SVEUILITE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Obrazovni program:
Voarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo

KSENIJA MIKOI

RAZMNOAVANJE PASJE RUE

(Rosa canina L.)
DIPLOMSKI RAD

Voditelj dipl. rada:

Doc. dr. sc. Zoran indrak

Zagreb, sijeanj 2011.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen dana ________________ s ocjenom

__________________ pred povjerenstvom u sastavu:

1. Doc. dr. sc. Zoran indrak

_______________________

2. Prof. dr. sc. Tomislav Jemri

_______________________

3. Prof. dr. sc. Ines Han Dovedan

_______________________

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveuilite u Zagrebu
Agronomski fakultet
Diplomski rad
Razmnoavanje pasje rue (Rosa canina L.)
Ksenija Mikoi
SAETAK
Pasja rua se odavno koristi u hortikulturi, a posebno u cvjearstvu kao podloga
za cijepljenje brojnih kultivara rua. Zbog ljekovitosti svojih plodova, u novije
vrijeme postaje zanimljiva kao vrsta pogodna za osnivanje vonjaka za
proizvodnju ipaka. U Hrvatskoj raste samoniklo te se moe nai gotovo
posvuda, bilo na ruralnim i zabaenim podrujima ili na urbanim mjestima.
Prirodni uvjeti u Hrvatskoj za uzgoj pasje rue su izvanredni, dapae, pasja rua
moe rasti na onim podrujima gdje nije mogua druga intenzivna proizvodnja
pa razmnoavanje pasje rue postaje iznimno vano. Pasja rua se moe
razmnoavati reznicama, a zbog specifine canina mejoze potomstvo nastalo iz
sjemena pokazuje prilinu genotipsku slinost majinskoj biljci. Razmnoavanje
pasje rue bilo sjemenom ili reznicama je veoma sloeno. Proveden je pokus
stratifikacije sjemena pasje rue u cilju unapreenja postupka i poveanja
klijavosti sjemena nakon tretiranja toplom vodom prije tople i hladne
stratifikacije sjemena. Rezultati su pokazali minimalnu klijavost sjemena.
Navodi iz drugih znanstvenih radova pokazuju druge mogue naine
razmnoavanja pasje rue sjemenom i ukorijenjivanjem reznica.
Kljune rijei: Rosa canina L., pasja rua, razmnoavanje, sjeme, reznice,
canina mejoza
str. 39, tab. 5, graf. 1, sl. 16, lit. 50

DOCUMENTAL CARD
University of Zagreb
Faculty of Agriculture
Diploma thesis
Propagation of dog rose (Rosa canina L.)
Ksenija Mikoi
SUMMARY
Dog Rose has a long history of using in horticulture, especially in floriculture as
a rootstock for grafting of numerous roses varieties. Because of healing
properties of its fruits, dog rose recently becomes interesting as a species
suitable for the establishment of orchards for the production of rose hips. In
Croatia, dog rose grows wild and it can be found almost everywhere, whether in
rural or remote areas or in urban areas. The natural conditions for dog rose
cultivation in Croatia are exceptional; indeed, dog rose can be also grown in
these areas where other intensive agriculture is impossible, so reproduction of
dog rose becomes highly important. Dog Rose can be propagated by cuttings,
and due to specific canina meiosis the seed progeny expresses quite enough of
genotypic similarity to the mother plant. Breeding of dog rose either by seed or
cuttings is very complex. An experiment on dog rose seed stratification has been
conducted in order to improve the process and to increase germination of seeds
after treatments with hot water prior to the hot and the cold seed
stratification. The results showed minimal seed germination. Results from other
papers show other possible ways of dog rose propagation by seed and by
cuttings.
Key words: Rosa canina L., dog rose, propagation, seed, cuttings, canina
meiosis
p. 39, table 5, graph. 1, pic. 16, lit. 50

SADRAJ
1. UVOD ........................................................................................................ 1
2. PREGLED LITERATURE ........................................................................
2.1. Povijest ................................................................................................
2.1.1. Porijeklo divljih rua i njihova uloga u postanku kultiviranih
rua ................................................................................................
2.2. Sistematika ..........................................................................................
2.3. Morfologija ..........................................................................................
2.3.1. Morfologija vegetativnih organa ...................................................
2.3.2. Morfologija generativnih organa ...................................................
2.4. Genetika ..............................................................................................
2.5. Kemijski sastav plodova.......................................................................
2.6. Rasprostranjenost .................................................................................
2.7. Uporaba ...............................................................................................
2.8. Uzgoj ...................................................................................................
2.9. Bolesti i tetnici ..................................................................................
2.9.1. Bolesti ............................................................................................
2.9.1.1. Bakterioze .................................................................................
2.9.1.2. Mikoze ......................................................................................
2.9.1.3. Viroze .......................................................................................
2.9.2. tetnici ...........................................................................................
2.10. Razmnoavanje ..................................................................................
2.10.1. Vegetativno razmnoavanje ..........................................................
2.10.1.1. Razmnoavanje zelenim reznicama .........................................
2.10.1.2. Razmnoavanje odrvenjelim reznicama ...................................
2.10.2. Generativno razmnoavanje ..........................................................

4
4
4
6
8
8
9
11
13
15
16
20
23
23
23
23
24
25
26
26
27
27
28

3. ZAKLJUAK ............................................................................................. 35
4. POPIS LITERATURE ................................................................................ 36

Ovaj diplomski rad posveujem svojim roditeljima.

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

1. UVOD
U novije vrijeme sve je vie ljudi svjesno vanosti ljekovitih biljaka, vre
se razna istraivanja te se u medijima nalaze razni podaci o ljekovitim
sastojcima odreenih vrsta bilja. Jedna od ljekovitih biljaka je pasja rua (Rosa
canina L.). Pasja rua, osim zbog prehrambene i ljekovite vrijednosti, takoer
moe biti zanimljiva i zbog svoje dekorativne vrijednosti. Ona ujedno ima
ogromnu vrijednost u cvjearstvu gdje se koristi kao podloga za cijepljenje
brojnih kultivara rua. Peter Beales (2005.) navodi da je pasja rua glavna
podloga u Europi za komercijalnu proizvodnju ukrasnih rua. Za razliku od
razmnoavanja veine kultivara ukrasnih rua, razmnoavati pasju ruu je
znatno tee. Kultivirane rue se kroz dugu praksu na seoskim domainstvima
razmnoavaju vrlo jednostavno - reznicama koje se uzmu sa eljene biljke rue i
utaknu u supstrat, poklope sa staklenom bocom i tako preive zimu. U proljee
se boca malo nadigne, biljicu ostavimo jednu godinu na tom istom mjestu da
raste i dalje se razvija. Sljedee proljee presadi se na eljeno mjesto.
Razmnoavanje pasje rue je oteano zbog slabog zakorjenjivanja reznica i
dormantnosti sjemena. U ovom radu pokazat e se mogua rjeenja tog
problema. Prvi dio rada govori o povijesti, porijeklu, sistematici, morfologiji,
genetici, kemijskom sastavu plodova, rasprostranjenosti, uporabi, uzgoju te
bolestima i tenicima pasje rue. U drugom dijelu se opisuju mogunosti
razmnoavanja pasje rue te tijek i rezultati pokusa provednih u sklopu
diplomskog rada o klijavosti sjemenki pasje rue. Razliiti autori daju mogua
rjeenja razmnoavanja pasje rue
Prednosti uzgoja pasje rue su razne:
a) Hrvatska uvozi ipak za prehrambene potrebe, dok mogunosti za uzgoj

ima mnogo. Pasja rua uspijeva i na siromanim tlima i zato je pogodna i

za zemljita na kojima nije mogua druga intenzivna proizvodnja. Lodeta
(2006.) kao primjer takvih podruja na kojima bi se u Hrvatskoj uspjeno
mogao uzgajati ipak navodi Liku i Banovinu. Postoji podatak da je
Hrvatska 2003. godine uvezla samo iz ilea osuenih ruinih ipaka u
iznosu od 216.271 US$, a 2004. godine u iznosu od ak 412.691 US$.
(tablica 1).

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Tablica 1. Izvoz osuenih ruinih plodova iz ilea, izraen u US$ i u postotku u odnosu na
totalnu vrijednost izvezenih ruinih plodova (izvor: Joublan i Rios, 2005.).

2003.
Zemlja
Njemaka
Australija
Brazil
Kina
Hrvatska
USA
panjolska
Francuska
Nizozemska
Italija
Japan
Rusija
vedska
Tajvan
UKUPNO

US$
9 029 136
3 408
4 160
0
216 271
1 061 907
600
34 244
72 002
11 469
1 360 027
0
1 238 490
53 516
13 086 847

2004.
(%)
69,0
0
0
0,0
1,7
8,1
0
0,3
0,6
0,1
10,4
0,0
9,5
0,4
100,0

US$
12 220 715
4 990
0
216
412 691
1 104 152
0
93 737
803 329
26 670
616 321
16 920
1 448 483
30 969
16 779 193

(%)
72,8
0
0,0
0,0
2,5
6,6
0,0
0,6
4,8
0,2
3,7
0
8,6
0,2
100,0

b) Zbog svoje relativne neosjetljivosti na bolesti i tetnike ne zahtijeva

kemijsku zatitu, iz ega se moe zakljuiti da je pogodna kultura za

bioloku proizvodnju.
c) Brzo dolazi u rod. Prve prinose daje u drugoj godini nakon sadnje, a
primjenom prikladnih agrotehnikih mjera puni rod moe se oekivati ve
u treoj godini.
d) U naim se trgovinama gotovo i ne moe nai osueno mesa ipka, a

sirovina u proizvodima preraevinama (ajevi, marmelade) je uglavnom

uvozna. Iz tog razloga je i cijena visoka. Uzgoj ipka mogao bi zbog svoje
jednostavnosti i izrazito sezonskog karaktera biti dopunski posao (Lodeta,
2006.).
e) Proizvodi od ekoloki proizvedenog ipka osim nutritivne imaju i visoku
profilaktiku vrijednost.
f) Preraevine od drugog voa i groa mogu se vitaminizirati dodatkom 510 % plodova ipaka (Tomin i Striak, 1989.).
2

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Iz tih razloga bitno je utvrditi najadekvatniji nain njezina razmnoavanja

koji e biti ekonomski i vremenski isplativ.
Kako u hrvatskom narodnom govoru, tako i u znanstvenoj botanikoj
klasifikaciji, poznati su brojni sinonimi za pasju ruu:
Sinonimi u hrvatskom narodnom govoru
R. canina (ali i neke druge sline odnosno srodne vrste) u narodu je poznata
pod brojnim imenima kao to su: ipak, divlji ipak, obini ipak, divlja rua,
pasja rua, bela rua, pasja roa, pasja draa, epurina, ibek, ipek, ipurina,
ipurika, ipanica, ipkovina, rosa od plota, ruica plotna, ruica, rua
putitasta, ipkova ru, svrbiguzica, ip (htp://hirc.botanic.hr/) i dr.
Sinonimi u znanstvenoj botanikoj klasifikaciji
R. canina L. ima velik broj sinonima i u znanstvenoj botanikoj
klasifikaciji. To su: R. afzeliana Fr.; R. andegavensis Bastard; R. blondeana
Ripart ex Dsgl.; R. canina agg.; R. canina ssp. andegavensis (Bastard)
Vigo; R. canina ssp. canina; R. canina ssp. dumalis Hayek.; R. canina ssp.
lutetiana (Lman) Hayek; R. canina var. andegavensis (Bastard) N. H. F.
Desp.; R. canina var. blondaeana (Ripart ex Dsgl.) Crp.; R. canina var.
canina; R. canina var. dumalis Baker; R. canina var. lutetiana auct.; R. canina
var. scabrata Crp. ex Scheutz; R. canina var. squarrosa auct.; R. lutetiana
Lman, R. nitidula Besser; R. scabrata Crp., R. squarrosa (A. Rau) Boreau
(htp://hirc.botanic.hr/).

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

2. PREGLED LITERATURE
2.1. Povijest
Paleontolozi tvrde da je rod Rosa nastao u tercijaru, prije oko 70 milijuna
godina (Beales, 2005.). Za pronaene fosilne ostatke lista rue vjeruje se da su
stari oko 40 milijuna godina (Tomin i Striak, 1985.). U ljudskoj povijesti rue
imaju razmjerno velik udio. Postoje pisani dokazi o spominjanju rue u antikoj
Mezopotamiji za vrijeme vladavine kralja Sargona (2270-2215 g. pr. Kr.) koji
je, vrativi se sa bojita, donio smokve, groe i rue. Vjerojatno najstariji crte
rue naen je na Knososu, iz drevne Krete (oko esnaest stoljea prije nae ere),
kada su rue bile slikane po zidovima palaa. Povjesniarima je zanimljivo je da
su ti cvjetovi naslikani sa 6, umjesto s 5 latica. Tisuljee kasnije rue su
prikazivane po grobnicama u Egiptu (Hessayon, 2001.). Siguran dokaz potjee
od pisanja grkog filozofa i znanstvenika Teofrasta (4.-3. st. pr. Kr.), koji je
pisao o ruama i prvi dao toan i potpun opis ruina grma (Cottini, 2004. i
Rogin, 1989.). Ljekovitost ipaka pasje rue spominje se u edama, djelima
staroislandske knjievnosti i mitologije. Plodovi divlje rue iskoritavali su se za
jelo ve od starog vijeka pa ih kao jestive spominje i rimski lijenik Galen . Ne
zna se od koje je divlje sorte nastala prva hibridna rua. Vjerojatno iz tih razloga
ima dosta mitova i legendi koji na bajkovit nain objanjavaju postanak hibridne
rue. Jedna od legendi kae da su bogovi Olimpa, vidjevi Afroditu, prosuli
nektar po grmu pasje rue i odjednom su na njoj izrasli cvjetovi prekrasnih boja
u ast roenja nove boginje (Rogin,1998.).
2.1.1. Porijeklo divljih rua i njihova uloga u stvaranju kultiviranih rua
Rue su se irile uglavnom iz 2 pravca. Prvi se kretao iz centralne Azije, a
drugi iz srednje Europe. Iz Azije potjeu: R. chinensis (kineska), R. moschata,
R. odorata, R. multiflora, R. foetida i R. wichuraina. Iz srednje Europe su bitne:
R. canina, R. gallica (ljekarnika rua) i R. centifolia (stolisna rua). Krianjem
tih vrsta poelo je stvaranje dananjih kulturnih rua. Za R. caninau se dugo
vjerovalo da je izvorna engleska vrsta, ali u Englesku su je donijeli Rimljani.
Openito veliku ulogu u irenju mnogih vrsta imali su osvajaki pohodi
Aleksandra Velikog (Beales, 2005.).
Mahovinaste rue su nastale od vrste R. centifolia. Krianjem vrsta srednje
Europe 1780. g. nastala je vrsta R. damascena iz ijih latica se dobiva
skupocjeno ruino ulje. R. chinensis je imala veliku ulogu u stvaranju dananjih
ajevki. Takoer njenim krianjem s R. moschata i R. odorata 1814. g. nastala je
4

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

R. noisettiana (mirisna), penjaica prekrasnih boja. Od nje su kasnije nastale

grmolike i stalno cvatue rue. Krianjem R. damascenae i R. chinensis 1817. g.
dobivena je R. borboniana (burbonska rua). Iz R. noissetianae i R. odoratae
1838. g. nastale su divlje ajevke. Njihovim krianjem sa remontatnim ruama
1882. g. dobivene su dananje plemenite vrste ajevke - hibridi. U 19. stoljeu
iz Japana je dola R. multiflora koja je odgovorna za nastanak polijanta rua i
mnogih penjaica. Ostale znaajne rue su R. rugosa, R. foetida, R. pendulina i
jo mnogo divljih formi. R. pendulina je znaajna za nastanak dananjih
grmolikih rua. Na grafikonu 1. shematski je prikazan postanak kultiviranih i
modernih rua.
EUROPA

KINA

BURMA

JAPAN

R. canina R. gallica
(1250.)

R. moschata R. chinensis
(1590.)
(1690.)

R. odorata

R. foetida R. multiflora
donesena u
Europu g.
1380.

R. centifolia
R. damascena
(1780.)
R. borboniana
(1817.)

R. noisettiand
(1814.)

Remontante
(1860.)

ajevke
(1838.)

ajevke-hibridi
(Teehybride, 1882.)

Polijanta
(Mnogocvjetne)
(1870.1885.)

Polijant-hibridi
(Mnogocvjetne hibridne rue)
(1900.)
Floribunda
Dananji, moderni hibridi
ajevki

Pernetian
(1900.)

Grafikon 1. Shematski prikaz postanka dananjih kulturnih i modernih rua.

(izvor: Ivanui,1986.)

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

2.2. Sistematika
Povijest sistematizacije rua je vrlo duga, a prve sistematske opise rue
mogue je nai kod starih Grka i Rimljana. Stare su se sistematike veinom
temeljile na fenotipskim znaajkama cvijeta. Jedan od takvih primjera je
sistematika u knjizi Basiliusa Beslerja (1713.) koji je ime neke skupine biljaka
(sorte) veinom sastavljao od 2 osnovna djela: imena vrste i speciesa (po
tadanjim kriterijima) i nekog obiljeja cvijeta po kojoj se ta sorta razlikovala od
druge sline skupine. Neki od primjera su: Rosa Damascena flore pleno, Rosa
Damascena flore simplici, Rosa provincialis flore incarnato pleno, Rosa lutea
flore simplici itd. Danas jo uvijek ne postoji jedinstveni kriterij za
sistematizaciju rua, a zastupljene osnove u sistematiziranju su fenotipska
svojstva biljaka (npr. oblik i svojstva ocvijea, struktura cvjetova, boja i miris
cvjetova, svojstva cvjetanja, svojstva listova, visina biljke, oblik plodova,
otpornost na mraz i dr.), geografsko porijeklo (gen centar) (npr. indijske,
europske) i genetska srodnost (Ivani, 2005.).
Prema dananjoj sistematici R. canina pripada u:
Carstvo:
Biljke
Divizija:
Magnoliophyta (Angiosspermae, kritosjemenjae)
Razred:
Magnoliopsida (Dycotyledoneae)
Podrazred:
Rosidae
Nadred:
Rosanae
Red:
Rosales
Porodica:
Rosaceae
Potporodica:
Rosoidae
Rod:
Rosa
Vrsta:
R. canina (Maegdefrau,1997., Domac, 2002.).
Porodica Rosaceae obuhvaa vie od 3000 vrsta i 115 rodova. Njoj
pripada velik broj viegodinjih vonih vrsta. Dijeli se na vie potporodica. S
gospodarskog stajalita najvanija potporodica je Rosoidae, gdje su najznaajniji
rodovi Rubus, Potentilla, Fragaria i Rosa. Beckett (1984.) navodi da rod Rosa,
ovisno o autoru, ima izmeu 100 i 250 vrsta. Tako Beales (2005.) tvrdi da rod
Rosa ima oko 140 vrsta, od kojih devedeset i pet potjeu iz Azije, njih
osamnaest iz Sjeverne Amerike, a ostale iz Europe i sjeverozapadne Afrike.
Taksonomija rua je vrlo komplicirana. Razlog tome je vie faktora koji mogu
zajedno utjecati. To su: a) nedavno formiranje vrsta i zbog toga nedovoljno
vremena za razvoj barijere krianja meu vrstama, b) nekoliko stoljea
ekstenzivnog antropogenog utjecaja na namjernu hibridizaciju i razvoj novih

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

kultivara rua, c) pojava poliploida, autopoliploida i alopoliploida, d)

kompleksan reproduktivni sistem koji postoji u primarnoj stranooplodnji i
samooplodnji, a postoji i mogunost apomiksisa. Zbog svoje specifine mejoze
sekcija Caninae tvori prilino dobro definiranu grupu (Werlemark i Nybom,
2010.). U tablici 2 Werlemark i Nybom (2010.) daju najnoviju klasifikaciju vrsta
roda Rosa. U toj je podjeli biva sekcija Gallicanae postala (sadanja) sekcija
Rosa, a biva je sekcija Rosa postala sekcijom Cinnamomeae.
Tablica 2. Klasifikacija vrsta roda Rosa prema Werlemark i Nybom (2010.)
Podrod
Hullthemia
Hesperhodeos
Plathyrhodon
Rosa

Sekcija

Podsekcija

R. roxburghii
R. foetida, R. spinosissima
R. alba, R. damascena, R. gallica

Pimpinellifoliae
Rosa
Caninae

Trachyphylla
e
Rubifoliae
Vestitae

Rubigineae

Tomentellae
Caninae

Carolinae
Cinnamomeae

Synstylae
Indicae
Banksianae
Laevigatae
Bracteatae

Vrsta

R. jundzillii
R. glauca (syn. R. rubrifolia)
R. mollis (syn. R. villosa subsp. mollis),
R. pseudoscabriuscula, R. sherardii
(var. umbelliflora and venusta), R.
tomentosa, R. villosa (syn. R.
pomifera)
R. agrestis, R. indora (syn. R. elliptica
subsp. indora), R. micrantha, R.
pulverulenta, R. rubiginosa (syn. R.
eglanteria), R. rubiginosa subsp.
columnifera, R. zalana, R. mosqueta
= (R. canina, R. moschata, R.
rubiginosa)
R. abietina, R. tomentella
R. canina, R. corymbifera (syn. R.
deseglisei), R. dumalis subsp.
dumalis, R. dumalis subsp. coriifolia
(syn. R. caesia), R. montana, R.
stylosa, R. subcanina, R. subcollina
R. blanda, R. majalis, R. moyesii, R.
pendulina, R. pisiformis, R. rugosa,
R. webbiana
R. moschata, R. multiflora, R.
wishurana
R. gigantea

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Broj vrsta koji obuvaa pojedina sekcija razliit je od autora do autora.

Tako Jrgens, Seitz i Kowarik (2007.) za sekciju Caninae tvrde da ima 60 vrsta,
a Lodeta (2006.) tvrdi da sekcija Caninae ima 30 vrsta.
2.3. Morfologija

2.3.1. Morfologija vegetativnih organa

Rue iz sekcije Caninae su trajnice dugog vijeka. R. canina ima oblik
razgranatog grma (vidi sliku 1). Moe biti visine od 1 do 3 m.

Slika 1. Grm pasje rue. (izvor. Ksenija Mikoi, 2010.)

8

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Izbojci su vitki, savijeni u oblik lukova, sa slabo izraenim nodijima, goli, u

poetku tamnozelene ili smee boje. Oiljak je svijetlozeleni, a kasnije
crvenkasto-smei. Kratki izbojci su brojni na starijim granama. Stabljika sadri
kukasto svinute trnove koji su pri dnu proireni (Domac, 2002.), a podsjeaju na
psee zube (Scheerer, 1971.) (slika 2). Kora je glatka, tamnozelena, esto i
crvenkasta. Listovi (slika 3) su naizmjenini i neparno perasti, sastavljeni od 7
(rjee 5 ili 9) jajolikih, pilasto nazubljenih listia koji su sa gornje strane goli i
sjajni, a sa donje obrasli rijetkim dlakama (Forenbacher, 1990.). Listovi su dugi
7 - 9 cm. Lisna peteljka je bodljikava i sa zaliskom, a pri dnu peteljke prirasla su
po 2 uska palistia (Grli, 2005.). Pupovi su spiralno rasporeeni, sitni, rijetki i
smjeteni malo otklonjeno iznad oiljaka otpalih listova. Ljuske pupova su
zatupljene i tamnozelene ili smee boje. Oiljak otpalog lista je uzak, koritast te
obuhvaa gotovo cijeli izbojak i ima tri traga provodnih snopia. Srika na
presjeku je okrugla i prljavo bijela (http://www.sumfak.hr). Korijenje prodire
duboko u tlo (Scheerer, 1971.).

Slika 2. Trn pasje rue.

(izvor: Zoran indrak)

Slika 3. List pasje rue.

(izvor: Zoran indrak)

2.3.2. Morfologija generativnih organa

Cvjetovi pasje rue su veliki, ruiaste ili bijele boje (slika 4), s njenim,
ugodnim mirisom. Sastoje se od 5 latica. Cvjetovi stoje pojedinano ili po
nekoliko njih zajedno. Izbijaju na krajevima dvogodinjih grana (Schubert,
1979.). Cvijet ima jednorednu ruiastu krunicu, posebno intenzivna mirisa .
Promjer cvjetova je 2 - 8 cm.

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Slika 4. Ruiasti i bijeli cvjetovi pasje rue. (izvor: Zoran indrak)

Pasja rua cvate od svibnja do srpnja. Nakon cvjetanja latice otpadnu, a
ostaje zeleni, mesnati ovoj, pun sitnih blijedoukastih, tvrdih i uglatih plodia
pokrivenih svilenkastim dlaicama. Iz ovoja nastaje nepravi plod (ipak). Plod je
jajolik, crveni i na povrini sjajni (slika 5). Dug je oko 1,5 - 2 cm (Forenbacher,
1990.). Na vrhu ploda se vide ostaci od tuka (http://www.drvodjeljska-skolazagreb.hr/). Udio mesa u ipku iznosi 74,2% (Kovacs, Facsar, Udvardy i Tth,
2005.). U praksi nepravi plod zovemo plodom, a plodie sjemenkama. Cilj ovog
rada je prikazati razmnoavanje pasje rue gdje se plodii u svakom smislu
ponaaju kao sjemenke pa e se u ovom radu nadalje pisati sjemenke. ipci
dozrijevaju u rujnu i listopadu. Kako se ide prema viim planinskim podrujima
dozrijevanje ipaka je sve kasnije (Hazar i Baktur, 2005.).
ipak pasje rue od ostalih divljih rua razlikuje se po svom obliku i po
tome to je u listopadu tvrd, dok druge vrste divljih rua u veini sluajeva
imaju okrugle plodove koji su u listopadu sasvim mekani (Petranovi,1936.).
Istraivanje svojstava ploda u Azerbejdanu je pokazalo da dimenzije i
masa svjee branih plodova pasje rue jako variraju. Duljine plodova iznosile su
od 13 do 26 mm, promjeri od 10 do 18 cm, a mase plodova od 0,5 do 2,8 g.
Tijekom tog istraivanja pokazalo se da biljke pasje rue u uvjetima slabog
svjetla imaju manje cvjetova i ipaka te tanje stabljike i listove. A kada rastu
ispod gustog umskog svoda ostaju u vegetativnom stadiju, nikad ne ponu
cvjetati i donositi plodove. One biljke koje rastu na otvorenim mjestima, u
svojim prirodnim stanitima imaju najvei prosjeni broj plodova po biljci i po
stabljici (Shamsizade i Novruzov, 2005.)

10

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Slika 5. Plodovi pasje rue. (izvor: Ksenija Mikoi, 2010.)

2.4. Genetika
Osnovni broj kromosoma kod roda Rosa je 7 (n=7), a kromosomi su
najee mali i skoro metacentrini (Nybom, Werlemark, Esselink i Vosman,
2005.). Sve vrste iz sekcije Caninae su poliploidi. Najee su pentaploidi
(5x=35), a mogu biti i tetraploidi (4x=28), heksaploidi (6x=42) ili ak i
oktaploidi (8x=56) (Werlemark i Nybom, 2010). Smatra se da su vrste iz sekcije
Caninae (pasje rue) multipli alopoliploidni hibridi koji se sastoje od pravog
protocanina genoma i do tri razliita genoma poteklih od nekih drugih sekcija.
Wisseman i Ritz (2007.) pretpostavljaju da je upravo genom diploidnog
bivalenta identian protocanina genomu, a da genomi koji formiraju
univalente potjeu od genoma ne-Caninae sekcija. Posljedica ovakvog
genetskog ustroja vrsta sekcije Caninae je specifian tip mejoze prikladno
nazvan canina mejoza. Osim toga, sve vrste sekcije Caninae mogu se
meusobno kriati, a nastalo e potomstvo (hibridi), zahvaljujui canina
mejozi znatno vie sliiti majinskoj biljci. R. canina je pentaploid takoer
karakteriziran neravnomjernim mejotikim sistemom (canina mejozom) koji
kontrolira heterogaman razvoj tetraploidnih jajnih stanica i haploidnih polenovih
zrna. To rezultira pentaploidnim somatskim statusom (Jrgens, Seitz i Kowarik,
2007.). Mikrosporogenezu i makrosporogenezu canina mejoze (prema
Wissemanu i Ritzu, 2007.), s omjerom sudjelovanja oca (1/5) i majke (4/5) u
stvaranju genoma potomstva, prikazuje slika 6.

11

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Slika 6. Shematski prikaz canina mejoze kod pentaploidnih vrsta (2n=5x=35).

(izvor: Wisseman i Ritz, 2007.)

Tijekom mejoze uvijek potpuno isti diploidni set kromosoma formira

bivalente (sparene kromosome, prikazane crvenom bojom). Preostala 3 seta
kromosoma formiraju univalente (kromosome koji se ne sparuju, odnosno koji
se nemaju s ime spariti, prikazane zelenom, plavom i ljubiastom bojom).
A. Mikrosporogeneza
Metafaza I: Parovi bivalenata se nalaze u ekvatorijalnoj ravnini okrueni
univalentima.
Anafaza I: Bivalenti putuju na suprotne polove stanice, a univalenti su
rasporeeni u ekvatorijalnoj ravnini.
Telofaza I: Bivalenti su doli do polova stanice, a kromatide univalenata putuju
na polove. Samo neke kromatide univalenata dou do polova stanice.
12

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Metafaza II: Sedam bivalenata je rasporeeno u ekvatorijalnoj ravnini i

okrueno preostalim kromatidama univalenata.
Anafaza II, telofaza II: kromatide bivalenata putuju na polove stanice. Aktivna i
plodna su samo ona polenova zrnca koja nakon diobe stanice sadre svih sedam
bivalenata (= 1/5 somatskog genoma), a ujedno ne sadre kromatide preostalih
univalenata.
B. Makrosporogeneza
Metafaza I: Parovi bivalenata se nalaze u ekvatorijalnoj ravnini, a svi univalenti
lee na bazalnom dijelu sjemenog zametka (halazi) u predjelu ekvatorijalne
ravnine.
Anafaza I, telofaza I: Bivalenti putuju na polove stanice, a svi univalenti na
halazni pol. Samo halazni dio majinske stanice megaspore prolazi normalnu
drugu mejotiku diobu II (svi kromosomi su razdijeljeni u kromatide - nije
prikazano na slici 6.). Megaspora pentaploidne vrste iz sekcije Caninae sadri
28 kromosoma (= 4/5 somatskog genoma).
Svojstva ploda kao to su promjer otvora i prisutnost ainog listia
nasljeuju se po ocu, a ostale karakteristike vezane za forme rasta nasljeuju se
po majci. Takoer, dokazano je da vrste rua iz sekcije Caninae su potencijali za
autogamno i fakultativno apomiktino razmnoavanje (Wisseman i Ritz, 2007.).
Rue iz sekcije Caninae mogu se samostalno vegetativno razmnoavati na
jako male udaljenosti, a ini se da su nove biljke uvijek blizu majinskih biljaka,
iz ega se moe zakljuiti da je stvaranje genetske raznolikosti pod utjecajem
njihovog prirodnog naina razmnoavanja te irenja polena i sjemenki.
Genetska raznolikost je visoko signifikantna izmeu populacija, a mala
unutar populacije, to je vjerojatno rezultat canina mejoze (Werlemark i
Nybom, 2010.). Iz toga se moe zakljuiti da poveanje genetske raznolikosti
raste kako raste promatrano podruje.
2.5. Kemijski sastav plodova
Plod ipka sadri mnogo vitamina C, vone kiseline (limunsku, jabunu),
invertni eer, saharozu, tanine i dr. Sjemenke sadre organske kiseline, vitamin
C, eterina i masna ulja. U analizi flavonoida sadranih u pasjoj rui naen je
jedan antocijanin, nekoliko glikozida kvercetina, taksifolina i eriodiktiola
(Werlemark i Nybom, 2010.). Tablica 3 prikazuje prisutnost i postotak
odreenih sastojaka ipka, dok tablica 4 pokazuje koliinu vitamina C u
plodovima voa i povra te u ipku pasje rue.

13

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Tablica 3. Sastav ploda, sjemenki i latica ipka. (Izvor: Hoafi, Arslan i

Sarihan, 2005. i Lodeta, 2006.)
Sastojak
tanini
invertni eer
saharoza
pektini
vone kiseline
(limunska i
jabuna)
eterina
(esencijalna) ulja
masna uljalikopin, ksantofil,
flavoni
pepeo
voda

Plod
Fructus
Cynosbati
2,32,7 %
10,013,7 %
0,62,4 %
11 %

Sjemenke
Semen Cynosbati

Latice
Flores Rosae

+
+

+
+

0,038 %

0,2-0,3 %

0,01 % kvercitrin,
cianin, aglikon

10,24 %

oko 8 %
2,4 %
22,838,0 %

Tablica 4. C vitamin u plodovima voa, povra i ipku raznih vrsta rua. (izvor:
Lodeta, 2006.)
Vrsta ploda
breskva / nektarina
crni ribiz
limun
perin korijen / list
grah mahunar / graak
hren
rajica / paprika
kelj / kelj pupar / kupus
R. canina

C vitamin mg/100 g svjee tvari

3,025,0 / 37,4
125
60
41 / 166
19 / 27
144
23 / 128
55 / 102 / 47
3001450

Tablice 3 i 4 prikazuju vrlo zanimljiv udio razliitih sastojaka, a koliina

vitamina C upuuje na iznimnu vanost i korisnost pasje rue za ljudski
organizam. Ercili i Gleryz (2005.) navode da su svjei ruini plodovi
najbogatije voe po pitanju vitamina C. ipkov vitamin C sadri bioflavonoide i
druge enzime koji pomau njegovo asimiliranje. Vee koliine vitamina C se
mogu nai u sjevernijim podrujima, dok se na jugu nalaze vee koliine eera
14

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

(Lodeta, 2006.). Uz vitamin C, pasja rua sadri i neke druge vitamine (A, B 1,
B2,, K, P, E), minerale P, K, Ca, Mg, Fe, Zn i Cu (Hoafi, Arslan i Sarihan,
2005.), karotenoide i polifenole koji zajedno daju veliki antioksidativni
kapacitet.
2.6. Rasprostranjenost
Rod Rosa, rasprostranjen je na cijelom podruju sjeverne hemisfere. R.
canina je rairena u Europi, sjeverozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi (Beckett,
1984.). Rue iz sekcije Caninae su najrasprostranjenije samonikle vrste roda
Rosa u Hrvatskoj. Pasja rua raprostranjena je gotovo po svim krajevima
Hrvatske. Moe se nai u ikarama, ivicama, na livadama i panjacima, uz
puteve, cestu i rubove uma, u nizinskim, brdskim i planinskim regijama, na
umskim proplancima i raznim mjestima s razliitom geolokom podlogom i na
raznim tipovima tala. Forenbacher (1990.) navodi da raste ak do 1400 m
nadmorske visine, a Shamsizade i Novruzov (2005.) tvrde da se rue iz sekcije
Caninae mogu nai i do 2000 m nadmorske visine. Slika 7 pokazuje kartu
rasprostranjenosti pasje rue.

Slika 7. Karta rasprostranjenosti R. caninae u Hrvatskoj. (izvor:

http://hirc.botanic.hr/)
15

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

U Hrvatskoj samoniklo rastu jo i R. pendulina (umska), R. sempervirens

(vazdazelena) i druge (Tomin, 1973.).
2.7. Uporaba
Svi dijelovi rue, od korijena, stabla, lista, cvijeta i ploda mogu se koristiti
u razliite svrhe.
Dekorativna i krajobrazna uporaba rua
Svojstva rua kao to su mirisavost, trajnost, bogat i lijepo oblikovan cvijet,
zdrava i bogata masa, raznolikost i otpornost boja, neumornost cvatnje, snaan i
bujan rast, otpornost na bolesti i mrazove daju mogunost njene raznovrsne
primjene u dekoraciji krajobraza (Ivanui, 1976.)
Ruin ipak u dekorativnom smisu igra sporednu ulogu. Ipak, neke vrste
rua se uzgajaju ba zbog krasnih plodova, a takve su sljedee vrste: R. canina
(jajoliki, skoro okruglasti plodovi, 1 - 3 cm dugi, crveno-naranaste boje), R.
omeiensis (krukoliki plod), R. moyesii (plodovi oblika boce, dugi do 6 cm,
crveno-naranaste boje), R. villosa (s najveim okruglim crvenim plodovima),
R. rugosa (veliki svijetlocrveni okrugli plodovi, 2,5 cm dugi, glatki, crvene ili
naranaste boje), R. multiflora (grozdasti sitni plodovi), R. hugonis (smei
plodovi), R. gallica (okrugli, crveni poput opeke, etkasti plodovi) i mnoge
druge vrste (Scheerer,1971., Ivanui, 1976. i Cottini, 2002.).
Rue iz sekcije Caninae mogu se saditi na urbanim mjestima gdje su
rustikalne i ive ograde poeljne te se eli dobiti dojam divljine (Werlemark i
Nybom, 2010.).
Pasja rua takoer ima mogunost upotrebljavati se kao ukrasna granica
(slika 8).

Slika 8. Uporaba pasje rue kao ukrasne granice (izvor: Ksenija Mikoi)
16

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Granica treba biti odrezana u pravo vrijeme tj. kada su plodovi jo nezreli da bi
joj se produila trajnost te kako bi se mogla koristiti i za izradu ukrasnih
vijenaca. Svojstva zbog kojih bi se pasja rua mogla upotrebljavati u svrhu
ukrasne granice su sljedea:
- jasno i sjajno obojeni plodovi
- dovoljno vrsti plodovi za dugu upotrebu
- dovoljan broj plodova na granicama
- izostanak teta od nametnika i bolesti
- homogenost plodova
- grane sa minimalnom duinom od 40 cm
- mogunost rezanja grana prije zrelosti
- izostanak mehanikih teta i teta pod utjecajem okolinih imbenika
(modrice, rane)
- izostanak fiziolokih bolesti i poremeaja
- izostanak lia na granama
- sposobnost ouvanja u hladnom skladitu 2 - 3 mjeseca (Baktur,
Hazar, Uysal i zel, 2005.)
Prehrambena i profilaktika vrijednost plodova rua
Openito ruin ipak sadri eere, vone kiseline, pektine, vitamin C i
druge vitamine (provitamin A, B1, B2, K, P), flavone, tanine, eterina ulja,
vanilin, i razne minerale (Ca, Fe, P, K, Na i neke druge u tragovima) . Iz tih
razloga se koristi u pripremi ajeva, ekstrakata, marmelada i kompota. Za
dobivanje ekstrakta tanina koriste se stabljika i korijen. Ekstrakti iz plodova rua
donekle mogu zakoiti rast stanica nekih vrsta tumora u ljudskom organizmu
(Werlemark i Nybom, 2010.), a jedno je istraivanje pokazalo da ekstrakt R.
caninae djeluje korisno protiv boli u trbuhu i peptikog ulkusa (ira) te ima
stopostotnu zatitu od djelovanja etanola. U drugim istraivanjima su ekstrakti iz
ploda i sjemena pasje rue zaustavljali dobivanje na teini, a posebno dobivanje
organskih masnoa bez razlike u koliini konzumacije hrane. Pokazalo se i
antimutageno djelovanje ekstrakta pasje rue smanjivi mutagenost natrijevog
azida (NaN3) za 44 % (Werlemark i Nybom, 2010.).
Sastojci iz ruinih ipaka uglavnom su ukljueni u nekoliko prirodnih
vitaminskih mjeavina kao to su tablete, kapsule, sirupi i mnogi drugi pripravci.
Tako su u Azerbejdanu ipci rua iz sekcije Caninae glavni sirovi materijal za
visoko efikasne vitaminske preparate (Shamsizade i Novruzov, 2005.). Sirup od
cvjetova slui kao narodni lijek za plune bolesti, a moe se koristiti i kao
dodatak prehrani.
Marmelada napravljena od mesnatih dijelova ipka R. caninae koristi se
kod pomankanja apetita. ipak djeluje i kao blago sredstvo za ienje krvi,
17

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

koristi se kod upalnih procesa u urinarnom traktu ovjeka i kod rjeavanja

nametnika u crijevima.
Cvjetne latice se upotrebljavaju kod krvarenja iz eluca, crijeva i eluanih
greva. aj od latica rua isti jetru i uni mjehur (Pahlov, 1989.). Latice u octu
koriste se za grgljanje i ispiranje usne upljine te pripremu obloga
(http://www.vecernji.hr/).
Ponegdje se ipak koristi kao puko sredstvo protiv zubobolje, dizenterije i
padavice (Grli, 2005.). ipak pasje rue pomijean s drugim biljkama koristi se
u pukoj medicini za lijeenje mnogih bolesti (Pahlov, 1989.).
aj od ipka pasje rue je iznimno koristan kao preventivno sredstvo u
doba godine kada se javljaju este prehlade (slika 9).

Slika 9. Domai aj od ruinog ipka

(izvor: Ksenija Mikoi, 2010.)
aj takoer pomae kod kalja, razliitih zaraznih bolesti i vruice, kod
otklanjaja tzv. proljetnog umora, malaksavosti, blijedolikosti i nevoljkosti.
Koristi se za spreavanje nastanka kamenca u bubrezima i mokranim kanalima.
aj se preporuuje majkama za vrijeme dojenja, a posebno je preporuljiv i za
starije osobe.
Dugorona istraivanja su pokazala da su bioloki aktivni sastojci pod
utjecajem stupnja dozrelosti te da berba prije ili poslije optimalnog stadija moe
dovesti do gubitaka od 50 % (Shamsizade i Novruzov, 2005.).
Primjena rua u industriji
Ruino drvo se koristi u drvnoj industriji za izradu raznih predmeta, kao to
su lule, ukrasne kutije, a ak i za izradu parketa jer nijedno drvo nema tako
lijepe are kad se posebno obradi, zatiti premazima i polakira (Lodeta, 2006.).
Rue su takoer bitne u kozmetikoj industriji za razne tinkture, eterina
ulja, losione, parfeme, ruine vodice, ulja za masau i razne kreme.
18

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Ulje sjemenki ipaka (slika 10) je tamnocrvene boje. Sadri dominantno

nezasiene masne kiseline: do 55 % linolne (omega 6), do 27 % alfa-linolenske
(omega 3) i do 22% oleinske masne kiseline (omega 9). Udio zasienih masnih
kiselina (palmitinska, stearinska, arahidna) kree se od 6-12 %. Ulje od sjemenki
ipaka se pokazalo vrlo uinkovitim kod tretiranja oiljaka, opeklina, oteene
koe i upalnih bolesti koe kao to su psorijaza, seboreini i atopijski dermatitis
(http://www.aromaterra.hr/).

Slika 10. Ulje od sjemenki ipaka.

(izvor: http://www.superstock.com/)
Plodovi rua se takoer mogu koristiti u proizvodnji alkohola (Grli,
2005.). ipak se upotrebljava i u prehrambenoj industriji. U zemljama sjeverne
Europe ipak se upotrebljava za spravljanje juha (tzv. vone juhe). Od ipka se
mogu napraviti slatkii, jogurti, osvjeavajua pia, marmelade pa ak i
sladoled. Na Kavkazu se smrvljene sjemenke koriste kao zain. Za jelo se mogu
korisiti i latice, koje se stavljaju u salate, jedu s jogurtom, ukuhavaju sa eerom
itd. Od latica uzgojenih rua moe se dobiti med, eer i ocat (Grli, 2005.).
Primjena rua u cvjearstvu
R. canina je iznimno vana kao podloga u komercijalnoj proizvodnji
hibridnih rua. Istie se svojom otpornou prema mrazu, niskim temperaturama
i bolestima te je dobar izbor za teka tla (Hessayon, 2001.). Najee dobro
podnosi suu. Odlikuje se vrstoom i trajnou. Na ovu podlogu preporua se
cijepiti ruiaste sorte radi boljeg obojenja. Danas se uglavnom koristi R. canina
koja je oplemenjena drugim vrstama rua. Postoji oko 35 sorti rua koje potjeu
iz ove grupe, a koje su isprobane (Ivanui, 1986.). Neke od njih su:

19

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

- R. canina Brgs (Brg, 1902.)

Sorta bez trnja. Odlikuje se odlino razvijenim korijenovim sustavom, ima
dui korijenov vrat. Bujna je, dobro podnosi kalemljenje. Podnosi
temperaturu do 18C. Ima duge, tanke i zeleno obojene izbojke koji rastu u
luku. Nedostatak je osjetljivost (iako mala) prema bolestima lista.
- R. canina Inermis (Lion, 1935.)
Sorta gotovo bez trnja. Dobra podloga za sve vrste i sorte. Ima dobar rast sve
do zime. U naim klimatskim uvjetima uvijek je sposobna za okuliranje za
vrijeme njene vegetacije. Odlino se ukorijenjuje i sve plemenite sorte se
dobro primaju. Gotovo nema lisnih bolesti. Nedostaci su tee klijavo sjeme,
manji prinosi sjemena, nije otporna na pepelnicu i ima tendenciju izbijanja
neobuzdanih izbojaka.
- R. canina Schmids Ideal (Schmid, 1912.)
Sorta sa malo trnja. vrsta i visokorastua, ima jednolian rast. Kora je
svijetlije zelene boje. Korijenov rast je uspravan, nema debelu koru. Vrlo
lako se razmnoava sjemenom kojeg dovoljno daje.
- R. canina Pollmeriana (Polmer, 1904.)
Sorta s malo trnja. Veoma je snana i otporna. Korijenov sustav dobro
prorata i duboko prodire u tlo to je veoma vano za vrijeme sue. Na sebi
nosi puno lia. Izbojci su smeo-crveni. Uglavnom je otporna na bolesti,
osim slabe osjetljivosti na zvjezdastu aavost. Nedostatak je to rano
zavrava svoj rast, iz ega se zakljuuje da se cijepljenje treba izvriti ranije.
Ostala podruja primjene
Rue iz sekcije Caninae su vane kao hrana ivotinjama u divljini. Mogu se
saditi i u svrhu zatite tla od erozije.

2.8. Uzgoj
Kod nas se za potrebe industrijske prerade plodovi rua sakupljaju u
prirodi. S obzirom na morfloke karakteristike i prirodna stanita pasje rue, to
je teak i skup posao. Za plantairanje rua za uzgoj plodova trebaju osunana
zemljita pa se i na brdovitom terenu biraju osunane strane (osim sjeverne), a
izbjegavati treba doline i niska mjesta. Rogin (1989.) na temelju svoga iskustva
zakljuuje da rue najbolje rastu na nadmorskoj visini od 500 m, naroito
penjaice i grmolike rue, gdje pripada i R. canina.
Razmak izmeu redova treba biti 2 do 3 m, a razmak izmeu biljaka oko 1
do 2 m tj. 5000 biljaka/ha (Tomin i Striak, 1989.). Werlemark i Nybom (2010.)
navode da razmak izmeu redova na plantaama u Njemakoj prilagoenim
20

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

runoj berbi iznosi 3,5 do 4,0 m, a razmak izmeu biljaka 1 do 2 m, dok na

plantaama prilagoenim strojnoj berbi razmak izmeu biljaka moe biti 0,7 m.
U drugoj godini nakon sadnje moe se oekivati urod od 3 do 4 kg plodova po
sadnici (oko 20 000 kg/ha), a u treoj godini nakon sadnje jedna sadnica moe
dati do 10 kg uroda (50 000 kg/ha).
Kod mehanizirane berbe biljke ne bi smjele biti prevelike, jer bi ih za
vrijeme berbe mogao otetiti stroj.
Kod rune berbe plodova trnje na stabljici bi trebalo biti im manje.
Selekcionirane forme koje su sa ili bez bodlji olakale bi berbu i viestruko
pojeftinile trokove sakupljanja (Tomin i Striak, 1985.). Sorte R. caninae bez
bodlji koje se mogu koristiti za uzgoj plodova su sljedee: Schmids Ideal,
Inermis, Brgs, Handel i druge oplemenjene sorte (Tomin i Striak,1989.).
Werlemark i Nybom (2010.) govore o kultivarima R. caninae koji se u Poljskoj
koriste za komercijalnu proizvodnju voa, to su Sylwia i Sylwana. Kultivari
trebaju ispunjavati neke uvjete kao to su optimalna teina (3 - 5 g), visoki
postotak mesa u plodu (70 - 80 %) i bogata boja. Za industrijsku proizvodnju
bitna su kiselost i masne kiseline (zbog arome), a poeljna koliina vitamina C
trebala bi se kretati izmeu 600 i 1200 mg/100 g svjee mase. Za uporabu pasje
rue za medicinske sastojke i kao hrane poeljan je i to vei udio drugih
antioksidansa, kao npr. protuupalnih galaktolipida (Werlemark i Nybom, 2010.).
R. canina preferira vapnenjaka tla. Sadnice trebaju biti jednogodinje,
debljine iznad 7 mm i sa dobro razvijenim ilama.
U prvoj godini nakon sadnje potrebno je kultivirati i izvriti zatitu. S
obzirom na irinu meuredova kultivirati se moe manjom tanjuraom ili
traktorskim kultivatorom. U drugoj godini od sadnje izmeu redova treba
posijati travu, a pojas od 40-ak cm oko sadnica okopavati. Prskati protiv bolesti i
tetoina se moe na osnovi opaanja pojave. U treoj godini nije potrebno vriti
klasinu obradu zemljita, ve dva puta godinje uraditi konju trave.
Gnojidba se vri kod sadnje, svakoj biljci treba staviti 50 g NPK koristei
kompost i/ili stajski gnoj. U narednim godinama vonjak treba pognojiti jednom
godinje s oko 300kg/ha (Tomin i Striak, 1989.). Nakon sadnje mlade biljke se
mogu orezati tako da im ostane 2 - 5 pupova na glavnim izbojima, preferirajui
da su pupovi okrenuti prema van kako bi se osigurao otvoreni oblik grma.
U Njemakoj se za orezivanje starijih biljaka rua namjenjenih runoj berbi
glavne stabljike oreu u vrijeme zime na 10 - 15 grana koje nose plodove kako
bi sljedee proljee bilo vie svjetla i postigao se bolji razvoj pupova. Kod
vonjaka prilagoenih strojnoj berbi rezidba se moe provesti sa traktorom
pripremljenim za konju ivice, koji se upotrebljava svake druge godine u rano
proljee kako bi se orezao vrh i bone strane grma. Obnavljanje grmova se radi
svakih 8 10 godina i to tako da se naprave radikalni rezovi malo iznad tla

21

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

pomou stroja za orezivanje. Nakon radikalnog reza dobra berba se oekuje

drugu godinu od reza.
Berba se do nedavno radila runo. U dobro odravanim nasadima radnik
moe ubrati 4 - 6 kg/h. U mehanikoj berbi postoji problem potrebne sile koja bi
bila dovoljna za odvajanje plodova sa grmova, a kree se oko 9 N (Newton).
Berba se moe izvriti beraem specijaliziranim za berbu malih plodova
koji rade pomou metode uhvati i uzmi. Slika 11 pokazuje prikaz mehanizirane
berbe.

Slika 11. Prikaz mehanizirane berbe (izvor: Uggla i Martinsson, 2005.)

Plodovi bi trebali biti brani kada su skoro zreli. Odmah nakon berbe
plodove treba osuiti da bi se sauvali vrijedni sastojci. Tradicionalni nain
suenja je rasprostiranje plodova po tlu kako bi se osuili na Suncu. Taj nain je
rizian zbog opasnosti kontaminacije gljivicama. Velike kompanije plodove
sue vruim ili hladnim zrakom (Werlemark i Nybom, 2010.). Plodovi se sue
cijeli ili nakon rezanja na manje dijelove. Rezanjem na manje dijelove postie se
vei uspjeh i kao takvi se mogu osuiti ve za 1 h i 45 min. Ouvanje vitamina C
je bolje kada se plodovi rezani na dijelove sue pri 90 C, nego pri manjim
temperaturama. Plodovi uvani u atmosferi sa 5%-tnim SO 2 (sumporov dioksid)
su bolje sauvali vitamin C od onih dranih u normalnoj atmosferi. Prije suenja
postoji mogunost gnjeenja plodova u kau. Prije gnjeenja plodovi mogu biti
svjei ili smrznuti (Werlemark i Nybom, 2010.).

22

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Hazar i Baktur (2005.) navode kako postoji mogunost da bi neke vrste

uzgajane za proizvodnju ipkovih plodova mogle bolje uspijevati na podlogama.
2.9. Bolesti i tetnici
2.9.1. Bolesti
2.9.1.1. Bakterioze
Protiv bakterijskih bolesti treba se boriti preventivno, a kada se bolest
pojavi na biljci, biljku treba odstraniti i unititi (Tomin i Striak, 1989.).
Agrobacterium tumefaciens (tumor korijenova vrata i korijena rue) se
pojavljuje na korijenu mladih sadnica. Parazit prodire kroz ozlijeena mjesta
nastala prilikom presaivanja ili pod djelovanjem nekog tetnika. Prevencija se
vri moenjem korijena sadnice u otopinu ilovae i svjee kravlje balege (Tomin
i Striak, 1989.) izbjegavanjem ozljeivanja korijena i korijenova vrata za
vrijeme sadnje i uzgoja, kontroliranjem higijene supstrata te pranjem i
sterilizacijom pribora.
Agrobacterium rhizogenes (dlakavost korijena) je bolest slina bolesti
uzrokovanoj s A. tumefaciens s razlikom to umjesto tvrdih tumorskih izraslina,
izrasline su mekane i iz njih se razvija mnotvo vlaknastih izraslina. Reznice se
mogu dezinficirati umakanjem u 0,5%-tnu otopinu natrijevog hipoklorita
(Cvjetkovi, ermi i Vonina, 2006.).
2.9.1.2. Mikoze
Protiv mikoza tj. gljivinih oboljenja moe se efikasno boriti zato to
uglavnom napadaju nadzemne dijelove biljaka. Prevencija se vri uravnoteenim
koritenjem mineralnih i organskih gnojiva te izborom svijetlih, osunanih i
vjetrovitih mjesta (Tomin i Striak,1989). Vermeulen (2003.) navodi da
rezidbom treba osigurati cirkulaciju zraka i dovoljno svjetlosti u sreditu grma
kako biljku ne bi napala gljivina oboljenja. Gljivine bolesti se trebaju lijeiti
tek nakon nekoliko godina zaraze (Werlemark i Nybom, 2010.).
Sphaceloma rosarum - antraknoza (spolni stadij: Elsinoe rosarum) se
zahvaljujui promatranju u vedskoj pokazala kao jedna od opasnijih bolesti za
vonjake vrsta iz sekcije Caninae (Werlemark i Nybom, 2010.).
Septoria rosae - uzronik pjegavosti lista rue (telomorfni stadij:
Sphaerulina rehmiana). Najee se pojavljuje na divljim ruama (Werlemark i
Nybom, 2010.).

23

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Podosphaera pannosa (sinonim: Spaerotheca pannosa) uzrokuje pepelnicu

koja u ranim stadijima razvitka (klijanci), moe vrstama iz sekcije Caninae
potpuno izobliiti listove ili ak posve unititi mlade biljke (slika 12). U
kasnijim godinama te iste biljke nemaju simptoma infekcije (Werlemark i
Nybom, 2010.).

Slika 12. Klijanci pasje rue jako zaraeni pepelnicom. Zaraene klijance
pokazuje plava strelica. (izvor: Zoran indrak)
Diplocarpon rosae uzrokuje zvjezdastu plijesan (nespolni stadij:
Marssonina rosae). To je mnogo manje ozbiljnija bolest na vrstama iz sekcije
Caninae nego na hibridnim ruama (Werlemark i Nybom, 2010.).
U Europi postoje etiri otkrivena uzronika hre (Phragmidium) na vrstama
iz sekcije Caninae.
2.9.1.3. Viroze
Od virusnih bolesti se titi prevencijom, a kada se bolest pojavi biljku treba
odstraniti i unititi (Tomin i Striak, 1989.).
Mozaik rue moe imati vie uzronika. Neki od njih su: Prunus necrotic
ringspot virus - PNRSV (virus nekrotine prstenaste pjegavosti trenje), Apple
mosaic virus - ApMV (virus mozaika jabuke), virusi koji se prenose
nematodama: Arabis mosaic virus - ArMV (virus mozaika guarke) i
Strawberry latent ringspot virus - SLRV (virus latentne prstenasti pjegavosti
jagode). Bolest je rasprostranjena u svim uzgojnim podrujima rue (Cvjetkovi,
ermi i Vonina, 2006).
Rose Streak Virus - RSV (crtiavost rue) je virus koji uzrokuje
prijevremeno otpadanje listova rue. Kultivari Madame Butterfly, Ophelia,
Rapture i Briarcliff mogu posluiti kao indikatori.
Nabrojani virusi se ne prenose sjemenom. (Cvjetkovi, ermi i Vonina,
2006).
24

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

2.9.2. tetnici
Veina nametnika na ruama nije naroito tetna. Vermeulen (2003.)
preporua poveati broj razliitih ivotinjskih posjetitelja u vrtu jer e se tako
smanjiti mogunost da broj nekih tetnika preraste u najezdu. Neke ptice kao to
su sjenica, obini zvidak i pali hrane se ruinim insektima. Iz tih razloga se
sjenicama trebaju osigurati drvene kuice za gradnju gnijezda, zvidicima nisko
i gusto grmlje, a paliima ivica ili brljan. Insekticidi se ne bi smjeli koristiti
jer e unititi bubamare i ostale korisne insekte.
Werlemark i Nybom (2010.) navode kako je u njemakim vonjacima
zabiljeeno nekoliko insekata koji mogu prouzroiti tetu. To su lisne ui iz
porodice Aphididae, a potporodice Aphidinae, pravokrilci iz porodice Acrididae
(pravi skakavci), grinje iz porodice Tetranychidae (crveni pauci) i opnokrilci iz
podreda Symphyta, porodice Tenthredinidae (ose listarice). U nekim godinama
su mogue tete uzrokovane osama ikaricama (porodica Cynipidae).
Prema zbek i almaur (2005) u Turskoj je zabiljeeno vie od 150
insekata koji se se hranili na/sa razliitim organima divljih i kultiviranih rua.
Najei insekti su bili Tetranychus urticae - obini crveni pauk ili koprivina
grinja (porodica Tetranychidae), Aphis sp. - lisne ui (porodica Aphididae,
potporodica Aphidinae), Aulacaspis rosae - ruina titasta u i Lepidosaphes
ulmi - jabuna koma u (porodica Diaspididae), Rhynchites hungaricus
(porodica Curculionidae - pipe), Malacosoma franconica i M. neustria
kukaviji suznik (porodica Lasiocampide - prelci), Lymantria dispar - gubar i
Euproctis chrysorrhoea - zlatokraj (Lymantridae - prelci gubari), Archips
rosana - ruin savija, A. xylosteanus i A. podana (porodica Torthricidae savijai), Allantus balteatus, A. basalis, A. didymus, A. viennensis, Rhogogaster
chlorosoma, Tenthredo livida i Arge ochropus (porodica Tenthredinidae - ose
listarice), Syrista parreyssii (porodica Cephidae - ose vlatarice), Diplolepis
rosae (slika 13) i D. mayri (porodica Cynipidae - ose ikarice).
Znaajne tete u nasadima namijenjenim proizvodnji ipaka ini Rhagoletis
alternata (porodica Tephritidae - vone muhe) (slika 14), tetnik nepoznat u
naoj praksi iz jednostavnog razloga to kod nas gotovo da i ne postoje nasadi za
proizvodnju ruinih ipaka pa tete koje uzrokuje ostaju neprimijeene. U
vedskoj je tetna i vrsta Anthonomus rubi - malinin cvjetar (porodica
Curculionidae - pipe). Taj tetnik je prisutan u Hrvatskoj i moe se nai na
divljim ruama.

25

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

Slika 13. ike nastale djelovanjem

Diplolepis rosae.
(izvor: http://reference.findtarget.com/)

Slika 14. tete uzrokovane liinkom

Rhagoletis alternata.
(izvor: indrak i Jemri)

Grli (2005.) navodi kako se ponekad na povrini ipka nalaze sitne upave
izrasline u kojima se razvija liinka ruinog babukara (porodica Cynipidae
ose ikarice).
2.10. Razmnoavanje
Iako se vrste rua iz sekcije Caninae u prirodi vegetativno teko
razmnoavaju, osim kao to je ve reeno na jako male udaljenosti, one brzo
naseljuju nove prostore razmnoavajui se sjemenom koje se prenosi
ivotinjama, npr. pticama. Nybom i Werlemark (2005.) navode da se pasja rua
moe razmnoavati vegetativno i generativno. Neki pokazatelji upuuju na 5 %
apomiktinog sjemena u pasjoj rui, a Hoafi, Arslan i Sarihan (2005.) govore
o mogunosti razmnoavanja in vitro. Kazankaya, Yrk i Doan (2005.)
navode da za proizvodnju ruinih plodova rue je najbolje razmnoavati
vegetativno.
2.10.1. Vegetativno razmnoavanje
Vegetativno razmnoavanje se odvija pomou reznica. Reznica je
vegetativni dio biljke koji formira korijen i izdanak kada je stavljena u povoljne
uvjete. Reznice stavljene u supstrat na mjestu reza formiraju kalus, tj.
sekundarno tvorno tkivo, ije su se stanice sposobne djeliti i na taj nain stvarati
druga tkiva i organe (Tomin i Striak, 1985.). Iako to nije sluaj sa svim vrstama
roda Rosa, reznice pasje rue se teko ukorijenjuju. Uspjeh ukorijenjivanja
reznica ovisi o vremenu uzimanja reznice (godinjem dobu), vrsti reznice
(zelena, poluzrela ili drvenasta), promjeru i duini reznice, te o fiziolokom
26

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

stanju majinske biljke. Iznimno vani su i supstrat za ukorijenjivanje, okolina i

primjena razliitih koncentracija fitohormona (Kazankaya, Yrk i Doan,
2005.). Hormoni kao IAA poveavaju, dok 2,4-D inhibiraju ukorijenjivanje.
Koriste se zelene i odrvenjele reznice.
2.10.1.1. Razmnoavanje zelenim reznicama
U Turskoj su Hoafi, Arslan i Sarihan (2005.) proveli istraivanje o
mogunosti razmnoavanja pasje rue zelenim reznicama. Zelene reznice R.
caninae su uzete krajem svibnja. One su tretirane sa IBA (indol-3-maslana
kiselina) u koncentraciji od 0, 25, 50, 75 ili 100 ppm u vremenskom periodu od
20 ili 30 minuta. Kasnije su reznice posaene u drvene kontejnere punjene
pijeskom i smjetene u staklenik. Nakon 30 dana gledao se postotak preivjelih i
zakorjenjenih reznica, duina korijena i broj korjenia po reznici. Rezultati su
pokazali signifikantne razlike izmeu vremenskog perioda tretmana, IBA
koncentracije, vremenskog perioda tretmana + IBA koncentracija. Najvii
postotak preivjelih (33,3%) i zakorjenjenih reznica (30,6%) su pokazale reznice
tretirane sa 25 ppm IBA u vremenskom trajanju od 20 minuta. Najmanji
postotak preivjelih (8,0 %) i zakorjenjenih reznica (5,3%) su pokazale reznice
tretirane sa 75 ppm IBA u vremenskom trajanju od 30 minuta. Razlike u duini
korjenia i broju korjenia po reznici nisu bile signifikantne s obzirom na
razliite tretmane. Najvei broj korjenia po reznici (10,0) se pokazao na
reznicama tretiranim sa 100 ppm IBA u trajanju od 30 minuta, a najmanji (5,3)
na reznicama tretiranim sa 75 ppm IBA u trajanju od 30 minuta. Najdui
korjeni (6,5 cm) je zabiljeen kod reznica tretiranih sa 25 ppm IBA u
vremenskom trajanju od 20 minuta, a najmanji (3,9 cm) na reznicama tretiranim
sa 50 ppm IBA u vremenskom trajanju od 20 minuta. Rezultati ovog istraivanja
ukazuju na teko ukorijenjivanje zelenih reznica.
2.10.1.2. Razmnoavanje odrvenjelim reznicama
Takoer, u Turskoj su Kazankaya, Yrk i Doan (2005.) proveli
istraivanje sposobnosti tvorbe korijenja na odrvenjelim reznicama nekih
genotipova R. caninae. Jednak broj (200) odrvenjelih reznica je uzet u
studenom, prosincu, sijenu i veljai sa 4 razliita podruja Turske. Iz svakog
podruja reznice su podjeljene na 2 jednaka dijela. Jednom dijelu reznica su
posebnim noem napravljene ogrebotine duge prosjeno 2 cm. Izgrebane i
neizgrebane reznice su tretirane 10 sekundi s IBA (0, 1000, 2500, 5000 i 10000
ppm) otopljenoj u destiliranoj vodom i etanolu (omjer 1:1 (vol/vol)). Nakon toga
su reznice stavljene u perlit i smjetene u staklenik na temperaturu od 21 2 C.
Nakon 2 mjeseca provjeravao se broj reznica sa korjeniem, duina korjenia
te broj izbojaka po reznici (izbojak se definirao kao barem jedan rastui aksilarni
pup). Najvei prosjeni postotak zakorjenjenih (izgrebanih i neizgrebanih)
27

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

reznica je zabiljeen na reznicama uzetim u studenom i koje su bile tretirane sa

2500 ppm IBA. Kod izgrebanih reznica najvei postotak je bio 65%, a kod
neizgrebanih reznica 58%. Najmanji prosjeni postotak zakorjenjenih izgrebanih
(3%) i neizgrebanih reznica (3%) je zabiljeen na reznicama uzetim u veljai i
koje su bile tretirane s 1000 ppm IBA. Pokazalo se da izgrebane reznice imaju
vei postotak reznica koje su dobile korjeni od onih koje nisu izgrebane, ali
manji postotak izbojaka po reznici. Opet je najvei prosjeni postotak izbojaka
na izgrebanim i neizgrebanim reznicama bio na reznicama uzetim u studenom i
koje su bile tretirane sa 2500 ppm IBA. Najvei prosjeni postotak kod
izgrebanih reznica je iznosio 85%, a kod neizgrebanih 88%. Najmanji prosjeni
postotak izbojaka na izgrebanim reznicama je iznosio 30%, a zabiljeen je kod
reznica uzetih u veljai i koje nisu bile tretirane s IBA. Najmanji prosjeni
postotak izbojaka na neizgrebanim reznicama je iznosio 33%, a zabiljeen je
kod reznica uzetih u sijenju i koje nisu bile tretirane s IBA. Duina korjenia
poveavala se zajedno s poveanjem koncentracije IBA, iako te razlike nisu bile
statistiki signifikantne. Najdue korjenie (prosjeno 8,1 cm) su imale
izgrebane reznice uzete u studenom koje su bile tretirane s 10000 ppm IBA.
Najmanje korjenie (prosjeno 1,9 cm) su imale izgrebane reznice uzete u
veljai koje nisu bile tretirane s IBA. Iz ovog istraivanja se moe zakljuiti da
tretman s IBA ima znaajan utjecaj na zakorjenjivanje odrvenjelih reznica.
Mogue je da su aksilarni pupovi zakorjenjenih reznica bili stimulirani
endogenom proizvodnjom novoformiranih korjenia.
Iz rezultata ova dva istraivanja moe se zakljuiti da zakorjenjivanje
reznica ovisi o vremenu uzimanja reznica, o vrsti fitohormona i o vrsti reznica.
U istraivanju drugih autora postigao se uspjeh od 50-63 % zakorjenjenih
reznica uzetih tijekom jeseni.
Moe se zakljuiti da su istraivanja pokazala:
- auksini znatno poveavju postotak zakorjenjivanja reznica
- reznice debljeg drva bolje rastu i razmnoavaju se od tanjeg drva
- bolji postotak zakorjenjivanja je kod genotipova bez trnja nego kod
onih sa trnjem
- izgrebane reznice imaju bolji postotak zakorjenivanja od onih koje
nisu izgrebane (Kazankaya, Yrk i Doan, 2005.)
2.10.2. Generativno razmnoavanje
Generativno razmnoavanje pasje rue je takoer veoma oteano zbog
kompleksnog mehanizna dormantnosti sjemena. Uzroci dormantnosti mogli bi
biti perikarp sjemena, unutarnja struktura sjemena i/ili genetiki razlozi ili
28

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

biokemijski faktori. Razmnoavanje sjemenom je pod utjecajem genetike i

okoline. Temperatura utjee na brzinu razvoja embrija i debljinu endokarpa.
Kako se zrelost plodova poveava tako u sjemenkama pasje rue raste koliina
inhibitora koji zaustavljaju njihov razvoj (Tomin i Striak, 1989.). Uestali
pokuaji kojim bi se prekinula dormantnost su: hlaenje, tretmani sa raznim
kiselinama i biljnim regulatorima rasta, posebno tiureom i vitaminima. Veoma je
vaan pravilan odabir vremena za berbu. Da bi se dobila optimalna klijavost,
plodovi moraju biti sakupljeni kada boja koe pree iz zelene u crvenkastu.
Vrdoljak i Pagliarini (2001.) navode da se divlje rue razmnoavaju sjemenom
da bi se dobilo brojno potomstvo slino majinskoj biljci.
U Turskoj su Hoafi, Arslan i Sarihan (2005.) proveli istraivanje o
djelovanju giberelinske kiseline (GA3) na klijavost sjemenki ipka. Nakon berbe
(krajem rujna) iz plodova su izvaene sjemenke koje su tretirane razliitim
koncentracijama GA3 te su posijane na polje i u staklenik.
Tretman u stakleniku
Odmah nakon berbe sjemenke su izvaene iz plodova i drane na sobnoj
temperaturi. Prije sjetve (2 mjeseca nakon berbe) sjemenke su se namakale u 0,
100, 200, 300, 400, 500, 1000 ili 2000 ppm GA 3 u vremenskom trajanju od 6, 12
ili 24 h. Prve godine je zbog velike dormantnosti isklijalo vrlo malo sjemenki.
Najvii postotak klijavosti je dobiven kod sjemenki tretiranih sa 1000 ppm GA 3
u vremenskom periodu od 12 sati, a iznosio je 10 %. U vie sluajeva nije bilo
klijavosti. Kod sjemenki koje nisu bile tretirane sa GA 3 postotak klijavosti je bio
0. Druge godine su bile vidljive razlike vezanu uz dozu i trajanje tretmana sa
GA3. Prekid dormantosti se dogodio neovisno o primijenjenom tretmanu. U
drugoj godini nakon berbe najvei postotak klijavosti je dobiven kod sjemenki
tretiranih sa 2000 ppm GA3 u vremenskom periodu od 12 sati, a iznosio je 73,7
%. Najmanji postotak klijavosti je dobiven kod sjemenki tretiranih s 400 ppm
GA3 u vremenskom periodu od 12 sati, a iznosio je 27,3 %. Istraivanje je
pokazalo da trajanje tretmana nije bitno utjecalo na klijavost, ali koncentracija
GA3 je utjecala.
Tretman na polju
Nakon berbe plodovi su podjeljeni u 3 skupine. Prvoj skupini nisu izvaene
sjemenke te su plodovi bili drani u hladnjaku pri temperaturi od 4 C. Drugoj
skupini su izvaene sjemenke koje su dalje drane u hladnjaku, takoer pri
temperaturi od 4 C. Treoj skupini nisu izvaene sjemenke te su plodovi drani
na sobnoj temperaturi. Prije sjetve (5,5 mjeseci nakon berbe) su sve sjemenke
tretirane sa 0, 100, 200, 300, 400, 500, 1000 ili 2000 ppm GA3 u vremenskom
trajanju od 6, 12 ili 24 h. Prve godine nije bilo klijavosti, a druge godine su bile
vidljive znaajne razlike izmeu klijavosti vezane uz predtretmane, dozu i
vremenski period tretmana sa GA3. Najvei postotak klijavosti je bio 52,0 %, a
29

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

zabiljeen je kod sjemenki dranih u plodovima na sobnoj temperaturi i

tretiranih s 400 ppm GA3 12 sati. Najmanji postotak klijavosti su pokazale
sjemenke drane na temperaturi pri 4 C i koje su bile tretirane sa 200 ppm GA 3
u vremenskom trajanju od 6 sati. Najveu prosjenu klijavost (39,11 %) su imale
sjemenke drane u plodovima pri sobnoj tempraturi, a najmanju sjemenke
drane pri 4 C. U istraivanju je vidljivo kako je u poetku klijavost rasla sa
poveavajuom koncentracijom GA3, a vrhunac je dostigla kod koncentracije od
500 ppm GA3, nakon ega je stagnirala. Kod vremena trajanja tretmana
sjemenki s GA3 najvei uspjeh se postigao kod tretiranja 12 sati, a najmanji kod
tretiranja sjemenki 6 sati.
R. canina se za svrhu dobivanja podloge razmnoava sjemenom. Mnogi
autori navode svoj prijedlog kako sjemenom razmnoavati pasju ruu. Tako
Tomin (1973.) navodi svoj prijedlog. Plodovi R. caninae beru se u poluzrelom
stanju, odmah iste od mesnatih dijelova (drobilicom za muljanje groa) i
preko sita prosijavaju da bi se dobilo isto sjeme. Zbog utjecaja inhibitora sjeme
se odmah ispire vodom, a nakon toga mijea sa pijeskom i navlai. Sloj je
otprilike oko 20 cm. Do sjetve ga je najbolje staviti u plitki drveni sanduk koji
proputa vodu, u hladovinu nekog drveta. Sjetva se vri u listopadu ili studenom
u brazde irine oko 2 cm, sa razmakom od 4 cm. Dubina sjetve je 3 - 4 mm. Tlo
mora biti rastresito, plodno i dobro obraeno. Sjeme nee klijati sljedeu godinu,
nego tek drugu godinu od sjetve.
Tomin i Striak (1985.) navode da je plodove nuno ubrati prije potpunog
izluivanja inhibitora klijanja (dormena) u sjeme. Pregled sjemenki treba
napraviti kada se sa jedne strane ipka pojavi rumena boja. Sjeme se pregleda
rasjecavanjem. Ako je jezgra ve tvrda treba odmah poeti sa branjem svih
plodova. Nakon berbe sjemenke se odvajaju od mesnatog djela, prosijavaju,
ispiru vodom i sue na prohladnom mjestu. Poslije suenja sjeme treba zapraiti
fungicidima prije sjetve. Takvo sjeme moe stajati 3 - 4 tjedna do sjetve ili
stratifikacije. Priprema zemljita za sjetvu poinje oranjem koje treba izvriti na
dubini oko 30 - 35 cm, a zatim tanjurati, ostaviti da odstoji 2 - 3 tjedna i
poetkom listopada izvriti finu obradu. Dodavanje gnojiva poinje ovisno o
koliini hranjiva u zemljitu. Ako zemljite ima dovoljno hranjiva onda u
osnovnom gnojenju prije oranja treba dodati PK gnojiva oko 800 kg/ha, a u
predsjetvenom gnojenju oko 400 kg/ha. Stratificirati sjeme se moe odmah
nakon ienja i zapraivanja sjemena. Sjeme se pomijea sa pijeskom u
sanduku propustljivom za vodu. Na dno sanduka se stavi 3 - 4 cm rijenog
pijeska, na njega se stavi sloj sjemena od 2 cm, a na njega opet pijesak i tako
naizmjenino da bi se na kraju stavio sloj pijeska od 4 - 5 cm. Sanduk se stavi u
zatvoreni prostor (upu) gdje e biti izloen hladnoi. Treba obratiti panju da

30

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

pijesak bude stalno malo vlaan. Sjetva se izvri rano u proljee u redove
razmaka 50 - 70 cm. Klijavost sjemena u prvoj godini iznosi oko 20 %, iz ega
proizlazi da se na jedan duni metar treba posijati oko 1000 sjemenki, tj. 1 kg
sjemena rasporediti na duinu od 40 - 50 m (1 kg suhog sjemena ima 40000 60000 sjemenki). Kod runog sijanja motikom se naprave brazde irine 15 cm i
dubine 5 - 8 cm. Sjeme se sije cijelom irinom brazde. Vrtnim grabljama se na
sjeme nanese oko 2 cm sloja zemlje.
Petranovi (1936.) daje svoj prijedlog. Sjeme se nabavi tijekom jeseni, a
zimski mjeseci se iskoriste za stratifikaciju (simulacija prirodnih promjena
temperature) sjemena. Predlae stratificirati sjeme na sljedei nain: sjeme se
izvadi iz plodova pa se u cvjetni lonac najprije stavi red pijeska pa red sjemena i
tako redom dok se cijeli lonac ne napuni. Takoer navodi da su neki drugaijeg
miljenja i tvrde da je sjemenke bolje ostaviti u plodovima i tako ga stratificirati
pa e plod u pijesku istrunuti i stvoriti prirodne uvjete za klijanje. Umjesto
pijeska moe se upotrijebiti laka zemlja. Pijesak ili zemlja trebaju biti slabo
vlani da sjeme preko zime nabubri. Prije sjetve sjeme treba staviti u sito nad
vruu vodu da stoji oko 2 sata pri tempteraturi od 40 C da bi se postigla
klijavost jo te iste godine. Sjetva se vri u oujku ili travnju kada prou
mrazevi. Sjeme se sije gusto u redove. Razmak izmeu redova treba biti 10 - 15
cm, a sjeme pokriveno sa 1 - 2 cm zemlje.
Rogin (1989.) navodi primjer cvjeara Vida Valente koji u svom rasadniku
sije podlogu R. canina Brgs. On sije polovicu prologodinjeg stratificiranog
sjemena i polovicu ovogodinjeg sjemena koje je uzeto iz poluzrelih plodova
ubranih u listopadu. Sjeme stratificira pomijeajui ga s pijeskom i ostavlja
preko zimskih mjeseci u kojima pazi da smjesa bude stalno umjereno navlaena.
Sjeme sije u desetom mjesecu odmah nakon branja u gredice iroke 150 cm, a
duge prema potrebi. Gredica treba biti dobro pripremljena i zemlja usitnjena. Na
sjeme se stavlja sloj od oko 2 cm zemlje obogaene humusom. Sjeme nie ve u
oujku.
Werlemark i Hybom (2010.) navode da se rue iz sekcije Caninane
praktino razmnoavaju sjemenom, to zna biti usporeno ako se dormantnost ne
prekine na pravi nain. Takoer, navode da se dormantnost najee prekida
izlaganjem sjemena temperaturi od 20 C u trajanju od 12 tjedana nakon ega
slijedi 12 tjedana izlaganja sjemena temperaturi od 4 C. Dormantnost se moe
prekinuti i tretmanom sa giberelinskom kiselinom.
Pokusi provedeni u sklopu ovog diplomskog rada
U pokusu provedenom 2007. godine na Agronomskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu eljeli smo istraiti utjecaj toplinskih predtretmana
sjemena prije tople i hladne stratifikacije u cilju pronalaenja jo kojeg
faktora koji bi mogao poboljati klijavost odnosno uinkovitost razbijanja
31

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

dormantnosti uobiajenog postupka tretiranja sjemena R. caninae primjenom

tople stratifikacije (60 dana na 20C) + hladne stratifikacije (60 dana na
4C). Uzeto je sjeme etiriju sjemenjaka (S2, S5, S6 i S8) koji su bili zanimljivi
po svojim obiljejima: S2 se isticao rodnou, a plodovi mu nisu bili napadnuti
liinkama tetnika, S5 je imao relativno velike plodove, S6 je imao najvee
plodove dok je S8 morfoloki i veliinom plodova bio slian fenotipu S6
(Barievi, 2010.). Plodovi su ubrani u tehnolokoj zriobi (oko 10. rujna, 2007.;
slika 15), a sjeme je bilo odmah izvaeno i podvrgnuto tretmanima.

Slika 15. Sakupljeni plodovi pasje rue. (izvor: Zoran indrak)

Sjemenke svakog fenotipa su podijeljene u 9 partija, te su po tri partije
podvrgnute toplinskim tretmanima (T0 bez toplinskog tretmana, T1 toplinski
tretman vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 minuta i T2 toplinski
tretman vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 minuta). Nakon tople
stratifikacije, a prije hladne stratifikacije svaka od tri partije sjemena
podvrgnuta istom toplinskm tretmanu prije tople stratifikacije ponovno je
podvrgnuta jednom od toplinskih tretmana (T0 bez toplinskog tretmana, T1
toplinski tretman vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 minuta i T 2
toplinski tretman vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 minuta). Time se
postiglo da je svaka partija sjemena svakog sjemenjaka bila tretirana jednom od
9 kombinacija tretmana: T0/0 - izostanak toplinskog tretmana prije tople
stratifikacije i prije hladne stratifikacije; T0/1 - izostanak toplinskog tretmana
prije tople stratifikacije + tretman toplom vodom zagrijanom na 50C u
trajanju od 10 min. prije hladne stratifikacije; T0/2 - izostanak toplinskog
tretmana prije tople stratifikacije + tretman toplom vodom zagrijanom na
50C u trajanju od 20 min. prije hladne stratifikacije; T 1/0 - tretman toplom
vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 min. prije tople stratifikacije +

32

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

izostanak toplinskog tretmana prije hladne stratifikacije; T 1/1 - tretman toplom

vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 min. prije tople stratifikacije +
tretman toplom vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 min. prije hladne
stratifikacije; T1/2 - tretman toplom vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10
min. prije tople stratifikacije + tretman toplom vodom zagrijanom na 50C u
trajanju od 20 min. prije hladne stratifikacije; T2/0 - tretman toplom vodom
zagrijanom na 50C u trajanju od 20 min. prije tople stratifikacije + izostanak
toplinskog tretmana prije hladne stratifikacije; T2/1 - tretman toplom vodom
zagrijanom na 50C u trajanju od 20 min. prije tople stratifikacije + tretman
toplom vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 10 min. prije hladne
stratifikacije; T2/2 - tretman toplom vodom zagrijanom na 50C u trajanju od 20
min. prije tople stratifikacije + tretman toplom vodom zagrijanom na 50C u
trajanju od 20 min. prije hladne stratifikacije.
Tablica 5. Utjecaj genotipa (sjemenjak) i toplinskog tretmana sjemena na
postotak klijavosti sjemena pasje rue (R. canina). Vrijednosti su aritmetike
sredine SD (nSJEMENJAK=9 ; nTRETMAN=4).
Isklijale sjemenke (%)
Sjemenjak
S2
S5
S6
S8

P=0,0466
9,3a 7,65
6,6ab 6,93
3,5b 3,08
3,0b 3,51

Tretman
T0/0
T0/1
T0/2
T1/0
T1/1
T1/2
T2/0
T2/1
T2/2

P<0,0842
7,8abcd 6,01
4,5bcd 5,14
2,5cd 2,98
11,2a 7,31
2,9cd 1,18
1,8d 2,02
9,7ab 6,39
8,1abc 10,42
1,9d 1,51

Razliita slova pridodana prosjenim vrijednostima oznaavaju da se one znaajno razlikuju

uz p0,1.

33

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

S obzirom da tretmane prije tople stratifikacije i tretmane prije hladne

stratifikacije ne bi imalo smisla promatrati odvojeno (kao dva faktora s 3
stepenice) jer su uklopljeni u ionako podijeljeni postupak stratifikacije sjemena,
ovih 9 kombinacija tretmana mogu se smatrati stepenicama jednog faktora
toplinskog tretmana sjemena. S druge strane, kako je svrha ovog pokusa
prvenstveno bila istraivanje unapreenja postupka stratifikacije sjemena vrste
R. caninae openito, a ne utvrditi koji e sjemenjak (genotip) imati vie klijavog
sjemena, to sjemenjake u ovom pokusu moemo smatrati faktorom ponavljanja
tj. repeticijama, a interakciju toplinski tretman sjemena sjemenjak nema smisla
niti je mogue raunati.
Rezultati pokusa (isklijalo sjeme u %) prikazani su u tablici 5. Potrebno je
naglasiti da sjeme nije poelo klijati odmah nakon zavretka hladne
stratifikacije nego tek tri mjeseca kasnije. Osim toga, standardne devijacije
gotovo su jednake, a ponekad i vee od navedenih prosjenih vrijednosti, a
postoci isklijalog sjemena apsolutno su (pre)mali i ne odgovaraju navodima iz
literature. To upuuje da zakljuak da rezultati ovog pokusa nisu relevantni,
odnosno da je neto polo po krivu za vrijeme trajanja pokusa.
Sljedee je godine sakupljeno iz tehnoloki zrelih i prezrelih plodova sjeme
pasje rue te odmah posijano, bez ikakvih tretmana i postupaka stratifikacije, u
prosjeno veliku teglu na otvorenom. Na proljee je niknulo oko 20-ak %
posijanih sjemenki (slika 16a), a do jeseni se razvilo nekoliko dobro razvijenih
sadnica (slika 16b). To je s obzirom na raspoloivost sjemena ove biljne vrste
zadovoljavajui postotak, tim vie to su na ovakav nain izbjegnute navedene
manipulacije oko stratifikacije sjemena i s njima povezan utroak vremena i
sredstava.

ab
Slika 16. a - Mlade biljice pasje rue niknule na proljee nakon prirodne
stratifikacije; b - nakon prirodne selekcije, preostale biljke u jesen.
(izvor: Zoran indrak)
34

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

3. ZAKLJUAK
Zanimljiva svojstva ploda meu kojima se istiu profilaktika i
prehrambena vrijednost, otpornosti na bolesti, tetnike i niske temperature te
iroko podruje mogueg uzgoja, svrstavaju pasju ruu u jednu od poeljnih
kultura za uzgoj u buduim vonjacima. Pasju se ruu za potrebe domaih
uzgajivaa moe razmnoavati vegetativno i generativno. Iskustvo i navodi iz
literature su pokazali kako bi pasju ruu najekonominije i vremenski
najisplativije bilo razmnoavati generativno tj. sjemenom zbog njezinog
specifinog naina nasljeivanja, tzv. "canina mejoze" kojom se svojstva
majinske biljke u velikoj mjeri prenose na generativno potomstvo. Za one
potrebe (npr. podloge tono odreenih svojstava) i nasade (npr. kolekcijske i
matine nasade) u kojima je bitno da biljke budu identine genetske strukture,
pasju ruu treba razmnoavati reznicama. Kako je vrlo teko ukorijeniti reznicu
pasje rue, reznice je potrebno tretirati auksinima od kojih se najei rabi IBA
(indol-3-maslana kiselina). Meutim, reznice nije lako zakorjeniti ak i uz
primjenu hormona to ukazuje na potrebu za daljnjim istraivanjima kojima bi
se na zadovoljavajui nain pokuao rijeiti taj problem.

35

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

4. POPIS LITERATURE
1. Baktur, I., Hazar, D., Uysal, S. and zel, S. (2005). Possible Uses of
Dogrose Branches and Rose Hips for Ornamental Purposes. Acta
Horticulturae, 690:97-99
2. Barievi, L. Kakvoa plodova sjemenjaka pasje rue (Rosa canina L.).
Diplomski rad. Sveuilite u Zagrebu, Agronomski fakultet, 2010.
3. Beales, P., et al. Botanicas roses: the encyclopedia of roses. Knemann,
2005.
4. Beckett, Kenneth, A. The concise encyclopedia of garden plants. Guild
Publishing, London, 1984.
5. Brickell, C. The Royal Horticultural Society encyclopedia of plants and
flowers. Dorling Kindersley, London, 2008.
6. Cottini, P. Rua: vrste i tehnike uzgoja izbor, sadnja, njega i obrezivanje.
Leo Commerce, Rijeka, 2004.
7. Cvjetkovi, B., ermi, E. i Vonina, D. (2006). Bolesti rue. Hrvatsko
drutvo biljne zatite: Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
5:253-263
8. Domac, R. Flora Hrvatske. kolska knjiga, Zagreb, 2002.
9. Ercili, S. and Gleryz, M. (2005.). Rose hip Utilization in Turkey. Acta
Horticulturae, 690:77-81
10. Forenbacher, S. Velebit i njegov biljni svijet. kolska knjiga, Zagreb,
1990.
11. Hazat, D. and Baktur, I. (2005). Graft Compatibility betwen Two Cut Rose
Cultivars and a Dogrose (Rosa canina L.) Rootstock. Acta Horticulturae,
690:143-147
12. Grli, Lj. Encikopedija samoniklog jestivog bilja. Ex libris, Rijeka, 2005.
13. Hessayon, D. G. Rue. Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.
14. Hoafi, H., Arslan, N. and Sarihan, E. O. (2005). Propagation of Dog
Rose (Rosa canina L.) by Seed. Acta Horticulturae, 690:159-164
36

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

15. Hoafi, H., Arslan, N. and Sarihan, E. O. (2005). Propagation of Dogrose

(Rosa canina L.) by Softwood Cuttings. Acta Horticulturae, 690:139-142
16. Ivani, A. Hibridizacija pomembnejih rastlinskih vrst. Fakulteta za
kmetijstvo, Maribor, 2002.
17. Ivanui, . Uzgoj rua. Znanje, Zagreb, 1986.
18. Joublan, J. P. and Rios, D. (2005). Rose Culture and Industry in Chile.
Acta Horticulturae, 690:65-69
19. Jrgens, A. H., Seitz, B. and Kowarik, I. (2007). Genetic differentiation of
Rosa canina (L.) at regional and continental scales. Plant Systematics and
Evolution, 269:39-53
20. Kazankaya, A.,Yrk, E. and Doan, A. (2005). Effect of IBA on Rooting
of Rosa canina Hardwood Cuttings from Lake Van Region, Turkey. Acta
Horticulturae, 690:153-158
21. Kovacs, S., Facsar, G., Udvardy, L. and Tth, M. (2005). Phenological,
Morphological and Pomological Characteristics of Some Rose Species
Found in Hungary. Acta Horticulturae, 690:71-76
22. Lodeta, V. (2006). Kakvoa ipka i podizanje nasada rua za uzgoj ploda.
Pomologia Croatica, 3:233-239
23. Maceljski, M. Poljoprivredna entomologija. Zrinski, akovec, 2002.
24. Maegdefrau, K. Udbenik botanike za visoke kole: sistematika, evolucija
i geobotanika. kolska knjiga, Zagreb, 1997.
25. Meyer, Susan E. (2008). Rosa L.: rose, briar. In: Bonner, Franklin T.;
Karrfalt, Robert P., eds. The Woody Plant Seed Manual. Agric. Handbook
No. 727. Washington, DC. U.S. Department of Agriculture, Forest
Service. p. 974-980.
26. Nybom, H., Werlemark, G., Esselink, G. and Vosman, B. (2005). Sexual
Preferences Linked to Rose Taxonomy and Cytology. Acta Horticulturae,
690:21-27
27. zbek, H. and almaur, . (2005). A Review of Insects and Mites
Associated with Roses in Turkey. Acta Horticulturae, 690:167-174
37

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

28. Pahlov, M. Velika knjiga ljekovitog bilja. Cankarjeva zaloba, LjubljanaZagreb, 1989.
29. Petranovi, K. Uzgoj rua. Josip Kratin, Zagreb, 1936.
30. Rogin, J. Knjiga o ruama. AGM, Zagreb, 1998.
31. Rogin, J. Rua kraljica cvijea. Stvarnost, Zagreb, 1989.
32. Schereer, O. Rue u naem vrtu. Mladost, Zagreb,1971.
33. Schubert, M. Sve o vrtu. Mladost, Zagreb, 1979.
34. Shamsizade, L. A. and Novruzov E. N. (2005). Distribution, Fruit
Properties and Productivity of Rosa Species in Great Caucausus,
Azerbaijan. Acta Horticulturae, 690:101-105
35. The Royal Horticultural Society. Vrt: velika ilustrirana enciklopedija.
Mozaik knjiga, Zagreb, 2005.
36. Tomin, L., Kreki, . Gajenje rua: u vrtu i stanu. Nolit, Beograd, 1986.
37. Tomin, L., Striak, S. Rue. RO "Ekonomski biro", Beograd, 1985.
38. Uggla, M. and Martinsson, M. (2005). Cultivate the Wild Roses
Experiences from Rose Hip Production in Sweden. Acta Horticulturae,
690:83-89
39. Vermeulen, N. Rue: encikopedija. Veble commerce, Zagreb, 2003.
40. Vrdoljak, A., Pagliarini, N. Rue, ukrasno grmlje i drvee. Gospodarski
list, Zagreb, 2001.
41. ujovi, K., Tomin, L. Rue, ukrasno bunje, drvee i ive ograde . Nolit,
Beograd, 1973.
42. Werlemark, G. and Nybom, H. (2010). Dogroses: Botany, Horticulture,
Genetics, and Breeding. Ch. 4. In Horticultural Reviews, Volume 36.
Janick, J. p. 199-255. Published by John Wiley & Sons, Inc., Hoboken.
New Jersey. USA.
43. Wisseman, V. and Ritz, C. M. (2007). Evolutionary patterns and processes
in the genus Rosa (Rosaceae) and their implications for host-parasite coevolution. Plant Systematics and Evolution, 266:79-89
38

Mikoi Ksenija (2011.) Diplomski rad

INTERNETSKE STRANICE
1. http://hirc.botanic.hr/
2. http://reference.findtarget.com/
3. http://www.aromaterra.hr/
4. http://www.drvodjeljska-skola-zagreb.hr/
5. http://www.sumfak.hr
6. http://www.superstock.com/
7. http://www.vecernji.hr/

39