SADRAJ

UVOD

1. ISKOLAVANJE TUNELA

2. TUNELSKI POTKOP

2.1. GORNJI SMJERNI POTKOP

2.2. DONJI SMJERNI POTKOP

3. PODGRADA POTKOPA

3.1. DRVENA PODGRADA

3.2. METALNA PODGRADA

4. MINERSKI RADOVI

5. ODVOD VODE IZ POTKOPA

10

6. ZRAENJE U POTKOPU

10

7. RASVJETA U POTKOPU

11

POTIS SLIKA

12

UVOD

U ovom seminarkom radu emo obraditi temu TUNELSKI RADOVI te se

detaljnije upoznati sa pojedinim ciklusima rada kao sto su: iskolenje tunela, potkopi,
podgrada potkopa, miniranje i drugo.
Metode i tehnoloke postupke za savremeno graenje tunela openito moemo
podijeliti na:
-

Metode graenja pomou eksploziva i kopanjem

Metode graenja pomou strojeva (tunelske krtice)
Metode graenja sa povrine terena

Svaka od ovih tehnologija moe biti primjenjena i moe predstavljati optimalni nain izrade
pojedinog tunela.

1. ISKOLAVANJE TUNELA

Svi mjerei strojevi (instrumenti) i sve mjeree sprave moraju pri opisanim
mjerenjima biti u bezprijekornom stanju. Duinske i visinske mjere mjereih sprava treba
prije upotrebe ispitati i uporediti sa tano utvrenom normalnom bazom mjera, kako bismo
mogli ustanoviti eventualne razlike. U tu svrhu izvodimo idealnu normalnu bazu mjerenja,
duine oko 150m, obino u blizini svakog izlaza tunela na povoljnom mjestu. Mjerimo je sa
istim instrumentima i mjereim spravama kao i osnovnu liniju pred izlazom tunela. Na
idealnoj normalnoj bazi mjerenja ispitujemo uporeivanjem tanost svih mjereih sprava. Sva
mjerenja i iskolenja treba provesti najveom panjom i tanou. Pri tome je potrebno
mjerenja ponoviti nekoliko puta, da greke u opaanjima i mjrenjima svedemo na najmanju
mjeru.
Iskolenje ose tunela, odnosno samih izlaza tunela treba provesti tako, da smijer
osi moemo lahko prenijeti u unutranjost tunela. U tu svrhu moramo smjer ose tunela,
odnosno gdje tunel poinje zavojem, smjer tangente na izlazu tunela, oznaiti u terenu dobro
postavljenim takama. Te take treba smjestiti tako da pri prenoenju smijera ose u
unutranjost tunela moemo na njih postaviti mjerei instrument bez opasnosti da e smetati
prometu i pogonu pri radovima. Osim toga mora postojati mogunost da se osa tunela iz te
take moe produiti daleko na otvoreni teren ispred tunela. Obino postupamo tako da u
produenju ose tunela, na obronku brda nasuprot izlaza, odredimo skjernu taku sa najduom
vizurom. Tu smjernu taku zovemo krajnji signal. Poloaj krajnjeg signala odabiremo tako da
ta taka ini dobro, trajno i vrsto podnoje za stajalite mjernog instrumenta, te da iz nje
dobro vidimo izlaz tunela.

Slika br. 1: Snimanje ose i gabarita profila

Na svakom izlazu osa tunela utvrena je krajnjim signalom i smjernom takom,
koja lei gore na brdu u smjeru prema unutranjosti tunela. Za trajno osiguranje pravca nisu
3

dovoljne samo te dvije take. Zbog toga odabiremo na tom pravcu (spojnica krajnjeg signala i
utvrene smjerne take) nekoliko pomonih meutaaka. Obino uzimamo jednu taku
izmeu izlaza tunela i smjerne take na brdu iza izlaza. Osim toga uzimamo jo dvije take
izmeu krajnjeg signala i izlaza tunela. Jedna od tih dviju pomonih meutaaka lei oko 60
do 120m pred izlazom tunela mjestu koje je posve odijeljeno od svakog prometa i pogona
tunelskih radova.

2. TUNELSKI POTKOP

Pod tunelskim potkopom podrazumijevamo tunel malog poprenog presjeka 5 do

10m . Tunelski potkop moe biti samostalna graevina, odnosno dio tunela ili jedna graevna
faza tunela sa veim poprenim presjekom.
2

Tunel veeg poprenog presjeka ne probijamo gotovo nikada u punom poprenom

profilu, ve redovito poinjemo s tunelskim potkopom. U takvom sluaju slui tunelski
potkop specijalnoj svrsi, da se njime iskoli smjer tunela, pa ga zato zovemo smjerni potkop.
Probijanjem smjernog potkopa upoznajemo osobine brdske mase, vrstou, slojevitost, stanje
brdskog pritiska, priliv vode itd. Na temelju tih podataka odreujemo mjere koje su potrebne
pri graenju tunela: nain iskopa, nain i vrstu podgrade, nain odvodnje, vrstu tunelskog
obzida i td., odnosno mijenjamo prije predvieni program rada. Smjernim potkopom, koji
predvodi uvijek sve ostale tunelske radove, odreujemo osim toga smijer i visinski poloaj
tunela. Smjerni potkop slui za odvoz iskopanog materijala, za odvodnju i za otvaranje novih
radnih mijesta. Redovno izvodimo sa svake srtane tunela (iz oba ulaza) po jedan smjerni
potkop. U rijetkim sluajevima izvedena su u odgovarajuoj horizontalnoj udaljenosti dva
paralelna smjerna potkopa spojena poprenim potkopima (simplonski tunel).
Smjerni potkop izvodimo kao donji potkop u visini dna tunela, ili kao gornji ispod
tjemena tunelskog profila. Zbog odvodnje izvodimo smjerni potkop uvijek u usponu prema
unutranjosti brda. Potkop probijamo u pojedinim radnim odsjecima tako da elo potkopa
pomaknemo za stanovitu duinu prema naprijed. Za svaki radni odsjeak potrebno je
stanovito vrijeme za otkop (buenje,miniranje), a nakon toga slijedi odvoz otkopanog
mterijala. Otkop i odvoz materijala zavise od sastava brdske mase. Brzina probijanja potkopa,
a time brzina izvedbe cijelog tunela zavise od brzine, kojom izvodimo pojedine radne
odsjeke. Potkop probijamo runom snagom ako je sastav brda takav da ne moemo
primjeniti miniranje, odnosno u vrstom brdu ako je tunel kratak i ako ima dovoljno
raspoloivog vremena. Pri veim tunelima u vrem brdu upotrebljavamo strojeve za
buenje. Pri miniranju uglavnom ne moemo izvesti potkop sa pravilnim presjekom. Zbog
toga iza minerske grupe dolazi posebna grupa radnika, koja presjek potkopa dotjeruje na
odgovarajui profil.

2.1.

GORNJI SMJERNI POTKOP

Pri izvedbi tunela sa gornjim smjernim potkopom nastavljamo sa tunelskim radovima

tako, da najprije postepeno proirujemo gornji dio tunela na obe strane na puni profil. Nakon
toga probijamo donji dio tunelskog profila stepeniasto sa viestrukim sputanjem dna u
punoj irini profila, odnosno produbljivanjem srednjeg dijela profila, i proirivanjem na obe
strane.
Postupak rada razmjerno je jednostavan; pri dobrom osiguranju tjemena profila rad je
siguran, a potronja drvene grae za podgradu razmjerno je mala. Sva radna mjesta moemo
zraiti jednako dobro. Rad sa gornjim smjernim potkopom ima znatnih nedostataka i to:
kolosijek za ttransport, sve vodove i kanal za odvodnju treba nekoliko puta premjetati, pri
jaem prilivu vode nastaju tekoe sa odvodnjom.

2.2.

DONJI SMJERNI POTKOP

Donji smjerni potkop probijamo neprekidno u smjeru ose tunela. Taj je potkop prema
tome uvijek ispred svih ostalih radova u tunelu. Pri primjeni donjeg smjernog potkopa
nastavljamo sa tunelskim radovima tako, da pomou proboja prema gore izvodimo gornji
potkop. Nakon toga proirujemo gornji potkop na obje strane na punu irinu profila i
polazimo postepeno prema dole. Izvedba gornjeg potkopa znatno je laka i jednostavnija kad
ve piostoje donji smjerni potkop. Da dobijemo vie radnih mjesta za probijanje gornjeg
potkopa izvodimo na svakih 60 120m prema gore proboje, koji su redovito vertikalni (rjee
koso postavljeni). Iz tih proboja izvodimo gornji potkop u oba smjera (prema naprijed i
nazad) tunelske ose. Proboji su dugi (u smjeru ose tunela) 1,5 5,0m, a iroki 1,5 2,5m.
Veliina proboja mora biti takva da kroz njega moemo provui uzdune grede duine 6,0m.
Ako je zemlja dosta vrsta izvodimo proboje jednake irine kao donji smjerni potkop. Kroz
proboj unosimo u gornji potkop drvo za podgradu i sav ostali potrebni gra.materijal.
probojem prolaze i radnici pri dolasku i odlasku. Izmeu velikih vertikalnih proboja izvodimo
na svakih 6,0m manje proboje, profila 1,0 1,5m 2 tzv. Sipke (sipaa, utloh). Kroz te sipke
bacamo otkopni materijal gornjeg potkopa u vagonie, koji se nalaze na transportnom
kolosijeku u donjem potkopu.
Izvedba tunela sa donjim smjernim potkopom ima ove prednosti:
-

Trajna dobra odvodnja za cijelo vrijeme graenja jer odma moemo izvesti
definitivni kanal u dnu potkopa;
Jednostavan transport jer dno potkopa i kolosijek ostaju nepromijenjeni za cijelo
vrijeme gradnje, a vei dio otkopanog materijala sipamo odozgo u vagonie
5

Sve vodove montiramo odjedanput pa ih za vrijeme gradnje ne treba premjestati

Izvedbom proboja moemo poveati broj radnih mjesta i znatno ubrzati radove;
Vea sigurnost u pogledu nepovoljnih posljedica nepredvienih okolnosti ( priliv
vode itd.)
Donji potkop slui za davanje smjera i visina u tunelu. U njemu moemo
pravodobno ispraviti greke i razlike smijera i visine nastale u toku radova;
Iz fiksirane trase tunela u donjem potkopu olakano je tano odreivanje ose tunela
pri proirivanju potkopa na puni profil tunela;
Donji potkop svojom dobrom i trajnom odvodnjom brzo isuuje vlano brdo i
smanjuje opasnost brdskog pritiska koji bi mogao nastati zadravanjm pritekle
vode

Izvedba tunela sa donjim smjernim potkopom ima i nedostataka:

-

Pri takvom nainu graenja moramo probijati drugi gornji potkop, bez kojeg
redovito neemo moi proirivati profil tunela na punui mjeru. Drugim potkopom
poveavaju se opseni radovi, podgrae, vea potronja drvene grae i drugo.
U probojima i djelovima gornjeg potkopa ( za vrijeme rada) zraenje je vrlo teko
jer se tamo skupljaju svi plinovi koji izlaze iz brda odnosno koji nastaju pri
miniranju.

Prednost takvog naina rada znatno su vee od nedostataka, pa danas u pravilu primjenjujemo
izvedbu tunela sa donjim smjernim potkopom. Izvedbu sa gornjim smjernim potkopom
upotrebljavamo vrlo rijetko i to samo pri kraim tunelima u suhom brdu.
Izgradnja cijelog tunela zavisi u velikoj mjeri od brzine priobijanja sm,jernog potkopa. Kada
probijemo smjerni potkop na cijelu duinu olakana je odvodnja, zraenje i transport, a ostali
tunelski radovi mogu napredovati znatno bre. Kako daleko moemo tjerati smjerni potkop
ispred drugih tunelskih radova, naroito ispred zidanja tunelskog zida, to zavisi od brdskog
pritiska. Openito moraju pojedine radne faze leati tako daleko, da smetnja ili zapreka na
jednom mjestu ne ugrozi ostale raove. Budui da se tekoe i zapreke javljaju najee u
smjernom potkopu treba ga izvesti brzo na znatnu duinu ispred drugih radova. Predugi
smjerni potkop u brdu s jakim brdskim pritiskom moe imati tetnih posljedica. Brzinu
oprodiranja u smjernom potkopu treba prilagodit ostalim tunelskim radovima i lokalnim
prilikama.
Redoito poinjemo probijati donji smjerni potkop sa obe strane brda. Ako su preusjeci vrlo
dugi i duboki, preporuuje se poeti sa smjernim potkopom na oba kraja.
Da omoguimo izvedbu smjernog potkopa u brdu ve prije dovretka potkopa na
predusjecima, izvodimo vertikalna okna na mjestima buduih tunelskih portala. Iz tih mjesta
probijamo smjerni potkop na obe strane. Otkopani materijal od oba portala moramo odvoziti u
prvo doba kroz okna, dok ne probijemo oba potkopa na pred usjecima.
Pri vrlo dugim tunelima nastojimo poeti sa tunelskim radovima na vie mjesta i izmeu
oba portala. Pri malenoj visini brda iznad tunela radilo se nanekim gradnjama iz pomonih
vertikalnih okna, ali je transport materijala kroz vertikalna okna veoma skup. Pri tunelima na
6

padinama brda moemo izvesti poprene potkope, koji idu od otvorenog terena okomito do
osi tunela. Taj nain moemo primjeniti, ako popreni potkopi nisu suvie dugi. Popreni
potkopi omoguuju lahku odvodnju, dobro zraenje, i jednostavan transport materijala.

3. PODGRADA POTKOPA

Podgradu potkopa izvodimo redovno od drveta a samo u izuzetnim sluajevima od

eljeza. Prema veliini brdskog pritiska postoje dva osnovna naina osiguranja otkopanog
profila: pothvatna i zabijena podgrada. U brdu, gdje se otkopani profil barem malo dri
izbijamo najprije otvor ( potkop), a nakon toga umeemo pothvatnu podgradu. Pothvatna
podgrada osigurva izvedeni profil potkopa. U mekanom i slabom materijalu najprije zabijamo
zatitnu podgradu ( oplatu), a pod zatitom te oplate otkopamo profil, zovemo je zabijena
podgrada.

3.1.

DRVENA PODGRADA

Za podgradu potkopa moemo upotrebiti svako drvo, samo ako je vrsto, zdravo, bez
grana i ravno. Redovno upotrebljavamo crnogorino drvo ( etinare jela i omorika ). Tvrdo
drvo upotrbljavamo rjee, jer se tee obrauje i jer je skuplje, premda je otpornost tvrdog
drveta protiv trulei vea. Dobro drvo za podgradu mora biti elastino, jer vei elastini
progibi drveta ukazuju pravovremeno na eventualnu opasnost loma. Pri dimenzioniranju
pojedinih dijelova podgrade treba imati na umu, da drvo u potkopu (ispod zemlje) naglo gubi
svoju vrstou.

Slika br. 2: Drvena podgrada u tunelu

Dobra podgrada mora uvijek pruati najveu sigurnost, ali uz to mora biti i
ekonomina. Tim emo zahtjevima udovoljiti, ako se pri izvedbi podgrade pridravamo ovih
pravila:
7

3.2.

Upotrebljavamo okruglo (oblo) ili poluokruglo neobraeno drvo sa neoslabljenim

presjekom, to je drvo jeftinije od obraenog drveta
Spojevi drveta moraju biti vrsti, jednostavni, jasni i razumljivi tunelskim
radnicima, jer oni moraju prvi zapaziti znakove eventualne opasnosti;
Podgradu treba prilagoditi smjeru postojeeg brdskog pritiska. Ako je potrebno
(pri kosom brdskom pritisku) izvodimo primjereni uzduni vez sa odgovarajuim
kosim uporama (kosnicima);
Pojedini nosivi elementi moraju biti samostalni, da moemo bolje promatrati
djelovanje pritiska. Naroito trebamo onemoguiti da eventualni pomak jednog
elementa izaziva promjene u duinama (pomake) drugih elemenata;
Tlak treba rasporediti i izbjegavati preveliki pritisak na pojedino drvo;
Konstruktivne elemente treba tako smjestiti, da budu naprezani u smjeru
djelovanja pritiska u smjeru uzdune osi. Naprezanja na savijanja treba
izbjegavati ili pojedinim dijelovima smanjiti raspone ugraivanjem meupotpora,
upora itd;

METALNA PODGRADA

eljezna podgrada ima veu nosivost od drvene. Ako je eljezna podgrada ispravno i
spretno konstruisana, onda je ugraujemo brzo i lahko. Dimenzije pojedinih dijelova su
manje, pa uteujemo na veliini profila potkopa a time i na vremenu. eljeznu podgradu
moemo eventualno i ponovno upotrebiti, to je kod drveta gotovo iskljueno. Meutim jaki
brdski pritisak moe i eljeznu podgradu znatno deformisati, tako da postaje neupotrebljiva za
dalju upotrebu.

Slika br. 3: Metalna podgrada

eljezne okvire podgrade teko prilagoavamo promjenjivom brdskom pritisku,
odnosno promjenjivim okolnostima otkopa. Spojevi eljeznih dijelova nisu tako jednostavni
kao spojevi drveta. eljezo je jako osjetljivo na vlagu kao na slanu i kiselu vodu. Pri eljeznoj
podgradi teko izvodimo naknadna pojaanja. Jake brdske pritiske na eljeznu podgradu
8

moemo rijetko kada pravovremeno zapaziti jer su progibi (deformacije) pojedinih dijelova
usljed prevelikog naprezanja razmjerno maleni. Prekasno zapaene vee i trajne deformacije
mogu dovesti cijelu podgradu u opasnost. Rastavljanje i vaenje podgrade moe biti vrlo
teko ako su pojedini dijelovi deformisani. eljezna podgrada je i vrlo skupa. Zbog svih tih
nedostataka upotrebljavamo zeljeznu podgradu vrlo rijetko.

4. MINERSKI RADOVI

Meu razliitim nainima otkopavanja naterijala pri graenju tunela minerski radovi
imaju najvee znaenje. Pri brobijanju tunela primjenjujemo miniranje i tamo, gdje nije
neophodno potrebno (kao npr. u raspucalom kamenu), samo da ubrzamo napredak radova. Sa
miniranjem je u tijesnoj vezi buenje.Tehniki razvitak tih vrsta radova omoguuje danas
razmjerno brzi rad pri probijanju tunela. Samo miniranje moemo podijeliti u tri radne etape:
buenje rupa za mine, punjnje rupa eksplozivom i paljenje mina. Rupe za mine buimo runo
ili mainski builicama. Za brzi napredak radova pri probijanju tunela mainsko buenje je
neophodno. Broj rupa kao i dubina, irina i smjer rupa, zavise od sastaca i leaja brdske mase,
od veliine poprenog profila potkopa, od naina buenja rupa, pri mainskom buenju od
broja builica, te od vrste eksploziva. Pri minerskim radovima vano je iskustvo minera u
pogledu smjera i poloaja mina, racionalnog punjenja i redosljijeda paljenja mina.

Slika br. 4: Miniranje tunelskog okna

5. ODVOD VODE IZ POTKOPA

Pri svakoj gradnji tunela treaba raunati sa pojavom vode u potkopu. Voda ulazi u
potkop na razliite naine: kao podzemna voda, koja kapa kroz slojeve brda, iz podzemnih
rezervoara, kroz pukotine brdskog nadsloja iz povrinskih vodotoka ili jezera. Voda se unutar
brda pojavljuje kao slabiji ili jai izvor. Koliina priliva podzemne vode zavisi od dosta
faktora tako da nije mogue unaprijed odrediti. Pri obinim jednostavnim i manje tekim
okolnostima moemo raunati sa pridolaskom vode od 1 10 m 3 na sat a pri tekim i
nepovoljnim okolnostima 20 30 m 3 na sat. Vei priliv vode moe dovesti do znatnih smetnji
tunelskih radova. To su iznimni sluajevi kao pri nekim Alpskim tunelima gdje je priliv vode
800 1200 m3.

Slika br. 5: Odvodnja vode iz potkopa

U praksi je gotovo nemogue izvesti potpuno suho radilite u potkopu. U dnu potkopa
izvodimo u svakom sluaju odvodni kanal, koji mora imati takve dimenzije, da moe
nesmetano odvesti svu pridolu vodu. Dobar i siguran odvod vode iz potkopa vrlo je vaan za
sigurnost podgrade i za pravilno odravanje transportnog kolosijeka. Odvodni kanal izvodimo
u pravilu sa jedne strane dna potkopa, a vie puta i u sredini dna potkopa.

6. ZRAENJE U POTKOPU

Zraenje potkopa spada meu najvanije ureaje pri graenju tunela. Dobro zraenje
potkopa je vrlo teko izvesti. Rad u potkopu vrlo je naporan zbog visoke temperature i
pokvarenog zraka. Zrak se u potkopu kvari od: disanja ljudi, od trulenja drveta, od plinova
koji izgaraju lokomotive na dizel, od paljenja mina, od raspadanja razliitih vrsta kamena kad
dou u dodir sa atmosferom, od isparavanja vode itd.
Da bismo stvorili dobre okolnosti za rad u potkopu treba ukloniti uzroke koji kvare
zrak, odnosno pokvareni zrak odvesti i nadomjestiti ga svjeim zrakom. Uzorke usljed kojih
nastaje kvarenje zraka ne moemo uvijek ukloniti, pa prema tome postoje samo provedba
dobrog zraenja potkopa, stvaranje promahe ( cirkulacije zraka ) ili promahe umjetnim
(mehanikim) ureajima. Pri malim graevinama sa malom duinom potkopa nisu potrebne
nikakve posebne naprave. Tu je ovoljna prirodna promaha koja nastaje sama od sebe. Uz
10

povoljne prilike a to su dovoljna veliina tunelskog potkopa i vea razlika izmeu vanjske i
unutranje temperature u tunelu, jest krajnja granica za takvo prirodno zraenje izmeu 200
250m. Ovo se prirodno zraenje osniva na razlici gustoe toplog i hladnog zraka ispred tunela
i u potkopu.

Slika br. 6: Regulacija zraka u potkopu

Danas preteno upotrebljavamo umjetno zraenje tjeranjem svjeeg zraka u potkop
pomou ventilatora na motorni pogon. Cijevi kojima svjei zrak tjeramo pod tlakom u potkop
prolaze du cijelog potkopa sve do ela. Pri daljnjem probijanju potkopa produujemo
postepeno cijevi za dovod zraka prema napretku probijanja. Dovedeni svjei zrak istiskuje
pokvareni iz potkopa.

7. RASVJETA U POTKOPU

Za rasvjetu radnog mjesta pri probijanju potkopa upotrebljavamo gotovo iskljuivo

rudarske svjetiljke. U suhim tunelima u kamenu i u dijelovima gotovo obzidanog profila
upotrebljavamo pri zidarskim radovima u tunelu elektrinu rasvjetu. Tu imamo ve
veiprostor u tunelu pa ne postoji vie toliko opasnosti od prekida elektrinih vodova,
odnosno od razbijanja elektrinih arulja. Pri izvedbi potkopa, podgrade, otkopa materijala u
otkopu ne upotrebljavamo elektrinu rasvjetu.
Struju dovodimo elektrinim kablovima. Dobra elektrina rasvjeta omoguuje bri i
sigurniji transport u punom profilu tunela i pospjeenje zidarskih radova.

11

Slika br. 7: rasvjeta u tunelu

Vana je dobra rasvjeta vanjskog dijela transportnog kolosijeka ispred tunela, sve do
kraja nasipa gdje odvozimo otkopani materijal iz tunela po noi.

12

POPIS SLIKA

Slika br. 1: Snimanje ose i gabarita profila

Slika br. 2: Drvena podgrada u tunelu

Slika br. 3: Metalna podgrada

Slika br. 4: Miniranje tunelskog okna

Slika br. 5: Odvodnja vode iz potkopa

10

Slika br. 6: Regulacija zraka u potkopu

11

Slika br. 7: rasvjeta u tunelu

12

13