Professional Documents
Culture Documents
Alan Watts - Knjiga o Tabuu Koji Nas Sprečava Da Saznamo Ko Smo PDF
Alan Watts - Knjiga o Tabuu Koji Nas Sprečava Da Saznamo Ko Smo PDF
STAZASRU
KN JICA BROJ 7
Mojojdediunuama
fSzae/i. 3 & rt^ /cjisM
J^ f. . /6a^< (. % ecara6ii
&
^M ^tsv', ^ /6 a ^ //a
Jedm
dm
fd
efai
fid
Informacija o sadraju
Igra cmo-beiog
Kakobitipravavarka
SvetjeVaetek)
Pa,ta?
To
Knjige
Bibliografija
Ova knjiga istrauje jedan nepriznat ali moan tabu - nau preutnu zaveru da ignoriemo
ko smo ili ta zapravo jesmo. Ukratko, cilj joj
je da ukae na injenicu da je dominantni oseaj
naeg ja , kao posebnog ega zatvorenog u vreu
od koe, halucinacija koja nije u skladu ni sa
zapadnom naukom, ni sa praktinim filozofijam a/religijam a Istoka - pogotovo sa centralnom i osnovnom hinduistikom filozofijom vedantom. Ova halucinacija je uzrok pogrene
upotrebe tehnologije u svrhu nasilnog potinjavanja ovekove prirodne okoline i, dosledno tome, njenog konanog unitenja.
Stoga nam je hitno potrebno da otkrijemo
smisao sopstvenog postojanja koji je u skladu
sa fizikim injenicama i koji nadjaava na oseaj otuenosti od univerzuma.
Sausalito, Kalifomija
Alan Vots
Januar 1966.
ta bi to mladii i devojke trebalo da znaju
kako bi bili upoznati sa sutinom stvari? Drugim reima, postoji li neka unutranja informacija, neki posebni tabu, neko osnovno znanje
o ivotu i postojanju koje veina roditelja i uitelja ili ne zna ili neje da kae?
U Japanu )e nekada bio obiaj da se mJadima
pred vencanje podmetne tajna knjiga. To je
bila knjiica malog formata, sa grafikama, obino
u boji, koje su prikazivale sve detalje seksualnog
odnosa. Nije to injeno samo zato to, kako
kau Kinezi, jedna slika vredi deset hiljada
rei, ve i zato da se roditelji potede neugo*
dnosti objanjavanja tako intimnih stvari licem
u lice. Danas, meutim, na Zapadu, takve informacije mogu se naci na svakom kiosku.
11
Seks vie nije ozbiljan tabu. Tinejderi katkad o tome znaju vie nego odrasli.
No, ako seks vie nije veliki tabu, ta je
onda tabu? Jer, uvek postoji neki tabu, neto
potisnuto, nepriznato ili posmatrano samo krajikom oka, budui da je direktan pogled previe
neugodan. Tabui se nalaze unutar tabua, poput
listova glavice luka. Koju bi to onda knjigu oevi
mogli da tutnu sinovima i majke kerima, a da
je nikad otvoreno ne priznaju.
U nekim krugovima religija je tabu, ak i
meu ljudima koji idu u crkvu ili itaju Bibliju.
Tu je religija privatna stvar. Razgovor ili diskusija
0 njoj smatraju se odsustvom stila i razboritosti,
a naroito se nepovoljno gleda na glasne izlive
pobonosti. Medutim, kad prodrete unutar'bilo
koje standardne religije, pitate se oko ega je
bila tolika vika. Knjiga koju imam na umu sigumo ne bi bila Biblija, Dobra knjiga - ta
fasdnantna antologija drevne mudrosti, istorije
1 mita koja se ve tako dugo tretira kao sveta
krava, pa bi moda bilo dobro drati je pod
kljuem vek-dva kako bi je Ijudi ponovo uli
istih uiju. U Bibliji odista ima tajni, od kojih
su neke vrlo subverzivne, ali su sve one tako
zakompiikovane, uvijene.u arhaine simbole i
naine miljenja, da je postalo veoma teko objasniti hrianstvo modemom oveku, osim, naravho, ako se zadovoljavate time da budete dobri i pokuate da imitirate Isusa, mada niko jo
nije objasnio kako se to radi. a bi se to postiglo, potrebno je imati posebnu mo koju daje
12
Drugi rezultat oseanja da smo zasebni duhovi u tuem i uglavnom glupom svemiru jeste
injenica da ne postoji opteprihvaena mudrost,
nikakav smisao ovog sveta oko kojeg bismo se
svi sloili. Postoji samo moje miljenje protiv
tvojega i tako najagresivniji i najnasilniji (a samim tim lien svakog oseaja o smislu) propagator donosi odluke. Zbrka suprotstavljenih miljenja ujedinjenih silom propagande najgori je
mogui izvor kontrole mone tehnologije.
U tom sluaju moe izgledati da nam je potreban neki genije koji bi izmislio novu religiju,
ivotnu fllozoflju i pogled na svet koji zvue
verovatno i koji su opte prihvatljivi za 20. vek,
putem kojih svaki pojedinac moe da oseti da
svet kao celina, i njegov sopstveni ivot posebno, imaju smisao. To, kao to istorija neprestano pokazuje, nije dovoljno. Religije izazivaju
podvajanja i svae. One su neka vrsta manipulacije, jer su uslovljene razdvajanjem spasenih
od prokletih, pravih vernika od jeretika, onih
koji su unutra od onih koji su spolja. ak i
religijski liberali igraju igru ,,Mi smo tolerantniji
od vas. tavie, kao sistemi doktrine, simbolizma i ponaanja, religije se okamene u institudje
koje moraju da zahtevaju lojalnost, da se brane
i da insistiraju na uvanju sopstvene istote,
a - poto je svako verovanje grozniava nada,
a time i maska za sumnju i nepoverenje - religije
moraju da trae preobraenike. to se vie ljudi
sloi sa nama, bie manje prigovora i nesigurnosti naeg poloaja. Na kraju se ovek obavee
19
dita bia je tako mono i logino, i tako fundamentalan za oblike 'naeg govora i misli, a
nae zakone i drutvene institucije da oseaj svoga ja moemo doiveti samo kao oseanje neega povrnog u shemi univerzuma. Ja sam naizgled kratkotrajna svetlost koja blesne samo jednom u svim eonima vremena - redak, komplikovan i previe delikatan organizam na ivici bioloke evolucije, gde talas ivota eksplodira u
pojedinane, sjajne i arene kapljice koje zasijaju
na trenutak samo kako bi zauvek iezle. U
takvim okolnostima ini se nemogue, ak apsurdno, razumeti da moje ja ne boravi samo u
kapljici, ve i u celom talasu energije koja se
prostire od galaksija do nukleusa u mom telu.
Na tom nivou egzistencije ja sam neizmemo
star; moji oblici su beskonani i njihova pojavljivanja i nestajanja su jednostavno pulsiranje ili
vibracije jedinstvenog i venog toka energije.
Problem je u tome to je to nemogue razumeti razmiljanjem na nivou optih pojmova.
Kao kad bi oi pokuale da posmatraju same
sebe ili kad bi neko pokuao da boju ogledala
opie pomou boja koje se u njemu ogledaju.
Kao to je vid neto vie od svih stvari koje se
vide, osnova ili postolje nae egzistencije i nae svesti ne rrioe da se razume uz pomo poznatih stvari. Primorani smo, stoga, da o tome
govorimo putem mita, odnosno pomou posebnih metafora, analogija i slika koje govore kako
neto izgleda, za razliku od onoga to to jeste.
S jedne strane, mit ima znaenje prie, izmiljo-
tine ili sujeverja. No, s druge strane, mit je korisna i plodonosna slika pomou koje pronalazimo smisao ivota pomalo na nain na koji
uspevamo da objasnimo sile elektrine energije,
uporeujui ih sa ponaanjem vode i vazduha.
Ipak, mit u ovom drugom smislu ne treba shvatiti bukvalno, kao to ni elektricitet ne treba
meati sa ponaanjem vazduha i vode. Dakle,
prilikom korienja mita treba paziti da se ne
pomea slika sa injenicom, to bi bilo kao kad
bismo se popeli na saobraajni znak, umesto
da sledimo put.
Mit je, dakle, forma u kojoj pokuavam da
' odgovorim kad mi deca postavljaju ona osnovna
metaflzika pitanja koja im tako lako padaju na
pamet: Odakle je doao svet? - Zato je bog
stvorio svet? - Gde sam ja bio pre nego to
sam se rodio? - Kuda ljudi odlaze kad umru?
I uvek bi mi se iznova uinilo da su zadovoljna
jednostavnom i drevnom priom koja otprilike
glasi ovako:
Nikada nije postojalo vreme u kojem je svet
zapoeo, jer vreme ide u krug, a na krunoj
liniji ne postoji mesto poetka. Pogledaj na moj
sat koji pokazuje vreme; ono ide u krug, tako
se i svet stalno ponavlja. Ali, kao to kazaljka
koja pokazuje sate ide gore do dvanaest i dole
do est, tako postoje dan i no, java i sa*-, ivot
i umiranje, leto i zima. Nita od toga ne moe
da postoji bez onog drugog jer ne bi mogao
da zna ta je cmo, osim ako si ga video pored
belog, ili ta je belo, osim ako je pored cmog.
23
Danas nam uenje vedante dolazi, nakon vekovnih uticaja svih oblika, stavova i simbola hinduistike kulture u njenom cvatu i laganom posustajanju kroz skoro 2800 godina, ljuto ranjeno
islamskim fanatizmom i iskvareno britanskim puritanizmom. Kako je esto isticano, vendanta nema odjeka na Zapadu i uglavnom privlai strogo
duhovno orijentisane ljude za koje je inkamacija
u fizikom telu previe odvratna da bi bila podnoljiva4. Ali moguno je izraziti njene osnovne
karakteristike dananjim jezikom, a kad se to
uini bez egzotinih ukrasa, sanskritske terminologije i preterane duhovne poze, poruka je
ne samo jasna ljudima koje istonjake religije
posebno ne zanimaju; ona takoe predstavlja
onaj udarac koji nam je neophodan da bismo
sebe izbacili iz svog izolovanog oseanja sopstvenog ja .
No, ovo se ne sme brkati s naim uobiajenim pojmovima iz prakse nesebinosti koja
predstavlja napor da se identiflkujemo sa ostalima i njihovim potrebama, dok jo opstajemo
pod jakom iluzijom da smo samo ego umotan
u kou. Takva nesebinost ima tendenciju da
bude vrlo prefinjen egoizam koji se moe uporediti sa zatvorenom grupom koja igra igru ,,Mi
smo tolerantniji od vas. Vedanta u poetku nije
bila moralistika; nije podsticala ljude da imitiraju svece a da pri tom nemaju njihove prave
4 Kaem uglavnom, jer sam svestan da postoje vrlo
specijalni izuzeci i ovde i u Indiji.
30
33
dm
^gmcmo-
36
prostoru, o svemiru koji se iri, konanom svemiru ili o uticaju svemira na svetlost ili na zvezde. Zbog navike da ignoriemo prostorne intervale, ne uvidamo da je zvuk vibracija zvuka/tiine, a ceo univerzum (tj. postojanje) je vibracija vrstog stanja/prostora. Tela i prostor,
naime, idu zajedno i neodvojivi su kao lice i
nalije. Prostor je odnos izmeu tela i bez njega
ne moe da bude ni energije ni kretanja.
Kad bi postojalo neko telo, samo jedna jedina lopta, bez okolnog prostora, bilo bi nemogue da se ona zamisli ili oseti kao lopta ili
bilo koji drugi oblik. Kad ne bi bilo niega van
nje, ona ne bi ni imala svoju spoljanju okoiinu.
Tako neto moe biti bog, ali sigurno ne telo!
Isto tako, kad bi postojao samo prostor bez
iega u sebi, to uopte ne bi bio prostor. Jer,
prostor ne postoji, osim kao prostor izmeu
stvari, unutar stvari ili izvan stvari. Zbog toga
je prostor odnos meu telima.
Moemo li da zamislio jedno usamljeno telo,
jedinu loptu u univerzumu, usred praznog prostora? Moda. Ali ta bi lopta bila bez energije,
bez kretanja. U odnosu na ta bi se moglo rei
da se ona kree? Kae se da se stvari kreu
samo u poreenju sa drugim stvarima koje relativno miruju, jer kretanje je kretanje/mirovanje.
Dakle, uzmimo dve lopte i posmatrajmo ih kako
se pribliavaju jedna drugoj ili, pak, udaljavaju.
Naravno, sada postoji kretanje, ali koja se od
njih kree? Lopta jedan, lopta dva ili obe? Ovo
je nemogue odrediti. Svi odgovori su podjed38
made i fragmente univerzalne celine ili upotrebljive delove velike maine. Retko vidimo sve
takozvane stvari ili dogaaje kako ,,idu zajedno,
kao glava i rep make ili kao tonove i intonacije
- uzlazne i silazne, glasnije i tie - jednog glasa
koji peva.
Drugim reima, ne igramo igru cmo-belog
- univerzalnu igm gore/dole, ukljueno/iskljueno i pojedinano/sve. Umesto toga, igramo
igru cmo protiv belog ili, ee, belo protiv crnog. Jer, naroito kad su vibracije spore, kao
kod dana i noi ili ivota i smrti, primorani smo
da budemo svesni cmog ili negativnog aspekta
sveta. Onda, ne shvatajui neodvojivost pozitivnog i negativnog pola ritma, plaimo se da e
crno pobediti u igri. Ali, igra da belo mora
pobediti vie nije igra. To je borba - borba
progonjena oseanjem hronine frustracije, jer
inimo neto podjednako ludo kao, na primer,
da sauvamo planine, a da se reimo dolina.
Osnovni oblik ove borbe je ivot protiv smrti, takozvana borba za opstanak, koja bi trebalo
da bude pravi, ozbiljni zadatak svih ivih stvorenja. Ta iluzija se odrava, jer (a) borba je
privremeno uspena (ivi smo sve dok vie nismo) i (b) ivot zahteva trud i dovitljivost, mada
to vai i za igre, ne samo za borbe. Koliko nam
je poznato, ivotinje ne ive u stalnoj napetosti
zbog bolesti ili smrti kao mi, jer ive u sadanjosti. Bez obzira na to, one e se boriti kad
ih napadnu ili kad su gladne. Moramo se,
meutim, uvati da uzimamo ivotinje kao mo46
del savreno prirodnog ponaanja. Ako ,,prirodno znai i dobro ili mudro, ljudska bia
mogu biti bolja od ivotinja, mada to nisu uvek.
Ali ljudska bia, naroito u zapadnoj civilizaciji, prave veliko strailo od smrti. To ima
neke veze sa popularnim hrianskim verovanjem da e smrt biti praena stranim sudom,
kCd e grenici biti osueni na privremeni uas
istilita ili veliku agoniju pakla. Danas je ei
strah da e nas smrt odneti u veno nitavilo
- kao da bi to moglo biti neto slino kazni da
budemo veno ivi zakopani. Nema vie prijatelja, nema vie suneve svetlosti i ptije pesme,
ljubavi i smeha, mora i zvezda - samo tama
bez kraja.
47
budemo prave obmane, to se upravo podrazumeva pod biti prava osoba. Na latinskom, osoba, persona, prvobitno je bila maska sa ustima
u funkciji megafona, koju su koristili glumci u
otvorenim pozoritima u Grkoj i Rimu, maska
kroz (per) koju zvuk ( sonus) dolazi. U smrti
mi skidamo personu, kao to glumci skidaju svoje maske i kostime u garderobi iza scene. Kao
to njihovi prijatelji dou iza pozornice da im
estitaju na predstavi, tako bi trebalo da se i
nai prijatelji okupe oko mrtvake postelje da
nam pomognu da izaemo iz uloge smrtnika,
da aplaudiraju predstavi i, jo vie, da proslave
ampanjcem ili prieem (prema ukusu) veliko
buenje smrti.
Postoje mnogi drugi naini da se igra crnobelog pretvori u igru da belo mora pobediti
i, kao i borba za opstanak, oni zavise od ignorisanja ili brisanja sa ekrana panje meuzavisnosti dveju strana. Na udan nain ovo je, naravno, deo same igre cmo-belog, jer zaboravljanje ili ignorisanje njihove meuzavisnosti jeste
skrivanje u igri murke. Skrivanje i traenje je,
opet, igra cmo-belog!
Uz pomo ilustracija moemo da uemo u
svet naune fantastike koji vrlo brzo postaje svet
injenine nauke. Primenjena nauka se moe
smatrati igrom red protiv sluaja (ili ,,red protiv
proizvoljnosti), naroito u domenu kibemetike
- nauke o automatskoj kontroli. Pomou
naunih predvianja i njihovom tehnikom primenom pokuavamo da steknemo maksimalnu
52
tira ili organizacija izmeu pela i cvea, ili neugodan ali zadivljujue kompleksan sistem malarinog komaraca.
Ako se sve to sa ljudskim rodom zavri bez
traga u univerzumu, osim sistema elektronskih
obrazaca, zato bi nas to brinulo? Jer mi smo
sada upravo to. Meso ili plastika, inteligencija
ili mehanizam, nervi ili ice, biologija ili flzika
- sve se to izgleda svodi na taj fabulozni elektronski ples koji se na makroskopskom planu
predstavlja samom sebi kao itava gama formi
i supstanci.
Ali sutinski problem kibemetike koji je ini
beskrajnim uspehom/neuspehom jeste da kontrolie sam proces kontrole. Mo nije nuno mudrost. Moda sam ja gotovo svemogu u upravljanju svojim telom i svojom fizikom okolinom,
ali kako da se kontroliem da bih izbegao suludost i greke u upotrebi tela? Genetiari i neurolozi mogu doi u situaciju da proizvedu bilo
koju vrstu ljudskog karaktera po porudbini, ali
kako e znati koji tipovi karaktera su potrebni?
Nomadska kultura zahteva ilave i agresivne pojedince, dok urbano-industrijska kultura zahteva
drutvene i kooperativne timske radnike. Drutvene promene su sve bre, kako genetiari da
predvide promene ukusa, temperamenta i motivacije za 20 ili 30 godina? Osim toga, svaki
in meanja u tok prirode menja je na nepredvidive naine. Ljudski organizam koji je konzumirao antibiotike nije u potpunosti ista vrsta organizma kao ranije, jer se ponaanje njegovih
61
64
70
<- b >
-l
J
)
c
Druga mona predstava je glineni model univerzuma, prema kojem ga zamiljamo kao mnoge oblike jedne ili vie supstancija, kao to su
lonci oblici gline, a kae se i da je Bog stvorio
Adama od praha. Ova predstava je izazvala mnoge nevolje, zbunjujui vekovima filozofe i naunike idiotskim pitanjima kao to su: Kako forma (ili energija) utie na materiju?, ta je materija?, ta se deava sa formom (duom) kad
napusti materiju (telo)?, Kako se puka materija oblikovala u pravilne forme?, Kakav je odnos izmeu uma i tela?
Uvek treba sumnjati da su nereivi problemi
moda pogreno postavljena pitanja, kao to je
problem uzroka i posledice. Uinite prividnu podelu jednog procesa na dva, zaboravite da ste
to uradili, a onda vekovima reavate zagonetku
kako da spojite ta dva dela. Isto vai i za formu
i materiju. Budui da niko nikad nije naiao
na komad materije bez forme, ili nematerijalnu
formu, trebalo je da bude oigledno da neto
nije u redu sa glinenim modelom. Svet je formiran od materije isto onako kao to je drvee
napravljeno od drveta. Svet nije ni materija,
ni forma, jer to su dva neskladna termina za
isti proces, koji se neodreeno zove svet ili
postojanje. Meutim, iluzija da se svaka forma
sastoji, ili je napravljena, od neke osnovne tvari je duboko ukorenjena u naem* zdravom razumu. Potpuno smo zaboravili da i materija i
metar jednako potiu od sanskritskog korena
matr - meriti, i da materijalni svet ne znai
72
nita vie nego mereni ili merljivi svet - apstraktnim predstavama kao to su mree, matrice
ini, sekunde, grami i decibeli. Termin materijalni se cesto koristi kao sinonim za re fiziki,
od grkog physis (priroda) i prvobitnog indoevropsko bheu (postati). Nita u ovim reima ne
nagovetava da je materijalrii ili flziki svet nainjen od bilo kakve tvari po uzoru na keramiki
model, koji se zato nadalje mora zvati modelom
polupanih lonaca.
Model polupanih lonaca, koji predstavlja svet
kao da je od gline, naneo je vie nevolje nego
filozofi i naunici. On lei u korenu dva glavna
mita koji dominiraju zapadnom civilizacijom, a
oni su, nadovezujui se jedan na drugi, igrali
bitnu ulogu u formiranju iluzije o pravoj osobi.
Ako je svet u sutini ista materija kao
glina, teko je zamisliti da se takvo inertno testo
kree i obikuje. Energija, forma i inteligencija
moraju, dakle, da dodu na svet spolja. Grudva
mora da se razlista. Svet je, dakle, zamiljen
kao rukotvorina, kao tegla, statua, sto ili zvono,
a ako je rukotvorina, mora da ga je neko napravio, a neko takoe mora da je odgovoran i
za prvobitni materijal. Mora da je 1 on napravljer>. U Knjizi postanja prvobitna materija ,,bezoblina i prazna simbolizovana je kao voda,
a poto se voda ne talasa bez vetra, nita ne
moe da se dogodi sve dok duh boji ne pree
po njenoj povrini. Formiranje i kretanje materije
se, dakle, pripisuje inteligentom duhu, svesnoj
sili ili hergiji, koja informie materiju, na os73
>
analizom, rastavljanjem na delove da bismo videli kako su napravljeni. To nam mnogo govori, ali verovanto manje od pola prie. Danas
su nauinici sve vie svesni da to to stvari jesu
i to to rade zavisi od toga gde i kada rade.
Ako, dakle, definicija neke stvari ili dogaaja
mora da obuhvati definiciju njihove okoline, uviamo da bilo koja data stvar ide sa datom okolinom tako prisno i nerazdvojno, da je vrlo teko
povui istu granicu izmeu stvari i njene okoline.
Bilo je zrna istine u primitivnoj i nepouzdanoj nauci - astrologiji - kao to je bilo zma
istine u alhemiji, travarstvu i drugim primitivnim
naukama. Jer, kad astrolog nacrta sliku karaktera
ili due neke osobe, on crta horoskop - odnosno vrlo grubu i nedovrenu sliku celog univerzuma, onako kako je stajao u trenutku roenja
te osobe. To je istovremeno iv nain da se
kae da je vaa dua, ili pre vae sutinsko ja,
ceo kosmos onako kako je u centru odreenog
vremena, mesta i aktivnosti zvane Don Dau.
Tako dua nije u telu, ve je telo u dui, a dua
je itava mrea odnosa i procesa koji ine vau
okolinu i bez koje ste nita. Nauna astrologija,
ako bi ikad mogla da se uspostavi, morala bi
da bude detaljan opis totalne okoline pojedinca
- drutvene, bioloke, botanike, meteoroloke
i astronomske - u svakom trenutku njegovog
ivota.
No, kako stvari stoje, mi definiemo (i tako
i oseamo) pojedinca u svetlu naeg suenog
daje, potpredsednika i, najzad, predsednika sopstvenog oua (kada budete imali otprilike 40-45
godina). U meuvremenu, ljudi iz osiguravajuih
i investicionih kompanija se trude da vas zainteresuju za svoje planove za penzionisanje - taj
krajnji cilj da se zavalite i uivate u plodovima
svoga rada. No, kad taj dan doe, vae strepnje
i naprezanja e vas ostaviti sa slabim srcem,
lanim zubima, problemima sa prostatom, seksualnom impotencijom, mutnim vidom i loom
probavom.
Sve to je moglo biti sjajno da ste, na svakom
stepenu, mogli da ga igrate kao igru, da vam
se va posao uini fascinirajuim kao poker, ah
ili pecanje. Ali, za veinu nas dan je podeljen
na vreme za rad i vreme za igru, a rad se u
velikoj meri sastoji od stvari za koje nas drugi
plaaju, jer su nepodnoljivo nezanimljive. Mi,
dakle, ne radimo radi posia ve radi novca - a
novac bi trebalo da nam obezbedi to to zaista
elimo u asovima igre i dokolice. U Sjedinjenim
Dravama ak i siromani imaju mnogo novca
u poreenju sa milionima jadnih, mravih ljudi
u Indiji, Africi i Kini, dok se naa srednja i via
klasa (ili da kaemo grupa sa dohotkom) bogate kao prinevi. U velikoj veini, meutim,
ovi ljudi imaju veoma malo ukusa za zadovoljstvo. Sam novac ne moe da kupi zadovoljstvo,
mada moe da pomogne, jer uivanje je umetnost i vetina za koju mi imamo malo talenta
ili energije.
95
SPREAVA DA SAZNAMO KO 3 4 0
fatamorgana koja veito izmie i veito razoarava samo nekoga ko stoji van njega - kao da
je svet neto drugo u odnosu na njega - a pokuava da ga uhvati. Bez raanja i smrti i bez
stalne transmutacije svih oblika ivota, svet bi
bio statian, bez ritma, bez plesa, mumificiran.
Medutim, mogu je i trei odgovor. Ne povlaenje, ne sluenje na hipotezi o buduoj nagradi, ve najpotpunija saradnja sa svetom kao
harmonijski sistem ogranienih konflikata - koji
se zasniva na uvianju da je jedino pravo ja
ceo beskrajni proces. To saznanje je ve u nama
u smislu da ga znaju naa tela, nae kosti i
ulni organi. Ne znamo ga samo u smislu da
je tanak zrak svesne panje nauen da ga ignorie, i to tako dobro nauen da smo zaista
prave obmane.
organizam i njegovu okolinu. Na alost, akademski krugovi zanemaruju ovu nauku, jer je
suvie interdisciplinarna za ljubomorne uvare
granice katedre. Zanemarivanje ekologije je najozbiljnija slabost modeme tehnologije, to se podudara s naim odbijanjem da budemo aktivni
lanovi cele zajednice ivih vrsta.
ovek tei da upravlja prirodom, ali to vie
prouavamo ekologiju, sve apsurdnije se ini
pripisati nekoj pojedinanoj crti organizma ili
polja organizam/okolina svojstvo da upravlja ili
vlada dmgima. Jednom davno, usta, ruke i noge
rekoe jedno drugome: ,,Mi obavljamo sve poslove oko sakupljanja hrane i vakanja, a onaj
lenjivac, eludac, ne radi nita. Krajnje je vreme
da i on neto uradi - hajde da trajkujemo! Na
to oni prestae da rade, ali ubrzo poee da se
oseaju sve slabije i slabije, dok najzad svaki
od njih nije shvatio da je taj eludac rijihov
eludac i da moraju da se vrate na posao kako
bi ostali ivi. Meutim, ak i u udbenicima
fiziologije se govori o mozgu ili nervnom sistemu kako upravljaju srcem ili digestivnim traktom, krijumarei tako lou politiku u nauku,
kao da srce pripada mozgu pre nego mozak
srcu ili elucu. Podjednako je istinito, ili pogreno, rei da se mozak hrani preko eluca, kao
i da eludac razvija mozak na svom gomjem
ulazu kako bi dobio vie hrane.
im se shvati da su zasebne stvari fikcije,
postaje oigledno da nepostojee stvari ne mogu
da vre radnje. Problem je u tome to je veina
108
sam od sebe. Uostalom, svaki organizam je proces: organizam, dakle, nije nita drugo do njegova akcija. Da se grubo izrazimo: on jeste to
to radi. Preciznije, organizam, ukljuujui njegovo ponaanje, jeste proces koji treba shvatiti
samo u odnosu na iri i dui proces njegove
okoline. Ono to podrazumevamo pod razumevanjem ili shvatanjem jeste uvianje da se
delovi uklapaju u celinu, a zatim svest o tome
da oni ne sastavljaju celinu, ve da je celina
obrazac, kompleksna krivudavost koja nema posebne delove. Delovi su flkcije jezika, rauna
kojim se svet posmatra kroz mreu koja ga naizgled secka na elie. Delovi postoje iskljuivo
za potrebe brojanja i opisivanja i dok se trudimo
da dokuimo svet, zbunimo se ukoliko to nemamo na umu sve vreme.
Kad ovo postane jasno, razbili smo mit o
potpuno automatskm univerzumu u kojem su
ljudska svest i inteligencija srena sluajnost usred beskrajne gluposti. Ako se, naime, ponaanje
nekog organizma moe shvatiti samo u odnosu
na njegovu okolinu, inteligentno ponaanje podrazumeva inteligentnu okolinu. Oigledno, ako
uslovi ne postoje u stvamosti, besmisleno je
govoriti o inteligentnom delu inteligentne celine.
Sasvim je lako uvideti da inteligentno ljudsko
bie podrazumeva inteligentno dmtvo, jer miljenje je dmtvena aktivnost - uzajamna razmena pomka i ideja zasnovanih na dmtvenim institucijama kao to su jezici, nauka, biblioteke,
112
Kad bih prvi put video neko drvo zimi, mogao bih zakljuiti da to nije voka. Meutim,
kad se na leto vratim i zateknem ga naikanog
ijivama, primoran sam da uzviknem: Izvini! Ti
si ipak voka. Zamislite, onda, da su pre milijardu godina neka bia iz drugog dela galaksije
proputovala kroz Sunev sistem svojim leteim
tanjirom i nisu naila ni na kakav ivot. Odbacili
bi ga kao samo gomilu starog stenja! No, kad
bi se danas vratili, morali bi da se izvine: Dobro, ipak ste stene koje se ljude! Moete, naravno, da prigovorite kako nema analogije izmeu te dve situacije. Voka je nekad bila kotica
u ljivi, ali Zemlja - a jo manje Sunev sistem
ili galaksija - nikad nije bila seme unutar nekog
organizma. Meutim, makar koliko to udno
zvualo, niste u pravu.
Pokuao sam da objasnim da je odnos izmeu organizma i njegove okoline uzajaman, da
nijedno od njih nije uzrok ili determinanta drugog, jer je odnos meu njima polaran. Ako, dakle, ima smisla objanjavati organizam i njegovo
ponaanje na osnovu okoline, takoe e imati
smisla objasniti okolinu na osnovu organizma.
(Ovo sam do sada skrivao kako se ne bi pobrkalo s prvim aspektom ove slike.) Postoji, naime, vrlo stvaran, fiziki smisao u kojem ovek
i svaki drugi organizam stvara svoju sopstvenu
okolinu.
Citavo nae znanje o svetu je, u izvesnom
smislu, znanje o sebi. Jer, znanje je prevoenje
spoljanjih dogaaja u telesne procese, a naro114
ito u stanja nervnog sitema i mozga: mi poznajemo svet 5 obzirom na telo i u skladu s
njegovom strukturom. Hirurki zahvati na nervnom sitemu ili, najverovatnije, ulni organi razliite strukture od nae, daju razliite tipove
percepcije - kao to mikroskop i teleskop menjaju vid golog oka. Pele i drugi insekti imaju,
na primer, polaroidne oi koje im omoguuju
da odrede poloaj sunca posmatranjem bilo kojeg dela plavog neba. Drugim reima, usled drugaije strukture njihovih oiju, nebo koje oni
vide nije nebo koje mi vidimo. Slepi mievi i
domai golubovi imaju senzorne aparate analogne radaru i u tom smislu vide vie stvamosti
nego mi bez svojih specijalnih instrumenata.
S take gledita vaih oiju, vaa glava izgleda kao nevidljiva praznina, ni tamna ni svetla,
koja stoji iza najblie stvari koju vidite. U stvari,
itavo vidno polje tamo napred je oseaj zadnjeg donjeg dela vae glave, gde se nalaze
optiki centri mozga. To to vidite napolju je
neposredno ono to unutranjost vae glave
gleda ili osea. Isto tako, sve to ujete, dodirujete, kuate i miriete jeste neka vrsta vibracije u interakciji s vaim mozgom koji prevodi
tu vibraciju u ono to vam je poznato kao svetlost, boja, zvuk, tvrdoa, hrapavost, slanost, teina ili zaudaranje. Odvojene od vaeg mozga,
sve te vibracije bi bile zvuk jedne ruke koja
tape, ili palica koje udaraju po bubnju bez opne. Odvojen od vaeg mozga, ili neijeg mozga,
svet je lien svetlosti, toplote, teine, vrstoe,
115
priznati da ta mala klica sa svojim uvenim mozgom priziva itavu stvar, ukljuujui nebule2
udaljene milione svetlosnih godina.
Da li nas je to navelo na vrlo neverovatan
zakljuak da, pre no to je stvoren prvi ivi
organizam sa mozgom, nije bilo univerzuma *da su organske i neorganske pojave nastale u
istom trenutku? Da li je mogue da je itava
geoloka i astronomska istorija samo ekstrapolacija - pria o tome ta bi se dogodilo da je
bilo primeeno? Moda. Ali, ja u predloiti oprezniju ideju. injenica da svaki organizam izaziva sopstvenu okolinu mora se popraviti suprotnom injenicom da okolina u celini izaziva
organizam. Dalje, itava okolina (ili situacija)
ujedno je i prostoma i vremenska - i vea i
dua od organizama sadranih u njenom polju.
Organizam izaziva znanje o prolosti pre nego
to je zapoet, i o budunosti posle soptvene
smrti. Na dmgom polu, univerzum ne bi zapoeo, ili se ispoljio, da nije bilo predvieno da
on jednom obuhvati organizme - kao to stmja
nee potei sa pozitivnog dela ice dok se ne
obezbedi negativni pol. Princip je isti, bez obzira
na to da li su univerzumu potrebne milijarde
godina da bi se polarizovao u organizam, ili
struji treba jedna sekunda da pree icu dugaku preko 300.000 kilometara.
2
Magline, svetle ili tamne mase kosmikog gasa
praine, ogromnih dimenzija, vidljive samo teleskopima, odnosno na snimcima. (Prim. ured.)
119
nom i progresivnom obiiku, reiigija pod najveim uticajem mitologije sveta predmeta i oveka
kao posebnog ega. ovek definisam i doivljen
na taj nain je, naravno, nesposoban da doivi
zadovoljstvo, a kamoli da bude kreativan. Poto
je obmanut iluzijom da je nezavisan, odgovoran
izvor akcije, ne moe da shvati zato ono to
radi nikad ne dostie ono to bi trebalo da radi
j'er drutvo koje ga je definisalo kao posebnog
ne moe da ga ubedi da se ponaa kao da tom
drutvu pripada. Zbog toga osea hroninu krivicu i ini izuzetne herojske napore da umiri
svoju savest.
Od tih napora dolaze: socijalna pomo, bolnice, mirovni pokreti, programi za pomo inostranstvu, besplatno obrazovanje i itave filozofije
drave blagostanja. Proganja nas, meutim, injenica da, to vie ti herojski i zadivljujui potezi
uspevaju, tim vie izazivaju nove, sve stranije,
probleme. Na primer, malo nas se uopte udubilo u problem kakvu korist bi takva dela trebalo
da donesu. Kad nahranimo gladne, obuemo gole i okuimo beskunike, ta onda? Da li je cilj
da se nesrenicima omogui da pomognu jo
nesrenijima? Da se Hindusi i.Afrikanci preobrate u veliku buroaziju, pri emu bi svaki Bengalac i svaki Zulu imao privUegiju da se ukljui
u nau trku ka vrhu i da kupuje aparate za
domainstvo i televizor kako bi ostao u trendu?
Pre nekoliko godina, jedan moj prijatelj je
etao kroz plantae aja blizu Dardilinga i primetio jedan kompleks polja na kojima je bunje
126
128
129
i manica; kravata, pokidanih lutaka, polusloenih maketa pruga, svemirskih odela, plastiih
atomskih bombi i razbacanih tabli okolade; stotine delova igraaka, zgnjeenih ukrasa za jelku,
minijaturnih sportskih automobila, vodenih pitolja, flaa viskija i balona. Sat kasnije, deca
ve plau ili vrite i treba ih rasterati dok se ta
guva ne stia kako bi se napravilo mesta za
boinu veeru. Posle toga se boini dani provode s pokvarenim stomacima, prehladama i gripom, a za Novu godinu odrasli se naduvaju
kako bi zaboravili na sve.
Dobro, bilo je zabavno opisati ovo, ali stvar
je u tome da su oekivanja bila prevelika, a
rezultati podbacili. Devojka je bila fantastina,
ali momak je bio impotentan. Ali, budui da
neto negde treba da postoji, vamica iekivanja
se ponovo pali i svi opet kreemo ka toj zlatnoi,
primamljivoj poslastici na kraju reda. ta bi to
moglo biti? Deca su to dobro znala dok ih nisu
obuzele ambicije. Jedan od najboljih boinih\
poklona koje sam ikada dobio bio je jeftin
prsten sa staklenim dijamantom. Bilo je to sasvim sluajno - neto to je iskoilo iz praskave
bombice uvijene u hartiju, na zabavi. Ali sedeo
sam ispred kamina s tim arobnim predmetom
i vrteo ga, posmatrajui razliite boje svetlosti
koje su sijale u njemu. Znao sam da sam naao
Solomonov prsten kojim je Solomon prizivao
dinove i duhove s mesinganim krilima - nije
stvar u tome da sam eleo da mi oni uine bilo
ta, dovoljno je bilo samo biti u toj atmosferi,
130
132
promaaj: ono odgaja samo lukave hipokrite ljude koji su govorima ubedeni da treba da se
stide, da oseaju krivicu ili strah i koji onda
prisile sami sebe da vole druge, tako da su
njihove vrline esto destruktivnije i izazivaju
vie neprijatnosti od njihovih mana. Britanski
projekat socijalne zatite, koji su vodile potene
i vredne ene i koji se zvao the Charity Organization Society - C.O.S. (Drutvo za organizovano prikupljanje pomoi) - bio je poznat meu
siromanima kao Cringe or Starve(Ulaguj se
ili umri od gladi).
Taoistiki filozof uang Ce opisao je takva
nastojanja kao neegoistina poput lupanja u dobo dok traite begunca ili, kako bismo mi to
rekli, kao da kolima s ukljuenim sirenama uletite u policijsku raciju. Ili kako to Hindusi kau,
to je kao kad se trudite da ne mislite na majmune dok uzimate lek jer, prema popularnom
sujeverju, ako pomislite na majmuna, lek nee
delovati. Sve emu takva nastojanja mogu da
nas naue jeste da ona ne deluju, jer to se
vie trudimo da izbegnemo lakomost ili strah u
ponaanju, tim bolje shvatamo da to radimo iz
lakomosti ili straha. Sveci su se uvek izdavali
za ponizne grenike - znajui da je njihovo nastojanje da budu sveti motivisano najgorim od
svih grehova, gordou duha; eljom da se dive
sebi kao vrhunskom uspehu u umeu ljubavi i
nesebinosti. A ispod toga je jama bez dna sa
zaaranim krugovima - igre ,Ja se vie kajem
od tebe ili Moj ponos u poniznosti je gori od
133
koja se defmie, esto s najelegantnijom suptilou, iskljuivanjem svih koji su van grupe. Na
taj nain svaka religija ili sekta samoj sebi priprema poraz, to vai i za sve projekte koji se
definiu kao nereligije ili sveobuhvatne univerzalne religije, koje igraju igru J a sam manje
ekskluzivan od tebe.
Tako religije i nereligije, sve osnovane u ime
bratstva i univerzalne ljubavi, bez razlike stvaraju podele i svae. ta, na primer, izaziva vie
svae - u praktinoj politici - od projekta o
istinski besklasnom i demokratskom drutvu?
Ipak istorijsko poreklo ovog projekta je mistiko. Poinje od Isusa i sv. Pavla, do Ekharta
(Eckhart) i Taulera (Tauler), do anabaptista i
Brae slobodnog duha i njihovog insistiranja da
su svi Ijudi jednaki pred bogom. To izgleda gotovo kao svaati se, biti u kontraodnosu s neim
drugim. Ako je tako, ko god se ne bori nema
identiteta; ko god nije sebian nema svoje ja .
Nita toliko ne ujedinjuje neku zajednicu kao
zajednika stvar protiv spoljanjeg neprijatelja;
ipak, istovremeno, taj neprijatelj postaje glavna
podrka drutvenog jedinstva. Zato su veim
drutvima potrebni vei neprijatelji, to nas dovodi u sadanju situaciju u kojoj je svet faktiki
podeljen na dva ogromna tabora. Ali, ako su
visoki oficiri s obe strane iole inteligentni, oni
se tajno dogovaraju da odre konflikt: da se
nazivaju najgorim imenima, ali da se uzdre od
bombardovanja. Ili, ako insisitiraju na tome da
mora biti neke borbe kako bi vojska ostala u
136
X
J Luis Kerol, S one strane ogledala, Beograd, Prosveta,
1979. Prevod Ivana Milankov.
4
D. M. Dent (Dent), Priroda fizikog sveta ( The Nature o f the Physical World), London, 1935, str. 280-81.
146
Stvar je u tome da je taj spektakl tako fascinantan. Jer, svet je arolija (latinski fascinum),
omaijanost (kad ste poneseni bajanjem), zapanjenost (kao kad ste izgubljeni u lavirintu), arabeska takvog zapanjujueg ritma i tako intrigantnog zapleta da bivamo uvueni u njegovu mreu i da u tom stanju upletenosti zaboravljamo
da je re o igri. Fascinirani smo do te mere da
navijanje i vikanje ua prelazi u intenzivnu ljubav ili mrnju, ili u oduevljenje i strah, ekstatiki orgazam ili urlanje. Sve je to nainjeno od
ukljueno-iskljuenog ili cmo-belog, pulsiranjem,
zamuckivanjem, dijagramima, mozaicima, slikama, senenjem, trzajima, tangom i melodijskim
akcentima u svim moguim merama i dimenzijama. To je istovremeno ista glupost i vrhunsko
umee.
Sluajte paljivo glas koji peva bez rei. Moe da vas zaara da zaplaete, da vas natera da
zapleete, da vas ispuni besom iii da vas natera
da skaete od sree. Ne moete da odredite gde
se muzika zavrava a emocije poinju, jer itava
stvar je neka vrsta muzike - glas koji svira na
vaim nervima kao to dah svira na flauti. Svi
doivljaji su upravo to, osim to njihova muzika
ima mnogo vie dimenzija od zvuka. Oni vibriraju u dimenzijama vida, dodira, ukusa i mirisa
i u intelektualnim dimenzijama simbola i rei dozivajui jedno drugo i igrajui se. Ali u sutini
- ovo je negativan nain da se kae neto pozitivno - to nije nita vie od misteriozne izjave
starca Spitheda, koji je otvorio prozor i rekao:
147
Ko god se hvali da to zna, zapravo ne razume jer samo koristi trik kako bi odrao svoju
iluziju o odvojenosti, varljivi predmet u igri duhovnog nadmudrivanja. Stavie, takvo razmetanje je duboko uvredljivo za one koji ne razumeju
i koji iskreno veruju da su usamljeni, nezavisni
duhovi u oajnikoj i munoj borbi za ivot. Za
sve njih moramo imati duboko saoseanje, ne
s visine, ak neku posebnu vrstu divljenja i potovanja jer, uostalom, u njima ja igra najudniju
i najsmeliju igru - igru potpunog gubljenja sebe
i bivanja u opasnosti od neke totalne i nepopravljive katastrofe. Zato se Hindusi ne rukuju
kad se upoznaju, ve spoje dlanove i poklone
se u znak potovanja, potujui boanstvo u
strancu.
I nemojte se nadati da e vas to saznanje
odjednom pretvoriti u olienje vrline. Jo nisam
sreo sveca ili mudraca bez nekih ljudskih slabosti. Jer, ukoliko ste ispoljeni u ljudskom ili
ivotinjskom obliku, morate jesti na raun ivota
drugih i prihvatiti ogranienja svog konkretnog
organizma koji vatra jo moe da sagori i u
kojem opasnost jo lui adrenalin. Moralnost koja uz to ide je, pre svega, iskreno priznanje da
ste zavisni od neprijatelja, podreenih, izoptenih i, zaista, svih drugih oblika ivota. Ma koliko
da ste upleteni u konflikte i igre nadmetanja u
praktinom ivotu, nikada vie neete moi da
se prepustite iluziji da je onaj odvratni drugi
kriv za sve i da se ne moe i ne treba unititi.
To e vam dati dragocenu sposobnost da obuz149
dobar i lo zaborave svoju meuzavisnost i pokuaju da izbriu jedan drugog, ovek se sputa
na nivo nii od ljudskog - biva nepomirljivi
krsta ili hladni, sadistiKi pljaka. Nije za oveka da bude aneo ili avo, a potencijalni aneli bi trebalo da shvate da, ako njihova ambicija uspe, oni bi izazvali horde avola kako bi
- se odrala ravnotea. Ovo je bila lekcija o prohibiciji, kao i o svim drugim pokuajima da se
nametne isto aneosko ponaanje ili da se zlo
iskoreni.
Sve se, dakle, svodi na ovo: da bi ivot bio
odriv, da bi se mogao iveti ili, jednostavno,
da bi bio praktian, on se mora proivljavati
kao igra - a mora ovde izraava uslov, ne
zapovest. Mora se iveti u duhu igre pre nego
rada, a sukobi koje ivot nosi moraju se nastaviti
poto uviate da nijedna vrsta ili strana u igri
ne moe da preivi bez svojih prirodnih antagonista, svojih ljubljenih neprijatelja, svojih neophodnih protivnika. Jer, voleti svoje neprijatelje
znai voleti ih kao neprijatelje; nije nuno pametan potez privui ih na svoju stranu. Lav lei
s jagnjetom u raju, ali ne i na zemlji - ,,raj je,
naime, tihi nivo izvan pozomice gde, iza kulisa,
sve strane u sukobu priznaju svoju meuzavisnot i tim priznanjem su u stanju da odre svoje
konflikte u izvesnim granicama. To priznanje je
apsolutno bitno vitetvo koje mora da postavi
granice svakom ratovanju, s ljudskim i drugim
neprijateljima podjednako, jer vitetvo je vedri
153
duh viteza koji se igra sa svojim ivotom, znajui da je ak i borba na smrt igra.
Niko ko je naseo obmani da je samo ego
ili samo individualni organizam ne moe da bude vitez, a kamoli civilizovan, senzitivan i inteligentan lan kosmosa.
Da bi se na takav nain proivela, igra ivota
se mora oistiti od kontradiktornih pravila. To,
a ne neka vrsta moralnog naprezanja, jeste izlaz
iz obmane o odvojenosti. Tako, kad igra zada
igraima nemogu, ne samo teak zadatak, ubrzo se stie do take kad ne vredi vie igrati.
Ne moe se potovati pravilo koje dvostruko
obavezuje - tj. pravilo iz dva dela, iji se delovi
uzajamno iskljuuju. Niko se ne moe naterati
na slobodno ponaanje ili prisiliti da deluje nezavisno. itave kulture i civilizacije, meutim,
upetljale su se u tu vrstu gluposti, a budui da
nisu uoile protivrenost, njihovi lanovi proganjani su celog ivota oseajem da je individualna
egzistencija problem i smetnja - deo prirode
osuen na stalnu frustraciju. Oseaj ega je u
korenu neprijatan i dosadan, a na to najjasnije
ukazuju svakodnevne fraze kao: Treba da pobegnem od sebe ili Treba da nae neto da
te odvue od sebe ili itam da zaboravim na
sebe. Bei! Odatle potiu fanatizam i intoksikacija - religiozna, politika i seksualna, pa neonacisti, Kju Kluks Klan, aneli pakla, Cirkus
Maksimus, turobna fascinacija TV-ekranom, spaljivanje vetica, Miki Spilejn i Dejms Bond, saloni painko, omamljenost alkoholom, tabloidi,
154
157
gentajn (Wittgenstein) predlagao, ljudi koji postavljaju takva pitanja imaju smetnje u intelektu,
a one se mogu izleiti filozofijskom terapijom.
Baviti se filozofijom, kako on kae, znai misliti o miljenju tako da se razdvoji pravo miljenje od besmisla.
No, ta ista logika nas ne oslobaa potrebe
da znamo to to je izraeno - ma kako nespretno - u onom pitanju. Kao to sam rekao na
poetku, neverovanto je udno da se bilo ta
uopte dogaa. Ipak, kako mogu da izrazim to
oseanje u obliku razumnog pitanja na koje bi
moglo da se odgovori na zadovoljavajui nain?
Stvar je, moda u tome da ne traim verbalan "
odgovor, kao to kad zamolim za poljubac, ne
elim pare hartije na kojoj pie poljubac. Metafizika radoznalost pre trai doivljaj, viziju,
otkrivanje koje e objasniti, bez rei, zato postoji univezrum i ta je on - kao to in ljubavi
objanjava zato smo mukog i enskog roda.
Moglo bi se, onda, rei da je najbolji odgovor
na pitanje ta je sve ? Gledaj i videe!
Meutim, to pitanje gotovo uvek podrazumeva
traenje neeg osnovnog u svemu, jedinstvene
podloge koju nae obino miljenje i oseanja
ne mogu da shvate. Misao i oseaj su analitiki
i selektivni, tako da predstavljaju svet kao puko
mnotvo stvari i dogaaja. Meutim, ovek ima
metafiziki instinkt koji se ne zadovoljava prividnim mnotvom.
160
glupim, nadljudskim ili niim od ljudskog, preciznim ili neodreenim. Svi oni se mogu odbaciti
kao besmislena galama ako je pojam osnotmog
ili bia samo proizvod intelektualne spekulacije.
Ovi nazivi se esto koriste za oznaavanje sadraja ivoga i za ula gotovo konkretnog doivljaja - ujedinjujueg doivljaja mistinog,
koji u nebitnim varijacijama postoji u gotovo
svim kulturama, u svim vremenima. Taj doivljaj
je transformisani oseaj svoga ja o kojem sam
raspravljao u prethodnom poglavlju, mada ,,naturalistikim terminima, oienim od hokuspokusa o umu, dui, duhu i drugim intelektualno-eterinim reima.
>
Uprkos univerzalnosti ovog doivljaja i impresivnoj regulamosti kojom je opisan na isto
tako uopten nain2, tvrdokorni tipovi ga smatraju halucinacijom koja se ponavlja uz karakteristine simptome, kao paranoja, to ne doprinosi naoj informisanosti o flzikom univerzumu. Kao to nita ne moemo da kaemo o
svemu, tako, dokazuju oni, sve ne moe da se
oseti ili doivi. Jer, sva naa ula su selektivna.
Doivljavamo kontrastom, kao to mislimo kontrastom. Doiveti neto to lei iza svih doivljaja
bilo bi, dakle, kao videti sam vid, kao neto
zajedniko svemu vienom. U smislu boja i obli2 v
Citalac se upuuje na dela u bibliografiji kao to su:
Bakova (Bucke) Kosmika svest ( Cosmic Consciousnes),
Dejmsove (James) Vrste religijskog doivljaja ( Varieties o f
Religious Experience) i Donsonov (Johnson) Posmatra na
brdima ( Watcher on the Hills).
162
intelektualna sluz koja preti da okrui itav univerzum u nediferencirani estetski kontinuum
(navod prof. F. S. K. Nortropa [Northrop]). Romantiari, opet, gledaju na svoje kolege cepidlake kao na ive skelete koji zvekeu i kuckaju,
bez mesa i vitalnih sokova, kao na suve i isuene mehanizme liene svih finijih oseanja. Obe
strane bi bile beznadeno izgubljene jedna bez
druge, jer ne bi imalo o emu da se raspravlja,
niko ne bi znao svoju poziciju i ceo tok filozofije
bi doao do kraja.
Kako stvari trenutno stoje u svetu akademske
filozofije, cepidlake su ve godinama na vlasti
i u Engleskoj i u Sjedinjenim Dravama. Svojom
naklonjenou lingvistikoj analizi, matematikoj
logici i naunom empiricizmu svrstali su filozofiju u isti red sa mistikom nauke, poeli su da
pretvaraju filozofovu biblioteku ili utoite u
planini u neto nalik laboratoriji i, po reima
Vilijama Erla (Earle), doli bi na posao u belim
mantilima kad bi mislili da bi se time izvukli.
Struni asopisi su sada dosta neitljivi, kao rasprave o matematikoj fizici, a teme rasprave siune kao neka ivotinjica pod mikroskopom
bidloga. No, njihova ubedljiva pobeda nad romantiarima je gotovo ukinula filozofiju kao disciplinu, jer bliimo se taki kad e odeljenje za
filozofiju zatvoriti svoje prostorije i preseliti preostale lanove katedre na odeljenja za matematiku i lingvistiku.
Istorijski gledano, ovo je verovatno krajnja
taka zaleta intelektualnog klatna koje je donelo
Za bilo kakvo kretanje u filozofiji, osim kretanja napred-nazad i u krug, ovek mora imati
precizan oseaj korelativne vizije. To je tehniki
izraz za potpuno razumevanje igre cmo-belog,
pomou kojega se vidi da su sve eksplicitne
suprotnosti implicitni saveznici - korelativni u
smilu da idu jedna sa drugim i da ne mogu
odvojeno postojati. Ovo je, vie od ikakve mutne apsorpcije razlika u kontinuumu iji je krajnji
rezultat romantizam, metafiziko jedinstvo koje
ini osnovu sveta. Jer, to jedinstvo nije samo
jednoznanost nasuprot vieznanosti, budui da
su oba ta termina polama. Jedinstvo ili neodvojivost jednog i mnotva, u filozofiji vedante
stoga se zove nedualizam (advaita) za razliku
od obine uniformnosti. Istini za volju, i ovaj
termin ima svoju suprotnost - dualizam - jer
budui da svaki termin oznaava klasu, intelektualnu fioku, svaka klasa ima spoljanjost koja
je polaritet njene unutranjosti. Stoga jezik ne
moe da prevazie dualizam, kao to slike ili
fotografije na ravnoj povrini ne mogu da imaju
vie od dve dimenzije. Ipak, konvencijom perspektive, izvesne dvodimenzionalne linije, ukoene ka taki nestajanja, uzimaju se kao predstavnici tree dimerizije, dubine. Na slian nain,
dualistiki izraz nedualizam se uzima kao
predstavnik dimenzije u kojoj eksplicitne razlike imaju inrplicitno jedinstvo.
U poetku nije lako odrati korelativnu viziju. Upaniade je opisuju kao hod po ivici seiva, odravanje ranvotee na najotrijoj i naj-
ako uopte mora, prirnenom kontrasta, a to znai upotrebom jezika analogije, metafore i mita.
Problem nije samo u tome to je jezik dualistian, ukoliko su rei oznake za klase koje
se meusobno iskljuuju. Problem je u tome to
je TO mnogo vei deo mene nego to mislim,
do te mere bitno i osnovno za moju egzistenciju,
da ne mogu od njega da napravim objekat. Ne
moe se biti van TOGA i, zapravo, nema ni
potrebe da se to ini. Dokle god pokuavam
da shvatim TO, podrazumevam da TO nije ja.
Kad bi to bilo mogue, izgubio bih oseanje za
njega i pokuavao da ga naem. Zato oni koji
zaista znaju da su TO uvek kau da ga ne shvataju, jer TO shvata shvatanje, a ne obratno. Ne
moe se, i ne treba, ii dublje od dubine!
No, injenica da TO izmie svakom opisu
ne sme se, kako je to esto sluaj, pogreno
shvatiti kako je TO najvazduastija apstrakcija,
poput nekakvog providnog kontinuuma ili kosmikog elea bez ikakvih odlika. Najkonkretnije
zamiljanje Boga Oca, s belom bradom i u zlatnoj odori, bolje je od toga. Pa ipak, uenici
istonjakih filozofija i religija na Zapadu upomo
optuuju hinduiste i budiste da veruju u bezoblinog, elatinskog boga, samo zato to ovi
insistiraju na tome da je svaki pojam ili objektivna slika TOGA prazna. No, naziv prazan
odnosi se na sve takve koncepcije, ali ne i na
TO.
Meutim, dok govorimo i mislimo o TOME,
nema altemative za upotrebu pojmova i slika,
170
172
Ovoje To
i ja sam To
i ti si To
i on je To
i ona je To
i to je To
i to bi bilo to.4
Pravi humor je, zaista, smejanje samom sebi
- boanstvenoj komediji, neverovatnoj obmani
na osnovu koje se misli da stvorenje koje postoji
nije i deo postojanja, da ono to je ovek nije
^ Iz Bard i harfista (The Bard and the Harper), LP 1013, snimili Dejms Brouton (Broughton) i Doel Endrus
(Andrews), Musical Engineering Associates, Sausaiito, California, 1965.
175
proivljavanje stanja naeg stalnog bivstvovanja. Priroda se grozi vakuuma i oseaj naeg
ja se ponovo javlja i nije bitno da li je interval
deset sekundi ili milijarde godina. U nesvesnom
stanju svaki vremenski raspon je jedan trenutak.
Ovo je toliko oigledno, ali razlog to smo
blokirani i ne moemo to da vidimo jeste usaeni i snani mit da ja dolazi na ovaj svet, ili
je izbaeno iz njega, tako da nema nikakve bitne
veze s njim. Zbog toga se ne pouzdajemo da
e univerzum ponoviti ono to je ve uradio samom ja, svaki put iznova. Posmatramo ga kao
veitu arenu u kojoj je pojedinac samo privremeni stranac - posetilac koji tu jedva pripada,
jer tanki zrak svesti ne obasjava sopstveni izvor.
Posmatrajui svet, zaboravljamo da svet posmatra sebe - svojim oima i oima TOGA.
Sada znate, ak i ako vam zatreba vie vremena da se trgnete i shvatite i steknete potpun
utisak. Moda nije lako povratiti se posle mnogih generacija putem kojih su oevi ruili decu
kao domine, govorei im: ,,Da se nisi usudio
da pomisli na tako neto! Ti si samo mali skorojevi, samo stvor, i bolje da naui gde ti je
mesto. Naprotiv, ti si TO. Ali moda su oevi
nesvesno pokuavali da kau deci da je TO hladno i ravnoduno. Ne pojavljuje se (na sceni)
kao TO, jer ti zaista jesi TO, a svrha scene je
da se na njoj prikazuju prestave; ne da se ona
prikazuje. Pojaviti se kao TO - igrati boga znai igrati ja kao ulogu, to upravo nije sluaj.
Kad TO igra, ono igra sve.
178
Sledee knjige su, sa mnogo razliitih gledita, usmerene na Knjigu i proiruju njene teme.
Redinald H. Blit, Zen u engleskoj knjievnosti
i kod orijentalnih klasika. Dutton, New
York, 1960.
Norman O. Braun, ivot protiv smrti: psihoanalitiki smisao istorije. Wesleyan University
Press, Middletown, Conn., 1959.
Riard M. Bak, Kosmika svest. Ponovljeno izdanje Dutton, New York, 1959.
Trigant Berou, Nauka i ponaanje oveka. Philosophical Library, New York, 1958.
Ving-cit an, Programski spis estog patrijarha.
St. Johns University Press, New York, n.d.
S. P. R. arter, ovek na Zemlji: preliminama
evaluacija ekologije oveka. Contact Editions, The Tides, Sausalito, Cal., 1962.
Sdtdom
ALAN VOTS (Watts), magistar teologije i doktor bogoslovskih nauka, stekao je reputaciju kao
jed2n od najoriginalnijih i najnekonvencionalnijih filozofa ovog veka. Najpoznatiji je po interpretacijama indijske i kineske filozofije, pogotovo zen budizma. Napisao je vie od dvadeset knjiga o filozofiji i psihologiji religije, ukljuujui: Pogledaj Duha, Zar je to vano? Ra-
GLOBAL BOOK
SLOG
ANATTA press
Maksima Gorkog 6
TAMPA
DP tamparija Budunost'*
NoviSad, umadijska 12
ZA TAMPARIJU
Novak Vukoti, direktor
Tira 1500 kom.
1995. Novi Sad
ISBN 86-02-00018-9
Ti: 0 2 1 /6 1 2 /6 6 6 , Faxs 0 2 1 /6 1 5 -0 2 3
GLOBAL BOOK
21000 Novi Sod
Miroslova Antia 4
| Knjiga o
iTabuii
KOJINAS SPREAVA DA SAZNAMO KO SMO