MATURSKI RAD IZ PSIHOLOGIJE

Tema: Osiguravanje kvalitete mentalnog zdravlja

djece i odraslih

Sadraj
1.UVOD...............................................................................................................................1
2. UZROCI NARUENOG MENTALNOG ZDRAVLJA..............................................2
2.1 Veliki ivotni dogaaji...............................................................................................6
2.2 Hronini stresni dogaaji...........................................................................................6
2.4 Traumatski stresori.....................................................................................................7
3. PREPOZNVANJE NARUENOG MENTALNOG ZDRAVLJA...................................8
3.1.Razmiljanje...............................................................................................................8
3.2.Osjeaji......................................................................................................................8
3.3.Ponaanje...................................................................................................................8
4. OSNOVNE POTREBE DJECE PREMA BRAZELTONU I GRENSPANU..................9
5. ZATITA MENTALNOG ZDRAVLJA........................................................................10
5.1.Podjela prevencije mentalnog zdravlja....................................................................13
5.2.Savjeti za roditelje i djecu........................................................................................16
6. STATISTIKA MENTALNOG ZDRAVLJA:.................................................................17
7. ULOGA NAUKA U OUVANJU MENTALNOG ZDRAVLJA.................................18
7.1.Psihijatrija (grki psyche - dua, iatrea - lijeenje) temeljno je definirana
kao medicinska..............................................................................................................18
7.2.Psihologija...............................................................................................................19
8.ZAKLJUAK:................................................................................................................20
8. Literatura........................................................................................................................21

1.UVOD

Nema zdravlja i osjeaja prirodne ivotne radosti koja daje smisao postojanju bez
mentalnog zdravlja. Definicija zdravlja podrazumijeva da se radi o cjelovitom fizikom,
mentalnom i socijalnom blagostanju, a ne samo o odsutnosti bolesti ili nemoi. Mentalno
zdravlje, ovako definirano, vie je od same odsutnosti mentalnog poremeaja ili
dizabiliteta. Mentalna funkcionalnost osoba odraava se u svim aspektima ljudskog
ponaanja. Biti mentalno funkcionalan znai imati takav konstrukt osobnosti kojim
ovjek sve svoje darove i resurse, od inteligencije do fizikih dispozicija, optimalno i
balansirano koristi zadovoljavajui osobne, ali i pridonosei potrebama drugih i
zajednice. Tijelo moe biti u svakom detalju zdravo, genska dispozicija bez
optereenja,inteligencija izvrsna, a osoba moe biti posve neuinkovita u svom
funkcioniranju, ak vrlo tetna ponaanjem po sebe ili zajednicu, moe biti nesretna do
razine suicidalnosti, ak i unato vrlo povoljnih trenutnih ivotnih okolnosti. Na
izgradnju, strukturiranje, organizaciju i moralnost osobnosti, njenu snagu, stabilnost i
kapacitete potrebne za prilagodbu na nepovoljne okolnosti ili ustrajnost i vjetinu kojom
e rjeavati probleme ili mijenjati stvarnost (ne na tetu drugih), od presudnog je znaaja
odgoj i kvaliteta ivota u procesu odrastanja.Svjetska zdravstvena organizacija opisuje
mentalno zdravlje kao stanje blagostanja ukojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti,
moe se suoiti s normalnim ivotnim stresom,moe produktivno raditi i sposobna je
doprinositi svojoj zajednici. S tog pozitivnog motrita mentalno je zdravlje temelj
ljudskog blagostanja i djelotvornog funkcioniranja za pojedinca i zajednicu.
Sve vei broj ljudi se danas pita ta im je initi kako bi odrali svoje mentalno zdravlje.
Za to postoji toliko recepata koliko i ljudi, a svaki se recept temelji na koncepciji
mentalnog zdravlja. Mentalno zdravi ljudi ponaaju se konzistentno na nekoliko vanih
naina:
1.Imaju veliki izbor izvora za zadovoljstvo i veselje.
2.Fleksibilni su kada su pod stresom..
3.Svjesni su i prihvataju svoja ogranienja i svoje prednosti.

4.Tretiraju druge ljudi kako individue.

2. UZROCI NARUENOG MENTALNOG ZDRAVLJA

Na mentalno zdravlje i mentalne bolesti, kao i na druge bolesti i stanja, djeluju

mnogostruki i isprepleteni imbenici, koji se povezuju sa siromatvom, niskom razinom
obrazovanja,niskim prihodima i loim uvjetima stanovanja. Za te je rizine skupine
karakteristina pojava osjeaja nesigurnosti, beznaa, straha od drutvenih promjena te
tjelesne bolesti, a meu njima je ea uporaba sredstava ovisnosti, nasilje i zlostavljanje.
Na individualnoj razini na mentalno zdravlje osobe djeluju individualni imbenici i
iskustvo svakodnevnog ivota, u obitelji, koli, na ulici, na poslu i drugim mjestima i
okolnostima ivljenja. Istodobno, na sve sastavnice konteksta djeluje i mentalno zdravlje
svakog pojedinca jer pojedinac doprinosi cjelokupnom zdravlju zajednice u kojoj ivi i
djeluje. Djeca i mladi osobito su ranjivi dio ope populacije i upravo kod djece i mladih,
od roenja pa do ulaska u svijet odraslih, psihologija i psiholozi mogu znaajno
pridonijeti unaprjeenju mentalnog zdravlja. Psiholozi su u naoj zemlji angairani u
razliitim sustavima koji skrbe o djeci i mladima i ovo iskustvo zasigurno psihologe ini
kompetentnim strunjacima u radu s djecom i mladima dovoljno senzibiliziranim za
prepoznavanje potreba i rizika kojima su djeca i mladi izloeni, ukljuujui i njihovo
mentalno zdravlje. Veliki su izazovi za psihologiju u ranoj interakciji i roditeljstvu,
podrci obitelji, podrci razvoju djece, njihovom odgoju i obrazovanju, razvoju
potencijala, osamostaljivanju, pripremanju za ivotne uloge. Isto tako, znaajan doprinos
mentalnom zdravlju djece i mladih psihologija moe dati angairajui se na
unaprjeivanju kvalitete odgojnog i obrazovnog rada u koli, na unaprjeenju kvalitete
kolskog ivota, na unaprjeenju podrke mladima u zadovoljavanju njihovih potreba u
zajednici.
Djeca openito, a djeca rane ivotne dobi , od roenja pa do este godine ivota posebno
su vulnerabilna skupina i stoga imaju posebnu drutvenu pozornost i zatitu.
Svi se mi raamo s jedinstvenom biologijom koja ini svakog pojedinca razliitim od
svih ostalih.
Ljudsko bie za razliku od drugih ivih bia ne dolazi na svijet s gotovim obrascima

ponaanja, ono ih ui. Dakle, raa se nejako u tjelesnom i u psiholokom pogledu i ne

moe preivjeti bez roditeljske skrbi. Znanstvena su nam istraivanja donijela obilje
novih informacija koje nam omoguuju da sve tonije razumijemo rano djetinjstvo, te su
istovremeno potvrdila izuzetnu vanost brine roditeljske skrbi. Ve je dugo poznato da
sredinje mjesto u kvaliteti skrbi u najranijojn dobi pripada roditeljskoj osjetljivosti i
odgovorljivosti na djetetove signale to ukljuuje emocionalnu dostupnost roditelja i
toplinu. Da bi senzitivno reagirali djetetu bliske osobe moraju biti u stanju vidjeti onako
kako dijete vidi, osjeati onako kako ono osjea i u svom odgovaranju biti usklaeni s
djetetovim sposobnostima kognitivne obrade. Zato su roditelji ne samo uvari djetetovog
tjelesnog i mentalnog zdravlja, nego i njegovi sustvaratelji, a u odreenim ga okolnostima
oni mogu i ugroavati. Za mentalno zdravlje dojenadi s dugoronim uincima kljuno je
stvaranje sigurne privrenosti izmeu djeteta i bliskih odraslih osoba.1
Svi se ljudi ponekad osjeaju tuno, ljutito, zabrinuto, i gube kontrolu. Ovo je normalni
dio ivota. Ponekad, medjutim, misli, osjeaji, ili ponaanje osobe ponu da utiu na
nain kako se nosite sa problemima u nekim ili svim aspektima vaeg ivota i moe da
otea vae aktivnosti u svakodnevnom ivotu kod kue, kole, i/ili u odnosima (vezama).
Ovo moe biti znak poetka zabrinutosti za vae mentalno zdravlje. Problemi povezani sa
mentalnim zdravljem mogu utjecati na ljude bilo koje starosti, od ranog djetinjstva kroz
ivotni ciklus.
Poremeaji mentalnog zdravlja predstavljaju istinski zdravstveni problem kojem valja
prii kao i problemu tjelesnog zdravlja. Zbog este pojavnosti i sve vee uestalosti,
estog poetka u mlaoj odrasloj dobi, naruavanja kvalitete ivota kako bolesnika tako i
njegove obitelji, duevne bolesti i mentalni poremeaji predstavljaju jedan od vanijih
javnozdravstvenih problema i u svijetu i kod nas, i sve vie panje se polae na ouvanje
i unapreenje mentalnog zdravlja. Statistike o broju oboljelih, o uzrocima
onesposobljenosti za rad, o bolnikom lijeenju i uzrocima mortaliteta stavljaju mentalne
poremeaje pri vrh liste najeih bolesti. Trend hospitalizacija zbog duevnih
poremeaja je u porastu u posljednjih 15 godina. Primjerice, posljednjih godina znaajno
se poveala uestalost depresija: depresivni poremeaj jedan je od najozbiljnijih
mentalnih poremeaja koji uzrokuje duevnu patnju i razara funckioniranje osobe.
1 Miku Kos, Anica, kola i mentalno zdravlje, OSMIJEH, Graanica, 2005. str.87.
6

Predvia se (prema procjenama svjetske zdravstvene organizacije WHO 1) da e do 2020.

godine depresija postati druga po redu na listi vodeih bolesti. Uzroci problema sa
mentalnim zdravljem su komplikovani i jo ih u potpunosti ne razumijemo. Poznato je,
medjutim, da problemi sa mentalnim zdravljem mogli nastati iz kombinacije razliitih
faktora ukljuujui biologiju osobe (npr. genetika, neravnotee kemikalija u tijelu) i
sredinu koja nas okruuje. Najei uzroci poremeaja menatlnog zdravlja kako djece
tako i odraslih su traume. One igraju vanu ulogu i mogu se odraavati tokom cijelo
ivota. Na DNK moe nositi memoriju naeg ivota i oboljenja jo od trenutka kada
smo bili djeca. Uvjeti ivota jedne obitelji utjeu na znaajne promjene DNK djece. Te
oznake ostanu zapisane u DNK memoriji sve do srednjovjenih godina te osobe, a
ljudska DNK se oblikuje prema uvjetima ivota i ekonomskom statusu, otkrila su
istraivanja kanadskih i britanskih znanstvenika
Tim znanstvenika sa Sveuilita McGill u Montrealu i Sveuilita Britanske Kolumbije u
Vancouveru i UCL Instituta za zdravlje djece u Londonu su pogledali u genetske
metilacije koje su povezane sa socijalnim i ekonomskim faktorima u ranom ivotu. Oni
su pronali jasne razlike u genetskoj metilaciji meu onima koji su odrasli u obiteljima s
visokim i niskim standardom ivota. Vie nego dvostruko razliitih metilacijskih razlika
je bilo povezano s kombiniranim efektom zdravlja, uvjetima u kui i roditeljskih poslova
(naroito za ranog djetinjstva) i onda su te iste odlike usporeene s odlikama ovih osoba
u odrasloj dobi (razlike su 1252 genetskih metilacija naspram 545). Broj faktora koji
direktno ili posredno doprinose pojavi raznih psihikih (i fizikih) simptoma izuzetno je
velik. Razlikujemo spoljanje ugroavajue faktore, poput nekih stresnih i traumatskih
dogaaja ili neadekvatnih, nezdravih uslova za ivot, i unutranje inioce, kao to su neke
genetske predispozicije ili uslovno reeno negativne osobine linosti (npr.
agresivnost, pasivnost i sl.). Potpuno sveobuhvatnu listu svih onih inioca koji
potencijalno ugroavaju i naruavaju mentalno zdravlje nije mogue sastaviti. Jedan od
razloga za to je injenica da smo svi mi razliiti i da je svaki pojedinac osetljiv na
razliite i za njegovu konstituciju i ivotno iskustvo specifine faktore koji su opasni po
psihiko zdravlje. U oblasti mentalne higijene najvie panje posveeno je stresu i
psiholokoj traumi. Dananji ritam ivota je jako ubrzan i znatno utjee na psihiko
stanje ovjeka. Svaki dan se susreemo sa nizom stresnih situacija koje nas okupiraju dan
7

i no.Izjava: Nae vrijeme je vrijeme stresa postala je gotovo slogan sa kojim se

susreemo skoro na svakom koraku.
Ova i druge sline reenice koje naglaavaju tetnost stresa sadre veliku koliinu istine,
meutim, esto predstavljaju i izvore pogrenih znanja i zabluda. Rije stres se u toj
mjeri odomaio u svakodnevnom govornom i pisanom jeziku, da je ponekad nemogue
zakljuiti na ta tano misli osoba koja upotrebljava taj termin..Brojni socijalni,
psiholoki i biologijski faktori utjeu na razinu mentalnog zdravlja pojedine osobe u
pojedinom trenutku. Siromatvo i niski stupanj educiranosti, najei su rizini imbenici
za razvoj mentalnih poremeaja. Osim toga valja spomenuti i brze drutvene promjene,
stres na poslu, spolnu i rodnu diskriminaciju, socijalnu izoliranost, nezdrave stilove
ivota, nasilje, somatske bolesti i povrjeivanje ljudskih prava, kao u svijetu najee
predisponirajue faktore za naruavanje mentalnog zdravlja.
Specifini psiholoki faktori i struktura linosti mogu uiniti osobu podlonijom
mentalnim poremeajima. Dakako, biologijska predisponiranost, ukljuujui genetsko
nasljee i disbalans na razini neurotransmitora imaju nepobitnu ulogu.
Neke injenice:
Vie od 450 milijuna ljudi boluje od mentalnih bolesti, uz to mnogi drugi imaju
lakementalne poremeaje.
Mentalno zdravlje je integralni dio zdravlja, ne postoji zdravlje bez mentalnog
zdravlja.
Mentalno zdravlje vie je od odsutnosti mentalne bolesti/poremeaja.
Mentalno zdravlje odreuju socio-ekonomski, biologijski i okolini faktori.2
Postoje isplative intersektorske strategije i intervencije za unaprjeenje mentalnog
zdravlja. Neki smatraju da stres opisuje spoljanje neprijatne dogaaje, poput konfliktnih
situacija, guve u saobraaju, razvoda i sl. Drugi pod istim tim terminom podrazumevaju
nae reakcije na spomenuta deavanja, kao to su nervoza, strah, panika, tuga, ljutnja i
druge neprijatne emocije ili fizioloke promene poput znojenja, munine, glavobolje i sl.
Oni koji o stresu govore kao o spoljanjim dogaajima, ustvari misle na tzv. stresore, dok
unutranje reakcije na tekoe nazivamo distresom.

2 Miku Kos, Anica, kola i mentalno zdravlje, OSMIJEH, Graanica, 2005, str. 123.
8

Razlikujemo nekoliko razliitih grupa stresora:

2.1 Veliki ivotni dogaaji

Naunici su primjetili da u ivotu veine ljudi postoji nekoliko velikih dogaaja koji
slue kao markeri prekretnice, odnosno promene iz jednog u drugo stanje ili ivotnu fazu.
Oni stvaraju neku vrstu neravnotee zbog vee koliine novih zahtjeva za
prilagoavanjem. Upravo ta potreba za adaptacijom na potpuno nove i nepoznate ivotne
okolnosti predstavlja nabijeni stresogeni potencijal tih tranzitornih deavanja. Stresnost
razliitih situacija mogue je definisati koliinom promene koju te situacije zahtevaju od
osobe, bez obzira na njihov smijer. Ustanovljeno je da ak i promjene koje doivljavamo
kao vrlo pozitivne mogu izazvati distres. Mnogobrojna istraivanja su dokazala da postoji
znaajna povezanost izmeu koliine proivljenih izuzetno stresnih velikih ivotnih
dogaaja i raznih, kako psihikih, tako i fizikih zdravstvenih tegoba. Primjeri velikih
ivotnih dogaaja su razne ozbiljnije bolesti, odlazak u penziju, roenje deteta, venanje,
otkaz na poslu, selidba itd.
2.2 Hronini stresni dogaaji
Pod hroninim stresnim dogaajima podrazumevaju se tekoe koje su relativno
dugotrajne i/ili koje se uestalo ponavljaju tokom dueg razdoblja. Ovde se ne misli na
jedan konkretan dogaaj, nego na niz deavanja koji vremenom poprimaju oblik
nelagodnih optereenja. ena, meta viegodinjeg mobinga (psiholokog zlostavljanja) na
radnom mestu, deak iji je otac esto u bolnici zbog depresije, devojka koja je podstanar
u vrlo bunoj i vlanoj garsonjeri i nema izgleda da se odseli svi oni predstavljaju samo
neke od moguih primera. ivot u hronino stresnim okolnostima neretko izaziva vrlo
neprijatne posledice po mentalno zdravlje
2.3 Dnevni mikro-stresori
9

Svima su nam dobro poznati oni dani kada nam nita ne polazi za rukom: zakasnimo na
posao jer smo se uspavali, isprljamo omiljenu majicu, sve nam ispada iz ruke, izgubimo
kiobran i pokisnemo do gole koe, saznamo da nas najbolja prijateljica ogovara iza lea,
pokvari nam se auto ... Na svakodnevni ivot ispunjen je mnogim, na prvi pogled manje
dramatinim stresnim doivljajima. Meutim, te sitnice posjeduju nezgodnu tendenciju
nagomilavanja i time se njihova snaga znaajno poveava. Svakodnevne neprilike igraju
znaajnu ulogu u slabljenju fizikog (a i psiholokog) imunog sistema, iscrpljuju
organizam i nerjetko rezultiraju zdravstvenim tegobama.
2.4 Traumatski stresori
Traumatski stresori predstavljaju vrlo snane, esto ekstremno neprijatne dogaaje koji
su izvan uobiajenog ljudskog iskustva i koji izazivaju intenzivnu patnju kod velike
veine ljudi tzv. psiholoku traumu. Najee razlikujemo 3 tipa traumatskih dogaaja:

prirodne i tehnoloke katastrofe, kao to su poplave, zemljotresi,

eksplodiranje nuklearne elektrane itd.;

ratne traumatske stresore i

traumatske dogaaje sa iskljuivo linim implikacijama, poput silovanja,

fizikog zlostavljanja, uestvovanja u po ivot opasnoj saobraajnoj
nesrei itd.

Psiholoka trauma predstavlja vrlo sloen sklop intenzivnih reakcija na

traumatske dogaaje, koje mogu da se razviju ak do nivoa tzv. post-traumatskog
stresnog poremeaja.Trume u ivotu dijeteta ostavljaju tragove kroz njegov cijeli ivot.
Neki od simptoma traumatizovanosti su: snani neprijatni afekti koji oteavaju
svakodnevno funkcionisanje, razne fizike tegobe, uznemirujue misli, ponovno
proivljavanje traumatskog dogaaja u mati, izbegavajua ponaanja, agresivnost, elja
za samoubistvom, komarni snovi itd.
Osobe poremeenog mentalnog zdravlja esto su preplaene, oajne, zbunjene i izuzetno
10

im je potrebna pomo i podrka od strane najbliih, a takoer i od strane drutva. Osobe s

mentalnim poremeajima su negativno obiljeene, odbaene. Izostanak prepoznavanja i
lijeenja mentalnih bolesti moe imati tragine posljedice, kao to je samoubojstvo. Broj
samoubojstava je iznimno velik.
3. PREPOZNVANJE NARUENOG MENTALNOG ZDRAVLJA

Iako nije uvijek lako prepoznati probleme povezane sa mentalnim zdravljem kod djece i
maloljetnika, postoje neki od znakova i simptoma koje biste trebali pratiti. To su
:razmiljanje,osjeaji i ponaanje.
Vrlo je vano znati da se neki od ovih znakova i simptoma mogu pojaviti kao dio
normalnog razvoja kod djeteta/ili maloljetnika. Ako niste sigurni da li trebate traiti
pomo za vae dijete, kontaktirajte djeijeg doktora ili kolskog savjetnika za savjet.

3.1.Razmiljanje
Razmiljanje: uporne none more, neobine misli ili vjerovanja misli koje jure prebrzo,
loa koncentracija nesposobnost da mirno sjedi ili da se usredotoi uti glasove koji ne
mogu biti objanjeni, misli o samoubistvu.

3.2.Osjeaji
Osjeaji:osjeaji tuge i bespomoi ,osjeaji ljutnje osjeaji nemira i brige, pretjeran
strah ,osjeaj bezvrijednosti i krivice osjeaj pobunjenosti i nelagodnosti ,osjeaji da je
ivot preteak ili da nema znaenja.

3.3.Ponaanje
Ponaanje: pogoran kolski uspjeh ,gubitak interesa ili truda za stvari u kojima on ili ona
inae uiva, neobjanjene promjene u spavanju, i/ili navikama prehrane, est pla i
prevelika reakcija zbog sitnica, izbjegavanje prijatelja ili obitelji, hiperaktivnost ili esta
vrpoljenja, prekravanje pravila i/ili upadanje u nevolje sa zakonom, koritenje alkohola
11

ili drugih droga, prijetnje da e sebi i drugima nanijeti ozljede, nedostatak saaljenja ili
krivice kada su drugi povrijedjeni, stvari koje su opasne ili prijetee za ivot, surovost
prema ivotinjama.
4. OSNOVNE POTREBE DJECE PREMA BRAZELTONU I GRENSPANU
Prema Brazeltonu i Grenspanu temeljne, nezaobilazne potrebe djece su :
Potreba za toplim i podravajuim odnosom bitnija je za emocionalni i intelektualni
razvoj od ranog kognitivnog treninga ili edukativnih igara. Autori upozoravaju da u
ovom naem ubrzanom nainu ivota ee nagoli se misli izostaje razvoj bliskog
odnosa s dojenetom. Bliski se odnos razvija kroz zajedniko druenje djece i
njihovih roditelja. Dijete do godine dana, dok je u budnom stanju, ne bi smjelo biti
vie od jedne treine vremena preputeno sebi dok bi oko dvije treine vremena
trebalo biti u interakciji s bliskom osobom.
Potreba za zatitom, sigurnou i regulacijom. Ova potreba biva zadovoljena ako
djetetova okolina uinkovito titi dijete od tjelesnih ozljeda, toksinih djelovanja i/ili
nasilja. Na kvalitetu zadovoljavanja ove potrebe utjeu i dobro organizirana
pedijatrijska skrb i mrea rane intervencije.
Potreba za stjecanjem iskustva koje je prilagoeno individualnim potrebama djeteta
trai da se svakom djetetu prizna njegovu jedinstvenost i pravo na usvajanje znanja
osobnim tempom. Autori, koji su i sami po svojoj temeljnoj izobrazbi lijenici,
upozoravaju da je u medicinskim krugovima koji rade s mlaom djecom nedostatno
prisutna izobrazba koja bi im ukazala na potrebu i dosege rane intervencije. Oni
navode da gotovo 99% lijenika koji uoe rano razvojno odstupanje smatra da treba
priekati kako bi se vidjelo hoe li se to samo od sebe normalizirati (Brazelton i
Greenspan 2002., str. 182).
Takav je stav u suprotnosti s potrebom stjecanja ranog iskustva na individualno primjeren
nain i to bez odgode i ekanja da se pokae ozbiljnije zakazivanje.
12

 Potreba za razvojno primjerenim iskustvima e biti zadovoljena ako se razumije da

se djeca iz dana u dan mijenjaju, tj. ona se razvijaju emocionalno, intelektualno i
socijalno, a izloenost informacijama, postupcima i openito prilikama za stjecanje
iskustva mora biti prilagoena njihovom razvojnom stupnju. Nerealistina
oekivanja i izloenost razvojno neprimjerenim zadacima ometaju stoga djetetov
razvoj.
Potreba za strukturom i granicama, kada je zadovoljena, omoguava da okolina djetetu
postane predvidiva i jasnija. Usvajanje pravila i potivanje granica koje se odvija u toplim
i bliskim obiteljskim odnosima omoguava djetetu internalizaciju granica, kanaliziranje
agresije i smireno rjeavanje problema. Da bi se ostvarili ti ciljevi djeca trebaju okolinu
koja je istovremeno i empatina i sposobna psihologija postaviti granice, te koja djeluje
ponajprije svojim pozitivnim oekivanjima. Za zadovoljavanje ove potrebe vano je da
odrasli imaju povjerenja u djetetove potencijalne i dobro razumiju njegove slabosti.
Potreba za stabilnom i podupiruom zajednicom i kulturalnim kontinuitetom vana je da
bi se dijete osjealo integrirano i sigurno u svojoj zajednici, tj. ono treba odrastati u
stabilnim uvjetima kakve osigurava kontinuitet u obiteljskim vrijednostima, skupinama
vrnjaka, te u irem kontekstu religija i kultura.
Zatita budunosti je takoer temeljna potreba koja ovisi o zdravom okoliu i kooperaciji
meu ljudima jer su danas pojedinci i narodi meuovisniji negoli ikada ranije.
Zanemarivanje ove injenice, prema miljenju autora, ugroava budunost nae djece.
5. ZATITA MENTALNOG ZDRAVLJA

Nemaju sve obitelji sreu i privilegiju doivljavati stres samo zbog potrebe
prilagoavanja formativno oekivanim ivotnim promjenama. Naalost mnoge obitelji
susreu se s izvanrednim, nepredvidivim potekoama: razvojne potekoe kod djece,
specifine obrazovne potekoe, bolesti, prerani gubici, nagle promjene egzistencijalnih
uvjeta ivota, traumatizacije uslijed osobnih ili/i drutvenih dogaanja, tranzicije i sl.
13

Ovakve se potekoe tee predviaju, a prilagodba je najee teka i bolna. Uloga

psihologa u organizaciji pomoi takvim obiteljima je mogue marginalizirana pred
drugim profesijama koje su primarne u rjeavanju nastalih problema (npr. lijenicima ).
To, meutim, ne umanjuje nau profesionalnu obvezu da svojim pravovremenim
prepoznavanjem posljedica traumatizacije ili traumatske spoznaje o potekoama lana ili
lanova obitelji upravo pravovremeno interveniramo kako bismo umanjili posljedice koje
proizlaze iz potekoa psiholoke prilagodbe. Prepoznavanje, podrka, rezoniranje s
problemima obitelji moe znaajno utjecati na jaanje kapaciteta obitelji i njihovo
usmjeravanje u rjeavanje primarnog problema. Kao to je vidljivo, irok je spektar
potencijalnih potreba obitelji, a to iziskuje i razvoj iroke mree profesionalne psiholoke
pomoi. Pritom je vano da svaki profesionalac zna granice svoje kompetencije, ali i da
potencijalnim korisnicima, kao i njihovim uputiteljima, bude jasno koju vrstu pomoi
gdje mogu dobiti. To iziskuje i prethodnu dobru procjenu obitelji od strane uputitelja ili
dobar uvid lanova obitelji u svoj problem.3
Rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja, odnosno osobnih i okolinskih rizika
za mentalno zdravlje djece i mladih, kao i zatitnih imbenika, od velike je vanosti za
pravovremenu i uinkovitu intervenciju, za prevenciju problema, unaprjeenje mentalnog
zdravlja i stvaranje pretpostavki za ostvarenje potencijala te dobrobit u ivotnoj
perspektivi. Uinkovite strategije za rano uoavanje rizika za mentalno zdravlje djece i
mladih, osim probirnih postupaka, su osvjetavanje roditelja i svih profesionalaca koji su
u kontaktu s njima o rizicima, vanosti diskretnog prepoznavanja problema i otkrivanja
osobe s rizikom, na nain koji potpomae savladavanje problema te za pruanje potpore u
granicama svojih mogunosti i kompetencija. U provedbi ovih strategija vano je da su
svi profesionalci svjesni svojih mogunosti i ogranienja te svjesni svoje osobne i
profesionalne odgovornosti za dobrobit djeteta.
Problemu mentalnog zdravlja djece i mladih drutvo posljednjih desetljea prilazi sve
intenzivnije i konkretnije. Poremeaj mentalnog zdravlja za dijete znai nepovoljnu
perspektivu, dok je dobro mentalno zdravlje djeteta pretpostavka dobrog mentalnog
zdravlja u odrasloj dobi. Kao to se navodi u Nacionalnoj strategiji zatite mentalnog
zdravlja od 2011. do 2016. godine, gdje se promovira rana intervencija mentalnih
3 Miku Kos, Anica, kola i mentalno zdravlje, OSMIJEH, Graanica, 2005, str. 67.
14

poremeaja, ,,unaprjeenje mentalnog zdravlja djece i mladih je ulaganje u budunost.

Radi se o dijelu populacije koji je najranjiviji i naspram kojeg su odrasli najranjiviji,
stoga su tu usmjereni pozornost i aktivnosti te preventivni i ranointerventni programi niza
organizacija i strunjaka.
Pod prevencijom se podrazumjeva "zdruena primjena medicinskih, psiholokih i
socijalnih mjera koje imaju za cilj:
1. da uklone inioce tetne po zdravlje ojveka,
2. da omogue da se fizike i duhovne sposobnosti ovjeka razviju na najbolji
mogui nain,
3. da obezbjede pravovremenu i adekvatnu pomo u vidu lijeenja i rehabilitacije
obljolelim lanovima drutvene zajednice .

15

SLIKA 1 : 10 jednostavnih koraka za ouvanje mentalnog zdravlja.

5.1.Podjela prevencije mentalnog zdravlja

Uobiajena je podjela na primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju.

Primarna prevencija predstavlja zdruenu primenu medicinskih, psiholokih i
socijalnih mera koje imaju za cilj da spree pojavu bolesti i da incidenciju obolevanja
svedu na to je mogui nii nivo. Uspeh primarne prevencije procenjuje se incidencijom,
tj. brojem novih sluajeva koji su oboleli u odreenom vremesnkom periodu u populaciji
u kojoj se mere primarne prevencije provode.
Sekundarna prevencija obuhvata ranu dijagnostiku i ranu terapiju bolesti. Uspeh
mera sekundarne prevencije procenjuje se prevalencijom, odnosno ukupnim brojem
bolesnika koji postoje u odreenom vremenskom periodu u odreenoj populaciji.
Tercijarna prevencija ima za cilj da suzbije i ogranii posljedice bolesti i da
ponovo uspostavi sposobnosti koje su zbg boelsti izgubljene ili da sauva one koje su
ugroene.
U podruju zatite mentalnog zdravlja, odnosno prevencije problema mentalnog zdravlja,
neovisno o podruju psiholokog djelovanja i ciljanim korisnicima usluga psiholoke
pomoi, nemogue je zaobii obitelj. Nema ovjeka koji nije dio nekog obiteljskog
sustava po svojoj biolokoj ili/i socijalnoj pripadnosti, ovjeka iji se psiholoki razvoj
nije odvijao u nekom obiteljskom kontekstu (ak i kad je obitelj odsutna,
disfunkcionalna) i ija se osobnost nije strukturirala u znaajnoj zavisnosti o strukturi i
dinamici obiteljskih odnosa. Intrapsihiki svijet pojedinca, razvoj njegovih bioloki
predisponiranih osobina i kapaciteta, razvija se i modelira kroz interpersonalne odnose,
bazino s prvom znaajnom osobom ili osobama u djetetovom ivotu, a kasnije kroz
odnose i s drugim znaajnim osobama.U praksi esto susreemo obitelji koje se u svojim
potekoama osjeaju usamljeno i odbaeno te izvjetavaju o nailaenju na nepremostive
prepreke i nerazumijevanje pri pokuajima pronalaska strune pomoi u rjeavanju nekog
svog problema. S druge strane susreemo strunjake koji profesionalno mnogo ulau u

16

rad s obiteljima, a izvjetavaju o nezadovoljstvu rezultatima i visokom profesionalnom

izgaranju. Oito je da imamo profesionalaca sa znanjem i pozitivnom motivacijom za rad
s obiteljima i obitelji kojima su potrebne njihove profesionalne usluge.
Uloga obitelji u sazrijevanju i osamostaljivanju djece moe biti dvojaka. Obiteljski odgoj
moe biti vrlo snaan zatitni imbenik, a isto tako obiteljsko funkcioniranje moe biti
snaan imbenik rizika za javljanje nepoeljnog ponaanja djece. Poznavanje naina na
koji funkcioniranje obitelji sudjeluje u nastanku nepoeljnih ponaanja, kao i poznuje
uinkovite intervencije usmjerene poboljanju funkcioniranja obitelji, a u svrhu
prevencije problema i unaprjeenja mentalnog zdravlja djece i mladih. Nain djelovanja
zatitnih i rizinih imbenika u procesu odrastanja djeteta, odnosno njihov utjecaj na
javljanje ovisnikog ponaanja mladih, detaljno je pojasnio Sakoman . Navodi da je za
uspjenost odgoja djeteta kljuno roditeljsko umijee voenja procesa odrastanja, to se
posebno ogleda tijekom adolescencije djece u nainu na koji roditelji uspijevaju odravati
optimalnu ravnoteu izmeu dviju naoko suprotstavljenih tenji:
1. odravanja kontrole (nadzora nad ponaanjima djece vani, koji iz godine u
godinu tijekom adolescencije mora biti sve manji i suptilniji)
2. poticanja procesa separacije i socijalnog sazrijevanja davanjem sve vee slobode.
Autoritativni odgojni pristup i dinamino odravanje uravnoteenosti izmeu
kontrole i poticanja procesa osamostaljivanja daje najbolje rezultate u odgoju djece,
uz uvjet da je odnos izmeu roditelja i djece utemeljen na bezuvjetnoj ljubavi, a
usmjeravanje na poeljno ponaanje postie se prvenstveno pohvalom i
ohrabrivanjem. Rizini imbenici za neuspjeh roditelja u voenju procesa odrastanja
djece, koji znaajno pridonose preranom ili prenaglom gubitku nadzora roditelja nad
ponaanjem svoje djece te njihovoj usmjerenosti vrnjacima koji ekstremno pokazuju
svoju slobodu otkaenim ponaanjem i konzumiranjem droga su:

- autoritaran odgojni pristup u kojem roditelji na vrlo krut nain postavljaju svoje
zahtjeve i odreuju granice, a usmjeravanje djece prema (za njih) poeljnom
ponaanju ostvaruju prvenstveno stalnim prijetnjama, kaznom i drugim neugodnim
posljedicama koje e imati ako neto ne uine ili uine krivo

- liberalan odgojni pristup u kojem roditelji djeci daju veliku autonomiju, slobodu i
povjerenje uz slabu kontrolu i nadzor
17

 - prezatitniki odgojni pristup u kojem roditelji onemoguuju separaciju te

pokuavaju s djecom stvoriti i odravati simbiotski odnos, pri tom se podreuju
djejim eljama i zahtjevima, u svemu im udovoljavaju proputajui ih uiti redu,
radu i odgovornosti

- disfunkcionalnost odgoja u odnosu na individualne znaajke i razliitost potreba

pojedinog, ali normalnog djeteta, kad se moe raditi o nevjetosti roditelja da
odgojni pristup individualno prilagodi. Tijekom adolescencije, kada se proces
separacije ubrzava, ometa ili opstruira, najvie dolaze do izraza posljedice
neuspjeno voenog procesa osamostaljivanja djeteta. Posebno su riziku izloeni
tinejderi optereeni obiteljskom patologijom, odrasli u obiteljima u kojima je tee
poremeena komunikacija meu roditeljima i u kojima vlada nesuglasje.
Visokorizini su tinejderi koji su u tekim konfliktima s roditeljima, oni koji u
ivotu imaju vie problema (npr. u obitelji i koli) i koji se zbog toga loe osjeaju,
kao i njeno odgajani koji su tijekom ivota bili frustrirani zbog odvajanja od
roditelja, te tinejderi koji su uz konflikte ili bez njih naglo izmakli kontroli roditelja,
a nisu bili adekvatno pripremljeni za snalaenje u prostoru slobode koju su osvojili.

U procesu nastanka nepoeljnih ponaanja djece i mladih kljunu ulogu ima

disfunkcionalni odgoj. Sakoman (2009., 1.) navodi pojavne oblike disfunkcionalnosti
odgoja u obitelji i/ili koli:

- neprilagoavanje odgojnog pristupa u odnosu na razvojnu fazu odrastanja (dob)

djeteta

- neprilagoen (krivi) odgojni pristup u odnosu na individualne ili specifine potrebe

pojedinog normalnog djeteta (uenika)

- neprilagoen (nestruni) odgojni pristup prema djeci (uenicima) koja su rizina i

tee odgojiva zbog teke naravi - izostanak bilo kakvog odgoja ili izloenost djece
patnji i frustracijama zbog tekog poremeaja strukture obiteljskog sustava (raspad
obitelji, bolest obiteljskih odnosa)

Svaki roditelj je svom dijetetu najbolji drug i znatno moe utjecati na mentalno stanje
18

njegovog djeteta. Da bi se sprijeilo naruavanje ili da bi se ublailo mentalno stanje

dijeta roditelji u toj igri igraju glavnu ulogu i od njih zavisi u kakvog e ovjeka izrasti
njihovo dijete.
5.2.Savjeti za roditelje i djecu
Savjeti za roditelje :

Pruite djeci pravi primjer

Priajte s Vaim djetetom

Sluajte Vae dijete

Osnaite vezu s Vaim djetetom

Ispunite Vaem djetetu slobodno vrijeme kvalitetnim aktivnostima
Savjeti za djecu :

Ne boj se rei NE

Osnai vezu sa svojim roditeljima

Drui se s djecom koja ne konzumiraju droge

Svoje slobodno vrijeme ispuni kvalitetnim aktivnostima koje voli

Educiraj se, itaj, razmiljaj

Posluaj roditelje, uitelje, lijenike ele ti dobro

Postani pozitivan primjer svojim vrnjacima

Planiraj i pripremi se za iskuenja

Pitaj kad te neto zanima, zauzmi se za svoj stav, preuzmi kontrolu,

Potrai pomo odmah

Veoma vanu ulogu za ouvanje mentalnog zdravlja djece igraju i predkolske ustanove
koje djuluju pozitivno na psiho-fiziki razvoj djeteta Polaskom u djeji vrti briga za
mentalno zdravlje djeteta poinje dobivati stalan i trajan institucionalni okvir. Na ivot
19

djeteta i obitelji poinju znaajno utjecati mnogi i raznovrsni imbenici, koji u velikoj
mjeri nisu unutar njihove kontrole. Kontrolu preuzima osoblje vrtia, u najveoj mjeri
odgajateljice koje su u neposrednom radu/odnosu s djetetom i svakodnevnom kontaktu s
roditeljima.

6. STATISTIKA MENTALNOG ZDRAVLJA:

U svijetu su 1990. godine mentalni i poremeaji ponaanja zauzimali 11% ukupnih

bolesti, danas je taj broj porastao na 13%, a predvia se da e do kraja 2030. dosei
postotak od 15%. Prema podacima SZO, od mentalnih poremeaja u 2001. godini
bolovalo je 450 miliona ljudi. Oko 10% odraslih u svakom trenutku ima, a oko 25% ih
moe u bilo kojem periodu svog ivota razviti mentalni poremeaj. Prema podacima
Federalnog ministarstva zdravstva u Bosni i Hercegovini i Ministarstva zdravlja i
socijalne zatite Republike Srpske, Centri za mentalno zdravlje pruaju usluge odraslim
osobama, 92% starim, 90% adolescentima, a 70% djeci. Podaci ukazuju da je u periodu
2006.-2007. godine primjetan porast broja hospitaliziranih korisnika, prisilnih
hospitalizacija, korisnika koji su poinili krivino djelo i kojima je odreena sudska
mjera obaveznog bolnikog lijeenja, korisnika kojima je izreena mjera obaveznog
psihosocijalnog tretmana u skladu sa Zakonom o zatiti porodice od nasilja, kao i
korisnika koji su poinili samoubistvo.
Problemi s mentalnim zdravljem predstavljaju veliki troak za drutvo. Usprkos tome,
teme mentalnog zdravlja i mentalnih poremeaja su zapostavljene u mnogim zemljama.
Rad na primarnoj prevenciji pojave mentalnih poremeaja i poboljanju mentalnog
zdravlja kota mnogo manje novca nego tretiranje ve uznapredovalih poremeaja, ali to i
dalje nije prepoznato u naem drutvu. Kako prepoznati problem s mentalnim zdravljem?
Rani simptomi koji ukazuju na probleme s mentalnim zdravljem razlikuju se od osobe do
osobe. Znakovi mogu biti primijetni drugim osobama u poetku: npr. ako se neije
raspoloenje pone naglo mijenjati, osoba ne mora biti svjesna toga, dok e drugi ljudi
primijetiti razliku.

20

7. ULOGA NAUKA U OUVANJU MENTALNOG ZDRAVLJA

7.1.Psihijatrija (grki psyche - dua, iatrea - lijeenje) temeljno je definirana

kao medicinska
struka ije je podruje zanimanja razvoj, manifestacija bolesti i poremeaja ovjekove
linosti koji nastaju iz subjektivnoga ili njegova odnosa s okolinom. Dva su temeljna
podruja u medicinskoj struci predmet zanimanja psihijatrije, mentalni poremeaji i
individualno ponaanje u zdravlju i bolesti. Oba podruja obiljeava stupanj znanstvene
nesigurnosti, stoga psihijatrija upotrebljava modele ponaanja i mentalne aktivnosti da bi
smanjila tu nesigurnost organizirajui znano u konceptualni okvir. Psihijatrija je
zatvorena u svoja dvorita i okrenuta pasivnom ekanju bolesnika. Pod utjecajem
bioloke paradigme, u tretmanu je dominantno usmjerena na farmakoterapiju svega
nekoliko kategorija pacijenata. Kao medicinska grana propustila je svoju priliku
drutveno se angairati u preventivnoj medicini, pridonosei razvoju suvremenog,
uinkovitog, jeftinog i lako dostupnog sustava, koji bi u provoenju mjera selektivne i
indicirane prevencije, preferirajui etioloki pristup, psihoedukacijom, psiholokim
intervencijama i psihosocijalnim postupcima pomagao obiteljima, djeci, mladima,
odraslima osnaiti svoje kapacitete i to prije uspostaviti mentalnu ravnoteu ukoliko se
pojavi rizik i/ili naznake i prvi simptomi psihikog poremeaja radi stresa, loih navika,
tekoa prilagodbe ili ivotnih problema i nepovoljnih okolnosti razne naravi.
Psihijatrijske ustanove (bolnice, klinike) u pruanju sekundarne specijalistike
zdravstvene zatite najvei dio svojih resursa troe na hospitalni tretman.

21

7.2.Psihologija
Psihologija je izraz koji potjee iz grkog psiha= duh, dua, ivot, um,
dah i logos = govor, studij, rasuivanje. Moderna psihologija je prirodna i drutvena
znanost koja se bavi procesima u mozgu i njihovim izraavanjem u ponaanju. Nastoji
sustavnim empirijskim istraivanjima stei znanje o uzrocima i nainu ponaanja ljudi (i
ivotinja), na koji nain ljudi doivljavaju svijet u kojem ive. Jasno je koliko zajednikih
interesa imaju ove dvije discipline te je njihova vodea uloga u multidisciplinarnom timu
od krucijalne vanosti kako bi se ispunili definirani ciljevi i to: promocija mentalnog
zdravlja za sve, promocija rane intervencije i lijeenja mentalnih poremeaja,
unaprjeenje kvalitete ivota osoba s mentalnim poremeajima ili dizabilitetom kroz
socijalnu inkluziju, razvoj informiranja, istraivanja i sustava znanja na podruju
mentalnog zdravlja. Timski struni rad podrazumijeva pristup korisniku specifinim
znanjima i vjetinama svakog lana tima, rad je koordiniran radi dobrobiti korisnika te
svaki strunjak neposredno ili posredno doprinosi kvalitetnoj procjeni i odreivanju
tretmana. Uz obradu slijedi i redovita koordinacija s drugim institucijama, ukoliko je
potrebita, kako bi pristup bio uinkovitiji. Psihologija kao znanost, slino
specijalizacijama u medicini, sve je vie fragmentirana u brojne psihologije koje se
bave ljudima unutar vrlo specifinih okolnosti. Psiholozi koji djeluju ili e djelovati u
mrei ,,Slubi za zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja trebaju razvijati integralni
pristup kroz individualiziranu, ali cjelovitu psihologiju koja se bavi ovjekom s ciljem da
mu se pomogne, istovremeno ga sagledavajui u svim njegovim ulogama i prateim
mentalnim procesima. Ako bi se psihologija razvijala i etiki profilirala u tom pravcu,
mogla bi postati ne samo temeljni stup Programa zatite i unaprjeenja mentalnog
zdravlja unutar zdravstvenog sustava, ve jedan od najvanijih dionika brige o ovjeku u
suvremenoj civilizaciji, u kojoj su mnoge stvari krivo sloene i u kojoj je sve manje ljudi
koji su prirodno sretni i mentalno funkcionalni.

22

8.ZAKLJUAK:

Zdrav ivotni stil je onaj koji podupire tvoje i fiziko i psihiko zdravlje. Ostati fiziki
zdrav/a znai pobrinuti se da jede zdravu hranu, da se redovito bavi fizikom
aktivnosti, sportom, i oprezno postupati sa tijelom izbjegavanjem puenja, alkohola i
drugih droga. Takoer, to znai i brinuti o sebi kada se osjea loe ili bolesno
odmarajui se, pobrinuti se bolje o sebi, i otii lijeniku/ici.
Ostati mentalno zdrav/a znai nositi se sa svakodnevnim mislima i osjeajima. To
ukljuuje rad na svojim mislima i osjeajima (razumjeti to su, zato ih imamo i kako
najbolje na njih reagirati), bitno je i raditi na stvarima u svom ivotu koje utjeu na tvoje
misli i osjeaje (kao npr. na tvojim prijateljstvima, vezi s partnerom/icom, odnosu sa
roditeljima i blinjima, kako provodite svoje vrijeme, i o svojoj prehrani) Takoer, briga
o mentalnom zdravlju ukljuuje i brigu o sebi kada se osjea loe, slabo, pod stresom,
uzrujan/a, ili tuan/na radei stvari koje ti pomau da se osjea bolje,razgovarajui sa
nekom

osobom

od

povjerenja

po

mogunosti

posjeujui lijenika/icu

ili

savjetovatelja//icu. Treba izbjegavati druenje sa depresivnim osobama i situacije koje

izazivaju depresivna stanja.
,,Kada dijeli brigu s nekim, moe ju prepoloviti, a kad dri brigu u sebi, moe ju
udvostruiti..Nije sramota ponekad biti slab i traiti oslonac. Nije sramota traiti
psiholoku pomo. Nije sramota obratiti se psihologu, psihoterapeutu i drugim
strunjacima za mentalno zdravlje. Vrlo je vano da se razumije i prihvati da ljudi nisu
pasivne igrake u rukama surove sudbine i da mogu da postanu aktivni kreatori
sopstvenog kvalitetnog ivota.

23

8. Literatura

www.novapsihlogija.com

Mili, Aleksandar, ovjek i njegov socijalni svijet, Centar psiholokih

istraivanja i zatite mentalnog zdravlja PSIMEDICA, Banja Luka, 2009.

Miku Kos, Anica, kola i mentalno zdravlje, OSMIJEH, Graanica, 2005.

www.psihoterapija-online.com

Edward E. Smith, Susan Nolen-Hoeksema, Barbara L. Frederickson, Geoffrey R.

Loftus, Daryl J. Bem, Stephen Maren , Atkinson/Hilgard Uvod u psihologiju

Amerika Psihijatrijska Udruga, Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne

poremeaje

24