Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

SAKRALNE GRAEVINE U IROKOBRIJEKOM KRAJU

OD RANOG KRANSTVA DO KRAJA SREDNJEGA
VIJEKA (IV. XV. ST.)
Glava, T.
Saetak: Temeljem arhitektonskih ostataka i topografskih podataka, u prilogu je prikazano
crkveno graditeljstvo u irokobrijekom kraju od kasnoantikog doba do kraja srednjega
vijeka, odnosno do turskog vojnog zaposjednua, koje je izravan odraz irenja kranstva,
njegovih uspona i padova od IV. do XV. st. Autor je dao neto opseniji prikaz arhitektonskih ostataka jedne ranokranske crkve, jedine do sada istraene, i ukazao na mogua nalazita ranokranskih bazilika i srednjovjekovnih crkava kojih je postojanje zasvjedoeno
topografskim nazivljem i usmenom predajom. Skrenuta je pozornost na moguu bogatu
graditeljsku sakralnu batinu koja jo uvijek eka na valorizaciju i na potrebu njena istraivanja i odgovarajue zatite. Postavio je i tezu o moguem utjecaju arhitektonske sakralne
batine na odabir mjesta za gradnju crkvenih objekata.
Kljune rijei: rano kranstvo, srednji vijek, sakralne graevine.
Podatci o autoru: mr. sc. Glava, T.[ihomir], Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i
porta upanije zapadnohercegovake, Stjepana Radia 3, 88220 iroki Brijeg, Bosna i
Hercegovina, tihomir.glavas@tel.net.ba

Tihomir Glava

23

SACRAL STRUCTURES IN THE AREA OF IROKI BRIJEG

FROM THE EARLY CHRISTIANITY TO THE END OF THE
MIDDLE AGES (4TH 15TH CENTURY)
Glava, T.
Abstract: On the basis of architectonic remains and topographic data, this article presents
the construction of churches in the area of iroki Brijeg from the late antique period to
the end of the Middle Ages, i.e. until the Turkish military occupation, which is the direct
reflection of expansion of Christianity, its rises and falls from the 4th to the 15th century. The
author has offered somewhat more extensive review of architectonic remains of an early
Christian church, the only one explored until this date, and indicated possible sites of early
Christian basilicas and medieval churches whose presence is borne out by topographical
names and oral tradition. Attention is brought to possible rich architectural sacral heritage that is yet to be evaluated and to the need of its research and proper preservation. He
also sets forth the thesis on the possible influence of architectonic sacral heritage on the
selection of sites for the construction of church structures.
Key words: early Christianity, the Middle Ages, sacral structures.
Authors data: M. sc. Glava, T.[ihomir], Ministry of Education, Science, Culture and Sports
of the Canton of West Herzegovina, Stjepana Radia 3, 88220 iroki Brijeg, Bosnia and
Herzegovina, tihomir.glavas@tel.net.ba

24

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

Prigodom obiljeavanja stote obljetnice crkve na irokom Brijegu, prilika

je osvrnuti se na sakralno graditeljstvo
koje je prethodilo ideji o podizanju i
samoj gradnji ove crkve. U svom relativno kratkom postojanju, mjereno dakako povijesnim mjerilima, dananja je
crkva i pratei joj sadraji postala znaajan vjerski, kulturni i obrazovni epicentar to se nikako ne moe pripisati
sluajnosti. Povijest nas ui da se u njoj
nita sluajno ne dogaa, pa ni sam
dolazak fratara koji su nakon nekoliko
promjena lokacija (Mostarski Gradac,
erigaj) doli i unato mnogim potekoama, ostali na ovomu mjestu. Drim
da je ovaj dolazak koji e ostaviti dalekosene posljedice ne samo na ovaj dio
Hercegovine nego daleko iri prostor,
bio dobro promiljen i utemeljen na viestoljetnom iskustvu boravka i djelovanja franjevaca u dvjema povijesnim
pokrajinama, Hercegovini i Bosni.1 Kakvo je to kransko i crkveno iskustvo

bilo u prvoj polovini XIX. st. i zato je

izbor pao na iroki Brijeg, sada je to
teko nazrijeti na temelju povijesnih
vrela jer ona o tomu ute. Kod ovakvog
stanja, arheologija je pozvana da na to
pitanje pokua odgovoriti. Meutim,
arheoloki tragovi srednjovjekovnog a
i kasnijeg (novovjekovnog) sakralnog
graditeljstva, koji bi prethodili gradnji
crkve i samostana, za sada nisu poznati. Jedini tvarni preostatci postojanja
kranstva u irokobrijekom kraju
jest ranokranska bazilika u Mokrom
podignuta u dalekom V. st. Mogu li
njene ruevine i tradicija o njenom
postojanju opredijeliti franjevce da se
nastane u blioj ili iroj njenoj okolici?
Potvrdan odgovor na ovo pitanje treba traiti u stoljeima ustaljenoj praksi
Rimske crkve da sve nove evangelizacijske korake utemeljuje na kranskoj,
nerijetko vrlo dalekoj, tradiciji kako bi
im dala snagu autentinosti.2 U istom
kontekstu treba promatrati i izgradnju
2

Franjevci su na svom putu iz dalmatinske

Hrvatske u misijsku zemlju Bosnu u kojoj su se konano nastanili krajem XIII. ili
poetkom XIV. st. vjerojatno imali svoje
kue ili hospicije. Budui je dolina Neretve
bila znaajan prometni pravac i u ono doba,
za oekivati je da je takvih putnih stanica
bilo i u Hercegovini. Neke od tih kua kasnije su prerasle u samostane za to, kao primjer, moe posluiti livanjski Samostan sv.
Ivana ostatci kojega su nedavno arheoloki
istraeni.

Tihomir Glava

Tako e kod imenovanja apostolskih upravitelja u Bosni i Hercegovini, u vrijeme turske

okupacije, Papa tim upraviteljima dodjeljivati titulu biskupa neke povijesne crkvene
pokrajine u kojoj je preostalo vrlo malo katolika ili ih uope nama; tako npr. fra Pavao
Dragievi, u drugoj polovini XVIII. st., nosi
naslov dijumenskog biskupa po Diumu u
Makedoniji koji je nekada bio sijelo biskupa,
ili fra Marijan Bogdanovi koji ga je naslijedio, ehinskog biskupa po sadanjem selu
Echinos u grkoj Tesaliji (M. Bogdanovi,
2003, 95-96).

25

sakralnih objekata. Nije rijedak sluaj

da su na razvalinama ranokranskih
bazilika nastajale kasnije predromanike, u naem primjeru starohrvatske
crkve, za to nalazimo najblii primjer
u Gorici gdje je na ruinama bazilike
iz V. st., u drugoj polovini IX. st. podignuta znatno manja starohrvatska
crkva koja je bila nauzgor sve do prve
polovine XVII. st. Sakralnost mjesta
bila je toliko vana da su prvi krani
svoje hramove gradili ak na mjestima
ili u blizini pretkranskih (poganskih)
hramova (Posuki Gradac i Tomislavgrad ili antiki Delminij).
Ovih nekoliko primjera, po meni,
dostatno je da se ukae na ovaj fenomen koji je u Crkvi uvijek prisutan od
njena postanka. Stoga nije nemogue
da su ga u vidu imala i Mala braa sv.
Franje kada su odluili otii iz Kreeva
i nastaniti se negdje u Hercegovini. erigaj, gdje su se po dolasku jedno vrijeme zaustavili, nedaleko je od Crkvine u
Mokrom, a isto tako i iroki Brijeg, na
kojemu su se poslije kupnje zemljita
konano skrasili, nalazi se u k. o. Mokro. Na izbor ovoga mjesta, a ne same
Crkvine gdje su razvaline bazilike, svakako su utjecale gospodarske i openito
drutvene prilike.

26

Uvod
Sakralno graditeljstvo u nas, od kranske ekspanzije u vrijeme kasne antike
pa sve do turske okupacije kojom zavrava razdoblje srednjega vijeka, dakle
od IV. do druge polovine XV. st., prolo
je kroz nekoliko razliitih faza. U okviru ovog dugog vremenskog raspona od
gotovo jedanaest stoljea uoava se nekoliko, za sakralno graditeljstvo, posve
razliito povoljnih epoha koje su uvjetovane povijesnim i uope drutvenim
kretanjima.
Iz prve epohe, koja po opoj povijesnoj periodizaciji obuhvaa vrijeme
kasne antike (od IV. do VI. st.), danas
je poznat relativno velik broj sakralnih
objekata od kojih je nekolicina istraena a ostali su sauvani u topograji koju
odreuje toponim crkvina. Pod ovim
pojmom kriju se ponekad i mjesta ostataka kasnijih (srednjovjekovnih) crkvenih zgrada. Pomou povrinskih nalaza
keramike i graevnog materijala te drugih ulomaka lako je razluiti radi li se o
kasnoantikoj ili pak o srednjovjekovnoj gradnji. Povijest i arheologija nisu
sasvim razrijeile problem aktivnog
trajanja tih prvih kranskih objekata
poznatih pod pojmom ranokranskih
bazilika. Neke od njih su razruene
ubrzo nakon podizanja, u Velikoj seobi naroda, i vie nisu obnavljane dok je
jedan broj preivio te burne dogaaje, i

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

nakon obnove nastavio svoje trajanje u

ranom srednjem vijeku pa i do kasnije.
Razdoblje od VII. pa do kraja VIII.
ili poetka IX. st. karakteristino je
po tomu to nisu podizane nove crkve
nego su obnavljane postojee, ondje
gdje ih je bilo.
Dva stoljea nakon doseljenja koja
su propraena procesima stabilizacije
drutvenih prilika i kristijanizacije, Hrvati zapoinju u IX. st. proces podizanja vlastitih crkvenih graevina, esto
na ruevinama ranokranskih bazilika, a ponekad kao potpuno samostalnih
graevina kojima daju svoja specina
obiljeja. Ti objekti, uz obnove i dogradnje, ponekada daleko preivljavaju
razdoblje ranog srednjeg vijeka koje zavrava s XI. st.
Sve do kraja ranog srednjeg vijeka,
nae su zemlje u pogledu crkvenog
graditeljstva dijelile sudbinu ostale Europe. S nastupanjem zrelog i kasnog
srednjeg vijeka, razdoblja izmeu XII. i
XV. st., sakralno graditeljstvo, posebno
na podruju Humske Zemlje i Bosne,
poprima drukije tokove. Dok se na zapadu grade monumentalne romanike
i gotike katedrale, ija arhitektonska i
umjetnika dosegnua i danas izazivaju
divljenje, srednjovjekovni ovjek u nas
svoju gospodarsku i umjetniku snagu
oituje u podizanju i ukraavanju nadgrobnih spomenika. Grade se i crkve,

Tihomir Glava

ali vrlo skromnih dimenzija i jo skromnije umjetnike opreme, najee

bez jasnih umjetnikih koncepcija. Razlikovanje od Europe, koje je na ovom
polju zapoeto s XII. st., nastavljeno je i
kasnije. Krajnji rezultat je taj to danas
na Zapadu stoje velebne katedrale, dok
su nae crkve iz istog vremena najee
sauvane u neznatnim arhitektonskim
ostatcima, i predmetom su topografskih i arheolokih istraivanja.
Opa slika dogaanja na podruju
crkvenog graditeljstva od vremena prvih krana do turskih osvajanja, s obzirom na irokobrijeki kraj, po onomu
to znamo, moe se ukratko prikazati
ovako. Do sada je potpuno arheoloki
istraena samo jedna ranokranska
bazilika. Jedan broj crkava iz istog vremena, poznat po arheolokim toponimima, eka na istraivanja. Nijedna
ranosrednjovjekovna (predromanika,
starohrvatska) crkva nije istraena, niti
je poznata. Isto tako je i s romanikim
i gotikim graevinama. Na njihovo
negdanje postojanje ukazuju brojni
toponimi s imenom crkvina, ali i sauvana usmena predaja o srednjovjekovnim crkvama kojima esto znade i
imena patrona koja su nosile.

Kasna antika
Danas esto neznatni ostatci kasnoantikih sakralnih graevina, podignutih

27

izmeu IV. i VI. st., svjedoe o vremenu, pravcima i intenzitetu irenja

kranskog nauka u nas. Poznat ih je
poprilian broj to po svojim arhitektonskim ostatcima, to po topografskim
podatcima skrivenim pod imenom crkvina.3 Povrinski nalazi krovnog i graevnog crijepa, keramike i sl. naenih
na njima, nesumljivo ukazuju na prve
kranske graevine u nas. Uobiajen
naziv za prve crkvene zgrade jest kasnoantika ili ranokranska bazilika
kojih i na prostoru dananje irokobrijeke opine, ili srednjovjekovne upe
Blato, ima nekoliko. Jedna je od njih sustavno arheoloki istraena pa emo o
njoj kasnije i neto vie govoriti.
Kranska je vjera dopirala preko
dalmatinskih gradova, posebno Salone (Solina), najznaajnijeg gradskog
sredita na istonoj jadranskoj obali, i
nedaleke Narone (Vida) odakle su je,
razvijenim putnim sustavom, prenosili
trgovci, vojnici i drugi u unutranjost
Provincije Dalmacije. To irenje pratila
je i intenzivna graevinska djelatnost
ranokranskih sakralnih objekata,
prvo poslije Milanskog edikta 313. godine kojim je kranstvo izjednaeno
s drugim religijama, a posebno nakon
3

28

Kasnoantike crkvine nalaze se u: Biogracima, Buhovu, Duicama, Gracu, Jarama, Mamiima (Pripolju) i Mokrom (I.
Dugandi, 2004., 93-97).

395. kada postaje slubenom religijom

Carstva. Stoga je i najvei broj crkava
podignut tek u V. st. Postoje meutim
indicije da je takvih objekata bilo znatno ranije pa i prije davanja kranstvu
prava javnosti, poetkom IV. st.4
Ranokranske bazilike u Hercegovini i Bosni, po svojim arhitektonskim
i graevinskim osobinama, razlikuju se
od srodnih graevina u ostalim dijelovima Rimskog Carstva. Zbog tih svojih
specinosti, u povijesti umjetnosti i
povijesti arhitekture smatraju se fenomenom ravnom fenomenu srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika - steaka. U emu je ta njihova osobitost? U
izvanjskom izgledu svakako nije jer se
ne razlikuju od ostalih bazilika u kojima
sredinja (najvia) laa prima svjetlo
preko prozora na bonim zidovima koji
su nad jednoslijevnim krovovima niih
bonih laa. Daljnja slinost u izvanjskom izgledu jest u tomu to joj je jedna
ili vie apsida uvijek na istoku a glavni
ulaz na zapadu. Meutim, organizacija
nutarnjeg prostora sasvim je drukija.
Za hercegovako-bosanske bazilike ak
4

Primjer za to nalazimo u rezultatima jo neobjelodanjenih istraivanja u oblinjoj Gorici. Tu su u substrukcijama ranokranske

bazilike naeni arhitektonski ostatci rimske
kue u kojoj su se prvi krani, vjerojatno,
potajno okupljali zbog liturgijskih potreba.
Kada je kranstvo legalizirano, ta je kua
dogradnjom pretvorena u baziliku.

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

se moe kazati da su jednobrodna zdanja jer je u njima samo sredinji brod u

funkciji liturgijskih obreda dok su ostali dijelovi zapravo pomone prostorije.
Sjeverni dio unutranjosti obino zauzima baptisterij i druge prostorije u
funkciji obreda krtenja, to je u vrijeme
prvih krana imalo velik znaaj. Juni
dio zauzima niz prostorija, najee nepoznate namjene, ali svakako u funkciji
potreba prvih kranskih zajednica.
Daljnja se njihova posebnost ogleda u
nesrazmjerno malom prostoru namijenjenom liturgiskim obredima i velikom
tzv. narteksu, odnosno prostoriji iz koje
su jo nekrteni, te oni koji su okajavali
neki javni grijeh, sluali rije Boju. Sve
ove posebnosti ima bazilika u Mokrom.
Stoga je ona vrlo vana za povijest sakralne arhitekture i graditeljstva, te kranstva uope, pa emo o njoj neto
opirnije govoriti.

Ranokranska
bazilika u Mokrom
Ranokranska bazilika u Mokrom,
prije provedenih najnovijih revizijskih
istraivanja, iroj je javnosti bila poznata po izvjeu istraivaa objavljenom
tri godine nakon zavretka prvih istraivanja 1958. godine.5 Samo uskom krugu strunjaka, arheologa i povjesniara
5

Sergejevski, D., 1961.

Tihomir Glava

umjetnosti, bila je dostupna arheoloka

graa koja je tom prigodom otkrivena
ili na drugi nain prikupljena. Pokretni sitni predmeti, nakon istraivanja,
smjeteni su u spremita Zemaljskog
muzeja u Sarajevu pod ijim su patronatom ova istraivanja i provedena, te
Muzeja Hercegovine u Mostaru i Franjevakom samostanu na irokom Brijegu, daleko od oiju javnosti. Ostaci
su arhitekture takoer bili nedostupni.
Budui ih u ono vrijeme nije bilo mogue konzervirati i prezentirati javnosti,
ponovno su zasuti zemljom i ostavljeni
ekati za to povoljnija vremena.
Unato tomu to su istraivanja u
Mokrom dala bogate nalaze kamene
dekorativne plastike, koji su zbog razliitih muzejskih koncepcija ostali izvan
stalnih postavki, bazilika je najvie bila
poznata po svom osnovnom planu,
ponajvie zbog komparacije s drugim
srodnim graevinama na podruju rimske Provincije Dalmacije. Osim opravdane sumnje u tonost toga plana, revizijsko je istraivanje bilo potrebno i
zbog drugih nepovoljnih uvjeta koji su
nastali u meuvremenu od etrdeset
godina. Naime, lokalitet je zbog neposredne udaljenosti stambenih kua intenzivno koriten kao dvorite sa svim
sadrajima seoskog domainstva. Stoga su mjere spaavanja i zatite, potom
i prezentacije bile prijeko potrebne i

29

Mokro, tloris bazilike nakon istraivanja godine 1958.

nune. Nakon njih kranska je arheologija konano dobila toan osnovni

plan bazilike koji se u detaljima i openito razlikuje od prethodnog, vie od
etrdeset godina koritenog u strunoj
literaturi.

30

Revizijska arheoloka istraivanja zapoeta su u ljeto god. 1997. rjeavanjem

imovinsko-pravnih problema i uklanjanjem objekata izgraenih na lokalitetu
a nastavljeni u ljeto 1998.6 Rezultati su
6

Iskapanje je provedeno u organizaciji Zavoda za zatitu spomenika kulture Herceg-Bos-

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

objavljeni ve sljedee godine,7 ali bez

nekih posebnih izmjena dotadanje slike
arhitektonskih ostataka bazilike. Nastavkom istraivanja u jesen 1998. god. rukovodio je auktor ovoga priloga a sljedee
godine konzervatorski su obraeni arhitektonski ostatci. U nastavku radova, otkriveni su novi detalji na ve istraivanom
dijelu i otkrivene nove do tada nepoznate prostorije, te pronaeni arhitektonski
ulomci visoke umjetnike vrijednosti.
Krajnji rezultat revizijskih istraivanja
bila je potpuno nova slika arhitektonskih
ostataka bazilike u Mokrom.

Arhitektura
Arhitektura bazilike u Mokrom sauvala
se u mjeri u kojoj je mogue napraviti gotovo potpun osnovni plan. Visina njenih
ostataka kree se izmeu gotovo jednog
metra na sjeverozapadu, preko neznatnih ostataka koje ine temeljne stope na
dijelovima unutranjosti i sjevernog perimetralnog zida, do potpune uniteno-

ne iz Mostara, a istraivai su bili Tomislav

Aneli iz Muzeja Herceg-Bosne u Mostaru
i Anelko Zelenika, djelatnik Zavoda.
Aneli, T., 1999., 241-243. Fotograja bazilike (slika 2) u ovom izvjeu nainjena
je naknadno, po svretku terenskih radova
pa se na njoj mogu vidjeti i dijelovi koji tom
prigodom nisu bili otkriveni. Pokuaj rekonstrukcije oltarne pregrade i imposta (slika 3)
raeni su prema ulomcima otkrivenim kod
prvog iskapanja 1958. god. a preuzeti su od
. Baslera, 1990., 242.

Tihomir Glava

sti najveeg dijela junog perimetralnog

zida te ramena i june polovice june
apside. Jugozapadni i sjeveroistoni periferni dijelovi bazilike ostali su neistraeni, ali je mogua njihova djelomina
rekonstrukcija temeljem ostataka i pravaca pruanja sauvanih zidova. Daljnja
opa znaajka arhitektonskih ostataka
bazilike sastoji se u razliitoj dubini ukopa temeljnih stopa. Slijedei konguraciju terena koja od sjevera i sjeverozapada
pada prema jugu i jugoistoku, temelji
su razliito ukopani, na sjeveru i sjeverozapadu plitko, a na jugu i jugoistoku
znatno dublje. Unato ovoj pojavi, graditelji su uz minimalne zahvate postigli
ujednaenu niveletu poda u unutranjim
prostorijama graevine uz male, gotovo
zanemarive razlike koje ne prelaze 0,10
m. Ovdje treba izuzeti naknadne intervencije kojima je podnica u prezbiteriju
podignuta za 0,10 m, te junom dijelu
narteksa koji je adaptiran u memoriju
gdje je ta visina neto vea (0,25 m).8 Problem neto strmijeg terena ispred zapadnog proelja rijeen je trima stubama kojima se zapravo sputalo u egzonarteks, a
potom u ostale prostorije.
8

Sergejevski govori o istoj vrsti duplog poda

u sredinjoj apsidi i narteksu, odnosno memoriji. Zorno je, nakon revizijskih istraivanja, da ovaj njegov zakljuak ne stoji stoga
to su razlozi intervencije na podu u memoriji sasvim drugi od onih u prezbiteriju, a i
razlika u debljini je oita.

31

Pod kojega su ostaci naeni dobro je

sauvan u egzonarteksu i narteksu, dobrim dijelom u lai i prezbiteriju, manje
u krstionici, junoj prostoriji i memoriji a nikako u predvorju krstionice (katekumenikonu). S obzirom na traginu
sudbinu lokaliteta da je postao rudnikom graevnog materijala kod izgradnje okolnih stambenih i gospodarskih
zgrada, prilikom ega je upravo pod
koji je sadravao obilje vapna i pijeska,
bio najvie izloen unitenju, ovakvo je
stanje sasvim zadovoljavajue. Inae je
bio sainjen na uobiajen kasnoantiki
nain od naboja najprije krupnijeg pa
sitnijeg tucanika koji je zaliven obilnim
vapnenim mortom. Debljina je takoer
uobiajena i iznosi oko 0,15 m. Preko
ovoga poda, u prezbiteriju je presvuen jo jedan 0,10 m debeo sloj, sline
strukture. Ove intervencije na podu u
nekih dijelova bazilike vjerojatno su
istovremene s intervencijama na dijelovima arhitekture, o emu emo vie
govoriti neto kasnije.
Nain gradnje zidova ne odstupa od
uobiajenih kasnoantikih standarda
primjenjivanih u Hercegovini. Najvei
dio graevinskog kompleksa, osim sjevernog zida krstionice, zidan je manjim
komadima kamena ujednaene veliine. Lica klesanaca imaju pravokutnu
formu. Prema unutranjosti zida stoasto se suavaju. Od ovako obliko-

32

vana kamena izraene su oplate zida,

i to tako da se moe naslutiti pokuaj
slaganja na redove. Vezivni je materijal buka s dobrim postotkom vapna.
Unutranjost zida, izmeu dviju ovako
ozidanih oplata, popunjena je sitnijim
lomljenim kamenom utopljenim u buku. Ovako izraeni zidovi debeli dvije
stope (oko 0,60 m), bili su dosta stabilni, iako u veini sluajeva, kao to je i
ovaj u Mokrom, nisu imali proirenja u
temeljima nego su jednostavno ukopani
u zemlju. Sljedea znaajka gradnje ove
graevine vidljiva je na sjevernom perimetralnom zidu, odnosno bonom zidu
krstionice i njezina predvorja. Mada je
ovaj dio zgrade sauvan u samim temeljima, nedvojbeno je da je za gradnju uporabljen neto krupniji graevni
kamen, bitno nemarnije obrade. Ova se
pojava moe dovesti u svezu s kasnijom
dogradnjom ovoga dijela zgrade kojom
prigodom je ugraena apsida na istoku
krstionice i uinjene popravke ranije
oteenih dijelova graevine. Te su popravke danas vidljive u gornjim zonama
zidova, osobito na prostoru narteksa i
egzonarteksa gdje je zie sauvano do
najvee visine. Razlike u gradnji u odnosu na izvorno stanje vidljivo je u nainu slaganja graevnog kamena. Mada
je koriten isti kamen kao i ranije, on
je slagan bitno nemarnije a za vezivo je
koritena buka, ini se, loije kakvoe.

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

Ovaj je zahvat, ponavljamo, izveden

istovremeno s dogradnjom krstionice,
katekumenikona i apside na istoku, te
jo nekim adaptacijama vezanim za
grobne ukope u zapadnom dijelu bazilike. Povrine su zidova dosta grube pa
se moe pretpostaviti da su bili obukani. buka na donjim zonama zida bila
je sauvana u narteksu. Registriran je i
pokuaj imitiranja fuga urezima zidarskom licom ili kakvim drugim otrim
predmetom u jo svjeoj buci. Nalasci
komadia bojene buke u prostoru apside i prezbiterija ukazuju i na pojavu
obojenih zidova.
Krov je, primjereno naelima antike
gradnje i bogatoj opremi unutranjosti
kamenom plastikom, izvorno morao
biti od crijepa, mada za to nemamo i
arheoloku potvrdu. Naime, prilikom
istraivanja otkrili smo neznatan broj
ulomaka pokrovnog crijepa, to nije
sluaj s veinom do sada poznatih lokaliteta iz ovoga razdoblja. Tu pojavu
moemo objasniti time da je bazilika
u svojoj posljednjoj graevinskoj fazi,
izmeu temeljite obnove i konanog
pretvaranja u ruevinu, imala krov od
nekog drugog materijala.
Plan bazilike se u mnogim detaljima a i globalno razlikuje od plana
izraenog nakon primarnih istraivanja 1958. godine. Imaju li se u vidu
ranije izneseni nedostatci prouzroeni

Tihomir Glava

nemogunou istraivanja krajnjih

sjeveroistonih i jugozapadnih dijelova graevinskog sklopa, plan je sasvim
pouzdan i bez hipotetskih detalja. Opi
je dojam, uzmu li se u obzir i mogua
proirenja na sjevernoj i junoj strani
koju mogunost ostavljaju neistraeni
dijelovi, da se osnovni plan pribliava
formi kvadrata. Sadanje su dimenzije
zgrade 24x18 m to pokazuje da je, u
usporedbi s ranijim rezultatima, graevinski sklop dui za irinu egzonarteksa. Stoga je duina zgrade vea od
irine, a ne obrnuto kako se to uinilo
Segejevskom.9
S obzirom na veliku nepouzdanost
detalja na primarnom planu bazilike,
opravdana je naa sumnja i u postojanje vrata na sjevernom zidu krstionice.
Ta su vrata na planu naznaena dosta
uvjerljivo, lezenama koje ih s izvanjske
strane naglaavaju. Meutim, prigodom revizijskih istraivanja, nismo otkrili nita od toga. ini nam se da zbog
uzvienosti ina koji se ovdje obavljao,
nije logian ulaz u neku od moguih
pomonih prostorija koje ne bi bile u
funkcionalnoj vezi sa samom krstionicom. Takvu je mogunost prije oekivati u predvorju krstionice ili na nekom
drugom mjestu nego pored samog krsnog zdenca. I pored toga, sve dok se
9

Sergejevski, D., 1961., 212.

33

Mokro, tloris bazilike nakon revizijskih istraivanja godine 1998.

ne otkopa i ovaj dio koji sada djelomice

zalazi pod asfaltni seoski put, ostavljamo mogunost postojanja vrata i na

34

sjevernom zidu krstionice, to bi bio

jedini znaajniji detalj koji nedostaje
naem planu.

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

Mada bazilika na Crkvini u Mokrom,

po svom tlorisnom rjeenju, spada u
krug srodnih hercegovakih graevina,
ona je po mnogoemu i specina. Sve
ove graevine, pa i ovu, karakterizira
relativno malen sredinji prostor namijenjen liturgijskom obredu, krstionica s
krsnim zdencem uz sjeverni bok ovoga
prostora, veliki narteks na zapadu i juni dio kojega funkcionalna namjena jo
nije denirana. Rije je ovdje o jednobrodnom zdanju s tri apside na istoku,
od kojih su sredinja i juna istaknute, a
sjeverna ugraena, u kojemu je oit nesrazmjer izmeu liturgijskog prostora
i adijacencija u korist prostorija namijenjenih drugim potrebama kranske
zajednice.
Glavni ulaz u crkvu inila su petera
vrata na zapadnom (proelnom) zidu
kroz koja se ulazi u trodijelni egzonarteks; u sredinji su dio vodila troja, a u
bone dijelove po jedna vrata. Sauvani
su tragovi triju sjevernih ulaza, dok se
ostala dva, koji su potpuno uniteni zajedno s junom stranom proelnog zida,
mogu odrediti na osnovi rasporeda postojeih. Sredinji ulaz, sudei po leitu
iskrenog praga, bio je najiri, dok su po
dva bona bila ujednaenih dimenzija i
neto manja. Nije bilo mogue utvrditi,
zbog skuenosti prostora za istraivanje,
je li ulazni dio graevine bio markiran
kakvim protironom. Takva mogunost

Tihomir Glava

dakako postoji, a na nju upuuju nalasci

ulomaka kamenih stupova koji bi mogli
biti dijelovi, u arhitektonskom pogledu,
makar i skromnog predvorja. Pragovi,
dovratnici i stube glavnog ulaza graeni
su dobro obraenim blokovima sitnozrnastog pjeara (miljevine).
Funkcionalni sadraji graevinskog
sklopa koji se mogu isitati iz osnovnog
plana sastoje se od: liturgijskog prostora koji zauzima sredinji dio, krstionice
s predvorjem (katekumenikonom) na
zapadu i apsidom na istoku, sepulkralnog prostora i prostorija nama nepoznate namjene.
Liturgijski prostor ini laa (dim.
8,00x6,25 m) i oltarnom pregradom
odvojeni prezbiterij (prostor za sveenike). Na prelasku iz pravokutnog
u polukruni (apsidalni) dio prezbiterija postavljen je oltar koji se sastojao
od relikvijskog groba (sepulchruma),
kamene oltarne menze i ciborija (nebnice). Izvorni oblici oltarne menze i ciborija ostat e po svoj prilici nepoznati
budui prilikom primarnih i revizijskih
istraivanja nisu pronaeni elementi
koji bi bili dostatni za barem idejnu rekonstrukciju neke vee cjeline. Ulomak
jednostavnom prolacijom proviene
kamene ploe, otkopane u utu naosa,
Sergejevski pripisuje nekom kamenom
stolu (menzuli), a ne oltarnoj menzi.
Na ovakav zakljuak navela ga je poja-

35

va bogatih kamenih ukrasa uz koje je

oekivao mramornu menzu.10 Njegov
bi zakljuak mogao biti samo djelomice
ispravan. Mramorni je oltar najvjerojatnije bio u izvornom stanju bazilike
kada je nad njim stajao i kameni ciborij,
vjerojatno bogato ukraen, ali je nakon
pustoenja i razaranja zgrada obnovljena uz spominjane preinake a umjesto
mramornog oltara, od kojega se nije
sauvalo nita, postavljen je skromniji
od sitnozrnastog pjeara i bez ciborija. Djelominu potvrdu ovoga zakljuka imamo u arheolokoj stratigraji u
prezbiteriju gdje je preko etiriju usadita ciborija u podu, presvuena nova
0,10 m debela podnica u kojoj vie
nema tragova stupova ciborija. Sljedei
novi detalj u odnosu na primarno izvjee jesu ostatci temelja subselija uz
unutanji plat lunog zida apside, to
je jo jedna potvrda da to iskapanje nije
bilo temeljito.
Komunikacije s bonim prostorijama lae, odnosno krstionicom i junim
prostorom, nisu otkrivene, mada ima
indicija da su postojala vrata iz lae u
juni dio nad istonim dijelom groba
koji je ondje ukopan. Dakako da mogui prolaz na ovomu mjestu nije bio u
izvornom stanju nego je rezultat kasnijih adaptacija i prenamjene junog dije10 Sergejevski, D., 1961., 213, 221 sl. 11.

36

la narteksa u memoriju kada je morao

biti zazidan jedini logian ulaz iz narteksa na zapadnom zidu june prostorije, a otvoren novi na zapadnom dijelu
sjevernog bonog zida. Komunikacija s
krstionicom, mada nije otkrivena zbog
ouvanosti arhitekture ispod razine
praga, svakako je morala postojati. Poloaj tih vrata morao je biti ispred oltarne pregrade. Glavni ulaz u sredinji
prostor bazilike bio je iz narteksa na
sredini zapadnog zida, to se vidi po
otisku praga na tomu mjestu. Revizijska istraivanja nisu dala nikakve nove
detalje o izgledu oltarne pregrade.
Krstionica (baptisterij) je, kao i kod
veine poznatih kasnoantikih bazilika na ovim prostorima, uz sjeverni
bok sredinjeg (liturgijskog) prostora.
Izvorno je to bila pravokutna, neto
izduena prostorija (9,00x3,75 m) s
krsnim zdencem (piscinom) kojoj je,
nakon popravke i adaptacije, ugraena obla apsida na istoku. Izdvojimo
li ve izreenu dvojbu oko postojanja
vrata na sjevernom zidu krstionice,
zateeno arheoloko stanje otprilike je
isto kao i kod primarnog istraivanja.
Ovomu dodajmo i neto manju sauvanu visinu zapadnog zida krstionice.
Na poloaju krsnog zdenca bila je ovea, preko jednog metra u zemlju ukopana jama u kojoj smo nali jedan ulomak kamene plastike. Budui je krsni

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

zdenac zajedno s ostalim dijelovima

bazilike uniten svega nekoliko godina prije primarnih istraivanja, sjeanje na njegov izgled bila su jo svjea.
Stoga donosimo navod Sergejevskog
nastao temeljem ankete koju je proveo
meu mjetanima koji su 1951. godine
radili na vaenju graevnog materijala
iz ruevina bazilike: Vlasnik zemljita Stanko Kraljevi i ostali stanovnici ispriali su da je tom prigodom na
ovom mjestu bio naen u zemlji veliki
zidani kazan, dubok oko metar ili vie,
sa dva uha, da je on bio zidan od maltera i komadia cigle, kao beton, da
je iznutra bio pokriven debelom uglaenom bukom, da je unutar kazana
vodio sa sjevera betonski kanal kroz
zemlju okruglog (?) presjeka, oko 0,15
u presjeku, da je slian kanal naen u
prostoriji D, da su oni sve to izvadili iz
zemlje, da su kazan istukli i upotrijebili kao prinu za gradnju tale i da je
taj materijal bio vrlo dobar.11 Ukop za
krsni zdenac koji odreuje toan poloaj i ovaj navod koji govori o njegovu priblinu izgledu jedini su podatci
o sredinjoj toki krstionice konano
unitene nekoliko godina prije poetka sustavnih arheolokih istraivanja.
Prostorija zapadno od krstionice takoer je u obliku izduena pravokutni11 Sergejevski, D., 1961., 215.

Tihomir Glava

ka, otprilike iste irine kao i krstionica

i duine 7,30 m. Komunikacija s krstionicom odvijala se kroz dvoja vrata
smjetena na krajevima pregradnog
zida. Pristup u nju bio je iz sjeveroistonog kuta narteksa, ispred zasvoene grobnice. Budui je ovaj dio graevine, poetkom pedesetih godina prolog
stoljea, koriten za intenzivno vaenje
graevnog kamena i buke, Sergejevskom se, vjerojatno, inilo uzaludnim
njegovo temeljito istraivanje. Stoga je
njegov plan ovoga dijela, ukljuujui i
cijelu zapadnu pa i junu stranu zgrade,
potpuno netoan. Otkrivi samo istonu treinu ove prostorije, on ju funkcionalno pravilno odreuje kao predvorje krstionice, odnosno prostor gdje su
se pripravnici za krtenje (katekumeni)
pripravljali za obred krtenja, svake godine u uskrsnoj noi.
Slino je stanje ruevina zateeno i
na junoj strani lokaliteta. Elementi na
temelju kojih je izraen tloris junog
dijela bazilike i samom Sergejevskom
bili su sumnjivi pa se kod izrade tlorisa
oslanja vie na analogije s njemu poznatim bosanskim bazilikama nego na
stvarno stanje na terenu. ini se da nije
dovoljno otkrio ni istoni niti zapadni
dio ove prostorije pa na ponuenom
planu nema apside na istoku, a zapadni
dio je netoan, oito napamet izraen.
Ulaz u ovu prostoriju izvorno je bio na

37

sredini zapadnog zida kroz koji je komunicirala s narteksom, to se moglo

vidjeti po otisku praga na sauvanom
dijelu toga zida. Ovaj je ulaz zazidan
a novi otvoren na sjevernoj strani prema lai, u okviru naknadne popravke
i adaptacije bazilike, o emu smo ve
govorili.
Narteks (predvorje) je relativno malen
prostor u usporedbi s narteksima ostalih
bazilika na irem prostoru Hercegovine
gdje se on veliinom pribliava lai, a
ponekad je i prostraniji od nje.12 Ovakav
nain koncipiranja nutarnjeg prostora
ovdanjih bazilika mogue je objasniti
postojanjem velikog postotka nekrtenih
stanovnika, potencijalnih katekumena.
Graditelji su svakako morali voditi brigu i o buduim potrebama, dugotrajnim
pripremama za krtenje velikog broja
pripravnika. Kada je proces kristijanizacije bio pri kraju, ili u cijelosti zavren,
moglo se razmiljati o prenamjeni neiskoritenog prostora kakvim je postao
narteks. Tu su potrebu potencirale i
druge okolnosti kao to je razvitak kulta
muenika, ili uope kulta mrtvih. Tako
je i juni dio narteksa bazilike u Mokrom, unato skromnoj veliini, pretvoren u memoriju, zatvorenu prostoriju s
tri groba. Kao neposredan povod za ovu
adaptaciju iskoritena je obnova zgrade
12 Glava, T., 1986., 115.

38

nakon njena ruenja, vjerojatno nedugo

nakon izgradnje. Tom su prigodom zazidana vrata na istonom zidu kroz koja
se ulazilo u junu prostoriju bazilike,
zatim vrata preko kojih je juni dio narteksa komunicirao s egzonarteksom, a
ostavljen postojei pristup iz narteksa sa
sjeverne strane prenamijenjene prostorije. Ovi su graevinski zahvati izvedeni
najvjerojatnije istovremeno s ostalim radovima na popravci i adaptaciji zgrade.
Egzonarteks (predpredvorje) sasvim
je novi dio bazilike koji je u prvobitnom
planu potpuno nepoznat. ini ga na tri
dijela raslanjena prostorija koja je zapremala itavu irinu bazilike. Ta tri dijela egzonarteksa odgovaraju irinama
krstionice odnosno katekumenikona,
zatim lae te june prostorije, dok mu
je dubina junog dijela najvea zbog
smanjene dubine junog dijela narteksa,
odnosno kasnije memorije. Glavni ulaz,

Dovratnik bazilike

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

Mokro, pogled s Gradine na konzervirane ostatke bazilike

koji je kroz egzonarteks vodio u ostale

prostorije u unutranjosti, inila su petera vrata; po jedna su vodila u sjeverni
i juni dio egzonarteksa a troja u sredinji. Mada nisu sauvani nikakvi ostatci
najjunijih vrata, raspored ostalih vrata
sugerira postojanje jo jednih kroz koja
se ulazi u ovaj dio unutanjosti. Daljnja
komunikacija ila je preko irokih vrata, na kojima smo zatekli donje dijelove
bogato ukraenih dovratnika, sa sjevernim dijelom narteksa, dok su u juni dio
vodila uska vrata koja su zazidana prigodom adaptacije. Egzonarteks od sebi
susjednih prostorija nije komunicirao
jedino s predvorjem krstionice.

Tihomir Glava

Jugozapadni dio bazilike potpuno je

uniten izgradnjom recentne gospodarske zgrade. Sasvim je iskren i juni
i juna treina zapadnog zida egzonarteksa. Zahvaljujui sretnoj okolnosti da
je podnica u najveem dijelu ove prostorije dobro ouvana, te jo uz pomo
pravaca pruanja junog i zapadnog perimetralnog zida bazilike, mogue je dobiti relativno cjelovit plan zdanja. Proelni zid pokazuje otklon od oekivanog
smjera spajajui se s bonim zidovima,
tako da na sjeveru ini tupi a na jugu otri kut. Tu pojavu mogue je objasniti tenjom graditelja da ostvari uinak vee
prostornosti graevinskog sklopa, to

39

ne predstavlja nikakvu novost u kasnoantikom sakralnom graditeljstvu. Javlja

se podjednako u priobalju i u unutranjosti rimske Provincije Dalmacije, ali i
irem sredozemnom prostoru.13
Nakon arheolokih istraivanja 1958.
i revizijskih 1997.-98. godine, te studijskog rada, mogu se izvesti sljedei
zakljuci:
1. Bazilika spada u standardni tip graevina dominantan u unutranjosti
rimske Provincije Dalmacije koja
pokriva prostor sadanje Hercegovine. Sastoji se od sredinjeg dijela namijenjenog liturgiji koji ine prezbiterij s oblom u prostoru istaknutom
apsidom i relativno mala laa, zatim
krstionice s naknadno ugraenom
takoer oblom, u nutarnji prostor
ugraenom i izvana nevidljivom
apsidom i predvorjem (katekumenikonom), te narteksa, egzonarteksa,
memorije i adijacencija uz juni bok
naosa koji takoer zavrava u prostoru istaknutom oblom apsidom na
istoku. Baptizmalna je piscina sauvana samo u narativnom opisu.
2. Stari plan, izraen godine 1958., zbog
nepreciznosti nije pouzdan u svim
elementima, ali je bio dobar orijentir
13 Prostorno najbliu slinu pojavu imamo
na bazilici u Zmijavcima kraj Imotskog (N.
Cambi - A. Gamulin - S. Tonkovi, 1999., 28
i 34 i literatura tamo).

40

3.

4.

5.

6.

kod revizijskog iskapanja. Nepreciznosti su plana nastale zbog nedovoljno dubokog kopanja, osobito u
dijelovima izvan prezbiterija i naosa,
te nastojanja da se dobiju osnovni
obrisi ne vodei pri tomu dovoljno
brige o nepreciznostima gradnje, te
cijeli zapadni dio i velik broj detalja
u unutranjosti, kao to je memorija,
zasvoena grobnica i dr.
Novi je plan u mnogim detaljima,
a i u bitnim elementima, razliit od
starog. Po njemu je bazilika dua za
jednu cijelu prostoriju (egzonarteks)
otkriem koje je deniran ulazni dio
koji ine petera vrata na proelju.
Istona fasada na potezu tobonjeg
ravnog zida, dobila je jo jednu istaknutu oblu apsidu na junoj strani.
Nedovoljno denirane dijelove plana ine sjeveroistoni i jugozapadni
dijelovi bazilike za koje postoje indiciji da je na njima bilo nekih dogradnji koje nije bilo mogue arheoloki
potvrditi.
Krstionica s predvorjem u sastavnom je dijelu graevinskog sklopa
bazilike kao i kod drugih srodnih
graevina u Hercegovini.
Juni dio bazilike, koji u ovom sluaju zavrava apsidom na istoku,
funkcionalno nije mogue odrediti
kao ni kod ostalih bazilika u bliem
i irem okruenju, pa emo i u ovom

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

Bazilika u Mokrom, istraivanje 1998.

sluaju ostati kod ope konstatacije

da su prostorije u ovom dijelu bazilike sluile zajednikim potrebama
kranske zajednice. Nedostatak
otvora koji bi june prostorije eventualno povezivali s laom ili prezbiterijem, ili sigurna arheoloka potvrda da ih nije ni bilo, ne doputa
neko drugo tumaenje.
7. Izvorno je oltarna menza imala ciborij. U obnovi, nakon ruenja, ciborij je izostao a oltarna menza dobila novi jednostavniji oblik. Oltar je
bio nad konfesijom konstruiranom
od kamenih ploa, od kojih gornja
nedostaje.
8. Crkva je oito bila namijenjena
svakodnevnoj liturgiji, dok grobovi upuuju i na memorijalni njeni
karakter. Grobovi u lai i zasvoena grobnica u narteksu nastali su
otprilike istovremeno s crkvenim

Tihomir Glava

zdanjem, dok su grobovi u prostoriji

juno od narteksa (memoriji) nastali
kasnije, poslije rekonstrukcije crkve
koja je uslijedila nakon razaranja.
9. Unutranjost, makar u izvornom
obliku prije razaranja i obnove, bila
je opremljena bogatim kamenim
ukrasima raenim rukom kolovana
umjetnika.
10. Zgrada je izgraena u jednom graevinskom zahvatu, vjerojatno u V.
st. kada i veina bazilika u unutranjosti Provincije i trajala je do poetka VII. st. kada je konano pretvorena u ruevine.14
14 O vremenu ruenja, na posredan nain,
svjedoi nalazak trobridnog vrka strijele tzv. avarskog tipa u graevinskom utu
ranokranske bazilike u Klobuku (Sergejevski, D., 1954., 192 i 198-199, sl. 2b). S obzirom na malu zranu udaljenost od svega
nekoliko kilometara, ruenje bazilike u Mokrom moe se osnovano pripisati avarskim
osvajanjima krajem VI. ili poetkom VII. st.

41

11. Objekat je, vjerojatno u V. ili VI. st.

za vrijeme estih navala barbarskih
naroda, pretrpio veliko pustoenje, ali nikada vie nije obnovljen
u izvornom obliku. Tom prigodom
porueni dijelovi zia su popravljeni
a unutranjost je dobila izmijenjen i
skromniji izgled: bez nebnice (ciborija) nad oltarom, s novom podnicom
u prezbiteriju, ugraenom apsidom
u krstionici, memorijom u prostoriji
juno od narteksa, vjerojatno drvenom oltarnom pregradom, te nekim
novim konstrukcijskim rjeenjima
kao to je jednostavna drvena krovna konstrukcija i dr.
12. Tragovi ivota u srednjem vijeku
nisu registrirani, pa se moe smatrati da je lokalitet od VII. stoljea naputen da bi do prije nekog vremena
bio pozajmite graevnog materijala
koji je ugraen u okolne kue.

Srednji vijek
Razdoblje srednjega vijeka zapoinje zavretkom procesa Velike seobe
naroda u kojem je dolo do velikih
demografskih promjena. Na povijesnu scenu stupaju novi, jo nekrteni,
narodi meu kojima i Hrvati. Proces
doseljenja pratila su velika pustoeOtvorenim i dalje ostaje pitanje je li to bilo
konano razaranje, ili prethodno nakon ega
je zgrada obnovljena.

42

Istraiva s mjetanima na ostatcima bazilike

nja i razaranja dotadanjih civilizacijskih steevina. Domicilno romansko

stanovnitvo sklonilo se na otoke i u
primorske gradove, odakle e se, nakon izvjesnog razdoblja stabilizacije,
pokrenuti proces kristijanizacije pristiglih naroda. U tim nemirnim vremenima doseljenja razruena je veina
crkava. Nakon doseljenja i stabilizacije na novim prostorima, te pokrtavanja koje je dovreno potkraj VIII. st.,
poruene ranokranske bazilike se
obnavljaju, ali se grade i sasvim nove
crkve primjerene manjem broju njihovih korisnika. Stoga su one skromnih
razmjera, ali bogate dekoracije kamenog namjetaja i arhitektonskih detalja kojima Hrvati daju svoj peat, te
se esto nazivaju starohrvatskim. Predromanike crkve nastale obnovom
prezbiterija i sredinje lae ili samo
dijela lae ranokranskih bazilika ta-

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

koer su skromnih dimenzija. Neke

od njih preivjele su cijeli srednji vijek
doekavi tursku okupaciju u drugoj
polovini XV. st. za vrijeme koje su sve
sruene. Neka od takvih graevina,
na dananjem prostoru irokobrijeke
opine, jo nije poznat mada je sasvim
izvjesno da se pod ruinama neke od
crkvina kriju ostatci i koje starohrvatske crkvice.
to se sve dogaalo na planu crkvenog graditeljstva u velikom vremenskom rasponu koji je uslijedio nakon
konanog razaranja mokarske bazilike?
Odgovor na ovo pitanje namee potrebu utvrivanja vremena njena trajanja,
ali to nije lak posao. Mada to rezultati
nedavnih revizijskih istraivanja ne potvruju, postoje naznake da je bazilika,
u nekom obliku, bila aktivna jo polovinom X. st. Nemogue je zamisliti da u
podgrau znaajnoga grada to ga tada,
meu rijetkim naseljenim gradovima u
zemlji Zahumljana, spominje bizantski
car-pisac Konstantin VII. Porrogenet,
nije bilo nikakve crkve.15 U to je vrijeme u Gorici, u upi Imoti, postojala
starohrvatska Crkva sv. Stjepana Prvomuenika, sagraena najmanje 50
godina ranije. Najmanje jo dvije takve
crkve postojale su u istoj upi (Imotski
i Proloac). Stoga se moe pretpostaviti

da je i na ovom prostoru koji je bio u

upnom sustavu Humske Zemlje, kojemu e, po izumiranju hrvatske narodne
dinastije poetkom XII. st., pripasti i
Imota, postojala makar jedna crkva. To
to nam njeni ostatci nisu poznati posljedica je stanja istraenosti koje nije
zadovoljavajue.
U razdoblju zrelog i kasnog srednjeg
vijeka, koje je uslijedilo u XII. st., nastupaju velike drutvene i politike promjene u kojima se prostorno ogromne ranosrednjovjekovne upe dijele na manje
prostorno-upravne cjeline s kojima e
se postupno preklapati i crkvena organizacija. Meu njima se pojavljuje i upa
Blato koja e pod tim imenom doekati
tursku okupaciju u drugoj polovini XV.
st. i opstati skoro do konca turske vlasti,
puna etiri stoljea. Nepovoljne vjerske i crkvene prilike pod turskom strahovladom jo su vie pogorane nakon
razaranja samostana u drugoj polovini
XVI. st., posebice onih u Konjicu i Mostaru iz kojih su opsluivani katolici u
Hercegovini. Prognani su fratri nastavili
opsluivati katolike iz novoosnovanih
samostana u makarskom primorju Zaostroga i ivogoa sve dok im i to od
druge polovine XVII. st. nije uskraeno.
Od tada cijelu zapadnu Hercegovinu sa
upama Mostar, Brotnjo, Blato, Ljubuki, Drinovci i Posuje opsluuju fratri

15 Ferjani, B., 1959., 59-61.

Tihomir Glava

43

Crkvina Grovite na Uzariima, mogui ostatci srednjovjekovne crkve

iz samostana u Kreevu.16 U navedenih

est mjesta u Hercegovini boravili su upnici kada im je to bilo mogue i odatle
opsluivali vjernike tih upa i kapelanija.
U to vrijeme nije bilo niti jedne crkve i
pravog upnog stana. Mise i drugi vjerski obredi u strahu su od Turaka obavljani po skrovitim mjestima u zabaenim
docima (Bristovica, Bile), grobljima i
drugdje.
Vratimo se, nakratko, upi Blato.
Ona je u predtursko doba i sve vrijeme turske vlasti obuhvaala otprilike
16 Bogdanovi, M., 10-11, 64-65.

44

prostor sadanje opine iroki Brijeg. Upravno i sudsko sjedite, makar

u srednjem vijeku, moglo joj je biti u
gradu blizu vrela Litice vjerojatnog
imena Kruevac, dok joj je upsko
(crkveno) sjedite za sada nepoznato.
Treba ga traiti negdje u okolici irokoga Brijega ili na jugozapadnom i
zapadnom rubu Mostarskog blata, a
njegova lokacija bit e prepoznata po
arheolokim ostacima kakve crkve romanikog ili gotikog sloga koja nije
preivjela prve turske udare. Svakako
da jedna ovakva upa velike tradicije i
velikog prostora nije imala samo jednu

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

nego i nekoliko crkvenih graevina.

Jedna od moguih lokacija srednjovjekovne crkve jest Vuletia groblje
u Crnu koje osim naziva Crkvina i
nekolicine jo neunitenih srednjovjekovnih nadgrobnika, ima o sebi jo
ivu predaju da je na tom mjestu bila
Crkva sv. Jure.17 Ove preivjele tragove
crkve osnauje i dojam ambijentalnosti povoljne za takvu jednu graevinu,
ali i nevelika udaljenost od upravnog
sredita blatske upe na izvoru Litice. Ostala mogua nalazita ostataka
neke od takvih graevina jesu crkvine u Ljutom Docu, Knepolju, Rasnu
i Uzariima. O Crkvini (Zukanovini) u
Ljutom Docu postoji predaja o crkvi.18
Tu sam osobno, prije dva i pol desetljea, napravio manju probnu sondu i ustanovio ostatke zidova damije
ispod kojih se proteu stariji temelji
koji bi mogli biti ostatci crkve o kojoj
narod govori. Usmenu predaju o Crkvi sv. Ivana i Sv. Ruice na Crkvini
u Knepolju, gdje su neko stanovali
upnici upe Blato, svakako ne treba odbaciti. Slina predaja postoji i o
Crkvini u Rasnu, blizu starog bunara
Bistrina. Tu se jo uvijek mogu vidjeti
dijelovi zidova koji bi mogli pripadati toj crkvi.19 Ostatci zia postoje i na
17 Dugandi, I., 2004., 94.
18 Dugandi, I., 2004., 96.
19 Dugandi, I., 97-98.

Tihomir Glava

Crkvina u Mokrom, srpanj 1958.

Crkvini na Uzariima. Srednjovjekovnu ambijentalnost tomu mjestu daju i

monumentalni steci u njenoj blizini.20
Ostale crkvine u irokobrijekom kraju (Biograci, Buhovo, Duice, Gradac,
Jare i Mamii), sudei po povrinskim
nalazima keramike i krovnog crijepa,
pripadaju antikom vremenu, ali ni
njih ne treba iskljuiti kao potencijalna nalazita manjih predromanikih
(starohrvatskih) a moda i kasnijih
srednjovjekovnih crkava.

Zakljuak
Sakralno graditeljstvo na podruju irokobrijeke opine od vremena prvih
krana do kraja srednjega vijeka danas
se manifestira u neznatnim arhitektonskim, kronoloki neravnomjerno rasporeenim, ostatcima i, veim dijelom, u
arheolokoj topograji koja je sauvala
20 Dugandi, I., 99.

45

Crkvina u Mokrom, 8. sijenja 2002.

uspomenu na davno poruene i zaputene crkvene graevine. Dakako da u

tom dugom razdoblju od itava jednog
milenija, u kojemu se kranstvo, uz
jedan manji prekid na prijelazu iz antike u srednji vijek, odralo, intenzitet
gradnje sakralnih objekata nije bio uvijek isti. Najvei je broj ranokranskih
bazilika izgraen u V. i VI. st., kada je
kranska vjera putala, kasnije e se
pokazati, duboko korijenje. Nekoliko je
takvih objekata tada podignuto i u irokobrijekom kraju od kojih je jedan u
Mokrom, u novije vrijeme u dva navrata, arheoloki sustavno istraen. Nakon
toga nastupaju dva stoljea u kojima je
kranstvo preivljavalo u jadranskim
gradovima, ili manjim enklavama starosjedilaca u unutranjosti opustoene
provincije. Postoje indicije da su neke
crkve u tim burnim vremenima osta-

46

le itave, a neke su opet obnovljene u

manjem opsegu. Iza velikih etnikih
promjena koje su se dogodile u tom
vremenu, izmeu IX. i XI. st., dolazi
do ponovnog oivljavanja kranstva
praenog ponovnim zidanjem crkava,
redovito puno manjih gabarita nego
ranije. Tim ranosrednjovjekovnim crkvama Hrvati daju svoj peat izraen
u neobinim oblicima i jo neobinijim
arhitektonskim ukrasima, te neponovljivom opremom unutranjosti. Mada
nam nije poznata ni jedna takva crkva
u bliem irokobrijekom okruju, ne
treba iskljuiti mogunost njena postojanja na nekoj od crkvina. Sakralno
graditeljstvo zrelog i kasnog srednjega
vijeka na ovom prostoru dijeli sudbinu
ireg okruenja u kojemu se nisu gradile monumentalne graevine nego crkve skromnih gabarita i jo skromnije

POVIJEST

Sto godina nove crkve na

irokom Brijegu

umjetnike opreme. One su, kao i one

koje su sagraene prije njih, razorene
u turskim osvajanjima, ili prvim stoljeima turskog vojnog zaposjednua.
Neke su pretvorene u damije, o emu
imamo svjedoanstava i u irokobrijekom kraju. Srednjovjekovnih je crkava
u upi Blato bilo nekoliko. Uspomena
na njih sauvana je u usmenoj predaji
koju valja potvrditi i arheolokom metodologijom. Arheoloka e istraivanja
svakako obogatiti dananju skromnu
sliku sakralnog graditeljstva u irokobrijekom kraju od prvih krana u IV.
do turskih osvajanja u XV. st.

Literatura i kratice
Aneli, T., Izvjee o revizijskom arheolokom iskopavanju starokranske bazilike u Mokrom kod irokoga
Brijega, Hercegovina 4-5 (12-13),
Mostar, 1999., 241-243. = Aneli, T.,
1999.
Basler, ., Kranska arheologija, Mostar, 1990. = Basler, ., 1990.
Bogdanovi, M., Ljetopis kreevskog samostana, Sarajevo-Zagreb, 2003. =
M. Bogdanovi, 2003.

Tihomir Glava

Cambi, N., Gamulin, A., Tonkovi, S.,

Starokranska bazilika u Zmijavcima, Split - Zmijavci, 1999. = N. Cambi-A. Gamulin-S. Tonkovi, 1999.
Dugandi, I., irokobrijeka batina,
iroki Brijeg, 2004. = Dugandi, I.,
2004.
Ferjani, B., Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom II, Vizantoloki institut Srpske akademije
nauka, Beograd, 1959. = Ferjani, B.,
1959.
Glava, T., Starokranska bazilika u
Barama kod Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), Arheologija (dalje: A), Nova serija (dalje: NS)
40-41, Sarajevo, 1986., 113-127. = T.
Glava, 1986.
Sergejevski, D., Staro-hrianska bazilika u Klobuku, GZM, A, NS IX, Sarajevo, 1954., 189-210, Table I-XV. =
Sergejevski, D., 1954.
Sergejevski, D., Bazilika u Mokrom,
GZM, A, NS XV-XVI, Sarajevo,
1961., 211-228, Table I-III. = Sergejevski, D., 1961.

47

Znanstveno-struni skup / The scientific-expert symposium

Sto godina nove crkve na irokom Brijegu /
One hundred years of the new church in iroki Brijeg
20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005
Zbornik radova / Proceedings
Nakladnik / Published by
Franjevaki samostan iroki Brijeg
The Franciscan Monastery iroki Brijeg
Za nakladnika / For the publisher
fra Branimir Musa
Urednitvo / Editorial board
dr. Ivo olak
fra Vendelin Karai
dr. Antun Karaman
Urednik / Editor
dr. Ivo olak
Fotografije / Photos
Kruno Hrka i drugi
Lektor / Language editor
fra Vendelin Karai
Prijevod na engleski / English translation
Goran amo
Danijela Koul
Ivana Medi
Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layout
Damir Zadro
Boo Penavi, prof.
Tisak / Printed by
Fram-Ziral, Mostar
Naklada / Edition
1500 primjeraka / 1500 copies
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
726.54(497.6 iroki Brijeg)1905/2005(091)
ZNANSTVENO-struni skup Sto godina nove crkve na irokom Brijegu (2005)
Sto godina nove crkve na irokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-struni skup Sto godina
nove crkve na irokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran
amo, Danijela Koul, Ivana Medi ; fotograje, photos Kruno Hrka i drugi]. - iroki Brijeg :
Franjevaki samostan ; Mostar : Graevinski fakultet Sveuilita, 2006. - 555 str. : ilustr.
Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - ... skup, koji je odran ... 20. lipnja 2005. ... ->
Proslov. - Bibliograja i biljeke uz tekst
ISBN 9958-9170-4-1
COBISS.BH-ID 15229702