Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad Čvrsti Komunalni Otpad PDF
Seminarski Rad Čvrsti Komunalni Otpad PDF
Seminarski Rad Čvrsti Komunalni Otpad PDF
c
c
Indeks 42/2010
Student doktorskih studija
Smer: Tehnoloko inenjerstvo
Predmet: Metodologija nauno-istraivakog rada
c
!"
Leskovac, 2011.
1V
r
2V
Primera radi, maseni udeo krupnijeg otpada u Austriji proseno iznosi 7,2% a samo u
Beu 0,7% [26].
U zavisnosti od morfolokog sastava, udela vlage i mineralnih komponenata menja se i
gustina komunalnog i industrijskog otpada varirajui od 100 do 1200 kg/m 3. Gustina
ukupnog vrstog komunalnog otpada iznosi 100 300 kg/m3 i znatno je nia od gustine
njegovih komponenata (drvo 530 kg/m 3, staklo 3200 kg/m3). Nie vrednosti gustine su
karakteristine za vrsti komunalni otpad iz urbanih sredina (stambene i kome reijalne
etvrti), a vee iz delova grada gde je zastupljena individualna gradnja. Na veu gustinu u
ovim delovima grada utie udeo mineralnih komponenata (pepela) s obzirom na
individualno grejanje i povean udeo kamena i praine kao posledica ureenja i ienja
dvorita.
Na gustinu otpada utie i nain sakupljanja i transporta, pa vrsti komunalni otpad sabijen
u vozilima za transport ima gustinu od 180 do 450 kg/m 3 a dobro sabijen otpad pri
deponovanju i do 750 kg/m 3. Gustina otpada zavisi i od veliine grada, tj. od broja
stanovnika [12]. Vea gustina u gradovima sa manjim brojem stanovnika je posledica vee
zastupljenosti individualnih porodinih kua u odnosu na stambene blokove u veim
gradovima.
Ako se vrsti komunalni otpad koristi kao gorivo ili se reciklira primenom tehnologije
kompostiranja, neophodno je poznavati sledee karakteristike:
o
Rezultate tehnike analize:
Maseni udeo vlage;
Maseni udeo isparljivih komponenata;
Maseni udeo nesagorelih komponenata;
Maseni udeo fiksnog ugljenika.
o
Vrednost temperature topljenja pepela;
o
Rezultate elementame analize:
Maseni udeo ugljenika;
Maseni udeo kiseonika;
Maseni udeo vodonika;
Maseni udeo azota;
Maseni udeo sumpora;
Maseni udeo pepela (mineralnih komponenata);
Maseni udeo vlage.
o
Vrednost donje toplotne moi.
Vlage u vrstom komunalnom otpadu ima najvie u jesenjem period s obzirom da je tada
najvii udeo organskih komponenata (otpaci od hrane itd.). U zimskom i prolenom
periodu maseni udeo vlage je priblino 30% a u letnjem i jesenjem periodu oko 50%.
Mineralne komponente (nesagorljive komponente i pepeo) prvenstveno potiu od staklenih
i metalnih komponenata, kao i od ienja ulica i pepela od sagorevanja goriv a u
individualnim kotla rnicama. Prisustvo mineralnih komponenata je nepoeljno u otpadu jer
predstavlja balast. Mineralne komponente smanjuju maseni udeo gorivih komponenata a
time i ukupnu toplotnu mo. Prilikom sagorevanja otpada, u zavisnosti od sastava
mineralnih komponenata, tj. temperature topljenja mogue je njihovo razlaganje i topljenje.
Omekane i istopljene mineralne komponente oteavaju proces sagorevanja u sloju s
obzirom da onemoguavaju dovod i ravnomemu raspodelu vazduha za sagorevanje.
Odreeni problem se javljaju i pri transport stvorene ljake jer ljaci moe ostati i odreeni
V
3V
deo nesagorelih komponenata [13]. Maseni udeli vlage i pepela u nekim komponentama
vrstog komunalnog otpada prikazani su u tabeli 1.
a
#&# '(#) *$ #)!#+,#)#&"
,) &#
Meani ostaci hrane
70
5
Papir
6
1,2 22,5
Vetaki materijali
2
0,5 4,4
Tekstilni materijali
10
6,5
Koa
10
9,0
Staklo
2
96 99+
Konzerve
3
94 99+
Obojeni metali
2
94 99+
#&# '(#)*$ #)!#+,#)#&"
,) &#
U kamionima za sakupljanje
20
Nema podataka
Na deponijama (prirodno sabij eni otpad)
30
Nema podataka
Na deponijama (otpad sabijan mehanizacijom za sabijanje)
30
Nema podataka
#-(,#&"
12
Do 70
Osim poznavanja udela vlage i pepela, veoma je vano poznavati i udeo isparljivih i
neisparljivih komponenata s obzirom na to da ove komponente daju jasnu sliku o
ponaanju otpada u procesu sagorevanja. Isparljive komponente sadre i gorive i negorive
komponente. Pri zagrevanju otpada, prvo isparava gruba i higroskopna vlaga (ine
negorivi deo isparljivih komponenata) a zatim sa porastom temperature, poinje proces
devolatilizacije. Pri devolatiliza ciji se otpad razlae na gorive gasovite komponente koje
sagorevaju iznad sloja otpada (u loinom prostoru) i na vrsti ostatak. vrsti ostatak
sadri mineralne komponente i gorivi deo koji sagoreva.
Dosadanjim istraivanjima je utvreno da je vrednost toplotne moi vrstog komunalnog
otpada a posebno industrijskog otpada, u mnogim sluajevima vea od toplotne moi
niskokalorinih goriva koja se danas koriste u ter moenergetskim postrojenjima. Zbog ovog
ali i brojnih drugih razloga, vrsti komunalni otpad se moe tretirati i koristiti kao gorivo.
Drugo je pitanje to je n eefikasno sagorevati vrsti komunalni otpad u celini bez izdvajanja
vrednih materijala ( sekundarnih sirovina ili reciklabilnih materijala).
Osnovni nosioci toplote unutar mase vrstog komunalnog otpada su hartija, ija je donja
toplotna mo priblino 18000 kJ/kg, plastini (vetaki) materijali (40000 kJ/kg) i
otpaci od ishrane (19000 kJ/kg). Me utim, vlaga u otpacima hrane isparava tokom
procesa sagorevanja i time smanjuje ukupnu pote ncijalno osloboenu koliinu
toplote. Isparavanje vlage zahteva toplotu od 2500 kJ/kg, to znai da pri
sagorevanju smea sa udelom vlage od 50% toplotni gubitak iznosi 1250 kJ/kg
otpada [23,24]. Iako udeo vlage i pepela moe varirati (poveavati ili smanjivati),
zbog poveanog udela papira i plastinih (vetakih) materijala (sagorljive
komponente) toplotna mo stalno raste [23,24]. Porast toplotne moi nije konstantan,
ali proseno iznosi priblino 200 kJ/kg godinje. Ove promene se znaajno
odraavaju pri projektovanju postrojenja za sagorevanje otpada ( tabela 2.) [24].
4V
a r
!
!
a
"
%#"
.r
Donja toplotna mo (MJ/kg)
5
6,3
10,5
12,6 14,5
Na osnovu dosadanjih istraivanja u svetu i kod nas moe se oekivati: rast ukupne
mase vrstog komunalnog i industrijskog otpada, neznatno smanjenje udela metaIa,
znaajan rast udela vetakih materijala (plastika, guma i s l.), skoro nepromenjen
udeo stakla i staklene ambalae, porast udela hartije, papirne galanterije, kao i drugih
proizvoda od drvenih vlakana, rast toplotne moi, kao posledica prethodnih
karakteristika.
I pored nepovoljne ekonomske i politike situacije u zemiji i okruenju, u narednom
periodu se moe oekivati vea produkcija otpada i u S rbiji. Sa eventualnim,
poveanjem standarda stanovnitva moe se oekivati da morfoloki sastav vrstog
komunalnog otpada bude slian sastavu u veini srednjeevropskih zemalja. Moe se
oekivati da e udeo organskih komponenata biti neto vei, na raun otpada od
vetakih materijala, papira, stakla i metala.
5V
c
c
V
V
V
cc %
c cc c
c cc/
%
m
#$
V
V V je faza u kojoj odreeni materijal prestane da slui svojoj svrsi i
postane balast korisniku.
V V je faza odbacivanja korienog
materijala, koja se sastoji od rukovanja, odlaganja i eventualne prerade (sortiranje ili
neka druga operacija na mestu nastajanja). V predstavija operaciju u kojoj
nadlene slube ili sami graani odnose privremeno odloeni otpad na dalju preradu
ili konano odlaganje.
V je najsloenija operacija sistema i sastoji se od
sortiranja, pripreme, prerade (recikliranja) i ponovnog korienja. V V
je poslednja faza sistema, pri emu se moe odlagati osta tak od prerade ili poetni
otpad. Konano odlaganje podrazumeva i eventualnu eksploataciju odloenog otpada
(deponijski gas).
Danas se u svetu koristi nekoliko postupaka za uklanjanje i iskorienje otpada, iji
se udeo menja iz godine u godinu u korist postupaka recikliranja ali su termiki
postupci i dalje veoma zastupIjeni [26].
#$-!,(
Nastao i sakupIjen otpad se dalje moe ukloniti, pri emu postupci uklanjanja otpada
treba da obezbede optimalnu zatitu ivotne sredine, kako sa aspekta kruenja
materijala u prirodi, tako i sa aspekta zagaenja sredine.
V
6V
c/
c
c/
c
c/
c cc
c
c/
c c c%c
r c/
c%
c/
c/
%c
%c
c
c c%
c c
%c c 3 c
4
4%
c
c/
% %
c
V c c%
%c
V
c c/
c
c
V
m
r
!
%
0r
7V
rc+!#$(4#",)(#&" +5$#
Rukovanje, odlaganje (izbacivanje) i tretman otpada na izvoru pre sakupljanja je drugi od
est funkcionalnih elemenata u siste mu upravljanja otpado m. c
V na mestu
nastanka otpada predstavlja iznoenje otpada (vrstog i tenog) iz privrednih,
neprivrednih i komunalnih objekata korienjem posuda za otpad i plastinih vrea, i
odlaganje u odgovarajue vee posude. Te posude se koriste za odlaganje otpada
pre organizovanog sakupljanja i odnoenja.
Elementi koji se moraju razmatrati pri izboru posuda su:
o tip posude koja se koristi,
o lokacija posude,
o estetinost i bezbednost po okolinu i ljudsko zdravlje,
o nain odnoenja.
Najee koriene posude za odlaganje otpada u svetu i kod nas prikazan e su u tabeli 4.
a "a
!
%
%
!
&
& )!&-1 "($"# 6
Plastini, metalni
16 40 (28) l
Plastini, metalni
75 150 (120) l
Plastini, metalni
75 250 (120) l
Za otpadni papir
75 210 (120) l
Plastine vree
Srednjeg kapaciteta
0,75 9 (3) m3
Velikog kapaciteta - otvoreni
9 38 (27) m3
Velikog kapaciteta sa ureajima za sabijanje
15 30 (23) m3
Pokretni otvoreni i zatvoreni sa i bez
15 38 (27) m3
ureaja za sabijanje
Plastine polietilenske kese se obino izrauju od folije debljine 40 m. a papirne kese od
dvostrukog sloja papira sa zatitnim plastinim slojem sa unutranje strane ("natron"
vree), da bi se izbeglo vlaenje.
Plastine i papirne kese imaju niz prednosti: jednokratna upotreba, mala mogunost
rasipanja materijala, lako se sakupljaju, utovaruju i transportuju, pri emu su plastine
kese pogodnije od papirnih. Meutim, zbog lakog cepanja i ne mogunosti ponovnog
korienja, potrebno ih je ee odnositi, ime se poveavaju trokovi sakupljanja.
Lokacija posude zavisi od raspoloivog prostora u blizini stambenih i kome rcijalnih
objekata. U savremenijim objektima, obino je predvien prostor za smetaj posuda
(kontejnera).
Eventualna Votpada na mestu nastajanja podrazumeva:
o korienje otpada sa ili bez separacije korisnih materijala,
o smanjenje zapremine otpada,
o druge fizike postupke.
Najei postupak korienja otpada u domainstvima (privatne kue) je sagorevanje,
a u veim komercijalnim i industrijskim objektima runo izdvajanje i smanjenje
zapremine.
V
8V
!+&,((*$ #)!#+,#)#&"
Sakupljanje otpada zavisi od:
o tipa opreme za privremeno odlagan je i sakupljanjeV
o tipa sistema sakupljanja iV
o opte metodologije sakupljanja otpada.
to se tie sistema sakupljanja, danas postoje pokretni i nepokretni sistem i
sakupljanja vrstog komunalnog otpada. Sistem sakupljanja kojim se posude za
privremeno odlaganje otpada odvoze do mesta za obradu, dalji transfer ili
deponovanje a zatim vraaju na sopstvenu ili drugu lokaciju naziva se pokretni sistem
sakupljanja. Sakuplja je odgovoran za prevoz vozila, uto var, istovar i pranjenje
posuda na mestu za preradu ili odlaganje. U zavisnosti od vrste posude, a radi
smanjenja optereenja i opasnosti, n a ovim poslovima uposleno je vi e radnika za
opsluivanje.
U svetu, a ponegde i kod nas, postoji tri tipa pokretno g sistema sakupljanja. Njihove
standardne nazive, koriene u svetu, veoma je teko prilagoditi na em jeziku. Mogu
biti otvoreni i zatvoreni, sa ili bez ureaja za sabijanje otpada. To su:
1. tzv. "hoist-track" siste m (posude trapezoidnog oblika, koj e se podiu na asiju
kamiona za transport); zapremine 2 - 9 m3, nepogodni za kabast i otpad;
2. tzv. "tilt-frame" sistem (posude pravougaonog oblika sa visokim zatvorenim
ivicama, sa ili bez poklopca, slini prikolicama na asiji kamiona); zapremine 8 40 m3, veoma pogodni za sve lokacije na kojima velika masa vrstog otpada
nastaje za relativno kratko vreme;
3. tzv. "truck-tractor" sistem (posude sline prethodno navedenim); zapremine 10 30 m3, posebno pogod an za sakupljanje te kih, teljivih i kabastih otpadaka
(pesak, drvo, metalni opil jci, graevinski otpad).
Pokretni
objekata,
sabijanje
smeta u
V
Kada se koriste manje posude i vree za privremeno odlaganje otpada, koje se zatim
prazne ili utovaruju u posebna vozila za transport, c elokupni sistem se naziva
nepokretni ili stacionarni sistem za sakupljanje vrstog komunalnog otpada . Vozila za
sakupljanje krue od jedne do druge lokacije za sakupljanje po posebno odre enoj
ruti. Po dolasku na zadatu lokaciju, posu de se prazne u vozila, pri emu se razIikllje
manuelni i automatizovani sistem pranjenja.
Savremena vozila su opremljena ureajima za sabijanje utovar enog otpada.
Sabijanjem otpada se nasipna gustina otpa da moe poveati i vie od deset puta (od
100 na 1700 kg/m 3), pri emu su pritisci sabijanja od 4000 do 25000 kPa [10].
Presovanje i briketiran je znaajno poboljava karakteristike posto jeih sistema za
uklanjanje otpada. Ovaj postupak obezbe uje bolje iskoriavanje svih kapaciteta
transporta, izbegava se dodatna prerada, a otpad se moe efikasno sagorevati.
Vrsta vozila za sakupljan je i transport zavisi od karakteristika otpadaka i rastojanja do
sabirnog centra. Savremene ten dencije separacije na izvoru, zahtevaju primenu
specijalnih vozila, ko ja bi u svom sastavu imala posebne o deljke za pojedine
komponente otpada. Ko d nekih vozila sabijanje nije mogue za vreme kretanja, jer se
mehanizam za sabijanje pokre e motorom za pokretanje vozila. Iz tog razloga danas
se najee koriste vozila sa dva nez avisna motora: jedan za sabijanje otpada a drugi
za kretanje vozila, ime se poveava rentabilnost rada pri sakupljanju otpada .
Posebno interesantan nain sakupljanja i odno enja reciklabilnog a posebno opasnog
komunalnog otpada koji je prihvatljiv sa stanovita ekonomije i zatite ivotne sredine
je sakupljanje od strane gra ana.
10V
minimalno rastoja nje ne sme biti manje od 150 km a minimalna masa otpada
transportovana u toku jednog dana 1000 t. Vagoni za transport se ne smeju koristiti za
prevoz drugih materijala. Cena prevoza u oba smera (pun -prazan), na rastojanju do
160 km, ne treba da prelazi 4 USD/t, a na rastojanju do 320 km 4,65 USD/t. Transport
brodovima se primenjuje u malom broju oblasti, obino pri trgovini otpadom izme u
dve zemlje. Cena prevoza je relativno niska i iznosi 2,3 USD/t pri prevozu u oba
smera na 32 km i 3, 7 USD/t pri prevozu na 320 km [10].
#(#&"
Sekundarne sirovine se mogu sortirati prema morfolokom sastavu (npr. crni i obojeni
metali) ili po drugim kriterijumima (npr. vrsti hartije, kvaIitetu plastinih masa, boji
stakla, itd.). U postupku recikliranja poseban znaaj ima klasifikacija materijala i u tu
svrhu se koriste razliiti postupci: vizuelni, magnetno ispitivanje materijala, promena
boje materijala pri dejstvu kiseline, mikroskopske analize, sposobnost re zanja,
sagorevanje (boja plamena, pepeo, itd.). Kao osnovna operacija u procesu recikliranja
izvodi se postupak separacije materijala.
Runo sortiranje predstavlja najstariji tip separacije. Dana nji sistemi runog sortiranja
podrazumevaju kretanje materijala na pokretnim trakama, pri emu se za izdvajanje
komponenti na bazi gvoza koriste magneti. Efikasnost i trokovi ovakvog sortiranja
dati su u tabeli 6 [10].
V
', c+*# #(*$ #)!#+,#)#&" 0
5"$#(!#,* #!#$ &-(
(,
18"!8"6
1 86
Novine
2,25
16,34
Meani papir
4,50
16,48
Tekstil
1,50
22,11
Metali
3,00
13,45
Staklo
3,00
13,45
Iz navedenih razloga, runo sortiranje se kao postupak zadrao jo samo na mestima
nastajanja otpada. Da bi se ostvarila racionalnija prerada i vee iskorienje otpada,
potrebno je, ili poveati cenu gotovih materijala (poreskim sistemom) ili uvoenjem
mehanizacije i automati zacije procesa sniziti trokovi postupka prerade [10].
U postupku mehani kog sortiranja vrstog komunalnog otpada razlikuju se sledei
postupci:
o mehaniko vizuelno odabiranje,
o sortiranje izme anog i usitnjenog otpada magnetnim, elektrostatikim,
elektrodinamikim ili aerodinamikim silama, pri emu se materijali odvajaju
jedan za drugim,
o sortiranje materijala po komadima, sve dok se ne postigne dovoljan stepen
jednorodnosti, ili dok sav dovedeni otpad ne bude sortiran po najboljim
kategorijama.
Meutim, najefikasniji a time ujedno i najrentabilniji postupak sakupljanja i prerade ve
izmeanog otpada predstavlja postupak centralnog sortiranja. Gradske komunalne
slube organizuju sakupljanje otpada i transportuju ga u centralnu obradnu stani cu, u
okviru koje je instalir an siste m za sortiranje (od runog do potpuno automatizovanog).
Pri automatskom sortiranju se za kriterijum klasifikacije koristi srednje kolebanje
V
11V
12V
##$#!#(-!,',:(,
Pri razmatranju strategije i efekata recikliranja otpada, potrebno je imati u vidu dve
mogunosti: konvencionalno (klasino) recikliranje i "novo" recikliranje.
"V
"V je proces poznat veoma dugi niz godina, posebno u industriji obojenih metala.
Meutim, kako je prema raspoloivim podacima, osnovni cilj ovog oblika korienja
otpadnih materijala profit a ne i zatita ivotne sredine, neophodno je bilo razviti efik asniji i
bezbedniji postupak. #
#V $ %V "V uvodi se radi potpune zatite ivotne
sredine. Njegov primarni cilj je maksimalno mogua regeneracija otpadnih materijala, uz
maksimalno smanjenje deponi ja, rekultivacijom degradiranog zemlji ta. Trokovi nastali
potpunijim postupkom zatite ivotne sredine pokrivaju se korienjem izdvojenih
reciklabilnih materijala.
Posle separacije otpada, izdvojeni reciklabilni materijali transportuju se do fabrika u kojima
se prerauju. Danas se skoro svi otpadni materijali mogu ponovo koristiti, pri emu su sa
stanovita ekonomije i zatite ivotne sredine najinteresantniji metali , staklo, papir i
vetaki materijali. Takoe se veoma mnogo se koristi i otpad organskog porekla i
graevinski otpad.
##$#!#(,
Od velikog broja metala, u vrstim otpacima se najee javlja aluminijum i elik a esto
su prisutni i bakar, olovo i cink. Proizvodnja i potronja ovih metala raste iz godin e u
godinu, pri emu se poveavaju trokovi eksploatacije i prerade ruda, zbog rasta cene
energije [2]. Iz tog razloga u razvijenim zemljama je veoma zastupljen postupak ponovnog
korienja otpadnih metala u primarnoj proizvodnji.
Proizvodnja aluminijuma spada u vrlo intenzivne energetske procese. Prema relevantnim
podacima, potronja energije pri proizvodnji jedne tone aluminijuma iz osnovnog materijala
(rude) iznosi 208 - 313 GJ. U literaturnim izvorima nije diskutovano o vrsti uteene
enegije (toplotna, elektrina i sl.). Kada se umesto boksita, kao osnovne rude, koristi
aluminijumski otpad, moe se utedeti i do 95 % energije.
Ilustracije radi, recikliranjem jedne ambalane konzerve, mase 370 g (12 unci), utedi se
168 g goriva (tj. pola konzerve) [2]. Iz tih razloga je, samo u 1987. godini u SAD,
reciklirano 50,5% aluminijumskih konzervi, to je iznosilo 36,6 milijardi komada, tj. 650000
V
13V
tona. Industrija aluminijuma u SAD je te godine reciklirala milion tona aluminijuma, kako iz
vrstog komunalnog, tako i iz industrijskog otpada.
Prema australijskim podacima, za proizvodnju jedne tone aluminijumskih konzervi
energetski utro ak iznosi 400 - 450 GJ. S druge strane, za proizvodnju jedne tone
aluminijuma potrebno je 590000 aluminijumskih konzervi. Aluminijumski otpad se mora
sakupiti, sortirati, balirati i transportovati do topionice. U topionicama se balirani
aluminijumski otpad topi i izra uju se aluminijumske ingote. Za sve ove potrebe tro i se
priblino 20 GJ/toni aluminijuma. To znai da se prilikom korienja otpadnog aluminijuma
tedi 180 - 290 GJ/toni to odgovara masi od 4,5 7,2 t mazuta/t aluminijuma [2,19].
Sekundarne sirovine na bazi olo va su stari akumulatori, delovi iz grafi ke industrije,
islueni elementi namenske industrije a na bazi kadmijuma Ni-Cd baterije i lako topive
legure. Inostrana iskustva pokazuju da je mogue reciklirati vie od 50% otpada sa udelom
olova, kao i vie od 40% kadmijumskih baterija [29].
Osim crnih i obojenih , veoma je znaajno i izdvajanje i korienje plemenitih metala
(srebro, zlato, platina). Ovi metali se javljaju u vidu karta pri izradi nakita, kao delovi
elektronskih ureaja, u otpadnom filmskom materijalu i sl. Procenjuje se da se u Srbiji
samo iz juvelirske industrije moe dobiti 160 - 200 kg zlata godinje, iz odbaenih
elektronskih ureaja moe dobiti 2 kg zlata a iz starih filmova oko 13 kg srebra [2].
r##$#!#(#&"#)&&
14V
oko 5 % energije, ili 0.8 - 0.85 GJ/toni. Ova energija je ekvivalentna masi od 20 kg mazuta.
Podaci amerikog instituta za staklenu ambalau pokazuju da se za svakih 10% lomljenog
stakla ubaenog u primarnu sirovinu utedi 2,5% energije, pri emu ne treba raunati na
korienje 100% otpadnog kra. Naravno, najvee utede se postiu ponovnim
korienjem (punjenjem) staklene ambalae. Meunarodne studije pokazuju da povratna
staklena flaa, kada se upotrebi osam i vie puta utedi energije vie nego bilo koja druga
posuda, ukljuujui i reciklirane [11].
Ponovnim korienjem obuhvata se staklena ambalaa od 1 I (flae za vino, mineralnu
vodu i druge osveavajue napitke), od 0,5 I (pivo), 0,25 I (sokovi). U tom sluaju troi se
samo neznatna energija na sakupljanje i pranje celih fla a i druge ambalae. Istraivanja
obavljena u SAD pokazuju da je korienjem povratnih flaa cena gaziranih pia nia za
20 - 30 % u odnosu na pia u flaama za jednokratnu upotrebu.
##$#!#($*!:(,
Uporedo sa poveanjem ivotnog standarda u veem delu sveta, raste i procenat uea
plastinog otpada (vetakih materijala) u vrstom komunalnom otpadu. Njegovim
izdvajanjem i recikliranjem postie se znaajna zatita ivotne sredine, zbog znaajnog
udela hlora u otpadu. Zbog svojih negativnih osobina (nerazgradljivost, visok udeo hlora i
sl.) esto se naziva "belo zagaenje"!V Prilikom deponovanja u zemlji tu se taloi i ne
razgrauje, tako da vremenom dolazi u tela biljaka. Za priozvodnju 1 t polietilena iz
sirovina troi se 114,76 GJ/t&V a iz sekundarne sirovine 14,05 GJ/t.V Preostali otpad,
osloboen vetakih materijala, moe se bezbednije sagorevati.
Efikasno recikliranje je veoma oteano injenicom da se mora vriti sortiranje (uglavnom
runo) svake komponente vestakog materijala - plastike. Za razliku od polietilena i
polipropilena koji se mogu razdvojiti, to nije sluaj sa meavinom PVC-a i polistirola. Iz tog
razloga, u velikom broju zemalja obavezno je obele avanje vrste vetakog materijala na
ambalai, uz obavezno vraanje dela ambalae na novo punjenje i ograni enje korienja
PVC ambalae. Mogunost ponovnog korienja ambalae od vetakih materijala je 10
do 15 puta. Stepen reciklae ambalae na bazi vetaklih materijala, danas u svetu iznosi
i do 30% [2].
Otpadni vetaki materijali, s obzirom da su nastali preradom nafte, mogu se ko ristiti za
dobijanje tenih goriva (benzini i dizel gorivo). Katalitiki postupak se odvija pri
atmosferskom pritisku i na temperaturi 350 - 390 0C u potpuno zatvorenim reaktorima.
Analize su pokazale da se dobijena goriva ne razlikuju po svojim radnim karakteristikama
od standardnih benzina i da sagorevaju bez emisije mirisa i dima. Za razliku od
standardnih goriva, osloboeni su udela sumpora i ol ova. Od 1 tone opranih otpadnih
vetakih materijala moe se dobiti 375 kg benzina i 375 kg dizel goriva, pri emu je ist
profit 108 USD. Ovaj postupak je pogodan i za druge otpadne materijale kao to su ulja,
maziva, goriva, ulja za ishranu [10]. Vetaki materijali i predmeti dobijeni recikliranjem
imaju izuzetno dobre mehanike osobine i koriste se u graevinarstvu (ograde, ploe,
cevovodi, nametaj, zavrtnjevi), poljoprivredi, kao pribor za ribolov, za ambalau [23].
Otpadna plastika se moe preraivati na vie naina, relativno jednostavnim postupcima
(Slika 3.), pri emu su osnovne operacije sakupljanje otpadnih vetakih materijala,
transport u centar za recikliranje, sortiranje, pranje, su enje, prerada, granulisanje,
dobijanje eljenog proizvoda i prodaja.
15V
OTPADNA PLASTIKA
DROBLJENJE
PRANJE
SUENJE
EKSTRUDIRANJE
HLAENJE
PALETIZACIJA
c c
c c
m
&-
%
#
.
&
Stare automobilske gume je mogue sabijati uz zagrevanje izme u dva valjka. Tako
omekanu gumu mogue je dodavati sve em kauuku za izradu novih materijala.
Trenutno je u svetu veoma zastupljen metod r ecikliranja pri kome nastaju granule
razliitih dimenzija (0 - 12 mm). Granule se primenjuju pri izradi sportskih terena, kao
dodatak asfaltu, kao podsloj za travnate povr ine, itd. Automobilske gume se mogu
uspeno koristiti i za sagorevanje u peima za proizvodnju cementnog klinkera [14].
#("+):(,
16V
17V
18V
*!&"*$ #)!#+,#)#&"
Sve stroije zakonske norme gra enja odravanja ureenih deponija, te koe pri
proirenju postoje ih i izboru novih lokacija, name u korienje termikih procesa u
sklopu kompleksnog la nca postupaka uklanjanja vrstog komunalnog otpada.
Eksperimentalna ispitivanja karakteristika vrstog komunalnog otpada iz na ih
gradova, kao i inostrana iskustva, pokazuju da postoji odreeni udeo otpada koji se ne
moe reciklirati a moe se ukloniti postupkom termike prerade sa iskorienjem
toplote i pre iavanjem dimnih gasova.
Pri analizama postupaka sagorevanja smea usvaja se vrednost donje toplotne moi
6000 - 12000 kJ/kg. Industrijski otpad imaju manji maseni udeo vlage (1 - 50%), pri
emu je vrednost donje toplotne moi 5000 - 30000 kJ/kg .
Pri tome treba znati da [17]:
o otpad koji proizvede 70 stanovnika o moguava grejanje jednom stanovniku,
o termika prerada 1 t otpada stvara 1.5 - 2 t pare niskog pritiska (20 bar, 300C),
o termika prerada 1 t otpada stvara 300 - 350 kWh elektrine energije,
o energetska vrednost 1 t otpada odgovara masi 150 -250 kg ekstra lakog goriva.
Postupci prerade vrstog komunalnog otpada sa iskorienjem energije u cilju
dobijanja tople (procesne) v ode i za proizvodnju elektrine energije su:
1) Sagorevanje u cilju korienja energije sad rane u dimnim gasovima,
2) Piroliza-razgradnja otpada na visokim temperaturama u cilju dobijanja gasovitih,
tenih i vrstih produkata, koji sad re hemijsku energiju (gorivi gas, teno
gorivo, polukoks, koks... ),
3) Gasifikacija-razgradnja otpada na visokim temperaturama u cilju dobijanja
gasovitih, tenih i vrstih produkata, koji u sebi sadre hemijsku energiju (gorivi
gas, teno gorivo, polukoks, koks, ... ), pri emu se u reaktorski prostor, pored
otpada, ubacuju vodena para, vazduh ili samo tehniki kiseonik (zavisno ad
postupka gasifikacije ).
Da bi se otpad mogao iskoristiti kao go rivo, potrebno ga je prethodno pripremiti za
proces sagorevanja. S obzirom da otpad sa dri odreeni udeo komponenata koje
predstavljaju sekundarne sirovine (papir, tekstil, metali, plastine mase i sl.), kao i
nesagorive komponente, pre postupka sagorevanja potrebno je obaviti separaciju.
Zato
o
o
o
o
o
19V
Neophodne karakteristike pri analizi otpada kao goriva su: homo genost, promena
sastava, frakciona analiza, spe cifina povrina, koeficijent provoenja toplote,
temperatura paljenja i reaktivna sposobnost, mogunost skladi tenja, nasipna gustina,
udeo vlage i pepela, udeo isparljivih komponenata, go rnja i donja toplotna mo, ta ka
topljenja pepela, hid rodinamiki otpor strujanju sloja i udeo zagauju ih komponenata.
Izlazne komponente iz procesa termike prerade zavise od karakteristika otpada na
ulazu u proces, re enja reaktora i pogonskih uslova.
c%
c c
c%%c
c%
%c
c%
%
c%
c
c%
%
% cc
cc
c
% cc
c%
c
c
c%
c%
c
m
"
%
!
&
Energija iz otpada se moe koristiti na vie naina, to je prikazano na slici 4 [23].
)#$(#&"
20V
21V
&##$(#&"! &,#-("&#(
Na ili u zemlju deponuje se: sakupljeni otpad koji se n ee iskoriavati, ostatak posle
prerade otpada, i otpad posle potpunog iskorienja otpada, tj. materijala koji se ne
moe vie reciklirati. Kontrolisano (ure eno) deponovanje podrazumeva odlaganje
otpadnog materijala na nain propisan odgovarajuim pravilnikom [25].
Ureena deponija je sanita rno-tehniki ureeni prostor na kome se vri kontrolisan
prijem otpada, njeg ovo plansko odlaganje, razastiranje, sabijanje i prekrivanje inertnim
materijalom, kontrolisano sakupljanje otpadnih (pro cednih) voda i njihovo
preiavanje pre konanog isputanja u recipijent i kontrolisano usmeravanje i
odvoenje deponijskog gasa.
Kontrolisana deponija se planira na rok ne krai od 20 godina, u skladu sa
odgovarajuim prostornim i urbanistikim planom. Na pripremljenoj deponiji otpad se
razastire i sabija u slojevima, debljine 30 -50 cm, preko kojih se odla u novi slojevi iste
debljine, tako da visina etae ne pree 2.5 m, ukljuujui i prekrivku. Debljina
prekrivke (obino zemlja ili pesak) je 10-30 cm.
Razastiranje i sabijanje otpada obavlja se buldo erima ili specijalnim kompaktorima
(vozilima sa raonikom i to kovima sa iljcima). Za efikasno sabijanje otpada potrebno
je 3-5 prolaza. Za deponiju kapaciteta 60 t/dan, potreban je kompaktor snage motora
58-96 kW (80-130 KS), tj. mase 12-16 t. Za deponiju kapaciteta veeg od 200 t/dan,
potrebna snaga kompaktora je 132 -220 KW (180-300 KS), odnosno kompaktor mase
20 t [17].
Potrebna zapremina deponije odre uje se na osnovu Pravilnika za odreivanje
lokacije i ureenje deponija otpadnih materija [25]. Zapremina otpada se moe
odrediti i na druge naine (npr. prema postojeem i buduem broju stanovnika, iji e
se otpad odlagati na predvi enu deponiju tokom planiranog perioda).
Deponija prestaje da se koristi kada je ispunjen predvi eni kapacitet ili kada pone da
ugroava ivotnu sredinu, bez mogunosti sanacije. Zatvorena deponija se rekultivi e.
Investicioni trokovi za izgradnju deponije iznose 4-8 /tV deponovaanog otpada. Za
deponije kapaciteta 20-100 t/dan, potrebno je 2 -3 radnika a za kapacitet vei od 100
t/dan 3-8 [17].
Tokom vremena, u sabijenom gasu zapoinje proces anaerobnog razlaganja
organskih komponenata, to dovodi do formiranja deponijskog gasa. Deponijski gas
se odsisava sa deponija kako u cilju zatite ivotne sredine, tako i za komer cijalnu
upotrebu. U Nemakoj je u eksploata ciji 43 postrojenja za proizvodnju elektrine
energije i 30 postrojenja za grejanje na deponijski gas. Glavni sastojak deponijskog
gasa je metan (45 -75%, zapreminskog udela) i ugljen-dioksid (do 40%), uz mali
procenat kiseonika i azota.
Sastav gasa znaajno varira u zavisnosti od starosti otpada i stepena mikrobioloke
aktivnosti u njemu, dok manje zavisi od morfolokog sastava. Deponijski gas nastaje
tokom vie faza razgradnje otpada ali su naj znaajnije faza intenzivnog stvaranja
metana uz odgovarajue smanjenje ugljen -dioksida i faza nakon uspostavljanja
priblino stalnog odnosa meavine CH 4 -CO2&V koja nastavlja d a se stvara u narednom
periodu.
22V
a 12
!
, 3
"#"&##$#)#&"
#5$#"(#&"
9$
126
1!)8 8"6
SAD
62
2,0
Kanada
93
1,7
Australija
98
1,9
Druge drave OECD
71
0,8
Japan
28
0,9
Austrija
57
0,6
Nemaka
69
0,9
Grka
100
0,7
Istona Evropa
85
0,6
Zemlje u razvoju
80
0,5
Da bi se gas mogao eksploatisati sa deponija neophodno je:
o obezbediti dobru zaptivenost deponija (postavljanje nepropusnih pregrada na dnu i
sa strana deponije),
o postavljanje sistema za degazaciju pre izgradnje deponije ili na ve izgraenoj
deponiji (gasni bunari i gasne sonde),
o postavljanje cevovoda za odvod kondenzata,
o instaliranje strujnih ma ina (ventilatora, kompresora i pumpi),
o instaliranje merno-regulacione opreme,
o instaliranje rezervoara za sakupljanje gasa (u rezervoarima zapremine 150 m 3 i pri
unutranjem pritisku od 10 bar, moe se skladititi oko 1400 m3 gasa [11]),
o instaliranje gasnih motora, kotlova, gorionika, baklji i gasnih rampi.
Postrojenje instalirano na deponiji u blizini Be a proizvodi 63 miliona kWh elektrine
energije godinje, ime se zamenjuje 1500-2500 )(Vprirodnog gasa [31].
23V
c c
c/
c %%
Granine vrednosti emisije i imisije postavljaju stroge zahteve pri projektovanju, izgradnji i
eksploataciji ureaja i postrojenja za uklanjanje i korienje komunalnog i drugog otpada.
Emisija zagaujuih komponenata zavisi od tehnologije procesa, eksploatacionih
karakteristika postrojenja i tehnikog stanja ureaja u okviru postrojenja.
Kontrola emisije obuhvata merenje koncentracije vrstih, tenih gasovitih zagaujuih
komponenata. vrste cestice se javljaju iz skoro svih postupaka uklanjanja i prerade
otpada (sakupljanje, deponovanje, sortiranje, sagorevanje) i zavise od sastava otpada, ali
sa stanovista uklanjanja i prerade vrstog komunalnog otpada poseban znaaj ima emisija
vrstih estica sa sadrajem tekih metala [14].
Gasovite zagaujue komponente mogu se klasifikovati kao neorganske i organske. Pri
sagorevanju biogasa emituju se komponente koje negativno utiu na ivotnu sredinu.
Prosene vrednosti emisije "gasova staklene ba te" iznose (u kg/TJVunete toplote): za CO
1706, NOx 88, dok je procenjena sve tska emisija metana 40000 Gt/godinje [8].
Faktor emisije ugljenika pri sagorevanju biogasa (na osnovu koga se mogu raunati faktori
za CH4, CO, N2O i NOx) iznosi 30.6 t C/TJVunete toplote, pri emu se smatra da je 50%
ugljenika pre lo u metan a 50% u CO 2. Emisija CO2 se ne rauna, s obzirom da je
procenjeno da e nastali CO2 biti potroen u sledeoj sezoni rasta biljne populacij e.
Dimni gasovi nastali pri postupcima termike prerade otpada sadre odreeni udeo
zagaujuih komponenata, obino vei od zakonima propisanih. Pri sagorevanju otpada je
u odnosu na ugljeve znaajno vea emisija hlora i hlorovodonika, ugljen -monoksida i
tekih metala, to je uslovljeno morfolokim i elementarnim sastavom i sloenou
voenja procesa sagorevanja otpada. Pri razmatranju emisije iz postrojenja za
sagorevanje otpada mora se voditi rauna o emisiji iz malih (kunih) postrojenja, koja nisu
opremljena ureajima za preiavanje dimnih gasova i o emisiji iz industrijskih postrojenja
[4,9,16]. Prilikom sagorevanja otpada (komunalnih, opasnih i sl.) posebno je znaajna
emisija polihlorisanih aromati nih ugljovodonika (PAH, PCD, PCDD, PCDF i sl.) [10].
Da bi se spreilo prekomemo zagaenje ivotne sredine pri postupcima prerade otpada,
pri emu je posebna panja usmerena na termike postupke, u velikom broju razvijenih
zemalja sveta formirana je zakonska regulativa o dozvoljenim vrednostima emisije
zagaujuih komponenata. Podaci o GVE (granine vrednosti emisije) razlikuju se od
zemlje do zemlje, u zavisnosti od godine kada su doneti i od vrste postrojenja i procesa na
koje se odnose [5].
Posebna panja je usmerena na postrojenja za sagorevanje bolni kog, patolokog i
nepatolokog otpada a u pogledu emisije mikroorganizama i sterilnosti vrstih i tenih
produkata preiavanja dimnih gasova.
24V
Tehniki progres zahteva tehnologije prerade otpada koje, pored zadovoljenja proizvodno tehnikih i ekonomskih parametara, zadovoljavaju i parametre zatite ivotne sredine.
Time se rastereuju postojee i budue deponije, manje se koriste fosilna goriva za
proizvodnju elektrine energije i smanjuje zaga enje nastalo eksploatacijom i pre radom
primarnih sirovina.
Potencijali i mogunosti ponovnog korienja otpadnih materijala u Srbiji su velike. Analize
pokazuju da se samo u Beogradu svake godine preko 130000 t sekundarnih sirovina
deponuje. Sa stanovita recikliranja posebno su interesantni metalni otpad, stakleni kr,
stari papir. Za na u zemlju, izrazito okrenutu poljoprivredi i turizmu ( ili je to bar nekad bila)
posebno znaajni su postupci korienja organskog otpada i dobijanja komposta ili
biogasa.
Iskustva inostranih gradova i dosadanja ispitivanja pokazuju da postoji odre eni udeo
otpada koji se ne moe reciklirati ali se veoma pogodno moe ukloniti postupkom
sagorevanja sa iskorienjem toplote ( energetska reciklaa). Za ovakve postupke mogli
bi se iskoristiti postojei termoenergetski objekti, prvenstveno cementare, termoelektrane,
toplane i energane, uz neohodne rekonstrukcije i ugradnje ure aja za preiavanje
dimnih gasova.
Veliki broj do sada izgraenih postrojenja u svetu i planiranje novih, ukazuju da je ovaj
nain uklanjanja otpadaka, nakon izdvajanja kvalitetnih materijala, prihvatljiv sa
ekonomskog stanovita i stanovita zatite ivotne sredine, te bi se mogao uzeti u
razmatranje i u naim gradovima. Potreba za efiksanijim razvojem Srbije i uklju ivanje u
svetske privredne, strune, naune i ekoloke tokove zahteva efikasnije korienje i
upravljenje otpadom. U tom cilju neophodno je uklju ivanje velikog broja uspenih
kompanija, u novi ciklus proizvodnje. Time e se zaposliti novi radnici, dobie se velika
masa sekundarnih sirovina, privreda e dobiti novi zamajac a ivotna sredina e biti
znatno manje ugroena.
25V
cc
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20] Perry, R.H., Green, D.: Perry's Chemical Engineers' Handbook, McGraw-Hill
Book Company, New York, 1988.
[21] Petrov, A, Jovovi, A, Kuburovi, M.: Iskustva sagorevanja vrstih otpadaka u
loitima TE-TO, Zbornik radova 9. savetovanja toplana Jugoslavije, knjiga 1,
str. 95-103, Novi Sad, 1995.
[22] Petrov, A: Uticajni faktori na proces termike prerade biomase, doktorski rad,
Mainski fakultet, Beograd, 1996.
[23] Plastic Waste, Resource Recovery and Recy cling in Japan, Plastic Waste
Management Institute, Tokyo, 1985.
[24] Plastic Waste, Disposal and Recycling, Past Present and Future in Japan,
Plastic Waste Management Institute, Tokyo, 199 1.
[25] Pravilnik o kriterijumima za odre ivanje lokacije i ure enje deponija otpadnih
materija, Sl. Gl. RS, br. 54/92.
[26] Rogalski, W.: Latest Developments in Austrian Waste Management with Special
Consideration of the Situation in the Federal Capital, TIMES, Issue No 3, str. 410, ISWA, Kopenhagen, 1995.
[27] Seheffold, K.: Getrennte Sammlung und Kompos tierung, EF-Verlag, Berlin, 1985.
[28] Thome-Kozmiensky, K.J.: Milllverbrennung und Umwelt, EF-Verlag, Berlin, 1985.
[29] Thome-Kozmiensky, K.J.: Recycling International, EF-Verlag, Berlin, 1984.
[30] Thome-Kozmiensky, K.J.: Verbrennung von Abfallen, EF-Verlag, Berlin, 1985.
[31] Utilization of special gases as energy sou rces, prospektni materijal firme
JENBASEHER Energie, Austria, 1995.
[32] Zakon o postupanju sa otpadnim materijama, Sl. Gl. RS, br. 25/96, Beograd.
27V
c;
1.
UVOD
2.
KARAKTERISTIKE VRSTOG KOMUNALNOG OTPADA
3.
UPRAVLJANJE VRSTIM KOMUNALNIM OTPADOM
3.1 Osnove recikliranja
3.2 Rukovanje, odlaganje i tretman otpada na mestu izvora
3.3 Sakupljanje vrstog komunalnog otpada
3.4 Transport sakupljenog vrstog komunalnog otpada
3.5 Sortiranje otpada
3.6 Ponovno korienje reciklabilnih materijala
3.6.1 Ponovno korienje metala
3.6.2 Ponovno korienje otpadnog papira
3.6.3 Ponovno korienje stakla
3.6.4 Ponovno korienje vetakih materijala
3.6.5 Korienje drugih materijala
3.6.6 Bioloki procesi prerade vrstog komunalnog otpada
3.6.7 Termika prerada vrstog komunalnog otpada
3.6.8 Sagorevanje otpada
3.6.9 Deponovanje otpada i eksploatacija deponija
4.
EMISIJE IZ PROCESA I POSTROJENJA ZA UKLANJANJE I
KORIENJE VRSTOG KOMUNALNOG OTPADA
5.
ZAKLJUAK
6.
LITERATURA
28V
1
2
6
6
8
9
10
11
13
13
14
14
15
16
17
19
20
22
24
25
26