GRAANSKO PRAVO 2

STVARNO PRAVO

SADRAJ:
1. STVARNOPRAVNO UREENJE, STVARNOPRAVNI ODNOS, POSJED I ZEMLJINE KNJIGE.......................................1
1.1. STVARNOPRAVNO UREENJE.................................................................................................................................................1
1.1.1. Pravno ureenje pripadanja stvari osobama............................................................................................................................1
1.1.2. Naela stvarnopravnog ureenja.............................................................................................................................................2
1.1.2.1. Uvod................................................................................................................................................................................2
1.1.2.2. Naelo privatnopravne vlasti na stvari............................................................................................................................2
1.1.2.3. Naelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava.................................................................................................................3
1.1.2.4. Naelo odreenosti..........................................................................................................................................................5
1.1.2.5. Naelo publiciteta............................................................................................................................................................5
1.1.3. Pravni izvori stvarnog prava....................................................................................................................................................7
1.1.4. Razgranienje domaeg od stranog stvarnog prava................................................................................................................9
1.2. STVARNOPRAVNI ODNOS.......................................................................................................................................................10
1.2.1. Graa stvarnopravnog odnosa...............................................................................................................................................10
1.2.2. Nositelj stvarnog prava..........................................................................................................................................................10
1.2.3. Predmet stvarnih prava..........................................................................................................................................................11
1.2.3.1. Potencijalni predmeti stvarnih prava.............................................................................................................................11
1.2.3.2. Predmet stvarnog prava i njegove pripadnosti...............................................................................................................13
1.2.3.3. Koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava........................................................................................................19
1.2.4. Subjektivna stvarna prava......................................................................................................................................................20
1.2.4.1. Uope.............................................................................................................................................................................20
1.2.4.2. Stjecanje.........................................................................................................................................................................20
1.2.4.3. Izvravanje.....................................................................................................................................................................26
1.2.4.4. Raspolaganje..................................................................................................................................................................27
1.2.4.5. Dokazivanje...................................................................................................................................................................27
1.2.4.6. Zatita............................................................................................................................................................................28
1.2.4.7. Prestanak........................................................................................................................................................................28
1.2.4.8. Vie stvarnih prava na istoj stvari..................................................................................................................................28
1.2.5. O opim dobrima, javnim dobrima i dobrima od interesa za RH.........................................................................................29
1.3. POSJED.........................................................................................................................................................................................31
1.3.1. Pravno relevantna faktina vlast na stvari.............................................................................................................................31
1.3.2. Graa posjedovnog odnosa....................................................................................................................................................31
1.3.2.1. Uope.............................................................................................................................................................................31
1.3.2.2. Posjednik i predmet posjedovanja.................................................................................................................................32
1.3.2.3. Posjednikova faktina vlast...........................................................................................................................................32
1.3.2.4. Tzv. idealni posjed.........................................................................................................................................................36
1.3.3. Stjecanje posjeda...................................................................................................................................................................39
1.3.3.1. Uope.............................................................................................................................................................................39
1.3.3.2. Stjecanje posjeda stvari..................................................................................................................................................40
1.3.3.3. Stjecanje posjeda prava..................................................................................................................................................46
1.3.4. Trajanje posjeda i njegova kakvoa.......................................................................................................................................47
1.3.4.1. Naelo trajnosti..............................................................................................................................................................47
1.3.4.2. Kakvoa posjeda............................................................................................................................................................47
1.3.4.3. Sljednitvo u posjedovanju i kakvoa posjeda..............................................................................................................49
1.3.4.4. Predmnjeve o posjedu....................................................................................................................................................50
1.3.5. Pravni uinci posjeda.............................................................................................................................................................51
1.3.5.1. Uinci i funkcije posjeda...............................................................................................................................................51
1.3.5.2. Akvizicijska funkcija posjeda........................................................................................................................................51
1.3.5.3. Publicitetna funkcija posjeda.........................................................................................................................................51
1.3.5.4. Kontinuitetna funkcija posjeda......................................................................................................................................52
1.3.6. Prestanak posjeda..................................................................................................................................................................59
1.3.6.1. Uope.............................................................................................................................................................................59
1.3.6.2. Prestanak posjeda stvari.................................................................................................................................................59
1.3.6.3. Prestanak posjeda prava.................................................................................................................................................60

1.4. ZEMLJINE KNJIGE...................................................................................................................................................................61

1.4.1. Publiciranje prava na nekretninama......................................................................................................................................61
1.4.2. Ureenje zemljinih knjiga....................................................................................................................................................63
1.4.2.1. Uope.............................................................................................................................................................................63
1.4.2.2. Naela zemljinoknjinog ureenja...............................................................................................................................65
1.4.2.3. Sastav zemljinih knjiga................................................................................................................................................69
1.4.3. Upisi u zemljine knjige........................................................................................................................................................72
1.4.3.1. Predmet upisa.................................................................................................................................................................72
1.4.3.2. Pretpostavke upisa.........................................................................................................................................................72
1.4.3.3. Vrste zemljinoknjinih upisa........................................................................................................................................72
1.4.4. Pravni uinci upisa u zemljinu knjigu..................................................................................................................................76
1.4.4.1. Akvizicijska funkcija upisa............................................................................................................................................76
1.4.4.2. Publicitetna funkcija upisa.............................................................................................................................................76
1.4.5. Osnovno o zemljinoknjinom postupku..............................................................................................................................79
1.4.6. Tuba za brisanje sudska zatita knjinih prava.................................................................................................................81
2. VLASNITVO.....................................................................................................................................................................................82
2.1. PRAVNA USTANOVA VLASNITVA........................................................................................................................................82
2.1.1. Pojam, naziv i razvoj pravne ustanove vlasnitva................................................................................................................82
2.1.2. Jamstvo vlasnitva kao temeljnog ljudskog prava................................................................................................................82
2.1.2.1. Uope............................................................................................................................................................................82
2.1.2.2. Jamstvo pravne ustanove vlasnitva.............................................................................................................................82
2.1.2.3. Jamstvo pojedinanih prava vlasnitva u irem smislu................................................................................................82
2.2. PRAVO VLASNITVA...............................................................................................................................................................84
2.2.1. Pojam i obiljeja prava vlasnitva......................................................................................................................................84
2.2.1.1. Uvod.............................................................................................................................................................................84
2.2.1.2. Potpunost privatne pravne vlasti...................................................................................................................................84
2.2.1.3. Jednovrsnost prava vlasnitva.......................................................................................................................................85
2.2.1.4. Jedinstvenost prava vlasnitva......................................................................................................................................86
2.2.2. Poloaj i uloga prava vlasnitva u sustavu stvarnih prava...................................................................................................86
2.2.3. Glavni pravni izvori i knjievnost o pravu vlasnitva u nas.................................................................................................86
2.2.4. Predmet i ovlatenici prava vlasnitva.................................................................................................................................86
2.2.4.1. Predmet.........................................................................................................................................................................86
2.2.4.2. Osobe............................................................................................................................................................................86
2.2.5. Granice vlasnikove pravne vlasti........................................................................................................................................87
2.2.5.1. O granicama djelovanja prava vlasnitva.....................................................................................................................87
2.2.5.2. Zakonska ogranienja vlasnitva..................................................................................................................................88
2.2.5.3. Ograniavajue djelovanje tuih prava........................................................................................................................90
2.2.5.4. Ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom............................................................................................91
2.3. STJECANJE PRAVA VLASNITVA..........................................................................................................................................93
2.3.1. Uope....................................................................................................................................................................................93
2.3.2. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju pravnog posla........................................................................................................94
2.3.2.1. Uope............................................................................................................................................................................94
2.3.2.2. Prelaenje prava vlasnitva pokretnina.........................................................................................................................94
2.3.2.3. Prelaenje prava vlasnitva nekretnina.........................................................................................................................97
2.3.3. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju odluke suda ili druge vlasti.................................................................................103
2.3.4. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju nasljeivanja (sveopeg sljednitva)...................................................................103
2.3.5. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju zakona.................................................................................................................104
2.3.5.1. Uope..........................................................................................................................................................................104
2.3.5.2. Stjecanje u vlasnitvo prisvojenjem i nalazom stvari.................................................................................................105
2.3.5.3. Stjecanje prirataja stvari u vlasnitvo........................................................................................................................109
2.3.5.4. Stjecanje u vlasnitvo dosjelou................................................................................................................................120
2.3.5.5. Stjecanje pretvorbom prava na drutvenim stvarima u pravo vlasnitva...................................................................122
2.3.5.6. Stjecanje vlasnitva radom i/ili ivotom u obiteljskoj zajednici................................................................................122
2.4. ZATITA PRAVA VLASNITVA.............................................................................................................................................123
2.4.1. Uope.................................................................................................................................................................................123
2.4.2. Vindikacijski zahtjev (zahtjev za povrat stvari, vindikacijska tuba)................................................................................123
2.4.2.1. Uope..........................................................................................................................................................................123
2.4.2.2. Prava vlasnika tuba za povrat stvari reivindikacija..............................................................................................123
2.4.2.3. Vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari publicijanska tuba (actio publiciana)........................131
2.4.3. Negatorijski zahtjev (zahtjev za prestanak uznemirivanja, negatorijska tuba).................................................................132
2.4.4. O daljnjim zahtjevima koji slue zatiti prava vlasnitva od nekih osobitih povreda........................................................133

2.5. SUSJEDSKI ODNOSI I PRAVO VLASNITVA.....................................................................................................................134

2.5.1. Uope.................................................................................................................................................................................134
2.5.2. Susjedska prava.................................................................................................................................................................134
2.5.2.1. Pojam, uloga i obiljeja..............................................................................................................................................134
2.5.2.2. O pojedinim susjedskim odnosima.............................................................................................................................134
2.5.2.3. Uspostava ravnotee pri izvravanju prava vlasnitva...............................................................................................139
2.6. PRESTANAK PRAVA VLASNITVA......................................................................................................................................140
2.6.1. Uope...................................................................................................................................................................................140
2.6.2. Relativan prestanak prava vlasnitva...................................................................................................................................140
2.6.3. Apsolutan prestanak prava vlasnitva..................................................................................................................................140
2.7. SUVLASNITVO......................................................................................................................................................................142
2.7.1. Pojam i obiljeja.................................................................................................................................................................142
2.7.2. Uspostava suvlasnitva.......................................................................................................................................................143
2.7.3. Izvravanje prava vlasnitva koje pripada suvlasnicima....................................................................................................143
2.7.3.1. Izvravanje prava vlasnitva glede idealnog dijela stvari...........................................................................................143
2.7.3.2. Izvravanje prava vlasnitva glede cijele stvari..........................................................................................................144
2.7.4. Razvrgnue suvlasnitva.....................................................................................................................................................148
2.7.4.1. Pravo na razvrgnue....................................................................................................................................................148
2.7.4.2. Ostvarivanje prava na razvrgnue...............................................................................................................................148
2.7.4.3. Pravni uinci razvrgnua............................................................................................................................................151
2.8. ZAJEDNIKO VLASNITVO.................................................................................................................................................152
2.8.1. Pojam, obiljeja i oblici zajednikog vlasnitva.................................................................................................................152
2.8.2. Uspostava zajednikog vlasnitva i stjecanje u zajedniku imovinu................................................................................153
2.8.3. Izvravanje vlasnikih ovlatenja......................................................................................................................................153
2.8.4. Dioba zajednikog vlasnitva............................................................................................................................................154
2.9. VLASNITVO POSEBNOG DIJELA NEKRETNINE (ETANO VLASNITVO)...............................................................155
2.9.1. Pojam, uloga i obiljeja......................................................................................................................................................155
2.9.2. Uspostava vlasnitva posebnog dijela nekretnine..............................................................................................................155
2.9.2.1. Uope o uspostavi vlasnitva posebnog dijela nekretnine..........................................................................................155
2.9.2.2. Uspostava na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela i korisne vrijednosti.........................................................159
2.9.2.3. Uspostava na temelju suglasne odluke svih suvlasnika..............................................................................................160
2.9.2.4. Uspostava na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom/nositelja prava graenja sa zgradom...........160
2.9.2.5. Pretvaranje etanog vlasnitva steenog po prijanjim propisima u vlasnitvo posebnog dijela nekretnine.............160
2.9.3. Izvravanje vlasnikih ovlasti i dunosti............................................................................................................................161
2.9.3.1. Izvravanje ovlasti i dunosti glede posebnog dijela nekretnine................................................................................161
2.9.3.2. Izvravanje ovlasti i dunosti glede cijele nekretnine................................................................................................163
2.9.4. Prestanak vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine.........................................................................................................167
2.10. PRETHODNO I POTONJE VLASNITVO...........................................................................................................................169
2.10.1. O sudjelovanju vie osoba u pravu vlasnitva jedne stvari u ulozi prethodnog i potonjeg vlasnika................................169
2.10.2. Ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s relativnim djelovanjem.....................................................................169
2.10.3. Ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s apsolutnim djelovanjem...................................................................170
2.11. NEKI DALJNJI OBLICI SUDJELOVANJA VIE OSOBA U PRAVU VLASNITVA.......................................................171
3. SLUNOSTI......................................................................................................................................................................................172
3.1. PRAVNA USTANOVA SLUNOSTI NA TUIM STVARIMA.............................................................................................172
3.2. PRAVO SLUNOSTI...............................................................................................................................................................172
3.2.1. Pojam slunosti...................................................................................................................................................................172
3.2.2. Objekti i subjekti slunosti.................................................................................................................................................176
3.2.3. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari.........................................................................177
3.2.4. Uope o stjecanju slunosti................................................................................................................................................177
3.2.5. Zatita slunosti..................................................................................................................................................................182
3.2.6. Prestanak slunosti.............................................................................................................................................................182
3.3. STVARNE SLUNOSTI..........................................................................................................................................................185
3.3.1. Osobitosti stvarnih slunosti...............................................................................................................................................185
3.3.2. Pojedine vrste stvarnih slunosti........................................................................................................................................185
3.4. OSOBNE SLUNOSTI............................................................................................................................................................187
3.4.1. Osobitosti osobnih slunosti...............................................................................................................................................187
3.4.2. Pojedine vrste osobnih slunosti........................................................................................................................................188

4. PRAVO IZ STVARNOG TERETA..................................................................................................................................................191

4.1. STVARNI TERET......................................................................................................................................................................191
4.1.1. Pojam i obiljeja.................................................................................................................................................................191
4.1.2. Razvoj i uloga pravne ustanove stvarnih tereta..................................................................................................................191
4.1.3. Vrste stvarnih tereta............................................................................................................................................................192
4.1.4. Predmet, osobe i sadraj stvarnog tereta............................................................................................................................192
4.1.5. Osnivanje stvarnog tereta...................................................................................................................................................193
4.1.6. Prestanak stvarnog tereta....................................................................................................................................................194
4.2. PRAVO IZ STVARNOG TERETA............................................................................................................................................196
4.2.1. Pojam i obiljeja.................................................................................................................................................................196
4.2.2. Predmet i ovlatenik...........................................................................................................................................................196
4.2.3. Sadraj................................................................................................................................................................................196
4.2.4. Osnivanje i prenoenje.......................................................................................................................................................198
4.2.5. Zatita.................................................................................................................................................................................199
4.2.6. Odnos prava iz stvarnog tereta prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari...................................200
5. PRAVO GRAENJA........................................................................................................................................................................201
5.1. PRAVNO RAZDVAJANJE ZGRADE I ZEMLJITA...............................................................................................................201
5.2. PRAVO GRAENJA POJAM I OBILJEJA.........................................................................................................................201
5.3. PREDMET OPTEREENJA PRAVOM GRAENJA..............................................................................................................202
5.4. OSNIVA I NOSITELJ PRAVA GRAENJA...........................................................................................................................202
5.5. SADRAJ PRAVA GRAENJA................................................................................................................................................203
5.6. STJECANJE PRAVA GRAENJA............................................................................................................................................204
5.7. ZATITA PRAVA GRAENJA.................................................................................................................................................205
5.8. PRESTANAK PRAVA GRAENJA..........................................................................................................................................205
5.9. ODNOS PRAVA GRAENJA PREMA VLASNITVU I OSTALIM STVARNIM PRAVIMA NA ISTOJ STVARI..............206
6. ZALONO PRAVO I DRUGA SREDSTVA STVARNOPRAVNOG OSIGURANJA TRABINA.........................................207
6.1. STVARNOPRAVNO OSIGURANJE TRABINA...................................................................................................................207
6.2. ZALONO PRAVO...................................................................................................................................................................207
6.2.1. Pojam, podvrste i glavni pravni izvori...............................................................................................................................207
6.2.2. Bitni sadraj zalonog prava..............................................................................................................................................208
6.2.3. Osigurana trabina i zalono pravo....................................................................................................................................209
6.2.4. Obiljeja zalonog prava....................................................................................................................................................210
6.2.5. Predmet zalonog prava zalog.........................................................................................................................................213
6.2.6. Ovlatenici zalonog prava i ostale osobe koje sudjeluju u zalonom odnosu..................................................................215
6.2.7. Odnos zalonog prava prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na zalogu......................................................216
6.2.8. Stjecanje zalonog prava....................................................................................................................................................217
6.2.9. Publiciranje zalonog prava...............................................................................................................................................218
6.2.10. Zatita zalonog prava.......................................................................................................................................................218
6.2.11. Prestanak zalonog prava..................................................................................................................................................219
6.2.12. Neka doktrinarna pitanja i problemi..................................................................................................................................220
6.3. ZALONO PRAVO NA POKRETNINI...................................................................................................................................220
6.3.1. Uope..................................................................................................................................................................................220
6.3.2. Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini..........................................................................................................................221
6.3.2.1. Uope..........................................................................................................................................................................221
6.3.2.2. Runi zalog.................................................................................................................................................................221
6.3.2.3. Hipoteka na pokretnini (registarsko zalono pravo)...................................................................................................230
6.3.3. Nedobrovoljno (prisilno) zalono pravo na pokretnini......................................................................................................231
6.3.4. Sudsko i javnobiljeniko (dobrovoljno) zalono pravo na pokretnini..............................................................................231
6.3.4.1. Uope..........................................................................................................................................................................231
6.3.4.2. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini......................................................................................................232
6.3.4.3. Dobrovoljno registarsko lebdee zalonopravno osiguranje na ukupnosti pokretnina...........................................235
6.3.4.4. Javnobiljeniko zalono pravo na pokretnini i na ukupnosti pokretnina..................................................................237
6.3.5. Zakonsko zalono pravo na pokretnini................................................................................................................................237
6.3.5.1. Uope..........................................................................................................................................................................237
6.3.5.2. Neke podvrste zakonskih zalonih prava...................................................................................................................238

6.4. ZALONO PRAVO NA NEKRETNINI...................................................................................................................................240

6.4.1. Uope..................................................................................................................................................................................240
6.4.2. Dobrovoljno zalono pravo na nekretnini..........................................................................................................................240
6.4.2.1. Osnivanje....................................................................................................................................................................240
6.4.2.2. Prelaenje dobrovoljnog zalonog prava na nekretnini i optereenje podzalonim pravom.....................................243
6.4.2.3. Ovlasti i dunosti u pogledu zaloene nekretnine......................................................................................................243
6.4.2.4. Namirivanje trabine zalonog vjerovnika iz vrijednosti zaloene nekretnine..........................................................245
6.4.2.5. Prestanak.....................................................................................................................................................................245
6.4.2.6. Posebno o zajednikoj (simultanoj) hipoteci..............................................................................................................246
6.4.3. Nedobrovoljno (prisilno) sudsko zalono pravo na nekretnini...........................................................................................247
6.4.4. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo (hipoteka) na nekretnini................................................................247
6.4.4.1. Uope..........................................................................................................................................................................247
6.4.4.2. Sudsko dobrovoljno zalono pravo (hipoteka) na nekretnini.....................................................................................247
6.4.4.3. Posebno o javnobiljenikom zalonom pravu (hipoteci) na nekretnini....................................................................248
6.4.5. Zakonsko zalono pravo na nekretnini................................................................................................................................249
6.5. ZALONO PRAVO NA IMOVINSKOM PRAVU...................................................................................................................249
6.5.1. Uope..................................................................................................................................................................................249
6.5.2. Dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu.....................................................................................250
6.5.2.1. Uope..........................................................................................................................................................................250
6.5.2.2. Obini zalog imovinskog prava..................................................................................................................................250
6.5.2.3. Hipoteka na subjektivnom imovinskom pravu (registarsko zalono pravo na pravu)...............................................256
6.5.3. Prisilno (nedobrovoljno) zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu...................................................................256
6.5.4. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom pravu..................................................................256
6.5.4.1. Uope..........................................................................................................................................................................256
6.5.4.2. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu..................................................................256
6.5.4.3. Posebno o javnobiljenikom dobrovoljnom zalonom pravu na subjektivnom pravu.............................................256
6.5.5. Zakonsko zalono pravo na subjektivnom pravu...............................................................................................................256
6.6. FIDUCIJARNI PRIJENOS I NEKE DALJNJE MOGUNOSTI STVARNOPRAVNOG OSIGURANJA TRABINA.......257
6.6.1. Fiducijarni prijenos radi osiguranja trabine......................................................................................................................257
6.6.2. Prijenos vlasnitva, uz uspostavu fiducijarnog odnosa po opim pravilima obveznog prava............................................258
6.6.3. Fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja trabine, na temelju pravila stvarnog prava.............................................258
6.6.3.1. Uope..........................................................................................................................................................................258
6.6.3.2. Pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasnitva radi osiguranja trabine....................................................................259
6.6.3.3. Pravni uinci prijenosa vlasnitva radi osiguranja s relativnim djelovanjem uvjeta..................................................259
6.6.3.4. Pravni uinci prijenosa radi osiguranja s apsolutnim djelovanjem uvjeta..................................................................259
6.6.3.5. Prestanak fiducijarnog vlasnitva...............................................................................................................................259
6.6.4. Sudsko i j.b. osiguranje trabine fiducijarnim prijenosom vlasnitva i subjektivnih prava...............................................259
6.6.4.1. Uope..........................................................................................................................................................................259
6.6.4.2. Osiguranje prijenosom pokretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo.....................................................................260
6.6.4.3. Osiguranje prijenosom nekretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo.....................................................................263
6.6.4.4. Osiguranje fiducijarnim prijenosom subjektivnog imovinskog prava vjerovniku.....................................................264
6.6.5. Daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina...................................................................................................265

1. STVARNOPRAVNO UREENJE, STVARNOPRAVNI ODNOS, POSJED I ZEMLJINE KNJIGE

1.1. STVARNOPRAVNO UREENJE
1.1.1. Pravno ureenje pripadanja stvari osobama
1. POJAM I ULOGA STVARNOG PRAVA
Stvarno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila graanskog prava
koje ureuju neposredno, za svakog mjerodavno pripadanje stvari osobama.
-

tim pravilima pravni poredak ureuje socijalne odnose moje-tue socijalna svrha tog pravnog ureenja je oigledna,
ima li se na umu ovjekova tenja, a i potreba, da zavlada prirodom, materijalnim svijetom
stvarno pravo u objektivnom smislu (stvarnopravno ureenje) dio je sustava graanskog prava, pa je izgraeno uz
maksimalno uvaavanje svih opih naela GP (dispozitivnost, ravnopravnost subjekata, imovinska sankcija, prometnost),
ali pokazuje i specifinosti, koje su nuna posljedica njegove specifine uloge regulatora privatne vlasti na stvarima
stvarnopravno ureenje, jer je dio graanskopravnog, dakle privatnopravnog, dosee najdalje do granice koju mu postavlja
javnopravno ureenje

Stvarna prava u subjektivnom smislu su ona graanska, i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlauju
da odreene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti (potpunoj ili ogranienoj), a svim drugim
graanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvravanju te vlasti samovlasno smetaju.
-

stvarno pravo u objektivnom smislu ureuje neposredno, za svakog mjerodavno pripadanje stvari osobama tako to odreuje
pretpostavke pod kojima e pravni subjekt imati subjektivno stvarno pravo na nekoj odreenoj stvari
time, ako i dok su te pretpostavke ispunjene, iz stvarnog prava u objektivnom smislu proizlaze i postoje
za odreene graanskopravne subjekte stvarna prava u subjektivnom smislu na odreenoj stvari, dajui tim subjektima
neposrednu i apsolutnu (jer djeluju prema svakome svatko ih je duan potovati) pravnu vlast na/glede te stvari
to su subjektivna GP, i to imovinska, jer svog nositelja (ovlatenika) ovlauju na neto to ima vrijednost izrazivu u novcu

2. KRATAK PREGLED DOSADANJEG RAZVOJA OD 19. STOLJEA

7. do 19. str.
3. OPE I POSEBNA STVARNOPRAVNA UREENJA
l. 1. st. 5. ZV

11

ope stvarnopravno ureenje (stvarno pravo)

ope stvarnopravno ureenje primjenjuje se za sve objekte i subjekte kao skup opih pravnih pravila, a
podredno i na odnose za koje je uspostavljeno posebno stvarnopravno ureenje
glavni izvor opeg stvarnopravnog ureenja, ZV, propisuje:
ovaj Zakon uspostavlja ope ureenje pripadanja stvari osobama
pravila ovog Zakona primjenjivat e se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute nekom posebnom pravnom
ureenju, ako nisu s tim ureenjem u suprotnosti

posebno stvarnopravno ureenje

ono je potrebno zbog posebnosti nekih objekata i vanosti nekih interesa koje pravni poredak eli zatititi
pravni poretci ih u pravilu uspostavljaju za stvari (dobra) ija je vanost za ivot cijele zajednice takva da postoje
legitimni interesi cijelog drutva da se te stvari to bolje odravaju, a i da ih se na odreeni nain iskoritava i
upotrebljava, ma tko da je njihov vlasnik

Ustav RH propisuje posebna pravna ureenja za one stvari za koje je proglaeno da su dobra od interesa za RH i
da imaju njenu osobitu zatitu postoje 2 kategorije takvih dobara:
l. 52. st. 1. Ustava RH: more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna
bogatstva (prva kategorija), ali i zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i
stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekolokog znaenja, za koje je zakonom odreeno
da su od interesa za RH (druga kategorija), imaju njezinu osobitu zatitu.
l. 52. st. 2. Ustava RH: zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za RH mogu upotrebljavati i
iskoritavati ovlatenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti

u naem pravnom poretku postoje brojna posebna stvarnopravna ureenja (za morsko dobro, otoke, vode, rudno blago,
poljoprivredno zemljite, ume, arhivsko gradivo ...) 1

zakoni, 7. str.

1.1.2. Naela stvarnopravnog ureenja

1.1.2.1. Uvod
-

da bi igralo ulogu koja mu je namijenjena unutar graanskopravnog ureenja, stvarnopravno ureenje slijedi opa naela GP
(ravnopravnost subjekata, dispozitivnost, prometnost, imovinska sankcija), ali je pritom, u njihovom okviru, izgraeno
po specifinim naelima privatne pravne vlasti na stvari, zatvorenog broja stvarnih prava, odreenosti i publiciteta

1.1.2.2. Naelo privatnopravne vlasti na stvari

-

stvarnopravno ureenje jest ureenje privatnopravnog (GP) pripadanja stvari osobama ono daje GP subjektima
privatnopravnu vlast na/glede stvari koja je neposredna, za svakog mjerodavna (ima apsolutno djelovanje) i razmjerno je trajna
1. PRIVATNOPRAVNA VLAST NA STVARI
l. 1. st. 4., l. 35. st. 1. ZV
Stvarnopravno ureenje nositeljima stvarnih prava na stvarima daje privatnu, a ne javnu pravnu vlast.
privatna pravna vlast je ona koju pravno izjednaeni pravni subjekti (privatnopravni, GP subjekti) imaju u
meusobnim odnosima, na temelju svojih subjektivnih GP ona implicira odnos pravno izjednaenih subjekata
javna vlast (imperij) je ona koju ima drava, vladajui pojedincima implicira odnos podreenosti tih subjekata

drava i drugi subjekti javne vlasti sudjeluju i u jednim i u drugim odnosima, igrajui tako 2 razliite uloge:
ulogu javne vlasti kao takve, u kojoj ona izvrava svoj imperij (tu ulogu igra kad uspostavlja i odrava pravni poredak)
ulogu privatne vlasti, kao GP subjekt u pravnim odnosima tu ulogu imat e kao drava, jedinica lokalne i podrune
samouprave, ili koja druga pravna osoba, i pritom e biti izjednaena s ostalim pravnim subjektima
(tj. podvrgnuta pravilima graanskog, odnosno stvarnog prava, kao i oni)

stvarnopravno ureenje regulira privatnu vlast na stvarima (glede stvari), a ne imperij javne vlasti to je princip
svih pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, pa i naeg:
RH i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasnitva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak
poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno; isto vrijedi i za ostale javnopravne subjekte
ZV sadri i odredbe o izvravanju vlasnikih ovlasti RH i jedinica lokalne vlasti 2
koliko pravne vlasti glede neke stvari zaista proizlazi iz subjektivnog stvarnog prava na njoj za njegovog nositelja?

pravni poredak priznaje privatnu pravnu vlast na/glede stvari tako to osobama omoguuje da pod odreenim pretpostavkama
na stvarima (i s njima izjednaenim entitetima) steknu subjektivna stvarna prava, jer svako subjektivno stvarno pravo
daje svojem nositelju neku neposrednu, razmjerno trajnu pravnu vlast glede stvari koja je objektom tog prava

koji je sadraj te pravne vlasti, ovisi o:

1. ovlastima koje ono daje svom nositelju (tj. o sadraju tog prava) i
2. ogranienjima
to su prepreke punom izvravanju ovlasti koje proizlaze iz subjektivnog stvarnog prava; ona nameu ovlateniku:
- trpljenje (mora trpjeti neto to inae, s obzirom na ovlasti koje mu daje njegovo pravo, ne bi morao) ili
- proputanje (ne smije initi neto to bi inae smio initi, s obzirom na ovlasti koje mu daje njegovo pravo)
ogranienja se redovito postavljaju kao ogranienja prava vlasnitva, ali ona redovito posredno ograniavaju i ostala
stvarna prava: kad vlasnik mora neto trpjeti ili propustiti glede svoje stvari, treba to i ovlatenik drugog stvarnog
prava na istoj stvari koji svoje pravo izvodi iz njegova, ako nije to drugo odreeno zakonom
faktina vlast (posjed stvari/prava):
To je ona vlast koju GP subjekt zaista (faktino) ima na/glede neke stvari ona se razlikuje od pravne vlasti.
(ta faktina vlast (posjed stvari/prava) se redovito podudara s pravnom vlau glede stvari, ak redovito i proizlazi iz nje)

nositelj subjektivnog stvarnog prava ostvaruje pravnu vlast na/glede stvari koja je objekt tog prava ako i dok ima odgovarajuu
faktinu vlast na/glede stvari (posjed)
posjed redovito postoji kao stanje ostvarene pravne vlasti, jer ga najee ima osoba koja ima pravo posjedovanja
(ius possidendi), tj. nositelj subjektivnog stvarnog prava
no, posjed moe postojati i kao njen takmac, ak protivnik to e se dogoditi ako netko faktino izvrava svoju vlast
glede neke stvari, premda mu ne pripada na to (ima posjed, ali nema pravo posjedovanja)
tada postoji nesklad izmeu pravne vlasti osobe koja ima subjektivno stvarno pravo (s jedne strane) i
te tue faktine vlasti (s druge strane) takvog nesklada ne bi smjelo biti, ali ipak se dogaa da on nastane
pravni poredak omoguuje njegovo uklanjanje, ali dok on postoji, proizvodi specifine pravne uinke

RH kao vlasnik, 86. str. + ostale osobe javnog prava kao vlasnici, 87. str.

2. NEPOSREDNA VLAST
-

nositelj subjektivnog stvarnog prava na/glede stvari ima neposrednu pravnu vlast
vlasniku neposredno pripada njegova stvar, a ne tek pravo da od neke osobe zahtijeva da mu da tu stvar
on je ovlaten na/glede svoje stvari neposredno izvravati akte svoje vlasti (ako time ne vrijea neije tue pravo ili
zakonsko ogranienje), a ne tek zahtijevati od drugog neku inidbu u pogledu te stvari
posredno izvravanje vlasti:

nositelj stvarnog prava moe svoju pravnu vlast izvravati i posredno, tako da prepusti drugoj osobi izvravanje ina vlasti
glede stvari koja je objekt njegova stvarnog prava time nee biti umanjena pravna vlast koju on ima glede te stvari
(npr. kad nositelj stvarnog prava da drugoj osobi pravo da neto ini glede stvari, npr. iznajmi joj stvar)
3. APSOLUTNO DJELOVANJE (contra omnes, erga omnes)
Pravna vlast koju imaju nositelji subjektivnih stvarnih prava je mjerodavna za svakoga, tj. djeluje apsolutno, prema svakome.

apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana subjektivnog stvarnog prava:

svatko se treba suzdravati od svega ime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnog prava
u suprotnom, nositelj ima pravo od suda ili druge nadlene vlasti ishoditi zatitu svojeg povrijeenog stvarnog prava
(tzv. pravozatitni zahtjev)

pored ope dunosti svih da se suzdravaju od povrede, kod ogranienih stvarnih prava (npr. slunosti) postoji i
posebna negativna dunost vlasnika da neto trpi ili proputa, ovisno o sadraju subjektivnog stvarnog prava
4. RAZMJERNA TRAJNOST
Pravna vlast koju na/glede stvari imaju nositelji stvarnih prava je razmjerno trajne naravi.

stvarna prava namijenjena su tome da traju dulje vremena pa da interese svojih ovlatenika zadovoljavaju kroz svoje trajanje
stvarnopravni odnosi redovito nisu stvoreni da bi prestali aktom ispunjenja, nego da bi stvorili neko razmjerno trajno stanje
socijalno relevantne vlasti nositelja stvarnog prava glede odreene stvari nositelj subjektivnog stvarnog prava trajno e
ili opetovano izvravati akte svoje vlasti, ne iscrpljujui time svoje subjektivno stvarno pravo
zato stvarna prava u naelu ne prestaju protekom vremena i ne zastarijevaju, odnosno, u pravnim poretcima
koji ipak i takva prava podvrgavaju zastari, zastarni rokovi su veoma dugi
u naem suvremenom poretku vrijedi naelo nezastarivosti stvarnih prava (iznimka postoji glede slunosti)
naelo slijeenja:

stvarna prava se povezuju sa stvarju koja im je predmet, pa je prate (slijede) u prostoru i vremenu, bez obzira na to gdje i
kod koga se ona nalazila zato svako subjektivno stvarno pravo je osnovano razmjerno trajno tereti svoj predmet (objekt)
pravna vlast nositelja stvarnog prava ostaje i nadalje na objektu tog prava, pa i nakon to je bez svoje volje ostao bez posjeda
stvarno pravo e prestati teretiti i slijediti svoj objekt tek kad prestane postojati, tj. kad doe do apsolutnog prestanka prava
(ako doe do relativnog prestanka, pravnu vlast nastavlja stjecatelj tog prava)

1.1.2.3. Naelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava

-

suvremeni kontinentalnoeuropski pravni poretci imaju zatvorene sustave stvarnih prava oni su izgraeni na naelu zatvorenog
broja stvarnih prava, to pogoduje pravnoj jednakosti subjekata i pretpostavlja naelno jednak pravni reim za sve objekte
to naelo implicira:
ogranienje vrsta (tipova) stvarnih prava
ogranienje sadraja svake vrste stvarnih prava
nedjeljivost sadraja svakog pojedinog stvarnog prava
1. OGRANIENJE VRSTA (TIPOVA) STVARNIH PRAVA
l. 1. st. 1. ZV

u pravnom poretku postoje samo vrste stvarnih prava koje su previene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava,
numerus clausus), pa nitko ne moe imati subjektivno pravo koje ne bi pripadalo nekoj od zakonom predvienih vrsta

stvarna prava su apsolutna, za svakoga mjerodavna, pa ih svatko treba potovati, ali je teko od nekoga oekivati da potuje
tua prava ako ne moe ni znati s kojim bi sve pravima trebao raunati zato suvremeni pravni poretci ne doputaju pravnim
subjektima da kreiraju nove vrste stvarnih prava, nego to rezerviraju za zakonodavca (naprotiv, obvezna prava pravni subjekti
u pravilu mogu kreirati po volji, jer ona djeluju samo meu strankama)
3

vrste stvarnih prava:

-

u svim pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga vrste stvarnih prava svrstane su u sustav prema
sadraju privatne pravne vlasti koju ona daju svojim nositeljima:
1) pravo vlasnitva daje svojem nositelju naelno potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na stvari
2) ograniena stvarna prava (druga stvarna prava) daju samo ogranienu (parcijalnu, djelominu) privatnu pravnu vlast;
ona se dalje dijele, prema svom bitnom sadraju, na:
stvarna prava koja ovlauju na uporabu ili koritenje stvari
stvarna prava koja ovlauju na osiguranje i namirenje iz neke odreene stvari

i nae se suvremeno stvarno pravo slui takvom sistematikom: svaka fizika i pravna osoba moe biti nositeljem
prava vlasnitva, a i drugih stvarnih prava: prava slunosti, prava iz stvarnog tereta, prava graenja i zalonog prava
na svemu to moe biti objektom tih prava, ako zakonom nije drukije odreeno

dakle, u njemu postoje sljedee vrste stvarnih prava:

1) vlasnitvo daje svojem nositelju potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na stvari
2) (sadrajno) ograniena stvarna prava:
stvarna prava koja ovlauju na uporabu ili koritenje stvari: slunosti, pravo graenja, pravo iz stvarnog tereta
stvarna prava koja ovlauju na osiguranje i namirenje iz vrijednosti odreene stvari: zalono pravo

pritom pravo vlasnitva igra stoernu ulogu, pa su ostala stvarna prava na neki nain orijentirana prema njemu
postojanje ogranienog stvarnog prava glede stvari je postojanje neije ograniene pravne vlasti koja umanjuje naelno
potpunu vlasnikovu vlast ograniena stvarna prava su prema vlasnitvu poput posebnog prema opem/iznimke prema pravilu
2. OGRANIENJE SADRAJA STVARNIH PRAVA

Osim vrsta stvarnih prava, zakon propisuje i bitan sadraj svake pojedine vrste stvarnih prava, te stjecanje, prestanak i zatitu
pojedinanih stvarnih prava tih vrsta. Pravni poredak to odreuje striktnim normama, budui da sve to se tie svih
(a stvarna prava se uvijek tiu svih) treba moi biti poznato svima zainteresiranima. Nije dovoljno da svatko koga to zanima
moe saznati da netko ima stvarno pravo na odreenoj stvari, npr. zalono pravo, nego svatko treba moi znati i koji je
sadraj tog prava, da bi mogao tome primjeriti svoje ponaanje.

Te odredbe predstavljaju ogranienje dispozitivnosti stvarnih prava, ali ope naelo dispozitivnosti svih GP vrijedi i dalje:
od volje pravnih subjekata ovisi hoe li ili nee stjecati stvarna prava na stvari, da li e ih prenositi drugome i kome, da li e
ih optereivati u neiju korist i kako, da li e ih tititi od tuih zahvata i kako ... Da ograniavanje dispozitivnosti ne bi otilo
predaleko, zakon ne propisuje cijeli sadraj stvarnih prava striktnim normama.
Striktnima uvijek propisuje bitni sadraj, ali glede nebitnoga ostavlja i neku mogunost da se podrobnije odredi sadraj
svakog pojedinog stvarnog prava (izriajima kao to su ako vlasnik ne odredi drukije, ako nije to drugo odreeno i sl.).
Takvim dispozitivnim odredbama se omoguuje da strane odstupe od pravila odreenog zakonom. Takva odstupanja
od sadraja stvarnih prava (npr. dodavanje uvjeta) djelovat e prema treima samo ako su uinjena na propisani nain
koji omoguuje da one budu poznate i treima: inae djeluju samo meu strankama koje su ta odstupanja napravile.
bitni sadraj stvarnih prava u naem pravnom poretku:
1.

Pravo vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje ini
to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima. 3
Slunost je ogranieno stvarno pravo na neijoj stvari koje ovlauje svojega nositelja da se na odreeni nain slui tom stvari
(posluna stvar) ma ija ona bila, a njezin svagdanji vlasnik je duan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje neto proputati. 4
Stvarni teret daje svomu korisniku stvarno pravo na nekretnini koju optereuje ovlaujui ga da mu se na teret
njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili ine radnje koje su sadraj toga stvarnog tereta. 5
Pravo graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu koje ovlauje svoga nositelja da na povrini toga zemljita
ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdanji vlasnik tog zemljita duan je to trpjeti. 6
Zalono pravo je ogranieno stvarno pravo na odreenoj stvari (zalogu) koje ovlauje svog nositelja (zalonog vjerovnika)
da odreenu trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma ija ona bila, a njezin svagdanji
vlasnik (zaloni dunik) duan je to trpjeti. 7

2.
3.
4.
5.

odgovarajua primjena odredaba o jednoj vrsti stvarnih prava na druge vrste:

-

unato ogranienju sadraja svake vrste stvarnih prava, ona su izgraena na zajednikim naelima, pa su u nekoj mjeri i slina

pojam i obiljeja prava vlasnitva uvod, 84. str.

pojam slunosti, 172. str.
5
stvarni teret pojam i obiljeja, 191. str.
6
pravo graenja pojam i obiljeja, 201. str.
7
pojam zalonog prava, 207. str.
4

to omoguuje zakonodavcu da odredi primjenu normi o jednoj vrsti stvarnih prava na druge vrste to propisuje i ZV 8
3. NEDJELJIVOST SADRAJA STVARNIH PRAVA

svako stvarno pravo je nedjeljivo jedinstvo

sve ovlasti koje ine sadraj nekog stvarnog prava neodvojivi su sastavni dijelovi tog prava
ni jednu se od njih ne moe izdvojiti iz tog sadraja i odvojiti u samostalno pravo

nedjeljivost sadraja stvarnih prava ne znai da ta prava ne mogu biti djeljiva neka to jesu (npr. pravo vlasnitva,
pravo graenja), druga nisu (npr. pravo slunosti, zalono pravo); no, kada se djeljivo stvarno pravo dijeli, ono se nikada
ne dijeli po sadraju, nego uvijek samo po obujmu; na koliko god se dijelova podijelilo, svaki dio e sadravati po dio od svih
ovlasti iz sadraja stvarnog prava

1.1.2.4. Naelo odreenosti

-

svako pojedinano subjektivno stvarno pravo moe postojati jedino: glede tono odreenog pojedinanog objekta i
s tono odreenim sadrajem (oboje je nuno da bi svatko mogao potovati to pravo)
1. ODREENOST PREDMETA STVARNOG PRAVA
Predmet (objekt) svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava je uvijek neka individualno odreena pojedinana, samostalna
stvar ili, kad to zakon doputa, drugi individualno odreeni identitet (pojedinano subjektivno pravo) izjednaen sa stvari.

da bi glede neke stvari moglo postojati ikoje stvarno pravo, ona treba biti samostalna i izdvojena iz roda kojem pripada,
treba biti individualizirana, dakle treba biti pojedinana stvar species
stvar e se redovito izdvajati od ostalih stvari nekim svojim specifinim svojstvima, jednim ili vie njih, koja joj daju
individualnost (npr. jedna umjetnika slika se razlikuje od ostalih po tome to je ona djelo svog autora, ima svoj sadraj,
oblik, dimenzije, tehniku kojom je izraena, godinu kad je nastala i sl.)
stvar moe postojati kao samostalni individualitet i ako je dovoljno izdvajaju neke okolnosti koje su izvan nje same
(ne bi bilo dovoljno da je obiljeena samo svojom koliinom, ali bi bilo dovoljno da je neka koliina stvari odreenog
roda obiljeena time to je barem onoliko izdvojena od ostalih koliko je neophodno da moe biti pod neijom zasebnom
vlau; tako npr. nije dovoljno da je to jedna tona ugljena, ali je dovoljno da je to jedna tona ugljena izdvojena iz ukupne
koliine i natovarena na odreeni kamion, ili ak samo prostorno ili na koji drugi nain dovoljno efektivno izdvojena iz
ostale mase ugljena na skladitu)

to vrijedi za stvar kao predmet stvarnih prava, to na odgovarajui nain vrijedi i za svako subjektivno pravo ili koji
drugi entitet, koji je zakonom izjednaen sa stvarju
2. ODREENOST SADRAJA STVARNOG PRAVA

predstavlja drugi aspekt odreenosti stvarnih prava, a postie se uz pomo naela ogranienja sadraja stvarnih prava:
svako pojedino stvarno pravo koje postoji u pogledu neke stvari (objekta, predmeta) pripada nekoj od zakonom predvienih
vrsta (tipova) stvarnih prava, pa ima onaj sadraj koji je zakonom odreen za stvarna prava te vrste

1.1.2.5. Naelo publiciteta

1. PUBLICITET
Da na stvari postoje neija subjektivna stvarna prava, treba biti vanjski vidljivo.
-

stvarna prava su apsolutna, pa je prijeko potrebno da svima zainteresiranima bude dovoljno jasno dano na znanje, dakle
da bude objavljeno (publicirano), da glede odreene stvari postoji neije stvarno pravo; to omoguuje da se potuju tua prava
posjed:

postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje redovito posjed svojom vanjskom vidljivou:
Posjed stvari je faktina vlast glede stvari, koja je, barem na razini neposrednog posjeda, vanjski vidljiva.

zato je stjecanje stvarnih prava na pokretninama ureeno tako da je jedna od pretpostavki stjecanje posjeda pokretnine
bez stjecanja posjeda u pravilu nema ni stjecanja stvarnog prava na nekretnini, pa je dovoljno vidjeti da se stvar nalazi
u neijem posjedu, da se iz toga moe s dovoljnom vjerojatnou zakljuiti u da je posjednik te stvari ujedno i nositelj
prava vlasnitva ili nekog drugog stvarnog prava na njoj

poloaj i uloga prava vlasnitva u sustavu stvarnih prava, 86. str.

dakako, taj zakljuak nee uvijek biti toan onaj tko je neposredni posjednik stvari nije ba uvijek ujedno i nositelj stvarnog
prava na njoj moda uope nema nikakvo pravo, ili ima neko obvezno pravo (npr. netko mu je stvar iznajmio ili posudio),
ali e se putem njega moi saznati tko je to
upis u zemljinu knjigu (za nekretnine):
Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se putem njihova upisa u zemljinu knjigu.

kao to je stjecanje posjeda jedna od pretpostavaka stjecanja stvarnih prava na pokretninama, tako je uknjiba/predbiljeba
takvog prava u zemljinoj knjizi jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava na nekretninama
zato e iz z. k., koja je javni upisnik (registar), koji uiva javnu vjeru i dostupan je na uvid svakome 9, svatko moi saznati koja
su sve stvarna prava upisana kao teret neke nekretnine i u iju su korist upisana odatle e s velikim stupnjem vjerojatnosti
moi zakljuiti da ta prava zaista postoje i da zaista pripadaju osobama koje su upisane kao njihovi nositelji

javni upisnici (za pokretnine):

-

potreba da se stvarna prava uine vidljivima nije uvijek dovoljno zadovoljena u pogledu stvarnih prava na pokretninama,
jer publicitet koji im daje posjed nije uvijek dovoljan, niti dovoljno pouzdan
stoga se za pojedine vrste pokretnina vode neki javni upisnici (npr. upisnik brodova, upisnik zrakoplova).
oni glede tih stvarnih prava (na pokretninama) igraju slinu ulogu kao zemljine knjige glede nekretnina
umjesto stjecanjem posjeda, stvarna prava na takvim pokretninama stjeu se upisom u odgovarajui javni upisnik
postojanje stvarnih prava na pokretninama upisanima u upisnike objavljuje se svima putem njihova upisa u upisnike

stvarna prava na netjelesnim entitetima zakonom izjednaenim sa stvarima:

to su npr. subjektivna imovinska prava ona mogu biti predmetom zalonog prava i nekih osobnih slunosti
takva prava takoer treba uiniti vidljivima, posebno ona vezana uz stvarnopravno osiguravanje trabina vrijednou
pokretnina i nekih netjelesnih entiteta zalonim pravom, fiducijarnim prijenosom radi osiguranja, kao i pridrajem
vlasnitva radi osiguranja zato se osnivaju javni upisnici (javni registri) koji se vode kao elektronski zapisi u bazama
podataka (npr. Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina)
upis u takve upisnike takoer ima GP uinke sline onima koji proizlaze iz upisa stvarnih prava na nekretninama u z.k.

slino tome, i neki se javni upisnici koji su od prije postojali, ali nisu imali GP svrhu, privode i zadovoljavanju potrebe
za publiciranjem nekih stvarnih prava na nekim vrstama pokretnina (npr. upisnik vozila koji se vodi kod policijske uprave)
s tim u vezi se i mijenja dotadanji, tradicionalni sustav stjecanja stvarnih prava na pokretninama i na netjelesnim entitetima:
zakonodavac postupno iri krug sluajeva za koje je upis u takav upisnik pretpostavka stjecanja stvarnog prava,
a brisanje iz upisnika pretpostavka prestanka stvarnog prava

2. ZATITA POVJERENJA
Moe se dogoditi da posjed stvari ili injenica upisa u zemljinu knjigu stvaraju pogrenu sliku o stvarnim pravima na nekom
predmetu. Ako netko u pravnom prometu djeluje vjerujui da je slika koju je odatle dobio tona, a ona to nije, mogao bi pretrpjeti vrlo
teke posljedice. Zato pravo predvia posebna pravila kojima bi se zatitile takve osobe. Zatita povjerenja je nuni komplement
djelovanja naela publiciteta.
Zatita povjerenja djeluje kao iznimka od pravila da ovlatenik stvarnog prava koje je drugi povrijedio ima pravo na zatitu
svog povrijeenog prava, dakle pravo ishoditi da se glede stvari faktino uspostavi onakvo stanje koje odgovara njegovu
pravu na stvari ili glede te stvari.

ako se u ulozi koja pripada ovlateniku stvarnog prava nae osoba koja nema pravo biti u toj ulozi, ona time vrijea stvarno
pravo koje netko drugi stvarno ima glede tog objekta (npr. ako posjeduje stvar koju nema pravo posjedovati ili ako je upisana
u zemljinu knjigu kao ovlatenik prava koje nema) u tom sluaju pravni poretci stavljaju ovlatenicima stvarnih prava
na raspolaganje pravna sredstva kojima e moi ukloniti povredu njihova prava

ako osoba glede neke stvari faktino ima vlast koja joj pravno ne pripada, a to joj se ne moe upisati u krivnju
(npr. osoba koja kupi stvar ne od njenog vlasnika nego od posjednika te stvari koji se lano predstavljao kao vlasnik):
ovdje bi usklaivanje faktinog stanja s pravnim bilo nepravedno za takvu osobu, jer ona nije kriva to se nala
u ulozi koja nije u skladu s pravom tu dolazi do sukoba izmeu dvaju suprotnih naela:
a) vindikacijskog naela onaj tko je pravni ovlatenik treba moi zatititi to pravo, tj. ishoditi da se ta stvar
preda njemu (u primjeru: to je vlasnik stvari), i to od svakoga tko ima stvar u posjedu
b) naela zatite povjerenja u pravnom prometu (tj. naela zatite stjecanja u dobroj vjeri) onaj tko je
u pravnom prometu postupao s povjerenjem u ono to je bilo publicirano, trebao bi uivati zatitu;
tj. ne bi trebao izruiti stvar, ako mu se ne bi moglo predbaciti da nije bio dovoljno paljiv

oba naela ne mogu se zadovoljiti, jedno mora ustuknuti pred drugim

naelo javnosti, 66. str.

suvremeni pravni poretci ublaavaju nepovoljne posljedice vindikacijskog naela pruanjem zatite osobama koje
su postupale u dobroj vjeri, tj. poteno ili savjesno (a tako postupa osoba koja nije znala da je pravno stanje drukije
od onog kako izgleda prema posjedu ili upisima u z.k., a i to samo ako se njezino neznanje ne moe pripisati njenoj
nedovoljnoj paljivosti strogost ovog kriterija ublaava oboriva predmnjeva da je svaka osoba potena)
1.1.3. Pravni izvori stvarnog prava

u pravnim poretcima drava kontinentalne Europe kao glavni izvor stvarnog prava dominira zakon (ovdje se misli na zakon
u najirem smislu, koji obuhvaa ustavne, zakonske i podzakonske norme donesene i objavljene od nadlenog organa)
u pravnim poretcima anglo-amerikog pravnog kruga kao glavni izvor stvarnog prava dominira sudska praksa (case law)

U novije vrijeme u kontinentalnoj Europi jaa uloga sudske prakse kao izvora prava, a u anglo-amerikom pravnom krugu
raste broj i vanost zakona (statute law). Osim toga, kao rezultat razvoja meunarodnih odnosa sve ee su izvor prava i
odredbe meunarodnih ugovora (meunarodnih konvencija i sl.).
1. USTAV RH
-

vlasnitvo kao najvia vrednota ustavnog poretka RH: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,
mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost vlasnitva, ouvanje prirode i okolia,
vladavina prava i demokratski viestranaki sustav najvie su vrednote ustavnog poretka RH i temelj tumaenja Ustava (l. 3.)

jamstvo vlasnitva: jami se pravo vlasnitva (l. 48. st. 1.)

socijalna vezanost: vlasnitvo obvezuje; nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru (st. 2.)

ogranienja vlasnitva:
Zakonom je mogue u interesu RH ograniiti ili oduzeti vlasnitvo, uz naknadu trine vrijednosti. Poduzetnika se
sloboda i vlasnika prava mogu iznimno ograniiti zakonom radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog
okolia i zdravlja ljudi. (l. 50.)
More, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljite, ume, biljni i
ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i
ekolokog znaenja, za koje je zakonom odreeno da su od interesa za RH, imaju njezinu osobitu zatitu. Zakonom se
odreuje nain na koji dobra od interesa za RH mogu upotrebljavati i iskoritavati ovlatenici prava na njima i vlasnici,
te naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti. (l. 52.)
2. MEUNARODNI UGOVORI
l. 140. Ustava RH:
Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjeg
pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i
na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava.

Prvi protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima (1950.) u l. 1. daje tzv. jamstvo vlasnitva, zapravo
jamstvo svih imovinskih graanskih prava, ukljuujui i sva stvarna prava, a po praksi Europskog suda ovo se jamstvo odnosi i
na prava jo nekih vrsta (koja, prema kod nas uobiajenoj sistematici, prelaze okvire imovinskih prava):
svaka fizika ili pravna osoba ima pravo na mirno uivanje svojega vlasnitva; nitko se ne smije liiti svoga vlasnitva,
osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviene zakonom i opim naelima meunarodnog prava
prethodne odredbe, meutim, ni na koji nain ne umanjuju pravo drave da primijeni zakone koje smatra potrebnima da
bi uredila upotrebu vlasnitva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni

Opa deklaracija UN-a o ljudskim pravima (1948.) takoer sadri jamstvo vlasnitva; to jamstvo za civile na okupiranom
podruju sadri i Konvencija o zakonima obiaja i rata na kopnu (tj. njoj pridodani Pravilnik)
3. ZAKONI

glavni izvor normi naeg opeg stvarnopravnog ureenja je Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (na snazi
od 1.1.1997., kad je zamijenio Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasnikim odnosima iz 1991., kojim je, uz odreene
izmjene, u hrvatsko zakonodavstvo preuzet bivi jugoslavenski Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima iz 1980.)
stvarnopravne norme materijalne naravi sadre i drugi zakoni (Zakon o zemljinim knjigama, neke odredbe Ovrnog zakona)
uz ope, postoje i posebna pravna ureenja za odreene vrste stvari, na temelju posebnih zakona, koji sadre posebne
stvarnopravne norme ili neke druge norme koje utjeu na stvarnopravni odnos odreenih objekata; takvi zakoni su npr.:
Pomorski zakonik (izvor stvarnopravnog ureenja za morsko dobro i brodove)
Zakon o rudarstvu (za rudno blago)
Zakon o poljoprivrednom zemljitu (za poljoprivredna zemljita)
Zakon o umama (za ume)
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (za arhivsko gradivo)
7

...

4. PODZAKONSKI PROPISI
Takoer mogu biti izvor stvarnopravnog ureenja, pod uvjetom da su
doneseni na temelju Ustava RH ili na temelju zakona utemeljenog na Ustavu RH.
5. DOPUNSKI IZVORI
Primjena prava susree se esto s problemom pravnih praznina, naime nepostojanja normi iz redovnih pravnih izvora koje bi rjeavale
odreeni sluaj u takvim sluajevima posee se za dopunskim pravnim izvorima, kako bi oni popunili prazninu.
1. Pravna pravila biveg prava

U SFRJ je nakon Drugog svjetskog rata donesen Zakon o nevanosti pravnih propisa koji su bili na snazi 6.4.1941.
Time su u pravnom poretku SFRJ nastale ogromne pravne praznine, pa je ipak ostavljena mogunost primjene tih pravnih
propisa, ako su ispunjene ove pretpostavke:
a) da postoji pravna praznina koju treba popuniti
b) da pravno pravilo iz biveg prava koje dolazi u obzir za popunjenje te praznine nije u koliziji s propisom novog
pravnog poretka (bilo kojeg ranga), a ni s naelima impliciranim u ustavnom poretku

U Hrvatskoj se nakon osamostaljenja zapoelo s izgradnjom novog pravnog poretka. Da ne bi nastale nove pravne praznine,
u hrvatski poredak su preuzeti brojni do tada savezni zakoni. A da bi se prevladale stare pravne praznine, preuzeta je
mogunost primjene pravnih propisa koji su bili na snazi 6.4.1941. donesen je Zakon o nainu primjene pravnih propisa
donesenih prije 6.4.1941., koji za njihovu primjenu zahtijeva ove pretpostavke:
a) da su primjenjivani u RH, sukladno posebnim propisima, do dana stupanja na snagu Zakona o nainu primjene ...
b) da postoji pravna praznina koju treba popuniti
c) da je takav pravni propis u skladu s Ustavom i zakonima RH
2. Obiajno pravo

Obiajno pravo su one pravne norme koje nisu nastale zakonodavnom djelatnou, nego opom voljom da one vae, a da se ta opa
volja redovito oituje kroz njihovu primjenu.
u naem stvarnopravnom poretku obiajno pravo nije znaajniji izvor prava
kao izvor prava kod nas se mogu javiti jedino oni obiaji na iju primjenu upuuje zakon, a zakoni koji reguliraju
stvarnopravne odnose to rijetko ine (neki zakoni ipak upuuju na primjenu nekih pravnih obiaja)
3. Sudska praksa

u nekim pravnim poretcima (onima koji pripadaju anglo-amerikom pravnom krugu) sudska praksa ima kreativnu ulogu:
pravo se sustavno izgrauje kroz sudske presedane kao institucionalizirani izvor prava
u pravnim poretcima kontinentalne Europe (ukljuujui i na), sudska praksa ima tek ulogu tumaa i primjenjivaa zakona;
ipak, ona faktino ima i ulogu izvora prava (iako to nije predvieno Ustavom), i to kroz:
djelatnost tumaenja i primjene zakonskih normi i
djelovanje mehanizama za osiguranje jedinstvene primjene zakona

Ujednaavanje prakse sudova:

Da bi se postigla jednakost svih pred sudovima, potrebno je sprijeiti nejednako tumaenje i nejednaku primjenu prava na jednake
ili sline sluajeve. Zato Zakon o sudovima uspostavlja mehanizme koji slue ujednaavanju prakse sudova.
Tu spadaju:
a) pravna shvaanja, prihvaena na sjednicama sudskih odjela sudova drugog stupnja
(l. 35. st. 3. ZS: pravno shvaanje prihvaeno na sjednici sudskog odjela VSRH, Upravnog suda RH, Visokog prekrajnog
suda RH, Visokog trg. suda RH i upanijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijea ili suce pojedince tog odjela)
b) pravna shvaanja odjela VSRH o jedinstvenoj primjeni zakona, donesena povodom Zahtjeva za jedinstvenu primjenu zakona
c) stajalita utvrena na Opoj sjednici VSRH uz sudjelovanje predstavnika drugih sudova
(l. 60. st. 1. i st. 3. ZS: predsjednik VSRH moe sazvati Opu sjednicu VSRH uz sudjelovanje predstavnika drugih sudova;
na toj sjednici razmatraju se aktualna pitanja iz sudske prakse ... stajalita koja bi se zauzela na toj sjednici nisu
obvezatna, ali djeluju snagom svojih argumenata i autoritetom Ope sjednice Vrhovnog suda)
d) djelovanje ostalih sredstava za ujednaavanje sudske prakse, a osobito sudskih odjela (odnosno odjelnih slubi) za praenje i
prouavanje sudske prakse
Dakako, kako sudovi sude na temelju Ustava, meunarodnih ugovora i zakona, njihova pravna shvaanja moraju biti u tim okvirima.
8

4. Pravna znanost
Danas pravna znanost vie nije neposredni, ak ni dopunski izvor prava. Ona moe djelovati samo posredno,
posredstvom drugih pravnih izvora. Dostignua pravne znanosti stoje na raspolaganju zakonodavnoj, sudskoj i izvrnoj vlasti,
pa ako ih ove usvoje, putem njihovog e djelovanja posredno djelovati pravna doktrina.
1.1.4. Razgranienje domaeg od stranog stvarnog prava
1. MJERODAVNO STVARNO PRAVO
Na svijetu istodobno postoji velik broj pravnih, dakle i stvarnopravnih ureenja, pa se postavlja pitanje razgranienja njihova
djelovanja u sluajevima koji su povezani s pravima vie drava (sluajevi s tzv. meunarodnim elementom). Sa stajalita naeg
prava, postavlja se pitanje: kad e biti mjerodavno nae, a kad tue stvarno pravo (i koje)? Odgovore na pitanja o tomu ije je pravo
mjerodavno za statusne, obiteljske, imovinske i druge materijalnopravne odnose s meunarodnim elementom,
daju pravila MPP o sukobu zakona kolizijska pravila.
ZAKON O PREUZIMANJU ZAKONA O RJEAVANJU SUKOBA ZAKONA
S PROPISIMA DRUGIH ZEMALJA U ODREENIM ODNOSIMA
-

ZPZRSZ predstavlja glavni izvor opih kolizijskih pravila u naem pravnom poretku
pravila tog zakona sa stajalita hrvatskog pravnog poretka odreuju ije pravo je mjerodavno za pravne odnose
s meunarodnim elementom, ako to nije posebno ureeno meunarodnim ugovorom i posebnim zakonom
temeljna kolizijska pravila:
a) stvarnopravne odnose ureuje pravo one drave gdje se nalazi predmet tog odnosa (lex rei sitae) ovo je ope pravilo
za stvarnopravne odnose, bez obzira na to je li njihov predmet nekretnina ili pokretnina, ili s njima izjednaen entitet
b) stvarnopravne odnose glede prijevoznih sredstava ureuje pravo one drave iju dravnu pripadnost imaju ta sredstva
c) stvarnopravne odnose glede stvari koje su u prijevozu ureuje pravo one drave koje vrijedi na njihovom odreditu
ako kolizijska pravila upuuju na neko strano stvarno pravo, sud e morati primijeniti to pravo iznimno e i tada primijeniti
domae pravo u 2 sluaja:
1) ako bi primjena stranog prava bila suprotna naem pravnom poretku
(tj. ako bi uinak primjene tog prava bio suprotan osnovama dravnog ureenja utvrenim Ustavom RH, ili ako bi cilj
primjene tog prava bilo prijevarno zaobilaenje primjene prava RH)
2) ako je nastupio uzvrat (renvoi), tj. ako kolizijske norme onog pravnog poretka ije bi se pravo trebalo primijeniti kao
mjerodavno, upuuju nazad na hrvatsko pravo
2. NADLENOST

Nadlenost sudova u sluajevima s meunarodnim elementom u naem pravnom poretku reguliraju propisi ZPZRZS.
Kad je hrvatski sud nadlean, on ne moe uskratiti voenje postupaka i odluivanje u njima, zatrai li to od njega (a ne od stranog
suda) nositelj prava na sudsku zatitu. U pravilu, nadlenost naeg suda jo ne znai da zainteresirane osobe ne smiju traiti sudsku
zatitu od stranog suda, pa ako je dobiju, ishoditi priznavanje i izvrenje te strane sudske odluke (postoje iznimke od tog pravila:
odredbe ZPZRZS, drugog zakona ili meunarodnog ugovora koje propisuju iskljuivu nadlenost hrvatskog suda).

nadlenost za voenje i odluivanje u sporovima o stvarnopravnim odnosima (u parnicama):

1) hrvatski sud je iskljuivo nadlean za sporove o pravu vlasnitva na nekretninama, sporove o ogranienim stvarnim
pravima na nekretninama i sporove o smetanju posjeda na nekretninama, ako sporna nekretnina lei na podruju RH
2) hrvatski sud je nadlean, ali ne iskljuivo, za takve sporove o pokretninama, ili pravima koja nisu izjednaena
s nekretninama, u ovim sluajevima:
a) ako tuenik ima na podruju RH prebivalite (eventualno boravite) ili sjedite
b) ako su stranke valjano ugovorile nadlenost hrvatskog suda, ili je tuenik barem preutno pristao na nju
c) ako je spor glede broda ili zrakoplova upisanog u upisnik koji se vodi na podruju RH
d) ako je spor o imovinskim odnosima branih drugova ija se imovina nalazi u RH
e) ako je spor o smetanju posjeda, poinjenom na podruju RH

nadlenost za provoenje izvanparninog postupka i odluivanje u njemu o stvarnopravnim zahtjevima; na sud je nadlean:
a) ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev (protustranka) ima prebivalite ili sjedite na podruju RH
b) ako jedina stranka u izvanparninom postupku ima prebivalite ili sjedite na podruju RH

Sud koji vodi postupak pritom primjenjuje:

domae postupovne (procesne) norme
domae kolizijske norme
domae ili strane materijalnopravne norme (ovisno o kolizijskim pravilima) ako primjenjuje strane materijalnopravne norme,
ne vrijedi naelo iura novit curia: sud ne moe odbiti odluivanje jer su mu nepoznate pravne norme mjerodavnog
stranog prava, nego je po slubenoj dunosti duan saznati sadraj tih normi, pri emu moe zatraiti obavijest o stranom pravu
od Ministarstva pravosua RH (stranke, sa svoje strane, mogu dokazivati sadraj stranog prava javnom ispravom)
9

1.2. STVARNOPRAVNI ODNOS

1.2.1. Graa stvarnopravnog odnosa
Stvarnopravni odnos nastaje kad osoba (jedna ili vie njih) stekne subjektivno stvarno pravo na/glede neke stvari.
ta osoba dobiva neposrednu pravnu vlast u pogledu te stvari i
uspostavlja se njen stvarnopravni odnos sa svim pravnim subjektima, jer su svi duni potovati tu njezinu vlast
Elementi svakog stvarnopravnog odnosa:
1) osobe
u svakom stvarnopravnom odnosu sudjeluju:
a) na jednoj strani, nositelj (ovlatenik) nekog subjektivnog stvarnog prava glede odreene stvari
b) na drugoj strani, sve ostale osobe

odnosi meu osobama u stvarnopravnom odnosu:

vlasnik stvari (suvlasnici, zajedniki vlasnici) je u:
aktualnim stvarnopravnim odnosima samo s osobama koje imaju ograniena stvarna prava na njegovoj
stvari (jer je zbog tih njihovih prava on duan neto trpjeti ili proputati glede svoje stvari)
virtualnim stvarnopravnim odnosima sa svim ostalim osobama one imaju dunost da ne zadiru u tue
(ako neka od tih osoba prekri tu dunost, dotad virtualni odnos te osobe i vlasnika postat e aktualan)

nositelj ogranienog stvarnog prava na stvari je u:

aktualnim stvarnopravnim odnosima s vlasnikom te stvari
aktualnim stvarnopravnim odnosima s nositeljima drugih ogranienih stvarnih prava na toj stvari
(sadraj tih odnosa ovisi o sadraju tih stvarnih prava)
virtualnim stvarnopravnim odnosima sa svim ostalim osobama taj odnos moe postati aktualan s
pojedinom osobom koja postane vlasnik te stvari, stekne neko ogranieno stvarno pravo na toj stvari
ili povrijedi njegovo stvarno pravo

2) subjektivno stvarno pravo ono svojim sadrajem odreuje sadraj stvarnopravnog odnosa; kad glede istog objekta postoji
vie subjektivnih stvarnih prava, tada glede tog objekta postoji onoliko stvarnopravnih odnosa koliko ima tih prava
3) predmet (objekt) tog odnosa stvar (ona je sredinja toka svakog stvarnopravnog odnosa)
1.2.2. Nositelj stvarnog prava
l. 354. st. 2. ZV
Nositelj nekog stvarnog prava je osoba (pravni subjekt) koja je stekla
to stvarno pravo na/glede nekog predmeta i ono joj nije prestalo.
1. POTENCIJALNI NOSITELJI STVARNIH PRAVA
Nositelj stvarnog prava moe biti svaka osoba (fizika i pravna) koja ima pravnu sposobnost.
-

pritom postoji vie razina pravne sposobnosti:

1) sposobnost uope biti nositeljem ikakvih graanskih (privatnih) subjektivnih prava (tj. biti subjekt u GP smislu)
2) sposobnost biti nositeljem odreene vrste tih prava (npr. biti nositelj prava vlasnitva, nositelj prava iz stvarnog tereta)
3) sposobnost biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu odreene vrste (npr. biti nositelj prava vlasnitva na
zemljitu unutar podruja grada)
1.1. naelo jednake pravne sposobnosti:

domae fizike i pravne osobe:

Svaka fizika i pravna osoba moe biti nositeljem prava vlasnitva, a i drugih stvarnih prava: prava slunosti, prava iz stvarnog
tereta, prava graenja i zalonog prava na svemu to moe biti objektom tih prava, ako zakonom nije drukije odreeno.
(l. 1. st. 1. ZV)
-

to naelo proizlazi iz postulata da su svi graani, pojedinci slobodni i ravnopravni

ono je prihvaeno u svim suvremenim pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, uz
manje (npr. stranci mogu imati ista stvarna prava kao i domai subjekti jedino uz pretpostavku uzajamnosti)
ili
10

vee iznimke (npr. razlikovanje ope i specijalne pravne sposobnosti, tj. ovlaivanje pojedinih vrsta subjekata da budu
nositelji samo odreenih vrsta stvarnih prava, a i njih samo na odreenim vrstama stvari)

u naem pravnom poretku ono je izgraeno na odredbama Ustava RH o ustavnim vrednotama (l. 3.), o jednakosti graana
pred zakonom (l. 14.) i o pravu stranih osoba na stjecanje vlasnitva (l. 48. st. 3.); prije toga, dok je na pravni poredak
bio ukljuen u socijalistiki pravni krug, postojale su razlike izmeu pravnih i fizikih osoba, drutvenovlasnikih i
vlasnikopravnih subjekata ...
strane fizike i pravne osobe:
Strana osoba moe stjecati pravo vlasnitva uz uvjete odreene zakonom.
(l. 48. st. 3. Ustava RH)

poloaj stranih osoba je naelno izjednaen s poloajem domaih osoba, ali s odreenom rezervom,
jer Ustav predvia mogunost da pravna sposobnost stranaca glede stjecanja prava vlasnitva i drugih stvarnih prava bude
ograniena zakonom ili meunarodnim ugovorom ZV je iskoristio tu mogunost postavivi neka ogranienja u pogledu
prava vlasnitva stranih osoba na nekretninama koje lee na podruju RH: ogranienja koja za strane osobe postavlja zakon
glede prava vlasnitva nekretnina na podruju RH ne mogu se na odgovarajui nain primijeniti na pravo vlasnitva pokretnih
stvari, niti na ograniena stvarna prava
1.2. pretvorba drutvenovlasnikih subjekata:

da bi se ostvarilo naelo jednakosti pravnih subjekata koje je zajameno Ustavom RH, bilo je potrebno ukloniti
zateenu nejednakost pravnih subjekata (tj. razlike izmeu drutvenovlasnikih i vlasnikopravnih subjekata, te meu
razliitim vrstama drutvenovlasnikih subjekata) zato su zakonom drutvenovlasniki subjekti pretvoreni u vlasnikopravne
(dakle, oni na temelju zakona postaju njihovi sveopi pravni sljednici), ime je uspostavljena jednovrsnost pravnih subjekata i
njihovih pravnih sposobnosti
2. VIE NOSITELJA ISTOG STVARNOG PRAVA

isto stvarno pravo moe pripadati dvojici ili vie nositelja (ovlatenika) to je naelno mogue tako da je ono:
a) njihovo nepodijeljeno, zajedniko pravo
b) podijeljeno na alikvotne dijelove (tj. dijelove odreene u razmjeru prema cijelom pravu), pa da svakom nositelju
pripada po neki takav dio podijeljenog prava
c) ogranieno nekim rokom ili uvjetom tako da taj rok ili uvjet djeluje prema svakome, pa da tako ogranieno pravo bude
preneseno nekoj osobi tada e jednoj osobi pripadati to pravo ogranieno zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom, a
drugoj ogranieno poetnim rokom ili odgodnim uvjetom

1.2.3. Predmet stvarnih prava

1.2.3.1. Potencijalni predmeti stvarnih prava
l. 2. st. 1. i 2. ZV
-

odreujui to dolazi u obzir kao predmet stvarnih prava, a time i stvarnopravnih odnosa, ZV navodi:
predmet prava vlasnitva i drugih stvarnih prava moe biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina),
osim onih koje nisu za to sposobne
stvari su u smislu ovog Zakona tjelesni dijelovi prirode, razliiti od ljudi, koji slue ljudima za uporabu;
uzima se da su stvari i sve drugo to je zakonom s njima izjednaeno

dakle, predmet stvarnih prava mogu biti:

a) stvari, definirane kao tjelesni dijelovi prirode (prema doktrini tjelesnosti: stvari su samo dijelovi materijalnog svijeta)
b) sve drugo to je zakonom izjednaeno sa stvarima

tako krug potencijalnih objekata stvarnih prava nije izjednaen s tjelesnim stvarima:
s jedne strane, on je iri, jer objekt stvarnih prava mogu biti i netjelesni entiteti zakonom izjednaeni sa stvarima
s druge strane, on je ui, jer stvari (a i s njima izjednaeni entiteti) moraju zadovoljiti odreene pretpostavke
da bi mogle biti predmetom stvarnih prava

prema tome, definicija stvarnopravnog odnosa kao odnosa osoba glede stvari kao predmeta tog odnosa moe se precizirati:
stvarnopravni odnos je odnos osoba glede pravno priznatog predmeta, a to moe biti neka stvar, ali i neki drugi entitet
koji je s njom zakonom u pravnom pogledu izjednaen
SPOSOBNOST BITI PREDMETOM STVARNIH PRAVA PROMETNOST
l. 3. st. 1. ZV

11

da bi stvar ili s njom izjednaeni pravni entitet mogli biti predmetom stvarnih prava, oni moraju biti za to sposobni, tj. moraju
imati svojstvo prometnosti ZV propisuje sposobnost stvari da bude predmet stvarnih prava (tj. prometnost stvari)
kao pravilo, a nesposobnost za to kao iznimku, ako stvar ne zadovoljava naravni ili pravni kriterij:
sposobne biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari,
osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe prijee da pripadaju pojedincu

kako je sposobnost stvari pravilo, a nesposobnost iznimka, razlozi nesposobnosti (i to i neprikladnosti i neprometnosti) djeluju
samo kad i koliko je to neizbjeno u svakom pogledu na koji se ne odnosi neki od tih razloga, stvar ima prometnu sposobnost
(npr. ako nekoj stvari nedostaje sposobnost da bude objektom jedne vrste stvarnih prava, to joj ne oduzima sposobnost da bude
objektom koje druge vrste stvarnih prava)
stvari koje imaju sposobnost biti objektom stvarnih prava stvari u prometu (res in commercium)
stvari koje nemaju sposobnost biti objektom stvarnih prava stvari izvan prometa (res extra commercium)
1. NARAVNI KRITERIJ SPOSOBNOSTI
l. 5. st. 1. ZV
Predmetom stvarnih prava moe biti svaka stvar koja je za to sposobna, tj. prikladna po svojim naravnim osobinama.

stvar e biti prikladna za predmet stvarnih prava samo ako ispunjava ova 3 uvjeta:
da je pojedinano odreena objekt prava vlasnitva je pojedinano odreena stvar
da je razliita od ljudi stvari su tjelesni dijelovi prirode razliiti od ljudi 10
da je prikladna za sluenje ljudima stvari su tjelesni dijelovi prirode koji slue ljudima za uporabu 10
1.1. pojedinanost

Pojedinanost, potrebnu da bi mogla biti zasebnim predmetom stvarnih prava ima ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj,
koja se dakle po svojim svojstvima (izgledu, imenu ili dr.) ili okolnostima koje su izvan nje (npr. mjestom gdje se nalazi) razlikuje
od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnunije da bi ju se u obinom ivotu (i u pravnom prometu)
smatralo zasebnim entitetom.
-

pojedinano postojanje je nuno, jer to zahtijeva jedno od opih naela stvarnopravnih ureenja naelo odreenosti
da bi stvar bila pojedinana (tj. species), ona mora biti i individualizirana dovoljno da ju se moe razlikovati od ostalih stvari
(ako pripada nekom rodu stvari, mora ju se moi razlikovati od ostalih stvari istog roda; npr. nitko ne moe biti vlasnik
neke svote novca, ali moe biti vlasnik novanica koje su individualizirane makar npr. time to su mu predane)

ako prestane pojedinano postojati stvar koja je predmet neijeg stvarnog prava, prestaje postojati i to stvarno pravo
(npr. ako stvar potpuno prestane postojati jer je npr. unitena, ali i ako ona izgubi svoju dotadanju samostalnost tako to je
npr. postala neodvojivim dijelom druge stvari ili je preraena u drugu stvar)
1.2. razliitost od ljudi
ovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava, bez obzira na to to moe sluiti ljudima.

ukidanjem ropstva ovjek je prestao biti potencijalnim objektom bilo ijih stvarnih prava svi suvremeni pravni poretci
iskljuuju mogunost da ovjek bude objektom stvarnih prava (to propisuje i ZV definirajui stvari)
mogu li stvari koje nisu ovjek, ali su nastale od ovjeka odvajanjem od njegova ivog ili mrtvog tijela (kosa, organi, krv),
odnosno cijelo mrtvo tijelo, biti objekt stvarnog prava? ako nisu stavljene izvan prometa, mogu biti objekt stvarnog prava,
ali izvravanje tih stvarnih prava je mogue samo ako se to ne bi kosilo s neijim osobnim (neimovinskim) pravima
1.3. korisnost za ljude
Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava, samo ako moe na neki nain sluiti ljudima:
stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava.

kad se govori o prikladnosti neke stvari, nije odluno je li ona ve podvrgnuta neijoj vlasti, nego samo bi li ona uope mogla
biti podvrgnuta samo ako ne bi, neprikladna je za objekt stvarnih prava
prikladnost svake pojedine stvari ovisi o njezinim osobinama, ali ne samima za sebe, nego gledanima sa stajalita ovlasti
to ih pojedine vrste stvarnih prava daju svojim nositeljima ako su naravne osobine neke stvari takve da se glede nje ne mogu
izvravati ovlatenja koja bi neko subjektivno stvarno pravo davalo svojim nositeljima, tada ta stvar nije prikladna, a time ni
sposobna da bude objektom tog stvarnog prava, ali moe biti prikladna da bude objektom nekog drugog stvarnog prava
2. PRAVNI KRITERIJ SPOSOBNOSTI

10

potencijalni predmeti stvarnih prava, 11. str.

12

Ona stvar koja na temelju zakona nije sposobna pripadati pojedincima, nesposobna je biti objektom prava vlasnitva i
ogranienih stvarnih prava, bez obzira to moda zadovoljava naravni kriterij za to. 11
-

pravni poretci se ne zadovoljavaju uvijek iskljuivo naravnim kriterijem za odreivanje prometnosti stvari, nego ga suuju
pravnim kriterijem zakonska norma moe stvarima oduzeti ili ograniiti (na neke vrste stvarnih prava) sposobnost stvari
da budu objekt stvarnih prava (ali i obrnuto, moe i ponovno uspostaviti ili proiriti tu sposobnost neke stvari)
hoe li i koliko pravni poredak oduzeti nekoj stvari prometnu sposobnost, ovisit e o pravno-politikim razlozima kojima se
pritom rukovodi ako joj oduzme tu sposobnost, pravni poredak e tu stvar izuzeti od djelovanja stvarnopravnog ureenja,
te ju podvrgnuti djelovanju javnopravnog (redovito upravnopravnog) ureenja

1.2.3.2. Predmet stvarnog prava i njegove pripadnosti

1. STVAR
Svako pojedino stvarno pravo ima svoj odreeni predmet, a to je pojedinano odreena stvar (pokretnina, nekretnina ili sa stvari
zakonom pravno izjednaen pravni entitet koji nije stvar), ukljuujui pripadnosti te stvari (ako zakon nije odredio drukije).
stvarna prava se veu uz svoj predmet i slijede ga dok postoji (naelo slijeenja) ak i ako se odvajanjem nekog dijela
stvar promijeni ili uniti dotadanji oblik, ali preostane njena supstanca, stvarna prava slijede tu supstancu
stvar postoji dok zadrava svoj identitet kad fiziki ili pravno prestane postojati, stvar je propala, a time prestaju postojati
i sva stvarna prava koja su postojala na toj stvari; s propau stvari izjednaena je situacija kad je stvar trajno prestala
samostalno postojati tako to je trajno prirasla drugoj stvari od koje se vie ne moe ili ne smije odvojiti 12, ili
tako to se nepovratno pretvorila u neku novu stvar 13
2. PRIPADNOSTI STVARI
l. 5. st. 2. i st. 3. ZV

tko ima pravo vlasnitva ili koje od drugih stvarnih prava na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima,
ako zakonom nije drukije odreeno
pripadnost stvari je:
svaki njezin dio
svaki njezin plod, sve dok se od nje ne odvoji
sve to se s njom razmjerno trajno spoji (prirast)
sve ono to je njezin pripadak (pertinencija)
2. 1. dijelovi stvari
l. 6. ZV
Cijela stvar ima isti pravni status, to znai da stvarna prava na nekoj stvari
ujedno postoje i na svim njenim dijelovima, ako zakonom nije drukije odreeno.

to naelo ne djeluje sasvim jednako glede svih dijelova stvari ono striktno djeluje samo glede bitnih (neodvojivih) dijelova
stvari, dok glede nebitnih (odvojivih) dijelova ima djelovanje dispozitivne norme
s fizikalnog stajalita, od dijelova je sastavljena svaka stvar razlika je samo u tome to su neki dijelovi bitni (neodvojivi),
dok su drugi nebitni (odvojivi) opi kriterij razlikovanja je: moe li se taj dio odvojiti od stvari a da se time ne uniti
ni njega niti stvar iji je on sastavni dio:
dio stvari koji se ne moe od nje fiziki odvojiti, a da ne bude time uniten on ili sama stvar (bitni dio), ne moe biti
samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije to drugo odreeno
na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako
na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe
(tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati)

bila stvar fiziki djeljiva ili ne, nju se moe pravno razdijeliti na sadrajno jednake dijelove kojima je veliina raunski
odreena njihovim razmjerom prema cijeloj stvari (idealni dijelovi), ako nije to drugo odreeno; svaki idealni dio stvari njezin
je odvojeni dio

pravila za zatitu povjerenja u stvarnom prometu:

stjecatelj cijele stvari ili stvarnih prava na njoj koji nije znao niti je morao znati da na njezinu odvojivom dijelu postoji
neije pravo razliito od prava na cijeloj stvari, stekao je cijelu stvar /pravo na njoj bez obzira na to pravo druge osobe
u takvu sluaju to je njezino pravo prestalo, a da li e ona moi za to traiti naknadu od otuivatelja, prosuivat e se
prema obveznopravnim pravilima

ako se od stvari odvoji neki njen dio, pa postane zasebna stvar, on je time dobio vlastitu pravnu sudbinu, ali njeno polazite je
pravni status u trenutku odvajanja dijela: odvajanjem dijela stvari ne prestaju dotadanja prava, ako nije to posebno odreeno

11

sposobnost biti predmetom stvarnih prava prometnost, 11. str.

ope pravilo ZV o prirastanju glavne stvari, 113. str. + graenje tuim materijalom, 116. str.
13
stjecanje sjedinjenjem tue stvari s vlasnikovom u novu stvar, 118. str.
12

13

2. 2. neodvojeni plodovi
Tko ima pravo vlasnitva ili drugo stvarno pravo na plodonosnoj stvari, ima ga i na svakom njenom jo neodvojenom plodu.
-

ono to e biti plod stvari ako/kad se od nje odvoji, dok nije od nje odvojen nema samostalnu pravnu egzistenciju,
tj. neodvojen plod dio je matine stvari, pa za njega vrijedi isto to i za ostale dijelove stvari
kako se plod moe odvojiti od matine stvari bez da se uniti njega ili tu stvar, on je odvojivi dio matine stvari stoga moe
biti samostalni objekt stvarnog prava (takoer se predmnijeva da na njemu postoje ista stvarna prava kao i na cijeloj stvari)
odvajanjem od matine stvari nastaje plod kao samostalna pokretna stvar taj nastanak ploda je korist od stvari 14
2. 3. prirast

Tko ima pravo vlasnitva ili drugo stvarno pravo na stvari, ima ga i na onome to je njen prirast (prirast dijeli pravnu sudbinu stvari).
Prirast (accesio, prirataj) neke stvari je ono to joj je izvana pridolo i razmjerno se trajno s njom
tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari (rije je o tzv. vanjskom prirastu).
-

subjektivna prava na glavnoj stvari u asu prirastanja ire se i na njezin prirast, a ona koja su postojala na prirastu nestaju
prirast je samo ono to se razmjerno trajno sjedinilo s drugom stvari, postavi time njen sastavni dio
spajanje je razmjerno trajno samo ako rastavljanje nije mogue 15:
a) bilo faktino (ono to je priraslo, postalo je bitnim dijelom glavne stvari)
b) bilo gospodarski (rastavljanje bi iziskivalo nerazmjerno velike trokove)
c) bilo pravno (nedoputeno je)

sjedinjenje prirasta sa drugom stvari moe biti takvo da je:

1) od njih nastala jedna nova stvar
2) jedna stvar postala prirast druge, glavne stvari u tom sluaju ponekad e se postaviti pitanje:
koja je stvar prirasla drugoj, tj. koja je stvar glavna, a koja prirast?
o ako se sjedine nekretnina i pokretnina, nekretnina je uvijek glavna stvar, a pokretnina moe biti samo
prirast te nekretnine
o ako se sjedine dvije pokretnine tako da od njih nije nastala nova stvar, glavna stvar je ona pokretnina
koja prema shvaanju u ivotu i pravnom prometu odreuje bit stvari koja postoji nakon sjedinjenja

ono to se povezalo s drugom stvari samo privremeno, jer se moe od nje odvojiti (rastaviti), nije prirast na onome to se
s drugom stvari tako povezalo i dalje postoje ista stvarna prava koja su postojala u trenutku privremenog povezivanja stvari;
ipak, privremeno povezivanje izaziva neke pravne uinke:
1) ovlatenici stvarnih prava na onome to se privremeno povezalo s drugom stvari mogu zahtijevati odvajanje stvari, a i
zahtijevati naknadu po pravilima obveznog prava, ako za to postoje pretpostavke 15
2) kako je ono to se povezalo s drugom stvari ipak postalo njen (bar odvojivi) dio, poinje djelovati zakonska predmnjeva
po kojoj na odvojivim dijelovima postoje ista stvarna prava koja postoje na cijeloj stvari, a tko tvrdi suprotno mora to i
dokazati djelovanjem naela zatite povjerenja, iz te predmnjeve moe izai daljnji uinak: ako poteni stjecatelj
stekne pravo vlasnitva cijele stvari, on stjee i pravo na privremeno priraslom dijelu stvari

ako se od stvari odvoji njen prirast koji je bio razmjerno trajan, to ima posljedice koje i inae izaziva odvajanje bitnog dijela;
no, ako je povezivanje dviju stvari bilo samo privremeno, tj. moe ih se odvojiti jednu od druge, tada je i tako svaka
od privremeno povezanih stvari zadrala dotadanji stvarnopravni status, pa se njihovim kasnijim razdvajanjem nita ne
mijenja u pogledu stvarnih prava na tim stvarima
2. 4. pripatci
l. 7. st. 1. do 3. ZV
Tko ima pravo vlasnitva ili drugo stvarno pravo na stvari, ima ga i njenim pripatcima.
Pripadak (pertinencija ili pobona stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna
trajno slui svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni.

14

15

pripadak nije fiziki dio glavne stvari (res principalis), nego je s njome povezan trajnom namjenom koju mu je vlasnik dao
zbog te veze, pripadak ima pravni status kao odvojivi dio glavne stvari, i u naelu slijedi njenu pravnu sudbinu
(accessorium sequitur principale) onako kako odvojivi dijelovi slijede pravnu sudbinu stvari iji su oni dijelovi
da bi vlasnikova stvar postala pripadak neke druge stvari, moraju se ispuniti ovi uvjeti:
1) da je ta stvar prikladna sluiti svrsi toj druge stvari
2) da je ta stvar u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni (ili dovedena u takav odnos)
3) da ta stvar prema shvaanju u ivotu (i u pravnom prometu) moe biti pripatkom te stvari kao glavne
(nije pripadak ona stvar koja se prema shvaanju u prometu ne smatra pripatkom)
+ (nae pravo zahtijeva i etvrti uvjet)

koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava, 19. str.

o prirataju trajnost sjedinjenja, 110. str. + nenamjerno suvlasnitvo, 118. str.

14

4) da je vlasnik svojom voljom namijenio svoju stvar tome da razmjerno trajno slui svrsi odreene druge stvari kao
glavne, dakle da trajno omoguuje ili barem pomae postizanju svrhe glavne stvari
(prolazna uporaba jedne stvari za svrhu druge stvari ne daje joj svojstvo pripatka)
o oitovanje moe biti i u obliku konkludentne radnje, npr. uporabe jedne svoje stvari za svrhu druge
o pritom nije nuno da se tu stvar stvarno i uporabilo za svrhu glavne stvari dovoljno je da je tome namijenjena
-

stvar prestaje biti pripatkom glavne stvari ako:

trajno prestane sluiti svrsi glavne stvari, a i
ako trajno prestane biti u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara njenoj namjeni kao pripatka
(prolazni prestanak sluenja pripatka svrsi glavne stvari ili prostornoga odnosa prema njoj, ne oduzima pripatku to svojstvo)

kad stvar prestane biti pripatkom, pravna sudbina joj se odvaja od sudbine glavne stvari i onakva je kao i pravna sudbina
odvojivog (nebitnog) dijela stvari koji se odvojio
1. POKRETNINA
l. 2. st. 4. i st. 7. ZV
Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca).
stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnima ako su
pripadak nepokretne stvari ili ih zakon izjednauje s nekretninama; u sumnji, smatra se da je stvar pokretna
objekt prava vlasnitva je pojedinano odreena stvar 16

dakle, pokretnina (pokretna stvar, res mobilis) je pojedinano odreena stvar koju se moe premjetati s jednog mjesta
na drugo, a da joj se ne povrijedi bit (supstanca, suanstvo) bitno obiljeje pokretnine je njezina premjestivost
pokretnina je pojedinano odreena onakvim razgranienjem od ostalog materijalnog svijeta po kojem je ona zasebna stvar
u skladu sa shvaanjima koja su uobiajena u ivotu (pravnom prometu)

2. NEKRETNINA
2.1. POJEDINANO ODREENA NEKRETNINA
2.1.1. zemljina estica i njezine pripadnosti
l. 2. st. 3. i l. 9. st. 1. do st. 3. ZV
l. 2. ZZK
Nekretnine su estice zemljine povrine, zajedno sa svime to je sa zemljitem
trajno spojeno na povrini ili ispod nje, ako zakonom nije drukije odreeno .

pojedinanu nekretninu ini zemljina estica, ukljuujui i sve to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini
ili ispod nje; ali kad je vie zemljinih estica upisano u zemljinoj knjizi u isti zemljinoknjini uloak, one su
pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljinoknjino tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina; trava, drvee, plodovi i
sve uporabljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje
to je na povrini zemlje, iznad ili ispod nje izgraeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugraeno,
njoj dograeno, na njoj nadograeno ili bilo kako drukije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje
ne odvoji; no, nisu dijelovi zemljita one zgrade i drugo to je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene

dakle, nekretnina (res immobilis) je stvar koju se ne moe premjetati s jednog mjesta na drugo bez povrede njezine biti
(supstance) pojedina nekretnina se sastoji od:
pojedinano odreene zemljine estice (tj. odreene estice zemljine kore, tla, terena) i
svih pripadnosti te zemljine estice (tj. svega to je s njom trajno spojeno na i ispod njegove povrine,
npr. zgrade, biljke), ako zakonom nije drukije odreeno

zemljite definira i Zakon o zemljinim knjigama:

zemljite je u smislu ovoga Zakona dio zemljine povrine koji je u katastru zemljita oznaen posebnim brojem i nazivom
katastarske opine u kojoj lei (katastarska estica)
sve to je sa zemljitem trajno spojeno na povrini ili ispod nje u pravnom je smislu sastavni dio zemljita i ako zakonom
nije drukije odreeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu, pa se odredbe ZZK utvrene glede zemljita odnose i na to
pojedinano odreenje zemljine estice:

16

zemljina estica je bitni dio svake nekretnine kao predmeta stvarnih prava, ali za to mora biti pojedinano odreena
(individualizirana) tako da se razlikuje od svog ostalog zemljita individualiziranje zemljine estice (a time posredno i
cijele nekretnine, tj. zemljine estice i svih njezinih pripadnosti) postie se geometrijskom metodom mjerenja zemlje:
tom metodom se odreuje oblik, povrina i poloaj pojedine zemljine estice u prostoru

naravni kriterij sposobnosti, 12. str.

15

kako se ukupna povrina zemlje ne mijenja (osim iznimno, npr. u sluaju isuivanja mora), geometrijskim dijeljenjem te
povrine (tj. zemljine kore) na estice (zemlj. estice, parcele) dobiva pouzdan oslonac odreivanja poj. nekretnine

geometrijska metoda pojedinanog odreivanja zemljinih estica je u suvremenim pravnim poretcima kontinentalne Europe
(a i drugdje) institucionalizirana uspostavljen je katastar zemljita:
to je sustav mjerenja (izmjere) zemljita, oznaavanja estica, te voenje evidencije o tako poj. odreenim esticama
izmjera zemljita i voenje katastra zemljita je redovito djelatnost dravne uprave, ureena zakonom (tako je i kod nas)

tom djelatnou se, dakle, geometrijski odreuju i oznaavaju pojedinane zemljine estice, katastarske estice,
te ih se prikazuje u javnoj evidenciji zemljita i podataka o njima u katastarskom operatu (koji se vodi za svaku katastarsku
opinu i za svako katastarsko podruje na moru)

katastarska estica je najsitnija jedinica za pojedinano odreenje svake nekretnine (svaka nekretnina se sastoji od jedne ili vie
katastarskih estica i svih njihovih pripadnosti); ona se od svih ostalih estica razlikuje po tome kako je u katastarskom operatu:
prikazana geometrijski u odnosu prema ostalom zemljitu (sa svojim granicama, oblikom i povrinom), te
oznaena posebnim katastarskim brojem i imenom katastarske opine ili katastarskog podruja na moru

iako je svaka nekretnina pojedinano odreena katastarskom esticom, nekretnina nije tek geometrijski lik, nego je ona stvar,
dakle materija estica zemljita koja se nalazi na prostoru (dijelu zemljine kore) odreenom tim likom, te obuhvaa sve
pripadnosti tog prostora; granica do koje se protee dio zemljine kore koji je pojedina nekretnina (zemljite) naziva se meom
zemljinoknjino tijelo:

Zemljinoknjino tijelo je zemljina estica (katastarska estica) upisana (zajedno s pripadnostima) u zemljinu knjigu, odnosno vie
zemljinih estica (katastarskih estica) upisanih u isti zemljinoknjini uloak (ime su pravno sjedinjene u jedno tijelo).
-

svako zemljinoknjino tijelo (neovisno o tome sastoji li se od jedne ili vie estica) je jedan objekt prava jedna nekretnina
ako se dogodi da neka zemljina estica nije upisana u zemljinu knjigu, ona je svejedno sposobna biti predmet stvarnih prava
2.1.2. naelo jedinstvenosti nekretnine superficies solo cedit
l. 1. ZZK
Nekretninu ini zemljite (zemljina estica) sa svime to je s njim pravno spojeno.
To naelo potjee iz rimskog prava: superficies solo cedit (graevina slijedi pravnu sudbinu zemljita).

po tom naelu pravni poretci odreuju sastav nekretnine: zgrade, njihovi sastavni dijelovi (stanovi, poslovne prostorije i dr.),
sve raslinje, kao i sve ostalo to je sa zemljitem trajno spojeno (na/ispod njegove povrine) samo su sastavni dijelovi zemljita
nekretnina je zemljina estica, a sve to je s njom trajno spojeno samo je dio te nekretnine stoga se nekretninu identificira sa
zemljitem nekretnina i zemljite su u pravnom pogledu jedno te isto: o pravnom stanju nekretnina na podruju RH,
mjerodavnom za pravni promet, vode se zemljine knjige (gruntovnica) ako za neka zemljita nije to posebno odreeno
2.1.3. uspostava pravnog jedinstva nekretnine

Nakon to se na pravni poredak okrenuo prema trinom gospodarstvu, morao je opet uspostaviti pravno jedinstvo
nekretnine i opet urediti zemljinoknjini sustav, kako bi se promet nekretnina odvijao na nain davno ukorijenjen
u kontinentalnoeuropskoj pravnoj tradiciji. To je i uinio. Uspostava pravnog jedinstva nekretnine traila je dvoje:
1) ponovnu uspostavu pravnog jedinstva zemljita i zgrade (l. 367. do 369. ZV)
s tim ciljem ZV odreuje da zemljite i sve to je s njim trajno spojeno (zgrada i dr.) treba biti jedinstveni objekt
kada to nije sluaj (tj. kad se zgrada u privatnom vlasnitvu nalazi na zemljitu koje je bilo drutveno), objedinjuje
ih tako da je temeljem zakona vlasnik zgrade postao vlasnikom i zemljita na kojem je zgrada izgraena
2) ponovnu uspostavu pravnog jedinstva nekretnine (zemljita sa zgradom) i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova
(stanova, poslovnih prostorija i sl.):
s tim ciljem dotadanje je etano vlasnitvo reformirano po uzoru na austrijsko pravo etani vlasnik je dobio
status suvlasnika cijele nekretnine kojemu je izvravanje suvlasnikih ovlasti koncentrirano u prvom redu na
odreeni dio zgrade: stan, poslovnu prostoriju i sl. 17
takva konstrukcija osigurava pravno jedinstvo nekretnine i omoguuje razmjerno samostalno izvravanje vlasnitva
na posebnim dijelovima; putem konstrukcije suvlasnitva na cijeloj nekretnini, uspostavljeno je nuno jedinstvo
zemljita, zgrade i svih njezinih dijelova, a posebnim su pravilima postojea etana vlasnitva uinjena
konformnima naelu jedinstvenosti nekretnine (l. 371. do 373. ZV)

17

vlasnitvo posebnog dijela nekretninie (etano vlasnitvo), 155. str.

16

suzbijanje povreda naela jedinstvenosti nekretnine:

l. 366. st. 3. i 4., l. 395. st. 2. ZV
-

da pravnim poslovima stranaka ne bi bilo naruavano naelo jedinstvenosti nekretnine, odreeno je da:
od dana stupanja na snagu ovog Zakona pravni poslovi koji su suprotni naelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode
pravne uinke (ZV je stupio na snagu 1.1.1997.)
kad dvostrano ili jednostrano obvezni ugovor ne proizvodi pravne uinke zbog suprotnosti naelu jedinstvenosti
nekretnine, svaka ugovorna strana, a i trei u iju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu
ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio

naelu jedinstvenosti nekretnine opasnost je prijetila i od posebnih propisa koji su ostali na snazi i nakon stupanja na snagu ZV;
zato je postavljeno sljedee pravilo: od dana stupanja na snagu ovog Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi,
a razliito ureuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljita, tumaiti i primjenjivati samo
u skladu s naelom jedinstvenosti nekretnine
2.1.4. uspostava iznimki od naelne jedinstvenosti nekretnine
l. 9. st. 4. i 5. ZV

Zakon vlasnicima nekretnina doputa da od pojedine svoje nekretnine pravno odvoje njezine dijelove (premda su razmjerno
trajno s njom fiziki povezani), kako bi ti dijelovi mogli biti u vlasnitvu drugih osoba, te tako uspostave iznimku od naelnog
jedinstva cijele te nekretnine. Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojene:
zgrade i druge graevine koje su trajno izgraene na zemljitu na temelju:
stvarnog prava koje svog nositelja ovlauje da na tom zemljitu ima u svom vlasnitvu zgradu ili drugu graevinu
a) prava graenja
b) prava stvarne slunosti koje ovlauje imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini 18

koncesije osnovane na zakonu, ako i dok ta ovlauje da se na tom tuem zemljitu ima u svojem vlasnitvu zgradu
ili drugu graevinu: nisu dijelovi zemljita one zgrade i druge graevine koje su trajno povezane s tim zemljitem
ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojega nositelja ovlauje da na tom tuem zemljitu ima takvu
zgradu ili drugu graevinu u svome vlasnitvu (isto na odgovarajui nain vrijedi i za zgrade i druge graevine koje od
zemljita ili od opega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlauje da na tome
ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svome vlasnitvu)

strojevi i slini ureaji koji su s njom fiziki spojeni (npr. industrijska postrojenja)
strojevi i slini ureaji koji bi inae bili dio neke nekretnine ne smatraju se njezinim dijelom nego samostalnim stvarima
ako se s pristankom vlasnika nekretnine zabiljei u zemljinoj knjizi da su oni vlasnitvo druge osobe
uinak te zabiljebe traje dok ona ne bude izbrisana, s time da taj uinak i bez brisanja prestaje protekom 5 godina
od upisa, ali tijek toga roka zastaje za vrijeme steajnog i ovrnog postupka
2. PRIPADNOSTI NEKRETNINE
l. 9. st. 6. ZV

za nekretnine vrijedi ope pravilo za predmet stvarnih prava 19, pa tko ima stvarno pravo na nekretnini, ima ga i na
svim njezinim pripadnostima, ako zakonom nije drukije odreeno
pripadnosti nekretnine su: dijelovi zemljita, neodvojeni plodovi, prirast nekretnine i pripatci zemljita, kao i prava koja postoje
u korist nekretnine (prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnou te nekretnine)
2.2.1. dijelovi nekretnine
Tko ima neko stvarno pravo na nekretnini, ima ga i na svim njezinim dijelovima.

zakonom je odreeno da se dijelovima nekretnine ne smatraju (pa se na njih ne proteu stvarna prava):
1. sve to je s nekretninom fiziki spojeno samo radi neke prolazne namjene, a ne trajno (l. 9. st. 3. ZV)
2. zgrade i druge graevine koje su dodue trajno spojene sa zemljitem, ali su od njega pravno odvojene stvarnim pravom
koje njegovog nositelja ovlauje da na tuem zemljitu ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svom vlasnitvu
(l. 9. st. 4. ZV) to moe biti pravo graenja/slunost koja ovlauje imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini
3. strojevi i slini ureaji koji su s nekretninom trajno spojeni, ali se pravno ne smatraju njenim dijelovima
ako je pristankom vlasnika te nekretnine u z.k. zabiljeeno da su oni vlasnitvo neke druge osobe (l. 9. st. 5. ZV)
4. sve ono to je posebnim zakonom od toga izuzeto

i nekretnina (kao i pokretnina) moe, osim fizikih, imati i idealne dijelove, tj. zamiljene, sadrajno jednake dijelove kojima je
veliina matematiki odreena njihovim razmjerom prema cjelini (l. 6. st. 3. ZV)
2.2.2. neodvojeni plodovi
Tko ima neko stvarno pravo na nekretnini, ima ga i na svim njenim neodvojenim plodovima.

18
19

pravo imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini, 187. str.

pripadnosti stvari, 13. str.

17

trava, drvee, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini, dijelovi su te nekretnine sve dok se od nje
ne odvoje (l. 9. st. 2. ZV) odvajanjem (separacijom), plodovi postaju samostalne stvari (tzv. unutranji prirast)
2.2.3. prirast (vanjski prirast)
Tko ima neko stvarno pravo na glavnoj stvari nekretnini, ima ga i na svemu to priraste toj stvari.
Prirast nekretnine je sve to doe izvana te se trajno spoji s nekom nekretninom

to je na povrini zemlje, iznad ili ispod nje izgraeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugraeno,
njoj dograeno, na njoj nadograeno ili bilo kako drukije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje
ne odvoji; ako spajanje ima prolaznu namjenu, spojeno nije prirast nekretnine (l. 9. st. 3. ZV)
subjektivna prava na nekretnini u asu prirastanja ire se i na njezin prirast, a ona koja su postojala na prirastu nestaju
2.2.4. pripatci
l. 7. st. 4. i 5. ZV
Tko ima neko stvarno pravo na nekretnini, ima ga i na njenim pripatcima, ako zakonom nije drukije odreeno.

zakon postavlja (oborive) predmnjeve o tome da su odreene pokretnine namijenjene trajno sluiti svrsi nekretnine:
1) smatra se da su namijenjeni da trajno slue svrsi zgrade trajno namijenjene nekoj proizvodnoj ili obrtnoj djelatnosti
(poslovna zgrada), kao glavnoj stvari, strojevi i slini ureaji namijenjeni toj djelatnosti
2) smatra se da su namijenjeni da trajno slue svrsi nekretnine trajno namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji,
kao glavnoj stvari, strojevi i stoka namijenjeni daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, poljoprivredni proizvodi i
sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se moe oekivati da e takvi ili slini
biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo

no, ovo su tek predmnjeve o namjeni za trajno sluenje svrsi odreenih nekretnina kao glavne stvari, a ne predmnjeve
da je neka od njih pripadak nekretnine te e pokretnine biti pripatci navedenih nekretnina samo ako su,
pored predmnijevane namjene sluenja svrsi odnosne nekretnine, ispunjene i sve ostale pretpostavke da bi te pokretnine
bile pripatci tih nekretnina (l. 7. st. 1. ZV)
3. ENTITETI KOJI SU ZAKONOM PRAVNO IZJEDNAENI SA STVARIMA
l. 2. st. 5. i 6. , l. 37. st. 3. ZV
Zakonom mogu neke vrste prava ili bilo to drugo biti izjednaeno sa stvarima; u takvu se to sluaju ubraja u pokretne stvari, a
u nekretnine samo ako je spojeno s vlasnitvom nepokretnih stvari, ili je njihov teret, ili je zakonom proglaeno nekretninom.

za entitete koji su zakonom pravno izjednaeni sa stvarima na odgovarajui nain vrijedi ono to vrijedi i za stvari kao objekt
stvarnih prava (osim ako je zakonom to posebno odreeno, ili proizlazi iz naravi tih entiteta)

ZV sa stvarima izjednaava:
prirodne snage podlone ljudskoj vlasti (prirodne sile su stvari u smislu ZV samo ako su podlone ljudskoj vlasti)
idealne dijelove stvari (l. 6. st. 3. ZV)
neka subjektivna prava ona mogu biti:
predmetom slunosti plodouivanja (prava koja daju plodove i druge koristi, l. 203. st. 3. ZV)
predmetom zalonog prava (imovinska prava prikladna da vjerovnik iz njih namiri trabinu, l. 298. st. 3. ZV)

pravo graenja ono se u svakom pogledu tretira kao da je zemljite (l. 280. st. 2. ZV)
prinose plodonosnih subjektivnih prava izjednaenih sa stvarju tretiraju se poput neposrednih, odnosno posrednih
plodova stvari (l. 8. st. 3. i 4. ZV)
pravo na posredne plodove koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa (civilne plodove, npr. najamnina);
takoer se tretira kao stvar u tom smislu to moe biti predmetom zalonog prava (l. 298. st. 5. ZV)
bilo koji drugi bestjelesni entitet kojemu je posebnim zakonom priznat taj status (l. 2. st. 6. ZV)

entiteti koji nisu stvari, mogu zakonom biti pravno izjednaeni:

a) s pokretninom
entitet zakonom izjednaen sa stvarima u pravilu se tretira kao da je pokretnina
to su npr. prirodne sile podlone ljudskoj vlasti i idealni dijelovi stvari (i svaki entitet zakonom izjednaen sa
stvarima moe imati idealne dijelove, a idealni dijelovi entiteta izjednaenog s pokretninama takoer se tretiraju
kao pokretnine)
b) s nekretninom
entitet zakonom izjednaen sa stvarima tretirat e se kao nekretnina samo ako:
1) ako je spojen s vlasnitvom nepokretnih stvari ili
2) ako je teret nepokretnih stvari ili
3) ako je zakonom proglaen nekretninom
18

kao samostalne nekretnine tretiraju se:

idealni dijelovi nekretnina: u pravnom se prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar;
sve to je odreeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove, ako nije to posebno propisano 20
pravo graenja: ono je u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom (l. 280. st. 2. ZV)

kao nekretnine koje su pripadnost drugih nekretnina tretiraju se:

slunosti i stvarni tereti koji postoje u korist povlasne nekretnine
slunosti, stvarni tereti i pravo graenja koji su na teret neke nekretnine.

u dvojbi je li neki entitet koji je zakonom pravno izjednaen sa stvarima, pravno izjednaen s pokretninama ili nekretninama,
smatra se da je izjednaen s pokretninama

1.2.3.3. Koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava

l. 8. st. 1. i 5. ZV

koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava
(koristi za ljude proizlaze od stvari, ali nisu identine s njom, niti su njezini dijelovi)
koristi pripadaju onome kome pripada i stvar/pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju drugome;
tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati
1. PLODOVI
l. 8. st. 2., 3., 4. i 6. ZV

plodovi stvari su:

proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem neijeg rada i
sve drugo to ona daje s obzirom na svoju namjenu

plodovi prava su:

prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu, kao kod prava koje ovlauje na stjecanje plodova ili drugih
dijelova stvari dobiveni dijelovi stvari i
prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao to su to najamnine, zakupnine i kamate
1.1. plodovi stvari
Plod (fructus) je u pravnom smislu ona korist koju se u obliku prinosa (ili prihoda) dobiva od stvari
(plodonosne, matine stvari), a da ona i dalje ostane potpuna.

u pravnom smislu, sve stvari i s njima izjednaeni entiteti dolaze u obzir kao plodonosne
kakve bi sve plodove mogla davati neka plodonosna stvar, ovisi o njezinim osobinama

Vrste plodova stvari:

a) neposredni plodovi (tzv. naravni, prirodni plodovi; fructus naturales) ovdje spadaju:
prinosi koje stvar daje prirodnim putem
prinosi koje stvar daje posredstvom neijeg rada (industrijski plodovi)
sve drugo, to nisu prinosi stvari, nego od nje odvojeni dijelovi koje stvar daje s obzirom na svoju namjenu
b) posredni plodovi (tzv. civilni plodovi; fructus civiles) to su:
prinosi koje stvar daje posredovanjem nekog pravnog odnosa glede nje (npr. najamnine, zakupnine i sl.),
na koje se ima pravo iz najamnog, zakupnog ili kakvog drugog pravnog odnosa glede te stvari
Odvajanje (separacija) plodova:
- odvajanjem od matine stvari plod postaje zasebna stvar
odvajanje neposrednog ploda stvari zbiva se inom fizikog odvajanja od matine stvari, bio taj prirodni dogaaj,
ljudska radnja ili kombinacija toga dvoga
odvajanje posrednog ploda zbiva se dospijeem trabine da se uini/da/plati ono to je posredan plod (prihod) od stvari
-

odvajanje ploda moe, ali i ne mora biti njegovo ubiranje ubiranje je in uzimanja ploda za sebe ili koga drugoga,
dakle prisvajanje ploda (to dvoje, odvajanje i ubiranje/prisvajanje e se esto podudarati, npr. kod etve, berbe, ali se i
takvi plodovi koji se i inae npr. anju, beru, mogu odvojiti od plodonosne stvari i na nain koji ne implicira ubiranje)

Pravna sudbina plodova:

- od trenutka svojeg odvajanja, plod ima vlastitu pravnu sudbinu
- po opem pravilu za koristi od stvari, plod pripada onome ija je plodonosna stvar, pa e odvajanjem ploda redovito na njemu
nastati pravo vlasnitva u korist vlasnika plodonosne stvari (l. 8. st. 5. ZV) ne pripadaju mu tek oni plodovi
koji na posebnom pravnom temelju pripadaju nekom drugom, npr. nekom tko ima pravo plodouivanja na plodonosnoj stvari
20

stvar i njezini idealni dijelovi, 142. str.

19

ako netko uzme plodove stvari koji mu ne pripadaju, uzeo je tue stvari, pa ih mora vratiti onome kome pripadaju, a ako to vie
nije mogue, naknaditi njihovu vrijednost u nekim sluajevima takva osoba ima pravo na naknadu trokova:
tko je duan predati plodove neke stvari ili prava, ovlaten je zahtijevati naknadu trokova koje je imao radi dobivanja
tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, ali nikada vie od vrijednosti plodova koje je duan predati
1.2. plodovi prava

plodovi subjektivnih prava (pravno izjednaenih sa stvarima, koja su time i predmet stvarnih prava) pravno su izjednaeni
s plodovima stvari, pa se na njih na odgovarajui nain primjenjuju pravila postavljena za plodove stvari
subjektivno pravo moe davati:
neposredne plodove to su prinosi koje pravo daje s obzirom na svoju namjenu, to kod prava koje ovlauje
na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari znai, ono to se stjee na temelju tog prava (l. 8. st. 3. ZV)
posredne plodove to su prinosi koje to pravo daje posredstvom pravnog odnosa, npr. kamate (l. 8. st. 4. ZV)
2. PREDNOSTI OD UPORABE
2.1. prednosti od uporabe stvari
Prednosti od uporabe stvari su koristi koje stvar daje, ne time to se od nje odvajaju plodovi,
nego time to se tu stvar rabi (upotrebljava), kao npr. automobil za vonju.

prednosti od uporabe mogu, ali ne moraju biti neposredno imovinske, no one su korist za onoga tko stvar rabi
pravo na sve koristi od stvari, pa tako i na korist od uporabe stvari ima vlasnik stvari, osim ako pravo na uporabu nije na nekom
posebnom pravnom temelju dano drugoj osobi (npr. temeljem zalonog prava ako je dunik dopustio vjerovniku
da upotrebljava zalog ili temeljem obveznog odnosa kao kod najma ili posudbe)
tko uporabi stvar iako nema pravo na to ili je uporabi vie ili drukije iskoristio je time za sebe neke prednosti
od uporabe koje mu ne pripadaju pa ih je duan naknaditi onome kome pripadaju
2.2. prednosti od uporabe prava

koristi od uporabe prava (npr. od davanja nekog prava u zalog) pripadaju u naelu onome ije je to pravo, a drugoj osobi
samo ako postoji poseban pravni temelj temeljem kojeg bi druga osoba bila ovlatena na neku uporabu tog prava
(npr. kad je predmet plodouivanja neko subjektivno pravo, tada prednosti od uporabe tog prava pripadaju plodouivatelju)
koristi od uporabe prava tretiraju se jednako kao i koristi od uporabe stvari

1.2.4. Subjektivna stvarna prava

1.2.4.1. Uope
1. POJAM SUBJEKTIVNIH STVARNIH PRAVA
Svako subjektivno stvarno pravo (ius in re) je graansko, i to imovinsko pravo koje svojem nositelju daje
potpunu ili djelominu neposrednu privatnu pravnu vlast na nekoj stvari sposobnoj da bude objektom takvog prava,
ukljuujui i ovlast da svakog treeg iskljui od tome suprotnih, neovlatenih zadiranja u istu stvar.
-

dakle, obiljeja subjektivnih stvarnih prava (koja ih razlikuju od ostalih vrsta graanskih imovinskih prava) su:
1. neposredni predmet im je stvar (ili neki s njom izjednaeni entitet)
2. privatna pravna vlast koju svom nositelju daje svako takvo pravo na/glede svog predmeta je neposredna
3. djeluju apsolutno

prva 2 obiljeja determiniraju unutranju, a tree vanjsku stranu socijalnog odnosa koji nastaje glede stvari kad nekom
subjektu pripada subjektivno pravo kojemu je ta stvar neposredni objekt
2. SADRAJ SUBJEKTIVNIH STVARNIH PRAVA

sadraj svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava ine one ovlasti koje pravni poredak daje nositeljima te vrste stvarnog
prava (vlasnitva, prava slunosti, prava iz stvarnog tereta, prava graenja ili zalonog prava) glede predmeta njihova prava
bitan sadraj svake od tih vrsta stvarnih prava je odreen zakonom
sadraj svakog subjektivnog stvarnog prava ini nedjeljivo jedinstvo, tj. ne moe se razbiti tako da se iz njega izdvoji i
osamostali neka ovlast to je postulat suvremenih stvarnopravnih ureenja; ako je subjektivno stvarno pravo djeljivo
(mnoga nisu), ono je djeljivo jedino po obujmu (tj. na alikvotne dijelove od kojih e svaki i dalje sadravati sve ovlasti)

1.2.4.2. Stjecanje
20

stjecanje stvarnih prava zbiva se djelovanjem pravnog kauzaliteta, koji uspostavlja pravni poredak: norme stvarnopravnog
ureenja odreuju pretpostavke stjecanja stvarnih prava odreene vrste, propisujui da e do stjecanja doi kad se one ispune
kad se ispune potrebne pretpostavke, snagom pravnog poretka i djelovanjem pravnog kauzaliteta, osoba koja za to ima pravni
temelj na stvari glede koje su se pretpostavke ispunile stjee stvarno pravo (ovisno o tome koje pretpostavke su ispunjene,
stjecanje e biti izvorno ili izvedeno, a zbiva se kao osnivanje novog, ili prelaenje postojeeg stvarnog prava na stjecatelja)

1. IZVORNO I IZVEDENO STJECANJE

izvorno (originarno) stjecanje

njime se osniva novo stvarno pravo koje nije izvedeno ni iz ijeg prijanjeg prava steeno je bez obzira na prava
koja netko ve ima na predmetu stjecanja
to moe imati negativne posljedice za ona stvarna prava koja su do tog stjecanja postojala na tom objektu

izvedeno (derivativno) stjecanje

njime se iz ve postojee pravne vlasti na stvari izvodi (derivira) pravna vlast stjecatelja, pa tako steena
stjecateljeva pravna vlast proizlazi (potjee) iz tue pravne vlasti izvedeno stjecanje odrava pravni kontinuitet:
takvim stjecanjem se ne vrijea prednikovo pravo, niti se prekida postojei stvarnopravni odnos
osoba od koje je stjecatelj izvedeno stekao pravo prednik stjecatelja
osoba koja je izvedeno stekla pravo sljednik (sukcesor) on moe biti:
1) pojedinani (singularni) ako je od prednika izvedeno stjecao pojedinano pravo ili dio prava
2) sveopi (univerzalni) ako je izvedeno stjecao skupno sva prednikova prava, pa meu njima i ono
stvarno pravo o kojemu je rije
(u oba sluaja postoji sljednitvo ili sukcesija u pravu stjecatelj je stjecao samo u granicama onog to je
imao njegov prednik; nije mogao stei ni ita vie ni ita razliito, nego samo isto ili manje, jer nitko
ne moe na drugoga prenijeti vie prava nego to ih sam ima)

vrste izvedenog stjecanja:

a) translativno ovdje na sljednika prelazi cijelo pravo ili dio prava sljednika
b) konstitutivno ovdje na sljednika uope ne prelazi prednikovo pravo, nego se iz prednikova prava za stjecatelja
izvodi novo pravo, sadrajno ue od prednikova, npr. iz prednikova prava vlasnitva izvodi se za sljednika pravo
slunosti plodouivanja (to se u pravilu zbiva na temelju prednikova oitovanja volje, a u nekim sluajevima i na
temelju odluke vlasti ili zakonske odredbe)
2. PRETPOSTAVKE STJECANJA
2.1. OPE PRETPOSTAVKE STJECANJA

ope pretpostavke stjecanja trae se za svaku vrstu stjecanja stvarnih prava to su ove pretpostavke:
sposobnost predmeta, tj. objekt stjecanja mora biti sposoban biti predmetom (objektom) prava koje se na njemu
ili glede njega stjee
sposobnost stjecatelja, tj. stjecatelj mora biti sposoban biti subjekt (nositelj, ovlatenik) tog prava na tom predmetu
pravni temelj stjecanja, tj. mora postojati odgovarajui pravni temelj (pravna osnova, pravni naslov, iustus titulus)
stjecanja odnosnog prava, po kojem je to stjecanje u skladu s pravnim poretkom
2.1.1. sposobnost predmeta 21
2.1.2. sposobnost stjecatelja 22
2.1.3. pravni temelj (titulus) stjecanja

Svako pravo, pa tako i stvarno pravo, moe se stei samo na za to odgovarajuem pravnom temelju. Svojim pravnim
temeljem svako je subjektivno pravo povezano s pravnim poretkom nema stjecanja subjektivnih prava bez valjanog pravnog temelja
za to, pa je postojanje takvog pravnog temelja stjecanja jedna od opih pretpostavki stjecanja stvarnih prava. Pravni poredak svojim
normama odreuje na kojim je pravnim temeljima mogue stei subjektivna stvarna prava.
Openito uzevi, u obzir kao pravni temelji stjecanja stvarnih prava dolaze:
1) pravni poslovi usmjereni na stjecanje tog prava (najee)
da bi se na temelju pravnog posla moglo stei pravo, potrebno je da je to prednikov:
a) jednostrani posao (npr. zapis, legat)
b) dvostrani posao sa stjecateljem (ugovor)
21
22

potencijalni predmeti stvarnih prava, 11. str.

nositelj stvarnog prava, 10. str.

21

c) dvostrani posao s nekom drugom osobom kao sukontrahentom zakljuen u korist tree osobe kao stjecatelja

taj posao mora postojati i biti valjan (tj. ne smije biti niti nitav niti poniten)
naime, na pravni sustav je usvojio naelo kauzalne tradicije po tom naelu, pravni temelj stjecanja je kauza (causa)
stjecanja, pa ako nema pravnog temelja, ili on nije valjan, nema ni stjecanja, makar bio obavljen in kojim bi se inae
steklo stvarno pravo (npr. stvar je predana u posjed, izvren je upis prava u zemljinu knjigu)

2) odluke sudova, odnosno tijela druge nadlene vlasti (upravne) usmjerene na stjecanje tih prava
3) nasljeivanje
4) zakon, tj. injenice za koje je zakon odredio da e se njihovim nastupom stei stvarno pravo
O vrsti stvarnog temelja na kojem se stjee stvarno pravo ovisi stjee li ga se izvorno ili izvedeno:
na temelju pravnih poslova stvarna prava se uvijek stjeu izvedeno
na temelju odluka sudova, odnosno tijela druge nadlene vlasti (upravne), stvarna prava se u pravilu stjeu izvedeno
na temelju nasljeivanja stvarna prava se uvijek stjeu izvedeno
na temelju zakona stvarna prava se stjeu izvorno
Za stjecanje je nuno da pravni temelj objektivno postoji nije nuno da je to ba onaj pravni temelj na kojem je stjecatelj elio stei.
Npr. ako je netko namjeravao stei pravo vlasnitva temeljem ugovora o kupoprodaji koji je nitetan, on nije stekao vlasnitvo
temeljem tog ugovora, ali to jo ne znai da ga nije moda ipak stekao na nekom drugom pravnom temelju. Jer, ako postoji neki drugi
valjani pravni temelj za stjecanje tog stvarnog prava na istoj stvari (npr. za stjecanje na temelju zakona, putem dosjelosti),
nema razloga da na tom drugom pravnom temelju stjecatelj ne stekne to pravo, ako su ispunjenje ostale pretpostavke stjecanja.
2.2. POSEBNE PRETPOSTAVKE STJECANJA
-

posebne pretpostavke stjecanja trae se za odreenu vrstu stjecanja stvarnih prava, uz ope pretpostavke
2.2.1. pravni nain (modus) stjecanja

kad je stjecanje stvarnih prava ureeno po tradicijskom naelu, tad je bitna pretpostavka stjecanja da bude izvren in koji je
valjani pravni nain stjecanja kakav in e to biti, odreuju norme pravnog poretka, vodei rauna o tome da:
stjecatelj tim inom uspostavi onakvu socijalno relevantnu vlast na/glede predmeta kakva pripada nositelju tog prava
taj in publicira svima da je stjecatelj stekao stvarno pravo na/glede odreenog predmeta

ureenje stjecanja po tradicijskom naelu je karakteristino za srednjoeuropske pravne poretke

austrijski je u tome otiao najdalje odredio je pravni nain stjecanja kao opu pretpostavku stjecanja stvarnih prava,
to znai da je za svako stjecanje potreban i pravni temelj i pravni nain stjecanja problem takvog ureenja je
to ono zahtijeva razlikovanje pravnog temelja i pravnog naina stjecanja, a to je u nekim sluajevima bilo jako teko
(posebno u sluajevima u kojima se stvarno pravo imalo stei na temelju odluke vlasti, nasljeivanja i zakona)
suvremeniji poretci (njemaki, vicarski) su zbog tog nedostatka ograniili primjenu tradicijskog naela na sluajeve u
kojima se stvarna prava stjeu na temelju pravnih poslova, tj. u tim poretcima je pravni nain stjecanja (posebna)
pretpostavka stjecanja stvarnih prava na temelju pravnog posla (tako je i po naem suvremenom pravu)

pravni nain stjecanja stvarnih prava na temelju pravnog posla je:

1) za stjecanje stvarnih prava na pokretninama predaja (tradicija) posjeda
2) za stjecanje stvarnih prava na nekretninama upis (uknjiba ili predbiljeba) prava koje se stjee u zemljinu knjigu
3) ako je to posebno zakonom predvieno neki drugi in (npr. upis u odgovarajui upisnik)

dakle, da bi se na temelju pravnog posla steklo stvarno pravo, potrebno je da bude izvren in koji je zakonom odreen kao
pravni nain stjecanja tog stvarnog prava na predmetu na kojem ga se stjee, te da budu ispunjene ostale 3 ope pretpostavke
stjecanja, a pored njih i ostale posebne pretpostavke koje zakon zahtijeva za odnosni sluaj stjecanja
2.2.2. prednikovo stvarno pravo

da bi se stvarno pravo moglo stei putem njegova izvoenja iz prednikova prava, potrebno je da prednik ima stvarno pravo koje
je pogodno za to da stjecatelj (sljednik) iz njega izvede svoje stvarno pravo, tj. postojanje prednikova stvarnog prava je
posebna pretpostavka izvedenog stjecanja stvarnih prava, bilo translativnog, bilo konstitutivnog
za prelaenje (translaciju) na novog stjecatelja je pogodno samo prednikovo pravo koje je otuivo ili nasljedivo
za osnivanje (konstituiranje) novog stvarnog prava iz prednikovog je pogodno samo takvo prednikovo pravo iji je sadraj
dovoljno irok da se iz njega moe izvesti sadrajno ue pravo za sljednika, a uz to sadri i ovlast na takvo raspolaganje
objektom (pravo raspolaganja, ius dispondendi)

dakle, da bi se stvarno pravo moglo stei putem njegova izvoenja iz prednikovog prava, potrebno je da postoji takvo,
za to sposobno prednikovo stvarno pravo, te da budu ispunjene ostale 3 ope pretpostavke stjecanja, a pored njih i ostale
posebne pretpostavke koje zakon zahtijeva za odnosni sluaj stjecanja
3. OSNIVANJE NOVIH I PRELAENJE POSTOJEIH PRAVA
22

svako stjecanje stvarnih prava se zbiva:

ili kao osnivanje novog stvarnog prava za stjecatelja
ili kao prelaenje ve postojeeg stvarnog prava (ili njegovog alikvotnog dijela) s dotadanjeg nositelja tog prava na
stjecatelja kao novog nositelja istog prava
3.1. OSNIVANJE PRAVA
Osnivanje prava je nastanak subjektivnog stvarnog prava koje do tada nije postojalo.
(osnivanje prava je ujedno stjecanje tog prava, jer se stvarna prava osnivaju kao prava odreenog stjecatelja)

izvornim stjecanjem prava mogu se osnovati stvarna prava bilo koje vrste
izvedenim konstitutivnim stjecanjem prava mogu se osnovati ograniena stvarna prava
(slunosti, prava iz stvarnih tereta, pravo graenja, zalono pravo)

a) izvorno osnivanje prava:

Izvornim se osnivanjem mogu osnovati pravo vlasnitva i (samo iznimno) ograniena stvarna prava.
-

tovie, na stvarima koje su niije (res nullius, res derelictae) pravo vlasnitva moe se osnovati samo izvornim stjecanjem
na stvarima koje su neije preferira se izvedeno stjecanje, ali ipak se u nekim sluajevima moe i na takvim stvarima
izvorno stei pravo vlasnitva i ograniena stvarna prava
ako se na stvari koja je (u trenutku stjecanja) ve bila neija izvornim stjecanjem osnuje pravo vlasnitva, dotadanje pravo
vlasnitva neizbjeno prestaje, a s njom u pravilu i sva ograniena prava koja terete tu stvar (nee prestati jedino ona za
ije je postojanje stjecatelj znao ili morao znati)
ako se osnuje ogranieno stvarno pravo, dotadanje pravo vlasnitva ne prestaje, kao ni ona ograniena stvarna prava na toj
stvari kojima sadraj nije suprotan izvorno steenom pravu
b) izvedeno osnivanje prava:
Izvedenim se osnivanjem mogu osnovati samo ograniena stvarna prava.

za izvedeno osnivanje ogranienih stvarnih prava potrebno je, uz ope pretpostavke stjecanja stvarnih prava, da se ispune i
posebne pretpostavke konstitutivnog stjecanja:
a) pogodno pravo prednika za izvoenje prava pogodnost ovisi o sadraju prednikova prava i to o dvome u vezi s njim:
sadri li njegovo pravo ovlast na to pravno raspolaganje predmetom prava (pravo raspolaganja, ius dispondendi)
daje li prednikovo stvarno pravo svojem nositelju dovoljno iroku vlast na stvari, jer se iz prednikova prava mogu
izvoditi samo prava koja daju uu pravnu vlast od one koju daje prednikovo pravo, jer nitko ne moe na drugoga
prenijeti vie prava nego to ga sam ima
npr. iz prednikovog prava vlasnitva moe se izvesti zalono pravo i sl., jer ona daju uu vlast
od vlasnikove, a iz istog razloga nositelj zalonog prava moe dalje za drugoga osnovati podzalono pravo
naprotiv, nositelj prava slunosti ne bi mogao za drugoga izvesti zalono pravo jer pravna vlast koju bi to
pravo trebalo davati zalonom vjerovniku ne bi bila ua od njegove (no on ne bi mogao za drugoga dalje
izvesti pravo slunosti pa ni takvo koje bi davalo uu vlast od njegove, jer ni jedno pravo stvarne slunosti
ne sadri ovlast na takvo pravno raspolaganje sa stvari)
b) ispravan nain stjecanja (ako je temelj stjecanja pravni posao)
3.2. PRELAENJE PRAVA
Prelaenje prava je stjecanje kod kojeg se nikakvo pravo ne osniva, nego ve postojee pravo (ili njegov alikvotni dio)
prestaje pripadati svom dosadanjem nositelju i poinje pripadati novome stjecatelju.
dotadanji nositelj prestaje imati to stvarno pravo (dolazi do relativnog prestanka), a
stjecatelj stjee to isto pravo

pravo koje prelazi se pritom ne mijenja, niti mu se mijenja predmet (mijenja mu se jedino subjekt, nositelj prava)
prelaenje stvarnog prava se zbiva:
bilo kao otuenje tog prava stjecatelju
bilo kao stjecateljevo nasljeivanje u irem smislu prednika (dotadanjeg nositelja prava)
a) otuenje:
Otuenje je prelaenje (prenoenje, translacija) postojeih prava,
bilo kao pojedinano prelaenje prava na pojedinanog sljednika
23

bilo kao prelaenje imovinske cjeline na sveopeg sljednika.

u oba sluaja ne osniva se pravo nego se mijenja njegov nositelj

pravo moe prijei s jednog nositelja na drugog i djelomino (tj. tako da na stjecatelja prijee odreeni alikvotni dio prava)
da bi dolo do otuenja stvarnog prava, uz ope pretpostavke moraju biti ispunjene i posebne pretpostavke takvog stjecanja:
1) pogodno pravo prednika
za otuivanje je pogodno samo ono prednikovo pravo koje je otuivo, a i to samo u granicama svoje otuivosti
otuivost osobina koja omoguuje kretanje (tj. prelaenje) prava u pravnom prometu
o otuivost svih imovinskih (a time i stvarnih) prava je pravilo
o neotuivost tih prava je iznimka, a ona moe postojati kao posljedica
a) pravne naravi odnosnog prava zbog svoje pravne naravi neotuiva su sva prava koja su tako
vezana uz neku osobu da mogu egzistirati samo kao prava te osobe, tzv. strogo osobna prava
(npr. slunosti i, u naelu, prava iz stvarnih tereta osnovanih u korist osobe)
b) zakonskog ogranienja otuivosti
2) ispravan nain stjecanja (ako je pravni temelj prelaenja stvarnog prava pravni posao)
-

ako se zbiva na temelju pravnih poslova, otuivanje prava naziva se pravnim prometom
otuenje prava vlasnitva (i prava graenja):
zbiva se kao otuenje stvari koja je predmet tog prava pravo vlasnitva se identificira sa svojim predmetom
(zbog identifikacije s objektom, otuivost prava vlasnitva ovisi o otuivosti objekta tog prava)
pravila o otuivanju prava vlasnitva analogno se primjenjuju i na otuenje prava graenja, jer se za to pravo fingira
da je nekretnina

(samostalno) otuenje ostalih stvarnih prava (koja se uope mogu otuiti) nije mogue, jer ona ne egzistiraju samostalno:
pravo slunosti (stvarnih, jer su osobne neotuive) moe se otuiti samo zajedno s nekretninom iji je pripadak:
o ako se otuuje nekretnina, ona prelazi na stjecatelja zajedno sa svim slunostima koje postoje u njenu korist
o ako se otuuje pravo graenja, ono na stjecatelja prelazi sa svim slunostima koje postoje u korist tog prava

prava iz stvarnih tereta (u korist nekretnine, jer su ona u korist osobe neotuiva) kao i pravo stvarnih slunosti,
mogu se otuiti samo s povlasnom nekretninom iji su pripadak
zalono pravo ono je pripadak trabine koju osigurava, pa se moe otuiti samo zajedno s tom trabinom

(kako ta prava ne egzistiraju samostalno, otuivost stvarnih slunosti i prava iz stvarnih tereta osnovanih u korist nekretnine
ovisi o otuivosti te nekretnine, a otuivost zalonog prava o otuivosti potraivanja iji je ono akcesorij time, a
i eventualnim posebnim ogranienjima prometnosti, mogunost otuivanja moe biti prilino sputana)
b) nasljeivanje u irem smislu:
Nasljeivanje u irem smislu je svaka univerzalna sukcesija (sveope sljednitvo).
-

na sveopeg sljednika prelaze sva prava i obveze prednika, osim nenasljedivih prava
nasljedivost prava svojstvo prava da mogu zbog smrti svojeg nositelja prijei na onoga tko je njegov nasljednik
kao i otuivost, nasljedivost subjektivnih imovinskih prava je pravilo, a neotuivost iznimka, do koje dolazi
zbog pravne naravi prava ili zbog zakonskog ogranienja nasljedivosti (moe biti potpuno iskljuena ili ograniena)
iako se otuivost i nasljedivost redovito podudaraju, postoje i iznimke, pa npr. osobne slunosti, koje su neotuive,
ipak nisu sasvim nenasljedive, makar je njihova nasljedivost vrlo ograniena 23

nasljeivanje u uem smislu je specifina univerzalna sukcesija (sveope sljednitvo) do koje dolazi zbog smrti dotadanjeg
nositelja, a na temelju stjecateljevog nasljednog prava
kad ostavitelj umre, jedna ili vie osoba stjeu nasljedno pravo postaju ostaviteljevi nasljednici (sveopi sljednici)
na nasljednike prelaze prava i obveze umrlog, pa oni umjesto njega postaju npr. vlasnici, zaloni vjerovnici ...
4. PRETVORBA PRAVA NA DRUTVENIM STVARIMA
Pretvorba prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivem pravnom poretku, ali u postojeem
pravnom poretku ne ulaze u krug zatvorenog broja stvarnih prava (npr. specifina prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu),
mijenjaju svoj sadraj po sili zakona, pretvarajui se u prava takve vrste kakva postoji u suvremenom pravnom poretku.

23

pretvorba prava na stvarima je strana tradicionalnim pravnim poretcima ona se javlja samo u pravnim poretcima koji se
mijenjaju tako da iz jednog tipa prelaze u drugi, tj. u pravnim poretcima koji su u tranziciji
hrvatski pravni poredak je, nakon izlaska iz socijalistikog pravnog kruga, usvojio naelo jednakosti pravnih subjekata, a
time i odustao od dualizma pravnih ureenja pripadanja stvari (drutvenovlasnikog i vlasnikopravnog)
to je otvorilo pitanje to e se pritom dogoditi sa specifinim subjektivnim pravima na drutvenim stvarima, i to:
a) pravima upravljanja, koritenja i raspolaganja drutvenim stvarima
osobitosti osobnih slunosti nenasljedivost, 187. str.

24

b) pravima koritenja neizgraenog graevinskog zemljita

-

postoje 2 mogunosti: ta prava mogu prestati ili se pretvoriti u onakva subjektivna prava kakva jedino postoje u naem pravnom
poretku (na pravni poredak opredijelio se za drugu opciju pretvorbu tih prava kad god je to mogue)
a) pretvorba prava upravljanja, koritenja i raspolaganja na stvarima u drutvenom vlasnitvu:

Drutvenovlasnikim subjektima je status izmijenjen tako to su oni pretvoreni u tzv. vlasnikopravne subjekte
(subjekte sposobne biti nositeljima prava vlasnitva) tako su drutvenovlasniki subjekti prestali postojati, a stvoreni su novi
subjekti, koji su njihovi sveopi pravni sljednici.
Prava upravljanja, koritenja i raspolaganja drutvenim stvarima koja su pripadala drutvenovlasnikim subjektima su
pretvorbom nepromijenjena prela na novog subjekta, zajedno s ostalim pravima i obvezama drutvenovlasnikog subjekta
(da bi se sadraj ili pravna narav nekog prava pritom promijenio, bio je potreban valjan pravni temelj, uz samu pretvorbu).
Takav prijelaz nije bio u skladu s namjerom uklanjanja drutvenovlasnikog pravnog reima iz naeg pravnog reima.
Nju se moglo provesti samo apsolutnim prestankom ili pretvorbom tih prava, pa je (za sluajeve u kojima ta prava jo nisu prestala na
nekom pravnom temelju, niti su se na posebnom pravnom temelju pretvorila u prava koja su primjerena novom stvarnopravnom
sustavu) ureeno njihovo pretvaranje u pravo vlasnitva odredbama ZV o pretvorbi drutvenog vlasnitva (l. 359. do 365. ZV).
Prava upravljanja, koritenja i raspolaganja drutvenim stvarima pretvara se na temelju zakona u pravo vlasnitva na istom predmetu
ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke:
1) da je postojalo pravu upravljanja, koritenja i raspolaganja na stvari u drutvenom vlasnitvu,
2) da je ta stvar sposobna biti predmetom prava vlasnitva (tj. da nije ope dobro), te
3) da posebnim zakonom ili zakonskom odredbom nije odreeno drugaije (l. 360. st. 1. ZV)
Do pretvaranja navedenih prava u pravo vlasnitva dolazi:
kod ve pretvorenog drutvenovlasnikog nositelja tih prava, u trenutku kad je obavljena pretvorba (l. 360. st. 1. ZV)
kod jo postojeih nositelja prava koja se pretvaraju, u trenutku stupanja na snagu ZV (l. 360. st. 2. ZV)
U trenutku pretvorbe, dotadanji vlasnik tog prava po samom pravu (ipso iure) postaje vlasnikom te stvari za to mu nije potrebno
izvriti ikakav in stjecanja stvari.
b) pretvorba prava koritenja graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu:
Graevinsko zemljite je skupni naziv za zemljine estice odreene svojom specifinom namjenom
da na njima budu izgraene zgrade ili da slue za javne povrine.

graevinsko zemljite su:

1) sve zemljine estice u gradovima i naseljima gradskog karaktera
2) zemljine estice izvan gradova i naselja gradskog karaktera koje su
izgraene (na njima su trajno izgraene zgrade)
prostornim planom odreene za izgradnju graevinskih objekata ili za javne povrine

mnogo takvog zemljita je bilo u drutvenom vlasnitvu, pri emu je imalo poseban pravni status graevinskog zemljita
u drutvenom vlasnitvu taj status je bio razliit, ovisno o tome radi li se o:
izgraenom graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu ili
neizgraenom graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu

graevinsko zemljite je u drutveno vlasnitvo dolo na razliite naine, a ponajvie na temelju Zakona o nacionalizaciji
najamnih zgrada i graevinskog zemljita (1958.), te kasnije donesenih posebnih zakona

Pravo koritenja na izgraenom graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu:

a) vlasnik zgrade (obiteljske) izgraene na tom zemljitu ima pravo besplatnog koritenja zemljita koje pokriva zgrada i
zemljita koje slui za redovnu uporabu te zgrade, sve dok na tom zemljitu postoji zgrada
(to pravo je pretvoreno u pravo vlasnitva Zakonom o preuzimanju ZOVO donesenim 1991.)
b) svaki etani vlasnik posebnih dijelova (stanova, poslovnih prostorija) u viestambenoj zgradi (u drutvenom ili privatnom
vlasnitvu) izgraenoj na graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu ima prava:
besplatnog sukoritenja zemljita koje slui za redovnu uporabu te zgrade, sve dok zgrada na tom zemljitu postoji i
besplatnog sukoritenja zajednikih dijelova te zgrade
(prema pravilima ZV o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, etanim vlasnicima je njihovo dotadanje
pravo pretvoreno u pravo suvlasnitva etanog vlasnitva na cijeloj nekretnini, to ukljuuje zemljinu esticu na kojoj je
izgraena zgrada, kao i sve to je s njom trajno spojeno na i ispod povrine; pritom je njihovo dotadanje pravo sukoritenja
zemljine estice u drutvenom vlasnitvu i pravo sukoritenja zajednikih dijelova drutvene zgrade, pretvoreno u pravo
vlasnitva, ili tonije, suvlasnitva-etanog vlasnitva cijele nekretnine)
Pravo koritenja na neizgraenom graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu:
25

na takvom graevinskom zemljitu je moglo postojati specifino pravo koritenja, koje je imalo nekoliko podvrsta:
1. pravo koritenja, koje je opina dodijelila odreenoj osobi u svrhu da se to zemljite privede namjeni odreenoj provedbenim
planom to pravo se na temelju zakona pretvorilo u pravo vlasnitva dotadanjeg nositelja tog prava ili njegova pravnog
sljednika (ako je jo postojalo u trenutku stupanja ZV na snagu, tj. 1.1.1997.)
2. pravo koritenja koje je na temelju zakona pripadalo bivem vlasniku zemljita nakon to mu je ono bilo podrutvovljeno;
i ta se inaica prava koritenja na temelju zakona pretvorila u pravo vlasnitva dotadanjeg nositelja tog prava ili njegova
pravnog sljednika, ako je jo postojalo u trenutku stupanja ZV na snagu
3. pravo biveg vlasnika da privremeno posjeduje i iskoritava zemljite koje je nacionalizacijom postalo drutveno, sve dok
mu opina ne odredi tzv. deposedaciju, tj. da ga preda opini ili osobi koja je od opine dobila pravo koritenja ; to je pravo
biveg vlasnika bilo prvo koje je na temelju zakona pretvoreno u njegovo pravo vlasnitva (ako u meuvremenu nije prestalo)
4. pravo upravljanja, odnosno koritenja i raspolaganja drutvene pravne osobe (kao nespecifino pravo na drutvenim
sredstvima, koje ju je ovlaivalo da se tim zemljitem koristi za svoju djelatnost, ali u skladu s namjenom zemljita
odreenom provedbenim planom) to se pravo pretvorilo u pravo vlasnitva po pravilima pretvorbe takvih prava

tako je svaki dotadanji imatelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu,
postao na temelju zakona vlasnikom zemljita koje je do tada bilo predmetom njegovog prava koritenja, a da mu za to nije
bilo potrebno izvriti ikakav in stjecanja
c) dokazi i predmnjeve o pretvorenom pravu:
l. 362. i 363. ZV

ZV predvia sljedee (oborive) predmnjeve o vlasnitvu stvari koje su do pretvorbe prava na njima bile u drutvenom vlasnitvu:
smatra se da je vlasnik nekretnine u drutvenom vlasnitvu osoba koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj prava
upravljanja, koritenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati
smatra se da je osoba koja je u zemljinoj knjizi upisana kao nositelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u
drutvenom vlasnitvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava koritenja takva zemljita, vlasnik toga zemljita, a
tko tvrdi suprotno, treba to dokazati
smatra se da su vlasnitvo RH sve stvari iz drutvenog vlasnitva na podruju RH glede kojih nije utvreno u ijem su
vlasnitvu niti djeluju prethodne dvije predmnjeve, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati
(to je ovim odredbama odreeno glede stvari, vrijedi na odgovarajui nain i za prava koja su bila u drutvenom vlasnitvu)
zatita pretvorenih prava:
1. Osoba ije pravo vlasnitva potjee od nekadanjega prava upravljanja ili koritenja i raspolaganja stvari u drutvenom vlasnitvu,
odnosno od nekadanjeg prava koritenja ili prvenstvenog prava koritenja graevinskoga zemljita u drutvenom vlasnitvu, ima
pravo na zatitu svoga prava kao svaki vlasnik, uz odgovarajuu primjenu odredaba l. 161. do 168. ZV (odredbe o zatiti vlasnitva),
ako nije to posebno odreeno zakonom.
2. Osoba iz stavka 1. koja se ne moe osloniti na predmnjevu vlasnitva, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat e svoje pravo
vlasnitva ako dokae:
da je ona ili njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili koritenja i raspolaganja, odnosno pravo koritenja ili
prvenstvenoga prava koritenja graevinskoga zemljita u drutvenom vlasnitvu, na valjanom pravnom temelju i
uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja.
1.2.4.3. Izvravanje
Izvravanje subjektivnog stvarnog prava je izvravanje one privatne vlasti na predmetu tog stvarnog prava
ili glede tog predmeta, na koju nositelja prava ovlauje njegovo pravo.
-

o volji nositelja stvarnog prava ovisit e da li e svoje pravo izvravati ili nee
ako ga i ne bi izvravao, ono mu zbog toga nee prestati, jer su stvarna prava trajna prava koja niti se mijenjaju, niti prestaju
izvrenjem ili neizvravanjem (mogu biti propisane iznimke, pa e neizvravanje prava tada izazvati neeljene posljedice)
ogranienja u izvravanju:

Nositelji subjektivnih stvarnih prava su u izvravanju ovlasti koja im na/glede odreene stvari daju njihova prava sputani:
1) tuim pravima
tua apsolutna prava koja postoje glede iste stvari (stvarna, osobna, autorska i dr.) utjeu na mogunost izvravanja
neijeg stvarnog prava, jer nitko ne smije svoje stvarno pravo izvravati tako da time vrijea tua prava
ona ne umanjuju sadraj stvarnog prava na koje djeluju, ali dok ona postoje djeluju ograniavajue na mogunost
izvravanja stvarnog prava s kojim su u koliziji, i ako su s njim u koliziji
2) zakonskim ogranienjima
a) opim (unutranjim) implicirana su u pravnom poretku i kad nisu izriito postavljena (u sluaju da to ipak jesu,
26

postavljena su opim propisima), a djeluju openito na izvravanje prava

b) posebnim (vanjskim) zakon ih postavlja izriito, i to svako za neke posebne situacije, pa ona izvan toga ne
djeluju ograniavajue na izvravanje prava

kao i tua prava, ni zakonska ogranienja svojim postojanjem ne umanjuju sadraj subjektivnog stvarnog prava,
ali ograniavaju mogunost punog izvravanja tog prava (tj. sprjeavaju nositelja da se na neki nain, u nekom pravcu,
u nekoj mjeri, tijekom nekog vremena i sl., slui nekim ili svim ovlastima koja mu to njegovo pravo daje)

Tako je mogunost izvravanja stvarnog prava podlona stalnim promjenama mnoenjem i poveavanjem tuih prava i zakonskih
ogranienja, nositelju stvarnog prava se smanjuje mogunost izvravanja subjektivnog stvarnog prava u punom obujmu, i obrnuto.
pravna i faktina vlast (posjed):
Nositelj stvarnog prava na predmetu tog prava ima pravnu vlast kad on izvravanjem privatne pravne vlasti
(na koju je ovlaten) na ili glede predmeta tog prava uspostavi tu svoju vlast, on ima i faktinu vlast posjed. Posjed je zapravo
faktino izvravanje sadraja nekog stvarnog prava pravna vlast koju daje stvarno pravo i faktina vlast na ili glede predmeta
stvarnog prava, tj. posjed, u pravilu se podudaraju. Druga je faktino ostvarenje prve. Pritom nositelj ima faktinu vlast:
kad je izvrava neposredno, ali i
kad to za njega ine njegov zastupnik ili druga osoba kojoj je on prepustio izvravanje te vlasti
(tada oni imaju neposrednu i niu, a nositelj posrednu i viu faktinu vlast ili posjed)
1.2.4.4. Raspolaganje
1. RASPOLAGANJE STVARNIM PRAVOM
Raspolagati nekim stvarnim pravom znai:
1) prenijeti ga na drugu osobu (otuiti), u cijelosti ili djelomino
2) opteretiti ga nekim ogranienim stvarnim pravom (npr. opteretiti zalono pravo podzalonim)
3) ograniiti ga u nekom pogledu (kakvim uvjetom, rokom i dr.)
4) oitovanjem svoje volje uiniti da to pravo prestane (odrei se prava)
Da bi pravni subjekt bio ovlaten raspolagati svojim subjektivnim stvarnim pravom koje je u prometu, nije mu potrebno
da ga na to ovlauje neka posebna ovlast na raspolaganje on je ionako na to ovlaten, jer je svaki pravni subjekt ovlaten
raspolagati svim svojim pravnim dobrima koja su u prometu (ta sloboda raspolaganja ipak moe biti ograniena odredbom posebnog
zakona ili odlukom vlasti donesenom na temelju zakona). Mogunost raspolaganja vlastitim subjektivnim stvarnim pravom ovisi o:
a) poslovnoj sposobnosti nositelja tog prava
b) sposobnosti tog prava za promet (otuivosti)
c) ispunjenju pretpostavki koje pravni poredak eventualno zahtijeva za valjanost odnosnog raspolaganja
2. RASPOLAGANJE PREDMETOM STVARNOG PRAVA

ono je zapravo poseban sluaj izvravanja sadraja stvarnog prava, pa se mora temeljiti na ovlasti sadranoj u tom pravu:
raspolaganje predmetom stvarnog prava mogue je samo ako je nositelj tog prava ovlaten raspolagati tim predmetom
(tj. ako ima pravo raspolaganja, ius disponendi), a i tada samo u granicama te ovlasti

ne sadre sva subjektivna stvarna prava ovlast raspolaganja predmetom tog prava (a i ona koja je sadre, ne ovlauju
uvijek na bilo kakvo raspolaganje)
pravo vlasnitva ono jedino ovlauje svog nositelja (vlasnika) na bilo kakvo raspolaganje sa stvarju
(no mogunost izvravanja ove vlasnikove ovlasti moe biti ograniena)
ograniena stvarna prava eventualno sadre ovlast na neko ogranieno raspolaganje sa stvarju (npr. zalono pravo,
pravo plodouivanja), a neke vrste stvarnih prava uope ne ovlauju na raspolaganje (npr. slunost vidika)

raspolaganje moe biti:

a) faktino (promjene oblika, sadraja, mjesta gdje se nalazi, pa sve do unitenja stvari ...) ako netko poduzme faktino
raspolaganje sa stvari bez ovlasti na to, odnosno protivno ogranienju slobode raspolaganja, ono e biti protupravno
b) pravno (davanje stvari drugome u posjed, naputanje stvari i sl.) ako netko poduzme pravno raspolaganje iako nije
na to ovlaten, to raspolaganja ne moe biti valjani pravni temelj za postizanje eljenih pravnih uinaka

1.2.4.5. Dokazivanje

onaj tko tvrdi da glede odreene stvari ima neko stvarno pravo, mora dokazati da su u njegovu korist ispunjene sve
zakonom odreene pretpostavke stjecanja tog prava ako to dokae, dokazao je da je stekao to stvarno pravo;
kako su stvarna prava trajne naravi, on nee morati dokazivati:
daljnje trajanje tog prava, ni
pretpostavke svog stjecanja stvarnog prava, ako dokae da je u nekom trenutku imao to pravo
27

onaj tko tvrdi da je neko stvarno pravo kasnije prestalo, ili da se izmijenilo, mora dokazati da su se ispunile
sve pretpostavke prestanka ili promjene tog stvarnog prava
predmnjeve:

da bi olakao postupanje u pravnom prometu, ali i dokazivanje, zakon odreuje neke predmnjeve:
u pravilu, odreuje ih neposredno svojim normama materijalnopravnog poretka
(zakonske predmnjeve, npr. predmnjeva da je posjed poten, predmnjeva da je poteni posjed ujedno i samostalan, ...)
moe ih odreivati i posredno, omoguavanjem sudu da kreira predmnjevu (sudske predmnjeve)

zahvaljujui predmnjevama, osloboeni su od tereta dokazivanja da su se ispunile neke pretpostavke stjecanja,

prestanka ili promjene prava oni koji bi to inae trebali dokazati time se zapravo teret dokazivanja prebacio na suprotnu
stranu, naime na onoga tko tvrdi da je situacija drukija od predmnijevane

sa stajalita postupovnog prava, o predmnjevama se moe govoriti kao o pravilima o teretu dokazivanja:
tako Zakon o parninom postupku odreuje: injenice ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati,
ali je mogue dokazivati da te injenice ne postoje, ako zakonom nije to drugo odreeno (l. 221. st. 3. ZPP)
to znai da svaka predmnjeva djeluje samo dok suprotna strana ne dokae da je situacija drukija od predmnijevane
sud je duan odluivati o pravu prema postojeoj predmnjevi, osim ako moe sa sigurnou utvrditi injenice koje je
obaraju ako to ne moe sa sigurnou utvrditi, to znai da ih stranka na kojoj lei teret dokazivanja tih injenica,
a to je ona kojoj predmnjeva ne ide u prilog, nije uspjela dokazati, pa da predmnjeva nije oborena
fikcije:

ako je neka pretpostavka o kojoj ovisi postojanje ili nepostojanje nekog subjektivnog stvarnog prava zakonom zamijenjena
kakvom fikcijom, onaj koji bi inae trebao dokazivati tu pretpostavku osloboen je od toga dokazivanja
no, u takvom e sluaju trebati dokazati okolnosti u kojima ta fikcija postoji

1.2.4.6. Zatita

stvarna prava djeluju prema svima i svi su ih duni potivati ona su, dakle, apsolutna
bude li povrijeeno neije stvarno pravo, time za nositelja povrijeenog stvarnog prava nastaje posebno pravo na zatitu,
naime pravo da zahtijeva usklaivanje faktinog stanja vlasti s njegovim stvarnim pravom ono je relativno
(zbog svoje relativnosti, to pravo je nalik obveznim pravima, ali ipak se u prvom redu prosuuje prema stvarnopravnim
normama, jer ima korijen u ovlasti nositelja stvarnog prava da to svoje stvarno pravo titi od povreda)

Nositelj stvarnog prava moe zatititi svoje pravo:

1) pravnim putem
pravni poredak priznaje svakome pravo da od nadlene javne vlasti trai pravnu zatitu (tzv. pravozatitni zahtjev),
pa je nadlena javna vlast duna uzeti svaki takav zahtjev u postupak, te o njemu odluiti
ako je zahtjev utemeljen na subjektivnom stvarnom pravu, i ako se ovlasti iz tog prava smiju izvravati, javna vlast je
duna to omoguiti (u za to propisanom postupku i u granicama procesnih mogunosti)
putem djelovanja javne vlasti bit e uspostavljena ona privatna vlast koja je bila oduzeta ili naruena, a ako to vie nije
mogue postii (npr. stvar je unitena), odgovorna osoba bit e duna naknaditi tetu
2) nepravnim putem preko samopomoi
u nekim sluajevima nositelj smije sam, bez pomoi suda ili drugog nadlenog tijela vlasti tititi svoje stvarno pravo
samopomo moe biti:
a) nedozvoljena u pravilu, jer pravni poretci preferiraju pravni put ostvarivanja i zatite prava
b) dozvoljena samo iznimno, a i tada u pravilu samo kao defanzivna samopomo (obrana od protupravnog napadaja),
i to samo pod odreenim pretpostavkama
Subjektivna stvarna prava posredno se tite i:
kaznenopravnim normama (iako im glavna svrha ipak nije neposredna zatita privatnih prava u korist njihovih nositelja)
upravnopravnim normama (glavni cilj im je takoer uglavnom neto drugo)
1.2.4.7. Prestanak

stvarna prava su u naelu trajna, to znai da prestaju tek kad nastupe one okolnosti uz koje pravni poredak vee prestanak
tih prava, tj. kad se ispune pretpostavke prestanka stvarnih prava
prestanak stvarnih prava moe biti:
a) apsolutan ako je pravo prestalo postojati (npr. stvar je propala, nositelj se odrekao svog stvarnog prava, netko je
izvorno stekao stvarno pravo glede iste stvari ime je istisnuo dotadanje i sl.)
b) relativan ako je stvarno pravo prestalo pripadati svojem dotadanjem nositelju, ali nije prestalo postojati nego je
28

prelo na drugu osobu

o relativan prestanak stvarnog prava je prestanak samo sa stajalita njegovog dotadanjeg nositelja
o relativan prestanak nije nita drugo nego druga strana tueg izvedenog stjecanja istog prava, i to takvog
stjecanja u kome dolazi do prijenosa (translacije) stvarnog prava s dotadanjeg na novog nositelja
1.2.4.8. Vie stvarnih prava na istoj stvari
Na jednoj stvari moe postojati i vie stvarnih prava, pri emu svako od njih moe pripadati jednoj ili vie osoba.
(osim to je predmetom neijeg prava vlasnitva, ista stvar moe ujedno biti i predmet ogranienih stvarnih prava tada je ona
predmet onoliko stvarnopravnih odnosa koliko ima subjektivnih prava)

na jednoj stvari moe postojati samo jedno jedino pravo vlasnitva

osnuje li se novo pravo vlasnitva na cijeloj toj stvari, dotadanje pravo vlasnitva time neizbjeno prestaje
ali, uz pravo vlasnitva mogu na istoj stvari postojati ograniena stvarna prava tada ta prava svojim postojanjem
ograniavaju mogunost izvravanja sadraja prava vlasnitva na ono to ne smeta izvravanju tih prava

na jednoj stvari mogu postojati brojna ograniena stvarna prava razliitih ili istih vrsta, kao prava istih ili razliitih osoba
kad na stvari postoji vie ogranienih stvarnih prava koja se ne bi mogla sva izvravati, a da jedna ne krnje
mogunost izvravanja drugih, njihov meusobni odnos se u pravilu odreuje po naelu prvenstva
u pravilu, prvenstvo ima ono stvarno pravo koje je prije nastalo (prior tempore potior iure)

1.2.5. O opim dobrima, javnim dobrima i dobrima od interesa za RH

1. OPA DOBRA
l. 3. st. 2. i 3. i l. 35. st. 7. ZV
nesposobnost opih dobara da budu predmetom stvarnopravnih odnosa:
Opa dobra (res communes omnium) nisu sposobna biti predmetom iijih stvarnih prava, a time niti stvarnopravnih odnosa.
Stvar, dakle neki dio prirode, je ope dobro (l. 3. st. 1. ZV):
1) ako zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude predmetom stvarnih prava
nisu sposobni biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne
mogu biti u vlasti niti jedne fizike ili pravne osobe pojedinano, nego su na uporabi svih, kao to su to atmosferski zrak,
voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opa dobra)
sve su to tjelesni dijelovi prirode, razliiti od ljudi, ljudi ih rabe, ali ih kao cjelinu nitko nije u stanju podvrgnuti svojoj
privatnoj vlasti, pa kao cjeline nisu sposobne biti predmet stvarnih prava mogu biti samo na uporabi svih
2) ako su joj zakonske norme uskratile sposobnost da bude predmetom stvarnih prava (res extra commercium)
Javna vlast na opim dobrima:
- da bi opa dobra mogla biti na uporabi svih, potrebno je da o njima brine i njima upravlja javna vlast (imperijum drave),
i to javna vlast u svojoj ulozi suverena, a ne vlasnika:
o opim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara RH, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno
tko god odluuje o opim dobrima ili o stvarima u vlasnitvu RH, ili njima upravlja, duan je postupati
kao dobar domain i odgovara za to

prema odredbi ZZK, ope dobro e se upisati u z.k., ako to zatrai osoba koja na tome ima pravni interes 24
ZZK sadri jo neke odredbe o opem dobru 25

glede opih dobara redovito se zakonom uspostavlja neko posebno javnopravno (upravnopravno) ureenje, kojim se regulira
upravljanje njima, te nain na koji ih pojedinci mogu koristiti (uzimati vodu iz rijeka, ploviti morem, loviti ribu ...)

Pomorska dobra:
- predstavljaju osobito vanu vrstu opih dobara njihov pravni status, nain uporabe i koritenja posebno je propisan
- definicija Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama:
pomorsko dobro ine unutranje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po
svojoj prirodi namijenjen opoj uporabi ili je proglaen takvim, kao i sve to je s tim dijelom kopna trajno spojeno na
povrini ili ispod nje (l. 3. st. 2.)
dijelom kopna smatraju se morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi grebeni, plae, ua rijeka koje se izlijevaju u
more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju prirodna bogatstva (l. 3. st. 3.)
24
25

glavna knjiga, 69. str.

vlastovnica, 70. str.

29

stvarnopravni odnosi u pogledu stvari izdvojenih iz opeg dobra:

-

izdvajanjem iz opeg dobra, nastaje zasebna pokretna stvar, razliita od opeg dobra kao cjeline kako ope dobro
nije ni u ijem vlasnitvu, tako ni stvar koja je nastala izdvajanjem iz njega nije niija, ona je res nullius (niija stvar)
na izdvojenim dijelovima opeg dobra privatna vlast je mogua pritom ona nije uvijek dozvoljena
to pitanje je uglavnom ureeno onim javnopravnim ureenjem postavljenim glede nekog opeg dobra
i kad nije posebno regulirana takva mogunost za pojedince, ali je implicirana u opoj uporabi tog dobra (npr. kod
uporabe morske vode), nema pravne zapreke da bilo koji graanskopravni subjekt izdvoji i sebi prisvoji dio tog dobra
stvarnopravni odnosi posredstvom koncesije na opem dobru:
l. 3. st. 4. ZV

subjekt koji upravlja nekim opim dobrom (kod nas: u pravilu RH) je ovlaten da na neko vrijeme, naplatno, da pojedinoj
fizikoj ili pravnoj osobi koncesiju za neku posebnu uporabu i koritenje opeg dobra, pod uvjetima odreenim zakonom

ako neka osoba dobije takvu koncesiju, ona ima pravni poloaj koji je odreen zakonom i, u okvirima zakona,
aktom kojim mu je dana koncesija, odnosno ugovorom s koncesionarom; koncesija moe imati razliit sadraj, pa i takav
da ovlauje koncesionara da na opem dobru izgradi zgradu ili drugu graevinu

pravno nisu dijelovi opeg dobra one zgrade i druge graevine koje su na njemu izgraene na temelju koncesije, pa one tvore
zasebnu nekretninu dok koncesija traje; prestankom koncesije, te nekretnine gube svoju samostalnost i postaju dijelovi
opeg dobra; kako na opem dobru ne mogu postojati subjektivna stvarna prava, prestaju takva prava koja su dotad postojala,
pa nastaje situacija poput one kad neka stvar ili vrsta stvari bude stavljena izvan prometa
2. JAVNA DOBRA
l. 35. st. 2., 3., 4., 5., 6. ZV
Javna dobra (res publicae, javne stvari) su sve stvari u imovini drave ili drugih javnopravnih subjekata.
Dakle, to su stvari u vlasnitvu RH ili drugih pravnih osoba javnog prava.
(jedinica lokalne samouprave, podrune samouprave i uprave, ustanova)

Sposobnost javnih dobara da budu predmetom stvarnih prava:

1) po francuskom modelu javna dobra se u naelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnog ureenja (proglauju se extra
commercium) i stavljaju se pod poseban javnopravni reim
2) po njemakom modelu nastoji i javne stvari, koliko god je to mogue, podvrnuti jednakom stvarnopravnom ureenju kao i
sve druge stvari taj model prihvaen je kod nas:
Javna dobra su objekti stvarnih prava, a RH i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasnitva, imaju
kao vlasnici u pravnim odnosima isti poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije drugo odreeno (l. 35. st. 1. ZV).
Dakle, javna dobra su naelno izjednaena s drugim stvarima, no ako je zakonom glede njih uspostavljeno posebno pravno ureenje,
prvo e se primjenjivati pravila tog ureenja, a tek podredno pravila opeg stvarnopravnog ureenja.
Javnopravni subjekti izvravaju odreene zadatke u vezi s javnim potrebama za izvravanje im slue javna dobra, pa im se
tako i odreuje namjena namjenu stvari u vlasnitvu RH odreuje zakon ili nadleno dravno tijelo na temelju zakona.
Prema tome kakva im je namjena odreena, razlikuju se:
a) javna dobra u opoj uporabi:
Svatko ima pravo stvarima u vlasnitvu RH koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u opoj uporabi) sluiti se na
nain koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadleno za
odreivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije to posebno propisano zakonom, na javna dobra u opoj
uporabi na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za opa dobra.
b) javna dobra u javnoj uporabi:
Stvari u vlasnitvu RH koje su namijenjene neposrednom izvravanju prava i dunosti RH, njezinih tijela i ustanova (javna
dobra u javnoj uporabi) rabe u skladu s tom namjenom ona tijela i ustanove kojima ih je dalo na upravljanje tijelo nadleno
za odreivanje namjene, ako ih to tijelo nije zadralo u svojoj neposrednoj uporabi.
c) javna dobra koja nisu namijenjena ni za opu ni za javnu uporabu (stvari u tzv. financijskoj imovini drave):
Pravo vlasnitva na stvarima u vlasnitvu RH koje nisu namijenjene za opu ni za javnu uporabu izvrava tijelo nadleno za
odreivanje namjene, ako to nije povjerilo kojem drugom tijelu, ustanovi ili osobi, a isti prihod od tih stvari prihod je
dravnog prorauna.
3. DOBRA OD INTERESA ZA RH
l. 4. ZV
Neki dijelovi materijalnog svijeta proglaeni su za dobra od osobitog znaenja za RH, ime uivaju njenu osobitu zatitu:
30

1) opa dobra (koja su nesposobna da budu predmet stvarnih prava)

Ustav RH (l. 52.) propisuje posebna pravna ureenja za one stvari za koje je proglaeno da su dobra od interesa
za RH i da imaju njenu osobitu zatitu postoje 2 kategorije takvih dobara:
more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva
(prva kategorija), ali i zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od
osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekolokog znaenja, za koje je zakonom odreeno da su od
interesa za RH (druga kategorija), imaju njezinu osobitu zatitu
zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za RH mogu upotrebljavati i iskoritavati ovlatenici
prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti

opa dobra od interesa za RH nesposobna su biti predmetom prava vlasnitva i ogranienih stvarnih prava
(no, iako se na njima ne moe imati subjektivna stvarna prava, moe se imati koncesiju)

2) stvari koje su predmet prava vlasnitva

takoer mogu biti proglaene dobrima od interesa za RH:
stvari za koje je na temelju Ustava RH posebnim zakonom odreeno da su dobra od interesa za nju pa imaju
njezinu osobitu zatitu, a nisu opa dobra, sposobne su biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava
vlasnici i ovlatenici drugih prava na stvarima koje su proglaene dobrima od interesima za RH smiju se sluiti
tim svojim pravima u skladu sa zakonom odreenim nainom uporabe i iskoritavanja tih stvari, a za
ogranienja kojima su time podvrgnuti, pripada im pravo na naknadu odreenu zakonom

kako proglaenje neije stvari dobrom od interesa za RH podvrgava vlasnika ogranienjima kakvima nisu podvrgnuti
vlasnici stvari koje nisu proglaene takvim dobrom, radi postizanja pravednosti treba im zakonom odrediti naknadu za
takva ogranienja (l. 52. st. 2. Ustava RH, l. 4. st. 2. ZV) kad ne bi imali pravo na naknadu, bio bi im u interesu RH
stavljen teret koji drugi subjekti nisu duni snositi, to je suprotno naelu ravnopravnosti

1.3. POSJED
1.3.1. Pravno relevantna faktina vlast na stvari
1. POJAM
Posjed je pravno relevantna faktina vlast koju neka osoba ima glede odreene stvari.
(l. 10. st. 1. ZV: Osoba koja ima faktinu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.)
-

posjed je (socijalna) injenica (a ne subjektivno pravo) faktinog postojanja (izvravanja, trajanja) privatne vlasti neke osobe
u pogledu neke stvari, i to takve privatne vlasti kakvu se u drutvu openito smatra relevantnom i uvaava, pa stoga i
pravni poredak smatra takvu privatnu vlast pravno relevantnom (tj. uz tu injenicu vee odreene pravne uinke)
za pravnu relevantnost posjeda (tj. faktine vlasti) nije odluno ima li on ikakav pravni temelj ili ga nema:
dakako, poeljno je da svaki posjed bude utemeljen na subjektivnom pravu koje posjednika ovlauje da sa stvari
ini ono to on faktino ini tada bi se njegova faktina vlast podudarala s njegovom pravnom vlau
ali, ako posjednik faktino izvrava svoju vlast glede odreene stvari kao da ima pravo na to, premda ga nema, on takoer
posjeduje stvar (tj. ima faktinu vlast glede nje) naravno, posjedovanje bez odgovarajueg pravnog temelja
nije doputeno, ali je i tada injenica da je stvar podvrgnuta razmjerno trajnoj faktinoj vlasti neke osobe njen
pravno relevantan posjed

2. POSJED I PRAVNI POREDAK

Posjed moe postojati samo u ljudskom drutvu, gdje djeluju norme pravnog poretka, pa je odnos tih normi i posjeda neizbjean.
neposredno utjecanje pravnog poretka na posjed:
-

nije mogue, jer je posjed injenica, a ne subjektivno pravo posjed stvaraju pravni subjekti svojim ponaanjem,
tj. on e nastati ili nee nastati ovisno o njihovom ponaanju, a tu pravne norme nemaju utjecaj
posjed nastaje, mijenja se i prestaje samo ako se uspostavi, izmijeni ili prestane odgovarajui odnos faktine vlasti, a to se
moe dogoditi kao ostvarenje pravne ovlasti na stjecanje posjeda, ali i bez njega, pa ak i suprotno tuem takvom ovlatenju
posredno utjecanje pravnog poretka na posjed:

iako ne moe neposredno utjecati na posjed, pravni poredak to ini posredno, preko svog utjecaja na ljudsko ponaanje:
on postavlja norme ljudskog ponaanja, ovlaujui i silei na odreene postupke, uspostavljajui socijalne mehanizme
kojima se to provodi
to ini i u pogledu posjeda, odreujui kome, uz koje pretpostavke pripada pravo na posjed: pravo na posjed
(ius possidendi, pravo posjedovanja) je ovlast koju sadre neka subjektivna prava, ovlaujui nositelja tog prava
na to da posjeduje predmet tog prava (takvu ovlast sadri npr. pravo vlasnitva, pravo najma i sl.)
3. NEKA DOKTRINARNA PITANJA I PROBLEMI
31

154. do 160. str.

4. GLAVNI PRAVNI IZVORI

Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (odredbe o posjedu, l. 10. do 18., ali i brojne druge odredbe)
Zakon o parninom postupku (odredbe o zatiti posjeda: o postupku u parnicama zbog smetanja posjeda, l. 438. do 445.)
Ovrni zakon (odredbe o postupku prisilnog ostvarenja zatite posjeda)

1.3.2. Graa posjedovnog odnosa

1.3.2.1. Uope
Svaki posjed je socijalni odnos u kojem posjednik (jedna osoba ili vie njih) ima relativno trajnu,
socijalno relevantnu faktinu vlast u pogledu odreenog objekta (predmeta posjedovanja).
Subjekti takvog odnosa su:
s jedne strane, posjednik (jedna ili vie osoba koja ima faktinu vlast u pogledu objekta)
s druge strane, sve ostale osobe, jer je faktina vlast, ako je socijalno relevantna, time relevantna za svakoga
(kao to je na pravnoj razini za svakog relevantna pravna vlast koju svojim nositeljima daju apsolutna subjektivna prava)

1.3.2.2. Posjednik i predmet posjedovanja

1. POSJEDNIK
l. 10. st. 1. ZV
Osoba koja ima faktinu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.
(po l. 10. st. 5. ZV, to su i osobe koje imaju faktinu vlast glede drugog, s njom izjednaenog predmeta posjedovanja)

faktinu vlast koju pravni poredak smatra posjedom mogu imati samo oni sudionici socijalnog odnosa koji su s pravnog
stajalita osobe, tj. pravni subjekti dakle, kao subjekti posjeda dolaze u obzir svi pravni subjekti (sve fizike i pravne osobe)
osim toga, ne zahtijeva se ni poslovna sposobnost, ni hrvatsko dravljanstvo, ni bilo koje drugo svojstvo
2. PREDMET POSJEDOVANJA

Predmet posjedovanja moe biti sve ono to je po svojim naravnim osobinama prikladno biti predmetom posjedovanja, pod uvjetom
da to nije pravno zabranjeno. U obzir da budu predmet posjedovanja dolaze u prvom redu stvari, ali i prava stvarnih slunosti.
a) stvari
l. 10. st. 4. ZV

predmet posjedovanja mogu biti sve stvari koje su po svojim naravnim osobinama prikladne za onakvu neiju faktinu privatnu
vlast kakvu se smatra posjedom (pod uvjetom da pravne norme ne iskljuuju mogunost posjedovanja takve stvari)

zbog zahtjeva da budu faktino prikladne, predmet posjedovanja mogu biti samo stvari koje su:
postojee (nezamislivo je posjedovanje buduih stvari) i
individualne (kvantiteti i ukupnosti stvari ne mogu biti predmet posjedovanja)

predmet posjeda moe biti i pojedini dio neke stvari sam za sebe:
posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktinu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti
samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slino
ova odredba vrijedi za samostalne (nebitne), ali i za nesamostalne (bitne) dijelove stvari nesamostalni dio ne moe
sam za sebe biti predmet stvarnog prava 26, ali posjed nije pravo, pa se ope uenje o stvarima
kao objektima subjektivnih stvarnih prava ne moe bezrezervno primijeniti i na objekte posjedovanja
to vrijedi za dijelove stvari, na odgovarajui nain vrijedi i za pripatke stvari
b) prava
(stvarne slunosti)
l. 10. st. 5. ZV

26

dijelovi stvari, 13. str.

32

S posjedom stvari izjednaeno je faktino izvravanje sadraja prava stvarnih slunosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na
posjed prava primjenjuju na odgovarajui nain odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

kao to je posjed stvari faktino postojanje vlasti neke osobe glede odreene stvari (bez obzira na to je li njoj ta stvar i
pravno pripada), tako je i posjed prava stvarne slunosti stanje u kojem neka osoba faktino izvrava sadraj prava
stvarne slunosti glede neke nekretnine (bez obzira na to je li ona ovlatenik tog prava ili nije)
ostala prava ne mogu se posjedovati, tj. faktino izvravanje sadraja drugih prava ne smatra se posjedom prava
(njihovim izvravanjem ili nastaje posjed stvari, ili ne nastaje nikakav posjed)

1.3.2.3. Posjednikova faktina vlast

Svaki posjed je socijalni odnos u kome postoji socijalno relevantna faktina vlast jednog ili vie osoba glede neke stvari.
O sadraju njezine faktine vlasti ovisi je li osoba uope posjednik ili nije, posjeduje li ona stvar ili pravo, posjeduje li neposredno
ili posredno, a o svemu tome dalje ovise pravni uinci posjeda.
1. POSJED STVARI
Sadraj posjeda stvari je faktina vlast koju odreena osoba ima glede odreene stvari (l. 10. st. 1. ZV).
Ta faktina vlast treba objektivno postojati kao socijalna injenica ima li neka osoba posjed, ili ga nema, ovisi o tome je li glede te
stvari uspostavljeno stanje koje se u odnosnom drutvu vidi, osjea i ocjenjuje kao stanje njezine faktine vlasti na/glede te stvari.

Shvaanja drutva o tome kad takva vlast postoji se mijenjaju, ali pritom se uglavnom uzimaju u obzir ove okolnosti:
1) vanjska vidljivost
ono to se u drutvu zamjeuje, osjea i shvaa kao neija razmjerno trajna, za svakoga relevantna vlast neke osobe
glede odreene stvari, to je posjed; bar na razini neposrednog posjedovanja, postojanje posjeda mora biti vanjski vidljivo
bar za onog tko na tome ima pravni interes
pritom je redovito dovoljno da bude zamjetljivo postojanje neije vlasti, a nije nuno da bude vidljivo tko je posjednik
2) razmjerna stalnost vlast postoji samo kao vie-manje trajno stanje, ne i kao neto privremeno, trenutano
(npr. posjetitelj nije posjednik stolice na koju je sjeo, hotelski gost ne posjeduje sobu u kojoj je odsjeo na krae vrijeme ...)
3) mogunost iskljuenja tuih samovlasnih zahvaanja u stvar
posjed je faktina vlast na stvari, to implicira mogunost iskljuenja treih od samovoljnih zahvata u stvar
posjed stvari e postojati samo dok posjednik bude u stanju da (sam ili uz pomo vlasti) tree iskljui od onih utjecaja na
stvar koji bi po sadraju bili negacija njegove faktine vlasti no, nemogunost iskljuenja zahvata koji nisu izvravanje
posjednikove vlasti glede stvari nee negativno utjecati na egzistenciju njegovog posjeda
4) dostupnost stvari posjedniku
u uem smislu, stvar je posjedniku dostupna kad je on zaista dri (ima je u svojim rukama, pod svojim kljuem i sl.)
u irem smislu, ovaj kriterij je ispunjen i kad god mu je stvar dostupna zato to drugi potuju njen posjed
(npr. potuju posjed njegovog automobila parkiranog na ulici) postojanje dostupnosti u ovom smislu treba procjenjivati
po konkretnim shvaanjima u odnosnoj socijalnoj okolini, s obzirom na odnosne prilike i vrstu stvari
nesumnjivo je da privremeni prekid dostupnosti ne znai jo i prekid posjedovanja stvari (naelo kontinuiteta posjeda)
Graa faktine vlasti (posjeda) moe biti:
jedinstvena tad je posjed samo neposredan
stupnjevana sastoji se od neposrednog (kao temeljnog) i posrednog posjeda;
kad je posjed stupnjevan, razlikuje se samostalan posjed od nesamostalnih posjeda
1.1. NEPOSREDAN POSJED STVARI
l. 10. st. 2. ZV
Tko svoju faktinu vlast izvrava osobno ili posredovanjem pomonika u posjedovanju, neposredni je posjednik.

za neposredan posjed stvari karakteristino je neposredno osobno (ili putem pomonika) tjelesno (fiziko) dranje stvari
u vlasti osobe postojanje takvog posjeda procjenjuje se objektivno, po opim shvaanjima u odreenom drutvu
neposredan posjed stvari je temelj svakog posjedovanja stvar moe biti u neijem neposrednom posjedu, a da pritom nije
ni u ijem posrednom posjedu, niti da itko ima u njezinu korist posjed prava (obrnuto nije mogue)
posjedovni ini:
33

Svaki in (akt) koji neka osoba izvri neposredno na stvari, ako je vanjski vidljiv i takvog sadraja
da ga se u drutvu moe prepoznati kao ostvarenje faktine vlasti te osobe na toj stvari, njezin je posjedovni in.
tko izvrava posjedovne ine na stvari koju ve posjeduje, ostvaruje svoj ve postojei posjed na toj stvari
tko poduzme posjedovni in na stvari koju do tada nije posjedovao, stjee neposredni posjed te stvari
(ali ako taj in poduzme bez/protiv volje osobe koja ve posjeduje tu stvar, to je in smetanja njezina posjeda)
Je li in kojeg je netko poduzeo glede neke stvari njezin posjedovni in na toj stvari, prosuuje se objektivno,
prema shvaanjima koja u drutvu postoje o tome ime se ostvaruje faktinu vlast na takvoj stvari. No, svakako da kao posjedovni in
moe biti ocijenjen jedino takav in osobe koji je njezin voljni in:
izvravanje vlasti implicira voljno postupanje, pa nema vlasti bez volje vladati
(tj. in koji bi netko poduzeo bez ikakve volje da njime ostvaruje svoju vlast na stvari, nije njegov posjedovni in to vrijedi
za onog tko neto ini a da to ne eli, ali i za onog tko neto ini samo za drugoga, jer on tad ne izvrava nikakvu svoju,
nego iskljuivo tuu vlast, a posjedovni in mora biti poduzet s voljom da se izvrava svoju vlast na stvari)
volja je i po tzv. objektivnoj koncepciji posjeda neophodna da bi neki in bio posjedovni in, no po takvim ureenjima nije,
sa stajalita posjeda, mjerodavan sadraj volje: dovoljno je da netko dri stvar u svojoj vlasti, to implicira njegovu volju
da izvrava svoju vlast na stvari (nebitno je ini li to jer se smatra vlasnikom, ili zakupnikom, ili se uope ne smatra
nositeljem ikakva prava na toj stvari)
osim toga, volja implicirana u izvravanju neije vlasti ne mora uvijek imati sve one kvalitete koje se inae trae da bi
volja bila pravno relevantna dovoljna je tzv. prirodna volja:
o prema tome, da bi neki in imao karakter posjedovnog ina, dovoljno je da ga je kao in svoje faktine vlasti uinila
osoba koja je, prema shvaanju koje o tome openito postoji u drutvu, bila pritom sposobna da na temelju
svoje odluke uspostavi trajni odnos vlasti glede odnosne stvari
o iznimka: ako je posjedovni in pravni posao tad moraju biti ispunjene pretpostavke valjanosti pravnih poslova,
pa je potrebna pravno kvalificirana volja (volja poslovno sposobne i ubrojive osobe) koja je oitovana
tako da zadovoljava pretpostavke valjanosti oitovanja (oitovana je slobodno, ozbiljno, odreeno i razumljivo)
izvravanje posjedovnih ina posredstvom pomonika u posjedovanju:
l. 12. ZV
Neposredni posjednik, osim osobno, moe izvravati posjedovne ine i posredstvom druge osobe pomonika u posjedovanju:
pomonik u posjedovanju je osoba koja neposredno poduzima one ine kojima se izvrava faktina vlast na stvari,
ali koja time ne izvrava nikakvu svoju, nego iskljuivo tuu faktinu vlast.

kako ne izvrava nikakvu svoju vlast glede stvari, pomonik u posjedovanju nije posjednik te stvari on samo slui drugome
kao orue njegova posjedovanja, pa su ini koje on poduzima za drugoga, ini toga drugoga
(posjed nema onaj tko ne izvrava nikakvu svoju vlast glede neke stvari)

dok osoba koja je u radnom ili slinom odnosu ili u neijem kuanstvu postupa pokoravajui se tuim nalozima glede stvari
ili prava, pa izvrava iskljuivo tuu faktinu vlast, ona nema posjed, nego je samo posjednikov pomonik u posjedovanju
to mora biti vanjski prepoznatljiv odnos podreenosti, u kome je njezino postupanje s predmetom posjeda dirigirano
tuom voljom do te mjere da svaka promjena naloga rezultira odgovarajuom promjenom njezina postupanja
s tim predmetom (to nije dunost postupati po tuim generalnim nalozima kakvu ima npr. nalogoprimac,
nego faktina podreenost drugome poslunost, pokornost u postupanju s predmetom posjeda)
osim osoba u radnom i slinom odnosu i lanova neijeg kuanstva, pomonik u posjedovanju moe biti i svaka druga
osoba koja izvrava odreene posjedovne ine na stvari, a da time ne izvrava nikakvu svoju vlast glede te stvari,
nego iskljuivo tuu vlast (npr. prekarist)

kad pomonik u posjedovanju poduzme glede predmeta posjedovanja posjedovni in po svojoj volji, pa njime uspostavi
neku svoju vlast, ona je prestala biti tui pomonik u posjedovanju te stvari, a postala njezin neposredni posjednik
1.2. POSREDAN POSJED STVARI
l. 10. st. 3. ZV

Kad netko stvar posjeduje kao plodouivatelj, zaloni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, uvar, posudovnik ili u kojem drugom
slinom odnosu u kojemu je prema drugome ovlaten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj
drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu treemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

dakle, posredni posjed stvari postoji ako neposredni posjednik, izvravajui svoju faktinu vlast na stvari, ujedno time
izvrava i vlast za drugoga, jer se tada posredstvom vlasti neposrednog posjednika stvar ujedno nalazi i u posrednoj, vioj
faktinoj vlasti posrednog posjednika posredni posjed stvari postoji uz neposredan kad je privatna vlast na stvari
(faktina, a moda i pravna) vieslojna, to je veoma est sluaj u socijalnim odnosima u pogledu stvari
faktina vlast tog posrednog posjednika postoji kroz njegov odnos s neposrednim posjednikom i ne mora biti (i redovito nije)
vanjski vidljiva vanjski je vidljiv neposredan posjed, a odnos izmeu neposr. i posrednog posjednika ne mora biti takav

Posredni posjed stvari moe postojati samo ako neposr. posjednik izvravajui svoju faktinu vlast ujedno izvrava i vlast za drugog.
Zato je za postojanje posrednog posjeda potrebno dvoje:
34

a) posredujui posjed to je onaj neposredan posjed posredstvom kojeg posredni posjednik posjeduje, ako izmeu njega i
neposrednog posjednika postoji posredujui odnos
b) posredujui odnos to je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni stvar posjeduje kao netko tko ju je
kroz neko vrijeme ovlaten (npr. kao posudovnik, zaloni vjerovnik) ili obvezan posjedovati (npr. kao uvar), a potom treba
stvari predati posrednom posjedniku u neposredan posjed
Da bi odnos neposrednog posjednika s drugom osobom u pogledu odreene stvari bio posredujui odnos, zbog kojeg e
ta druga osoba imati posredan posjed iste stvari, potrebno je da taj njihov odnos ima 2 nerazdvojne komponente:
a) ovlast ili obvezu neposrednog posjednika da stvar posjeduje privremeno (kroz neko vrijeme) i u okviru vie vlasti posrednog
posjednika iz koje je izvedena (zbog ega, kad neposredan posjednik izvrava svoju vlast u pogledu stvari, on time ujedno
izvrava i vlast posrednog posjednika u pogledu iste stvari)
b) zahtjev posrednog posjednika neposrednome, da mu preda stvar u neposredan posjed nakon to prestane biti ovlaten ili
obvezan posjedovati je
mogunost za ostvarenje tog zahtjeva ne treba biti aktualna, obveza vraanja stvari ne treba biti dospjela
dovoljno je i da je samo virtualna, tj. da postoji makar i najmanja mogunost da e posredni posjednik jednom moi
ishoditi udovoljenje tom zahtjevu
Dakako, cijeli posredujui odnos, pa tako i njegove komponente, mogu biti utemeljeni na pravu (redovito jesu), ali i to ne moraju biti
(dovoljno je da postoje kao faktini odnos neposrednog i posrednog posjednika).
1.3. VIESTRUKO STUPNJEVANI POSJED STVARI

mogue je i viestruko stupnjevanje posjeda stvari (l. 10. st. 3. ZV): tada e u temelju uvijek biti neiji neposredan posjed
stvari, a na njemu e biti izgraena cijela, esto vrlo dugaka ljestvica viestruko stupnjevanog posjeda
u toj e ljestvici neposredan posjed biti prvi posredujui posjed, potom e posredni posjed sluiti kao daljnji posredujui
posjed itd. (za odnos izmeu posredujueg i posrednog posjeda vrijedi mutatis mutandis sve to i za odnos neposrednog
posjeda kao posredujueg i njegovim posredstvom egzistentnog posrednog posjeda)
1.4. SAMOSTALAN I NESAMOSTALAN POSJED
l. 11. st. 1. ZV
Tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, samostalni je posjednik.
Tko stvar ili pravo posjeduje priznajui viu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik.

samostalan posjed (tzv. vlasniki) postoji ako posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, tj. ne priznajui
niiju viu privatnu, posrednu vlast na toj stvari
samostalnost posjeda je pretpostavka nekih pravnih uinaka (jedino samostalan posjed stvari moe putem dosjelosti
prerasti u pravo vlasnitva te stvari)
samostalnost posjeda nije potrebno dokazivati: posjed e se smatrati samostalnim, ako se ne dokae suprotno 27
na navedenu predmnjevu samostalnosti posjeda oslanja se, glede pokretnih stvari, i predmnjeva vlasnitva:
svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari
njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako 28

nesamostalan posjed (tzv. uporabni) postoji ako posjednik stvar posjeduje priznajui tuu viu privatnu vlast na njoj
SAMOSTALNOST POSJEDA I GRAA POSJEDA

ako je graa posjeda jedinstvena, tj. posjed je samo neposredan, on je neminovno samostalan
ako je graa posjeda stupnjevana:
o neposredan posjed ne moe biti samostalan kad god postoji posredan posjed iste stvari
(jer je tada vlast neposrednog posjednika izvedena iz vie vlasti posrednog posjednika)
o posredan posjed moe biti:
a) samostalan ako posredan posjednik ne izvodi svoju viu vlast iz jo vie vlasti neke tree osobe
b) nesamostalan ako posredan posjednik izvodi svoju viu vlast iz jo vie vlasti neke tree osobe
(dakle, kad postoji vie stupnjeva posjeda iste stvari, samostalan je samo posjed onog stupnja koji je najudaljeniji
od neposrednog posjeda, dok su na svim ostalim stupnjevima posjedovanja te stvari nesamostalni posjedi;
kako svaki od njih izvodi svoju faktinu vlast iz tue vie vlasti, to su svi nesamostalni posjedi iste stvari svrstani
u hijerarhijski red od najvieg do najnieg)
1.5. POSJED I SUPOSJED
l. 10. st. 6. ZV

Na svakom stupnju posjedovanja, posjed moe biti:

27

predmnjeva samostalnosti, 50. str.

28

opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva nekretnine, 50. str.

35

1) posjed (samoposjed, individualni posjed) postoji kad na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba
ili
2) suposjed
kad isti posjed stvari ili prava ima vie osoba, one su suposjednici (to kod viestruko stupnjevanog posjeda znai:
kad na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje vie osoba, one su suposjednici)
svi suposjednici imaju isti posjed stvari na istom stupnju posjedovanja pri emu je faktina vlast svakog suposjednika
ograniena faktinom vlau ostalih suposjednika
nema suposjeda izmeu neposrednog i posrednog posjednika iste stvari, a ni izmeu razliitih stupnjeva posredovanja

suposjed se uvijek pojavljuje kao nepodijeljeni posjed jer se posjed, kao faktina vlast ne moe dijeliti po kvotama
kao npr. vlasnitvo ili neko drugo subjektivno pravo iako faktina vlast nije podijeljena meu suposjednicima,
nain
njenog izvravanja moe biti razliit, pa ovisno o tome razlikujemo:
1) obian suposjed takav je posjed kod kojeg svaki od suposjednika moe suposjed izvravati neovisno od
ostalih suposjednika; pritom faktina vlast ostalih posjednika konkurira s njegovom, dakle s njegovim
izvravanjem suposjeda
neposredan obian suposjed je npr. neposredan suposjed stanara jedne kue, glede zajednikih dijelova
zgrade: svaki se od njih samostalno slui stubama, dizalom, praonicom rublja, dvoritem i sl.
na razini posrednog posjeda postoji obian posredan suposjed, ako posredni suposjednici imaju
prema neposrednome zahtjev na izruenje stvari kao solidarni vjerovnici
2) zajedniki suposjed to je onaj kod kojeg ni jedan od suposjednika ne izvrava suposjed samostalno, nego
svaki samo u zajednici s ostalima, dakle kao da su svi oni zajedno jedan posjednik
tipian primjer neposrednog zajednikog suposjeda stvari je sukljuarstvo, naime sluaj osoba koje su
posjednici npr. jedne blagajne tako da svaka od njih ima svoj klju, a blagajna e se otvoriti samo
ako bude otkljuana sa svim kljuevima
posredan zajedniki suposjed stvari postoji ako suposjednici imaju prema neposrednom zahtjev
na izruenje stvari kao vjerovnici nedjeljive obveze
2. POSJED PRAVA

openito uzevi, posjed prava je relativno trajno stanje u socijalnim odnosima u kojem neka osoba faktino izvrava sadraj
nekog prava koje je sposobno za posjedovanje
kako su u naem pravnom poretku za posjedovanje sposobna samo prava stvarnih slunosti (l. 10. st. 5. ZV), kod nas je
posjed prava razmjerno trajna faktina vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne, koja se sastoji u faktinom
izvravanju sadraja prava stvarnih slunosti glede neke tue nekretnine kao poslune (na posjed prava primjenjuju se
na odgovarajui nain odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava ni odredbama zakona)

Posjed prava se veoma razlikuje od posjeda stvari, zbog netjelesne naravi subjektivnih prava uope, a i zbog specifinog
sadraja prava stvarnih slunosti posebno ono se sastoji u izvravanju sadraja prava stvarne slunosti na neijoj nekretnini
(kao poslunoj), a u korist one nekretnine koju posjeduje subjekt koji izvrava sadraj tog prava. Pravo stvarne slunosti ne moe
posjedovati bilo tko na bilo emu, nego jedino posjednik jedne nekretnine kao povlasne, na drugoj nekretnini kao poslunoj
(nema posjeda prava bez posjeda stvari, a niti posjeda stvari bez neposrednog posjeda stvari). Sadraj posjeda prava e neizbjeno
biti bitno razliit, ovisno o tome da li posjednik povlasne nekretnine faktino izvrava sadraj afirmativne ili negativne stvarne
slunosti glede poslune nekretnine (l. 186. st. 1. ZV), jer se slunosti svake od tih vrsta bitno drukije izvrava.
a) afirmativne stvarne slunosti
to su one slunosti koje se u korist jedne nekretnine kao povlasne izvravaju na drugoj nekretnini kao poslunoj,
a to onaj ija je posluna nekretnina trpi
posjed afirmativne stvarne slunosti ima posjednik jedne nekretnine na tuoj nekretnini (nekretnini u tuem
posjedu), ako na potonjoj (kao poslunoj) izvrava sadraj neke afirmativne slunosti (npr. slunosti puta) u korist
svoje nekretnine (kao povlasne) i to ga izvrava kao svoje pravo slunosti, a osoba koja posjeduje tu drugu
nekretninu to trpi
b) negativne stvarne slunosti
to su one slunosti koje se ne izvravaju na poslunoj nekretnini, nego ih se izvrava time to onaj ija je posluna
nekretnina u korist povlasne nekretnine proputa initi na svojoj nekretnini neto to bi inae inio
(npr. ne gradi na svojoj nekretnini, da ne bi zaklonio vidik s druge nekretnine)
posjed negativne stvarne slunosti ima posjednik jedne nekretnine na tuoj nekretnini (nekretnini u tuem posjedu),
ako osoba koja posjeduje tu drugu nekretninu proputa na svojoj nekretnini initi ono to bi inae inila,
i to proputa zbog toga to se podvrgla vlasti kakva njemu pripada ako je ovlatenik prava negativne stvarne
dunosti u korist svoje nekretnine (kao povlasne) na teret njezine nekretnine (kao poslune)
Ako posjed povlasne nekretnine ima vie stupnjeva, posjed prava stvarne slunosti u korist te nekretnine imat e isto toliko
stupnjeva. Naime, posredstvom osobe koja neposredno posjeduje povlasnu nekretninu, a s njom i pravo neke slunosti na poslunoj
nekretnini, imaju posredan posjed prava slunosti na poslunoj nekretnini i posredni posjednici povlasne nekretnine. Svaki od njih
ga ima na onom stupnju posjedovanja na kojem posjeduje povlasnu nekretninu.
36

stekne li neposredni posjednik nekretnine posjed prava stvarne slunosti na tuoj nekretnini kao poslunoj, ujedno su
time i svi posredni posjednici povlasne nekretnine stekli posredni posjed prava stvarne slunosti na poslunoj nekretnini
prestane li posjed prava slunosti neposrednom posjedniku povlasne nekretnine, prestaju i svim posrednim posjednicima
njihovi posredni posjedi tog prava

Samostalan posjednik povlasne nekretnine posjeduje pravo stvarne slunosti u korist te nekretnine, kao da je nositelj
toga prava u korist nekretnine, dakle kao samostalni posjednik prava stvarne slunosti (l. 11. st. 1. ZV).
Na svakom stupnju posjedovanja posjed prava stvarne slunosti, ovisno o posjedovanju povlasne nekretnine, moe biti:
(samo)posjed ako je posjed povlasne nekretnine na jednom ili na vie stupnjeva (samo)posjed, tada je na tim
stupnjevima i posjed prava stvarne slunosti u korist te nekretnine (samo)posjed tog prava
suposjed ako je povlasna nekretnina u suposjedu na jednom ili vie stupnjeva posjedovanja, tada je u istom
suposjedu i pravo stvarne slunosti u njezinu korist, dakako opet na odgovarajuim stupnjevima
1.3.2.4. Tzv. idealni posjed
Idealan posjed je naziv za od pravnog poretka priznatu privatnu i za svakoga relevantnu vlast koju osoba ima
u pogledu nekog predmeta (stvari, prava) kao da je taj predmet njezin (makar on to moda i nije), a da se pritom
ta njena vlast ne sastoji u kakvoj neposrednoj fizikoj, efektivnoj vlasti na stvari, niti se na nju oslanja.

unato slinosti s posjedom (oba stvaraju sliku pripadanja subjektivnog prava u pogledu predmeta posjedovanja, bez obzira
na to pripada li to pravo posjedniku ili ne), idealni posjed zapravo nije posjed u pravom smislu rijei, jer nema neposrednog
tjelesnog, efektivnog dranja stvari u vlasti osobe, a upravo to je bitna osobina svakog pravog posjeda

idealni posjed nastaje tako to javna vlast nekoj osobi svojom odlukom ili neposredno zakonom preda stvar u posjed
uspostavivi nekakvu pravnu relevantnu vlast u pogledu stvari, ali takvu koja nije faktina (efektivna) tako se osoba
koja ima idealni posjed nalazi u poloaju da nastupa kao da je ta stvar ili pravo njezino, premda moda i nije
to joj daje odgovarajue mogunosti postupanja glede stvari, posebno mogunost pravnog raspolaganja njome
redovito se i sama moe staviti u faktian posjed stvari, ali, naravno, nije ovlatena uiniti to nasilno

steeni idealni posjed moi e se prekinuti odlukom koju bi u odgovarajuem postupku donio sud/drugo nadleno tijelo vlasti
u naem pravnom poretku od idealnih posjeda postoji nasljedniki posjed (neko vrijeme nastajao je idealan posjed i
na temelju propisa o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom, donesenih u vezi s Domovinskim ratom)
uz idealan posjed veu se neki pravni uinci to u pravilu nisu pravni uinci posjeda, ali su im nalik u najmanju ruku
po tome to ba kao i oni nastupaju i kad idealnom posjedniku ne pripada ono pravo u pogledu objekta njegovog idealnog
posjedovanja za koji izgleda kao da je njegovo

1. NASLJEDNIKI POSJED
1.1. POJAM, NASTANAK I TRAJANJE
Nasljedniki posjed je od pravnog poretka priznata privatna i za svakoga relevantna vlast koju ostaviteljev nasljednik ima
glede svih ostaviteljevih posjeda (nasljedniki posjed je tzv. idealni posjed, dakle posjed bez faktine, efektivne vlasti).

29

nasljedniki posjed nastaje ostaviteljevom smru, kao posljedica nasljedivosti posjeda:

ostaviteljevom smru stjee nasljedno pravo onaj tko je na to ovlaten na temelju oporuke ili zakona, ime postaje
ostaviteljevim nasljednikom (l. 4. ZN), te stjee ostavinu, koja time postaje njegovo nasljedstvo (l. 5. st. 2. ZN)
ako je ostavitelj u trenutku svoje smrti imao ikoje posjede stvari i/ili prava (a redovito ih je imao), ti su se posjedi nali
u sastavu ostavine, te su u trenutku ostaviteljeve smrti preli na ostaviteljevog nasljednika, postavi njegovi na temelju
zakona, bez ikakvog posebnog akta stjecanja, tj. ipso iure (l. 5. st. 2. i l. 129. st. 1. ZN)
ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu asu,
onakvi kakvi su u tom asu bili u ostavitelja 29

ne prekidajui se ostaviteljevom smru, svaki ostaviteljev posjed se nastavlja kod nasljednika:

na istom predmetu posjedovanja,
na istom stupnju posjedovanja, te
s istim objektivnim kvalitetama posjeda (zakonitost-nezakonitost, istinitost-neistinitost) koje je imao kod ostavitelja

tako je onaj tko je postao ostaviteljev nasljednik postao umjesto ostavitelja posjednikom svega to je posjedovao ostavitelj,
ali svaki posjed koji je tako stekao je nasljedniki posjed, dakle idealni, a ne faktini posjed

u trenutku ostaviteljeve smrti redovito se jo ne moe pouzdano znati tko je ostaviteljev nasljednik, ali tko god da je
naslijedio ostavitelja postao je u trenutku ostaviteljeve smrti posjednikom umjesto ostavitelja
tako je umjesto ostavitelja posjednik osoba (ili osobe) koja moda jo ni ne zna da je ostavitelj umro, niti da je njoj
pripalo NP (na kojem temelju i koliki dio tog prava), a moda ni ne zna to je sve ostavitelj posjedovao i kako)

stjecanje posjeda stvari nasljeivanjem, 45. str.

37

iako takva osoba redovito jo nema faktinu vlast na predmetima posjedovanja, ona je ipak posjednik,
tj. ima nasljedniki posjed

nasljedniki posjed nastaje i postoji samo zato da ostaviteljeva smrt ne bi izazvala prekid dotadanjeg posjedovanja ,
tj. njime se odrava kontinuitet ostaviteljeva posjeda i preko granica posjednikova ivota
- nasljedniki posjed je idealne naravi nasljedniki posjednik jo nema faktinu vlast koju je imao ostavitelj
- da bi ju dobio, on mora poeti izvravati posjedovne ine na predmetu posjedovanja tad e posjed postati faktian
1.2. PRAVNI POLOAJ NASLJEDNIKOG POSJEDNIKA
posjedovni ini:
Ostaviteljev nasljednik ovlaten je da odmah zapone i efektivno (faktino) posjedovati ono to je posjedovao ostavitelj.
Nasljednik pritom, naravno, nije ovlaten dirati u ostale posjede iste stvari ili prava. 29

poduzimanjem posjedovnog ina nasljednik uspostavlja svoju faktinu vlast, ime pretvara nasljedniki posjed u faktian
posjed (posjed u pravom smislu) takvo postupanje nee se smatrati samovlasnim ako su ispunjene ove pretpostavke:
1) ako je zaista ostaviteljev nasljednik
2) ako poduzimanje posjedovnih ina nije povjereno izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine, i
3) ako poduzimanjem posjedovnih ina ne zadire ni u iji tui posjed, odnosno suposjed

kad ostavitelja naslijedi vie sunasljednika svi oni postaju suposjednici 29 naslijeenih posjeda, pa e ga tako i izvravati,
osim ako je izvravanje povjereno nekom drugom na temelju:
1) oporukom izraene ostaviteljeve volje izvritelj oporuke
ili
2) odluke ostavinskoga suda (odnosno javnog biljenika, koji postupa kao sudski povjerenik) skrbnik ostavine

posjedovna zatita:
Ako bi netko samovlasno smetao (tj. oduzeo ili uznemirio) nasljedniki posjed dok se on jo nije pretvorio
u faktini posjed, za nasljednikog posjednika bi time nastalo pravo na posjedovnu zatitu tog posjeda

nasljedniki posjed uiva posjedovnu zatitu kao da je ostavitelj jo posjednik onako kako bi ostavitelj imao pravo tititi
svoj posjed od samovlasnog smetanja, tako ga sada, nakon ostaviteljeve smrti, ima pravo tititi ostaviteljev nasljednik,
odnosno nasljednici 30
dosjelost:
Nasljedniki posjed svojim trajanjem doprinosi vremenu posjedovanja potrebnom
za stjecanje predmeta posjedovanja (stvari/prava) putem dosjelosti.
2. O TZV. TABULARNOM POSJEDU
Tzv. tabularni (knjini) posjed je injenica da je u zemljinu knjigu upisano
pravo vlasnitva neke nekretnine ili neko drugo knjino pravo, kao pravo odreene osobe.
(ta injenica nastaje upisom u glavnu knjigu, a prestaje brisanjem)

30
31

kao to posjednik ima faktinu vlast na/glede stvari, pa i kad mu ne pripada pravo koje bi ga na to ovlaivalo, i injenica
upisa u ZK daje upisanoj osobi neku vlast u pogledu nekretnine, ak i kad joj ne pripada upisano pravo zato se injenica
upisa u ZK naziva tabularnim posjedom (radi se o tzv. idealnom posjedu, a ne posjedu u pravom smislu rijei)

pravni uinci tabularnog posjeda:

1) injenica uknjibe odnosno predbiljebe u z.k. (glavnu knjigu) igra kod stjecanja prava vlasnitva nekretnina i drugih
prava u pogledu nekretnina ulogu slinu onoj, koju igra predaja (tradicija) pokretnine u posjed kod izvedenog
stjecanja prava vlasnitva i drugih stvarnih prava na pokretninama oboje slui kao nain (modus) stjecanja prava
2) kako z.k., izvatci, ispisi i prijepisi iz z.k. uivaju javnu vjeru 31, to injenica da je u z.k. upisano neko pravo u korist
odreene osobe stvara presumpciju da njoj to pravo zaista pripada ona ne mora dokazivati da joj ono zaista pripada,
dovoljno je da dokae da je upisana kao da je nositelj tog prava (tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, pa e
moi ishoditi brisanje iz zemljine knjige)

aktivna legitimacija, 55. str.

naelo javnosti, 66. str.

38

3) injenica da je u z.k. neka osoba upisana kao nositelj odreenog knjinog prava ovlauje nju da s tim pravom knjino
raspolae (dok ne bude izbrisana, samo je ona ovlatena dozvoljavati daljnje upise u z.k.)
4) injenica upisa u z.k. titi upisanu osobu od onih koji bi inae mogli nekretninu ili pravo na njoj stei pozivajui se
na naelo povjerenja u zemljine knjige 32
(svi ovi uinci faktino daju veliku vlast glede nekretnine onoj osobi koja je u z.k. upisana kao ovlatenik prava vlasnitva
ili drugog knjinog prava na toj nekretnini, i to ak i ako joj ne pripada upisano pravo)

uz postojanje tabularnog posjeda nisu vezana 2 vrlo vana uinka posjeda:

1) injenica upisa ne daje pravo na posjedovnu zatitu
2) injenica upisa ne dovodi do tabularne dosjelosti (koliko god nevaljani upis trajao, on se time nee pretvoriti
u pravo koje je upisano)
3. O NEKIM DALJNJIM SLUAJEVIMA TZV. IDEALNOG POSJEDA
prodaja nekretnine steajnog dunika u ovrnom postupku:

kad se u ovrnom postupku prodaje nekretnina dunika-ovrenika (steajnog dunika) radi namirenja trabina vjerovnika ,
tada osobi koja je nekretninu kupila u tom postupku (na ovrnoj sudskoj javnoj drabi ili neposrednom pogodbom) sud
tu nekretninu isprva predaje u idealan posjed naime, OZ propisuje: u rjeenju o dosudi nekretnine sud e odrediti
da se nakon pravomonosti toga rjeenja i nakon to kupac poloi kupovninu u z.k. upie u njegovu korist pravo vlasnitva
na dosuenoj nekretnini te da se briu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom (l. 108. st. 1. OZ);
nakon pravomonosti rjeenja o dosudi nekretnine i poto kupac poloi kupovninu, sud e donijeti zakljuak
o predaji nekretnine kupcu (l. 108. st. 4. OZ)

time kupac nije dobio faktini, nego samo idealni posjed te nekretnine, no dunik-ovrenik vie nema pravo (faktino)
posjedovati nekretninu, nego ju je duan predati kupcu u (faktini) posjed odmah nakon dostave zakljuka (l. 127. OZ)

ne uini li to dobrovoljno, uinit e to umjesto njega ovrni sud, na prijedlog kupca naime, nakon to donese zakljuak
o predaji nekretnine kupcu, sud e na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispranjenja i predaje nekretnine kupcu,
pri emu kupac podnoenjem tog prijedloga stjee poloaj ovrhovoditelja (l. 128. do 131. OZ); kad mu nekretninu preda
u faktini posjed sam dunik-ovrenik, ili umjesto njega sudski ovritelj, kupac je postao posjednik u pravom smislu

1.3.3. Stjecanje posjeda

1.3.3.1. Uope
1. IN STJECANJA
l. 13. ZV
Posjed je steen kad stjecatelj uspostavi svoju faktinu vlast glede stvari ,
bilo da ju je osnovao jednostranim inom (izvorno stjecanje posjeda), ili
da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

in stjecanja i posjed stoje u odnosu uzroka i posljedice, odnosno sredstva i rezultata koji se postie tim sredstvom
posjed je steen ako i kada je inom stjecanja zaista na/glede stvari nastalo stanje koje ima sve osobine posjeda
stvari odnosno posjeda prava, bili neposrednog bilo posrednog
in stjecanja posjeda je:
redovito neki tjelesni in poduzet na/glede stvari radi stjecanja posjeda, ali
u obzir dolazi i oitovanje volje pravni posao kojim se prenosi posjed
(pritom nije svaki in stjecanja prikladan za stjecanje svakog posjeda neposredan posjed moe se stei jedino tjelesnim
inom, a posredan posjed jedino oitovanjem volje, tj. pravnim poslom)

32
33

in stjecanja posjeda moe biti:

1) jednostran uzimanje, oduzimanje posjeda (tada se radi o izvornom stjecanju posjeda)
2) dvostran predaja, primopredaja, tradicija posjeda (tada se radi o izvedenom stjecanju posjeda)

da bi se nekim inom mogao stei posjed, taj posjed treba biti posjedovni in, poduzet s voljom da se uspostavi stjecateljeva
faktina vlast na/glede stvari za posjedovne ine kojima se stjee posjed vrijedi isto to i za posjedovne ine openito 33

dok se posjed u pravom smislu (faktini, efektivni) moe stei jedino nekim inom stjecanja, tzv. idealni posjed se redovito
stjee bez nekog vanjski vidljivog ina stjecanja odlukom suda ili drugog tijela vlasti, odnosno ispunjenjem zakonskih
pretpostavki (npr. ostaviteljev nasljednik stjee nasljedniki posjed samim tim to je naslijedio ostavitelja)

zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina, 77. str.

posjedovni ini, 33. str.

39

2. STJECANJE POSJEDA VLASTITIM INOM I INOM DRUGE OSOBE

stjecatelj moe posjed stei:

a) vlastitim inom stjecanja
b) inom neke druge osobe koja je njegov (stjecateljev) zastupnik (ugovorni, zakonski, poslovoa bez naloga)
u poduzimanju ina stjecanja posjeda
c) inom osobe koja kao zastupnik dotadanjeg posjednika predaje posjed stjecatelju
3. IZVORNO I IZVEDENO STJECANJE POSJEDA

1) izvorno (originarno) stjecanje posjeda

posjed je steen izvorno ako je stjecatelj:
a) jednostranim inom uspostavio svoju faktinu vlast glede stvari koja tada nije bila ni u ijem posjedu ili,
b) ako je bila, uspostavio je svoju vlast neovisno (tovie, usprkos tom tuem posjedu)

izvorno steeni posjed nema svoj korijen u ranije postojeem posjedu kad je posjed steen izvorno, stjecateljeva
faktina vlast glede stvari uspostavljena je bez obzira na to je li tada ve postojala neija vlast glede te stvari
(tj. izvorno je nastala nova socijalna injenica; osnovan je posjed koji do tada nije postojao)
izvorna stjecanja posjeda su u nekim sluajevima:
o u skladu s pravnim poretkom pravni subjekti su ovlateni izvorno stei posjed samo onih stvari koje nisu
ni u ijem posjedu, a sposobne su da budu objekti posjedovanja
o proturjena pravnom poretku nitko ne bi smio samovlasno uzeti u svoj posjed stvar koju mirno posjeduje
neka osoba, niti samovlasno uspostaviti posjed stvarne slunosti na nekretnini koju posjeduje druga osoba
(no iako to nitko ne bi smio, to se ipak dogaa, pa kada se dogodi, dolo je do izvornog stjecanja posjeda)

2) izvedeno (derivativno) stjecanje posjeda

posjed je steen izvedeno ako je na stjecatelja prela faktina vlast (posjed) koju je dotadanji posjednik imao na
predmetu posjedovanja
a) bilo dvostranim inom predaje (tradicije) kojim je u sporazumu s dotadanjim posjednikom:
prenesen njegov posjed na stjecatelja ili
iz njegova posjeda izveden daljnji stupanj posjeda za stjecatelja
b) bilo nasljeivanjem dotadanjeg posjednika (ime su njegovi posjedi preli na njegovog nasljednika)

izvedeno stjecanje posjeda nije samovlasno stjecanje, niti se jednostranim inom moe za sebe izvesti posjed iz tueg
za izvedeno stjecanje potrebno je da stjecatelj stekne posjed od osobe koja je posjednik odnosnog predmeta
posjedovanja, te da posjed stekne u skladu s njenom voljom (u sporazumu s njom ili nasljeivanjem)
stjecatelj e u svom posjedovanju tog predmeta biti sljednik (sukcesor) dotadanjeg posjednika, a on e biti stjecateljev
prednik u tom posjedovanju (prednikova faktina vlast se time ne prekida, nego se nastavlja kroz posjed stjecatelja)

Uinci izvornog i izvedenog stjecanja posjeda:

- u velikoj mjeri se podudaraju, jer posjed, bio steen izvorno ili izvedeno, redovito ima i ispunjava svoju akvizitnu,
publicitetnu i kontinuitetnu funkciju meutim, meu njima postoje i znaajne razlike, primjerice:
o ako netko temeljem pravnog posla od vlasnika stvari stekne samostalni posjed te stvari izvedeno, on tako stjee
pravo vlasnitva te stvari; meutim, da je on stekao takav posjed tue stvari izvorno, prisvojivi si ga,
on tim stjecanjem samostalnog posjeda ne bi postao vlasnikom
o takoer, iako u pravilu svaki posjed uiva zatitu, ipak posjed koji je steen neistinito (silom, potajno, prijevarom,
zlouporabom povjerenja), to je esto sluaj kod izvornog steenog posjeda, ipak neko vrijeme nee uivati
zatitu svog posjeda od akata samopomoi one osobe od koje je na neistinit nain steen
1.3.3.2. Stjecanje posjeda stvari
1. STJECANJE POSJEDA JEDNOSTRANIM INOM
Jednostrani in stjecanja posjeda je onaj jednostrani in kojim biva uspostavljena neposredna,
vanjski vidljiva i manje-vie trajna vlast osobe glede neke stvari to moe biti in:
a) uzea stvari (ako se njime stjee posjed stvari koja u trenutku stjecanja nije ni u ijem posjedu)
b) oduzea stvari (ako se stjee posjed stvari koja jest u neijem posjedu)

tko jednostranim inom uspostavi svoju faktinu vlast glede stvari, stekao je posjed te stvari izvorno
poduzimanje ina usmjerenog na stjecanje posjeda pritom nije samo po sebi dovoljno da bi to bio in stjecanja posjeda:
potrebno je da taj in da rezultat, tj. da njime nastane ono razmjerno trajno stanje koje se u drutvu, dakle objektivno,
osjea i tretira kao vlast osobe na/glede stvari (no, pritom volja osobe koja poduzima in nije sasvim irelevantna 34)
1.1. STJECANJE POSJEDA UZEEM STVARI

34

posjedovni ini, 33. str.

40

inom uzea (aprehenzije, percepcije) stvari u neposredan posjed izvorno se stjee posjed stvari koje nitko ne posjeduje
pod uzeem se prvenstveno misli na uzimanje stvari rukom, no to nije jedini nain stjecanja posjeda (nuno je tek da bude
poduzet jednostrani in uzimanja u posjed stvari koju nitko ne posjeduje, i da taj in da rezultat da njime u pogledu stvari
nastane onakvo razmjerno trajno stanje kakvo se u drutvu osjea i tretira kao vlast osobe na/glede stvari)
1.2. STJECANJE POSJEDA ODUZEEM STVARI

i kad netko ve ima stvar u svom posjedu, netko drugi moe izvorno stei neposredan posjed te stvari to e se dogoditi
jednostranim inom oduzea stvari (dakle takoer inom uzea, ali takvim koji uspostavlja stjecateljevu faktinu vlast
glede odnosne stvari, a oduzima faktinu vlast dotadanjem posjedniku)
pritom se razlikuju samovlasno i nesamovlasno oduzee stvari:

1.2.1. samovlasno oduzee stvari

-

to je oduzee stvari koje je poinjeno silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja
tko stekne posjed stvari na taj nain, stekao je neistinit posjed 35
izvorno stjecanje posjeda samovlasnim oduzeem stvari od dotadanjeg posjednika nipoto nije dozvoljeno 36

izvrenjem samovlasnog ina oduzea stvari glede oduzete stvari nastaje specifino stanje:
stjecatelj ima posjed, ali on nije miran 37 jer onaj od kojeg je posjed samovlasno steen ima pravo na zatitu posjeda 38;
ukoliko se on poslui tim pravom pa ponovno uspostavi svoju faktinu vlast glede stvari koja mu je bila oduzeta,
prestaje onaj posjed kojeg si je drugi samovlasno prisvojio, a uzima se da smetani posjed nije ni bio prestao,
nego da je trajao cijelo vrijeme, u skladu s naelom kontinuiteta posjeda 39
meutim, ako se smetani posjednik ne poslui pravom na zatitu unutar propisanih rokova, to pravo prestaje, a s njim i
specifino stanje koje je do tad postojalo od trenutka kad bivi posjednik vie nema pravo na posjedovnu zatitu,
posjed novog posjednika je miran 37, pa ga se vie ne moe suzbijati sredstvima posjedovne zatite 40 (tada bivem
posjedniku preostaje tek, ako ima pravo koje ga ovlauje da posjeduje oduzetu stvar, da pokrene spor o pravu
na posjed te stvari, tzv. petitorni spor 41, kako bi putem suda ishodio da mu stjecatelj vrati tu stvar u posjed)
1.2.2. oduzee stvari koje nije samovlasno

oduzee nije samovlasno ako je in oduzimanja ili smetanja posjeda doputen zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog
tijela, donesenom na temelju zakona koji to doputa 42 ako nema takvog pravnog temelja, oduzee e uvijek biti samovlasno
(ak i ako oduzimatelj ima pravo na posjed te stvari, npr. pravo vlasnitva, jer ga to pravo ne ovlauje da sam oduzme stvar
drugom, nego tek da putem suda ishodi da se ta stvar oduzme drugom i da njemu)
posjednik iji je posjed oduzet oduzeem stvari koje nije samovlasno nema pravo na zatitu posjeda

1.3. STJECANJE POSJEDA POSREDSTVOM ZASTUPNIKOVOG UZEA I ODUZEA STVARI

ako netko izvri in uzea stvari u posjed radei kao zastupnik druge osobe, on je tim inom stekao za sebe neposredan, a za
zastupanog posredan posjed te stvari da bi zastupani posredstvom in zastupnika stekao posredan posjed na stvari,
potrebno je (uz sam in uzea stvari) da meu njima postoji odnos zastupanja
to moe biti valjani odnos ugovornog ili zakonskog zastupanja, koji ve postoji kad je zastupnik stekao neposredan
posjed; u tom trenutku i zastupani dolazi u posredan posjed iste stvari
meutim, posjed je mogue izvorno stei i putem poslovoe bez naloga (ak i u sluajevima nepravog poslovodstva);
zastupani tada nee stei posjed im poslovoa stekne neposredan posjed, nego tek kad on odobri poslovoin in; ako
da odobrenje, ono djeluje ex tunc, pa je zastupani stekao posredan posjed ve u asu poslovoinog poduzimanja ina

iznimno, zastupnik zastupnikovim inom uzea/oduzea stvari moe stei i neposredan posjed stvari ako in stjecanja
poduzme stjecateljev pomonik u posjedovanju 43, tj. osoba koja ne izvrava svoju, nego iskljuivo tuu faktinu vlast;
u ovom sluaju postavlja se pitanje: kako prosuditi je li osoba koja je poduzela in nastupala kao zastupnik ili pomonik
u posjedovanju?
to se procjenjuje prema objektivnom kriteriju mjerodavno je ono to je vidljivo treim osobama
zato bi u pravilu trebalo smatrati da je osoba koja je poduzela in uzea time uzela stvar u svoj neposredan posjed;
ako nije, to je posljedica njenog odnosa s drugom osobom iji je ona zastupnik, ili pak pomonik u posjedovanju
taj odnos redovito nije vanjski vidljiv, pa ako netko tvrdi da je ona uzela stvar postupajui kao tui zastupnik
ili pomonik u posjedovanju, trebat e to dokazati (bude li to sporno)

35

o istinitosti i neistinitosti posjeda, 48. str.

samovlasnost ina smetanja, 53. str.
37
miran posjed i umirenje neistinitog posjeda 48. str..
38
pravo na zatitu posjeda, 54. str.
39
naelo trajnosti, 47. str.
40
posjed koji se titi, 52. str.
41
predmet raspravljanja i odluivanja, 55. str.
42
samovlasnost ina smetanja, 53. str.
43
izvravanje posjedovnih ina posredstvom pomonika u posjedovanju, 34. str.
36

41

2. STJECANJE POSJEDA DVOSTRANIM INOM PREDAJA (primopredaja, tradicija)

l. 14. st. 1. ZV
Predaja je dvostrani in usmjeren na to da se u sporazumu s dotadanjim posjednikom posjed stvari prenese stjecatelju:
Posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvrena
im se stjecatelj s voljom prenositelja nae u poloaju izvravati vlast glede stvari.

posjed se inom predaje stjee izvedeno (derivativno) pritom postoje 2 mogunosti izvedenog stjecanja:
1) da posjed bude prenesen, tj. da ga stjecatelj stekne prenoenjem (translacijom) prednikova posjeda na njega
2) da izvoenjem iz prednikova posjeda bude osnovan (konstituiran) posjed za sljednika
(u oba sluaja bitno je da stjecatelj stekne posjed od osobe koja je u tom asu posjednik odnosne stvari od druge osobe
ga ne bi mogao stei izvedeno, jer nitko ne moe dati drugome neto to sam nema)

in predaje posjeda tvore 2 sastavnice:

1) davanje (predavanje, predaja, izruenje, prijenos) in dotadanjeg posjednika
2) primanje in stjecatelja

kao dvostrani in predaje posjeda dolaze u obzir 2 oblika:

1) dvostrani tjelesni in, vanjski vidljiv, kojim se prenosi posjed stjecatelju
2) dvostrano oitovanje volje dvostrani pravni posao usmjeren na prijenos posjeda stjecatelju
(u pravilu, stvar se tjelesnim inom prenosi u neposredan, a oitovanjem volje u posredan posjed ; no, esto e koincidirati
predaja stvari u neposredan posjed jedne i u posredan posjed druge osobe, npr. kad se stvar preda zastupniku druge osobe)

predaja je voljni in dotadanjeg posjednika i stjecatelja:

kod predaje tjelesnim inom, dovoljna je tzv. prirodna volja odgovarajueg sadraja
kod predaje oitovanjem volje potrebna je pravno kvalificirana volja, jer se radi o pravnom poslu
(dakle, moraju biti ispunjene pretpostavke valjanosti pravnih poslova)
(no, ako je dotadanji posjednik bio duan predati stjecatelju stvar u posjed, a nije to uinio dobrovoljno,
predavateljeva sastavnica tog ina, in davanja, moe biti zamijenjena odgovarajuim inom sudskog ovritelja, ako takav
stjecatelj od suda ishodi da mu umjesto i na raun dotadanjeg posjednika-ovrenika in predaje izvri sudski ovritelj
na nain propisan normama Ovrnog zakona)

predaja posjeda je in usmjeren odreenom cilju i bit e izvrena kad taj cilj bude postignut:
- cilj da se stjecatelju prenese faktina vlast na stvari koja je predmet posjedovanja, posjed
- taj cilj bit e postignut kad stjecatelj doe u poloaj da moe izvravati faktinu vlast glede te stvari (l. 14. st. 1. ZV), i
to kao pojedinani sljednik dotadanjeg posjednika u posjedovanju te stvari

vanost predaje posjeda stvari:

mnogi pravni odnosi se uspostavljaju da bi stvar bila predana u posjed nekoj osobi (npr. ugovori o kupoprodaji)
predaja posjeda je esto ona toka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne, jer je redovito predaja posjeda
stvari jedna od pretpostavki za stjecanje stvarnih prava (npr. prava vlasnitva)
predaja stvari igra bitnu ulogu i u nekim pravnim odnosima koji nemaju stvarnopravni karakter
(npr. u odnosima najma, zakupa, depozita, uskladitenja)
predaja posjeda moe izazvati obveznopravne uinke kojima stranke i nisu teile prilikom predaje
(npr. nastanak prava na odgovornost predavatelja za materijalne i pravne nedostatke predane stvari, prijelaz rizika za
sluajnu propast stvari, prijelaz odgovornosti za tetu od opasne stvari na stjecatelja)
2.1. STJECANJE POSJEDA PREDAJOM STVARI
(predaja u uem smislu, tjelesna predaja, fizika predaja, uruenje stvari, primopredaja)

predajom stvari stjecatelju prenosi se neposredni posjed stvari s predavatelja na stjecatelja

o za to je potrebno da bude izvren dvostrani voljni in davanja i primanja stvari radi prijenosa posjeda na njoj
o pritom se trai bar prirodna volja predavatelja i stjecatelja takva koja je prema shvaanjima u drutvu dovoljna da
predavatelj po svojoj odluci preda neposrednu faktinu vlast na stvari primatelju, a primatelj da svojom odlukom
uspostavi svoju razmjerno trajnu, neposrednu vlast na/glede stvari koju prima

neposredni posjed stvari nije prenesen predajom:

ako stjecatelj nije doao u poloaj da faktino moe izvravati svoju faktinu vlast na stvari
ako je u taj poloaj doao drukije, a ne dvostranim voljnim inom davanja i primanja

no, uinak predaje nije uvijek isti:

mogue je da dotadanja faktina vlast predavatelja bude prenesena na stjecatelja, ime on postaje posjednik
42

 mogue je da stvar bude predana i primljena u neposredan, ali nesamostalan posjed 44 stjecatelja,
naime da si predavatelj pridri posredan posjed stvari; za to je potrebno da meu njima postoji posredujui odnos,
takav u kojem stjecatelj neposrednog posjeda ima pravo privremeno posjedovati stvar (dok je na to ovlaten),
a predavatelj ima pravo zahtijevati predaju stvar kad mu to ovlatenje istekne predajom e se posjed razdvojiti na
2 posjeda: neposredni nesamostalni posjed stjecatelja i posredni posjed predavatelja
mogue je i da stvar bude predana u neposredan suposjed 45, a da je predavatelj stvari ostao u njenom suposjedu
(je li se dogodilo jedno, drugo ili tree, ovisi o tome kakva je faktina vlast prenesena samostalna ili nesamostalna, vlast
samoposjednika ili suposjednika u tome bitnu ulogu igra sadraj volje strana prigodom predaje stvari u posjed stjecatelju,
jer je predaja stvari u posjed njihov voljni in)
SLUAJEVI PREDAJE STVARI
a) prava predaja (traditio vera) stvari i njezine inaice

prava predaja predaja iz ruke u ruku

kad se predaje pokretnina, tada predaja ima oblik doslovnog uruenja stvari stjecatelju
kad se predaje nekretnina, tad se prava predaja zbiva dovoenjem stjecatelja na nekretninu (odnosno u nju),
pokazivanjem mea zemljita i sl.

jednak uinak kao prava predaja imaju:

1) uzimanje stvari uz dozvolu (npr. uzimanje stvari koju se kupuje u trgovini sa samoposluivanjem, ili iz automata)
- posjednikovo davanje dozvole stjecatelju da uzme stvar u posjed sadrajno odgovara predavateljevom pruanju
ruke sa stvari koju eli predati u posjed uzimanje stvari u posjed na temelju te dozvole odgovara primanju
stvari iz predavateljeve ruke u primateljeve ruke
- pritom je neposredan posjed stvari prenesen na stjecatelja tek kad on izvri svoj dio ina primopredaje :
kad uzme stvar i time glede nje uspostavi svoju vlast (a ne kad dobije dozvolu da uzme stvar)
2) dovoenje stvari u krug stjecateljeve faktine vlasti
- ovdje stjecatelj ne prima stvar doslovno u ruke, nego mu je prenositelj preda tako to je stavi na mjesto koje je
pod faktinom vlau stjecatelja (npr. stjecatelj odredi primatelju da stavi stvar na njegov stol, ili postavi ureaj
za primanje stvari, npr. sandui za primanje pote)
- pritom posjed biva prenesen im predavatelj stavi stvar na takvo mjesto, a ne tek kad ga stjecatelj odande uzme
(jer je in davanja prilike nekom da mu preda stvar ostavljanjem na odreenom mjestu/postavljanja ureaja
za primanje stvari njegov voljni in izjednaen s primanjem stvari u svoje ruke)
b) predaja stvari putem predaje sredstva posjedovanja
l. 14. st. 3. ZV

predaja stvari moe biti uinjena i predajom u neposredan posjed neke druge stvari, ako je ta druga stvar takva da je sredstvo
posjedovanja one stvari koju se zapravo eli prenijeti u posjed stjecatelja (npr. klju je sredstvo neposrednog posjedovanja onog
to je njime zakljuano)
predajom u neposredan posjed sredstva posjedovanja, zbiva se dvostruka predaja posjeda stvari:
1) predaja u posjed one stvari koja je sredstvo posjedovanja
2) prijenos posjeda (neposrednog ili posrednog) one stvari koju se posjeduje posjedovanjem tog sredstva
da bi se predajom jedne stvari u neposredan posjed prenijelo posjed druge, potrebno je:
1) da je u tom aktu implicirana volja prenijeti posjed one druge stvari
2) da je stvar koju se predaje stjecatelju takva da je ona sredstvo posjedovanja one druge stvari koju se zapravo
eli prenijeti u stjecateljev posjed
(ako su ti uvjeti ispunjeni, posjed stvari koju se posjeduje posredstvom sredstva posjedovanja prelazi
na stjecatelja kad se on nae u poloaju da moe izvravati faktinu vlast glede stvari koju mu je predavatelj elio
predati, predajui mu sredstvo njena posjedovanja) (l. 14. st. 1. ZV)

44
45

sredstva posjedovanja stvari su i vrijednosni papiri koji u pravnom prometu zamjenjuju robu za koju su izdani,
jer utjelovljuju pravo zahtijevati od izdavatelja papira izruenje stvari koje su u tom papiru navedene:
kad su za robu predanu prijevozniku ili skladitaru izdani vrijednosni papiri koji je zamjenjuju u pravnom prometu,
predaja takva papira znai predaju te robe; pritom kad je jedna osoba u dobroj vjeri primila takav papir, a druga je
u dobroj vjeri primila robu posjed robe je stekla ova druga
npr. skladinica (l. 754. do 762. ZOO):
o posjednik skladinice je posredni posjednik robe predane u posjed skladitaru
o posjednik kroz posjedovanje skladinice ima pravo zahtijevati od izdavatelja skladinice da mu izrui stvari
na koje se ona odnosi, dakle stvari koje su u neposrednom posjedu izdavatelja; on moe i predati svoj posjed
stvari koje posjeduje posredstvom skladinice drugoj osobi time to e joj predati taj papir u neposredan posjed;

samostalan i nesamostalan posjed, 35. str.

posjed i suposjed, 35. str.

43

time e na stjecatelja skladinice prijei posredan posjed tih stvari (stoga je skladinica tzv. tradicijski
vrijednosni papir); to je iznimka od pravila da se predajom stvari prenosi neposredan posjed
c) predaja posjeda putem zastupnika
l. 14. st. 2. ZV
Kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvrena kad stvar primi sam stjecatelj ili osoba koja ga
po njegovoj volji ili po zakonu u tome zastupa, a predajom prijevozniku samo ako prijevoznik radi za raun stjecatelja.
-

posjed stvari se moe predati i posredstvom druge osobe (zastupnika) kod predaje tada se zapravo zbivaju 2 ina predaje:
1) prvo predavatelj predaje stvar zastupniku, a
2) zatim zastupnik predaje stvar stjecatelju

je li stjecatelj stekao posjed im je stvar predana zastupniku, ili tek kad zastupnik njemu preda stvar?
ako je zastupnik radio za raun onog koji predaje stvar, onda stjecatelj stjee posjed tek kad mu je zastupnik preda
ako je zastupnik radio za raun stjecatelja, stjecatelj je stekao posjed stvari im je stvar predana zastupniku

u suvremenom poslovanju esto se dogaa da stvar treba predati osobi koja je na drugom mjestu nego predavatelj, pa se stvar
predaje prijevozniku da ju on preda stjecatelju i tu se postavlja pitanje: u kojem trenutku je stjecatelj stekao posjed?
kad se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja je izvrena predajom prijevozniku samo ako prijevoznik radi za
raun stjecatelja (prijevoznik u pravilu radi za onog koji stvar alje pa se ne predmnijeva da je on zastupnik primatelja)
stjecatelj je stekao posjed ve predajom stvari prijevozniku samo ako je on pritom radio za raun stjecatelja

ulogu zastupnika moe igrati i sudski ovritelj kad je posjednik bio duan predati stvar stjecatelju, pa to nije dobrovoljno
uinio, stjecatelj moe ishoditi tu predaju putem suda (po odredbama OZ); tad e stvar stjecatelju predati sudski ovritelj:
o pokretninu u neposrednom posjedu posjednika-ovrenika e (od)uzeti i predati u neposredan posjed stjecatelju
o pokretninu u posrednom posjedu ovrenika (koju neposredno posjeduje trea osoba) uzet e i predati stjecatelju
samo ako je ta osoba voljna izruiti pokretninu dobrovoljno
o nekretninu u neposrednom posjedu posjednika-ovrenika e predati stjecatelju-ovrhovoditelju nakon to prethodno
iz nje udalji osobe i ukloni pokretne stvari
2.2. STJECANJE POSJEDA OITOVANJEM VOLJE
l. 15. st. 3. ZV

predaja oitovanjem volje zbiva se suglasnim oitovanjem volje predavatelja i stjecatelja da se posjed predaje stjecatelju
(ne dolazi do tjelesne predaje stvari) oitovanjem volje stjecatelju se predaje posredan posjed stvari
(a neposredan samo iznimno: kod predaje kratkom rukom)

kako se ovdje radi o pravnom poslu, nije dovoljna tzv. prirodna volja strana, nego mora postojati oitovanje volje
koje zadovoljava sve pretpostavke valjanosti pravnih poslova potrebno je da to bude pravno kvalificirana volja
poslovno sposobnih osoba, oitovana slobodno, ozbiljno, odreeno i razumljivo (kako to odreuje OGZ)
kad se posjed stjee oitovanjem volje, stjee ga se inom koji nije vanjski vidljiv da takvo vanjski nevidljivo prenoenje
posjeda ne bi tetilo treim osobama, ZV postavlja sljedee pravilo:

predaja posjeda uinjena samim oitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju

djelovat e prema treima samo ako su o tome obavijeteni, ili im je to inae poznato
1) predaja kratkom rukom (traditio brevi manu)
l. 15. st. 1. ZV
-

to je in predaje neposrednog posjeda osobi koja se ve nalazi u poloaju da izvrava svoju vlast glede stvari zbog takvog
poloaja stjecatelja, ovdje za stjecanje posjeda nije potrebna tjelesna predaja, nego je dovoljno suglasno oitovanje volje
samo u ovom sluaju se oitovanjem volje stjecatelju predaje neposredan posjed (inae se tako predaje samo posredan posjed):
Samim oitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stjee neposredni posjed
samo ako je ve u poloaju da izvrava svoju vlast glede stvari.

sluajevi prenoenja posjeda kratkom rukom:

1) prenoenje samostalnog posjeda na stjecatelja koji je do tada posjedovao tu stvar kao nesamostalni posjednik
2) uope, prenoenje posjeda vieg stupnja na stjecatelja koji je do tada posjedovao tu stvar na niem stupnju
3) prenoenje izvedenog posjeda onome tko je do tada stvar imao u svom izvorno steenom posjedu
4) prenoenje neposrednog posjeda onom tko do tada izvrava prenositeljevu vlast na stvari, u ulozi njegovog
pomonika u posjedovanju
2) prenoenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis)
l. 15. st. 2./2 ZV

46

46

kao to je poznato, za postojanje posrednog posjeda potrebno je dvoje :

posredan posjed stvari, 34. str.

44

1) posredujui posjed to je onaj neposredan posjed posredstvom kojeg posredni posjednik posjeduje, ako izmeu
njega i neposrednog posjednika postoji posredujui odnos
2) posredujui odnos to je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni posjednik stvar posjeduje
kao netko tko ju je kroz neko vrijeme ovlaten (npr. kao posudovnik, zaloni vjerovnik) ili obvezan posjedovati
(npr. kao uvar), a potom treba stvari predati posrednom posjedniku u neposredan posjed
dakle, u tom odnosu posredni posjednik ima pravo zahtijevati da mu neposredni posjednik preda stvar nakon
to prestane njegovo ovlatenje ili dunost da ju posjeduje
posredni posjednik to pravo moe prenijeti na treu osobu, stjecatelja ako to uini, stjecatelj je uao
u posredujui odnos umjesto dotadanjeg posrednog posjednika (prenositelja), stekavi tako posredan posjed:
Samim oitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju moe posjed prijei na njega
tako se stvar preda nekoj treoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.
takvo prenoenje prava zahtijevati predaju stvari moe se obaviti:
a) pravnim poslom (cesijom, prijenosom ugovora ili asignacijom) dotadanji posredni posjednik prenosi
stjecatelju pravo koje ima u odnosu s neposrednim posjednikom
b) prisilno (prema odredbama Ovrnog zakona) u sluaju da putem ovrhe treba ovritelju predati
pokretninu koju ovrenik posjeduje posredno, a neposredno je posjeduje trea osoba koja nije voljna
tu stvar predati sudskom ovritelju (da bi je on predao ovrhovoditelju):
o tada ovrhovoditelj moe putem ovrnog suda ishoditi da se s dotadanjeg posrednog posjednika
(ovrenika) na njega prenese pravo zahtijevati predaju od tree osobe (cessio vindicationis)
o prijenos e se zbiti pravomonou odluke ovrnog suda kojom je odreen prijenos tog prava
s ovrenika na stjecatelja (nije potreban in ovritelja, niti iije oitovanje volje)
o tada e ovrhovoditelj doi na mjesto ovrenika u posredujuem odnosu s treom osobom,
ime e stei posredan posjed stvari koja je u neposrednom posjedu te tree osobe
3) osnivanje prava zahtijevati predaju stvari constitutum possessorium (posesorni konstitut)
l. 15. st. 2./1 ZV
-

pod predajom posjeda stvari ne misli se samo na prenoenje postojeeg posjeda s jedne osobe na drugu, nego i na
izvoenje iz prednikovog posjeda jo jednog posjeda iste stvari na stjecatelja:
Samim oitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju moe posjed prijei na njega tako da dotadanji posjednik
zadri stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadanji posjednik preda tu stvar.

tim izvoenjem posjeda se uspostavlja posredujui odnos izmeu predavatelja i stjecatelja

predavatelj privremeno zadrava stvar u svom posjedu (za vrijeme dok je to ovlaten ili duan)
stjecatelj ima pravo zahtijevati (i ishoditi) predaju kad predavatelju prestane ovlast ili dunost posjedovanja
(za stjecatelja je osnovan vii posredan posjed te stvari; ima je posredstvom predavateljevog nieg posjeda te stvari)

ovako se za stjecatelja moe izvesti iz:

a) neposrednog posjeda predavatelja npr. netko proda svoju stvar koju neposredno posjeduje, ali ugovori s kupcem da
e uvati stvar dok je kupac ne zatrai (time kupac stjee posredan posjed stvari iz neposrednog posjeda prodavatelja);
sad postoje 2 posjeda iste stvari: prodavateljev neposredni, nesamostalni i kupev posredni, samostalni
b) posrednog posjeda predavatelja npr. kupac iz prethodnog primjera daruje tu stvar treoj osobi, a sebi zadri pravo
plodouivanja darovane stvari; time uz 2 postojea posjeda nastaje jo jedan, 3. posjed posredni, samostalni posjed
daroprimca (za njega je osnovano pravo da mu kupac preda tu stvar im mu prestane pravo plodouivanja)

Constitutum possessorium povezan s nekim drugim inom predaje posjeda:

- izvoenje posjeda (constitutum possessorium) moe biti povezano s drugim inom predaje u posjed, neposredan ili posredan:
ono je povezano s inom predaje stvari u neposredan posjed ako je predavatelj predao stvar u neposredan i
nesamostalan posjed stjecatelja, a sebi je zadrao posredan posjed iste stvari
o to se zbiva kad je takav in obveza predavatelja prema stjecatelju koja potjee iz dvostranoobveznog odnosa
u kojem je jedna strana duna drugoj predati stvar, a druga joj je duna stvar vratiti nakon nekog vremena
(npr. iz odnosa posudbe, najma, zakupa, ostave, davanja u zalog ...)
o kako je stjecatelj duan vratiti stvar, predavatelju predajom stvari (u neposredan posjed stjecatelju) ne prestaje
posjed stvari, nego se nastavlja kao vii, posredni posjed
ono je povezano s inom predaje stvari u posredan posjed ako je, predavi stvar u posredan posjed, predavatelj
sebi zadrao vii posredni posjed iste stvari
o
npr. vlasnik stvari koju je dao u zalog vjerovniku je posredan posjednik te stvari on moe tu stvar zaloiti i
drugom vjerovniku, pri emu e mu svoj posredan posjed prenijeti u njegov posredan posjed
o
to e uiniti cesijom svog prava da od prvog vjerovnika zahtijeva vraanje zaloga kad mu prestane zalono
pravo (ili vraanje preostalog vika nakon namirenja) o tome e obavijestiti prvog vjerovnika i narediti mu
da, kad mu prestane zalono pravo, preda zalog tom drugom zalonom vjerovniku 47
47

nain osnivanja zalonog prava, 223. str.

45

time e drugi zaloni vjerovnik postati posredni nesamostalni posjednik zaloga, a vlasnik zaloga e postati vii,
posredni i samostalni posjednik, jer mu po zakonu pripada pravo da mu vjerovnik vrati zalog kad mu prestane
zalono pravo, i to bez odgaanja 48

takvi odnosi predavatelja i stjecatelja mogu postojati otprije, a mogu i biti uspostavljeni prigodom predaje stvari,
sporazumnim oitovanjem volje strana kojim oni za predavatelja osnivaju pravo da od stjecatelja zahtijeva vraanje te stvari,
kad stjecatelju prestane pravo ili obveza posjedovati je

Stjecanja posrednog posjeda posredstvom ina predaje zastupniku anticipirani posesorni konstitut:
- posredan posjed stvari moe se stei i posredstvom zastupnika 49 u stjecanju posjeda tada e koincidirati 2 stjecanja posjeda:
a) u niem stupnju e zastupnik stei za sebe nesamostalan posjed (jer priznaje viu vlast zastupanog)
b) ujedno e zastupani (gospodar posla) zahvaljujui svom odnosu sa zastupnikom (u kojem zastupani ima pravo
od zastupnika zahtijevati predaju stvari) stei posredan posjed iste stvari vieg stupnja posjedovanja
-

zastupnikov posjed te stvari bit e posredujui posjed, njegovim posredstvom e posredno posjedovati zastupani
3. STJECANJE POSJEDA STVARI NASLJEIVANJEM
l. 17. ZV

smru umrlog posjednika dolazi do prenoenja (translacije) posjeda na drugu osoba (ipso iure, bez posebnog ina stjecanja)
zbog ostaviteljeve smrti i u trenutku kad je ona nastupila, njegov sveopi sljednik postaje:
onaj tko je time postao ostaviteljev nasljednik (stekao je nasljedno pravo i nije ga se odrekao), ili, ako nasljednika nema,

opina ili grad odreena Zakonom (l. 6. ZN: smru ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na opinu ili grad
odreene ZN-om, koji time dobivaju jednak poloaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, ega se oni ne mogu odrei)
odredbe ZV o nasljeivanju posjeda:

ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu asu, onakvi kakvi su
u tom asu bili u ostavitelja

kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti preli na dva ili vie sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakog
pojedinog od tih posjeda, pa e ga tako izvravati, osim ako je izvravanje povjereno nekome drugome na temelju:
oporukom izraene ostaviteljeve volje ili
odluke ostavinskoga suda

prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari ili prava
(jedino to kod ostaviteljevog sveopeg sljednika svaki ostaviteljev posjed ima karakter nasljednikog, dakle idealnog posjeda
dok sveopi sljednik ne pone i faktino posjedovati ono to je posjedovao ostavitelj)

1.3.3.3. Stjecanje posjeda prava

-

u naem stvarnopravnom poretku mogu se posjedovati prava, ali samo prava stvarnih slunosti 50 stoga se kao posjed prava
ocjenjuje ono razmjerno trajno stanje u socijalnim odnosima u kojem posjednik jedne nekretnine ima takvu faktinu vlast
glede nekretnine u tuem posjedu, da glede nje izvrava sadraj nekog prava stvarne slunosti u korist svoje nekretnine
glede posjeda prava vrijedi naelno isto to i za posjed stvari, ali zbog posebne pravne naravi posjeda prava postoje i
znatne posebnosti u pogledu stjecanja (osobito to se tie onih kod kojih se osniva posjed prava)
1. STJECANJE POSJEDA PRAVA JEDNOSTRANIM INOM
l. 16. st. 1. i 2. ZV

openito uzevi, posjed prava se osniva inom kojim se po prvi put faktino izvrilo sadraj tog prava te time uspostavilo svoju
faktinu vlast, a za stjecanje neposrednog posjeda prava taj bi in trebao biti vanjski vidljiv kod nas kao takav in dolazi u
obzir samo in faktinog izvravanja sadraja nekog prava stvarne slunosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine
da bi neki in imao znaaj faktinog izvravanja prava stvarne slunosti, potrebno je da to bude in posjednika jedne nekretnine
kojim podvrgava tuu nekretninu (tj. njenog posjednika) takvoj svojoj faktinoj vlasti kakvu bi imao kao nositelj neke
od moguih stvarnih slunosti na njoj za to treba svaki in osnivanja posjeda prava (jednostran/dvostran) imati 2 sastavnice:
1) da posjednik nekretnine koja bi stjecanjem posjeda prava dobila ulogu povlasne nekretnine faktino izvri sadraj nekog
prava stvarne slunosti u korist te svoje, a na teret tue nekretnine (npr. da preko tueg zemljita prijee na svoje,
kao to bi bio ovlaten prelaziti da ima pravo slunosti staze preko tog tueg zemljita)
2) da se toj stjecateljevoj faktinoj vlasti pokori posjednik te druge nekretnine (one koja bi stjecanjem posjeda prava
dobila ulogu poslune nekretnine)
kad posjednik jedne nekretnine takvim inom osnuje posjed prava, on izvorno stjee posjed prava stvarne slunosti na teret
odreene tue nekretnine (kao poslune), a u korist odreene nekretnine koju posjeduje (kao povlasne)
o sadraju tog ina ovisi je li njime stekao posjed neke afirmativne ili negativne stvarne slunosti, te s kojim tono sadrajem:

48

dunost vraanja zaloga, 227. str.

predaja posjeda putem zastupnika, 43. str.
50
predmet posjedovanja, 32. str.
49

46

osnivanje posjeda afirmativne stvarne slunosti kad posjednik jedne nekretnine jednostrano uini glede
nekretnine koju drugi posjeduje neto to taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u
korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne slunosti na drugoj nekretnini kao poslunoj
(otrpio je, ako je znao za taj postupak na nekretnini koju posjeduje, a ipak nije od tog smetanja zatitio svoj posjed te
nekretnine, bilo putem samopomoi, bilo putem suda)

osnivanje posjeda negativne stvarne slunosti kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku
druge nekretnine initi na toj nekretnini neto to bi taj inae mogao initi, pa to taj zbog toga propusti uiniti,
posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne slunosti
da se to proputa initi na drugoj nekretnini kao poslunoj (npr. zabrani mu da otvara prozore prema tuoj nekretnini)
2. STJECANJE POSJEDA PRAVA DVOSTRANIM INOM
l. 16. st. 3. do 6. ZV
2.1. osnivanje posjeda prava njegovim izvoenjem iz posjeda poslune nekretnine

iz posjeda jedne nekretnine moe se dvostranim inom stjecanja osnovati posjed prava stvarne dunosti
taj in, kao i onaj jednostrani, ima 2 sastavnice:
1) faktino izvravanje sadraja prava stvarne slunosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine
2) pokoravanje posjednika te druge nekretnine stjecateljevoj faktinoj vlasti

razlika je u tome to se osnivanje prava stvarne slunosti ovdje zbiva uz suglasnost posjednika nekretnine na iji teret se osniva
slunost (ona dobiva ulogu poslune nekretnine) njegovo pokoravanje je, dakle, dobrovoljno (nije jednostrano nametnuto)
stoga je posjed prava stvarne slunosti koji je steen takvim dvostranim inom steen izvedeno (iz vlasti posjednika)

osnivanje posjeda afirmativne stvarne slunosti kad posjednik jedne nekretnine po sporazumu s posjednikom
druge nekretnine uini glede te druge nekretnine neto to njezin posjednik inae ne bi trebao trpjeti, pa to taj otrpi,
posjed prava stvarne slunosti initi to glede druge nekretnine, kao poslune, nastao je u korist prve nekretnine, kao
povlasne, izvoenjem iz posjeda te druge nekretnine

osnivanje posjeda negativne stvarne slunosti kad posjednik nekretnine pone na temelju sporazuma s
posjednikom druge nekretnine proputati da na nekretnini koju posjeduje ini neto to bi inae mogao initi, posjed
prava stvarne slunosti da se to proputa initi na drugoj nekretnini kao poslunoj nastao je u korist prve nekretnine
kao povlasne izvoenjem iz posjeda te druge nekretnine

u navedenim sluajevima uzima se da je posjed prava stvarne slunosti predan stjecatelju

(jer nije osnovan jednostranim, samovlasnim inom, nego dvostranim, sporazumnim inom, dakle temeljem odobrenja
posjednika poslune nekretnine; glede toga vrijedi ranije reeno o odobrenju za uzimanje posjeda 51)
kod osnivanja posjeda afirmativne stvarne slunosti, kad posjednik otrpi in stjecatelja
kod osnivanja posjeda negativne stvarne slunosti, kad posjednik izvri in proputanja
kad doe do osnivanja posjeda prava dvostranim inom u korist neke nekretnine kao povlasne, njen neposredni posjednik ima:
1) tako steeni neposredni posjed prava stvarne slunosti u korist povlasne nekretnine, uz
2) neposredan posjed povlasne nekretnine (stvari) ako ve postoje i posredni posjedi povlasne nekretnine,
tada su posredstvom njegova stjecanja posjeda prava ujedno i svi posredni posjednici stekli posredne posjede tog prava
stvarne slunosti u korist te nekretnine, pa ih imaju uz svoje posredne posjede povlasne nekretnine (oni su ih stekli bez
svog ina stjecanja, samim time to su posredni posjednici nekretnine u iju korist je osnovano pravo stvarne slunosti)

2.2. stjecanje posjeda prava dvostranim inom predaje posjeda povlasne nekretnine

posjed prava stvarnih slunosti uspostavljen u korist odreene nekretnine kao povlasne prelazi zajedno s posjedom
te povlasne nekretnine na stjecatelja kad ona bude predana drugome u posjed (isto tako, bude li dvostranim inom naknadno
steen posredni posjed povlasne nekretnine, sa stjecanjem tog posrednog posjeda, njegov stjecatelj ujedno stjee i
sve posredne posjede prava stvarnih slunosti koji ve postoje u korist te nekretnine)

no, tko izvorno stekne posjed nekretnine, ne stjee samim time i posjed prava stvarne slunosti koja postoji u njezinu korist
3. STJECANJE POSJEDA PRAVA NASLJEIVANJEM 52

zbog smrti ostavitelja, a u asu kad je ona nastupila, postaje ostaviteljev nasljednik njegovim univerzalnim sukcesorom mortis
causa, ime na njega prelazi svaki posjed koji je ostavitelj imao u tom asu (dakako, to se odnosi i na svaki ostaviteljev posjed
prava stvarne slunosti koji na nasljednika prelazi zajedno s posjedom nekretnine u iju korist postoji taj posjed prava)

1.3.4. Trajanje posjeda i njegova kakvoa

1.3.4.1. Naelo trajnosti
l. 19., 21. st. 5. ZV
51
52

prava predaja stvari i njezine inaice, 42. str.

stjecanje posjeda stvari nasljeivanjem, 45. str.

47

posjed je manje-vie trajno stanje u kojem postoji posjednikova faktina vlast na/glede predmeta posjedovanja;
naelo je da posjed nastaje inom stjecanja, a traje sve dok ne nastupi okolnost koja ga prekida, okonava:
posjed traje dok traje posjednikova faktina vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja
ili proputanje izvravanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.
- pritom nije bitno koliko vremena je proteklo od kad je posjednik zadnji put izvrio neki posjedovni in, nego je, dakle,
bitno jedino radi li se o neizvravanju vlasti trajne ili privremene naravi
- zato je posjed razmjerno otporan prema promjenama posjedovnog stanja do kojih dolazi sa, bez, ili ak protiv
posjednikove volje

predmnjeva trajnosti posjeda olim possessor, hodie possessor presumitur (jednom posjednik i sada posjednik):
smatra se da posjed nakon to je steen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati
da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao

posjed osobe ne prestaje injenicom da joj ga je druga osoba oduzela dok god dotadanji posjednik ima pravo na zatitu
svog posjeda, stanje nastalo oduzimanjem je privremene naravi: posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio
prekinut ako ga je posjednik sluei se svojim pravom na zatitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu

kontinuitet posjeda ne prestaje ni u sluajevima izvedenog stjecanja posjeda tada isti posjed nastavlja egzistirati
kao posjed stjecatelja sljednika u posjedovanju

1.3.4.2. Kakvoa posjeda

l. 18. st. 6. ZV
Sa stajalita usklaenosti posjeda s pravnim poretkom, vidljivo je da kakvoa (kvaliteta) svih posjeda nije jednaka.
Kakvoa posjeda ovisi o objektivnim i subjektivnim znaajkama:
objektivne znaajke one koje posjedu daje postojanje ili nepostojanje pravnog temelja za posjedovanje (zakonitost)
i doputenost ili nedoputenost naina stjecanja tog posjeda (istinitost)
subjektivna znaajka ona koju posjedu daje posjednikov stav o tome ima li on pravo posjedovati ono to posjeduje,
i da to posjeduje onako kao to to posjeduje (potenje)
Istinitost/neistinitost i potenje/nepotenje posjeda prosuuju se prema posjednikovim postupcima.
potenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuuju se prema potenju i postupanju one fizike osobe koja je za tu pravnu
osobu ovlatena poduzimati ine stjecanja ili izvravanja njezina posjeda
potenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika prema potenju i postupanju zastupnika
O znaajkama posjeda redovito ovisi koje e pravne uinke taj posjed imati (ipak, ne ovise ba svi pravni uinci posjeda
o njegovoj kakvoi, niti ovise svi o njoj jednako).
Posjed koji ima sve 3 znaajke naziva se:
publicijanski posjed (po nazivu tube kojom se takav posjednik moe posluiti kao da je vlasnik) ili
uzukapioni posjed (po tome to se takav posjed moe redovitom dosjelou pretvoriti u pravo) ili
kvalificirani posjed (po injenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tubu i za redovitu dosjelost)
1. O ZAKONITOSTI I NEZAKONITOSTI POSJEDA
l. 18. st. 1. ZV

posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) pravni temelj moe biti
samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlauje da posjeduje, koje mu daje tzv. pravo na posjed
na posjedovanje stvari ovlauje pravo vlasnitva te stvari, ali i brojna druga prava glede stvari
(npr. pravo plodouivanja, dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, pravo zakupa, pravo posudbe, ...)
na posjedovanje prava stvarne slunosti ovlauje jedino pravo te stvarne slunosti

posjed je nezakonit ako:

1) uope nema pravni temelj ili
2) ima pravni temelj, ali je on nitav npr. posjed se temelji na pravu koje se za posjednika pokualo osnovati
na temelju pravnog posla, ali je taj posao bio nitav; no, ako je pravni temelj posjeda samo pobojan, to nee tetiti
njegovoj zakonitosti, dok taj temelj ne bude poniten tada e posjed postati nezakonit (npr. posjed se temelji
na pravu vlasnitva, a pravo vlasnitva na ugovoru koji je pobojan zbog povrede neijeg prava prvokupa posjed e
biti zakonit, ako i dok taj posao ne bude poniten)
2. O ISTINITOSTI I NEISTINITOSTI POSJEDA
l. 18. st. 2. i 6. ZV

posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja
48

posjed je neistinit (viciozan) ako je steen na protupravan nain, nekim od nabrojanih protupravnih, samovlasnih ina:
1) silom
- obuhvaa sluajeve kad je posjed steen inom stjecanja kojim je primijenjena nedoputena:
fizika sila (vis apsoluta) posjed je steen silom ako je nasilnim inom tui posjed oduzet ili suen
(suena je posjednikova faktina vlast):
o bilo da je sila bila neposredno upravljena protiv osobe dotadanjeg posjednika
o bilo da je sila bila primijenjena na predmet posjedovanja, a posredstvom toga na dotadanjeg
posjednika (npr. netko je silom poeo za sebe rabiti stvar koja je u tuem posjedu)

prijetnja (vis compulsiva) zastraivanje (metus) koje je izjednaeno s fizikom silom ako je bilo toliko
ozbiljno da bi dalo jednak rezultat kao da je bila primijenjena fizika sila
o to je sluaj kad je nedoputena prijetnja bila takva da je kod dotadanjeg posjednika izazvala
opravdani strah, zbog kojeg on nije sprijeio sjecanje tueg posjeda na stvari koju je posjedovao
o prijetnju ovdje treba prosuivati analogno prijetnji kod zakljuivanja ugovora
(l. 279. ZOO: Ako je ugovorna strana ili netko trei nedoputenom prijetnjom izazvao opravdani
strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana moe zahtijevati
da se ugovor poniti. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom
opasnou ugroen ivot, tijelo ili drugo znaajno dobro ugovorne strane ili tree osobe.)
(posjed je neistinit i kad se fizikom silom/prijetnjom prema dotadanjem posjedniku posluila trea osoba,
ak i ako stjecatelj nije znao za nasilni akt/prijetnju treeg)
2) potajno (clam) ili prijevarom (dolus)
- posjed je steen potajno ako je steen inom koji poduzet tako da dotadanji posjednik stvari ne sazna za njega
(npr. kraom, ali i na bilo koji drugi potajni nain)
- s tako steenim posjedom izjednaen je posjed steen prijevarom (zlonamjernim dovoenjem u zabludu ili
odravanjem u zabludi)
3) zlouporabom povjerenja (na izmoljen nain, precario modo)
- obuhvaa sve naine stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj ve imao neku poziciju glede tue stvari, ali je:
a) samovlasno pretvorio tu poziciju iz neposjeda u posjed, npr. netko dobije doputenje da prespava
pod posjednikovim krovom, s tim da e otii im to posjednik (prekarist) zatrai, ali onda odbije otii
kad posrednik to uini
ili
b) samovlasno pretvori tu poziciju iz posjeda nieg stupnja u posjed vieg stupnja, npr. netko dobije stvar
u neposredan posjed temeljem ugovora o najmu, a potom samovlasno osamostali taj posjed tako to
nakon prestanka najma odbije vratiti iznajmljenu mu stvar, ili se jo za trajanja najamnog odnosa
poeo ponaati glede te stvari tako da je time negirao viu vlast onog tko mu je povjerio tu vlast
-

tim sluajevima je zajedniko da je posjedniku dano da izvrava akte vlasti glede stvari, s povjerenjem da e
on pritom potivati viu vlast davatelja, ali je on samovoljno uzeo vie vlasti glede stvari nego to mu je dano
miran posjed i umirenje neistinitog posjeda:
Istinit posjed miran je ve od trenutka kad je steen.
Istinit posjednik ve od tada ima pravo tititi taj svoj posjed od svakog.

Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran
kad osobi od koje je tako pribavljen prestane 53 njezino pravo da titi svoj posjed koji joj je tako oduzet.
- dok posjed nije miran, neistiniti posjednik ima pravo na zatitu tog posjeda samo protiv treih osoba
- nakon to je posjed postao miran, neistiniti posjednik ima i pravo na zatitu od osobe kod koje je posjed stekao
3. O POTENJU I NEPOTENJU POSJEDA
l. 18. st. 3. i 4. ZV

posjed je poten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati
da mu ne pripada pravo na posjed
posjed je poten (possessio bone fidei, savjestan posjed) ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklaenosti
njegovog posjeda s pravom dakako, pitanje kakav je njegov stav postavlja se samo kad mu posjed objektivno
nije u skladu s pravom na posjed (posjed mu je nezakonit), a on ipak posjeduje

posjed je nepoten ako ga je stekao onaj tko je prigodom stjecanja znao da mu ne pripada pravo na posjed, ili je
s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da mu pravo na posjed pripada
pretvaranje potenog posjeda u nepoteni posjed:

53

trajanje prava na zatitu posjeda, 54. str.

49

Posjed znaajku potenja/nepotenja dobiva u trenutku stjecanja, jer se tada posjednik neizbjeno subjektivno odreuje prema
inu svog stjecanja no, poten posjed moe naknadno postati nepoten, ako posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada:
Potenje prestaje im posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
-

iz te odredbe vidljivo je da u naem pravnom poretku naknadna zla vjera teti potenju posjeda (mala fides superveniens nocet)
no, treba naglasiti da posjed postaje naknadno nepoten jedino naknadnim saznanjem da ne postoji pravo na posjed naprotiv,
naknadno nastala mogunost tog saznanja ne ini posjed nepotenim
od svakoga se oekuje da bude paljiv prigodom stjecanja posjeda, no bilo bi i suvie traiti od posjednika da i nakon
to je ve poteno stekao, stalno preispituje svoju pravnu poziciju zato e u ovom sluaju njegov posjed ostati poten
meutim, jedan dogaaj je takvog znaenja da je izjednaen sa saznanjem:
ako je u sporu o pravu na posjed pravomono odlueno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed
nepoten od asa kad je primio tubu (to na odgovarajui nain vrijedi i kad je o pravu na posjed konano odluilo
drugo nadleno tijelo ili sud u nekom drugom postupku)

1.3.4.3. Sljednitvo u posjedovanju i kakvoa posjeda

-

izvedenim stjecanjem posjeda dolazi do sljednitva u posjedovanju, jer sljednikov posjed potjee od prednikova
to namee pitanje: jesu li kvalitete sljednikovog posjeda determinirane kvalitetama prednikovog posjeda, ili one ovise
o sljednikovom pravu na posjed i o nainu njegovog stjecanja posjeda, te njegovom, sljednikovom potenju?
odgovor na to pitanje je vaan zbog mogunosti dosijedanja, ali i zbog drugih pravnih uinaka koji ovise o kakvoi posjeda;
odgovor ne moe biti jednak glede svih znaajki posjeda, a nekad je bitno i radi li se o sveopem ili pojedinanom sljednitvu:

objektivne znaajke (zakonitost i istinitost)

ako se radi o sveopem sljednitvu, one prelaze na sljednika sveopi sljednik stjee sve onakvo kakvo je bilo
kod prednika, ukljuujui svaki prednikov posjed s objektivnim znaajkama koje je imao kod prednika
(to je vrlo vano zbog eventualnog stjecanja putem dosjelosti 54)
ako se radi o pojedinanom sljednitvu, one ne prelaze na sljednika sljednikov posjed je zakonit ili nezakonit
i istinit ili neistinit ovisno o tome na kakvom pravnom temelju i kako ga je sljednik stekao;
meutim, ako je prednikov posjed bio zakonit i istinit, a takav je i posjed sljednika, te znaajke se bez prekida
nadovezuju na sljednikov posjed (zato se u trajanje sljednikovog posjeda odreene kakvoe ubraja i trajanje
prednikova posjeda s jednakim znaajkama 54)

subjektivna znaajka (potenje) nikad ne prelazi s prednika na sljednika (neovisno o tome radi li se o sveopem
ili pojedinanom sljednitvu), nego se uvijek prosuuje s obzirom na onoga tko je posjednik
- zato, ako prednik nije imao poten posjed, njegov sljednik e moi imati poten posjed od trenutka
svog stjecanja posjeda, pa e moi zapoeti dosijedati
- ak ni nasljedniku nepotenog posjednika nee tetiti ostaviteljevo nepotenje 54 on e ipak od trenutka
otvaranja nasljedstva biti poteni posjednik, ako nije znao ni morao znati za nepotenje ostaviteljevog posjeda
1.3.4.4. Predmnjeve o posjedu

1. PREDMNJEVA POTENJA
l. 18. st. 5. ZV
Posjed se smatra potenim, osim ako se dokae suprotno.
-

ta predmnjeva je oboriva moe se oboriti posredno dokazivanjem injenica iz kojih je vidljivo da je posjednik ipak znao
da nema pravo na posjed, odnosno da je imao dovoljno razloga za posumnjati u svoje pravo na posjed
ova predmnjeva ima svoj korijen u istoj ideji kao i predmnjeva nekrivnje kao to se ni od koga ne moe zahtijevati
da dokazuje da nije kriv, tako se ni od posjednika ne moe traiti da dokazuje svoje potenje (jer bi tada morao dokazati da nije
znao da mu ne pripada pravo na posjed i da nije mogao posumnjati u to, a od nikoga se ne moe traiti da dokae neto to nije)
2. PREDMNJEVA SAMOSTALNOSTI
l. 11. st. 2. ZV
Posjed e se smatrati samostalnim, ako se ne dokae suprotno.

i ova predmnjeva je oboriva, a na nju se nee moi pozivati onaj tko zna da je stanje drukije od predmnijevanog
svrha ove predmnjeve je zatita povjerenja u pravnom prometu, jer injenica da posjednik izvrava faktinu vlast na stvari
ne samo za sebe, nego i za drugog kao vieg posjednika, ne moe biti svakome poznata
3. PREDMNJEVA VLASNITVA

54

stjecanje u vlasnitvo dosjelou, 119. str. + pretpostavke stjecanja slunosti dosjelou, 181. str.

50

1) opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva pokretnine

l. 11. st. 3. ZV
Svatko moe u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajui se u to da je samostalni posjednik
pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako.
-

ova predmnjeva povezana je s predmnjevom samostalnosti njena svrha je takoer zatita povjerenja u pravnom prometu
predmnjeva da je samostalan posjednik pokretnine ujedno i vlasnik te pokretnine ima obrambeno (defenzivno) djelovanje
u korist osobe koja upravo posjeduje stvar daje joj pogodniji poloaj u postupku pred sudom, kad netko vlasnikom tubom
trai izruenje stvari, jer je oslobaa dunosti da dokazuje svoje pravo
no, ta predmnjeva ne moe imati ofenzivno djelovanje da bi netko mogao upraviti svoj vlasniki zahtjev drugome,
ta opa predmnjeva nije ni potrebna, ni dovoljna; za to mu treba posebna predmnjeva posjednikovog vlasnitva:
o naime, tko pred sudom postavlja vlasniki zahtjev nekoj drugoj osobi, da bi s tim zahtjevom mogao uspjeti,
u pravilu bi trebao dokazati svoje pravo vlasnitva 55
o no, umjesto toga bi (pod odreenim pretpostavkama) mogao svoju tvrdnju o vlasnitvu temeljiti i na posebnoj
predmnjevi svog vlasnitva, koja ima ofenzivno djelovanje

2) posebna predmnjeva posjednikovog vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem

Ova predmnjeva postoji temeljem zakona za predmnijevanog vlasnika stvari. 55
predmnijevani vlasnik (publicijanski vlasnik/posjednik) samostalni posjednik stvari iji je
posjed zakonit i istinit i poten, odnosno bio je to prije nego to je posjed stvari stekla druga osoba
publicijanski zahtjev (tuba) zahtjev koji se u postupku pred sudom ili drugim nadlenim
tijelom vlasti postavlja pozivom na ovu, posebnu predmnjevu posjednikovog vlasnitva
-

kod stavljanja svog vlasnikog zahtjeva, na tu e se predmnjevu moi osloniti:

a) bivi posjednik pokretne, ali i nepokretne stvari, koja je sad u posjedu druge osobe i
b) aktualni posjednik pokretne stvari ili nekretnine koji trai od druge osobe da prestane uznemiravati njegovo
(predmnijevano) pravo vlasnitva

predmnijevani vlasnik e moi u postupku igrati ulogu vlasnika sve dok protivna strana ne dokae da je ona vlasnik stvari
ako protivna strana dokae da i u njenu korist postoji takva predmnjeva vlasnitva iste stvari, bit e tada potrebno ocijeniti
ija je predmnjeva jaa prema zakonskim kriterijima 55

1.3.5. Pravni uinci posjeda

1.3.5.1. Uinci i funkcije posjeda
Pravni poretci odreuju posjed kao pravnu injenicu koja e pod odreenim pretpostavkama svojim postojanjem izazivati
zakonom odreene pravne uinke. O tim pravnim uincima nekad se govorilo kao o blagodatima posjednika postavlja se pitanje,
zato bi pravni poredak pruao ikakve blagodati posjedniku, pa i kad njegov posjed nije u skladu s pravom ?
Traganje za odgovorom dovelo je do spoznaje da pravni poredak povjerava posjedniku odreene funkcije u pravnim odnosima
subjekata glede stvari, a te blagodati se za posjednika javljaju samo kao posljedica takve uloge posjeda. Funkcije koje pravni poretci
povjeravaju posjedu mogu se svesti na 3 glavne:
1) akvizicijska funkcija pretpostavka za stjecanje stvarnih prava
2) publicitetna funkcija davanje publiciteta odnosima koji postoje glede stvari, a tiu se treih osoba
3) kontinuitetna (zatitna) funkcija zatita i odravanje socijalnih odnosa glede stvari
(bez toga bi bila ugroena stabilnost ne samo tih odnosa, nego i drugih odnosa koji su s njima povezani)
1.3.5.2. Akvizicijska funkcija posjeda
U pravnim ureenjima kontinentalne Europe, koja su povezala rimsku i germansku pravnu tradiciju, postoji
specifini sustav stjecanja stvarnih prava po kojem je stjecanje posjeda pretpostavka stjecanja tih prava.
po tom sustavu, da bi osoba stekla stvarno pravo na pokretnini, potrebno je da ona na njoj stekne/ima
takvu faktinu vlast (posjed) koja svojim sadrajem odgovara sadraju stvarnog prava to ga stjee
to pogoduje stjecatelju jer je tako pravna vlast koju mu daje njegovo pravo odmah i ostvarena
kroz njegovu faktinu vlast posjed

55

stjecanje stvarnog prava na pokretnini temeljem pravnog posla

vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari publicijanska tuba, 131. str.

51

 akvizicijska funkcija povjerena je posjedu prvenstveno za ove sluajeve za njih se u brojnim pravnim ureenjima
kontinentalne Europe (npr. austrijsko, njemako, vicarsko, nae) primjenjuje tzv. tradicijsko naelo
za stjecanje stvarnog prava temeljem pravnog posla potrebni su:
1) pravni temelj stjecanja (titulus)
2) valjani nain stjecanja (modus) predaja (tradicija) posjeda; bez predaje posjeda (neposrednog ili posrednog)
u pravilu nije mogue na temelju pravnog posla stei stvarno pravo na pokretnini

stjecanje stvarnog prava temeljem zakona, odluke vlasti

na ove sluajeve se tradicijsko naelo ne primjenjuje, jer bi bilo teko, a ponekad i nemogue, uiniti stjecanje
stvarnog prava ovisnim o predaji posjeda, ako stjecatelj ne stjee stvarno pravo izvoenjem iz prednikova prava,
nego ga stjee izvorno, kao to se to u pravilu zbiva kod stjecanja na temelju zakona
ipak, i ovdje e redovito (iako ne uvijek) jedna od pretpostavki stjecanja biti ta da stjecatelj stekne ili ve ima posjed
stvari koju stjee u vlasnitvo ili na kojoj stjee neko drugo stvarno pravo (npr. za stjecanje prava vlasnitva
na niijoj stvari potrebno je da stjecatelj uzme stvar u svoj posjed)

1.3.5.3. Publicitetna funkcija posjeda

Posjed obavlja funkciju davanja publiciteta pravima u pogledu stvari stvarnim pravima, a i
drugim pravima koja svoje nositelje ovlauju na posjedovanje stvari.
-

ta funkcija mu je povjerena jer svojom vanjskom vidljivou ini vidljivim postojanje prava glede stvari koja se ostvaruju
kroz posjedovanje on igra ulogu vanjske slike subjektivnog prava (no, u nekim sluajevima stvara samo privid tog prava):

posjed redovito igra ulogu vanjske slike subjektivnog prava

naime, svatko opravdano oekuje da pravni poredak djeluje, pa da svaki posjed ima svoj temelj u nekom
subjektivnom pravu koje ovlauje posjednika na posjedovanje (to osobito zato to posjed obavlja i
akvizicijsku funkciju, pa je njegovo stjecanje pretpostavka stjecanja stvarnih prava)
zato vidljiva egzistencija posjeda objavljuje svakome da glede stvari najvjerojatnije zaista postoji,
ne samo posjed nego i pravo na taj posjed rije je ponajprije o stvarnim pravima, ali i o nekim
drugim pravima glede stvari (npr. obveznim najmu, zakupu i sl.)
iako svojstvo vanjske vidljivosti u pravilu ima samo neposredan posjed, to ne smeta vidljivosti strukture
posjeda putem neposrednog posjednika bit e mogue doznati posjeduje li on samostalno ili priznaje
neiju viu vlast itd. (tako e preko njega biti mogue spoznati cijelu strukturu posjeda, a odatle i
vjerojatnu strukturu prava na posjed)

no, mogue je i da slika koju daje posjed vara nije mogue sasvim iskljuiti sluajeve u kojima neka osoba
posjeduje iako za to nema temelj u nekom subjektivnom pravu, pa tada posjed stvara samo privid tog prava
tu se krije opasnost za one koji su se u pravnom prometu orijentirali po posjedu, vjerujui da stvarno
postoji subjektivno pravo da bi odrali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava, pravni poretci
moraju otkloniti ili bar znatno ublaiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrene slike koju bi
o pravu mogao dati posjed zato oni na razliite naine pruaju zatitu povjerenju u pravnom prometu
pritom i uz posjed koji je samo privid prava veu pravne uinke poput onih koji bi proizlazili da odnosno
pravo zaista postoji to daje posjedu samostalnu ulogu, neovisnu pravu na posjed
dakle, posjed izvrava publicitetnu funkciju i kad nije osnovan na pravu
Dakle, iako postojanje posjeda stvara makar faktinu predmnjevu (indiciju) da posjednik ima pravo koje ga ovlauje na
posjedovanje, to nije dovoljno da bi se osiguralo ostvarivanje publicitetne funkcije, i prualo zatitu povjerenja u pravnom prometu.
Stoga pravni poredak postavlja zakonske predmnjeve o posjedu, nune za ostvarivanje publicitetne funkcije posjeda:
predmnjevu samostalnosti i opu predmnjevu posjednikovog vlasnitva pokretnine.
Na publicitetnoj funkciji posjeda se grade vrlo vani pravni uinci, jer pravni poretci pruaju zatitu onima koji su u
pravnom prometu stjecali poteno (u dobroj vjeri), pouzdajui se u publicitetno djelovanje posjeda, dakle s osloncem na predmnjeve
vezane uz injenicu posjeda. Zatita je veoma iroka:
1) mogue je stei pravo i od prividnog vlasnika, dakle od posjednika-nevlasnika
2) kad nisu ispunjene pretpostavke stjecanja vlasnitva tue stvari koju se dobilo u posjed, pa posjednik treba stvar vratiti,
njenom vlasniku, postoji zatita takvog potenog posjednika koji vraa stvar
1.3.5.4. Kontinuitetna funkcija posjeda
Za ivot u svakom drutvu izvanredno su vani socijalni odnosi glede stvari neophodno je da oni budu to stabilniji, da se
odrava njihov kontinuitet, da ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju u njima i putem njih. Posjed vri funkciju odravanja
stabilnosti i kontinuiteta tih odnosa zahvaljujui tome to norme pravnog poretka veu uz postojanje posjeda pravne uinke kao to su:
1) zatita posjeda od smetanja
2) mogunost da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo
1. ZATITA POSJEDA OD SMETANJA
52

l. 20. st. 1. i st. 3. ZV

-

pravni poretci tite posjed od samovlasnog smetanja bez obzira je li u skladu s pravom ili nije, i bez obzira kakve je kakvoe
samovlasnim smetanjem posjeda za posjednika nastaje specifino subjektivno pravo na posjedovnu (posesornu) zatitu,
koje on moe ostvarivati:
1) putem samopomoi
2) putem suda u posebnom sudskom parninom postupku postupku zbog smetanja posjeda

na pravni poredak se rukovodio teorijom mira, upotpunjenom teorijom kontinuiteta:

samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima
jae pravo na posjed (ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno/prijevarom ili zlouporabom povjerenja,
ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon to joj prestane pravo na zatitu posjeda)
ako posjed ipak bude samovlasno smetan, posjedniku se priznaje pravo na posjedovnu zatitu
posjedovna zatita je ograniena na zatitu posjeda od samovlasnog smetanja ona ne utjee na pravo na posjed 56,
koje se utvruje i ostvaruje neovisno o postupku za zatitu posjeda
1.1. POSJED KOJI SE TITI
l. 21. st. 2. ZV
Naelo je da se titi svaki posjed, bez obzira na to kakav je (l. 20. st. 1.), dakle bez obzira na njegovu kakvou.
Pod time se misli da se titi svaki posjed stvari/prava koji je faktian, posljednji i miran.

posjedovnu zatitu uiva faktini (efektivni) posjed stvari i prava, i to svaki postojei stupanj tog posjedovanja uz to,
temeljem posebne zakonske odredbe posjedovnu zatitu uiva i nasljedniki posjed 57, iako se radi o idealnom posjedu
(radi ostvarenja naela kontinuiteta posjeda); pritom se nasljedniki posjed titi samo ako bi posjed koji je preao
na nasljednika uivao zatitu da ga je nastavio posjedovati dotadanji posjednik (ostavitelj)

titi se posljednji posjed onaj koji je postojao kad je izvren in smetanja, neovisno o tome koliko dugo je do tada trajao

dakle, zatitu uiva posljednji, faktini posjed, bez obzira na njegovu kakvou
(i posjednik koji je posjed stekao samovlasno, ima pravo tititi svoj posjed; jedino ga nema pravo tititi od one osobe
kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet e i to protiv nje nakon to mu posjed postane miran)
ipak, to u potpunosti vrijedi samo za miran posjed 58 (istinit posjed ili neistinit posjed koji je naknadno postao miran)
neistinit posjed koji nije (postao) miran 58 ne uiva potpunu zatitu:
no, ta iznimka ima vrlo ogranien domaaj, jer takav posjed nije miran:
a) samo u odnosu na odreenu osobu (onu od koje je posjed oduzet na nedozvoljen nain) i
b) samo kroz odreeno vrijeme (dok toj osobi ne prestane 59 pravo na zatitu posjeda)

dakle, neistinitom posjedniku iji posjed nije miran je zatita uskraena samo prema osobi od koje je on
na nedozvoljen nain posjed oduzeo (inae bi se negiralo pravo te osobe na samopomo, na to se na poredak
nije odluio, nego je priznao pravo i na ofenzivnu samopomo, makar unutar razmjerno kratkog roka 60)
1.2. SAMOVLASNO SMETANJE POSJEDA
l. 20. st. 2. i 4. ZV

samovlasno smetanje posjeda je zabranjeno 61 postojei posjed je dozvoljeno mijenjati jedino u suglasnosti s posjednikom
ili na temelju pravomone odluke suda, odnosno druge nadlene vlasti
ako bi ipak dolo do samovlasnog smetanja, za posjednika bi time nastalo specifino pravo na zatitu posjeda

smetanje posjeda:
posjed je samovlasno smetan ako netko:
1) oduzme posjedniku posjed bez njegove volje posjed je oduzet ako je potpuno prestala faktina vlast
dotadanjeg posjednika
oduzimanje posjeda stvari ima korelat u izvornom stjecanju posjeda iste stvari
od osobe koja je dotadanjem posjedniku oduzela posjed te stvari
nije uvijek tako i kod oduzimanja posjeda prava stvarne slunosti, jer oduzimanje
tog prava ne mora pratiti iije stjecanje, nego se ono osjea kao osloboenje
od tereta na poslunoj nekretnini
ili
2) uznemirava posjednika u posjedovanju posjed je uznemiren (smetan u uem smislu) ako je posjednikova
faktina vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograniena tuom faktinom vlau glede istog predmeta

56

predmet raspravljanja i odluivanja, 55. str.

aktivna legitimacija, 55. str.
58
miran posjed i umirenje neistinitog posjeda, 49. str.
59
trajanje prava na zatitu posjeda, 54. str.
60
samopomo, 54. str.
61
zatita posjeda od smetanja, 52. str.
57

53

posjedovanja, ali nije sasvim iskljuena

samovlasni in smetanja sama injenica da je posjed objektivno smetan ne daje nikakvo pravo na zatitu posjeda;
ono nastaje samo uz ova 2 uvjeta:
1) da je posjed smetan neijim inom smetanja
- in smetanja voljni in neke osobe kojim ona u pogledu predmeta tueg posjedovanja izvrava neku
svoju ili/i tuu faktinu vlasti, im negira njegovu i namee svoju faktinu vlast (potpuno ili djelomino)
- tim inom nastaje novo, izmijenjeno posjedovno stanje, jer on izaziva 2 komplementarna uinka
na/glede predmeta posjedovanja:
s jedne strane, faktina vlast dotadanjeg posjednika nestaje ili se smanjuje (in smetanja)
s druge strane, uspostavlja se nova faktina vlast onog tko je poduzeo in smetanja ili se njegova
ve postojea vlast iri/oslobaa od ranijih ogranienja (in izvornog stjecanja ili irenja
posjeda/osloboenja posjeda poslunog dobra od posjeda prava stvarne slunosti na njemu)
-

da bi neki in izazivao takve uinke, dakle da bi bio in smetanja neijeg posjeda, potrebno je:
da se njime izvrava faktina vlast na/u pogledu predmeta tueg posjedovanja i
da se to ini sa svijeu da se time zadire u tui posjed za izvravanje vlasti je potrebna volja,
pa e in smetanja biti samo onaj koji je poduzet s voljom potrebnom da bi se steklo posjed

in smetanja posjeda moe biti uinjen:

o injenjem (npr. inom oduzimanja posjeda), ali i neinjenjem (zlouporabom povjerenja 62,
npr. ako onaj kojemu je na zamolbu bilo iz ljubaznosti neto besplatno dozvoljeno do opoziva,
nakon opoziva nastavi initi to to mu vie nije dozvoljeno kao da ima pravo na to)
o radnjom, ali i rijeima (prijetnjom 62)

in smetanja moe biti poduzet osobno, ali i po zastupniku (kao zastupnik mogu se javiti i osobe u ulozi
pomonika u posjedovanju i poslovoe bez naloga, ako stjecatelj naknadno odobri njihov in)

2) da je taj in smetanja samovlastan

- in smetanja tueg posjeda je samovlastan ako onaj koji ga je poduzeo za poduzimanje tog ina:
nije imao posjednikovo doputenje (suglasnost, pristanak, privolu) posjednikovo davanje i
uskraivanje doputenja drugome da taj poduzme neki in na/glede predmeta posjedovanja,
posjednikov je voljni in, kojim on vri svoju faktinu vlast
o moe se dati izrijekom, znacima, konkl. radnjama (prije, tijekom ili nakon izvrenja ina)
o doputenje za promjenu posjedovnog stanja nije identino s pravnim temeljem prava
na posjed; i in koji bi netko poduzeo pozivajui se na svoje pravo na posjed mogao bi biti
samovlastan in smetanja tueg posjeda
niti je na taj in bio ovlaten zakonom ili odlukom suda ili drugog tijela vlasti:
o nije samovlasno smetanje posjeda ako je in oduzimanja ili smetanja posjeda doputen
zakonom ili odlukom suda ili drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to doputa
o no, samovlasno je i kad je in oduzimanja ili smetanja posjeda uinjen u javnom,
drutvenom ili slinom interesu, ako nije doputen zakonom ili na temelju zakona:
- ako zaista postoji opi ili javni interes (interes RH), njegovo ostvarenje
omoguuju instituti pravnog poretka kao npr. izvlatenje, komasacija, ...
- oni omoguuju ostvarivanje interesa pod zakonom odreenim pretpostavkama i
u zakonom odreenom postupku (dakle, za te sluajeve nadlena je vlast)
1.3. PRAVO NA ZATITU POSJEDA
l. 21. st. 1., 3. i 4. ZV
Pravo na zatitu posjeda je specifino subjektivno pravo posjednika koje smetanjem njegovog posjeda nastaje za nj
na temelju zakona, ovlaujui ga da titi svoj posjed od tog smetanja, bilo putem samopomoi bilo putem suda:

koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zatitu posjeda
pravo na zatitu posjeda je posjednikovo subjektivno pravo graanskopravne, materijalnopravne naravi
inom samovlasnog stjecanja, to pravo u pravilu nastaje za svakog posjednika, bez obzira na to ima li on pravo
na taj posjed ili ne, koja je kakvoa posjeda i koliko je dugo njegov posjed trajao
u biti, pravo na zatitu posjeda je pravo da se unato samovlasnim zahtjevima odri kontinuitet postojeeg
posjedovnog stanja; ostvarenje prava na zatitu posjeda vodi uspostavi ranijeg posjedovnog stanja ako nema
mogunosti da se ono uspostavi, tada nema ni prava na zatitu posjeda
ostvarenjem prava na posjedovnu zatitu, posjednikov posjed se opet uspostavlja onakav kakav je bio prije
samovlasnog smetanja pritom se uzima da posjed nije prestao niti bio prekinut 63

pravo na zatitu posjeda ostvaruje se:

1) u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili

62
63

o istinitosti i neistinitosti posjeda, 48. str.

naelo trajnosti, 47. str.

54

2) putem samopomoi
koji put e izabrati posjednik, ovisi o njegovoj volji, ali i o situaciji u kojoj ga ostvaruje naime, samopomo je
doputena samo pod odreenim pretpostavkama, a neke specifinosti sudske posjedovne zatite mogu
u nekim sluajevima biti prepreka tome da posjednik putem suda ostvaruje svoje pravo na zatitu posjeda
meutim, i ostvarivanje prava na zatitu posjeda podvrgnuto je opoj zabrani zlouporabe prava zato ga nee biti
mogue ostvarivati u sluajevima u kojima je posjed dodue smetan, ali bi ostvarivanje tog prava bilo protivno cilju
zbog kojeg pravni poredak daje pravo na zatitu
trajanje prava na zatitu posjeda:

zbog funkcije koja mu je namijenjena, trajanje prava na zatitu posjeda je ogranieno:

pravo na zatitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za in smetanja i poinitelja,
a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja

ne bude li tijek ovog roka prekinut, njegovim istekom prestaje pravo na zatitu posjeda od odnosnog smetanja
tijek roka se prekida:
1) kad ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno, silom (samopomo) ili milom (onaj tko je smetao,
podvrgne se dobrovoljno posjednikovoj faktinoj vlasti, dakle prizna njegov posjed)
2) kad posjednik podnese sudu tubu zbog smetanja posjeda (dakako, ako sud utvrdi osnovanost tubenog zahtjeva)
1.3.1. OSTVARIVANJE PRAVA NA ZATITU POSJEDA PUTEM SAMOPOMOI
l. 27. ZV

openito uzevi, samopomo je ostvarivanje prava uporabom vlastite snage i/ili drugih privatnih sredstava, a ne
posredstvom javne vlasti (sudske ili upravne) to je tradicionalni nain ostvarivanja prava na zatitu posjeda; posjednik
odgovara svojom silom na tui samovlasni zahvat u svoj posjed, brani ga, a izgubljeni nastoji sam ponovno uspostaviti
u naem pravnom poretku doputeno je posluiti se samopomoi (ali samo unutar propisanog roka za zatitu posjeda;
nakon toga, in samopomoi bi bio samovlastan, jer bi se posjed umirio 64) ako su ostvarene 3 zakonske pretpostavke:

tko ima pravo na zatitu posjeda, smije svoj posjed zatititi i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme
ili ga u posjedovanju uznemirava:
1) ako je to nuno jer bi sudska pomo stigla prekasno to znai da okolnosti
ne omoguuju da posjednik zatrai sudsku zatitu
2) ako je opasnost neposredna to znai da je u tijeku in smetanja posjeda, ili je
posjed ve oduzet; nije doputena samopomo dok taj in jo nije poduzet,
nego tek s odreenom vjerojatnou predstoji
3) ako za zatitu svog posjeda ne primjeni silu vee jakosti nego li je primjerena
okolnostima to znai da in samopomoi, ne bi smio po sadraju, intenzitetu
ni posljedicama prelaziti granicu onog to je nuno da bi se zatitilo posjed (a ako se
ima na izbor vie moguih ina samopomoi, treba izabrati onaj koji je najmanje
tetan po drugu stranu)

doputenom samopomoi smije se umjesto posjednika posluiti posjednikov pomonik u posjedovanju

(ini koje pomonik poduzme izvravajui njima posjednikovu vlast glede stvari, ini su posjednikove samopomoi)

ostvari li posjednik svoje pravo na zatitu posjeda putem samopomoi kad nisu ispunjene navedene 3 pretpostavke,
zatitio je svoj posjed, ali odgovara za tetu koju je pritom nanio
samopomo moe biti:
1) defenzivna (obrana postojeeg posjeda) primjenjuje se u sluaju samovlasnog uznemiravanja posjeda
2) ofenzivna (vraanje ve oduzetog posjeda) primjenjuje se u sluaju kad je posjed ve oduzet

(na pravni poredak pod jednakim pretpostavkama doputa poduzimanje akata i defenzivne i ofenzivne samopomoi)
1.3.2. OSTVARIVANJE PRAVA NA ZATITU POSJEDA PUTEM SUDA
-

na pravni poredak prua posjedniku mogunost da pravo na zatitu posjeda ostvari bez ulaenja u pitanje pripada li mu
pravo na posjed ili ne on tu mogunost moe ostvariti u postupku u parnicama zbog smetanja posjeda
(to je posebna vrsta sumarnog i hitnog postupka, ureena u l. 438. do 445. Zakona o parninom postupku)
uspostavljajui tu mogunost, pravni poredak potiskuje u stranu doputenu samopomo kao nain ostvarivanja istog prava:
iako posjedniku naelno na raspolaganju stoje obje mogunosti, samopomo nije dozvoljena ako su okolnosti sluaja
takve da sudska zatita posjeda ne bi stigla prekasno (tj. ako nije nuna prva pretpostavka doputene samopomoi)
1.3.2.1. predmet postupka, tubeni zahtjev i prigovori
l. 22. st. 2. i 3., l. 23. do 26. ZV

64

miran posjed i umirenje neistinitog posjeda, 49. str.

55

predmet raspravljanja i odluivanja:

je li tuenik smetao tuiteljev posjed?
pripada li tuitelju pravo na zatitu tog posjeda od tuenikovog ina smetanja?
kako uspostaviti posjed kakav je bio prije smetanja te ga zatititi ubudue?
-

da se ne bi optereivalo postupak za smetanje posjeda, pa time smanjivalo njegovu hitnost, mogunost raspravljanja,
dokazivanja i odluivanja u njemu zakonom je ograniena na ta, bitna pitanja:
sud prua ovu zatitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda),
prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju
raspravljanje o tubi zbog smetanja posjeda ograniit e se samo na raspravljanje i dokazivanje injenica
posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (l. 441./1 ZPP)

raspravljanje i odluivanje o drugim pitanjima je iskljueno zakonom:

sud tu zatitu prua bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, potenje posjednika,
kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu drutvenom, javnom ili slinom interesu
iskljueno je raspravljanje o pravu na posjed (ukljuujui i o pravu na poduzimanje posjedovnih ina),
o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu tete (l. 441./2 ZPP)
(iznimno, moe se raspravljati o pravu na poduzimanje posjedovnih ina: pravo na poduzimanje
posjedovnih ina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje,
odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno)

pravo na posjed nije predmet raspravljanja i odluivanja u ovom postupku, jer je samovlast zabranjena neovisno o
tome kakav je posjed 65 ali, to ne smije ii na tetu stranaka, pa beziznimno vrijedi naelo:
pravo na posjed moe se utvrivati i ostvarivati pred sudom, ili drugim nadlenim tijelom vlasti,
neovisno o trajanju i ishodu postupka za zatitu posjeda
o
o

redovni postupak o tome tko ima pravo na posjed (tzv. petitorni postupak) moe se voditi neovisno o tome
vodi li se ili je zavren postupak zbog smetanja posjeda (litispendencija)
ako se u redovnom postupku pokae da to pravo ne pripada posjedniku, nego onom tko ga je samovlasno
smetao, pa je podlegao u postupku zbog smetanja posjeda, sud e u redovnom postupku odluiti da posjednik
treba predati posjed tome koji ima pravo na njega temeljem te, tzv. petitorne odluke promijenit e se
dotadanje posjedovno stanje (ako treba i prisilno, ovrhom), ali ta promjena tada nee biti samovoljna
zato je zatita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda prua posjedniku provizorna ako je pitanje
kome pripada pravo na posjed sporno, ono u tom postupku nee biti rijeeno, nego e samo biti uspostavljeno
stanje kakvo je bilo prije smetanja, da bi se sporno pitanje potom rjeavalo u redovitom postupku

aktivna legitimacija
- za zahtijevanje sudske zatite posjeda aktivno je legitimiran (materijalnopravno ovlaten):
1) posljednji, faktini i mirni posjednik stvari ili prava, iji je posjed samovlasno smetan, i to:
neposredni posjednik ima pravo na zatitu od samovlasnog smetanja koje bi poinila bilo koja osoba,
ukljuujui i one koje u nekoj ulozi sudjeluju u posjedovanju, dakle i:
a) pomonik u posjedovanju
b) posredni posjednik

posredni posjednik bilo kojeg stupnja takoer ima pravo na zatitu svog posjeda, ali specifinost
tog posjeda i specifinost samog postupka smetanja posjeda postavljaju mu odreene granice
ako samovlasno smetanje uini trea osoba on uvijek ima pravo na zatitu posrednog posjeda
- zatitu posjeda ovlaten je traiti i posredni posjednik
o on moe zahtijevati da trei vrati stvar u neposredan posjed neposrednog
posjednika, ime e se ujedno uspostaviti i njegov posredan posjed
o kad neposredni posjednik ne moe ili nee opet preuzeti neposredni posjed koji
mu je bio oduzet, posredni posjednik moe zahtijevati predaju stvari za sebe
ako samovlasno smetanje uini neposredni posjednik ima to pravo samo ako za odluivanje
o njegovom zahtjevu nije nuno raspravljati o njihovom meusobnom pravnom odnosu:
- posredni posjednik nije ovlaten staviti zahtjev u cilju zatite svoga posrednoga posjeda
od smetanja koje je poinio neposredni posjednik, ako bi za odluivanje o tom zahtjevu
bilo nuno raspravljati o njihovu pravnom odnosu
- kako se o tome redovito treba raspravljati, radi se o velikom ogranienju
- ono je potrebno da bi postupak zbog smetanja posjeda zadrao svoj karakter postupka
u kojem se ne moe raspravljati o pravu na posjed (za to slui redovni postupak)
65

zatita posjeda od smetanja, 52. str.

56

 svaki suposjednik takoer ima pravo na zatitu svog posjeda, ali uz ogranienja koja postoje iz istih
razloga kao i kao i ona postavljena posrednom posjedniku
svaki je suposjednik ovlaten tititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja
tree osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno iskljuili od dotadanjeg
suposjeda ili su mu bitno ograniili dotadanji nain izvravanja faktine vlasti
suposjednik nije ovlaten staviti zahtjev za zatitu svoga suposjeda od smetanja koje je poinio
njegov suposjednik ako bi za odluivanje o tom zahtjevu bilo nuno raspravljati
o njihovu pravnom odnosu
2) nasljednik takvog posjednika
posjed koji je s ostavitelja preao na nasljednike ovlaten je tititi svaki nasljednik,
odnosno sunasljednik od samovlasnoga smetanja tree osobe
treba razlikovati mogunost zatite nasljednikog posjeda od samovlasnih ina:
a) osoba koje si, poduzimajui ih, svojataju nasljedno pravo (su)nasljednik ne moe tititi svoj
nasljedniki posjed od samovlasnih zahvata svojih sunasljednika, jer bi bilo potrebno raspravljati o
nasljednom pravu kao pravu na posjed, a to nije doputeno
b) treih osoba to pravo moe tititi svaki nasljednik/sunasljednik, kakvo je imao ostavitelj, no
kad objektom posjeda upravlja na temelju svojega ovlatenja izvritelj oporuke ili skrbnik
ostavine, tada je on ovlaten traiti zatitu posjeda koji je s ostavitelja preao na nasljednika,
odnosno nasljednike (ovom odredbom ne dira se u pravo svakoga pojedinoga nasljednika ili
sunasljednika na zatitu, no s time da moe zahtijevati povrat oduzetoga jedino prem izvritelju
oporuke, odnosno skrbniku ostavine)

pomonik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje sudskog postupka zbog smetanja on je ovlaten
tek posluiti se samopomoi umjesto posjednika 66

pasivna legitimacija
- tubeni zahtjev radi zatite posjeda moe se upraviti protiv:
1) osobe koja je poduzela in smetanja, uznemirivi ili oduzevi tui posjed
2) osobe koja je poduzela in smetanja u korist druge osobe (s njenim nalogom ili bez njega) no, bude li tuena
zbog smetanja posjeda, ona moe imenovati (nominatio/laudatio auctoris) onoga za koga je poduzela in,
pa bi taj mogao umjesto nje stupiti u parnicu (l. 210. ZPP, imenovanje prethodnika)
3) obje te osobe
-

in smetanja moe poduzeti:

trea osoba (takva osoba koja se do tada nalazila izvan strukture posjedovanja objekta, ali i
osoba koja se nalazi unutar strukture posjedovanja
- protiv takve osobe smetani posjednik nije ovlaten zahtijevati sudsku zatitu ako bi za odluivanje
bilo nuno raspravljati o njihovom meusobnom odnosu to e u mnogim sluajevima iskljuivati
pasivnu legitimaciju osoba koje su se nalazile unutar strukture posjedovanja
- no, naelno je pasivno legitimiran:
a) onaj koji je imao ulogu posjednikova pomonika u posjedovanju, te ju je samovlasno
pretvorio u svoj posjed, smetavi time dotadanji posjednikov posjed
b) suposjednik koji je smetao kojeg drugog suposjednika istog predmeta posjedovanja
c) neposredni posjednik predmeta posjedovanja koji je smetao posrednog
d) posredni posjednik koji je smetao neposrednoga
e) nasljednik na kojeg je s ostavitelja preao posjed samovlasno oduzet dotadanjem posjedniku,
ako bi ostavitelj bio pasivno legitimiran (odnosno, umjesto nasljednika pasivno je legitimiran
izvritelj oporuke ili skrbnik ostavine)
tubeni zahtjev
- posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlaten je svoj posjed tititi putem suda, zahtijevajui da se:
1) utvrdi in smetanja njegova posjeda,
2) naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u asu smetanja, te
3) zabrani takvo ili slino smetanje ubudue
-

uz tubeni zahtjev, tuitelj moe kao sporedno zahtijevati i da sud:

obvee tuenika da tuitelju naknadi parnine trokove

u njegovu korist iskoristi specifine procesne mogunosti za hitno rjeavanje problema nastalih smetanjem
posjeda: da odredi privremene mjere, kratak paricijski rok, da alba nee odgaati ovrnost rjeenja

kako tubeni zahtjev za zatitu posjeda ide za ostvarenjem tuiteljeva subjektivnog prava na zatitu njegova posjeda,
on treba biti stavljen u (prekluzivnom) roku predvienom za ostvarivanje tog prava 67 , inae se pravo gubi

prigovori tuenika 68

66

ostvarivanje prava na zatitu posjeda putem samopomoi, 54. str.

trajanje prava na zatitu posjeda, 54. str.
68
predmet raspravljanja i odluivanja, 55. str.
67

57

tuenik moe stavljati materijalnopravne prigovore koji se odnose na to:

a) ima li tuitelj posjed kakav se titi?
b) je li tuenik taj tuiteljev posjed samovlasnim inom smetanja uznemirio/oduzeo? (pritom e se,
ako tuenik tvrdi da njegov in nije bio samovlastan, ipak moi raspravljati o pravu poduzimanja tog ina)
c) nije li istekom prekluzivnih rokova tuitelju prestalo pravo na sudsku zatitu?
d) nije li uspostavljanje prijanjeg posjedovnog stanja faktino nemogue ili nedoputeno?
(tuenik ne moe stavljati prigovore koji trae raspravljanje o pitanjima o kojima se u postupku zbog smetanja
posjeda ne smije raspravljati, a to su ona koja se odnose na: pravo na posjed, pravni temelj posjeda,
potenje posjednika i korisnost ina smetanja sa stajalita kakvo drutvenog, javnog ili slinog interesa)

tuenik moe, u granicama dozvoljenog postupovnim normama, stavljati i prigovore procesnopravne naravi
1.3.2.2. rjeenje o smetanju posjeda i njegovo provoenje

rjeenje o smetanju posjeda

- u sporovima zbog smetanja posjeda sud donosi konanu odluku o meritumu u obliku rjeenja o smetanju posjeda,
koje ima karakter tzv. konanog rjeenja sud to rjeenje u pravilu donosi nakon provedene rasprave i dokaznog
postupka, ali nema zapreke donoenju zbog odluke, izostanka, ili na temelju priznanja tubenog zahtjeva

izreka rjeenja kojim sud usvaja tubeni zahtjev tradicionalno ima 3 glavna dijela:
1) utvrivanje posjeda i ina smetanja
2) naredba tueniku da uspostavi prijanje posjedovno stanje (da vrati tuitelju to mu je oduzeo,
odnosno da prestane ono ime je tuiteljev posjed uznemirivan, tj. smetan)
3) zabrana takvog ili slinog ina smetanja ubudue
(dakako, sve pod prijetnjom ovrhe prisilnog izvrenja onog to je sud naredio u izreci rjeenja)

u rjeenju o smetanju posjeda, sud prema okolnostima pojedinog sluaja odreuje paricijski rok
(rok za dobrovoljno izvrenje onog to je naredio), pa ga moe odrediti u kraem trajanju od inae
propisanih 15 dana, a moe i odrediti da rjeenje treba izvriti odmah rok za udovoljenje dunostima
koje su naloene strankama sud e odrediti prema okolnostima pojedinog sluaja (l. 443. st. 1. ZPP)

od redovnih pravnih lijekova protiv konanog rjeenja, doputena je samo alba

o rok za podnoenje albe jest 8 dana (l. 443. st. 2. ZPP) alba je u postupcima zbog smetanja
posjeda uvijek devolutivan pravni lijek, pa e ju uvijek rjeavati vii sud
o alba je u pravilu suspenzivan lijek, pa odlae izvrenje rjeenja, no iz vanih razloga sud
moe odluiti da alba ne zadrava ovrhu rjeenja (l. 443. st. 3 ZPP)

od izvanrednih pravnih lijekova, stranke mogu zahtijevati ponavljanje pravomono zavrenog postupka
o one to mogu zahtijevati u roku od 30 dana po pravomonosti rjeenja, a i tada samo ako im je
nezakonitim postupanjem uskraena mogunost da raspravljaju pred sudom, ili su
povrijeena pravila o stranakoj i parninoj sposobnosti ili o zastupanju stranaka (l. 445. ZPP)
o za razliku od toga, u postupcima zbog smetanja posjeda uope nije doputena revizija (l. 443. ZPP)

privremene mjere osiguranja

- u tijeku postupka sud moe po slubenoj dunosti i bez sasluanja protivne stranke odrediti privremene mjere
koje se primjenjuju u ovrnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oteenja ili spreavanja
nasilja ili otklanjanja nenadoknadive tete (l. 442. ZPP)
- to se tie sadraja takve mjere, sud moe slijediti odredbe Ovrnog zakona:
o radi osiguranja nenovanih trabina moe se odrediti svaka mjera kojom se postie svrha takva osiguranja
(l. 347. st. 1. OZ)
o ako je to nuno radi sprjeavanja nastanka nenadoknadive ili teko nadoknadive tete, nasilja ili ako je
iz drugih vanih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud moe odrediti mjeru kojom e
privremeno urediti sporni odnos meu strankama (l. 347. st. 2. OZ)
-

sud je ovlaten po slubenoj dunosti odrediti privremenu mjeru protiv tog rjeenja nije doputena posebna alba
(l. 442. ZPP), pa je rjeenje o privremenoj mjeri odmah ovrno (mjera moe biti i ukinuta prema odredbama OZ)

provoenje rjeenja o smetanju posjeda

- sudsku odluku dobrovoljno treba izvriti onaj kome je sud odredio da neto uini
58

ako on ne postupi dobrovoljno prema rjeenju suda, bit e neophodno prisilno izvrenje rjeenja donesenog
u postupku zbog smetanja posjeda ovrha
o pritom je propisan rok u kojem tuitelj mora traiti ovrhu, inae gubi pravo na nju, pa mu na raspolaganju
preostaje jo samo put redovne parnice o petitornom zahtjevu (l. 444. ZPP: tuitelj gubi pravo da u ovrnom
postupku zahtijeva ovrhu rjeenja kojim se tueniku po tubi zbog smetanja posjeda nalae ovrhu radnje ako
nije zahtijevao ovrhu u roku od 30 dana nakon proteka roka koji je rjeenjem odreen za ovrhu te radnje)
o naprotiv, ako tuitelj na vrijeme zatrai (predloi) ovrhu, pa bude doneseno rjeenje o ovrsi, provest e ju se
po pravilima OZ o ovrsi radi ostvarenja tzv. nenovanih trabina

moe se dogoditi i da tuenik ponovno smeta posjed, nakon to je ve bilo uspostavljeno ranije posjedovno stanje
po rjeenju donesenom u postupku zbog smetanja posjeda
tada tuitelj nee opet voditi parnicu zbog smetanja, nego e temeljem ranije izreene zabrane ishoditi novo
rjeenje o ovrsi kojim e biti odreena uspostava ranijeg posjedovnog stanja, a i zaprijeeno novanom
kaznom za sluaj ponovnog smetanja (l. 265. st. 1. OZ)
posjedniku je za zahtjev novog rjeenja ostavljen rok od 30 dana od svog saznanja za ponovno smetanje, a
najkasnije rok od godine dana nakon ponovljenog smetanja (l. 265. st. 3. OZ)
(dakako, sve to vrijedi samo ako se ponovno smetanje u biti ne razlikuje od onog o kojem je sud ve odluio;
ako je ono u biti razliito (makar se radi o istom objektu), posjednik e morati zatraiti zatitu u novoj parnici)
2. PRETVARANJE DUGOTRAJNOG POSJEDA U STVARNO PRAVO PUTEM DOSJELOSTI

posjed svoju kontinuitetnu funkciju obavlja i time to se moe, poto je dugo trajao, a takve je kakvoe da u svojoj biti
nije protivan postojeim pravnim odnosima u pogledu predmeta posjedovanja, pretvoriti u stvarno pravo
to se u suvremenim pravnim poretcima, pa tako i naem, zbiva putem dosjelosti:
Dosjelost je stjecanje stvarnih prava neprekidnim izvravanjem njihova sadraja
tijekom zakonom odreenog vremena.
u uem smislu, dosjelost je stjecanje prava vlasnitva time to se
stvar samostalno posjeduje tijekom zakonom odreenog vremena
u irem smislu, dosjelost je i stjecanje drugih stvarnih prava izvravanjem
njihova sadraja tijekom zakonom odreenog vremena

posjednik koji stjee dosjelou dosjedatelj, uzukapijent (on moe stei pravo vlasnitva na stvari koja je dotad pripadala
drugoj osobi, ali i neko pravo koje do tada nije postojalo nego je upravo nastalo njegovim vrenjem sadraja tog prava)

u naem pravnom poretku moe se putem dosjelosti stei:

pravo vlasnitva 69
prava stvarnih slunosti 70
(ostala ograniena prava se kod nas ne mogu posjedovati, pa ih se ne moe ni stei dosjelou)
uloga dosjelosti u odravanju kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa:

a) otvara drugi put stjecanja stvarnih prava (pritom dosjelost ne dira u sadraj socijalnih odnosa, nego ih legalizira) i
b) otvara drugi put dokazivanja ako su ispunjene sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, tada osoba koja bi trebala
dokazati da je valjano stekla stvar ili pravo moe izbjei esto mukotrpno, a ponekad i nemogue dokazivanje pravnih injenica
zbog kojih je svojevremeno zaista stekla bit e joj dovoljno dokazati da bi, ak i da joj stjecanje nije bilo valjano, ionako
u meuvremenu odnosnu stvar ili pravo stekla putem dosjelosti
1.3.6. Prestanak posjeda
1.3.6.1. Uope
Posjed je prestao ako i kada je dotadanjem posjedniku
trajno 71 prestala faktina vlast koja je bila sadraj njegova posjeda.
(tj. ako i kada se zbio dogaaj kojim je ta faktina vlast prestala)
-

kako pravni poretci veu brojne pravne uinke za postojanje posjeda (stjecanje posjeda, njegovo trajanje i prestanak),
vrlo je vano da se tono identificira prestanak posjeda i trenutak kada je taj posjed prestao potrebno je i utvrditi dogaaj koji
je uzrokovao njegov prestanak (odatle e biti mogue zakljuivati o kontinuitetu ili diskontinuitetu faktine vlasti
na/glede odnosnog objekta, a kroz to i o kontinuitetu ili diskontinuitetu pravnih uinaka koje uz nju vee pravni poredak)

vrste prestanka posjeda:

sa stajalita posjednika iji je posjed prestao:

69

stjecanje u vlasnitvo dosjelou, 120. str.

osnivanje slunosti na temelju zakona, 181. str.
71
naelo trajnosti, 47. str.
70

59

a) dragovoljan
b) nedragovoljan
sa stajalita drutvenih odnosa:
a) apsolutan ako je, time to je prestao dotadanjem posjedniku, posjed uope prestao postojati
b) relativan ako je posjed prestao dotadanjem posjedniku, ali je preao na neku drugu osobu (predajom,
nasljeivanjem), nastavivi tako svoju egzistenciju kao posjed te osobe
- relativni prestanak zapravo i nije prestanak, nego tek jedan aspekt prelaska posjeda s jedne osobe na drugu
- izmeu posjeda koji je relativno prestao i onog koji je kod toga izvedeno steen, postoji kontinuitet
1.3.6.2. Prestanak posjeda stvari
l. 28. ZV
1. APSOLUTNI PRESTANAK
1.1. propast i gubitak stvari:
posjed stvari je prestao:
kad je stvar propala (pritom nije bitno iz kojeg razloga je propala posjed je svejedno prestao)
ili
kad se stvar izgubila, a nema izgleda da e se opet nai
(tj. ako realno vie nema nade da bi na stvari mogla biti nastavljena dotadanja faktina vlast)
1.2. naputanje stvari:
posjed stvari je prestao kad je posjednik svojom voljom napustio stvar
naputanje (derelikcija) je voljni in, suprotan inu uzimanja stvari u posjed (aprehenziji)
u oba sluaja radi se o faktinoj vlasti na stvari (tj. njenom naputanju/osnivanju) zato je potrebno
da naputanje stvari bude uinjeno s voljom (oitovanom izriito, znacima ili konkludentnim radnjama)
da se definitivno prestane posjedovati tu stvar, inae nee doi do apsolutnog prestanka posjeda stvari
pritom je dovoljna tzv. prirodna volja, jer naputanje neposrednog posjeda nije pravni posao
1.3. oduzee stvari:
dotadanjem je posjedniku prestao njegov posjed kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zatitu
svoga posjeda (putem samopomoi ili sudskom zatitom)
nastupi li prestanak posjeda oduzeem stvari, taj prestanak je apsolutan, jer nema kontinuiteta izmeu
dotadanjeg posjeda i posjeda steenog oduzeem (onaj tko je oduzeo stvar, osnovao je svoj posjed)
ako dotadanji posjednik ipak uspostavi posjed koji mu je bio oduzet ili ishodi njegovu uspostavu,
taj njegov posjed nije prestao niti je bio prekinut 71
2. RELATIVNI PRESTANAK
Dotadanjem je posjedniku prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba
koja nee izvravati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari.
-

u ovom sluaju radi se o relativnom prestanku jer posjed traje i dalje kao posjed druge osobe on je na nju preao:
1) prijenosom posjeda s dotadanjeg posjednika na stjecatelja, koji se zbiva dvostranim inom predaje 72
ili
2) posjednikovom smru 73

time to je neki posjed prestao samo relativno, nisu prestali ostali posjedi te iste stvari na drugim stupnjevima posjedovanja
(oni ostaju nepromijenjeni)

1.3.6.3. Prestanak posjeda prava

l. 29. ZV
1. APSOLUTNI PRESTANAK
1.1. propast poslune nekretnine:
posjed prava je prestao kad je propala nekretnina na kojoj se izvravao sadraj tog prava (posluna nekretnina)
1.2. gubitak posjeda povlasne nekretnine:
posjed prava stvarne slunosti prestaje dotadanjem posjedniku i zajedno s (apsolutnim) prestankom njegova
posjeda nekretnine u iju ga je korist izvravao (povlasne nekretnine) npr. ako propadne, bude naputen/oduzet
na onoga tko je nekretninu oduzeo iz posjeda, stekavi je jednostranim, samovlasnim inom oduzimanja izvorno
na sebe, nikad ne prelaze posjedi prava stvarnih slunosti koji su postojali u njenu korist 74 oni neizbjeno
apsolutno prestaju, jer ne mogu:
72

stjecanje posjeda dvostranim inom predaja, 41. str.

stjecanje posjeda stvari nasljeivanjem, 45. str.
74
stjecanje posjeda prava dvostranim inom predaje posjeda povlasne nekretnine, 47. str.
73

60

nastaviti postojati kao posjedi osobe koja je prestala biti posjednikom povlasne nekretnine
(posjed prava stvarne slunosti moe postojati samo kao posjed osobe koja posjeduje povlasnu nekretninu)
dalje postojati kao posjedi onog koji je izvorno stekao posjed tog dobra (jer nema kontinuiteta)

1.3. odreknue od posjeda prava:

posjed prava je prestao kad se posjednik odrekao svojeg posjeda prava
no, njegov posjed ne prestaje ako on prestane izvravati sadraj prava odnosne slunosti, a da nije oitovao
svoju volju odrei se (jer je u njegovoj vlasti da se pravom slui i da se njime ne slui, pa injenica da se njime
nije sluio nipoto ne znai da on ne izvrava svoju faktinu vlast) posjed prava ne prestaje
samim neizvravanjem sadraja prava stvarne slunosti dok ga njegov posjednik moe izvravati ako to eli
1.4. oduzee posjeda prava:
posjed prava prestaje kad posjednik poslune nekretnine:

prestane initi to je dotada inio,

ili
prestane trpjeti da se i dalje izvrava sadraj prava slunosti na njegovoj nekretnini, tada e apsolutno
prestati posjed prava afirmativne slunosti (ali pritom nije dovoljno da se posjednik poslune nekretnine
samo protivi faktinoj vlasti posjednika slunosti on mora na svojoj nekretnini poduzeti neto ime e
zaista sprijeiti posjednika prava slunosti da izvri sadraj tog prava),
ili
prestane proputati to je do tada proputao, tada e apsolutno prestati posjed prava negativne slunosti
(pod uvjetom da posjednik poslune nekretnine uini ono to bi trebao propustiti initi da potuje
tui posjed prava slunosti glede te nekretnine),
ako posjednik prava ne ostvari zatitu svoga posjeda
2. RELATIVNI PRESTANAK
Posjed prava stvarne slunosti prestaje dotadanjem posjedniku i zajedno s (relativnim) prestankom
njegova posjeda nekretnine u iju ga je korist izvravao (povlasne nekretnine).
-

do relativnog prestanka posjeda prava stvarne slunosti moe doi:

predajom posjeda povlasne nekretnine drugome 74 samim inom predaje (bez posebnog ina stjecanja posjeda prava)
na tu osobu preli su i svi posjedi prava slunosti koji su u trenutku predaje posjeda nekretnine postojali u njenu korist
posjednikovom smru 75

1.4. ZEMLJINE KNJIGE

1.4.1. Publiciranje prava na nekretninama
1. POJAM, RAZVOJ I ULOGA
-

75

da bi stvarna prava na nekretninama mogla djelovati apsolutno, na neki nain mora biti objavljeno da na odreenoj nekretnini
postoje neija prava, koji je njihov sadraj i opseg, te u iju korist ona postoje tek tada, ako su ti podaci svima jasno vidljivi,
svatko moe saznati da ta prava postoje, pa se od svakog moe zahtijevati da ih potuje
zato je djelotvorno publiciranje stvarnih prava na nekretninama nuno:
a) da bi pravni promet nekretnina bio pravno siguran,
b) da bi nositelji stvarnih prava mogli svoja prava tititi, te
c) da bi se svi sudionici u pravnom prometu nekretnina mogli sa sigurnou upoznati s pravnim stanjem nekretnina
glede kojih ulaze u razliite stvarnopravne odnose

stjecanje posjeda prava nasljeivanjem, 47. str.

61

moderni sustavi publiciranja stvarnih prava na nekretninama:

-

u modernim pravnim poretcima razvilo se vie sustava publiciranja:

u srednjoeuropskim kontinentalnim pravnim poretcima koji spadaju u tzv. germanski pravni krug (npr. austrijskom)
i koji su usvojili tradicijsko naelo stjecanja stvarnih prava razvio se zemljinoknjini publicitetni sustav:
o stvarna prava se publiciraju neposrednim upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine (gruntovne) knjige
o upis u te knjige je ujedno i pretpostavka za stjecanje stvarnih prava na temelju pravnog posla
o ovaj sustav prihvatile su i Poljska, eka, Slovaka, Maarska, Slovenija, ...

u zapadnoeuropskim kontinentalnim pravnim poretcima koji su usvojili konsenzualno naelo stjecanja stvarnih prava
razvio se po uzoru na francuski pravni poredak sustav transkripcija i inskripcija:
o publicitet se ostvaruje polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige, s tim
da je upis u javni registar u nekim pravnim poretcima i pretpostavka stjecanja nekih stvarnih prava (npr. hipoteka)
o ovaj sustav prihvatili su Portugal, panjolska, Nizozemska, Belgija, Rumunjska, ...

u pravnim poretcima angloamerikog pravnog kruga razvilo se vie sustava, a najznaajnija su ova dva:
Deeds Registration sustav temelji se na polaganju u javnu knjigu javno ovjerenih isprava kojima se na temelju
pravnog posla prenose/osnivaju prava na nekretninama (taj sustav prihvaa velik broj federalnih drava SAD-a)
Title Registration sustav temelji se na neposrednom upisivanju u javne knjige prava na nekretninama,
s tim da je glede odreenih prava na nekretninama upis konstitutivan za njihovo stjecanje (taj sustav prihvatile su
samo neke federalne drave SAD-a, a jednim dijelom i VB nakon reforme stvarnopravnog ureenja 1925.)

meu tim sustavima postoje brojne razlike, ali svima je zajedniko da su:
organizirani kao posebna evidencija javnih knjiga o pravima na nekretninama
u pravnim poretcima u koje su uklopljeni postali jedini instrument publiciranja stvarnih prava na nekretninama
sustav publiciranja stvarnih prava na nekretninama u hrvatskom pravnom poretku:
zemljinoknjini publicitetni sustav

u hrvatskom pravnom poretku, publiciranje stvarnih prava na nekretninama ostvaruje se upisivanjem prava na nekretninama
i injenica vanih za pravni promet nekretnina u zemljine knjige (gruntovne knjige, gruntovnica) one su jedini,
osnovni i iskljuivi instrument publiciranja stvarnih prava na nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu
no, da bi one ostvarivale publicitetnu funkciju, vane su i druge vrste evidencija nekretnina, posebno katastarske evidencije
2. RAZNE VRSTE EVIDENCIJA NEKRETNINA

s obzirom na znaenje koje razliite vrste evidencija nekretnina imaju u pravnom prometu nekretnina, razlikuju se:
a) evidencije s podacima mjerodavnima za pravno stanje nekretnina u pravnom prometu to je kod nas jedino
zemljinoknjina evidencija (za pravno stanje nekretnina mjerodavno je samo ono to je upisano u zemljinoj knjizi)
b) ostale evidencije, u kojima se vode podaci o nekretninama namijenjeni poreznim, gospodarskim, urbanistikim,
ekolokim i drugim potrebama te evidencije sadre razliite ekonomske, tehnike, geodetske i druge podatke
o nekretninama, podatke o njihovoj namjeni, zatiti, o razliitim objektima izgraenim na/iznad povrine zemljita ...
o vode ih razliiti dravni organi (organi dravne uprave ili za to posebno ovlateni drugi organi)
o sve te evidencije, iako su od velike vanosti za koritenje i voenje brige o nekretninama, za zemljinoknjinu
evidenciju imaju vanosti ako i utoliko sadre odreene podatke o faktinom stanju nekretnina, njihovoj povrini,
obliku, granicama po kojima se u zemljinoknjinoj evidenciji odreuju pojedinane nekretnine od javnih
evidencija koje se vode o nekretninama u tom smislu je za z.k. evidenciju najvaniji katastar zemljita

katastar zemljita:

Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita propisuje:

katastar zemljita je javna evidencija o zemljitima koja sadri podatke o zemljitima glede njihova poloaja, oblika,
povrine, izgraenosti, naina iskoritavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskog prihoda i korisnika ti podaci
utvruju se, obrauju i evidentiraju u katastru zemljita u odnosu na katastarsku esticu zemljita (l. 32. st. 1. i 2.)
o katastar zemljita izraen je temeljem podataka o zemljitima dobivenim geodetskom izmjerom zemljita
o na temelju tako dobivenih podataka provodi se katastarska izmjera kojom se utvruju katastarske estice,
nain njihova iskoritavanja i njihovi korisnici, i temeljem te mjere izrauje katastarski operat
(katastarski planovi, popisi, pregledi)

62

katastarska estica je dio zemljita koji se iskoriuje na isti nain i pripada istom korisniku svaka katastarska estica
je oznaena brojem katastarske estice i nazivom katastarske opine u kojoj lei (l. 32. st. 3. i 4.)
podaci iz katastra zemljita namijenjeni su gospodarskim, pravnim, upravnim, poreznim, statistikim i drugim
potrebama, utvrivanju katastarskog prihoda, osnivanju zemljinih knjiga, izradi prostornih planova i sl. (l. 3.)
osnivanje i odravanje svih slubenih evidencija o nekretninama mora se temeljiti na podacima izmjere i
katastra zemljita (l. 12.)
o tako se i zemljinoknjina evidencija mora temeljiti na tim katastarskoj evidenciji pojedinana nekretnina koja
je objekt stvarnopravnih odnosa koji su predmet upisa u z.k. odreuje se i individualizira iskljuivo po
katastarskim oznakama o broju, povrini, obliku i izgraenosti katastarske estice, te nazivom katastarske opine
o tako se postie pouzdanost i tonost u individualiziranju pojedinanih nekretnina zato se podaci u katastru
zemljita i zemljinoj knjizi moraju odravati u stalnoj suglasnosti, a svaka se promjena podataka provedena
u katastru zemljita mora provesti i u zemljinoj knjizi
3. ZEMLJINOKNJINO PRAVO

zemljinoknjino pravo u objektivnom smislu skup pravnih pravila koja ureuju upisivanje nekretnina i prava na njima
u zemljine knjige, te pravne odnose meu ljudima koji nastaju tim upisivanjem
- ono je dio stvarnog prava, a time i dio sustava graanskog prava
- pravila zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu dijele se na:
materijalna skup pravnih pravila o materijalnopravnim pretpostavkama i uincima publiciranja, upisivanja
nekretnina i prava na njima u zemljine knjige
postupovna (procesna, formalna) pravila o postupku u zemljinoknjinim stvarima, pravila o otme kako se
zahtijevaju, nareuju i provode razni upisi u zemljine knjige, kao i pravila koja ureuju organizaciju, sastav,
osnivanje, voenje i obnavljanje zemljinih knjiga

zemljinoknjino pravo u subjektivnom smislu skup ovlatenja koja pripadaju subjektima u pravnim odnosima,
glede nekretnina upisanih u zemljine knjige, koji nastaju upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine knjige
po pravilima zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu
4. PRAVNI IZVORI ZEMLJINOKNJINOG PRAVA U RH

glavni pravni izvori:

1) Zakon o zemljinim knjigama ureuje funkcionalnu vezu izmeu z.k. i katastra zemljita, sastav zemljinih knjiga,
predmet, vrste i pretpostavke zemljinoknjinih upisa, postupak u zemljinoknjinim stvarima, postupak otpisivanja i
pripisivanja zemljita, osnivanje, ispravljanje, obnavljanje i dopunjavanje z.k. i njihovu kompjuterizaciju
2) Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ureuje pojam nekretnina, sadraj, stjecanje, zatitu i ostvarivanje
stvarnih prava na nekretninama, a u okviru toga i materijalnopravno znaenje zemljinoknjinih upisa za stjecanje,
dokazivanje i zatitu stvarnih prava na nekoj nekretnini, te zatitu povjerenja u pravnom prometu nekretnina
3) Pravilnik o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima
sudova (Zemljinoknjini poslovnik) detaljnije ureuje odredbe ZZK o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih
knjiga i zemljinoknjinom postupku

dopunski pravni izvori:

propisi koji ureuju katastar zemljita, prostorno planiranje i izgradnju objekata
propisi koji ureuju posebne pravne reime pojedinih vrsta nekretnina ili posebne pravne odnose na nekretninama
(npr. Zakon o poljoprivrednom zemljitu, Zakon o vodama, Zakon o umama, Zakon o najmu stanova ...)
propisi koji ureuju parnini i ovrni postupak, izvanparnini postupak, poloaj javnih biljenika
...

1.4.2. Ureenje zemljinih knjiga

1.4.2.1. Uope
l. 5., l. 6., l. 9., l. 10., l. 11., l. 12. ZZK
Zemljine knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet.

u zemljine knjige upisuju se:

sve nekretnine koje mogu biti u pravnom prometu (osim ako za neke vrste nekretnina nije to posebno odreeno),
stvarna prava na nekretninama,
63

druga prava za koja je to zakonom odreeno, te

druge injenice vane za pravni promet nekretnina

osnovne funkcije zemljinih knjiga kao posebne vrste evidencija nekretnina:

1) publicitetna funkcija upisima u zemljine knjige se objavljuje (publicira) da na odreenoj nekretnini postoje stvarna
prava u korist odreenih subjekata; tako se daje vanjska vidljivost stvarnim pravima na nekretninama,
ime se osigurava apsolutno djelovanje tih stvarnih prava
2) zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina to je najvanija funkcija zemljinih knjiga, a proizlazi
iz publicitetne funkcije:
osobe koje nisu znale niti su morale znati da se zemljinoknjino stanje razlikuje od zbiljskog pravnog stanja
nekretnine zbog nekog razloga koji nije bio vidljiv iz zemljinih knjiga bit e pravno zatiene ako doe
do usklaivanja zemljinoknjinog stanja sa zbiljskim pravnim stanjem prava koja su takvi, poteni stjecatelji
stekli pouzdajui se u tonost z.k. nee se moi osporavati (u odnosu na potene stjecatelje koji su stekli prava
na nekretninama pouzdajui se u publicitetnu funkciju, podaci u z.k. smatraju se tonim, istinitim i potpunim)
upis u z.k. je nain stjecanja stvarnih prava na nekretninama kad se ona stjeu na temelju pravnog posla
zemljine knjige otklanjaju i sprjeavaju kolizije u ostvarivanju stvarnih prava na istoj nekretnini, jer redoslijed
upisa prava u zemljine knjige odreuje i redoslijed njihova ostvarivanja

zemljine knjige se temelje na podacima katastarske izmjere; to je ovim Zakonom (ZZK) odreeno glede katastra zemljita,
na odgovarajui se nain primjenjuje i na druge katastre ako su podaci iz njih mjerodavni za zemljine knjige
- podaci katastarske izmjere zemljita vani su:
za identificiranje, individualiziranje pojedinanih nekretnina u zemljinim knjigama pojedinane nekretnine
se u z.k. individualiziraju po katastarskim oznakama zemljita (zemljinih, katastarskih estica), tj. dijelova
zemljine povrine koji su u katastru oznaeni posebnim brojem i nazivom katastarske opine u kojoj lee 76
za osnivanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljinih knjiga pri osnivanju z.k., podaci o zemljitima, njihovom
broju, obliku, povrini, izgraenosti preuzimaju se iz katastra zemljita (l. 183. ZZK: u posjedovnicu uloka
koji se sastavlja unijet e se podaci iz katastra o povrini, obliku i izgraenosti katastarske estice,
odnosno svih estica koje tvore zemljinoknjino tijelo); tako je provedba katastarske izmjere zemljita osnovna
pretpostavka za zapoinjanje postupka osnivanja z.k.
-

podaci u z.k. moraju odgovarati istovrsnim podacima iz katastra zemljita:

oznake katastarskih estica u zemljinoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastru zemljita i
katastarskim planovima, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi estica, njihova povrina prema katastru,
kao i zgrade i druge graevine koje trajno lee na zemljitu ili su ispod njegove povrine (izgraenost zemljita)
odluke sudova i druge vlasti o knjinim pravima moraju sadravati oznake i podatke o katastarskom broju i
povrini katastarskih estica, kao i o katastarskoj opini u kojoj lee, onako kako su ti podaci oznaeni u
zemljinoj knjizi ako se razlikuju podaci u zemljinoj knjizi i katastru zemljita, mjerodavni su za knjina
prava podaci u zemljinoj knjizi, dok ne budu promijenjeni
- promjena katastarskoga broja, oblika, povrine ili izgraenosti zemljita provodi se u zemljinoj knjizi
na temelju rjeenja koje zemljinoknjini sud donosi po slubenoj dunosti poto mu tijelo nadleno
za katastar dostavi prijavni list o toj promjeni u katastru zemljita
- zemljinoknjini e sud odmah nakon primitka prijavnoga lista katastra u posjedovnici uiniti vidljivim
da je pokrenut postupak za promjenu podataka

76

o promjenama katastarskoga broja, oblika, povrine ili izgraenosti katastarske estice duno je tijelo
nadleno za provoenje tih promjena u katastru zemljita bez odgaanja obavijestiti zemljinoknjini sud
zemljinoknjini sudovi e prijavljivati tijelu nadlenom za katastar zemljita sve zemljinoknjine upise koji su
vani za katastar zemljita kao to su primjerice otpis, pripis, dioba
sud koji je donio pravomonu odluku kojom je odluio o pravima glede nekretnina u vezi s promjenom
katastarskoga broja, oblika, povrine ili izgraenosti zemljita dostavit e tijelu nadlenom za katastar
bez odgaanja primjerak te odluke, kao prijavu o nastaloj promjeni (ta odredba na odgovarajui se nain
primjenjuje i na konane odluke koje bi drugo tijelo donijelo o pravima glede nekretnina u svezi s promjenom
katastarskoga broja, oblika, povrine ili izgraenosti zemljita)

voenje zemljinih knjiga i rjeavanje zemljinoknjinih predmeta pripada u sudsku nadlenost

- Zakon o sudovima propisuje: pored nadlenosti propisane drugim zakonima, opinski sudovi rjeavaju
zemljinoknjine predmete i vode zemljine knjige (l. 18. st. 1.)
- ZZK propisuje:
zemljine knjige vode opinski sudovi
zemljinoknjini sud je sud prvoga stupnja nadlean za voenje zemljinih knjiga (u tom sudu zemljine knjige
vodi poseban zemljinoknjini odjel za z.k. odjel vodi se poseban dnevnik zemljinoknjinih podnesaka)

zemljina estica i njezine pripadnosti, 15. str.

64

postupak vodi i poslove obavlja voditelj zemljinih knjiga ili zemljinoknjini slubenik kojega za to odredi
predsjednik suda, pod nadzorom suca; za rad zemljinoknjinog slubenika odgovara voditelj zemljinih knjiga,
osim za rad ovlatenoga zemljinoknjinog referenta

zemljine knjige vode se po sustavu realnih folija

- upisi u z.k. provode se i odreeni su s obzirom na objekt prava (tj. stvarnopravnog odnosa) zemljinoknjino tijelo
(tj. pojedinanu nekretninu); za upisivanje u z.k. odluna je pojedinana nekretnina i ona je sredite pravnog interesa
- svi upisi koji se odnose na odreenu nekretninu i koji su mjerodavni za pravno stanje te nekretnine nalaze se
u posebnom dijelu z.k., u posebnom zemljinoknjinom uloku osnovanom upravo za tu nekretninu

zemljine knjige mogu se voditi na 2 naina:

1. runim upisivanjem zemljinoknjinih podataka u uvezane tomove, sveske zemljinih knjiga (runo voena z.k.) ili
2. pohranjivanjem zemljinoknjinih podataka u bazu zemljinih podataka s pomou elektronike obrade podataka
(zemljina knjiga voena elektronikom obradom podataka, EOP-zemljina knjiga)
- EOP-z.k. je evidencija voena elektronikom obradom podataka o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom
za pravni promet, a sastoji se od katastarskih podataka o obliku, povrini i izgraenosti zemljita, te podataka
z.k. suda o pravnom stanju zemljita pohranjenih u bazu zemljinih podataka (BZP) (l. 163. st. 1. ZZK)
- odredbe ZZK o nainu voenja z.k.:
zemljine knjige vode se runo (runo voena zemljina knjiga) ili elektronikom obradom podataka
(zemljina knjiga voena elektronikom obradom podataka: EOP-zemljina knjiga)
z.k. voena elektronikom obradom podataka zajedno s katastrom voenim elektronikom obradom
podataka ine bazu zemljinih podataka RH (BZP) koja se vodi jedinstveno za cijelu RH
ministar pravosua odreuje pojedinom sudu hoe li se zemljine knjige za pojedinu katastarsku opinu
voditi runo ili elektronikom obradom podataka

odredbe ovoga Zakona primjenjuju se kako na runo voenu tako i na zemljinu knjigu voenu
elektronikom obradom podataka, ako za zemljinu knjigu voenu elektronikom obradom podataka
ovim Zakonom nije to posebno odreeno (dakle, razlike izmeu runo voene z.k. i EOP-z.k. postoje
samo glede tehnike, naina njihova voenja)

osnivanje zemljinih knjiga provodi se u posebno ureenom postupku koji je podijeljen na 2 dijela:
1) postupak osnivanja (ureen u l. 179. do 185. ZZK)
- z. k. osnovat e se za svaku katastarsku opinu za koju se takva knjiga jo ne vodi (l. 179. st. 1. ZZK)
- zemljinu knjigu na temelju odluke ministra pravosua osniva po slubenoj dunosti sud prvog stupnja na ijem
je podruju katastarska opina za koju se zemljina knjiga osniva (l. 179. st. 2. ZZK)
-

z. k. je osnovana onog dana koji ministar pravosua, nakon to utvrdi da su sastavljeni zemljinoknjini uloci,
odredi da e se s njima postupati kao sa zemljinom knjigom (dan otvaranja z.k.) (l. 180. st. 1. ZZK)
s otvaranjem z.k. ujedno se otvara postupak ispravljanja upisa u njoj (ispravni postupak) (l. 180. st. 3. ZZK)

2) ispravni postupak (ureen u l. 186. do 197. ZZK)

- istodobno s otvaranjem z.k. zapoinje ispravni postupak i objavljuje se javni oglas kojim se svi oni
koji smatraju da bi u osnovanu z.k. trebalo neto upisati, ispraviti, izmijeniti pozivaju da u odreenom roku
stave svoje prigovore ili prijave (l. 186. i 187. ZZK)
- ispravni postupak zavrava raspravom za ispravak na kojoj se raspravlja o podnesenim prigovorima i
prijavama, te odluuje o provedbi upisa zatraenih prijavama ili prigovorima (l. 188. do 196. ZZK)
(odredbe ZZK o osnivanju z.k. i ispravnom postupku na odgovarajui se nain primjenjuju i u:
postupku obnavljanja i dopunjavanja z.k. (l. 198. st. 3., l. 199. st. 2. ZZK)
pojedinanom ispravnom postupku (l. 200. st. 2. ZZK))

1.4.2.2. Naela zemljinoknjinog ureenja

1. NAELO STVARNOSTI (NAELO GRUNTOVNICE)
l. 3., l. 16., l. 31. ZZK
Naelo stvarnosti odreuje to je predmet upisa u zemljine knjige:
U zemljine se knjige upisuju:
65

1.

stvarna prava na zemljitima 77, a i druga prava za koja je to zakonom odreeno

- u z.k. se upisuju (u skladu sa stanjem u katastru zemljita) sve nekretnine koje mogu biti u pravnom prometu,
odnosno koje mogu biti objektom prava vlasnitva i drugih stvarnih prava nekretnine koje nisu sposobne
biti objektom stvarnih prava u pravilu se ne upisuju u z.k. (osim ako zakonom nije drukije propisano)
- prava koja mogu biti predmet samostalnog upisa u z.k. nazivaju se knjinim pravima: u glavnu knjigu upisuje se bitni
sadraj prava za koja je zakonom odreeno da mogu biti predmet zemljinoknjinoga upisa (knjina prava); ako se
bitni sadraj knjinog prava ne moe ukratko izraziti, u glavnoj e se knjizi pozvati na tono oznaena mjesta u
ispravama na kojima se temelji upis, i to s uinkom kao da su upisana u samoj glavnoj knjizi
u zemljinu knjigu upisuju se:
pravo vlasnitva i ostala stvarna prava na nekretninama (od stvarnih prava u z.k. se ne upisuju
samo ona za koja je zakonom odreeno da se ne upisuju u z.k., npr. javnopravni stvarni tereti 78)
pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, kao i koncesije (obvezna knjina prava)
ostala prava na nekretninama za koja je to posebnim zakonom doputeno
(ogranienja, oroenja i uvjetovanja tih knjinih prava upisat e se u zemljinoj knjizi zabiljebom
ogranienja, roka ili uvjeta kojem je pravo podvrgnuto, ako ovim Zakonom nije drukije odreeno)

2.

druge injenice vane za pravni promet za koje je to zakonom odreeno

- u z.k. se upisuju i osobni odnosi nositelja knjinih prava i pravne injenice koje su vane za pravni promet nekretnina,
odnosno koje su mjerodavne za pravno stanje nekretnina u pravnom prometu
- osobni odnosi i pravne injenice koji se upisuju u z.k. odreeni su u ZZK (npr. l. 71. do 89.) ili drugom zakonu
(npr. Obiteljski zakon, Zakon o izvlatenju, Zakon o nasljeivanju, Ovrni zakon ...)
od osobnih odnosa nositelja knjinih prava u z.k. se upisuju npr. maloljetnost, skrbnitvo, produenje
roditeljskog prava, otvaranje steaja i sl.
od pravnih injenica u z.k. se npr. upisuje da se glede knjinog prava vodi spor, da je podignuta
hipotekarna tuba, da je hipotekarni vjerovnik otkazao hipotekarnu trabinu, da je odreena provedba
ovrhe na nekretnini, da je glede nekretnine sklopljen ugovor o doivotnom uzdravanju i sl.
2. NAELO UPISA
l. 15. st. 2. i 3. ZZK
Naelom upisa odreeno je kako upis u z.k. djeluje na stjecanje, promjenu i prestanak knjinih prava.

naelo upisa u materijalnom/apsolutnom smislu (naelo konstitutivnosti upisa)

- kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose, ograniavaju ili ukidaju na temelju pravnog posla,
upis u z.k. je jedna od materijalnopravnih pretpostavki izvedenog stjecanja, prijenosa, ograniavanja ili ukidanja
stvarnih prava na nekretninama upis u z.k. predstavlja modus, zakonski nain stjecanja stvarnih prava
na nekretninama kad se ta prava stjeu na temelju pravnog posla: kad zakon odreuje da je za stjecanje, prenoenje,
ogranienje i ukidanje prava nuan upis u zemljinu knjigu, ta se pretpostavka ispunjava samo upisom u glavnu
knjigu (posebni dio z.k. u koju se upisuje bitni sadraj knjinih prava, tzv. sustav glavne knjige)

naelo upisa u formalnom/relativnom smislu (naelo deklaratornosti upisa)

- kad je do stjecanja, ograniavanja ili prestanka stvarnog prava dolo na temelju odluke sude, odluke drugog tijela,
na temelju zakona ili nasljeivanjem, upis u z.k. nije materijalnopravna pretpostavka stjecanja, ograniavanja ili
prestanka stvarnog prava upis izvanknjino nastale stvarnopravne promjene u z.k. je samo deklaratornog znaenja:
kad se na temelju odluke suda, odluke drugoga tijela, nasljeivanjem, ili na temelju zakona steklo pravo bez upisa u
zemljinu knjigu, stjecatelj je ovlaten ishoditi upis steenoga prava u glavnu knjigu po odredbama ovog Zakona
-

upis u z.k. ima samo deklaratorno, publicitetno znaenje i kad se u z.k. upisuju obvezna prava koja mogu
biti predmetom upisa u z.k.:
naime, ta se prava stjeu ve samim sklapanjem pravnih poslova koji se, u skladu s naelom konsenza,
zakljuuju ve suglasnou volja stranaka (l. 247. ZOO: ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane
suglasile o bitnim sastojcima ugovora)
no, kako su obvezna prava po svojoj naravi relativna, njihovim upisivanjem u z.k. ona postaju apsolutna i
poinju djelovati prema svima (contra omnes, erga omnes)

Pravni uinci naela upisa nastupaju jedino ako je proveden valjani, istiniti upis.
upis e biti valjan, istinit kad je u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjinim pravnim stanjem nekretnine, jer je u z.k.
kao nositelj knjinog prava upisana upravo osoba koja je zaista zbiljski, stvarni nositelj tog knjinog prava
(jer je knjino pravo upisano s onim sadrajem, opsegom i prvenstvenim redom koje zaista ima)
upis e biti istinit kad su u asu kad je bio zahtijevan bile ispunjene:
sve pretpostavke koje se po pravilima koja ureuju knjino pravo moraju ispuniti da bi se upisom u z.k.
to pravo steklo, promijenilo i prestalo, te
sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene zemljinoknjinim pravom potrebne za njegov upis u z.k.
77
78

zemljina estica i njezine pripadnosti, 15. str.

osnivanje (javnopravnog) stvarnog tereta na temelju zakona, 194. str.

66

Kad je upis nevaljan, neistinit, on nee proizvoditi pravne uinke koje bi inae proizvodio da je istinit, a njegovom provedbom
ne nastupaju ni pravni uinci naela upisa.
upis je nevaljan, neistinit kad je razliit od stvarnog, zbiljskog, izvanknjinog pravnog stanja nekretnina, jer je
u z.k.kao nositelj knjinog prava upisana osoba koja nije njegov stvani, zbiljski, izvanknjini nositelj ili se upisani sadraj,
opseg ili prvenstveni red knjinog prava razlikuju od njegova stvarnog, zbiljskog sadraja, opsega ili prvenstvenog reda
upis e biti neistinit kad u asu kad je bio zahtijevan nisu bile ispunjene:
sve pretpostavke koje, za stvarnopravnu promjenu knjinog prava koja se trebala ostvariti tim upisom,
odreuju odredbe materijalnog prava koje ureuju to knjino pravo, ili
sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene zemljinoknjinim pravom

provedbom neistinitog upisa ne dolazi do stjecanja knjinog prava u korist osobe u iju je korist upis proveden;
dolazi samo do povrede upisanog knjinog prava, jer je ono neistinitim upisom prestalo, promijenjeno, ogranieno iako za to
nisu ispunjene pretpostavke odreene materijalnim i/ili z.k. pravom
oteenom nositelju knjinog prava priznaje se tada pravo na sudsku zatitu knjinog prava povrijeenog neistinitim,
nevaljanim upisom, i to podnoenjem brisovne tube po pravilima z.k. prava (l. 129. ZZK)
s druge strane, provedbom neistinitog upisa u odnosu na potenog treeg stjecatelja koji iz tog upisa izvodi svoja
prava poinje djelovati neoboriva predmnjeva da je provedeni upis njegova prednika istinit, valjan
(takvi pravni uinci su odreeni z.k. naelom povjerenja u istinitost i pravilima o zatiti povjerenja potenih treih
osoba u pravnom prometu nekretnina)
3. NAELO KNJINOG PREDNIKA
l. 40. do 42. ZZK

Upisi u z.k. doputeni su samo protiv osobe koja je u asu podnoenja prijedloga za upis u toj z.k. upisana kao vlasnik zemljita ili
nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjiena ili predbiljeena (knjini prednik).
Od ovog naela ZZK odreuje neke iznimke kad je mogue zahtijevati upis iako pravo nije steeno neposredno od knjinog prednika:
ako su zemljite ili knjino pravo preneseni izvanknjino na vie osoba uzastopno, moe posljednji stjecatelj zahtijevati da se
knjini prijenos provede neposredno na njega, ako dokae neprekinuti niz izvanknj. stjecanja od knjinoga prednika do sebe

otui li se knjino pravo koje je s ostavitelja nasljeivanjem prelo na nasljednika , stjecatelju e se dopustiti upis njegova
prava neposredno iza ostavitelja, ako dokae neprekinuti niz izvanknj. stjecanja od ostavitelja kao knjinoga prednika do sebe

ako je hipotekarna trabina koja je izvanknjinim putem prela na drugu osobu prestala, hipotekarni dunik moe
zahtijevati brisanje hipoteke bez prethodnoga upisa izvanknjinoga prijenosa

ako zbog smrti knjinoga prednika knjino pravo prijee na njegove nasljednike, nasljednikovi vjerovnici mogu ishoditi
osiguranje svoje trabine prema utvrenom nasljedniku bez prethodnoga upisa nasljednika, s time da e njihove trabine
biti osigurane samo u opsegu u kojemu je to njihov dunik naslijedio (to pravilo na odgovarajui se nain primjenjuje i
kad su nekretnine, odnosno knjina prava zbog dunikove smrti ostali oasni)
4. NAELO JAVNOSTI
l. 7. i l. 8. st. 1. i 2. ZZK
4.1. naelo javnosti u formalnom smislu:
zemljina knjiga je javna svatko moe zahtijevati uvid u zemljinu knjigu i sve pomone popise
u nazonosti voditelja zemljine knjige i iz nje dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise

pravo uvida u z.k. je potpuno neogranieno, jer za njegovo ostvarivanje nije potrebno dokazivati ni uiniti vjerojatnim postojanje
za to nekog interesa pravne ili koje druge naravi (to pravo protee se na sve sastavne dijelove z.k. u irem smislu:
glavnu knjigu, zbirku isprava, pomone popise i katastarske planove)
to pravo uvida se ostvaruje:
kod runo voene z.k. neposrednim uvidom (osobno ili putem zastupnika) ili posredno putem izvatka (ovjerenog prijepisa
sadraja odreenog z.k. uloka koji na zahtjev izdaje voditelj z.k.)
kod EOP-z.k., izdavanjem ispisa iz BZP; ispis zamjenjuje izvadak iz z.k., a izdaju ga z.k. sudovi, tijela nadlena
za katastar zemljita, javni biljenici i odvjetnici, i to za sve nekretnine u RH (l. 170. do 173. ZZK)

iz naela javnosti u formalnom smislu proizlazi dunost svake zainteresirane osobe, svakog sudionika u pravnom prometu
nekretnina da se obavijesti o z.k. stanju za svakog se pretpostavlja poznavanje z.k. stanja
o tome postoji neoboriva predmnjeva (praesumptio iuris et de iure) nitko se ne moe pozvati niti moe dokazivati da
mu z.k. stanje nije bilo ili nije moglo biti poznato, pa sve to je upisano u z.k. vee sve stjecatelje
na toj predmnjevi temelji se pravilo o potenju stjecatelja pri stjecanju knjinih prava to potenje moe se odnositi jedino
na ispriivo nepoznavanje izvanknjinog stanja, tj. prava i injenica koje u z.k. uope nisu upisane, premda su mogle biti
(dakle, ispriivo je samo nepoznavanje izvanknjinog pravnog stanja nekretnine)
67

4.2. naelo javnosti u materijalnom smislu:

zemljine knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljine knjige uivaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava
-

uz naelo javnosti u materijalnom smislu, ZZK propisuje i predmnjevu o istinitosti i potpunosti zemljinih knjiga:
smatra se da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava injenino i pravno stanje zemljita
ta predmnjeva je oboriva, jer je nemogue postii da sadraj z.k. u svakom trenutku i uvijek doista bude potpun, istinit i
valjan (na nepotpunost moe utjecati neupisivanje stvarnopravnih promjena u z.k., a na njihovu valjanost,
istinitost provedbe nevaljanih upisa)
no, u odnosu na potene stjecatelje knjinih prava ona ima neoborivo djelovanje (ono proizvodi vane materijalnopravne
uinke za stjecanje stvarnih prava na nekretninama u korist potenih stjecatelja te uinke djelovanja naela javnosti
u materijalnom smislu odreuje naelo povjerenja)
5. NAELO POVJERENJA

79

Naelom povjerenja tite se potene tree osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost z.k. stanja
u sluajevima kad se z.k. stanje razlikuje od stvarnog, zbiljskog pravnog stanja nekretnina.
6. NAELO PRIVOLE (NAELO KONSENZA)
Naelo privole odreuje da se upisi u z.k. mogu provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stjee pravo i osobe ije se
pravo upisom ograniava, prenosi na drugoga ili ukida.
ako se zatraenim upisom mijenja prvenstveni red, sadraj, opseg ve uknjienih knjinih prava, za provedbu upisa potreban je
i pristanak osoba u iju su korist ta prava upisana (npr. l. 47. ZZK: pravo koje stupa naprijed stjee bez ogranienja mjesto u
prvenstvenom redu onoga prava koje stupa natrag, ako ono u zemljinoj knjizi neposredno dolazi iza njega ili ako na to
pristanu svi oni ija su prava upisana izmeu njih)
to naelo vrijedi i za ispravljanje ve provedenih upisa, koji se mogu ispraviti samo ako na to pristanu sve zainteresirane strane
(l. 117. ZZK)
1. Osoba koja upisom stjee neko pravo, odnosno u iju se korist treba provesti upis, svoju privolu za provedbu upisa daje ve samim
podnoenjem prijedloga da se u njezinu korist upie knjino pravo (l. 95. ZZK).
- time ona posredno izrie svoj pristanak da se pravo u njenu korist upie u z.k., da tim upisom glede tog prava nastupe odreeni
pravni uinci, te dobrovoljno zapoinje z.k. postupak za upisivanje svog prava u z.k.
- istodobno ona u prijedlogu za upis sama odreuje i u kojem opsegu i sadraju eli da se knjino pravo upie u z.k.
2. Osoba ije se pravo upisom ograniava ili prestaje, svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi izriitoj i strogo
formalnoj izjavi da pristaje na uknjibu kojom se njeno pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi na drugog (l. 54. st. 1.b ZZK)
- davanjem te izjave nositelj knjinog prava pristaje na stvarnopravnu promjenu (ograniavanje, promjenu, prestanak) njegova
prava do koje e doi upisom u z.k., te izvrava svoju obvezu preuzetu pravnim poslom da na drugog prenese ili za njega
osnuje odreeno knjino pravo
- izriit pristanak za upis u obliku klauzule intabulandi potreban je kad se na osnovi isprava kojima su stranke dobrovoljno
(npr. pravnim poslovima) raspolagale svojim knjinim pravima zahtijeva uknjiba, tj. upis kojim se knjina prava stjeu,
prenose ili prestaju bez posebnog naknadnog opravdanja
- klauzulu intabulandi moraju sadravati privatne isprave (l. 54. st. 1. ZZK) i javne isprave o pravnim poslovima koje su u
okviru svojih ovlatenja sastavili nadleno dravno tijelo ili javni biljenik (l. 55. st. 1. ZZK)
7. NAELO ZAKONITOSTI (NAELO LEGALITETA)
Naelo zakonitosti odreuje da je z.k. sud po slubenoj dunosti obvezan ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u z.k.
ako neka od propisanih zakonskih pretpostavki nije ispunjena, z.k. e odbiti prijedlog za upis
zemljinoknjini sud e, nakon to je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako:
a) iz zemljine knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu,
b) nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji
se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlatena,
c) utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadraja podnesenih isprava i
d) isprave imaju potrebni oblik za provedbu zatraenog upisa (l. 108. st. 1. ZZK)

ako zemljinoknjini upis odreuje drugi sud ili drugo nadleno tijelo, a ne zemljinoknjini sud, zemljinoknjini sud e se
ograniiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadleno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljine knjige,
a glede ostalih pretpostavki odluuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis doputa (l. 108. st. 2. ZZK)
8. NAELO PRVENSTVA (NAELO PRIORITETA)
l. 45. st. 1., l. 46., l. 47., l. 48. st. 1., l. 49. ZZK

79

zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina, 77. str.

68

Naelo prvenstva ureuje pravne uinke upisa prema drugim upisima ovisno o vremenskom redoslijedu kojim su upisi provedeni.
- smisao i cilj ovog naela je da se odreivanjem prvenstvenog reda upisa knjinih prava koja postoje na istoj nekretnini uredi
redoslijed njihova stjecanja i ostvarivanja: prvenstveni red upisa u zemljinu knjigu utvruje se prema asu u kojem je
zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugoga suda ili tijela kojom se odreuje upis
(jer se upis smatra provedenim u asu kad je z.k. sudu stigao prijedlog za upis)
knjino pravo za koje je ranije podnesen prijedlog za upis imat e bolje mjesto od onih za koje je on podnesen kasnije
i ostvarivat e se kao da druga prava, upisana poslije njega, ne postoje
ako je z.k. sudu istodobno stiglo vie prijedloga za upis, upisana prava imat e isti prvenstveni red to znai
da e se ona ostvarivati istodobno i to razmjerno svojoj vrijednosti i vrijednosti ostalih prava s istim redom prvenstva
prema vrijednosti nekretnine koja je objekt tih prava
promjena prvenstvenog reda:
Kako prvenstveni red knjinih prava predstavlja vremenski odnos izmeu upisa, on nije uvijek isti.
Do promjene prvenstvenog reda moe doi na nekoliko naina:
1. brisanjem prava koje je bilo na ranijem, boljem mjestu u redu prvenstva tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomie
unaprijed u svom prvenstvenom redu (tzv. naelo vremenskog prvenstvenog reda, naelo klizeeg ranga)
2. tako da nositelji knjinih prava sporazumno, temeljem pravnog posla, promijene prvenstveni red svojih prava:
ustup prvenstvenog reda (cesija prvenstvenog reda, prioritetna cesija)
to je zapravo zamjena prvenstvenog reda izmeu pojedinih prava upisanih na istoj nekretnini, pri emu se ne mijenja opseg
i prvenstveni red ostalih upisanih prava:
uknjibom ili predbiljebom ustupa prvenstva mogu se zamijeniti mjesta koja u prvenstvenom redu imaju pojedina
prava uknjiena na istoj nekretnini (time se ne dira u opseg i prvenstveni red ostalih uknjienih prava)
za to treba pristanak ovlatenika prava koje stupa natrag i ovlatenika prava koje stupa naprijed
ali ako je pravo koje stupa natrag hipoteka, potreban je i pristanak vlasnika, a ako je to pravo optereeno
pravom treega, onda i njegov pristanak

ustup prvenstvenog reda moe biti ogranien ili neogranien:

a) neogranien ustup je neogranien kad pravo koje stupa naprijed za cijeli svoj sadraj i opseg, tj. neogranieno
stjee novi prvenstveni red:
to e biti uvijek kad izmeu prava koja mijenjaju red nisu upisana druga knjina prava ve ta prava
neposredno dolaze jedno iza drugog
meutim, ako su izmeu ta 2 prava uknjiena jo neka prava, do neogranienog ustupanja moe doi
samo ako na to pristanu svi ija su prava upisana izmeu prava koja mijenjaju prvenstveni red
(takav je pristanak potreban samo ako bi ustupom sve te osobe bile oteene pri ostvarivanju svojih
knjinih prava, jer je pravo koje stupa naprijed vee po opsegu ili sadraju nego pravo koje stupa natrag)
(pravo koje stupa naprijed stjee bez ogranienja mjesto u prvenstvenom redu onoga prava koje stupa natrag, ako ono
u zemljinoj knjizi neposredno dolazi iza njega ili ako na to pristanu svi oni ija su prava upisana izmeu njih)
b) ogranien kad u sluajevima u kojima se zahtijeva pristanak nositelja izmeu upisanih knjinih prava njihovog
pristanka nema, ustup prvenstvenog reda moe biti samo ogranien, pa ZZK propisuje:
ako je meu pravima koja ne dolaze neposredno jedno iza drugoga dolo do ustupa prvenstva bez pristanka
ovlatenika ija su prava upisana izmeu njih, pravo koje stupa naprijed stjee u prvenstvenom redu mjesto
prava koje stupa natrag samo u granicama opsega i kakvoe potonjeg
ostatak prava iji je dio stupio naprijed dolazi na svom prvobitnom mjestu prije prava koje je stupilo natrag,
ako nije to drugo ugovoreno ili odreeno zakonom
9. NAELO POTPUNOSTI

U skladu s naelom potpunosti, z.k. pruaju prikaz cjelokupnog pravnog stanja glede odreene nekretnine.
- u z.k. treba upisivati sve podatke o nekretninama i pravima na njima koji su vani za pravno stanje nekretnina mjerodavno
za pravni promet nekretnina
- provedbom z.k. upisa o nekretninama, o nositeljima stvarnih prava na nekretninama, osobnim ogranienjima u raspolaganju
nekretninama, ogranienjima prava vlasnitva, o tuim stvarnim pravima na nekretninama i nositeljima tih prava postaje
vidljivo potpuno i naelno tono pravno stanje nekretnina bitno za pravni promet

10. NAELO ODREENOSTI (NAELO SPECIJALITETA)

Ono zahtijeva da svaki upis u z.k. bude samostalna i potpuno odreena pravna cjelina, odnosno da sadraj upisa bude tono odreen:
1. upisi moraju biti tono i nedvosmisleno odreeni u pogledu nekretnina koje u z.k. moraju biti opisane u skladu s
podacima u katastru zemljita
69

2. upisi moraju biti jasno odreeni i s obzirom na vrstu upisa, prava koja se upisuju i njihov bitni sadraj, isprave na temelju kojih su
provedeni, te na subjekte knjinih prava
3. upisi moraju biti tono vremenski odreeni, jer je tono oznaavanje tih podataka vano za utvrivanje prvenstvenog reda
upisanih knjinih prava
11. NAELO PREGLEDNOSTI
Ovo naelo odreuje da z.k. moraju biti ureene tako da se iz njih moe lako i brzo saznati cijelo pravno stanje upisanih nekretnina.
Naelo preglednosti se prije svega ostvaruje:
tzv. sustavom dvoknjienja (podjelom z.k. na glavnu knjigu i zbirku isprava) svaki upis se provodi u glavnoj knjizi upisom
bitnog sadraja prava, dok se u zbirci isprava pohranjuju isprave na osnovi kojih je upis proveden i koje sadre sve elemente
za odreivanje sadraja upisanog prava
tzv. sustavom trodiobe z.k. uloka (podjelom glavne knjige na z.k. uloke koji su razdijeljeni na 3 lista i vode se po sustavu
realnih folija zakonom je tono odreeno koji se podaci o nekretninama i pravima na njima upisuju u pojedini dio uloka
im se postie da su svi upisi koji se odnose na pojedinu vrstu knjinih prava ili pravnih injenica skupljeni na istom mjestu,
na istom listu z.k. uloka
1.4.2.3. Sastav zemljinih knjiga
l. 14. ZZK

zemljina se knjiga sastoji od glavne knjige i zbirke isprava smatraju se z.k. u uem smislu, jer se u njih upisuju nekretnine
i prava na nekretninama i ono to je u njima upisano mjerodavno je za pravni promet nekretnina
za svaku glavnu knjigu vode se potrebni pomoni popisi odreeni ovim Zakonom ili drugim propisom sve te knjige, popisi,
zbirke i dr. koji slue u z.k. poslovanju smatraju se z.k. u uem smislu
1. GLAVNA KNJIGA
l. 15. st. 1., l. 17. ZZK

Glavna knjiga je dio z.k. u koji se upisuju:

nekretnine i promjene na nekretninama, te
stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava
Glavna knjiga se vodi za svaku katastarsku opinu: za sva zemljita jedne katastarske opine vodi se jedna glavna knjiga
odreivanje podruja i naziva katastarskih opina ureuju propisi o katastru zemljita, s time da jedna katastarska opina
moe obuhvaati samo zemljita koja se nalaze na podruju nadlenosti jednoga zemljinoknjinoga suda
(zemljita na podruju nadlenosti jednoga zemljinoknjinoga suda mogu biti podijeljena i na vie katastarskih opina)
u glavnu knjigu upisuje se ope dobro ako to zatrai osoba koja na tom ima pravni interes (npr. ima koncesiju na opem dobru)
Glavna knjiga je najvaniji dio z.k., jer se sve promjene na nekretninama, prava i njihove promjene, te injenice vane za pravno
stanje nekretnine upisuju samo u glavnoj knjizi:
zemljinoknjini upisi provode se samo u glavnoj knjizi
kad zakon odreuje da se knjina prava stjeu, prenose, ograniavaju ili prestaju upisom u z.k., ta se pretpostavka ispunjava
upisom u glavnu knjigu, a kad je knjino pravo steeno izvanknjino (na temelju zakona, nasljeivanjem, odlukom dravnog
organa), stjecatelj prava ovlaten je zahtijevati upis steenog prava u z.k. koji se provodi samo upisom u glavnu knjigu 80
Stoga je i za prosuivanje neijeg prava iskljuivo mjerodavno stanje upisa u glavnoj knjizi upisi u druge dijelove z.k. u irem
smislu imaju samo deklaratorni, pomoni karakter (slue za objanjavanje upisa provedenih u glavnoj knjizi, npr. isprave poloene
u zbirci isprava, te olakavaju pronalaenje podataka u glavnoj knjizi, npr. pomoni popisi).
Nain voenja glavne knjige:
kod runo voene z.k., u uvezane tomove knjiga se runo upisuju z.k. podaci svi upisi koji se odnose na pojedinu nekretninu,
kako oni koji su izbrisani tako i oni koji se odnose na postojee pravno stanje nekretnine nalaze se na istom mjestu
kod EOP-z.k., glavna knjiga se vodi iskljuivo pohranjivanjem upisa u bazu zemljinih podataka (BZP) koje ima znaenje
provedbe upisa glavna knjiga sastoji se od popisa upisa i popisa izbrisanih upisa, koji su pravno izjednaeni (l. 164. ZZK)
popis upisa dio je glavne knjige koji se sastoji od upisa postojeeg pravnog stanja z.k. tijela (l. 165. st. 1. ZZK)
popis izbrisanih upisa dio je glavne knjige u koji se prenose izbrisani upisi, upisi koji vie nisu nuni za prikaz
postojeega pravnog stanja z.k. tijela te u koji se unose podaci o provedbi svih upisa u popisu upisa (l. 165. st. 2. ZZK)
zemljinoknjini uloak:
l. 13., l. 18., l. 19. st. 4. ZZK

80

glavna knjiga se sastoji od zemljinoknjinih uloaka glavna knjiga je zapravo skup zemljinoknjinih uloaka povezanih
u jednu cjelinu u koje su upisane nekretnine jedne katastarske opine

naelo upisa, 65. str.

70

u zemljinoknjini uloak upisuju se:

1. zemljinoknjino tijelo i promjene na njemu
2. stvarna i druga knjina prava glede zemljinoknjinoga tijela i promjene tih prava
(u zemljinoknjini uloak upisuju se i druge injenice odreene zakonom)

zemljinoknjino tijelo 81 pravna je cjelina iji se sastav moe promijeniti samo zemljinoknjinim otpisom ili pripisom
katastarskih estica (promjena sastava zemljinoknjinog tijela provodi se u posebnom zemljinoknjinom postupku
otpisivanja i propisivanja, koji je ureen u l. 145. do 162. ZZK)
- taj status pravne cjeline je osnovno obiljeje z.k. tijela sve katastarske estice (zemljita) jednog z.k. tijela u
pravnom prometu zajedno predstavljaju jedan objekt stvarnopravnih odnosa i imaju istu pravnu sudbinu
- to znai da predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske estice zajedno, odnosno cijelo z.k.
tijelo u cjelini, ili idealni dio svih katastarskih estica, odnosno idealni dio z.k. tijela
- da bi se uspostavio drukiji pravni status za pojedinu katastarsku esticu (npr. da bi se samo jedna estica prodala),
potrebno je provesti postupak otpisivanja i pripisivanja tog dijela z.k. tijela kojim e se ta estica izdvojiti u posebno
z.k. tijelo i upisati u drugi z.k. uloak, u kojem e opet svi njegovi sastavni dijelovi imati jednaki pravni status
-

u skladu s gore navedenim o z.k. tijelu, ZZK sadri i ovu odredbu: nakon to se u katastru zemljita provede
parcelacija zemljita, time nastale estice ostaju u sastavu istog zemljinoknjinog tijela dok se iz njega ne otpiu
sastav zemljinoknjinog uloka:
l. 20. st. 1., l. 21. st. 1. do 3., l. 23., l. 25. ZZK
Zemljinoknjini uloak sastoji se od 3 dijela:

1. posjedovnice (popisni list, list A)

- u posjedovnicu se upisuju:
svi sastavni dijelovi zemljinoknjinoga tijela, kao i ona stvarna prava koja postoje u korist zemljinoknjinoga tijela
ili nekoga suvlasnikoga (idealnoga) dijela zemljinoknjinoga tijela (npr. pravo stvarne slunosti u korist z.k. tijela
kao povlasnog dobra, pravo stvarnog tereta u korist z.k. tijela)
sve katastarske promjene koje se odnose na zemljinoknjino tijelo (promjene katastarskoga broja, naziva, povrine,
izgraenosti i sl.), kao i pokretanje postupaka za promjenu tih podataka u posjedovnici
sva javnopravna ogranienja u pravnom prometu zemljinoknjinog tijela koja nisu ope naravi (ako se takva
javnopravna ogranienja odnose na sva zemljita jedne katastarske opine, to e se uiniti vidljivim i na omotu z.k.)
2. vlastovnice (vlasniki list, list B)
- u vlastovnicu se upisuju:
pravo vlasnitva cijeloga zemljinoknjinoga tijela
ona ogranienja kojima je vlasnik osobno podvrgnut glede slobodnoga upravljanja ili glede raspolaganja
zemljinoknjinim tijelom ili suvlasnikim dijelom (npr. maloljetnost, skrbnitvo, steaj); zabrana optereivanja
ili otuivanja u ovom e se listu samo uiniti vidljivom
-

u vlastovnici e se uiniti vidljivim ogranienja raspolaganja zemljinoknjinim tijelom ili suvlasnikim dijelom koja su
predmetom upisa u teretovnicu, a tiu se svakoga vlasnika

kad je u z.k. upisano ope dobro, u vlastovnici e se uiniti vidljivim to njegovo svojstvo, te tko vodi brigu, upravlja i
odgovara za to dobro; ako brigu, upravljanje i odgovornost za ope dobro ima RH, to se nee posebno upisivati
glede javnih dobara u opoj i u javnoj uporabi upisat e se kao vlasnik RH, ako njihov vlasnik nije jedinica lokalne uprave
ili samouprave, te e se naznaiti tijelo/ustanova kojoj su dana na upravljanje, odnosno tijelo koje njima neposredno
upravlja

3. teretovnice (teretni list, list C)

- u teretovnicu se upisuju
stvarna prava kojima je optereeno zemljinoknjino tijelo ili idealni dio nekoga suvlasnika, kao i prava steena na
ovim pravima, pravo nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa te ona ogranienja raspolaganja zemljinoknjinim tijelom
ili suvlasnikim dijelom kojima je podvrgnut svagdanji vlasnik optereenoga dobra
u teretovnicu zemljinoknjinoga tijela koje je ope dobro ili je javno dobro u vlasnitvu RH ili jedinice lokalne uprave
ili samouprave upisat e se koncesija prema odredbama za upis zakupa, ako nije to posebno odreeno
zabrane optereenja ili otuenja nekretnine
poduloak:
l. 20. st. 2. do 7., l. 24. st. 2. ZZK

81

zemljinoknjino tijelo, 16. str.

71

Poduloak je sastavni dio zemljinoknjinog uloka koji se otvara za idealni dio odreenog suvlasnika i u koji se provode upisi koji se
odnose na taj idealni dio.
zatrai li to koji od suvlasnika, za njegov e se idealni dio otvoriti poduloak kao sastavni dio uloka
za suvlasniki dio koji je povezan s vlasnitvom posebnog dijela nekretnine otvorit e se poduloak po odredbama ZZK
-

poduloak sadri posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu

na upise u poduloak na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o upisima u uloak

glede suvlasnikog dijela za koji je otvoren poduloak upisi e se provoditi u tom poduloku
na suvlasniki dio za koji je otvoren poduloak odnose se, osim upisa provedenih u poduloku, i svi upisi glede toga
suvlasnikog dijela provedeni do otvaranja poduloka, kao i svi upisi glede cijelog zemljinoknjinog tijela
(prvenstveni red tih upisa rauna se zajedniki)

nitko se ne moe pozvati na to da mu nije bilo poznato neto to je upisano u uloak ili poduloak
2. ZBIRKA ISPRAVA
l. 26. i l. 27. ZZK
Zbirka isprava zajedno s glavnom knjigom ini zemljinu knjigu u uem smislu.
(ona slui objanjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi, jer se u glavnu knjigu unosi samo bitni
sadraj isprave na osnovi koje je proveden upis svi drugi podaci vidljivi su iz zbirke isprava)

od svake isprave na temelju koje je doputen zemljinoknjini upis zadrava se barem ovjerovljeni prijepis
ulaganjem tih prijepisa nastaje zbirka isprava; prijepisi se uvezuju u sveske
zbirka isprava ureuje se zajedniki za sve glavne knjige koje se vode kod jednog z.k. suda
(i to uvijek runo, neovisno o tome vodi li se z.k. runo ili pomou EOP; l. 167. ZZK)
3. ZBIRKA ZEMLJINOKNJINIH RJEENJA
Zbirka z.k. rjeenja vodi se za EOP-z.k. i to uz odgovarajuu primjenu pravila za voenje zbirke isprava.
(l. 168. st. 1. ZZK)

ona se vodi runo, ulaganjem z.k. rjeenja u posebnu knjigu i to po njihovim rednim brojevima; rjeenja se uvezuju u sveske
tako se ostvaruje vea sigurnost podataka u EOP-z.k., jer se pomou zbirke isprava i zbirke zemljinoknjinih rjeenja mogu
rekonstruirati svi upisi provedeni u EOP-z.k.
4. ZBIRKA KATASTARSKIH PLANOVA
l. 28. ZZK

za svaku glavnu knjigu postoji zbirka katastarskih planova zbirka katastarskih planova je sredstvo koje slui korisnicima
zemljinih knjiga za lake snalaenje glede poloaja i oblika zemljita
katastarski planovi su planovi koje je izradilo tijelo nadleno za katastar zemljita, prikazujui u njima poloaj i oblik svih
katastarskih estica i zgrada, odnosno objekata koji se trajno nalaze na njima ili ispod njihove povrine
tijelo nadleno za katastar zemljita dostavlja zemljinoknjinom sudu katastarske planove i sve njihove izmjene
5. POMONI POPISI
l. 29. ZZK

za svaku glavnu knjigu vodi se popis katastarskih estica i popis njihovih adresa, popis vlasnika i nositelja prava graenja,
popis predbiljeenih vlasnika te drugi pomoni popisi odreeni ovim Zakonom ili drugim propisom
nain voenja pomonih popisa odreuje ministar pravosua
sastav i voenje pomonih popisa detaljno ureuje Zemljinoknjini poslovnik (l. 33. do 52.)
ZZK i Zemljinoknjini poslovnik mogu odrediti i voenje nekih drugih pomonih popisa (tako z.k. sudovi npr. vode dnevnik
z.k. podnesaka, poslovni kalendar, biljenicu za rokove, popis naruenih izvadaka, prijepisa i potvrda ...)

1.4.3. Upisi u zemljine knjige

1.4.3.1. Predmet upisa
72

Predmet upisa u z.k. 82 su sva stvarna i neka obvezna prava na nekretninama, osobni odnosi nositelja tih prava i pravne
injenice iji upis u z.k. taksativno odreuje ZZK ili neki drugi zakon. Ovisno o tome to je predmet upisa u z.k., razlikuju se
i pojedine vrste upisa, njihovi pravni uinci, kao i pretpostavke za njihovu provedbu u z.k.:
knjina prava se u z.k. upisuju uknjibom i predbiljebom
osobni odnosi i pravne injenice upisuju se zabiljebom
1.4.3.2. Pretpostavke upisa
1. MATERIJALNE PRETPOSTAVKE
1.1. knjini prednik 83
1.2. tabularna isprava
l. 43. i l. 44. ZZK
-

da bi se dopustio i proveo upis u z.k., zemljinoknjinom sudu se uz prijedlog za upis mora priloiti ili predoiti isprava
odgovarajueg oblika i sadraja koja je podobna da se na temelju nje provede upis tabularna isprava (z.k. isprava)
to moe biti javna isprava ili privatna isprava, a da bi ona bila podobna da se na temelju nje provede upis, mora ispunjavati
odreene pretpostavke ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave:
1. upisi u zemljinu knjigu dopustit e se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost
2. za upis knjinoga prava, njegove promjene, ogranienja ili prestanak mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj
3. upisi u z.k. dopustit e se samo na temelju isprava koje nemaju oitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu
vjerodostojnost; ako se isprave sastoje iz vie listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne moe umetnuti ni jedan list
4. u ispravama moraju osobe protiv kojih i u iju se korist upis zahtijeva biti navedene tako da ne postoji opasnost
da ih se zamijeni s drugima (primjerice navoenjem datuma roenja, matinoga broja i sl.),
5. u ispravi moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad su isprave sastavljene
podnoenje tabularne isprave koja ispunjava te ope pretpostavke je materijalna pretpostavka za provedbu svih vrsta z.k. upisa
(uknjibe, predbiljebe, zabiljebe) i to neovisno o tome zahtijeva li se upis na temelju javne ili privatne isprave
2. POSTUPOVNE PRETPOSTAVKE

Postupovne (formalnopravne) pretpostavke upisa odreuju odredbe ZZK o zemljinoknjinom postupku te pretpostavke su:
stavljanje zahtjeva za upis, podnoenje isprava, dozvola suda, provedba upisa i pravomonost rjeenja o upisu
1.4.3.3. Vrste zemljinoknjinih upisa
l. 30. st. 1. ZZK
Knjini su upisi uknjiba, predbiljeba i zabiljeba.
1. UKNJIBA
l. 30. st. 2. ZZK
Uknjiba je upis kojim se knjina prava stjeu, prenose, ograniuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog opravdanja.
Pritom se razlikuju:
a) pozitivna uknjiba (intabulacija) kad se knjino pravo stjee, mijenja ili ograniava
b) negativna uknjiba (ekstabulacija) kad uknjibom knjina prava prestaju, odnosno kad se briu iz z.k.
Predmet uknjibe su sva knjina prava koja mogu biti predmet upisa u z.k.
Stvarna prava na nekretninama se upisuju uknjibom i kad su ograniena uvjetom ili rokom.
Pravni uinci uknjibe: sastoje se u bezuvjetnom i konanom stjecanju, prijenosu, ogranienju ili prestanku knjinih prava.
uknjibom se stvarnim pravima na nekretninama daje vanjska vidljivost, ime se osigurava njihovo apsolutno djelovanje;
uknjibom obveznih prava konstituira se njihova apsolutnost, pa se tada i ona mogu ostvarivati prema svim treim osobama
knjina prava uknjibom stjeu i odreeno mjesto u redu prvenstva u odnosu na ostala upisana knjina prava
takoer, kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, mijenjaju ili prestaju na temelju pravnog posla, uknjiba je materijalna
pretpostavka takvog stjecanja, promjene, prestanka prava ona je tada nain stjecanja stvarnih prava na nekretninama
pretpostavke za uknjibu:
l. 52., l. 53., l. 54. st. 1., l. 55. st. 1. ZZK
82
83

naelo stvarnosti, 65. str.

naelo knjinog prednika, 66. str.

73

Da bi se provela uknjiba, moraju biti ispunjene:

sve pretpostavke potrebne za provedbu svakog z.k. upisa:
materijalne pretpostavke glede knjinog prednika
ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave
sve postupovne pretpostavke koje se zahtijevaju za provedbu svakog upisa u z.k.

odreene posebne pretpostavke za upis uknjibe glede tabularne isprave na temelju koje se uknjiba provodi;
isprave na temelju kojih se moe provesti uknjiba mogu se podijeliti u 2 skupine:
1) privatne isprave o pravnim poslovima glede prava na nekretninama i javne isprave o pravnim poslovima koje su
sastavili nadleno tijelo ili javni biljenik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadre sve
to se zahtijeva i za uknjibu na temelju privatnih isprava
- te isprave, pored opih pretpostavki valjanosti, moraju ispunjavati i neke posebne pretpostavke za uknjibu:
a) isprava mora sadravati tonu oznaku zemljita ili prava glede kojeg se zahtijeva uknjiba
b) isprava mora sadravati izriitu izjavu onog ije se pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi
na drugu osobu da pristaje na uknjibu (pristanak na uknjibu, klauzula intabulandi)
c) na privatnoj ispravi na osnovi koje se zahtijeva uknjiba mora biti ovjerena istinitost potpisa;
na privatnoj ispravi dovoljno je ovjeriti potpis osobe ije se pravo ograniuje, optereuje, ukida ili
prenosi na drugu osobu
d) kad je privatnu ispravu potpisao opunomoenik osobe protiv koje se zahtijeva uknjiba, da bi se
dopustila uknjiba protiv opunomoitelja, istinitost opunomoenikovog potpisa na toj ispravi,
te opunomoiteljevog potpisa na punomoi moraju biti ovjereni na nain na koji se ovjerava
istinitost potpisa na privatnim ispravama
uknjiba e se dopustiti ako opunomoenik svoje ovlatenje za potpisivanje privatne isprave
iskae posebnom punomoi, tj. punomoi koja mu je izdana upravo za taj posao
ako je opunomoitelj ovlaten opom ili generinom punomoi, punomoi izdanom za odreenu
vrstu poslova, punomo u asu podnoenja prijedloga za upis ne smije biti starija od 1 godine
2) javne isprave za koje ZZK izriito odreuje da se na temelju njih moe dopustiti uknjiba:
- javne isprave na temelju kojih se moe dopustiti uknjiba jesu odluke suda ili drugoga nadlenog tijela
odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovrnim ispravama
prikladnim za upis prava u zemljinu knjigu, ako sadre tonu oznaku zemljita ili prava na koji se odnosi upis
- tu spadaju isprave koje se u skladu s pozitivnim normama ovrnog postupka smatraju ovrnim ispravama
(npr. ovrna sudska odluka i ovrna sudska nagodba, ovrna javnobiljenika isprava, sudske odluke o dosudi
nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji, pravomona ostavinska rjeenja i sl.)
2. PREDBILJEBA
l. 30. st. 3. ZZK
Predbiljeba je upis kojim se knjina prava stjeu, prenose, ograniuju ili prestaju samo
pod uvjetom naknadnoga opravdanja i u opsegu u kojemu naknadno budu opravdana.
Ona se provodi kad nije mogue provesti uknjibu, jer u trenutku podnoenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve pretpostavke
koje za uknjibu odreuju pravila zemljinoknjinog prava.
Kao i uknjiba, i predbiljeba moe biti:
a) pozitivna ako se njome pod uvjetom naknadnog opravdanja stjeu, mijenjaju ili ograniavaju knjina prava
b) negativna ako njome knjina prava prestaju
Predmet predbiljebe je isti kao i predmet uknjibe.
Pravni uinci: sastoje se u stjecanju, gubitku, ograniavanju ili prijenosu knjinih prava pod uvjetom naknadnog opravdanja:
kad se naknadno ispune pretpostavke za uknjibu koje nisu postojale u asu podnoenja prijedloga za upis, predbiljeba se pretvara u
uknjibu; opravdanjem predbiljebe nastupaju svi pravni uinci uknjibe i to ex tunc, od trenutka kad je predbiljeba provedena,
odnosno kad je z.k. sudu stigao prijedlog za upis
iz navedenog proizlazi da je osnovni smisao predbiljebe stjecanje prvenstvenog reda za predbiljeeno knjino pravo glede
kojeg se ne moe provesti uknjiba kad se predbiljeba opravda, smatrat e se da predbiljeeno knjino pravo ima
ono mjesto u prvenstvenom redu koje je steklo u asu podnoenja prijedloga za upis (zbog toga e prava upisana nakon
predbiljeenog prava imati kasniji prvenstveni red u odnosu na predbiljeeno pravo iji je upis naknadno opravdan
takoer, predbiljeba je nain stjecanja (modus) stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla njome se
pod uvjetom naknadnog opravdanja stjeu na temelju pravnog posla stvarna prava na nekretninama za iju uknjibu
u asu podnoenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve potrebne pretpostavke
pretpostavke za predbiljebu:
l. 56., l. 59. ZZK
74

Da bi se provela predbiljeba, moraju biti ispunjene:

sve pretpostavke potrebne za provedbu svakog z.k. upisa:
materijalne pretpostavke glede knjinog prednika
ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave
sve postupovne pretpostavke koje se zahtijevaju za provedbu svakog upisa u z.k.

meutim, za razliku od uknjibe, tabularna isprava temeljem koje se moe dopustiti predbiljeba ne mora udovoljavati nekoj
od posebnih pretpostavki valjanosti tabularne isprave za uknjibu; dovoljno je da su ispunjene ope pretpostavke valjanosti
tabularne isprave isprave na temelju kojih se moe dopustiti predbiljeba mogu se podijeliti u 2 skupine:
1. privatne isprave o pravnim poslovima i javne isprave koje su o pravnim poslovima u granicama svojih ovlasti i u
propisanom obliku sastavili nadleno tijelo ili javni biljenik koje ne udovoljavaju nekoj od posebnih pretpostavki
predvienih z.k. pravilima za uknjibu, ali ispunjavaju ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave na temelju tih
isprava predbiljeba e se dopustiti kad:
a) u ispravi nije navedena tona oznaka zemljita ili prava glede kojeg se zahtijeva upis (l. 54. st. 1.a ZZK)
b) u ispravi, a ni u posebnoj ispravi niti u prijedlogu za upis knjini prednik nije izriito pristao na upis
(odnosno kad ispravi nedostaje klauzula intabulandi) (l. 54. st. 1.b ZZK)
c) predbiljeba e se dopustiti kad je pristanak za upis dan uvjetno ili oroeno
d) istinitost potpisa osobe ije se pravo upisom ograniuje, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu nije
ovjerena na nain propisan posebnim zakonom (l. 52. st. 3. ZZK)
e) istinitost potpisa opunomoenika na ispravi na temelju koje se protiv opunomoenika zahtijeva upis nije
ovjerena na nain propisan posebnim zakonom (l. 53. st. 1. ZZK)
f) opa ili generina punomo na temelju koje je opunomoitelj potpisao ispravu na temelju koje se protiv
opunomoitelja zahtijeva uknjiba izdana prije vie od godine dana od asa podnoenja prijedloga za upis
(l. 53. st. 2. ZZK)
g) istinitost potpisa opunomoitelja na punomoi na temelju koje je opunomoenik potpisao ispravu na temelju
koje se protiv opunomoitelja zahtijeva uknjiba nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom
(l. 53. st. 3. ZZK)
2. javne isprave za koje ZZK izriito odreuje da e se na temelju njih dopustiti predbiljeba:
javne isprave na temelju kojih se moe dopustiti predbiljeba jesu:
a) neizvrene pravomone domae sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno utvruje ili dosuuje ili se
bezuvjetno odbija,
b) odluke domaih sudova, odnosno s njima izjednaenih odluka drugih tijela vlasti kojima se predbiljeba
odreuje kao mjera osiguranja,
c) ostale javne isprave odreene posebnim zakonom.
opravdanje predbiljebe:
l. 60., l. 61., l. 67. st. 2. i st. 3., l. 64. st. 2. ZZK
-

opravdanje predbiljebe je pravni akt kojim se naknadno uklanjaju nedostatci tabularne isprave zbog kojih ona nije bila valjana
za uknjibu, ve samo za predbiljebu predbiljeba se opravdava:
1. predbiljeba provedena temeljem privatne isprave ili javne isprave o pravnom poslu koju je sastavilo nadl. tijelo ili javni
biljenik: temeljem isprave prikladne za uknjibu, kojom se otklanja nedostatak radi koga nije bila doputena uknjiba
2. predbiljeba provedena temeljem javnih isprava: na temelju potvrde o ovrnosti odluke suda ili drugoga tijela vlasti
3. kad prednik nije voljan izdati ispravu kojom bi se opravdala predbiljeba:
na temelju pravomone presude kojom je predbiljeba opravdana
4. predbiljeba provedena temeljem isprave u kojoj je pristanak na uknjibu (klauzula intabulandi) dan pod uvjetom/rokom:
javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom se dokazuje da je ostvaren uvjet kojim je bio uvjetovan pristanak
za uknjibu, odnosno da je istekao rok

predbiljeba djeluje dok ne bude opravdana ili izbrisana opravdanjem se predbiljeba pretvara u uknjibu,
s uinkom od asa kad je prijedlog za predbiljebu bio podnesen
bude li predbiljeba opravdana, s upisom opravdanja po sl. dunosti e se izbrisati svi upisi koji su protiv uknjienog
vlasnika bili doputeni nakon asa kad je stigao prijedlog temeljem kojega je pravo vlasnitva bilo predbiljeeno
ako pak odlui da predbiljeba nije opravdana, ona e se na prijedlog bilo koje od stranaka izbrisati
bude li predbiljeba prava vlasnitva izbrisana, po slubenoj e se dunosti u isto doba izbrisati svi upisi
koji su doputeni u svezi s tom predbiljebom

3. ZABILJEBA
l. 30. st. 4. ZZK
75

zabiljeba je upis kojim se ine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom odreeno da ih se moe zabiljeiti u z.k.
zabiljebom se mogu osnivati odreeni pravni uinci kad je to predvieno zakonom

zemljinoknjine zabiljebe mogu se uiniti u svrhu:

da se vidljivim uine osobni odnosi, naroito ogranienja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbnitvo,
produenje roditeljskoga prava, otvaranje steaja i dr.), kao i drugi odnosi i injenice odreene zakonom, s tim
uinkom da se nitko ne moe pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati;
da se osnuju pravni uinci koje zabiljeba proizvodi po odredbama ovoga ili drugih zakona (zabiljeba prvenstvenoga
reda, otpisa zemljita, zajednike hipoteke, otkaza hipotekarnih trabina, spora, prisilne drabe, zabrane otuenja ili
optereenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridraja prvenstvenoga reda, zabiljebe odreene po pravilima o
ovrsi i osiguranju i dr.)

zabiljebom se u z.k. ine vidljivim:

osobni odnosi nositelja knjinih prava pravnorelevantni za pravni promet nekretnina
pravne injenice mjerodavne za pravni promet nekretnina (koje se po izriitom zakonskom propisu mogu upisati u z.k.)

ovom vrstom z.k. upisa ne upisuju se knjina prava, niti se zabiljebom moraju stjecati, mijenjati ili prestajati knjina prava

za upis zabiljebe moraju se ispuniti:

sve materijalne pretpostavke za provedbu ostalih vrsta upisa glede knjinog prednika i tabularne isprave
(s tim da tabularna isprava kod nekih vrsta zabiljebi mora ispunjavati i neke dodatne pretpostavke)
postupovne pretpostavke kao i za provedbu ostalih vrsta upisa

osnovni smisao zabiljebe je da se njome publiciraju, uine vidljivim odreene pravnorelevantne injenice ili da se osnuju
odreeni pravni uinci koji se odnose na subjekte knjinih prava ili na sama knjina prava, a od znaenja su za pravni promet
nekretnina (odnosno za stjecanje, ogranienje, postanak i prestanak zemljinoknjinih prava)
upis zabiljebe, neovisno o tome to je njezin predmet, ne sprjeava niti zaustavlja mogunost daljnjeg raspolaganja knjinim
pravom na koga se zabiljeba odnosi

3.1. ZABILJEBA OSOBNIH ODNOSA

l. 39. st. 1. ZZK
-

zemljinoknjine zabiljebe mogu se uiniti u svrhu da se vidljivim uine osobni odnosi, naroito ogranienja glede upravljanja
imovinom (npr. maloljetnost, skrbnitvo, produenje roditeljskoga prava, otvaranje steaja i dr.), kao i drugi odnosi i injenice
odreene zakonom, s tim uinkom da se nitko ne moe pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati
zabiljeba osobnih upisa ima iskljuivo publicitetni, deklaratorni karakter njome ne nastaju osobni odnosi koji mogu biti
predmet upisa zabiljebom, nego se u z.k. upisuju osobni odnosi koji ve postoje (tj. koji su utvreni od strane nadlenog tijela
u za to propisanom postupku)
3.2. ZABILJEBA PRAVNIH INJENICA
l. 39. st. 2., l. 70. st. 1. ZZK

zemljinoknjine zabiljebe mogu se uiniti u svrhu da se osnuju pravni uinci koje zabiljeba proizvodi po odredbama ovog
ili drugih zakona (zabiljeba prvenstvenoga reda, otpisa zemljita, zajednike hipoteke, otkaza hipotekarnih trabina, spora,
prisilne drabe, zabrane otuenja ili optereenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridraja prvenstvenoga reda,
zabiljebe odreene po pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.)

pravne injenice koje mogu biti predmet upisa zabiljebom nisu u ZZK taksativno navedene, jer se zabiljebe odreenih
pravnih injenica mogu odrediti kad je to predvieno u ZZK i drugom zakonu

prema ZZK, u z.k. se zabiljeuju brojne injenice nastale tijekom z.k. postupka, a posebno su i izriito ureene sljedee:
1. zabiljeba prvenstvenog reda kojom se osniva prvenstveni red za budue otuenje ili optereenje nekretnine,
da bi se za to otuenje ili optereenje koje e se tek kasnije ostvariti, osiguralo mjesto u prvenstvenom redu prema
asu kad je z.k. sudu stigao prijedlog za zabiljebu prvenstvenog reda (l. 72. do 77. ZZK)
2. zabiljeba otkaza i hipotekarne tube kojom se upisuje da je hipotekarni vjerovnik dao svom duniku koji je vlasnik
nekretnine otkaz o kojem ovisi dospijee trabine osigurane hipotekom, odnosno da je hipotekarni vjerovnik podigao
hipotekarnu tubu protiv hipotekarnog dunika radi naplate osigurane trabine kako bi otkaz djelovao, odnosno kako bi
se ovrha namirenjem iz nekretnine mogla neposredno provesti i protiv svakog kasnijeg vlasnika zaloene nekretnine
(l. 72. do 77 ZZK., l. 79. ZZK, l. 338. st. 2. ZV)
...

(jo 5 sluajeva, 316. str. u knjizi)

upisivanje pravnih injenica mjerodavnih za pravni promet nekretnina odreuju i brojni drugi zakoni kojima se ureuju pravni
odnosi na nekretninama (npr. ZV, Ovrni zakon, ZN, Zakon o izvlatenju ...)
4. UPIS UINITI VIDLJIVIM
76

ZZK odreuje da se neke injenice i okolnosti koje se odnose na knjina prava, njihove nositelje, zemljinoknjini postupak i
sl. moraju uiniti vidljivim u zemljinoj knjizi
takve se injenice i okolnosti ine vidljivim posebnim upisom uiniti vidljivim koga zemljinoknjini sud provodi po
slubenoj dunosti kad je zakonom izriito odreeno da se odreena injenica ili okolnost mora uiniti vidljivom u z.k.
(upis se provodi radi preglednosti z.k., njihove bolje potpunosti, radi upuivanja na upise provedene u nekom drugom dijelu
istog ili drugog z.k. uloka, radi utvrivanja promjena u sastavu, kulturi, povrini z.k. tijela i sl.)

1.4.4. Pravni uinci upisa u zemljinu knjigu

1.4.4.1. Akvizicijska funkcija upisa
-

u hrvatskom stvarnopravnom poretku se stvarna prava na temelju pravnog posla stjeu po tradicijskom naelu
po tom naelu, za stjecanje stvarnog prava na temelju pravnog posla potrebni su:
a) pravna osnova stjecanja prava (titulus) pravni posao
b) zakonom odreeni nain stjecanja prava (modus) za nekretnine, to je upis stvarnog prava u korist stjecatelja
u zemljinu knjigu (takav z.k. upis ima iste uinke, istu akvizicijsku funkciju kao to ju ima predaja pokretne stvari
u posjed kad se na temelju pravnog posla stjeu stvarna prava na pokretninama)
1. upis u zemljinu knjigu kao nain (pretpostavka) stjecanja stvarnih prava

akvizicijska funkcija upisa dolazi do izraaja u sluajevima:

kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose ili prestaju na temelju pravnog posla, te
kad je zakonom odreeno da je, da bi stvarno pravo prestalo i po nekoj drugoj osnovi, nuno provesti upis brisanja
tog prava u z.k. (to e biti u svim sluajevima kad je izriito odreeno zakonom da stvarno pravo koje je prestalo
odreknuem, istekom roka, ispunjenjem uvjeta, ukinuem, neizvravanjem i sl. prestaje tek kad se izbrie iz z.k.)

da bi ostvario svoju akvizicijsku funkciju, z.k. upis mora biti istinit, valjan inae ne nastupaju akvizicijski pravni uinci upisa,
tj. ne dolazi do stjecanja stvarnog prava u korist upisanog stjecatelja ; tada on nije postao nositelj tog prava
u odnosu na tu osobu djelovat e samo pravni uinci koje upis proizvodi s obzirom na svoju publicitetnu funkciju
dok se ne dokae suprotno, predmnijevat e se da je upisana osoba nositelj stvarnog prava na nekretnini i da je ovlatena
njime raspolagati, pa u odnosu na potene tree stjecatelje u iju je korist upisani nositelj raspolagao mogu nastupiti i
pravni uinci zatite povjerenja
2. upis kao pretpostavka raspolaganja knjinim pravom

kad je do stvarnopravne promjene dolo izvanknjino (tj. bez upisa u z.k.), upis tako nastale promjene nema akvizicijsko,
konstitutivno znaenje to e biti u svim sluajevima kad se stvarna prava na nekretninama stjeu temeljem odluke suda
ili druge nadlene vlasti, nasljeivanjem ili na temelju zakona, jer tada upis u z.k. nije materijalna pretpostavka stjecanja

upisom izvanknjino steenih stvarnih prava na nekretninama u z.k. samo se daje vanjska vidljivost tim pravima
no, taj upis ima vane uinke:
on je pretpostavka za daljnja raspolaganja tim pravom na temelju pravnog posla u korist drugih stjecatelja
njime se nositelju izvanknjino steenog prava olakava i dokazivanje tog prava, kao i zatita prema treim osobama
njime se nositelj titi od mogunosti gubitka svog izvanknjino steenog prava zbog djelovanja pravnih uinaka zatite
povjerenja u potpunost, jer e u odnosu na potene tree osobe izvanknjino steeno pravo djelovati tek kad se upie u
zemljine knjige do tada se poteni stjecatelj moe opravdati da mu nije bilo poznato niti da mu nije moglo biti
poznato da pravo postoji, pa e, ako u korist potenog stjecatelja nastupe pravni uinci naela povjerenja u potpunost,
neupisano izvanknjino steeno pravo prestati

1.4.4.2. Publicitetna funkcija upisa

1. ZEMLJINOKNJINO STANJE KAO VANJSKA SLIKA PRAVNOG STANJA NEKRETNINE
-

upisivanjem stvarnih prava na nekretninama, obveznih prava na nekretninama, osobnih odnosa i pravnih injenica u z.k.
publicira se, daje se vanjska vidljivost tim pravima, publicira se postojanje odreenih osobnih odnosa i pravnih injenica koje
ukazuju ili utjeu na pravno stanje nekretnine i mogunost raspolaganja knjinim pravima na nekretnini; upisima se publiciraju
i promjene glede stjecanja, promjene i prestanka knjinih prava, promjene njihova sadraja, opsega i reda prvenstva

upisima u z.k. ne publiciraju se samo ona prava na nekretninama za koja je zakonom izriito odreeno da djeluju apsolutno i
bez upisa u z.k., npr. zakonsko pravo prvokupa (l. 44. Zakona o najmu stanova), javnopravni stvarni tereti (l. 266. ZV),
zakonska zalona prava (l. 314. ZV) ...

77

kako su z.k. javne i svima dostupne, svatko moe saznati koja stvarna prava postoje na nekoj nekretnini, koji je njihov sadraj,
opseg, prvenstveni red i tko je njihov nositelj, te ih uvaavati i potovati
(glede pokretnina, isto znaenje kao upis u z.k. ima posjed)
iz publicitetne funkcije proizlaze posebni pravni uinci vani za pravni promet nekretnina upisom knjinog prava u z.k.
nastaje oboriva predmnjeva da je osoba koja je u z.k. upisana kao nositelj knjinog prava zaista njegov stvarni, zbiljski nositelj,
odnosno da u korist pisane osobe zaista postoji upisano knjino pravo i to upravo s onim sadrajem, opsegom i redom
prvenstva kako je to u z.k. upisano pravni uinci te predmnjeve vani su za:
dokazivanje stvarnih prava na nekretninama
daljnja raspolaganja upisanim stvarnim pravima
na publicitetnoj funkciji upisa temelji se i zatita povjerenja potenih stjecatelja u pravnom prometu nekretnina
2. ZATITA POVJERENJA U PRAVNOM PROMETU NEKRETNINA

slika koju o pravnom stanju nekretnine daju z.k. upisi nekad moe biti pogrena publicirano z.k. pravno stanje nekretnine
moe biti nepotpuno ili razliito od izvanknjinog, stvarnog, zbiljskog pravnog stanja nekretnine:
z.k. stanje nekretnine bit e razliito od stvarnog kad je proveden neistinit upis, pa nije ni nastupila stvarnopravna
promjena do koje je trebalo doi provedbom upisa z.k. stanje bit e tada neistinito, jer je u z.k. kao nositelj knjinog
prava upisana osoba koja to nije, ili je knjino pravo upisano s pogrenim sadrajem, opsegom ili redom prvenstva

z.k. stanje nekretnine bit e nepotpuno kad u z.k. nisu upisana:

sva prava, tereti i ogranienja koja postoje na toj nekretnini, a inae se upisuju u z.k.
izvanknjino steena prava na toj nekretnini, pravne injenice i osobni odnosi vani za promet te nekretnine

kad je z.k. stanje nepotpuno / neistinito, dolazi do sukoba izmeu zemljinoknjinog i izvanknjinog pravnog stanja nekretnina
no, poteni stjecatelji koji su knjina prava stekli izvodei ih iz nevaljanih ili nepotpunih z.k. upisa uivaju, ako su za to
ispunjene sve pretpostavke za zatitu njihovog povjerenja, zatitu svog stjecanja ono se tada ne moe osporavati samo zato
to je z.k. stanje u asu stjecanja bilo u sukobu s izvanknjinim stanjem

zatita povjerenja (tj. naelo povjerenja) u pravnom prometu nekretnina djeluje u 2 smjera:
pozitivnom, kao zatita povjerenja u istinitost
negativnom, kao zatita povjerenja u potpunost
2.1. zatita povjerenja u istinitost
l. 8. st. 5. ZZK
osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjino pravo postupajui s povjerenjem u istinitost zemljine knjige uiva zatitu svog
povjerenja utoliko to joj nitko nee moi osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon to
proteknu rokovi u kojima bi se po ovom Zakonu mogla podnijeti tuba radi brisanja uknjibe njezina prednika

dakle, kad je z.k. stanje neistinito (razliito od izvanknjinog) jer je proveden neistinit upis, a poteni stjecatelj je stekao
knjino pravo izvodei ga iz takvog upisa, u njegovu korist nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u istinitost:
oni se temelje na neoborivoj predmnjevi (dakle, ne moe se pobijati nikakvim dokaznim sredstvima) koja djeluje
u odnosu na potenog stjecatelja da je upis njegova prednika valjan, istinit:
u odnosu na potenog stjecatelja, smatra se da je njegov pravni prednik koji je uknjien kao nositelj knjinog
prava zaista i njegov stvarni, zbiljski nositelj premda on to nije, jer je upis proveden u njegovu korist nevaljan
smatra se da u korist upisanog pravnog prednika potenog stjecatelja postoji knjino pravo upravo
s onim sadrajem, opsegom, prvenstvenim redom kako je ono upisano u z.k. premda se upis razlikuje
od izvanknjinog sadraja, opsega ili prvenstvenog reda tog prava
(zatita koja se u tim sluajevima prua potenom stjecatelju sastoji se u tome da se njegovo stjecanje nee moi
osporavati, premda je upis proveden u korist njegova pravnog prednika bio nevaljan)

84

no, ti uinci ne nastupaju odmah, nego tek kad istekne rok u kojem se moe podnijeti tuba za brisanje 84

tuba za brisanje sudska zatita knjinih prava, 81. str.

78

2.2. zatita povjerenja u potpunost

l. 8. st. 4. ZZK
osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjino pravo postupajui s povjerenjem u potpunost zemljine knjige,
stekla ga je neoptereeno teretima koji nisu bili upisani u asu kad je zatraen upis niti je tada iz z. k.
bilo vidljivo da je zatraen njihov upis, osim ako je zakonom drukije odreeno .
-

dakle, kad je z.k. stanje nepotpuno, u korist potenog stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u potpunost z.k. stanja
nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u potpunost:
oni se temelje na neoborivoj predmnjevi (dakle, ne moe se pobijati u odnosu na potenog stjecatelja) koja djeluje
u odnosu na potenog stjecatelja da je z.k. stanje potpuno:
smatra se da na odreenoj nekretnini postoje samo ona prava, tereti i ogranienja, pravne injenice i
osobni odnosi koji su u asu kad je zatraen upis upisani u z.k. ili je iz z.k. vidljivo da je zatraen njihov upis
smatra se da ne postoje prava, pravne injenice i osobni odnosi koji u asu zahtijevanja upisa nisu upisani,
niti je zatraen njihov upis, iako mogu biti predmetom upisa u z.k.
(poteni stjecatelj stjee knjino pravo optereeno samo onim pravima, teretima i ogranienjima koji su u asu
podnoenja zahtjeva za upis u njegovu korist ve bili upisani u z.k. ili je iz z.k. bilo vidljivo da je njihov upis zatraen)
- istodobno prava koja tad jo nisu bila upisana u z.k. niti je u z.k. bilo vidljivo da je njihov upis zatraen
prestaju, tj. njihovi neupisani nositelji ta prava gube; isto tako prestaje i mogunost suprotstavljanja prema
potenom stjecatelju neupisanih pravnih injenica, osobnih odnosa i ostalih ogranienja
- meutim, u odnosu na potenog stjecatelja moi e se suprotstaviti sva ona neupisana prava, tereti i ogranienja
koja postoje na temelju zakona za koja je odreeno da djeluju apsolutno i bez upisa u z.k. 85

ovdje nastupanje opisanih pravnih uinaka nije odgoeno pravni uinci zatite povjerenja u potpunost nastupaju
odmah kad se u korist potenog stjecatelja provede upis (zato neupisani nositelji stvarnih prava na nekretninama
svoje pravo da zahtijevaju upis izvanknjino steenih prava mogu ostvarivati samo dok u korist potenog stjecatelja
ne nastupe pravni uinci zatite povjerenja u potpunost)
PRETPOSTAVKE ZA ZATITU POVJERENJA
l. 8. st. 3. ZZK

iste su, neovisno o tome radi li se o zatiti povjerenja u istinitost ili u potpunost z.k. da bi nastupili pravni uinci zatite
povjerenja, odnosno da bi dolo do stjecanja na temelju zatite povjerenja, potrebno je da se ostvare sljedee pretpostavke:

1) z.k. stanje mora biti nepotpuno ili razliito (neistinito, nevaljano) od izvanknjinog stanja, tj. mora postojati
sukob izmeu z.k. stanja i stvarnog, izvanknjinog pravnog stanja nekretnine

2) stjecatelj koji je svoje pravo izveo iz nepotpunog ili neistinitog prednikova upisa mora biti poten, u dobroj vjeri:
stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u z.k., pravno je zatien, ako nije znao niti je s obzirom na
okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono to je upisano nije potpuno ili je razliito od izvanknjinog stanja;
nedostatak dobre vjere ne moe se prigovoriti nikome samo iz razloga to nije istraivao izvanknjino stanje
(to znai da on ne mora, osim uvidom u z.k., na neki drugi nain ispitivati kakvo je pravno stanje nekretnine, da bi bio
u dobroj vjeri; nedostatak dobe vjere ne moe se predbaciti nikome samo zato to nije istraio izvanknjino stanje)
stjecatelj e se smatrati potenim ako s obzirom na podatke iz z.k. nije znao, niti je s obzirom na okolnosti
imao dovoljno razloga posumnjati u to da z.k. stanje nije potpuno ili istinito
potenje stjecatelja se predmnijeva, a stjecatelj mora biti poten i u asu sklapanja pravnog posla i u asu
zahtijevanja upisa u svoju korist
pritom se dobra vjera moe odnositi samo na nepoznavanje izvanknjinog stanja; samo ono moe biti
ispriivo i neskrivljeno (jer glede poznavanja z.k. stanja vrijedi neoboriva predmnjeva da je ono svakom
poznato i da se nitko ne moe ispriati da mu nije bilo ni moglo biti poznato)

stjecatelj e se smatrati nepotenim ako je znao za neslaganje z.k. i izvanknjinog stanja nekretnine ili kad mu je
to ostalo nepoznato zbog njegove nepanje (tj. kad je kod stjecanja propustio redovitu i uobiajenu prosjenu
panju koju je u svakom sluaju kod takvog stjecanja morao imati i s kojom bi bez sumnje odmah mogao
ustanoviti nevaljanost ili neistinitost z.k. upisa)

3) poteni stjecatelj kao singularni sukcesor knjinog prednika mora stvarno pravo na nekretnini stei na temelju pravnog
posla koji moe biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnog prava na nekretnini, odnosno za stjecanje
stvarnog prava na temelju pravnog posla
pritom nije odluno radi li se o naplatnom ili besplatnom pravnom poslu
pravni posao mora biti valjan, mora ispunjavati sve pretpostavke valjanosti koje materijalno pravo odreuje
kao nune da bi on bio valjana pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnog prava na nekretnini

85

djelovanje povjerenja u potpunost z.k. prigodom stjecanja nekretnine, 102. str.

79

4) u korist potenog stjecatelja mora se provesti upis stjecanja knjinog prava za iju su provedbu ispunjene sve materijalne
i postupovne pretpostavke odreene z.k. pravom i to upis koji po pravilima materijalnog prava predstavlja valjani
nain stjecanja stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla
1.4.5. Osnovno o zemljinoknjinom postupku
U z.k. postupku provodi se upis knjinih prava, osobnih odnosa i pravnih injenica vanih za pravni promet nekretnina.
-

u tom postupku primjenjuju se pravila ZZK o postupku u z.k. stvarima; pritom zemljinoknjini sud postupa po pravilima
izvanparninoga postupka, a podredno parninoga postupka , ako zakonom nije to drugo odreeno (l. 91. st. 1. ZZK)
glede rokova, ZZK propisuje: ako ovim Zakonom nije to posebno odreeno, rokovi odreeni ovim Zakonom ne mogu se
produiti, niti je doputen povrat u prijanje stanje; time se ne dira u ovlast ostvarivati svoja prava tubom (l. 94. ZZK)

1. NADLENOST U ZEMLJINOKNJINOM POSTUPKU

-

za voenje zemljinih knjiga i rjeavanje z.k. stvari u prvom stupnju stvarno su nadleni opinski sudovi (l. 18. st. 1. ZS)
sud prvog stupnja nadlean za voenje z.k. naziva se zemljinoknjinim sudom 86
mjesno nadlean zemljinoknjini sud je onaj koji vodi zemljinu knjigu u kojoj se treba provesti upis,
ako ovim ili drugim zakonom nije to drugo odreeno (l. 90. st. 2. ZZK)

o albama protiv odluka z.k. suda, kao drugostupanjski sud odluuje mjesno nadleni upanijski sud
2. STRANKE U ZEMLJINOKNJINOM POSTUPKU

stranke u z.k. postupku su:

a) osoba u iju se korist provodi z.k. upis
b) nositelj knjinog prava protiv kojeg se taj upis treba provesti
c) ovlateno dravno tijelo ima poloaj stranke kad podnese prijedlog za upis

ovlatenje za podnoenje prijedloga za upis razliito je odreeno ovisno o tome zahtijeva li se upis uknjibe ili predbiljebe
kojom se stjee, mijenja, ograniava ili prestaje knjino pravo ili se zahtijeva upis nekog osobnog odnosa ili pravne injenice
koji se upisuju zabiljebom:
osoba koja bi time stekla, promijenila ili izgubila knjino pravo ovlatena je staviti prijedlog za upis koji bi imao
znaenje uknjibe ili predbiljebe (l. 95. st. 1. ZZK) taj prijedlog podnosi se protiv osobe koja je u asu podnoenja
upisana kao nositelj knjinog prava koje se upisom mijenja, ograniava ili prestaje (tj. protiv knjinog prednika)
prijedlog za upis koji bi imao znaenje zabiljebe ovlatena je staviti osoba koja ima pravni interes za provedbu
te zabiljebe ili je na to ovlatena posebnim propisom (l. 95. st. 2. ZZK) taj prijedlog podnosi se protiv osobe
koja je u asu podnoenja upisana kao nositelj knjinog prava na koga se odnose osobni odnosi iji se upis zahtijeva,
odnosno kao nositelj knjinog prava na ije se pravo odnosi pravna injenica koja bi se trebala upisati

osobe ovlatene za podnoenje prijedloga za upis mogu prijedlog podnijeti i preko druge osobe koja je za to ovlatena
(punomonika, zakonskog zastupnika i dr.)
3. PRIJEDLOG ZA UPIS I PRILOZI

zemljinoknjini sud pokree postupak samo na prijedlog stranaka ili nadlenoga tijela, osim kad je zakonom to drugo
odreeno (l. 93. st. 1. ZZK)
zemljinoknjini sud e po slubenoj dunosti preporuiti strankama i nadlenom tijelu da zahtijevaju neki upis,
ako nae da bi on bio svrhovit (l. 93. st. 2. ZZK)
prijedlog mora imati odreen oblik, sadraj i priloge, tj. isprave temeljem kojih se upis zahtijeva (l. 97. do 105. ZZK)
4. ODLUIVANJE O PRIJEDLOGU ZA UPIS

86

z.k. sud odluuje bez rasprave i sasluanja stranaka, osim kad je zakonom neto drugo odreeno (l. 92. ZZK)
za odluivanje o prijedlogu za upis mjerodavno je stanje u asu kad je taj prijedlog stigao z.k. sudu (l. 107. ZZK) zato z.k.
sud ne moe zasnivati svoju odluku na stanju u z.k. koje je nastalo poslije podnoenja prijedloga niti na ispravama koje su
nastale nakon podnoenja prijedloga za upis ili kojima su nakon podnoenja prijedloga za upis ureeni neki pravni odnosi
glede nekretnine i knjinih prava

zemljinoknjini sud e, nakon to je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako:
iz zemljine knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu,
nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom
na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlatena,
utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadraja podnesenih isprava i
isprave imaju potrebni oblik (l. 108. st. 1. ZZK)

sudska nadlenost, 64. str.

80

rjeenje o upisu zemljinoknjini sud e donijeti i kad je zemljinoknjini upis odredio neki drugi sud ili drugo tijelo
u granicama svoje nadlenosti (l. 106. st. 2. ZZK)
sud e rjeenjem koje donosi povodom prijedloga za upis udovoljiti prijedlogu ili ga odbiti (l. 109. st. 1. ZZK)
ako sud odbije prijedlog u cijelosti ili djelomino, u rjeenju e navesti razloge odbijanja (l. 109. st. 4. ZZK)
ako se prijedlog za upis odbije, odbijeni e se prijedlog zabiljeiti (l. 111. st. 1. ZZK) kako bi se sauvao
prvenstveni red u sluaju da drugostupanjski sud povodom albe dopusti upis
5. PROVEDBA UPISA

upis u zemljinu knjigu moe se provesti samo po nalogu koji je zemljinoknjini sud izdao u rjeenju o upisu i ne drukije
nego prema sadraju toga naloga (l. 112. st. 1. ZZK)
u runo voenu z.k. upisi se provode runim upisivanjem sadraja upisa na onom mjestu u z.k. uloku gdje je provedena
plomba koja se po slubenoj dunosti brie pri provedbi upisa, odnosno zabiljebe da je prijedlog za upis proveden
glavna knjiga, kao dio EOP-zemljine knjige, vodi se iskljuivo pohranjivanjem upisa u bazu zemljinih podataka (BZP)
koje ima znaenje provedbe upisa (l. 164. st. 2. ZZK)

redoslijed provedbe upisa odreen je vremenskim redoslijedom podnoenja prijedloga za upis upis glede kojeg je ranije
podnesen prijedlog za upis provest e se prije upisa glede kojeg je kasnije podnesen prijedlog za upis

ako je glede istog z.k. tijela stiglo vie prijedloga za upis, redoslijed provedbe doputenih upisa odreen je naelom prvenstva
ako je zemljinoknjinom sudu stiglo istodobno vie prijedloga koji se odnose na isto zemljinoknjino tijelo,
pri svakom e se upisu provedenom povodom tih prijedloga zabiljeiti brojevi istodobno zaprimljenih prijedloga
s napomenom da su ovi prijedlozi stigli u isto vrijeme (l. 114. ZZK)
ako je zemljinoknjinom sudu stiglo istodobno vie prijedloga koji se odnose na isto zemljinoknjino tijelo koji se
meusobno iskljuuju, a svi ispunjavaju pretpostavke za upis, zemljinoknjini sud e ih sve dopustiti i provesti te ujedno
upozoriti podnositelje da u parnici rijee kome pripada pravo (l. 115. st. 1. ZZK)

upisi se u z.k. provode prije pravomonosti rjeenja o upisu i prije nego to su dostavljeni strankama i ostalim osobama
kojima se po pravilima ZZK mora dostaviti rjeenje o upisu zato alba ne odgaa provedbu upisa (l. 124. st. 1. ZZK)
o pravni uinci provedenog upisa djeluju od asa kad je prijedlog za upis stigao z.k. sudu, jer se smatra da je i
upis proveden u tom asu
o meutim, pravni uinci provedenog upisa nastupaju tek kad upis postane pravomoan (sukladno tome, i pravni uinci
naela povjerenja u odnosu na potene tree osobe nastupaju tek od asa pravomonosti upisa)

tekst upisan u zemljinoj knjizi ne smije se naknadno mijenjati niti uiniti neitljivim (l. 116. st. 1. ZZK)
6. PRAVNI LIJEKOVI U ZEMLJINOKNJINOM POSTUPKU

protiv rjeenja u zemljinoknjinom postupku doputena je alba (l. 123. st. 1. ZZK)
albu su ovlatene uloiti stranke u z.k. postupku i osobe na ija se knjina prava upis odnosi i koje su provedenim
upisom na neki nain neposredno povrijeene u svom pravu alba se podnosi sudu prvog stupnja
koji je donio rjeenje kako bi se ulaganje albe zabiljeilo u z.k. (l. 127. ZZK)
rok za albu je 15 dana (l. 125. st. 1. ZZK)

o albi odluuje sud drugoga stupnja (l. 125. st. 2. ZZK)

u albi se ne mogu iznositi nove injenice ni prilagati nove isprave sud drugog stupnja odluuje o albi samo
na temelju injeninoga i pravnoga stanja kakvo je bilo u asu kad je z.k. prijedlog stigao z.k. sudu (l. 124. st. 2. ZZK)
drugostupanjski sud moe odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku ili moe usvojiti albu i
preinaiti prvostupanjsko rjeenje

albom se, kao redovnim pravnim lijekom, pobijaju netona, nezakonita, nedoputena rjeenja donesena u z.k. postupku
njom se pobija rjeenje koje je z.k. sud donio nepravilno primjenjujui pravila o pretpostavkama upisa ili ne postupajui
po odredbama koje ureuju z.k. postupak alba e biti osnovana kad se s obzirom na z.k. stanje, prijedlog za upis i isprave,
dopustio i proveo upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke ureene pravilima z.k. prava, odnosno
kad je odbijen prijedlog za upis iako su za njegovu provedbu bile ispunjene sve pretpostavke

81

1.4.6. Tuba za brisanje sudska zatita knjinih prava

-

provedbom nevaljanog, neistinitog upisa dolazi do povrede upisanog knjinog prava (koja se moe sastojati u npr. brisanju tog
prava nevaljanim upisom brisanja, prijenosu nevaljanim upisom na drugog nositelja, u promjeni sadraja, opsega, reda
prvenstva provedbom nevaljanog upisa, ogranienju knjinog prava nevaljanim upisom ogranienog stvarnog prava i sl.)

tada se nositelju knjinog prava priznaje pravo na sudsku zatitu koja se ostvaruje u skladu s pravilima z.k. prava
pravila z.k. prava odreuju da se ta zatita ostvaruje tubom za brisanje (brisovnom tubom):
Nositelj knjinoga prava koje je povrijeeno uknjibom u korist neke osobe
ovlaten je radi zatite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjibe koja ga vrijea i uspostavu prijanjeg z.k. stanja
(brisovna tuba), sve dok ne nastupe injenice na temelju kojih bi mu povrijeeno knjino pravo i tako trebalo prestati,
ako zakonom nije drukije odreeno. (l. 129. st. 1. ZZK)

aktivno legitimirane osobe:

oteeni nositelj knjinog prava, tj. osoba u iju je korist upisano knjino pravo povrijeeno nevaljanom uknjibom
njegovi univerzalni sljednici

pasivno legitimirane osobe:

osoba u iju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjiba
osoba koja je glede nevaljane uknjibe u neposrednom pravnom odnosu s osobom ije je knjino pravo uknjibom
povrijeeno (tzv. neposredni stjecatelj) ako je on raspolagao nevaljano upisanim knjinim pravom u korist tree osobe
(singularnog sljednika) koja je takoer uknjiila svoje pravo, takoer se moe podnijeti brisovna tuba
univerzalni sljednici
rok za podizanje tube:
sve dok ne nastupe injenice na temelju kojih bi mu povrijeeno knjino pravo i tako trebalo prestati (l. 129. st. 1. ZZK);
sve dok ne nastupe te injenice, pravo na podnoenje tube za brisanje je vremenski neogranieno, tj. ne zastarijeva

navedeno pravilo vrijedi kad se tuba za brisanje podnosi protiv:

osobe u iju je korist provedena nevaljana uknjiba, neposrednog stjecatelja i i njihovih univerzalnih sljednika,
neovisno o tome jesu li oni glede valjanosti uknjibe bili u dobroj vjeri ili ne
osobe koja je upisala svoje pravo izvodei ga iz nevaljanog prednikova upisa, ako je znala ili s obzirom na okolnosti
imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezina prednika nevaljan, neistinit (tj. protiv nepotenog singularnog
sljednika neposrednog stjecatelja, nepotene tree osobe, nepotenog stjecatelja)

to pravilo ne vrijedi kad se tuba za brisanje podnosi protiv potenog singularnog sljednika neposrednog stjecatelja:
ako je osoba u iju je korist provedena nevaljana uknjiba raspolagala knjinim pravom u korist potenog stjecatelja
koji je, postupajui u dobroj vjeri s povjerenjem u z.k., upisao svoje pravo, izvodei ga iz nevaljano uknjienog prava
prednika, pravo na podnoenje tube za brisanje vremenski je ogranieno zakonskim rokovima
rokovi u kojima se protiv potenog stjecatelja moe s uspjehom podnijeti tuba za brisanje nevaljane prednikove
uknjibe odreeni su ovisno o tome je li oteenom nositelju knjinog prava dostavljeno rjeenje o prednikovoj uknjibi:
1. ako je nositelju to rjeenje bilo dostavljeno, on mora u roku za abu zatraiti zabiljebu da je upis sporan,
nevaljan (zabiljeba tube za brisanje), te u 60 dana od isteka roka za albu podnijeti tubu (l. 129. st. 2. ZZK)
2. ako nositelju to rjeenje nije bilo dostavljeno, on mora podnijeti tubu za brisanje u roku 3 godine od kad je
zatraen, odnosno proveden nevaljani, neistiniti upis (l. 129. st. 2. ZZK)

87

nakon proteka tih rokova, u odnosu na potenog stjecatelja nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u istinitost
i njegovo se stjecanje ne moe vie osporavati zbog nevaljanosti prednikove uknjibe

87

zatita povjerenja u istinitost, 77. str.

82

2. VLASNITVO
2.1. PRAVNA USTANOVA VLASNITVA
2.1.1. Pojam, naziv i razvoj pravne ustanove vlasnitva
341. do 353. str.
2.1.2. Jamstvo vlasnitva kao temeljnog ljudskog prava
2.1.2.1. Uope
-

javna vlast samu sebe podvrgava ogranienjima, jamei pojedincima odreene slobode i prava ovjeka i graanima, a
meu njima i pravo vlasnitva, tonije, privatno vlasnitvo to jamstvo vlasnitva redovito ima 2 aspekta:
1) jamstvo postojanja pravne ustanove vlasnitva (privatnog vlasnitva) u pravnom poretku
2) jamstvo pojedinanih prava vlasnitva u irem smislu

pravni poretci daju jamstvo vlasnitva (kao i jamstvo ostalih sloboda i prava graana) svojim najjaim pravnim normama:
normama ustavne naravi 88
normama bilateralnih i multilateralnih meunarodnih ugovora 89

jamstvo vlasnitva je usko povezano s garancijom osobne slobode:

namjena jamstva vlasnitva je da se putem njega zajami i osigura prostor za slobodno djelovanje pravnih subjekata
na imovinskopravnom podruju rije je ne samo openito o stvaranju mogunosti za graane da svoj ivot usmjeravaju
po svom nahoenju, nego osobito o njihovoj gospodarskoj djelatnosti, pa to jamstvo nadopunjuje slobodu poduzetnitva
u suvremenim pravnim poretcima ta 2 naela se nalaze u korelaciji vlasnitvu se zato ne jami apsolutnu
nepovredivost, nego se jami da javnopravni zahvati u vlasnitvo nee ii preko odreene granice

2.1.2.2. Jamstvo pravne ustanove vlasnitva

-

pravi smisao ustavnog jamstva vlasnitva je da jami postojanje individualnog, privatnog, ali i socijalno vezanog vlasnitva,
kao pravne ustanove koja omoguuje da na takvom vlasnitvu kao jednoj od najviih vrednota ustavnog poretka RH
postoje i uspostavljaju se odnosi kakvi na temelju istih vrednota postoje u pravnim, socijalnim i gospodarskim poretcima
zapadne i srednje Europe, kao i drugih izvaneuropskih drava iji su poretci izgraeni po zapadnom modelu

dakle, nije zajameno da e pravna ustanova vlasnitva biti takva da e privatno vlasnitvo sluiti iskljuivo zadovoljavanju
interesa svojeg vlasnika, nego takva da e ono sluiti i opem dobru jamstvo takve ustanove vlasnitva,
u smislu socijalno vezanog privatnog vlasnitva, ima 2 komponente:
1) kvantitativnu
sastoji se u zatiti od nepotrebnog suavanja podruja djelovanja privatnog vlasnitva
jamstvo pravne ustanove vlasnitva djeluje protivno nacionalizaciji i stavljanju extra commercium onih stvari
koje ve jesu u neijem vlasnitvu (od tog pravila su mogue iznimke, ali samo ako bi bile nune za ostvarivanje
nekih drugih najviih vrednota ustavnog poretka RH)
2) kvalitativnu sastoji se u tome da pravni poredak daje svima jamstvo da nee stegnuti vlasnitvo suvie,
tj. da e pri ureivanju te pravne ustanove (postavljanja ogranienja i dr.):
ouvati bar ono to je bitno za privatno vlasnitvo zakonodavac nije ovlaten ukinuti ono to je bitno za
postojanje vlasnikove privatne pravne vlasti na stvari, ostavivi vlasniku samo golo pravo vlasnitva (ius nudum)
paziti da ogranienja koja postavi vlasnitvu budu razmjerna naravi potrebe za ogranienjem u svakom pojedinom
sluaju (nerazmjerna ogranienja bila bi protivna ustavnom jamstvu vlasnitva)

ako pravna ustanova vlasnitva bude povrijeena, uklanjanje te povrede je u nadlenosti tijela kojem je povjerena briga
za ustavnost i zakonitost kod nas je to Ustavni sud RH: Ustavni sud e ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe
ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan
s Ustavom ili zakonom (l. 55. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH)

2.1.2.3. Jamstvo pojedinanih prava vlasnitva u irem smislu

l. 33. st. 3. i 4. ZV
-

pravni poredak jami pravnim subjektima da javna vlast nee zadirati u njihova prava vlasnitva u irem smislu (koji obuhvaa
prava vlasnitva u uem smislu i sva ostala imovinska prava), osim pod pretpostavkama odreenim Ustavom 90

88

Ustav RH, 7. str.

meunarodni ugovori, 7. str.
90
Ustav RH ogranienja vlasnitva, 7. str.
89

83

zahvati koji bi bili uinjeni pod tim pretpostavkama bili bi doputeni (pod uvjetom da zadovoljavaju navedena 2 zahtjeva
kvalitativne komponente jamstva pravne ustanove vlasnitva: da ne ugroavaju samu ustanovu vlasnitva i da su razmjerni
naravi potrebe za ogranienjem u pojedinom sluaju)

ako javna vlast (izvrna, zakonodavna ili sudska) ipak povrijedi jamstvo vlasnitva, tu e se povredu moi otkloniti
kroz odgovarajui postupak pred Ustavnim sudom RH:
od nedoputenih zahvata pojedinanim aktima izvrne (upravne vlasti) i sudskih odluka, jamstvo vlasnitva titi se
u postupku koji se pokree ustavnom tubom (ureen u l. 62. do 80. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH)
od nedoputenih zahvata propisima zakonodavne vlasti, jamstvo vlasnitva titi se u postupku ocjenjivanja suglasnosti
zakona s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom (l. 35. do 61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH)

jamstvo steenih prava vlasnitva u .s. daje i l. 1. Prvog protokola uz EKLJP kad su iscrpljena sva raspoloiva domaa
pravna sredstva u pravnom sustavu drave koja je prihvatila obveze iz EKLJP i njenih protokola, tada pravni subjekti mogu
putem tube ostvarivati zajamenu im zatitu vlasnitva putem Europskog suda za ljudska prava, kako je zajameno u EKLJP
1. ZAJAMENA ZATITA OD IZVLATENJA I NJEZINE GRANICE

jamstvom vlasnitva zatieno je pravo vlasnitva u irem smislu od nedoputenih:

a) izvlatenja (eksproprijacije) u uem smislu tj. od toga da javna vlast oduzme u opem ili javnom interesu (odnosno u
interesu RH) neko od subjektivnih prava vlasnitva u .s. njegovom nositelju (potpuno izvlatenje/eksproprijacija)
b) stavljanja extra commercium stvari koje su predmet ve steenih prava vlasnitva u .s.
c) izvlatenja koja se provode kao nacionalizacija nacionalizacija je svojevrsno izvlatenje u opem, odnosno
javnom interesu, a od izvlatenja u uem smislu se razlikuje po tome:
to se ne provodi pojedinanim aktima vlasti, nego zakonom, te po tome
to se njome ne oduzimaju pojedinana prava vlasnitva, nego sva prava vlasnitva (eventualno i druga
imovinska, pa i neka neimovinska prava) na stvarima koje slue privreivanju ili se oduzimaju cijele imovine
neke vrste pravnih subjekata (npr. imovine banaka)

ti zahvati bit e nedoputeni ako ne ispunjavaju neku od ustavnih pretpostavki pod kojima javna vlast smije zadirati u prava vl.:
1. zakonitost (provode se na temelju zakona)
2. interes RH ne bude li razlog (koji je interes RH) radi kojega je bilo provedeno neko izvlatenje ostvaren u propisanom,
odnosno razumnom roku, izvlatenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijanje pravno i faktino stanje koliko je to
najvie mogue, ali tada smije zadrati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje
kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlatenja
3. naknada izvlateniku, u visini trine vrijednosti onog to mu se oduzima (l. 50. st. 1. Ustava RH)
2. ZAJAMENA ZATITA OD NEDOBROVOLJNOG OPTEREENJA
(NEPOTPUNOG IZVLATENJA) I NJEZINE GRANICE

nepotpuno izvlatenje prisilno optereivanje (privremeno ili trajno) stvari ili prava vlasnika osnivanjem na/glede tog
nekog subjektivnog prava u korist odreene tree osobe, pozivom na javni/opi interes (interes RH)
jamstvom vlasnitva pravo vlasnitva u irem smislu titi se i od ovog, nepotpunog izvlatenja, ako je ono nedoputeno
(tj. ako pri njegovom izvravanju nisu ispunjene sve 3 gore navedene pretpostavke)
3. ZAJAMENA ZATITA OD ZAKONSKOG OGRANIAVANJA
3.1. zakonska ogranienja vlasnitva u irem smislu
to su ogranienja kojima zakonodavac opim normama javnopravne naravi (propisima) ograniava izvravanje
pravne vlasti svih vlasnika u .s. u pogledu stvari odreenih vrsta, u odreenim situacijama i sl. time to
vlasnicima u .s. namee dunost injenja (davanja, injenja u .s.) ili neinjenja (trpljenja, proputanja)

ona su upravljena prema svakome tko bi se kao nositelj steenog prava vlasnitva u .s. na/glede predmeta odreene vrste,
naao u odreenoj situaciji (nisu upravljena na pojedinano odreene stvari ili prava, ni prema poj. odreenim osobama)
ta ogranienja su doputena samo ako ne vrijeaju jamstvo vlasnitva koje daju Ustav RH i meunarodni ugovori (u sluaju
povrede, na raspolaganju stoje Ustavni sud RH, odnosno ESLJP), a nee ga vrijeati samo ako su ispunjena ova 2 uvjeta:
1. da su ogranienja odreena pod pretpostavkama koje propisuju Ustav RH i meunarodni ugovori
Ustav RH propisuje ih u l. 50. st. 2. 91 (ogranienje mora biti osnovano na zakonu i mora biti potrebno radi
zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi) i l. 16. st. 2. (naelo razmjernosti)
Prvi protokol uz EKLJP propisuje ih u l. 1. st. 2. 92
(pravilo je da javna vlast nije duna dati naknadu za doputena ogranienja, ali ZV propisuje iznimku u sluaju
diskriminirajueg izvlatenja: ako je vlasnik glede neke svoje stvari podvrgnut ogranienjima radi zatite interesa i
sigurnosti RH, prirode, ljudskoga okolia ili zdravlja ljudi, koja od njega, ali ne i od svih ostalih vlasnika takvih stvari,

91
92

Ustav RH ogranienja vlasnitva, 7. str.

meunarodni ugovori, 7. str.

84

zahtijevaju teu rtvu, ili ga inae dovode u poloaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlatenje - on ima
pravo na naknadu kao za izvlatenje)
2. da su ogranienja u skladu s ustavnim naelom razmjernosti svako ogranienje slobode ili prava mora biti razmjerno
naravi potrebe za ogranienjem u svakom pojedinom sluaju (l. 16. st. 2. Ustava RH)
3.2. posebno o ogranienjima uporabe i iskoritavanja stvari od interesa za RH i njihovim granicama
-

zakonodavac je ovlaten da u pogledu nekih stvari uspostavi posebno pravno ureenje 93 njihove uporabe i iskoritavanja
takvim ureenjem bit e postavljena specifina zakonska ogranienja, koja djeluju ograniavajue i na vlasnitva u .s.
koja ve postoje na tim stvarima (naravno, pod uvjetom da su doputena bit e doputena kad su ispunjene sve
pretpostavke iz l. 52. Ustava RH i naelo razmjernosti iz l. 16. st. 2. Ustava RH)
jesu li ta ogranienja doputena sa stajalita meunarodnog ugovora, procjenjuje se prema tom ugovoru (npr. po l. 1.
Prvog protokola uz EKLJP, koji u st. 1. daje jamstvo vlasnitva, a u st. 2. pretpostavke za ogranienje tog jamstva)

2.2. PRAVO VLASNITVA

2.2.1. Pojam i obiljeja prava vlasnitva
2.2.1.1. Uvod
l. 30. st. ZV
-

u modernim pravnim poretcima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, ustanova vlasnitva je individualistiki koncipirana,
pa je pravo vlasnitva stvarno pravo koje svojem nositelju (vlasniku) daje najpotpuniju, za svakog mjerodavnu privatnu pravnu
vlast na/glede stvari to je pravni poredak dozvoljava i jami u tom smislu i na ZV odreuje:
Pravo vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje ini
to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima.
(u tim granicama vlasnik ima, meu ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, koritenja i raspolaganja svojom stvari)

tako definirano pravo vlasnitva ima, uz obiljeja zajednika svim stvarnim pravima 94, ova specifina obiljeja:
1. daje potpunu privatnu pravnu vlast na i glede stvari
2. jednovrsno je
3. jedinstveno je

2.2.1.2. Potpunost privatne pravne vlasti

-

za razliku od ostalih stvarnih prava koja daju svojim nositeljima samo parcijalnu pravnu vlast na stvari, pravo vlasnitva daje
vlasniku potpunu (integralnu) privatnu pravnu vlast na/glede stvari, naime svu takvu vlast koja je u pravnom poretku mogua
naime, daje mu privatnu pravnu vlast koja je:
s jedne strane, pojmovno bezgranina i iskljuiva, ali i
s druge strane, socijalno vezana
1. POJMOVNO BEZGRANINA I ISKLJUIVA PRAVNA VLAST

Sadraj prava vlasnitva je pojmovno bezgranina i iskljuiva vlasnikova pravna vlast, koja ima 2 nerazdruive strane:
pozitivnu, koja je okrenuta prema onoj stvari koja je predmet prava vlasnitva
negativnu, koja je okrenuta prema svim treim osobama
1.1. pozitivna strana pojmovno bezgranina vlast
Vlasnik je sa svojom stvari ovlaten initi sve to nije protupravno.
(dakako, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima, l. 30. st. 1. ZV)

definiranje prava vlasnitva kao vlasnikova pojmovno bezgraninog prava potjee od liberalistiko-individualistikog
shvaanja vlasnitva kao jednog od ljudskih prava, onog kojim se ostvaruje sloboda svakog ovjeka na imovinskom
podruju, ograniena samo pravima drugih osoba i ogranienjima koja zakon postavlja u opem i javnom interesu:
ZV prihvaa tu koncepciju vlasnitva, ali korigiranu pravilom o njegovoj socijalnoj vezanosti (vlasnitvo ne smije biti
izvravano protivno tuim pravima, kao ni protivno zakonskim ogranienjima)
postoji i suprotna metoda definiranja prava vlasnitva ona po kojoj se sadraj vlasnikova prava odreuje kao
skup vlasnikovih maksimalnih ovlasti (tzv. vlasnikovih prava), koje se nabraja; ipak, ta metoda daje pogrenu sliku o
stvarnom sadraju vlasnikovog prava, jer ne uspijeva nabrojiti sve ovlasti koje vlasnik ima, a istodobno navodi i
takve koje pojedini vlasnik moda nema u pojedinom sluaju
1.2. negativna strana iskljuivost
Vlasnik je ovlaten svakog drugog iskljuiti od samovoljnih zahvata u stvar (l. 30. st. 1. ZV).

93
94

posebno stvarnopravno ureenje, 1. str.

pojam subjektivnih stvarnih prava, 20. str.

85

iako se o iskljuivosti govori kao o negativnoj strani prava vlasnitva, treba imati na umu da ona omoguuje djelovanje
pozitivne strane tog prava vlasnik moe slobodno sa svojom stvari i koristima od nje initi to ga je volja
upravo zahvaljujui tome to moe svakoga drugoga od toga iskljuiti
iskljuivost prava vlasnitva djeluje kroz mogunost zatite vlasnikovog prava od samovlasnih zahvata treih osoba
u sluaju takvog zahvata, za vlasnika time na temelju njegova prava vlasnitva nastaje stvarnopravni zahtjev
protiv te tree osobe (na to e taj zahtjev biti usmjeren, ovisi o vrsti zadiranja npr. na predaju stvari)
taj e zahtjev vlasnik moi ostvariti putem za to nadlenog tijela javne vlasti (u pravilu sudske)

ako se vlasnik ne poslui mogunou da iskljui tue samovlasne zahvate u svoju stvar, njegova e vlast biti faktino
potisnuta tom nametnutom vlau, ali to samo po sebi jo nee umanjiti vlasnikovu pravnu vlast on e moi putem sredstava
koje mu daje pravni poredak ishoditi zatitu svoje tue vlasti, tj. uklanjanje nametnute vlasti koja je potisnula njegovu vlast

no, ako on ne iskoristi ta sredstva, pa tua faktina vlast (posjed) potraje kroz due vrijeme, mogu se ispuniti zakonom
odreene pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti tad vlasnikova pravna vlast moe prestati (ako se posjed koji trea osoba
ima na vlasnikovoj stvari pretvori u pravo vlasnitva) ili biti umanjena (ako se posjed prava slunosti na vlasnikovoj stvari
pretvori u pravo slunosti na vlasnikovoj stvari)
2. SOCIJALNA VEZANOST VLASNIKOVE STVARI

pod socijalnom vezanou vlasnitva treba razumjeti vezanost vlasnikove naelne slobode dunostima prema drugim
subjektima u drutvu i drutvu kao cjelini (dunostima da trpi, proputa, ini i daje), a ija koliina i obuhvatnost ovise o ulozi i
socijalnoj funkciji vlasnikove stvari, koja pored sluenja privatnim interesima vlasnika slui i opim interesima
socijalnu vezanost vlasnitva propisuju:
l. 48. st. 2. Ustava: vlasnitvo obvezuje; nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru
l. 31. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima 95
socijalna vezanost vlasnitva ne utjee na sadraj prava vlasnitva, ali utjee na izvravanje prava vlasnitva: ograniava ga
dakle, vlasnikova privatna vlast je samo pojmovno bezgranina i iskljuiva ona to nije i prigodom svojeg izvravanja, zbog:
djelovanja tuih prava (ako postoje u pogledu vlasnikove stvari)
zakonskih ogranienja (postavljenih da bi vlasnitvo ostvarivalo svoju drutvenu funkciju)
ogranienja koja je s djelovanjem i prema treim osobama uspostavio sam vlasnik (ako ih je uspostavio)

2.2.1.3. Jednovrsnost prava vlasnitva

1. NAELO JEDNOVRSNOSTI
l. 1. st. 2. ZV
Samo je jedna vrsta prava vlasnitva.
-

u pravnom poretku koji je usvojio individualistiki koncept vlasnitva (a takav je i na), neizbjeno postoji samo jedna vrsta
prava vlasnitva im u pravnom poretku postoji pravo vlasnitva koje svom nositelju daje potpunu, pojmovno bezgraninu
pravnu vlast na stvari, to ini nezamislivim postojanje ikakve druge vrste prava vlasnitva
vie vrsta prava vlasnitva poznavali su:
feudalni pravni poretci omoguavali su da na istoj stvari postoji za jednu osobu vie, vrhovno vlasnitvo
(dominium eminens/directum), a a drugu nie, koristovno vlasnitvo (dominium utile), svako drukijeg sadraja
socijalistiki pravni poredak razlikovalo se pravo vlasnitva (osobno, zadruno, privatno, uz stambeno i klasno-radno
kao posebne vrste) od drutvenog vlasnitva
meutim, to je inilo pravni sustav nepreglednim, nesposobnim da zadovolji potrebu za slobodom pojedinca i potrebama
suvremenog drutva (posebno potrebama trinog gospodarstva) zato danas pravni poretci kruga kontinentalnoeuropskih
prava poznaju samo jednu vrstu vlasnitva
2. USPOSTAVA JEDNOVRSNOSTI VLASNITVA PRETVORBA DRUTVENOG VLASNITVA
l. 395. st. 1. ZV

nakon stupanja na snagu Ustava RH 1990., postalo je, u sklopu nastojanja za povratak hrvatskog pravnog ureenja iz
socijalistikog u kontinentalnoeuropski pravni krug, potrebno iz naeg pravnog poretka ukloniti dotadanji dualizam ureenja
prava na stvarima i uspostaviti jedno ope stvarnopravno ureenje, s jednom vrstom prava vlasnitva tome se poelo
udovoljavati kroz tzv. pretvorbu drutvenog vlasnitva, za koju je bilo potrebno uiniti dvoje:
1) promijeniti status dotadanjim drutvenovlasnikim pravnim osobama, da bi mogle biti subjekti prava vlasnitva 96
2) pretvoriti prava tih osoba na drutvenim stvarima u prava vlasnitva na tim stvarima 97

donoenjem niza propisa na tim podrujima uspostavljena je jednovrsnost prava vlasnitva u pravnom poretku RH

95

dunost obzirnog postupanja, 89. str.

pretvorba drutvenovlasnikih subjekata, 11. str.
97
pretvorba prava na drutvenim stvarima, 24. str.
96

86

da bi se naelo jednovrsnosti moglo primijeniti unato brojnim posebnim propisima koje nije bilo mogue sve staviti
izvan snage, ZV postavlja ovo pravilo: od dana stupanja na snagu ovog Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi,
a razliito ureuju drutveno od ostaloga vlasnitva, tumaiti i primjenjivati samo u skladu s naelom jednovrsnosti vlasnitva

2.2.1.4. Jedinstvenost prava vlasnitva

Pravo vlasnitva je jedinstveno pravo, kojemu se sadraj ne moe dijeliti.
(iako iz prava vlasnitva proizlaze razliite ovlasti, one nisu odvojivi dijelovi sadraja prava vlasnitva;
njih se ne moe izdvajati iz prava vlasnitva u samostalna subjektivna prava)
-

ovlasti vlasnika da posjeduje svoju stvar, da je rabi, iskoritava i njome raspolae, ponekad se naziva pravo posjedovanja
(ius possidendi), pravo uporabe (ius utendi), pravo koritenja (ius fruendi), pravo raspolaganja (ius disponendi)
kako se nijedna od vlasnikovih ovlasti ne moe osamostaliti, nije prikladno da ih se naziva pravima, to se ponekad ini;
takav nain izraavanja preostao je iz doba kad se pravo vlasnitva odreivalo kao tzv. skup vlasnikovih prava 98
jedinstvenost prava vlasnitva nipoto ne znai da vlasnik ne bi mogao u pogledu predmeta svog prava vlasnitva osnovati
za drugog neka subjektivna prava, iji bi se sadraj vie ili manje podudarao s nekim od tradicionalnih vlasnikovih ovlasti
on to moe uiniti, jer kao vlasnik moe sa svojom stvari initi to ga je volja no, uini li to, vlasnik time ne prenosi
na treu osobu neku od svojih vlasnikih ovlasti, nego stvara za nju novo pravo, koje do tada nije postojalo
npr. ako vlasnik iznajmi svoju stvar, on nije na stjecatelja prenio svoju ovlast da stvar posjeduje,
nego je za stjecatelja stvorio pravo najma time nije naruio naelo jedinstvenosti prava vlasnitva
njegovo pravo vlasnitva je ostalo isto, vlasnik nije prestao biti ovlaten posjedovati svoju stvar ali, vlasnik je,
dok traje pravo treega, sprijeen izvravati svoje pravo vlasnitva na bilo koji nain kojim bi vrijeao
pravo koje su tree osobe stekle glede njegove stvari (sve dok ne prestane to pravo tree osobe)

im prestane pravo treega, vlasnik opet moe slobodno izvravati i tu, navodno prenesenu ovlast po tome se najbolje
vidi da vlasnik osnivajui za treu osobu neko pravo glede stvari ne prenosi time na tu osobu jednu ili vie svojih ovlasti
(nego su one cijelo vrijeme pripadale vlasniku, samo to je pravo treeg sprjeavalo njihovo izvravanje)

2.2.2. Poloaj i uloga prava vlasnitva u sustavu stvarnih prava

l. 1. st. 6. ZV
-

pravo vlasnitva zauzima sredinje mjesto u sustavu stvarnih prava ono je glavno stvarno pravo
zbog takvog poloaja i uloge prava vlasnitva, ZV postavlja ovo naelo:
to god je zakonom odreeno za pravo vlasnitva i vlasnike, vrijedi na odgovarajui nain i za sva druga stvarna prava,
ako za njih nije to posebno odreeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi

2.2.3. Glavni pravni izvori i knjievnost o pravu vlasnitva u nas

glavni pravni izvor pravila koja ureuju pravo vlasnitva u hrvatskom pravnom poretku su odredbe l. 30. do l. 173. ZV
uz to, velik broj zakona i meunarodnih ugovora sadri odredbe koje neposredno ili posredno ureuju neka pitanja u vezi
s pravom vlasnitva to je razumljivo zbog poloaja prava vlasnitva u sustavu stvarnog prava kao bitnog segmenta sustava
graanskog (privatnog) prava, koji zauzima sredinje mjesto u pravnim sustavima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga

2.2.4. Predmet i ovlatenici prava vlasnitva

2.2.4.1. Predmet
Predmet prava vlasnitva 99 moe biti: stvar koja je za to sposobna i sve drugo to je zakonom izjednaeno sa stvarima.
2.2.4.2. Osobe
Svaka fizika i pravna osoba moe biti nositelj prava vlasnitva vlasnik (l. 1. st. 1. ZV).
Zakonom bi mogle biti odreene iznimke od toga, to je u nekoj mjeri i uinjeno glede stranih osoba.
1. O RH I OSTALIM OSOBAMA JAVNOG PRAVA KAO NOSITELJIMA PRAVA VLASNITVA
l. 35. st. 2. i 8., l. 391. st. 1. i 2. ZV
Naelo je da su RH i sve ostale osobe javnog prava u svojoj ulozi vlasnika izjednaene s ostalim vlasnicima,
ali zakonom moe biti to drugo odreeno (l. 35. st. 1. ZV).

98
99

RH kao vlasnik
- stvarima u vlasnitvu RH raspolae, upravlja i koristi se Vlada RH ili od nje ovlateno tijelo ako posebnim zakonom
nije drukije odreeno tko god odluuje o opim dobrima ili o stvarima u vlasnitvu RH, ili njima upravlja,
duan je postupati kao dobar domain i odgovara za to (l. 35. st. 7. ZV)

pozitivna strana pojmovno bezgranina vlast, 83. str.

potencijalni predmeti stvarnih prava, 11. str.

87

nain izvravanja prava vlasnitva na javnim dobrima ovisit e o namjeni tih stvari; namjenu stvari u vlasnitvu RH
odreuje zakon ili dr. tijelo koje je za to nadleno na temelju zakona (l. 35. st. 3. ZV); a inae (jer je to ovlast
vlasnika), namjenu e odrediti tijelo koje je ve nadleno da na toj stvari izvrava pravo vlasnitva Drave
mogu se razlikovati 3 temeljna tipa namjene javnih dobara, pa prema tome razlikujemo 3 vrste javnih dobara 100
ZV postavlja oborivu predmnjevu u korist vlasnitva RH 101

ostale osobe javnog prava kao vlasnici

-

to mogu biti jedinice lokalne i podrune samouprave, ustanove i s njima izjednaene pravne osobe
ovlasti za raspolaganje, upravljanje i koritenje stvarima u vlasnitvu jedinica lokalne i podrune samouprave imaju
tijela jedinica lokalne i podrune samouprave odreena propisom o ustrojstvu lokalne i podrune samouprave,
osim ako posebnim zakonom nije drukije odreeno

na pravo vlasnitva jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave na odgovarajui e se nain
primjenjivati pravila o vlasnitvu RH, ako nije to drugo odreeno zakonom, niti proizlazi iz naravi tih osoba;
isto vrijedi i za pravo vlasnitva ustanova, te s njima izjednaenih pravnih osoba
iznimno od tog naela, jedinicama lokalne i podrune samouprave zakonom je ograniena mogunost pravnog
raspolaganja njihovim nekretninama:
nekretninu u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica podrune samouprave tijela nadlena
za njihovo raspolaganje mogu otuiti ili njome na drugi nain raspolagati samo na osnovi javnog natjeaja i
uz naknadu utvrenu po trinoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno
navedena odredba ne odnosi se na sluajeve kad pravo vlasnitva na nekretninama u vlasnitvu jedinica lokalne i
podrune samouprave, stjeu RH i jedinice lokalne i podrune samouprave, te pravne osobe u vlasnitvu
ili preteitom vlasnitvu RH, odnosno pravne osobe u vlasnitvu ili preteitom vlasnitvu jedinice samouprave,
ako je to u interesu i cilju opeg gospodarskog i socijalnog napretka njenih graana

2. O STRANCIMA KAO NOSITELJIMA PRAVA VLASNITVA

391. do 401. str.
2.2.5. Granice vlasnikove pravne vlasti
2.2.5.1. O granicama djelovanja prava vlasnitva

imbenici koji odreuju vlasnikovu pravnu vlast

- vlasnikova pravna vlast nipoto nije bezgranina; to je samo najvia privatna pravna vlast koja moe postojati
na toj stvari, kao rezultat djelovanju vie imbenika imbenici koji odreuju vlasnikovu pravnu vlast su sljedei:
1) s jedne strane djeluje vlasnikovo pravo vlasnitva
2) s druge strane djeluju, suprotstavljajui se vlasnikovoj pravnoj vlasti:
ogranienja koja postoje na temelju zakona
tua prava glede stvari koja je predmet prava vlasnitva
ogranienja koja je vlasnik postavio svojim pravnim poslom, s djelovanjem i prema treima
-

promjenjivost sadraja vlasnikove pravne vlasti i mehanizam utjecanja na nju tzv. elastinost vlasnitva
- pravni poretci uspostavljaju utjecaj na pravnu vlast koju vlasnik ima glede stvari, kako bi posredstvom toga utjecali i
na brojne druge odnose u drutvu taj utjecaj organiziraju na jedan od 2 bitno razliita modela:
-

100
101

tek kad se uzmu u obzir ti imbenici i njihovo meusobno djelovanje, dobiva se odgovor na pitanje o tome koliki je
zaista sadraj vlasnikove pravne vlasti

1. uskim odreivanjem sadraja prava vlasnitva

vlasniku se daju samo usko odreene ovlasti glede stvari, a svu ostalu moguu vlast glede stvari zadrava se time za
kolektivitet (zapravo za onoga tko izvrava vlast za taj kolektivitet) ovim su se modelom sluili pravni poretci tzv.
socijalistikih drava; praksa je pokazala da on ne daje povoljne rezultate za drutvo, a posebno gospodarstvo
2. djelovanjem na vlasnikovu pravnu vlast putem imbenika koji joj se suprotstavljaju
ovaj model pokazao se pogodnijim njime se slue poretci s prihvaenim individualistikim konceptom vlasnitva
javna vlast se slui svojim ustavnim ovlastima da u opem ili javnom interesu postavlja, mijenja i ukida zakonska
ogranienja vlasnitva, a eventualno da i drugim subjektima da neka subjektivna prava glede vlasnikove stvari

privatna pravna vlast vlasnika prostire se do granice to joj je postavljaju imbenici koji joj se suprotstavljaju
pomicanje te granice mijenja sadraj vlasnikove pravne vlasti: primicanje ga suuje, a odmicanje iri
vraanje vlasnikove pravne vlasti na podruje s kojeg je bila potisnuta djelovanjem nekog imbenika koji joj se
suprotstavljao, npr. zakonskog ogranienja, zbiva se samim prestankom tog ogranienja

o toj pojavi se govori kao o elastinosti (rekadentnosti) prava vlasnitva, ali zapravo je posrijedi elastinost vlasnikove
pravne vlasti, a ne prava vlasnitva, jer se mijenja pravna vlast, dok vlasnitvo ostaje nepromijenjeno

javna dobra, 30. str.

dokazi i predmnjeve o pretvorenom pravu, 25. str.

88

elastinost pravne vlasti upravo i je posljedica pojmovne nepromjenjivosti vlasnitva ono uvijek ovlauje
svog nositelja da glede svoje stvari ini sve to mu nije zabranjeno (to nije protivno tuim pravima ni negativnim
zakonskim ogranienjima), ukljuujui i to da ga ovlauje da ne ini nita to mu nije nareeno

2.2.5.2. Zakonska ogranienja vlasnitva

Pravo vlasnitva ne ovlauje svojeg nositelja da djeluje suprotno zakonskim ogranienjima (l. 30. st. 1. ZV).
-

ogranienja mogu biti:

negativna ona nameu vlasniku dunost da glede svoje stvari neto trpi ili proputa
pozitivna ona nameu vlasniku dunost da neto daje ili ini

ogranienje moe pogodovati interesima jedne ili vie osoba, ali ogranienjima se ne uspostavlja graanskopravni odnos
izmeu vlasnika i osobe ijem interesu ogranienje pogoduje; ogranienjem neijeg vlasnitva ne nastaje ni za koga
ikakvo subjektivno pravo graanskopravne prirode

da bi ogranienje moglo djelovati ograniavajue na izvravanje vlasnikove pravne vlasti, ono mora biti zakonsko ogranienje
vlasnitva to su sva ona ogranienja koja su neposredno ili posredno utemeljena na zakonu; to su u prvom redu:
ogranienja vlasnitva uspostavljena zakonom, dakle ona iji je neposredni temelj zakonska norma ili podzakonska
norma utemeljena na zakonu
ogranienja odreenog prava vlasnitva iji je neposredni temelj odluka nekog tijela javne vlasti (sudske, upravne),
ako je ta odluka utemeljena na zakonu
ogranienja odreenog prava vlasnitva koja je uspostavio vlasnik svojim raspolaganjima, ako je ograniavajue
djelovanje prema svakome utemeljeno na zakonu

pritom zakonska ogranienja vlasnitva ne smiju biti suprotna:

ustavnom jamstvu vlasnitva,
ustavnom naelu razmjernosti ogranienja, ni
jamstvu vlasnitva koje daju meunarodni ugovori
1. OPA ZAKONSKA OGRANIENJA

opa (generalna) zakonska ogranienja su ona koja ograniavaju izvravanje svakog prava vlasnitva
u suvremenim pravnim poretcima su ta ogranienja redovito izriito postavljena ustavnim i/ili zakonskim normama;
da i nisu izriito postavljena, ona su, prema shvaanju koje je danas najire usvojeno, implicite sadrana u pravnom poretku

do spoznaje o postojanju opih ogranienja prava vlasnitva dolo se postupno, nastojanjem pravne doktrine i prakse
da nau rjeenja za probleme koje je izazvala nesputana (ili nedovoljno sputana) primjena naela da vlasnik sa svojom stvari
moe initi to hoe, ako to nije suprotno tuim pravima ili izriitim zabranama rezultat tog nastojanja je bilo:

102

postavljanje civilistike doktrine o opim ogranienjima vlasnitva

vlasnitvo izgraeno po individualistikom modelu trebalo je omoguiti pojedincima da kao slobodne osobe
razviju svoju punu kreativnost i tako koriste i sebi i drutvu to je dalo zaista sjajne rezultate, ali je i omoguilo
ponaanja pojedinaca koja su bila suvie egoistina, gledano sa stajalita drugih pojedinaca, ali i drutva
iako su postojala neka posebna ogranienja, ona su uvoena kad je to postalo potrebno, a do tada je vlasnikovo
postupanje moglo biti izrazito tetno po druge zato se tragalo za opim ogranienjem prava vlasnitva
postupno se zakljuilo da ona proizlaze iz odnosa vlasnitva i drugih drutvenih ustanova svakog drutva:
ona su implicite sadrana u svakom pravnom poretku, te ih se moe utvrditi tumaenjem njegovih postulata
s postavljanjem civilistike doktrine podudaralo se ustavnopravno usvajanje ideje socijalne drave

ustavnopravno usvajanje ideje socijalne drave i postavljanje naela socijalne vezanosti vlasnitva
usvajanje ideje socijalne drave zahtijevalo je da u dravi interesi vlasnika stvari nemaju bezuvjetnu prednost
pred opim i ostalim interesima, ali naravno, ne i da vlasnitvo bude iskljuivo u slubi javnih ili tuih interesa
ta je ideja urodila postavljanjem ustavnog naela socijalne vezanosti vlasnitva 102
ono se temelji na spoznaji da je pojedinac suvie ukljuen u drutvene odnose i da su subjekti suvie
meuzavisni, a da bi se vlasnici stvari smjeli na to ne obazirati
tom ustavnom odredbom je uenje GP doktrine o opim ogranienjima izvravanja vlasnitva,
impliciranim u pravnom poretku, dobilo svoj izriit izraz u ustavnoj normi o socijalnoj vezanosti vlasnitva
naelo socijalne vezanosti vlasnitva djeluje na izvravanje svaijeg prava vlasnitva:
a) neposredno, snagom same ustavne norme
b) posredstvom zakonskih normi o opim ogranienjima prava vlasnitva

vlasnik je podvrgnut opim zakonskim ogranienjima svog vlasnitva, a da za to nema pravo ni na kakvu naknadu;
ta ogranienja ne diskriminiraju nikoga, ona su postavljena za svakog tko se nae u ulozi vlasnika

socijalna vezanost vlasnikove stvari, 85. str.

89

DUNOST OBZIRNOG POSTUPANJA

l. 31. ZV
Vlasnitvo obvezuje i vlasnik je duan pridonositi opem dobru, pa je openito prilikom izvravanja svoga prava
duan postupati obzirno prema opim i tuim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, a osobito:
vlasnik se, a ni itko drugi, ne smije sluiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome teti ili da ga smeta
(zabrana ikane)
vlasnik nije ovlaten zabraniti tui zahvat u svoju stvar kad je taj nuan radi otklanjanja tete
koja nekome neposredno prijeti, a nerazmjerno je vea od one to iz toga zahvata proizlazi za vlasnika,
nego je samo ovlaten potraivati naknadu za pretrpljenu tetu (krajnja nuda)
vlasnik nekretnine nije ovlaten braniti tue zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on
nema nikakva opravdanog interesa da ih iskljui (trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa)
-

na pravni poredak postavlja ovo pravilo na temelju ustavnog naela socijalne vezanosti vlasnitva
zahtjev za obzirnim postupanjem je vrlo iroka generalna klauzula ona ne zahtijeva uvijek isti stupanj ograniavajueg
djelovanja (najmanji e biti glede onih stvari i u onim situacijama kad vlasnitvo neke stvari ima samo funkciju zadovoljavanja
vlasnikovih interesa; taj e stupanj biti to vei to e vie stvar koja je predmet vlasnitva biti i u nekoj socijalnoj funkciji,
dakle to e vie i nevlasnici te stvari biti socijalno upueni na nju radi zadovoljenja svojih bitnih interesa)

vlasnik je pri izvravanju svog prava openito duan postupati obzirno prema tuim interesima, ali samo onima koji nisu
protivni njegovom pravu od njega se ne zahtijeva da se svojim pravom vlasnitva ne slui da ne bi povrijedio iiji interes
ali, ako bi u situaciji u kojoj se naao mogao izvravati svoje pravo vlasnitva na vie razliitih naina,
od kojih bi svaki omoguio da zadovolji vlastite interese u cijelosti, vlasnik je duan postupati obzirno pri biranju naina na
koji e izvravati to svoje pravo, pa se svojim pravom sluiti na nain koji manje pogaa tue interese

pravilo o obzirnom postupanju je openite naravi, ali ono je konkretizirano posebnim pravilima za 3 situacije (te 3 situacije
nipoto ne iscrpljuju podruje djelovanja dunosti obzirnog postupanja one su navedene posebno, ali nipoto limitativno):

1.1. zabrana ikane

nitko nije ovlaten sluiti se svojim pravom s jedinim ciljem da drugom teti ili ga smeta (l. 31. ZV)
vlasnik u pravilu ne smije izvravati svoje pravo vlasnitva, makar to drugome tetilo ili mu smetalo
no, ako bi iskljuivi cilj nekog izvravanja prava vlasnitva bio da se time drugom teti ili ga se smeta,
bilo bi to vie nego bezobzirno postupanje, pa je nedozvoljeno ako bi iz takvog postupanja za drugoga proizila
teta, vlasnik e mu za tu tetu biti odgovoran po pravilima obveznog prava (nee se moi pozivati na to da je
postupao ovlaten svojim pravom vlasnitva)

1.2. krajnja nuda

ako se netko nae u krajnjoj nudi, pa zahvati u vlasnikovu stvar da bi time otklonio tetu koja njemu ili drugome
neposredno prijeti, a teta je nerazmjerno vea od one koja iz tog zahvata proizlazi za vlasnika stvari,
vlasnik u takvom sluaju nije ovlaten zabraniti/sprijeiti tui zahvat (l. 31. ZV) on ga treba otrpjeti
vlasnik pritom nije duan snositi teret otklanjanja tete od drugog; stoga on ima pravo da mu se naknadi
teta koju je pretrpio tuim zahvatom u njegovu stvar, poduzetim u krajnjoj nudi

1.3. trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa

vlasnik nekretnine nije ovlaten nikome braniti zahvat koji bi bio poduzet na tolikoj visini ili dubini da on nema
nikakav opravdan interes da taj zahvat iskljui (l. 31. ZV) takav zahtjev mora trpjeti i nema pravo na naknadu
ako ima opravdani interes da ga iskljui, vlasnik nije duan trpjeti taj zahvat to se prosuuje od sluaja
do sluaja, s obzirom na okolnosti (moe ga imati npr. u vezi s iskoritavanjem nekretnine)
2. POSEBNA ZAKONSKA OGRANIENJA
l. 32. st. 1. ZV

Vlasnik stvari ne smije izvravati svoje pravo vlasnitva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene
na temelju ovog ili posebnih zakona radi zatite interesa i sigurnosti drave, prirode, ljudskoga okolia i zdravlja ljudi.
-

posebna (specijalna) zakonska ogranienja vlasnitva su ona kojima zakonodavac ograniava izvravanje prava vlasnitva
odreenih vrsta stvari, za odreene situacije i sl. l. 50. st. 2. Ustava RH propisuje:
poduzetnika sloboda i vlasnika prava mogu se iznimno ograniiti zakonom
radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi

ciljevi zbog kojih zakonodavac odreuje posebna zakonska ogranienja vlasnitva su mnogobrojni, a sadraj tih ogranienja
razliit (ona mogu biti negativna, kad vlasniku nameu dunost da glede svoje stvari neto trpi ili proputa, ili pozitivna,
kad stavljaju vlasniku u dunost da neto ini glede svoje stvari)
90

iako Ustav propisuje da se ta ogranienja mogu propisati samo iznimno, postavljena su brojna posebna zakonska ogranienja
vlasnitva iznimnost ogranienja je pojmovna, ali ne i statistika (razlozi za to su drutvene promjene koje utjeu
na promjene u javnoj vlasti; kako se pred nju postavljaju novi problemi, ona postavlja i nova ogranienja vlasnitva)

osim posebnih zakonskih ogranienja postavljenih opim propisima, koja ograniavaju svakoga, neki zakoni ovlauju neka
tijela javne vlasti (sudove, upravnu vlast) da u nekim sluajevima uspostave ogranienja prava vlasnitva odreene stvari
kako su u krajnjoj liniji utemeljena na zakonu, i to su zakonska ogranienja prava vlasnitva
djelovanje ogranienja:

djelovanjem ogranienja ne mijenja se sadraj prava vlasnitva (on je uvijek isti ono ovlauje svog nositelja da sa svojom
stvari i koristima od nje ini to ga je volja te da svakog drugog od tog iskljui), nego mogunost izvravanja prava vlasnitva,
dakle mijenja se sadraj vlasnikove pravne vlasti (npr. ogranienja postavljena za nekretnine ograniavaju djelovanje
prava vlasnitva na nekretninama, ali ne i na pokretninama)

vlasnik naelno nema pravo na naknadu za zakonska ogranienja kojima je podvrgnut glede svoje stvari Ustav RH
ne predvia davanje naknade za takva ogranienja, jer su svi vlasnici duni pridonositi opem dobru; ipak, ako je glede svoje
stvari vlasnik podvrgnut ogranienjima koja od njega, ali ne i od ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju teu rtvu, ili ga
inae dovode u poloaj nalik onom u kojem bi bio da je provedeno izvlatenje, on ima pravo na naknadu kao za izvlatenje 103
potovanje zakonskih ogranienja:
l. 32. st. 3. do 7. ZV

pravni poredak oekuje od vlasnika da potuje zakonska ogranienja, te ga, po potrebi, na to sili (u pravilu UP i KP sredstvima)
javna vlast je ta koja sili vlasnika na potovanje ogranienja, a ne privatnopravni subjekti koji na tome imaju interes oni mogu
tek potaknuti javnu vlast na takvo postupanje

razmjerno je jednostavno prisiliti vlasnika na potovanje negativnih ogranienja no, puno je tee postii da on ini u pogledu
vlastite stvari ono na to ga sili pozitivno zakonsko ogranienje prava vlasnitva; ako on ne uini ono to je duan uiniti,
na to ga se moe siliti sredstvima prisile (kaznama), a moe biti i odgovoran za tetne posljedice koje je time prouzroio
meutim, sve to nee uvijek biti dovoljno da bi se postigla svrha kojoj zakonodavac tei kad vlasniku nareuje injenje;
stoga mnogi pravni poretci omoguuju sekvestraciju:
to je privremeno oduzimanje vlasniku uprave nad njegovom stvari i uspostavljanje privremene uprave njome,
kako bi javna vlast uinila ono to je vlasnik bio duan uiniti
kad je radi zatite interesa i sigurnosti drave, prirode, spomenika kulture, ljudskoga okolia ili zdravlja ljudi odreeno
da je vlasnik na temelju zakona duan neto poduzeti glede vlastite stvari, a njega se na to ne moe prisiliti, opinski
naelnik, gradonaelnik, odnosno upan je ovlaten uspostaviti privremeno upravljanje tom stvarju (sekvestraciju)
primjenjujui na odgovarajui nain pravila o privremenom skrbnitvu nad ostavinom za sluaj da su nasljednici
nepoznati ili nepoznatoga boravita, ako posebni zakon ne odreuje to drugo
u izvravanju privremenoga upravljanja, opinski naelnik, gradonaelnik, upan moe stvari dati u zakup
(zakupnina se moe koristiti samo za odravanje stvari ili za ispunjenje druge obveze zbog koje je
uspostavljeno privremeno upravljanje stvarju); ugovor o zakupu sklapa se na odreeno vrijeme
vlasnik ima pravo na vraanje posjeda stvari i prije proteka roka iz ugovora, ako u cijelosti isplati
uloena sredstva ili ispuni drugu obvezu zbog koje je uspostavljeno privremeno upravljanje stvarju

o zakonskim ogranienjima glede stvari od interesa za RH:

l. 32. st. 2. ZV
-

vlasnik neke od stvari koje su na temelju Ustava posebnim zakonom proglaene stvarima od interesa za RH, i za koje je
propisan poseban nain njihove uporabe i iskoritavanja od strane njihovih vlasnika i ovlatenika drugih prava na njima,
duan je izvravati svoje pravo vlasnitva s time u skladu, ali mu pripada pravo na naknadu za ogranienja kojima je podvrgnut

2.2.5.3. Ograniavajue djelovanje tuih prava

-

na pravnu vlast koju vlasnik ima glede stvari utjeu subjektivna prava koju druge osobe imaju glede njegove stvari
(taj utjecaj se samo u irem smislu moe nazvati ogranienjem vlasnitva to nisu ogranienja vlasnitva u pravom smislu)

apsolutno pravo koje drugi ima na vlasnikovoj stvari djeluje ograniavajue na vlasnikovu pravnu stvar
kad u pogledu iste stvari postoji nekoliko apsolutnih prava, ona su nuno u sukobu
zbog tog sukoba biva djelovanje vlasnikove pravne vlasti glede te stvari suspendirano onoliko koliko to trai
potovanje tueg prava (npr. tueg autorskog prava kojemu je vlasnikova stvar materijalna podloga),
ali nimalo vie od toga, niti dulje nego to postoji to tue pravo

103

tko god da je vlasnik, ne smije izvravati svoje pravo vlasnitva na/glede svoje stvari protivnu tuem apsolutnom
pravu u pogledu te stvari pritom vlasnikova pravna stvar nipoto nije prestala:

zajamena zatita od izvlatenja i njezine granice, 83. str.

91

ona ne djeluje onoliko koliko bi vrijeala tue apsolutno pravo, ali i dalje postoji kao vlasnikova via vlast
glede te stvari (tako osoba koja je ovlatenik npr. prava slunosti plodouivanja ima time onu pravnu vlast
na toj stvari na koju ga ovlauje to njeno pravo, ali ta njena vlast ne iskljuuje vlasnikovu)
kad prestane ograniavajue tue pravo, vlasnikova pravna vlast se vraa u prvi plan

kao to vidimo, svako apsolutno pravo koje netko ima na vlasnikovoj stvari, djeluje neposredno na vlasnikovu
pravnu vlast na/glede te stvari, i to onako kako bi djelovalo i zakonsko ogranienje vlasnitva ako bi imalo
sadraj kakav ima to subjektivno pravo
relativna prava (obvezna prava) drugih ne mogu neposredno utjecati na vlasnikovu pravnu stvar glede stvari,
jer njihovi neposredni objekti nisu stvari, nego inidbe (pozitivne ili negativne) njihovih dunika
ak i kad dunik duguje vjerovniku inidbu iji krajnji domet je odreena stvar u dunikovom vlasnitvu
(npr. inidbu predaje te stvari), vjerovnik ima pravo da mu dunik izvri tu inidbu, ali nema neposredno
nikakvu pravnu vlast na toj stvari koja bi kolidirala s vlasnikovom pravnom vlau
- izvravajui inidbu koju duguje vjerovniku, a koja se odnosi na stvar, vlasnik te stvari utjecat e na
svoju faktinu vlast (posjed), ali ne i na pravnu vlast koju ima kao vlasnik stvari
- on je jedino kao osoba (dunik) obvezan neto drugome initi u pogledu svoje stvari, pa je duan tu
svoju obvezu ispuniti i za to odgovara ako se obvezao predati stvar svom vjerovniku u neposredan
posjed na neko vrijeme (npr. na temelju ugovora o posudbi), on e mu je biti obvezan predati u
takav posjed, a nakon to mu je preda, bit e obvezan trpjeti vjerovnikov neposredan posjed te stvari
dok traje taj njihov obvezni odnos (tijekom svog tog vremena imat e netaknutu svoju pravnu vlast
na toj stvari kao njen vlasnik, samo to e biti duan svom vjerovniku da tu vlast ne izvrava
protivno svojoj obvezi prema njemu te e mu za to biti odgovoran)

isto je i kad vlasnik izvrava svoju dunu inidbu trpljenja nekih vjerovnikovih radnji na stvari, koje bi on
kao vlasnik smio sprijeiti on te radnje trpi zbog toga to se kao osoba (dunik) obvezao da e ih trpjeti, a
ne zbog toga to bi njegova pravna vlast na/glede te stvari, koju ima kao vlasnik, bila time umanjena
tako je i kad vlasnik izvrava svoju inidbu proputanja nekih radnji glede vlastite stvari, koje bi kao
vlasnik bio ovlaten initi njegovo vlasniko ovlatenje da ih ini nije umanjeno, nego se on kao osoba,
kao dunik, obvezao da ih nee initi, pa e uini li ih ipak, povrijediti svoju obvezu prema vjerovniku

stoga tua relativna prava (prava iz obveznih odnosa) naelno ne utjeu neposredno na sadraj vlasnikove pravne
vlasti u pogledu stvari, nego tek posredstvom toga to osoba koja je vlasnik stvari ima obvezu izvriti neku
inidbu odreenoj osobi (meutim, od tog naela postoje i vane iznimke u pogledu prava zakupa i najma)
nedobrovoljno optereenje tuim pravom:

u pravilu su optereenja stvari tuim pravima posljedica dobrovoljnih raspolaganja vlasnika, jer u pravilu samo o vlasnikovoj
volji ovisi hoe li svoju stvar opteretiti neijim pravom ili nee
ipak, mogua su i nedobrovoljna optereenja tuim pravima pod zakonom odreenim pretpostavkama nastajat e na
vlasnikovoj stvari neija tua prava na temelju odluke vlasti (sudske, upravne) ili na temelju zakona, neovisno o volji vlasnika
budu li glede njegove stvari osnovana pravaa na nekom od tih temelja, dakle nedobrovoljno, ta e prava ograniavati
vlasnikovu pravnu vlast jednako kako bi je ograniavala takva prava i da ih je vlasnik dobrovoljno osnovao
pravila ZV o stjecanju svake pojedine vrste ogranienih stvarnih prava odreuju pretpostavke pod kojima se na tuoj stvari
stjee neko pravo na temelju odluke vlasti ili na temelju zakona; i neki propisi javnopravnog karaktera, ureuju stjecanje prava
na temelju odluke vlasti ili na temelju zakona (to odreuju propisi koji openito ureuju izvlatenje, komasaciju, ovrhu i
prisilno osiguranje i dr., ali i neki posebni propisi)

2.2.5.4. Ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom

l. 34. st. 1., 2., 3. i 6. ZV
Ako nije to drugo odreeno, vlasnik moe u svaku svrhu koja nije zabranjena
svoje pravo ograniiti, uvjetovati ili oroiti, a moe ga i opteretiti.
-

dakle, vlasnik je ovlaten oitovanjem svoje volje, tj. svojim pravnim poslom (jednostranim, dvostranim), ograniiti i opteretiti
svoje pravo vlasnitva u svaku svrhu koja nije zabranjena

no, s tim u vezi postoji problem djelovanja ogranienje i optereenje prava vlasnitva koje je vlasnik uspostavio
svojim pravnim poslom, ne bi smjelo djelovati tako da tree osobe budu dovedene u zabludu o sadraju vlasnikove
pravne vlasti na/glede odreene stvari naime, svatko je upoznat (ili je to barem u stanju biti) s bitnim sadrajem svake
vrste stvarnih prava (propisanim u ZV) i sa zakonskim ogranienjima, no ako vlasnik oitovanjem svoje volje ogranii
svoje pravo vlasnitva uvjetom/rokom ili ga optereti, to u pravnom prometu moe biti opasno po tree osobe koje bi se
bez svoje krivnje mogle nai u nezgodnoj situaciji ako za to ogranienje/optereenje ne bi znale da se to ne bi
dogodilo, pravilo je da takva ogranienja koja je uspostavio vlasnik imaju samo RELATIVNO DJELOVANJE:
ona djeluju samo inter partes, ne i prema treima, dakle radi se o ogranienjima obveznopravne naravi;
stoga to po svojoj naravi nisu ogranienja vlasnitva u uem smislu, nego tek u irem smislu
takvo, relativno djelovanje propisuje ZV za:
92

zabranu otuenja ili optereenja:

odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuenja ili optereenja svoje stvari, to ga obvezuje
- vlasnik moe oitovanjem svoje volje postaviti zabranu otuenja i/ili optereenja neke svoje stvari
- on tu zabranu moe postaviti kao:
a) potpunu zabranu (tj. zabranu bilo kakvog otuenja ili optereenja)
b) djelominu zabranu (koja se odnosi samo na otuenja ili samo na neke vrste otuenja,
npr. na besplatna, ili samo na neke vrste optereenja, npr. na optereenja stvarnim teretima)
- djelovanje te zabrane je obveznopravno pa, ako bi protivno toj svojoj obvezi nekome otuio ili
u neiju korist opteretio stvar, stvarnopravni uinak tog otuenja ili optereenja nee zbog toga
izostati ak ni ako to uradi u korist osobe koja je znala za zabranu (osoba u odnosu na koju ga je
zabrana obvezivala, ima pravo na naknadu tete zbog povrede ugovorne obveze)

uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva:

odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok pravu vlasnitva, to ga obvezuje
- vlasnik to moe uiniti bilo kada, ali u praksi e ta ograniavanja biti najea prigodom prijenosa
vlasnitva nekoj drugoj osobi, da bi joj se pravo vlasnitva prenijelo ogranieno uvjetom ili rokom
- uvjetovanje prava vlasnitva prigodom njegova prijenosa na drugu osobu redovito slui kao sredstvo
za osiguranje ispunjenja neke trabine mogue je ugovoriti:
pridraj prava vlasnitva (pactum reservati dominii) tada e se pravo vlasnitva pri
prijenosu na drugu osobu ograniiti odgodnim (suspenzivnim) uvjetom, pa e uinak tog
prijenosa vlasnitva nastupiti tek kad stjecatelj otuivatelju ispuni odreenu inidbu
(npr. kad isplati cijelu kupovninu)
prijenos prava vlasnitva radi osiguranja to je prijenos prava vlasnitva na vjerovnika uz
ogranienje raskidnim uvjetom, a taj je da vjerovniku bude ispunjena odreena trabina;
tada e vjerovnik stei pravo vlasnitva stvari, ali e mu ono prestati i vratiti se duniku ako
taj ispuni svoju obvezu

da bi ogranienja i optereenja prava vlasnitva to ih uspostavlja vlasnik svojim pravnim poslom, ipak imala
APSOLUTNO DJELOVANJE (tj. prema svakome, i treima), trebaju biti ispunjene posebne zakonske pretpostavke
ZV te posebne pretpostavke propisuje za:
zabranu otuenja ili optereenja:
ta e zabrana djelovati i prema treima, ako je osnovana u korist branoga druga, djeteta, roditelja,
posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljinu knjigu, odnosno u javni upisnik bez ega se ne moe
stei stvar za koju je zabrana odreena
- dakle, da bi ta zabrana djelovala i prema treima (apsolutno), moraju bit ispunjene 2 pretpostavke:
1) da je zabrana osnovana u korist branog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja
(to ograniavanje kruga osoba slui kao zapreka irenju kruga sluajeva u kojima bi vlasnik
zapravo mogao iskljuiti stvar iz prometa ili joj ograniiti prometnost, dakle kao zapreka
tome da pravna ustanova vlasnitva bude ugroena time to bi u previe sluajeva vlasnik bio
ogranien u mogunosti raspolaganja svojom stvari)
2) da je upisana u z.k., odnosno javni upisnik bez ega se ne moe stei stvar za koju je zabrana
odreena zakon zahtijeva tu pretpostavku da bi se zabrani dao potreban publicitet

uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva:

ogranienje uvjetom ili rokom djelovat e i prema treima, ako je upisano u zemljinu knjigu, odnosno
u takav javni upisnik bez ega se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno
- uvjetovanjem/oroenjem koje djeluje prema treima (apsolutno), nastaje situacija u kojoj sudjeluju u
pravu vlasnitva 2 osobe: jedna kao prethodni, a druga kao potonji vlasnik iste stvari

kad ogranienja ili optereenja vlasnitva to ih je postavio vlasnik djeluju apsolutno, to ima sljedee posljedice:
1. prijenos tako ogranienog prava vlasnitva je u pravilu mogu samo ako to nije suprotno
tim ogranienjima, a tada e pravo vlasnitva prijei na novog vlasnika zajedno s ogranienjima kojima je
podvrgnuto i teretima kojima je optereeno
2. stjecanje ogranienih prava na odnosnoj stvari je isto tako mogue u pravilu samo ako to nije suprotno
postavljenim ogranienjima i optereenjima, a kad netko stekne takvo pravo, stekao ga je kao teret stvari
na kojoj ve postoje ogranienja/optereenja
3. ako bi u ovrnom ili steajnom postupku vlasnikovi vjerovnici namirivali svoje trabine iz vrijednosti
stvari glede koje postoje takva ogranienja ili optereenja, mogunost njihova namirenja je svedena
samo na prostor koji za nju ostavljaju ta ogranienja ili optereenja (ako ga uope ostavljaju)

no, i kad djeluju i prema treima (apsolutno), vlasnikova ogranienja, uvjetovanja, oroenja i optereenja stvari ne utjeu:
na tua prava koja ve postoje na stvari, osim ako njihovi nositelji na to u pisanom obliku izriito pristanu, niti
na prava koja bi u pravnom prometu stekli trei koji nisu znali niti su mogli znati za tu ogranienost, uvjetovanost,
oroenost ili optereenost
93

naravno, vlasnik nema pravo na naknadu zbog ogranienja vlasnitva koja mu nisu nametnuta od strane javne vlasti,
nego ih je sam uspostavio svojim pravnim poslom (ili je to uradio njegov pravni prednik)

2.3. STJECANJE PRAVA VLASNITVA

2.3.1. Uope
l. 114. ZV
-

da bi neka osoba bila vlasnik odreene stvari, ona treba stei pravo vlasnitva te stvari
bilo da za nju bude osnovano pravo vlasnitva kojeg do tada nije bilo (ako je stvar niija, to je jedina mogunost
da stjecatelj stekne tu stvar, a ako je ona ve neija, mogue je i stjecanje osnivanjem i prijelazom postojeeg vlasnitva)
bilo da na nju prijee ve postojee pravo vlasnitva

o stjecanju prava vlasnitva esto se govori kao o stjecanju stvari, no tu moe doi do nesporazuma, ako bude nejasno radi li se
o stjecanju stvari u vlasnitvo (dakle, stjecanju prava vlasnitva) ili pak samo stjecanju te stvari u posjed

osnivanje i prelaenje prava vlasnitva:

pravo vlasnitva se moe osnovati samo tako to e odreena osoba izvorno (originarno) stei to pravo glede odreene stvari
pravo vlasnitva nije mogue osnovati izvoenjem iz nekog drugog stvarnog prava, jer bi za to bilo potrebno
da to drugo pravo ima iri sadraj od prava vlasnitva, a takvo pravo u pravnom poretku ne postoji
ono se moe osnovati:
glede stvari koja u tom trenutku nije niija, ali i
glede stvari na kojoj netko ve ima pravo vlasnitva tada novoosnovano pravo vlasnitva istiskuje dotadanje,
koje time apsolutno prestaje; izmeu novoosnovanog i prestalog prava vlasnitva nema kontinuiteta;
stjecatelj postaje vlasnikom stvari, ali pritom:
1. na njega ne prelaze stvarna prava koja su postojala u korist te stvari
2. na njegovo pravo vlasnitva ne djeluju ogranienja koja je prednik bio uspostavio pravnim poslom
3. nije optereen dotadanjim teretima (tuim pravima)
ako su ispunjene pretpostavke, pravo vlasnitva koje postoji na neijoj stvari moe prijei s jednog na drugog pravnog subjekta
ono moe prijei cijelo ili kao neki suvlasniki dio prava vlasnitva, i to:
a) otuivanjem (singularnom sukcesijom)
b) nasljeivanjem u irem smislu (univerzalnom sukcesijom)

u obujmu u kojem je prelo na novog vlasnika, pravo vlasnitva je prestalo njenom dotadanjem vlasniku (relativno),
ali ne i apsolutno ono i dalje postoji kao pravo novog vlasnika, i to bez promjene pravnog statusa stvari koja je
predmet tog vlasnitva (jer se radi o izvedenom stjecanju), tj. stjecatelj stjee tu stvar:
sa svim stvarnim pravima koja postoje u njenu korist (a pravima stvarnih slunosti u njenu korist)
sa svim ogranienjima tog prava vlasnitva (zakonskim i onim koje je uspostavio prednik pravnim poslom)
sa svim teretima te stvari (tuim pravima na/glede te stvari)

pretpostavke stjecanja prava vlasnitva:

pravo vlasnitva steeno je kad su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom

dakle, da bi dolo do stjecanja prava vlasnitva, moraju biti ispunjene:

1. ope pretpostavke stjecanja prava vlasnitva:
sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasnitva
sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasnitva na tom predmetu
valjani pravni temelj (iustus titulus acquirendi) za to da taj stjecatelj na tom predmetu stekne pravo vlasnitva:
vlasnitvo se moe stei na temelju:
pravnog posla
odluke suda ili druge nadlene vlasti
nasljeivanja
zakona
2.

posebne pretpostavke stjecanja prava vlasnitva (koje zakon propisuje ovisno o vrsti pravnog temelja stjecanja)

publicitet:
pravu vlasnitva na pokretnini publicitet daje posjed te pokretnine (ipak, ako se radi o pokretnini koja se upisuje u javni upisnik
u kojem se evidentiraju prava vlasnitva na njima, npr. za motorna vozila u upisniku vozila koji vodi policijska uprava,
94

bit e potrebno u tom upisniku evidentirati stjecanje i promjenu vlasnitva; meutim, to nije pretpostavka stjecanja
prava vlasnitva, a u pravilu ne izaziva nikakve neposredne GP uinke)
stjecanja i promjene vlasnitva nekretnina (i drugih prava na nekretninama) vidljive su iz upisa prava u z.k.

2.3.2. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju pravnog posla

2.3.2.1. Uope
l. 115. st. 1. i 2. ZV
-

kad se pravo vlasnitva stjee temeljem pravnog posla, ono se stjee izvedeno (derivativno) prelazi na stjecatelja
pretpostavke stjecanja vlasnitva na temelju pravnog posla:

do stjecanja vlasnitva temeljem pravnog posla doi e tek kad se ispune:

1. ope pretpostavke stjecanja prava vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj stjecanja) i
2. posebne pretpostavke stjecanja prava vlasnitva na temelju pravnog posla:
2.1. da pravni temelj/naslov stjecanja (titulus adquirendi):
postoji kao valjani pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva pokretnine s otuivatelja (prenositelja)
na stjecatelja na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasnitva prelazi vlasnitvo
s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja, a na nain odreen zakonom
da je to pravni posao vlasnika pokretnine, kojim on stjecatelju prenosi svoje pravo vlasnitva te pokretnine,
u granicama svoje ovlasti da raspolae tom stvarju na temelju pravnog posla ne moe se stei vlasnitvo
preko granice ovlasti otuivatelja da raspolae stvarju, osim kad stjecanje vl. u dobroj vjeri uiva zatitu
2.2. da je to vlasnitvo s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja preneseno na temelju pravnog posla (modus adquirendi);
naime, izvren je zakonom odreeni in kojim otuivatelj prenosi stjecatelju svoju vlast na stvari i ovaj je prima
(kod pokretnina, modus adquirendi je predaja stvari u samostalan posjed, a kod nekretnina je to, prema
naelu upisa, upis u z.k. ili, ako nekretnina nije upisana, polaganje odgovarajue tabularne isprave u sud)
alternativni put stjecanja prava vlasnitva:

potrebno je tititi povjerenje u pravnom prometu od opasnosti da bi stjecanje vlasnitva temeljem pravnog posla moglo izostati
jer nije ispunjena neka posebna pretpostavka stjecanja, iako ona nije ispunjena zbog okolnosti za koje stjecatelj nije kriv,
za koje on nije znao niti morao znati zato zakonodavac otvara alternativni put stjecanja prava vlasnitva onima kojima se
stjecanje izjalovilo, ali samo ako su pritom postupali u dobroj vjeri (poteno); otvara im ga uz pomo 2 pravna instituta:
instituta stjecanja djelovanjem zatite povjerenja
instituta stjecanja putem dosjelosti

oni omoguuju da se vlasnitvo stekne ako su umjesto nekih posebnih pretpostavki ispunjene neke druge, zakonom odreene
posebne pretpostavke stjecanja no, ako se one ispune, radit e se o stjecanju na temelju zakona

2.3.2.2. Prelaenje prava vlasnitva pokretnina

1. POSEBNE PRETPOSTAVKE PRELAENJA VLASNIKOVOG PRAVA NA STJECATELJE
1.1. PRAVNI POSAO
Za prijelaz vlasnitva pokretnine na stjecatelja je potrebno postojanje valjanog vlasnikovog pravnog posla
kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva odreene stvari na drugu osobu, stjecatelja (l. 115. st. 1. ZV).
-

da bi pravni posao mogao biti pravni temelj stjecanja vlasnitva, on mora:

biti kauzalan naime, iz njega mora biti mogue vidjeti ne samo da je volja upravljena na prijenos vlasnitva stvari
na stjecatelja, nego i koji je pravni razlog (causa) tog prijenosa (npr. eli li je otuivatelj darovati, prodati i sl.)
objektivno postojati i biti valjan ako je nitetan, na njegovom se temelju nee moi stei vlasnitvo;
meutim, ako je samo pobojan, djelovat e kao da je valjan sve dok ga sud ne poniti

to moe biti jednostrani (npr. oporuna odredba o zapisu odreene stvari zapisovniku) ili dvostrani pravni posao,
bilo jednostranoobvezni (npr. ugovor o darovanju) bilo dvostranoobvezni (npr. ugovor o kupoprodaji)
1.2. VLASNITVO OTUIVATELJA
Onaj tko stvar otuuje treba biti vlasnik stvari koju otuuje, a i tada se od njega moe stei vlasnitvo
95

samo u granicama njegove ovlasti da raspolae stvarju (l. 115. st. 2. ZV).
-

ovdje do izraaja dolazi naelo da nitko ne moe prenijeti vie prava nego to ima (nemo plus iuris ad alium transferre
potest, quam ipse habet) zato jedino vlasnik stvari moe na drugog prenijeti svoje pravo vlasnitva
ako otuivatelj ima idealni (suvlasniki) dio stvari, najvie to moe prenijeti je taj idealni dio;
ako mu je pravo vlasnitva ogranieno s djelovanjem prema treima, najvie to moe prenijeti je tako ogranieno
pravo vlasnitva (odnosno suvlasniki dio tako ogranienog prava vlasnitva)
no, ako je on samo jedan od vie zajednikih vlasnika, tada on nema to prenijeti, jer nije ni vlasnik ni suvlasnik stvari
(svoj udio u zajednikom vlasnitvu bi mogao prenijeti samo ako ga na to ovlauje poseban propis)

ogranienja vlasnikove ovlasti da pravno raspolae svojom stvari (odnosno svojim pravom vlasnitva, to je isto), ako djeluju
apsolutno, onemoguuju vlasnika da pravnim poslom prenese pravo vlasnitva na stjecatelja protivno tim ogranienjima
1.3. PREDAJA STVARI U SAMOSTALAN POSJED
l. 116. st. 1. ZV
Vlasnitvo pokretne stvari stjee se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano oitovane volje
dotadanjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasnitvo prijee na stjecatelja, ako zakonom nije odreeno drukije.

stjecanje vlasnitva pokretnina temeljem pravnog posla ureeno je po tradicijskom naelu, pa je jedini ispravan nain (modus)
stjecanja tog prava in predaje (tradicije) stvari u samostalni posjed stjecatelja (osim ako posebni zakon odreuje drugi modus)

meutim, pravo vlasnitva se ne prenosi samim inom predaje predaja e izvriti svoju akvizicijsku funkciju jedino ako su
ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja, jer je u naem pravnom poretku primijenjeno naelo kauzalne tradicije:
po tom naelu, uzima se u obzir da je vlasnikov pravni posao koji je pravni temelj stjecanja (npr. ugovor o prodaji)
uzrok predaje stvari stjecatelju, iz ega proizlazi da uinak predaje treba biti ovisan o egzistenciji i valjanosti tog posla
zbog toga se predajom stvari u samostalna posjed stjecatelja nee prenijeti pravo vlasnitva, ako ta predaja
nije posljedica vlasnikovog pravnog posla usmjerenog na stjecanje prava vlasnitva

sa stajalita stjecanja vlasnitva pokretnine pritom nije bitno hoe li vlasnik-otuivatelj predati stjecatelju stvar u neposredan ili
posredan posjed (to ionako ne ovisi samo o volji otuivatelja, nego i o tome kakav posjed ima, a i o sadraju njegova pravnog
odnosa sa stjecateljem) bitno je tek da on bude samostalan

da bi pravo vlasnitva prelo na stjecatelja potrebno je da budu ispunjena 2 uvjeta:

1) da bude izvrena predaja u stjecateljev samostalan posjed predaja je izvrena tek kad je stvar prela iz samostalnog
posjeda otuivatelja u samostalni posjed stjecatelja dvostranim inom predaje tog posjeda stvari
2) da ta predaja bude valjana:
ako se predaja sastoji u tjelesnoj predaji stvari (tj. faktinom inu), dovoljna je tzv. prirodna volja strana 104
ako se posjed prenesen oitovanjem volje (a samo se tako moe stjecatelju predati posredan, samostalan posjed),
tada je on prenesen pravnim poslom, pa valjanost ovisi o ispunjenju pretpostavki valjanosti pravnih poslova 104
ovrna predaja stvari stjecatelju:

vlasnik koji se valjano obvezao da e neku pokretnu stvar prenijeti u vlasnitvo odreene osobe, treba joj tu stvar dobrovoljno
predati u samostalan posjed, da bi time ispunio svoju obvezu ne preda li joj je dobrovoljno, na predaju ga se moe prisiliti
putem suda; bit e to ovrna (nedobrovoljna, prisilna) predaja stvari, koju provodi sud u ovrnom postupku po pravilima OZ,
na temelju rjeenja o ovrsi koje donosi sud na zahtjev stjecatelja kao ovrhovoditelja, utemeljenog na ovrnoj ispravi
ovrna predaja, kad bude provedena, zamijenit e dobrovoljnu
2. NASTUP PRAVNOG UINKA
l. 115. st. 4., l. 117. ZV

prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja

- pravni uinak stjecanja vlasnitva nastupa kad su ispunjene sve ope 105 i posebne 106 pretpostavke stjecanja vlasnitva:
tada onaj kome je stvar predana postaje vlasnikom te stvari, a otuivatelj to prestaje biti
-

kako je stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla izvedeno, ono pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelja
nastavlja svoju dotadanju egzistenciju, a s njim i sva prava koja ga terete stjecanje vlasnitva na temelju pravnoga
posla ne utjee na prava treih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukije odreeno zakonom radi zatite onog koji je
u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u z.k. ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka

104

posjedovni ini, 33. str.

pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, 93. str.
106
pretpostavke stjecanja vlasnitva na temelju pravnog posla, 94. str.
105

96

ako je stvar nekome predana u samostalan posjed, a nisu ispunjene ostale pretpostavke stjecanja, stjecanje prava
vlasnitva se izjalovilo; stjecatelj time nije stekao pravo vlasnitva no, on je u prilici da prema treima nastupa kao
da je vlasnik, jer ima samostalni posjed, a za samostalnog posjednika stvari se predmnijeva da je vlasnik te stvari 107

trenutak prijelaza vlasnitva

- u pravilu, do prijelaza vlasnitva pokretnine temeljem pravnog posla doi e u trenutku kad je stjecatelju prenesen
samostalan posjed stvari temeljem vlasnikova pravnog posla, ako su ispunjene sve ope i posebne pretpostavke stjecanja
no, prijenos vlasnitva moe biti i odgoen, ako dotadanji vlasnik pridri pravo vlasnitva 108 do ispunjenja
nekog uvjeta ili isteka nekog roka tada e, dok se uvjet ne ispuni/rok ne istekne, otuivatelj ostati vlasnik stvari,
ali e njegovo pravo vlasnitva biti ogranieno u korist stjecatelja (u pravilu s relativnim, a samo iznimno i
apsolutnim djelovanjem); zbog toga e za to vrijeme u pravu vlasnitva te stvari u izvjesnom smislu sudjelovati i
stjecatelj, dakle obojica: otuivatelj kao prethodni, a stjecatelj kao potonji vlasnik
stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja
- mogue je da je s dotadanjim vlasnikom neke pokretnine vie osoba, ali neovisno jedna od druge, sklopilo valjane
pravne poslove usmjerene na to da njegovo pravo vlasnitva te stvari prijee na njih, pa da je on na temelju tih poslova i
predao svakoj od njih samostalan posjed stvari (npr. jednoj ga je predao oitovanjem volje pridravi si
neposredan posjed stvari, a potom je drugoj osobi predao tu stvar u neposredan posjed tjelesnom predajom)
- ZV rjeava tu situaciju po naelu raniji u vremenu jai u pravu (prior tempore potior iure):
kad je vie osoba sklopilo s otuivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasnitva iste pokretnine, vlasnitvo
e stei ona od njih kojoj je stvar prije predana, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za stjecanje vlasnitva
u tom sluaju, odnose otuivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove ali one nisu stekle vlasnitvo
pokretnine ureuju obveznopravna pravila
-

3. ZATITA POVJERENJA U PRAVNOM PROMETU PRI STJECANJU POKRETNINE

3.1. STJECANJE OD POSJEDNIKA-NEVLASNIKA
l. 116. st. 2., l. 118. st. 5. ZV
-

pod odreenim pretpostavkama, na pravni poredak titi povjerenje onih koji su u pravnom prometu postupali s povjerenjem u
publicitetno djelovanje posjeda 109 njima prijeti opasnost od izjalovljenja stjecanja vlasnitva temeljem pravnog posla,
ako je ulogu otuitelja pokretnine igrao:
posjednik-nevlasnik pokretnine ili
posjednik-vlasnik koji nije bio ovlaten raspolagati pokretninom onako kako je raspolagao

da bi od te opasnosti zatitio one koji su postupali u dobroj vjeri (poteno), zakon im je otvorio alternativni put stjecanja
vlasnitva pokretnina, kojim e, ako su ispunjene posebne pretpostavke stjecanja vlasnitva od nevlasnika, ipak stei vlasnitvo
tada to nee biti stjecanje vlasnitva temeljem pravnog posla, nego temeljem zakona
pravo vlasnitva pokretnine stei e temeljem zakona od nevlasnika osoba kojoj se bez njene krivnje izjalovilo stjecanje
pokretnine na temelju pravnog posla, ako su ispunjene ove zakonom (l. 118. ZV) odreene pretpostavke:
1. predmet stjecanja je pokretnina
2. pravni posao je sklopljen s posjednikom-nevlasnikom pokretnine ili posjednikom-vlasnikom (suvlasnikom,
zajednikim vlasnikom) koji nije bio ovlaten tako pravno raspolagati njome
3. stjecatelj je sklopio naplatan pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva te pokretnine
4. stjecatelju je temeljem tog pravnog posla stvar predana u samostalan neposredan posjed
5. stjecatelj je postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja posla i primanja samostalnog neposrednog posjeda
6. pokretnina koja mu je predana u posjed, nije iz posjeda svog pravog vlasnika, odnosno osobe putem koje je on tu
pokretninu posredno posjedovao, izala bez/protiv njegove volje (nije mu ukradena, nije ju izgubio ni zametnuo);
bude li stvar predana stjecatelju u samostalni posjed tako da ostane u neposrednom posjedu otuivatelja, time
izvreni prijenos vlasnitva nee djelovati na prava koja bi trei stjecali na toj stvari ako oni u trenutku svojeg
stjecanja nisu znali niti su morali znati da je vlasnitvo preneseno drugomu

uinak stjecanja prava vlasnitva pokretnine od posjednika-nevlasnika nalikuje uinku koji nastupa pri stjecanju pokretnine
temeljem pravnog posla s vlasnikom stvari stjecatelj je stekao pravo vlasnitva, a dotadanje pravo vlasnitva je prestalo 110

stjecanjem vlasnitva od otuivatelja kojemu stvar ne pripada prestaju i prava treih koja terete pokretnu stvar
(osim onih za koja je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati u asu kad je stjecao vlasnitvo)

za prava koja mu prestaju tim stjecanjem (vlasnitvo dotadanjeg vlasnika, prava treih), ne duguje stjecatelj nikakvu naknadu
dotadanjim nositeljima; vlasnik koji je izgubio svoje pravo, a i osobe kojima su prestala prava to su teretila stvar,
moi e po obveznopravnim pravilima potraivati naknadu od onog tko je neovlateno stvar otuio

107

opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva pokretnine, 50. str.

pridraj prava vlasnitva, 92. str.
109
predmnjeve o posjedu, 50. str.
110
relativan prestanak prava vlasnitva, 140. str.
108

97

3.2. STJECANJE OD TOBONJEG NASLJEDNIKA

-

zakonom su zatieni i oni koji u pravnom prometu postupaju s povjerenjem u istinitost onog to je utvreno u pravomonom
rjeenju o nasljeivanju, poslujui s osobom za koju je u tom rjeenju utvreno da je ostaviteljev nasljednik
ta zatita im je potrebna ako je takvim rjeenjem pogreno utvreno tko je ostaviteljev nasljednik, odnosno je li on
jedini nasljednik, koliki je njegov nasljedni dio, postoji li kakvo ogranienje ili optereenje nasljednog prava

tada zatiene osobe ne postupaju sa zbiljskim, nego s tobonjim ostaviteljevim nasljednikom (pseudonasljednikom),
pa im prijeti opasnost od izjalovljenja tog stjecanja da bi tu opasnost u pravnom poretku otklonio od onih koji se u dobroj
vjeri oslanjaju na predmnjevu istinitosti onog to je utvreno rjeenjem o nasljeivanju, zakon (Zakon o nasljeivanju) im je
otvorio alternativni put stjecanja (poput onog koji je otvoren za stjecanje od posjednika-nevlasnika)

pod zakonom odreenim pretpostavkama, ipak e stei vlasnitvo od tobonjeg nasljednika, kao da su ga stjecali od
zbiljskog ostaviteljevog nasljednika
pravo vlasnitva pokretnine stei e temeljem zakona od tobonjeg nasljednika osoba kojoj se bez njene krivnje izjalovilo
stjecanje na temelju pravnog posla, ako su ispunjene ove zakonom (l. 231. st. 1. ZN) odreene pretpostavke:
1. predmet stjecanja je pokretnina koja je nasljednikova, a stekao ju je u vlasnitvo na temelju nasljeivanja ostavitelja
(dakle, od osobe koja je u trenutku svoje smrti bila vlasnikom te stvari, pa je ta stvar ula u sastav njene ostavine i potom
postala nasljednikovo nasljedstvo)
2. pravni posao je sklopljen s tobonjim ostaviteljevim nasljednikom, utvrenim pravomonim rjeenjem o nasljeivanju
3. stjecatelj je sklopio naplatan pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva te stvari
4. stjecatelju je temeljem tog pravnog posla ta pokretnina predana u samostalan posjed
5. stjecatelj je postupao u dobroj vjeri, jer nije znao da utvrenje u pravomonom rjeenju o nasljeivanju nije istinito
glede osobe od koje je stjecao

pravila o stjecanju od tobonjeg nasljednika ne iskljuuju djelovanje pravila o stjecanju pokretnina od posjednika-nevlasnika
(l. .233. st. 2. ZN), nego djeluju tek podredno njima stoga do stjecanja pokretnine od tobonjeg nasljednika moe doi
jedino kad nisu ispunjenje pretpostavke za to da stjecatelj stekne tu stvar po pravilima o stjecanju od posjednika-nevlasnika

uinak stjecanja prava vlasnitva pokretnine od tobonjeg nasljednika, jednak je uinku kakav nastupa prilikom stjecanja
od zbiljskog ostaviteljevog nasljednika stjecatelj stjee pokretninu kao da je na nj prelo pravo vlasnitva te stvari
(kakvo se s obzirom na pogrenu informaciju u rjeenju smatra da ga ima tobonji nasljednik), a ujedno je time prestalo
dotadanje pravo vlasnitva zbiljskog nasljednika 111

2.3.2.3. Prelaenje prava vlasnitva nekretnina

1. POSEBNE PRETPOSTAVKE PRELAENJA VLASNIKOVOG PRAVA NA STJECATELJE
1.1. PRAVNI POSAO
l. 115. st. 3., l. 120. st. 2. ZV
Za prijelaz vlasnitva nekretnine na stjecatelja je potrebno postojanje valjanog vlasnikovog pravnog posla
kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva odreene nekretnine na drugu osobu, stjecatelja (l. 115. st. 1. ZV).
-

glede ove pretpostavke naelno vrijedi isto to i za stjecanje prava vlasnitva pokretnine 112
razlika je jedino u obliku tog pravnog posla on mora biti u pisanom obliku, inae je nitetan, pa nema pravni uinak:
pravni posao kojem je cilj stjecanje vlasnitva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretp. valjanosti biti u pisanom obliku
tabularna isprava:

da bi se temeljem pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasnitva na stjecatelja, potreban je upis stjecateljeva vlasnitva u z.k.,
a za to je potrebno da isprava u koju je oblikovan pravni posao ima onakav sadraj i oblik kakav se po pravilima z.k. prava trai
da bi sud temeljem nje mogao dopustiti provoenje upisa radi uknjibe vlasnitva mora se o pravnom poslu na ijem se
temelju vlasnitvo stjee sastaviti isprava iji sadraj i oblik mora odgovarati pravilima z.k. prava

takva isprava naziva se tabularna (z.k.) isprava

da bi isprava u koju je oblikovan pravni posao otuivatelja bila isprava, treba ispunjavati bar ope pretpostavke upisa 113;
ako ne ispunjava te ope pretpostavke sud nee moi dopustiti upis u z.k. na temelju takve isprave

111

relativan prestanak prava vlasnitva, 140. str.

pravni posao, 94. str.
113
tabularna isprava, 72. str.
112

98

pored tih opih pretpostavki, bilo bi korisno da ona zadovoljava i posebne pretpostavke za uknjibu 114; ako ne ispunjava
te posebne pretpostavke, sud e na temelju takve isprave dopustiti samo predbiljebu stjecateljevog vlasnitva u z.k.
(o tome da li e se stjecateljevo pravo uknjiiti ili samo predbiljeiti, ovisit e pravni uinci upisa)

tko se valjanim, pisanim pravnim poslom obvezao prenijeti svoje pravo vlasnitva nekretnine na stjecatelja, nije ispunio
tu svoju obvezu dok vjerovniku ne preda ispravu koja ima sve osobine potrebne da bi se od suda moglo ishoditi uknjibu
stjecateljevog vlasnitva na toj nekretnini tabularnu ispravu (odnosno sve one tabularne isprave koje su potrebne kad je
to potrebno radi dokazivanja neprekinutog niza izvanknjinih stjecanja prava vlasnitva od knjinog prednika do stjecatelja)
stoga vjerovnik moe od dunika-otuivatelja traiti ispunjenje te njegove obveze, te ga po potrebi na to siliti putem suda

1.2. VLASNITVO OTUIVATELJA

Onaj tko otuuje nekretninu treba biti vlasnik te nekretnine, a i tada se od njega moe stei vlasnitvo
samo u granicama njegove ovlasti da raspolae tom nekretninom (l. 115. st. 2. ZV).
-

ta pretpostavka ista je kao i za stjecanje prava vlasnitva pokretnine temeljem pravnog posla 115
pritom ZV sadri posebno pravilo za ovlast raspolaganja nekretninom u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave:
nekretninu u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave i jedinica podrune samouprave tijela nadlena za njihovo
raspolaganje mogu otuiti ili njome na drugi nain raspolagati samo na osnovi javnog natjeaja i uz naknadu utvrenu
po trinoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno (l. 391. st. 1. ZV) 116
pravni poslovi zakljueni protivno toj odredbi su nitetni (l. 391. st. 4. ZV)
otuivatelj kao knjini prednik:

samo vlasnik nekretnine moe temeljem svog pravnog posla prenijeti vlasnitvo na drugu osobu, ali to jo nije dovoljno:
prijenos prava vlasnitva se treba zbiti upisom stjecateljevog prava u z.k., a po pravilima z.k. prava taj upis se moe izvriti
samo protiv knjinog prednika 117 zato, da bi onaj tko je vlasnik nekretnine mogao prenijeti svoje vlasnitvo, potrebno je:
1. da on bude upisan u z.k. kao vlasnik nekretnine (knjini vlasnik) ili
2. da on, ako nije upisan u z.k., bude u poziciji da moe omoguiti upis stjecateljevog vlasnitva protiv one osobe koja je
neistinito (nevaljano) upisana u zemljinu knjigu kao da je ona vlasnik (izvanknjini vlasnik)
izvanknjini vlasnik nekretnine nema svojstvo knjinog prednika
to ga ne bi smjelo onemoguavati da pravnim poslom raspolae svojim pravom vlasnitva te nekretnine, ali
kako na tom pravnom temelju stjecatelj moe stei vlasnitvo nekretnine jedino upisom svog prava u z.k.,
to otuivatelj-izvanknjini vlasnik treba:
upisati svoje vlasnitvo (i time postati knjini vlasnik, dakle knjini prednik), ili, jednostavnije,
stjecatelju omoguiti neposredni upis stjecateljeva vlasnitva protiv osobe koja je neistinito upisana u z.k.
kao da je vlasnik, opskrbivi ga za to potrebnim ispravama (npr. pravomonom odlukom o izvlatenju na
temelju koje je postao izvanknjini vlasnik, pravomonom presudom kojom je udovoljeno njegovoj
brisovnoj tubi, pravomonom presudom kojom je utvreno da je nekretninu stekao putem dosjelosti ...)

ako je netko upisan u z.k. kao vlasnik nekretnine, a da zapravo nije vlasnik, on nema pravo vlasnitva te nekretnine koje bi
mogao prenijeti na drugoga meutim, zbog sigurnosti sudionika u prometu predmnijeva se da je istinito sve to je upisano u
z.k. 118, pa i da je vlasnik onaj koji je kao takav upisan u z.k.; to mu omoguuje raspolaganja nekretninom iako nije njegova
ta situacija je slina onoj u kojoj se nalazi posjednik tue pokretnine, u iju korist takoer postoji predmnjeva da je vlasnik 119
kao to posjednik-nevlasnik ne moe prenijeti pravo vlasnitva drugome, ni nevlasnik koji je neistinito upisan kao da je
vlasnik ne moe prenijeti drugom pravo vlasnitva nekretnine, niti iz njega moe izvesti ikakva prava za druge
no, to ne znai da raspolaganja koja bi takvi nevlasnici poduzeli nee ponekad dovesti do odgovarajueg pravnog
uinka, premda drugim putem kao to e, zbog zatite povjerenja u pravnom prometu, raspolaganja pokretninom koja
je neovlateno uinio njen-posjednik nevlasnik,ipak nekad dovoditi do rezultata (pod zakonskim pretpostavkama), tako
e iz istog razloga i raspolaganja nekretninom koja uini nevlasnik neistinito upisan kao vlasnik dovoditi do rezultata,
do stjecanja prava vlasnitva nekretnine (takoer ako se ispune zakonom odreene pretpostavke)
nee to biti prenoenje vlasnitva temeljem pravnog posla, nego temeljem zakona (ispunjenjem zakonskih pretpostavki)

114

pretpostavke za uknjibu, 73. str.

vlasnitvo otuivatelja, 94. str.
116
ostale osobe javnog prava kao vlasnici, 87. str.
117
naelo knjinog prednika, 66. str.
118
naelo javnosti u materijalnom smislu predmnjeva o istinitosti i potpunosti z.k., 67. str.
119
opa predmnjeva posjednikovog vlasnitva nekretnine, 50. str.
115

99

1.3. UPIS U ZEMLJINE KNJIGE

l. 119. st. 1., l. 120. st. 1., 2. i 4., l. 121. st. 1. i 5. ZV
-

redoviti nain stjecanja vlasnitva nekretnine temeljem vlasnikovog pravnog posla je upis stjecateljevog vlasnitva u z.k.:
vlasnitvo nekretnine stjee se zakonom predvienim upisom stjecateljeva vlasnitva u z.k. na temelju valjano oitovane volje
dotadanjeg vlasnika usmjerene na prijelaz njegovog vlasnitva na stjecatelja, ako zakonom nije odreeno drukije
zakonom predvieni upisi prava vlasnitva u z.k. su uknjiba 120 i predbiljeba 121:

stjecanje uknjibom:
vlasnitvo na nekretninama stjee se uknjibom u z.k., ako zakon ne omoguuje da se vlasnitvo nekretnine
stekne nekim drugim upisom u z.k. (radi uknjibe vlasnitva mora se o pravnom poslu na ijem se temelju
vlasnitvo stjee sastaviti isprava iji sadraj i oblik mora odgovarati pravilima z.k. prava)

stjecanje predbiljebom:
ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljinoknjino pravo zahtijeva za uknjibu, a zatraena je uknjiba
prava vlasnitva, stjecanje prava vlasnitva e se predbiljeiti, ako su ispunjene barem one pretpostavke
pod kojima ta pravila doputaju predbiljebu
upisi se provode na temelju rjeenja zemljinoknjinoga suda (rjeenja o upisu) kojim se upis odreuje i nalae njegova
provedba u z.k. (l. 106. st. 1. ZZK) z.k. sud donosi rjeenje u posebnom izvanparninom, z.k. postupku
da bi sud dopustio upis stjecateljevog prava vlasnitva svojim rjeenjem o upisu, moraju biti ispunjena 2 uvjeta:
1) da se taj upis ima provesti protiv knjinog prednika (ili da izvanknjini vlasnik nekretnine omogui
upis stjecateljevog vlasnitva protiv osobe koja je neistinito upisana u z.k. kao da je ona vlasnik)
2) da postoji odgovarajua tabularna isprava ako su, uz sve ope, zadovoljene i sve posebne pretpostavke
za uknjibu 122, provest e se uknjiba, a ako nisu, stjecanje prava vlasnitva e se samo predbiljeiti

iznimno, ako nekretnina koju se stjee nije upisana u z.k., zakon predvia da se umjesto upisa predaje u sud isprava podobna
za upisivanje prava (tabularna isprava), to ima i funkciju i djelovanje upisa u z.k.:
nekretnina nije upisana u z.k. jedino kad u nju nije upisano zemljite 123 kako samo rijetka zemljita nisu upisana
u z.k., samo iznimno ima mjesta tome da se pravo vlasnitva stjee polaganjem tabularne isprave u sud
ope pravilo o stjecanju prava vlasnitva neupisane nekretnine postavio je ZV:
na nekretninama koje nisu upisane u zemljine knjige vlasnitvo se stjee polaganjem u sud ovjerovljene isprave
sposobne za uknjibu prava u zemljinu knjigu, kojom dotadanji vlasnik doputa uknjibu tuega vlasnitva,
na to se na odgovarajui nain primjenjuju pravila o stjecanju uknjibom
ako nisu ispunjene sve pretpostavke z.k. prava za uknjibu, na nekretninama koje nisu upisane u zemljine knjige
stjee se vlasnitvo polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za predbiljebu, na to se
na odgovarajui nain primjenjuju pravila o stjecanju predbiljebom

primjer posebnih pravila o stjecanju vlasnitva polaganjem isprave u sud su l. 23. st. 2. i 3. Zakona o prodaji stanova
na kojima postoji stanarsko pravo:
ako nekretnina nije upisana u z.k., pravo vlasnitva na stan stjee se polaganjem ugovora u z.k. slubi suda na
ijem se podruju stan nalazi i upisom u knjigu koju sud osniva o poloenim ugovorima
polaganje ugovora doputeno je i u sluajevima kad je stan steen, prema kojoj drugoj pravnoj osnovi, kao i kad
se stan otuuje treoj osobi
uloga ovrhe pri upisu stjecateljevog vlasnitva:

vlasnik koji se valjano obvezao da e prenijeti neku svoju nekretninu u vlasnitvo druge osobe, treba joj omoguiti upis njenog
prava vlasnitva u z.k. ne uini li to dobrovoljno, dakle ne da li tabularnu ispravu potrebnu da bi sud dozvolio taj upis,
tu e njegovu privatnu ispravu zamijeniti odgovarajua ovrna isprava (npr. ovrna sudska presuda ili nagodba)
temeljem te ovrne isprave vjerovnik-stjecatelj e predloiti upis z.k. sudu, pa e od njega ishoditi da donese rjeenje o upisu
vjerovnikovog vlasnitva u z.k., pa da ga potom provede (treba naglasiti da se pravo vlasnitva nekretnine ne moe stei
samom ovrnom ispravom, ni rjeenjem o ovrsi koje bi donio ovrni sud, nego samo upisom stjecateljeva prava u z.k., a
da se upis u z.k. moe provesti jedino temeljem rjeenja o upisu koje je donio z.k. sud)
2. NASTUP PRAVNOG UINKA
l. 120. st. 3.l. 121. st. 2. do 4., l. 125. ZV

prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja

- ako su ispunjene sve ostale materijalnopravne pretpostavke stjecanja vlasnitva na temelju pravnog posla, pravni uinak
stjecanja vlasnitva nastupa provedbom upisa (uknjibe, predbiljebe) stjecateljeva vlasnitva u z.k. (odnosno
odgovarajuim polaganjem isprave u sud), ako je upis valjan: tada je vlasnitvo preneseno s prednika na stjecatelja
- no, pravni uinci upisa stjecateljevog prava vlasnitva uknjibom i predbiljebom nisu jednaki:

120

uknjiba, 72. str.

predbiljeba, 73. str.
122
pretpostavke za uknjibu, 73. str.
123
zemljina estica i njezine pripadnosti, 15. str.
121

100

ako je vlasnik pravnim poslom koji je temelj stjecanja ograniio pravo vlasnitva koje prenosi stjecatelju, pa je
stjecateljevo pravo vlasnitva upisano s odnosnim ogranienjem, to ogranienje djeluje i prema treima 126; ako je to bilo
ogranienje uvjetom/rokom, izmeu otuivatelja i stjecatelja postoji odnos prethodnog i potonjeg vlasnika nekretnine 127

kako je stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla izvedeno, ono pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelja
nastavlja svoju dotadanju egzistenciju, a s njim i sva prava koja ga terete 128; isto tako i sva prava koja su postojala u
korist nekretnine (slunosti u korist nekretnine, stvarni tereti u korist nekretnine) ostaju i dalje

ako se u z.k. upisalo neije pravo vlasnitva, ali taj upis nije valjan, njime se nije steklo pravo vlasnitva, makar su i bile
ispunjene sve ostale pravne pretpostavke stjecanja no, u korist onog tko je upisan kao vlasnik djeluje predmnjeva
istinitosti i potpunosti z.k. 129 (ona djeluje u korist onog iji upis vlasnitva je neistinit, jer je njegovo vlasnitvo upisano
nevaljanim upisom, i u korist onog iji upis je bio istinit, ali je naknadno postao neistinit, jer je netko drugi naknadno
stekao tu nekretninu izvanknjino, npr. dosjelou, odlukom o vlasti)
iz takve situacije mogu proizii brojni problemi:
s jedne strane, onaj tko je upisan kao vlasnik je zbog spomenute predmnjeve u prilici da prema treima nastupa
kao vlasnik, te da pravno raspolae s nekretninom (otuuje ju i optereuje) kao da je njegova
s druge strane, zbiljski vlasnik nije u stanju pravno raspolagati nekretninom, jer on nije (vie nije/jo nije) upisan
u z.k. kao vlasnik, pa nije knjini prednik, to je nuno da bi prenio vlasnitvo upisom stjecateljeva prava

stoga je predmnjeva vlasnitva oboriva, ali samo u odreenim granicama (radi zatite treih koji su se u
pravnom prometu oslonili na predmnjevu da je vlasnik onaj tko je upisan)

trenutak prijelaza vlasnitva

- do prijelaza vlasnitva nekretnine dolazi provedbom uknjibe/predbiljebe stjecateljevog prava vlasnitva u z.k.
- poto upis bude proveden, on djeluje ex tunc, tako da je stjecatelj stekao pravo vlasnitva jo u trenutku kad je sudu bio
podnio prijedlog za tu uknjibu/predbiljebu:
provedena uknjiba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjibu
bude li predbiljeba naknadno opravdana (na nain i u rokovima odreenim z.k. pravom), vlasnitvo je
steeno jo u trenutku kad je bio sudu podnesen zahtjev za uknjibu prava vlasnitva u z.k.
-

uknjibom stjecateljevog vlasnitva u z.k. stjecatelj postaje vlasnikom nekretnine, a dotadanji vlasnik prestaje
biti vlasnik te nekretnine (l. 120. st. 1. ZV)
predbiljebom e vlasnitvo biti steeno pod uvjetom naknadnog opravdanja te predbiljebe
zbog uvjetnosti pravnih uinaka predbiljebe, sve dok ona ne bude opravdana ili izbrisana, traje stanje u
kojem ista nekretnina ima dvojicu uvjetnih vlasnika stjecatelj je stekao pravo vlasnitva pod uvjetom da
opravda predbiljebu, pa otuivateljevo pravo vlasnitva te nekretnine jo nije prestalo, nego mu i dalje
pripada pod uvjetom da stjecatelj ne opravda predbiljebu (tako glede iste nekretnine ima otuivatelj
prethodno pravo vlasnitva, a stjecatelj potonje 124)
kako je ogranienje njihovih vlasnitva upisano u z.k., ono djeluje i prema treim osobama 125
o tako prethodni vlasnik moe svoje vlasnitvo otuivati, zalagati i uope njime raspolagati, pri emu
e na osobu u iju korist raspolae prijei najvie ono to prethodni vlasnik ima, a to je pravo
ogranieno raskidnim uvjetom; opravda li predbiljebu, uvjet se ispunio, pa su prestali i svi uinci
raspolaganja tim pravom
o isto tako i potonji vlasnik ima pravo ogranieno odgodnim uvjetom kojim moe raspolagati (otuiti
ga, opteretiti); ta e pravna raspolaganja potonjeg vlasnika biti sva pod odgodnim uvjetom da se
predbiljeba opravda dogodi li se to, uvjet se ispunio, ime su nastupili svi odgoeni pravni uinci

ako je vlasnik prigodom prijenosa svog vlasnitva nekretnine ograniio to pravo:

odgodnim uvjetom ili poetnim rokom to e pravo sasvim prijei na stjecatelja samo ako se taj uvjet ispuni,
odnosno kad rok istekne, ali s djelovanjem ex tunc; do tada e u pravu vlasnitva te nekretnine sudjelovati i
otuivatelj i stjecatelj, kao njen prethodni i potonji vlasnik
raskidnim uvjetom ili zavrnim rokom tada e pravo odmah prijei na stjecatelja, s tim da e se nakon
ispunjenja uvjeta ili isteka roka vratiti otuivatelju, a da e do tada stjecatelj biti prethodni, a otuivatelj potonji
vlasnik stvari 106 (npr. ako je vlasnik prenio vlasnitvo stjecatelju radi osiguranja neke trabine, dakle uz uvjet da
trabina ne bude ispunjena)

stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja

124

prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str.

ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom, 91. str. + apsolutno djelovanje, 92. str.
126
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom, 91. str. + apsolutno djelovanje, 92. str.
127
prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str.
128
prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja, 95. str.
129
naelo javnosti u materijalnom smislu predmnjeva o istinitosti i potpunosti z.k., 67. str.
125

101

vlasnik nekretnine moe prema vie osoba, neovisno jedne od druge, preuzeti obvezu da im prenese vlasnitvo iste
nekretnine odatle za svaku pojedinu osobu nastaje obvezno pravo (trabina) koja je ovlauje da zahtijeva
od otuivatelja da joj izda tabularnu ispravu, sposobnu za z.k. prijenos vlasnitva
prema naelu raniji u vremenu jai u pravu 130, ZV za takvu situaciju propisuje:
kad je vie osoba sklopilo s otuivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasnitva iste nekretnine, vlasnitvo e
stei ona koja je u dobroj vjeri prva zatraila upis u z.k., ako su ispunjene ostale pretpostavke stjecanja vlasnitva
odnos otuivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasnitvo nekretnine,
ureuju obveznopravna pravila
ovakvo stjecanje e u nekim sluajevima moi biti podvrgnuto naknadnoj korekciji primjenom specifinog
prava pobijati upis vlasnitva nepotenog stjecatelja kvazibrisovnom tubom:
naime, dogaa se da vlasnik nekretnine s jednom osobom valjano ugovori prijenos vlasnitva te nekretnine i preda
joj tu nekretninu u samostalan posjed, a potom s nekim drugim sklopi posao usmjeren na prijenos vlasnitva
iste te nekretnine i potom se taj drugi upie u z.k. kao vlasnik
dakle, u tom odnosu sudjeluju:
1. vlasnik nekretnine
2. osoba s kojom je vlasnik nekretnine sklopio posao usmjeren na prijenos vlasnitva te nekretnine i koja je
potom upisana u z.k. kao vlasnik te nekretnine ako su se u pogledu te osobe, koja je upisana u z.k.
kao vlasnik nekretnine, ispunile sve pretpostavke stjecanja vlasnitva, ona je postala vlasnikom nekretnine
3. osoba s kojom je vlasnik prvo valjano ugovorio prijenos vlasnitva nekretnine i predao joj tu nekretninu
u samostalan posjed
- ta osoba nije stekla pravo vlasnitva te nekretnine, jer nije valjano upisala svoje pravo vlasnitva,
a po naelu upisa je to potrebno za stjecanje vlasnitva nekretnine temeljem pravnog posla
- no, ona je stekla samostalan posjed nekretnine, i to takav da je ona u pravilu publicijanski posjednik
(uzukapioni, kvalificirani) ona je takav posjednik, ako je taj samostalan posjed stekla:
zakonito (na temelju pravnog posla s tadanjim vlasnikom),
na istinit nain (posjed joj je tadanji vlasnik predao), te
poteno (a potenje pri stjecanju posjeda se predmnijeva za svakoga)
-

kroz to to je ona publicijanski posjednik nekretnine, moe se osloniti na predmnjevu svojeg

vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem 131 stoga, oduzme li joj netko trei posjed nekretnine, ili je
smeta u izvravanju njenog (predmnijevanog) prava vlasnitva, moe se protiv toga posluiti
publicijanskom tubom 132, odnosno publicijanskom negatorijom 133

no, kakav je poloaj publicijanskog posjednika i osobe ije je pravo vlasnitva nekretnine ve upisano u z.k.?
- upisani vlasnik je stekao vlasnitvo nekretnine po naelu upisa, iako nema posjed nekretnine,
pa e pred njegovim vlasnitvom morati ustuknuti svatko, pa naelno i publicijanski posjednik
- ipak, pravni poredak ne tolerira nekorektno (nepoteno) ponaanje u pravnom prometu,
pa postoji mogunost da se upis stjecateljevog vlasnitva pobije:
brisanje upisa vlasnitva i uknjibu u svoju korist moe zahtijevati osoba kojoj je otuivatelj
otuio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokae da stjecateljica nije postupila u
dobroj vjeri, jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuivateljem znala da je nekretnina
drugom ve valjano otuena i predana u samostalni posjed
zahtjev za brisanje moe se postaviti u roku od 3 godine od upisa ije se brisanje zahtijeva
3. ZATITA POVJERENJA U PRAVNOM PROMETU PRI STJECANJU NEKRETNINE
l. 122. ZV

kako su z.k. ustanovljene zbog sigurnosti u pravnom prometu, ZZK propisuje:

naelo javnosti u materijalnom smislu 134 i
predmnjevu o istinitosti i potpunosti z.k. 135 isto propisuje i ZV:
smatra se da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava injenino i pravno stanje nekretnine

ako se dogodi da podaci u z.k. o nekoj nekretnini ipak nisu istiniti i/ili potpuni, pa se zbiljsko injenino ili pravno stanje
te nekretnine (izvanknjino) razlikuje od upisanog (z.k.) stanja, tetne posljedice trebale bi to manje pogaati one koji su se
prigodom stjecanja prava na/glede te nekretnine u dobroj vjeri oslanjali na istinitost i potpunost podataka u z.k.

130

stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja, 96. str.

posebna predmnjeva posjednikovog vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem, 50. str.
132
vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari publicijanska tuba, 131. str.
133
vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja publicijanska negatorijska tuba, 133. str.
134
naelo javnosti u materijalnom smislu, 67. str.
135
predmnjeva o istinitosti i potpunosti z.k., 67. str.
131

102

zato pravni poredak prua zatitu onima koji su u pravnom prometu postupali s povjerenjem u z.k. uz ZZK 136, i ZV propisuje:

tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljine knjige, ne znajui da ono to je u njih upisano nije potpuno
ili da je razliito od izvanknjinog stanja, uiva glede toga stjecanja zatitu prema odredbama zakona
stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je
s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuivatelju
nedostatak dobre vjere ne moe se predbaciti nikome samo iz razloga to nije istraivao izvanknjino stanje (tj. ne moe
se ocijeniti da je grubo nemarno postupao onaj tko se pri stjecanju prava oslanjao iskljuivo na stanje vidljivo iz z.k.)

pravni poredak prua zatitu onima koji su u pravnom prometu postupali s povjerenjem u z.k., ali se zatita koju prua
njihovom povjerenju u istinitost donekle razlikuje od one koju prua njihovom povjerenju u potpunost z.k.
3.1. zatita povjerenja u istinitost z.k. stjecanje nekretnine od knjinog vlasnika-nevlasnika
l. 123. ZV
stjecatelj upisom stjee nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajui s povjerenjem u z.k., u dobroj vjeri stekne
od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti

ovdje vrijedi sve to je ve reeno glede zatite povjerenja u istinitost z.k. 137 pravni poredak titi stjecatelje koji su u
pravnom prometu u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u z.k., tako to im otvara alternativni put stjecanja vlasnitva,
ako budu ispunjene sve posebne pretpostavke za stjecanje vlasnitva od nestinito upisanog vlasnika-nevlasnika
te pretpostavke stjecanja vlasnitva nekretnine temeljem povjerenja u istinitost z.k. su:
1. predmet stjecanja je nekretnina
2. pravni posao je sklopljen s osobom koja je neistinito upisana kao vlasnik te nekretnine (neposrednim neistinitim
stjecateljem ili njegovim pravnim sljednikom)
3. stjecatelj je sklopio naplatan ili besplatan pravni posao usmjeren na stjecanje vlasnitva nekretnine (cijelog ili dijela)
4. u z.k. je upisano stjecateljevo pravo vlasnitva nekretnine
5. stjecatelj je postupao u dobroj vjeri (s povjerenjem u z.k.) pri sklapanju posla i pri stavljanju zahtjeva za upis svog prava
6. upis stjecateljevog prava vlasnitva nije izbrisan zbog nevaljanosti kao i ZZK 138, ZV propisuje:
brisanje upisa stjecateljevog prava moe se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tubom
za brisanje dok ne proteknu 3 godine od kad je bio zatraen prednikov upis
ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obavijeten, moe zbog neistinitosti prednikova upisa
zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za albu zatraio zabiljebu da je taj upis sporan i odmah, a
najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za albu, podnio tubu protiv onih koji su osporenim upisom stekli
pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u z.k.
(navedene pretpostavke se donekle razlikuju od onih koje se u istoj situaciji trae za stjecanje vlasnitva pokretnina 139)

stjecanje vlasnitva temeljem povjerenja u istinitost z.k. je dodue stjecanje na temelju zakona, ali stjecatelj po zakonskoj
odredbi stjee nekretninu kao od njezina vlasnika, dakle s istim pravnim posljedicama kao da stjee temeljem pravnog posla
to znai da ovo stjecanje, kao i stjecanje temeljem pravnog posla, naelno ne utjee na prava treih koja postoje na stvari
3.2. djelovanje povjerenja u potpunost z.k. prigodom stjecanja nekretnine
l. 124. ZV
stjecatelj koji je, postupajui s povjerenjem u z.k., u dobroj vjeri stekao pravo vlasnitva neke nekretnine,
stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tua prava, tereti ni ogranienja koja u tom trenutku
nisu bila upisana, niti je iz z.k. bilo vidljivo da je zatraen njihov upis

ovdje vrijedi sve to je ve reeno glede zatite povjerenja u potpunost z.k. 140 pravni poredak titi stjecatelje koji se
pouzdaju u potpunost stanja u z.k., ako budu ispunjene sve zakonom odreene pretpostavke za to
te pretpostavke su:
1. stjecatelj je stekao pravo vlasnitva nekretnine upisom u z.k.
2. stjecatelj ga je stekao time to je ono na nj prelo temeljem pravnog posla, odnosno temeljem povjerenja u z.k.
3. tua prava, tereti, odnosno ogranienja, iako su mogla biti upisana u z.k., nisu u nju upisana, niti je iz z.k. vidljivo da je
sudu podnesen zahtjev za njihov upis
4. stjecatelj se pri stjecanju u dobroj vjeri oslanjao na potpunost z.k. naime, nije znao niti je s obzirom na okolnosti
morao znati za izvanknjino postojanje na tuih prava, tereta ili ogranienja na nekretnini
dakle, ako su te pretpostavke ispunjene, stjecatelj je upisom svog prava vlasnitva, kojim je stekao nekretninu, nju stekao
optereenu samo onim tuim pravima, teretima i ogranienjima koja su u trenutku njegovog stjecanja:

136

pretpostavke za zatitu povjerenja, 78. str.

zatita povjerenja u istinitost, 77. str. + pretpostavke za zatitu povjerenja, 78. str.
138
tuba za brisanje rok za podizanje tube, 81. str.
139
stjecanje od posjednika-nevlasnika, 96. str.
140
zatita povjerenja u potpunost, 78. str. + pretpostavke zatite povjerenja, 78. str.
137

103

bila upisana u z.k.,

bila neupisana u z.k., ali je on za njih znao ili mora znati, i
postojala na temelju zakona, a ne upisuju se u z.k.:
stjecatelj koji je, makar i postupajui s povjerenjem u z.k., stjecao u dobroj vjeri, ne uiva zatitu povjerenja u
potpunost glede onih prava, tereta i ogranienja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u z.k.

sva ostala neupisana tua prava, tereti i ogranienja, koja su mogla biti upisana u z.k. ali to nisu bila, prestala su rije je
o pravima i ogranienjima koja su nastala na temelju odluke vlasti, npr. o izvlatenju, ili na temelju zakona, npr. dosjelou
(osobe koje su propustile predloiti njihov upis u z.k. snose same posljedice svog propusta)
djelovanje povjerenja u potpunost z.k. nastupa u trenutku stjecanja vlasnitva nekretnine
3.3. STJECANJE OD TOBONJEG NASLJEDNIKA

za stjecanje vlasnitva nekretnine od tobonjeg nasljednika vrijedi isto to je reeno kod stjecanja vlasnitva pokretnine 141,
uz jednu bitnu razliku glede potrebnih pretpostavki ne zahtijeva se da je temeljem pravnog posla s tobonjim nasljednikom
izvrena predaja u samostalan posjed, nego da je izvren upis stjecateljevog vlasnitva u z.k. protiv tobonjeg nasljednika
(odnosno njegovih sljednika), kao knjinog prednika

2.3.3. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju odluke suda ili druge vlasti
l. 126. i 127. ZV
-

razni zakoni predviaju za odreene situacije predviaju mogunost stjecanja prava vlasnitva odlukom suda ili upravne vlasti,
te ih ureuju svojim normama tako postoje razliita ureenja stjecanja vlasnitva temeljem odluke suda ili druge vlasti
na ta ureenja podredno e se primjenjivati opa pravila stjecanja vlasnitva na tom pravnom temelju koja daje ZV:

odlukom suda ili drugog tijela stjee se vlasnitvo u sluajevima odreenim zakonom, a na nain i pod pretpostavkama
odreenim zakonom pravo vlasnitva stjee se u trenutku pravomonosti sudske, odnosno konanosti odluke druge
vlasti, ako to drugo nije odreeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi
dakle, da bi se na ovom pravnom temelju steklo vlasnitvo, potrebno je da budu ispunjene ope pretpostavke
stjecanja prava vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj stjecanja), i jo posebno,
da je taj pravni temelj stjecanja odluka suda ili druge javne vlasti koja ima odgovarajui sadraj i osobine:
1) glede sadraja odluke, to mora biti kondemnatorna odluka koja je usmjerena na promjenu dotadanjeg
prava vlasnitva odreene stvari, dakle odluka kojom se odluuje da e vlasnik stvari postati osoba koja to
do tada nije bila (ili to nije bila sama), ime e prestati pravo vlasnitva koje je do tada postojalo
2) glede osobina, odluka mora biti pravomona (sudska odluka), odnosno konana (odluka upravne vlasti)

takvim stjecanjem prava vlasnitva ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari,
osim onih za koje je to odreeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati
to vrijedi neovisno o tome je li stjecanje vlasnitva na temelju odluke suda ili druge vlasti izvedeno (derivativno)
ili je posebnim zakonom to stjecanje vlasnitva ureeno kao izvorno (originarno)

za stjecanje prava vlasnitva temeljem odluke suda ili druge vlasti nije potrebna predaja pokretnine ni upis stjecateljevog
vlasnitva u z.k. (osim, dakako, ako bi to bilo propisano zakonom) no, ZV svejedno propisuje:
tko tako stekne pravo vlasnitva nekretnine, ovlaten je ishoditi upis steenoga prava vlasnitva u z.k.
to bi trebao zatraiti to prije, jer je inae mogue da to pravo izgubi, ili da mu ono bude okrnjeno ili optereeno
pravom koje bi netko stekao na toj nekretnini u dobroj vjeri, postupajui s povjerenjem u z.k. naime, prema ZV:
vlasnitvo nekretnine steeno odlukom suda ili drugoga tijela ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je,
postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo pravo koje
je bilo steeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano

kao to je reeno, razni zakoni ureuju za odreene situacije mogunost stjecanja prava vlasnitva odlukom suda ili odlukom
tijela upravne vlasti neka od vanijih stjecanja na temelju odluka su:
stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji (474. do 478. str.)
stjecanje na temelju odluke o izvlatenju (478. do 485. str.)
stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu (485. do 491. str.)
stjecanje na temelju odluke o razvrgnuu suvlasnitva (491. do 492. str.)

2.3.4. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju nasljeivanja (sveopeg sljednitva)

l. 128. ZV
141

stjecanje od tobonjeg nasljednika, 96. str.

104

prestankom postojanja neke osobe, njena prava i obveze e u pravilu prijei na onog tko je njen sveopi sljednik (univerzalni
sukcesor, nasljednik u irem smislu) sa stajalita sveopeg sljednika osobe koja je prestala postojati, to je stjecanje
ono se zbiva i glede prava vlasnitva, ako je osoba koja je prestala postojati bila nositeljem jednog ili vie prava vlasnitva

da bi se pravo vlasnitva steklo temeljem nasljeivanja (sveopeg sljednitva), trebaju biti ispunjene:
a) ope pretpostavke stjecanja vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj stjecanja) i
b) posebna pretpostavka da je taj pravni temelj stjecanja nasljeivanje dotadanjeg vlasnika, dakle da su ispunjene sve
zakonske pretpostavke pod kojima odreena osoba postaje sveopim pravnim sljednikom dotadanjeg vlasnika stvari

za stjecanje vlasnitva temeljem nasljeivanja nije potrebna predaja pokretnine ni upis u z.k. vlasnitvo se stjee na temelju
samog zakona (ipso iure), a u trenutku kad se zbilo nasljeivanje (tj. kad je nastupilo sveope sljednitvo dotadanjeg vlasnika)

stjecanje nasljeivanjem zbog smrti fizike osobe

- pravo vlasnitva stvari koje su nakon ostaviteljeve smrti u sastavu njegove ostavine (l. 5. st. 3. ZN),
stjee se nasljeivanjem ostavitelja zbog njegove smrti (nasljeivanjem u uem smislu)
- pretpostavke stjecanja prava vlasnitva nasljeivanjem su, pored opih pretpostavki stjecanja, ove:
1. da je dotadanji vlasnik stvari umro
2. da je stvar nakon njegove smrti u sastavu njegove ostavine
3. da je stjecatelj smru dotadanjeg vlasnika stekao nasljedno pravo, pa je njegov nasljednik
-

nasljednik stjee vlasnitvo naslijeenih stvari u asu otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukije odreeno

nasljednik je stekao pravo vlasnitva svake pojedine ostaviteljeve stvari po sili zakona, time to je zbog ostaviteljeve
smrti naslijedio ostavitelja (l. 5. st. 2. ZN), dakle bez ina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari (predaje
u posjed ili upisa u z.k.) meutim, nasljednik je ovlaten ishoditi upis svoga prava vlasnitva nekretnine u z.k.
on e to moi uiniti tek nakon to bude utvreno da je on ostaviteljev nasljednik (l. 228. st. 1. ZN)
ako je nasljedno pravo steklo nekoliko osoba tako da su one sunasljednici, sve su one zajedno stekle svaku
pojedinu stvar steenu nasljeivanjem (l. 141. ZN)
ako je nasljedno pravo steeno pod oporukom odreenim uvjetom, odnosno rokom ili uz oporuno
optereenje nalogom (l. 7. i l. 47. ZN), svako pravo vlasnitva tih stvari pripada prethodnim nasljednicima
kao prethodnim vlasnicima, a potonjim nasljednicima kao potonjim vlasnicima

stjecanje vlasnitva nasljeivanjem je izvedeno stjecanje, kojim pravo vlasnitva prelazi s ostavitelja na stjecatelja,
ostaviteljevog nasljednika to ostaviteljevo pravo vlasnitva nastavlja kod njegovog nasljednika svoju dotadanju
egzistenciju, a s njim i sva prava koja ga terete:
stjecanjem prava vlasnitva nasljeivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na
odnosnoj stvari, osim onih za koja je to odreeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati

stjecanje prava vlasnitva u ostalim sluajevima sveopeg sljednitva

- to je odreeno za nasljeivanje, vrijedi na odgovarajui nain za svako sveope sljednitvo (univerzalnu sukcesiju)
- dakle, tko je sveopi sljednik nekog pravnog subjekta ija je egzistencija prestala, samim time to je takav njegov
sljednik, stjee u trenutku kad je to postao pravo vlasnitva svake pojedine stvari svojeg prednika
-

stjecanje u sluaju izostanka nasljeivanja umrle osobe:

umre li neka osoba, a nitko ne bude njezinim nasljednikom (nitko nije stekao NP, ili je, ali ga se odrekao),
ona ipak ima sveopeg sljednika smru ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na opinu,
odnosno grad odreene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak poloaj kao da su ostaviteljevi nasljednici,
ega se oni ne mogu odrei (l. 6. ZN)
ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad na ijem se
podruju nalaze (l. 20. st. 1. ZN); pokretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno
grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalite na podruju RH (l. 20. st. 2. ZN)
ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalite na podruju RH, a imao je boravite, pokretnine i
s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao
boravite na podruju RH (l. 20. st. 3. ZN); ako ostavitelj u trenutku smrti na podruju RH nije imao
ni prebivalite niti boravite, pokretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad

ovo stjecanje prava vlasnitva je u svemu jednako kao i stjecanje nasljeivanjem

2.3.5. Stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju zakona

2.3.5.1. Uope
l. 129. ZV
-

zakon kao pravni temelj stjecanja u pravilu igra ulogu dopunskog ili podrednog pravnog temelja stjecanja vlasnitva
105

stjecanje temeljem zakona predvieno je za sluajeve kad je potrebno zakonom otvoriti mogunost stjecanja koja inae ne bi
postojala, ili kad treba odrediti tko je vlasnik ako vlasnitvo nije steeno temeljem pravnog posla/odluke vlasti/nasljeivanja:
pravo vlasnitva e se stjecati temeljem zakona kad stjecanje ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju:
kad je zakon odredio da e se vlasnitvo stei ispunjenjem odreenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka
suda ili drugog tijela na temelju kojega se stjee vlasnitvo, niti su nasljeivanje, onaj kome se glede neke stvari
ispune te pretpostavke stjee time pravo vlasnitva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka

dakle, da bi se vlasnitvo steklo temeljem zakona, moraju biti ispunjene:

1. ope pretpostavke stjecanja prava vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj stjecanja) i
2. posebne pretpostavke:
da je taj pravni temelj stjecanja zakon, tj. zakonom odreene pretpostavke za stjecanje vlasnitva
u sluajevima kad ga se ne stjee na nekom drugom pravnom temelju i
da su te zakonske pretpostavke ispunjene

ako nije to posebno odreeno zakonom, pravo vlasnitva se temeljem zakona stjee izvorno (originarno)
dakle, ne postoji kontinuitet izmeu novoosnovanog (stjecateljevog) i dotadanjeg (tueg) prava vlasnitva
prekid tog kontinuiteta odraava se i na ogranienim stvarnim pravima koja su do tada teretila tu stvar:
ako nije to drugo zakonom odreeno, stjecanjem vlasnitva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su
do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati
onaj tko je izvorno stekao stvar ne duguje samim time nikakvu naknadu ni dotadanjem vlasniku,
ni nositeljima ogranienih stvarnih prava koja su prestala
odnosi prijanjeg vlasnika i osoba ija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasnitva
na temelju zakona, prosuuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije to posebno zakonom odreeno

pravila o stjecanju prava vlasnitva na temelju zakona mogu se po njihovoj srodnosti razvrstati u skupine to su:
a) stjecanje prisvojenjem i nalazom stvari (ureeno u ZV)
b) stjecanje prirataja stvari (ZV)
c) stjecanje dosjelou (ZV)
d) stjecanje pretvorbom prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu u pravo vlasnitva (ZV)
e) stjecanje vlasnitva izdvajanjem iz ostavine (ZN)

2.3.5.2. Stjecanje u vlasnitvo prisvojenjem i nalazom stvari

1. PRISVOJENJE (OKUPACIJA)
l. 131., l. 132. ZV
Prisvojenje je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona,
uzimanjem u samostalan posjed odreene stvari s namjerom da ju se prisvoji.
Prisvojenjem je steeno pravo vlasnitva neke stvari ako su ispunjene:
1. ope pretpostavke stjecanja vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj stjecanja) i
2. posebne 3 pretpostavke stjecanja vlasnitva prisvojenjem:

stjecatelj je u pogledu te stvari izvrio in prisvojenja to je in uzea stvari (aprehenzije) u samostalan neposredan posjed
s namjerom da se time stekne vlasnitvo te stvari

stvar je sposobna da bude steena u vlasnitvo prisvojenjem

- da bi se moglo neku stvar prisvojenjem stei u vlasnitvo, ona naravno mora biti sposobna za to da se na njoj stekne
pravo vlasnitva (treba zadovoljavati pravni i naravni kriterij za to), ali to jo nije dovoljno
- potrebno je i da bude sposobna za to da se vlasnitvo na njoj stekne upravo prisvojenjem tu sposobnost imaju:
-

1. niije stvari (res nullius)

to su one stvari koje nisu u vlasnitvu ni jedne osobe, iako su sposobne da to budu
prisvojenjem se ne moe stei tue; u sumnji se smatra da stvar nije niija (no, uzima se da je pripitomljena ivotinja
niija ako sama od sebe izostane 42 dana, a i da je niiji roj pela koji vlasnik nije vijao 2 dana)
kategorija niijih stvari obuhvaa:
izvorno niije stvari
to su stvari koje nikad nisu bile ni u ijem vlasnitvu
iako se zbog irenja civilizacije broj takvih stvari smanjuje, on je jo uvijek razmjerno velik a i sve su
vee tehnike mogunosti da se takve stvari uzmu u posjed mnoge stvari koje nisu bile dostupne
ljudskoj vlasti, postale su to, pa dolaze u obzir za stjecanje u vlasnitvo prisvojenjem

stvari nastale izdvajanjem iz opeg dobra (npr. zrak ili morska voda stavljeni u bocu ili kakav drugi spremnik)

106

o opim dobrima brine RH 142 ona zakonom ili drugim propisom ureuje nain na koji se ona rabe,
pa unutar toga odreuje i pretpostavke pod kojima doputa izdvajanje i prisvajanje dijelova opeg dobra
to nisu pretpostavke stjecanja vlasnitva, nego pretpostavke doputenosti zahvata u ope dobro, u prvom
redu izdvajanja ako do njega doe, a ne budu ispunjene pretpostavke, ono e biti nedoputeno, tovie
kanjivo, ali i takvim izdvajanjem nastaje niija stvar, a njenim prisvajanjem steeno je njeno vlasnitvo
nakon toga moe, kao posljedica kanjivosti, uslijediti konfiskacija tih stvari, ali to e tada biti
oduzimanje ve steenog prava vlasnitva tih stvari u korist RH

naputene stvari (res derelictae)

to su stvari koje nisu izvorno niije, nego su postale niije time to ih je dotadanji vlasnik napustio,
odrekavi se time svog prava vlasnitva; treba razlikovati stvari koje su naputene:
a) uz odreknue od prava vlasnitva takve stvari su niije
- smatra se da odreknue postoji kad je vlasnik napustio svoj samostalan posjed te stvari
tako da to implicira njegovu volju da se time odrekne vlasnitva:
osim izvorno niijih stvari, niije su i one koje je vlasnik napustio ako se time
odrekao svoga prava vlasnitva
pokretna stvar je niija od trenutka kad njezin vlasnik, u namjeri da se odrekne
vlasnitva, napusti posjed te stvari
b) bez odreknua od prava vlasnitva takve stvari nisu niije
- npr. stvari koje je vlasnik napustio ili bacio u nudi (npr. u bijegu, vatri, poplavi), ili stvari
iji je posjed izgubio u dogaaju kao to je npr. prometna nesrea, brodolom, pad aviona

dakle, naputena stvar je postala niija samo ako se iz okolnosti sluaja moe s dovoljno razloga
zakljuiti da je vlasnik napustio stvar s voljom da se time odrekne vlasnitva te stvari
ako ju vlasnik nije napustio s takvom voljom, stvar nije postala niija, pa izvri li netko in prisvojenja
te stvari, stekao ju je time u posjed, ali ne i u vlasnitvo

ope pravilo ZV glede stjecanja prisvojenjem glasi:

na pokretnoj stvari koju nitko nema u svom vlasnitvu, stei e vlasnitvo osoba koja uzme tu stvar u samostalni
posjed s namjerom da je prisvoji, ako zakonom nije drukije odreeno tako zakon odreuje:
na nekretnini koju nitko nema u vlasnitvu, ne moe se prisvojenjem stei pravo vlasnitva
niiji (naputeni) suvlasniki dijelovi pokretnina nisu sposobni za stjecanje prisvojenjem
(prema tome, samo niije pokretnine dolaze u obzir za stjecanja prisvojenjem)

142

2. stvari u javnom vlasnitvu koje su namijenjene tome da se iz njih izdvaja i izdvojeno prisvaja
neke stvari (npr. rude) bi po svojim osobinama mogle biti opa dobra, da nisu temeljem posebnog zakona u javnom
vlasnitvu (vlasnitvu RH ili drugih osoba javnog prava)
kao stvari u javnom vlasnitvu, one mogu biti namijenjene tome da ih se prisvaja, odnosno da se iz njih prisvaja;
i stvari koje nastaju izdvajanjem iz stvari u javnom vlasnitvu kojima je namjena da budu objekti prisvajanja
sposobne su da ih se stjee prisvojenjem naime, ZV propisuje:
ne moe se stei prisvojenjem vlasnitvo na stvarima koje po posebnom zakonu mogu biti samo u vlasnitvu
RH ili jedinice podrune samouprave
ali kad se radi o stvarima ija je namjena prisvajati ih (kao to su to rude, ribe, voda iz vodotoka i sl.), tada
svaka osoba koja je na prisvajanje ovlatena zakonom ili doputenjem izdanim na temelju zakona, stjee
vlasnitvo onog to prisvoji na temelju i u granicama te ovlasti, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno

stjecatelj (prisvojitelj) je sposoban da prisvojenjem stekne tu stvar u svoje vlasnitvo

- da bi neka osoba mogla prisvojenjem stei vlasnitvo odreene stvari, treba biti sposobna za to stjecanje
- pritom se razlikuju:
1) opa sposobnost za stjecanje prisvojenjem ona se u naem pravnom poretku (kao i drugim suvremenim
poretcima) podudara s opom sposobnou stjecanja prava vlasnitva
2) posebna sposobnost za stjecanje prisvojenjem potrebna je uz opu sposobnost za stjecanje prisvojenjem
onih stvari koje su samo ogranieno sposobne da ih se stekne prisvojenjem; tu spadaju 2 sluaja:
na pokretnim stvarima koje nitko nema u vlasnitvu, a koje se mogu nabavljati ili rabiti samo uz posebnu
dozvolu nadlenog tijela, vlasnitvo moe stei prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu
(takve stvari su npr. neke vrste oruja, droga i sl.)
za stjecanje vlasnitva gore spomenutih stvari u javnom vlasnitvu koje su namijenjene tome da se iz
njih izdvaja i izdvojeno prisvaja, stjecatelj mora imati posebno pravo na prisvojenje ima ga ako je na to
stjecanje ovlaten neposredno zakonom, ili doputenjem izdanim temeljem zakona (l. 131. st. 3. ZV)
pravo na prisvojenje je preobraajno pravo nastanka, koje ovlauje svog titulara na to
da odreene stvari stekne prisvojenjem; pravo na prisvojenje nije stvarno pravo, jer ne daje
svojem nositelju nikakvu pravnu vlast na stvari, nego samo ovlauje na stjecanje prava vlasnitva

javna vlast na opim dobrima, 29. str.

107

tko ima pravo na prisvojenje stvari u javnom vlasnitvu namijenjenih prisvajanju, ovlaten je na
stjecanje takvih stvari prisvajanjem, ali samo u granicama ovlasti koje joj daje to njeno pravo
1.1. O PRISVOJENJU VODE I RUDA
505. do 508. str.
1.2. O PRISVOJENJU IVOTINJA I RIBA
509. do 512. str.

1.3. O STJECANJU VLASNITVA NAPUTENIH STVARI, NESPOSOBNIH ZA STJECANJE PRISVOJENJEM

l. 132. st. 4. ZV, l. 133. ZV
-

stvari koje njihov vlasnik napusti odrekavi se time svog prava vlasnitva, u pravilu time postaju niije stvari, koje se onda
moe stei u vlasnitvo prisvojenjem iznimno od toga, pravni poredak iz pravnopolitikih razloga iskljuuje mogunost
stjecanja nekih stvari njihovim prisvajanjem; no tada se, kako se ne moe nikoga siliti da bude vlasnik iako to ne eli,
mora odrediti koja je pravna sudbina naputenih stvari koje se ne moe prisvojenjem stei u vlasnitvo; tako je to u pogledu:
a) naputenih nekretnina i njihovih idealnih dijelova
vlasnik nekretnine moe se odrei svog prava vlasnitva na njoj, pa e to pravo prestati odreknuem 143
no, nekretnina e postati niija tek brisanjem vlasnitva iz z.k.: nekretnina je niija tek kad na temelju oitovanja o odreknuu
od vlasnitva danog u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini upis bude to pravo izbrisano u zemljinoj knjizi
kad nekretnina postane niija, nitko je nee moi stei prisvajanjem, jer ZV za taj sluaj odreuje:
naputena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasnitvo RH, ako nije zakonom to drugo odreeno
iz te odredbe je vidljivo (prelazi) da se radi o izvedenom stjecanju, to je iznimka od naela da se vlasnitvo temeljem
zakona stjee iznimno zahvaljujui toj iznimci, ne mijenja se dotadanji pravni status nekretnine, pa promjena vlasnika
stvari ne utjee na prava koja inae postoje u pogledu te nekretnine
od stjecanja vlasnitva naputenih stvari treba razlikovati sluajeve kad su nekretnine zaputene samim faktinim
neizvravanjem posjeda nekretnina nije zaputena, pa vlasnitvo nije prestalo, tako da RH time jo ne stjee tu nekretninu
no, i zaputena zemljita ili ruevne zgrade mogu se smatrati naputenima: kad e se smatrati da su naputena i uzeti u
vlasnitvo RH zemljita na kojima je obrada sasvim zaputena ili zgrade ruevne jer nisu popravljene, odreuju posebni propisi
to vrijedi za naputene nekretnine, vrijedi na odgovarajui nain i na idealne dijelove nekretnina, koji pripadaju suvlasnicima
na ime njihovih suvlasnikih dijelova:
odrekne li se suvlasnik svojeg suvlasnikog dijela, ime naputeni idealni dio nekretnine ne postaje niiji
on na temelju zakona prelazi u vlasnitvo RH, koja tako postaje suvlasnikom s onolikim suvlasnikim dijelom koji
odgovara idealnom dijelu koji je stekla, dakle s onolikim koji je imao suvlasnik kad se svog prava odrekao
b) naputenih suvlasnikih dijelova pokretnina
naputeni suvlasniki dio pokretnine prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima
c) naputenih kulturnih dobara
odrekne li se vlasnik kulturnog dobra svojeg prava vlasnitva, time nee kulturno dobro postati niija stvar
naime, Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara propisuje:
ako kulturno dobro nema vlasnika ili se on ne moe utvrditi ili je nepoznat ili kulturno dobro ostane bez vlasnika,
vlasnikom postaje RH (l. 18. st. 2. ZZOKD)
dobro za koje se predmnijeva da ima svojstva kulturnog dobra, a nalazi se ili nae u zemlji, moru ili vodi, vlasnitvo je
RH; osoba koja smatra da ima pravo vlasnitva na takvom dobru moe kod nadlenog suda podii tubu radi
utvrivanja prava vlasnitva (l. 19. st. 1 i 2 .ZZOKD)
2. NALAZ
2.1. STJECANJE VLASNITVA IZGUBLJENE I NAENE STVARI
l. 132. do 139. ZV

143

stvar koju je netko izgubio, nije samim time prestala biti u vlasnitvu osobe u ijem vlasnitvu je bila do tada
izgubljene stvari nisu ni jednog trena niije stvari, njih se ne moe prisvojenjem stei u vlasnitvo
ZV sadri opa pravila o stjecanju vlasnitva izgubljene i naene stvari (l. 134. do 139.):
ta pravila omoguuju nalazniku da izvorno stekne vlasnitvo stvari koju je naao, ali tek u sluaju kad vie nije mogue
ouvati dotadanje vlasnitvo izgubljene i naene stvari prednost ima vraanje stvari njezinom vlasniku, odnosno
onom tko ju je izgubio, pa su u prvom redu nalaznikove dunosti s tim u vezi

odreknue od prava vlasnitva nekretnine, 139. str.

108

144
145

nalaznikovo potenje se nagrauje i obeteuje ga se (ako je imao nune trokove), a tek u sluaju da vlasnik ili
posjednik izgubljene stvari ne iskoristi priliku da opet uspostavi vlast na izgubljenoj vlasti nalaznik e na temelju zakona
stei pravo vlasnitva na stvari koju je naao

osim opih, postoje i neka posebna pravila:

pravila o nalazu blaga primjenjuju se kad je naena stvar blago, a i kad je naena stvar kulturno dobro
pravila o zatiti naputenih i izgubljenih ivotinja primjenjuju se kad je naena ivotinja (tek podredno se primjenjuju
opa pravila o stjecanju vlasnitva izgubljene i naene stvari)
pravila o postupanju sa sumnjivim stvarima primjenjuju se kad tijelo koje vodi kazneni postupak nae kod
okrivljenika stvar za koju se ne zna ija je
izgubljena stvar
izgubljena stvar je pokretnina u neijem vlasnitvu koju nitko nema u svojoj faktinoj vlasti (posjedu), a izala je iz takve vlasti
dotadanjeg posjednika bez njegove volje (to je stvar koju je njen posjednik izgubio, koja je zametnuta ili sakrivena i sl.)
o stvar koju njen posjednik samo ne moe nai kroz neko krae vrijeme, ili na kojoj on privremeno ne izvrava ine svoje
vlasti, nije izala iz njegovog posjeda 144, pa nije izgubljena stvar
o isto tako, nije izgubljena ni stvar koju je njen vlasnik napustio, jer je ona iz njegova posjeda izala njegovom voljom
da se odrekne prava vlasnitva 145; naputena stvar nije izgubljena, nego je niija stvar
nalaz
nalaz izgubljene stvari je jednostrani in uzea (aprehenzije) neposrednog posjeda tue izgubljene stvari
samo opaanje neke izgubljene stvari, bez ina uzea te stvari u posjed, jo nije nalaz te stvari
nalaznik
nalaznik je onaj tko izvri in uzimanja tue izgubljene stvari u posjed njemu pripadaju prava i terete ga dunosti nalaznika
nalaznik stvari je i onaj koji je stvar prvi opazio i za nju se maio, iako ju je drugi prije dohvatio tada su obojica (su)nalaznici
no, oni su to samo u pogledu prava na nalazninu:
vie osoba koje su zajedno nale stvar imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove
nalaznikova prava i dunosti pripadaju onom tko je izgubljenu stvar uzeo u posjed
dunosti i prava nalaznika
nalaznik je duan predati pronaenu stvar:
stvar koju je vlasnik izgubio, koja je zametnuta, ili mu je ukradena, nije samim tim prestala biti njegovim vlasnitvom,
pa ju je nalaznik duan bez odgode predati onomu tko ju je izgubio, odnosno vlasniku stvari, ako po znakovima na stvari
ili iz drugih okolnosti moe za njega saznati, a nije mu teko dostupan
nalaznik koji nije naenu stvar predao onom tko ju je izgubio, odnosno njezinu vlasniku, duan ju je bez odgode predati
najbliem nalaznom uredu osobno ili putem osobe u ijim ju je prostorijama, prijevoznom ili slinom sredstvu naao,
a koja e je predati nalaznom uredu u ime nalaznika (nalaznik jedino nije duan predati nalaznom uredu stvar ija je
vrijednost prema opem shvaanju zanemariva)
nalazni ured duan je naenu stvar primiti u polog, te uvati za onoga koji ju je izgubio iz posjeda, odnosno za
njezina vlasnika, kao i poduzeti sve mjere radi ouvanja stvari
stvari koje nee ili ne moe sam uvati, nalazni e ured povjeriti na uvanje pouzdanom uvaru
ako je naena stvar pokvarljiva ili su za njezino uvanje ili odravanje potrebni trokovi nerazmjerni njezinoj
vrijednosti, stvar e se prodati na javnoj drabi i za nju dobiveni novac poloiti u sud

nalaznik ima pravo na nalazninu i uinjene nune trokove u vezi s pronaenom stvari: nalaznik ima pravo na nalazninu
u visini od 10% od prometne vrijednosti stvari, a i na naknadu za nune trokove koje je imao u svezi s naenom stvari
osoba koja je duna platiti nalazninu moe zahtijevati da se iznos nalaznine pravino smanji kad bi nalaznina
predstavljala nerazmjerno veliku korist s obzirom na prilike nalaznika i osobe koja je duna platiti nalazninu, kao i
okolnosti pod kojima je stvar izgubljena i naena; ako se vrijednost naene stvari ne moe procijeniti ili ona postoji
samo za njezina vlasnika/osobu koja ju je izgubila, tada nalaznik moe zahtijevati da se odredi pravini iznos nalaznine
osoba koja duguje trokove i nalazninu moe se osloboditi te svoje obveze tako da se odrekne stvari, pa e se uzeti da
se uope nije ni javila

glede povrata stvari, ZV propisuje:

ako se onaj koji je stvar izgubio ili je njezin vlasnik javi u roku od godine dana od objave oglasa i dokae da je stvar
izgubio iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, predat e mu se stvar ili iznos dobiven njezinom prodajom, im se od
njega naplate svi nuni trokovi u svezi s naenom stvari, kao i nagrada nalazniku (nalaznina)
u sumnji kojoj od vie osoba treba predati naenu stvar, ako okolnosti ne upuuju na koju drugu osobu, prednost ima
ona koja ju je izgubila iz neposrednog posjeda
o predaji stvari osobi koja je dokazala da ju je izgubila iz posjeda, odnosno da je njezin vlasnik, nalazni ured duan je
odmah pisano obavijestiti nalaznika, te mu izruiti nalazninu

naelo trajnosti, 47. str.

odreknue od prava vlasnitva pokretnine, 139. str.

109

predaja stvari nalazniku (u neposredni posjed):

ako se osoba koja je izgubila posjed stvari, a niti vlasnik stvari, ne jave u roku od godine dana od objave oglasa o
nalazu stvari, ili ne dokau svoje pravo na stvar ili odbiju primiti stvar, tada se naena stvar, odnosno novac dobiven
njezinom prodajom predaje u neposredni posjed nalazniku
javi li se naknadno onaj koji je stvar izgubio ili njezin vlasnik, nalaznik mu mora vratiti stvar zajedno s dobivenim
koristima, odnosno vratiti za nju dobiveni novac zajedno s kamatama, po odbitku nunih trokova, a onaj kome je stvar
vraena duan je platiti nalazninu
predaja stvari nalazniku i njegovo stjecanje vlasnitva
nalaznik e naenu stvar, odnosno za nju dobiveni novac (sa svim koristima i kamatama) stei u vlasnitvo ako se,
pored opih pretpostavki, ispune i sljedee 2 posebne pretpostavke tog stjecanja:
1.

da je nalaznik ispunio sve zakonske dunosti nalaznika:

nalaznik koji nije postupio po odredbama ZV o dunostima i pravima nalaznika (l. 134. do 136. i l. 138. st. 2.),
ne moe stei pravo vlasnitva stvari dosjelou (niti ima pravo na nalazninu)

2.

da su ispunjene pretpostavke stjecanja vlasnitva dosjelou 146

naenu stvar, odnosno za nju dobiveni novac moe nalaznik stei u vlasnitvo pod pretpostavkama za stjecanje stvari
putem dosjelosti
jesu li te pretpostavke (posjed odreene kvalitete, njegovo trajanje u zakonom odreenom vremenu, sposobnost
objekta i subjekta za stjecanje dosjelou) ispunjene, prosuuje se po pravilima za stjecanje dosjelou
jedino se potenje nalaznikovog posjeda prosuuje po posebnom kriteriju:
uzima se da je nalaznikov posjed naene stvari poten, ako on ne zna niti bi morao znati ija je stvar

ako se ispune sve pretpostavke stjecanja, nalaznik je na temelju zakona (izvorno) stekao pravo vlasnitva naene stvari,
odnosno novca u trenutku kad su se sve te pretpostavke ispunile

2.2. STJECANJE VLASNITVA NAENOG BLAGA

l. 140. ZV
-

146
147

pravo vlasnitva blaga stjee se na temelju zakona no, blago nema status niije stvari
ono se u vlasnitvo stjee slino kao i izgubljene stvari, ali su glede blaga (zbog njegove vanosti, koja nije samo novana),
postavljena posebna pravila za stjecanje blaga nalazom, a tek se podredno primjenjuju pravila za stjecanje izgubljenih stvari
blago
blagom se u smislu ovog Zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo
da se vie ne moe utvrditi tko im je vlasnik blago mogu biti samo pokretnine koje ispunjavaju ove uvjete:
da su zadrale svoju samostalnost, ne postavi neodvojivim dijelom nekretnine u kojoj su bile sakrivene
(pritom se misli na sakrivenost u objektivnom smislu blago nije samo ono to je netko ba namjerno sakrio,
nego i ono to je bilo izgubljeno, ili se zbog nekih drugih okolnosti nalo u situaciji da je ljudima dugo bilo skriveno)
da se za njih s velikom vjerojatnou moe smatrati da su bile u neijem vlasnitvu (zato blago nisu stvari poput
palih meteorita, mamutovih kosti i sl.)
nisu blago pokretnine koje su skrivene u drugoj pokretnini one su samostalni dijelovi te pokretnine, pa se predmnijeva
da su u vlasnitvu osobe koja je vlasnik cijele pokretnine u kojoj su skriveni 147
nalaz blaga
nalaz blaga je in uzea stvari u posjed (aprehenzije)
u tom pogledu vrijedi na odgovarajui nain ono to je ve reeno o nalazu izgubljene stvari i o tome tko je nalaznik
dunosti i prava u vezi s nalazom blaga
nalaznik je duan:
uzeti naeno blago u posjed za RH, ime ono, ako zaista nema vlasnika, postaje vlasnitvo RH
bez odgode obavijestiti o naenom blagu najblii dostupni nalazni ured te po njegovoj naredbi predati posjed tog blaga,
a do predaje poduzeti mjere koje su nune da blago ne bi propalo, bilo oteeno ili otueno nalazni ured je duan o
nalazu blaga/arhivske grae od opeg kulturnog interesa odmah obavijestiti nadleno dravno tijelo za zatitu spomenika
kulture/arhiv koji su ovlateni te predmete uzeti u posjed i uvanje, ako posebnim zakonom nije to drugo odreeno
nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je naeno blago imaju:

pretpostavke stjecanja u vlasnitvo dosjelou, 120. str.

dijelovi stvari, 13. str.

110

pravo na primjerenu nagradu od RH, koja ne moe biti manja od nagrade kakva bi bila za naenu tuu stvar ni vea od
vrijednosti naenoga blaga jedna polovina te nagrade pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine, ali ako je koji
pokuao zatajiti nalaz blaga, on nema pravo ni na kakvu nagradu ni naknadu (ako je blago naeno u zgradi
koja je pripadnost zemljita optereenog pravom graenja, tada pravo na nagradu, umjesto vlasnika nekretnine,
ima nositelj prava graenja na njoj)
pravo na naknadu nunih trokova od RH

stjecanje vlasnitva
nalaznikovim inom uzimanja blaga u posjed, RH na temelju zakona stjee pravo vlasnitva tog naenog blaga
stekavi vlasnitvo naenog blaga, RH je postala dunik naknade trokova i nagrade, to su obveze koje nije svojom
voljom preuzela zato joj zakon daje pravo abandona, kojim je ovlatena osloboditi se tih obveza:
RH se moe osloboditi svoje obveze da dade nalazninu i naknadu trokova za blago tako da se odrekne stvari, te da nalazniku
i vlasniku nekretnine preda blago u samostalni suposjed
predaja blaga u samostalan suposjed nalaznika i vlasnika nekretnine ima isti uinak kao kad nalazni ured preda naenu stvar u
posjed nalazniku zato ZV propisuje: u tom e se sluaju na odgovarajui nain primjenjivati odredbe ovog Zakona
o predaji stvari nalazniku i o stjecanju vlasnitva naene stvari

2.3.5.3. Stjecanje prirataja stvari u vlasnitvo

1. PRIRATAJ STVARI I STJECANJE VLASNITVA
1.1. O PRIRATAJU
l. 148. ZV
-

glede stvari u neijem vlasnitvu mogu nastupiti faktine promjene, izazvane prirodnim dogaajem ili ljudskom radnjom
o neke se promjene nastoje u tome da se od vlasnikove stvari neto odvojilo, postavi nova stvar
o druge su pak sjedinjenja tuih stvari ili tueg rada s vlasnikovom stvari
o tree znae propast stvari (prestanak njenog samostalnog postojanja) koja je do tada bila predmet neijeg vlasnitva

takve faktine promjene izazivaju stvarnopravne uinke:

ako je propala stvar koja je bila predmet neijeg prava vlasnitva, tada vie ne moe postojati ni to pravo vlasnitva,
pa je stvarnopravni uinak apsolutni prestanak tog prava vlasnitva
no, ako se do vlasnikove stvari neto odvojilo u novu stvar, ili se s njom neto tue sjedinilo, nastao je prirataj
vlasnikove stvari, bilo unutranji, bilo vanjski
unutranji prirataj vlasnikove stvari
to je stvar koja proizlazi iz vlasnikove stvari, pa se inom odvajanja od nje osamostaljuje u novu stvar
(taj in moe biti prirodni dogaaj ili ljudska radnja, namjerna ili nenamjerna)
unutranji prirataj vlasnikove stvari je od nje odvojeni plod i od nje odvojeni sastavni dio koji se osamostalio u novu stvar
ako je odvajanjem od matine stvari samo neto od njene supstancije (materije) uniteno, propalo, potroeno, time nije nastao
prirataj vlasnitva

148

149

vanjski prirataj vlasnikove stvari

sjedinjenje s vlasnikovom stvari:
vanjski prirataj je ono to je tueg dolo izvana i sjedinilo se s vlasnikovom stvari, izgubivi time svoju dosadanju
samostalnost to sjedinjenje s vlasnikovom stvari moe biti:
takvo da je tua stvar njoj prirasla tako da je postala njenim sastavnim dijelom u ovom sluaju vlasnikova stvar
zadrava svoj dotadanji identitet, dok ga gubi tua stvar koja joj je prirasla
takvo da se tua stvar s vlasnikovom sjedinila u novu stvar u ovom sluaju vlasnikova stvar gubi svoj identitet,
zajedno s onim to joj je priraslo, pa prestaje postojati, pretvorivi se u novu stvar
takvo da je sjedinjenjem tueg rada s vlasnikovom stvari ta preraena u novu stvar vrijedi to i za drugi sluaj

sjedinjenje stvari je rezultat fizikog odnosno kemijskog procesa, kojim se stvari sjedinjuju tako to se jedne drugima:
pripajaju (adiunctio, sjedinjenje u uem smislu)
pomijeaju (commixtio) ili se
smijeaju u jedno (confusio)

do sjedinjenja stvari dolazi djelovanjem prirodnih sila ili/i djelovanjem ljudi (namjernim ili nenamjernim)
je li sjedinjenjem tua stvar prirasla vlasnikovoj, postavi njenim sastavnim dijelom, ili su se stvari razliitih vlasnika
ujedinile u novu stvar? to ovisi o okolnostima sluaja i prosuuje se po opem shvaanju 148
ako su se stvari razliitih vlasnika tako sjedinile da je jedna od njih i nakon toga nastavila svoje dotadanje
samostalno postojanje, a druga je postala njezinim dijelom, posrijedi je prirastanje sporedne stvari glavnoj
(accessio), s odgovarajuim pravnim posljedicama 149

stjecanje sjedinjenjem tue stvari s vlasnikovom u novu stvar, 118. str.

ope pravilo ZV o prirastanju glavne stvari, 113. str. + graenje tuim materijalom, 116. str.

111

inae je sjedinjenjem nastala nova stvar, s tome odgovarajuim posljedicama (uz bok sjedinjenja u novu stvar
stavljen je sluaj prerade vlasnikove stvari u novu stvar-proizvod 150, koja nastaje djelovanjem tueg rada na
vlasnikovu stvar-materijal)

trajnost sjedinjenja:
sjedinjenje s tuom stvari moe biti:
a) privremeno takvo je kad se moe i smije uspostaviti stanje stvari koje je postojalo prije sjedinjenja
b) trajno (definitivno) ako se to ne moe ili ne smije uiniti; mogunost razdvajanja, odnosno uspostave prijanjeg
stanja prosuuje se po mjeovitom faktino-gospodarskom kriteriju, uz dodatni pravni kriterij dopustivosti:
ako se stvari koje su preraene mogu bez nerazmjerno velikih trokova vratiti u prijanje stanje, odnosno
ako se one koje su sjedinjene, pomijeane ili smijeane mogu bez nerazmjerno velikih trokova rastaviti, svakom
e se vratiti to je njegovo, a obveznopravna pravila odreuju ima li tko pravo traiti naknadu i od koga
dakle, da bi faktino-gospodarski kriterij bio zadovoljen, potrebno je dvoje:
1. da bude faktino mogue sjedinjeno rastaviti tako da opet budu samostalne stvari sve one koje su se s
drugima sjedinile, odnosno, kod prerade, da bude faktino mogue vraanje preraene stvari u stanje
u kakvom je bila prije prerade 151
2. da trokovi tog rastavljanja, odnosno uspostave prijanjeg stanja ne budu nerazmjerno veliki

prema pravnom kriteriju, potrebno je da razdvajanje, odnosno uspostava prijanjeg stanja bude doputeno;
u pravilu, doputeno je svako razdvajanje, odnosno vraanje u prijanje stanje koje je faktino mogue,
ali ih moe proglasiti nedoputenima zakon ili odluka suda ili druge vlasti utemeljena na zakonu:
kad je netko tue stvari preradio, sjedinio sa svojima, pomijeao ili smijeao s njima tako da je time nastala
nova stvar osobite umjetnike ili druge kulturne vrijednosti koja bi propala povratom u prijanje stanje
preraenih, odnosno rastavljanjem sjedinjenih, pomijeanih ili smijeanih stvari, tada on ima
pravo zahtijevati da sud odlui da se ne dopusti uspostava prijanjega stanja, odnosno rastavljanje stvari

razlikovanje privremenog i trajnog sjedinjenja je vano jer zakon daje pravni temelj samo za stjecanje trajnog vanjskog
prirataja, a, prema opem pravilu ZV, stjecanje tueg u vlasnitvo mogue je samo na valjanom pravnom temelju:
ako za to nema pravni temelj stjecanja, onaj tko tue pokretne stvari preradi, sjedini sa svojima, pomijea
ili smijea s njima, ili se to dogodilo bez njegove volje, nije time dobio nikakvo pravo na tue

1.2. O STJECANJU VLASNITVA PRIRATAJA

-

nastanak prirataja izaziva stvarnopravne uinke u prvom redu, to je stjecanje vlasnitva

naime, prirataj ne nastaje kao niija stvar, nego ga ve u trenutku nastanka u svoje vlasnitvo stjee na temelju zakona
osoba kojoj se glede tog prirataja ispune zakonom odreene pretpostavke za njegovo stjecanje u vlasnitvo na temelju zakona
(dakako, ako ga nitko ne stekne na kojem drugom pravnom temelju

pravila o stjecanju vlasnitva prirataja temelje se na ova 2 naela:

1. naelo supstancije
u skladu s naelom slijeenja 152, pravo vlasnitva se vee uz stvar koja je njegov predmet i slijedi tu stvar dok ona
postoji (a stvar postoji dok postoji njezina supstancija, materija)
prema tome, ako se oblik stvari promijeni ili uniti (npr. odvajanjem neeg od nje), ali preostane njena supstancija
sposobna da bude samostalnim predmetom prava vlasnitva, pravo vlasnitva ostaje vezano uz tu supstanciju
na tom naelu supstancije temelji se pravilo ZV da onaj tko ima pravo vlasnitva na nekoj stvari, ima ga time i na
svim njenim pripadnostima, ako zakonom nije drukije odreeno 153 dakle, vrijedi pravilo da:
unutranji prirataj (plodovi i dr.) pripada onom od ije se stvari odvojio u novu stvar, a
vanjski prirataj pripada onom s ijom se stvari sjedinio izgubivi dotadanji identitet (naelo atrakcije,
privlaenja, koje je inaica naela supstancije), odnosno onom iji je materijal preraen u novu stvar
2. proizvodno naelo
glede prirataja koji je proizvod neijeg rada, pravila izvedena iz naela supstancije korigirana su proizvodnim
naelom, koje trai da prirataj koji je proizvod (plod, preraevina) neijeg rada pripadne u vlasnitvo onom tko ga
je proizveo, ako nije to drugo ugovoreno
tako stvarnopravni uinak odvajanja plodova od stvari i nastanka preraevine preradom tue stvari ide u prvom redu
u korist proizvoaa (iako ne uvijek, i ne uvijek samo u njegovu korist), za razliku od naela supstancije
(gdje stvarnopravni uinak ide u korist vlasnika stvari, a obveznopravni u korist proizvoaa)

150

stjecanje nove stvari nastale tuom preradom vlasnikove stvari, 118. str.
dijelovi stvari, 13. str.
152
naelo slijeenja, 3. str. + stvar, 13. str.
153
pripadnosti stvari, 13. str.
151

112

pravo vlasnitva prirataja stjee neka osoba na temelju zakona, ako i kada su u njezinu korist ispunjene:
1. ope pretpostavke stjecanja vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj) i
2. posebne pretpostavke stjecanja prirataja na temelju zakona to su ove pretpostavke:
da je nastao neki odreeni prirataj vlasnikove stvari (unutranji ili vanjski)
unutranji (odvajanjem od nje odvojeni plod ili odvojeni dio vlasnikove stvari) ili
vanjski (sjedinjenjem s njom tua stvar koja je prirasla vlasnikovoj, nova stvar nastala sjedinjenjem
vlasnikove s tuom ili nova stvar nastala tuom preradom vlasnikove stvari)
da je taj prirataj trajne naravi
da ga nitko u trenutku njegova nastanka nije stekao u vlasnitvo na nekom drugom pravnom temelju
da su ispunjene i daljnje posebne pretpostavke koju zakon (ZV) trai za stjecanje pojedinih vrsta prirataja
(neki in stjecanja, koji bi sluio kao nain (modus) stjecanja, nije pretpostavka stjecanja vlasnitva prirataja)

tko ispunjava zakonom odreene pretpostavke za stjecanje prirataja, stjee ga u vlasnitvo/suvlasnitvo ex lege,
samom injenicom da je prirataj nastao, i to ve u trenutku kad je nastao
2. STJECANJE ODVAJANJEM OD VLASNIKOVE STVARI
2.1. STJECANJE ODVAJANJEM
l. 141., l. 142. i l. 143. ZV

djelovanjem prirodnih sila ili/i ljudskim djelovanjem od (matine) stvari se mogu odvojiti njezini plodovi (fructus) i dijelovi
takvi odvojeni plodovi i drugi dijelovi su unutranji prirataj matine stvari oni odvajanjem postaju nove samostalne stvari,
pa time i samostalni objekti prava vlasnitva i ogranienih stvarnih prava zato je potrebno uspostaviti sustav pravnih temelja
na stjecanje prava vlasnitva na unutranjem prirataju stvari, to ini ZV:

na temelju supstancijalnog naela, ZV propisuje:

plodovi i sve to se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja njezinu vlasniku, ako nije to drugo odreeno
- dakle, stvar koja je nastala odvajanjem i osamostaljenjem ploda ili dijela neije stvari, kad nastane,
nije niija stvar (i time slobodna na prisvajanje), nego odmah dolazi u neije vlasnitvo ako nije to drugo
odreeno zakonom, ona nakon odvajanja pripada vlasniku matine stvari

no, ako je o tome to drugo odreeno valjanim pravnim poslom ili odlukom vlasti, na tom e pravnom temelju
vlasnitvo stei osoba koju taj pravni posao ili odluka ovlauje na stjecanje

ako takav pravni temelj ne postoji, ili ako na njemu ne nastupi stjecanje, vlasnikom novonastale stvari postaje na temelju
zakona osoba u pogledu koje su ispunjene zakonske pretpostavke za to te zakonske pretpostavke su tako odreene
da u obzir kao stjecatelji dolaze osobe razliitih kategorija, ali tako da jedne imaju prednost pred drugima:
- potonje stjeu unutranji prirataj stvari samo ako ga ne stekne nitko tko bi po zakonu pred njima imao prednost
zakon gore navedenu primjenu supstancijalnog naela korigira proizvodnim naelom:
posjeduje li neka druga osoba kao samostalni posjednik tuu stvar od koje su se odvojili plodovi ili
to drugo, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom odvojenoga (ali ne ako u tom asu nije bila
potenim posjednikom tue stvari)
zbog daljnje korekcije proizvodnim naelom, ZV propisuje:
iznimno, vlasnik, odnosno samostalni posjednik stvari ne stjeu vlasnitvo plodova i drugoga to se od
stvari odvojilo, ako vlasnitvo toga stekne za sebe neka druga osoba po pravilima ZV o stjecanju na
temelju ogranienog stvarnog prava i na temelju obveznog prava:
ako se ispune sve zakonske pretpostavke, vlasnitvo unutranjeg prirataja stvari ex lege stjee
nositelj ogranienog stvarnog prava na stvari (npr. prava plodouivanja):
- kome na temelju njegova ogranienoga stvarnog prava pripada pravo na vlasnitvo plodova
ili drugih dijelova neke tue stvari, taj postaje njihovim vlasnikom kad se odvoje od
vlasnikove stvari; ali ako ga njegovo pravo samo ovlauje da uzme plodove ili dijelove
neke stvari u vlasnitvo, oni e postati njegovi tek kad ih za sebe ubere
- meutim, posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili to drugo, neka druga osoba
kao da je nositelj ogranienoga stvarnog prava na temelju kojega bi joj pripadalo vlasnitvo
plodova ili drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom
odvojenoga, ali ne ako u tom asu nije bila potenim posjednikom tue stvari
- nositelj ogranienoga stvarnog prava na stvari, odnosno druga osoba koja stvar posjeduje
kao da je nositelj takva prava ne stjeu vlasnitvo plodova i drugoga to se od stvari
odvojilo, ako vlasnitvo toga stekne za sebe neka druga osoba po pravilima ZV o stjecanju
na temelju obveznog prava:

113

ispred svih navedenih osoba, prednost pri stjecanju vlasnitva ima obveznopravni ovlatenik
kojeg njegovo obvezno pravo (npr. pravo zakupa) ovlauje na stjecanje unutranjeg prirataja
stvari koja mu je na temelju tog prava dana u nesamostalan posjed:
- tko na temelju nekog obveznog prava ima unutranji prirataj stvari koja mu je predana u
posjed, a posjeduje je u asu odvajanja tih plodova ili dijelova, stekao ih je u vlasnitvo
samim odvajanjem; nema li u tom asu stvar u posjedu, stei e ih tek kad ih primi u posjed
- meutim, posjeduje li stvar od koje su se odvojili plodovi, ili to drugo, neka druga osoba
kao da je ona nositelj obveznoga prava na temelju kojega bi joj pripadalo vlasnitvo
plodova ili drugih dijelova te stvari, ona je samim odvajanjem postala vlasnikom
odvojenoga, ali ne ako u tom asu nije bila potenim posjednikom tue stvari
2.2. STJECANJE UBIRANJEM
(percepcijom, uzimanjem, aprehenzijom)

neke osobe ovlatene su za sebe ubrati (dakle uzeti u samostalan posjed) plodove ili druge pripadnosti stvari koja nije njihovo
vlasnitvo ako se one poslue tim pravom, one inom ubiranja (i u tom trenutku) stjeu pravo vlasnitva na tome to su ubrale
to stjecanje se zbiva na temelju zakona, ali ne po opim pravilima stjecanja prirataja, nego ono ima posebni pravni temelj
u nekom pravu koje temeljem zakona ovlauje na ubiranje i stjecanje ubranoga tako zakon, s obzirom na njihovo stvarno
pravo, ovlauje ove osobe na stjecanje vlasnitva ploda njegovim ubiranjem (izvrenim u granicama dane ovlasti):
ovlateniku prava slunosti uporabe 154
nositelju zalonog prava na pokretnoj stvari koju neposredno posjeduje 155
nositelju zalonog prava izjednaenog s pokretninom 156
vlasniku glede granja i korijenja tueg drvea i ostalog raslinja koje je istrgnuo iz svojeg zemljita 157
posjedniku tue stvari 158 takoer u nekim situacijama ima pravo odnoenja (ius tollendi), koje ga tada ovlauje
da odvoji i za sebe uzme pripadnost tue stvari koju posjeduju; na temelju (i u granicama) njegovog prava odnoenja,
inom uzimanja (aprehenzije) u svoj posjed s voljom da uzeto stekne za sebe, posjednik izvorno stjee pravo vlasnitva
na onom to je odvojio i uzeo za sebe

ubiranje je odvajanje koje se zbiva ljudskim inom uzimanja stvari u posjed ono se moe sastojati:
samo u uzimanju u posjed
u odvajanju (separaciji) i uzimanju u posjed

kad in ubiranja implicira odvajanje od matine stvari neeg to je do tada bila njena pripadnost (neodvojeni plod, dio stvari),
moglo bi se postaviti pitanje: tko stjee vlasnitvo, ovlatenik na stjecanje odvajanjem ili ovlatenik na stjecanje ubiranjem?
npr. ako ovlatenik prava slunosti uporabe ubere za sebe neke plodove stvari koja je optereena tim njegovim pravom
slunosti, pa taj njegov in implicira i odvajanje tih plodova od te stvari, mogla bi iskrsnuti dvojba:
je li vlasnitvo tih plodova stekao on, ili npr. vlasnik te stvari?
meutim, ta dvojba je samo prividna:
osobe ovlatene na stjecanje vlasnitva ubiranjem (pa tako i ovlatenik slunosti uporabe) imaju u tom svojem
pravu posebni pravni temelj za svoje stjecanje vlasnitva ubiranjem
naprotiv, osobe koje bi prirataj stekle na temelju zakona odvajanjem (dakle i vlasnik matine stvari), stjeu ga
samo ako nitko nije na kojem drugom pravnom temelju stekao prirataj u trenutku njegova nastanka

stoga, kad je izvren in ubiranja, pravo vlasnitva ubranog je stekao onaj tko je na posebnom pravnom temelju bio
ovlaten stei vlasnitvo ubiranjem (u naem primjeru: ovlatenik slunosti uprabe), a ne onaj s opim pravnim temeljem
no, ako je netko izvrio in ubiranja prirataja, ali nije time stekao vlasnitvo onog to je ubrao (jer nema pravo koje ga
ovlauje na to), tada je odvajanjem prirataja koje je izvreno inom ubiranja vlasnitvo stekao onaj glede kojeg su se
ispunile zakonske pretpostavke stjecanja prirataja odvajanjem
3. STJECANJE PRIRASTANJEM TUE STVARI VLASNIKOVOJ
pojam prirastanja sporedne stvari glavnoj:

O prirastanju (akcesiji) sporedne stvari glavnoj govori se kad se dvije (ili vie) stvari tako sjedine da jedna od njih nastavi
svoju dotadanju egzistenciju, a druga trajno prestane postojati kao samostalna stvar, pretvorivi se u sastavni dio prve stvari.
prije prirastanja, postoje glavna stvar i sporedna stvar (prirast, accessio) koja je prirasla glavnoj stvari
nakon trajnog (neodvojivog) prirastanja, postoji samo glavna stvar, koja sadri i sporednu stvar ili bar njenu vrijednost
dakle, glavna stvar nastavlja svoju dotadanju egzistenciju, samo je sada vea, bolja, vrjednija
154

stjecanje plodova i drugih koristi, 190. str.

pravo na ubiranje plodova i drugih koristi od zaloga, 226. str.
156
ovlasti i dunosti u stadiju osiguranja, 253. str.
157
grane i korijenje, 135. str.
158
protuzahtjevi potenog posjednika ..., 127. str. + graenje na tuem zemljitu, 115. str. + nepoteni graditelj i nepoteni vlasnik, 116. str.
155

114

sporedna stvar je prirastanjem glavnoj stvari prestala samostalno postojati; postala je sastavni dio glavne stvari
ope pravilo ZV o prirastanju glavne stvari:
l. 150. st. 1. ZV

kad uspostava prijanjega stanja, odnosno rastavljanje nije mogue bez nerazmjerno velikih trokova, a nije nastala nova stvar
nego je postojeoj stvari kao glavnoj prirasla druga stvar postavi njezinom pripadnou, ili su u nju uloeni tui rad ili sredstva,
vlasnitvo glavne stvari postoji i dalje, proteui se i na sve ono to je toj stvari priraslo ili je u nju uloeno, a
obveznopravna pravila odreuju tko ima pravo traiti naknadu i od koga
posljedice prirastanja sporedne stvari glavnoj:
-

ako je trajno neija stvar prirasla, kao sporedna, tuoj stvari kao glavnoj, to ima 2 komplementarne stvarnopravne posljedice:
1) pravo vlasnitva glavne stvari iri se i na to to joj je priraslo (njezin vanjski prirataj) i
2) prestaje dotadanje pravo vlasnitva na stvari koja je tim prirastom trajno izgubila svoju samostalnost 159

do tih posljedica dolazi djelovanjem naela atrakcije (inaice naela supstancije)

glavna stvar je trajno privukla u sebe sporednu, tj. supstancija sporedne stvari se trajno ukljuila u supstanciju glavne
time je i pravo vlasnitva glavne stvari privuklo pravo vlasnitva sporedne stvari dakle, pravilo je da prirataj slijedi
pravnu sudbinu glavne stvari (accessio cedit principali)

protezanje vlasnitva glavne stvari na sporednu stvar izaziva daljnje stvarnopravne i obveznopravne uinke:
stvarnopravni uinci osim vlasnitva, na sporednu stvar koja je prirasla glavnoj protegnula su se i sva stvarna prava
koja terete glavnu stvar 160, a istovremeno je (kao nalije toga) s prestankom samostalne egzistencije sporedne stvari
prestalo dotadanje pravo vlasnitva, a s njim i daljnja prava koja su teretila tu stvar
stvarnopravne uinke prirastanja prate i obveznopravni uinci oni uspostavljaju ravnoteu u imovinama stjecatelja i
gubitnika prava vlasnitva i drugih stvarnih prava:
o zahvaljujui tome, vlasnik glavne stvari ne stjee prirataj besplatno za njega na temelju zakona nastaje obveza
da bivem vlasniku sporedne stvari naknadi korist koju ima od prirastanja (obveza iz stjecanja bez osnove, versio
in rem), a eventualno mu duguje i naknadu nanesene tete (ako su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti)
o tko ima, a tko nema pravo traiti naknadu zbog prirasta, koliku i od koga, ureuju obveznopravna pravila

to moe kao sporedna stvar prirasti tuoj stvari kao glavnoj?

-

prirastanje sporedne stvari glavnoj moe biti:

prirastanje pokretnine pokretnini

prirastanje pokretnine nekretnini
prirastanje nekretnine nekretnini

ono to vrijedi za prirastanje pokretnine pokretnini/nekretnini, na odgovarajui nain vrijedi i za ulaganje rada/novca u stvar:
ulaganje u neku pokretninu/nekretninu izjednaeno je s prirastanjem toj stvari 161 ona stvar u koju se ulae je uvijek
glavna, a uloeni rad/novac se tretiraju kao sporedna stvar, koja je prirasla stvari u koju je uloeno; samim ulaganjem ne
nastaje nikakvo stvarno pravo na stvari u koju je ulagano
ipak, jedna je bitna razlika izmeu prirastanja i ulaganja rada/novca uloeni rad/novac se nikad ne mogu u naturi
odvojiti, pa su u stvarnopravnom smislu izgubljeni za ulagaa (to znai da mu pripada samo na naknadu,
dakle na vraanje vrijednosti, prema obveznopravnim pravilima)
3.1. PRIRASTANJE POKRETNINE POKRETNINI

pokretnine razliitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila ili/i ljudskog rada tako sjediniti da jedna priraste drugoj;
klasini primjer je bojanje tue stvari svojom bojom (tinctura), ali prirastanje se moe dogoditi u svim sluajevima u kojima se
dogodi sjedinjenje u uem smislu, mijeanje krutih stvari i mijeanje tekuina, kao i ulaganje rada/novca u pokretninu
ovdje vrijedi sve to je openito reeno o prirastanju sporedne stvari glavnoj
bitno je napomenuti da se moe postaviti pitanje: koja je od dviju sporednih pokretnih stvari glavna, a koja sporedna?
u sluaju spora, smatra se da je glavna stvar ona koja, po prevladavajuim shvaanjima u prometu (ivotu), odreuje bit cjeline

159

trajni gubitak samostalnosti stvari, 140. str.

graenje tuim materijalom, 116. str.
161
ope pravilo ZV o prirastanju glavne stvari, 113. str.
160

115

i suvlasniki (idealni) dio pokretnine moe prirasti ostalim suvlasnikim dijelovima 162 napusti li suvlasnik svoj suvlasniki
dio pokretnine, taj prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno suvlasnikim dijelovima, i to ex lege u trenutku naputanja
(suvlasniki dio je naputen kad suvlasnik oituje svoju volju da se odrie svog suvlasnikog dijela odreene stvari, naputajui
ujedno svoj samostalni posjed, odnosno suposjed te stvari)
3.2. PRIRASTANJE POKRETNINE NEKRETNINI

pravnu sudbinu prirasta nekretnini odreuje naelo jedinstvenosti nekretnine 163 superficies solo cedit
stoga, ono tueg to se trajno spoji s vlasnikovom nekretninom sporedna je stvar koja je prirasla nekretnini kao glavnoj stvari ,
pa time vlasnik nekretnine stjee pravo vlasnitva na tom prirataju; prirataj moe biti:
a) tua pokretnina
b) tui rad/novac uloen u vlasnikovu nekretninu ulaganje svog rada/novca u tuu stvar moe dovesti do stjecanja prava
vlasnitva / suvlasnitva te nekretnine samo na posebnom pravnom temelju (vrijedi sve to je openito reeno o akcesiji)

ipak, u pogledu pojedinih nekretnina mogue je da budu uspostavljene iznimke od naela njihove jedinstvenosti 164,
naime da graevine ili strojevi budu pravno odvojeni od zemljita s kojim su fiziki spojeni, pa da ne pripadaju istom vlasniku
kojem pripada zemljite tada e pravni uinak prirastanja pokretnine nekretnini djelovati samo glede onog na to se
iznimka ne odnosi, a glede onog na to se odnosi tek kad prestane djelovati iznimka

sluajevi prirasta pokretnine tuoj nekretnini su:

sijanje i saenje na tuem zemljitu
izgradnja zgrade na tuem zemljitu (inaedificatio)
ugradnja tueg materijala
3.2.1. sijanje i saenje na tuem zemljitu
l. 158. ZV

biljke koje puste korijenje u nekom zemljitu vlasnitvo su onoga ije je to zemljite 163, bez obzira na to ije je bilo sjeme ili
sadnice, a odnos s vlasnikom sjemena ili sadnica prosuivat e se prema obveznopravnim pravilima 165 (to je odreeno
za biljke koje su pustile korijenje, vrijedi i za one koje se ne mogu od nekretnine odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova)

3.2.2. izgradnja zgrade na tuem zemljitu

l. 152., l. 153., l. 154., l. 155., l. 157. ZV
-

zgrada je prirast zemljita na kojem je izgraena, a stjecanje vlasnitva je pravna posljedica tog prirastanja
po opem naelu jedinstvenosti nekretnine (superficies cedit solo), zgrada bi trebala pripadati onom tko je vlasnik zemljita,
ali su posebno regulirane pravne posljedice izgradnje zgrade na tuem zemljitu ta regulativa je postavljena za sluaj
da je zgrada izgraena na tuem zemljitu, ali pravna sudbina tog zemljita sa zgradom nije odreena na nekom drugom
pravnom temelju (npr. na temelju ugovora o ortatvu i sl.):

zemljite je tue:
ako graditelj zgrade nije vlasnik tog zemljita,
ako graditelj nije iskljuivi vlasnik tog zemljita, a i
ako graditelj jest vlasnik zemljita, ali netko drugi ima na tom zemljitu pravo graenja kako je pravo graenja
pravno izjednaeno sa zemljitem 166, ZV propisuje da, kad je graeno na zemljitu optereenom tuim pravom
graenja, sve to se odnosi na graenje na tuem zemljitu analogno vrijedi za graenje na tuem pravu graenja
(tj. nositelju prava graenja pripadaju prava i obveze vlasnika zemljita)

sa stajalita ZV smatra se zgradom svaki graevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljinom esticom
na njezinoj povrini ili ispod nje (dakle, ureenje se ne odnosi samo na zgrade u uem smislu)

zgrada je izgraena kad je dovedena u takvo stanje da ju je mogue rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito slue
(stambenu za redovito stanovanje, poljoprivrednu za redovitu poljoprivrednu namjenu, most za redoviti nain prelaenja)
- dok gradnja traje, posrijedi je ugraivanje materijala u vlasnikovo zemljite, s odgovarajuim uincima

162

naputeni suvlasniki dijelovi pokretnina, 107. str.

zemljina estica i njezine pripadnosti, 15. str. + naelo jedinstvenosti nekretnine, 16. str.
164
uspostava iznimki od naelne jedinstvenosti nekretnine, 17. str.
165
posljedice prirastanja obveznopravni uinci, 113. str.
166
pravo graenja pojam i obiljeja, 201. str.
163

116

uz to, neovlateno graenje na tuem zemljitu je nesumnjivo povreda prava vlasnitva na tom zemljitu, pa
vlasnik zemljita ima pravo na sudsku zatitu on moe zahtijevati da graditelj prestane s uznemiravanjem
njegova vlasnitva, a i da mu preda u posjed zemljite sa svime to se sa zemljitem trajno spojilo 167, kao i
da mu naknadi tetu, ako su ispunjene pretpostavke obveznog prava

pretpostavke stjecanja vlasnitva izgradnjom zgrade na tuem zemljitu

ako i kad je zgrada izgraena na tuem zemljitu, temeljem zakona e doi do stjecanja vlasnitva izgradnjom zgrade,
ako budu ispunjene ove pretpostavke:
1. da je predmet za to sposoban
2. da je stjecatelj za to sposoban
3. da pitanje tko e biti vlasnik zemljita sa zgradom nije rijeeno na nekom drugom pravnom temelju
4. da su ispunjene sve posebne pretpostavke koje za to stjecanje predvia zakon
glede ovog posljednjeg (4.), zakon razliito odreuje pravni uinak, ovisno o tome koliko su prigodom izgradnje zgrade na
tuem zemljitu postupali poteno ili nepoteno graditelj zgrade i vlasnik zemljita na kojem je graditelj gradio :
mogue su 3 situacije, od kojih prva redovito postoji kod izgradnje zgrade, a ostale dvije postoje tek iznimno:
1. graenje na tuem zemljitu vlasnik zemljita ne zna da netko samovlasno gradi zgradu na njegovom zemljitu:
zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljita izgradi na tuem zemljitu pripada vlasniku tog zemljita

dakle, u sluaju izgradnje zgrade na vlasnikovom zemljitu bez znanja i volje vlasnika, u potpunosti vrijedi
naelo superficies solo cedit, neovisno o tome je li graditelj znao da gradi na tuem zemljitu ili nije
u ovom sluaju vlasnik ima sljedea prava:
vlasnik ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljite sa zgradom, a graditelj e moi od vlasnika
traiti naknadu, ako je na to ovlaten po pravilima obveznoga prava
vlasnik koji za to ima pravni interes moe, umjesto navedenog, zahtijevati uspostavu prijanjega stanja, pa e graditelj
biti duan po tom zahtjevu postupiti, ne traei naknade za to, ali je ovlaten uzeti sav materijal koji je bio njegov
vlasnik ima i pravo na naknadu tete koju je pretrpio izgradnjom zgrade na njegovom zemljitu:
pravo vlasnika na naknadu od graditelja prosuuje se po pravilima obveznoga prava
2. poteni graditelj i nepoteni vlasnik: ako je vlasnik zemljita znao za graenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju
potenom graditelju, zemljina estica sa zgradom koja je na njoj izgraena pripada graditelju, a prijanji vlasnik zemljita
ima samo pravo zahtijevati naknadu trine vrijednosti zemljita

ovdje dolazi do inverzne primjene naela superficies solo cedit poteni graditelj e injenicom izgradnje zgrade stei
pravo vlasnitva cijele nekretnine, dakle i zemljita iji je vlasnik bio poten (to se dogaa ne zato to bi zgrada bila tretirana
kao glavna stvar u odnosu na zemljite, nego zato to se poteni graditelj pogoduje nasuprot nepotenom vlasniku zemljita)
graditelj je poten, ako nije znao ni morao znati da gradi na tuem zemljitu
vlasnik zemljita je nepoten, ako je znao za gradnju, a nije je bez odgode zabranio

3. nepoteni graditelj i nepoteni vlasnik: ako graditelj nije bio poten, zgrada je pripala vlasniku zemljita i kad nije bez
odgode zabranio gradnju, no vlasnik zemljita tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijanjega stanja
-

dakle, iznimka uinjena u korist potenog graditelja koji gradi na zemljitu nepotenog vlasnika ne postoji i u korist nepotenog
graditelja koji gradi na zemljitu nepotenog vlasnika injenica da je vlasnik zemljita znao za gradnju, ali je ipak
nije zabranio, ne dovodi do nekakve kompenzacije nepotenja graditelja s nepotenjem vlasnika
uostalom, vlasniku se njegovo ponaanje ne moe suvie zamjeriti, jer on zapravo nije duan ita poduzimati za zatitu
svog prava vlasnitva ono to se vlasniku predbacuje je njegovo dvosmisleno dranje, koje je nepotenog graditelja
poticalo da i dalje gradi, iako bi inae moda graenje prekinuo i smanjio tetu koju si sam nanosi

to vlasnikovo nepotenje ne sprjeava vlasnika da postane vlasnikom i zgrade koju je drugi izgradio na njegovom zemljitu,
ali utjee na ovlatenja koja potom imaju i on i graditelj: graditelj je ovlaten uspostaviti prijanje stanje o svom troku i uzeti
za sebe svoj materijal koji je bio ugradio u zgradu, ali ne nakon to protekne rok u kojem bi po pravomonosti odluke suda
trebao dobrovoljno predati posjed zemljita sa zgradom njezinu vlasniku
dakle, vlasnik e moi zahtijevati da mu graditelj preda u posjed zemljite sa zgradom, ali ne i da uspostavi prijanje
stanje zemljita kad vlasnik zatrai posjed, graditelj ima fakultativno ovlatenje:
1. predati zemljite sa zgradom i zahtijevati naknadu (ako je na to ovlaten prema obveznom pravu) ili
2. uspostaviti prijanje stanje zemljita o svom troku i uzeti za sebe svoj materijal, a zemljite predati vlasniku
(graditelj ima to ovlatenje samo do isteka paricijskog roka u kojem bi po pravomonosti odluke suda trebao predati
posjed zemljita sa zgradom njezinom vlasniku taj rok djeluje prekluzivno na graditeljevo ovlatenje)

167

prekoraenje mee graenjem

vindikacijski zahtjev, 123. str.

117

ako vlasnik izgradi zgradu na svojem zemljitu, ali pritom prekorai meu i dijelom zgrade zahvati susjedovo zemljite,
taj dio zgrade nije samostalna stvar, koja bi prirasla susjednom zemljitu to je bitni dio cijele zgrade, koja je opet bitni
dio zemljita na kojem je izgraena, pa i taj dio pripada onom kome pripada zemljite sa zgradom iji je to dio
takva situacija je specifina, pa je i specifino ureena zakonom:
ako je graenjem zgrade prekoraena mea i zahvaen dio susjednoga zemljita uz meu, vlasnik susjednog zemljita
ima pravo zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja (jer je povrijeeno njegovo pravo vlasnitva tog zemljita)
dok ne bude potpuno provedena uspostava prijanjega stanja, uzima se da je vlasniku zgrade do opoziva dana
stvarna slunost imati dio svoje zgrade na susjednom zemljitu

vlasnik susjednog zemljita (zemljita na kojem se nalazi dio tue zgrade) ima:
1. pravo na naknadu u obliku novane rente, a u visini zakupnine za zahvaeno zemljite, koju je svagdanji
vlasnik zgrade duan plaati svagdanjem vlasniku optereenoga zemljita sve dok postoji dio zgrade na tom
zemljitu (time se ne dira u pravo na naknadu pretrpljene tete) kako postoji dunost plaanja zakupnine,
neprava stvarna slunost (imati dio svoje zgrade na tuem zemljitu) koju ima vlasnik zgrade nije besplatna
2. pravo zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi cijelo njegovo zemljite po trinoj cijeni

vlasnik zgrade koji je bio poteni graditelj ima alternativno ovlatenje, ako vlasnik zemljita zahtijeva uspostavu
prijanjeg stanja: ako je vlasnik zemljita zahtijevao uspostavu prijanjega stanja, a ta nije mogua bez znatnije tete
za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih trokova, i vlasnik zgrade koji je bio poteni graditelj moe
otkupiti po trinoj cijeni cijelu zemljinu esticu koja je zahvaena dijelom njegove zgrade ili
uspostaviti prijanje stanje na zahtjev vlasnika zemljita
3.2.3. graenje tuim materijalom
l. 150. st. 2. i 3., l. 156. ZV

graenje tuim materijalom:

ako vlasnik zemljita izgradi na njemu zgradu tuim materijalom, i uope ako ugradi u svoju nekretninu tuu stvar koja
se ne moe odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova, ili je ugradi tko drugi, vlasnitvo nekretnine protee se i na to, a
bivem vlasniku materijala, odnosno ugraenih stvari pripada pravo potraivati naknadu po obveznopravnim pravilima
ta odredba na odgovarajui nain vrijedi i u korist nositelja prava graenja koji je izgradio zgradu tuim materijalom,
odnosno u iju je zgradu on ili tko drugi neto tuega ugradio

dakle, injenica da je zgrada izgraena od tueg materijala/da je neto tuega u nju ugraeno ne utjee na vlasnitvo nekretnine
ako je netko na svojem zemljitu izgradio zgradu, pa makar od tueg materijala, ona je ipak njegova, jer je dio njegovog
zemljita materijal od kojeg je izgraena zgrada prirastao je zemljitu kao glavnoj stvari, dakle postao je dio zemljita:
ono to se od priraslog materijala moe odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova, odvojivi je dio nekretnine, pa i dalje
pripada onom iji je bio i prije nego to je uporabljen za izgradnju zgrade, pa on moe zahtijevati odvajanje 168
no, ono to se od priraslog materijala ne moe odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova, postalo je prirastanjem
vlasnitvo onog ija je nekretnina, a bivi vlasnik tog materijala ima tada samo obveznopravni zahtjev na naknadu
tog materijala, ako je on opravdan po normama obveznog prava
(to vrijedi za ulaganje materijala u tuu nekretninu, vrijedi jednako i za ulaganje u nju tueg rada i novca)

dogradnja, nadogradnja, preureenje i ulaganje u tuu zgradu

nitko ne moe stei vlasnitvo nekretnine ugradnjom svojih stvari (dakako ni tuih), odnosno ulaganjem svog ili tueg rada,
ili novca, u dogradnju, nadogradnju, preureenje (adaptaciju) ili sanaciju zgrada, odnosno dijelova zgrada, u suvlasnikim,
zajednikim ili tuim nekretninama
dok je na pravni poredak pripadao socijalistikom pravnom krugu, navedeno shvaanje se sve vie naputalo
(tj. udaljavalo od naela jedinstvenosti nekretnine), pa je npr. moglo postojati zasebno pravo vlasnitva na stanu u potkrovlju
takvo ureenje je imalo vie mana nego prednosti, pa se ZV vratio naelu jedinstvenosti nekretnine (i superficies solo cedit):
dogradnjom, nadogradnjom ili preureenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasnikim, zajednikim ili
tuim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne moe se stei vlasnitvo,
ako nije to drugo odredio vlasnik dograene, nadograene, odnosno prigraene nekretnine
pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju u suvlasnikim,
zajednikim ili tuim zgradama, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, odreuju pravila obveznoga prava
da bi se uklonile postojee zapreke primjeni ovih tradicionalnih pravila, ZV propisuje: od dana stupanja na snagu ovog Zakona
mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a razliito ureuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja
zemljita, tumaiti i primjenjivati samo u skladu s naelom jedinstvenosti nekretnine 169
3.3. PRIRASTANJE NEKRETNINE NEKRETNINI
l. 145., l. 146. i l. 147. ZV

168
169

trajnost sjedinjenja, 110. str.

suzbijanje povreda naela jedinstvenosti nekretnine, 16. str.

118

prirastanje jedne nekretnine drugoj moe se dogoditi djelovanjem prirodnih sila i/ili osoba, a osobito djelovanjem vode
zapravo je rije o nekoliko sluajeva u kojima se pod djelovanjem tijeka vode odvaja materija (zemlja i sl.) od jedne
nekretnine i prirasta drugoj to su ovi sluajevi:
naplav (alluvio),
otrgnuta zemlja (avulsum),
otok (insula in flumine nata, otok roen u rijeci),
naputeno korito (alveus derelictus)
1. naplav (alluvio)
to je zemljite i druge tvari koje voda postupno, neprimjetno odnosi s jednog zemljita i taloi ga na drugom:
zemlja koju vodotok taloi na neku obalu pripada vlasniku obalnoga zemljita
pravilo o stjecanju naplava skoro i nema praktinu svrhu; slui u prvom redu tome da dade pravnu kvalifikaciju
posljedica prirodnog procesa naplavljivanja
2. otrgnuta zemlja (avulsum)
to je komad zemlje koji je voda, osobito kod poplava i bujica, otkinula o nekog zemljita, pa ga pripojila drugom zemljitu:
otrgne li vodotok komad zemljita i pripoji ga drugom zemljitu, vlasnik otrgnutoga komada zemljita smije u roku od
godine dana vratiti taj komad zemljita po proteku roka otrgnuti komad koji nije vraen, postaje sastavnim dijelom zemljita
kojem je pripojen, pa se pravo vlasnitva ovoga protee i na taj komad
3. otok (insula in flumine nata, otok roen u rijeci)
u vodotoku moe prirodnim ili umjetnim putem nastati otok, pa ako vodotok nije ope dobro (a u naem pravnom poretku vode
jesu, ali vodotoci nisu opa dobra), tada taj otok pravno prirasta zemljitima koja lee du tog otoka na obje obale:
nastane li otok u sredini vodotoka koji nije ope dobro, a posebnim zakonom nije nita drugo odreeno, tada otok
pravno prirasta zemljitima koja lee du toga otoka na obje obale po duini zemljita, a u irinu do polovine vodotoka
ako je otok nastao na jednoj polovini vodotoka, vlasnik blie obale ima iskljuivo pravo na njega
vlasnici obalnih zemljita stjeu pravo vlasnitva na odnosnom dijelu otoka samom injenicom trajnog nastanka otoka, i u asu
kada se to dogodilo kako otok mora nastati trajno, odredbe o stjecanju priratajem otoka nastalih u vodotoku ne primjenjuju
se na otoke koji nastanu presuivanjem vode, ili diobom vode na vie rukavaca, ili ako zemljita budu poplavljena
(jer tada dotadanja prava ostaju nepromijenjena)
4. naputeno korito (alveus derelictus)
to je korito koje je ostalo naputeno time to je vodotok prirodno ili umjetno skrenut, pa voda umjesto svojim dotadanjim
korito protjee preko zemljita preko kojih nije do tada tekla tada s jedne strane postoji ostavljeno korito (naputeno), a
s druge strane su se neije zemljine estice nale pod vodom, pa ZV za tu situaciju propisuje:
ako vodotok promijeni svoj tok, zainteresirani priobalni vlasnici imaju pravo da u roku od 3 godine vrate prijanji tok
o svom troku, ako se to ne protivi planu regulacije toga vodotoka, niti odredbama posebnoga zakona
ne bude li uspostavljen prijanji tok vode, vlasnici zemljita koji zbog novoga toka trpe tetu imaju pravo na naknadu
iz ostavljenog korita ili iz njegove vrijednosti, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno (osim u sluaju naknade,
ostavljeno korito pripada vlasnicima obale u skladu s pravilima o stjecanju vlasnitva otoka, ako posebnim zakonom nije
drukije odreeno)
4. STJECANJE SJEDINJENJEM TUE STVARI S VLASNIKOVOM U NOVU STVAR
l. 149. i 151. ZV
nenamjerno suvlasnitvo (communio incidens):

170

ako uspostava prijanjega stanja preraenih, sjedinjenih, pomijeanih ili smijeanih stvari, odnosno njihovo rastavljanje,
nije mogue ili nije doputeno, a po opem je shvaanju nastala nova stvar, tada, nema li pravnog temelja na kojem bi ta stvar
pripala komu drugomu, ona pripada svim sudionicima u suvlasnitvo, prema razmjeru vrijednosti njihovih stvari i korisnoga
rada u asu kad je od toga nastala nova stvar, a obveznopravna pravila odreuju ima li neki suvlasnik pravo potraivati naknadu
i od koga

dakle, nova stvar koja je nastala sjedinjenjem pokretnih stvari razliitih vlasnika pripast e svim sudionicima
u suvlasnitvo ako budu ispunjene 3 pretpostavke:
da uspostava prijanjeg stanja preraenih, sjedinjenih, pomijeanih ili smijeanih stvari, odnosno njihovo
rastavljanje, nije mogue ili nije doputeno ako je to mogue i doputeno, svaki od vlasnika sjedinjenih stvari
moe ishoditi rastavljanje, te e se svakome vratiti to je njegovo 170
da je po opem shvaanju trajno nastala nova stvar
da nema pravnog temelja po kojem nova stvar pripala komu drugomu

ako doe do takvog, nenamjernog suvlasnitva, nastupaju 2 komplementarne pravne posljedice:

trajnost sjedinjenja, 110. str.

119

1. prestaju dotadanja prava vlasnitva na stvarima koje su se sjedinile

- svaki od dotadanjih vlasnika koje su se neodvojivo sjedinile u novu stvar izgubio je time pravo vlasnitva
na stvari koje je do tada imao 171
- prestanak samostalne egzistencije stvari koje su se sjedinile u novu stvar, neminovno prati i prestanak:
ogranienih stvarnih prava kojima su te stvari do tada bile optereene: kad preradom, sjedinjenjem,
mijeanjem ili stvaranjem smjese, graenjem tuim materijalom ili njegovom ugradnjom u vlastitu
nekretninu prestane samostalno postojati pokretna stvar, prestaju i sva ograniena stvarna prava na
njoj, osim onih koja po svojoj naravi mogu za predmet imati naknadu na koju bivi vlasnik ima pravo
nekih obveznih prava: zajedno sa stvarju u sluaju prestaju i najam i zakup te stvari
(imaju li osobe ija su prava prestala pravo traiti naknadu i od koga, odreuju obveznopravna pravila)
2. svaki od vlasnika stvari koje su se sjedinile stekao je pravo vlasnitva na novoj stvari u koju su se sjedinile
- do stjecanja vlasnitva dolazi na temelj zakona, samim sjedinjenjem stvari u novu stvar
- naime, sa stajalita svakog vlasnika, ta nova stvar je dodue novi entitet, ali ona sadri materiju (supstancu)
njegove stvari, povezanu s materijom tuih stvari
- dakle, s njegovog stajalita, nova stvar potjee od njegove stvari i tue s kojom se sjedinila; nova stvar je
prirataj njegove stvari, koja je propala dajui taj prirataj zato nova stvar ni jednog trenutka nije niija
stvar, nego se nastankom nove stvari osniva pravo vlasnitva za sve vlasnike stvari koje su se sjedinile
- tako nalae naelo supstancije 172
razvrgavanje suvlasnitva:
-

onom od suvlasnika ija je stvar krivnjom ostalih pretvorena u novu stvar, pripada pravo razvrgnuti to suvlasnitvo tako:
da zadri za sebe cijelu stvar, naknadivi drugima vrijednost njihovih dijelova, ili
da je ustupi njima uz naknadu

nema li krivnje ni na jednoj strani, onaj ija je stvar vie vrijedila ima pravo otkupiti cijelu stvar
5. STJECANJE NOVE STVARI NASTALE TUOM PRERADOM VLASNIKOVE STVARI
5.1. O PRERADI U NOVU STVAR

prerada pretvaranje jedne ili vie pokretnih stvari u novu stvar preraditeljevim korisnim radom
dakle, to je samo onaj utjecaj ljudskog rada na stvar koji je rezultirao time da je od dotadanje pokretne stvari (materijala)
nastala nova stvar, proizvod je li nastala nova stvar, procjenjuje se, prema odredbi ZV, po opem shvaanju

ako neija pokretnina bude preraena u novu stvar, a nitko nije postao vlasnikom te nove stvari na kojem drugom pravnom
temelju, zakon daje odgovor na pitanje tko je vlasnik stvari ovdje su mogue 2 situacije.
1. novu stvar je mogue vratiti u prijanje stanje
2. novu stvar nije mogue vratiti u prijanje stanje

novu stvar je mogue vratiti u prijanje stanje ako su ispunjena oba kriterija za utvrivanje trajnosti vanjskog
prirataja vlasnikove stvari: faktino-gospodarski i pravni kriterij 173
- u tom sluaju primijenit e se naelo supstancije 174, po kojem vanjski prirataj pripada onom iji je materijal
preraen u novu stvar (tj. vlasniku preraene stvari), pa e se vlasniku vratiti to je njegovo 173 , ime e
propasti rezultat prerade to je pravedno, uzme li se u obzir da je preraditelj radio bez, ili i protiv volje vlasnika
- no, bilo bi tetno uspostaviti prijanje stanje, ime e propasti rezultat prerade, kad rezultat prerade ima naroitu
kulturnu vrijednost ovdje zakon ograniava naelo supstancije proizvodnim naelom 174, pa preraditelj moe
zahtijevati od suda odluku da uspostava prijanjeg stanja nije doputena; takva sudska odluka e imati iste
posljedice kao da uspostava prijanjeg stanja nije mogua faktino ili gospodarski 173

novu stvar nije mogue vratiti u prijanje stanje ako nije ispunjen faktino-gospodarski ili/i pravni kriterij
- tada je, sjedinjenjem vlasnikove stvari (materijala) i tueg korisnog rada, trajno (definitivno) nastala nova stvar,
pa e se primijeniti pravila o stjecanju sjedinjenjem tue stvari s vlasnikovom u novu stvar 175:
stjecanje
vlasnitva
nove
stvari
ureeno
je
kombiniranom
primjenom
naela:
novu stvar nastalu preradom tue stvari u nenamjerno suvlasnitvo stjeu vlasnik preraene stvari
(naelo supstancije) i preraditelj njegove stvari (proizvodno naelo)
razvrgavanje suvlasnitva:

171

trajni gubitak samostalnosti stvari, 140. str.

naelo supstancije, 111. str.
173
trajnost prirataja, 110. str.
174
naelo supstancije i proizvodno naelo, 111. str.
175
stjecanje sjedinjenjem tue stvari s vlasnikovom u novu stvar, 118. str.
172

120

bivi vlasnik stvari redovito nije kriv za preradu, pa mu zakon daje pravo na razvrgnue
suvlasnitva tako da zadri stvar i naknadi preraditelju vrijednost njegovog dijela ili tako da ustupi
stvar preraditelju uz naknadu
meutim, preraditelj nema to pravo jer je njegov rad uzrokovao sjedinjenje tuih stvari bez volje
svih njihovih vlasnika, pa je i u sluaju kad se preradu stvari ne moe pripisati ba njegovoj
krivnji on ipak u nekom irem smislu kriv za nastanak nenamjernog suvlasnitva
(zato nije primjenjiva ni odredba ZV za sluaj kad nema krivnje ni na jednoj strani)

5.2. PRERADA VIE STVARI RAZLIITIH VLASNIKA U NOVU STVAR

-

ako netko preradi vie stvari razliitih vlasnika u novu stvar, dolo je do sjedinjenja stvari razliitih vlasnika u novu stvar s
elementom prerade ako izmeu svih vlasnika materijala i preraditelja nije postojao pravni odnos koji bi odreivao iji e biti
proizvod, stjecat e se proizvod na temelju zakona po pravilima za sjedinjenje u novu stvar, ali s tim da e ujedno i preraditelj
eventualno stei dio prava vlasnitva po pravilima o preradi

vlasnici stvari i preraditelj se kod takvog stjecanja nalaze u slinom, ali ne i u sasvim jednakom poloaju
element prerade u pravne uinke koji nastupaju u toj situaciji unosi ove razlike:
1. ako su za to ispunjene pretpostavke, preraditelju (ne i vlasnicima preraenih stvari) pripada pravo zahtijevati od suda
odluku da uspostava prijanjeg stanja nije doputena
2. ako uspostava prijanjeg stanja nije mogua ili nije doputena (jer je preraditelj ishodio takvu odluku suda), tada glede
proizvoda prerade nastaje nenamjerno suvlasnitvo preraditelja i svih vlasnika stvari koje su preraene u novu stvar, i to
tako da im suvlasniki dijelovi pripadaju prema razmjeru vrijednosti njihovih stvari i korisnog rada u asu kad je od
toga nastala nova stvar
- preraditelju pripada suvlasniki dio samo ako je njegov rad na sjedinjenju stvari bio objektivno koristan, a bio je
takav samo ako je vrijednost nove stvari vea od zbroja vrijednosti svih stvari koje su u nju sjedinjenje ;
razlika u vrijednosti je tada rezultat njegovog korisnog rada (ako je preraditelj ujedno i bio neki od vlasnika
preraenih stvari, jer je s tuima preradio svoju stvar u novu, on e imati pravo na suvlasniki dio koji mu pripada
s obzirom na vrijednost njegove stvari, a uz to i na dio koji mu kao preraditelju pripada za njegov korisni rad)
- ove stvarnopravne uinke e pratiti i nastanak zahtjeva za naknadu, ako na temelju obveznopravnih pravila
proizlaze kakve trabine suvlasnika, jednih prema drugima
3.

u sluaju razvrgnua nenamjernog suvlasnitva, pravo na diobu isplatom pripada nekrivim bivim vlasnicima stvari,
ali ne i preraditelju kao takvom (osim ako je on ujedno jedan od bivih suvlasnika, a nije kriv to je tue stvari preradio)
6. O PRAVNOM STATUSU PRIVREMENO SJEDINJENIH I PRERAENIH STVARI
DO NJIHOVOG RASTAVLJANJA, ODNOSNO USPOSTAVE PRIJANJEG STANJA

sjedinjenjem stvari razliitih vlasnika (prirastanjem sporedne stvari glavnoj, sjedinjenjem vie stvari u novu stvar), a i preradom
stvari u novu stvar, dolazi do stjecanja vlasnitva samo ako je rezultat sjedinjenja/prerade razmjerno trajan inae e se
svakome vratiti to je njegovo, dakle dotadanje vlasnitvo (i ostala stvarna prava) nije prestalo tim sjedinjenjem/preradom
no, sjedinjenje/prerada su se u materijalnom svijetu ipak zbili, pa se postavlja pitanje:
ija je stvar nakon tog privremenog sjedinjenja/prerade, a i na kojoj to stvari nadalje postoji dotadanje
pravo vlasnitva nakon to mu je dotadanji objekt (privremeno) izgubio svoju samostalnost?

176
177

ako je dolo do samo privremenog sjedinjenja, jer se moe i smije odvojiti ono to se sjedinilo:
tada je stvar koja se privremeno sjedinila s tuom postala odvojivi (nebitni) dio glavne stvari, odnosno nove stvari nastale
sjedinjenjem, a na takvom dijelu mogu postojati drukija stvarna prava nego na cijeloj stvari 176 zato svaki od bivih
vlasnika sjedinjenih stvari i nakon sjedinjenja zadrava svoje dotadanje pravo vlasnitva na onom na emu ga je imao,
samo to je to sada odvojivi dio neke druge stvari
kako je on i dalje vlasnik, on moe odvojiti ili ishoditi odvajanje svog dijela ali, dok takav dio ne bude odvojen od cijele
stvari, djelovat e u odnosu prema potenom treem stjecatelju zakonska predmnjeva da je sve od ega se stvar sastoji u istom
vlasnitvu 176, pa e on u tom sluaju stei cijelu stvar, bez obzira na prava druge osobe
ako je dolo do privremene prerade, jer se moe i smije odvojiti ono to je priraslo:
ovdje je situacija drukija, jer preraena stvar nije postala odvojivi dio proizvoda, nego je prestala postojati, pretvorivi se u tu
novu stvar, proizvod iako je to privremeno, ipak postoji samo nova stvar, dok se ne uspostavi prijanje stanje preraene stvari
u takvom sluaju, u pravu vlasnitva proizvoda sudjeluje nekoliko osoba u ulogama prethodnog i potonjeg vlasnika 177:
ulogu prethodnog vlasnika proizvoda imaju oni koji su na njemu stekli suvlasnitvo preradom, jer su ga stekli
pod negativnim, raskidnim (rezolutivnim) uvjetom da se ranije stanje ne uspostavi
ulogu potonjeg vlasnika proizvoda ima bivi vlasnik preraene stvari on e postati vlasnikom ako se stvar vrati u
prijanje stanje (to je pozitivan, odgodan i potestativan uvjet, jer ispunjenje ovisi o njegovoj volji, budui da je on taj
koji ima pravo zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja)

dijelovi stvari, 13. str. + pravila za zatitu povjerenja u pravnom prometu, 13. str.
prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str.

121

odnos prethodnog i potonjeg vlasnika imat e samo relativno djelovanje, jer nisu ispunjene pretpostavke za apsolutno 178:
zato su do uspostave prijanjeg stanja (su)vlasnici samo oni koji su stekli suvlasnitvo proizvoda (oni imaju ulogu
prethodnog vlasnika) oni su interno, u odnosu prema vlasniku preraene stvari (potonjem vlasniku) vezani dunostima
prethodnog vlasnika prema potonjem, ali to ne djeluje prema treima
s uspostavom prijanjeg stanja uvjet se ispunio oni su bezuvjetni vlasnici stvari koja sada opet postoji, a prestalo je
suvlasnitvo proizvoda

2.3.5.4. Stjecanje u vlasnitvo dosjelou

l. 130., l. 159. i l. 160. ZV
Dosjelost (uzukapija, lat. usucapio) je stjecanje prava vlasnitva neke stvari
neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom odreeno vrijeme.
pravni uinci stjecanja u vlasnitvo dosjelou:
-

to su ovi pravni uinci:

neposredan uinak: stjecanje prava vlasnitva stvari koju se samostalno posjedovalo, kojim se dotadanja faktina vlast
na stvari pretvara u pravnu vlast na njoj naime, ako je posjed neke stvari trajao dovoljno dugo u situaciji u kojoj je
postojalo dovoljno mogunosti da ga se pravnim putem suzbije ako vrijea neije pravo, to pokazuje da taj posjed u biti
nije u suprotnosti s pravnim odnosima koji postoje u pogledu te stvari, pa da vlast na njoj koja je samo faktina treba
naknadno biti ozakonjena putem dosjelosti, ako su ispunjenje sve zakonske pretpostavke za to
posredan uinak: osoba koja je do tada bila vlasnik gubi pravo vlasnitva stvari koju je stekao dosjedatelj, a u pravilu
prestaju i druga stvarna prava koja su teretila tu stvar naime, stjecanje putem dosjelosti je izvorno stjecanje,
kao i sva stjecanja vlasnitva na temelju zakona za koja nije nita posebno propisano 179
prema tome, tko stjee putem dosjelosti, ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego neovisno o njegovom
pravu stjee ono i onoliko koliko posjeduje (quantum possessum, tantum praescriptum) zato on u pravilu stjee
vlasnitvo stvari bez tereta koji su je do tada teretili, osim onih za koje je znao 179
raspolaganja dosjedatelja kojima je on optereivao objekt svog posjedovanja dok jo nije bio njegov,
konvalidiraju u trenutku kad se ispune pretpostavke njegovog stjecanja putem dosjelosti (l. 161. st. 3. ZV) 180

pravni uinci dosjelosti nastupit e po samom pravu (ipso iure) im se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti,
jer dosjelost nije samo pravni naslov (titulus) stjecanja koje bi nastupilo tek nekim aktom (modusom) stjecanja, nego do
stjecanja dolazi samom injenicom da je nastupila dosjelost ipak, na pravne uinke dosjelosti ne pazi se po slubenoj
dunosti, nego samo na zahtjev ovlatene osobe:
ovlatenici na stavljanje tog zahtjeva su dosjedatelj ili njegov sveopi sljednik (univerzalni sukcesor), a i onaj tko je
pojedinani sljednik (singularni sukcesor) glede stvari steene putem dosjelosti
zahtjev moe biti stavljen u obliku tube upravljene na utvrenje pravnih uinaka dosjelosti ili u obliku prigovora;
kako su pravni uinci dosjelosti GP prirode, nadlean da odluuje o njima je sud
kad stjecanje vlasnitva nekretnine bude na zahtjev utvreno, moi e ga se upisati u z.k.:
tko stekne vlasnitva nekretnine na temelju zakona, ovlaten je ishoditi upis steenoga prava vlasnitva u z.k.
vlasnitvo nekretnine steene na temelju zakona ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajui s
povjerenjem u z.k., u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno na temelju
zakona nije bilo upisano
pretpostavke stjecanja u vlasnitvo dosjelou:
dosjelou se stjee vlasnitvo stvari samostalnim posjedom 181 te stvari ako taj ima zakonom odreenu kakvou 182 i
neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari

dakle, pravo vlasnitva stvari stjee se dosjelou kad su ispunjene:

1. ope pretpostavke stjecanja vlasnitva (sposobna stvar, sposoban stjecatelj, postoji pravni temelj za stjecanje vlasnitva)
2. posebne pretpostavke stjecanja vlasnitva dosjelou to su:
2.1. stjecatelj (dosjedatelj, uzukapijent) ima samostalan posjed te stvari, i to posjed onakve kakvoe koju zakon trai za:
redovitu, odnosno barem za
izvanrednu dosjelost
2.2. taj posjed stvari neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme
2.3. stjecatelj je sposoban stei tu stvar u vlasnitvo dosjelou
2.4. ta stvar je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasnitvo putem dosjelosti
1. STJECANJE U VLASNITVO REDOVITOM DOSJELOU
samostalni posjednik iji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i poten, stjee je dosjelou u vlasnitvo

178

apsolutno djelovanje uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva, 92. str.

179

stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju zakona, 104. str.

aktivno legitimirana osoba, 124. str.
181
samostalan i nesamostalan posjed, 35. str.
182
kakvoa posjeda, 47. str.
180

122

protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja
-

dakle, do stjecanja stvari u vlasnitvo redovitom dosjelou doi e kad se, uz ope pretpostavke stjecanja vlasnitva,
ispune i sve posebne pretpostavke stjecanja vlasnitva dosjelou to su ove pretpostavke:
a) stjecatelj ima samostalan posjed stvari, i to posjed onakve kakvoe koju zakon trai za redovitu dosjelost
za redovitu dosjelost zakon trai da posjed istodobno bude i zakonit i istinit i poten
b) taj posjed stvari neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme
to vrijeme (rok dosjelosti) moe biti redovito i izvanredno, ovisno o tome iju se stvar dosijeda:
redoviti rok dosjelosti odreen je u navedenom opem pravilu o stjecanju vlasnitva dosjelou i iznosi:
3 godine za stjecanje vlasnitva pokretnine, a
10 godina za stjecanje vlasnitva pokretnine

no, ZV propisuje i izvanredni rok dosjelosti, za samostalnog posjednika stvari u vlasnitvu RH, upanija i jedinica
lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednaenih pravnih osoba, kao i stvari u
vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge
opekorisne svrhe on e dosjelou stei vlasnitvo tih stvari tek poto je njegov zakonit, istinit i poten (ili barem
poten, za izvanrednu dosjelost), samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme predvienog redovitog roka

raunanje roka dosjelosti:

vrijeme potrebno za dosjelost
poinje tei onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a
zavrava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost

da bi dosjedatelj mogao stei vlasnitvo putem dosjelosti, njegov samostalan posjed te stvari, sa svim pozitivnim kvalitetama
(zakonitost, istinitost, potenje), trajati neprekidno tijekom propisanog vremena
bude li dosijedanje prekinuto, ono se ne moe nastaviti ako nakon prekida ista osoba stekne samostalan posjed
iste stvari, moi e samo poeti novo dosijedanje, a nee se moi nastaviti prijanje; prekid moe nastupiti iz:
faktinih razloga (tzv. faktini prekid) ako dosjedatelj izgubi samostalni posjed stvari (a ne sauva njegov
kontinuitet sluei se pravom na posjedovnu zatitu) ili ako prestane biti poten posjednik, a to se dogaa
ako sazna da nije vlasnik stvari koju samostalno posjeduje
pravnih razloga (tzv. civilni prekid) ako je posjednik stvari (dosjedatelj) priznao tue vlasnitvo ili je vlasnik
protiv njega podigao tubu, odnosno poduzeo neku drugu radnju pred sudom ili drugim nadlenim tijelom
radi utvrivanja, osiguravanja ili ostvarenja njegovog prava vlasnitva, pa to bude uspjeno

zastojem roka dosjelosti ne prestaje dosijedanje nego se tijek roka dosjelosti produuje za onoliko koliko je trajao zastoj;
dok zastoj traje, vrijeme dosjelosti ne moe istei; nakon to zastoj prestane, vrijeme dosjelosti se produuje za onoliko
koliko je vremena zastoj trajao (razlozi zastoja analogni su razlozima zastoja za rokove zastare trabina iz ZOO, a
svode se na sluajeve kad zbog zakonom predvienih okolnosti vlasnik ne moe podizanjem tube prekinuti tijek roka)

(na (civilni) prekid, odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o prekidu,
odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru trabina to su odredbe l. 235. do l. 246. ZOO)
-

uraunavanje prednikovog vremena u rok dosjelosti:

u vrijeme potrebno za dosjelost uraunava se i vrijeme za koje su prednici sadanjega posjednika neprekidno posjedovali kao
zakoniti, poteni i istiniti (ili bar kao poteni, za izvanrednu dosjelost) samostalni posjednici (dakle, potrebno je da je
do prenoenja posjeda dolo izvedenim nainom, te da je raniji posjed bio zakonit, istinit i poten)
c) stjecatelj je sposoban stei tu stvar u vlasnitvo dosjelou
pretpostavka svakog stjecanja prava, pa i stjecanja prava vlasnitva, je sposobnost subjekta (stjecatelja) da bi netko mogao
stei vlasnitvo na nekoj stvari putem dosjelosti, on u prvom redu mora biti sposoban stei tu stvar u vlasnitvo
danas sposobnost stjecanja dosjelou pripada svakom pravnom subjektu u granicama njegove ope sposobnosti (ali prije nije
svugdje bilo tako neki pravni poretci su nekim kategorijama pravnih subjekata nijekali sposobnost stjecanja dosjelou)
d) ta stvar je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasnitvo putem dosjelosti
da bi se na nekoj stvari moglo stei pravo vlasnitva putem dosjelosti, potrebno je da ta stvar za to bude sposobna, tj. da ima:
opu sposobnost da bude predmetom prava vlasnitva tu sposobnost je potrebno posebno naglasiti jer ne moe biti
predmet prava vlasnitva sve to bi moglo biti predmetom posjeda (npr. mogue je posjedovati jednu sobu, ali predmet
vlasnitva moe biti samo cijela nekretnina; mogue je posjedovati stan i kad nije uspostavljeno etano vlasnitvo tog
stana, ali nije mogue biti vlasnik stana kao posebnog dijela nekretnine, ako nije uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog
dijela i povezano s neijim suvlasnikim udjelom; takoer, mogue je posjedovati dio zemljine estice, ali nije mogue
dosjelou stei vlasnitvo na tom dijelu, jer je jedino cijela zemljina estica predmet prava vlasnitva)
posebnu sposobnost da bude steena upravo putem dosjelosti u naem pravnom poretku su u pravilu sve stvari koje su
sposobne biti predmetom prava vlasnitva sposobne i biti steene putem dosjelosti, i to i pokretne i nepokretne stvari
(no, ipak postoje i iznimke, jer posebni zakoni uskrauju tu sposobnost nekim vrstama nekretnina)
2. STJECANJE U VLASNITVO IZVANREDNOM DOSJELOU
123

samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem poten stjee je dosjelou u vlasnitvo
protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja
-

izvanredna dosjelost (longissimi temporis praescriptio) je inaica dosjelosti za koju vrijedi naelno isto to i za svaku (redovitu)
dosjelost, ali s vanim specifinostima glede posebnih pretpostavki stjecanja vlasnitva dosjelou: za stjecanje vlasnitva
izvanrednom dosjelou potrebno je da je dosjedateljev samostalan posjed bio bar poten, te da je protekao dui rok dosjelosti
a) stjecatelj ima samostalan posjed stvari, i to posjed onakve kakvoe koju zakon trai bar za izvanrednu dosjelost
za stjecanje vlasnitva izvanrednom dosjelou dovoljno je da je posjed barem poten nije posebno teko ispuniti taj zahtjev,
jer se potenje uvijek predmnijeva 183, a potenim se smatra i nasljednik nepotenog posjednika, ako za nepotenje
svojeg prednika (ostavitelja) nije morao znati: nasljednik postaje potenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i
u sluaju kad je ostavitelj bio nepoteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati
iz toga se vidi da je ovdje teite pretpostavki stjecanja zapravo na vremenu trajanja posjeda
b) taj posjed stvari neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme
za stjecanje putem izvanredne dosjelosti zahtijeva se daleko dulje vrijeme trajanja samostalnog posjeda stvari:
redoviti rok dosjelosti odreen je pravilom o stjecanju vlasnitva izvanrednom dosjelosti i iznosi:
10 godina za stjecanje vlasnitva pokretnine, a
20 godina za stjecanje vlasnitva pokretnine

no, ZV propisuje i izvanredni rok dosjelosti (ve spomenut kod redovite dosjelosti)

glede raunanja roka dosjelosti, prekida i zastoja roka, vrijedi sve to je reeno za redovitu dosjelost
ovdje ZV za uraunavanje prednikovog vremena propisuje:
kad se potenom posjedniku iji posjed nije zakonit i istinit uraunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar
posjedovao zakonito, poteno i istinito, pravo vlasnitva stei e istekom jo onoliko vremena koliko je potrebno
da poteni posjednik stekne stvar dosjelou
kad se zakonitom, potenom i istinitom posjedniku uraunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao
poteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasnitvo e stei dosjelou istekom jo onoliko vremena koliko je potrebno
da poteni posjednik stekne stvar dosjelou, osim ako stvar ve nije stekao time to je njegov zakoniti, poteni i
istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, poteni i istiniti posjednik stekne dosjelou
c) stjecatelj je sposoban stei tu stvar u vlasnitvo dosjelou vrijedi isto to i za redovitu dosjelost
d) ta stvar je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasnitvo putem dosjelosti vrijedi isto to i za redovitu dosjelost

2.3.5.5. Stjecanje pretvorbom prava na drutvenim stvarima u pravo vlasnitva

566. str.
2.3.5.6. Stjecanje vlasnitva radom i/ili ivotom u obiteljskoj zajednici
567. do 574. str.
2.4. ZATITA PRAVA VLASNITVA
2.4.1. Uope
1. POVREDA VLASNITVA I VLASNIKI ZAHTJEV
580. do 585. str.
2. RAZLIKOVANJE VLASNIKIH OD NEKIH SLINIH ZAHTJEVA

183

vlasniki zahtjevi (vlasnike tube) razlikuju se od svih ostalih po svom pravnom temelju:
pravni temelj vlasnikom zahtjevu je pravo vlasnitva (dokazano ili predmnijevano) one osobe koja postavlja zahtjev;
vlasniki zahtjev se temelji na pravu vlasnitva i proizlazi iz njegove povrede
zahtjevi utemeljeni na bilo kojem drugom pravnom temelju nisu vlasniki

ta podjela je potrebna jer se osnovanost svakog zahtjeva postavljenog putem suda (dakle kao tuba u procesnopravnom smislu,
tubeni zahtjev) prosuuje prema onim pravnim normama (tzv. materijalnom pravu) koje se odnose na pravni temelj zahtjeva:
ako je pravni temelj zahtjeva pravo vlasnitva, taj zahtjev treba prosuivati prema pravilima o vlasnikim zahtjevima

pritom se postavlja pitanje, to odreuje pravni temelj pojedinog zahtjeva?

po naem procesnom pravu i dosadanjoj sudskoj praksi, sud nije vezan tuiteljevom pravnom ocjenom zahtjeva

predmnjeva potenja, 50. str.

124

prema tome, nije mjerodavno to je tuitelj okvalificirao svoj zahtjev kao npr. vlasniki zahtjev, nego sud
o tome odluuje poto u parnici utvrdi injenice:
sud e o tubenom zahtjevu suditi kao o vlasnikom samo ako na temelju utvrenih injenica zakljui da je pravni
temelj tog zahtjeva pravo vlasnitva, pa da se zahtjev postavlja zbog otklanjanja povrede prava vlasnitva
zakljui li sud da tubeni zahtjev nije utemeljen na pravu vlasnitva, nego na nekom drugom pravnom temelju,
udovoljit e mu na tom drugom temelju, bez obzira na to koje je od svojih prava tuitelj htio zatititi (izvravati)
kad je podigao tubu

razlikovanje vlasnike od posjedovne tube (586. i 587. str.)

razlikovanje vlasnike od nasljednike tube (587. i 588. str.)
razlikovanje vlasnike od tubi zbog stjecanja bez pravnog temelja (588. i 589. str.)
vlasniki zahtjev (vlasnika tuba) i tuba na utvrenje vlasnitva razlikuju se prema svom sadraju:
1. vlasnikim zahtjevom zahtijeva se od tuenika neko injenje povrat stvari, prestanak uznemiravanja
2. tubom na utvrenje vlasnitva zahtijeva se od suda da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava
ili pravnog odnosa, te istinitost, odnosno neistinitost neke isprave

2.4.2. Vindikacijski zahtjev (zahtjev za povrat stvari, vindikacijska tuba)

2.4.2.1. Uope
l. 161. st. 1. ZV
-

vlasnik ima pravo na svoju stvar i sve koristi od nje, pa je ovlaten zahtijevati da mu onaj tko njegovu stvar bespravno
posjeduje (bilo samostalno bilo nesamostalno, bilo neposredno bilo posredno) preda (prenese, izrui) taj svoj posjed stvari,
kao i koristi koje je od nje imao zahtijeva li to, to je njegov vlasniki zahtjev (tuba) za povrat stvari:
vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari

vlasnik svoj vlasniki zahtjev za povrat stvari stavlja posjedniku putem suda kao vindikacijske tube ili vindikacije
(od lat. vindicatio, sudsko zahtijevanje svojega nazad) dvije su vrste tih tubi:
prava vlasnika tuba za povrat stvari (reivindikacija) i
vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari

osim putem suda, vlasnik svoj vlasniki zahtjev za povrat stvari moe staviti, i njegovo ostvarenje ishoditi, i izvansudski

2.4.2.2. Prava vlasnika tuba za povrat stvari reivindikacija

1. POJAM I SVRHA
l. 162. st. 1. ZV

prava vlasnika tuba (reivindikacija) je tuba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on, pozivajui se na
svoje pravo vlasnitva koje je u stanju dokazati, trai od nje da mu ona preda svoj posjed te stvari: da bi u postupku pred
sudom ili drugim nadlenim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda
svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasnitvo i da se nalazi u tuenikovu posjedu

svrha reivindikacijskog zahtjeva:

iskljuenje drugih osoba od nedozvoljenog (bespravnog, samovlasnog) posjedovanja vlasnikove stvari
(uinjenih u svojatanje prava na posjed, ili bez tog svojatanja) i
vraanje vlasniku faktine vlasti glede njegove stvari (posjeda) koja mu pripada s obzirom na njegovo vlasnitvo
2. AKTIVNO LEGITIMIRANA OSOBA
l. 161. st. 3. ZV

aktivno legitimiran (materijalnopravno ovlaten) za pravu vlasniku tubu je vlasnik stvari iju predaju zahtijeva,
ako je u stanju dokazati to svoje pravo vlasnitva
pravo zahtijevati povrat stvari ne pripada osobi koja je otuila stvar u svoje ime, dok ta stvar jo nije bila njezina, a
poslije ju je stekla u vlasnitvo
2.1. VLASNIK STVARI

za vlasniku tubu aktivno je legitimiran vlasnik-neposjednik, ali i vlasnik-posredni posjednik, zbog svog prava vlasnitva
ako je samo jedna osoba vlasnik (tzv. samovlasnik), dakako, samo je ona aktivno legitimirana na vlasniku slubu

ako vie osoba ima pravo vlasnitva iste stvari (kao suvlasnici, zajedniki vlasnici, etani vlasnici, prethodni i potonji vlasnici),
pravo vlasnitva koje im pripada ih aktivno legitimira na vlasniku tubu, ali meu njima postoje razlike:

184

kod suvlasnitva 184:

svi suvlasnici zajedno su legitimirani jednako kao samovlasnik

odluivanje o poslovima redovite uprave, 144. + odluivanje o poslovima izvanredne uprave, 145. + o zatiti prava glede cijele stvari, 147. str.

125

svaki pojedini suvlasnik stvari je aktivno legitimiran:

1. od svojih suvlasnika zahtijevati da mu predaju stvar u suposjed
2. od treih osoba zahtijevati da posjed suvlasnike stvari predaju svim suvlasnicima zajedno, odnosno
njemu samome ako je od ostalih ovlaten da i za njih primi taj posjed

kod zajednikog vlasnitva 185:

svi zajedniki vlasnici su legitimirani jednako kao samovlasnik
svaki pojedini zajedniki vlasnik stvari aktivno je legitimiran jednako kao i pojedini suvlasnik

kod etanog vlasnitva 186: etani vlasnik je glede posebnog dijela aktivno legitimiran kao da je on jedini vlasnik
tog dijela, a glede cijele nekretnine legitimiran je kao to su inae legitimirani suvlasnici stvari
(u sluaju da suvlasniki dio nekretnine, zajedno s vlasnitvom posebnog dijela, pripada dvjema ili vie osoba
kao suvlasnicima ili zajednikim vlasnicima, sve te osobe su legitimirane za stavljanje zahtjeva, ali solidarno)

kod prethodnog i potonjeg vlasnitva 187:

dok se eka da se ispuni uvjet, odnosno da istekne rok kojim je temeljem vlasnikovog pravnog posla
ogranieno pravo vlasnitva, za stavljanje vlasnikog zahtjeva aktivno je legitimiran prethodni vlasnik, a
potonji tek od trenutka kad je postao vlasnikom
to znai da e potonji vlasnik, ako ogranienje vlasnitva djeluje i prema treima, biti aktivno legitimiran
od trenutka kad se uvjet ispuni, odnosno rok istekne, a ako je djelovanje ogranienja samo interno,
od kada mu prethodni prenese pravo vlasnitva
2.2. DOKAZ VLASNITVA

tuitelj e, bude li to osporeno, trebati dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasnitvo u pravilu, tuitelj e to dokazati
tako da dokae da su se u njegovu korist ispunile sve pretpostavke stjecanja odnosne stvari u vlasnitvo
dovoljno je da dokae da je stekao vlasnitvo, a ne mora dokazivati da je i nadalje bio vlasnik

dokazivanje moe biti teko u sluaju da je tuitelj stekao vlasnitvo izvedeno, od druge osobe tada e morati dokazati i da je
ta osoba imala pravo vlasnitva (jer je vlasnitvo te osobe jedna od pretpostavki njegovog izvedenog stjecanja od nje), a ako je
i ta osoba imala prednike, morat e dokazati i njihovo vlasnitvo (sve do zadnjeg prednika, koji je stvar stekao izvorno,
npr. prisvojenjem ili dosjelou); kako je takvo dokazivanje vrlo teko, naziva se avolskim dokazivanjem (probatio diabolica)

ipak, u praksi dokazivanje vlasnitva nije tako teko:

esto e tuitelj biti vlasnik koji je stekao vlasnitvo izvorno, pa e biti dovoljno dokazati pretpostavke tog stjecanja
tuitelji koji su svoje vlasnitvo stekli izvedeno nekad e moi dokazati svoje vlasnitvo dokazivanjem pretpostavki
za izvorno stjecanje dosjelou (pa nee morati dokazivati vlasnitva svih svojih prednika)
ako je pravo vlasnitva upisano u z.k., takav upis zbog naela javnosti 188 oslobaa od ikakvog daljnjeg dokazivanja da je
upisana osoba vlasnik nekretnine (isto na odgovarajui nain vrijedi i za sline javne upisnike, npr. registar brodova)

3. PASIVNO LEGITIMIRANA OSOBA

-

to je posjednik vlasnikove stvari, dakako, ako je posjeduje bespravno (samovlasno, bez pravnog temelja, neovlateno),
jer takvim svojim posjedovanjem vrijea vlasnikovo pravo vlasnitva
3.1. POSJEDNIK STVARI
l. 162. st. 4., l. 163. st. 4. ZV

tko bespravno samostalno posjeduje tuu stvar, vrijea vlasnikovo pravo vlasnitva takvim posjedovanjem njegove stvari
vlasnikovo pravo vrijeaju i oni koji stvar nesamostalno posjeduju, ako to ine priznavajui tuu viu vlast na stvari,
dakle takvu koja nije vlasnikova, niti je izvedena iz vlasnikove svi takvi posjednici su pasivno legitimirani za vlasniku
tubu, vlasnik moe svoju stvar zahtijevati od bilo kojeg od njih:
vlasnik e redovito zahtijevati stvar od neposrednog posjednika, rukovoen predmnjevom samostalnosti posjeda 189
ako on zahtijeva stvar od nesamostalnog posjednika, taj posjednik se od zahtjeva moe braniti imenovanjem osobe
iju on viu stvar na vlasti priznaje i iz ijeg posjeda izvodi svoj:
ako je tuenik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari moe braniti imenovanjem
posrednoga samostalnog posjednika iju viu vlast priznaje i iz ijega posjeda izvodi svoj posjed

185

izvravanje zajednikog vlasnitva, 154. str.

izvravanje ovlasti i dunosti glede posebnog dijela nekretnine, 161. + pravo na upravljanje nekretninom, 163. + poloaj vie ovlatenika glede
istog posebnog dijela, 158. str.
187
prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str.
188
naelo javnosti, 66. str.
189
predmnjeva samostalnosti, 50. str.
186

126

to je tzv. imenovanje prednika (laudatio auctoris, nominatio auctoris), koje propisuje i l. 210. ZPP; no, ako se
imenovana osoba ne odazove pozivu ili odbije stupiti u parnicu, tuitelj se imenovanjem prednika nije obranio
od tube tad e se parnica nastaviti s tuenikom, za kojeg e se predmnijevati da je samostalan posjednik

tuenikova pasivna legitimacija nee prestati ako on napusti posjed sporne stvari nakon to mu je dostavljena tuba za povrat
stvari (tj. nakon litispendencije): tuenik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio poto mu je dostavljena tuba, treba je o
svome troku predati tuitelju koji se ne bi htio drati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari
(vlasnik se, dakle, nije duan drati biveg posjednika, nego moe zahtijevati povrat i od onog tko upravo ima stvar u posjedu)
3.2. DOKAZ TUENIKOVOG POSJEDA
l. 162. st. 2. i st. 3. ZV

tuitelj e, bude li to osporeno, trebati dokazati da se njegova stvar nalazi u tuenikovom posjedu
to znai da na njemu lei teret, ne samo da dokae svoje pravo vlasnitva, nego i da dokae:
a) identitet stvari iju predaju zahtijeva tvrdei da je njegova:
vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne moe
zahtijevati stvari kao to su gotov novac pomijean s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja
pomijeane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tuitelj ipak moe dokazati svoje pravo vlasnitva i iz kojih
je tuenik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti
b) da je stvar u posjedu tuenika

tuenik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokae se da je posjeduje, mora ve samo zbog toga predati tu stvar tuitelju
u posjed, ali zadrava pravo da stvar natrag zahtijeva vlasnikom tubom (naravno, ako to uini, na njemu e leati teret
dokazivanja svega to u vlasnikoj parnici treba dokazati podnositelj vlasnikog zahtjeva za povrat stvari)
tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tuitelja, odgovara za svu tetu koja iz toga proizlazi

4. ZAHTJEV, PROTUZAHTJEVI I PRIGOVORI

l. 161. st. 2., l. 164. st. 7., l. 165. st. 2., st. 3./2 i st. 6. ZV
-

glavni zahtjev
glavni i nuni sadraj vlasnike tube je tuiteljev zahtjev tueniku neka mu taj preda svoj posjed odreene stvari, kako
bi vlasnik postao posjednikom stvari, kako odgovara njegovom pravu vlasnitva
ako stavi svoj zahtjev u obliku tube (u procesnopravnom smislu), vlasnik-tuitelj time zahtijeva kondemnaciju:
presudu da je posjednik-tuenik duan prenijeti posjed tuitelju (ili osobi koju on odredi), i to pod prijetnjom ovrhe
tuitelj tim zahtjevom zahtijeva od tuenika da uini ono to je njegova strana dvostranog ina predaje stvari:
to e biti in tjelesne predaje stvari 190 (ako vlasnik zahtijeva od tuenika da mu preda neposredan posjed stvari) ili
oitovanje volje 191 kakvim se prenosi posredan posjed (ako vlasnik zahtijeva predaju posrednog posjeda)

na vlasniku je da dokae da se stvar, iju predaju zahtijeva, nalazi u tuenikovu posjedu:

vlasnikom tubom se moe zahtijevati predaju posjeda individualno odreene stvari (speciesa), a predaju posjeda
generine stvari samo ako je dovoljno individualizirana (prema gore spomenutom pravilu iz l. 162. st. 2. ZV);
neku neindividualiziranu koliinu stvari odreene vrste moe se traiti samo obveznopravnim zahtjevom
kako se stvar za vrijeme dok je bila u tuenikovom posjedu mogla promijeniti na bolje ili na gore, postavlja se pitanje:
to sve moe vlasnik zahtijevati da mu posjednik preda i u kakvom stanju, a i ne duguje li vlasnik posjedniku naknadu
za poboljice koje bi taj uinio? ZV daje odgovore posebnim pravilima (l. 161. do 165.) o odnosu vlasnika i posjednika

pravila ZV o ostvarivanju vlasnikog zahtjeva tite potenog posjednika stvari, stavljajui ga u bolji poloaj nego
to bi ga imao po opim pravilima obveznog prava, dok nepotenog posjednika tue stvari stavljaju u loiji poloaj:
glede stanja stvari iju predaju trai, vlasnik nepotenom posjedniku moe staviti maksimalan zahtjev, a njegov zahtjev
protiv potenog posjednika je stegnut to je velika pogodnost za posjednika, zbog djelovanja predmnjeve potenja 192
glede onog to se sa stvari zbivalo dok ju je posjednik posjedovao, poteni posjednik je u daleko povoljnijem poloaju,
pa treba razgraniiti sluajeve kad se primjenjuju pravila za potenog, a kad ona postavljena za nepotenog posjednika:
predmnijeva se da je posjednikov posjed stvari bio poten sve do onog trenutka kad je primio vlasnikovu tubu
(ili saznao za drugi, tome odgovarajui zahtjev) za povrat stvari koja je rezultirala pravomonom odlukom da
mu ne pripada pravo na posjed stvari, pa ako vlasnik tvrdi da je posjednik bio nepoten i ranije (do zaprimanja
tube), trebat e to dokazati to e uiniti tako da dokae:
a) da je posjednik ve u trenutku stjecanja posjeda bio nepoten ili
b) da je posjednik naknadno prestao biti poten time to je saznao da mu ne pripada pravo na posjed

ako je tuenik prvo bio poten (ili se predmnijeva da je to bio), a potom postao nepoten (to se dokae),
za svako od tih razdoblja primjenjuju se odgovarajua pravila o sadraju vlasnikovog zahtjeva: od asa kad je
poteni posjednik postao nepoten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za
nepotenoga posjednika

190

stjecanje posjeda predajom stvari, 42. str.

stjecanje posjeda oitovanjem volje, 43. str.
192
o potenju i nepotenju posjeda, 49. str. + predmnjeva potenja, 50. str.
191

127

pravila postavljena za nepotenog posjednika primjenjivat e se i glede svega to je posjednik,

makar je openito bio poten, inio sa stvari i imao koristi od nje, ako je to bilo neprimjereno onom pravu na
posjed za koje je vjerovao da mu pripada: prava i obveze potenog posjednika ravnaju se prema pravilma
postavljenim za nepotenog posjednika i u pogledu onoga to je poteni posjednik inio sa stvarju neprimjereno
onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada

na pravni poredak odreuje naelo nezastarivosti glavnog vlasnikovog zahtjeva vlasnikovo pravo (zahtijevati od osobe koja
posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari) ne zastarijeva, ako zakonom nije to drugo odreeno
glavni argument u korist odreivanja tog naela: zastari li vlasniki zahtjev, nastaje situacija u kojoj je dotadanji vlasnik
i nadalje vlasnik (ako posjednik nije stekao stvar dosjelou), ali ima samo golo pravo (ius nudum) , dakle vlasnik je
samo nominalno, jer je zbog zastare svog vlasnikog zahtjeva onemoguen izvravati svoju pravnu vlast na stvari
u nekim pravnim poretcima (npr. njemakom) vlasniki zahtjevi zastaruju, jer nalikuju na trabine (budui da se njima
od odreene osobe zahtijeva odreena inidba: predaja posjeda) na pravni poredak ipak prihvaa naelo
nezastarivosti
sporedni zahtjevi
zajedno s glavnim zahtjevom ili naknadno, posebnom tubom, vlasnik moe staviti i sporedne zahtjeve, upravljene na:
predaju koristi od stvari (plodova, koristi od uporabe), kao i na
naknadu teta koje su nastale pogoranjem ili propau onog to treba predati u posjed vlasniku
koje sporedne zahtjeve moe staviti vlasnik posjedniku, ovisi o tome je li posjednik bio poten ili nepoten
za sporedne zahtjeve ne vrijedi naelo nezastarivosti ZV propisuje zastarni rok (a podredno vrijede opa pravila iz ZOO):
vlasnikovo traenje naknade zastarijeva u roku od 3 godine od dana kad mu je stvar predana
tuenikovi protuzahtjevi
tuenik bi mogao vlasnikovom zahtjevu (unutar spora o tom zahtjevu ili posebnom tubom) suprotstaviti svoj protuzahtjev
da mu taj naknadi trokove koje je imao za vlasnikovu stvar (pritom se razlikuje poloaj potenog i nepotenog posjednika)
zapravo se radi o verzijskom zahtjevu, ali se on ovdje prosuuje po pravilima ZV o posjednikovom vraanju stvari vlasniku
i ovdje, kao kod sporednih zahtjeva, ZV propisuje zastarne rokove, uz podrednu primjenu opih pravila ZOO o zastari trabina:
pravo na naknadu nunih i korisnih trokova zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari
pravo nepotenog posjednika na naknadu trokova koji bi bili nuni i vlasniku zastarijeva u roku od 3 godine od predaje
tuenikovi prigovori
posjednik protiv vlasnikovog zahtjeva moe staviti svoje materijalnopravne prigovore:
1. peremptorne (exceptiones peremptoriae) koji negiraju ili, ako su osnovani, ukidaju vlasniki zahtjev
2. dilatorne (exceptiones dilatoriae) koji zaustavljaju vlasniki zahtjev
4.1. ZAHTJEV POTENOM POSJEDNIKU, NJEGOVI PROTUZAHTJEVI I PRIGOVORI
l. 163. st. 1. do st. 3., l. 164. st. 1. do st. 6. ZV

sadraj zahtjeva protiv potenog posjednika

Poteni posjednik tue stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali:
nije duan dati naknadu za to to ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed
za koje je vjerovao da mu pripada, a
ne treba ni naknaditi ono to je pritom oteeno ili uniteno.

1. u pogledu stvari
- u naelu, vlasnik je ovlaten zahtijevati od posjednika da mu u taj posjed preda stvar cum omni causa, tj. sa svim
neodvojenim plodovima i vanjskim prirastom stvari (jer se vlasnikovo vlasnitvo protegnulo na prirataj)
- no, kako poteni posjednik stvari nije bio kriv za posjedovanje tue stvari, vlasnik od njega ne moe zahtijevati
koristi koje je taj imao od vlasnikove stvari dok ju je poteno posjedovao
stoga vlasnik ima pravo od njega zahtijevati svoju stvar samo ako i ukoliko je posjednik jo ima, jer je
on duan predati vlasniku stvar u stanju u kojem je bila u asu kad je primio vlasnikovu tubu;
ako je ta stvar propala dok ju je poteno posjedovao, on nije duan dati vlasniku naknadu za to
isto vrijedi ako se stvar u tom razdoblju pogorala posjednik e morati samo vratiti takvu stvar
-

vlasniku e pripasti pravo na naknadu za uniteno i oteeno od potenog posjednika samo kad je posjednik
posjedovao stvar vjerujui da mu pripada neko ogranieno stvarno ili obvezno pravo koje bi ga ovlaivalo da je
posjeduje (npr. pravo najma, zalono pravo), ali je dolo do unitenja/oteenja stvari za koje bi posjednik
odgovarao i da je zaista imao to pravo
glede posjednikovih pravnih raspolaganja vlasnikovom stvari, situacija je ovakva:
takva raspolaganja su u pravilu bez uinka, pa ako npr. posjednik ugovorom s nekom osobom otui
vlasnikovu stvar (ili ju optereti tuim pravom), te preda stvar toj osobi, ona nije na temelju ugovora stekla
128

pravo vlasnitva vlasnik je i dalje onaj tko je to bio i do tada, a takva osoba je postala samo posjednik,
protiv kojeg vlasnik moe usmjeriti vlasniki zahtjev; takav posjednik trebat e udovoljiti tom zahtjevu, a
njemu e eventualno odgovarati njegov prednik zbog evikcije (ako za to budu ispunjene pretpostavke)
meutim, nee biti osnovan vlasniki zahtjev protiv osobe koja je posjed pokretnine stekla od biveg
vlasnika, ako je ona time na temelju zakona stekla pravo vlasnitva izvorno (stjecanjem od nevlasnika ili
putem dosjelosti) ta stvar je za prijanjeg vlasnika propala, njegovo vlasnitvo na njoj je apsolutno
prestalo, pa vie ne moe staviti svoj vlasniki zahtjev; ako je posjednik koji je otuio vlasnikovu stvar
pritom bio poten, dotadanji vlasnik nee moi od njega ishoditi naknadu tete, jer poteni posjednik ne
odgovara vlasniku stvari za njezinu propast

2. u pogledu plodova i drugih koristi od stvari

- ako su odvojeni plodovi i dijelovi stvari preli temeljem zakona u vl. potenog posjednika matine stvari 193,
vlasnik nije ovlaten zahtijevati:
plodove i dijelove stvari od posjednika koji je bio poten u trenutku njihova odvajanja, ni
naknadu za uporabu stvari u doba dok ju je taj posjednik poteno posjedovao, kao ni naknadu za ostale
koristi koje je poteni posjednik imao od stvari dok ju je posjedovao (ali samo ako su te koristi bile
primjerene onom pravu na posjed stvari za koje je poteni posjednik vjerovao da mu pripada)
-

no, vlasnik je ovlaten zahtijevati:

plodove i dijelove koji su se odvojili kad poteni posjednik matine stvari nije bio njen samostalni
posjednik, niti ju je posjedovao kao da je nositelj ogranienog stvarnog, ili obveznog, prava temeljem
kojeg bi mu (da ga je imao) pripadalo vlasnitvo plodova ili odvojenih dijelova stvari
naknadu za uporabu stvari i koristi koje je od njegove stvari imao poteni posjednik, koje su bile
neprimjerene pravu za koje je vjerovao da ga ovlauje na posjedovanje te stvari

protuzahtjevi potenog posjednika za naknadu trokova

Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, poteni posjednik moe traiti naknadu za nune i korisne trokove
koje je imao, te zadrati stvar dok mu oni ne budu naknaeni (trokovi, kao i vrijednost plodova, obraunavaju se
prema cijenama kad ih se naknauje).
o nuni trokovi oni bez kojih bi stvar propala, pogorala se ili bi joj se vrijednost smanjila
o korisni trokovi oni koji su pridonijeli poveanju objektivne, trine vrijednosti stvari; no, ako posjednik
promijeni namjenu vlasnikove stvari, nema pravo na naknadu uinjenih trokova ako promjena namjene nije korisna
za tog vlasnika, ak i ako je trina vrijednost te stvari time porasla
(nije koristan troak onaj kojim je poteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno)

za trokove koji nisu ni nuni ni korisni ne moe ni poteni posjednik zahtijevati naknadu
tako on nema pravo na naknadu za tzv. luksuzne trokove one koje je uinio radi svojeg zadovoljstva ili uljepavanja
stvari, vee udobnosti i sl.; ako ih vlasnik smatra korisnima i za sebe, moe ponuditi posjedniku naknadu za njih;
ali ako mu naknada ne bude ponuena, moe prije nego to vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono to joj je tim trokovima
dodao, ako se to moe uiniti bez oteenja same stvari
to posjednik odvoji i za sebe uzme temeljem prava odnoenja (ius tollendi), postaje odvajanjem od vlasnikove stvari
njegovo vlasnitvo; ono to ne odvoji (jer nije mogao/htio to uiniti), mora predati vlasniku jer je to dio njegove stvari;
glede toga neodvojenoga, posjednik nema pravo na naknadu na temelju zakona

pravo potenog posjednika na naknadu trokova je ogranieno utoliko to e se od trokova koje posjednik osnovano trai
odbiti vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari

na zadranje vlasnikove stvari podredno e se primjenjivati obveznopravna pravila o pravu zadranja to znai da se poten
posjednik nee moi sluiti tim pravom glede takvih stvari koje se ne smiju zadrati, a i kad se tim pravom bude sluio,
trebat e stvar vratiti im mu vlasnik da odgovarajue osiguranje za njegovu trabinu; ne budu li mu isplaena naknada
za trokove na koje ima pravo, moi e ih namiriti iz vrijednosti zadrane stvari, po pravilima o namirenju iz takve stvari
pravo na naknadu nunih i korisnih trokova zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari 194

prigovori potenog posjednika

1. prigovori koji negiraju vlasniki zahtjev
- to su prigovori kojima posjednik porie istinitost injeninih navoda na kojima se temelji vlasniki zahtjev, dakle:
1.1. porie tuitelju pravo vlasnitva one stvari koju taj zahtijeva (tj. aktivnu legitimaciju tuitelja) primjerice:
ako tuitelj tvrdi da je stekao pravo vlasnitva te stvari temeljem pravnog posla s bivim vlasnikom,
tuenik mu moe suprotstaviti tvrdnju da bivi vlasnik nije imao pravo vlasnitva, da pravni posao s njim
nije bio valjan, ili da on nije pokretnu stvar toj osobi valjano predao u posjed
ako tuitelj tvrdi da je stekao pravo vlasnitva na nekom drugom pravnom temelju, tuenik moe tvrditi
da se nisu ispunile sve pretpostavke potrebne za stjecanje na tom temelju
193
194

stjecanje odvajanjem, 111. str.

tuenikovi protuzahtjevi, 126. str.

129

ako je tuitelj suvlasnik, zajedniki vlasnik, etani vlasnik, prethodni/potonji vlasnik, tuenik moe tvrditi
da tuitelj svoj zahtjev stavlja izvan granica svoje legitimacije za tubu

1.2. porie vlastiti posjed stvari koju tuitelj zahtijeva (tj. pasivnu legitimaciju) ali ako tuenik taji svoj posjed, a
dokae se da je ona ipak u njegovom posjedu, sud e odluiti da je tuenik duan tuitelju predati tu stvar 195
2. prigovori koji ukidaju vlasniki zahtjev
- to su prigovori kojima tuenik ne porie da je tuitelj imao pravo vlasnitva stvari koju zahtijeva, niti porie
svoj posjed te stvari, nego tome suprotstavlja tvrdnju da su se prilike izmijenile, pa da:
2.1. tuitelj vie nije vlasnik stvari ili
2.2. on, tuenik vie nije u posjedu te stvari
3. prigovori koji zaustavljaju vlasniki zahtjev
- to su prigovori kojima tuenik ne porie da je tuitelj zaista vlasnik stvari koju zahtijeva, niti poriu da je tuenik
posjednik te stvari, nego tvrde da tuenik ima pravo koje ga ovlauje da posjeduje tu tuiteljevu stvar; ako on zaista
ima pravo da nesamostalno posjeduje vlasnikovu stvar, vlasnik nije ovlaten zahtijevati od njega svoju stvar dok god
traje to posjednikovo pravo (tek kad tue pravo prestane, bit e mjesta vlasnikom zahtjevu; do tada je on preuranjen):
posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlauje na posjedovanje te stvari
3.1. tuenikovo posjedovanje vlasnikove stvari moe se temeljiti na:
pravu koje je on stekao prema tuitelju (npr. temeljem ugovora o najmu, zalogu)
pravu koje je dobio od tree osobe koja ima pravo posjedovati vlasnikovu stvar (npr. temeljem ugovora o
najmu s vlasnikom), ako je ta osoba iz svog prava izvela za tuenika pravo da i on tu stvar posjeduje na
niem stupnju posjedovanja (npr. temeljem s njom sklopljenog ugovora o podnajmu) i predala mu
vlasnikovu stvar u posjed: posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako izvodi svoje
pravo na posjed od posrednog posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio
posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlaten da mu ga dade
pravu na posjedovanje te stvari koje je posjednik stekao od njezinog biveg vlasnika, koji je pravo
vlasnitva prenio na sadanjeg vlasnika tuitelja: ako se od posjednika stvari koja je bila otuena ustupom,
zahtijeva da je preda njezinu vlasniku, posjednik moe novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga
prava na posjed koje bi imao prema ustupitelju (cessio vindicationis)
pravu posjedovanja vlasnikove stvari koje je tueniku dao zakon, ili odluka koju je donijela javna vlast u
okviru svojih zakonskih ovlasti
3.2. poteni posjednik ovlaten je vlasnikom zahtjevu suprotstaviti svoj zaustavljajui prigovor zadranja (retencije):
to je prigovor da na temelju zakona ima pravo zadrati u svom neposrednom posjedu stvar svojeg dunika
(pokretnu i nepokretnu), dok mu taj ne ispuni ono to je duan
- to pravo zadranja pripada potenom neposrednom posjedniku stvari:
a) po posebnim stvarnopravnim pravilima, radi osiguranja isplate naknade koju mu vlasnik duguje za
nune i korisne trokove
b) po pravilima obveznog prava (l. 72. do 75. ZOO) mu openito pripada, radi namirenja drugih
trabina to ih posjednik ima prema vlasniku stvari
-

meutim, prigovoru zadranja u nekim sluajevima nema mjesta:

vjerovnik nema pravo zadranja kad dunik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izala iz njegova
posjeda protiv njegove volje (l. 73. st. 1. ZOO)
on ne moe zadrati ni punomo dobivenu od dunika, a ni druge dunikove isprave, iskaznice, dopise i
sline stvari, kao ni druge stvari koje se ne mogu izloiti prodaji (l. 73. st. 2. ZOO)

no, vjerovnik (posjednik) je duan vratiti stvar duniku ako mu ovaj dade odgovarajue osiguranje
njegove trabine (l. 74. ZOO)

4.2. ZAHTJEV NEPOTENOM POSJEDNIKU, NJEGOVI PROTUZAHTJEVI I PRIGOVORI

l. 165. st. 1., st. 3./1, st. 4. i st. 5. ZV

195
196

sadraj zahtjeva protiv nepotenog posjednika

Nepoteni posjednik tue stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi:
sve tete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i
one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

kako je nepoteni posjednik kriv to je neovlateno posjedovao vlasnikovu stvar i od nje imao koristi, vlasnik moe
zahtijevati da mu takav posjednik preda (vrati) posjed stvari cum omni causa, odnosno da mu naknadi ono to od toga ne moe
predati (jer je propalo ili je potroeno) vlasnik zahtjev za naknadu moe postaviti zajedno sa zahtjevom na izruenje posjeda,
ali i samostalno; zahtjev naknade zastarijeva za 3 godine od dana predaje, ali ne poinje tei dok stvar nije predana 196

posjednikova raspolaganja vlasnikovom stvari u pravilu ne proizvode pravne uinke injenica da je posjednik otuio
vlasnikovu stvar, ili ju dao kome u zalog, naelno nije smetnja tome da je vlasnik zahtijeva od onog tko posjeduje stvar

dokaz tuenikova posjeda, 125. str.

tuenikovi protuzahtjevi, 126. str.

130

no, trei iznimno ipak moe stei pravo vlasnitva od posjednika-nevlasnika (ako se ispune odreene zakonske
pretpostavke) tada e nepoteni posjednik trebati vlasniku dati naknadu za stvar koja je time propala, odnosno
naknaditi tetu koja je za vlasnika nastala time to mu je stvar optereena tuim pravom
vlasnik moe zahtijevati naknadu i kad zbog posjednikovih pravnih raspolaganja vlasnik vie ne moe doi
do posjeda svoje stvari jer je to faktino postalo nemogue (naravno, vlasnik time ne gubi svoje pravo vlasnitva)

protuzahtjevi nepotenog posjednika za naknadu trokova

Nepoteni posjednik ima pravo na naknadu trokova ako bi oni bili nuni i vlasniku.
o za razliku od potenog posjednika, nepoteni moe zahtijevati samo nune trokove koji bi bili nuni i vlasniku
o glede korisnih trokova, treba razlikovati:
trokove koji su bili korisni da bi stvar dala plodove u nekim sluajevima nepoteni posjednik e imati
pravo na naknadu tih trokova 197
trokove korisne za samu stvar takoer moe postojati pravo na naknadu 198

kako ni poteni posjednik nema pravo na naknadu luksuznih trokova, ne moe to pravo imati ni nepoteni posjednik
nepoteni posjednik jedino ima pravo odnoenja ono to je posjednik dodao, uinivi trokove koji mu se
ne naknauju, ovlaten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to moe uiniti bez oteenja same stvari
ne moe li se to odvojiti, to je prirast vlasnikove stvari, pa pripada vlasniku (pritom posjednik nema pravo na naknadu)

za razliku od potenog posjednika, nepoteni posjednik nema ni pravo zadranja: nepoteni posjednik nije ovlaten zadrati
stvar dok mu ne budu naknaeni trokovi za koje trai naknadu, nego mora stvar predati bez odgode

pravo na naknadu trokova zastarijeva za 3 godine od dana predaje stvari vlasniku, ali taj rok ne poinje tei sve dok
stvar ne bude predana vlasniku 196

prigovori nepotenog posjednika

1. prigovori koji negiraju vlasniki zahtjev

- ovdje nepoteni posjednik ima iste mogunosti kao i poteni posjednik
2. prigovori koji ukidaju vlasniki zahtjev
- i nepoteni posjednik bi mogao s uspjehom stavljati ove prigovore, no ima slabiji poloaj od potenog posjednika:
2.1. mogao bi staviti prigovor da tuitelj vie nije vlasnik stvari, ali ne bi mogao osnovano tvrditi da je tuiteljevo
pravo vlasnitva prestalo time to je on, tuenik, stekao spornu stvar od nevlasnika ili dosjelou (jer je
mogunost takvog stjecanja vlasnitva iskljuena za nepotenog posjednika)
2.2. on ima i samo ogranienu mogunost uspjenog prigovaranja da vie ne posjeduje vlasnikovu stvar, jer on
odgovara za vlasnikovu stvar koja je propala, unitena je, potroena, otuena i sl. dok ju je nepoteno posjedovao
(a ako je posjednik napustio posjed vlasnikove stvari nakon to mu je dostavljena vlasnika tuba, on e ipak
trebati tuitelju koji i dalje trai stvar od njega predati tu stvar o svojem troku, odnosno nadoknaditi mu njenu
punu vrijednost)
3. prigovori koji zaustavljaju vlasniki zahtjev
- nepoteni posjednik u pravilu ne moe osnovano vlasniku uputiti ove prigovore, jer njima posjednik tvrdi
da ima pravo posjedovati vlasnikovu stvar, a nepoteni posjednik nema takvo pravo

5. ODLUKA SUDA I NJENO PROVOENJE

5.1. presuda
-

ako sud doe do zakljuka da su ispunjene pretpostavke za postojanje prava na ono to se zahtijeva (dakle, da je tuitelj vlasnik
stvari, a da tuenik bespravno posjeduje njegovu stvar), sud e usvojiti tubeni zahtjev:
donijet e kondemnatornu presudu, kojom e nadrediti tueniku da preda (prenese) posjed stvari tuitelju, odnosno
osobi koju je tuitelj odredio; ako je tuitelj postavio i sporedne zahtjeve, sud e tada u pravilu odluiti i o njima
u presudi e sud navesti rok za dobrovoljno izvrenje onog to je naredio (paricijski rok)
tradicionalno je sastavni dio vlasnikovog tubenog zahtjeva, a onda i presude koja ga usvaja, bio, pored kondemnacije,
jo i deklaracija da je tuitelj vlasnik stvari iako u naem pravu naelno nema mjesta deklaraciji kad je mogua
kondemnacija, kad postoji pravni interes za to, povezivanje deklaracije s kondemnacijom je ipak doputeno

odluke u nekim posebnim sluajevima:

ako tuenik taji svoj posjed, a dokae se da je stvar u njegovom posjedu 199

197

pravna sudbina plodova, 19. str.

ope pravilo ZV o prirastanju glavne stvari, 113. str.
199
dokaz tuenikova posjeda, 125. str.
198

131

ako tuenik lano tvrdi da posjeduje stvar koju vlasnik zahtijeva 199
ako tuenik napusti posjed stvari nakon to mu je dostavljena tuba 200
5.2. provoenje osuujue presude

nakon pravomonosti presude kojom je sud usvojio tubeni zahtjev, tuenik bi trebao predati svoj posjed tuitelju ili osobi
koju je tuitelj odredio no, ponekad tuenik to nee uiniti dobrovoljno
ako je presudom odreena predaja posrednog posjeda, nee biti potrebno da se to uini prisilno tada bi tuenik trebao
dati oitovanje svoje volje da se prenese posjed, no ako to ne uini, nee ga se siliti na davanje tog oitovanja, nego e
pravomona presuda koja mu je odredila da uini oitovanje volje, zamijeniti to njegovo oitovanje
(l. 276. st. 1. OZ: ako je ovrenik odlukom koja ima svojstvo ovrne isprave obvezan na davanje izjave volje,
smatra se da je izjavu dao pravomonou te odluke)
no, ako je presudom odreena predaja neposrednog posjeda, nastat e potreba da se to uini prisilno, putem suda
u ovrnom postupku tada onaj kome bi tuenik trebao posjed moe putem suda ishoditi da se to provede prisilno:
naime, s pravomonou presude poeo je tei paricijski rok u kojem tuenik treba dobrovoljno predati stvar, pa
ne uini li to u tom roku, presuda postaje ovrna na temelju takve, ovrne presude, onaj kome je tuenik trebao
predati stvar (u procesnoj ulozi ovrhovoditelja) moe ishoditi od suda (ovrnog) pokretanje i provedbu ovrhe
njome e se prisilno provesti predaja posjeda stvari koja je presudom nareena nain provoenja ovrhe razlikuje
se ovisno o tome predaje li se pokretnina ili nekretnina:
1. ovrha radi predaje pokretnina
- ovrha radi predaje jedne ili vie odreenih stvari koje se nalaze u neposrednom posjedu ovrenika
provodi se tako to sudski ovritelj oduzima te stvari od ovrenika i predaje ih uz potvrdu
ovrhovoditelju; na isti nain ovrha e se provesti i kad se stvari nalaze kod tree osobe koja ih je
voljna predati sudskom ovritelju (l. 250. st. 1. i 2. OZ)
- ako trea osoba nije voljna predati stvari, ovrhovoditelj moe sudu predloiti da na njega prenese
ovrenikovu trabinu prema treoj osobi na predaju stvari; na taj postupak primjenjuju se odredbe
OZ o ovrsi na trabini da se predaju ili isporue pokretnine (l. 250. st. 3. i 4. OZ)
- ako stvari nisu naene niti kod ovrenika niti kod tree osobe, sud e u istom postupku, na prijedlog
ovrhovoditelja, procijeniti vrijednost tih stvari i rjeenjem naloiti ovreniku da ovrhovoditelju u
odreenom roku isplati iznos te vrijednosti (l. 251. st. 1. OZ)
2. ovrha radi predaje nekretnina
- ovrha radi predaje nekretnine provodi se tako da sudski ovritelj, nakon to udalji osobe i ukloni
stvari s te nekretnine, predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju (l. 256. st. 1. OZ)
prethodna ovrha:

ovrhu se u pravilu nee moi odrediti i provesti prije nego to presuda postane ovrna, dakle prije nego protekne paricijski rok
iznimno, sud i prije toga moe odrediti i provesti prethodnu ovrhu radi predaje pokretnine/nekretnine, ako su ispunjene posebne
pretpostavke za to: radi osiguranja nenovane ovrhe koja se ne moe osigurati predbiljebom u javnoj knjizi sud moe na
temelju presude donesene u parninom postupku odrediti prethodnu ovrhu:
ako ovrhovoditelj uini vjerojatnom opasnost da bi se zbog odgode ovrhe dok presuda ne postane ovrna ovrha
onemoguila ili znatno oteala te
ako da osiguranje za tetu koju bi ovrenik mogao pretrpjeti zbog takve ovrhe (l. 329. OZ)

prethodna ovrha provodi se jednako kao i ovrhe; bude li naknadno ukinuta presuda temeljem koje je prethodna ovrha odreena,
bit e potrebno provesti protuovrhu (l. 62. do 64. OZ); za tetu koju je ovrenik pretrpio zbog provoenja prethodne ovrhe,
imat e pravo na naknadu po pravilima obveznog prava; za naknadu tete mu odgovara ovrhovoditelj osobno, dakle cijelom
svojom imovinom, ali i stvarno, onim to je kao osiguranje dao za takav sluaj
5.3. privremene mjere osiguranja

vlasniku esto prijeti opasnost da e osoba koja posjeduje njegovu stvar, do ostvarenja zahtjeva da mu preda posjed, tu stvar
unititi, otetiti, zanemariti, otuiti, opteretiti tuim pravom ... da bi se to sprijeilo, sud moe prije, a i nakon pokretanja
postupka o vlasnikom zahtjevu, odrediti privremene mjere po pravilima OZ o privremenim mjerama radi osiguranja
nenovane trabine (l. 346. do 355. OZ): radi osiguranja nenovane trabine moe se odrediti privremena mjera
ako predlagatelj osiguranja uini vjerojatnim postojanje svoje trabine, zatim:
1. ako uini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja sprijeio/znatno oteao ostvarenje trabine,
osobito time to bi promijenio postojee stanje stvari, ili
2. ako uini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se sprijeilo nasilje/nastanak nenadoknadive tete (l. 346. st. 1. OZ)

sud moe odrediti mjeru sa svakim sadrajem koji je primjeren njenoj svrsi i okolnostima, a posebno zabranu otuenja i
optereenja stvari, zabranu poduzimanja radnji koje bi mogle nanijeti tetu i sl. (l. 347. OZ)

2.4.2.3. Vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari publicijanska tuba (actio publiciana)
200

posjednik stvari, 125. str.

132

l. 166. ZV

pojam i svrha
- publicijanska tuba je tuba kojom onaj za kojega se u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom
smatra (predmnijeva) da je vlasnik stvari, trai od osobe koja tu stvar posjeduje, da mu ona preda posjed te stvari:

no, nee mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on

dakle, predmnjeva vlasnitva na koju se oslanja vlasnika tuba (predmnjeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem)
djeluje u korist osobe koja je bila samostalan posjednik sporne stvari, a taj njezin posjed je bio i zakonit i istinit i poten
(tzv. publicijanski, kvalificirani posjed); predmnjeva vlasnitva ne djeluje u korist osobe koja nije bila poteni posjednik
ona djeluje protiv aktualnog posjednika sporne stvari (tuenika) koji nema pravni temelj za to posjedovanje ili ima
slabiji pravni temelj od tuiteljevog; ako on ima jai pravni temelj, prema njemu nee djelovati ta predmnjeva
odnos izmeu publicijanske tube (vindikacije) i prave vlasnike tube za povrat stvari (reivindikacije):
obje tube su vindikacijske, petitorne, vlasnike tube
no, predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasnitvo, dokazati injenice na temelju kojih se
predmnjeva njegovo vlasnitvo i injenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari
(vjerojatnost uspjeha je dodue manja, ali uspije li, rezultat e biti jednak kao da je protiv aktualnog posjednika
stvari uspio s reivindikacijom stoga, kako uspjena publicijanska tuba daje jednak rezultat kao i reivindikacija,
i vlasnik e se redovito posluiti publicijanskom tubom, jer mu to pojednostavljuje dokazivanje vlasnitva)

aktivno legitimirana osoba

- to je onaj u iju korist djeluje zakonska predmnjeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem
- on e, da bi dokazao da u njegovu korist predmnjeva postoji, morati dokazati:
da je spornu stvar stekao u svoj samostalan posjed na valjanom pravnom temelju
da je taj posjed stekao na istinit nain (a ne silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja)
-

201

onog tko u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom dokae pravni temelj i istinit nain svog stjecanja
stvari smatrat e se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga
temelja ili na slabijem pravnom temelju
predmnijevanom e vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj
posjedovanja ili je slabiji time:
to mu je posjed nepoten ili nezakonit, ili
to ne moe oznaiti svojega prednika ili moe samo sumnjivoga, ili
to je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno

potenje svog posjeda nee morati dokazivati jer se ono predmnijeva, dok se ne dokae suprotno 201

pasivno legitimirana osoba

- to je osoba koja spornu stvar posjeduje bez ikakvog pravnog temelja ili na pravnom temelju koji je slabiji od tuiteljevog
- zakonom su odreeni kriteriji za prosudbu je li tuenikov temelj posjedovanja stvari slabiji ili nije:
1. slabiji je, ako posjednik-tuenik, za razliku od tuitelja, posjeduje tu stvar nezakonito, neistinito ili nepoteno
2. ako je i tuenikov posjed zakonit, istinit i poten, tada je njegov posjed slabiji, ako on, za razliku od tuitelja:
ne moe oznaiti svojeg prednika ili moe oznaiti samo sumnjivoga
3. ako su i u tome jednaki, tuenikov je posjed slabiji, ako je on svoj posjed stekao besplatno, a tuitelj ga je
bio stekao naplatno

zahtjev, protuzahtjevi i prigovori

- inae se na vlasniku tubu predmnijevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni poloaj koji ima poteni
odnosno nepoteni posjednik kad je duan predati stvar vlasniku, na odgovarajui nain primjenjuje ono to i za pravu
vlasniku tubu, ako nije drugo odreeno zakonom niti je suprotno pravnoj naravi tube predmnijevanoga vlasnika
- osim onih koje bi mogao suprotstaviti tuiteljevom reivindikacijskom zahtjevu, tuenik ovdje ima na raspolaganju i
neke specifine prigovore:
1. prigovor kojim negira da je tuitelj ikad imao spornu stvar u samostalnom posjedu takve kakvoe kakva je
potrebna da bi se predmnijevalo njegovo vlasnitvo
2. ukidajui prigovor da je tuiteljev posjed u meuvremenu poniten i sl.
3. prigovor svojeg prava vlasnitva sporne stvari (exceptio dominii)
4. prigovor svojeg jednakog ili jaeg prava na posjed sporne stvari

odluka suda i njeno provoenje

- ovdje na odgovarajui nain vrijedi sve to je reeno za postupak pokrenut reivindikacijskim zahtjevom

predmnjeva potenja, 50. str.

133

prerastanje publicijanskog u reivindikacijski spor

- kako sud nije vezan na tuiteljevu pravnu kvalifikaciju njegovog tubenog zahtjeva 202, kad netko putem suda
drugoj osobi upravi svoj zahtjev da mu preda posjed stvari, tvrdei da stavlja taj zahtjev kao vlasnik, sud e iz razloga
procesne ekonomije voditi taj postupak kao da je rije o nepravom vlasnikom zahtjevu (publicijanskom zahtjevu)
- nepravi vlasniki zahtjev moe postaviti onaj tko je aktivno legitimiran i za stavljanje pravog vlasnikog zahtjeva,
reivindikacije zato e sud redovito voditi postupak kao da se radi o nepravom zahtjevu, a tek ako se spor ne bi mogao
rijeiti temeljem predmnjeve o vlasnitvu (jer tuenikov pravni temelj posjedovanja nije slabiji od tuenikovog),
sud e taj isti postupak nastaviti dalje voditi kao da se radi o pravom vlasnikom zahtjevu

2.4.3. Negatorijski zahtjev (zahtjev za prestanak uznemirivanja, negatorijska tuba)

-

vlasnik je ovlaten iskljuiti svakog od bespravnog zadiranja u svoju pravnu vlast glede predmeta svog vlasnitva
bespravno zadiranje drugih u vlasnikovu pravnu stvar moe se sastojati u:
1. bespravnom posjedovanju vlasnikove stvari (oduzeu stvari)
2. bespravnom (samovlasnom) uznemiravanju (smetanju) vlasnika u izvravanju pravne vlasti koja mu pripada

vlasnik bi se protiv bespravnog uznemiravanja mogao posluiti defenzivnom samopomoi da bi suzbio povredu svojeg prava
vlasnitva kad neposredno prijeti opasnost, ako je takvo suzbijanje povrede nuno i ako nain tog otklanjanja povrede prava
odgovara prilikama (l. 1053. ZOO) ali, mogunost zatite prava vlasnitva nije svedena samo na to: pravo vlasnitva uiva
pravnu zatitu od bespravnog uznemiravanja, jer uznemiravanjem za vlasnika nastaje vlasniki zahtjev

da bi putem suda ishodio prestanak bespravnog uznemirivanja, vlasnik e staviti svoj negatorijski zahtjev kao:
1. pravi vlasniki zahtjev (tubu) za prestanak uznemiravanja (actio negatoria), ili kao
2. zahtjev predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska actio negatoria)
1. PRAVA VLASNIKA TUBA ZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA:
NEGATORIJSKA TUBA
l. 167. st. 1. do 3., l. 168. ZV

pojam i svrha
- negatorna tuba (actio negatoria, tuba za nepaanje) je zahtjev (tuba) vlasnika koji na temelju svog vlasnitva to ga je
u stanju dokazati, trai od osobe koja mu nije oduzela posjed njegove stvari, niti mu osporava pravo vlasnitva,
nego ga na neki drugi nain bespravno (samovlasno) uznemiruje (smeta) u izvravanju pravne vlasti koja mu kao
vlasniku pripada, da to uznemiravanje prestane:
ako trea osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi nain, a ne oduzimanjem stvari,
vlasnik moe i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane
-

vlasnika uznemiruje u izvravanju njegovih ovlasti osoba koja mu dodue nije oduzela posjed stvari, nego je
stvorila stanje u kojem je okrnjena vlasnikova pravna vlast glede njegove stvari to stanje e postojati ako:
osoba na/glede njegove stvari samovoljno (bez pravnog temelja) poduzima ine kojima:
faktino izvrava sadraj nekog prava na/glede te stvari koje joj ne pripada
proiruje ili mijenja sadraj prava koje joj pripada

rezultat udovoljenja vlasnikovom negatorijskom zahtjevu treba biti prestanak nedozvoljenih unemiravanja

in uznemiravanja moe se sastojati u aktivnoj radnji, ali i u proputanju

meutim, puke rijei kojima se vlasniku osporava neka ovlast ili kojima se svojata neka ovlast na vlasnikovoj stvari
(verbalno uznemiravanje) same za sebe nisu jo in uznemiravanja vlasnitva

da bi u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom vlasnik ostvario navedeno pravo, vlasnik mora dokazati
da je stvar njegovo vlasnitvo i da ga druga osoba uznemirava u izvravanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari
ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono to uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokae

202

osoba dodue ne izvrava sadraj nikakvog prava na/glede vlasnikove stvari, nego na/glede druge stvari (vlastite,
tue, niije) poduzima ine kojima ograniava/smeta vlasnika u tome da on svoju vlast izvrava u punom obujmu

aktivno legitimirana osoba

- kako se radi o pravoj vlasnikoj negatorijskoj tubi, to je samo onaj tko je u stanju dokazati da je vlasnik stvari
(samovlasnik, ali i suvlasnik/zajedniki/etani/prethodni ili potonji vlasnik u granicama svojih ovlasti na zatitu)

pasivno legitimirana osoba

- to je osoba koja vlasnika bespravno uznemirava u izvravanju njegovih ovlasti na/glede njegove stvari u obzir dolazi:

razlikovanje vlasnikih od nekih slinih zahtjeva, 123. str.

134

zahtjev i prigovori
- glavni zahtjev:
vlasnik je ovlaten zahtijevati od pasivno legitimirane osobe negativno ili/i pozitivno injenje kojim e prestati
bespravno uznemiravanje tuiteljevog vlasnitva, te proputanje daljnjeg uznemiravanja (pod prijetnjom ovrhe)
ako tuenik uznemiruje vlasnika svojatajui si neko pravo na vlasnikovoj stvari, odnosno samovoljno mijenjajui
ili proirujui pravo koje je imao, tada e tuitelj sa svojim zahtjevom na injenje (uspostavu prijanjeg stanja i
prestanak uznemiravanja) spojiti i zahtjev na utvrenje da tueniku ne pripada pravo koje si svojata

osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, postupajui u svoje ime ili po nalogu ili u korist treeg
osoba po ijem se nalogu ini ono to uznemirava vlasnika
osoba u iju se korist vlasnika uznemirava, ako je ona, znajui za to to se ini, to odobrila ili se time koristila

ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasnitva nevaljanim upisom u zemljine knjige, vlasnik se ima pravo tititi
od toga sredstvima koja za zatitu knjinih prava daju pravila zemljinoknjinoga prava
vlasniki zahtjevi za prestanak uznemiravanja ne zastarijevaju, jer se uvijek iznova obnavljaju trajanjem
protupravnog stanja u kojem netko uznemiruje tue pravo vlasnitva

sporedni zahtjevi: kad je uznemiravanjem prouzroena teta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu tete po opim
pravilima o naknadi tete (vlasnik moe staviti taj zahtjev uz glavni, negatorijski zahtjev, ali i samostalno)
prigovori: vrijedi sve to je reeno za prigovore (peremptorne i dilatorne) kod vindikacijskih zahtjeva

odluka suda i njeno provoenje

- ne izvri li tuenik dobrovoljno u paricijskom roku ono to mu je sud odredio, presuda postaje ovrna, pa tuitelj moe
(u ulozi ovrhovoditelja) ishoditi od suda da odredi i provede ovrhu protiv tuenika (u ulozi ovrenika)
- nain na koji e sud provesti ovrhu ovisi o tome to je ovrenik bio duan uiniti u paricijskom roku:
ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju moe obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlauje
ovrhovoditelja da u odreenom roku na troak ovrenika povjeri drugoj osobi da obavi radnju ili da je obavi sam
(l. 261. st. 1. OZ); no, ako radnju utvrenu u ovrnoj ispravi moe obaviti samo ovrenik, sud e rjeenjem o
ovrsi odrediti ovreniku primjereni rok za ispunjenje obveze (l. 262. st. 1. OZ)
ako je ovrenik duan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se suzdravati od njezina poduzimanja, sud e, na
prijedlog ovrhovoditelja koji tvrdi da se ovrenik ponaa protivno svojoj obvezi, rjeenjem naloiti ovreniku da
se ponaa u skladu sa svojom obvezom i zaprijetiti mu novanom kaznom ili kaznom zatvora (l. 263. st. 1. OZ)
-

to se tie prethodne ovrhe i privremenih mjera osiguranja, na odgovarajui nain vrijedi ono to je ve reeno
kod reivindikacijskog zahtjeva
2. VLASNIKA TUBA PREDMNIJEVANOG VLASNIKA ZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA:
PUBLICIJANSKA NEGATORIJSKA TUBA
l. 167. st. 4. ZV

pravo na zatitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasnitvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim
nadlenim tijelom dokae pravni temelj i istiniti nain svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik),
no nema pravo na zatitu vlasnitva od uznemiravanja onaj koji nije bio poteni posjednik stvari
na pravo na zatitu predmnjevanog vlasnika na odg. nain se primjenjuju pravila o vlasnikoj tubi predmnijevanog vlasnika

2.4.4. O daljnjim zahtjevima koji slue zatiti prava vlasnitva od nekih osobitih povreda

vlasnikova brisovna tuba (632. do 634. str.)

vlasnikov izluni zahtjev (634. do 637. str.)
vlasnikov opozicijski zahtjev (637. str.)
vlasnikov adhezijski zahtjev u kaznenom postupku (638. do 640. str.)
vlasnikov zahtjev za ureenje mee (641. str.)

2.5. SUSJEDSKI ODNOSI I PRAVO VLASNITVA

2.5.1. Uope
-

zemljita koja su faktino povezana, a pravno podijeljena na estice (parcele) ine zajednicu vlasnika na dijelove (communio
pro indiviso) takva faktina zajednica moe dovesti do problema u izvravanju vlasnitva glede tih pojedinih nekretnina
na odnose u takvoj zajednici primjenjuje se pravilo ZV koje izvravanje pravne vlasti ograniava dunou obzirnog
postupanja 203, ali za sukobe vlasti vlasnika nekretnina, koji oteavaju ivot na odreenom prostoru,
zakonodavac moe posebno urediti susjedske odnose radi uspostave uravnoteenih odnosa, to je kod nas i uinjeno

2.5.2. Susjedska prava

2.5.2.1. Pojam, uloga i obiljeja
203

dunost obzirnog postupanja, 89. str.

135

l. 100. st. 1., st. 3., st. 4. i st. 5. ZV

-

susjedska prava pravila kojima se ureuju odnosi izmeu susjeda, vlasnika susjednih nekretnina (nekad se za susjedska
prava rabi i termin legalni servituti/zakonske slunosti, no ti termini nisu sinonimi i predstavljaju pojmove razliitog sadraja)
(pritom je vano napomenuti da susjedsko pravo nije neko samostalno posebno pravo)

susjedska prava nisu pravila o ogranienju prava vlasnitva u uem smislu:

za razliku od drugih ogranienja prava vlasnitva nastalih ex lege, susjedska prava ne smanjuju sadraj prava vlasnitva:
sadraj vlasnitva mijenja se samo s gledita susjedskopravne zajednice (communio pro indiviso), i to tako da se
istodobno za jednog vlasnika ograniava, a za drugog u istom opsegu poveava; time se samo ograniava mogunost
izvravanja prava vlasnitva (i tako pridonosi stvaranju ravnotee izmeu pravnih vlasti vie subjekata)
takoer, odredbe o susjedskim pravima nisu kogentne naravi i susjedi mogu urediti svoje odnose drukije od onog
kako je propisano zakonom (a da se radi o zakonskim ogranienjima, oni to ne bi mogli)

hrvatski stvarnopravni poredak sadri zakonsku definiciju susjedskih prava:

Susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvravanja prava vlasnitva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona
vlasniku nekretnine, ovlaujui ga da u svezi s izvravanjem svojega prava vlasnitva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge
nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, proputa ili ini glede svoje nekretnine ono to je odreeno zakonom .

svrha posebnih odredbi o susjedskim pravima je iskljuivo ureenje odnosa izmeu vlasnika nekretnina koje su, premda pravno
odvojene, fiziki povezane, neposredno ili posredno putem medija kao to je zrak, voda ili zemlja u skladu s tom svrhom
(tj. uspostavom pravila o to uravnoteenijem izvravanju prava vlasnitva na povezanim nekretninama), ZV propisuje:
susjedska prava doputeno je izvravati samo u mjeri i na nain da se time to manje ograniava, optereuje ili na drugi
nain uznemirava onoga tko treba neto trpjeti, propustiti ili initi
to ujedno znai da bi u onim sluajevima kad bi se trebalo odluivati kojoj strani dati prednost (npr. kriteriji
uobiajenosti imisija pri odreivanju mjerodavnog prava), to trebala biti strana koja je ime ograniena, optereena ili
na drugi nain uznemiravana

trpljenje, proputanje i injenje koje se moe zahtijevati od vlasnika neke nekretnine moe se umjesto od njega zahtijevati
od onoga koji nekretninu posjeduje na temelju prava izvedenoga iz njegova
ono to je odreeno za susjedska prava vlasnika zemljita vrijedi na odgovarajui nain i za vlasnike ostalih nekretnina,
ukljuujui i suvlasnike na ijim je suvlasnikim dijelovima uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine,
ako nije suprotno zakonu ili naravi nekretnina

2.5.2.2. O pojedinim susjedskim odnosima

1. MEA OZNAAVANJE I UREIVANJE
-

vlasnikova pravna stvar glede nekretnine prostorno je ograniena na nekretninu 204, tj. na zemljinu esticu
granice zemljine estice odreene su geometrijski kao katastarska estica i oznauju se meom dakle, meom se oznaava
do kuda u prostoru see vlasnikova pravna stvar glede nekretnine, odnosno oznaava se granica katastarske estice
mea se oznaava menim znacima (meai) koji mogu biti dijelovi nekretnine (npr. stijena, stablo, graevina), ili pak
posebno postavljeni meni znakovi (meni kolii i sl.)
svaki vlasnik nekretnine je:
s jedne strane, ovlaten oznaiti meu svoje nekretnine i tako pokazati dokle dopire njegova pravna vlast, ali i
s druge strane, duan obiljeiti granicu nekretnine (tu obvezu propisuje Zakon o dravnoj izmjeri i katastru nekretnina)

meni znakovi mogu s vremenom postati neraspoznatljivi, ili prijeti opasnost da postanu takvi, a moe biti sporna i sama mea,
tj. oznaava li ona doista dokle see vlasnitvo u prostoru, odnosno stranke svojim doputenim raspolaganjima mogu izmijeniti
oblik svojih zemljita tada e meu trebati urediti
mea e se obnoviti ako nije sporna, ali prijeti opasnost da se vie nee moi raspoznati
mea e se ispravljati ako se vie ne raspoznaje ili ako se raspoznaje ali je sporna, ili ako je dolo do promjene
u obliku ili veliini zemljita
postupak ureenja mea:
l. 103. ZV

obnavljanje ili ispravljanje mee ima pravo zahtijevati u sudskom postupku (izvanparninom) postupku ureenja mea:
ako su meani znakovi izmeu dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oteeni da bi se moglo dogoditi da se
mee nee moi raspoznati, ili ako se mee vie ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati
da sud u izvanparninom postupku (postupku ureenja mea) obnovi ili ispravi meu:
1.

204

sud e meu obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to mogue i ako na to stranke pristaju
nemogunost usklaivanja mee s katastarskim planom moe proizai iz nepreciznosti do koje moe doi zbog
malog mjerila plana, ili zbog stiskanja i irenja materijala na kojem su nacrtani, kao i konfiguracije zemljita,
pa granica estice po katastarskom planu nije utvrdiva ili se ne moe s nacrta vjerno prenijeti na nekretninu

nekretnina, 15. str.

136

bez pristanka strana, sud nije ovlaten meu uskladiti s katastarskim planom; pristanak je nuan jer bi se bez
njega moglo dogoditi da upravno tijelo zadueno za izradu katastarskih nacrta samo, bez pristanka vlasnika
nekretnine, promijeni njen oblik i tako utjee dokle mu see vlasnitvo, to je nedopustivo (akt pristanka se sastoji
u tome da, nakon to im se na licu mjesta pokae gdje mea prolazi, vlasnici, tj. stranke u postupku na to pristanu;
nije dovoljno da strankama to bude pokazano samo na papiru, tj. katastarskom planu)

2.

ako ne bi mogao obnoviti ili ispraviti meu prema katastarskom nacrtu, sud e meu obnoviti ili ispraviti
prema sporazumu susjeda ija je mea u pitanju (u obzir dolaze sva raspolaganja osim onih protivnih javnom poretku)

3.

ne bude li postignut sporazum, sud e meu obnoviti ili ispraviti prema posljednjem mirnom posjedu

4.

ne uspije li sud utvrditi posljednji mirni posjed, uredit e meu prema pravinoj ocjeni
(za takvo arbitrarno odluivanje nema posebnih pravila sud odluuje prema okolnostima svakog sluaja)

istodobno s donoenjem odluke o ureenju mee, sud e na licu mjesta oznaiti meu meanim znakovima od trenutka kad
je sud meu oznaio meanim znakovima smatra se da postoji vlasnitvo do te mee, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati
i nakon to je sud u postupku ureenja mea obnovio ili ispravio meu, svatko moe u parnici dokazivati vlasnitvo i
zahtijevati da se u skladu s njim oznai mea, no susjed koji je sudjelovao u postupku ureenja mea ne moe to zahtijevati
nakon proteka roka od 6 mjeseci od dana pravomonosti odluke donesene u postupku ureenja mea
2. OGRADA NA MEI (ZAJEDNIKA OGRADA)
l. 101. ZV

ograde izmeu susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, ivice i druge prepreke) kao i stvari koje slue kao meni znakovi,
zajednike su ograde i u suvlasnitvu su susjeda s obje strane mee, osim ako se dokae (naroito znacima, natpisima,
grbovima ili drugim dokazima) da su vlasnitvo jednog susjeda

za suvlasniku zajednicu glede zajednike ograde, odnosno meanih znakova, postavljena su ova posebna pravila:
suvlasnitvo stvari koje slue kao zajednike ograde/meani znakovi nije djeljivo dok te stvari ne izgube tu namjenu
zajedniku ogradu moe svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine irine, moe do te irine
izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl.; ali ne smije initi nita to bi ogradu dovelo u opasnost ili
to bi njegova susjeda sprjeavalo da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine
trokove odravanja zajednike ograde snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i solidarno odgovaraju za tetu
koja bi treima nastala zbog toga to ograda nije odravana u stanju kakvo je uobiajeno s obzirom na namjenu ograde i
ograene nekretnine, te na mjesne prilike
3. STABLO NA MEI
l. 104. ZV

stablo pripada onom iz ijega je zemljita izraslo deblo, bez obzira na to kuda se nadvilo, kamo se protee korijenje i vise grane
stablo ije je deblo izraslo na samoj mei, u suvlasnitvu je susjeda s obje strane mee
(to je odreeno glede stabla, na odgovarajui se nain primjenjuje i na drugo raslinje)
4. GRANJE I KORIJENJE
l. 105. ZV

u naem pravnom sustavu, problem granja i korijenja na tuem zemljitu rijeen je sukladno naelu superficies solo cedit:
vlasnik smije iz svog zemljita istrgnuti ile i korijenje tueg drvea i ostalog raslinja kao i odsjei grane tueg drveta i dio
debla koje se nalaze u zranom prostoru iznad njegove nekretnine i zadrati ih za sebe, ili se sluiti tim dijelovima tueg drveta

od ovog pravila postoji izuzetak ako se radi o granama drvea koje pripada umi u smislu Zakona o umama:
navedene odredbe ZV o granju i korijenju ne primjenjuju se u sluaju meusobnoga granienja uma
naime, Zakon o umama zabranjuje svako odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika ako to nije predvieno
umskogospodarskim planovima, a odredbe Zakona o umama su lex specialis u odnosu na odredbe ZV
vlasnik zemljita na koje je prodrlo granje sa susjedovog drveta:
odsijecanjem grana koje se nalaze na njegovom zemljitu postaje njihov vlasnik
ne moe prisiliti susjeda da sam odsijee grane koje su se nale na tuem zranom prostoru
nema pravo na posjedovnu zatitu ako bi ga vlasnik zemljita na kojem je drvo sprjeavao u odsijecanju grana ili
korijenja, ili u ubiranju plodova
naime, susjed, bez posebnog pravnog odnosa temeljem kojeg bi ono nastalo, nema posjed prava sa sadrajem
na odsijecanje grana i korijenja/ubiranja plodova, a nije ni u posjedu tog granja i korijenja (dok god ih ne
odree i zadri) njemu je samo doputeno da putem samopomoi uspostavi ravnoteu u susjedskoj zajednici
izvravajui samopomo, on treba postupati obzirno i voditi rauna o interesima vlasnika susjedne nekretnine
(to bi znailo da ga treba upozoriti da namjerava iupati korijenje)

137

ako je vlasniku zemljita posebnim propisom zabranjeno istrgnuti korijenje i ile, odnosno odsjei grane, ostaje mu
pravo na naknadu tete koju trpi prodorom grana i korijenja na svoje zemljite

vlasnik zemljita na kojem se nalazi drvo/raslinje:

uvijek moe privui grane na svoje zemljite (tek ako to ne uini, a sprjeava susjeda u ostvarivanju njegovih
ovlatenja, dolazi do povrede susjedskog odnosa i uznemiravani susjed ima pravo na zatitu, ali ne zbog uznemiravanja
posjeda nego petitornom tubom)
u pravilu ne odgovara za tetu koja bi mogla nastati od granja i korijenja ili ila (s obzirom na to da vlasnik zemljita
ima navedene ovlasti ijim izvravanjem moe zatititi svoje pravo vlasnitva)
no, ipak e za nju odgovarati kad se ta teta ne bi dogodila da je vlasnik drva/raslinja postupao obzirno
kad vlasnik susjednog zemljita nema faktine mogunosti sprijeiti tetu od prodora dijelova tueg drvea ili
raslinja u njegovo zemljite (npr. korijenje tueg drva prodre u samu graevinu), vlasnik drveta/raslinja
odgovarat e po opim pravilima ZOO o subjektivnoj odgovornosti za tetu:
- kako se za subjektivnu odgovornost presumira najblai oblik krivnje (obina nepanja), vlasnik drveta e
se moi osloboditi odgovornosti ako dokae da nije kriv to je korijenje ili granje prodrlo na/pod
tuu nekretninu i pritom uzrokovalo tetu (tj. ako dokae da nije postupao neobzirno)
- o tom je li postupao obzirno, prosuuje se za svaki sluaj posebno
5. OBVEZA OGRAIVANJA
l. 102. ZV

svaki je vlasnik duan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova
prostora, ako nije drukije propisano, niti je drugi mjesni obiaj
ograda koja se nalazi iskljuivo na nekretnini jednog vlasnika nije u suvlasnitvu, nego u vlasnitvu onog ije je zemljite
vlasnik ograde je duan odravati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela tetu susjedu, no u pravilu
nije duan ponovo graditi svoj srueni zid (osim ako to od njega trai odredba o obvezi ograivanja prostora)
ne izgradi li zid, drugi susjed nije ovlaten, da bi ostvario svoje susjedsko pravo, to uiniti sam na tuem zemljitu
izmeu susjeda nema pravnog odnosa, pa ne postoji ni subjektivno pravo na ograivanje od druge nekretnine
niti je susjed u posjedu prava takvog sadraja; subjektivno pravo nastaje tek povredom susjedskog odnosa
6. PRISTUP NA TUE
6.1. pristup radi uzimanja svojih stvari
l. 106. ZV

ako na tuu nekretninu dospiju neija ivotinja, roj pela ili stvar koja se s njom nije povezala tako da je time prestala
samostalno postojati, onaj ije su to stvari moe, u primjerenom roku pristupiti na tue zemljite da bi ih uzeo nazad
vlasnik nekretnine moe zabraniti pristup na svoju nekretninu jedino ako te stvari bez odgaanja sam preda njihovu posjedniku
ako je od ivotinje, roja pela i drugih stvari koje su dospjele na tuu nekretninu ili od njihova uzimanja ili vraanja natrag
nastala teta za vlasnika nekretnine na koju su te stvari dospjele, ili ako su s tim u svezi za vlasnika nekretnine nastali trokovi
koji su bili nuni, on ima pravo zadrati stvar sve dok mu teta i trokovi ne budu u cijelosti naknaeni
6.2. uporaba tue nekretnine radi izvoenja radova
l. 107. ZV

vlasnik nekretnine na kojoj je nuno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili koritenje moe privremeno uporabiti
tue zemljite radi izvoenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi nain ne moe izvesti
tko je uporabio tuu nekretninu za navedene potrebe, duan ju je im prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanje
u kojem se nalazila prije toga, a poinjenu tetu naknaditi po opim propisima o odgovornosti za tetu
za uporabu zemljita, na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno uporabljena plaa se primjerena naknada, koja ne moe
biti manja od one na koliku bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlatenje njegova zemljita

Zakon o izvlatenju (ZI) ima posebna pravila za sluaj potrebe uporabe tue nekretnine radi graenja objekata i izvoenja
drugih radova od opeg interesa ona nisu identina navedenim pravilima iz ZV (660. str.)
7. POSTAVLJANJE VODOVA I DRUGIH UREAJA
l. 108. ZV

postavljanje vodova i drugih ureaja (elektrinih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, elektronikih
komunikacijskih i dr.) na tuoj nekretnini bez pristanka njezina vlasnika mogue je:
u interesu RH na temelju zakonskih odredaba koje ureuju nepotpuno izvlatenje, a
u priv. interesu po odredbama o osnivanju slunosti vodova i drugih ureaja odlukom suda, ako zakon ne odredi drukije

ove odredbe nalaze se u glavi o susjedskim pravima, ali samo da bi se uputilo da se ne radi o susjedskom pravu koje bi
ovlastilo na postavljanje vodova i drugih ureaja na tuu nekretninu ovdje je, za razliku od susjedskih prava,
potrebna posebna pravna osnova (postupak za nepotpuno izvlatenje ili prema pravilima o stjecanju slunosti)
138

ZV zauzima stav da to ne moe biti susjedsko pravo, ve mora postojati pristanak vlasnika susjedne nekretnine ili posebna
pravna osnova za postavljanje vodova i ureaja (u obliku odluke o nepotpunom izvlatenju ili sudske odluke o osnivanju odg.
slunosti, uz pretpostavku da se vlasniku optereene nekretnine osigura pravo na naknadu radi ograniavanja prava)
8. POTKOPAVANJE TUE NEKRETNINE
l. 109. ZV

vlasniku nije doputeno kopati svoje zemljite i uope initi na svojoj nekretnini ita za to je razumno oekivati da bi moglo
dovesti u opasnost stabilnost tue nekretnine
vlasnik nekretnine ija je stabilnost u opasnosti moe traiti prestanak radova, ako nisu poduzete sve mjere, ukljuivi i
postavljanje posebnih konstrukcija kad je to potrebno, od kojih se opravdano moe oekivati da e otkloniti opasnost za
stabilnost njegove nekretnine
ako mjere nije mogue s uspjehom provesti, a da se posebne konstrukcije ne postavljaju na nekretninu ija je stabilnost u
opasnosti, njen vlasnik moe zahtijevati zabranu radnji od kojih njegovoj nekretnini prijeti opasnost za stabilnost te nekretnine
vlasnik nekretnine koji je postavio posebne konstrukcije radi osiguranja stabilnosti tue nekretnine odgovara za svaku tetu
koja bi s njima u svezi nastala, a odravanje tih konstrukcija u dobrom stanju primjereno svrsi ovlaten je zahtijevati
susjed ijoj nekretnini inae prijeti opasnost
zabrana kopanja nekretnine koje bi moglo dovesti u opasnost stabilnost druge nekretnine (kao i zatita od nedoputenih imisija)
moe se postii i zahtjevom na obveznopravnoj razini na temelju odredbe ZOO o zahtjevu da se ukloni opasnost tete:
svatko moe zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija teta njemu ili drugome,
kao i da se suzdri od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost tete, ako se uznemirivanje ili teta ne mogu
sprijeiti odgovarajuim mjerama (l. 1047. st. 1. ZOO)
sud e na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odg. mjere za sprjeavanje nastanka tete ili uznemirivanja
ili da se ukloni izvor opasnosti, na troak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne uini (l. 1047. st. 2. ZOO)
ako teta nastane u obavljanju opekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadlenog tijela, moe se zahtijevati
samo naknada tete koja prelazi uobiajene granice (prekomjerna teta); ali se u tom sluaju moe zahtijevati
poduzimanje drutveno opravdanih mjera da se sprijei nastupanje tete ili da se ona smanji (l. 1047. st. 3. i 4. ZOO)
9. IMISIJE
l. 110. ZV

imisije fizike smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju sluenje ili koritenje drugom nekretninom
ogranienja pravne vlasti glede nekretnina u svezi s imisijama imaju iru ulogu od ostalih susjedskih prava njima se postie i
zatita okolia od tetnih utjecaja koji potjeu od nekretnina

pritom se moraju trpjeti one imisije koje su doputene

granica preko koje se ne moraju trpjeti tetni utjecaji odreuje se prema nekoliko kriterija: osnovni je nain odailjanja;
prema nainu odailjanja imisije se dijele na neposredne (direktne) i posredne (indirektne):
1. neposredne u pravilu su zabranjene, osim ako postoji posebni pravni temelj za takvo ponaanje koje uzrokuje
uznemiravanje vlasnika druge nekretnine neposrednim imisijama:
vlasnik nekretnine nije duan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time to posebnim
ureajima ili na drugi nain neposredno odailje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, au, otpadne
vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlaten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se
nadoknadi pretrpljena teta
2.

posredne njihova doputenost se procjenjuje s obzirom na prekomjernost, tetu koju prouzroe i posebne ciljeve:
nitko se ne smije sluiti ni koristiti nekretninom na nain da zbog toga na tuu nekretninu sluajno ili
po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, aa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s
obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju tetu,
ili su nedoputeni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije)
vlasnici nekretnine koje su izloene prekomjernim posrednim imisijama ovlateni su od vlasnika nekretnine s
koje one potjeu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi tetu koju su nanijele, kao i da ubudue
proputa initi na svojoj nekretnini ono to je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere
koje su potrebne da onemogue prekomjerne imisije
dakle, pravna vlast glede nekretnine s koje dolaze imisije je redovito ograniena zahtjevom vlasnika druge nekretnine da ini
ono to e sprijeiti ili da proputa ono to uzrokuje nedoputene imisije (neposredne i prekomjerne posredne)
pravna vlast glede nekretnine koja je izloena imisijama bit e ograniena trpljenjem/proputanjem glede nedoputenih imisija
zatita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom zbog specifinosti susjedskih prava, ovdje dolazi do odreenih
odstupanja od klasinog i uobiajenog negatornog zahtjeva, i to glede sadraja zahtjeva i kruga aktivno legitimiranih:
razlika u sadraju zahtjeva:
negatornom tubom se zahtijeva neka inidba uspostava prijanjeg stanja, prestanak radnji/ponaanja
kojima se vlasnik uznemirava u ostvarivanju svojih vlasnikih ovlatenja kao i zabranu budueg uznemiravanja
kad se negatornom tubom zahtijeva zatita od imisija, zahtjev moe biti proiren i zahtjevom za uklanjanje
izvora nedoputenih imisija, to znai i promjenu stanja tue nekretnine (takvo irenje tubenog zahtjeva moglo
139

bi dovesti u pitanje narav te tube kao negatorne), te zahtjevom za poduzimanje svrhovitih mjera kad prijeti
predvidiva opasnost od neposrednih ili posrednih prekomjernih imisija

razlika u krugu aktivno legitimiranih: osim vlasnika/predmnijevanog vlasnika, zatitu od imisija mogu zahtijevati i sve
osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz vlasnitva (treba naglasiti i da pravo na podnoenje
negatorne tube ne zastarijeva, s obzirom na to da ne zastarijeva ni vlasnitvo)

poseban je sluaj kad je nekretnina smetana imisijama koje dolaze s druge nekretnine kao posljedica djelatnosti za koju postoji
doputenje nadlene vlasti: kad prekomjerne posredne imisije potjeu od djelatnosti za koju postoji doputenje nadlene vlasti,
vlasnici nekretnine koja im je izloena nemaju pravo dok to doputenje traje zahtijevati proputanje obavljanja te djelatnosti, ali
su ovlateni zahtijevati naknadu tete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubudue sprijee
prekomjerne imisije, odnosno nastupanje tete, ili da se smanje

zatita od imisija moe se zahtijevati i prije nego to su one upuene na nekretninu, ako prijeti predvidiva opasnost
od nedoputenih imisija: vlasnik ijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tue nekretnine od neposrednih ili posrednih
imisija koje ne bi bio duan trpjeti, ovlaten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprjeavanja
(te mjere e se odrediti i provesti u skladu s odredbama Ovrnog zakona o privremenim mjerama osiguranja 205)
10. OPASNOST OD RUENJA ZGRADE
l. 111. ZV

kad postoji ozbiljna opasnost da bi se neija zgrada ili neki drugi dio neije nekretnine mogao potpuno ili djelomino sruiti, od
ega prijeti opasnost susjednoj nekretnini, susjed ija je nekretnina u opasnosti moe od onoga iji je to objekt zahtijevati
poduzimanje svih potrebnih mjera za sprjeavanje nastanka tete, kao i zahtijevati dovoljno osiguranje naknade budue tete
taj zahtjev moe postaviti, osim posjednika nekretnine, svatko kome prijeti teta, prema odredbama ZOO 206
ako bi neodravanje nekretnine dovelo do ugroavanja prirode, ljudskog okolia, zdravlja ljudi, ili ugrozilo spomenik kulture ili
sigurnost drave, vlasnik tako neodravane nekretnine moe biti ogranien u izvravanju svoje vlasti na nain da mu se ona
sekvestrira 207 (stavi pod privremeno upravljanje)
11. ZABRANA MIJENJANJA NARAVNOG TOKA VODE
l. 112. i 113. ZV

vlasnik zemljita ne smije na tetu drugoga zemljita mijenjati smjer ili jainu naravnog toka vode preko svoga zemljita ili
kroz njega (podzemne vode)
vlasnik je duan zemljite du obala, vodotoka i jezera tako koristiti da ne ometa naravni tok vode, ne ugroava stanje ili
koritenje korita, obala i vodogospodarstvenih objekata na obali i pored obale i da ne sprjeava njihovo odravanje
vlasnik nizvodnoga zemljita ne smije stvarati ni postavljati prepreke tome da na njegovo zemljite dotjee voda koja prirodno
otjee s uzvodnoga zemljita, niti vlasnik uzvodnoga zemljita smije svojevoljno uiniti neto to bi u veoj mjeri opteretilo
nizvodno zemljite

odredbe o zabrani mijenjanja naravnog toka vode sadri i Zakon o vodama (667. str.)

kao posebno susjedsko pravo odreena je dunost odvoenja kinice:

vlasnik nekretnine je duan poduzeti potrebne mjere da kinica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuu nekr.
radi se zapravo o nekoj vrsti imisija, samo se ovdje ne trai prekomjernost naime, mora se sprijeiti svako slijevanje sa
zgrade koje ima posljedicu padanje vode na tuu nekretninu

2.5.2.3. Uspostava ravnotee pri izvravanju prava vlasnitva

l. 100. st. 2. ZV
-

susjedska prava su emanacija prava vlasnitva i pripadaju vlasniku nekretnine kao ovlatenja koja mu pripadaju temeljem
njegovog prava vlasnitva njima se ureuju odnosi nastali u susjedskopravnoj zajednici, odnosno rjeava se pitanje
kolizije pravnih vlasti glede nekretnine, pa se njihovim ostvarivanjem titi pravo vlasnitva

zahtjevi usmjereni na uspostavu ravnotee pri izvravanju prava vlasnitva na nekretninama u pravilu se ostvaruju u postupku
pred sudom, ali ih je mogue ostvarivati i u upravnom postupku, pa i samopomou ti su zahtjevi razliite naravi:
stvarnopravne zahtjevima takve naravi vlasnik se titi protiv svakog uznemiravanja i putem njega vlasnik
moe uspostaviti ravnoteu u susjedskim odnosima

205

privremene mjere osiguranja, 131. str.

potkopavanje tue nekretnine zahtjev da se ukloni opasnost tete, 137. str.
207
potovanje zakonskih ogranienja, 90. str.
206

140

posjedovne ta zatita nee se moi primijeniti kad susjed uope nije u posjedu (npr. susjed je sprjeavan u rezanju
grana koje su ule u zrani prostor iznad njegove nekretnine) ili se ne radi o samovlasnom uznemiravanju
privremene mjere iz ovrnog postupka takoer mogu biti sredstvo ostvarivanja ravnotee u susjedskoj zajednici
pod odreenim pretpostavkama doputena je i samopomo
uz posebne pretpostavke, ravnoteu se moe uspostaviti i obveznopravnim i upravnopravnim zahtjevima

ovlatenici na zahtijevanje uspostave ravnotee u susjedskoj zajednici:

kad odredbe ovoga Zakona nareuju vlasniku neko trpljenje, proputanje ili injenje radi uzajamno obzirnoga
izvravanja prava vlasnitva, tada su ovlateni to od njega zahtijevati kao svoje pravo vlasnici drugih nekretnina
koji za to imaju opravdani interes, te to ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predvien drugi put zatite
jednako kao i vlasnik ovlateni su to zahtijevati i oni koji nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenoga iz njegova
pojedini naini ostvarivanja ravnotee u susjedskoj zajednici:

ravnotea u susjedskoj zajednici moe se ostvariti stvarnopravnom zatitom putem negatorne ili negatorne publicijanske
tube (uz ve spomenute specifinosti glede sadraja zahtjeva i ovlatenika, ako se radi o zatiti od imisija)
ona se moe ostvariti i posjedovnom zatitom zbog uznemiravanja u posjedu, ako je uznemiravanje samovlasno
Ovrni zakon prua i mogunost uspostavu ravnotee sudskim odreivanjem privremenih mjera osiguranja
susjedima na raspolaganju stoji i samopomo, pod uvjetom da je ona doputena pravo na samopomo po svom karakteru
nije subjektivno pravo koje proizlazi iz nekog pravnog odnosa, nego iz injenice da je samopomo doputena
odredbama pravnog poretka:
opa pravila o zatiti putem samopomoi daje ZOO:
tko u sluaju doputene samopomoi prouzroi tetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoi,
nije duan naknaditi je (l. 1053. st. 1. ZOO)
pod doputenom samopomoi razumijeva se pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno
prijeti opasnost, ako je takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama
u kojima nastaje opasnost (l. 1053. st. 2. ZOO)

za susjedske odnose postoje i posebna pravila ZV, pa e na temelju njih vlasnik nekretnine biti ovlaten:
odsjei granje i iupati korijenje i ile susjedovog drvea/raslinja koje je prodrlo u njegovu nekretninu 208
pristupiti na tue zemljite radi odnoenja svojih stvari koje su se tamo sluajno nale 209

obveznopravnim zahtjevima se takoer moe uspostaviti poljuljana ravnotea u susjedskim odnosima:

zahtjevom za uklanjanje opasnosti od tete iz ZOO moi e se ostvariti zatita uznemiravanja pravne vlasti
glede nekretnine od imisija, potkopavanja nekretnine, opasnost od ruenja tue zgrade
zahtjevom za popravljanje tete prema opim pravilima obveznog prava moi e se ostvariti susjedska prava
glede zajednike ograde, ograivanja nekretnine, granja i korijenja, pristupa na tue, uporabe nekretnine
radi izvoenja radova, potkopavanja tue nekretnine, imisija, opasnosti od ruenja zgrade

u ureivanju susjedskih odnosa mogu biti djelotvorne i neke upravnopravne mjere:

naime, ne potivajui odredbe o odnosima u susjedskopravnoj zajednici nekad e se kriti i odredbe komunalnog
reda, npr. o doputenoj buci, odlaganju smea i sl., odredbe graevinskog prava ...
u takvim sluajevima e upravna tijela u predvienom postupku (policija, graevinski inspektor, komunalni
inspektor, vodopravni inspektor i druga nadlena tijela), postupajui po svojim ovlatenjima, moi otkloniti takva
stanja ili djelovanjima kojima se naruava ravnotea pravnih vlasti u susjedskopravnoj zajednici

zatita vlasnitva unutar susjedske zajednice moe imati ulogu i u zatiti ovjekova okolia (titei svoje vlasnitvo,
prvenstveno od nedoputenih imisija, vlasnik moe, makar i bez izravne namjere, osim svog prava tititi i svoju okolinu)

2.6. PRESTANAK PRAVA VLASNITVA

2.6.1. Uope
Pravo vlasnitva je, kao i ostala stvarna prava, u naelu trajno pravo.
-

208
209

posljedice te naelne trajnosti prava vlasnitva su:

pravo vlasnitva postoji i pripada svom nositelju sve dok ne nastupe pravne injenice (okolnosti, dogaaji) koje pravni
poredak predvia kao pretpostavke prestanka (gubitka) vlasnitva ako i kada one nastupe, pravo vlasnitva e prestati:
o u cijelosti ili

granje i korijenje, 135. str.

pristup radi uzimanja svojih stvari, 136. str.

141

djelomino ako je dogaaj koji uzrokuje prestanak prava vlasnitva uzrokovao samo prestanak dijela tog
prava, ili prestanak prava vlasnitva na nekom dijelu stvari (ostatak i dalje pripada nositelju prava vlasnitva)

onaj tko tvrdi da je na nekoj stvari prestalo neije pravo vlasnitva treba dokazati tu tvrdnju (tj. dokazati da su nastupile
one pravne injenice koje su pretpostavka prestanka tog prava)

pravni poredak predvia vie vrsta pretpostavki prestanka prava vlasnitva:

a) pretpostavke za relativan prestanak prava vlasnitva
b) pretpostavke za apsolutan prestanak prava vlasnitva

2.6.2. Relativan prestanak prava vlasnitva

l. 171./2 ZV
-

do relativnog prestanka prava vlasnitva dolazi prelaenjem (translacijom) tog prava s dotadanjeg na novog vlasnika
(pojedinanog ili sveopeg sljednika dotadanjeg vlasnika) takvo prelaenje za novog vlasnika ima znaaj stjecanja, a
za dotadanjeg vlasnika znaaj relativnog prestanka njegovog prava vlasnitva (ti uinci se zbivaju istodobno, povezani su):
prelaskom vlasnitva na drugu osobu ono prestaje samo za dotadanjega vlasnika

prelaskom na novog vlasnika, to pravo vlasnitva je isto kakvo je bilo kod dotadanjeg vlasnika
(uz eventualno ogranienje koje je dotadanji vlasnik pravnim poslom odredio pri prenoenju tog prava na stjecatelja

210

tim prelaskom vlasnitva na novog vlasnika nita se ne mijenja glede prava koje tree osobe imaju na istoj stvari ona ostaju
nepromijenjena na istoj stvari, odnosno na istom pravu vlasnitva na kojem su i bila (ako nije to drugo zakonom odreeno)

2.6.3. Apsolutan prestanak prava vlasnitva

1. PROPAST STVARI
l. 169. st. 1. ZV
Pravo vlasnitva prestaje propau stvari koja je bila predmetom toga prava,
no ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik na njima zadrava vlasnitvo.
-

apsolutni prestanak prava vlasnitva pritom nastupa bez obzira na razlog zbog kojeg je stvar propala
stvar je propala i kad od nje trajno nastane nova stvar, bilo da se to dogodilo sjedinjenjem s tuom stvari ili tuom preradom
(stoga je dotadanje pravo vlasnitva na njoj apsolutno prestalo, a izvorno je na temelju zakona nastalo novo vlasnitvo)

211

2. TRAJNI GUBITAK SAMOSTALNOSTI STVARI

l. 169. st. 2. ZV
Pravo vlasnitva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom
koji nije od nje pravno odvojen na posebnom pravnom temelju.
(ovaj sluaj je u zakonu izjednaen s propau stvari)
3. STAVLJANJE STVARI IZVAN PROMETA
l. 33. st. 2., l. 170. ZV
Pravo vlasnitva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasnitva vie to ne moe biti.
tada za dotadanjega vlasnika nastupaju pravni uinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlatenje:
bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasnitva, to za dotadanje vlasnike
takvih stvari proizvodi jednake pravne uinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlatenje
4. TUE IZVORNO STJECANJE PRAVA VLASNITVA
l. 171./1 ZV
Pravo vlasnitva potpuno prestaje kad druga osoba izvorno stekne vlasnitvo stvari.
-

kako na jednoj stvari ne moe istodobno postojati vie od jednog prava vlasnitva, dotadanje vlasnitvo u tom sluaju prestaje
gotovo bez iznimke vrijedi pravilo da do izvornog stjecanja vlasnitva dolazi na temelju zakona 212 samo iznimno e
pravo vlasnitva prestati apsolutno kad osoba stekne vlasnitvo na temelju odluke suda ili druge vlasti

210

ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom, 91. str. + prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str.

211

nenamjerno suvlasnitvo, 118. str.

212

stjecanje vlasnitva na temelju zakona, 104. str.

142

(to se u pravilu ne dogaa, jer se tada redovito radi o izvedenom stjecanju; izvorno stjecanje nastupa npr. temeljem odluka o
potpunom izvlatenju, komasaciji ili konfiskaciji)
5. ODREKNUE
l. 172. ZV
5.1. odreknue od prava vlasnitva pokretnine
Pravo vlasnitva pokretnina prestaje naputanjem posjeda stvari koje znai odreknue od prava vlasnitva.
-

taj vlasnikov in naputanja svoje stvari, poduzet s namjerom odreknua od prava vlasnitva te stvari, naziva se derelikcija
to je po svojoj naravi pravni posao vlasnika stvari, koji se sastoji od faktinog ina naputanja posjeda stvari i oitovanja
volje da se odrie svog vlasnitva na njoj (da bi bilo valjano, mora ispunjavati pretpostavke valjanosti pravnih poslova)
in naputanja moe biti uinjen izriito (rijeima, izreenim ili napisanim), ali i znacima, a i konkludentnim radnjama;
da bi se izbjegla opasnost od krivog tumaenja konkludentnih radnji, u sumnji se smatra da stvar nije niija 213

suvlasnik se takoer moe odrei svojeg dijela prava vlasnitva pokretnine, ali on to ne moe uiniti faktinim inom
naputanja posjeda idealnog dijela te pokretnine, jer idealni dio nema materijalnu egzistenciju zato se suvlasnik pokretnine
odrie svojeg suvlasnikog dijela samo oitovanjem volje da se odrie svog suvlasnikog dijela prava vlasnitva na njoj
(time naputeni suvlasniki dio po zakonu prirasta ostalim suvlasnicima, razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima 214)
5.2. odreknue od prava vlasnitva nekretnine
Pravo vlasnitva nekretnina prestaje odreknuem tek kad na temelju oitovanja o odricanju od vlasnitva, danoga u obliku
isprave prikladne za zemljinoknjini upis, to pravo bude izbrisano u zemljinoj knjizi, ako zakon ne odreuje drukije.
Ako je pravo vlasnitva upisano u zemljinoj knjizi, prestat e tek njegovim brisanjem.

dakle, pravo vlasnitva nekretnine prestaje tek upisom brisanja vlasnitva, a na materijalnopravnom temelju njegovog
oitovanja volje da ga se odrie, danog u obliku isprave prikladne za z.k. prijenos (tabularne isprave) kad se vlasnik odrekne
svog prava vlasnitva, ona dodue u prvi mah postaje niija, ali ona nije slobodna za stjecanje, nego prelazi u vlasnitvo RH 215
to vrijedi za odricanje od prava vlasnitva nekretnine, na odgovarajui nain vrijedi i za sluaj da se suvlasnik odrie svojeg
suvlasnikog dijela prava vlasnitva nekretnine
6. ODREDBA POSEBNOG ZAKONA
l. 173. ZV
Pravo vlasnitva prestaje kad to odreuje posebni zakon, pod pretpostavkama i na nain odreen zakonom.

ovdje je rije o prestanku prava vlasnitva koje nije posljedica tueg izvornog stjecanja na temelju zakona, nego mu je uzrok;
uini li zakon da prestane neko pravo vlasnitva na stvari koja je sposobna biti predmetom vlasnitva, otvara se time prostor
za stjecanje novog prava vlasnitva na toj stvari, pa se taj popunjava neijim stjecanjem vlasnitva te stvari

posebni zakon bi mogao odrediti da prestanak vlasnitva nekretnine nastupi i bez brisanja vlasnikovog prava u z.k.
za te sluajeve, radi zatite onih koji bi se u pravnom prometu pouzdali u istinitost i potpunost z.k., ZV propisuje:
kad pravo vlasnitva nekretnine na temelju posebnoga zakona prestane bez brisanja u z.k., takav prestanak prava vlasnitva
ne moe ii na tetu onih koji za nj nisu znali niti su to morali znati, pri emu se nikomu ne moe predbaciti da nije istraivao
izvanknjino stanje

2.7. SUVLASNITVO
2.7.1. Pojam i obiljeja
l. 36. i l. 37. st. 1. do 3. ZV
-

pojam suvlasnitva
suvlasnitvo je takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva iste stvari kod kojeg svakom pojedinom suvlasniku pripada
po neki dio prava vlasnitva te stvari, raunski odreen razmjerom prema cijelom pravu vlasnitva:
ako vie osoba ima neku stvar u svome vlasnitvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasnitva,

213

niije stvari, 105. str.

naputeni suvlasniki dijelovi pokretnina, 107. str.
215
naputene nekretnine i njihovi idealni dijelovi, 106. str.
214

143

raunski odreen razmjerom prema cijelom pravu vlasnitva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a
dijelovi prava vlasnitva koji im pripadaju njihovi su suvlasniki dijelovi
-

pravni institut suvlasnitva potjee iz tradicije rimskog prava i individualistiki je koncipiran svaka osoba koja sudjeluje
u vlasnitvu neke stvari poseban je pravni subjekt, kojem pripada neki odreeni dio prava vlasnitva stvari
u arhainim i srednjovjekovnim pravima, koja su bila koncipirana kolektivistiki, vie osoba bi sudjelovalo u vlasnitvu jedne
stvari ne kao zbroj samostalnih pojedinaca, nego kao lanovi nekog kolektiva (npr. roda, obitelji), pa bi stvar za njih bila
zajednika bila bi njihovo zajedniko (ili skupno) vlasnitvo
hrvatsko stvarnopravno ureenje omoguuje oba oblika sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva:
1. suvlasnitvo redoviti oblik (zato se ono predmnijeva kad vie osoba istodobno sudjeluje u vlasnitvu iste stvari 216)
2. zajedniko vlasnitvo postoji jedino pod posebnim, zakonom odreenim pretpostavkama
suvlasniki dio
suvlasniki dio je dio prava vlasnitva koji pripada odreenom suvlasniku
meu suvlasnicima, pravo vlasnitva je, dakle, podijeljeno po obujmu (ne sadraju!) na dijelove koje se oznaava razlomkom:
na svakog suvlasnika otpada po neki raunski dio prava vlasnitva alikvotni dio tog prava; to je njegov suvlasniki dio

suvlasniki dijelovi ne moraju biti jednako veliki, ali zbroj suvlasnikih dijelova svih suvlasnika odreene stvari ne moe biti
ni vei ni manji od jednog cijelog prava vlasnitva te stvari; koliko je velik suvlasniki dio nekog suvlasnika, ovisi o tome kako
je suvlasnitvo uspostavljeno i kako se dalje raspolagalo sa suvlasnikim dijelom, pa oni mogu biti razliite veliine

ipak, pravilo je da se pravo vlasnitva meu suvlasnike dijeli po glavama, naime tako da na svakog suvlasnika otpada jednak
suvlasniki dio tko tvrdi da je neki suvlasniki dio vei ili manji, morat e dokazati valjani pravni temelj za to:
u sumnji koliki su suvlasniki dijelovi, smatra se da su jednaki

time to je pravo vlasnitva raunski podijeljeno na suvlasnike dijelove, nije mu se promijenio sadraj pravo vlasnitva je
jedinstveno pravo, pa mu sadraj nije djeljiv; ono uvijek daje svom nositelju pojmovno bezgraninu i iskljuivu (ali i socijalno
vezanu), privatnu pravnu vlast glede stvari koja je predmet tog prava
svaki od suvlasnika, neovisno o veliini njegovog suvlasnikog dijela, nositelj je prava vlasnitva, ili, tonije,
svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitva, ali neizbjeno s cijelim sadrajem, dakle sa svim vlasnikim ovlastima 217
no, mogunost izvravanja prava vlasnitva glede stvari je ograniena za svakog pojedinog suvlasnika time to postoje
i drugi suvlasnici, od kojih svaki ima svoj dio prava vlasnitva iste stvari

stvar i njezini idealni dijelovi

kad postoji suvlasnitvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadrajno jednake dijelove (idealne dijelove),
kojima je veliina odreena veliinom suvlasnikih dijelova nema suvlasnitva bez diobe stvari na idealne dijelove,
niti idealnih dijelova bez suvlasnikih dijelova; tko ima idealni dio, ima i suvlasniki (i obrnuto)
tako uz (tjelesnu) stvar pravno postoje i njeni idealni dijelovi:
stvar (tjelesna) je predmet prava vlasnitva svih suvlasnika svi suvlasnici su vlasnici cijele stvari, pa pravo vlasnitva
na/glede stvari izvravaju zajednikom voljom
idealni dio stvari (netjelesni) je predmet suvlasnikog dijela (alikvotnog dijela vlasnitva) pojedinog suvlasnika,
pri emu je on potpuni vlasnik svog idealnog dijela, pa po svojoj volji izvrava pravo vlasnitva glede tog dijela
suvlasniki dio i idealni dio su nerazdruivo povezani: idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasnikoga dijela koji ga odreuje
veliina idealnog dijela stvari ovisi o veliini suvlasnikog dijela fizike/vrijednosne promjene tjelesne stvari ne mogu
utjecati na veliinu idealnih dijelova stvari
niti jedan suvlasnik ne moe svojim samovoljnim inima poveavati veliinu svog dijela ni na koji nain,
pa ni promjenama stvari to tradicionalno pravilo izriito 218 prihvaa i na pravni poredak, tj. ZV

u pravnom se prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve to je odreeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove,
ako nije to posebno propisano kako su suvlasniki i idealni dio nerazdruivo povezani, pravni promet idealnih dijelova
odvija se zajedno s prometom suvlasnikih dijelova (i obrnuto), kao to se pravni promet stvari odvija zajedno
s prometom prava vlasnitva
2.7.2. Uspostava suvlasnitva
-

suvlasnitvo se uspostavlja:
1. konkurencijom meu vlasnicima i
2. diobom stvari na idealne dijelove
1. KONKURENCIJA MEU VLASNICIMA

216

pojam, obiljeja i oblici zajednikog vlasnitva, 152. str.

pojam i obiljeja prava vlasnitva uvod, 84. str.
218
dogradnja, nadogradnja, preureenje i ulaganje u tuu zgradu, 117. str.
217

144

kad god je rezultat stjecanja prava vlasnitva neke stvari takav da to pravo imaju dvije ili vie osoba (a ne postoji neki od
sluajeva zajednikog vlasnitva), zbog konkurencije njihovih prava vlasnitva nastalo je suvlasnitvo (partes fiunt concursu)
uspostava suvlasnitva konkurencijom meu vlasnicima, zbiva se ako i kada se ispune sve pretpostavke stjecanja prava
vlasnitva tako e do uspostave doi:
1. prigodom stjecanja prava vlasnitva, ako vie osoba zajedno stekne pravo vlasnitva iste stvari na nekom pravnom
temelju za stjecanje vlasnitva (npr. temeljem kupoprodajnog ugovora zajedno kupe istu stvar, ili je steknu
nasljeivanjem kao sunasljednici, ili je na temelju zakona, npr. preradom, stekne vie osoba)
2. ako se ispune posebne pretpostavke stjecanja suvlasnitva zakonom, npr.:
kad se preradom, sjedinjenjem i sl. ispune pretpostavke za nastanak nenamjernog suvlasnitva 219
kad neto bude zajednika ograda ili meani znak 220
kad deblo stabla izraste na samoj mei 221
3.

stjecanjem stvari u zajedniku (branu i sl.) steevinu naime, kad neki od branih ili izvanbranih ili partnera u
istospolnoj zajednici stekne pravo vlasnitva neke stvari za sebe, a ujedno ga time stekne i za svog
branog/izvanbranog druga, odnosno istospolnog partnera (a to se zbiva ako su ispunjene zakonske pretpostavke)
2. DIOBA STVARI NA JEDNAKE DIJELOVE

takvom diobom stvari pravo vlasnitva se neminovno dijeli na suvlasnike dijelove (pa makar svi oni pripadali istoj osobi),
jer ne moe postojati idealni dio bez suvlasnikog (i obrnuto) vlasnik stvari moe razdijeliti stvar na idealne dijelove,
te pritom ostati vlasnikom svih idealnih dijelova, ili ih prenijeti u vlasnitvo drugih, koji e time postati suvlasnici te stvari

2.7.3. Izvravanje prava vlasnitva koje pripada suvlasnicima

2.7.3.1. Izvravanje prava vlasnitva glede idealnog dijela stvari
l. 37. st. 3. do st. 6. ZV
-

svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasnikom dijelu, pa glede njega ima sve
ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih moe izvravati s obzirom na narav idealnoga dijela
dakle, jedino ime je suvlasnik donekle sputan je netjelesna narav idealnog dijela, zbog koje pravo vlasnitva na njemu
nije mogue izvravati sasvim jednako kao to ga se izvrava glede tjelesnih stvari
raspolaganje idealnim dijelom:

suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasnikim dijelom
po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira u tua prava
kad suvlasnik prodaje svoj dio, ostali suvl. nemaju pravo prvokupa, osim ako im ono pripada na posebnom pravnom temelju
suvlasnik je ovlaten napustiti vlasnitvo svog idealnog dijela odreknuem od svog suvlasnikog dijela to se zbiva razliito, a
ima i razliite posljedice ovisno o tome naputa li suvlasnik idealni dio pokretnine ili nekretnine:
da bi napustio idealni dio pokretnine, potrebno je valjano oitovanje volje da naputa posjed idealnog dijela
s namjerom odreknua uini li to, taj idealni dio prirasta dijelovima ostalih suvlasnika 222
da bi napustio idealni dio nekretnine, nije dovoljno oitovanje volje, nego treba i izbrisati upis njegovog prava iz z.k. ;
rezultat tog odreknua i brisanja bit e pripadanje tog dijela RH po sili zakona 223
zahtjevi glede idealnog dijela:

svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze
iz njegova prava vlasnitva

2.7.3.2. Izvravanje prava vlasnitva glede cijele stvari

1. UOPE
l. 38. st. 1., st. 4., l. 39. st. 2. ZV
-

stvar pripada svim suvlasnicima, a ne samo jednom, niti samo nekima od njih to se odraava na izvravanju prava vlasnitva
glede cijele stvari, koje je ureeno tako da prevlada suprotnost izmeu individualnog i zajednikog elementa suvlasnitva:

219

stjecanje sjedinjenjem tue stvari s vlasnikovom u novu stvar, 118. str.

ograda na mei, 135. str.
221
stablo na mei, 135. str.
222
naputeni suvlasniki dijelovi pokretnine, 107. str.
223
naputene nekretnine i njihovi idealni dijelovi, 106. str.
220

145

nije li to drugo odreeno, svaki suvlasnik smije izvravati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela
prava vlasnitva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijea prava ostalih suvlasnika
-

no, redovito izvravanje neke ovlasti od strane samo jednog/samo nekih suvlasnika vrijea prava ostalih, a u praksi je teko
postii suglasnost svih zbog problema glede izvravanja vlasnikih ovlasti, kae se da je suvlasnitvo majka svaa
(communio est mater rixarium)

izvravanje vlasnikih ovlasti od strane pojedinog suvlasnika ne vrijea prava ostalih, ako taj suvlasnik postupa prema
zajednikoj volji suvlasnika kako se stvara i oituje zajednika volja svih suglasnika, odreuju posebna pravila
o upravljanju suvlasnikom stvarju

meutim, svaki pojedini suvlasnik ima i neka prava koja ga ovlauju da istupa i odluuje samostalno, po svojoj volji:
pravo upravljanja stvarju zajedno s ostalim suvlasnicima (l. 39. st. 1. ZV)
pravo zahtijevati da se poloe rauni i podijele sve koristi 224
pravo postavljati odreene zahtjeve svojim suvlasnicima i treim osobama 225
pravo na razvrgnue suvlasnitva 226
pravo zahtijevati osnivanje etanog vlasnitva:
svaki suvlasnik nekretnine koji ima za to odgovarajui suvlasniki dio, ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist
njegova suvlasnikoga dijela nekretnine osnuje vlasnitvo odreenog posebnog dijela, ako su ispunjene pretpostavke
pod kojima se ono moe osnovati

kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasnike stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se
pravila o poslovodstvu bez naloga
2. UPRAVLJANJE SUVLASNIKOM STVARJU
l. 39. st. 1. ZV

svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odluivanju o svemu to se tie stvari koja je u suvlasnitvu (upravljanje stvarju)
zajedno s ostalim suvlasnicima (naravno, osim onog o emu ima pravo odluivati samostalno)
to pravo pripada svakom suvlasniku neovisno o veliini njegovog suvlasnikog udjela

no, nije ba za svaki posao potrebna suglasnost svih suvlasnika kako je suglasnost svih, dakle jednoglasnost, teko postii,
inzistiranje na tome moglo bi onemoguiti efikasno upravljanje suvlasnikom stvari; zato je iz praktinih razloga upravljanje
suvlasnikom stvari organizirano razliito, ovisno o tome donosi li se odluka o poduzimanju:
tekuih, redovitih poslova poslova redovite uprave, ili
kakvih drukijih poslova poslova izvanredne uprave; samo glede njih striktno je provedeno naelo jednoglasnosti

suvlasnici odluuju valjanim oitovanjima svoje volje (na temelju njihovog sporazuma ili zakona moe se traiti neki oblik)
2.1. odluivanje o poslovima redovite uprave
l. 40., l. 41. st. 2. ZV

poslovi redovite uprave oni koji se poduzimaju radi redovitog odravanja, uporabe i iskoritavanja stvari za njenu redovitu
svrhu, ali samo ako ne izazivaju naroito velike trokove
zakon ne definira poslove redovite uprave, nego to preputa ivotnoj i pravnoj praksi
odreuje tek da se u sumnji smatra da posao premauje okvir redovitog upravljanja (tj. da je posao izvanredne uprave)

odredbe ZV o poslovima redovite uprave:

poslovima koji se tiu samo redovitoga upravljanja stvarju odluuju suvlasnici veinom glasova veina glasova rauna
se po suvlasnikim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (pritom je potrebno da su svi suvlasnici imali pravo izraziti
svoje miljenje; u protivnom bi se povrijedilo pravo na upravljanje koje pripada svakom suvlasniku)
ne moe li se postii veina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave je nuno za odravanje stvari, na zahtjev bilo
kojega od suvlasnika odluku e donijeti sud
svaki suvlasnik protiv ije je volje veina odluila da se neki posao poduzme, ili je to uinio sud, ima pravo zahtijevati
osiguranje za buduu tetu tko bude obvezan dati osiguranje treba tu obvezu ispuniti davanjem zaloga, a jamstvom
samo ako sud ocijeni da bi davanje zaloga bilo za njega prevelik teret
sud odluuje u izvanparninom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici niti o veliini njihovih suvlasnikih dijelova
2.2. odluivanje o poslovima izvanredne uprave
l. 41. st. 1. i 3. ZV

poslovi izvanredne uprave stvarju su svi oni koji se poduzimaju na/glede stvari:
ako premauju okvir redovitog odravanja, uporabe i iskoritavanja te stvari za njenu redovitu svrhu
ako se prema uobiajenom tijeku stvari ne moe oekivat da bi bili u interesu svih suvlasnika
ako bi izazivali naroito velike trokove

224

o polaganju rauna, 147. str.

o zatiti prava glede cijele stvari, 147. str.
226
pravo na razvrgnue, 148. str.
225

146

za poduzimanje poslova koji premauju okvir redovitoga upravljanja (naroito promjena namjene stvari, vei popravci,
dogradnja, nadogradnja, preureenje, otuenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine,
osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih slunosti,
stvarnog tereta ili prava graenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika
od pravila da o poduzimanju posla izvanredne uprave suvlasnici odluuju suglasno, mogu iznimke napraviti:
1. zakon ako posebnom odredbom omogui drukije odluivanje
2. sami suvlasnici ako odlue da e odluivati na neki poseban nain, npr. da e donoenje odluke prepustiti arbitru
ili sluaju (drijebu) ili nekom drugom i sl. (ali odluke kojom se ine takve iznimke takoer su posao izvanredne uprave)
ako se suvlasnici ne mogu suglasiti, onaj suvlasnik koji je predloio posao predvidivo koristan za sve, moe zahtijevati
razvrgnue suvlasnitva, pa makar to inae u tom asu ne bi mogao
2.3. upravitelj
l. 44. i 45. ZV

suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju odreenoj osobi kao upravitelju, koji e djelovati kao njihov
opunomoenik za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu izmeu sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj
drugoj poslovno sposobnoj fizikoj ili pravnoj osobi
odluivanje o postavljaju i djelokrugu upravitelja posao je izvanredne uprave, ali ako se suvlasnici ne mogu o tome
suglasiti, svaki od njih moe zahtijevati da umjesto njih o tome odlui sud u izvanparninom postupku
kad ima vie upravitelja, oni odluuju veinom glasova, ako suvlasnici nisu odluili drukije

za suvlasnika koji posjeduje suvlasniku stvar ili njezin samostalni dio na temelju odluke suvlasnika kojom su meusobno
podijelili posjed stvari i izvravanje suvlasnikih ovlasti, smatra se da mu je povjerena redovita uprava nad time, ako nisu to
drugo sporazumno odredili svi suvlasnici
pravni poloaj upravitelja:

upravitelj je nalogoprimac suvlasnika pa se glede njegovih prava, dunosti i prestanka odnosa s njim, ako nije to drugo
odreeno, primjenjuju odgovarajua pravila o nalogu, s time to:
upravitelju postavljenom na neodreeno vrijeme mogu suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova
otkazati uz otkazni rok od 3 mjeseca, koji e poeti tei prvoga dana mjeseca koji slijedi otkazu,
upravitelju postavljenom na vrijeme dulje od 5 godina mogu, nakon proteka 5 godina, otkazati suvlasnici koji zajedno
imaju veinu suvlasnikih dijelova, ne navodei otkazni razlog,
ako za to postoji vaan razlog, upravitelja mogu u svako doba smijeniti suvlasnici koji zajedno imaju veinu
suvlasnikih dijelova
ako upravitelj grubo zanemaruje svoje dunosti, sud e ga smijeniti na zahtjev bilo kojega suvlasnika i odrediti drugoga
upravitelja; smijenjena osoba ne moe nikad vie biti postavljena za upravitelja iste stvari,
upravitelj koji je postavljen na neodreeno vrijeme ovlaten je otkazati uz otkazni rok od 3 mjeseca, koji e poeti tei
prvog dana mjeseca koji slijedi otkazu

kad upravitelju prestane mandat odlukom suvlasnika koji za nju nisu imali suglasnost svih, ti su suvlasnici duni poduzeti to je
potrebno da se do donoenja odluke o daljnjem upravljanju upravlja stvari u skladu s predmnijevanom voljom svih, za to i
odgovaraju ostalim suvlasnicima
2.4. odluka o izvravanju posjeda i vlasnikih ovlasti
l. 42. ZV

svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odluiti da e meusobno podijeliti posjed stvari i/ili
izvravanje svih ili nekih vlasnikih ovlasti glede nje
glede posjeda, mogu urediti da npr. svakome od njih pripadne neposredan posjed nekog dijela stvari (tada e svaki
od njih posjedovati neposredno taj dio za sebe, a posredno za sve ostale usvlasnike) ili da neposredan posjed pripadne
jednom od njih, a da posredstvom njegovog posjeda posredno posjeduju i ostali ili da neposredan posjed predaju nekom
treem, a svi oni da posjeduju posredstvom te osobe i sl.
glede izvravanja vlasnikih ovlasti, mogu povjeriti nekom od suvlasnika da glede vlasnike stvari izvrava sve ili
neke odreene vlasnike ovlasti za sebe, a ujedno i za sve ostale

donoenje takve odluke je posao redovite uprave, a isto tako i odluivanje o izmjenama i opozivu prijanje odluke o tome
(dakle, suvlasnici odluku o podjeli posjeda/izvravanju ovlasti mogu u svako doba izmijeniti ili opozvati)
2.5. odluka o uspostavi etanog vlasnitva
l. 43. st. 1., st. 2., st. 3. , st. 5. i st. 6., l. 53. ZV

sastoji li se nekretnina od zemljita sa zgradom, suvlasnik iji je suvlasniki dio te nekretnine dovoljno velik za to ovlaten je
uz suglasnost ostalih suvlasnika i pod daljnjim pretpostavkama iz odredbi ZV (o vlasnitvu posebnih dijelova nekretnine)
uspostaviti i sa svojim suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo odreenoga posebnog dijela te nekretnine (etano vlasnitvo)
(to vrijedi za zemljite sa zgradom, vrijedi na odgovarajui nain i za pravo graenja kad je izgraena zgrada)
147

rije je o dijelovima nekretnine koji su po svojoj pravnoj naravi njeni bitni, nesamostalni dijelovi (pojedini stanovi
ili poslovne prostorije ne mogu se od cijele nekretnine fiziki odvojiti, a da time ne budu uniteni bilo oni, bilo stvar iji su
dijelovi), ali bi u uporabnom pogledu mogli sluiti kao dovoljno samostalne cjeline (npr. stanovi u viestambenoj zgradi,
funkcionalno odvojene poslovne prostorije u zgradi i sl.)
kako to nisu samostalni dijelovi, na njima mogu postojati samo ona stvarna prava koja postoje na cijeloj nekretnini
no, kako je cijela nekretnina u suvlasnitvu, tada suvlasnici mogu svoje odnose urediti tako da se izvravanje ovlasti i
obveza nositelja nekog suvlasnikog dijela te nekretnine, usredotoi na neki odreeni, uporabno samostalni dio
(poslovnu prostoriju, stan i sl.) takva modifikacija odnosa suvlasnika djelovat e apsolutno bude li u skladu
sa zakonom uspostavljeno i uz odreeni suvlasniki dio neodvojivo povezano etano vlasnitvo odreenog uporabno
samostalnog dijela nekretnine (vlasnitvo posebnog dijela nekretnine)

etano vlasnitvo se uspostavlja izvoenjem iz suvlasnikog dijela to ga pojedini suvlasnik ima na cijeloj nekretnini, te se
ujedno neodvojivo povezuje s tim dijelom pravni temelj za to je odluka suvlasnika o uspostavi vlasnitva posebnog dijela
nekretnine (odluka o uspostavi etanog vlasnitva):
tu odluku suvlasnici donose suglasno i u pisanom obliku 227, a na zahtjev suvlasnika koji ima pravo zahtijevati donoenje
takve odluke 228 suvlasnici nisu ovlateni uskratiti mu davanje te suglasnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke
za uspostavu etanog vlasnitva koje zahtijeva, osim ako bi se time ukinula ili ograniila prava koja ve pripadaju
nekom drugom suvlasniku na temelju ranije uspostavljenog vlasnitva posebnog dijela 227 (ako bi koji od suvlasnika
neovlateno uskratio svoju suglasnost, na davanje te suglasnosti bi ga mogao putem suda siliti suvlasnik koji zahtijeva
osnivanje etanog vlasnitva)
na toj odluci, kao pravnom temelju, e se upisom u z.k. uspostaviti vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine
(uporabno samostalne cjeline stana, posl. prostorije) i povezati s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine 229

uspostavom vlasnitva odreenoga posebnoga dijela nekretnine ne dira se u suvlasnitvo, ali se izvravanje ovlasti i dunosti
suvlasnika s ijim se suvlasnikim dijelom povezalo etano vlasnitvo usredotouje u prvom redu na taj posebni dio nekretnine,
ograniavajui ujedno izvravanje ovlasti ostalih suvlasnika nekretnine na tom njezinu posebnom dijelu, prema odredbama
ZV o vlasnitvu posebnih dijelova nekretnine dakle, uspostavom etanog vlasnitva ne dira se u samo suvlasnitvo,
ali se mijenja izvravanje ovlasti suvlasnika glede:
posebnog dijela nekretnine glede kojeg je uspostavljeno etano vlasnitvo na taj uporabno samostalni dio nekretnine
se usredotouje izvravanje ovlasti onog suvlasnika s ijim suvlasnikim dijelom je to etano vlasnitvo povezano; on
umjesto svih suvlasnika upravlja tim dijelom i izvrava vlasnike ovlasti i dunosti glede tog dijela, gotovo kao da je
taj dio samo njegovo vlasnitvo 230 (korelativno tome, ostalim suvlasnicima je ta mogunost na tom dijelu ograniena)
cijele nekretnine do promjene dolazi im se glede jednog dijela osnuje i s njim povee etano vlasnitvo nekog
uporabno samostalnog posebnog dijela nekretnine; od tada se na nain izvravanja suvlasnikih ovlasti na cijeloj
nekretnini primjenjuju u prvom redu pravila o etanom vlasnitvu, a tek podredno opa pravila o suvlasnitvu:
ako je barem i na samo jednom posebnom dijelu nekretnine uspostavljeno etano vlasnitvo, pravne odnose suvlasnika
te nekretnine, kako meusobno tako i prema treima, ureuju u prvom redu posebne odredbe ZV o etanom vlasnitvu
i na njihovu temelju doneseni pravni akti, a tek podredno opa pravila ZV o suvlasnitvu, ako nije to drugo odreeno

osim to djeluje kao pravni temelj, odluka o uspostavi etanog vlasnitva proizvodi jo neke pravne uinke meu suvlasnicima:
suglasno oitovanje volje svih suvlasnika da e uspostaviti vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine u korist
nekoga suvlasnikoga dijela, smatra se do uspostave vlasnitva tog posebnog dijela njihovim sporazumom o podjeli
posjeda stvari i izvravanju suvlasnikih ovlasti
ako suvlasnici suglasno odlue da e umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s
odreenim idealnim dijelom povezati vlasnitvo posebnog dijela suvlasnike nekretnine (uspostaviti etano vl.), uzima
se da je to njihova odluka o nainu razvrgnua, pa se na odgovarajui nain i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuu

3. SUVLASNIK KAO POSLOVOA BEZ NALOGA

-

suvlasnik koji bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika poduzme neki posao (pravni ili drugi) koji je posao i drugih
suvlasnika, obavio je tui posao time je izmeu njega i ostalih suvlasnika nastao obvezni odnos koji se prosuuje prema
obveznopravnim pravilima o poslovodstvu bez naloga (l. 1121. do 1129. ZOO)

227

pravni temelj stjecanja etanog vlasnitva, 158. str.

izvravanje prava vlasnitva glede cijele stvari uope, 144. str.
229
nain stjecanja etanog vlasnitva upis u z.k., 158. str.
230
izvravanje ovlasti i dunosti glede posebnog dijela nekretnine, 161. str.
228

148

meusobna prava i obveze koje time nastaju izmeu suvlasnika koji je djelovao kao poslovoa bez naloga i ostalih suvlasnika u
pogledu suvlasnikog posla koji je on obavljao bez naloga, ovise o tome koja je to bila vrsta poslovodstva, pravog ili nepravog:
ako je on obavljao posao u interesu svih suvlasnika, tada je, ovisno o okolnostima sluaja, postupao ili kao poslovoa u
nudi, ili kao poslovoa na tuu korist, ili kao poslovoa protiv zabrane
ako je posao obavljao u namjeri da za sebe zadri postignute koristi iako je znao da je posao tu , postupao je
kao nepravi poslovoa bez naloga

ako suvlasnik koji je obavio posao kao poslovoa bez naloga (pravi ili nepravi) za taj posao od svojih suvlasnika dobije
naknadno odobrenje (ratihabitio), smatrat e se da ga je obavio uz njihovu suglasnost
4. PLODOVI, KORISTI, TROKOVI I TERETI
l. 38. st. 2. ZV

plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i trokovi i tereti, dijele se meu sve suvlasnike razmjerno veliini
njihovih suvlasnikih dijelova, ako se drukije ne sporazumiju (sporazum o tom pitanju spada u poslove izvanredne uprave)
5. POLAGANJE RAUNA
l. 38. st. 3. ZV

svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se poloe rauni i podijele sve koristi
(on to ima pravo zahtijevati od ostalih suvlasnika, a ako umjesto njih upravlja upravitelj, tada od njega)
pravo zahtijevati polaganje rauna je u vezi s pravom suvlasnika na plodove i druge koristi, a i s njegovim
pravom na razvrgnue suvlasnike zajednice zbog te veze suvlasnik se ovog svog prava ne moe valjano unaprijed odrei
6. ZATITA PRAVA GLEDE CIJELE STVARI
l. 46. ZV

svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasnitva
tako npr. moe zahtijevati donoenje odluke o nekom poslu redovite ili izvanredne uprave, uspostavu etanog
vlasnitva, polaganje rauna i podjelu plodova, koristi, trokova i tereta, razvrgnue suvlasnitva ...
pritom treba razlikovati zahtijeva li on od svojih suvlasnika:
1. neto to je njegovo pravo kao pojedinanog suvlasnika tada, ne udovolje li njegovu zahtjevu, on taj svoj
zahtjev moe ostvariti putem suda
2. neto to ovisi o odluci svih suvlasnika tada nema pravo taj svoj zahtjev ostvarivati putem suda, ako ostali
suvlasnici ne donesu odluku koju zahtijeva (naravno, osim ako drugo nije posebno odreeno)

svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga zahtjeve koje moe staviti vlasnik stvari, s tim da
predaju cijele stvari u posjed moe od treeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama
glede predaje cijele stvari u posjed, obveznopravna pravila o nedjeljivim obvezama sadre u l. 64. ZOO
prema tim pravilima, suvlasnik je ovlaten zahtijevati:
da se stvar preda samo njemu u posjed, jedino ako je na to ovlaten od svih ostalih suvlasnika ili
da se stvar preda u suposjed njemu i svim ostalim suvlasnicima ili
da se stvar preda njemu i ostalim suvlasnicima tako da se za sve njih poloi za sud
7. NAMIRENJE DUGOVA IZ VRIJEDNOSTI SUVLASNIKE STVARI

dunik novane obveze odgovara svojim vjerovnicima vrijednou svega to je u sastavu njegove imovine dakle, odgovara
i vrijednou svojih idealnih dijelova stvari ako ih ima, kao i vrijednou s njima povezanog vlasnitva posebnog dijela stvari

kako cijela suvlasnika stvar pripada samo svim suvlasnicima, suvlasnik ne odgovara za svoje obveze cijelom stvari
vjerovnici pojedinog suvlasnika nemaju pravo iz vrijednosti cijele stvari namirivati trabine glede jednog suvlasnika
(l. 59. st. 1. OZ: osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprjeava ovrhu moe podnijeti
prigovor protiv ovrhe traei da se ovrha na tom predmetu proglasi nedoputenom)
iznimka: kad je odreena ovrha na pokretnoj stvari radi namirenja vjerovnikove novane trabine nekog od suvlasnika:
iznimno, osoba koja je suvlasnik pokretnine koja je predmet ovrhe ne moe zahtijevati da se glede njezina udjela
proglasi nedoputenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja
i drugih osoba koje se namiruju u ovrnom postupku te prije naknade trokova ovrnoga postupka (l. 61. st. 1. OZ);
no, oni mogu izbjei ovrnu prodaju stvari: takva osoba ima pravo zahtijevati da joj se stvar koja je predmet ovrhe
ustupi ako poloi iznos koji odgovara vrijednosti ovrenikova udjela u toj stvari (l. 61. st. 2. OZ)

2.7.4. Razvrgnue suvlasnitva

2.7.4.1. Pravo na razvrgnue
l. 47., l. 54. ZV

suvlasnik ima pravo na razvrgnue suvlasnitva, ako je mogue i doputeno; to mu pravo ne zastarijeva
149

to je preobraajno pravo koje proizlazi iz suvlasnikovog prava vlasnitva i meusobnog odnosa suvlasnika iste stvari
ono ovlauje svakog suvlasnika da oitovanjem volje razvrgne suvlasniku zajednicu

suvlasnik moe zahtijevati razvrgnue u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na tetu ostalih, no moe i tada ako se s obzirom na
okolnosti ne bi moglo razumno oekivati da e se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnue ne bi bilo na tetu drugih suvl.
kako je suvlasnik, kao i svaki vlasnik, duan svoja ovlatenja izvravati obzirno, on nema pravo zahtijevati razvrgnue
u tzv. nevrijeme nevrijeme je kad objektivno postoje neke okolnosti u kojima bi to razvrgnue bilo na tetu ostalih
suvlasnika, a privremenog su karaktera; ako neki suvlasnik zatrai razvrgnue u nevrijeme, a moe se oekivati da e
se okolnosti uskoro izmijeniti tako da vie nee biti na tetu drugih, svaki suvlasnik moe se prigovorom usprotiviti
zahtjevu: o prigovoru da se ne moe zahtijevati razvrgnue odluit e sud nadlean za voenje postupka razvrgnua

suvlasnik se ne moe valjano unaprijed odrei prava na razvrgnue, ali moe valjano ugovoriti ogranienja prava na razvrgnue
dakle, osim zakonom 231, pravo na razvrgnue moe biti ogranieno i oitovanjem volje samog suvlasnika
(dvostranim, jednostranim) takvo oitovanje volje djelovat e:
u pravilu samo relativno, izmeu suvlasnika i osobe s kojom se obvezao; ta obveza ne prelazi na suvlasnikove
nasljednike ni druge pravne sljednike (ugovor o ogranienju prava na razvrgnue nee vezati nasljednike)
iznimno, djelovat e apsolutno: zabiljee li se ogranienja prava na razvrgnue u z.k., vezat e svakoga
(isto bi tako i jednostrano ogranienje razvrgnua djelovalo samo za suvlasnika koji je ograniio svoja prava,
a prema treima, samo ako bi ono bilo upisano u z.k., odnosno u takav javni upisnik u koji treba upisati
pravo vlasnitva da bi ga se steklo 232)

trokove razvrgnua snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima, ako zakon ili sporazum ne odreuju drukije
(jer e razvrgnue suvlasnitva objektivno ii u korist svih njih, neovisno o tome koji suvlasnik je zahtijevao razvrgnue)

2.7.4.2. Ostvarivanje prava na razvrgnue

l. 48. st. 1. i st. 2. ZV
-

suvlasnik moe svoje pravo na razvrgnue ostvarivati zahtijevajui ga:

potpuno ili
samo djelomino, i to
to se tie suvlasnika s kojima se dijeli ili
to se tie stvari i prava glede kojih se suvlasnitvo razvrgava

pravo na razvrgnue ostvarivat e suvlasnik:

u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasnitvo (dobrovoljno razvrgnue), ili
putem suda (sudsko razvrgnue), ako nije to drugo zakonom odreeno
1. DOBROVOLJNO RAZVRGNUE
1.1. sporazum (ugovor) o razvrgnuu

231
232

sporazum o razvrgnuu je ugovor odreenih suvlasnika upravljen na to da bude razvrgnuto njihovo suvlasnitvo odreene
stvari na odreeni nain on moe djelovati kao pravni temelj razvrgnua suvlasnitva samo meu ugovornicima koji su se
sporazumjeli i samo glede suvlasnikih stvari glede kojih su se sporazumjeli da suvlasnitvo razvrgnu

kako je sporazum tek pravni temelj razvrgnua, njegovim postizanjem suvlasnitvo jo nije razvrgnuto to e se uiniti
na nain (nain razvrgnua) koji su suvlasnici sporazumno odredili (dakako, moraju biti ispunjenje sve pretpostavke stjecanja
prava vlasnitva temeljem pravnog posla, ukljuujui predaju pokretnine u samostalan posjed / upis vlasnitva stjecatelja u z.k.)

ako koji od ugovornika ne bi ispunio svoju obvezu iz ugovora o razvrgnuu, svaki od ostalih ugovornika moe putem suda
ishoditi da je izvri za to e u pravilu biti potrebno da u parnici ishodi pravomonu presudu kojom e biti odreeno
da mu suvlasnik uini to je duan uiniti, a ako taj to ipak ne bi uinio ni nakon to presuda postane ovrna, moi e se putem
ovrhe prisilno ostvariti ono to je odreeno pravomonom presudom

da bi izbjegli voenje parnice, suvlasnici mogu svoj sporazum o razvrgnuu suvlasnitva oblikovati u ispravu koja ima narav
ovrne isprave (ovrnu sudsku nagodbu, ovrnu j.b. ispravu) temeljem takve ovrne isprave moe se bez prethodnog
voenja parnice putem ovrhe ostvariti ono to je u toj ispravi odreeno
1.2. o sporazumnom odreivanju naina razvrgnua
l. 49. st. 1. do 3., l. 53. ZV

suvlasnici sporazumno odreuju nain razvrgnua, u granicama moguega i doputenoga

dakle, u obzir dolazi svaki nain razvrgnua koji je faktino mogu i doputen, pa makar taj vodio i propasti stvari

ograda na mei (zajednika ograda), 135. str.

apsolutno djelovanje uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva, 92. str.

150

kad zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasnike stvari, ta se zabrana ne odnosi na razvrgnue isplatom niti na
civilno razvrgnue, osim ako je izriito i na njih protegnuta

suvlasnici mogu sporazumno odabrati osobu koja e umjesto njih odluiti o nainu razvrgnua tada e odluka koju ta osoba
donese u granicama danih ovlasti biti isto to i sporazumna odluka suvlasnika o nainu razvrgnua

233
234

kao i vlasnik, ni suvlasnici ne smiju svojim raspolaganjima vrijeati prava treih osoba ni zakonska ogranienja;
bile bi nitave odredbe njihovog ugovora o razvrgnuu suvlasnitva koje bi ile na tetu prava treih osoba,
prava suvlasnika koji ne sudjeluju u tom razvrgnuu, a, ako se nisu svi suvlasnici stvari sporazumjeli o potpunom
razvrgnuu suvlasnitva na njoj, na tetu stvari i prava glede kojih suvlasnici ne sudjeluju u tom razvrgnuu 233
unutar tih granica, suvlasnici mogu sporazumno odrediti bilo koji nain razvrgnua oni pritom nisu vezani
ni veliinama svojih suvlasnikih dijelova (mogu se sporazumjeti i o takvom razvrgnuu kojim e neki od njih dobiti
vie nego to odgovara njihovom suvlasnikom dijelu, a da za to ne moraju nita nadoplatiti)

1. fizika dioba pokretnina

to je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se suvlasniku stvar dijeli na potreban broj samostalnih tjelesnih stvari,
od kojih e svaka pripasti ponekom od suvlasnika koji razvrgavaju svoju suvlasniku zajednicu
fizika dioba mogua je neovisno o tome je li stvar djeljiva ili nedjeljiva:
stvari su djeljive (res divisae) ako ih se moe podijeliti na samostalne dijelove (rastavljanjem, diobom), a da se tom
podjelom ne umanji nerazmjerno njihova vrijednost, niti im se uniti osnovnu svrhu i namjenu
stvari koje se ne mogu tako podijeliti su nedjeljive (res indivisae) no, i one mogu biti predmet fizike diobe,
iako e to zapravo biti njihovo unitenje (npr. piljenje komada namjetaja u komade drveta), ako tako ele suvlasnici, a
takva dioba nije zabranjena
2. geometrijska dioba nekretnina
to je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se stvar ne dijeli fiziki, nego na estice koje se odreuju mjerenjem
(povlaenjem geometrijskih crta), da bi svaka od tako geometrijski odreenih estica pripala nekom od suvlasnika koji se dijele
nekretnine se mogu geometrijski dijeliti u manje zemljine estice katastarske estice
naprotiv, pokretnine se ne mogu dijeliti geometrijski kad bi se pokualo geometrijski podijeliti pokretninu, ona bi
fiziki ostala onaj isti objekt prava vlasnitva koji je bila i tada; tek bi je fizika dioba mogla razdijeliti u vie objekata
3. razdioba stvari po ekvivalentu
dolazi u obzir kao nain razdiobe kad se istodobno razvrgava suvlasnitvo na nekoliko stvari (pokretnih/nepokretnih):
provodi se tako da svakom od suvlasnika pripadnu na raun njegovog suvlasnikog dijela poneke od tih stvari
redovito e se suvlasnici sporazumjeti da vie suvlasnikih stvari raspodijele tako da vrijednost stvari koje pripadnu u
vlasnitvo pojedinom suvlasniku bar priblino odgovaraju vrijednosti njegovog suvlasnikog dijela na svim tim stvarima
(zato se govori o razdiobi stvari po ekvivalentu)
no, ono mogu sporazumno odrediti i takvu razdiobu suvlasnikih stvari izmeu sebe kod koje e pojedini dobiti vie, a
drugi manje od onog to bi im po ekvivalentu pripadalo
razdioba po ekvivalentu moe biti i uz nadoplatu bit e to, ako se suvlasnici sporazume da e oni koji su dobili veu
vrijednost u stvarima od one koja bi bila ekvivalentna njihovim suvlasnikim dijelovima, ostalima platiti razliku u novcu,
ili da e im nekako drukije kompenzirati razliku
4. civilno razvrgnue (tzv. civilna dioba)
takvo razvrgnue se provodi unovenjem stvari suvlasniku stvar se prodaje, a novac steen tom prodajom dijeli meu njima
civilno razvrgnue mogue je za bilo koje stvari (pokretne/nepokretne, djeljive/nedjeljive)
ono se naziva civilnim jer se ne provodi realnom diobom stvari (kao kod fizike, geometrijske i diobe po ekvivalentu),
nego posredstvom graanskopravnog posla prodaje stvari
5. razvrgnue isplatom
to je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se suvlasniku stvar ne dijeli, nego e ona pripasti u vlasnitvo jednom
suvlasniku, a on e ostalima biti obvezan isplatiti vrijednost njihovih suvlasnikih dijelova
od suglasne volje svih suvlasnika ovisit e koji e od njih imati pravo isplatiti druge, te koji e biti sadraj njegove obveze;
oni e trebati suglasno odrediti koliko e on kome biti duan platiti i kada, a mogu suglasno odrediti i koje e im on osiguranje
trebati dati za isplatu onog to e im ostati duan, kao i koje e biti posljedice zakasni li s ispunjenjem te svoje obveze

6. uspostava etanog vlasnitva umjesto razvrgnua

suvlasnici umjesto razvrgnua mogu uspostaviti etano vlasnitvo nekog posebnog dijela suvlasnike nekretnine, te ga povezati
sa suvlasnikim dijelom jednog ili vie suvlasnika 234 oni e to uiniti ako smatraju da time u zadovoljavajuem stupnju
postiu svrhu koju inae ima razvrgnue suvlasnitva (a tu e svrhu esto moi tako postii, jer suvlasnik za kojeg je
uspostavljeno etano vlasnitvo i povezano s njegovim suvlasnikim dijelom sam upravlja tim dijelom umjesto ostalih

razvrgnue suvlasnitva i tua prava, 152. str.

odluka o uspostavi etanog vlasnitva, 146. str.

151

suvlasnika, sam na njemu izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti kao da je taj dio samo njegovo vlasnitvo, sam ini s tim
dijelom i koristima od njega to ga je volja, te moe svakoga drugoga, a u velikoj mjeri i ostale suvlasnike, iz toga iskljuiti 235)
-

iako se uspostavom etanog vlasnitva ne razvrgava suvlasnitvo, nego se samo modificira pravni reim sudjelovanja
suvlasnika u pravu vlasnitva nekretnine, na tu e se njihovu odluku primjenjivati pravila o razvrgnuu suvlasnitva 236
2. SUDSKO RAZVRGNUE
2.1. sudska odluka o razvrgnuu
l. 48. st. 3., l. 49. st. 4., l. 55. st. 3. ZV

ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnua, svaki moe zahtijevati da o tome odlui sud
(no, oni se i u sluaju potpune suglasnosti mogu posluiti sudskim putem za razvrgnue svoje suvlasnike zajednice:
dovoljno je da jedan od njih stavi sudu zahtjev da odlui o razvrgnuu, a da potom suvlasnici u postupku sporazumno oituju
svoju volju da razvrgavaju suvlasnitvo, u kojem obujmu i na koji nain)

kad se provodi sudsko razvrgnue, sud odluuje u izvanparninom postupku, ako zakon ne odreuje drukije
no, prema pravilima izvanparninog postupka, sud e morati uputiti predlagatelja da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici,
ako meu njima postoji spor:
predmetu suvlasnitva (je li stvar suvlasnika ili nije) ili
o suvlasnitvu (je li odreena osoba suvlasnik, koliko su veliki suvlasniki dijelovi

uputi li ih na parnicu, sud e o razvrgnuu suvlasnitva (a ne samo o spornom pitanju) odluiti u parninom postupku

u sluaju sudskoga razvrgnua (u parninom ili izvanparninom postupku), izvrenje odluke o razvrgnuu moi e zahtijevati
svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u tom razvrgnuu, bez obzira na to na iji je zahtjev sud odluivao suvlasnitvo nije
razvrgnuto samom pravomonom sudskom odlukom, nego tek kad odluka bude izvrena, tj. kad svaki od suvlasnika koji svoje
suvlasnitvo razvrgavaju, prestane imati suvlasniki dio prava vlasnitva suvlasnike stvari, a u zamjenu za to stekne odreene
stvari, odnosno novac (ako je stekao trabinu da mu se isplati odreeni novani iznos, tada e suvlasnitvo biti konano
razvrgnuto tek kad mu ta trabina bude ispunjena)
2.2. o sudskom odreivanju naina razvrgnua
l. 50., l. 51. i l. 52. ZV

odreivanje naina razvrgnua suvlasnitva redovito je dio odluke koju sud donosi u postupku kojim odluuje o razvrgnuu
(odnosno dio nagodbe sklopljene u takvom postupku) kad ta odluka (odnosno nagodba) postane ovrna, a ne bude
dobrovoljno izvrena, razvrgnue e se na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika provesti na nain kako je njome odreeno, a
prema pravilima ovrnog postupka (OZ)

kad razvrgnue provodi sud, vezan je:

1. u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a
2. podredno valjanim sporazumom stranaka o nainu razvrgnua, ako takav postoji, a mogu je i doputen, a i
3. pravom na razvrgnue isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona

ako sud nije glede naina razvrgnua strogim zakonskim odredbama, sporazumom stranaka ni pravom na razvrgnue isplatom,
sud e djeljive pokretne stvari dijeliti fiziki, a nekretnine geometrijski (a ako takva dioba nije mogua, a da se znatno
ne umanji vrijednost, sud e odluiti da se stvar proda na javnoj drabi ili na drugi prikladan nain, a dobiveni iznos podijeliti
razmjerno suvlasnikim dijelovima (civilno razvrgnue)

235
236

1. pravo na razvrgnue isplatom

suvlasnik ima pravo na razvrgnue isplatom ako je to posebno odreeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako uini vjerojatnim
da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa e sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati
vrijednost njihovih dijelova u roku koji e sud odrediti prema okolnostima
tada ostali suvlasnici imaju do isplate zalono pravo na stvari koja je pripala traitelju razvrgnua ne isplati li ih u roku, oni
mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i traiti da se poniti odluka o razvrgnuu isplatom
suvlasnici iji su suvlasniki dijelovi zajedno barem 9/10, ne moraju uiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog
2. sudska fizika i geometrijska dioba stvari
kad sud provodi razvrgnue suvlasnitva, a nema sporazuma suvlasnika o nainu tog razvrgnua, niti itko od njih ima pravo
na razvrgnue isplatom kojim se posluio, nain razvrgnua tog suvlasnitva ovisit e o djeljivosti suvlasnike stvari
prema gore navedenoj odredbi ZV, ako je stvar djeljiva, sud treba razvrgnuti suvlasnitvo djeljivih pokretnih stvari
fizikom diobom, a nekretnina geometrijskom diobom

ovlasti i dunosti etanog vlasnika, 156. str.

odluka o uspostavi etanog vlasnitva pravni uinci, 146. str.

152

djeljivost se prosuuje po tome moe li se suvlasniku stvar podijeliti na onoliko samostalnih stvari iste vrste,
koliko je potrebno da bi svaki suvlasnik dobio po stvar koja odgovara njegovom suvlasnikom dijelu ako to nije
mogue, a da se diobom znatno ne umanji vrijednost, stvar je nedjeljiva sa stajalita razvrgnua tog suvlasnitva
(bez obzira na to to bi inae, gleda li se apstraktno, moda smatrala djeljivom)

prigodom geometrijske diobe nekretnine sud moe osnovati slunost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima,
ako je to nuno za uporabu ili iskoritavanje dijela koji se diobom odvaja
3. sudsko civilno razvrgnue
ako je stvar nedjeljiva (a meu suvlasnicima nema sporazuma o nainu diobe, niti nekome od njih pripada pravo na diobu
kojim se posluio), sud je duan odrediti civilno razvrgnue suvlasnitva to znai, prema ve spomenutoj odredbi ZV,
duan odluiti da se stvar proda na javnoj drabi ili na drugi prikladan nain, a kad to bude uraeno , dobiveni iznos podijeliti
razmjerno suvlasnikim dijelovima meu bive suvlasnike
4. sudska razdioba po ekvivalentu
kad suvlasnici razvrgavaju suvlasnitvo na nekoliko stvari istodobno, sud moe na zahtjev svakoga od njih odluiti da, umjesto
da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne odreena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasnikim dijelovima,
uzimajui u obzir njihove potrebe sud e udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnue koji je s obzirom na okolnosti opravdan
ako stvari koje ovakvim razvrgnuem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasnikoga dijela,
taj suvlasnik duan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima; na nadoplatu e se na odgovarajui nain primijeniti
pravila o pravu na razvrgnue isplatom

2.7.4.3. Pravni uinci razvrgnua

1. PRESTANAK SUVLASNITVA I STJECANJE VLASNITVA
l. 55. st. 1., st. 2. i st. 3. ZV
svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuu stjee na temelju sporazuma o razvrgnuu ili
pravomone odluke suda o razvrgnuu, a na zakonom odreeni nain, pravo vlasnitva ili/i neko drugo pravo,
izvodei ga iz onog svog suvlasnikoga dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuu, a koji mu istodobno prestaje
-

dakle, razvrgnue suvlasnitva (i dobrovoljno i sudsko) proizvodi za svakog suvlasnika koji u tome sudjeluje 2 pravna uinka:
s jedne strane, on prestaje biti suvlasnikom odreene stvari ili vie njih (gubi suvlasniki dio prava vlasnitva i idealni
dio stvari, a i s time eventualno povezano vlasnitvo posebnog dijela nekretnine)
s druge strane, on umjesto toga stjee u svoje vlasnitvo odreenu stvar ili novac (u nekim sluajevima e pored
stjecanja prava vlasnitva odreene nekretnine, stei jo i neko ogranieno stvarno pravo na nekretnini
koja je pripadala drugom suvlasniku)

ti uinci su uvijek stvarnopravne prirode prestanak suvlasnitva i nastanak prava vlasnitva

jedino je neto drukije kad se razvrgnue provodi isplatom za onoga kojem se njegov dio isplauje, razvrgnue
ima neposredni stvarnopravni uinak jedino utoliko to prestaje njegovo suvlasnitvo, ali to se tie stjecanja, on ne stjee
odmah pravo vlasnitva, nego trabinu da mu se isplati odreeni dio novca; tek primanjem novca na ime ispunjenja te trabine,
stei e pravo vlasnitva na tom novcu (ime e razvrgnue biti okonano)

zakonom odreeni nain stjecanja i prestanka prava vlasnitva, odnosno suvlasnitva i drugih stvarnih prava na temelju
sporazuma, odnosno odluke suda o razvrgnuu jest predaja pokretnina u samostalan posjed, odnosno uknjiba prava
na nekretninama u zemljinim knjigama, ako nije to posebno propisano
2. ODGOVORNOST ZA NEDOSTATKE
l. 55. st. 4. ZV

kako je uinak razvrgnua suvlasnika dvostruk (suvlasnik gubi svoj idealni dio, ali u zamjenu za to dobiva vlasnitvo odreenih
stvari, odnosno novanu trabinu), nalik je na uinke zamjene, ili bilo kojeg drugog naplatnog raspolaganja stvarima
zato ZV propisuje:
nakon razvrgnua, svi suvlasnici koji su sudjelovali u razvrgnuu solidarno odgovaraju za materijalne i pravne
nedostatke onoga to je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao stei na temelju sporazuma o razvrgnuu ili
pravomone odluke suda o razvrgnuu
ta odgovornost se prosuuje odgovarajuom primjenom obveznopravnih pravila o odgovornosti prodavatelja za stvarne i
pravne nedostatke prodane stvari, koja se nalaze u l. 400. do 437. ZOO
3. RAZVRGNUE SUVLASNITVA I TUA PRAVA
l. 56. ZV

uinci razvrgnua nastupaju samo izmeu suvlasnika koji su sudjelovali u tom razvrgnuu i samo glede onih stvari
glede kojih je razvrgnue meu njima ugovoreno, odnosno odreeno sudskom odlukom
153

razvrgnue ne moe biti na tetu prava treih osoba, prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuu,
a kad razvrgnue nije bilo potpuno - ni onih stvari i prava s kojima sudionici nisu sudjelovali u razvrgnuu
sva zalona prava, slunosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnua teretila podijeljenu stvar mogu se izvravati
kao i do tad; ipak, kad se izvravanje stvarne slunosti odnosi samo na jedan dio, prestaje to pravo glede ostalih dijelova
ako neka slunost ili stvarni teret daje pravo na koristi, moe pri diobi gospodujue nekretnine svaki ovlatenik,
a pri diobi poslune nekretnine svaki optereenik zahtijevati da sud uredi izvravanje na pravedan nain

2.8. ZAJEDNIKO VLASNITVO

2.8.1. Pojam, obiljeja i oblici zajednikog vlasnitva
1. POJAM I OBILJEJA ZAJEDNIKOG VLASNITVA
l. 57. st. 1., st. 2. i st. 4., l. 58. st. 3., l. 65. ZV
-

zajedniko vlasnitvo je takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva iste stvari da im ta stvar pripada svima zajedno,
jer sve imaju udjela u tom pravu vlasnitva, ali veliina udjela niti jedne od njih nije odreena, bez obzira na to to je odrediva:
stvar je u zajednikom vlasnitvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasnitvo dviju ili vie osoba (zajedniara)
koje sve u njemu imaju udjela, ali veliina njihovih udjela nije odreena, bez obzira na to to je odrediva

kad vie osoba ima zajedniko vlasnitvo neke stvari, ono im pripada svima zajedno, a niti jednome pojedinano
sve te osobe imaju zajedno to pravo vlasnitva meu njih nije podijeljena stvar, ni pravo vlasnitva, nego sve one sudjeluju
u nepodijeljenom subjektu prava vlasnitva nepodijeljene stvari kao da su sve one zajedno jedan subjekt, tj. jedan vlasnik

pravni institut zajednikog vlasnitva ne potjee iz tradicije rimskog prava on je kolektivistiki koncipiran, to znai da
u zajednikom vlasnitvu ne sudjeluju vlasnici kao samostalni pojedinci, nego kao lanovi nekog kolektiva (roda, obitelji i sl.)
koji nije pravni subjekt (tj. nije oblikovan u pravnu osobu)
za ivot u takvom kolektivu potrebna je zajednika imovina nju trebaju stvarati lanovi kolektiva time to e se neke
stvari (i prava) koje bi inae pripadale samo pojedinim lanovima, tretirati kao kolektivne; to se postie zaj. vlasnitvom
lanovi kolektiva imaju pravo vlasnitva, ali tako da ono nije vlasnitvo samo pojedinog lana, nego i ostalih lanova

u suvremenom hrvatskom pravnom poretku postoje 2 oblika sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva
1. suvlasnitvo redoviti oblik
(u sumnji sudjeluju li osobe u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu neke stvari, smatra se da je to suvlasnitvo)
2. zajedniko vlasnitvo postoji jedino kad su ispunjene posebne, zakonom odreene pretpostavke za to
(stvar moe biti u zajednikom vlasnitvu samo na temelju zakona)

kad se nesumnjivo radi o zajednikom vlasnitvu, primjenjivat e se:

u prvom redu posebna pravila o toj vrsti zajednikog vlasnitva,
podredno tome, opa pravila ZV o zajednikom vlasnitvu, a
glede onog to o zajednikom vlasnitvu nije odreeno ovim ili drugim zakonom, niti proizlazi iz naravi takva
vlasnitva, prosuivat e se prava i dunosti zajedniara odgovarajuom primjenom pravila postavljenih za suvlasnike
udio u zajednici vlasnika:

svaki od zajednikih vlasnika ima u zajednikom vlasnitvu svoj udio, ija veliina nije odreena, iako je odrediva
udio pojedinog zajednikog vlasnika je njegov udio u kolektivu koji igra ulogu subjekta tog prava vlasnitva, a ne
neki dio prava vlasnitva (nije suvlasniki dio) udio u zajednikom vlasnitvu neke stvari pripada zajednikom vlasniku:
jer je zajedniar lan kolektiva iji lanovi imaju zajedniku imovinu, a
stvar je na temelju zakona dio zajednike imovine (imovinske mase) svih koji ine taj kolektiv

veliina udjela pojedinog zajedniara u zajednikom vlasnitvu neke stvari nije odreena, ali je odrediva odredivost veliine
tog udjela je potrebna ako zajednica s tim zajedniarom ili uope (meu svim zajedniarima) prestane, jer e se tada trebati
podijeliti sve ono to je bilo zajedniko (to e se uiniti tako to e se prema odreenom kriteriju utvrditi dijelovi prava
vlasnitva na stvari (tj. pretvorit e se zajedniko vlasnitvo te stvari u suvlasnitvo), pa e svaki dotadanji zajedniar postati
vlasnikom odreenog idealnog dijela stvari koja je do tad bila zajednika (isto e se uiniti i sa zajednikim pravima)
no, do podjele, stvar je zajednika, a veliina udjela pojedinih vlasnika neodreena

udio zajednikog vlasnika u zajednikom vlasnitvu odreene stvari je dio njegove imovine zato, kad dunik svojim
vjerovnicima odgovara za njihove trabine cjelokupnom vlastitom imovinom, odgovara im kroz to i svojim udjelom
u zajednikom vlasnitvu: odgovornost osobe za dugove obuhvaa i odgovornost udjelom u zajednikom vlasnitvu
2. OBLICI ZAJEDNIKOG VLASNITVA

u naem suvremenom pravnom poretku postoje sljedei tzv. oblici zajednikog vlasnitva:

154

1.
2.
3.
4.
-

nasljednika zajednica (l. 141. st. 1. ZN: do utvrenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim
nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolau svime to ini nasljedstvo po pravilima po kojima zajedniki vlasnici
upravljaju i raspolau stvarima, osim onim to je povjereno na upravljanje izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine)
zajednika priuva etanih vlasnika 237
zajednika imovina ortaka (imovina ortatva) ureena u l. 637. do 660. ZOO
zajednika imovina osnivaa preddrutva ureena u l. 6. ZTD

prije su postojali jo neki oblici zajednica kojima je bilo imanentno zajedniko vlasnitvo, ali su oni u meuvremenu prestali
postojati ili su reformirani tako da meu njihovim lanovima vie ne postoji zajedniko vlasnitvo (to su kune zadruge,
zadruge, zajednika imovina branih drugova)

2.8.2. Uspostava zajednikog vlasnitva i stjecanje u zajedniku imovinu

-

prema ve spomenutoj odredbi ZV, zajedniko vlasnitvo se uspostavlja iskljuivo na temelju zakona
(ono ne moe biti uspostavljeno pravnim poslom stranaka, ni odlukom suda ili kojeg drugog tijela vlasti)

od uspostave zajednikog vlasnitva treba razlikovati stjecanja pojedinih stvari koje time postaju zajedniko vlasnitvo,
iako se to dvoje ponekad zbiva istodobno pojedina stvar se stjee u vlasnitvo prema opim pravilima o stjecanju prava
vlasnitva; da bi stvar, time to je steena postala zajedniko vlasnitvo stjecatelja i jo nekih osoba, tj. da bi ula u njihovu
zajedniku imovinu, trebaju biti ispunjene zakonom odreene pretpostavke njihovog ulaenja u zajedniku imovinu

to vrijedi za stjecanje pojedinih stvari u zajedniko vlasnitvo, vrijedi na odgovarajui nain i za stjecanje drugih subjektivnih
imovinskih prava u zajedniku imovinu

2.8.3. Izvravanje vlasnikih ovlatenja

1. POLOAJ GLEDE UDJELA U ZAJEDNIKOM VLASNITVU
l. 58. ZV
-

zajedniar moe svoj udio u zajednikom vlasnitvu prenijeti u cijelosti ili djelomino samo na drugoga zajedniara iste stvari,
inae ne moe pravnim poslovima meu ivima valjano raspolagati svojim udjelom
on ne moe prenijeti svoj udio na drugu osobu koja nije zajedniar iste stvari jer je udio u zajednikom vlasnitvu
posljedica lanstva u onom kolektivitetu iji lanovi imaju zajedniku imovinu to lanstvo je neto to nije prenosivo
na osobe izvan kruga tog kolektiviteta
udio u zajednikoj priuvi etanih vlasnika nije mogue prenositi na drugu osobu bez suvlasnikog dijela
(s na njemu uspostavljenim vlasnitvom posebnog dijela), a kad se to prenese ostat e taj udio i dalje u zajednikoj
priuvi kao doprinos tog suvlasnikog dijela 237
tako zajedniar moe prenijeti svoj dio samo na drugog zajedniara iste stvari to e uiniti ustupom (cesijom):
ustup udjela nee utjecati na pravni poloaj zajednikog vlasnika kojem je udio ustupljen dok zajednica postoji,
jer za to vrijeme imaju svi zajedniki vlasnici jednak poloaj
no, kad doe do diobe te zajednice, onaj od zajedniara kojem je prenesen tui udio imat e prigodom diobe
pravo dobiti jo i ono to bi inae u diobi na ime svog prenesenog udjela dobio prenositelj

udio koji zajedniar ima u zajednikom vlasnitvu prelazi na njegove nasljednike

to se dogaa jer nasljednici zauzimaju u pravnim odnosima onaj poloaj koji je do svoje smrti imao ostavitelj
udio u zajednikom vlasnitvu prelazi na zajedniareve nasljednike bez posebnog ina stjecanja samim time to su
postali ostaviteljevi nasljednici, stekavi zbog njegove smrti nasljedno pravo, temeljem oporuke ili temeljem zakona

odgovornost osobe za dugove obuhvaa i odgovornost udjelom u zajednikom vlasnitvu

vjerovnici mogu odgovornost zajednikog vlasnika tim udjelom realizirati tako to e prvo ishoditi diobu zajednikog
vlasnitva, kako bi se njome udio njihovog dunika pretvorio u suvlasniki dio, a potom ishoditi unovenje tog
suvlasnikog dijela, da bi namirili svoje trabine iz novca dobivenog prodajom

2. IZVRAVANJE ZAJEDNIKOG VLASNITVA

l. 57. st. 3., l. 59. do l. 62. ZV
237

izvravanje zajednikog vlasnitva:

dunost osnivanja zajednike priuve, 165. str.

155

zajedniar je ovlaten izvravati sve vlasnike ovlasti glede zajednike stvari jedino zajedno sa svim ostalim
zajedniarima, ako to drugo nije odreeno ovim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedniara
plodovi i druge koristi od zajednike stvari pripadaju zajedniarima te stvari jednako kao i ona
trokove i terete koji se odnose na zajedniku stvar snose zajedniari solidarno
svaki je zajedniar ovlaten zahtijevati da se zajedniko pravo vlasnitva nekretnina upie u zemljine knjige u korist
svih zajedniara kao njihovo zajedniko vlasnitvo (a isto tako i da se zajedniko vlasnitvo pokretnina upie u javne
upisnike ako se vode za pokretnine); kad je stvar na temelju zakona u zajednikom vlasnitvu dvaju ili vie zajedniara,
nema utjecaja na to injenica da je u z.k. ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasnitvo samo nekog od njih, osim prema
treim osobama ije se povjerenje u prometu titi

upravljanje zajednikom stvari:

svaki zajedniki vlasnik ima pravo sudjelovati u odluivanju o svemu to se tie stvari koja je u suvlasnitvu
(upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima
zaj. stvari upravljaju zajedniari zajedniki, donosei odluke sporazumno, ako odluivanje nije povjereno upravitelju

raspolaganja zajednikom stvari:

zajednikim stvarima raspolau zajedniari zajedniki; pojedini od njih moe stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti
koju su mu za to dali svi ostali
iznimno, radi zatite povjerenja u pravnom prometu, trea e osoba moi, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen
sa svim zajedniarima, stei pravo vlasnitva:
na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnoga posla, postupajui u dobroj vjeri,
na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se titi povjerenje u zemljine knjige ako vlasnitvo nije bilo
upisano u zemljinim knjigama kao zajedniko
(te odredbe na odgovarajui se nain primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajednikoj stvari)

zatita:
svaki zajedniar ima pravo glede zajednike stvari postavljati ostalim zajedniarima zahtjeve koji proizlaze i
iz njegova zajednikoga vlasnitva
svaki zajedniar ima pravo glede stvari postavljati protiv svakog zahtjeve koje moe postaviti vlasnik stvari, s tim
da predaju stvari u posjed moe od treeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama

2.8.4. Dioba zajednikog vlasnitva

l. 63. i l. 64. ZV
pravo na diobu:
-

svaki zajedniar ima pravo na diobu stvari koja je mogua i doputena (to mu pravo ne zastarijeva)
svaki je zajedniar ovlaten u svako doba zahtijevati da se zajedniko vlasnitvo podijeli tako da se odredi koliki
mu suvlasniki dio pripada na ime njegova udjela u zajednikom vlasnitvu odreivanjem njegova suvlasnikoga dijela,
postaje on suvlasnik s ostalima, koji u preostalom dijelu ostaju zajedniki vlasnici, sve dok se i oni ne podijele
veliina suvlasnikoga dijela koji e diobom pripasti dotadanjem zajedniaru odreuje se sporazumom svih zajedniara,
a inae o tome odluuje sud na zahtjev bilo kojega od zajedniara
sud odluuje o veliini suvlasnikoga dijela prema mjerilima koja za odreivanje veliine udjela zakon postavlja
za odnosni sluaj zajednikoga vlasnitva, a u sumnji e se uzeti da niti jedan od zajedniara nema vie prava nego drugi
pri odreivanju dijelova uzet e se u obzir i one udjele u zajednikom vlasnitvu koje su jedni zajedniari valjano
ustupili drugima
kad zakonske odredbe zabranjuju diobu zajednike stvari, ta se zabrana odnosi iskljuivo na fiziku diobu stvari,
ako izriito nije postavljena za diobu odreivanjem suvlasnikih dijelova, ili protegnuta i na odreene druge naine diobe
tua prava na diobu:

pravo zahtijevati da se zajedniko vlasnitvo podijeli odreivanjem koliki suvlasniki dio pripada odreenom zajedniaru
na ime njegova udjela u zajednikom vlasnitvu imaju:
- vjerovnici glede udjela njihova dunika,
- nasljednici glede ostaviteljeva udjela,
- svatko glede udjela bilo kojega od zajedniara, ako za to ima pravni interes
dioba nasljednike zajednice:

dioba te zajednice ne ovisi o volji sunasljednika-zajedniara oni nemaju pravo na diobu, jer se ta zajednica dijeli po sili
zakona, ak i protiv volje zajedniara, samom injenicom da je utvreno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinom
od njih; tim utvrenjem to postaje suvlasnika zajednica, a dotadanje zajedniko vl. se pretvara u suvlasnitvo (l. 141. ZN)
- od tada svaki od suvlasnika-sunasljednika ima pravo na razvrgnue tog suvlasnitva po opim pravilima o razvrgnuu
suvlasnitva, ako oporukom ili odredbama ZN nije to posebno o tome odreeno (l. 142. ZN)
2.9. VLASNITVO POSEBNOG DIJELA NEKRETNINE (ETANO VLASNITVO)
2.9.1. Pojam, uloga i obiljeja
156

pojam etanog vlasnitva:

-

do stupanja ZV-a na snagu, vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) bilo je ureeno posebnim zakonom,
Zakonom o vlasnitvu na dijelovima zgrada danas to podruje ureuje Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima

vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) je iz suvlasnikog dijela proizalo i s njim trajno povezano preinaenje
naina izvravanja suvlasnikih ovlasti glede neke nekretnine tako da su, s uinkom i prema treima, ovlasti i obveze osobe kojoj
pripada odreeni suvlasniki dio nekretnine (odgovarajui dio) usredotoene u prvom redu na neki uporabno samostalni
fiziki dio te nekretnine (stan ili drugu samostalnu prostoriju), kao da je taj dio u iskljuivom vlasnitvu tog suvlasnika
-

pravila ZV o etanom vlasnitvu izraena su po uzoru na pravila austrijskog Zakona o stambenom vlasnitvu (1975.)
koja su kompatibilna s pravilima Opeg graanskog zakonika temelj ovog sustava ini suvlasnitvo tako da vlasnitvo
posebnog dijela nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajuim suvlasnikim (idealnim) dijelom nekretnine
na kojem je uspostavljeno
temeljni sastojci etanog vlasnitva:

temeljno pravno-doktrinarno pitanje glede etanog vlasnitva je: to predstavlja njegovu okosnicu? u samom sreditu etanog
vlasnitva nalazi se odnos izmeu 3 temeljna sastojka, a to su zemljite, zajedniki dijelovi zgrade i posebni dijelovi zgrade
ta 3 sastojka su neraskidivo povezana i u fizikom smislu ine simbiozu izmeu ta 3 sastojka pravne konstrukcije
etanog vlasnitva postoji napetost koja rezultira razliitim teorijskim i zakonskim formulacijama ureenja istog
stan, poslovna prostorija ili drugi posebni dio zgrade moe se promatrati:
u uem smislu tada stan obuhvaa samo stan po sebi, bez pripadajuih zajednikih dijelova zgrade i zemljita
u irem smislu stan obuhvaa i zajednike dijelove zgrade i zemljite u dijelu koji odgovara naelno njegovoj
veliini, odnosno udjelu u vlasnitvu na cijeloj zgradi (tako cijela nekretnina predstavlja vrstu sastavljene stvari
iji sadraj obuhvaa pored samog stana u uem smislu i zajednike dijelove zgrade, odnosno sve one dijelove
na kojima nije izravno uspostavljeno etano vlasnitvo, te dakako i zemljite na kojem je zgrada izgraena, kao i
ono koje slui redovitoj uporabi zgrade)

odnos izmeu zemljita, zajednikih dijelova zgrade i posebnih dijelova zgrade ne moe se promatrati kao odnos glavne stvari
i pripatka, ali ipak se moe postaviti pitanje: koji od navedenih sastojaka ima prvenstveno znaenje?
ako se prihvati injenica da i zemljite i zajedniki dijelovi u konanici slue posebnom dijelu zgrade, onda bi njihov
sporedan (akcesoran) karakter bio nesumnjiv to je doista i bilo tako u prijanjem sustavu etanog vlasnitva koji se u
nas primjenjivao jer je njegov temelj bio stan ili poslovna prostorija kao posebni dio zgrade s kojeg su se odreena prava
irila na zajednike dijelove i zemljite
meutim, u sustavu etanog vlasnitva, prema ZV-u, postoji jedinstvo nekretnine tako da se odreena vlasnika prava
ire od zemljita preko zgrade kao cjeline, na posebne dijelove zgrade
etano vlasnitvo posebni pojavni oblik prava vlasnitva:

kod vlasnitva posebnog dijela nekretnine neminovno dolazi do preklapanja razliitih vlasnikopravnih ovlasti i dunosti,
te upravo zbog odreene napetosti koja postoji u povodu njih na posebnom dijelu zgrade, zemljitu i zajednikim dijelovima,
etano vlasnitvo se moe smatrati posebnim pojavnim oblikom prava vlasnitva, posebnim izraajem prava vlasnitva,
ali nikako ne i posebnom vrstom prava vlasnitva

2.9.2. Uspostava vlasnitva posebnog dijela nekretnine

2.9.2.1. Uope o uspostavi vlasnitva posebnog dijela nekretnine
1. neodvojivost etanog vlasnitva i suvlasnikog dijela nekretnine:
l. 66. st. 1., st. 3. i st. 4. i l. 69. ZV
-

temeljna odrednica cijelog sustava etanog vlasnitva je suvlasnitvo nekretnine kao cjeline, odnosno naelo jedinstva
nekretnine iz kojeg se izvodi vlasnitvo posebnog dijela dakle, odreena vlasnika prava ire se od zemljita preko zgrade
kao cjeline, na posebne dijelove zgrade:
vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine (etano vlasnitvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano
s odgovarajuim suvlasnikim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno
vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajuim suvlasnikim dijelom nekretnine,
pa ga se moe samo zajedno s njime ograniiti, opteretiti, otuiti, prenijeti za sluaj smrti i podvrgnuti ovrsi
upisi u zemljinim knjigama na odgovarajuem suvlasnikom dijelu proteu se na vlasnitvo posebnog dijela nekretnine
i onda kad mu prethode u prvenstvenom redu
u sluaju prisilne drabe suvlasnikoga dijela nekretnine na kojemu je osnovano vlasnitvo posebnoga dijela, na kupca
prelaze sva ogranienja koja proizlaze iz vlasnitva posebnog dijela nekretnine, bez obzira na mjesto u zemljinoj knjizi
i bez uraunavanja u najviu ponudu
vlasnitvo posebnog dijela moe biti uspostavljeno na odgovarajuem suvlasnikom dijelu nekretnine koja se sastoji:
od zemljita sa zgradom ili
157

od prava graenja sa zgradom (dakle, i nositelj prava graenja moe biti etani vlasnik, a da time ne bude narueno
naelo jedinstvenosti nekretnine, jer ZV u pravnom pogledu izjednaava pravo graenja s nekretninom 238)

kad je uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine na nekom njezinom suvlasnikom dijelu, pravne odnose
glede te nekretnine ureuju posebna pravila ZV o etanom vlasnitvu, a podredno opa pravila o suvlasnitvu 239
2. ovlasti i dunosti etanog vlasnika:
l. 66. st. 2. ZV

vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine ovlauje suvlasnika na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno,
da upravljajui tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvrava sve vlasnike ovlasti i dunosti kao da je
posebni dio samo njegovo vlasnitvo, pa da, ako nije drukije odreeno, ini s tim dijelom i koristima od njega to ga je volja
te svakoga drugoga iz toga iskljui
takav poloaj etanog vlasnika glede posebnog dijela nekretnine na kojem je uspostavljeno etano vlasnitvo slian je
bilo kojem drugom vlasnitvu uspostavljenom na razliitim predmetima i on moe sa stvari initi to ga je volja i
svakog drugog od toga iskljuiti, osim ako se to protivi tuim pravima ili zakonskim ogranienjima
ipak, kod etanog vlasnitva u pravilu postoje naglaenija ogranienja u odnosu na druge predmete na kojima moe
biti uspostavljeno vlasnitvo ta razlika proizlazi prije svega iz injenice postojanja suvlasnitva na nekretnini kao
cjelini; to podrazumijeva razmjerno veliki broj etanih vlasnika ili korisnika stanova za razliku od, primjerice,
obiteljskih kua, to trai i obazrivo ponaanje, tj. potivanje pravila stanovanja u objektima kolektivnog stanovanja
3. objekti etanog vlasnitva:
l. 67. st. 1. do st. 5. ZV

vlasnitvo posebnoga dijela moe biti uspostavljeno glede dijela suvlasnike nekretnine koji ini samostalnu uporabnu cjelinu,
prikladnu za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti, kao to je stan ili druga samostalna prostorija
1. stan
- stan je najei predmet etanog vlasnitva (naravno, pod uvjetom da predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu)
- stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje
ine jednu zatvorenu graevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz (l. 2. st. 1. Zakona o najmu stanova)
- prema tome, ne smatraju se stanom:
jedna prostorija
dijelovi stana koji se mogu sastojati od vie prostorija, ali ne ispunjavaju sve potrebne preduvjete da bi se
mogli smatrati stanom:
stan ili druga samostalna prostorija je u pravnom smislu najmanja samostalna estica zgrade koja se u
pravilu ne moe vie fiziki dijeliti, odnosno ako bi ipak dolo do diobe, tako nastale cjeline morale bi
imati sve potrebne sastojke koje podrazumijeva pojam stana da bi se mogle smatrati stanom
osim toga, stan bi trebao predstavljati zatvorenu graevinsku cjelinu, to bi onda znailo da se prostorije
koje su fiziki udaljene, odnosno odvojene od ostalih na nain da se do njih moe doi samo preko onih
dijelova nekretnine na kojima nije uspostavljeno etano vlasnitvo u korist etanog vlasnika dotinog
stana, ne mogu smatrati sastavnim dijelom tog stana
na koncu, stan mora imati poseban ulaz, tj. ne smije se raditi o tzv. prolaznom stanu; pritom nije bitno da
li se u stan ulazi izvana, sa stubita ili iz hodnika ve upravo spomenuta injenica da se pri dolasku u
stan ne mora prolaziti kroz neki drugi stan
2. druga samostalna prostorija
- meu druge samostalne prostorije spadaju osobito:
samostalne poslovne prostorije
temeljna razlika izmeu stana i poslovne prostorije je u namjeni; osim toga na stanu postoji uporaba, a
na poslovnoj prostoriji koritenje (to je iri pojam, jer uz uporabu obuhvaa i ovlast ubiranja plodova)
poslovnom prostorijom smatra se jedna ili vie prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjena
obavljanju poslovne djelatnosti koja, u pravilu, ini samostalnu uporabnu cjelinu i ima zaseban glavni
ulaz (l. 2. st. 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora)

samostalne garae garaa je prostor za smjetaj vozila, a garano mjesto je prostor za smjetaj vozila
u garai (l. 2. st. 6. i st. 7. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora)

jasno omeena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila

tu se radi o prostorima unutar zgrade, dakle zatvorenim prostorima, a ne o parkiralitima na otvorenom
takvi prostori mogu npr. biti izgraeni ispod zgrade u obliku podzemnog parkiralita, no, da bi bili
predmetom etanog vlasnitva, moraju biti jasno omeeni tako da se zna da vlasnike ovlasti na tim
dijelovima pripadaju iskljuivo odreenom etanom vlasniku
uz stan ili drugu samostalnu prostoriju, vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine moe se protezati i na sporedne dijelove kao
to su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kuni vrtovi, mjesta za ostavljanje najvie do 2 motorna

238
239

pravo graenja pojam i obiljeja, 201. str.

odluka o uspostavi etanog vlasnitva, 146. str.

158

vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji (treba napomenuti da ta mjesta za ostavljanje do 2 motorna vozila
nisu isto to i jasno omeena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila, koja, kao to je spomenuto, mogu biti
samostalne prostorije i kao takve samostalan predmet etanog vlasnitva neovisan od vlasnitva stana ili poslovne prostorije)
da bi se vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno
razgranien od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s mee nekretnine ili iz njezinih zajednikih dijelova ili iz onoga
stana, odnosno samostalne prostorije iji bi bio sporedni dio
glede sporednih dijelova na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari 240
(iako se te dijelove nekretnine ne moe smatrati pripatcima, s obzirom na to da se radi o nekretninama)
4. zajedniki dijelovi nekretnine:
l. 67. st. 6. ZV
-

vlasnitvo posebnog dijela nekretnine ne moe postojati na dijelovima nekretnine koji slue kao zajedniki, ili im se namjena
protivi iskljuivoj uporabi samo u korist odreenoga posebnoga dijela nekretnine (u sumnji se uzima da dio slui
kao zajedniki i da mu se namjena protivi iskljuivoj uporabi u korist odreenog posebnog dijela)
zajedniki dijelovi nekretnine mogu sluiti:
nekretnini kao cjelini (takvi dijelovi su npr. zemljite na kojem je zgrada izgraena kao i zemljite koje slui redovitoj
uporabi zgrade, temelji, glavni zidovi, proelje, stubite, tavan, hodnici, dizala, instalacijska mrea, bunari, krov,
dimnjaci, zajednike prostorije neki od nabrojanih zajednikih dijelova mogu se, meutim, pojaviti i kao sporedni
dijelovi uz odreeni stan ili drugu samostalnu prostoriju; tada se oni nee smatrati dijelovima koji slue kao zajedniki)
ili
samo nekim njezinim dijelovima (npr. posebna ulazna vrata, pregradni zidovi izmeu 2 stana, terase i sl.)
(ovisno o tome, na tim dijelovima odreena prava mogu imati svi ili samo neki vlasnici pojedinih dijelova nekretnine)

na zajednikim dijelovima nekretnine ne moe postojati iskljuivo pravo uporabe jednog vlasnika posebnog dijela nekretnine
naime, etano vlasnitvo podrazumijeva da etani vlasnici trpe u pravilu vea ogranienja od vlasnika ije je pravo vlasnitva
uspostavljeno na nekoj drugoj vrsti stvari stanovanje u viestambenoj zgradi u kojoj je uspostavljeno etano vlasnitvo znai i
prilagoavanje pravilima ponaanja u jednoj specifinoj zajednici, to ukljuuje potivanje prava ostalih etanih vlasnika
i preuzimanje odreenih dunosti karakteristinih upravo za ivot u takvoj zajednici
5. odluka o uspostavi etanog vlasnitva:

o odluci o uspostavi etanog vlasnitva ZV postavlja odreena pravila ve u poglavlju o suvlasnitvu 241
6. naini uspostave etanog vlasnitva:
l. 68. i l. 75. st. 1. ZV

uspostava etanog vlasnitva moe se obaviti na 3 naina:

1. na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela
vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine moe proizai i biti uspostavljeno samo na suvlasnikom dijelu
nekretnine koji je barem toliko velik da odgovara odnosu korisne vrijednosti toga samostalnoga dijela prema korisnoj
vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (odgovarajui suvlasniki dio)
je li neki suvlasniki dio odgovarajui dio za to da bi iz njega moglo proizai i biti na njemu uspostavljeno vlasnitvo
odreenoga posebnoga dijela nekretnine, utvruje sud svojom odlukom, ako ovim Zakonom nije to drugo odreeno
2. na temelju suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine
ako svi suvlasnici nekretnine suglasno odlue da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim
suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, te o tome sastave ispravu, uzet e
se da je to odgovarajui dio iz kojega moe proizai i na njemu biti uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga
dijela nekretnine, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasniki dio
3. na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom
vlasnik zemljita sa zgradom, odnosno nositelj prava graenja sa zgradom moe svojim oitovanjem volje uinjenim
zemljinoknjinom sudu podijeliti svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova
uspostaviti pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi

7. ovlatenici na postavljanje zahtjeva za uspostavu etanog vlasnitva:

l. 71. ZV
240
241

pripatci, 14. str.

odluka o uspostavi etanog vlasnitva, 146. str.

159

vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se na odreenom suvlasnikom dijelu, ako to zahtijeva
suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajui suvlasniki dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom
vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se i na zahtjev zajednikih vlasnika koji imaju u svome
zajednikom vlasnitvu barem odgovarajui suvlasniki dio te nekretnine, ako su ispunjene sve pretpostavke odreene
zakonom, s time da e se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba ZV o poloaju vie ovlatenika glede posebnog dijela
vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine uspostavit e se i na suglasni zahtjev vie suvlasnika nekretnine, ako njihovi
suvlasniki dijelovi ukupno iznose barem koliko je odgovarajui suvlasniki dio, a ispunjene su i sve zakonske pretpostavke,
s time da e se nakon uspostave na njih primjenjivati odredba ZV o poloaju vie ovlatenika glede posebnog dijela
vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit e se i na zahtjev vlasnika zemljita, odnosno nositelja prava
graenja koji dijele tu nekretninu na suvlasnike dijelove koji su odgovarajui dijelovi za uspostavu vlasnitva posebnih
dijelova, ako su ispunjene pretpostavke ZV (iz l. 75.) za uspostavu etanog vlasnitva na temelju oitovanja volje vlasnika
zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom
8. poloaj vie ovlatenika glede istog posebnog dijela:
l. 70. ZV

ako bi na bilo kojem temelju odgovarajui suvlasniki dio nekretnine zajedno s vlasnitvom odreenoga posebnoga dijela
stekle dvije ili vie osoba kao suvlasnici ili zajedniki vlasnici, sva e prava i dunosti u svezi s vlasnitvom toga posebnoga
dijela nekretnine oni moi izvravati samo solidarno, pa e se u odnosu prema treima i prema ostalim suvlasnicima iste
nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza vezanih
uz odnose etanog vlasnitva
za te osobe vrijedi sve to je ZV odreeno glede suvlasnika na ijem je dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga
posebnoga dijela nekretnine, s time da ih se sve zajedno smatra tim suvlasnikom
meusobni odnosi vie ovlatenika glede istog posebnog dijela prosuuju se, ovisno o vrsti sudjelovanja tih osoba u
suvlasnitvu odgovarajuega suvlasnikoga dijela, po pravilima o suvlasnitvu, odnosno o zajednikom vlasnitvu,
ali nikada suprotno gore navedenom pravilu
9. nain stjecanja etanog vlasnitva upis u z.k.
l. 72. ZV
l. 21. st. 6., l. 24. i l 32. st. 2. ZZK

vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja se upisom u z.k. kao pravo povezano s odreenim suvlasnikim
dijelom te nekretnine (vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlasnikom listu na suvlasnikom
dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasnitvo posebnoga dijela, uz navoenje posebnog dijela nekretnine i
sporednih dijelova na koje se protee, a na posjedovni se list stavlja natpis: Etano vlasnitvo)

detaljnije odredbe o nainu stjecanja etanog vlasnitva sadri Zakon o zemljinim knjigama:
vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlastovnici na suvlasnikom dijelu onoga suvlasnika za kojega je
osnovano vlasnitvo toga posebnoga dijela, uz navoenje na koji se odreeni posebni dio nekretnine i sporedne dijelove
odnosi; na zemljinoknjinom e se uloku staviti naznaka: Etano vlasnitvo
za suvlasniki dio koji je povezan s vlasnitvom posebnoga dijela nekretnine otvorit e se poduloak po odredbama ZZK
suvlasniki dio za koji je otvoren poduloak oznait e se u posjedovnici poduloka rednim brojem upisa pod kojim je
upisan u vlastovnici uloka, a ako je taj suvlasniki dio povezan s etanim vlasnitvom, oznait e se i time
vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) upisuje se u vlasnikom listu na suvlasnikom
dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasnitvo posebnoga dijela, uz naznaku posebnoga dijela nekretnine i
sporednih dijelova na koje se protee
10. pravni temelj stjecanja etanog vlasnitva:
l. 73. ZV

vlasnitvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine
(niti jedan suvlasnik nekretnine ne moe uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasnitva posebnog dijela drugom suvlasniku
koji ima odgovarajui suvlasniki dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasnitva posebnog dijela u korist toga suvlasnika
ukinula ili ograniila prava koja njemu ve pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasnitva posebnoga dijela)
- vlasnitvo posebnog dijela ne moe se uspostaviti dok nadleno tijelo ne potvrdi da je odreeni stan ili druga prostorija u
odreenoj zgradi i na odreenoj zemljinoj estici samostalna uporabna cjelina; potvrda mora sadravati popis i opis posebnih
dijelova nekretnine i da su izgraeni u skladu s dozvolom nadlenog tijela (tu potvrdu moe zamijeniti uporabna dozvola iz
koje je razvidno da je zgrada izgraena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrenim graevinskom dozvolom da ti
posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu)
- vlasnitvo posebnog dijela ne moe se uspostaviti dok ne postane pravomonom odluka suda o utvrivanju korisnih vrijednosti
toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kad ovaj
Zakon odreuje da pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika
2.9.2.2. Uspostava na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela i korisne vrijednosti
l. 74. st. 1. i st. 2. ZV
160

ve je spomenuto da se uspostava etanog vlasnitva obavlja na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela to se pojavljuje
kao najznaajniji oblik uspostave jer je mogu i bez suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine, a, osim toga, i s pravnog
je stajalita ovaj oblik uspostave najsloeniji

je li suvlasniki dio nekretnine one osobe koja zahtijeva uspostavu vlasnitva na nekom odreenom posebnom dijelu
nekretnine za to odgovarajui, prosuuje se prema tome je li taj suvlasniki dio u odnosu prema vlasnitvu cijele nekretnine
jednak ili vei od odnosa korisne vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije glede koje se trai uspostava vlasnitva
posebnoga dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine

korisne vrijednosti utvruje sud svojom odlukom donesenom u izvanparninom postupku, po pravilima da se:
1. korisna vrijednost stana ili druge prostorije izraunava iz korisne povrine stana ili druge prostorije i odgovarajuih
dodataka ili odbitaka za razlike koje poveavaju/smanjuju vrijednost prema drugim stanovima ili prostorijama, a koje po
shvaanju u prometu i iskustvu proizlaze iz namjene, poloaja i sl., a nisu nastale na troak samo jednog od suvlasnika
2. prigodom izraunavanja korisne vrijednosti zanemaruju razlike koje poveavaju ili smanjuju vrijednost,
ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje 2% korisne povrine stana ili druge prostorije
3. korisna povrina je ukupna podna povrina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za irinu zidova koji je
prekidaju
4. prigodom izraunavanja korisne povrine nee se uzeti u obzir podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi
nisu prikladne za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubita, otvoreni balkoni i terase; isto vrijedi i za druge dijelove
nekretnine koji su pripadak nekog stana ili druge samostalne prostorije u skladu s odredbama l. 67. stavka 3. do 5. ZV
5. korisna se povrina u pravilu izraunava prema glavnom projektu koji je sastavni dio graevinske dozvole ili koji je
potvren po nadlenom tijelu; ali ako netko uini vjerojatnim da postoje znatnija odstupanja od tog projekta, korisna e
se povrina izraunati prema stvarnom stanju
NAKNADNA PROMJENA KORISNIH VRIJEDNOSTI
l. 76., l. 77. i l. 78. ZV

premda je ve utvrena, korisna e se vrijednost nanovo utvrivati na zahtjev za to ovlatene osobe ako su se
promijenile prilike na neki od naina predvienih odredbama ZV o naknadnoj promjeni korisnih vrijednosti
sud e ponovno utvrivati korisnu vrijednost u 2 sluaja:
1. zbog odreenih promjena nastalih graevinskim zahvatima
2. zbog promjene stanja stanova, odnosno drugih prostorija koje neposredno granie ili zbog prijenosa sporednih dijelova
jednog posebnog dijela zgrade na drugi
sud koji nanovo odredi neku korisnu vrijednost, ujedno e utvrditi mijenja li se, i koliko zbroj svih korisnih vrijednosti stanova
i ostalih posebnih dijelova iste nekretnine
1. naknadna promjena korisnih vrijednosti zbog odreenih promjena nastalih graevinskim zahvatima

na zahtjev svakog suvlasnika nekretnine, a nakon zavretka gradnje i svakoga tko eli stei vlasnitvo posebnog dijela,
sud e nanovo utvrivati korisnu vrijednost ako su se od tada izmijenile prilike u tom smislu:
da se utvrena korisna vrijednost stana, ili druge prostorije utvrena prije zavretka gradnje, promijenila do zavretka
gradnje za najmanje 2% radnjama za koje je potrebna graevna dozvola, s tim da u tom sluaju zahtjev za ponovo
utvrivanje moe biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomonosti uporabne dozvole
da se nakon zavrene gradnje bitno promijenila utvrena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije
takvim graevinskim zahvatima obavljenim na nekretnini za koje je potrebna graevna dozvola, s tim da u tom sluaju
zahtjev za ponovo utvrivanje moe biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomonosti uporabne dozvole

utvrdi li se ponovo korisna vrijednost, duni su suvlasnici meusobno preuzeti ili prenijeti one suvlasnike dijelove
koji su potrebni kako bi svakom etanom vlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon utvrenja korisnih vrijednosti nuan
za uspostavu njegova prava vlasnitva na posebnom dijelu (odgovarajui suvlasniki dio)
2. naknadna promjena korisnih vrijednosti zbog promjene stanja stanova, odnosno drugih prostorija
koje neposredno granie ili zbog prijenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na drugi

korisnu e se vrijednost ponovno utvrivati i ako se prije utvrena vrijednost promijenila zbog promjena stanja stanova, ili
drugih prostorija koji neposredno prostorno granie, ili zbog prijenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na
drugi, ako zahtjev za ponovno utvrivanje korisne vrijednosti stave vlasnici posebnih dijelova koji izvode promjene ili prijenos
u tom sluaju utvrdit e se korisna vrijednost stanova ili drugih prostorija na koje se odnosi promjena ili prijenos tako
da bude jednak zbroj njihovih korisnih vrijednosti prije i nakon promjene ili prijenosa
utvrdi li se ponovno korisna vrijednost, suvlasnici ija je korisna vrijednost poveana duni su punu naknadu
onim suvlasnicima kojima se korisna vrijednost njihovih dijelova smanjila

2.9.2.3. Uspostava na temelju suglasne odluke svih suvlasnika

l. 43. st. 4. i st. 5., l. 74. st. 3. ZV
161

osim na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela, vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo) moe biti
uspostavljeno i na temelju suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine:
suvlasnici nekretnine mogu suglasno odluiti da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako da e s odreenim
suvlasnikim dijelom povezati vlasnitvo odreenog posebnog dijela (etano vlasnitvo) suvlasnike nekretnine, pa
makar taj suvlasniki dio i nije toliko velik koliko se inae trai za odgovarajui suvlasniki dio po odredbama ZV
o uspostavi na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela i korisne vrijednosti
suglasno oitovanje volje svih suvlasnika da e uspostaviti vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine u korist
nekoga suvlasnikoga dijela, smatra se do uspostave vlasnitva tog posebnog dijela njihovim sporazumom o podjeli
posjeda stvari i izvravanju suvlasnikih ovlasti

ako su suvlasnici nekretnine suglasno odluili da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim suvlasnikim
dijelom povezati vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasniki dio odgovarajui dio,
pa tada pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci
ovdje, naime, postoji potpuna suglasnost suvlasnika glede odnosa suvlasnikih dijelova i etanog vlasnitva koje e
pojedinim suvlasnicima pripasti, pa nije potrebno da sud izraunava korisne vrijednosti; pored toga, suvlasnici su
oitovali jasnu namjeru da doe do uspostave etanog vlasnitva, to su izrazili ispravom koju su potpisali svi suvlasnici
kako ta isprava zamjenjuje pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti, suvlasnici vie ne mogu
zahtijevati da sud utvruje korisne vrijednosti (osim u sluajevima naknadne promjene korisnih vrijednosti)
ta isprava je po svojoj pravnoj prirodi pravni posao (ugovor), pa se njen ponitaj moe zahtijevati samo ako postoji
neki od razloga nitetnosti ili pobojnosti pravnog posla

2.9.2.4. Uspostava na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom
l. 75. st. 2., st. 3. i st. 4. ZV
-

konano, postoji i trei nain uspostave etanog vlasnitva vlasnik zemljita sa zgradom, odnosno nositelj prava graenja sa
zgradom moe svojim oitovanjem volje uinjenim z.k. sudu podijeliti svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom
sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi:
dioba prava vlasnitva na suvlasnike dijelove proizvodi pravni uinak upisom u zemljinu knjigu; da bi bilo
uspostavljeno i pravo vlasnitva na posebnim dijelovima zgrade u korist suvlasnikog dijela nastalog tom diobom,
trebaju se ispuniti i pretpostavke pod kojima je mogua uspostava prava vlasnitva na posebnim dijelovima zgrade, s
time da pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje odgovarajua odredba vlasnika
zemljita, odnosno nositelja prava graenja
ta odredba, tj. oitovanje volje, mora biti u pisanom obliku to nije izriito navedeno u ZV, ali proizlazi iz
analogije s prethodnim sluajevima uspostave etanog vlasnitva, te iz injenice da se trebaju ispuniti
pretpostavke pod kojima je mogua uspostava etanog vlasnitva, a one moraju biti izraene u pisanom obliku
(te pretpostavke se prije svega sastoje u utvrivanju razmjernog odnosa izmeu odgovarajueg suvlasnikog
dijela i posebnog dijela nekretnine na kojem se uspostavlja etano vlasnitvo)
i ovdje ta odredba zamjenjuje pravomonu odluku suda o utvrivanju korisnih vrijednosti
kako ovdje postoji samo jedan vlasnik, on samostalno odluuje, pa nisu potrebne niije dodatne suglasnosti
(mogue je jedino ako nositelj prava graenja odlui uspostaviti etano vlasnitvo na ovaj nain da eventualno
mora pribaviti suglasnost vlasnika zemljita na kojem postoji pravo graenja kao teret tog zemljita, ako je to
predvieno ugovorom o pravu graenja ili bi se protivilo njegovom sadraju)
da li su ispunjene sve pretpostavke za upis u z.k., a time i za uspostavu etanog vlasnitva, procjenjuje z.k. sud

podijeli li vlasnik zemljita, odnosno nositelj prava graenja svoju nekretninu na kojoj tek treba biti izgraena zgrada
na suvlasnike dijelove, on moe oitovati svoju volju da sa svakim od tih dijelova bude povezano pravo vlasnitva na
odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade ako ona bude izgraena, u kojem e sluaju vlasnitvo posebnoga
dijela biti uspostavljeno tek ako zgrada bude izgraena te uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki
u ovom sluaju etano vlasnitvo uspostavlja se pod odgodnim uvjetom, odnosno bit e uspostavljeno
samo ako doe do izgradnje zgrade, a ako zgrada ne bude izgraena, nee se ni uspostaviti etano vlasnitvo
ovaj sluaj treba razlikovati od sluaja kod kojeg, kad vlasnik zemljita ili nositelj prava graenja podijeli svoju
nekretninu i pritom sa svakim dijelom uspostavi etano vlasnitvo, postoji situacija da je zgrada ve izgraena

ako je prodavatelj odredio kako e se upravljati nekretninom, to e djelovati i prema treima ako je zabiljeeno u z. k.
u ovom sluaju radi se o izgradnji zgrade sa stanovima u etanom vlasnitvu za trite, odnosno kupoprodaju
ova odredba moe se smatrati izvjesnom pogodnou za prodavatelja njeno utvrivanje uinjeno je jer je on
ovdje jedini i izvorni vlasnik cijele nekretnine i izgraene zgrade, te mu se dozvoljava i pridravanje odreenih
prava koja idu u njegovu korist; sve tree osobe koje sklapaju ugovor o kupoprodaji ne mogu se smatrati
podreenima jer sloboda volje je sauvana s obzirom da one dragovoljno odluuju da li e sklopiti ugovor s
prodavateljem unato odredbama o upravljanju koje ih eventualno mogu sputavati

2.9.2.5. Pretvaranje etanog vlasnitva steenog po prijanjim propisima u vlasnitvo posebnog dijela nekretnine
761. do 764. str.
2.9.3. Izvravanje vlasnikih ovlasti i dunosti
2.9.3.1. Izvravanje ovlasti i dunosti glede posebnog dijela nekretnine
162

l. 79. st. 1. ZV
Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine upravlja tim posebnim
dijelom umjesto svih suvlasnika, pri emu je ovlaten da sve vlasnike ovlasti i dunosti izvrava kao da je taj posebni dio
samo njegovo vlasnitvo, pa da, ako nije drukije odreeno, ini s tim dijelom to ga je volja te svakog drugog iz tog iskljui .
-

dakle, uspostavom etanog vlasnitva ograniavaju se prava suvlasnika nekretnine, jer na odreenim, posebnim dijelovima
nekretnine, pojedini suvlasnici (etani vlasnici) stjeu iskljuiva vlasnika prava, no oni pri izvravanju tih vlasnikih prava
moraju potovati prava drugih to se posebno odnosi na prava etanih vlasnika na stanu ili drugoj prostoriji na kojima je
uspostavljeno vlasnitvo posebnih dijelova nekretnine, jer su ona jo i vie ograniena od mnogih drugih vlasnikih izraaja
s obzirom na to da se radi ne samo o pravno nego i o stvarno vrlo sloenoj zajednici
1. SUVLASNIKOVE OVLASTI GLEDE POSEBNOG DIJELA NEKRETNINE
l. 79. st. 2., l. 80. st. 3., l. 81., l. 82., l. 83. ZV

1.1. pravo na stjecanje svih plodova i drugih koristi

Suvlasniku na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnog dijela nekretnine pripadaju
svi plodovi i druge koristi od toga dijela, ako oni na nekom posebnom pravnom temelju ne pripadaju komu drugomu.
- dakle, svi plodovi (a ovdje se radi o civilnim plodovima, npr. u obliku najamnine), pripadaju etanom vlasniku
- meutim, mogue je da postoji odreeni pravni temelj po kojem e oni pripasti drugoj osobi potreban je odreeni
pravni posao ili eventualno sudska odluka, odnosno odreena zakonska odredba da bi plodovi pripali nekom drugom:
npr. davanje odreene poslovne prostorije u podzakup, ime dio plodova stjee i podzakupnik
mogue je i da se etani vlasnik odrekne plodova i drugih koristi i daruje ih nekome ili zamijeni za druga prava
takoer, i sudskom odlukom ili na temelju zakona, u odreenim sluajevima, moe biti utvreno da e plodovi i
koristi pripasti nekom drugom, a ne etanom vlasniku
-

osim plodova, ZV spominje i koristi to mogu biti razliite nagrade, odtete, povlateni zajmovi i sl.

1.2. pravo na davanje posebnog dijela nekretnine u najam ili zakup

Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine ovlaten je taj dio,
cijeli ili pojedine njegove dijelove, iznajmiti ili dati u zakup, ne traei za to odobrenje ostalih suvlasnika, ako nije to drugo
ugovoreno i upisano u zemljinoj knjizi.
- ugovor o najmu ima za predmet neplodonosne, a ugovor o zakupu plodonosne stvari
- kao najei predmet najma javljaju se upravo stambeni objekti iznajmljeni u svrhu stanovanja, dok se kao najei
predmet zakupa javljaju razliite nekretnine (poslovni prostori, poljoprivredna i druga zemljita i sl.)
- kod najma postoji samo uporaba, a kod zakupa koritenje, to podrazumijeva, uz uporabu, i mogunost ubiranja plodova
(stoga se npr. kod poslovnih prostora uvijek radi o ugovoru o zakupu, jer se obavljanjem odreene poslovne djelatnosti
ostvaruje za zakupnika i odreena dobit, odnosno stjeu se odreeni plodovi)
-

odnose izmeu suvlasnika na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenog posebnog dijela
nekretnine i osoba koje njegov posebni dio rabe ili iskoritavaju kao stanari, najmoprimci, zakupoprimci i dr.,
ureuju odnosna pravila obveznog prava, ako nisu ureeni posebnim zakonom ta pravila sadre prvenstveno
Zakon o obveznim odnosima (ureuje opi tip ugovora o zakupu i najmu), ali i Zakon o najmu stanova, Zakon o zakupu
i prodaji poslovnog prostora i Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine

1.3. pravo na obavljanje odreenih promjena stanja

Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine ovlaten je,
ne traei za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s graevinskim propisima o svome troku izvriti prepravke u stanu
ili drugoj samostalnoj prostoriji, ukljuujui i promjenu namjene, ako se pridrava sljedeih pravila:
1. promjena ne smije prouzroiti oteenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika
koji zasluuju zatitu; osobito ne smije prouzroiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade
ili drugih stvari
2. ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajednike dijelove nekretnine, to je doputeno samo ako je takva promjena
uobiajena ili slui vanom interesu vlasnika posebnoga dijela, inae je svaki suvlasnik moe zabraniti; ali ne moe zabraniti
postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i slinih ureaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih
antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije mogu ili nije odobren prikljuak na postojeu antenu te izvoenje radova
kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti
3. radi promjena na svome dijelu nije doputeno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasnitvu
drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja; ali taj e ipak morati trpjeti ono u vezi s tuim prepravkom ime se bitno i trajno
ne povreuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono to je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi
4. vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu duan je dati primjerenu naknadu drugomu ija je prava
time povrijedio i kad je taj bio duan trpjeti tu povredu
-

ako je za promjenu namjene potrebna dozvola vlasti, drugi suvlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlateni
uskratiti svoj pristanak kad je on potreban te odgovaraju za tetu koju bi prouzroili svojom uskratom
163

sve to je ovdje odreeno za stanove i druge samostalne prostorije jednako vrijedi i za sve sporedne dijelove koji
su njihovi pripatci, a ove se odredbe primjenjuju i u sluaju prijenosa sporednih dijelova koji slue jednom stanu,
odnosno prostoriji na drugi stan, odnosno prostoriju

1.4. pravo zahtijevati naknadu imovinske tete u vezi s odravanjem zajednikih dijelova nekretnine
Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine duan je dopustiti
pristup u stan, odnosno prostoriju i njihovu uporabu, ako je to potrebno za odravanje zajednikih dijelova nekretnine;
imovinsku tetu koju u svezi s time pretrpi duni su mu primjereno naknaditi suvlasnici solidarno.
1.5. pravo zahtijevati popravljanje tete u vezi s promjenama koje je izvrio drugi suvlasnik ili suvlasnici
Za svu tetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s promjenama koje je izvrio suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu
uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine, ako je nisu bili duni trpjeti, odgovara im taj suvlasnik;
vie suvlasnika odgovaraju za tu tetu solidarno.
- ve je spomenuto pod kojim pravilima se smatra da je suvlasnik duan trpjeti promjene stanja koje je izvrio etani vl.
- ipak, konanu odluku o tome da postoji odgovornost za tetu donosi u sluaju spora sud vodei rauna prije svega
o tome jesu li suvlasnici bili duni trpjeti odreene promjene
1.6. pravo zahtijevati primjereno osiguranje
Ako s obzirom na okolnosti prijeti ozbiljna opasnost da e nastati teta zbog onoga to u izvravanju ili prekoraenju ovlasti
poduzima ili je ve poduzeo glede nekretnine pojedini suvlasnik bez suglasnosti svih ostalih, svaki od suvlasnika cijele
nekretnine je ovlaten od njega zahtijevati primjereno osiguranje.
poduzimanje bilo ega to je suvlasnik po zakonu duan/ovlaten obaviti ne moe biti uvjetovano davanjem osiguranja
o zahtjevu za davanjem osiguranja odluuje sud u izvanparninom postupku, ako nije to drugo propisano, ili ako se u
svezi s onim to je suvlasnik poduzeo ili poduzima ve vodi neki drugi postupak u kojem je mogue odrediti davanje
primjerenoga osiguranja (takav drugi postupak mogu pokrenuti suvlasnici, npr., posjedovnom ili vlasnikom tubom
kojom trae prestanak izvravanja radnji koje glede nekretnine poduzima pojedini suvlasnik)
2. SUVLASNIKOVE DUNOSTI GLEDE POSEBNOG DIJELA NEKRETNINE
l. 80. st. 1. i st. 2., l. 84. ZV
2.1. dunost odravanja
Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine duan je za taj
stan, odnosno drugu samostalnu prostoriju, te za njima namijenjene ureaje, osobito svjetlovodne, plinovodne, vodovodne,
toplovodne i sanitarne naprave, kao i sve druge pripatke toga posebnoga dijela brinuti se i tako ih odravati da drugim
suvlasnicima ne nastane nikakva teta.
2.2. dunost odgovarati za tetu zbog neodravanja
Za svu tetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s izvravanjem dunosti odravanja, ili zbog njezina neizvravanja, odgovara
im onaj suvlasnik ija je to bila dunost odravanja, a ako je to bila dunost vie suvlasnika, oni odgovaraju solidarno.
2.3. dunost snositi trokove posebnog dijela nekretnine
Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo odreenoga posebnoga dijela nekretnine odrava taj dio
o svome troku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasnitvom toga dijela, ako nije to drugo zakonom odreeno.
kad dunik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine
(naknade zbog troenja elektrine energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba,
suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade
dobavljaima odnosno davateljima usluga
ako je dunik te obveze osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskoritava na temelju najma, zakupa ili drugoga
ugovora sa suvlasnikom na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik
jami dobavljau za ispunjenje te obveze
2.4. ostale dunosti suvlasnika
- o ostalim dunostima etanog vlasnika bilo je rijei kod ovlasti koje pripadaju etanom vlasniku
- to su ove dunosti:
dunost da se omogui pristup i uporaba svog posebnog dijela nekretnine ako je to potrebno
za odravanje zajednikih dijelova nekretnine
dunost da se odgovara za tetu koja je uinjena ostalim suvlasnicima prigodom izvravanja
promjena na svom posebnom dijelu nekretnine
dunost naknade imovinske tete onom etanom vlasniku koji je tu tetu pretrpio
jer je omoguio pristup i uporabu svog dijela radi odravanja zajednikih dijelova nekretnine
dunost davanja primjerenog osiguranja kad se za to ispune uvjeti
2.9.3.2. Izvravanje ovlasti i dunosti glede cijele nekretnine
164

1. SUVLASNIKOVE OVLASTI GLEDE CIJELE NEKRETNINE

l. 85. st. 1., st. 3. i st. 4., l. 86., l. 87., l. 88., l. 91. i l. 375. ZV
1.1. pravo na upravljanje nekretninom
Cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili vie suvlasnikih dijelova osnovano vlasnitvo odreenog posebnog dijela
upravljaju suvlasnici po opim pravilima o upravljanju suvlasnikom stvari 242, ako ovim Zakonom nije to drugo odreeno.
- ZV je spomenutu mogunost da glede prava na upravljanje nekretninom odredi neto drugo i iskoristio, i to u sluaju
kad je prodavatelj odredio kako e se upravljati nekretninom, a to je zabiljeeno u z.k. 243
-

ako odgovarajui suvlasniki dio na kojem je uspostavljeno vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine steknu
dvije ili vie osoba kao suvlasnici ili zajedniki vlasnici, sve te osobe sudjeluju u upravljanju kao da su one sve zajedno
jedan suvlasnik cijele stvari, pri emu se na odgovarajui nain primjenjuju pravila obveznog prava o solidarnosti
vjerovnika, odnosno dunika
to je i logino s obzirom na naelo jedinstvenosti prava vlasnitva, po kojem nije mogue dijeliti vlasnitvo
po sadraju, odnosno ovlastima izmeu vie ovlatenika ovog prava na istom predmetu
dakle, svi suvlasnici ili zajedniki vlasnici odreenog posebnog dijela nekretnine imaju ovlast upravljanja, ali i
dunost u vezi s time to im daje poloaj vjerovnika, odnosno dunika, a u odnosu na tree osobe, kao i izmeu
njih samih, postoji solidarna (aktivna i pasivna) obveza

suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim
da meusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (meuvlasniki ugovor)
poslovi redovite uprave 244

poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito:

1. redovito odravanje zaj. dijelova i ureaja nekretnine, ukljuujui i graevne promjene nune radi odravanja
2. stvaranje primjerene zajednike priuve za predvidive budue trokove
3. uzimanje zajmova radi pokria trokova odravanja koji nisu pokriveni priuvom, a potrebni su za obavljanje
poslova urednoga odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine
4. primjereno osiguranje nekretnine
5. imenovanje i opoziv zajednikoga upravitelja
6. odreivanje i promjene kunog reda
7. iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih
nije uspostavljeno vlasnitvo posebnoga dijela, s tim da je doputeno otkazati najam mjesta u zajednikoj garai ili
zajednikom parkiralitu im nastane potreba bilo kojega suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od 3 mjeseca,
pa makar bilo i to drugo ugovoreno ili zakonom odreeno
8. iznajmljivanje i davanje u zakup zajednikih dijelova zgrade, odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za
postavljanje, odravanje i razvoj elektronike komunikacijske infrastrukture i plaanje naknade vlasnicima u skladu
s posebnim propisima
izvanredni poslovi 245

osim za one poslove koji se i inae smatraju izvanrednim poslovima, za donoenje odluke o poduzimanju poboljice
zajednikih dijelova i ureaja nekretnine potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine
iznimno, ipak nije potreban pristanak svih:
ako suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova odlue da se poboljica uini, a da e oni sami
snositi trokove ili se ti trokovi mogu pokriti iz priuve, ne ugroavajui time mogunost da se iz priuve
podmire potrebe redovitoga odravanja, te ako te poboljice nee ii suvie na tetu nadglasanih suvlasnika
za poboljicu kojom se na zajednikim dijelovima i ureajima nekretnine osigurava nesmetan pristup, kretanje
i rad osobama smanjene pokretljivosti

meuvlasniki ugovor

242

upravljanje suvlasnikom stvarju, 144. str.

uspostava na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom, 160. str.
244
odluivanje o poslovima redovite uprave, 144. str.
245
odluivanje o poslovima izvanredne uprave, 145. str.
243

165

uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i koritenjem nekretnine utvruju se ugovorom koji mora
biti sklopljen u pisanom obliku (meuvlasniki ugovor) meuvlasniki ugovor sadri osobito:
veliinu suvlasnikih dijelova nekretnine,
uvjete i nain upravljanja nekretninom,
poblie podatke o osobi koja e upravljati nekretninom,
opseg poslova koje e obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl.,
uvjete i nain prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajednike priuve,
ime suvlasnika ovlatenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno treim osobama
i granice njegovih ovlasti
uvjete i nain koritenja zajednikih prostorija, ukljuujui i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te ureaja i
zemljita koje pripada odreenoj nekretnini

odluke koje proizlaze iz meuvlasnikoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila veina suvlasnika iji
suvlasniki dijelovi ine vie od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine; odredbe meuvlasnikog
ugovora imaju uinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja meuvlasnikog ugovora

1.2. pravo na podnoenje odreenih zahtjeva sudu

Svaki suvlasnik nekretnine ovlaten je, neovisno o ostalima, zahtijevati od suda da svojom odlukom odredi:
1. rok u kojem se treba obaviti neki od poslova redovite uprave, o kojem je veinom glasova donesena odluka,
2. stvaranje primjerene zajednike priuve ili primjereno poveavanje, odnosno smanjivanje te priuve koju je odredila
veina, prema pravilu da pri odreivanju priuve i doprinosa u nju treba, osim o predvidivim trokovima, voditi rauna i o
imovinskom stanju svih suvlasnika,
3. da se tom suvlasniku, ako bi mu bilo nemogue odmah platiti dio trokova nekoga posla odravanja cijele nekretnine koji
se javlja u vremenskim razmacima duljim od 1 godine, a nije pokriven priuvom, doputa da plati u mjesenim obrocima u
razdoblju ne duem od 10 godina, uz osiguranje osnivanjem hipoteke na njegovu suvlasnikom dijelu, s uobiajenim
kamatama na dug osiguran hipotekom,
4. zakljuenje primjerenoga osiguranja od poara ili od odgovornosti treim osobama,
5. postavljanje zajednikoga upravitelja, ili smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dunosti,
6. ukidanje ili izmjenu onih odredaba kunoga reda koje je donijela veina, ako one vrijeaju takve interese toga suvlasnika
koji zasluuju zatitu, ili bi njihovo izvravanje bilo nepravedno zahtijevati od njega,
7. otkazivanje ugovora o najmu jednoga mjesta u zajednikoj garai ili parkiralitu zbog potreba toga suvlasnika, ali to samo
ako je on ujedno i vlasnik posebnoga dijela zgrade.
1.3. pravo na stjecanje plodova i drugih koristi
plodovi i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasnitvo
posebnoga dijela pripadaju svim suvlasnicima nekretnine razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima, ali svakom
od suvlasnika koji je ujedno i vlasnik nekoga posebnoga dijela te nekretnine pripadaju ti plodovi i druge koristi samo
za onoliko za koliko mu je suvlasniki dio vei od odgovarajuega suvlasnikoga dijela
plodovi i druge koristi od nekretnine na koje se ne odnosi navedena odredba pripadaju svim suvlasnicima razmjerno
njihovim dijelovima
(nitave su sve odredbe pravnih poslova koje bi bile suprotne navedenim odredbama)
2. SUVLASNIKOVE DUNOSTI GLEDE CIJELE NEKRETNINE
l. 85. st. 2., l. 89., l. 90., l. 92. i l. 93., l. 377., l. 382. i l. 383. ZV
l. 87. st. 1., st. 2. i st. 5. ZZK
2.1. dunost sudjelovanja u upravljanju nekretninom
Suvlasnici su duni sudjelovati u upravljanju nekretninom.
(ovdje analogno vrijedi sve to je reeno za upravljanje nekretninom kao dunost 246)
2.2. dunost odreivanja osobe koja e obavljati poslove zajednikog upravitelja
Suvlasnici su duni odrediti osobu koja e obavljati poslove zajednikog upravitelja.
upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajednikom priuvom kao zastupnik svih
suvlasnika, i to umjesto njih, pri emu prema treima ne djeluju ogranienja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom
u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlaten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim
tijelima vlasti, to ukljuuje i ovlasti da opunomouje strune zastupnike za voenje tih postupaka
upraviteljev odnos sa suvlasnicima glede njegova upravljanja nekretninom ravna se po opim pravilima o zastupanju i
posebnim pravilima o upravitelju kojega postavljaju suvlasnici 247, ako to drugo ne proizlazi iz poloaja koji upravitelju
nekretnine daju odredbe ZV o vlasnitvu posebnih dijelova nekretnine

246
247

pravo na upravljanje nekretninom, 163. str.

upravitelj, 145. str.

166

upravitelj je obvezan koliko je najvie mogue uvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite
uprave slijediti upute veine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda
koja je zamjenjuje; uz to je osobito duan:
poloiti svakom suvlasniku uredan raun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan
nain na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine
izraditi pregled predvienih poslova za odravanje i poboljice, kao i predvidivih trokova i optereenja u narednoj
kalendarskoj godini, te to na prikladan nain objaviti u kui najkasnije do isteka tekue kalendarske godine
prikupiti vie ponuda za poslove odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, kao i za vee
radove radi poboljice

suvlasnici, u ije ime upravitelj upravlja nekretninom, duni su o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih
ovlasti koje se i njih tiu obavijestiti najmoprimce i zakupnike na prikladan nain; ono to bi neobavijeteni najmoprimci i
zakupnici ispunili osobi koja vie nije upravitelj, ili vie nije ovlatena primiti ispunjenje, valjano je ispunjeno i oslobaa
dunike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu

(uz ove odredbe, ZV sadri odredbe o upravitelju i meu odredbama o izvravanju ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom
razdoblju, u l. 378. i l. 379.)
-

suvlasnici, ali i zajedniki vlasnici imaju pravo zahtijevati da se dopusti zabiljeba imenovanja ili opoziva upravitelja;
to pitanje ureuje Zakon o zemljinim knjigama:
zabiljeba imenovanja zajednikoga upravitelja dopustit e se na zahtjev bilo kojeg suvlasnika ili zajednikog
vlasnika na temelju isprave iz koje za to proizlazi suglasna volja svih suvlasnika ili zajednikih vlasnika
zabiljeba imenovanja zajednikoga upravitelja dopustit e se na zahtjev bilo kojega suvlasnika,
odnosno zajednikoga vlasnika na temelju ovrne sudske odluke o postavljanju zajednikoga upravitelja
ove odredbe na odgovarajui se nain primjenjuju i na zabiljebu opoziva ili promjene upravitelja te prestanka
prisilne uprave

2.3. dunost osnivanja zajednike priuve

Suvlasnici su duni osnovati zajedniku priuvu.
zajednika priuva je namjenski vezana zajednika imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokrie
trokova odravanja i poboljavanja nekretnine te za otplaivanje zajma za pokrie tih trokova
zajedniku priuvu tvore novani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene veinom suvlasnikih
dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive trokove i uzimajui u
obzir imovinsko stanje svih suvlasnika
zajednikom priuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo
kojega suvlasnika, uloenom na nain da donosi plodove
doputena su samo ona plaanja iz priuve koja su uinjena radi plaanja trokova odravanja i poboljavanja nekretnine
ili otplatu zajma uzetoga za pokrie tih trokova; ovrhu je doputeno provoditi na zajednikoj priuvi samo radi
podmirenja tih trabina
upravitelj kojem je zavrila uprava duan je bez odgaanja poloiti raun o priuvi i ostatak predati novom upravitelju;
razrijei li sud upravitelja, naloit e mu da u 14 dana pod prijetnjom ovrhe preda utvreni ostatak novom upravitelju
suvlasnik koji je otuio svoj suvlasniki dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svog doprinosa u zajedniku
priuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos toga suvlasnikoga dijela
- promjena u osobi suvlasnika ne utjee na plaanje doprinosa u zajedniku priuvu jer on nije osobne prirode ve je
vezan uz suvlasniki dio u trenutku promjene osobe suvlasnika, dunost plaanja doprinosa u zajedniku priuvu
tereti novog suvlasnika, a raniji suvlasnik nema pravo traiti povrat onog to je do tad doprinio u zajedniku priuvu
- sredstva zajednike priuve duni su plaati samo suvlasnici zgrade, a ne npr. najmoprimci, zakupnici i druge osobe
koje po nekoj nevlasnikoj osnovi rabe ili koriste posebni dio nekretnine
- trabina zajednike priuve zastarijeva za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja
2.4. dunost snoenja trokova cijele nekretnine
trokove za odravanje i za poboljavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasnikim
dijelovima, ako nije drukije odreeno
doprinose za zajedniku priuvu radi pokria trokova odravanja i poboljavanja nekretnine te za otplaivanje zajma
za pokrie tih trokova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima, ako nije drukije odreeno

suvlasnici mogu odrediti i drukiji klju raspodjele trokova i doprinosa zajednikoj priuvi, i to:
odlukom veine suvlasnikih dijelova, kad je rije o trokovima za odravanje onih ureaja nekretnine koji nisu u
podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao to su trokovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu
odluku opravdavaju razliite mogunosti pojedinih suvlasnika da te ureaje rabe i nemogunost utvrivanja
stvarnoga potroka svakoga pojedinoga suvlasnika
suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih trokova za odravanje i poboljavanje
nekretnine te doprinosa zajednikoj priuvi

svaki suvlasnik moe zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li nain raspodjele trokova opim pravilima o snoenju
trokova cijele nekretnine i je li odluka suvlasnika valjana, a kad nema valjane odluke o raspodjeli trokova za odravanje
167

onih ureaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi klju za
raspodjelu trokova s obzirom na razliitu mogunost uporabe tih ureaja
odredbe suvlasnika o kljuu raspodjele trokova, ako su potpisi suvlasnika javno ovjerovljeni, kao i pravomone odluke
suda koji je utvrdio klju raspodjele trokova po pravednoj ocjeni, zabiljeit e se na zahtjev u z.k.
ako trokovi za nekretninu budu podmireni iz zajednike priuve u skladu s njezinom namjenom, oni se nee dijeliti
na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u tu priuvu

2.5. dunost prijave tete

svaki suvlasnik je ovlaten i duan bez odgaanja prijaviti zajednikom upravitelju tete za koje je spoznao da su nastale
na dijelovima/ureajima nekretnine kojima taj upravlja, a i tete na onim posebnim dijelovima te nekretnine na kojima je
uspostavljeno vlasnitvo u korist odreenog suvlasnikog dijela ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine

kad prijeti opasnost od tete, svaki je suvlasnik ovlaten poduzeti nune mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika
- ako se te mjere sastoje u poduzimanju neke konkretne radnje radi otklanjanja opasnosti od tete, tada je mogue da
je dolo do nunog poslovodstva bez naloga (l. 1121. ZOO: obavljanju tueg posla moe se nezvano pristupiti
samo ako posao ne trpi odgaanje te predstoji teta ili proputanje oite koristi)
- ipak, navedenu odredbu ZV treba shvatiti u smislu neposredne opasnosti od tete (npr. gaenje poara), ime bi se
izbjegle mogue zlouporabe, odnosno neovlateno zadiranje u tue posebne dijelove nekretnine; kako je
poslovodstvo nuno, nije potrebno utvrivati da li ostali suvlasnici smatraju tu radnju korisnom ili ne
- inae ovaj se sluaj odnosi i na poduzimanje nunih mjera za uklanjanje opasnosti od tete na neijem posebnom
dijelu nekretnine kao i na zajednikim dijelovima
- suvlasnik koji je poduzeo nune mjere duan je to prije obavijestiti o onome to je poduzeo gospodar posla, a to je
u ovom sluaju etani vlasnik na ijem su posebnom dijelu radnje poduzete ili pak svi suvlasnici ako je radnja
poduzeta na zajednikom dijelu nekretnine
- suvlasniku pripadaju sva prava koja i inae pripadaju poslovoi bez naloga, a to su pravo na naknadu svih nunih i
korisnih trokova, zatim naknada za trud, naknada tete koju je eventualno pretrpio
- meutim, mogue je i da sam suvlasnik odgovara za tetu koju je prouzroio poduzimajui nune mjere

2.6. hitni popravci

ako suvlasnici ne osiguraju upravljanje nekretninom, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave
odredit e fiziku ili pravnu osobu za obavljanje hitnih popravaka na toj nekretnini (u tom sluaju suvlasnici su duni osobi
koja obavi hitne popravke platiti trokove u roku 8 dana od dana kada ih ta osoba pisano obavijesti o iznosu dugovanja)
hitnim popravcima razumijevaju se radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprjeavaju posljedice za ivot i zdravlje
ljudi kao i vea oteenja nekretnine
raun o obavljenom hitnom popravku smatra se vjerodostojnom ispravom u ovrnom postupku
radi osiguravanja naplate nepodmirenih iznosa, pravna osoba koja je obavila hitne popravke ima pravo upisa hipoteke
na stan, odnosno drugi posebni dio zgrade onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka
2.7. nuni popravci
kad zbog oteenja zajednikih dijelova i ureaja nekretnine postoji opasnost za ivot i zdravlje ljudi, graevinski
inspektor naredit e upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, izvrenje nunih popravaka
alba izjavljena protiv rjeenja inspektora ne zadrava ovrhu rjeenja
radi osiguravanja naplate trokova nunih popravaka, traitelj ovrhe ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi
posebni dio nekretnine onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka

razlika izmeu hitnih i nunih popravaka: potreba za hitnim popravcima se javlja nenadano i potrebno je brzo obaviti
radove, dok kod nunih popravaka u naelu ne postoji tolika iznenadnost pojave oteenja, niti je potrebna tolika brzina pri
izvrenju popravaka

2.8. ugovor o upravljanju i koritenju zajednikih dijelova i ureaja koji koriste i drugim nekretninama
ako se u jednoj nekretnini nalaze zajedniki dijelovi i ureaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada,
kotlovnica), odnosno nadstojniki stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina duni su sklopiti
ugovor o upravljanju i koritenju tih zajednikih dijelova i ureaja, odnosno nadstojnikoga stana

168

2.9.4. Prestanak vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine

1. PROPAST PREDMETA
l. 94. ZV
Vlasnitvo posebnog dijela nekretnine prestaje ako stan ili druga samostalna prostorija koja je bila predmetom tog vlasnitva trajno
prestane biti prikladna za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti, a s time ujedno prestaje i vlasnitvo sporednih dijelova.
-

propast predmeta etanog vlasnitva moe biti potpuna ili djelomina ako je dolo do djelomine propasti stana, to u pravilu
nije razlog za prestanak etanog vlasnitva, jer najee je mogu popravak
da bi etano vlasnitvo prestalo zbog propasti predmeta, mora postojati trajna nemogunost uporabe, odnosno trajni prestanak
mogunosti samostalnog izvravanja suvlasnikovih ovlasti to znai da popravak nije mogu ili da ga etani vlasnik ne eli
poduzeti s obzirom na predstojee visoke trokove
razlozi propasti predmeta etanog vlasnitva mogu biti razliiti npr. poar, potres, poplava ili neka druga elementarna
nepogoda, a mogua je i propast uslijed dotrajalnosti posebnog dijela nekretnine
inae, prestanak vlasnitva na posebnom dijelu nekretnine zbog propasti predmeta odnosi se i na sporedne dijelove
(otvoreni balkoni, terase, kuni vrtovi ...) na kojima, takoer, prestaje etano vlasnitvo, jer ti dijelovi slijede pravnu sudbinu
stana ili druge samostalne prostorije s obzirom na to da za njih vrijede pravila koja se odnose na pripatke stvari 248
2. BRISANJE
l. 95. ZV

osim u sluaju propasti, vlasnitvo posebnog dijela nekretnine prestaje i uknjibom brisanja u z.k. upisa kojim je vlasnitvo
odreenog posebnoga dijela nekretnine bilo uspostavljeno kao pravo povezano s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine
kao razlog za brisanje etanog vlasnitva moe se npr. javiti odnos izmeu odgovarajueg suvlasnikog dijela i korisne
vrijednosti, ako je odgovarajui suvlasniki dio postao manji od korisne vrijednosti

za uknjibu brisanja na temelju odreknua nuan je pristanak svih suvlasnika i knjinih ovlatenika ija prava optereuju
odgovarajui suvlasniki dio
naime, prestanak etanog vlasnitva uknjibom brisanja na temelju odreknua ukazuje na to da postoji odreeni interes
pojedinog suvlasnika za ovakvim postupkom, jer se radi o besplatnom ustupanju vlasnitva posebnog dijela nekretnine
stoga je potrebno dati mogunost i ostalim suvlasnicima i knjinim ovlatenicima da davanjem pristanka potvrde
da odreknue pojedinog suvlasnika od vlasnitva posebnog dijela nekretnine, to rezultira uknjibom brisanja u z.k.,
nije u suprotnosti s njihovim interesima
3. PRESTANAK SUVLASNITVA
l. 96. ZV

kad dotadanji suvlasnik nekretnine prestane biti suvlasnikom odgovarajueg suvlasnikog dijela, prestalo je za njega
i vlasnitvo onoga posebnoga dijela koje je bilo uspostavljeno na tom odgovarajuem dijelu
ali prestanak vlasnitva posebnoga dijela ne povlai za sobom prestanak suvlasnitva na nekretnini, jer suvlasniki dio moe
biti vei od korisne vrijednosti stana ili druge samostalne prostorije, pa e suvlasnitvo ostati glede te razlike;
osim toga, prestanak etanog vlasnitva uope i ne mora utjecati na smanjivanje suvlasnikog dijela (npr. ako doe do propasti
zgrade i tako prestane etano vlasnitvo, ostat e suvlasnitvo na zemljitu i materijalu koji je ostao nakon propasti zgrade)
4. ISKLJUENJE IZ SUVLASNIKE ZAJEDNICE
l. 97. ZV
Svaki od suvlasnika iste nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom ili od prava graenja sa zgradom duan je prigodom
izvravanja svoga prava postupati osobito obzirno prema ostalima, u protivnom njegovi suvlasnici mogu ishoditi njegovo
iskljuenje iz suvlasnike zajednice, pod pretpostavkama koje ZV u odredbama o iskljuenju na zahtjev veine/manjine.

248

razlikuju se 2 oblika iskljuenja:

1. iskljuenje na zahtjev veine
2. iskljuenje na zahtjev manjine

sporedni dijelovi, 157. str.

169

4.1. iskljuenje na zahtjev veine

l. 98. ZV
-

suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova mogu odluiti da e zahtijevati iskljuenje iz suvlasnike zajednice
odreenog suvlasnika na ijem je odgovarajuem suvlasnikom dijelu uspostavljeno vlasnitvo nekoga posebnoga dijela
nekretnine, ako za to postoji neki od propisanih razloga za odluku o iskljuenju odreenog suvlasnika
kad je vlasnitvo posebnih dijelova uspostavljeno na vie od polovine suvlasnikih dijelova neke nekretnine, suvlasnici koji
zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova mogu odluiti da e se zahtijevati iskljuenje iz suvlasnike zajednice bilo kojeg
odreenog suvlasnika, ako za to postoji neki propisanih razloga za odluku o iskljuenju odreenog suvlasnika

odluka o iskljuenju odreenog suvlasnika moe se donijeti:

1. ako suvlasnik ne udovoljava dunostima koje proizlaze iz zajednice, osobito ako ne plati dune iznose ni do zavretka
rasprave koja prethodi presudi prvostupanjskoga suda, a ako je bilo sporno koliko je duan platiti pa je sud donio
meupresudu, tada do zavretka prvostupanjske rasprave koja slijedi nakon meupresude,
2. ako dijelove nekretnine koji su u njegovu vlasnitvu kao posebni dijelovi ili dijelove koje rabe i drugi suvlasnici rabi na
nain koji znatno ide na tetu interesa drugih suvlasnika,
3. ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uope nedolinim ponaanjem uini tegobnim zajedniko stanovanje ostalim
suvlasnicima, ili poini kanjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojega od suvlasnika ili druge
osobe koja stanuje u kui, a nije rije o djelima tako maloga znaenja da bi ih trebalo zanemariti

iskljuenje nema karakter izvlatenja, nego se javlja kao oblik razvrgnua suvlasnike zajednice civilnom diobom, a provodi se
putem kupoprodaje na javnoj drabi cijena koja se ostvari kupoprodajom na javnoj drabi pripada iskljuenom suvlasniku,
ali nakon obavljene kupoprodaje i stjecanja suvlasnikog dijela od druge osobe, prestaje zajednica s iskljuenim suvlasnikom,
to podrazumijeva njegovo iseljavanje iz zgrade, zajedno s lanovima njegova domainstva (eventualni dugovi koje je
iskljueni suvlasnik imao prema ostalim suvlasnicima mogu se podmirivati iz iznosa cijene ostvarene na javnoj drabi)

radnje i ponaanja suvlasnikovog branoga druga i drugih lanova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim
pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio sprijeiti koliko je bilo mogue, uzimaju se za radnje tog suvlasnika
pod osobama koje sa suvlasnikovim pristankom rabe dijelove nekretnine treba podrazumijevati zakupnike i najmoprimce,
kao i sve druge osobe koje rabe posebni i druge dijelove nekretnine za to pravni temelj moe biti i besplatan pravni posao

suvlasnici koji su odluili da e zahtijevati iskljuenje odreenoga suvlasnika tubom e zahtijevati da sud utvrdi postojanje
razloga za iskljuenje i odlui da je tuenik duan otuiti svoj suvlasniki dio i napustiti posjed, jer e se u protivnom na zahjev
tuitelja, koji ne moe biti stavljen u roku kraem od 3 mjeseca od pravomonosti presude, tuenikov suvlasniki dio prodati na
javnoj drabi

time to suvlasniki dio stekne druga osoba, zajednica s iskljuenim suvlasnikom prestaje
druga osoba stjee suvlasniki dio u trenutku kad ga kupi bez obzira na to da li tada stjee i posjed na tom dijelu
dakle, tu se radi o pravnom prestanku zajednice s iskljuenim suvlasnikom koji se ne mora uvijek podudarati s faktinim
prestankom koji bi se sastojao u prestanku posjeda, tj. uporabe suvlasnikog dijela od strane iskljuenog suvlasnika
4.2. iskljuenje na zahtjev manjine
l. 99. ZV

ovdje je postupak znatno ublaen u korist suvlasnika kojeg se eli iskljuiti, a prilino sloen kad se radi o suvlasniku koji trai
iskljuenje jer se sastoji od dviju parninih tubi koje se podnose u 2 odvojena postupka
prethodno je potrebno da suvlasnik koji eli iskljuenje drugog suvlasnika, a za to nije dobio podrku veine
suvlasnika, podnese tubu sudu kojom trai prestanak postupaka koji ga povrjeuju
ako nakon pravomonosti presude kojom je sud odluio da je tuenik duan suzdravati se od takvih postupaka,
tuenik nastavi s uznemiravanjem, moe se podnijeti tuba za iskljuenje koja ima znaenje kao da je podnesena od
veine suvlasnika:

ako je neki suvlasnik nekretnine drugoga suvlasnika, koji ga niim nije izazvao, povrijedio bezobzirnim, nepristojnim ili uope
nedolinim ponaanjem, uinio mu tegobnim zajedniko stanovanje, ili je poinio kanjivo djelo protiv njegove imovine,
morala ili tjelesne cjelovitosti ili nekoga od njegovih ukuana, a nije rije o djelima tako maloga znaenja da bi ih trebalo
zanemariti, tada povrijeeni suvlasnik, ako i nije dobio od drugih dovoljnu podrku da bi veina donijela odluku o iskljuenju
odreenog suvlasnika, moe tubom zahtijevati od ovoga da se ubudue suzdrava od takvih postupaka

radnje i ponaanja suvlasnikova branoga druga i drugih lanova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim
pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio sprijeiti koliko je bilo mogue, uzimaju se za radnje tog suvlasnika

nastave li se takvi postupci i nakon pravomonosti presude kojom je sud odluio da se tuenik duan suzdravati od njih,
povrijeeni suvlasnik moe i sam podnijeti tubu, u kojem e se sluaju na odgovarajui nain primjenjivati odredbe koje inae
vrijede kad tu tubu podnose suvlasnici koji su donijeli odluku da e zahtijevati iskljuenje
170

2.10. PRETHODNO I POTONJE VLASNITVO

2.10.1. O sudjelovanju vie osoba u pravu vlasnitva jedne stvari u ulozi prethodnog i potonjeg vlasnika
-

vlasnik moe u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo vlasnitva ograniiti nekim rokom ili uvjetom, pa ga tako
ogranienog prenijeti na drugu osobu 249 ako to uini u pravu vlasnitva sudjelovat e dvije osobe, svaka u drukijoj ulozi:
jedna u ulozi prethodnog vlasnika, a
druga u ulozi potonjeg vlasnika

prethodni i potonji vlasnik e sudjelovati u sadrajno nepodijeljenom pravu vlasnitva iste stvari tako to e pravo vlasnitva
te stvari isprva imati onaj koji je prethodni vlasnik, a poto istekne ograniavajui rok ili se ispuni takav uvjet, vlasnitvo stvari
e pripasti drugoj osobi potonjem vlasniku

takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva jedne stvari, stavlja prethodnog i potonjeg vlasnika u specifian pravni odnos,
u kojem svaki od njih ima neke dunosti i ovlasti, razliite u razdoblju do isteka ograniavajueg roka ili ispunjenja uvjeta,
od onih nakon to taj rok istekne ili se uvjet ispuni

za pojedine inaice sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva u svojstvu prethodnog i potonjeg vlasnika postoje brojni nazivi,
ali njihova primjena nije ustaljena (npr. vremenski podijeljeno, uvjetno ili pendentno, fiducijarno, opozivno vlasnitvo)
razlozi uspostavljanja odnosa prethodnog i potonjeg vlasnika:

razliiti su razlozi zbog kojih se glede neke stvari uspostavlja odnos prethodnog i potonjeg vlasnika:
najee se to ini zbog stvarnog osiguranja neke trabine otuivatelj prigodom ispunjenja kupoprodajnog ili slinog
ugovora pridri pravo vlasnitva (prethodno vlasnitvo) dok mu stjecatelj (potonji vlasnik) ne ispuni odreenu trabinu
(plati cijenu i sl.), ili vlasnik prenese svoju stvar u fiducijarno vlasnitvo (prethodno vl.) druge osobe radi osiguranja
neke njezine trabine, omoguujui time toj osobi da odatle naplati tu trabinu, ne bude li joj na vrijeme ispunjena
no, mogui su i drugi razlozi, npr. da bi onaj kojemu vlasnik prenese stvar u fiducijarno vlasnitvo (fiducijar)
bio prethodni vlasnik te stvari, koji bi, djelujui u ulozi vlasnika, tu stvar uvao, njome upravljao u svoje ime,
ali za raun prenositelja (fiducijanta), ili da bi u ulozi vlasnika zastupao fiducijanta i sl.
djelovanje ogranienja prava vlasnitva neke stvari rokom ili uvjetom:

ogranienje prava vlasnitva neke stvari rokom ili uvjetom djeluje:

u pravilu samo u meusobnom odnosu prethodnog i potonjeg vlasnika ogranienje s relativnim djelovanjem 250, a
moe djelovati i prema svakome, apsolutno 251, ako za to budu ispunjene potrebne zakonske pretpostavke

2.10.2. Ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s relativnim djelovanjem

l. 34. st. 4./1 i st. 5./1 ZV
-

kad je pravo vlasnitva ogranieno rokom ili uvjetom te je takvo preneseno drugoj osobi, stvar je u vlasnitvu te osobe
kao prethodnog vlasnika, koji e po isteku tog roka, odnosno po ispunjenju tog uvjeta, prenijeti pravo vlasnitva na
potonjeg vlasnika time e prestati pravo vlasnitva prethodnog, a uspostaviti se pravo vlasnitva potonjega
zakonske obveze prethodnog vlasnika:

tko je u ulozi prethodnog vlasnika, ima neke striktne (ius cogens) zakonske obveze prema potonjem vlasniku, i to:
1. ope obveze
vlasnik ije e pravo vlasnitva prestati ispunjenjem uvjeta ili istekom roka (prethodni vlasnik) duan je:
postupati obzirno prema onome tko eka da time postane vlasnikom (potonji vlasnik) te mu
prenijeti vlasnitvo poto istekne rok ili se ispuni uvjet, nakon ega e se njihov meusobni odnos prosuivati
kao da je kroz cijelo to vrijeme potonji bio vlasnik stvari, a prethodni vlasnik samo plodouivatelj glede te stvari
2. posebne obveze
vlasnik koji je dobio ili je pridrao pravo vlasnitva odreene stvari radi osiguranja ispunjenja neke trabine, obvezan je
propustiti sluiti se i raspolagati tom stvari osim za namirenje trabine
(a ovlaten je, ne bude li mu trabina o dospijeu ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju
zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem)

249

ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom, 91. str.

ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom relativno djelovanje uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva, 91. str.
251
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom apsolutno djelovanje uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva, 92. str.
250

171

1. DOK NE ISTEKNE ROK, DOK SE NE ISPUNI UVJET NA KOJI JE OGRANIENO PRAVO VLASNITVA
-

pravo vlasnitva ima jedino prethodni vlasnik, dok ga po isteku roka ili ispunjenju uvjeta ne prenese na potonjega
kako ima pravo vlasnitva, moe ga izvravati u punom opsegu, ali je duan da to ini samo unutar granica to mu ih
postavljaju njegove obveze prema osobi koja je u poloaju potonjeg vlasnika te stvari
pritom prethodni vlasnik moe vie nego to bi smio s obzirom na svoje obveze prema potonjem vlasniku;
on je pravno za svakoga jedini vlasnik stvari, pa moe valjano njome raspolagati (otuiti je, opteretiti), unato tome to
to ne bi smio zbog svoje obveze prema potencijalnom potonjem vlasniku
nadalje, kako je prethodni vlasnik pravno za svakoga jedini vlasnik stvari koju ima u svom prethodnom vlasnitvu,
njegovi bi vjerovnici mogli iz vrijednosti te stvari namirivati svoje trabine protiv njega u ovrnom i steajnom
postupku, bez obzira na potencijalnog potonjeg vlasnika

potencijalni potonji vlasnik ima subjektivno pravo da mu prethodni vlasnik, poto istekne rok, odnosno poto se ispuni uvjet,
prenese u vlasnitvo stvar, ali to njegovo pravo nije stvarnopravne, nego obveznopravne naravi
ono djeluje samo u odnosu izmeu prethodnog vlasnika i osobe kojoj je on obvezan
to je njegova trabina, koja e dospjeti za ispunjenje kad istekne rok ili se ispuni uvjet
2. POTO ROK ISTEKNE ILI SE UVJET ISPUNI

kad rok istekne ili se uvjet ispuni, prethodni vlasnik treba prenijeti vlasnitvo na potonjeg , na to ga taj moe sudski siliti
poto mu prethodni vlasnik prenese pravo vlasnitva, potonji postaje vlasnikom stvari
taj prijenos vlasnitva djeluje ex tunc nakon prijenosa vlasnitva na potonjeg vlasnika, meusobni se odnos prethodnog
i potonjeg vlasnika prosuuje kao da je kroz cijelo vrijeme stvar bila u vlasnitvu potonjeg vlasnika, a da je prethodni
samo imao pravo plodouivanja te stvari;
za ono to bi dugovao plodouivatelj vlasniku, odgovara bivi prethodni vlasnik aktualnom potonjem vlasniku
obrnuto, za ono to bi vlasnik dugovao plodouivatelju, odgovara potonji vlasnik bivem prethodnom vlasniku 252

a, ako je prethodni vlasnik imao pravo da svoju trabinu namiri iz vrijednosti stvari koju je imao u vlasnitvu,
ali je to pravo ostvarivao na nain na koji nije bio ovlaten, on e, poput zalonog vjerovnika, odgovarati za svaku tetu
koja je odatle proizila 253

za tree osobe se nita ne mijenja dospijeem obveze prethodnog vlasnika da prenese vlasnitvo potonjemu, niti e se za njih
ita promijeniti i kad tu obvezu ispuni, pa vlasnitvo prijee na potonjega
nita se nee promijeniti jer ogranienje prethodnog vlasnitva ne djeluje prema treima, nego samo interno
tako potonji vlasnik ne moe nita protiv uinaka koji su u korist treih nastupili na temelju raspolaganja to ih je
prethodni vlasnik poduzeo protivno svojoj obvezi prema potonjemu potonjem vlasniku ostaje u takvom sluaju
samo mogunost da od prethodnoga zahtijeva naknadu tete uzrokovanu povredom te obveze

2.10.3. Ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s apsolutnim djelovanjem

-

ogranienje vlasnitva rokom, odnosno uvjetom koji je odredio vlasnik svojim pravnim poslom djeluje apsolutno:
1. ako je upisano u z.k. ili u takav javni upisnik bez ega se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno 254
ili
2. ako je takvo djelovanje odreeno posebnom zakonskom normom

kad ogranienje prava vlasnitva rokom, odnosno uvjetom djeluje apsolutno (prema svakome), tada istek roka i ispunjenje
uvjeta proizvode pravne uinke u pogledu prava vlasnitva, koji su mjerodavni za svakoga i za prethodnog vlasnika i
za potonjeg vlasnika, a i za tree osobe

apsolutno djelovanje uvjeta, odnosno roka kojim je pravo vlasnitva neke stvari oroeno ili uvjetovano, utjee na:
promjenu vlasnika
pravni status prethodnog i potonjeg vlasnika u razdoblju ekanja na istek roka odnosno ispunjenje uvjeta
prava koja bi u tom razdoblju ekanja stekle tree osobe u pogledu stvari
(kako na temelju raspolaganja prethodnog, tako i potonjeg vlasnika)

252

pravo plodouivanja, 188. str.

oficioznost, 213. str.
254
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom apsolutno djelovanje uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva, 92. str.
253

172

1. DOK NE ISTEKNE ROK, DOK SE NE ISPUNI UVJET NA KOJI JE OGRANIENO PRAVO VLASNITVA
l. 34. st. 4./2 ZV
-

dok ne istekne rok, ili se ne ispuni uvjet koji s apsolutnim djelovanjem ograniava pravo vlasnitva, samo prethodni vlasnik
ima pravo vlasnitva stvari, ali je glede izvravanja svojeg prethodnog vlasnitva ogranien u korist potonjeg vlasnika:
ta ogranienja su sadrajno jednaka onima koja bi ga sputavala i da mu je pravo vlasnitva ogranieno uvjetom ili
rokom s relativnim djelovanjem, ali je bitna razlika u tome to ona djeluju apsolutno, to ima dalekosene posljedice
uinak svakog pravnog raspolaganja koje bi prethodni vlasnik poduzeo temeljem svog uvjetnog odnosno oroenog
prava vlasnitva, bio bi ogranien istim onim uvjetom/rokom kojim je ogranieno vlasnitvo prethodnog vlasnika:
kad je vlasnitvo uvjetovano ili oroeno djelovanjem prema treima, tada samim ispunjenjem uvjeta,
odnosno istekom roka ono pripada potonjem vlasniku, ako zakonom nije drukije odreeno, a
pravna raspolaganja stvarju koja je bio poduzeo prethodni vlasnik gube uinak

tree osobe koje bi na temelju njegovih raspolaganja stekle ikakva prava na/glede stvari, stekle bi ih uz ogranienje
istim rokom, odnosno uvjetom kojim je ogranieno njegovo pravo vlasnitva, pa bi ta njihova prava dijelila sudbinu
prava prethodnog vlasnika iz kojeg bi bila izvedena

dok rok ne istekne, odnosno dok se uvjet ne ispuni, potonji vlasnik ima pravo ekanja da bude vlasnikom stvari,
koja je do tada u vlasnitvu prethodnog vlasnika:
to njegovo pravo ekanja je stvarnopravnog karaktera, ali ono jo nije pravo vlasnitva (ako bi prethodni vlasnik
izvravao svoje pravo prethodnog vlasnitva preko granice kojom je sputan u korist potonjeg, potonji vlasnik ne bi
mogao pozivom na svoje pravo ekanja ishoditi ikakvo trpljenje ili proputanje od prethodnog vlasnika, a ni naknadu)
kako je pravo ekanja imovinsko pravo, on moe s njim pravno raspolagati sudbina tih njegovih raspolaganja
(a time i njihovih uinaka) ovisna je o roku, odnosno o uvjetu ije se ispunjenje eka (izjalovljenje tog uvjeta odrazit e
se na ta raspolaganja jednako kao i na pravu ekanja prestat e)
nadalje, pravo ekanja je, kao imovinsko pravo, u sastavu imovine potonjeg vlasnika, pa naelno nema prepreke tome
da vjerovnici potonjeg vlasnika namiruju svoje novane trabine od njega u ovrnom i steajnom postupku iz
vrijednosti njegovog prava ekanja; isto tako, nema zapreke ni u tome da vjerovnicima u postupku prisilnog osiguranja
trabina pravo ekanja poslui kao predmet osiguranja njihovih novanih trabina
2. POTO ROK ISTEKNE ILI SE UVJET ISPUNI

istekne li rok, ili se ispuni uvjet koji je s apsolutnim djelovanjem ograniavao pravo vlasnitva prethodnog vlasnika,
njegovo pravo vlasnitva (prethodno vlasnitvo) samim time prestaje ex tunc , a ujedno se pravo ekanja potonjeg
vlasnika pretvara u njegovo pravo vlasnitva
tada se njihov meusobni odnos prosuuje kao da je potonji vlasnik bio potpuni (bezuvjetni, neodgoeni) vlasnik
za svo vrijeme ekanja, a da je prethodni vlasnik za to vrijeme bio samo plodouivatelj
uinak isteka roka, odnosno ispunjenja uvjeta je apsolutan on djeluje i prema treima
djeluje tako to svoj uinak gube ona pravna raspolaganja koja je prethodni vlasnik bio poduzeo u pogledu stvari,
i to ga gube ex tunc
stoga trei, koji su bili stekli neka prava izvodei ih iz prava vlasnitva prethodnog vlasnika (npr. zalono pravo),
gube ta prava ispunjenjem uvjeta odnosno istekom roka; prema ZV, nee izgubiti jedino ona prava koja su stekli,
a da nisu znali, niti su morali znati za oroenost odnosno uvjetovanost prednikovog prava vlasnitva 255

s druge strane, ako se pravo ekanja potonjeg vlasnika pretvorilo u pravo vlasnitva, sva su se pravna raspolaganja s pravom
ekanja pretvorila u raspolaganja pravom vlasnitva, i to s uinkom ex tunc
trei koji je u meuvremenu stekao pravo ekanja, postao je istekom roka, odnosno ispunjenjem uvjeta vlasnik stvari,
s uinkom od kad je bio stekao pravo ekanja
treima, koji su bili stekli neka prava na pravu ekanja, ona su se istekom roka, odnosno ispunjenjem uvjeta pretvorila
u prava na stvari, s uinkom od kada je stekao pravo ekanja (zalono pravo koje je bilo osnovano na pravu ekanja,
pretvorilo se u zalono pravo na stvari koja je predmet prava vlasnitva u koje se pravo ekanja pretvorilo itd.)
(sve se to zbilo s djelovanjem ex tunc, tj. kao da je potonji vlasnik imao pravo vlasnitva stvari i u doba dok je jo samo
imao prema svakome djelujue pravo ekanja da postane vlasnikom)

2.11. NEKI DALJNJI OBLICI SUDJELOVANJA VIE OSOBA U PRAVU VLASNITVA

255

communio pro diviso, 809. do 810. str.

posredno sudjelovanje u vlasnitvu pravnih osoba, 810. do 812. str.
o nekadanjem razdijeljenom vlasnitvu, 812. do 814. str.
o nekadanjem drutvenom vlasnitvu, 814. do 816. str.

ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom, 92. str.

173

3. SLUNOSTI
3.1. PRAVNA USTANOVA SLUNOSTI NA TUIM STVARIMA
1. POJAM SLUNOSTI
Slunost je stvarno pravo na tuoj stvari, na temelju kojeg se ovlatenik moe tom stvari sluiti na odreeni nain.
-

dakle, slunost se pojavljuje kao ogranienje prava vlasnitva, ali shvaeno u irem smislu vlasnitvu je tu suprotstavljeno
jedno tue pravo glede iste stvari, pa vlasnik vie nije slobodan izvravati ga onako kako bi inae mogao:
vlasnik stvari optereene slunou mora trpjeti ili proputati da se ovlatenik slunosti njome na neki nain koristi
sam nain na koji se ovlatenik tom stvari moe koristiti je vrlo raznolik moe se sastojati u tome da ovlatenik
na njoj vri neke radnje, da se njome slui, da iz nje izvlai plodove, ili ak u tome da on sam nita ne poduzima,
ali da se zbog njega na toj stvari odrava postojee stanje
sve navedeno moe biti sadraj slunosti na aktivnoj strani (tj. sadraj ovlatenikova prava), dok je na pasivnoj strani
sadraj slunosti kao tereta vlasnika poslune stvari uvijek ili trpljenje ili proputanje
2. GLAVNI PRAVNI IZVORI

slunosti su cjelovito regulirane odredbama Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (l. 174. do l. 245.)

3.2. PRAVO SLUNOSTI

3.2.1. Pojam slunosti
l. 174. st. 1. ZV
Slunost je ogranieno stvarno pravo na neijoj stvari koje ovlauje svojeg nositelja da se na odreeni nain slui tom stvari
(posluna stvar) ma ija ona bila, a njezin svagdanji vlasnik je duan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje neto proputati.
1. OPA OBILJEJA (NAELA)
l. 175., l. 177. do 180., l. 182., l. 183. ZV
-

1. slunost je (ogranieno) stvarno pravo

kako je ZV svrstao slunosti u ograniena stvarna prava, sve karakteristike tih prava vrijede i za slunosti; iz toga slijedi:
ovlatenik ima pravo neposredno iskoritavati poslunu stvar, a da je svagdanji vlasnik te stvari duan to trpjeti
kako stvarna prava djeluju apsolutno, i svatko trei je duan suzdrati se od smetanja ovlatenika u izvravanju slunosti
na pasivnoj je strani slunost stvarnopravni teret, a sastoji se u dunosti svagdanjeg vlasnika poslune stvari
da trpi odreene zahvate na svojoj stvari ili proputa radnje kojima bi promijenio postojee stanje glede te stvari
2. slunost je stvarno pravo na neijoj (tuoj) stvari
ne moe se osnovati slunost na vlastitoj stvari to ne bi imalo smisla, jer na sve ono na to ovlatenik slunosti ima
pravo glede poslune stvari, ima pravo i vlasnik, i jo vie, a na temelju svojih vlasnikih ovlasti
ipak, posredno bi mogla nastati i slunost na vlastitoj stvari vlasnika slunost
naime, slunost naelno prestaje sjedinjenjem (tj. kad ista osoba postane vlasnik i povlasne i poslune stvari)
meutim, kako stvarne slunosti mogu postojati samo na nekretninama, a redovito i osobne postoje
na nekretninama, a nain stjecanja je naelno uknjiba u z.k., to je i za njihov prestanak potrebno brisanje iz z.k.
ako je upisana u z.k., dok ne bude izbrisana, slunost postoji i nakon sjedinjenja kao vlasnika slunost i miruje,
pa otuenjem jedne nekretnine moe oivjeti 256

256

osim toga, moda bi bilo mogue na neki nain i preutno osnovati vlasniku slunost:
to e biti kad na jednoj estici postoji ureaj za potrebe druge, a obje su u vlasnitvu iste osobe (zid koji podupire
kuu, kanal koji odvodi vodu i sl.) otui li se jedna od tih nekretnina drugoj osobi, u sumnji se uzima
da takvo stanje ostaje, pa se vlasnikova ovlast pojavljuje kao slunost
moglo bi se rei da je pri otuenju te nekretnine vlasnik sa stjecateljem preutnim sporazumom osnovao slunost

3. slunost slunosti ne moe postojati: nitko ne moe imati slunost na neijem pravu slunosti
iako i pravo moe biti objekt slunosti, dodue samo osobnih, samo pravo slunosti ne moe biti objekt neije slunosti
kako se tuom stvari moe koristiti na temelju slunosti, nema nikakve potrebe da se u istu svrhu na tom pravu slunosti
osnuje jo jedno istovrsno pravo

sjedinjenje, 183. str.

174

4. slunost na inidbe ne moe postojati

s aspekta optereene strane, sadraj slunosti je ili trpljenje ili proputanje, ali optereena strana u naelu nije duna nita
aktivno poduzimati vlasnik poslune stvari ne smije initi nita to bi onemoguilo ili bitno otealo izvravanje slunosti;
ali nije duan ita sam initi, ako nije drukije odreeno
ipak, iznimno moe biti duna izvriti odreene inidbe, ali redovito supsidijarno naime, te inidbe ne ulaze u sadraj
slunosti, nego su spojene s izvravanjem slunosti i obveznopravnog su karaktera, npr.:
dunost vlasnika poslune stvari da pridonosi za odravanje te stvari ako se i sam njome slui 257
i kod prava uporabe i plodouivanja pojavljuje se vlasnikova obveza na inidbe, koja je:
ili supsidijarna (kod prava uporabe vlasnik snosi trokove i terete poslune stvari do visine koristi koja mu
od nje preostaje i duan ju je odravati u dobru stanju 258)
ili supletorna, tj. zamjenjuje korist koja je ovlateniku oduzeta ili smanjena (kod prava plodouivanja vlasnik je
u odreenim sluajevima duan ovlateniku dati naknadu: ako ne moe ili nee obaviti nune popravke ili obnovu
stvari 259 i ako sud ukine plodouivanje, jer plodouivatelj nije vlasniku dao osiguranje koje je bio duan dati 260
5. slunost mora biti korisna (tj. imati razumnu svrhu): svaka slunost mora imati razumnu svrhu
(ako je svrha slunosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, slunost je stvarna; inae je osobna)

ta se svrha sastoji u zadovoljavanju nekih ovlatenikovih potreba, ali, kod stvarnih slunosti, ne bilo kakvih njegovih osobnih
potreba, nego samo u vezi s iskoritavanjem povlasnog dobra; moe se raditi i o udobnosti, ali tako da se postie
udobnije iskoritavanje ba tog povlasnog dobra, a ne moda neke druge nekretnine tog ovlatenika (npr. slunost pravljenja
vapna mora sluiti samo gradnji na povlasnom dobru, a ne moda drugim gradnjama njegova vlasnika)
izgubi li pravo slunosti razumnu svrhu, vlasnik poslune stvari moe zahtijevati da se ono ukine 261
(dakle, moglo bi se rei da i za slunosti vrijedi clausula rebus sic stantibus)
6. slunost se mora izvravati obzirno:
ovlatenik prava slunosti moe ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvravati po svojoj volji, ali ne irei ih,
nego steui koliko to doputa narav i svrha slunosti on mora pri izvravanju svojih ovlasti postupati obzirno,
tako da to manje optereuje poslunu stvar

osim tog openitog pravila, zakon sadri i niz posebnih pravila za izvravanje pojedinih tipinih slunosti
no, kako zakon ne moe predvidjeti sve situacije do kojih dovodi tehniki razvoj, tu veliku ulogu igra sudska praksa,
koja uz zastarjela pravna pravila mora pronalaziti pravu mjeru u nainu izvravanja slunosti (npr. to s motornim vozilima
uz pravila iz doba konjskih zaprega)

ovdje bi se moglo spomenuti i modifikaciju slunosti, tj. preinaku naina izvravanja slunosti po sadraju ili po uem
lokalitetu na kojem se izvrava; kako se i dalje radi o istoj slunosti na istoj stvari, modifikacija je doputena, ali ne uvijek na isti
nain:
dotadanji nain izvravanja svojih ovlasti moe nositelj prava slunosti glede sadraja i mjesta na kojem ih izvrava
na poslunoj stvari preinaiti po svojoj volji, ako bitno ne mijenja dotadanji nain na koji ih je izvravao
(npr. na prolaz, na kojemu dotad nije bilo vrata, postaviti vrata koja se zakljuavaju, a ovlateniku dati klju)
ako bi se bitno promijenio dotadanji nain izvravanja ovlasti, preinaka je doputena samo u sporazumu s vlasnikom
poslune stvari, a ako bi se time ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na istoj stvari,
tada i u sporazumu s ovlatenicima tih prava (na takvu preinaku, kojom se bitno mijenja nain izvravanja
na odgovarajui se nain primjenjuje ono to je odreeno za osnivanje slunosti na temelju pravnog posla)
(ako sadraj slunosti kasnije nije zakonito izmijenjen, ona ima sadraj s kojim je osnovana;
tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati)

uz navedene mogunosti preinake naina izvravanja, ZV predvia i mogunost prelaganja slunosti:

slunost je teret na cijeloj poslunoj stvari, ali ako se stalno izvrava samo na jednom njezinu dijelu, moe vlasnik poslune stvari
zahtijevati da se izvravanje preloi na neko drugo, ovlateniku podjednako prikladno mjesto, ako je izvravanje na dosadanjem
mjestu vlasniku osobito tegobno
to vlasnikovo pravo se ne moe pravnim poslom iskljuiti niti ograniiti
trokove prelaganja slunosti snosi vlasnik poslune stvari

na istoj nekretnini moe postojati i vie slunosti ako ne kolidiraju glede izvravanja vie slunosti na istoj poslunoj
stvari,
ZV propisuje:
jedna nekretnina moe biti optereena s vie slunosti, ali novija slunost ne moe ograniiti izvravanje onih koje su prije
nje u prvenstvenom redu

257

osobitosti stvarnih slunosti trokovi odravanja, 185. str.

pravo uporabe trokovi i tereti, 191. str.
259
pravo plodouivanja izvanredni popravci i obnova stvari, 189. str.
260
pravo plodouivanja dunost dati osiguranje, 189. str.
261
ukinue na temelju odluke, 183. str.
258

175

ako slunosti ili drugi stvarni tereti koji daju pravo na koristi imaju isti prvenstveni red, a izvravanje jednog ometa
izvravanje drugog, ovlatenik moe zahtijevati da sud na pravedan nain uredi izvravanje u interesu svih ovlatenika)
7. slunosti su neodvojive (neprenosive)
slunost se ne moe samovlasno razdvojiti od poslune stvari, niti prenijeti na drugoga ovlatenika ili stvar
dakle, slunost se ne moe odvojiti od poslune stvari pa prenijeti na drugu stvar, niti se moe odvojiti od
ovlatenika (osobna slunost) ili povlasne stvari (stvarna slunost) pa prenijeti na drugu osobu ili povlasnu stvar
slunosti su neodvojive (neprenosive) i na aktivnoj i na pasivnoj strani na aktivnoj od ovlatenika osobne
slunosti odnosno od povlasne stvari, a na pasivnoj od poslune stvari

slunost je prenosiva samo zajedno s poslunom stvari, a stvarna slunost i s povlasnom stvari
dakle, slunosti nisu uvijek neprenosive:
kad se prenese vlasnitvo poslune stvari na drugu osobu, prenosi se skupa s njime kao teret i slunost
koja na njoj postoji
isto tako, kad se prenese vlasnitvo povlasne nekretnine na drugog, prenosi se i slunost kao pripadak

meutim, osobne slunosti se ne mogu prenijeti na drugog ovlatenika, jer su to strogo osobna prava
na aktivnoj strani su potpuno neprenosive 262, iako se kod plodouivanja samo izvravanje tog prava moe
prenijeti na drugu osobu

spomenute modifikacije slunosti (npr. prelaganje) nisu u suprotnosti s ovim naelom jer se tu slunost ne prenosi na drugu
stvar; meutim, dogaa se da vlasnik poslune stvari i ovlatenik sporazumno odlue da e se slunost ubudue izvravati na
drugoj stvari istog vlasnika to mogu uiniti, jer pravno je to sporazumno ukidanje postojee i osnivanje nove slunosti pravnim
poslom
8. slunosti su nedjeljive: slunosti su nedjeljive
to u potpunosti vrijedi za stvarne slunosti, dok je plodouivanje ipak djeljivo, a sasvim iznimno ak i pravo uporabe
kad se sastoji samo od koritenja:
po prirodi stvari, stvarna slunost moe postojati samo na cijeloj stvari, a nikako ne na alikvotnom dijelu
meutim, kako je stvar kao cjelina objekt prava (ovdje je to z.k. estica), ne moe biti slunou optereen samo jedan
njen realni dio, nego ona cijela, iako se u naravi slunost moda izvrava samo na jednom dijelu estice
(tako je npr. slunou puta optereena cijela estica, iako put ide njezinim rubom):
poveanjem, smanjenjem ili komadanjem poslune stvari, ukljuujui i promjene oblika, povrine ili izgraenosti
katastarske estice koja je posluna stvar, ne moe se slunost koja je tereti promijeniti ni razdijeliti,
ako nije to drugo odreeno zakonom
ali ako se slunost izvravala samo na pojedinom dijelu poslune stvari, a ona bude podijeljena, moe se zahtijevati
ukidanja slunosti glede ostalih dijelova

isto tako, i na aktivnoj strani slunost moe postojati samo u korist cijele povlasne stvari:
ako se podijeli povlasna nekretnina u iju korist postoji stvarna slunost, ta slunost ostaje i dalje u korist svih
dijelova, ali se izvravati moe samo tako da se time ne povea ukupno optereenje vlasnika poslune nekretnine
no, ako je svrha slunosti bila da slui samo potrebama pojedinog dijela koji se odvojio, moe se zahtijevati da
ona bude ukinuta glede ostalih

iz nedjeljivosti slunosti proizlazi da pojedini suvlasnik ne moe osnovati stvarnu slunost na svom dijelu kao poslunom
dobru, a niti u korist svog dijela kao povlasnog dobra; isto tako, ne moe se pojedini suvlasnik ni odrei slunosti
glede svog dijela sve to mogu samo svi zajedno

iz pravila zemljinoknjinog prava proizlazi da slunost koja postoji na jednoj estici kao poslunoj nekretnini tereti
ne samo tu esticu, nego cijelo zemljinoknjino tijelo naime, z.k. tijelo ini jedna ili vie estica koje imaju isti
pravni status, pa ne moe samo jedna biti optereena, a druga ne 263

ovo naelo ne vrijedi za osobne slunosti naime, njihov sadraj je uglavnom uporaba i/ili koritenje tue stvari,
najee nekretnine, a meusobno se razlikuju u prvom redu po opsegu:
pravo plodouivanja ovlauje na potpunu uporabu
- plodouivanje je djeljivo, jer je i koritenje (ubiranje plodova) djeljivo
iz toga slijedi da ono moe postojati i na alikvotnom dijelu vlasnitva poslunog dobra
isto tako, ono moe postojati u korist vie osoba po kvotama, pa je svaka od njih samostalni nositelj svog
dijela prava plodouivanja na istoj poslunoj nekretnini 264
-

svako od tih prava plodouivanja pojedinih korisnika, od kojih svaki ima po jedan alikvotni dio, ima samostalnu
pravnu sudbinu, pa samostalno i prestaje nakon smrti pojedinog ovlatenika njegovo se pravo plodouivanja,
kao strogo osobno, gasi i ne prirasta ostalima (u tom se dijelu vlasnik onda oslobaa tereta)

pravo uporabe ovlauje da se to ini samo u okviru ovlatenikovih potreba

- pravo uporabe ne moe postojati u korist vie osoba po alikvotnim dijelovima, nego samo zajedniki

262

osobitosti osobnih slunosti, 187. str.

ureenje zemljinih knjiga, 63. str.
264
ovlatenik prava plodouivanja, 188. str.
263

176

u tom je smislu nedjeljivo; uporaba je kao takva uope nedjeljiva

no, kako je sadraj tog prava i koritenje, tj. ubiranje plodova, u teoriji se smatra da bi ono moglo postojati i
na alikvotnom dijelu poslunog dobra, i to samo kad mu je sadraj ogranien na koritenje
pravo stanovanja ovlauje na uporabu i eventualno i na koritenje stana
- pravo stanovanja moe biti osnovano i kao plodouivanje, iako se u prvom redu prosuuje po pravilima o uporabi
- tada je djeljivo, jer ovlauje na potpuno koritenje stana, pa i na iznajmljivanje; inae je kao uporaba nedjeljivo
2. VRSTE SLUNOSTI
l. 176., l. 184., l. 185. l. 189. ZV

1. prema nainu kako je odreena osoba ovlatenika: nekretnina moe biti optereena pravom slunosti, bilo u korist svagdanjeg
vlasnika odreene nekretnine (povlasna nekretnina) ili nositelja prava graenja na njoj, bilo u korist odreene osobe
stvarne (realne) slunosti one kod kojih je ovlatenik odreen s obzirom na svoje vlasnitvo odreene nekretnine (realiter)
osobne (personalne) slunosti one kod kojih je ovlatenik odreen s obzirom na svoju osobu (personaliter)
nepravilne (iregularne) slunosti one slunosti koje su po svojoj naravi stvarne (tj. koje slue boljem ili udobnijem
gospodarenju jednom nekretninom), ali nisu osnovane u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine, nego u korist odreene
osobe (koja je ujedno i vlasnik te nekretnine): slunost koja je po svojoj naravi stvarna moe se osnovati na poslunoj
nekretnini i u korist odreene osobe (nepravilna slunost)
bude li osnovana nepravilna slunost, na nju e se na odgovarajui nain primjenjivati pravila o osobnim slunostima
tko tvrdi da je stvarna slunost osnovana u korist odreene osobe, treba to i dokazati
razlika meu nepravilnim i stvarnim slunostima je velika: ako je slunost nepravilna, ugasit e se kad umre
ovlatenik, a ako je stvarna, prelazi na novog vlasnika povlasne nekretnine; zato e do spora redovito doi nakon
ovlatenikove smrti ili otuenja povlasne nekretnine (npr. je li vodu iz susjedova bunara smio uzimati samo taj bivi,
odnosno pokojni vlasnik kue ili pak svaki vlasnik te kue)
2. prema sadraju
afirmativne slunosti njihov sadraj je trpljenje (vlasnik poslune nekretnine mora trpjeti odreene zahvate na njoj)
negativne slunosti njihov sadraj je proputanje (vlasnik poslune nekretnine mora proputati neke svoje radnje na njoj)
(s obzirom na diobu subjektivnih prava uope prema sadraju na afirmativna, negativna i prohibitivna, prema tome je li im
sadraj injenje, trpljenje ili proputanje, afirmativne slunosti su negativna, a negativne slunosti prohibitivna prava)
3. prema trajanju
trajne (continuae) slunosti kod njih postoji odreeno stanje koje traje i nije potrebna neka ljudska radnja
da bi se izvravala slunost (npr. pravo kapnice je kontinuirana slunost iako kia ne pada stalno)
povremene (discontinuae) slunosti izvravaju se ponavljanjem ljudskih radnji, koje moe biti i esto i sasvim rijetko
(npr. slunost puta), a moe biti i na odreeno vrijeme ili u odreeno doba godine (sezonska slunost)
4. prema tome moe li trei uoiti da se na poslunoj nekretnini izvrava odreena slunost ili ne
vidljive (apparentes) slunosti kod kojih trea osoba to moe uoiti
nevidljive (non apparentes) slunosti kod kojih ne moe
(ova dioba vana je kad se prosuuje je li stjecatelj poslune nekretnine bio u dobroj vjeri, i tako stekao nekretninu
bez slunosti, koju je netko bio stekao dosjelou, a nije je upisao u z.k.)
5. prema tome je li ovlatenik slunosti duan plaati vlasniku poslune stvari naknadu za izvravanje slunosti ili ne
naplatne slunosti ako je ovlatenik duan plaati naknadu (moe biti razliito odreena: u novcu/naravi, periodino ili ne);
to ne znai da je slunost steena naplatno
besplatne slunosti
6. prividne slunosti: ovlasti kakve daje neka slunost mogu se dati i do opoziva (prividna slunost), u kojem e se sluaju ovlasti i
dunosti do opoziva prosuivati uz odgovarajuu primjenu pravila o slunostima; u sluaju spora, odstupanja od naravi slunosti
ne predmnijevaju se, nego ih mora dokazati onaj tko se na njih poziva
7. zakonske slunosti odreuje li neki posebni zakon da pod odreenim pretpostavkama neke slunosti terete one stvari glede kojih su
te pretpostavke ispunjene (zakonske slunosti), to su zakonska ogranienja prava vlasnitva, pa se na njih ne primjenjuju pravila o
slunostima, ako zakonom nije drukije odreeno
dakle, to uope nisu slunosti, nego zakonska ogranienja prava vlasnitva ona ne postoje u okviru
posebnog pravnog odnosa, gdje bi vlasnitvo dolo u koliziju s neijim subjektivnim pravom (npr. slunosti), nego postoje
unutar samog sadraja prava vlasnitva, pa:
ili vlasnika ograniavaju u izvravanju sadraja njegova prava (dunost trpjeti neke imisije, zabrana sjee ume)
ili mu nameu dunost inidbe u svezi s vlasnitvom stvari (ubiti zaraenu ivotinju)

u prvom sluaju slina su slunostima, jer ograniavajui pozitivnu stranu prava vlasnitva za vlasnika znae dunost
proputanja, a ograniavajui negativnu stranu prava vlasnitva vlasniku nameu dunost trpljenja
meutim, to su ili silom propisa ili odlukom vlasti ustanovljena ogranienja prava vlasnitva, te ne postoji odreena osoba ili
stvar s obzirom na koje su ustanovljena, niti postoji graanskopravni odnos izmeu vlasnika i osobe, kojoj su u interesu
177

ta osoba nema ni subjektivno pravo sve dok ogranienje ne bude povrijeeno

u praksi se pod zakonskim slunostima najee misli na susjedska prava

3.2.2. Objekti i subjekti slunosti

1. OBJEKTI SLUNOSTI

slunost je stvarno pravo, to znai da mu je objekt stvar (pokretna i nepokretna, ali redovito nepokretna):
stvarne slunosti mogu postojati samo na nekretninama
osobne slunosti najee postoje na nekretninama, ali plodouivanje i uporaba mogu postojati i na pokretnim stvarima,
pa ak i na pravu

nekretnina kao posluno dobro:

ona moe biti u bilo ijem vlasnitvu, osim u vlasnitvu ovlatenika slunosti, budui da je slunost pravo na tuoj stvari
meutim, iznimno moe biti i u vlasnitvu ovlatenika, ali samo privremeno, od asa sjedinjenja pa do brisanja u z.k. ili
do ponovnog razdvajanja vlasnitva povlasne i poslune nekretnine; tijekom tog vremena, ta tzv. vlasnika slunost miruje

pokretnina se moe pojaviti kao posluna kod prava plodouivanja i uporabe

to mora biti nepotrona stvar, a potrona stvar moe biti samo objekt nepravog plodouivanja 265
ako je jedna stvar ili vie pokretnih stvari zajedno objekt plodouivanja ili uporabe, onda su to i svi njihovi pripatci

objekt osobne slunosti moe biti i idealni dio poslune stvari, ako je to mogue s obzirom na sadraj slunosti i narav
predmeta
stvarne slunosti po prirodi stvari ne mogu postojati na idealnom dijelu nekretnine, nego samo na cijeloj, pa je cijelu
i terete iako se moda faktiki izvravaju samo na jednom fiziki odreenom dijelu te poslune nekretnine
ako postoji etano vlasnitvo na posebnom dijelu nekretnine, taj posebni dio (stan) moe biti objekt osobne slunosti
samo zajedno s idealnim dijelom, na kojem je uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog dijela

predmet prava stanovanja je po prirodi stvari ogranien to je cijela stambena zgrada ili stan (njen dio namijenjen
stanovanju)

pravo se samo iznimno moe pojaviti kao objekt stvarnih prava kod slunosti ta mogunost postoji u sluaju
prava plodouivanja i uporabe, koje mogu postojati i na pravu koje daje plodove ili druge koristi
za to se pravo onda po zakonu 266 uzima da je stvar, pa se na nj kao objekt tih osobnih slunosti na odgovarajui
nain primjenjuje ono to je odreeno za stvari kao njihov objekt
opet iznimno, pravo koje ne daje plodove moe biti objekt samo nepravog plodouivanja
kao pravo na kojem postoji pravo plodouivanja moe se pojaviti i pravo koje nadomjeta poslunu stvar,
kao npr. pravo na osigurninu ili pravo na naknadu; inae, slunosti propau objekta (poslune stvari) prestaju
2. SUBJEKTI SLUNOSTI
l. 186. st. 3., l. 187. ZV

prema nainu na koji je odreena osoba ovlatenika, slunosti se dijele na stvarne i osobne
ovlatenik stvarne slunosti je svagdanji vlasnik povlasne nekretnine
ako je ta nekretnina u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu, ovlatenik je svaki suvlasnik ili zajedniki vlasnik
kao i vlasnik, i ovlatenik slunosti moe biti i fizika i pravna osoba
stvarna slunost moe postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u opoj ili u javnoj uporabi, ako se tome
ne protivi njihova pravna narav
tu se kao ovlatenik pojavljuje drava kao vlasnik javnog dobra 267
sadraj takve slunosti kod javnog dobra u opoj uporabi moe izvravati svatko, a kod javnog dobra u
javnoj uporabi tijelo ili ustanova kojoj je ono povjereno

ako na povlasnoj nekretnini netko ima pravo graenja, onda je ovlatenik prava graenja i ovlatenik slunosti
(to je odreeno za vlasnika povlasne nekretnine, na odgovarajui nain vrijedi i za nositelja prava graenja,
ako nije to drugo odreeno, niti proizlazi iz naravi tog prava)

(u sluaju smrti ovlatenika, stvarnu slunost stjee novi vlasnik povlasne nekretnine)

265

ovlatenik osobne slunosti je poimenino odreena osoba

pravo plodouivanja moe na istoj poslunoj nekretnini imati i vie osoba i to dvojako ili tako da svaka
ima samostalno svoj alikvotni dio prava plodouivanja ili tako da ga imaju zajedniki

nepravo plodouivanje, 188. str.

266

predmet prava plodouivanja, 188. str. + i pravo uporabe, 190. str.

267

javna dobra, 30. str.

178

pravo uporabe vie osoba moe imati samo zajedniki

(za razliku od stvarnih, osobne (i nepravilne) slunosti prestaju smru ovlatenika, a iznimno
smru prvih nasljednika, ako je slunost bila osnovana u korist neke osobe i njenih nasljednika, odnosno kad izumre
jedna obitelj, ako je bila osnovana u korist te obitelji)
na pasivnoj strani kao subjekt se nalazi svagdanji vlasnik poslune stvari
3.2.3. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari
-

osnivanje slunosti od strane vlasnika poslune stvari ne znai prijenos nekih njegovih vlasnikih ovlasti na drugu osobu,
nego vlasnik na temelju svog prava vlasnitva osniva za drugog novo pravo kad to pravo prestane, njegovo e se vlasnitvo,
koje on u meuvremenu nije mogao u potpunosti izvravati, automatski vratiti u prvobitni oblik glede izvravanja sadraja
(ako na povlasnoj nekretnini netko ima pravo graenja, za njega na odgovarajui nain vrijedi to i za vlasnika povl. nekretnine)

dok se na poslunoj nekretnini izvrava stvarna slunost, ovlatenik nije nipoto posjednik te nekretnine, nego je
posjednik prava slunosti; posjednik same stvari je njen vlasnik, koji je moe i nekom treem dati u neposredni posjed,
to ne utjee na izvravanje slunosti

kod osobnih slunosti, vlasnik poslune stvari je znatno ogranieniji u svom vlasnitvu, jer osobne slunosti daju svom
ovlateniku ire ovlasti nego stvarne, pa za izvravanje vlasnikih ovlasti ne ostaje puno mjesta:
ovlatenik prava plodouivanja ima pravo na potpunu uporabu i koritenje poslune stvari, pa vlasniku te stvari ostaje
golo pravo vlasnitva; od vlasnikih ovlasti ostao mu je posredni posjed stvari i pravo raspolaganja, dok ostale ovlasti
ne moe izvravati dok god postoji plodouivanje; neposredni posjed stvari ima plodouivatelj ili netko trei
kod optereenja njegove stvari pravom uporabe, vlasnik je u neto boljem poloaju, jer ipak ima pravo i na dio
koristi od poslune stvari, na ono to prelazi uporabnikove potrebe
ako je ona optereena pravom stanovanja, opseg vlasnikova ogranienja ovisi o tome je li to pravo osnovano
kao uporaba ili kao plodouivanje
(ovlatenik osobne slunosti stjee i neposredni nesamostalni posjed poslune stvari, dok vlasnik ima posredni posjed)

o meusobnom odnosu vie ovlatenika prava slunosti na istoj stvari ve je bilo rijei 268

3.2.4. Uope o stjecanju slunosti

l. 218. ZV
-

stjecanje slunosti obuhvaa dvoje:

1. stjecanje slunosti koja dotad nije postojala, nego se tek osniva, i
2. stjecanje ve postojee slunosti od strane novog ovlatenika
slunost se moe stei:
bez suglasnosti vlasnika poslune stvari to je originarno (izvorno) stjecanje
uz suglasnost vlasnika poslune stvari, dakle na temelju pravnog posla to je derivativno (izvedeno) stjecanje
mogue su dvije situacije:
- ako se radi o osnivanju slunosti, tu postoji razlika prema derivativnom stjecanju vlasnitva: vlasnik ne
prenosi postojee pravo na stjecatelja, ni neke od svojih ovlasti; ovdje stjecatelj izvodi svoje pravo slunosti
iz prava vlasnitva poslune stvari, jer ovaj vlasnik na temelju tog svog prava osniva novo pravo slunost;
iz toga slijedi da ta slunost u svemu pravno ovisi o vlasnitvu osnivaa; ako je ono imalo neke nedostatke ili
je bilo podvrgnuto kakvim ogranienjima (npr. ogranieno mu je trajanje rokom), onda to pogaa i slunost
- stjecanje ve postojee slunosti takoer je derivativno, a ujedno i translativno tu s vlasnitvom povlasne
stvari na stjecatelja kao pripadak prelazi i slunost

za derivativno stjecanje slunosti su u naelu potrebni pravni temelj (titulus) i nain (modus) stjecanja:
1. pravni temelj stjecanja isti je kao i za sva ostala stvarna prava; razlika je samo u tome to kod pojedinih
stvarnih prava ee u obzir dolaze jedni pravni temelji, a kod drugih drugi
- opa odredba ZV o osnivanju prava slunosti glasi:
na temelju pravnog posla vlasnika poslune nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samog
zakona, osniva se pravo stvarne slunosti kao pripadak povlasne stvari za njezina svagdanjeg
vlasnika, a na teret odreene stvari kao poslune
na temelju pravnog posla vlasnika poslune nekretnine osniva se pravo osobne (i nepravilne)
slunosti u korist odreene osobe na teret odreene stvari kao poslune
pravo slunosti je osnovano kad se ispune sve pretpostavke odreene zakonom
-

268

dakle, pravni temelji stjecanja slunosti su:

izvravanje vie slunosti na istoj poslunoj stvari, 173. str.

179

za stvarne slunosti: pravni posao (dvostrani: ugovor, jednostrani: oporuka), odluka vlasti
(sud, upravna vlast) i zakon (tj. pravne injenice za koje zakon neposredno vee stjecanje slunosti)
za osobne (i nepravilne) slunosti: samo pravni posao

2. nain stjecanja koji e nain stjecanja biti potreban, ovisi o vrsti pravnog temelja stjecanja

1. OSNIVANJE SLUNOSTI
1.1. OSNIVANJE NA TEMELJU PRAVNOG POSLA
l. 219. do l. 222. ZV

vlasnik poslune stvari moe osnovati slunost na njoj u neiju korist:

na temelju ugovora (dakle, u sporazumu sa stjecateljem)
ovlatenici na osnivanje slunosti na temelju ugovora:
slunost ugovorom moe osnovati samo vlasnik; iznimno, djeljivu slunost (plodouivanje) moe osnovati i
pojedini suvlasnik na svom alikvotnom dijelu
kad je nekretnina u vlasnitvu nekolicine suvlasnika ili zajednikih vlasnika, samo svi oni suglasno
mogu odrediti da se ona optereti slunou

glede pravnog temelja stjecanja, ZV propisuje:

na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje slunosti osnivaju se prava slunosti izvoenjem
iz vlasnitva poslune stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je posluna stvar, a na nain odreen zakonom
- sadraj slunosti odreuje vlasnik poslune stvari, odnosno nositelj prava koje je posluna stvar svojom
voljom, ili u sporazumu sa stjecateljem tim pravnim poslom
- tim pravnim poslom moe se pravo slunosti ograniiti i opteretiti na svaki nain koji je mogu, a nije
nedoputen niti suprotan pravnoj naravi toga prava

pravni posao kojemu je cilj osnutak slunosti, osim to mora zadovoljavati ope pretpostavke za valjanost,
treba biti i u pisanom obliku ako je posluna stvar nekretnina

(ugovor kojim se osniva slunost moe biti samostalan, ali mogue je i sporazumno osnovati slunost prilikom
sklapanja drugog ugovora, npr. o kupoprodaji nekretnine prodavalac, bivi vlasnik nekretnine, moe jednim
uglavkom u tom ugovoru sebi na njoj pridrati slunost pridraj slunosti)

uz ugovor kao pravni temelj, za nastanak slunosti potreban je i odreeni nain stjecanja, koji ovisi o vrsti objekta:
nain stjecanja slunosti na nekretninama:
- pravo slunosti na nekretnini osniva se uknjibom toga prava u zemljinoj knjizi kao tereta
na poslunoj nekretnini, osim ako zakon omoguuje da se slunost osnuje drukije
(ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje z.k. pravo zahtijeva za uknjibu, a zatraena je uknjiba
prava slunosti, predbiljebom e se osnovati to pravo pod uvjetom naknadnog opravdanja toga upisa,
ako su ispunjene barem pretpostavke pod kojima pravila z.k. prava doputaju predbiljebu)
- na nekretninama koje nisu upisane u zemljine knjige pravo slunosti osniva se polaganjem u
sud ovjerovljene isprave sposobne za upis prava u zemljinu knjigu, kojom vlasnik nekretnine doputa
uknjibu slunosti na njoj; za to polaganje uzima se da je uknjiba, odnosno predbiljeba i
na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o stjecanju tim upisom u zemljinu knjigu
-

269
270

odredbe ovog Zakona o osnivanju prava slunosti na nekretninama upisom u zemljinu knjigu
na odgovarajui se nain primjenjuju i na promjene i prestanak slunosti na temelju pravnih poslova
na zatitu povjerenja u zemljine knjige glede prava slunosti, na odgovarajui se nain primjenjuju
odredbe ZV o zatiti povjerenja u z.k. 269 i viestrukom ugovaranju otuenja 270, ako nisu suprotne
pravnoj naravi tih prava

nain stjecanja (osobne) slunosti na pokretninama:

- pravo osobne slunosti na pokretnoj stvari osniva se predajom te stvari stjecatelju
u nesamostalni posjed na temelju valjano oitovane volje vlasnika usmjerene na to da se stjecatelju
izvede pravo slunosti, ako zakonom nije drukije odreeno
- kad je vlasnik sklopio vie pravnih poslova radi osnutka prava osobne slunosti na istoj stvari kao
poslunoj, a te slunosti ne bi mogle istodobno postojati na istoj stvari, osnovana je ona od njih za
koju je stvar prije predana, ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za stjecanje te slunosti
(odnose otuivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle osobnu
slunost, ureuju obveznopravna pravila)

na temelju oporuke (dakle, jednostranim oitovanjem volje)

zatita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju nekretnine, 101. str.

stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja, 100. str.

180

slunost e nastati na temelju oporuke ako vlasnik poslune stvari kao oporuitelj tako naredi u oporuci
takva oporuna odredba je po svojoj pravnoj naravi zapis (legat), kojim je optereen nasljednik ona je samo pravni
temelj stjecanja, uz koji je potreban i nain stjecanja, a potrebne su i jo neke pravne injenice (smrt ostavitelja,
odluka kojom sud na temelju oporuke osniva slunost)
slunost e nastati tek uknjibom u z.k., odnosno predajom pokretnine ovlateniku u posjed od strane nasljednika
ako nasljednik ne bi sam izvrio ono ime ga je oporuitelj opteretio, legatar, tj. budui ovlatenik slunosti ima
prema njemu obveznopravni zahtjev na ispunjenje legata
1.2. OSNIVANJE ODLUKOM VLASTI
l. 223. do l. 227. ZV

vlast moe osnovati slunost samo u zakonom tono predvienim sluajevima

zakon onda propisuje i koja vlast moe osnovati slunost: sud ili neko tijelo upravne vlasti

osnivanje odlukom suda

slunost moe svojom odlukom, pod pretpostavkama odreenim zakonom, osnovati sud u postupku osnivanja nunog
prolaza, odnosno nunog osnivanja slunosti vodova ili drugih ureaja u postupku diobe i u ostavinskom postupku,
a i u drugim sluajevima odreenim zakonom
- pravo slunosti osniva se u trenutku pravomonosti sudske odluke, ako to drugo
nije odreeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi
- onaj u iju je korist na nekretnini osnovano pravo slunosti odlukom suda
ovlaten je ishoditi upis steenoga prava u zemljinoj knjizi

u diobnom postupku:
- sud koji provodi diobu suvlasnitva ili zajednikog vlasnitva moe odluiti da se osnuje pravo stvarne
slunosti, ako su stranke s tim suglasne, a kod geometrijske diobe nekretnine i bez njihove suglasnosti
(tada e se sud rukovoditi potrebom da se osigura normalno gospodarenje svakom od nastalih estica)
- pravo slunosti iji je osnutak sud odredio na temelju odredbe ovog lanka osniva se na nain koji je
ovim Zakonom predvien za stjecanje prava slunosti na temelju pravnoga posla (a to je uknjiba u z.k.)

u postupku osnivanja nunog prolaza, odnosno nunog osnivanja slunosti vodova ili drugih ureaja:
- nuni prolaz je slunost puta osnovana sudskom odlukom glede odluke o nunom prolazu, ZV odreuje:
nuni prolaz preko neke nekretnine kao poslune osnovat e svojom odlukom sud na zahtjev
vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i
ako je korist od otvaranja nunoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom vea od tete
na poslunoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u iju se korist nuni prolaz osniva
da plati punu naknadu vlasniku poslune nekretnine
- dakle, da bi sud osnovao nuni prolaz u korist odreene nekretnine, moraju biti ispunjene
dvije pretpostavke (na to sud mora strogo paziti, jer slunost osniva protiv volje vlasnika
nekretnine koju se optereuje):
1. da do te nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom
(smatrat e se da postojei put nije prikladan ako je npr. preuzak ili prestrm, pa zato nije
mogue normalno, prema stanju i obiajima u toj sredini gospodariti povl. nekretninom)
2. da je korist od nunog prolaza za gospodarenje tom nekretninom vea od tete
na poslunoj nekretnini dakle, nije dovoljno da nuni prolaz bude samo koristan,
nego mora biti i ekonomian (to znai da se mora isplatiti otvoriti ga, i to gledano
s aspekta opeg interesa ako bi korist za jednoga i teta koju trpi drugi bile podjednake,
onda s opeg gledita nema razloga jednog vlasnika prisilno optereivati samo da bi se
okoristio drugi; tek ako je korist vea od tete, onda je nuni prolaz i u opem interesu)

svrha nunog prolaza je da omogui bolje gospodarsko iskoritavanje te nekretnine; kako je zapravo
opi interes da svako zemljite bude to bolje obraeno, moe se rei da je nuni prolaz
vrsta djelominog izvlatenja u korist privatne osobe, a u opem interesu zato ZV odreuje:
sud e svojom odlukom kojom osniva nuni prolaz:
odrediti obvezu vlasnika nekretnine u iju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslune
nekretnine plati punu novanu naknadu za sve to e on trpjeti i biti oteen, koja ne moe biti
manja od one na koju bi on imao pravo da se u interesu RH provodi izvlatenje, te
osnutak nunog prolaza uvjetovati potpunom isplatom te naknade, ako se stranke
glede naknade nisu drukije sporazumjele

ak i ako jesu ispunjene pretpostavke, sud u nekim sluajevima ne moe osnovati nuni prolaz:
nuni prolaz ne moe sud osnovati preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi
(npr. preko eljeznike pruge) kroz zgrade, kroz ograena kuna dvorita,
kroz ograena uzgajalita divljai; a kroz ograene vrtove i vinograde moe osnovati nuni
prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog
sud nikad ne moe osnovati nuni prolaz u korist odreene osobe, niti opeg dobra
181

(kad bi se on osnovao u korist opeg dobra, to bi postao javni prolaz kojim bi mogao prolaziti
svatko bez obzira na razlog to bi bilo protivno svrsi nunog prolaza, a to je bolje gospodarsko
iskoritavanje neke pokretnine; u sluaju potrebe za javnim prolazom osnovat e ga upravna
vlast u postupku izvlatenja)

sudska odluka ovdje nije ni pravni temelj (to je jednostrani pravni posao: oporuiteljevo oitovanje volje),
ni nain stjecanja (to je uknjiba), nego tek jedna od pretpostavki potrebnih da se stekne pravo (prema opoj
odredbi ZV o osnivanju prava slunosti), a kod nasljeivanja je uvijek potrebno vie takvih pravnih injenica

osnivanje odlukom upravne vlasti

u upravnom postupku:
- nadleno tijelo upravne vlasti moe, pod pretpostavkama odreenim zakonom, osnovati stvarnu slunost:
u postupku izvlatenja (nepotpuno izvlatenje gdje se pravo vlasnitva ne oduzima, nego samo
ograniava osnutkom slunosti),
u postupku komasacije (iako je svrha komasacije ba suprotna objedinjenje i rastereenje estica,
ipak ona moe dovesti do potrebe za novom slunosti), te
u ostalim sluajevima odreenim zakonom to su npr.:
Zakon o vodama ovlauje upanijski sud da osnuje slunost dovoenja vode
u melioracijskom sustavu u odreenim okolnostima (l. 132.)
Zakon o umama takoer spominje osnivanje slunosti u nekim sluajevima (l. 57.)
-

analogno nunom prolazu, sud moe osnovati slunost vodova ili drugih ureaja ZV sadri posebne
odredbe za odluku o nunim vodovima i ureajima:
slunost vodova ili drugih ureaja (elektrinih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih,
elektronikih komunikacijskih i dr.) na tuoj nekretnini kao poslunoj osnovat e svojom odlukom sud
na zahtjev vlasnika druge nekretnine,
- ako do nje nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljaem tvari, energija ili usluga
koje se dostavljaju tim vodovima i drugim ureajima i
- ako je korist od postavljanja tih vodova odnosno ureaja za gospodarenje tom nekretninom
vea od tete na poslunoj nekretnini
(a uz obvezu vlasnika nekretnine u iju se korist osniva slunost vodova ili drugih ureaja da
plati punu naknadu vlasniku poslune nekretnine)
na nuno osnivanje slunosti vodova ili drugih ureaja na odgovarajui se nain primjenjuju
pravila o nunim prolazima

u ostavinskom postupku:
- i u ostavinskom postupku sud e u svoju odluku (rjeenje o nasljeivanju) unijeti osnutak slunosti
(stvarne ili osobne), provodei tako ostaviteljevu oporunu odredbu:
sud koji provodi ostavinski postupak svojom e odlukom odluiti da se osnuje pravo slunosti
ako je ostavitelj svojim valjanim zapisom ili nalogom bio odredio da se osnuje to pravo
pravo slunosti iji je osnutak sud odredio na temelju odredbe ovog lanka osniva se na nain koji je
ovim Zakonom predvien za stjecanje prava slunosti na temelju pravnoga posla (uknjiba u z.k.)
-

nuni prolaz ne moe se osnovati kao nepravilna slunost, nego samo u korist odreene nekretnine:
sud e svojom odlukom kojom osniva nuni prolaz odrediti da se on osniva u korist odreene
nekretnine kao slunost prava staze, progona stoke, kolnika, ili svega zajedno, vodei rauna o
potrebama povlasne nekretnine i o tome da posluno zemljite bude to manje optereeno
da bi nastao nuni prolaz, nije potreban poseban nain stjecanja; osnovan je u trenutku pravomonosti
sudske odluke, bez obzira na uknjibu (vlasnik povlasne nekretnine je radi publiciteta ovlaten ishoditi
uknjibu, ali ona ovdje ima samo deklaratorni karakter)

pravo slunosti osniva se u trenutku konanosti odluke tijela upravne vlasti, ako to drugo nije odreeno
zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi (poseban nain stjecanja nije potreban)
onaj u iju je korist na nekretnini osnovano pravo slunosti ovlaten je ishoditi upis steenog prava u z.k.

glede zatite povjerenja, ZV propisuje: pravo slunosti koje je na teret neke nekretnine osnovano odlukom suda ili druge
vlasti, ali nije upisano u z.k., ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajui s povjerenjem u z.k., u dobroj vjeri upisao
svoje pravo na nekretnini dok jo nije bilo upisano pravo slunosti koje je osnovano odlukom suda ili druge vlasti
1.3. OSNIVANJE NA TEMELJU ZAKONA
l. 228. do l. 230. ZV

u naem pravu postoji samo jedan sluaj kad slunost, i to stvarna slunost, nastaje neposredno na temelju zakona, a to je
dosjelost neposredno na temelju zakona pravo slunosti osnovat e se kad se ispune sve zakonom predviene pretpostavke
za dosjelost slunosti; inae samo kad tako odredi posebni zakon (ali dosad takvog zakona nije bilo)
u naoj praksi, zakonskim slunostima nazivaju se ne slunosti, nego neka ogranienja prava vlasnitva koja
po svom sadraju (trpljenje i proputanje) podsjeaju na slunosti
182

naziv zakonske slunosti se u nekim pravima rabi i za nune prolaze, no kako po naem zakonu njih na zahtjev osniva sud,
pravni temelj im je sudska odluka, a ne neposredno zakon

dosjelost je stjecanje prava temeljem izvravanja sadraja tog prava kroz zakonom odreeno vrijeme, dakle na temelju
posjedovanja prava dok se kod vlasnitva posjedovanje prava vlasnitva manifestira kao posjed stvari, kod slunosti je to
zaista posjed prava stvarne slunosti

pretpostavke stjecanja slunosti dosjelou

zakonske pretpostavke za dosjelost slunosti razlikuju se od onih za stjecanje vlasnitva
(posjed prava slunosti mora biti poten i istinit, a rok je jedan jedinstveni i iznosi 20 godina):

271

glede kvalitete posjeda i roka

stvarna slunost osniva se na temelju zakona dosjelou, ako ju je posjednik povlasne nekretnine poteno posjedovao
izvravajui njezin sadraj kroz 20 godina, a vlasnik poslune nekretnine nije se tome protivio
-

dakle, da bi dosjelou nastala stvarna slunost, moraju se ispuniti ove pretpostavke:

1. posjednik povlasne nekretnine ima poten i istinit posjed stvarne slunosti
posjed je poten 272 ako posjednik nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu
ne pripada pravo izvravati tu dunost (npr. prelazio je preko tueg zemljita uvjeren da na to ima pravo, jer se tu
tako od davnine inilo) kako potenje prestaje im posjednik dozna da mu ne pripada pravo na posjed, trai se i
da se povlasnik poslune nekretnine nije tome protivio (glede potenja, ZV slijedi OGZ prema Zakonu o osnovnim
vlasnikopravnim odnosima bila je dovoljna samo istinitost posjeda, no to je neopravdano)
posjed je istinit 273 ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja:
ne moe se dosjelou osnovati stvarna slunost ako se njezin sadraj izvravao zlouporabom povjerenja vlasnika
ili posjednika poslune nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (npr. ako je posjednik prolazio preko
tueg zemljita pazei da ga vlasnik ne vidi, ili prijetei mu, ili nasilno, ili je nastavio prolaziti i nakon to mu je
vlasnik, koji mu je bio dopustio da prolazi dok mu ne bude smetalo, sad rekao da vie ne prolazi, posjed je neistinit)
2. taj posjed stvarne slunosti neprekidno traje 20 godina
za slunosti koje se po svojoj naravi mogu samo rijetko izvravati postoji posebno pravilo:
ako se slunost po svojoj naravi moe samo rijetko izvravati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist
njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelou, dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 godina bar 3 puta
nastupio sluaj izvravanja takve slunosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvrio njezin sadraj
(ako unutar roka od 20 godina trei sluaj nije nastupio, vrijeme dosjelosti se produuje dok on ne nastupi)
3. stjecatelj je sposoban stei slunost dosjelou ovdje zakon ne propisuje nikakva ogranienja pa vrijede opa pravila;
slunost moe dosjelou stei svatko tko uope moe biti ovlatenik takve slunosti
4. ta slunost je sposobna biti steena dosjelou i tu vrijedi ope pravilo, pa je dovoljno da stvar moe biti objekt slunosti

na prekid dosjelosti slunosti primjenjuju se pravila koja vrijede za prekid dosjelosti vlasnitva, uz jedan dodatak:
dosjelost se prekida i ako doe do promjene vlasnika nekretnine na kojoj se slunost izvrava, a novi vlasnik u asu stjecanja nije
znao ni morao znati da netko izvrava sadraj slunosti (to pravilo se izvodi iz dolje navedenog pravila o zatiti povjerenja)

kad se ispune sve pretpostavke dosjelosti, nastaje pravo slunosti vlasnik povlasne nekretnine e stei to pravo slunosti
im protekne vrijeme dosjelosti, bez obzira na to upisao tu slunost u z..k. ili ne
tko stekne pravo slunosti nekretnine na temelju zakona, ovlaten je ishoditi upis steenog prava vlasnitva u z.k. ,
ali ta uknjiba e imati samo deklaratorni karakter
isto tako, ako bi vlasnik optereene nekretnine osporio stjecanje te slunosti, pa se u parnici utvrdi da ona postoji,
sudska presuda ima deklaratorni karakter
zatita povjerenja
ako ovlatenik hoe biti siguran da e zadrati slunost steenu izvanknjino dosjelou, razumno mu je ishoditi upis te
slunosti u z.k., jer mu se inae moe dogoditi da se ona ugasi naime, ZV propisuje: pravo stvarnih slunosti koje je na teret
neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u z.k., ne moe se, niti kad je utvreno odlukom suda, suprotstaviti
pravu onoga koji je postupajui s povjerenjem u z.k. u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok jo nije bilo upisano
to pravo slunosti koje je osnovano na temelju zakona
pritom za ocjenu je li stjecatelj bio u dobroj vjeri moe biti vana i okolnost radi li se o vidljivoj ili nevidljivoj slunosti:
za vidljivu slunost e tee moi dokazati da nije znao ni morao znati da postoji
dakle, moe se rei da je stjecanje slunosti dosjelou uvjetno sve dok se slunost ne upie u z.k., jer uinak dosjelosti
ovisi o tome hoe li u meuvremenu netko u dobroj vjeri stei vlasnitvo poslune nekretnine

271

pretpostavke stjecanja u vlasnitvo dosjelou, 121. str.

o potenju i nepotenju posjeda, 49. str.
273
o istinitosti i neistinitosti posjeda, 48. str.
272

183

2. PRELAENJE SLUNOSTI
l. 231. i 232. ZV
tko stekne vlasnitvo povlasne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno i svako pravo stvarne slunosti
koje je njezin pripadak, osim ako je drukije odreeno
tko stekne vlasnitvo poslune stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao ju je optereenu svakim pravom slunosti
koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukije odreeno

3.2.5. Zatita slunosti

l. 233. do l. 235. ZV
-

za zatitu svog prava, ovlateniku slunosti stoje na raspolaganju:

1. opa sredstva, kao i svi nositelji stvarnih prava to su:
samopomo i tuba zbog smetanja posjeda, kojima se titi posjed prava slunosti, ali time posredno i samo pravo
obveznopravni zahtjev radi ispunjenja ugovora o osnivanju slunosti (kad pasivna strana odugovlai ili odbija
osnivanje ugovorene slunosti)
prejudicijelna tuba (radi utvrenja da slunost postoji), kad je uope doputena po pravilima procesnog prava
sredstva za zatitu knjinih prava po pravilima z.k. prava
i
2. zahtjev (tuba) specifian za zatitu slunosti actio confessoria
ovlatenik prava slunosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslune stvari da prizna i trpi njegovo pravo slunosti
kao teret na poslunoj stvari, te da trpi izvravanje ovlatenikova prava na njoj, odnosno da proputa initi na njoj ono
to je zbog ovlatenikova prava duan proputati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim inima
nijee njegovo pravo slunosti ili ga samovlasno onemoguuje ili uznemirava u izvravanju tog prava
to pravo imaju i:
svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne stvari, te
svaki pojedini od vie ovlatenika istog prava slunosti plodouivanja

ova tuba zastarijeva; pravo podnoenja tog zahtjeva prestaje protekom 20 godina od kad je ovlateniku slunosti
oduzet posjed toga prava

da bi ovlatenik prava slunosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom, ostvariti
svoje pravo podnoenja zahtjeva, mora dokazati dvoje:
svoje pravo slunosti (dokazat e ga tako da dokae pravni temelj i nain stjecanja, a ako je slunost stekao
pravnim poslom, mora dokazati i vlasnitvo prednika; ako se radi o stvarnoj slunosti, mora dokazati i svoje
vlasnitvo povlasne nekretnine) i
tuenikov in onemoguavanja ili uznemiravanja izvravanja tog prava

slino kao kod zatite vlasnitva, i ovdje je mogua tzv. publicijanska actio confessoria, ili, kako je zakon naziva,
tuba predmnijevanog ovlatenika slunosti:
- pravo na zatitu svojega predmnjevanoga prava slunosti ima, poput onog koji je dokazao svoje pravo
slunosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom dokae pravni temelj i istiniti nain
svoga stjecanja posjeda te slunosti (predmnijevani ovlatenik slunosti)
- na pravo predmnijevanog ovlatenika na zatitu na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o tubi
predmnijevanog vlasnika 274

3.2.6. Prestanak slunosti

razlozi prestanka slunosti su:

ili oni koji vrijede za sva stvarna prava (propast optereene stvari, odreknue, istek roka, ispunjenje raskidnog uvjeta)
ili oni koji vrijede za stvarna prava na tuoj stvari, sva ili barem neka od njih (sjedinjenje, propast povlasne stvari,
prestanak ovlatenika, ukinue, stjecanje optereene stvari s povjerenjem u potpunost z.k., rastereenje)
jedan je razlog specifian za slunosti: zastara
1. PROPAST STVARI
l. 237. ZV

274

publicijanska tuba, 131. str.

184

propau povlasne ili poslune stvari prestaje i pravo slunosti, ali im se stvar vrati u prijanje stanje, oivljava i ona
(dakle, slunost propau stvari prestaje uvjetno pod uvjetom da stvar ne bude vraena u prijanje stanje)
to vrijedi za propast stvari, vrijedi i za sluaj da stvar bude stavljena izvan prometa
isto vrijedi i kad nastupi trajna nemogunost daljnjeg izvravanja slunosti (npr. na podruju na kojem se izvravala
umska slunost, iskri se uma i podigne naselje)

iznimka postoji kod plodouivanja:

ako je umjesto propale poslune stvari nastalo pravo koje je nadomjeta (pravo na naknadu, na osigurninu i sl.),
tada propau stvari nije prestalo pravo plodouivanja, nego ono i dalje postoji na tom nadomjestku kao poslunoj stvari

2. ODREKNUE
l. 239. ZV
-

pravo slunosti prestaje valjanim jednostranim odreknuem njezina ovlatenika, bez obzira na to na kojem je
pravnom temelju osnovan (ako je slunost upisana u zemljinoj knjizi, ona e prestati tek kad bude izbrisana)
pojedini suvlasnik/zajedniki vlasnik povlasne nekretnine ne moe se odrei prava stvarne slunosti bez pristanka ostalih
vlasnik povlasne nekretnine koja je optereena pravom plodouivanja ili zalonim pravom ne moe se odrei
bez pristanka ovlatenika tih prava

temeljem odreknua prestaje slunost bez pristanka vlasnika poslune stvari, ak i ako je i on imao korist od te slunosti
3. ISTEK ROKA I ISPUNJENJE RASKIDNOG UVJETA
l. 240. ZV

slunost prestaje istekom vremena na koje je bila osnovana ili na koje je bilo osnovano pravo vlasnitva iz kojeg je izvedena , a
isto je i kad se ispuni raskidni uvjet pod kojim je bila osnovana ona ili pravo vlasnitva iz kojeg je izvedena
ako je slunost osnovana za vrijeme dok trea osoba navri odreene godine, prestat e tek u to vrijeme, premda je trei umro
prije tih godina
ako je slunost upisana u zemljinoj knjizi, ona e prestati tek brisanjem
4. SJEDINJENJE
l. 238. ZV

sjedinjenje (konfuzija; kod plodouivanja: konsolidacija) je spajanje slunosti i vlasnitva poslune stvari u istoj osobi
to se kod stvarnih slunosti dogaa kad ista osoba postane vlasnik i povlasne i poslune nekretnine, a kod osobnih kad ovlatenik
osobne slunosti stekne vlasnitvo poslune stvari tada slunost prestaje: ako se vlasnitvo povlasne i poslune nekretnine nau
u imovini iste osobe, tada tim sjedinjenjem samim po sebi prestaje stvarna slunost

ako se vlasnitvo povlasne i poslune nekretnine razdvoji prije brisanja slunosti u zemljinoj knjizi, slunost oivljava
(od asa sjedinjenja do razdvajanja vlasnitva na tim nekretninama ona je kao tzv. vlasnika slunost mirovala;
dakle, i u sluaju sjedinjenja potrebno je brisanje slunosti u z.k. da bi ona zaista prestala)
5. PRESTANAK OVLATENIKA
l. 244. ZV

stvarna prava u naelu ne prestaju smru ovlatenika, nego prelaze na njegove nasljednike to vrijedi i za stvarne slunosti
meutim, osobne slunosti su strogo osobna prava i kao takva ne mogu prijei na nasljednike, nego se smru ovlatenika
gase:
pravo osobne slunosti prestaje smru ovlatenika ili prestankom pravne osobe koja je bila ovlatenik tog prava,
ako nije drukije odreeno od tog pravila postoje prividne iznimke:
ako je pravo osobne slunosti izriito osnovano i za ovlatenikove nasljednike, nasljeivanjem e ono prijei na one
koji nasljeuju zbog smrti prvoga ovlatenika; smru nasljednika koji je naslijedio pravo osobne slunosti ona se gasi,
ako nije drukije odreeno (dakle, tu su i nasljednici ovlatenici, ali uz poetni rok: smrt prvog ovlatenika)
ako je osobna slunost osnovana u korist jedne obitelji, ta osobna slunost prestaje kad ta obitelj izumre;
u sumnji se smatra da je osnovana za nasljednika, a tko tvrdi da je osnovana za obitelj, treba to i dokazati
(budui lanovi obitelji, koji nisu postojali u asu osnutka slunosti, stjeu slunost u asu roenja)
6. UKINUE NA TEMELJU ODLUKE
l. 242. ZV

izgubi li pravo slunosti razumnu svrhu, vlasnik poslune stvari moe zahtijevati da se ono ukine
ako nije to posebno odreeno, odluku o ukinuu donijet e sud na zahtjev vlasnika poslune stvari, bez obzira na pravni
temelj na kojem je ta slunost bila osnovana (ako je slunost upisana u zemljinoj knjizi, ona e prestati tek brisanjem)
185

zbog njihove vanosti i specifinosti, zakon posebno regulira ukidanje slunosti puta, te nunog prolaza:
sud e na zahtjev vlasnika poslune nekretnine svojom odlukom ukinuti nuni prolaz, a i drugu slunost puta, bez obzira na to
na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku
poslunog zemljita ini manje tete, ili pak jednako prikladan javni prolaz (ovlatenik ija je slunost sudskom odlukom ukinuta
nema pravo na naknadu; slunost prestaje brisanjem iz z.k.)

sud moe ukinuti i plodouivanje:

sud e na zahtjev vlasnika poslune stvari, kojemu plodouivatelj nije dao osiguranje koje se obvezao dati ili koje je
sud odredio, odlukom ukinuti plodouivanje i obvezati vlasnika na plaanje pravedne naknade
sud koji vodi postupak radi ukidanja plodouivanja jer plodouivatelj nije dao nuno osiguranje, moe, umjesto
da ukine plodouivanje, odlukom postaviti upravitelja poslunoj stvari, ako utvrdi da je to bolje s obzirom
na okolnosti sluaja, te ako to zahtijeva plodouivatelj koji se obvezao da e sve trokove te uprave snositi
kao trokove za uporabu i iskoritavanje poslune stvari
Ovrni zakon propisuje da slunosti (kao ni stvarni tereti i pravo graenja) ne prestaju time to je u ovrnom postupku
prodana stvar koju one terete (posluna stvar), ali su od toga ipak odreene neke iznimke:
stvarne slunosti, stvarni tereti i pravo graenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine; prodajom ne prestaju
ni osobne slunosti koje su u z.k. upisane prije prava radi ijeg se namirenja ovrha provodi (l. 87. st. 1. i st. 2. OZ)
ostale osobne slunosti i stvarni tereti prestaju pravomonou rjeenja o dosudi nekretnine (l. 87. st. 3. OZ)

7. RASTEREENJE
l. 245. ZV
-

rastereenje zemljita je ukidanje odreenih tereta (stvarne slunosti, stvarni tereti) na odreenim zemljitima
(ono je u prolosti povremeno imalo vee znaenje, npr. kod ukidanja feudalnih odnosa)
rastereenje zemljita odreuje zakon u opem interesu, uz odtetu ili bez nje:
slunosti prestaju ispunjenjem pretpostavaka koje je za to odredio posebni zakon
tijelo upravne vlasti ukinut e slunost u sluajevima i pod pretpostavkama odreenim posebnim zakonom
ako ukidanje slunosti ima znaenje izvlatenja, osoba ija je slunost prestala ima pravo na punu naknadu
ako je slunost upisana u zemljinoj knjizi, ona e prestati tek brisanjem, ako zakonom nije drukije odreeno
8. ZATITA TUEG POVJERENJA
l. 243. ZV
slunost koja nije upisana u z.k. prestaje kad poslunu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu slunost

kao i vlasnitvo, i slunost se, uz odreene pretpostavke, u odreenim sluajevima moe stei izvanknjino, tj. bez upisa u
z.k.

to je iznimka od naela upisa, po kojemu se stvarna prava na nekretninama stjeu upisom u z.k. 275, pa je kao iznimka mogua
samo u zakonom predvienim sluajevima kod slunosti, takvi sluajevi su:
1. stjecanje na temelju odluke vlasti 276
2. stjecanje na temelju zakona dosjelou 277
9. NEIZVRAVANJE
l. 241. ZV

stvarna prava su naelno trajna, te se od ovlatenika ne zahtijeva neka aktivnost da bi opstala

i slunosti su trajna prava, ali ipak, ako ovlatenik svoju slunost neko vrijeme ne izvrava, izgubit e je tu treba
razlikovati:
zastaru (slunost je jedino stvarno pravo koje prestaje zastarom):
pravo slunosti prestaje zastarom ako se nije izvravalo kroz 20 godina
neizvravanje postoji kad se ovlatenik svojim pravom nije uope, niti djelomino, sluio; kod negativne slunosti
se to manifestira tako to se pasivna strana ponaala kao da slunosti nema
zastara ne nastupa, niti pravo slunosti prestaje neizvravanjem, dok na poslunoj stvari postoji naprava namijenjena
upravo izvravanju tog prava (jer se smatra da se tu ne moe govoriti o neizvravanju)
iznimno, analogno dosjelosti, ZV propisuje: pravo slunosti koje se po svojoj naravi moe samo rijetko izvravati
ne prestaje zastarom dok 3 puta ne nastupi prigoda u kojoj treba izvriti njezin sadraj, a ovlatenik to ne uini
(rok od 20 godina tu se produuje dok ne nastupi i trea takva prigoda)
dosjelost slobode (usucapio libertatis) tzv. kvalificirano neizvravanje:
tu se ne radi o nikakvoj dosjelosti, nego o posebnom sluaju neizvravanja dunosti: pravo slunosti prestaje ako se
vlasnik poslune stvari protivio njegovu izvravanju, a ovlatenik ga zbog toga nije izvravao neprekidno 3 godine

275

naelo upisa, 65. str.

osnivanje odlukom vlasti zatita povjerenja, 180. str.
277
osnivanje na temelju zakona zatita povjerenja, 181. str.
276

186

vlasnik poslune stvari ne mora biti u dobroj vjeri kad zabranjuje izvravanje slunosti, jer ovo nije dosjelost,
pa ne moraju ni biti ispunjene pretpostavke dosjelosti (npr. usprkos neijoj slunosti vidika, vlasnik je na svom
zemljitu podigao zgradu koja je opstala 3 godine, makar je ovlatenik zbog toga prosvjedovao, ali nije tuio)

u oba sluaja, da bi slunost koja je upisana u z.k. zaista prestala, treba je izbrisati ako je slunost upisana u zemljinoj
knjizi, ona e prestati tek brisanjem (za uknjibu brisanja redovito e kao isprava biti potrebna sudska presuda kojom je utvreno
da je slunost prestala zbog neizvravanja)
10. OVRNA PRODAJA

prema l. 87. st. 3. Ovrnog zakona, osobne slunosti koje su u z.k. upisane nakon hipoteke radi ijeg se ostvarenja provodi
ovrna prodaja u pravilu prestaju pravomonou sudskog rjeenja o dosudi nekretnine kupcu na te osobne slunosti
na odgovarajui se nain primjenjuju sljedee odredbe OZ (l. 87. st. 4. OZ):
kupac nekretnine i zaloni vjerovnik mogu se sporazumjeti, najkasnije na roitu za prodaju, da zalono pravo ostane na
nekretnini i nakon pravomonosti rjeenja o dosudi nekretnine, a da kupac preuzme ovrenikov dug prema tom vjerovniku
u iznosu koji bi mu pripadao u ovrnom postupku tada se kupovnina umanjuje za iznos preuzetog duga (l. 86. st. 3. OZ)
kupac i zal. vjerovnik taj sporazum sklapaju u obliku sudske nagodbe u ovrnom postupku ili j.b. isprave (l. 86. st. 4.OZ)
3.3. STVARNE SLUNOSTI
3.3.1. Osobitosti stvarnih slunosti
l. 181., l. 186. st. 1., st. 2. i st. 4. ZV

pojam stvarnih slunosti:

stvarna slunost je stvarno pravo svagdanjeg vlasnika odreene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe
te nekretnine na odreeni nain slui neijom nekretninom (posluna nekretnina), iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti
ili mora proputati odreene radnje glede svoje nekretnine koje bi inae imao pravo initi

obiljeja stvarnih slunosti:

esto ih se naziva i zemljinim slunostima
objekt stvarnih slunosti su iskljuivo nekretnine
moe se rei da one faktiki postoje u korist nekretnine (a pravno u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine,
jer osobe mogu imati prava, a stvari ne mogu) sa svrhom da se tom nekretninom bolje, lake ili udobnije gospodari
stvarna slunost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne moe se razdvojiti od vlasnitva te nekretnine,
te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom
povlasna i posluna nekretnina ne moraju biti susjedne
ZV izriito doputa i da povlasna nekretnina bude javno dobro u opoj ili javnoj uporabi, ako se tome ne protivi
njihova narav 278; u korist opeg dobra ne moe biti osnovan tek nuni prolaz 279, jer bi to onda postao javni prolaz, a
taj ureuje javno pravo

subjekti stvarnih slunosti:

ovlatenik stvarnih slunosti je svagdanji vlasnik odreene nekretnine (kad je povlasna nekretnina u vlasnitvu vie
suvlasnika zajednikih vlasnika, svaki ima jednako pravo izvravanja stvarnih slunosti u korist te nekretnine)
na pasivnoj strani subjekt je svagdanji vlasnik poslune stvari
(kad je posluna nekretnina u vlasnitvu vie suvlasnika ili zajednikih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se
ovlatenik slunosti koja tereti njihovu nekretninu njome slui na nain na koji ga ovlauje njegovo pravo, odnosno
svaki mora proputati radnje glede poslune nekretnine koje bi bile suprotne tuem pravu stvarne slunosti)

glede trokova odravanja, ZV propisuje:

trokove odravanja i popravka poslune stvari snosi ovlatenik, ako nije drukije odreeno
(ako se poslunom stvari slui i njezin vlasnik, on je duan razmjerno snositi trokove, ali se te dunosti moe
osloboditi ustupivi poslunu stvar ovlateniku, ma i protiv njegove volje)
ovlatenik koji ima na poslunoj stvari neku napravu kojom izvrava slunost duan je tu svoju napravu drati u
urednom stanju, koliko to zahtijevaju interesi vlasnika poslune stvari; trokove odravanja naprave snosi
ovlatenik; ali ako je ta naprava na korist i vlasnika poslune stvari, duan je i on sudjelovati u trokovima
odravanja razmjerno svojoj koristi, osim ako su drukije ugovorili

ako je slunost naplatna, onda je ovlatenik duan davati vlasniku poslune nekretnine naknadu za izvravanje slunosti;
sama naknada ne mora biti u novcu

3.3.2. Pojedine vrste stvarnih slunosti

l. 188., l. 190. do l. 198. ZV

278
279

prema namjeni povlasne nekretnine, stvarne slunosti se dijele na poljske i kune:

poljska slunost je ona slunost koja je osnovana da slui povlasnoj nekretnini namijenjenoj poljodjelstvu,
inae je to kuna slunost

subjekti slunosti, 176. str.

postupak osnivanja nunog prolaza, 179. str.

187

glede sadraja ovlasti, ZV propisuje:

vlasnik povlasne i vlasnik poslune nekretnine mogu osnivati stvarne slunosti bilo kojeg sadraja koji je mogu, a nije zabranjen:
bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlatenikovo injenje za izvravanje ovlasti koje ta slunost daje,
bilo da se slunost izvrava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce ili na odreeno vrijeme ili u odreeno doba godine,
osim ako je to drugo zakonom odreeno

ZV samo primjerice navodi najee poljske i kune slunosti, od kojih veina potjee jo iz rimskog prava
neke od njih onda potanje razrauje, ali to ne znai da stranke ne mogu sporazumno svaku slunost prilagoditi svojim
potrebama: one mogu pravnim poslom kojim osnivaju slunost tu slunost ograniiti i opteretiti kako im odgovara, samo to to
ogranienje ne smije biti u suprotnosti sa samom naravi slunosti, a naravno, niti nemogue ili nedoputeno 280

1. POLJSKE SLUNOSTI
- da bi sluile nekretninama namijenjenim poljodjeljstvu, mogu se osnovati poljske slunosti, kao to su osobito:
1.1. slunosti puta, ili kao pravo staze, pravo progoniti stoku, ili kao pravo kolnika na poslunoj nekretnini
- po uzoru na rimsko pravo i OGZ, ZV, dakle, dijeli vrste slunosti puta na:
pravo staze (servitus itineris) vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlaten je time hodati tom
stazom i tako tuda k sebi putati druge ljude; pravo hodati stazom ne obuhvaa ovlast jahati, niti voziti se
biciklom, a ni gurati bicikl po poslunoj nekretnini
pravo progona stoke (servitus actus) ima li pravo progoniti stoku, vlasnik povlasne nekretnine je
time ovlaten i sluiti se kolicima; on nije ovlaten vui teke terete preko poslunog zemljita
pravo kolnika (servitus viae) ima li pravo kolnika, on je ovlaten voziti se po poslunoj nekretnini jednom
ili vie zaprega, motornim vozilom i biciklom; on nije ovlaten tuda goniti nevezanu stoku
-

prostor za izvravanje na poslunoj nekretnini prava ii stazom, progoniti stoku i prava kolnika treba biti toliki
koliko je nuno da bi ih se izvravalo, s obzirom na mjesne prilike; ako bi putovi i staze postali neuporabljivi
zbog poplave ili kojeg drugog sluaja, mora se do uspostave prijanjega stanja odrediti novi prostor,
ako nadlena vlast odmah ne poduzme potrebne mjere

svaku od navedenih slunosti puta moe na zahtjev jedne strane osnovati prisilno i sud u izvanparninom postupku
ako su ispunjene zakonske pretpostavke tada ju se naziva nuni prolaz: nuni prolaz je slunost puta koju je
osnovao sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putem
(na nuni prolaz se primjenjuju pravila o slunostima puta, ako glede nunog prolaza nije to posebno propisano)

1.2. slunosti vode, ili kao pravo crpsti vodu, ili pojiti stoku, bilo vodovoda, tj. vodu odvraati ili navoditi
- vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlaten crpsti vodu na poslunoj nekretnini ima i pravo na slobodan pristup k njoj
- vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlaten navraati vodu s tue nekretnine na svoje zemljite ili je sa svojeg
odvraati na tue zemljite, ovlaten je takoer postaviti za to potrebne cijevi, ljebove, brane, spremnike za vodu i
druge naprave o svom troku, a u mjeri koja se utvruje po potrebama povlasnog zemljita
- pravo pojiti stoku ukljuuje i pravo progoniti stoku i crpsti vodu
1.3. slunosti pae
- vrsta i broj stoke, te vrijeme i mjera izvravanja pae odreuju se kod osnivanja te slunosti:
ako u asu stjecanja prava slunosti pae nisu odreeni vrsta i broj stoke niti vrijeme i mjera izvravanja prava
pae, mjerodavno je kako se mirno izvravao posjed toga prava slunosti kroz 20 godina
ako se vrsta i broj stoke ne moe utvrditi prema navedenom pravilu, tada se ravna prema sljedeem:
pravo pae odnosi se, ako se to ne protivi posebnim propisima, na svaku vrstu teglee stoke, goveda i
ovaca, ali ne na svinje i perad, niti na koze u umskim podrujima; neista, nezdrava i tua stoka
uvijek se iskljuuje od pae
ako se broj stoke koja se napasa mijenjao u zadnjih 20 godina, tad se uzima srednji broj iz prve 3 godine,
a ako nije jasno kolik je, ima se uzeti u obzir to je pravedno s obzirom na to kolika je i kakva paa;
ni u kojem sluaju ovlateniku nije doputeno da na tuoj pai dri vie stoke nego to je mogue preko
zime prehraniti krmom dobivenom s povlasnog zemljita; no stoku koja jo sie ne rauna se u broj stoke

280

vrijeme pae odreuje se uope po ustaljenom mjesnom obiaju, ali radi pae ne smije nikad biti smetano
ili oteano poljsko obraivanje ureeno posebnim propisima
pravo pae ne protee se ni na kakvu drugu korist, pa ovlatenik ne smije niti kositi travu, ne smije otetiti
suanstvo pae, niti iskljuiti stoku vlasnika poslune nekretnine od pae na njegovoj nekretnini, a kad prijeti
opasnost da bi stoka mogla nanijeti tetu, ona treba biti uvana na prikladan nain

osnivanje na temelju ugovora, 178. str.

188

obiaj koji postoji u nekim krajevima da se na jesen, kad vie nema usjeva, pusti stoku da pase na tuem zemljitu,
samo je onda slunost pae (uzajamna) ako je kao takva steena inae je to prividna slunost (do opoziva)

1.4. umske slunosti, ili sjei drva, ili kupiti suho granje, ir
- to je odreeno za pravo pae, na odgovarajui se nain primjenjuje i na slunost sjee drva i ostale poljske slunosti
- osim navedenih, u praksi se nailazi i na razne druge slunosti, npr. pravo praviti vapno, kopati pijesak itd.
2. KUNE SLUNOSTI
- moe ih se podijeliti na:
afirmativne da bi sluile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati kune slunosti koje vlasnika te nekretnine
ovlauju da neto poduzima na susjedovoj nekretnini kao poslunoj, to je taj duan trpjeti, kao to su to osobito:
1. pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuu
2. gredu ili ronik umetnuti u tui zid
3. imati prozor u tuem zidu radi svjetla, ili i radi vidika
4. imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zranom prostoru, ili na susjedovu zemljitu ili imati svoje naprave na
tuoj nekretnini
5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak
6. navoditi kapnicu sa svojega krova na tuu nekretninu
7. odvoditi ili prolijevati tekuine na susjedovo zemljite
ili to drugo

negativne da bi sluile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati slunosti koje vlasnika te nekretnine ovlauju
na to da vlasnik poslune nekretnine neto proputa, to bi inae slobodno inio, kao to su osobito:
1. svoju kuu ne povisivati (npr. zbog zraka, vidika)
2. svoju kuu ne snizivati (npr. zbog bure)
3. ne oduzimati povlatenoj zgradi svjetlo i zrak, ili vidik
4. ne odvraati kinicu s krova svoje kue od susjedova zemljita kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje
cisterne ili na neki drugi nain
ili to drugo

2.1. pravo prozora

- pravo prozora u zidu poslune nekr. daje vlasniku povlasne nekr. samo pravo na svjetlo i zrak; a na vidik samo ako
mu je ta ovlast posebno dana; tko nema pravo na vidik duan je na zahtjev vlasnika zida staviti reetku na prozor
- tko ima pravo prozora, duan je uvati otvor; tko to zanemari, odgovara za tetu koja otuda nastaje
2.2. pravo provoenja tekuina
- ako su za provodnju tekuina kroz poslunu nekretninu potrebni jarci i kanali, mora ih izgraditi vlasnik povlasne
nekretnine, te ih drati dobro pokrivene i iste i time olakati optereenje poslunog zemljita
2.3. pravo kapnice
- vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo odvoenja kinice sa svojega krova na poslunu nekretninu
(pravo kapnice) moe pustiti da kinica otjee na tuu nekretninu slobodno ili kroz lijeb
- ovlatenik slunosti smije uzdii svoj krov, ali mora poduzeti mjere da time slunost ne postane tegotnija
za vlasnika poslune nekretnine
- ovlatenik slunosti duan je odravati ljebove namijenjene otjecanju kao i svoj krov u takvu stanju
da mlaz kinice ne teti optereenoj nekretnini, a i napali snijeg na vrijeme poistiti
2.4. pravo imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini
- ova slunost razvila se iz rimske servitus proiciendi, tj. prava imati dijelove svoje zgrade (balkon, terasu, dio krova)
nad tuim zemljitem, dakle u tuem zranom prostoru:
vlasnik povlasne nekretnine kojega njegovo pravo slunosti ovlauje da na susjednoj nekretnini, na njezinoj
povrini, ispod nje ili u njezinu zranom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu izgraenu napravu ili
kakav ureaj koji slui njegovoj zgradi, duan je to uzdravati o svome troku, a vlasniku poslune
nekretnine plaati naknadu za iskoritavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije drukije
odreeno ugovorom ili zakonom
ta odredba na odgovarajui se nain primjenjuje kad vlasnika povlasne nekretnine njegovo pravo slunosti
ovlauje da na susjednoj nekretnini, na njenoj povrini, ispod nje ili u njezinu zranom prostoru ima vodove
i druge ureaje (elektrine, kanalizacijske, plinovodne, vodovodne, toplovodne, telekomunikacijske i dr.)
-

vlasnik poslune nekretnine koji je duan trpjeti teret susjedne zgrade, umetak tue grede u svoj zid, prolaz tuega
dima kroz dimnjak, tuu antenu na svom krovu, tuu reklamu ili natpis na proelju svoje zgrade ili to slino, duan
je razmjerno prilagati za odravanje svojeg, za to odreenog zida, stupa, stijene, dimnjaka, krova, proelja i sl.,
ali nije duan podupirati niti popravljati tuu stvar (ta dunost proizlazi i iz opeg pravila da je vlasnik
poslune stvari duan pridonositi za odravanje stvari ako se i sam njome slui)
189

3.4. OSOBNE SLUNOSTI

3.4.1. Osobitosti osobnih slunosti
l. 199. st. 1., l. 200., l. 201., l. 202. ZV

pojam osobnih slunosti: osobna slunost je stvarno pravo koje ovlauje pojedinano odreenu osobu da se na odreeni
nain slui tuom stvari (posluna stvar), iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti

obiljeja osobnih slunosti:

za razliku od stvarnih slunosti, to je strogo osobno pravo koje pripada poimenino odreenoj osobi radi zadovoljavanja
njenih potreba te potrebe mogu biti najrazliitije, ali ipak moraju imati razumnu svrhu koja zasluuje pravnu zatitu
osobne slunosti mogu postojati na cijeloj poslunoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to mogue s obzirom na sadraj
slunosti i narav predmeta (kad je uspostavljeno vlasnitvo posebnog dijela nekretnine na nekom njezinu idealnom
dijelu, osobna slunost moe imati za predmet taj posebni dio samo zajedno s idealnim dijelom na kojem je
uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog dijela)
ogranieno trajanje: osobne slunosti traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane te prestaju najkasnije
smru njihova ovlatenika, ako zakon ne odreuje drukije

neotuivost: osobne slunosti ne mogu se prenositi s ovlatenika na drugu osobu

nenasljedivost: osobne slunosti su nenasljedive, osim slunosti izriito osnovanih i za ovlatenikove nasljednike
(iznimno, kad je osobna slunost izriito osnovana i za ovlatenikove nasljednike, nasljeivanjem e ona prijei na one
koji nasljeuju zbog smrti prvog ovlatenika; smru nasljednika koji je naslijedio osobnu slunost, ona se gasi)
nastaju samo na temelju pravnog posla ugovora ili oporuke

3.4.2. Pojedine vrste osobnih slunosti

l. 199. st. 2. ZV
-

osobne slunosti su:

1. pravo plodouivanja,
2. pravo uporabe i
3. pravo stanovanja

iako kod nas postoje samo 3 prave osobne slunosti, svaku od njih moe se osnovati i kao nepravilnu (u korist odreene osobe
kao vlasnika povlasne nekretnine, a ne u korist svagdanjeg vlasnika), pa je kroz to broj osobnih slunosti u naem pravnom
poretku zapravo neogranien meutim, rezultat nije sasvim jednak, jer se za nepravilnu slunost predmnijeva da je stvarna,
pa zainteresirani vlasnik poslune stvari mora dokazati da je bila osnovana ad personam i da se npr. smru te osobe ugasila
1. PRAVO PLODOUIVANJA (USUSFRUCTUS)
l. 203. do l. 211. ZV

pojam prava plodouivanja

pravo plodouivanja je osobna slunost koja svojeg nositelja (plodouivatelja) ovlauje da se u svakom pogledu
slui neijom stvari (posluna stvar) u skladu s njezinom namjenom, uvajui njezino suanstvo

ovlatenik prava plodouivanja

plodouivatelj (uzufruktuar) moe biti i fizika i pravna osoba
pravo plodouivanja iste poslune nekretnine moe imati i vie osoba tada je svaka osoba samostalni nositelj svojeg dijela
prava plodouivanja, osim kad su u takvu odnosu da im pravo plodouivanja ili neki dio toga prava pripada zajedniki;
u sumnji se uzima da svakoj pripada jednaki dio prava plodouivanja

predmet prava plodouivanja

pravo plodouivanja moe postojati na:
poslunoj stvari koja je nepotrona, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na vie pokretnih stvari zajedno (npr. stado);
(na potronim stvarima mogue je samo nepravo plodouivanje)
pravu koje daje plodove ili druge koristi (npr. glavnica koja daje kamate); u tom se sluaju uzima da je to pravo stvar, pa
se na odgovarajui nain primjenjuje ono to je odreeno za stvari koje su predmet plodouivanja

(predmet svakog prava plodouivanja je stvar zajedno sa svim svojim pripadnostima)

-

nepravo plodouivanje (quasi-ususfructus):

ako je pravo plodouivanja osnovano na stvari koja je potrona ili na pravu koje ne daje plodove, to je nepravo
plodouivanje; tada je posluna stvar novana vrijednost stvari koja e se vlasniku vratiti kad prestane to plodouivanje
gotovim novcem moe za trajanja nepravog plodouivanja ovlatenik raspolagati po volji; ali ako je to plodouivanje
osnovano na ve uloenoj glavnici, ovlatenik moe zahtijevati samo kamate
na nepravo plodouivanje na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o pravu plodouivanja, ako nije to posebno
odreeno zakonom niti to zahtijeva narav takva plodouivanja
190

ovaj odnos je zapravo obveznopravne naravi i vrlo je slian zajmu, ali meu njima postoje i razlike:

imaju razliitu svrhu kod nepravog plodouivanja namjera je redovito imovinski osigurati neku osobu, a
kod zajma, svrha je kredit

kod nepravog plodouivanja vraa se vrijednost, a kod zajma stvari iste vrste, koliine i kakvoe

nepravo plodouivanje traje do isteka roka ili do smrti ovlatenika, a zajam do isteka roka ili otkaza

sadraj prava plodouivanja

plodouivatelj je ovlaten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, slui poslunom stvari u skladu s njezinom namjenom,
da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i isti prihod od iste vrijednosti te stvari,
ali sve to samo u granicama ouvanja suanstva, to ukljuuje i ouvanje temeljne namjene poslune stvari
plodouivatelj moe pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvravanje svojih ovlatenja
vlasnik poslune stvari mora trpjeti izvravanje plodouivateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasnitva
smije izvravati ako time ne vrijea plodouivateljevo pravo
to znai da vlasnik, dok traje plodouivanje, moe izvravati svoje vlasnike ovlasti samo u vrlo suenom opsegu
on ima pravo na posredni posjed svoje stvari i na pravno raspolaganje njome moe stvar otuiti, ali optereenu
plodouivanjem, a moe je i opteretiti (npr. zaloiti), ali ni to ne moe biti na tetu plodouivanja
vlasniku pripadaju i koristi od stvari koje nemaju karakter ploda u irem smislu tako npr. on ima pravo
na nagradu u sluaju nalaza blaga, a ne plodouivatelj; prirataj poslune stvari pripada vlasniku, ali se onda i
na njega proiruje plodouivanje
(kad je posluna nekretnina u vlasnitvu vie suvlasnika/zajednikih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da
se ovlatenik prava plodouivanja koje tereti njihovu nekretninu njome slui onako kako ga ovlauje njegovo pravo)

vlasnik i plodouivatelj sastavit e ovjerovljeni popis svih poslunih stvari s naznakom njihove vrijednosti u vrijeme
sastavljanja popisa i procjene, radi lakeg dokazivanja uzajamnih trabina (nedostaju li popis i procjena, predmnijeva se da je
plodouivatelj primio u uporabljivom stanju posl. stvar srednje kakvoe, s pripadnostima potrebnim za uredno plodouivanje)

plodouivatelj nije duan dopustiti da vlasnik obavlja poboljice na poslunoj stvari koje nisu nune, osim ako mu se vlasnik
obvee dati punu odtetu za uporabu i prihod koji plodouivatelj gubi zbog obavljanja radova
vlasnik stvari koji je izvrio poboljice ima pravo zahtijevati od plodouivatelja koji je traio odtetu da se od te odtete
odbije korist koju plodouivatelj ima od poboljica
ako plodouivatelj bez sporazuma s vlasnikom uini poboljice, ovlaten je odvojiti i uzeti to je dodao, ako je to mogue
bez oteenja stvari, ali naknadu za poboljice moe zahtijevati samo ako bi to bio ovlaten kao poslovoa bez naloga
(poslovodstvo bez naloga ureuju l. 1121. do l. 1129. ZOO)

pravilo je da plodouivatelj ima pravo na isti prihod od iste vrijednosti: plodouivateljev je sav prihod koji posluna stvar
daje bez umanjenja suanstva, ali on snosi trokove i terete odreene ovim Zakonom
prihod poslune stvari ine svi plodovi i druge koristi koje stvar daje bez umanjenja suanstva; blago naeno u poslunoj
stvari nije prihod plodouivatelja
plodove poslune stvari stjee plodouivatelj njihovim odvajanjem, a isto vrijedi i za sve ostalo to se odvojilo od
stvari ne umanjujui njezino suanstvo, osim kad zakon drukije odreuje
to je odreeno za plodove vrijedi i za najamnine, zakupnine, kamate i druge prihode koje stvar daje
posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (civilne plodove), ali s time da je plodouivateljevo ono to se od toga
odnosi na razdoblje trajanja prava plodouivanja, bez obzira na to kad je dospjelo i je li ubrano;
ostalo pripada vlasniku poslune stvari, pa on to moe zahtijevati

plodouivatelj snosi sve trokove za uporabu i iskoritavanje poslune stvari, bez obzira na to kolik je prihod ostvaren
(npr. trokove za struju, grijanje, sjemenje, zatitna sredstva); on ima pravo na sve redovite koristi od poslune stvari
(to bi bio brutto prihod), ali kako svi trokovi za uporabu i iskoritavanje poslune stvari idu na njegov teret,
bez obzira na to koliki je prihod ostvaren, ostaje mu samo isti (netto) prihod

plodouivateljeve dunosti
plodouivatelj je duan:
kao dobar domain odravati poslunu stvar u stanju u kojem ju je primio, te
snositi trokove redovitog odravanja i obnavljanja stvari (npr. popraviti krov koji je poeo prokinjavati, ali ne i
popraviti krov koji se uruio zbog potresa ili dotrajalosti), javne obveze s njom u svezi (porezne i sl.), realne terete
koji je optereuju, a i kamate na trabine osigurane hipotekom na njoj; on mora i nadopuniti i obnoviti ono to se
uporabom ili iskoritavanjem potroilo ili unitilo (npr. ivotinje u stadu, inventar na imanju)
(ali sve to je plodouivatelj duan snositi samo u granicama vrijednosti koja ostaje kad se od prihoda odbiju trokovi)

izvanredni popravci i obnova stvari:

ako je zbog dotrajalosti ili vie sile postalo nuno obaviti izvanredne popravke ili izvanredna obnavljanja poslune
stvari, plodouivatelj je duan bez odgaanja obavijestiti vlasnika, odnosno onog tko za vlasnika upravlja tom stvari,
osim ako je te popravke ili obnavljanja duan uiniti o svome troku
ako vlasnik obavi nune izvanredne popravke ili izvanredna obnavljanja poslune stvari, plodouivatelj mu je duan
naknaditi kamate na vrijednost onog to je vlasnik utroio, u omjeru u kojem se time poboljalo njegovo plodouivanje
191

ako vlasnik ne moe ili nee obaviti nune popravke ili obnavljanja, plodouivatelj nije ovlaten od njega zahtijevati
da popravlja ili obnavlja vlastitu stvar, nego smije sam to uiniti i po prestanku plodouivanja zahtijevati naknadu
kao poteni posjednik, ili zahtijevati primjerenu naknadu za plodouivanje koje je izgubio zbog proputenoga graenja
plodouivatelj je duan o svom troku izvriti one izvanredne popravke i izvanredne obnove stvari koje je sam skrivio
ili ih je prouzroila osoba za koju on odgovara

dunost dati osiguranje:

kad je ugroeno suanstvo (supstanca) posl. stvari, vlasnik moe od plodouivatelja zahtijevati primjereno osiguranje
(kad postoji opasnost da e se zbog naina na koji plodouivatelj rabi i iskoritava stvar njezina vrijednost smanjiti;
samo osiguranje za eventualnu buduu tetu koju bi vlasnik mogao pretrpjeti daje se po pravilima zalonog prava)

ako plodouivatelj ne bi dao osiguranje koje se obvezao dati ili koje je sud odredio, vlasnik moe zahtijevati da sud
ukine plodouivanje, s time da vlasnik dade pravednu naknadu za njega
sud nee ukinuti plodouivanje nego e postaviti upravitelja poslunom stvari kad je to bolje s obzirom na okolnosti
sluaja, ako to zahtijeva plodouivatelj koji se obvezao da e sve trokove te uprave snositi kao trokove za uporabu i
iskoritavanje poslune stvari; sud koji je postavio upravitelja sastavit e bez odgode popis i procjenu poslune stvari

povrat stvari: poto prestane pravo plodouivanja, duan je dotadanji plodouivatelj predati posjed poslune stvari njezinu
vlasniku, pri emu stvar treba biti u stanju u kakvu ju je plodouivatelj bio primio
ako stvar nije u stanju u kakvu ju je plodouivatelj bio primio, on odgovara vlasniku za smanjenje njezine vrijednosti,
bez obzira na to ime je ono prouzrokovano, no ne odgovara za smanjenje vrijednosti zbog starenja ili redovitoga
troenja stvari koje se nije moglo izbjei ni otkloniti potpunim ispunjenjem dunosti iz l. 205. st. 6. ZV
plodouivatelj ne odgovara za ono smanjenje vrijednosti poslune stvari koje se moglo izbjei ili otkloniti jedino
izvanrednim popravcima ili izvanrednim obnavljanjem te stvari, osim ako je bio duan o svome troku izvriti
te izvanredne popravke ili izvanrednu obnovu stvari
jo neodvojeni plodovi pripadaju vlasniku, a on e trokove koje je plodouivatelj imao da bi ih dobio, morati naknaditi
plodouivatelju ili njegovu nasljedniku prema pravilima koja odreuju pravni poloaj potenoga posjednika
prigodom povrata stvari vlasniku to je odreeno za neodvojene prirodne plodove vrijedi i za civilne
(najamnine, zakupnine, kamate i sl.) koji se odnose na razdoblje nakon prestanka plodouivanja
dunosti i odgovornosti plodouivatelja terete njegova nasljednika, odnosno drugog sveopeg sljednika

vlasnikove dunosti
u naelu, vlasnik nije duan nita troiti za redovito odravanje i obnavljanje svoje stvari, ni za poboljice, osim u 2 sluaja:
kod izvanrednih popravaka i obnove stvari, ako je plodouivatelj to uinio umjesto vlasnika, on po prestanku
plodouivanja ima pravo zahtijevati naknadu od vlasnika (l. 206. st. 3. ZV)
kod poboljica, vlasnik je duan naknaditi plodouivatelju i trokove za poboljice koje je ovaj uinio bez sporazuma
s vlasnikom, ako bi na njih imao pravo po pravilima o poslovodstvu bez naloga; takoer, duan je i trpjeti
da plodouivatelj odvoji i sebi uzme ono to je dodao, ako je o mogue bez oteenja stvari (l. 207. st. 3. ZV)
2. PRAVO UPORABE (USUS)
l. 212. do l. 216. ZV

pravo uporabe je osobna slunost koja svojeg nositelja (uporabovnika) ovlauje da se za svoje potrebe slui neijom stvari
(posluna stvar) prema njezinoj namjeni, uvajui njezino suanstvo
za razliku od rimskog prava, gdje su se usus i uzufrukt razlikovali kvalitativno (usus je obuhvaao samo uporabu, a
uzufrukt i uporabu i koritenje tue stvari), prema OGZ-u i ZV-u razlika je samo kvantitativna:
dok se plodouivatelj tuom stvari smije koristiti neogranieno, uporabovnik to smije samo u opsegu svojih potreba
na pravo uporabe na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o pravu plodouivanja, ako nije to posebno odreeno
zakonom niti to zahtijeva narav prava uporabe

predmet prava uporabe jednak je kao i kod plodouivanja, s tim to potrona stvar nikako ne moe biti predmet ove
slunosti (ni kao predmet neprave uporabe):
pravo uporabe moe postojati na:
poslunoj stvari koja je nepotrona, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na vie pokretnih stvari;
na potronim stvarima nije mogua ni neprava uporaba
pravu koje daje plodove ili druge koristi, u kojem se sluaju uzima da je to pravo stvar, pa se na odgovarajui
nain primjenjuje ono to je odreeno za stvari koje su predmet plodouivanja
(predmet prava uporabe je stvar zajedno sa svim svojim pripadnostima)

uporaba nije djeljiva, pa, za razliku od prava plodouivanja, pravo uporabe ne moe imati vie osoba, osim
kad su u takvu odnosu da im ono pripada zajedniki (dakle, pojedini subjekt ne moe imati alikvotni dio ovog prava)
192

ovlasti uporabovnika sadrajno su jednake plodouivateljevima, ali su opsegom ograniene:

uporabovnik je ovlaten da se za svoje potrebe slui poslunom stvari tako da je, u time odreenom opsegu, posjeduje
kao nesamostalni posjednik, rabi je i uzima njezin prihod, ali uvajui njezino suanstvo
uporabovnik ne moe pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvravanje svojih ovlasti (jer se opseg izvravanja
ovlatenikovih ovlasti ravna prema njegovim potrebama; mora ih sam izvravati; sa svojim ukuanima)
vlasnik poslune stvari mora trpjeti izvravanje uporabovnikovih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasnitva smije
izvravati ako time ne vrijea uporabovnikovo pravo, pa sve koristi koje se mogu crpsti iz stvari bez smetanja
ovlatenika pripadaju vlasniku

uporabovnikove potrebe procjenjuju se prema objektivnom kriteriju:

uporabovnik je ovlaten, bez obzira na ostalu svoju imovinu, sluiti se poslunom stvari u opsegu svojih potreba,
primjerenih njegovu dobu, zvanju, zanimanju i veliini obiteljskog kuanstva
uporabovnikove potrebe odreuju se prema stanju kad je osnovana slunost uporabe; kasnije promjene zvanja i
zanimanja ne daju mu pravo na proirenje uporabe, ako nije to drugo odreeno
pod potrebom uporabovnika podrazumijevaju se i potrebe njegovog obiteljskog kuanstva, pri emu i promjene
u njegovom obiteljskom kuanstvu koje su bile prirodno oekivane i predvidive (brani drug i maloljetna djeca,
kao i osobe koje je po zakonu duan uzdravati) ili koje su promjene nuno potrebne za voenje obiteljskog kuanstva

stjecanje plodova i drugih koristi:

plodove poslune stvari stjee uporabovnik kad ih na temelju ovlasti koje mu daje njegovo pravo uporabe ubere za svoje
potrebe, a isto vrijedi i za sve ostale koristi od stvari
to je odreeno za plodove, vrijedi i za najamnine, zakupnine, kamate i druge prihode koje stvar daje posredovanjem
nekoga pravnoga odnosa (civilni plodovi), ali s tim da uporabovnik nije ovlaten ubirati nita to se ne odnosi
na razdoblje trajanja njegova prava uporabe; ostalo pripada vlasniku poslune stvari, koji to moe zahtijevati

trokovi i tereti:
koristi koje se mogu crpsti iz stvari bez smetanja uporabovnika pripadaju vlasniku, pa je vlasnik duan snositi
sve redovite i izvanredne trokove i terete poslune stvari, te je o svome troku odravati u dobru stanju; ako trokovi
i tereti nadilaze korist koja ostaje vlasniku, mora ovlatenik snositi taj viak, osim ako se odrekne svojeg prava uporabe
dakle, ovdje postoji velika razlika prema plodouivatelju, i to zbog praktinih razloga naime, kod prava uporabe i
vlasnik ima pravo na dio koristi od poslune stvari, i to na sve koje se iz nje mogu crpsti, a da se ne smeta uporabovnik;
ako bi trokove i terete snosili svaki razmjerno svojoj koristi od stvari, redovito bi dolazilo do spora izmeu njih,
jer bi bilo teko utvrditi tone iznose; zato je radi jednostavnosti zakon u prvom redu obvezao vlasnika, a tek podredno
ovlatenika slunosti, uzimajui da e najee vea biti vlasnikova korist

najei sluaj ove slunosti u praksi je pravo uporabe stana no zbog specifinosti predmeta (stan, kua) i svrhe (stanovanje),
jo od davnina se taj sluaj izdvaja u posebnu slunost, pravo stanovanja (habitatio)
3. PRAVO STANOVANJA (HABITATIO)
l. 217. ZV

pravo stanovanja jo se naziva habitatio, radi razlikovanja od stanarskog ili slinog prava
pravo stanovanja je osobna slunost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlauje da se slui neijom stambenom zgradom
ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (posluna stvar) u skladu s tom namjenom, a uvajui njezino suanstvo
pravo stanovanja prosuuje se po pravilima o uporabi, ako nije to drugo odreeno
ovlauje li pravo stanovanja svojeg nositelja da se slui svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje tako da ih,
uvajui suanstvo, u cijelosti uiva, tad je to plodouivanje stambene zgrade, pa se prosuuje po pravilima o
plodouivanju (osnovna razlika je to onda ovlatenik ima pravo zgradu ili njezin dio i iznajmiti, a inae to ne smije)

sadraj ove slunosti moe biti uporaba ili plodouivanje u svrhu stanovanja (kako ga se shvaa u svakodnevnom ivotu)
u svakom sluaju vlasnik zadrava pravo raspolagati dijelovima nekretnine koji nisu namijenjeni stanovanju, a i stambenim
dijelovima koji nisu predmetom stanovateljeva prava stanovanja, ali ne tako da time sprijei izvravanje prava stanovanja
izvravanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemoguiti ili oteati potrebno nadgledanje cijele njegove nekretnine

4. PRAVO IZ STVARNOG TERETA

4.1. STVARNI TERET
4.1.1. Pojam i obiljeja
l. 246. ZV
-

stvarni teret je za svakoga mjerodavna optereenost nekretnine neijim stvarnim pravom na ponavljana davanja i/ili injenja na
teret vrijednosti te nekretnine ZV odreuje: stvarni teret daje svomu korisniku stvarno pravo na nekretnini koju optereuje
ovlaujui ga da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili ine radnje koje su sadraj tog stvarnog tereta
193

teret koji optereuje nekretninu je stvarnopravne naravi, pa prati stvar (nekretninu) koju optereuje, djelujui apsolutno
osnuje li se stvarni teret, osnovala se stvarnopravna odgovornost za ponavljana davanja i/ili injenja koja su sadraj tog tereta
time e ta davanja i/ili injenja trebati davati nekretnina, to znai: svagdanji vlasnik optereene nekretnine
za ona davanja i/ili injenja koja bi ostala neizvrena, odgovarat e ta nekretnina svojom vrijednou, to znai
da e svagdanji vlasnik te nekretnine morati trpjeti da ih se namiri iz njezine vrijednosti naime, stvarnopravna
odgovornost odreuje i ime se odgovara i tko time odgovara: teretei nekretninu, stvarni teret umanjuje pravnu vlast njenog
svagdanjeg vlasnika vlasnici se mogu mijenjati, ali dok god postoji stvarni teret na nekretnini, dotle e korisnik tog tereta
imati pravo iz stvarnog tereta, koje e ga ovlaivati da mu se na teret vrijednosti optereene nekretnine ponavljano
neto daje ili ini, te se za to odgovara vrijednou te nekretnine

4.1.2. Razvoj i uloga pravne ustanove stvarnih tereta

-

dok je na pravni poredak bio sastavni dio jugoslavenskog pravnog poretka, u njemu je bila priznata mogunost postojanja
stvarnih tereta, i to odredbom Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima koja nije ureivala stvarne terete, nego je samo
upuivala na to da ih (kao i osobne slunosti) uredi posebni (republiki) zakon kako to nije bilo uinjeno, stvarni tereti nisu bili
regulirani zakonom, izuzme li se nekoliko pojedinanih odredaba u nekim posebnim zakonima
tek je ZV uredio stvarne terete, a ZZK ureuje njihovo upisivanje u zemljine knjige

4.1.3. Vrste stvarnih tereta

1. prema temelju svog nastanka, stvarni tereti se dijele na:
privatnopravne osnivaju se na privatnopravnom temelju (na pravnom poslu vlasnika zemljita, ili na odluci suda ili
drugog tijela vlasti pri odluivanju o nekim privatnopravnim odnosima glede nekretnine)
javnopravne osnivaju se na temelju zakona na nekom javnopravnom temelju
2. prema sadraju, stvarni tereti mogu biti:
naturalni na ponavljana davanja stvari, na ponavljana izvravanja odreenih inidbi rada
novani na ponavljana davanja novca (novane rente)
3. prema tome u iju je korist odreen teret, stvarni tereti mogu biti:
predijalni stvarni tereti u korist nekretnina
osobni (personalni) stvarni tereti u korist osoba
4. prema trajnosti, stvarni tereti se dijele na:
tereti ogranienog trajanja to su oni tereti koji su ogranieni zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom, izriito postavljenim
kao ogranienje, ili impliciranim u sadraju tereta (npr. teret u korist neke odreene osobe, koji prestaje njenom smru)
trajni (vjeni) kojima trajanje nije ogranieno rokom/uvjetom, a ni sadraj im nije takav da bi implicirao njihov prestanak;
i oni mogu prestati, nastupi li neka okolnost koja je zakonom odreena za pretpostavku prestanka tereta (npr. ukinuem)
4.1.4. Predmet, osobe i sadraj stvarnog tereta
1. PREDMET
l. 247. ZV
-

stvarnim teretom moe biti optereena nekretnina koja je sposobna biti predmetom zalonog prava
stvarnim teretom moe biti optereeno i (zajedno) vie takvih nekretnina tad e sve one biti jedan objekt tereta,
pa e se glede namirivanja iz njihove vrijednosti primjenjivati pravila postavljena za zajednike (simultane) hipoteke
s optereenom nekretninom optereene su i sve njezine pripadnosti
to vrijedi za nekretninu, vrijedi i za suvlasniki dio nekretnine
(dakle, pokretnine i subjektivna prava ne mogu biti predmet stvarnih tereta)

predmet stvarnog tereta moe biti i pravo graenja, jer je ono u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom s prestankom
prava graenja, prestat e i teret koji ga je teretio; inae glede stvarnog prava na pravu graenja vrijedi na odgovarajui nain
ono to i inae vrijedi za stvarne terete na nekretnini, ako i ukoliko nije suprotno s pravnom naravi prava graenja

podijeli li se nekretnina optereena stvarnim teretom, stvarni tereti koji su je optereivali izvravat e se kao da nekretnina
nije podijeljena 281
2. OSOBE
l. 248. ZV

281

razvrgnue suvlasnitva i tua prava, 152. str.

194

2.1. optereenik stvarnog tereta

kako stvarni teret tereti nekretninu, ma ija ona bila, optereenik stvarnog tereta je vlasnik optereene nekretnine
(odnosno suvlasnik, zajedniki vlasnik, etani vlasnik, prethodni vlasnik do i potonji vlasnik od ispunjenja uvjeta/roka)
2.2. korisnik stvarnog tereta
korisnik stvarnog tereta je onaj u iju korist je nekretnina optereena, pa je stoga nositelj prava iz tog stvarnog tereta:
nekretnina moe biti optereena stvarnim teretom, bilo u korist svagdanjeg vlasnika odreene nekretnine ili nositelja prava
graenja na njoj, bilo u korist odreene osobe dakle, korisnik treba biti odreen, ili barem odrediv:

bilo realiter, tj. nekretninom (tad je teret predijalan) tada je korisnik u pravilu vlasnik povlasne nekretnine,
ali to moe biti i nositelj prava graenja na povlasnoj nekretnini (ako je nositelj prava graenja korisnik, njemu
pripada pravo iz stvarnog tereta najdulje dok traje pravo graenja, a kad ono prestane, korisnik stvarnog tereta postaje
vlasnik povlasne nekretnine 282)

bilo personaliter, tj. osobno (tad je teret osoban) tada je korisnik odreen kao osoba, a to moe biti:
kao pojedinac,
kao pojedinac i njegovi nasljednici, ili
kao odreena obitelj
3. SADRAJ
l. 249., l. 250. ZV

sadraj stvarnog tereta je inidba na koju korisnik ima pravo na teret vrijednosti optereene nekretnine
sadraj stvarnog tereta moe biti mogua, doputena i odreena ili barem odrediva inidba ponavljanih davanja stvari ili
novca, ili injenja koja imaju novanu vrijednost, a nije nuno da je u vezi s gospodarskom namjenom optereene
nekretnine, niti da slui za ostvarivanje gospodarske svrhe korisnikove nekretnine
inidba jednokratnog davanja ili injenja koje ima novanu vrijednost moe biti sporedni sadraj stvarnog tereta
(tada za nju na odgovarajui nain vrijedi isto to i za ponavljana davanja/injenja, ako nije to posebno odreeno);
i vie jednokratnih inidaba moe biti sporedni sadraj, ali jednokratne inidbe nipoto ne mogu biti jedini,
niti glavni sadraj stvarnog tereta
preinaka sadraja

dok stvarni teret traje, sadraj mu je u pravilu onaj s kojim je osnovan ipak, mogua je preinaka sadraja stvarnog tereta:
sadraj javnopravnih stvarnih tereta preinauje javna vlast u granicama svoje nadlenosti, onako kao to ih i osniva
kod privatnopravnih stvarnih tereta, situacija je drukija:
preinaka sadraja doputena je samo u sporazumu s vlasnikom poslune stvari, odnosno na njegov zahtjev 283
ako bi se preinakom sadraja stvarnog tereta ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava
na optereenoj nekretnini (npr. plodouivanja), tada je potreban i sporazum s ovlatenicima tih prava
(preinaka sadraja privatnopravnih stvarnih tereta provodi se onako kako se osnivaju tereti na temelju pravnog posla:
na preinaku sadraja se na odgovarajui nain primjenjuje to je odreeno za osnivanje stvarnih tereta
na temelju pravnog posla; jedino ako bi se prigodom razvrgnua suvlasnitva na nekretnini tu nekretninu dijelilo, tada
moe pri diobi povlasne nekretnine svaki ovlatenik (kad je teret predijalan), a pri diobi poslune svaki optereenik
zahtijevati od suda da uredi izvravanje na pravedan nain ako sud nae da je taj zahtjev opravdan, promijenit e
sadraj stvarnog tereta na temelju svoje odluke i na nain na koji se osniva stvarni teret na takvom temelju 284)

4.1.5. Osnivanje stvarnog tereta

l. 261. ZV
-

da bi stvarni teret bio osnovan, potrebno je da su ispunjene:

1. sve ope pretpostavke stjecanja stvarnih prava 285 i
2. odgovarajue posebne pretpostavke tog stjecanja:
(privatnopravni) stvarni teret se osniva na odreenoj nekretnini kao poslunoj:
na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine koju se optereuje, a i
odlukom suda

stvarni teret javnopravne naravi osniva se na temelju zakona

282

posljedice prestanka, 206. str.

temeljno pravo i temeljna obveza, 197. str.
284
razvrgnue suvlasnitva i tua prava, 152. str
285
pretpostavke stjecanja, 21. str.
283

195

(o tome na kojem se pravnom temelju osniva stvarni teret, ovisi koje jo posebne pretpostavke trebaju biti ispunjene
da bi taj teret je osnovan; stvarni teret je osnovan kad su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom)
1. OSNIVANJE (privatnopravnog) STVARNOG TERETA NA TEMELJU PRAVNOG POSLA
l. 262., l. 263. i l. 264. ZV
-

na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj osnutak stvarnoga tereta osniva se stvarni teret njegovim izvoenjem
iz vlasnitva nekretnine koju se njime optereuje, a na nain odreen zakonom
kad je nekretnina u vlasnitvu nekolicine suvlasnika ili zajednikih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti
da se ona optereti stvarnim teretom
dakle, pretpostavke osnivanja stvarnog tereta na temelju pravnog posla su:
1. pravni temelj za osnivanje stvarnog tereta moe biti jedino valjani pravni posao usmjeren na osnutak tog tereta
glede bitnog sadraja tog pravnog posla, ZV odreuje: taj pravni posao nuno sadri odredbe o osnivanju tereta na
odreenoj nekretnini, njegovu sadraju i korisniku tereta (a da bi bio valjan, treba biti u pisanom obliku)
ZV predvia i mogunost da se stvarnom teretu doda ogranienje (npr. uvjet, rok): tim pravnim poslom moe se
stvarni teret ograniiti na svaki nain koji je mogu, a nije nedoputen niti suprotan pravnoj naravi toga prava

2. to mora biti pravni posao vlasnika te nekretnine

dakako, taj e pravni posao djelovati samo unutar granica vlasnikovih ovlasti za takvo raspolaganje nekretninom
meutim, to iznimno moe biti i pravni posao nevlasnika nekretnine, ali samo u sluajevima u kojima se titi
stjecateljevo povjerenje u z.k. na zatitu povjerenja u zemljine knjige glede stvarnih tereta, na odgovarajui se
nain primjenjuju odredbe ZV o zatiti povjerenja u z.k. 286 i o viestrukom ugovaranju otuenja 287,
ako nisu suprotne pravnoj naravi stvarnog tereta
3. nain osnivanja stvarnog tereta je upis u z.k., i to u pravilu uknjiba
stvarni se teret osniva njegovom uknjibom u zemljinoj knjizi kao tereta na njime optereenoj nekretnini, a
kad se osniva u korist svagdanjeg vlasnika odreene nekretnine, tada i kao prava u korist povlasne nekretnine,
osim ako zakon omoguuje da se stvarni teret osnuje drukije
ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljinoknjino pravo zahtijeva za uknjibu, a zatraena je uknjiba
stvarnoga tereta, on e se osnovati predbiljebom pod uvjetom naknadnog opravdanja toga upisa,
ako su ispunjene one pretpostavke pod kojima pravila zemljinoknjinoga prava doputaju predbiljebu
na nekretninama koje nisu upisane u zemljine knjige osniva se stvarni teret polaganjem u sud ovjerovljene
isprave kojom vlasnik nekretnine doputa uknjibu stvarnoga tereta na njoj; za to se polaganje uzima
da je uknjiba odnosno predbiljeba i na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o stjecanju tim upisima u z.k.
(odredbe ovog Zakona o osnivanju stvarnog tereta na nekretninama upisom u zemljinu knjigu na odgovarajui se
nain primjenjuju i na promjene i prestanak stvarnih tereta na temelju pravnih poslova)
2. OSNIVANJE (privatnopravnog) STVARNOG TERETA NA TEMELJU ODLUKE SUDA
l. 265. ZV
-

stvarni teret moe svojom odlukom osnovati sud:

u postupku diobe i ostavinskom postupku, ako je ovlaten u tom postupku osnovati slunost 288, a i
u drugim sluajevima odreenim zakonom

na osnivanje stvarnog tereta odlukom suda na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o osnivanju slunosti odlukom suda 289
tako e stvarni teret nastati samom pravomonou sudske odluke, a da nije za to potreban upis u z.k.
no, stjecatelj je ovlaten ishoditi upis tako steenog stvarnog tereta, i dobro bi bilo da se tom ovlasti poslui, da se ne
dogodi da mu stvarni teret prestane, stekne li njime optereenu nekretninu osoba ije se povjerenje u potpunost z.k. titi
3. OSNIVANJE (javnopravnog) STVARNOG TERETA NA TEMELJU ZAKONA
l. 266. ZV

na temelju zakona osniva se javnopravni stvarni teret ispunjenjem pretpostavaka koje za to odreuje zakon

286

zatita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju nekretnine, 101. str.

stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja, 100. str.
288
sudska fizika i geometrijska dioba stvari, 151. str.
289
osnivanje odlukom vlasti, 179. str.
287

196

zakonska pretpostavka osnivanja javnopravnog stvarnog tereta je i odluka nekog tijela javne vlasti (upravnog, samoupravnog)
ili odluka nekog drugog subjekta koji ima javna ovlatenja, ali takav se osniva na temelju zakona, a ne na temelju te odluke;
ona slui tome da se njome tono odredi inidba koja je sadraj tog tereta

ako zakon na temelju kojega se osniva stvarni teret to nije drukije odredio, javnopravni teret ne upisuje se u zemljinu knjigu
tko stekne nekretninu, stekao ju je optereenu javnopravnim teretima neupisanim u z.k., bez obzira na to je li znao za njih
naime, onaj koji je, makar i u dobroj vjeri, stjecao nekretninu (ili pravo na njoj) postupajui s povjerenjem u z.k., ne uiva
pritom zatitu povjerenja u potpunost z.k. glede onih prava koja postoje na temelju zakona, a ne upisuje ih se u z.k. 290

4.1.6. Prestanak stvarnog tereta

1. PROPAST STVARI
l. 273. ZV
-

propau optereene, a i povlasne nekretnine prestaje i stvarni teret, ali im se stvar vrati u prijanje stanje, oivljava i on
- dakle, svaki stvarni teret ex lege prestaje propau optereene nekretnine, a predijalni i propau povlasne nekretnine
- kad je stvarni teret osnovan na neijem pravu graenja, u pravilu e prestati s prestankom tog prava graenja 291

to vrijedi za propast stvari, vrijedi i za sluaj da stvar bude stavljena izvan prometa

(u navedenim sluajevima, stvarni teret prestaje po samom zakonu, tj. bez brisanja iz z.k. to je iznimka od pravila,
jer inae stvarni tereti koji su upisani u z.k. prestaju tek njihovim brisanjem)
2. ODREKNUE OVLATENIKA
l. 274. ZV
-

stvarni teret prestaje valjanim jednostranim odreknuem njegova korisnika (odricanje od pojedinanih obveza davanja
ili injenja 292 ne smatra se odreknuem od stvarnog tereta)
pojedini suvlasnik ili zajedniki vlasnik povlasne nekretnine ne moe se odrei stvarnog tereta u korist te nekretnine
bez pristanka ostalih, ako je sadraj tereta nedjeljiv
vlasnik povlasne nekretnine optereene pravom plodouivanja ili zalonim pravom ne moe se odrei stvarnog tereta
u korist te nekretnine bez pristanka ovlatenika tih prava

ako je stvarni teret upisan u zemljinoj knjizi, on e prestati tek njegovim brisanjem
3. ISTEK ROKA I ISPUNJENJE RASKIDNOG UVJETA
l. 275. ZV

stvarni teret prestaje istekom vremena na koje je bio osnovan kao i ispunjenjem raskidnog uvjeta pod kojim je bio osnovan
(naravno, isto vrijedi i kad je stvarni teret bio naknadn ogranien zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom)
ako je stvarni teret upisan u zemljinoj knjizi, prestat e tek njegovim brisanjem
4. UKINUE
l. 276. ZV

stvarni teret moe prestati i temeljem odluke suda o ukidanju u tom sluaju, stvarni e teret prestati brisanjem u z.k.
sud nije ovlaten ukinuti javnopravni stvarni teret, ako zakonom nije drukije odreeno
to se tie privatnopravnih stvarnih tereta, sud ih je ovlaten ukinuti u nekoliko sluajeva:
1. izgubi li stvarni teret razumnu svrhu, vlasnik optereene nekretnine moe zahtijevati da se on ukine;
ako nije to posebno odreeno, odluku o ukidanju donijet e sud na zahtjev vlasnika optereene nekretnine,
bez obzira na pravni temelj na kojem je taj teret bio osnovan
2. sud e ukinuti predijalni stvarni teret na zahtjev vlasnika optereene nekretnine kojem se diobom povlatene
nekretnine bez njegovog pristanka otealo optereenje njegove nekretnine, ako ne odlui da se smanje davanja i
injenja vlasnika optereene nekretnine 293
3. stvarni e teret prestati na temelju odluke zemljinoknjinog suda koji, nakon to je proveo postupak koji je za to
predvien zemljinoknjinim pravom, dopusti amortizaciju (usmrenje) tog tereta
5. ZATITA TUEG POVJERENJA
l. 277. ZV

stvarni teret koji nije upisan u z.k. prestaje kad optereenu nekretninu stekne osoba koja nije znala ni morala znati da on postoji

290

djelovanje povjerenja u potpunost z.k. prigodom stjecanja nekretnine, 102. str.

posljedice prestanka, 206. str.
292
o pojedinanim pravima i obvezama, 197. str.
293
temeljno pravo i temeljna obveza, 197. str.
291

197

ta odredba ne primjenjuje se na javnopravne stvarne terete, ako zakonom nije drukije odreeno
to se tie privatnopravnih stvarnih tereta, dolazit e do primjene jedino glede tereta osnovanih odlukom suda,
a neupisanih u z.k. navedena odredba nee se primjenjivati na terete osnovane temeljem pravnih poslova,
jer su takvi tereti upisani u z.k. (da bi bili upisani, trebali su biti upisani u z.k., ili je trebalo biti izvreno polaganje
isprave u sud, koje je izjednaeno s upisom u z.k.)
6. PRESTANAK KORISNIKA
l. 278. ZV

stvarni teret koji je bio osnovan u korist odreene osobe prestaje njezinom smru, oodnosno prestankom osobnosti
pravne osobe, ako nije drukije odreeno
iznimno od te odredbe, ako je stvarni teret izriito osnovan i za korisnikove nasljednike, nakon korisnikove smrti on traje
dok ima onih koji nasljeuju prvog korisnika; njihovom se smru teret gasi, ako nije drukije odreeno
ako je teret osnovan u korist jedne obitelji, prestaje kad ta obitelj izumre (u dvojbi se smatra da je osnovan za nasljednike,
a tko tvrdi da je osnovan za obitelj, treba to i dokazati)
7. RASTEREENJE ZAKONOM ILI ODLUKOM UPRAVNE VLASTI
l. 279. ZV

zakonodavac moe iz gospodarskih politikih razloga odrediti prestanak stvarnih tereta (eventualno i hipoteka)
koji terete sve/neke vrste nekretnina uini li to, stvarni tereti prestaju ispunjenjem pretpostavki odreenih posebnim zakonom
(esto e neka od tih pretpostavki biti odluka nekog tijela vlasti)

- ako je stvarni teret upisan u z.k., prestat e tek brisanjem tereta u z.k., ako zakonom nije drukije odreeno
- ako ukidanje tereta ima znaenje izvlatenja, osoba ije je pravo iz stvarnoga tereta time prestalo ima pravo na punu naknadu
4.2. PRAVO IZ STVARNOG TERETA
4.2.1. Pojam i obiljeja
-

iz stvarnog tereta osnovanog na neijoj nekretnini proizlazi za korisnika tog tereta pravo iz stvarnog tereta:
to je ogranieno stvarno pravo na nekretnini koje svojeg nositelja (korisnika tereta) ovlauje na to da mu se na teret
njezine vrijednosti daju stvari ili ine injenja koje su sadraj tog stvarnog tereta, a da mu za to odgovara svagdanji vlasnik
optereene nekretnine njezinom vrijednou 294

osobine prava iz stvarnog tereta:

1. to je samostalno ogranieno stvarno pravo (ono nije akcesorno nekoj trabini)
2. ono je, kao i ostala stvarna prava, podvrgnuto naelu odreenosti stvarni teret postoji samo sa sadrajem koji je
individualiziran i tono odreen, te na nekretnini koja je odreena
3. ono je neodvojivo od nekretnine koju optereuje, a kad postoji u korist nekretnine (predijalni), i od te povlasne nekretnine
4. ono je nezastarivo

odnos prava iz stvarnog tereta sa slunostima:

slinost: i jedno i drugo su ograniena stvarna prava koja svog nositelja ovlauju na inidbe vlasnika optereene nekr.
razlika: slunosti ovlauju na to da vlasnik optereene nekretnine u korist ovlatenika slunosti neto trpi ili proputa
(ovlauje na negativne inidbe), a pravo iz stvarnog tereta ovlauje korisnika tereta da mu vlasnik inidbe neto daje
ili ini (ovlauje na pozitivne inidbe)

odnos prava iz stvarnog tereta sa zalonim pravom:

slinost: i jedno i drugo su ograniena stvarna prava koja ovlauju svog ovlatenika na namirivanje dospjelih,
a neizvrenih inidaba iz vrijednosti optereene nekretnine (dakle, oba stvaraju stvarnopravnu odgovornost
svagdanjeg vlasnika nekretnine za ispunjenje tih inidaba)
razlika meu njima je u karakteru meusobnog odnosa izmeu stvarnog prava i obveze:
zalono pravo je jedan pravni entitet, a obvezni odnos drugi; oboje je povezano tako da je pritom glavno pravo
trabina koju vjerovnik ima u obveznom odnosu, a zalono pravo je njoj sporedno pravo (akcesorno je trabini);
trabina koju zalono pravo osigurava, mogla bi postojati i bez zalonog prava, dok zalono pravo ne bi moglo
postojati bez te trabine
kod prava iz stvarnog tereta, stvarno pravo iz stvarnog tereta i vlasnikova obveza su dvije strane istog:
ni jedna nije razluiva od one druge, niti jedna nije glavna u odnosu na drugu, nego su to dvije nerazluive,
korelativne sastavnice istog pravnog entiteta, stvarnog tereta

4.2.2. Predmet i ovlatenik

predmet stvarnog prava 295 nekretnina, optereena stvarnim teretom

ovlatenik prava iz stvarnog tereta 296 (korisnik tereta):

294

stvarni teret pojam i obiljeja, 191. str.

predmet stvarnog tereta, 192. str.
296
osobe, 192. str.
295

198

kod predijalnih stvarnih tereta, to je svagdanji vlasnik povlasne nekretnine

kod osobnih stvarnih tereta, to je osoba u iju je korist odreen to moe biti:
pojedinac (fizika ili pravna osoba)
pojedina fizika osoba i njezini nasljednici tada je isprva korisnik tereta prvoodreena osoba, a njeni
potencijalni nasljednici e to biti tek kad ostavielj umre, a oni ga naslijede (ako prvoodreenog korisnika naslijedi
vie osoba, sve one njegovom smru postaju korisnici tog tereta, dakle su-nositelji prava iz stvarnog tereta; no, to
nije pravo koje je na njih prelo nasljeivanjem, nego nastupom poetnog roka smru prvoodreenog korisnika;
zato njihov odnos glede tog prava iz stvarnog tereta e odreuju pravila nasljednog prava o pravnom poloaju
sunasljednika, nego opim pravilima koja odreuju odnose kad isto pravo pripada nekolicini osoba)
pojedina obitelj tada su (su)korisnici tereta svi ivi lanovi te obitelji, a njeni e budui lanovi postajati
(su)korisnici tereta svaki u trenutku svojeg roenja

4.2.3. Sadraj
1. OVLASTI KORISNIKA STVARNOG TERETA
-

ovlateniku prava iz stvarnog tereta (korisniku stvarnog tereta) pripadaju odreene koristi od vrijednosti optereene nekretnine,
pa ima glede te nekretnine 2 ovlasti, od kojih je jedna glavna, a druga sporedna:
1. stvarni teret ovlauje svojeg korisnika na to da mu svagdanji vlasnik optereene nekretnine na teret njezine vrijednosti
izvrava one inidbe (davanja stvari/drugih injenja) koje su sadraj stvarnog tereta na toj nekretnini (l. 246. st. 1. ZV)
2. ujedno, pravo iz stvarnog tereta ovlauje korisnika da dospjele, a neispunjene pojedinane inidbe, namiruje
iz vrijednosti optereene nekretnine, ma ija ona bila ta ovlast je neodvojivi pratilac prve, glavne ovlasti (l. 254. ZV)
(obje te ovlasti zajedno ine bitni sadraj prava iz stvarnog tereta)
2. PRAVO NA INIDBE IZ VRIJEDNOSTI OPTEREENE NEKRETNINE
2.1. TEMELJNO PRAVO I TEMELJNA OBVEZA
l. 251., l. 256. st. 2., l. 257., l. 259. st. 2. ZV

temeljno pravo korisnika stvarnog tereta je ovlast sadrana u pravu iz stvarnog tereta da mu svagdanji vlasnik
optereene nekretnine izvrava odreene inidbe:
naziva se temeljno, jer iz njega za korisnika periodiki proizlaze uvijek nova i nova prava na pojedinane inidbe
davanja, odnosno injenja, redom kojim te inidbe dospijevaju sadraj tog temeljnog prava odreuje se ve prigodom
osnivanja stvarnog tereta nekretnini (tad se odreuje i kada ta prava dospijevaju za ispunjenje)
prenosivost tog temeljnog prava:
pravo iz stvarnog tereta osnovanog u korist neke osobe ne moe se prenositi s ovlatenika na drugu osobu,
ako nije drukije odreeno
stvarni teret koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne ne moe se razdvojiti od vlasnitva
te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom
- prenese li se vlasnitvo povlasne nekretnine na drugu osobu, ta osoba postaje korisnik tog predijalnog tereta
- za sluaj diobe povlasne nekretnine, ZV propisuje:
ako se podijeli povlasna nekretnina, stvarni teret postoji i dalje u korist pojedinih dijelova, i to
razmjerno veliini svakoga dijela, ako su djeljiva davanja i injenja na koje stvarni teret ovlauje;
glede onih koje to nisu, na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o nedjeljivim obvezama
diobom se ne smije oteati optereenje vlasnika optereene nekretn, pa on ima pravo zahtijevati 297
da se ukine stvarni teret ili da se smanje davanja i injenja koja su zbog diobe postala za njega tea

korelat temeljnom pravu korisnika je temeljna obveza svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine da na teret vrijednosti
optereene nekretnine korisniku tereta opetovano daje stvari i/ili ini injenja na koje taj ima pravo iz stvarnog tereta :
stvarni teret obvezuje svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine da korisniku tereta ispunjava sadraj tereta,
za to odgovara vrijednou te nekretnine
ta obveza prenosiva je samo zajedno s optereenom nekretninom
s prelaskom vlasnitva optereene nekretnine na drugu osobu ujedno prelazi i ta obveza
ta obveza ne zastarijeva
2.2. POJEDINANA PRAVA (TRABINE) I POJEDINANE OBVEZE
l. 252., l. 253. ZV

297

o pojedinanim pravima i obvezama

kad dospije za ispunjenje pojedino davanje ili injenje na koje korisnik stvarnog tereta ima pravo, nastalo je time iz temeljnog
prava korisnika stvarnog tereta za njega pojedinano pravo na to davanje ili injenje, a ujedno je iz temeljne obveze
svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine nastala njegova pojedinana obveza ispuniti to davanje ili injenje

sudska fizika i geometrijska dioba stvari, 151. str.

199

tako je iz stvarnopravnog odnosa glede optereene nekretnine proiziao obveznopravni odnos glede dospjele
pojedinane obveze davanja, odnosno injenja za korisnika stvarnog tereta je nastalo pojedinano pravo
koje ima karakter trabine na ispunjenje pojedinog davanja ili injenja, a za vlasnika optereene nekretnine je nastala
obveza izvriti to davanje, odnosno injenje
time nije konzumirano stvarno pravo koje iz stvarnog tereta ima korisnik tereta iz temeljnog prava e i dalje izvirati
pojedinane trabine onim redom kojim e dospijevati za ispunjenje pojedinane obveze davanja, odnosno injenja

ZV za pojedinane obveze davanja ili injenja odreuje:

kad na temelju temeljne vlasnikove obveze (iz l. 251. ZV) dospije za ispunjenje neko davanje ili injenje,
nastala je time pojedinana obveza onog tko je tada vlasnik optereene nekretnine da to davanje, odnosno injenje ispuni
korisniku tereta kao vjerovniku, a za korisnika tereta pravo da to od njega trai
korisnik tereta ovlaten je traiti ispunjenje pojedinane obveze, ili umjesto dospjele a neispunjene pojedinane obveze
traiti njezinu novanu vrijednost

za razliku od temeljnog prava iz stvarnog tereta, pojedinane trabine su:

u naelu prenosive 298
zastarive pojedinane obveze davanja i injenja zastarijevaju za 3 godine od dospijea svake pojedine
- to vrijedi i za trabine iz privatnopravnih i za trabine iz javnopravnih stvarnih tereta
- zastari li neka pojedinana trabina, ona je time od pravne postala samo prirodna (naturalna) trabina,
jer je prestao tzv. pravozatitni zahtjev i dalje postoji pravo i dug, ali vie nema odgovornosti za tu obvezu

svaka trabina pojedine inidbe davanja ili injenja na koju ovlauje pravo iz stvarnog tereta, prestat e nastupom okolnosti
zbog kojih po pravilima obveznog prava prestaju obveze ispunjenjem, prijebojem, otpustom duga, obnovom ...
prestanak temeljnog prava i njemu komplementarne temeljne obveze iz stvarnog tereta ne utjee na pojedinana prava koja su
ve proizila iz njih

osobna odgovornost za dospjele pojedinane obveze

tko je vlasnik optereene nekretnine u doba kad je nastala neka pojedinana obveza davanja ili injenja, odgovara za ispunjenje
te obveze vlastitom imovinom, a ta mu odgovornost ne prestaje s prestankom njegova prava vlasnitva optereene nekretnine
od ove osobe ima korisnik tereta pravo zahtijevati ispunjenje dospjelih, a neispunjenih pojedinanih obveza, ili,
po svojem izboru, njihovu novanu protuvrijednost 299
ta je osoba dunik te pojedinane obveze, pa za nju odgovara osobno svojom imovinom; ne ispuni li dobrovoljno
inidbu na koju korisnik tereta ima pravo, moi e je taj putem suda prisilno ostvarivati iz dunikove imovine
obveza osobe koja ima pravo vlasnitva optereene nekretnine u doba kad je pojedina inidba dospjela za ispunjenje, a i
njena osobna odgovornost za tu obvezu, nee prestati ni ako pravo vlasnitva te nekretnine stekne netko drugi ona e i
dalje dugovati ispunjenje i osobno odgovarati za nepodmirene pojedinane obveze dospjele dok je ona bila vlasnik
umjesto vlasnika optereene nekretnine mogu odgovarati i druge osobe:
ako trei samostalno posjeduje optereenu nekretninu, on za pojedinana davanja i injenja na koja obvezuje
stvarni teret na toj nekretnini odgovara vlastitom imovinom umjesto njezina vlasnika
plodouivatelj nekretnine optereene stvarnim teretom odgovara vlastitom imovinom umjesto vlasnika te nekretnine
za pojedinana davanja i injenja na koja obvezuje stvarni teret
(imaju li te osobe koje su umjesto vlasnika ispunile inidbe davanja ili injenja, odatle kakva prava prema vlasniku i kakva,
ovisi o njihovom meusobnom odnosu)
3. PRAVO NA NAMIRENJE DOSPJELIH POJEDINANIH TRABINA IZ VRIJEDNOSTI
OPTEREENE NEKRETNINE STVARNOPRAVNA ODGOVORNOST
l. 254. ZV

za sve dospjele, a nezastarjele pojedinane obveze, davanja i injenja odgovara svagdanji vlasnik vrijednou
optereene nekretnine time za svaku pojedinanu obvezu davanja ili injenja postoji dvostruka odgovornost:
osobna (to je odgovornost osobe cjelokupnom njezinom imovinom) i
stvarnopravna (to je odgovornost vlasnika stvari vrijednou te stvari)

stvarnopravna odgovornost za pojedinanu obvezu davanja i injenja solidarna je s osobnom odgovornou za istu obvezu,
to omoguuje stavljanje i ostvarivanje zahtjeva 300: osobno odgovornoj osobi, stvarnopravno odgovornoj osobi, a i objema
i osobna i stvarnopravna odgovornost za pojedinanu obvezu iz stvarnog tereta prestaju zastarom

stvarnopravna odgovornost je odgovornost svagdanjeg vlasnika nekretnine, pa promijeni li se vlasnik optereene nekretnine,
stvarnopravna odgovornost tereti novog vlasnika te nekretnine za sluaj da se ta nekretnina razdijeli, ZV propisuje:
nakon diobe te nekretnine, vrijednou svojih dijelova solidarno svi vlasnici dijelova na koje je razdijeljena

4.2.4. Osnivanje i prenoenje

298

prenoenje pojedinanih trabina, 199. str.

zahtjev osobno odgovornoj osobi, 200. str.
300
zahtjev stvarnopravno odgovornoj osobi, 200. str.
299

200

1. OSNIVANJE PRAVA
-

pravo iz stvarnog tereta (temeljno pravo) je za korisnika tereta nastalo osnivanjem stvarnog tereta na odreenoj nekretnini,
i to u trenutku u kojem je taj teret osnovan (l. 246. ZV)
pojedinane trabine nastaju svaka u trenutku dospijea pojedine inidbe na koju korisnik ima pravo na osnovi svog
temeljnog prava iz stvarnog tereta: naime, kad je na temelju vlasnikove obveze (temeljne obveze) dospjela za ispunjenje neka
inidba davanja ili injenja, nastala je pojedinana obveza onoga tko je tada vlasnik optereene nekretnine da to davanje
ili injenje ispuni korisniku tereta kao vjerovniku; ujedno je time za korisnika tereta nastalo njegovo pojedinano pravo da tu
inidbu zahtijeva (trabina) prema onom tko je u trenutku dospijea te inidbe vlasnik optereene nekretnine (l. 252. st. 1. ZV)
2. PRENOENJE PRAVA IZ STVARNOG TERETA
l. 255., l. 267. ZV

stvarni teret koji postoji na teret neke nekretnine, u pravnom prometu slijedi tu nekretninu tko je stekne u vlasnitvo na bilo
kojem pravnom temelju, stekao ju je optereenu tim stvarnim teretom (ako taj nije prestao na neki zakonom predvien nain)

prenoenje prava iz predijalnog stvarnog tereta:

tko stekne vlasnitvo povlasne nekretnine na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno kao njezin pripadak i
stvarni teret u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine, osim ako je drukije odreeno
dakle, temeljno pravo iz predijalnog stvarnog tereta je prenosivo zajedno s vlasnitvom te nekretnine
ono je neodvojivo od povlasne nekretnine: stvarni teret ne moe se odvojiti od nekretnine koju optereuje,
pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasnitvo optereene nekretnine, stekao je nekretninu optereenu
stvarnim teretom, ako zakonom nije drukije odreeno (moe biti odreeno i da pravo iz stvarnog tereta
ne prelazi na stjecatelja povlasne nekretnine tada je taj predijalni stvarni teret ogranien raskidnim uvjetom;
ako bude preneseno vlasnitvo nekretnine, on e prestati)
prenoenje prava iz osobnog stvarnog tereta:
pravo iz stvarnog tereta osnovanog u korist neke osobe ne moe se prenositi s ovlatenika na drugu osobu,
ako nije drukije odreeno
da bi odredba koja omoguava prenoenje prava iz osobnog stvarnog tereta bila mjerodavna za svakog, ona treba
biti upisana u z.k. samo u granicama takve odredbe koja omoguuje prijenos prava iz osobnog stvarnog tereta,
mogue je da pravo iz stvarnog tereta osnovanog u korist jedne osobe stekna druga osoba
dakako, moi e ga stei samo od ovlatenika tog prava (korisnika tog osobnog stvarnog tereta),
a ako je prenoenje njegovog prava mogue samo na nekom odreenom pravnom temelju (npr. temeljem pravnog
posla, nasljeivanja i sl.), tada e to pravo moi stei samo na takvom pravnom temelju
stjecatelj e to pravo stei upisom u z.k. tog stvarnog tereta u svoju korist
3. PRENOENJE POJEDINANIH TRABINA
l. 258., l. 260. ZV

kod predijalnih stvarnih tereta: dospjele pojedinane obveze davanja ili injenja na koje je svagdanji vlasnik nekretnine
obvezan stvarnim teretom u korist neke nekretnine mogu se prenijeti na drugu osobu, ako nije drukije odreeno

kod osobnih stvarnih tereta: dospjela pojedina davanja ili injenja na koja je svagdanji vlasnik nekretnine obvezan stvarnim
teretom u korist osobe moe se prenijeti na drugu osobu, ako nije drukije odreeno niti suprotno naravi inidbe koja se trai

4.2.5. Zatita
l. 268. do l. 272. ZV
-

korisniku pripada pravo na zatitu njegovog prava iz stvarnog tereta, i to zatitu na 2 razine:
1. zatitu temeljnog prava korisnika tereta
2. ostvarivanje, odnosno namirivanje dospjelih pojedinanih trabina, proizilih iz temeljnog prava

aktivno legitimirani za tubu (odnosno odgovarajui drugi zahtjev):

korisnik tereta, a
kad je vie korisnika istog stvarnog tereta, tada je to svaki od njih samostalno, neovisno o drugima:
pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine kad je teret predijalan, ili
svaki od vie ovlatenika istog prava koje daje osobni stvarni teret

radi zatite prava iz stvarnog tereta, korisnik tereta moe postavljati prejudicijelne i petitorne zahtjeve:
prejudicijelnima e zahtijevati utvrenje postojanja prava, a petitornima ostvarenje prava na inidbe
te zahtjeve moe postavljati zajedno ili odvojeno, ali kad ih postavlja u parnici, tada e mogunost
da zahtjev na utvrenje postavlja i ostvaruje odvojeno, ovisiti o tome dozvoljavaju li procesnopravni propisi
da se u danim okolnostima samostalno postavlja zahtjev na utvrenje (korisnik tereta moe u postupku pred sudom,
odnosno drugim nadlenim tijelom, staviti i ostvarivati zahtjeve za zatitu prava iz stvarnog tereta)
201

1. ZATITA TEMELJNOG PRAVA KORISNIKA TERETA

-

glede zahtjeva za zatitu ovlatenikova prava, ZV propisuje:

korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine koji ne priznajui stvarni teret
uskrauje davati ili initi ono to je sadraj toga tereta da prizna i trpi stvarni teret na optereenoj nekretnini
korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svakoga koji ometa izvravanje davanja ili injenja onoga to je sadraj
stvarnoga tereta da prizna i trpi stvarni teret na optereenoj nekretnini, te da prestane s ometanjem
(ta prava ima samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini od
vie ovlatenika istoga prava koje daje stvarni teret)

ZV prua i mogunost zatite od povrede upisom u z.k.: ako netko povrijedi pravo korisnika stvarnog tereta
nevaljanim upisom u z.k., on se ima pravo tititi od toga sredstvima koja za zatitu knjinih prava daju pravila z.k.
prava:
a) albom protiv rjeenja donesenog u zemljinoknjinom postupku 301, odnosno
b) brisovnom tubom 302

da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom ostvariti ta svoja prava, mora dokazati:
- stvarni teret u svoju korist i tuenikov in uskraivanja dunih inidaba, odnosno
- in onemoguavanja ili uznemiravanja izvravanja tih inidaba

2. OSTVARIVANJE DOSPJELIH POJEDINANIH TRABINA

-

za ostvarivanje dospjelih pojedinanih trabina, korisnik stvarnog tereta moe postaviti:

zahtjev osobno odgovornoj osobi

korisnik tereta ima pravo zahtijevati:
ispunjenje dospjelih a neispunjenih pojedinanih obveza, ili
njihovu novanu protuvrijednost, od onog koji za tu obvezu osobno odgovara 303

isto pravo imaju samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini
od vie ovlatenika istoga prava
da bi korisnik tereta mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom, ostvariti ta svoja prava,
mora dokazati:
stvarni teret u svoju korist,
da su dospjele pojedinane obveze, te
da je tuenik bio vlasnik optereene nekretnine u trenutku njihova dospijea za isplatu

zahtjev stvarnopravno odgovornoj osobi

korisnik tereta ima pravo zahtijevati:
da vlasnik optereene nekretnine trpi iz njezine vrijednosti namirenje dospjelih a neispunjenih pojedinanih
obveza davanja ili injenja, ili
njihove novane protuvrijednosti

isto to i od vlasnika, moe korisnik tereta zahtijevati od treeg koji samostalno posjeduje optereenu nekretninu,
te od plodouivatelja nekretnine optereene stvarnim teretom

(ista prava imaju samostalno svaki pojedini suvlasnik i zajedniki vlasnik povlasne nekretnine i svaki pojedini
od vie ovlatenika istog prava)

da bi korisnik tereta
mora dokazati:

mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadlenim tijelom, ostvariti ta svoja prava,
stvarni teret u svoju korist,
da su dospjele pojedinane obveze, te
da je tuenik vlasnik ili predmnjevani vlasnik optereene nekretnine, odnosno njezin
samostalni posjednik ili plodouivatelj

na zahtjev stvarnopravno odgovornoj osobi i njegovo ostvarenje na odgovarajui se nain primjenjuju

pravila o zalonom pravu na nekretninama

301

pravni lijekovi u zemljinoknjinom postupku, 80. str.

tuba za brisanje (brisovna tuba), 81. str.
303
osobna odgovornost za dospjele pojedinane obveze, 198. str.
302

202

4.2.6. Odnos prava iz stvarnog tereta prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari
-

postojanjem neijeg stvarnog tereta sputana je vlasnikova pravna vlast na optereenoj nekretnini on je naravno ovlaten
s njom initi to ga je volja i svakog treeg od toga iskljuiti, ali:
mora trpjeti stvarni teret na svojoj nekretnini,
mora izvravati one inidbe davanja i/ili injenja koje su sadraj toga tereta, a
morat e i trpjeti da korisnik tereta namiruje neispunjene pojedinane inidbe iz vrijednosti te nekretnine

na optereenoj nekretnini mogu postojati i neija druga ograniena stvarna prava (npr. slunosti, tui stvarni tereti ...)
konkurencija meu stvarnim pravima se rjeava po naelu da pravo koje je prije nastalo ima prednost pred kasnijim pravom,
ako nije to drugo odreeno zakonom redovito je stvarni teret upisan u z.k., pa se pitanje prednosti jednog prava
pred drugima prosuuje prema njihovim mjestima u prvenstvenom redu 304

5. PRAVO GRAENJA
5.1. PRAVNO RAZDVAJANJE ZGRADE I ZEMLJITA

naelo je da stvar sa svojim neodvojenim dijelovima ini pravno jedinstvo, pa da se nekretnina sastoji od zemljita i svega to
je s njim trajno povezano, dakle da su zgrade ne samo faktino, nego i pravno, sastavni dio zemljita na kojem su izgraene 305
meutim, pravno razdvajanje zemljita i zgrade je u nekim sluajevima potrebno i poeljno da bi ono bilo mogue,
mnogi pravni poretci (pa i na) sadre pravne institute koji to razdvajanje omoguuju, a da ne naruavaju sustav
utemeljen na naelu jedinstvenosti nekretnine, niti dovode u opasnost osobe koje bi postupale s povjerenjem u prometu
ti instituti djeluju tako to omoguuju vlasniku zemljita da u pogledu svojeg zemljita osnuje
subjektivno pravo koje svojeg nositelja ovlauje na to da svoju zgradu (ili drugu graevinu) ima na zemljitu
optereenom tim pravom, ma tko da je vlasnik zemljita
bude li takvo pravo osnovano na zemljitu (dakle i upisano u z.k.), djelovat e kao da je umetnuto izmeu
zemljita i zgrade svojim e postojanjem razdvajati inae jedinstvenu nekretninu na 2 pravna objekta,
na zemljite i zgradu; tada zemljite i zgrada mogu imati razliit stvarnopravni status (tj. pripadati u vlasnitvo
razliitih osoba, biti objekti razliitih drugih stvarnih prava)
kad ono prestane, nestaje pravna prepreka izmeu zemljita i zgrade, pa zemljite ponovno pravno privlai
zgradu, tako da zgrada postaje i pravno dijelom tog zemljita, pa se pravni status zemljita protee i na zgradu

pravo graenja je najvanije, ali nije jedino subjektivno pravo u naem pravnom sustavu na temelju kojeg se moe imati
svoju zgradu (ili drugu graevinu) na tuem zemljitu:
- i na temelju stvarne slunosti odgovarajueg sadraja, moe se na susjednoj, tuoj nekretnini (na njenoj povrini,
ispod ili iznad nje, kao poslunoj, imati dio svoje zgrade ili naprave u korist vlastite povlasne nekretnine 306; i kao
prividna slunost moe na zemljitu jednog vlasnika postojati dio tue zgrade, ako je graenjem prekoraena mea 307
- slino je i s koncesijama nisu dijelovi zemljita zgrade i druge graevine koje su trajno povezane s tim zemljitem ...
koje od zemljita ili od opeg dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojeg nositelja ovlauje da na
tome ima takvu zgradu ili drugu takvu graevinu u svome vlasnitvu 308
- i konano, strojevi i slini ureaji koji su ugraeni u neku nekretninu, nee biti dio te nekretnine nego samostalne stvari
ako se s pristankom vlasnika nekretnine zabiljei u z.k. da su oni vlasnitvo druge osobe 309

no, pravo graenja je sa stajalita prakse najvanije takvo pravo, a sa stajalita pravnog sustava je upravo to ona vrsta
stvarnih prava kojoj je namijenjena jedina funkcija da pravno razdvaja zgrade (i druge graevine) od zemljita

304

naelo prvenstva, 68. str.

naelo jedinstvenosti nekretnine, 16. str.
306
pravo imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini, 187. str.
307
prekoraenje mee graenjem, 116. str.
308
strojevi i slini ureaji koji su fiziki spojeni s nekretninom, 17. str.
309
uspostava iznimki od naelne jedinstvenosti nekretnine, 17. str. + stvarnopravni odnosi posredstvom koncesije na opem dobru, 29. str.
305

203

5.2. PRAVO GRAENJA POJAM I OBILJEJA

l. 280., l. 281. st. 2., l. 283., l. 285. ZV

pojam prava graenja:

pravo graenja je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu koje ovlauje svog nositelja da na povrini tog zemljita
ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdanji vlasnik tog zemljita duan je to trpjeti
pravo graenja pravno odvaja vlasnitvo zgrade od vlasnitva zemljita
dok postoji, pravo graenja sprjeava da zemljitu koje je tim pravom optereeno pravno priraste zgrada
koja bi bila izgraena na povrini zemljita ili ispod nje, to bi se inae dogodilo
isto tako, ako je na zemljitu (na njegovoj povrini ili ispod nje) ve izgraena zgrada, pa je ve sastavni dio
tog zemljita, osnivanjem prava graenja kao tereta na tom zemljitu, ta se zgrada pravno odvaja od zemljita

ne samo da odvaja vlasnitvo zgrade od vlasnitva zemljita, nego pravo graenja i igra ulogu umjetnog zemljita
(naime, ZV propisuje: pravo graenja je u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom), kojemu pravno prirasta
zgrada izgraena na tom zemljitu
zgrada koja je (trajno, tj. s trajnom namjenom) izgraena, ili koja bude izgraena, na zemljitu
koje je optereeno pravom graenja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemljite ; isto tako, sve to bi
netko ugradio ili uloio radi izgradnje zgrade, kao i u tu zgradu, prirasta pravu graenja, a ne zemljitu 310
stoga je nositelj prava graenja koje tereti odreeno zemljite, samim time i vlasnik svake zgrade
(razmjerno trajne zgrade) koja jest ili e biti izgraena na povrini tog zemljita ili ispod nje
(ujedno e i stvarne slunosti i stvarni tereti u korist nekretnine djelovati u korist nositelja prava graenja 311)

tako pravo graenja (sa zgradom kao svojom pripadnou) ima pravni status odvojen od pravnog statusa zemljita:
svako od njih je poseban pravni objekt, s vlastitim stvarnopravnim statusom
tek s prestankom prava graenja, razdvojenost nestaje, pa zgrada prirasta zemljitu na kojem je izgraena

obiljeja prava graenja:

to je ogranieno stvarno pravo (pravo na stvari, koje je neposredno i apsolutno) ono moe postojati kako
na tuoj stvari (zemljitu), tako i na vlastitoj (vlasnik zemljita moe biti nositelj prava graenja na svom zemljitu)
ono je zakonom u pravnom pogledu izjednaeno sa stvari, i to s nekretninom, pa igra ulogu zemljita
pravo graenja je neodvojivo:
pravo graenja ne moe se odvojiti od zemljita koje optereuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne
vlasnitvo optereenog zemljita, stekao je zemljite optereeno pravom graenja, ako zakonom nije drukije odreeno
iako pravo graenja moe postojati i prije nego to je izgraena zgrada, poto zgrada bude izgraena, pravo
graenja i ta zgrada (ako je trajna) tvore nerazdruivu pravnu cjelinu, dok jedno od njih ne prestane postojati
kako se iz te cjeline ne moe pravno odvojiti ni zemljite ni zgrada, neizbjeno je da ista osoba bude ovlatenik
i prava graenja i prava vlasnitva zgrade zato se pravo graenja i pravo vlasnitva zgrade mogu u pravnom
prometu kretati samo zajedno 312

ono je otuivo i nasljedivo

pravo graenja je otuivo i nasljedivo kao i druge nekretnine, ako nije to drugo odreeno
pravo graenja je mogue opteretiti slunostima, stvarnim teretima i zalonim pravom (ne i pravom graenja)
zgrada koja je izgraena dio je prava graenja, pa se prenosi, nasljeuje i optereuje zajedno s pravom graenja

to je u naem pravnom poretku trajno pravo, kao i ostala stvarna prava, ali mogue ga je ograniiti rokom ili uvjetom
(to moe uiniti vlasnik zemljita prigodom osnivanja prava graenja na svojem zemljitu, a i kasnije svaki nositelj
prava graenja da bi ogranienje djelovalo i prema treima, ono mora biti upisano u z.k. 313)
pravo graenja je naplatni teret na zemljitu:
nositelj prava graenja duan je vlasniku zemljita plaati mjesenu naknadu za zemljite u iznosu
prosjene zakupnine za takvo zemljite, ako nije to drugo odreeno
da bi i prema treim osobama djelovale odredbe koje drukije odreuju naplatu od zakonom predviene,
potrebno ih je upisati u z.k.

5.3. PREDMET OPTEREENJA PRAVOM GRAENJA

-

predmet prava graenja je zemljite, i to uvijek cijelo zemljite, tj. cijelo zemljinoknjino tijelo
u naem suvremenom pravu se ne trai da zemljite koje bi se opteretilo pravom graenja ima neke posebne osobine

pravom graenja se ne moe opteretiti:

310

graenje tuim materijalom, 116. str.

ovlatenik stvarne slunosti, 176. str. + korisnik stvarnog tereta, 192. str.
312
stjecanje neijeg prava graenja, 205. str.
313
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom apsolutno djelovanje, 92. str.
311

204

idealni (suvlasniki) dio zemljita (jer zbog netjelesne naravi idealnog dijela nije mogue imati s njim fiziki povezanu,
a pravno odvojenu zgradu)
zemljite s ve postojeom zgradom tako da bi to ovlaivalo glede nekog kata zgrade, tavana i sl. pravo graenja
moe od zemljita samo odvojiti cijelu zgradu, a ne i neki dio zgrade (no, injenica da je na zemljitu ve podignuta
zgrada nipoto ne sprjeava da se nekretninu optereti pravom graenja uini li se to postojea zgrada e se time pravno
odvojiti od zemljita na kojem je izgraena, te e pravno pripasti umjetnom zemljitu, pravu graenja; vlasnik
zemljita tada vie nee imati vlasnitvo zgrade, nego e ona biti u vlasnitvu nositelja prava graenja sve dok ono traje)

5.4. OSNIVA I NOSITELJ PRAVA GRAENJA

l. 284. ZV

osniva prava graenja je vlasnik zemljita koje je svojim stvarnopravnim raspolaganjem opteretio pravom graenja
- osniva moe biti jedino vlasnik nekretnine, bilo da se ta sastoji od zemljita bez zgrade ili sa zgradom
- inae nije ogranien krug vlasnika koji bi mogli biti osnivai prava graenja na svojoj nekretnini
- kad su vie osoba suvlasnici ili zajedniki vlasnici zemljita, one samo suglasno mogu osnovati pravo graenja
kojim e opteretiti to zemljite

nositelj (ovlatenik) prava graenja moe biti jedino neka osobno (ad personam) odreena osoba, fizika ili pravna
- kako u naem pravu nije za biti nositeljem prava graenja potrebna neka posebna sposobnost, pravo graenja moe
biti osnovano u korist bilo koje osobe, a kako je ono u pravnom prometu, on moe prijei na bilo koju pravno
sposobnu osobu; prema tome, nositelj prava graenja je osoba u iju korist je to pravo osnovano ili je na nju prelo
- i nekoliko ad personam odreenih osoba mogu biti nositelji istog prava graenja kako je nositelj prava graenja
na nekom zemljitu ujedno i vlasnik zgrade izgraene na tom zemljitu ili ispod njegove povrine, to u sluaju
kad ima nekoliko osoba koje su nositelji istog prava graenja sve su one suvlasnici/zajedniki vlasnici zgrade
izgraene na tom njihovom pravu
-

i vlasnik zemljita moe biti nositelj prava graenja na svom zemljitu to mu omoguuje da osnuje pravo graenja
kao svoje pravo, a potom da ga, nakon to izgradi zgradu, prenese na neku drugu osobu, naravno,
zajedno s vlasnitvom te zgrade

5.5. SADRAJ PRAVA GRAENJA

l. 281. st. 1. i st. 3., l. 282. ZV
-

bitni sadraj prava graenja ini ovlast nositelja tog prava da na povrini zemljita optereenog tim pravom, ili ispod nje, ima
zgradu u svom vlasnitvu, odvojenom od vlasnitva zemljita, a da je svagdanji vlasnik zemljita to duan trpjeti (l. 280. ZV):
tko je nositelj prava graenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava, a glede zemljita koje je optereeno
pravom graenja ima ovlasti i dunosti plodouivatelja; svaka tome suprotna odredba je nitava

dakle, ovlast nositelja prava graenja postoji u pogledu dvoga:

1) u pogledu zemljita nositelj prava graenja ovlaten je imati na njemu i/ili ispod njega svoju zgradu, to ukljuuje i
ovlast da je izgradi na ili ispod povrine tog zemljita, a inae ima glede zemljita optereenog pravom graenja ovlasti i
dunosti plodouivatelja
2) u pogledu zgrade izgraene na tom zemljitu (i/ili ispod njegove povrine) nositelj prava graenja je vlasnik te zgrade,
jer je s pravom graenja koje tereti zemljite povezano pravo vlasnitva zgrade izgraene na njemu ili ispod njega

pravo graenja ima sadraj s kojim je osnovano, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen,
treba to dokazati preinaka sadraja prava graenja doputena je samo u sporazumu s vlasnikom optereene stvari,
ako bi se time ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nekretnini, i u sporazumu
s ovlatenicima tih prava
na preinaku sadraja primjenjuje se na odgovarajui nain ono to je odreeno za osnivanje prava graenja
na temelju pravnog posla
1. OVLASTI I DUNOSTI NOSITELJA PRAVA GRAENJA DOK NA ZEMLJITU NE POSTOJI ZGRADA

i dok jo ne postoji zgrada na zemljitu koje je optereeno pravom graenja, nositelj ima ovlasti i dunosti plodouivatelja
meutim, on nije plodouivatelj, nego samo ima ovlasti i dunosti plodouivatelja, pa moe svojim pravom graenja
raspolagati, pa ga i otuiti, to plodouivatelj ne bi mogao

u korist nositelja prava graenja na jednoj nekretnini moe biti neija tua nekretnina optereena nekom stvarnom slunou,
ba kao to to moe biti i u korist vlasnika povlasne nekretnine 314
i uope, za nositelja prava graenja vrijedi isto to i za vlasnika povlasne nekretnine, ako nije to drugo za njega odreeno,
niti proizlazi iz naravi njegovog prava 315

314
315

vrste slunosti, 175. str.

ovlatenik stvarne slunosti, 176. str.

205

nositelj prava graenja je ovlaten izgraditi zgradu na zemljitu optereenom njegovim pravom graenja, s tim da e
ta zgrada pravno biti dio tog prava graenja, pa e se nalaziti u vlasnitvu svagdanjeg nositelja prava graenja
zgrada je svaki graevinski objekt, razmjerno trajno povezan sa zemljinom esticom na njenoj povrini/ispod nje 316
ovlast izgraditi zgradu na optereenom zemljitu je graanskopravne prirode i ne moe biti vea od ovlasti koju bi imao
vlasnik zemljita (da nije tueg prava graenja) da na svojem zemljitu izgradi zgradu
ako nije posebno odreeno kakvu je zgradu ovlaten izgraditi, nositelj prava graenja je ovlaten da izgradi zgradu
kakvu bi bio ovlaten izgraditi i vlasnik na svom zemljitu, da nema prava graenja
no, kakvu je zgradu ovlaten izgraditi, redovito je do u detalje odreeno sadrajem njegovog prava graenja,
jo prigodom osnivanja tog prava, odnosno kasnije, zakonitim izmjenama
gradnjom zgrade razliite od one koju je ovlaten izgraditi, on bi vrijeao pravo vlasnitva zemljita
optereenog pravom graenja, pa bi vlasnik tog zemljita imao pravo na zatitu; a ako bi time vrijeao (i) neije
ogranieno stvarno pravo glede te nekretnine, tada bi ovlatenik tog prava imao pravo zatite svog prava

nositelj prava graenja je u naelu duan vlasniku zemljita plaati naknadu za to svoje pravo
to je osobna obveza nositelja prava graenja ona nije stvarni teret nekretnine
onaj tko stekne pravo graenja duan je platiti one obroke te naknade koji dospiju za ispunjenje za vrijeme dok je on
nositelj prava graenja, i za to on odgovara svojom imovinom
no, ako nije to drugo odreeno, on nije odgovoran i za one obroke naknade koje prijanji nositelji prava graenja nisu o
dospijeu platili, niti je duan trpjeti namirenje tih obroka iz svojeg prava graenja

neplaanje dune naknade o dospijeu nije samo za sebe jo razlog prestanka prava graenja, ali ako je sadraj prava
graenja odreen tako da je neispunjavanje ove obveze raskidni uvjet kojim je ogranieno to pravo, onda bi neplaanje
ipak tim putem dovodilo do prestanka prava graenja

2. OVLASTI I DUNOSTI NOSITELJA PRAVA GRAENJA KAD NA ZEMLJITU POSTOJI ZGRADA

-

na zemljitu moe ve postojati zgrada u trenutku stjecanja prava graenja, a moe biti i da je izgraena nakon stjecanja:
u oba sluaja vrijedi da je ta zgrada pripadnost prava graenja, pa je nositelj prava graenja i vlasnik zgrade (l. 280. st. 3.)
ako je zgrada ve postojala u trenutku optereenja zemljita pravom graenja, samim time to je to zemljite optereeno
ovim pravom, zgrada je postala vlasnitvo nositelja prava graenja
ako je zgrada graena nakon to je zemljite optereeno pravom graenja, ono to je bilo ugraivano i ulagano
u to zemljite radi izgradnje zgrade, nije se pravno spajalo sa zemljitem (jer je bilo namijenjeno da bude zgrada,
koja se nee spojiti sa zemljitem), nego s pravom graenja, kao umjetnim zemljitem
sve to (ako je spajanje bilo trajno), kao i sve ono to je potom u zgradu ugraivano, ili je ulagano novca ili rada,
priraslo je pravu graenja kao glavnoj stvari, onako kako bi priraslo zemljitu da nema prava graenja 317
i kad je netko drugi bez pravnog temelja gradio na zemljitu optereenom neijim tuim pravom graenja,
ili je graenjem prekoraio meu toga zemljita, ili je izvrio kakvu dogradnju, nadogradnju, preureenje i sl.,
nositelju prava graenja pripadaju ona prava i obveze kakve bi inae imao vlasnik zemljita 318

ako se zgrada koja je u vlasnitvu nositelja prava graenja srui do te mjere da je se vie ne moe rabiti za svrhu kojoj je bila
namijenjena, nositelj prava graenja je ovlaten opet izgraditi tu zgradu ne izgradi li je ponovno u roku od 6 godina bar u
onoj mjeri koliko je najnunije da bi sluila svojoj prijanjoj glavnoj namjeni, vlasnik optereene nekretnine e moi ishoditi
od suda ukidanje prava graenja 319

i nakon to je zgrada izgraena, za ovlasti i dunosti plodouivatelja, optereenja nekretnine slunou i dunost nositelja prava
graenja da plaa naknadu vrijedi isto to i za ovlasti i dunosti nositelja prava graenja dok na zemljitu ne postoji zgrada

5.6. STJECANJE PRAVA GRAENJA

1. OSNIVANJE PRAVA GRAENJA
l. 286. ZV
Pravo graenja osniva se na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine koja se optereuje, a i odlukom suda.
Pravo graenja je osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom.

316

izgradnja zgrade na tuem zemljitu, 115. str.

ope pravilo ZV o prirastanju glavne stvari, 113. str. + graenje tuim materijalom, 116. str.
318
izgradnja zgrade na tuem zemljitu, 115. str.
319
ukinue, 206. str.
317

206

dakle, pravo graenja se osniva njegovim izvoenjem iz vlasnitva nekretnine koju se njime optereuje
kao pravni temelj za to dolaze u obzir: pravni posao vlasnika nekretnine koju se optereuje i odluka suda
uz pravni temelj, trebaju biti ispunjene i:
sve ope pretpostavke stjecanja, te
sve posebne pretpostavke osnivanja prava graenja
1.1. osnivanje na temelju pravnog posla
l. 287., l. 288. ZV

na temelju valjana pravnog posla kojemu je cilj osnutak prava graenja osniva se to pravo izvoenjem iz vlasnitva nekretnine
koja se njime optereuje, a na nain odreen zakonom

dakle, pretpostavke osnivanja prava graenja na temelju pravnog posla su:

1.

vlasnitvo osnivatelja (i njegova ovlast da tako raspolae zemljitem)

u naem pravu, krug vlasnika koji bi mogli na svojim zemljitima osnovati pravo graenja nije ogranien:
svaki vlasnik, u granicama svoje ovlasti da raspolae nekretninom, moe je opteretiti pravom graenja
kad je zemljite u vlasnitvu nekolicine suvlasnika ili zajednikih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti
da se ono optereti pravom graenja 320
prethodni vlasnik zemljita moe ga opteretiti pravom graenja, ali e sudbina tog prava graenja ovisiti o sudbini
prava vlasnitva prethodnog vlasnika

2.

valjani vlasnikov pravni posao (jednostrani ili dvostrani) kojemu je cilj osnutak prava graenja
glede bitnog sadraja tog posla, ZV propisuje: taj pravni posao nuno sadri odredbe o osnivanju prava graenja
na odreenoj nekretnini, a da bi bio valjan, treba biti u pisanom obliku
tim pravnim poslom pravo graenja se moe i ograniiti: tim pravnim poslom moe se pravo graenja ograniiti
na svaki nain koji je mogu, a nije nedoputen niti suprotan pravnoj naravi toga prava

3.

upis prava graenja u z.k.: pravo graenja osniva se dvostrukim upisom tog prava u z.k., i to njegovim upisom kao tereta
na zemljitu koje optereuje te njegovim upisom kao posebnog z.k. tijela u za to novoosnovanom z.k. uloku
upis prava graenja u z.k. kao tereta na zemljitu koje optereuje mogu je samo na temelju pisanog oitovanja
volje njegova vlasnika da time optereti svoje zemljite; ali ako bi pravo graenja tetilo ve upisanim ogranienim
stvarnim pravima na zemljitu koje bi se opteretilo pravom graenja, ono se moe upisati samo s pristankom
ovlatenika tih prava
zgrada, bude li izgraena, upisat e se kao da je izgraena na pravu graenja
u vlasniki list novog uloka upisat e se nositelj prava graenja, i to e se, ako vlasnik zemljita nije drukije
odredio, vlasnik upisati kao nositelj tog prava
kad zakonom nije to drugo odreeno glede naina osnivanja prava graenja, njegove promjene i prestanka
te glede zatite povjerenja u z.k., na odgovarajui e se nain primjenjivati odredbe ZV o osnivanju stvarnih tereta
na temelju pravnog posla 321
1.2. osnivanje odlukom suda
l. 289. ZV

pravo graenja moe svojom odlukom osnovati sud:

u postupku diobe i ostavinskom postupku, ako je ovlaten u tom postupku osnovati slunost, a i
u drugim sluajevima odreenim zakonom

na osnivanje prava graenja odlukom suda na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o osnivanju slunosti odlukom suda
kad se pravo graenja osniva na temelju odluke suda, ono e biti osnovano i kad nije upisano u z.k. upis tako osnovanog
prava je mogu, pa je i preporuljiv, da se neupisano pravo graenja ne bi izgubilo kad nekretninu stekne netko ije povjerenje
u potpunost z.k. uiva zatitu
1.3. osnivanje na temelju zakona

u naelu, pravo graenja se ne osniva na temelju zakona ipak, postoji iznimka od tog pravila:
pravo graenja se moe stei pod pretpostavkama pod kojima se titi stjecateljevo povjerenje u z.k. 322, to je u svojoj
biti stjecanje na temelju zakona, premda nastupa kao zamjena za neuspjelo stjcanje na temelju pravnog posla
2. STJECANJE NEIJEG PRAVA GRAENJA

320

odluivanje o poslovima izvanredne uprave, 145. str.

osnivanje stvarnog tereta na temelju pravnog posla, 193. str.
322
zatita povjerenja u istinitost z.k.; stjecanje nekretnine od knjinog vlasnika-nevlasnika, 101. str. + osnivanje stvarnog tereta na temelju pravnog
posla; upis u z.k., 194. str. + osnivanje prava graenja na temelju pravnog posla; upis prava graenja u z.k., 205. str.
321

207

l. 290. ZV
-

na prijenos prava graenja na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o stjecanju prava vlasnitva na nekretninama na
temelju pravnog posla, odluke suda i nasljeivanja 323, ako nije to drugo odreeno niti proizlazi iz pravne naravi prava graenja
s pravom graenja ujedno se prenosi i vlasnitvo zgrade izgraene na pravu graenja; suprotna odredba je nitava
poteni graditelj moe stei izgradnjom zgrade pravo graenja sa zgradom, ako su ispunjene pretpostavke analogne
onima pod kojima bi inae stekao zemljite i zgradu 324

5.7. ZATITA PRAVA GRAENJA

l. 291. ZV
-

pravo graenja, dok nije izgraena zgrada, a i nakon toga, uiva zatitu po pravilima o zatiti prava slunosti,
koja se primjenjuju na odgovarajui nain
pravo vlasnitva zgrade izgraene na pravu graenja uiva zatitu po pravilima o zatiti prava vlasnitva,
koja se primjenjuju na odgovarajui nain

5.8. PRESTANAK PRAVA GRAENJA

1. RAZLOZI I NAIN PRESTANKA
l. 292., l. 293., l. 294. ZV
-

pravo graenja prestaje:

1) propau stvari,
2) ovlatenikovim odreknuem,
3) istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta,
4) zatitom tuega povjerenja,
5) prestankom korisnika,
6) rastereenjem, te
7) ukinuem
pravo graenja upisano u zemljinoj knjizi prestaje kad, zbog navedenih razloga, bude izbrisano kao teret na zemljitu
optereenom tim pravom i kao posebno zemljinoknjino tijelo
na prestanak prava graenja propau stvari, ovlatenikovim odreknuem, istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta,
zatitom tueg povjerenja, prestankom korisnika i rastereenjem, na odgovarajui se nain primjenjuju pravila o prestanku
stvarnih tereta
ukinue:

ne bude li na pravu graenja izgraena zgrada u roku od 20 godina od osnutka tog prava, vlasnik optereene nekretnine moe
zahtijevati da se ono ukine; ako nije to posebno odreeno, odluku o ukinuu donijet e sud na zahtjev vlasnika optereene
nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo graenja bilo osnovano
pravo graenja na kojem je bila izgraena zgrada, ali je sruena do te mjere da se ne moe rabiti za svrhu kojoj je bila
namijenjena, prestat e ukinuem kao da zgrada i nije bila izgraena, ako nije u roku od 6 godina ponovno izgraeno barem u
mjeri koliko je najnunije da slui svojoj prijanjoj glavnoj namjeni (taj rok poinje tei prvog dana one godine koja slijedi
nakon godine kad je zgrada sruena, ali ne tee dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao tei i rok dosjelosti)

pravo graenja prestat e na temelju odluke o ukinuu tek brisanjem u zemljinoj knjizi zbog ukinua
2. POSLJEDICE PRESTANKA
l. 295., l. 296. ZV

323
324

posljedice prestanka:
s prestankom prava graenja postaje pripadnost zemljita ono to je pravom graenja bilo od zemljita pravno odvojeno
na odnos vlasnika zemljita i osobe kojoj je prestalo pravo graenja na odgovarajui e se nain primjenjivati
pravila po kojima se prosuuju odnosi nakon prestanka prava plodouivanja, ako nije to posebno odreeno
vlasnik je duan osobi kojoj je prestalo pravo graenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina
u prometu vrjednija s tom zgradom nego bez nje

tua prava:
tua stvarna prava koja su bila teret prava graenja prestaju s prestankom toga prava, ako nije to drugo odreeno
zalono pravo koje je teretilo pravo graenja nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik duan osobi
ije je pravo graenja prestalo
slunosti, stvarni tereti i zalona prava u korist i na teret prava graenja sa zgradom, ostaju kao slunosti i stvarni tereti
u korist, odnosno na teret zemljita sa zgradom, a s dotadanjim prvenstvenim redom

stjecanje prava vlasnitva, 93. str.

izgradnja zgrade na tuem zemljitu, 115. str.

208

5.9. ODNOS PRAVA GRAENJA PREMA VLASNITVU I OSTALIM STVARNIM PRAVIMA NA ISTOJ STVARI
-

pravo vlasnitva i pravo graenja na nekom zemljitu se ne iskljuuju, tovie pravo graenja moe postojati
samo na zemljitu koje je u neijem vlasnitvu
naravno, ako neije pravo graenja postoji kao teret zemljita, vlasnikova je pravna vlast na tom zemljitu ograniena
vlasnik je ovlaten sa svojom stvari initi to ga je volja, te svakog drugog od toga iskljuiti jedino ako to nije protivno
tuim pravima, dakle i ako to nije protivno tuem pravu graenja na vlasnikovom zemljitu

pravo graenja bi moglo doi u sukob s ostalim ogranienim stvarnim pravima koja ve terete zemljite da do njega
ne bi dolo, pravo graenja se moe osnovati samo ako na osnivanje tog prava pristanu ovlatenici svih onih ogranienih
stvarnih prava koja su ve upisana na zemljitu koje bi se opteretilo pravom graenja, a kojima bi pravo graenja tetilo 325

i kasnija preinaka sadraja ve postojeeg prava graenja bi mogla negativno utjecati na mogunost izvravanja onih stvarnih
prava koja u trenutku preinaivanja ve terete zemljite, a i onih koja terete pravo graenja zato je preinaka sadraja prava
graenja, ako bi se njome ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nekretnini, doputena
samo ako se s njom sporazume i svi ovlatenici tih prava 326

osnuje li se neko stvarno pravo kao teret prava graenja (npr. pravo plodouivanja ili hipoteku na pravu graenja),
to e pravo teretiti jedino pravo graenja, a ne i ono zemljite koje je optereeno pravom graenja

6. ZALONO PRAVO I DRUGA SREDSTVA STVARNOPRAVNOG OSIGURANJA

TRABINA
6.1. STVARNOPRAVNO OSIGURANJE TRABINA
101. do 118. str.

W4e
6.2.1. Pojam, podvrste i glavni pravni izvori
l. 297. ZV

pojam zalonog prava:

zalono pravo je ogranieno stvarno pravo na odreenoj stvari (zalogu) koje ovlauje svog nositelja (zalonog vjerovnika)
da odreenu trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma ija ona bila, a njezin
svagdanji vlasnik (zaloni dunik) duan je to trpjeti
- zalono pravo je stvarno pravo jer svojem nositelju (zalonom vjerovniku) daje na predmetu tog njegovog prava
(zalogu) neposrednu i apsolutnu privatnu pravnu vlast
- ono je ogranieno stvarno pravo, jer ne daje svom nositelju potpunu (integralnu) privatnu pravu vlast na stvari
(takvu vlast daje jedino pravo vlasnitva), nego privatnu pravnu vlast ogranienog sadraja
- svojim bitnim sadrajem zalono pravo se razlikuje od ostalih ogranienih stvarnih prava, jer njihov bitni sadraj
ine ovlasti upotrebljavati ili koristiti predmet prava

podvrste zalonog prava:

- pojmovno, zalono pravo je jednovrsno ne postoji vie vrsta zalonog prava
- meutim, postoji vie podvrsta zalonog prava, koje se meusobno razlikuju, iako im je bitni sadraj isti
- zalona prava se svrstavaju u podvrste:
prema vrsti zaloga, na:
zalona prava na pokretnini
zalona prava na nekretnini
zalona prava na subjektivnom imovinskom pravu (krae: zalona prava na pravu)

325
326

prema pravnom temelju na kojima ih se osniva, na:

dobrovoljna zalona prava njihov pravni temelj je pravni posao osobe koja zalae svoju stvar/pravo

osnivanje na temelju pravnog posla upis prava graenja u z.k., 205. str.
sadraj prava graenja, 203. str.

209

nedobrovoljna (prisilna) zalona prava temelje se na odluci javne vlasti (najee suda)
zakonska zalona prava nastaju ispunjenjem zakonom odreenih pretpostavki

prema nainu osnivanja, na:

pignus ako je nain osnivanja takav da se predmet zalonog prava predaje u posjed zalonom vjerovniku
hipoteku (registarsko zalono pravo) ako se zalono pravo osniva upisom u javni upisnik (registar)

svako pojedino zalono pravo e istodobno pripadati u nekoliko podvrsta tih prava, jer se svako osniva na zalogu
neke vrste, na nekom pravnom temelju i na neki odreeni nain
pritom na istom predmetu moe postojati vie zalonih prava (broj naelno nije ogranien), a ona mogu pripadati
razliitim podvrstama (npr. zalog moe biti optereen i dobrovoljnim i nedobrovoljnim i zakonskim zalonim pravom);
niti jednom od tih zalonih prava ne pripada prednost pred ostalima, koja bi se temeljila na tome to ono pripada
ovoj ili onoj podvrsti tih prava, osim ako nije to posebno zakonom propisano

glavni pravni izvori pravila o zalonom pravu:

glavni pravni izvor naeg zalonog prava su odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (l. 297. do 353.):
- odredbe ZV o zalonom pravu su ope norme o zalonom pravu, pa e ih se primjenjivati na ono to nije ureeno
posebnim zakonima, a i na ono glede ega posebni zakon upuuje na primjenu opih normi:
to je odreeno za zalono pravo primjenjivat e se na odgovarajui nain i na prijenos vlasnitva radi osiguranja,
kao i na svako drugo osiguravanje namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe,
ako zakonom nije to drugo odreeno

vaan izvor je i Ovrni zakon

osim njih, norme o zalonom pravu sadre i brojni drugi zakoni, npr.:
Zakon o obveznim odnosima sadri pravila o pojedinim zakonskim zalonim pravima
Zakon o zemljinim knjigama ureuje upisivanje zalonih prava na nekretninama
Pomorski zakonik i Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zranom prometu
Zakon o kapitalu (prije: Zakon o tritu vrijednosnih papira) sadri posebna pravila o zalonim pravima na
vrijednosnim papirima
Steajni zakon sadri pravila o namirivanju zalonih vjerovnika u steajnom postupku protiv zalonog dunika
Zakon o Upisniku sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima:
ureuje upisivanje nekih zalonih prava u taj upisnik, kao i neke pravne uinke tog upisa

6.2.2. Bitni sadraj zalonog prava

l. 302., l. 336. st. 2. ZV
1. PRAVO NAMIRENJA TRABINE IZ VRIJEDNOSTI ZALOGA
-

glavni i bitni sadraj svakog zalonog prava je ovlast njegovog nositelja da trabinu koja je osigurana zalonim pravom,
ne bude li ona namirena o dospijeu, namiri iz vrijednosti predmeta tog zalonog prava zaloga (l. 297. st. 1. ZV)
treba naglasiti da je nositelj ovlaten namiriti se iz vrijednosti zaloga, a ne iz samog zaloga: nositelj nije ovlaten
uzeti zalog u svoje vlasnitvo na raun podmirenja svoje trabin, nego je ovlaten ishoditi unovenje (prodaju) zaloga,
odnosno njegovih plodova, pa e se potom njegovu trabinu namirivati iz novca dobivenog tom prodajom
pravo namirenja ovlauje svog nositelja (zalonog vjerovnika) da namiruje svoju trabinu iz vrijednosti zaloga
ma iji taj zalog bio 327 ne samo to, nego nositelj zalonog prava ima i prednost pri namirivanju:
trabina osigurana zalonim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim trabinama
koje nisu osigurane zalonim pravima na tom zalogu, ako nije to drugo zakonom odreeno
ako je zalog optereen s vie zal. prava, prednost pri namirivanju ima trabina koja je ispred ostalih u prvenstvenom
redu
mjesto u prvenstvenom redu odreuje se prema trenutku nastanka zal. prava, ako zakonom nije drukije odreeno
prvenstveni red hipoteka i pretpostavke pod kojima je mogue valjano ustupiti mjesto u prvenstvenom redu
odreuju se pravilima zemljinoknjinoga prava
2. STADIJ OSIGURANJA I STADIJ NAMIRIVANJA TRABINE

327

vjerovnikovo pravo na namirenje trabine koja je osigurana zalonim pravom iz vrijednosti zaloga postoji od trenutka kad je to
zalono pravo nastalo meutim, ono je do dospijea te trabine samo virtualno; tek e s njenim dospijeem postati aktualno
stoga zaloni odnos redovito ima 2 razliita stadija:
stadij osiguranja trabine

pravo na namirivanje i putovi njegovog ostvarivanja, 228. str.

210

traje od osnivanja zalonog prava do dospjelosti trabine osigurane zalonim pravom

u njemu je pravo namirenja virtualno, ali zaloni vjerovnik ima i neke sporedne ovlasti i dunosti glede zaloga,
koje mu daje zalono pravo te sporedne ovlasti i dunosti slue tomu da se za sluaj da trabina dospije,
a ne bude ispunjena, osigura zalog i mogunost namirivanja osigurane trabine iz njegove vrijednosti

stadij namirivanja trabine

zalono pravo ulazi u taj stadij tek ako i kada trabina koja je osigurana zalonim pravom, dospije za izvrenje,
a ne bude izvrena taj stadij redovito nee ni nastupiti, ali nastupi li ipak, u njemu je pravo na namirenje
iz vrijednosti zaloga aktualno, pa ga zaloni vjerovnik moe ostvarivati
iako je dospijeem osigurane trabine zaloni odnos iziao iz stadija osiguranja i uao u stadij namirivanja,
one sporedne ovlasti i dunosti zalonog vjerovnika koje slue tome da se osigura zalog i mogunost namirivanja
iz njegove vrijednosti, pripadaju zalonom vjerovniku i u ovom stadiju
3. OSTVARIVANJE PRAVA NA NAMIRENJE

kad pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga postane aktualno, zaloni vjerovnik je ovlaten ostvarivati ga, dakle namirivati
osiguranu trabinu iz vrijednosti zaloga za to je potrebno prvo unoviti zalog ili plodove (ili druge koristi) koje on daje,
to se provodi prodajom; iz novca dobivenog prodajom e se zatim namiriti osiguranu trabinu, ukljuujui trokove i kamate

propisani put namirivanja zalogom osigurane trabine je, po naelu oficioznosti, namirivanje posredstvom javne vlasti
u pravilu, pravo na namirenje se ostvaruje putem suda (ili javnog biljenika, pod zakonskim pretpostavkama):
pravo na namirenje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga ostvaruje zaloni vjerovnik
putem suda, a po pravilima odreenim u ovom Zakonu i na nain odreen propisima o ovrsi novanih
trabina, ako nije to drugo odreeno zakonom
da bi namirio svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, bit e stoga potrebno:
1. ishoditi ovrnu odluku po kojoj je vlasnik zaloga duan trpjeti namirenje njegove
trabine iz vrijednosti tog zaloga (odnosno imati odgovarajuu vjerodostojnu ispravu),
2. na temelju toga ishoditi odreivanje i provedbu ovrhe unovenjem zaloga (redovito prodajom
na javnoj drabi, ili na drugi zakonom predvieni nain) radi namirenja njegove trabine, te
3. postii da se iz time dobivenog novca namiri ta njegova trabina

a ako je vlasnik zaloga pao pod steaj, zaloni vjerovnik je ovlaten u steajnom postupku ishoditi
izdvajanje zaloga iz steajne mase, kako bi mogao iz vrijednosti zaloga namiriti svoju trabinu osiguranu
zalonim pravom na tom zalogu, a da mu pritom ne konkuriraju steajni vjerovnici
(tzv. razluno pravo, pravo odvojenog namirivanja)

ako posebni zakon tako propisuje, ostvarivanje prava na namirenje e se zbivati putem tijela upravne vlasti

naelo oficioznosti ipak ne djeluje beziznimno akosu ispunjene potrebne zakonske pretpostavke, zaloni vjerovnik
e smjeti svoje pravo namirenja iz vrijednosti zaloga ostvarivati izvansudskim putem, bez posredovanja javne vlasti 328
6.2.3. Osigurana trabina i zalono pravo

1. ODNOS OSIGURANE TRABINE I ZALONOG PRAVA

l. 301. st. 1. i st. 2. ZV
-

svako pojedino zalono pravo postoji radi neke odreene trabine njime je optereena odreena stvar ili imovinsko pravo,
da bi time bilo osigurano namirenje te trabine (osigurane trabine) iz vrijednosti te optereene stvari ili prava (zaloga)
da bi se trabinu moglo osigurati zalonim pravom, ona treba biti prikladna za takvo osiguranje:
trabina e biti prikladna za osiguranje zalonim pravom ako je novana ili nenovana, ali joj je vrijednost izraena u
novcu, te ako je dovoljno odreena (naelo specijalnosti): zalonim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga
odreene novane trabine, ili trabine kojoj je vrijednost izraena u novcu; dovoljno je odreena trabina kojoj
su odreeni vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina, ili barem najvii iznos do kojega se osigurava zalogom
ako je za to prikladna, zalonim pravom moe biti osigurana i budua trabina:
kao i postojea trabina, zalonim se pravom moe osigurati i da se iz vrijednosti zaloga namiri trabina koja bi tek
nastala nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, ako ta trabina ispunjava pretpostavke za to
nadalje, prikladnu trabinu moe se osigurati zalonim pravom ako je utuiva, ali i ako je neutuiva (naturalna)
kako je stvarnopravno osiguranje odreene trabine razlog (causa) postojanja zalonog prava, ono je povezano s trabinom
koju osigurava, i to tako da je trabina glavno pravo, a zalono pravo je njoj dodano, sporedno (akcesorno) pravo
odatle proizlazi naelo akcesornosti subjektivno zalono pravo zavisi od postojanja i valjanosti trabine koju osigurava
zbog povezanosti osigurane trabine i zalonog prava, onaj tko je u obveznom odnosu vjerovnik trabine osigurane
zalonim pravom, ujedno je i nositelj tog zalonog prava (zaloni vjerovnik), dok god ono postoji zalono pravo se ne
moe osamostaliti od trabine koju osigurava (ne moe trabina pripadati jednoj, a zalono pravo drugoj osobi)
2. OBUJAM ZALONOG OSIGURANJA TRABINE
l. 301. st. 3. ZV

328

oficioznost, 213. str.

211

pored glavne trabine, zalono pravo ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih trabina, kamata,
trokova za ouvanje stvari i trokova naplate trabine
3. OBVEZNI ODNOS NAKON OSIGURANJA TRABINE ZALONIM PRAVOM
zadravanje identiteta obveznog odnosa:
l. 301. st. 8., l. 336. st. 4. i st. 5. ZV

osiguravanjem trabine zalonim pravom ne mijenja se ni identitet ni sadraj obveznog odnosa, niti to utjee na valjanost
obveze, a prijee li osigurana trabina na drugu osobu, s njom ujedno prelazi i zalono pravo, i to ipso iure
(tj. bez posebnog pravnog temelja za to i posebnog naina stjecanja) 329

osiguravanjem neke trabine zalonim pravom nastaje stvarnopravna odgovornost zalogom za nju, ali to ne utjee na
osobnu odgovornost dunika te trabine (u pravilu ni na eventualnu odgovornost jamaca) ona ostaje nedirnuta dodavanjem
stvarne odgovornosti (osim ako bi ba bila iskljuena pravnim poslom ili posebnim zakonom)
stoga e, poto bude osnovano zalono pravo, redovito postojati 2 odgovornosti za isti dug:
jedna e biti ona koja je sastavni dio dugovanja osobna dunikova odgovornost (uz eventualnu odgovornost jamaca)
pored nje postojat e i stvarnopravna odgovornost vlasnika zaloga, vrijednou zaloga

ne bude li dug po dospijeu namiren, vjerovniku na raspolaganju stoje obje odgovornosti, pa on moe birati
odakle e namirivati svoju trabinu:
zaloni vjerovnik moe, bio njegov dunik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoe li zahtijevati namirenje
svoje trabine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dunika, ili istodobno i zaloga i dunikove imovine
zahtijeva li zaloni vjerovnik namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju
trabinu, dunik mu ostaje duan razliku; naprotiv, proda li se zalog za vie od vjerovnikove trabine, viak je dunikov

no, naravno, vjerovnik i dunik mogu ugovoriti da e osnivanjem zalonog prava radi osiguranja neke trabine prestati
dunikova osobna odgovornost za tu trabinu, a ostati samo odgovornost zalogom, ili da e odgovornost zalogom postati
primarna, a osobna biti samo podredna (supsidijarna) ugovore li to, nastupit e ugovoreni uinak u granicama djelovanja
njihovog ugovora; promjene odgovornosti koje e time nastati nee biti posljedica osnivanja zalonog prava, nego
voljnih raspolaganja vjerovnika i dunika

prestankom zalonoga prava koje osigurava neku trabinu ne prestaje sama po sebi i ta trabina sve dok ne bude ispunjena
dunikova obveza ili ona prestane na drugi zakonom predvieni nain (l. 160. do l. 213. ZOO), trabina e postojati i dalje;
jedino vie nee biti osigurana zalonim pravom koje je prestalo
posredni utjecaj osnivanja zalonog prava na obvezni odnos:
l. 301. st. 7. ZV

osnivanje zalonog prava ne utjee neposredno na trabinu, ali ipak ima neke posredne utjecaje, esto vrlo vane za stranke
obveznog odnosa ti utjecaji su:
1. dunik koji je radi osiguranja vjerovnikove trabine osnovao zalono pravo nije duan ispuniti vjerovnikovu trabinu
ako mu se ne vrati zalog, odnosno dopustiti brisanje zalonog prava upisanog u z.k.
2. osnivanjem zalonog prava radi osiguranja neke trabine otvara se mogunost nedobrovoljne (prisilne) naplate
te trabine i nakon to ona zastari, ali jedino naplate iz vrijednosti zaloga, i to jedino naplate glavne trabine (glavnice):
kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik ija je trabina osigurana zalogom ili hipotekom moe se namiriti samo
iz optereene stvari ako je dri u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (l. 222. st. 1. ZOO)
zastarjela trabina kamata i drugih povr. davanja ne moe se namiriti ni iz optereene stvari (l. 222. st. 2. ZOO)
4. UTJECAJ OBVEZNOG ODNOSA NA ZALONI ODNOS

329
330

kako je zaloni odnos akcesoran obveznom odnosu, zalono pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana trabina i
sve sporedne trabine kamata i trokova, ako nije to drugo zakonom odreeno 330

zalono pravo u pravilu slijedi trabinu koju osigurava

doe li u obveznom odnosu do sljednitva (sukcesije) na strani vjerovnika, u pravilu zajedno s trabinom prelazi
na stjecatelja i zalono pravo koje nju osigurava iznimno od tog pravila, trabina e prijei na vjerovnika bez zalonog
prava koje ju osigurava, ako je pravni temelj njenog prijelaza na novog vjerovnika takav da to iskljuuje prelaenje i
zalonog prava na novog vjerovnika, ili je tako posebnim zakonom odreeno
doe li u obveznom odnosu do sljednitva na strani dunika, dakle ako dug prijee na novog dunika, to ne bi trebalo
utjecati na pravo zalonog vjerovnika; njemu bi i dalje trebalo pripadati zalono pravo na zalogu
tako e i biti ako je dug preao na dunikovog sveopeg sljednika (npr. nasljednika mortis causa)

prelaenje zalonog prava, 212. str.

prestanak zalonog prava prestanak osigurane trabine, 219. str.

212

tako e biti i u sluaju pojedinanog sljednitva (singularne sukcesije) na strani dunika kod preuzimanja duga
(l. 96. do l. 100. ZOO) i prijenosa ugovora (l. 127. do l. 129. ZOO), ali jedino ako je neka od ugovornih
stranaka dala zalog; ako ga je dala trea osoba, prestat e zalono pravo na tom zalogu, osim ako zalogodavac
pristane da njegov zalog osigurava trabinu i nakon to je ona prela na novog dunika (l. 99. st. 1. ZOO)

6.2.4. Obiljeja zalonog prava

-

osim obiljeja koja imaju sva stvarna prava, zalono pravo ima i neka posebna obiljeja (akcesornost, odreenost,
neodvojivost, nedjeljivost, jednovrsnost, prometnost i nasljedivost, te oficioznost) ta posebna obiljeja naziva se
naelima zalonog prava, jer su to naela po kojima je ureeno zalonopravno osiguravanje trabina u pravnom poretku
1. AKCESORNOST
Subjektivno zalono pravo zavisi od postojanja i valjanosti trabine koju osigurava (glavne trabine).

ono se, kao sporedno (akcesorno) pravo, ne moe osamostaliti od glavne trabine stoga prenoenje osigurane trabine
s jednog vjerovnika na drugog redovito prati i prelaenje zalonog prava na tog drugog vjerovnika (bez posebnog titulusa)
no, dotadanji i novi vjerovnik se mogu sporazumjeti da zalono pravo ne prijee zajedno s glavnom trabinom na
novog vjerovnika tada zalono pravo neizbjeno prestaje
2. ODREENOST (SPECIJALNOST)

kako je zalono pravo stvarno pravo, pa djeluje prema svima, vrlo je vano da svatko moe spoznati je li neka stvar (pravo)
optereena zalonim pravom, a i koliko je veliko to optereenje (koliko je velika glavna trabina koju zalono pravo osigurava)
zato je nuna odreenost (specijalnost) zalonog prava naime, nuno je da budu individualizirani i tono odreeni:
1. trabina koju zalono pravo osigurava
2. predmet zalonog prava zalog
2.1. odreenost osigurane trabine

zahtjev za odreenou odnosi se u prvom redu na glavnu trabinu da bi na njoj moglo postojati zalono pravo kao osiguranje
njenog namirenja, ona treba biti dovoljno odreena (l. 301. st. 1. ZV):
za novanu trabinu, potrebno je da su joj odreeni barem vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina, ili bar najvii iznos
do kojeg se osigurava zalogom
za nenovanu, potrebno je da joj je vrijednost izraena u novcu, a ona je odreena kao da se radi o novanoj trabini

da bi sporedne trabine bile osigurane istim zalonim pravom koje osigurava glavnicu, one ne moraju biti onako
tono odreene u istom smislu kao i glavna, ali trebaju biti dovoljno odredive

za zalono osiguranje budue trabine, takoer je potrebno da bude odreena, ili barem dovoljno odrediva potrebno je
da budu poznate bar osobe meu kojima bi ta trabina nastala i pravni temelj na kojem bi ona nastala, a i najvii iznos glavnice
te trabine, odnosno najvii iznos do kojeg bi se za nju odgovaralo zalogom
2.2. odreenost zaloga

zalog treba biti pojedinano odreen (individualiziran), tako da u tom smislu bude species, da bi na njemu moglo postojati z.p.
zbog nedovoljne odreenosti, kao zalog ne mogu posluiti:
tzv. skupne stvari
generine stvari koje nisu dovoljno individualizirane, dakle koje nisu dovoljno izdvojene iz ostalih stvari istog roda,
npr. nafta koja tee naftovodom (ali to moe biti npr. sva nafta uskladitena u nekom odreenom spremniku ili
na odreenom tankeru, jer ju to dovoljno individualizira)
3. NEODVOJIVOST
neodvojivost od zaloga:
l. 299. ZV

zalono pravo ne moe se odvojiti od zaloga koji optereuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog,
stekao ga je optereenoga zalonim pravom, ako zakonom nije drukije odreeno
zalono pravo ne moe se prenijeti s jednoga zaloga na drugi, ako nije to drugo odreeno
zamjena (nadomjestak) zaloga:

ako bude tako odreeno (l. 299. st. 2.), zalono pravo ipak e prijei s jednog zaloga na drugi
213

zakonom su odreeni neki sluajevi u kojima dolazi do zamjene predmeta zalonog prava , tako da zalono pravo nastavlja
svoje postojanje na onom to je tada svojevrsni nadomjestak (surogat) dotadanjeg zaloga; to su ovi sluajevi:
1) ako je zalog prodan radi namirivanja vjerovnika, zalono pravo nastavlja postojati na kupovnini za taj zalog
(na svoti novca plaenoj na ime kupovnine za nj)
2) ako je zalog propao, ali je umjesto njega nastalo pravo koje ga nadomjeuje (pravo na naknadu tete, na osigurninu ),
dolazi po sili zakona do realne subrogacije, pa zalono pravo traje i nadalje na tom pravu-nadomjestku, a potom na svoti
novca plaenoj na ime naknade tete, kupovnine i dr. (l. 301. st. 4. ZV)
3) ako je predmet zalonog prava neka trabina na predaju stvari (pokretnine, nekretnine) ili trabina na predaju (plaanje)
neke svote novca, pa ta trabina bude ispunjena, isto zalono pravo nastavlja svoju egzistenciju na onoj stvari kojom je
ona ispunjena, odnosno na novcu koji je plaen na ime njenog ispunjenja (l. 334. st. 4./1)
4. NEDJELJIVOST
l. 301. st. 4. i st. 5. ZV

zalono pravo je nedjeljivo s obzirom na:

1.

zalogom osiguranu trabinu: zalono pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga odreene trabine kao cjeline,
pa se optereenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem trabine, ako nije to drugo zakonom odreeno
dakle, dok postoji makar i samo neznatan ostatak osigurane trabine (odnosno neke sporedne trabine),
osiguran je cijelim zalonim pravom
meutim, zakon odreuje i neka odstupanja od tog pravila

2.

zalog: dok traje zalono pravo, namirenje trabine osigurava zalog kao cjelina, ukljuivi sve njegove pripadnosti
ako se zalog podijeli, zalono pravo nastavlja teretiti ono na to se zalog podijelio ili se od njega odvojilo
ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomjeuje (pravo na naknadu, na osigurninu i dr.),
zalono pravo traje i dalje na tom pravu
5. JEDNOVRSNOST

u suvremenom hrvatskom pravnom poretku postoji samo jedna vrsta zalonog prava, naime stvarnog prava koje svojeg
nositelja ovlauje da odreenu trabinu, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma iji taj bio 331
ta jednovrsnost ne iskljuuje mogunost postojanja vie podvrsta tog prava one imaju razliite pretpostavke osnivanja,
nebitne sadraje zalonih prava i neka daljnja svojstva, ali bitan sadraj im je jednak

6. PROMETNOST I NASLJEDIVOST
l. 303. st. 1. ZV
-

zalono se pravo moe otuiti i naslijediti samo zajedno s trabinom koju osigurava
(zbog akcesorne naravi zalonog prava, nikad ga se ne moe otuiti ni naslijediti samostalno)
isto tako, moe se zalono pravo temeljem pravnog posla ograniiti kakvim rokom ili uvjetom
prelaenje zalonog prava:
l. 319. ZV

prijee li na bilo kojem pravnom temelju trabina osigurana zalonim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prelo i
to zalono pravo bez posebnog pravnog temelja za to i bez posebnog naina stjecanja, osim ako je to drugo bilo odreeno
(to drugo moe biti odreeno voljom stranaka, npr. njihovim ugovorom o cesiji, a i posebnim zakonom)
takvu odredbu sadri, kod ugovora o ustupu trabine, i l. 81. st. 1. ZOO: s trabinom prelaze na primatelja sporedna prava,
kao pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zalono pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
iznimno od navedenog pravila iz ZV, trabina e na vjerovnika prijei bez zalonog prava koje ju osigurava, ako je pravni
temelj njenog prijelaza na novog vjerovnika takav da iskljuuje prelaenje zalonog prava na novog vjerovnika tada e samo
trabina prijei na novog vjerovnika, a zalono pravo e prestati (jer ono ne moe postojati samostalno)
optereenje zalonog prava podzalonim:
l. 303. st. 2. i st. 3. ZV

331

zalono se pravo moe opteretiti podzalogom

za podzalog vrijedi na odgovarajui nain ono to i za zalog, ako to drugo zakonom nije odreeno, ili ne proizlazi
iz pravne naravi podzaloga

pojam zalonog prava, 207. str.

214

dakle, kako je zalono pravo u prometu, moe ga se (zajedno s trabinom koju osigurava), opteretiti podzalonim pravom
radi osiguranja neije trabine, ali jedino u granicama u kojima zaloni vjerovnik ima pravo namirenja svoje trabine iz zaloga
podzalono pravo (podzalog) je takvo zalono pravo iji neposredni predmet je neko subjektivno zalono pravo
(s trabinom koju osigurava), a krajnji predmet je zalog; s obzirom na krajnji predmet podzalonog prava, govori se o:
podzalonom pravu na pokretnini 332
podzalonom pravu na nekretnini 333 ili
podzalonom pravu na imovinskom pravu 334
na zalogu se, bez obzira na pravni temelj zalonog prava na njemu, moe osnovati podzalono pravo bilo dobrovoljno,
bilo nedobrovoljno (prisilno), bilo dobrovoljno sudsko/javnobiljeniko, bilo zakonsko podzalono pravo (l. 315. i 316. ZV)
ne bude li trabina koja je osigurana podzalonim pravom namirena poto dospije, ovlaten ju je vjerovnik te trabine
(podzaloni vjerovnik) namirivati iz vrijednosti zaloga, u granicama u kojima je zaloni vjerovnik bio ovlaten odande
namirivati svoju trabinu
i podzalono pravo je u prometu (zajedno s trabinom koju osigurava), pa je i ono prenosivo, nasljedivo i opteretivo
daljnjim podzalonim pravom i ono je u prometu, dakle prenosivo, nasljedivo, i opteretivo jo daljim podzalonim pravom
ogranienje zalonog prava na temelju pravnog posla:

kako je zalono pravo u prometu, moe ga se i ograniiti rokom ili uvjetom:

tako da ga se ve osnuje s takvim ogranienjem (to svojim pravnim poslom moe uiniti vlasnik zaloga) ili
tako da ga se naknadno tako ogranii (to moe uiniti nositelj zalonog prava, ali samo ako se time ne dira u tua prava)

takvo ogranienje e djelovati meu strankama (relativno), a prema treima (apsolutno) samo ako bude upisano u z.k.,
odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno 335
to je reeno za ograniavanje zalonog prava, na odgovarajui nain vrijedi i za ograniavanje podzalonog prava

7. OFICIOZNOST
l. 337. ZV
-

zalono pravo ovlauje svojeg nositelja (zalonog vjerovnika) da svoju trabinu osiguranu zalonim pravom namiri iz
vrijednosti zaloga, ne bude li mu o dospijeu ispunjena, a put kojim on tu ovlast moe ostvarivati je u pravilu sluben
(oficijelan); namirivanje iz vrijednosti zaloga provodi se putem javne vlasti, i to u pravilu putem suda 336

od primjene tog naela oficioznosti predviene su u naem pravnom poretku brojne iznimke, kojima je svrha da ubrzaju i
olakaju namirivanje ZV glede namirivanja izvansudskim putem propisuje:

Svoje pravo na namirenje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga ovlaten je zaloni vjerovnik ostvarivati
izvansudskim putem, ako je predmet zalonog prava pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom , a
zaloni je dunik u trenutku osnivanja zalonog prava ili naknadno izriito u pisanom obliku dopustio takvo namirivanje.
Ako je pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom dano u zalog za osiguranje trabine iz trgovakog posla,
zaloni je vjerovnik ovlaten izvansudskim putem ostvarivati svoje pravo na namirenje te trabine iz vrijednosti zaloga,
ako zaloni dunik nije takvo namirivanje izriito iskljuio u trenutku osnivanja zaloga .
Kad je zaloni vjerovnik ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlaten ga je ostvarivati
putem javne drabe (javnoga nadmetanja), a na neki drugi nain jedino ako ima na temelju pravnoga posla ili zakona
pravo da ga ostvaruje na taj nain ili je to u danim okolnostima jedini mogui nain za ostvarenje prava na namirenje.
Ako je zalonom vjerovniku, koji je ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, zaloena takva
pokretna stvar ili pravo koje ima burzovnu ili trinu cijenu, on je ovlaten radi namirenja prodati zalog za tu cijenu iz
slobodne ruke, a putem osobe koja je javno ovlatena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari i
prava.

332

optereenje podzalonim pravom, 224., 234. i 236. str.

optereenje podzalonim pravom, 243., 246. i 248. str.
334
optereenje podzalonim pravom, 253. i 256. str.
335
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom apsolutno djelovanje uvjetovanje i oroenje prava vlasnitva, 92. str.
336
ostvarivanje prava na namirenje naelo oficioznosti, 208. str.
333

215

Ako je u zalog dan novac, zaloni je vjerovnik ovlaten svoju dospjelu trabinu osiguranu tim zalogom namiriti
zadravi za sebe odgovarajui iznos. Isto vrijedi i kad vjerovnik namiruje svoju dospjelu trabinu iz novca koji primi na
ime zaloene mu trabine ili na ime kamata odnosno drugih povremenih davanja koja daje zaloena trabina, ili
iz zaloenih plodova koje nekretnina daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa.
Ako je zaloni vjerovnik ovlaten za sebe ubrati plodove od pokretne stvari koja mu je predana u zalog, vrijednost
ubranoga prebija se po samom zakonu u trenutku ubiranja s trabinom osiguranom zalogom, pa ma i ona nije dospjela;
zaloni je dunik ovlaten u svako doba zahtijevati da mu vjerovnik o svom troku izda priznanicu o tom prijeboju. Isto
na odgovarajui nain vrijedi i za vrijednost drugih koristi koje je zaloni vjerovnik ovlateno imao od zaloene stvari.
Vjerovnik koji je neovlateno ostvarivao svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ili ga je ostvarivao na nain
na koji nije bio ovlaten, odgovara za svaku tetu koja bi odatle proizala.

6.2.5. Predmet zalonog prava zalog

1. SPOSOBNOST ZA ZALOG
l. 298. st. 1. do st. 6. ZV
-

zalog moe biti svaka stvar i svaki drugi entitet koji je u tom pogledu zakonom pravno izjednaen sa stvarima,
ako ima opu sposobnost za zalog tu sposobnost ima ako je:
1) sposoban biti predmetom stvarnih prava (tj. pojedinaan je, u stanju biti koristan ovjeku i razliit od ljudi) 337 i
2) mogue iz njegove vrijednosti namirivati novane trabine, jer je prikladan za unovenje

pod uvjetom da ima tu opu sposobnost za zalog, zalonim pravom moe biti optereena:
1. pojedinano odreena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovenje, kao i idealni dio takve stvari
sa zalogom su ujedno optereene i sve njegove pripadnosti, ako nije to drugo odreeno
(i kad sama stvar inae ne bi bila prikladna za unovenje i namirivanje, ali su za to prikladne neke pripadnosti
te stvari, npr. plodovi, to ini da je ta stvar ipak sposobna biti predmetom zalonog prava)
jednako kao stvar, zalonim pravom moe biti optereeno i nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno jedna stvar
(zajednika, simultana hipoteka) tada one solidarno odgovaraju za tu trabinu
zalono pravo moe biti osnovano i na pojedinano odreenoj ukupnosti pokretnina 338
2.

pojedinano odreeno imovinsko pravo koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju trabinu, ako zakonom nije
drukije odreeno (kao i pojedinani odreeni idealni dijelovi tog prava)
i pojedinano odreeno pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa
(najamnine, zakupnine i sl.) moe biti samostalnim zalogom (ako dunik jednom vjerovniku zaloi stvar, a
kasnije drugomu zaloi njezine plodove, kasnije zalono pravo djeluje samo glede onih plodova koji su u trenutku
kad se zalau ve odvojeni, odnosno ubrani)

da bi glede neega to moe biti zalogom (ima opu sposobnost za zalog) moglo biti osnovano zalono pravo odreene
podvrste, potrebno je da to ima jo i posebnu sposobnost da bude predmetom upravo te vrste zalonog prava (npr. treba biti
motorno vozilo, da bi moglo biti predmetom sudskog nedobrovoljnog, tj. prisilnog zalonog prava na motornom vozilu i sl.)
2. UTJECAJ OGRANIENJA PROMETNOSTI

da bi se iz vrijednosti zaloga moglo namirivati novane trabine, potrebno je da zalog ili bar njegovi pripatci budu unoveni
stoga, da bi neto moglo biti zalogom, to treba biti prikladno za unovavanje prodajom zaloga pretvorit e se njegova
potencijalna novana vrijednost u novac potreban za namirivanje trabine osigurane zalonim pravom na tom zalogu;
stoga na sposobnost za zalog utjeu pravna ogranienja prometnosti:
ono to nije u pravnom prometu (res extra commercium) uope nije sposobno biti predmetom zalonog prava
ono to jest u pravnom prometu (res in commercium) moe biti predmetom zalonog prava, osim ako je iskljuena svaka
mogunost namirivanja osigurane trabine iz vrijednosti zaloga i njegovih plodova i drugih koristi
ono to je u pravnom prometu, ali je taj promet u nekom pogledu ogranienmoe biti zalog ako ta ogranienja
prometnosti ne iskljuuju svaku mogunost namirivanja osigurane trabine

gospodarska strana prikladnosti neega za unovavanje ne utjee na sposobnost toga da bude zalogom zalono pravo moe
postojati i na neemu to iz gospodarskih razloga nije mogue unoviti (jednom kad vjerovnik ue u obvezni odnos i prihvati
neto kao zalog za osiguranje svoje trabine, on preuzima sav rizik da bi pri unovavanju mogao naii na potekoe
gospodarske ili faktine prirode, koje bi mogle smetati unovenju zaloga)
oduzimanje zalogu sposobnosti da bude predmetom daljnjih zalonih prava:

337

338

pravilo je da na istom predmetu moe postojati neogranieni broj zalonih prava

sposobnost biti predmetom stvarnih prava prometnost, 11. str.

dobrovoljno registarsko lebdee zalonopravno osiguranje na ukupnosti pokretnina, 235. str.

216

odredi li posebni zakon da nije mogue osnovati novo zalono pravo na neemu to ve jest predmet neijeg zalonog prava
(zalog), to time prestaje biti sposobno da bude zalogom za osiguranje jo koje trabine tada e tek kad prestane prvo zalono
pravo biti mogue na takvom predmetu osnovati novo zalono pravo (npr. l. 495. st. 4. Zakona o tritu kapitala:
na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru moe se zasnovati samo jedno zalono pravo)
3. UTJECAJ PRAVILA OVRNOG PRAVA
3.1. utjecaj pravila o iskljuenju, izuzeu i ogranienju ovrhe

utjecaj na osnivanje zalonog prava

pravila ovrnog prava koja za neto to bi inae bilo sposobno za zalog, odreuju da to ne moe biti predmetom ovrhe,
dakle da je u pogledu toga iskljuena ovrha, time redovito onemoguuju da se na tome osnuju bilo kakva zalona prava:
naime, zaloni vjerovnik svoju ovlast (namirenja svoje trabine osigurane zalonim pravom iz vrijednosti zaloga)
u naelu moe ostvarivati samo putem javne vlasti (naelo oficioznosti), i to u pravilu putem suda, koji e pritom
djelovati u ovrnom postupku kako sud ne moe provesti ovrhu glede iega to po pravilima ovrnog prava ne moe
biti predmetom ovrhe (propisano u l. 4. OZ), a to onemoguuje vjerovniku da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti
toga, na stvarima iskljuenim od ovrhe uope ne moe postojati zalono pravo (ono se na njima ne moe ni osnovati)
ipak, iznimno je mogue namirivati svoju trabinu iz stvari koje ne mogu biti predmetom ovrhe ako su ispunjene
pretpostavke za izvansudsko namirivanje iz vrijednosti zaloga, tada e i na takvim stvarima biti mogue osnovati
zalono pravo (naravno, ako inae imaju sposobnost biti zalogom)
i pravila ovrnog prava o izuzeu i ogranienju ovrhe mogu onemoguiti osnivanje nedobrovoljnih zalonih prava
na onom to bi inae bilo sposobno za zalog naime, ona iz socijalnih razloga tite fizike i pravne osobe od provoenja
ovrhe i od osnivanja nedobrovoljnog osiguranja osnivanjem zalonog prava, ako bi to ugroavalo egzistenciju tih osoba ili im
onemoguavalo obavljanje njihove djelatnosti
zato e se u takvim sluajevima onemoguiti ovrha, a time i osnivanje nedobrovoljnog zalonog prava jedino se nee
onemoguiti ovrhu i osnivanje zalonog prava u pogledu upravo one stvari koju je dunik-ovrenik stekao
od vjerovnika-ovrhovoditelja koji trai ostvarenje svoje trabine nastale u svezi s tim stjecanjem (l. 77. st. 2. OZ)
no, to se ne odnosi na osnivanje dobrovoljnih zalonih prava (pa i kad ih se osniva u ovrnom postupku, kao sudsko i
javnobiljeniko zalono pravo)
utjecaj na ostvarivanje zalonog prava
pravila ovrnog prava o izuzeu i ogranienju ovrhe mogu djelovati ograniavajue na mogunost ostvarivanja zalonog prava,
tj. na mogunost namirenja iz vrijednosti zaloga u ovrnom postupku glede toga, l. 4. st. 7. OZ propisuje: moe li neka stvar
ili neko pravo biti predmet ovrhe, odnosno je li ovrha na nekoj stvari ili pravu ograniena, ocjenjuje se s obzirom na okolnosti
koje su postojale u vrijeme podnoenja ovrnoga prijedloga, ako ovim Zakonom nije drukije izrijekom odreeno
dakle, ta pravila e djelovati tek naknadno, tijekom ovrnog postupka zato e ve unaprijed, kod osnivanja zalonog prava,
biti manje poeljni predmeti zalonog prava oni za koje se s veom vjerojatnou moe oekivati da e se tijekom ovrnog
postupka pokazati da su izuzeti od ovrhe, ili da je glede njih ovrha tako ograniena da bi mogla dovesti namirenje u pitanje

pravila ovrnog prava o iskljuenju, izuzeu i ogranienju ovrhe ne utjeu na izvansudsko namirivanje iz vrijednosti zaloga,
ako su za takvo namirivanje ispunjene pretpostavke iz ZV (tad ne dolazi do primjene ikakvih pravila ovrnog prava)
3.2. utjecaj nekih daljnjih pravila ovrnog prava

na sposobnost za zalog utjeu i neka posebna pravila ovrnog prava, i to:

1. pravila ovrnog prava o ovrsi naime, ona ne doputaju da se na nekim stvarima koje su predmet ovrhe
(na nekretninama i motornim vozilima, kada jesu, a i kada nisu zalog), osnuje temeljem pravnog posla novo dobrovoljno
zalono pravo
2. pravila ovrnog prava o osiguranju novanih trabina omoguuju da sud odredi privremenu mjeru zabrane pravnog
raspolaganja nekom stvari ili pravom, dakle i zabrane da se tu stvar ili pravo optereti dobrovoljnim zalonim pravom
(l. 344. i l. 345. OZ)

6.2.6. Ovlatenici zalonog prava i ostale osobe koje sudjeluju u zalonom odnosu
-

osnivanjem zalonog prava nastaje zaloni (zalonopravni) odnos, kao sporedni odnos uz obvezni odnos kao glavni:
u uem smislu, to je pravni odnos u kojem je na jednoj strani zaloni vjerovnik, a na drugoj zaloni dunik
u irem, to je pravni odnos u kojem je na jednoj strani zaloni vjerovnik, a na drugoj zaloni dunik i sve ostale osobe,
jer je zalono pravo stvarno pravo, pa djeluje apsolutno; osobe u tom odnosu sudjeluju bar kao potencijalni povreditelji
vjerovnikovog zalonog prava, ali neke od njih i u znaajnijim ulogama: kao zaloni dunik, zalogodavac i dunik trabine
koja je osigurana zalogom
1. ZALONI VJEROVNIK
Zaloni vjerovnik je nositelj (subjekt), ovlatenik zalonog prava.

obveznopravni vjerovnik postat e i zaloni vjerovnik im bude osnovano zalono pravo za osiguranje njegove trabine
217

od tog trenutka on e biti u dva povezana odnosa, obveznopravnom i zalonopravnom, sve dok postoji to zalono pravo
promijeni li se u obveznom odnosu vjerovnik (ustupom ili sveopim sljednitvom), zalono pravo e u pravilu prijei na novog
vjerovnika, a ne prijee li, prestat e (jer ono ne moe postojati, a da ne pripada onom tko je vjerovnik u obveznom odnosu)

sposobna biti zalonim vjerovnikom je naelno svaka fizika i pravna osoba, domaa ili strana, koja je vjerovnik trabine
kakva moe biti osigurana zalonim pravom za to nije sposobna samo ako pravni poredak u tom pogledu postavi neka
ogranienja pravnoj osobnosti odnosne vrste subjekata (no takva ogranienja su vrlo rijetka kod nas ih nema, pa svi pravni
subjekti mogu biti zaloni vjerovnici, ako meunarodnim ugovorom ili posebnim zakonom ne bude to drugo propisano)

zaloni vjerovnik je odreen svojom ulogom vjerovnika one trabine koja je osigurana zalonim pravom
(pritom nije nuno da bude odreen npr. svojim imenom, tim vie to se prijenosom trabine ujedno prenosi i zalono pravo)
2. ZALONI DUNIK
Zaloni dunik je osoba koja mora trpjeti vjerovnikovo pravo da svoju trabinu namiruje iz zaloene stvari ili prava.
to mora trpjeti onaj iji je zalog, dakle vlasnik zaloene stvari, nositelj zaloenog prava graenja, odnosno nositelj
(ovlatenik) kojeg drugog zaloenog subjektivnog imovinskog prava
zaloni dunik je uvijek odreen svojom ulogom vlasnika zaloga, odnosno osobe koja je ovlatenik zaloenog prava
(ako je zaloeno subjektivno pravo)

zaloni vjerovnik moe, ali i ne mora biti ista osoba koja je dunik u obveznom odnosu
ako je vjerovnikova trabina osigurana zalonim pravom kojemu je predmet stvar ili pravo njegovog dunika,
dunik iz obveznog odnosa (osobni dunik) je tada ujedno i zaloni dunik
no, mogue je i da zaloni dunik bude osoba razliita od dunika iz obveznog odnosa tada e dunik iz obveznog
odnosa osobno odgovarati za svoj dug, a za taj isti dug e stvarnopravno odgovarati svojom stvari ili pravom dunik iz
zalonog odnosa; te dvije uloge mogu biti razdvojene ve u trenutku osnivanja zalonog prava, ali mogu se i naknadno
razdvojiti:
te uloge e biti razdvojene odmah, ako neka druga osoba (a ne osobni dunik) osnuje zalono pravo na svojoj
stvari ili pravu, da bi time osigurala trabinu vjerovnika prema osobnom duniku tada e obvezni odnos
postojati izmeu vjerovnika i dunika, a zaloni izmeu vjerovnika i te druge osobe koja zalae stvar/pravo
razdvojenost uloga e nastupiti naknadno, ako zalog naknadno postane tu kako zalono pravo slijedi zalog,
tko god stekne zalog morat e trpjeti vjerovnikovo namirivanje iz te svoje stvari ili prava (ako trabina dospije, a
ne bude u cijelosti ispunjena)

ulogu zalonog dunika moe imati svaka osoba koja je nositelj prava vlasnitva, odnosno nositelj subjektivnog prava,
sposobnog da bude zalogom meutim, pritom su pravno relevantna i osobna svojstva zalonog dunika, jer propisi o ovrsi,
motivirani socijalnim razlozima, neke stvari i prava izuzimaju od inae mogue ovrhe i osnivanja nedobrovoljnog osiguranja,
ili pak ograniavaju mogunost provoenja ovrhe i nedobrovoljnog osiguranja na nekim stvarima i pravima
to izuzimanje i ograniavanje ovisi o osobnim svojstvima dunika zanimanju, djelatnosti, potrebama i sl., da se ne bi suvie
ugrozila njegova egzistencija

3. OSOBE U OSTALIM RELEVANTNIM ULOGAMA

3.1. ZALOGODAVAC
Zalogodavac je osoba koja je dala stvar u zalog.

339
340

ulogu zalogodavca ne treba poistovjeivati s ulogom osobnog dunika i zalonog dunika to su 3 razliite uloge,
iako ih moe sve igrati i ista osoba:
zalogodavac moe, ali ne mora biti osobni dunik ako sam osobni dunik da zalog, on e ujedno biti i zalogodavac;
dade li zalog netko drugi, ta druga osoba bit e zalogodavac
zalogodavac moe, ali ne mora biti zaloni dunik ako zaloni dunik zaloi svoju stvar ili pravo, on e ujedno biti i
zalogodavac (a i tada, dok je ta stvar ili pravo njegovo)
no, u naem suvremenom pravu je mogue valjano dati u zalog tuu stvar, poto nae pravo titi povjerenje
u pravnom prometu, pa omoguuje da poteni vjerovnik stekne zalono pravo i kad mu je stvar ili pravo dao
u zalog netko tko to nije bio ovlaten, jer nije bio vlasnik zaloga/nositelj prava koje zalae 339
u tom sluaju, osoba koja daje zalog je zalogodavac, a zaloni dunik je osoba iji je zalog (tj. osoba koja je
vlasnik zaloga ili nositelj zaloenog prava) dakle, tada zalogodavac i zaloni dunik nisu ista osoba

zalogodavac nije sudionik zalonog odnosa u uem smislu (to je zaloni dunik) zalogodavac e tek u rijetkim sluajevima
igrati samostalnu ulogu, npr. kad prestane trabina osigurana zalogom, zaloni vjerovnik je duan bez odgaanja vratiti zalog
onom od koga ga je primio u posjed, bez obzira na to je li taj vlasnik zaloene stvari ili nije 340

stjecanje zalonog prava od nevlasnika 223. str. + stjecanje zalonog prava od nevlasnika i od neovlatenika prava graenja, 242. str.
dunost vraanja zaloga, 227. str.

218

3.2. DUNIK ZALONOG DUNIKA

-

kao zalog za osiguranje vjerovnikove trabine moe posluiti i trabina (subjektivno pravo koje svojeg nositelja ovlauje
da od druge osobe zahtijeva neku inidbu) tada e trebati razlikovati dvije trabine, svaku sa svojim subjektima:
a) osiguranu trabinu to je trabina koja je osigurana zalonim pravom; njen vjerovnik je zaloni vjerovnik
b) trabinu-zalog to je trabina koja je zalog za osiguranu trabinu; njen vjerovnik (nositelj subjektivnog imovinskog
prava koje je zaloeno) je zaloni dunik (to e esto ujedno biti i osobni dunik i zalogodavac, iako ne nuno)

dakle, dunik trabine-zaloga je dunik zalonog dunika; on nije sudionik zalonog odnosa u uem smislu, ali on u tom
odnosu igra ulogu u vezi s objektom zalonog odnosa inidba koju on temeljem trabine-zaloga duguje svom vjerovniku
(inidba injenja, plaanja, davanja stvari), zaloena je zalonom vjerovniku (vjerovniku njegovog vjerovnika), pa e taj moi
odatle namirivati svoju tako osiguranu trabinu (dunik zalonog dunika e trebati dunu inidbu izvriti zalonom
vjerovniku, ili e trebati u sud poloiti ono to duguje)

6.2.7. Odnos zalonog prava prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na zalogu
1. ODNOS PREMA VLASNITVU ZALOGA
l. 333. ZV
-

zalono pravo je ogranieno stvarno pravo koje tereti svoj predmet (zalog), a taj predmet je neiji
zalog koji je stvar, u vlasnitvu je zalonog dunika (pa je u njegovoj imovini)
zalog koji je subjektivno pravo, je pravo odreene osobe (pa je u imovini te osobe) za osobu ije je pravo zalog
na odgovarajui nain vrijedi to i za osobu ija je stvar-zalog: zaloni vjerovnik koji ima u zalogu neije pravo
izjednaeno s pokretnom stvari ima glede tog prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena
pokretna stvar, ako nije to drugo zakonom odreeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava; zaloni vjerovnik
koji ima u zalogu neije pravo izjednaeno s nekretninom, ima glede tog prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao
da mu je zaloena nekretnina, ako nije to drugo zakonom odreeno ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava

kako je zalog koji je optereen zalonim pravom istovremeno stvar u neijem vlasnitvu/pravo odreene osobe, na njemu
postoji izvjestan sukob tih dvaju prava nameu se pitanja o njihovom meusobnom odnosu:
a) dokle najdalje dosee pravna vlast zalonog vjerovnika u pogledu zaloga?
zalono pravo je teret na vlasnikovoj stvari, pa se ne protee izvan okvira vlasnikove pravne vlasti na toj stvari, nego
postoji samo u okviru nje stoga zaloni vjerovnik ne moe imati na i glede zaloga vee ili ire ovlasti od vlasnikovih
b) kako ta njegova pravna vlast djeluje na vlasnikovu?
postojanjem neijeg zalonog prava sputana je vlasnikova pravna vlast na zalogu i glede njega
vlasnik zaloga je dodue ovlaten initi sve to ga je volja sa svojom stvari i svakog treeg od toga iskljuiti,
ali samo ako i ukoliko to nije u suprotnosti s tuim pravima, pa tako i s tuim zalonim pravom
vlasnik mora trpjeti zalono pravo koje postoji na njegovoj stvari, a izvravanje ovlasti koje na zalogu i
glede zaloga daje zalonom vjerovniku njegovo zalono pravo, ima prednost pred vlasnikovim ovlastima
vlasnik ne smije sa svojom stvari koja je zalog postupati tako da time onemogui namirivanja iz njene vrijednosti,
a ako tako postupi, pravni poredak daje zalonom vjerovniku sredstva zatite od toga

to je reeno za odnos zalonog prava prema pravu vlasnitva zaloga, vrijedi na odgovarajui nain i kad je zalog
neko subjektivno pravo 341 zalog ni u kojem sluaju ne moe imati ire ovlasti glede prava-zaloga od onih koje pripadaju
nositelju zaloenog prava, ali pri izvravanju svojih ovlasti ima prednost pred ovlastima nositelja prava koje mu je zaloeno
2. ODNOS PREMA DRUGIM ZALONIM PRAVIMA NA ZALOGU

u naelu nema pravne zapreke tome da ista stvar ili pravo bude predmetom (zalogom) vie zalonih prava od kojih svako
osigurava neku drugu trabinu, jer broj zalonih prava na jednoj stvari u pravilu nije ogranien
isto tako, u naelu nema pravne zapreke ni tome da na istoj stvari ili pravu postoje zalona prava razliitih podvrsta
kad na istom zalogu postoji nekoliko zalonih prava, njihov meusobni odnos (redoslijed po kojem e zaloni vjerovnici
moi ostvarivati namirenje iz vrijednosti tog zaloga) je u pravilu odreen mjestom svakog pojedinog od tih zalonih prava
u redu prvenstva (prioritetnom redu) 342
u sluaju da vie trabina ima isti red prvenstva (nastale su istodobno), one e se namirivati razmjerno
ako zaloni vjerovnik ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju trabinu, dunik mu ostaje duan razliku;
naprotiv, proda li se zalog za vie od vjerovnikove trabine, viak je dunikov (l. 336. st. 5. ZV)
3. ODNOS PREMA OSTALIM STVARNIM PRAVIMA NA ZALOGU

341

342

na zalogu bi, uz zalono pravo, mogla postojati i jo neka druga ograniena stvarna prava:
postoje li na zalogu slunosti/pravo graenja, njihov sadraj nee biti pravna smetnja izvravanju zalonog prava na zalogu

ovlasti i dunosti u stadiju osiguranja, 253. str.

pravo namirenja trabine iz vrijednosti zaloga prednost pri namirivanju, 208. str.

219

isto vrijedi i za pravo iz stvarnog tereta, osim glede namirivanja dospjelih inidaba iz vrijednosti nekretnine glede tog
namirivanja, njihov meusobni odnos e se ravnati prema istim pravilima kao i meusobni odnos vie zalonih prava,
ako nije to drugo zakonom posebno odreeno

6.2.8. Stjecanje zalonog prava

1. OSNIVANJE ZALONOG PRAVA
l. 300., l. 305. ZV
Zalono je pravo osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke odreene zakonom.
-

dakle, da bi se osnovalo zalono pravo koje do tada nije postojalo, moraju se ispuniti ove pretpostavke:
1. mora postojati i biti prikladna za osiguranje zalogom trabina ijem e osiguravanju sluiti zalono pravo koje se osniva
(jer je zalono pravo akcesorno; ZV propisuje da se zalog optereuje zalonim pravom u korist svagdanjeg vjerovnika
odreene trabine ije se namirenje time osigurava)
2. moraju biti ispunjene ope zakonske pretpostavke stjecanja stvarnih prava 343
3. moraju biti ispunjene posebne zakonske pretpostavke stjecanja (osnivanja) upravo zalonog prava:
zalono pravo osniva se na odreenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnog posla osobe iji je zalog
(dobrovoljno zalono pravo), sudske odluke (sudsko z. p.) ili zakona (zakonsko z. p.), a na nain odreen zakonom
dakle, moraju biti ispunjene 2 pretpostavke:
odgovarajui pravni temelj (iustus titulus) osnivanja neke podvrste zalonog prava i
zakonom odreeni nain (modus acquirendi) stjecanja tog prava
4.

moraju biti ispunjene daljnje posebne zakonske pretpostavke osnivanja zalonog prava odreene podvrste
2. PRENOENJE ZALONOG PRAVA

zalono pravo je prenosivo i nasljedivo, pa je mogue da neije zalono pravo stekne druga osoba, ali jedino zajedno
s trabinom koju ono osigurava 344 prijee li trabina osigurana zalonim pravom na drugu osobu, na nju prelazi i
zalono pravo koje osigurava tu trabinu, i to po samom zakonu (nije potreban poseban in stjecanja zalonog prava) 345

dok zalono pravo postoji, povezano je sa svojim predmetom, zalogom tko god na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog,
stekao ga je optereenog zalonim pravom, ako nije zakonom drukije odreeno 346

6.2.9. Publiciranje zalonog prava

-

kako su zalona prava stvarna prava, potrebno je da tko god na tome ima pravni interes bude u stanju saznati da je stvar
optereena zalonim pravom za osiguranje odreene trabine
kod dobrovoljnog zalonog prava na pokretninama, to saznanje se tradicionalno dobiva kroz posjed naime, takvo se
zalono pravo osniva tako da se vjerovniku predaje u posjed stvar koja je zalog
kod zalonog prava na nekretninama, na brodovima, zrakoplovima i predmetima industrijskog vlasnitva, omogueno je
dobivanje saznanja o zalonim pravima putem upisnika u koji se upisuju ti predmeti i stvarna prava na njima

no, problem publiciranja time nije potpuno rijeen neka zalona prava optereuju zalog na naine koji nisu svakome vidljivi
u pogledu njih, pravni poretci se odavno bore s problemom njihovog nedovoljnog publiciteta i opasnostima koje odatle
proizlaze u pravnom prometu mogunosti rjeavanja tog problema otvorio je suvremeni razvoj informatike tehnologije;
u elji da iskoristi te mogunosti, hrvatski zakonodavac je donio Zakon o Upisniku sudskih i javnobiljenikih osiguranja
trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima
tim zakonom je odreeno i ureeno osnivanje i voenje Upisnika, postupak i pravne uinke upisa
tako je za neka zalona prava koja se inae ne bi upisivala u javne upisnike stvorio mogunost njihova upisivanja
u javni upisnik, ime ona dobivaju potrebni publicitet

pravni uinci upisivanja zalonih prava u javne upisnike nisu jednaki za sve podvrste zalonih prava na pokretninama i
subjektivnim pravima:
stjecanje nekih podvrsta je tako ureeno da je upisivanje zalonih prava u javni upisnik nain stjecanja tih prava;
u pogledu takvih zalonih prava, njihov upis u javni upisnik izaziva dvojaki pravni uinak:

343

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.

prometnost i nasljedivost, 212. str.
345
prelaenje zalonog prava, 212. str.
346
neodvojivost od zaloga, 211. str.
344

220

1.
2.

konstitutivni uinak uinak stjecanja zalonog prava e nastupiti samo ako ono bude upisano u javni upisnik, a
ispunjene su i sve ostale pretpostavke stjecanja
publicitetni uinak iz javnog upisnika je za svakog vidljivo da je na odreenoj pokretnini ili subjektivnom pravu
osnovano takvo zalono pravo za osiguranje odreene trabine

u pogledu nekih drugih podvrsta zalonih prava na pokretninama, njihov upis u javni upisnik izaziva jedino
publicitetni uinak, jer se ona osnivaju na neki drugi nain (npr. zapljenom), a ne upisom tek poto su ve osnovana,
ta se zalona prava upisuju u javni upisnik da bi tako njihovo postojanje dobilo potreban publicitet

6.2.10. Zatita zalonog prava

-

kako bi mogao zatiti svoje zalono pravo, zaloni vjerovnik je ovlaten putem suda siliti:
a) zalonog dunika da trpi namirivanje zalonim pravom osigurane trabine (poto onda dospije, a ne bude ispunjena)
iz vrijednosti zaloga, te
b) tree osobe koje na istoj stvari/pravu imaju zalono pravo koje je iza njegovog u prvenstvenom redu 347,
da trpe namirivanje njegove osigurane trabine ispred takvih svojih trabina

ako je zaloni dunik pao pod steaj, zaloni vjerovnik je sa stajalita steajnog postupka razluni vjerovnik, kojem pripada
tzv. razluno pravo:
naime, l. 81.a Steajnog zakona propisuje: vjerovnik ija prava proizlaze iz sudskog ili javnobiljenikog osiguranja
trabine prijenosom vlasnitva stvari ili prijenosom prava ima u steajnom postupku poloaj razlunog vjerovnika
on ima ovlast zahtijevati razluno namirivanje iz zaloga ako se poslui tom ovlasti, zaloni vjerovnik e postii
odvajanje (razluenje) tog zaloga od steajne mase, kako bi svoju osiguranu trabinu odatle namirio,
slobodan od konkurencije ostalih vjerovnika
o namirivanje iz vrijednosti tog zaloga e se tada provesti u okviru steajnog postupka, ali po pravilima ovrnog
prava, dakle tako da e se iz vrijednosti zaloga namirivati samo trabine onih vjerovnika koji glede tog zaloga
imaju razluno pravo (zalonih vjerovnika, vjerovnika kojima su trabine osigurane fiducijarnim pravom,
vjerovnika koji imaju pravo zadranja), a ne i trabine ostalih steajnih vjerovnika
o tek nakon njihovog namirivanja, vratit e se ostatak u steajnu masu, pa e se odatle namirivati steajni vjerovnici

to se tie ostalih ovlasti i dunosti zalonog vjerovnika glede zaloga, a koje su razliite ovisno o podvrsti zalonog prava,
moe se openito rei: on je ovlaten od svakoga, kako od vlasnika zaloga, tako i od bilo koje druge osobe, koja ga ometa u
izvravanju neke njegove ovlasti i dunosti, zahtijevati da prestane s tim ometanjem, pa da ga je na to ovlaten siliti putem suda

6.2.11. Prestanak zalonog prava

l. 343., 344., 345., 346., 350. i 352. ZV
-

zalono pravo moe prestati:

zbog uzroka koji djeluju neposredno na samo to pravo, ali i
zbog uzroka koji na nj tako djeluju posredstvom svog djelovanja na ostale elemente zalonog odnosa predmet (zalog),
osiguranu trabinu, osobe

prestanak zalonog prava moe biti:

1. APSOLUTAN
-

347

zalono pravo je prestalo apsolutno, ako vie ne pripada ni jednom pravnom subjektu
naini apsolutnog prestanka zalonog prava koji vrijede za sva zalona prava:
1.

propau zaloga:
propadne li zalog, a da na njegovo mjesto nije stupila druga stvar ili pravo, zalono pravo prestaje,
ali trabina ostaje i nadalje

2.

odreknuem:
zalono pravo prestaje valjanim odreknuem zalonoga vjerovnika
uzima se da se zaloni vjerovnik odrekao svoga zalonoga prava ako je bezuvjetno vratio
posjed zaloga duniku; no, inae zalono pravo ne prestaje gubitkom posjeda zaloga

odnos prema drugim zalonim pravima na zalogu, 217. str.

221

pojedini od vie vjerovnika trabine osigurane zalonim pravom ne moe se valjano odrei tog
zalonog prava bez pristanka ostalih
vjerovnik trabine optereene neijim podzalonim pravom/pravom osobne slunosti ne moe
se bez pristanka ovlatenika tih prava valjano odrei zalonog prava koje osigurava tu trabinu

ako je zalono pravo upisano u zemljinoj knjizi, ono e prestati tek kad zbog odreknua
bude izbrisano u zemljinoj knjizi

3.

istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta

zalono pravo koje je ogranieno rokom ili raskidnim uvjetom prestaje zbog isteka toga roka ili
ispunjenja uvjeta, ali e zalono pravo upisano u zemljinoj knjizi prestati tek brisanjem toga prava
zalono pravo nee prestati ako je i istekao rok ili se ispunio raskidni uvjet, ako pripada zalonom
vjerovniku koji nije znao niti je iz zemljine knjige morao znati za to ogranienje kad je stjecao
trabinu osiguranu zalonim pravom

4.

prestankom osigurane trabine, zajedno sa svim sporednim trabinama kamata i trokova

zalono pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana trabina i sve sporedne trabine kamata i
trokova, ako nije to drugo zakonom odreeno

5.

prestankom zalonog vjerovnika

zalono pravo prestaje ako pravna osoba koja je zaloni vjerovnik izgubi svoju osobnost, a nema
sveopeg pravnog sljednika; ali zalono pravo upisano u zemljinoj knjizi prestat e tek brisanjem

6.

rastereenjem zakonom ili odlukom sudske vlasti

zalona prava prestaju ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon; ako je zalono
pravo upisano u zemljinoj knjizi, prestat e tek brisanjem, ako zakonom nije drukije odreeno
ako ukidanje zalonog prava ima znaenje izvlatenja, zaloni vjerovnik ima pravo na punu naknadu,
a isto tako i nositelji stvarnih prava na trabini koja je bila osigurana ukinutim zalonim pravom

za prestanak nekih podvrsta zalonih prava i prestanak u nekim posebnim sluajevima bit e potrebno da se ispune
neke posebne pretpostavke, npr.:
zalono pravo na nekretninama upisanim u z.k. prestaje brisanjem tog prava u z.k. 348,
prisilno zalono pravo prestaje odlukom 349,
neupisano zakonsko zalono pravo prestaje kad njime optereenu nekretninu stekne osoba koja nije znala
niti je morala znati da to pravo postoji 350 itd.
2. RELATIVAN

zalono pravo je prestalo relativno (samo za svog dotadanjeg nositelja) ako je prestalo pripadati
dotadanjem nositelju, ali je nastavilo postojati kao pravo neke druge osobe
relativan prestanak je samo nalije prelaenja (translacije) zalonog prava

prestanak zalonog prava ne utjee na postojanje trabine koju ono osigurava:

ako je zalono pravo samo relativno prestalo, ono je zajedno s osiguranom trabinom prelo na drugu osobu
ni s apsolutnim prestankom zalonog prava ne prestaje trabina koju je ono do tada osiguravalo, jer trabina nije ovisna
o zalonom pravu ona postoji dok se ne ispune pretpostavke za prestanak trabine (npr. ispunjenjem, obnovom ):
prestankom zalonog prava koje osigurava neku trabinu ne prestaje sama po sebi i ta trabina (l. 301. st. 8. ZV)

6.2.12. Neka doktrinarna pitanja i problemi

1. PITANJE GRAE ZALONOG ODNOSA
-

pitanje grae zalonog odnosa postavilo se kad se na taj odnos pokualo primijeniti neke obveznopravne zasade:
naime, polo se od toga da su dug i odgovornost dva korelativna elementa pravnog odnosa odatle se zakljuilo
da bi tako trebalo biti i u zalonom odnosu, a kako je u tom odnosu zaloni dunik odgovoran svojom stvari,
to bi znailo da on ima i dug koji je korelat te njegove odgovornosti
danas prevladava shvaanje da zalonom vjerovniku pripada jedino stvarnopravno ovlatenje namiriti svoju trabinu
(ius distrahendi), a da je zalona odgovornost vlasnika zaloene stvari stvarnopravne, a ne obveznopravne prirode
o toj odgovornosti ne treba odgovarati ikakva obveza vlasnika, jer na stvarnopravnom podruju nema mjesta
baratanju s obveznopravnim predodbama
o osoba koja je vlasnik zalone stvari odgovara njome za namirenje odreene trabine, pa je duna trpjeti namirenje
iz vrijednosti te stvari i nita vie; ona nije duna aktivnu inidbu, nije duna ispuniti dug
2. PITANJE PRAVNE NARAVI ZALONOG PRAVA

348

brisanje zalonog prava, 244. str.

prestanak (apsolutni), 234. str.
350
uope o zakonskim hipotekama, 249. str.
349

222

tradicionalno, zalono pravo se ubraja u stvarna prava, no neki sumnjaju u njegovu stvarnopravnu narav, smatrajui da
zalono pravo ne daje svom ovlateniku vlast na/glede zaloga koja je stvarnopravne naravi, naime takvu koja je neposredna,
za svakoga mjerodavna (apsolutna) i razmjerno trajna vlast na/glede stvari meutim, ti prigovori su neutemeljeni:
nositelj zalonog prava (zaloni vjerovnik) ima glede zaloga privatnu pravnu vlast koja ima sve osobine stvarnopravne vlasti
i na pravni poredak izriito navodi zalono pravo kao jednu vrstu stvarnog prava 351, te ga ureuje odredbama ZV

6.3. ZALONO PRAVO NA POKRETNINI

6.3.1. Uope
1. POKRETNINA KAO PREDMET ZALONOG PRAVA
-

zalono pravo se moe stei i imati na svakoj pokretnini koja je ope sposobna za zalog 352, a i na drugim entitetima koji su
pravno izjednaeni s takvom pokretninom takve pokretnine i izjednaeni entiteti imaju sposobnost biti predmetom upravo
one podvrste zalonog prava koju se naziva zalono pravo na pokretnini
stoga se zalono pravo te podvrste moe stei i imati na za to sposobnoj:
1) pojedinano odreenoj pokretnini (ukljuujui sve njene pripadnosti, ako nije to drugo odreeno)
2) idealnom dijelu pokretnine (ukljuujui u pravilu i njegove pripadnosti)
3) pravu na tzv. civilne plodove koje daje stvar ili njen idealni dio (najamnine, zakupnine i sl.)
4) pojedinano odreenoj ukupnosti pokretnina 353
zalono pravo na bilo emu od nabrojanog je zalono pravo na pokretnini meutim, da bi se moglo stei neku
podvrstu zalonog prava na pokretnini, nee biti dovoljno da stvar ima opu sposobnost za zalog i posebnu sposobnost da bude
predmetom zalonog prava na pokretnini, nego e biti potrebno i da zadovoljava neke daljnje, posebne pretpostavke
2. PODVRSTE ZALONOG PRAVA NA POKRETNINI

prema tome kako se osnivaju, mogu se podijeliti na:

1) dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, koje moe biti:
runi zalog/pignus ili
hipoteka na pokretnini
2) nedobrovoljno (prisilno) zalono pravo na pokretnini, koje moe biti:
sudsko prisilno zalono pravo, i to:
sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini ili
sudsko nedobrovoljno registarsko zalono pravo na motornom voilu

upravno prisilno zalono pravo

3) sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, koje moe biti:

sudsko/javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na nekretnini (redovito), ili
sudsko/javnobiljeniko dobrovoljno registarsko lebdee zalonopravno osiguranje na ukupnosti pokretnina
4) zakonsko zalono pravo na pokretnini ima brojne podvrste, utemeljene u posebnim zakonskim odredbama
(zakonsko pravo suvlasnika i sunasljednika, zalono pravo najmodavca, zalono pravo prijevoznika, komisionara,
otpremnika i skladitara)
-

svaka podvrsta zalonog prava na pokretninama ureena je u prvom redu nekim posebnim pravilima, a podredno i
opim pravilima o zalonom pravu

6.3.2. Dobrovoljno zalono pravo na pokretnini

6.3.2.1. Uope
-

vlasnik pokretnine moe u suglasnosti s vjerovnikom neke odreene novane trabine dati svoju pokretninu u zalog
za osiguranje te trabine (tj. izvesti zalono pravo iz svog prava vlasnitva) kako se to zbiva voljom vlasnika pokretnine, a i
u suglasnosti s vjerovnikom trabine koju se osigurava, takvo e zalono pravo, kad bude osnovano, biti dobrovoljno zalono
pravo na toj pokretnini
ono se u pravilu osniva kao runi zalog (pignus)
kao hipoteku na pokretnini (registarsko zalono pravo) moe ga se osnovati samo ako je pokretnina koju se zalae
sposobna za upravo takvo zalaganje

351

vrste stvarnih prava, 4. str.

sposobnost za zalog, 213. str.
353
dobrovoljno registarsko letee zalonopravno osiguranje na ukupnosti pokretnina, 235. str.
352

223

6.3.2.2. Runi zalog

1. OSNIVANJE ZALONOG PRAVA
1.1. PRETPOSTAVKE
l. 306., l. 307. st. 1. do st. 5., l. 308. ZV
Na temelju pravnog posla kojemu je cilj osnivanje zalonog prava na odreenoj stvari ili pravu radi osiguranja
namirenja odreene trabine iz vrijednosti zaloga osniva se dobrovoljno zalono pravo njegovim izvoenjem
iz vlasnitva stvari, odnosno pripadanja prava koje se njime optereuje, a na nain odreen zakonom.
-

dakle, da bi se osnovalo takvo dobrovoljno zalono pravo, potrebno je:

1.
da se njime osigurava trabina koja je sposobna biti osigurana zalonim pravom 354,
2.
da budu ispunjene sve ope pretpostavke za stjecanje stvarnih prava uope 355,
3.
da budu ispunjene sve pretpostavke za stjecanje zalonih prava 356, te
4.
da budu ispunjene sve posebne pretpostavke za stjecanje ove podvrste z. p. (dobrovoljnog na pokretnini) to su ove:
4.1. predmet zalaganja je pokretnina, sposobna da bude runi zalog
- u pravilu, svaka individualno odreena pokretnina, njen idealni dio ili civilni plod pokretnine, koji su
sposobni biti predmetom zalonog prava i zalonog prava na pokretnini, sposobni su i biti predmetom
runog zaloga (nakon to je na pokretnini osnovano dobrovoljno zalono pravo za osiguranje jedne
trabine, ona ostaje sposobna da se na njoj osnivaju daljnja zalona prava za osiguranje drugih trabina)
-

pokretnina koja bi inae bila sposobna biti runi zalog, ipak nije za to sposobna ako zakon iskljui
mogunost da bude predmetom ikakvog zalonog prava
isto tako, pokretnina glede koje je na snazi zabrana otuenja i/ili optereenja, odreena zakonom ili
odlukom suda (kojem takve ovlasti daje OZ), nije sposobna biti predmetom dobrovoljnog zalonog prava
pravila ovrnog prava po kojima je na nekim pokretninama iskljuena ovrha, ine te
pokretnine nesposobnima da budu predmetom runog zaloga (osim ako bi se osiguranu trabinu moglo
izvansudskim putem namirivati iz vrijednosti zaloene pokretnine)
drukije je s pravilima o izuzeu i ogranienju ovrhe ona ne djeluju glede ove podvrste zalonih prava:
naime, runi zalog se osniva na temelju pravnog posla, pa nikakva zakonska izuzea i ogranienja
svrhe na njega ne djeluju
kako ta pravila ne djeluju, ona, ak ni kad bi se zalogom osiguranu trabinu moglo namirivati
iskljuivati putem suda, ne mogu pokretnini oduzeti sposobnost da bude predmetom ove podvrste
zalonog prava, niti mogu ograniiti mogunost ovrnog namirivanja iz njene vrijednosti

4.2. zalogodavac je vlasnik te pokretnine

- opteretiti svoju pokretninu zalonim pravom ovlaten je njen vlasnik, jer je (odnosno ako i ukoliko je)
ovlaten njome raspolagati tako da je drugome otui
- kad je stvar koja se zalae u vlasnitvu vie suvlasnika ili zajednikih vlasnika i kad pravo koje se zalae
pripada nekolicini osoba, samo sve one suglasno mogu odrediti davanje u zalog tih stvari ili prava 357;
no svatko iji je idealni dio stvari ili prava, moe ga dati u zalog ne traei suglasnost ostalih
-

prethodni vlasnik stvari 358 moe je opteretiti zalonim pravom, izvodei ga za stjecatelja
(zalonog vjerovnika) iz svojeg prava vlasnitva stvari koju zalae
ako ogranienja njegovog prava vlasnitva te stvari djeluju apsolutno, zalono pravo e ex tunc
prestati s ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka kojim je prednikovo vlasnitvo ogranieno
ako, meutim, ogranienje ne djeluje prema treima, s prestankom prednikovog prethodnog
vlasnitva nee prestati zalono pravo kojim je on opteretio stvar

4.3. zalogodavev pravni posao je valjani pravni temelj za osnivanje zalonog prava na toj pokretnini
- naelno uzevi, taj pravni posao bi mogao biti jednostran i dvostran
- redovito e to ipak biti dvostrani pravni posao ugovor (zaloni ugovor, tonije njegova inaica: ugovor o
davanju u zalog), esto u obliku uglavka o zalaganju, sadranog u nekom drugom ugovoru (npr. o zajmu)
ugovor o davanju stvari u zalog (zaloni ugovor, lat. contractus pigneraticius):
354

odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.
356
osnivanje zalonog prava, 217. str.
357
odluivanje o poslovima izvanredne uprave, 145. str. + izvravanje zajednikog vlasnitva, 154. str.
358
prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str.
355

224

ugovorom o davanju u zalog obvezuje se dunik ili netko trei (zalogodavac) da e radi osnivanja
zalonog prava koje e osiguravati odreenu vjerovnikovu trabinu, predati vjerovniku odreenu
pokretnu stvar u zalog;
ujedno se obvezuje druga strana da e uvati pokretni zalog i im njegova trabina prestane,
vratiti ga zalogodavcu

ugovorne strane su zalogodavac i zalogoprimac zalogodavac treba biti vlasnik stvari koja se zalae, a
zalogoprimac vjerovnik sadanje ili budue (odnosno uvjetne) trabine koju se osigurava tim z.p.

da bi ugovor o davanju u zalog mogao sluiti kao pravni temelj zalonog prava, nuno je da postoji i
da nije nitetan, odnosno da ne bude poniten
zaloni ugovor moe biti sklopljen nakon nastanka trabine koju treba osigurati, ali najee biva sklopljen
kad i ugovor koji je pravni temelj vjerovnikove trabine tovie, najee ga se sklapa u obliku uglavka
ugovora koji e biti pravni temelj vjerovnikove trabine (npr. ugovora o zajmu)

u naem pravnom poretku, zaloni ugovor je:

konsenzualan nastaje spajanjem ponude i prihvata, a predaja je in ispunjenja ugovora
neformalan za njegovu valjanost ne trai se nikakav poseban oblik oitovanja volje strana,
osim ako je to posebno o tome odreeno zakonom ili oitovanjem volje strana
kauzalan kauza mu je zalono (realno, stvarnopravno) osiguranje odreene novane trabine,
postojee ili budue, uvjetne ili bezuvjetne
zapravo, neposredna kauza mu je osnivanje subjektivnog zalonog prava, no kako zalono
pravo moe postojati samo kao akcesorij trabine koju osigurava, za valjanost
zalonog ugovora je nuno:
1) da postoji novana trabina (odnosno trabina ija je vrijednost izraena u novcu),
2) da je ta trabina odreena (odreeni su vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina,
ili bar najvii iznos do kojeg ju se osigurava zalogom) 359, te
3) da je ona valjana (da nije nitetna, niti je ponitena na zahtjev osobe ovlatene na
njezino pobijanje)

359

prestanak trabine (npr. ispunjenjem, prijebojem, raskidom, ), odnosno njeno ponitenje,

oduzimaju zalonom ugovoru njegovu kauzu, pa taj ugovor prestaje prestankom tog ugovora
nestaje pravni temelj subjektivnog zalonog prava, pa e i ono neizbjeno prestati;
slijedom toga, zaloni vjerovnik e morati vratiti stvar koju je dobio u zalog

naplatan jer je zalog svojevrsna naplata (potencijalna) za obvezu koju osigurava

zato ZV odreuje: na ugovor o davanju u zalog primjenjuju se pravila koja vrijede za
naplatne ugovore, ako nije to posebno propisano
to znai da su pravila ZOO o dvostranoobveznim (naplatnim) ugovorima (l. 357. do 375. ZOO)
prirodni sastojci zalonog ugovora

sadraj:
bitan sastojak ugovora o davanju u zalog je obvezivanje dunika (dunika za vlastiti dug ili tree osobe
koja se obvezuje za tui dug) da e u cilju osiguranja te trabine njenom vjerovniku predati odreenu stvar
u posjed, da bi onda na njoj nastalo zalono pravo kao teret te stvari (bez takvog sporazuma,
ugovor ne moe biti pravni temelj za nastanak dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini runog zaloga)
to se tie slobode ugovaranja, ona je kod zalonog ugovora stegnuta:
1. odredbama ZV o ovlatenjima zalonog vjerovnika glede zaloenih pokretnina (l. 321. do 328.);
te odredbe su u pravilu striktne, pa je nitetno ono to je ugovoreno suprotno njima
2. odredbama ZV o specifinim zabranama ugovaranja odreenog sadraja u vezi sa zalaganjem;
to su tzv. zabranjeni uglavci zalonog ugovora:
ope pravilo je da su nitave sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga i one trabine
koja bi trebala biti osigurana zalonim pravom
pored tog opeg pravila, postavljene su i neke posebne zabrane ugovaranja:
veina tih zabrana propisana je radi zatite dunika, jer pravni poretci nastoje sprijeiti
zlouporabe (osobito lihvu i iskoritavanje dunikove lakomislenosti) tu spadaju ove:
- nitava je odredba da e zalog prijei u vjerovnikovo vlasnitvo ako dug ne bi bio
plaen u odreeno vrijeme (time je zapravo zabranjena lex commissoria, jer bi
ugovaranje takvog uglavka imalo isti uinak kao lex commissoria)
- nitava je odredba da dunik ne moe zalog nikad iskupiti
- nitava je odredba da dunik ne moe nikomu drugomu dopustiti da osnuje
zalono pravo na istom zalogu
- nitava je odredba da vjerovnik moe po svojoj volji ili unaprijed odreenoj cijeni

odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.

225

otuiti zalog ili ga zadrati za sebe, ali nije nitava ako zalog ima propisanu cijenu

jedna zabrana je propisana iz drugog razloga jer je suprotna naravi zalonog prava;
naime, kako je za zalono pravo bitno ovlatenje zalonog vjerovnika da svoju
dospjelu trabinu namiruje iz vrijednosti zaloga, ZV propisuje: nitava je odredba da
vjerovnik ne bi ni nakon dospijea osigurane trabine smio zahtijevati prodaju zaloga

4.4. izvren je in koji je zakonom odreen za nain osnivanja takvog zalonog prava, a to je in predaje
te pokretnine zalogoprimcu u nesamostalan posjed radi osnivanja zalonog prava
- taj nain osnivanja (stjecanja) propisuje ZV: dobrovoljno ugovorno zalono pravo na pokretnoj stvari
stjee vjerovnik kad ona temeljem zalonog ugovora bude predana u posjed njemu ili onom koga on odredi
o dakako, radi se o predaji stvari u vjerovnikov nesamostalan posjed 360
o ZV odreuje predaju kao nain osnutka zalonog prava na pokretnini jer predajom vjerovnik dolazi
u takav poloaj glede zaloene pokretnine da je u stanju odatle namirivati svoju trabinu koju se
osigurava zalonim pravom
-

upravo zbog toga to je nain stjecanja tog zalonog prava predaja, ono se naziva runi zalog
ako je stvar ve zaloena nekom, daljnje zalono pravo stei e na njoj novi vjerovnik time to e
zalogodavac obavijestiti o novom davanju u zalog vjerovnika kod kojega se stvar nalazi i narediti mu da je
nakon prestanka svog zalonog prava preda drugom zalonom vjerovniku.
1.2. NASTUP PRAVNOG UINKA

pravni uinak osnivanja zalonog prava nastupa kad se ispune sve pretpostavke stjecanja odreene zakonom 361
trenutak u kojem je pojedino zalono pravo osnovano bitan je zbog odnosa tog prava prema ostalim zalonim pravima,
a i svim ostalim pravima glede iste stvari naime, mjesto trabine u prvenstvenom redu odreuje se prema trenutku
osnutka zalonog prava koje ju osigurava, ako zakonom nije to drugo odreeno 362
1.3. STJECANJE ZALONOG PRAVA OD NEVLASNIKA
l. 317. st. 1. ZV

ako je vjerovnik koji ima pravni temelj za stjecanje dobrovoljnoga zalonoga prava dobio u zalog tuu pokretnu stvar
bez pristanka njezina vlasnika, stekao je time zalono pravo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi mogao stei i
pravo vlasnitva na toj stvari od nevlasnika, odnosno od osobe koja nije ovlatena tako pravno raspolagati stvarju 363
to na odgovarajui nain vrijedi i ako je dobio u zalog vrijednosni papir na donositelja

dakle, na pravni poredak titi povjerenje s kojim netko postupa pri stjecanju stvarnih prava, pa e vjerovnik u gore navedenom
sluaju stei dobrovoljno zalono pravo ako je postupao poteno, oslanjajui se na publicitetnu funkciju posjeda (tj. ako nije
znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da je zalogodavac vlasnik te stvari (i da je
ovlaten opteretiti je zalogom tj. da nije npr. suvlasnik ili zajedniki vlasnik koji daje stvar u zalog bez suglasnosti ostalih)
u sluaju stjecanja od nevlasnika, zaloni vjerovnik je stekao zalono pravo na temelju zakona (ne na temelju ugovora),
dakle nije ga stekao izvoenjem iz zalogodavevog vlasnitva, nego izvorno ono je za njega osnovano temeljem zakona
ipak, pravni uinci takvog osnivanja izjednaeni su s onima kakvi bi nastupili da je vlasnik osnovao z.p. za vjerovnika
naime, kod stjecanja zalonog prava od nevlasnika nee prestati prava treih osoba, bez obzira je li stjecatelj znao za
njih ili ne u asu stjecanja
1.4. UPIS STEENOG PRAVA U UPISNIK
dobrovoljnost upisa:
l. 6. st. 4. ZU

poto na nekoj pokretnini bude steeno zalono pravo kao tzv. runi zalog, moe se ishoditi upis tog prava u Upisnik sudskih i
javnobiljenikih osiguranja trabina:
u Upisnik se mogu upisivati i dobrovoljna zalona prava te prijenos prava vlasnitva radi osiguranja na pokretninama i
pravima treih osoba (stvarno pravni dunik) radi osiguranja trabina vjerovnika prema njegovom osobnom duniku

upis takvog zalonog prava nije obvezatan, ali redovito e biti u interesu zalonog vjerovnika, ali i zalonog dunika,
pa i treih osoba da se taj upis provede, jer se putem upisa u Upisnik daje vei publicitet zalonom pravu na pokretnini
uinak upisa:
l. 20. st. 1., l. 21. st. 1. i st. 4. ZU

360

samostalan i nesamostalan posjed, 35. str.

osnivanje zalonog prava, 217. str.
362
pravo namirenja trabine iz vrijednosti zaloga, 208. str. + odnos prema drugim zalonim pravima na zalogu, 217. str.
363
stjecanje od posjednika nevlasnika, 96. str.
361

226

bude li runi zalog upisan u ZU, zaloni vjerovnik e moi stei zalono pravo od zalogodavca-nevlasnika i u sluaju kad to,
po opim pravilima o stjecanju zalonog prava od nevlasnika, inae ne bi mogao naime, moi e ga stei:
1) od dunika-nevlasnika koji nije u trenutku upisa zalonog prava bio vlasnik pokretnine, ali je to naknadno postao,
jer ZU propisuje: ako je osiguranje na odreenom predmetu upisano na temelju sporazuma stranaka, protivniku
osiguranja, odnosno duniku nije doputeno dovoditi u pitanje pravo koje je predlagatelj osiguranja, odnosno vjerovnik
stekao pozivajui se na to da u vrijeme zasnivanja prava nije bio vlasnik stvari ili nositelj prava, odnosno da nije bio
ovlateni imatelj dionice, udjela ili poslovnog udjela
2) upisanog tobonjeg vlasnika pokretnine, ako trea osoba koja je zbiljski vlasnik pokretnine ne zatiti na vrijeme svoje
pravo vlasnitva (ne podigne izlunu tubu do okonanja postupka, ili ne podigne u roku brisovnu tubu, ili je podigne,
ali s njom ne uspije) naime, ZU propisuje:
upis zalonog prava ili prijenosa prava, dionice, udjela ili poslovnog udjela ne utjee na pravo tree osobe da u
postupku ovrhe ili osiguranja istie prigovor nedopustivosti ovrhe odnosno osiguranja u povodu kojih je upis
obavljen, u skladu s odredbama Ovrnog zakona
od dana upisa trei se ne mogu pozivati na to da nisu znali za postojanje upisa
2. PRELAENJE ZALONOG PRAVA I OPTEREENJE PODZALONIM
2.1. PRELAENJE ZALONOG PRAVA

za prelaenje zalonog prava na pokretnini (runog zaloga) vrijedi sve to je reeno za prelaenje zalonog prava uope

364

2.2. OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM

l. 315. st. 1. i st. 3. ZV
-

na temelju svojeg zalonog prava, zaloni vjerovnik moe na njemu osnovati podzalono pravo 365 moe, u granicama
svojeg prava na namirenje iz vrijednosti zaloga, dati zalog u podzalog (pignus pignoris, subpignus), naime zaloiti ga drugoj
osobi (podzalonom vjerovniku) radi osiguranja odreene trabine te osobe:

zaloni vjerovnik moe zaloenu mu pokretninu koju posjeduje dalje zaloiti u granicama svog prava na namirenje iz nje, a
na pravnom temelju i na nain odreen za osnivanje dobrovoljnog zalonoga prava
zaloi li je, osnovano je na zalogu podzalono pravo podzalonog vjerovnika
na zaloenoj pokretnini se moe osnovati podzalono pravo u pravilu bilo koje od podvrsta moguih zalonih prava
na takvoj stvari, dakle: dobrovoljno podzalono, prisilno sudsko, dobrovoljno sudsko/j.b., zakonsko podzalono
takoer, podzalono pravo moe biti optereeno daljnjim podzalonim pravom (pod-podzalonim pravom)

pravo namirenja podzalonog vjerovnika iz vrijednosti zaloga zavisno je o pravu namirenja zalonog vjerovnika:
trabina podzalonog vjerovnika bit e osigurana tako to e, ne bude li po dospijeu namirena, njen vjerovnik biti
ovlaten da je umjesto i za raun zalonog vjerovnika namiruje iz vrijednosti zaloga ako, kada i ukoliko bi zaloni
vjerovnik mogao namirivati svoju trabinu iz vrijednosti zaloga (tek e potom zaloni vjerovnik moi namirivati onoliko
od svoje trabine, koliko je od nje ostalo nakon namirenja podzalonog vjerovnika)
ipak, u jednom sluaju se pravo podzalonog vjerovnika donekle osamostaljuje od prava zalonog vjerovnika:
bude li zaloni dunik obavijeten da je zalog dalje zaloen podzalonom vjerovniku, moe podmiriti dug svom
vjerovniku samo ako na to pristane onaj koji ima podzalono pravo, ili tako da poloi dug u sud; inae zalog ostaje
zaloen za podzalonog vjerovnika (dakle, stvar koja je zalog nee biti vraena duniku, nego e biti zalog koji e
osiguravati trabinu podzalonog vjerovnika)
optereenje dobrovoljnim podzalonim pravom:
l. 317. st. 2. ZV

364
365

da bi na zalogu koji osigurava njegovu trabinu, zaloni vjerovnik osnovao dobrovoljno podzalono pravo za osiguranje tue
trabine (one podzalonog vjerovnika), trebaju biti ispunjene iste pretpostavke kao za osnivanje dobrovoljnog zalonog prava
na pokretnini, ali s tom razlikom da e se podzalono pravo izvesti iz zalonog prava na zalogu, a ne iz prava vlasnitva zaloga

dobrovoljno podzalono pravo u pravilu moe osnovati samo zaloni vjerovnik, ali ono e nastajati i kad je stvar dana u zalog
bez pristanka zal. vjerovnika, ali su ispunjene pretpostavke pod kojima poteni stjecatelj stjee zalono pravo od nevlasnika:

prometnost i nasljedivost, 212. str. + prelaenje zalonog prava, 212. str.

optereenje zalonog prava podzalonim, 212. str.

227

na stjecanje dobrovoljnoga podzalonoga prava kad je vjerovnik dobio tu stvar u zalog bez pristanka zalonoga vjerovnika ija
trabina osigurava taj zalog, na odgovarajui se nain primjenjuje odredba ZV o stjecanju zalonog prava od nevlasnika 366
3. OVLASTI I DUNOSTI U POGLEDU ZALOGA
3.1. OVLASTI I DUNOSTI U STADIJU OSIGURANJA
l. 321. st. 1. do 3., l. 322. do 328. ZV
-

zaloni vjerovnik ve u ovom stadiju ima niz ovlasti (prava) i dunosti glede zaloga, i to zato:
da bi se osigurala mogunost namirivanja osigurane trabine iz vrijednosti zaloga ako ona dospije, a ne bude podmirena,
da bi se, koliko je najvie mogue, mogunost namirivanja iz vrijednosti zaloga ouvala i za druge koji bi takoer imali
pravo da odatle namiruju svoje trabine, te
da bi se, koliko je najvie mogue, zatitilo pravo i interese zalonog dunika (vlasnika zaloga), a i drugih osoba koje
imaju neka prava u pogledu zaloga

prava i dunosti zalonog vjerovnika glede zaloga odreene su zakonom, a kada i ukoliko to zakon doputa, mogu biti
odreene i oitovanjem volje zalonog dunika (vlasnika zaloga)
1.

pravo na posjed zaloga

ZV propisuje:
zaloni vjerovnik ima na temelju svog dobrovoljnog zalonog prava na pokretnoj stvari pravo posjedovati tu stvar
ako nije to drugo odreeno, zaloni vjerovnik ima pravo na neposredni posjed zaloga
ako je to drugo odreeno, on e se morati zadovoljiti posrednim posjedom drugo moe biti odreeno:
a) pravnim poslom (npr. kad zaloni vjerovnik osniva podzalono pravo da bi osigurao neiju trabinu,
on predaje podzalonom vjerovniku posjed zaloga, pri emu zadrava posredan posjed tog zaloga za sebe)
- u nekim situacijama je u interesu zalonog dunika da on ima neposredni posjed zaloga, npr. jer mu
je potreban za ivot ili privreivanje kojim bi podmirio svoj dug osiguran zalonim pravom
- kako je podmirenje tog duga i u pretenom interesu zalonog vjerovnika, vjerovnici su esto
spremni riskirati i osigurati svoje trabine tako da im pripadne samo posredan posjed zaloga, a da on
ostane u neposrednom posjedu dunika (neki pravni poretci idu i dalje, pa kreiraju inaice
dobrovoljnog zalaganja pokretnina kod kojih stvar biva zaloena bez predaje u posjed zalonom
vjerovniku registarsko zalono pravo i dobrovoljno sudsko/javnobiljeniko zalono pravo)
b) zakonom zaloni vjerovnik koji je stekao zalono pravo na stvari koja je u tom asu ve bila zaloena
nekomu drugomu zadovoljit e se posrednim posjedom te stvari, sve dok stvar neposredno posjeduje onaj
koji je prije stekao zalono pravo na njoj

366
367

temeljem svog zalonog prava, zaloni vjerovnik je ovlaten ishoditi da mu zalog preda u posjed onaj tko ga neovlateno dri
takoer, ako on zalog posjeduje, a netko ga samovlasno smeta u posjedu, on ima pravo na zatitu svog posjeda od smetanja

prestane li zalonom vjerovniku njegovo zalono pravo, prestalo mu je i pravo da posjeduje zalog
ako mu je zalono pravo prestalo relativno, duan je bez odgaanja predati posjed zaloga novom zalonom vjerovniku
ako je prestalo apsolutno, duan je vratiti stvar onom od koga ga je primio u posjed, tj. zalogodavcu (podredno vlasniku)
2. dunost uvanja zaloga

zaloni vjerovnik treba zalog koji posjeduje uvati panjom dobrog domaina, a u protivnom odgovara za tetu
dakle, on odgovara za tetu nastalu zbog svoje nedovoljne panje za tetu nastalu njegovom krivnjom
zahtjevi zalonog dunika prema zalonom vjerovniku zbog pogoranja zaloene mu stvari zastarijevaju u roku od
jedne godine od dana kad mu je stvar vraena

zaloni vjerovnik uva zalog za raun, tj. o troku zalonog dunika naknadu za trokove svojeg uvanja moi e potraivati
od zalonog dunika najranije kad mu bude vraao posjed zaloene stvari:
pravo zalonog vjerovnika na naknadu trokova koje je imao za zalog, kao i smije li ga zadrati dok mu ne budu
podmireni, prosuuje se odgovarajuom primjenom pravila o posjednikovim prigovorima u sluaju kad vlasnik zahtijeva
povrat stvari 367
navedena pravila ipak se nee primjenjivati glede zastarnog roka: zahtjevi zalonog vjerovnika od zalonog dunika
za naknadu trokova uinjenih radi poboljanja stvari koju je imao u zalogu zastarijevaju u roku od jedne godine od dana
kad je zalog vratio (po opim pravilima, takav zahtjev bi zastarijevao tek za 3 godine)

zaloni dunik moe zahtijevati putem suda da se zalog oduzme iz neposrednog posjednika zalonog vjerovnika i preda nekoj
treoj osobi da ga uva za raun vjerovnika, ako zaloni vjerovnik ne uva zalog kako treba (dakle s dunom panjom),
pa makar odatle jo nije nastala ikakva teta

stjecanje zalonog prava od nevlasnika, 223. str.

zahtjev potenom posjedniku, njegovi protuzahtjevi i prigovori, 126. str.

228

3.

time vjerovniku ne bi prestalo zalono pravo ni posjed zaloga, ali bi on nakon predaje zaloga u neposredan posjed
tree osobe posjedovao taj zalog tek posredno posredstvom te tree osobe
trea osoba bila bi duna uvati zalog kao ostavoprimac (l. 725. do 736. ZOO)
o pravu na uporabu zaloga

zaloni je vjerovnik ovlaten rabiti zalog koji posjeduje i dati ga drugomu na uporabu samo:
1) ako mu je to dopustio zaloni dunik, ili
2) ako je to nuno da bi ispunjavao svoju dunost uvanja zaloga (npr. povremeno pokretati zaloeni automobil i sl.)

no, i kad ima pravo na uporabu zaloga, zaloni vjerovnik ne moe koristi od uporabe zaloga imati besplatno, tj. povrh onog
to ima pravo dobiti na ime namirenja trabine osigurane zalonim pravom: vrijednost svih koristi koje je on ovlateno imao od
zaloga, pa i od njegove ovlatene uporabe, prebija se ex lege s njegovom trabinom, ime se ona smanjuje (l. 337. st. 6. ZV)

ako bi zaloni vjerovnik rabio zalog kao da ima pravo na uporabu, ili sa zalogom postupao preko granice doputene uporabe
odgovarat e za tetu koja bi time proizila, jer je povrijedio dunost uvanja zaloga s panjom dobrog domaina

zaloni dunik moe putem suda zahtijevati da se zalog oduzme iz neposrednog posjeda zalonog vjerovnika i preda treoj
osobi da ga uva za raun vjerovnika kao posrednog posjednika, ako zaloni vjerovnik neovlateno rabi zalog ili ga
neovlateno da drugom na uporabu
4.

davanje zaloga u podzalog

zaloni je vjerovnik ovlaten dati zalog koji posjeduje u podzalog, pa i protiv zabrane zalonoga dunika ili zalogodavca,
ali e odgovarati i za sluajnu propast i oteenje zaloga do kojih inae ne bi dolo
5.

pravo na ubiranje plodova i drugih koristi od zaloga

plodovi i druge koristi od zaloene stvari pripadaju zalonom duniku

zaloni vjerovnik ima zalono pravo na zalogu (ukljuujui sve to se od zaloga nije odvojilo), ali bi se odvajanjem neega u
samostalnu stvar, situacija moga izmijeniti na tetu zalonog vjerovnika on bi mogao ostati bez svog zalonog prava na onom
to se od zaloga odvojilo 368; da bi to mogao predusresti, zaloni vjerovnik koji neposredno posjeduje zaloenu stvar ovlaten je
plodove i druge koristi od te stvari ubrati i sebi uzeti, osim ako se obvezao da to nee initi

plodovi koje je za sebe ubrao zaloni vjerovnik postaju time njegovo vlasnitvo, a njihova se vrijednost prebija s njegovom
trabinom, i to u prvom redu s trokovima na iju naknadu vjerovnik ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dunik,
te konano s glavnicom (isto na odgovarajui nain vrijedi i za ostale koristi od stvari)

ako se zaloni vjerovnik obvezao da nee za sebe uzimati plodove i/ili druge koristi od pokretnine koja mu je kao zalog dana u
neposredan posjed, ali ih je ipak uzeo, zaloni dunik je ovlaten putem suda zahtijevati da se zalog oduzme iz neposrednog
posjeda zalonog vjerovnika i preda nekoj treoj osobi da ga uva za raun vjerovnika kao posrednog posjednika

6.

pravo na zamjenu zaloga

u naelu, zalono pravo se vee uz zalog, pa se ne moe prenijeti s jednog zaloga na drugi 369, ali u iznimnim sluajevima
zaloni vjerovnik i/ili zaloni dunik ipak imaju pravo na zamjenu zaloga temeljem zakona:
a) pokae li se da zalog ima neki stvarni ili pravni nedostatak za koji vjerovnik nije znao niti trebao znati kad je zalog
primio u posjed, a zbog kojega zalog nije dovoljno osiguranje namirenja njime osigurane trabine, zaloni vjerovnik
je ovlaten zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog; nedostatak zaloga, pa makar zalog i propao, ne ovlauje
zalonog vjerovnika da zbog toga raskine obvezni odnos u kojem je njegova trabina bila osigurana tim zalogom
(ovo je poseban sluaj odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke stvari)
b) zaloni dunik moe i prije nego to prestane trabina, ako mu je nuno da zalog ima u svome neposrednom posjedu,
zahtijevati da mu ga zaloni vjerovnik vrati, ako mu u zamjenu dade neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a
uvanje ne zahtijeva vei trud, trokove i brigu od uvanja prvobitno zaloene stvari (u obzir kao zamjenski zalog dolazi
pokretnina, ali i nekretnina, kao i subjektivno pravo sposobno za zalog)

ako to pravo bude ostvareno, doi e do zamjene (nadomjetanja) predmeta zalonog prava, pri emu e zalono pravo prijei
s dotadanjeg zaloga na novi na nadomjestak (surogat) dotadanjeg zaloga, na kojem e nastaviti neprekinuto postojanje

7. pravo na nunu prodaju zaloga

368
369

stjecanje odvajanjem, 111. str.

neodvojivost od zaloga 211. str.

229

8.

ako se pokretna stvar koju je zaloni vjerovnik dobio u zalog kvari ili gubi na vrijednosti iz nekoga razloga koji
nije u skrivenim nedostacima stvari, pa postoji opasnost da zalog postane nedovoljan za osiguranje trabine
zalonog vjerovnika, zaloni dunik ima pravo zahtijevati da se zalog odmah proda po burzovnoj ili trinoj cijeni
te dovoljan dio cijene poloi kod suda radi osiguranja vjerovnikove trabine
isto pravo ima i zaloni vjerovnik; ali, zatrai li nunu prodaju zaloga, zaloni dunik moe prodaju izbjei dade li
u zamjenu neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, a njegovo uvanje ne zahtijeva vei trud, trokove i brigu
od uvanja prvobitno zaloene stvari (to je dunikova facultas alternativa; zaloni vjerovnik nema to ovlatenje
kad se zaloni dunik slui svojim pravom na nunu prodaju zaloga, no oni mogu takvu zamjenu provesti na
temelju sporazuma, pod uvjetom da time ne diraju u prava treih osoba)

pravo na zatitu zaloga

zaloni vjerovnik je ovlaten svakomu, pa i vlasniku zaloene stvari, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zatite svojega
prava na zalogu, a osobito ima pravo:
1. zahtijevati od onoga koji bespravno posjeduje zaloenu stvar da mu je preda; na to se na odgovarajui nain primjenjuju
pravila za vlasnika, odnosno za predmnijevanog vlasnika koji titi svoje pravo vlasnitva 370
- to je tzv. vindicatio pignoris
2. zahtijevati od onoga koji ga u njegovu pravu glede zaloene stvari bespravno uznemirava na drugi nain, a ne
oduzimanjem te stvari da ga prestane uznemiravati; na to se na odgovarajui nain primjenjuju pravila za vlasnika,
odnosno za predmnijevanog vlasnika koji titi svoje pravo vlasnitva
3. zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog umjesto zaloga sa skrivenim nedostacima; na to se na odgovarajui
nain primjenjuju pravila o odgovornosti za stvarne i pravne nedostatke
4. zahtijevati nunu prodaju zaloga

ako bi netko unitio pokretninu-zalog, pa bi time za vlasnika te pokretnine (zalonog dunika) nastalo npr. pravo na naknadu
tete ili pravo na osigurninu temeljem ugovora o osiguranju, to bi pravo bilo nadomjestak dotadanjeg zaloga 371:
zalono pravo bi neprekinuto trajalo i dalje, s tim da bi ono teretilo trabinu naknade tete, pravo na osigurninu i sl. pravo;
time bi dotadanje pravo na pokretnini postalo zalono pravo na subjektivnom pravu na trabini-zalogu

i zaloni dunik ima pravo na zatitu zaloga on je vlasnik stvari koja je zalog, pa to svoje pravo moe izvravati u svakom
pogledu u kojem to nije suprotno tuim pravima i zakonskim ogranienjima
9.

dunost vraanja zaloga

kad prestane trabina koja je zalogom osigurana, zaloni je vjerovnik duan zalog bez odgaanja vratiti onomu od koga ga je
primio u posjed (dakle, zalogodavcu) ipak, ovlaten je uskratiti njezino vraanje ako ima pravni temelj da je dri u svom
posjedu, jer dok stvar posjeduje na valjanom pravnom temelju, nije ju duan vratiti, bez obzira to mu je prestalo njegovo
zalono pravo na toj stvari (npr. ako mu zakon daje pravo zadranja stvari koju posjeduje)

od dana kad zalog bude vraen dotadanjem zalonom duniku (vlasniku zaloga), poinju tei zastarni rokovi za zahtjeve
zalonog dunika zbog pogoranja zaloene stvari i zahtjev zalonog vjerovnika na naknadu trokova 372
3.2. OVLASTI I DUNOSTI U STADIJU NAMIRIVANJA
l. 336. st. 1. i st. 3. ZV

1. pravo na namirivanje i putovi njegovog ostvarivanja

dospijeem dunikove obveze koja je osigurana zalonim pravom, ulazi djelovanje tog zalonog prava u stadij namirivanja,
stadij u kojem vjerovnikovo pravo na namirivanje nije vie samo virtualno: ako se zalogom osigurana trabina ne ispuni
o dospijeu, zaloni je vjerovnik ovlaten ostvarivati svoje pravo na namirenje te trabine iz vrijednosti zaloga
kako bi ostvario to pravo, zaloni dunik ima pravo od svagdanjeg vlasnika zaloene stvari, a i od svakog treeg,
zahtijevati da trpi namirenje osigurane trabine iz vrijednosti zaloene stvari, ako nije to drugo zakonom odreeno
on pritom moe izabrati hoe li zahtijevati namirivanje svoje trabine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine
svojeg dunika, ili istodobno i iz zaloga i iz dunikove imovine 373
2. ostale ovlasti u pogledu zaloga
ostaju nepromijenjene i u stadiju namirivanja imaju istu funkciju, pa dok i ukoliko su te ovlasti i dunosti potrebne da bi
zaloni vjerovnik mogao namiriti svoju trabinu iz vrijednosti zaloga, one postoje i u ovom stadiju
4. NAMIRIVANJE TRABINE ZALONOG VJEROVNIKA IZ VRIJEDNOSTI ZALOGA

370

prava vlasnika tuba za povrat stvari reivindikacija, 123. str. + vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari, 131. str.
nedjeljivost zalonog prava s obzirom na zalog, 211. str.
372
dunost uvanja zaloga, 226. str.
373
zadravanje identiteta obveznog odnosa, 209. str.
371

230

namirivanje trabine zalonog vjerovnika iz vrijednosti zaloga se u pravilu ostvaruje putem suda 374, u ovrnom postupku radi
naplate novane trabine, ali pod zakonom odreenim pretpostavkama mogue je i izvansudsko namirivanje; ako su ispunjene
pretpostavke za izvansudsko namirivanje, o njegovoj volji ovisi hoe li izabrati sudsko ili izvansudsko namirivanje
4.1. NAMIRIVANJE PUTEM SUDA
l. 336. st. 7. ZV

da bi se zaloni vjerovnik namirio putem suda, trebat e protiv zalonog dunika pokrenuti i voditi ovrni postupak:
ovrhu radi naplate novane trabine (koju ureuju l. 88. do 255. OZ) u tom postupku zaloni vjerovnik imat e procesnu
ulogu ovrhovoditelja, a zaloni dunik imat e ulogu ovrenika; taj postupak moe se provesti na 2 razliita naina:
1) namirivanjem putem sudske (ovrne) prodaje zaloga to je redoviti nain; provodi se tako da se zalog proda, pa se
time njegovu potencijalnu vrijednost pretvori u novac iz kojeg e se namirivati vjerovnikovu trabinu (209. do 223. str.)
2) namirivanjem putem privremene uprave zalogom
- provodi se tako da se zalog ne proda, nego se njime upravlja tako da daje plodove i druge koristi, pa da se potom
odatle namiruje trabinu zalonog vjerovnika to je nekad za zalonog vjerovnika povoljnije od prodaje zaloga,
jer esto prijeti opasnost da on iz novca dobivenog prodajom nee uspjeti namiriti svoju trabinu (ili ne potpuno)
- stoga ZV propisuje: zaloni vjerovnik ije zalono pravo tereti stvar ili pravo koje je sposobno da daje plodove
ili druge koristi iz ije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela trabina, ovlaten je zahtijevati
od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja (sekvestra) koji e biti ovlaten:
da ubire te plodove, odnosno koristi i unovava ih, te
da dobivene iznose polae u sud radi namirenja iz toga pologa
-

iz tako prikupljenog novca, sud e namirivati trabine koje treba namiriti iz vrijednosti zaloga, isto kao to bi
ih namirivao iz novca dobivenog prodajom zaloga, da je zalog bio prodan putem ovrhe
4.2. IZVANSUDSKO NAMIRIVANJE

pravo na namirivanje izvansudskim putem

po pravilima ZV o namirivanju izvansudskim putem 374, zalonom vjerovniku to pravo, kad je predmet njegovog zalonog
prava pokretnina, pripada:
1) ako je takvo namirivanje izriito i u pisanom obliku dopustio zaloni dunik (pri osnivanju ili naknadno), ili
2) ako postoji neoboriva predmnjeva da je zaloni dunik dopustio izvansudsko namirivanje, budui da je osigurana
trabina iz trgovakog posla, a zal. dunik pri osnivanju zalonog prava nije izriito iskljuio izvansudsko namirivanje
kad su ispunjene pretpostavke za takvo namirivanje, to je preobraajno pravo zalonog vjerovnika, to znai da se on
njime moe, ali i ne mora posluiti on moe birati hoe li svoju osiguranu trabinu ostvarivati sudski ili izvansudski
injenica da je neku trabinu osiguranu zalogom doputeno namirivati izvansudski ne utjee na mjesto te trabine u
prvenstvenom redu, ako je isti zalog predmet nekoliko zalonih prava prvenstveni red se time ne mijenja
zaloni vjerovnik koji je izvansudski namirivao svoju trabinu, trebat e o tome podnijeti raun zalonom duniku, a i
predati mu viak koji preostane nakon namirenja

nain izvansudskog namirivanja i odgovornost za tetu od neovlatenog izvansudskog namirivanja

(223. do 227. str.)
5. PRESTANAK
5.1. APSOLUTNI PRESTANAK 375

dobrovoljno zalono pravo na pokretnini prestat e apsolutno nastupom ovih dogaaja:

1.

propau zaloga
- ako objekt zalonog prava propadne (bude uniten) ili ako doe do promjene njegovog pravnog statusa zbog koje
on vie nije sposoban biti objektom zalonog prava (npr. stavljanja izvan prometa), prestaje zalono pravo
- no, kad god zalog nastavi egzistirati u nekom drugom obliku, koji i dalje moe sluiti kao zalog, zalono pravo
nije prestalo, nego i nadalje na tome postoji stoga zalono pravo ne prestaje:
ako se zaloena stvar sjedinila s drugom samo privremeno, naime kad se moe i smije od nje odvojiti 376
ako je propali zalog zamijenjen nadomjestkom, jer tada ono nastavlja postojati kao teret tog
zaloga-nadomjestka 377

374

oficioznost, 213. str.

apsolutni prestanak zalonog prava, 219. str.
376
trajnost sjedinjenja, 110. str.
377
nedjeljivost (s obzirom na zalog), 211. str.
375

231

2.

odreknuem
- zaloni vjerovnik e se odrei zalonog prava valjanim jednostranim oitovanjem svoje volje
- za valjanost odreknua ne trai se poseban oblik, pa ni izriitost oitovanja radnje (esto e odreknue biti uinjeno
upravo konkludentnom radnjom, npr. bezuvjetnim vraanjem posjeda zaloene stvari njenom vlasniku)

3.

istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta

- zalono pravo e time prestati, bez obzira to moda i dalje postoji trabina koja je njime bila osigurana
- zajedno sa zalonim pravom, prestat e i podzalono pravo koje ga tereti

4.

prestankom osigurane trabine

- to je posljedica akcesornosti zalonog prava, pod uvjetom da je prestala cijela osigurana trabina, ukljuujui i sve
sporedne trabine kamata i trokova druge promjene u obveznom odnosu (prijelaz trabine osigurane zalonim
pravom na novog vjerovnika, promjena trabine bez gubitka identiteta) ne uzrokuju prestanak zalonog prava

5.

prestankom zalonog vjerovnika koji je pravna osoba, a nema svog pravnog sljedbenika

6.

rastereenjem zakonom ili odlukom upravne vlasti

- sa stajalita zalonog dunika, to je rastereenje one njegove stvari koja je do tada bila optereena zalonim pravom,
a sa stajalita zalonog dunika to redovito ima znaaj izvlatenja

7.

ovrnom prodajom zaloga (u pravilu)

- pravilo je da ovrnom prodajom zaloga prestaju sva zalona prava, bez obzira kojim podvrstama zalonog prava
pripadaju, bez obzira na iji je zahtjev (prijedlog) ovrha provedena, kao i bez obzira koliko su (i jesu li uope)
iz kupovnine dobivene prodajom zaloga podmirene trabine koje su bile osigurane tim zalonim pravima
-

ovrnom prodajom zaloga ne prestaju jedino zalona prava koja osiguravaju one trabine za koje se kupac zaloga
sporazumio s vjerovnicima da e im ih on podmiriti (tj. preuzeo je ovrenikove dugove, pa e zalog i nadalje
stvarno odgovarati vjerovnicima za ispunjenje tih preuzetih obveza) (l. 86. st. 3. i st. 4. OZ)
5.2. RELATIVNI PRESTANAK 378

dobrovoljno zalono pravo na pokretnini relativno e prestati njegovom dotadanjem nositelju kad, zajedno s trabinom
koju osigurava, po pravilima obveznog prava prijee na drugu osobu
5.3. konsolidacija (uvrenje)

konsolidacija (sjedinjenje uloge vjerovnika i uloge dunika kod iste osobe) u naem pravnom poretku nije razlog prestanka
zalonih prava, jer na pravni poredak ne iskljuuje mogunost da se na vlastitoj stvari ima ogranieno stvarno pravo kakvo bi
se moglo imati i na tuoj stvari (pa stoga ni zalono pravo ne prestaje konsolidacijom)
prema tome, stekne li vlasnik zaloga (zaloni dunik) trabinu osiguranu zalonim pravom na toj stvari, ili zaloni vjerovnik
stekne u svoje vlasnitvo stvar koja je zalog za njegovu trabinu, time ne prestaje zalono pravo na tom zalogu
(prenese li vjerovnik potom tu trabinu drugome, prenio ju je osiguranu zalonim pravom na tom zalogu)

6.3.2.3. Hipoteka na pokretnini (registarsko zalono pravo)

l. 304. st. 1., 3. i 4., l. 321. st. 4., l. 329. st. 3. ZV
-

378

hipoteka na pokretnini je dobrovoljno zalono pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga
ne ovlauje da dri zalog u posjedu
ideja da bi i na pokretnini mogla postojati hipoteka, dakle zalono pravo kod kojeg zaloni vjerovnik ne bi imao zalog u
svom posjedu, je bila odbacivana zbog bojazni da bi ona patila od manjka publiciteta i pravne sigurnosti
no, takvo ureenje je nepogodno po dunika ako mu je zalog potreban za svakodnevni ivot ili privreivanje, a time je
nepogodno i za vjerovnika (i njemu odgovara da dunik radi i privreuje sa zalogom, pa tako bre i lake ispuni svoju
obvezu prema vjerovniku), a u krajnjoj liniji i za drutvo (jer je pogodnije da stvari ostanu u procesu proizvodnje);
zato pravni poretci uvode ustanovu hipoteke na pokretnini:
- kako uvoenje javnih upisnika za pokretnine nije toliko zadovoljavajue rjeenje kao zemljine knjige za
nekretnine, pritom se mogunost takvog zalaganja ograniava na odreene vrste pokretnih stvari:
na pokretnim stvarima i pravima koja se mogu stei jedino upisom u javni upisnik, ili se bez upisa u takav upisnik
ne smiju rabiti, mogue je osnovati hipoteku pod pretpostavkama i na nain odreen za to zakonom
(takvo zalono pravo tradicionalno se uspostavlja na brodovima i zrakoplovima)

relativni prestanak zalonog prava, 219. str.

232

ostalih ogranienja u naem pravnom poretku nema (u nekim drugim poretcima se ograniava i krug osoba koje
se mogu sluiti takvim zalaganjem pokretnina, kao i krug trabina koje se mogu tako zaloiti, ime postiu da se
u ovakvo poslovanje, jer je povezano s veim rizikom, ne mogu upustiti subjekti nedorasli riziku kojem se izlau)

na hipoteku osnovanu na pokretnim stvarima i pravima primjenjuju se posebne zakonske odredbe, a podredno e se
na odgovarajui nain primijeniti i odredbe ovoga Zakona koje ureuju zalono pravo na nekretninama, ako nisu
suprotne posebnim zakonskim odredbama ni naravi takve hipoteke
osnivanje hipoteke na pokretnini
da bi iz prava vlasnitva stvari bilo osnovano dobrovoljno zalono pravo na stvari kao hipoteka:
1. mora postojati trabina sposobna da bude osigurana zalonim pravom,
2. moraju biti ispunjene ope pretpostavke stjecanja stvarnih prava uope 379,
3. moraju biti ispunjene pretpostavke stjecanja zalonih prava 380, te
4. moraju biti ispunjene sljedee posebne pretpostavke stjecanja hipoteke na pokretnini:
4.1. stvar koju se tako zalae upisuje se (ili je ve upisana) u odgovarajui javni upisnik (registar)
4.2. postoji valjani pravni posao zalogodavca kojim se on obvezuje da e drugoj strani dopustiti osnivanje hipoteke
kao tereta njegove stvari
- taj pravni posao je u pravilu zaloni ugovor vlasnika zaloga sa zalonim vjerovnikom
- no, bitan sadraj tog ugovora se donekle razlikuje od onog kakvim se osniva runi zalog 381 naime, ovdje je
bitan sastojak ugovora zalogodavevo obvezivanje da e zalonom vjerovniku dopustiti da upie svoje zalono
pravo u odgovarajui javni upisnik kao teret odreene stvari (a ne da e predati vjerovniku stvar u posjed)
4.3. zalogodavac je vlasnik stvari koju nalae, ovlaten da je optereti zalonim pravom, te
4.4. nain stjecanja je upis u javni upisnik tog zalonog prava kao tereta zalogodaveve stvari, radi osiguranja trabine

ovlasti i dunosti, prelaenje, optereivanje, namirivanje i prestanak hipoteke na pokretnini

zaloni vjerovnik ija je trabina osigurana registarskim zalonim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari

i inae, za pravni poloaj takvog zalonog vjerovnika vrijedi ova odredba ZV: to je odreeno o pravnom poloaju vjerovnika
ija je trabina osigurana zalonim pravom na nekretnini, na odgovarajui se nain primjenjuje i na vjerovnika ija je trabina
osigurana sudskim ili zakonskim zalonim pravom na pokretnoj stvari, ili koji ima registarsko zalono pravo

kad dospije trabina osigurana hipotekom na pokretnini, zaloni vjerovnik e se moi sluiti svojim pravom na namirivanje iz
vrijednosti zaloga isto kao to bi se sluio inae kod trabina osiguranih dobrovoljnim zalonim pravom jedino, kako se zalog
ne nalazi u njegovom posjedu, potrebno je da zaloni vjerovnik ishodi i tzv. transferaciju zaloga, tj. oduzimanje zaloga
iz posjeda zalonog dunika i njegovu predaju na uvanje vjerovniku i treemu
nakon toga bit e mogue provesti sudsku prodaju zaloga i namirivanje

hipoteka na pokretnoj stvari prestaje iz istih uzroka kao i svako dobrovoljno zalono pravo na pokretnini,
ali ne samim nastupom takvog uzroka, nego tek brisanjem tog prava iz javnog upisnika, na to se na odgovarajui nain
primjenjuju odredbe o prestanku zalonog prava na nekretninama 382

6.3.3. Nedobrovoljno (prisilno) zalono pravo na pokretnini

-

da bi se osigurala mogunost uspjenog provoenja ovrnog (prisilnog) namirenja neke novane trabine iz vrijednosti
dunikove imovine, vjerovniku je omogueno da i protiv dunikove volje ishodi osnivanje z. p. na nekoj dunikovoj stvari
tako osnovano z. p. je prisilno, jer se njime stvar optereuje bez, pa i protiv volje njenog vlasnika
ono se osniva na temelju odluke javne vlasti, i to:
redovito na temelju odluke suda, donesene u ovrnom postupku ili postupku osiguranja, a
iznimno i na temelju odluke neke druge javne vlasti (upravne), kad je ona na to zakonom ovlatena

stoga prisilno zalono pravo na pokretnini moe biti sudsko ili upravno
1. SUDSKO PRISILNO ZALONO PRAVO

379

sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini (pignus in causa iudicati captum) osniva se temeljem sudske odluke, bez, a mahom
i protiv volje vlasnika zaloga dodue, nekad e ga se osnovati temeljem rjeenja o ovrsi koje je donio javni biljenik,

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.

380

osnivanje zalonog prava, 217. str.

ugovor o davanju stvari u zalog, 222. str.
382
prestanak zalonog prava, 219. str.
381

233

ali to e i tada biti sudsko zalono pravo (jer i tada o doputenosti ovrhe u krajnjoj liniji odluuje sud, a i in kojim se ovrhu
provodi je uvijek sudski akt, pa i kad je se provodi na temelju rjeenja o ovrsi koje je donio j.b.)
237. do 260. str.
2. SUDSKO NEDOBROVOLJNO (PRISILNO) REGISTARSKO ZALONO PRAVO NA MOTORNOM VOZILU
-

sudsko prisilno zalono pravo na pokretnini u pravilu nije registarsko zalono pravo ipak, na nekim pokretninama ovakvo
zalono pravo nastaje kao registarsko zalono pravo (na motornom vozilu)
260. do 266. str.
3. UPRAVNO PRISILNO ZALONO PRAVO
267. i 268. str.

6.3.4. Sudsko i javnobiljeniko (dobrovoljno) zalono pravo na pokretnini

6.3.4.1. Uope
l. 305. st. 5. OZ
-

dobrovoljno sudsko i j. b. zalono pravo na pokretnini je posebna podvrsta dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini
ono se takoer osniva dobrovoljno, ali razlikuje se od tradicionalnog dobrovoljnog z. p. na pokretninama po tome to se osniva
uz sudjelovanje suda, odnosno javnog biljenika, koji pritom postupaju po posebnim pravilima (ZV, OZ, ZU) za sudsko i
javnobiljeniko zalonopravno osiguranje na temelju sporazuma stranaka

dakle, ono ima mjeovitu pravnu narav:

1. dobrovoljno je jer nastaje temeljem suglasne volje vjerovnika i vlasnika zaloga (dunika ili tree osobe) da osiguraju
vjerovnikovu trabinu ba sudskim, odnosno javnobiljenikim zalonim pravom
zbog te dobrovoljnosti, ovrnom namirivanju trabina osiguranih tim zalonim pravom ne stoje na putu prepreke
koje su inae iz socijalnih razloga postavljene za provoenje ovrhe na nekim stvarima naime, OZ u odredbama
o sudskom i javnobiljenikom zalonopravnom osiguranju na temelju sporazuma stranaka propisuje:
u ovrnom postupku ne primjenjuju se odredbe ovog Zakona o zatiti ovrenika,
o izuzeu od ovrhe i o ogranienju ovrhe na odreenim predmetima ovrhe

2.

ta osobina je glavni razlog razmjerno velike popularnosti koju je kod vjerovnika steklo zalaganje osnivanjem
dobrovoljnog sudskog ili javnobiljenikog zalonog prava na pokretninama

ono je i sudsko ili javnobiljeniko, jer je za osnivanje takvog zalonog prava propisan poseban sudski postupak
osiguravanja trabina (no, time ta podvrsta zalonog prava ne gubi karakter dobrovoljnog zalonog prava)

u naem pravnom ureenju, sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo je registarsko zalono pravo osniva ga se
upisom u Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima

6.3.4.2. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini

1. OSNIVANJE ZALONOG PRAVA
1.1. PRETPOSTAVKE OSNIVANJA
l. 6. st. 2. i st. 3. ZU
l. 301. st. 4./1 i st. 5./1 OZ
-

383
384

za osnivanje sudskog dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini potrebno je:

1. postojanje trabine sposobne da bude osigurana zalonim pravom 383,
2. ispunjenje opih pretpostavki stjecanja stvarnih prava 384,

odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.

234

3. ispunjenje pretpostavki stjecanja zalonih prava 385, te

4.

ispunjenje posebnih pretpostavki stjecanja sudskog dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini:

4.1. mora postojati sposobnost predmeta za sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini
- sposobne da budu predmetom sudskog dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini su:
sve pokretnine i s njima izjednaeni entiteti (s njihovim pripadnostima) koje bi bile sposobne i da se
na njima osnuje sudsko prisilno zalono pravo, a uz njih i
one glede kojih bi inae na putu ovrnom namirivanju trabine osigurane prisilnim sudskim zalonim
pravom stajale na putu ograde postavljene za provoenje ovrhe na nekim stvarima naime, u ovrnom
postupku ostvarivanja dobrovoljnog z. p. (z. p. osnovanog temeljem pravnog posla s ovrenikom),
ne primjenjuju se odredbe OZ o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe i o ogranienju ovrhe
na odreenim predmetima ovrhe (l. 305. st. 5. OZ)
-

pokretnina moe i privremeno izgubiti tu sposobnost, ako sud odredi privremenu mjeru zabrane otuenja
ili optereenja te pokretnine (po pravilima OZ) dok traje ta zabrana, sva otuenja i optereenja suprotna
zabrani bit e bez pravnog uinka, osim kad ima mjesta primjeni pravila o zatiti potenog stjecatelja 386

na temelju posebnih zakonskih odredbi, kao predmet ove podvrste zalonog prava mogu se javiti i:
a) stvar koja je bila pripadak 387 neke nekretnine do osnutka dobrovoljnog zalonog prava na njoj
naime, ZU propisuje:
o
zalono pravo na pokretnini koja je pripadak nekretnine moe se upisati ako nekretnina
nije optereena hipotekom ili kojim drugim pravom koje obuhvaa i taj pripadak, to se
dokazuje zemljinoknjinim izvatkom; upisom zalonog prava na takvoj pokretnini u
Upisnik ona gubi svojstvo pripatka nekretnine (i postaje samostalnom pokretninom,
koja je predmet sudskog ili javnobiljenikog dobrovoljnog zalonog prava)
o
o upisu zalonog prava na pokretnini koja je izgubila svojstvo pripatka nekretnine,
Sluba upisa obavijestit e z. k. sud koji vodi z.k. u koju je upisana nekretnina
b) ukupnost pokretnina (ukupnost stvari, universitas rerum) inae ne moe biti predmetom
stvarnih prava, ali temeljem posebne odredbe ZU glede takve ukupnosti je mogue osnovati
tzv. lebdee zalonopravno osiguranje

4.2. trabina koju se osigurava ima zakonom odreena posebna svojstva za osiguravanje ovom podvrstom z. p.
- ovdje vrijedi isto to i za sva zalona prava 388, uz to to se, po OZ, sudskim dobrovoljnim z. p. na pokretnini
moe osigurati i nenovanu trabinu, ako stranke sporazumno utvrde njenu novanu protuvrijednost:
stranke mogu osigurati i nenovanu trabinu predlagatelja osiguranja tako da u sporazumu
utvrde njegovu novanu protuvrijednost
nakon dospijea nenovane trabine predlagatelj osiguranja moe, po svom izboru, traiti ovrhu
radi ostvarenja nenovane trabine ili ovrhu radi naplate njegove nenovane protuvrijednosti
4.3. pokretnina koja e biti zalog je u vlasnitvu zalogodavca
- ovdje vrijedi isto to i inae za osnivanje dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini 389

4.4. pravni temelj osnivanja zalonog prava je zaloni ugovor u sklopu sporazuma o osiguranju
- pravni temelj osnivanja ove podvrste zalonog prava je zaloni ugovor, kojim se vlasnik pokretnine
(dunik/protivnik osiguranja, ili trea osoba koja je vlasnik) obvezuje vjerovniku (predlagatelju osiguranja)
da e trpjeti osiguranje sporazumno utvrene vjerovnikove trabine osnivanjem zalonog prava na toj
pokretnini upisom u Upisnik ovdje vrijedi sve to je reeno o zalonom ugovoru kod osnivanja
dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini uope 390, uz jednu specifinost kad se radi o sudskom
dobrovoljnom zalonom pravu na pokretnini: ovdje je on sadran u sporazumu o osiguranju
-

sporazum o osiguranju
to je osebujni pravni posao vjerovnika i dunika, ureen pravilima o sudskom postupku osiguranja, i to
pravilima o sudskom i javnobiljenikom osiguranju na temelju sporazuma stranaka (l. 299. do 308. OZ)

385

osnivanje zalonog prava, 217. str.

stjecanje zalonog prava od nevlasnika, 223. str.
387
pripatci, 14. str.
388
odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.
389
zalogodavac vlasnik pokretnine, 222. str.
390
ugovor o davanju stvari u zalog, 222. str.
386

235

sklapaju ga pred sudom u postupku osiguranja vjerovnik (predlagatelj) i dunik (protivnik osiguranja)
bitni sadraj sporazuma o osiguranju je suglasno oitovanje volje stranaka, s 3 bitna elementa:
1) sporazumno utvrenje trabine koju e se osigurati zalonim pravom, tj. utvrenje njenog
postojanja, sadraja i trenutka njezinog dospijea
2) zaloni ugovor
3) sporazum da e se zalono pravo osnovati radnjama osiguranja na toj stvari,
kao predmetu osiguranja, naime: da e ga se osnovati upisom u Upisnik, te da stranke suglasno
predlau sudu da svojim rjeenjem odredi mjeru osiguranja upis tog zalonog prava u Upisnik

u postupku osiguranja, sporazum o osiguranju se oblikuje u sudski zapisnik o sporazumu stranaka,

koji, kad bude potpisan, dobiva snagu sudske nagodbe

4.5. izvren je in koji je zakonom odreeni nain stjecanja tog zalonog prava
- OZ odreuje da je to upis sudskog dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini u Upisnik
-

upis
glede upisa tog zalonog prava u Upisnik, OZ (l. 303.) i ZU (l. 17. i l. 41.) propisuju:
sud e na temelju sporazuma stranaka (uoblienog u sudski zapisnik o sporazumu stranaka) donijeti
rjeenje o osiguranju, kojim e odrediti mjeru osiguranja trabine upis zalonog prava u Upisnik
to sudsko rjeenje o osiguranju potom e se radi provoenja dostaviti Slubi Upisa (koja unutar
Financijske agencije vodi Upisnik), koja e potom donijeti svoj zakljuak o glavnom upisu
potom e se provesti mjera osiguranja koju je sud odredio, naime upisat e se u Upisnik zalono pravo
na odreenoj pokretnini, osnovano radi osiguranja odreene trabine predlagatelja osiguranja
uinak upisa
provedbom upisa, kao radnje osiguranja odreene sudskim rjeenjem o osiguranju, predlagatelj osiguranja
stjee zalono pravo na odreenom predmetu osiguranja to je bitni uinak upisa, ali nije jedini
upis sudskog/j.b. dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini izaziva jo i sve uinke koje izaziva i upis
dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini 391, to iri mogunost stjecanja zalonog prava od nevlasnika
1.2. NASTUP PRAVNOG UINKA
l. 17. st. 1. i st. 2./1 ZU

sudsko i j.b. zalono pravo na temelju sporazuma stranaka sklopljenom u skladu s odredbama OZ stjee se upisom,
ako su ispunjene sve ostale pretpostavke stjecanja tog prava

smatrat e se da je zalono pravo steeno u vrijeme (dan, sat i minutu) kada je prijedlog za upis zaprimljen u Slubi upisa
za sluaj da su razliiti prijedlozi za upis zaprimljeni istodobno, ZU postavlja neoborive predmnjeve o vremenu prispijea
zahtjeva za upis, koje daju prednost:
upisu zabrane otuenja i optereenja pred upisom zalonog prava i fiducijarnog prijenosa (l. 17. st. 3. ZU)
upisu zalonog prava ispred upisa fiducijarnog prijenosa (l. 18. st. 3. i st. 4. ZU)
1.3. STJECANJE ZALONOG PRAVA OD NEVLASNIKA

u pravilu, vjerovnik koji je pri stjecanju dobrovoljnog sudskog z. p. postupao u dobroj vjeri, uiva zatitu svojeg povjerenja u
pravnom prometu, pa bi trebao moi stei zalono pravo i od nevlasnika, ako su ispunjene zakonske pretpostavke za to 392
meutim, s obzirom na nain na koji je ureeno stjecanje dobrovoljnog sudskog zalonog prava, teko je oekivati da e se te
pretpostavke ispuniti stoga e zatitu vjerovnikovog povjerenja najee pruati zapreke za pobijanje izvrenog upisa, jer,
kad se vie nee moi taj upis pobijati, nastat e situacija kao da je to zalono pravo steeno, makar je steeno od nevlasnika
radi zatite povjerenja u pravnom prometu ZU sadri posebne odredbe 393
2. PRELAENJE ZALONOG PRAVA I OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM
2.1. PRELAENJE ZALONOG PRAVA

prelaenje dobrovoljnog sudskog zalonog prava na pokretninama zbiva se jednako kao i prelaenje sudskog prisilnog z. p.
2.2. OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM

i zalog optereen dobrovoljnim sudskim zalonim pravom moe se opteretiti podzalonim pravom 394
3. OVLASTI U POGLEDU ZALOGA

391

upis steenog prava u Upisnik, 224. str.

stjecanje zalonog prava od nevlasnika, 223. str.
393
uinak upisa, 224. str.
394
optereenje zalonog prava podzalonim, 212. str.
392

236

l. 321. st. 4. ZV
-

u naelu, zaloni vjerovnik ima glede zaloene stvari pravnu poziciju kakvu bi imao da je nositelj prisilnog sudskog z. p.
no, ta njegova pravna pozicija je ipak donekle drukija, jer je njegovo z. p. registarsko, pa se osniva i postoji bez zapljene stvari

sudsko dobrovoljno z. p. redovito se osniva za osiguranje trabine koja jo nije dospjela, pa i za osiguranje budue trabine
zato zaloni odnos koji nastaje osnivanjem tog z. p. prava isprava ima stadij osiguranja, a tek kasnije (dospijeem trabine)
doi e u stadij namirivanja samo iznimno e se sudsko dobrovoljno z. p. osnovati za osiguranje ve dospjele trabine;
tada e zaloni odnos odmah biti u stadiju namirivanja

kod ove vrste zalonog prava, zaloni vjerovnik nema pravo na posjed zaloga, niti je ovlaten traiti transferaciju zaloga:
zaloni vjerovnik ija je trabina osigurana sudskim zalonim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari
tako unato osnivanju ovog z. p. zalog ostaje u dotadanjem posjedu zalonog dunika (protivnika osiguranja, treega),
to mu omoguuje da ga rabi, i da uope ini s njim ono na to ga ovlauje njegovo pravo vlasnitva zaloga
meutim, on ne smije initi ita to bi sprjeavalo zalonog vjerovnika da svoju dospjelu trabinu namiruje iz vrijednosti
te stvari-zaloga:
odgovornost za povredu vjerovnikovog zalonog prava predvia i l. 244. Kaznenog zakona,
u okviru kaznenog djela povrede tuih prava:
tko s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari, otui, uniti, oteti, sakrije ili oduzme svoju stvar
na kojoj drugi ima zalono pravo, kaznit e se kaznom zatvora do jedne godine
istom kaznom kaznit e se tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ili tijekom ovrnog postupka
otui, uniti, oteti ili sakrije dijelove svoje imovine

takoer, zaloni vjerovnik i ovdje ima pravo na zatitu zaloga 395

4. NAMIRIVANJE
l. 305. st. 1. OZ

na prijedlog predlagatelja osiguranja sud e rjeenjem, kad utvrdi da je sporazum stranaka postao ovran, radi namirenja
osigurane novane trabine predlagatelja osiguranja odrediti i provesti ovrhu na predmetima protivnika osiguranja na kojima
je na temelju sporazuma stranaka steeno zalono pravo, po odredbama OZ o ovrsi na stvarima odnosno pravima ovrenika
(naime, zapljenom i procjenom stvari koja je predmet z. p., oduzimanjem te stvari i njenim otpremanjem, pa povjeravanjem
na uvanje sudu, ovrhovoditelju ili treoj osobi, te konano, ovrnom prodajom nakon unovenja prodajom, namirit e se
trabine vjerovnika iz te kupovnine, a novac koji preostane predat e se zalonom duniku/vlasniku prodanog zaloga)
5. PRESTANAK
l. 353. st. 1. ZV

u pravilu, ono apsolutno prestaje kao i sudsko prisilno zalono pravo propau zaloga, a inae odlukom suda
glede prestanka sudskog prisilnog zalonog prava, ZV propisuje: ako nije to drugo odreeno zakonom, prisilno zalono pravo
prestaje pravomonou rjeenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom
postupku provedeno namirenje pravomonou rjeenja o namirenju, s tim da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljinih knjiga

relativno, ono prestaje (dotadanjem nositelju) ako prijee na drugu osobu zajedno s trabinom koju osigurava

6.3.4.3. Dobrovoljno registarsko lebdee zalonopravno osiguranje na ukupnosti pokretnina

1. O ZALONOM PRAVU NA UKUPNOSTI POKRETNINA
l. 38. st. 1. i st. 3. ZU
-

u hrvatskom pravnom poretku mogue je osnovati sudsko dobrovoljno zalono pravo kao lebdee zalonopravno osiguranje
(protono, flotantno pravo) na odreenoj ukupnosti pokretnina, a posredno i na svim pokretninama u sastavu te ukupnosti:
Radi osiguranja novane trabine predlagatelja osiguranja vjerovnika ili novane protuvrijednosti njegove nenovane trabine
stranke mogu sporazumno zasnovati zalono pravo na ukupnosti svih pokretnina ili pokretnina odreene vrste (npr. odreene
vrste robe, zaliha, pogonskog materijala, rezervnih dijelova, namjetaja, opreme odreene vrste, alata i sl.) koje se nalaze

395

pravo na zatitu zaloga, 227. str.

237

ili na odreenom prostoru (npr. skladitu, stovaritu, spremitu, silosu, pogonu, drugim poslovnim prostorijama/prostorima)
u vlasnitvu protivnika osiguranja ili koje protivnik osiguranja koristi po nekoj drugoj pravnoj osnovi.
-

tu podvrstu dobrovoljnog zalonog prava na pokretnini odlikuje osebujni predmet, koji ima 2 razine postojanja:
1) na jednoj razini je neka odreena ukupnost pokretnina (imovinska cjelina, universitas rerum), a
2) na drugoj razini su pojedinane pokretnine u sastavu te ukupnosti

pritom na identitet te ukupnosti ne utjee to pokretnine u nju ulaze i iz nje izlaze lebdee zalonopravno osiguranje, teretei
ukupnost, lebdi nad promjenjivim sastavom te ukupnosti (tj. nad svim pokretninama koje su u njenom sastavu ako iz
ukupnosti izae neka pokretnina, ona samim time prestaje biti optereena tim pravom, i obrnuto)
2. OSNIVANJE ZALONOG PRAVA NA UKUPNOSTI POKRETNINA
2.1. PRETPOSTAVKE

za osnivanje je potrebno ispunjenje pretpostavki za stjecanje dobrovoljnog sudskog zalonog prava na pokretninama 396,
s tom razlikom to ovdje predmet zalaganja nije pojedinana pokretnina, nego ukupnost pokretnina (imovinska cjelina)
koja je dio imovine dunika-protivnika osiguranja

sposobnost predmeta
- predmetom lebdeeg z. p. osiguranja mogu biti odreene ukupnosti pokretnina (imovinske cjeline) koje su dio
imovine dunika-protivnika osiguranja, ako su dovoljno odreene sporazumom o osiguranju, primjenom
prostorno-funkcionalno-pravnog kriterija vjerovnik i dunik odreuju ukupnost pokretnina tako to odreuju
da ona obuhvaa:
a) pokretnine odreene vrste (npr. roba, zalihe, namjetaj) koje se
b) nalaze ili na prostoru koji je odreen i ima gospodarsku funkciju (npr. u odreenom skladitu), a u
vlasnitvu je dunika protivnika osiguranja, ili ga on koristi na nekoj drugoj pravnoj osnovi,
c) s tim da tako odreena ukupnost pokretnina moe obuhvaati samo pokretnine koje su u vlasnitvu dunika
protivnika osiguranja
-

u tim okvirima moe ukupnost biti i ue odreena (npr. stroj odreene namjene)
posredstvom takvog z. p. na ukupnosti pokretnina, predmet zalonog prava je i svaka pokretnina u vlasnitvu
dunika, a odreena je time to je u sastavu te ukupnosti, sve dok ne izae od tog sastava tako je to u pravilu, ali
ipak, da bi pojedina pokretnina u sastavu takve ukupnosti bila predmetom z. p., ona mora biti sposobna biti
predmetom sudskog dobrovoljnog z. p. (jer je zalono pravo na ukupnosti stvari dobrovoljno, pa na nj ne djeluju
pravila OZ o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe i o ogranienju ovrhe na odreenim predmetima)

trabina koju se osigurava

- lebdeim z. p. osiguranjem moe se osigurati novane trabine i novane protuvrijednosti nenovanih trabina
- u tom pogledu vrijedi mutatis mutandis sve to je o tome reeno kod osnivanja dobrovoljnog sudskog z. p.

pravni temelj zaloni ugovor u sklopu sporazuma o osiguranju

- vrijedi isto to je reeno o pravnom temelju osnivanja dobrovoljnog sudskog zalonog prava

nain stjecanja upis u Upisnik

- zalono pravo na ukupnosti pokretnina predlagatelj osiguranja, odnosno vjerovnik stjeu upisom u
Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima
2.2. NASTUP PRAVNOG UINKA

pravni uinak osnivanja lebdeeg z. p. osiguranja nastupa s dovrenjem ina upisa u Upisnik, ako su ispunjene i sve ostale
pretpostavke stjecanja tog zalonog prava tada vjerovnik-predlagatelj stjee to zalono pravo
3. PRELAENJE ZALONOG PRAVA I OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM
3.1. PRELAENJE ZAKONSKOG ZALONOG PRAVA

za lebdee z. p. osiguranje vrijedi ope pravilo o prelaenju zalonog prava 397

3.2. OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM

kako ukupnost stvari moe biti predmetom jedino sudskog dobrovoljnog zalonog prava, koje je kao lebdee zalonopravno
osiguranje osnovano upisom u Upisnik, zaloena ukupnost stvari moe biti optereena samo isto takvim podzalonim pravom
osnovat e ga se na pravnom temelju i na nain na kakav se osniva lebdee z. p. osiguranje na ukupnosti stvari

396

pretpostavke osnivanja, 232. str.

397

prelaenje zalonog prava, 212. str.

238

4. OVLASTI
l. 38. st. 4. i st. 5. ZU
-

pokretnine u sastavu ukupnosti optereene su zalonim pravom, ali to nita ne mijenja u njihovom pravnom statusu:
to ne utjee na pravo vlasnitva tih pokretnina, niti na zalona i druga stvarna prava, a isto tako ni na posjed na njima
zaloni dunik nije ogranien u svojim vlasnikim ovlastima glede tih pokretnina on je ovlaten njima raspolagati,
faktino i pravno: protivnik osiguranja (dunik) ovlaten je otuivati pokretnine iz ukupnosti pokretnina zalono pravo
na tim pokretninama prestaje njihovom predajom treemu ili njihovim odnoenjem iz ili sa odreenog prostora
no, otui li neku od njih pa ona izae iz sastava ukupnosti i prestane biti optereena zalonim pravom, zaloni dunik
ima dunost nadomjetanja: ako u sporazumu stranaka o osiguranju nije drukije odreeno, protivnik osiguranja,
odnosno dunik duan je uredno nadomjetati otuene ili odnesene pokretnine, prema prirodi svoje djelatnosti

nositelj sudskog dobrovoljnog zalonog prava ima pravni poloaj kakav i inae pripada hipotekarnim vjerovnicima i drugim
nositeljima registarskih zalonih prava, ako nije to posebno odreeno zakonom (l. 329. st. 3. ZV) on nema pravo na posjed
ukupnosti stvari i stvari koje su u sastavu te ukupnosti, nema obvezu uvanja, ubiranja i prisvajanja plodova

ako dunik ne ispuni svoju dospjelu obvezu utvrenu sporazumom i osiguranu zalonim pravom, nastupa stadij namirivanja u
kojem vjerovnik moe temeljem zalonog prava ishoditi prisilno namirivanje svoje trabine iz vrijednosti ukupnosti pokretnina
5. NAMIRIVANJE
l. 38. st. 6. ZU

pravo zalonog vjerovnika na namirivanje ostvaruje se putem ovrhe koju e, na prijedlog vjerovnika, odrediti i provesti sud
(sudsko zalono pravo se ne moe ostvarivati izvansudskim putem):
ako protivnik osiguranja ili vjerovnik zatrai ovrhu radi naplate osigurane trabine, predmetom njegova zalonog prava
smatrat e se sve pokretnine koje se prigodom pljenidbenog popisa nau u ili na prostoru koji determinira ukupnost
sud e te pokretnine popisati u pljenidbeni zapisnik, pa poto one budu time zaplijenjene i pritom procijenjene,
provest e se glede njih i daljnje ovrne radnje, ukljuujui njihovu prodaju i namirenje
namirivanje e provoditi iz vrijednosti onih pokretnina iz sastava ukupnosti, koje su zaplijenjene u provoenju
ovrhe te su potom ovrno prodane; iz novca dobivenog njihovom prodajom provest e se namirivanje vjerovnika

prednosni red zalonog prava predlagatelja osiguranja, odnosno vjerovnika na tim pokretninama raunat e se prema
danu kad je upisom u Upisnik osnovano lebdee zalono pravo na ukupnosti u ijem sastavu su bile te pokretnine
6. PRESTANAK

ovo zalono pravo apsolutno prestaje kao i svako sudsko zalono pravo propau zaloga, a inae temeljem odluke suda 398
relativno, ono prestaje prijelazom na drugu osobu zajedno s osiguranom trabinom
(prestankom zalonog prava na ukupnosti stvari ono e prestati i na svim pokretninama koje su u njenom sastavu)

na pojedinoj pokretnini optereenoj zalonim pravom jer je u sastavu ukupnosti pokretnina na kojoj to zalono pravo postoji,
to zalono pravo prestaje izlaenjem iz sastava optereene ukupnosti (dakako, i prestankom zalonog prava na ukupnosti)

6.3.4.4. Javnobiljeniko zalono pravo na pokretnini i na ukupnosti pokretnina

-

ovu inaicu sudskog dobrovoljnog zalonog prava obiljeava to to javni biljenik igra dio uloge koja je inae povjerena sudu
da bi se osnovalo javnobiljeniko zalono pravo na pokretnini, odnosno ukupnosti pokretnina, potrebno je ispunjenje
svih pretpostavki osnivanja sudskog dobrovoljnog zalonog prava na takvom predmetu 399, ali uz odreene posebnosti:

pravni temelj stjecanja je i ovdje zaloni ugovor, uz jednu razliku:

- umjesto da bude sadran u sporazumu o osiguranju koji bi bio sklopljen pred sudom u postupku osiguranja i
uoblien u sudski zapisnik o sporazumu stranaka 400, ovdje e on biti sklopljen u obliku javnobiljenikog akta
ili solemnizirane privatne isprave, pri emu e takav oblik zalonom ugovoru dati javni biljenik

398

prestanak, 234. str.

pretpostavke osnivanja, 232. str.
400
sporazum o osiguranju, 233. str.
399

239

glede bitnog sadraja takvog sporazuma o osiguranju, prva dva elementa (utvrenje trabine i zaloni ugovor) su
jednaki kao i kod sudskog zalonog prava, ali trei element, sporazum da e se to zalono pravo osnovati
radnjama osiguranja, donekle je drukiji:
umjesto da stranke suglasno trae od suda da rjeenjem odredi kao mjeru osiguranja upis zalonog prava u
Upisnik, njihov sporazum treba sadravati stranaku odredbu o osiguranju (clausulu asicurandi):
to je izjava vlasnika predmeta osiguranja (dunika-protivnika osiguranja ili treega koji je vlasnik zaloga)
da je suglasan s time da se radi osiguranja vjerovnikove trabine osnuje zalono pravo radnjom koju e
poduzeti javni biljenik (l. 307. st. 1. OZ)
u naoj j. b. praksi se uobiajilo da se tom sporazumu o osiguranju doda i sporedni, nebitni sastojak:
clausula exequendi to je izjava dunika o njegovoj suglasnosti da se poto dospije trabina
ije postojanje i vrijeme dospijea su utvreni u toj ispravi, moe provesti ovrha neposredno na temelju
te isprave, tj. ta isprava je ovrna isprava (l. 54. Zakona o javnom biljenitvu)

nain stjecanja j. b. zalonog prava je izvrenje potrebne radnje osiguranja, a to je upis u Upisnik javni biljenik
predlae upis zalonog prava Slubi upisa, pa ako ona taj upis provede, time e biti steeno j. b. zalono pravo

u svemu ostalom, za javnobiljeniko zalono pravo na pokretninama i na ukupnosti stvari vrijedi isto to i za sudsko
dobrovoljno zalono pravo, sa specifinostima procesnopravnog karaktera (l. 308. OZ)

6.3.5. Zakonsko zalono pravo na pokretnini

6.3.5.1. Uope
l. 314. st. 1, l. 329. st. 3. i l. 353. st. 2./1 ZV
-

uz ispunjenje potrebnih pretpostavki, na dunikovima stvarima zalono pravo moe biti osnovano i temeljem samog zakona
u naelu, za zakonska zalona prava na pokretnini vrijedi to i uope za zalona prava na pokretninama, ali ako zakon propisuje
neto posebno, to e se primjenjivati u prvom redu, a tek podredno pravila o zalonom pravu na pokretninama, a potom,
jo dalje podredno, pravila o zalonom pravu uope

pretpostavke osnivanja
- uz sve to je potrebno za stjecanje zalonog prava na pokretnini 401, moraju biti ispunjene i posebne pretpostavke,
odreene posebnim zakonom koji ureuje pojedinu podvrstu zakonskih zalonih prava:
zakonsko zalono pravo osniva se ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi posebni zakon
-

ovisno o tome kako posebni zakon ureuje osnivanje zakonskog zalonog prava, razlikuju se:
a) prava zakonska zalona prava (u uem smislu) ona koja se osnivaju samim zakonom (ipso iure, eo ipso),
naime samim nastupanjem injenica zakonom odreenih kao pretpostavki nastanka takvog z. p.
b) neprava zakonska zalona prava (u irem smislu) osnivaju se pod pretpostavkama odreenim u zakonu,
ali s tim da e ispunjenje tih pretpostavki tek dati vjerovniku pravo da stekne z. p. na stvari dunika;
zakon tu daje pravni temelj za stjecanje zalonog prava, a vjerovnik to pravo stjee inom stjecanja

pravni poloaj vjerovnika:

to je odreeno o pravnom poloaju vjerovnika ija je trabina osigurana zalonim pravom na nekretnini, na
odgovarajui se nain primjenjuje i na vjerovnika ija je trabina osigurana zakonskim zalonim pravom na pokretnini

prestanak
- apsolutni: zakonsko zalono pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je na temelju
zakona osnovano, ako nije to drugo zakonom odreeno
- relativni: ako prijee na drugu osobu zajedno s trabinom koju osigurava

6.3.5.2. Neke podvrste zakonskih zalonih prava

1. ZALONO PRAVO SUVLASNIKA I SUNASLJEDNIKA
1.1. zalono pravo suvlasnika
-

zakonsko zalono pravo osniva se kad suvlasnika zajednica bude razvrgnuta isplatom temeljem takve odluke suda, pa jedan
suvlasnik dobije u vlasnitvo stvar koja je bila suvlasnika, uz obvezu da ostalima isplati vrijednost njihovih suvl. dijelova 402

401

osnivanje zalonog prava, 221. str.

402

pravo na razvrgnue isplatom, 150. str.

240

dakle, ostali su stekli odreene novane trabine prema tom (bivem) suvlasniku, a veliina i rok dospijea tih trabina
odreeni su odlukom suda da bi te trabine bile osigurane zakonskim zalonim pravom, moraju se, uz ostale, ispuniti ove
posebne pretpostavke stjecanja tog zakonskog zalonog prava:
1) trabina koja se osigurava tim zalonim pravom je vjerovnikova trabina nastala temeljem odluke suda o razvrgnuu
suvlasnitva isplatom, te
2) predmet tog zalonog prava je stvar koju je suvlasnik stekao u vlasnitvo temeljem iste odluke suda
1.2. zalono pravo sunasljednika

zakonsko zalono pravo osniva se i kad je nasljednika zajednica razvrgnuta isplatom:

l. 143. st. 1. ZN: na zahtjev sunasljednika koji je ivio ili privreivao u zajednici s ostaviteljem, a i zapisovnika,
sud moe, kada to iziskuje opravdana potreba, odluiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili
skupine stvari, koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud
prema okolnostima odredi
l. 143. st. 3. ZN: za tako odreeni iznos te osobe imaju radi osiguranja iznosa koji im je duan platiti do isplate
zakonsko zalono pravo na dijelovima ostavine dodijeljenim nasljedniku

dakle, posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava su:

1) trabina koju se tim zalonim pravom osigurava je vjerovnikova trabina koja je nastala temeljem odluke (rjeenja)
suda/javnog biljenika o razvrgnuu nasljednike zajednice isplatom, te
2) predmet tog zalonog prava je stvar koju je sunasljednik stekao u vlasnitvo temeljem te odluke
2. ZALONO PRAVO NAJMODAVCA

l. 565. ZOO: najmodavac nekretnine ima za dunu najamninu i ostale trabine iz ugovora o najmu zalono pravo na unesenim
stvarima najmoprimca, koje mogu biti predmet ovrhe, te ih moe zadrati do namirenja tih trabina
osim opih odredbi ZOO, zakonsko zalono pravo najmodavcu daje i posebni zakon Zakon o najmu stanova
posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava:
1) trabina koju se osigurava tim zalonim pravom proizlazi iz obveznog odnosa utemeljenog na ugovoru o najmu stana:
kao najmodaveva trabina stanarine od najmoprimca stana i/ili
kao trabina naknade tete za koju najmoprimac odgovara najmodavcu
2) predmet tog zalonog prava su pokretnine (pokustvo i druge pokretnine) koje su:
u vlasnitvu najmoprimca ili lanova njegovog obiteljskog domainstva, a
unesene su u stan, odnosno druge prostorije koji su predmet ugovora o najmu stana s najmoprimcem

zakonsko zalono pravo se na svakoj pojedinoj od tih pokretnina osniva njenim unoenjem u stan/drugu prostoriju koja je
predmet ugovora o najmu stana, a ono prestaje iznoenjem iz najmodaveve nekretnine (ako ve nije prestalo iz kojeg od
opih razloga za prestanak zalonih prava)
3. ZALONO PRAVO NALOGOPRIMCA

l. 777. ZOO: radi osiguranja naknade i trokova nalogoprimac ima zalono pravo na pokretnim stvarima nalogodavca to ih
je dobio po osnovi naloga, a i na novanim iznosima koje je naplatio za raun nalogodavca
posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava:
1) trabina koju se osigurava ovim zalonim pravom proizlazi iz obveznog odnosa utemeljenog na ugovoru o nalogu:
kao nalogoprimeva trabina naknade i/ili
trokova koje mu duguje nalogodavac
2) predmet tog zalonog prava su:
pokretnine koje su u vlasnitvu nalogodavca, a nalogoprimac ih je dobio u posjed temeljem ugovora o nalogu, te
novac koji je nalogoprimac naplatio za raun nalogodavca

zakonsko zalono pravo na tim nalogodavevim stvarima/novcu se osniva u trenutku ispunjenja svih ovih pretpostavki, a
prestaje s prestankom nalogoprimevih posjeda (ako ne prestane ranije iz kojeg opeg razloga prestanka zalonih prava)

4. ZALONA PRAVA PRIJEVOZNIKA, KOMISIONARA, OTPREMNIKA I SKLADITARA

4.1. zalono pravo prijevoznika
-

l. 692. st. 1. ZOO: radi osiguranja naplate naknade za prijevoz i nunih trokova to ih je uinio u vezi s prijevozom,
prijevoznik ima zalono pravo na stvarima koje su mu predane radi prijevoza i u vezi s prijevozom, dok ih dri ili dok ima
ispravu pomou koje moe raspolagati njima

dakle, posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava su:

1) trabina koju se osigurava ovim zalonim pravom proizlazi iz obveznog odnosa utemeljenog na ugovoru o prijevozu:
241

kao nalogoprimeva trabina naknade za prijevoz i/ili

nunih trokova

2) predmet tog zalonog prava su:

pokretnine koje su u vlasnitvu poiljatelja i/ili primatelja, a
prijevoznik ih je dobio u posjed radi prijevoza, odnosno u vezi s prijevozom
4.2. zalono pravo komisionara
-

l. 800. st. 1. ZOO: komisionar ima zalono pravo na stvarima koje su objekt ugovora o komisiji dok se te stvari nalaze
kod njega ili kod nekog koji ih dri za njega ili dok on ima u rukama ispravu s pomou koje moe raspolagati njima

dakle, posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava su:

1) trabina koju se osigurava ovim zalonim pravom proizlazi iz:
komisijskog posla s tim komitentom i/ili
iz zajmova i predujmova danih komitentu
2) predmet tog zalonog prava su:
pokretnine koje su u vlasnitvu komitenta, a
komisionar ih je dobio u posjed u vezi s nekim (bilo kojim) komisijskim poslom s tim komitentom

po izriitoj zakonskoj odredbi, komisionar ima prednost kod namirivanja svojih trabina osiguranih tim zakonskim z. p.:
l. 800. st. 2. ZOO: iz vrijednosti tih stvari komisionar moe naplatiti prije ostalih komitentovih vjerovnika svoje trabine
po osnovi svih komisijskih poslova s komitentom te po osnovi zajmova i predujmova danih komitentu, bez obzira jesu li nastale
u vezi s tim stvarima ili nekim drugim
4.3. zalono pravo otpremnika (peditera)

l. 868. st. 1. ZOO: radi osiguranja naplate trabina nastalih u svezi s ugovorom o otpremi, otpremnik ima zalono pravo
na stvarima predanim radi otpremanja i u vezi s otpremanjem dok ih dri ima ispravu pomou koje moe njima raspolagati

posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava su:

1) trabina koju se osigurava ovim zalonim pravom nastala je u vezi s ugovorom o otpremi (pediciji)
2) predmet tog zalonog prava su stvari u vlasnitvu dunika koje su predane otpremniku u posjed (neposredan/posredan)
radi otpremanja i u vezi s otpremanjem
4.4. zalono pravo skladitara

l. 750. ZOO: pored naknade za uvanje skladitar ima pravo na naknadu trokova koji su bili potrebni za ouvanje robe;
za svoje trabine iz ugovora o uskladitenju i ostale trabine nastale u vezi s uvanjem robe on ima zalono pravo na toj robi

posebne pretpostavke stjecanja ovog zakonskog zalonog prava su:

1) trabina koju se osigurava ovim zalonim pravom proizlazi iz ugovora o uskladitenju:
kao trabina naknade za uvanje i trabina naknade trokova potrebnih za ouvanje robe, ili je
nastala u vezi s uvanjem robe
2) predmet tog z. p. je stvar (roba) koja je u vlasnitvu dunika osigurane trabine, a predana je skladitaru na uvanje
4.5. SUKOB ZALONIH PRAVA

prvenstveni red za namirivanje trabina prijevoznika, komisionara, otpremnika i skladitara odreuje l. 693. ZOO:
kad pored z. p. prijevoznika postoje na istoj stvari istodobno z. p. komisionara, otpremnika i skladitara, prvenstvo
naplate imaju trabine bilo kojeg od tih vjerovnika nastale otpremom ili prijevozom, i to obratno redu kojim su nastale
ostale trabine komisionara i skladitara, a i trabine otpremnika i prijevoznika nastale davanjem predujmova,
naplauju se tek nakon isplate gore navedenih trabina, i to po redu kojim su nastale

6.4. ZALONO PRAVO NA NEKRETNINI

6.4.1. Uope
1. NEKRETNINA KAO PREDMET ZALONOG PRAVA
-

403

zalono pravo se moe stei i imati na svakoj nekretnini koja je ope sposobna za zalog 403, a i na drugim entitetima koji su
pravno izjednaeni s takvom nekretninom glede takvih stvari i izjednaenih entiteta moe postojati posebna podvrsta z. p.:

sposobnost za zalog, 213. str.

242

zalono pravo na nekretnini (hipoteka na nekretnini, hipoteka)

-

zalono pravo te podvrste moe se stei i imati na za to sposobnoj (l. 298. ZV):
1) pojedinano odreenoj nekretnini (to ukljuuje i sve njene pripadnosti, ako nije drukije odreeno)
2) pojedinano odreenom idealnom dijelu nekretnine (u pravilu sa svim pripadnostima)
3) skupu nekoliko takvih nekretnina, odnosno idealnih dijelova (u pravilu sa svim njihovim pripadnostima) oni tada
zajedno slue osiguranju trabine kao da su jedan zalog, tzv. zajednika ili simultana hipoteka
4) pravu na tzv. civilne plodove koje daje nekretnina ili njen idealni dio (npr. najamnine, zakupnine) bude li osnovana
takva hipoteka na plodovima (hypotheca ad fructus), teretit e nekretninu ili njen idealni dio kao cjelinu, ali e se
trabine koje su osigurane hipotekom na plodovima moi ovrno namirivati samo iz vrijednosti civilnih plodova
optereene nekretnine, a ne iz vrijednosti matine nekretnine
5) pravu graenja (u pravilu sa svim pripadnostima) 404

u obzir da bude predmetom zalonog prava na nekretnini dolazi samo ono to ima opu sposobnost za zalog, ali,
da bi se na tome moglo stei i imati zalono pravo koje pripada ovoj ili onoj podvrsti zalonih prava na nekretninama,
treba jo i da zadovolji posebne zakonske pretpostavke, pod kojima e imati posebnu sposobnost biti predmetom odreene
podvrste zalonog prava na pokretnini
2. PODVRSTE ZALONOG PRAVA NA NEKRETNINI
l. 304. st. 2. ZV

podvrste hipoteke u naem pravnom poretku su:

1) dobrovoljno zalono pravo na nekretnini
2) prisilno sudsko zalono pravo na nekretnini
3) sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na nekretnini
4) zakonsko zalono pravo na nekretnini

one se razlikuju od odgovarajuih podvrsta z. p. na pokretnini po tome to se ovdje koristi pravni institut zemljinih knjiga
(i slini instituti), pa se z. p. na nekretninama ne mogu osnivati predajom nekretnine u posjed, nego samo upisom u z.k.
i ZV propisuje:
dobrovoljno zalono pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne
ovlauje da dri zalog u posjedu jest hipoteka (l. 304. st. 1. ZV) 405
na nekretninama je mogue osnovati zalono pravo jedino kao hipoteku

zato se govori o dobrovoljnoj hipoteci, sudskoj i j. b. dobrovoljnoj, te zakonskoj hipoteci na nekretnini

slijedom toga, trabinu osiguranu hipotekom esto se naziva hipotekarnom trabinom

6.4.2. Dobrovoljno zalono pravo na nekretnini

6.4.2.1. Osnivanje
-

vlasnik nekretnine moe u suglasnosti s vjerovnikom neke odreene novane trabine dati svoju nekretninu u zalog
za osiguranje te trabine (tj. izvesti zalono pravo iz svog prava vlasnitva) kako se to zbiva voljom vlasnika nekretnine, a i u
suglasnosti s vjerovnikom trabine koju se osigurava, takvo e zalono pravo, kad bude osnovano, biti dobrovoljno zalono
pravo na toj nekretnini

isto moe uiniti i ovlatenik prava graenja ako on na svojem pravu graenja osnuje zalono pravo za osiguranje neke
odreene trabine u suglasnosti s vjerovnikom, nastaje dobrovoljno zalono pravo na pravu graenja

1. PRETPOSTAVKE
l. 307. st. 1. i st. 6., l. 309. ZV
Na temelju pravnog posla kojem je cilj osnivanje zalonoga prava na odreenoj stvari ili pravu radi osiguranja
namirenja odreene trabine iz vrijednosti zaloga osniva se dobrovoljno zalono pravo njegovim izvoenjem
iz vlasnitva stvari, odnosno pripadanja prava koje se njime optereuje, a na nain odreen zakonom.
(l. 306. st. 1. ZV) 406
-

dakle, da bi se osnovalo dobrovoljno zalono pravo na nekretnini, potrebno je:

404

pojam prava graenja, 201. str.

hipoteka na pokretnini, 230. str.
406
pretpostavke, 221. str.
405

243

1)
2)
3)
4)

da se njime osigurava trabina koja je sposobna biti osigurana zalonim pravom 407,
da budu ispunjene sve ope pretpostavke za stjecanje stvarnih prava uope 408,
da budu ispunjene sve pretpostavke za stjecanje zalonih prava 409, te
da budu ispunjene sve posebne pretpostavke za stjecanje ove podvrste z. p. (dobrovoljnog na nekretnini) to su ove:
4.1. predmet zalaganja je za hipoteku sposobna nekretnina ili pravo graenja
- nekretnina, s njom pravno izjednaeni entitet i pravo graenja imaju tu sposobnost ako su ope sposobni biti
predmetom zalonog prava 410 (pod uvjetom da im zakon u odreenom sluaju ne iskljuuje tu sposobnost,
i da glede njih nije na snazi neka zabrana otuenja ili optereenja odreena zakonom)
-

utjecaj pravila ovrnog prava:

pravila o iskljuenju ovrhe na nekim nekretninama vrijede i ovdje (budui da se osiguranu trabinu
moe samo sudski namirivati iz vrijednosti zaloene nekretnine), pa ona oduzimaju tim nekretninama
sposobnost da budu predmetom dobrovoljnog z. p.
no, pravila o izuzeu i ogranienju ovrhe se ovdje ne primjenjuju, jer se dobrovoljno z. p. na nekretnini
osniva pravnim poslom, pa na njega ne mogu djelovati zakonska izuzea i ogranienja

treba spomenuti i da e nekretnina koja je inae sposobna biti predmetom dobrovoljnog z. p. prestati to biti
ako i kada glede nje u z. k. bude upisana zabiljeba ovrhe naime, OZ propisuje:
l. 84. st. 1. OZ: im donese rjeenje o ovrsi, sud e po slubenoj dunosti zatraiti da se u zemljinoj
knjizi upie zabiljeba ovrhe.
l. 84. st. 3. OZ: nakon zabiljebe ovrhe nije doputen upis promjene prava vlasnitva ni kojeg drugog
stvarnog prava utemeljen na raspolobi ovrenika, bez obzira na to kad je raspoloba poduzeta
(sve dok zabiljeba ovrhe ne bude izbrisana)

4.2. zalogodavac je vlasnik te nekretnine ili nositelj prava graenja

- vlasnik moe opteretiti nekretninu zalonim pravom u granicama svoje ovlasti da njome pravno raspolae
otuenjem drugom (naime, ta ovlast mu moe biti stegnuta temeljem pravnog posla, odluke suda ili zakona)
nekretninu mogu opteretiti i suvlasnik i zajedniki vlasnik i etani vlasnik cijelu samo uz suglasnost
ostalih, a svoj idealni dio / posebni dio nekretnine i bez te suglasnosti 411
i prethodni i potonji vlasnik nekretnine mogu je opteretiti zalonim pravom (hipotekom)
-

nositelj prava graenja na nekretnini ovlaten je svoje pravo graenja opteretiti zalonim pravom;
time e opteretiti svaku zgradu ve izgraenu na tom pravu graenja, a i svaku koja bi u budunosti
bila izgraena na tom pravu 412

4.3. zalogodavev pravni posao je valjani pravni temelj osnivanja z. p. (hipoteke) na nekretnini/pravu graenja
- naelno uzevi, taj pravni posao bi mogao biti jednostran i dvostran
- redovito e to ipak biti dvostrani pravni posao ugovor (zaloni ugovor, tonije njegova inaica:
ugovor o hipoteci), esto u obliku uglavka o hipoteci, sadranog u nekom drugom ugovoru (npr. o zajmu)
- to vrijedi za ugovore o hipoteci, vrijedi na odgovarajui nain i za svaku drugu dobrovoljnu hipoteku,
pa makar ta i nije ugovorna
ugovor o hipoteci / hipotekarni ugovor (zaloni ugovor, lat. contractus pigneraticius):
ugovorom o hipoteci obvezuje se dunik ili netko trei (zalogodavac) da e radi osnivanja
zalonoga prava koje e osiguravati odreenu vjerovnikovu trabinu, dopustiti vjerovniku
da svoje zalono pravo upie u javnu knjigu kao teret odreene stvari;
ujedno se obvezuje druga strana da e uiniti to je potrebno da bi se izbrisalo zalono pravo
iz javne knjige
-

glede obiljeja tog ugovora, vrijedi isto to i za ugovor o davanju stvari u zalog 413, uz jednu bitnu razliku:
da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku
dakle, to je formalan ugovor nitetan je ako nije sklopljen u pisanom obliku, dakle u obliku isprave
pritom treba voditi rauna o tome da e se ugovor o hipoteci ispunjavati upisom zalonog prava u z. k.,
a da temelj za odobrenje tog upisa moe biti samo valjana knjina isprava (tabularna isprava);
zato, da bi mogao igrati ulogu isprave podobne za upis, ugovor o hipoteci, osim to mora biti u

407

odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.
409
osnivanje zalonog prava, 217. str.
410
sposobnost za zalog, 213. str.
411
zalogodavac vlasnik pokretnine, 222. str.
412
pojam prava graenja, 201. str.
413
ugovor o davanju stvari u zalog, 222. str.
408

244

pisanom obliku, mora ispunjavati i sve zahtjeve koje zemljinoknjino pravo postavlja za valjanost
knjine (tabularne) isprave, tj. za njenu sposobnost da se temeljem nje dozvoli upis u z. k. 414

sadraj:
bitni sastojak ugovora o hipoteci je oitovanje volje dunika-zalogodavca i vjerovnika, kojim se
dunik obvezuje vjerovniku dopustiti mu (tj. trpjeti) da zalono pravo kojim se osigurava odreena trabina,
upie u z. k. kao teret na zalogodavevoj nekretnini (odnosno pravu graenja)
i ovdje vrijede iste zabrane ugovaranja kao i za ugovor o davanju u stvari u zalog

4.4. izvren je in koji je zakonom odreen za nain osnivanja tog z. p., a to je upis u zemljinu knjigu
(in uknjibe, predbiljebe) hipoteke na toj nekretnini/pravu graenja
- dakle, glede naina dobrovoljnog davanja u zalog nekretnina, ZV propisuje:
dobrovoljno ugovorno zalono pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu
izjednaenom s nekretninom stjee vjerovnik uknjibom toga prava u zemljinu knjigu kao tereta na
njime optereenoj nekretnini, ako zakonom nije to drugo odreeno
ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljinoknjino pravo zahtijeva za uknjibu, a zatraena je
uknjiba zalonoga prava na nekretnini, ono e se osnovati predbiljebom pod uvjetom naknadnoga
opravdanja toga upisa, ako su ispunjene one pretpostavke pod kojima ta pravila doputaju predbiljebu

na nekretninama koje nisu upisane u zemljine knjige, osniva se dobrovoljno zalono pravo
polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine doputa uknjibu toga prava na njoj;
za to se polaganje uzima da je uknjiba, odnosno predbiljeba i na odgovarajui se nain primjenjuju
pravila o stjecanju tim upisima u zemljinu knjigu, ako zakonom nije to drugo odreeno

upise u z. k. detaljno ureuje ZZK (osim opih, u l. 35. do 38. sadri i posebna pravila za upise hipoteka)
odredbe ovog Zakona (ZV) o osnivanju dobrovoljnog ugovornog zalonog prava na nekretninama upisom
u zemljinu knjigu na odgovarajui se nain primjenjuju i na promjene i prestanak zalonoga prava
na nekretninama do kojih dolazi na temelju pravnih poslova da bi na temelju pravnog posla nastupile
promjene zalonog prava na nekretnini, ili da bi ono prestalo, pretpostavka je odgovarajui upis u z. k.
2. NASTUP PRAVNOG UINKA

pravni uinak osnivanja hipoteke nastupa kad se ispune sve zakonske pretpostavke za to, pa hipoteka bude osnovana 415
taj uinak (kao i drugi uinci upisa u z. k.) djeluje unazad od trenutka u kojem je z. k. sudu bio stigao prijedlog za upis neke
hipoteke, odnosno kad mu je stigla odluka drugog suda kojom se odreuje upis te hipoteke 416
3. STJECANJE Z. P. OD NEVLASNIKA I OD NEOVLATENIKA PRAVA GRAENJA
l. 318. ZV

osoba koja je u z. k. upisana kao vlasnik nekretnine, u stanju je opteretiti je hipotekom ako ona zapravo nije
vlasnik nekretnine, vjerovnik koji je postupajui u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost z. k. upisao hipoteku kao teret te
nekretnine (izvodei je iz navodnog prava vlasnitva te osobe kao knjinog prednika), ipak e stei tu hipoteku,
ako su ispunjene pretpostavke pod kojima njegovo stjecanje uiva zatitu po pravilima o zatiti povjerenja u z. k.:
na zatitu povjerenja u z. k. glede z. p. na nekretninama (hipoteka), na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe ZV
o zatiti povjerenja u z. k. 417 i viestrukom ugovaranju otuenja 418, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava
naime, predmnjeva istinitosti upisa prednikovog prava vlasnitva postaje neoboriva, ne bude li u zakonskim rokovima
podignuta tuba na brisanje tog neistinitog upisa, te potom usvojena pravomonom presudom
kad ta predmnjeva postane neoboriva, vie nitko ne moe s uspjehom osporavati ni istinitost upisa hipoteke izvedene iz
tog prava vlasnitva, pozivajui se na to da upisani prednik nije bio vlasnik, pa time vjerovnik stjee hipoteku

ono to vrijedi za stjecanje od nevlasnika, vrijedi i za stjecanje zalonog prava na nekretnini od onog tko nije ovlatenik prava
graenja na nekretnini, ali je neistinito upisan kao da to jest

6.4.2.2. Prelaenje dobrovoljnog zalonog prava na nekretnini i optereenje podzalonim pravom

1. PRELAENJE HIPOTEKE
-

za prelaenje dobrovoljnog zalonog prava na nekretnini vrijedi sve to je reeno za prelaenje zalonog prava uope

419

414

tabularna isprava, 72. str.

osnivanje zalonog prava, 217. str.
416
naelo prvenstva, 68. str.
417
zatita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju nekretnine, 101. str.
418
stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja, 96. str.
419
prometnost i nasljedivost, 212. str. + prelaenje zalonog prava, 212. str.
415

245

ako na novog vjerovnika prijee samo neki dio osigurane trabine, odreen razlomkom, ili iznosom (l. 35. st. 3. ZZK):
tada e na njega prijei i samo odgovarajui dio zalonog prava koji trabinu osigurava, a ostatak e pripadati nekom drugom;
obje te hipoteke (tj. oba dijela nekadanje hipoteke) imat e isti red prvenstva
2. OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM NADHIPOTEKOM

kao i svako zalono pravo 420, i dobrovoljno zalono pravo na nekretnini (hipoteku) moe se opteretiti podzalonim pravom
(nadhipotekom) za takvo podzalono pravo vrijedi na odgovarajui nain isto to i za zalono pravo, ako nije to drugo
odreeno, niti proizlazi iz pravne naravi podzalonog prava
optereenje dobrovoljnom nadhipotekom:
l. 315. st. 2. ZV

vjerovnik trabine osigurane zalonim pravom na nekretnini moe, u granicama svojeg prava na namirenje iz te nekretnine,
osnovati na postojeem zalonom pravu (hipoteci) hipoteku u korist tree osobe (nadhipoteku) i bez pristanka zalonog
dunika, a na pravnom temelju i na nain odreen za osnivanje dobrovoljnog zalonog prava na nekretninama
uini li to, osnovana je na hipoteci nadhipoteka kao podzalono pravo podzalonog vjerovnika
pretpostavke osnivanja dobrovoljne nadhipoteke su (uz postojanje trabine koju se osigurava, sposobne da bude osigurana):
1. da je nekretnina optereena hipotekom,
2. da je zalogodavac hipotekarni vjerovnik,
3. da je zalogodavev pravni posao valjani temelj za osnivanje nadhipoteke, te
4. valjani nain stjecanja upis nadhipoteke u z. k.

6.4.2.3. Ovlasti i dunosti u pogledu zaloene nekretnine

1. OVLASTI I DUNOSTI U STADIJU OSIGURANJA
l. 329. st. 1. i st. 2., l. 330., l. 332., l. 347. st. 1., st. 2. i st. 3., l. 348. ZV
l. 72. st. 2. i st. 3. ZZK
-

hipotekarni vjerovnik ima znatno razliite ovlasti i dunosti od onih koje bi imao da mu je trabina osigurana runim zalogom
pokretnine, jer je zalono pravo na nekretnini uvijek hipoteka (l. 304. st. 1. i st. 2.), pa ZV propisuje:
vjerovnik trabine osigurane zalonim pravom na nekretnini (hipotekarni vjerovnik) nema pravo na posjed zaloene
nekretnine, niti ima pravo ubirati i prisvajati njene plodove i druge koristi od nje, ili upotrebljavati tu nekretninu
odredba ugovora ili drugog pravnog posla suprotna tome je nitava, ako nije to drugo odreeno zakonom
1.

ako hipotekarni dunik ini neto to dovodi u opasnost ili smanjuje vrijednost nekretnine optereene hipotekom,
hipotekarni vjerovnik je ovlaten:
zahtijevati da hipotekarni dunik propusti to initi, a ako to ne propusti,
moe i prije dospijea zahtijevati prisilnu naplatu trabine osigurane hipotekom

navedeni postupci hipotekarnog dunika, pa ma zbog njih zalog i propao, ne ovlauju zalonog vjerovnika da zbog toga
raskine obvezni odnos u kojem je njegova trabina bila osigurana hipotekom
2.

421

pravo na zatitu

zaloni vjerovnik je ovlaten svakomu, pa i vlasniku zaloene nekretnine, postavljati sve zahtjeve potrebne radi zatite svojeg
zalonog prava na nekretnini, a osobito ima pravo zahtijevati:
zatitu svog povrijeenog zalonog prava sredstvima koja za zatitu knjinih prava daju pravila z. k. prava
da zaloni dunik/trei proputa initi glede zaloene nekretnine ono to dovodi u opasnost ili smanjuje njenu vrijednost
da se njemu preda ono to daje zaloena stvar posredovanjem kakva pravnoga odnosa, ako je njemu zaloeno pravo na
te plodove

na zahtjeve koje zaloni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti glede zaloene mu stvari, na odgovarajui se nain
primjenjuju pravila koja vrijede za vlasnika, odnosno predmnjevanog vlasnika koji titi svoje pravo vlasnitva 421
3. pravo na ustup prvenstva i prava raspolagati s mjestom u prvenstvenom redu

420

pravo na ouvanje nekretnine i njezine vrijednosti

ustup prvenstva
hipotekarni vjerovnik je ovlaten mjesto koje u prvenstvenom redu ima njegova hipoteka, zamijeniti s mjestom koje u tom redu
ima neka druga hipoteka, ili koje drugo knjino pravo na istoj nekretnini, ako time ne vrijea knjina prava treih osoba

optereenje zalonog prava podzalonim, 212. str.

prava vlasnika tuba za povrat stvari reivindikacija, 123. str. + vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari, 131. str.

246

to je tzv. ustup prvenstva 422, koji glede svih knjinih prava (tj. onih koja se upisuju u z. k.), pa tako i hipoteka, ureuju pravila
zemljinoknjinog prava (l. 45. do 51. ZZK)
pravo raspolagati s jo neizbrisanom hipotekom
dok hipoteka ne bude izbrisana, vlasnik njome optereene nekretnine moe na temelju priznanice ili druge isprave koja
dokazuje prestanak trabine osigurane tom hipotekom, prenijeti tu hipoteku na novu trabinu koja nije vea od one upisane
koja je prestala (kad bi bila vea, smanjila bi priliku za namirenje onih prava koja dolaze iza nje u prvenstvenom redu)
prava na to raspolaganje hipotekom ne moe se vlasnik odrei pri osnivanju hipoteke, ali ako se nekomu obvezao da e ishoditi
brisanje odreene hipoteke, i to je u zemljinoj knjizi zabiljeeno kod te hipoteke, on ipak ne moe njome raspolagati
pravo pridrati prvenstveni red za novu hipoteku
hipotekarni vjerovnik moe mjesto to ga u prvenstvenom redu ima hipoteka koju namjerava brisati, sauvati za novu hipoteku
koju bi se na temelju njegovog raspolaganja upisalo s istim redom prvenstva kao teret iste nekretnine
sauvat e to mjesto zabiljebom prvenstvenog reda ZZK propisuje:
hipotekarni vjerovnik moe zahtijevati zabiljebu da namjerava brisati svoju trabinu da bi time sauvao prvenstveni red
za onu trabinu koja se na temelju njegova raspolaganja moe upisati s tim prvenstvenim redom
zabiljeba prvenstvenoga reda mogua je i za zalono pravo za osiguranje trabine uz naznaku najviega iznosa do
kojega bi tim zalonim pravom bila osigurana
(meutim, ta zabiljeba prema l. 74. ZZK gubi uinak ako se u roku od godine dana od njenog upisa ne izvri namjeravani
upis nove hipoteke)

hipotekarni dunik (vlasnik nekretnine optereene hipotekom) moe pridrati prvenstveni red za novu hipoteku u vezi
s brisanjem postojee hipoteke, a i unaprijed tu treba razlikovati 3 razliite mogunosti:
1) u sluaju brisanja hipoteke moe vlasnik istodobno ishoditi da se u zemljinoj knjizi zabiljei da je za upis nove hipoteke
do visine izbrisane pridran prvenstveni red za vrijeme od 3 godine od odobrenja te zabiljebe
promijeni li se vlasnitvo, taj pridraj djeluje i u korist novoga vlasnika, ali
u sluaju prisilne javne drabe te nekretnine ovaj se pridraj ne uzima u obzir, ako nije iskoriten prije
zabiljebe rjeenja kojim je doputena ovrha na toj nekretnini radi naplate neije novane trabine
2) vlasnik nekretnine moe zahtijevati da se u prvenstvenom redu i do visine hipoteke kojom je nekretnina optereena
upie hipoteka za novu trabinu, ali s ogranienjem da e nova hipoteka imati pravni uinak jedino ako se brisanje stare
hipoteke uknjii u roku od godine dana od odobrenja upisa nove
ako se u navedenom roku ne zatrai brisanje stare hipoteke ili ono ne bude doputeno, prestat e nova hipoteka
im protekne rok te e se ona brisati po slubenoj dunosti, zajedno sa svim upisima koji se na nju odnose
brisanje stare hipoteke ovlaten je traiti ne samo hipotekarni dunik nego i vjerovnik u iju je korist upisana
nova hipoteka
ako je starija hipoteka optereena, nova koja je upisana na njezinu mjestu u prvenstvenom redu imat e pravni
uinak jedino uz daljnji uvjet da se taj teret izbrie ili s pristankom sudionika prenese na novu hipoteku;
ako starija hipoteka tereti vie nekretnina zajedniki (simultano), nova dobiva pravni uinak jedino uz daljnji
uvjet da se starija hipoteka izbrie na svim nekretninama koje tereti
(navedene odredbe ZV primjenjivat e se na odgovarajui nain i kad bi nova trabina trebala stupiti na mjesto dviju ili vie
hipotekarnih trabina koje u prvenstvenom redu dolaze neposredno jedna iza druge)
3) pridraj prvenstvenog reda moe vlasnik nekretnine ishoditi i unaprijed, tj. i bez veze s brisanjem postojee hipoteke,
zabiljebom da namjerava osnovati hipoteku, u kojoj treba biti naznaen najvii iznos trabine koju e se osigurati
(l. 72. ZZK)
4.

brisanje zalonog prava

prestane li trabina osigurana zalonim pravom, treba prestati i to zalono pravo no, da bi zalono pravo na nekretnini
prestalo, nije dovoljno da je prestala trabina koju je osiguravala, ve hipoteka prestaje brisanjem iz zemljine knjige

ugovorom o hipoteci, vjerovnik-zalogoprimac je preuzeo obvezu da e, im prestane trabina osigurana tom hipotekom,
uiniti sve to je s njegove strane potrebno da bi se ta hipoteka izbrisala iz z. k. nakon prestanka trabine, on tu svoju obvezu
treba izvriti, inae ga se na to moe siliti putem suda

2. OVLASTI I DUNOSTI U STADIJU NAMIRIVANJA

1.

422

pravo na namirivanje i putovi njegovog ostvarivanja

ustup prvenstvenog reda, 68. str.

247

ulaskom u stadij namirivanja, hipotekarni vjerovnik moe ostvarivati svoje pravo na namirenje iskljuivo putem suda,
u ovrnom postupku radi naplate novane trabine (l. 336. st. 1. i st. 2. ZV); ni u kojem sluaju nema mjesta izvansudskom
namirivanju vjerovnikove trabine iz vrijednosti nekretnine

poto trabina osigurana zalonim pravom postane ovrna, zaloni vjerovnik e je moi namirivati u ovrnom postupku,
prema pravilima stvarnog prava, a na nain odreen propisima o ovrsi radi naplate novanih trabina (l. 88. do 255. OZ)
2.

ostale ovlasti u pogledu zaloga

ostaju iste kao i u stadiju osiguranja, dokle god i ukoliko su potrebne da bi zaloni vjerovnik mogao namirivati svoju trabinu
iz vrijednosti nekretnine optereene hipotekom (ili tonije dok god hipoteka ne bude izbrisana iz zemljine knjige)

6.4.2.4. Namirivanje trabine zalonog vjerovnika iz vrijednosti zaloene nekretnine

-

provodi se putem suda koji e djelovati u ovrnom postupku, i to sudskom (ovrnom) prodajom zaloene nekretnine
ili privremenom upravom nekretnine:
1) namirivanje putem sudske (ovrne) prodaje zaloene nekretnine je redovit nain provoenja namirivanja
(334. do 353. str.)
2) namirivanje putem privremene uprave nekretninom
- dolazi u obzir samo ako je nekretnina u stanju davati takve prinose, a da bi se taj nain primijenio, potrebno je i
da zaloni vjerovnik zatrai da se njegova trabina namiruje ba na taj nain
- ovdje na odgovarajui nain vrijedi to je reeno kod runog zaloga 423
POSEBNO O NAMIRIVANJU IZ VRIJEDNOSTI PRAVA GRAENJA,
AKO ZGRADA NIJE IZGRAENA

kako je pravo graenja u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom 424, i ono moe biti optereeno hipotekom:
vjerovnik trabine koja je osigurana zalonim pravom na pravu graenja ima pravo da je, poto ona dospije, a
ne bude ispunjena, namiruje putem suda iz vrijednosti tog prava graenja
no, nain ovrnog namirivanja iz vrijednosti prava graenja je po pravilima ovrnog prava razliit, ovisno o tome
je li na tom pravu izgraena zgrada ili nije:
a) ako je na njemu izgraena zgrada, ovrno namirivanje e se provoditi kao i na bilo kojoj drugoj nekretnini
sposobnoj za zalog po pravilima o ovrsi na nekretnini (l. 79. do 132. OZ)
b) ako zgrada nije izgraena, primijenit e se pravila o ovrsi na drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima,
a po njima se ovrha provodi pljenidbom tog prava te njegovim unovenjem u skladu s odredbama o prodaji
pokretnina (l. 239. i 240. OZ)

6.4.2.5. Prestanak
1. APSOLUTAN PRESTANAK
l. 351. ZV
425

apsolutni prestanak hipoteke na nekretnini uzrokovat e oni dogaaji zbog kojih bi apsolutno prestalo i z. p. na pokretnini
ali ti dogaaji nisu sami za sebe dovoljni za prestanak hipoteke ona e prestati tek njenim brisanjem iz zemljine knjige

hipoteka moe apsolutno prestati i iz jednog specifinog razloga koji ne bi mogao djelovati na opstojnost runog zaloga
pokretnine rije je o ukinuu hipoteke zbog amortizacije (umrtvljenja) stare, dugo neaktivne hipotekarne trabine
(to je donekle nalik na prestanak hipoteke zbog prestanka trabine koju ona osigurava):
zalono pravo na nekretninama prestaje ukinuem na temelju odluke zemljinoknjinog suda koji, nakon to provede
postupak koji je za to predvien odredbama zakona koji ureuje zemljinoknjino pravo, dopusti amortizaciju hipoteke

u tom sluaju zalono e pravo prestati brisanjem u zemljinoj knjizi

detaljnije amortizaciju odreuju odredbe l. 141. do 144. ZZK, o amortizaciji i brisanju starih hipotekarnih trabina

po ZZK, da bi amortizacija bila mogua, moraju kumulativno biti ispunjene ove pretpostavke:
a) da je proteklo bar 30 godina od uknjibe hipoteke, odnosno od posljednjeg upisa koji se odnosi na tu hipoteku,
b) da kroz to vrijeme vjerovnik nije zahtijevao ni primio ispunjenje hipotekom osigurane trabine (kako glavnice,
tako niti kamate), niti se vjerovnikovo pravo na bilo koji drugi nain ostvarivalo, te

423

namirivanje putem privremene uprave zalogom, 228. str.

pojam prava graenja, 201. str.
425
apsolutni prestanak, 229. str.
424

248

c)
-

da nije mogue pronai hipotekarne vjerovnike, a ni njihove pravne sljednike

zalono pravo na nekretnini prestat e i kad su ispunjene pretpostavke koje za to odreuju neki posebni propisi
(npr. l. 41. Zakona o izvlatenju odreuje prestanak zalonog prava kad je javna vlast odredila potpuno izvlatenje nekretnine)
2. RELATIVAN PRESTANAK

relativno, hipoteka prestaje prijelazom osigurane trabine na novog vjerovnika

taj prijelaz se zbiva po pravilima obveznog prava, a za prijelaz hipoteke zajedno s tom trabinom nije potreban upis
tog vjerovnika u z. k. kao novog hipotekarnog vlasnika
dakle, da bi z. p. na nekretnini prestalo dotadanjem nositelju, nije potrebno da u z. k. bude brisan upis njega
kao hipotekarnog vjerovnika

6.4.2.6. Posebno o zajednikoj (simultanoj) hipoteci

l. 301. st. 6. ZV
-

zajednika (simultana) hipoteka je zalono pravo koje radi osiguranja jedne trabine tereti nekoliko nekretnina solidarno,
naime kao da su sve zajedno jedna nekretnina (l. 298. st. 3. ZV)
pritom te nekretnine ne moraju biti susjedne, pa ak ni u istoj katastarskoj opini
sve tako optereene nekretnine odgovaraju nepodijeljeno za namirenje iste trabine, to omoguuje
hipotekarnom vjerovniku da slobodno bira odakle e namirivati svoju trabinu: ako je zalono pravo osnovano tako
da osigurava namirenje odreene trabine iz vrijednosti vie nekretnina kao jednog zaloga (zajednika, simultana
hipoteka), zaloni vjerovnik moe slobodno birati odakle e namirivati svoju trabinu, ako nije to drugo odreeno
osnivanje zajednike hipoteke
zajedniku hipoteku osniva se na nekoliko nekretnina za to treba svaka od njih ispunjavati pretpostavke za osnivanje
hipoteke, ali injenica da su te pretpostavke ispunjene, pa da je u z. k. uloku svake od tih nekretnina upisana hipoteka za
osiguranje iste hipotekarne trabine, ne ini to jo zajednikom (simultanom) hipotekom potrebno je i da u svakom
od uloaka u koji su te hipoteke upisane, bude i upisano (zabiljeeno) da je to zajednika hipoteka
u pravilu e vjerovnik traiti da se na nekoliko nekretnina osnuju hipoteke, povezane u zajedniku hipoteku, kao i
da se proiri postojea hipoteka na neku drugu nekretninu, tako da sve to bude jedna, zajednika hipoteka
ako bi vjerovnik propustio tu dunost zatraiti upis zajednike hipoteke, hipotekarni dunik ovlaten je zahtijevati
zabiljebu da je hipoteka zajednika (to i je u interesu hipotekarnog dunika), a ako bi z. k. sud primijetio da je
ista hipotekarna trabina ve osigurana hipotekama na nekoliko nekretnina, po slubenoj dunosti e upisati
zajedniku hipoteku (l. 131. ZZK)
prelaenje, optereivanje podzalonim pravom, ovlasti u stadiju osiguranja, prestanak pojedinih od hipoteka
ovdje vrijede opa pravila glede svake pojedine od hipoteka povezanih u zajedniku, jedino to se sve te promjene upisuju
samo u glavnom uloku, a djeluju u svima (l. 136. st. 1. ZZK)
namirivanje hipotekarne trabine
i ovdje vrijedi isto to i za namirivanje bilo koje trabine iz vrijednosti hipotekom optereene nekretnine, samo je ovdje
optereeno nekoliko nekretnina vjerovnik pritom ima pravo izbora iz koje nekretnine e namirivati svoju trabinu
to pravo mu se ne moe uskratiti, ali ono stvara potrebu za zatitom nositelja ostalih stvarnih prava na onoj nekretnini koju je
vjerovnik izabrao za namirenje kako ne bi bilo pravedno da negativne posljedice vjerovnikovog namirenja upravo iz
odreene nekretnine, a ne iz ostalih, pogode samo nositelje stvarni prava na toj nekretnini, te posljedice treba pravedno
raspodijeliti i na nositelje stvarnih prava na ostalim optereenim nekretninama
zato l. 37. ZZK posebno ureuje tu situaciju:

ako su radi namirenja hipotekarne trabine ovrno prodane sve nekretnine optereene zajednikom hipotekom:
iz kupovnine dobivene za svaku pojedinu od njih e se prvo namiriti sve trabine koje prigodom namirivanja
iz vrijednosti te nekretnine imaju prednost pred trabinom koja je osigurana zajednikom hipotekom
iz preostalog novca namirivat e se onu trabinu osiguranu zajednikom hipotekom, i to razmjerno meusobnom
odnosu ostatka novca dobivenog prodajom svake pojedine nekretnine, po zbroju ostataka svih kupovnina zajedno
(tako e se posljedice namirenja te trabine razmjerno rasporediti)
iz onog to preostane od novca dobivenog prodajom svake pojedine nekretnine, namirivat e se daljnja prava koja
su upravo tu nekretninu teretila, a po redu prvenstva dolaze iza trabine osigurane zajednikom hipotekom
(dakako, svako od tih prava namirivat e se prema isplatnom razredu i mjestu u redu prvenstva na toj nekretnini)
viak, ako preostane od kupovnine za svaku pojedinu nekretninu, pripada, naravno, njenom vlasniku

ako su radi namirenja hipotekarne trabine ovrno prodane samo neke od optereenih nekretnina,
dok ostale nisu prodane, a na prodanima su postojala tua prava, postupit e se slino kao u ve opisanom sluaju
249

meutim, razlika je u tome to bi nositelji tih tuih prava na prodanim nekretninama mogli biti oteeni
time to je vjerovnik zajednike hipoteke ishodio ovrnu prodaju samo nekih, a ne svih optereenih nekretnina
nositelji tih tuih prava nemaju mogunost da dobiju naknadu (da se regresiraju) iz kupovnina za
ostale nekretnine, jer ostale nekretnine nisu prodane, pa nema ni kupovnina za njih
umjesto toga, oni stjeu zalono pravo (hipoteku) na neprodanim nekretninama, i to na svakoj pojedinoj
od njih do iznosa do kojeg bi se mogao namiriti zaloni vjerovnik da je ishodio prodaju svih nekretnina,
pa se potom namirivao razmjerno

6.4.3. Nedobrovoljno (prisilno) sudsko zalono pravo na nekretnini

-

vjerovnik moe i protiv dunikove volje osnovati zalono pravo na njegovoj nekretnini nedobrovoljno, dakle
prisilno zalono pravo na njoj, ime e osigurati mogunost namirenja svoje trabine
takvo z. p. na nekretnini je prisilno sudsko z. p., jer nastaje odlukom suda
361. do 372. str.

6.4.4. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo (hipoteka) na nekretnini

6.4.4.1. Uope
-

sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na nekretnini slino je istom takvom zalonom pravu na pokretnini
a razlike koje meu njima postoje proizlaze iz razlika u predmetu zalonog prava

426

6.4.4.2. Sudsko dobrovoljno zalono pravo (hipoteka) na nekretnini

1. OSNIVANJE
1.1. pretpostavke
-

za osnivanje ove podvrste zalonog prava potrebno je ispunjenje istih uvjeta kao i za osnivanje sudskog dobrovoljnog zalonog
prava na pokretnini 427, ali ipak postoje i neke razlike meu njima, koje proizlaze iz toga to je zakonom odreeni nain
stjecanja takvog zalonog prava na nekretnini uknjiba u z.k. zalonog prava na nekretnini protivnika osiguranja, koju e
odrediti i provesti sud u korist predlagatelja osiguranja (l. 300./1 OZ) zbog takvog naina stjecanja ovog z. p. na nekretnini,
sadraj sporazuma o osiguranju treba biti donekle drukiji, nego to bi bio da se osniva sudsko dobrovoljno z. p. na pokretnini

nekretnina sposobna da bude predmet sudskog dobrovoljnog zalonog prava

- predmetom sudskog dobrovoljnog zalonog prava sposobna je biti svaka nekretnina koja je sposobna
biti predmetom dobrovoljnog zalonog prava; isto je i s pravom graenja
- nekretnina koja bi inae bila sposobna da bude predmet sudskog dobrovoljnog zalonog prava prestaje biti za to
sposobna ako je glede nje odreena ovrha, pa je potom u z. k. izvrena zabiljeba ovrhe

pravni temelj zaloni ugovor u sklopu ugovora o osiguranju

- sudsko dobrovoljno z. p. na nekretnini osniva se izvoenjem tog prava iz prava vlasnitva nekretnine, odnosno iz
prava graenja na toj nekretnini odatle se to z. p. izvodi temeljem zalonog ugovora, koji e biti zakljuen u
sklopu sporazuma o osiguranju, koji e vjerovnik-predlagatelj osiguranja i dunik-protivnik sklopiti pred sudom
- bitan sadraj takvog sporazuma o osiguranju je sporazumno oitovanje volje stranaka, koje ima 3 elementa:
1) utvrenje trabine koju se osigurava, ukljuujui trenutak njezina dospijea
2) ugovor o zalaganju nekretnine (zaloni ugovor), naime oitovanje suglasnosti ugovornih stranaka
(vjerovnika-predlagatelja i protivnika osiguranja) da se za osiguranje te trabine osnuje z. p. kao teret na
predmetu osiguranja, naime na odreenoj nekretnini ili pravu graenja koja je u imovini protivnika
osiguranja (dunika ili tree osobe koja daje svoju suglasnost u istom obliku)
3) suglasnost stranaka da se na toj nekretnini/pravu graenja osnuje z. p. upravo sudskom radnjom osiguranja:
uknjibom tog z. p. u z. k., koju e sud odrediti i provesti kao mjeru osiguranja
-

takav sporazum o osiguranju oblikovat e se u postupku osiguranja u sudski zapisnik o sporazumu stranaka,
koji e, kad bude potpisan, imati snagu sudske nagodbe (l. 300. i 301. OZ)

nain stjecanja upis u zemljinu knjigu

- taj nain stjecanja ove vrste zalonog prava propisuje l. 303. OZ

1.2. nastup pravnog uinka

426
427

sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, 231. str.

pretpostavke osnivanja, 232. str.

250

pravni uinak stjecanja nastupa uknjibom zalonog prava u z. k., ako su ispunjene ostale pretpostavke stjecanja tog prava:
poto bude obavljena, uknjiba e proizvoditi pravni uinak od trenutka kad je z. k. sud primio rjeenje o osiguranju,
kojim je odreena ta uknjiba taj e uinak biti bezuvjetno stjecanje sudskog dobrovoljnog zalonog prava na nekretnini
meutim, ako ne bude provedena uknjiba, nego predbiljeba tog zalonog prava u z. k. (ako nisu ispunjene sve pretpostavke
za uknjibu), i njen uinak e biti stjecanje tog z. p., samo e to stjecanje biti uvjetno pod uvjetom naknadnog opravdanja
1.3. stjecanje od nevlasnika i od neovlatenika prava graenja

mogue je pod pretpostavkama pod kojima se i inae moe stei hipoteku od nevlasnika
(kad predmnjeva istinitosti prednikovog upisa postane neoboriva) 428
2. PRELAENJE I OPTEREIVANJE PODZALONIM PRAVOM NADHIPOTEKOM
2.1. prelaenje zalonog prava

glede prelaenja zalonog prava, za dobrovoljno sudsko z. p. vrijedi isto to i za svako drugo z. p. 429
meutim, dobrovoljno sudsko z. p. ima mjeovitu pravnu narav ono jest dobrovoljno, ali je ujedno i sudsko; iz tog drugog
aspekta pravne naravi ovog z. p. proizlaze vane procesnopravne posljedice:
prijenosom dobrovoljnog sudskog z. p. prenosi se na novog vjerovnika ujedno i procesna uloga predlagatelja osiguranja,
pa tako i djelovanje zapisnika o osiguranju kao ovren isprave protiv protivnika osiguranja
da bi novi zaloni vjerovnik mogao nastupati u toj procesnoj ulozi vjerovnika-predlagatelja osiguranja, naime da bi se
ovrhu moglo provesti na njegov prijedlog i u njegovu korist, trebat e javnom ili javno ovjerovljenom privatnom
ispravom, ili pravomonom presudom dokazati da je osigurana trabina prela na nj (l. 32. OZ)
2.2. optereivanje podzalonim pravom - nadhipotekom

vrijedi isto to i za optereivanje podzalonim pravom openito 430

3. OVLASTI

zaloni vjerovnik ima onakvu pravnu poziciju kakvu bi imao da je nositelj prisilnog sudskog zalonog prava na nekretnini
ne ispuni li dunik svoju dospjelu obvezu utvrenu sporazumom stranaka, vjerovnik-predlagatelj osiguranja moi e se sluiti
svojim pravom na njezino namirivanje putem suda iz vrijednosti zaloga
4. NAMIRIVANJE

na prijedlog zalonog vjerovnika-predlagatelja osiguranja, sud e, poto utvrdi da je sporazumom utvrena trabina ovrna,
svojim rjeenjem odrediti ovrhu na nekretnini koja je predmet sudskog dobrovoljnog z. p., pa e se potom tu ovrhu provesti
po pravilima za ovrhu na nekretninama radi naplate novane trabine (l. 305. OZ)

pritom se, jer se radi o dobrovoljnom sudskom z. p., ne primjenjuju pravila OZ o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe i
o ogranienju ovrhe na odreenim stvarima 431
5. PRESTANAK

apsolutno, dobrovoljno sudsko z. p. prestaje na temelju pravomonog rjeenja koje ukida radnje i mjere temeljem kojih je
to pravo osnovano, a na nain da to pravo bude brisano iz zemljine knjige
relativno, ono prestaje kao i prisilno sudsko z. p. kad osigurana trabina prijee na novog vjerovnika,
zajedno s trabinom koja je njime osigurana

6.4.4.3. Posebno o javnobiljenikom zalonom pravu (hipoteci) na nekretnini

-

javnobiljeniko zalono pravo na nekretnini se razlikuje od sudskog dobrovoljnog zalonog prava na nekretnini
onoliko koliko se javnobiljeniko zalono pravo na pokretnini 432 razlikuje od sudskog dobrovoljnog z. p. na pokretnini

6.4.5. Zakonsko zalono pravo na nekretnini

428

stjecanje zalonog prava od nevlasnika i od neovlatenika prava graenja, 242. str.

prelaenje zalonog prava, 212. str.
430
optereenje zalonog prava podzalonim, 212. str.
431
utjecaj na osnivanje zalonog prava, 214. str.
432
javnobiljeniko zalono pravo na pokretnini i na ukupnosti pokretnina, 237. str.
429

251

1. UOPE O ZAKONSKIM HIPOTEKAMA

l. 314. st. 2., l. 349. ZV
-

ovdje analogno vrijedi to i za zakonska zalona prava na pokretnini 433, uz jednu posebnost glede pravih zakonskih z. p.
na nekretninama naime, kako je zalono pravo na nekretnini uvijek hipoteka, pa zaloni vjerovnik ne posjeduje
nekretninu-zalog, postojanje pravog zakonskog z. p. na nekretnini je nevidljivo to je nevidljiva, preutna hipoteka,
jer je teko, a esto i nemogue saznati da takva hipoteka optereuje neku nekretninu i koliki je taj teret
kako su takve hipoteke tetne za sigurnost u pravnom prometu, odreivanje takvih zakonskih zalonih prava na
nekretninama je opravdano kritizirano suvremeni pravni poretci u pravilu izbjegavaju odreivanje takvih
zakonskih z. p., ili bar osiguravaju potrebnu zatitu povjerenja u pravnom prometu nekretnina
tako postupa i na suvremeni pravni poredak:
naime, kad se zakonsko z. p. na nekretnini osniva samim zakonom (ipso iure), dakle bez upisa u zemljinu knjigu,
vjerovnik koji je ovlatenik tog zalonog prava ovlaten je upisati to svoje zalono pravo u zemljinu knjigu:
zakonsko zalono pravo na nekretnini upisat e se u zemljinu knjigu na zahtjev zalonog vjerovnika

propusti li on upisati svoje zalono pravo u z. k., ono e teretiti nekretninu iako nije upisano, ali bi moglo prestati
zbog zatite tueg povjerenja u prometu naime, zalono pravo na nekretnini koje nije upisano u zemljinoj
knjizi prestaje kad njime optereenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti morala znati da ono postoji
2. POJEDINA ZAKONSKA ZALONA PRAVA NA NEKRETNINI
2.1. zakonsko zalono pravo suvlasnika

ovdje analogno vrijedi ono to je za zakonsko z. p. suvlasnika reeno kod zakonskog z. p. na pokretnini 434
radi se o pravom zakonskom zalonom pravu na nekretnini, jer ono nastaje samim ispunjenjem pretpostavki iz ZV
2.2. zakonsko zalono pravo sunasljednika

takoer analogno vrijedi isto to i za zakonsko z. p. sunasljednika na pokretnini 435, i takoer se radi o pravom zakonskom z. p.
2.3. zakonsko zalono pravo na posebnom dijelu nekretnine etanog vlasnika-dunika

osnivanje takvog zalonog prava predvia ZV u odredbama u etanom vlasnitvu 436

to je nepravo zakonsko z. p., jer e ga se osnovati ako to zatrai osoba koja po zakonu ima to pravo

6.5. ZALONO PRAVO NA IMOVINSKOM PRAVU

6.5.1. Uope
1. SUBJEKTIVNO IMOVINSKO PRAVO KAO PREDMET ZALONOG PRAVA
l. 310. st. 2. ZV
-

predmet z. p. (zalog) mogu biti i ona subjektivna prava koja su zakonom u tom pogledu pravno izjednaena sa stvarima,
a to su ona prava koja su imovinska, pojedinana i sposobna (prikladna) za to da vjerovnik iz njih namiruje svoju trabinu 437
takva subjektivna prava su sposobna biti predmetom z. p., pa se z. p. na pravu (po l. 298. ZV) moe stei na za to sposobnom:
1) pojedinanom imovinskom pravu (u pravilu, to ukljuuje i sve pripadnosti tog prava)
2) idealnom dijelu takvog imovinskog prava (u pravilu, ukljuujui i sve pripadnosti)
3) pravu na tzv. civilne plodove subjektivnog prava ili idealnog dijela takvog prava
subjektivna prava koja su sposobna da budu zalog u pravilu su, u pogledu zalaganja, izjednaena s pokretninama
s nekretninama su u tom pogledu izjednaena ona koja se osnivaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o njima
nije izdan vrijednosni papir:
na pravima koja nastaju upisom u javne knjige ili druge javne upisnike, a o njima nije izdan vrijednosni papir,
stjee se zalono pravo upisom u tu knjigu ili upisnik na temelju prijave za upis podatka o osnutku
zalonog prava, koju podnosi osoba ije se pravo zalae, prilaui zaloni ugovor
2. PODVRSTE ZALONOG PRAVA NA SUBJEKTIVNOM IMOVINSKOM PRAVU

to su:

433

zakonsko zalono pravo na pokretnini, 237. str.

zalono pravo suvlasnika, 238. str.
435
zalono pravo sunasljednika, 238. str.
436
hitni popravci, 166. str.
434

437

sposobnost za zalog, 213. str.

252

1)
2)
3)
4)
-

dobrovoljno zalono pravo na pravu

nedobrovoljno (prisilno) zalono pravo na pravu (sudsko i upravno)
sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu
zakonsko zalono pravo na pravu

zalono pravo svake od navedenih podvrsta moglo bi u naelu (ako nije to drugo propisano), biti osnovano i postojati na svim
za zalog sposobnim subjektivnim pravima, ali e biti determinirano osobinama subjektivnog imovinskog prava koje se zalae
(tj. time radi li se o imovinskom pravu koje je u pogledu zalaganja pravno izjednaeno s pokretninom ili nekretninom)

6.5.2. Dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu

6.5.2.1. Uope
-

dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu osniva se na temelju oitovanja zalogodaveve volje kao:
a) obini zalog imovinskog prava, osnovan prijenosom radi osiguranja tako se zalau subjektivna prava koja su pravno
izjednaena s pokretninama, a to su u pravilu sva prava sposobna biti zalogom (npr. trabine, vrijednosni papiri i dr.)
b) registarski zalog imovinskog prava (hipoteka na pravu), osnovan upisom tako se zalau subjektivna prava
izjednaena s nekretninama, te subjektivna prava koja su osnovana upisom u javni upisnik, a o njima nije izdan
vrijednosni papir, npr. dionice, koje su u obliku tzv. nematerijaliziranih vrijednosnih papira
(l. 490. st. 1. Zakona o tritu kapitala: nematerijalizirani vrijednosni papir je elektroniki zapis na raunu
vrijednosnih papira u kompjuterskom sustavu sredinje depozitarne agencije kojim se njegov izdavatelj obvezuje
vlasniku ispuniti obvezu sadranu u tom papiru)

kako se dobrovoljno zalono pravo osniva temeljem pravnog posla, na njega se ne primjenjuju odredbe OZ o izuzeu i
ogranienju ovrhe (l. 77. st. 1. OZ)

6.5.2.2. Obini zalog imovinskog prava

1. OSNIVANJE ZALONOG PRAVA
1.1. PRETPOSTAVKE
l. 306. st. 1, l. 307. st. 1., l. 310. st. 1. ZV
Na temelju pravnog posla kojem je cilj osnivanje zalonoga prava na odreenom pravu radi osiguranja
namirenja odreene trabine iz vrijednosti tog prava osniva se dobrovoljno zalono pravo njegovim
izvoenjem iz pripadanja prava koje se njime optereuje, a na nain odreen zakonom.
-

da bi se osnovalo z. p. na subjektivnom imovinskom pravu, potrebno je:

1. da postoji trabina sposobna biti osigurana zalonim pravom 438,
2. da budu ispunjene ope pretpostavke stjecanja stvarnih prava 439,
3. da budu ispunjene pretpostavke stjecanja zalonih prava 440, te
4. da budu ispunjene posebne pretpostavke stjecanja upravo ove vrste zalonog prava obinog zaloga imovinskog prava:
4.1. subjektivno pravo, sposobno da bude predmetom zalonog prava
- takvo je u pravilu svako subjektivno imovinsko pravo koje je pojedinano i prikladno za to da vjerovnik
namiruje svoju novanu trabinu iz njegove vrijednosti, neposredno ili posredstvom koristi koje ono daje
(no, ono nema tu sposobnost ako je glede njega na snazi zakonska/sudska zabrana otuenja ili optereenja)
- isto subjektivno pravo moe biti predmetom vie zalonih prava od kojih svako osigurava neku drugu
trabinu, ako posebnim zakonom nije to drugo odreeno 441
4.2. subjektivno pravo u sastavu zalogodaveve imovine
- ovdje analogno vrijedi ono to je reeno kod osnivanja zalonog prava na pokretnini runog zaloga 442

4.3. pravni temelj zalogodavev pravni posao

- takoer vrijedi to je reeno kod osnivanja zalonog prava na pokretnini runog zaloga 443
438

odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.
440
osnivanje zalonog prava, 217. str.
441
oduzimanje zalogu sposobnosti da bude predmetom daljnjih zalonih prava, 214. str.
442
zalogodavac vlasnik pokretnine, 222. str.
443
ugovor o davanju stvari u zalog, 222. str.
439

253

ugovor o davanju prava u zalog

ugovorom o davanju prava u zalog obvezuje se dunik ili netko trei (zalogodavac) da e
radi osnivanja zalonog prava koje e osiguravati odreenu vjerovnikovu trabinu,
prenijeti vjerovniku neko pravo radi osiguranja;
ujedno se obvezuje druga strana da e se sluiti pravom koje joj bude preneseno u zalog samo
u granicama ovlasti koje joj pripadaju kao zalonom vjerovniku, te da e to pravo nazad prenijeti
zalogodavcu im prestane trabina koju taj zalog osigurava
-

i ugovor o zalaganju prava je naelno neformalan, osim ako je drugo posebno propisano, ugovoreno,
ili proizlazi iz pravne naravi subjektivnog prava koje se zalae

4.4. nain stjecanja

- zalono pravo se osniva na nain odreen zakonom 444, a to je ovdje prijenos prava radi osiguranja
- iznimno, po posebnim propisima, subjektivno zalono pravo se na nekim subjektivnim pravima
moe na specifinom pravnom temelju osnovati, umjesto prijenosom, uputom (asignacijom)
-

uope o prijenosu radi osiguranja, kao nainu stjecanja

sadraj ina kojim se prenosi pravo radi osiguranja ovisi o tome kakvo se subjektivno im. pravo zalae:
a) trabinu,
b) pravo utjelovljeno u vrijednosnom papiru (i kakvom) ili
c) kakvo drugo subjektivno imovinsko pravo, prikladno da vjerovnik iz njegove vrijednosti namiruje
svoju trabinu
prijenosom prava nastoji se dati zalonom vjerovniku onakvu pravnu vlast glede tog prava kakvu bi
on imao da mu je u zalog predana pokretnina
nain stjecanja zalonog prava na trabinama
esto e vjerovnik trabine koju on ima prema svom duniku, nju zaloiti drugoj osobi (zalonom
vjerovniku), da bi time osigurao neku njegovu trabinu (trabinu koju taj vjerovnik ima prema
zalogodavcu ili prema nekom drugom svom duniku) bude li za osiguranje vjerovnikove trabine
osnovano zalono pravo na neijoj trabini, uspostavlja se time veza izmeu 2 obvezna odnosa:
1) odnos izmeu zalonog vjerovnika (vjerovnika osigurane trabine) i zalonog dunika
(dunika osigurane trabine) predmet tog odnosa je trabina koja je osigurana zalonim pravom
(a predmet tog zalonog prava je trabina iz drugog odnosa)
2) odnos izmeu vjerovnika trabine-zaloga i dunika trabine-zaloga ta trabina slui kao zalog za
zalono osiguranje trabine iz prvog odnosa (osigurane trabine)

zaloni dunik pritom igra dvije uloge:

u prvom odnosu je on zaloni dunik, a u drugom vjerovnik trabine-zaloga
trabina koju u tom drugom odnosu ima protiv svog dunika je trabina-zalog, iz ije e se
vrijednosti namirivati osigurana trabina zalonog vjerovnika
njegova trabina iz drugog odnosa (trabina-zalog) uperena je protiv njegovog dunika
(protiv dunika trabine-zaloga), pa je taj, sa stajalita vjerovnika iz prvog odnosa, dunikov dunik
(dunik zalonog dunika)

zakonom odreeni nain osnivanja zalonog prava na zalogodavevoj trabini je, ako to drugo nije
posebno odreeno za posebnu vrstu trabina, in koji se sastoji od dva dijela:
1. ustupa (cesije) radi osiguranja trabine-zaloga vjerovniku trabine koju se time osigurava,
tj. sklapanja ugovora o cesiji radi osiguranja (to znai da je potrebna suglasnost primatelja)
2. obavjetavanja (notifikacije) dunikovog dunika (cessusa) o tom ustupu tek kad on primi
ustupiteljevu obavijest o ustupu, bit e osnovano zalono pravo na ustupljenoj trabini
(ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke stjecanja tog prava)

444

ZV glede naina dobrovoljnog davanja prava u zalog propisuje:

vjerovnik stjee dobrovoljno zalono pravo:
na vrijednosnim papirima koji glase na donositelja jednako kao i na pokretnim stvarima
na papirima po naredbi zalonim indosamentom, na papirima koji glase na ime, kao i
na trabinama ustupom radi osiguranja i obavjetavanjem dunikova dunika o tom ustupu
na ostalim pravima na nain koji je predvien za prijenos tih prava, ako to drugo
nije zakonom odreeno

nain stjecanja zalonog prava na pravima utjelovljenim u vrijednosnim papirima

vrijednosni papiri su zapravo u papiru utjelovljeni jednostrani pravni poslovi osobe koja je taj papir izdala
(izdavatelja, izdatnika, trasanta), kojima se ona obvezala da e odreenu inidbu ispuniti ovlateniku

osnivanje zalonog prava, 217. str.

254

(korisniku, remitentu) osobi naznaenoj u tom papiru (l. 1135. st. 1. ZOO: vrijednosni papir je isprava
kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njenom zakonitom imatelju)
zalono pravo na pravima utjelovljenim u vrijednosnim papirima osniva se na nain koji ovisi o
vrsti vrijednosnog papira u kojem su utjelovljena:
na subjektivnom pravu utjelovljenom u vrijednosnom papiru koji glasi na donositelja, z. p. se
osniva jednako kao i na pokretninama predajom papira zalonom vjerovniku radi osiguranja
na subjektivnom pravu utjelovljenom u vrijednosnom papiru koji glasi na ime, z. p. se u pravilu
osniva kao i na trabinama koje nisu utjelovljene u vrijednosnom papiru: ustupom trabine radi
osiguranja i obavjetavanjem dunika o tom ustupu
na subjektivnom pravu utjelovljenom u vrijednosnom papiru koji glasi po naredbi, z. p. se osniva
tako da se, uz predaju vrijednosnog papira, zalono pravo osnuje zalonim indosamentom
(indosament pisano oitovanje volje dotadanjeg ovlatenika da svoje pravo utjelovljeno u tom
papiru prenosi na nekog drugog, upisano na vrijednosnom papiru); osim tog naina,
takvu trabinu moe se zaloiti i ustupanjem i notifikacijom, jer se tako prenose sve trabine
nain stjecanja zalonog prava na drugim imovinskim pravima
zalono pravo se moe osnovati i na drugim imovinskim pravima (npr. na patentima, autorskom pravu i
srodnim pravima); tonije, na imovinskim koristima koje ta prava daju, kao i na bilo kojem drugom
imovinskom pravu koje je prikladno za to da vjerovnik iz njega namiruje svoju trabinu
nain dobrovoljnog osnivanja z. p. je, ako nije to drugo zakonom odreeno za pojedinu vrstu prava,
prijenos tog prava radi osiguranja
posebno o stjecanju zalonog prava dobrovoljnom zapljenom plae i bankovnog rauna
(399. i 400. str.)
1.2. NASTUP PRAVNOG UINKA

pravni uinak osnivanja zalonog prava na subjektivnom pravu nastupa kad se ispune sve zakonske pretpostavke stjecanja 445
po tom trenutku odreuje se odnos tog zalonog prava prema ostalim zalonim pravima na zaloenom subjektivnom pravu, a
i prema svim drugim pravima koja terete pravo-zalog 446
1.3. STJECANJE ZALONOG PRAVA OD NEOVLATENE OSOBE

prenese li netko tue imovinsko pravo radi osiguranja svojem vjerovniku, taj time u pravilu nije stekao zalono pravo na tom
pravu izjednaenom s pokretninom, bez obzira to je pritom bio u dobroj vjeri:
subjektivna prava nemaju tjelesnu egzistenciju ona za razliku od tjelesnih stvari nisu vanjski vidljiva, pa stoga
redovito nema opasnosti da bi netko mogao u pravnom prometu postupati zavaran vanjskom slikom prava,
koja bi stvarala privid da pravo pripada osobi koja nastupa u ulozi zalogodavca
kad nema te opasnosti, nema ni potrebe za zatitom povjerenja u prometu, pa stoga u pravilu nema stjecanja zalonog
prava na subjektivnom pravu od osobe koja nije nositelj tog subjektivnog prava (l. 317. st .1. ZV) 447

iznimka postoji u pogledu zaloga trabina utjelovljenih u vrijednosnim papirima na donositelja:

trabine utjelovljene u takvim vrijednosnim papirima se u prometu ponaaju poput stvari (pokretnina),
pa glede njih vrijede i pravila o stjecanju zalonog prava od nevlasnika
stoga, ako je vjerovnik koji ima pravni temelj za stjecanje dobrovoljnog zalonog prava dobio u zalog vrijednosni papir
na donositelja, ali bez pristanka vlasnika tog papira (dakle bez pristanka onog kome pripada trabina iz toga papira),
stekao je time zalono pravo na tom papiru, a time i na trabini koja je u njemu utjelovljena, ako su ispunjene
sve pretpostavke pod kojima bi mogao od nevlasnika stei i pravo vlasnitva na tom papiru
1.4. UPIS STEENOG ZALONOG PRAVA U UPISNIK

upis steenog zalonog prava u Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina nije obvezan
imat e deklaratorni karakter i sluiti davanju publiciteta zalonim pravima

448

, a bude li proveden

2. PRELAENJE ZALONOG PRAVA NA IMOVINSKOM PRAVU I OPTEREENJE PODZALONIM

2.1. PRELAENJE ZALONOG PRAVA NA IMOVINSKOM PRAVU
445

osnivanje zalonog prava, 217. str.

prednost pri namirivanju, 208. str.
447
stjecanje zalonog prava od nevlasnika, 223. str.
448
dobrovoljnost upisa, 224. str.
446

255

ovdje na odgovarajui nain vrijedi isto to i za prelaenje zalonog prava uope 449
2.2. OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM

takoer vrijedi isto to i za optereenje podzalonim pravom uope 450

3. OVLASTI I DUNOSTI U POGLEDU SUBJ. IMOVINSKOG PRAVA PRENESENOG RADI OSIGURANJA

zaloni vjerovnik ovdje ima iste ovlasti i dunosti kao i zaloni vjerovnik kojem je zaloena tua stvar u runi zalog 451,
uz neke razlike koje proizlaze iz pravne naravi predmeta zalonog prava subjektivnog prava, te iz pravnog uinka
prijenosa (ustupa) tog prava na vjerovnika
3.1. OVLASTI I DUNOSTI U STADIJU OSIGURANJA
l. 334., l. 335. ZV

zaloni vjerovnik nema pravo na posjed prava-zaloga, jer subjektivna prava koja mogu biti zaloena nije mogue posjedovati,
no on glede njega ima poloaj koji je slian poloaju posjednika moe izvravati pravo koje mu je preneseno radi osiguranja
kao da je njegov nositelj; isto vrijedi i za njegova pravna raspolaganja pravom-zalogom

ZV postavlja ope pravilo 452 za ovlasti zalonog vjerovnika glede zaloga prava: zaloni vjerovnik koji ima u zalogu neije
pravo izjednaeno s pokretnom stvari ima glede toga prava ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao da mu je zaloena
pokretna stvar, ako nije to drugo zakonom odreeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava
tako je to u pogledu uporabe prava-zaloga, ovlasti osnivanja podzaloga na pravu-zalogu, ovlasti na uzimanje plodova i
drugih koristi od prava-zaloga, mogunosti zamjene prava-zaloga drugim zalogom, te dunosti vraanja prava-zaloga
nakon to prestane zalono pravo na njemu, a i postavljanja zahtjeva radi zatite zalonog prava

posebno u pogledu trabine-zaloga

poloaj zalonog vjerovnika glede trabine-zaloga je ureen navedenim opim pravilom, te dopunjen posebnim pravilima
(ne da bi odstupala od opih, nego da bi se poblie uredile neke pojedinosti)
od trenutka kad je neka trabina zaloena, dunik te trabine-zaloga koji je uredno obavijeten o ustupu te trabine, vie ne
moe svoju obvezu valjano ispuniti ustupitelju (l. 82. ZOO)

briga za trabinu-zalog
- zaloni vjerovnik kojemu je zaloena neija trabina duan je poduzeti mjere potrebne za ouvanje te trabine
(to znai npr. otkazati trajni obvezni odnos, kad je to potrebno za dospijee zaloene mu trabine,
ili, kod odnosa koji nisu trajni, zahtijevati ispunjenje te trabine)
- ako zaloena trabina daje kamate ili kakva druga povremena davanja, zaloni ih je vjerovnik duan naplatiti;
njihova e se vrijednost prebiti s trokovima na iju naknadu ima zaloni vjerovnik pravo, zatim s kamatama
koje mu duguje dunik i napokon s glavnicom

namirivanje dospjele trabine-zaloga

- kad zaloena trabina dospije za ispunjenje, zaloni je vjerovnik duan uiniti to je potrebno da je dunik ispuni i
primiti ispunjenje
on je prijenosom trabine radi osiguranja postao njen vjerovnik, pa je duan brinuti se s panjom dobrog
gospodarstvenika, odnosno domaina o naplati te trabine (l. 89. ZOO) stoga zaloni vjerovnik ima
pravo zahtijevati od dunika da mu ispuni to je duan, a dunik treba njemu ispuniti dunu inidbu
isto tako, ako bi dunik pogreno izvrio dunu inidbu treemu (npr. zalonom duniku), zaloni
vjerovnik e imati pravo od tog treeg (ukljuujui i zalonog dunika) zahtijevati ono to je taj
bez pravnog temelja primio na ime ispunjenja zaloene trabine
-

ispunjenjem zaloene trabine zalono pravo prelazi na stvar kojom je trabina ispunjena, ali kad je na ime
ispunjenja zaloene mu trabine zaloni vjerovnik primio novac, duan je poloiti ga u sud; jedino ako je trabina
zalonog dunika ve dospjela, ovlaten je od primljenoga novca zadrati koliko mu se duguje, a ostatak je duan
predati zalogodavcu

zaloni dunik, dok god ne postane aktualno njegovo pravo namirivanja osigurane trabine iz vrijednosti zaloga
(postat e to tek kad osigurana trabina dospije za ispunjenje), jo nije ovlaten svoju osiguranu trabinu
namirivati iz onog to je dobio na ime ispunjenja trabine-zaloga
zatita zaloga
- zaloni vjerovnik je ovlaten svakomu, pa i onomu ije je zaloeno pravo, postavljati sve zahtjeve potrebne
radi zatite svojeg zalonog prava na tom zalogu, a osobito ima pravo:

449

prelaenje zalonog prava, 212. str.

optereenje zalonog prava podzalonim, 212. str.
451
ovlasti i dunosti u pogledu zaloga, 225. str.
452
odnos prema vlasnitvu zaloga, 216. str.
450

256

zahtijevati od dunika zaloene trabine dospjele kamate i druga povremena davanja koja daje ta trabina,
odnosno od treega zahtijevati ono to je primio na ime dospjelih kamata i drugih povremenih davanja,
zahtijevati od dunika da mu ispuni zaloenu trabinu koja je dospjela, odnosno od treega zahtijevati
ono to je primio na ime ispunjenja zaloene trabine

na zahtjeve koje zaloni vjerovnik postavlja radi ostvarenja svojih ovlasti na zaloenom mu pravu,
na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za odgovarajue zahtjeve zalonog vjerovnika kojem je
zaloena pokretna odnosno nepokretna stvar, a podredno obveznopravna pravila koja vrijede za vjerovnika
koji ostvaruje svoje pravo

vraanje zaloga-povratni ustup zaloene trabine

- bude li ispunjena zalogom osigurana trabina, ili ona prestane iz nekog drugog razloga, zaloni vjerovnik je
duan vratiti onu trabinu koja mu je bila prenesena radi osiguranja duan je izvriti povratni ustup zaloene
trabine zalogodavcu; a, ako je u meuvremenu neto primio na ime ispunjenja te trabine, duan je to vratiti
- jedino nije duan vratiti plodove i druge koristi koje je ovlateno za sebe uzeo, ako i ukoliko je njihova vrijednost
prebijena s njegovom trabinom

posebno u pogledu zaloenog vrijednosnog papira

kad zaloni vjerovnik ima zalono pravo na trabini utjelovljenoj u nekom klasinom vrijednosnom papiru (takvom koji ima
tjelesnu egzistenciju), zaloni vjerovnik ima dvojake ovlasti i dunosti:
a) one koje mu pripadaju u pogledu zaloene mu trabine utjelovljene u vrijednosnom papiru to su one ovlasti i dunosti
kakve i inae pripadaju zalonim vjerovnicima glede trabina-zaloga (mogunost izvravanja i raspolaganja,
briga, namirivanje, zatita, vraanje)
b) one koje mu pripadaju u pogledu vrijednosnog papira u kojem je ta trabina utjelovljena to su onakve ovlasti i dunosti
kakve i inae pripadaju zalonim vjerovnicima glede pokretnine-runog zaloga (jer je vrijednosni papir pokretnina)
posebno u pogledu ostalih zaloenih imovinskih prava
kad je zalog neko subjektivno pravo koje nije trabina, niti je utjelovljeno u vrijednosnom papiru, ovlasti i dunosti zalonog
vjerovnika glede takvog prava-zaloga ovisit e, ako nije to posebno propisano, o tome je li to subjektivno pravo izjednaeno
s pokretninom ili s nekretninom:
ako je izjednaeno s pokretninom (a u pravilu su to sva subjektivna prava koja su pravno izjednaena sa stvarima),
zaloni vjerovnik e imati glede takvog subjektivnog prava-zaloga onakve ovlasti i dunosti kakve bi imao da mu je
zaloena pokretna stvar, ako nije to drugo odreeno i ne proizlazi iz pravne naravi zaloga prava (l. 333. st. 1. ZV)
ako je izjednaeno s nekretninom, tada e zaloni vjerovnik imati glede njega ovlasti i dunosti poput onih koje bi imao
da mu je zaloena nekretnina (l. 333. st. 2. ZV)
3.2. OVLASTI I DUNOSTI U STADIJU NAMIRIVANJA

sada zaloni vjerovnik smije ostvarivati svoje pravo na namirenje, pa osiguranu trabinu namirivati:
1) iz vrijednosti zaloenog subjektivnog imovinskog prava (iz prava-zaloga),
2) iz onog to je dobiveno od tog prava (kamate i druga povremena davanja),
3) iz onog to je dobiveno na ime ispunjenja tog prava, a i
4) iz onog to je dobiveno kao naknada za to pravo

pritom jo uvijek postoje oni uinci zalonog prava iz stadija osiguranja, dok i ukoliko su potrebni da bi zaloni vjerovnik
mogao iz vrijednosti zaloga namirivati svoju trabinu
4. NAMIRIVANJE TRABINE ZALONOG VJEROVNIKA IZ VRIJEDNOSTI IMOVINSKOG PRAVA-ZALOGA

pravo na namirenje osigurane trabine iz vrijednosti prava-zaloga se u pravilu ostvaruje putem suda 453, i to u ovrnom
postupku radi naplate novane trabine, a iznimno, ako su ispunjene zakonske pretpostavke, ostvaruje se izvansudskim putem
4.1. NAMIRIVANJE PUTEM SUDA

453

pravo na namirivanje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti prava-zaloga vjerovnik ostvaruje temeljem stvarnopravnih
pravila, a na nain odreen propisima o ovrsi na trabinama i drugim imovinskim pravima radi naplate novanih trabina

da bi on ostvario to pravo, zaloni vjerovnik treba (u ulozi ovrhovoditelja) ishoditi provoenje ovrhe protiv zalonog dunika
(ovrenika), radi namirivanja te trabine iz prava-zaloga (kao predmeta ovrhe), odnosno iz nadomjestka zaloga (npr. novca koji
je primio na ime ispunjenja trabine-zaloga)

ako vjerovnikov prijedlog za ovrhu ima pravni temelj kakav zahtijevaju propisi OZ, ovrhu e rjeenjem o ovrsi
(tzv. dozvolom ovrhe) odrediti sud, odnosno javni biljenik tim e rjeenjem odrediti ovrne radnje koje e se provoditi u
pogledu prava-zaloga u cilju prisilnog namirivanja vjerovnikove trabine dobivene tom prodajom

ostvarivanje prava na namirenje, 208. str. + oficioznost, 213. str.

257

ovrno namirivanje vjerovnikove novane trabine iz vrijednosti prava-zaloga provest e sud po pravilima ovrnog postupka
kako e se ono provoditi, ovisi o vrsti prava-zaloga, jer se ovrno namirivanje ne provodi jednako iz zaloene:
novane trabine
nenovane trabine (tj. iz pokretnine, ili nekretnine dobivene ispunjenjem te trabine)
trabine utjelovljene u vrijednosnom papiru
prava neke druge vrste (npr. iz prava industrijskog vlasnitva)

pritom se ovdje ne primjenjuju pravila OZ o zatiti ovrenika, izuzeu i ograniavanju ovrhe na odreenim predmetima,
jer se radi o dobrovoljnom zalonom pravu, a ne prisilnom
4.2. NAMIRIVANJE IZVANSUDSKIM PUTEM

pravo na namirivanje izvansudskim putem

zaloni vjerovnik u pravilu ostvaruje svoje pravo na namirenje putem suda da bi ga smio ostvarivati izvansudski, potrebno je
da ima pravo na namirivanje izvansudskim putem, bilo da mu ono pripada temeljem pravnog posla, bilo temeljem zakona
prema l. 337. ZV:
1) zalonom vjerovniku pripada na temelju pravnog posla pravo na namirivanje njegove dospjele novane trabine
izvansudskim putem:
ako mu je takvo namirivanje dopustio zaloni dunik izriito i u pisanom obliku (bilo u trenutku osnivanja
zalonog prava, bilo naknadno), ili
ako postoji neoboriva zakonska predmnjeva da je zaloni dunik dopustio izvansudsko namirivanje, a ona
postoji ako je osigurana trabina iz trgovakog posla, a zaloni dunik nije u trenutku osnivanja zalonog prava
izriito iskljuio izvansudsko namirivanje
2) zalonom vjerovniku pripada na temelju zakona pravo na namirivanje njegove dospjele novane trabine
izvansudskim putem iz novca koji primi na ime:
a) ispunjenja trabine-zaloga, ili
b) kamata, odnosno povremenih davanja koja daje trabina-zalog, ili
c) na ime zaloenih civilnih plodova nekretnine (na ime najamnina, zakupnina i sl.), ili
d) iz prava sadranih u nematerijaliziranim vrijednosnim papirima
(l. 495. st. 2. Zakona o tritu kapitala: na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru uvijek je doputeno
namirivanje zalogom osigurane trabine izvansudskim putem)

nain izvansudskog namirivanja

takoer je odreen zakonom, pa ako bi zaloni vjerovnik kojem pripada pravo da svoju trabinu namiruje izvansudskim putem,
to pravo ostvarivao na nain na koji nije zakonom ovlaten, odgovara za time prouzroenu tetu (l. 337. st. 7. ZV)
u obzir dolaze:
namirivanje putem prodaje prava-zaloga
namirivanje putem prijeboja tu se radi o prijeboju ex lege, jer nastupa im se ispune pretpostavke odreene zakonom
(l. 334., l. 337. ZV)

odgovornost za tetu od neovlatenog namirivanja

-

zaloni vjerovnik koji je svoje pravo na namirenje ostvario izvansudskim putem, iako nema pravo da tim putem namiruje
osiguranu trabinu, odgovoran je za tetu koja je odatle proizala; a i onaj zaloni vjerovnik koji je imao to pravo, ali ga je
ostvarivao na nain na koji nije bio ovlaten, takoer odgovara za tetu koja je odatle proizala (l. 337. st. 7. ZV)
5. PRESTANAK

dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom pravu apsolutno prestaje:

1) propau prava-zaloga (osim ako na mjesto prava koje je prestalo, stupi drugo pravo ili stvar) 454
2) odreknuem
3) istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta
4) prestankom osigurane trabine, zajedno sa svim sporednim trabinama kamata i trokova
5) prestankom zalonog vjerovnika
6) rastereenjem

relativno, ono prestaje prijelazom zalonog prava na novog nositelja, zajedno s osiguranom trabinom

6.5.2.3. Hipoteka na subjektivnom imovinskom pravu (registarsko zalono pravo na pravu)

416. do 422. str.
454

nedjeljivost (s obzirom na zalog), 211. str.

258

6.5.3. Prisilno (nedobrovoljno) zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu

422. do 456. str.
6.5.4. Sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom pravu
6.5.4.1. Uope
-

za ovu vrstu zalonog prava na pravu na odgovarajui nain vrijedi ono to je reeno za sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno
zalono pravo na pokretnini 455

6.5.4.2. Sudsko dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu

1. OSNIVANJE
-

glede pretpostavki osnivanja i pravnog uinka stjecanja ove vrste zalonog prava na odgovarajui nain vrijedi to je reeno za
sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini 456
2. PRELAENJE ZALONOG PRAVA NA PRAVU I OPTEREENJE PODZALONIM PRAVOM

ovdje vrijedi isto ono to i za prelaenje zalonog prava i optereenje podzalonim pravom openito 457
3. OVLASTI I DUNOSTI U POGLEDU PRAVA KOJE JE PREDMET ZALONOG PRAVA

zaloni vjerovnik ima u stadiju osiguranja i u stadiju namirivanja iste ovlasti i dunosti glede prava-zaloga kakve bi imao i
da ima prisilno sudsko zalono pravo na zalogodavevom subjektivnom imovinskom pravu
4. NAMIRIVANJE

na prijedlog zalonog vjerovnika-predlagatelja osiguranja (utemeljen na ovrnoj ispravi zapisniku o osiguranju koji ima
snagu ovrne sudske nagodbe), sud e rjeenjem odrediti ovrhu na subjektivnom imovinskom pravu koje je predmetom
dobrovoljnog sudskog zalonog prava

ovrhu i namirivanje e se provesti onako kako bi ih se provodilo i da je trabina osigurana prisilnim, a ne dobrovoljnim
sudskim zalonim pravom na istom subjektivnom imovinskom pravu-zalogu (naravno, uz jednu bitnu razliku ovdje se
ne primjenjuju pravila OZ o zatiti ovrenika, o izuzeu od ovrhe ni o ogranienju ovrhe na odreenim pravima)
5. PRESTANAK

sudsko dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu prestaje apsolutno kao i sudsko prisilno zalono pravo
relativno, ono prestaje postojati prijelazom na drugu osobu, zajedno s trabinom koju osigurava

6.5.4.3. Posebno o javnobiljenikom dobrovoljnom zalonom pravu na subjektivnom pravu

-

ono se od dobrovoljnog sudskog zalonog prava na subjektivnim pravima razlikuje onoliko koliko se i inae
javnobiljeniko zalono pravo razlikuje od sudskog 458

6.5.5. Zakonsko zalono pravo na subjektivnom pravu

-

mogue je, ako ga uspostavi posebni zakon, kao to to ini u pogledu zalonog prava suvlasnika i sunasljednika 459

6.6. FIDUCIJARNI PRIJENOS I NEKE DALJNJE MOGUNOSTI STVARNOPRAVNOG OSIGURANJA TRABINA

6.6.1. Fiducijarni prijenos radi osiguranja trabine

455

sudsko i javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, 231. str.

sudsko dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, 232. str.
457
prelaenje zalonog prava, 212. str. + optereenje zalonog prava podzalonim, 212. str.
458
javnobiljeniko zalono pravo na pokretnini i na ukupnosti pokretnina, 237. str.
459
zakonsko zalono pravo na pokretnini suvlasnika i sunasljednika, 238. str. + zakonsko zalono pravo na nekretnini, 249. str.
456

259

1. O OSIGURAVANJU TRABINA FIDUCIJARNIM PRIJENOSOM

-

fiducijarni prijenos prava vlasnitva radi osiguranja je takva upotreba prava vlasnitva za stvarnopravno (realno)
osiguravanje vjerovnikove trabine, da njome vlasnik ne optereuje svoju stvar zalonim pravom, nego je prenosi u vlasnitvo
vjerovnika radi osiguranja neke njegove trabine
vjerovnik time glede stvari dobiva onu pravnu vlast koja pripada vlasniku
meutim, u vezi s prenoenjem prava vlasnitva na njega radi osiguranja odreene trabine, uspostavljen je izmeu
njega i prenositelja tog vlasnitva odnos povjerenja (fiducije), u kojem prenositelj ima ulogu fiducijanta, a vjerovnik
ulogu fiducijara u tom odnosu, vjerovnik je obvezan prenositelju da e glede stvari koja mu je prenesena u vlasnitvu,
jedino u granicama razloga (svrhe, cilja) tog prijenosa izvravati pravnu vlast vlasnika, a kad taj razlog prestane,
prenijet e vlasnitvo nazad prenositelju

fiducijarni prijenos prava vlasnitva radi osiguranja ima istu svrhu kao i zalono pravo, ali je daleko drastinije sredstvo
stvarnopravnog osiguranja trabina od zalonog prava, poto se na vjerovnika prenosi vlasnitvo stvari, a ne zalono pravo,
koje je ogranieno stvarno pravo

osim fiducijarnim prijenosom prava vlasnitva, trabinu se moe osigurati i fiducijarnim prijenosom nekog
drugog subjektivnog prava, ako je ono prikladno za to da vjerovnik iz njegove vrijednosti namiruje svoju trabinu
(tada na odgovarajui nain vrijedi to i za fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja, ako to drugo nije zakonom
propisano, niti proizlazi iz pravne prirode subjektivnog prava koje je predmet prijenosa radi osiguranja)
prednosti i nedostatci fiducijarnog prijenosa prava vlasnitva radi osiguranja:

takvo osiguranje je povoljno za vjerovnika jer on dobiva veu pravnu vlast na/glede stvari koja mu je prenesena radi osiguranja
trabine, nego to mu je zaista potrebna za ostvarenje cilja tog prijenosa; on bi tu vlast mogao zlorabiti (npr. tako da proda stvar
i namiri svoju trabinu prije no to ona dospije, ali i na druge, puno gore naine)
postoji i nedostatak za njega, budui da e trebati ispunjavati i dunosti vezane uz vlasnitvo stvari (npr. plaati realne terete i
poreze, odgovarati za tete od opasne stvari), ali navedena prednost je ipak znaajnija
prenositelj vlasnitva ima nepovoljan poloaj jer prenoenjem vlasnitva gubi vie nego to je potrebno dok god osigurana
trabina ne bude podmirena, on ostaje bez vlasnitva svoje stvari; to je posebno nepogodno za njega ako mu je ta stvar potrebna
za ivot, rad ili privreivanje
2. ODNOS FIDUCIJE

uspostavlja se kad se vjerovniku radi osiguranja njegove trabine prenese vlasnitvo neke stvari (ili drugo subjektivno pravo)
sadraj tog odnosa ine prava i dunosti glede prenesenog vlasnitva (dakako, u prvom redu dunosti vjerovnika):
vjerovnik-fiducijar ima dunost da se prenesenim vlasnitvom slui samo na odreeni nain i samo u onu svrhu za koju
mu je ono preneseno (radi osiguranja trabine i njenog namirivanja ako ona ne bude ispunjena, a dospije za ispunjenje)
fiducijar ima i dunost prenijeti vlasnitvo nazad fiducijantu, ako trabina bude ispunjena ili prestane na drugi nain
uspostavljanje odnosa fiducije:

odnos fiducije se tradicionalno uspostavlja kao obvezni odnos, na temelju ugovora o fiduciji (fiducionog ugovora);
tim ugovorom se vjerovnik obvezuje prenositelju da e mu, bude li ispunjena ili inae prestane osigurana trabina,
vratiti ono to mu je taj dao radi osiguranja

kao alternativu takvom uspostavljanju odnosa fiducije, na pravni poredak nudi jo 2 puta za osiguravanje trabina
fiducijarnim prijenosom, dakle uz osnivanje odnosa fiducije to su osiguravanje trabina fiducijarnim prijenosom
na temelju stvarnopravnih pravila o ogranienju vlasnitva uvjetom i na temelju pravila ovrnog prava o osiguranju
3. PODVRSTE FIDUCIJARNOG PRIJENOSA RADI OSIGURANJA

osiguravanje trabina fiducijarnim prijenosom je u naem suvremenom pravnom poretku mogue:

1. prijenosom vlasnitva radi osiguranja, uz uspostavu ugovornog fiducijarnog odnosa, ureenog pravilima obveznog prava
2. prijenosom vlasnitva radi osiguranja, na temelju stvarnopravnih pravila o ogranienju vlasnitva uvjetom,
tj. pravila o prethodnom i potonjem vlasnitvu (l. 34. i l. 297. st. 2. ZV) 460
3. sudskim i javnobiljenikim osiguranjem prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava, na temelju
pravila ovrnog prava o osiguranju (l. 309. do l. 327. OZ)

6.6.2. Prijenos vlasnitva, uz uspostavu fiducijarnog odnosa po opim pravilima obveznog prava

460

prethodno i potonje vlasnitvo, 169. str. + glavni pravni izvori pravila o zalonom pravu, 207. str.

260

ovdje se prijenos vlasnitva obavlja po opim stvarnopravnim pravilima za prijenos vlasnitva na drugu osobu 461, a
fiducijarni odnos izmeu dotadanjeg vlasnika-prenositelja i vjerovnika-stjecatelja se uspostavlja na temelju ugovora,
koji se sklapa po opim pravilima obveznog prava
vlasnitvo se prenosi radi osiguranja trabine vjerovnika, ali taj cilj prijenosa ne utjee na pravni poloaj prenositelja i
stjecatelj prvi naprosto prestaje biti vlasnik, a drugi postaje vlasnik stvari koju mu se prenosi u vlasnitvo
upravo zato to cilj prijenosa nije pravno relevantan, prenositelj i stjecatelj vlasnitva sklapaju jo i ugovor o fiduciji:
temeljem tog ugovora se meu njima uspostavlja pravni odnos obveznopravne naravi odnos fiducije
bitan sastojak tog ugovora je obvezivanje vjerovnika-stjecatelja (fiducijara) da e prenositelju prenijeti nazad
vlasnitvo stvari prenesene radi osiguranja, ako i kad otpadne razlog zbog kojeg mu je prenesena:
ako i kada osigurana trabina bude ispunjena, ili ona prestane na bilo koji drugi nain

nakon prijenosa, stjecatelj je bezuvjetni vlasnik stvari, a prenositelj vie nema nikakve stvarnopravne ovlasti glede nje;
protuteu takvom stvarnopravnom poloaju glede stvari ine obveze koje je fiducijar preuzeo ugovorom o fiduciji, a
koje dospijevaju prestankom osigurane trabine (to su obveze prenoenja vlasnitva natrag i naknade tete nanesene
povredom obveza iz njihovog ugovora o fiduciji)

ovaj nain osiguranja trabine se u naem pravnom poretku rabi vrlo rijetko, jer je nepovoljan za prenositelja-fiducijanta
(on nema nikakav stvarnopravni status glede stvari, jer ju je prenio vjerovniku u vlasnitvo, a nee imati ni obveznopravni
status koji bi ga ovlaivao da potrauje vraanje stvari, ako ugovor o fiduciji ne bude sklopljen, ili ne bude valjan)
u naem pravnom poretku ee se koriste druga dva alternativna puta za osiguravanje trabina fiducijarnim prijenosom
(onaj na temelju pravila stvarnog prava i onaj na temelju pravila ovrnog prava o osiguranju)

6.6.3. Fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja trabine, na temelju pravila stvarnog prava
6.6.3.1. Uope
1. UVJETNOST VLASNITVA
-

vjerovnikovu trabinu se moe osigurati i prijenosom vlasnitva neke stvari koji e se obaviti po stvarnopravnim pravilima
za prijenos vlasnitva na drugu osobu, s tim da e prenositelj iskoristiti mogunost da vlasnitvo ogranii uvjetom,
pa e ga na vjerovnika prenijeti ogranienog razlogom tog prijenosa osiguranjem odreene trabine, kao uvjetom
uvjet e biti da osigurana trabina postoji, naime da je postojala u trenutku kad je vlasnitvo preneseno radi njenog
osiguranja, a da potom nije ispunjena, niti je prestala na bilo koji drugi nain
taj uvjet ima dvostruko djelovanje prema stjecatelju djeluje kao negativan, raskidni uvjet, jer e njegovim
ispunjenjem stjecatelju prestati vlasnitvo, a prema prenositelju kao odgodni (suspenzivni) uvjet, jer e se njegovim
nastupom vlasnitvo vratiti prenositelju

fiducijarno vlasnitvo je akcesorno trabini koju osigurava, slino kao zalono pravo 462, ali s velikim razlikama:
da bi fiducijarno vlasnitvo prelo na osobu na koju je prela trabina koju ono osigurava, potreban je odgovarajui
nain stjecanja prava vlasnitva
za razliku od zalonog prava koje ne moe postojati bez trabine koju osigurava, pravo vlasnitva se moe odvojiti
od te trabine moe ga se prenijeti na osobu koja nije njezin vjerovnik
2. ODNOS FIDUCIJE

s prijenosom uvjetnog prava vlasnitva odreene stvari na vjerovnika radi osiguranja njegove trabine, na temelju zakona
uspostavlja se izmeu prenositelja i vjerovnika odnos fiducije, u kojem je prenositelj fiducijant, a vjerovnik fiducijar
taj odnos je u naem pravnom poretku ureen striktnim pravilima stvarnog prava (ZV) o prethodnom i potonjem vlasnitvu
3. DJELOVANJE UVJETNOSTI I ODNOSA FIDUCIJE
463

uvjetovanost vlasnitva prenesenog radi osiguranja e u pravilu imati samo relativno djelovanje
fiducije biti samo njihov meusobni odnos, ije postojanje se ne tie treih osoba

; isto tako e i odnos

no, nekad e ta uvjetovanost vlasnitva djelovati i prema treima, apsolutno 464, kao i odnos fiducijarnosti tada e i ispunjenje
uvjeta imati pravne uinke ne samo u meusobnom odnosu fiducijanta i fiducijara, nego i prema treim osobama

6.6.3.2. Pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasnitva radi osiguranja trabine

461

stjecanje prava vlasnitva, 93. str.

akcesornost, 210. str. + prelaenje zalonog prava, 212. str.
463
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom relativno djelovanje uvjetovanja i oroenja prava vlasnitva, 92. str. +
ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s relativnim djelovanjem, 169. str.
464
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom apsolutno djelovanje uvjetovanja i oroenja prava vlasnitva, 92. str. +
ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s apsolutno djelovanjem, 170. str.
462

261

za prijenos vlasnitva radi osiguranja potrebno je:

1. da postoji i da je prikladna za takvo osiguranje ona trabina ijem e osiguravanju sluiti fiducijarno vlasnitvo, te
2. da budu ispunjene sve zakonske pretpostavke za prijenos vlasnitva na stjecatelja, i to:
2.1. ope pretpostavke stjecanja stvarnih prava 465,
2.2. posebne pretpostavke stjecanja stvari u vlasnitvo na temelju pravnog posla 466, te
2.3. posebne pretpostavke prijenosa vlasnitva radi osiguranja:
2.3.1. specifini razlog (svrha, cilj, kauza) pravnog posla na temelju kojeg se prenosi vlasnitvo da je taj
pravni posao usmjeren na prijenos prava vlasnitva radi stvarnopravnog osiguranja odreene trabine
2.3.2. specifian nain (modus) stjecanja, ako se prenosi vlasnitvo nekretnine upis u z. k. treba biti dvostruk,
budui da e stjecatelj stei uvjetovano vlasnitvo, pa e mu ono pripadati ako i dok se ne ispuni, ili inae
prestane osigurana trabina, a tada e opet pripadati otuivatelju; zato treba upisati stjecatelja kao
prethodnog vlasnika nekretnine, a i otuivatelja kao potonjeg vlasnika te nekretnine (l. 32. st. 5. ZZK)

ispunjenjem svih tih pretpostavki, vjerovnik-fiducijar stjee fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja, ime postaje uvjetni vlasnik
stvari koja mu je prenesena u vlasnitvo (glede nastupa uinka stjecanja i zatite stjecateljevog povjerenja u pravnom prometu,
vrijedi isto to i za svako drugo stjecanje na temelju pravnog posla)

6.6.3.3. Pravni uinci prijenosa vlasnitva radi osiguranja s relativnim djelovanjem uvjeta
482. do 487. str.
6.6.3.4. Pravni uinci prijenosa radi osiguranja s apsolutnim djelovanjem uvjeta
-

u sluaju prijenosa radi osiguranja s apsolutnim djelovanjem uvjeta, za fiducijanta (prenositelja) i vjerovnika-fiducijara
(stjecatelja) vrijedi to i za prethodnog i potonjeg vlasnika kad ogranienje vlasnitva uvjetom ima apsolutno djelovanje 467

6.6.3.5. Prestanak fiducijarnog vlasnitva

-

fiducijarno vlasnitvo prestaje vraanjem stvari fiducijaru (ili njegovom pravnom sljedniku), a dakako i ispunjenjem onih
pretpostavki pod kojima i inae prestaje pravo vlasnitva 468, bilo relativno, bilo apsolutno

6.6.4. Sudsko i javnobiljeniko osiguranje trabine fiducijarnim prijenosom vlasnitva i subjektivnih prava na temelju
pravila ovrnog prava o osiguranju
6.6.4.1. Uope
-

ova vrsta fiducijarnog prijenosa radi osiguranja zbiva se posredstvom suda, odnosno javnog biljenika i ureena je posebnim
pravilima, u prvom redu pravilima ovrnog prava

vjerovnik trabine koja se osigurava u postupku osiguranja igra ulogu predlagatelja osiguranja, a osoba koja mu radi osiguranja
njegove trabine prenosi posredstvom suda ili javnog biljenika u vlasnitvo neku svoju stvar, ili imovinsko pravo,
igra ulogu protivnika osiguranja

i takvim prijenosom radi osiguranja se meu njima uspostavlja odnos fiducije u tom odnosu, vjerovnik trabine koju se
osigurava je predlagatelj osiguranja-fiducijar, a osoba koja mu radi osiguranja tako prenosi svoju stvar u vlasnitvo ili na nj
prenosi svoje imovinsko pravo je protivnik osiguranja-fiducijant
podvrste sudskog i j. b. osiguranja trabine fiducijarnim prijenosom na temelju pravila ovrnog prava o osiguranju:
1.
2.
3.

osiguranje prijenosom pokretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja njegove trabine
osiguranje prijenosom nekretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja njegove trabine
osiguranje fiducijarnim prijenosom subjektivnog imovinskog prava vjerovniku radi osiguranja trabine

6.6.4.2. Osiguranje prijenosom pokretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja njegove trabine

465

ope i posebne pretpostavke stjecanja, 21. str.

pretpostavke stjecanja vlasnitva na temelju pravnog posla, 94. str.
467
ogranienje vlasnitva rokom odnosno uvjetom s apsolutnim djelovanjem, 170. str.
468
prestanak prava vlasnitva, 140. str.
466

262

1. FIDUCIJARNI PRIJENOS VLASNITVA POKRETNINE VJEROVNIKU-FIDUCIJARU-PREDLAGATELJU

1.1. UOPE
-

ovdje vrijedi isto to i za fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja trabine na temelju pravila stvarnog prava uope 469
1.2. PRETPOSTAVKE FIDUCIJARNOG PRIJENOSA

uz pretpostavke koje su inae potrebne za fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja trabine 470, moraju biti ispunjene i
posebne zakonske pretpostavke sudskog ili javnobiljenikog prijenosa vlasnitva radi osiguranja, odreene u OZ:
1.

trabina prikladna za osiguranje 471

- to su novane i nenovane trabine, ako su dovoljno odreene ili barem odredive (l. 310. i 311. OZ)
- osim trabina koje ve postoje u trenutku kad ih se osigurava, u obzir dolaze i budue trabine (l. 310. st. 1. OZ)

2.

sposobna stvar
- u obzir dolaze pokretnine koje su u pravnom prometu, pod uvjetom da za njih ne vrijedi neka zabrana otuenja ili
optereenja odreena zakonom ili odlukom suda
- kad stvar bude prenesena u fiducijarno vlasnitvo vjerovnika, prenositelj je vie ne moe dalje prenositi u
fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja jo neke druge trabine na istoj stvari no, vjerovnik i prenositelj mogu se
sporazumjeti da e ve preneseno vlasnitvo posluiti kao osiguranje za jo neku daljnju trabinu tog vjerovnika
prema tom prenositelju-fiducijantu (l. 314. OZ, naknadni sporazum o osiguranju)

3.

prenositeljevo vlasnitvo
- stvar vjerovniku radi osiguranja njegove trabine moe prenijeti jedino vlasnik te stvari
- za suvlasnike, zajednike vlasnike i prethodnog i potonjeg vlasnika vrijedi to i inae za osnivanje z. p. 472

4.

pravni temelj sporazum o prijenosu vlasnitva radi osiguranja (fiducijarni sporazum)

- to je formalni ugovor koji se sklapa uz sudjelovanje suda, odnosno javnog biljenika, a ureen je u l. 310. OZ
- njime dotadanji vlasnik pokretnine (protivnik osiguranja, budui fiducijant) i vjerovnik (predlagatelj, fiducijar)
oituju svoju suglasnu volju da se radi osiguranja odreene trabine vjerovnika prenese odreenu pokretninu
fiducijanta u fiducijarno vlasnitvo vjerovnika

5.

OZ za valjanost tog sporazuma predvia poseban oblik:

a) oblik sudskog zapisnika, sastavljenog pred sudom u za to predvienom sudskom postupku, ili
b) oblik javnobiljenikog akta ili solemnizirane privatne isprave

u tom obliku trebaju biti svi bitni sastojci sporazuma, zakon zahtijeva i da bude odreena ili bar odrediva trabina
koju se osigurava, te kada ona dospijeva (odnosno, kako e se odrediti njezino dospijee)

ako se radi o pokretnini za koju je zakonom odreeni nain stjecanja vlasnitva upis u Upisnik, fiducijarni
sporazum mora sadravati i clausulu intabulandi (l. 43. st. 1. i st. 2. ZU) izjavu fiducijara da je suglasan s time
da se neposredno temeljem sporazuma moe obaviti upis prijenosa vlasnitva u Upisnik

nain stjecanja
- to je upis u Upisnik (l. 43. st. 3 .ZU), a ako se radi o pokretnini na kojoj se prava inae stjeu upisom u neku
drugu javnu knjigu, odnosno javni upisnik, tada je relevantan nain stjecanja koji OZ predvia za fiducijarni
prijenos nekretnina (l. 326. st. 4. OZ) to znai da e nain stjecanja biti upis u javni upisnik u koji je upisana
ta stvar, ili, ako ona nije upisana u javni upisnik, polaganjem fiducijarnog sporazuma u sud (l. 312. i 313. OZ)

1.3. PRIJELAZ POKRETNINE U FIDUCIJARNO VLASNITVO

469

fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja trabine na temelju pravila stvarnog prava, 258. str.
pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasnitva radi osiguranja trabine, 259. str.
471
odnos osigurane trabine i zalonog prava, 209. str.
472
zalogodavac vlasnik pokretnine, 222. str.
470

263

do prijelaza e doi ako i kad se ispune sve zakonom odreene pretpostavke za taj fiducijarni prijenos 473; prije toga moe,
ako je to zakonom odreeno, nastati samo zakonska predmnjeva da je pokretnina prela u fiducijarno vlasnitvo neke osobe

ako je jedna od pretpostavki fiducijarnog prijenosa upis u Upisnik, a u pravilu je tako, tada dolazi do prijelaza ispunjenjem te, a
i ostalih zakonskih pretpostavki no, ve samim upisom u Upisnik, makar nisu ispunjene ostale pretpostavke,
nastaje zakonska predmnjeva da je osoba koja je upisana kao stjecatelj zaista stekla fiducijarno vlasnitvo (l. 43. st. 4. ZU),
kao i da ga je stekla u trenutku kad je prijedlog za upis prijenosa bio podnesen Slubi upisa (l. 18. st. 1. ZU)
1.4. STJECANJE FIDUCIJARNOG VLASNITVA OD NEVLASNIKA

mogue je, jer Upisnik prua vjerovniku-predlagatelju osiguranja zatitu njegovog povjerenja u pravnom prometu,
titei ga od moguih osporavanja njegovog fiducijarnog vlasnitva 474 (l. 20. ZU)
2. PRAVNI UINCI FIDUCIJARNOG PRIJENOSA VLASNITVA NEKRETNINE DO ISPUNJENJA
(NAMIRENJA) ILI DRUGOG PRESTANKA OSIGURANE TRABINE
2.1. POLOAJ FIDUCIJARA-PREDLAGATELJA OSIGURANJA

ovlasti i dunosti u stadiju osiguranja

fiducijar je vlasnik stvari, ali nema neposredan, nego posredan (i samostalan) posjed stvari
kako nema neposredan posjed, ne tereti ga dunost uvanja te stvari
on nema pravo na uporabu, plodove i druge koristi od predmeta svog fiducijarnog vlasnitva (mogue je da ugovori
drukije s fiducijantom u sporazumu o prijenosu ili naknadnim sporazumom)
moe pravno raspolagati sa stvari meutim, kako je on samo prethodni vlasnik, glede otuenja ga ograniavaju
2 pravila: ne bi smio stvar otuiti prije dospijea trabine, i unovenje treba provesti preko javnog biljenika
ima i pravo na zatitu svog vlasnitva kakvo inae pripada svakom vlasniku stvari, kao i pravo na zatitu posjeda
od samovlasnog smetanja kakvo inae pripada posrednom posjedniku stvari
ako trabina prestane na bilo koji nain osim namirivanjem, duan je prenijeti vlasnitvo nazad fiducijantu

ovlasti i dunosti u stadiju namirivanja

nakon dospijea,ovlaten je preko javnog biljenika unoviti stvar koja mu je prenesena, kako bi se namirio
ako je to bilo ugovoreno, moi e i traiti posjed stvari od fiducijanta, pa to i ishoditi putem suda
nakon dospijea, moe se sporazumjeti o zamjeni ispunjenja (prije dospijea to nije mogao, jer je takav uglavak
zabranjen, kao lex comissoria) s fiducijantom, a po posebnim pravilima OZ moe ishoditi zamjenu ispunjenja
i bez pristanka fiducijanta na zamjenu
2.2. POLOAJ FIDUCIJANTA-PROTIVNIKA OSIGURANJA

ovlasti i dunosti u stadiju osiguranja

kako je prenio svoje vlasnitvo fiducijaru, naelno nema nikakve ovlasti ni dunosti glede te stvari
ipak, OZ mu daje pravo da i dalje ima neposredan posjed stvari on sada jedino postaje nesamostalan
kako posjeduje stvar, ima dunost njenog uvanja, a i pravo na plodove i ostale koristi od nje
on nema pravo na pravna raspolaganja sa stvari, jer je ona prenesena u fiducijarno vlasnitvo vjerovnika
ako bi mu netko protupravno uskraivao pravo koritenje ovlastima koje ima, na raspolaganju mu stoje
odgovarajua sredstva i putovi pravne zatite, kao i pravo na zatitu posjeda
ako on ispuni osiguranu trabinu, ima pravo da mu fiducijant prenese vlasnitvo stvari nazad

ovlasti i dunosti u stadiju namirivanja

dospijeem osigurane trabine, po sili zakona i za fiducijanta nastaje pravo zahtijevati unovenje stvari
ako je tako bilo ugovoreno pri prenoenju, fiducijant e biti duan izruiti fiducijaru posjed stvari
2.3. UINAK U POGLEDU TREIH OSOBA KOJE SVOJA PRAVA IZVODE IZ FIDUCIJAREVOG

u pravilu, poloaj treih osoba koje svoja prava izvode iz fiducijarnog vlasnitva vjerovnika ne razlikuje se od poloaja
koji bi one imale da ta prava izvode iz vlasnitva koje nije fiducijarno, dakle uvjetno, nego je bezuvjetno
kad je prijenos vlasnitva radi osiguranja izvren po pravilima o sudskom, odnosno javnobiljenikom osiguranju trabina,
tada prema treima uglavnom ne djeluje uvjetnost vlasnitva vjerovnika

2.4. UINAK U POGLEDU TREIH OSOBA KOJE SVOJA PRAVA IZVODE IZ FIDUCIJANTOVOG
473
474

pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, 93. str.

uinak upisa, 224. str.

264

kako fiducijant nakon prijenosa vie nije vlasnik stvari, niti glede nje ima ikakvo pravo koje bi djelovalo prema treima,
tree osobe nemaju odakle glede te stvari izvoditi ikakva svoja prava iz njegovog
no, OZ ipak ostavlja neka prava fiducijantu, npr. pravo koristiti stvar koju je prenio u fiducijarno vlasnitvo
(posjedovati je, rabiti za sebe i ubirati njene plodove i koristi), pa fiducijant moe iz tih prava osnivati prava za tree osobe
(npr. iznajmiti im stvar, otuiti ili zaloiti plodove na koje ima pravo i sl.)
3. NAMIRIVANJE OSIGURANE TRABINE

namirivanje iz pokretnine prenesene u fiducijarno vlasnitvo moe biti provedeno:

a) namirivanjem te trabine putem prodaje (unovenja) te stvari i namirivanjem iz kupovnine dobivene tom prodajom,
uz prebijanje vrijednosti plodova i drugih koristi od te stvari koje je vjerovnik ovlateno imao od nje
tu prodaju e provesti javni biljenik kojem to vjerovnik povjeri, po pravilima OZ
na temelju provedene drabe, poto kupovnina bude poloena, javni biljenik sklopit e u obliku j. b. akta u ime
predlagatelja osiguranja s kupcem ugovor o prodaji predmeta osiguranja (l. 317. st. 3./1 OZ)
b) tako da vjerovnik-fiducijar zadri stvar u svom bezuvjetnom vlasnitvu, kao zamjenu za ispunjenje (datio in solutum);
dakle, tada e vjerovniku stvar ostati u bezuvjetnom, a ne vie fiducijarnom vlasnitvu

padne li fiducijant pod steaj, provest e se u okviru toga i namirivanje osigurane trabine vjerovnika, pri emu e on imati
poloaj razlunog vjerovnika (l. 81.a SZ) to e mu dati pravo odvojenog namirivanja osigurane trabine iz stvari koju ima u
fiducijarnom vlasnitvu radi osiguranja te trabine
4. PRAVNI UINCI ISPUNJENJA (NAMIRENJA) ILI DRUGOG PRESTANKA OSIGURANE TRABINE
4.1. uinak u pogledu vjerovnika-fiducijara

ovdje su mogue dvije situacije:

a) ako je osigurana trabina prestala namirivanjem iz stvari prenesene u fiducijarno vlasnitvo:
ako je namirivanje provedeno unovavanjem, fiducijarno vlasnitvo prestaje
ako je vjerovnik stekao stvar kao zamjenu za ispunjenje, on postaje njen bezuvjetni (punopravni) vlasnik;
stoga je i ovlaten od biveg fiducijanta zahtijevati da mu preda neposredan posjed stvari, a ako fiducijant to ne bi
uinio dobrovoljno, vjerovnik moe ishoditi ovrhu kojom e mu ta stvar biti predana u posjed
b) ako je osigurana trabina prestala na bilo koji drugi nain, a ne namirivanjem tada nije prestao odnos fiducije,
nego je tek dospjela obveza vjerovnika-fiducijara da vlasnitvo stvari prenese nazad fiducijantu, to je po prestanku
osigurane trabine duan uiniti bez odgaanja (l. 323. OZ); ako iz nekog razloga za koji je on odgovoran nije u stanju
vratiti stvar nazad, ili ju prenese nazad u loijem faktinom/pravnom stanju, odgovarat e za time prouzroenu tetu
4.2. uinak u pogledu fiducijanta

takoer se razlikuju dvije situacije:

a) ako je osigurana trabina prestala namirivanjem:
ako je namirivanje provedeno unovavanjem, fiducijant ima pravo na novac koji je preostao nakon namirivanja,
te pravo na naknadu, ako je bivi vjerovnik stvar otuio radi namirivanja prije dospjelosti trabine, ili ako je nije
otuio na doputen nain (tj. putem j. b.), ili ako je inae svoje pravo namirivanja ostvarivao na nedoputen nain
ako je vjerovnik stekao stvar kao zamjenu za ispunjenje, fiducijant mu je duan predati stvar u posjed
b) ako je osigurana trabina prestala na bilo koji drugi nain , a ne namirivanjem fiducijant ima pravo zahtijevati da mu
fiducijar prenese vlasnitvo nazad, te naknadu ako on ne moe to uiniti, za to je odgovoran, ili ako nije u stanju vratiti
stvar onakvu kakvu bi ju trebao vratiti
4.3. uinak u pogledu treih osoba koje svoja prava izvode iz fiducijarevog

injenica da je osigurana trabina ispunjena, ili je inae prestala, ne utjee na prava koja su za tree osobe izvedena iz
prava vlasnitva vjerovnika dok je on bio vlasnik, bio je ovlaten valjano otuiti stvar koju je imao u fiducijarnom vlasnitvu;
ako je to i uinio, osoba kojoj je stvar otuio stekla je pravo vlasnitva neovisno o tome to je bio samo fiducijarni vlasnik,
dakako, ako su pritom ispunjene sve pretpostavke valjanosti stjecanja vlasnitva (isto je i s ogranienim stvarnim pravima)
4.4. uinak u pogledu treih osoba koje svoja prava izvode iz fiducijantovog

fiducijant u pravilu nije imao nikakav stvarnopravni status glede stvari koju je radi osiguranja trabine prenio u fiducijarno
vlasnitvo vjerovnika, pa tree osobe nisu ni imale odakle od njega kao prednika izvoditi za sebe neka prava glede te stvari
meutim, ako su posebna pravila dala fiducijantu ovlast nekakvog raspolaganja sa stvari koju je prenio vjerovniku u fiducijarno
vlasnitvo, pa su temeljem toga tree osobe od njega valjano stekle prava na pokretnini ili njenim plodovima/drugim koristima,
na ta njihova prava nee utjecati prestanak osigurane trabine (osim ako je osigurana trabina prestala namirenjem
iz stvari koja je tu trabinu osiguravala)
5. PRESTANAK FIDUCIJARNOG VLASNITVA POKRETNINE
265

ono prestaje ispunjenjem pretpostavki pod kojima i inae prestaje pravo vlasnitva 475, bilo apsolutno, bilo relativno
izmeu ostalog, relativno e prestati i vraanjem stvari fiducijantu, odnosno njegovom pravnom sljedniku
no, ako je fiducijarno vlasnitvo upisano u Upisnik, za njegov prestanak bit e potrebno i brisanje iz Upisnika

6.6.4.3. Osiguranje prijenosom nekretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja njegove trabine
1. FIDUCIJARNI PRIJENOS VLASNITVA NEKRETNINE VJEROVNIKU-FIDUCIJARU-PREDLAGATELJU
1.1. PRETPOSTAVKE FIDUCIJARNOG PRIJENOSA
-

pretpostavke prijenosa nekretnine u fiducijarno vlasnitvo su gotovo iste kao i pretpostavke prijenosa pokretnine
uz neke razlike u pogledu pravnog temelja i naina stjecanja:

476

1.

pravni temelj stjecanja kako je ovdje predmet prijenosa u fiducijarno vlasnitvo nekretnina, potrebna je i
odgovarajua clausula intabulandi, kojom fiducijant daje suglasnost vjerovniku da neposredno temeljem fiducijarnog
sporazuma ishodi upis u z. k. prijenosa prava vlasnitva te nekretnine (l. 312. OZ)

2.

nain stjecanja to je upis u z. k. (uknjiba/predbiljeba) vlasnitva vjerovnika, uz zabiljebu da je prijenos vlasnitva

na njega obavljen radi osiguranja odreene trabine predlagatelja osiguranja (l. 312. OZ); kad je predmet prijenosa
nekretnina koja nije upisana u z. k., tada se fiducijarno vlasnitvo stjee polaganjem u sud one isprave o prijenosu
vlasnitva koja je pravni temelj stjecanja (l. 313. OZ)
1.2. PRIJELAZ NEKRETNINE U FIDUCIJARNO VLASNITVO

do njega dolazi ako i kad se glede nekretnine ispune sve zakonske pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasnitva 477
1.3. STJECANJE FIDUCIJARNOG VLASNITVA OD NEVLASNIKA

mogue je, jer se i ovdje primjenjuju pravila o zatiti povjerenja u z. k., te o djelovanju povjerenja u istinitost i potpunost 478
2. PRAVNI UINCI FIDUCIJARNOG PRIJENOSA VLASNITVA NEKRETNINE DO ISPUNJENJA
(NAMIRENJA) ILI DRUGOG PRESTANKA OSIGURANE TRABINE

uglavnom vrijedi to i kod fiducijarnog prijenosa vlasnitva pokretnine, uz neke posebnosti (530. do 534. str.)
3. NAMIRIVANJE OSIGURANE TRABINE

ovdje vrijedi isto to i za namirivanje osigurane trabine iz pokretnine 479, uz jednu posebnost: l. 317. st. 2. OZ: u sluaju
prodaje nekretnine u tom e se ugovoru posebno naznaiti da je kupac ovlaten prigodom upisa svoga prava vlasnitva u
zemljinim knjigama ishoditi brisanje zabiljebe da je nekretnina na predlagatelja osiguranja bila prenesena radi osiguranja
4. PRAVNI UINCI ISPUNJENJA (NAMIRENJA) ILI DRUGOG PRESTANKA OSIGURANE TRABINE

ovdje na odgovarajui nain vrijedi isto to i kod osiguranja fiducijarnim prijenosom pokretnine 480
5. PRESTANAK FIDUCIJARNOG VLASNITVA NEKRETNINE

takoer, vrijedi to i kod osiguranja fiducijarnim prijenosom pokretnine

6.6.4.4. Osiguranje fiducijarnim prijenosom subjektivnog imovinskog prava vjerovniku radi osiguranja njegove trabine
475

prestanak prava vlasnitva, 140. str.

pretpostavke fiducijarnog prijenosa, 260. str.
477
pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, 93. str.
478
zatita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju nekretnine, 101. str.
479
namirivanje osigurane trabine, 262. str.
480
pravni uinci ispunjenja (namirenja) ili drugog prestanka osigurane trabine, 262. str.
476

266

subjektivna imovinska prava nisu predmet prava vlasnitva, ali se njihovim prijenosom vjerovniku kao fiducijaru, moe postii
gospodarska svrha koja se postie fiducijarnim prijenosom vlasnitva stvari vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo
teei to iroj mogunosti osiguravanja vjerovnikovih trabina posredstvom sudskog, odnosno j. b. postupka osiguranja,
OZ omoguuje da se radi osiguranja trabina vjerovnika na njih, tj. u njihovu imovinu, prenose i subjektivna imovinska prava
1. FIDUCIJARNI PRIJENOS PRAVA VJEROVNIKU-FIDUCIJARU-PREDLAGATELJU OSIGURANJA
1.1. pretpostavke fiducijarnog prijenosa prava

iste su kao i pretpostavke prijenosa stvari (pokretnina i nekretnina) 481, uz razlike koje proizlaze iz naravi objekta prijenosa

fiducijarni prijenos prava iz nematerijaliziranih vrijednosnih papira 482 obavlja se upisom na raun nematerijaliziranih
vrijednosnih papira vjerovnika, tj. prenose se s rauna fiducijanta na raun vjerovnika (l. 494. Zakona o tritu kapitala)
1.2. prijelaz prava na vjerovnika-fiducijara-predlagatelja osiguranja

do njega dolazi ako i kad se ispune sve pretpostavke fiducijarnog prijenosa

1.3. stjecanje od neovlatene osobe prava radi osiguranja

ako bi se vjerovniku pokualo prenijeti tue pravo koje je neistinito upisano u Upisnik, odnosno koju drugu javnu knjigu
ili upisnik, vjerovnik-predlagatelj osiguranja e uivati onakvu zatitu svog povjerenja kakva je predviena pravilima
o uincima upisa u tu knjigu ili upisnik 483
2. PRAVNI UINCI FIDUCIJARNOG PRIJENOSA PRAVA DO ISPUNJENJA (NAMIRENJA) ILI
DRUGOG PRESTANKA OSIGURANE TRABINE

uglavnom su slini onima kod fiducijarnog prijenosa stvari (pokretnina i nekretnina), naravno, uz posebnosti koje proizlaze
iz razliitosti tih predmeta osiguranja (542. do 548. str.)
3. NAMIRIVANJE OSIGURANE TRABINE

provodi se kao i namirivanje iz pokretnine i nekretnine 484

4. PRAVNI UINCI ISPUNJENJA (NAMIRENJA) ILI DRUGOG PRESTANKA OSIGURANE TRABINE

isti su kao i da je predmet fiducijarnog prijenosa stvar

485

5. PRESTANAK PRAVA KOJE JE VJEROVNIKU PRENESENO RADI OSIGURANJA

-

ono prestaje ispunjenjem pretpostavki pod kojima i inae prestaju subjektivna imovinska prava, bilo apsolutno, bilo relativno
no, kad je preneseno pravo upisano u Upisnik, za njegov prestanak bit e potrebno i brisanje iz Upisnika

6.6.5. Daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina

481

pretpostavke fiducijarnog prijenosa, 260. str., 263. str.

dobrovoljno zalono pravo na subjektivnom imovinskom pravu uope, 250. str.
483
stjecanje fiducijarnog vlasnitva od nevlasnika, 261. str.
484
namirivanje osigurane trabine, 262. str., 263. str.
485
pravni uinci ispunjenja (namirenja) ili drugog prestanka osigurane trabine, 261. str.
482

267

1. PRIDRAJ PRAVA VLASNITVA RADI OSIGURANJA

1.1. UOPE
-

pridraj prava vlasnitva (pactum reservati dominii) je, u stvarnopravnom smislu, pravni uinak koji na prelaenje
prava vlasnitva odreene stvari s otuivatelja na stjecatelja ima njihov meusobni sporazum da e na stjecatelja
prijei otuivateljevo pravo vlasnitva, ako se pored opih pretpostavki stjecanja prava vlasnitva na temelju pravnog posla,
ispuni jo i odreeni odgodni uvjet

to je omiljeno sredstvo zatite vjerovnika, posebno isporuitelja industrijske opreme i slinih stvari vee vrijednosti, kod kojih
se redovito ugovara otplaivanje kupovnine kroz due vremensko razdoblje kupac, npr. strojeva namijenjenih nekoj
proizvodnoj djelatnosti, eli to prije dobiti kupljene stvari u svoj posjed, da bi ih bio u stanju iskoritavati za proizvodnju robe,
ijom prodajom e onda namicati novac potreban i za isplatu kupovnine; prodavatelj mu je spreman robu predati odmah, a
kupovninu primiti naknadno, ali ne eli prestati biti vlasnikom stvari prije nego mu kupovnina bude u cijelosti isplaena

da bi postigle te svoje ciljeve, stranke mogu ugovoriti kupoprodaju s pridrajem prava vlasnitva, koju ureuje ZOO:
prodavatelj moe posebnom odredbom ugovora pridrati pravo vlasnitva i poslije predaje stvari kupcu dok kupac ne
isplati cijenu u potpunosti (l. 462. st. 1. ZOO) pritom e prodavatelj biti prethodni, a kupac potonji vlasnik te stvari
u dvojbi se smatra da je pravo vlasnitva preneseno uz odgodni uvjet potpune isplate cijene i da je prodavatelj ovlaten
raskinuti ugovor, ako kupac doe s isplatom u zakanjenje (l. 462. st. 2. ZOO)
na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne javne knjige moe se pridrati pravo vlasnitva samo ako je to
predvieno propisima o ureenju i voenju tih knjiga (l. 462. st. 4. ZOO)
rizik sluajne propasti ili oteenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar predana (l. 463. ZOO)

iako ZOO predvia pridraj vlasnitva samo kod kupoprodaje i samo za pokretnine (s rezervom glede pokretnina o kojima se
vode posebne javne knjige), nema zapreke da se pridraj ugovori i kod sklapanja ostalih naplatnih pravnih poslova usmjerenih
na prenoenje prava vlasnitva (npr. kod zamjene) ili da se on ugovori glede prijenosa vlasnitva nekretnina
takoer je mogue i prigodom prijenosa ograniiti pravo vlasnitva bilo kakvim valjanim uvjetom i rokom

kako pridraj prava vlasnitva slui osiguranju trabine, takva njegova primjena implicira podrednu primjenu pravila o
zalonom pravu, jer se ono to je odreeno za zalono pravo primjenjuje na odgovarajui nain i na svako osiguranje
namirenja trabine stvarima ili pravima dunika ili tree osobe, ako zakonom nije to drugo odreeno 486
1.2. POSEBNO O PRIDRAJU VLASNITVA POKRETNINA
1.2.1. uvjetovanje prijenosa prava vlasnitva

glede oblika uglavka o pridraju prava vlasnitva, neki poseban oblik se ne zahtijeva za valjanost, ali za njegovo djelovanje
prema treima potreban je poseban oblik: pridraj prava vlasnitva pokretne stvari ima uinak prema kupevim vjerovnicima
samo ako je uinjen u obliku isprave javno ovjerovljene prije kupeva steaja ili prije pljenidbe stvari (l. 462. st. 3. ZOO)

da bi pridrajem vlasnitva trabina bila stvarnopravno osigurana, potrebno je da pridraj djeluje stvarnopravno, a
on e djelovati stvarnopravno (dakle, apsolutno, prema svakome):
ako bude upisan u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno 487, ili
ako je rije pridraju prava vlasnitva stvari koje se stjeu bez upisa, da o pridraju prava vlasnitva postoji isprava
koja je sastavljena i javno ovjerena, i to prije steaja ili pljenidbe te stvari (l. 462. st. 3. ZOO)
fikcija samostalnosti pokretnine:

pridraj vlasnitva moe biti problematian kod strojeva i slinih ureaja koji se razmjerno trajno povezuju s nekom
nekretninom (npr. turbine koje se ugrauju u nekretninu namijenjenu proizvodnji elektrine energije), jer e te pokretnine
prirastanjem doi u vlasnitvo onog tko je vlasnik nekretnine da bi se omoguilo pridraj vlasnitva na takvim pokretninama,
potrebno je da one ostanu samostalne stvari, tj. potrebno je sprijeiti da one pravno prirastu nekretnini
to se postie tako da se uspostavi fikcija samostalnosti tih nekretnina 488
nju se uspostavlja zabiljebom u z. k. da se neka pokretnina (iako je u zbilji razmjerno trajno povezana s nekretninom)
smatra samostalnom stvari, pa da pravo vlasnitva te pokretnine pripada odreenoj osobi, neovisno o tome tko je vlasnik
nekretnine s kojom je ona faktino povezana
ta fikcija prestat e brisanjem zabiljebe, a ne bude li ona prije izbrisana, protekom 5 godina od upisa (ali taj rok zastaje
tijekom steajnog i ovrnog postupka) prestankom fikcije, pokretnina e pravno prirasti nekretnini s kojom je faktino
trajno povezana, ime e prestati djelovati pridraj vlasnitva te pokretnine
1.2.2. pravni uinci pridraja vlasnitva pokretnine

486

glavni pravni izvori pravila o zalonom pravu, 207. str.

ogranienje vlasnikovim pravnim poslom apsolutno djelovanje uvjetovanja i oroenja prava vlasnitva, 92. str.
488
uspostava iznimki od naelne jedinstvenosti nekretnine strojevi i slini ureaji , 17. str.
487

268

pravni uinci do isplate kupovnine:

-

dok kupovnina ne bude isplaena, poloaj prodavatelja koji si je pridrao vlasnitvo do isplate kupovnine je sljedei:
on ima prethodno vlasnitvo pokretnine radi osiguranja trabine da mu se isplati duna kupovnina
kako on nema stvar u neposrednom posjedu, ne moe faktino raspolagati njome i rabiti je
(uporaba stvari, plodovi i druge koristi od nje pripadaju njenom potenom posjedniku kupcu)
on je u mogunosti pravno raspolagati sa stvari (npr. otuiti je), iako ne bi smio pravno raspolagati s njom,
poto je kao prethodni vlasnik duan postupati obzirno prema potonjem 489
kako si je on pridrao pravo vlasnitva radi osiguranja svoje trabine, on ima pravo da iz vrijednosti stvari namiri
tu trabinu, ne bude li mu ona o dospijeu podmirena
to pravo mu pripada po samom zakonu, neovisno o tome je li ono ugovoreno vlasnik koji je pridrao pravo
vlasnitva odreene stvari radi osiguranja ispunjenja neke trabine, ovlaten je, ne bude li mu trabina o
dospijeu ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju izvansudskim putem 490
da bi namirio svoju trabinu, on e trebati stvar prodati novom kupcu, kako bi je potom namirio iz kupovnine:
- da bi novi kupac stekao vlasnitvo, prodavatelj e mu trebati predati svoj posredan, samostalan posjed te
stvari, to e uiniti na odgovarajui nain oitovanjem volje (l. 15. st. 2. ZV) 491
- novi kupac e stei stvar u vlasnitvo bez ogranienja dotadanjim uvjetom plaanja kupovnine,
jer e prodavateljevim namirenjem taj uvjet biti ostvaren, ime e prestati uvjetnost vlasnitva

kako je prodavatelj prethodni vlasnik stvari, on se moe i sluiti sredstvima zatite vlasnitva
to je posebno vano za sluaj da kupevi vjerovnici provode ovrhu na kupevoj imovini, ili se protiv kupca vodi
steajni postupak:
- kako je stvar u posjedu kupca, predmnijeva se da je njegova 492, pa bi se moglo dogoditi da kupevi
vjerovnici zahvate prodavateljevu stvar radi namirenja trabina koje imaju protiv kupca
- tada prodavatelj ima mogunost da, pozivom na svoje pridrano pravo vlasnitva, ishodi da se njegova
stvar izlui iz ovrhe (po OZ), a i iz steaja, koji bi na kupevoj imovini provodili vjerovnici kupca (po SZ)

dakako, prodavatelju sredstva zatite vlasnitva stoje na raspolaganju samo dok mu pripada pravo vlasnitva,
pa on nee moi zahtijevati stvar nakon to ju je netko trei u dobroj vjeri valjano stekao na javnoj drabi,
ili od steajnog upravitelja (odnosno, od privremenog steajnog upravitelja) koji je njome raspolagao

poloaj kupca u istom razdoblju:

dok kupovnina ne bude isplaena u cijelosti, on je samo potonji vlasnik stvari
on je dobio stvar u posjed koji je zakonit, istinit i poten, to ga ini kvalificiranim, publicijanskim posjednikom stvari
kako ima neposredni posjed, on moe tu stvar rabiti i imati sve koristi od nje
takoer ima i pravo na zatitu, i to:
a) pravo na posjedovnu zatitu 493, te
b) pravo na vlasniku zatitu kao publicijanski posjednik (predmnijevani vlasnik) 494

snosi rizik sluajne propasti i oteenja stvari (l. 378. st. 1. ZOO: do predaje stvari kupcu rizik sluajne propasti
ili oteenja stvari snosi prodavatelj, a s predajom stvari rizik prelazi na kupca)
iako na to nije ovlaten, kupac je, zahvaljujui svom posjedu, u stanju:
faktino raspolagati sa stvari (npr. unititi, preinaiti stvar i sl.), te
pravno raspolagati sa stvari (npr. prodati, zaloiti stvar)
- ako bi on ipak pravno raspolagao sa stvari, ta bi raspolaganja bila bez pravnog uinka dok god on ne bi
postao vlasnikom stvari
- ili tonije, njegova pravna raspolaganja bi u naelu bila bez pravnog uinka, ali bi ona ipak mogla
proizvesti uinke naime, onaj tko bi u dobroj vjeri stjecao tu stvar od kupca posjednika, pouzdajui se u
to da je taj kao posjednik ujedno i vlasnik, ipak bi stekao tu stvar, ako bi bile ispunjene pretpostavke pod
kojima se, radi zatite stjecateljevog povjerenja u pravnom prometu, moe stei vlasnitvo pokretnine od
posjednika-nevlasnika 495
kupac ima pravo ekanja da postane vlasnik stvari koju je kupio
- to je njegovo subjektivno pravo imovinskopravne naravi, s kojim on moe raspolagati, otuiti ga
(prenijeti ustupom na drugu osobu) i zaloiti (ustupiti drugome radi osiguranja njegove trabine)
- kako je pravo ekanja dio kupeve imovine, kupevi vjerovnici se mogu iz tog prava namirivati u ovrsi i steaju,
kao da je to kupeva trabina da mu dunik preda stvar (to propisuju OZ i SZ)

489

zakonske obveze prethodnog vlasnika, 169. str.

zakonske obveze prethodnog vlasnika posebne obveze, 169. str.
491
constitutum possessorium, 44. str.
492
predmnjeva vlasnitva, 50. str.
493
zatita posjeda od smetanja, 52. str.
494
vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za posjed stvari, 131. str.
495
stjecanje od posjednika-nevlasnika, 96. str.
490

269

pravni uinci isplate kupovnine:

-

ispunjenjem obveze plaanja kupovnine, biva ispunjen uvjet kupevog stjecanja vlasnitva stvarnopravni uinak toga nastupa
bez ikakvog posebnog akta, ipso iure: kupac postaje vlasnik stvari, a prodavatelj to prestaje biti
dakako, ako je pridrano pravo vlasnitva bilo upisano u javni upisnik, prodavatelj e trebati uiniti to je potrebno
da ga se brie u korist kupevog vlasnitva
meusobni odnos kupca i prodavatelja glede odnosne stvari prosuivat e se kao da je prodavatelj u sve to vrijeme bio,
ne njen vlasnik, nego samo plodouivatelj 496

ako je kupac u meuvremenu bio otuio svoje pravo ekanja, ili je ono na kojem drugom pravnom temelju prelo
na drugu osobu, ta osoba je postala vlasnikom stvari, jer se pravo ekanja ex tunc pretvorilo u pravo vlasnitva; ograniena
stvarna prava koja su trei u meuvremenu bili stekli na kupevom pravu ekanja, pretvorila su se u prava na stvari
(zalono pravo koje je bilo osnovano na pravu ekanja, sad je zalono pravo na stvari i sl.)

a, ako je kupac bio otuio stvar u doba dok jo nije bio na to ovlaten, to otuenje je konvalidiralo time to se ispunio uvjet
za prijelaz vlasnitva na njega; isto tako, konvalidirala su i ona kupeva raspolaganja kojima je kupac bio neovlateno stvar
optereivao tuim pravima u doba dok ona jo nije bila njegova
1.3. POSEBNO O PRIDRAJU VLASNITVA NEKRETNINA

vlasnik si pri otuivanju nekretnine pridrava pravo vlasnitva, ako nekretninu otui tako da:
svoju dozvolu za uknjibu stjecateljevog vlasnitva uskrati, odnosno ogranii, uinivi je ovisnom o nekom poetnom
roku ili odgodnom uvjetu, ili
na stjecatelja prenese pravo vlasnitva nekretnine ogranieno nekim poetnim rokom ili odgodnim uvjetom
1.3.1. pridraj prava vlasnitva uskratom ili ograniavanjem dozvole za uknjibu

vlasnik koji otuuje nekretninu temeljem pravnog posla, moe pridrati pravo vlasnitva tako to e uskratiti, uvjetovati ili
oroiti svoj pristanak na uknjibu stjecateljevog vlasnitva te nekretnine:
naime, kako je za stjecanje vlasnitva nekretnine potreban upis tog vlasnitva u z. k., a to bi trebala biti uknjiba
no, da bi se temeljem privatne isprave (npr. pisanog ugovora o kupoprodaji nekretnine) moglo uknjiiti stjecatelja
kao vlasnika nekretnine, potreban je otuivateljev pristanak na tu uknjibu clausula intabulandi 497
otuivatelj treba izriito, u propisanom, pisanom obliku, oitovati svoj pristanak na uknjibu
ako on ne da pristanak, ili ga da, ali ogranienog uvjetom ili rokom, stjecateljevo pravo vlasnitva se nee moi
uknjiiti, nego samo predbiljeiti 498 stoga e prodavatelj ostati uknjien kao vlasnik nekretnine, a stjecatelj e
biti samo predbiljeen kao vlasnik za sluaj da naknadno bude opravdana predbiljeba njegovog vlasnitva;
time e stjecatelj samo dobiti ulogu potonjeg vlasnika, a prodavatelj e ostati (prethodni) vlasnik nekretnine
do opravdanja predbiljebe, ime e otuivatelj za sebe pridrati vlasnitvo nekretnine dok predbiljeba ne bude
pretvorena u uknjibu

tako se otuivatelj moe posluiti uskratom/uvjetovanjem/oroenjem svog pristanka na uknjibu vlasnitva stjecatelja u z. k.
kao sredstvom za osiguranje da e mu ispuniti neku trabinu (npr. isplatiti kupovninu)
1.3.2. pridraj vlasnitva prenoenjem tog prava ogranienog rokom ili uvjetom na stjecatelja

vlasnik je ovlaten oroiti ili uvjetovati svoje pravo vlasnitva u svaku svrhu koja nije zabranjena 499, pa to moe uiniti i
prigodom prijenosa tog prava na stjecatelja prenese li otuivatelj na stjecatelja pravo vlasnitva nekretnine ogranieno
poetnim rokom ili odgodnim uvjetom (npr. da stjecatelj plati kupovninu), ostat e otuivatelj (prethodni) vlasnik te nekretnine
dok rok ne nastupi, odnosno dok se uvjet ne ispuni, jer do tada na stjecatelja nee prijei pravo vlasnitva
dok na stjecatelja ne prijee pravo vlasnitva, on e biti samo potonji vlasnik nekretnine

ovdje pridraj vlasnitva nije posljedica nemogunosti da se provede uknjiba stjecateljevog prava vlasnitva, nego
posljedica oroenja ili uvjetovanja prava vlasnitva koje se prenosi da bi to oroenje ili uvjetovanje vlasnitva nekretnine
djelovalo prema treima, potrebno je da ga se upie u z. k., i to u pravilu uknjibom, a samo iznimno predbiljebom:
upis (uknjiba, predbiljeba) prava vlasnitva s takvim specifinim ogranienjima imat e specifian sadraj
ne samo da se ono upisuje u korist stjecatelja s tonim navoenjem uvjeta/roka stjecanja, nego se u upisu naznauje
stjecateljevo vlasnitvo kao potonje to se naznauje jer upis potonjeg vlasnitva djeluje kao predbiljeba vlasnitva,
s tim da e se taj upis moi opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja (l. 32. st. 4. ZZK)

takvim upisom nastaje situacija kao i inae kad je vlasnitvo ogranieno uvjetom ili rokom s apsolutnim djelovanjem

496

zakonske obveze prethodnog vlasnika, 169. str.

pretpostavke za uknjibu, 73. str.
498
predbiljeba, 73. str.
499
ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom, 91. str.
497

270

2. PRAVO ZADRANJA
-

pravo zadranja (retencije) je pravo vjerovnika dospjele trabine koji posjeduje stvar svojeg dunika, da mu je ne vrati dok
mu taj ne ispuni ili ne osigura trabinu, a u krajnjoj liniji i da tu svoju trabinu namiri iz njezine vrijednosti
u suvremenim pravnim poretcima javlja se pravo zadranja u nekoj od sljedeih dviju varijanti:
u jednoj je ono isto pravo zadranja: ovlauje zadrati dunikovu stvar, ali ne ovlauje na namirenje trabine iz nje
u drugoj varijanti, pravo zadranja ovlauje jo i na namirivanje iz vrijednosti zaloene trabine, to ga pribliava
zalonom pravu ovako je pravna ustanova zadranja ureena u naem suvremenom pravnom poretku
pravo zadranja u naem pravnom poretku
(l. 72. do 79. ZOO)

u naem pravnom poretku, pravo zadranja je opi pravni institut za neke sluajeve je ono priznato i ureeno posebnim
propisima, pa se u tim sluajevima opi propisi primjenjuju ako i ukoliko nisu u suprotnosti s posebnima

pravo zadranja pripada vjerovniku ako su ispunjene ove pretpostavke:

1) da on ima trabinu protiv vlasnika odreene stvari,
2) da je ta trabina dospjela, ili je dunik postao nesposoban za plaanje, te
3) da ima dunikovu stvar u svojem neposrednom posjedu

predmetom prava zadranja ne mogu biti:

stvari koje su iz dunikovog posjeda izale protiv njegove volje (l. 73. st. 1. ZOO), te
punomo dobivena od dunika, druge dunikove isprave, iskaznice, dopisi i ostale sline stvari, kao ni druge stvari koje
se ne mogu izloiti prodaji (l. 73. st. 2. ZOO)

vjerovnik koji ima pravo zadranja ovlaten je njime na dvoje:

a) da stvar koju bi inae trebao vratiti svom duniku, njemu ne vraa dok god mu taj ne ispuni ono to vjerovnik od njega
inae osnovano potrauje, ili dok mu trabinu dovoljno ne osigura, npr. zalonim pravom (l. 74. ZOO), te
b) da svoju trabinu naplati iz vrijednosti zadrane stvari na isti nain kao zaloni vjerovnik 500 no, da bi se smio posluiti
ovim ovlatenjem, vjerovnik mora, prije nego to pristupi ostvarenju naplate, o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti
dunika (l. 75. ZOO)
3. PRAVO NAMIRENJA BEZ ZALONOG PRAVA

500
501

osim prava namirenja to ga daje subjektivno z. p. 501, mogua su i prava namirenja koja ne proizlaze iz zalonog prava

u ovrnom postupku (postupku za prisilno namirivanje novanih trabina) moe nastati pravo namirenja koje ne potjee
iz zalonog prava, ali samo ako je predmet ovrhe nekretnina
- naime, u ovrnom postupku sud donosi (na prijedlog vjerovnika) rjeenje kojim odreuje ovrhu radi namirenja
ovrhovoditeljeve novane trabine iz vrijednosti neke stvari ili prava iz sastava ovrenikove imovine
- ako je sud odredio provoenje ovrhe na ovrenikovoj nekretnini, to e se zabiljeiti u z. k. (l. 84. st. 1. OZ)
- ako ovrhovoditeljeva trabina koju se ima namiriti ovrnim putem, nije ve osigurana zalonim pravom
na toj nekretnini, zabiljebom da je sud odredio provoenje ovrhe radi njenog namirivanja nastat e pravo namirenja
te trabine (l. 84. st. 2. OZ) ono e pripadati ovrhovoditelju, makar ta njegova trabina nije osigurana zalonim
pravom na toj nekretnini (on nije zaloni vjerovnik)
- zabiljebom rjeenja o ovrsi u z. k. tako nastaje samostalno pravo namirenja, temeljem kojeg e ovrhovoditelj
(vjerovnik) iz vrijednosti nekretnine namirivati svoju trabinu radi koje je pokrenuo ovrni postupak
- pritom e imati prednost pred namirivanjem onih trabina koje su kasnije osigurane zalonim pravom na istoj
nekretnini, ili je za njih kasnije na njoj nastalo ovakvo pravo namirenja (l. 84. st. 2. do st. 6. OZ)

na temelju zakona moe u korist nekih odreenih osoba (tzv. indirektnih zalonih vjerovnika), odnosno u korist neke
odreene vrste trabina, postojati tzv. indirektno pravo namirenja
- ono ovlauje na to da takva trabina (iako nije osigurana zalonim pravom) bude namirivana iz kupovnine
dobivene prilikom ovrne prodaje stvari, provedene radi namirenja bilo ije druge trabine
- dakle, kad se provodi ovrha radi namirenja neije tue novane trabine, i na tui zahtjev, pa bude prodana
dunikova stvar, indirektni e zaloni vjerovnici s tim svojim trabinama sudjelovati u namirivanju iz vrijednosti te
stvari, iako nemaju zalono pravo i iako se ovrhu ne provodi na njihov zahtjev
takvo pravo namirenja postoji samo za one vrste trabina (odnosno za trabine onih vjerovnika) za koje to
zakon odreuje, a za realizaciju takvog prava je nuno da trabina bude prijavljena najkasnije na roitu za
diobu i da bude dokazana ovrnom ispravom (l. 113. st. 2. OZ)
koji e poloaj imati u redu za namirivanje, odreuje zakon esto je to neki privilegirani poloaj,
pa je to tada privilegirano pravo indirektnog namirenja

ostvarivanje prava na namirenje, 208. str.

pravo namirenja trabine iz vrijednosti zaloga, 208. str.

271

4. FAKTINI ZALOG

502
503

zalono pravo ovlauje na namirenje novane trabine iz vrijednosti zaloga, pa nije mogue zalono pravo ni osnovati glede
stvari koje nisu prikladne za unovenje i namirivanje vjerovnika 502 iz istog razloga se te stvari ne mogu radi osiguranja
njegove trabine prenijeti vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo, niti one mogu biti predmetom prava zadranja

ipak, esta je praksa da se i stvari koje nisu sposobne da budu zalog, daje i prima u zalog, npr. osobne isprave kao to su
razne iskaznice, putovnice i sl. predajom i primanjem takvih stvari radi osiguranja trabina ne nastaje na njima zalono pravo,
ni pravo zadranja, ni bilo koje drugo pravo koje bi ovlaivalo na namirivanje neije trabine
time to je neka takva stvar predana vjerovniku radi osiguranja njegove trabine, ona nije postala zalogom
meutim, dola je u vjerovnikov neposredan posjed, a onaj tko mu je stvar predao radi osiguranja odreene trabine
postao je njezin posredni posjednik 503
injenica da se stvar nalazi u neposrednom posjedu vjerovnika, makar on nema ovlast na namirivanje iz njene
vrijednosti, sili onoga ija je to stvar, da ispuni trabinu, eli li da stvar dobije nazad u svoj neposredan posjed
on e je moi dobiti nazad tek kad vjerovniku prestane pravo da je posjeduje, a to e biti (u pravilu) tek s
ispunjenjem trabine koja je tim osigurana stoga injenica da je vjerovnik dobio i ima dunikovu stvar u svom
neposrednom posjedu, premda nije ovlaten namirivati svoju trabinu iz njene vrijednosti, moe odigrati ulogu
sredstva osiguranja vjerovnikove trabine

sposobnost za zalog, 213. str.

posredan posjed stvari, 34. str.

272

LITERATURA:
Knjige:
N. Gavella, T. Josipovi, I. Gliha, V. Belaj, Z. Stipkovi: Stvarno pravo, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, NN, Zagreb, 2007.:
- Svezak 1. osim stranica: 7-19, 154-160, 341-353, 391-401, 474-491, 505-512, 566-589, 631-641, 761-764, 807-816.
- Svezak 2. osim stranica: 101-118, 209-223, 225-227, 237-268, 334-353, 361-372, 399-400, 416-456, 482-488.
Propisi:
1. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN 153/09)
2. Zakon o zemljinim knjigama, l. 1. do l. 89. (NN 126/10)
3. Zakon o Upisniku sudskih i j.b. osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, l. 1. do l. 21. i
l. 37. do l. 45. (NN 121/05)
4. Ovrni zakon, l. 299. do l. 327. (NN 112/12)
Ostali propisi:
1. Ustav RH (NN 85/10)
2. Prvi protokol uz EKLJP (1952.)
3. Zakon o nevanosti pravnih propisa koji su bili na snazi 6.4.1941. (1941.)
4. Zakon o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. (NN 73/91)
5. Zakon o sudovima (NN 130/11)
6. Zakon o preuzimanju Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (NN 88/01)
7. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita (1958.)
8. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 38/09)
9. Zakon o parninom postupku (NN 148/11)
10. Zakon o nasljeivanju (NN 35/05)
11. Zakon o obveznim odnosima (NN 125/11)
12. Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita (1974.)
13. Z.k. poslovnik (Pravilnik o unutarnjem ustroju, voenju z.k. i obavljanju drugih poslova u z.k. odjelima sudova) (NN 60/10)
14. Zakon o poljoprivrednom zemljitu (NN 61/11)
15. Zakon o vodama (NN 130/11)
16. Zakon o umama (NN 68/12)
17. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11)
18. Zakon o najmu stanova (NN 22/06)
19. Opa deklaracija UN-a o ljudskim pravima (1948.)
20. Konvencija o zakonima obiaja i rata na kopnu (Druga haaka konvencija, 1899.)
21. Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH (NN 49/02)
22. Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara (NN 25/12)
23. Zakon o izvlatenju (NN 34/12)
24. Zakon o tritu kapitala (NN 74/09)
25. Steajni zakon (NN 133/12)
26. Kazneni zakon (NN 144/12)
27. Zakon o javnom biljenitvu (NN 75/09)

Stvarno pravo 1 izostavljene toke

1. stvarnopravno ureenje: toke 4., 36., 37., 38., 39., 40., 53., 74., 75., 77., 78., 86., 89.
2. stvarnopravni odnos: toke 12., 13., 14., 19., 21., 55., 56., 57., 58., 62., 106., 107., 108., 109., 110.
3. posjed: toke 3., 6., 7., 8., 27., 29., 37., 89., 91., 128., 138., 209., 238.
4. zemljine knjige: toke 2., 16., 60., 62., 66., 98., 111., 112., 118.
5. pravna ustanova vlasnitva: toke 24., 25.
6. pravo vlasnitva: toke 16., 22., 25., 26., 27., 28., 29., 87.
7. stjecanje prava vlasnitva: toke 7., 15., 17., 18., 30., 44., 45., 63., 77., 78., 253.
8. zatita prava vlasnitva: toke 21., 24., 103., 107.
9. susjedski odnosi i pravo vlasnitva: toke 7., 13., 22., 25., 26., 39., 43.
10. prestanak prava vlasnitva: 11. suvlasnitvo: toke 13., 17., 68.
12. zajedniko vlasnitvo: toka 13.
13. vlasnitvo posebnog dijela nekretnine (etano vlasnitvo): toke 2., 3., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 17., 38., 42., 49., 50.,
51., 52., 55., 56., 59., 60., 61., 65., 82., 83., 88., 101., 102., 103., 141.
14. prethodno i potonje vlasnitvo: toka 15.
15. neki daljnji oblici sudjelovanja vie osoba u pravu vlasnitva: Stvarno pravo 2 izostavljene toke
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.

slunosti: toke 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 11., 20., 53., 135., 138., 160., 162.
pravo iz stvarnog tereta: toke 3., 4., 5.
pravo graenja: toke 2., 3., 4., 5., 22.
stvarnopravno osiguranje trabina: zalono pravo: toke 5., 8., 32., 41., 55., 113., 114., 115., 116.
zalono pravo na pokretnini: toke 1., 31., 32., 33., 34., 69., 70., 217., 236., 247., 248., 249., 252., 253., 273., 275.
zalono pravo na nekretnini: toke 20., 22., 28., 31., 32., 36., 38., 39., 41., 42., 47., 49., 50., 51., 53., 58., 59., 62., 100., 147.,
157., 159., 160.
23. zalono pravo na imovinskom pravu: toke 7., 62., 63., 64., 65., 66.
24. fiducijarni prijenos i neke daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina: toke 3., 39. do 61., 64., 65., 81., 108., 109.,
130. do 137., 157. do 175.
Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima izostavljene odredbe
1. ope odredbe o stvarima i stvarnim pravima: l. 1. st. 3.
2. posjed: 3. pravo vlasnitva: l. 33. st. 1., l. 34. st. 5./2, l. 118., l. 119. st. 2. i st. 3., l. 144.
4. slunosti: l. 174. st. 2.
5. stvarni tereti: l. 256. st. 1., l. 259. st. 1.
6. pravo graenja: 7. zalono pravo: l. 298/7, l. 311, l. 312, l. 313, l. 316, l. 320, l. 336/6, l. 338, l. 339, l. 340, l. 341, l. 342, l. 347/4 i 5
8. stvarna prava stranih osoba: l. 354. st. 1., l. 355. do l. 358.b
9. prijelazne i zavrne odredbe: l. 359. do l. 361., l. 364., l. 365., l. 366. st. 1. i st. 2., l. 367. do l. 374., l. 376., l. 378. do
l. 381., l. 384. do l. 390.a, l. 391. st. 3., st. 4. i st. 5., l. 392. do l. 394., l. 396
Zakon o zemljinim knjigama (l. 1. do 89.) izostavljene odredbe
1. ope odredbe: l. 4.
2. zemljine knjige: l. 19. st. 1., st. 2., st. 3., st. 5. i st. 6., l. 21. st. 4., st. 5. i st. 7., l. 22., l. 32. st. 1., st. 3., st. 4. i st. 5., l. 33. do
l. 38., l. 45. st. 2., l. 48. st. 2. i st. 3., l. 50., l. 51., l. 54. st. 2., st. 3. i st. 4., l. 55. st. 2., l. 56. do l. 58., l. 62., l. 63.,
l. 64. st. 1., l. 65., l. 66., l. 67. st. 1. i st. 4., l. 68., l. 69., l. 70. st. 2., l. 71. do l. 86., l. 87. st. 3. i st. 4., l. 88., l. 89.
Zakon o Upisniku (l. 1. do l. 21. i l. 37. do l. 45.) izostavljene odredbe
1.
2.
3.
5.

ope odredbe: l. 1. do l. 6. st. 1., l. 7. do l. 10.

glavna knjiga i zbirka isprava: l. 11. do l. 15.
uinci upisa: l. 16., l. 17. st. 3. i st. 4., l. 18., l. 19., l. 20. st. 2., l. 21. st. 2. i st. 3.
prijelazne i zavrne odredbe: l. 37., l. 38. st. 2., l. 39. do l. 45.

Ovrni zakon (l. 299. do l. 327.) izostavljene odredbe

29. sudsko i javnobiljeniko zalonopravno osiguranje na temelju sporazuma stranaka: l. 299. do l. 301. st. 3., l. 302. do l. 304.,
l. 305. st. 2. do st. 4., l. 306. do 308.

30. sudsko i javnobiljeniko osiguranje prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava: l. 309. do l. 327.