MATURSKI RAD

iz Psihologije
TEMA: Posttraumatski stresni poremeaj

SADRAJ

1. UVOD...................................................................................................................................3
2. POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEAJ
2.1. Povijest psihotraume......................................................................................................4
2.2. Klinika slika posttraumatskog stresnog poremeaja....................................................5
2.2.1. Simptomatologija PTSP-a...................................................................................5
2.3. Dijagnoza posttraumatskog stresnog poremeaja..........................................................7
2.3.1. Diferencijalna dijagnoza.............................................................................................7
2.3.2. Dijagnostiki kriteriji za PTSP...................................................................................7
2.3.3. Psihologijski mjerni instrumenti u dijagnostici PTSP-a...........................................10
2.4. Epidemiologija posttraumatskog stresnog poremeaja................................................11
2.4.1. Prevalencija PTSP-a..................................................................................................12
2.5. Terapija posttraumatkog stresnog poremeaja.............................................................12
3. DIJETE I TRAUMA..........................................................................................................15
3.1. Generalna procjena............................................................................................................16
4. ZAKLJUAK......................................................................................................................17

1. UVOD
2

Iako su simptomi PTSP-a opisani jo u Epu o Gilgameu i Ilijadi, tek 80-tih godina ovog
stoljea taj je poremeaj jasno definiran i ukljuen u psihijatrijsku klasifikaciju DSM-III
(Dijagnostiki i statistiki prirunik Amerikog udruenja psihijatara, III. revizija). Rije je o
uestalom poremeaju, esto kroninom (Zatrick i sur., 1997), koji se moe javljati nakon
iskustva ili svjedoenja ivotno ugroavajuim dogaajima kao to su rat, borbena djelovanja,
teroristiki napadi, nesree ili nasilni fiziki napadi, silovanje, i sl. pa se kae da zahvaa i
civile i ratne veterane. Ekstremni traumatski dogaaj smatra se prijetnjom tjelesnom
integritetu, razorni su za ovjeka i blinje osobe te mogu ukljuivati smrt ili ranjavanje
(Begi, 2011). PTSP predstavlja odloeni i/ili potrahirani odgovor na stresni dogaaj ili
situaciju, kraeg ili duljeg trajanja, koja je iznimno prijetee ili katastrofine naravi, a pogaa
sve ljude. Oituje se nevoljnim ponovnim proivljavanjem stresnog dogaaja, munim
naporima da se izbjegne sve ono to podsjea na traumu, te brojnim tekoama kao to su:
tjeskoba, smetnje spavanja, razdraljivosti, izljevi bijesa, oteana koncentracija, depresivnost,
itd.

2. POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEAJ

2.1. Povijest psihotraume

Trauma je jedinstveno iskustvo vezano uz neki dogaaj ili trajno stanje, kod kojeg je
sposobnost osobe da integrira afektivno iskustvo onemogueno prijetnjom ivotu ili tjelesnom
integritetu. Posttraumatski stresni poremeaj definiran je kao kliniki entitet u treem izdanju
Dijagnostikog i statistikog prirunika mentalnih oboljenja, Amerikog psihijatrijskog
udruenja (1980.). Znaajka ovog poremeaja je pojava karakteristinih simptoma koji su
rezultat traumatskog dogaaja koji prelazi razinu normalnog ljudskog iskustva, a simptomi se
javljaju u veine ljudi izloenih traumatskom dogaaju.

Posttraumatski stresni poremeaj je prvo opisan u vojnika koji su sudjelovali u amerikom

graanskom ratu. Uestale tekoe vezane uz kardiovaskularni sustav u traumatiziranih
vojnika, zaetak su duge tradicije povezanosti posttraumatskog stresnog poremeaja i srane
neuroze. Poeci su u nazivima kao to su iritabilno srce, vojniko srce (Myers, 1870.;
Da Costa, 1871.) pa sve do termina iz I. svjetskog rata kao to su poremeaji srca vezani su
bojne aktivnosti i neurocirkulatorna astenija.

Pod utjecajem psihoanalitike teorije uveden je pojam traumatska neuroza, a smatralo se

da je ona rezultat reaktiviranja nerazrijeivih konflikata u predisponiranih osoba. II. svjetski
rat donio je nova klinika iskustva, a pogotovo istraivanja tegoba osoba koje su proivjele
strahote koncentacijskih logora te se uvodi sindrom koncetracijskog logora (anksioznost,
psihomotorni nemir, ustraenost, poremeaj sna, none more, umor, fobine reakcije,
zaokupljenost uspomenama doivljenog muenja). Neuroze veterana iz II. svjetskog rata
dovele su do definiranja kategorije velike stresne reakcije u prvom izdanju Dijagnostikog i
statistikog prirunika mentalnih poremeaja (DSM-I) 1952. godine. Ista kategorija uvrtena
je u meunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB) Svjetske zdravstvene organizacije. Prouavanje
psihikih tekoa u ratnih veterana iz Vijetnama te kliniki rad sa rtvama katastrofa doveo je
do definiranja posttraumatskog stresnog poremeaja (Posttraumatic stress disorder u DSMIII, 1987. godine) kao posebnog psihijatrijskog nozolokog entiteta koji moe imati kronini
lijek. Tek 10. revizija MKB ukljuuje i opisuje PTSD kao posebnu bolest.

2.2. Klinika slika posttraumatskog stresnog poremeaja

2.2.1. Simptomatologija PTSP-a

Simptomi PTSP-a su odraz disfunkcije locus ceruleusa (tzv. trauma centra) koja je posljedica
ekstremne stimulacije tijekom stresnog dogaaja. Locus ceruleus je najvanija jezgra
noradrenergikog sistema koji je u tijesnoj vezi s aktivacijom perifernog simpatikog sisitema
u osoba sa PTSP-om. Simptomi hiperarousala kao to su anksioznost, strah, razdraljivost i
insomnija su posljedica hiperaktivnosti noradrenergikog sistema. PTSP se moe podijeliti na
akutni, kronini i odloeni. Kod akutnog PTSP-a simptomi se javljaju unutar 3 mjeseca od
traumatskog dogaaja. Veina simptoma spontano nestane. Tu je najee rije o posljedicama
relativno blagog stresora. Kronini PTSP se javlja nakon 3 ili vie mjeseci, a prognoza je
nepovoljnija i moe rezultirati teim oteenjima linosti. Teki stresori veinom izazivaju
5

kronini PTSP. Kod odloenog PTSP se simptomi javljaju 6 mjeseci nakon traumatskog
dogaaja. Veina ljudi moe imati simptome, a da oni nisu prepoznati. Kod malog broja ljudi
simptomi se mogu oitovati i do 30 godina nakon traume. Generalno gledajui, PTSP je
kompleksni poremeaj sa simptomima koji mogu varirati ovisno o razliitim traumatskim
iskustvima kojima su osobe bile izloene.
PTSP moe uzrokovati brojne simptome koji se grupiu u tri kategorije:
1. Simptomi ponovnog preivljavanja:

Slike iz prolosti (flashbacks) ponovna doivljavanja dogaaja dogaaju se kada se

traumatski dogaaj ponovno doivljava i to kao iluzija, halucinacija i flashback
epizoda. Kod flashbacka sadraj je iskljuivo vezan za traumu, prolazan je, javlja se
spontano, ali moe biti potaknut i nekim vanjskim podraajem. Vano je istaknuti
razliku intruzivnog sjeanja i flashbacka. Kod prvog osoba je svjesna da se prisjea
traumatskog dogaaja, iako to ne ini voljno, dok se kod flashbacka oboljeloj osobi
ini da ponovno proivljava taj dogaaj, zbog ega se bolesnik gubi i ne razlikuje
zbivanja u sadanjosti od onih iz prolosti.

None more

Zastraujue misli

Simptomi ponovnog preivljavanja traumatinog iskustva esto uzrokuju probleme u

svakodnevnom ivotu oboljele osobe. Ovi simptomi mogu biti pokrenuti iz vlastitih osjeaja i
misli oboljele osobe. Osim toga, okidai simptoma ponovnog preivljavanja takoer mogu
biti rijei, predmeti ili situacije koje podsjeaju na traumatini dogaaj.

2. Simptomi izbjegavanja:

Izbjegavanje lokacija, dogaaja ili predmeta koji podsjeaju na traumatino iskustvo

Ogranien spektar afekata (npr. nesposobnost za osjeaj ljubavi) ili osjeaji uskraene
budunosti (ne oekuje da bi mogao ostvariti karijeru, brak, obitelj, dug ivot...)

Gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesovanja

Potekoe prilikom sjeanja nekog vanog aspekta traume (psihogena amnezija)

Stvari koje podsjeaju osobu na traumatini dogaaj mogu pokrenuti simptome izbjegavanja,
te uzrokovati da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer, nakon teke saobraajne nesree,
osoba koja inae vozi automobil moe to poeti izbjegavati.
3. Simptomi pretjerane uzbuenosti:

Prekomjerna napetost i preosjetljivost

Smetnje koncentracije

Hipervigilnost

Reakcija pretjeranog straha

Fizioloka raktivnost uslijed izloenosti dogaajima koji simboliziraju traumatski

dogaaj

Agresivne reakcije razliitog intenziteta

Potekoe sa spavanjem

Simptomi pretjerane uzbuenosti su obino konstantni i ne pokreu ih samo stvari koje

podsjeaju na traumatini dogaaj. Osoba se moe osjeati ljutom i pod stresom, jer ovi
simptomi oteavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i spavanje, jedenje ili
koncentriranje.
Osim opisanih simptoma karakteristinih za PTSP, i mnogi drugi simptomi mogu biti prisutni
u osoba s ovim psihikim poremeajem. Uestali su tako simptomi anksioznosti s tremorom i
nemirom. esto se javlja osjeaj krivnje te osjeaj stida. Simptomi depresije ili anksioznosti
ponekad mogu biti tako izraeni da je potrebno postaviti dijagnozu depresivnog ili anksioznog
7

sindroma. Progresija depresivnih osjeaja moe dovesti do suicida, a anksioznost moe

predstavljati osnovu za nastajanje ovisnosti o alkoholu ili drogama.
2.3. Dijagnoza posttraumatskog stresnog poremeaja
2.3.1. Diferencijalna dijagnoza

U bolesnika koji su proivjeli teke traume potrebno je misliti i na druge psihike poremeaje,
a ne ograniiti se samo na PTSP. Poznato je da traumatski doivljaj moe potencirati ili
reaktivirati ve otprije postojei psihiki poremeaj. Sekundarni problemi kao zloupotreba
alkohola i droga, nasilniko ponaanja, izljevi bijesa, kronina bol i slino, zahtijevaju
minucioznu rekonstrukciju svih simptoma zbog postavljanja prave dijagnoze.

Gotovo 80% bolesnika s PTSP-om ima tegobe koje zadovoljavaju kriterije za jo jednu ili
dvije konkretne psihijatrijske dijagnoze. U sluaju njihova postojanja te dijagnoze treba i
postaviti za dijagnozu PTSP-a. Najee popratne dijagnoze su depresija, fobini poremeaj,
psihoorganski poremeaj, poremeaj linosti.

2.3.2. Dijagnostiki kriteriji za PTSP

Posttraumatski stresni poremeaj se, zajedno s paninim poremeajem, agorafobijom,
specifinim i socijalnim fobijama, opsesivno-kompulzivnim poremeajem i opim
anksioznim poremeajem ubraja u veliku skupinu anksioznih poremeaja. Osnovno obiljeje
tih poremeaja je pojava patoloke anksioznosti.
Postaviti ispravnu dijagnozu posttraumatskog stresnog poremeaja u klinikom radu nije
uvijek lako i jednostavno. Danas su u opticaju dvije vrste dijagnostikih kriterija:

Prema Meunarodnoj klasifikaciji bolesti, 10 revizija (MKB-10)

Prema Dijagnostikom i stratistikom priruniku Amerikog udruenja psihijatara,

IV. Revizija (DSM-IV)

Dijagnostiki kriteriji za PTSP (F43.1) prema MKB-10 istiu da je rije o poremeaju koji se
mora razviti unutar est mjeseci od stresnog iskustva, te da je tijek u malom broju kronian, a
da se u veini sluajeva oekuje oporavak. Onaj manji broj s kroninim tijekom obino
prelazi u trajnu promjenu linosti nakon katastrofalnih doivljaja (F62.0). Zanimljivo je
spomenuti da trajna promjena linosti iskljuuje postojanja PTSP-a, te da ove dvije dijagnoze
ne bi trebale stajati zajedno. injenica da se prema MKB-10, PTSP mora razviti unutar est
mjeseci od traumatskog iskustva, onemoguuje postavljanje dijagnoze odgoenog PTSP-a, a
nejasno definiranje pojma kroninosti onemoguuje postavljanje dijagnoze kroninog
PTSP-a.
Dijagnostiki kriteriji prema DSM-IV u znatnijoj mjeri zadovoljavaju potrebe kliniara,
naroito pri postavljanju dijagnoze PTSP-a u znanstvenim istraivanjima. Vano obiljeje tih
kriterija je da simptomi moraju trajati najmanje jedan mjesec. U DSM-IV jasno su definirani
pojmovi akutno i kronino, to nam osim dijagnostike olakava i individualniji terapijski
pristup.
Iz svega navedenog mogu se razumjeti razlozi zato su u klinikoj praksi u primjeni obje
skupine kriterija. Smatramo da za sigurno postavljanje dijagnoze PTSP-a treba poznavati obje
skupine kriterija.

Tablica 1.

A. Izloenost iznimnom mentalnom ili tjelesnom stresoru, kratkog ili produenog trajanja.
B. Ustrajno prisjeanje ili proivljavanje stresora nametnutim sjeanjima (flashback),snovima koji se
ponavljaju, proivljavanjem patnje prilikom izlaganja okolnostima koje podsjeaju na stresor ili su
povezane s njim.
C. Stvarno ili eljeno izbjegavanje okolnosti koje podsjeaju na stresor ili su povezane s njim, koje
nije postojalo prije izloenosti stresoru.
D. Ili
1. Psihogena amnezija (djelomina ili potpuna) za neke vane aspekte u razdoblju izloenosti
stresoru
Ili
2. Trajni simptomi poveane psiholoke osjetljivosti i uzbuenosti (nepostojei prije
izlaganja stresoru) prisutni u bilo koja dva od sljedeih simptoma:
tekoe pri uspavljivanju ili spavanju
razdraljivost
tekoe koncetracije
rastresenost
poveana nervoza i ustraenost.

Dijagnostiki kriteriji za postavljanje dijagnoze PTSP-a prema MKB-10

10

Kriterij A: Traumatski dogaaj

1. osoba je iskusila ili bila svjedokom u dogaaju gdje je primjetila opasnost od smrti ili ozbiljnog
ozljeivanja, odnosno postojala je prijetnja osobnom ili tuem tjelesnom integritetu
2. osoba je iskusila intenzivan strah, bespomonost i uas (u djece se takvo stanje moe izraziti
dezorganiziranim ili agitiranim ponaanjem)
Kriterij B: Ponovno proivljavanje dogaaja
1. ponavljajua intruzivna sjeanja na dogaaj koja ukljuuju slike, misli ili opaanja (u male djece
vidljivo je u ponavljaju igre u kojoj je izraena tema traume)
2. ponavljanje uznemirujuih snova o dogaaju (u djece se javljaju zastraujui snovi, bez
prepoznatljivog sadraja)
3. osjeaj da se traumatski dogaaj ponavlja, ukljuujui iluzije, halucinacije ili flashback epizode koje
se dogaaju u budnom stanju ili u stanju intoksilacije (u male djece javlja se igranje koje oponaa
traumatski dogaaj)
4. intenzivan psiholoki distres pri izloenosti vanjskom ili unutranjem podraaju koji simbolizira ili
podsjea na neki aspekt traumatskog dogaaja
5. psiholoki odgovor na izlaganje unutranjem ili vanjskom podraaju koji simbolizira neki aspekt
traumatskog dogaaja.

Kriterij C: Izbjegavanje
1. nastojanje da se izbjegnu misli, osjeaji ili razgovor povezan s traumatskim dogaajem
2. nesposobnost da se prisjeti nekih vanih dijelova traume
3. znaajan gubitak interesa za sudjelovanjem u raznim aktivnostima
4. nastojanje da se izbjegnu radnje, mjesta, i osobe koji mogu podsjeati na traumu
5. osjeaj odvojenosti ili otuenja od drugih osoba
6. gubitak sposobnosti izraavanja osjeaja
7. osjeaj besperktivnosti

Kriterij D: Stalni simptomi pojaane pobuenosti

Jedno od sljedeeg mora biti prisutno:
1. nemogunost prisjeanja, djelomino ili potpuno, znaajnijih aspekata dogaaja ili razdoblja
izlaganja traumatskom dogaaju
2. perzistirajui simptomi, pojaanje psiholoke osjetljivosti i pretjerane uznemirenosti koje nisu
postojale prije izlaganja traumatskom dogaaju i koje se izraavaju u najmanje dvoje od sljedeeg:
tekoe usnivanja i prosnivanja, razdraljivost ili napadi ljutnje, tekoe koncentracije, hipervigilnost,
pretjerana reakcija prestraenosti.
Kriterij E: Trajanje
11
Kriterij B,C i D moraju biti zadovoljeni unutar est mjeseci nakon izloenosti traumatskom dogaaju.

12