POSTSCRIPTUM

Rapska 4A, 10 000 Zagreb

T/P: ++ 385 1 30971 26
GSM: ++ 38591 5050003
www.postscriptum.hr
Tom Wolfe: From Bauhaus to our house
Tom Wolfe, 1981. Sva prava pridrzana.
Za hrvatsko izdanje Postscriptum, 2005.
Za izdavaca: Dragan Mileusnic
Uredio: Zeljko Serdarevic
Prevela: Marina Leustek
Lektorirala: Amalija Grgosevic
ISBN 978-953-99584-5-7

Oprerna: Mileusnic+Serdarevic
Tisak: Graficki zavod Hrvatske
Zagreb, studeni 2007.
CIP zapis dostupan u racunalnom
katalogu Nacionalne i sveucilisne knjiznice
u Zagrebu pod brojem 635342.
Izdavanje knjige pomoglo je
Ministarstvo kulture RH.

Tom Wolfe:
OD BAUHAUSA
DO NASEG DOMA

Prevela Marina Leustek

Uvod

1. Srebrni kraljevic

15

2. Utopija d.o.o.

35

3. Bijeli bogovi

41

4. Bijeg u Islip

57

71

Odmetnici

6. Skolastici

83

7. Srebrno-bijelo, srebrno-sivo

97

Kazalo arhitekata

ill

O predivna Ameriko, prostranih nebesa i jantarnih mora

zita, postoji 11 na Zemlji jos neko mjesto na kojemu tako
mnogo bogatih i mocnih placa za silno mnostvo podignutih zdanja, trpeci ih i gnusajuci ih se, kao sto se to danas
zbiva unutar tvojih blazenih granica?
Iskreno, sumnjam u to. Djeca se skoluju u zgradama koje izgledaju poput veleprodajnih skladista za zamjenske dijelove fotokopirnih strojeva. Cak se ni skolski
duznosnici, koji su nacrte narucili i odobrili, ne mogu domisliti kako se to dogodilo. Najvaznije im je izbjeci situaciju u kojoj bi to moral! objasnjavati roditeljima.
U svakoj novoj, 900.000 dolara vrijednoj kuci za
odmor u sumskim predjelima na sjeveru drzave Michigan ill na obali Long Islanda ima tako mnogo ograda od
cijevi, rampa, metalnih spiralnih stubista s resetkama,
ploca debeloga industrijskoga zrcalnog stakla, redova
halogenih i volfram zarulja te bijelih predmeta valjkasta
oblika da sve nalikuje na postrojenje za proizvodnju insekticida. Vidio sam jednom kako su od sve te bjeline i
svjetline i nedorecenosti i cistunstva i oskudnosti i nesadrzajnosti vlasnicima takve kuce osjetila gotovo posve
otupjela. Ocajnicki su pozeljeli neki protuotrov, nesto
poput udobnosti i boje. Pokusali su neizbjezne bijele tapecirane klupe zatrpati gomilama ukrasnih jastucica od
tajlandske svile u buntovnim bojama sto se poput duge
prelijevaju u svim Ijubicastocrvenim, ruzicastim i tropski zelenim nijansama koje covjek moze zamisliti. All arhitekt bi se vratio, jer on se uvijek vraca, poput stroge
savjesti kakva kalvinista, pa bi im ocitao bukvicu, grubo
ih zastrasio i pobacao slatke syjetlucave stvarcice van.
Sve se velike odvjetnicke tvrtke u New Yorku, bez
imalo otpora, sele u staklenu kocku uredske zgrade s
podovima od arrnirana betona i betonskim stropovima
visoMma dva i pol metra, sa zidovima od gipsanih ploca

10

OD BAUIL--: SA DO NAfiEO DOM.l

i uskim hodniclma zatim unajme strucnjaka za unutrasnje uredenje i daju mu stotine tisuca dolara da te strove
kocke i mreze pretvori u bajkovitu vodoravnu gradsku
kucu iz vremena Restauracije. Vidio sam kako tesari,
stolari i djevojke koje nabavljaju potrebne predmete dovlace vise ukrasnih zidnih vijenaca, polustupova, nadvratnika, spustenih kupolastih svodova, vise raskosno
nabranih drvenih oplata, vise kamina (bez vatre) s okvirima od mahagonija izrezbarenima u obliku ukrasnih vijenaca s vocem, vise lustera, stolnih i zidnih svrjecnjaka,
sofa od kestenjastosmede koze i vise zidnih satova nego
sto bi Wren, Inigo Jones, braca Adam, Lord Burlington i
clanovi kluba Dilettanti svi zajedno mogli sanjati.
I ne pisnuvsi, svi se useljavaju iako se uzasavaju staklene kocke!
Ovo nisu tek moji osobni dojmovi, uvjeravam vas.
Zelite li potanje dokaze, samo podite na konferenciju,
simpozij ili okrugli stol gdje se danas okupljaju arhitekti
i pretresaju najnovija dostignuca struke. Otvoreno priznaju da su i sami zgranuti. I ne trepnuvsi, reci ce vam
da je moderna arhitektura iscrpljena, gotova. I sami se
sale na racun staklenih kocki. Upotrebljavaju taj izraz s
porugom. Philip Johnson, koji je 1949. godine u Connecticutu izgradio za sebe kucu-staklenu kocku, izgovara ga
kao kakav antikvar kojega to bas zabavlja, kao sto bi
netko mozda govorio o starome mjedenom okviru kreveta sto ga je otkrio na tavanu.
Kako bilo, uvjeravaju nas da ce se ova teskoca uskoro rijesiti. Danas su tu novi pristupi, novi pokreti, novi
izmi: postmodernizam, kasni modernizam, racionalizam,
arhitektura sudjelovanja, Neo-Corbu i Los Angeles Silvers. Ali cemu oni vode? Jos masovnijoj izgradnji staklenih kocki koje se prekrivaju zrcalnim staklenim plocama
u kojima ce se odrazavati susjedne staklene kocke i izoblicavati njihove dosadne ravne linije u zakrivljene.
Danasnji odnos izmedu arhitekta i klijenta u Americi za mene je cudesno uvrnut, na rubu nastranoga. U
proslosti se oniTcoji su narucivali i placali izgradnju dvoraca, katedrala, kazalista, knjiznica, sveucilista, muzeja,
ministarstava, terasa sa stupovima i vila s pn nekolikn krila nisu ustrucavali pretvarati ta zdanja u svjedocanstva
vlastite slave. Napoleon je pozelio Pariz pretvoriti u Rim
I *>M rtirarnora'.''
o/pr^nvit K
iz carskog doba, samo uz glasniju glazbu i s jase

VARA2DIN

USA DO NASEG DOMA

aka za unutraira da te sirove

:avnu gradsku
n kako tesari,
predmete dostupova, nadvise raskosno
s vatre) s okvicu ukrasnih viih svijecnjaka,
Ih satova nego
d Burlington i
: sanjati.
ko se uzasavaivjeravam vas.
L konferenciju,
3ljaju arhitekti
Otvoreno pri6i, reci ce vam
ova. I sami se
vaju taj izraz s
line u Connectu, izgovara ga
Ija, kao sto bi
iiokvirukreveiva teskoca us1i pokreti, novi
, racionalizam,
Is Angeles Silgradnji staklelenim plocama
toe kocke i izsakrivljene.
Clijenta u Amehastranoga. U
Izgradnju dvoSilista, muzeja,
>o nekoliko krisvjedocanstva
retvoriti u Rim
vise mramora.

VARA2DIN

11

I to je ucinjeno. Arhitekti su mu dali Slavoluk pobjede i

crkvu Sv. Magdalene. Njegov necak Napoleon III. htio je
Pariz pretvoriti u Rim tako da se na sve nagomila jos i
Versailles, pa je tako i ucinjeno. Njemu su arhitekti dali
parisku Operu, dodatak Louvreu i kilometre novih bulevara. Jednom je prigodom Palmerston ponistio rezultate
natjecaja za izgradnju nove zgrade britanskog Ministarstva vanjskih poslova i nalozio Georgeu Gilbertu Scottu,
tada vodecem arhitektu neogotike, da je podigne u klasicistickom stilu. Scott je tako napravio jer je Palmerston
tako rekao.
U New Yorku je Alice Gwynne Vanderbilt trazila od
Georgea Brownea Posta dajoj na raskrizju Pete avenije
i Pedeset sedme ulice projektira francuski chateau, i on
je za nju izradio repliku dvorca Blois, istoyjetnu sve do
gravura na mjedenim zasunima prozorskih krila. Da ne
bi ostala zasjenjena, Alva Vanderbilt je unajmila Richarda Morrisa Hunta, u ono vrijeme najpoznatijega americkog arhitekta, da joj Ijetnikovac u Newportu projektira
po uzoru na dvorac Petit Trianon, sto je on s uzitkom
obavio. Vrlo je rado udovoljio toj zelji kao i svemu ostalome sto bi Vanderbiltovi zamislili. "Ako hoce kucu s dimnjakom ispod nje" rekao je, "napravit cu im je." No nakon 1945. godine nasi plutokrati, birokrati, predsjednici
upravnih odbora, direktori, clanovi povjerenstava i upravitelji koledza dozivljavaju neobjasnjivu promjenu. Postaju samozatajni i suzdrzani. Odjednom su spremni prihvatiti onu casu ledene vode bacene u lice, onu pljusku
preko zuba koja otreznjava, onaj ukor zbog sala sto se
nakupilo na malogradanskoj dusi, poznat kao moderna
arhitektura.
A zasto? Ne znaju. Gledaju u bezlicne zgrade sto
su ih platili, ta glomazna zdanja koja tako zdusno mrze,
a ni sami ne mogu dokuciti zasto. Od toga ih boli glava.

12

Za Michaela
McDonougha,
koji zna gdje
su skriveni svi
ostri kutovi
u rnrezi.

13

15

iA DO NASEG DOMA

SREBRNI KRALJEVIC

Nasa prica pocinje u Njemackoj, odmah nakon zavrsetka

Prvoga svjetskog rata. Mladi americki arhitekti, zajedno
s umjetnicima, piscima i intelektualcima-osobenjacima
lutaju Europom. Ta velika boemska pustolovina dobiva
naziv "izgubljeni narastaj". A sto to znaci? U knjizi The
Liberation of American Literature (Oslobodenje americke knjizevnosti) V. F. Calverton je napisao da su tijekom
cijeloga osamnaestog i devetnaestog stoljeca americki
umjetnici i pisci patili od "kolonijalnoga kompleksa" i
sramezljivo oponasali europske uzore ali da su nakon
Prvoga svjetskog rata napokon stekli samopouzdanje i
svijest o identitetu te se oslobodili autoriteta Europe u
umjetnosti. No njegovo je videnje zapravo bilo posve izokrenuta slika onoga sto se uistinu zbivalo.
Misao vodilja pripadnika "izgubljenog narastaj a"
bila je, prema rijecima Malcolma Cowleya: "U Europi se
radi bolje." U to vrijeme poslije rata jeftino se putovalo
svijetom paje gotovo svaki Amerikanac ne samo, kao
davnih dana, tek pokoji od njih poput Henryja Jamesa,
Johna Singera Sargenta Hi Richarda Morrisa Hunta
mogao otputovati u inozemstvo i nauciti biti europski
umjetnik. "Kolonijalni kompleks" bio je u torn casu u
punoj snazi.
Europski umjetnik! Kako blistava flgura! Andre
Breton, Louis Aragon, Jean Cocteau, Tristan Tzara, Picasso, Matisse, Arnold Schonberg, Paul Valery takvi
su likovi iskakali iz pozadine zadimljenih razvalina Europe nakon Prvog rata poput broncanih i zlatnih kipica
Gustava Miklosa. Rusevine, ostaci unistene europske civilizacije tvorili su glavni dio te slike. Upravo su se zbog
te hrpe izgorenih kostiju u pozadini avangardisti kao sto
su Breton ill Picasso i isticali kao sjajni.
Za mlade americke arhitekte koji su krenuli na
ovo hodocasce, najblistavija pojava od svih bio je Walter
Gropius, utemeljitelj skole Bauhaus. Gropius je skolu otvorio 1919. godine u Weimaru, glavnom gradu Njemacke.

16

OD BAUHAUSA DO NA$EG DOMA

Bauhaus je bio vise od skole; bila je to zajednica, duhovni pokret, radikalni pristup umjetnosti u svim njezinim
oblicima, fllozofsko srediste ravno Epikurovu vrtu. Gropiusu, Epikuru u ovoj prici, bilo je trideset sest godina;
vitak, dotjeran jednostavno, ali vrlo pomno, guste erne
kose zacesljane unatrag, zenama neodoljivo privlacan,
pristojan i ugladen u ustaljenomu njemackom stilu, kao
konjanicki porucnik za vrijeme rata nagraden odlicjem
za hrabrost; osoba smirena, sigurna i odlucna u najburnijim trenucima.
Nije bio plemic u strogom smislu te rije6i, jer mu
otac, iako imucan, nije bio visoka roda, ali su ga ljudi
jednostavno smatrali takvim. Slikar Paul Klee, koji je
predavao na skoli Bauhaus, nazvao je Gropiusa "srebrnim kraljevicem". Srebro je bilo savrseno. Zlato je bilo
prenapadno za tako istancana i proflnjena coyjeka. Walter Gropius se doimao kao aristokrat koji je zbog svoje
cudesne tankocutnosti zadrzao sve vrline gospodskog
roda i odbijao svaku izvjestacenost i opterecenost proslim vremenima.
Mladi arhitekti i umjetnici koji su dosli u Bauhaus zivjeti i studirati te uciti od Srebrnoga kraljevica
govorili su o "pocimanju ni od cega". Neprestano se mogao cuti taj izraz: "Poceti ni od cega". Walter Gropius
podupirao je svako istrazivanje u koje bi se upustili, sve
dok su to cinili u ime jasne i ciste buducnosti. UTdjucujuci i nove vjerske pokrete kao sto je mazdaznan. Pa cak
i rezime zdrave prehrane. Neko se vrijeme u weimarskoj
skoli Bauhaus jela iskljucivo kasa od svjezeg povrca. Bilo
je to tako bljutavo i vlaknasto jelo da su mu morali dodavati cesnjak kako bi dobilo barem neki okus. Gropiusova je zena u to vrijeme bila Alma Mahler, prije udana
za Gustava Mahlera, prva iz redova toga jedinstvenog
soja dvadesetog stoljeca umjetnikova udovica. Poyjesnicari nam govore, izjavila je mnogo godina poslije, da
se Bauhaus stil odlikovao staklenim uglovima, ravnim
krovovima, postenim materijalima te izrazenom strukturom. Ali oria, Alma Mahler Gropius Werfel jer je poslije nizu prezimena dodala i ono pjesnika Pranza Werfela
uvjeravat ce vas da je najdojmljMja stilska znacajka
skole Bauhaus bio "zadah cesnjaka". Ipak, unatoc svemu
kako je jednostavno, kako cisto, kako uzviseno bilo...
poceti ni od cega!

SREBRNI KRAUEVIC

DO NASEG DOMA

SREBRNI KRALJEVIC

17

lica, duhovm njezinim

n vrtu. GroSest godina;
, guste erne
D privlacan,
m stilu, kao
en odlicjem
la u najburijeci, jer mu
su ga ljudi
lee, koji je
iusa "srebrSlato je bilo
oyjeka. Wal> zbog svoje
gospodskog
tenost proslosli u Bau;a kraljevica
tano se moter Gropius
upustili, sve
Bti. Ukljucuman. Pa cak
weimarskoj
povrca. Bilo
a moral! dotus. Gropiuprije udana
edinstvenog
jvica. Povjea poslije, da
Ima, ravnim
iom struktu^-jerjeposliinza Werfela
ka znacajka
tiatoc svemu
viseno bilo...

Bijeli bogfc>r.1: Walter Gropius,

Srebrni kraljevic. Mladi arhitekti dolazili su na koljenima
studlrati kod Gropiusa. Nekima, poput Philipa Johnsona,
trebala su desetljeca da se ponovno usprave na noge. Dolje:
Bauhaus Gropiusov vlastiti
tabor, izgradenje 1925. godine
kad je skola preseljena iz Weimara u Dessau.

18

OU BAUHArSA DO ::AdEG DOMA

Marcel Breure, Ludwig Mies van der Rone, Lazlo

Moholy-Nagy, Herbert Bayer, Henry van de Velde svi
su oni, zajedno sa slikarima poput Kleea i Josefa Albersa, u nekom razdoblju predavali kao nastavnici na skoli
Bauhaus. Albers je drzao glasoviti Bauhausov Vorkurs,
to jest uvodni kolegij. Usao bi u prostoriju i odlozio hrpu
novina na stol pa rekao studentima da ce se vratiti za
sat vremena. U meduvremenu su oni od komadica novinskog papira trebali napraviti umjetnicka djela. Kad
bi se vratio, docekali bi ga goticki zamci izradeni od novinskog papira, brodovi izradeni od novinskog papira,
zrakoplovi, poprsja, ptice, zeljeznicke postaje, nevjerojatne stvari. Ali uvijek bi se tu nasao neki student, fotograf ill staklopuhac koji bi jednostavno uzeo komadic
papira i presavinuo ga pa postavio uspravno kao sator i
smatrao zadatak obavljenim. Albers bi podignuo katedralu i zrakoplov i rekao: "Ovo tai trebalo izraditi od kamena ill metala ne od novinskog papira." Zatim bi podignuo sator rastresenog fotografa i rekao: "Ali ovo!
ovo je prakticna primjena same duse papira. Papir se
moze presaviti a da ne pukne. Papir ima cvrstocu na povlak pa izmedu ova dva tanka ruba moze podnijeti veliku povrsinu. Ovo! j e umjetnicko djelo od papira." A u
svakoj bi glavi u sobi sinulo otkrice. Tako jednostavno!
Tako lijepo... Kao da je u pomracen um po prvi put doprla syjetlost. Boze moj! poceti ni od cega!
Zasto i ne...? Njemacka domovina mladih bauhausovaca unistena je u ratu i ponizena u Versaillesu; gospodarstvo je upropasteno u deliriju inflacije; Kaiser je
nestao; socijaldemokrati su u ime socijalizma preuzeli
vlast; skupine razularenih mladih ljudi lunjale su gradovima pijuci pivo u iscekivanju revolucije s istoka u sovjetskom stilu ili barem dobru tucnjavu. Rusevine, razvaline
iz kojih se vije dim pocetak ni od cega! Ako ste bili mladi, sve je to bilo predivno. Poceti ni od cega znacilo je
nista manje nego ponovno stvarati svijet.
S obzirom na zaprepascujuci ucinak koji ce to
imati na zivot u Sjedinjenim Drzavama, poucno je prisjetiti se nekih upozorenja koje je iznjedrio taj cudesni
trenutak prije sezdeset godina u srednjoj Europi:
"Slikari, arhitekti i kipari, vi ciji rad burzoazija
u svojoj tastini, izyjestacenosti i dosadi bogato nagraduje, cujte! U zvuku tog novca osjeca se znoj i krv i

SREBRNI KRALJEVIC

ustreptala zivotna snaga tis

ljudskih bica cujte! To je i
pravi socijalisti moramo i
jalisticku vrlinu: bratstvo s^
Tako je glasio progla
kojoj su pripadali Moholy-1
se poslije pridruzili Gropiu;
Novembergruppe bio predi
Radnog vijeca za umjetnosl
umjetnosti "pod krilom v
"zadatak cijelog naroda". 1
godine, cijeli narod znacilo
tualci u burzoaziji... pokas
nositelji njemacke kulture'
telektualno nerazvijeni slo;
dubina. Oni su nasa najvei
Gropiusovo zanima
lizam", uspostavilo se, bilo
otprilike kao zanimanje pi
putalike, Rafaela Trujilla,
publike Kine, Maoa, za re]
nose sa sobom posljedice,
Bauhaus stil je proistekai
stavki. Ponajprije, nova s
nike. Najsvetiji od ciljeva:
za radnike. Drugo, nova j
sve sto je burzujsko. S obs
dionici, arhitekti kao i s
sami u doslovnom, drust'
aziji, rijec "burzujski" pos
sto god je tko zelio da oz
sto vam se nije svidalo u z
noga gradevinskog radnil
vacen u projektiranju net
jeti prstorn i, s pogubnon
sno burzujski."
Socijaldemokrati i
bravaju projekte radnicfc
politickih razloga, povjt
skim arhitektima kao stc
Bruno Taut i J. J. E Oud
postao glavni arhitekt gr
nizozemske umjetnicke

AUSA DO NASL(-

Jer Rohe, Lazlo

: de Velde svi
i i Josefa Albertavnici na skoli
lausov Vorkurs,
a i odlozio hrpu
ce se vratiti za
I komadica noicka djela. Kad
Izradeni od noinskog papira,
istaje, nevjerol student, fotouzeo komadic
wio kao sator i
(odignuo kateizraditi od ka." Zatim bi polio: "All ovo!
ipira. Papir se
vrstocu na popodnijeti veli)d papira." A u
3 jednostavno!
to prvi put dope/
ft mladih taaufersaillesu; goicije; Kaiser je
lizma preuzeli
)jale su gradoBtoka u soyjetyine, razvaline
ko ste bili mlaega znacilo je
lak koji ce to
poucno je priio taj cudesni
Europi:
burzoazija
- bogato nase znoj i krv i

SREBRNI KRALJEVIC

19

ustreptala zivotna snaga tisuca siromasnih progonjenih

ljudskih bica cujte! To je necista zarada... moramo biti
pravi socijalisti moramo rasplamsati onu najvisu socijalisticku vrlinu: bratstvo svih ljudi."
Tako je glasio proglas Novembergruppe, skupine
kojoj su pripadali Moholy-Nagy i drugi dizajneri koji su
se poslije pridruzili Gropiusu u Bauhausu. Gropius je u
Novembergruppe bio predsjednik Arbeitsrat fur Kunst,
Radnog vijeca za umjetnost, kojem je cilj bio zdruziti sve
umjetnosti "pod krilom velike arhitekture", sto bi bio
"zadatak cijelog naroda". Kako su to svi shvacali 1919.
godine, cijeli narod znacilo je isto sto i radnici. "Intelektualci u burzoaziji... pokazali su se nesposobnima kao
nositelji njemacke kulture", rekao je Gropius. "Novi, intelektualno nerazvijeni slojevi naseg naroda uzdizu se iz
dubina. Oni su nasa najveca nada."
Gropiusovo zanimanje za "proletarijat" i "socijalizam", uspostavilo se, bilo je tek estetsko i pomodarsko,
otprilike kao zanimanje predsjednika Dominikanske republike, Rafaela Trujilla, ili predsjednika Narodne republike Kine, Maoa, za republikanizam. Kako bilo, ideje
nose sa sobom posljedice, kao sto je rekao Dostojevski;
Bauhaus stil je proistekao iz odredenih cvrstih pretpostavki. Ponajprije, nova se arhitektura stvarala za radnike. Najsvetiji od ciljeva: savrsena stambena izgradnja
za radnike. Drugo, nova je arhitektura trebala odbaciti
sve sto je burzujsko. S obzirom na to da su gotovo svi sudionici, arhitekti kao i socijaldemokratski birokrati, i
sami u doslovnom, drustvenom smislu pripadali burzoaziji, rijec "burzujski" postalaje epitet koji je oznacavao
sto god je tko zelio da oznacava. Odnosio se na sve ono
sto vam se nije svidalo u zivotu ljudi iznad razine pomocnoga gradevinskog radnika. Najvaznije je bilo ne biti uhvacen u projektiranju necega u sto bi netko mogao uprijeti prstom i, s pogubnom porugom, osuditi: "Kako strasno burzujski."
Socijaldemokrati u Njemackoj i Nizozemskoj odobravaju projekte radnicke stanogradnje i, zbog vlastitih
politickih razloga, povjeravaju in mladim, antiburzujskim arhitektima kao sto su Gropius, Mies van der Rohe,
Bruno Taut i J. J. E Oud, koji je s dvadeset osam godina
postao glavni arhitekt grada Rotterdama. Oud je bio clan
nizozemske umjetnicke skupine poznate kao De Stijl.

20

OD BAUHAUSA DO NAEG DOMA

Bauhaus i De Stijl, kao i Novembergruppe, nisu bill akademije ni tvrtke; nisu zapravo bill slicni nijednoj organizaciji u povijesti arhitekture u vremenu do 1897. godine.
Te su, 1897., godine Otto Wagner i Josef Olbrich okupili
skupinu zvanu Becka secesija te se formalno "odcijepili"
od sluzbeno priznatog austrijskog umjetnickog udruzenja Kiinstlerhaus. Cak ni francuski impresionisti nisu
pokusali nesto slicno; njihov je Salon des Refuses bio
glasan vapaj francuskoj Akademiji: Zelimo se ukljuciti!
Becka secesija (te ona u Miinchenu i Berlinu) proizvela
je sasvim novi oblik udruzivanja umjetnicki tabor.
U umjetnickom se taboru na ovaj ill onaj nacin objavljivao program, uobicajeno putem manifesta: "Upravo smo iz ruku sluztaenih umjetnickih tijela (Akademija,
Nacionalni institut, Kiinstlergenossenschaft itd.) preuzeli bozansku moc umjetnosti i ona sada prebiva s nama,
u nasem taboru. Nasa uzvisena slava vise ne ovisi o pokroviteljskoj volji plemstva, trgovacke klase, drzave ili
bilo koje sporedne skupine. Ubuduce svatko tko se zeli
okupati u tome bozanskom sjaju mora doci ovamo, u nas
tabor, i prihvatiti oblike koje smo stvorili. Klijentu nisu
dopustene nikakve izmjene, posebni zahtjevi ni negodovanja. Mi znamo najbolje. Mi, i samo mi, posjedujemo
pravu viziju buducnosti arhitekture." Clanovi tabora uspostavili bi umjetnicku udrugu, redovito se sastajali,
dogovarali oko odredenih estetskih i moralnih nacela te
ih objavljivali sirom svijeta. Clanovi Becke secesije
kao i oni Bauhausa dvadeset pet godina poslije izgradili su stvarni, fizicki tabor u obliku ogledne kuce, izlozbene zgrade Wiener Secession, koju su nazvali "hramom
umjetnosti".
Nastanak ove nove vrste zajednice nadasve je odusevio umjetnike, skladatelje i arhitekte diljem Europe pocetkom dvadesetog stoljeca. Ne ovisimo o burzujskom
drustvu oko nas! (Zaljubili su se u taj izraz burzujski.)
I vrijedimo vise od njih! Upravo su tabori odgovorni za
onu vrstu avangardizma koja zauzima tako velik dio povijesti umjetnosti dvadesetog stoljeca. Tabori kubista,
fauvista, futurista ili secesionista, svejedno prirodno
su tezili tome da budu ezotericni, da proizvode teorije i
forme koje ce zbunjivati burzoaziju. Najprikladnije sredstvo za to, kako su ubrzo otkrili, bilo je slikanje, stvaranje glazbenih kompozicija i projektiranje u siframa.

Osebujni (
Picasso, nije se otit
nja", nego u stva
teorije njihovat
nika slikanj a lica u 1
strani nosa. ilustrirala
sti, koja potjece od B
tek slaganje boja i ob
teoriju istodobnosti,
podrucju stereoskopi
predmeta iz dva tait
pokrenuo eksperime
bom, koji su zbunjll
se burzoaziju
dobu umjetnickihi
Skladatelji,u
razvijati nagone sre
vecinom bill posva
Namjesto syjetine
avangardizma u dv
nekom taboru, unl
bi se nekoc reklo a
vanih ljudi sa svec<
Nostojetre
taboru? Pa isto on
skin pokreta: izrav
kreativnost. Ta
jetnicki manifest.
stojali prije dvade
janskifaturistiob
kon toga razliciti
Manifest! su se o
manje ni vise nei
vrh planine i dor
Dakako, y
cima futurizma,
nadrealizma i
aziji sici s vrha ]
siti neovisnost.
tekte, one koji s
vativnih i, ti
koji su imali nc
Medutim, strat

DHAUSA DO NASEG DOMA

>pe, nisu bill akal nijednoj organil do 1897. godine.

!f Olbrich okupili
iialno "odcijepili"
Btnickog udruzenpresionisti nisu
des Refuses bio
imo se ukljuciti!
lerlinu) proizvela
etnicki tabor,
^onajnacinoblanifesta: "Upra[jela (Akademija,
haft ltd.) preuze: prebiva s nama,
ise ne ovisi o poklase, drzave ill
tvatko tko se zeli
loci ovamo, u nas
rili. Klijentu nisu
htjevi ni negodotni, posjedujemo
lanovi tabora usIdto se sastajali,
bralnih nacela te
lecke secesije
fc poslije izgraedne kuce, izlozaazvali "hramom
fenadasvejeoduttljem Europe poio o burzujskom
Izraz burzujski.)
jori odgovorni za
iko velik dio poviabori kubista,
dno prirodno
oizvode teorije i
prikladnije sredslikanje, stvarae u siframa.

SREBRNI KRALJEVIC

21

Osebujni genij ranih kubista, kao sto su Braque i

Picasso, nije se ocitovao u kreiranju "novih nacina videnja", nego u stvaranju vizualnih kodova za ezotericne
teorije njihova tabora. Takoje, primjerice, kubisticka tehnika slikanja lica u karikiranom profllu, s oba oka na istoj
strani nosa, ilustrirala dvije teorije: prvu, teoriju plosnosti, koja potjece od Braqueova vjerovanja da je slikanje
tek slaganje boja i oblika na ravnoj povrsini; te drugu,
teoriju istodobnosti, nastalu na temelju novih otkrica u
podrucju stereoskopije, koja su omogucila promatranje
predmeta iz dva kuta istodobno. Arnold Schonberg je
pokrenuo eksperimente s matematicki kodiranom glazbom, koji su zbunjivali vecinu drugih skladatelja, a napose burzoaziju zbog cega su bili jos privlacniji u novom
dobu umjetnickih tabora.
Skladatelji, umjetnici ili arhitekti tabora poceli su
razvijati nagone srednjovjekovnog svecenstva, koji su
vecinom bili posveceni radu na izdvajanju od syjetine.
Namjesto svjetine napisite burzoazija i dobili ste duh
avangardizma u dvadesetom stoljecu. Kad bi se nasao u
nekom taboru, umjetnik bi postao dio sloja ucenih, kako
bi se nekoc reklo za pripadnike drustvenog sloja skolovanih ljudi sa svecenickim ambicijama.
No sto je trebalo biti glavni pokretac autoriteta u
taboru? Pa isto ono sto je bilo pokretac svih novih vjerskih pokreta: izravan pristup bozanstvu, koje je ovdje bila
kreativnost. Tako nastaje novi oblik dokumenta: umjetnicki manifest. U svijetu umjetnosti manifest! nisu postojali prije dvadesetog stoljeca i nastanka tabora. Talijanski futuristi objavili su prvi manifest 1910. godine. Nakon toga razliciti se pokreti i izmi nisu prestajali nizati.
Manifesti su se objavljivali dan i noc. Manifest je bio ni
manje ni vise nego Deset zapovijedi: "Popeli smo se na
vrh planine i donosimo Rijec, stoga objavljujemo da..."
Dakako, jedno je bilo umjetnicima predstavnicima futurizma, vorticizma, orflzma, purizma, dadaizma,
nadrealizma prometejskom hladnocom prema burzoaziji sici s vrha planine sa svojim zapovijedima i proglasiti neovisnost. Nesto je sasvim drugo to bilo za arhitekte, one koji su ovisili o naklonosti onih inace konzervativnih i, treba li dodati, burzoaskih elemenata
koji su imali novca potrebnoga za podizanje gradevina.
Medutim, strategija je, zacudo, upalila vec prvi put kad

22

OD BAUHAUSA DO N'ASEO DOVA

SREBRNI KRALJEV

suje pokusali prta

sije. Zahvaljujucil
je zapravo uskofll
zahtjevima SecesJ
Otto Wagner i dn
tako. Zamisaooa
tupkepostalajel
rata, privatno fin
ki obrtnicki save
oblike arhitekture
macku. (Odnaru<
poviketrazidabu
la.) Walter Gropii
bunda.
Nakonni
dingen, De Stjjl,
taristi, futurist! seutvrdilotkonj
ta cistoca odred
sko (necisto) i S
Borba za
ga postala je po
te utakmice. 19
da se u BauMl
bodnjaci, pott(
noktiju koji ce
prostor grad
stavne vi-cevel
mete. Cinilos^
neburzujski.M
presionisticM
Mendelsohn(H
sve burzujske
tezidai'skeka
od tebe pomaH
dorfu Prvi med
sti. Biojef
rope. Na same
nizozemskih
Gore: remek-djelo ekspresionisticke arhitekture, zyjezdarnica Einsteinov toranj
Ericha Mendelsohna. Dolje: kuca Schroder Gerrita Rietvelda. Nizozemci su doista znali zgradu osloboditi burzujskog utjecaja.

1 Austrijsk
mopolitska i
sukoba u ze:

AUSA DONAS'X-

SRKBRNI KRAL.TEVIC

su je pokusali primijeniti upravo pripadnici Becke secesije. Zahvaljujuci nezgodi u austrijskoj povijesti,1 vlada
je zapravo uskocila u sam tabor i udovoljila besramnim
zahtjevima Secesije. U razdoblju od priblizno pet godina
Otto Wagner i drugi dobili su vrlo vazne narudzbe. Tek
tako. Zamisao o arhitektu koji se ne da nagovoriti na ustupke postala je krajnje zarazna. Prije Prvoga svjetskog
rata, privatno fmancirani Deutscher Werkbund, Njemacki obrtnicki savez, uzeo je u zadatak osmisliti idealne
oblike arhitekture i primijenjene umjetnosti za cijelu Njemacku. (Od narucitelja se, jasno, ocekivalo da uz glasne
povike trazi da bude ukljucen i uzme u svemu nekog udjela.) Walter Gropius bio je jedna od vodecih flgura Werkbunda.
Nakon rata, razliciti su se tabori Bauhaus, Wendingen, De Stijl, konstruktivisti, neoplasticisti, elementaristi, futuristi poceli natjecati medu sobom kako bi
se utvrdilo tko njeguje najcistiju viziju. A prema cemu se
ta cistoca odredivala? Prema onome sto je bilo burzujsko (necisto) i sto je bilo neburzujsko (cisto).
Borba za ostvarenje statusa najmanje burzujskoga postala je pomalo nesuvisla. Primjerice, na pocetku
te utakmice, 1919. godine, Gropius je bio suglasan s time
da se u Bauhaus primaju obicni umjetnicki obrtnici, slobodnjaci, posteni radni ljudi, ljudi naborana cela i sirokih
noktiju koji ce rucno izradivati predmete za unutrasnji
prostor gradevina, jednostavni drveni namjestaj, jednostavne vrceve i stakleninu, razno-raznejednostavne predmete. Cinilo se da je to sasvim u stilu radnicke klase, vrlo
neburzujski. Zanimalo ga je i krivuljasto oblikovanje ekspresionistickih arhitekata poput Ericha Mendelsohna.
Mendelsohnovi dramaticni krivuljasti oblici rasprsili su
sve burzujske predodzbe mira, ravnoteze, simetrije i krute zidarske konstrukcije. Da ali svejedno je to, Waltere,
od tebe pomalo naivno! Godine 1922. odrzan je u Diisseldorfu Prvi medunarodni kongres progresivne umjetnosti. Bio je to prvi skup taborskih arhitekata iz cijele Europe. Na samom pocetku bacili su se na raspravu oko pitanjaneburzujskoga. Theo van Doesburg, najgorljiviji od
nizozemskih autora manifesta, pogledao je zakrivljene
ca Einsteinov toranj
a. Nizozemci su do-

1 Austrijska vlada je u to vrijeme (sasvim pogresnot mislila da bi nova i kozmopolitska arhitektura mogla pomoci u prevladavanju teskih rasnih i etnickih
sukoba u zemlji.

OD BAUHAUSA DO NASEO DOMA

linije Gropiusovih postenih trudbenika i ekspresionista

pa se iscerio: Kako strasno burzujski! Kako je pokazalo
iskustvo pokreta Arts & Crafts u Engleskoj, samo su si
bogatasi mogli priustiti predmete rucne izradbe. Da bi
bila neburzujska, umjetnost se mora izradivati strojevima. Sto se tice ekspresionizma, njegovi su se zakrivljeni
oblici opirali strojevima, a ne burzoaziji. Ne samo da im
je izradba bila skupa nego su bili i "raskosni" i "skupocjeni". Sa svojim monoklom, izduzenim nosom i cudesno
podrugljivim izrazom lica, Van Doesburg je te osobine
znao prikazati tako burzujskima da bi covjeku pozlilo.
Gropius je posjedovao istinsku duhovnu snagu, ali je isto
tako bio i dovoljno mudar i borben da shvati kako ga je
van Doesburg stjerao u gadan polozaj.
Preko noci Gropius je osmislio novi slogan, novo
sredstvo proglasavanja za tabor Bauhaus: "Umjetnost i
tehnologija novi savez!" S usklicnikom na kraju! Eto
to bi trebalo odbiti van Doesburga i cijelu skupinu nizozemskih tracera. Posteni trudbenici, siroki nokti i krivulje zauvijek su nestali iz Bauhausa.
Ali to je bio tek pocetak. Dennicije i ocitovanja i
optuzbe i protunapadi i protuzahtjevi i protudeflnicije
onoga sto jest ili nije burzujsko postal! su tako istancani, tako nesvakidasnji, tako skroviti, tako dijalekticki,
tako uceni... da je na posljetku i samo projektiranje bilo
usmjereno samo na jedno: docarati ovomjesecnu teoriju
stoljeca u svjetlu onoga sto je vrhunski, neograniceno i
bezuvjetno neburzujski. Zgrade su postale teorije otjelovljene u betonu, celiku, drvu, staklu i zbuci. (Materijali: posteni m., neburzujski m., teorija m.) Iznutra i izvana bile su taijele ili bez, s ponekim kontrastnim detaIjem u crnoj ili sivoj boji. Bruno Taut, koji je bio clan nove
skupine Miesa Van der Rohea, der Ring, izradio je svoj
dio projekta radnickoga stambenog naselja Hufeisen u
Berlinu s crvenim fasadama. "Crveno procelje!", zaurlao
bi, tek za slucaj da netko sporije shvaca. Bruno je bio
ugodan covjek, a sam Bog zna da je u dubini duse bio
neburzujski tip... u emocionalnom i intelektualnom smislu... Na posljetku, bio je krajnje gorljiv marksist. Bio je
covjek kakva bi inace angazirali za izradbu projekta radnickoga stambenog bloka nazvanoga Onkel Toms Hutte
(Cica Tomina koliba) u Berlinu. Ali crvena fasada? Boja?
Ma, pobogu kako strasno burzujski! Zasto nije isao

SREBKNI KKALJEVIC

do kraja pa cyjetnim u;
stoje 1910. godineuci
Majolika u Becu! 0, te
na njegovo voljeno en
la, bez, siva i crna posl
zastava svih taborskil
Dakle.bojijeoi
stavio je vrtloziti sve i
ta nisu prestale sluzit
no, bozanski nefunkci
vodilo u ime "funkcior
bUajedanodnekolikt
Bilajetu, primj
nih krovova i neukr
ishodu borbe teorija,
predstavljali su "krun:
je burzoazijanajcesce
stojati samo ravni to
ma zgrada tvore ciste
vijenaca. Bez izbocer
vali su i gradili u gra
Rotterdam, Amsterd
deset drugoj usporec
utske otoke, Moskvu
vrsine, gdje napadatt
viti i vojska, sto je po
postojati nista nalik
cionalnu fasadu bez
zamisliti gdje bi se
zgrade mogle smatn
nije bilo povratka 01
Postali su pravi simb
strehajtakodajeubi
jatabora, okojemui
postao i, neizbjezno
ski zbukani zid.
Bilojetuinai
uvijek bili znamenit
nispominjati),podf

2 Katkad je biio dopustea

umjesto na dvije strane. Ta
stambene objekte 1920-ihgc
kih uredskih zgrada kao sto
u Houstonu.

SREBRNI KRALJEVIC

25

do kraja pa cyjetnim uzorkom prekrio cijelo procelje, kao

sto je 1910. godine ucinio Otto Wagner sa svojom kucom
Majolika u Becu! O, kako su se jadnome Brunu smijuljili
na njegovo voljeno crveno procelje. Od tog su casa bijela, bez, siva i crna postale rodoljubne boje, geometrijska
zastava svih taborskih arhitekata.
Dakle, boji je odzvonilo. Sveti tornado teorije nastavio je vrtloziti sve dok gradevine taborskih arhitekata nisu prestale sluziti icem drugom. Postale su uzviseno, bozanski nefunkcionalne, unatoc tome sto se sve izvodilo u ime "funkcionalizma", u kojem je funkcionalnost
bila jedan od nekoliko eufemizama za neburzujsko.
Bila je tu, primjerice, sada nedodirljiva teorija ravnih krovova i neukrasenih fasada. Prema konacnom
ishodu borbe teorija, kosi krovovi i ukrasni zidni vijenci
predstavljali su "krunsko obiljezje" starog plemstva, koje
je burzoazija najcesce oponasala. Zato ce od tog casa postojati samo ravni krovovi; ravni krovovi koji s proceljima zgrada tvore ciste prave kutove. Bez ukrasnih zidnih
vijenaca. Bez izbocenih streha. Ti mladi arhitekti djelovali su i gradili u gradovima kao sto su Berlin, Weimar,
Rotterdam, Amsterdam, smjestenima na, otprilike, pedeset drugoj usporednici, koja presijeca i Kanadu, Aleutske otoke, Moskvu i Sibir. U torn pojasu zemljine povrsine, gdje napada toliko snijega i kise da tu moze zaglaviti i vojska, sto je povijest cesto potvrdivala, nije moglo
postojati nista nalik na funkcionalni ravni krov i funkcionalnu fasadu bez izbocene strehe.' Zapravo je tesko
zamisliti gdje bi se izvan pustinjskih podrucja takve
zgrade mogle smatrati funkcionalnima. Kako bilo, vise
nije bilo povratka od ravna krova i neukrasene fasade.
Postal! su pravi simbol neburzujske arhitekture. Nije bilo
streha; tako daje ubrzo jedno od karakteristicnih obiljezja tabora, o kojemu u proglasima nikad nije bilo ni rijeci,
postao i, neizbjezno prugasti, u bijelo i bez obojen, vanjski zbukani zid.
Bilo je tu i nacelo "izrazene strukture". Burzuji su
uvijek bill znameniti po laznim proceljima (to ne treba
ni spominjati), po debelim zidovima od kamena i drugih
2 Katkad je bilo dopusteno podignuti "jednovodni" krov s nagibom na jednu
umjesto na dvije strane. Ta iznimka od pravila prvi put nacinjena za radnicke
starnbene objekte 192Q-ih godina danas se vjerno postuje u primjerima \1sokih uredskih zgrada kao sto su Citicorp Building u New Yorku te Pennzoil Place
u Houstonu.

26

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

dragocjenih materijala, oblozenima svakojaMm vanjskirn

ukrasima, lukovima, zabatima i vratnim nadbojima te
ugodnim antropomorfhim elementima poput greda i kapitela, pilastera i stupova s podnozjem od rustike, koji
su stvarali dojam glave, srednjeg dijela i podnozja; te svakovrsnim velicanstvenim i besmislenim potezima siIjastim tornjevima zvonika, zljebastim crjepovljem, udubinama i izbojcima u zidu sto je trebalo stvoriti laznu
sliku onoga sto se dogadalo unutra, u arhitektonskom i
drustvenom smislu. Sve je to morale nestati. Sve to zide,
sav taj masivan i "raskosan" granit, mramor, vapnenac i
crvena cigla taili su sumnjM, osim ako nisu bili koristeni
iskljucivo kao nenosM element!. Od tog casa nadalje zidovi ce biti tanM pokrovi od stakla ili zbuke. (Emajlirane
keramicke cigle bez boje bile su prihvatljive u malim dozama.) S obzirom na to da zidovi vise nisu sluzili za podupiranje gradevine sada su tu zadacu obavljali celik i
beton ili drvene konstrukcije bilo je neposteno graditi
ih glomazne kao zidove dvorca. Unutrasnja struktura,
strojno izradeni dijelovi, hladni pravokutnici, moderna
dusa zgrade mora biti izrazena u vanjskom dijelu zgrade,
posve lisena dodatnih ukrasavanja. Vrhunski izraz ovog
nacela bila je kuca Schroder Gerrita Rietvelda, arhitekta
skupine De Stijl. Rietveld je eksterijer prekrio izbacenim dijelovima volumena, jedina zadaca kojih je bila naznaciti mrezu, dijagram, paradigmu, geometrijsku progresiju na kojoj se temelje nacrti. Zaprepascujuce! Kakva
virtuoznost! Kako silno neburzujski.
Tako se sada utrka u svijetu arhitekturnih tabora zbivala na dvije razine. Nije postojala samo pradavna borba
za narucene poslove i priliku da svijetu pokazes sto sve
mozes ostvariti u projektiranju gradevina te da dozivis da
budu podignute. Postojalo je i puko intelektualno nadmetanje teorijama. Buduci da je bozanstvo umjetnosti
sada prebivalo u taborima i nigdje drugdje, covjeka nadahnuta i genijalna, svecenika, bakljonosu, sveca nista
nije sprjecavalo da se proslavi, a da i ne iskoraci izvan
duhovnickih zidina. Tako je nastao jedan novi fenomen:
znameniti arhitekt koji gradi vrlo malo ili nista.
Prvi od njih bio je futurist Antonio Sant'Elia, sa
svojim vizionarskim zgradama za Milano buducnosti,
koje je velikim dijelom osmislio u godinama prije rata. Ali

SREBRNI KRALJEV1C

Sant'Elia, koji je pogi

redbi sa zvijezdom p
nim Svicarcem, Le C
onih neumoljivo raci
Francuska voli svim
vece visine, u manjim
sve dok, s onima zadi
ne nestane u vlastitu
cetvrtoj dimenziji ka<
Le Corbusieov
je besprijekoran. Od
je postalo polazno i
struja u dvadesetom
mladi umjetnik mon
"izam" sto znaci, t
i prihvatiti njihova p:
slave. Uzalud cete pr
sti i arhitekture od 1
bom visoka ugleda f
stitim putem, za osan
sati jedino kao sui g
Lloyda Wrighta, ciju
Ne, ta iznimno slavn
naici je umjetnik ili a
Ijevica, dovoljno muc
od svih vanjskih znal
covjek-tabor za sebe
bor-dvojac. Pa ce po
rist! ili orflst!) Nemo
Moje ce drastvo doci
zio s prijateljem Am*
stao purizam.
Le Corbusierj
jedozute puti, koji sf
odjeven u tijesno pr
Iju, s crnim polucilii
nalik na sovine oci. 5
da se tako odijeva k
reniji i nepoznatiji, k
proizvodnje u eri m<
projektirao nazivaoj
mackoj i Nizozemskc
rima i na svim kongi

USA DO NASEO DOMA

aMm vanjskim
nadbojima te
iput greda i ka>d rustike, koji
Jdnozja; te svapotezima siepovljem, uduD stvoriti laznu
tiitektonskom i
ati. Sve to zide,
nor, vapnenac i
m bill koristeni
fcasa nadalje zike. (Emajlirane
Iveumalim doll sluzili za podobavljali celik i
posteno graditi
isnja struktura,
itnici, moderna
m dijelu zgrade,
mski izraz ovog
velda, arhitekta
prekrio izbacekojihjebilanaometrijsku proascujuce! Kakva

dh tabora zbivapradavna borba

pokazes sto sve
L te da dozivis da
ielektualno nadjstvo umjetnosti
fdje, covjeka nalosu, sveca nista
ie iskoraci izvan
n novi fenomen:
ill nista.
nio Sant'Elia, sa
mo buducnosti,
ma prije rata. All

SREBRNI KRALJEVIC

27

Sant'Elia, koji je poginuo u ratu, nije bio nista u usporedbi sa zvijezdom pariskoga umjetnickog svijeta, rodenim Svicarcem, Le Corbusierom. Le Corbusier je bio od
onih neumoljivo racionalnih intelektualaca koje samo
Francuska voli svim srcem, logicar koji uzlijece na sve
vece visine, u manjim i manjim koncentricnim krugovima
sve dok, s onima zadnjima, krajnje neizbjeznim uzletom
ne nestane u vlastitu straznjem otvoru i zatim iskrsne u
cetvrtoj dimenziji kao tanusna zuta pticica.
Le Corbusieov unutrasnji osjecaj za eru tabora bio
je besprijekoran. Od samog je pocetka razumio ono sto
je postalo polazno nacelo u nadmetanju umjetnickih
struja u dvadesetom stoljecu. Da se, naime, ambiciozan
mladi umjetnik mora ukljuciti u "pokret", u "skolu", u
"izam" sto znaci, tabor. Ili je spreman otici u svecenike
i prihvatiti njihova pravila i teorije ili odustati od svake
slave. Uzalud cete prelistavati knjige povijesti umjetnosti i arhitekture od 1900. godine nadalje u potrazi za osobom visoka ugleda koja, u Thoreauovu stilu, koraca vlastitim putem, za osamljenim genijem ciji se rad moze opisati jedino kao sui generis. (Mozda s iznimkom Franka
Lloyda Wrighta, ciju cemo sudbinu ubrzo razmotriti.)
Ne, ta iznimno slavna osoba na koju cete umjesto toga
naici je umjetnik ili arhitekt koji je, poput Kazimira MaIjevica, dovoljno mudar da navuce na sebe ruho istkano
od svih vanjskih znakova nekog pokreta, izma i postane
covjek-tabor za sebe. Ili, ako moze pronaci sudruga, tabor-dvojac. Pa ce povikati: "Ja sam suprematist! (ili purist! ili orflst!) Nemojte misliti da sam ovdje posve sam!
Moje ce drustvo doci svakog casa!" Le Corbusier se zdruzio s prijateljem Amedeeom Ozenfantom i tako je nastao purizam.
Le Corbusier je bio mrsav, kratkovidan covjek blijedozute puti, koji se posvuda kretao na bijelom biciklu,
odjeven u tijesno priljubljeno crno odijelo i bijelu kosuIju, s crnim polucilindrom i okruglim crnim naocalama
nalik na sovine oci. Zgrozenim bi promatracima govorio
da se tako odijeva kako bi izgledao sto uredniji, odmjereniji i nepoznatiji, kako bi bio savrsena flgura masovne
proizvodnje u eri mehanicke reprodukcije. Kuce koje je
projektirao nazivao je "strojevima za stanovanje". U Njemackoj i Nizozemskoj su ga dobro poznavali u svim taborima i na svim kongresima, konferencijama, simpozijima

28

OM BAUHAUSA DO NASEG DOMA

i otvorenim raspravama, gdje god se cuo neizbjezan ritam

manifesta, pjesma tabora: Mi objavljujemo / Mi objavljujemo / Mi objavljujemo / Bio je snazan, bio je
prodoran, bio je sjajan, bio je Toma Akvinski, isusovac,
"Doktor subtilis", bio je skolastik, Marx, Engels, Hegel
i knez Kropotkin, sve to u jednome. Njegova knjiga Vers
une architecture (Kapravoj arhitekturi) bilaje sveti spis.
Do 1924. godine Le Corbusier je vec bio jedan od vladajucih genija nove arhitekture. U svom je svijetu on bio...
Corbu! kao sto je Greta Garbo bila Garbo! u svome; i
sve to zahvaljujuci svome manifestu, svojoj fanaticnosti i
nekoliko malih kuca: za brata, za Ozenfanta, za rodake i
boemsku svojtu. Zatim je dosla kuca za mamu i tatu.
Kuca izgradena mami za odmor, koju je platila i tiho podnosila, postala je zastitni znak taborske arhitekture.
Le Corbusieru je napose tuzna sudbina odredila da
zivi i radi u Francuskoj. Tko ce u Francuskoj prihvatiti
uvjete arhitekturnog tabora? A uvjeti su bili: "Ubuduce
svi koji se zele okupati u tome divnom sjaju moraju doci
ovamo, u sam tabor, i prihvatiti oblike koje smo stvorili.
Narucitelju nisu dopustene nikakve izmjene, posebni zahtjevi, niti smije negodovati." Koji svi? Gotovo nitko,
osim ako nije zaluden Ijubavlju poput Corbuove majke
ili ocaran pokretom Moderne, kao sto je to bio gradevinar Fruges, koji je Cortausieru 1925. godine povjerio izradbu nekoliko jeftinih najamnih stanova u bordoskom
gradu Pessacu. Vecina smrtnika koji su bili u polozaju narucivati gradevine htjeli su da to bude historicistickom
stilu, suvremenoj sintezi klasicistickih obnova zapocetih
u doba renesanse.
Tabori nisu imali publiku, nisu imali klijentelu u
uobicajenom smislu. Gruba je zivotna stvarnost bila da bi
taborski arhitekti tesko dobivali posao da nije bilo vlade
uotaicajeno socijalisticke koja je, u osnovi, imala
sljedece stajaliste: "Ovdje nam treba neki novi izgled, a
vi ga, momci, imate. Evo, tu su sredstva; preuzmite posao; cinite sto vas je volja."
Dogodilo se to da je upravo njemacka socijaldemokratska vlada u Stuttgartu povjerila Le Corbusieru
jedan od prvih velikih poslova u karijeri. Bilo je to 1927.
godine, a za to je mogao zahvaliti Miesu van der Roheu.
Stuttgartska je gradska uprava van der Rohea postavila
za voditeljaizlozbe radnicke stanogradnje, Werkbundova

SREBRNI KRALTEVIC

Mr. Purizam: Le Cort

tekt bez gradenja zgr
Savoye. Ravan krov. t
je bila burzujska rije

SREBRNI KRAL.IEVIC

29

Ibjezan ritam
> ! Mi obnazan, bio je
Iki, isusovac,
ngels, Hegel
a knjiga Vers
ijesvetispis.
an od vladajetu on bio...
!/ u svome; i
anaticnosti i
i, za rodake i
aamu i tatu.
laitihopodutekture.
a odredila da
coj prihvatiti
li: "Ubuduce
moraju doci
smo stvorili.
i, posebni zaotovo nitko,
[>uove majke
bio gradevi(povjerio izl bordoskom
polozajunaoricistickom
va zapocetih
klijentelu u
lost bila da bi
ije bilo vlade
isnovi, imala
lovi izgled, a
^euzmite poca socijaldeCorbusieru
tojeto 1927.
[i der Roheu.
lea postavila
ferkbundova

Mr. Purizam: Le Corbusier je pokazao svima daje moguce postati slavan arhitekt bez gradenja zgrada Ozareni grad izgradio je u vlastitoj glavi. Dolje: Vila
Savoye. Ravan krov. Neukrasena fasada. Bijela zbuka. I "nosaci". "Stupovi" to
je bila burzujska rijec.

^^m

OD BAUHAUSA DO NASKH DO:.1A

projekta u naselju Weissenhof. Unatoc krajnje niskom

proracunu, Mies je projekt uspio pretvoriti u svjetski sajam radnicke stanogradnje. Pozvao je Le Corbusiera iz
Francuske, Ouda i Marta Stama iz Nizozemske te Victora
Bourgeoisa iz Belgije da se pridruze njemu i jedanaestorici drugih Nijemaca, ukljucujuci Gropiusa, Bruna Tauta,
Brunova brata Maxa te Petera Behrensa. Autsajderi su
bili zadivljeni uskladenoscu i jednolicnoscu (vec prema
tome je li im se stil svidio ili ne) nacina rada tih arhitekata iz cetiriju razlicitih zemalja. Kao da je vjetar donio neki
novi internacionalni stil. No zapravo in je unutrasnji mehanizam natjecanja unutar tabora, taj vjecni redukcionizam neburzujsko! sve stjerao u istu majusnu sobicu, koja se neprestano sve vise smanjivala, poput sobe
u Poeovoj prici Jama i njihalo. Izuzevsi mogucnost da bi
odustali od svete igre, nisu se medusobno mogli razlikovati ni na koji nacin koji bi bilo koja druga dusa na ovom
svijetu uspjela uociti, osim ako nije bila rijec o drugomu
taborskom arhitektu opremljenome, poput kakva kriptoanaliticara, naocalama teorije.
A kako je radnicka kuca izgledala? Izgledala je
neburzujski u svakome svom zivotnome milimetru: ravan
krov bez ukrasnih vijenaca, golih vanjskih zidova, bez
prozorskih arhitrava i nadboja iznad vrata, bez kapitela
i zabata, bez boje izuzevsi taborske nijanse bijelu, bez
i crnu. Ni u unutrasnjem prostoru nije bilo zidnih ukrasa.
Bile su to ciste bijele sobe, ogoljene, ociscene, oslobodene, lisene svih vratnih okvira, vijenaca, nadsvodnih zljebova, raskosnih reljefhih ukrasa (najblaze receno), pilastara pa cak i sedlastih rubova na povrsini stola te kuglicastih ukrasa na ladicarna. Bile su to slobodne katne
plohe, cime je dokrajcena stara individualisticka, burzujska opsjednutost privatnoscu. Nije bilo zidnih tapeta,
"draperija", Wilton prostiraka s cvjetovima, nije bilo svjetiljaka sa sjenilima s resicama i podnozjima nalik na vaze
ili grcke stupove, nije bilo stolnih podlozaka, drangulija,
kamina, krevetnih uzglavlja ni zastitnih kucista za radijatore. Radijatorske su cijevi ostavljene gole kao posteni, apstraktni skulpturalni predmeti. I nikakva tapeciranog namjestaja sa sarenim uzorcima. Sav namjestaj je
bio izraden od postenih materijala u prirodnim tonovima koze, celicnih cijevi, savijenog drva, trske i platna.
Sto syjetlijih i sto tvrdih to bolje. I vise nikakvih

SREBRKI KRALJEVIC

"raskosnih" sago
crni linoleum.
A kako se
oni su se zalili, s
di. UPessacusuj
hladne kocke na
bilo je to razum
je trebalo ponov
renoga grada" b
se ponasali kao
lo smisla izravn
rekao, radnici s
je, zapravo, i bi
bilo tako privlac
ticki odgovor, o
naoko cudovisn
arhitekata, koji
jezik za zubima.
nik. Alise, jaoj
U meduvremen
alac umjesto nje
cebitiinzenjeri
da za zaposleni
duse Walter Gro
postedeni visoM
sa svim ukrasrai
soki stropovi i
na sve nacine s
senosti, izrazen
oblicima. Strop
roki devedeseta
za... ponovno s

Poceti ni od c
mladi americk
ropom u aranz
Kahn, Edward
drugi trebali
s vlastitim pol
hitekt mogao n
tan, mogao je c
na sjevernoj o
gramzljivca s W

SA DO NASEG DOMA

ajnje niskom
u svjetski saCorbusiera iz
$ke te Victora
ijedanaestoBruna Tauta,
Autsajderi su
U (vec prema
f tih arhiteka(ar donio neki
tiutrasnji me5ni redukciomajusnu soft, poput sobe
gucnost da bi
nogli razlikolusa na ovom
ic o dragomu
t kakva krip! Izgledala je
[metru: ravan
l zidova, bez
i bez kapitela
jbijelu, bez
idnih ukrasa.
ae, oslobodeIsvodnih zljei receno), pili stola te kuibodne katne
ticka, burzujdnih tapeta,
lijebilosvjenalik na vaze
i, drangulija,
asta za radie kao postecva tapeciranamjestaj je
inim tonoviske i platna.
ise nikakvih

SREBRNI KRALJEVIC

31

"raskosnih" sagova i prostiraka. Prolazio je samo sivi ill

crni linoleum.
A kako se radnicima svidjela radnicka kuca? Oh,
oni su se zalili, sto im je, u toj razvojnoj fazi, bilo u prirodi. U Pessacu su jadnici mahnlto pretumbavali Corbuove
hladne kocke nastojeci u njih unijeti udobnost i boju. No
bilo je to razumljivo. Kao sto je i sam Corbu rekao, njih
je trebalo ponovno "odgojiti" da bi shvatili Ijepotu "ozarenoga grada" buducnosti. Po pitanju ukusa arhitekti su
se ponasali kao kulturni dobrotvori radnistva. Nije imalo smisla izravno ih savjetovati jer, kao sto je Gropius
rekao, radnici su bili jos "intelektualno nerazvijeni". To
je, zapravo, i bilo ono sto je arhitektima 1920-ih godina
bilo tako privlacno u socijalizmu. Socijalizam je bio politicki odgovor, ona zdusna, naklonoscu prozeta potpora
naoko cudovisnim i nemogucim zahtjevima taborskih
arhitekata, koji su neumoljivo odredivali da klijent drzi
jezik za zubima. U vladavini socijalizma klijent je bio radnik. Ali se, jao, jadnik upravo tek poceo izdizati iz blata.
U meduvremenu ce mu arhitekt, umjetnik i intelektualac umjesto njega urediti zivot. Staljinovim rijecima, oni
ce biti inzenjeri njegove duse. U slucaju stambenih zgrada za zaposlenike tvornice Siemens u Berlinu, inzenjer
duse Walter Gropius je zakljucio da bi radnici morali biti
postedeni visokih stropova i sirokih predvorja, zajedno
sa svim ukrasima i razlicitim zastarjelim predmetima. Visoki stropovi i siroki hodnici te "prostranost" docarana
na sve nacine samo su pridonosili dojmu burzujske uzvisenosti, izrazenoj u prazninama, a ne u cvrstim pojavnim
oblicima. Stropovi od dva metra i dvadeset te hodnici siroki devedesetak centimetara bili su otprilike prihvatljivi
za... ponovno stvaranje svijeta.
Poceti ni od cega! O, Boze! Americki su hodocasnici,
mladi americki arhitekti na kruznim putovanjima Europom u aranzmanima po snizenim cijenama Louis
Kahn, Edward Durell Stone, Louis Skidmore i mnogi
drugi trebali samo usporediti polozaj ovih mladih ljudi
s vlastitim polozajem. Cemu se, u najboljemu, mladi arhitekt mogao nadati u Americi? Ako je bio iznimno sretan, mogao je dobiti ponudu da projektira vikend-kucu
na sjevernoj obali Long Islanda za nekoga bescutnoga
gramzljivca s Wall Streeta. George Howe, prijatelj Louisa

32

OD BAUHAUSA DO NA$EG DOMA

Kahna, volio je reci: "Izvodill smo im cjelokupna seoska

imanja u normanskom stilu, sve osim hrpe stajskoga
gnojiva u dvoristu." Fantasticno. Vrhunac uzbudenja u
americkim arhitektonskim krugovima bill su ti vrli novi
stilovi, North Shore Norman i Westchester Tudor, poznat
jos i kao Half-timber Stockbroker. Kakva je to bila teznja u usporedbi s... ponovnim stvaranjem svijeta!
Sve do tog casa americki je arhitekt bio covjek ciji
je posao bio unijeti suvislost i posebnost u rastrosne romanticne mastarije kapitalista. All sada su se u Europi
pocele pojavljivati skupine arhitekata koji su radili predanom suverenoscu najznamenitijih umjetnika.
Ne, pristup europskih tabora, Gropiusa i skole
Bauhaus, Miesa, Corbua i skupine De Stijl bio je apsolutno neodoljiv. Bilo je, doduse, i nekih poteskoca koje je
valjalo rijesiti. Ponajprije, ideja pocinjanja ni od cega u
Sjedinjenim Drzavama nije imala nikakva smisla. Nezgodna je cinjenica bila da se Sjedinjene Drzave u Prvome svjetskom ratu nisu pretvorile u zadimljene rusevine.
Iz tog su rata izasle savrseno sretne. Bile su jedina zemIja koja kao sudionik u borbi nije bila opustosena, iscrpIjena ili gurnuta u revoluciju. Sada je bila jedna od velikih sila, mlada, u usponu, svaje pucala od silne zivotne
snage i grube zivotinjske jedrine. Osim toga, ona nije
imala ni monarhiju ni plemstvo koje bi trebalo zbaciti,
osramotiti, osuditi, ocrniti ill se na njih okomiti na bilo
koji drugi nacin. Nije imala cak ni burzoaziju. U nedostatku plemstva i bilo kakve tradicije u torn smislu, europski koncept burzoazije ovdje nije vrijedio. (Zaslijepljeni
europskim nazorima, americki su ih pisci svejedno preuzimali poput engleske obuce ili ruskog kavijara, pa su
poceli govoriti o "booboisie", "Babbittu" i "velikom aktivizmu".); Zanimanje za socijalizam bilo je vrlo slabo. Za
radnicko stanovanje nije postojalo bas nikakvo zanimanje. Nitko ga nije ni spominjao.
Ipak... ono se morale dogoditi! Kako bi se itko mogao vratiti na staro posto je vidio Ozareni grad? Velika
nova europska arhitekturna vizija radnickog stanovanja
morat ce se dovesti u Ameriku na bilo koji nacin, u bilo
kojemu potrebnom obliku.
3 Engl. rijec ftuuboisic je slozenica od boot), sto znaci glup i lakovjeran. te rijeci
ibourgeioisie burzoazija. Sveukupno se odnosi na sloj tupih i lakovjernih ljudi.
Babbitt je, prema istoimenom romanu Lewisa Sinclaira iz 1922. godine, sinonim
za negativne aspekte malogradanstva i poslovnog mentaliteta. Op. prev.

SREBRNI KRALJEVIC

O mladi si
pozadini rusevin

SREBRNI KRALJEVIC

lupna seoska
pe stajskoga
uzbudenja u
|u ti vrli novi
\idor, poznat
6 to bila tezvijeta!
iio covjek ciji
rastrosne roi se u Europi
fcu radili prelika.
)iusa i skole
bio je apso&kocakojeje
ni od cega u
smisla. Nezave u Prvotne rusevine.
ijedinazemosena, iscrp[dna od veliBilne zivotne
iga, ona nije
balo zbaciti,
)miti na bilo
, U nedostatOislu, europZaslijepljeni
fejedno previjara, pa su
telikom aktirlo slabo. Za
ikvo zanimaki se itko mo?rad? Velika
stanovanja
lacin, u bilo
tovjeran, te rijeci
lakovjemih ljudi.
godine. sinonim
. Op. prev.

O mladi srebrni kraljevici, sto se tako isticete na

pozadini rusevina!

34

OD BAUHAUSA Du :..ISL(1 DOMA

UTOPLTA d.0.0.

Tako se dogodilo da je na
i najutjecajnijih dokumen
noga kompleksa. Bio je to
cionalni stil", koji su napi
Philip Johnson, dvadesets
velandskog odvjetnika. M
jetnosti dao novae za osni

^E:

Empire State Building i Chrysler Building. O, kako su se podsmjehivali ukrasima

za bozicno drvce na vrhu!

"Internacionalni stil" za k
zeju 1932. godine, kojom s
alii u New York. Izraz "in
naslova knjige Internacior
plus objavio sedam godin
Kad nisu ocita bes
zejske kataloge primjeri s
nja pod prijetnjom oruzja
fizmima. Ali "Internaciona
Ono je zracilo... halucina
teksaske crkve. Dva su m
kraljevicki mjesec.
Krajnje ozbiljno su
tekture i graditeljstva, ka
dvije tisuca godina prije.
jatno je trebalo znaciti d
kategorije. U Europi su G
Corbusier i Oud cetvor
nalista", kako su ih Hitch
rail arhitekturu. U Ameri
smatrali suvremenima i f
diteljstvom. Dakako, uvij
s laganim osjecajem zasic
mu odali priznanje za rad
kljucili da je tek "polu-mc
odzvonilo i da ga se mozf
Sto se tice nebod
ture dvadesetog stoljeca,

UTOPIJA D.0.0.

35

UTOPIJA d.0.0.

Tako se dogodilo da je napisan i jedan od najluckastijih

i najutjecajnijih dokumenata u cijeloj povijesti kolonijalnoga kompleksa. Bio je to tekst pod naslovom "Internacionalni stil", koji su napisali Henry-Russell Hitchcock i
Philip Johnson, dvadesetsestogodisnji sin bogatoga clevelandskog odyjetnika. Mladic je Muzeju moderne umjetnosti dao novae za osnivanje arhitekturnog odjela kojemu je postao voditelj. Hitchcock i Johnson su napisali
"Internacionalni stil" za katalog izlozbe fotograflja u Muzeju 1932. godine, kojom se htjelo uvesti rad Gropiusa et
alii u New York. Izraz "internacionalni stil" preuzet je iz
naslova knjige Internacionalna arhitektura koju je Gropius objavio sedam godina prije toga.
Kad nisu ocita besmislica, tekstovi pisani za muzejske kataloge primjeri su prisilnog rada ill teoretiziranja pod prijetnjom oruzja te glasoviti po razmetanju soflzmima. Ali "Internacionalni stil" je bilo stivo viseg reda.
Ono je sracilo... halucinantnom jasnocom letka iz neke
teksaske crkve. Dva su muskarca zavijala na srebrnasti,
kraljevicki mjesec.
Krajnje ozbiljno su postavili razliku izmedu arhitekture i graditeljstva, kao sto je to cinio Vitruvije nekih
dvije tisuca godina prije. Isticanje kosim slovima vjerojatno je trebalo znaciti da su to objektivne, znanstvene
kategorije. U Europi su Gropius, Mies van der Rohe, Le
Corbusier i Oud cetvorica velikih "europskih funkcionalista", kako su ih Hitchcock i Johnson nazvali stvarali arhitekturu. U Americi su se cak arhitekti koji su se
smatrali suvremenima i funkcionalnima bavili samo graditeljstvom. Dakako, uvijek je tu Frank Lloyd Wright... i
s laganim osjecajem zasicenosti Hitchcock i Johnson su
mu odali priznanje za rad u dalekoj proslosti, a zatim zakljucili da je tek "polu-moderan". Sto je znacilo da mu je
odzvonilo i da ga se moze predati zaboravu.
Sto se tice nebodera, ponosa americke arhitekture dvadesetog stoljeca, jedva su se uspijevali suzdrzati

36

OD BAUHAUSA DO NASFG DOMA

koliko im je taj predmet bio zabavan. Neboderi su bili

prazne kompozicije nakicene "cik-cak obrubima" i jos
bog-zna cime. Americki su arhitekti, i to napose arhitekti nebodera, uvijek bili spremni "unakaziti" svoje zgrade
nepotrebnim ukrasima ako bi to klijent zatrazio. EuropIjani bi, tvrdili su oni, odustali od narudztae radije negoli
pristali na neku takvu glupost.
Alfred Barr, direktor Muzeja moderne umjetnosti, osvrnuo se u predgovoru kataloga "Internacionalni
stil" na vrhove, krune najpoznatijih njujorskih nebodera.
Bio je zgranut. "Zvijeri od nehrdajuceg celika na vrhu
Chrysler Building", "fantasticni jarbol na vrhu Empire
State Building" kako su mogla nastati tako prostacka
zdanja? Jednostavno: americki su arhitekti mirno stajali
i slusali klijenta. Cak je cuo da se arhitekti opravdavaju,
istina, cinicno, da su ti grozni ukrasi i djela suplje uzvisenosti "funkcionalni" jer je jedna od zadaca graditeljstva
ugoditi klijentu.
"Od nas traze", rekao je Barr, "da ozbiljno shvatimo arhitekturni ukus Ijudi koji se bave preprodajom nekretnina, najamnih posrednika i trgovaca!"
Hitchcock i Johnson su potrosili brojne stranice
na analiziranje projekata znamenitih "funkcionalista"
a ni jednu stranicu na propitkivanje nezgodnih tema kao
sto su radnici, radnicko stanovanje i socijalizam, te jos
manje na sulude borbe medu taborima. Povremeno bi se
tu nasla samo kakva tajnovita napomena o tome da americki arhitekti ne mogu "za svoje nebodere i stambene
zgrade dati sveobuhvatno sociolosko opravdanje koje postoji za izgradnju europskih radnickih stambenih zgrada, skola i bolnica."
Nisu, zapravo, nicime pokazali da je internacionalni stil a naziv je odmah bio prihvacen potekao iz
bilo koje drustvene sredine, iz bilo kakve terra flrme.
Prikazali su ga kao neizbjeznu pojavu, meteorolosku po
svojoj prirodi, kao promjenu vremena ill plimni val. Internacionalni stil bio je Jednostavno prvi univerzalni stil
od vremena historicisticke obnove srednjoyjekovnih i klasicnih stilova te prvi pravi moderni stil od renesanse. A
ako su se tome valu htjeli prikljuciti, a ne dopustiti da ih
poklopi i unisti, americki su arhitekti najprije morali
shvatiti jedno: klijent vise nije vazan ni zbog cega osim
zbog osiguranja sredstava. Ako je spreman suradivati,

UTOPIJA D.O O

Dlica zalosti: Avenue of the Americas

dovi staklenih kocM u stilu Ludwiga K
radnistvo nicu visoke po pedeset kato

ako nije odvise priprost, p

izvuce neku dobrobit iz tv
funkcionirati u stvarnosti,
uopce upusta u objasnjenj
Izlozba i katalog iz
u americkoj arhitekturnoj
mog statusa muzeja. Muz
kolonijalni kompleks napi
U Europi su avangardne {
rijec o fauvizmu, kubizmu,
zacinjali i razvijali umjetnii
u Becu na prijelazu stoljec
1920-ih godina, poduzetnij
nici burzoazije mogli podi
postovanja prema kulturi
gledali sik, "moderno" i ni

UTOPIJA D.O O

37

Ulica zalosti: Avenue of the Americas u New Yorku, Jedan za drugim nizu se redovl staklenih kocki u stilu Ludwiga Miesa van der Rohea. Stambene zgrade za
radnistvo nicu visoke po pedeset katova.

ako nije odvise priprost, prihvatljivo je dopustiti mu da

izvuce neku dobrobit iz tvoje nove vizije. Kako to treba
funkcionirati u stvarnosti, to nisu rekli. Zar se plimni val
uopce upusta u objasnjenja?
Izlozba i katalog izazvali su strahovitu pometnju
u americkoj arhitektumoj zajednici, uglavnom zbog samog statusa muzeja. Muzej moderne umjetnosti bio je
kolonijalni kompleks napuhan do necuvenih razmjera.
U Europi su avangardne pokrete, bez obzira na to je li
rijec o fauvizmu, kubizmu, neoplasticizmu ili Bauhausu,
zacinjali i razvijali umjetnici i arhitekti. Poslije su ih, kao
u Becu na prijelazu stoljeca ili u Parizu i Londonu ranih
1920-ih godina, poduzetniji poslovni ljudi i drugi pripadnici burzoazije mogli poduprijeti iz politician razloga ili
postovanja prema kulturi ili jednostavno zato da bi izgledali sik, "moderno" i nimalo burzujski. No u Americi

OD B A U H A I S A DO XA-SEC". DOMA

se to dogodilo na potpuno suprotan nacin. U Americi su

avangardu u umjetnost i arhitekturu uveli poslovni ljudi
i njihove supruge, noseci barjak i pozivajuci ostale da ih
slijede, ako ih ikako mogu shvatiti.
Napokon, Muzej moderne umjetnosti nije, ni bio
umotvorina socijalista i vizionarskih boema. Tocnije, nastao je u dnevnoj sobi Johna D. Rockefellera ml., uz nazocnost A. Congera Goodyeara, supruge Corneliusa Newtona Blissa i supruge Corneliusa J. Sullivana. Vidjevsi
kako u Londonu ljudi poput njih uzivaju u nesvakidasnjosti i odusevljenju koje izazivaju Picasso, Matisse, Derain i ostali predstavnici Moderne, odlucili su to za sebe
uvesti u New York. Muzej je otvoren 1929. godine i europski je modernizam u slikarstvu i kiparstvu uspostavljen
preko noci institucionaliziran na najneyjerojatniji nacin kao novo mjerilo umjetnosti u Americi. Izlozba internacionalnog stila smisljena je da se isto postigne s
europskim modernizmom u arhitekturi.
Nasi vizionarski avangardisti! Rockefelleri, Goodyeari, Sullivani i Blissovi! O naftasi, drvari, suknari i supruge!
Bilo je predivno. Bilo je to bas kao u zapletu opere
Utopia Limited (Utopija d.o.o.) Gilberta i Sullivana. Cuvsi da Englezi imaju posljednju rijec po pitanjima odijevanja, govora, ponasanja i ugladenosti, kralj Paramount,
vladar tropskog raja preureduje svoj dvor u engleskom
stilu. On i njegova svita iskacu ravno iz svojih sirokih havajsMh halja, sukanja od palminih listova i cvjetova orhideje u hlace, duge salonske kapute i siljaste cipele. Paramount zapovijeda podanicima da slijede njegov primjer.
Zateceni, ali i zadivljeni, oni to i cine.
Kao sto se moze predvidjeti, u operi kralj i njegovi
zemljaci na kraju shvate da su njihovi urodeni obicaji
ipak najbolji; i smiju se posljednji, na racun Engleza. Tu
se Gilbert i Sullivan i njujorski umjetnicki svijet razilaze.
Ni za trenutak nije u naftasima i drvarima ill njihovim podanicima umjetnicima zatinjala ni najmanja sumnja u to da su europski obicaji najbolji. Tijekom 1930-ih
lokalni su umjetnici, napose Arshile Gorky, gundali i prigovarali i bunili se sto Muzej sva sredstva ulaze u europska djela, a njima nikad ne daje mogucnost da se dokazu. Ali nije njima uistinu bilo stalo do toga. Kolomjalni
kompleks postao je tako snazno izrazen da uobicajeno

U TOI-ITA D.O O.

na ugled Europejaca nisu r

metanja s njima, nego su ih
no i otvoreno.
Gorkyjev je uzor bio
tko za to zna. Prijatelj mu
misljenju, Picassovi poslje
nemarnoscu. Na mnogim i
BUo je cak i nakapane bojf
"Ako brlja Picasso,"
ja. Ako kaplje njemu, kapl;
No u sljedecem bi s
pretvorio u krajnji ocaj. Za
dana pozvao sve umjetnikf
u svom studiju.
"Priznajmo", rekao
Takvo je bilo duho\

put starozavjetnih prorok

niji od icega sto su se mol
dolazak.

UTOPUA D 0.0

39

na ugled Europejaca nisu reagirali upustajuci se u nadmetanja s njima, nego su ih oponasali, cesto krajnje vjerno i otvoreno.
Gorkyjev je uzor bio Picasso i nije mu bilo vazno
tko za to zna. Prijatelj mu je rekao da, prema njegovu
misljenju, Picassovi posljednji radovi odisu lijenoscu i
nemarnoscu. Na mnogim su platnima rubovi zamrljani.
Bilo je cak i nakapane boje.
"Ako brlja Picasso," odgovorio je Gorky, "brljam i
ja. Ako kaplje njemu, kaplje i meni."
No u sljedecem bi se casu cijeli taj njegov nazor
pretvorio u krajnji ocaj. Zapao bi u potistenost. Jednog je
danapozvao sve umjetnike koje je poznavao na sastanak
u svom studiju.
"Priznajmo", rekao im je. "Propali smo."
Takvo je bilo duhovno ozracje u koje su Johnson i
Hitchcock i uveli internacionalni stil. Nisu ni znali da poput starozavjetnih proroka navjestavaju dogadaj cudesniji od icega sto su se molitvama usudili traziti od Boga:
dolazak.

40

OD BAUHAUSA DO NASEU DOMA

BIJELI BOOOVI

BIJELI BOGOVI

Ludwig Mies van der Rohe, bijeli bog

br. 2, smjestio je pola Amerike je ukocke njemacke radnicke stanogradnje.
Kut zgrade Seagram: posebno izraclivani broncani zljebasti izboji strsali su
na vanjskoj povrsini da bi se "naglasile" stvarne grede sto su pocivale ispod
betonskoga zidnog potpornja.

Odjednom je, 1937. godine, s

u Americi. Walter Gropius
je zauvijek. Nakon dolaska
pobjegao iz Njemacke, najpri
u Sjedinjene Drzave. I drug
Bauhaus dosle su otprilike u
Moholy-Nagy, Bayer i Mies V
mjesto na celu Bauhausa 193
plus, pod pritiskom zbog Ije
povukao s tog polozaja. Stig
crpljeni, bez igdje icega, ljud
udaraca sudbine.
Gropius je kao svaki
vao zdravo samopostovanje,
ni gospodin stare skole, coyj
osjecaj za mjeru, u zivotu k
Kao izbjeglica iz posve uniste
naprijateljskoj dobrodoslici
obroka na dan dok ne uspije
pokatkad iskazane naklono
ga itko bude trazio. A umje
Nacin na koji su doc
drugovi bio je slican neizbjez
sumi koji su se tada prikaziv
prinudno se spustaju zrako
zeci, izvuku se iz olupina u b
Abercrombie & Fitch i zutos
gabardena pa doteturaju na
kostima provucenima kroz
pa padnu pred njih nicice i
Bijeli bogovi!
Sisli s nebesa, napok
Gropiusa su imenova
tekturu na Harvardu, a Breue
holy-Nagy je otvorio novi B<
Sjeverne Caroline, pri fakult

BIJELI BOGOVI

41

BIJELI BOGOVI

Odjednom je, 1937. godine, sam Srebrnl kraljevic bio tu,

u Americi. Walter Gropius glavom i bradom stigao
je zauvijek. Nakon dolaska nacista na vlast, Gropius je
pobjegao iz Njemacke, najprije u Englesku, a nakon toga
u Sjedinjene Drzave. I druge zvijezde legendarne skole
Bauhaus dosle su otprilike u isto vrijeme: Breure, Albers,
Moholy-Nagy, Bayer i Mies van der Rone, koji je zauzeo
mjesto na celu Bauhausa 1930., dvije godine posto se Gropius, pod pritiskom zbog Ijevicarskog ozracja u taboru,
povukao s tog polozaja. Stigli su istrgnuti iz korijena, iscrpljeni, bez igdje icega, ljudi bez domovine, izmuceni od
udaraca sudbine.
Gropius je kao svaki ambiciozni covjek posjedovao zdravo samopostovanje, all je iznad svega bio ugladeni gospodin stare skole, covjek koji uvijek brizno njeguje
osjecaj za mjeru, u zivotu kao i u projektantskom radu.
Kao izbjeglica iz posve unistene zemlje, bio bi on zahvalan
na prijateljskoj dobrodoslici, za krov nad glavom, dva-tri
obroka na dan dok ne uspije stati na vlastite noge, zbog
pokatkad iskazane naklonosti i mogucnosti da radi ako
ga itko bude trazio. A umjesto toga...
Nacin na koji su docekani Gropius i njegovi sudrugovi bio je slican neizbjeznom prizoru iz fllmova o prasurni koji su se tada prikazivali. Bruce Cabot i Myrna Loy
prinudno se spustaju zrakoplovom u gustu sumu; puzeci, izvuku se iz olupina u bijelim safari bluzama marke
Abercrombie & Fitch i zutosmedim jahacim hlacama od
gabardena pa doteturaju na cistinu. Okruze in divljaci s
kostima provucenima kroz nos pocnu im se klanjati
pa padnu pred njih nicice i udare u cudnovato pojanje.
Bijeli bogovi!
Sisli s nebesa, napokon!
Gropiusa su imenovali ravnateljem skole za arhitekturu na Harvardu, a Breuer mu se ondje pridruzio. Moholy-Nagy je otvorio novi Bauhaus u brdovitu podrucju
Sjeverne Caroline, pri fakultetu Black Mountain College.

42

OD BAUHAV: /. DO !,

Mies van der Rohe je postavljen za voditelja arhitektonskog odjela Tehnoloskog instituta Armour u Chicagu. I
nije bio samo procelnik, bio je i majstor graditelj. Narucili su mu projekt sveucilisnoga kampusa, od sveukupno
dvadeset jedne zgrade, s obzirom na to da su se Armour
Institute i visoka skola Lewis Institute spojili u novonastali Illinois Institute of Technology. Dvadeset jedna golema zgrada, usred gospodarske krize, u vrijeme kad se u
Sjedinjenim Drzavama gotovo potpuno prestalo graditi
za arhitekta koji je u karijeri podignuo samo sedamnaest zgrada...
O bijeli bogovi.
Koja klanjanja! Kakvi iskazi casti! Muzej moderne umjetnosti postavio je u Gropiusovu cast izlozbu pod
naslovom "Bauhaus: 1919. 1923.", o godinama tijekom kojih je Gropius bio ravnatelj skole. Philip Johnson, kojemu su bile trideset cetiri godine, vise nije mogao
odoljeti tjelesnoj prisutnosti bogova. Napustio je svoje
sveuciliste i dosao na Harvard studirati za arhitekta do
Gropiusovih nogu. Poceti ni od cega! (Istini za volju, bio
bi on radije uz Miesova stopala, ali onako krajnje urbanome mladom covjeku poput Johnsona, mozemo biti sigurni, pomisao na to da na tri godine preseli u Chicago, u
drzavi Illinois, bila je malo veca nistica od one na koju se
namjerio.)
Mozda je to bilo nezgodno... ali je bilo nesto na sto
se coyjek mogao priviknuti. U roku od tri godine smjer u
kojem je krenula americka arhitektura promijenio se iz
temelja. Ne toliko zbog zgrada koje su Nijemci podizali
u Sjedinjenim Drzavama, iako ce Mies postati iznimno
utjecajan desetljece nakon toga. Vise se to odnosilo na
sustav poucavanja koji su uveli. Jos i vise na samu njihovu nazocnost. Najcuvenija bica u cijelog mitologiji americke umjetnosti dvadesetog stoljeca naime, oni sjajni
europski umjetnici koji su se tako uzviseno isticali ispred rusevina dosli su... ovamo!... sada!... u zemlju kolonijalnoga kompleksa... vladati, osobno, svojom velikom
malom Nigerijom umjetnosti.
Ova zanimljiva faza nedavne kolonijalne povijesti
niposto nije bila ogranicena na arhitekturu, jer kolonijalni je kompleks bio sveprozimajuci. Zvijezde kubizma i
nadrealizma, dvaju velikih suprotstavljenih pokreta europskog slikarstva, pocele su pristizati kao izbjeglice u

i.:I.T!'.T I BOGOV:

drugom dijelu 1930-ih i ranil

drian, Modigliani, Chagall,
Yves Tanguy O bijeli bog(
listicko slikarstvo 1930-ih m
pejaca su umjetnici u New
krug ucenih ljudi. Prvi ame
zvana Njujorska skola apst
stao je 1940-ih godina; s re
stima, novim teorijama, nc
svime sto treba. Arnold Scl
vima u europskoj glazbi, s
godine. U iducih je cetrde
Americi spala na fusnotu u
ne kompozicije. Bilo je u t(
su europski skladatelji glee
telje poput Georgea Gershv
Grofea kao na oslobodilai
rana racionaliziranja europ
je predstavljao Schonberg
telji opcenito za to nisu ht
Saudijci kojima govore da s
prirodni i izvorni i grubi. (
europsko i prionuli su
toga se o Gershwinu, Copl!
pa i s otvorenom porugoir
U arhitekturi je, pi
stao glavni direktor, guvei
Poucavanje arhitekture n
zivjelo preobrazbu. Svi su {
dobivali temelje iz interna
taborskog stila. Cjelol
neburzujska arhitektura, i
skretno neizrazena. Stari
postale su krivoyjerstvo,
Wrighta, koja je uostalon
skolama arhitekture. U ro
zvani znameniti americki
turi F. L. Wrighta, H. H

4 Slicno je bilo i u podrucju psihol

psihoanaliticara prispjelo u Sjedinji
Hartmann). da je ta zemlja postala j
logije u svijetu. Americki doprinosi
hvaceni u Europi. kao u primjeru Wi
na smatrali nazadnima.

drugom dijelu 1930-ih i ranih 1940-ih godina. Leger, Mondrian, Modigliani, Chagall, Max Ernst, Andre Breton,
Yves Tanguy O bijeli bogovi! Americka scena i socrealisticko slikarstvo 1930-ih nestali su netragom. Od Europejaca su umjetnici u New Yorku ucili stvarati vlastiti
krug ucenih ljudi. Prvi americki umjetnicki tabor, takozvana Njujorska skola apstraktnog ekspresionizma, nastao je 1940-ih godina; s redovitim sastancima, manifestima, novim teorijama, novim vizualnim kodovima, sa
svime sto treba. Arnold Schonberg, bijeli bog nad bogovima u europskoj glazbi, stigao je kao izbjeglica 1936.
godine. U iducih je cetrdeset godina ozbiljna glazba u
Americi spala na fusnotu u Schonbergovoj teoriji serijalne kompozicije. Bilo je u tome poprilicno ironije. Mnogi
su europski skladatelji gledali na americki joes i skladatelje poput Georgea Gershwina, Aarona Coplanda i Ferda
Grofea kao na oslobodilacke snage, na izlaz iz pretjerana racionaliziranja europske avangardne glazbe kakvu
je predstavljao Schonberg. Ali ozbiljni americki skladatelji opcenito za to nisu htjeli ni cuti. Ponasali su se kao
Saudijci kojima govore da su im satori famozni jer su tako
prirodni i izvorni i grubi. Oni su htjeli ono pravo ono
europsko i prionuli su uz to svim snagama. Nakon
toga se o Gershwinu, Coplandu i Grofeu govorilo svisoka
pa i s otvorenom porugom.'
U arhitekturi je, prirodno, Srebrni kraljevic postao glavni direktor, guverner kolonije, moglo bi se reel.
Poucavanje arhitekture na Harvardu preko noci je doziyjelo preobrazbu. Svi su pocinjali ni od cega. Svi su sada
dobivali temelje iz internacionalnog drugim rijecima,
taborskog stila. Cjelokupna je arhitektura postala
netaurzujska arhitektura, iako je sama ta ideja ostala diskretno neizrazena. Stare tradicije umjetnickog obrta
postale su krivovjerstvo, kao i bastina Franka Lloyda
Wrighta, koja je uostalom jedva uspjela naci mjesto u
skolama arhitekture. U roku od tri godine svaki se takozvani znameniti americki doprinos suvremenoj arhitekturi F. L. Wrighta, H. H. Richardsona, tvorca raskosno
4 Slicno je bilo i u podrucju psihologije. Tako je mnogo vodecih freudeovskih
psihoanaliticara prispjelo u Sjedinjene Drzave iprimjerice Ernst Kris i Heinz
Hartmann). da je ta zemlja postala jedino istaknuto srediste freudovske psihologije u sv\jetu. Americki doprinosi psihologiji. cak i oni koji su bili dobro prihvaceni u Europi. kao u primjeru Williama Jamesa. iducih su se cetrdeset godina smatrali nazadnima.

OD BAUHAURA DO NASEG DOMA

rusticnih gradevina americke romanike, ill Louisa Sullivana, voditelja "cikaske skole" arhitekture nebodera
spustio u fusnote, u nisko grmlje oznaka ibid.
Sam je Wright bio razjaren i, kao malokad u svom
zivotu, posve zbunjen. Teskoje bilo reci sto ga je vise Ijutilo: cinjenica da su Europljani odvukli pozornost publike s njegova rada ili cinjenica da su se sada svi prema
njemu odnosili kao prema nekoj vrsti zivog mrtvaca.
Nije bio lisen casti i postovanja, ali kad bi mu ih iskazali, cesto je to zvucalo poput posljednjeg ispracaja. Tako
je Muzej moderne umjetnosti 1940. godine postavio izlozbu Wrightovih djela ali je to istodobno bilo i predstavIjanje rada fllmskog redatelja D. W. Griffltha, umirovljenoga 1931. godine. Mies je vrlo dobrohotno izjavio daje
Frank Lloyd Wright genijalan i da je europskim arhitektima otvorio oci... jos prije Prvoga svjetskog rata... No o
tome koliki je prema njegovu misljenju njegov dug prema osamdesetak gradevina koje je Wright otada projektirao, nije rekao nista.
Kasne 1920-e i rane 1930-e bile su za Wrighta pogubne. Bilo mu je vec pedeset osam godina kad mu je 1925.
u pozaru stradao studio u Taliesinu, u drzavi Wisconsin.
Nevolje s ljubavnicom, Miriam Noel, posve su mu onemogucile rad. Posao mu se srozao jos i prije gospodarske
krize. Wright se na posljetku posve povukao, poput propala Bjelorusa, u svoju obnovljenu utvrdu u Taliesinu, s
desetak novaka, poznatih kao Taliesin fellows (Druzba iz
Taliesina), sa svojim okruglim, spljostenim beretkama,
visokim ovratnicima i olabavljenim kravatama te pelerinama u izradbi cikaskoga krojaca Stevensona. Sam je
Wright bio ucenik Louisa Sullivana, kojeg je napustio, ili
ga je ovaj otpustio svaki je imao svoju verziju price
ali Wright je sa sobom ponio Sullivanovu viziju sasvim
nove i sasvim americke arhitekture, koja proistjece iz
americkog tla i duha Srednjeg zapada. No, eto, sada je,
napokon, potkraj 1930-ih u Americi postojala sasvim
nova arhitektura, a bilaje dosla izravno iz Njemacke, Nizozemske i Francuske, pri cemu je francuska komponenta bio Le Corbusier.
Svaki put kad bi Wright procitao da je Le Corbusier dovrsio neku zgradu, rekao bi svojima u Druzbi:
"Eto, sad kad je napravio jednu zgradu, napisat ce o
tome cetiri knjige." Le Corbusier je posjetio Sjedinjene

BIJELI BOGOV1

.If!

Frank Lloyd Wright gledao je u buducnost americke arhitekture i vidio lice Waltera Gopiusa. Nije bio odusevljen. Dolje: kuca Robie (Chicago, 1906.), primjer
Wrightovog prerijskog stila i propalog sna o potpuno americkoj arhitekturi.

46

OD BAUHAUPA DO N'ASEG DOMA

Drzave samo jedanput i razvio fobiju prema Americi

a Wright je pak razvio fobiju prema Le Corbusieru.
Odbio je jedinu priliku da se upozna s njim. Nije se htio
rukovati s njim. Gropiusa je uvijek zvao "Herr Gropius".
Ni s njim se nije htio rukovati. Jednog se dana Wright iznenada pojavio na gradilistu u Racineu, u drzavi Wisconsin, gdje je gradio prvu od kuca Usonian, skromniju inacicu svojih seoskih imanja u prerijskom stilu. Njegov crveni lincoln zephyr zaustavio se ispred kuce. Edgar Tafel,
jedan od njegovih novaka, bio je za volanom. Upravo u
torn casu iz zgrade je izasla skupina Ijudi. Meclu njima je
bio glavom Gropius, koji je, dosavsi predavati na Sveucilistu Wisconsin, pozelio vidjeti neka Wrightova djela.
Gropius mu je prisao, pogledao kroz prozor i rekao: "Gospodine Wright, zadovoljstvo mi je sto vas mogu upoznati. Uvijek sam se divio vasem radu." Wright se nije ni nasmijesio, ni ruku nije podignuo. Samo je jedva zamjetno
okrenuo glavu prema lieu u prozoru i protisnuo: "Herr
Gropius, vi ste ovdje gost Sveucilista. Reci cu vam samo
to da su ovdje svi jednako snobovski nastrojeni kao i na
Harvardu, jedino sto nemaju novoengleski naglasak."
Nato se okrenuo Tafelu pa rekao: "Moramo krenuti, Edgar!" I zavalio se; crveni je zephyr odjurio, Gropius i njegova pratnja zanjihali su se na rubu plocnika, a sunce im
je prosijavalo kroz usi.s
1:0 za tatu Franka! tako su clanovi Druzbe zvali
Wrighta, kad ih on nije cuo. No jalova je to bila prednost.
Tata Frank je upravo vidio lice Nijemca koji ga je zamijenio na polozaju predvodnika buducnosti americke arhitekture.
Tafel i ostali iz Druzbe bili su u to vrijeme Wrightovi jedini sljedbenici. Medu studentima arhitekture na
sveucilistima slusalo se samo o internacionalnom stilu.
Odusevljenje je uzelo maha otkako su se hodocasnici
vratili iz Europe pa je Muzej moderne umjetnosti poceo
propagirati arhitekte tabora. Kad su bijeli bogovi iznenada stigli, odusevljenje se pretvorilo u obracenje, u vjerskom smislu rijeci. Bilo je tu gorljivosti koja je nadmasivala uobicajene strasti osjecaja za lijepo. Bio je to ezotericni zar tataora kojime su se svi zarazili.
5 Edgar Tafel: Apprentice to Genius: Years with Frank Lloyd Wright (Gcnijev
segrt: Godine s Frankom Lloydom Wrightom). New York: MoGriAv-Hill Book
Company, 1979.

BIJELI -

"Ubuduce bozanstvo
ukusa prebivaju ovdje medu
sni odsjeci za arhitekturu po
ra. Bio je to pristup arhitek
tekta pretvorio od dobavljac
u inzenjera duse. Kako je go
la, trgovci obveznicama nisu
mnogo pridonosili. Podizanj
sve zamrlo. Zbog toga je art
lakse prikloniti se teorijama
od cega.
Studij arhitekture vi
njem odredenih tehnickih v
alternativama. I prije no st
bio uvucen u pokret, gdje bi
vredivih estetskih i moralni
kompleks postaoflzickitat
student! razgovarali o arhiti
re o nekoj misiji. Americki s
su se razlikovali u krajnje s
sto se De Stijl razlikovao c
cisti Bauhaus. Na Yaleu su <
U jednom se casu nacelo "ii
okvira" doimalo urnebesnc
to ce objasniti samo krajnji
tilisa. I to je bilo u stilu eur
Nastavnicki se zbor i
bora. Medu studentima si
su peticije manifeste u
baviti mukotrpnim laviran
stilu umjetnickog obrta! V
nesansne prikaze! Napokc
crteze. Tu uopce nema sj
ravni potezi, cisti ijasni. A
Njegova je crtacka vjestin:
kovitlac zamisli! Njegovi si
loljubicastim i smedim toi
poput oluje! Genij! m
prokuljal Mi objavljujemo
klasicnih renesansnih dete
Do 1940. godine skicozno
ptice postalaje suvremeni
S pomalo sablasnom euft

BIJKLI DOGOVI

"Ubuduce bozanstvo umjetnosti i autoritet dobra

ukusa prebivaju ovdje medu nama..." Sami su sveucilisni odsjeci za arhitekturu postal! americka inacica tabora. Bio je to pristup arhitekturi koji je americkog arhitekta pretvorio od dobavljaca u trgovca obveznicama pa
u inzenjera duse. Kako je gospodarska kriza napredovala, trgovci obveznicama nisu graditeljskom poslu ionako
mnogo pridonosili. Podizanje novih zgrada gotovo je posve zamrlo. Zbog toga je arhitekturnoj zajednici bilo jos
lakse prikloniti se teorijama bijelih bogova o pocetku ni
od cega.
Studij arhitekture vise nije bio povezan sa stjecanjem odredenih tehnickih vjestina i znanja o estetskim
alternativama. I prije no sto se uspio snaci, student bi
bio uvucen u pokret, gdje bi preuzeo odreden broj nepovredivih estetskih i moralnih nacela. Sam je sveucilisni
kompleks postao flzicki tabor, kao u Bauhausu. Kad su
student! razgovarali o arhitekturi, bilo je to kao da govore o nekoj misiji. Americki sveucilisni tabori medusobno
su se razlikovali u krajnje sicusnim nijansama, bas kao
sto se De Stijl razlikovao od Bauhausa. Harvard je bio
cisti Bauhaus. Na Yaleu su eksperimentirali s inacicama.
U jednom se casu nacelo "integralno spojenoga drvenog
okvira" doimalo urnebesno pobunjenickim ali zasto,
to ce objasniti samo krajnje istancani um Doktora Subtilisa. I to je bilo u stilu europskih tabora.
Nastavnicki se zbor na svoj rizik opirao strasti tabora. Medu studentima su se podigli nemiri. Pokretali
su peticije manifesto u zacetku. Vise se nisu htjeli
baviti mukotrpnim laviranim crtezima u tusu u starom
stilu umjetnickog obrta! Vise nisu marili za zamorne renesansne prikaze! Napokon, pogledajte samo Miesove
crteze. Tu uopce nema sjencanja; samo brzi, odsjecni
ravni potezi, cisti ijasni. A pogledajte Corbuove radove!
Njegova je crtacka vjestina prava zvrljotina! Zbrkani
kovitlac zamisli! Njegovi su prikazi bili akvareli u svijetloljubicastim i smedim tonovima, brzi i stravicno lijepi,
poput oluje! Genij! morali ste dopustiti da iz vas
prokuljal Mi objavljujemo: nema vise mucnog bubanja
klasicnih renesansnih detalja! i fakulteti su^popustili.
Do 1940. godine skicoznost Corbuove ustreptale zute
ptice postala je suvremeni standard za crtacko umijece.
S pomalo sablasnom euforijom slicnom onoj kojom je

48

OD BAUHAUSA DO NAgEG DOMA

Savonarola palio vlasulje i pomodnu odjecu na firentinskim mjestima razvrata, predstojnici odsjeka za arhitekturu obilazili su domare s naredbama da se bace svi gipsani kalupi s klasicnim detaljlma, pedagoski rekviziti koji
su se nagomilali tijekom pola stoljeca ili i duze. Ma zaboga, sve one rimske vaze, vodoskoci i kapiteli Vestina hrama... kako strasno burzujski.
Na Yaleu bi, u sklopu godisnjega projektantskog
natjecaja ocjenjivacki sud uvijek odabrao jednog studenta kao vrhunskoga, najboljega od svih. All sada su se
student! protiv toga bunili. A zasto? Zato sto je u svetoj
knjizi, kojuje napisao sam Gropius, pisalo: "Osnovnaje
pedagoska pogreska akademije proistekla iz bavljenja
idejom individualnoga genija." Omiljeni Gropiusov i Miesov izraz bio je "timski" rad. Gropius vlastitu tvrtku u
Cambridgeu nlje nazvao Walter Gropius i suradnici, dionicko drustvo ili stogod slicno. Nazvao ju je The Architects Collaborative (Zdruzeni arhitekti). Studenti na
Yaleu cvrsto su ustrajali na skupnom nacrtu, na zajednickom projektiranju, da bi se tako istisnula jagma za
pojedinacnom slavom.
U to je vrijeme, potkraj 1940-ih i pocetkom 1950-ih godina, zablistao Buckminster Fuller. Puller je bio americki
arhitekt s beskrajnim zaliharna genijalnih zamisli, jedna
od kojih je bila geodetska kupola napravljena od vise tisuca kratkih, tankih metalnih precaka poslaganih u tetraedar. Fullerova je kupola bila u savrsenu skladu sa
suvremenim nacelom izgradnje krupnih struktura pomocu laganih povrsina od strojno izradenih materijala
te primjenom naprezanja i opterecenja u sluzbi koju su
masivni potpornji obavljali u starom (burzujskom) poretku. Ali Gropius i ostali nikad nisu imali osobit odnos
prema Fulleru. Bilo je tesko reci je li on arhitekt, inzenjer, guru ill jednostavno ona vrsta cudaka u cijelom svijetu poznata kao: izumitelj. No za studente americkih
sveucilista u najmanju je ruku bio guru. Znao je odrzati
fantasticna predavanja koja su trajala dvanaest sati,
goleme besavne geodetske kupole sazdane^od rijeci,
koje su za mlada bica gipkih kraljeznica i dobrih bubrega bile silno uzvisene, pa i zanosne. Na Yaleu su nakon
jedne cudesne Pullerove predstave studenti arhitekture
zapali u ekstazu pobunjenickoga zdruzenog djelovanja.

Arhitekt, inzenjer, izumiteli i guru: Bu

kupolom, okruzen studentima sveucffi

Konstruirali su golemu geoc

stapica i postavili j e na vrh

tim nesto ucini. Nije ucinio

trunula u svojoj velicanstve
Yale je 1950. godine
je iz Sjeverne Karoline stiga
Ijen za procelnika katedre z
pokrenuo glasoviti Bauha
tada nije zanimalo gomila
zatrpavao papirom u boji
od toga naprave umjetni
Altaers prethodnih cetrna
problem (ako je problema
cetverokuta u boji, jedan
Yaleu trazio je da rade to
Jednostavno zato sto je b
nute umjetnike iz visokih
koji je bio kadar od koma
sto izgleda tako pun zama

49

Arhitekt, inzenjer, izumiteU i guru: Buckminster Riller sa svojom geodetskim

kupolom, okruzen studentima sveucilista Yale 1949. godine.

Konstruirali su golemu geodetsku kupolu od kartonskih

stapica i postavili je na vrh Weir Halla, sive kamene skolske zgrade Yalea gradene u neogotickom stilu, pa cak
izazvali predstojnika odsjeka za arhitekturu da u vezi s
tim nesto ucini. Nije ucinio nista pa je kupola polako istrunula u svojoj velicanstvenosti.
Yale je 1950. godine dobio svoje bauhausovce kad
je iz Sjeverne Karoline stigao Josef Albers koji je postavIjen za procelnika katedre za umjetnost. Albers je odmah
pokrenuo glasoviti Bauhausov Vorkurs, jedino sto ga
tada nije zanimalo gomilanje novina na stolu. Stol je
zatrpavao papirom u boji pa bi od studenata trazio da
od toga naprave umjetnicka djela. Kao slikar, sam je
Albers prethodnih cetrnaest godina proveo rjesavajuci
problem (ako je problema uopce bilo) suprotstavljanja
cetverokuta u boji, jedan za drugim. I od studenata na
Yaleu trazio je da rade to isto... a mjeseci su prolazili.
Jednostavno zato sto je bio Yale, Yale je privlacio istaknute umjetnike iz visokih skola diljem Amerike. Mladac
koji je bio kadar od komada mramora izrezbariti jastuk
sto izgleda tako pun zamamnih paperjastih uleknuca da

50

OD BAUHAUSA UO NASLG DOMA

biste spremno pozeljeli u njega zaroniti glavom utjelovljenje samog Berninija, sjedio bi ondje s Albersovim
neumoljivim setom uzoraka papira u boji u rukama...
pocinjao ni od cega... i promatrao Albersa dok je rukom
pokazivao na razigrane plohe obojenih cetverokuta koje
je zgodno iskombinirao neki fotograf pametnjakovic i cuo
ga kako govori: "All ovo! je forma oblikovana svjetloscu!" I zidovi taborske kocke primaknuli bi se za jos
nekoliko milimetara.
Sto se tice taborskih tabua o tome sto je burzujsko, a sto neburzujsko, uskoro su postali sami sredisnji
zivcani sustav studenata arhitekture na sveucilistima,
kao da su im ih ugradili u gene. U tisku je u to vrijeme
kruzila bizarna prica o nekom pijanici koji je prislonio
pistolj o glavu nekomu skrusenom baptistu iz Tennesseeja i naredio mu da izgovara gadna svetogrda o Isusu Kristu. Zrtva nije bila raspolozena za izigravanje mucenika;
zapravo je covjek ocajnicki zelio spasiti vlastitu kozu. Ali
bio je pravi vjernik i, koliko god se trudio, nije mogao dopustiti da mu takve rijeci prijedu preko usana, pa mu je
ovaj raznio mozak. Tako je bilo i s novim narastajem arhitekata potkraj 1940-ih. Nisu postojali ti uvjeti pod kojima bi ih neki klijent mogao nagovoriti da u svoje projekte uklope skosene krovove ili talijanske zidne vijence
Hi razvedene zabate ili izlijebljene stupove ili nadboje uspravnih prozora na kosom krovu. Koliko god su se trudili, nisu mogli navesti crtacu olovku da proizvede takve
oblike.
O bijeli bogovi.
Americki su student! oduvijek imali jednu intelektualnu slabost i jednu pozitivnu odliku da ne mogu
mirno sjediti i podnositi ideologiju i njezinu logiku i dijalektiku zgusnutu kao u flamanskom polaganju cigala.
Oni je ne zele i ne razumiju. Oni nisu uocili bilo kakvu
vezu koju su mozda radnicka stanogradnja i antiburzujski ideali imali s politickim programom u Njemackoj, Nizozemskoj ili bilo gdje drugdje. Shvatili su samo njezin
sentimentalni smisao. Sjecam se kako su mladi arhitekti
na Yaleu i Harvardu pocetkom 1950-ih godina imali smione planove za obicnog covjeka. Tim su se izrazom sluzili, obican covjek. Imali su neku nejasnu predodzbu o
tome da je obican covjek radni covjek, a ne rukovoditelj
projekta u marketinskoj tvrtki, no sve ostalo pripadalo

je romanticnom velicanju umje

romanu Trilby i Dickensovim d
mete za obicnog covjeka sve
poput prekidaca na svjetiljka
obicni covjek zivjeti kao kultiv
covjek po uzoru na diplomira
ViUagea s kraja 1940-ih u ko
sakou od tvida, flanelastim hla
bijelog vrijesa, sandalama j
zivjeti u neizmjerno golemoj kc
jest u stambenom projektu int
hma, umjesto u stanu u cetve
denoj od kamena. Toliko o ide
su stranu tabora shvacali u s
tickoj preciznosti, ravnoj onoj i
menata pri neurokirurskom z
denti postupno poceli zamjec
projektirali, sve sto bi projekt
vijeca, sve sto bi projektirali g
ocjenjivali ono sto su projekt
isto. Svi su projektirali istu...

postalo poznato kao "kocka iz

plocama poceli pojavljivati pc
Yalea u pustinji Mojave" pa
iz Yalea" na otvorenome, usre
veroistocno od Palmdalea, u 1
kod Winnieja zvanoga Pooh" kla i celika gore na drvetu, dj
"Kocka iz Yalea u potrazi za 1
to bi bila slika kocke iz Yalea
milja pod morem, s periskopi
odostraga. Bilo je neceganev
"kockama iz Yalea"! all nisi
u ozbiljnim trenucima nitko
sta osim kocke iz Yalea. U stva
arhitekture diljem Amerike b
ki, istoj onoj u koju su se tab<
u Europi prije dvadeset godii
Stan svakoga mladog a
denta arhitekture bili su ta k
je svetistu uvijek stajala ista
ocima. Dnevna soba bio je o

51

je romanticnom velicanju umjetnickog stila zivota kao u

romanu Trilby i Dickensovim djelima. Oblikovali su predmete za obicnog covjeka sve do krajnje sitnih detalja,
poput prekidaca na svjetiljkama. Novi ce oslobodeni
obicni covjek zivjeti kao kultivirani samotnjak. Bit ce to
covjek po uzoru na diplomiranog boema iz Greenwich
Villagea s kraja 1940-ih u kosulji marke Hudson Bay,
sakou od tvida, flanelastim hlacama, s lulom od korijena
bijelog vrijesa, sandalama jednostavan, jedino sto ce
zivjeti u neizmjerno golemoj kosnici od stakla i celika, to
jest u stambenom projektu internacionalnog stila s dizalima, umjesto u stanu u cetverokatnici bez dizala, gradenoj od kamena. Toliko o ideologiji. Ali projektantsku
su stranu tabora shvacali u svoj njegovoj redukcionistickoj preciznosti, ravnoj onoj u ciljanom vodenju instrumenata pri neurokirurskom zahvatu. Na Yaleu su studenti postupno poceli zamjecivati da je sve sto bi oni
projektirali, sve sto bi projektirali clanovi nastavnickog
vijeca, sve sto bi projektirali gostujuci predavaci (koji bi
ocjenjivali ono sto su projektirali student!)... izgledalo
isto. Svi su projektirali istu... kocku... od stakla i celika i
betona, s povremeno ubacenim sitnim bez ciglama. To je
postalo poznato kao "kocka iz Yalea". Na oglasnim su se
plocama poceli pojavljivati podrugljivi crtezi. "Kocka iz
Yalea u pustinji Mojave" pa bi se tu nasla slika "kocka
iz Yalea" na otvorenome, usred grmlja pelina i juke sjeveroistocno od Palmdalea, u Kaliforniji. "Kocka iz Yalea
kod Winnieja zvanoga Pooh" ilustracija kocke od stakla i celika gore na drvetu, djecje kucice iz buducnosti.
"Kocka iz Yalea u potrazi za kapetanom Nemom" uz
to bi bila slika kocke iz Yalea smjestene dvadeset tisuca
milja pod morem, s periskopom na vrhu, s propelerom
odostraga. Bilo je necega nevideno sasavoga u toj igri s
"kockama iz Yalea"! all nista se nije mijenjalo. Cak ni
u ozbiljnim trenucima nitko nije mogao projektirati nista osim kocke iz Yalea. U stvarnosti su sada vec student!
arhitekture diljem Amerike bili unutra u samoj toj kocki, istoj onoj u koju su se taborski arhitekti bill zatvorili
u Europi prije dvadeset godina.
Stan svakoga mladog arhitekta i soba svakog studenta arhitekture bili su ta kocka i to svetiste. A u torn
je svetistu uvijek stajala ista ikona. Jos mi je sve pred
ocima. Dnevna soba bio je oskudan, nevelik prostor na

OD BAUHACSA no NA,S>

straznjoj strani stambene zgrade bez dizala. Kauc je bio

madrac stavljen povrh vodoravno polozenih vrata podbocenih ciglama i prekriven komadom grubo tkane draperije. Isto se sukno jos koristilo i za zavjese, a na podu
je bio sag od sisal-konoplje od koje bi vam ujutro na tabanima ostao rebrast trag. Prostorija je bila osvijetljena
grijacim syjetiljkama pricvrscenima stezaljkom, s polukuglastim aluminijskim reflektorskim zaruljama i obicnim zaruljama umjesto grijacih. Na jednom kraju saga,
stajao bi... stolac Barcelona. Mies ga je bio izradio za
njemacki paviljon na Syjetskoj izlozbi u Barceloni 1929.
godine. Bio je to platonski ideal stolen, namijenjen radnickoj stanogradnji, od koze i nehrdajuceg celika, najvrsniji primjerak dizajna namjestaja dvadesetog stoljeca.
Medutim, za Miesov stolac Barcelona trebalo je platiti
nevjerojatnu cijenu od 550 dolara, i to na veleprodaji.
Kad biste ugledali taj sveti predmet na sagu od sisal-konoplje, znali ste da ste u kuci u kojoj su novopeceni arhitekt i njegova mlada supruga zrtvovali sve da bi u svoj
dom unijeli simbol bozanske misije. Pet stotina i pedeset
dolara! Ona se cak odrekla usluge pranja pelena i sama
to obavljala. To je na mene ostavilo tako snazan dojam
da sam, kad bih ugledao stolac Barcelona, gdje god to
bilo, odmah kao sto se podrazaj i reakcija uobicajeno
zbivaju povezano osjetio kako se u zrak podize miris
pelena.
Ali ako su vec imali stolac, zasto je svejedno rucno
prala pelene? Zato sto je jedan stolac znacio da je prevaIjeno tek pola puta do Meke. Mies ih je uvijek izradivao
u parovima. Uzivati u milosti Bozjoj, Ozarenom gradu,
znacilo je da imate dva stolca Barcelona, po jedan na svakom kraju saga od sisal-konoplje, ispred kauca od vodoravno polozenih vrata, pod svjetlom reflektora.
Sad kad se mladi covjek ovako napatio i zrtvovao
te uklonio salo sa svoga duhovnog zivota i otkrio Mazdinu iskru na samom vrhuncu svoje duse tko bi ga, u
obicnom svijetu ondje vani, mogao zaustaviti?
Nekako je u ovo vrijeme, kasnih 1940-ih i pocetkom 1950ih, klijentu u Americi pocelo svitati da se medu arhitektima zbiva nesto vrlo neobicno. Na Yaleu se prvo takvo
grubo iznenadenje a uslijedit ce ih jos mnogo dogodilo 1953. kad je podignuta prigradnja umjetnickoj

B I J E L I BOGO'.!

galeriji Yale. Prije jedva deset godina, uoci Drugoga syjetskog rata, na Yaleu je zavrsen gradevinski projekt golemih razmjera u kojem je kampus pretvoren u zdanje
tako slicno Oxfordu i Cambridgeu da je bilo nevjerojatno
kako ga je, u tako kratkom roku, mogao smisliti ljudski
um u juznom Connecticutu. Edward Harkness, partner
Johna D. Rockefellera, i John Sterling, bogatas u zeljeznickoj industriji, darovali su vecinu novca. Toranj po
toranj nicalo je osamnaest srednjovjekovnih zamaka u
neogotickom stilu, u koje je trebalo smjestiti deset rezidencijalnih koledza (sa spavaonicama u Yaleovom MidAtlantic stilu), cetiri fakulteta za poslijediplomski studij, knjiznicu, glavnu strojarnicu s visoko uzdignutim
dimnjacima koji su podsjecali na katedralu u Rheimsu,
zgradu dvorane za tjelovjezbu od deset katova poznatu
kao "katedrala znoja", te Harkness Tower, zvonik od dvadeset i jednoga kata. Sve su te gradevine podignute do
vrtoglavih visina imale kamena procelja od rustike. Neogoticki je pokret uzeo takvog maha da ne samo da su se
u prozorska krila ugradivala ukrasna stakla pojacana
olovom nego su ih majstori izradlvali puhanjem, rezbarili i oslikavali srednjovjekovnim motivima, cesto podrobnim prikazima religioznih likova i mitskih zivotinja, pa
ih postavljali na naoko nasumce odabranim mjestima.
Plod svega toga bio je sveucilisni kompleks u arhitektonskom smislu gotovo posve ujednacen s onime Sveucilista Jefferson u Virginiji. Kako bilo, Yale je postao vizija
poslovnih mocnika o luksuznoj akademskoj ustanovi za
sinove iz visih slojeva koji ce vladati novim americkim
imperijem.
Prizidana umjetnicka galerija na krizanju ulica
York i Chapel u New Havenu bila je prvi veliki gradevinski projekt na Yaleu nakon Drugoga svjetskog rata. Sjedokos covjeculjak po imenu Louis Kahn odabran je za
graditelja. Glavna mu je preporuka bila da je prijatelj
voditelja odsjeka za arhitekturu, Georgea Howea. Postojeca galerija, izgradena dvadeset pet godina prije toga,
bila je palaca gradena u talijanskomu romanickom stilu,
koju je projektirao arhitekt Yalea Egerton Swartwout, a
platio Harkness. Imala je masivne ukrasne zidne vijence
i tezak strm krov s crijepom od skriljevca. Na strani u
ulici Chapel isticali su se golemi prozori uokvireni masivnim kamenim lukovima.

54

On BAUIIAUSA DO :;A.SEG DOM A

Umjetnicka galerija Sveucilista Yale. Originalnu zgradu (desno) izgradio je Egerton Swartwout 1928. godine. Prigradnju (lijevo) podignuo je Louis Kahn dvadeset
pet godina poslije.

Kahnova je prigradnja bila... kocka... od stakla,

celika, betona i malih bez cigala. Prema zornom prikazu
njegovih maketa i crteza, na strani u ulici Chapel nije
trebalo biti lukova, ni vijenaca, ni rusticne obrade kamena, ni kosoga krova samo obican prazan zid od malih
emajliranih bez cigala. Jedini detalji koji su se mogli
uociti na toj glatkoj i praznoj povrsini trebala su biti
cetiri uska pojasa od betona u razmacima od otprilike
tri metra. Gledana ocima coyjeka s Marsa ili prosjecnog
coyjeka s Yalea, zgrada se jedva razlikovala od diskontne robne kuce Woolco u nekomu trgovackom centru. U
glavnome javnom prostoru galerije strop je bio izraden
od sMh betonskih tetraedara, posve ogoljenih. Tako je
unutrasnji prostor izgledao poput podzemne garaze.
Uprava Yalea bila je zgranuta. Kahn je bio arhitekt dvadeset godina, ali je radio tek kao pomocni projektant, pod vodstvom Howea, izmedu ostalih, na nekoliko stambenih projekata. Nije bio osobito privlacan. Nizak rastom. Tanke crvenkasto-sijede kose koja je strsila
na sve strane. Na lieu mu je bio ruzan oziljak, posljedica
nezgode u djetinjstvu. Nosio je izguzvane kosulje i crna
odijela. Rukavi su mu bili izlizani na laktovima. Uvijek je

BIJELI BOGOVI

B1JELI BOGOVI

4
'

55

u ustima drzao neku jadnu malenu cigaru neugodne boje.

Kravata mu je vjecno bila olabavljena. Bio je kratkovidan pa biste ga u predavaonicama gdje je radio kao gostujuci predavac vidjeli kako drzi metar velik nacrt nekog
studenta na manje od desetak centimetara od lica te micuci glavom prelazi preko njega poput skenera.
Ali bilo je to samo izvana. Negdje duboko u torn
neredu, cini se, pocivala je rastocena srz yjere... i sudbina arhitekture... Kahn bi usao u ucionicu, zagledao se
smuseno u studente, otvorio usta... a iz dubina bi izasao
neopisivo dojmljiv glas:
"Svaka gradevina mora imati... vlastitu dusu."
Jednog je dana usao u predavaonicu i poceo predavanje rijecima: "Svjetlost... jest." Zatim je uslijedila
stanka koja kao da je trajala sedam dana, upravo koliko
je potretano da se ponovno stvori svijet.
Njegov beznadni tjelesni izgled samo je dodatno
pojacavao neobicnost ovakvih trenutaka. Slijepa strast
ovog covjekabilaje neodoljiva. Sve ihje osvojila.
Kahn je na isti nacin zurio i u clanove uprave, a
glas bi govorio: "Kako to mislite 'nema nikakve veze s
postojecom zgradom?' Zar ne razumijete? Ne vidite to?
Zar ne vidite reljeme pojaseve? Oni izrazavaju tlocrt postojece zgrade. Oni razotkrivaju strukturu. Tijekom cetvrt stoljeca ti su podovi bili nezamjetljivi pod kompleksom zidova, posve skriveni. Sad ce biti otkriveni. Sad ce
se cijela struktura razotkriti. Postena forma Ijepota,
kako je vi volite nazivati moze proisteci tek iz neskrivene strukture."
Neskrivena struktura? Je li on to rekao neskrivena
struktura'? Zbunjeni, ali nekako u strahu, kao pred Cagliostrom ili haicanskim vudu vracem, clanovi uprave Yalea predali su se sudbini arhitekture i podnijeli je muski.
Uprave, direktori, odbori, gradska vijeca i rukovodeci duznosnici podnose to muski sve otada.

56

I \U.SA DO NASKG DOMA

m*. ! :

qmsmt
itr
IMPr
^rfffff
*mmft
-rrrrrrrf"
.,pff
,.PF1I"-

F"

.-rrtfprrrJT.:
irimrt'iff-:

minium
-.11 mil "

" " "itiir

i 1111111111,1111
I

'! KIM |

illlUWW!-

Lijevo: kuca Lever Gordona Bunshafta, majka svih staklenih kuca. Bila je nevjerojatno plodna. Desno: zgrada Seagram. Mies podize radnicke stambene blokove i na trideset osam katova, a kapitalisti ih koriste za poslovne urede.

A sada nailazimo na jedan

kog zivota u dvadesetom s
americko stoljece, jednakol
glo smatrati britanskim stol
je Amerika, mladi div, post
jetu, stvorivsi sredstva zau
nacine da stigne do zvijezda
je stoljece u kojem je postal
jesti, stekavsi bogatstvo kojf
novnistva. Ziva snaga i zivc
cak i onih iz radnicke klase
imao zastarjelim postal!
bezumljeni, besmisleni. Ame
je sest i pol metara dugaca
skih snaga, s repnim peraj;
erne gume sprijeda na odbo
tjedna americki dostavljac
pica Hi nosac tereta provodi
nom ili novom djevojkom. Z:
laziti na terevenke sa skri
stadionu velikom poput Rii
kiranim kamionima natova
vunenim prekrivacima, isMj
udruzenja. Nacin na koji si
ostatak covjecanstva da zu
njem, no uvijek sa strahopc
to razdoblje Amerike neobi
zadovoljnoga, razuzdanoga
kakvom to arhitekturom pc
ideoloskim postavkamakoje
moci, silovite vladavine, veil
na raspolozenja i razigrano
cem loseg ukusa.
Spremni smo na divl
nad krovova svijeta a cuj

BIJEG U ISLIP

A sada nailazimo na jedan od ironicnih obrata americkog zivota u dvadesetom stoljecu. Napokon, bilo je to
americko stoljece, jednako kao sto se sedamnaesto moglo smatrati britanskim stoljecem. To je stoljece u kojem
je Amerika, mladi div, postala najmocnija nacija na svijetu, stvorivsi sredstva za unistenje cijelog planeta, ali i
nacine da stigne do zvijezda i istrazi ostatak svemira. To
je stoljece u kojem je postala najbogatija zemlja u povijesti, stekavsi bogatstvo koje je prozimalo sve slojeve stanovnistva. Ziva snaga i zivotinjski apetit, isprazni uzici
cak i onih iz radnicke klase sam se taj izraz sada doimao zastarjelim postal! su neizmjerni, sablasni, izbezumljeni, besmisleni. Americki obiteljski automobil bio
je sest i pol metara dugacak buick electra od 425 konjskih snaga, s repnim perajama straga i dvije rozete od
erne gume sprijeda na odbojniku. Svoj su odmor od dva
tjedna americki dostavljac u prodavaonici alkoholnih
pica ill nosac tereta provodili na Barbadosu s trecom zenom ili novom djevojkom. Zaposlenici su imali obicaj odlaziti na terevenke sa skrivenim picima na gradskom
stadionu velikom poput Rima, koje su se zbivale u parkiranim kamionima natovarenim kurvama na debelim
vunenim prekrivacima, iskljucivo za registrirane clanove
udruzenja. Nacin na koji su Amerikanci zivjeli tjerao je
ostatak covjecanstva da zuri u njih sa zaviscu i gnusanjem, no uvijek sa strahopostovanjem. Ukratko, bilo je
to razdoblje Amerike neobuzdanoga, otresitoga, samozadovoljnoga, razuzdanoga mladenackog divljanja a
kakvom to arhitekturom potkrjepljuje? Arhitekturom s
ideoloskim postavkama koje zabranjuju svako ocitovanje
moci, silovite vladavine, velicanstvenosti pa cak i uzvisena raspolozenja i razigranosti, proglasavajuci ih vrhuncem loseg ukusa.
Spremni smo na divljacki pobjedonosni urlik ponad krovova svijeta a cujemo kasljanje na koncertu.

58

OD BAUHAU8A DO NASVG DOMA

Ukratko, vladajuci je arhitekturni stil ovdje, u samom Babilonu kapitalizma, postala gradnja radnickih
stambenih objekata. Radnicka se stanogradnja, onakva
kakvu je razradila sacica arhitekata unutar tabora, usred
rusevina Europe ranih 1920-ih, sada podizala naveliko i
nasiroko u obliku umjetnickih galerija kao novoizgradenih dodatnih objekata prestiznim sveucilistima, muzeja,
gradskih vijecnica, luksuzne stanogradnje, ureda velikih
poslovnih tvrtki, seosMh imanja. Zapravo je sluzila u sve
moguce svrhe osim u svrhu stanovanja za radnike.
Nije da stambena izgradnja vise nikad nije bila
namijenjena radnicima. U vrijeme 1950-tih te pocetkom
1960-ih, savezna je vlada pomogla flnancirati americku
verziju nizozemsMh i njemackih naselja iz 1920-ih godina.
Ovdje su se zvali stambeni projekti. Ali radnici, onako intelektualno nerazvijeni, nekako su uspjeli izbjeci javnu
stanogradnju. Nazivali su to jednostavno "projektima" i
izbjegavali in kao da imaju neugodan zadah. Radnici
ako pod radnicima razumijevamo ljude koji imaju posao
krenuli su van grada umjesto u predgrada. Zavrsili su
na mjestima kao sto su Islip, Long Island i dolina San
Fernando u Los Angelesu gdje su pokupovali kuce s kosim krovovima i sindrom te drvenom oplatom na fasadi,
bez izrazene strukture ako se to ikako moglo izbjeci, sa
svjetiljkama na trijemu slicnima starinskoj plinskoj rasyjeti te postansMm sanducicima postavljenima na dugu
ukrucenu lancu koji kao da je prkosio sili tezi sa sto
vise slatkih i starinskih detalja to bolje pa bi te kuce
natrpali "draperijama" koje se jednostavno ne daju opisati i sagovima od zida do zida, u kojima si mogao izgubiti
cipelu, i postavili ognjista za rostilj i ribnjake s betonskim
andelima koji mokre u njih sa straznjeg travnjaka, parkirali buick electre ispred kuce i drzali glisere s motorom
Evinrude gore na prikolici u otvorenoj garazi odmah iza
natkrita prolaza do kuce.
A sto se tice onih postenih skulpturalnih predmeta dizajniranih za unutrasnji prostor radnickih stambenih objekata, kao sto su Miesovi i Breureovi stolci,
proleteri su ih ignorirali ili prezirali jer su bili posve neupitno neudobni. Taj je namjestaj danas simbol bogatstva i povlastena polozaja, uobicajen uglavnom za ukus
supruga poslovnih ljudi koje svakodnevno pasu oci u
najvecoj njujorskoj robnoj kuci za unutrasnje uredenje,

BI.ILG U ISLIP

Stolac Barcelona. Najpoznatiji primjer

od postenih neburzujskih raaterijala na
ilajuceg celika i koze. Arhitekt Robert V
stolac Barcelona sa sarenim uzorkom z

Decoration & Design Build

primjer dizajna namjestaja,
prodaje po cijeni od 3.465 do
no uz pomoc strucnjaka za
je visoka veliMm dijelom zbo
terijala namijenjenih radnic
ceg celika i koze. Danas se
crnoj boji ili u smedim nijans
su ih burzujski element!, cir
sokantnijim varijacijama
kozi ozelota i sarenim uzorc
Jedini koji su ostali z
vima u danasnjoj Americi su
maju socijalnu pomoc t
jekata" te, dakako, urban
tima kao sto je Olympic T
Yorku. Od 1950-ih godina izi
oznacava odreden tip stamt
nista doli naselje u Prankfi
naslaganima uvis trideset, 6
mijenjenih za iznajmljivanje

"V ^

Stolac Barcelona. Najpoznatiji primjer Miesovog dizajna namjestaja izraden je

od postenih neburzujskih materijala namijenjenih radnickom stanovanju: nehrdtajuceg celika i koze. Arhitekt Robert Venturi dao je pocetkom 1970-ih izraditi
stolac Barcelona sa sarenim uzorkom zbog "ironicne reference".

Decoration & Design Building. Miesov najznamenitiji

primjer dizajna namjestaja, stolac Barcelona, danas se
prodaje po cijeni od 3.465 dolara i moze se nabaviti jedino uz pomoc strucnjaka za unutrasnje uredenje. Cijena
je visoka velikim dijelom zbog postenih neburzujskih materijala namijenjenih radnickom stanovanju: nehrdajuceg celika i koze. Danas se koza moze naruciti samo u
cmoj boji ili u smedim nijansama. Pocetkom 1970-ih neki
su ih burzujski elementi, cini se, davali izradivati u najsokantnijim varijacijama zebrinoj kozi, telecoj kozi,
kozi ozelota i sarenim uzorcima.
Jedini koji su ostali zarobljeni u radnickim stanovima u danasnjoj Americi su oni koji uopce ne rade i primaju socijalnu pomoc to su jedini stanovnici "projekata" te, dakako, urban! bogatuni koji zive na mjestima kao sto je Olympic Tower na Petoj aveniji u New
Yorku. Od 1950-ih godinaizraz "luksuzna visokogradnja"
oznacava odreden tip stambene zgrade koja zapravo nije
nista doli naselje u Frankfurtu i Berlinu, sa zgradama
naslaganima uvis trideset, cetrdeset, pedeset katova, namijenjenih za iznajmljivanje ili prodaju burzoaziji.

60

OD B A U H A U K A DO NASKG DOMA

Sto bi znacilo, cisto neburzujska stanogradnja iskljucivo za burzoaziju. Katkad su tornjevi od celika, betona i stakla; katkad od stakla, celika i malih emajliranih
bijelih ili bez cigala. Uvijek su stropovi niski, cesto i nizi
od dva i pol metra. Hodnici su uski, sobe su uske, cak i
kad su dugacke, spavace sobe su male (Le Corbusier je
uvijek bio za to). Zidovi su tanki, bez podnih letvica. Vrata i prozori nemaju nadvrataka ni okvira. Prozori se ne
otvaraju, premda se moze urediti da imaju male zracne
otvore ili zaluzine, Izgradnjaje uglavnomjeftina, u onom
pogrdnom, kao i u doslovnom smislu. Cini se nevjerojatno da su arhitekti 1950-ih godina mogli te kocke predstavljati kao luksuznu izgradnju, a da im se ni misic na
lieu ne pomakne, te da su in oni dobro skolovani muskarci i zene mogli, i ne trepnuvsi, prihvatiti kao luksuz, ali o
estetskom utjecaju taborskih arhitekata, Srebrnoga kraIjevica i njegovili kolonijalnih legija u Americi nakon Drugoga svjetskog rata postoje stvarna svjedocenja ljudi odvise tupih za ironiju.
Svako je ugledno glasilo arhitekturne misli i istancana ukusa, od casopisa Domus do House & Garden, govorilo urbanim stanovnicima Amerike da je to zivot. To
je bio dobar ukus danasnjice; to je bilo moderno, a internacionalni je stil ubrzo postao poznat jednostavno kao
moderna arhitektura. Svake je nedjelje The New York
Times Magazine u rubric! za dizajn donosio sliku iste vrste stana. Poceo sam o njemu razmisljati kao o onom
stanu. Zidovi su uvijek bili ciste bijele boje i bez ikakvih
ukrasnih proflla, dovratnika, podnih letvica i svega ostaloga. U dnevnoj sobi bilo je reflektorskih zarulja R-40 s
potrosnjom od priblizno 17.000 vati, smjestenih u bijele
limenke koje su visjele sa stropa na takozvanoj rasvjetnoj letvi. Uvijek je tu bila garnitura stolaca od svijena
drva, s Le Corbusierovim blagoslovom, na kojoj nikad
nitko nije sjedio jer bi vas od njih kriza boljela kao da vas
je netko presjekao karate udarcem. Stol u blagovaonici
bio je glatka ploca od svijetla drva (bez sedlastih rubova, bez kuglicastih ukrasa na nogama), oko koje su stajali stolci od cjevasta celika u obliku slova S, sa sjedalom
od trske, koje je dizajnirao Mies van der Rone. Bio je to
drugi najslavniji stolac dizajniran u dvadesetom stoljecu
(takoder njegov, stolac Barcelona bio je prvi), ali isto
tako i jedan od pet najgore dizajniranih, tako da bi do

BI.IEO U I S I I P

Bl

casa kad bi na stol stiglo glavno jelo, barem jedan gost

zaronio ravno pred sebe u kremastu juhu od jastoga. Tu
negdje stajala bi palma ill dracena ill neka druga golema
tropska biljka jer je namjestaj bio tako nedorecen i gol i
oskudan i nesadrzajan da bi bez nekoga fantasticnog,
viktorijanski razlistanoga komada iz rasadnika sve izgledalo potpuno prazno. Fotograf je uvijek uspio smjestiti
biljku u prednji plan pa je ona pusta slika iza bila nesto
u sto ste virili kroz arabesku ekvatorskog zelenila. (I taj je
stan jos ovdje s nama, svake nedjelje.)
Pa sto ako ste zivjeli u zgradi koja izgleda poput
tvornice i doima se poput tvornice i za to masno placali?
Svaka je suvremena zgrada koja nesto vrijedi izgledala
poput tvornice. To je tada bio izgled sadasnjeg trenutka.
Samo ste trebali pomisliti na Miesov kampus Tehnoloskog instituta u Illinoisu, veci dio kojeg je podignut 1940ih godina. Glavna zgrada s predavaonicama izgledala je
kao tvornica cipela. Kapelica je izgledala kao strojarnica.
Sama strojarnica, koju je takoder projektirao Mies, izgledala je mnogo duhovnije (kao sto ce istaknuti Charles
Jencks), zahvaljujuci dimnjaku koji je dopirao skoro do
neba. Zgrada skole za arhitekturu imala je erne potporne
grede koje su se uzdizale prema krovu sa svake strane
glavnog uzlaza, po uzoru na praonice automobila u Los
Angelesu. Sve su cetiri zgrade bile kocke od stakla i celika. Istini za volju, bilo je to neizbjezno. Taborski je stil, sa
svojim tabuima neburzujskoga, onim pravim vjemicima
toliko suzio mogucnost izbora da je svaka zgrada, svaka
kuca na moru, bas kao i svaki neboder, morala imati
uglavnom taj isti izgled.
Pa sto? Izrazi staklena kocka i dosadno, u pocetku koristeni kao sramotni izrazi, postali su oznake za
hrabrost. Miesa su oponasali rnnogi Amerikanci, najpoznatiji i najnapadniji bili su Philip Johnson, I. M. Pei i
Gordon Bunshaft. I najbesramniji. Snipers je znao reci
da je svaka pojedina zgrada Philipa Johnsona imitacija
Miesa van der Rohea. A Johnson bi razrogacio oci i nabacio onaj krasan osmijeh pun podrugljivosti i nevinosti
pa odvratio: "Uvijek me odusevljava sto me zovu Mies
van der Johnson." Bunshaft je projektirao kucu Lever,
uredski kompleks tvrtke za proizvodnju sapuna i deterdzenta brace Lever, na Aveniji Park. Zgrada je tako odlicno prihvacena da je postala prototip americke staklene

OD BAUIIAU^'A :)<

kocke, a Bunshaft i njegova tvrtka, Skidmore, Owings &

Merrill, ostvarili su brojne inacice istog projekta. Na optuzbu da su staklene kocke sve sto je projektirao, Bunshaft je volio saljivo odbrusiti: "Jesu, i nastavit cu ih raditi sve dok ne napravim neku koja ce mi se svidjeti."
Lako je bilo bakljonosi tabora nastupati tako samouvjereno! Zar je vazno ako ljudi govore da oponasate
Miesa ill Gropiusa ili Corbua ill bilo koga od ostalih? To
je kao da krscanina optuzujete da oponasa Krista.
Miesova se zvijezda uzdizala postojano sve od dolaska u Sjedinjene Drzave 1938. godine, velikim dijelom
zahvaljujuci utjecaju Philipa Johnsona. Johnson je u
svom tekstu "Internacionalni stil" iz 1932. godine naveo
Miesa kao jednoga od cetiri velika modernista. Zatim
mu je pomogao organizirati emigraciju u Ameriku pa mu
je sredio izvanredan posao u institutu Armour. Godine
1947., kad je vec vecina Miesovih kampusa bila u izgradnji, Johnson je objavio prvu knjigu o njegovu radu. Mies
je navrsavao sezdesetu, no zahvaljujuci Johnsonu, ostvario je velicanstvenu novu karijeru u Americi. S Johnsonom ili bez njega, doduse, Mies se dobro snalazio u eri
umjetnicMh tabora. Bio je direktor za arhitekturu u sklopu skupine Novembergruppe jos 1919. godine; pokrenuo
je njihov casopis G (pocetno slovo rijeci Gestaltung, sto
na njemackom znaci "oblikovanje"); postao je vjest propagator sklon aforizmima. Najcuveniji mu je bio "Manje
je vise", cemu je dodao: "Moja arhitektura je gotovo nista." Tezio je strogoj i istodobno elegantnoj kombinaciji
uobicajenih elemenata radnicke stanogradnje, postujuci
smjernice "minimalizma", kako se to danas naziva. Sam
Mies uopce nije bio strog. Bio je to krupan, misicav, ali
pristao covjek, koji je pusio skupe cigare. I to cijele Corone. Pomalo je slicio nekome ruhrskom industrijalcu.
Usto je bio i ugodan tip, toliko da ga je cak i Frank Lloyd
Wright volio. Bio je jedini bijeli bog kojeg je Wright mogao podnijeti.
Godine 1958. podignut je na Aveniji park najveci,
najcuveniji spomenik arhitekturi nizozemskih i njemackih tabora, preko puta ulice u kojoj je bila kuca Lever.
Bila je to zgrada Seagram, koju je projektirao sam Mies,
s Philipom Johnsonom kao asistentom. Seagram Building bila je stambena zgrada za radnike, krajnje neburzujska, podignuta na trideset osam katova na Aveniji Park

EMEU U ISLIP

za tvrtku koja je proizvodila

Roses. U skladu s bojom bo
za ovu najvecu od svih koc
obojeno u smedasto jantarn
izlozena pogledima no, s
celik ne postoji, osim u oblik
li to bilo dodavanje boje, u s
Ne, bronca je bronca; takvi
nice. A staklo? Sve bi staklo
su, uobicajeno zelenkastu. 1
bilo je samo pitanje dozira
Problem je bio kako ogolitii
neburzujske cistoce bila je
celicnih greda i stakla, s beti
rile stropove i podove. Ali
Drzavama, naisao je na an
protupozarnoj zastiti. Celik
zgrade jer moze podnijeti
nositi veliku tezinu. Slabosl
vrucini u pozaru. Prema a
dijelovi konstrukcije morali
nekim drugim negorivim mi
donekle usporilo. Vec je to t
benim zgradama u Lake Sh
licni dijelovi oblagali beton
pisi, a zatim ih se razotkriv
sirokih okomitih zljebastih
se time zeli reci: "Pogledajt
badati nesto ispred zgrada
sto je, u jednomu drugom
primijenjena umjetnost? Jt
nazvati/wnfccionaZnzm? Be
je to Mies.) U srzi funkcional
bila/wnfccya, nego duhovr
burzujsko. A sto je moglo b
neukrasene celicne grede ne
devinskog radnika?
Jedina preostala pot
zora: roletama, zaluzinamE
je najradije ostavljao velikej
ikakvih prekrivala. Ako nis
zgradi da ih nabave u istoj b
dignuti ih i spustiti ili ih oti

S3

za tvrtku koja je proizvodila viski od razena slada, Four

Roses. U skladu s bojom boce americkog viskija, staklo
za ovu najvecu od svih kocki od stakla i celika bilo je
obojeno u smedasto jantarnu nijansu. Sto se tice celika
izlozena pogledima no, s obzirom na to da smedast
celik ne postoji, osim u obliku hrde, uzeta je bronca. Nije
li to bilo dodavanje boje, u stilu nesretnog Bruna Tauta?
Ne, bronca je bronca; takva bi stizala ravno iz Ijevaonice. A staklo? Sve bi staklo na kraju dobilo neku nijansu, uobicajeno zelenkastu. To sto je bila obojena smede
bilo je samo pitanje doziranja boje u strojnoj obradbi.
Problem je bio kako ogoliti metal. Miesova vizija krajnje
neburzujske cistoce bila je zgrada sastavljena samo od
celicnih greda i stakla, s betonskim plocama koje su tvorile stropove i podove. Ali sad kad je bio u Sjedinjenim
Drzavama, naisao je na americke propise o izgradnji i
protupozarnoj zastiti. Celik je bio izvanredan za visoke
zgrade jer moze podnijeti velika bocna naprezanja te
nositi veliku tezinu. Slabost mu je bila ta da se svija na
vrucini u pozaru. Prema americkim propisima celicni
dijelovi konstrukcije moral! su biti oblozeni betonom ili
nekim drugim negorivim materijalom. Miesa je to samo
donekle usporilo. Vec je to bio izveo u Chicagu, na stambenim zgradama u Lake Shoreu. U toj su se izvedtai celicni dijelovi oblagali betonom, kako su zahtijevali propisi, a zatim in se razotkrivalo, izrazavalo, zabadanjem
sirokih okomitih zljebastih greda izvan betona, kao da
se time zeli reci: "Pogledajte! Evo sto je unutra." Ali zabadati nesto ispred zgrada... Nije li to bilo upravo ono
sto je, u jednomu drugom razdoblju, bilo poznato kao
primijenjena umjetnost? Jeste li takvo sto ikako mogli
nazvati funkcionalnim1? Bez problema. (Osim toga, bio
je to Mies.) U srzi funkcionalnoga, kao sto su svi znali, nije
bila funkcija, nego duhovna znacajka poznata kao neburzujsko. A sto je moglo biti vise neburzujsko od siroke
neukrasene celicne grede netom postavljene rukama grade vinskog radnika?
Jedina preostala poteskoca bilo je zastiranje prozora: roletama, zaluzinama, zavjesama, bilo cime. Mies
je najradije ostavljao velike prozore od staklenih ploca bez
ikakvih prekrivala. Ako niste mogli natjerati sve ljude u
zgradi da ih nabave u istoj boji (bijele ili bez, dakako) i podignuti ih i spustiti ili ih otvoriti i zatvoriti u isto vrijeme

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

Ludwig Mies van der Rohe: zgrada Seagram. Obratite pozomost na rolete: dopustena su samo tri polozaja gore, dolje i napola.

i u jednakoj mjeri, uvijek bi remetile cistocu vanjskog oblikovanja zgrade. U slucaju zgrade Seagram, Mies se postizanju toga ideala priblizio najvise sto je moguce. Stanar je smio imati iskljucivo bijele zaluzine ili rolete sa
samo tri mogucnosti namjestanja: otvoreno, zatvoreno i
spusteno napola. Na bilo kojemu drugomu mjestu jednostavno se ne bi zaustavile.
Bez nagona svojstvenih intelektualno nerazvijenima, molim. Do tog je vremena ovo postalo uvrijezeno
nacelo medu taborskim arhitektima u Americi. Nagone,
i klijenata i stanara, drzali su pod policijsMm nadzorom.
Cak i kad bi zgrada bila podignuta i ugovoreni posao
obavljen, oni bi se vracali. Le Corbusierovi imitatori a
bilo in je mnogo gradili bi skupe ladanjske kuce u
sumskim predjelima po uzoru na Corbuovu vilu Savoye,
sa strogim uputama da u spavacim sobama, koje su na
gornjem katu pa in mogu vidjeti samo ptice, ne bude apsolutno nikakvih zavjesa. Umorni od svakodnevna budenja u pet ujutro na prve zrake Ijetnog sunca, vlasnici
bi stavili bijele zayjese. Ali inzenjer duse neizbjezno bi se

vratio i strgnuo te sramotne

sobe izbacio one slatke, meke
tucice presvucene tajlandskom
U veliMm poslovnim tor
nagurali ormare s registratorim
za papir, biljke u ukrasnim lo
od poda do stropa, samo da
kojom bi se ublazio osjecaj st
naglavce na ulicu pod sobom.
zidova objesili bi privremene z
lo konopcima za yjesanje rub
skim cetvrtima, samo da bi se
juce sunceve svjetlosti od koj
neva zakuhao mozak... Nocub
ja, prema najstrozim zapovij
poskidali te jadne barikade po
bijelih bogova i Srebrnoga kra
svi predali i naucili, poput pri
zije iznad njih samih, podnosi
Naucili su cak i prihvac
mieslinskoga kruznog razmislj
koji su i dalje bili tako neugla
arhitekturi nedostaje bogatst
nickog obrta, stukatura, met
dovi i tako dalje, mieovac bi,
njem, rekao: "Dobro. Pronadit
sto pa cemo razgovarati o tom
Tocno. Ali zasto? Henry Hope
1940-ih, kad se vozio automo
trecom ulicom u New Yorku,
Caldwell & Co., tvrtke specij
stalacije i izradbu broncanih
automobil prolazio pokraj Mu
ljudi iz Cadwella poceli su zam
prema zgradi i vikati: "Ova ce
Ovi nas gadovi ubijaju!" U dob
hitektura taila za vrhuncu, Cal
slenika za rad na broncanim
dizajnere i ljude koji su izrad
panija otisla u stecaj, zajedno
ma. Nije bila rijec o tome da
rao. Bila je rijec o tome daje
nuo potrebu za njime, osobito

BIJEG U ISLIP

vratio i strgnuo te sramotne krpe... pa usput iz dnevne

sobe izbacio one slatke, meke, beskorisne ukrasne jastucice presvucene tajlandskom svilom.
U velikim poslovnim tornjevima uredski bi radnici
nagurali ormare s registratorima, pisace stolove, koseve
za papir, biljke u ukrasnim loncima uza staklene ploce
od poda do stropa, samo da bi postavili neku zapreku
kojom bi se ublazio osjecaj straha da ce se stropostati
naglavce na ulicu pod sobom. S vrha tih jeftino gradenih
zidova objesili bi privremene zavjese, sto je sve nalikovalo konopcima za vjesanje rublja u sirotinjskim napuljskim cetvrtima, samo da bi se zastitili od one zasljepljujuce sunceve svjetlosti od koje bi im svakog poslijepodneva zakuhao mozak... Nocu bi cuvari, mieslinska policija, prema najstrozim zapovijedima, nahrupili unutra i
poskidali te jadne barikade podignute protiv ciste vizije
bijelih bogova i Srebrnoga kraljevica. Na posljetku bi se
svi predali i naucili, poput pripadnika uzvisene burzoazije iznad njih samih, podnositi to muski.
Naucili su cak i prihvacati dva znamenita sustava
mieslinskoga kruznog razmisljanja. Onima ogranicenima
koji su i dalje bill tako neugladeni i govorili da u novoj
arhitekturi nedostaje bogatstvo detalja starog umjetnickog obrta, stukatura, metalna stolarija, zidarski radovi i tako dalje, mieovac bi, s neskrivenim podcjenjivanjem, rekao: "Dobro. Pronadite majstore koji rade takvo
sto pa cemo razgovarati o tome. Takvi vise ne postoje."
Tocno. All zasto? Henry Hope Reed prepricava zgodu iz
1940-ih, kad se vozio automobilom zapadnom Pedeset
trecom ulicom u New Yorku, zajedno s ljudima iz E. F.
Caldwell & Co., tvrtke specijalizirane za elektricne instalacije i izradbu broncanih ukrasnih dijelova. Kad je
automobil prolazio pokraj Muzeja moderne umjetnosti,
ljudi iz Cadwella poceli su zamahivati stisnutim sakama
prema zgradi i vikati: "Ova ce nas prokleta kuca unistiti!
Ovi nas gadovi ubijaju!" U doba kad je historicisticka arhitektura taila za vrhuncu, Caldwell je imao tisucu zaposlenika za rad na broncanim i mramornim dijelovima,
dizajnere i ljude koji su izradivali makete. Sad je kompanija otisla u stecaj, zajedno s mnogim slicnim tvrtkama. Nije bila rijec o tome da je umjetnicki obrt odumirao. Bila je rijec o tome da je internacionalni stil dokinuo potrebu za njime, osobito u komercijalnoj izgradnji.

66

OD !'.AUHAUSA DO NASEO DOMA

Zbog istog su razloga oni koji su se zalili da su zgrade

internacionalnog stila skucene, da imaju slabe zidove iznutra kao i izvana te da, opcenito uzevsi, izgledaju jeftino, dobivali mudar odgovor: "U danasnje je vrijeme
preskupo graditi u bilo kojemu drugom stilu." Ali nije
bilo preskupo, bilo je tek skuplje. Kljucno je bilo pitanje
sto ce ljudi u estetskom smislu podnijeti ill ne. Moglo se
graditi u stilovima jos jeftinijima od internacionalnoga.
U Engleskoj su, primjerice, neko vrijeme eksperimentirali s gradnjom skola i javnom stanogradnjom u obliku
hangara za zrakoplove, od valovita metala pricvrscena
celicnim konopima. Njihovi su arhitekti takoder govorili: "U danasnje je vrijeme preskupo graditi u bilo kojemu
drugom stilu." Mozda ce jednog dana u skoroj buducnosti svi i to nauciti podnositi muski.
Izborna je komisija uvijek bila u blizini, spremna
pomoci u torn procesu. Danima monarha poput bavarskoga kralja Ludviga II. ili poslovnih autokrata poput
Herberta F. Johnsona ili Johnsona Waxa, koji su osobno
birali arhitekte za velike javne gradevine, dosao je kraj.
Drzavne organizacije i korporacije sada su se okrenule
izbornoj komisiji. A izborne bi komisije redovito angazirale barem jednoga uglednog arhitekta, koji je kao ugledan arhitekt bio, dakako, proizvod tabora. Kako su drugi
taborski arhitekti izlazili sa zaprepascujucim i omrazenim planovima, brojni bi se direktori i rukovoditelji iz
komisije u svojoj zbunjenosti obracali arhitektu, a on ih
je uvjeravao: "U danasnje je vrijeme preskupo graditi u
tailo kojemu drugom stilu." I: "Dobro. Pronadlte majstore pa cemo razgovarati o tome" I krug tai se zatvorio jednom za svagda. A najmocniji bi mocnik naucio to podnijeti muski.
Cak ni oni najnizega drustvenog polozaja, oni na socijalnoj pomoci, zarobljeni u samim projektima, nisu to prihvatili bas lezerno. Lumpenproleteri su se uporno borili
protiv legija Srebrnoga kraljevica, a u ponekoj bi bitci
znali i pobijediti. U St. Louisu je 1955. godine zapocet
golemi stambeni projekt za radnike pod nazivom PruittIgoe. Projekt koji je izradio arhitekt Minoru Yamasaki,
autor zgrade World Trade Center, osvojio je nagradu
Americkog instituta arhitekata. Yamasaki je to izveo u
klasicnom Corbusierovu stilu, ostvarivsi uciteljevu viziju

Minoru Yamasaki: projekt zgiada Prui

Covjecanstvo napokon pronalazi djelo
vanja. Dolje: zgrada WTC, YamasaMjev
roristickom napadu na New York, 11.

DIJKO r IHI.IP

Minoru Yamasaki: projekt zgrada Pruitt-Igoe, St. Louis, 15. srpnja 1972. godine.
Covjecanstvo napokon pronalazi djelotvorno rjesenje za problem javnog stanovanja. Dolje: zgrada WTC, Yamasakijev najznamenitiji projekt, unistena je u teroristickom napadu na New York, 11. rujna 2001. godine.

OD BAUIIAUSA DO NASt.G nO".\O U ISLIP

visokogradnje u obliku kosnica od celika, stakla i betona

odijeljenih slobodnim zelenim travnatim povrsinama. Za
radnike St. Louisa, dakako, nije postojala opasnost da
ce ostati zatoceni u zgradama Pruitt-Igoe. Oni su vec bili
umaknuli u predgrada kao sto su Spanish Lake i Crestwood. Naselja Pruitt-Igoe zauzimali su uglavnom tek
pristigli doseljenici iz seoskog Juga. Doselili su iz podrucja Amerike u kojima je gustoca naseljenosti bila petnaest do dvadeset ljudi na kvadratnoj milji, iz krajeva u
kojima nitko nije zivio na vise od tri metra od zemlje osim
ako se ne bi popeo na drvo u stambene blokove PruittIgoe visoke cetrnaest katova.
Na svakom su katu bile natkrivene setnice, prerna
Corbuovoj ideji o "ulicama u zraku". Kako u kompleksu
nije bilo nijednoga drugog mjesta predvidenoga za grijeh, sve ono sto bi se inace zbivalo u barovima, javnim
kucama, drustvenim klubovima, dvoranama za bilijar,
igraonicama s automatima, robnim kucama, zitnicama,
kupusistima, na stogovima sijena, stagljevima, sada se
dogadalo na ulicama u zraku. U usporedbi s Corbuovim
bulevarima, Hogarthov je prikaz ulice s grafike Gin Lane
izgledao poput ulice iz snova na obali u Southamptonu,
u drzavi New York. Pristojni su ljudi bjezali, cak i ako je
to znacilo da odlaze zivjeti u pukotine na plocniku. Milijuni su dolara potroseni, nebrojeni su sastanci komisija
i radnih skupina odrzani u posljednjem ocajnickom pokusaju da se naselje Pruitt-Igoe osposobi za stanovanje.
Godine 1971. posljednja je radna skupina sazvala veliki
sastanak svih koji su jos zivjeli u projektu. Zatrazili su
prijedloge stanara. Bio je to povijesni trenutak zbog dva
razloga. Kao prvo, po prvi put u pedeset godina radnicke
stanogradnje netko je napokon upitao klijenta za misljenje. Kao drugo, zbog pjesmice! Gotovo se smjesta zaculo: "Dignite to... u zrak! Dignite to... u zrak! Dignite to...
u zrak! Dignite to... u zrak! Dignite to... u zrak!" Sutradan je radna skupina razmatrala novu situaciju. Siroti
su ljudi imali pravo. Bilo je to jedino rjesenje. U srpnju
1972. gradska je uprava dinamitom raznijela tri sredisnja bloka naselja Pruitt-Igoe.
Taj dio sage o radnickom stanovanju nije zavrsio.
Tek je poceo. Gotovo u isto vrijeme kako je srusen projekt Pruitt-Igoe, podignut je projekt Oriental Gardens u
New Havenu, ogledni grad urbane obnove u Americi.

Arhitekt je bio jedan od naju

skin arhitekata Paul Rudolpl
tekturu na Yaleu. Ministarstvi
banizma, koje je financiralo p
vilo smioni Rudolphov projeld
gradnje buducnosti. Komplek
je u modularnim blokovima. t
da ima vise ljudi iz drustveno i
sto se na pocetku racunalo, n
le i nacickavati sirote seljack
Teskoca je bila u tome sto se
dusobno uklapali. Kroz puk(
kisa. Kroz vrata, ona koja su s
malo pristojnih ljudi koji su
1980. godine ostalo je samo s
kom 1981. Ministarstvo je da
Ostali americki spom
stanogradnji iz 1920-ih godini
sebe. Bile su to goleme spot
centri s ravnim krovovima, ka
rana Hartford Civic Center. J
ali urusile bi se pobozno,
latici da su kosi krovovi burz

B I J E G U ISLIF

69

Arhitekt je bio jedan od najuglednijih americkih taborskih arhitekata Paul Rudolph, ravnatelj Skole za arhitekturu na Yaleu. Ministarstvo za stanovanje i razvoj urbanizma, koje je flnanciralo projekt, srdacno je pozdravilo smioni Rudolphov projekt kao viziju radnicke stanogradnje buducnosti. Kompleks Oriental Gardens graden
je u modularnim blokovima. Ako bi se na kraju dogodilo
da ima vise ljudi iz drustveno zapostavljenih slojeva nego
sto se na pocetku racunalo, mogli ste nadodavati module i nacickavati sirote seljacice sve do susjednog grada.
Teskoca je bila u tome sto se pregradci nisu dobro medusobno uklapali. Kroz pukotine su ulazile hladnoca i
kisa. Kroz vrata, ona koja su se jos otvarala, izaslo je ono
malo pristojnih ljudi koji su na pocetku usli. Do rujna
1980. godine ostalo je samo sedamnaest stanara. Pocetkom 1981. Ministarstvo je dalo nalog za rusenje.
Ostali americki spomenici europskoj radnickoj
stanogradnji iz 1920-ih godina poceli su se rusiti sami od
sebe. Bile su to goleme sportske arene i konferencijski
centri s ravnim krovovima, kao sto je velika gradska dvorana Hartford Civic Center. Snijeg je za njih bio previse
ali urusile bi se pobozno, odajuci u padu pocast krilatici da su kosi krovovi burzujski.

OD BAUHAUSA IX) NASEG DOMA

ODMETNICI

Lijevo: Edward DureU Stone, pravi vjernik, gradi u New Yorku zgradu Muzeja
moderne umjetnosti (1939.). Desno: Edward DureU Stone, odmetnik, gradi Galeriju suvremene umjetnosti kolekcionara Huntingtona Hartforda (1964.). "Mramorne lizalice!", vristali su pravi yjernici.

Prema njegovim rijecima,

od prvih arhitekata inter
ukrcao se u New Yorku na
1953. godine i sjeo pokraj
Torchio. Njezin je otac bio
je potjecala iz Barcelone,
taila "vatrena latinoamerik
nad Atlantika, a zaprosioj
Ona se nije tako brzo zagr
trala je da mu je odjeca ka
sora. Ni za njegovim zgrad
to vrlo suzdrzane gradevine
pomalo bezivotne i, istini z
tinoamericke.
Stone je 1954. godin
i potpuno promijenio stil.
veleposlanstva u New De
zidom od betona i mramor
nim zlatnim listicima i vod
vuljavim otocima i otocicim
bilo "Taj Marija". Ono sto
arhitekture nakon razotkri
pruza nam sliku druge stra
nam sudbinu odmetnika.
Stone je bio covjek
rao Mandel House, prvu k
podignutu na Istocnoj ob
New York. (Austrijski isel
je 1928. godine jednu takv
House.) Kucu Kowalski, s
nacionalnom stilu, Stone
Kiscu, izazvavsi 1934. god
mjenu lokalnih gradevinsk
na kraj zbunjujucoj zarazi.
malo malogradanskih napa
boru. Stoneove su prepon

ODMETNIC1

71

ODMETNICI

Prema njegovim rijecima, Edward Durell Stone, jedan

od prvih arhitekata internacionalnog stila u Americi,
ukrcao se u New Yorku na zrakoplov za Pariz jedne noci
1953. godine i sjeo pokraj zene po imenu Maria Elena
Torchio. Njezin je otac bio talijanski arhitekt, majka joj
je potjecala iz Barcelone, a Maria je, Stone je volio reci,
bila "vatrena latinoamerikanka". Zaljubio se je u nju iznad Atlantika, a zaprosio ju je iznad Engleskoga kanala.
Ona se nije tako brzo zagrijala za njega. Kao prvo, smatrala je da mu je odjeca kao u kakva fakultetskog profesora. Ni za njegovim zgradama nije bas bila luda. Bile su
to vrlo suzdrzane gradevine, vrlo sputane, pomalo hladne,
pomalo bezivotne i, istini za volju, ne osobito vatreno latinoamericke.
Stone je 1954. godine ozenio Mariju Elenu Torchio
i potpuno promijenio stil. Raskosan projekt Americkog
veleposlanstva u New Delhiju izradio je s resetkastim
zidom od betona i mramora, celicnim stupovima oblozenim zlatnim listicima i vodenim vrtom ispresijecanim krivuljavim otocima i otocicima. Za njega je veleposlanstvo
bilo "Taj Marija". Ono sto se Stoneu dogodilo u svijetu
arhitekture nakon razotkrivanja Taj a zlatni listici?
pruza nam sliku druge strane taborske strasti. Docarava
nam sudbinu odmetnika.
Stone je bio covjek koji je 1933. godine projektirao Mandel House, prvu kucu u internacionalnom stilu
podignutu na Istocnoj obali, u Mount Kiscu, u drzavi
New York. (Austrijski iseljenik Richard Neutra izgradio
je 1928. godine jednu takvu kucu u Los Angelesu, Lovell
House.) Kucu Kowalski, svoju drugu gradevinu u internacionalnom stilu, Stone je takoder izgradio u Mount
Kiscu, izazvavsi 1934. godine prosvijede stanovnika i promjenu lokalnih gradevmskih propisa, cime se zeljelo stati
na kraj zbunjujucoj zarazi. Do tog je casa sve bilo u redu;
malo malogradanskih napada dobro je doslo ugledu u taboru. Stoneove su preporuke bile tako besprijekorne da

72

CJU BAUHAUSA DO N'.XShfl DOMA

su ga u Muzeju moderne umjetnosti odabrali, zajedno s

Philipom L. Goodwinom, kao arhitekta svoje zgrade na
zapadnoj Pedeset trecoj ulici, odmah uz Petu aveniju, na
prostoru gdje su podignute zgrade Johna D. Rockefellera i Johna D. Rockefellera ml. Trebala je to biti zgrada
koja ce cijelom New Yorku predstaviti internacionalni stil,
a Stone je odabran da izradi ogledni primjer, sam barjak
Utopije d.o.o.
Onog casa kad je razotkriveno veleposlanstvo u
New Delhiju, Stonea je le monde moderne arhitekture,
drugim rijecima, sveucilisni svijet europskih tabora, odbacio kao kakva pronevjeritelja. Ovdje zlatno, ondje raskosno, mramorno i valovito posvuda... Kako je to burz...
Ne, bilo je to burzujski non plus ultra. Ni sam se Mies,
majstor siroke broncane zljebaste grede, ne bi uspio razumnim obrazlaganjem izvuci iz predstave poput te. Da
sve bude jos gore, Stone se to nije ni trudio. Prekrizio je
internacionalni stil. Onima koji su kritizirali zgradu Kennedy Center u Washingtonu, strahovito uvecanu verziju
njegova zdanja Taj Maria, Stone je odbrusio da ona predstavlja "dvije i pol tisuce godina Zapadne kulture, a ne
dvadeset pet godina moderne arhitekture". On cak nije
bio jedan od posrnulih. Bio je jednostavno cisti odmetnik. Odrekao se temeljnih nacela.
Sudbina odmetnikaje, uobicajeno, prokletstvo poznato kao anatema. U svijetu arhitekture, medu onima
koji su bill u polozaju da grade ili ruse neciji ugled, svaka
je gradevina koju bi Stone nakon toga podignuo bila uronjena u anatemu. Kad su u Muzeju moderne umjetnosti
odlucili izgraditi dodatak na zapadnoj Pedeset trecoj ulici, mogucnost da Stone bude odabran prizidati vlastito
zdanje bila je manja od jedan naprama tisucu. Taj je
posao poyjeren najpomodnijemu od americkih taborskih
arhitekata, Philipu Johnsonu, koji je u to vrijeme zavrsio
studij arhitekture na Harvardu i ostao odan Srebrnom
kraljevicu. U jednom od Ijepsih obrata americke povijesti umjetnosti, kolekcionar Huntington Hartford je odlucio uzeti Stonea da mu projektira Galeriju suvremene
umjetnosti devet ulica dalje, na Columbus Circleu. Hartford je bio odmetnik na umjetnickoj sceni, sakupljac
prerafaelita i Salvadora Dalija, da spomenem samo dva
primjera njegova neuobicajena ukusa. Gradio je svoju
galeriju upravo zato da bi dobacio izazov Utopiji d.o.o. i

73

svim njezinim vrijednostima. Zivo se sjecam spontanih

kolutanja ocima i podsmijeha koje bi u to vrijeme izazvao sam spomen na to da Stone gradi za Hartforda. Osvrti kriticara arhitekture bill su ionako losi. All cak ni
izrazi poput "kic za taogate" i "mramorne lizalice" ne docaravaju otrovno ozracje u kojem se Stone tada nasao.
Na koncu je spao na to da mora izgovarati recenice kao:
"Svaki ce vam taksist u New Yorku reel da mu je to najdraza zgrada!" Nakon tako mnogo vremena! Nakon cijelog zivota! biti na kraju prognan u posljednje populisticko utociste pisaca kao sto su Mickey Spillane ili Jacqueline Susann... O Gospode! Anatema!
Zanimljivo je da Stoneu nakon sto se odmetnuo
nije propao posao, propao mu je samo ugled. Zgrada Taj
Maria u komercijalnom je smislu cudesno utjecala na
njegov posao. Napokon, internacionalni stil temeljito su
mrzili cak i oni koji su ga narucivali. Bilo je ljudi spremnih uciniti doista sve sto je potrebno samo da ne moraju imati posla s tim. Bili su posve zadovoljni sto mogu
pronaci arhitekta s preporukama o modernistickim sklonostima, cak i ako je posmuo, koji je bio voljan dati im
nesto drugo. Ali sto se tice ugleda u bratstvu, Stone je
bio gotov. Njega se nije ozbiljno uzimalo u obzir. On je
napustio dvor. Vise nije bio u igri.
Iskustvo Eera Saarinena bilo je slicno, iako netrpeljivost nije bila ni priblizno tako otrovna. Saarinen je
vukao podrijetlo iz plemenita ogranka modernisticke arhitekture, Njegov je otac, Eliel, bio flnski arhitekt kojeg
su cesto usporedivali s beckim secesionistima. Eero Saarinen je bio arhitekt konvencionalnoga internacionalnog
stila sve do 1956. godine, kad je projektirao Trans World
Airlines terminal za zracnu luku Idlewild (danas Kennedy) u New Yorku. Zgrada je izgradena od uobicajenih
materijala, stakla, celika i betona, ali je nesumnjivo izgledala poput... orla. Njegova zgrada zracne luke Dulles
u Washingtonu jos je vise slicila skulpturi neobuzdane
ptice u letu nejasno podsjecajuci na pagodu... Njegovo
igraliste za hokej na ledu Ingalls na Yaleu izgledalo je
poput kita ili kornjace. (Nisu to prve zivotinje koje bi
covjeku mogle pasti na um u vezi s hokej om na ledu, ali
dobro.) U Saarinenovu primjeru, zakrivljeni su oblici bili
najmanje upitni. Tu je skrenuo u neku vrstu hinduskog
zoomorflsma. Saarinen je odlucio poci vlastitim putem,

74

"Neobicno mi se svi
nacelu se slazem s vama.
skodite samome sebi kad
mjer. Ljudi vas jednostavn
mislim, Saarinen..."

Volio bih da postoji

sati taj njegov izraz lica. Bi
nog cerekanja i prezirnog s
dobro lezi Francuzima, izr
met tako bizaran, tako isp
ne smijes posvetiti ni trenu
sto necistoce.
Nacelokojejepokaz
sljedece: nijedan arhitekt
tabora koji su sada prebiv
hitekt koji je htio ustrajno
svaku mogucnost da se pr
noga novog smjera. U najb
ga smatrati ekscentrikom,
ta iz Oklahome, Brucea Go
homa, uostalom, i nije bila
zisna tocka.) U najgoremu,
temu, poput Stonea.

Krilati krov medunarodne zracne luke Dulles Eera Saannena (gore) i njegov terminal zrakoplovne tvrtke TWA u obliku orla (dolje) izluclivali su moderniste. Originalnost nacrta postala je smrtni grijeh.

u iskrenom nastojanju da postane jedinstveni genij arhitekture dvadesetog stoljeca. Rekao je da bi volio imati
"mjesto u povijesti arhitekture". Odabrao je pogresno
razdoblje. U modernoj arhitekturi bilo je genija, all nisu
mogli biti jedinstveni. Morali su biti dio tabora, receno
Miesovim rijecima: dio "konsenzusa". Svijet tabora jednostavno je promatrao Saarinena kako se gubi u svojim
zoomornim tlapnjama. Malokad su ga napadali izravno,
onako kao Stonea. Nisu ga uzimali za ozbiljno, i gotovo.
Sjecam se clanka koji sam napisao za casopis Architecture Canada u kojem sam spomenuo da bi Saarinena bilo
vrijedno prouciti. Na nekoj sam zabavi susreo jednoga
od najpoznatijih njujorskih teoreticara arhitekture, koji
me je poveo u stranu zeleci mi udijeliti nekoliko ocinskih
savjeta.

Stone i Saarinen, kao i Fran

ne, bill su advise americki
cijalni (sto se nije uklapalo
burzujski nastrojeni. Na m
vali zahuktalu baroknu raz
Kad je Stone projektirao E
nu s predvorjem visokim s
dvjesto metara tako ve
novinar, da bi tu i najvelic
Mantlea bio tek jedna viso
ljudi su to smatrali sramo
ravao americkoj megalom
urlike. Velicao je narucitelj
Dakako, bilo je tesk
rijeci. Otuda ono slijeganji
koje i danas srecemo posvi
na divljacke urlike najvecil
Morris Lapidus i John Poi
arhitekt nakon Drugoga S

ODMETNICI

75

"Neobicno mi se svidio vas clanak", rekao je, "i u

nacelu se slazem s vama. Ali vam moram reci da samo
skodite samome sebi kad Saarinena navodite kao primjer. Ljudi vas jednostavno nece shvacati ozbiljno. Jer,
mislim, Saarinen..."
Volio bih da postoji nacin na koji bih mogao opisati taj njegov izraz lica. Bilo je to nesto izmedu posprdnog cerekanja i prezirnog slijeganja ramenima koje tako
dobro lezi Francuzima, izraz lica koji govori da je predmet tako bizaran, tako ispod casti, tako nizak da mu se
ne smijes posvetiti ni trenutka jer ces s njega strusiti nesto necistoce.
Nacelo koje je pokazao Saarinenov primjer bilo je
sljedece: nijedan arhitekt ne moze ostvariti ugled izvan
tabora koji su sada prebivali u samim sveucilistima. Arhitekt koji je htio ustrajno krociti svojim putem gubio je
svaku mogucnost da se proslavi kao pionir nekoga vaznoga novog smjera. U najboljemu se mogao nadati da ce
ga smatrati ekscentrikom, poput Saarinena ili arhitekata iz Oklahome, Brucea Goffa i Herberta Greenea. (Oklahoma, uostalom, i nije bila neka iznimno povoljna polazisna tocka.) U najgoremu, bit ce odmetnik, bacen u anatemu, poput Stonea.
Stone i Saarinen, kao i Frank Lloyd Wright te Goffi Greene, bili su odvise americki, sto je znacilo i odvise provincijalni (sto se nije uklapalo u internacionalni stil) i odvise
burzujski nastrojeni. Na neki su nacin zapravo podrzavali zahuktalu baroknu razigranost americke civilizacije.
Kad je Stone projektirao Kennedy Center u Washingtonu s predvorjem visokim sest katova i dugackim gotovo
dvjesto metara tako velikim, kako je istaknuo jedan
novinar, da bi tu i najvelicanstveniji homerun Mickeya
Mantlea bio tek jedna visoko u zrak raspucana lopta
Ijudi su to smatrali sramotnim. Stone je zapravo odobravao americkoj megalomaniji. On je poticao divljacke
urlike. Velicao je naruciteljev osjecaj vlastite vaznosti.
Dakako, bilo je tesko izraziti sve to s tako mnogo
rijeci. Otuda ono slijeganje ramenima i onaj izraz lica,
koje i danas srecemo posvuda. Kako drukcije odgovoriti
na divljacke urlike najvecih arhitekata hotela kao sto su
Morris Lapidus i John Portman? Vjerojatno se nijedan
arhitekt nakon Drugoga syjetskog rata nije zdusnije od

76

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

te dvojice trudio docarati duh americkog bogatstva i bljestavila: Lapidus sa svojim hotelima Americana i Eden
Roc u Miami Beachu; Portman s hotelima Hyatt diljem
zemlje. Njihove su zgrade bile tako golemih proporcija i
tako upadljive da ih njihovi kolege arhitekti nisu mogli
previdjeti. Zato su im i upucivali onaj izraz lica. Portmanu slijeganje ramenima i onaj izraz lica. Lapidusu onaj
izraz lica i podsmijeh.
Lapidus je poceo karijeru u kazalistu, a zatim je
otisao u Columbiju studirati arhitekturu, misleci da ce
postati scenograf. Zavrsio je kao arhitekt. Ni caska se
nije zadrzavao na postenim materijalima i neskrivenim
konstrukcijama. Njegova je vizija od pocetka do kraja
bila i ostala vezana uz kazaliste. Imao je pristup kao kakav americki Rimsky-Korsakov, temeljit i monolitan,
kao sto je Gropiusov pristup bio na njegov nacin. Kad je
Lapidus gradio hotel u Ijetovalistu, projektirao bi sve,
do ukrasne pletenice na konobarevu kaputicu, iako su
gradevinari malokad izvodili projekt tako podrobno do
najsitnijih pojedinosti. Njegovo predvorje Hotela Americana u Miami Beachu, golemi stakleni stozac u koji su
ugurani tropska suma i velicanstveno stubiste pariske
Opere u toj jednoj jedinoj fantasticnoj i napadnoj slici
bilo je izrazeno sve sto je poslijeratni americki zivot cinilo socnim.
Lapidusov je rad 1970. godine odabran kao tema
izlozbe Arhitekturnog udruzenja New Yorka te javne rasprave pod naslovom Morris Lapidus: Arhitektura radosti.
Inace je takvo sto bila cast. U Lapidusovu je primjeru
bilo tesko reel sto je bilo. Njegov se rad nije toliko smatrao arhitekturom koliko pop fenomenom, poput Dicka
Tracyja ili fllmova Busbyja Berkeleya. Pozvali su me da
sudjelujem u razgovoru vjerojatno, sad kad o tome
razmisljam, u nadi da cu mozda govoriti iz "pop" perspektive. (Rijec pop bila se vec tada pretvorila u jedno
od mojih zivotnih prokletstava.) Vecer je postala nelagodna, mucnog ozracja nelagodna jer se u publici pojavio sam Lapidus. Pokusavao sam reci nesto o svom
videnju pitanja prikazivanja americke moci, bogatstva i
razigranosti arhitekturne forme. Mogao sam isto tako
govoriti o numerologiji na Yukatanu. Pocetni je napad
prenemaganja minuo pa su okupljeni arhitekti prionuli
ocekivanu prigovaranju Lapidusovu radu. Na kraju je

ODMETNICI

John Portman: predvorje hotelaH

Portmanovo americko preobilje b
mogli podnijeti.

sam Lapidus ustao i re

zvali u Rusiju da izvede
nje te da su bili vrlo zadc
me nije bilo sasvimjasno
njegov ocajnicki pokusa
u drustvu i prikaze sebe
nom svijetu usmjerenom
visokogradnje, skola i p
stanogradnje.
John Portman je
dus nasih dana. Njegovi
lonske zigurate, s atrijin
vrtovima i dizalima kao
bilo koji drugi arhitektui
izgled gradskog sredisti
1980-ih godina. No u sH
ga toliko napadali... koli

ODMETNICI

77

John Portnian: predvorje hotela Hyatt Regency Atlanta, izgraclenog 1967. godine.
Portmanovo americko preobilje bilo je vise no sto su sinovi Srebrnoga kraljevica
mogli podnijeti.

sam Lapidus ustao i rekao da su ga Soyjeti jednom pozvali u Rusiju da izvede neke projekte stambene izgradnje te da su bill vrlo zadovoljni rezultatima. I sjeo. Nikome nije bilo sasvim jasno o cemu govori, osim da je to bio
njegov ocajnicki pokusaj da zadobije izgubljenu vaznost
u drustvu i prikaze sebe manje prijepornim u arhitekturnom svijetu usmjerenome na izgradnju hotela, luksuzne
visokogradnje, skola i poslovnih ureda u stilu radnicke
stanogradnje.
John Portman je, u meduvremenu, postao Lapidus nasih dana. Njegovi pregolemi hoteli nalik na babilonske zigurate, s atrijima od trideset tri kata, visecim
vrtovima i dizalima kao od kristala uspjeli su, vise nego
bilo koji drugi arhitekturni izricaj, artikulirati speciflcan
izgled gradskog sredista i urbanoga glamura 1970-ih i
1980-ih godina. No u sklopu sveucilisnih tabora nisu
ga toliko napadali... koliko za njih uopce nije postojao.

78

OD BAUHAUKA DO NASEO UOMA

Bio je nevidljiv. Poprimio je neke neodredene obrise puckog arhitekta. Postao je krajnje komercijalna (i zbog toga neprihvatljiva) verzija Simona Rodije, koji je izgradio
Watts Towers. Sto je, uostalom, Hyatt Atrium Ziggurat
negoli zdanje u stilu Watts Towersa s dodatkom automatskih dizala?
U sveucilisnim taborima nije postojala ni najma'nja mogucnost da arhitekt stekne ugled zbog arhitekture
koja je krajnje iznimna ili u izricito americkom duhu. To
cak ni Wright nije mogao cak ni Wright, s najcudesnijim opusom u povijesti americke arhitekture. Od 1928.
do 1935. godine Wright je podignuo samo dvije zgrade.
Ali je 1935. napravio Kucu na slapovima, dom za Edgara
J. Kaufmanna starijega, oca jednoga od svojih novaka.
Ta konstrukcija od betonskih ploca, ukotvljena u stijene
i postavljena na potporne konzole s vodoravnim istacima
iznad slapova u gorskim predjelima Pennsylvanije oznacila je pocetak posljednje faze Wrightove karijere. Tada
mu je bilo sezdeset osam godina. U iducih dvadeset tri
godine do smrti 1959. godine, kad mu bila devedeset jedna, napravio je vise od polovice svega sto je ostvario. Vise
od 180 gradevina, ukljucujuci poslovnu zgradu Johnson
Wax u Racineu, drzavi Wisconsin, kucu Herberta F. Johnsona, Wingspread, Taliesin West, kampus koledza Florida Southern, kuce Usonian, Price Company Tower i
muzej Guggenheim. Time je Wright stekao ugled u sveucilisnim taborima slican onome koji je Andrew Wyeth
postigao u svijetu slikarstva: sasvim dobro, za nekoga
tko vise nije u toku.
S obzirom na novo duhovno ozracje na sveucilistima, Ijudima poput Wrighta, Portmana ili Stonea produktivnost na neki nacin nije bila prednost. Oh, lako je,
vladalo je misljenje, izaci na trziste i ulagivati se, izmisIjati i plesati za klijente pa pronaci posao. Ali hrabra je
bila ona dusa koja je ostala u taboru, koja se zadrzala u
orbiti sveucilista i tijekom prvih deset ili dvadeset godina karijere stavljala sve na kocku u intelektualnoj borbi,
podizuci povremeno male gradevine kad bi se pruzila
prilika, u Corbuovu stilu: Ijetnikovac za prijatelja, prigradnju kuci nekoga fakultetskog profesora i ako sve
drugo propadne onu staru pricuvu, kucu za odmor u
mirovini za majku, koju je ona platila. Vise nije bilo dovoljno podizati izvanredne zgrade za pokazivanje svijetu.

ODMI rNTCl

Svijet je mogao cekati. S

nadmetanju koje se dogac
ske arhitekture i medu nj
U torn smislu, u ve
rici ugled su sada odrediv
klonici europskog stila. D
stvo je bio uistinu napred
zadrzali su se na polozaj
deset godina, ali onda su
jedna za drugom nizati n
pravila. Pop-art, op-art, m
ruba, slikarstvo obojenog
umjetnost prirodna skl
me i zakucastome presla
je bio lud, ali mladi su m
ispravno da je nemoguc
ukljuciti se u igru. U podru
su bila jos naprednija; u
telji sklopu sveucilisnihta
apstraktni, tako ultra-schd
skog svijeta vise nije poka
a kamoli razumijevanje, za
vima veliki suvremeni prog
onu vojsku Gideonovu po
publika". To se dogadalo sa
dvoranama. Tu u kampus
skladbom Maple Leaf Rag
slijedi Punkte, jedna od St
pa Babittovi Ansambli za s
quea i Easleya Blackwoodf
svesrdan skok u nasumicm
hasticki" komad lannisa
glaztaala, Moog sintesajzer
s You Gotta Be Modernisti
i Johnson su, dakako, ugo<
ali su neizostavan dio pro
ili cetrdeset dusa, sve nast
rani studenti, tvore publik
benog dogadaja. Neizreciv
nece pojaviti ako im se ne o
cetku i na kraju. Joplinov^
jer su oba crnci i ljudi ih na
Ijima svog vremena.

79

Svijet je mogao cekati. Sada je bilo nuzno pobijediti u

nadmetanju koje se dogadalo iskljucivo u svijetu akademske arhitekture i medu njegovim ziteljima.
U torn smislu, u vecini umjetnickih grana u Americi ugled su sada odredivali uceni ljudi koji su bill poklonici europskog stila. Do sredine 1960-ih godina slikarstvo je bio uistinu napredno. Apstraktni ekspresionisti
zadrzali su se na polozaju vladajuceg tabora otprilike
deset godina, ali onda su se u bezglavoj navali pocele
jedna za drugom nizati nove teorije, novi tabori, nova
pravila. Pop-art, op-art, minimalizam, slikarstvo tvrdog
ruba, slikarstvo obojenog polja, Land Art, konceptualna
umjetnost prirodna sklonost tabora prema skrivenome i zakucastome presla je sve poznate granice. Prizor
je bio lud, ali mladi su umjetnici bili skloni vjerovati
ispravno da je nemoguce postici izniman status, a ne
ukljuciti se u igru. U podrucju ozbiljne glazbe dogadanja
su bila jos naprednija; u biti, gotovo pogubna. Skladatelji sklopu sveucilisnih tabora su postali tako istancano
apstraktni, tako ultra-schonbergijanski, da nitko iz vanjskog svijeta vise nije pokazivao ni najmanje zanimanje,
a kamoli razumijevanje, za ono sto se zbivalo. U gradovima veliki suvremeni program nije mogao privuci cak ni
onu vojsku Gideonovu poznatu kao "vjerna koncertna
publika". To se dogadalo samo u sveucilisnim koncertnim
dvoranama. Tu u kampusu program pocinje s ragtime
skladbom Maple Leaf Rag Scotta Joplina, nakon koje
slijedi Punkte, jedna od Stockhausenovih ranih skladbi,
pa Babittovi Ansambli za sintesajzer, malo Jeana Barraquea i Easleya Blackwooda za promjenu ritma, a zatim
svesrdan skok u nasumicnu melodiju ili, kako kazu, "stohasticki" komad lannisa Xenakisa za glasovir, limena
glazbala, Moog sintesajzer i racunalo. Program zavrsava
s You Gotta Be Modernistic Jamesa R Johnsona. Joplin
i Johnson su, dakako, ugodni i bliski poput uspavanke,
ali su neizostavan dio programa. Istih onih trideset pet
ili cetrdeset dusa, sve nastavnici na fakultetu i diplomirani studenti, tvore publiku svakoga suvremenoga glazbenog dogadaja. Neizrecivo je strasno sto se cak ni oni
nece pojaviti ako im se ne obeca kakva poslastica na pocetku i na kraju. Joplinove i Johnsonove stvari prolaze
jer su otaa crnci i ljudi ih ne smatraju ozbiljnim skladateIjima svog vremena.

OD BAUHAUSA DO NASEG DUMA

Koreografl su malo sporije preuzimali ideju tabora, mozda zato sto je balet po svojoj prirodi uvijek bio
vezan za figuraciju. Ali do 1960-ih su nadoknadili izgubIjeno vrijeme. George Balanchine, ruski koreograf koji je
1934. emigrirao u Sjedinjene Drzave preko Pariza, postavio je 1962. godine apstraktni neoklasicni balet u Lincoln
Centeru. Koreografl poput Mercea Cunninghama i Yvonne Rainer bacili su se na uklanjanje svakog traga seksualnosti iz plesa, cak i u obicnom smislu muskih i zensMh uloga, svakog traga pripovijedanja, izgleda pozornice i kostima, cak i svakog traga glazbe kao izvora plesnog
tempa. U stvarnosti je u sklopu svih grana umjetnosti
postojala opsednutost stvaranjem kruga ucenih ljudi,
nastojanjem da se ztauni burzoazija, bez obzira na to koliko je za to bilo malo izgleda. Primjerice, fotograflja je
oduvijek bila oblik izrazavanja neumoljive zbilje. Ali fotografl i teoreticari fotografije, kao sto je John Szarkowski, kurator fotograflje u Utopiji d.o.o., poceli su pronalaziti nacine zaobilazenja te zapreke. Nije li Braque pozvao na to da se prizna kako je slikarstvo tek slaganje
oblika i boja na ravnoj povrsini? Drugim rijecima, nije li
ono sto se uvijek doimalo kao nedostatak pretvorio u
vrlinu? Dakako da jest. Tako su sada Szarkowski & Co.
vrlinom proglasili ono sto se oduvijek smatralo manom
fotograflje: zamucenost, iskrivljeno prikazivanje u perspektivi, neprirodne boje, ostecenja na rubovima filma i
tako dalje. Postigli su svoj cilj; uspjeli su od fotograflje
napraviti nesto posve zbunjujuce za one koji nisu htjeli
ulaziti u tabor i usvajati teorije i pravila.
Sloj ucenih! Tabor! Pravila! Nova tajnovitost! Europska se moda pokazala neodoljivom cak i medu romanopiscima. Aduti americke umjetnicke proze u dvadesetom stoljecu bili su realisticni roman i realisticna
kratka prica. Americki realisticni roman je 1930-ih postigao znatan ugled u Europi upravo zbog svoje grube sirove snage. Americki su realist! bili slobodni i nesputani poput jazz glazbenika. Ali do kraja 1960-ih godina najnadareniji mladi americki pisci pri sveucilistima a malo
je novih pisaca pristizalo iz drugih sredina sada su
poceli gledati na realisticni roman kao na beznadno primitivan i zastarjeli oblik. Prihvatili su se izbacivanja svakoga realisticnog dijaloga, lokalne obojenosti, drustvenih
pitanja ili drugih dijelova stvarnog zivota iz svojih radova.

ODMETNIC1

Nastojali su pisati suvremene

mene europske majstore, kao
dramaticari Pinter i Beckett.
Jedna je trecina dvade
stoljeca, minula a kolonijali
nego ikad. Mlade jefilozofena
francuski modni imperativ o ti
stupima fllozoflji, kao sto su s
konstrukcije. Bit je bila u torn
predmeti filozoflje devetnaes
da, besmrtnost, covjekova su
ivni i burzujski. Pravi je predir
Sto znaci, pravi je predmet f
fllozofskog sloja ucenih. U ra
postali tako sveobuhvatni da
ratovi u kojem su ljudi bili
dimenzija i kompleksnosti o 1
ni sanjao nije u kojem su s
stabilnost cijelog svijeta u
za Bozjom moci sa zeljom d<
sto je, u takvu razdoblju, bile
kupljalo americkefllozofe?f
ftlozofe koje su ovi obozavali.
struirali ustrojstvo smisla i p
Nocu su dekonstruktivisti tc
tradan bi strukturalisti pocir
O odani kolonijalni sic
Cak se ni osoba s najv
rala osobito dugo zabrinjaval
slikarstva ili glazbe. Sto se ti
ne mora uopce uznemiravat
sasvim drukcije. Nije postoj
iztajegnu modni nalozi arhit
ezotericni mozda postali. U
moda ocitovala u visinama (
gradovima te u beskrajnim
trgovackim centrima novih
O radnicka stanograd

ODMETNICI

81

Nastojali su pisati suvremene bajke po uzoru na suvremene europske majstore, kao sto su Kafka i Zamyatin te
dramaticari Pinter i Beckett.
Jedna je trecina dvadesetog stoljeca, americkog
stoljeca, minula a kolonijalni je kompleks bio snazniji
nego ikad. Mlade je fllozofe na sveucilistima zaprepastio
francuski modni imperativ o takozvanim analitickim pristupima fllozoflji, kao sto su strukturalizam i teorija dekonstrukcije. Bit je bila u tome sto su stari "idealisticki"
predmeti fllozoflje devetnaestog stoljeca Bog, sloboda, besmrtnost, covjekova sudbina nepopravljivo naivni i burzujski. Pravi je predmet filozofije priroda smisla.
Sto znaci, pravi je predmet filozofije tajnovitost samoga
fllozofskog sloja ucenih. U razdoblju u kojem su ratovi
postal! tako sveobuhvatni da su bill poznati kao syjetski
ratovi u kojem su ljudi bili okupljeni u metropolama
dimenzija i kompleksnosti o kakvima covjek nikad prije
ni sanjao nije u kojem su sukobi rasa poceli potresati
stabilnost cijelog svijeta u kojem je covjek posegnuo
za Bozjom moci sa zeljom da gurne svijet u propast sto je, u takvu razdoblju, bilo ono najvaznije sto je zaokupljalo americke fllozofe? Pa, isto ono sto i francuske
fllozofe koje su ovi obozavali. Danju su strukturalisti konstruirali ustrojstvo smisla i promisljali smisao ustrojstva.
Nocu su dekonstruktivisti to umno zdanje rusili. A sutradan bi strukturalisti pocinjali iznova...
O odani kolonijalni slobodnjaci!
Cak se ni osoba s najvisom naobrazbom nije morala osobito dugo zabrinjavati zbog suvremene fllozoflje,
slikarstva ili glazbe. Sto se tice glazbe, bilo je ocito da se
ne mora uopce uznemiravati. Ali s arhitekturom je bilo
sasvim drukcije. Nije postojao bas nikakav nacin da se
iztajegnu modni nalozi arhitekturnih tabora, ma koliko
ezotericni mozda postali. U arhitekturi se intelektualna
moda ocitovala u visinama od pedeset do sto katova u
gradovima te u beskrajnim de chiricovskim vizurama u
trgovackim centrima novih americkih predgrada.
O radnicka stanogradnjo!

on F,AI:HAUSA DO NASHC DOHA

SKOl \STl<

SKOLASTICI

Gore: naselje Hufeisen (1926.) Bruna Tauta. Dolje: kuca Guild (1963.) Roberta
Venturija. Trideset sedam godina nam je trebalo da doguramo ovako daleko.

I koji ce to arhitekt, ovdje u

slije, sve to promijeniti? K<
Orao u svojoj nadmociispu
stoljece, projektirati za Am
cast europskome radnickor
Iskreno receno, nije to bilo
je pokazalo tuzno iskustvo
ni nacin da covjek ostvari i
toga postovan bio je nastav
stima i posvemasnjim postc
stojnog ponasanja. I ne zair
Taj je novi nacin prvi put, 1
desetjednogodisnji arhitekt
da podignuo jedva pet-sest
Venturi je knjigu po<
Contradiction in Architect
arhitekturi) objavio u sklo
umjetnosti o "teoretskoj pi
re". Njegov je osvrt naizgled
je glasovitu maksimu "Man
glavce. "Manje je dosadno"
uredna zivotnost" zamijeni
da "hibridni" element! zamjj
nizma. Iskrivljeno mu je bilo
sleno od jasno obrazlozeno
neposrednoga i jasnoga, "i"
sivo" od "crnoga ill bijelogi
"jasnoce znacenja". U tekst
parkiralista uz samoposluM
Las Vegasa te Ucenje no. pi
govi suradnici, Denise Sco
otkrili su gdje je moguce pi
Njezine bi se naznake dale:
turi Amerike u drugoj polol
ma jednoj njegovoj tvrdrjjl
redu". U redu su bili i staml^
mercijalni potez (Las Vegaij

SKOLASTUI

83

SKOLASTICI

I koji ce to arhltekt, ovdje u koloniji, pedeset godina poslije, sve to promijeniti? Koji se arhitekt usudio, dok je
Orao u svojoj nadmoci ispustao krikove kroz dvadeseto
stoljece, projektirati za Ameriku bilo sto sto ne iskazuje
cast europskome radnickom stanovanju 1920-ih godina?
Iskreno receno, nije to bilo samo pitanje hrabrosti, kako
je pokazalo tuzno iskustvo Stonea i Saarinena. Ne, jedini nacin da covjek ostvari nesto originalno i bude zbog
toga postovan bio je nastaviti s beskonacnim istancanostima i posvemasnjim postovanjem prema pravilima pristojnog ponasanja. I ne zamarati se s gradenjem zgrada.
Taj je novi nacin prvi put, 1966. godine, predstavio cetrdesetjednogodisnji arhitekt Robert Venturi, koji je dotada podignuo jedva pet-sest zgrada.
Venturi je knjigu pod naslovom Complexity and
Contradiction in Architecture (Slozenost i proturjecje u
arhitekturi) objavio u sklopu edicije Muzeja moderne
umjetnosti o "teoretskoj podlozi suvremene arhitekture". Njegov je osvrt naizgled bio cista apostaza. Preuzeo
je glasovitu maksimu "Manje je vise" i izokrenuo je naglavce. "Manje je dosadno", rekao je. Trazio je da "neuredna zivotnost" zamijeni "jednoglasje" modernizma,
da "hibridni" elementi zamijene "ciste" elemente modernizma. Iskrivljeno mu je bilo draze od izravnoga, dvosmisleno od jasno obrazlozenoga, nedosljedno i mutno od
neposrednoga i jasnoga, "i" od "ili", "crno i bijelo i katkad
sivo" od "crnoga ili bijeloga", "bogatstvo znacenja" od
"jasnoce znacenja". U tekstovima Vaznost postavljanja
parkiralista uz samoposluzivanja ili Ucenje na primjeru
Las Vegasa te Ucenje na primjeru Levittowna on i njegovi suradnici, Denise Scott Brown i Steven Izenour,
otkrili su gdje je moguce pronaci "neurednu zivotnost".
Njezine bi se naznake dale naslutiti u "puckoj" arhitekturi Amerike u drugoj polovici dvadesetog stoljeca. Prema jednoj njegovoj tvrdnji, "glavna ulica je gotovo u
redu". U redu su bill i stambeni blokovi (Levittown) i komercijalnipotez (Las Vegas).

S4

ODBAUH.

i.r, DOMA

Robert Venturi je zelio reel da je dosao cas da se

arhitektura otrgne od elitnog svijeta sveucilista od
svijeta tabora i opet priblizi, nacini ugodnom, udobnom i privlacnom obicnim ljudima; te da se pomakne od
razine teorije i ponovno uspostavi u opasnosti izlozenom i nepostojanom, no unatoc tome bogatom podrucju
stvarnog zivota.
Upravo su zbog tog razloga ljudi ostali tako zbunjeni samim Venturijevim gradevinama. Venturijevih je
zgrada bilo vrlo malo, sto je sasvim razumljivo jer je bio
mlad i buntovan. (Jedna je bila za majku.) U vrijeme kad
mu je objavljena knjiga Slozenost i proturjecje u arhitekturi, jedina njegova zgrada vrijedna spomena bila je kuca
Guild, stambeni projekt za starije ljude kvekerske zajednice u Philadelphiji. Za tako otvorena mladica (medu arhitektima je svatko mladi od pedeset godina bio mlad),
Venturi je radio pomalo... neodlucno. Ako je napustao
modernizam, uzmicao je vrlo oprezno, sitnim koracima
koji su odzvanjali posve tiho. Zapravo se procelje kuce
Guild odlikovalo neobicnom slicnoscu s onim radnickog
naselja Hufeisen Bruna Tauta u Berlinu, podignutim prije trideset sedam godina. A Bruno je, unatoc povremenom gubitku ukusa, posvetio zivot tome da sve napravi
kako Bog zapovijeda. Venturijeve su se rijeci cinile potaunjenickima, ali njegovi se projekti nikad nisu doimali
drukcijima nego samo skromnima.
Jedan je kljuc te zagonetke bila cinjenica da je
knjiga Slozenost i proturjecje u arhitekturi objavljena u
izdanju Muzeja moderne umjetnosti. Utopija d.o.o. nije
objavljivalaknjige o "teoretskoj podlozi suvremene arhitekture" autora odmetnika.
Venturijev je akademski uspjeh bio izvrstan. Studirao je arhitekturu na Princetonu te predavao na fakultetu sveucilista Yale. Kao i njegov prijatelj Louis Kahn,
godinu je dana proveo u Rimu kao stipendist Americke
akademije. Venturi je bio klasicni arhitekt-intelektualac
novog doba: mlad, vitak, ugodan, pribran, ironican, urban, visoko naobrazen, sarmantan, upravo savrseno odmjeren, odlicno upucen u predmet i ustrojstvo suvremene arhitekture, sposotaan sretno spajati obicne rijeci s
onima ucenima, one ezotericnije povijesne podatke o
Lutyensu, Soaneu, Vanbrughu, Borrommiju s onima
profanije vrste o plakatima, elektricnim natpisima,

trgovackim centrima, post

dvorista. Knjiga Slozenost
javila se uz dirljiva pa cak
vanja u obliku uvoda ista
ture s Yalea, Vincenta Scu
Drexlera, kuratora arhitek
jetnosti. Scully je rekao da
can status u tradiciji Franf
Wrighta i Kahna". (Tragicn
rice arhitekata, koliko se
teksta, jest to da su svi on
Philadelphiji.)
Kad se Venturijeva
ispada da to uopce nije ap
jan preskok preko taborsk
ziva "blagim" manifestom.
Oni su zapovijedi koje se u
vrhova planine. Zapravo, i

turi ne nastoji bozanstvo

ukloniti iz ruku tabora. P
samom pocetku:
"Volim Slozenost i
volim nesuvislost i proizvc
kao ni izyjestacenu uvijen
nizma." U prijevodu: I jas
skoga (slikovitoga, izyjestE
noga, nesuvisloga i nestru
mene ne zanima ono puko
u stilu Saarinena ill Mend
ga, ja govorim o slozenoj i
meljenoj na bogatstvu i n
kustva, ukljucujuci ono isk
jetnosti." Pokazuje se to k
Ukljucujuci ono iskustvo
sti. U prijevodu: I ja, kao
zidovima. Jos sam clan f
proturjecja koje cu vam ]
nom zivotnosti", nece se (
svijeta (osim povremeno,
stitog iskustva, nas kao p
iz onog iskustva kojeje m
ezotericnih lekcija Miesa,

SKOLASTICI

85

trgovackim centrima, postanskim sanducicima iz kucnih

dvorista. Knjiga Slozenost i proturjecje u arhitekturi pojavila se uz dirljiva pa cak i pomalo sladunjava odobravanja u obliku uvoda istaknutog povjesnicara arhitekture s Yalea, Vincenta Scullyja, te predgovora Arthura
Drexlera, kuratora arhitekture u Muzeju moderne umjetnosti. Scully je rekao da Venturijev rad "doseze tragican status u tradiciji Franka Furnessa, Loiusa Sullivana,
Wrighta i Kahna". (Tragicna poveznica izmedu te cetvorice arhitekata, koliko se moze razabrati iz Scullyjeva
teksta, jest to da su svi oni neko vrijeme morali raditi u
Philadelphiji.)
Kad se Venturijeva rasprava prouci podrobnije,
ispada da to uopce nije apostaza, prije poduzetan i sjajan preskok preko taborskog zida. Za pocetak, on to naziva "blagim" manifestom. Ali manifesti nikad nisu blagi.
Oni su zapovijedi koje se uz tutnjavu gromova donose s
vrhova planine. Zapravo, njegova knjiga Slozenost i proturjecje u arhitekturi uopce nije manifest; Robert Venturi ne nastoji bozanstvo umjetnosti i autoritet ukusa
ukloniti iz ruku tabora. Poruku o tome odasilje vec na
samom pocetku:
"Volim slozenost i proturjecje u arhitekturi. Ne
volim nesuvislost i proizvoljnost nestrucne arhitekture
kao ni izyjestacenu uvijenost slikovitosti ill ekspresionizma." U prijevodu: I ja sam, poput vas, protiv burzujskoga (slikovitoga, izvjestacenoga, nejasnoga, proizvoljnoga, nesuvisloga i nestrucnoga). Stovise, kao ni vas, ni
mene ne zanima ono puko ekscentricno (ekspresionizam,
u stilu Saarinena ill Mendelsohna). Zatim: "Umjesto toga, ja govorim o slozenoj i proturjecnoj arhitekturi utemeljenoj na bogatstvu i neodredenosti suvremenog iskustva, ukljucujuci ono iskustvo koje je neodvojiv dio umjetnosti." Pokazuje se to kao najvaznija recenica u knjizi.
Ukljucujuci ono iskustvo kojeje neodvojiv dio umjetnosti. U prijevodu: I ja, kao i vi, radim ovdje medu ovim
zidovima. Jos sam clan tabora. Ne brinite, slozenosti i
proturjecja koje cu vam pokazati, sa svojom "neurednom zivotnosti", nece se crpsti iz budalastina vanjskog
svijeta (osim povremeno, sale radi), nego iz nasega vlastitog iskustva, nas kao potomaka Srebrnoga kraljevica,
iz onog iskustva kojeje neodvojiv dio umjetnosti; naime,
ezotericnih lekcija Miesa, Corbua i Gropiusa koje se ticu

86

SKOLASTin

same moderne arhitekture. Pokazat cu vam kako stvarati arhitektum koja ce zabaviti, oduseviti, ocarati druge
arhitekte.
Takav je, dakle, bio genij Venturi. On je modernizam uveo u njegovo skolasticko razdoblje. Skolasticizam
je u srednjem vijeku bio teologija koja je trebala ispitati
pronicavost drugih teologa. Skolasticizam u dvadesetom
stoljecu bio je arhitektura koja je trebala na kusnju staviti umjesnost drugih arhitekata. Venturi je postao Roscellinus suvremene arhitekture. Roscellinus, jedan od
najvrsnijih skolastika, nasao se na samom rubu hereze i
ekskomunikacije ustvrdivsi da puka logika mozda nalaze da vjerujemo da ako su Isus Krist, Bog i Sveti Duh
jedno, onda su i Bog i Sveti Duh takoder tjelesna bica
koja imaju usi, prste i sve ostalo. Ali nije bio izopcenik i
nije bio krivovjernik. On je samo dotjerao logiku do njezinih krajnjih granica i natjerao je da se nekoliko puta
premetne u zraku, moglo bi se pomisliti, u nastojanju da
postane slavan. Ni trenutka nije sumnjao u bozanstvenost Boga ili u postojanje Svetog Trojstva. Tako danas
imamo Venturija te, u torn smislu, ono sto se opcenito
naziva postmodernom arhitekturom.
Venturi nije ni caska osporavao temeljne pretpostavke suvremene arhitekture: da bi, naime, trebala biti
za narod; da bi trebala biti neburzujska i taez primijenjene dekoracije; da je u oblicima koji su se trebali koristiti postojala neka povijesna neizbjeznost; te da ce
arhitekt, sa svoga povisenog polozaja u taboru, odluciti
sto je najbolje za puk i sto bi ljudi svakako morali imati.
Na izvanredno pronicav nacin Venturi je ponovnu definirao ona dva mitoloska pitanja u vezi s programom tabora narod i neburzujsko a zatim predstavio elemente ortodoksnoga suvremenog projektiranja u otaliku
neslane sale, sa stavljanjem natpisa "Udari me" na leda.
Medu arhitektima su te sale postale poznate kao "domisIjate" i "ironicne reference".
U Venturijevoj se kozmologiji na narod vise nije
moglo gledati kao na industrijski proletarijat, na radnike
podignutih saka, s nabreknutim zilama na nadlakticama i vratovima sirima od glava, kao na potlacene mase
marksizma u urbanim slamovima. Narod je sada bio
"srednje-srednja klasa", kako ga je nazvao Venturi. Ti su
ljudi zivjeli u naseljima predgrada poput Levittowna,

kupovali u samoposlu
govackog lanca A&E a
Vegas kao sto su prije ot
Ljudi srednje-srednje
"rastrkane" mase, za ra
nositi se prema njima a
sto je u ovome novom
Venturi je htio znati, od
nog stila, s naglaskom
ma? Sam je Miesov n
Moderni arhitekti posts
Usporedio je Miesovu
cestu konstruiranim u
namijenjena izrazavanj
ke." Tako je bilo i s Mies
jednu jedinu misao: "O
toga je to i bio ekspresit
Ian, elitisticto, ekspresii
Tako je Venturi i
sto su oni napravili Ot
arhitektima becke secei
je na teglenjak za otpai
A ljudi, srednjegledao tocno onako ka
proletere u vrijeme pri
tualno nerazvijem, pre
neukusan da se posluzi
me na ispitivanje sto s
cajeno u svijetu tabora
podrucju.
Venturijeve su (
koji je yjerovao da bi r
ve, male sobe i uske ho
imaju potpuno pravo u
njima bliskih i nedvoi
pruziti primijenjena de
Guild postavio golemu
aluminija. Nije, dodust
zor. Bilaje "simbolljui
Simbol za ljude
nije objasnio. Venturijf
izravna i iskrena najei
zijska antena na primj'

87

kupovali u samoposluzivanjima i centrima velikoga trgovackog lanca A&F! a za godisnji odmor odlazili u Las
Vegas kao sto su prije obicavali odlaziti na Coney Island.
Ljudi srednje-srednje klase nisu bill burzoazija. Bill su
"rastrkane" mase, za razliku od onih "natiskanih". Odnositi se prema njima snobovski znacilo je biti elitist. A
sto je u ovome novom dobu moglo biti vise elitisticko,
Venturi je htio znati, od Miesove tradicije internacionalnog stila, s naglaskom na "junackim i izvornim" oblicima? Sam je Miesov modernizam... postao burzujski!
Moderni arhitekti postali su opsjednuti cistom formom.
Usporedio je Miesovu kocku s prodajnim standom uz
cestu konstruiranim u obliku patke. Cijela je zgrada bila
namijenjena izrazavanju jedne jedine misli: "Ovdje patke." Tako je bilo i s Miesovom kockom. I onaje izrazavala
jednu jedinu misao: "Ovdje moderna arhitektura." Zbog
toga je to i bio ekspresionizam, zar ne? Junacki, originalan, elitisticki, ekspresionisticki kako silno burzujski!
Tako je Venturi napravio miesovcima upravo ono
sto su oni napravili Ottu Wagneru, Josefu Hoffmannu i
arhitektima becke secesije prije pola stoljeca. Spremio ih
je na teglenjak za otpad burzujskog zastranjivanja.
A Ijudi, srednje-srednja klasa, na njih je Venturi
gledao tocno onako kako je Srebrni kraljevic gledao na
proletere u vrijeme prije pedeset godina. Bili su intelektualno nerazvijeni, premda Venturi nikad nije bio tako
neukusan da se posluzi tim rijecima. Nije se tratilo vrijeme na ispitivanje sto se njima svida. Kao sto je bilo uobicajeno u svijetu tabora, arhitekt je donosio odluke u torn
podrucju.
Venturijeve su odluke nalikovale Gropiusovima,
koji je vjerovao da bi radnici morali imati niske stropove, male sobe i uske hodnike. Venturi je objasnio da Ijudi
imaju potpuno pravo u svojim zgradama imati onu vrstu
njima bliskih i nedvosmislenih simbola koje im moze
pruziti primijenjena dekoracija. Zato je navrh svoje kuce
Guild postavio golemu televizijsku antenu od oksidirana
aluminija. Nije, doduse, bila spojena niti na jedan televizor. Bila je "simbol Ijudi u godinama".
Simbol za ljude u godinama? Scully je to podrobnije objasnio. Venturijeva tv-antena bila je iznenadujuce
izravna i iskrena na jedan svjez nacin. "Napokon, televizijska antena na primjerenoj visini okrunjuje zgradu, bas

88

kao sto ispunjava u ovom slucaju, ni na dobar ni na los

nacin, vec jednostavno cinjenicno zivot nasih ljudi.
Koliko god dostojanstva moze biti u ovome, Venturi ga
pokazuje, ne lazuci nam nijednom u vezi s pravim cinjenicama." Rijeci "koliko god dostojanstva" odnosile su se
vjerojatno na dostojanstvo ostarjelih tipova s nepoznatim bolestima iz srednje-srednje klase, koji, omamljeni
susicavim plavim odsjajem tv-uredaja, pustaju da pokraj
njih prolaze zlatne godine. O tome koliko stanari kuce
Guild uzivaju, ako uopce uzivaju, u tome bliskom i nedvosmislenom simbolu, nije rekao nista.
Pa sto onda! Tv-antena na kuci Guild bila je iznad
svega primjer Venturijeva smisla za modernisticke neslane sale. Antena je bila komad primijenjene dekoracije
i, stovise, kruna, potpuno isto sto i "fantasticni jarbol za
sidrenje broda" na vrhu zgrade Empire State Building
tj. ociti grijeh protiv internacionalnog stila. No to je u
biti bila samo tv-antena, koja je obican strojno izraden
predmet (dobro), zadaca kojega zahtijeva da bude na
vrhu zgrade (dobro). Tako su je mogli zamijetiti samo
oni koje bi arhitekt prije toga gurnuo laktom u rebra.
Ovdje zamjecujemo nesto sto je u Venturijevo doba postalo poznato kao "referenca". Primjerice, zlatni sloj na
anteni. Zlato, kao Stoneovi zlatni listici, bilo je vrhunac
beznadno burzujskoga u arhitekturi. Ali pozlata, to je
nesto sasvim drugo, zar ne? Bio je to materijal koji se
tradicionalno rabio u masovnoj proizvodnji bljestavila za
ljude srednje-srednje klase, primjerice za pomicne vrpce
na preckama pomicnog stalka za tv-uredaj.
Venturi je dao naslutiti kako bi, da kuca Guild nije
pripadala kvekerima koji su bill protiv takvih izrazitih
prikaza, on zgradu okrunio "gipsanom gospom u bojama, sirom raskriljenih ruku". Bio bi... ali nije. Venturijeva
buntovna velicanja "narodskoga" navodila su ljude da u
njegovim zgradama traze gipsane gospe i vise od toga.
No nekako se to nije pojavljivalo. Venturijeva je strategija taila ogrijesiti se o tabu tako da se o njega ne ogrijesi. Sluzio se crvenom ciglom (burzujski) na gornjem
dijelu procelja kuce Guild ali ispalo je da je ta tamnocrvena cigla osobito odabrana da bude u skladu sa "smogom osmudenom" ciglom trosnih radnickih blokova kuca
oko nje (neburzujski). Postavio je golem stup na ulazu
ali je ispalo daje neukrasen (neburzujski), bez zabata

(neburzujski) i bez kapit

stavio sa strane, nego m
je postigao dojam da nije
me (burzujski), nego viil
koni su dobili ukrasne i
Stonea), ali su izgledalJ
jem procesu masovne prc
canje (okrutno neburzJ
O slozenosti! 0 pr
da ga ne oskvrnes! Katel
su Venturija podcjenjiva
mogao oteti zadivljenosl
kivao, vristao, radio aid
samom rubu samostansl
srnuo ni pao.
Dakako, netko s
mozemo pretpostaviti, 9
u kuci Guild za preostal
njelosti pred televizoroa
vidio tekjosjednotipicn
crveno), bezlicno moder
u taborima bilo onih koji
Venturijev rad takvim rij
Bunshaft nazvali su Ven
Otaojica su doziyjela i to
sjajan u takvim okolnosl
Kao fauvisti i kubisti mi
tvorio u velicanstven slo
Zatim bi to pretvorio u
poigravao. Bolje "R&O"
nalno, sto je bilo stajal
Johnson i Gordon Bu
burzujski.
Venturi je cesto t
godina, tvrdeci da su 0
nu vezu izmedu visoke
Venturijeva je strategije
pop-art umjetnika n
turi nije zanimalo niste
prenemaganja. Pop-art
apstraktnih ekspresion
jetnici su po pitanju plo
na") i nereprezentacijs

89

(neburzujski) i bez kapitela (neburzujski). Nije ga postavio sa strane, nego tocno na sredinu predvorja, cime
je postigao dojam da nije rijec o necemu velicanstvenome (burzujski), nego vise skucenome (neburzujski). Balkoni su dobili ukrasne resetke (burzujski u stilu E. D.
Stonea), ali su izgledale kao da su izradene u najjeftinijem procesu masovne proizvodnje, kao u stroju za stancanje (okrutno neburzujski).
O slozenosti! O proturjecje! Oskvrnuti tabu a
da ga ne oskvrnes! Kakva virtuoznost! Bilo je onih koji
su Venturija podcjenjivali, ali se nitko u taborima nije
mogao oteti zadivljenosti. Bio je to covjek koji je poskakivao, vristao, radio akrobatske figure u skokovima na
samom rubu samostanskog zida, a da nijednom nije posrnuo ni pao.
Dakako, netko s Marsa ill, sasvim sigurno to
mozemo pretpostaviti, starac iz Philadelphije smjesten
u kuci Guild za preostale dane svoje staracke podjetinjelosti pred televizorom pogledao bi tu istu zgradu i
vidio tekjos jedno tipicno, isprano (srnogom osmudeno
crveno), bezlicno moderno institucijsko zdanje. Cak je i
u taborima bilo onih koji su napravili pogresku i opisivali
Ventunjev rad takvim rijecima. Philip Johnson i Gordon
Bunshaft nazvali su Ventunjev rad "ruznim" i "obicnim".
Obojica su dozivjela i to da su to pozalila. Venturi je bio
sjajan u takvim okolnostima. Bio je majstor dzu dzicua.
Kao fauvisti i kubisti minulih dana, svaku bi pogrdu pretvorio u velicanstven slogan. "Ruzno i obicno!" rekao bi.
Zatim bi to pretvorio u "R&O" pa se time neko vrijeme
poigravao. Bolje "R&O" nego "H&O" herojsko i originalno, sto je bilo stajaliste miesovaca kao sto su Philip
Johnson i Gordon Bunshaft. H&O, J&B... kako silno
burzujski.
Venturi je cesto hvalio pop-art umjetnike 1960-ih
godina, tvrdeci da su oni ponovno uspostavili svojevrsnu vezu izmedu visoke umjetnosti i popularne kulture.
Venturijeva je strategija zapravo bila jednaka strategiji
pop-art umjetnika ni njega ni njih u popularnoj kulturi nije zanimalo nista drugo osim elementa zabave i
prenemaganja. Pop-art nije bio pobuna. Nista manje od
apstraktnih ekspresionista koje su istisnuli, pop-art umjetnici su po pitanju plosnosti ("jedinstvo slikarskog plana") i nereprezentacijskog slikarstva pobozno slijedili

90

OD B A U H A U S A DO NASEO DOMA

nacela modernizma. Pazili su na to da stvaraju samo slike drugih slika ambalaze proizvoda, stripova, zastava, stranica prepunih brojeva tako da njihovi kolege,
bakljonose u pokretu Moderne, shvate da se oni zapravo
ne vracaju realizmu. Zagovornici Jaspera Johnsa govorili
su da su njegove slike zastava i brojeva, primjerice, najplosnije i najneiluzionistickije slike do tada jer su prikazivale predmete koji su po samoj svojoj prirodi dvodimenzionalni i apstraktni. Pop-art pokret je bio zafrkancija, nestasno, all u srzi pristojno prelazenje preko ortodoksije onog vremena.
Za mnoge je mlade arhitekte VenturijevueZifcz mig
bio neodoljiv. Covjekje bio genij. Smislio je savrsen plan
kako pobijediti staro drustvo, ljude od Miesove kocke, a
da ne razori sustav tabora. Venturi im je pronasao slabe
tocke: kao prvo, onu uzasnu strogost i krutu ozbiljnost;
kao drugo, njihove godine i neukljucenost u suvremeni
zivot. Njihove zamisli o strojno izradlvanim oblicima i
masovnoj proizvodnji potjecale su iz razdoblja prije Prvoga svjetskog rata. Miesovski pristup cilju ostvarenja
neburzujskoga bio je u tome da se "govor industrije" preuzme s "one druge strane drustva", kako je to nazivao
Venturi, i uvede u "gradanska podrucja grada". Venturi
je radio to isto, no on je taj proces osuvremenjivao. On
se sluzio "komercijalnim govorom" (pojas Las Vegasa) i
"govorom trgovackih graditelja" (stambena naselja u
predgradima). Dolje siroke zljebaste grede. Ovdje nam
dajte tv-antene, a ondje rukohvate ograde stancane u
tockastom uzorku. U tome je bila sva Ijepota. Venturi je,
napokon, zagovarao temeljne postavke tabora. Ostao je
vjeran temeljnim nacelima. I dalje je vjerovao u neburzujsko.
Bilo je onih koji su, kao i sam Venturi, smatrali da bi izvor tajnovitih "referenci" (nazivljem strukturalne lingvistike sada su se sluzili kao monoklom) trebao biti u masama srednje-srednje klase sto su se rastrkale izvan zidina. Charles Moore, bivsi ravnatelj odjela arhitekture
na Yaleu, a sada na sveucilistu UCLA, postao je majstor
afektiranih povijesnih referenci. Moore bi postavio krupan komad viktorijanskoga ukrasnog reljefa s pretjerano naglasenim zljebovima (burzujski i pol) iznad ulaza
privatne kuce ali sa primjesama koje bi ga u posljednji

cas spasile ralja apo

Ijao samo na gornjem, at
vio bi zbukani okvir slabei
stanogradnju. [2.] NijeuJ
ili gornji prag, kakvi se eel
se takvi zaostali prizori u(
tao zidni vijenac s kojegl
zici ili ukrasnoj vrpci. [3.]
cvrstio je usku prugu ogli
zidnog ukrasa, tako da gs
canja cega? Pa, cinjenice
jesna referenca". U intele
Ijef ostao suzdrzan i dale
ormaricu Etnografskog i
Postupno se poce
ili pokret "pop arhitektu
Hugh Hardy, Mooreovpr
Stern. Za vrijeme studijs
kao urednik casopisa Pe
zenost i proturjecje u or
sto je tiskana knjiga i tak
pozornost Vincenta Scu
sluzio kao Venturijevo i
sto je Guillaume Apolliiu
znalac, sayjetnik i osobil
Mimo svake sumi;
U predgovoru knjizi Sloz
nazvao je to djelo najva
tekture od Le Corbusier
kom iducih nekoliko god:
Robert Venturi je bio pr
promjenu u taboru Sret
llinusa, imao je neprijatf
opaki. Ali svi do jednogj
nu igru koju je Venturi z
istancanosti za uzitak i
kata. Tako se nova tajni
redovniku.
Privredna recesiji
proces jos i pospjesila.
americke arhitekture je
nomska kriza prije cetrd
dina dogodio se strahovi

91

cas spasile ralja apostaze: [1.] Ukrasnuje stukaturu stavIjao samo na gornjem, a na preostalom dijelu ulaza ostavio bi zbukani okvir slabe kakvoce, uobicajen za radnicku
stanogradnju. [2.] Nije upotrebljavao stukaturu za okvir
ili gornji prag, kakvi se cesto vidaju oko okvira vrata (ako
se takvi zaostali prizori uopce moraju gledati), vec je ocrtao zidni vijenac s kojeg su trebali visjeti okviri slika, na
zici ili ukrasnoj vrpci. [3.] Za one koji to ne bi shvatili, pricvrstio je usku prugu ogledala okomito na jednom kraju
zidnog ukrasa, tako da ga ponovi, zbog isticanja. Ali isticanja cega? Pa, cinjenice da je to samo "ironicna povijesna referenca". U intelektualnom je smislu ukrasni reIjef ostao suzdrzan i dalek kao da je izlozen u staklenom
ormaricu Etnografskog muzeja.
Postupno se poceo oblikovati Venturijev pokret
ili pokret "pop arhitekture". Prikljucili su mu se Moore,
Hugh Hardy, Mooreov prijatelj William Turnbull i Robert
Stern. Za vrijeme studija arhitekture na Yaleu, Stern je
kao urednik casopisa Perspecta objavio dio teksta Slozenost i proturjecje u arhitekturi godinu dana prije no
sto je tiskana knjiga i tako pomogao Venturiju da privuce
pozornost Vincenta Scullyja. Od tog trenutka Scully je
sluzio kao Venturijevo krilo americke arhitekture, kao
sto je Guillaume Apollinaire sluzio kubistima, naime, kao
znalac, savjetnik i osobit zagovornik.
Mimo svake sumnje, Scully se dokazao kao prorok.
U predgovoru knjizi Slozenost i proturjecje u arhitekturi
nazvao je to djelo najvaznijim stivom iz podrucja arhitekture od Le Corbusierova Kapravoj arhitekturi. Tijekom iducih nekoliko godina pokazalo se da je imao pravo.
Robert Venturi je bio prvi arhitekt koji je ostvario vaznu
promjenu u taboru Srebrnoga kraljevica. Poput Roscellinusa, imao je neprijatelje, od kojih su neki bill prilicno
opaki. Ali svi do jednoga bill su uvuceni u krajnje ozbiljnu igru koju je Venturi zapoceo: arhitektura beskonacne
istancanosti za uzitak i zaprepascivanje drugih arhitekata. Tako se nova tajnovitost razotkrivala! redovnik
redovniku.
Privredna recesija pocetkom 1970-ih godina taj je
proces jos i pospjesila. Unistila je poslovno ustrojstvo
americke arhitekture jednako temeljito kao Velika ekonomska kriza prije cetrdeset godina. Tijekom 1960-ih godina dogodio se strahovit gradevinarski procvat; zapravo

92

t)D BAUHAUSA DO NAS1

je svako veliko gradsko srediste u istocnom dijelu Sjedinjenih Drzava u kratkom vremenu bilo ponovno izgradeno. Osnovane su mnoge nove arhitektonske tvrtke, a
u mnogim je starijim tvrtkama broj zaposlenih prelazio
i stotinu. Taj je rast prirodno prekinut u isto vrijeme kad
je pocela i flnancijska propast. Trideset do cetrdeset posto svih arhitekata ostalo je bez posla preko noci. Tvrtke s dvije stotine zaposlenika odjednom su spale na njih
deset. Direktori su odgovarali na telefonske pozive. Tehnicki crtaci su promicani u potpredsjednike. Na taj su
nacin, umjesto da dobivaju placu, mogli sudjelovati u
podjeli dobiti, koje vise nije bilo. Zatim je dosao izgon.
Cinilo se da pola arhitekata Amerike radi, ako uopce radi,
za iranskog saha. Cetrdeset posto njih kao da je radilo za
kralja Sauda Dobroga. Preostali su se u pozadini borili
za slavu u sklopu intelektualnih natjecanja akademija.
Godine 1972. novi se tabor, poznat kao Whites ill
Njujorska petorica, oglasio knjigom pod naslovom Pet
arhitekata. Ta petorica bill su Peter Eisenman, Michael
Graves, John Hejduk, Richard Meier i Charles Gwathmey. Whites su bili Anselmo ili Abelard za Venturijeva
Roscellinusa. Njihov je Apollinaire bio Colin Rowe, profesor arhitekture na Cornellu koji je napisao znamenito
tumacenje Le Corbusierova rada. U svom pokusaju da
izgledaju originalno, a da se pri tome ne ogrijese o temeljna polazista modernizma, zauzeli su stajaliste da se
pravo rjesenje ne moze naci u zemlji sve masovnijih srednje-srednjih klasa, nego u povratku prvobitnim nacelima. Njihova je zamisao bila vratiti se najciscem od svih
purista, samome doktoru Purizma, Le Corbusieru, i istraziti puteve koje je naznacio. Skupina je nazvana Whites
jer su im gotovo sve zgrade bile bijele, iznutra i izvana,
poput maestrove.
Smatrali su da je Corbu pronasao jedan svemir
oblika koji su pravi i neizbjezni jer dolaze iz same srzi
"duboke strukture", Eisenmanovim rijecima smisla
same arhitekture. Smisla arhitekture? Za vecinu onih koji
su skupini Whites pristupali suzdrzano to je bila zbunjujuca zamisao. Ali... ah! Whites! su bili spremni na sve
zbunjene poglede.
Sada je vec filozonja i zargon francuskih
strukturalnih lingvista postala vrlo moderna na americkim sveucilistima. Utjecala je cak i na Venturija, sa svim

IK

Skupina Whites. Avangardan, nagao za

trag u 1920-e i Corbuovu ranu fazu, s ]
Peter Eisenman, kuca II. Sredina: Rich
Gwathmey, rezidencija Bridgehampton

SKOLARTIC'I

93

Skupina Whites. Avangardan, nagao zaokret u arhitekturi odlucan mars natrag u 1920-e i Corbuovu ranu fazu, s predahom kod Gerrita Rietvelda. Gore:
Peter Eisenman, kuca II. Sredina: Richard Meier, kuca Douglas. Dolje: Charles
Gwathmey, rezidencija Bridgehampton.

94

Oil HAUHAl'SA IK) XASKG DOMA

njegovimpricama o "puckome govoru", "pravilima", "referencama" i "dvosmislenostima". Strukturalizam je nastao u Francuskoj, u ozracju koje bi se moglo nazvati
kasnim ill maniristickim marksizmom. Strukturalisti su
yjerovali da jezik (pa tako i znacenje) posjeduje nepromjenjivo temeljno ustrojstvo koje izrasta iz same prirode
sredisnjega zivcanog sustava. Vladajuci su slojevi, kapitalisti, burzoazija, nagonski prisvojili to ustrojstvo za vlastite ciljeve i prozeli ga zaprepascujucom internom propagandom.
Ako se ova zamisao sama po sebi cinila pomalo
neshvatljivom, to nije bilo vazno. Bilo je vazno da su strukturalisti bili posveceni tome da cjelokupnu burzujsku
zbrku ogole do kosti. Strukturalisti su samom prirodom
svog rada korisno djelovali na ljude, zato nije bilo potrebe unositi u to zbrkanu politicku notu. Ista je tajnovita
dobrohotnost obavijala i skupinu Whites. Rijec je zapravo bila o tome da oni za politiku uopce nisu marili. Nisu
ni morali. Smatralo se gotovom cinjenicom da su strukturalisticki eksperimenti dobri za ljude.
Rad skupine Whites mogli ste odmah prepoznati.
Njihove su zgrade bile bijele i zbunjujuce. Jedva bi podnijeli povremeno unosenje malo erne ill sive boje, kao u
crnom rubu povucenome uz dno zida kojim bi se obavila
zadaca starih (taurzujsMh) podnih letvica. Bili su uyjereni
da biti neburzujski u novom vremenu znaci biti principijelno cist, kao sto je Corbu bio principijelno cist, i zbunjujuci. Zbunjujuci dojam, to je bio njihov doprinos.
Corbu je bio staklena ploca u usporedbi s, recimo,
Peterom Eisenmanom, arhitektom na celu Instituta za
arhitekturu i studij urbanizma u New Yorku, koji je izdavao dva glavna glasila skupine Whites, Oppositions i
Skyline. Eisenman je bio nesto poput Corbusiera koji se
u Nizozemskoj dao hipnotizirati kod Gerrita Rietvelda
projektirao je bijele zgrade koje su bile raj izrazene strukture. Eisenmanove gradevine bile su poput serijalne glazbene kompozicije Miltona Babbitta. Nekome sa strane
bile su potpuno neshvatljive. Onaj iznutra kolega taborski arhitekt znao je tu uociti svojevrsnu zakonitost,
neku vrstu slozene paradigme koja pociva u osnovi svih
tih neobicnih kutova i projekcija, all nije mogao smisliti
sto to, za ime svijeta, jest. Covjeku je sama ezotericna
dusa vapila za objasnjenjem.

SKO1 ASTICI

All Eisenmanova objasnjei

gla, cak ni upucenima. Eisenman
tike isao sasvim do kraja... Drugi
kim nijansama i semiotici infrast
superstrukture i morfemima negc
femima arhitektonskih paslika.
kao sto su "artikulacija perimetn
i njezin dijalog s okolnim krajolikt
cara s Harvarda nagnalo da posl
krajolik htio reci?" Arhitekt mu i
odgovoriti.) Ali sve su to bili jezi
agencije United Press Internatior
usporedbi s Eisenmanom. Njegov
u tome sto se sluzio razmjerno cis
kog zargona i navodio ljudski mo2
ponor bezumlja.
"Sintakticko znacenje, kai
znao je reci, "ne taavi se znacenjem
nata ili stvarnih odnosa izmedu <
som izmedu odnosa."
Peter Eisenman je bio divai
mogao bilo kojeg covjeka na svij
nerazumijevanja. Bio je takav pui
prigodama kad su se kuce koje j
nije o njima govorio nazivajuci ih
sto su to cinili drugi arhitekti (prii
Robie, Rietveldova kuca Schroder
jevima: kuca 1, kuca 2 i tako dalje.
nikome, bez obzira na to tko je zi
su dubokoj strukturi arhitekture;
vijesti. Njegov kolega John Hejdi
kucama po brojevima zbog drugc
njih nikad nije izgradena. Sve si
teoretske rasprave u dvije dimen:
Half House (Polovica kuce), koja
i aksonometrijskih prikaza pren
poluromba i polucetverokuta. Jed
tantsko ostvarenje bilo je obnova
de koledza Cooper Union u New
ravnatelj skole arhitekture. Sasvii
brod, koliko god to nevjerojatno
boci. Prvi sam put to vidio prigodi
ploma na fakultetu Cooper Unio

SKOLASTIC!

All Eisenmanova objasnjenja nisu mnogo pomogla, cak ni upucenima. Eisenman je s primjenom lingvistike isao sasvim do kraja... Drugi su govorili o sintaktickim nijansama i semiotici injrastrukture te o semantici
superstructure, i morfemima negativnog prostora i polifemima arhitektonskih paslika. Govorili su o temama
kao sto su "artikulacija perimetra percipirane strukture
i njezin dijalog s okolnim krajolikom". (To je jednog logicara s Harvarda nagnalo da postavi pitanje: "Sto je to
krajolik htio reci?" Arhitekt mu doslovce nije imao sto
odgovoriti.) Ali sve su to bill jezicni redaktori novinske
agencije United Press International, priprosti do neba u
usporedtai s Eisenmanom. Njegov se sjajni genij pokazao
u tome sto se sluzio razmjerno cistim rijecima lingvistickog zargona i navodio ljudski mozak da se surva ravno u
ponor bezumlja.
"Sintakticko znacenje, kako je ovdje deflnirano",
znao je reci, "ne bavi se znacenjem koje nastaje od elemenata ili stvarnih odnosa izmedu elemenata, nego odnosom izmedu odnosa."
Peter Eisenman je bio divan. Jednom je recenicom
mogao bilo kojeg coyjeka na svijetu nagnati u bezdan
nerazumijevanja. Bio je takav purist da u onim rijetkim
prigodama kad su se kuce koje je projektirao i gradile
nije o njima govorio nazivajuci ih imenima vlasnika, kao
sto su to cinili drugi arhitekti (primjerice Wrightova kuca
Robie, Rietveldova kuca Schroder). Nazivao ih je po brojevima: kuca 1, kuca 2 i tako dalje. Kao da nisu pripadale
nikome, bez obzira na to tko je za njih platio. Pripadale
su dubokoj strukturi arhitekture; i, ako tako hocete, povijesti. Njegov kolega John Hejduk govorio je o svojim
kucama po brojevima zbog drugog razloga. Ni jedna od
njih nikad nije izgradena. Sve su one bile corbuovske
teoretske rasprave u dvije dimenzije, kao sto je to OneHalf House (Polovica kuce), koja se sastojala od tlocrta
i aksonometrijskih prikaza prema modelu polukruga,
poluromba i polucetverokuta. Jedino Hejdukovo projektantsko ostvarenje bilo je obnova interijera glavne zgrade koledza Cooper Union u New Yorku, na kojem je bio
ravnatelj skole arhitekture. Sasvim iznimno: corbuovski
brod, koliko god to nevjerojatno bilo, u historicistickoj
boci. Prvi sam put to vidio prigodom svecane dodjele diploma na fakultetu Cooper Union 1980. godine. Nisam

96

1: i ; _ LJHfl <8t DO N

se mogao usredotociti na samu priredbu. Cooper Union

je proglasen spomenickom zgradom pa je Hejduk nije
smio dirati izvana. Eksterijer je uvelike izgledao kao kad
ga je prije stotinu i dvadeset pet godina projektirao Fred
A. Petersen. Bio je to divan valcer prozora nadsvodenih
lukovima, cezura, zidnih vijenaca i loda u stilu talijanskih
palaca, koji je zauzimao jedan blok zgrada. A unutra? U
tu ljusku od stare zidarije Hejduk je, o golemu trosku, poput balona napuhao malu Corbuovu vilu Savoye. Bijeli
zidovi, rampe, ograde od cjevastog zeljeza, valjci... Sve je
to bilo krajnje bizarno. A zbog cegaje to napravio? Zbog
toga sto, kao pravi taborski arhitekt, pravi whiteovac,
pravi neo-purist, nista drugo nije ni mogao. Petersen je
projektirao goleme prozore uzduz stubista. Namjera je
bila osvijetliti ih sto vise Suncevom svjetloscu. No to je
znacilo da bi svatko tko silazi stubama mogao pogledati
van i vidjeti silne gromade Petersenova mrskoga smedega burzujskog zida. Tako je Hejduk pornno zatvorio stube
u bijele corbuovske tuljce i pretvorio ih u stubisne otvore.
U torn je mraku iznad glave na svakom odmoristu bila
jedna jedina posve gola okrugla fluorescentna zarulja od
22 vata, u New Yorku poznata kao "gazdina aureola".

SREBRNO-BIJELO, SREBRNO-SIVO

SREBRNO-BIJELO, SEEK

Venturijev pokret ili pokret

1973. godine na skupinu Whib
cetku dok su ga smisljali, doii
Bio je to clanak pod naslova
objavljen u casopisu Architet
bila da pet arhitekata iz Ventur
Jaquelin Robertson, Allan Gr
gola dade kriticki osvrt na j
Stern s napisom pod naslovoi
ye" (Stampedo na Savoye). 1
otvorila je paljbu uz nekoliko
pristojna ophodenja, ali Stern
benom duhu. Opisao je Colin
alnoga gurua" Whites, covjeki
staklenika iz 1920-ih", odanogi
tima Le Corbusierove filozo
pravne tvrdnje Vincenta Scull]
kotvorac" jednako vazan kao
Hejduk radi ono za sto su njeg
"arhitekturu od papira". Sto
gova ga teoretiziranja "boli gli
bilje zidova, greda i stupova" st
turu", nego izaziva klaustrofo
nazvao "kompulzivno modem
smatrao kadrim i za "nemasto
nastojao biti velikodusan i sta
Meiera i Gwathmeya, ali kad ]
se nije mogao suzdrzati. U Gra
nalazi sve ono sto je "slabo" I
stilu. U njegovim je kucama
modern! brsljan u obliku ogrs
resetaka, ogoljenih greda, ned
vecinom bez neke jasne stvara

SREBRNO-BIJELO. SREBRNO-SWO

07

SREBRNO-BIJELO, SREBRNO-SIVO

Venturijev pokret ill pokret "pop arhitekture" okomio se

1973. godine na skupinu Whites u napadu koji se, u pocetku dok su ga smisljali, doimao poput velike lakrdije.
Bio je to clanak pod naslovom "Petorica na petoricu"
objavljen u casopisu Architectural Forum. Zamisao je
bila da pet arhitekata iz Venturijeva krila Moore, Stern,
Jaquelin Robertson, Allan Greenberg i Romaldo Giurgola dade kriticki osvrt na Pet arhitekata. Prvi je bio
Stern s napisom pod naslovom "Stompin' at the Savoye" (Stampede na Savoye). Vecina Sternovih suigraca
otvorila je paljbu uz nekoliko naklona i hinjene izraze
pristojna ophodenja, all Stern je odmah navalio u borbenom duhu. Opisao je Colina Rowea kao "intelektualnoga gurua" Whites, covjeka koji je zapeo u "estetici
staklenika iz 1920-ih", odanoga "krajnje upitnim aspektima Le Corbusierove filozoflje" i gnjevnoga zbog ispravne tvrdnje Vincenta Scullyja da je Venturi kao "oblikotvorac" jednako vazan kao Le Corbusier. Rekao je da
Hejduk radi ono za sto su njegovi projekti jedino i dobri:
"arhitekturu od papira". Sto se Eisenmana tice, od njegova ga teoretiziranja "boli glava", a kuce su mu "preobilje zidova, greda i stupova" sto ne odaje "duboku strukturu", nego izaziva klaustrofobiju. Gravesa i Meiera je
nazvao "kompulzivno modernima", a Miesa je uza sve
smatrao kadrim i za "nemastovita" djela. Robertson je
nastojao biti velikodusan i stalozen u razmatranju rada
Meiera i Gwathmeya, ali kad je dosao do Gravesa, vise
se nije mogao suzdrzati. U Gravesu, rekao je, covjek pronalazi sve ono sto je "slabo" i "zagrizeno" u Neo-Corbu
stilu. U njegovim je kucama "posvuda vrvio neugodan
moderni brsljan u obliku ograda od precaka, metalnih
resetaka, ogoljenih greda, neobjasnjivih i tupih cijevi
vecinom bez neke jasne stvarne ill arhitekturne svrhe."

OD BAUHAUSA DO NAS.

illllll
Stanovi u Milanu (1970.) Alda Rossija, najboljega iz skupine racionalista. Arhitektura lisena burzujskog utjecaja u inacici europske skole skrusenih i primitivnili marksista.

Skupina Whites vrisnula je u znak prosyjeda tako

ogorceno da se americki arhitekti vise nikad nisu medusobno napadali ulazeci u otvorene sukobe u tisku. Urlali
su, ali zapravo im je Venturijeva petorka ucinila veliku uslugu. Zbog njih su Whites! izgledali kao jedna od dviju
velikih vojski koje se na rajskim poljanama bore za dusu
pokreta Moderne. Kao da je sama buducnost americke
arhitekture ovisila o borbi izmedu skupine Whites i poparhitekata ili venturijevaca ili osovine Yale-Philadelphia
ili kako god bi ih trebalo zvati. I tako su se zaratile skupine Whites i Grays. Samo ste o tome mogli cuti na sveucilistima, Whites! protiv Graysa; mladi su se arhitekti
poceli opredjeljivati. Cinjenica da su obje strane ostale
odane postavkama modernizma nekako se u torn uzbudenju izgubila.
Mladi europski arhitekti nisu mogli vjerovati sto
se dogada. Oni vjecni kolonisti, oni najodaniji domoroci,
Amerikanci, zacudo su preoteli vodstvo u arhitekturnoj
teoriji. Oni sami odlicno su se zabavljali, cak i usred komercijalne krize. Ista je kriza bila pogodila i europsku
arhitekturu. Donekle je bilajos i gora. Vise gotovo uopce
nije bilo privatnih narudzaba. Arhitekti su sjedili i nevoljko prezvakavali drzavne studije izvodljivosti, sto god.

BREBRNO-BIJELO. SREBRNO-SIVO

Zasto ne bi i oni radili ono stora

teoreticar mogao je izgraditi ug
sla. U najmanju ruku, mogao je
a na nacrtima zaraditi novae.
Zbog tko zna kojeg razl
rodeni rationalist!. Vodeci pre
Aldo Rossi, Spanjolac Ricardo
semburga, Leon i Robert Krier.
skupini Whites, jer su vjeroval
put modernizma u povratkuni
smatrali da se Whites! u tome
trag. Rationalist! su se zeljelivi
sto stoljece, a rana bi renesans
Ijeli su graditi zgrade iz vremei
Ijeca lisene svih buiiujsMhi
da su se zeljeli vratiti u vrijeiM
cije, u doba prije kapitalizma;!
sto je kapitalizam mogao one
iskrivljenim prikaziraa.
Marksisticko ozracje ki
zam bilo je jos gusce, memljivyj
koje je obavijalo strukturalisU
manticne proletkultne zamidi
razdoblja renesanse gradili na
bjeznih pokretackih sila iz nan
strukturalizma motorickih rei
gradevine najcesce narucivali
vojvode, visoki svecenici i osta!
Bar em nisu bili kapitalisti.
Uskoro su racionalisti {
van okus u arhitekturnu raspn
Na arhitekturnim konferencija
ma vikali bi: "Besramnik!" sval
nisu slagali. Bili su neugodni,
ja bi poludjeli. "Besramnik!"\

ulicu. "Besramno! Pokvareno!

Sto se tice njihovih dje
bicno fasisticki. I u Italiji i u 1
hitektura formirala na klasicis
primijenjena ornamentika bil;
nostavljivali. Kad bi racionalis
skrenuli na to pozornost, oni I

SKKBRNO-BIJF1 O. SRKBRNO-SIVO

Zasto ne bi i oni radili ono sto rade Amerikanci? Arhitekt

teoreticar mogao je izgraditi ugled i bez dogovorena posla. U najmanju ruku, mogao je dobiti mjesto predavaca,
a na nacrtima zaraditi novae.
Zbog tko zna kojeg razloga, u torn su trenutku
rodeni racionalisti. Vodeci predstavnici bili su Talijan
Aldo Rossi, Spanjolac Ricardo Boflll i dva brata iz Luksemburga, Leon i Robert Krier. Racionalisti su bili slicni
skupini Whites, jer su vjerovali da je pravi i neizbjezan
put modernizma u povratku na prvobitna nacela. Ali su
smatrali da se Whites! u tome nisu vratili dovoljno unatrag. Racionalisti su se zeljeli vratiti barem na osamnaesto stoljece, a rana bi renesansa bila jos i ponajbolja. Zeljeli su graditi zgrade iz vremena prije devetnaestog stoIjeca lisene svih burzujskih ukrasa. Bit je bila u tome
da su se zeljeli vratiti u vrijeme prije industrijske revolucije, u doba prije kapitalizma; sto znaci u vrijeme prije no
sto je kapitalizam mogao onecistiti arhitekturu svojim
iskrivljenim prikazima.
Marksisticko ozracje koje je obavijalo racionalizam bilo je jos gusce, memljivije i sentimentalnije od onog
koje je obavijalo strukturaliste. Racionalisti su imali romanticne proletkultne zamisli o tome da su majstori iz
razdoblja renesanse gradili na temelju prirodnih i neizbjeznih pokretackih sila iz naroda, kao na temelju nekog
strukturalizma motorickih refleksa. Cinjenica da su te
gradevine najcesce narucivali i placali kraljevi, despoti,
vojvode, visoki svecenici i ostali autokrati nije bila vazna.
Barem nisu bili kapitalisti.
Uskoro su racionalisti poceli unositi neki primitivan okus u arhitekturnu raspru u Sjedinjenim Drzavama.
Na arhitekturnim konferencijama u Sjedinjenim Drzavama vikali bi: "Besramnik!" svakome s cijim se misljenjem
nisu slagali. Bili su neugodni, all izvanredni. Na Venturija bi poludjeli. "Besramnik!" Venturi je uznosio sam glib
kapitalizma u njegovoj modernoj fazi, naime, trgovacku
ulicu. "Besramno! Pokvareno! Americki!"
Sto se tice njihovih djela, ona su izgledala... neobicno fasisticki. I u Italiji i u Njemackoj se fasisticka arhitektura formirala na klasicistickom obrascu iz kojeg je
primijenjena ornamentika bila iskljucena ili su je pojednostavljivali. Kad bi racionalistima kao sto je Leon Krier
skrenuli na to pozornost, oni bi dozivjeli slom. Fasisticka

100

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

ill ne, arhitektura Alda Rossija bila je sablasna. Kad bi se

uklonili arhitravi, nadvratnici, masivni svodovi i tomu
slicno, njegovi su renesansni prozori ostali prilicno zalobne zamracene rupe. Uskoro su racionalisti postal! poznati kao Rats (Stakori).
Britanski arhitekti nisu bill skloni teoretiziranju,
no unatoc tome ono ih je privlacilo. Mladi americki arhitekt, Charles Jencks, koji je i sam radio pomalo u stilu
Venturija i Moorea, otisao je u Englesku i objavio knjigu
pod naslovom Jezik postmoderne arhitekture, u kojoj je
katalogizirao i analizirao sve nove struje. Kakav god bio
njegov status kao arhitekta, na samom se pocetku dokazao kao najduhovitiji i najupuceniji arhitekturni pisac
u torn podrucju. Izraz postmodernizam uvrijezio se kao
naziv za sva razvojna ztaivanja otkad se sam modernizam
opcenito iscrpio. Kao sto je sam Jencks s odredenim zadovoljstvom napomenuo, postmodernizam je bio mozda
i odvise vedar izraz. Govorio je o napustanju necega bez
odredenja nekoga konkretnog odredista. Bio je u pravu.
Taj je novi naziv stvarao dojam da je modernizmu kraj
zato sto ga je istisnulo nesto novo. Zapravo postmodernisti, bili oni Whites, Grays ili Rats, nikad nisu napustili
onu oskudnu malu kocku koju su 1920-ih godina izradili
Gropius, Corbu i Nizozemci. Najvecim su dijelom bili zabavljeni tek radom na promjenama na medusobnu dobrobit u sklopu istih, sada vec sezdeset godina starih,
zbijenih malih koncepcija.
U svibnju 1980. godine jedan je clan skupine Whites, Michael Graves, profesor arhitekture na Princetonu, bio
jedini arhitekt izmedu trideset sedam umjetnika, skladatelja i pisaca koji su dobili nagrade od Americke akademije i Instituta za umjetnost i knjizevnost na godisnjoj
svecanosti u velikoj dvorani Akademije u New Yorku.
Gravesu je dodijeljena memorijalna nagrada Arnold W.
Brunner za arhitekturu. Pri kraju ceremonije, Gordon
Bunshaft, sada sedamdesetjednogodisnjak i jedan od
vodecih starijih clanova Instituta, zamoljen je da procita
sluzbene pohvale za petoricu slikara te im uruci omotnice s cekovima. Predavsi i posljednji cek, Bunshaft se
okrenuo public! i rekao:
"Vjerujem da ne vidate svakog dana ovakvo sto, da
arhitekt dodjeljuje novae umjetnicima."

SP.EBRNO-HIJELO. SREBRNO-S1

Ljudi u public! sla

znanja kako prihvacjr
osobito uspjele, dosjet
"No eto, mnogo U
Bunshaft. "Nekad smo
gradenje zgrada. Dana
nje slika."
Zatim je sjeo. Nt
Tek su malobrojne duf
hitekti imale neku ne
misli. Bunshaft nije spo
njega na pozomici, nij
Graves je bio jedini ai
uza sve, bila je to istiM
bolje reci, za svoje crt
sluzbenog neo-puriste
svoje zgrade. Gravesove
brojiti na prste jedne
prigradnja, ondje izmj
one izgledale kao da ih
danu, opijenu stanju, a
dernom brsljanu" od o
zbog kojih je Robertso
PastoondalUno
lastickoj fazi moderne
jera zasjala neospornim
gradenju brojnih zgrad
pine Whites, Njujorske
govorilo, sotto voce, ka
nom zbog toga sto su i
zaradivali od arhitektun
meyajerje, osimstoje
vardu i postavljao prin
duse, tako silno opskur
je Graves govorio o "v
nima u kodu apstrakc
razumijeva nase uzvra
gotovo daje dosezaoE
licinu. (Gotovo, all ne
ti savrseno nerazumljii
i spominjan na odjelu z
ucilista u zemlji. Njegc
gradenih zgrada bili si

SREBRNO-RIJF:I.O, SREBRNO-SIVO

101

Ljudi u public! slabasno su se nasmijali, dajuci do

znanja kako prihvacaju ovaj pokusaj pristojne, all ne
osobito uspjele, dosjetke.
"No eto, mnogo toga se promijenilo", nastavio je
Bunshaft. "Nekad smo arhitektima dijelili nagrade za
gradenje zgrada. Danas nagradujemo arhitekte za crtanje slika."
Zatim je sjeo. Nitko od prisutnih nije ni pisnuo.
Tek su malobrojne duse svi do jednoga taborski arhitekti imale neku nejasnu predodzbu o tome sto time
misli. Bunshaft nije spomenuo Gravesa, koji je sjedio iza
njega na pozornici, nije ni pogledao prema njemu. Ali
Graves je bio jedini arhitekt koji je primio nagradu, a
uza sve, bila je to istina: dobio je nagradu za crteze. Ili
bolje reci, za svoje crteze, svoje teorije i za svoj status
sluzbenog neo-puriste na Princetonu. Kako bilo, ne za
svoje zgrade. Gravesove izgradene gradevine mogli ste izbrojiti na prste jedne ruke. "Gradevine" ovdje neka
prigradnja, ondje izmjena i nekoliko malih kuca. Sve su
one izgledale kao da ih je radio Gerrit Rietveld u razuzdanu, opijenu stanju, zahvaljujuci neobjasnjivome "modernom brsljanu" od ograda od precaka, cijevi i greda
zbog kojih je Robertson prigovarao.
Pa sto onda! U novome mentalnom ozracju, u skolastickoj fazi moderne arhitekture, Gravesova je karijera zasjala neospornim sjajem. Bilo je necega niskoga u
gradenju brojnih zgrada. Cak se i medu clanovima skupine Whites, Njujorske petorice, o Gwathmeyu i Meieru
govorilo, sotto voce, kao o beznacajnim tipovima, uglavnom zbog toga sto su imali uhodan posao i u stvarnosti
zaradlvali od arhitekture. Meiera su cijenili vise od Gwathmeya jer je, osim sto je gradio zgrade, predavao na Harvardu i postavljao primjereno opskurne teorije. Ne, doduse, tako silno opskurne kao sto su bile Gravesove. Kad
je Graves govorio o "visestrukim iscitavanjima sadrzanima u kodu apstrakcije" i "razini sudionistva koje podrazumijeva nase uzvratno djelovanje s gradom zdanja",
gotovo da je dosezao Eisenmanovu strukturalisticku velicinu. (Gotovo, ali ne sasvim; Eisenman je uspio postati savrseno nerazumljiv.) Gravesov je pristup bio poznat
i spominjan na odjelu za arhitekturu svakoga vaznog sveucilista u zemlji. Njegovi akvareli, prikazi vlastitih neizgradenih zgrada bili su sivkasto-ljubicasti, plavi, brzom

102

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

rukom naslikani i uzasno lijepi, poput oluje. Corbu! Netko

je samo trebao izgovoriti "Michael", kako su ga zvali njegovi prijatelji, i svaki bi nadobudni arhitekt u krugu znao
da je rijec o Michaelu Gravesu.
To se nije moglo reci za Gordona Bunshafta
unatoc mnostvu divovskih staklenih zgrada koje je projektirao ill nadahnuo. U sklopu sveucilisnih tabora mogli
ste izgovoriti "Gordon" pa cak i "Gordon Bunshaft" i jedina bi reakcija na to bio pogled tako silno staklast kao
kuca Lever.
Do vraga i zgrade nalik na behemote! Svaki je
sposoban arhitekt znao da prije svega moras briljirati u
intelektualnim nadmetanjima medu taborima. Idealna
je karijera bila corbuovska karijera. Oko Corbua je vladala neka nedvojbena eistoca, u njegovoj karijeri kao i u
njegovim nacrtima. Corbu je uspjeh postigao iskljucivo
na temelju intelekta i genija, putem manifesta, rasprava,
govora, diskusija, crteza, vizionarskih planova i puke moraine snage svoje misije. Postao je jedan od najvecih arhitekata svijeta, koji uziva postovanje i divljenje svakog
avangardnog arhitekta; stvorio je Ozareni grad kojije bio
on sam, Corbu bez pomoci narudzaba, klijenata, proracuna i zgrada. Sve su mu se te mogucnosti otvorile
poslije. S vremenom su mu povjerene narudzbe poput
kompleksa u Chandigarhu, u indijskoj drzavi Punjab. Narucitelji, drzavne organizacije, graditelji, narodi svijeta
obracali su se njemu jer je on bio Ozareni grad, kojije bio
plod njegova i samo njegova uma. Borili su se, napokon,
za to da zakorace u njegov tabor, koji je, s pravom, bio
zvan "purizam".
Taj je isti proces za Gravesa tek pocinjao. Iz Portlanda u drzavi Oregon upravo su mu narucili projekt
nove zgrade za javne sluzbe, Public Services Building. U
Portlandu se podigla bura oko predlozenog nacrta i nacina na koji je Graves odabran na preporuku Philipa
Johnsona all ostala je nepobitna cinjenica da su Gravesa njegove intelektualne pobjede u sklopu sveucilisnih tabora dovele do njegove prve velike zgrade ili barem
prve za koju je bilo izgledno da ce se i graditi. Takoder
je tu taila i slucajna, ali primamljiva dobit proizvodaci
namjestaja bacili su se u potragu za zvijezdama postmodernizma da bi projektirali izlozbene prostore. Gravesu je povjeren posao projektiranja izlozbenih dvorana

SREBRNO-BIJF:I.O. SREBRNO-SIVO

Michael Graves: prigradnjakuciBenaci

Gerrita Rietvelda kriju se blagovaonicaB

za Sunar Company u New Ya

i Houstonu. Knoll Internatio
cijalizirana za moderan namj{
izlozbene dvorane u New Yo
Potkraj 1970-ihmladi
biliteta smislili su novi prist
tvrtke koje su na jednom m
kojima su se zbivala suvrem
nja gradenje zgrada i teor
znaci, pretvorili su svoje tvrtl
SITE i Friday Architects bi
skupinama. Zivot u tabora
onoga zajednickog zivota u I
Ponudili bi osobit pristup di
i fllozofa, predstavnika, kc
cak i tesko shvatljiv ako to p
pripadnik skupine SITE, po
turnim konferencijama u Sje

SRKBRNO-BIJKLO. SKKBRNO-SIVO

103

ta

Michael Graves: prigradnja kuci Benacerraf. Ispod tog brsljana od metala u stilu
Gerrita Rietvelda kriju se blagovaonica i djeftja soba.

za Sunar Company u New Yorku, Chicagu, Los Angelesu

i Houstonu. Knoll International, najpoznatija tvrtka specijalizirana za moderan namjestaj, narucila je dizajn nove
izlozbene dvorane u New Yorku od Venturija.
Potkraj 1970-ih mladi arhitekti istancanijeg senzibiliteta smislili su novi pristup poslovanju. Stvarali su
tvrtke koje su na jednom mjestu spajale dva smjera u
kojima su se zbivala suvremena arhitekturna nadmetanja gradenje zgrada i teoretiziranje o arhitekturi. Sto
znaci, pretvorili su svoje tvrtke u tabore. Arquitectonica,
SITE i Friday Architects bile su medu najistaknutijim
skupinama. Zivot u taboru tvrtke cak je imao nesto od
onoga zajednickog zivota u Bauhausu ili skupini De Stijl.
Ponudili bi osobit pristup dizajnu, sklop formi, fllozofiju
i ftlozofa, predstavnika, koji je bio ucen, dubokouman,
cak i tesko shvatljiv ako to pravila nalazu. James Wines,
pripadnik skupine SITE, postao je vrlo trazen na arhitekturnim konferencijama u Sjedinjenim Drzavama i Europi.

104

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

Njegova rjesenja izloga za lanac diskontnih prodavaonica Best u Magritteovu stilu bila su arhitektura koliko i
skulpturalna djela ill environmental art, kako je glasio
jedan od novih izraza tih dana. Kako bilo, Ratsi su se zestili zbog one silne energije i intelekta koje su oni iz skupine SITE trosili na neki trgovacki lanac. Mislili su i mislili i napokon smislili rijec-dvije za Winesa i skupinu SITE:
"Besramno! Pokvareno! Americki!"
Imati teoriju za ambicioznog je arhitekta bilo tako
kljucno i prirodno kao imati telefon. Na posljetku je sav
taj pritisak dospio i do Johna Portmana. Zakljucio je da
je kucnuo cas da razradi fllozonju. Napisao je tekst za
Architectural Record. Portman je mozda promijenio izgled americkoga gradskog centra, all u ovom je podrucju
bio nov. Njegova je poruka bila odvise jasna i razumljiva.
Bila je dubokoumna i zaprepascujuca otprilike kao kisna
kap. Ljudi vole drvece i vodu i ljudsko mjerilo u javnim
zgradama pa bi to morali i imati... teorije na razini onoga
"sto ljudi zele". All, kao sto se moze i zamisliti kako su
se jadnom Johnu Portmanu na to smijali!
Unatoc svemu, cak je i za komercijalne divove bilo
vazno, ako nista drugo, ubaciti se u novu igru. U prosincu 1980. godine, ljudi iz tvrtke Gordona Bunshafta, Skidmore, Owings & Merrill, komercijalnih divova stare miesovske garde staklenih kocki, poduzeli su prilicno ocajnicki korak. Pozvali su urednike casopisa Harvard Architecture Review da okupe grupu arhitekata koji ce s njima
raspraviti nova zbivanja u postmodernizmu. Iz casopisa
su dosli Graves, Stern, Steven Peterson i Jorge Silvetti.
Sjeli su za stol u otaliku slova U u Harvard Clubu u New
Yorku i suocili se s ekipom arhitekata tvrtke Skidmore,
Owings & Merrill pa im odrzali predavanje kao da su
studenti arhitekture kojima netko prvi puta ocjenjuje
rad. Ljudi iz tvrtke Skidmore nizali su slajdove svojih
novih zgrada, dokazujuci time da njihov rad niposto nije
ogranicen na staklene kocke u stilu kuce Lever. Cinjenica je bila da su radili i oniske staklene kocke sa zaobljenim uglovima i slicno. U radu postmodernista, pripadali
oni skupini White ili Gray, tako necega nije bilo. Stern je
rekao: "Zgrade kakve gradi Skidmore su dosadne visoke ili niske, glomazne ili uske, vidite li jednu, vidjeli ste
ih sve." Ljudi iz tvrtke Skidmore, Owings & Merrill se na
to nisu ni udostojali odgovoriti.

SREBRNO-BIJKI.O, SREBHNO-SIV

O sudbino... Niuje
nih nije bilo cudno sto su, (
u komercijalnom smislu'
ih javnih objekata u Americi, \(
volje? zudno! mirno sje
tiriju arhitekata koji sami zas
dignutih zgrada vecih od j
tailo cudno? Takav je bio \, ili

Godine 1976. Vincent Scullyje<

arhitekture Americkog institu
njem da su oni odbili primitil
clanstvo. Nije to nikakva ]
nagradu od organizacije kojaj
Venturi je bio "najvazniji art
O tome ima li ta tvrdiya I
nje no, de gustibus non est disf
Venturijeva utjecaja na druge a
imao pravo. Venturijevo krilo, I
odnosilo pobjedu u velikoj bortt
Oni iz skupine Whites poceli su i
pristup i svoj strukturalistift
tima se sam strukturalizam suoi
entropije, prema kojoj jasne. loi
uopce ne postoje; bio je to nesig
svijet cirkusa Barnura & Bailey
divati krajnje istancane varijant
Tragao je za visom sintezom sb
stojnom Abelarda i Dunsa Scot)
dove apstrakcije" kojima su se 3
kodovi odnosili na blisku arhitel
jevih siromaha iz srednjih-sredn
mjerice, u prigradnji kuci u Princ
stupova i greda koji je izgledao ]
Smitha u Rietveldovoj adaptaq
To je navodno trebalo odgovarai
bu pod kojim hodaju ljudi iz sre
to zapravo itko razumio ili ne n
vazno kao prepoznati istancane
se Graves priklonio pristupu Ch
vanju klasicnim oblicima na mod
glavito stupovima tako tankima

SRKBRNO-BIJELO. SRKBRNO-:s;VO

105

O sudbino... Ni u jednom casu nikome od prisutnih nije bilo cudno sto su, eto, tamo bill vodeci arhitekti
u komercijalnom smislu u podrucju izgradnje velikih javnih objekata u Americi, i da su drage volje drage
volje? zudno! mirno sjedili slusajuci propovijed cetiriju arhitekata koji sami za sobom imaju vrlo malo podignutih zgrada vecih od privatne kuce. Pa sto je u tome
bilo cudno? Takav je bio utjecaj mentalnog ustrojstva
tabora, ili novog skolasticizma, na struku arhitekture.
Godine 1976. Vincent Scully je odbio nagradu za povijest
arhitekture Americkog instituta arhitekata s obrazlozenjem da su oni odbili primiti Roberta Venturija u svoje
clanstvo. Nije to nikakva pocast, rekao je Scully, dobiti
nagradu od organizacije koja je tako neosjetljiva jer
Venturi je bio "najvazniji arhitekt mog narastaja".
O tome ima li ta tvrdnja ikakvo estetsko opravdanje no, de gustibus non est disputandum. All sto se tice
Venturijeva utjecaja na druge arhitekte, Scully je i tu
imao pravo. Venturijevo krilo, skupina Grays, polako je
odnosilo pobjedu u velikoj borbi na rajskim poljanama.
Oni iz skupine Whites poceli su napustati svoj puristicki
pristup i svoj strukturalisticki zargon. (Na sveucilistima se sam strukturalizam suocio s izazovom nove ideje
entropije, prema kojoj jasne, logicne duboke strukture
uopce ne postoje; bio je to nesiguran, stohasticki svijet,
svijet cirkusa Barnum & Bailey.) Graves je poceo izradivati krajnje istancane varijante Venturijeva pristupa.
Tragao je za visom sintezom skupina White i Gray, dostojnom Ataelarda i Dunsa Scotusa. I dalje je rabio "kodove apstrakcije" kojima su se sluzili Whites ali su se
kodovi odnosili na blisku arhitekturnu okolinu Venturijevih siromaha iz srednjih-srednjih slojeva. Tako je, primjerice, u prigradnji kuci u Princetonu napravio izboj od
stupova i greda koji je izgledao poput skulpture Davida
Smitha u Rietveldovoj adaptaciji i obojio ga u plavo.
To je navodno trebalo odgovarati poznatom plavom nebu pod kojim hodaju ljudi iz srednje-srednje klase. Je li
to zapravo itko razumio ili ne nije bilo ni priblizno tako
vazno kao prepoznati istancanost tog pristupa. Poslije
se Graves priklonio pristupu Charlesa Moorea u poigravanju klasicnim oblicima na modernim proceljima, poglaglavito stupovima tako tankima da su, upravo namjerno,

106

On BAUHAUSA DO :."ASIXr DOMA

izgledali kao od kartona. Rezultati su slicili kulisama u

izvedbi Aide kakve se vecinom vidaju u mjestima uz morsku obalu.
Zbog neprekidnog poigravanja klasicnim elementima, Mooreova, Gravesova, Venturijeva i mnogih drugih,
pomalo se stvarao dojam da se zbiva svojevrsno ozivljavanje klasicne tradicije. Dakako, nije bilo tako, jer bila bi
to apostaza. Sami bi se arhitekti uvijek vrijedali i na sam
spomen toga. Tako su, primjerice, Jorge Silvetti i njegov
partner Rodolfo Machado rekli za Steps of Providence,
projekt koji su predlozili za grad Providence na Rhode
Islandu: "Ni jedan jedini klasicni element ne moze se pronaci u cistom stanju. Svi su oni transformacije klasicnih
motiva, izmijenjenih do tocke u kojoj postaju neklasicni
ili antiklasicni." Na isti je nacin Robert Venturi 1978. godine objavio svoju novu deflniciju arhitekture kao "ukrasenog sklonista" i dodao da zna kako ce to biti "sokantno". Dakako, sada su vec svi mogli samo zijevati, znajuci
da Venturijev vizualni prijevod vlastite definicije nece biti
sokantan. Za primjer je dao nacrte za A Country House
Based on Mount Vernon (Ladanjska kuca po uzoru na
Mount Vernon). "Detalji su pojednostavljeni, plosni i poopceni", rekao je. "Napraviti kucu po uzoru na (Washingtonovo imanje) Mount Vernon u odredenom je smislu
slicno kao kad Jasper Johns napravi sliku americke zastave." Toliko o ukrasima na sklonistu. Robert Venturi
je radio po starom, samo s jos nesto vise usiljenosti, dodajuci jos poneku sjajnu i duhovitu ironicnu referencu.
U srzi stvarne arhitekturne dekoracije, kako su to shvacali eklekticM arhitekti devetnaestog stoljeca, osjecao se
zamah prema obogacivanju i ukrasavanju, a ne prema
plosnim rjesenjima i poopcavanju. Do 1978. godine postalo je jasno da Venturi ni s pistoljem uza sljepoocnicu
ne bi mogao proizvesti originalnu i bogato izvedenu dekoraciju. Njegova se ruka jednostavno nije mogla kretati
preko papira na taj nacin. Nije mu uspijevala takva motoricka reakcija. Ostao je, nakon svega, najodaniji podanik Srebrnoga kraljevica.
Da se bilo koji arhitekt upustio u istrazivanje pristupa kao sto je neki novi, izravan (neironican), raskosan
(nevulgaran) sustav ukrasavanja za americku arhitekturu potkraj dvadeseteg stoljeca, bio bi to revolucionarni
napredak. Bilo bi to i krivovjerje. Nijedan ambiciozan

SREBRNO-BI.TELO. SREBRNO-SIVO

Zgrada telefonske tvrtke AT&T u New Y

Sony) dovrsenaje 1984. godine. Projekt j
pripala Robertu Venturiju.

americki arhitekt, ako je ima

ravao pokusati. A nijedan arh
imao izgleda bitno utjecati n

ra i sloja ucenih, sa svim njih

ma i svjetovnima.
Godine 1978., kad jev
bjeduje u borbi tabora, Phili
i makete svoje nove poslovne
AT&T, koja se uskoro trebala
u New Yorku. Postala je to n
zgrada 1970-ih godina. Od sv
jektirao je zgradu vrh koje je
ravno s komode na visokimM
Philip Johnson! Napokonje m
deset godina!

SREBRNO-BIJEI-0. S R E B R N O - S I Y O

107

Zgrada telefonske tvrtke AT&T u New Yorku (od 1990. u vlasnistvu korporacije
Sony) dovrsenaje 1984. godine. Projekt je izradio Philip Johnson, ali je pobjeda
pripala Robertu Venturiju.

americki arhitekt, ako je imao soli u glavi, nije to namjeravao pokusati. A nijedan arhitekt koji je to pokusao nije
imao izgleda bitno utjecati na tijek americke arhitekture.
Najprije je trebalo razgraditi cjelokupno ustrojstvo tabora i sloja ucenih, sa svim njihovim nagradama, duhovnima i svjetovnima.
Godine 1978., kad je vec bilo ocito da Venturi pobjeduje u borbi tabora, Philip Johnson je objavio crteze
i rnakete svoje nove poslovne zgrade za telefonsku tvrtku
AT&T, koja se uskoro trebala graditi na Aveniji Madison
u New Yorku. Postala je to najznamenitija neizgradena
zgrada 1970-ih godina. Od svih najodaniji miesovac projektirao je zgradu vrh koje je izgledao kao da je prenesen
ravno s komode na visokim nogama u Chippendale stilu.
Philip Johnson! Napokon je prestao klecati! Nakon cetrdeset godina!

108

OD BAUHAUSA DO NASEG DOMA

Johnson je izvukao dobru pouku u jednome. Napokon je shvatio da je u vremenu ezotericnih prepiranja
u umjetnickim skolama bila ludost pobijati novi stil u
izravnom napadu i nazivati ga "ruznim" ill "obicnim".
(Shvatili su to i burzuji.) Mudar je potez bio novi stilpreskociti kao u djecjoj igri i reel: "Da, all pogledajte! Ja sam
izgradio avangardniji polozaj... mnogo dalje od toga."
Venturijevi su partizani bill bijesni. Tvrdili su da
je Johnson cijelu zamisao krune u stilu komode i njezina razvedena zabata ukrao od Venturija, iz clanka koji je
napisao u ozujku 1968. godine u casopisu Architectural
Forum. Venturi je spomenuo neki motel blizu Monticella,
rodnoga grada Thomasa Jeffersona, u Virginiji. Prije samog motela, na autocesti stoji ploca s natpisom "Motel
Monticello" u obliku siluete goleme komode u Chippendale stilu. "Ma odlicno, Bobe." Ali Venturi se nikad nije
usudio ici tako daleko da takvu stvar uistinu stavi na vrh
zgrade. Bilo je to kao da je Venturi doista postavio gipsanu gospu na vrh kuce Guild, umjesto da je brbljajuci o
njoj podignuo obicnu tv-antenu. Johnsonova komoda na
vrhu zgrade AT&T opasno se, opasno priblizila rubu...
cistog, neprikrivenog i neporecivog odmetnistva!
I doista su postojali znaci da je tako i tumace. U
taboru se odjednom moglo cuti kako se o Johnsonu govori onako kao sto su o Edwardu Durellu Stoneu govorili
nakon otkrivanja Taj Marije.
Ali Johnson je ostao takticar mudar kao Venturi.
U govorima i intervjuima uspio je onima odanima dati
na znanje da je u podrucjima kao sto je odnos prema narucitelju i dalje klasicni modernist. Rekao je da su ljudi
iz tvrtke AT&T "bill tako pronicavi da su nam sami natuknuli rjesenje. Rekli su: 'Molimo vas nemojte nam staviti ravan krov.'"
Bilo je to vrlo uvjerljivo! Mogli ste zamisliti taj prizor: direktor, predsjednik upravnog odbora i svi odatarani
povjerenici, predstavnici jedne od najvecih korporacija
u povijesti covjecanstva, prilaze arhitektu petljajuci dlanovima kao da prave nevidljive grude snijega i govore:
"Molimo vas, gospodine Johnson, ne bismo vam se niposto htjeli upletati u posao. Samo vas molimo, gospodine,
molimo vas nemojte nam staviti ravan krov."
A sto je klijent mislio o onome sto je dobio? "Oh,
to je bila dobra smijurija, rekao je Johnson. Predsjednik

SREBRNO-BIJELO SREBir:0-S:VO

odbora je rekao: 'Eto tojezgr

da je zgrada, ali zgTadanije zgr
Kakvu oni sliku u glavi imaju
jest, u to nisarn sasvim siguran
kuca!', kad napokon ugledate
U taboru su mogli malo
rojatno postao odmetnik, ali/c
Samo su za to platili. Kao i uv
nije bilo jasno. Nove mase sred
su se borile u svom blatu. Bur
njena. Svjetlost Srebrnogakra
u Ozai-enom gradu. A klijent je

109

odboraje rekao: 'Eto to je zgrada!' Drugim rijecima, zgrada je zgrada, all zgrada nije zgrada ako je staklena kocka.
Kakvu oni sliku u glavi imaju o tome sto zgrada uistinu
jest, u to nisam sasvim siguran. To je kao da kazete: To je
kuca!', kad napokon ugledate posudu za sol."
U taboru su mogli malo odahnuti. Johnson je vjerojatno postao odmetnik, ali klijenti to jos nisu shvatili.
Samo su za to platili. Kao i uvijek, ostataku svijeta nista
nije bilo jasno. Nove mase srednje-srednjih slojeva i dalje
su se borile u svom blatu. Burzoazija je i dalje bila zbunjena. Svjetlost Srebrnoga kraljevica i dalje je sjala ovdje
u Ozarenom gradu. A klijent je to i dalje podnosio musM.

Kazalo arhitekata
Peter Behrens 30
Gian Lorenzo Bernini 50
Ricardo Boflll 99
Francesco Borromini 84
Victor Bourgeois 30
Marcel Breure 18, 41, 58
Denise Scott Brown 83
Gordon Bunshaft 58, 61, 89, 100,
101, 102, 104
Le Corbusier 27, 28, 2', , 30, 31, 32, 35,
44, 46, 47, 48, 60, 62, 64, 66, 68, 78,
85, 92, 94, 95, 96, 97, 100, 102
Theo van Doesburg 23, 24
Peter Eisemnan 92, p:,, 94, 95, 97, 101
Frank Furness 85
Buckminster Fuller 48, 49
Romaldo Giurgola 97
Michael Graves 92, 97,100,101,102,
103, 104, 105, 106
Allan Greenberg 97
Herbert Greene 75
Bruce Goff 75
Philip L. Goodwin 71
Walter Gropius 15, 16, [ r , 19, 23,
24, 30, 31, 32, 35, 41, 42, 43, 46,
62, 85, 87, 100
Charles Gwathmey 92,: , 97,101
Hugh Hardy 91
John Hejduk 92, 95, 96, 97
Josef Hoffmann 87
George Howe 32, 53, 54
Richard Morris Hunt 11, 15
Steven Izenour 83
Charles Jencks 100
Philip Johnson 10, 17, 35, 36,
39, 42, 61, 62, 72, 89, 102,
107, 108, 109
Inigo Jones 10
Louis Kahn 31, 32, 53, , 55, 84
Leon Krier 99
Robert Krier 99
Morris Lapidus 75, 76, 77
Edwin Lutyens 84
Rodolfo Machado 106
Richard Meier 92, , 97, 101
Erich Mendelsohn 22, 23, 85

Charles Moore 90, 91, 97, 100,

105, 106
Richard Neutra 71
Josef Olbrich 20
J. J. P. Oud 19, 30, 35
Amedee Ozenfant 27
I. M. Pei 61
Steven Peterson 104
John Portman 75, 76, 77, 78,104
George Browne Post 11
Henry Hobson Richardson 43
Gerrit Rietveld 22, 26, 93, 94, 95, 101,
103, 105
Jaquelin Robertson 97
Ludwig Mies van der Rone 18,19,
30, 32, 35, 37, 40, 41, 42, 47, 48, 52,
56, 58, M, 60, 61, 62, 63, 84, 72,
85, 87, 90, 97
Aldo Rossi 98, 99
Colin Rowe 92, 97
Paul Rudolph 69
Eero Saarinen 73, , 75, 83, 85
Eliel Saarinen 73
Antonio Sant'Elia 26
George Gilbert Scott 11
Vincent Scully 85, 91, 97, 105
Jorge Silvetti 104, 106
Louis Skidmore 31, 62, 104
John Soane 84
Mart Stam 30
Robert Stern 91, 97,104
Edward Durell Stone 31, ,71,72,
73, 74, 75, 78, 83, 88, 89, 108
Louis Sullivan 44, 85
Egerton Swartwout 53, 5-1
Edgar Tafel 46
Bruno Taut 19, 24, 25, 30, 63, u, 84
Max Taut 30
William Turnbull 91
John Vanbrugh 84
Robert Venturi 59, , 83, 84, 85, 86,
87, 88, 89, 90, 91, 92, 97, 98, 100,
103, 105, 106, 107, 108
Otto Wagner 20, 23, 25, 87
Cristopher Wren 10
James Wines 103, 104
Frank Lloyd Wright 27, 35, 43, 44, 45,
46, 62, 75, 78, 85, 95
Minoru Yamasaki 66,

TOM WOLFE je roden u Richmondu

u Virginiji, SAD. Godine 1951. obranio
je na Yaleu doktorat s podrucja americkih studija. Od sredine 1950-lh pise u
najprestiznijim americkim casopisima.
Prva knjiga The Kandy-Kolored Tangerine-Flake Streamline Batty, zbirka
ogleda o pojavama i kulturi 1960-ih, objavljena 1965. godine, promovira ga u
vodeceg predstavnika fenomena poznatog kao New Journalism. Od tada
je objavio niz zapazenih naslova, o temama u rasponu od hippy kulture do
raketnog programa. Knjiga The Right
Stuff, objavljena 1979. godine, osvojila
je American Book Award u kategoryi
publicistike, kao i nagrade National
Institute of Arts and Letters, nagradu
Harold Vursell za prozni tekst te Colurabijsku novinarsku nagradu. Godine
1987. objavljuje prvi roman The Bonfire of the Vanities, koji postaje jednim
od najvaznijih knjizevnih djela razdobIja. Posljednji roman, / am Charlotte Simmons, Wolfe je objavio 2005. godine.

GRADSKA
KNJI2NICA
M. 02EGOVIC"

VARA2DIN

GRADSKA KNJIZNICA I CITAON1CA

METEL OZEGOVlC" VARAZDIN

72
WOL
O

ODROD60849

ISBN 978-953-99584-5-7

U svom kritickom osvrtu na arhitekturu 20. stoljeca od

zacetaka internacionalnog stila u skoli Bauhaus do ranih
postmodernih ostvarenja Venturija i Gravesa Tom Wolfe
pokazuje kako je drustvena i intelektualna moda odredila
arhitekturu tog razdoblja, te u kojoj su se mjeri arhitekti
spremno odricali osobne vizije kako bi stvarali u skladu s
diktatom vremena. Sljedeci sudbine vodecih predstavnika
moderne arhitekture Waltera Gropiusa, Ludwiga Mies
van der Rohea, Le Corbusiera, Franka Lloyda Wrighta i
drugih Wolfe prati ekspanziju internacionalnog stila od
socijalnog i umjetnickog projekta radnickih domova do
arhitekture najmocnijih americkih korporacija. Wolfe biljezi
i korjenitu promjenu uloge arhitekte, koji se postupno
emancipira od izvrsitelja zelja kapitala u autoritet s kojim
se mora racunati. Pored periodizacije kljucnih djela moderne arhitekture, knjiga "Od Bauhausa do naseg doma"
donosi portret vremena koji se cita poput romana, obuhvacajuci pri tomu razvoj novih pravaca u likovnoj umjetnosti
i objasnjavajuci fenomene poput odumiranja umjetnickog
obrta. Cetvrt stoljeca od prvog objavljivanja, ovaj je prosvijed protiv moderne arhitekture zadrzao svu britkost
i svjezinu, te se odlicno cita upravo danas, kad avet modernisticke dogme ponovno opsjeda arhitekturu i dizajn.

9789539"958457ll

-' '.;;;.'"

1 "' ' :

'' 7 ; " 0 ^ ; / A ; - v V ;