NJ-P pregovori

U martu 1943.godine zapoeli su pregovori izmeu partizana (NOV) i Nijemaca

(Wehrmachta). Partizani su se uslijed zime 1943.godine nali opkoljeni Nijemcima te su bili
prisiljeni da Nijemcima ponude primirje i razmjene zarobljenika i borbu protiv etnika.
Najznaajnije linosti ovih pregovora sa partizanske strane bili su Milovan ilas, Koa
Popovi i Vladimir Velebit.
Ono to partizanima nije predstavljalo problem bila je i eventualna borba s Englezima, jer
nakon Nijemaca oni su u tom periodu kao najveeg protivnika vidjeli upravo Engleze, koji su
jo od 1941. godine i sukoba etnika i partizana podrali etnike i slali im pomo, to je kod
partizana stvaralo odbojnost prema jednoj od vodeih saveznikih nacija.
Ono to je navelo partizane na pregovore osim izuzetno teke situacije u kojoj su se nali, bilo
je i zarobljavanje njemakog majora trekera i njegovih vojnika, a kako bi dobili na vremenu
za prijelaz preko Neretve partizani su uli na pregovore sa Nijemcima i oni su zapoeli 11.03.
1943.godine u Gornjem Vakufu. Partizane su predstavljali ranije pomenuti akteri pod kodnim
imenima, dok je Nijemce prilikom pregovora predvodio general Dipold. Dozvolu za
pregovore je dao sam Josip Broz Tito.
Partizani su u svojoj pismenoj verziji dali spisak ljudi koje nude i ljudi koje su elili da dobiju
zauzvrat. Najvie su se sporili oko take 3 koja je predlagala da Vermaht prekine vojne
operacije protiv partizana, taka 4 je predlagala primirje za vrijeme trajanja pegovora, a petom
takom su partizani nastojali da dokau Nijemcima da bi se oni za razliku od etnika borili
protiv Britanaca u sluaju njihovog iskrcavanja u Jugoslaviju. O pregovorima je znao i Berlin,
a ilas i Velebit su ih nastavili i u Zagrebu. Njemaki pregovara Zigfrid Kae je taio da se
sklopi neki trajniji sporazum s partizanima, ali to je odbijeno, tako da je jedino dolo do
razmjene zarobljenika.
Moskva ove pregovore nije najbolje prihvatila te je Generalni sekretar Kominterne Georgi
Dimitrov poslao pismo u kojem osuuje saradnju jugoslavenskih partizana sa Nijemcima.
Ipak borbe u toku voenja ovih pregovora su i dalje trajale, tako da sami pregovori izuzev
razmjene nisu donijele nikakav vei dogovor. Prema rijeima jednog od uesnika pregovora
Koe Popovia pregovori navodno nisu uspjeli zbog Hitlerovog protivljenja istim.

Branko Petranovi je miljenja da ovi pregovori otkrivaju sutinu etniko-partizanskog

sukoba, jer su jedni drugima bili najvei protivnici i cilj im je prije svega bio da unite jedni
druge. Pregovori partizana sa Nijemcima dugo vremena su bili skrivani i ovdanja
historiografija je nastojala da ih prikrije, iz razloga to je to bila kolaboracija.