavcom, br. 285, 1. 10. 1973.
193

 Tarana ., U T rebinje e b iti preneseni p o sm rtn i ostaci narod-

nog h e ro ja Asima Zubevia, br. 79, 1. 4. 1960.

Tasovac Rade, Taoc dva ra ta , br. 84 85, 1. 10. 1960.
Terzi Vladim ir, H ercegovaki p a rtiza n i pokazali su izvanredne
borbene kvalitete, br. 56, 1. 8. 1957.
Tica Mio, Sveano p ro slav ljen Dan pobjede n ad faizm om , br.
141, 1. 6. 1965.
Tito u Trebinju, br. 131, 1. 8. 1964.
Tito odlikovao profesora dr Cama, br. 197, 3. 2. 1970.
Tito meu Bileanima, b r. 235, 15. 9. 1971.
Trebinje je sveano proslavilo desetogodinjicu oslobodenja, br.
12, 1. 11. 1954.
Treeg septembra Tito na Sutjesci, br. 234, 1. 9. 1971.
Tri prilaza, tri bunkera, b r. 207, 15. 1. 1973.
Tri skojevca, br. 90, 1. 3. 1961.
Tridesetogodinjica ustanka, br. 220, 1. 2. 1971.
Tridesetogodinjica ustanka Zato slavim o Osmi m a rt Dan
ena O dlom ak iz re fe ra ta za Dan
ena 1942.u
T rebinju. O ri
ginal re fe ra ta uva se u Z aviajnom m uzeju u T rebinju, br. 222,
1. 3. 1971.
Tridesetogodinjica ustanka Skojevka Safa, br. 231, 15. 6 .
1971.

Tridesetogodinjica ustanka Od puke m an ji, br. 235, 15. 9.

1971.
Tuni Ljubo, Uz 30-godinjicu JNA, br. 241, 15. 12. 1971.
U avgustu 1945. znaajno zasjedanje, br. 73, juli, avgust, 1959.
U Grudam a sveano proslavljen jubilej X Hercegovake udarne
brigade Slavan p u t slavne jedinice, br. 380, 4. 10. 1977.
U domu JN A sa otvaranja izlobe Drvaska operacija 1944. god.

br. 339, 1. 1. 1976.

U Bilei stalma izloba o koncentracionom logoru, br. 157,
4. 10. 1966.
Uspjeh mladih istoriara (m ali m ozaik), br. 348, 15. 5. 1976.
Usvojen program jubileja X brigade, br. 165, 1. 6. 1967.
Uz Dan borca Jubilej borbe i pobjede, br. 72, m aj, ju n i 1959.
Uz 85-godinjicu roenja Mustafe Golubia P u t posljednjeg
revolucionara, br. 358, 15. 10. 1976.
Veliki ljudi nemaju datum smrti ve samo datum rodenja

N ikola Kovaevi, br. 132, 1.11. 1964.

Velika proslava u Bilei otk riv an jc biste n a ro d n im h e ro jim a
Moi Pijade, Ivanu M ilutinoviu, Lolu Ivanu R ibaru O tvoren
m uzej M oi Pijade, br. 91, 1. 4. 1961.
194

Veliki ratnici, b r. 57, 1. 9. 1957.

Veliko interesovanje za izlobu fotografija o drugu Titu, br.

373, 15. 6. 1977.

Viduka jama nee vie biti zabaeni grob, br. 57, 1. 9. 1957.
V. M., G olm an m e u m ladim em presim a kip zasipan kiom

kam enica tenkovi na alejam a, br. 112, 1. 2. 1963.

Volja naroda, br. 91, 1. 4. 1961.
V. P., Prve b o rb e R adovan drijelo, br. 133, 4. 10. 1964.
V. R., P etnaestogodinjica oruanog u stan k a, br. 7, 1 .7 . 1956.
Vuurevi Rade, L judi i dogaaji, br. 142, 4. 7. 1965.
Vuurevi Rade, T rad icija u sv jetlu b ra tstv a i jed in stv a, br. 133,

4. 10. 1964.
Vuurevi Rade, O bren M ilojevi, bio je uvijek n a najteim

m jestim a, br. 113, 1. 3. 1963.

Vuurevi Rade, Iz slavnih d a n a n a e pro lo sti R a ta i su sret
dvojice k o m an d an ata, b r. 56, 1. 8. 1957.
Vuurevi Rade, S traa n ad grobom h ero ja, br. 57, 1. 9. 1957.
Vuurevi Rade, K olona u o d stu p a n ju , br. 61, 1. 1. 1958.
Vuurevi Rade, N ezaboravna kua, br. 60, 1. 12. 1957.
Vuurevi Rade, O djek ju lsk ih d an a u zubaokim sel-ima 1941.
god., br. 8, 1. 8. 1956.
Vuurevi Rade, Ju riao je i neu straiv o pao u kii p rv ih neprija te ljsk ih p lotuna, br. 10, 1. 10. 1956.
Vuurevi Rade, Uz 30-godinjicu osloboenja S tv a ra n je prvih n a ro d n ih odboira, br. 322, 15. 4. 1975.
Vuurevi Rade, Uvijek u prvim bo rb en im redovim a, br. 381, 14.
10. 1977.
Vuurevi Rade, V jene strae nad svojim gradom , br. 309, 4.
10. 1974.
Vuurevi Vlado, B jekstvo iz cetnikog zatvora, br. 92, 1. 5. 1961.
Vuurevi Vlado, S trije lja n je V eljka B enderaa, br. 96, 4. 10.
1961.
Vujai Marko, H ercegovaki n a ro d u b o rb i za slobodu, br. 1,
1. 1. 1957.
Vujai Marko, H ercegovaki n a ro d u borbi za slobodu, br. 50,
1. 2. 1957.
Vujovi Vlado, S jeanja D rug T ito je ranjen, br. 81, 1. 6.
1960.
Vukovi Milan, etniki zatvor u G lavim im a, b r. 96, 4. 10. 1961.
Vukovi Miroslav, 33 godine od h ero jsk e pogibije m o rn a ra sa
m o n ito ra Drava In m em oriam na jed n u asnu sm rt, br.
299, 1. 5. 1974.
195

 Vuleevi Risto, Praznici nae revoiucije Govor eda K apora,

br. 168, 1. 9. 1967.
Z , 1942. godine fo rrn iran je G radski o dbor AF-a, br. 90, 1.
3. 1961.
Zaslap Spom en ploa uenicim a, br. 309, 4. 10. 1974.
Zavrna rije druga Tita, br. 155, 1. 8. 1966.
Zotovi Branko, U spom en oka Putice, br. 249, 15. 4. 1972.
Zotovi Branko, Pokoena m ladost, br. 258, 1. 9. 1972.
Zotovi Branko, Od V idukog o d red a do L ju bom irskog partizanskog b a ta ljo n a , b r. 96, 4. 10. 1961.
Zotovi Branko, P rije 20 godina 21. fe b ru a ra 1942. godine prestalo je da k u ca plem enito srce h e ro ja oka Putice Kom and a n t p rv a rtva etnike izdaje, br. 101, 1. 3. 1962.
Zotovi Branko, U m rli su za svoju zem lju, br. 171, 29. 11. 1967.
Zotovi Branko, Istin ita pria, br. 175, 3. 4. 1968.

Zotovi Branko, Ju n ak a s m rt oka Putice, br. 250, 1. 5. 1972.

Zotovi Branko, T ridesetogodinjica u sta n k a Istm ita pria,
br. 227, 15. 5. 1971.
Zotovi M. i Kundaina Dako, Iz slavnih dana nae revoiucije,
b r. 10, 1. 10. 1956.
Z. R., A ktivnost oragnizacije AF-a 1941. god., br. 90, 1. 3. 1961.
Zubevi R., K ad je selo slono, br. 1, 1.1. 1957.

196

Marija VEBER-ZANETI

Z A V I A J N I M U ZEJ TREBINJE U 1979. G O D IN I

I u toku ove godine Muzej rad i i djelu je pod istim uvjetim a
kao p red h o d n ih godina. Sto se tie sm je ta ja n ita se b itno nije
izm jenilo, tj. jo uvijek se nalazi u p ro sto rija m a gdje je p rije pet
godina privrem eno sm jeten. Na glavnoj m uzejskoj zgradi ni u
ovom vrem enskom p eriodu nije n ita uraeno. R adne p ro sto rije
u raspoloivom p ro sto ru preu red en e su i postale su uslovne za svakodnevni rad. Muzej ski in v en tar sa svim eksponatim a, najveim dijelom ostao je z a trp a n i n ed o stu p an i radnicim a M uzeja a i zainteresiran im po sjetio cim a i naunim radnicim a. Ve p u n ih pet godina
veina m uzejskih izloaka sto ji upakovana i do n jih je vrlo teko
doi i odravati ih. Radi toga zatraeno je od SO T rebinje da se
obezbijedi jed n a p ro sto rija (bar 5 x 5 ) da bi se odloio nagom ilani
n am jetaj i tim e m oglo p ristu p iti m uzejskim ek sp o n atim a rad i lakeg ouvanja i bezbjednosti. Tim e bi se moglo lake udovoljiti zainteresiran im p o sjetio cim a i korisnicim a m uzejskog m aterijala.
M ogunost za k o n tin u ira n u izlobenu d jela tn o st p o boljala se
jc dogovorom sa D om om k u ltu re i Dom om m ladih. N aim e, M uzeju
je u stu p ljen izlobeni p ro sto r u zgradi Dom a k u ltu re i Dom a m la
dih, te je tim om ogueno p lan irati i realizirati izlobe k ad a je najpodobnije i n a jp o treb n ije , osobito u povodu raznih m anifestacija.
Broj rad n ik a ostao je u M uzeju isti kao i p red h o d n e godine:
vii kustos isto ri a r, koji vri dunost i d irek to ra, kustos arheolog,

kustos isto ri a r u m jetn o sti, se k re ta r koji obavlja adm inistrativno-finansijske poslove, te jed a n higijenski rad n ik koji obavlja i kurirsk e poslove za Muzej i N aro d n u biblioteku.
Rad M uzeja i pored nepovoljnih uv jeta odvijao se je po utvrenom p lan u i program u. U p ojedinim zb irk am a obavljeni su
predvieni poslovi.
Za p o tre b e etnografske zbirke o tk u p ljen i su slijedei predm eti:
(runi rad), srp, ara i jo neki sitn iji p redm eti. Iz ove oblasti napisan je i je d a n prilog za Tribunia broj 5.
U okviru isto rije i k u ltu rn e isto rije rad se odvijao p rem a
p ro g ra m u za ovu godinu. V rena su istraiv an ja u H isto rijsk o m arhivu u D ubrovniku, Arhivu H ercegovine u M ostaru, te Isto rijsk o m
arhivu SR BiH u Sarajevu. N aglasak je bio na novijoj isto riji, posebno R adnikom pok retu , zbog ovogodinje proslave 60-godinjice
KPJ SK J, SKOJ-a i revolucionarnih sindikata.
U Arhivu u D ubrovniku izdvajani su i fo to k o p iran i m ate rija li
iz fondova O krunog in sp ek to ra i Trgovake i ob rtn ik e kom ore,
koji se odnose na T rebinje U raeno je preko 500 kopija dokum en ata. U A rhivu u M ostaru vren je o d ab ir m ate rija la iz austrougarskih i p re d ra tn ih arhivskih fondova, koji se odnose na radniki pok re t u T reb in ju . M aterijal iste v rste p rik u p lje n je i u Arhivu BiH
u Sarajevu.
U o k viru isto rijsk o g o d jelje n ja izradene su dvije prigodne tem atske izlobe: Radniki p o k re t u T re b in ju do 1941. godine i
Izloba od osnivakog do X I kongresa K PJ (SKJ), SKOJ-a i re
v olucionarnih sindikata. Ova p o slje d n ja je p rip re m lje n a u su ra d n ji
sa OK SK T rebinje.
Muzej je za ovo o d jeljen je dobio a rh iv sk u i drugu zaostavtin u L eontija N inkovia (ukupno 40 eksponata), k oji su znaajni
za k u ltu rn u isto riju T rebinja.
O tkupljene su kopije povelja Alfonsa V hercegu S tje p a n u iz
1444. i 1454. godine, na latinskom , talijan sk o m i srp sk o h rv atsk o m
jeziku, koje su znaajne za to p o n o m astik u i isto riju ovoga k raja .
P rik u p ljen o je i drugog k u ltu rn o -isto rijsk o g m aterijala, fotok o p ija i d o k u m en ata koji se odnose na p ro lo st ovoga kraja.
P raene su sve vanije politike i k u ltu rn e m anifestacije i o
n jim a p rik u p lje n a p o treb n a dokum entacija.
N apisano je vise priloga za Gias T rebinja i Radio T rebinje
u povodu proslave Jubileja. K ustos ovog o d jelje n ja napisao je i
jed a n dui prilog za asopis Most.
Vei broj korisn ik a sluio se doku m en tacijo m kojom raspolae
ovo o djeljenje.
U to k u godine vrena su arheoloka rekognosciranja na podru ju koje Muzej pokriva svojom djelatnou. P rik u p ljen i su man ji p ovrinski nalazi. N aroita p an ja posvecna je gradskom pod198

ru ju gdje su i u to k u ove godine prokopavane ulice za potreb e

gradske kanalizacije i vodovoda. P raenjem ovih iskopa dolo se je
do znaajnih po d atak a, te su n apravljeni i snim ci o d re en ih lokaliteta, skice i planovi n ajzan im ljiv ijih objekata.
Za ovo o d jeljen je je o tk u p ljen o 16 novia.
I ove godine na kustos arheolog bio je lan istraivake
arheoloke ekipe n a arheolokom isk opavanju lok aliteta Bigeste
L jubuki. O rganizator ovog iskopavanja je R epubliki zavod za
z atitu spom enika k u ltu re SR BiH iz Sarajeva. Iz ove oblasti napisana su i tri priloga za asopis Tribunia broj 5.
U u m jetn ik o j zbirci odvijala se preteno izlobena djelatnost, a p rib av ljen i su eksponati za zbirku.
R ealizirane su slijedee izlobe:
8.
M arta, za prigodni praznik Izloba slika, g rafik a i crtea
L jubom ira M ilojevia;
27. 4. u sklopu proslave 1. Izloba sk u lp tu ra i crtea
M ilivoja Bokia, sk u lp to ra iz M ostara;
23. 6. Izloba crtea M ilojevi L jubom ira, u povodu m anifestacije Dan T rebinja u Beigradu, organizirana je u L jubljani;
25. 6. Izloba grafika B ranka Sotre, ukljuena je u povodu
proslave 60-godina KPJ (SKJ), SKOJ-a i revolucionarnih sindikata,
u isto vrijem e kad i n a p rijed navedene dvije tem atsk e isto rijsk e
izlobe. Izloba B. S otre je iz m uzejske zbirke.
2.
10. U povodu m an ifestacije Dan Beigrada u Trebinju
organizirane su izlobe Partizanske grafike B oidara Jak ca i Izloba likovnih lju b ite lja Beigrada.
22.
12. U sklopu proslave za Dan Jugoslovenske naro d n e
A rm ijc organizirana je izloba akadem skog slikara Sm iljana-V icenca
Popovia.
Uz sve izlobe su izraeni katalozi, pozivnice i plakati.
Uz su ra d n ju sa profesorom isto rije u m jetn o sti sre d n jih kola
i nastavnicim a likovnog obrazovanja osnovnih kola organizirana
je grupna p o sje ta uenika svih navedenih izloba.
Za ovo o d jeljen je o tk u p ljen je crte Lj. M ilojevia Legenda
kam eni svatovi i Gibanje II. Isti a u to r je poklonio m uzeju dva
svoja um jetn ik a rada.
K ustos isto ri a r u m je tn o sti napisao je prilog za Glas Tre
binja, u povodu godinjice sm rti (30 god.) naeg akadem skog sli
k ara A tanasija Popovia.
Vreno je in v en tarisan je u m jetn ik ih slika, obraivanje, sreivanje i zavoenje k a rto tek e u m jetnike zbirke.
FOTOTEKA je pop u n jav an a sta rim fotografijam a, snim cim a
sa svih ovogodinjih drutveno-politikih i k u ltu rn ih m anifestacija,
te snim cim a sa terena.
199

B iblioteka je d opunjavana po ve u staljenoj p rak si, putem

kupovine, razm jene, p retp late na asopise, ili obaveznim prim jerkom koji dobivam o od ovdanje tam parije.
Muzej je p retp laen na dnevni list Osloboenje, te Slobodu,
Odjek, Kom unist i Knjievne novine. Slubeni list SFRJ i
Slubeni list SR BiH, na vie asopisa koji tre tira ju m uzejsku
p ro b le m atik u (N um izm atike vijesti, Muzeologija, Muzeologica
inform atica, Most i dr.). Redovno prim a, p u tem razm jene, strune i naune publik acije od preko 150 in stitu cija.
Sve knjige su zavedene u knjigu inventara, a, sem rad n ik a Muzeja njim a su se k oristili i m nogi graani.
U ovoj godini knjini fond biblioteke p o p u n jen je sa preko
600 bibliotekih jedinica.
O dm ah n ak o n izlaska iz tam pe etvrtog b ro ja Tribunie poelo se je sa rad o m na p rik u p lja n ju m ate rija la za peti broj, koji
je u ovoj godini tam pan.
Za trokove oko izlaenja ovoga b ro ja, kao i predhodnog, prik u p ljena su sred stv a od Z ajednice za k u ltu ru i Z ajednice za nauni
rad SR BiH, te O pinske zajednice k u ltu re T reb in je i v lastitih sredstava od p ro d a je ra n ije izdatih publikacija.
Kako sm o ve ran ije naglasili, a u okvir ove d jela tn o sti spad a ju i prigodni katalozi koje je Muzej izdao o rganizirajui izlobe
u p rotekloj godini.
K ako se iz svega izloenog vidi i pored veom a nepovoljnih
uvjeta, a uz svestrano zalaganje svih zaposlenih, Muzej je djelovao
na svim po ljim a p ovjerenih m u djelatn o sti, te rez u lta tim a opravdao
p o sto ja n je ovakve in stitu cije u suvrem enim p o tre b a m a drutvenog
i ku ltu rn o g ivota T rebinja, grada sa bogatom k u ltu rn o m i revolucionarnom prolou.
Darodavci Muzeju u toku 1979. godine bili su:

200

Jefti Jefta, fo to g rafije iz k u ltu rn e prolosti,

K om neni Neo, fo tografije iz NOB,
M ilojevi L jubo, dvije u m jetnike slike,
Popovi S m iljan Vicencio, u m je tn i k u sliku,
Semiz Dragica, zaostavtinu L eontija Ninkovia.

S A D R A J
S t 121
LANCI RASPRAVE STU D IJE
V ukosava ATANACKOVI-SALI
Antiki D iluntum u svetlu novih arh eo lo k ih istra iv a n ja (Stolac
i T r e b i m l j a ) .............................................................................................
7
A ntikes D iluntum im L icht n eu er arc h ao lo g isch e r F o rsch u n g en
(S tolac und T r e b i m l j a ) .....................................................................36
Ivo BOJANOVSKI
Dva rim sk a v ojnika n atp isa iz okolice L jubukog (Novi n a tp is
v eteran a leg. XV A p o l l i n a r i s ) .............................................................. 41
Zvvei ro m isch e M ilita rin sch riften aus d e r G egend von L ju b u k i

51

L jubo SPARAVALO
S re d n jo v je k o v n a g ro b lja, crk v in e i crkve n a p o d ru ju S um e treb i n j s k e .........................................................................................................53
M ittelalterlich e F riedhofe, K irch en u n d iib e rre ste von K irch en im
R aum des T re b in je r W a l d e s ............................................................. 136
D r Ilija M ITIC
O izbjeglicam a iz zalea na p o d ru ju D ubrovake R epublike . .
139
O ber F luchtlinge aus dem H in te rlan d im G ebiet d e r R epublik
D u b r o v n i k ................................................................................................ 149
D r enana BUTUROVI
N eke osobenosti hercegovako-crnogorskog ob lik a epske p je sm e
151
S om e p ec u lia ritie s of H erzegovina and M onte N egro fo rm s of
the epic s o n g s ......................................................................................................... 159
M r A nelko ZELEN IK A
O svrt na zb irk u k a ra ta bekog ratn o g a r h i v a .......................................... 161
R iickblick auf die K arte n sam m lu n g des K rieg sarch iv es in W ien
167
HRONOLOGIJA
M a rijan SIV RI
H ronoiogija do g a aja rad n ik o g p o k reta treb in jsk o g k ra ja do
g odine 1918.................................................................................................................... 171
BIBLIO GRA FIJA
V eseljka POPOVEVI
B ib lio g rafija iz Glasa T rebinja k o ja se odnosi na isto riju do
1941, narod n o o slo b o d ilak u b o rb u i sav rem en a zb iv an ja (1953--1977)

181

IZ MUZEJA
M arija VEBER-ZANETI
Z aviajni m uzej T re b in je u 1979. g o d i n i ........................................................ 197

201

AUTORI TEKSTOVA PREMA REDOSLJEDU PRILOGA

Atanackovi-Sali Vukosava, vii stru n i savjetnik, R egionalni zavod

za zatitu spom enika k u ltu re M ostar
B o janovski dr Ivo, vii nauni savjetnik, Zavod za zatitu spom enika
k u ltu re SR BiH S arajevo
Sparavalo Ljubo, p rofesor, Beograd
Miti dr Ilija, nauni savjetnik, H isto rijsk i odjel C entra za znanstveni rad JAZU, D ubrovnik
B uturovi dr enana, nauni savjetnik, Z em aljski m uzej S arajevo
Zelenika m r Andelko, vii konzervator, Regionalni zavod za zatitu
spom enika k u ltu re M ostar
Sivri m r Marijan, vii kustos, Zaviajni m uzej T rebinje
Popovevi Veseljka, kustos, Zaviajni m uzej T rebinje
Veber-Zaneti Marija, sek retar, Zaviajni m uzej T rebinje

202

R ecenzenti:
D r Pavao Aneli za sred n ji vijek
R edak cija o sta li prilozi

S e k re ta r R edakcije:
M arija Z aneti-V eber

Za S tam p a riju : N ikola A sanovi

Slog: J. Soso
M eter: D. M ujii
tam p a: IGKRO Svjetlost S arajev o , OOUR S ta m p a rija T reb in je
Tira: 1 000 pnim jerak a