Proces

prisutnosti
Michael Brown

Pohvale knjizi Proces prisutnosti

Proces prisutnosti predstavlja udesnu psiholoku i duhovnu pobjedu. Michaelovi
uvidi su dublji i obuhvatniji od bilo kojih s kojim sam se susrela tokom svoje line i
profesionalne 30 godinje prakse. Sutinu temeljnog psiholokog rada je uspio uskladiti
s duhovnim rastom, a to razumijevanje je uspio prenijeti u logian, sekvencijalan i
jednostavan proces iscjeljivanja i otputanja starih i tvrdokornih prepreka.
Suan Simpson, doktorica psihologije, Parksville,Britanska Kolumbija, Kanada

Neete dozvoliti da vam proe jo jedan dan, a da ivot ne sagledate na nov nain,
otvorenim oima, to vam omoguuju ovi uvidi. Osim toga, ovdje je rije o detaljno
objanjenom metodu kojim moete otkloniti sve ono to vas je zaista spreavalo u
napredovanju. Michael upada u va ivot kao to je Rumijev uitelj Sams upao u
njegov, baca sve vae knjige u zdenac, govorei: A sada mi dozvoli da ti pokaem
kako da pone ivjeti u skladu s onim o emu si itao. Vjerujem da e milioni ljudi
proitati ovu knjigu i njome napraviti veliki korak prema novome svijetu.
Stephen Summers, iscjelitelj/hiropraktiar, Austin,Texas, Sjedinjene Amerike Drave

Ve me je i samo itanje Procesa prisutnosti ispunilo dubokom nadom da u

iscijeliti svoj ivot, jer 25 godina patim od bolova izazvanih reumatskim artritisom.
Proitala sam je tokom odmora, leei na breuljku. Okreui stranice na tom
spokojnom mjestu, osjeala sam da Proces preuzima moj ivot u svoje ruke... Osjeala
sam da se oslobaam.
Nora Morin, privatnik, Parksville, Britanska Kolumbija, Kanada

Ova knjiga mi je kroz lino iskustvo pokazala da ne postoji bolji trenutak koji bismo
mogli iskusiti nego to je ovaj sadanji, te da ne postoji uzvienija spoznaja od one da
nas svemir bezuslovno podrava.
Jeevan Gounden, privatnik, Johannesburg, Junoafrika Republika
Proces prisutnosti nije samo jo jedna od knjiga za samopomo, nego praktian alat
3

koji nam pomae da uzde svog ivota i svoje svrhe s potovanjem i saosjeanjem
preuzmemo u vlastite ruke.
Barbara Mowat, predsjednica Instituta za globalne veze i komunikacije, Abbotsford,
Kanada

Ovaj proces mi je pomogao da se suoim s vlastitim strahovima i tako se oslobodim

vlastite prolosti. Namijenjen je onima koji su voljni prihvatiti stvarnost.
Terry Betty, knjievnica, Johannesburg, Junoafrika Republika

Je li moda zaista tano da nama upravlja neki program ijeg postojanja nismo svjesni?
Proces prisutnosti nas poziva da kroz vlastito iskustvo dobijemo odgovore na to pitanje.
Pete Pietrie, hortikulturolog, Dhahran, Kraljevstvo Saudijske Arabije

Proces prisutnosti je svjea, originalna i posebna knjiga koja me je ponijela u vie

stanje svijesti jo dok sam je itala. Michael Brown nam svojim jezikom nalik
uspavanki, svojim snanim i dubokim podukama, kao i kvalitetom vlastite Prisutnosti,
pokazuje kako iskoraiti iz paradigme utemeljene na vremenu i zakoraiti u radost i
ivotnost tajne prosvjetljenja : svjesnosti sadanjeg trenutka.
Victoria Ritchie, urednica/duhovna uiteljica, Mili Valley, Kalifornija,Sjedinjene
Amerike Drave

Ovaj Proces je slian prljavom staklenom oknu. Na oknu je otisak vae prolosti, moda
otisak ruke strogog oca, moda kapljica suze koja je potekla jer nas niko nije htio
sasluati, moda neto slino tome. Putem Procesa moemo otkloniti te otiske i mrlje s
prozorskog okna i ponovo otkriti jasnou koja je oduvijek bila tamo. Kod mene je taj
proces zapoeo jo dok sam itao knjigu.
Vim Rolaff, preduzetnik/fotograf, ostrvo Vancouver, Britanska Kolumbija, Kanada

Zaista mogu rei da sam se u velikoj mjeri oslobodila dugogodinjeg bijesa, kajanja,
osjeaja tuge i krivice, grinje savjesti, straha i depresije.
Sharon Botha, vlasnica kafia, Pretoria, Junoafrika Republika

Ovo iskustvo je namijenjeno svima nama koji zaista tragamo za istinom o tome ko
smo i ta jesmo te zato se uopte nalazimo na ovoj planeti.
Nikolas Jankovich, finansijski savjetnik, Durban, Junoafrika Republika

Ova knjiga mi je pokazala kako trebam djelovati prema vanjskom svijetu, a ne

reagovati na njega.
Dimitri Anastasiou, vlasnik restorana, Johannesburg, Junoafrika Republika

Uspjela sam razrijeiti emocionalne potekoe koje su uticale na moje line

odnose i na profesionalna iskustva.
Amitha Hughes, televizijska i radijska novinarka, Johannesburg, Junoafrika Republika

Sada osjeam duboko razumijevanje prema onome to je prolo, zahvalnost prema

onome to je sada i prihvatam ono to tek treba doi.
Joan Tinker, Johannesburg, Junoafrika Republika

Kad sam postao prisutniji, to me usporilo, tako da se sada bolje mogu usredsrediti na
ono ta radim ovoga trenutka, a ne samo na ishod.
Wepener Botha, nezavisni novinar, Pretoria, Junoafrika Republika

Proces prisutnosti mi je pruio neposredne i trajne efekte koji su znaajno produbili

moje unutranje spokojstvo, line odnose i sposobnost pruanja i primanja ljubavi.
Jeremy Harris, geolog/savjetnik na podruju informacione tehnologije,Guateng,
Junoafrika Republika

Ova knjiga me je potakla da se otvorim velianstvenosti. Sitnice koje su me nekad

uznemirivale sada me vie ne mogu deprimirati.
Tamsin Lodge, izvrni raunovoa, Gauteng, Junoafrika Republika

Uz pomo ove knjige spoznala sam da je moja percepcija drugih samo odraz mog
unutranjeg stanja.
Samantha Jankovich, raunovoa, Cape Town, Junoafrika Republika

Sadraj
Zahvale
Uvod
ta je svjesnost sadanjeg trenutka?

10
11
18

Prvi dio

22

Usklaivanje sa procesom
Ritam ponovnog osnaenja
Usklaivanje nae namjere
Mehanika procesa
Svjesnost pitanja
Staza svesnosti i sedmogodinji ciklus
Sedmogodinji ciklus
Kretanje s one strane gibanja
S one strane zavisnosti i patnje
Zamjenjivanje rezultata posledicama

22
24
26
30
35
39
41
47
51
57

Drugi dio

65

Priprema za putovanje
Trostruki proces
1. Vjebe disanja
2. Izjave za buenje svjesnosti
3. Materijal za itanje i percepcijski metodi
Opta uputstva blagog procesa
Integrativni pristup
Nivo ulaska
Uvodni pristup
Iskustveni pristup
Potvrda

65
67
67
70
71
72
77
85
85
86
88

Trei dio

95

Proces prisutnosti
Namjera sluanja
Lina poruka
Pokretanje procesa

95
96
98
99
7

Odravanje prvobitnog zamaha

1-a vjeba
Naa unutranja Prisutnost
Volja za disanjem
Svjesno povezano disanje
Vjeba svjesnog povezanog disanja
Doivljaj unutranje prisutnosti
2-a vjeba
Identifikacija glasnika
3-a vjeba
Prihvatanje poruke
4-a vjeba
Osjetite da biste iscijelili
Obnavljanje ravnotee kvaliteta naeg ivota
5-a vjeba
Buenje unutranjeg saosjeanja
Spaavanje djeteta u nama
6-a vjeba
Smanjivanje negativnog emocionalnog naboja
Proces emocionalnog ienja
Vjebe u vodi
7-a vjeba
Osjeajima prolazimo kroz emocionalno tijelo
Smirivanje ega
Preuzimanje kontrole nad negativnim
Prihvatanje fizike prisutnosti
8-a vjeba
Buenje spokojstva putem opratanja
9-a vjeba
Obnavljanje emocionalne ravnotee
10-a vjeba
ivot sa svrhom: Otputanje drame u korist dharme
ivjeti sa svrhom
Zahvalnost

99
101
101
103
108
109
111
115
115
125
125
132
132
136
139
139
143
147
147
156
161
164
164
169
175
177
182
182
190
190
201
201
202
214

etvrti dio

215

Posledice

215
8

Plodovi
Odgovorno irenje svjesnosti sadanjeg trenutka
Pria o Cliveu i Nadine

216
238
243

Peti dio

248

Dovrenje
Sloboda je naa odgovornost
Svaka rua ima trn
Mo nae Prisutnosti

248
249
252
253

Zahvale
Zahvalan sam Chrisu Chapmanu koji me je nauio kako koristiti glavu da bih
napisao ono to osjeam u srcu. Doktoru Robertu Prallu to mi je pomogao da
ponem. Sari Darden Prali to me uzela za ruku i polako me povela u ovaj
poduhvat. Zahvalan sam Williamu Reboldu koji je za mene primjer skromnog i
uspjenog uitelja. Indiju Maldonadu sam zahvalan to mi je pruio priliku da na
prirodan nain postanem svjestan sadanjeg trenutka. Jo Dunning sam zahvalan na
tome to me je upoznala sa snagom i mogunostima emocionalnog ienja i
zabavom koju prua fonetski jezik. Eliavu Medini sam zahvalan to me nije
napustio tokom oluje. Leonardu Mercardu na medicini, bubnjevima, krugu i
pjesmama. Gavranu Mercadu sam zahvalan na njegovom prijateljstvu i hrani za
gavrana. Mosesu Mercadu zahvaljujem to me podsjetio na igru. Pokojnom
Nelsonu Fernandezu sam zahvalan to mi je ukazao na nunost discipline, a
Kevinu Costellu na njegovom smijehu i podsjeanju da trebam disati. Pokojnom
Jonathonu Bailevu sam zahvalan na tome to je u mom drutvu uvijek bio potpuno
prisutan. Zahvalan sam Peteu Pietrieju to me je podsjeao da je mogue
napisati ovakvu knjigu i to je sa mnom proao itav put do ovoga trenutka.
Pokojnom Colinu Kingfisheru sam zahvalan na tome to me nauio obraati
panju, a Davidu i Chen Eagleheart to su mi dozvolili da brinem o ognju.
Graywolfu i Devaki sam zahvalan to su mi pruili mjesto za ivot kad nisam
znao ta bih uinio. Zahvalan sam Cahrlesu Ganzonu to mi je spasio ivot i
pokazao mi ta zaista znai rije bezuslovnostt. Marvbeth James zahvaljujem to
je bdjela nada mnom dok sam ozdravljao, Eriki Cardenas Arrovo to mi je pokazala
put kui i pripremila me za putovanje, a Dot Johnson to je ovu viziju podrala
vlastitim tijelom, umom i srcem. Connie Kellough sam zahvalan na njenoj vrstoj
vjeri, besprekornom vostvu, blagim i mudrim primjedbama i to je svaku rije
na ovim stranicama proela prisutnou svoje panje ispunjene ljubavlju. Zahvalan
sam svima koji su mi se obratili traei pomo tokom Procesa prisutnosti - hvala
vam to ste mi svojim primjerom pokazali da djeluje.

Hvala vam, jednom i svima.

10

Uvod
Ponovno otkrivanje svjesnosti sadanjeg trenutka
Jako sam srean i zadovoljan to je Proces prisutnosti sada dostupan svima.To je
iskustvo osmiljeno kako bi bilo prikladno za svakog ovjeka koji zna koliko je
vano ponovno se povezati sa snagom svoje Unutranje prisutnosti. Proces
prisutnosti je voeno putovanje koje se sastoji od praktinih i percepcijskih metoda
te spoznaja potrebnih za svjesno odvlaenje panje s privida i zamki vremena kako
bismo mogli ponovno zakoraiti u sadanji ivotni trenutak. Rije je o bezopasnom i
blagom iskustvu koji je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.
Proces prisutnosti je ishod potrage koja je svjesno zapoela u arizonskoj
pustinji 1996. godine. Tamo sam doivio prva tri stvarna iskustva onoga to sada
nazivam svjesnou sadanjeg trenutka. Gotovo deset godina prije toga sam bio
zaokupljen izuzetno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam
se 1987. godine i bolest se ispoljavala svakodnevnim napadima neopisivih bolova.
Ne elim zalaziti u pojedinosti o prirodi toga stanja, osim to bih elio navesti kako
mi je jedan od vrhunskih junoafrikih neurohirurga rekao da se ne zna ni uzrok ni
lijek mojoj bolesti. Takoe me je upozorio da bih, zbog intenziteta bolesti, mogao
postati zavistan o heroinu ili morfijumu ili poiniti samoubistvo.
Pokuavajui pronai lijek, iskuao sam doslovno sve; od posjeta
Junoafrikancu Xhosi Sangomi do injekcija kortizona koje su mi ubrizgavali u lice;
od otklanjanja umnjaka do razliitih duhovnih iscjelitelja koji su na mene polagali
ruke i kristale. Pridravao sam se svih preporuenih alopatskih metoda lijeenja i iz
pukog oaja iskuao svaku predloenu alternativnu ideju. Nita mi nije donijelo ni
olakanje ni izljeenje.
Godine 1994., otprilike godinu dana nakon to sam se iz Junoafrike
Republike preselio u San Francisco, pomirio sam se sa spoznajom da mi nita
izvana ne moe pomoi, stoga sam se upustio u potragu za samoizljeenjem. Poeo
sam prouavati vedsku masau, a onda postao i majstor reikija. Dok sam
eksperimentisao s razliitim fizikim, mentalnim i emocionalnim metodama, otkrio
sam da jainu i uestalost bolova uveliko mogu ublaiti ako odrim ono to sam
tada nazivao visokom linom energetskom frekvencijom. To otkrie
predstavljalo je prvu naznaku onoga to sada, prema mome uvjerenju, predstavlja
nivo moje svjesnosti sadanjeg trenutka.
S monim iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka prvi put sam se
upoznao 1996. godine u sauni amerikih Indijanaca u Tucsonu u Arizoni,
zahvaljujui vostvu vraa, pripadnika plemena Yaqui. Mislim da nikada neu
zaboraviti ono to sam osjeao tokom prvih nekoliko trenutaka kad sam iziao iz
11

saune, nakon to sam prvi put u ivotu dva sata proveo okruen vruinom, parom,
bubnjanjem, pjevanjem i molitvom. Prvi put u svom ivotu uistinu sam imao
osjeaj da svaki djeli mog tijela pulsira ivotom. Kao da sam se ponovo rodio,
zapravo, kao da sam se rodio upravo u tom trenutku. Toga sam trenutka prvi put
iskusio ta zaista znai ivjeti. Spoznao sam da do tog trenutka zapravo i nisam
ivio svoj ivot, nego se on odvijao sam od sebe. Tada jo nisam uspio shvatiti
potpuno znaenje tog iskustva. Bio sam svjestan samo jednog : da prvi put mogu
osjetiti krv kako mi tee ilama, dah koji mi prolazi kroz plua, ritam vlastitog
srca i prisutnost vlastitog Unutranjeg Bia koje poskakuje od radosti i
zahvalnosti.
Drugi susret s dubokom svjesnou sadanjeg trenutka doivio sam
nekoliko mjeseci kasnije, popivi aj od kaktusa pejotla. Pejotl se smatra jednom
od najalkalnijih stvari na planeti. Ameriki Indijanci koji u svojim obredima
Crkve amerikih Indijanaca tu biljku koriste kao sveti sakrament, o njoj govore
kao o lijeku. Nakon to sam popio lijek doivio sam jaku unutranju nelagodu i
muninu, to je trajalo sat vremena, a nakon toga mi se inilo da sam se probudio iz
dubokog i mranog sna, doivjevi iskustvo potpune svjesnosti sadanjeg trenutka.
Osjeao sam se potpunim. Osjeao sam se cjelovitim. Bio sam fiziki potpuno
prisutan, um mi je bio bistar, emocije uravnoteene, a duhovno sam bio povezan
s vlastitim Biem. Tokom tog iskustva osjeao sam se sposoban osjetiti svoju
Unutranju prisutnost i komunicirati s njom, kao da sam se upoznao s
najdragocjenijim dijelom vlastitog Bia koga su mi sve do tog trenutka skrivale
beskonane smetnje vanjskoga ivota.
Tokom tog iskustva uspio sam, metaforiki govorei, zakoraiti kroz
koprenu. Na drugoj strani sam iskusio da je sveukupnost ivota povezana istom
bliskom, inteligentnom Prisutnou. Uvidio sam da nam je istinska, svjetlosna
ljepota prirodnog svijeta ove planete skrivena zbog nae zaokupljenosti vremenom.
U tome sam trenutku takoe postao svjestan da je moja bolest nastala zbog toga to
je moje tijelo inilo sve to je bilo u njegovoj moi da me prizove svijesti, jer sam
nesvjesno rasipao panju na izmiljenu mreu vremena i vezao se za nju. U tom
novom stanju svijesti bol nisam doivio kao neprijatelja, nego kao prijatelja i
pomonika koji me posluno priziva da se vratim Sadanjem trenutku vlastitog
ivotnog iskustva.
Shodno tome, prihvatio sam ideju da je najvelianstvenije putovanje u koje
se mogu upustiti usmjeravanje vlastitog iskustva prema postizanju trajnog stanja
posvemanje svjesnosti sadanjeg trenutka. Bilo mi je jasno da drugima ne mogu
biti ni od kakve koristi dok ne otkrijem kako bih to mogao postii. Takoe mi je
bilo potpuno jasno da se u to putovanje moram upustiti na prirodan nain. To je
morala biti staza kojom moe krenuti svaki ovjek na planeti, bez obzira na svoje
ivotne okolnosti. Stoga se to postignue moralo temeljiti na unutranjem radu, a ne
12

na vanjskim uslovima, lijekovima, instrumentima, ceremonijama, obredima i

ritualima.
Te iste godine doao sam do prve zamisli o tome kako bih mogao poeti
ostvarivati taj zadatak, kad sam se upoznao s oiglednim, ali na neki nain potpuno
zanemarenim metodom svjesnog povezanog disanja. Rije je o svjesnom disanju
bez prekida. Moda se ini jednostavno, ali svjesno povezano disanje je fiziki
naporno, a pokree duboke mentalne i emocionalne promjene. Nakon parne kupke
i iskustva s pejotlom, svjesno povezano disanje bio je moj trei uvid u iskustvo
svjesnosti sadanjeg trenutka. Nakon to sam nekoliko puta disao na taj nain,
spoznao sam da je ishod tih intenzivnih iskustava takoe i drastino povean
osjeaj svjesnosti sadanjeg trenutka, kao i da ta iskustva automatski smanjuju
fiziki bol.
Povezano disanje pokrenulo je nastanak revolucionarnih uvida. Jedan od njih
bila je i spoznaja da je moja namjera da se iscijelim potpuno pogrena. Zato nikada
nisam uspio, usprkos iskrenim naporima. Prirodni metod disanja omoguio mi je da
se tokom nekoliko stvarnih trenutaka odvojim od svog vanjskog ivotnog iskustva
i da prihvatim injenicu kako postoji znatna razlika izmeu mog Ja i mog
iskustva. To prije nisam uspio uoiti. Oduvijek sam bio toliko duboko zaokupljen
svojim vanjskim iskustvima da sam ih pogreno smatrao poetkom i krajem
onoga ta i ko jesam. Taj metod disanja mi je omoguio da jasno shvatim kako
nisam ja postao neuravnoteen, nego je moj ivot izgubio ravnoteu te ga treba
hitno uravnoteiti.
Koristei se svjesnim povezanim disanjem da bih postao to prisutnijiu
svom ivotu, otkrio sam da automatski poinjem donositi odluke koje se temelje na
osjeaju unutranje emocionalne dobrobiti. Shodno tome, sve vea ugodnost i sklad
automatski su se ispoljavali i u mojim vanjskim iskustvima, a bolovi su se postupno
poeli povlaiti. Nakon dugogodinje teke patnje zbog bolova i razoaranja,
tjeskobe, bijesa, tuge i depresije koji su bili njihova posledica, shvatio sam da ne
postoji velianstveniji instrument iscjeljivanja od vlastite Unutranje prisutnosti.
Podjednako je vana bila i spoznaja da je moj vlastiti dah klju koji otvara vrata
iskustva te Prisutnosti. Godine 1997. i druge ljude sam poeo upoznavati s tim
metodom disanja, paljivo posmatrajui posledice koje su doivljavali.
Duboko proivljeni trenuci tokom kojih sam se upoznao kroz prva tri metoda
buenja svjesnosti sadanjeg trenutka su postali mjerilo kojim sam mjerio sva svoja
kasnija istraivanja na podruju umijea iscjeljivanja. Ako bi metod koji sam
istraivao vodio prema poveanoj svjesnosti sadanjeg trenutka, prihvatio bih ga
kao stvarno iskustvo. Ako nije, nisam elio gubiti vrijeme na njega. Iskustvo
svjesnosti sadanjeg trenutka postalo je pouzdani barometar uz pomo kojeg sam
mogao odbaciti sve nekorisne rituale i obrede koji umijee iscjeljivanja nerijetko
prikazuju u lanom svjetlu.
Osim to sam istraivao svjesno povezano disanje, takoe sam se krenuo na
13

prouavanje amanskog pristupa. etiri godine sam proveo u Crkvi Pevote

amerikih Indijanaca kao Poglavica vatre. Da bih uestvovao u ceremonijama sa
ivim precima staze pejotla, Indijancima Huichol, preko arizonske granice preao
sam u Meksiko. Kad god sam imao priliku svojim sam se tijelom, umom i srcem
koristio kao laboratorijom za eksperimente za poticanje svjesnosti sadanjeg
trenutka, a svojim ivotnim iskustvima kao podrujem na kojem sam prouavao
posledice. Radio sam s razliitim uiteljima i uio od njih te sam svaki takozvani
iscjeliteljski metod iskuao na sebi.
Tokom godina u meni se poeo razvijati sve snaniji lini odnos prema
onome to sada nazivam Unutranjom prisutnou. Postao sam svjestan da
svjesnost sadanjeg trenutka nije samo stanje Postojanja, nego samo Postojanje.
Svjesnost sadanjeg trenutka zapravo je Prisutnost. Spoznao sam da su Postojanje i
stanje Postojanja jedno te isto. Kad ovjek zakorai u Postojanje, on to i postaje.
Stoga je svjesnost sadanjeg trenutka stanje postojanja. To je svjesnost koja
ostvaruje svoj najpotpuniji potencijal.
Dok sad razmiljam o tome, moja lina odiseja bi se mogla doimati
romantinom. Meutim, zbivanja su esto bila nejasna, a rijetko kad jednostavna.
U poetku nisam imao nikakvog uporita za razumijevanje svjesnosti sadanjeg
trenutka. Nisam posjedovao rjenik kojim bih drugima mogao objasniti ta to
pokuavam postii. Iao sam korak pokorak, slijedei stazu koja mi se samo
naizgled inila smislenom. U brojnim prilikama jako bih se zbunio i obeshrabrio.
Ponekad bih posumnjao u vlastito mentalno zdravlje. Na svu sreu, uvijek sam se
ponovno uspijevao povezati sa vlastitim ciljem : povezao bih disanje i ponovo
zaronio u svoju Unutranju prisutnost, to mi je prualo potvrdu i ohrabrenje. Tako
bih se prisjetio da je moj cilj zapravo potpuno jednostavan. Tada to nisam mogao
izraziti rijeima, ali sada mogu :
Kako bih mogao postajati sve prisutnijim i to tako da ostavim trag za druge koji
takoe ele biti prisutni u svojim ivotnim iskustvima?
Tada nisam shvatao da sam, upustivi se u takvu potragu, zapravo u sutini
tragao za konkretnim postupkom. Meutim, sada jasno uviam da su, kao posledica
moje namjere, moja kasnija ivotna iskustva na svjestan i nesvjestan nain
razotkrivala praktine metode, percepcijske instrumente i znanje koji su danas
evoluirali u Proces prisutnosti. Ideju postizanja svjesnosti sadanjeg trenutka zapravo
sam izvukao iz mentalnog carstva i ukorijenio je u fizikom carstvu kao praktian,
metodiki postupak.
Godine 2002., nakon devetogodinjeg putovanja, vratio sam se kui u
Junoafriku Republiku, svjestan da sam okonao prvi korak svoje potrage. Prikupio
sam osnovne elemente za moan postupak koji bi i drugima mogao omoguiti da
pokrenu, odre i nastave prikupljati svjesnost sadanjeg trenutka. Neto kasnije te
14

iste godine, 15 godina nakon to sam se sruio pokraj seoskog puta u Transkeiju
tokom prvog napada Hortonovog sindroma, poeo sam svjesno ivjeti svoju svrhu
poduavajuidruge ljude Procesu prisutnosti.Transkei je bivi bantustan, i crna
domovina, u Junoafrikoj Republici jedno od deset podruja predanih veinskom
crnakom stanovnitvu tokom 50-ih godina 20-og vijeka u okviru vladine politike
aparthejda ili rasne segregacije. Sada, kad je Proces prisutnosti dostupan itateljima u
ovoj knjizi,preduzeo sam jo jedan znaajan korak na svome putovanju.
Bez obzira na broj pojedinaca kojima sam lino pomogao dok su prolazili
kroz Proces prisutnosti, kad god vidim ta taj postupak prua svakome ko je
voljan zakoraiti u vlastitu emocionalnu provaliju, ispuni me duboko divljenje.
Proces prisutnosti je rijedak dragulj. Predstavlja unutranje dveri koje svakoga od
nas uvode u metodian postupak za prevladavanje vanjskih prepreka, onoga to
nas odvaja od svima nama zajednikog doivljaja, a to je naa Unutranja
prisutnost. Taj proces je poziv da zakoraimo na stazu koja nas automatski vodi
oslobaanju od nevidljivog zatvora nesvjesnog uma rasprene panje. Mogu
posvjedoiti da se svaka osoba koja se obavee da e krenuti tim putem i stii na
odredite doslovno ponovno raa u vlastitom ivotu. Takvi ljudi postaju
zagovornici samoga ivota i meu svojim porodicama i u svojojzajednici kreu se
kao donosioci mira.
Dok sam tokom toga Procesa pomagao drugima i besplatno darovao svoje
spoznaje o umijeu pomaganja, postalo mi je jasno da nisam voljan prihvatiti se
poduavanja drugih koji bi tada mogli pomagati pri istom poslu. Smatram da bi
takav pristup razvoju ovakvoga rada doveo do razvodnjavanja i pogrenog
tumaenja metode, te da bi se pretvorio u specijalizovani oblik ostvarivanja
prihoda, umjesto da ostane svima dostupan instrument buenja. Vlastito iskustvo
me je nauilo da nas samo sam ivot moe pripremiti i darovati cjelovitou
koja nam omoguuje da pomaemo drugima, a to se postie tako to nas ivot
poziva da budemo cjeloviti kako bismo najprije pomogli samima sebi. Ni sve
informacije svijeta ne mogu zamijeniti stvarno ivotno iskustvo. Stoga sam,
umjesto da Proces prisutnosti preobrazim u metodu koju bi prenosili obueni
pomagai, odluio direktno ga predati svima vama putem ove knjige.
Tako ete ga uvijek imati uza se u njegovom najistijem obliku. Proces
prisutnosti je, stoga, promiljeno napisana i predstavljena knjiga koja vam
omoguuje da vi sami postanete pomaga na vlastitom putovanju prema svjesnosti
sadanjeg trenutka. Svako ko se pokuava probuditi iz nesvjesnog sna vremena
moe se upoznati s mojim radom samo plativi cijenu knjige, a ne i naknadu
pomagau. Meutim, preporuujem vam da tokom ovog velianstvenog putovanja
pomaete jedni drugima te da meusobno pruate podrku u za vas prikladnom
15

obliku, kakav god on bio.

Beskrajno sam zahvalan svim uiteljima koji su mi izloili svoja ivotna
iskustva tako da sam uspio razotkriti ovaj dalekoseni postupak. Lino smatram da
Proces prisutnosti svakome omoguuje da iskusi mo vlastite Unutranje
prisutnosti, a da ne mora koraati dugakom i tegobnom stazom kojom sam ja
proao.
Sada mi je takoe jasno da biljni pripravci i rituali, iako mogu potaknuti
iskustvo ili sjeanje na svjesnost sadanjeg trenutka, predstavljaju vanjske
instrumente koji samo ukazuju na pravi put. Oni su putokazi, a ne sam put. itavog
sam ivota te vanjske instrumente, rituale, lijekove i posveene ljude koji su se
njima bavili prihvatao kao mone saveznike. Svjestan sam da su se sudbinski nali
na mome putu kako bi mi pomogli da se prisjetim onoga to je mogue i onoga to
je vremenom zaboravljeno. Meutim, ne vjerujem da oni predstavljaju sam put do
odredita, jer se put krije u svakome od nas. Iako su vanjski rituali i lijekovi
materije koje zaista potiu iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, nakon kratkog
razdoblja njihov uinak gotovo potpuno nestaje. Stoga ih oni ljudi koji se njima
koriste kako bi zakoraili u stanje Postojanja moraju neprestano ponavljati, a
time se oslanjaju na spoljni svijet. Ti metodi im svakako omoguuju duboke
uvide, ali ne i popratna ivotna iskustva potrebna za trajno zadravanje uvida u
svojoj svijesti. Na taj nain su potencijalno korisne, ali i navode na pogrean put.
Smatram da se stvarno i trajno iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, kako bi se
odralo, mora postii na prirodan nain i u vlastitoj unutranjosti, putem svjesnog i
trijeznog jaanja i primjene line unutranje volje i discipline. Postizanje svjesnosti
sadanjeg trenutka predstavlja nain ivota, a ne jednokratni i kratkotrajni uitak. To
je putovanje, a ne odredite.
Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to pred nama otvara put kojim se
moemo vratiti izvornom stanju spontane radosti i stvaralatva, jer ne zahtijeva
umjetne instrumente ili vanjske aktivnosti, ceremonije, rituale, dogme ili sisteme
uvjerenja. Potrebna je samo svjesna i disciplinovana upotreba panje i namjere.
Doivljaj Procesa automatski pokree unutranje instrumente koji su nam svima
zajedniki, omoguujui nam da prikupimo ono to ovoga trenutka smatram
najdragocjenijim i najrjeim na naoj planeti : svjesnost sadanjeg trenutka.
Zahvaljujui ovoj knjizi to iskustvo sada moemo postii u okviru svog
svakodnevnog ivota, ne izlaui se opasnostima, bez obzira na to gdje se
nalazimo u tom ubrzanom obrascu ivljenja ili kakav nam je poloaj. To
iskustvo ni na koji nain ne zahtijeva odvajanje od mjesta koje nam je dodijelila
sudbina.
Proces prisutnosti nas uz to upoznaje s idejom koja je potpuno strana
vanjskome svijetu promjenjivih uslova : da mo nae Unutranje prisutnosti ne
poznaje nikakve prepreke. Lino sam se uvjerio da Proces uspjeno razrjeava
depresiju, rak, fobije, zavisnost o drogama i alkoholu, tugu, bijes, strah, alergije,
16

nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutranje neravnotee. Takoe

ubrzava oporavak od tjelesnih povreda, poboljava sportske i stvaralake
sposobnosti te oivljava duhovne aktivnosti od joge do meditacije. Taj Proces mi
neprestano pokazuje da nas nae duboko potisnute emocionalne tegobe na
nesvjestan nain odvajaju od sadanjeg trenutka u ivotnom iskustvu te da mentalna
stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizikih ispoljavanja neravnotee
koja se pretvaraju u simptome bolesti. Proces prisutnosti u svojoj sutini je put koji
nam omoguuje da se oslobodimo emocionalnih blokada i integriemo ih. Stoga je
to putovanje prema naem emocionalnom rastu, put svjesnog odrastanja.
Razvijanje svjesnosti sadanjeg trenutka je stvarno i intenzivno putovanje
ispunjeno zadovoljstvom i naizgled potpuno neogranieno. Ono potie nain
Postojanja koji nam omoguuje da ivimo svjesno, a ne da samo reagujemo na
ono to ivot donese. Automatski nas vodi prema onome to nam je zajedniko, a
ne prema onome to nas razdvaja. Ali, sve dok svjesnost sadanjeg trenutka ne
osjetimo na svjestan nain, ona predstavlja stvarnost skrivenu svjetovnim
zahtjevima i ometanjima vanjskog svijeta. Svjesnost o Unutranjoj prisutnosti je
najrjee blago na svijetu koji nas i svjesno i nesvjesno porobljava prividnom
mentalnom paradigmom to je nazivamo vremenom. U svijetu u kome danas
ivimo svjesnost sadanjeg trenutka predstavlja nepoznatu zemlju, ali i uvijek
otvorene dveri linog osloboenja. Poput vas, i ja sam tek znatieljni istraiva tog
nepoznatog unutranjeg kontinenta.
Ne samo to je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka u naem ivotnom
iskustvu najvei dar koji moemo pokloniti sebi, ono je istovremeno i na
najodgovorniji doprinos ovjeanstvu. Kad zakoraimo u to iskustvo, postajemo
jedno s njim.
Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buenje moi nae Boanske
prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji nam
omoguuje da preobrazimo itavu svoju ivotnu percepciju. Stoga ne smijemo
uriti. Prema tom iskustvu se ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojeg moramo
obaviti kako bismo negdje stigli. Sve ono za ime tragamo ve nas je pronalo. Ve
eka u naoj unutranjosti. Proces prisutnosti je prilika da iskusimo linu potvrdu te
istine.
Uspjeno sam razrijeio nesvjesno emocionalno stanje koje se ispoljavalo u
obliku tegobne bolesti. To sam postigao zakoraivi u blizak odnos sa Unutranjom
prisutnou. Ta ista svemona Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo eka da
blagoslovi kvalitet itavog vaeg ivotnog iskustva.
Hvala vam to sami sebi poklanjate taj prekrasan dar.

Srdaan pozdrav, Michael

17

ta je svjesnost sadanjeg trenutka?

Svjesnost sadanjeg trenutka je stanje Postojanja, a ne neto to mi inimo. Stoga je
lake rei ta nije, nego ta jeste. Pouzdan pokazatelj da smo zakoraili u svjesnost
sadanjeg trenutka je to to je nae ivotno iskustvo, bez obzira na to kakvo
izgledalo izvana u bilo kom trenutku, iznutra proeto dubokom zahvalnou. Ta se
zahvalnost ne temelji na uporeivanju. To nije zahvalnost koju osjeamo samo
stoga to nam se ivot odvija upravo onako kako mi to elimo ili stoga to nam sve
ide od ruke. To je zahvalnost zbog poziva, zbog putovanja, zbog dara samog ivota.
To je zahvalnost koja se ne temelji na konkretnim razlozima. Zahvalnost je
jedinstven pokazatelj koliko smo prisutni u svom ivotnom iskustvu. Ako ne
osjeamo zahvalnost za to to smo ivi, to je stoga to smo odlutali od sadanjeg
trenutka u prividno mentalno podruje koje nazivamo vremenom.
Malo je ljudi koji su u stanju biti prisutni u svom ivotnom iskustvu, jer
smo svi roeni u kulturi koja postoji u svijetu vremena. To je prokletstvo onoga to
nazivamo civilizacijom. udjeli smo za napretkom, ali napredak nas u veini
sluajeva vodi do takvog ustrojstva ivota u kome ne moramo biti prisutni dok se
odvija. to nam ivot postaje automatizovaniji, to se manje bavimo umijeem
ivota.
Teko je biti zahvalan u svijetu vremena, jer se ini da se nita ne odvija
onako kako bi se po naem miljenju trebalo odvijati. alimo za prolou,
vjerujui da e nam u budunosti biti bolje, dok sadanji trenutak smatramo
dogaajem kojeg moramo promijeniti. Stoga u svakom trenutku razmiljamo o
onome to nije bilo dobro u prolosti i u mislima planiramo promjene koje
moramo postii kako bismo napokon postigli stanje mira i ispunjenja kojem
teimo. Budui da takva prilagoavanja nau panju neprestano usmjeravaju u
nekakvu velianstvenu budunost, zaboravili smo kako danas moemo stii do
bilo kakve smislene prekretnice. Zbog toga je svijet u kojem sada ivimo, kao i sve
to on obuhvata, samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Takav nam se nain
ivota ini normalnim. ini se normalnim, jer nemamo pristupa drukijem
iskustvu svijeta koji se kvalitativno razlikuje od onoga u kom ivimo. Nemamo
drukije iskustvo s kojim bismo mogli uporeivati ovo sadanje.
ivei na taj nain, neprestano preskaemo sadanji trenutak. Iako je
prolost nestala i ne moemo je promijeniti, a budunost se jo nije ostvarila, ipak
se mentalno bavimo tim prividnim trenucima, umjesto da se potpuno posvetimo
jedinom trenutku u kojem uvijek boravimo te da ga iskusimo. Budui da po
navici prebivamo u mentalnom stanju koje nam omoguuje da razmiljamo i
projektujemo panju u te prividne trenutke, potpuno proputamo stvarna fizika i
emocionalna iskustva koja nam se dogaaju ovog trenutka. Gotovo potpuno
zanemarujemo jedini trenutak koji sadri ivotnost i puninu onoga to ivot zaista
18

jeste. Mislimo da ivimo, ali to zapravo nije tano. Mi samo postojimo. Mislimo
da se kreemo, ali se zapravo vrtimo u krugu. Potpuno smo se posvetili mentalnim
stanjima i rtvujemo im iskustva fizike prisutnosti i emocionalne ravnotee.
Shodno tome, mentalno nam je stanje, koliko god mi vjerovali da je napredno,
optereeno zbunjenou.
Toliko smo navikli na to stanje ne-postojanja da nam se ini savreno
prirodnim. Teimo upravo takvom stanju. Ali, ono nije prirodno, jer ne poznaje
ni ravnoteu ni sklad. Toga smo svjesni, jer usred tih mentalnih skokova svi
osjeamo da neto nije kako treba biti. Nedostatak spokojstva koje osjeamo u
svojoj unutranjosti odraava se kao neprestani haos koji doivljavamo u svojim
vanjskim ivotnim iskustvima. Nedostatak unutranjeg mira takoe se odraava i u
nainu na koji uvijek ustuknemo od svakog iskustva nepokretnosti ili tiine.
Krilatica ovoga doba glasi : to vie buke, to vie kretanja.
Ne znamo ta je to to nam nedostaje, jer se ne moemo sjetiti ta smo to
izgubili. Ne moemo to ni pronai, jer ga traimo u slikama prolosti i u naziranju
budunosti. Nae ponaanje ispunjeno nezasitnim potrebama i eljama svjedoi o
ispraznosti koju ne moe ispuniti na trenutni pristup ivotu. U svojoj oajnikoj
potrazi za mirom prevrnuli smo svaki dio ove planete. Ali, nikakvo djelovanje ne
ispunjava mirom nae stanje Postojanja, jer smo odavno zaboravili da mir ne
moemo pronai u djelovanju. Ne moemo ga prisilno ostvariti niti mehaniki
postaviti. Stanje unutranjeg nemira ispoljava se u obliku fizikih, mentalnih i
emocionalnih simptoma nelagode i bolesti. Bez obzira na to ta uzimamo, bez
obzira na to kuda bjeimo u pokuaju da ga izbjegnemo, bez obzira na to kako
se odvajamo od njega svojim beskonanim djelovanjem, neprestano nam se ini
da je stvarno olakanje nadohvat ruke. Upravo kao to ljudsko bie lieno sna
neminovno doivi fiziki, mentalni i emocionalni slom, to to zanemarujemo oazu
svjesnosti sadanjeg trenutka jednako nas tako brzo vodi do iskustva planetarne
drutvene dezintegracije.
Proces prisutnosti pokuava ublaiti nau sudbinu, mentalno stanje ivljenja
u vremenu, neumoran bijeg od jueranjeg dana i neobuzdanu jurnjavu za
sutranjim, u kome nema ni mira ni spokoja. Pomaui nam da shvatimo kako je
svako od nas dospio u ovakav poloaj, istovremeno nam prua metodian postupak
i percepcijske metode koje nam omoguuju naputanje tog privida. Dobacuje nam
ue svjesnosti i daje snagu da se izvuemo iz provalije zaokupljenosti prolou i
budunou, kako bismo se mogli vratiti na jedino vrsto, sigurno i mirno tlo :
sadanji trenutak.
Proces prisutnosti u tome uspijeva osvjeujui izvornu Prisutnost koja je naa
istinska sutina, potiui nas da svjesno ponemo razotkrivati neizvornu la koju
smo stvorili kako bismo se zatitili od straha, bijesa i tuge. Pokazuje nam da svoje
iskustvo svijeta moemo promijeniti samo ako se oslobodimo percepcijskog virusa
19

vremena te da je stoga oslobaanje od te mentalne bolesti najuzvieniji oblik

sluenja koji ovog trenutka moemo prihvatiti.
Iskustva koja stvaramo kako bismo se osjeali sigurno i prihvaeno u
ovome svijetu nisu naa istinska sutina. Bez obzira na to ta nam nosi budunost,
jedini trenutak koji za nas moe biti stvaran nema nikakve veze s jueranjim
danom ili s onim to bi se moglo dogoditi sutra. Sve dok nesvjesno reagujemo na
dogaaje u svom ivotu, ne uspijevamo uoiti ta nam je pred nosom. Prebivamo
u nonoj mori vlastitog uma, bjeimo pred duhovima prolosti i projektovanim
utvarama budunosti. Ne bismo trebali tako ivjeti. To nije ivot. Ono to ivot
zaista jeste, ne moe biti obuhvaeno vremenom. Nae iskustvo koje se temelji na
vremenu je pakao izazvan naim ulima, okruen reetkama naih nerazrijeenih
strahova, bijesa i tuge. Nikuda nas ne vodi, nikuda nas nije vodio i nikuda nas
neeo dovesti. Nita se ne dogaa u vremenu. Mi samo mislimo da se neto zbiva.
Iako je to moda jedini oblik ivotnog iskustva kojeg smo trenutno svjesni,
dobra je vijest da to ipak nije jedino nama dostupno iskustvo. Istovremeno sa
svijetom vremena postoji jo jedna paradigma. Nazivamo je sadanji trenutak.
Svjesni smo da postoji, jer svi za njim tragamo, iako svjesno ne shvatamo da
udimo upravo za njim. Svi znamo da postoji, jer su u njega zalazili majstori Zena
i duhovni uitelji svih stalea i uvjerenja, kao i mnogo obinih ljudskih bia
razliitih zanimanja, a mnogi i sada ive ondje. Ovog trenutka na naoj planeti
postoji sve vei broj ljudi koji ive u svjesnosti sadanjeg trenutka.
Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka dostupno nam je gdje god se nalazili.
Da bismo ga potaknuli nigdje ne moramo ii, niti se moramo uputati u bilo kakvo
vanjsko djelovanje. Meutim, ne moemo ga svjesno doivjeti dok se nae
nesvjesno vrsto dri za privid prolosti i budunosti.
Putovanje kroz Proces prisutnosti automatski aktivira nau sposobnost
svjesnog percepcijskog prelaska iz svijeta utemeljenog na vremenu, u kome se sada
nalazimo, u stanje Postojanja za kojim smo tragali u svom beskonanom
djelovanju. Pomae nam da bez napora zakoraimo na udesnu stazu koja vodi
prema sve iroj svjesnosti sadanjeg trenutka. Pomae nam da ponovno usmjerimo
panju i namjeru, da svjesno pokrenemo vlastitu svijest prema sjaju nae
Unutranje prisutnosti koja nas oekuje. Poziva nas da svjesno zakoraimo u
sadanji trenutak svog ivota i da stoga prigrlimo stanje Postojanja u kojem smo
otvoreni za radost, zdravlje i obilje, koji proimaju svaki trenutak ivota.
Svakog trenutka nas okruuje radostan, zdrav ivot ispunjen obiljem. ivot u
vremenu nosi nas poput bujice i baca nas ovamo-onamo. Stoga nam ivot prolazi
u borbi umjesto u primanju.
Svjesnost sadanjeg trenutka nije apstraktna ideja, nego iskustvo. Nain
20

Postojanja lien napora, koji predstavlja pravo svakog ljudskog bia na ovom
svijetu. Ostvarenje takve svjesnosti neminovna je posledica nae ubrzane evolucije.
Ovog trenutka sve one koji su voljni poziva da primimo njegove blagoslove.
Svakoga od nas doziva tihim glasom : Zastani! Nema kuda ii, nema ta
raditi, ali moe biti! To je poziv, to je putovanje, to je dar koji nam prua Proces
prisutnosti.
ta je, dakle, svjesnost sadanjeg trenutka? To je stanje Postojanja u kojem
bez ikakvog napora prihvatamo izvornu i boansku prisutnost, to mi i jesmo, u
svakom trenutku koji nam je Bog darovao, kako bismo svjesno mogli odgovarati na
svako iskustvo koje nas zadesi. Ako to postignemo, odgovor e uvijek biti isti :
zahvalnost; bujica zahvalnosti koja odnosi sve nae privide. Dok ivimo u
vremenu moe nam se uiniti da je naporno i komplikovano postii takvo stanje.
Ali, taj proces je potpuno nenaporan i prirodan, jer je svjesnost sadanjeg trenutka
pravo koje smo dobili roenjem. Razmetni sin se vraa kroz vrata kraljevstva
svjesnosti. Tei je bio pokuaj traganja za onim to nismo ni znali da smo izgubili.
Najbolja od svega je spoznaja da nas je ono to smo traili ve pronalo.

21

Prvi dio

Usklaivanje sa procesom

22

Ova knjiga je ustrojena tako da podrava iskustvo koje sam nazvao Proces
prisutnosti. Dok je itamo, tekst nas polako uvodi u proces, poziva nas da ga
iskusimo i, konano, postupno nas izvodi iz njega u njime preobraeno ivotno
iskustvo. Proces prisutnosti je, stoga, knjiga usmjerena na svjesno pokretanje
svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad dovrite putovanje biete u stanju sami sebi
pomagati tokom vlastitog trajnog putovanja u svjesnost sadanjeg trenutka. Takoe
ete se ponovno povezati s onim vidom svog Postojanja koji e vam uvijek biti na
raspolaganju i voditi vas. Stoga ete se osloboditi potrebe da takvu pomo traite
izvana. U tom smislu Proces prisutnosti predstavlja instrument osloboenja.
Proces prisutnosti je putovanje prema vlastitoj unutranjosti koje namjerno i
svjesno biramo. To e nas putovanje povesti kroz zaboravljene uspomene u
nepoznata emocionalna podruja koja zbog toga u poetku moemo smatrati
neugodnima. Putovanje je osmiljeno da nam uspjeno omogui da zakoraimo s one
strane potisnutog straha, bijesa i tuge koje prodiru u naa ivotna iskustva.
Unutranje podruje u koje emo zakoraiti u poetku nam se moe uiniti stranim,
ali to je samo zaboravljeni krajolik kroz koji moramo proi da bismo se uspjeno
ponovno sjedinili sa svojom bezazlenou, svojom spontanom radou i svojim
uroenim stvaralatvom. Proces prisutnosti je staza koja nas uspjeno vodi na
putovanje izvan unutranjih ruevina prolosti, kako bismo se mogli vratiti u samo
sredite svoje Unutranje prisutnosti.
Iako nam se moe uiniti da putujemo sami, to nije tako i nikada ne moe biti tako.
Prvi dio ove knjige namjerno je osmiljen kako bi nas pripremio za tu spoznaju.
Napisan je da bi potaknuo odnos s naim Unutranjim pomagaem. Iako ovog
trenutka moda i ne znamo kuda idemo ili kako emo onamo stii, jedan dio naeg
Bia to ipak zna. Postoji dio naeg Bia koji zna sve. To je onaj dio koji nas je
doveo do poetka ove staze to vodi u nau vlastitu unutranjost. Taj izvorni dio
naega Bia, koji nazivamo Unutranjom prisutnou, zna za im zaista tragamo i ta
nam je potrebno da svjesno doemo do tog otkria. Najbolji nam je prijatelj,
najbliskiji drug, na junak i poasni straar. Nosi nau zastavu i nae zalihe.
Oduevljeno nas alje na put i ekae nas s radosnom dobrodolicom u trenutku kad
postignemo ispunjenje.
Prvi dio Procesa prisutnosti automatski nas osnauje kako bismo mogli prihvatiti
poruke koje dolaze od nae Unutranje prisutnosti. Poduava nas razumijevanju
jezika izvornosti kojim je taj Proces ispisan. U tom postupku nema nikakvih
potekoa, jer itanjem automatski uimo sve to trebamo znati o komunikaciji sa
svojim Unutranjim pomagaem. Potrebno je samo ne uriti, paljivo itati i
dopustiti informacijama da nam se polako slegnu. Nije prijeko potrebno zapisivati
biljeke ili svjesno pamtiti bilo koji dio teksta. Meutim, tokom mirnih trenutaka,
kad smo oputeni i spremni prihvatiti poruke, korisno je razmiljati o onome to
smo proitali. Ako u bilo kom trenutku imamo osjeaj da smo preoptereeni, to je
23

znak da moramo odloiti knjigu kako bismo integrisali proitano. U ovom kontekstu
integrisati znai ostaviti sebi dovoljno vremena i prostora u emocionalnom,
mentalnom i fizikom smislu kako bismo proradili proitano ili iskustva koja je
tekst u nama pokrenuo, kako bismo iz njega mogli izvui mudrost. U drugom
dijelu ove knjige, pod naslovom Integrativni pristup, detaljnije emo raspravljati o
predmetu integracije i o tome kako je on ukljuen u pristup Procesu prisutnosti.
Procesu prisutnosti moemo pristupiti na dva nivoa, uvodnoj i iskustvenoj. Prvi dio
ove knjige ima naroito vanu ulogu utoliko to nam pomae da donesemo
utemeljenu odluku o nivou koji je za nas prikladniji. Uz to to nam prua priliku da
odluimo, prvi dio nas takoe poinje povezivati sa sveobuhvatnim namjerama
Procesa prisutnosti.
Odreuje nam namjeru.
Usmjerava panju.
Upoznaje nas s Unutranjimv odiem.
Otvara nam vrata i ukazuje na put.
Priprema nas i garantuje nam uspjeh.

Ritam ponovnog osnaenja

Proces prisutnosti nije samo knjiga, nego iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka
predoeno u obliku knjige. Zbog toga je napisana i ustrojena na na moda
neuobiajen nain. Iako zaokuplja um kao instrument koji nam pomae pri
pokretanju svjesnosti sadanjeg trenutka, nije napisana za njega. Um koji razmilja
nikada ne moe iskusiti svjesnost sadanjeg trenutka, jer djeluje samo u okviru
paradigme utemeljene na vremenu. Kad zaista zakoraimo u svjesnost sadanjeg
trenutka, gubitak misli bie jedan od pokazatelja da se to zaista dogodilo. Meutim,
budui da smo postali sluge vlastitoga uma, umjesto da on slui nama, postizanje
unutranje tiine i smirenosti zahtijeva promiljeni postupak ukidanja djelovanja.
Proces prisutnosti upravo to i jeste : proces ukidanja djelovanja. Zbog toga bi
vam se tok ovoga teksta mogao initi potpuno neuobiajenim.
Um koji razmilja i ego kojega on podrava ponekad se mogu usprotiviti toku
teksta. Mogu nam rei : Tu se sve ponavlja. To je ve napisano i detaljno
objanjeno, pa zato onda ponovo prolaziti kroz iste stvari? Zar autor smatra da smo
neinteligentni? Budui da se kod uma koji razmilja uvijek radi o razumijevanju,
mogao bi tako reagovati na tekst. Kad povjeruje da je neto ve shvatio, uvrijedi se
ili mu je dosadno ako se ista tema ponavlja, naroito ako se ponavlja na potpuno
isti nain. Um koji razmilja ne uoava nijednu drugu svrhu informacija osim
24

njihove instrumentalne uloge razumijevanja ili analize. Ali, informacije sadrane u

ovoj knjizi posjeduju dublje, svrhovitije dimenzije nego to je puka pomo pri
razumijevanju. Jedna od tih dimenzija je i u tome to nam informacije s ovih
stranica takoe omoguuju da se blago uskladimo s ritmom ovog posve dubokog
postupka.
Kad se um koji razmilja susretne s nekom knjigom, automatski pretpostavlja da je
napisana za njega. Stoga bi elio da svaka reenica bude nova i uzbudljiva, da svako
poglavlje zavri s napetou. udi za neprestanom promjenom i zavisan je od nje.
eli se zabaviti. Ne moe podnijeti tiinu i mir koji pripadaju svim ciklikim
iskustvima, posebno duboke tiine i mira iz koje izranja ova knjiga i u koje nas
poziva. Za um koji razmilja ciklusi su besmislena ponavljanja. Zbog toga um ne
moe sjediti na plai i mirno posmatrati beskonane valove. Niti moe uivati u
tiini Sunevog zalaska. Ne moe uivati u nepokretnosti stabla. Kad ugleda jedan
talas, jedan zalazak ili jedno stablo, vjeruje da ih je vidio sve. Ponavljanje ga ljuti i
tjera ga da kae: Kakav je smisao u ponavljanju? Na taj nain reaguje
usprkos injenici da su misli kojima se bavi najee zaista besmisleni ciklusi
ponavljanja. Um koji razmilja udi za bukom, kretanjem, uzbuenjem, neprestanom
promjenom i onome to smatra
novinom. Ali, ivot u svojoj najskrivenijoj biti uopte nije nov. ivot je uvijek
onakav kakav je oduvijek bio i nikada nee odstupiti od svoje najdublje istine. U
tom smislu ivot je na ovome svijetu beskonana nepokretnost i tiina koja u skladu
sa plimom neprestanih ciklusa poprima oblik i naputa ga. Ti ciklusi se ne
ponavljaju, nego predstavljaju osnaenje. U ovom pojavnom svijetu predstavljaju
sam ritam Postojanja.
To je kvalitet svjesnosti koju bismo trebali odravati dok itamo o Procesu
prisutnosti. Ono to na misaoni um u tekstu knjige doivljava kao ponavljanje
zapravo je osnaenje. To je postupno buenje ritma svjesnosti sadanjeg trenutka.
Ovaj tekst nije napisan kako bi pruio zabavu misaonom umu. Um nam u ovome
sluaju moe samo pomoi dok itamo i omoguiti nam da u mentalnom smislu
prihvatimo informacije kako bismo ih mogli asimilirati u tkanje svojih fizikih i
emocionalnih iskustava.
Kad proitamo knjigu, bie nam jasnije zato je tekst tako ustrojen i zato se neke
informacije ciklino ponavljaju na stranicama koje itamo. Meutim, bilo bi korisno
shvatiti namjere koje se kriju iza ustrojstva teksta prije nego to ga ponemo itati.
Tako emo smiriti misaoni um i zatiti se od njegove sklonosti dosaivanju ili ljutnji.
Kao to sam ve rekao, tekst Procesa prisutnosti osmiljen je kako bi pokrenuo
postupak koji e nam omoguiti rastvaranje lanih percepcija koje skrivaju nau
Unutranju prisutnost od svijesti. Kad se proces jednom pokrene, on uzrokuje
pomake u percepciji, a stoga i promjenu kvaliteta naega ivotnog iskustva. Ono
nesvjesno u nama poinje izranjati u svjesni dio svijesti. Dok nesvjesno izranja,
moraju nam se ponavljati neke informacije kako bismo ostali svjesni da se i treba
25

dogaati ono to se dogaa. Tekst e uz to postepeno poticati svjesnost o naem

djejem ja, vidu naega Postojanja kojeg smo automatski odbacili kad smo iskoraili
iz djetinjstva. Dok taj na dio izranja u svijest kako bi se iscijelio, moraju nam se
ponavljati neke informacije kako bi nae djeje ja bilo sigurno da je potpuno sve
bezopasno pridruiti nam se u Sadanjem trenutku naeg sadanjeg ivotnog
iskustva. Tekst se stoga ne obraa samo onome dijelu nas koji svjesno okree ove
stranice. Istovremeno se obraa i naem djejem ja, kao i drugim vidovima nae
svijesti kojih jo nismo svjesni. Djeci je takvo ohrabrenje potrebno, kao i nesvjesnom
koje jo prebiva u nama kad odrastemo.
Ustrojstvo teksta takoe uzima u obzir i injenicu da nam Proces prisutnosti prua
dva nivoa s kojih moemo pristupiti iskustvu svjesnosti sadanjeg trenutka. Na prvi
nivo ulazimo itanjem teksta. Drugi nivo ulaska obuhvata iskustveni postupak koji
se postepeno odvija tokom jedanaest sedmica ili due. Ono to nam se moe initi
kao ponavljanje dok jednostavno itamo cijeli tekst do kraja ni u kom sluaju se nee
initi takvim ako odvojimo vie dana da dovrimo Proces. Ponavljanje u takvim
okolnostima slui osnaenju. Ono je ritam nae poviene svjesnosti.
Ova knjiga je rijeka informacija koje aktiviraju iskustvo i nosi nas prema vjenom
okeanu svjesnosti sadanjeg trenutka. Ponekad tee polagano, ponekad bujica
ubrzava, a ponekad nam se ini da plovimo pokraj istih obala. Ali, tekst je namjerno
tako napisan kako bi nas sigurno i polako odveo s one strane uma koji razmilja, u
zagrljaj posveene tiine i mira iz kojih izvire sveukupan ivot.
Stoga bi bilo dobro da knjigu itate otvorenog uma i da strpljivo prihvatite nain na
koji je napisana. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali neke dijelove.
Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali neke reenice ili odlomke samo
zato to ih um koji razmilja smatra besmislenim ponavljanjem. Informacije u ovoj
knjizi namjerno su prikazane slojevito i posebnim redom vanosti. Napisane su u
obliku iji je cilj pripremiti nas da unesemo velike promjene u kvalitet naeg
ivotnog iskustva bez pomoi vanjskih pomagaa. Stoga tekstu trebamo pristupiti
zrelo i odgovorno. Pridravajui se jednostavnih uputstava, itajui stranicu za
stranicom, korak po korak, iz dana u dan, iz trenutka u trenutak, polako emo
proistiti svoja opaanja i svjesnost sadanjeg trenutka trajno unijeti u svaki djeli
ivota.
Usklaivanje nae namjere
Namjera Procesa prisutnosti je pokretanje svjesnosti sadanjeg trenutka,
neograniene moi i mogunosti nae Unutranje prisutnosti. Naa Unutranja
prisutnost ne poznaje razliite stepene teine i stoga nas pokretanje takvog stanja
Postojanja osnauje da svjesno proradimo prirodu svakog neintegrisanog ivotnog
26

iskustva. Meutim, stvarnost Unutranje prisutnosti i svjesnosti sadanjeg trenutka

ne moemo pronai u idejama, niti ih idejama moemo procjenjivati. Niko nam ih
drugi ne moe objasniti. Prije nego to ponemo shvatati ta uopte znai rije
Prisutnost, moramo je iskusiti na vlastitoj koi. Stoga je itava ova knjiga poziv
da doivimo takvo iskustvo, da otvorimo vrata i sami zakoraimo u takvo stanje
Postojanja, kako bismo na temelju vlastitog iskustva shvatili kakav dar zaista
predstavlja svjesnost sadanjeg trenutka.
Nije nimalo vano jesu li informacije u ovoj knjizi tane ili nisu. Vano je samo
hoe li iskustvo potaknuto itanjem i primjenjivanjem tih informacija poeti
usmjeravati nau panju sa iskustava utemeljenih u vremenu na svjesnost sadanjeg
trenutka. Rijei koje majka pjevui kao uspavanku tek roenom djetetu potpuno su
nevane, jer ih dijete ionako ne razumije. Uspjenost uspavanke moe se mjeriti
samo po tome je li njen emocionalni sadraj uznemireno dijete uljuljao u san. Na isti
nain tekst ove knjige moe se procjenjivati tek ako se upitamo je li uspjeno
potaknuo iskustva koja nas vode svjesnosti sadanjeg trenutka.
Kad uemo u Proces prisutnosti, istovremeno se obavezujemo da emo i dovriti
putovanje. Takvu obavezu moramo bezuslovno preuzeti, jer ne znamo ta je tano
Proces prisutnosti sve dok ne stignemo do njegovog kraja. Prvi dio ove knjige
paljivo je osmiljen da nam prui ohrabrenje i neophodne informacije na temelju
kojih bismo mogli preuzeti takvu obavezu.
Vei je dio ovog putovanja je osmiljen tako da nas dovede do onih mjesta u nama
koja nam moda jo nisu poznata, te da nas provede kroz njih. Stoga emo
neminovno doivjeti iskustva u kojima e nam se initi da ne znamo kuda smo se
uputili ili da ne razumijemo ta nam se dogaa. To je normalno. Tako i treba biti.
Tokom Procesa prisutnosti u tim trenucima
neznanja dolazi do ubrzanog linog rasta. ak i kad stignemo na kraj putovanja,
moda e nam biti teko drugoj osobi objasniti ta se dogodilo. I to je normalno, jer
vei dio putovanja odvija se na podruju srca, a ne uma. Meutim, kad stignemo
na odredite, nimalo neemo sumnjati da je to iskustvo jedan od najdragocjenijih
darova ljubavi koje smo sami sebi poklonili.
U ivotu automatski rastemo uzimanjem pravilne ili prikladne hrane. Kad
zakoraimo u prvo kolsko iskustvo potreban je i mentalni rast. Ali, emocionalni
razvoj, koji najee poinje naglo usporavati negdje u sedmoj godini, ne dobija
stvarnu panju dok odrastamo. Ljudi su dokazali da su izuzetno prilagodljivi u
fizikom smislu. U posljednjih stotinu godina postali smo i divovi uma, ali tuno je
to smo u emocionalnom smislu sve slabiji. Uznemirenost u svijetu u kojem danas
ivimo svjedoi da na svijet predstavlja igralite emocionalno nezrelih ljudi.
Putovanje u koje se uputamo u Procesu prisutnosti stoga je u svojoj sutini
ostvarenje emocionalnog rasta putem ponovnog buenja fizike prisutnosti i umne
27

jasnoe.
Fizika prisutnost je iskustvo do koga dolazi dok uimo kako zadrati svijest u
fizikom tijelu. Veina ljudi vjeruje da prebivamo u tijelu, ali to nije tano. Da
bismo razmiljali o prolosti ili budunosti moramo zakoraiti u mentalno carstvo, a
ono nije ogranieno na fiziki mozak. iri se u skladu sa irenjem naih misli. Ako
razmiljamo o prijatelju u drugoj zemlji ili prebiramo uspomene na poslednji
zajedniki susret, pretpostavljamo da smo i dalje u svom tijelu, ali zapravo nismo.
Nalazimo se ondje gdje nam je usmjerena panja. Ni u kom sluaju nismo fiziki
prisutni. Moda nam se neto dogaa pred oima, ali dok smo izgubljeni u mislima,
to uopte ne primjeujemo. Fiziki smo prisutni samo kad svjesno postignemo
svjesnost sadanjeg trenutka. Fiziko tijelo je potpuno prisutno, iako odraava naa
prola iskustva i projekcije budunosti. Potpuno je prisutno u svom djelovanju.
Srce kuca samo u Sadanjem trenutku. Kad iskusimo fiziku prisutnost, osjeamo
kucanje vlastitog srca. Tome iskustvu se najvie pribliavamo sluajno, neposredno
prije neke nesree ili kad se iznenada uplaimo. Nekoliko trenutaka nakon takvog
iskustva svjesnost u potpunosti obuhvata nae tijelo te osjeamo kako nam krv juri
kroz ile, a srce snano udara u prsima. Meutim, ako ivimo u mentalnom carstvu
koga nazivamo vremenom, tada nismo ni svjesni da imamo srce, a kamoli da
bismo ga uli ili osjetili. Stoga Proces prisutnosti poinje tako to nam pomae
da postignemo fiziku prisutnost, ili sposobnost da svoju svjesnost poinjemo sidriti
u vlastitom fizikom tijelu. Sledei koraci su postizanje mentalne jasnoe i
emocionalne uravnoteenosti. Postizanje fizike prisutnosti, mentalne jasnoe i
emocionalne ravnotee predstavlja postupak koji efikasno potie emocionalni rast.
Kasnije emo detaljno istraiti zato je namjera za poticanje emocionalnog rasta
jedini prirodni nain na koji moemo poeti razrjeavati simptome fizike i mentalne
neravnotee.
Emocionalni rast predstavlja jedno od najizazovnijih postignua u ovom svijetu, jer
ga ljudi koji nas okruuju rijetko kad podravaju, a jo rjee ga razumiju. Iako je
svrha uputstava koje dobijamo tokom ovog putovanja u tome da nam to zahtjevno
iskustvo bude to jednostavnije, svrha samog putovanja nije u tome da bude
jednostavno ili da se dobro osjeamo od samog poetka. Kad otupimo u
emocionalnom smislu, tada kaemo da se osjeamo dobro, lijepo, fino,
super i sjajno. Tokom ovog iskustva vlastiti napredak ne bismo trebali
procjenjivati po tome koliko se dobro osjeamo.
Proces prisutnosti nas potie da se prisjetimo kako da se osjeamo stvarnima.
Osjeaj stvarnosti u poetku moe obuhvatiti i doivljaj potisnutih emocionalnih
stanja kao to su strah, bijes i tuga. Proces prisutnosti nam pomae da blago
pristupimo svojim potisnutim emocijama koje inae ne bismo eljeli priznati.
Tokom Procesa namjerno dozvoljavamo da se to dogodi, jer su potisnute emocije
nesvjestan uzrok postupaka i iskustava koji nam sada nisu korisni. Kad pristupimo
tim potisnutim emocijama i otpustimo njihov negativan naboj, automatski poinjemo
28

vraati ravnoteu kvaliteta svih ivotnih iskustava.

U okviru ovoga Procesa iskustveno emo shvatiti zato se moramo posvetiti
zadatku emocionalnog rasta, ak i ako nismo sposobni shvatiti zbog ega je to
prijeko potrebno. Kao to emo otkriti, mentalno razumijevanje je rijetko kad dio
emocionalne integracije. Poput svih putovanja koja vode u nepoznato, gdje smo
bili i zato su se neki dogaaji morali dogoditi, moi emo shvatiti tek kad
stignemo na odredite i promislimo o putovanju.
Tokom itavog Procesa prisutnosti rije emocija koristim kao sinonim za
energiju u kretanju. Da bismo se emocionalno razvijali najprije je potrebno da
se oslobodimo svojih potisnutih i blokiranih emocija, a onda trebamo nauiti kako
odgovorno usmjeravati tu osloboenu energiju kako bi poboljala kvalitet svih
naih ivotnih iskustava. Da bismo to postigli nauiemo nekoliko jednostavnih, ali
vanih percepcijskih metoda koje e nas do kraja ivota, bez obzira na sve,
usmjeravati prema radosnim i izvornim iskustvima.
Proces prisutnosti ne mijenja ono ko i ta jesmo. To nije mogue. U njemu je rije
o oslobaanju od vezanosti za vlastiti umjetni identitet, tako da se postepeno
moemo vratiti svjesnosti izvorne Prisutnosti. Rije je o prelasku od lai prema
Prisutnosti. Rije je o svjesnom povezivanju s onim vidom naeg Bia koji se
nikada ne mijenja, te o izraavanju potovanja prema tom uvijek prisutnom vidu
naega Bia. Ne trebamo postati neto drugo ili neko drugi, nego se prisjeamo i
proivljavamo ko i ta zaista jesmo i ta smo oduvijek bili.
U Procesu prisutnosti nije rije o promjeni onoga to su zvijezde upisale na naem
elu, rukama i nogama, nego o buenju potpuno cjelovitog potencijala svakog
trenutka koji je sudbina unaprijed odredila. Rije je o tome da poinjemo
odgovarati na svoj ivot dok se ovoga trenutka odvija pred nama, a ne o tome da
reagujemo na njega kao da se trebalo dogoditi neto drugo. Namjera je Procesa
prisutnosti razotkriti nam kako naa pogrena elja za mijenjanjem onog to nam se
u bilo kojem trenutku dogaa najee proizlazi iz nae nesposobnosti da budemo
potpuno prisutni i da u potpunosti uivamo u svom udesnom ivotnom iskustvu
onakvom kakvo ono jeste ovoga trenutka.
Proces prisutnosti u nama budi svjesnost kako je u prirodi naeg odnosa prema
onome to nam se ovoga trenutka dogaa, da posijemo sjeme onoga to e se tek
dogoditi izvan granica trenutnog ivotnog iskustva. Taj nam proces pomae da
uvidimo kako je kvalitet sjemena koje sijemo u bilo kom trenutku svaki put drukiji
u skladu s naom odlukom jesmo li odabrali reagovati na svoja iskustva ili
odgovarati na njih. Kad reagujemo na iskustva to znai da odluke donosimo na
temelju onog to mislimo da nam se dogodilo jue i to e nam se dogoditi sutra.
Na iskustva odgovaramo kad odluke temeljimo na onome to nam se dogaa upravo
ovoga trenutka, upravo ovdje, a to moemo tek kad se oduimo od postupaka i
sistema uvjerenja koja nas tjeraju da reagujemo. Proces prisutnosti pomae nam u
tom oduavanju.
29

U Procesu prisutnosti nema greaka, jer je rije o individualnom putovanju na koje

nas pokree predanost, znatielja i namjera. Ne moemo ga iskusiti umjesto nekog
drugog ili zbog nekog drugog. Poticanje svjesnosti sadanjeg trenutka
podrazumijeva individualnu odgovornost.
Stoga je to iskustvo po samoj svojoj naravi zatieno od uporeivanja ili
prosuivanja. Proces prisutnosti nije sredstvo za bilo kakvu svrhu, nego nastavak
ivotnog putovanja u koje smo se ve upustili prema sutini vlastite svjesnosti
sadanjeg trenutka. Kad se uputimo na ovaj dio naeg ivotnog putovanja, moemo
se obavezati da emo, bez obzira na sve, svjesno pratiti vlastiti emocionalni razvoj
do kraja svojih ivotnih iskustava. Zaponimo jasnom namjerom da pokrenemo
Proces prisutnosti. Bilo bi dobro da na trenutak ostanemo mirni i paljivo
razmotrimo sledee pitanje prije nego to nastavimo itati.
Koja je namjera mog ulaska u Proces prisutnosti ?
Mehanika procesa
Proces prisutnosti je iskustveno putovanje tokom kojeg kroz vjebe svjesnog disanja,
primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu percepcijskih metoda uimo
umijee buenja svjesnosti sadanjeg trenutka.
Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvatanja nedjelovanja kako bismo
bez ikakvog napora rastvorili ono to stoji izmeu nas i iskustva istoga Bia.
Ionako ve diemo, a ovaj Proces nam omoguuje svjesno disanje. Ionako ve
razmiljamo, a ovaj nam Proces pomae da se svojim mislima koristimo tako da od
njih imamo koristi. Ionako ve osjeamo, a ovaj Proces nam omoguuje da ponemo
osjeati vlastitu prisutnost. Ionako ve itamo, a ovaj Proces nam omoguuje da
itanje koristimo kao instrument za mentalno pokretanje svjesnosti sadanjeg
trenutka. Ionako ve automatski koristimo vlastitu percepciju, a ovaj proces nam
pomae da svjesno ponemo opaati svijet dok se ovog trenutka odvija pred nama,
umjesto to ga nesvjesno primjeujemo kroz tumaenja i sisteme uvjerenja koji se
temelje na iskustvima prolosti. Proces prisutnosti je podijeljen na nizove vjebi s
razmakom od sedam dana. Sedmodnevno razdoblje izmeu vjebi omoguuje nam
da prikupimo prijeko potrebno iskustvo kako bismo prihvatili informacije koje
dobijamo kroz materijale o Procesu.
Kad se informacija kombinuje sa iskustvom, pretvara se u znanje.
Kad to znanje postane frekvencija na kojoj temeljimo svoje misli, rijei i djela,
tada ostvarujemo sklad koji nazivamo mudrou.
Od poetka prve vjebe dobijamo uputstva o metodu svjesnog povezanog disanja
koja je ne samo prirodna, nego i bezopasna. Tokom itavog trajanja ovoga putovanja
30

trebamo disati na taj nain 15 minuta na poetku i na kraju svakoga dana. Ta

vjeba disanja je okosnica itavog Procesa, jer nam omoguuje svjesno i
svakodnevno buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. Svakodnevna praksa disanja
zahtijeva zreli nivo predanosti i line discipline.
Tokom Procesa prisutnosti koristimo dva najistaknutija instrumenta koja
posjedujemo kao svjesna bia, a to su panja i namjera. Panja je instrument naeg
mentalnog tijela i predstavlja ono na ta se usredsreujemo. Namjera je instrument
emocionalnog tijela i predstavlja razlog zbog koga se usredsreujemo. Svi se
koristimo panjom i namjerom kako bismo se automatski kretali prema svim svojim
ivotnim iskustvima, prolazili kroz njih i naputali ih. To uglavnom inimo
nesvjesno. Proces prisutnosti je osmiljen kako bi u te postupke unio poveanu
svijest, jer kvalitet ivotnog iskustva odreuje svjesnost kojom koristimo panju i
namjeru.
U svakoj vjebi osim svakodnevnog disanja aktiviramo i izjavu za pokretanje
Prisutnosti. Nazivamo ih Izjave za buenje Prisutnosti. Izjave za buenje
Prisutnosti trebamo primjenjivati kao odgovore na iskustva koja Proces svakoga
dana potie u naem svakodnevnom ivotu, a ne kao matanje ili pozitivno
razmiljanje. Takoe dobijamo materijale za itanje s percepeijskim metodama i
uvidima koji nas automatski bude iz nesvjesnog ponaanja.
U Procesu pristitnosti niko nas ne pokuava poboljati, nego uimo kako svjesno
preuzeti odgovornost za pristupanje moi vlastite Unutranje prisutnosti. Uimo
kako sve vie povlaiti svjesnu i nesvjesnu panju iz prolosti i projektovane
budunosti, kako bi nam bila dostupna u sadanjem trenutku naeg ivota.
Budui da nas ui kako se moemo odvajati od vlastitih iskustava i posmatrati
ih, Proces prisutnosti nam omoguuje da uvidimo kako je s nama sve u redu. Nismo
slomljeni. Omoguuje nam da integriemo kvalitet iskustava koja doivljavamo u
vremenu i koja moramo uravnoteiti. Proces prisutnosti na taj nam nain
pomae da jasno uvidimo kako postoji razlika izmeu nae osobnosti i iskustava
koja nam se dogaaju.
U nainu i razlogu zbog kojeg Proces prisutnosti postie svoju namjeru nema
nikakve magije ili misterije. To je jednostavno postupak neega to bismo mogli
nazvati Uzvienijom Naukom. Povezan je sa Zakonom uzroka i posledice. Sami
emo se uvjeriti da su svi postupci i spoznaje sadrani u tome Procesu potpuno
prirodni i esto sasvim jasni.
Ono po emu se Proces prisutnosti razlikuje od mnogih drugih introspektivnih
postupaka je injenica da ne sadri vanjske rituale, obrede ili dogme, kao ni
igrake ili predmete moi uz koje bismo se mogli vezati. Proces ne obuhvata
sisteme uvjerenja, religijske ideje ili filozofiju. Sve to postignemo tokom Procesa
postiemo disciplinovanim usmjeravanjem vlastite volje na svjesno koritenje
31

panje i namjere. U Procesu je rije o naputanju prividnih mentalnih podruja

naeg uma i prihvatanju stvarnosti vlastitih iskustava i osobnosti. Zbog toga imamo
priliku iskusiti svaki dio Procesa u obliku stvarnih dogaaja u svom svakodnevnom
ivotnom iskustvu. Primjenjujui iskustvo Procesa u ivotu i pratei rezultate, kroz
lino iskustvo spoznajemo da nita iz vanjskog svijeta ne moe imati moniji i
trajniji uinak na nae osjeaje od razvoja izvornog odnosa sa vlastitom
Unutranjom prisutnou.
U to iskustvo ne moemo ui umjesto nekog drugog ili kako bismo nekome neto
dokazali. Kad bismo to uinili, bilo bi nam izuzetno teko dovriti Proces. Volja da
stignemo na kraj putovanja mora u odreenoj mjeri proizlaziti iz nae
unutranjosti, a ne da se javlja samo kao reakcija na vanjske okolnosti. Prije nego
to se posvetimo Procesu, moramo biti spremni i voljni otpustiti mentalitet rtve, jer
e se od nas traiti da preuzmemo potpunu odgovornost za kvalitet svih naih
ivotnih iskustava.
Proces prisutnosti nam kroz iskustvo omoguuje da spoznamo kako stvarni rast
uvijek proizlazi iz neega to ne znamo. To je izuzetno vana istina koju ego ne moe
razumjeti, jer je u njegovoj naravi da pretpostavlja kako unaprijed ve zna sve to
je vrijedno znati. Kad krenemo na putovanje moramo biti otvoreni za mogunost
da ne znamo ko smo, kuda smo krenuli, ta zaista traimo, ni kako bismo to mogli
pronai. Moramo biti otvoreni za mogunost da u svemu grijeimo.
Ako mislimo da tano znamo ta se dogaa u bilo kom dijelu naeg ivotnog
iskustva, bie nam teko prepustiti se Procesu, jer rasti moemo tek kad priznamo da
neto ne znamo.
Iako to ni u kom sluaju nije presudno, ozbiljno se preporuuje da pojedinci koji
odlue krenuti u Proces prisutnosti rade u parovima. Nije rije o tome da se
svjesnost postie zajednikim snagama. Budui daje rije o unutranjem poslu, to
je putovanje individualno. Meutim, drutvo na putu je od velike koristi. Postoji
nekoliko razloga za to :
1. Pruanje uzajamne podrke. Tokom putovanja nije nam namjera da se dobro
osjeamo, nego da se osjeamo stvarno. Nae izvorno, stvarno stanje Postojanja je
ispunjeno spontanom radou i stvaralatvom, ali da bismo se ponovno probudili u
svom izvornom stanju, moramo proputovati sadanje stanje svog emocionalnog
tijela. To putovanje nas vodi kroz potisnuti strah, bijes i tugu. U ovome svijetu se
takva stanja emocionalne neravnotee automatski potiskuju, jer smo, ugledajui se
na druge, povjerovali kako su takva stanja pogrena. Naa neprestana namjera da
se dobro osjeamo u svakom trenutku proizlazi iz nae stalne elje da potisnemo
injenicu kako smo zaista uplaeni, bijesni i ispunjeni tugom. Kad se prepustimo
Procesu prisutnosti, promiljeno namjeravamo dozvoliti tim potisnutim osjeajima
32

da izrone na povrinu. Zbog toga istovremeno usvajamo percepcijske metode koji

nam pomau da ta neugodna stanja polako uravnoteimo i integriemo. Kad
potisnuti osjeaji ponu izranjati na povrinu, prirodno je oekivati da e se ljudi
oko nas zabrinuti i nagonski nam pokuati pomoi da se bolje osjeamo. Drugim
rijeima, poticae nas da se smirimo, odnosno da ponovno potisnemo te osjeaje.
Ako na putovanje krenemo sa prijateljem, imaemo pokraj sebe nekog ko e nam
pruiti podrku u namjeri da se ne smirujemo, nego da nastavimo otkrivati potisnute
sadraje.
2. Leanje u kadi. Tokom sedme, osme i devete vjebe u Procesu prisutnosti postoji
mogunost da legnemo u kadu tople vode. Detalji tog postupka su objanjeni u
materijalima Procesa. Iako je taj postupak potpuno bezopasan i za pojedinca, nekima
bi mogao biti naporan zbog zdravstvenih problema ili starije dobi. Pod tim
okolnostima je preporuljivo da neko sjedi pokraj nas dok prolazimo taj dio iskustva.
Ta osoba nema ta raditi, ali je dovoljno da bude prisutna, ne prosuujui i ne
zabrinjavajui se zbog onoga to nam se dogaa te da nam, ako je to potrebno,
pomogne dok ulazimo u kadu ili izlazimo iz nje.
3. Potvrda. Upravo kao i tokom bilo kog drugog putovanja nepoznatim podrujem,
sretaemo se s nekim vidovima svoga Bia koji nam nisu poznati. Ako smo u
kontaktu s osobom koja i sama prolazi slina iskustva, uvidjeemo da je nae
iskustvo upravo onakvo kakvo i treba biti. Biemo svjesni da su iskustva kroz koja
prolazimo zajednika svima. Stoga je bliskost s osobom koja takoe prolazi slian
proces bitna zbog toga to njena prisutnost slui kao potvrda.
Nije preko potrebno imati nekoga s kim emo podijeliti svoje iskustvo, jer je
smisao Procesa prisutnosti u tome to je to putovanje na koje ovjek moe krenuti u
vlastitu unutranjost, zbog sebe i potpuno sam. Meutim, drutvo na putu moe
predstavljati pomo, potvrdu i ohrabrenje.
Integralni dio Procesa prisutnosti je osvjeivanje disanja, jer je disanje najefikasnije
i najdostupnije sredstvo koje imamo i kojim svoju panju moemo usidriti u
sadanjem trenutku. U poetku bismo mogli pretpostaviti da je metod disanja koji
se koristi u Procesu onaj koji se koristi u metodi rada s disanjem ili preporaanja.
Iako ima slinosti, svrha ove konkretne primjene svjesnog povezanog disanja je
jedinstvena za Proces prisutnosti i ne bi trebalo pretpostaviti da je povezana s
tehnikom disanja ili preporaanjem, te nema istu svrhu, a ni praktini pristup.
Osnovna svrha usmjeravanja panje na disanje u okviru ovoga Procesa je aktiviranje
i prikupljanje iskustava o svjesnosti sadanjeg trenutka te istovremeno osvjetavanje
svih nesvjesnih prepreka koje nam onemoguavaju spoznaju tog iskustva.
Na koji nain i zato svjesno povezano disanje potie svjesnost sadanjeg trenutka?
33

Veina ljudi tokom dana razmilja o prolosti ili o dogaajima koji se jo nisu
dogodili. Um nam je gotovo iskljuivo zaokupljen tim aktivnostima, iako toga
nismo ni svjesni. To je mentalna zavisnost i boljka zbog koje je ovjeanstvo
zarobljeno u svom unutranjem svijetu privida koji se izvana odraava u obliku
trajne neravnotee nae planete. U okviru Procesa prisutnosti to prividno i
neuravnoteeno stanje nazivamo ivotom u vremenu. U tom stanju ne osjeamo
iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, te nemamo ni spoznaju o njegovim
posledicama. Ako nismo postigli barem neki nivo svjesnosti sadanjeg trenutka, ne
moemo svjesno i odgovorno usmjeravati kvalitet svog ivotnog iskustva, biti zaista
sposobni pomoi drugim ljudima ili doivjeti blisku povezanost sa sveukupnou
ivota. Ako ne postoji svjesnost sadanjeg trenutka, ne moemo uvidjeti povezanost
uzroka i posledice. Bie koje je prisutno ne moe svjesno nanijeti zlo drugim ivim
oblicima, budui da svjesnost sadanjeg trenutka, koja stvara blisku povezanost sa
svime to ivi, omoguuje ovjeku da osjeti posledice vlastitog ponaanja.
Neosjetljivost u ponaanju koje dominira naom planetom je pokazatelj izrazitog
nedostatka svjesnosti sadanjeg trenutka.
Ali, ipak nismo potpuno izgubljeni u prividima paradigme utemeljene na vremenu,
jer pojas za spaavanje, za prelazak u paradigmu sadanjeg trenutka, prebiva u
svakom od nas, a to je disanje. Dah je pojas za spaavanje, jer ne postoji ni u
prolosti ni u budunosti. Kad postanemo svjesni vlastitog disanja, pokreemo
mono i pouzdano unutranje sredstvo koje nam omoguuje svjesno povlaenje
panje iz prolosti i budunosti. Shodno tome, automatski poveavamo svjesnost
sadanjeg trenutka.
Usredsredivi panju i namjeru na disanje, jedan dio svoje svjesnosti prisiljavamo
da ostane usidren u sadanjem trenutku. Taj jednostavan postupak ima
dalekosene posledice. Izmeu ostalog, automatski i efikasno pokree proces koji
nam poinje razotkrivati u emu smo se svjesno i nesvjesno vezali za prolost ili
budunost i to tako da postajemo svjesni svojih potisnutih i neintegrisanih uspomena.
Proces prisutnosti je, stoga, osmiljen kako bi nam omoguio da promiljeno
pomognemo u razotkrivanju iskustava na svjestan i odgovoran nain. Zato se stavlja
velik naglasak na paljivo praenje uputstava i postupno kretanje kroz iskustvo kao
proces, a ne kao brzu samopomo.
Jedna od namjera Procesa prisutnosti je da neintegrisane i potisnute uspomene to
lake izvede na povrinu te da nam istovremeno omogui da ih integriemo bez
ikakve opasnosti, da postignemo mudrost i neutraliemo njihov razoran uticaj na
kvalitet naeg sadanjeg ivotnog iskustva. Proces prisutnosti nam pomae da
odgovorimo na dva pitanja koja nesvjesno sami sebi postavljamo jo od djetinjstva :
ta se dogodilo? Kako mogu sprijeiti da se ne dogodi ponovno? Ta dva pitanja
kojih nismo svjesni odvlae nam panju od sadanjeg trenutka i usmjeravaju je u
hodnike prolosti i projektovane budunosti sve otkako smo djetinjstvo ostavili za
sobom. Ta dva pitanja predstavljaju izraz nae tjeskobe. Proces prisutnosti
34

automatski smiruje tu tjeskobu i ublaava je.

Iako je okosnica Procesa, svjesno povezano disanje je samo jedan od niza
instrumenata koji sainjavaju mehanizam Procesa. Stoga se Proces ne bi trebao
povezivati s jogom pranajame ili bilo kojom drugom metodom koja promiljeno
proiruje nau svijest kroz disanje, pokuavajui potaknuti duhovna iskustva ili im
pristupiti. Ovaj Proces se ne bavi kontrolom disanja, nego zapravo otputanjem
nesvjesne kontrole nad dahom, kako bi se uspostavio normalan i zdrav obrazac
disanja. Proces prisutnosti ni u kom sluaju nema tenji prema duhovnosti, iako
nedvosmisleno posjeduje duhovne posledice. Najbolje ga je sagledati kao fiziki,
mentalni i emocionalni postupak koji ima dalekosean uinak na sve nae nivoe
svjesnosti sadanjeg trenutka u ovome svijetu. U njemu je rije o tome da postanemo
prisutni i nauimo svjesno prolaziti kroz sadanja ivotna iskustva, da budemo ovdje i
sada.
Svjesnost pitanja
Kad god nam neko postavi pitanje o naem ivotnom iskustvu, primjetiemo da u
mislima automatski pretraujemo pamenje u potrazi za odgovorom. Posledica tog
procesa pretraivanja je da emo neke stvari automatski znati i stoga neposredno
odgovoriti, ne razmiljajui o njima. Uinie nam se da neke stvari ne znamo ili
ih se ne sjeamo, te da moramo razmisliti kako bismo doli do odgovora. Meutim,
otkriemo da neke stvari barem naizgled ne znamo ak ni nakon dueg razmiljanja
te da ih se ne moemo svjesno prisjetiti bez obzira na to koliko razmiljali o njima.
Stoga svoju sposobnost odgovaranja na pitanje o vlastitom iskustvu moemo
podijeliti u tri kategorije :
1. Neke odgovore znamo. Naprimjer, ako nas neko upita kako se zovemo,
odgovoriemo bez razmiljanja, jer to znamo.
2. Do nekih odgovora dolazimo procesom razmiljanja. Naprimjer, ako nas neko
upita koju smo pjesmu s radija prvu zavoljeli, moda emo morati malo razmisliti
kako bismo se sjetili naziva i izvoaa.
3. ini se da neke odgovore ne znamo ili ih se naizgled ne moemo sjetiti i u
tome nam ne moe pomoi nikakvo razmiljanje. Naprimjer, ako nas neko upita
ta nam se dogodilo u pola jedanaest navee na na trei roendan, najvjerovatnije je
da se toga neemo moi sjetiti, koliko god razmiljali. Shodno tome, mogli bismo
zakljuiti da to jednostavno ne znamo.
Kad malo poblie razmotrimo prirodu svog mentalnog procesa, primjetiemo da
nam um, kad god nam neko postavi pitanje o naem ivotnom iskustvu,
automatski pretrauje pamenje kako bi se uvjerio moemo li dobiti odgovor na
pitanje ili ne moemo. Primjetiemo da um traga sve do onog trenutka dok ne
35

kaemo ne znam ili ne sjeam se. im to kaemo, um zavrava istragu i taj

trenutak emo najee, bili toga svjesni ili ne, oznaiti ograniavajuim
prosuivanjem. Naprimjer, kad shvatimo da se ne moemo prisjetiti odgovora na
neko konkretno pitanje o vlastitom ivotnom iskustvu, mogli bismo rei neto slino
ovome :
Ne mogu se toga prisjetiti, jer mi dugorono pamenje nije naroito dobro.
Ne mogu se toga prisjetiti, jer mi to zaista nije vano.
Ne mogu se toga prisjetiti, jer je vjerovatno bilo previe bolno.
Ne mogu se toga prisjetiti, jer se jako davno dogodilo.
Razlog zbog koga svoju nesposobnost pronalaenja odgovora na pitanje i zavretak
pokuaja prisjeanja odgovora zavravamo ograniavajuim prosuivanjem na
vlastiti raun, krije se u tome to se neki vid naeg iskustva ne moe pomiriti s
mogunou da ne zna sve. Umjesto da prihvati ono nepoznato, taj vid naeg
iskustva zbog oigledne nesposobnosti prisjeanja automatski okrivljuje neko stanje
ili okolnost. U okviru Procesa prisutnosti taj vid vlastitog iskustva nazivamo
egom.
Ego je neizvoran identitet koga stvaramo od ranog djetinjstva kako bismo
bezopasno zakoraili u naizgled opasna iskustva ivota u odraslo doba. Za razliku od
Prisutnosti, ta neizvorna persona funkcionie na temelju pretvaranja. Umjesto da
bude spontana, ona je proraunata. Tokom ovog putovanja detaljnije emo istraiti
narav i ustrojstvo ega. Zasad emo ga definisati kao onaj dio svog iskustva koji
stvaramo kako bismo bili prihvatljivi u drutvu odraslih. Zasad emo o njemu
razmiljati kao o neemu to stoji izmeu nas i iskustva svjesnosti sadanjeg
trenutka.
Vlastita ogranienja ego uvijek prikriva izvinjenjima i okrivljuje nekog drugog.
Ograniavajue prosuivanje koje automatski i esto potpuno nesvjesno pridajemo
sebi kad okonamo potragu za odgovorom je nain na koji ego prikriva injenicu da
postoje neke uspomene koje su van njegove sposobnosti razmiljanja. Drugim
rijeima, ego ne eli priznati da postoji stvarno ogranienje procesa razmiljanja, da
smo ivjeli i prije nego to smo poeli razmiljati te da postoje ivotna iskustva koja
prelaze granice razmiljanja. Ego je zaljubljen u um, a stoga i u razmiljanje i
razumijevanje. Njegov identitet se temelji na lanom uvjerenju da je um Bog. Ego
je odan i nepokolebljiv uenik uma.
Ako bismo iskreno eljeli objasniti svoju nesposobnost pronalaenja odgovora na
pitanje o vlastitom ivotnom iskustvu, mogli bismo rei :
Trenutno se ne mogu prisjetiti te informacije, jer se neke stvari ne mogu znati ili
ih se ne moemo prisjetiti procesom razmiljanja.
36

Ego ne moe podnijeti takvu izjavu, jer on zapravo smatra da um sve zna i razumije
te da razmiljanjem moemo doi do svega to je vrijedno znati. Ego pripada
mentalnom svijetu. eli da svoja iskustva proivljavamo u uvjerenju kako ono to
elimo znati nije istinito, nije se zaista dogodilo ili zapravo nije vano te stoga nema
znaaja za nas ako do neke spoznaje ne moemo doi procesom razmiljanja. Moe
smatrati da ne funkcioniemo kako treba i da smo glupi. Zavravajui svjesno
traenje odgovora ograniavajuim prosuivanjem o sebi, odnosno izgovorom, ego
uspostavlja samoispunjavajue proroanstvo. Ako kaemo da se ne moemo
prisjetiti neega zato to..., automatski zatvaramo vrata koja vode do tih
informacija i pokreemo scenario koji potvruje ograniavajue prosuivanje o sebi.
Ali, svi smo doivjeli situaciju u kojoj nismo svjesno prekinuli misaonu potragu za
odgovorom te se odgovor pojavio kad smo to najmanje oekivali.To se najee
dogaa kad se pokuavamo sjetiti odgovora koji nam je na vrhu jezika. Budui
da nam se ini da je odgovor gotovo nadohvat ruke, ne prekidamo potragu za njim
na svjestan nain, nego kaemo neto slino ovome :
Znam da to znam.
Prisjetiu se.
Na vrhu mi je jezika.
Zbog takvih izjava ga se i sjetimo. Kasnije, kad nam neto drugo potpuno
zaokupi panju, odgovor se tajanstveno pojavljuje, kao da nam je oduvijek bio na
raspolaganju. Takve vrste iskustava nam pokazuju da su nam dostupne sve
informacije koje su nam potrebne o naem ivotnom iskustvu, samo ako
primijenimo ispravne metode. Ovaj metod ne mora uvijek obuhvatiti razmiljanje.
Ono buhvata samo otvorenost prema prihvatanju odgovora od onoga dijela naega
Bia koje zna sve.
Ideja da do informacija moemo doi i bez svjesnog procesa razmiljanja strana nam
je zbog obrazovnog sistema kojim dominira um. Meutim, mnogi pronalazai mogu
posvjedoiti da su do kljunog dijela informacije koji je i omoguio njihov
pronalazak doli kad su se prestali baviti svojim zadatkom i posvetili se neem
drugom, naprimjer kad su zadrijemali. Pomisao da bismo mogli primijeniti takav
metod kako bismo doli do informacija ugroava ego, jer razotkriva da na svjesni
um nije poetak i kraj svega, to je u suprotnosti s pretpostavkom ega. Um je puki
instrument i stoga je ogranien.
U itavom Procesu prisutnosti bivamo poticani da postavljamo pitanja o svom
ivotnom iskustvu. Da ne bismo oslabili mo i potencijal ovog dijela putovanja,
od nas se na samom poetku trai da takvim pitanjima ne pristupamo s
ogranienjem. Ako automatski primijenimo navedene ograniavajue izjave ega,
liiemo se mnogih dubokih uvida. Takoe emo zatvoriti vrata prekrasnim
37

iskustvima intuicije i nadahnua. Stoga svakom pitanju koje nam je postavljeno

tokom Procesa prisutnosti trebamo pristupiti na ovaj nain :
Na ovom putovanju proces pronalaenja odgovora na postavljena pitanja nije
toliko vaan koliko iskreno i slobodoumno postavljanje pitanja.
Ne trebamo se ni najmanje zabrinuti ako odmah ne dobijemo odgovor na pitanje. Na
je zadatak zavren im iskreno postavimo pitanje. Ako se odgovor ne pojavi istoga
trenutka, moramo ostati otvoreni i time dozvoliti odgovoru da se pojavi kad to
najmanje oekujemo.
Nema nikakve koristi od intenzivnog razmiljanja o odgovorima, a jo manje je
korisno prepustiti se frustraciji zato to svjesno ne moemo doi do njih. Ako tako
pristupamo pitanjima na frustraciju emo reagovati okonanjem potrage i
ograniavajuim prosuivanjima. Tokom Procesa prisutnosti niko nee ocjenjivati
nae odgovore, jer tani odgovori ne postoje. Nae odgovore niko ne moe i nee
ocjenjivati uporeujui ih sa drugima, jer je nae putovanje jedinstveno, kako bi
odgovaralo naim individualnim potrebama. Ne postoje ni odgovori koje bismo
trebali pronai. Pitanje moramo postaviti otvorenog uma, jer tako omoguujemo
pojavu odgovora. Svoj misaoni proces emo zatititi od nesigurnog ega koji ga
eli zatvoriti tako to neemo automatski okonati potragu za odgovorima,
iznosei ograniavajue izjave.
Zakon svemira kae da svaki uzrok izaziva posledicu. To moemo prevesti i
rijeima Traite, i nai ete, Trai i bie ti dato, Kucajte, i otvorie vam se.
Drugim rijeima, kad postavimo pitanje i ne okonamo proces traenja odgovora,
odgovor se neminovno mora pojaviti u naoj svijesti u bilo kom obliku. Pitanje je
uzrok, odgovor je posledica. Jedno garantuje drugo. Kad je rije o pitanjima koja
nam se postavljaju tokom Procesa prisutnosti moramo usvojiti upravo takav pristup.
Kad god sebi postavimo pitanje, moramo biti strpljivi i dozvoliti odgovoru da se
pojavi u obliku koji je najkorisniji za nae putovanje Procesom.
Naa trenutna nevolja je u tome to mi, prema vlastitim sadanjim spoznajama,
ne znamo sve. Zapravo, prema vlastitim sadanjim spoznajama, mi znamo jako
malo. Ali, postoji dio naeg Bia kojeg moda jo nismo svjesni, koji zna sve. Zna
sve, a da ne mora razmiljati o tome. Jednostavno zna. To je naa Unutranja
prisutnost. Ona je tihi svjedok svakog iskustva koje smo ikada doivjeli i sjea se
svakog trenutka tih iskustava, kao da nam se dogaaju ovog trenutka. Za nju se sva
iskustva koja smo proivjeli dogaaju ovog trenutka, jer svjesnost sadanjeg trenutka
ne zna za vrijeme. Moglo bi se rei da je razlika izmeu ega i nae vjene
Unutranje prisutnosti u tome to ego mora razmiljati kako bi shvatio, dok
Unutranja prisutnost jednostavno zna. Ona zna, jer je stalni svjedok svih naih
ivotnih iskustava, dok je arite ega vezano za vanjski svijet i ono ta drugi rade u
njemu te je odreen njime.
38

Kad pitanju pristupamo s pretpostavkom da do odgovora moemo doi samo

razmiljanjem, ego zapoljavamo kao uesnika, a time se istovremeno ograniavamo
na misaoni um kao na jedini dostupan mehanizam koji moe obaviti zadatak. Na taj
nain iskljuujemo svjesnost sadanjeg trenutka. Taj proces iskljuivanja se odvija
automatski, jer se naa Unutranja prisutnost pridrava zakona nemijeanja. Ako
uporno zahtijevamo da do informacija doemo iskljuivo procesom razmiljanja i
razumijevanja, neemo uspjeti. Ali, onog trenutka kad smo spremni prihvatiti
zamisao da je ono to smo napravili od sebe (ego) nepouzdano i da je um kao alat
ogranien, tada automatski pozivamo svoju sveznajuu svjesnost sadanjeg trenutka
da nam prui odgovor. Na taj nain se automatski otvaramo nenapornom sticanju
unutranjeg znanja. Um e u ovome svijetu uvijek biti sredstvo koje nam prenosi
znanje, ali samim tim ne mora biti jedino sredstvo za tu svrhu.
Ako sva svoja ivotna pitanja postavimo sa stajalita svjesnosti, u naem
svakodnevnom ivotnom iskustvu moe se probuditi energija uvida, intuicije,
nadahnua i otkrivenja. Najvanije je da sami sebi dozvolimo preputanje
iskustvenom znanju, i ne znajui zato, jer emo tokom Procesa prisutnosti imati
pristup iskustvima koja smo doivjeli prije nego to smo nauili jezik. Ta su se
iskustva dogaala prije nego to smo s njima mogli povezati mentalne ideje. Mnoga
od tih iskustava se sastoje iskljuivo od osjeaja, vibracija ili osjeta. To su
spoznaje. To su energije u kretanju. To su emocionalna iskustva koja su se
dogodila prije nego to smo ovladali mentalnim jezikom. To su vibraciona iskustva
koja su se dogaala u maternici i nedugo nakon to smo roeni u ovom svijetu. Ako
uporno tvrdimo da uvijek moramo znati zato trebamo prihvatiti ono to je istinito i
stvarno za nas, tada svojoj svjesnosti neemo dozvoliti da preuzme stvar u svoje ruke
i tako potakne te rane vibracijske uspomene kako bi neutralisala njihov negativan
uinak na na sadanji ivot.
Pitanja koja odluimo postavljati o itavom svom ivotnom iskustvu su izuzetno
vana. Zbog Zakona uzroka i posledice odgovori na ta pitanja e se uvijek oitavati
u ovom ili onom obliku, samo ako nam um ostane otvoren. Imajui to na umu,
moda bismo mogli razmotriti mogunost da nae ivotno iskustvo u bilo kom
trenutku predstavlja razotkrivanje odgovora na pitanja koja postavljamo. To nam jo
nije jasno zato to veinu pitanja postavljamo, a da toga nismo ni svjesni. Proces
prisutnosti nam pomae da ublaimo tu potekou, jer nam pokazuje kako da
ponemo otklanjati nesvjesne postupke i istovremeno svjesno postavljati korisna
pitanja. Ako shvatimo i prihvatimo da emo neminovno dobiti odgovore na sva naa
pitanja, tada se moemo u potpunosti usmjeriti na proces postavljanja korisnih
pitanja i prestati pokuavati smislitiodgovore. Od nas se trai da nam um bude
otvoren. Pozvani smo da istraimo iskustvo primanja. To iskustvo moemo
potaknuti ovoga trenutka postavljanjem sledeeg pitanja :

39

Koja su najkorisnija pitanja to ih moemo postaviti prije nego to se prepustimo

Procesu prisutnosti ?

Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus

Dva otkrovenja koja su potaknula namjere Procesa prisutnosti i njegovu mehaniku
su Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus.
Staza svjesnosti
Kad prepoznamo Stazu svjesnosti i ponemo djelovati u skladu sa njom, Proces
prisutnosti postaje izuzetno moan, ali istovremeno i potpuno nenaporan, jer je on
automatski i prirodan za sva ljudska bia. Sve to iskusimo nastaje zahvaljujui
uglavnom nesvjesnoj primjeni nae panje i namjere dok hodamo tom stazom, koja
je naa prava priroda. Ali, iznenaujue je to to ostaje dobro skrivena sve dok na
nju ne usmjerimo svoju svjesnu panju. Razumijevanje jednostavne dinamike Staze
svjesnosti nam pomae da shvatimo zato je prijeko potrebno pristupiti
emocionalnom jezgru svojih iskustava i prilagoditi je kako bismo potaknuli stvarnu
promjenu u psihikim i fizikim vidovima svog ivota. Kad u svom ivotnom
iskustvu svjesno prepoznamo Stazu svjesnosti i Sedmogodinji ciklus, biemo
sposobni bolje shvatiti uzroke mnogih neugodnih iskustava koja nam se javljaju, ili
emo bar znati gdje bismo mogli poeti tragati za njihovim uzrocima.
Stazu svjesnosti lako je uoiti posmatranjem normalnog razvoja tek roenog
djeteta. Iako je nae emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i od trenutka
roenja razvija se istovremeno jedno uz drugo, postoji poseban put kojim se naa
individualna svjesnost koristi kako bi svjesno zala u njih. Dijete najprije plae
(emocionalno tijelo), nakon toga ui govoriti (mentalno), a tek tada ui hodati
(fiziko tijelo). Staza svjesnosti se stoga razvija
Od emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela !
Kad napustimo maternicu mi smo prvenstveno emocionalna bia. Izraavamo samo
emocije. Ne posjedujemo verbalni jezik i njegove asocijativne ideje kojima bismo
mogli identifikovati svoja iskustva ili efikasno komunicirati s njima. Jo ne
posjedujemo ni motorike vjetine kojima bismo mogli fiziki uestvovati u bilo
emu. Svijet doivljavamo kao istu energiju u kretanju ili emociju. U tom
iskljuivo emocionalnom stanju ostajemo sve dok neto ne prepoznamo. Tako nam
se svjesnost poinje razvijati u carstvu emocija.
Do drugog koraka na Stazi svjesnosti, mentalnog carstva, dolazimo nauivi
namjerno koristiti emocije kako bismo postigli odreeni ishod. Kad se to dogodi,
nae emocije vie nisu reakcija na okolnosti. Sada postaju sredstvo kojim
40

usmjeravamo ishod svojih iskustava. Drugim rijeima, onog trenutka kad pla ili
osmijeh iskoristimo kao instrument promiljene komunikacije, kako bismo svjesno
manipulisali svojim ivotnim iskustvom, tada vie ne izraavamo samo emocije,
nego i mentalno uestvujemo u svom iskustvu. Ulazak u mentalno carstvo potvruje
se kad nauimo prvu rije. Naa prva rije je in imenovanja. Automatski se dogaa
da imenujemo neto to smo prepoznali i to upravo zato to smo to prepoznali.
Kad postanemo sposobni imenovati vidove iskustva koje prepoznajemo, to pokazuje
da se otvaraju vrata prema novom koraku na Stazi svjesnosti, prema fizikome
carstvu. Kad ponemo prepoznavati i imenovati vidove svog iskustva, do toga dolazi
zato to nam oni vie ne nalikuju na energiju u kretanju. Onog trenutka kad neto
imenujemo, to inimo stoga to nam se vie ne pojavljuje kao energija u kretanju,
nego nam se poinje pojavljivati kao konkretna stvar. Neto imenujemo zato to
nam je postalo vano. Prepoznavanje i kasniji in imenovanja su posledica
prihvatanja da se ono to je nekad izgledalo kao tok energije udesno preobrazilo u
neto to nam nalikuje na vrstu, gustu i nepokretnu stvar. Proces ulaenja u taj
svijet iskustava djelimino se sastoji i od toga to smo na neki nain postali zavisni o
tome da u svemu sagledamo stvar. Ta nam zavisnost omoguuje da percepcijski
zakoraimo u paradigmu koja se zapravo sastoji iskljuivo od svjetlosti i zvuka ili
svjetlosnih, vibracionih talasa energije u kretanju, kao i u tome to doivljavamo
naizgled vrsto fiziko iskustvo te paradigme. Da bismo zakoraili u fiziko iskustvo
doslovno moramo stvoriti privid zaustavljanja svijeta. Kad smo u djejem dobu
vlastitom percepcijom doslovno zaustavili svijet i poeli ga imenovati, tada smo
znatieljno puzali prema imenovanom kako bismo doivjeli lini kontakt s njim. To
vanjsko kretanje nae panje i namjere, potaknuto radoznalou, vodi nas iz isto
emocionalnog i mentalnog iskustva prema treem koraku du Staze svjesnosti, a to
je fiziko carstvo. Kako bismo se u pravom smislu te rijei potrudili preduzeti
prve nesigurne korake u svijet koji nam je vaan, znatielja je prijeko potrebna.
Staza svjesnosti, koja vodi od emocionalnog preko mentalnog do fizikoga
carstva i kojom se svi mi kreemo kako bismo zakoraili u vlastito iskustvo ovog
svijeta, nesvjesno se potvruje vanjskim ponaanjem svijeta. Ako shvatimo kako
svijet prepoznaje tu Stazu, spoznaemo Sedmogodinji ciklus.
Sedmogodinji ciklus
Iskljuivo emocionalno iskustvo koje za nas poinje onog trenutka kad napustimo
maternicu poinje slabiti i u mnogim sluajevima se prestaje razvijati kad
dostignemo sedmu godinu. U sedmoj godini dolazi do okonanja djetinjstva. Tada
postajemo djeaci i djevojice. Zbog toga se u sedmoj godini kree u kolu, jer to
razdoblje naeg ivota oznaava taku na kojoj naputamo razvoj emocionalnog
tijela i svoje djetinjstvo kako bismo se vie usredsredili na razvoj mentalnog tijela.
41

Od sedme do etrnaeste godine se uimo mentalnom razumijevanju i razvijamo

temelje tri komunikacijske vjetina : govora, itanja i pisanja. Takoe se uimo
ponaati na drutveno prihvatljiv i prikladan nain u drutvu u kojem smo roeni.
Sedmogodinji ciklus intenzivne usredsreenosti na osnovne mentalne vjetine
konano se poinje usmjeravati na razdoblje koje nazivamo pubertetom. Od
otprilike etrnaeste godine mentalni razvoj se poinje okretati onome to drugi
smatraju da je za nas potrebno kako bismo prihvatili smislenu fiziku ulogu u
drutvu. Takvo prilagoavanje arita nae panje istovremeno se oznaava
poveanjem fizike svjesnosti o vlastitoj okolini i odnosa koji imamo s njom.
Hormonalne promjene koje se odvijaju u tijelu oko etrnaeste godine oznaavaju
na odmak od sedmogodinjeg ciklusa mentalne socijalizacije i prilagoavanja te
nagovjetavaju da zalazimo u trei sedmogodinji ciklus. U njemu se pojaava
razvoj naega odnosa s vanjskim, fizikim svijetom. Tada nas proglaavaju
tinejderima. Tokom tog treeg sedmogodinjeg ciklusa postajemo itekako svjesni
svog fizikog tijela i fizikog mjesta u svijetu. Tokom tog razdoblja takoe nas
privlae ili odbijaju druga ljudska bia. U tome razdoblju biramo svoju grupu i u
njemu se naglasak premjeta na razmiljanje o tome kako emo prihvatiti ulogu
fiziki odgovornog i sposobnog ljudskog bia. Okonanje treeg sedmogodinjeg
ciklusa potvruje se proslavom 21. roendana. Na kraju tog ciklusa nas proglaavaju
odraslima.
Proces prisutnosti e nam kroz lino iskustvo pokazati da zbog karaktera te
prirodne Staze svjesnosti i tri poetna sedmogodinja ciklusa koji se odvijaju jedan
za drugim, korijen naih sadanjih fizikih iskustava ne moemo nai u svojim
sadanjim vanjskim, fizikim okolnostima, kao ni u sadanjim mentalnim misaonim
procesima. Proces e nas najprije poduiti kako da postanemo fiziki prisutni i
postignemo mentalnu jasnou, a onda e nam razotkriti da se korijen svih naih
dananjih neuravnoteenih iskustava moe pronai u carstvu u kome smo ih i zasadili
: u neintegrisanim emocionalnim iskustvima djetinjstva.
Drugim rijeima, Proces e nam pokazati da je prvi, emocionalni, sedmogodinji
ciklus naeg djetinjstva uzrona taka svih sadanjih neugodnih iskustava. Pokazae
nam da je svaki emocionalni korijen koji smo tada posadili i koga nismo svjesno
integrisali u svoje iskustvo izrodio negativne mentalne sisteme uvjerenja koji se
zauzvrat oitavaju kao neuravnoteena fizika stanja ili okolnosti koje doivljavamo
ovog trenutka. U okviru Procesa prisutnosti mehaniku toga postupka saenja
korijena nazivamo emocionalnim usaivanjem. Dubinski emo ga istraiti tokom
stvarnog putovanja kroz Proces.
Proces prisutnosti omoguuje nam jedno od najdalekosenijih otkrovenja : veini
se ljudi u emocionalnom smislu nije dogodilo nita novo otkako su iskoraili iz svog
prvog sedmogodinjeg ciklusa. Iako se ini da neprestano prolazimo kroz nove
fizike okolnosti i iskustva, na emocionalnom nivou se zapravo nita ne mijenja.
Mi u emocionalnom smislu svakih sedam godina ponavljamo isti ciklus koji je
42

usaen u nae emocionalno tijelo tokom prvih sedam godina naeg ivotnog
iskustva. Kad ponemo uiti kako moemo identifikovati emocionalne podzemne
struje koje proimaju sva naa mentalna i fizika iskustva, jasno emo uvidjeti kako
se samo ini da odrastamo i doivljavamo razliita i raznolika iskustva.
Kad navrimo etrnaestu godinu naa panja i namjera se obiajno i doslovno
prenose na fizike okolnosti naeg ivota. U odraslom dobu zapaamo samo vrstu
povrinu stvari. Budui da se fiziki svijet po svojoj naravi uvijek naizgled mijenja, i
ini se da je svakog trenutka nov, to stvara privid neprestane promjene. To je
varka fizikoga svijeta, najvei privid. Na Istoku ga zovu maja.
Poduavajui nas kako da zapazimo i ono to postoji ispod fizike povrine
stvari, Proces prisutnosti e nam razotkriti istinsku narav maioniarskog trika
fizikog svijeta. To e postii koristei se naim mentalnim sposobnostima da
zavirimo izvan fizikog i ugledamo emocionalni sadraj vlastitog ivota. Taj
uvid dobijamo kad sebi dozvolimo da osjetimo vidove svog iskustva koje odavno
potiskujemo. Kad u tome uspijemo, spoznaemo da svi mi marljivo i potpuno
nesvjesno ponavljamo obrazac utisnut u nae emocionalno tijelo tokom
djetinjstva. Nesvjesno ponavljanje emocionalnog obrasca potie nastanak iskustva
koje nazivamo ivotom u vremenu.
Kad svijet uspijemo sagledati u energetskom smislu, kao tapiseriju energija u
kretanju, kao emocionalnu struju, moi emo uvidjeti da zaista ivimo u prolosti i
stvaramo budunost koja posluno ponavlja emocionalni sadraj nae istorije.
Otkriemo da veina ljudi tek po navrenoj sedmoj godini umire emocionalnom
smru. To je stvarna smrt, a Proces nas poziva da se iz nje probudimo. Emocionalni
obrazac koji se ponavlja je san koji se na povrini ini stvarnim. Kad nauimo
zaviriti ispod povrine naeg izmiljenog svijeta, otkriemo istinu koja e nas
zaprepastiti :
Odrasli su mrtva djeca.
Dijete u nama mora umrijeti kako bismo postali prihvatljivi kao odrasle osobe. Sada
je na nama da se probijemo kroz reetke percepcijskog zatvora odraslog doba,
koji smo sami stvorili, i da oslobodimo svoje djeje ja iz tamnice lai. Kad
steknemo iskustvo koje je prijeko potrebno za spaavanje vlastite bezazlenosti,
omoguen nam je ulazak u potpuno novu paradigmu, u kojoj bezazlenost i iskustvo
poivaju na uravnoteenoj vagi mudrosti. To emo postii samo ako se upustimo u
svjesno putovanje koje vodi u dinamiku naih emocionalnih podzemnih struja, a
onda emo i shvatiti zato i mi sami i svi ostali neprestano ponavljamo :
Ne znam zato mi se to neprestano dogaa.
ili Zato se to uvijek ponovo dogaa?
43

Putovanje kroz Proces prisutnosti pomoi e nam da spoznamo kako, iznosei

takve izjave ili pitanja, zapravo ne govorimo o fizikom dogaaju, nego o vlastitom
osjeaju ili reakciji prema emocionalnom sadraju ivotnog iskustva koje se
neprestano ponavlja i tjera nas da stvaramo mentalnu i fiziku neravnoteu.
Jednom kad spoznamo da sami nesvjesno ponovno stvaramo emocionalne obrasce
iz vlastitog djetinjstva, preduzeli smo prvi korak prema buenju iz tog sna. Tada
emo takoe shvatiti da je besmisleno boriti se s fizikim okolnostima vanjskoga
ivota kako bismo stvarno promijenili kvalitet naih iskustava. Neugodne fizike
okolnosti naeg trenutnog ivota su fizika oitovanja emocionalnih duhova
prolosti. Moemo ih tjerati koliko god elimo, ali ve smo svjesni da nita ne
postiemo takvom aktivnou, takvim kretanjem, zbrkom i dramom.
Svijet u koji smo zakoraili nije iskljuivo emocionalno iskustvo, nego takoe
posjeduje mone mentalne i fizike elemente, i to je glavni razlog zbog kog ne
uspijevamo probaviti emocionalna iskustva iz prvih sedam godina svog ivotnog
iskustva. Da bismo u takvom svijetu svoja iskustva u potpunosti integrisali, moramo
biti u stanju prigrliti ih u emocionalnom, mentalnom i fizikom pogledu. Tokom
prvog sedmogodinjeg ciklusa posjedujemo snane emocionalne sposobnosti, ali
nam mentalne i fizike jo nisu potpuno razvijene. Zbog toga na pozornicu
nesvjesno stupa svijet i negdje oko sedme godine okonava intenzivan emocionalni
razvoj, jer sve dok se to ne dogodi mi se neemo usredsrediti na razvoj svojih
mentalnih, a kasnije i fizikih sposobnosti, to nam omoguuje da postanemo
potpuno integrisana bia.
U ovom trenutku nae rasprave vano je naglasiti da postoji jo jedan ciklus
koji prethodi emocionalnom ciklusu zapoetom u trenutku roenja. To je
sedmomjeseni vibracioni ciklus. On zapoinje u trenutku kad postajemo svjesni
svog iskustva u maternici, otprilike dva mjeseca nakon zaea. Sedmogodinji
emocionalni ciklus koji zapoinje trenutkom roenja u ovome svijetu je ponavljanje
obrasca koji je u vibracionom smislu utisnut u nas tokom tih sedam mjeseci u
maternici. Meutim, u Procesu prisutnosti ne pokuavamo integrisati vibracijska
iskustva koja smo imali tokom razvoja u maternici, jer tokom putovanja kroz ovaj
svijet nismo izloeni svojoj vibracionoj paradigmi, pa stoga ne zadobijamo
rjenik kojim bismo o njoj govorili drugima. Ako elimo doi do vibracionog
ciklusa i integrisati ga, moramo se upustiti u vlastito putovanje koje vodi u
unutranju tiinu i nepominost, pomou meditacije. To je istinska svrha meditacije.
Ono to mnogi nazivaju duhovnim iskustvom je zapravo vibracijsko iskustvo.
Putovanje tokom kojega svjesno integriemo svoje vibraciono (duhovno) tijelo
moemo preduzeti samo pod vostvom uitelja ili uiteljice koji su i sami integrisali
vlastito vibraciono tijelo. Budui da nas integrisanje vibracionoga tijela
osposobljava da potaknemo unutranje savrenstvo, bez obzira na savreno
nesavrenstvo iskustva vanjskog svijeta, takve uitelje nazivamo Savrenim ivim
44

majstorima. Njihova nauka je najuzvienija od svih s kojima se moemo sresti ili

koju moemo shvatiti na ovom svijetu. U tu fazu integracije i u kontakt s takvim
uiteljem stupamo tek kad se u naoj Dui probudi namjera da se potpuno odvojimo
od fizikog, mentalnog i emocionalnog iskustva.
Proces prisutnosti posjeduje instrumente i spoznaje koji nam pomau da u
potpunosti integriemo vlastita fizika, mentalna i emocionalna iskustva, ime nam
omoguuje da probudimo namjeru postajanja savrenim Biem u ovom svijetu.
Prua nam spoznaje koje nam omoguuju da dostignemo sam poetak vibracionog
putovanja koje, pak, omoguuje spoznaju tog savrenstva. U istorijskom smislu, put
vibracione integracije naziva se misticizmom.
Proces prisutnosti nas poduava da u potpunosti prihvatimo to ivotno iskustvo, a ne
da ga zaobiemo. Ui nas da postanemo prisutni ovdje i sada. To postie
poduavajui nas kako moemo oslukivati poruke emocionalnih utvara vlastite
prolosti te kako se sluiti panjom i namjerom da bismo se vratili onamo gdje je
na emocionalni razvoj naglo prekinut, zbog ega se naa svjesnost sadanjeg
trenutka preobrazila u smrtonosnu predstavu. Kad to postignemo, najprije
spoznajemo zato moramo zai van vlastitih fizikih privida i proi kroz
mentalnu zbrku kako bismo ponovno pokrenuli i oivjeli energije odgovorne za
stvarno kretanje u ivotnom iskustvu. Drugim rijeima, spoznajemo zato moramo
svjesno putovati naizgled unazad du Staze svjesnosti kojom smo krenuli kako
bismo zakoraili u fiziki svijet i zato moramo deaktivirati negativne uinke koje
sedmogodinji ciklus ima na naa sadanja iskustva. Tek kad to postignemo
razderaemo koprenu prolosti i projektovane budunosti, kako bismo zaista
sagledali radost i ljepotu to pripadaju sadanjem trenutku. To nije lak zadatak, ali
kad ga se istinski prihvatimo, ubrzo emo poeti shvatati da je to jedna od
najvanijih potraga u koju se moemo upustiti tokom svog ivotnog vijeka.
Putovanje unazad zapravo i nije najprikladniji opis toga postupka. Razumljiv je,
jer ivimo u vremenu i stoga smatramo da se neprestano kreemo naprijed. Ali,
zapravo, sve dok ne integriemo vlastitu prolost vrtimo se u krugovima poput psa
koji pokuava uhvatiti vlastiti rep. Putovanje potaknuto Procesom prisutnosti
prikladnije bismo opisali ako bismo rekli da zapoinjemo putovati prema
unutranjosti te da nas je nae ivotno putovanje dosad vodilo prema van, u
fiziko iskustvo. Vanjski vid naeg iskustva je fiziki. Ostae fiziki sve dok oko
sebe zapaamo samo stvari. Kad ponemo uiti kako se kretati prema unutra,
najprije emo naii na mentalno carstvo. Kad napravimo jo jedan korak prema
vlastitome Biu, ponovno emo svjesno zai u emocionalno carstvo. Emocionalno
tijelo se, kako smo upravo naveli, nalazi samo korak udaljeno od vibracionog,
odnosno od onoga o emu razmiljamo kao o izvornom duhovnom iskustvu.
Povratno putovanje u vlastitu unutranjost du Staze svjesnosti u koje se moramo
upustiti kako bismo postigli cjelovitost u ovom ivotnom iskustvu nije nam potpuno
45

nepoznato. Ve smo esto putovali tom stazom. Kad god poelimo vratiti se ili stupiti
u dodir s vlastitim Izvorom, automatski kreemo na to putovanje. Da bismo to jasno
vidjeli u stvarnosti, moemo posmatrati djecu pri molitvi. Dijete najprije klekne
isklopi ruke (fiziko tijelo), zatim se obrati Bogu (mentalno), a onda nam njegove
nevine rijei dodirnu srce i potaknu osjeaje (emocionalno). Stoga se povratak du
Staze svjesnosti odvija ovako :
Od fizikog, preko mentalnog, do emocionalnog tijela!
To je putovanje potpuno suprotno od putovanja prema van kojim naa svijest kree
od trenutka kad se naemo u fizikom svijetu. Kao to smo ve spomenuli,
meditacija je takoe osmiljena kako bi potaknula povratak u vlastitu unutranjost.
Najprije zauzmemo fiziki poloaj, onda mentalno ponavljamo mantru, a tek tada
prizivamo emocionalno iskustvo unutranje ljubavi i predanosti. To nam
emocionalno iskustvo, pak, osnauje sposobnost poniranja u vibraciono carstvo.
Meditacija je u svojem najiem obliku instrument koji bi nas trebao povui iz
iskustva fizikog svijeta, preko mentalnog carstva do samoga naeg srca. Kad se
naemo u vlastitom srcu, tada smo samo za korak udaljeni od svoje Boanske
prisutnosti. Tada Boanska prisutnost nadgleda na ulazak u vibraciono carstvo.
Proces prisutnosti odaje poast stazi povratka, a to je potrebno kako bismo poeli
ponovno buditi svjesnost i odnos sa svojom Unutranjom prisutnou. Proces
prisutnosti u tome uspijeva tako to nam osvjetava stazu kojom smo svi mi krenuli
odvojivi se od djeje emocionalne bezazlenosti i krenuli prema van, u svijet
odraslih. Poduavajui nas kako se u prenesenom smislu moemo vratiti u prvi
sedmogodinji ciklus, u svoje djetinjstvo, s namjerom unoenja ravnotee
integrisanjem iskustava koja su se prva utisnula u nae emocionalno tijelo, Proces
nam omoguuje da shvatimo ta znai ovaj izraz :
Ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno neete ui ukraljevstvo
nebesko.
To uenje moemo izraziti i drugim rijeima :
Ako se ne vratimo Stazom, svijesti i ne podarimo mir svom emocionalnom djejem
ja, neemo biti u stanju neutralisati negativan uinak neintegrisnih iskustava naeg
prvog sedmogodinjeg ciklusa.
Dok to ne postignemo, ne moemo probuditi stvarno kretanje u svom ivotu, niti
obnoviti ravnoteu svojih mentalnih i fizikih iskustava u ovom svijetu. Sve dok ne
postignemo tu ravnoteu, nismo u stanju prekoraiti okove ovoga svijeta i vratiti se
Izvoru.

46

Proces prisutnosti poziva nas da krenemo tom stazom. To nam omoguuje

kontakt s naom Unutranjom prisutnou. Vano je da u ovome trenutku zapamtite
kako se sedmogodinji ciklus, to smo ga opisali u ovoj raspravi, prilagoava
sadanjem ubrzanju nae evolucije. Ciklusi dananje djece su skraeni na est ili ak
pet godina, jer se prelaz od razvoja emocionalnog tijela do razvoja mentalnog tijela
koji se odvija kad krenemo u kolu dogaa u ranijem dobu. Meutim, u okviru
Procesa prisutnosti govoriemo o sedmogodinjem emocionalnom ciklusu, ali svjesni
da postoje izuzeci u tom pravilu.
Prolazei kroz Proces, mi svjesno pokreemo promjenu u naem iskustvu
sedmogodinjeg ciklusa. Postupno neutraliemo negativan uinak koji taj ciklus ima
na kvalitet naeg sadanjeg ivotnog iskustva. Ponavljanje Procesa poinje u
potpunosti uklanjati uinak ciklusa, jer uklanja energetsku prepreku u nama
izazvanu emocionalnom smru koju smo doivjeli uavi u odraslo doba. Kad u
dovoljnoj mjeri uklonimo uinak tog ciklusa, zatei emo se na samoj ivici svoje
line provalije, mjesta koje odavno izbjegavamo. Ondje blijedi naa svjesnost o
vlastitoj prolosti i projektovanoj budunosti i pretapa se u vjeni trenutak
Sadanjeg trenutka. Ondje se poinje rastvarati energetsko iskustvo polarnosti i
stapati se sa vibracionim iskustvom Jednote.
Ne smijemo se zabrinuti zbog toga to jo ne moemo otkriti dokaze
sedmogodinjeg ciklusa u vlastitim ivotnim iskustvima. Tragove sedmogodinjeg
ciklusa moemo uoiti kad ponemo odvajati panju sa povrine ivotnih zbivanja i
kad ponemo biti sve svjesniji emocionalne podzemne struje koja nas proima. Za to
emo biti sposobni kad postignemo svjesnost sadanjeg trenutka, a to nam
omoguuje Proces prisutnosti.
Kretanje s one strane gibanja
Za preputanje Procesu prisutnosti pripremamo se, izmeu ostalog, i pozivom da
promijenimo svoju percepciju nekih vidova vlastitog ivotnog iskustva. Naprimjer,
od nas se trai da ne prosuujemo vlastito iskustvo Procesa u skladu s tim koliko
se dobro osjeamo dok ono traje. Od nas se takoe trai da ne oekujemo kako e to
putovanje biti lako.Umjesto toga, trebali bismo eljeti stvarno iskustvo, ak i ako
nam se u poetku uini neugodnim. Od nas se trai da prihvatimo mogunost kako
je lini emocionalni rast klju obnove ravnotee i kvaliteta naeg ivotnog
iskustva. Trebamo prihvatiti i injenicu da do linog emocionalnog razvoja dolazi
samo ako se predamo iskustvu neznanja. Kako bi nam bilo lake predati se,
trebamo razmisliti o promjeni prema postupku postavljanja pitanja i dobijanja
odgovora. To moemo uiniti ako se usredsredimo na postavljanje pitanja, a ne na
pokuaj pronalaenja odgovora. Na taj nain doputamo odgovoru da se neoekivano
pojavi, a time se automatski otvaramo iskustvu primanja. Sada se od nas trai da
47

promijenimo svoje shvatanje o onom to smatramo kretanjem.

Uopteno govorei, kad u okviru svog iskustva vanjskog fizikog svijeta govorimo
o kretanju, mislimo na fiziko zbivanje, kao to je kretanje s jednog mjesta na drugo,
ili mislimo na neku fiziku aktivnost, kao to je okretanje preslice ili pokretanje
nogu i ruku. to se tie vanjskog fizikog svijeta, ne moemo putovati ako se ne
kreemo. Ali, kad se prepustimo Procesu prisutnosti i dovrimo ga, doivjeemo
potpuno stvarno kretanje koje nije povezano s vanjskom fizikom aktivnou.
Kretanje s kojim emo se upoznati stoga nije ono koje bismo automatski mogli
povezati sa idejom kretanja. U okviru Procesa prisutnosti, vanjsku fiziku
aktivnost ne smatramo stvarnim kretanjem. Za tu vanjsku aktivnost bolja je rije
gibanje. Posledica preputanja Procesu prisutnosti je doivljaj stvarnog kretanja,
koje nije povezano s vanjskim gibanjem.
ta znai kretanje koje nije povezano s vanjskim gibanjem? To najbolje moemo
objasniti sledeim primjerom : ako nismo zadovoljni kvalitetom svog ivotnog
iskustva, moemo pokuati promijeniti okolnosti preseljenjem u drugo mjesto, grad
ili dravu. Za to je potrebno mnogo vanjskog gibanja. Ali, kad se smjestimo u
novom gradu, usprkos promijenjenim vanjskim okolnostima i gibanju u vanjskome
svijetu, osjeaj nezadovoljstva ipak se vraa. To se dogaa zbog toga to se u
vlastitoj unutranjosti nismo pomakli ni milimetra, bez obzira na vanjsko gibanje.
Svi smo mi u ovom ili onom obliku doivjeli slino iskustvo. Postoji izreka koja
prikladno saima tu nevolju :
Kuda god poli, sebe vodimo sa sobom.
Takvo ponaanje, takvo jurcanje naokolo pri kom nigdje ne stiemo, je oblik
kretanja koje vanjski svijet uveliko odobrava kao sredstvo ublaavanja
nezadovoljstva u pogledu kvaliteta ivotnog iskustva. U okviru Procesa prisutnosti
takvo besmisleno vanjsko kretanje smatramo zbrkom. Bolja je rije drama i tom
rijeju emo se koristiti u ovom tekstu kako bismo opisali tu vrstu besmislene
aktivnosti. Drama se ne odnosi samo na besmisleno vanjsko, fiziko gibanje, nego i
na sveukupnu besmislenu mentalnu i emocionalnu aktivnost u naem iskustvu.
Jedna od namjera Procesa prisutnosti je da nas izvede iz drame, te da nam
istovremeno pomogne da potaknemo stvarno kretanje u svom ivotnom iskustvu.
Poenta je u tome to je naa narav takva da emo se uvijek prikloniti drami, sve dok
ne iskusimo stvarno kretanje u svom ivotu, a sve dok se priklanjamo drami, neemo
ni pokuati pokrenuti bilo kakvo stvarno kretanje u svom ivotnom iskustvu. Proces
prisutnosti nam pomae da se oslobodimo takvog nesvjesnog pristupa ivotu. Da bi
nam u tome pomogao, potie nas na unutranje kretanje tako to nas polako i svjesno
oslobaa blokiranih emocija. Kad obavimo taj unutranji zadatak, automatski emo
48

aktivirati stvarno vanjsko kretanje u ivotnom iskustvu, a da se neemo morati

prikloniti besmislenoj vanjskoj zbrci ili drami. Tek emo tada biti spremni odbaciti
dramu, jer emo itekako postati svjesni njene besmislenosti. Kad se prepustimo
Procesu prisutnosti stvarno kretanje koje namjeravamo pokrenuti kree se od :
Djelovanja prema postojanju.
Gledanja prema sagledavanju.
Povrnog sluanja prema pravom sluanju.
Pretvaranja do Prisutnosti.
Neravnotee prema ravnotei.
Razdvojenosti prema Jednoti.
Reakcije prema akciji.
Neizvornosti prema izvornosti.
Rascjepkanosti prema integraciji.
Traganja za sreom prema otkrivanju unutranje radosti.
Osvete i okrivljavanja prema opratanju.
Pogrenog opaanja prema ispravnom opaanju.
Prigovaranja i nadmetanja prema saosjeanju.
Nesvjesnog ponaanja prema svjesnom postupanju.
ivota u vremenu prema doivljaju svjesnosti sadanjeg trenutka.
Ti razliiti oblici kretanja samo su razliiti opisi potpuno istog pomaka u opaanju,
percepcijskog pomaka za koji nije potrebno vanjsko gibanje. Taj pomak ne
moemo postii promjenom uslova vanjskog iskustva svijeta. Ne moemo ga postii
pokuajima. Ne moemo ga postii dramom. Moemo ga postii samo
nedjelovanjem i rainjavanjem. Moemo ga postii iskljuivo radom na
vlastitoj unutranjosti.
Razumijevajui narav stvarnog kretanja u okviru Procesa prisutnosti utediemo
sebi energiju koju bismo potroili na pokuaj okonanja tog iskustva uz pomo bilo
kakve nepotrebne vanjske aktivnosti. ta se pri tome misli?
Kad se upustimo u ovakvu vrstu iskustva o kojoj je rije u Procesu prisutnosti,
to nerijetko inimo stoga to pokuavamo promijeniti sebe. Ali, otkriemo da se
ne moemo promijeniti, nego moemo promijeniti samo kvalitet svog iskustva.
Ako ne shvatamo tu vanu istinu uputamo se u beskonano vanjsko djelovanje.
Zbog toga sveukupno vanjsko gibanje kojeg se prihvatamo kako bismo se promijenili
neminovno rezultira samo nepotrebnim troenjem energije.
Zbog toga to u vanjskom svijetu vidimo takve primjere, teko nam je shvatiti da
svoje okolnosti zaista moemo promijeniti bez ikakve drame. Naprimjer, kad se
prepustimo ovom iskustvu, moda smo ve donijeli odluku da svoje putovanje
49

opteretimo nepotrebnom dramom. Osim to smo krenuli s Procesom prisutnosti,

moda smo odluili da emo se osloboditi puenja ili drugih zavisnosti, prihvatiti
posebnu dijetu, dodati vjebe u svakodnevni raspored ili produiti vrijeme
vjebanja.
Glavni razlog zbog kog ovo iskustvo namjeravamo nadopuniti vanjskom dramom je
u tome to Proces prisutnosti moda smatramo metodom kojom moemo
promijeniti sebe. Moda jo uvijek vjerujemo da smo mi ono to nam se dogaa,
umjesto da shvatimo kako mi doivljavamo svoja iskustva. Kad pogreno vjerujemo
da smo ono to nam se dogaa, tada emo vjerovatno pokuati vratiti ravnoteu u
svoj ivot i promijeniti prirodu svog ponaanja, svoj izgled ili ivotne okolnosti. Ali,
nas ne odreuje nae ponaanje, izgled i ivotne okolnosti : to su samo iskustva
koja nam se dogaaju. To su oznake naeg ega. Kad pokuavamo promijeniti te
povrne vidove svog unutranjeg iskustva, uvijek se priklanjamo drami.
Tokom trajanja ovoga putovanja ne bismo trebali pokuavati promijeniti svoj
izgled, ponaanje ili ivotne okolnosti, jer e to samo poveati dramu i oduzeti nam
energiju. Iskustvo Procesa postae dramatinije, jer e ti pokuaji premjestiti
arite nae panje na bavljenje posledicama, a ne uzrocima naih okolnosti.
Kad postanemo dovoljno zreli da moemo proitati i shvatiti ove informacije,
moemo biti potpuno sigurni da su na izgled, ponaanje i ivotne okolnosti u ovom
trenutku nagomilane posledice nerazrijeenih nelagoda naeg emocionalnog tijela.
Stoga je pravo kretanje, odnosno trajna promjena, u naem vanjskom iskustvu
mogua samo ako promijenimo unutranji uzrok vanjskih dogaaja. Ako
pokuavamo promijeniti ponaanje, izgled ili ivotne okolnosti, time ne postiemo
trajni uinak. Proces prisutnosti e nam jasno pokazati da stvarne i trajne promjene
vanjskoga iskustva moemo postii iskljuivo promjenom uzroka, poticanjem
stvarnog kretanja u stanju naeg emocionalnog tijela.
Stoga se u Proces prisutnosti ne smijemo uputati s namjerom da istovremeno
uvedemo velike vanjske promjene u svom ponaanju, izgledu ili ivotnim
okolnostima. Tokom ovog putovanja je izuzetno preporuljivo da se usredsredimo
na ono to se od nas trai u svakom trenutku.
Tokom Procesa moramo izbjegavati sve porive za uvoenjem bilo kakvih
drastinih promjena ili donoenjem veih ivotnih odluka.
Takvi e se porivi pojavljivati, ali moramo im se oduprijeti. Tokom ovog
putovanja porivi za drastinim postupcima pojavljivae se kao reakcije na nesvjesna
pitanja koja izranjaju u procesu. Priklanjanje vanjskoj drami bie oitovanje nae
nesvjesne elje da ovladamo onim to nam se dogaa ili da ublaimo taj proces.
Reakcije uvijek dovode do drame i zbrke. Navee nas da prihvatimo previe
zadataka odjednom, ime nesvjesno sabotiramo vlastiti Proces. Stoga se tokom
putovanja kroz unutarnji proces trebamo odmoriti od vanjske drame.
50

Imajmo na umu da u ovome Procesu nije rije o promjeni vlastite osobnosti nego
o promjeni kvaliteta naih iskustava. Proces prisutnosti e nam kroz stvarno iskustvo
pomoi da ta iskustva integriemo. Razlika izmeu unutranjeg putovanja u svjesnost
sadanjeg trenutka i drugih, vanjskih putovanja u koje smo se moda uputali u
pogrenom pokuaju da se promijenimo je u sledeem : dok pokuavamo uvesti
vanjske promjene ponaamo se kao da premjetamo radio po sobi elei pronai
radio stanicu. Ovo putovanje, u kome emo nauiti kako promijeniti kvalitet naeg
iskustva, za razliku od pokuaja promjene samih sebe, trai da radio ostavimo
upravo ondje gdje se i nalazi. arite svoje panje i namjere usmjeriemo na
pokretanje tastera za traenje stanica. To je mnogo jednostavniji pristup nego
priklanjanje vanjskoj drami i omoguuje nam da uspjeno pronaemo muziku koja
nas raduje.
Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka za kojim tragamo nije negdje vani, u
svijetu, i ne moemo ga ostvariti bavljenjem u vanjskom svijetu ili nekontrolisanim
jurcanjem. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka je unutranje postignue. Kad ga
dostignemo unutranjom tiinom i mirnoom, automatski e se odraavati u naem
iskustvu vanjskog svijeta. Za pokretanje svjesnosti vlastite Unutranje prisutnosti
nije potrebna drama. Ta je svjesnost slobodna, ne zahtijeva nimalo truda i dostupna
je svima, bez obzira na vanjske podjele prema boji, staleu, uvjerenju, obredima,
ritualima i dogmama. Da bismo se mogli upustiti u to putovanje potreban nam je
samo postupak kojim emo u svom ivotnom iskustvu postaviti temelje unutranje
tiine i mirnoe gdje nas strpljivo eka iskustvo vlastite Unutranje prisutnosti.
Proces prisutnosti je potpuno jednostavan. Meutim, mi ga moemo zakomplikovati
ako mu pokuamo neto dodati ili ako se previe trudimo. Ako pokuamo neto
izvesti u vanjskome iskustvu, samo emo potroiti energiju. Od nas se zahtijeva
samo jedno, da se svakodnevno pridravamo trojstva koje sainjava ustrojstvo
ovoga putovanja : vjebi disanja, Izjava za buenje Prisutnosti i itanja materijala s
razliitim percepcijskim metodima koje emo nauiti primjenjivati u svom ivotnom
iskustvu.
S one strane zavisnosti i patnje
Kad je rije o Procesu prisutnosti, zavisnosti i bolesti (hronina bolest/oboljenje)
predstavljaju isto stanje : i jedno i drugo su vanjska ispoljavanja nerazrijeene
nelagode emocionalnog tijela. Osim toga, iako sada neemo konkretno raspravljati
o takvim stanjima, smatramo da u istu kategoriju s zavisnostima i bolestima
spadaju i sve alergije. Alergija je stanje koje je potpuno suprotno od zavisnosti. Kad
smo zavisni, u svoje polje neprestano privlaimo konkretno vanjsko iskustvo, a kad
imamo alergiju, neprestano odbijamo konkretno vanjsko iskustvo iz svog okruenja.
Meutim, uzroci tih stanja su povezani sa nerazrijeenom nelagodom u
emocionalnom tijelu.
51

Proces prisutnosti je izuzetno uspjean, jer nas dovodi do potpunog neutralisanja

naih zavisnosti i bolesti, bez obzira na to koliko nas dugo mue ili u kojoj smo im
mjeri dozvolili da utiu na na ivot. Proces nam ne obeava lijek, jer pravi lijek
je odredite, nego nas ui kako krenuti na trajno unutranje putovanje prema
emocionalnoj ravnotei koja e nas automatski odvesti izvan oitovanja tih vanjskih
iskustava neravnotee. Niko nije neosjetljiv na vanjsko iskustvo uravnoteenog
ivljenja, bez obzira na to koliko je teko stanje u kom se nalazimo. To je pitanje
line volje, predanosti i doslednosti. Ako zaista namjeravamo potaknuti mo svoje
Unutranje prisutnosti i ako nam je ta namjera neprestano na umu, uspjeh je
neminovan.
Proces prisutnosti e nam pokazati da su sve zavisnosti, bez obzira na to je li rije o
zabranjenim drogama, alkoholu, hrani, seksu, kockanju ili lijekovima, zapravo
postupci samoizljeenja koji se oitavaju u pokuaju da ublaimo nelagodu u
emocionalnom tijelu ili ovladamo njome. U tome smislu zavisnosti i oboljenja su
istovjetna stanja s razliitim vanjskim maskama. Kad se ne bi priklonio postupku
samoizljeenja, kod zavisnika bi se neminovno pojavila neka bolest. Kad bi se
lijekovima na recept uspjeno potisnula bolest, tada bi se isto stanje ispoljilo kao
zavisnost. Oba su stanja vanjsko ispoljavanje neugodnog naboja u emocionalnom
tijelu. Potpuno isti emocionalni naboj se moe ispoljiti kao zavisnost ili kao bolest,
zavisno o individualnim okolnostima. Tu uzronu unutranju nelagodu nazivamo
negativnim emocionalnim nabojem. Svi mi posjedujemo negativan emocionalni
naboj sve dok ponovno ne zakoraimo u potpunu svjesnost sadanjeg trenutka.
Kad u dovoljnoj mjeri neutraliemo negativan emocionalni naboj vie ne postoji
temelj za zavisnosti ili bolesti. Stoga ne postoji nita to bismo trebali lijeiti i zato se
nae zavisniko ponaanje ili simptomi automatski povlae. Na temelju te
jednostavne spoznaje, Proces zauzima stav koji bismo mogli smatrati neuobiajenim
ili spornim kad je rije o vraanju ravnotee ljudima koji su se priklonili
zavisnikom ponaanju ili lijekovima na recept kao sredstvima ublaavanja ili
ovladavanja nelagodom u svom emocionalnom tijelu.
Da bismo mogli krenuti s Procesom od nas se ne trai da se odreknemo svojih
pokuaja samoizljeenja.
Drugim rijeima, kao to se od nas ne trai da dodatno poveamo vanjske
aktivnosti (dramu) dok se bavimo ovim Procesom, takoe se ne trebamo
prisiljavati da se odreknemo zavisnosti ili lijekova prije uputanja u Proces. Od nas
se trai da imamo na umu kako je nae zavisniko ponaanjene samo posledica,
nego do ovoga trenutka naeg ivotnog iskustva takoe i prijeko potreban in
samoizljeenja. Meutim, od nas se trai da se svojih postupaka samoizljeenja
odreknemo dok se bavimo svakodnevnim vjebama disanja i dok itamo napisane
materijale za svaki sastanak.
52

Pokuamo li se odrei tih postupaka samoizljeenja prije nego to smo poeli

uspjeno smanjivati negativan naboj u emocionalnom tijelu, upaemo u stanje
nesvjesnosti u kome moda ne bismo mogli nastaviti s Procesom, osjeali bismo se
preoptereeni i izgubili bismo snagu, te bismo se s jo veim intenzitetom vratili
svom zavisnikom ponaanju.
Medicinski savjet : Na isti nain se od ljudi koji pate od neke bolesti ne trai da
promijene lijekove ili bilo koju drugi propisan terapeutski metod kad zaponu s
Procesom. Trebamo nastaviti ivjeti kao i prije. Ali, trebamo pomno pratiti uinke
koje propisani lijekovi imaju na naa ivotna iskustva dok smo u Procesu. Ako
otkrijemo da se reakcija na lijek mijenja, odmah se moramo posavjetovati s
ljekarom, zatraiti pregled i provjeriti stanje. To je prijeko potrebno jer, kako se
negativni emocionalni naboj smanjuje, tako se smanjuje i potreba za lijekovima. To
se ogleda u injenici da nam lijekovi postaju prejaki. Tada trebamo otii ljekaru i
zatraiti ponovni pregled te smanjenje propisane koliine lijekova.
Prije nego to se prepustimo Procesu prisutnosti od nas se ne trai da se bilo ega
odreknemo, jer nita ne moemo promijeniti bavei se posledicama. Ne zaboravite,
sve nae zavisnosti i bolesti su posledica, pa su posledica i zavisniko ponaanje i
potreba za uzimanjem lijekova. Umjesto da energiju troimo na prisilan pokuaj
odricanja, korisnije je da se usredsredimo na neutralisanje uzroka naeg stanja tako
to emo se pridravati uputstava koje dobijamo u Procesu.
Meutim, moramo naglasiti da od Procesa prisutnosti ne moemo imati koristi ako
smo pod tako jakim uticajem lijekova ili drugih stvari da smo potpuno nesposobni
baviti se itanjem, Izjavama za buenje Prisutnosti i vjebama disanja. Pod takvim
okolnostima je pametnije najprije otii na rehabilitaciju kako bismo se oslobodili
zavisnosti i ponovno postigli nivo mentalne jasnoe koja nam omoguuje da se
bavimo zahtjevima Procesa. Rehabilitacijska terapija moe nam pomoi da se
oporavimo, tako da nam se uveliko pobolja nivo razumijevanja. Meutim, takva
vrsta oporavka je, kao to emo to uskoro objasniti, samo opasno stanje tihoga
oajanja. Bez obzira na to, bistri nam um, a time omoguuje da se pridravamo
discipline. Kad proemo kroz rehabilitacijsku terapiju odmah se trebamo posvetiti
Procesu prisutnosti i preduzeti neophodne korake kako bismo promijenili uzrok
svojih neuravnoteenih ivotnih iskustava.
Kad iskustveno proemo kroz Proces prisutnosti i to najbolje to moemo,
negativan emocionalni naboj automatski e se i znaajno ublaiti.Takoe emo
nauiti percepcijske metode koje e nam omoguiti da ga neprestano
neutraliemo. Kad se jednom upustimo u Proces on neminovno vraa ravnoteu
kvalitetu naeg ivotnog iskustva. Razdoblje koje nam je potrebno da bismo
potpuno vratili ravnoteu naem vanjskom iskustvu zavisi o tome koliko smo
53

spremni raditi na sebi. to vie smanjimo svoju unutranju, emocionalnu nelagodu,

to e naa vanjska zavisnost biti blaa i manje e nam trebati razliiti lijekovi. U
jednom trenutku vino e nam postati gorko, cigareta odvratna, a droga odbojna. Dok
su nam sredstva za samoizljeenje potrebna, samo nam se ini da nam pruaju
uitak ili nas lijee. Kad nam vie ne trebaju, zadovoljstvo se pretvara u gorinu, a
olakanje u nelagodu. to prisutniji postajemo u svom fizikom, mentalnom i
emocionalnom tijelu, to vie osjeamo kako uistinu na nas djeluju lijekovi ili
droga. Nema nikakvog zadovoljstva u gutanju potencijalno otrovnih materija. ini
nam se da su nam takvi postupci korisni samo zbog nelagode u emocionalnom
tijelu.
Smanjenjem emocionalnog naboja koji izaziva neuravnoteena stanja automatski
ruimo temelje na kojima ona poivaju. Ako ve godinama pribjegavamo
postupcima samoizljeenja i uzimaju lijekova, vano je da se Procesu prepustimo s
jasnom namjerom neutralisanja uzroka nelagodnog iskustva, ali se ne smijemo
muiti s posledicama. Zbog svoje zavisnosti moda osjeamo dubok stid i krivicu.
To je potpuno nepotrebno. Pokuavamo se sami izlijeiti zato to je drutvo kao
cjelina nedovoljno fiziki prisutno, nedovoljno mentalno razvijeno ili nedovoljno
zrelo u emocionalnom smislu da bi nam moglo pomoi. Dakako, nije rije o tome
da za svoje stanje krivimo drutvo, jer zapravo smo mi sami, prema Zakonu
uzroka i posledice, odgovorni za vlastitu sudbinu. Vano je da se podsjetimo :
Svaki oblik zavisnosti je pokuaj samoizljeenja.
Svaka zavisnost je samo iskustvo koje nam se dogaa.
Sva iskustva koja nam se dogaaju moemo promijeniti.
Takoe je vano da za dugogodinju zavisnost odvojimo dovoljno saosjeanja i
vremena kako bi se mogla razrijeiti i neutralisati. Program izljeenja zavisnosti
generalno uvjeravaju zavisnike da e uvijek biti zavisni i da stoga do kraja ivota
redovno moraju uestvovati na grupnim sastancima, inae bi mogli nazadovati i
ponovo poeti uzimati droge. Proces prisutnosti potie nas da se suprotstavimo tom
zastarjelom sistemu uvjerenja i neminovnom, samonametnutom stavu da smo
zarobljenici mentaliteta rtve, kakvog podravaju i odravaju beskonani grupni
sastanci. Takoe, od zavisnika koji ve pohaaju te grupne sastanke se trai da
pomno posmatraju na koji nain Zavisnici koji apstiniraju ili su se oporavili, svoju
zavisnost prenose u druge vidove svog ivotnog iskustva. Izlijeeni alkoholiari vie
pue. Izlijeeni puai vie jedu. Izlijeeni narkomani uzimaju sredstva protiv bolova.
Oporavak (in prikrivanja potisnutih problema koje nae ivotno iskustvo
pokuava razotkriti) uvijek dovodi do tihog oajanja, dok razotkrivanje
(prihvatanje potisnutih problema koji izranjaju na povrinu kao sirovine
emocionalnog rasta) uvijek vodi ispunjenom ivotu. Kad se neutralie negativan
54

naboj u naem emocionalnom tijelu, automatski e se smanjiti ili potpuno nestati

potreba za redovnim odlascima na grupne sastanke, kao i potreba za lijekovima.
Zavisnost nije ni zloin ni lijek, ali ni doivotna zatvorska kazna. To je iskustvo, a
sva se iskustva mogu promijeniti.
Proces prisutnosti trai od nas da prihvatimo mogunost kako stojimo na samoj
ivici evolucije brige za zdravlje. Prije smo morali odlaziti nekom drugom da bismo
dobili informacije o vlastitom zdravstvenom stanju, kao i metode uz pomou kojih
bismo mogli unijeti stvarne promjene u kvalitet naih ivotnih iskustava, a sada
bismo mogli spoznati da sposobnosti koje smo automatski traili u vanjskom
svijetu zapravo prebivaju u svakom od nas. Sve dosad, grupna paradigma programa
od dvanaest koraka predstavljala je prijeko potreban dio nae evolucije. Mnogima je
pomogla da preu rijeku, a inae bi se utopili. Ali, sada imamo cilj prema kome
moemo plivati. Naa Unutranja sigurnost je stijena, vrsto tlo koje e nam
omoguiti da ponovo zagazimo na suvo.
Od nas se sada trai da razmislimo i o postojanju trinaestoga koraka, na koga
neemo naii u vanjskom kretanju, nego u dubljem zalaenju u vlastitu unutranjost.
Time ni na koji nain ne negiramo iskustva koja su nas dovela do ove take, nego ih
prihvatamo kao prijeko potreban dio svoje evolucije. Ali, to je kao da se penjemo
stepenicama. Ako ne podignemo nogu sa stepenice na kojoj se nalazimo, ne
moemo je spustiti na sledeu, onu koja nas poziva da porastemo od oporavka do
otkria, od tihog prihvatanja vlastitih nevolja do smjelog skoka koji nas vodi u
podruje mogunosti bez ikakvih potekoa.
Od ljudi s hroninim, neizljeivim ili takozvanim smrtonosnim bolestima Proces
prisutnosti zahtijeva da se suprotstave zastarjelim sistemina uvjerenja medicinske i
psihijatrijske struke. Ne smijemo vjerovati da je bolest neizljeiva samo zato to nam
ljekar to kae. Na jeziku izvornosti rije neizljeiv znai ne znam kako bih
vam mogao pomoi. Ali, ljekari se tom rijeju koriste elei nam rei umrijeete
i niko vam ne moe pomoi.
Moramo se suprotstaviti slijepim sistemima uvjerenja onih pojedinaca koji djeluju
samo na povrini ivota, kao i onima koji sve sagledavaju s intelektualnog stajalita.
Medicina je izvrsna kad je rije o rjeavanju, kontrolisanju i ublaavanju fizike
simptomatske traume. Meutim, vei dio ljekara jo uvijek ne posjeduje dovoljno
razumijevanja za uzroke zavisnosti ili bolesti. Naprimjer, ako doivimo automobilsku
nesreu i povrijedimo se, ili ako su simptomi nae bolesti ili zavisnosti stigli do
take u kojoj nam ivot postaje nepodnoljiv, odlazak ljekaru ili medicinskom
strunjaku apsolutno je prijeko potreban. Oni znaju namjetati kosti i vidati rane.
Znaju ublaiti i kontrolisati fizike, mentalne i emocionalne simptome tako da
moemo normalno funkcionisati. Meutim, elimo li neutralisati uzroni
emocionalni naboj koji nas nesvjesno dovodi do nesrea s ranama ili izaziva
55

teke fizike, mentalne ili emocionalne bolesti, tada je ljekar vjerovatno

poslednja osoba od koje bismo trebali traiti pomo. Tokom svog kolovanja
nauili su traiti fizika objanjenja bolesnih stanja. Specijalizovali su se za podruje
posledica, a ne uzroka.
Proces prisutnosti samopouzdano kree u novom smjeru. Svima koji su voljni baciti
se u vlastitu emocionalnu provaliju pokazuje da iskrenim predavanjem procesu
emocionalnog rasta ovjek moe u potpunosti otkloniti uzrok zavisnosti i bolesti.
To ne znai da je rije o lagodnom ili brzinskom pristupu. Lagodan pristup
obuhvata zabranjene droge, farmaceutske lijekove i operacije. Emocionalni rast je
jedan od najteih puteva kojim se moemo uputiti u ovom emocionalno
neuravnoteenom, mentalno konfuznom i fiziki rastresenom vremenu. Ali, on
nam zbog Staze svjesnosti koja nam je svima zajednika, garantuje uspjeh.
Koliko god emocionalni rast moe biti teak nekim ljudima, daleko je prihvatljiviji
od zavisnosti koja nastaje ako smo doivotno osueni na sastanke grupa za podrku.
Takoe je mnogo prihvatljiviji nego ivot sa fizikom bolesti koja je postala
nepodnoljiva zbog popratnih pojava lijekova koje uzimamo. Proces prisutnosti nas
poziva da te neugodne stvari u potpunosti ostavimo za sobom. Na kraju krajeva,
bez obzira na njihov oblik, zavisnost je bolest, a bolest je zavisnost.
U drutvu kao cjelini jo se vjeruje da do zavisnosti dolazi zbog siromatva, ljenosti,
nedostatka obrazovanja, slabosti karaktera ili nagovaranja drugih. Svi ti takozvani
uzroci zavisnosti su zapravo posledice i stoga niemu nisu uzrok.
Sve zavisnosti izaziva unutrana emocionalna nelagoda.
Zavisno o teini naeg stanja moda emo kroz Proces morati proi i nekoliko puta
kako bismo potpuno neutralisirali uzroni naboj u emocionalnom tijelu. Prvo
dovrenje Procesa moe nam u poetku pomoi da neutraliemo negativan
emocionalni naboj kako bismo se uspjeli bez potekoa odvojiti od svoje zavisnosti
ili smanjiti uzimanje lijekova u toj mjeri da ne osjeamo neugodne popratne pojave.
Kad drugi put proemo kroz Proces, to bi nam moglo pomoi da doemo do dubljih
svjesnih uvida o uzroku emocionalne nelagode kako bismo se svjesno prihvatili
njenog neutralisanja. Trei prolazak kroz Proces mogao bi nam pomoi da panju
potpuno odvojimo od vlastitih nevolja te da ponemo istraivati vlastitu ivotnu
svrhu.
Kad to postignemo, zaista emo shvatiti da nam je i najsitniji djeli vlastite
prolosti pomogao dovodei nas do cjelovitosti koju nam prua svjesnost sadanjeg
trenutka. Tada emo spoznati da se krivica, stid i aljenje zbog onoga to smo
proivjeli temelje samo na pogrenom tumaenju. U sadanjem trenutku uvijek nas
proima zahvalnost. Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, automatski
osjeamo zahvalnost za svaki dio naega putovanja koji nas je potaknuo da se
vratimo u samo sredite vlastite Unutranje prisutnosti, jer sadanji trenutak
56

obuhvata sve i time svako ivotno iskustvo prepoznaje kao blagoslov.

Zavisniko ponaanje ili teka bolest ne odraavaju se na nau osobnost. To su samo
iskustva koja nam se dogaaju. Jednom kad steknemo uvid koji se krije u tom
iskustvu, moemo ga promijeniti i nastaviti svojim putem.
Zamjenjivanje rezultata posledicama
U ivotu esto ne kaemo ono to mislimo i esto ne mislimo ono to kaemo.
Naprimjer, veina ljudi govori o obilju, a zapravo misli na novac. Veina ljudi
govori o zdravlju, mislei zapravo na vlastiti izgled, a kad govorimo o radosti,
zapravo mislimo na sreu. Velika je razlika izmeu iskustva radosti, obilja i
zdravlja, te novca, ljepote i sree. Radost, obilje i zdravlje su sveobuhvatni, a novac,
ljepota i srea iskljuuju sve ostalo. Radost je stanje u kome sve moemo iskusiti bez
prosuivanja ili zabrinutosti. Obilje se odnosi na zahvalnost za sve one fizike,
mentalne i emocionalne energije koje proimaju nae iskustvo ivota. Zdravlje se
odnosi na dobrobit svakog dijela naeg fizikog, mentalnog i emocionalnog iskustva.
Da bismo bili sreni, mora nam se neto dogoditi ili ne dogoditi, novac je samo
novac, a ljepota je povrna.
U Procesu prisutnosti nisu vani srea, novac ili izgled. Taj proces priprema vrt
naeg ivotnog iskustva kako bi posadio, odnjegovao i donio plodove svjesnosti
sadanjeg trenutka : radost, obilje i zdravlje. Zbog naih nesvjesnih potreba i elja
vjerovatno emo se u to putovanje upustiti s potpuno konkretnim i stoga iskljuivim
namjerama. To je prirodno. Ali, u Procesu nisu vane konkretne stvari, nego
irenje horizonta naeg ivotnog iskustva kako bismo postali sveobuhvatni i sve
prihvatili.
Jednota sve obuhvata i sve prihvata.
Proces prisutnosti nas podsjea da radost, obilje i zdravlje prebivaju u svemu. Stoga
je radost obilje, obilje je zdravlje, a zdravlje je radost. Ako zaista prigrlimo jedan od
tih kvaliteta u svoj ivot, automatski ih prihvatamo sve.
Prirodno je da tokom Procesa prisutnosti tragamo za rezultatima. Svi smo odrasli u
svijetu u kome gotovo svaki vid naeg iskustva predstavlja sredstvo za ostvarenje
nekog cilja, u kojem se prosuuje ishod gotovo svake nae aktivnosti. Stoga je
malo vjerovatno da smo nauili ta je bezuslovnost. Prirodno je to elimo
kontrolisati vlastiti napredak i tokom Procesa uspjeh mjeriti posmatranjem
okolnosti vanjskoga ivota, iako se od nas trai da to ne radimo. U poetku se ne
bismo trebali zaokupljati rezultatima, jer neemo znati gdje ih trebamo traiti te
emo se neminovno usredsrediti na pogrene vidove vanjskog ivotnog iskustva. U
Procesu ne postoji standardizovano mjerilo kojim bismo mogli procjenjivati uspjeh.
57

Naa lana oekivanja uvijek e nas obeshrabriti i ispuniti nas sumnjama, zato to e
nae traganje za rezultatima u poetku uvijek biti motivisano nesvjesnim potrebama i
eljama. Kad bismo se mogli pravo zagledati u vlastitu unutranjost, uvidjeli bismo
da :
Nismo svjesni da nam je samo jedno zaista potrebno i da samo za jednim zaista
udimo, a to je ispunjavanje velike crne rupe u vlastitom srcu.
Cilj Procesa prisutnosti nije zadovoljavanje nesvjesnih potreba i elja, jer njih
nikada niko ne moe zadovoljiti. To je definicija elje : nezasita emocionalna glad.
Stoga cilj Procesa nije zadovoljenje elja, nego da nas naui kako da ih
premostimo da bismo mogli iskusiti makar jedan jedini trenutak stvarne mogunosti
izbora.
Razumljivo je da trebamo i elimo znati ta se zaista dogaa kao posledica Procesa.
To je prirodno i posve prihvatljivo. Ako se pridravamo jednostavnih uputstava koje
dobijamo na poetku i tokom Procesa, uvijek emo dobijati potvrdu da se neto
dogaa. Potvrdu emo dobijati, jer je Proces neto potpuno stvarno i stoga ima
neposredan uinak na naa unutranja i vanjska iskustva. Meutim, poetne posledice
Procesa moda nee biti u skladu s naim eljama ili oekivanjima. Zapravo, rijetko
su s njima u skladu, a evo i zato :
Bez obzira na to koliko smo, prema vlastitom uvjerenju, fiziki spremni,
bez obzira na to koliko smo, prema vlastitome uvjerenju, mentalno razvijeni,
bez obzira na to koliko smo, prema vlastitom miljenju, emocionalno zreli ili duhovno
svjesni, svi mi na odreenom nivou kreemo na ovo putovanje u nadi da e ono
ugasiti oganj naih nesvjesnih potreba i elja.
Otkako smo napustili djetinjstvo nae svjesno i nesvjesno mjerilo postignua postao
je stepen do kojeg smo bili u stanju potisnuti svoje potrebe i elje, i to je gruba
injenica ivota u ovom svijetu. Ako ne potisnemo one nemirne unutranje glasove,
automatski pretpostavljamo da nita ne postiemo. Ako ih uspijemo potisnuti,
osjeamo se uspjenima. Zbog toga nas vanjski svijet neprestano odvlai s pravog
puta : jer se on obraa iskljuivo naim potrebama i eljama, a ne i nama.
U prolosti smo moda pokuali umiriti unutranje pokuaje privlaenja panje
mijenjanjem vanjskih fizikih okolnosti uz pomo posta ili vjebi, uz pomo
lijekova i/ili zavisnikog ponaanja. Moda smo svoje potrebe i elje pokuali utoliti
hranom, seksom, radom ili pomaganjem drugima. Moda smo ih pokuali
priguiti promjenom mentalnih okolnosti uz pomo metoda za kontrolu uma,
hipnoze ili pozitivnog miljenja. Moda smo itali knjige o samopomoi, odlazili
na New Age radionice, moda smo satima ili godinama odlazili na terapiju. Kao
58

to emo uoiti, nijedna promjena potaknuta vanjskim pristupima nije trajna. Samo je
prividna, poput hodanja po vodi umara nas, a nigdje ne vodi. Ono to postiemo
tim metodama nije stvarno, a samim tim ni trajno.
Zahvaljujui svojim naporima dugo moemo ostati u stanju oporavka, ali negdje
duboko u dui biemo svjesni opasnosti koju nam donosi takvo emocionalno stanje.
Zavisnik koji se izlijeio jo je i ezdeset godina kasnije u opasnosti da e se vratiti
starim navikama. Do toga dolazi zbog toga to se in oporavka odvija u vjetaki
stvorenom miru tihog oajanja. Oporavak nije otkrie, a bez stvarnog otkrovenja ne
moe doi do stvarnog i stoga trajnog preobraaja kvaliteta naeg ivotnog iskustva.
U oporavku je panja usmjerena na posledice, dok se otkrivanje bavi dubinskim
uzrocima. Ako se bavimo posledicama, ne moemo promijeniti nijedan uzrok, tako
da je naa jedina nagrada kad postignemo oporavak : neminovno tiho oajanje
samozavaravanja. Proces prisutnosti traga za uzrokom, jer u njemu vrijedi pravilo :
kad se pobrinemo za uzrok, posledice automatski slijede. Zbog toga se Proces
prisutnosti ne bavi rezultatima. Mi vie volimo govoriti o posledicama. Kad
govorimo o rezultatima, razmiljamo o ishodu koji nije potpuno zagarantovan.
Rezultati nikada ne mogu imati garanciju. Moramo ih stepenovati, a preesto su
povezani sa traenjem priznanja i odobravanja. Stoga u okviru ovog procesa vie
volimo govoriti o posledicama. Posledica je uinak. Posledice se automatski
odvijaju kao odgovor na uzronu prirodu ovoga Procesa. U Procesu prisutnosti je
uvije krije o uzronosti i stoga su posledice neizbjene. Rezultate preesto
odreujemo prema ispunjenju svojih nesvjesnih potreba i elja. Posledica je uinak
uzronog djelovanja. Rezultat je preesto samo miljenje. Stoga Proces prisutnosti od
nas trai da se odreknemo razmiljanja o rezultatima i ponemo razmiljati o
posledicama.
Ve smo govorili o Stazi svjesnosti i o Sedmogodinjem ciklusu pa stoga ne
moramo detaljno objanjavati zato je proiavanje emocionalnog tijela prijeko
potrebno za ponovno uspostavljanje ravnotee kvaliteta naeg ivotnog iskustva.
Ako nam to jo nije jasno, bilo bi dobro ponovo proitati odjeljke o Stazi svjesnosti
i o Sedmogodinjem ciklusu. Taj tekst nam pokuava dati do znanja da posledice
dobrovoljnog bavljenja emocionalnim tijelom, kako bismo neutralisali negativan
emocionalni naboj uz pomo svjesnog disanja, mentalne jasnoe i osjeaja, u
poetku nisu u skladu s naim oekivanjima. Kad sebi aktivno dozvolimo da
postanemo svjesni svog negativnog emocionalnog naboja, takvo iskustvo niko ne bi
rado prizvao u svoj ivot jer, kao to smo ve rekli, u poetku nije nimalo
jednostavno i vjerovatno se neemo dobro osjeati. Upravo zbog toga ima stvaran i
neposredan uinak na na ivot.
Razmislite o tome kakva je to rije uinak.

59

Na negativan emocionalni naboj je glavni razlog zbog kojeg ovog trenutka ne

doivljavamo kvalitet nenaporne radosti, obilja i zdravlja u svom ivotnom iskustvu.
On predstavlja blokadu u emocionalnom tijelu koja stvara otpor. Budui da ne
znamo ta bismo s njom napravili, dodatno joj se opiremo potiskujui je iz svijesti.
Taj se otpor gomila i stvara vruinu, a vruina uzrokuje nelagodu. Da bismo se
mogli nositi s nelagodom, pokuavali smo biti sreni, dobro izgledati i dovoljno
zaraivati kako bismo se u svom ivotnom iskustvu to bolje osjeali. Dok naim
mislima, rijeima i djelima dominira nesvjestan negativan emocionalni naboj, ivot
doivljavamo kao neprestani napor usmjeren na ispunjavanje naizgled beskonane
provale potreba i elja koje izviru iz nas. Pod takvim okolnostima uopte i ne
moemo osjetiti stvarnu radost, obilje i zdravlje. Za razliku od beskonane potrage
za sreom, novcem i savrenim izgledom, prava radost, obilje i zdravlje ne
predstavljaju sredstvo za ostvarenje nekog cilja. Stoga ih moemo doivjeti samo
kad zaista spokojno prihvatamo trenutak u kom ivimo. Radost, obilje i zdravlje
automatski su popratni proizvodi svjesnosti sadanjeg trenutka. Poput Unutranje
prisutnosti, i oni ve prebivaju u nama, samo to smo mi svoju panju usmjerili na
drugu stranu.
U iskustvo poput Procesa prisutnosti moemo zakoraiti izmeu ostalog i zato to
potajno eznemo za arobnim tapiem koji bi raskidanjem svih potekoa sve doveo
u red. To je normalno. Mi ivimo u drutvu opsjednutom trenutnim zadovoljenjem
elja. Osim toga, ve odavno patimo zbog emocionalnih nelagoda i ivimo na
nekom od nivoa tihog oajanja. Na svu sreu, kao to nas ui vlastita prolost, ne
postoji brz i lagodan put kojim bismo mogli zaobii svoje sadanje okolnosti, a
koji bi imao bilo kakav stvaran, a samim tim i trajan uinak na kvalitet naeg
ivotnog iskustva. Mnogo je staza kojima moemo pobjei, ali ni na jednoj od njih
neemo pronai mir. Gruba istina o emocionalnom tijelu glasi : ne moemo ga
zaobii. Jedino nam preostaje da mu se posvetitimo i proemo kroz njega.
Odnos sa sobom moemo produbiti samo ako se zagledamo duboko u sebe.
Proces prisutnosti nas ui svemu to nam je potrebno da bismo se mogli zagledati
u vlastitu unutranjost. Kad se na kraju osvrnemo za sobom, otkriemo da smo malo
toga morali dati kako bismo stigli na odredite. Meutim, svjesno uestvovanje i
predanost Procesu donose nagradu, jer kroz razumijevanje i iskustvo postajemo
sposobni prihvatiti odgovornost. Evo zato sam napisao ovaj dio knjige : zato to
e nas to bolje trenutno razumijevanje prave prirode ovog putovanja spasiti od
nepotrebne drame, lanih oekivanja i otpora te uzmicanja pred fizikom,
mentalnom i emocionalnom nelagodom.
Moramo prihvatiti injenice. Ako smo roeni u ovom svijetu i ako smo postali
normalni graani svoje zajednice, ve samo to znai da u naoj unutranjosti bjesni
oluja, jer ono to se u ovom svijetu prihvata kao normalno, zapravo je stanje tihog
60

oajanja. Koliko god mi eljeli negirati njeno postojanje, ne moemo prikriti

unutranju oluju kojom smo ovladali i primirili je. Na itavoj planeti vidimo vanjske
rtve tog unutranjeg stanja. To je oluja dvojnosti. To je rat izmeu izvornosti i
neizvornosti. To je velika provalija izmeu Prisutnosti i lai, veliki kanjon straha,
bijesa i tuge izmeu odraslog i djejeg. Ako tragamo za stvarnim mirom, tada u
tu oluju moramo zakoraiti svojevoljno i svjesno. Da bismo uli u nju ne
moramo se baviti problemima vanjskoga svijeta, jer dveri koje vode u haos
nalaze se u svakome od nas.
Proces prisutnosti nas poziva da svjesno zakoraimo u vlastitu unutranju oluju, kao
to skaka bungee jumpinga skae u provaliju. Naa Unutrana prisutnost e biti
sigurnosni pojas koji e uvijek upravljati naim koracima, bili oni hrabri ili
budalasti. Usmjeravae nas u samo sredite oluje i pomagati nam dok ne stignemo
na drugu stranu. Svjestan ulazak u oluju e nam omoguiti rast kakav jo ne
moemo ni zamisliti. Olujni vjetrovi iz naeg ivotnog iskustva e rastjerati maglu
ivota u vremenu, a olujne bujice e nas isprati od privida. Naa unutrana
emocionalna oluja predstavlja vrata. Spreava one koji jo nisu spremni za to da
premoste provaliju, to naim unutranjim konfliktima omoguava da se rastvore u
Jednoti. One kojima je jo potreban odmor nagovara da ostanu u snu vremena.
Unutrana oluja nije neto sluajno. Ona nas i poziva i zaustavlja, te predstavlja
obred prelaska Due.
Iako u rukama drimo knjigu, Proces prisutnosti nije vanjsko putovanje, nego
unutranje. Zasad moda jo i ne razumijemo potpuno ta to znai, ali emo
zahvaljujui tom iskustvu postati svjesni pravog znaenja unutranjeg putovanja.
Unutranje putovanje znai da se nita ne mijenja u vanjskom svijetu. Taj svijet
emo ostaviti na miru. Neemo poeti istiti ogledalo pokuavajui otkloniti mrlje
sa svog ivotnog iskustva. Ogledalo ili iskustvo o svijetu smatraemo sredstvom
koje nam omoguuje da jasnije uoimo mrlje. Promjene koje emo uvesti odvijae
se unutar nas, budui da je to jedino mjesto gdje moemo unijeti stvarne, a
samim tim i trajne promjene.
Nae emocionalno tijelo se nalazi u nama, iako ga moemo eksternalizovati kad
se prepustimo drami. im krenemo na ovo putovanje, posledice e se automatski
ispoljiti u obliku potpuno stvarnih promjena naeg emocionalnog tijela. U postizanju
tih promjena blago i promiljeno nam pomae svjesno povezano disanje, itanje
tekstova, Izjave za buenje Prisutnosti i percepcijske metode. Najvanije je da
shvatimo ovo : bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo, arite nae panje
i namjera u poetku e se usmjeriti na negativan emocionalni naboj, a evo i zato :
Kad krenemo na ovo putovanje, time izraavamo svoju saglasnost da se svjesno
pozabavimo vlastitim emocionalnim blokadama.

61

Moramo nauiti kako se uhvatiti u kotac s tim blokadama, jer njih uspjeno
neutraliu prisutnost nae svjesne panje i naa saosjeajna namjera. Niko ih ne
moe razrijeiti umjesto nas. Taj zadatak e obaviti naa svjesnost sadanjeg
trenutka. Da bismo povratili ravnoteu, moramo biti svjesni onoga to je
neuravnoteeno. Drugim rijeima, kako bismo mogli otkloniti potekou, moramo
osjetiti gdje se nalazi. Takoe je vano zapamtiti da u okviru ovog zadatka, budui
da smo ga prihvatili od svoje volje, neemo dobiti vie nego to moemo
podnijeti, ali ni puno manje od toga. Ako ovog trenutka prihvatimo neke spoznaje,
putovanje e nam biti ugodnije. Jedna od tih spoznaja glasi :
Sveukupno nae iskustvo vanjskog svijeta je samo posledica.
Zato moramo prihvatiti tu spoznaju? Kad panju i namjeru promiljeno usmjerimo
na negativan emocionalni naboj, doivjeemo vanjsko fiziko, mentalno i
emocionalno iskustvo koje odraava ono na ta se usredsreujemo iznutra. Vanjski
odraz (posledica) svjesnog i dobrovoljnog usmjeravanja panje na unutranji
negativni emocionalni naboj (uzrok) kod veine ljudi izaziva osjeaj nezadovoljstva,
loiji izgled i muno natezanje s novcem. Drugim rijeima, kad se upustimo u
Proces prisutnosti, izvana se moe initi da nam se vanjsko ivotno iskustvo
pogorava! Moe nam se uiniti da ne samo to niko ne obraa panju na nae
potrebe i elje, nego i da su one same pretjerane. To nije stvarno. Nije istina. To je
samo odraz neega iz djetinjstva. Meutim, budui da smo gotovo zavisni od
uvjerenja kako je posledica zapravo uzrok, a i zato to smo uznemireni zbog
vanjskog svijeta, vjerovatno je da emo na tu nenadanu promjenu okolnosti
negativno reagovati.
Stoga moramo biti budni. Moramo biti svjesni. Poglavlje pod nazivom Potvrda
napisano je i namjerno uvrteno u drugi dio ove knjige kako bi nas potaknulo da to
svjesnije prolazimo kroz nenadane vanjske promjene.
Ako nam se uini da nae ivotno iskustvo postaje jo tee, nelagodnije ili udnije,
moramo se podsjetiti da se to dogaa zbog Procesa prisutnosti, jer panju namjerno
usmjeravamo na svoje emocionalne blokade. Moramo se podsjetiti da su vanjski
pokazatelji vee uznemirenosti u naem ivotnom iskustvu zapravo jako pozitivni
! Oni su jasni znaci napretka. Ali, takoe moramo imati na umu da je u naoj
unutranjosti dijete kome je potrebna srea, koje pokuava dobro izgledati i
namjerava zaraditi mnogo novca kako bi moglo to vie kupovati da bi se osjealo
sigurnim. Tom djejem vidu naeg Bia nenadana promjena ivotnih okolnosti bi se
mogla uiniti katastrofalnom, kao da je doao smak svijeta. Na jednom nivou to je i
tano, jer je to kraj naeg lanog svijeta. Naa gluma se mora ukinuti kako bismo
ponovo mogli doivjeti svoju Unutranju prisutnost. Stoga dok proivljavamo ta
negativna iskustva moramo imati strpljenja i saosjeanja prema sebi.
Zato se od nas trai da imamo povjerenja u Proces. Zato se kae da je jedini izlaz
62

proi kroz Proces. Zato se kae da Proces trebamo dovriti bez obzira na sve. Bolje
je i ne kretati na to putovanje ako mislimo pobjei im se ponemo suoavati s
vlastitim emocionalnim blokadama. Nenadano vanjsko iskustvo fizike, mentalne i
emocionalne nelagode uvijek e proi im dovrimo Proces, jer su takva iskustva
dio Procesa. Ona u svakom sluaju prolaze. Na povrinu izranjaju da bismo ih
neutralisali, a neutraliemo ih upravo na takav nain ne potiskivanjem, nego kad
im dozvolimo da izrone. To to se ne osjeamo dobro ne znai da neto ne
valja. Dobro je kad smo zbunjeni i neugodno se osjeamo dok raiavamo
emocionalne nakupine. To je u poetku korisna posledica. Ne znai da pogreno
radimo na Procesu samo zbog toga to nam postaje sve nelagodnije. Zapravo, istina
je potpuno suprotna. Ako ponekad osjeamo fiziku, mentalnu i emocionalnu
nelagodu, to je znak da dobro napredujemo. Kad je rije o postignuima ili uspjehu
svijet nas ui neto potpuno suprotno.
Samo ako na vlastitoj koi iskusimo ta znai proi kroz neugodna iskustva
spoznaemo da smo upravo mi sami potpuno odgovorni za kvalitet svog ivota.
Samo ako to postignemo postaemo svjesni da je na emocionalni rast jedna od
naih najveih odgovornosti. Tek tada emo zaista uvidjeti da je vanjski svijet odraz
naeg unutranjeg stanja. Tek kad proivimo to iskustvo spoznaemo zadivljujuu
mo svoje Unutranje prisutnosti. Na taj nain se Proces prisutnosti koristi
iskustvom kao sredstvom potvrde, i to ne iskustvima koja bismo poeljeli ili koja su
nam potrebna, nego iskustvima koja su prijeko potrebna za nae osloboenje, jer
nam ukazuju na to ta je stvarno i mogue.
Kako se pribliavamo zavrnoj fazi Procesa prisutnosti, kvalitet naeg ivotnog
iskustva automatski e se pribliiti stanju sve dubljeg sklada. Ovaj put obnovljeni
osjeaj uravnoteenosti nee nalikovati na tiho oajanje zbog toga to
kontroemo ili ublaavamo svoje unutranje emocionalno stanje. Ravnoteu emo
postii zato to smo neutralisali dio svog negativnog emocionalnog naboja. Tada
emo doivljavati sve vie trenutaka spontane radosti, prirodnog obilja i zdravlja.
Ako se nakon toga upustimo u raiavanje sledeeg sloja emocionalnih nakupina,
moemo ponovo krenuti u Proces te ponovno svjesno i promiljeno zaroniti u svoje
emocionalno tijelo. Proces prisutnosti moemo ponavljati kad god za tim osjetimo
potrebu. Svaki put kad iznova krenemo nai emo se na ve postignutoj taki
svjesnosti sadanjeg trenutka. Svaki put kad svjesno odluimo zakoraiti u svoje
emocionalno tijelo s namjerom poboljavanja kvaliteta svog ivotnog iskustva,
inie nam se da je vanjski svijet ispunjen nelagodom upravo zbog toga to panju
namjerno usmjeravamo na unutranje nelagode. Drugim rijeima :
Upravo zato to smo voljni osvijestiti neuravnoteene dijelove svoje osobnosti, kvalitet
naih iskustava se uravnoteuje.

63

Proces prisutnosti nas poziva :

Da kroz svoje iskustvo shvatimo kako se ne trebamo plaiti niti odupirati neminovnim
nelagodama koje se pojavljuju tokom raiavanja emocionalne neravnotee, a time
tokom procesa emocionalnog rasta. Kroz iskustvo emo nauiti da na emocionalno
raiavanje ne reagujemo dramatinim ponaanjem, kao da je doao smak svijeta.
Kroz iskustvo emo nauiti prihvatiti nelagodu kao znak unutranjeg napretka.
Proces prisutnosti nas poziva da svjesno zajaimo vlastitog unutranjeg zmaja i kroz
iskustvo nauimo da ga moemo ukrotiti tek kad ga svjesno odluimo zajahati.
Svaku izjavu o tome da u kvalitet svog ivotnog iskustva moemo unijeti
stvarne i trajne promjene ne iskusivi ono to um smatra nelagodom trebamo
doekati sa sumnjom. Upravo je naa spremnost za svjesnu komunikaciju s
unutranjom nelagodom alhemija koja pokree preobraaj. To ne znai da moramo
patiti nepotrebno ili bez razmiljanja, nego da se, ako elimo potaknuti stvarnu
promjenu u kvalitetu naega ivotnog iskustva na stvaran nain moramo suoiti sa
stvarnou. Ako nam je to nelagodno, moramo biti svjesni da je suoavanje s
nelagodom ono to nas vodi stvarnosti, a ne njeno izbjegavanje.
Stoga je Proces prisutnosti bojno polje emocionalnih ratnika. Taj Proces prua
priliku da dobrovoljno napravimo korak naprijed i isuemo ma kojim se moemo
osloboditi vremena. Tokom Procesa ito se odvaja od kukolja. Takav rad i nije
zamiljen da bude lak ili jednostavan, da u njemu lako pronaemo sreu, postanemo
lijepi ili zaradimo novac, nego da postanemo stvarni, da u emocionalnom smislu
odrastemo, da pronaemo izvornost i integritet, da objema rukama zgrabimo vlastiti
ivot i uskrsnemo iz emocionalne smrti.
Um e pronai milione prihvatljivih izgovora za odustajanje.
Kad poelimo promijeniti kvalitet svog ivota dogaa se neto udno. Postoji
dio naeg iskustva koji zapravo ne eli promjenu, a to je um. Obraa nam se
govorei, bolja je nevolja koju poznaje nego dobro koje ne poznaje. U poetku
nas uvijek ohrabruje kad zaelimo neto promijeniti, ali to je samo varka. Samo se
pretvara da je na naoj strani kako ga ne bismo prozreli. Pretvara se stoga jer
zapravo vie voli ono to mu je poznato. Zato se tako teko rjeavamo navika. Um
uopte ne odobrava promjene! Ohrabruje nas, pa nam ak i dobrovoljno pomae
ukazujui nam na mnotvo sjajnih i matovitih naina na koje moemo
promijeniti kvalitet svog ivota. Ali, onog trenutka kad zaista pokuamo provesti
neki od tih predloga i ponemo neto mijenjati u svom ivotnom iskustvu,
zasvirae drugu pjesmu. Onog trenutka kad mu nae iskustvo postane nepoznato,
proee nam misli idejama kao to su loe, pogreno, opasno, tetno,
zlo, nelagodno i tome slino. Te e rijei u nama izazvati strah, a strah e
64

izazvati sumnje i preispitivanja o novom smjeru kojim smo krenuli. Um e nas

uvjeriti da se vratimo onome to nam je poznato kako bismo ponovno osjetili
ugodu, ak i ako je rije o navici koja nas doslovno unitava. Bolje je zlo koje
poznajemo! Stoga, ako umom procjenjujemo posledice svojih pokuaja uvoenja
bilo kakvih stvarnih promjena u kvalitet naeg ivotnog iskustva, zaglaviemo.
Zaelimo neto promijeniti. Dobijemo i priliku za to.
Prihvatimo je.
Poinjemo se drukije osjeati.
Um nam kae da je to pogreno.
Uplaimo se.
Okrenemo se protiv onoga to nam je promijenilo iskustvo.
Vraamo se onome to je poznato i sigurno.
Nita nismo postigli.
Osjeamo se vie frustrirano nego prije i izgubili smo jo jednu iluziju.
Um je ojaao, a mi smo oslabili.
Zbog toga se savjetuje da se posvetimo dovrenju Procesa prisutnosti bez obzira na
sve. Kad ponemo, mora nam biti jasno da namjeravamo i zavriti proces bez
obzira na to kroz kakva emo iskustva proi. Moramo dovriti svaku vjebu bez
obzira na to ta nam govori um, jer je um poslednji koji bi prihvatio ili potaknuo
promjene koje emo osjeati u vanjskom ivotnom iskustvu kad se suoimo s
unutranjom emocionalnom nelagodom. Ako ne doemo do kraja, um e dodatno
ojaati i jo vie dominirati naim duhom.

65

Drugi dio

Priprema za putovanje

66

Prije nego to se uputimo na bilo kakvo putovanje dobro je paljivo se pripremiti, jer
priprema poveava kvalitet putovanja, a time osigurava i uspjean zavretak puta.
Drugi dio knjige Proces prisutnosti upravo nam u tome pomae. Saznali smo kakva
je namjera naeg putovanja, a sada moramo obaviti poslednje pripreme prije nego to
se prepustimo iskustvu.
Trostruki proces
Sada smo spremni poblie osmotriti ustrojstvo Procesa prisutnosti, kao i praktine
detalje o samom postupku. Trojstvo ovoga procesa sastoji se od vjebi disanja,
Izjava za buenje Prisutnosti i teksta za itanje koji sadri percepcijske metode.
1. Vjebe disanja
Sutina Procesa prisutnosti je svjesno povezano disanje, jer je ono glavni instrument
za osvjeivanje sadanjeg trenutka. Vjebe disanja, koje emo nauiti u prvoj
vjebi, treba obavljati dvaput dnevno najmanje 15 minuta, bez obzira na sve. Naa
mo lei u doslednosti. Doslednost je najvanija. Ako se ovoga dijela Procesa
pridravate samo povremeno, stvoriete sebi nepotrebne potekoe na putu. Ako se
posvetimo ovom dijelu Procesa, vjebe disanja e nas svjesno prenijeti do kraja puta.
Izbjegavamo li vjebe disanja, moraemo se dodatno truditi da ga dovrimo. Tako
emo se i nesvjesno prikloniti vanjskoj drami i zbrci kako bismo imali osjeaj da se
neto dogaa.
Dok svjesno povezujemo svoje disanje istovremeno se odvijaju dva vana procesa :
1. Prvi proces je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. To je automatski popratni
proizvod disanja bez pauze. U svakom trenutku u kojem panju i namjeru
usmjerimo na disanje bez pauze, prikupljamo svjesnost sadanjeg trenutka. Namjera
koju gajimo tokom vjebe disanja je da nijednom ne zastanemo dok vjeba traje, jer
tako prikupljamo svjesnost sadanjeg trenutka. Na um i ego pruie nam na
stotine sjajnih fizikih, mentalnih i emocionalnih razloga da prekinemo vjebu ili
zastanemo u disanju. Zadatak nam je disati bez pauze bez obzira na sve. To, pak,
ojaava volju. Zasad moramo znati samo jedno : u Procesu nema niega vanijeg od
svakodnevnog obavljanja vjebi disanja.
Zanimljivo je da su ljudi jedina bia koja diu i dosledno, iako nesvjesno, prave pauze
u ciklusu disanja. Posmatrajte psa ili maku i uvidjeete da diu bez pauze. Ako se
uznemire ili uplae, njihovo povezano disanje se ubrzava i pojaava da bi postali
jo svjesniji sadanjeg trenutka i unijeli to vie kiseonika u organizam. U poreenju
s njima, ljudi neprestano prave pauze u disanju. Kad se uznemirimo ili uplaimo,
67

potpuno prestajemo disati ili ponemo disati neravnomjerno, to moe dovesti do

hiperventilacije ili astme. Kad god se prepustimo prividnom mentalnom carstvu
koje nazivamo vremenom, ponemo zastajkivati u disanju. Kad god nas
zaokupe prolost ili projektovana budunost, kad god iskoraimo iz sadanjeg
trenutka usmjeravajui panju van svojih sadanjih okolnosti, diemo s pauzama.
Kad god nismo prisutni, disanje nam prestaje biti povezano, jer samo u sadanjem
trenutku moemo povezano i svjesno disati. Osmotrimo li ljude koji nas okruuju,
uvidjeemo da u disanju neprestano prave pauze. Bia koja diu, a ne ive u
vremenu, ne prave nesvjesne pauze. Jedna od dobrobiti Procesa prisutnosti je i to
to nam automatski usmjerava panju na nae nepovezano disanje. Zbog toga u svoj
obrazac disanja automatski poinjemo vraati ravnoteu. Nain na koji diemo,
posebno tokom vjebi disanja, vjeran je odraz naina na koji ivimo. Jesmo li
povezani i prisutni, ili smo odvojeni i neprisutni ?
2. Tokom svjesnog povezanog disanja odvija se jo jedan proces, a to je
unoenje vee koliine kiseonika u organizam. Tokom vjebe disanja dolazi do
poveanog unosa kiseonika u organizam, jer se obrazac disanja normalizuje. Sva
bia koja diu (osim kitova, delfina, tuljana, krokodila, nilskih konja i drugih koji
namjerno zadravaju dah), diu potpuno i bez pauze kako bi odrali potpunu
svjesnost sadanjeg trenutka i unijeli dovoljno kiseonika u organizam. Ljudi ne
samo to u disanju prave pauze, nego po navici koriste manje od 20 posto kapaciteta
plua. Ne samo to ivimo odvojeni od sadanjeg trenutka, nego se ujedno izlaemo
opasnom manjku kiseonika. Dobrobiti poveanog unosa kiseonika najbolje se mogu
izraziti sledeom izjavom : kiseonik je u prenesenom smislu na fizikom nivou
sam ivot. Ako malo razmislimo o tome, shvatiemo da je u naem interesu da
unesemo dovoljno kiseonika u fiziko tijelo. Tokom vjebi disanja dobro je
duboko i potpuno disati, ali takvo disanje ni u kom smislu nije presudno, i to zato
to se Proces prisutnosti u ostvarenju svog cilja ne oslanja na unos kiseonika u
organizam, nego na buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg
trenutka se automatski poveava kad diemo svjesno i povezano. Povean unos
kiseonika u organizam je dodatna dobrobit. to prisutniji postajemo, to se e za
kiseonikom dodatno poveava.
Svjesno povezano disanje ni u kom sluaju ne smijemo zamijeniti sa
hiperventilacijom, koja je najee posledica neravnotee izmeu koliine kiseonika
i ugljen dioksida, a do nje dolazi zbog prisilnog, neprirodnog, pretjeranog i
traumatskog disanja. Svjesno povezano disanje unosi ravnoteu, nije nimalo
neprirodno, te otputa traume, umjesto da ih potie. Svaka nelagoda koju osjetimo
tokom svjesnog povezanog disanja predstavlja traumu iz prolosti koja izranja na
povrinu da bi se integrisala uz pomo svjesnosti sadanjeg trenutka. Sve nelagode
koje iskusimo tokom vjebe svjesnog povezanog disanja su prolazne, te ih moramo
68

radosno doekati, a ne izbjegavati.

Tokom poetnih faza svake vjebe svjesnog povezanog disanja svi emo se
suoavati sa razliitim nivoima vlastitog otpora. To je normalno. Ili emo mi
prevladati njega, ili e otpor prevladati nas. Postoje tri nivoa otpora koji se mogu
pojaviti tokom vjebi disanja :
1. Prvi nivo otpora je fiziki, a oitava se kad kaemo : Ovo mi se ne svia.
Previe je naporno.
2. Drugi nivo otpora je mentalni, a oitava se kad kaemo : Ovo mi se ne
svia, jer se zapravo nita ne dogaa.
3. Trei nivo otpora je emocionalni, a oitava se kad kaemo : Mislim da
sada mogu prestati, jer se osjeam dobro, sjajno ili fino (ili se posluimo bilo
kojom emocionalno otupjelom rijeju).
Biemo svjesni da smo se potpuno oslobodili otpora kad usred vjebe disanja
iskreno kaemo:
Ovo je izvrsno. ini mi se da bih zauvijek mogao disati na taj nain.
Bez obzira na iskustvo koje proivljavamo tokom vjebi disanja, korisno je prisjetiti
se da cilj svake vjebe postiemo ve i samim tim to diemo bez pauze. Od tih
vjebi ne smijemo oekivati svojevrsna duboka iskustva. Ne smijemo im pristupiti ni
ss kakvom drugom namjerom osim odravanja povezanog disanja. Svaka vjeba
disanja je drukija i ne postoji iskustvo koje bismo trebali doivjeti.
Tokom Procesa prisutnosti vjebe disanja ne radimo s namjerom da doivimo neto
naroito, jer takvo iskustvo je sam na ivot.
Takoe je vano imati na umu kako e se tokom Procesa prisutnosti javljati trenuci
kad neemo moi ostati svjesni tokom vjebi disanja, nego emo utonuti u san. Do
toga moe doi zbog otpora onom to se dogaa, ali esto nije tako. Kad svjesno
povezujemo svoje disanje promiljeno se usidrujemo u sadanjem trenutku, umjesto
da na nesvjestan nain dozvoljavamo panji da odluta u prolost ili projektovanu
budunost. Shodno tome, budui da naa panja ne naputa sadanji trenutak i ne
odlazi lutati vremenom, te prividne i nesvjesne take u vremenu dolaze blie prema
nama. Sve dok ne postignemo odreeni stepen svjesnosti sadanjeg trenutka, te
prividne take mogu prevladati nae pokuaje usidravanja u sadanjem trenutku i
povui nas za sobom u vrijeme. Zbog toga bi se moglo dogoditi da bez upozorenja
utonemo u san, jer se stanje u kome nismo svjesni sadanjeg trenutka ini kao san.
Tek kad se probudimo i otkrijemo da smo spavali umjesto svjesno disali, shvatiemo
ta se dogodilo.
69

Dok svijest pokuavamo odvojiti od vremena, takvo iskustvo je prirodno za svakog

od nas. Ne smijemo se koriti zbog toga. Moglo bi nam se dogoditi da tokom nekih
razdoblja putovanja kroz Proces prisutnosti zapadnemo u obrazac spavanja : svaki
put kad ponemo sa vjebom disanja, gotovo istoga trenutka zaspimo. Ne trebamo
brinuti zbog toga. Moramo ustrajati. Moramo proi kroz to iskustvo. Moramo biti
ustrajni dok ne probijemo zid nesvjesnosti. Tokom svakodnevnih doslednih vjebi
disanja na kraju emo prikupiti dovoljno svijesti o sadanjem trenutku kako bismo,
dok diemo, uspjeno usidrili panju u njemu. Tada nas vie te nesvjesne take u
vremenu nee odvlaiti u san, nego emo mi svoja nesvjesna iskustva iz prolosti
izvui u sadanji trenutak u kojem e se integrisati. Nesvjesna iskustva su puki
prividi, a nijedan privid ne moe preivjeti u sadanjem trenutku. Kako se svaki od
njih integrie, postizaemo sve veu osobnu svjesnost sadanjeg trenutka.
2. Izjave za buenje svjesnosti
Tokom svake vjebe dobijamo Izjavu za buenje svjesnosti. Te su izjave usmjerene
na nae svjesno i nesvjesno misaono polje. Osmiljene su kako bi ponovno
povezale obrasce naeg ponaanja i sistema uvjerenja, a i da bi potaknule svjesnost
onih vidova naeg iskustva koji su u emocionalnom smislu blokirani i potisnuti. Kad
postanemo svjesni tih potisnutih problema, moi emo ih integrisati. to se vie
posvetimo mentalnom ponavljanju Izjava za buenje Prisutnosti, to e one biti
efikasnije.
Ego e se povremeno odupirati Izjavama i odbacivati ih. To je normalno. Svaki
trenutak u kojem shvatimo da smo zaboravili u sebi ponavljati Izjavu i ponemo je
ponovno ponavljati zapravo je prijeko potreban dio Procesa prisutnosti. Stoga se ne
smijemo osuivati kad se ini da smo potpuno zaboravili ponavljati Izjave. Proces
zaboravljanja i ponovnog prisjeanja nevjerovatno nam je koristan, jer jaa mentalni
mii kojim panju usmjeravamo na sadanji trenutak. Ti Pokretai Prisutnosti
takoe su osmiljeni tako da zamijene nae loe razmiljanje (neproduktivne
misaone obrasce) s odgovornim mentalnim procesima. Stoga bi Izjave za buenje
Prisutnosti bilo korisno ponavljati kad god nismo mentalno zaokupljeni.
Pokretai Prisutnosti nisu puko sanjarenje niti pozitivno razmiljanje, nego su
uzroni. To znai da se ne bave posledicama naih emocionalnih blokada, nego
njihovim uzrocima. Osoba koja zbog vlastitog siromatva neprestano ponavlja Ja
ivim u obilju, bavi se pozitivnim razmiljanjem ili sanjarenjem. Svoju mentalnu
afirmaciju crpi iz nekog vanjskog fizikog oitovanja (posledice) unutranje
emocionalne blokade. Takva mentalna afirmacija ne dopire do uzroka njenog
siromatva. Drugim rijeima, nedostatak novca, na koji se oito usredsredila,
posledica je emocionalne blokade, a ne njen uzrok. Stoga e mentalna afirmacija biti
jalova. Pokretai Prisutnosti koje dobijamo tokom ovoga Procesa nisu samo
mentalne afirmacije. Oni se ne obaziru na fizika ispoljavanja (posledice)
70

emocionalnih blokada, nego se direktno usmjeravaju na nesvjesne uzrone take

nelagode u kvalitetu naeg ivotnog iskustva.
Te su Izjave takoe povezane sa spoznajom da elimo li ostvariti spokojstvo
najprije moramo postati svjesni haosa u svom ivotu, jer tek razrjeavanjem haosa
zaista postajemo sposobni ponovno uspostaviti mir. Na taj nain su Izjave za
buenje Prisutnosti namjerno osmiljene kako bi nam panju usmjerile prema
nesvjesnim vidovima naeg iskustva koji imaju negativan uinak na kvalitet naeg
sveukupnog ivotnog iskustva. Priroda Procesa prisutnosti je takva da ne elimo
pobjei od svog haosa niti ga ignorisati, nego svjesno usmjeravamo panju na njega
tako da ga svjesno i odgovorno razrijeimo. Time postajemo mudriji. Ako svjesno
prihvatimo odgovornost za kvalitet svih iskustava koja nam nisu korisna, automatski
se oslobaamo potrebe da se promijeni itav svijet kako bismo mogli uivati u
kvalitetu svog ivotnog iskustva.
Izjave za buenje Prisutnosti mogli bismo nazvati i svjesnim odgovorima, jer ih,
izmeu ostalog, koristimo i kao sredstva svjesnog odgovaranja na iskustva na koja
bismo inae nesvjesno reagovali.
3. Materijal za itanje i percepcijski metodi
Materijal za itanje uz svaku vjebu, kao i ono to smo dosad proitali, paljivo je
osmiljen za oslobaanje. Ti materijali nisu napisani u odlomcima, stranicama ili
poglavljima, nego u reenicama. Sadre velike koliine informacija koje ne moemo
shvatiti tokom kratkog ili brzog pregleda. U njima su sadrane godine iskustva i
spoznaja koje su saete u misli kako bi olakale line uvide. Napisane su ne samo
za nau svijest, nego i za onaj vid naeg iskustva koji se trenutno odvija potpuno
nesvjesno. Zbog toga bi nam se ponekad moglo uiniti da se ponavljaju. Ova knjiga
je zapravo dugaak i promiljen niz Izjava za buenje Prisutnosti.
Nee nam biti ni od kakve koristi ako materijale za itanje ostavimo za poslednji
trenutak svake vjebe. Materijali dodijeljeni svakoj vjebi osmiljeni su kako bi u
mentalnom smislu potaknuli svjesnost sadanjeg trenutka. Svaka nova vjeba sadri
percepcijske metode koje trebamo koristiti tokom vjebe, pa se ne bismo smjeli uriti
sa itanjem, jer je ono vanije od svega. Ti pisani materijali su osmiljeni kako bi
ublaili proces pomaui nam da postanemo to svjesniji onoga to nam se dogaa
na svakom koraku puta. Takoe je izuzetno korisno ponovo proitati te tekstove u
redovitim razmacima, jer e se uvidi koje dobijamo iz njih vremenom produbljivati
kako se produbljuje i na lini nivo svjesnosti sadanjeg trenutka.
Percepcijske metode s kojima se upoznajemo kroz itanje osmiljene su za
postizanje ravnotee u naem ponaanju, tako da ne reagujemo automatski nego
promiljeno postupamo, a istovremeno primjeujemo neproduktivne sisteme
uvjerenja s onima koji e nam biti od koristi i koji e poboljati sveukupni kvalitet
naeg ivota. Kao svaki drugi novi poduhvat, Percepcijske metode koje smo uveli
71

u Proces prisutnosti trebamo ee ponavljati da bismo imali najvie koristi od njih.

Od njih emo imati koristi samo ako ih uvijek iznova primjenjujemo u svom ivotu.
Kad je rije o primjeni Percepcijskih metoda, ne postoji nikakvo djelovanje, nego
su to naini unutranjeg odgovaranja na kvalitet vanjskih iskustava. Meutim, ti
metodi od nas zahtijevaju da se potrudimo svjesno i odgovorno provoditi svoje
misaone procese.
Opta uputstva blagog procesa
Sledee informacije pomoi e nam da razjasnimo namjere Procesa prisutnosti kako
bismo mu ostali predani. Ovdje emo ponoviti neke informacije koje smo ve
proitali, kako bismo ih ukratko saeli i dodatno naglasili. Ovaj odjeljak knjige
trebamo ponovno proitati uvijek kad nam neto nije jasno, kad smo zbunjeni ili
imamo pitanja o onome to nam se dogaa.
1. Prije poetka prve vjebe vano je unaprijed odrediti optu namjeru u
pogledu onoga to bismo mogli postii ovim putovanjem, jer e nam to olakati
posao. Najbolje je ako tu namjeru moemo izraziti jednom jednostavnom
reenicom. Ta e se namjera ostvariti, jer Proces prisutnosti je proces u kojem je
namjera najvanija. Meutim, putovanje prema ostvarenju te namjere moda se nee
odvijati onako kako smo to mi predvidjeli. Na unutranji razvoj uvijek proizlazi iz
onoga to ne znamo i njegov tok ne moemo predvidjeti.
2. Podjednako je vano prihvatiti injenicu da e se naa poetna namjera
kasnije mijenjati ili emo je ak potpuno odbaciti. Do toga dolazi zato to u
Proces ulazimo s potrebama (problemima iz prolosti) i eljama (nadama za
budunost). Meutim, kako napredujemo, te e se potrebe i elje poeti osipati, a
to e nam omoguiti da kroz Proces proemo bez ikakvih uslova.
3. Veoma je vjerovatno da e se tokom Procesa pokazati neke okolnosti koje
bi mogle dovesti do neizbjenog odgaanja vjebi disanja. Oko tih stvari ne
smijemo praviti problem ili dramu.Tek kasnije emo shvatiti zato se to dogaa. Kad
odredimo svoje namjere i posvetimo se dovrenju ovoga procesa, kako nam je
reeno, moramo to bolje iskoristiti svaki trenutak.
4. Ovaj Proces se uvijek odvija u nau korist. Meutim, ono to je za nas
korisno nije uvijek u skladu s naim linim eljama. Stoga ni pod kojim uslovima
ne smijemo ubrzavati proces ili pretpostaviti da znamo ta bi se trebalo dogoditi ili
kako bi se neto trebalo odvijati. Bilo bi dobro da se suoimo sa injenicom kako
bismo dosad ve bili ostvarili ono to elimo, da smo znali ta zaista elimo i kako
to postii. Naa odgovornost je da tokom Procesa to detaljnije slijedimo uputstva.
72

5. U ovom Procesu nema mjesta naporu. U vanjskom svijetu ne postoji niko ko bi

nam za to mogao odati priznanje, ne postoji niko na koga bismo trebali ostaviti
utisak i ko bi mogao prosuivati na napredak. Takoe ne postoje mjerila prema
kojima bismo mogli uporeivati svoj napredak.
6. Da bismo se osjeali potpunima, moramo dovriti Proces.
7. Kad god obavljamo vjebe disanja trebali bismo se udobno odjenuti u iru
odjeu i, ako je to ikako mogue, obavljati ih uvijek na istom mjestu. Vjebe
disanja takoe moramo obavljati potpuno sami. Proces se sastoji od rada na sebi i ne
treba ga obavljati pred drugima ili kao sredstvo privlaenja panje. Takvo ponaanje
upuuje na dramu i njime nita neemo postii.
8. Vjebe disanja nije preporuljivo raditi na prazan eludac ili nakon
obilnog obroka.
9. Izuzetno je preporuljivo svakoga dana tokom trajanja Procesa popiti barem
litar i po iste vode, jer Proces prisutnosti automatski pokree izbacivanje
otrova iz tijela. Sat vremena prije vjebi disanja ne bismo trebali popiti previe
vode.
10. Stroga je preporuka da prije obavljanja vjebi disanja ne uzimamo lijekove
koji uzrokuju pospanost. Uzimajte samo prijeko potrebne lijekove ili one koje vam
je propisao ljekar.
11. Budite svjesni da e se naa fizika, mentalna i emocionalna iskustva
tokom ovog putovanja mijenjati kad ponemo ponovno uspostavljati ravnoteu
kvaliteta naeg obuhvatnog ivotnog iskustva. Na te promjene ne smijemo
reagovati kao da su neto loe. Ponekad bismo se mogli osjeati nelagodno, iz naeg
e se organizma kroz eludac izbacivati otrovi, mogli bismo osjetiti razliite bolove
koji su posledica rana iz prolosti, a sada izranjaju kako bi ih naa svjesna panja
integrisala. Izbjegavajte dramu i nemojte nepotrebno odlaziti ljekarima. Ako stanje
potraje i zahtijeva pomo kako bismo mogli nastaviti s procesom, svakako bismo se
trebali posavjetovati s ljekarom. Meutim, ne smijemo se nepotrebno preputati
fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj drami, jer e nas to odvesti s pravoga puta.
Takoe trebamo izbjegavati tablete protiv bolova, ako nas neto zaboli. Kako bismo
uspjeno proli kroz Proces trebamo biti svjesni tih razliitih stanja nelagode koja
izbija na povrinu.

73

12. Izuzetno je preporuljivo da tokom itavog trajanja Procesa ne uzimamo

alkohol. ak i u malim koliinama alkohol uspavljuje nau Izvornost i potie dramu.
To nam postaje jasno tek kad postignemo odreeni nivo svjesnosti sadanjeg
trenutka. Meutim, ako s Procesom zaponemo uvjereni da smo zavisni od
alkohola, najbolje bi bilo da prihvatimo savjet iz poglavlja S one strane zavisnosti i
bolesti.
13. Takoe se preporuuje da tokom itavog Procesa ne uzimamo marihuanu ili
bilo koje materije koje mijenjaju stanje uma. Takve materije, posebno marihuana,
onemoguuju svjestan pristup, a time i svjesnost o stanju naeg emocionalnog tijela.
Stoga je tetno uzimati marihuanu, jer ona predstavlja prepreku i onemoguuje nam
uspjeno oslobaanje trauma potisnutih u emocionalnom tijelu. Traume koje bi
potisnula od nae svjesnosti upravo su one koje su uzrok zavisnosti ili potrebe za
umrtvljivanjem, kao i postupaka samoizljeenja.
14. Usprkos optem miljenju, i marihuana i alkohol izazivaju jaku Zavisnost.
Pogreni stavovi o zavisnikoj prirodi tih materija proizlaze iz pogrenih uvjerenja
o stvarnoj prirodi zavisnosti. U okviru Procesa prisutnosti Zavisnost ne definiemo
samo kao naviku koju ne moemo kontrolisati, nego i kao aktivnost koja nas
privlai kad se suoimo sa konkretnim emocionalnim okidaima. Uopteno pravilo
glasi : vjebe disanja je najbolje raditi kad nismo pod uticajem materija koje nam
mijenjaju stanje uma.
Trijezno stanje je preduslov za postizanje izvornosti.
15. Proces prisutnosti postie izvrsne uspjehe u neutralisanju zavisnosti. Svaka
Zavisnost obuhvata postupke koji nesvjesno potiu elju za umirenjem i
kontrolisanjem nelagode iji je uzrok negativan naboj u emocionalnom tijelu. Proces
prisutnosti ne pokuava kontrolisati zavisniko ponaanje, jer bi to znailo da se
bavi samo posledicama. Proces prisutnosti automatski pristupa potisnutom
emocionalnom naboju i polako ga otputa, neutraliui tako temeljnu emocionalnu
nelagodu, uzrok svih vrsta zavisnosti. U okviru Procesa smatra se da ne postoji
neizljeiva Zavisnost, te nas proces potie da se oslobodimo mentaliteta
rtve.Takoe nas poziva da prerastemo uvjerenje kako nas Zavisnost osuuje na
beskonane odlaske na sastanke grupa za podrku.
16. Ako u proces ulazimo kako bismo nekome udovoljili tada ni na kom nivou
ne moemo ui u to iskustvo i uivati u njemu. Ta injenica je izuzetno vana. Ako
pokuavamo proi kroz Proces kako bismo nekome udovoljili ili uticali na nekoga,
putovanje e nam biti preteko. Isto tako ne moemo neutralisati Zavisnost samo zato
to to neko zatrai od nas. Unutranjim radom na sebi ne moemo se baviti da
74

bismo zadovoljili neije zahtjeve ili potrebe. U veini sluajeva pojedinci koji ne
stignu do kraja putovanja neuspjeh doive zato to su se u Proces upustili s nekom
drugom namjerom, a ne s iskrenom eljom da promijene kvalitet vlastitog iskustva
samoga sebe.
17. esto se dogodi da se ak i kad u ovakav proces dobrovoljno krenemo ipak
odupiremo propisanim zadacima, kao djeca kad trebaju napisati zadau koja
im se ne svia. Proces nije zadaa, nego rad koji nas vodi vlastitom domu. Svaki
djeli i element Procesa je paljivo osmiljen na temelju dugogodinjeg linog
iskustva. Nain na koji se Proces prisutnosti objanjava i njegovo ustrojstvo ima za
cilj pruiti nam podrku i usmjeriti nas kako bi na najblai nain postigli to veu
dobrobit. Kad se prepustimo Procesu, nae predavanje mora biti apsolutno. Tek
emo kasnije razumjeti vrijednost njegovog ustrojstva.
18. Tokom ovog putovanja ego bi mogao zakljuiti da treba promijeniti
ustrojstvo Procesa. Naprimjer, mogao bi odluiti promijeniti rijei u nekoj od
Izjava za buenje Prisutnosti ili ne proitati neke dijelove Procesa, jer se ne slae sa
sadrajem. Ego bi mogao odluiti da se ne moramo baviti nekim od percepcijskih
metoda, jer smo ve radili takve stvari. Ako osjetimo potrebu da promijenimo
bilo koji dio Procesa, moramo se suoiti s dvije injenice. Prvo, samo bi ego mogao
pokuati neto promijeniti u ovom materijalu. Drugo, ego nikada ne zna sve. Moe
misliti ili vjerovati da sve zna, ali u stvarnosti ne zna nita.
19. Kao i u bilo kom drugom djelovanju, to vie damo od sebe, to emo vie
primiti. esto ne radimo ono to se od nas trai, ak i ako smo svjesni da je to za
nae dobro, jer samo na taj nain moemo barem donekle kontrolisati naizgled
beskrajan haos naeg ivota. Jednom kad ponemo s Procesom, moramo dati sve od
sebe da se ne odupiremo onome to se od nas trai, u nesvjesnom ili ak svjesnom
pokuaju da ovladamo dogaajima. Ovo putovanje je prilika da shvatimo ta zaista
znai predati se. U Procesu prisutnosti predati se ne znai da diemo ruke od
svega. Zapravo znai da ne odustajemo bez obzira na sve. U Procesu prisutnosti
predavanje je izuzetno vano.
20. Ne moemo kontrolisati posledice ovoga Procesa, iako emo to vjerovatno
pokuati. Ne moemo kontrolisati svjesnost sadanjeg trenutka. Moemo samo
poloiti temelje koji nam omoguuju da ostvarimo tu svjesnost kao dio svoje
svakodnevne svjesnosti.
21. Ego je alergian i na samu pomisao da bude prisutan, jer se njegov
identitet temelji na vremenu. Sadraj ega temelji se na tri stvari : na naem
ponaanju, izgledu i ivotnim okolnostima. U okviru dinamike tog trojstva uoiemo
75

promjene do kojih dolazi zbog naeg rada na sebi. Stoga je Proces prisutnosti moan
protivlijek glupostima ega. Kao to smo ve rekli, kad shvatimo da se odupiremo
nekim dijelovima Procesa, do toga dolazi zato to namjeravamo zatititi ustrojstvo
vlastitog ega. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama.
22. Imajte povjerenja u Proces. U trenucima sumnje i zbunjenosti te e vam rijei
posluiti kao sredstvo za spaavanje. Na ovom putovanju emo doivjeti trenutke
dvoumljenja i zbunjenosti, jer neke dijelove tog iskustva neemo uspjeti usmjeravati,
kontrolisati ili razumjeti umom. Stoga kad mu se jednom prepustimo, moramo imati
povjerenja u Proces, bez obzira na sve. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo
koje je pred nama.
23. Tokom Procesa mogli bismo doivjeti intenzivan otpor prema onome to
nam se dogaa.Takve su pojave normalne kad na povrinu krenu izvirati duboko
nesvjesni problemi. Tokom vjebi disanja osjetiemo elju za snom ili prekidom
vjebe. Otpor nas moe navesti da izbjegavamo ponavljanje Izjava za buenje
Prisutnosti. U takvim trenucima se iskuava naa volja da budemo prisutni u
vlastitom ivotu. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred
nama.
24. Otpor bi se takoe mogao ispoljiti kao nesklonost obavljanju svakodnevnih
vjebi disanja, odgaanju vjebi, a i u obliku bijesa i razdraljivosti u odnosu
na sam Proces te kao osjeaj depresije ili beznadenosti. Mogao bi se ispoljiti i
na fizikom nivou, u obliku simptoma prehlade i gripe te drugih razliitih potekoa
s pluima koje nam naizgled omoguuju da s pravom odgodimo ili otkaemo vjebe
disanja. No, moramo ih se pridravati, posebno ako nam nije do toga. Jedini nam
je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama.
25. Sve to nam se dogaa od trenutka kad zaponemo s prvom vjebom
disanja je dio Procesa prisutnosti. Tu izjavu emo moda shvatiti tek naknadno,
ali dobro je da je ve sada utisnemo u polje svog uma. Sve je dio Procesa! Naa
Unutranja prisutnost pomagae nam svakog dana i svake noi, a i jo dugo
nakon to zavrimo desetu vjebu. Nain i razloge njenog djelovanja objasniemo
tokom Procesa.
26. Tokom Procesa prisutnosti poee izranjati nesvjesne uspomene kako bismo
svjesno mogli neutralisati njihov negativan uticaj na kvalitet naeg ivotnog
iskustva. Budui da smo potisnute neeljene uspomene pretvorili u lijep umjetniki
oblik, te nesvjesne uspomene nee izranjati u mislima u obliku slika, nego u obliku
vanjskih dogaaja ili ponaanja drugih ljudi. Odnosno, postajaemo sve svjesniji da
nas ponaanje ljudi koji nas okruuju i vanjskih okolnosti koje doivljavamo
76

namjerno podsjeaju na prolost. Tokom Procesa emo nauiti kako svjesno

integrisati te uspomene odraene u vanjskome svijetu kako bi se neutralisao njihov
negativan uinak na kvalitet naih ivotnih iskustava.
27. Nikada nemojte zaboraviti da je ovdje rije o procesu. On poinje kad mu se
prepustimo i ne dostie vidljiv kraj dok ga cijelog ne proemo. ak je i tada na
samom poetku. U sredini Procesa moemo imati osjeaj da nigdje jo nismo
stigli, a to je upravo stoga to smo usred Procesa.
28. Kad dovrimo Proces spoznaemo da smo ugledali vrata, nauili kako se
otvaraju, a ostatak naega ivotnog iskustva je prilika da svjesno zakoraimo u
to to nazivamo svojom Unutranjom prisutnou. Proces prisutnosti stoga nije
sredstvo za postizanje bilo kakvog cilja; on je poetak dugoronog ivotnog
putovanja samootkrivanja.
29. Kad stignemo na kraj Procesa postaemo egrti praktinog umjetnikog
oblika koji e nam pruiti znanje, iskustvo, Percepcijske metode i fiziku
praksu, to e nam omoguiti da proradimo i integriemo kvalitet svakog
dogaaja koji nas zadesi. Ta sposobnost e otkloniti tjeskobu iz naeg ivotnog
iskustva. Ako odgovorno nastavimo istim putem s kojim nas je upoznao Proces, na
bankovni raun koji nazivamo vlastitom svjesnou pohranjivaemo sve vie
svjesnosti sadanjeg trenutka i tako postajati sve svjesniji.
30. Kad zavrimo sa itanjem ove knjige, bie nam od velike koristi ako je
ponovno polagano proitamo ispoetka. Dok prolazimo kroz Proces prisutnosti,
postajaemo sve svjesniji sadanjeg trenutka. Shodno tome, kad ponovo proitamo
knjigu, itaemo je na razliitom nivou svijesti. Stoga emo uivati u mnotvu uvida
koje nismo shvatili tokom prvog itanja. Svakako emo doi do novih otkria, a
moda emo se ponekad i nasmijati vlastitoj drami.
31. Od disanja jo niko nije umro !

Integrativni pristup
ak i ako vjerujemo da nam je djetinjstvo bilo lijepo, sama injenica to smo se
rodili u uslovljenom svijetu znai da smo svi doivjeli neugodna fizika, mentalna
ili emocionalna iskustva. Naa izvorna sutina je u tome da smo mi bezuslovna bia
i stoga je na nekom nivou bilo kakvo uslovljeno iskustvo donekle traumatino.
Jedno od otkrovenja Procesa prisutnosti iskustveno nam pokazuje da se tokom
prvih sedam godina naeg ivota svako neugodno iskustvo potaknuto naim
77

dolaskom u uslovljeni svijet utisnulo u nae emocionalno tijelo, te djeluje na njega.

To znai da se u emocionalnom tijelu uvaju biljeke o tim iskustvima. Kad tokom
naeg rasta stigne trenutak u kojem smo spremni zakoraiti izvan ogranienja koja
naim sadanjim opaajima jo uvijek nameu ta iskustva iz djetinjstva, moramo se
zaputiti do svog emocionalnog tijela. Da bismo postupno i odgovorno izvrili taj
zadatak, od srca se preporuuje integrativni pristup.
Integrativni pristup u obnavljanju ravnotee kvaliteta ivota temelji se na spoznaji
da stanje cjeline mijenjamo im promijenimo dio bilo kojeg vida vlastitog
iskustva. Takoe se temelji na spoznaji da se posledice koje te promjene imaju na
cjelinu prirodno odvijaju na onaj nain koji najvie koristi dobrobiti cjeline.
Integrativni pristup se takoe temelji na spoznaji da ako elimo potaknuti efikasnu i
trajnu promjenu u kvalitetu itavog iskustva, tada moramo mijenjati uzroke, a ne
petljati s posledicama.
Tokom Procesa prisutnosti pojedinani dijelovi naeg ivota na kojima radimo kako
bismo pokrenuli promjene u kvalitetu cjelokupnog ivota su : fiziko tijelo (osjeti),
mentalno tijelo (misli) i emocionalno tijelo (osjeaji). Tokom rasprave o Stazi
svjesnosti je objanjeno zato se uzrok kvaliteta naih iskustava u ovome svijetu
temelji u emocionalnom tijelu. Ako nam to nije jasno, bilo bi dobro ponovno
proitati tekstove Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus.
U ovoj raspravi dodatno emo istraiti tu temu kako bismo objasnili zato je
prijeko potrebno postojanje dva nivoa ulaska u Proces prisutnosti, a i da bismo
dodatno naglasili vanost strpljivog, polaganog i odgovornog pristupa tom iskustvu.
Ako nismo zadovoljni kvalitetom svog iskustva, u svijetu u kome danas ivimo
vjerovatno emo pokuati neto mijenjati bavei se vanjskim fizikim
okolnostima. Tako postupamo zato to nam je vanjski, fiziki vid iskustva
najopipljiviji i najdostupniji. Meutim, iako u fizikim okolnostima relativno brzo
moemo neto promijeniti, te promjene nisu posebno trajne, jer su fiziki vidovi
naih okolnosti uvijek posledice, a ne uzroci. Osim toga, narav naeg fizikog
iskustva se neprestano mijenja, pa ta god promijenimo to e se vremenom
neminovno ponovno promijeniti. Da bismo u fizikom svijetu neto brzo promijenili
moemo se posluiti i silom, ali to znai da emo morati koristiti veliku koliinu
energije da odrimo promijenjeno stanje. Stoga uvoenje i odravanje fizikih
promjena u pokuaju da promijenimo kvalitet ivotnog iskustva zahtijeva kontrolu i
ublaavanje okolnosti.Takve promjene zahtijevaju neprestanu primjenu sile da
bismo ih odrali. To je nemogu zadatak.
Kvalitet ivotnog iskustva takoe moemo pokuati promijeniti u mentalnom
smislu, mijenjajui miljenje. Time se bave kursevi o moi uma i pozitivnom
miljenju. Promjena miljenja o neemu na kraju e dovesti do promjene kvaliteta
iskustva. Ali, da bismo uoili posledice mentalnih promjena u fizikom svijetu
trebae nam due vremena nego da smo neto promijenili u fizikom svijetu. Takve
78

mentalne promjene traju neto due, sve dok ponovno ne promijenimo nain
razmiljanja.
Opseg i trajanje nae sposobnosti mijenjanja kvaliteta ivotnih iskustava uvoenjem
mentalnih promjena su nestalni, jer takav pristup neprestano mora braniti svoja
postignua od prirode i sadraja nesvjesnih misaonih procesa. Pravu narav svojih
nesvjesnih misaonih procesa zaista moemo upoznati samo posmatranjem okolnosti
koje manifestujemo u svom iskustvu, a koje se naizgled suprotstavljaju sadraju
pozitivnog razmiljanja.
Ako svjesno promijenimo nain razmiljanja o svojim okolnostima, to ne znai da
emo se automatski drukije i osjeati u vezi s tim. Zato ak i ako svjesna promjena
naina razmiljanja napokon dovede do promjena u fizikim okolnostima, nikakva
kontrola uma nee nam omoguiti da postignemo izvorni osjeaj spokojstva sve dok
se ne ponemo osjeati drukije. Nesvjesni osjeaji i nesvjesni misaoni procesi koji
iz njih izviru i dalje uznemiruju nae spokojstvo. Iskustvo mira nije rezultat samo
pozitivnog miljenja, nego ga prati i osjeaj. Da bismo postigli eljeno stanje
Postojanja osjeaj i misaoni proces moraju se blisko uskladiti. Stoga, kao i kad
pokuavamo uvesti iskljuivo fizike promjene, tako i pri uvoenju iskljuivo
misaonih promjena u pokuaju poboljanja kvaliteta vlastitog iskustva, rije je o
petljanju s posledicama, a ne uzrocima.
Na svu sreu, posjedujemo i mogunost direktnog pristupa samim temeljima nae
nelagode i uvoenju uzronih promjena. To moemo postii poticanjem promjena
u stanju emocionalnog tijela. Taj je put najtei, ali je jedini zaista efikasan i
koristan. Iako je teko promijeniti stanje emocionalnog tijela, jednom kad to
postignemo, posledice su dugotrajne. Kako bismo potaknuli promjene u
emocionalnom tijelu, moramo mu se polako i dosledno pribliavati. Za to je
potrebna predanost i istrajnost. Taj proces uveliko nalikuje ruenju velikog stabla.
Udaramo po njemu sjekirom i ponekad nam se taj posao moe uiniti
beskonanim. Izgleda kao da se nita ne dogaa. Tada, bez ikakvog upozorenja,
zaujemo lomljavu i drvo se srui za nekoliko sekundi. Kad pone padati, nita ga
ne moe zaustaviti. Kad padne na tlo, vie ga ne moemo vratiti na njegovo mjesto.
Slino je i s promjenom uslova emocionalnog tijela. Dosledno se bavimo njime, a
ponekad imamo osjeaj da nigdje ne stiemo. Ali, nenadano dolazi do pomaka, a
kad se to dogodi, nita ga ne moe zaustaviti. Kad doe do tog unutranjeg pomaka,
vie nije mogue vratiti emocionalno tijelo u prethodno stanje. Zbog sklonosti
emocionalnog tijela nenadanim pomacima, takvo iskustvo potencijalno moe biti
traumatino ako mu ne pristupimo svjesno, blago i odgovorno. Stoga se ne
preporuuje naglo pokretanje promjena. Najvanije je da budemo blagi, strpljivi i
odgovorni.
Proces prisutnosti je i osmiljen na taj nain. Neemo se baciti na emocionalno
tijelo samo zato to znamo da se u njemu kriju uzroci kvaliteta naih sadanjih
79

ivotnih iskustava i to samo tu moemo doprijeti do njih. Proces prisutnosti marljivo

nas priprema i u fizikom i u mentalnom smislu za taj postupak, tako da budemo u
stanju podnijeti te iznenadne pomake. Ako im odgovorno pristupimo, iznenadni
pomaci u emocionalnom tijelu su udesna iskustva zato to uzrokuju i neposredne
percepcijske pomake. Od trenutka pomaka, svijet doslovno sagledavamo drukijim
oima. Posledica emocionalnih promjena postupno se proiava i ispoljava se u
kvalitetu naeg mentalnog i fizikog iskustva. Kad se to dogodi, promjena je trajna
i ne moramo se truditi oko njenog odravanja. Mijenjanje uslova emocionalnog
tijela omoguuje nam da ne napravivi ni korak zakoraimo u novo iskustvo
svijeta. Kad na taj nain pristupimo zadatku koji je pred nama, to se naziva
integrativnim pristupom.
Kako bismo stekli dublji uvid u to na koji nain promjene u fizikom, mentalnom
i emocionalnom tijelu utiu na kvalitet naih ivotnih iskustava, istraiemo
stanje odrasle osobe koja se bori s ozbiljnom debljinom. Budui da je debela
osoba u naem primjeru potpuno normalna odrasla osoba, i nju su moda, kao i
sve nas, potpuno zaarali fiziki vidovi njenog svijeta. To znai da osoba smatra
kako se uzrok njenog nelagodnog ivotnog iskustva krije u povrini stvarnosti. Zbog
toga e zadatku mravljenja vjerovatno pristupiti kao da je rije o iskljuivo fizikom
postupku, pretpostavljajui da otklanjanje debljine jednostavno obuhvata otklanjanje
pretjerane masnoe iz fizikog tijela.
Ako se prikloni tom fizikom pristupu, mogla bi se odluiti za ishranu bez masnoa
ili se koristiti tabletama za mravljenje koje e rastvoriti masnoe u organizmu.
Takoe bi mogla zapoeti s programom vjebi ili produiti vrijeme vjebanja kako
bi sagorila nepotrebne kalorije. Mogla bi se ak podvrgnuti radikalnom fizikom
postupku kao to je podvezivanje eluca ili spajanje zuba. To su sve fiziki
pristupi. Svi se bave posledicom, a ne uzrokom debljine. Razlikuju se po
vremenu potrebnom za ispoljavanjem posledica, zavisno o toga koliko su
drastine njihove fizike mjere. Ti pristupi su naporni. Neki od njih doslovno trae
krv, znoj i suze, kao i znatna finansijska sredstva.
Meutim, ak ako i doe do gubitka teine, to ne garantuje ishod za kojim je
osoba zaista tragala. Moda se neko vrijeme bolje osjea jer i bolje izgleda, ali i
taj osjeaj e se vremenom izgubiti, jer uzrok debljine nikada nije fiziki. Nijedna
dijeta nije dugorono uspjena. Podvezivanje eluca ne moe otkloniti nelagodu
emocionalne uznemirenosti koju debela osoba ne moe probaviti. Spajanje zuba ne
omoguuje debeloj osobi da se izrazi i tako pozabavi potisnutim emocijama. Stoga,
iako takvi postupci mogu donijeti brze rezultate zavisno o njihovoj drastinosti,
osjeaj dobrobiti koje kroz njih dobijemo nije izvoran i stoga je privremen. Kad se
unutranja bol napokon vrati, moe postati razorna, jer vie nema oduka.
Takvi fiziki postupci ne razrjeavaju nesvjesne negativne mentalne aktivnosti koje
se odnose na sliku o samom sebi, niti mogu utiati unutranje emocionalne erupcije
koje se na fizikom nivou izraavaju kao prejedanje. Mogu zaustaviti prejedanje,
80

ali zavisnost o hrani kao sredstvo samoizljeenja, umirenja i kontrole nad onim
to se dogaa u emocionalnom tijelu prenijee se na druga podruja. Osoba neko
vrijeme moe bolje izgledati, ali su joj misli i dalje proete negativnou. Bez obzira
na to koliko je kilograma izgubila hirurkim ili nekim drugim putem, ispod povrine
se ipak nee osjeati dobro. To e se pokazati kasnije.
Posledice uvoenja drastinih fizikih promjena osjete se u naem odnosu prema
mentalnom i emocionalnom tijelu. Iskljuivo fizike promjene pogoravaju nam
mentalno i emocionalno stanje. to svoju patnju vie prikrivamo oslanjajui se
na fizike promjene, to se u mentalnom i emocionalnom smislu loije osjeamo.
Na kraju e se umjetni mjehuri hirurki oblikovanog lijepog tijela rasprsnuti u
mentalni haos i emocionalnu katastrofu. To e se kad-tad dogoditi. Onog trenutka
kad se novom fizikom izgledu vie niko ne bude divio, osobu e proeti unutranji
oaj. Kad putem iskljuivo fizikih promjena pokuavate razrijeiti nelagodu u
kvalitetu svog ivotnog iskustva, stvarate emocionalnu bombu. Jednog e dana
eksplodirati.
Ako debela osoba doe do svojevrsnih spoznaja zahvaljujui neprestanim
neuspjesima do kojih dovodi iskljuivo fiziki pristup, mogla bi pokuati promijeniti
svoje psihiko stanje. Drugim rijeima, mogla bi promijeniti nain razmiljanja o
hrani koju jede ili o slici koju o sebi ima itavog ivota. Mogla bi stii do take u
kojoj bi shvatila da joj negativni misaoni obrasci nisu korisni. Mogla bi krenuti
na seminar o moi uma ili pozitivnih afirmacija. Takvim pokuajima promjene
naina razmiljanja e neto postii, iako e ishod biti ogranien. Ako se dosledno
pridrava stava da je um jai od materije, na kraju e poeti mraviti, ali samo do
odreene take. Promijenie svoje fiziko stanje, ali mnogo sporije nego da se
zadrala na fizikim postupcima.
Naalost, svaka promjena koju postigne putem promjene naina razmiljanja takoe
e biti privremena, jer se jo uvijek bavi samo posledicom, odnosno vlastitim
mislima. Jo nije pokuala zaista promijeniti uzroke. Pod takvim okolnostima
mogla bi smraviti, ali nee dostii optimalnu teinu. Ako i uspije u tome, morae
se truditi da je odri. Do toga dolazi zato to, i ako je uspjela potaknuti promjen u
u svjesnim misaonim procesima, nee uspjeti zatiti kvalitet svog iskustva od
negativnog djelovanja nesvjesnih misli.
Integrisanje nesvjesnih negativnih misaonih obrazaca mogue je samo kad
promijenimo uslove emocionalnog tijela, iz kojega misli i izranjaju. Stepen do kojeg
se nastavlja negativna nesvjesna zbrka debele osobe stoga e odreivati i stepen do
kojeg e se njeno tijelo drati pretjerane teine. I dalje e biti u opasnosti da
povremeno isklizne iz ina. Kad se to dogodi, ponovo e poeti jesti prevelike
koliine pogrene hrane, a poee gajiti i negativne misli o svom nedisciplinovanom
ponaanju.
81

To se dogaa usprkos tome to je zakljuila da negativne aktivnosti nisu korisne.

Do toga dolazi zato to nije u stanju zaustaviti vlastite nesvjesne misli koje joj
unitavaju sav trud. Moda e fiziki malo bolje izgledati, moda e i malo bolje
misliti o sebi, ali usprkos svemu tome, nee se uistinu bolje osjeati. Budui da se
u emocionalnom smislu ne osjea bolje, uvijek e biti u opasnosti da se ponovno
prikloni hrani ili drugim negativnim aktivnostima koje joj pruaju utjehu, a mogle
bi potaknuti i debljanje. Promjene koje je unijela u svoje svjesne misaone procese
takoe e se negativno odraziti na njeno emocionalno stanje, jer ako mijenja narav
svojih svjesnih misaonih procesa, a ne pozabavi se nesvjesnim mislima, onda je
jednostavno rije o mentalnoj kontroli. Prije ili kasnije izgubie kontrolu i
prevladae je plima emocionalne zbunjenosti. Da bi se s tim mogla nositi, priklonie
se negativnom fizikom ponaanju.
Kad napokon otkrije da nije u stanju unijeti bilo kakve stvarne i trajne promjene ni
u fiziko ni u mentalno stanje, konano e se odluiti problemom debljine pozabaviti
u emocionalnom smislu. To je, svakako, za veinu ljudi najtei put, jer moramo
biti spremni postati ono to jesmo.
Zbog toga ljudi najee tek na kraju razmiljaju o takvom pristupu. Za uvoenje
promjena u emocionalno tijelo potreban je postupan i dosledan rad. To nije instant
rjeenje, ali kad obavimo taj posao, posledica je trajni preobraaj. Koliko god mogao
biti naporan, emocionalni rad donosi dalekosene pozitivne posledice, jer se bavi
uzrocima.
Debela osoba koja razrijei emocionalne probleme odmah se poinje bolje osjeati,
to se ogleda u svakom vidu njenih misaonih procesa, a i u njezinim fizikim
okolnostima. Automatski se mijenjaju njene navike u jelu i pristup fizikim
odnosima sa svijetom. Zbog toga se tjelesna teina uravnoteuje automatski i bez
ikakvog napora. Ne mora se pridravati dijete, nego automatski poinje jesti zdraviju
hranu. Hranom vie ne potiskuje nerazrijeene emocije, pa stoga automatski jede
manje. Ne mora zapoeti ekstremno naporan program vjebi, jer automatski uiva
u svome svijetu tako to fiziki uestvovuje u njemu. Budui da je na uzronom
nivou promijenila kvalitet svog ivotnog iskustva, takva osoba takoe vie ne
mora brinuti o nenadanom vraanju debljine.
Kao to smo naveli na poetku ovog poglavlja, integrativni pristup mijenjanju
kvaliteta ivotnog iskustva temelji se na spoznaji da su fiziko, mentalno i
emocionalno tijelo odrazi jedno drugog, te da su njihova iskustva povezana.
Takoe se temelji na spoznaji da ne smijemo, elimo li zaista promijeniti kvalitet
ivotnog iskustva, gubiti vrijeme i energiju bavei se iskljuivo posledicama
nerazrijeenih iskustava iz djetinjstva. Moramo mijenjati uzroke.
Kad ne bismo troili vrijeme na fizike ili mentalne postupke, nego se umjesto
toga usredsredili na emocionalno tijelo, to bi bio najbri put kojim bismo unijeli
brze, djelotvorne i trajne promjene u kvalitetu ivotnog iskustva. Meutim, bavljenje
82

iskljuivo emocionalnim tijelom uopte nije blag pristup i moe izazvati traumatina
iskustva. Najblai pristup uvijek je integrisan i cjelovit. Obuhvata istovremeni rad na
fizikom, mentalnom i emocionalnom tijelu, kao i namjeru da postepeno stignemo
do uzronog nivoa, emocionalnog tijela, i pozitivno ga izmijenimo.
Drugim rijeima, ne trebamo se baciti na uzroke samo zato to znamo da postoje.
Pristupamo im blago i metodino, kao da je rije o potpuno malom maiu
uplaenom bukom. Uzimamo u obzir da se negativan emocionalni ciklus koji se od
djetinjstva nesvjesno ponavlja u naem ivotnom iskustvu ne moe iskljuiti preko
noi. Zbog toga je Proces prisutnosti ustrojen tako da bismo se uz njegovu pomo
blago, metodino, dosledno i promiljeno uputili Stazom svjesnosti, integriui
fizike, mentalne i emocionalne postupke sa obuhvatnom namjerom obnavljanja
ravnotee emocionalnog tijela. To je umijee integrativnog pristupa u okviru kojeg
se polagano kreemo slojevima posledica sve dok ne dodirnemo i ne promijenimo
uzrok.
Dva nivoa ulaska u Proces prisutnosti osmiljena su na temeljima integrativnog
pristupa. Zbog razliitih uslova naih individualnih iskustava u ovom svijetu, Proces
prisutnosti ima taku ulaska i pristupa, ugodnu i pristupanu svima koji pokuavaju
obnoviti ravnoteu kvaliteta ivota. Ideja primjene integrativnog pristupa u
obnavljanju ravnotee kvaliteta ivotnog iskustva stoga je ujedno i jednostavna i
izuzetno sloena. Obuhvata i zdrav razum i paradoks. Svoje namjere ostvaruje u
trenutku, ali omoguuje da se njene posledice tokom vremena proiavaju u
naoj svijesti i ispolje u njoj. Istovremeno je primjetna na povrini stvari, a i
aktivna ispod povrine.
Integrativni pristup nazivamo radom na procesu, a odvija se na prirodan nain. Da
bi tekao kroz sve svoje poduhvate u obliku svjesne struje, potrebna mu je izdrljivost
i strpljivost. Integrativni pristup radi sa svim dijelovima cjeline, ali je usmjeren na
uzronu taku. Prua sigurnost, jer kad se promjena pokrene na uzronoj taki,
posledica e se automatski ispoljiti u cjelini. Uz to e se posledice odvijati ritmom
koji je najbolji za dobrobit cjeline i budi povjerenje u takav proces. Nema potrebe za
urbom, jer se svako potaknuto iskustvo mora u potpunosti prihvatiti da bi se
njegove dobrobiti potpuno apsorbovale i uklopile u cjelinu. urba izaziva loe
prihvatanje iskustva i zastoj.
Paradoks ivota u vremenu sastoji se u tome to dobrobiti, ishode i posledice onoga
to dovrimo elimo vidjeti istog trenutka. Kad dovrimo nekakav posao, odmah
elimo dobiti platu. Kad postignemo neto to nam je vano, istog trenutka elimo
dobiti priznanje. Takav je na mentalitet brze ishrane i brzog ritma. Ne tedimo
novac kako bismo kupili prvi automobil, nego odemo u banku i kupimo ga na kredit.
Tinejderi oekuju da e preko noi postati odrasle osobe, a odrasli oekuju da e
tokom jednogodinjeg vanrednog studija moi savladati etvorogodinji fakultet.
Savremene majke i oevi vie ne ekaju da im se djeca rode na prirodan nain.
esto se dogodi da majka svrati u bolnicu istog dana kad joj je termin za porod i trai
83

da joj izvade dijete izmeu dva sastanka. ak se i povre i voe proizvodi uz

pomo genetskog inenjeringa da bi bre raslo. Ako ono to elimo ne moemo
dobiti istog trenutka, potraiemo to negdje drugdje.
Zavisni smo o trenutnom zadovoljenju elja. Meutim, nikada ne osjeamo
zadovoljstvo, jer iako se trudimo da sve dobijemo istog trenutka, nikada nismo
prisutni u sadanjem trenutku da bismo u tome mogli i uivati. Onog trenutka kad
dobijemo to elimo, panja nam istoga trenutka naputa sadanji trenutak i uputa
se u planiranje sledeeg poduhvata. Time smo stvorili svijet u kojem nije nezgodno
ivjeti u dugom, u posuenom vremenu, na raun neije tue energije. Vie ne
posjedujemo ni svoje kue, ni automobile, pa ak ni svoju odjeu. Oni su vlasnitvo
banke. Oduzeli smo samima sebi zadovoljstvo postignua. Vie ne postoje obredi
prelaska, nego sve ide ubrzanim ritmom. Djeca ele biti tinejderi, tinejderi ele
biti odrasli, odrasli ele prije tridesete postii i ostvariti svoje ivotne ciljeve.
Neprestano jurimo korak-dva ispred samih sebe, uvjereni da postoji odredite na
kojem e nas doekati beskonana srea, priznanje, ugodan i raskoan ivot.
Neprestano bjeimo od neega i prema neemu, a budui da se svi tako ponaaju,
takav pristup i ponaanje koje ga potie prihvatamo kao neto sasvim normalno. U
svemu to inimo u mislima iskaemo iz vjenosti sadanjeg trenutka. Ne
obraamo panju na tok ivota.
Proces prisutnosti i njegove posledice kreu se drukijim ritmom, jer je tu rije o
putovanju kroz proces, a ne o trenutnom zadovoljenju potreba. Nije rije o tome da
ga trebamo obaviti to je prije mogue. Posledice koje pokreemo dovrenjem ovog
procesa ostvaruju se uglavnom zbog blagosti integrativnog pristupa. Ako se paljivo
pridravamo uputstava i kreemo se korak po korak, ako smo dosledni i predani elji
da proces dovrimo bez obzira na sve, proi emo kroz obred prelaska koji e nas
podsjetiti ta znai rije proces.
Spoznaju o tome ta je proces ne moemo dobiti iskljuivo putem mentalnog
iskustva, nego samo putem integrisanog emocionalnog, mentalnog i fizikog
iskustva. U svijetu trenutnog zadovoljenja potreba izuzetno je rijedak sluaj da neko
spozna vrijednost procesa. Rad na procesu ima jak uinak na kvalitet naega
ivotnog iskustva, jer je ivot u sadanjem trenutku prirodan proces. Razumijevanje
moi ritma rada na procesu ne mora uticati na nau sposobnost zaraivanja za ivot
niti je poboljati, ali e svakako poboljati nau sposobnost da se prepustimo ritmu
samoga ivota.
ivot koji istie iz svjesnosti sadanjeg trenutka polako se kree. Budui da je
integrisano i uzrono, ujedno je i u trajnom stanju odmaranja. Smireno i spokojno
poiva u spoznaji da su posledice neminovne. Nema potrebe za urbom. Takvo se
putovanje ne ograniava ni na kakvo odredite na koje se mi ograniavamo dok
ivimo u vremenu.

84

Nivo ulaska
Proces prisutnosti je proces namijenjen svima podjednako, jer je uzrok naih
neuravnoteenih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava potpuno isti :
nesvjesna zavisnost o mentalnoj navici ivota u vremenu u pokuaju da pobjegnemo
neugodi koja izvire iz emocionalnog tijela. Meutim, budui da ljudi u Proces kreu
s razliitom jainom nelagode pohranjene u emocionalnom tijelu i razliitim
stepenom spremnosti, Proces ima dva nivoa ulaska, koje se razlikuju po intenzitetu.
Naprimjer, osoba koja vjeba disciplinu poput pranajama joge ili koja se bavila
drugim emocionalnim metodama proiavanja, mogla bi odabrati drukiji nain
ulaska u Proces od osobe koja eli neutralisati dugogodinju zavisnost od heroina ili
alkohola. Zbog prikupljenog iskustva sa svjesnim disanjem ili unutranjeg
emocionalnog rada, prva osoba moda posjeduje slabiji emocionalni naboj od druge.
Zbog toga bi mogla ui dublje u svoje emocionalno tijelo, a da ne osjeti otpor koji bi
je naveo da u potpunosti napusti Proces. Mogla bi odabrati intenzivniji pristup.
Stoga se u iskustvu osobe krije razlog zbog kojeg bira jedan od nivoa ulaska u
Proces.
Odabir nivoa ulaska u Proces je presudan korak u kome se moramo posluiti i
zdravim razumom i intuicijom. Ako se prenaglo opteretimo prevelikom koliinom
posla, postoji mogunost da e se javiti jak unutranji otpor koji e se odraziti u
obliku nenadanog poveanja vanjske zbunjenosti i haosa. Nepotreban otpor mogao
bi nas navesti da napustimo Proces. Zbog toga vjerovatno neemo dovriti
putovanje. Stoga ne smijemo uriti u Proces prisutnosti gajei iluziju da e sve biti
u redu samo ako to obavimo ili ako s tim zavrimo to je prije mogue.
Proces prisutnosti se ne odnosi samo na sledeih nekoliko sedmica naeg ivota,
nego na njegov ostatak. U njemu otkrivamo kako moemo odgovorno proivjeti
svaki trenutak sve dok na raspolaganju imamo trenutke koje moemo ispunjavati
snagom svoje Prisutnosti.
Proces prisutnosti ima dva nivoa ulaska : uvodni i iskustveni.
Uvodni pristup
Uvodni pristup je jednostavan je i lak : nastavljamo itati ovu knjigu kao roman. Ne
zamaramo se ponavljanjem Izjava za buenje Prisutnosti, vjebama disanja,
percepcijskim metodima. itamo tekstove za svaku vjebu kao da je rije o
obinim poglavljima. Drugim rijeima, psihiki prolazimo kroz Proces prisutnosti i
suzdravamo se od bilo kakvog svjesnog fizikog i emocionalnog uestvovanja. Ve
i tokom itanja moemo doi do znaajnih uvida i dobrobiti, a uvodni pristup e
nam u tome pomoi. Ovaj tekst je prepun snanih uvida te e ve samim itanjem i
razumijevanjem automatski i bez imalo napora poeti mijenjati nain na koji se
85

odnosimo prema svom ivotnom iskustvu. Podarie nam prekrasan uvid u prirodu
svjesnosti sadanjeg trenutka.
Uvodni pristup je savren za one koji nisu sigurni da li je Proces prisutnosti
bezopasan, kao i za one koji prvi put tragaju za razumijevanjem svjesnosti
sadanjeg trenutka, a ne za njegovim iskustvom.
Kad itanjem knjige dovrimo uvodni pristup, moemo se vratiti na trei dio knjige
koji sadri Proces prisutnosti u trajanju od deset sedmica i zapoeti sa iskustvenim
pristupom. Ali, moemo ponovo krenuti od poetka teksta. injenica da smo ve
proitali knjigu nee umanjiti doivljaj. Potpuno suprotno, u mnogome e ga
poveati ! Tada emo zakoraiti u Proces sa vrstim, mentalnim temeljima, svjesni
onoga to nas eka. Kad uspostavljenom temelju dodamo i iskustvo, otkriemo
dodatne spoznaje u tekstu koje nismo zapazili tokom prvog, uvodnog itanja.
Iskustveni pristup
Iskustveni pristup osmiljen je za blag ulazak u Proces u fizikom, mentalnom i
emocionalnom smislu. Obuhvata postupan uvod u sveukupnost trojstva Procesa
prisutnosti : vjebe disanja, Izjave za buenje Prisutnosti i Percepcijske metode. Ako
u Proces prisutnosti elimo ui kao u iskustvo i to vie dobiti, preporuljivo je da
kroz njega proemo bar dvaput. Drugim rijeima, preporuuje se da iskustveni
pristup proemo dvaput, bez obzira na to kako doivljavamo svoje sadanje
stanje emocionalnog blagostanja. To je samo preporuka. Kad prvi put dovrimo
iskustveni pristup, preporuuje se da se nekoliko sedmica odmorimo od vjebi, da bi
dolo do fizike, mentalne i emocionalne integracije. Nakon pauze moemo ponovno
proi kroz Proces prisutnosti.
Kad kreemo od iskustvenog pristupa iskreno se pridravajui jednostavnih
uputstava, postii emo mnogo vie nego to bismo postigli sa svim svojim vanjskim
djelovanjem. Iskustveni pristup potpuno je jednostavan. Sastoji se od :
1. Vjebi disanja dvaput dnevno u trajanju od 15 minuta, bez obzira na sve.
2. Ponavljanja u sebi sedmine Izjave o buenju Prisutnosti kad god nismo
zaokupljeni neim drugim,
3. Paljivog itanja teksta za svaku vjebu i primjenjivanja percepcijskih
metoda prema uputstvu.
Tokom sedme, osme i devete vjebe dolazi do otklona od ove rutine. Kad poinjemo
s tim vjebama trebamo lei u kadu tople vode na 20 minuta prije 15 minutne
vjebe disanja. Dok leimo u kadi ne moramo svjesno povezivati disanje, nego
panju usmjeriti na emocionalno iskustvo potaknuto toplinom vode i na iskustvo u
cjelini. Desetu vjebu vie ne radimo u kadi. Sva uputstva za taj postupak navedene
su u tekstu.
86

Tokom pauze izmeu jednog i drugog iskustvenog pristupa preporuuje se da

svjesno razmiljamo o procesu, ali je prijeko potrebno da dvaput dnevno radimo
vjebe disanja u trajanju od 15 minuta. Zapravo, preporuuje se da est mjeseci
nakon dovrenja Procesa prisutnosti nastavimo sa svakodnevnim vjebama disanja.
Kad prvi put dovrimo iskustveni pristup, napravimo pauzu da bi dolo do
integracije i kad smo ponovo spremni za povratak Procesu, doi emo do prekrasnog
otkria. inie nam se da ulazimo u potpuno novo iskustvo. Zbog probuene
svjesnosti sadanjeg trenutka u Proces emo zakoraiti s drukijim nivoom svijesti.
Shodno tome, tekst i Izjave za buenje Prisutnosti takoe emo doivjeti na novom
nivou svjesnosti. Povremeno e nam se uiniti da tekst itamo prvi put. To je
prirodno. Takvo iskustvo doivljava svako ko drugi put ue u Proces. Zbog toga
Proces moemo ponavljati kad god to poelimo. Sam je Proces neutralan. Uvijek e
nam odraavati potrebe naeg trenutnog nivoa svjesnosti.
Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to jednom kad dovrimo i uvodni i
iskustveni pristup, Proces moemo ponavljati koliko god puta elimo. Svaki put kad
mu se vratimo doivjeemo drukije iskustvo, a svako ponovljeno iskustvo odvodie
nas sve dublje u emocionalno tijelo. Mnogi ljudi su mnogo puta proli kroz to
iskustvo i uvijek su stizali do dubljih nivoa emocionalnog ienja. To im je
omoguilo postizanje sve vee svjesnosti sadanjeg trenutka i sve bolje postizanje
ravnotee u kvalitetu ivota.
Moglo bi biti korisno da o Procesu prisutnosti razmiljamo kao o priruniku koji nas
poduava kako svjesno i odgovorno iz trenutka u trenutak upravljati svojim ivotnim
iskustvom. Uvodni pristup bi u tom sluaju predstavljao teoretski pregled zadatka
koji je pred nama, a iskustveni bismo mogli smatrati praktinim uputstvima.
Kad jednom nauimo svjesno i odgovorno upravljati fizikim, mentalnim i
emocionalnim vidovima svog ivotnog iskustva, svoja bismo novootkrivena
opaanja mogli prenijeti u ivot da vidimo za ta su zaista sposobna. Razumijevanje
i usavravanje osnovnih spoznaja na svakom ivotnom podruju uspostavljaju vrste
temelje za uspjenost. Tako je i u Procesu prisutnosti. Zbog toga iskustveni pristup
moemo ponavljati vie puta.
Ne trebamo uriti da bismo negdje stigli. Ako urimo, neemo shvatiti smisao.
Trebamo razmiljati o putovanju, a ne o odreditu. Potekoe koje nas sada
odvlae od sadanjeg trenutka u ivotu mogu nam se initi velikim. Ali, ako vie
puta lagano proemo kroz iskustveni pristup, postepeno emo ih nadrasti i doi do
zaista prekrasnih otkria. Izmeu ostalog, spoznaemo da se lini problemi pred
nama pojavljuju kako bismo njihovim razrjeavanjem dobili priliku da nauimo
metode koje su nam prijeko potrebni da bismo postali svjesni i odgovorni u
usmjeravanju iskustva zvanog ivot.
Kad nekoliko puta proemo kroz iskustveni pristup, prikupiemo dovoljno
svjesnosti sadanjeg trenutka da svoju panju i namjeru odvojimo od linih
87

problema i usmjerimo ih prema svijetu oko nas s namjerom da postanemo istinski

korisni. Kad postanemo dostupni i stoga istinski korisni, tada preuzimamo
odgovornost svih koji su odluili biti budni meu onima koji se jo uvijek
nesvjesno trzaju u snu vremena.
Pozvani smo da prihvatimo umijee svjesnog ivljenja.
Nae putovanje nas vodi do buenja iz vremena, kako bismo postali prisutni u svijetu.
Obeano nam je da emo postati dostupni, a time i istinski korisni.
Na dar dobijamo svjesnost o moi vlastite Unutranje prisutnosti.
Potvrda
U ovome odjeljku pronai ete odgovore na pitanja koja bi se mogla pojaviti kad
uemo u Proces prisutnosti i proemo kroz njega. Takoe sadri objanjenja mnogih
iskustava s kojima se moemo sresti. Te su informacije smjetene neposredno prije
opisa samog Procesa kako bismo ih bolje zapamtili. Time osiguravamo smanjenje
nivoa tjeskobe koju moemo osjetiti kad se unutranje i vanjske okolnosti ponu
prilagoavati promjenama koje namjerno uvodimo u stanje emocionalnog tijela.
Preporuljivo je da ponovo proitamo ovaj odjeljak knjige ako ikada osjetimo
zbunjenost ili se zapitamo treba li se dogaati ono to se dogaa. Zato se ovaj dio
zove Potvrda.
Napomena : Vano je imati na umu da se na ovom popisu nalaze neka iskustva
koja bi se mogla pojaviti dok prolazimo kroz Proces i koja bi mogla potrajati i
nakon to ga dovrimo. Meutim, to nije popis onoga to trebamo postii ulaskom
i dovrenjem Procesa. Posledice dovrenja Procesa prisutnosti koje nam se
razotkrivaju detaljno su objanjene u odjeljku pod naslovom Plodovi i cvjetovi.
1. Ljudi oko nas bi se mogli poeti drukije ponaati. Samo gledajte. To se
dogaa zbog toga to se u nama neto mijenja, a odraava se u naem vienju
drugih.
2. Mogli bismo bez ikakvog razloga osjetiti tjelesne bolove i nelagodu. Nemojte
se zabrinjavati. Tijelo se koristi nelagodom kako bi nam privuklo panju kad je ona
usmjerena na vrijeme. Bol je jedan od naina na koji nam fiziko tijelo pomae da
svjesnost usmjerimo u sadanji trenutak. Ako panju bez ikakvih prosuivanja,
zabrinutosti ili prigovora usmjerimo na nelagodu, doivjeemo poveanje svjesnosti
sadanjeg trenutka.

88

3. Simptomatska stanja koja smo osjetili pri ulasku u Proces prisutnosti mogu
se poveati. Do toga dolazi zato to se tjelesna stanja pojaavaju kad se panja
usmjerava na fiziko tijelo. To poveanje prisutnosti moe se ispoljiti kao
pogoranje simptoma, ali nije tako. esto je to prvi korak u stvarnom izlijeenju.
4. Mogli bismo otkriti da osjeamo velik otpor prema izvoenju vjebi disanja,
mentalnom ponavljanju pokretaa Prisutnosti, prema itanju teksta za svaku
vjebu i prema primjeni percepcijskih metoda. To je znak da na povrinu poinju
izranjati duboke, nesvjesne, odavno potisnute uspomene. Ne brinite. Tako i treba
biti. Moramo imati na umu da su tokom itavog ivota ta neprihvaena iskustva
bila skrivena od svijesti. Sada se dogaa neto potpuno suprotno, namjerno im
dozvoljavamo da izrone, jer smo u stanju svjesno ih neutralisati. Ali, dok izranjaju
svi nai uslovljeni nagoni e nam govoriti da je to to se dogaa pogreno,
neugodno, zastraujue, nekontrolisano. To je glas ega. Dok se to dogaa
osjeaemo prirodan otpor prema svemu onome to potie tu nenadanu promjenu
okolnosti. Stoga emo se odupirati itavom Procesu prisutnosti. Otpor moramo
prihvatiti kao pozitivan pokazatelj uspjenosti Procesa. Umjesto da, osjetivi otpor,
odustanemo od svojih obaveza, ti osjeaji nas trebaju motivisati da nastavimo bez
obzira na sve. Ako tako uinimo, probiemo se na drugu stranu otpora i osjetiti
otputanje nesvjesne teine koju nosimo gotovo itavog ivota.
5. Na povrinu bi mogle izai i stare povrede. To se dogaa zato to smo sada
spremni i voljni pozabaviti se njima svjesni sadanjeg trenutka. Prije smo ih
nesvjesno potiskivali, umirivali ili kontrolisli njihove simptome. Tada nam je
potrebna vlastita Prisutnost i njena saosjeajna panja.
6. Ponekad bismo se mogli osjeati rastreseno ili zbunjeno. Tako se osjeamo jer
postajemo svjesni da nismo prisutni u svom ivotu. Takva stanja rastresenosti i
zbunjenosti se pojavljuju tokom itavog naeg ivota. Sada kad postajemo svjesniji
sadanjeg trenutka jasnije ih sagledavamo. Upravo to to smo ih svjesni omoguuje
im da se integriu u cjelinu.
7. Mogli bismo otkriti da naizgled vie ne brinemo zbog onih stvari koje smo
prije silom kontrolisali ili koje su nam se inile izuzetno vanima. Prepustite se
struji, pustite neka vam se to dogaa, jer je korisno. Do toga dolazi stoga to su
mnogi nai prioriteti prije bili uspostavljeni u korist drugih, a ne u nau. Kako
postajemo sve prisutniji, spoznajemo da moemo biti odgovorni za kvalitet samo
vlastitog iskustva. Ne moemo biti odgovorni za kvalitet iskustva drugoga ovjeka.
Moda vjerujemo da jesmo odgovorni, ali to je samo privid. Kako postajemo sve
prisutniji, taj privid nestaje i stoga prestajemo troiti energiju kako bismo pokuali
kontrolisati vanjski svijet i ljude u njemu.
89

8. Moemo poeti izraavati svoje miljenje u okolnostima u kojima bismo ga

inae zadrali za sebe. To e se dogaati kad se pone buditi nae izvorno ja, to je
prekrasno, iako bi nam u poetku moglo biti nelagodno. Lijepo je kad nauimo rei
ne kad to elimo, i rei da kad tako i mislimo. Meutim, kad se to pone
dogaati mogli bismo imati osjeaj da pogreno postupamo. Moramo potovati
sebe. Ne zaista znai ne.
9. Mogla bi nam se promijeniti finansijska situacija i moglo bi nam se uiniti da
imamo sve manje novca. To je samo privremeno. Sjetite se da je novac metafora za
nau linu bujicu energije, a time i za kretanje iskustva naeg ivota. Kad svjesno
osmotrimo svoje emocionalne blokade, to se u naem iskustvu vanjskoga svijeta
esto automatski odraava u obliku poremeaja finansijske situacije. Do toga dolazi
posebno ako smo jako vezani za novac ili ako vlastitu vrijednost mjerimo novcem.
Kad raistimo tu unutranju emocionalnu blokadu, novana situacija e se ponovo
popraviti.
10. lanovi porodice, partner ili bliski saradnici mogli bi nas poeti
upozoravati da ne budemo tako usredsreeni na sebe. To se dogaa zato to
moda prvi put u ivotu preduzimamo neto kako bismo brinuli o sebi, umjesto da
pomaemo drugima i oni e se nelagodno osjeati kad s njih skrenemo panju. Ne
brinite. Preivjee. Neki e od njih moda ak i shvatiti da je emocionalni rast
prijeko potreban.
11. Mogli bismo se bez ikakvog razloga osjeati jako pospani. Do toga dolazi
stoga to smo panju usmjerili na potisnute nesvjesne probleme. Kad se usmjerimo
na unutranje nesvjesno podruje, izvana se to odraava kao pospanost. To je
dobar znak. Trebamo se odmarati kad god moemo i istrajati kad ne moemo.
12. Moda e nam biti teko zaspati. To se dogaa zbog toga to nas povien nivo
svjesnosti sadanjeg trenutka ispunjava energijom. Nee nam biti ni od kakve koristi
da se itave noi okreemo u krevetu. Korisnije nam je da ustanemo i neto
napravimo, ili da sjednemo i svjesno proivljavamo to stanje budnosti. Ti trenuci
kasne none budnosti su darovi vieg stanja svijesti.
13. Mogli bismo poeti sanjati ivopisne snove. Poneki bi nas mogli prilino
uznemiriti. esto e nam otkriti mnogo toga o prirodi procesa kroz koji prolazimo.
Poviena svjesnost u snovima pojavljuje se zahvaljujui emocionalnom odvijanju
procesa dok spavamo. Nijedan od tih snova nemojte doslovno shvatati, posebno ako
se u njima pojavljuju ljudi koje poznajete. U okviru Procesa prisutnosti mukarci
90

stariji od nas u prenesenom smislu predstavljaju na odnos s ocem, a samim time i

ono to moramo nauiti kad je rije o upravljanju sobom. ene starije od nas u
prenesenom smislu predstavljaju odnos s majkom i ono to moramo nauiti kad je
rije o brizi za sebe. ene nae dobi metaforiki predstavljaju nau ensku
stranu, odnos prema emocijama i iscjeljenje koje moemo postii. Mukarci naeg
doba metaforiki predstavljaju nau muku stranu, a samim tim i stanje naih
umnih aktivnosti i pouke koje trebamo usvojiti. Pojedinci mlai od nas
predstavljaju nau muku i ensku stranu istog doba. Slike iz snova uvijek trebamo
shvatati simboliki. Te su slike glasnici koji prenose metaforike poruke. Da bismo
ih protumaili trebamo se zapitati ta neki simbol znai nama. Jezik snova rijetko
kad je doslovan, a najee je metaforiki.
14. Mogli bismo postati mrzovoljni i razdraljivi bez ikakvog razloga.
Vjerovatno smo tokom najveeg dijela ivota iznutra bili mrzovoljni i razdraljivi, a
sada tim osjeajima dozvoljavamo da izrone na povrinu. Smijemo biti takvi sve
dok se ne istresamo na drugima. U okviru Procesa prisutnosti nauiemo
percepcijske metode koje e nam pomoi da integriemo te osjeaje.
15. Moda nam se vie nee sviati drutvo prijatelja s kojima se obino
druimo. Kad se pojave takvi osjeaji, moramo ih potovati. I to je prilika da
nauimo rei da, kad tako mislimo i, to je esto mnogo vanije, rei ne, kad zaista
to i mislimo. Proces nas poziva da postanemo izvorni. To je prilika da pronaemo
svoje vlastito mirno mjesto u svijetu.
16. Mogli bi nam telefonirati ljudi iz prolosti ili lanovi porodice s kojima
podue nismo komunicirali ili nam se javiti na neki drugi nain. Iako je Proces
individualno putovanje, djeluje na itavu nau porodicu i na sve koji su kroz
prola iskustva energetski povezani s nama. Ne zaboravite da se na odnos sa
svakom osobom temelji na tome kako je doivljavamo. Kako se naa opaanja
mijenjaju, tako se mijenjaju i nai odnosi. Nenadano javljanje ljudi s kojima
podue nismo komunicirali je pozitivan znak da postiemo neto stvarno. Kad zaista
promijenimo stanje svog unutranjeg svijeta, automatski se mijenja i na vanjski
svijet. Javljanje ljudi iz prolosti esto predstavlja poziv svemira da se s nekima od
njih pomirimo, da preuzmemo odgovornost za kvalitet naih prolih iskustava i da
se uvjerimo u vanjski odraz rada na vlastitoj unutranjosti.
17. Mogli bismo postati potiteni. Mogli bi nam poeti nedostajati neki ljudi ili
bliski prijatelji iz prolosti. Rije je o uspomenama koje su se uzburkale kako bismo
mogli integrisati vezanost za te ljude. Dok se bude duboke uspomene, u arite
dolaze slike koje povezujemo s njima. Nama zapravo ne nedostaju ti ljudi ili slike,
91

nego je rije samo o integrisanju prolosti. Prolost je prohujala i vie ne postoji.

Vezani smo samo za privid.
18. Moda e nam biti naporno druiti se s roditeljima ili bliskim lanovima
porodice. To ni na koji nain nije povezano s njima. Takvi se osjeaji pojavljuju jer
su nam najbliskiji ljudi najjasnije ogledalo u kojem se odraavaju problemi koje
bismo radije sakrili od sebe. Proces prisutnosti e nas nauiti kako protumaiti ta
iskustva da bi se na emocionalni razvoj temeljio i na njima.
19. Djeca bi nam se mogla poeti drukije ponaati. Moda e se ponaati
upravo onako kako smo se i mi ponaali u njihovo doba. Do toga dolazi zato to e i
djeca postati ogledala kako bismo u vanjskome svijetu mogli sagledati nerazrijeene
probleme iz djetinjstva s kojima se bavimo iznutra. Trebamo posmatrati, ali ne
nesvjesno reagovati. Ponaanje koje uoavamo nije stvarno, nego je odraz,
uspomena. Dok integriemo uspomene iz vlastitog djetinjstva automatski
oslobaamo vlastitu djecu, tako da vie ne moraju nositi nae probleme. I njihovo
ponaanje e se automatski preobraziti. Svaki put kad dovrimo Proces primjetiemo
da nam djeca postaju vedrija i radosnija.
20. Djeca bi nam se mogla razboljeti ili osjetiti simptome prehlade i gripe. U
prirodi je ovoga svijeta da naa djeca automatski pokupe i nose ono to nismo
razrijeili putem procesa utiskivanja. Kad se upustimo u ovo putovanje naa djeca u
svom emocionalnom tijelu ve nose probleme koje nismo integrisali. Zato, kad
ponemo istiti vlastito emocionalno tijelo, doi e do automatskog pomaka u
emocionalnom tijelu nae djece. Do toga moe doi putem tjelesnih simptoma,
misaone zbrkanosti ili emocionalnih ispada. Kad dovrimo proces i postignemo
novi nivo emocionalne ravnotee, i djeca e to osjetiti. To se ne odnosi samo na
nau djecu. Kad ponemo s Procesom, isto e se dogoditi i svima ostalima koji su
nam posebno bliski. Meutim, za razliku od nas, oni e kroz proces prolaziti
potpuno nesvjesno. Stoga moramo imati razumijevanja za svoje najblie. Takoe
se ne smijemo zabrinjavati dok prolaze kroz svoje emocionalne, mentalne i fizike
promjene. Ne zaboravimo, oni su naa ogledala. Ako osjetimo potrebu da neto
preduzmemo, to se mora odnositi iskljuivo na nas, a ne i na njih.
21. Mogli bismo biti plaljivi bez ikakvog razloga. Kad se to dogodi,
odvojimo u svom svakodnevnom iskustvu trenutak-dva u kojima nas niko nee
ometati kako bismo mogli proivjeti te osjeaje. Samo plaite ! Pla oslobaa
emocionalno tijelo od otrova kao nijedna druga ljudska aktivnost. Meutim, svoju
svrhu postie samo ako plaemo s namjerom, odnosno ako se suzama ne koristimo
kao sredstvom privlaenja tue panje i saosjeanja. Usprkos onome to nam
govore mnogi terapeuti, ako plaemo potpuno sami kad smo u emocionalnom
92

procesu, to je mnogo korisnije, jer je takav pla ist i izvoran. U tome sluaju ne
pretvara se u povrnu dramu ili sredstvo ega. Plaite ! Samo plaite ! Svaka suza
koju prolijete isprae tanak premaz lai koja prekriva svjesnost sadanjeg trenutka.
22. Na povrinu mogu izroniti stari problemi za koje smo mislili da smo ih ve
razrijeili. To se dogaa zato to smo u prolosti samo ovladali njima ili ih primirili.
Sada, kad ponovno stiemo svjesnost sadanjeg trenutka, oni izranjaju na povrinu
kako bismo ih mogli zaista integrisati.
23. Moglo bi doi do promjena u prehrambenim navikama. Do toga dolazi zato
to, dok prikupljamo sve vie svjesnosti sadanjeg trenutka, automatski postajemo
svjesniji osjeta u fizikom tijelu. to prisutniji postajemo, to smo svjesniji na koji
nain hrana zapravo djeluje na nae tijelo. Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg
trenutka, to esto donosi promjene u naoj ishrani, tako da vie ne jedemo mrtvu i
teku hranu, nego ivu i laganiju.
24. Mogli bismo osjetiti elju za namirnicama u kojima smo uivali u
prolosti. To se dogaa zato to budimo uspomene iz tih razdoblja. Uivajte, jer
nee dugo trajati.
25. Ponekad bismo se mogli osjeati kao da su nas dogaaji savladali. To e
proi. Rije je samo o nakupljanju energije u emocionalnom tijelu. Neemo biti
optereeni s vie stvari nego to moemo podnijeti, ali esto ni s mnogo manje.
Budimo jaki.
26. Mogli bismo iskusiti osjeaje koje ne moemo ni opisati niti prepoznati. To
e se dogoditi kad na povrinu izrone uspomene na iskustva koja su se dogaala
prije nego to smo ovladali jezikom. Stoga se ta iskustva kreu poljem nae
svjesnosti u obliku osjeaja ili osjeta koje ne moemo objasniti niti opisati. Prepustite
se osjeaju.
27. Moglo bi nam biti izuzetno teko drugima objasniti ta prolazimo tokom
Procesa. Najbolje bi bilo da im ni ne pokuavamo objasniti nain na koji Proces
djeluje, nego da im damo knjigu kako bi je sami proitali ili da ih ohrabrimo da
sami istrauju. Proces prisutnosti je unutranje putovanje i zato postoji jako malo
uporinih taaka koje bi nam mogle pomoi da im objasnimo kroz ta prolazimo.
Zapamtite, sve to doivimo smjeteno je u kontekst naeg iskustva kao cjeline, i
stoga zbivanja lako moemo shvatiti samo mi. Ako drugim ljudima pokuamo
objasniti neke izdvojene dijelove ovoga Procesa, oni e se pomuiti da shvate
pojedinane dijelove informacija, jer nee imati kontekst u koji bi ih mogli smjestiti.
Uvijek imajte na umu koliko smo informacija morali proitati i prihvatiti prije nego
93

to smo se uopte prihvatili Procesa. Sve su te informacije iz ove knjige u skladu, te

stvaraju viedimenzionalni unutranji put kojim prolazimo jako tekim terenom na
potpuno jednostavan i njean nain.

94

Trei dio
Proces Prisutnosti

95

Sada smo mentalno spremni za unutranje putovanje koje e imati dalekosean i

udesan uinak na kvalitet naeg ivota. Savreno je prirodno i zapravo sasvim
zdravo ako osjeamo zbrku u oekivanjima, pa ak i buenje tjeskobe. Dok
kreemo na put utjeie nas i ohrabriti misli koje bismo trebali dobro zapamtiti :
Za bavljenje Procesom prisutnosti nisu potrebne nikakve kvalifikacije osim nae
spremnosti. Ne postoji neki odreen nain na koji bismo trebali prolaziti ovo iskustvo,
osim to trebamo slijediti uputstva koje smo dobili, i to to tanije.
Ne postoji iskustvo koje bismo trebali ili ne bismo smjeli doivjeti.
Postoji samo nae iskustvo. A ono e za nas uvijek biti najkorisnije.
Uspjeh emo doivjeti ve i samim tim to se pridravamo uputstava i dovrimo
Proces. I samo dovrenje donosi nam uspjeh. Uspjeli smo kad ga dovrimo.
Namjera sluanja
Nije potrebno pamtiti sve to smo dosad proitali. Proces prisutnosti je iskustvo u
kojem ono to trebamo znati saznajemo kad nam je to potrebno. Drugim rijeima, ono
to trebamo znati najee emo saznati neposredno prije nego to nam je to znanje
potrebno ili upravo u tom trenutku. Meutim, ako smo skloni ponovo proitati bilo
koji od prethodnih dijelova knjige prije nego to krenemo s prvom vjebom, tada
trebamo potovati svoje osjeaje i proitati ta elimo. Kroz tu sklonost nam se obraa
na unutraarnji glas, na unutranji pomaga.
Dok ulazimo u Proces prisutnosti bilo bi dobro da svjesno odredimo namjeru kako
emo biti otvoreni prema svom unutranjem pomagau. Tokom itanja prvog dijela
ove knjige na unutranji pomaga se ve probudio. Bez obzira na to jesmo li toga
svjesni ili nismo, ve smo dobili pouke o njegovom nainu sporazumijevanja. Taj
nain sporazumijevanja nazivamo jezikom izvornosti. Jezik izvornosti je idejni
okvir koji se u naem umu automatski uspostavlja kao posledica itanja ove knjige.
Taj idejni okvir nam omoguuje da postignemo dublje razumijevanje Izjava o buenju
Prisutnosti, teksta kog itamo i percepcijskih metoda s kojima se susreemo tokom
Procesa. Takoe nam omoguuje da polako i relativno nenaporno ovladamo sloenim
i osjetljivim unutranjim postupcima.
Tihi glas naeg unutranjeg pomagaa prvenstveno nam se obraa putem intuicije.
Sada zalazimo u iskustvo u kojem se poinjemo svjesno koristiti intuicijom. Ona e
nam uvijek tano rei ta moramo znati u pravom trenutku kad nam je to znanje
potrebno. Meutim, sad moramo nauiti oslukivati njen glas. To emo postii
metodom pokuaja i pogreaka, zapaanjem posledica do kojih dovodi zanemarivanje
intuicije i ne obraanja panje na nju. Putem emo nauiti vjerovati intuiciji bez
ikakvih sumnji, jer emo kroz vlastito iskustvo spoznati da joj je stalo samo do nae
96

dobrobiti.
Unutranji pomaga ne pokuava manipulisti naim umom niti nas zanositi u
emocionalnom smislu. On se ne uplie. Ne kanjava nas kad ne obratimo panju na
njega niti se povlai od nas zato to ne prihvatamo njegovo vostvo. On ne podrava
nau dramu. Izraava se jezgrovito. Kae ono to ima za rei i ne pokuava se
nadvikivati s egom. Prua nam neposredne spoznaje i ne prisiljava nas da dugo
pokuavamo shvatiti ta je rekao. Kad ne posluamo svoje unutranje znanje
spotaknuemo se i tada emo shvatiti da smo trebali sluati. Kad posluamo unutranji
glas doivjeemo uspjeh i tako emo postupno poeti prihvatati taj glas nimalo ne
sumnjajui u njegove motive. Kad mu nauimo vjerovati metodom pokuaja i
pogreaka, automatski emo poeti preobraavati itav svoj ivot, koji e postati lagan
i nenaporan.
Uputstva koja stiu od unutranjeg pomagaa nerijetko e nam se initi besmislenim,
smatraemo ih samo predosjeajima. To se dogaa zato to nam se unutranji
pomaga obraa s one strane vremena i stoga unaprijed zna ta e se dogoditi u
naem unutranjem i vanjskom ivotnom iskustvu. Zbog toga nam se ponekad ini da
njegove objave nisu uvijek u skladu s onim na ta smo u tom trenutku usmjerili
panju. Stoga moramo imati povjerenja u svoje predosjeaje, posebno kad se ini da
ne posjedujemo nikakvo logiko znanje kojim bismo ih mogli objasniti. Oslukivanje
glasa unutranjeg pomagaa predstavlja klju za otkljuavanje vrata koja vode prema
iskustvu svjesnosti sadanjeg trenutka.
Proces prisutnosti promiljeno otklanja prepreke stvorene beskonanim dozivanjima
oholog ega kako bismo unutranjim uvom ponovno mogli uti milozvuan, tih glas
svoje Unutranje prisutnosti. Kad se uspostavi ta unutrana komunikacija, tada smo
sve postigli.

97

Lina poruka
Dragi prijatelju,
estitam to si stigao dovde i potiem te da savlada itav put. I sam sam proao tim
putem, i to ne jednom. Taj sam put otkrio koraajui njime, a ne govorei, itajui ili
razmiljajui o njemu. Budui da sam ga sam itavog preao, pruam ti sigurnost da e
ti, ako se pridrava jednostavnih uputstava, ovo putovanje biti bezopasno, lako i
prepuno dubokih uvida i potvrda. Tu sam stazu utro vlastitom cjelovitou. I mnogi su
drugi pridonijeli efikasnosti ovog iskustva uspjeno preavi istim, putem. Mnogi i
ovog trenutka zajedno s tobom hodaju tom stazom. Svi koji su stigli do odredita
doivjeli su uspjeh. Dok se sprema zapoeti Proces prisutnosti, molim te da odredi
kao svoju namjeru da e ga dovriti bez obzira na sve.
Molio bih te da prihvati kako u ovom kratkom razdoblju koje ti je potrebno da stigne
do odredita svog putovanja ne mora razrijeiti sve to uzrokuje neravnoteu u
kvalitetu tvog ivota. Tim istim putem moe proi nekoliko puta kako bi zadobio
vrsto uporite na stazi svog ivota. U Procesu prisutnosti dovrenje ne oznaava
okonanje, nego stizanje do one etape tvoga putovanja na kojoj si spreman i
sposoban preuzeti potpunu odgovornost za kvalitet svog ivotnog iskustva.
Na stranicama ove knjige nalazi se sve to bi ti uopte moglo biti potrebno da bi
kvalitet svjesnosti sadanjeg trenutka unio u svaki svoj korak. itaj, primjenjuj i
vjebaj te e stii onamo gdje zaista eli biti.
Zapamti, tvoj ivot je tvoja boanska sudbina koja se promiljeno odvija u skladu
sa svetim nacrtom koji te u svakom trenutku poziva da bude prisutan i ispuni svoj
najuzvieniji potencijal. ivot je prekrasan dar koga moe vidjeti kad ga svjesno
razotkrije. Svoju slobodu osvaja vlastitim stavovima. Odlui biti svjestan. Odlui
biti prisutan u svakom trenutku svog ivota. Odlui saosjeajno i sa zahvalnou
proi kroz svako svoje iskustvo.
elim ti sreu iz dubine svoga srca. Prisutnost u mojoj unutranjosti ista je kao i
Prisutnost u tvojoj. Stoga zajedno kreemo, zajedno putujemo, zajedno stiemo na
odredite. Hvala ti to ima vjere u ono to nam je zajedniko. Hvala ti za tvoje
drutvo na ovom najljepem od svih putovanja.
Srdaan pozdrav,
Michael

98

Pokretanje Procesa
Sada smo spremni za prvu vjebu, za svjestan poetak putovanja kroz Proces
prisutnosti. Pokretanje je jednostavan postupak :
1. Najprije zapamtimo navedenu Izjavu o buenju Prisutnosti.
2. Tada proitamo itav tekst uz prvu vjebu.
3. Nakon toga sjednemo u skladu s uputstvima iz teksta uz prvu vjebu i
barem 15 minuta povezano diemo.
Molim, obratite panju : zbog duine nekih tekstova uz vjebe vano je odvojiti
dovoljno vremena za itanje tokom kojeg nas niko nee uznemirivati, a tek onda
moemo poeti sa svakom vjebom. Vano je tekst za svaku pojedinu vjebu to
prije pregledati, ali bez ikakve urbe. Tekst za svaku vjebu sadri percepcijske
metode koje trebamo vjebati tokom sedam dana. Stoga nam ni na koji nain ne
bi bilo korisno kad bismo itanje teksta ostavili za poslednji trenutak. Kad prvi
put proitamo tekst, moemo ga ponovno itati tokom sedam dana prije pokretanja
sljedee vjebe.
Odravanje prvobitnog zamaha
Evo ta trebamo raditi sedam dana izmeu pokretanja svake nove vjebe :
1. im se potpuno probudimo i neposredno prije odlaska na spavanje svakoga
dana trebamo raditi 15 minutne vjebe disanja.
2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za odreenu vjebu kad god nismo
zauzeti u mentalnom smislu. Kad ponemo s novom vjebom i primimo novu
Izjavu za buenje Prisutnosti odmah moramo prestati koristiti pokreta
Prisutnosti iz prethodne vjebe.
3. Ponovno proitati tekst i primijeniti percepcijske metode prema
uputstvima.
Ako se u ovo putovanje upustimo s uvjerenjem da emo usput pronai dovoljno
vremena da se pozabavimo Procesom, to automatski, prije nego to ponemo,
izaziva neuspjeh i nesvjesno potkopavanje naih napora. Stoga se moramo obavezati
da emo slijediti uputstva koja dobijamo tokom putovanja i pridravati ih se bez
obzira na sve, jer naa doslednost uveliko poveava mo Procesa prisutnosti.
Doslednost je uvijek monija i efikasnija od povremene drastine aktivnosti.
Neizbjeno e se pojavljivati okolnosti koje bi nas mogle sprijeiti da
99

sprovedemo svoje namjere u pogledu neke vjebe. Tada se moramo nauiti predati
procesu. Ako se usprkos naim najboljim namjerama stvari oko nas odvijaju tako da
nas spreavaju u naim obavezama, ne smijemo se boriti protiv njih. Trebamo se
jednostavno prepustiti. Meutim, preputanje ne smijemo zamijeniti sa otporom ili
smiljanjem izgovora.
Preputanje i otpor moemo razlikovati zahvaljujui zlatnom pravilu : ako
osjeamo olakanje to smo sprijeeni u vjebama, tada je najvjerovatnije da je rije
o otporu i da smo nesvjesno doveli do takvih okolnosti koje usporavaju na
napredak. Ako smo iskreno razoarani to nismo u stanju izvriti svoje obaveze u
okviru procesa, tada je najvjerojatnije da nam je inteligencija nae Unutranje
prisutnosti promijenila raspored, jer je tako najbolje za nas. Kasnije emo uvijek
moi odrediti ta se zaista dogodilo.
Ego e nam pruiti mnotvo razloga zbog kojih ne moemo ispuniti svoje obaveze
u Procesu, posebno u trenucima kad izranjaju nesvjesne uspomene koje treba
integrisati. Tada uviamo vlastiti istinski nivo samodiscipline i line volje. Ako
ispunjavamo svoje svakodnevne zadatke u okviru Procesa, automatski jaamo i
prikupljamo samodisciplinu i linu volju.
Ne smijemo se ni mentalno ni emocionalno okrivljavati ako putem padnemo. Ako
ustanemo i nastavimo, to nije neuspjeh. Pad se pretvara u neuspjeh ako odustanemo
prije nego to smo stigli na odredite.
Ponimo.

100

PRVA VJEBA

Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Odluujem iskusiti ovaj trenutak.

Naa Unutranja prisutnost

Od roenja nas ue da se od ostalih ljudi razlikujemo prema svom identitetu.

Drugim rijeima, navode nas da povjerujemo kako se na stvarni identitet bazira na
izgledu, ponaanju i individualnim ivotnim okolnostima. Zato smo u zabludi kad
vjerujemo da se naa osobnost svodi na nae tijelo, postupke i okolnosti u kojima
ivimo. Ali, te vanjske oznake jednostavno sainjavaju prolazna iskustva koja nam
se dogaaju te nam ne govore i ne mogu nam rei ko mi zaista jesmo. Pravilnije
bi bilo rei da nae tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti zapravo sainjavaju
trojstvo od koga se sastoji ustrojstvo naeg ega, ono to pokazujemo vanjskome
svijetu i ono to vanjski svijet vidi.

Ali, ko i ta mi zaista jesmo?

U prirodi je svih naih iskustava da se neprestano mijenjaju po svom obliku i
kvalitetu. Svako iskustvo svoj oblik dobija na temelju naih misli, rijei i djela, dok
kvalitet tih iskustava u potpunosti zavisi o naem tumaenju iskustava u bilo kom
trenutku. Nae se tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti neprestano mijenjaju. Iskustva
dolaze i prolaze, a mi ostajemo. Ako spoznamo da je promjena ono trajno to se
provlai kroz sva naa iskustva, doli smo do dalekosenog uvida, jer sada sigurno
znamo da posjedujemo stvarnu mogunost da promijenimo kvalitet iskustva koje
nam se dogaa.
Ta spoznaja je sama sutina Procesa prisutnosti. U Procesu nije rije o
pokuaju da promijenimo sebe, nego da promijenimo kvalitet svog ivota.
Proces prisutnosti djeluje sa stajalita da nije mogue promijeniti ono to zaista
jesmo, jer mi smo vjena Prisutnost. Zasad bismo vlastitu besmrtnost trebali
prihvatiti kao zamisao ili zgodnu ideju. Meutim, jednom kad se nauimo
svjesno odvojiti od svojih iskustava, jasno emo uvidjeti da mi koji prolazimo
101

kroz iskustva ostajemo nepromijenjeni, iako se iskustva neprestano mijenjaju.

Ono to uvijek ostaje nepromjenjivo jednostavno mora biti vjeno.
Zato tokom Procesa prisutnosti imamo priliku shvatiti i zapamtiti da emo u
tihom, nepominom i nevidljivom kvalitetu nae Unutranje prisutnosti pronai
onaj dio svog bia koji ponajvie odraava ko i ta jesmo. Neki su taj dio naega
Bia nazvali posmatraem zato to sve posmatra i zna sve to nam se dosad
dogodilo. Kad u potpunosti zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, takoe
emo otkriti da naa Unutranja prisutnost zna sve to e nam se dogoditi u
budunosti. Dok stvaramo svjestan odnos s naom Unutranjom prisutnou
spoznaemo mnogo toga, na primjer :
- Naoj Unutranjoj prisutnosti nita nije ni tee ni lake od neega drugog. Ne
postoji neto to ne bi mogla postii.
- Unutranjoj prisutnosti najvie je stalo do naeg blagostanja. Ona nas poznaje
bolje nego to mi ovoga trenutka poznajemo sebe, a zna i ta e nam vratiti izvornu
radost.
- Prisutnost svih ljudi je Jedna te ista kao i Prisutnost u svim ostalim ivim
biima. Drugim rijeima, sve to ivi posjeduje zajedniki, stvarni identitet.
- Prisutnost u nama i Prisutnost u svim ivim biima blisko je, dosledno i vjeno
povezana. Naa Unutranja prisutnost je naa veza sa sveukupnim ivotom.
- Prisutnost u nama nee se uplitati u na ivot. Bavie se samo onim dijelovima
naeg ivotnog iskustva koje joj svjesno predamo. Na najvei zadatak je da se
nauimo predati svojoj Prisutnosti i to je jedna od najmonijih pouka koju moemo
nauiti tokom putovanja kroz Proces prisutnosti.
U poetku bismo ove tvrdnje mogli smatrati idejama koje moemo prihvatiti
ili odbaciti. Meutim, kako postajemo sve svjesniji osobne Prisutnosti (odnosno, to
prisutnijima postajemo u svome ivotu), stei emo iskustva koja e nam pomoi da
iz prve ruke shvatimo kako je to istina. Tako emo zauvijek zapamtiti ta otkrovenja,
jer svjesnost sadanjeg trenutka, kad je jednom osvijestimo, rijetko kad nestaje.
Razvijanjem odnosa s naom Unutranjom prisutnou kroz vjebe disanja, Izjave o
buenju Prisutnosti i percepcijske metode biemo u stanju jasno sagledati da je
102

ono to smo od djetinjstva prihvatali kao vlastiti identitet neto potpuno

neizvorno. Naa unutranja, izvorna Prisutnost je potpuno razliita od naeg
vanjskog, neizvornog identiteta odrasle osobe.
Ovaj proces e nam omoguiti da ponemo spoznavati kako je ono po emu se
razlikujemo od drugih zapravo onaj dio nas koji je najogranieniji i najodvojeniji
od njih. Takoe e nam pomoi da shvatimo kako se poistovjeivanjem s tim
iskljuivo vanjskim atributima (izgled, ponaanje i ivotne okolnosti) otro
ograniavamo i odvajamo od neograniene ivotnosti sveukupnog ivota. Ako
nam je identitet odreen iskljuivo vanjskim atributima, tada se temelji na
tumaenju. Drugim rijeima, rije je o izmiljenoj ideji o tome ko i ta jesmo,
utemeljenoj na okolnostima u prolosti, buduim projekcijama, na miljenjima i
tumaenjima drugih. Mi nismo odreeni svojim tijelom ili ponaanjem, kao ni
okolnostima svog ivota. Cjelokupno nae vanjsko ivotno iskustvo je privremeno
i neprestano se mijenja u fizikom,
mentalnom i emocionalnom smislu. Sve e to proi, a mi ostajemo. Zato nae
vanjsko ivotno iskustvo nije istinski odraz onoga ko ili ta jesmo. Tanija
definicija onoga ko ili ta jesmo glasi mi smo ono to nam je zajedniko sa
sveukupnou ivota.

ta nam je to zajedniko sa sveukupnou ivota ?

Volja za disanjem
Proces prisutnosti zapoinje kad se prvi put umirimo s namjerom da svjesno
povezujemo disanje. U poetku bi i nama, kao i mnogima drugima koji su se
upustili na to putovanje, moglo biti prilino teko svakoga dana obavljati vjebe u
trajanju od 15 minuta. Zapravo, moglo bi se dogoditi da ponekad osjeamo jak
otpor prema tim vjebama. Prvih 15 minuta vjebanja, dok sjedimo sami i diemo,
nerijetko bi moglo postati najduih 15 minuta koje smo dosad doivjeli. Ako
shvatimo zato se to dogaa i da to nije nimalo neobino, zadatak e nam biti laki,
pa bi nas to moglo ak i motivisati da prebrodimo tu psiholoku prepreku. Jer,
upravo je o tome rije. Moramo se probiti kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve
za ime tragamo prebiva s druge strane naega otpora.
Moglo bi nam biti neopisivo teko sjediti dvaput dnevno najmanje 15 minuta i
povezivati disanje, ali ne zato to je sama vjeba naporna. Ako se pridravamo
uputstava za vjebe disanja, diemo pravilno. Diemo normalno. Nije potrebno
nikakvo naprezanje i nikakvo posebno dranje. Od nas se, zapravo, nita ne trai.
103

Tanije bi bilo rei da neto rainjavamo ili da se preputamo iskustvu

nedjelovanja. Stoga problem uopte nije u fizikom djelovanju i naporu potrebnom
da bismo tokom 15 minuta ujutro i navee svjesno povezivali disanje. Glavni
razlozi zbog kojih nam je u poetku teko potpuno su razliiti od onoga to
moda mislimo. Postoje dva glavna razloga, a oni su zapravo samo dvije polovine
iste stvari:

1. Prvi razlog: Moda svjesno ili nesvjesno ulazimo u Proces prisutnosti zato
to nam je neko rekao da bismo to trebali napraviti ili zato to vjerujemo da
emo time dobiti neto od nekoga iz vanjskoga svijeta. Drugim rijeima, moda
je neko vjerovao da bi nam mogao ili trebao pomoi uvodei nas u Proces, a
mi smo pristali i poeli vjebati da bismo udovoljili toj osobi ili je umirili. Moda
smo imali i drukije vanjske motive koji su nas potaknuli na to. Naprimjer, moda
vjerujemo da e nam se, ako ponemo s Procesom, partner vratiti, jer emo
razrijeiti probleme koji su doveli do razdvajanja. Moda mislimo da emo, ako
proemo kroz Proces, iznenada poeti zaraivati gomilu novca. Te proizvoljne
primjere spominjem samo zato da bih vam prikazao situacije u kojima bi na nau
namjeru za preputanje procesu mogli uticati drugi ljudi ili druge stvari izvan nas.
Ako je tako, u poetku emo se muiti, jer ako to radimo zbog nekog drugog, a ne
zbog sebe, moglo bi nam biti teko smoi dovoljno snage da proemo kroz to
iskustvo. Volja za dovrenjem Procesa mora izvirati iz nas samih i mi je moramo
pokrenuti. Unutranjim radom ne moemo se baviti umjesto nekog drugog.
Ne moemo disati umjesto nekog drugog.
2. Drugi razlog zbog koga nam je moda teko dvaput dnevno izvesti vjebe
disanja mogao bi se skrivati u injenici da je to prvi put u naem ivotu da
radimo neto stvarno za sebe.
Kao to moete vidjeti, prvi i drugi razlog dvije su polovine iste cjeline:
nedostatak volje. Svako ko krene u Proces nalazi se u slinoj nevolji. Svi mi
nosimo oiljke od upozorenja u pogledu naeg ponaanja, izgleda i oekivanja od
ivota koje smo dobili iz nekog vanjskog izvora. Kao djeca smo uz pomo
vostva, ohrabrenja i upornosti naih roditelja zakoraili u svijet reda, rutine i
prikladnog ponaanja. U poetku je nedostatak volje bio posledica naeg bliskog
odnosa s majkom. Jeli smo, odijevali se, kupali i ponaali onako kako nas je prva
uputila majka. Nakon toga smo se ponaali u skladu s onim to smo smatrali
prikladnim u oima majke i oca. Zbog toga naa dananja nesvjesna motivacija
naina ishrane, odijevanja, kupanja i ponaanja gotovo iskljuivo potie iz odraene
prisutnosti drugih u naem ivotu. Te druge nesvjesno koristimo kao trajne
104

odraze majke i oca. Kroz prisutnost drugih jo i danas pokuavamo udovoljiti majci
i ocu i umilostiviti ih, kako bismo mogli zadobiti njihovo odobravanje i bezuslovno
prihvatanje. Dok smo rasli kroz djetinjstvo, ranu mladost i dostigli odraslo doba, ta
se poetna motivacija ponaanja u skladu s maminim i tatinim eljama neminovno
preobrazila i premjestila. Dok smo bili mladi, to je prisilno ponaanje u skladu s
roditeljskim zahtjevima, za koje smo vjerovali da e nam osigurati ljubav i
odobravanje roditelja, bilo potpuno automatsko. Tokom tinejderskih godina nae
se ponaanje preobrazilo zahvaljujui automatskoj elji da se uklopimo meu
svoje vrnjake. Kad smo zakoraili u odraslo doba, potreba za vanjskim
odobravanjem zaogrnula se eljom da budemo odgovorni ili da napredujemo.
Zato moramo otvoreno rei ta je nae ponaanje : elja da dobijemo reakciju,
drama uprizorena u svrhu privlaenja vanjske panje. Kod nekih ljudi ta elja se
mogla ispoljiti potpuno suprotno. Drugim rijeima, eljeli smo se ne uklopiti i ne
napredovati. Taj otpor je takoe reakcija i moe se pratiti do naih prvih odnosa s
roditeljima (ili njihovim zamjenama).
Bez obzira na to kako smo zamaskirali svoju elju za panjom i bez obzira na
to kako je opravdavamo, dublje samoispitivanje e uvijek razotkriti neizvornost
nae situacije. Tragedija je u tome to moemo proivjeti itav ivot i ni na trenutak
se ne zaustaviti kako bismo postigli bilo ta stvarno, a time i trajno za sebe. ak
bi i sama pomisao o takozvanim postupcima u vlastitu korist mogla uzrokovati
duboki osjeaj krivice. Moda ak vjerujemo da smo sebini ako brinemo o sebi. To
se dogaa zbog toga to se u iskustvu utemeljenom na vremenu, kakvo je u naem
savremenom drutvu, od nas oekuje da funkcioniemo kao vajcarski sat. Od
nas se oekuje da ivimo kao neodvojiv toki drutvenog mehanizma, a svako
ponaanje koje bi nas moglo odvojiti od tog mehanizma i koje se bavi naom
individualnom evolucijom se pokuava osujetiti, jer se njegova vrijednost za cjelinu
ne moe sagledati u samom poetku.
ivot u potrazi za odobravanjem i priznanjem drugih ljudi u tolikoj mjeri je
dio iskustva drutva u kome danas ivimo da najee ne moemo ak ni sagledati
istinsku prirodu svoje nevolje. Ne moemo uoiti da imamo jako slabu, a esto i
nikakvu volju. Sve radimo zbog nekog drugog ili za nekog drugog. Kad bi nas
neko izdvojio iz nae sadanje okoline i smjestio na idilino pusto ostrvo te nam
ispunio sve elje, osim drutva drugih ljudskih bia ili kunih ljubimaca, veina bi
ljudi umrla.
Razlog se krije u tome to je itava naa motivacija za djelovanjem od samog
poetka naeg ivota pokrenuta prisutnou drugih ljudi. A ako i ne bismo umrli,
doivjeli bismo duboki unutranji preobraaj.

105

Nismo dobili priliku da razvijamo vlastitu volju za djelovanjem koje bi bilo

nezavisno od onoga to se dogaa izvan nas.
Jedini znak takvog stanja koji moemo svjesno uoiti je sklonost da kaemo da
kad mislimo ne i ne kad mislimo da. To je rjeiti simptom nedostatka volje,
a posledica je toga to naim ponaanjem upravljaju vanjske okolnosti. Ako se
barem jednom u ivotu zateknemo u takvoj situaciji, moemo biti sigurni da to
stalno inimo, iako toga nismo ni svjesni. Kad preduzmemo prvi korak bilo
kakvog stvarnog djelovanja u vlastitu korist, kao to su 15 minutne vjebe
disanja, takoe moemo biti sigurni da bismo se mogli suoiti s tekim otporom
ako zaista ivimo za odobravanje i priznanje drugih. Taj je otpor nevidljiv, ali bi
nam se u poetku moglo uiniti da ga ne moemo prevladati.
Mi zapravo ivimo u stalnoj reakciji na vlastito iskustvo svijeta. Kad
ivimo na taj nain, jedina aktivnost koja nam se ini imalo vrijednom bila bi ona
koju podrava, priznaje i nagrauje vanjski svijet i ljudi koji ive u njemu. Ako smo
slini veini ljudi na svijetu, tada e nam se initi besmislenim svaki stvaran in u
vlastitu korist, svako odgovorno djelovanje, svako djelovanje od koga emo, bar
u poetku, samo mi imati koristi i zbog koga moramo ohrabrivati, priznavati i
nagraivati sami sebe. Za takvo ponaanje usmjereno na sebe nemamo nikakvih
uporinih taaka, kao ni bilo kakvih uspomena s kojima bismo uporedili njegov
ishod. Takva aktivnost e nam se u poetku initi besmislenom pa e otpor
prema njoj biti izrazito snaan. Mogli bismo ak imati osjeaj da smo sebini ili da
sami sebi ugaamo.
Svaki otpor prema svakodnevnim vjebama disanja vjerovatno e se
poveati kad drugima ispriamo svoje namjere. Takav rizik preuzimamo kad
drugima govorimo o onome to radimo sa svojim iskustvima, o onome to radimo
za sebe, jer emo u veini sluajeva o tome govoriti samo kako bismo dobili
podrku od drugih ili kako bismo potvrdili i opravdali svoje napore kao vrijedne i
prikladne. S takvom se nevoljom suoavamo kad poinjemo s Procesom prisutnosti.
U poetku emo biti skloni drugima priati o tome, prikrivajui elju za
opravdanjem pod maskom obinog razgovora. Svemir ima smisla za alu pa e
nau instinktivnu elju za opravdanjem svojih napora doekati s ovakvim
primjedbama: Die? Pa valjda ve ionako zna disati. Moda emo morati
pretrpjeti i ovakve primjedbe :
Pa i ja sam to pokuala. Nimalo mi nije pomoglo.
uo sam za to. Uopte ne koristi.
Zato bi se vraali u prolost? Bolje ti je da ostane tu gdje jesi.
106

I ja bih se time htjela baviti, ali trenutno imam previe posla sa stvarnim
svijetom.
Tada emo osjetiti jo vei otpor prema svakodnevnim vjebama disanja, jer
nam niko nije potvrdio da su nae namjere zaista valjane i vane. S druge strane,
kad bi svi nai prijatelji stali uz nas, govorei nam kako je Proces prisutnosti
velianstven i plemenit poduhvat, stvari bi izgledale malo drugaije. To bi nam
zapravo uveliko olakalo svakodnevno izvoenje vjebi disanja. Bilo bi nam lake,
jer bismo s prijateljima mogli razgovarati o tome i primati njihove pohvale zbog
svojih valjanih napora. Ali, u takvom sluaju ne bismo dobili nita stvarno od
svoga rada, jer bi nam se inilo da sve to smo postigli ima nekakvu vrijednost
samo u oima drugih ljudi. Neminovno bismo pogrijeili kad bismo drugima rekli
ta radimo kako bismo dobili njihovu potvrdu, jer ljudi se najee tako ponaaju.
Ne bismo trebali troiti previe energije na tako uzaludan posao. Na kraju se
moramo zadovoljiti vlastitom procjenom.
Da bismo u Procesu prisutnosti mogli postii bilo ta stvarno, moramo biti
svjesni da smo se u ovo putovanje upustili samo zbog sebe, da e na unutranji
uspjeh neminovno donijeti dobro svijetu oko nas. Ali, za poetak mi sami moramo
ponjeti plodove svoga truda, jer ne moemo dati ono to nemamo. Prva nagrada
koja nam mora pripasti je jaanje vlastite volje za djelovanjem usprkos svemu
onome to se dogaa izvan nas. Tu nagradu automatski dobijamo kad marljivo
povezujemo disanje dvaput dnevno u trajanju od najmanje 15 minuta, bez obzira na
sve ostalo. Svaka dodatna vjeba postojano jaa nau volju, jer dok diemo, to
radimo sami, za sebe, a ne za druge. Niko ne moe disati za nas. Doslednost u
vjebama disanja je pravi recept jaanje volje.
Niko ne mora razumjeti zato to radimo. Nai e napori biti jasni i
oigledni samo onima koji su spremni napraviti neto stvarno u svom ivotu,
odustati od automatskog reagovanja i poeti svjesno promiljati dogaaje.
Povremeno e ak i nama biti teko shvatiti zato uopte obavljamo vjebe disanja
ili zato smo se upustili u Proces. To je prirodno, jer ego ne moe shvatiti ideju da
smo sami odgovorni za kvalitet svih svojih iskustava. Ego razumije samo
prebacivanje krivice na drugoga.
Zato se trebamo posvetiti tom djelovanju, makar i ne razumjeli zato to inimo.
Svakoga dana moramo obavljati vjebe disanja bez obzira na sve ostalo, jer su one
u okviru Procesa prisutnosti najvaniji in nedjelovanja kojim moemo ovladati u
vlastitu korist.
Svakodnevne vjebe disanja su sjeme biljke koja e donijeti plodove za kojima
tragamo.
107

Moemo poeti tako da svakodnevne vjebe disanja osmislimo kao vrijeme

koje je za nas posebno. To je nae vrijeme. Trebamo pronai mjesto i vrijeme, a
najbolje je svaki dan vjebati u isto vrijeme i na istom mjestu, na kome emo
svakoga dana obavljati taj poseban zadatak. Rutina obuzdava nedisciplinovan um, a
doslednost jaa volju za djelovanjem. Tokom trajanja Procesa itavo e nam
iskustvo biti mnogo jednostavnije ako s vjebama disanja zaponemo i zavrimo
svaki dan. Neka te vjebe budu poetak i kraj naopakih situacija tokom dana.
Uzdiui vlastiti odnos s dahom ivota na takav poloaj u dnevnoj rutini,
polagaemo temelje ponovnog roenja vlastite volje za ivotom. Ta se volja ne
temelji na neemu ili nekome izvan nas. Ona prebiva u nama, a u njoj se krije mo
koja proima sveukupnost ivota.
Svjesno povezano disanje
Onog trenutka kad prvi put sjednemo i ponemo svjesno povezivati disanje
zapoinje nae putovanje kroz Proces prisutnosti. Potpuno je jednostavno. Ta
jednostavna vjeba posjeduje mo, jer kroz svakodnevno vjebanje dolazimo do
znaajnih otkria. Poeemo razotkrivati sve svoje stvarne ivotne potekoe koje
smo uspjeno skrivali od sebe. Kroz tu jednostavnu vjebu polako emo doprijeti
do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam se inili nedostupnim. Poeemo
automatski privlaiti ono to nam je potrebno da bismo obnovili ravnoteu kvaliteta
svog ivota.
Ta nam jednostavna vjeba omoguuje sve to i jo mnogo vie zato to je
svjesno povezano disanje jedan od najbrih naina ponovnog buenja svjesnog
odnosa s vlastitom Unutranjom prisutnou. Ako se ne pridravamo vjebi disanja,
Proces se pretvara u bujicu pametnih rijei i ideja. Samo nam svjesno povezano
disanje omoguuje da probudimo mo vlastite Unutranje prisutnosti, a time nam
omoguuje da iskustveno zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka.
Funkcije vjebi disanja u okviru Procesa prisutnosti su sledee :

Pomae nam da postanemo svjesniji disanja

Pomae nam da dosledno prikupljamo i odravamo svjesnost sadanjeg
trenutka
Pomae nam da ostanemo prisutni tokom dana kako bismo na iskustva
koja zahtijevaju nau panju mogli odgovarati, a ne reagovati
Pomae nam da svjesno utonemo u san
Pomae nam da opustimo i smirimo fiziko tijelo zahvaljujui veoj
108

koliini kiseonika koja ulazi u organizam

Ujutro nas ispunjava energijom, a navee nas smiruje
Pomae nam da iskusimo dublje uvide o Izjavama za buenje Prisutnosti,
percepcijskim metodama i tekstu
Uvodi nas u praksu meditacije, ako ve ne meditiramo
Poboljava praksu meditacije

Stoga se tokom itavog Procesa moramo obavezati da emo vjebe svjesnog

povezanog disanja obavljati svakoga jutra im se probudimo i svake veeri prije
spavanja.
Vjeba svjesnog povezanog disanja
1. Zauzmemo udoban poloaj, uspravnih lea i sklopljenih oiju.
Dobri su poloaji prekrtenih nogu na jastuku ili na obinoj stolici. Bolje je ne sjesti
na krevet. Cilj je zauzeti poloaj koji nas ne uspavljuje, a prua nam priliku da
zaboravimo na tijelo.
2. Treba nam biti ugodno toplo.
3. Prirodno povezujemo disanje. Drugim rijeima, udiemo i izdiemo bez pauze.
Diemo blago, samo se lagano trudei da malo jae udahnemo. Izdisaj je
automatski i oputen in. Korisno je vizualizovati vodoskok : energija je potrebna
samo za bacanje vode u vazduh, jer e je sila tee automatski spustiti. Udah je voda
koja prska u vazduh, a izdah voda koja se bez napora vraa tlu. Iako se lagano
trudimo tokom udaha, a oputamo tokom izdaha, vano je da i udah i izdah traju
podjednako dugo te da meu njima nema apsolutno nikakve pauze. Namjera nam je
da udah i izdah postanu jedan jedini dah, neprekinuta struja. Ni na koji nain
ne smijemo neprirodno disati ili pokuati mijenjati prirodan ritam disanja.
4. Najbolje je disati na nos, ali ako nam je nos zatvoren, moemo disati i na
usta. Ne smijemo disati istovremeno i na nos i na usta. Ne smijemo udisati na nos, a
izdisati na usta ili obrnuto. Takvo disanje moglo bi uzrokovati neravnoteu u nivou
kiseonika i ugljen dioksida u organizmu.
5. Ako elimo, mogli bismo uskladiti disanje s Izjavom za buenje Prisutnosti.
6. Kad poveemo udah i izdah, istog trenutka smo zakoraili u svjesnost
sadanjeg trenutka, tako da se nae poimanje vremena automatski mijenja.
Zato bi nam u poetku mogao biti potreban sat da znamo koliko dugo vjebamo.
7. Kad zavrimo vjebu trebali bismo skrenuti panju s disanja, mirno sjediti i
109

uivati u unutranjoj nepominosti i spokojstvu. Unutranja nepominost i tiina

su temelj svjesnosti sadanjeg trenutka.
Kako napredujemo mogli bismo osjetiti potrebu da vjebu disanja dvaput dnevno
tokom dana radimo due od 15 minuta. To je dobro. Meutim, vano je postaviti
namjeru da neemo vjebati manje od 15 minuta bez obzira na sve. Um/ego je
neogranien kad je rije o pronalaenju izgovora kojima bismo opravdali zato ne
moemo odvojiti to malo vremena za sebe. Ne nasjedajte njegovim glupostima.
Zlatno pravilo za sve vjebe disanja glasi:
Sve ono to se dogodi tokom vjebi disanja na fizikom, mentalnom i emocionalnom
nivou i treba se dogoditi.
To pravilo nema izuzetaka. Naroito se treba primijeniti kad nam iskustva
poprimaju oblik fizike nelagode, mentalne zbunjenosti ili emocionalne
uznemirenosti. Bez obzira na prirodu naeg iskustva, bez obzira na to smatramo
li ga prijatnim ili neprijatnim, moramo nastaviti s povezanim disanjem, ostati to
oputeniji i ne prekinuti vjebu sve dok se iskustvo ne razrijei.
Ako nastavimo povezano disati i ostanemo to oputeniji, nelagoda koja se
pojavila tokom vjebe e proi sama od sebe. Trnci u rukama i nogama mogu
se zadrati i kad zavrimo vjebu. To je prirodno i pozitivno. Meutim, postoji
velika razlika izmeu trnaca i iskustava povezanih s blagom ili ak jaom
nelagodom.
Tokom fizike, mentalne ili emocionalne nelagode nikada ne smijemo prekinuti
vjebu. Ako ostanemo oputeni i nastavano povezano disati, neugodna e se
iskustva, kakva god bila, razrijeiti sama od sebe.

Nelagoda koju doivimo tokom vjebe svjesnog povezanog disanja je pozitivan

pokazatelj da nesvjesna emocionalna iskustva izranjaju na povrinu kako bi ih
mogla neutralisati prisutnost nae svjesne i saosjeajne panje. Svaka nelagoda koju
primjetimo tokom vjebi disanja uvijek se odnosi na prolost koja prolazi. Imajte
povjerenja u proces i dovrite vjebu. Ako vjebu zavrimo prije nego to se
nelagoda razrijei, tada emo to neintegrisano iskustvo ponijeti u svoje
svakodnevno iskustvo gdje emo ga nesvjesno ispoljavati kao oteane vanjske
okolnosti.
Proces prisutnosti je veoma blag i apsolutno bezopasan ako se pridravamo
tih jednostavnih uputstava. Ne dozvoliti nelagodi koja se pojavi da vas odvue u
izmiljene strahove, nego je shvatite kao monu potvrdu da ono to proivljavamo
110

ima stvarne posledice.

U Proces bismo trebali imati povjerenja bez obzira na okolnosti. Normalno i
prirodno disanje nikada nikoga nije povrijedilo.

Ponekad bi nam se tokom vjebi disanja moglo dogoditi da zapadnemo u

nesvjesno stanje. Takvo se stanje pojavljuje u obliku nenadanog sna. To je prirodan
dio procesa. Dogaa se kad se duboke nesvjesne uspomene aktiviraju i ponu
izranjati na povrinu.
Ako esto imamo osjeaj da tonemo u san, odnosno ako nam se ini da
zaspemo svaki put kad ponemo s vjebom disanja, preporuljivo je udvostruiti
ritam disanja sve dok se ponovno ne osjetimo prisutnima. Drugim rijeima,
dvostruko ubrzavamo ritam kojim diemo i koji nas je vodio u iskustvo
nesvjesnosti. Iako ubrzavamo brzinu disanja, udah i izdah moraju biti ravnomjerno
uravnoteeni.
Pojava zastoja izmeu udaha i izdaha udvostruavanjem brzine disanja svodi
se na najmanju moguu mjeru. Primjetiemo da u san tonemo uvijek na kraju
izdaha. Udvostruavanje ritma disanja smanjuje mogunost te pojave. Kad se
ponovno osjetimo svjesnijima, moemo se vratiti uobiajenom ritmu disanja. to
prisutniji postajemo, to e nas rjee prevladavati nesvjesno koje izranja na
povrinu. Drugim rijeima, kad zapadnemo duboko u nesvjesno stanje, iz tog
iskustva moramo izii s disanjem.
Doivljaj Unutranje prisutnosti
Ne postoji nita to bi se moglo mjeriti s doivljajem moi i udesnosti nae
Unutranje prisutnosti. Jednostavna vjeba disanja omoguuje nam da zakoraimo u
stanje svijesti u kome nam je to iskustvo dostupno. Meutim, ego je alergian na
svjesnost sadanjeg trenutka i zato e uiniti doslovno sve da nas sprijei u
doivljaju tog iskustva. Da bismo se izvjebali u prevladavanju nestaluka ega i da
bismo uspjeno poloili temelje iskustva Unutranje prisutnosti, dok vjebamo
disanje, na umu moramo imati dva zlatna pravila :

1. Bez obzira na sve, moramo disati bez zastoja. To je najvanije. Nae iskustvo
svjesnosti sadanjeg trenutka tokom vjebe prikuplja se zavisno o duini
razdoblja tokom kojeg smo disali bez zastoja. Stoga nam disanje tokom vjebe
mora biti povezano bez obzira na sve. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka taloi
111

se eksponencijalno sa svakim trenutkom u kojem nam je disanje povezano. Onog

trenutka kad zastanemo, makar i samo na nekoliko sekundi, naa sve jaa
povezanost s tim iskustvom i svijest o njemu poinju se gubiti i mogli bismo
imati osjeaj da smo izgubili svjesnost koju smo ve probudili. Vano je, meutim,
znati da prikupljene posledice vjebi disanja ne gubimo zato to smo zastali, ali
moemo izgubiti svijest o vlastitoj Prisutnosti. Tokom vjebe moramo paziti da ni
zbog ega ne napravimo pauzu. Ako moramo otii u kupatilo ili se zaogrnuti, to
moramo napraviti ne prekidajui disanje. Ako moramo izduvati nos, nakaljati se,
zijevnuti ili popiti gutljaj vode, to moramo napraviti urno i odmah se vratiti vjebi
disanja. Ako izrone potisnute emocije koje tee oslobaanju te osjetimo potrebu za
suzama, moramo sebi dozvoliti to iskustvo oslobaanja, ali im se ono okona
odmah se moramo vratiti vjebi.
2. Tokom vjebe disanja u fizikom smislu moramo ostati to nepokretniji.
Svjesnost sadanjeg trenutka ne stvara se samo svjesnim povezivanjem disanja,
nego i odravanjem nepominosti tokom itave vjebe. Sve to se tokom vjebe
dogaa na fizikom nivou, osim samog disanja, odnosi se ili na otputanje prolih
dramatinih trenutaka ili na pokuaj ega da nas istrgne iz tiine u kojoj prebiva naa
Unutranja prisutnost. Za nas je uvijek najbolje da zanemarimo elju za kretanjem i
ostanemo usredsreeni na Izjavu za buenje Prisutnosti i na disanje. Ne bismo se
trebali ekati, mekoljiti, njihati ili pokretati, kao ni preputati iznenadnoj elji da
radimo jogu, pjevuimo ili govorimo. Takve su stvari nepotrebna drama koja istoga
trenutka unitava svjesnost sadanjeg trenutka.
Da bismo iskusili udesnost i mo vlastite Prisutnosti, moramo nauiti da
sjedimo mirno poput kipa i povezujemo disanje kao da bi jedan jedini zastoj mogao
donijeti iznenadnu smrt. U okviru naeg putovanja Procesom prisutnosti ne postoji
nijedan drugi tjelesni pokret, osim prirodnog i uravnoteenog udisaja i izdisaja, koji
bi mogao izazvati osjeaj svjesnosti sadanjeg trenutka. Sve ostale vrste kretanja,
koliko god nama mogle biti vane, samo su drama koju stvara ego. Zato u
Procesu trebamo imati na umu sledee :

Tiina, nepokretnost, svjesno povezano disanje i usredsreenost na Izjavu za

buenje Prisutnosti predstavljaju najbri put do sadanjeg trenutka. Sve ostalo je
ometanje.

Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo izazvati prisilno. Moemo

samo poloiti temelje tom iskustvu. Svjesnost nae Unutranje prisutnosti ulazi nam
112

u svijest onda kad to najmanje oekujemo. I to nam neto govori o tome kako nije
dobro oekivati.
Od ovoga trenutka nadalje...
Vaan je svaki trenutak svakoga dana trajanja Procesa. Svaki svjesno
povezani udah i izdah u svakoj vjebi disanja olakavaju nam taj Proces, odnosno,
ine ga svjesnijim. Stoga bismo trebali to vie iskoristiti svaki trenutak kako bismo
se blisko povezali s velianstvenom snagom, naom Unutranjom prisutnou. Kad
ostvarimo tu povezanost, tada smo postigli sve. Kad se iskreno prepustimo svakom
dijelu Procesa, poboljaemo kvalitet sveukupnog ivotnog iskustva. To nam
iskustvo prua priliku za ponovno emocionalno roenje u ivotu za koji smo
oduvijek nasluivali da postoji, ali je uvijek nekako ostajao izvan naeg domaaja.
Proces prisutnosti predstavlja priliku da se okrenemo vlastitoj unutranjosti i
pokrenemo uzrone dogaaje koji e nam omoguiti da obnovimo svoje izvorno
stanje radosti, stvaralatva i spokojstva. To niko ne moe postii umjesto nas. Niko
to nije nikada uspio postii za nekog drugog, niti ikada hoe. Mi jesmo i uvijek
emo biti apsolutno odgovorni za kvalitet svog ivotnog iskustva.
Svi u ivotu dobijamo mogunost izbora i prilike. Ali, samo vlastiti koraci nas mogu
povesti prema onome to je stvarno, a time i trajno.
Pomoi e nam ako svakoga jutra nakon vjebi disanja svjesno odredimo
da emo tokom dana teiti odravanju osjeaja svjesnosti sadanjeg trenutka. U
praksi to moemo postii pridravajui se jednostavnog metoda :
Tokom dana, kad postanemo svjesni disanja, a to e nam se dogoditi, neka nas
disanje podsjeti da u mislima ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti. Kad se,
pak, prisjetimo izgovoriti Izjavu za buenje Prisutnosti, a to e nam se dogoditi,
neka nas ona podsjeti da svjesno povezujemo disanje.
Ako tokom dana ostanemo to prisutniji i fiziki i mentalno, vea je
vjerovatnoa da emo promiljati svoja iskustva, a ne samo reagovati na njih.
Takoe emo biti prisutniji u svakom djeliu svojih svakodnevnih aktivnosti.
Meutim, moramo imati na umu da emo proivljavati razdoblja kad e se initi da
smo potpuno nesvjesni, bez obzira na to koliko se predano posvetili procesu. To je
znak da na povrinu izranjaju duboko potisnute uspomene, jer smo tada spremni da
113

ih integriemo. Neka takvi trenuci budu potvrda da se Proces odvija upravo onako
kako je i zamiljeno. Budui da Procesom upravlja unutranji pomaga, nee nas
opteretiti s vie posla nego to moemo podnijeti. Nerijetko emo otkriti da neemo
dobiti ni puno manje.

Od nas se tokom sledeih sedam dana trai da:

1. Dvaput dnevno obavljamo petnaestominutne vjebe disanja, neposredno
nakon to se potpuno razbudimo i neposredno prije odlaska na spavanje.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti za tu vjebu kad god u
mislima nismo zauzeti neim drugim.
3. itamo tekst. Najbolje vrijeme za svakodnevno itanje teksta je odmah nakon
jutarnje i veernje vjebe disanja, jer nam je tada povien nivo svjesnosti sadanjeg
trenutka. Konkretnija uputstva : dok radimo vjebe disanja trebali bismo posmatrati
ta se sve pokree u naem tijelu osim podizanja i sputanja plua. Dok diemo
nema potrebe da se bilo koji dio tijela pokree u skladu s pluima. Izvjebajmo
se da ostanemo potpuno mirni. Isto tako paljivo oslukujmo trenutak kad nam
se udah preobraava u izdah i kad se izdah preobraava u udah. Prekida li se dah
tokom tih prelaza? Ako se prekida, tada jo uvijek imamo zastoje u obrascu disanja.
Budimo strpljivi sa sobom dok uimo svjesno povezivati disanje. Obrazac
disanja nam je ve po dugogodinjoj navici isprekidan. Takoe je dobro nakon
nekoliko prvih vjebi disanja ponovno proitati uputstva o vjebama disanja kako
bismo bili sigurni da pravilno diemo.

Time se zavrava prva vjeba.

114

DRUGA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Prepoznajem svoje odraze u svijetu.

Da bismo pokrenuli ovu vjebu :

Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Proitamo itav tekst.
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Identifikacija glasnika
Jedna od najmonijih preobraaja koji emo automatski iskusiti kao posledicu
dovrenja Procesa prisutnosti je naa evolucija od bia koje reaguje u bie koje
svjesno djeluje. To unutranje, uzrono prilagoavanje naeg opaanja svijeta, a
samim tim i na vanjski odnos s njim, e poboljati kvalitet itavog naeg ivota.
Ako odluimo biti odgovorni za kvalitet svih svojih ivotnih iskustava, posledice
su vjene.
Kad god se posledice naih misli, rijei i djela ispolje nakon dueg vremena,
ini nam se da su potpuno nezavisne od bilo kakvog uzroka. Tada zakljuujemo da
nam se mnogo stvari u ivotu dogaa tek tako, a ne zbog nas. To nam omoguuje
da prihvatimo mentalitet rtve ili pobjednika, to znai da se ili alimo zbog
svojih iskustava ili se nadmeemo s iskustvima drugih ljudi. Zbog toga to dolazi
do razmaka izmeu uzroka i posledice, nikada nam ne pada na um da se zapravo
alimo na sebe i na posledice vlastitih djela ili da se zapravo nadmeemo sa sobom
zbog prepreka koje smo sami stavili na vlastiti put. Prihvatanje mentaliteta rtve ili
pobjednika nimalo se ne razlikuje od ponaanja psa koji juri za vlastitim repom.
Jedina je razlika u tome to se pas bolje zabavlja.
Reaktivno ponaanje se temelji na uvjerenju da se stvari jednostavno
dogaaju i da je zato naa dunost da nametnemo dogaajima vlastitu volju. Taj
privid nam se ini stvarnim samo zato to ivimo u vremenu. ivot u vremenu
je nesvjesno stanje u kojem nam je panja gotovo iskljuivo usredsreena na
prolost i budunost koju smo projektovali za sebe. Posledica takvog nesvjesnog
115

stanja je u tome to je odmak izmeu naih misli, rijei i djela te njihovih

neminovnih fizikih, mentalnih i emocionalnih posledica tako velik da se
uspijevamo uvjeriti kako nismo uzrok gotovo nijednom od svojih sadanjih ivotnih
iskustava.
Drugim rijeima, dok ivimo u vremenu, ne moemo jasno uoiti povezanost
uzroka i posledice. To se dogaa zato to se energetska povezanost izmeu svih
uzroka i njihovih neminovnih posledica odvija u sadanjem trenutku. Sadanji
trenutak, kad ga nismo svjesni, postaje slijepa taka nae svijesti. Ta slijepa taka,
odnosno nedostatak svjesnosti sadanjeg trenutka onemoguuje nam da zapazimo
povezanost i trajnost sveukupnosti ivota. Da bismo mogli zapaziti povezanost i
trajnost sveukupnog ivota, trebali bismo biti svjesni bliskosti uzroka i posledice.
Ako ne uspijevamo uoiti povezanost uzroka i posledice, imamo utisak da se na
ivot odvija na haotian, sluajan nain, bez ikakvog smisla ili svrhe. Stoga, dok
ivimo u vremenu itav ivot tragamo za smislom ivota. U sadanjem trenutku
uivamo u ivotu proetim smislom.
Stoga je vrijeme iskustvo u kome se javlja privid kanjenja, zastoja ili
praznog prostora izmeu bilo koje misli, rijei ili djela te njihovih neminovnih
posledica. Taj oigledan zastoj, kanjenje ili prazan prostor izmeu bilo koje misli,
rijei ili djela te njihovih neminovnih posledica odaje utisak da dva dogaaja uopte
nisu povezana. Kanjenje, zastoj ili prazan prostor su privid, jer su sve misli, rijei i
djela blisko povezani sa svojim posledicama i nikada se ne mogu odvojiti. Povezani
su u energetskom smislu. To je zakon uzroka i posledice s kojim se uzdie i sputa
plima i oseka itavog svemira.
Jedna od prepreka koja nam onemoguuje uoavanje tog kosmikog zakona
na djelu je naa panja koja se usredsredila na povrinu stvari. Budui da sve oko
sebe sagledavamo kao vrstu povrinu i budui da se prema svemu odnosimo
iskljuivo u skladu s onim to opaamo, javljaju se dvije posledice :
1. Ne moemo opaziti nita od onoga to se skriva ispod povrine i zato
nismo svjesni stvarnog i energinog unutranjeg sadraja ivota. Shodno
tome, ne uviamo da je sve povezano sa svim drugim. Do toga dolazi zato to se
svi izvorni odnosi izmeu ivih oblika odvijaju u njihovoj unutranjosti.
2. vrstu povrinu onog na ta usredsredimo panju smatramo preprekom,
kao da odvaja predmet posmatranja i sve ostale predmete ili ivotne
oblike. Zato ne opaamo povezanost sveukupnog ivota. Povezanost izmeu
svih ivotnih oblika je unutranje iskustvo.
Ishod takve percepcijske zavisnosti (jer zaista je rije o zavisnosti) u kojoj
smo usredsreeni na povrinu stvarnosti, je u tome to vie ne uviamo energiju
koja protie kroz sve ivotne oblike i izmeu njih. Da bismo poeli ponovno buditi
116

vlastitu sposobnost opaanja sadraja i povezanosti sveukupnog ivota, odnosno

da bismo u sutini poeli zapaati igru uzroka i posledice svakog iskustva u svom
ivotu, moramo ponovo nauiti ili se prisjetiti da ivot posmatramo kao energiju u
kretanju. Takvu promjenu naeg opaanja moemo pokrenuti svjesnim
uvjebavanjem preusmjeravanja panje na emocionalni sadraj vlastitih iskustava.
Drugim rijeima, najprije moramo postati svjesni vlastitih energija u kretanju, a tada
e svijet koji nas okruuje automatski poeti odraavati tu svjesnost.
Kad svjesnim povezivanjem disanja probudimo svoju svjesnost sadanjeg
trenutka, krenuli smo na putovanje u kojem se budimo iz nesvjesnog stanja ivota u
vremenu u svjesno emocionalno iskustvo koje nam omoguuje da uoimo tok
line energije. To je posledica Procesa prisutnosti.
Posledica toga postupnog pomaka u svjesnosti je da se naizgled skrauje
udaljenost izmeu mnogih naih misli, rijei i djela te njihovih neminovnih
fizikih, mentalnih i emocionalnih posledica. esto imamo osjeaj da vrijeme
ubrzava, ali mi zapravo postajemo sve svjesniji emocionalne podzemne struje
vlastitih iskustava, energetske veze koja povezuje sve uzroke i posledice, a protee
se itavim naim ivotom. Energetska nit predstavlja prag sadanjeg trenutka, a
naa sposobnost da je uoimo predstavlja ponovno roenje svjesnosti sadanjeg
trenutka.
Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka postaje nam sve jasnije
kako je, dok ivimo u vremenu, kvalitet ivota kojim ivimo uglavnom
posledica. to se vie budimo u svjesnosti sadanjeg trenutka, postaje nam sve
jasnije da je nae trenutno ivotno iskustvo posledica sistema uvjerenja koji se
ponovno pojavljuju, a nastali su na temelju neintegrisanih iskustava iz djetinjstva.
Tek u tom trenutku zaista spoznajemo da su nepreraene emocije iz djetinjstva,
koje ne uspijevamo uoiti, uzrok fizikih i mentalnih okolnosti, odnosno kvaliteta
naeg ivotnog iskustva odrasle osobe.
Izuzev slijepe take nastale u naim opaajima zbog nedostatka svjesnosti
sadanjeg trenutka, postoji dvostruki razlog zbog kojih su ti uzroci, ti sistemi
uvjerenja, ukorijenjeni u emocijama i nevidljivi naoj uobiajenoj, svakodnevnoj
fizikoj i mentalnoj svijesti.
1. Veina uzroka utisnuta je u emocionalno tijelo prije nego to je naa
svijest svjesno prela u mentalno carstvo, stoga sada ne prebivaju u nama u
obliku misli, rijei i ideja, nego u obliku osjeaja. Priroda ivota odrasle osobe
koja ivi u vremenu je takva da se prema svojoj prolosti odnosimo na misaon
nain, a ne emocionalno, i stoga nam te emocionalne uzrone take vie nisu
vidljive.
2. Kljuna emocionalna iskustva iz prolosti koja imaju negativan uticaj na
117

na sadanji ivot po samoj svojoj prirodi su nam nelagodna, stoga smo ih

nagonski smjestili podalje od svijesti, kako bismo mogli nastaviti sa svojim
ivotom. To se naziva potiskivanjem. Pravi smo majstori umjetnikog oblika
prikrivanja onog sa im se ne znamo nositi.
Da bismo mogli ivjeti ivotom odrasle osobe, ta neugodna emocionalna iskustva
smo doslovno morali ostaviti za sobom, a usput smo od sebe uspjeno sakrili
uzroke mnogih svojih sadanjih nelagoda. Zbog toga sada nismo u stanju svjesno
povezati te uzrone dogaaje i njihov trajni uinak na sadanje okolnosti. Stoga nam
se ini da nam je ivot haotian. Mentalitet rtve ili pobjednika je obrazac
ponaanja koji se temelji na naoj nesposobnosti uspostavljanja povezanosti izmeu
trenutnih okolnosti naeg ivota i nesvjesnih sistema uvjerenja koje aktivira
potisnuta emocionalna nelagoda iz prolosti.
Kad kreemo s Procesom prisutnosti, namjera nam je da nam u svijesti
ponu izranjati te potisnute emocije iz djetinjstva i negativni sistemi uvjerenja iz
kojih su potekli. To sada postaje naa namjera, jer uimo kako ih moemo
integrisati i istovremeno neutralisati njihov negativan uinak na na sadanji ivot.
Taj postupak moemo uporediti sa teglom u kojoj se nalaze ulje i voda. Voda
predstavlja ono ko i ta mi zaista jesmo, a ulje je zbir svih naih neugodnih fizikih,
mentalnih i emocionalnih iskustava. Dok ivimo ivotom reakcije, u okviru
mentaliteta rtve ili pobjednika, beskonano potresamo teglu pokuavajui na taj
nain neto promijeniti u svojim okolnostima. Ali, ulje i voda tako se izmijeaju da
vie ne moemo odvojiti jedno od drugog. To beskonano djelovanje stvara
samo zamagljenu mjeavinu.
U Procesu prisutnosti najvanije je nedjelovanje. Taj proces nas ui da
spustimo teglu sa svojim ivotom i ostavimo je na miru. Tada se ulje
automatski uzdie na povrinu i odvaja od vode. Ulje predstavlja nae nesvjesne
uspomene iz djetinjstva i negativne sisteme uvjerenja koji su proistekli iz tih
uspomena. Kad se prihvatimo nedjelovanja oni e se automatski uzdii na
povrinu naeg ivota.
Proces prisutnosti nas uvodi u podruje nedjelovanja, a istovremeno nas
ui kako moemo poeti skupljati ulje svojih potisnutih emocija s povrine
ivotnog iskustva. Dok to radimo tegla naeg ivota sadri sve manje i manje ulja.
Voda, odnosno iskustvo ivota, istovremeno postaju sve bistriji. Dok prolazimo
kroz Proces prisutnosti, automatski poinjemo postajati svjesni ko i ta zaista
jesmo, te nam panju vie ne odvlae iskustva koja smo izmislili kao reakciju
na unutranje nelagode.
Na svu sreu, neemo morati ponovno iskusiti, oivjeti ili proiviti sva svoja
potisnuta iskustva iz djetinjstva. Ona veinom nemaju nikakvu stvarnu vrijednost za
nas. Mnoga e se pojaviti u naoj svijesti, a onda jednostavno izai iz nje kao
118

osjeaji koje naizgled niemu ne moemo pripisati. Mi trebamo postati svjesni

detalja samo onih potisnutih uspomena iz kojih u ovom trenutku moemo izvui
svojevrsnu mudrost. Mudrost koju crpimo iz prolih iskustava mogla bi nam
olakati emocionalni rast i posluiti kao primjer koji bi mogao olakati emocionalni
rast ljudi oko nas.
Kad potisnuti osjeaji ponu nestajati, to se dogaa kad ih ponovno
iskusimo, u poetku bismo ih mogli doivjeti kao iskustva koja nam se dogaaju
prvi put. Ali, kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, spoznaemo da su to
emocije kojih smo se i nesvjesno drali i skrivali ih u vlastitoj unutranjosti itavog
svog ivota. Dobiemo uputstva kako se moemo koristiti svojom panjom i
namjerom da ih integriemo. Da bismo proveli taj zadatak potrebne su nam samo
potpuna panja i saosjeajna namjera.
Budui da su te potisnute uspomene i emocije koje ih prate duboko utisnute u
nae nesvjesno, nerijetko su nam vidljive samo kao bezimeni osjeti ili ih uopte ne
primjeujemo. Zbog toga ih se ne moemo prisjetiti u obliku slika, kao to se
dogaa u sluaju sjeanja na skorije dogaaje iz naeg ivota. Stoga se one u naoj
svijesti i nee pojavljivati na taj nain. Naa je namjera izvui ih na povrinu
ivotnog iskustva kako bismo ih mogli svjesno integrisati, te e se pojaviti u obliku
odraza i projekcija.
Odraz je pojava iskustva u naem ivotu koje nas na neto podsjea, dok je
projekcija ponaanje koje usvajamo dok reagujemo na takvu uspomenu. Primjer :
ako nas neko podsjeti na majku ili oca, to je odraz. Ako se tada prema toj
osobi ponemo ponaati kao prema roditelju na koga nas podsjea, to je projekcija.
Odraz se pojavljuje prvi, a za njim ubrzo slijedi projekcija. Taj proces esto
nazivamo okidaem ili pronalaenjem bolne take. Mi zapravo vidimo duhove
iz vlastite prolosti (odrazi), a onda jurimo za njima (projekcije).
Prije nego to ponemo buditi svjesnost sadanjeg trenutka, odrazi i
projekcije u poetku se pojavljuju kao da su jednostavno pali s neba, nezavisno
od naeg ponaanja. U poetku nam se ini da je rije o naizgled sluajnim i
haotinim vanjskim okolnostima ili o neizazvanom i uznemiravajuem ponaanju
drugih ljudi. Ali, kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, moi emo
uvidjeti da nam se, kad god nas neto dotakne i izazove emocionalnu nelagodu, to
dogaa s nekom svrhom. Posjeuju nas duhovi prolosti kako bismo dobili priliku
da ih svjesno istjeramo i da nas vie ne progone.
Kako bismo prepoznali odraze vlastitih nesvjesnih uspomena u svijetu oko
sebe, trebamo zapamtiti zlatno pravilo :
Kad god se dogodi neto to nas uznemiruje,bez obzira na to je li rije o nekom
dogaaju ili ponaanju druge osobe, zapravo se suoavamo s odrazom iz vlastite
prolosti.
119

Kad god na takva zbivanja reagujemo fiziki, mentalno ili emocionalno,rije je o

projekciji.
Naalost, to pravilo nema izuzetaka. Ako nas bilo ta emocionalno uznemiri,
aktivno se prisjeamo neega to je bilo skriveno u nesvjesnom dijelu nae svijesti.
Zbog prolih emocionalnih iskustava mi smo energetski vezani uz taj dogaaj i ta
nas iskustva progone. Zbog toga reagujemo na njih.
U poetku moda nismo sposobni shvatiti da su uznemirujue okolnosti u
sadanjem ivotu zapravo emocionalne uspomene iz prolosti koje sada izranjaju na
povrinu, i zbog toga smo, jer ivimo u vremenu, skloni usmjeriti panju na
fizike vidove uznemirujuih okolnosti. Drugim rijeima, panju nam najee
privlai fiziki dogaaj ili ponaanje osobe koja nas uznemiruje, umjesto da se
osvrnemo na emocionalnu reakciju koju taj dogaaj ili ponaanje izaziva u nama.
Kao da smo zaarani povrinom vlastitog ivotnog iskustva. Stoga se sada moramo
izvjebati da zaemo ispod povrine, jer emocionalni naboj uznemirujue okolnosti
uvijek izaziva uspomena koja izranja na povrinu, a ne fiziki dogaaj ili neije
ponaanje. Najranije uspomene su nam dostupne iskljuivo u obliku
emocionalnog naboja i kako bismo stekli vjetinu potrebnu da ih prepoznamo,
moramo nauiti zaviriti ispod povrine fizikih okolnosti naeg ivota onakvog
kakav je u ovom trenutku. Moramo postati svjesni emocionalnih struja koje teku
ispod iskustva naeg fizikog svijeta.
Fiziki svijet se po svojoj prirodi neprestano mijenja i ako se usredsredimo na
povrinski dio bilo kog dogaaja, vie je nego vjerovatno da emo pretpostaviti kako
je ono to nam se dogaa u bilo kom trenutku neto potpuno novo. Budui da se
fizike okolnosti naeg ivota neprestano mijenjaju, na povrini nam se ini da je
rije o potpuno novim okolnostima. Ali, injenica da nas neke okolnosti, a ne neke
druge, uznemiruju i da automatski emocionalno reagujemo na te konkretne
okolnosti, dovoljan je dokaz da ono to se u tom trenutku dogaa uopte nije neto
novo. Taj dogaaj na nas utie emocionalno zato to nas na neto podsjea. Potie
nau emocionalnu reakciju jer je rije o odrazu, a najee se odraava neto ega
se radije ne bismo prisjetili i zbog toga se ljutimo. Takva pojava je uvijek odraz, a
naa reakcija na nju je uvijek projekcija.
Bilo koji dogaaj u naem ivotu koji u nama potie negativne emocije je uvijek
poruka iz prolosti koja se prenosi u sadanjost. U okviru Procesa prisutnosti takve
dogaaje nazivamo glasnicima.
Evo i jednog od vidova Procesa prisutnosti koji izaziva duboko strahopotovanje :
tokom itavog ovog putovanja naa Unutranja prisutnost e nas uznemirivati
namjerno nam aljui vanjske glasnike (odraze iz nae prolosti), kako bi nam
120

pomogla da se prisjetimo neintegrisanih uspomena iz djetinjstva koje smo odavno

potisnuli. Unutranja prisutnost tako postupa zato to je pojava odraza (ili glasnika)
jedini nain da svoju duboko potisnutu prolost sagledamo na takav nain da s
njome moemo svjesno raditi. To se dogaa zato to e potisnute uspomene, ako
ne budu u stanju izroniti i ako ih ne uspijemo svjesno integrisati, i dalje davati
podrku negativnim sistemima uvjerenja koji nam nisu od koristi. Priroda tih
smiljenih iskustava je takva da u poetku izazivaju nelagodu, ali se ona zapravo
pojavljuju da bi nas oslobodila, a ne ponizila.
Proces nas ohrabruje da prihvatimo i to bolje iskoristimo te namjetaljke i
od nas trai da mu ne pristupamo s namjerom da nam odmah u poetku bude
ugodno ili da se dobro osjeamo. Takve namjere bi nas mogle udaljiti od iskustava
koja se namjerno pojavljuju kako bi nam olakala emocionalni rast.
Ali, mogli bismo se zapitati kako je naa Unutranja prisutnost u stanju
slati nam te glasnike i tako potaknuti priliku da razmiljamo o svojoj
neintegrisanoj prolosti ? Odgovor je potpuno jednostavan. U prvoj vjebi smo se
upoznali s karakteristikama Unutranje prisutnosti. Meu njih spada i injenica da je
Prisutnost u nama blisko i neprestano povezana s Prisutnou u svim drugim ljudima.
Kad je rije o Procesu prisutnosti, ta karakteristika je jako korisna. Naoj Prisutnosti
omoguuje da potakne ljude i dogaaje u naem ivotu da ponavljaju postupke i
uslove koji nas podsjeaju na odnose i zbivanja koja smo odavno potisnuli. Drugim
rijeima, dostupnost nae Prisutnosti omoguuje joj da nam namjesti neki dogaaj
kad, gdje, kako i s kim joj se ini prikladnim. Vano je imati na umu da se to
dogaa samo u svrhu naeg emocionalnog razvoja.
Postupak buenja nesvjesnih uspomena putem glasnika (odraza) je
integralni dio Procesa prisutnosti. To nam omoguuje da postignemo ono to ne
moemo postii u uobiajenoj verbalnoj terapiji. Moemo biti sigurni da emo do
kraja putovanja iskusiti dovoljan broj tih promiljenih, namjetenih dogaaja
kako bismo otklonili sve sumnje je li taj postupak promiljen ili nije. Zaista je
promiljen. Na kraju Procesa emo iz vlastitog iskustva nauiti da se svaki put kad
se uznemirimo suoavamo s promiljenim i namjetenim zbivanjima kojima je cilj
raistiti blokirane emocije. Moda to neemo htjeti priznati u trenutku kad se
dogodi, ali biemo svjesni da je tako.
Naalost, smijena strana tih namjetaljki najee nam je vidljiva tek kasnije.
Meutim, zbog ponovljenih iskustava sa sigurnou emo spoznati da je
Prisutnost u svakome od nas dosledno i blisko povezana s Prisutnou u ostalim
ljudima. Naa Unutranja prisutnost doslovno moe djelovati kroz sve i svakoga
kako bi nam pomogla u emocionalnom razvoju, a tako i postupa.
Ta spoznaja bi nam u poetku mogla biti pomalo zastraujua, jer emo
shvatiti da nas ta udesna mo strogo nadgleda u svakom trenutku. Ali, na kraju
e nam donijeti izuzetan osjeaj ugodnosti kad nam postane jasno da nikada ne
121

moemo biti usamljeni, izgubljeni ili bespomoni. Jednostavno smo snivali u snu
vremena. Dok lutamo kroz zastraujue hodnike vremena, uopte nismo svjesni
iskustva svoje Unutranje prisutnosti.
Jedan od najznaajnijih uvida koji stiemo tokom Procesa prisutnosti je
svjesnost da su sve okolnosti naeg ivota doslovno predstava promiljeno
postavljena u nau korist. Ona se odvija kako bismo ono to smo duboko potisnuli
mogli vidjeti odraeno izvan sebe.
Putem emo takoe imati priliku za spoznaju da su odrazi (uspomene) koji
nas navode da projektujemo (reagujemo) zapravo nae vlastite potisnute
uspomene i stoga su znaajne samo nama. Biemo svjesni da je to tano, jer ako
se pribliimo glasniku, osobi koju je Prisutnost navela da nas uznemiri, i
zapitamo ga zato se tako ponaa prema nama, najvjerovatnije e nas samo
zbunjeno pogledati. Moda smo ve u prolosti i doivjeli takvo zbunjujue i
krajnje frustrirajue iskustvo. Ako mu pristupimo i postavimo mu pitanje, glasnik e
nas najvjerovatnije pogledati kao da smo poludili, jer osoba koja odraava nae
uspomene uopte nije svjesna tog dogaaja i njegovih implikacija. Nae uspomene
je potaknula Prisutnost kako bi nam olakala posao. Glavni glumci te uprizorene
drame neprestanih namjetaljki su lanovi nae najblie porodice, bliski prijatelji i
kolege. Meutim, kako bi nau panju usmjerila na neintegrisano unutranje stanje,
Prisutnost se moe posluiti bilo kojom osobom i bilo kojim dogaajem vanjskog
svijeta.
Tokom takvih namjetenih iskustava trebamo shvatiti da nai odrazi nisu
stvarni, ali da projekcije imaju potpuno stvaran uinak i posledice. Zbog toga e
nam u okviru iskustava Procesa prisutnosti koristiti sledee uputstvo :
Dok traje ovo putovanje trebamo pokuati mirno sjediti i posmatrati svoj ivot kao
da gledamo predstavu u pozoritu.
Tokom predstave ne ustajemo sa svog mjesta i ne suoavamo se s glumcima
samo zato to su rekli ili napravili neto to nas je uznemirilo. Na stolici ostajemo
zato to smo prihvatili da je ono to se pred nama odvija dio predstave te da glumci
emocionalno djeluju na nas samo zato to odraavaju neto blisko naem srcu.
Upravo emo tako tokom Procesa prisutnosti i kasnije proivljavati izranjanje
svojih nesvjesnih emocionalnih uspomena. Te uspomene su se uvijek pojavljivale
na isti nain, samo to ih mi ne moemo vidjeti u ovom iskustvu utemeljenom na
vremenu. Kad zaista shvatimo kako funkcioniu ta namjetena iskustva,
nasmijaemo se pri pomisli kako smo estito i esto nasjeli. Na jednom nivou itav
ivot je namjetaljka. To je takozvana kosmika ala. Kad se zaista nauimo
nasmijati pri pomisli koliko smo puta dokraja nasjeli i kako nesvjesno reagujemo na
takva iskustva, vie se neemo moi prestati smijati.
122

Ako reagujemo na ljude ili okolnosti koji slue kao okidai naih uspomena,
ubili smo glasnika Prisutnosti. Poeemo uiti percepcijske korake koji nas vode
odgovaranju, a ne reakciji. Evo u emu se sastoji kljuna razlika izmeu reakcije i
svjesnog djelovanja :
Reagovanje je nesvjesno ponaanje u kom nam je energija usmjerena prema
svijetu u pokuaju da se odbranimo ili napadnemo. Reagovanje je drama koja se
odigrava u pokuaju da umirimo prirodu svojih iskustava ili ovladamo njima.
Predmet svake reakcije je okrivljavanje ili osveta.
Svjesno djelovanje je svjesna odluka da svoju energiju zadrimo i
konstruktivno je okrenemo prema unutra, s namjerom da je iskoristimo za
integraciju i oslobaanje nesvjesnih sadraja. Klju takvog djelovanja je
odgovornost.
Odsad pa nadalje, dok prolazimo kroz svoja svakodnevna iskustva,
odvijae se neke okolnosti koje e magnetski privlaiti nau panju. To su
okolnosti na koje trebamo obratiti panju, tako da ih preradimo iznutra. One
magnetski privlae nau panju zato to su energetski povezane s naom potisnutom
prolou. Te konkretne okolnosti e se izdvojiti od svih ostalih koje proivljavamo
utoliko to emo prema njima osjetiti snanu emocionalnu reakciju. Nerijetko emo
tu emocionalnu reakciju osjetiti kao nelagodnu ili neugodnu. U poetku emo na
namjetaljke reagovati nesvjesno, sve dok ne postignemo svjesnost sadanjeg
trenutka, kad emo se moi ponaati svjesno i odgovorno. Stoga je vano da
nikada ne zaboravimo kako duboko potisnute uspomene izranjaju u prvi plan nae
svijesti : ne kao slike u mislima, nego kao zbivanja i nain na koji se ljudi ponaaju u
okolnostima vanjskog svijeta.
U ovoj vjebi zadatak nam je identifikovati glasnike koji se pojavljuju u
naem ivotu. Kad u tome uspijemo probudiemo kvalitet sagledavanja koji nam
omoguuje da ponemo primjeivati ono to se zaista dogaa ispod povrine fizikih
okolnosti u svijetu. Razvoj te vjetine razlikovanja nas ui kako se koristiti umnim
sposobnostima da bismo zavirili ispod povrine fizikih iskustava i sagledali
emocionalne struje svojih potekoa. Ta vjetina je naroito vana jer nam
omoguuje da razlikujemo ono to se zaista zbiva od onoga to je zapravo naa
odraena uspomena. Tek kad smo sposobni ovladati zadatkom efikasnog
identifikovanja glasnika, biemo spremni i sposobni istjerati duhove prolosti. Ako
uspijemo identifikovati, postaemo istjerivai vlastitih duhova. Tada svoju svijest
moemo poeti usmjeravati podalje od privida stvorenih snom koga nazivamo
vremenom.

123

Tokom sledeih sedam dana trebamo :

1. Dvaput dnevno raditi petnaestominutne vjebe disanja.

2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za ovu vjebu kad god nismo
zaokupljeni drugim mislima.
3. itati tekst. Konkretna uputstva : Od nas se trai da u svom svakodnevnom
ivotnom iskustvu obratimo panju na ono to nas magnetski privlai, odnosno da
tragamo za glasnicima, ljudima ili okolnostima koji pokreu nae potisnute
uspomene. Nemojte ubiti glasnika !

Kraj druge vjebe

124

TREA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Svjesno promiljam sva svoja iskustva..

Kako bismo pokrenuli ovu vjebu :

Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Prihvatanje poruke
Kad uemo u Proces prisutnosti od nas se trai da ne reagujemo automatski na
ivotna iskustva, nego da ih posmatramo kao da je rije o predstavi. To nije tako
lako provesti kao to se ini, jer ivei u vremenu svi smo zavisni o pukom,
nesvjesnom reagovanju prema vlastitom ivotu. ini nam se da je takvo reagovanje
normalno ponaanje, jer zapravo svi ljudi na planeti do odreenog stepena ive u
stanju reakcije. Stoga nam se u poetku ini da se od nas trai da se ne ponaamo
normalno.
U drugoj vjebi se trai od nas da ponemo prepoznavati odraze svojih
nesvjesnih uspomena i sisteme uvjerenja u svijetu posmatrajui ivot s namjerom
identifikovanja glasnika koga nam alje Unutranja prisutnost. Te glasnike je lako
identifikovati, jer se materijalizuju u obliku bilo kog dogaaja ili bilo ijeg
ponaanja koje nas uznemiruje. Nakon toga moramo dati sve od sebe da ne ubijemo
glasnika, nego da posmatramo kako se dogaaj odvija u naem ivotu dok sjedimo u
gledalitu i posmatramo predstavu. Na taj nain otputamo glasnika, a istovremeno
priznajemo da se vrijednost iskustva krije u poruci, a ne u njenom donosiocu. Ne
okrivljujemo potara zbog toga to nam donosi raune i ne okrivljujemo ogledalo ako
nam se ne svia vlastiti izgled. Slino tome, besmisleno je reagovati na vlastite
odraze u svijetu.
Prava je ludost reagovati na vlastite odraze u ovome svijetu.
125

U ovoj vjebi od nas se trai da napravimo korak dalje. Kad otpustimo glasnika
vano je kako emo primiti poruku. U poetku bi nam moglo biti teko, jer smo
dosad vjerovatno navikli automatski reagovati kad god bismo se uznemirili.
Meutim, budui da dvaput dnevno svjesno povezujemo disanje i time dosledno
poveavamo svjesnost sadanjeg trenutka, sve smo svjesniji. Svjesnost sadanjeg
trenutka omoguuje nam da postanemo svjesni kako je sve ono u naem iskustvu to
nas uznemiruje promiljeno orue kojim barata naa Unutranja prisutnost da bi nam
poslala sliku naih nesvjesnih emocionalnih potekoa. Unutranja prisutnost to
postie preobraavajui nae iskustvo svijeta u ogledalo, tako da u vanjskom
svijetu vidimo odraene uspomene i emocije koje smo duboko potisnuli. Da bismo
uspjeli u zadatku shvatanja poruke moramo biti spremni da:
1. Skrenemo panju s glasnika (fizikog dogaaja ili neijeg ponaanja)
2. Odmaknemo se od glasa u glavi koji nas potie da nesvjesno reagujemo
(mentalni dogaaj)
3. Panju usmjerimo na vlastite osjeaje kao posledicu dogaaja koji nas je
uznemirio (emocionalni dogaaj)
Tog zadatka se moemo prihvatiti postavljajui sebi sledee pitanje kad god nas
neto emocionalno uznemiri :
Kakvu konkretnu emocionalnu reakciju su ovaj dogaaj ili osoba potaknuli u
meni?
Odgovarajui na pitanje, preporuljivo je da opiemo emocionalnu reakciju koristei
se jednom jednostavnom rijeju. Da bi nam bilo lake pronai rije koja tano
opisuje kako se osjeamo zbog te namjetaljke, mogli bismo naglas izgovoriti :

Osjeam se... (Opiite osjeaj jednostavnom rijeju.)

Da bismo dovrili reenicu moemo spomenuti rijei kao to su bijesno,
tuno, povrijeeno, usamljeno, uplaeno, zastraeno, stidljivo i slino tome, sve dok
ne pronaemo rije koja odgovara naem emocionalnom stanju. Znaemo kad smo
se povezali s pravom rijeju, jer e nae tijelo fiziki reagovati na emocionalnu
reakciju koju verbalno opisujemo, odnosno, moda emo osjetiti trnce u rukama,
stezanje u solarnom pleksusu, ubrzavanje rada srca, toplotu u licu ili bilo koji drugi
tjelesni pokazatelj. Kad uz pomo te jednostavne metode utvrdimo rije koja
opisuje emocionalnu reakciju kao posledicu uticaja glasnika, tada smo i slubeno
primili poruku od glasnika.
126

Sada smo spremni za sledei korak : primiti informaciju sadranu u poruci.

Spremni smo uvidjeti da ta konkretna emocionalna reakcija, koju je u nama
potaknuo vanjski svijet, zapravo nije nita novo u naem ivotu, nego reakcija na
ono to se ponavljalo u prolosti. Da bismo to jasno uvidjeli, moramo sebi postaviti
pitanje
Kad sam zadnji put doivio/doivjela tu potpuno istu emocionalnu reakciju?
Otkriemo da nas um vodi prema poslednjem takvom dogaaju. (Ne
zaboravite, ako se ne moete odmah prisjetiti odgovora, trebate ostati otvoreni i
dozvoliti da vam va Unutranji pomaga prui odgovor kad to najmanje
oekujete). Ne trebamo se baviti fizikim detaljima prethodnog dogaaja, niti se
uputati u razgovor sa sobom o tome, nego samo potvrditi pojavu iste emocionalne
reakcije koje smo se prisjetili te nastaviti pretraivati svoju prolost. Trebamo
postaviti pitanje :
Kad se prije toga pojavila ta potpuno ista emocionalna reakcija?
Kako nastavljamo postavljati to pitanje, postupno otkrivamo emocionalni obrazac
koji se ponavlja i vraa unazad sve do naeg djetinjstva. Ako nam je teko
slijediti taj emocionalni put, moda je to zbog toga to smo se previe
usredsredili na fiziki vid zbivanja. Fizike okolnosti koje se odvijaju u naoj
prolosti i koje su izazivale uvijek iste emocionalne reakcije uopte ne moraju biti
sline. One e u metaforikom smislu biti iste, ali njihov simbolizam moda
neemo biti u stanju otkriti sve dok ne postanemo svjesniji sadanjeg trenutka.
Zato moramo biti sigurni da je naa namjera tokom te vjebe konkretno usmjeriti
panju na prisjeanje slinih emocionalnih reakcija, a ne na pregledavanje prolosti
u potrazi za slinim glasnicima.
Koristan uvid koji bi nam mogao pomoi u potrazi za konkretnim
emocionalnim ponovljenim obrascem potie iz spoznaje da se sve najvanije
emocionalne okolnosti u naem ivotu ponavljaju otprilike svakih sedam godina.
Zato, ako imamo potekoa u pronalaenju slinih emocionalnih reakcija, moemo
otii sedam godina u prolost od poslednje pojave i potraiti poznati emocionalni
obrazac.
Primjenjivanjem tog jednostavnog metoda biemo u stanju putovati unazad
kroz okolnosti svog ivota do take koja se nalazi u blizini odgovarajueg iskustva
iz djetinjstva ili tano u njemu samom. Prirodno je da nam nee biti potpuno
jednostavno otkriti poetni, uzroni dogaaj koji je utemeljio sedmogodinji
obrazac, jer se to dogaalo prije nego to smo ovladali jezikom kojim izraavamo ili
stvaramo ideje svog iskustva. Kljuni dogaaj mogao se desiti pri porodu, ili tokom
prve ili druge godine ivota dok smo sa svijetom imali iskljuivo emocionalni
127

odnos. Zbog toga je taj dogaaj zabiljeen u obliku osjeaja koje nam je teko
izraziti rijeima.
Da bismo doli do to vie informacija o emocionalnoj reakciji koja se
ponavlja i na koju nam je panju skrenuo glasnik trebamo postaviti jo dva pitanja.
U prenesenom smislu napravimo korak unazad, odmaknuvi se od uznemirujueg
dogaaja ili odnosa i konkretnog emocionalnog obrasca koji se ponavlja i koji smo
identifikovali, ali tu itavu priu posmatramo kao in u predstavi. Drugim rijeima,
moramo se potpuno odmaknuti od itavog dogaaja i osmotriti ga kao da nije
povezan s nama. Tada moemo postaviti pitanje :
Na ta me to podsjea?
i / ili :
Ko se tako ponaao prema meni ili u mojoj blizini ?
Odgovor na ta dva pitanja najvjerovatnije e u poetku ukazivati na
dogaaje koji se upravo sada odvijaju u naih odnosima. Ali, ako nastavimo
pretraivati vlastito iskustvo, ta pitanja e nas povesti na putovanje koje see
unazad, kroz bive odnose, sve do prvog odnosa s majkom ili ocem ili oboje. Kad
postavimo ta dva pitanja to e nam pomoi da uvidimo kako su neintegrisane
emocije koje se kriju u nama, bez obzira na to je li rije o strahu, bijesu ili tugi, u
nas utisnuli roditelji ili svojim odnosom prema nama ili svojim meusobnim
odnosom. Svako ponaanje je naueno. To se odnosi i na sve nae emocionalne
reakcije.
Kad god nas neto pokrene u emocionalnom smislu, inimo ono to smo
u poetku preuzeli od neke druge osobe posmatrajui njeno ponaanje u trenucima
kad je bila uznemirena. To su nae drame koje ponavljamo kad god neko stisne
pravu tipku. Svi imamo svoje nauene drame koje automatski izvodimo kad god
netko stisne odreenu emocionalnu tipku.
Zbog toga svako na ovome svijetu do odreenog stepena ivi ivotom
reakcije. Dok ivimo u vremenu, svijet je nesvjesna drama u kojoj prolost i
projektovana budunost piu scenario naih ivotnih iskustava. Proces prisutnosti je
prilika da se probudimo iz te drame. Prvi korak u buenju iz drame napraviemo
kad svoje ponaanje uskladimo s onim to se dogaa u sadanjem trenutku, a ne s
onim to se dogaalo u prolosti ili s onim to e se, prema naem miljenju,
dogaati u budunosti. Ako elimo biti u stanju razlikovati sadanji trenutak od
duhova vremena, moramo znati razlikovati odraze od stvarnih zbivanja.
Zbog toga sada moramo nauiti kako napraviti korak unazad od glasnika i
posluiti se svojom energijom da pristupimo poruci na koju nam skreu panju.
Ako u sebi postavimo niz pitanja kad god nas neto emocionalno uznemiri, umjesto
da svoju panju reaktivno projektujemo prema vani, poeemo se baviti porukom i
128

zadobiemo duboke uvide u uzroke svog emocionalnog ponaanja koje se ponavlja.

1.

Kakvu konkretnu emocionalnu reakciju je taj dogaaj ili osoba izazvali

u meni? Na to pitanje odgovaramo naglas, govorei: Osjeam se... (Opiite
konkretni osjeaj jednom jednostavnom rijeju.)

2.

Kad sam poslednji put doivio/doivjela tu istu emocionalnu reakciju?

3.

Kad sam prije toga dogaaja doivio/doivjela potpuno istu emocionalnu

reakciju? To pitanje ponavljamo sve dok ne stignemo do izvora tog
dogaaja.

4.

Na ta me to podsjea? i/ili: Ko se tako ponaao prema meni ili u mojoj

blizini?

U okviru Procesa prisutnosti taj postupak dobijanja informacija od glasnika

uz pomo niza pitanja naziva se primanje poruke. Kad odluimo odvratiti panju
s fizikog dogaaja koji je pred nama (odraza/glasnika) i usmjeriti je na
emocionalnu reakciju koja se javila u nama (poruka), uveliko smo se udaljili od
mentaliteta rtve ili pobjednika. Ako odluimo da emo svjesno djelovati, a ne
samo reagovati, istog trenutka poinjemo neutralisati naizgled nesvjestan i
automatski nagon za reakcijom. Ono to u poetku doivljavamo kao sluajne,
haotine dogaaje pretvara se u dragulje uvida koje stiemo u pogledu naih
obrazaca ponaanja, te oni postaju osnova naeg emocionalnog rasta.
Kad svjesno odluimo slijediti svoje emocionalne reakcije koje se ponavljaju
i pruaju sve dalje u prolost, time smo se uveliko udaljili od reakcije,
prihvatajui svjesno djelovanje. Primjenjujui taj postupak ubrzo emo postati
svjesni da fizika, mentalna i emocionalna neugoda u naem ivotu ovoga trenutka
uopte nije sluajna. Kad primimo poruku moi emo jasno uvidjeti da je sve
ono to negativno pokree nae emocije dio obrasca usidrenog u udaljenoj
prolosti zbog koga se nesvjesno ponavljaju nae nerazrijeene i potisnute uspomene
iz djetinjstva.
Sve dok to sami jasno ne shvatimo, neemo biti u stanju neutralisati taj
obrazac. im ga razumijemo, sve e se promijeniti, jer ono ega nismo svjesni i to
je samim tim nevidljivo, naa spoznaja uzdie na nivo svjesnosti i jasnoe. Neko
vrijeme emo moda i dalje ponavljati te nauene drame, ali emo biti svjesni ta
radimo. Shvatiemo da reagujemo im to uinimo ili vrlo brzo nakon toga. Na
kraju emo glasnika uspjeti uoiti na kilometar udaljenosti i zaustaviti se prije nego
to odreagujemo.
Primanje poruke mijenja sve, jer shvatamo da emocionalne reakcije koje se
javljaju kao posledica pojave glasnika ni na koji nain nisu povezane s naim
129

ivotom odrasle osobe. Rije je o neintegrisanim osjeajima koje potiskujemo

godinama, o nerazrijeenim osjeajima iz djetinjstva koji se probijaju u iskustvo
odraslog ovjeka, a da toga nismo ni svjesni. Ti osjeaji promiljeno privlae nau
panju u obliku vanjskih okolnosti i ponaanja drugih ljudi kako bismo dobili
priliku da ih uoimo, priznamo njihovo postojanje i integriemo ih. Sve dok sami
sebi ne dozvolimo da ih svjesno integriemo, dosledno e se ponavljati u ovom ili
onom obliku u naem iskustvu odrasle osobe, a nerijetko e nam se initi da se
suprotstavljaju naim interesima.
Proces prisutnosti nas poziva da ponemo sazrijevati u emocionalnom
smislu, a to se dogaa kad prestanemo samo reagovati i ponemo svjesno
djelovati. U prenesenom smislu, odluili smo duboko udahnuti, lagano se
izmaknuti iz uznemirujue situacije te zadrati hladnokrvnost i svjesnost. Ako nam
je u trenutku emocionalne uznemirenosti nezgodno baviti se vlastitim emocijama,
dogaaj moemo pohraniti u banku. Nakon toga trebamo odvojiti malo vremena
za sebe i postaviti navedena pitanja. Kad uhvatimo priliku za to prisjetiemo se
namjetaljke i emocionalne reakcije koju je probudila te krenuti unazad,
pratei njeno pojavljivanje kroz prolost, sve dok ne stignemo do poetnog,
uzronog dogaaja.
Ne zaboravite, izuzetno je vano postavljati pitanja. Odgovori e se
automatski pojaviti ako zadrimo otvorenost uma. Isto tako imajte na umu da nas
postavljanje pitanja ne odvodi u prolost, iako se tako ini. Prolost vie ne postoji
kao neto iza nas ili neto emu se moemo vratiti. Neintegrisana iskustva iz
prolosti, pak, zaista postoje kao uslovi u naem emocionalnom tijelu i potrebna
im je naa saosjeajna panja. Mi se, zapravo, ne vraamo unazad, nego
ulazimo unutra.
Neintegrisana iskustva iz djetinjstva nastavljaju izranjati u naem ivotu
odrasle osobe u obliku fizike, mentalne i emocionalne neravnotee sve dok ne
stignemo do take u kojoj moemo primijeniti percepcijske metode kojima ih
razrjeavamo i zbog toga se trebamo posvetiti tom unutranjem radu. Ako
uspijemo skrenuti pogled sa glasnika kako bismo dobili poruku, poeli smo
uspijevati u tom poslu.
Napomena : Ako imamo ikakvih potekoa s ovom vjebom, moda su se
one pojavile zbog naina na koji smo pristupili pitanjima. Kad ponovno proitamo
tekst pod naslovom Svjesnost pitanja iz prvoga dijela knjige, prisjetiemo se na koji
nain trebamo pristupiti pitanjima tokom itavog Procesa prisutnosti.

130

Tokom sledeih sedam dana od nas se trai da :

1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.

2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni drugim
mislima.
3. Proitamo napisani tekst. Konkretnije : Zadatak je da nauimo primiti poruku
kad god nam glasnik pree preko puta. Svaki put kad nas neto uznemiri taj
osjeaj moemo savladati postavljajui navedena pitanja.

Time zavrava trea vjeba.

131

ETVRTA VJEBA

Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Svoju unutranju ravnoteu obnavljam saosjeajnom panjom.

Kako bismo aktivirali ovu Vjebu :

Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Osjetite da biste iscijelili

Razmislimo o iskustvima koje smatramo bolnim i nelagodnim. Kad god u okviru
ovog Procesa govorimo o bolu i nelagodi, time mislimo na sva neuravnoteena
stanja, bez obzira na to ispoljavaju li se na fizikom, mentalnom ili emocionalnom
nivou.
Svi mi, zbog toga to ivimo u vremenu, proivljavamo iskustvo bola i
nelagode na fizikom, mentalnom i emocionalnom nivou. Bol i nelagoda su rijei
kojima obino opisujemo energetsko stanje emocionalnog svijeta koje mentalno i
fiziki doivljavamo kao pogreno, nelagodno, neproduktivno, neugodno, loe za
nas, tetno i/ili neprirodno. Zahvaljujui naem mentalnom i fizikom opaanju
takvih emocionalnih stanja, na njih automatski reagujemo sa strahom i otporom.
Od trenutka kad zakoraimo u ovaj svijet na primjeru drugih uimo da se
bola i nelagode trebamo plaiti i odupirati im se te pokuati ovladati njima, ublaiti
ih, odvojiti se od njih, otupiti ih, drogirati, pa ak i operativno ih otkloniti. Poueni
primjerima drugih ljudi poinjemo vjerovati da su bol i nelagoda neprijatelji te da
im moramo pobjei ili ih savladati po svaku cijenu im se ispolje u naem iskustvu.
Drugi nas navode da povjerujemo kako su bol i nelagoda uvijek pokazatelji da neto
nije u redu. U ovom svijetu je jako rijedak sluaj da nas neko potakne ili ohrabri da
na svoja iskustva bola i nelagode odgovaramo oslukujui ih, umjesto bjeei od
132

njih.
Tokom Procesa prisutnosti od nas se trai da razmotrimo mogunost kako se
iskustva bola i nelagode ispoljavaju namjerno, a zbog toga su i svrhovita. Drugim
rijeima, kad nam se dogodi takvo iskustvo, do toga dolazi zato to se i trebalo
dogoditi. Od nas se trai da se otvorimo ideji kako su bol i nelagoda kljuni
oblici komunikacije koji u naem ivotnom iskustvu imaju prijeko potrebnu i
dragocjenu funkciju. Pozvani smo da promijenimo svoje shvatanje bola i nelagode
te prirodu svog odnosa s njima.
Pozvani smo da razmislimo jesu li nam bol i nelagoda prijatelji, a ne neprijatelji te
jesu li nam moda doli pomoi, a ne nanijeti nam zlo.
Razmislite ta postiu iskustva bola i nelagode. Uvijek posluno skreu
arite nae panje na odreenu taku u naem fizikom, mentalnom ili
emocionalnom iskustvu. Zato?
Razmislite kako nagonski reagujemo na takvo iskustvo. U metaforikom
smislu bjeimo u suprotnom smjeru odvlaei panju od podruja na kom osjeamo
bol i nelagodu. Dajemo sve od sebe kako bismo tabletama, alkoholom ili
razliitim medicinskim zahvatima ukinuli vlastitu svjesnost takvog iskustva.
Drugim rijeima, automatski se pokuavamo oduprijeti tom iskustvu i potisnuti ga,
pokuavajui njime ovladati i umiriti ga. Kakve su nae pretpostavke ?
Takvim reaktivnim ponaanjem nikada se ne oslobaamo bola i nelagode,
nego ih samo potiskujemo i odgaamo na neko vrijeme. Bol ili nelagoda e se
neminovno ponovo pojaviti u nekom drugom trenutku i dalje nam pokuavajui
skrenuti panju ili se u drugom obliku ispoljiti negdje drugo. Razmislite o ovoj
mogunosti :
Najbolnije u nelagodi i bolu bi mogao biti na otpor.
Nae potisnute uspomene sistematski e izranjati tokom Procesa prisutnosti
kako bismo ih mogli integrisati uz pomo saosjeajne panje. Bol i nelagoda u
tijelu, umu i srcu su naa fizika, mentalna i emocionalna tijela koja nam skreu
panju kako bismo im se mogli posvetiti. Ali, nas uvijek neto nagoni da
pobjegnemo od tih iskustava ili da naemo nekog drugog ko e im se posvetiti.
Od nas se sada trai da razmislimo o ovome : moda smo u prolosti doivjeli
neuspjeh pri razrjeavanju bola i nelagode stoga to panja nekog drugog ovjeka
ne moe integrisati naa iskustva umjesto nas. Budui da je u stanju neravnotee
nae fiziko, mentalno ili emocionalno tijelo, stoga samo naa panja moe uistinu
obnoviti ravnoteu naeg iskustva.
Svi nam proroci, duhovni uitelji i sveti tekstovi govore da sveprisutnost koju
nazivamo Bogom prebiva u svakome od nas. Kad bismo na nekom nivou mogli
133

prihvatiti tu zamisao, u poetku makar samo kao apstraktnu ideju, tada bismo
takoe mogli poeti prihvatati i drugu mogunost, da u svom ivotnom iskustvu
svoju direktnu povezanost s bliskom prisutnou i neogranienom iscjeliteljskom
moi onoga to Bog za nas predstavlja moemo pronai u prisutnosti panje koju
svjesno usmjeravamo. Meutim, mogunosti koje sadri ta spoznaja ostaju puko
filozofiranje ako ih ne ponemo iskustveno istraivati. elimo li spoznati je li to
tano, moramo svjesno i saosjeajno usmjeriti panju s namjerom razrjeavanja
vlastitog stanja fizike, mentalne i emocionalne neravnotee. Drugim rijeima, od
svog iskustva trebamo napraviti vlastitu eksperimentalnu laboratoriju.
Tokom Procesa prisutnosti promiljeno se koristimo dahom kao
instrumentom koji nam pomae da panju ponovno usmjerimo na fiziko, mentalno
i emocionalno tijelo te da je privremeno usidrimo ondje. Time, izmeu ostalog,
postajemo svjesni bolova i nelagoda koje nas prate otkako smo bili djeca i koje
smo uspjeno potiskivali iz svijesti. Sledea metafora prikazuje na koji nain
dugogodinji potisnuti bolovi i nelagode mogu privui nau panju, to je posledica
poveane svjesnosti sadanjeg trenutka.
Jednom sedmino odlazimo prijatelju na aj. Svaki put kad ga posjetimo u
njegovom domu provedemo otprilike sat vremena. Nakon nekoliko godina takvih
posjeta jednom sedmino mogli bismo pretpostaviti da smo prilino upoznali
njegov dom. Prijatelj nas jednog dana obavijesti da mora otputovati na tri sedmice i
zamoli nas da pripazimo na njegov dom. Pristanemo i preselimo se u njegov stan.
Ve prvoga dana poinje se dogaati neto neobino : u njegovom domu poinjemo
primjeivati stvari koje nikada prije nismo vidjeli, kao to su pukotina u plafonu
ili slika u hodniku koju svih tih godina nismo primjetili. Kako dani prolaze,
otkrivamo da primjeujemo sve vie detalja koje nismo uoili tokom brojnih
prethodnih posjeta.
Isto se dogaa kad odluimo da svjesno povezujemo disanje. Umjesto da
neprestano ulazimo i izlazimo iz mentalne paradigme koju nazivamo vremenom,
promiljeno smo odluili svjesnost usidriti u vlastitom tijelu. Zbog toga uoavamo
fizika, mentalna i emocionalna iskustva koja nam se u poetku mogu uiniti
nepoznatima. Ali, nisu nepoznata. Prate nas tokom najveeg dijela ivota. Nismo
ih bili svjesni, jer nismo bili dovoljno dugo prisutni da ih zapazimo. U poetku
emo mnoga od njih doivljavati kao bolna i nelagodna. Zato? Zato to su bol i
nelagoda sredstva kojima se fiziko tijelo koristi kako bi nam privuklo i zadralo
panju.
Ako sada odluimo pobjei od tih novih iskustava, otupjeti ih lijekovima ili
ih ak odstraniti operativnim putem, ukinuemo smisao vlastite odluke da ih uopte
i postanemo svjesni. To je situacija za koju bismo mogli rei bez muke nema
nauke. Umjesto da se odupiremo bolu i nelagodi, pozvani smo istraiti to iskustvo.
Trebali bismo se oduprijeti refleksu koji nas navodi da potisnemo to iskustvo ili
134

da potraimo nekoga kome bismo ga mogli predati. Trebali bismo zakoraiti s one
strane svih postupaka koji potiskuju to iskustvo i koji nam omoguuju da se
nastavimo pretvarati kako je s nama sve u redu. Pozvani smo da smjelo
odgovorimo na poziv vlastitog tijela, da mo svoje panje uzmemo u vlastite
ruke s namjerom da je saosjeajno usmjerimo na obnavljanje ravnotee u kvalitetu
svog ivota.
Drugim rijeima, Proces prisutnosti od nas trai da donesemo odluku kako
emo se drati svoje namjere i neemo se skrivati od svog bola ili ga prepustiti
nekom drugome. Prvi put u ivotu od nas se trai da vjerujemo u uroenu mo
svoje Unutranje prisutnosti. Pozvani smo da prevladamo snaan reaktivni refleks
koji nam govori da nagonski pobjegnemo od fizikog, mentalnog i emocionalnog
bola i nelagode. Od nas se trai da ih prigrlimo i posvetimo im svoju punu panju i
saosjeajnu namjeru, da povezujemo disanje i duboko se zagledamo u njih. Ne
bismo trebali pobjei, nego nas se potie da se suoimo s njima i dobrovoljno
potraimo njihovo sredite kako bismo se mogli otvoriti novim uvidima.
Nauk o obnavljanju ravnotee u fizikim, mentalnim i emocionalnim
iskustvima bola i nelagode je potpuno jednostavan.
Odluujemo da emo biti prisutni u svom bolu i nelagodi s jasnom namjerom da
ih saosjeajno ublaimo posvetivi im svoju potpunu panju.
Ta odluka postupno i blago mijenja itav na odnos s onim to smatramo
bolom i nelagodom. Umjesto da se prema njima odnosimo kao prema napadaima,
odluujemo im pristupiti kao majka koja njeno tjei uznemireno dijete. Takav
preobraj u pristupu oslobaa u nama energiju iscjeljivanja te vie ne izvlai oklop i
ratno oruje. Rat koji se u nama vodi ne moe nam omoguiti da spoznamo
unutranje spokojstvo za kojim tragamo. Ali, to spokojstvo nam prua mo koja
prebiva u njenoj majinskoj ljubavi. Tu blagotvornu mo posjeduju sva ljudska
bia. Ona nam pripada po roenju i prebiva u naoj Prisutnosti.
Unutranja prisutnost je mo za koju ne postoje potekoe. Ona nam pripada
te uz njenu pomo svjesno moemo usmjeravati vlastitu panju i namjeru.
Uzaludno je uvijek bjeati i zavisiti od panje drugih ljudi, traei od njih da
obnove ravnoteu u itavom naem iskustvu, kad sveukupna sila svemira tiho i
strpljivo eka u nama. Sada se od nas trai da se posvetimo sveukupnom
preobraaju svojih namjera. Od nas se trai da odluimo osjetiti fizike, mentalne i
emocionalne osjete koje smo oduvijek potiskivali i od kojih smo bjeali.
To je presudan korak koji nam omoguuje da se oslobodimo duhova
prolosti. Poput svakog drugog vida Procesa prisutnosti, ni taj korak ne moe
umjesto nas napraviti neko drugi. Obnavljanje ravnotee u iskustvima je put koji
moemo utrti samo vlastitim koracima. Bez obzira na to koliko drugo ljudsko bie
135

moglo biti struno ili iskusno, nikada nee biti u stanju istinski osjetiti nau
fiziku, mentalnu i emocionalnu bol i nelagodu. Ako nismo u stanju osjetiti ono
to doivljavamo, drugi ovjek ni na koji nain ne moe istinski obnoviti ravnoteu
naih iskustava. Kad bi drugo ljudsko bie uspjelo obaviti takav zadatak, to
bismo nazvali magijom, a magija je privid u umu onoga koji vjeruje i zabluda
u rukama maioniara. Takvi magini prividi uvijek se s vremenom pokazuju
uzaludnim, iako se u poetku ini da su stvarni. Vrijeme uvijek razotkriva da ne
posjeduju trajne temelje. Stvarna i trajna promjena moe se ostvariti iskljuivo u
naoj unutranjosti svjesnim usmjeravanjem nae vlastite panje i namjere. Roeni
smo opremljeni instrumentima za obnavljanje ravnotee u kvalitetu naih
iskustava. Ne moramo se koristiti tuom opremom, niti bismo od nje imali koristi.
Kako bismo obnovili ravnoteu bilo kojeg iskustva moramo biti u stanju
procijeniti koliko je to iskustvo neuravnoteeno. To ne moemo ako neravnoteu
ne uspijevamo svjesno osjetiti. Ureaji, instrumenti i struni terapeuti ne mogu
osjeati umjesto nas i nikada ne mogu obaviti takav poduhvat. Osjeaji i
iscjeljivanje su dvije polovine od kojih se sastoji cjeloviti postupak koji nam
omoguuje obnavljanje unutranje ravnotee. Sve dok ne prihvatimo taj uvid i ne
ponemo postupati u skladu s njim neemo biti u stanju obnoviti ravnoteu
kvaliteta svojih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava.
Obnavljanje ravnotee kvaliteta naeg ivota
Sada emo nauiti postupak za obnavljanje ravnotee u kvalitetu naeg ivota. Taj
percepcijski metod trebamo primijeniti kad god to od nas trae glasnici u obliku bola
i nelagode.
Da bismo krenuli na putovanje koje e nam omoguiti da ponovo postanemo
sposobni obnoviti ravnoteu vlastitog bola i nelagode, potrebna nam je iskrenost
proeta strpljivou, saosjeajnom namjerom i obuhvatnom, nepodijeljenom
panjom. Kad saosjeajnu panju u potpunosti usmjerimo na bol i nelagodu,
primjetiemo da se poinje mijenjati karakter osjeta koje doivljavamo. Te
promjene trebamo zapaati znatieljno i bez prosuivanja. Od ovoga postupka ne
trebamo oekivati zadovoljstvo, nego promjenu stanja. Nakon toga moramo priznati
te potvrde u kom god se obliku pojavile. Ponekad e nam se initi da se stanje u
poetku pogorava, ponekad mijenja oblik, kree se tijelom, slabi, rastvara se ili
preobraava.
Jednom kad svjesno ponemo igrati svoju ulogu s panjom i namjerom,
moramo dozvoliti osjetima boli i nelagode da se razvijaju vlastitim ritmom. Sve
drugo bi znailo povratak starom i neprijateljskom pokuaju umirenja i ovladavanja
iskustvima. Naa Unutranja prisutnost ne poznaje nikakve potekoe. Ishod
prepustimo njoj.
136

Kako se bol i nelagoda mijenjaju, moramo im i dalje pruati panju kao

to roditelj prepun ljubavi tjei povrijeeno dijete. Najvanija je doslednost. Ako se
groznica poinje povlaiti, to ne znai da djetetu vie nije potrebna majina panja.
Trajna panja omoguie nam da se pone postupno vraati stanje ravnotee.
Vano je imati na umu da smo tokom najveeg dijela svog ivota
zanemarivali i potiskivali bol i nelagodu. Prema njima smo se odnosili kao prema
neprijatelju, a ne kao prema glasnicima koji nam pomau, to oni zaista i jesu.
Stoga moramo biti strpljivi. Dijete koje roditelji godinama zanemaruju ne moe se
istog trenutka otvoriti prema njima samo zato to roditelji iznenada ire ruke da ga
zagrle s ljubavlju. Dijete oklijeva. Najprije posmatra jesu li roditelji dosledni i
iskreni. Stoga ne smijemo uriti i ne smijemo odustati zato to ne shvatamo
neposredne posledice. Ovdje nije rije o brzinskom rjeenju, nego o promjeni
itavog naeg pristupa u dugogodinjem neprijateljskom stavu koji smo imali
prema vlastitoj fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj neravnotei. Ako imamo
dovoljno strpljenja i istrajnosti u odnosu prema bolu i nelagodi, neminovno emo
otkriti da :
Nita od onoga to dolazi iz vanjskoga svijeta nema stvaran i trajan uinak na
ono to se dogaa u naoj unutranjosti.
Kad nam iskustvo signalizuje neravnoteu, to mi nazivamo bolom i
nelagodom, potrebna je iskljuivo naa intimna panja prepuna ljubavi. Ako kroz
svjesno povezano disanje ostanemo prisutni i ako panju ispunjenu ljubavlju
usmjerimo na sredite boli i nelagode, ispuniemo svoj dio u procesu obnavljanja
ravnotee vlastitih iskustava. Mi uzrono djelujemo na vlastito iskustvo. Naa
Unutranja prisutnost e se pobrinuti za sve ostalo. Od nas se trai da pokrenemo
proces i da imamo povjerenja u njega. Evo kako moemo pokrenuti proces :
1. Udobno sjednemo uspravnih lea i sklopljenih oiju. Moemo prekrstiti noge
ili sjesti na stolicu. Cilj nam je poloaj koji omoguuje budnost.
2. Pobrinemo se da nam je dovoljno toplo.
3. Svjesno povezujemo disanje najmanje 15 minuta.
4. Svu svoju panju usmjerimo na bilo koji bol i nelagodu koji se javljaju, bez
obzira na to primjeujemo li je na fizikom, mentalnom ili emocionalnom
nivou. Ne prosuujemo je, nego na nju saosjeajno usmjeravamo panju.
5. Namjera nam je da u potpunosti iskusimo bol i nelagodu. Ako je bol po
svojoj prirodi fizika, tragamo za sreditem osjeta i obraamo panju na njega. Ako
smo zbunjeni, sjednemo i posmatramo prirodu svog misaonog procesa. Ako
osjeamo emocionalnu uznemirenost, sjednemo i oslukujemo osjeaje te im
dozvoljavamo da teku kako ele. Ne prosuujemo, ne brinemo i nita ne planiramo.
137

6. U poetku bi nam se moglo uiniti da se stanje na bilo koji nain

pogoralo. To je automatska posledica usmjeravanja panje na osjeaj i pozitivan
je pokazatelj. Ne znai da se stanje zaista pogoralo, nego da ga postajemo sve
svjesniji. Moramo imati na umu da ono to osjeamo dok obavljamo taj zadatak
ulazi u nau svijest, tako da ga Unutranja prisutnost moe preobraziti. Moramo
dati sve od sebe kako bismo bolu ili nelagodi dozvolili da se kreu vlastitim
ritmom.
7. Tokom tog iskustva vano je odravati povezano disanje.
ta god se dogodi kao posledica toga postupka i treba se dogoditi. Iskustva
razliitih ljudi se meusobno se razlikuju, a meusobno se razlikuju i iskustva
jednog ovjeka u razliitim fazama procesa. Trebali bismo ostati usredsreeni na
iskustvo sve dok se ne povuku osjeti koje doivljavamo kao bol i nelagodu. Kad
je rije o akutnim i dugotrajnim stanjima moda emo postupak trebati napraviti
nekoliko puta kako bismo imali osjeaj da je okonan. Najvanija je strpljivost. to
se vie koristimo ovom metodom, to ona postaje efikasnija.
Zdravo je i korisno svakoga dana nekoliko trenutaka usmjeravati panju na
one vidove iskustva koje smatramo bolnim i neugodnim. Svaki put kad sebi na taj
nain pruamo panju, poveava se mo nae panje i namjere. Svaki put kad
osjetimo dobrotvorne posledice takvog rada poveava se mo nae vjere u vlastitu
Unutranju prisutnost. Ovaj metod nam automatski omoguuje da njeno brinemo o
sebi.

Tokom sledeih sedam dana od nas se trai da :

1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni drugim
mislima.
3. itamo napisani tekst. Konkretnija uputstva : Kad god postanemo svjesni bilo
kakvog bola i nelagode, ne trebamo im se odupirati, nego saosjeajno obratiti
panju na njih u skladu s uputstvima u tekstu za ovu vjebu.

Ovdje zavrava etvrta vjeba.

138

PETA VJEBA

Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi:

Saosjeajno prihvatam vlastitu nevinost.

Da bismo aktivirali ovu vjebu :

Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Nakon toga proitamo sav tekst.
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Buenje unutranjeg saosjeanja

U svima nama sniva trojstvo oca (vostvo), majke (brinost) i djeteta (nevinost,
radost i stvaralatvo). To trojstvo budi namjeru za ponovnim uspostavljanjem
odnosa s vlastitim djejim ja i prua nam mogunost da se prisjetimo kako
moemo sebi aktivno pruiti kvalitet bezuslovne ljubavi koji smo traili u
djetinjstvu, ali je nismo dobili. Namjera za ponovnim uspostavljanjem odnosa
ispunjenog ljubavlju s vlastitim djejim ja aktivira proces u kojem uimo kako
postati vlastiti roditelj. Povezivanje s djejim ja poziva nas da zakoraimo na stazu
brinosti prema sebi, stazu poploenu saosjeanjem. Ta staza nas poziva da
probleme s roditeljima kojih nismo svjesni prevladamo tako to emo krenuti
putem kojim nas moe voditi samo opratanje. Svaki napor koji preduzmemo kako
bismo ponovo uspostavili odnos ljubavi s vlastitim djejim ja nagrauje se sve
obuhvatnijim osjeajem svjesnosti sadanjeg trenutka.
Mnogi ljudi su naizgled jako spremni pomoi drugima, ali kad je rije o
prijeko potrebnoj sposobnosti pomaganja samima sebi, otkrivamo da ne znamo
nita. Takoe shvatamo da smo skloni dubokom osjeaju grinje savjesti kad god za
sebe pokuamo napraviti neto stvarno i ispunjeno ljubavlju. To se dogaa zato to
nas samo na nesvjestan osjeaj bespomonosti i potrebe navodi da se rtvujemo u
ime pomaganja drugima. Ako pokuavamo pomoi svakom ovjeku na vlastitu
139

tetu, na to nas uvijek nagoni odraz nae vlastite bespomonosti koji se ogleda u
svijetu oko nas. Ne moemo davati ono to nemamo, stoga sklonost prema
izvornom sluenju razvijamo tek kad nauimo istinski brinuti o sebi i bezuslovno
se voljeti. Ako svjesno ne zakoraimo u sadanji trenutak i vlastiti ivot, neemo
biti u stanju istinski i efikasno pomagati drugim ljudima. Prvi korak u uenju
brinosti i bezuslovne ljubavi prema sebi je spoznaja o tome koji dio naega bia
zaista pati i udi za panjom.
U odraslom dobu proivljavamo mnotvo fizikih, mentalnih i emocionalnih
stanja neravnotee, a kad nam se to dogodi, najee se iz petnih ila trudimo
potisnuti patnju ili se odvojiti od nje. Moda traimo panju od drugih. Dok ivimo
u paradigmi utemeljenoj na vremenu nismo u stanju uvidjeti da nijedna fizika,
mentalna i emocionalna potekoa ne izvire iz onoga to nam se dogaa ovog
trenutka, iako se jasno odraava u trenutnim zbivanjima.
Tokom etvrte vjebe trebali bismo sebi dozvoliti da osjetimo sve svoje
bolove i nelagode bez ikakvog straha i prosuivanja. Ako dozvolimo sebi to
iskustvo, spoznaemo da svi nai bolovi i nelagode sadre emocionalni obrazac.
Identitet tog obrasca je jedan od mnotva osjeaja koji izrastaju iz trojstva : straha,
bijesa i tuge.
U okviru Procesa prisutnosti takav emocionalni obrazac nazivamo
emocionalnim nabojem. Moemo mu dati razliita imena, od straha i bijesa do
tuge. Taj emocionalni naboj je neugodan osjeaj i napraviemo doslovno sve da ga
ne osjetimo. Kako napredujemo kroz Proces prisutnosti postajae nam sve jasnije da
nas emocionalni naboj skriven u pozadini naih bolova i nelagoda nagoni da u
prenesenom smislu pobjegnemo od sadanjeg trenutka i odvojimo se od njega.
Ako reagujemo na taj naboj vie nismo prisutni, nego ivimo u lai, naputamo
izvornost i preputamo se drami.
Dosad smo ve nauili gdje je zaista usidren emocionalni naboj. Nauili smo
kako ga pratiti unazad u vremenu. Ako se osvrnemo na vlastiti ivot i ako svoja
prola iskustva ne sagledamo kao fizike okolnosti nego kao neprestano
ponavljanje emocionalnog obrasca, uoiemo jasnu stazu slinih emocionalnih
obrazaca koja se protee sve do djetinjstva. Na toj stazi otkrivamo da fizika,
mentalna i emocionalna neravnotea u kojoj ivimo danas nema nikakve veze s
naim sadanjim ivotom odrasle osobe. Neravnotea se samo ogleda u njemu.
Staza nam pokazuje da su dogaaji prije sedme godine pokrenuli sva iskustva
neravnotee. Jedno od najveih otkrovenja glasi :
Iscjeljivanje nije potrebno naem iskustvu odrasle osobe, nego naem djetinjstvu.
Od trenutka kad smo djetinjstvu okrenuli lea kako bismo mogli postati prihvatljivi
u svijetu odraslih, nae djeje ja se koristi fizikim, mentalnim i emocionalnim
stanjima neravnotee kako bi pokualo privui nau panju. Djeje ja pokuava
140

privui nau panju kako bismo se svjesno i saosjeajno pozabavili s neintegrisanim

emocionalnim stanjem u kom smo ga ostavili. Sve dok se svjesno ne pozabavimo
neintegrisanim iskustvima djetinjstva, nae iskustvo odrasle osobe i dalje e
predstavljati samo posledicu neintegrisanog djetinjstva.
U okviru vremena nae iskustvo odrasle osobe samo je odjek djetinjstva.
Na ivot odrasle osobe i dalje e predstavljati naizgled haotino i nepovezano
iskustvo koje na okupu dri naizgled sluajne pojave fizike, mentalne i
emocionalne neravnotee sve dok ne integriemo djetinjstvo. U ovom dijelu
Procesa prisutnosti je od presudne vanosti da shvatimo kako je neuravnoteeno
iskustvo u odraslom dobu posledica, a ne uzrok. Ta spoznaja je presudna zato
to je uzaludno baviti se posledicama, budui da stvarnu promjenu moemo
provesti samo na nivou uzroka. Jedina vrijednost simptoma neravnotee u odraslom
dobu je njihova uloga ispoljavanja uz pomou kojih moemo uspjeno usmjeravati
svijest prema uzrocima u djetinjstvu. Sve dok se ne upustimo u taj zadatak,
neemo moi postii uspjeh.
Potraga za sreom, odnosno, poriv da ovladamo vanjskim okolnostima i
ublaimo ih kako bismo se mogli osjeati ugodno nije nita drugo nego pokuaj
petljanja s posledicama kako bismo promijenili uzrok. Takvo djelovanje nije
mogue i odvodi nas sve dalje i dalje od uroene radosti koja nam je ve dostupna i
eka nas u djejem ja. Djeje ja je utoite nevinosti, radosti i stvaralatva. Kad
zanemarimo stanje neravnotee odriemo se svoje uroene nevinosti, radosti i
stvaralatva, te energiju troimo na pokuaje da budemo sreni pokuavajui
neto napraviti sa sobom. I tako se suoavamo s jo jednim velikim otkrovenjem
:
Kao odrasle osobe nikada neemo biti u stanju iskusiti izvorni mir ako nismo
spremni uputiti se unazad kroz vrijeme i prostor te spasiti svoje djeje ja dovodei
ga u sigurnost sadanjeg trenutka, gdje mu moemo pruiti bezuslovnu ljubav i
panju za kojom ezne.
O metaforikom vraanju u prolost i spaavanju djejeg ja moemo
razmiljati kao o nekoj vrsti putovanja kroz vrijeme. Meutim, ovaj oblik
vremenskog putovanja nije nauna fantastika. Ne odvija se negdje drugo, a svrha
mu nije posjeivanje udaljenih mjesta. To putovanje nas odvodi u vlastitu
unutranjost, a njegova svrha je saosjeajno ponovno povezivanje s odreenim
atributom naeg vlastitog Bia od koga smo se odvojili i otuili. To je posao koji
obavljamo u sebi i koji svjesno povezuje na sadanji trenutak s prolou. Na
povrinu sadanjeg ivota prizivamo svoje nesvjesne postupke potaknute prolim
iskustvima, kako bismo se ovog trenutka mogli svjesno pozabaviti njima. Ako tome
141

radu pristupimo predano, dosledno i iskreno, oslobodiemo svoje djeje ja; njegovih
patnji i nelagode. Posledica spaavanja djejeg ja je postepeno oslobaanje
sadanjeg, odraslog ja od emocionalnog naboja koji je izvor svih naih
neravnotea i odvojenosti. Drugim rijeima, djeje ja brine o emocionalnom
naboju. U emocionalnom smislu ono dri uzde u rukama.
Poput svakog bezazlenog djeteta, djeje ja sve prihvata kao istinito, stvarno i
mogue. Ne zna razliku izmeu izvornosti onoga to vidi na televiziji (oima
odraslog ja), i onoga to doivljava kroz odraslo ja tokom svakodnevnog ivota.
Takoe ne poznaje razliku izmeu onoga to vizualizujemo u mati i onoga to
doivljava kroz odraslo ja u svakodnevnom ivotu. To znai da je i ranjivo i
naivno. Slua sve to mislimo i govorimo, a naim oima posmatra sve to
radimo. Ui na naem primjeru. Posmatra kako se odnosimo prema drugima. Ako
kaemo ne kad mislimo da, a da kad mislimo ne, gubi povjerenje u nau
sposobnost da brinemo o njegovim potrebama na svim nivoima. Budui da je
dijete, ivot naeg odraslog ja ne doivljava kao dio sebe. Pretpostavlja da je
odraslo ja roditeljski lik potpuno odvojen od njega. Stoga mu moramo pristupiti s
besprekornom namjerom. Moramo mu se obratiti ispunjeni bezuslovnom ljubavlju,
odanou i doslednou.
Ako dosad nismo radili s djejim ja, tada je vano shvatiti da je na odnos s
njim ovoga trenutka slian odnosu roditelja koji je godinama zanemarivao svoje
dijete. Negdje u sedmoj godini veina urbanizovanih ljudskih bia se poinje
pripremati za ulazak u svijet odraslih. Za to je potrebna spremnost da djetinjstvu
okrenemo lea. Kako godine prolaze, postoji sasvim mala vjerovatnoa da emo se
osvrnuti unazad ili makar samo i razmisliti o stanju djeteta kakvo smo nekad bili.
U veini sluajeva preko tog dijela naeg Bia prebacujemo koprenu zaborava i
otvoreno priznajemo da se mnogih stvari iz djetinjstva ne moemo prisjetiti. Vie ne
vidimo djeje ja, iako ono vidi sve to se dogaa. Vie naizgled ne osjeamo njegov
bol, ali je bol odrasle osobe samo odraz njegovih nerazrijeenih osjeaja.
Mogli bismo se zapitati: Zato se sada moramo vraati i baviti se prolou?
Zar je ne moemo jednostavno ostaviti na miru i nastaviti sa svojim ivotom?
Nalazimo se u nezgodnoj situaciji, jer nas bol i patnja nerazrijeenih
problema iz djetinjstva slijedi u obliku emocionalne neravnotee koja unitava naa
iskustva odrasle osobe u okviru trajnog obrasca, redovnog i tanog poput sata. Taj
sat nije neutralan poput mehanikih satova koje nosimo na ruci. O otkucavanju
tog djejeg sata i o uinku koji on ima na na sadanji ivot mogli bismo
razmiljati kao o emocionalnom vremenu. Kad nosimo sat i koristimo se njim
kao instrumentom kretanja sadanjim trenutkom naeg ivota, to je potpuno
drugaije, svjesno iskustvo. Sat u bilo kom trenutku moemo skinuti s ruke tako
da vie ne utie na nas. Meutim, krhotine emocionalnog vremena neprestano
nasru u na sadanji trenutak i odvlae nam panju. Godinama smo ublaavali i
142

kontrolisali uinke krhotina iz djetinjstva koje su se ubacivale u nae iskustvo

odrasle osobe, ali prije ili kasnije e se ustremiti poput bijesne zmije i
suprotstaviti se i samom tkivu naeg Bia. Nije potrebno da ekamo ivotnu krizu
prije nego to ponemo obraati panju na te krhotine, ali ponekad je kriza upravo
ono to je potrebno naem oajnom i naputenom djejem ja da nam privue
panju.
Ali, onog trenutka kad se okrenemo svojoj unutranjosti i ponemo se
iskreno odnositi prema svome djejem ja ispunjeni bezuslovnom ljubavlju,
saosjeanjem i odanou koje ono i zasluuje, stanje nae fizike, mentalne i
emocionalne neravnotee postepeno e se poeti smirivati.
To je stvaran rad koji dovodi do potpuno stvarnih posledica. Kad se djeje ja
jednom smiri, smiriemo se i mi. To je potpuno jednostavna i snana istina. Ako
nismo smireni, to znai da se u naem djejem ja odvijaju sukobi. Nemamo se
kome obratiti za pomo i nema drugog rjeenja nego da se saosjeajno okrenemo
vlastitoj unutranjosti i s ljubavlju se pozabavimo tim dragocjenim dijelom svog
Bia. Tek kad se upustimo u taj posao moi emo istinski razumjeti ta znae ove
rijei :
Zaista, kaem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno
neete ui u kraljevstvo nebesko.
(Jevanelje po Mateju, 18:2-4)

U prevodu to znai : tek kad vratimo spokojstvo svom djejem ja moemo ponovo
ostvariti i odrati emocionalnu ravnoteu u kvalitetu naeg ivota. Naa elja za
ponovnim povezivanjem s vlastitim djejim ja i za razvojem svjesnog odnosa s tim
dragocjenim dijelom naega Bia predstavlja razdvajanje ita od kukolja. Nikada
nije prekasno za sreno djetinjstvo. Naroito kad spoznamo da u raju nema odraslih
ljudi.
Spaavanje djeteta u nama
Tokom putovanja kroz Proces prisutnosti nailazili su i nailazie brojni trenuci kad se
uopte ne osjeamo prisutnima. U tim trenucima rastresenosti mogli bismo se
osjeati razdraljivi, tjeskobni, ljuti ili ak prepuni straha, bijesa i tuge. To su
trenuci kad se od nas oekuje da se svjesno okrenemo djejem ja. To su trenuci u
kojima se najvie moramo potruditi da zapamtimo kako stanje neravnotee koju
osjeamo ni na koji nain nije povezano s onim to se dogaa ovog trenutka. Stanje
neravnotee je zov u pomo jako emocionalnog, djetinjeg dijela naeg ja
zarobljenog u mentalnoj ideji koju nazivamo prolou. I ta trebamo
143

napraviti? Kako da unitimo tu ideju i u odnos s djetetom u sebi unesemo svjesnost

sadanjeg trenutka ? To je potpuno lak zadatak za koji nam je srce potrebnije od
uma.
Trebamo pronai mirno i udobno mjesto ili priekati dok ne ostanemo sami,
kako nas niko ne bi uznemirivao. Tada sklopimo oi i zamislimo svoje odraslo ja
(osobu kakva smo sada) kako stoji pred naim djejim ja.U mislima prizovemo
sliku djeteta kakvo smo nekada bili i koje proivljava potpuno isti nivo
emocionalne neravnotee koju mi sada osjeamo u svom iskustvu odrasle osobe.
Taj naizgled izmiljen scenario je potpuno stvaran, jer su osjeaji koji nas trenutno
uznemiruju zapravo izranjanje potisnutih uspomena koji odjekuju iz naih djejih
iskustava. Simptomi su odjek. Simptom je djeli neintegrisanih hronolokih
dogaaja.
Kad zamislimo taj prizor trebamo se saosjeajno odnositi prema svom
djejem ja kako bi to uinio roditelj ispunjen ljubavlju i njenou. U tom
zamiljenom prizoru svom djejem ja moramo dozvoliti, pa ga ak i ohrabriti, da
izrazi svoje osjeaje bez ikakve cenzure ili prosuivanja.
U prenesenom smislu dijete moramo uzeti u naruje, bezuslovno ga voljeti i tjeiti.
Moramo napraviti ta god je potrebno.
Dok tako s ljubavlju brinemo o svom djejem ja, automatski budimo svog
unutranjeg roditelja i dolazimo u stanje saosjeanja. Kao roditelj prepun ljubavi
moramo svoje djeje ja upitati ta mu se dogodilo i zato je tako uznemireno.
Moramo ga samopouzdano i iskreno uvjeriti da emo brinuti o njemu i da emo mu
pruiti bezuslovnu ljubav kakvu i zasluuje. to je najvanije, moramo uvjeriti svoje
djeje ja da e i dalje ivjeti dobro, usprkos strahu koji proivljava. Moramo mu
priati o svom ivotu odrasle osobe i pozvati ga da ponovno postane svjestan
uesnik onoga to iz dana u dan doivljavamo. Na taj nain omoguiemo mu
da pobjegne iz zatvora ideje prolosti te da zakorai u potpuno stvarno iskustvo
naih sadanjih okolnosti.
Kad osjetimo emocionalni odgovor na to iskustvo, znaemo da smo uspjeli
u svojim naporima komunikacije s djejim ja. Na nae iskreno saosjeanje djeje ja
nerijetko odgovara suzama olakanja. Naa iskrena namjera obnavljanja
ravnotee svjesnom komunikacijom s njim je odgovor djejem ja na njegove
molitve. Suze oznaavaju poetak oslobaanja negativnog emocionalnog naboja
koji nam je kao odrasloj osobi uzrokovao nelagodu u ivotnom iskustvu. Suze koje
nam teku niz obraze nisu suze odrasle osobe, nego suze koje nismo mogli
isplakati dok smo bili djeca. Moramo ih pustiti da teku. One predstavljaju blokiranu
i ustajalu energiju koja je dotad nesvjesno zagaivala na ivot i unosila
neravnoteu. Da bismo se mogli vratiti na pravi put moramo pustiti suze neka
144

teku. Takav emocionalni odgovor znai da se izmeu naeg odraslog i djejeg ja

ponovo uspostavila povezanost.
Ne smijemo brinuti ako u poetku komunikacije s djejim ja ne osjetimo
emocionalni odgovor. Djeje ja je esto potpuno otupilo zbog zanemarivanja i
naputanja. Dunost nam je da ustrajemo bez obzira na ishod. Namjera nam mora
biti bezuslovna. Zadatak nam je da djetetu, bez obzira na sve, pruimo
bezuslovnu ljubav. Suze e se esto pojaviti kad ih najmanje oekujemo i nakon
njih emo osjetiti veliko olakanje.
Jednom kad nae djeje ja zaista shvati kako smo se vratili da ga spasimo,
poeemo primati plodove vlastite bezuslovne ljubavi, saosjeanja i odanosti : sve
dugotrajnija razdoblja spontanog mira, radosti i stvaralatva. Otkriemo da nam
vie nisu vane one sitnice koje su nas ljutile i u nama izazivale razdraenost.
Spontano emo uivati u zaigranosti s drugima i doivjeti trajno smanjenje fizike,
mentalne i emocionalne neravnotee. Vie neemo ivjeti s osjeajem da smo
ispunjeni emocionalnim nabojem, nego ivotom ispunjenim samopouzdanjem i
spoznajom da mi njime upravljamo. Drame ili stanja lanosti postupno e
zamijeniti sve jae zraenje Prisutnosti.
Kao i u drugim aktivnostima, da bismo ponjeli nagrade zbog toga to smo
spasili svoje djeje ja, potrebni su nam praksa, predanost i doslednost, a takoe i
iskrenost i potenje. Zapamtite, niko ne odustaje od pokuaja da naui voziti
automobil samo zato to tokom prve lekcije ne uspije postii veliku brzinu na
autoputu. Ne smijemo se odrei svog djejeg ja, kao ni svoje sposobnosti da
stupimo u kontakt s njim, samo zato to ono oklijeva da nam odmah pristupi i
povjeri nam se. Dok mu se pribliavamo moramo imati na umu koliko dugo smo
zanemarivali njegove povike u pomo umirujui ga i kontroui njegove pokuaje
da nam privue panju. Moramo biti strpljivi, iskreni i, to je najvanije, dosledni.
Ako imamo na umu da je svako neugodno iskustvo u odraslom dobu poziv u
pomo iz vlastite prolosti te ako uz pomo bezuslovne ljubavi, saosjeanja i
predanosti odgovorimo na taj poziv kad god je to mogue, tada emo automatski
pokrenuti proces koji e poeti obnavljati ravnoteu u kvalitetu naeg ivota. Iz
idejnog zatvora prolosti poeemo oslobaati najbolji dio onoga ko i ta jesmo.
Tada emo poeti razumijevati zato se kae: Sadanjost je najvei dar. Nema
uzvienijeg poklona koga bismo mogli dati sami sebi nego to je ponovno buenje
djeje radosti i stvaralatva uroenih naoj zajednikoj Unutranjoj prisutnosti.

145

Tokom sledeih sedam dana od nas se zahtijeva da :

1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni drugim
mislima.
3. Proitamo napisani tekst. Konkretna uputstva : Kad god smo misaono rastreseni
ili se emocionalno i fiziki osjeamo neugodno, to je znak i poziv iz prolosti da
u sadanjem trenutku uspostavimo vezu s djejim ja. to ee se otvorimo tome
dijelu svog Bia, to emo biti uspjeniji u obnavljanju ravnotee u kvalitetu
itavog naeg ivota.

Ovdje zavrava peta vjeba.

146

ESTA VJEBA

Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Neutraliem svoj negativni emocionalni naboj

Kako bismo zapoeli ovu vjebu :

Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Nakon toga proitamo itav pisani tekst.
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Smanjivanje negativnog emocionalnog naboja

Stigli smo do one take u Procesu prisutnosti u kojoj smo se upoznali s razliitim
postupcima percepcijskih metoda osmiljenih da nam pomognu da svjesno
smanjimo intenzitet onoga to zovemo negativnim emocionalnim nabojem. Taj
metod nazivamo Procesom emocionalnog ienja. Ljepota tog percepcijskog
metoda je u tome to ga poinjemo primjenjivati ve samim razumijevanjem
njegovog mehanizma. To je tako zbog toga to se njegova primjena ne sastoji u
djelovanju, nego predstavlja stanje Postojanja. Prije nego to ga dodatno
istraimo, najprije emo pomnije osmotriti narav emocionalnog tijela u vremenu i
izvan njega te porijeklo onoga to nazivamo negativnim emocionalnim nabojem.
Najuzvienija primjena naeg fizikog tijela u sadanjem trenutku odnosi se
na to to ga koristimo kao sredstvo i arinu taku u kojoj svjesno moemo usidriti
sveukupnu mo svoje svjesnosti sadanjeg trenutka u ovom svijetu. ivot u fizikom
tijelu je prilika da naa Dua dostigne svoju punu svjesnost jo dok je u ovome
svijetu, odnosno stopostotnu svjesnost sadanjeg trenutka. Drugim rijeima, ivot je
prilika da postanemo potpuno svjesni svog ivotnog iskustva. Da bismo to postigli
nae mentalno i emocionalno tijelo se moraju takoe uskladiti sa svojom
najuzvienijom primjenom.
147

Najuzvienija primjena mentalnog tijela je u svjesnom usmjeravanju arita

vlastite panje. Najuzvienija primjena emocionalnog tijela je u poticanju snage
naih namjera. U tom smislu, mentalno tijelo je navigacioni sistem vjetine naeg
Postojanja, a emocionalno tijelo je rezervoar s gorivom koji sadri razliite emocije
ili razliite vrste goriva koje trebaju pokrenuti razliit intenzitet stvarnog kretanja u
ivotnom iskustvu.
Meutim, te strukturalne potencijale ne moemo ispuniti dok ivimo u
vremenu, nego svoje fiziko tijelo koristimo kao prazno gradilite ili u
najboljem sluaju kao privremeno utoite izmeu misaonih izleta u nepostojeu
prolost i budunost. Za nas je to mjesto na kom zastajemo izmeu planiranja.
Fiziko i mentalno tijelo takoe koristimo kako bismo obavili mnotvo poslova uglavnom beskonanih poslova koji su slabo ili esto ba nikako povezani sa
svrhom nae Due. Najvei dio svog ivota potroimo na gomilanje stvari koje ne
moemo ponijeti sa sobom na putovanje izvan granica svojih sadanjih okolnosti.
Takoe neto radimo kako bismo privukli panju i kako bi neko priznao i
opravdao nae postojanje na ovome svijetu. Da bismo to postigli, koristimo se
mentalnim tijelom kao instrumentom razmiljanja, analize i kontrolisanja vlastitih
iskustava, a emocionalnim kao sredstvom umirivanja, projekcije i stvaranja svih
oblika drame. Zbog toga esto imamo osjeaj kao da nikada nigdje ne stiemo,
jer u stvarnosti je to upravo tako. Na svu sreu, Proces prisutnosti automatski poinje
poboljavati takvu situaciju. To postie na sledei nain :
1. Upuuje nas kako se koristiti dahom da bismo trenutno aktivirali fiziku
prisutnost.
2. Daje nam Izjave za buenje Prisutnosti i pisane tekstove koji aktiviraju i
potiu mentalno usmjeravanje.
3. Pomae nam da ponemo svjesno oslobaati svoje zalihe goriva uvodei nas u
emocionalni proces ienja i tako nas upuuje kako svjesno ukinuti dramu.
Dok ivimo u vremenu i pokuavamo se dobro ili bar ugodno osjeati, prebivamo u
iskustvu suprotnosti. Pokuavamo se dobro provesti zato to se osjeamo loe i
pokuavamo sebi olakati, jer nam se ivot ini jako teak. Jedini problem je u tome
to dok troimo vrijeme jurei za jednim iskustvom kako bismo mogli pobjei od
drugog, zapravo neprestano odskakujemo od zidova zatvorske elije koju smo sami
napravili. Takva zbrka moe pokrenuti pravu lavinu vanjske aktivnosti i mi
moemo doivjeti raznolike fizike, mentalne i emocionalne okolnosti, ali zapravo
nigdje ne stiemo. Zbog toga se od nas trai da u Proces ne ulazimo i da napredak
ne prosuujemo na temelju toga koliko se dobro osjeamo ili koliko nam je taj
zadatak lak. Kad je rije o ostvarenju emocionalnog rasta, dobro i lako nisu mjerilo
uspjeha, nego najee pokazatelji izbjegavanja, otpora i poricanja.
148

Kako bismo pokrenuli stvarno kretanje u svome ivotu, percepciju moramo

uzdii do take na kojoj emocionalna iskustva vie nije prijeko potrebno oznaavati
kao dobra ili loa. U svjesnosti sadanjeg trenutka ne postoje dobre ili loe emocije,
nego samo energija u kretanju. Postoje samo razliiti stepeni goriva za razliite
intenzitete unutranjeg kretanja. Da bismo postigli pravu mjeavinu goriva i da
bismo ovladali to veim dijelom udaljenosti koju moemo obuhvatiti u svom
ivotnom iskustvu, moramo biti spremni koristiti se itavim nizom goriva koja su
nam dostupna. U tome se krije prava radost i stvaralatvo. elimo li postii
frekvenciju stvarne radosti i stvaralatva, trebamo sve obuhvatati, a ne iskljuivati.
U okviru ivota u vremenu radost zamjenjujemo s vanjskim, promjenjivim
iskustvom sree, a stvaralatvo s vanjskom zauzetou stvaranja ili gomilanja
stvari. Ali, kad se dobro osjeamo nismo radosni, jer je radost osjeaj svega.
Stvaralatvo se ne odnosi na preureivanje sadraja fizikoga svijeta kako bi nam
ivot bio laki ili jednostavniji, nego na prihvatanje svega kao sredstava
namijenjenih da nam pomognu ostvariti na najuzvieniji potencijal.
Meutim, jo dok boravimo u polarizovanom iskustvu utemeljenom na
vremenu, prijeko je potrebna komunikacija istom takvom terminologijom. Stoga
emo neugodno stanje emocionalnog tijela opisivati rijeima negativnog
emocionalnog naboja, jer njima prikladno opisujemo stanje emocionalnog tijela
koje nam ne koristi u onome smislu koji razumijemo. Stoga moemo rei da
posjedujemo i pozitivan i negativan emocionalni naboj. O negativnom naboju
moemo razmiljati kao o neemu to ograniava stvarno kretanje naeg ivota, a
o pozitivnom kao o neemu to ga potie. I za pozitivan i negativan emocionalni
naboj moemo rei da je kroz proces emocionalnog utiskivanja, tokom prvog
sedmogodinjeg ciklusa, postao dijelom naeg iskustva.
Emocionalno utiskivanje je pojam kojim se u Procesu prisutnosti koristimo
kako bismo opisali nesvjestan postupak prenoenja u kom se na nas prenosi praslika
emocionalnog sadraja emocionalnih tijela naih roditelja (ili njihovih zamjena).
Kad navrimo sedmu godinu u emocionalnom smislu nastavljamo ondje gdje su oni
zastali. Taj proces utiskivanja se odvija kroz itav niz interaktivnih fizikih,
mentalnih i emocionalnih iskustava. Kako bismo mogli ui u ljudsku rasu i
odigrati svoju ulogu svi mi preuzimamo emocionalnu palicu od roditelja. To je
neizbjena posledica djetinjstva. Rije je o svetom sporazumu koji sklapamo jedni s
drugima, o posledici odnosa koje smo imali jedni s drugima, a koji se proiruju
izvan granica ovog ivota. Na Istoku se o tome govori kao o karmikom odnosu.
To je posledica koja povezuje pojedinane Due u grupe nazvane porodicama.
Nije rije o tome da smo uistinu povezani samo s tim odreenim Duama.
Prisutnost u nama je zajednika svim ivim oblicima. Na bliski odnos u ovom
ivotu s bilo kojom drugom Duom odreuju iskljuivo nai bivi meusobni
odnosi.
149

Pozitivan emocionalni naboj kog su nosili nai roditelji i kog aktiviraju naa
iskustva s njima prije nego to navrimo sedmu godinu takoe nam se prenose na
isti nain, ali pozitivan naboj ne vodi onome to doivljavamo kao fiziku,
mentalnu i emocionalnu nelagodu. Pozitivan emocionalni naboj koji primamo od
roditelja ne ograniava nau sposobnost doivljavanja stvarnog kretanja, nego budi
u nama stvaralake porive, nadahnue i elju da ostvarimo iskustvo svrhovitog
ivljenja.
Prvo sedmogodinje razdoblje prenoenja emocionalne palice s roditelja na
djecu se moe smatrati i promiljenim procesom prenoenja sudbine. Do toga
dolazi zato to sadraj naeg prvog sedmogodinjeg emocionalnog ciklusa
uspostavlja obrazac koji potie odvijanje i cikliko ponavljanje emocionalnih,
mentalnih i fizikih okolnosti naeg ivota.
Naa sudbina u svakom ivotu prenosi se vibracionim tokom, poslednjih
sedam mjeseci u maternici, u emocionalnom smislu se prenosi tokom prvih
sedam godina nakon roenja, mentalno izmeu sedme i etrnaeste godine, a u
fizikom do dvadeset prvog roendana. U svakom od tih sluajeva sudbina se
prenosi utiskivanjem. Tokom prvih sedam mjeseci utisci se uglavnom prenose
vibracijama aktivnosti koje doivljavamo u majinoj maternici. Do toga dolazi
svrhovito kroz nae iskustvo njenih otkucaja srca, disanja, cirkulacije, tjelesnog
kretanja, odjeka njenog glasa i tome slino. U prvih sedam godina utisci se
prvenstveno prenose putem interakcije s roditeljima i bliom porodicom. Tokom
tinejderskih godina na nas utiu kolovanje i vrnjaci. Od etrnaeste do dvadeset i
prve na nas utiu prve ljubavi i odnosi sa irim fizikim iskustvom svijeta. Kad
navrimo dvadeset prvu godinu sudbina nam se u vibracionom, emocionalnom,
mentalnom i fizikom smislu utisnula u iskustvo.
Dok ivimo u vremenu ini nam se da se ta iskustva utiskivanja odvijaju
sluajno i nasumice, ali to nije tako. Pokazatelj koji govori u kojoj mjeri ulazimo u
svjesnost sadanjeg trenutka je nivo do kog opaamo koliko se odvijalo svako
pojedino ivotno iskustvo.
Kao to smo govorili pod naslovima Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus,
mi zasad nemamo vibracioni jezik kojim bismo se mogli posluiti da svjesno
pristupimo iskustvima utisnutim na vibracionom nivou te da ih razrijeimo. Taj
jezik e se prirodno pojaviti u naoj svijesti kad za to budemo spremni. Stoga
integracija vibracionog tijela nije zadatak koji bismo mogli obaviti bez pomoi.
Zato zasada kao uzronu taku biramo emocionalno tijelo u koje moemo unijeti
stvarne i trajne promjene u kvalitet naeg ivota. Iako je jo relativno potisnut,
nezreo i nefunkcionalan, ipak posjedujemo zajedniki emocionalni jezik. Svoja
iskustva moemo osjeajno proivjeti. Jedna od glavnih namjera Procesa prisutnosti
je otkriti, razviti i istraiti posledice umjenosti u jeziku naeg emocionalnog tijela.
150

Kad u tome uspijemo, lake emo dostii stanje Postojanja koje nas automatski
otvara vibracionoj svijesti. Svjesnost sadanjeg trenutka je peron do kog moramo
stii kako bismo uhvatili voz koji nas nosi prema vibracionoj paradigmi.
Sve dok se ne osvijestimo u onoj mjeri u kojoj moemo na emocionalnom
nivou svjesno komunicirati sa sedmogodinjim ciklusom i mijenjati ga, ivimo i ne
znajui da smo njegovi zarobljenici. Kad smo spremni i sposobni da postanemo
svjesni mehanizma svoje utisnute sudbine, to nam omoguuje da svjesno i
odgovorno uestvujemo u njoj i usmjeravamo je. Tek tada poinjemo ponovo
uspostavljati i istraivati ono to sada smatramo slobodnom voljom.
Svjesno uestvovanje u vlastitoj sudbini dogaa se kad ponemo d a
svjesno neutraliemo neravnoteu u emocionalnom tijelu smanjivanjem negativnog
emocionalnog naboja i poveavanjem pozitivnog. Kad ta dva naboja uravnoteimo,
iskustvo emocionalnih polariteta se rastvara, te se na odnos s emocionalnim
tijelom obnavlja u svom najuzvienijem potencijalu. Na taj nain poinjemo
preuzimati uzde u svoje ruke i stoga ivimo svrhovitim ivotom. U tome smislu
preuzimanje odgovornosti za kvalitet (emocionalni sadraj) vlastitog ivota
predstavlja vrata koja vode do stvarne line slobode.
Stoga smo se tokom prvih est vjebi Procesa prisutnosti usredsredili na
buenje svjesnosti o svjesnom smanjivanju uinka negativnog emocionalnog
naboja. Od sedme vjebe se sve vie usmjeravamo na aktiviranje svjesnosti o
pozitivnom emocionalnom naboju. Na taj nain poinjemo svjesno postavljati
temelje za povratak u ravnoteu.
U idealnom sluaju pokuavamo postii ravnoteu izmeu negativnog i
pozitivnog emocionalnog naboja kako bismo doivjeli emocionalni sklad bez obzira
na ivotne okolnosti. Takva emocionalna ravnotea je mogua tek kad nivo bola i
nelagode smanjimo do take u kojoj sve emocije moemo smatrati energijom u
kretanju, a ne zastraujuim iskustvima na koja trebamo reagovati. Za postizanje
emocionalne ravnotee potrebno je u vlastitoj unutranjosti dostii stanje
prihvatanja u kome vie ne osjeamo potrebu birati emocije koje elimo iskusiti.
Drugim rijeima, da bismo iskusili stvarnu emocionalnu ravnoteu, moramo
se potpuno odvojiti od polarnosti u kojima se kreemo, kad nam do jedne emocije
nije stalo vie nego do druge. Prije nego to smo tu energiju poeli imenovati, prije
nego to nam je postala vana, osjeaji su nam jednostavno bili energija u kretanju.
To je bilo prije nego to smo poeli pokuavati unijeti nekakav smisao u osjeaje,
dok smo bili u stanju prije smisla. Povratak u svjesnost sadanjeg trenutka je
prilagoavanje naih opaanja koja e poeti obnavljati na neutralan odnos s
energijom. Tada e energija kretanja postati poticaj koji e pokrenuti stvarno
kretanje u kvalitetu naih iskustava. Tada moemo svrhovito ivjeti.
Radost je mogua tek kad sve energetske okolnosti prihvatamo na isti nain.
151

Najjednostavnije reeno, glavna karakteristika negativnog emocionalnog naboja je

nelagoda. Rije je o zarobljenoj, blokiranoj, umirenoj i kontrolisanoj energiji. Na
otpor njenoj uroenoj prisili za kretanjem izaziva rascjep, a kroz taj rascjep u svaki
vid naeg iskustva poinje ulaziti vruina. Ta unutranja vruina itav ivot pretvara
u pakao. Toliko smo navikli na nju da uglavnom i ne znamo da postoji.
Ali, njen odraz se ispoljava u vanjskom svijetu. Naa vanjska iskustva
postaju pravi spremnik ognja. Svoje vanjske okolnosti oblikujemo zagrijavajui ih,
kuvajui ih i spaljujui. Grijemo svu svoju hranu i mnoge napitke, od kafe do
alkohola, stvarajui toplinu u svome iskustvu. Mnoge stvari od kojih smo zavisni,
kao to je eer, u naem tijelu uzrokuju toplinu. ak smo izmislili i cigarete
pomou kojih spaljujemo i zagrijavamo vazduh koji udiemo. Nai vanjski oblici ne
mogu se kretati kroz ovaj svijet bez toga procesa gorenja. Takvo postupno
zagrijavanje vanjskog svijeta je ispoljavanje naeg unutranjeg ognja kojega nismo
ni svjesni. Intenzivan otpor vlastitoj izvornosti potie njegov plamen. Sve dok se
osjeamo ugodnije u stanju lai nego u stanju Prisutnosti, osjeaemo se ugodnije
ivei u vruem svijetu. Ako ne uspijevamo zapaziti svoju unutranju vruinu,
takoe ne moemo zapaziti ni ta pakao zaista jeste.
Takvo emocijama potaknuto stanje unutranje vruine nazivamo razliitim
imenima, ali njegovi najvaniji predstavnici su strah, bijes i tuga. Strah, bijes i tuga
su mentalne definicije posledica unutranje vruine. Razumijevanje odnosa izmeu
vruine i negativnog emocionalnog naboja, kao i spoznaja da je emocionalno tijelo
metaforiki povezano s elementom vode, prua nam potpuno novi uvid u mnotvo
jezinih izraza koji opisuju to emocionalno preoptereenje :
Vrue kao u paklu.
Pei na laganoj vatri.
Uskipio sam od bijesa.
Isputanje pare.
Gubim hladnokrvnost.
Vaditi kestenje iz vatre.
Nivo unutranje vruine ili nelagoda emocionalnog tijela se odreuje
intenzitetom poetnih djejih iskustava koja su je i izazvala. Osim metaforike
paklene vatre u koju smo pretvorili svoje iskustvo vanjskoga svijeta, unutranja
nelagoda u ponaanju se izraava na dva glavna naina :
1. Drama. Prva posledica pretjeranog negativnog emocionalnog naboja je vanjska
drama. To su nae predstave kojima privlaimo panju i prihvatanje drugih ljudi.
Svi mi imamo itav niz iskuanih i provjerenih predstava koje smo osmislili kad su
drugi obeshrabrivali nae izvorno ponaanje, kad smo se izvjebali da se
152

odupremo spontanosti. To su nae reakcije prema svijetu. Tokom djetinjstva smo, u

okviru emocionalnog utiskivanja, svi proli kroz iskustva u kojima su drugi suzbijali
nae izvorno ponaanje i preoblikovati ga razliitim stepenima discipline u
proraunatu prikladnost. To su radili kako bismo postali drutveno prihvatljivi u
svijetu odraslih.
Spontano, radosno i kreativno dijete je ista energija u pokretu. Da bi dijete moglo
ui u svijet odraslih i postati njegovim dijelom, odnosno da bi moglo poeti ivjeti
u vremenu kako to nazivamo u okviru Procesa prisutnosti, roditelji i okolina u
kojoj dijete ivi promiljeno iskorjenjuju djetetovo spontano ponaanje. Iako se
spontano ponaanje smatra zgodnim kod dvogodinjaka, ono postaje neprikladno
kod osmogodinjaka, a kod osamnaestogodinjaka ak i nezakonito. Naprimjer, ako
dvogodinjak tri go na javnome mjestu, to je potpuno u redu, ali ako bi
osmogodinjak go trao po koli to bi se smatralo neprikladnim, a u veini
drutava nezakonitim za osamnaestogodinjaka. Ovdje ne raspravljamo o tome da li
bi spontano ponaanje trebalo ublaiti. Bavimo se posledicama takvog ina.
Preoblikovanje spontanog ponaanja najee potiu i obavljaju roditelji koristei se
rijeima prestani i ne. Ono to ljudi ne uspijevaju zapaziti je da spontano
ponaanje nikada ne prestaje kad ga se prekida nasilnom disciplinom. Jednostavno
se preobraava u neto drugo. Postaje proraunata drama. Pretvara se u otpor.
Djeju Prisutnost zamjenjuje la odraslih. Naa proraunata drama je uspjena
utoliko to postajemo prihvatljivi za svijet odraslih, ali u istom trenutku ta
prihvatljivost nae izvorno ja ini neprihvatljivim i nama samima. Takvo
unutranje stanje stvara sukob, a taj sukob se kasnije odraava prema van u obliku
privlaenja panje i prihvaenosti u svijetu. To je nadahnue za najvei dio nae
drame. Trajni otpor prema vlastitoj izvornosti takoe je i katalizator za stalni
porast topline u emocionalnom tijelu, jer otpor po svojoj prirodi izaziva rascjep, a
rascjep vruinu.
Jednom kad spoznamo da neki dijelovi naeg izvornog ponaanja vie nisu
prihvatljivi, osmiljavamo male predstave kako bismo postali prihvatljivi. Naa
procjena o uspjenosti tih predstava se temelji na tome koliko panje dobijamo od
roditelja i blie porodice dok ih provodimo. esto je bilo kakva panja, makar i
negativna, makar i s neugodnim posledicama, bolja od nikakve. Shodno tome, na
repertoar predstava je bio osmiljen tako da sadri ponaanja koja izazivaju i
pozitivnu i negativnu panju. Te neizvorne predstave postale su dio naeg dramskog
repertoara koje ponavljamo sve do danas kad god od ljudi oko sebe traimo panju
ili prihvatanje. elju za panjom i prihvatanjem je mogue pozitivno i stvaralaki
usmjeriti, to se postie mnogim oblicima izvoakih i stvaralakih umjetnosti.
Meutim, potrebno je najprije nauiti kako da sami sebi pruimo panju koju elimo
dobiti od drugih. U pozadini elje za panjom i prihvatanjem lei udnja za
smanjenjem nelagode ili vruine uzrokovane negativnim emocionalnim nabojem.
153

Naa drama predstavlja uvjerenje da e neko drugi ublaiti ili otkloniti nelagodu
umjesto nas.
2. Postupci samolijeenja - ublaavanje i kontrola. Druga posledica jakog
negativnog emocionalnog naboja je takoe vrsta dramatinog ponaanja, koja izvire
iz reakcije na unutranju nelagodu. To ponaanje, pak, nije usmjereno prema vani i
prema drugima od kojih elimo prihvatanje i panju, nego je usmjereno prema
unutra, prema nama samima, u pokuaju da ublaimo iskustvo unutranje nelagode.
U okviru Procesa prisutnosti takvo ponaanje nazivamo samolijeenje, a ono se
izraava kao ublaavanje i kontrola. Kad god se u naem iskustvu pojave okolnosti
koje dovode do prodiranja negativnog emocionalnog naboja u svijest, odnosno kad
god se iznutra osjeamo jako nelagodno, pokuavamo ili ublaiti svoje iskustvo ili
ovladati njime. Detaljnije emo osmotriti ta dva oblika ponaanja.
Ublaavanje je poremeaj enske strane u nama i pokuaj da potisnemo osjeaj
nelagode. Naprimjer, stalna potreba za alkoholom je namjera da ublaimo unutranju
nelagodu i pokuaj da utopimo svoje stvarne osjeaje. Obino se govori da
pijanci u alkoholu utapaju svoju tugu.
Kontrola je poremeaj muke strane u nama i namjera da ovladamo svojom
nelagodom ili da je prevladamo. Navika puenja i potreba za cigaretama je namjera
da ovladamo svojom nelagodom. Kad god ne znamo ta se dogaa i kad god imamo
osjeaj da gubimo kontrolu, posegnemo za cigaretom, jer dok puimo barem znamo
ta se dogaa i stoga nam se ini da smo ovladali neugodnim trenutkom.
Puenje marihuane je jako moan i omiljen oblik samoizljeenja na ovoj planeti, jer
umiruje, te daje osjeaj kontrole. Postupci ublaavanja i kontrole obuhvataju i
potpuno oite i sasvim suptilne oblike ponaanja. Sve dok u znatnoj mjeri ne
smanjimo negativan emocionalni naboj svi se na jednom ili drugom nivou bavimo
samoizljeenjem. Naa potraga za sreom je oblik samoizlijeenja. Naa potreba
da se dobro osjeamo se najee temelji na pokuaju ovladavanja situacijom.
Kad u sebi kaemo : Samo polako, najee je rije o pokuaju ublaavanja
nelagode.
Identitet negativnih emocija koje se kriju u naboju moemo otkriti ako prekinemo
sa svojim navikama i/ili zavisnostima. Emocije koje nakon toga izbiju otkrie
prirodu i intenzitet negativnog emocionalnog naboja koji potie postupke
samoizljeenja, iako toga nismo svjesni. Sve vrste zavisnosti su oblik
samoizlijeenja, a sve se prenose vibracionim, emocionalnim, mentalnim i fizikim
utiskivanjem. Efikasno smanjivanje negativnog emocionalnog naboja je jedina
uzrona terapija za zavisnost koja ima stvaran i trajan uinak. Vanjska, fizika
154

navika postupaka samoizljeenja je posledica unutranjeg emocionalnog stanja, tako

da prekidom navike neemo postii nita stvarno ako ne oslobodimo uz nju vezan
emocionalni naboj. Takav prekid je nekoristan, jer e se samoizlijeenje nastaviti u
nekom drugom obrascu ponaanja.
Osoba koja upravlja vlastitim opsegom negativnog emocionalnog naboja se
razlikuje od osobe koja kroz svoj ivot nosi naboj. Kad u na krug svijesti ue neka
osoba, nije istoga trenutka oito vlada li svojim ivotom ili nosi teret. Meutim, sve
emo saznati ako neko vrijeme posmatramo njeno ponaanje. Svako ko nosi znatan
negativan emocionalni naboj prije ili kasnije e se prepustiti fizikoj, mentalnoj ili
emocionalnoj drami. To e se automatski ispoljiti u vanjskim ivotnim iskustvima
te osobe. Njen ivot e biti protkan postupcima samoizlijeenja, imae svoje oblike
ublaavanja i ovladavanja, odnosno navike i zavisnosti. Drutveno prihvatanje
alkohola i cigareta nam omoguuje da otvoreno primjenjujemo postupke
samoizlijeenja ne osjeajui nelagodu zbog svoje nesposobnosti da integriemo
neugodno unutranje emocionalno stanje.
Dobra vijest je da u zatvoru svojih navika ne moramo ostati itavog ivota.
Od samog poetka Procesa prisutnosti vjebamo svjesno postati snaniji kako bismo
svjesno mogli poeti smanjivati negativan emocionalni naboj primjenom
percepcijskog metoda koga nazivamo Procesom emocionalnog ienja. Ve smo
se upoznali s elementima tog metoda, jer tokom poslednje etiri vjebe obavljamo
etiri njena dijela. To je snano, a ipak i blago orue osmiljeno da nas u fizikom,
mentalnom i emocionalnom smislu udalji od reaktivnog ponaanja i priblii
obrascu svjesnog djelovanja. To je vano, jer svako reaktivno ponaanje uzrokuje
vruinu u emocionalnom tijelu.
Marljivom primjenom Procesa emocionalnog ienja kad god i gdje god
nam je to mogue postupno preobraavamo kvalitet itavog svog ivota. Vie
neemo pokuavati postii sreu ili se dobro osjeati, nego emo sebi pruiti priliku
da postavimo temelje izvornoj radosti i stvaralatvu. Dosledna primjena tog metoda
e svako tegobno iskustvo automatski preobraziti u priliku za emocionalni rast.
Nijedan rascjep vie nee poticati pojaavanje vruine, nego e se pretvoriti u
priliku za kretanje. Tako i treba biti. Ovladavanje metodom Procesa emocionalnog
ienja okonae nau tjeskobu, jer e nam njegove posledice nesumnjivo
pokazati da moemo svjesno integrisati svaku ivotnu situaciju koju doivljavamo
kao neugodnu.

155

Proces emocionalnog ienja

Dosad smo u okviru Procesa prisutnosti nauili etiri percepcijska metoda :
1. U drugoj vjebi smo nauili kako izranjanje vlastitih unutranjih,
neintegrisanih uspomena uoiti u obliku vanjskih odraza u svijetu. To smo
nazvali identifikovanje glasnika.
2. U treoj vjebi smo nauili kako iz emocionalnog sadraja tih uspomena
doi do informacija. To smo nazvali primanje poruke.
3. U etvrtoj vjebi smo nauili kako saosjeajno osjetiti bol i nelagodu
sadranu u uspomenama koje izranjaju na povrinu i ta raditi s njima.
Rekli smo da ih trebamo osjetiti da bismo se iscijelili.
4. U petoj vjebi smo nauili kako ponovno uspostaviti energetsku povezanost
s djejim ja - uzronom takom tih uspomena.
Proces emocionalnog ienja je postupak u kome se kombinuju ta etiri
pojedinana koraka u jedan obuhvatni percepcijski metod. Koristimo li se njime
dosledno, moemo aktivno ucrtati novu stazu nae svjesnosti, na kojoj se iz ljudskog
bia koje reaguje automatski preobraavamo u ono koje svjesno djeluje. Taj metod
takoe potuje Stazu svjesnosti.
Kad god primijenimo taj metod, smanjivaemo negativan naboj utisnut u
emocionalno tijelo tokom prvih sedam godina ivota. Kako se vruina, a time i
nelagoda u emocionalnom tijelu smanjuje, automatski se poinju razotkrivati
negativni sistemi uvjerenja o sebi i svijetu koga doivljavamo. Tim procesom se
automatski smanjuje drama koju stvaramo u svom ivotu kako bismo privukli
panju i prihvatanje. Postupno i njeno se ukidaju uzroci naih postupaka u cilju
samoizlijeenja. Stoga nam i unutranja i vanjska iskustva automatski postaju
ugodnija.
Ta e ugoda procvjetati u unutranje spokojstvo i vanjski sklad.
Doslednom primjenom ovog metoda jednom i zauvijek emo spoznati gdje se
krije naa mo: u naoj Unutranjoj prisutnosti. Trajnom primjenom Procesa
emocionalnog ienja ostvariemo neposredne posledice, a one e nam potvrditi
da unutranje stanje odreuje kvalitet svih vanjskih iskustava. Onoga trenutka kad
to shvatimo svjesno emo ponovo ostvariti vlastitu slobodu, jer emo tada, na
temelju svoga iskustva, biti sigurni da smo mi sami apsolutno odgovorni za kvalitet
(emocionalni sadraj) svojih ivotnih iskustava. Ponovljenom primjenom ovog
metoda neminovno dolazimo do te spoznaje.
Za primjenu Procesa emocionalnog ienja potrebno je da spremno
prihvatimo odgovornost. Ve smo se uili koristiti njom tokom poslednje etiri
vjebe. Njena metodologija je ve postala dijelom naeg percepcijskog pristupa.
156

Sada su nam potrebni samo inicijativa i strpljivost. Ni hodati nismo nauili s prvim
korakom. Dok uimo primjenjivati ovu metodu kao da ponovno uimo hodati. Prvi
put u svom ivotu odrasle osobe moramo nauiti ustati i odgovorno stajati na
vlastitim nogama. Stoga se od nas trai da budemo strpljivi i predani. Taj metod
moramo primjenjivati kad god imamo priliku i biti strpljivi dok se posledice njegove
upotrebe ispoljavaju u kvalitetu naeg ivota.
Mo Procesa emocionalnog ienja je u tome to djeluje na uzronom nivou i zato
su njegove dobrobiti neminovne.
Nain djelovanja tog metoda bie nam razumljiv, jer smo ve nauili svjesno
reagovati na dogaaje, a postigli smo dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da u
tome i uspijemo. Od tog trenutka u Procesu prisutnosti ritam smanjivanja
negativnog naboja u naem emocionalnom tijelu je doslovno u naim rukama.
Nesvjesne neintegrisane uspomene, koje su korijen negativnog emocionalnog
naboja i koje sada izranjaju na povrinu kako bismo ih se oslobodili, lako moemo
identifikovati zato to e se na nekom nivou pojavljivati kao konkretne okolnosti ili
postupci drugih ljudi koji nas uznemiruju. Uopteno govorei, kad smo
uznemireni, nae ponaanje slijedi odreenu stazu koja nas vodi u predvidljivo
stanje djelovanja nazvano reakcijom. Tim reakcijskim stanjem smo ovladali jo
kao djeca posmatrajui kako se roditelji odnose prema nama i kako se odnose
prema svojim preprekama i problemima. Procesom emocionalnog utiskivanja
reaktivno ponaanje se automatski prenosi na nas. Ako u nekoj fazi ivota svjesno ne
odluimo oduiti se od takvog ponaanja i zamijeniti ga odgovornim ponaanjem,
tada se reaktivno ponaanje automatski prenosi na nau djecu. Reaktivno ponaanje
uvijek dodaje ulje na vatru, a svjesno djelovanje je zaliva vodom. I tu je rije o
vruini.
Kako se ponaamo dok nesvjesno reagujemo na svoja ivotna iskustva?
Kad se dogodi neto to nam nije po volji ili naizgled vrijea nau osjetljivost,
automatski se uznemirimo. Ve smo samim tim reagovali. Reakcija je svako
fiziko, mentalno ili emocionalno ponaanje koje potvruje da uzrok, a time i
odgovornost, za bilo kakvo uznemirujue iskustvo automatski pripisujemo
vanjskim faktorima. Reaktivno ponaanje se direktno ili indirektno okree
okrivljavanju. Jedini ishod okrivljavanja drugih; htjeli mi to priznati ili ne, jeste
krivica, aljenje i stid. Svi smo proli kroz iskustva u kojima smo se uznemirili,
nekoga okrivili, a kad smo se poslije sabrali postidjeli smo se vlastitog ponaanja.
To je puko traenje energije koje moemo izbjei. Ustrojstvo reaktivnog ponaanja
izgleda ovako :
157

Uznemirenost - okrivljavanje - osjeaj grinje savjesti, aljenje ili stid.

Ustrojstvo reaktivnog ponaanja istraiemo detaljnije, jer sada smo ve
dovoljno svjesni sadanjeg trenutka da bismo tano mogli uvidjeti ta se zaista
deava
1. Najprije emo istraiti ideju uznemirenosti. Moda i nismo toliko
uznemireni, koliko imamo osjeaj da nas je neko nasamario. To nam se sigurno nije
dogodilo samo jednom. Oigledno je da se dogaaj koji nas uznemiruje uvijek i
neprestano ponavlja u naem ivotu upravo zato to reagujemo. Reakcija je
ponavljanje nekog djelovanja, odnosno ponovljeno djelovanje. Dogaaj koji nas
uznemiruje ne vodi do nekog novog obrasca ponaanja, nego izaziva uobiajen i
predvidljiv obrazac ponaanja koji se pojavljuje svaki put kad se u naem iskustvu
dogodi slina situacija. Prva faza reaktivnog ponaanja svodi se na to da se
ponaamo kao da smo uznemireni. Iz toga proizlazi automatsko odigravanje
proraunate, uobiajene i samim tim predvidljive fizike, mentalne ili emocionalne
drame. Ta drama je utisnuta u nae emocionalno tijelo tokom djetinjstva dok smo
posmatrali kako su se nai roditelji nosili sa slinim uznemirujuim dogaajem.
2. Druga faza reaktivnog ponaanja: kad god se uznemirimo, priklanjamo se
potpuno specifinoj vrsti drame koja uvijek ima isti cilj - okrivljavanje drugih.
Drugim rijeima, drama koju odaberemo iz svog isprobanog i iskuanog
repertoara je ona kojom se koristimo kako bismo nekom drugom pripisali
odgovornost za dogaaje. Okrivljavanje spada u one jedinstvene okolnosti u kojima
se dramom koristimo ne samo kako bismo privukli panju (najee saosjeanje),
nego i u svrhu skretanja panje s nas samih i prebacivanja na nekoga ili neto drugo.
U ivotu se okrivljavanju priklanjamo sve dok sami nismo spremni preuzeti
odgovornost za kvalitet svih svojih iskustava. Drugim rijeima, okrivljavanje je in
optuivanja ogledala za sliku koju nam odraava. Ali, okrivljavanje ima i
posledice. Kad nekoga okrivljavamo, time razotkrivamo izvornu prirodu vlastitog
ponaanja, odnosno automatski sebi oduzimamo mo, jer nesvjesno objavljujemo
da sebe radije posmatramo kao rtvu i bespomoan plijen.
3. Iz tog odricanja od vlastite moi stiemo do tree faze reaktivnog ponaanja,
a to su osjeaj krivice, aljenje i stid. Svjesno se moemo osjeati krivima,
moemo osjeati aljenje ili stid zbog svog ponaanja i reakcije kad smo se
uznemirili, ali ne dogaa se samo to. Kad druge okrivljujemo zbog kvaliteta svog
ivota nesvjesno osjeamo krivicu, aljenje i stid zato to na taj nain izdajemo
sebe. Sebe izdajemo tako to okrivljavanjem drugih oduzimamo mo vlastitoj dui,
objavljujui da smo robovi okolnosti koje su naizgled izvan nae kontrole. Kad to
158

uinimo, u prenesenom smislu okreemo lea zakonu uzroka i posledice, a to

znai da odbacujemo sve ono zbog ega smo ravnopravni i slobodni.
Obrazac reaktivnog ponaanja oigledno nam ne koristi ni na jednom
nivou. Usvojili smo ga tokom emocionalnog utiskivanja, a isto ga se tako
jednostavno moemo osloboditi. Odluimo svjesno zacrtati nov smjer u vlastitom
ponaanju. Umjesto da se pokoravamo tom prastarom reaktivnom obrascu, imajmo
vjere u sebe, jer smo dosad prikupili dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da
bismo se zaustavili i spoznali da svaki put kad se uznemirimo padamo u zamku. Tu
svjesnost moemo ojaati prisjetimo li se da svemir promiljeno odigrava predstavu
kako bismo mi u vanjskome svijetu vidjeli ono to smo od sebe sakrili u vlastitu
unutranjost. Imajui to na umu, odluiemo primijeniti etiri jednostavna koraka
Procesa emocionalnog ienja kad god se uznemirimo.
Prvi korak: otputanje glasnika. U prvom koraku trebamo priznati da osoba ili
dogaaj koji su nas uznemirili ni na koji nain nisu povezani sa stvarnim
dogaajem, nego su samo glasnici. Oni odraavaju uspomenu koja izranja iz nae
neintegrisane prolosti. Besmisleno je ubiti glasnika, jer su svemiru na
raspolaganju neograniene zalihe. Stoga u prvom koraku Procesa emocionalnog
ienja otputamo glasnika. U sebi mu moemo zahvaliti to nam je uinio
veliku uslugu i pustiti ga da ide svojim putem. Drugim rijeima, ne trebamo
reagovati i izduvati se na njemu, nego moemo rei: Dobro bi mi dolo da malo
budem sam/sama. U poetku bi taj korak odupiranja porivu koji nas tjera da
reagujemo mogao od nas zahtijevati hrabrost i jaku samokontrolu, jer se odupiremo
dugogodinjoj navici automatskog odigravanja drame. Ve smo pripremljeni na
takav in.
Drugi korak: primanje poruke. U drugom koraku se ne trebamo automatski
prikloniti predvidljivoj, iako nesvjesnoj, fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj drami,
nego trebamo shvatiti poruku. I to smo ve uvjebavali. Da bismo to postigli,
panju usmjerimo prema unutra, opisujui sami sebi prirodu emocionalne
reakcije koju smo doivjeli u namjetaljci. Pronaemo rije koja saeto opisuje tu
emocionalnu reakciju. Glasno kaemo sami sebi : Ljut sam. Tuan sam. Povrijeen
sam. Usamljena sam... Traimo na taj nain sve dok ne pronaemo rije koja u
fizikom smislu odgovara naoj emocionalnoj reakciji. Ako smo bijesni, moda
smo se zacrvenjeli, ruke nam drhte ili osjeamo teinu u solarnom pleksusu. Kad
pronaemo rije koja opisuje emocionalnu reakciju, obavili smo i drugi korak.
Trei korak: osjetite. Umjesto da ono to osjeamo prenesemo u vanjski svijet
priklanjajui se okrivljavanju, sada to iskustvo moramo svjesno okrenuti unutra.
Moramo ga osjetiti. I to smo vjebali. Ovaj korak je izuzetan dio itavog procesa,
159

jer svoje emocije vie ne projektujemo u svijet, kako smo najee postupali u
prolosti kad bismo se uznemirili, nego ih odluujemo internalizovati i integrisati to
iskustvo. To se potpuno razlikuje od potiskivanja. Svjesna odluka o
internalizovanju uznemirenosti kako bismo od nje neto mogli nauiti nije
potiskivanje, nego otkrivanje. Nazivamo je i zadravanje. Potiskivanje je in u
kom se pretvaramo da se neto nije dogodilo. Sada odluujemo biti prisutni u
onome to nas je uznemirilo, to nam omoguuje da shvatimo kako fiziki, u
vlastitome tijelu, moemo osjetiti ono to smo prije smatrali da se dogaa u
vanjskome svijetu. Sebi moramo dopustiti da bez cenzure ili prosuivanja osjetimo
emociju kojoj smo uspjeno dali ime. U sutini, zavisno o tome koliko puta nas je
uznemirio isti dogaaj, rije je o tome da nam glasnik pokuava usmjeriti panju na
injenicu da u nama postoji emocionalna blokada koju ne elimo osjetiti.
etvrti korak: doi i proi. Kad emocionalnu blokadu osjetimo kao fiziki osjet u
vlastitom tijelu, spremni smo preobraziti je uz pomo boanske alhemije,
izvodei je iz svog tijela snagom saosjeajne Prisutnosti. I za ovaj korak smo se
ve pripremili. Saosjeanje u okviru Procesa prisutnosti znai: Doi i ja u te
pustiti da proe bez ikakvog mijeanja i straha ili prosuivanja.
U ovoj fazi procesa mogli bismo opravdano rei: Ma dajte! Bijesan sam,
ruke mi se tresu, eludac mi se stisnuo, a trebao bih se iznenada prebaciti na
saosjeanje! Uozbiljite se!
Upravo se namjeravamo uozbiljiti. Buenje saosjeanja usred emocionalne
reakcije obuhvata i uestvovanje djejeg ja. Kako bismo to postigli, vano je da se
podsjetimo kako emocionalna reakcija, koju je u nama potaknuo glasnik, nema
nikakve veze s naim sadanjim ivotom odrasle osobe. To je vrisak djejeg ja,
odjek prolosti koja priziva nau panju, jer samo naa panja moe obnoviti
stvarnu ravnoteu kvaliteta svih naih iskustava. Stoga na svoje emocionalno
iskustvo odluujemo odgovoriti sklapanjem oiju i zamiljanjem svoga djejeg ja
koje se zbog namjetaljke glasnika osjea upravo kao i mi sami. I to smo ve
vjebali. Ako prigrlimo svoje djeje ja, automatski budimo saosjeanje. Time
govorimo: Moe doi k meni, a ja u te bezuslovno voljeti sve dok ne proe
ono to te plai, ljuti ili rastuuje.
Kad iskreno pristupimo svom djejem ja, prsa e nam se automatski ispuniti
emocijama kojima se dugo odupiremo. Potisnute emocije izranjae u valovima i
rastvarati se u suzama. Osjetiemo energiju kako se uzdie iz solarnog pleksusa
kroz prsa i vrat te na kraju izlazi iz tijela. Nerijetko moemo imati osjeaj da
vruina doslovno naputa tijelo.
Kad se ti osjeaji primire, osjetiemo olakanje i spokojstvo. Doslednom
primjenom Procesa emocionalnog ienja otkriemo da se glasnik koji nas je
uvijek iznova uznemiravao vie ne vraa. Zato bi se i vratio kad smo svjesno
160

primili poruku? Ponekad emo dva ili tri puta tokom nekoliko dana ili sedmica
morati proi kroz taj postupak emocionalnog ienja kako bismo obnovili
ravnoteu nekog konkretnog iskustva. Ali, svojom predanou i odanou svakako
emo je obnoviti. to marljivije primjenjujemo Proces emocionalnog ienja, to
smo vjetiji i efikasniji. Stoga nova staza nauenog odgovornog ponaanja izgleda
ovako :
Otpustimo glasnika - prihvatimo poruku - osjetimo je - pustimo je da proe.
Tim metodom moemo razrijeiti neslaganja, iscijeliti fizike bolesti i integrisati
svaku konfliktnu situaciju stanja i zbunjenosti koje nam se pojave u ivotu. Svaki
put kad je primjenjujemo biemo podjednako zapanjeni spoznajom da kvalitet
svakog vanjskog iskustva moemo preobraziti ako ga svjesno prenesemo u
vlastitu unutranjost i saosjeajno promijenimo. Ovaj metod bez ikakve sumnje
potvruje da je kvalitet svakog vanjskog iskustva puki odraz naeg unutranjeg
emocionalnog stanja. Dokazuje da mir zavisi samo od nas, a ne o drugim ljudima.
Pokazuje nam da se u svakoj neuravnoteenoj odrasloj osobi krije zanemareno
dijete. Takoer nam razotkriva da suze iscjeljuju duu te da je saosjeanje klju
kojim ponovno moemo otvoriti vrata vlastitog srca.

Vjebe u vodi
Konkretna svrha ovog odjeljka je priprema za vjebe u vodi koje emo obavljati
tokom sledee tri vjebe. Ako zbog nekog stanja ili okolnosti ne moete potpuno
lei u kadu s vodom, tada morate jednostavno nastaviti kao i dosad, s
petnaestominutnim vjebama disanja i tokom sedme, osme i devete vjebe. Ipak,
korisno je proitati informacije o vjebama u vodi, jer biste kasnije mogli imati
koristi od toga.
Sledee tri vjebe provodimo tako da legnemo u kadu s toplom, ne vruom,
vodom u trajanju od 20 minuta. Dok smo u vodi ne trebamo svjesno povezivati
disanje. Trebamo leati to mirnije i panju usmjeriti na emocionalna iskustva koja
e izranjati u svijesti kao posledica leanja u vodi.
im izaemo iz kade trebamo obaviti petnaestominutnu vjebu disanja.
Mogli bismo otkriti da nakon leanja u kadi vjeba disanja pobuuje dublja fizika,
mentalna ili emocionalna iskustva. Ne zaboravite, ako nam se neko iskustvo
uini neugodnim, moramo nastaviti s povezanim disanjem i ostati oputeni koliko
god trajalo. Osim tri vjebe u vodi koje moramo napraviti da bismo aktivirali
sedmu, osmu i devetu vjebu, dozvoljeno je, pa ak i preporuljivo, tokom te tri
sedmice raditi dodatne vjebe u vodi.
Kad stignemo do ove faze Procesa prisutnosti, neka nas prati spoznaja da nas
161

je sve ono to smo dosad proivjeli pripremilo za vodene vjebe. Zato imajmo
samopouzdanja i u ovom dijelu putovanja. Sledee informacije bi vas trebale
uvjeriti da su vodene vjebe potpuno blage:
1. Vano je da tokom 24 sata prije vodenih vjebi pijemo dovoljno vode. Vodu
bismo trebali prestati uzimati dva sata prije vjebe u kadi, kako vjebu disanja ne
bismo obavljali s punim mjehurom. Do tada e nam tijelo biti dovoljno natopljeno
vodom.
2. Kad poinjemo s vodenom vjebom, moramo se uvjeriti da je voda dovoljno
topla. Dok ulazimo u kadu voda ne smije biti neugodna, nego topla na dodir. Idealna
temperatura za ovaj postupak je ista kao i temperatura naeg tijela. Preporuuje se da
nabavimo termometar koji e nam pomoi da iskuamo vodu prije ulaska u kadu,
kako bi nam to iskustvo bilo ugodno i blago.
3. Tokom vodene vjebe trebamo leati u vodi tako da smo potpuno prekriveni
njome i da nam iz nje viri samo lice. Vano je da nam voda tokom itave vjebe
prekriva podruje srca.
4. Ako tokom vjebe neko sjedi pokraj nas, bilo bi dobro da dogovorimo znak
(naprimjer, kuckanje po kadi), kako bi nas ta osoba mogla upozoriti ako nam
odluta panja. Kad se to dogodi, izgledae kao da smo zaspali, ali zapravo ne
spavamo, nego jednostavno nismo prisutni.
5. Ako nam zbog bilo kog razloga vodena vjeba postane neugodna, moramo se
opustiti podsjeajui se da je sve ono to nam se dogaa tokom te vjebe
prirodno. Svaka nelagoda koja se pojavi je znak da se na povrini pojavljuje
negativan emocionalni naboj. To naposlijetku prolazi. Ako ostanemo oputeni i
smireni, naboj e se raspriti. Zapamtite, nelagodu osjeamo zato to negativan
naboj prolazi kroz nae polje svijesti i izlazi iz njega. Jedino ga se tako moemo
osloboditi.
6. Korisno je tokom vodene vjebe u mislima ponavljati Izjavu o buenju
Prisutnosti. Zdravstveni savjet: Starijim ljudima i onima krhkog zdravlja se zbog
sigurnosti preporuuje da tokom vodene vjebe neko sjedi pokraj njih. Ako gajite
ikakve sumnje u pogledu sigurnosti obavljanja vodenih vjebi, prvo se posavjetujte s
ljekarom. Ako imate osjeaj da bi vam se zdravstveno stanje zbog bilo kog razloga
tokom ove vjebe moglo pogorati, prije nego to ponete posavjetujte se s ljekarom.

162

Tokom sledeih sedam dana od nas se zahtijeva da :

1. Dvaput dnevno obavljamo petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni drugim
mislima.
3. Proitamo napisani tekst. Konkretnija uputstva : Proces emocionalnog ienja
trebali bismo obavljati kad god imamo priliku, odnosno kad god se uznemirimo. S
vremenom emo potpuno usvojiti taj metod i on e postati dio nas. Ali, dok ne
dostignemo taj stepen moramo se svjesno i dosledno koristiti njime. Osim toga, prije
prve vodene vjebe ponovno proitajte tekst ispod naslova Vodene vjebe.

Ovdje zavrava esta vjeba.

163

SEDMA VJEBA
(prva vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

U ovom tijelu se osjeam sigurno.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu :

Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Nakon toga proitamo cjelokupan napisani tekst.
Legnemo u kadu punu tople, ne vrele, vode i leimo u njoj bar 20 minuta,
Odmah potom se prihvatimo 15 minutne vjebe disanja.

Osjeajima prolazimo kroz emocionalno tijelo

Sada smo dostigli vanu prekretnicu u Procesu prisutnosti. Zato emo nakratko
ponoviti neke informacije koje smo spomenuli u prvom dijelu knjige. To e nam
pomoi da integriemo dosad preeni dio putovanja i da se pripremimo za novi
teren.
U prvom dijelu ove knjige smo se upoznali sa Stazom svjesnosti. To je staza
kojom se naa svijest kree dok ulazimo u iskustva ovog emocionalnog,
mentalnog i fizikog svijeta. Kratko prisjeanje na uvide koje dobijamo kad smo
svjesni te staze pruie nam bolje razumijevanje vanosti iskustva koje Proces
prisutnosti sada otvara pred nama, odnosno, naeg ulaska u dublju emocionalnu
svjesnost.
Kao to je objanjeno u prvom dijelu knjige, lako je identifikovati Stazu
svjesnosti posmatranjem uobiajenog razvoja novoroeneta. Iako je emocionalno,
mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i razvija se od trenutka naeg roenja, postoji
164

posebna staza kojom se individualna svjesnost koristi kako bi svjesno ula u njih.
Kao novoroeno dijete najprije zaplaemo i nasmijemo se (emocionalno tijelo),
nakon toga uimo govoriti (mentalno), a tek tada nauimo hodati (fiziko). Stoga
staza kojom se svijest kree dok ulazi u ovaj svijet tee ovako :
Od emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela.
U prvom dijelu ove knjige poblie smo se upoznali sa Stazom svjesnosti kad smo
saznali za postojanje sedmogodinjeg ciklusa i njegovog razvoja od trenutka
naeg roenja prema iskustvu koje nazivamo odraslo doba. Panju nam je privukao
nain na koji je emocionalno iskustvo, pokrenuto onog trenutka kad smo napustili
maternicu, poelo slabiti, a u mnogim sluajevima ak prestalo s razvojem kad smo
dostigli sedmu godinu. Kraj prvog sedmogodinjeg ciklusa je oznaio kraj
djetinjstva. Tada smo proglaeni djeacima i djevojicama. To je oznailo ulazak u
razdoblje ivota u kome smo se intenzivnije usredsredili na mentalni razvoj. Zbog
toga kolovanje poinje oko sedme godine. Taj drugi sedmogodinji ciklus je trajao
negdje do etrnaeste godine. Tada smo postali tinejderi. Nakon toga se razvoj
sve vie bavio preuzimanjem smislene fizike uloge u drutvu. Okonanje treeg
sedmogodinjeg ciklusa je oznaeno dogaajem kao to je proslava naeg 21.
roendana. Tada smo proglaeni mladiima i djevojkama. Tri sedmogodinja
ciklusa su ponovo naglasila vanost staze kojom se kretala naa svijest dok smo se
razvijali u emocionalnom, mentalnom i fizikom smislu. S naeg sadanjeg
stajalita mogli bismo rei da se staza svjesnosti razvijala kao sredstvo koje nam je
omoguilo da uspjeno uemo u drutvo i u njemu pronaemo svoje mjesto.
Takoe smo saznali da ta staza i njen razvoj kroz prva tri sedmogodinja
ciklusa slui kao sredstvo utiskivanja nae sudbine u nae iskustvo na
emocionalnom, mentalnom i fizikom nivou. Staza svjesnosti je zapravo fraktal i
stoga je moemo posmatrati kako sistemski tee kroz mnoge vidove naeg ivota.
U prvom dijelu ove knjige smo se upoznali s nainom na koji se ta staza
automatski preokree kad god uestvujemo u aktivnostima s namjerom da svoju
svijest ponovo poveemo s vlastitim Izvorom. Drugim rijeima, kad se ponovo
pokuavamo vratiti u svoj vibracioni dom, kreemo se unazad. To jasno vidimo
dok posmatramo dijete u molitvi, koje najprije klekne i sklopi ruke (fiziko tijelo),
zatim se obrati Bogu (mentalno tijelo), a njegove rijei molitve diraju nas u srce
(emocionalno tijelo). Meditacija je jo jedan primjer vraanja unazad vlastitim
tragovima : najprije zauzmemo stav (fiziko tijelo), zatim ponavljamo mantru
(mentalno tijelo), a tek tada se u nama budi iskustvo unutranje ljubavi i odanosti
(emocionalno tijelo). Tako je obrnuti smjer Staze svjesnosti kojim se koristimo da
bismo uli u ovaj svijet ovakav :
Od fizikog preko mentalnog do emocionalnog tijela.
165

Proces prisutnosti je velianstven utoliko to nas vodi na putovanje koje nam

omoguuje da se ponemo efikasno vraati vlastitim tragovima du te staze kako
bismo mogli ponovo uspostaviti povezanost s vlastitom Unutranjom prisutnou.
Proces nam, a da toga nismo ni svjesni, omoguuje da najprije ponovo probudimo
fiziku prisutnost, zatim mentalnu jasnou, a tek tada emocionalnu ravnoteu.
Budui da je staza svjesnosti uspostavljena kad smo zakoraili u ovaj svijet, ne
moemo se sluajno ponovo povezati sa svojim Izvorom. Ako namjerno ne
krenemo unazad, ne moemo se vraati njome. Ako najprije ne postignemo
fiziku prisutnost, zatim mentalnu jasnou, a onda emocionalnu ravnoteu, i to
upravo tim redosledom, svaki na pokuaj ponovnog povezivanja s Unutranjom
prisutnou je neizvoran.
Ako ponovo istraimo strukturu Procesa emocionalnog ienja, jasno
moemo uoiti uspjeh Procesa prisutnosti dok nas pravilno vodi stazom povratka
do nas samih. Taj metod sistemski preokree stazu svjesnosti kojom smo
zakoraili u iskustvo ovoga svijeta i stoga se njime trebamo koristiti kad god to
moemo. U okviru Procesa emocionalnog ienja najprije uimo otpustiti
glasnika (fiziki nivo), zatim primiti poruku (mentalni nivo), a onda
osjetiti da bismo iscijelili (emocionalni nivo) te na kraju pronai saosjeanje
prema sebi (vibracioni pomak u naem ponaanju koji je preduslov za ponovno
povezivanje s Unutranjom prisutnou).
Kad smo zapoeli s Procesom prisutnosti, promiljeno smo bili navedeni da
zakoraimo na stazu koja nas vraa unutranjoj svijesti i da krenemo njome unazad.
Vjebe disanja su nam odmah poele pomagati u ponovnom buenju fizike
prisutnosti. Izjave za buenje Prisutnosti, napisani tekstovi i percepcijski metodi
zajedniki su nam ponovo poele buditi mentalnu jasnou. Dok sada prolazimo
kroz sledee tri vjebe svjesno obavljamo zadatak ponovnog buenja emocionalne
svijesti leei u kadi punoj tople vode. Kasnije emo objasniti zato i kako taj
postupak olakava postizanje sve vee emocionalne svjesnosti.
U sedmoj vjebi svjesno dolazimo do emocionalnog dijela naeg obratnog
putovanja stazom svjesnosti. Mnogima bi od nas ovaj dio putovanja, kretanje kroz
emocionalno carstvo, mogao biti izrazito naporan zato to kroz emocionalno carstvo
ne moemo proi razmiljajui, nego samo osjeajui. Tokom ove faze Procesa
podsjeamo se na sledee :
Ne moramo znati razloge da bismo prihvatili kako je ono to osjeamo ili ono to
nam prenosi na Unutranji Pomaga stvarno i istinito za nas.
Sada se od nas trae osjeaji, za razliku od razmiljanja, kako bismo mogli
ui u dublji odnos s vlastitom Unutranjom prisutnou. Da bismo shvatili zato
nam osjeaji, a ne razmiljanje, pomau u uspostavljanju dubljeg odnosa s
166

Prisutnou, mogli bismo rei da se osjeaji odnose na ono to je bilo prije razuma.
Za uspostavljanje izvornog odnosa s Unutranjom prisutnou trebamo
prestati u svemu traiti razloge. Ako u sve oko sebe pokuavamo unijeti nekakav
smisao, tada smo previe zaokupljeni mislima. Kad smo previe zaokupljeni
mislima, iskustvo moemo prihvatiti kao stvarno i istinito samo ako ga najprije
shvatimo. Tada dospijevamo u nevolju, jer naa Unutranja prisutnost posjeduje
znanje za razliku od razumijevanja. Ona ne razmilja, ne razmatra i ne
prouava. Dok obavljamo vodene vjebe, naprimjer, nije prijeko potrebno da
shvatimo ta nam se dogaa kako bi to iskustvo bilo vrijedno. Iskustvo je valjano
zato to ga proivljavamo i zato to ga osjeamo, a ne zato to razmiljamo o njemu.
Kako bismo poeli obnavljati svoju emocionalnu ravnoteu, sada moramo
proiriti fiziko i mentalno iskustvo kojim smo se dosad bavili tokom Procesa
prisutnosti i otvoriti se, preputajui vostvo vlastitom srcu. Emocionalna ravnotea
je iskljuivo stvar srca. U svijetu koji jo ne shvata da je stanje emocionalnog
tijela od izuzetne vanosti u evoluciji ljudskih bia, pitanja srca nisu uvijek
jednostavna. Ali, upravo nam srce a ne um, omoguuje da iskusimo dubine vlastite
ovjenosti.
Stoga je prirodno i potpuno oekivano da tokom ove faze putovanja prema
svjesnosti sadanjeg trenutka nastavljamo razmiljati i u mislima se probijati
kroz ono to nam se dogaa. Pokuavaemo shvatiti. Naa redovna i uslovljena
potreba da pokuamo shvatiti ta nam se dogaa izazvae razliite nivoe
zbunjenosti. Zato je vano da prolazei sedmu, osmu i devetu vjebu imamo na umu
sledeu spoznaju :
Ovog trenutka, dok prolazimo svojim emocionalnim tijelom, je korisno ako
osjetimo zbunjenost. Ona je pokazatelj napretka.
Zato? Zato to od zbunjenosti imamo koristi. Ona nam onemoguuje da se
kroz emocionalno carstvo probijamo uz pomo ega. Ako sebi dozvolimo da ne
moramo razumjeti kako bismo spoznali, putovanje kroz ovaj dio iskustva bie nam
mnogo jednostavnije i lake. Ako se pomirimo s unutranjom zbunjenou i
prihvatimo je kao privremenu nunost te kao znak napretka, neemo se uputati u
nepotrebne drame ili se vratiti reaktivnom ponaanju. Nema niega loeg u tome
ako od ovoga trenutka pa sve dok ne zavrimo s devetom vjebom ponekad
osjetimo zbunjenost zbog toga to nam se dogaa.
Kad ponemo sa sedmom i prvom vodenom vjebom do zavretka devete
trebamo se kretati s osjeajima. Prolazei s osjeajima kroz emocionalno carstvo u
emocionalno tijelo unosimo dodatnu svjesnost i spretnost. Budimo ga. Ta dodatna
svjesnost automatski smanjuje negativan emocionalni naboj, jer nam omoguuje da
arite Procesa usmjerimo prema emocionalnim blokadama koje naizgled ne
167

postoje dok prednost dajemo ivotu u vremenu i dok preteno ivimo u vremenu.
Posebno smo se uvjebavali za ovaj emocionalni vid putovanja i stoga smo
dobro pripremljeni. Bilo bi korisno da ponavljanjem posveenosti itavom Procesu
sami sebi svjesno olakamo prolazak kroz ovo izazovno raskre u naoj
pustolovini koja vodi do svjesnosti sadanjeg trenutka :
Svakoga dana, bez obzira na sve, moramo obavljati vjebe disanja.
Izjave za buenje Prisutnosti moramo ponavljati s novom odlunou.
Moramo marljivo istraivati nove percepcijske metode koje emo nauiti.
Procesom emocionalnog ienja se moramo i dalje koristiti kao maem.
Kad god se pojavi nelagoda, moramo je osjetiti da bismo je iscijelili .
Sada smo ve daleko stigli na putu ponovnog uspostavljanja otvorenog
kanala prema Unutranjoj prisutnosti. Nije to mala stvar. Staza svjesnosti kroz koju
smo proli ulazei u ovaj svijet nam je omoguila da stignemo ovamo i usidrimo
svoju svjesnost. Ali, to je tek pola prie. Proces prisutnosti nas vodi i do druge
polovine kako bismo mogli postii cjelovitost i tako obnoviti svjesnost o vlastitoj
Svetosti. Proces prisutnosti nam omoguuje da svjesno stojimo u tom vanjskom
svijetu i istovremeno pratimo unazad vlastite tragove i uspostavljamo svjesnu vezu
sa svojom Unutranjom prisutnou, stanjem Postojanja iz kojeg smo potekli.
Kad to postignemo, uspostavili smo otvorenu liniju komunikacije koja nam
omoguuje da svjesno prebivamo u ovom uslovljenom svijetu, istovremeno
povezani s neuslovljenim Izvorom koji je stvorio svaki dio naeg iskustva.
Mogunosti nam postaju neograniene. Uzdiemo se u stanje Postojanja u kome
jesmo u svijetu, ali mu ne pripadamo. To nam omoguuje da stojimo na mjestu s
koga moemo dodirivati ovaj svijet kroz svoju zajedniku Prisutnost, ali on vie ne
dopire do nas. To postignue nas preobraava iz rtve ili pobjednika u instrument
najuzvienijeg sluenja.
Postizanje tog zadatka nam omoguuje da zakoraimo u krajnje, neistraeno
podruje vlastitoga Ja. U carstvima ljudskog istraivanja ovo putovanje nas
preobraava u junake svjesnosti. Preli smo dugaak put i prevladali mnoge prepreke
da bismo postigli to stanje Milosti. Stoga zastanimo na trenutak kako bismo pohvalili
sebe to smo stigli tako daleko.
Trebamo znati da je ono to nas jo eka zahvaljujui svemu to smo iskusili
postalo mnogo lake i blae iskustvo. Sve to nam se ikada dogodilo, bez obzira u
kom obliku, nas je promiljeno dovelo do ovog trenutka.
Stoga budimo zahvalni na velianstvenosti putovanja u koje smo se upustili.
Poeli smo kao nesvjesni molekul, a sada smo prigrlili neogranienost svjesnosti
sadanjeg trenutka. Svjesno prihvatimo to zadivljujue postignue vlastitom
unutranou i dozvolimo mu da nas osnai za nepoznatu stazu koja neprestano vodi
168

prema naprijed, prema unutra i u visine.

Smirivanje ega
Tokom prvih est vjebi Procesa prisutnosti smo se usredsredili na aktiviranje
procesa rainjavanja i na uenje postupaka potrebnih da bismo Proces
emocionalnog ienja mogli primijeniti u svom svakodnevnom iskustvu. in
rainjavanja odlikuje namjera da potisnutim uspomenama iz prolosti dozvolimo
da ponu izranjati na povrinu kako bismo ih mogli svjesno integrisati. Ta namjera
je utvrena i aktivirana onog trenutka kad smo prvi put poeli svjesno povezivati
disanje u prvoj vjebi. Proces prisutnosti olakava nam provoenje te namjere
redefinisanja prolosti, ili barem njegove ideje, na takav nain da iz onoga to
smo proivjeli moemo dobiti iskustvene uvide. Zahvaljujui tome, postajemo
svjesniji naslijeenih postupaka i sistema uvjerenja koji nam nisu od koristi.
Namjetaljke kroz koje smo proli proteklih sedmica nam pokazuju da se
ispod svake potisnute uspomene, ograniavajueg sistema uvjerenja i nekorisnog
obrasca ponaanja krije negativan emocionalni naboj. Vjebe disanja izvlae
negativni emocionalni naboj na povrinu, jer je upravo on odgovoran za fizika,
mentalna i emocionalna stanja neravnotee koja se pojavljuju u naem ivotu
otkako smo napustili djetinjstvo. Taj emocionalni naboj je takoe odgovoran za sve
drame i postupke samoizljeenja u kojima svjesno i nesvjesno umirujemo i
kontroliemo svoj ivot. Isti naboj nas je drao vezanima za prolost i/ili
projektovao nau panju u neodreenu budunost, a da toga nismo bili svjesni.
Tokom sledee tri vjebe emo takoe disati. Mnogi e leati u kadi punoj
tople vode. To nije kazna, nego vana metoda i sigurnosna mrea osmiljena
kako bi nam pomogla da napravimo preicu kroz varljive predjele ega.
Ne zaboravite da se ustrojstvo ega sastoji od naeg ponaanja, izgleda i
okolnosti naeg ivota. Drugim rijeima, sve dok ne integriemo traume iz
djetinjstva, naim ponaanjem, izgledom i ivotnim okolnostima u velikoj mjeri
upravlja negativan naboj emocionalnog tijela, bili mi toga svjesni ili ne. Meutim,
izgled, ponaanje i ivotne okolnosti u oima ega ine sveukupnost onoga ko i ta
ego smatra da mi jesmo, odnosno sveukupnost onoga to bi elio da vjerujemo.
Stoga je negativan emocionalni naboj pijesak na kojem ego gradi svoj iluzorni
identitet.
Kako bi odbranio taj prividni identitet i onemoguio nam da spoznamo
istinsku prirodu svoje izvorne Unutranje prisutnosti, ego se trima vanjskim
atributima koristi kao sredstvima kojima nas navodi da povjerujemo kako smo se
uspjeno razraunali sa svojim negativnim emocionalnim nabojem. Moe nas
navesti da se ponaamo i izgledamo kao da smo potpuno u ravnotei, posebno kad
169

se pribliavamo jezgru svojih potekoa. Takoe moe oblikovati uslove naih

ivotnih okolnosti kako bi se inilo da smo po svim mjerilima uspjeni i napredni,
iako smo zapravo povrijeeni i patimo ispunjeni tihim oajanjem. Ego dobro zna
kako moe stvoriti privid kao da je sve dobro, lijepo i krasno.
Zato se ego tako ponaa? Zato eli stvoriti privid da je sve u redu? To ini
kako ne bismo dovodili u pitanje dogovor u skladu s kojim mu dozvoljavamo da
upravlja naim ivotom, iako tog dogovora nismo svjesni. To ini zato to se u
potpunosti oslanja na negativan emocionalni naboj koji mu omoguuje i samo
postojanje. Negativan emocionalni naboj je gorivo koje hrani sve nae drame, a
svaka drama je pijana ludost ega. Zapamtite da je ego ono to smo osmislili kao
djeca kako bismo zamijenili svoje izvorno ja. Ego je neautentina la koja prikriva
izvornu Prisutnost. Zbog toga on automatski oblikuje na izgled, ponaanje i
ivotne okolnosti sve dok ne uspijemo neutralisati nesvjestan i negativan
emocionalni naboj. U tome uspijeva tako to projektuje neizvornost koju je stvorio
na temelju naih djejih strahova, bijesa i tuge. Neizvornost je oklop koji nas titi
od svjesnosti i moi Unutranje prisutnosti. Ego nas ohrabruje da ponosno
navuemo taj oklop. Navodi nas da povjerujemo kako je oklop, odnosno
neizvornost, prijeko potrebna kako bi nas zatitila od nepredvidljivosti vanjskog
svijeta. Zbog toga ego tako snano potie i podrava ulogu rtve ili pobjednika.
Drei nau panju usmjerenu na potencijalnog neprijatelja iz vanjskog svijeta,
drei nas kao zaarane ogledalom i naim odrazom u njemu, mi i dalje ostajemo
nesvjesni ive Prisutnosti koja stoji pred ogledalom.
To je jedan od razloga zbog kojih u ovoj fazi Procesa prisutnosti koristimo
instrument koji, iako nam je poznat, primjenjujemo na nain potpuno stran
dogovoru koji smo sklopili s egom. S egom smo se dogovorili da je kupanje
namijenjeno odravanju istoe dragocjenog tijela, uivanju i oputanju. Kupanje je
sredstvo odravanja istoe i njegovanja izgleda, smirivanja napetosti i poboljanja
naih trenutnih ivotnih okolnosti.
Ali, kupanjem se neemo koristiti zbog tih razloga, nego da bismo se
oslobodili negativne energije emocionalnog tijela buenjem njegove poveane
svjesnosti. Na koji nain i zato je leanje u toploj vodi efikasno pri buenju
svjesnosti negativnog emocionalnog naboja te pri njegovom smanjivanju? Bie
nam korisno ako ukratko ponovimo.
Kad naputamo djetinjstvo i ulazimo u svijet odraslih, od nas se trai da do
odreenog stepena postanemo neizvorni. Jednostavno reeno, to znai da uimo
rei ne kad mislimo da i rei da kad mislimo rei ne. Odrasla osoba je,
krajnje jednostavno reeno, dijete koje se odupire. Kako bismo se prikazali
odraslima moramo se neprestano odupirati potrebi za vlastitom izvornou. Po
prirodi smo spontano radosna i kreativna bia, stoga je bilo koje drugo stanje
Postojanja koje prikazujemo neizvorno. Apsolutno je rije o drami i otporu. Kad ve
170

znatno zakoraimo u iskustvo odrasle osobe tako smo vjeti u prikazivanju

neizvornosti da se poistovjeujemo s tim lanim stanjem kao da je rije o
normalnom ponaanju. Svi smo uli djecu kako govore: Pretvaraemo se da
smo.... Djeca time zapravo govore: Budimo slini odraslima.
Vlastita izvorna priroda nam moe postati tako nepoznata da bi nam u drutvu
ljudi koji se spontano preputaju radosti i kreativnosti moglo biti neprijatno.
Mogli bismo se naljutiti, postati razdraljivi ili se ak postidjeti. Meutim,
potajno nas privlae ljudi koji izraavaju vlastitu izvornost. Nazivamo ih
slobodnim duama, posebnima, umjetnicima ili ekscentricima. Pridajemo im
etikete kao da u neemu grijee, kao da su oteeni i treba im popravak. Ali, oni
su nai potajni junaci i kad odu uvijek alimo za njima. Takvi su ljudi prekrasna
ogledala koja u na ivot ulaze kako bi nas podsjetila na dijete koje je umrlo u nama.
Na trajni otpor emocionalnoj izvornosti u emocionalnom tijelu stvara
vruinu, jer svaki otpor izaziva rascjep, a rascjep stvara vruinu. Trajni otpor
izvornosti dovodi do stalnog gomilanja vruine, a tu nakupljenu vruinu u okviru
Procesa prisutnosti nazivamo nabojem. Upravo taj naboj postaje jezgro svih
naih fizikih, mentalnih i emocionalnih nelagoda. Unutranja vruina se u
emocionalnom obliku ispoljava izvan nas te je definiemo kao strah, bijes ili tugu.
Rije je o negativnom emocionalnom naboju kog emo prizvati u svijest i smanjiti
tokom vodenih vjebi i svjesne primjene Procesa emocionalnog ienja.
Kako ulazimo sve dalje u odraslo doba, nesvjesno usvajamo postupke za
umirenje i kontrolisanje u pokuaju da se uhvatimo ukotac s nelagodom
negativnog emocionalnog naboja. Svi su nai neugodni emocionalni, mentalni i
fiziki simptomi direktna veza sa skrivenim negativnim emocionalnim nabojem.
Ali, mi to ne shvatamo, nego automatski i nesvjesno pribjegavamo umirenju i
kontroli, to u nae iskustvo unosi jo tei oblik neravnotee. Takvu automatsku i
nesvjesnu reakciju na simptome neravnotee takoe je u nas utisnulo ponaanje
roditelja i njihove reakcije na vlastiti negativan emocionalni naboj. Usprkos svim
naim naporima da potisnemo taj osjeaj nelagode, negativan emocionalni naboj
nam neminovno preplavljuje ivot i ispoljava se u obliku straha, bijesa i tuge.
Strah, bijes i tuga predstavljaju emocionalno trojstvo nelagode koje uzrokuje sve
bolesti to danas postoje u svijetu.
Kad zaponemo s Procesom prisutnosti, najprije radimo na ostvarenju fizike
prisutnosti. Stoga postajemo svjesni neugodnih fizikih osjeta u tijelu,
neproduktivnih vidova naeg svakodnevnog ponaanja i negativnih odnosa s
vanjskim svijetom koje prije moda nismo ni zapaali. Tada postiemo svojevrsnu
mentalnu jasnou i poinjemo povezivati svoje sisteme uvjerenja i sveopti kvalitet
svog ivota. Meutim, mnogi kljuni dogaaji koji su u nae emocionalno tijelo
utisnuli neravnoteu koju sada namjeravamo neutralisati su se dogodili prije nego
to smo ovladali jezikom i/ili apstraktnim idejama. Stoga ne moemo pouzdano
171

razmiljati o tim dogaajima, niti ih dotai govorom. Upravo u tome

tradicionalna terapija doivljava neuspjeh i postaje jednako zastarjela kao ok
terapija. Upravo zbog takvih dogaaja 20 minuta leimo u kadi tople vode prije
vjebi disanja.
Postoje mnoga objanjenja koja govore zato voda budi emocionalni sadraj
naeg iskustva. Uopteno je prihvaeno da je element vode snano povezan s
emocijama. Suze su tekue. O moru govorimo kao o okeanu emocija i okean
shodno tome predstavlja emocionalno tijelo planete. Ve smo nagovijestili da su
emocije zapravo energija u kretanju, a ako je ikada postojala energija u kretanju na
ovoj planeti, to su onda tenosti koje neprestano teku njegovom povrinom i ispod
nje. Poput planete, i nae ljudsko tijelo je sastavljeno vie od tenosti nego od
vrste materije. Mjesec se takoe uoptenije povezuje sa enskim naelom, a
stoga i s emocijama. Znamo da pun Mjesec djeluje na emocionalni sadraj
ovjeka, kao to djeluje i na plimu i oseku svake vee vodene povrine. O samim
emocijama moemo razmiljati kao o plimi i oseki koje se uzdiu i sputaju u
naoj unutranjosti. Kad je neko previe emocionalan, kaemo da su ga preplavili
osjeaji.
Mnotvo je povezanosti i metafora u kojima se povezuju voda i emocije.
Jasno je da su voda i emocije oduvijek bile blisko povezane. Voda je energija u
kretanju koju moemo posmatrati, usprkos tome to nam je panja prikovana na
fiziki svijet. Energetski tok nam je vaan. Posmatranje kretanja vode u ivotu nam
prua materijal za ovakve izraze : Ne uznemiravaj se, samo se prepusti.
Leanje u toploj vodi u okviru Procesa prisutnosti nam omoguuje da u
negativan emocionalni naboj koji nosimo unesemo stvarne promjene buenjem
svjesnosti emocionalnog tijela. Upravo naa svjesnost o tom negativnom naboju
dovodi do ponovnog uspostavljanja unutranje ravnotee. To nam postaje oito
kad due vrijeme leimo u kadi. Time aktiviramo carstvo istih osjeaja, ono
podruje u kojemu smo boravili prije nego to smo nauili verbalno komunicirati.
Takoe aktiviramo vibracione uspomene na boravak u maternici, kao i na sam
trenutak roenja i prvih nekoliko emocionalnih godina ivota. Ta iskustva pripadaju
meu poslednja u kojima smo bili potpuno prisutni.
Kad u svrhu postizanja svjesnosti sadanjeg trenutka legnemo u toplu
vodu, budimo svjesnost emocionalnog tijela. To iskustvo nam je neprijatno zbog
svega to stoji izmeu jezgra nae izvornosti i onoga ko i ta mislimo da jesmo.
Drugim rijeima, nelagoda koju osjeamo je naa drama, la, a time zapravo
dinamika naeg ega. Zato ljudi koji se neugodno osjeaju zbog svojih emocija
uopteno ne vole dugotrajne tople kupke. Svaka nelagoda koja izroni na povrinu
tokom vodene vjebe i tokom vjebe disanja je negativan emocionalni naboj koji
moramo integrisati kako bismo obnovili ravnoteu kvaliteta naeg sveukupnog
ivota. Integriemo ga kad ga osvijestimo.
172

Leanjem u toploj vodi promiljeno suoavamo vruinu izazvanu naim

otporom prema prisutnosti s toplinom vode u kadi. Jedna toplina je stvarna (voda),
a druga je lana (emocionalni otpor). Ta dva stanja topline se suoavaju i ako
jedno od njih ne popusti, moemo osjetiti sve veu nelagodu ili klaustrofobiju ili
imamo osjeaj da e se dogoditi neto strano. Tada zapravo osjeamo nagomilani
strah, bijes i tugu koji izlaze na povrinu kako bi ih integrisala naa svjesna panja.
Takoe osjeamo oajniku elju ega koji se grevito dri svoje neizvornosti.
Naravno da toplina vode u kadi nee popustiti samo zato to nam se ne svia,
stoga kroz to iskustvo moemo proi samo ako se oslobodimo negativnog
emocionalnog naboja kojeg nosimo. Drugim rijeima, dio ega odumire. Njegovu
smrt moemo osjetiti na fizikom nivou u obliku tjelesnih osjeta, na mentalnom
nivou u obliku misaonih procesa, a na emocionalnom nivou u vanjskim izrazima
straha, bijesa ili tuge. Kako odumire stisak ega u naem ivotu, tako se iz
emocionalnog tijela oslobaa negativan naboj. Do tog otputanja dolazi u trenutku
predavanja ili otputanja. U tom trenutku se jedan dio nae vanjske drame takoe
odvaja iz nae svijesti. Stoga se oslobaamo dijela lai i dobijamo dio Prisutnosti.
To se takoe dogaa tokom svakodnevnih vjebi disanja. Ponekad moemo
osjetiti kako se u nama uzdiu talasi vruine koji se neoekivano povlae, tako da
se osjeamo malo hladniji nego to je uobiajeno. Rije je o izranjanju i otputanju
negativnog emocionalnog naboja.
Mogli bismo rei da tokom leanja u toploj vodi dio teine emocionalnog
tereta prolosti istie niz odvod. Naa nesvjesna reakcija na taj teret nas je
natjerala da usvojimo mnotvo nekorisnih postupaka i negativnih uvjerenja koja
nam ne daju nita dobro. Onaj trenutak kad svjesno otpustimo dio negativnog
naboja iz emocionalnog tijela je vrlo vjerovatno prvi trenutak u naem ivotu kad
smo napravili dovoljno mjesta za disanje. Kad se teret smanji, sposobni smo
uspravnije stajati, dublje udahnuti i upravo sada i ovdje osmotriti horizont svog
ivota. Taj novi nain gledanja mogli bismo nazvati sagledavanje ivota u
sadanjem trenutku, za razliku od posmatranja kroz iskrivljene naoale prolosti ili
projektovane budunosti.
Sa svakom dovrenom vjebom u vodi i vjebom disanja smanjuje se
negativan emocionalni naboj, a dokaz da se oslobaamo prolosti oitava se na
mnotvo naina. Nakon prve vodene vjebe i 15-minutne vjebe disanja koja
slijedi mogli bismo osjetiti prazninu. To je prirodno. Nestaje dio prolosti koji
smo i nesvjesno nosili sa sobom (jer ne znamo uvijek kakav teret nosimo) i koji
smo pogreno smatrali dijelom vlastite osobnosti. Nakon vjebe moemo osjeati
kako nam iz tijela izbija vruina. Ta vruina se doslovno odvaja od naeg
emocionalnog tijela, odnosno, rije je o odbacivanju negativnog naboja. Dan-dva
nakon toga se esto javlja osjeaj da nam je tjelesna temperatura neto nia od one
na koju smo navikli. Do toga dolazi zato to smo se oslobodili neega emu smo se
173

opirali i sputa nam se temperatura itavog tijela. Organizam e nam se ubrzo

prilagoditi i pronai novu ravnoteu. Ti osjeti nam se mogu u poetku uiniti
nepoznatim, ali emo automatski proi kroz njih i prilagoditi im se. Oni
predstavljaju fizike potvrde promjena koje smo unijeli u cjelokupno stanje naeg
emocionalnog tijela. Pojavljuju se automatski, jer se potisnute uspomene koje
aktiviramo i iznosimo na povrinu tokom prvih est vjebi sada efikasno
raiavaju poput ulja s povrine vode.
Meutim, u svemiru nema praznog prostora. Zbog toga od ovoga dijela
Procesa moramo istovremeno poeti ispunjavati svoju unutranjost pozitivnim
obrascima ponaanja i idejama koje e nam biti korisne. Drugim rijeima, sada nam
prioritet mora postati zamjenjivanje sve slabijeg nesvjesnog i negativnog
emocionalnog naboja sve jaim svjesnim i pozitivnim emocionalnim nabojem. Zbog
toga se sada moramo poeti usredsreivati na fiziku prisutnost, mentalnu jasnou,
emocionalnu ravnoteu i povezivanje sa ivotnom svrhom. Naa ivotna svrha je
svjesna povezanost sa samim ivotom. Kad sami upravljamo vlastitim ivotom
automatski ivimo svrhovito. ivimo promiljeno. ivimo kako bismo se oslobodili.
Tokom sledee tri vjebe vano je imati na umu sledee : sa svakom
vjebom u vodi i sa svakom vjebom disanja postajemo sve svjesniji emocionalnog
tijela. Dvadesetminutnim leanjem u vodi nakon koga odmah slijedi vjeba
disanja ubrzano aktiviramo svjesnost sadanjeg trenutka. To znai da e nam se
razmak izmeu misli, rijei i djela te njihovih posledinih efekata (kvalitet naeg
ivota) initi sve krai i krai. Sada, zapravo, uviamo povezanost uzroka i
posledica u svom ivotu. Ta poboljana percepcija nam se ini poput ubrzanog
prolaenja vremena. Kako se ne bismo plaili tog iskustva nego da bi uivali u
njemu, ovog trenutka se moramo obavezati da emo biti odgovorni za sve svoje
misli, rijei i djela. Smijemo sijati samo ono to elimo ponjeti. Moramo se
truditi da se ne preputamo starim obrascima negativnog razmiljanja. Moramo se
posvetiti koritenju Procesa emocionalnog ienja kad god osjetimo
uznemirenost. Moramo nastaviti disati dvaput dnevno tokom 15 minuta bez
obzira na sve.
Od ove take Procesa moemo lei u kadu tople vode koliko god esto
elimo, nakon ega odmah trebamo obaviti vjebu disanja. to ee leimo u
toploj vodi s namjerom buenja svjesnosti emocionalnog tijela, to e negativni
naboj bre izlaziti na povrinu gdje se oslobaa. Meutim, nita ne smijemo
forsirati.
Upozorenje : Svjesno povezivanje disanja tokom leanja u toploj vodi, za
razliku od onog kad samo mirno leimo u kadi, pojaava svjesnost emocionalnog
tijela. Tu vjebu ne bi trebali raditi pojedinci koji prvi put prolaze kroz Proces ili
oni koji vodene vjebe obavljaju bez pomonika. Svjesno povezivanje disanja za
174

vrijeme leanja u toploj vodi ubrzava proces i moe dovesti do iznenadnog

izranjanja straha, bijesa i tuge iz prolosti. Zato nam je za takvu vjebu potrebno
vostvo, iskustvo i prisutnost prijatelja koji e ondje biti u svojstvu svjedoka. Stoga
se ne preporuuje da radimo te vjebe. U okviru Procesa prisutnosti, kao to je to
izloeno u ovoj knjizi, jednostavno leimo u toploj vodi tokom 20 minuta, a onda
izaemo iz kade, obriemo se i odmah ponemo 15 minutnu vjebu disanja. Ako
tokom vjebe disanja osjetimo emocionalnu, mentalnu ili fiziku nelagodu,
trebamo nastaviti odravati povezanost disanja sve dok to iskustvo ne proe.
Pridravanje tih jednostavnih uputstava osigurava postupan i njean proces.
Preuzimanje kontrole nad negativnim
U okviru Procesa prisutnosti se detaljno govori o negativnom emocionalnom
naboju. Postojanje negativnog naboja gotovo da nam prua priliku da krivicu za
svoje sadanje okolnosti prebacimo na prolost. Naalost, od takvog naina
razmiljanja nema nikakve koristi, naroito zato to sada svjesno i dosledno
smanjujemo uinak negativnog emocionalnog naboja na sadanje okolnosti. Vrlo je
vjerovatno da smo tokom poslednjih est vjebi vie obnovili svoju emocionalnu
ravnoteu nego tokom itavog dosadanjeg ivota. Sledeih nekoliko vjebi
ubrzava taj postupak. Uskoro neemo imati nikakvih izgovora za to to ne uivamo
u svom ivotu, bez obzira na to kako se on odvija. Ili moda ipak hoemo?
Tokom itanja prvog dijela knjige smo dobili savjet da pitanjima
pristupamo na nov nain. Od nas se trailo da se usredsredimo na proces
postavljanja pitanja, ni na koji nain ne forsirajui odgovore. Sada samo na trenutak
moemo zaboraviti to uputstvo, jer pred nama je nekoliko pitanja koja e dobiti
odgovore. Dok itamo ono to slijedi, moramo imati na umu da nas istina uvijek
oslobaa, naroito ako je moemo priznati sami sebi.
Ni na koji nain ne moemo negirati da se na ivot odvija upravo onako
kako smo usmjerili panju. Isto tako, kvalitet svih naih ivotnih iskustava je
odreen kvalitetom naih namjera. Razmislimo li na trenutak o tome, shvatiemo
da je to istina. Upravo kao to nas zakon uzroka i posledice smatra sve
podjednako odgovornim za svaku misao, rije i djelo, kvalitet naih iskustava se
sastoji od panje i namjere. Ta univerzalna postavka sve nas smjeta na nivo
igralita. Ko bi drugi osim nas i mogao biti odgovoran za posledice misli, rijei i
djela koje svjesno izraavamo? Ako smo u stanju prihvatiti tu istinu, tada
razmislimo o sledeim pitanjima :

175

Ako moemo svjesno odabrati ljubav, zato onda mrzimo?

Ako moemo svjesno odabrati sklad, zato se onda svaamo?
Ako moemo svjesno odabrati mir, zato onda biramo sukob?
Ako moemo svjesno odluiti da drugima pruimo podrku, zato onda
odluujemo biti podrugljivi?
Ako moemo svjesno odabrati smijeh, zato onda biramo tugu?
Ako moemo svjesno odabrati osmijeh, zato se onda odluujemo za mrtenje?
Ako moemo svjesno odabrati zahvalnost, zato se onda odluujemo aliti?
Ako moemo svjesno odluiti da emo ohrabrivati druge, zato onda odluujemo
da emo se takmiiti ?
Ako moemo svjesno odabrati samopouzdanje, zato se onda preputamo
sumnjama?
Ako moemo svjesno odabrati da nam bude ugodno, zato onda biramo patnju?
Ako moemo svjesno odabrati optimizam, zato se onda preputamo
negativnostima?
Odgovor na ova i na sva ostala pitanja koja pitaju zato i dalje nastavljamo
zraiti negativnost umjesto ohrabrujueg zraenja nae Unutranje prisutnosti je
uvijek jedan te isti. On glasi :
Umjesto da odaberemo razvijati emocionalnu zrelost koja je potrebna kako bismo
sebi pruili panju koja nam je potrebna, radije se preputamo vanjskoj drami kako
bismo tu panju mogli dobiti od drugih.
Kad se posvetimo tome da sami sebi pruimo panju koja nam je potrebna,
posvetili smo se vlastitoj slobodi. Sadanji trenutak je savren trenutak u kome
moemo odabrati emocionalni rast. To moda nije najjednostavniji izbor, ali je
svakako najodgovorniji.

176

Prihvatanje fizike prisutnosti

Prihvatanje fizike prisutnosti je prvi korak koji moramo preduzeti u ivotu kako
bismo trajno napustili reaktivno ponaanje i usvojili svjesno djelovanje. Ako u
svom ivotu nismo fiziki prisutni, ne moemo donositi odgovorne i korisne
odluke. Odgovorno ponaanje je uzrono i zato e nas automatski dovesti do
poveanja unutranjeg spokojstva i vanjskog sklada, ali da bismo probudili to stanje
Postojanja, moramo biti prisutni u svom ivotu.
Ako nismo prisutni u fizikom tijelu, tada lutamo mentalnim nivoom. To
znai da naa svijest lebdi nekim idejnim prostorom koga nazivamo prolou i
budunou. Tada ivotne odluke donosimo na temelju opaaja koje primamo na
tim prividnim mjestima. Kako bi nam te odluke na bilo koji nain mogle biti
korisne? Odluke utemeljene na dogaanjima iz prolosti i eventualnim dogaanjima
iz budunosti su najee reaktivne, a samim tim i uvijek tetne za nas. Najee se
temelje na posledicama pa su stoga neefikasne. Zbog toga su svakodnevne vjebe
disanja toliko vane. Svjesno povezano disanje je najbri postupak za izvlaenje
svijesti iz mentalnog stanja ivota u vremenu, kako bismo mogli poeti prikupljati
i odravati svjesnost fizike prisutnosti.
Tokom djetinjstva smo poeli usvajati naviku mentalne evakuacije iz fizikog
tijela i bjeanja u prividno mentalno iskustvo koje sada nazivamo vremenom. To
smo inili jer smo se plaili onoga to nam se tada dogaalo u sadanjem
trenutku. To je potpuno jednostavno osjeaj vlastite Prisutnosti smo izgubili
zbog straha. Strah nas nagoni da napustimo fiziko tijelo. Svoju izvornu
Prisutnost smo zamijenili za oklop lai. Proivljavali smo iskustva koja su
uzrokovala strah, a budui da nismo shvatali ta nam se dogaa ili ta bismo u tome
pogledu mogli preduzeti, u mislima smo pobjegli u prividne hodnike vremena. Na
tom nestvarnom mjestu smo se mogli pretvarati da je sve u redu ili da e biti u
redu jednoga dana. Ali, vie se ne nalazimo u toj situaciji.
Tokom proteklih est vjebi smo stekli dublji uvid u uzroke fizike, mentalne
i emocionalne neravnotee. Takoe smo usvojili percepcijske metode koji e nam
pomoi da poloimo temelje povratka svjesnosti sadanjeg trenutka. Primjenom
Procesa emocionalnog ienja smo ve poeli mijenjati svoj stav prema vlastitom
ivotnom iskustvu te vie ne reagujemo, nego svjesno djelujemo. I sama injenica
da smo stigli do ovoga dijela Procesa prisutnosti je dokaz da smo iskreno odluili
preuzeti odgovornost za kvalitet svog ivota.
Sada nam vie nee biti teko u mislima napraviti skok koji e nam
omoguiti prihvatanje injenice da su sva tegobna (zastraujua) iskustva koja su
nas muila u prolosti zapravo uvijek bila zamaskirane prilike za rast i razvoj. U
vremenu to nismo mogli uoiti, ali nam postaje potpuno oigledno kad
postignemo svjesnost sadanjeg trenutka. Kad uspijemo napraviti skok u percepciji,
177

kad uvidimo da je sveukupan ivot prilika za razvoj, tada na svjesnom nivou vie
nemamo razloga za strah. Zato se plaiti kad znamo da nam se ivotna iskustva
dogaaju samo zato da bismo mogli rasti? Naroito sada, kad smo osnaeni
percepcijskim metodima koji nam omoguuju da svjesno uestvujemo u svim
svojim iskustvima rasta i da ih integriemo. Ta spoznaja nam prua sigurnost.
to smo svjesniji svake pojave svojih neintegrisanih ivotnih iskustava, to
e se na osjeaj sigurnosti postepeno poeti iriti i u nesvjesno podruje. To znai
da e se i nae djeje ja takoe ponovno poeti osjeati sigurnim kad svjesno
preuzmemo odgovornost za kvalitet svih svojih doivljaja. A sigurno dijete je
ispunjeno spontanom radou i kreativnou.
Stoga bez straha moemo poeti naputati ovo prividno iskustvo koje
nazivamo ivotom u vremenu i vratiti se u svoj jedini stvarni dom kog imamo dok
putujemo sadanjim ivotnim iskustvom, a to je fiziko tijelo. Kad se odluimo
vratiti u fiziko tijelo, istovremeno smo odluili postati fiziki svjesni svakog dijela
svog ivota. Tek otkrivena fizika prisutnost je dar, jer nam omoguuje da svoju
energiju preusmjerimo u svjesno kretanje kroz iskustva za koja znamo da su nam
korisna. Stoga je ovo trenutak u Procesu prisutnosti u kojem svjesno moramo
prihvatiti zadatak kretanja kroz svoja iskustva.
Imamo samo dva instrumenta uz pomo kojih moemo ulaziti, prolaziti i
izlaziti iz svojih ivotnih iskustava, a to su panja i namjera. Panja je instrument
mentalnog tijela, ono ime se usredsreujemo. Namjera je instrument
emocionalnog tijela, ono zbog ega se usredsreujemo. Kvalitet naeg ivota u
svakom trenutku se odreuje stepenom svjesnosti panje i namjere. Potpuno
jednostavno, ali moramo biti fiziki prisutni da bismo se svjesno koristili tim
percepcijskim metodima na koristan nain.
U svakom trenutku ivota automatski koristimo i panju i namjeru. Tim
instrumentima smo se uglavnom koristili na nesvjestan nain, na temelju onoga
to nam se, prema naem uvjerenju, dogodilo u prolosti i to bi nam se moglo
dogoditi u budunosti. Drugim rijeima, sve donedavno smo kvalitet svog ivota
osmiljavali djejim tumaenjima i buduim procjenama. Bilo bi tanije rei da
smo svom pogreno informisanom djetetu dozvoljavali da odreuje ta je najbolje
za nas na temelju njegovih tumaenja svijeta. Ta tumaenja su prie koje smo
priali sebi kao djeca i koje su se otada pretvorile u biblioteku naih nesvjesnih, ali
kljunih sistema uvjerenja. Nijedna od tih pria nije istinita i zato bi bilo opasno da
tim nesvjesnim, sutinskim sistemima uvjerenja i dalje dozvoljavamo da ulogu
igraju mjerila kojima se odreuje kvalitet naeg sadanjeg iskustva ivota. Od
najvee vanosti je da se ponemo svjesno kretati svojim iskustvima.
Ako panju i namjeru dvaput dnevno usredsredimo na jednostavan
instrument upravljanja s kojim emo se sada upoznati, nauiemo kako moemo
izvriti taj zadatak. Tokom sjedee tri vjebe trebamo se koristiti tim instrumentom
178

za usmjeravanje svojih iskustava prema sve veoj fizikoj prisutnosti, mentalnoj

jasnoi i emocionalnoj ravnotei. Dosledna primjena tog instrumenta pruie nam
uvid u posledice svjesnog upravljanja vlastitom panjom i namjerom.
Ovaj jednostavan, ali izuzetno moan navigacioni instrument djeluje na
temelju pretpostavke da se razliiti atributi nae percepcije moraju uskladiti na
odreenu frekvenciju kako bismo postigli konkretan kvalitet iskustva. To emo
najbolje razumjeti ako zamislimo orkestar. Kako bi postigli meusobni sklad, svi
muziari i orkestar moraju svirati istu kompoziciju. Razliiti atributi nae percepcije
na isti nain se moraju svjesno uskladiti na istu frekvenciju kako bismo mogli
postii odreeni kvalitet iskustva. Naa lina frekvencija je ono o emu najee
razmiljamo. Tokom sledee tri vjebe taj navigacijski instrument usklauje nau
linu frekvenciju sa fizikom prisutnou, zatim sa mentalnom jasnoom, a na kraju
i sa emocionalnom ravnoteom.
Kako bismo ga to bolje iskoristili, dvaput dnevno (ujutro i navee), nakon 15
minutne vjebe disanja, sami sebi postavljamo odreena pitanja. Ve smo
raspravljali o pristupu kog trebamo prihvatiti tokom Procesa prisutnosti u pogledu
postavljanja pitanja pod naslovom Svjesnost postavljanja pitanja. Bilo bi korisno da
to ukratko ponovimo.
Kad nam u ivotu neko postavi pitanje, istog trenutka se posluimo
panjom kako bismo pronali odgovor. Ako ga ne uspijemo pronai, svjesno
okonavamo misaonu potragu s ograniavajuim samoprosuivanjem u pogledu
svojih intelektualnih sposobnosti. Proces prisutnosti, a posebno ovaj odreeni
navigacijski instrument, trai od nas da prihvatimo drukiji pristup. U ovoj vjebi
je vano postavljanje pitanja, a ne pronalaenje ispravnog odgovora.
Zato nije prijeko potrebno u mislima tragati za odgovorom ili ga pokuati
nasilno izvui na povrinu. Trebamo iskreno postavljati pitanja i obratiti panju
na prvi odgovor koji se pojavi u mislima. Samom procesu odgovaranja ne
pridajemo nikakvu vanost. Ako se odgovor ne pojavi, prelazimo na sledee pitanje.
Na taj nain odgovoru dozvoljavamo da se pojavi kad to najmanje oekujemo. Ako
se odgovor pojavi, zapamtimo ga, a onda prelazimo na sledee pitanje.
Efikasnost tog metoda se temelji na doslednom postavljanju pitanja, a ne na
pronalaenju ispravnog odgovora. Um e se automatski pobrinuti za odgovore. Ti
odgovori nam se nee uvijek oitavati kao mentalni koncepti, misli ili slike, nego kao
povoljne promjene u kvalitetu naeg iskustva, odnosno kao prijateljski naklonjeni
glasnici.
Najbolje je da pitanja postavljamo neposredno nakon vjebe disanja, jer tada
posjedujemo najvie svjesnosti sadanjeg trenutka koja hrani nae svjesne namjere.
Svjesnost sadanjeg trenutka uveava sve na to je svjesno usmjerimo.

179

Navigacioni instrument za sedmu vjebu :

Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebi disanja svoje iskustvo usmjeravamo prema
fizikoj prisutnosti.
Iskreno postavimo sebi pitanje i obratimo panju na prvi odgovor koji se javi u
svijesti. Ako se odgovor ne javi, preemo na sledee pitanje.

A.

ta je svrha fizike prisutnosti?

B.

Koji zvuk povezujem s fizikom prisutnou?

C.

Koju boju povezujem s fizikom prisutnou?

D.

Koji miris povezujem s fizikom prisutnou?

E.

Koji ukus povezujem s fizikom prisutnou?

F.

Koju emociju povezujem s fizikom prisutnou?

G.

Koju teksturu povezujem s fizikom prisutnou?

H.

Koji fiziki oblik fizika prisutnost ima za mene?

I.

Koji pokret povezujem s fizikom prisutnou?

J.

Koji vizuelni simbol povezujem s fizikom prisutnou?

K.

Na kom podruju svog ivota u ovom trenutku doivljavam fiziku

prisutnost bez ikakvog napora?

180

Tokom sledeih sedam dana od nas se trai da :

1.
2.
3.
4.

Dvaput dnevno radimo 15 minutne vjebe disanja.

Nakon toga postavljamo sebi pitanja A-K na kraju vjebe.
Proitamo napisani tekst i primjenjujemo navigacioni metod prema
uputstvima.
Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni
drugim mislima.

Ako radimo vodene vjebe (preporueno) :

1
2
3
4

Bar jednom dnevno leimo u kadi sa toplom vodom najmanje 20 minuta.

Nakon to se obriemo odmah radimo 15 minutnu vjebu disanja.
Postavljamo sebi pitanja A-K na kraju vjebe.
Proitamo napisani tekst za ovu vjebu i primjenjujemo navigacioni
metod prema uputstvima.

Ovdje zavrava sedma vjeba.

181

OSMA VJEBA
(Druga vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi:

Odgovoran/odgovorna sam za vlastito spokojstvo.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu :

Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Barem 20 minuta leimo u kadi s toplom vodom,
Odmah nakon toga radimo 15 minutnu vjebu disanja.

Buenje spokojstva putem opratanja

Na nekom nivou smo svi bijesni, jer kao djeca nismo dobili bezuslovnu ljubav.
Svi su nas samo uslovno voljeli. To nije optuba, nego tegobna situacija u koju
nas dovodi roenje u svijetu u kom se stanje neprestano mijenja. Od djetinjstva
smo itav svoj ivot i svu svoju energiju troili pokuavajui ivjeti u skladu s
uslovima koji su nam trebali da bi, prema naem miljenju, zadobiti bezuslovnu
ljubav, a da toga uopte nismo bili svjesni. To se izraavalo u beskonanom
fizikom, mentalnom i emocionalnom djelovanju ili predstavama koje smo
odigravali pokuavajui privui panju i prihvatanje. Naalost, druge ljude ne
moemo predstavom prisiliti na bezuslovnu ljubav. Sva panja koju privuemo
predstavom je uslovna po svojoj prirodi. Istina je da smo svaki put doivjeli
neuspjeh pokuavajui privui panju za kojom smo eznuli. Neuspjeh smo doivjeli
jer bezuslovna ljubav nije novac, nije neto to moramo ili moemo zaraditi. Ljubav
ne moemo postii zaslugama. Ne moramo biti sposobni da bi nas drugi voljeli.
Ljubav je nae pravo po roenju. Ljubav jednostavno jeste. Ljubav je sutina onoga
ko i ta mi jesmo.
Primjer ljubavi koji su nam roditelji svojim odnosom prema nama i svojim
182

meusobnim odnosom postavljali tokom djetinjstva je postao naa temeljna

definicija ljubavi. Ona je automatski ishod emocionalnog utiskivanja. Shodno tome,
kad god kao odrasle osobe pokuavamo izazvati iskustvo ljubavi, nesvjesno
stvaramo fiziki, mentalni i emocionalni scenario koji e ponovo stvoriti
emocionalni odjek to smo ga iskusili tokom prvih djejih odnosa s roditeljima.
Taj odjek uopte ne mora biti ugodan, nego samo mora biti slian.
Ako smo traei ljubav bili zlostavljani, tada je zlostavljanje postalo dijelom
nae djeje definicije ljubavi. Shodno tome, kad god kao odrasli ljudi u svom ivotu
osjeamo potrebu za ljubavlju, automatski emo proizvesti iskustvo koje e
ukljuivati emocionalni odjek zlostavljanja. Toga uopte nismo svjesni, nego
postupamo automatski. Zato? Zato to je to jedini nain koji poznajemo da bismo
dobili ono to smatramo ljubavlju. Ali, ljubav koju dobijemo uvijek nas povrijedi.
Povrijedi nas zato to je uslovljena. Na svjesnom nivou mogli bismo rei: Zato mi
se to uvijek dogaa? Razlog zbog koga uvijek iznova stvaramo isto bolno iskustvo
potpuno je jednostavan. To inimo zato to ne znamo drukije. Takva nam je
sudbina. To je otvorena rana u srcu ovjeanstva. Zbog toga mnogi ljudi automatski
pretpostavljaju da je ljubav bolna. Ali, bolan je uslov, a ne ljubav.
U okviru Procesa prisutnosti postepeno uimo usmjeriti pogled izvan
ogranienja svojih djejih tumaenja. Uimo odrasti u emocionalnom smislu.
Posledica emocionalnog rasta je da polako poinjemo skidati prividne koprene
koje smo postavili na mjesto svojih iskustava iz djetinjstva. Dok se postepeno
podiu koprene straha, bijesa i tuge, poinjemo ulaziti u potpuno drugaije iskustvo
svijeta. To nije iskustvo svijeta sastavljeno od prolosti ili projektovane budunosti,
nego iskustvo svijeta kome pristupamo kroz svjesnost sadanjeg trenutka.
Poinjemo dobijati duboke spoznaje i uvide o stvarnoj prirodi naeg zajednikog
ljudskog stanja i to je potvrda da se budimo i ulazimo u svijet svjesnosti sadanjeg
trenutka. Jedan od tih uvida glasi :
Svako koga susretnemo traga za iskustvom bezuslovne ljubavi,
kakvo god nam ponaanje te osobe moglo izgledati na povrini.
U poetku to ne uspijevamo zapaziti, jer postupci kojima se koristimo
pokuavajui privui iskustvo bezuslovne ljubavi rijetko kad odraavaju bezuslovnu
ljubav koju traimo. To se dogaa zato to svi mi pokuavamo dobiti ljubav od
drugih pa nam se u naem individualnom iskustvu zbog procesa odraavanja ini da
svi ljudi na svijetu pokuavaju neto dobiti od nas. Osjeaj da ovaj svijet
neprestano neto pokuava dobiti od nas je automatski odraz naeg vlastitog
ponaanja. To ponaanje smo usvojili u djetinjstvu oponaajui roditelje. Oni su ga,
pak, usvojili oponaajui svoje, itd.
Kad postignemo dovoljnu svjesnost sadanjeg trenutka da bismo zaista
183

uvidjeli kako smo nesvjesno stvorili ivot utemeljen iskljuivo na djejoj definiciji
onoga to smatramo ljubavlju, tada moemo prihvatiti smijenu stranu svoje
tragedije. Slijepo smo se drali primjera koji su nam postavili roditelji. Zar su se
stvari i mogle drukije razvijati s obzirom na taj poetni korak? Zapravo, ispravno
bi bilo rei da smo mi svoji vlastiti roditelji sve dok se ne oduimo od uvjerenja koja
su utisnuli u nas i dok ih ne prevladamo. To je kao da slijepac vodi slijepca.
Razumijevanje i prihvatanje takve mune situacije nam omoguuje da sebi
oprostimo zbog svih svojih pogrenih postupaka iz prolosti. Za ljubavlju smo
tragali na pogrenim mjestima i na pogrean nain. Taj uvid nam omoguuje da
shvatimo zato smo stvarali kvalitet ivota kroz koji sada prolazimo. U stanje
izvornosti moemo zakoraiti ako prihvatimo i priznamo da ne znamo ta je
bezuslovna ljubav. To to nemamo pojma ta je bezuslovna ljubav nije stvar
naeg nivoa inteligencije ili prirode nae linosti. U svijetu u kome se uslovi
neprestano mijenjaju, iskustvo bezuslovne ljubavi je najrjei od svih dragulja.
Buenje bezuslovne ljubavi na ovom svijetu je slino pokuaju udisanja svjeeg
vazduha u okeanskim dubinama. I tu se krije klju za buenje bezuslovne ljubavi u
ovome svijetu : elimo li u okeanskim dubinama udahnuti svje vazduh, bilo bi
nam pametnije da ga sami dopremimo onamo.
Kad shvatimo vlastitu situaciju, moemo se nasmijati sebi zbog predstava
koje izvodimo. Taj smijeh je lijek za kojim zapravo udimo, jer ako smo u stanju
nasmijati se vlastitim predstavama, to je dokaz da smo oprostili sebi.
Kad zaista prihvatimo te spoznaje o sebi, moemo poeti prihvatati da to isto
vrijedi i za svakog drugog ovjeka. Bez obzira na to kakvim nam se moglo uiniti
neije ponaanje, svaka osoba, drei se primjera vlastitih roditelja, traga za
iskustvom bezuslovne ljubavi. Drugim rijeima, bez obzira na to kako
doivljavamo kvalitet ponaanja druge osobe, njen izgled ili ivotne okolnosti koje
je stvorila, svaki ovjek daje sve od sebe drei se primjera koji su mu postavili
roditelji. Mi se svi zaista trudimo najbolje to moemo.
Meutim, iako intelektualno shvatamo tu nau zajedniku sudbinu, ipak nam
moe biti jako teko oprostiti drugima zbog toga to su nas prema naem
shvatanju povrijedili. U poetku emo to naizgled tragino i iskrivljeno stanje
stvari moi prihvatiti samo kao vlastitu sudbinu, stoga to ne znamo ta je
bezuslovna ljubav pa smo povrijedili i sebe i druge. Ali, moda neemo biti
spremni uvidjeti i prihvatiti da je to istovremeno i nevolja drugih, naroito kad je
rije o naim roditeljima i svima onima koji su nas povrijedili. Zato? Zato to je
dio naeg iskustva jo uvijek zamraen bijesom. Dio naega iskustva jo osjea
potrebu i misli da ima pravo okrivljavati druge. To je onaj vid naeg iskustva koji
jo traga za osvetom, jer nije primio ono to je smatrao da zasluuje. To je nae
djeje ja ispunjeno potrebama i eljama. Moemo biti sigurni da je o tome rije kad
god kaemo :
184

To su bili moji roditelji i zato su morali biti pametniji.

Donijeli su me na svijet pa su bili odgovorni za moju sigurnost.
To je naa predstava. To je glas djeteta koje jo ne razumije nau
zajedniku nevolju. Da bismo prevladali bijes, potrebu za okrivljavanjem drugih i
potajnu elju za osvetom, moramo prevladati i jednu od najveih prepreka na putu
vlastite emocionalne evolucije, a to je
Oholost (Arogancija).
Jedino naa oholost nam ne dozvoljava da prepoznamo vlastitu nevolju u
ivotu drugih ljudi. Kad jasno spoznamo djelovanje i posledice emocionalnog
utiskivanja, tada samo jo oholost gui sposobnost da oprostimo drugima. Ako
smo oholi, tada bismo lako mogli prihvatiti da nismo znali. Ali, ako se ne
odluimo osloboditi bijesa, zbog njega neemo moi lako prihvatiti da su i drugi,
naroito nai roditelji, davali sve od sebe u igri s kartama koje su im podijelili
njihovi roditelji. Za neutralisanje oholosti potrebna je sledea jednostavna spoznaja :
Svi postupci koje primjetimo u svojim odnosima s drugim ljudima, a koji nisu in
bezuslovne ljubavi, su vapaj za njom.
Na povrini to moda nije oigledno, jer mi smo izrasli u prave majstore
kad treba prikriti istinsku prirodu vlastitog unutranjeg stanja. Pravi smo
profesionalci kad se treba pretvarati da je sve u redu. Znamo se ponaati kao da
elimo jedno, iako zapravo elimo neto potpuno drugo. U svijetu odraslih sve je
uvijek zadovoljavajue, zgodno, dobro i ne previe loe. Ali, u emocionalnom
tijelu skrivenom ispod povrine svijeta svakog ovjeka koji nije spontano
radostan i kreativan, skriva se uplaeno, bijesno dijete slomljenog srca koje nije
dobilo bezuslovnu ljubav. Taj je uvid klju naeg osloboenja, vrata koja vode
spokojstvu. Taj je uvid temelj sveukupnog opratanja.
Kad negativno prosuujemo ponaanje ljudi koji nas okruuju, tada potrebu
za ljubavlju tumaimo kao neto drugo. U svijetu koji se ovoga trenutka nalazi
pred nama posmatramo odraze svoje prolosti i projektovane budunosti, i stoga se
u nama javljaju negativna prosuivanja. Kad se pribliimo svjesnosti sadanjeg
trenutka poeemo jasno uviati da svijet koji nas ovoga trenutka okruuje uvijek
trai nau bezuslovnu ljubav na jedini njemu dostupan nain, jer i mi sami to
inimo. Svijet samo reflektuje nau patnju.
U ovome trenutku putovanja Procesom Prisutnosti je korisno iskreno
razmisliti kako smo se odnosili prema onim ljudima u naem svijetu koji su traili
nau bezuslovnu ljubav.
185

Podsjetimo se da su se koristili jedinim sredstvima koja su im bila na raspolaganju:

pogrenim primjerima koji su u njih emocionalno utisnuti dok su bili djeca. Navodi
li nas vlastita oholost da pretpostavimo kako su se trebali ponaati drukije i da su
trebali biti pametniji, iako nije bilo nikoga ko bi im posluio kao primjer ? Jesmo li
mi sami bili bolji od njih?
Presudno je da se sada svjesno odluimo prisjetiti svih onih ljudi iz svog
ivota kojima ne moemo oprostiti. Ti su ljudi arina taka nae djetinjaste
osvete. rtve su nae oholosti. To su istovremeno oni ljudi koji samo ekaju da
nam pomognu da otkrijemo vlastito spokojstvo. Dok ih ne oslobodimo okova
vlastitih prosuivanja, ostaemo u zatvoru vlastite zbunjenosti. Bijes koji osjeamo
prema njima predstavlja nedostatak jasnoe u naem razmiljanju i uzrok je naem
nemiru.
Zamolimo Unutranju prisutnost da nas obdari snagom, saosjeanjem i
emocionalnom zrelou kako bismo im mogli oprostiti. Zamolimo Unutranju
prisutnost da nam razotkrije suprotnost oholosti. Ljudi koje smo odluili kazniti i
osuditi time to im ne opratamo su zapravo nai prikriveni spasioci. Niko nas ne
moe prisiliti da oprostimo, niti moemo mehaniki oprostiti samo zato to je to
ispravno. Zbog toga moramo ponizno zamoliti pomo. Kad nau Unutranju
prisutnost zamolimo da nam pomogne, poinjemo ruiti utvrenje vlastite oholosti.
Poniznost iskorjenjuje oholost.
Moramo se prisjetiti da su svi roditelji nekad takoe bili djeca. Kad oima
svjesnosti sadanjeg trenutka pogledamo bilo kog roditelja, vidjeemo uplaeno
dijete koje je takoe baeno u ovaj uslovljeni svijet. To dijete, kao i djeje ja u
nama, udi samo za bezuslovnom ljubavlju. Moemo li svoje roditelje smatrati
odgovornima zato to su preuzeli naine ponaanja koje su nauili od svojih
roditelja? Zar nam bijes vie koristi nego saosjeajna odluka da prepoznamo
greke u vlastitoj percepciji? Prosuivanje je nedostatak razumijevanja, nedostatak
jasnoe, virus koji je zarazio nau percepciju. Prosuivanje na svim nivoima je
oholost. Ona je dvostruko mjerilo. Druge krivimo zbog iste situacije u kojoj se i
sami nalazimo. Stoga oprostimo sada svojim roditeljima blagosiljajui ih
bezuslovnom ljubavlju koju smo eljeli dobiti od njih dok smo bili djeca. Tim
jednim jedinim inom ljubavi razbijamo tragini ciklus koji je razarao bezbrojne
narataje prije nas. Ako se na taj nain oslobodimo, unosimo mir u iskustva svih
koji e doi i dugo vremena nakon to napustimo granice svog sadanjeg iskustva.
Izvorno opratanje kree od naega ponaanja prema vlastitom djejem ja.Taj
dio svog iskustva moramo voljeti bezuslovno, inae nikada neemo uspjeti proiriti
odjek bezuslovne ljubavi u svom vanjskom svijetu, zato to vanjski svijet jeste i
uvijek e biti samo nae ogledalo. U njemu se odraavamo.
Da bismo iskusili bezuslovnu ljubav, moramo je pruiti, jer je iskusiti moemo samo
kroz in darivanja.
186

Nae putovanje prema bezuslovnoj ljubavi mora poeti sa inom kojim sebi
pruamo ono to traimo od drugih. Ako ne znamo kako bismo bezuslovnu ljubav
poklonili svom djejem i odraslom ja, koje smo stvorili kao reakciju na
iskustva iz djetinjstva, tada to moramo nauiti. Moramo zamoliti Unutranju
prisutnost da nam pokae kako bismo to mogli postii. Moramo odluiti da emo
sebe voljeti bez obzira na sve. Moramo odluiti da emo, bez obzira na sve, imati
razumijevanja za sebe. Sasvim jednostavan, iako i zahtjevan zadatak. Samo ako u
tome uspijemo, moi emo u potpunosti razumjeti sledei uvid :
Bezuslovna ljubav se daruje.
Bezuslovna ljubav je opratanje.
Sve dok saosjeajnim ponaanjem odraslog ja ne pokaemo djejem ja da
bezuslovnu ljubav moemo iskusiti samo inom davanja, ono e i dalje vjerovati
da je ljubav neto to moramo dobiti iz vanjskoga svijeta, pa e se tako i
ponaati. Ako u vlastiti ivot ne unesemo primjer bezuslovne ljubavi, i dalje e nas
frustrirati nesvjesno djelovanje naeg pogreno upuenog djejeg ja. Frustrirae
nas, jer kad god svjesno teimo iskustvu bezuslovne ljubavi, nesvjesno e potkopati
nae dobre namjere svojim pogreno usmjerenim shvatanjem ljubavi.
Ne postoji nikakav razlog, izgovor ili opravdanje zbog kojih se prema sebi
ne bismo odnosili s bezuslovnom ljubavlju. Zasluujemo je davati i primati. Naa
najvea odgovornost u ovom ivotu je otkrivanje istinske prirode bezuslovne
ljubavi, kako bismo je mogli unijeti u svoje iskustvo vanjskoga svijeta. To je
najuzvienija usluga koju moemo pruiti ovjeanstvu. Na taj nain unosimo daak
svjeeg vazduha u okeanske dubine.
Nae putovanje u razotkrivanje prirode te uzviene misterije zapoinje
saosjeajnou prema sebi. Saosjeanje utemeljeno na linom razumijevanju je
temelj opratanja. Opratanje je melem za duu koji iscjeljuje patnju izazvanu
nerazumijevanjem iz koga se raaju prosuivanja. Ako sami sebi oprostimo greke
vlastitog ponaanja, automatski opratamo i svijetu.

Kad oprostimo, vraa nam se spokojstvo.

Spokojstvo je vjeni izvor spontane radosti i stvaralatva.
Spontana radost i stvaralatvo su odjek svjesnosti sadanjeg trenutka.

187

Navigacijski instrument osme vjebe :

Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebe disanja usmjeravamo svoje iskustvo prema
postizanju mentalne jasnoe. Koristite se uputstvima iz sedme vjebe.
Iskreno postavimo sebi pitanje i obratimo panju na prvi odgovor koji se javi u
svijesti. Ako se odgovor ne javi, preemo na sledee pitanje.

A. Koja je svrha mentalne jasnoe ?

B. Koji zvuk povezujem s mentalnom jasnoom ?
C. Koju boju povezujem s mentalnom jasnoom ?
D. Koji miris povezujem s mentalnom jasnoom ?
E. Koji ukus povezujem s mentalnom jasnoom ?
F. Koji osjeaj povezujem s mentalnom jasnoom ?
G. Kakvu teksturu povezujem s mentalnom jasnoom ?
H. Koji fiziki oblik za mene ima mentalna jasnoa ?
I. Koji pokret povezujem s mentalnom jasnoom ?
J. Koji simbol povezujem s mentalnom jasnoom ?
K. Na kojem podruju svog ivota ovoga trenutka osjeam mentalnu jasnou bez
ikakvog napora ?

188

Tokom sledeih sedam dana od nas se trai da :

1
2
3
4

Dvaput dnevno radimo 15 minutne vjebe disanja.

Nakon toga postavljamo sebi pitanja A-K na kraju vjebe.
itamo napisani tekst i primjenjujemo navigacioni instrument za postizanje
poveane mentalne jasnoe.
Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni
drugim mislima.

Ako radimo vodene vjebe (preporueno) :

1
2
3
4

Bar jednom dnevno leimo u kadi sa toplom vodom najmanje 20 minuta.

Nakon to se obriemo odmah radimo 15 minutnu vjebu disanja.
Postavljamo sebi pitanja A-K na kraju vjebe.
Proitamo napisani tekst za ovu vjebu i primjenjujemo navigacioni metod
prema uputstvima.

Zavretak osme vjebe.

189

DEVETA VJEBA
(Trea vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Pozivam sebe da budem spontano radostan / radosna.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu :

Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Barem 20 minuta leimo u kadi s toplom vodom,
Odmah nakon toga obavimo petnaestominutnu vjebu disanja.

Obnavljanje emocionalne ravnotee

Dosad smo u Procesu prisutnosti postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da

dobijemo uvid u ono to nazivamo linim negativnim obrascem i ponemo ga
svjesno mijenjati. Taj negativni obrazac izaziva neugodne okolnosti koje neizbjeno
stvaramo svaki put kad elimo da pokrenemo iskustvo bezuslovne ljubavi u svom
ivotu. On se neminovno ispoljava u obliku okolnosti naeg ivota koje nam
onemoguuju doivljaj iskustva bezuslovne ljubavi. O njemu moemo razmiljati
i kao o temi koja lei u temelju svake nae fizike, mentalne i emocionalne
drame.
U ivotu svakog od nas postoji glavna dramatina tema koja se ponavlja
odkako smo iskoraili iz djetinjstva. Ta tema nam je skrivena sve dok ne
postignemo dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka da je uoimo i pozabavimo se
njome. Obuhvata nau nesvjesnu definiciju ljubavi koju je u emocionalno tijelo
utisnuo odnos s roditeljima i posmatranje meusobnog odnosa majke i oca. To
nije definicija ljubavi odrasle osobe, nego nefunkcionalna definicija ljubavi koju je
usvojilo djeje ja, koja se neumorno namee naem ivotu odrasle osobe naizgled u
suprotnosti s naim najboljim namjerama.
Nesvjesna definicija ljubavi proima svaki vid naeg ivota kao odrasle
190

osobe, ali se najjasnije ispoljava kad je rije o intimnim odnosima. Istraivanje

ishoda svih naih neuspjelih intimnih odnosa efikasno razotkriva nesvjesnu
definiciju ljubavi. Kako bismo otkrili svoju nesvjesnu definiciju ljubavi moemo
se posluiti okolnostima svojih intimnih odnosa, jer u ovome svijetu naa elja za
ljubavlju i za intimnou su blisko povezane. Ako je na glavni intimni odnos
(onaj koji smo imali s roditeljima) bio nefunkcionalan, tada e se to jasno
odraavati i u naim intimnim odnosima s ljubavnicima/ljubavnicama.
Nesvjesna definicija ljubavi se razlikuje od osobe do osobe, ali je isti
mehanizam njenog ispoljavanja. Nesvjesna definicija ljubavi je na emocionalni
obrazac koji smo doivjeli kad smo kao djeca traili ljubav. Stoga taj emocionalni
obrazac ponovo stvaramo u svom ivotu kad god osjeamo potrebu da nas neko
voli ili kad god pokuamo pokazati svoju ljubav prema drugoj osobi, a da toga
nismo ni svjesni.
U poetku, prije nego to smo postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka
da sami uvidimo taj obrazac, jasno smo ga uoavali u drugima. Kad god smo
pokuavali odrati ljubavni odnos, izgledalo je da odnos naruava druga osoba. Na
lini negativni obrazac se razotkriva u uslovima koje postavlja druga osoba.
Takoe je vano imati na umu da se naa nesvjesna definicija ljubavi ne razotkriva
u poecima intimnih odnosa, nego na njihovom kraju. Taj obrazac je takoe vidljiv
u ishodu naih pokuaja da doivimo ljubav. Ako nam se odnosi ne okonavaju,
tada se obrazac razotkriva u tome to postaju jednolini. Takav ishod u poetku
uvijek smatramo grekom partnera ili partnerke.
Na svu sreu, sada znamo kako se stvari odvijaju i znamo da je rije o
reflektnom odrazu. Osoba koja nam slomi srce je zapravo glasnik. Nain na koji
emocionalno reagujemo na to iskustvo sadri detalje poruke. Sada poznajemo
metode za smanjivanje negativnog emocionalnog naboja u poruci. U ovom
trenutku putovanja smo takoe spremni za jo jedan krupan korak prema ukidanju
nesvjesne definicije ljubavi kako nam vie ne bi potkopavala intimne odnose. To
postiemo kad osvijestimo vlastitu definiciju ljubavi.
Na temelju prolih iskustava smo se uvjerili da nam je mnogo lake
prepoznati nesvjesnu definiciju ljubavi u onome to nam se dogaa, u onome to je
pokrenuto ponaanjem druge osobe. To se dogaa zato to nam strah ne doputa da
vidimo sebe i zato to nas bijes navodi da na vlastite odraze u svijetu reagujemo
okrivljavanjem i osvetom. Ali, ispod tih osjeaja se krije dubok osjeaj gubitka i
tuge.
Za dijete ne postoji vei uzrok bola nego kad se otvori iskustvu bezuslovne
ljubavi, a umjesto nje doivi bol (odbacivanje ili ak ponienje). Ta tuga se
poveava kad dijete zakorai u svijet odraslih i to neugodno iskustvo mu se
neprestano ponavlja. Kako, dakle, da okonamo taj nesvjesni, bolni ciklus ?
Dovoljno je postaviti pitanje, odnosno niz pitanja. Ako iskreno postavimo sledea
191

pitanja, doputajui da nam Unutranja prisutnost razotkrije odgovore, izazivamo

percepcijski pomak koji poinje ukidati neugodni obrazac koji se neprestano
ponavlja. Da bismo pokrenuli pomak u percepciji, moramo napraviti pet koraka :
Prvi korak: kakav ishod uvijek dobijemo ?
Prvi korak je utvrivanje nae line, nesvjesne definicije ljubavi. To je lako postii.
Pitamo se kako zavravaju svi nai intimni odnosi. Tom pitanju moemo pristupiti
na tri naina :
1. Opiemo ta se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu jednolini,
poevi sa rijeju mi: Mi na kraju uvijek...
2. Opiemo ta se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu jednolini,
poevi rijeju ja: Ja na kraju uvijek...
3. Opiemo ta se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu jednolini,
poevi rijeju Oni: Oni na kraju uvijek...
Cilj prvog koraka je pronai rije ili frazu koji opisuju zajedniki nazivnik
zavretka svih naih intimnih odnosa. U poetku nam se moe initi da su
okolnosti u svakom sluaju drukije. Drugi korak nam pomae da razjasnimo ta
se zaista dogaa.
Drugi korak: kako se osjeam ?
U drugom koraku panju moramo skrenuti s fizikih okolnosti koje prate okonanje
naih intimnih odnosa. Panju moramo odvojiti od svog ponaanja i ponaanja
svojih partnera/partnerki. Okolnosti odnosa su sve donedavno bile arite nae
panje i moda nam se upravo zbog toga inilo da su razliiti odnosi zavravali na
razliite naine. Sada panju moramo usmjeriti na svoje osjeaje nakon okonanja
svakog odnosa, odnosno, trebamo se pitati kakva je bila priroda naih osjeaja.
ta smo osjeali nakon zavretka odnosa? Da bismo to postigli, trebamo
dovriti sledeu reenicu :
Na kraju svakog mog intimnog odnosa osjeam se...
Moramo se potruditi kako bismo pronali rije ili frazu koji bi bili smisleniji od
rijei tuno. Osjeamo li se naputeno, iskoriteno ili izdano, imamo li osjeaj da
nas je partner/partnerka uzeo/uzela zdravo za gotovo ? Ako se pomuimo i
otkrijemo pravu rije ili frazu, tada ponovo moemo razmisliti na koji nain su se
partner ili partnerka odnosili prema nama i zbog ega vie nismo eljeli ostati s
192

njima. Moemo razmisliti i o svom ponaanju koje je partnera ili partnerku

navelo da nas napuste ili se prestanu prema nama odnositi s ljubavlju. Nakon toga
ponovo trebamo razmisliti o osjeajima koji su se u nama javili nakon prekida.
Moramo potraiti emocionalni obrazac koji se krije ispod neugodnog iskustva.
Cilj drugog koraka je pronai rije ili frazu koji opisuju zajedniki negativni
emocionalni ishod naih propalih intimnih odnosa. Taj emocionalni obrazac je
klju kojim otkrivamo ono to je zajedniko u okonanju svakog naeg odnosa. To
je negativan obrazac koji predstavlja nau nesvjesnu definiciju ljubavi. Ujedno je
i nesvjesna motivacija u pozadini predstave koju stvaramo u mnogim drugim
vidovima svog ivota.
Naprimjer, moda smo otkrili da se na kraju svakog intimnog odnosa
osjeamo naputeno. To nam govori da smo osjeaj naputenosti od ranog
djetinjstva izjednaavali s osjeajem ljubavi. Drugim rijeima, u trenutku kad nam
je u ranom djetinjstvu zaista trebala ljubav, preivjeli smo snano iskustvo
naputenosti. Moemo biti sigurni da je to tano ako nai intimni odnosi
zapoinju romantino, a okonavaju s osjeajem naputenosti i stvarnim
naputanjem. Tako se osjeamo ako je na obrazac naputenost. Ali, moemo imati
i obrazac iskoritenosti, izdaje ili prevare i slino. Takoe, moemo imati brojne
sporedne definicije onoga to nesvjesno smatramo ljubavlju, ali uvijek postoji
glavna tema. Sledei korak e nam pokazati jesmo li tano utvrdili svoju nesvjesnu
definiciju ljubavi.
Trei korak: odnosi li se ta definicija i na moju porodicu ?
Ishod svojih intimnih odnosa sad trebamo uporediti s odnosima u svojoj uoj
porodici. Najprije razmislimo o roditeljima. Odgovara li rije ili fraza kojima smo
opisali svoje osjeaje nakon okonanja intimnih odnosa odnosu naih roditelja dok
smo bili djeca? Uklapa li se u njihovo ponaanje prema nama? Opisuju li ta rije
ili fraza emocionalni ishod bilo kog intimnog odnosa naih brae i sestara ?
Ako uoimo da se na negativan emocionalni obrazac u nekom obliku
ispoljava u ivotnim iskustvima lanova nae ue porodice, tada moemo biti
sigurni da smo na pravom putu, jer naa nesvjesna definicija ljubavi ne pripada
samo nama. Nju nasleujemo od roditelja, kako su je i oni naslijedili od svojih. Ako
smo je naslijedili mi, naslijedili su je i naa braa i sestre. Taj nesvjesni sistem
uvjerenja o prirodi ljubavi zajedniki je i nama i ostalim lanovima ue porodice.
Na ovaj ili onaj nain se pojavljuje u naim porodinim odnosima, jer u
porodicama najee prevladava ista nesvjesna definicija ljubavi. U poetku je
moda neemo uspjeti uoiti na fizikom nivou, ali e se pokazati u negativnim
emocionalnim reakcijama naih srodnika kad njihovi intimni odnosi zavre ili
postanu jednolini.
193

etvrti korak: kakva je suprotnost moje nesvjesne definicije ?

etvrti korak je jednostavan, ali nerijetko i zahtjevan. Trebamo pronai suprotnost
od rijei ili fraze kojom opisujemo svoju nesvjesnu definiciju ljubavi. Taj zadatak
moda nee biti tako jednostavan kao to izgleda u poetku, i to stoga to mi ne
cijenimo suprotnost svoje nesvjesne definicije ljubavi. Budui da je ne cijenimo,
moglo bi nam biti teko pronai je na mentalnom ili emocionalnom nivou. Zato
bismo se mogli nai pred zidom ili kao suprotnost odabrati rije ljubav. Ali, nije
nimalo vjerovatno da bi rije ljubav mogla biti suprotnost naoj nesvjesnoj
definiciji ljubavi. Ako je u poetku i odaberemo, to je samo zbog toga to traimo
najlaki izlaz.
Ne smijemo se zadovoljiti prvim odgovorom koji se pojavi. Kao i u sluaju primjene
navigacijskog instrumenta iz sedme i osme vjebe, moramo postaviti pitanje, ali ne
siliti da se odgovor pojavi. Pitanje trebamo postaviti iskreno i dozvoliti Unutranjoj
prisutnosti da nam ga otkrije bez ikakvog napora. Ako smo odabrali pravi
odgovor, odzvanjat e u nama na vie nivoa. To e biti trenutak otkrovenja, kao
da smo otkrili neto izgubljeno to je sve vrijeme bilo pred naim oima. To je
nerijetko trenutak otkrovenja, jer je suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi ono
za ime smo tragali itav ivot.
Kad otkrijemo svoju nesvjesnu definiciju ljubavi i njenu suprotnost, spremni smo
za pokretanje postupka obnavljanja emocionalne ravnotee u svom ivotu. Ali,
prije nego to krenemo na peti korak u postupku emocionalnog uravnoteenja,
prijeko je potrebno da poblie osmotrimo jo jedan vid svog naslijeenog
ponaanja. Tu temu smo ve dotakli u osmoj vjebi.
Od djetinjstva su nas roditelji primjerom pouavali da se, kako bismo neto dobili,
moramo okrenuti vanjskome svijetu i uzeti iz njega. Zato smo bez ikakvih pitanja
usvojili pravilo uzimanje je primanje. Ali, ako takvo uvjerenje osmotrimo sa
stajalita Jednote, uviamo da ono nije nimalo smisleno. Da bismo prihvatili
stajalite Jednote, moramo biti u stanju sebe sagledati kao eliju u tijelu svega to
postoji. Takva slika nam pomae da shvatimo kako smo istovremeno i pojedinci
i meusobno zavisni. Sa stajalita Jednote, in primanja putem uzimanja uopte
nije logian, jer je uvijek rije o procesu uzimanja od nekog drugog. Ako jedna
elija uzima od druge, time stvara neravnoteu u tijelu kao cjelini. Drugim rijeima,
ako neto uzmemo, tada neko ili neto u cjelini naeg iskustva neminovno
doivljava iskustvo gubitka. Kad pokuamo neto uzeti od ovog svijeta, uvijek
potiemo odraz neimatine u vlastitom iskustvu svijeta. Kako bi in uzimanja
ikada mogao obnoviti ravnoteu?
in uzimanja uvijek stvara odraz neimatine.
194

Molim vas da ustanete, odete do ogledala i napravite sledeu vjebu. Da biste

mogli dobro vidjeti i razumjeti, trebate stati ispred ogledala i ponaati se kao da
uzimate neto od vlastitog odraza. Primjetiemo da odraz istog trenutka uzima
neto od nas. Uzimanje je uzrok svih naih iskustava neimatine. Kad osjeamo
neimatinu u bilo kojem dijelu svog ivota, to je zato to negdje nekako
pokuavamo upravo to uzeti od drugih. Ako, umjesto da uzmemo ono to nam u
ivotu nedostaje, najprije pronaemo nain da to pruimo sebi, a onda i svome
svijetu, uvidjeemo da se osjeaj neimatine poinje primjetno smanjivati. Ako
ponovo stanemo pred ogledalo, s lakoom emo uvidjeti kako se to dogaa. Kad
odrazu u ogledalu neto pruimo, vidjeemo da i on automatski nama prua istu
stvar. To pokazuje da je davanje primanje. Iako tu vjebu moemo napraviti i u
mislima, bez ogledala, ipak je vano da ustanemo i napravimo je ispred ogledala,
kako bi nae djeje ja to moglo shvatiti u emocionalnom smislu. Ne traje due od
trenutka, ali bi taj trenutak mogao promijeniti kvalitet itavog naeg ivota.
Izjava davanje je primanje predstavlja energetsku frekvenciju s kojom je
povezan na svemir. Svi ostali naini razmjene energije odmah uzrokuju sukob i
nesklad u naem iskustvu ivota, to je potpuno u skladu sa zakonom uzroka i
posledice. Princip davanje je primanje je ujedno i klju za vrata kroz koja ulazimo
u iskustvo neogranienog obilja. Meutim, plodovi ivota na toj frekvenciji postaju
oigledni u naem ivotnom iskustvu tek kad se na nivou svijesti Jednote, a ne na
nivou odvojene ili zasebne svjesnosti ega, poveemo sa svjesnou sadanjeg
trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka nas povezuje sa svakom drugom elijom u
tijelu ivota, dok ego vjeruje da je identitet nae pojedinane elije zasebna cjelina
odvojena od svih ostalih ivotnih oblika. Unutranja prisutnost zna samo davati, dok
je ego zainteresovan samo za uzimanje. Kad to shvatimo, ili barem kad smo
spremni da to naelo ispitamo u vlastitom ivotu, za korak smo blie taki na kojoj
moemo poeti da obnavljamo emocionalnu ravnoteu svog ivota.
Kad jednom utvrdimo svoju nesvjesnu, djeju definiciju ljubavi i kad
otkrijemo njenu suprotnost, spremni smo za novi korak. Njemu se moemo iskreno
posvetiti samo sa stajalita svjesnosti Jednote.
Peti korak: davanje je primanje.
Peti korak trai od nas da pruamo upravo ono to elimo primiti. Postoje dvije faze
ovog poslednjeg koraka u obnavljanju ravnotee kvaliteta naeg ivota :
1. Moramo poeti bezuslovno davati sebi ono to elimo primiti od drugih.
Taj korak ne moemo izbjei. Ako smo, naprimjer, otkrili da je naputenost
naa nesvjesna definicija ljubavi, a njena suprotnost predanost, tada moramo
195

iskreno odluiti da emo se posvetiti sebi bez obzira na sve. Moramo se, bez obzira
na sve, posvetiti bezuslovnoj ljubavi prema sebi. Kad god se u naem iskustvu
pojave fiziki, mentalni ili emocionalni simptomi neravnotee, moramo ih svjesno
neutralisati, a ne automatski reagovati. To najbolje moemo postii primjenom
Procesa emocionalnog ienja, jer njime smanjujemo naboj koji dovodi do
ispoljavanja naih simptoma neravnotee. Moramo se posvetiti sebi, voditi sebe,
njegovati se, iscjeljivati i poduavati. Moramo se posvetiti spaavanju svog djejeg
ja od njegovih osjeaja naputenosti u prolosti. Moramo se posvetiti istini, da
emo rei da kad mislimo da i ne kad mislimo ne. Moramo se potpuno
posvetiti vlastitom emocionalnom razvoju. Moramo se posvetiti buenju vlastite
svjesnosti i svom odnosu s Unutranjom prisutnou. Moramo se posvetiti
postizanju svjesnosti sadanjeg trenutka.
2. Nakon toga, drugim ljudima koji se pojavljuju u naem ivotu bezuslovno
moramo dati ono to smo pokuavali dobiti od drugih. Ako je, naprimjer,
suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi predanost, tada vlastitim primjerom
svim ljudima u svom ivotu moramo pokazati da smo im se posvetili. Predanost
moramo unijeti u sva svoja ivotna iskustva. Najvaniji dio ovog koraka je da to
moramo initi bez ikakvih uslova. Svoje ponaanje ne smijemo odreivati onim
to sami elimo. Moramo se drati naela bez obzira na sve. Ovdje nije rije o
uzimanju, nego o davanju. Ovdje se ne radi o tome ta drugi misle ili kako bi mogli
ili trebali reagovati na nae namjere, nego iskljuivo o tome da napravimo sve to
je potrebno kako bismo obnovili ravnoteu kvaliteta svog ivota.
Ne trebamo se preputati predstavama koje stvara naa nesvjesna definicija
ljubavi, nego moramo odluiti da emo preduzeti korake kako bismo aktivirali
suprotnost te definicije u vlastitoj unutranjosti, kao i u svojim odnosima s ljudima
koji nas okruuju. Ako ponemo tako djelovati, odmah emo osjetiti pomak. Zato?
Zato to svijet jeste i uvijek e biti ogledalo. Ta promjena e nam u odnosima sa
svijetom i sa sobom pokazati sledee :
Davanje je primanje.
Nismo odvojeni ni od koga i ni od ega oko sebe.
Kad bezuslovno dajemo, posjedujemo neogranieno obilje onoga to predstavlja
suprotnost nae nesvjesne definicije ljubavi kako bismo ga mogli pruiti ovome
svijetu.

196

to prije trebamo shvatiti da :

Od svijeta nita ne moemo uzeti.
Od svijeta ne moemo uzeti ljubav. Svijet je neutralan kao i ogledalo.
U njemu vidimo samo ono to smo u njega sami unijeli. Ako od svijeta pokuamo
uzeti ljubav, sve vie emo doivljavati iskustvo neimatine. Ako zaista
prihvatimo da od svijeta nita ne moemo dobiti, nego da sami trebamo unijeti
bezuslovnu ljubav u iskustvo svijeta koji nas okruuje, tada emo prei most koji
vodi do novog i potpunog iskustva ivota. Tada emo spoznati tajnu doivljavanja
bezuslovne ljubavi, a ona glasi: ljubav moramo pruati bezuslovno. Zato? Zato to
smo u svom iskustvu mi jedini koji to moemo. Sami smo apsolutno odgovorni
za kvalitet svih svojih iskustava.
To je poruka koju su nam pokuavali prenijeti roditelji, lanovi porodice i
svi oni s kojima smo na bilo koji nain bili intimni u svom ivotu otkako smo
zakoraili u ovaj svijet. To nikada nije bila njihova odgovornost i nikada nee
biti njihova odgovornost da nae iskustvo ispune bezuslovnom ljubavlju. Njihova je
odgovornost bila da nam odraze neravnoteu koju smo iz prethodnih ivotnih
iskustava unijeli u ovaj ivot. Ta neravnotea, koja je s namjerom utisnuta u nae
emocionalno tijelo tokom djetinjstva predstavlja upravo one uslove koje smo doli
prevladati, jer nas upravo ti uslovi spreavaju u doivljaju bezuslovne ljubavi.
Trenutak u kojem iskreno obavimo ovih pet koraka u svrhu obnavljanja
emocionalne ravnotee u kvalitet naeg ivota bie trenutak kad emo svoje
roditelje, lanove porodice i sve voljene osobe iz prolosti sagledati u novom svjetlu.
Poee se podizati koprena koju su naa nesvjesna uvjerenja navukla preko njih i
poeemo ih sagledavati u svjetlosti onoga ko i ta zaista jesu. To su ljudi koji su nas
voljeli toliko da su se prihvatili bolne uloge odraavanja naih vlastitih, skrivenih
patnji kako bismo dobili priliku da ih zapazimo, osjetimo i integriemo.
Mi smo tu bol potisnuli toliko duboko da smo je mogli postati svjesni tek
kad nam je bila predoena u vanjskome svijetu kao drama. Onog trenutka kad se
iskreno prihvatimo odgovornog djelovanja potrebnog da bismo iscijelili vlastitu
neravnoteu, vie nee biti potrebna ta tragina predstava koja se u vremenu
izvodi pred nama. Tada svoj strah i bijes, okrivljavanje drugih i misli o osveti, pa
ak i naizgled beskrajnu provaliju svoje tuge moemo zamijeniti saosjeanjem,
opratanjem i zahvalnou.
Sve ovo vrijeme mi nismo bili u stanju vidjeti istinu. Glumci (glasnici) su
se uvijek rukovodili naim interesima, bez obzira na to jesu li toga bili svjesni ili
nisu. Ispod povrine njihovih uloga se uvijek skrivala nesvjesna energija ljubavi nae
zajednike Unutranje prisutnosti koja je inila sve to je bilo u njenoj moi kako bi
197

nas to blae probudila i podstrekla da upoznamo vlastitu mo, ne liavajui nas nae
uroene odgovornosti. Unutranja prisutnost zna da sloboda bez odgovornosti uopte
nije sloboda. Jer, ako nismo zaista sposobni svjesno djelovati u svakom trenutku,
kako bismo uopte mogli biti slobodni? To je ono to jedino moramo uzeti kako
bismo mogli primiti sve.
Dok se s mukom pokuavamo osloboditi neravnotee iz prolosti, aneli koji
nas dolaze osloboditi ine nam se kao demoni. Ali, onog trenutka kad se prepustimo
i prihvatimo svoju velianstvenu ulogu u sadanjem trenutku, ti demoni e se
ponovno preobraziti u anele koji zaista i jesu. Oni su naa braa i sestre koji
sarauju s nama kako bismo zajedniki uspostavili svjesnu ravnoteu u cjelini. Ta
svjesna ravnotea se stvara kad postanemo svjesno odgovorni. Onog trenutka kad to
zaista shvatimo, strah, bijes i tuga e se povui, a sva naa iskustva proistie
zahvalnost. To je jedan od razloga zbog koga smo dobili dar ivota : da bismo
nauili ta znai bezuslovno davati sebe.
Mi zaista jesmo ljubav i stoga je ljubav ono jedino to trebamo davati. Sve
ostalo to dajemo nije ni stvarno ni trajno, nego je puki privid. Ali, ako je pruamo
bezuslovno, ljubav je vjena. Jednom kad potpuno prihvatimo tu pouku i ponemo
postupati u skladu s njom, mir i sklad automatski e poeti obuhvatati sve vidove
naeg ivota.
Zbog toga emo poeti doivljavati prekrasne, neoekivane trenutke svjesnosti
sadanjeg trenutka. Ta svjesnost sadanjeg trenutka e se bez ikakvog razloga poeti
prelivati u na ivot. Svjesnosti nije potreban razlog. Ona jednostavno jeste.
Potpuno nenaporan doivljaj svjesnosti sadanjeg trenutka je dokaz da napokon u
svom ivotu postiemo istinsku pravdu, da napokon preuzimamo odgovornost za
kvalitet svih svojih iskustava te da smo konano prikupili hrabrost da prigrlimo
vlastitu slobodu. Njegovanje iskustva slobode kroz buenje svjesnosti sadanjeg
trenutka je naa jedina istinska odgovornost i nae pravo po roenju. Kad to
postignemo, postigli smo sve.

198

Navigaciono orue za devetu vjebu :

Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebi disanja svoje iskustvo usmjeravamo prema
emocionalnoj ravnotei. Primjenjujemo ga prema uputstvima iz sedme vjebe.
Iskreno postavimo sebi pitanje i obratimo panju na prvi odgovor koji se javi u
svijesti. Ako se odgovor ne javi, preemo na sledee pitanje.

A. Koja je svrha emocionalne ravnotee ?

B. Koji zvuk povezujem s emocionalnom ravnoteom ?
C. Koju boju povezujem s emocionalnom ravnoteom ?
D. Koji miris povezujem s emocionalnom ravnoteom ?
E. Koji ukus povezujem s emocionalnom ravnoteom ?
F. Koji osjeaj povezujem s emocionalnom ravnoteom ?
G. Kakvu teksturu povezujem s emocionalnom ravnoteom ?
H. Koji fiziki oblik emocionalna ravnotea ima za mene ?
I.

Koji pokret povezujem s emocionalnom ravnoteom ?

J.

Kad sam poslednji put bez ikakvog napora iskusio/ iskusila emocionalnu
ravnoteu ?

K.

Koji vizuelni simbol povezujem s emocionalnom ravnoteom ?

L.

Na kom podruju svog ivota u ovom trenutku osjeam emocionalnu

ravnoteu bez ikakvog napora ?

199

Tokom sledeih sedam dana od nas se trai da :

1
2
3
4

Dvaput dnevno radimo 15 minutne vjebe disanja.

Nakon toga postavljamo sebi pitanja A-K na kraju vjebe.
Proitamo napisani tekst i primijenimo pet percepcijskih koraka koji
obnavljaju emocionalnu ravnoteu kvaliteta naeg ivota.
Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni
drugim mislima.

Ako radimo vodene vjebe (preporueno) :

1
2
3
4

Bar jednom dnevno leimo u kadi sa toplom vodom najmanje 20 minuta.

Nakon to se obriemo odmah radimo 15 minutnu vjebu disanja.
Postavljamo sebi pitanja A-K na kraju vjebe.
Proitamo napisani tekst i primijenimo pet percepcijskih koraka koji
obnavljaju emocionalnu ravnoteu kvaliteta naeg ivota.

Zavretak devete vjebe.

200

DESETA VJEBA
(Od poetka ove vjebe do kraja Procesa prisutnosti vie ne radimo vodene vjebe)

Izjava za buenje Prisutnosti tokom sledeih sedam dana glasi :

Potujem sebe.

Kako bismo aktivirali ovu vjebu :

Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.

Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.

Od trenutka kad ponemo s desetom vjebom ostaje nam jo punih sedam dana
Procesa prisutnosti. Kako bismo imali osjeaj da smo zaokruili Proces, i sledeih
sedam dana moramo nastaviti s 15 minutnom vjebom disanja dva puta dnevno. Tek
nakon toga trebali bismo aktivirati svjesno dovrenje Procesa povezujui disanje
barem 15 do 30 minuta. Nakon toga moemo proitati etvrti dio knjige : Posledice
te peti dio : Dovrenje.
ivot sa svrhom : otputanje drame u korist dharme
Univerzalni zakon uzroka i posledice kae : to traimo, to emo i nai, te to
zatraimo, to emo i dobiti. Zato je automatska i neizbjena posledica ovog
zakona da emo uvijek vidjeti samo ono za im tragamo, a sva iskustva naeg
ivota e uvijek biti upravo onakva kakva smo zatraili. Drugim rijeima, na ivot
i nain na koji ga proivljavamo su trajan odgovor na pitanja koja smo postavljali
i koja nastavljamo da postavljamo. To nam moda nije neposredno oito zbog toga
to pitanja postavljamo uglavnom nesvjesno, na temelju itavog niza sistema
uvjerenja (pogrenih tumaenja) koja smo usvojili kao djeca. Ako nam se zato ne
svia ono to vidimo ili kvalitet onog to doivljavamo, naa je odgovornost da se
201

okrenemo vlastitoj unutranjosti i promijenimo svoja nesvjesna, uzrona uvjerenja.

To niko ne moe uiniti umjesto nas. Slobodna volja se i sastoji u sposobnosti da to
uinimo za sebe. Upravo to i jest sloboda. To je istinska odgovornost. Proces
prisutnosti nam prua priliku da je postignemo.
ivjeti sa svrhom
Izmeu drugih ljudskih bia i nas postoji provalija, odnosno prazan prostor, koji se
ini stvarnim zbog naeg fizikog tijela. Svijet se ispoljava upravo u toj provaliji
izmeu drugih i nas. Ta provalija je ono to nazivamo naim svijetom.
Budui da nas fiziko tijelo navodi da povjerujemo kako je ta provalija stvarna,
automatski vjerujemo da smo odvojeni od drugih. Vjerujemo da nam je tijelo
odvojeno od tijela drugih ljudi i da stoga posjedujemo vlastite fizike osjete.
Vjerujemo da posjedujemo vlastiti um, a time i vlastite misli. Vjerujemo da
posjedujemo vlastito srce, a time i vlastite osjeaje. Vjerujemo da posjedujemo
vlastiti duh, a time i vlastita duhovna iskustva. Takvi opaaji nas navode da
povjerujemo kako nismo u zajednici s drugim ljudskim biima, nego da postojimo
sami za sebe. Posjedovanje fizikog tijela nam omoguuje da povjerujemo kako
moemo biti sami. Ali, svi smo doivjeli iskustva koja poriu takva uvjerenja.
Nazvaemo ih iskustvima Jednote.
Kad bi se neko drugi povrijedio, osjetili smo bol te osobe u vlastitom tijelu.
Pomislili bismo na nekoga, a onda ga susreli ili bi nas nazvao za nekoliko minuta.
Osjetili bismo neto iza sebe i okrenuli se, uvjerivi se da nas neko posmatra.
Pomislili bismo neto, a druga osoba u naoj blizini bi izgovorila nau misao. Htjeli
smo se nekome povjeriti, a ta osoba nas preduhitri i ispria nam potpuno isto
emocionalno iskustvo. Doivjeli bismo duhovni ili filozofski uvid, iskustvo ili
spoznaju, smatrajui da smo samo mi doli do toga, a onda bismo uli kako drugi
ljudi govore da su nedavno doivjeli isto iskustvo, uvid ili spoznaju.
Ta iskustva Jednote pripadaju podruju vidovitosti, prenosa misli, intuicije,
empatije, telepatije ili senzitivnosti. Nije vano kako ih nazivamo. Vana su zato
to uvjerenja o prirodi svoje paradigme mijenjamo u skladu s trajnim dokazom koji
nam pruaju takva iskustva Jednote. Ona nam razotkrivaju sledee :
Naa fizika tijela nisu odvojena, iako nam se tako ini. Energetski su povezana
sa svim ostalim tijelima.
Um nam nije ogranien na mozak, jer se njegove sposobnosti ire izvan granica
naeg fizikog tijela do bilo koje udaljenosti o kojoj razmiljamo.
Naa emocionalna iskustva ne pripadaju samo nama, nego su zajednika
202

itavome svijetu koji nas okruuje.

Naa duhovna svijest nije lina niti pripada iskljuivo nama. Ona je univerzalna
i obuhvata sve.
Um istog trenutka odbacuje ta iskustva Jednote. Ali, ono to nas navodi da i dalje
vjerujemo kako je nae iskustvo odvojeno od iskustava drugih je to to nismo
sposobni jasno opisati ono to nam se zaista dogaa. Dok jedni drugima priamo o
sebi, nismo ni svjesni da neprestano govorimo o istom iskustvu. To ne shvatamo, jer
smo usredsreeni na vlastito, lino tumaenje iskustva, a ne na samo iskustvo.
Onog trenutka kad protumaimo bilo koje iskustvo, protumaili smo ga na lian
nain, a time ga pretvaramo u individualan i odvojen dogaaj. Ako drugi ne uspiju
shvatiti ta govorimo ili osjetiti povezanost s onim to pokuavamo prenijeti, u
nama se automatski budi osjeaj odvojenosti ili otuenosti. Taj osjeaj daje snagu
prividu da smo odvojeni od drugih i da moemo doivljavati vlastita iskustva.
Dok jedni drugima pokuavamo opisati svoja fizika, mentalna i
emocionalna iskustva, sami sebe ograniavamo, jer smo previe zaokupljeni
znaenjem koje ta iskustva imaju za nas, a ne onim to nam se zaista dogaa. Zbog
naih razliitih sistema uvjerenja u pogledu prirode iskustva, isti dogaaj imae
razliit smisao razliitim ljudima. Mi emo, u skladu sa svojim uvjerenjima,
uvijek vidjeti ono za im tragamo. Uvijek emo iskriviti tumaenje iskustva kako
bismo potvrdili istinitost svojih uvjerenja.
Ako se dogaaji ne uklapaju u na sistem uvjerenja, ipak emo pokuati
pronai objanjenje. U takvom sluaju kao da nita nismo ni vidjeli. Upravo je to
razlog zbog koga na um neprestano odbacuje sva naa iskustva Jednote,
objanjavajui ih sluajnou, jer se ne uklapaju u nae trenutno, planetarno
uvjerenje da su nam fizika tijela odvojena jedno od drugog.
Stoga nema smisla uputati se u raspravu o tome jesmo li Jedno ili nismo, jer
se ono to Jednota znai jednoj osobi razlikuje od onoga to znai drugoj, u skladu s
naim linim sistemima uvjerenja. Korisnije je zanemariti ono to mislimo o
Jednoti i usredsrediti se se na ono to nam zaista otkrivaju iskustva Jednote. Iskustvo
treba biti dokaz.
Ako pomislimo na neku osobu, a ona nas nazove, zato se i dalje ponaamo
kao da smo odvojeni od nje? ta je jae od dokaza koji nam pruaju takva oigledna
iskustva?
Dok se pribliavamo iskustvu Jednote, odnosno bliskoj povezanosti vlastite
Unutranje prisutnosti s Prisutnou drugih i sveukupnog ivota, moramo imati na
umu da nas jo nesvjesno ograniavaju stari sistemi uvjerenja koji se istrajno
prenose s jednog narataja na drugi. Od trenutka kad smo zakoraili u iskustvo
svog sadanjeg ivota automatski smo od roditelja naslijedili ta stara uvjerenja.
203

Stoga najprije trebamo priznati da su ona po samoj svojoj prirodi potpuno zastarela.
Iako su nam poznata i stoga ugodna, zapravo su nedjelotvorna. Moemo priznati da
su nam u nekom trenutku evolucije bila korisna, ali vie nije tako. Sada nas
ograniavaju i odravaju pogreno uvjerenje da smo odvojeni jedni od drugih, da
moemo biti usamljeni, te da iz vanjskog svijeta moramo uzeti to nam pripada,
inae emo ostati bez toga.
Ti zastareli sistemi uvjerenja su temelj svih naih sadanjih iskustava
neimatine. Takoe su temelj svih strahova, bijesa i tuge. Kad ve imamo dokaz
koji su nam pruila i pruaju nam naa sadanja iskustva Jednote, bila bi ista
ludost zadrati uvjerenje da smo na bilo kojem nivou odvojeni jedni od drugih. To
uvjerenje je pogreno. Rije je o poricanju, kao kad bismo vjerovali da je Zemlja
ravna, iako pred sobom vidimo krivulju otvorenog horizonta.
Kako bismo se mogli prihvatiti obuhvatnog zadatka unoenja novih
podataka u svoju percepciju i prihvatanja iskustva Jednote, najbolje bi bilo da
svjesno pozovemo paradigmu iskustva Jednote da nam preplavi svijest. Taj proces
moemo bez ikakvog napora zapoeti odlukom da emo od ovog trenutka vjerovati
kako smo Jedno sa sveukupnim ivotom oko nas. Moemo zamoliti svoje
svakodnevne dogaaje da nam to potvrde kroz lino iskustvo.
Traite i primiete.
Tako aktiviramo zakon uzroka i posledice, jer svjesno traimo dokaz da
smo svi mi jedno tijelo, jedan um, jedno srce i duh. Ako zatraimo taj dokaz,
svakako emo ga dobiti, jer zakon uzroka i posledice kae da emo uvijek ugledati
ono to traimo.
Traite i nai ete.
Meutim, sebi moramo obeati da ta iskustva, kad nam se dogode, neemo
pokuati tumaiti sluajnou. Da to ne bismo radili, trebamo primijeniti postupak
zadravanja. Kad se takva iskustva pojave u naem svakodnevnom ivotu, ne
smijemo ih pokuati objasniti drugim ljudima. Ako ih pokuamo objasniti drugima,
samo traimo potvrdu da je ono to nam se dogaa stvarno. Ali, niko nam nikada
ne moe zaista potvrditi da je nae lino iskustvo Jednote stvarno.
Zapravo, ako nekome pokuamo objasniti Jednotu, time priznajemo
odvojenost. Onog trenutka kad objanjavamo Jednotu, vie nismo jedno, nego
razdvojeni ! Da bismo objasnili, moramo se razdvojiti. Na valjanost naeg
iskustva ni na koji nain ne utie saglasnost ili nesaglasnost druge osobe. Ako
drugima ne pokuamo objasniti iskustva Jednote, ni sami ih neemo odbaciti.
Svaki put kad iskusimo Jednotu i zadrimo to iskustvo za sebe, prigrliemo ga.
204

Zbog toga e naa vjera u paradigmu Jednote prerasti u spoznaju koja e proeti
nau svijest i svakodnevno iskustvo, usprkos svemu onome to vjeruju drugi.
Vanjska podrka nije potrebna vjeri, nego samo uvjerenju.
Nakon to smo svoja iskustva odluili zadrati za sebe i prihvatiti ih,
moemo ubrzati proces kojim pozivamo paradigmu Jednote da nam preplavi svijest.
To postiemo ako aktivno zatraimo potvrdu te paradigme. Moemo odluiti da
emo svjesno ivjeti u skladu s njom. To je vrlo jednostavno. To je ono emu nas
vodi Proces prisutnosti. To je poziv koji upuujemo ve i samim tim to
osvjetavamo svoju Unutranju prisutnost. Jednota je podruje svjesnosti sadanjeg
trenutka.
Ponovo emo se pozabaviti provalijom koju primjeujemo izmeu sebe i
drugih, provalijom u kojoj postoji na svijet. U toj provaliji izmeu nas postoji
mnotvo stvari kojima smo mi dali imena. Usaglasili smo se u pogledu imena koja
smo dali pojedinanim stvarima iz tog naizgled beskonanog mnotva. Naprimjer,
ako izmeu sebe i druge osobe stavimo pero, oboje znamo ta je to, jer smo se
dogovorili kako emo imenovati taj predmet i koja mu je svrha. Zahvaljujui tom
dogovoru moemo rei : Bi li mi, molim te, mogao dodati pero? Bi li mogao
napuniti pero tintom umjesto mene? Razumijemo se bez rasprava i objanjenja, jer
nema potrebe za raspravljanjem o tome ta je pero ili kakvo je njegovo znaenje.
O njemu moemo govoriti u skladu s njegovim imenom i svrhom oko kojih smo se
dogovorili.
Takva je priroda svih stvari koje se nalaze izmeu nas. Imaju ime i svrhu.
Oko naziva razliitih predmeta smo se dogovorili. Oni se povremeno mogu
mijenjati, jer osoba koja se njima koristi moda govori drukijim jezikom, ali bez
obzira na jezik, svi se slaemo oko toga ta su pero, automobil ili kua.
Razlika u miljenjima moe se javiti u pogledu svrhe predmeta, u trenutku kad
znaenje predmeta postane vano u iskustvu korisnika, i tada se mogu razviti
rasprave i objanjenja, kao i neminovno nerazumijevanje u pogledu svrhe bilo kog
predmeta. Samo po sebi pero je neutralno, poput svih ostalih predmeta koji se
pojavljuju u provaliji izmeu nas. Samo po sebi nema nikakvu svrhu, a time i
nikakvo znaenje. Znaenje i svrhu uvijek mu pridaje korisnik i u tom trenutku
iskustvo predmeta postaje zajedniko ili se razdvaja. Naprimjer, perom moemo
pisati ljubavna pisma ili potpisati objavu rata. Pero nije ispunjeno ni ljubavlju ni
mrnjom, nego njime upravljaju osjeaji korisnika. Mi moemo podrati ljubav ili
mrnju, to zavisi od toga dijelimo li iskustvo osobe koja se koristi perom. Pero
zapravo samo pomae u ostvarenju iskustva.
Sada bismo trebali odbaciti svoja stara uvjerenja o razdvojenosti i razmisliti o
205

situaciji u koju nas je dovela ideja o razdvojenosti. Lako nam je prihvatiti da

izmeu nas i svih ostalih ljudskih bia postoji provalija. Takoe moemo prihvatiti
da u toj provaliji postoji svijet kakav poznajemo.
Proces prisutnosti sada od nas zahtijeva da uzmemo u obzir kako je provalija izmeu
nas, svijet koji smo imenovali i dali mu svrhu, upravo ono to stoji izmeu nas i naeg
iskustva Boga.
Proces prisutnosti nas potie da shvatimo kako je udaljenost koju uoavamo izmeu
svih ostalih ljudskih bia (ili ivih bia uopte) i sebe udaljenost koja se prostire
izmeu naeg iskustva Boga i nas samih.
Istovremeno se od nas trai da spoznamo kako je vanost koju u svakom trenutku
pridajemo toj provaliji ono to nas spreava da shvatimo kako nas sa druge strane
provalije posmatra Boja prisutnost
Bilo bi dobro da ponovo polagano proitamo poslednji odlomak, kako bismo tu
ideju osjetili srcem.
Proces prisutnosti nas poziva da sagledamo tu provaliju izmeu nas, taj svijet
koji smo stvorili, kao koprenu tanju od leptirovog krila i prozirniju od daka vazduha.
Ali, zbog vanosti koju pridajemo stvarima u provaliji, njihovom znaenju i svrsi,
zaboravili smo vidjeti ono to je stvarno. Zaboravili smo pogled usmjeriti na drugu
stranu provalije.
Ono to je stvarno, nikada se ne mijenja.
Sve stvari u provaliji se neprestano mijenjaju i stoga ih ne moemo definisati
kao stvarne. Kad bismo se mogli prisjetiti kako moemo vidjeti ono to je stvarno,
uvidjeli bismo da je Prisutnost (a ne ego) koja nam uzvraa pogled s druge strane
provalije uvijek ista. Dok posmatramo ono nestvarno, usredsreujemo se na izraz
Prisutnosti, a ne na nju samu.
Da bismo uspjeli skrenuti pogled s ega i ugledati drugu stranu provalije,
moramo se prisjetiti kako skrenuti pogled s trojstva od koga je sastavljen ego.
Moramo nauiti da ni u kom trenutku ne pridajemo vanost ponaanju, izgledu i
ivotnim okolnostima oblika Prisutnosti pred sobom. Zato? Zato to se ti vidovi
Prisutnosti koja stoji pred nama uvijek mijenjaju, pa nisu stvarni. Oni pripadaju
kopreni privida koja stoji izmeu nas i onoga to se ne mijenja. Kad pogledamo
preko provalije, kad se zagledamo iza tih vidova bilo kog ivotnog oblika,
spoznaemo da je uvijek rije o jednoj te istoj Prisutnosti.
Postoji samo JEDNA Prisutnost.
Prisutnost svih nas je samo JEDNA.
206

Da bismo to uspjeli uvidjeti potrebna je vjeba i rad na sebi, jer najprije se

trebamo otvoriti ideji da je na identitet obuhvatniji od ega. Dok vjerujemo da su
ponaanje, izgled i ivotne okolnosti na stvarni identitet, automatski i druge
identifikujemo na isti nain. Dok se ne uspijevamo povezati s vlastitom
Unutranjom prisutnou, neemo se moi povezati ni sa Prisutnou drugih ljudi.
Naa nevolja je u tome to vjerujemo u odvojenost zato to smo zaboravili
prepoznati Prisutnost na drugoj strani provalije. Zaboravili smo da smo svi mi
jedno tijelo, jedan um, jedno srce i jedan duh. Zaboravili smo prepoznati vlastitu
Prisutnost koja nam odraava sveukupan ivot oko nas. Budui da se u okviru
uslovljenih sistema uvjerenja koji se prenose s jednog narataja na drugi, cijeni samo
znaaj provalije i atributi ega, izgubili smo svijest o trajnoj, beskonanoj i vjenoj
povezanosti izmeu nas.
Na svu sreu, s lakoom moemo odluiti da emo razotkriti taj privid. Za to je
potrebna samo namjera. Moemo odluiti da emo se zajedno dogovoriti o neemu.
Moemo se saglasiti da u svakom trenutku pred nama stoje samo dvije mogunosti:
ili emo produbiti provaliju koja nas dijeli ivei u skladu s tim zastarjelim
sistemima uvjerenja ili emo je zatvoriti otvarajui se neogranienim mogunostima
Jednote. Ili emo prihvatiti provaliju i sve ono to se u njoj nalazi ili emo prihvatiti
Prisutnost na drugoj strani. Vrlo jednostavno i samo po sebi razumljivo.
Naprimjer, dok plaamo namirnice moemo se usredsrediti na ono to smo
kupili ili na blagajnika/blagajnicu koji sabiraju kupljene namirnice. Moemo brinuti
zbog cijena proizvoda ili srdano pozdraviti blagajnika/blagajnicu. Moemo brinuti
jesmo li kupili sve to nam je potrebno za veeru ili upitati blagajnika/blagajnicu
kako su proveli vikend. Moemo otvoriti provaliju usredsredivi se na stvari u njoj
ili je zatvoriti potvrujui postojanje Prisutnosti na njenoj drugoj strani. Vrlo
jednostavno i samo po sebi razumljivo.
Kad se usredsredimo na stvari, na svijet koji smo izgradili izmeu sebe, provalija
se produbljuje. Kad se usredsredimo na Prisutnost na drugoj strani, provalija se
zatvara. Svakim iskustvom koje doivimo ili produbljujemo ili zatvaramo provaliju.
Produbljivanje provalije je reakcija na ivot, a zatvaranje je svjesno djelovanje. U
svakom trenutku koji proivimo ili podravamo koprenu razdvojenosti ili je
svjesno umanjujemo, prisjeajui se svoje Jednote i zajednike Prisutnosti.
Otvaranje ili zatvaranje provalije nije djelovanje, nego stanje Postojanja. Ne
postoji neko odreeno vrijeme, mjesto ili posao koji omoguuju ili onemoguuju
otvaranje provalije. To je stanje uma, mjesto u srcu, namjera i izbor, svjesno odabrani
nivo svjesnosti. Za to nam je potrebna samo vlastita Prisutnost.
Na odnos prema stvarima u provaliji takoe odreuje hoemo li je produbiti ili
smanjiti. Stvarima iz svijeta moemo se posluiti i u svrhu zatvaranja i u svrhu
produbljivanja provalije, jer te stvari ne posjeduju vlastitu svrhu. Mogli bismo se
saglasiti da je sve to postoji u provaliji neutralno, jer tako i jest. Bomba je obina
207

stvar sve dok joj ne pridamo svrhu. Rua je samo jedan od ivotnih oblika sve dok
je nekome ne poklonimo. Stoga se moemo saglasiti da su sve stvari neutralne, jer
znaenje i svrhu stvarima u provaliji uvijek pridaje korisnik. Korisnik odluuje
hoemo li perom pisati ljubavna ili prijetea pisma. Piemo li ljubavna pisma,
smanjujemo provaliju. Piemo li prijetea, produbljujemo je. Izbor zavisi od nas, a
na ivot je uvijek posledica odluka koje smo donijeli i naih namjera. To je
neminovna posledica zakona uzroka i posledice.
Mnogi ljudi koji se upuste u Proces prisutnosti ele znati ta je njihova ivotna
svrha. Vjerujemo da je rije o neemu to moramo napraviti. Vjerujemo da bismo
ravnoteu, sklad i ispunjenje pronali samo kad bismo mogli dokuiti ta bismo to
trebali raditi, koji je na lini poziv ili u emu smo nadareni. Vjerujemo da e nam
otkrie vlastite svrhe donijeti spokojstvo. Ideja da bismo svoju ivotnu svrhu mogli
pronai u nekom posebnom djelovanju je pogrena ideja koju smo usvojili tokom
djetinjstva. Tu pogrenu ideju smo naslijedili kao dio starih sistema uvjerenja koje
su nam prenijeli prethodni narataji. Temeljni uzrok te pogrene ideje je potpuno
jednostavan.

Budui da nas roditelji nisu bezuslovno voljeli onakve kakvi smo bili, poeli smo
razmiljati otome ta moramo napraviti kako bismo zavrijedili njihovu bezuslovnu
ljubav.
Budui da nas kao djecu nisu bezuslovno voljeli, u naoj unutranjosti se pojavila
nelagoda zbog vlastite osobnosti. To je pokrenulo itav niz dogaaja u kojima
smo poeli traiti ono to bi nam moglo ponovo dati unutranji mir. Zato to nas nisu
prihvatali onakvima kakvi smo bili, okrenuli smo lea svojoj izvornoj Prisutnosti i
krenuli u potragu za osobnou kakva smo trebali biti. Roditelji su nas pitali: ta
eli biti kad odraste? Vjerovali smo da bismo njihovu bezuslovnu ljubav koju kao
djeca nismo dobili, mogli pronai kad bismo uspjeli ivjeti ivotom koji bi nam
pruio ispravan odgovor na to pitanje. Tako smo se prepustili beskonanim
djelovanjima, koja su se pretvorila u na ivot odrasle osobe. Uspjesima ili
neuspjesima smo pokuali dokazati da smo zavrijedili ivjeti. Iako smo ve bili ivi,
krenuli smo u potragu za vlastitom svrhom kako bismo mogli biti vrijedni to smo
ivi. Ali, zapravo smo pokuavali postati vrijedni ljubavi.
Posledice takvog djelovanja su neravnotea, zbunjenost, odvojenost,
neimatina, te sve ono to se temelji na strahu, bijesu i tugi, kao i otrovna potraga
za znaenjem i svrhom u svemu to inimo. Budui da u vlastitom Postojanju i
Unutranjoj prisutnosti nismo vidjeli nikakvu vanost, tu vanost smo pokuavali
pronai u vanjskom djelovanju. tavie, veliku vanost smo pridavali svim
stvarima s kojima smo radili. Vjerujui da djelovanje i stvari s kojima neto
208

radimo mogu biti izvor osloboenja, nenamjerno smo se njima posluili za izgradnju
zida izmeu sebe i stvarnosti. Time smo samo produbili prividnu provaliju izmeu
vlastitog osjeaja cjelovitosti i sebe. Ta provalija je izvor svakog naeg straha, bijesa
i tuge. Ona nije naa svrha, jer svoju svrhu nikada ne moemo pronai u njoj.
Provalija je neto to smo napravili. Napravili smo je zato to nam niko nije mogao
pokazati kako prepoznati i potovati vrijednost vlastite Unutranje prisutnosti.
Ako Proces prisutnosti uopte ima ikakvu namjeru, onda mu je namjera da
nam pomogne da se oslobodimo beskonanog i nesvjesnog niza djelovanja te da se
vratimo svom izvornom stanju Postojanja. Proces nas od samoga poetka upuuje da
zastanemo. Da zastanemo i udahnemo. Da zastanemo i pogledamo oko sebe. Da
zastanemo i osjeamo. Da zastanemo i obratimo panju. Da prestanemo reagovati.

SAMO NA TRENUTAK ZASTANITE I UDAHNITE.

VE JESMO SVE ONO TO MOEMO BITI.
SAVRENI SMO TAKVI KAKVI JESMO.
NE TREBAMO NITA RADITI,
NEGO SAMO BITI PRISUTNI U OVOM TRENUTKU,
OVDJE I SADA.

Proces prisutnosti nas poziva da zastanemo, kako bismo mogli otkriti da se naa
svrha ne nalazi u djelovanju, nego u stanju Postojanja. Mi smo ljudska bia, a ne
ljudska djelovanja. Sve dok to ne shvatimo, a to moemo samo ako se potpuno
umirimo, zauvijek emo ostati izgubljeni u svijetu nesvjesnih reakcija. Sve dok ne
nauimo zastati i duboko udahnuti neprestano emo lutati svijetom, pogreno
vjerujui da e sve biti u redu samo ako otkrijemo ta bismo trebali raditi.
Sada, dok se pribliavamo dovravanju ovog putovanja, nakon desete vjebe
Proces prisutnosti ima jo jedan zadatak za nas, a rije je o putovanju u sveukupnost
ivota koji se odvija pred nama. U tom zadatku nije vano djelovanje. Zadatak je u
skladu sa itavim putovanjem kroz koje smo proli. Rije je o zadatku Postojanja.
Od nas se trai da donesemo jednostavnu odluku i utvrdimo vrstu namjeru :

Od nas se trai da ovoga trenutka potujemo sebe takve kakvi jesmo, bez ikakvih
prosuivanja ili briga, bez ikakvih uslova ili oekivanja. Od nas se trai da potujemo
sebe, jer smo u svom iskustvu mi jedini koji to zaista mogu.

ta nam zaista znai rije potovati? Na povrini oznaava da se neemu

209

divimo, da neto cijenimo, da smo na neemu zahvalni i slino. Ali, postoji jo jedna
primjena te rijei. Ako imamo dionice koje nam ponu donositi veu dobit,
kaemo da im raste vrijednost. Drugim rijeima, kad neto potujemo, to znai da
mu pridajemo veu vrijednost. Stoga svojim potovanjem neemu pridajemo mu
veu vrijednost. Postoji i stvaralako znaenje te rijei kojom se ne koristimo
svjesno. Ono na to obratimo panju, to raste. Onome ega u svom ivotu imamo
najvie, tome poklanjamo najvie panje. Ako nakratko razmislimo o tome,
shvatiemo da je to istina. Na ivot je u svakom trenutku dokaz te istine.
Zahvaljujui tome moemo se osloboditi svakog iskustva koje nam se trenutno ne
svia.
U okviru Procesa prisutnosti potovati znai s ljubavlju poveavati neto
uoavanjem i priznavanjem njegove vrijednosti. To baca novu svjetlost na Izjavu
za buenje Prisutnosti koju smo dobili u ovoj poslednjoj vjebi. Od nas se trai da
potujemo i vrednujemo vlastitu Unutranju prisutnost kako bismo s ljubavlju mogli
proiriti svoju svijest o njoj i kako bismo je mogli prizvati da itav na ivot ispuni
svojim atributima koji su prirodni, pa ih samim tim postie bez ikakvog truda. To su:
MIR
NEVINOST
KREATIVNOST
SPONTANA RADOST
BEZUSLOVNA LJUBAV
JEDNOTA SA SVEUKUPNOU IVOTA
LAKOA.
U poetku bi nam moglo biti teko d a iskreno potujemo sebe. Ponekad bi nam
moglo biti teko uoiti vrijednost vlastite dragocjene Prisutnosti. Izjava za buenje
Prisutnosti iz desete vjebe nas treba podsjetiti i ohrabriti. Kad odluimo potovati
sebe, ve smo daleko odmakli na svom putu. Nijedno drugo ljudsko bie to ne moe
uiniti umjesto nas. Sve dok sami to ne uspijemo uiniti, neemo biti u stanju uoiti
privid koprene, a time prepoznati i potovati poznatu Prisutnost koja nam uvijek
uzvraa pogled kroz sva iva bia.
Kad odluimo bezuslovno potovati svoju Unutranju prisutnost da bismo se mogli
prisjetiti kako potovati Prisutnost na drugoj strani provalije, tada smo zapravo
odluili ivjeti svrhovito. Time smo se posvetili zatvaranju provalije sa svakim
dahom koji nam je poklonjen.
Posvetili smo se zatvaranju provalije koristei se svim to postoji na svijetu.
Prema zakonu uzroka i posledice automatski i bez ikakvog napora poinjemo
210

doivljavati udesno iskustvo :

Spoznajemo da nikada nismo bili usamljeni : samo smo mislili da jesmo.
Spoznajemo da smo zaista elija u tijelu koje obuhvata sve to postoji : Zbog toga
smo blisko povezani sa svim.
Spoznajemo mo vlastitih misli : ako vjerujemo u odvojenost i postupamo u skladu
s tim uvjerenjem, nae iskustvo e se prilagoditi naem uvjerenju i potvrditi ga. Ali,
ako odluimo vjerovati u blisku povezanost sveukupnosti ivota, tada emo imati
iskustva povezanosti.
Spoznaemo da ivot proet vjerom u Jednotu postaje ivot velikih mogunosti :
takvo iskustvo je daleko izuzetnije nego ivot utemeljen na vjeri u odvojenost.
Ako provaliju odluimo zatvoriti uz pomo potovanja, otkriemo neto to e
nam ivot ispuniti beskrajnim divljenjem. Otkriemo da svemir posjeduje prirodnu
sklonost zatvaranja provalije. Onog trenutka kad se iskreno posvetimo koritenju svih
svojih iskustava i stvari ovog svijeta u svrhu zatvaranja provalije, otkriemo da
itav svemir podrava svaki na in. Tada emo shvatiti da sva naa nelagoda,
neravnotea i zbunjenost, sva naa iskustva neimatine i usamljenosti, sav na strah,
bijes i tuga proizlaze iz injenice da smo razmiljali, govorili i ponaali se kao da
smo odvojeni od svih ostalih ljudi. Svemir nikada ne bi mogao podravati takve
misli, rijei i djela, jer ne moe podravati ono to nije stvarno ili istinito. Taj privid
smo sami podravali vlastitom krvlju, znojem i suzama. Dok ivimo u uvjerenju da
smo odvojeni jedni od drugih zapravo plivamo uzvodno.
Ako smo ita postigli u uvjerenju da smo odvojeni, morali smo se dobro
potruditi. tavie, nita od onoga to smo tako postigli nije stvarno, a time ni
trajno. Meutim, kad iskreno prihvatimo uvjerenje da smo Jedno sa svim to
postoji, bez obzira na sve, otkrivamo itav nov nain Postojanja. Otkrivamo
lakou, jasnou, spontanu radost, ugodu, sigurnost i neogranienu, bezuslovnu
ljubav. Otkrivamo spokojstvo i sklad. Otkrivamo ono to je stvarno i to je
neprestano bilo pred nama. Otkrivamo mo vlastite Unutranje prisutnosti kojom
moemo ostvariti sve to elimo, Prisutnosti koja nam je svima zajednika, prisutna
svuda i u svakom trenutku.
Zadatak pred nama je jednostavan. Pozvani smo da skrenemo pogled s namirnica i
usmjerimo ga u oi blagajnika/blagajnice na drugoj strani provalije, s odlukom da je
priznamo i tako stupimo u dodir s njihovom Unutranjom prisutnou.
Zdravo, mogli bismo rei. Kako ste danas?
To je potpuno jednostavno i lako. Na kraju bismo mogli rei :
Hvala to se danas pobrinuli za mene.
211

Potpuno jednostavno. Potpuno otvoreno. Potpuno lako. U tom trenutku priznavanja,

prepoznavanja, prisjeanja i, iznad svega, potovanja, pozivamo Unutranju
prisutnost druge osobe da nam uzvrati pogled. Vlastitim oima emo se uvjeriti da
blagajnik/blagajnica postaju prisutniji. Zbog toga emo se i sami osjeati
prisutnijima. Kad skrenemo pogled s ega, ponaanja, izgleda i ivotnih okolnosti
osobe s druge strane provalije, u svoj ivot prizivamo stvarno, a time i trajno
iskustvo.
Kad odluimo potovati Unutranju prisutnost druge osobe, istovremeno donosimo
odluku da emo sebi pruiti priliku da se direktno zagledamo u oi Bogu.
Time i Bogu pruamo priliku da nam uzvrati pogled i namigne. Pruamo sebi
priliku da se prisjetimo kako smo svi mi povezane elije Jednoga tijela s Jednim
umom, Jednim srcem i Jednim duhom.
Dok prizivamo Prisutnost, nikome ne objanjavajui ta smo naumili, pred nama
e se razotkriti udo ivota. Uoiemo buenje svjesnosti sadanjeg trenutka u
naizgled potpunim strancima i u neogranienim oblicima. U trenucima kad to
najmanje oekujemo, zapaziemo mo Prisutnosti kako nam zaigrano i s ljubavlju
uzvraa potovanje.
Kad sebi ponemo dozvoljavati sve vie tih iskustava Jednote, bez i traka
sumnje emo znati da nikada ne moemo biti usamljeni i da to nikada nismo ni
mogli biti. Bie nam dragocjeni svi oblici ivota. A kad kroz lino iskustvo zaista
prihvatimo da smo svi mi Jedno, u tom trenutku e se podii koprena i uvidjeemo
da sve ima svoju svrhu i da e je uvijek imati.

LJUBAV JE NAA SVRHA.

Kad se iskustva Jednote ponu prelivati u nau svijest i proimati je, moraemo se
podsjetiti da radost tih trenutaka zadrimo za sebe i proivimo je, ne pokuavajui je
objasniti drugima. Jednotu ne moramo objanjavati Bogu. To iskustvo moemo
cijeniti samo mi sami.

212

Zahvalnost

Preporuuje se da nakon svake vjebe disanja, ujutro i navee, prizovemo u misli

pet vidova svog ivota kakav je sad i na kojima smo zahvalni. ta cijenimo u svom
iskustvu ivota?
Svakog dana bismo trebali razmiljati o deset razliitih stvari. Svaki put kad se
posvetimo tom zadatku, na zamiljeni popis bi trebao sadravati nove stavke. Ono
na emu smo zahvalni ne trebamo uporeivati s onim to imaju drugi. Drugim
rijeima, na svoj popis ne bismo trebali unositi stvari ili iskustva na kojima smo
zahvalni zbog toga to ih drugi nemaju. Takav oblik zahvalnosti samo dovodi do
razdvajanja.
Stvari na naem zamiljenom popisu mogu obuhvatati bilo koji fiziki, mentalni,
emocionalni ili duhovni vid naeg ivota. Ne zaboravite, na emu god smo
zahvalni, to se poveava. To je mo usredsreenosti nae Prisutnosti. To je dar
zahvalnosti. Zahvalnost je potovanje.

Zahvalnost je zapravo stav potovanja.

Tokom sledeih sedam dana od nas se trai da :

1. Dvaput dnevno radimo 15 minutne vjebe disanja.

2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni drugim
mislima.
3. Proitamo napisani tekst i primjenjujemo percepcijski metod koji nam
omoguuje zatvaranje provalije. Posluimo se maem potovanja kako bismo u
svakom ivotnom obliku s kojim se susretnemo prepoznali Prisutnost. Nakon
sedam dana moramo dovriti Proces svjesno povezujui disanje tokom 15 do 30
minuta. Tek nakon toga moemo proitati poglavlja pod naslovom Posledice i
Dovrenje.

estitamo!
Ovdje zavrava deseta vjeba i nae iskustveno putovanje Procesom prisutnosti.
213

etvrti dio

Posledice

Gdje je vrtlar, tu je i vrt!

214

ivot vrtlara je sigurno najprikladnija metafora kojom moemo objasniti

prirodu Prisutnosti koju smo imenovali Bogom. Kad zavrnemo rukave i gurnemo
ruke u zemlju s jasnom namjerom potpunog uestvovanja u sveukupnosti ivota,
automatski unosimo svjesnost sadanjeg trenutka u kvalitet svih naih iskustava na
ovoj planeti. Automatski postajemo uzronici, a to znai nalik Bogu. Tada smo
svjesni vrtlari ivota. Time se uzdiemo na nivo sluenja koja nam daje mo da,
potaknuti vlastitim primjerom, raskrilimo dveri kroz koje prolazimo u ugodnu svjeu
sjenku svjesnosti sadanjeg trenutka za svakoga koga susretnemo.
Prepoznaete ih po njihovim rodovima.
(Evanelje po Mateju 7:16)
Ovaj dio knjige iznosi na povrinu prekrasne posledice koje slijede kad
odluimo preuzeti odgovornost prema vrtu svog ivota. Otkriva nam plodove i
cvjetove nae namjere da zraenje Prisutnosti unesemo u sva svoja iskustva. Ti
plodovi i cvjetovi su blagoslovi koji su izrasli kad smo svjesno odluili postati prisutni
ovdje i sada.
Svemir je prepun zanimljivih mjesta i iskustava. Ali, mi smo ovog trenutka
ovdje, jer upravo ovdje i trebamo biti. Samo ako smo istinski ovdje i sada,
moemo stei mudrost i snagu potrebnu da svoj duh svjesno povedemo s one strane
ogranienja naih trenutnih ljudskih uslova. Ne moemo se razvijati kroz poricanje i
uznemirenost. Ne moemo se razvijati elei da smo negdje drugo. Razvijati se
moemo samo ako se ovdje i sada odgovorno suoimo s okolnostima i prilikama koje
se nalaze pred nama i ako ih prihvatimo.
Proces prisutnosti u poetku nas je pozivao da ponemo svjesno povezivati
disanje i da tako nastavimo sve dok se zaista ne otisnemo na putovanje koje e nas
odvesti do buenja u svjesnosti sadanjeg trenutka. Taj jednostavan poziv nam je
upuen zato to put naprijed moemo pronai samo ako smo prisutni u ivotu koji
proivljavamo ovdje i sada. Bez obzira na to jesmo li kroz Proces proli uistinu
iskustveno ili smo samo proitali knjigu, pokrenuli smo energetsku namjeru koja e
zauvijek promijeniti tok naeg ivota. Svaki dio Procesa prisutnosti je uzroan i zato
su posledice ve na putu ostvarenja.
Sada emo dodatno osvijestiti neke od posledica svjesnog uputanja u buenje
svjesnosti sadanjeg trenutka.

215

Plodovi
Plodovi oznaavaju neke od prekrasnih mogunosti koje nam se pruaju kad
odluimo prihvatiti svjesnost sadanjeg trenutka. Moda smo u svom ivotnom
iskustvu ve prepoznali neke od njih. Kad se to dogodi, svjesno ih priznajmo i
izrazimo im potovanje tiho se zahvalivi naoj Unutranjoj prisutnosti.
1. U situacijama u kojima smo nekad reagovali, sada djelujemo svjesno.
To je posledica smjernijeg djelovanja. Kad istinski shvatimo da smo sami
odgovorni za kvalitet svih svojih iskustava, tada se javlja manja vjerovatnoa da
emo samo reagovati na svoje ivotne okolnosti, kako god se one odvijale. Na
nekom jako dubokom nivou smo svjesni da je na ivot uvijek zbir naih prolih
misli, rijei i djela te da je okrivljavanje drugih zbog onoga to nam se dogaa
oigledno poricanje te istine. Takoe emo otkriti da nam se emocionalni naboj
smanjio, jer smo neutralisali bar dio tog naboja u emocionalnom tijelu. Stoga
postoji manja vjerojatnoa da se raspametimo ili prasnemo zbog sitnica. Manja je
vjerovatnoa da emo izazivati iskustva proeta strahom, bijesom i tugom. Reaktivno
ponaanje je nesvjesno. to svjesniji postajemo, to je manja vjerovatnoa da emo
pribjegavati poricanju.
2. Imamo vie energije.
Prije nego to smo dobili priliku za smanjivanje negativnog emocionalnog
naboja, jako puno energije smo ulagali u smirivanje i ovladavanje nelagodom koja
je izvirala iz emocionalnog tijela. Prije nego to smo shvatili da svijet funkcionie
kao ogledalo koje nam odraava ono to ne moemo vidjeti u vlastitoj unutranjosti,
bili smo skloni troiti jako puno energije suprotstavljajui se vlastitim odrazima.
Osim toga, ulaganje energije u strah, bijes i tugu iscrpljuje na svim nivoima.
Zamjeranje i nesvjesno planiranje osvete zbog onoga to nam se dogodilo u
prolosti, crpi nam energiju. Jako nas zamara pokuaj ovladavanja budunou da se
ne bi ponovila prolost. Onog trenutka kad prestanemo troiti energiju na takve vrste
reaktivnih postupaka, odmah imamo vie energije i snage.
3. Uspijevamo obaviti poslove na koje se pripremamo ve godinama.
To se ne dogaa samo zato to imamo vie energije, nego i zato to sve ono
to je vrijedno truda moemo obaviti jedino sada. U paradigmi utemeljenoj na
vremenu uvijek imamo mnotvo planova koje namjeravamo ostvariti u pravom
trenutku. Meutim, pravi trenutak nikada ne dolazi ako ga tratimo na razmiljanje o
216

prolosti i na enju za budunou. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka,

otkrivamo da je pravi trenutak upravo ovaj sadanji. Bez mnogo razmiljanja
preputamo se aktivnosti sadanjeg trenutka, vie se ne prisjeamo prolosti niti
sanjarimo o budunosti. Shodno tome, obavljamo poslove koje planiramo obaviti ve
godinama, ali nikada nismo ni zapoeli.
4. Poslove obavljamo brzo i bez ikakvog napora, s osjeajem da imamo i
previe vremena.
Prije nego to smo nauili integrisati svoju negativnu nesvjesnu aktivnost, ona
se u naem ivotu odvijala tokom svih 24 asa dnevno. Pod takvim okolnostima
moemo misliti da smo panju potpuno usmjerili na posao kojim se bavimo, ali to se
rijetko kad dogaa. Panja nam je uglavnom usmjerena na nesvjesne sukobe u
vlastitoj unutranjosti. Kad ponemo integrisati tu nekorisnu, nesvjesnu aktivnost,
dramatino se poveava naa usredsreenost na poslove koje obavljamo ovog
trenutka. Zbog toga nam poslovi koje smo prije smatrali napornim i iscrpljujuima
postaju jednostavni i obavljamo ih u mnogo kraem vremenu. Zato imamo osjeaj
da imamo vie vremena i da sve to radimo obavljamo mnogo bre. Budui da nam
nesvjesna aktivnost sve manje odvlai panju od poslova u sadanjem trenutku,
otkrivamo da nas zadaci koji su nas prije iscrpljivali sada ispunjavaju uitkom i
energijom. Poveana svjesnost sadanjeg trenutka svakodnevne obaveze koje smo
prije izbjegavali preobraava u smislene i radosne aktivnosti.
5. Vie nam dan, kao ni obaveze, nisu ispunjeni urbom.
Zbog sve vee svjesnosti sadanjeg trenutka spoznajemo da zaista postoji
vrijeme i mjesto za sve to se odvija u pustolovini naeg ivota. Shvatamo da je
besmisleno nasilno neto pokretati ili pokuavati zaustaviti neto to se ve
pokrenulo. Stoga u svakom trenutku inimo najbolje to moemo, ali ako ne
uspijemo neto zavriti, ne uznemiravamo se zbog toga. Dajemo sve od sebe, ali ne
jurimo kao muva bez glave. Svjesni smo da urbom nesvjesno stvaramo iskustva
kanjenja u svom ivotu. Kad ponemo nazirati vlastitu vjenu svijest, spoznajemo da
ivot nikad ne zavrava, te stoga nema smisla uriti kako bismo neto dovrili. Vie
nismo usmjereni na odredite, nego na putovanje. Kad ne urimo kroz ivot, kvalitet
nae panje automatski se poboljava, a zbog toga neminovno obavljamo sve vie
poslova.

217

6. Vie uivamo u radu.

To je povezano s prethodnim objanjenjem. Prije nego to zaponemo Proces
prisutnosti, nerijetko se poigravamo milju da napustimo svoj sadanji posao i
pronaemo novi. Zbog toga to ivimo u vremenu ne uivamo u poslu kojim
zaraujemo za ivot, kao ni na svom radnom mjestu. Meutim, kad dovrimo
Proces i nastavimo sa svojim ivotnim putovanjem, otkrivamo da na svom radnom
mjestu sve vie uivamo. Kolege nam postaju drae, posao zanimljiviji i
jednostavniji, a pomisao o naputanju tog posla polako nestaje. Shvatamo da smo
upravo ondje gdje trebamo biti i da emo biti na tom mjestu sve dok ne dovrimo
taj posao. Znamo da e se, ako ikad odemo, vrata promjene otvoriti bez ikakvog
napora i automatski. Spoznajemo da je nae radno mjesto u ovom konkretnom
trenutku naeg ivota dio ispunjavanja nae ivotne svrhe. Poinjemo vie uivati u
svojoj radnoj okolini, ne zato to se ona promijenila, nego zato to smo,
razrjeavanjem unutranjih sukoba, promijenili svoj odnos prema njoj.
7. Manje se odupiremo ivotnim strujama.
To je prirodna posledica spoznaje da sve u naem ivotu ima svoje vrijeme i
mjesto. Postizanje svjesnosti sadanjeg trenutka omoguava nam da shvatimo kako je
sve ono to se dogodilo u prolosti, posebno ona tegobna iskustva, predstavljalo
temelj naeg emocionalnog rasta i evolucije nae ovjenosti. Shvatamo da srea
doe i proe, da je tek prolazno stanje i da tokom tih srenih trenutaka uivamo, ali
zapravo ne rastemo u emocionalnom smislu. To su razdoblja odmora u okviru
emocionalne evolucije. Zbog toga se priklanjamo izvornoj radosti koja nije
emocionalno stanje, nego stanje Postojanja u kome prihvatamo sve ono to nam
ivot prua, posebno teke trenutke. Izvorna radost nam ukazuje da je srea vrijeme
smijeha, odmora i igre, a trenuci takozvane nevolje su razdoblje rasta, introspekcije i
prikupljanja snage za beskrajno putovanje. U svjetlu te spoznaje, srea i nesrea
pretapaju se u jedno. Radosni smo i u srei i u nesrei, jer i jedno i drugo prihvatamo
kao sutinske sastojke potrebne za postizanje uravnoteenog i skladnog ivota. Kad
prihvatimo i sreu i nesreu nae iskustvo postaje cjelovito i tako naziremo vlastitu
Svetost. Zbog toga se manje odupiremo ivotnim strujanjima. Napokon nauimo
potpuno se predati i prepustiti se bujici. Doputamo ivotu da nas nosi u svom uvijek
drukijem naruju, svjesni da se sva iskustva, kakva nam se god inila u nekom
trenutku, odvijaju u skladu s naom najuzvienijom i najljepom namjerom.
8. Doivljavamo trenutke spontanog stvaralatva.
Ono to smatramo Bogom nije iscjelitelj. Ono to je Bog stvorio ne moe se
unititi, jer je uvijek savreno, a ono to je stvoreno savreno po svojoj prirodi ne
218

moe iskusiti nesavrenstvo. Meutim, ono to je nae egoistino ja stvorilo od tog

savrenstva zbog naih tumaenja postaje nesavreno. Naa tumaenja onoga to se
dogaa nerijetko su pogrena, jer se temelje na onome to se, prema naem
miljenju, dogodilo u prolosti i to bi se moglo dogoditi u budunosti, za razliku od
onoga to se dogaa ovog trenutka. Zbog toga smo zaokupljeni idejom da se moramo
iscijeliti.
Meutim, kad shvatimo da moramo iscijeliti samo svoja iskustva (svoja
tumaenja) te da time postiemo i vlastito iscjeljenje, vie nema potrebe za idejom
da je potrebno iscijeliti sebe. Tada naa energija poinje zalaziti u podruje
izvornosti. Iscjeljivanje ne predstavlja izvornu upotrebu energije. Iscjeljivanje je
prelazno stanje, proces privremenog ponovnog usklaivanja. Ako se u svom ivotu
zadrimo u stanju iscjeljivanja, tada se ponaamo kao pas koji juri vlastiti rep (i ako
nama nije tako zabavno). Ono to smatramo Bogom nije iscjelitelj, nego stvoritelj.
im uspijemo iscijeliti svoje iskustvo, automatski zalazimo u iskustvo cjelovitosti,
Svetosti. Tako se nae iskustvo usklauje s Bojom voljom. Kad se uskladimo s
Bojom voljom, osjeamo stvaralako nadahnue. Biti poput Boga znai biti
kreativan. Ako se neprestano bavimo idejom iscjeljivanja, ograniavamo se na stanje
rascjepkanog ljudskog djelovanja, umjesto da se razvijamo u stvaralako ljudsko
bie. Kad iscjeljivanje odaberemo kao poziv, postoji opasnost da nesvjesno
odluimo ostati necjeloviti i to postaje na nain ivota.
9. Ugodnije se osjeamo meu lanovima ue porodice.
Sve dok ne razrijeimo potisnute emocije i ne smanjimo negativan
emocionalni naboj, ua porodica nam predstavlja najjasnije ogledalo i odraz onog
posla koji moramo napraviti sa sobom i koji nas tek eka. Sve dok ne shvatimo kako
funkcionie to odraavanje i dok svjesno ne odluimo osmotriti te odraze kao sredstvo
emocionalnog rasta, blizina lanova ue porodice mogla bi nam biti naporna, zbog
toga to nam oni neprestano prikazuju one nae dijelove koje zapravo ne elimo
vidjeti. inie nam se da nas neprestano razdrauju i izazivaju. Meutim, im se
ponemo baviti radom na vlastitoj unutranjosti, to je potrebno kako bismo
emocionalno sazreli, lanovi porodice vie nam nee odraavati nae vlastite
potekoe. Pokazatelj napretka bie osjeaj sve vee ugodnosti i radosti koju
nam prua njihovo drutvo. Biemo smireniji u njihovoj blizini. Svjesno bavljenje
emocionalnim rastom omoguuje nam da se u drutvu lanova svoje porodice
osjeamo kao kod kue.

219

10. Okolnosti i ljudi koji su nas nekada ljutili vie uopte ne privlae nau
panju.
Kad svjesno odluimo odgovoriti na ono to nam pokazuje odraz u ogledalu,
umjesto da samo reagujemo na njega, stvari koje su nam smetale i ljutile nas, nestaju
kao nekim udom. Zapravo, nisu nestale. Ako paljivije pogledamo, uvidjeemo da
se nisu promijenile. Ali, mi smo promijenili svoje unutranje stanje, a time su se
promijenila i naa tumaenja vanjskih iskustava. Proces prisutnosti nas ui da nije
potrebno istiti ogledalo kako bismo otklonili potekoe iz svog ivota.
11. Poboljavaju nam se intimni odnosi.
I to je posledica prihvatanja odgovornosti za vlastiti emocionalni razvoj. Poput
lanova porodice, i partneri su jasna ogledala u naem ivotu. Prije nego to smo se
svjesno pozabavili emocionalnim rastom, uvijek su nas privlaili oni ljudi koji su
odraavali nae nerazrijeene potekoe. U poetku nas takav odraz zadovoljava, jer
imamo osjeaj da smo dobili priliku doivjeti sreu. Ideja da nas neka osoba moe
usreiti je nesvjesna spoznaja da e se kvalitet naeg iskustva ivota poboljati ako
uspijemo razrijeiti probleme koje nam odraava upravo ta osoba. Mi zapravo
nesvjesno teimo dovrenju svojih nerazrijeenih problema iz djetinjstva koji su
potekli iz odnosa s majkom i ocem. Meutim, moramo imati na umu da su te
povezanosti potpuno nesvjesne. Na svjesnom nivou vjerujemo da smo zaljubljeni i da
smo napokon pronali osobu za kojom smo tragali. To je osoba iz naih snova.
Tano je da smo tragali za tom osobom, ali ne zato to bi nas njen dolazak usreio,
nego zato to nas s njom vee sveti sporazum u skladu s kojim nam ona odraava
upravo ono na emu moramo raditi kako bismo ponovo pronali svoju Prisutnost.
Kad postane oigledno da su nae romantine zamisli puka mata, a ne stvarnost, u
nama se budi ogorenost. Budui da ne prihvatamo priliku za svjestan rad na onome
to nam partner ili partnerka odraavaju, atributi koji su nas u poetku privukli sada
nas poinju ljutiti i smetati nam. Tada navlaimo oklop, branimo se i napadamo.
Meutim, onog trenutka kad svjesno odluimo razrijeiti svoje emocionalne
probleme, itava se pria preobraava. Nakon toga poinjemo otkrivati da je ono
to nas je upoetku privuklo partneru ili partnerki bilo potpuno povrno te da smo
zapravo pokuavali razrijeiti vlastiti osjeaj nedovrenosti u odnosu sa svojim
roditeljima. Kad razrijeimo vlastite emocionalne probleme, partner / partnerka se
preobraavaju pred naim oima. Dogaa se neto udesno - kao da pred sobom
vidimo potpuno nepoznatu osobu. Poinjemo zapaati ko i ta ona zaista jeste, a ne
samo odraze vlastite prolosti. Promjena naeg iskustva moe se odvijati u dva smjera
: naa ljubav se preobraava u izvornu bliskost ili prihvatamo da uopte nismo sueni
jedno drugom. Kako bilo, na se odnos poboljava i postajemo bliskiji zbog toga to
postaje izvorniji.
220

12. Prestajemo se mijeati u ivote drugih ljudi.

Kad shvatimo da se na ivot odvija upravo onako kako se treba odvijati,
te da nam je ponekad teko zbog prirode naih prolih misli, rijei i djela, tada
postoji mala vjerovatnoa da emo drugima nuditi netraeni savjet. Shvatamo da se i
ivot drugih odvija u skladu s nepromjenjivim zakonom uzroka i posledice. I drugi
ljudi se trude najbolje to mogu s obzirom na ono to znaju i razumiju. I oni e u
pravom trenutku, a ni asa prije, shvatiti svoju uroenu odgovornost. Ako se
mijeamo u ivot druge osobe i pruamo savjet koji nije ni zatraila o tome kako bi
se trebala odnositi prema svojim iskustvima, to znai da nesvjesno djelujemo u
skladu sa uvjerenjem da njen izgled, ponaanje ili okolnosti na nas mogu imati
negativan uinak. Zato bismo se inae i trudili? Upliemo se pokrenuti strahom i
time oigledno negiramo da smo svi mi apsolutno odgovorni za kvalitet vlastitih
iskustava. Prihvatanje svjesnosti sadanjeg trenutka omoguuje nam da uvidimo kako
su svi ljudi upravo ondje gdje i trebaju biti u skladu sa svojim prolim mislima,
rijeima i djelima. Tako je i s nama. Zato se ne trebamo plaiti da ponaanje druge
osobe ima ikakvog stvarnog uticaja na kvalitet naeg iskustva. Ako i ima nekakvog
uticaja, to je samo zato to druga osoba odraava nae nerazrijeene probleme.
Znamo da do izvornog rjeenja ne moemo doi ako glasnika ukljuimo u svoju
dramu. Rjeenje moemo pronai samo ako sluamo i gledamo odraz koji nam
pokazuje, te iz njega dobijemo uvid. Dok u sebi budimo svjesnost sadanjeg trenutka,
u nama automatski poinje djelovati zakon nemijeanja. Kad razrijeimo vlastite
strahove, vie se ne plaimo drugih.
13. Spavanje nam prua bolji odmor.
Sve dok ne odluimo svjesno proraditi svoje emocionalne probleme,
pokuavaemo ih razrijeiti nesvjesno. Iz toga proizlaze dvije stvari. Prvo, tokom
dana se svjesno koristimo metodama umirivanja i kontrolisanja kako se ne bismo
morali pozabaviti svojim problemima. Drugo, tokom noi, kad se svijest prepusti snu
i zavlada nesvjesni um, on e dati sve od sebe da razvrsta i preradi naa
neintegrisana iskustva. Za tu nesvjesnu djelatnost je potrebna energija pa se stoga
ne moemo dobro odmoriti. Onog trenutka kad odluimo svjesno preuzeti
odgovornost za kvalitet svog ivota, otkriemo da nam obrazac spavanja prolazi kroz
prelazno razdoblje. U poetku e nam moda biti potrebno mnogo vie sna. Nakon
toga bi se moglo dogoditi da uopte ne moemo spavati kad to zaista elimo.
Obrazac sna e se napokon ustaliti i ponovno emo poeti bolje spavati. Tada emo
pamtiti samo one snove koji su vani za na svjesni ivot. Takva obuhvatna
promjena obrasca spavanja se uglavnom dogaa zato to se sada radom na vlastitoj
unutranjosti bavimo u budnom stanju i ne moramo se vie time baviti tokom
spavanja, nesvjesno.
221

14. Razrjeavaju se dosadni simptomi koji su nas muili godinama.

To je prirodna posledica ienja nakupina u emocionalnom tijelu. Do
iskustava kakvo je i Proces prisutnosti, nerijetko dolazimo zbog velikih problema u
ivotu. No, ako imamo velike probleme, tada vjerovatno imamo i manje s kojima
ivimo i prihvatamo ih kao dio ivotnog iskustva. Prekrasno je kad uvidimo da se i
ti sitniji, dosadni simptomi automatski poinju rastvarati. Ako razrijeimo vee
probleme, manji automatski nestaju.
15. Oslobaamo se dugogodinjih navika.
Prethodno objanjenje se odnosi i na navike. Mogli bismo otkriti da smo se, i
ne primjetivi, oslobodili dugogodinjih navika, naprimjer grienja noktiju, ekanja
ili tipkanja. Navike mogu nestati tako naglo da tek nakon nekoliko sedmica shvatimo
ta se dogodilo. Takve vrste navika, takve nervozne kretnje, uzrokovala je tjeskoba, a
tjeskoba je uvijek elja da pobjegnemo od sadanjeg trenutka. Onog trenutka kad se
u sadanjem trenutku, a time i u svom fizikom tijelu, osjeamo ugodno, takve
navike automatski nestaju.
16. Postepeno poinjemo mraviti bez ikakve dijete.
Bez obzira na to to nam je ljekar rekao u pogledu fizikog uzroka
pretjerane debljine, taj poremeaj je uvijek pokazatelj da nosimo prevelik
negativane mocionalni naboj. Zbog toga dijeta nikada ne donosi eljene rezultate.
Ako se pridravamo dijete, a nismo odluili osloboditi se emocionalnog naboja, to
je kao da na ugriz morskog psa stavljamo flaster. Mnogo je naina na koje
privremeno moemo prikriti svoj unutranji nemir spoljnim umirivanjem ili
kontrolisanjem spoljnih ispoljavanja unutranje nevolje, meutim, sve dok ne
promijenimo uzrok nikada neemo moi smireno jesti. Prije ili kasnije panja e nam
popustiti i vratie se kilogrami koje smo nasilno izgubili uz pomo dijete. Onog
trenutka kad odluimo integrisati negativan emocionalni naboj i neto preduzeti u tom
smislu, automatski mravimo. Debljina je posledica, a ne uzrok. Svaka debela
osoba pati od debelog emocionalnog problema koji vapi za panjom i razrjeenjem.
17. Uivamo u drutvu djece.
To je prirodna posledica razrjeavanja vlastitih problema iz djetinjstva. Izreka
kae : Nikada nije prekasno za radosno djetinjstvo. Dijete u nama nikada ne
umire, nego ga nesigurna odrasla osoba u kakvu smo se pretvorili jednostavno
potiskuje. Kad otklonimo nesigurnosti odrasle osobe, unutranje djeje ja istog
222

trenutka poeli izai i poigrati se. Odrasli oko nas nerijetko ne mogu udovoljiti tom
impulsu, jer su previe zaokupljeni odigravanjem uloge odrasle osobe. Zbog toga se
tada prirodno okreemo djeci, a ona pak prirodno uivaju u naem drutvu. Svi smo
mi Boja djeca. Raj je stanje Postojanja u kome nema mjesta za glumatanje odraslih
osoba.
18. ee se smijemo i zaigraniji smo.
Nikada nije prekasno za radosno djetinjstvo! U sadanjem trenutku
spoznajemo da je odrasla osoba ljudska izmiljotina, a dijete je Boja tvorevina.
Odrasle osobe su jako, jako ozbiljne (i dosadne) i previe su zauzete da bi se
poigrale. Budui da su unitile Boga, same moraju upravljati itavim svijetom, a svi
dobro znamo koliko je to vaan i naporan posao! Djeca su, pak, vedra i nasmijana.
U sadanjem trenutku otkrivamo da u ovome svijetu nema odraslih osoba, nego
postoje samo iva, prisutna i zaigrana djeca, te mrtva, ozbiljna i jako marljiva djeca
koja se iz petnih ila trude odigrati jako vanu ulogu odraslog ovjeka. Kad se
oslobodimo aljenja za prolou i strahova od budunosti, ta bi nas moglo
poraziti? ivi smo, a u ivotu je sve mogue. Pogrena je tvrdnja da su duhovno
osvijeteni ljudi ozbiljni i poboni, te da su stalno uronjeni u duboku
kontemplaciju boanske ozbiljnosti. to smo prisutniji, to se vie smijemo. Kad
se nauimo smijati sebi i svojim naizgled beskonanim predstavama, tada ulazimo u
podruje naizgled beskonanog smijeha. Nikada ne smijemo zaboraviti da je smijeh,
na kraju krajeva, lijek za kojim svi tragamo, bez obzira na to jesmo li dovoljno hrabri
i mudri da to sami sebi priznamo. Istinskii ist smijeh rastvara svako neznanje,
nelagodu, tugu i osjeaj razdvojenosti. Smijeh je istinski Boji orgazam.
19. Automatski i bez napora mijenjamo ishranu.
To je prirodna posledica prisutnosti u vlastitom fizikom tijelu. Dok ivimo u
vremenu jedemo, ali ne osjeamo uticaj hrane koju smo pojeli, jer ne boravimo
dovoljno dugo u tijelu da bismo svjesno probavili taj oblik svog iskustva ivota.
Meutim, to postajemo svjesniji sadanjeg trenutka, naroito na fizikom nivou,
postajemo sve svjesniji uticaja razliitih vrsta namirnica na svoj organizam. Najprije
ga primjeujemo na fizikom nivou, a nakon toga poinjemo uviati mentalni i
emocionalni uticaj hrane na na ivot. Hrana koja nam ne odgovara postaje nam sve
manje privlana. iva hrana nam postaje privlana. Tu promjenu u ishrani ne moramo
nasilno provoditi. Potrebno je samo da probudimo svjesnost sadanjeg trenutka.
Nain na koji se hranimo samo je posledica, a ne uzrok bilo ega. Nerijetko
jedemo kako bismo umirili emocionalnu nelagodu ili je ublaili. Hranom potiskujemo
emocije koje pokuavaju izbiti na povrinu ili nam ona slui kao sredstvo bijega od
sadanjih okolnosti naeg nelagodnog ivota. Kad razrijeimo emocionalnu nelagodu,
223

hrana nam vie ne slui kao oblik samolijeenja. Tada poinjemo jesti zbog
zdravlja i blagostanja, a ne da bismo postigli lano zadovoljstvo i prividnu sreu.
Mnogi ljudi smatraju da ishrana u skladu s prehrambenim pravilima, za razliku od
ishrane iz zadovoljstva, postaje dosadna. Ali, iva, a time i hranjiva namirnica,
uvijek ima bolji ukus i izgled. Uz to je korisnija fizikom tijelu te omoguava
ugodnija mentalna stanja i smireniju emocionalnu aktivnost. Meutim, da bismo to
postigli moramo najprije postii svjesnost sadanjeg trenutka.
20. Aktivno se zanimamo za svoje zdravlje.
Tek kad zaista postanemo prisutni u fizikom tijelu moemo osjetiti u
kakvom se stanju nalazi, kao i uticaj fizikog stanja na mentalno i emocionalno
blagostanje. Sve dok nismo prisutni u njemu, tijelo je samo po sebi samo posledica
naih emocionalnih i mentalnih stanja. Onog trenutka kad postanemo prisutni,
moemo se njime koristiti kao uzronim instrumentom. To postiemo vjebanjem,
jogom i meditacijom. Kad probudimo fiziku prisutnost, shvatiemo kakvu nam
prednost prua posjedovanje ljudskog tijela. To tijelo je udesan ivi mehanizam s
vie funkcija nego to bismo ih ikada uspjeli izbrojiti. Meutim, jedna od njegovih
najuzvienijih funkcija je u tome da poslui kao arina taka kroz koju svoju
potpunu svjesnost uzemljujemo u sadanjem iskustvu ivota. To postiemo
buenjem svjesnosti sadanjeg trenutka. Jako je teko biti prisutan u tijelu koje
izaziva nelagodu. Trebamo nauiti brinuti o vlastitom fizikom blagostanju, jer je to
neizostavna faza na putu prema prihvatanju apsolutne odgovornosti za kvalitet
vlastitog ivota. Bez tijela ne moemo plesati. Ako ne pleemo, nismo ivi. Ako
nemamo tijelo, ne moemo biti prisutni ovdje i sada. Tijelo je zaista na hram, jer se u
njemu nalazi oltar na koji polaemo svoje molitve zahvalnosti Izvoru svega to
postoji. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, prirodno je da se prema tom
dijelu svog ivota poinjemo odnositi njenije, s vie ljubavi i odgovornije.
21. Privlaimo ljude i oni uivaju u naem drutvu.
Do toga dolazi uglavnom zato to postajemo izvorniji i stvarniji. Svi mi, bili
toga svjesni ili ne, traimo neto stvarno. Naalost, to inimo na nestvaran nain i
stoga nita ne pronalazimo. Mnogi od nas tragaju za izvornou, jer nam je to u
prirodi, ali istovremeno jo nismo potpuno spremni napraviti ono to je potrebno kako
bismo postigli takvo iskustvo. Kad god se mnotvo ljudi okuplja oko jedne osobe,
mogli bismo pomisliti da je to zbog njenog izgleda, ponaanja ili ivotnih okolnosti.
Meutim, rijetko kad je rije o vanjskim atributima. Privlai ih Prisutnost te osobe.
Potisnuta svjesnost sadanjeg trenutka u svakom ovjeku udi za buenjem i
osloboenjem, stoga nas privlai svaka osoba koja se uistinu probudila. Slinosti se
privlae. ak i kad je potisnuta, Prisutnost osjea privlanost prema Prisutnosti. to
224

smo prisutniji u ivotu, to smo privlaniji drugim ljudima. Osjeaju da imamo ono za
ime tragaju, ak i ako nisu svjesni ta je to. Kad susretnu nekoga ko je vei od
ivota, ljudi nerijetko opisuju takvu vrstu privlanosti. Kau da ta osoba zrai
velikom snagom.
22. Uivamo u samoi.
To je prirodna posledica buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad nam je
teko biti prisutnima, nerijetko traimo drutvo drugih ljudi kako bismo se
oslobodili problema koji vriju ispod povrine naeg emocionalnog oklopa. Nakon to
razrijeimo te probleme vie ne traimo drutvo kako bismo se osjeali bolje.
Poinjemo uivati u miru i tiini vlastitog drutva. U samoi vie nismo usamljeni.
Uivanje u samoi je jasan znak emocionalne zrelosti.
23. ini nam se da znamo ili osjeamo ta e se dogoditi i prije nego to se
dogodi.
To se dogaa zato to Prisutnost funkcionie izvan onoga to smatramo
vremenom. Prisutnost zaista zna sve to se ikada dogodilo i sve to e se dogoditi u
svakom trenutku. Ona je blisko povezana sa strujom sveukupnog ivota. Dok
oslukujemo svoj Unutranji glas imamo osjeaj da ujemo ta se dogaa u
budunosti. Zapravo, postajemo svjesni posledica onoga to se dogaa ovog trenutka.
Sadanji dogaaji imaju posledice. To ne moemo osjetiti dok ivimo u vremenu.
to smo prisutniji, to se svojom intuicijom sve vie ukljuujemo u posledice. ini
nam se da znamo ta e se dogoditii prije nego se dogodi. To je s jedne strane tano.
Ali, posledica se ve dogodila, iako se jo nije oitovala u naem polju svjesnosti
sadanjeg trenutka. Svaki uzrok neminovno izaziva posledicu. Kad ivimo na
uzronom nivou ivota, u sadanjem trenutku, ve su nam vidljive neminovne
posledice, ak i ako se jo nisu oitovale na fizikom, mentalnom ili emocionalnom
nivou. To se dogaa zato to uzrok i posledica nisu dvije odvojene pojave, nego se
odvijaju istovremeno. U vremenu se ini da se dogaaju odvojeno, ali to je samo
privid. Sve se zapravo dogaa istovremeno. Dok prebivamo u vremenu, um ne moe
prihvatiti to istovremeno iskustvo. Meutim, ta paradigma poinje proimati nau
svijest kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka.
24. Poinje se pojavljivati sinhronicitet.
Do toga dolazi iz istog razloga. Sinhronicitet je iskustvo koje se pojavljuje
kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka i kad smo u stanju uoiti energetsku
povezanost uzroka i posledice. Iskustvo deja vu takoe je posledica svjesnosti
sadanjeg trenutka. Javlja se kad postanemo svjesni posledice prije nego to
225

postanemo svjesni uzroka. Kad postanemo svjesni uzroka, imamo osjeaj da se

dogaaj ve prije dogodio. To je zato to smo postali svjesni istovremenosti uzroka i
posledice.
25. Okruuje nas obilje.
Novac je spoljni odraz unutranjeg energetskog toka. Ako u emocionalnom
tijelu postoje jake blokade, izvana se to ispoljava kao nedovoljan protok novca u
ivotu. Meutim, ne bi bilo ispravno zakljuiti da emo, kako postajemo sve
prisutniji zahvaljujui emocionalnom rastu, iznenada imati na raspolaganju velike
svote novca. Gomilanje novca najee je pokazatelj straha i nesigurnosti, naroito
ako je to bogatstvo nagomilano krvlju, znojem i suzama, kontrolom i
manipulacijom nad drugima i nad okolnostima vanjskog svijeta. Kad probudimo
svjesnost sadanjeg trenutka, novac nam postaje poput hljeba. Stvaramo upravo
onoliko koliko je potrebno za uzdravanje u bilo kom trenutku. Ne gomilamo ga,
nego mu dozvoljavamo da slobodno, ali odgovorno, protie kroz nas. Kad bismo,
plaei se gladi, kupili hljeba za nekoliko godina, postao bi pljesniv i beskoristan
prije nego to bismo stigli pojesti dvije vekne. U sadanjem trenutku novac je protok
energije koji se u naem iskustvu javlja onog trenutka kad nam je potreban ili
nekoliko trenutaka prije, u koliini koja nam je tog trenutka potrebna. Kad
postanemo prisutni vie neemo brinuti o protoku novca, jer znamo da mi sami
upravljamo njime. to smo prisutniji, sve je manje vjerovatno da emo stvarati
neugodna iskustva, kao to je iskustvo neimatine. U svakom trenutku stvaramo
dovoljno, a budui da ivimo u trenutku, uvijek imamo dovoljno. Svjesni smo da
samo ako u ovom trenutku imamo dovoljno, moemo imati dovoljno u svim buduim
sadanjim trenucima. Finansijsko obilje u sadanjem trenutku ne znai da moramo
imati mnogo, nego upravo onoliko koliko nam je potrebno. To je ivot u skladu s
Bojom ekonomijom. Bojoj ekonomiji nisu potrebne velike riznice izgraene u
strahu kako bismo u njih pohranili veliko bogatstvo potrebno u sluaju da nam se
sutra dogodi neto neoekivano. Boja ekonomija je zasnovana na vjeri, a ta vjera se
temelji na samopouzdanju da smo sposobni biti odgovorni za kvalitet svojih
iskustava. Energiju najvie troimo ako je gomilanje novca samo sebi svrha.
Kad ovjek eli biti bogat samo zato da bi bio bogat, to je bolest potekla iz
straha i oteana zavisnou o opaajima utemeljenim na vremenu.
26. Manje smo skloni planirati budunost.
Ako se pobrinemo za ono to se dogaa ovog trenutka, a to je jedini trenutak
kojim se istinski moemo baviti, tada emo se moi pobrinuti i za sve svoje budue
226

trenutke. Planiranje pomalo nalikuje sputanju amcem niz rijeku, dok pokuavamo
odrediti kojim bi putem rijeka trebala stii do okeana. Takav je stav pokazatelj
oholosti i zablude. Postoji samo jedan jedini smjer kojim se kree rijeka ivota, a
taj je smjer Boja volja. Ego bi se uasnuo kad bi morao odustati od planiranja, a
zastrauje ga i postojanje Boje volje. Oajniki vjeruje u slobodnu volju. Meutim,
smatra da je slobodna volja sloboda da napravimo upravo ono to elimo i kad to
elimo. Ego vjeruje da sa svojom slobodnom voljom moemo funkcionisati potpuno
odvojeni od cjeline. To je, dakako, podjednako velika zabluda kao i pomisao da
moemo odrediti smjer rijeke kojom plovimo. Kad se elija ljudskog tijela prepusti
takvoj vrsti pogrenog razmiljanja, nastaje rak. Ako se ljudsko bie u svijetu ponaa
na takav nain, rije je o ambiciji. Kad se otisnemo na putovanje prema svjesnosti
sadanjeg trenutka, poinjemo shvatati koliko nas zapravo ograniavaju iskustva iz
djetinjstva. Spoznajemo da je ono to tokom ivota u vremenu smatramo
slobodnom voljom zapravo nesvjesna reakcija na ivot, nesvjesna reakcija energetski
utisnuta tokom djetinjstva kroz prve emocionalne odnose s roditeljima i porodicom.
Poinjemo uviati da su ak i nae posebnosti samo kopiranje drugih. Kako svoj
ivot moemo smatrati slobodnim kad smo se pretvorili u kopiju svojih roditelja? U
svom stvorenom svijetu postoji samo Jedno slobodno Bie, a njega nazivamo
Bogom. Bog je slobodan. Kroz svoju Unutranju prisutnost s Bogom se moemo
jako brzo povezati. Nau povezanost s Bogom ne odreuje nain na koji ivimo u
vanjskom svijetu, nego kako se sputamo u tiinu i nepominost vlastite
unutranjosti. to se dublje sputamo u sebe i povezujemo s Bogom, to smo uistinu
slobodniji. Slobodna volja je valjana ideja samo u sadanjem trenutku. U paradigmi
utemeljenoj na vremenu slobodna volja ne postoji, jer su svi postupci utemeljeni u
vremenu emocionalna kopija onoga to se ve prije dogodilo. U reaktivnom
ponaanju nema slobodne volje. Slobodu moemo ponovno doivjeti samo ako se
uskladimo s Bogom. U svojoj sutini, sloboda je odgovornost. Kad se prepustimo
sadanjem trenutku, oslobodili smo se vremena. Kad svjesno odluimo preuzeti
odgovornost za kvalitet svih svojih iskustava, kao Bog, tada smo slobodni. Slobodni
smo svjesno djelovati prema svemu onome to se dogaa u bilo kom trenutku. Zar u
takvom stanju Postojanja postoji potreba za planiranjem? Planiranje znai da
vjerujemo kako postoji mogunost da bi neto moglo poremetiti nae namjere. Ako
zaista vjerujemo da smo apsolutno odgovorni za kvalitet svojih iskustava, ko bi onda
mogao usporiti na napredak?
27. Obavljamo veliko pospremanje kue i bacamo sve ono to smo
skupljali godinama.
Kao i u sluaju pretjerane teine, sklonost zatrpavanja ivota prevelikim
brojem stvari posledica je nerazrijeenih emocionalnih problema. To je elja da se
227

drimo prolosti i zatitimo od budunosti. Kad se oslobodimo negativnog

emocionalnog naboja, shvatamo da su te nagomilane stvari pravi nered. Osjeamo
se slobodnima kad ih poklonimo ili bacimo. Tada osjeamo lakou Postojanja.
Nerijetko se dogaa da vitki ljudi sa nerazrijeenim emocionalnim problemima
teinu nose u stvarima kojima je pretrpan njihov vanjski ivot.
28. Sve manje dramatizujemo.
ta je drama, ako ne nesvjesna elja za panjom? Onog trenutka kad
shvatimo da sami moemo preuzeti ulogu vlastitih roditelja, a time upravljati,
njegovati i iscjeljivati vlastita iskustva, spremni smo odbaciti sklonost
dramatizovanju. U tom trenutku prestajemo se druiti s onima koji dramatizuju kako
bi nam pokazali ta su sve postigli. Kad se oslobodimo elje za dramom u nama se
poinje buditi udnja za dharmom. Reaktivno ponaanje onemoguava nam
djelovanje sa svrhom.
29. Neki ljudi automatski nestaju iz naeg drutva.
To se ne dogaa samo zato to nas vie ne privlai dramatizovanje, nego i
zato to neki ljudi ne ele svjesno integrisati svoju prolost. Neki ne ele prihvatiti
svjesnost sadanjeg trenutka. Ne ele ivjeti svjesno. Oni koji se i dalje ele drati
jueranjih dogaaja, te se sa strahom pripremaju za uase koji ih ekaju sutra, ne
uivaju u drutvu ljudi koji su odluili svjesno napustiti te dramatine predstave.
Ljudi koji, ispunjeni strahom, i dalje ele spavati u svijesti utemeljenoj na vremenu,
tako se ponaaju zato to im je jo potreban odmor. Zbog toga e se postepeno
udaljiti iz naeg drutva kad odluimo probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Tako
im je ugodnije, jer kad bi ostali izloeni zraenju nae sve jae Prisutnosti, mi
bismo im postali jasno ogledalo njihovih potisnutih emocionalnih problema.
Svjesnost sadanjeg trenutka ne razmilja o okrivljavanju ili aljenju i ne raspravlja
o nepotenim ivotnim priama. Zato oni koji nisu spremni prevladati mentalitet rtve
i pobjednika nestaju iz drutva osobe koja kree prema svjesnosti i odgovornosti
poput pljeve na vjetru.
30. Automatski usvajamo pozitivan stav.
A zato i ne bismo? Kad smo ve odgovorni za kvalitet svih svojih iskustava,
zato ne bismo uivali u svakom koraku ivotnog putovanja? ivot je prekrasan!
Ako smo zaista svjesni da nam se sva neoekivana i tegobna iskustva dogaaju
samo radi naeg najuzvienijeg dobra, tada emo biti pozitivni i optimistini ak i
kad se suoimo s najteim okolnostima. Lako je biti optimist dok je ivot lagan, ali
228

da bismo bili optimistini u svakom trenutku, bez obzira na sve, moramo biti svjesni
sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka ne prihvata prisilan pozitivan stav.
Prisilan pozitivan stav je najee oblik poricanja. Kad smo svjesni sadanjeg
trenutka, na optimistian stav prema ivotu nikoga ne razdrauje niti je umjetan,
nego je spontan i zarazan. Negativan stav je svojevrstan oblik drame. Negativnost je
stanje poricanja. Ljudi s negativnim stavom vjeruju da su rtve ili pobjednici, da
im iskustva namee neto izvan njih te ih moraju prevladati ili ovladati njima.
31. Zaokuplja nas vlastito duhovno blagostanje.
Zahvaljujui poveanoj svjesnosti sadanjeg trenutka automatski se
okreemo dijelu svog Bia koje uvijek ostaje nepromijenjeno, ta god se dogaalo.
Stoga se besmrtnost kao iskustvo u naoj svijesti poinje pojavljivati kao stvarna
spoznaja. Poinjemo se prisjeati neega to se nikada ne mijenja. Postajemo
svjesniji onoga to uvijek postoji. Teimo razvijanju odnosa s tim dijelom svog Bia,
jer kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka, to nam je jasnije da sve izvorno
izvire iz naeg Besmrtnog Ja. Stoga se okreemo prema vanjskim i unutranjim
metodima koji potiu svijest o naoj duhovnosti. Bog prestaje biti osobnost, ogranien
naim potrebama iz prolosti i eljama za budunost. Bog postaje bezlina,
bezvremena energija, nitavilo koje je istovremeno i utoite svega to nam ivot
moe ponuditi. Prirodno je to Bog, ta god bio, izaziva nau znatielju. Meutim, za
razliku od naih pokuaja upoznavanja s duhovnou dok smo ivjeli u svijesti
utemeljenoj na vremenu, potraga za onim to nam Bog predstavlja u sadanjem
trenutku je potaknuta izvornou. Najee je osloboena nametljivih vanjskih
obreda, rituala i ceremonija, jer smo svjesni da se iskustvu Boga moemo pribliiti
samo kroz tiinu i nepominost, kroz spokojstvo naeg tjelesnog hrama. Stoga panju
usmjeravamo u vlastitu unutranjost, bez ikakvih vanjskih predstava i glume.
32. Vie ne teimo sadrajima koji bi nam skrenuli panju s briga.
Dok nesvjesno njegujemo svoj negativan emocionalni naboj, to inimo
pronalazei bezbroj naina da se udaljimo od njega. Neprestano elimo biti
zaokupljeni i u pokretu, bez obzira na to jeli rije o glasnoj muzici, hrani, sportu,
drutvu ili poslu. Nismo sposobni mirovati i to je dokaz da neprestano pokuavamo
neto prikriti. Mirovanje je jedini nain buenja vlastitog Bia. Nita to bismo
mogli uiniti ne moe nam pomoi u postojanju. Svoje Bie, izvornost, moemo
slaviti, priznati, iskusiti i istraivati samo u tiini i miru. Ako smo neprestano zauzeti,
to je zato to nismo u stanju jednostavno biti, a to nam ne dozvoljava da uivamo u
blagu svog prekrasnog Bia. Smanjivanjem negativnog emocionalnog naboja sve smo
mirniji. Poinjemo se odmarati. Dok nam se svijest temelji na vremenu, najtee nam
229

je mirovati kad nemamo ta raditi !

33. Njeniji smo i saosjeajniji prema sebi.
Kad u djetinjstvu ne dobijemo bezuslovnu ljubav, pretpostavljamo da je to
zato to je ne zasluujemo. Zbog toga se nesvjesno kanjavamo i omalovaavamo. I
ne samo to, nego smo u djetinjstvu, kad su roditelji imali branih ili drugih
potekoa, nerijetko smatrali da smo mi krivi za to. Dok smo djeca, automatski se
okrivljujemo za sve to poe nizbrdo. To radimo zato to nesvjesno znamo da smo
odgovorni za kvalitet vlastitih iskustava. Meutim, u svojoj nevinosti pretpostavljamo
da smo odgovorni i za kvalitet iskustava svojih roditelja, brae i sestara. Zbog toga
se moda previe trudimo, nepotrebno se rtvujemo ili postajemo pomaga. Djeca
zavisnika esto postaju pomagai. U naem svijetu je normalno odrasti ne znajui
kako brinuti o sebi, pa ak i s uvjerenjem da je briga o sebi znak slabosti ili
sebinosti. Sve se to mijenja kad proemo kroz Proces prisutnosti. Tada shvatamo
da se niko drugi osim nas ne moe istinski brinuti o nama, jer bezuslovnu ljubav ne
moemo dobiti, nego najprije moramo nauiti pruati je sebi i tek smo tada u stanju
zaista je pruati i drugima. Tako postajemo blai i saosjeajniji prema sebi.
Spoznajemo da e se naa sutina, naa Prisutnost, ispoljavati samo ako smo blagi.
Shvatamo da ono to smo traili od drugih najprije moramo dati sami sebi, a tek onda
postajemo sposobni bezuslovno davati svima drugima. Kad smo blagi i saosjeajni
prema sebi, svijet oko nas to odraava i tada svoj svijet neposredno doivljavamo
kao blag i saosjeajan.
34. Sve manje smo tjeskobni.
Tjeskoba je stanje u kome pokuavamo pobjei od svijesti sadanjeg
trenutka i ivjeti u prividu. U okviru Procesa prisutnosti upoznajemo percepcijski
metod Procesa emocionalnog ienja, to je jedna od vanih karakteristika tog
procesa. Ovladavanje tim metodom omoguuje nam integraciju bilo kog ivotnog
iskustva, koliko god bilo tegobno. Kad zahvaljujui doslednoj primjeni tog metoda
zaista shvatimo da moemo integrisati bilo koje ivotno iskustvo, kakvo god bilo,
nivo tjeskobe se automatski smanjuje, jer se vie ne plaimo nesigurnosti u ivotu.
Svjesni smo da moemo integrisati svaki dogaaj i da kroz svoje tegobe rastemo,
dobijajui uvide i mudrost. Nesigurnost se preobraava u prihvatanje. Zar moe
postojati tjeskoba u ivotu koji prihvatamo s ljubavlju?
35. Saosjeajniji smo i strpljiviji s drugima.
Postajemo saosjeajniji i strpljiviji s drugim ljudima, jer smo svjesni da smo
230

svi u istoj kai. ivot nije lagan, naroito ako ne poznajemo ono to se krije iza
pojavnosti naih iskustava. Tako nas Proces prisutnosti osnauje. Otkriva nam
djelovanje iza pojavnosti kvaliteta naih iskustava. Pokazuje nam da svi uimo na
primjerima koje smo imali u djetinjstvu, te kako se svi suoavamo s izborom :
hoemo li naueno iskoristiti najbolje to moemo ili emo odbaciti ono to nam
nije korisno i zamijeniti s korisnim uenjima. Oholo je prosuivati tua ivotna
iskustva, jer se takva nevolja nalazi na putu svakog ovjeka. Svako se na ovome
svijetu ui i oblikuje primjerima, a onda pokuava napraviti najbolje to moe s
onim to je dobio, bez obzira na to vidi li se to na povrini ili ne. ivot svakog
ovjeka je oitavanje njegovog uvjerenja o tome moe li dobiti bezuslovnu ljubav.
Proces prisutnosti nam pomae da postanemo saosjeajniji i strpljiviji prema onome
sa ime se suoavaju drugi ljudi, jer nam omoguuje da uvidimo istu nevolju i u
vlastitom ivotnom iskustvu.
36. ivot nam se pretvara u putovanje i vie nije usmjeren na odredite.
Dok ivimo u vremenu, naa elja da dovrimo ono to radimo nesvjesno je
potaknuta potrebom za odobravanjem, priznanjem i bezuslovnom ljubavlju. Iako toga
nismo svjesni, vjerujemo da emo zahvaljujui svojim postignuima i obavljenim
poslovima napokon primiti bezuslovnu ljubav za kojom smo tragali. Dakako, to je
pogreno razmiljanje. Kad shvatimo da nam nijedno vlastito djelo ne moe pomoi u
postojanju te da nam nita od onoga to radimo ne moe dati bezuslovnu ljubav
koju traimo, automatski se poinjemo oputati i ponovno procjenjivati situaciju.
Dok ivimo u vremenu, uvijek smo usredsreeni na poetak i kraj stvari i sve
smatramo sredstvom za ostvarenje nekog cilja. Meutim, kad postanemo svjesni
sadanjeg trenutka, shvatamo da nita na svijetu zapravo nema ni poetka ni kraja,
nego traje vjeno. Takoe nam postaje jasnije da nita nikada ne prestaje, nego se
samo mijenja u neto drugo. Svjesnost sadanjeg trenutka omoguuje nam da
zakoraimo u vjenu sutinu vlastitog Bia koja postoji s one strane svega to bismo
ikada mogli napraviti. Zbog toga usporavamo ritam ivota i preputamo se uicima.
Nema urbe, jer u stvarnosti nigdje ne idemo, uvijek smo ovdje i sad. Tada nam
postaje vaan kvalitet, a ne kvantitet. Uivamo u trenutku i ne brinemo o ishodu.
Nae razumijevanje zakona uzroka i posledice pomae nam da uvidimo kako
trebamo razmiljati samo o uzrocima, jer se posledice odvijaju automatski.
Putovanje je uzrok, a odredite uvijek posledica. Otkrivamo da je osvjeivanje
sadanjeg trenutka zapravo putovanje. Ako je Bog beskonaan, tada je i putovanje
prema ostvarenju boanstva beskonano. Zato bismo onda urili? Uivajmo u ivotu,
uivajmo u poslijepodnevu, duboko udahnimo, osmjehnimo se i budimo spokojni.

231

37. Proimaju nas prekrasni talasi spontane zahvalnosti.

Zahvalnost je dobar pokazatelj nivoa nae prisutnosti. to vie postajemo
svjesni sadanjeg trenutka, to smo zahvalniji na svemu. ivot nam je ispunjen
obiljem makar ne imali ni novia. Ispunjeni smo radou ak i kad se ini da nam
kola kreu nizbrdo. Prtimo od zdravlja ak i kad nas neto boli. Takvu je zahvalnost
teko opisati nekome ko je jo nije doivio. Ne temelji se na uporeivanjima. Nisu joj
potrebni razlozi, opravdanja ili objanjenja. Zahvalnost koju osjeamo u svjesnosti
sadanjeg trenutka ne obuhvata samo stvari, izgled ili okolnosti, nego sve ono to
ivot jest i beskonani osjeaj ponosa to smo njegov dio. Dok prihvatamo svjesnost
sadanjeg trenutka, primjeujemo i ono to se kree ispod promjenjive povrine
svijeta. Shodno tome, osjeamo kako nas nevidljiva sila koju nazivamo Bogom
obuhvata, uva i tajanstveno nosi prema blagoslovljenoj sudbini. Zahvalni smo na
svim svojim prolim iskustvima, bila ona tegobna ili sjajna. Takoe smo zahvalni na
svemu to e se tek dogoditi, iako se jo nije ostvarilo, jer znamo da sve ono to e se
dogoditi dobijamo milou. Ponekad imamo osjeaj da zahvalnost izvire iz svake
elije naeg tijela i potpuno proima na ivot. Takvo iskustvo ne moemo prisilno
izazvati. Dogaa se spontano zato to smo odabrali izvornost. Od strahopotovanja
pred ivotom ostajemo bez daha, jer smo njegov dio i jer smo mi sami taj ivot.
38. Ono to nam je potrebno dolazi samo, umjesto da ga traimo.
Prije nego to smo otpoeli s Procesom prisutnosti, vjerovatno smo se ponaali
kao i svi ostali ljudi koji ive uvremenu. Ako nam je neto bilo potrebno, to smo i
uzeli iz vanjskog svijeta. Dolazili smo do toga u znoju lica svog. Takav pristup nije
nimalo pogrean. Naporan rad je opravdan sve dok u njemu uivamo. Meutim, kad
probudimo svjesnost sadanjeg trenutka, otkriemo da takva vrsta rada nestaje iz
naeg ivota. Postajemo sliniji Buddhi koji nepomino sjedi, sklopljenih oiju, s
dlanovima prema gore. Sve to je Buddhi potrebno bez ikakvog napora se pojavljuje
u njegovim prekrasnim rukama. Svi mi posjedujemo istu sposobnost. Ta sposobnost
se poinje automatski buditi to smo svjesniji sadanjeg trenutka. Otkrivamo da se
ono o emu razmiljamo bez ikakvog napora isto tako jednostavno pojavljuje u
naem iskustvu, kao da smo postali magneti. to sa manje napora razmiljamo o
neemu, to se ono s manje napora oitava u naem iskustvu. To se dogaa zbog toga
to se naa Unutarnja prisutnost nalazi u svemu i u svakome. Ona upravlja svim
ivotnim kretanjima. Ako odaberemo naporan put koji je poploen strahom, sumnjom
i nedostatkom vjere u povezanost sveukupnog ivota, tada e naa Unutranja
prisutnost ustuknuti i dozvoliti nam da proemo tim putem kroz svoja iskustva sve
dok se ne iscrpimo. Unutranja prisutnost strogo se pridrava zakona nemijeanja.
Ali, kad prestanemo kontrolisati svoj ivot, kad povjerujemo da nam Bog poklanja
232

svoju panju i dozvolimo Prisutnosti da nam prui ono to nam je potrebno, tada e
tako i biti. To je jedno od uenja o Prisutnosti Buddhe koji lijei. Frekvencija Buddhe
koji lijei strpljivo eka u svima nama. I nju budimo kroz svjesnost sadanjeg trenutka.
39. Osjeamo dublju povezanost s prirodom.
Sveukupan ivot na ovoj planeti, bez obzira na to izraava li se kao kamen,
stablo ili oblak, sadri svjesnost sadanjeg trenutka. Sadri onu istu svjesnost
sadanjeg trenutka koju budimo u sebi kroz Proces prisutnosti, i to zato to postoji
samo Jedna Prisutnost, a ona prebiva u svemu. Sve to postoji Njeno je oitovanje i
izraz. to se vie usklaujemo sa Njom u vlastitoj unutranjosti, to se vie taj
unutranji odnos odraava u naim vanjskim iskustvima. Tada se poinjemo prirodno
usklaivati sa sveukupnou ivota. Kad postajemo svjesni sadanjeg trenutka,
ponekad e nam se initi da su ptice i leptiri potpuno svjesni naeg postojanja. Oni
su zaista svjesni nas. Samo dok ivimo u vremenu vjerujemo da je priroda
nesvjesna. Meutim, to nije tako i nikada nije bilo. Priroda nam se ini nesvjesnom
samo dok smo mi sami nesvjesni. Svaka biljka pored koje proemo i svaki
povjetarac koji nam zamrsi kosu je svjestan nae Prisutnosti. To nam je u poetku
teko prihvatiti ili shvatiti, jer smatramo da priroda ne posjeduje ni znanje ni svijest.
Vjerujemo da samo ljudska bia uz nagone posjeduju i inteligenciju. Ponaamo se
kao da je priroda neiva. Mislimo da ptice pjevaju bez ikakvog razloga. Ali, priroda
je isto tako iva i svjesna kao to i mi to moemo biti. I priroda nas odraava kao i
sva ljudska bia. to postajemo prisutniji, to se vie osjeamo povezani sa njom.
Samo osoba koja nije prisutna moe nanijeti zlo prirodi. Samo osoba koja ivi u
vremenu moe ubijati iz zabave. Dok ivimo u vremenu srano sredite nam je
zatvoreno te ne moemo osjetiti uinak svoje Prisutnosti na ivot oko nas. to smo
svjesniji sadanjeg trenutka, to smo svjesniji i uticaja koji imamo na svoju okolinu i
svjesniji smo svoje bliske povezanosti s njom. Kad postanemo svjesni sadanjeg
trenutka poinjemo blago hodati ovim svijetom, a zbog toga i prirodni svijet poinje
blago koraati pokraj nas. Mi smo Jedno sa prirodnim svijetom.
40. Postajemo svjesniji prirodnih ciklusa, kao to je pojava punog Mjeseca.
to smo prisutniji na emocionalnom nivou, to smo svjesniji energetskih
ciklusa koji vladaju svemirom. Zapravo, moemo rei da je itav na svemir
energetski ciklus. Dok ivimo u vremenu obavljamo rituale i obrede u dane
punog Mjeseca i zimskog ili ljetnog solisticija.
Meutim, kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka drukije se ponaamo. Ne
moramo vie svjesno uestvovati u tim obredima, ali otkrivamo da ipak osjeamo
kretanje tih ciklusa. Naprimjer, mogli bismo bez ikakvog razloga odluiti prirediti
233

noni piknik, a dok rasprostiremo pokriva ispod zvijezda, podignemo pogled i

primjetimo uzdizanje punog Mjeseca. Moe nam se dogoditi da odluimo obaviti
veliko pospremanje, a kad dovrimo, neko nam kae da se neka planeta kree
retrogradno te da je to navodno povoljno razdoblje za izbacivanje nakupljenih stvari
iz svog ivota. Takvi sinhronistiki dogaaji pojavljuju se zbog toga to, postavi
svjesni sadanjeg trenutka, automatski osjeamo kosmike cikluse svemira, ne
osjeajui potrebu da od toga napravimo predstavu. Ne moramo raditi neto
posebno ili neobino, jer ciklusi postaju dio naeg uobiajenog ivotnog iskustva.
Automatski ih potvrujemo kao uobiajen dio svog ivotnog iskustva, jer smo
prisutni u trenutku kad se odvijaju. Mi postajemo ciklusi i vie ne funkcioniemo kao
odvojena bia koja moraju obavljati obrede da bi potvrdila postojanje ciklusa.
Postajemo ti ciklusi i vie ih ne moramo posmatrati.
41. Uspijevamo zaviriti ispod povrne slike svijeta.
Proces prisutnosti u nama otklanja potrebu za pretvaranjem i to je jedna od
njegovih najznaajnijih posledica. Stoga vie ne moramo odijevati posebnu odjeu
kako bismo bili sigurni da smo posebni. Ne moramo mahati zastavom da bi ljudi
shvatili kako smo i mi ovdje. Ne moramo vie uzimati imena amerikih Indijanaca
kako bismo osjetili struje svog domorodakog ja kako proimaju na
svakodnevni ivot. Ne moramo na vrata napisati Iscjelitelj. Kad zaista
zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, ne moramo reklamirati ono ime se
bavimo. Teimo postati to to radimo, a Prisutnost nam automatski dovodi one due
kojima je na rad potreban. Takav pristup se ne odnosi samo na duhovna zanimanja,
nego i na trgovinu, marketing, reklamiranje i snimanje filmova. Moemo ga
primijeniti na sva zanimanja. To je uenje o Prisutnosti Buddhe koji lijei. Takoe
emo otkriti da ne moramo traiti ljude ije su nam usluge potrebne, jer e se oni
pojaviti pred nama onog trenutka kad smo spremni za susret s njima. To funkcionie
kao i Boja ekonomija. Ljudima oko sebe vlastitim primjerom, a ne rijeima,
pokazujemo ta radimo. Mnogi od nas ve sada ive na taj nain. Mi ne reklamiramo
svoju Prisutnost, jer smo svjesni da je Prisutnost sveprisutna. Ne prodajemo se. Ne
traimo klijente. Usavravamo svoje umijee i preputamo Prisutnosti da nam
dovede one kojima smo potrebni. Takav bi ivot mogao postojati u raju.

42. Vie ne teimo povrnim iskustvima.

Dok se ne upoznamo sa sadanjim trenutkom automatski teimo neemu
izuzetnom, i to zato to ne moemo prepoznati uroenu velianstvenost i ljepotu
sadanjeg trenutka u kojem se nalazimo. To je jedan od razloga zbog kojih
234

odijevamo posebnu odjeu, uzimamo domorodaka imena, hvalimo se povrnim

titulama i svim ostalim oblicima neizvornosti. Meutim, kad ponemo postajati
svjesni sadanjeg trenutka, uviamo da je to prilino budalasto te se slatko nasmijemo
vlastitom napadnom ponaanju. Tim smijehom svom iskustvu vraamo izvornost.
Kad se sami sebi nasmijemo, to nas oslobaa gluposti. Kad zaista postanemo svjesni
sadanjeg trenutka vie ne moramo tragati za potvrdama od strane drugih. Shvatamo
da nam itav ivot postaje izuzetan ako smo istinski prisutni u svakom obinom
trenutku svog ivota, bilo da se tuiramo, jedemo, peremo posue ili avrljamo sa
komijom. Otkrivamo da istinski izuzetan ivot ne moemo ostvariti potragom za
vanjskim potvrdama. Sposobni smo u svakom naizgled obinom trenutku prigrliti
izuzetnu ivotnu energiju koja protie kroz njega. Zato se moemo opustiti i uivati u
svakom trenutku takvom kakav jeste, jer svaki je istinski izuzetan, upravo kao to ga
je Bog zamislio.
43. Unutranji glas intuicije postaje glasniji i pretvara se u stalnog pratioca.
To je jako vano. To je poslednji korak koji moramo napraviti da se
oslobodimo razmiljanja, planiranja i pokuaja ovladavanja svijetom. Dok
pokuavamo ovladati svojim svijetom, zapravo pokuavamo kontrolisati Boga. Bog
e se prilagoditi i dozvoliti nam da se uputamo u razliite predstave, ali na kraju
nita neemo postii. Moramo se ponovo povezati sa svojim Unutranjim glasom
kako bismo se oslobodili tog uzaludnog truda, jer Unutranji glas je glas Boga. Na
Unutranji glas je tih i miran. Nee vikanjem pokuati nadglasati oholi glas ega.
Govori jasno i otkriva nam sve to trebamo znati, samo ako ga nauimo uti. Taj glas
nam se obraa van vremena, pa zna sve to se ikada dogodilo i sve to e se tek
dogoditi. Kad sluamo taj glas i imamo povjerenja u njega, vie neemo morati
planirati svaki svoj dan. Jednostavno emo obratiti panju svakom trenutku koji se
pojavi. Vie neemo morati sastavljati popise za kupovinu, nego emo jednostavno
krenuti u obilazak duana s kolicima, otvoreni svemu. Unutranji glas e nam
zamijeniti budilnik, pa ak i sat na ruci, samo ako mu to dozvolimo. Moe nam se
obraati kroz sve i svakoga. Ali, da bismo ga uli, moramo biti spremni
posluati ga. Unutranji glas moe izazvati zatvaranje prozora kako bi nas obavijestio
da dolazi oluja ili navesti komijskog psa da zalaje kako bi nam rekao da je
vrijeme za buenje iz poslije podnevnog drijemea. Moe nam se obratiti kroz
naeg efa sa istom lakoom kao i kroz intuiciju. Meutim, moramo se uvjebati da
bismo ga uli, i to ne samo uima, nego i srcem. Potekoa je u tome to nam rijei
tog glasa nisu uvijek smislene, jer nam se ne obraa s mjesta na kome se mi nalazimo
u vremenu. Ali, kad ga posluamo, uvidjeemo da mu je na srcu uvijek ono to je
najbolje za nas. Upozorie nas na neminovne nesree i potrese, a jednako e nas
spremno obavijestiti da smo ostavili otvorenu slavinu ili da nam ponestaje mlijeka
u hladnjaku. Usklaivanje s tim glasom i povjerenje u njegove rijei je jedno od
235

najveih postignua, jer ako u tome uspijemo, otvara nam se direktna linija od Bojih
usta do naeg unutranjeg uva. Tada nam vie ne trebaju posrednici. Ne trebaju nam
svetenici, gatare, pa ak ni vremenski prognostiari. Tada nam je otvorena glavna
telefonska veza s Bogom. Zar tu onda ima mjesta strahu? Zar ima mjesta tjeskobi?
Takvi se osjeaji raspruju te direktno ulazimo u viziju koju je za nas osmislio Bog.
ivimo ispunjeni divljenjem prema udu ivota. Nauiti ivjeti znai nauiti sluati.
44. Osjeamo se blagoslovljeni dubokim osjeajem svrhe.
Tokom Procesa prisutnosti poinjemo nasluivati da ne postoji nita to
bismo mogli uiniti kako bismo postali neto vie ili manje od onoga to ve jesmo.
Savreni smo i nepromjenjivi.
Moda nam je iskustvo neuravnoteeno, ali sada znamo kako to moemo
ispraviti. Bilo bi dobro da u ovom ivotu spoznamo kako smo savreni upravo takvi
kakvi jesmo. Naa stvarna svrha ne ispunjava se u poslu koji obavljamo, nego nam je
svrha da budemo sada i ovdje gdje god bili. Kroz Proces prisutnosti od nas se trai da
prihvatimo kako ne postoji uzvienija svrha od one da postanemo prisutni u
vlastitom ivotu, da postanemo dostupni drugima i korisni iskljuivo na taj nain
da budemo potpuno prisutni i obratimo panju. Kad to postignemo, zaista
postajemo Boje oko, Boje uvo, Boja ruka i Boja noga. Hodamo za Boga i
govorimo za Boga, ivimo za Boga i volimo za Boga. Naa Prisutnost jeste Boja
Prisutnost. Kad dozvolimo da bude tako, tada ivimo s namjerom i stoga je sve to
napravimo svrhovito. Jednostavno postojimo. Nemamo nikakvih rasporeda, planova,
niti tumaenja. ivot postaje iskustvo u kome ono to nam je potrebno saznajemo u
pravom trenutku, onda kad nam je to potrebno. To je na odnos s vlastitim
Izvorom. Nita ne uzimamo, ni u ta se ne mijeamo, nita ne prekidamo i nita
nam ne nedostaje. Na ivot i njegov sadraj postaju kutija s alatom za poticanje nae
vlastite i ljudske evolucije putem ljubavi i razumijevanja, saosjeanja i vjere. ivimo
da bismo voljeli i volimo da bismo ivjeli.
45. Automatski elimo neim pridonijeti svijetu.
Kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka postaje oigledno da je naa
najuzvienija frekvencija djelovanja sluenje cjelini, i to tako da se pobrinemo za
dio koji pripada naem iskustvu. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka iz
unutranjosti nam izvire oduevljenje sluenjem, a kad slijedimo njegov poziv, vodi
nas radosnom i duboko zadovoljavajuem ivotu. Ne postoji mjesto koje bi bilo vie
blagoslovljeno od sredita ivota posveenog bezuslovnom sluenju. To je izvor
vjenog vodoskoka bezuslovne ljubavi, vrhunac najvie planine na koju se moemo
popeti. Kad dobijemo priliku razviti krila radosnog sluenja, to je najuzvieniji dar
236

koji moemo pokloniti vlastitom srcu. Tragovi sluenja ispunjenog ljubavlju uvijek
kreu i vode prema sreditu Bojeg srca. Najprije moramo sluiti sebi tako to emo
obnoviti svjesnost sadanjeg trenutka. Nakon toga sluimo svojoj porodici tako to
ih sagledavamo savrene, cjelovite, prijeko potrebne i koji su blagoslov za svaki na
korak. Sluimo i drutvu, jer prolazimo kroz njega potpuno budni, bez ikakvih
prosuivanja ili briga. Svome gradu sluimo zamiljajui viziju osloboenja iz magle
vremena za sve koji ive u njemu. Svojoj planeti sluimo stojei u sreditu vlastitog
iskustva, omoguujui Bogu da bude to prisutniji u svakom naem dahu. Kao to
smo sposobni zagledati se duboko u vlastitu unutranjost, isto tako moramo usmjeriti
pogled u svemir, osmjehujui se zvijezdama, Mjesecu i Suncu. Jer, najuzvienije
sluenje koje moemo obavljati na Zemlji jeste da budni stojimo i sa sigurnou
potvrdimo :
JA JESAM ovdje i sada, budan i iv.
JA JESAM ljudsko bie, ali i mnogo vie od toga.
JA JESAM potpuno prisutan i svjestan duh u materiji.
Kroz moju Prisutnost, Bog te posmatra s ljubavlju.
Otrgni se iz arolije vremena i zapjevaj s nama pjesmu ivota.

237

Odgovorno irenje svjesnosti sadanjeg trenutka

Dok se budimo lagano ustanimo iz kreveta,
Tiho, na vrstima prstiju, napustimo mranu prostoriju i zakoraimo u svjetlost jutra.
Poigrajmo se.
Nemojmo protresti druge u krevetima,
Jer spavaju zato to im je odmor jo potreban.
Kad se probude i zauju kako se igramo, Sigurno e doi i pridruiti nam se.
Podsjetimo se da Isus nije promijenio niije iskustvo. To nisu inili ni
Buddha, ni Hazur Maharaj Charan Singh, ni Krina, Muhamed, Osho,
Bodhidharma, Lao Tse, Ramana Maharshi, Jidu Krishnamurti ni bilo koji drugi
majstor ili duhovni uitelj koji su krasili nau Zemlju i koji e je uvijek krasiti. Ako
namjerno promijenimo neije iskustvo, to je mijeanje u tui ivot. Svaka razvijena
dua zna da to ne treba raditi.
Svi majstori i duhovni uitelji bude se aktivnim mijenjanjem svog iskustva
ovog svijeta. Gdje god krenuli, odgovorno zrae vlastitu svjesnost sadanjeg trenutka
u svaku eliju stvorenoga na koju naiu. Na one koji su blagoslovljeni susretom sa
zraenjem njihove svjesnosti sadanjeg trenutka to zraenje djeluje automatski.
Svjesnost sadanjeg trenutka je izrazito zarazna. Svako koga dodirne zraenje
Prisutnosti odmah poinje unositi promjene u vlastita iskustva.
Povrno gledano, ini se da probueni majstori i duhovni uitelji rade neto
drugim ljudima. Ali, nije tako. ta god radili, to rade samo sebi. Bave se duhovnom
alhemijom, ali samo u vlastitoj unutranjosti, a posledice tih djela odraavaju se u
svijetu kojim prolaze. Zbog toga moemo prepoznati pravog majstora ili duhovnog
uitelja : nikada se ne mijeaju u evoluciju drugih ljudi. Nikada. To je zbog toga to
su pravi majstori i duhovni uitelji svjesni da ne smiju oduzeti mo drugoj osobi.
Svrha njihove due nije mijeanje u tui ivot, nego da budu primjer ljudskih
mogunosti. Njihov primjer je njihovo saosjeanje. Vano je da shvatimo pouku o
stavu nemijeanja:
Ako nekoga podignemo i ponesemo, onog trenutka kad ga spustimo na tlo
nai e se na potpuno istom mjestu na kojem smo ga podigli.
Nikome na ovome svijetu ne treba pomo, jer nepogreivi zakon uzroka i
posledice sve smatra jednakima. Svako pojedino bie na ovoj planeti ovog trenutka
doivljava iskustvo potpuno u skladu s posledicama svojih prolih misli, rijei i djela.
To nam je teko shvatiti, naroito kad je rije o tragediji. Teko nam je shvatiti zato
to ivimo u mentalnoj paradigmi nazvanoj vrijeme, u stanju rastresenosti i
razdvojenosti u kome ne moemo s lakoom uoiti povezanost izmeu uzroka i
238

posledice. Meutim, to to nismo svjesni univerzalnog zakona uzroka i posledice,

ne znai da on ne djeluje.
Zbog toga su majstori i duhovni uitelji uvijek ovdje te se svjesno i saosjeajno
kreu meu nama. Itekako su svjesni da smo zbog magle ivota u vremenu
zaboravili da nas mehanizam po kojem smo jednaki kad smo prisutni, osuuje na
zatvor ako nismo svjesni sadanjeg trenutka. Stoga polako hodaju ovim svijetom i
podsjeaju nas na nau uroenu odgovornost. Znaju da nas samo podsjeanjem na
odgovornost mogu navesti da se prisjetimo svoje slobode. Svojim saosjeajnim i
strpljivim primjerom njeno nam pruaju slobodu, ne oduzimajui nam je. To ine
tako to su prihvatili odgovornost za vlastita iskustva, to su probudili vlastitu
svjesnost sadanjeg trenutka i tim jednostavnim inom unose svjetlost u na ivot ne
mijeajui se u njih. Drugim rijeima, nikada se ne mijeaju u okolnosti ivota drugih
ljudi, jer su svjesni da je svaka osoba sama sebe postavila u sredite vlastitih
okolnosti, kako god to izgledalo izvana. Takoe su svjesni da je svaki ovjek u
stanju promijeniti kvalitet svojih iskustava.
Proces prisutnosti nas poziva da se probudimo iz sna i proemo kroz svoja
iskustva ovog svijeta kao primjer odgovornosti. Poduava nas da iskustvom
svjesnosti sadanjeg trenutka prvenstveno trebamo proi zbog sebe. Da bi nae
putovanje bilo proeto izvornou, korake koje moramo proi prema vlastitom
osloboenju, od svjesnosti utemeljene na vremenu u svjesnost o sadanjem trenutku,
moramo napraviti iskljuivo za sebe. Kad uhvatimo ritam, naa odanost toj potrazi
poee zraiti svjesnost u svaku eliju svakog ivotnog oblika koji blagoslovimo
vlastitom Prisutnou. U tom trenutku naeg putovanja moramo svjesno prihvatiti
zadatak odgovornog irenja vlastite svjesnosti sadanjeg trenutka.
Bilo bi budalasto kad bismo pokuali probuditi druge samo zato to uviamo da
spavaju. To bi bila oholost, mijeanje u tui ivot i pokazivalo bi nae neznanje. San
nije greka, jer i on ima svoju svrhu. Sjeme spava dok ne iznikne. Iznikne ne samo
zbog toga to je spremno za ivot, nego i zbog toga to je i sveukupan ivot koji ga
okruuje takoe spreman podrati njegovo buenje. Ako bismo pokuali prisiliti
sjeme da nikne, to bi znailo da ga sagledavamo kao neto odvojeno te da
odbacujemo i zanemarujemo blisko uestvovanje sveukupnosti ivota u udu
vlastitog buenja.
Da bih objasnio zadatak odgovornog irenja vlastite svjesnosti sadanjeg
trenutka neu se baviti naim kolektivnim putovanjem u svjesnost, nego u govoriti o
svom individualnom iskustvu. Ako vam ispriam vlastito iskustvo buenja i
nemijeanja, to je najizvorniji nain da vam prenesem ovo uenje. To je naroito
vano, jer to smo prisutniji, to moramo biti i odgovorniji. Znanje nas obavezuje na
estitost.
Na sve vii nivo svjesnosti omoguuje nam da jasnije zapaamo tegobe
drugih ljudi koji mjeseare ovim svijetom. Ako ste ikada probudili mjeseara, znate
239

koliko su potreseni i izgubljeni. Kad sretnete mjeseara, najbolje ga je ne buditi, nego

ga njeno odvesti u sigurnost njegovog kreveta, gdje moe na miru spavati i probuditi
se prirodnim putem. Bilo bi opasno i pogreno prodrmati ga iz sna. Morao sam
nauiti tu lekciju. Zato vam sada elim prenijeti to znanje kako bi vaa iskustva bila
jednostavnija i kako biste bili odgovorniji nego to sam ja bio u poetku.
Kao to sam vam ve objasnio u uvodu knjige, Proces prisutnosti mi je
razotkrio uvjerenje da takav postupak mora postojati te da bih ga mogao otkriti kroz
vlastito iskustvo. Nisam udio za trenutnim prosvjetljenjem. Zapravo,
pretpostavljam da sam jedini neprosvijetljeni ovjek u svom svijetu. Imam jak
osjeaj da u, kad svjesno i u potpunosti zakoraim u vjenost sadanjeg trenutka,
otkriti da me svi ostali ve ekaju ondje. Mahae zastavom na kojoj e pisati: Pa
gdje si dosad? Pretpostavljam da u se u tom trenutku svog putovanja baciti na
koljena i histerino nasmijati vlastitoj gluposti. Upravo taj smijeh je lijek za kojim
uistinu tragam. Meutim, budui da mi se svia ideja o sluenju, odluio sam da
postupno i metodino zakoraim u vjenu, apsolutnu svjesnost sadanjeg trenutka
kako bih mogao podrobno oznaiti teren. Taj sam pristup odabrao kako bi moji
tragovi mogli posluiti kao primjer drugima koji krenu na to putovanje. To je moj
mali prinos dharmi ovjeanstva. Svjestan sam da se tu krije paradoks, ali i sam
ivot je paradoks koji ne moemo razrijeiti razmiljanjem, iako je potpuno razumljiv
naem srcu.
Kad sam se tek upustio u iskustvo prikupljanja svjesnosti sadanjeg trenutka,
to sam uinio nesvjesno, oajniki pokuavajui obnoviti ravnoteu vlastitog ivota.
Putovanje sam otpoeo ulaskom u svijet iscjeljivanja, ne stoga to sam oduvijek elio
biti iscjelitelj, nego zato to sam trpio velike bolove. Ali, upoznavi se s razliitim
oblicima umijea iscjeljivanja, istovremeno su me zanijele mogunosti da ne
djelujem samo na vlastito stanje, nego i na stanje drugih ljudi.
Ako iscjeljivanju pristupamo kao profesiji, u tome se krije jaka hrana za ego.
Prikrada nam se bez ikakvog upozorenja. To se dogodilo i meni. Prije nego to
sam uspio postii bilo kakvu ravnoteu kvaliteta vlastitog ivota, ve sam
pokuavao iscijeliti itav svijet. O sebi sam razmiljao kao o iscjelitelju, iako sam
svoj oslabjeli ego prikrivao skromno priznajui da iscjeljujem samoga sebe. Potajno
mi se sviala ideja o koritenju nevidljive, mistine i magijske moi kojom bih
mogao donijeti olakanje paenicima, odmor umornima i nadu oajnima. Opijen
idejama o spaavanju svijeta od njegove oajnike patnje, uskoro sam zaboravio da
sam najprije elio iscijeliti vlastito iskustvo te samo to se nisam prepustio udnji
za moi u pokuajima usavravanja sposobnosti za iscjeljivanje bolesti ije sam
odraze zapaao posvuda oko sebe. Moji su odrazi u svijetu, dakako, bili u skladu s
tom igrom. to sam ih vie elio iscijeliti, to su mi se inili sve neuravnoteenijima.
Na kraju me je taj egoistini put, koji mi se inio poploen dobrim
namjerama, doveo do slijepe ulice. Nakon to sam ambiciozno pokrenuo
240

iscjeliteljsku praksu, u meni se poela buditi sve jaa uznemirenost, a ljudi koje
sam pokuavao iscijeliti nali su se u slijepoj ulici kao i ja sam. Napokon me je
preplavilo vlastito poremeeno ivotno iskustvo i uinilo mi se da u se utopiti, stoga
sam to sam bre mogao pobjegao od svih koji su eljeli moju pomo. Nisam vie
mogao podnijeti nijednu alopojku, stenjanje ili jadanje, jer mi je postajalo sve
jasnije da nikome ne mogu pomoi.
Otprilike dvije godine muio me je dubok fiziki nemir, mentalna zbunjenost i
emocionalna uznemirenost. Imao sam osjeaj da sam doivio brodolom i nasukao se
na ostrvu razoarenja. To stanje je postalo tako snano da sam se uplaio kako bih
mogao izgubiti i tijelo i um. Odavno sam ve izgubio dodir s vlastitim srcem.
Odavno sam izdao svoj duhovni integritet. Nisam mogao razumjeti kako me je put
poploen dobrim namjerama odveo do takve izgubljenosti. Tek kad sam dostigao
taku apsolutnog beznaa i oaja, uspio sam uti i sasluati mudre rijei jednog
ovjeka :
Kad namjerava posluati vlastiti savjet?
Kad e za sebe napraviti ono to si pokuavao napraviti za druge?
Iscjelitelju, kad namjerava iscijeliti samoga sebe?
Taj trenutak spoznaje i spremnosti da okonam svoj budalasti i oholi pokuaj
iscjeljivanja svijeta bio je trenutak kad sam se poeo izvlaiti iz provalije ranjenog
iscjelitelja. Pogledao sam se u ogledalo i jasno uvidio da mi ivot visi o koncu te da
bi samo jo jedan trenutak ispunjen oholou ili ponosom u potpunosti mogao
prekinuti taj konac. Shvatio sam da nikoga ne mogu iscijeliti i morao sam priznati
da iskustvo iscjeljivanja nikome u mom svijetu nije potrebnije nego meni.
Svijet mi je, kao i uvijek, posluio kao pouzdano i posluno ogledalo. Sve dok
sam se uvjeravao da mu je potrebna moja pomo, odraavao mi je to lano stanje.
Gdje god sam pogledao, nekome je trebala moju pomo. Bio sam preplavljen bolnim
uzvicima. Nigdje nije bilo kraja nevoljama. Ali, onog trenutka kad sam shvatio da
zapravo meni treba pomo, onog trenutka kad sam odbacio oholost i ponos kako bih
mogao zatraiti pomo, poela mi je stizati u svim oblicima i uzdigla me iz provalije
zabluda. Tek mi je tada vlastiti svijet poslao mudre uitelje koji su me uili kako
brinuti o sebi, kako se usmjeravati, iscjeljivati i uiti. Kad bi mi neki od tih uitelja
prenio svoje pouke, nestajao bi isto tako brzo kao to bi se i pojavio, ne
dozvoljavajui mi da se previe oslanjam na njega. Pokazali su mi koji mi je
zadatak, ali su me ostavljali da ga sam obavim. Nisu mi previe pomagali. Nisu se
mijeali. S ljubavlju su me pouavali, a onda hitro odlazili kako bih mogao sam
donositi svoje odluke. Pristupali su mi bez saaljenja ili naklonosti, a odlazili bez
ikakve zabrinutosti. Pruili su mi snagu, a zauzvrat nisu traili nita.
Na takvom sam temelju razradio svoj pristup Procesu prisutnosti. Od trenutka
241

kad sam drugima odluio olakati ovo putovanje, proglasio sam se voljnim uenikom
svjesnosti sadanjeg trenutka. Nisam uitelj, nego voljan, ali posve prosjean
uenik. Sada to znam. Svima nama je zajednika Prisutnost odgovorna za bilo koje
postignue koje je ukrasilo moje iskustvo ivota.
Dao sam sve od sebe da vrata mog srca i uma ostanu otvorena kako bi drugi
ljudi mogli biti moji uitelji. U sutini, uitelji su mi bili svi koji su mi se obratili
elei da im lino olakam Proces prisutnosti. Svi su oni doli i predali mi svoja
uenja. Upravo je njihova predanost buenju vlastitog iskustva svjesnosti sadanjeg
trenutka uvrstila integritet tog udesnog postupka. Na povrini se inilo da ja
pomaem njima i da sam ja utemeljio ovaj Proces. Ali, to uopte nije istina. elio
sam otkriti kako mogu efikasno probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Ti ljudi, koje
mi je poslala naa zajednika Prisutnost, su doli i pokazali mi kako se to radi. Tako
je pisanje ove knjige omoguio svaki pojedinac koji je uao u Proces dozvoljavajui
mi da mu ga pokuam olakati. Ti su ljudi stvarni junaci u ovom poduhvatu. Ova
knjiga je dar koju su vam predali upravo oni. Ni na trenutak nisam pretpostavio da
ih iscjeljujem. U svakom trenutku sam se i srcem i umom trudio biti svjestan da
iscjeljujem vlastito iskustvo te da uim o svjesnosti sadanjeg trenutka, posmatrajui
i sluajui one koji su stizali da bi mi pokazali kako dodatno poboljati ovaj postupak.
U tom smislu moj je uitelj bio ivot, a ja sam bio njegov uenik. Tako je
Proces nastajao dok sam posmatrao kako su drugi zacrtavali vlastiti smjer prema
svjesnosti sadanjeg trenutka i na temelju tragova koje sam ostavio prolazei kroz
pouke koje su mi donosili. Potekao je od postavljanja vanih pitanja i strpljivog
oekivanja odgovora. Sve to se odnosi na Proces prisutnosti prikupio sam iz
stvarnih iskustava sadanjeg trenutka. Zbog toga ovo putovanje ima tako jak uinak
na svakoga ko se upusti u njega. U srcu sam svjestan da svi koji svjesno odlue
proitati ovu knjigu ili proi kroz ovaj proces skau u vlastitu emocionalnu provaliju
i time bude iskustvo koje bismo mogli nazvati buenjem iz mrtvih. Tom stazom
hodaju najhrabriji. Proces prisutnosti je zaista in vjere stvoren istim takvim inom.
Vano je zapamtiti da je Proces prisutnosti iskustveno putovanje koje ovog
trenutka moda nije prikladno za svakog ovjeka. One koji su spremni za njega nee
trebati uvjeravati ili nagovarati, i to upravo zato to su spremni. Oni koji nisu spremni
nee pokazati zanimanje. Nije rije o iskustvu na koje moramo nagovoriti druge
samo zato to je nama koristilo. U to putovanje se iskustveno uputaju samo oni koji
su spremni, a dovravaju ga samo oni koji zaista tee izvornosti. Neki od nas dobie
ono to nam je potrebno ve i samim itanjem. Bez obzira na to koji nivo ulaska
odaberemo, svi emo zasijati sjeme u vrt svjesnosti sadanjeg trenutka. Svako
pojedino zrno je prihvatljivo, svako zasluuje dobrodolicu i treba ga slaviti.
Moemo zasijati samo jedno jedino, siuno sjeme, ali bi iz njega mogla izrasti
goruica ili baobab.
Ne zaboravite, kad dovrite ovo putovanje, kad proitate knjigu ili iskustveno
242

proete kroz Proces, automatski poinjete preobraavati itavo iskustvo svog

svijeta. Svijet vam se mijenja samo zato to mijenjate svoje iskustvo toga svijeta.
Postupno ete poeti shvatati da Proces prisutnosti prate dalekosene posledice koje
morate iskusiti da biste ih razumjeli. Kroz iskustvo ete poeti shvatati na koji nain
u iskustvo svakog ovjeka kog sretnete zraite svjesnost sadanjeg trenutka. Ta
posledica e rasti do kraja vaeg ivota na ovoj planeti, a i kasnije. Obilje onoga to
ste dali sami sebi moi ete kroz to iskustvo dijeliti svima u svome svijetu. Neki e
ono to ste uzgojili pojesti sa zahvalnou, a neki e eljeti znati kako bi i oni mogli
uzgojiti vlastiti vrt. Budite svjesni razlike izmeu tih dviju grupa pa neete pogrijeiti
i umijeati se u njihov ivot.
U ovoj knjizi se nisam uputao u opise pojedinih sluajeva. Meutim, na
kraju ovog dijela naeg zajednikog putovanja, elio bih vam ispriati jedan sluaj.
Ako se duboko zagledate u njega poeete shvatati beskonaan uinak buenja
svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad se koprena zaista podigne, zadiviete se nad onim
ko i ta jeste i ta vam je sve mogue kad drugima inite ono to biste eljeli da
drugi ine vama.
Pria o Cliveu i Nadine
Jednoga dana me je nazvao Clive i pitao olakavam li Proces i djeci. Imao je
dvanaestogodinju kerku Nadine koja je nedavno smjetena u psihijatrijsku
ustanovu. Rekao je da su joj dijagnostifikovali bipolarni poremeaj i da dobija
Lithium. Objasnio mi je da se nedavno razveo i da kerka ivi s njegovom bivom
suprugom. Nadine se nakon razvoda poela ponaati veoma udno i nepredvidljivo,
to otac nije znao. Proivljavala je nasilne napade i mentalne poremeaje. Stanje joj
se tako naglo pogoralo da je majka posluala savjet psihijatra te Nadine smjestila u
bolnicu na lijeenje. Clive mi je ljutito rekao da je, uvi za to, odmah odjurio u
bolnicu i usprkos protivljenju lijenika, odveo svoju kerku. Tako se u njegovoj kui
nala nepredvidljiva dvanaestogodinjakinja nakljukana lijekovima. Htio je znati da
li bih mogao raditi s njom. Moj odgovor ga je zaprepastio :
Ne bih. Ali, ako si ti spreman doi ovamo i raditi sa mnom,
obeavam ti da e se Nadine u potpunosti oporaviti.
Ukratko sam mu objasnio da se sve nae nesvjesne i neintegrisane emocionalne
tegobe prenose na nau djecu, ako ve nismo razrijeili sve svoje traume iz djetinjstva.
Rekao sam mu da naa djeca, sve dok nisu u stanju integrisati ono ime ih
nesvjesno zatrpavamo, ne mogu poeti ivjeti vlastitim ivotom. Rekao sam mu da
su sva problematina djeca odrazi problematinih roditelja. Upitao sam ga kako je
njegova biva supruga reagovala na kerkino stanje. Rekao je da se oigledno
zabrinula, ali se zadovoljila tim da e se psihijatrijska bolnica pobrinuti za to,
243

makar to znailo da e joj ker ivjeti u bolnici gdje e je kljukati tabletama. Drugim
rijeima, nije se mogla nositi sa tim problemom, a to nije ni eljela. Clive je rekao da
on to mora uiniti, iako je ona oigledno nesposobna i nespremna preuzeti brigu o
Nadine, jer ne moe podnijeti pomisao da mu je ker u takvoj situaciji. Rekao mi je
da ga je istraumatizovalo njeno stanje.
Rekao sam mu da sam na temelju naeg kratkog razgovora, njegove duboke
zabrinutosti za kerku i toga to mi se obratio s takvom nevoljom zakljuio kako
je sasvim jasno da je situacija njegove keri zapravo u velikoj mjeri odraz njegovih
nerazrijeenih problema iz djetinjstva. Objasnio sam mu da je zbog toga duboko
zabrinut. Rekao sam : Clive, s vaom je keri sve u redu. Na njoj se jednostavno
odraavaju vai neintegrisani problemi iz djetinjstva. Ako razrijeite svoje potisnute
emocionalne probleme, njen ivot e se uravnoteiti.
Zaprepastio se, naravno. Rekao je da nikada nije uo za takav pristup. Tada
sam ga upitao ta mu se dogodilo u dvanaestoj godini. Na trenutak je zavladala
tiina, a onda je progovorio slabim glasom. Napustio nas je moj otac, rekao je.
Kako ste znali da mi se neto dogodilo u dvanaestoj godini? Ukratko sam mu
objasnio sedmogodinji ciklus i zapitao ga uvia li da se njegove prole okolnosti
ovog trenutka tano kao sat ponavljaju u ivotnom iskustvu njegove kerke. Rekao
mi je da do tada uopte nije bio svjestan da stanje njegove kerke ima ikakve
slinosti s njegovom tegobnom mladou.
Jo i danas smatram da Clive nije potpuno prihvatio ono to sam mu govorio o
emocionalnom utiskivanju i prirodi sedmogodinjeg ciklusa sve dok i sam nije
proao kroz Proces prisutnosti. Vjerujem da je u poetku prihvatio moj pristup da
najprije treba iscijeliti vlastito iskustvo prije nego to se umijea u kerkino zato to
je bio oajan i zato to mu se, kao ni meni, nije svialo lijeenje lijekovima.
Mislim da mu je spoznaja pri kojoj sam mu pomogao, o povezanosti izmeu kerine
situacije i njegovih vlastitih nerazrijeenih emocionalnih trauma, pruila duboke
uvide. Sloio se da odmah otpone s Procesom prisutnosti. Takoe se saglasio da
treba tano izraunati kako postupno smanjivati koliinu Lithiuma za Nadine tako
da ih potpuno prestane uzimati kad on zavri putovanje kroz Proces. Ono to je Clive
proao s Nadine tokom deset vjebi nije bilo nimalo jednostavno. Ali, bilo je to
stvarno iskustvo za njih oboje. Budui da se zaista posvetio dovrenju Procesa
prisutnosti, bliskost njihovog odnosa kao oca i keri ponovno je oivjela, a njihov
dom se postupno ponovno ispunio radou. Tokom prve tri vjebe Clive se
pridravao Procesa potaknut iskljuivo vjerom i oajanjem zabrinutog oca. Nisam
nimalo sumnjao u neminovan ishod njegovog poduhvata, jer sam se mnogo puta
uvjerio ta se sve moe postii s Procesom prisutnosti. inilo mu se da nema drugog
izlaza osim da istraje u Procesu, a ja sam siguran da ga je tokom prvih nekoliko
vjebi odravala samo moja apsolutna sigurnost u pogledu ishoda. Ali, kad je stupio
u kontakt s vlastitim emocionalnim tijelom, dolo je do arobnih pomaka. Vratio bi
244

se kui s vjebe i u kerkinom ponaanju otkrio nenadane, neobjanjive promjene.

Na vjebe bi stizao odmahujui glavom u nevjerici. Vie ne vie na mene,
govorio je u poetku, a kasnije su se njegove izjave mijenjale : Sino je sjedila u
kuhinji i obratila mi se. Poela je sa mnom prati posue, a da je nisam ni zamolio.
Zagrlila me je danas u automobilu i rekla mi je da me voli.
Kad je Clive dovrio desetu vjebu Nadine se vratila u kolu, prestala uzimati
lijekove i ponaala se kao svaka druga tinejderica. Cliveova biva supruga se
zaprepastila, naroito kad je Clive odvezao Nadine k njoj. Promijenio se i Nadinein
odnos prema koli i to u takvoj mjeri da je uiteljica nazvala Clivea prepuna hvale.
Kad je Clive odlazio nakon poslednje vjebe, upitao je: Zato itav svijet jo ne zna
za ovo? Osmjehnuo sam se, dakako, jer sam znao da sve ima svoje vrijeme i mjesto.
Rekao mi je da eli napisati knjigu o onome to se dogodilo. Bio sam svjestan da na
taj nain izraava svoju zahvalnost na plodovima svjesnosti sadanjeg trenutka.
Iskreno se nadam da e napisati priu o svojoj keri za sve ljude ovoga svijeta koji
su u slinoj situaciji. Ako je i ne napie, njegova pria je u ovoj knjizi ugledala
svjetlost dana.
Ta je pria samo jedna od mnogih. Odluio sam je ispriati zato to elim da
u svom srcu budete sigurni kako u Procesu prisutnosti nije rije o tome da iscijelite
svijet ili drugog ovjeka, nego da imate petlju iscijeliti vlastito iskustvo ovog svijeta.
Taj postupak nikada ne smijete iskoristiti da biste se umijeali u neiji ivot. Nikada
ne smijete nikome preporuiti da proe kroz Proces prisutnosti zato da bi ta osoba
postala onakva kakva bi, prema vaem miljenju, trebala biti. Nikada ne zaboravite da
staza poploana dobrim namjerama esto vodi u pakao, naroito ako nam je
namjera, svjesna ili nesvjesna, promijeniti druge kako bi se uklopili u nau sliku o
ivotu. Ako nam se ne svia ono to vidimo u drugima, tada moramo promijeniti
vlastitu percepciju, a ne vanjske okolnosti pred kojima se nalazimo. Proces
prisutnosti je putovanje na koje kreemo iskljuivo za sebe i u vlastitu unutranjost.
Ali, kao to smo vidjeli u sluaju Clivea i Nadine, kad iskreno probudimo svoju
svjesnost vlastitog trenutka, od toga svi imaju koristi.
Svjesnost sadanjeg trenutka iri se naokolo poput mirisa zrelih breskvi.
Tek kad sam prevladao svoju pogreno usmjerenu elju da iscijelim itav
svijet, istinski sam krenuo putem cjelovitosti. Poeo sam zagledavi se u vlastitu
unutranjost i razrjeavajui oigledne probleme koji su unosili nemir u moje
iskustvo ivota. Tada sam se zagledao u svoju porodicu kao u ogledalo i posluio
se njima kao odrazima kako bih vidio ta jo mogu iscijeliti u svom vlastitom
iskustvu. lanovi nae ue porodice uvijek su najjasnija ogledala i najiskreniji odrazi
naih nerazrijeenih problema. Sve ono to nam se ini pogrenim kod njih u
245

tolikoj mjeri da nas uznemiruje, zapravo su nai problemi. Gorak je to lijek, ali
to pravilo naalost nema izuzetaka. lanovi porodice uvijek nas odraavaju. Zbog
toga nam i jesu porodica. Ako pogrijeimo i pokuamo oistiti ogledalo kako bismo
se oslobodili neugodnih odraza, samo emo poveati broj nesrenih porodica koje
ve ive na ovoj planeti. Ali, ako lanove svoje ue porodice posmatramo kao
ljude koji nas vole dovoljno da bi odigrali ulogu naih najiskrenijih odraza, tada
moemo postii udo.
Nekad sam bjeao od svoje porodice. Radije sam bio u bilo ijem drutvu,
nego s njima. Danas, zahvaljujui blagoslovima i spoznajama, darovima svjesnosti
sadanjeg trenutka, posmatram lanove svoje ue porodice i vidim ih onakve kakvi
oni zaista jesu. Savreni. Sve ono to sam u prolosti na njima elio promijeniti sada
bi mi nedostajalo. Danas sam blagoslovljen radosnom porodicom, ali ne zato to sam
promijenio nekoga od njih, nego zato to sam promijenio vlastito iskustvo kroz ono
to su mi odraavali. Oni su oduvijek bili savreni. Samo su moja opaanja bila
zamagljena.
Kad ostvarimo mir u svojoj porodici automatski poinjemo zraiti svjesnost
sadanjeg trenutka u svoju okolinu, u svoj grad, zemlju te konano irom svog
kontinenta i itave planete. U tome se sastoji moje putovanje. Ovu knjigu nisam
napisao s namjerom da promijenim Zemlju ili ljude koji zajedno sa mnom ive na
njoj, jer smo svi mi stvoreni savreni. Zamislio sam je kao poziv svakome ko ima
neprijatnih iskustava. Ova knjiga svakome moe pomoi da promijeni kvalitet svog
iskustva, jer govori o tome kako preuzeti odgovornost za vlastitu situaciju. Do
dananjeg dana nikoga nisam uspio promijeniti. Zahvalan sam Bogu to je to tako
uredio, jer ne elim se uplitati u Njegovu prekrasnu tvorevinu. Sada znam : ako
neto poe nizbrdo u mom iskustvu ovog svijeta, to je zato to sam primjetio da je
neto krivo. Evo kako mogu znati jesam li prisutan ili nisam :
Ako pogledam svoj svijet i zakljuim da je neto u prolosti trebalo biti drukije
ili ako ponem planirati promjene sadanjeg stanja, tada mogu biti siguran da ivim u
prividnom i nemilosrdnom mjestu koje nazivamo vremenom.
Vrijeme je mjesto na kojem u Sadanjem trenutku nita nije kako treba biti. Ali,
ako pogledam, svoj svijet i vidim njegovu ljepotu, njegovu savrenu nesavrenost i
punou ivota, ako osjeam duboku zahvalnost to ivim u njemu, za svaki trenutak i
svaki njegov djeli, tada mogu biti siguran da sam upravo ovdje i upravo u ovom
trenutku.
Dugo mi je vremena trebalo da prihvatim sveukupnost ivota. Sada sam u
ivot zaljubljen preko glave, jer je sveukupan ivot izraz onoga to Bog predstavlja za
mene. Ne bih elio promijeniti ni jednu pjegicu na licu ivota. U zdravlju i bolesti, u
246

bogatstvu i siromatvu, u mladosti i starosti, u snu i u budnosti volim i potujem svaki

trenutak ivota. ivot jeste moj Bog, a svjesnost sadanjeg trenutka oltar na koji
polaem svoje molitve zahvalnice. Sada ni u emu ne oskudijevam. Sada ne postoji
nita to ne elim. Sada imam ono to elim, a ono to elim to i imam. Kako bi i
moglo biti drukije? U vlastitom srcu sada osjeam toplinu i vedar smijeh svoje
beskonane i vjene Prisutnosti. Zar postoji neki vei dar i blagoslov koji bih
mogao podariti samom sebi? Rado u uestvovati u putovanju sve dok traje.
Znam da se buenjem svjesnosti sadanjeg trenutka otvaraju vrata koja vode u
podruje izvan granica onoga o emu se moe pisati u knjizi. Postoje mjesta i
stanja Postojanja koja moemo posjetiti samo linim iskustvom svjesnosti sadanjeg
trenutka.
To je provalija u koju se bacam to bezbrinije mogu. To su pustolovine na koje
vas pozivam. To su krupna pitanja koja moete postavljati.

Posluaj me, prijatelju i prijateljice moja :

Suprotno od onoga to bi ljudi mogli rei, mi nismo ovdje da donesemo
mir ovoj planeti. Takva je pomisao puka zabluda i odvlaenje panje. Ova
planeta je neutralna i stoga je savrena pozornica za svaku duu koja je voljna
razvijati se kroz nauk o odgovornosti. Mi smo ovdje zato to su nam smjestili.
Ovdje smo zato to smo tako eljeli. Ova zemaljska kola je najvelianstvenija od
svih dvorana sa ogledalima. Obratite panju na to da su zemlja i srce ista rije, samo
su im slova drukije rasporeena. Mi smo ovdje i sada kako bismo otkrili da ovdje i
sada mir moemo pronai samo kad to iskustvo pruimo vlastitom srcu. Kad sami
sebi donesemo mir, ogledalo ovog svijeta uzvraa nam smijehom. Tada nas mir
proima odasvuda.

247

Peti dio

Dovrenje

248

Tokom Procesa prisutnosti posijali smo nebrojeno mnogo sjemena. Ovo putovanje
predstavlja proljee buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Dovrenjem Procesa
pobrinuli smo se da vrt naeg iskustva ivota bude plodan i rodan pa moemo i
druge pozvati da se odmore u prohladnoj sjenici i uivaju u ljepoti i raskoi naih
plodova. Uivati moemo sve dok svjesno odravamo sjeme svjesnosti koje smo
posijali.
U Procesu prisutnosti dovrenje ne znai i kraj. Dovrenje ovog
putovanja znai da smo zakoraili u stanje svijesti u kome smo spremnii voljni
prihvatiti potpunu odgovornost za kvalitet (emocionalni sadraj) svog ivota.
Uzdigli smo se do ivota na uzronom nivou svijesti. ivot na uzronom nivou
svijesti je slian neprekidnom sijanju sjemena u plodno tlo, tako da e automatski
isklijati i rasti.
Osim to smo se uzdigli do uzrone svijesti, dovrenje prema Procesu
prisutnosti takoe znai da smo proeti svijeu o odgovornosti. Dok se sjeme koje
smo posijali svojim svjesnim mislima, rijeima i djelima probija kroz tlo i izlazi
na svjetlost dana, voljni smo i spremni zalivati ga i brinuti o njemu. Odluili smo
svjesno proivjeti svaki trenutak svog ivota, jer znamo da i ne postoji drukiji
nain postojanja.
Svaki trenutak svog ivota trebamo prihvatiti tako da zalivamo i njegujemo
svjesnost sadanjeg trenutka. Sada znamo kako to moemo postii : odlukom da
na dogaaje svjesno djelujemo, a ne samo reagujemo, da budemo posmatra, a ne
rtva ili pobjednik. U ovom posljednjem dijelu knjige nakratko emo pogledati put
koji je pred nama. To e nam pruiti dragocjeni uvid u odjek naeg ivota na
uzronom nivou i u odgovornost koju donosi prihvatanje takve dalekosene
namjere.
Sloboda je naa odgovornost
Sada smo uspjeno dovrili putovanje kroz Proces prisutnosti i trebamo dobiti jo
samo nekoliko uvida prije nego to zaklopimo poslednje stranice ove knjige. Prije
svega moramo izraziti potovanje prema sebi zbog toga to smo stigli do kraja
ovog prekrasnog i vanog putovanja. Samo mi znamo ta smo sve proli.
Dovrenje ovakvog iskustva, bilo da smo proitali knjigu ili iskustveno proli kroz
Proces, je veliko postignue. To je dragulj koji niko ne moe ukrasti iz nae
riznice usvojenih spoznaja o prirodi svjesnosti sadanjeg trenutka. Stoga svakako
moramo izraziti potovanje prema onome to smo darovali sebi. Postigli smo neto
stvarno. Potaknuli smo stvarno kretanje u kvalitet svih svojih ivotnih iskustava.
Moda smo, da bismo stigli do ovog trenutka, proli kroz vlastiti pakao, i stoga je
jako vano zastati, njeno povezati disanje, osmjehnuti se i uivati u ovom trenutku.
Na svu sreu, ovo nije kraj. Ovaj trenutak oznaava snanu prolaznu taku
249

naeg znaajnog putovanja prema trajnom iskustvu svjesnosti sadanjeg trenutka.

Kroz Proces prisutnosti mi smo zapravo okrenuli brod svog ivota i
usmjerili ga u korisnom smjeru. Sada isplovljavamo iz vremena, a ne ulazimo jo
dublje u njega. Zauvijek emo ubirati plodove ovog putovanja, jer ono neminovno
prenosi nau svijest u vjenost. Nae iskustvo svijeta nikada vie nee biti isto. Sada
se polagano budimo iz dugotrajnog, nesvjesnog sna svjesnim prihvatanjem darova
izvornog ivota. Upravo ovdje ivot odgovornog ljudskog bia postaje vaan.
Samim tim to smo krenuli u pravom smjeru ne znai da smijemo ispustiti
upravlja iz ruku. Iako odgovoran ivot omoguuje naem ivotu naizgled
automatski tok bez ikakvog napora, svjesnost o odgovornosti ne moemo prepustiti
automatskom pilotu. Odgovornost ne moe biti nesvjesna. Sasvim suprotno. Sada
vie nego ikada prije moramo prihvatiti svjestan pristup upravljanju kvalitetom
vlastitog ivota u smjeru koji sami odaberemo. Odsada nadalje bilo bi dobro da na
umu imamo sledeu metaforu :
Pilot koji upravlja avionom nikada ne ostaje na zadanom smjeru. Uvijek
ispravlja smjer, jer avion, zbog vjetrova i poremeaja u atmosferi, neprestano
skree s odreene staze. Zato ga pilot neprestano vraa na zacrtani smjer. U tome
mora biti dosledan kako bi sletio na eljeno odredite.
Ne zaboravite, dovrenjem ovog Procesa potaknuli smo stvarno kretanje u
svim podrujima svog ivota. Sada smo poput voza koji je nekad stajao, ali se sada
sve veom brzinom kree inama. Ako sada ne odluimo preuzeti odgovornost za
kvalitet svakog trenutka svog iskustva, neminovno e doi do sudara. Ako
iznenada zaustavimo lokomotivu svoje namjere da ostanemo prisutni i poboljamo
svoj odnos sa svjesnou sadanjeg trenutka, dugaak niz vagona, koji
predstavljaju sve dijelove naeg ivotnog iskustva, e se nagurati jedan na drugog
pa emo iskliznuti iz ina svjesnog putovanja prema izvornosti. Ne biste se trebali
uplaiti te slike. Do takve situacije dolazi automatski, jer poveanu svijest prati i
poveana odgovornost.
Ako dozvolimo sebi da ponovo postanemo nesvjesni, posledice su razorne.
Ako dozvolimo sebi da se vratimo smrtonosnoj igri sa svojim zamiljenim
odrazima nestvarne prolosti, posledice su razorne. Ako dozvolimo sebi da
nastavimo nesvjesno projektovati vlastiti strah, bijes i tugu na neutralni ekran
vanjskog svijeta, posledice su razorne. Ako dozvolimo sebi da nam panja odluta,
ako postanemo zbunjeni i emocionalno neuravnoteeni, posledice su razorne. Ako
postanemo neodgovorni prema kvalitetu svojih misli, rijei i djela, posledice su
razorne. Ako odaberemo razorne posledice odriui se odgovornosti za odravanje i
poveanje svjesnosti sadanjeg trenutka, ovaj put neemo moi tvrditi da nismo
krivi zato to ne poznajemo nain na koji funkcioniu naa iskustva. Razorne
posledice moemo izbjei. Meutim, moemo ih povremeno ostvariti samo da se
250

podsjetimo kako nam je bolje da budemo odgovorni.

Naa je odgovornost da zadrimo jasnou namjere i da se vratimo na pravi put
kad malo skrenemo sa staze. Neminovna su iskustva u kojima svjesnost naizgled
slabi, tako da se zbunimo i izgubimo iz vida vlastite namjere. Zato se to dogaa?
Zato to nas atmosferski poremeaji u naem ivotu i naa iskustva u okviru
energetskih ciklusa fizikog, mentalnog i emocionalnog svemira neprestano
odvlae s pravog puta. Stoga ne smijemo zaboraviti kako trebamo odgovarati.
Na plan leta predstavlja naa namjera. Kad osjetimo da nas vrijeme
ponovo odbacuje u nesvjesno stanje, kako trebamo svjesno odgovoriti? Kako se
vratiti na pravi put i unijeti potrebne promjene?
Prestanemo sa svim aktivnostima i povezujemo disanje sve dok ne obnovimo svjesnost
sadanjeg trenutka.
Potpuno jednostavno i oigledno. Sasvim lagano.
Kad ponemo svjesno povezivati disanje, to e nas uvijek vratiti u svjesnost
sadanjeg trenutka i podsjetiti nas na nae namjere kad se zbunimo pred ivotnim
nevoljama. Svjesno povezano disanje uvijek e nas spasiti iz svakog brodoloma
koji bi nas mogao zadesiti. Kad nam 15 minutna vjeba disanja postane dijelom
svakodnevne rutine, tada emo se zatititi pred povlaenjem Prisutnosti. Redovne
vjebe disanja zaista jesu naa odgovornost, jer nam utiru siguran, svjesno
utemeljen put u vlastitu unutranjost, gdje moemo mijenjati smjer kretanja. Vjebe
disanja su nam pojas za spaavanje u nemirnim razdobljima, slamka spasa u
nevoljama i kompas u trenucima zbunjenosti.
Mi jesmo i uvijek emo biti sredite vlastitog iskustva. To iskustvo se dogaa
zbog toga to smo mi prisutni u njemu. Stoga je naa odgovornost neprestano biti
to prisutniji. Naa odgovornost je odravati mir u vlastitoj unutranjosti. Naa
odgovornost je dati sebi ono to elimo dobiti. Naa odgovornost j e otvoriti se
kako bismo primili ono u ijem davanju uivamo. Naa odgovornost je zahvalno
usmjeravati brod svog ivota u samo sredite svog izvornog ja. Naa odgovornost
je pamtiti vlastitu nevinost i njegovati spontanu radost i stvaralatvo. Naa
odgovornost je pruiti sebi bezuslovnu ljubav. I ponajvie od svega, naa
odgovornost je prisjetiti se da povremeno zastanemo i izrazimo potovanje prema
vjenom, dragocjenom Sadanjem trenutku koji nam je darovan i u kome moemo
jo jednom svjesno i povezano udahnuti. ivjeti je naa odgovornost.
Kad razmislimo o itavom toku Procesa prisutnosti, poevi od prvih
stranica knjige, zapanjiemo se kad shvatimo koliko smo percepcijskih metoda
dobili kako bi nam putovanje lake proteklo. Spoznaemo da smo jako dobro
opremljeni za svjesno usmjeravanje tog zadivljujueg putovanja koje nazivamo
ivotom. Kad ponovno proitamo itavu knjigu takoe emo otkriti da bolje
251

razumijemo u njoj navedene informacije. Ve je i to pokazatelj koliko smo se

razvili. To e nas nadahnuti da nastavimo svjesno buditi neograniene, udesne
mogunosti nae zajednike Unutranje prisutnosti.
Nakon razdoblja integracije mogli bismo, kao i mnogi drugi, odluiti da
ponovo proemo kroz to iskustvo ili da ponovno proitamo knjigu kako bismo
doprli do dubljih nivoa svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces moemo ponavljati
kad god elimo. Uvijek e nas doekati na nivou na kome se u tom trenutku
nalazimo i povee nas do veih dubina svjesnosti sadanjeg trenutka.
Svaka rua ima trn
ivot je rua, a rue imaju trnje. To je jedno od najdalekosenijih i najmonijih
uenja koje smo dobili tokom Procesa prisutnosti. Bog je promiljeno stvorio rue
da budu simbol i miris svetaca i same ljubavi. Bog je te prekrasne cvjetove
namjerno ukrasio otrim trnjem kako bi nas podsjeao na ravnoteu i potaknuo
integraciju te da bismo postali blagi i ispunjeni potovanjem.
Svi smo ve osjetili bol. Svi smo ve toliko puta iskusili teku fiziku,
mentalnu i emocionalnu nelagodu u ovom ivotu da i svjesno i nesvjesno teimo
stanju vjene radosti. Takvo je stanje Postojanja ovdje mogue ostvariti, ali ne ako
odaberemo stazu s odreditem ili stazu iskljuivosti. Ako je Bog beskonaan,
tada i putovanje prema ostvarenju Boga mora biti vjeno. Ako je Bog stvorio sve,
tada sve moramo prihvatiti kako bismo spoznali Boga.
Stoga, dok putujemo prema postizanju izvorne radosti u ovom svijetu, ne
moemo odbacivati neka iskustva i eljeti privui neka druga. Radost nije ostvarenje
beskrajne sree. U ivotu nije rije o tome. Grijeimo ako se elimo neprestano
dobro osjeati, ako elimo da nam je uvijek sve lako ili ako elimo postii
potpuno i trenutno razrjeenje problema u svakom podruju naeg iskustva ivota.
ivot ima dvije strane i vjean je. ivot uvijek obuhvata sve.
Stazom koja vodi izvornom, radosnom ivotnom iskustvu moemo krenuti
samo kad prihvatimo svako pojedino iskustvo koje nam ivot prua. Radost izvire
iz prihvatanja ljepote i mirisa, ali i trnja. Moda nam to ovog trenutka nije potpuno
jasno, jer jo uvijek pokuavamo izbjei neka stanja Postojanja u korist nekih
drugih, ali e nam se vremenom razjasniti. Ako nastavimo vjebati ono to smo
nauili u okviru Procesa prisutnosti, ne razmiljajui o kraju ili ishodu putovanja,
neminovno emo zakoraiti u stanje radosti. Radost je neminovna posledica
Procesa prisutnosti. Sve e nae sjemenke isklijati i svaki e cvijet donijeti plod,
samo ako budemo strpljivi.
Vano je podsjetiti se, naroito kad se na putu susretnemo s preprekama,
da je sve u ivotu izraz Boga, kako god ga mi tumaili u bilo kom trenutku. Da
bismo uspjeli integrisati svoja iskustva, moramo ih prihvatiti, a ne oduprijeti im se.
252

Do svoje uroene svetosti, do svoje cjelovitosti ne moemo stii iskljuivanjem

bilo kog izraza koji zapaamo na materijalnom, mentalnom, emocionalnom i
vibracijskom licu Boga. To je zapravo odrastanje. Moemo odrediti jesmo li
prihvatili stazu odrastanja i izvornosti : moi emo se uzdizati ne pretpostavljajui
da pad znai kraj i moi emo pasti, a da ne pretpostavimo kako se nikada vie
neemo podii. Gore-dolje, dolje-gore. Sve je to ista, radosna staza koja vodi
kroz iskustvo ivota. Ako se ne veemo ni uz jednu suprotnost, tada svijet gledamo
Bojim oima. Tada se nae beskonano, radosno putovanje pretvara u stvarnost.
Otkriemo da nam je tokom ivota jedini istinski dom beskonani sadanji
trenutak u kojem ve jesmo. Dom nam je naa vjena svjesnost sadanjeg trenutka.
Kad pokuavamo istinski biti kod kue u vlastitoj unutranjosti i istovremeno
prebivati u svijetu, to je zaista znaajan poduhvat. Ako ne traimo drugo
utoite, nikada se neemo razoarati. Postizanje svjesnosti sadanjeg trenutka nije
odredite, nego beskonano putovanje. Stoga u vlastitoj unutranjosti moramo
njegovati beskonano strpljenje i saosjeanje. Sebi moramo dati upravo ono to
mislimo da nam je potrebno za to putovanje.
to svjesnijima postajemo, to e nam biti jasnije da sebe ne moramo
raskrvariti samo zato to rue imaju trnje, iako se i to ponekad moe dogoditi. Trnje
nas treba podsjeati da u svijetu moemo ivjeti svjesni sadanjeg trenutka, da ne
trebamo uriti i da sa sobom trebamo biti njeni kao to je blaga ruina latica. Tada
emo zapaziti kako savreno trnje ivota ukraava nau stazu koja nas vraa
potpunoj svjesnosti.
Taj kraljevski cvijet krije jo jednu pouku : ruu ne moramo mijenjati
samo zato to ima trnje! Trnje nam govori da se prema sveukupnoj ljepoti
stvorenoga trebamo odnositi s ljubavlju, brinou, panjom i potovanjem
svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces prisutnosti je trajni poziv svakome od nas da
se prema sebi odnosimo na taj nain, da budemo ivo utjelovljenje te mogunosti.
Mo nae Prisutnosti
Nikada ne zaboravimo da smo, kad svjesno odluimo probuditi svjesnost sadanjeg
trenutka, pravi blagoslov svakome ko ue u na ivot. Da bismo uticali na druge ne
moramo biti svjesni tanog uinka svoje svjesnosti sadanjeg trenutka. Svjesnost
sadanjeg trenutka zrai automatski i bez ikakvog napora. Ulazi ispod povrine
donosei svjetlost prisjeanja tami zaborava. ak je i samo jedan trenutak dovoljan
da naa svjesnost dodirne ivot druge osobe, potvrujui tako blagoslov samog
ivota. Mo nae svjesnosti sadanjeg trenutka sije sjeme saosjeanja koje poinje
ublaavati bol i tegobe svake osobe koju sretnemo. Dok na takav nain prolazimo
kroz iskustvo ovog svijeta, ravnotea se obnavlja, jer naa svjesnost sadanjeg
trenutka zrai direktno od Boga. Za nju ne postoje potekoe. Ona prelazi granice
253

svih uslova i stanja. Svjesnost sadanjeg trenutka obeava nam radost. U drugim
ljudima pobuuje sjeanje na onaj vjeni dio u njihovoj unutranjosti, stvarniji od
bilo ega iz vanjskog svijeta. Naa svjesnost sadanjeg trenutka budi u drugima ono
to je svima zajedniko, pozivajui ih tako u iskustvo Jednote. Kad svjesno
odluimo biti prisutni s drugima, i oni automatski kreu stazom koja e ih odvesti
do sjeanja na vlastitu duu. Tako e se prisjetiti ta im Bog znai, a to automatski
osvjetava iskustvo svega to se dogaa.
Da bismo obnovili ravnoteu kvaliteta svog ivota, nisu nam potrebne
kvalifikacije. Da bismo donijeli mir svima koje sretnemo ne moramo pohaati
kurseve ili se baviti nekim komplikovanim metodima. Da bismo postali ozbiljni
duhovni uitelji ne moramo odijevati bijelu odjeu i jesti posebnu hranu ili zauzeti
tajanstveni stav. Ne moramo izgovoriti ni jednu jedinu rije kako bismo otkrili ta
je za nas istina. Da bismo otkrili potpuni potencijal svoje bezuslovne ljubavi ne
moramo se upisati na poseban seminar. Ne trebaju nam rituali, mantre ili duhovni
darovi kako bismo u potpunosti oslobodili Boju mo.
Nita ne moramo initi kako bismo bili prisutni.
Potrebno je samo jedno : odluka da budemo prisutni u vlastitome Ja. Naa
duboko proivljena svjesnost sadanjeg trenutka posjeduje sveukupnu mo, slavu i
volju svemira. Svjesnost sadanjeg trenutka prodire kroz svaki zid koji podiu
strah, bijes i tuga. Iscjeljuje sve rane koje su nanijele neobzirne misli, rijei i djela.
Istog trenutka otklanja nesporazume. Naa smirujua svjesnost sadanjeg trenutka je
melem koji ublaava sva iskustva zaraena percepcijskim virusom vremena.
Svjesnost sadanjeg trenutka svima oprata sve. Prua utjehu usamljenima i spokoj
umornima. Dom je izgubljenima.
Naa odluka da budemo prisutni u svim svojim ivotnim iskustvima
drugim ljudima daje snagu da i oni postanu prisutni u svojim iskustvima. Tada
i sami mogu s drugima podijeliti svoju svjesnost sadanjeg trenutka.Tako naa
svjesnost sadanjeg trenutka pokree lananu reakciju koja neprestano postaje sve
svjetlija. Svjesnost sadanjeg trenutka je vjeni plamen svijesti koja, kad je jednom
prenesemo drugima, beskonano zrai. U svemu stvorenom ne postoji mo koja bi
je mogla ugasiti kad svjesno odluimo probuditi je i podijeliti s drugima.
Ako je dijelimo bezuslovno, naa prekrasna svjesnost sadanjeg trenutka
omoguuje Bogu da bude fiziki, mentalno i emocionalno prisutan u naem iskustvu
ovog svijeta. Tako se bezuslovna ljubav izraava usprkos svim uslovima. irei
svjesnost sadanjeg trenutka, mi znamo da je Bog Ljubav. Tek smo tada, i ni trenutka
prije,
Odgovorni prema daru ivota.
254

Michael Brown

Do 1989. godine Michael Brown, roen u Junoafrikoj Republici, je ivio, kako

sam kae, blaeno nesvjesnim ivotom muzikog novinara. Tada je obolio od
izuzetno bolne neuroloke bolesti koju slubena medicina nije mogla ni izlijeiti ni
ublaiti. Zbog toga se upustio u devetogodinju odiseju samoiscjeljivanja. Tokom
istraivanja je dospio do brojnih alternativnih metoda iscjeljivanja, a zavirio je i iza
njihovih granica. Ishod je evolucijski postupak iscjeljivanja koji je nazvao Proces
prisutnosti. Michael ivi u Junoafrikoj Republici gdje ljudima olakava putovanje
kroz Proces prisutnosti.

255

DODATAK A

KAD ULAZITE u proces prisutnosti

za sve koji iskustveno ulaze u proces prisutnosti

Hvala vam to ste me pozvali da napiem ovo pismo svima vama koji
iskustveno ulazite u Proces prisutnosti. Najprije, dozvolite mi da kaem kako
sam poaen da vi i grupa koju nadzirete polaete takvu vjeru u ovaj
postupak. Emocionalno ienje i zatim podeavanje iz reaktivnog ponaanja
u svjesno djelovanje nije nikome od nas jednostavno putovanje.
Pozdravljam vau hrabrost i namjeru da napravite sve to je potrebno kako bi
olakali individualni i kolektivni preobraaj na ovoj planeti.

Dakle, koje male putokaze vam mogu dati kad zapoinjete ovu potragu?

Prva stvar koja mi pada na pamet je da date sve od sebe da zapamtite,

posebno kada stvari postanu teke, da nas upravo nae neintegrisane
potrebe i elje dovode do postupka emocionalnog ienja poput Procesa
prisutnosti. Zbog toga individualno moemo imati odreene referentne take
kojima se elimo pozabaviti, za koje vjerujemo da e nas, ako im se
uspjeno posvetimo, osposobiti da procijenimo da li je ovaj postupak koristan
i uspjean ili nije. Ipak, u Procesu prisutnosti se ne radi o tome da se
pobrinemo za svoje potrebe i elje; u njemu se radi o tome da nas
postepeno uzdigne iznad njih.

U Procesu prisutnosti je rije o upravljanju naom svjesnou prema mjestu

autentine odgovornosti i izbora; stanju bivanja u kojem svaki korak
preduzimamo, ne predodreeni uslovljavanjem, programiranjem i pogrenim
interpretacijama, nego sluajui slatki, tihi glas Unutranje prisutnosti koju svi
dijelimo.
Zato se dio ovog iskustvenog putovanja bavi prenosom nae privrenosti iz
povlaivanja svojim potrebama i eljama u buenje za vostvo i jasnou
A

intuicije utemeljene u srcu. To nije jednostavan zadatak, pa smo pozvani na

strpljenje, saosjeanje i doslednost, posipane velikodunim dozama vjere.
Takoe, nema nikakve urbe u niemu od toga. Jednom kad uemo u
svjesno djelovanje krenuli smo u pravom smjeru i u tom trenutku putovanja
to podeavanje vrijedi za sve! Takoe, samo zato to znamo da je nae
emocionalno tijelo uzrona taka nelagode u kvalitetu naeg iskustva, ne
znai da moramo slijepo zaroniti u nju. U takvu vrstu rada trebamo ui sa
potovanjem, doslednou, odgovornou i saosjeanjem prema sebi.
Budui da su veinu nas na vjetine preobraaja natjerale nae potrebe i
elje, mi se automatski i esto prilino nesvjesno, usredsreujemo na
traenje odreenog stanja osloboenja od tih okolnosti. Kao posledica, skloni
smo prosuivati proces koji se odvija prema tome kako se dobro
osjeamo ili kako ugodne nae okolnosti postaju, ili ak po tome koliko
lake se razvija nae ivotno iskustvo. Izjavljujemo da traimo radost, a
zbog toga to smo voeni uglavnom ispoljavanjem svojih nesvjesnih
potreba i elja, esto pretpostavljamo da je radost ugodno emocionalno
stanje. U tom svjetlu, pogreno brkamo znaenje rijei radost i srea.

Radost nije odreeno emocionalno stanje; to je svjestan odnos koji postepeno

razvijamo sa svojim emocionalnim tijelom, a u kojem smo sposobni prihvatiti
sva emocionalna stanja koja prolaze kroz nae polje svjesnosti.
Samo kad smo u stanju prihvatiti sva emocionalna stanja kao jednako vrijedna
za nas, sposobni smo autentino izai iz svijesti odvojenosti i ui u svijest
jedinstva ili Hristovu svijest, kako je takoer nazivamo. Sve dok ne
postignemo tu promjenu u odnosu sa svojim emocionalnim tijelom, mi
svjesno i nesvjesno bjeimo iz jednog emocionalnog stanja s ciljem da
prigrlimo drugo. To izaziva energetski sukob u nama koji se manifestuje kao
mentalna zbrka i vanjska fizika nelagoda. Dakle, dio ovog putovanja kroz
Proces prisutnosti je da nas podui alatima potrebnima da svjesno
pomaknemo svoje iskustvo iz tog nesvjesno razdvojenog stanja u ono
jedinstveno. Postizanje toga zahtijeva da dozvolimo da ono to smo ranije
definisali kao nepoeljna emocionalna stanja, koja sva spadaju u trojstvo
straha, ljutnje i tuge, sada izau na povrinu za integraciju. Pojednostavljeno
reeno, to znai da je, kad se radi o Procesu prisutnosti, vjerovatnije da
B

emo se ee osjeati bijedno nego obogaeno.

Neprestano se podsjeajui da je osjeati se nelagodno, zbunjeno i

emocionalno van ravnotee dok se kreemo kroz Proces prisutnosti pokazatelj
napretka, izbjegavamo dodavanje nepotrebne tjeskobe svom putovanju.
Naalost, taj podsjetnik ne smanjuje iskustvo nelagode koje namjerno
pokreemo dobrovoljno dovodei svoju svjesnost u neintegrisano stanje
emocionalnog tijela. To je zbog toga, jer je osjeanje svojih razliitih nivoa
potisnute emocionalne neravnotee, bilo da se ona ispoljava u naem polju
kao mentalna zbrka ili fizika nelagoda, kljuno kad namjeravamo probuditi
irok rjenik osjeaja koji je potreban da bismo percipirali saoptenja koja
nam dolaze iz naeg vibracijskog tijela.
(Postoji detaljnija rasprava o tom aspektu Procesa prisutnosti u lanku
naslova Darovi unutar emocionalne odgovornosti (The Gifts Within Emotional
Responsibility) koji se moe proitati u dijelu lanci ("Articles") na
www.thepresenceportal.com).

Zapamtite, budui da smo uslovljeni umirivati i kontrolisati svoju svjesnost o

odreenim emocionalnim iskustvima upravo iz djetinjstva, kad ona poinju
izlaziti na povrinu u naem sadanjem iskustvu, svaki djeli naeg bia nam
govori da neto nije u redu. Tada emo vjerovatno pruiti otpor. U tom
svjetlu, kad se kreemo kroz Proces prisutnosti, osjeaji opiranja su pokazatelj
da napredujemo.
Jo jedan koristan putokaz vrijedan obraanja panje je da, budui da nam
nedostaje svjesnost emocionalnog tijela, mi takoe ne djelujemo dosledno iz
uvida; gotovo smo iskljuivo usredsreeni na ivotno iskustvo koje opaamo
kao da se dogaa vani. To znai da se mnoge od posledica uzronih aspekata
postupka Procesa prisutnosti u poetku odraavaju nazad prema nama kao
dogaaji koji se odvijaju u vanjskom svijetu, koji na prvi pogled izgledaju da
se dogaaju odvojeno od nas. Nije tako.

Nita to opaamo izvan sebe ne odvija se odvojeno od nas; nae

opaanje bilo ega je naa veza s tim.
Zato se preporuuje da paljivo obratimo panju na fizike, mentalne i
C

emocionalne aktivnosti koje se odvijaju unutar naeg polja iskustva dok se

kreemo kroz Proces prisutnosti, i dalje. Praksa svjesno povezanog disanja
dosledno stvara uzrona prilagoavanja koje imaju duboke posledice na nae
vanjsko ivotno iskustvo. Kada se te stvari dogode nama i oko nas, to
intuitivno izgleda povezano s naim uestvovanjem u ovom radu, ali na um
nam govori nemogue je da to ima ikakve veze s nama, uzmite to u obzir i
budite zahvalni.
Iako svjesno povezano disanje moe biti jedna od najjednostavnijih vjebi
na koje smo dosad naili, ona e se takoe ponekad pokazati kao
najizazovnija i najmonija. Izazovna je, jer nas poziva da ponemo
neutralisirati jednu od naih najveih zavisnosti: nesvjesno lutanje u
paradigmi utemeljenoj na vremenu. Pozivajui nas da svjesno povezujemo
svoje disanje, ova vjeba potie aspekt nae svjesnosti, a to moe biti
mala misao za poetak, da se pojavi i ostane usidren u sadanjem trenutku.
Nemojmo se zabrinuti to nae misli lete svuda naokolo dok se posveujemo
svom disanju; brinimo samo o tome da se uvamo od ikakvog znaajnog
pauziranja u disanju. To je dovoljno izazovno, kao to ete i otkriti du puta.
Meutim, sidrenjem aspekta svoje svjesnosti u "sada", ova vjeba postie
neto neshvatljivo umnom razumijevanju stvari; ona nam omoguuje da
usidrimo aspekt svoje svjesnosti u podruju u kojem prebiva Bog: Sadanjem
trenutku.
Kada smo mentalno preputeni sluaju u paradigmi utemeljenoj na
vremenu, takoe smo izgubljeni u misaono utemeljenim prividima,
pa ak ni Bog ne zna gdje smo!
Na put u spasenje je da se potrudimo pojaviti u jedinom podruju u kojem
prebiva univerzalna inteligencija koju zovemo Bog; u vjenom sadanjem
trenutku. Vjeba disanja nam pomae da to ostvarimo. Jednom kad uemo
u to podruje Prisutnosti takoe ulazimo u podruje gdje nema redoslijeda
po teini ili svjesnost uda. Dakle, koliko god izazovna moe ponekad biti
vjeba disanja, vano je dosledno se bodriti stalno se podsjeajui da, kad
god se posvetimo toj vjebi, istovremeno na nama radi mo koja je stvorila
sve. Ui u podruje gdje nema redoslijeda po teini dva puta dnevno na 15
minuta je preobraaj ivota van svakog vanjskog djelovanja kojim se
moemo pozabaviti.

Jo jedan uvid vrijedan toga da se podijeli s vama je ovaj:

Ne postoji odreeno iskustvo koje trebate imati kad prolazite kroz Proces
prisutnosti, osim ono koje ve imate u bilo kojem trenutku.
Stoga, sva oekivanja nisu samo neutemeljena, nego su sjeme koje raa
neizbjeno razoaranje. Pustite da, koje god iskustvo se odvijalo, bude ono
koje najvie cijenite. Umjesto da traite neto drugo umjesto onoga to vam
se dogaa upravo sada, radije usredsredite svoju energiju na bivanje
intimnim sa tano onim to vam se odvija u bilo kojem trenutku. Postoji
samo vae iskustvo i kad cijenite svoje, istinski percipirate Proces prisutnosti
takav kakav je.

Kada istraujemo iskustvo drugoga kroz poreenje i oekivanje, potpuno

proputamo svoje vlastito, a time i percipiranje snage ovog postupka.
Zapamtite takoe da je Proces prisutnosti, u svojoj cjelini, uzroni postupak.
Ne bavi se posledicama. Budui da je uzroni postupak, kada ga
primjenjujemo na sebi, on automatski pokree posledice. Zato, nema
potrebe da se zabrinjavamo oko osobina rezultata. Rezultati su vani samo
kad nas vode nezasitni glasovi naih potreba i elja i kad smo zbog toga
vezani ogranienjima koja su svojstvena svijesti odredita. Ovaj postupak se
prilagoava naim specifinim individualnim zahtjevima preobraaja i efikasno
nas odnosi na mjesto na kojem biramo biti.
Takoe, nemojte oekivati da ete sve rijeiti za 10 sedmica. Ono u to
moemo biti sigurni je da nas ovaj postupak poduava svim
pojedinostima ivljenja s gledita svjesnog djelovanja, kao suprotno
reaktivnom ivljenju. Ta jedna jedina lekcija, ako se dobro naui, budi nas za
vjene posledice koje zauvijek slue naoj stazi unutra i gore prema
jedinstvenom zajednitvu sa Sobom i Boanskom sjedinjujuom
inteligencijom iji smo svi udesni izrazi.
Jo jednom, izraavam svoju zahvalnost svima vama koji uestvujete u ovom
prekrasnom radu za sebe. I, budite sigurni da je to rad; upravo sada, za
mene, to je stvarni rad.

Kada se uimo kako autentino drugima initi ono to bismo eljeli da drugi
ine nama, mijenjamo svoje ivotno iskustvo u zraenje autentinog
mirotvorstva koje donosi hladovinu svima s kojima dijelimo svoje ljudsko
putovanje.

To je sutina Boanske alhemije.

To je dar unutar Procesa prisutnosti.

Uloio sam svoje srce u knjigu PROCES PRISUTNOSTI i svoje lino iskustvo
u svaki aspekt ovog postupka, pa tako kad vi putujete kroz njega, ja putujem
sa vama.
Kako prekrasan primjer predstavljate ovjeanstvu obogaujui 2007. na ovaj
proaktivni nain. Sve vas pozdravljam !

Ljubav, blagoslovi i zahvalnost, Michael.

DODATAK B

"DA LI U ODUSTATIOPET?"

Pismo osobe koja prolazi kroz Proces prisutnosti........

Primio sam email, kopiran nie, od oajnog pojednica usred Procesa

Prisutnosti, koji me pita da li bi trebao jednostavno odustati? Intuitivno, znam
da ne eli "odustati". Meutim, frekvencija njegovog pisma je pretea onog
sa ime se suoavaju mnogi koji zapoinju emocionalno procesiranje tokom
2008. Iz zahvalnosti prema toj osobi, kopirao sam ne samo njegov email,
nego i moj odgovor. Moda njegova frustracija postane naa pouka, a prema
tome i naa taka ulaska u AUTENTINO SAMOISCJELJENJE.

Pozdrav,
Da li postoji trenutak u kojem bi italac trebao jednostavno prihvatiti da je, iz
kojeg god razloga, proces preteak i da nije toga vrijedan? Knjiga spominje da
stvari postaju teke, ali ovo je gore nego to sam ikada zamiljao. Moja
dugorona finansijska slika se znatno pogorala za vrijeme koritenja ove
knjige. To mi zadaje napade bijesa i ini me izuzetno tekom osobom za biti
u blizini. Redovno lomim stvari po kui, izbijam zidove i urlam punim pluima.
Zapoeo sam ovu knjigu u nadi da u svoj ivot uiniti malo glaim, a umjesto
toga sam u najgorem mentalnom stanju ikad u ivotu. Nisam bio u izvrsnom
stanju prije nego to sam poeo, ali sada stvari postaju stvarno gadne. Nita mi
ne ide dobro. Potpuno sam zaostao u svojoj karijeri i nemam nikakvih izgleda.
Moja ena je u drugom stanju. Ja nemam elju nalaziti se sa prijateljima, ali to
radim iz puke dosade ili obaveze. Nisam dobro spavao sedmicama i nikada se
ne osjeam oputeno tokom vjebi disanja. Zapravo, veinu vremena se
osjeam kao da me neko gui ili davi, kao da mi je blokiran vazduh. Uz to, koa
G

me svrbi kao luda to ini gotovo nemoguim da sjedim mirno due od

nekoliko minuta odjednom. Imam krajnji prezir prema svom ivotu i veinu
vremena udim nestati iz postojanja. Osjeam se hronino depresivnim. I
dalje se nadam preokretu, ali svakim danom je sve gore i gore, i sve tee i
tee je drati se toga. Ne osjeam nikakvu korist niti poveani osjeaj
blagostanja, a u estoj sam sedmici (postupka).
Ovo nije ono zbog ega sam zapoeo ovaj proces. U stvari, to je tano ono
to sam elio prevladati kroz ovaj proces. Nije li zapanjujua makevijalistika
priroda svemira da, kada stvarno neto eli, on ti baci upravo suprotno od
onoga to eli? Iskusio sam tu istinu mnogo puta kroz svoj ivot i u ovom
trenutku to me toliko dovodi do bjesnila da sam pokuao odustati mnogo puta.
Problem je u tome to svaki put kad stvarno priznam da sam poraen,
neto me ponovno uvue natrag i opet mi vrati nadu. Vie ne vjerujem u
Boga. Iskreno, osjeam da je Bog tu da me epa, da on/ona/ono nije ovdje
da mi pomogne, nego da je tu da uini moj ivot ivim paklom! Kao to sam
rekao, elim odustati, ali odustati od ega? Kuda da idem? ta da radim sa
sobom? Ne volim biti u blizini veine ljudi, sam sam veinu vremena, ali se
ionako osjeam izuzetno neugodno u svojoj vlastitoj koi.
Hvala za svaki savjet koji biste mogli imati ili misli o tome ta bi moglo
nastati ako prekinem proces.
Hej ti tamo,
Stvar koja najvie razjaruje u vezi ovog procesa je da tu nije rije o tome
da se osjeamo bolje rije je o postajanju boljim u osjeanju i u tome je
tajna toga to vam smeta.
Da, moete prestati sada i umjesto toga se kretati u suprotnom smjeru u
ponaanja koja ne donose svjesnost svih tih osjeaja koje ste potisnuli
radije se usredsredite na smirivanje i kontrolisanje vae nelagode.
Iz vaeg emaila je jasno da proces djeluje sasvim dobro i da ste oito
marljivo radili na njemu. Meutim, zbog vaeg sveukupnog stanja
nelagode (mora da ste imali pakao od djetinjstva) moda ste isto tako
zapoeli ovaj postupak ne samo da pokuate i dobro se osjeate i uinite
H

sebi ivot lakim nego i u pokuaju da rijeite sve odjednom.

Zar niste proitali u uvodu PROCESA PRISUTNOSTI da se rijei dobro i lako
trebaju izbaciti iz vaeg rjenika?
U ovom postupku nije rije o guranju jo jednog komadia slatkia u usta
ljutom djetetu djetetu koje se oito osjea vrlo neugodno u svojoj koi
rije je o tome da se uklone slatkii i da se umjesto toga pozabavite njime
na bezuslovan nain. Ako marljivo radite ovaj postupak, morate znati da e
se dijete pobuniti zapoee bijesniti.
Sada ste u Vjebi 6 trenutku u kome ako
odustanu. To je zbog toga jer se u Vjebama 7,
emocionalno carstvo u srcu. Ako ste doli tako
zavretak - i, nekoliko sedmica nakon zavravanja,
pomak koji donosi poveanu lakou u va ivot.

ljudi odustanu onda

8 i 9 radi o ulasku u
daleko moete postii
doivjeete percepcijski

Meutim, ako nastavite, onda trebate oekivati ovo:

Vaa panja e se sve vie pribliavati uzronoj taki vaeg utisnutog straha,
ljutnje i tuge a kad se priblii odraz toga e se manifestovati sve veom i
veom jasnoom u i na svijet oko vas, kao i unutar vaeg tijela. Kad se to
desi, imate dva izbora:
Projektovati... nastaviti se ponaati poput srditog djeteta i bjesniti - ili,
procesirati..... odabrati emocionalno odrasti.
Emocionalno odrasti znai osjeati kako bi iscijelili bez obzira na sve!
Ako traite neku nadzemaljsku filozofiju u koju moete pobjei i sakriti se od
vaeg trenutnog emocionalnog stanja to definitivno nije ovo. PROCES
PRISUTNOSTI nije za emocionalne bjegunce niti za ljude koji trae brze
popravke. Za veinu nas to je vrlo teak posao. Prema tome, ovo je samo za
one koji biraju da emocionalno odrastu preuzimajui punu odgovornost za
kvalitet svojih iskustava koji ine svjestan izbor procesirati svoje utiske iz
prolosti postepeno ih integriui kroz osjeanje istih.
Ako

namjeravate

raditi

takvu

vrstu
I

unutranjeg

rada

odjednom,

nastaviete patiti. Traite Milost i traite njenost i pobrinite se da niste

traili da se sa svime izae na kraj u deset sedmica. Primamo ono to
traimo pogotovo u ubrzanom tempu sada u 2008.
Ova godina e biti ulazak u sve dublju nelagodu i puku ludost za sve ljude
koji se skrivaju od stanja svog srca. Pljeem najprije vama koji ulazite u ovaj
postupak - meutim, priroda vae namjere da to napravite je neto to mi
je nejasno. Nisam siguran da li radite ovaj postupak zato da emocionalno
odrastete? Kako je va email zvuao, vi traite brzi popravak bijeg od onoga
to jeste.
Postoji dosta lijekova na tritu koji e vam uprkos svojim
samodestruktivnim nuspojavama definitivno, brzo i efiksano pomoi da
uete u tupost i mehaniko stanje poput robota ako tako vie volite. Takoe
ima mnogo medicinskih profesionalaca koji su vie nego spremni da vas
zakae za ivotnu nabavku tih hemikalija. Meutim, ako elite postati bolji u
osjeanju, radije nego da gajite pogrenu namjeru pokuavanja da se
osjeate bolje onda nastavite sa Vjebom 7. Kad je mogue, uvijek je od
vee koristi odabrati alhemijsko iskustvo nego ono hemijsko.
Zar ve niste dosad uvidjeli da nita nikad ne djeluje kada se radi kao nain
da se osjeate bolje? Zar jo niste shvatili da je zadravanje bilo koje
ivotne aktivnosti natovarene takvom namjerom prividno i podmee vam
neizbjeno razoaranje?
Ovo je arobni metak:
U trenutku kad prestanete ulagati svu svoju energiju u pokuavanje da se
osjeate bolje i umjesto toga se svjesno posvetite predavanju onome to
osjeate u bilo kojem trenutku i doputate mu da bude tada ete se
poeti osjeati bolje po prvi puta u svom ivotu.
Da, znam, paradoks je iritirajui.
Znam, jer sam i sam proao kroz to. Nema nieg teeg na ovome svijetu od
emocionalnog odrastanja. Na poetku, dovodi do bjesnila ui u bilo kakvo
iskustvo u kojem je jedina osoba sposobna i kvalifikovana da vas dri za ruku,
vi.
J

Predlaem da proitate Darovi i Iskrcavanje iz mentalnog nivoa u

lancima i pismima (Articles & Letter) ove web stranice.
Takoe predlaem da uprkos onome to vam va ego govori, nastavite
dalje kroz postupak i dostignete zavretak. Tada uzmite trosedminu pauzu.
Onda, protiv prosuivanja svog ega, ponovno uite u ovaj postupak. Za
nekoga u vaem stanju procesa preporuujem da napravi PROCES
PRISUTNOSTI tri puta.
Konano ete ui u trenutak u ovom vjenom putovanju gdje postajete
podloni ovom prekrasnom iskustvu, histerino se smijui sami sebi kako je
to sve bilo nita samo uspomena koja trai integraciju. Tada ete se
kvalifikovati za jo jedno vrijedno iskustvo: za bivanje duboko zahvalnim sebi
to niste odustali od sebe...opet. Tada, i samo u tom trenutku, izai e vam
suze na oi u saznanju da Bog uvijek bio s vama i da je sva vaa patnja
zahvaljujui vama koji pokuavate dobiti to elite kao suprotno doputanju
sebi da postanete podloni primanju onoga to je Bog i vie nego spreman dati.

Lijepi pozdrav, Michael.

DODATAK C

OSJEATI MIR JE IZBOR

Svakome ko ne ivi s glavom u pijesku sada je oito da trenutno

doivljavamo nagli razvoj na svim nivoima naeg ljudskog iskustva. Svakog
dana je negdje u svijetu jo jedan potres, poplava, rudarska katastrofa,
politiko razotkrivanje, finansijska kriza, javno razotkrivanje neke vrste
neetikog ponaanja i masovni graanski nemiri. Cijele zemlje pucaju po
avovima i pribjegavaju nasilnoj odmazdi.
Ako izbliza ispitamo svoje neposredno okruenje svjedoiemo dokazu tog
potresa upravo unutar svoje sredine. Ono to se dogaa u itavoj prirodi
svjetske pozornice takoe se oitava i kao tema razgovora na vrhu svaijeg
jezika. Sukob i haos u ovom ili onom obliku sad su u porastu. Velika promjena
je u pokretu.
Stoga je upravo sada, dok se sve ovo odvija, presudno odati poast
iskustvu koje izgleda da zauzima zadnje mjesto: Miru. Upravo sada nema
nita vanije od toga da se svakodnevno prisjetimo da je iskustvo mira lino
postignuta odgovornost a ne neto to nam je predala neka politika,
ekonomska, drutvena ili religijska organizacija. Iskustvo mira se uvijek
najprije susree kao lino osjeajno stanje, a tek kad se jednom lino osjeti,
tada zrai kao kolektivno iskustvo. Izvoran osjeaj mira izbija samo iznutra.
Jedna od najveih prevara koju sami sebi podvaljujemo, individualno i
kolektivno, je nae isticanje zamisli da trebamo izgraditi mir. Jeste li
primijetili da nita to smo napravili kroz cijelu nau dokumentovanu ljudsku
istoriju u pokuaju da izgradimo mir nikad nije upalilo? To je zbog toga to
je sama ideja da je mir neto to se moe izgraditi, bilo ratom, raspravom,
debatom, sporazumom ili potpisivanjem ugovora, varljiva i stoga pogrena.
Svaka zemlja ili organizacija koja tvrdi da je postigla mir pomou takvih
sredstava s vremenom je pokazala da je sve to se postiglo bila privremeno
nametnuta kontrola, ija je jedina posledica ta da su ljudi neko vrijeme ivjeli
L

u tihom oajanju i potisnutim stanjima pasivne agresivnosti prije nego to su

se nezadovoljno ponovno pobunili.
To je zbog toga jer se mir ne moe izgraditi ni na Srednjem istoku,
Junoj Africi, Indoneziji niti bilo gdje drugo. Mir ve postoji unutar
iskustvenog tkiva Kreacije. Osjeajna vibracija koju mi ljudi doivljavamo kao
mir stvorena je mnogo prije nego to smo se mi pojavili i postojae dugo
nakon to budemo zamijenjeni drugom dominantnom vrstom. Vibracija mira
je svuda. Mir je dostupan ak i usred ratom rastrganih zemalja kao to su
Irak, Afganistan i sve druge regije trenutno uvuene u ljudski sukob.
Odsutnost sukobljenih ljudi iz bilo koje okruenja odmah otkriva oito
zraenje osjeajnog mira. Samo to to ponaanje sukobljenih ljudi ometa
tu rezonancu ne znai da ona vie ne postoji.
Mi neprestano ulazimo u ponaanja i razgovore s namjerom da pokuamo
izgraditi mir samo zato jer ne shvatamo ta izvorni mir jeste. Zbog naeg
trenutnog stanja fizikog, mentalnog i emocionalnog nemira ne shvatamo
da je izvorni mir iskustvo koje osjeamo samo i jedino lino. Umjesto toga
pretpostavljamo da je to neki sporazum koji ostvarujemo kolektivno
dogovorom. To nije istina. Mir je na da ga lino osjeamo u kojem god
trenutku to odaberemo, jer je njegova rezonancija ono to nas okruuje
gdjegod da jesmo. Meutim, na nama je da odaberemo osjeati ga.
Sada, u ovom trenutku, svako ko ita ovaj lanak moe se osjeati ispunjen
mirom ako je odabrao. To nije iskustvo koje nam neko treba organizovati
kroz debatu, raspravu ili sporazum. Nijedna druga grupa ne treba biti
savladana niti premjetena da bismo bili sposobni osjeati mir. Takve zamisli
su neprestane smetnje od izvorne spoznaje mira. Ne moramo se s nikim
pomiriti moramo postati svjesni mira kao osjeaja u svom srcu, a zatim
odabrati boraviti u toj svjesnosti, bez obzira na sve.
Mi ak izraavamo oiglednost ove istine unutar naeg jezika. Ne kaemo
"Mislim mir" ili "Radim mir". Kaemo "Osjeam mir". I stoga niko nijedan
prijatelj, politiar, svetenik, profiter, roditelj niti roditelji nemaju sposobnost
osjetiti ita u vae ime niko dakle nije odgovoran da osjeamo ili ne
osjeamo ispunjeni mirom. Osjeaj mira je osjeajno iskustvo koje je ve
slobodno dato svakom ljudskom biu. Meutim, naa je odgovornost odabrati
M

ui u tu osjeajnu svjesnost i sadrati je.

To je naravno mjesto gdje uvijek postaje kakljivo. Mir je
beskompromisan. Ili ga odaberemo osjetiti ili odaberemo osjetiti neto
drugo. Ne moemo osjeati mir i istovremeno odravati osjeaj da smo u
pravu i da mora biti po naem. Ne moemo osjeati mir i istovremeno se
osjeati osvetoljubivima. Ne moemo osjeati mir i istovremeno osjeati
opravdanim da imamo zadnju rije. Ne moemo osjeati mir i na ikakav
nain se ponaati tetno prema drugom ljudskom biu ili ivom stvorenju.
Ne moemo osjeati mir i istovremeno nametati svoju volju drugima. Ne
moemo osjeati mir i istovremeno smatrati da je naa religija jedini ispravan
nain za komunikaciju s onime to je za nas Bog. Ne moemo osjeati
mir i istovremeno zauzeti stranu u nekom sukobu.
Mir takoer zahtijeva spremno otputanje. Cijena toga da se osjeamo
mirnima SADA u ovom trenutku uvijek je odreena naom spremnou
da integriemo rane poinjene u prolosti. To je zato jer sve to se dogaa u
naem ivotnom iskustvu upravo sada, a spreava nas da uemo u
osjeajnu svjesnost mira, uvijek ima nekakve veze s neim to se dogodilo
u prolosti.
Upravo sada, u ovom trenutku, ako tako odaberemo, dobrodoli smo osjeati
mir.
Stvarno pitanje koje se trebamo zapitati je: Da li zaista elimo mir?
To moe izgledati kao oigledno pitanje sa jednako oitim odgovorom ali
nije. Veina nas mogla bi odmah odgovoriti da zaista biramo mir, ali kada
doe do neprilike, takoe se osjeamo opravdanima da se odaberemo
osjeati da smo u pravu, da budemo osvetoljubivi ili da imamo kontrolu
umjesto da osjeamo mir.
Stvarnost je ta da niko ne stoji izmeu nas i osjeaja mira. Moemo iskusiti taj
osjeaj upravo sada. Mir je osjeajna rezonanca koju je ve stvorilo ono to
je za nas Bog, a ne neto to emo jednog dana napraviti mi ljudi.
Meutim, da li mi ustanemo svakoga dana i odaberemo osjeati mir koji je
ve stvoren za nas ili jo uvijek pogreno ekamo da netko napravi da se mir
dogodi u nau korist?

Mir u svijetu postoji samo kad ga odaberemo osjeati upravo sada, unutar
svog vlastitog iskustva, dok se kreemo kroz svijet. Nema drugog naina da
se izvorno s njim susretnemo.
Ako se ne osjeamo ispunjeni mirom upravo sada, to je zato to nismo
odabrali to osjeati. To je tako jednostavno. Ako se pridruimo sadanjem
toku veine i nae lino iskustvo se pogora u rastui sukob, vjerovatno je da
smo ogoreno odabrali biti u pravu ili zauzeti stranu u nekoj ljudskoj drami
koja se odvija, umjesto da osjeamo mir. Zapamtite da je izraz "Mir s vama",
a ne "Mir s njima".
Takoe zapamtite da bivanje mirnim nije, i nikada nee biti, iskustvo
ostvareno kao organizovana grupna aktivnost. Ono je uvijek izbor donesen
kroz prihvatanje zrelog nivoa line odgovornosti. Ne moemo ostvariti mir
glasajui za njega, nameui ga, zaraivajui vie novaca da bismo ga mogli
priutiti niti zauzimanjem strana da nametnemo svoju verziju istine. Primamo
osjeajnu svjesnost mira samo kao direktno iskustvo, svjesno birajui da ga
osjeamo i da ivimo iz te osjeajne rezonancije najbolje to moemo svaki
dan. Ako ga lino ne odaberemo osjeati, on ne ulazi u nae iskustvo. Tek
kad ga odaberemo kao "osjeaj koji svjesno nosimo u svom srcu", mir zrai
prema vani i utie na kvalitetu naeg razmiljanja i naeg djelovanja.
Upravo sada, kada veina svijeta nesvjesno upada u sve vei sukob i
haos, nema nieg vanijeg od odravanja line svjesnosti o tome to mir
zaista jeste. Niko nam nee platiti da budemo mirni. Niko nas nee pogladiti
po leima niti pisati o naem miru u nekom asopisu. Niko nam nee dati
Nagradu za mir i odrati konferenciju za novinare o tome. Izvorni mir nee
postati dio vijesti u svijetu koji jo uvijek pogreno vjeruje da je mir neto
to se treba izgraditi.
Mir je tiho, mirno, odabrano osjeajno stanje, koje rezonuje u srcu pojedinca.
Kada smo sposobni probuditi se i zapoeti svaki dan prisjetivi se odabrati
osjeati mir barem samo u dijelovima naeg dana tada sluimo
ovjeanstvu odravajui jasno svjetlo zdravog razuma u svijetu kada ga
veina potpuno gubi iz vida.
Dobrodoli ste hodati danas ispunjeni mirom. Mir je dar Boje volje svima, a
O

ne posledica nekog ljudskog proglasa. Njegova osjeajna rezonancija je lini

izbor srca, a ne politiko pravo postignuto kroz neku organizaciju.
Mir je dostupan kao iskustvo u tebi i u meni, upravo sada. On je na izbor.
Uvijek e se iskusiti samo izborom.

DODATAK D
POLJUBAC MILOSTI

Moda se sada osjeate nesigurnim, naroito u onim tihim trenucima prije

odlaska na spavanje ili neposredno nakon buenja. Moda osjeate tu
nesigurnost kao tupost u svom tijelu, zbrku u svojim mislima ili kao teinu u
svom srcu. Ako ne izlazite na kraj sa tom rastuom nelagodom onom aom
vina svaku vee ili odvraanjem panje tako to ste uvueni u tuu dramu
dramu koja se odvija, onda biste se mogli osjeati pomalo rastrojeni s
vremena na vrijeme.
Ponekad, u mranim trenucima, moe se initi kao da vas je sav va
unutranji rad izdao. Ti osjeaji oaja, za koje ste mislili da su rijeeni, vraaju
se kao da su potpuno netaknuti vaom predanou emocionalnom ienju.
Zatim, od vas se sada trai i da se suoite s izborima; veliki izbori oko
pojavljivanja i obavezivanja. I, kao dodatak tome, postoje trenuci takve
ekstremne mentalne zbrke, trenuci u kojima biste radije otrali u tamu onog
poznatog iz prolosti nego se suoili s izazovom ovog trenutka koji se
odvija.
Ne oajavajte.
Ako je upravo sada to vae iskustvo, blagoslovljeni ste. To je milost koja ljubi
skriveno mjesto bola u vaem srcu. To je svemir koji obraa posebnu
panju na vas jer ste tako teko radili da povratite svoj osjeaj autentinosti.
Vi ne padate; vi uspjevate. Ti tamni apati iz prolosti su odjeci sredinje
rane koja je tako dugo izazivala da se osjeate rastrojeni, nesigurni i
nesposobni objaviti: To je to! Ja sam sada ovdje. Sada usmjeravam svaki
djeli svoje panje na ovo ivotno iskustvo. Ja sam dostupan. Taj nemir je
miris i ukus sa dna bave.
Sad oko vas ima onih koji moda ne osjeaju intenzitet ovog trenutka kao to
vi osjeate. Mnogi su majstori u skrivanju od sebe tih unutranjih
podrhtavanja pomou drutveno prihvaenih oblika odvraanja panje i
Q

samo-lijeenja. Oni bi mogli odbrambeno izjaviti: O emu ti pria? Sve je

super. Ja sam dobro. Blagoslovite ih dok se skrivaju u svojim paljivo
osmiljenim aurama drijemea. San je neophodan onima kojima jo uvijek
treba odmor.
Nije bitno ta drugi misle. Brzo shvatate da vie s nikim ne moete razgovarati
o svom iskustvu koje se razvija. Pria koju priate, koju ste neumorno stalno
iznova priali drugima, nije rjeenje i ne sadri nikakve odgovore. To je samo
pria; ak nije ni tako zanimljiva. Ovo je trenutak, upravo sada, s krajnjom
preciznou, kad shvatate da vie ne morate od nikoga nita traiti, nita
pitati i nikome nita priati. Ne postoji niko ko moe znati u vae ime.
Ta tama koju osjeate kako izlazi na povrinu je uzrona rezonanca koja,
jednom integrisana, preokree vau panju sa oslanjanja na vanjski svijet u
prihvatanje unutranjeg svijeta. Ovaj trenutak je pribliavanje skoku vjere.
Zato je ovo iskustvo koje se odvija toliko izazovno; jer je to krajnji izazov.
Nikakva rasprava niti debata ne moe vas odvesti izvana prema unutra.
Drugi mogu rei: Ja ve ivim na taj nain, ja sam ve u miru sa sobom. Ne
obraajte panju na ono to bilo ko govori o njegovim iskustvima. Ne
uporeujte svoje iskustvo sa bilo ijim tuim. Kad se radi o naoj
unutranjoj borbi za autentinost, mi ljudi smo majstori samoobmane.
injenica je da vie nije vano ono kroz ta prolazi bilo ko drugi; vano je
samo koliko cijenite svoje iskustvo ovog udesnog razvijanja. Trenutak u
kojem vi ivite sada je mjesto gdje guma klizi po cesti; vaa istinska
duhovnost otkriva se po tome da li svjesno odgovarate ili reagujete na ovaj
trenutak.
Ako je trenutak mraan, osjetite ga i potujte ga; predajte se njegovoj
sutini. Dozvolite mu da bude. Ta drevna tama sad izlazi na povrinu da bi
bila blagoslovljena vaom saosjeajnom panjom. Ona trai da je volite kako
bi se i ona mogla razvijati. Ipak, kroz cijelo to iskustvo, ne zaboravite u ovaj
trenutak koji se odvija redovno sijati osjeajnu molitvu koja emituje vau
namjeru za sebe, pa tako i za svijet.
Nemojte se skrivati od onoga to jeste. Nemojte se skrivati vie od niega.
Zapamtite, u nekom trenutku od vas e se traiti da djelujete. Da, znate da
R

morate iskoraiti iz svog mjesta prividne sigurnosti i izabrati. Postoji neto to

dolazi prema vama, a od ega nema bjeanja. Moete to osjetiti; to je
opipljivo. Ako pokuate pobjei, trite naslijepo u promet. Vaa rastua strava
je zato to, donosei izbor koji morate donijeti, takoe inite i obavezu.
Tako dugo ste se izbjegavali potpuno se posvetiti svom ljudskom iskustvu.
Ta aa vina, ta cigareta, ta tableta, taj TV daljinski, taj neprestani pokuaj
da ga ispunite ... bili ste sposobni ivjeti na taj nain otkad znate za sebe.
Ipak, rezonanca ekanja da vidimo ta se dogaa prije nego to
preduzmemo taj korak vie nije podnoljiva. Nema nita autentino u vezi
takvog stava. To je ono to osjeate upravo sada; sve to je neautentino u
vezi vaeg sadanjeg stava.
O tome se radi ove godine, ovog mjeseca, u ovome trenutku, u ovoj
trenutnoj percepcijskoj promjeni; o autentinosti koja se pojavljuje. Niko
vam ne moe rei ta autentinost znai za vas, vama, niti kako se ta
rezonanca ispoljava kad je u potpunosti izraena kroz vas. To otkrivate samo
kroz djelovanje, a ne kroz razmiljanje ili raspravljanje.
Nema vie nikoga koga moete pitati ta uiniti?. Nikada nije ni bilo. To
je veliki privid iz kojeg se sada budite. Ta spoznaja je tama koja vas sada
pokuava okruiti kasno nou ili u ranim jutarnjim satima. Ta spoznaja je
uitelj koji dolazi iznutra da otkrije ega ste se odricali. Kako tonete u njene
ruke, tako se podiete u svojima. To je upravo ono to se treba odvijati. To je
poljubac milosti.
One way or another
Im going to find you,
Im going to get you, get you, get you, get you...
Blondie
Na ovaj ili onaj nain pronai u te
Ne radi se o tome da se osjeate bolje radi se o tome da postanete bolji u
osjeanju.
www.thepresenceportal.com

DODATAK E

SVJESTAN ODNOS

DIO I: NEMA PROTOTIPA ZA INTIMNE ODNOSE

Ne postoji formula za aktiviranje autentine intimnosti u odnosu izmeu dva

ljudska bia u ovom svijetu. Ne postoji NIKAKAV zdravi PROTOTIP za
ljubavnike koji PODRAVA taj aspekt naeg ljudskog iskustva kao SREDSTVO
za buenje vibracione svjesnosti. Sve PROTOTIPOVE odnosa ubaene u nau
svjesnost dali su nam religija, poslovanje i politika. Kao takvima njihov plan
je umirivanje i kontrola, a ne oslobaanje. Svako na ovaj ili onaj nain trai
intimni fiziki, mentalni, emocionalni i vibracijski odnos sa drugim ljudskim
biem, jer je to obred prelaska u potpuno buenje ljudske svjesnosti.
Meutim, budui da traimo to iskustvo u skladu sa mjerilima naeg prolog
kolektivnog programiranja, nalazimo samo neuspjeh, bol i neprestano
frustrirajue razoaranje.

Prvi korak potreban da bismo autentino uli u intimni odnos sa drugim

ljudskim biem je da to napravimo sa pozicije svjesnosti da nemamo
nikakvu ideju o tome kako to postii. Stoga jedino iz pozicije ne-znanja
moemo uspjeti u manifestovanju takvog susreta. Budui da autentina
intimnost nije nimalo poput iskustva zaljubljivanja koje smo programirani
nesvjesno ponovno proivljavati, nemogue nam je prepoznati je. Ne
smijemo pretpostavljati da moemo lako prepoznati ono to je za
ovjeanstvo bilo izgubljeno vie od 2000 godina.
Sve napisane knjige o odnosima koje nam daju savjet na tu temu, od Kama
Sutre do naih savremenih izdanja, temelje svoju mudrost na modelu koji je
po sebi neispravan. Budui da one ne potuju Stazu svjesnosti u mehanizmu
ljubavnih odnosa, svaki korak koji preduzmemo u iskustvu koristei njihovo
T

vostvo efikasno slui samo tome da ubije odnos; njihov pristup

ispoljavanju autentine intimnosti stoga nam samo uspijeva pomoi da
metaforiki ovijemo kruti le.
Svi smo se mi programirali da ponavljamo prolost. Zbog toga, ako traimo
autentinu intimnost nesvjesno, to automatski radimo pokuavajui ponoviti
program. Autentina intimnost nije program.
Autentina intimnost, poput svjesnosti sadanjeg trenutka, nema nikakvu
formulu; ona je stanje bivanja koje postoji unutar svakog trenutka, ali nije
sputano mjerilima bilo kojeg trenutka.
Naa iskustva u svim naim prolim odnosima stalno nam govore da ono to
pokuavamo napraviti ne djeluje, a ipak ostajemo gluvi za glas svojih linih
iskustava.
Iz nekog razloga vie volimo vjerovati programiranju koje su nam
utisnule nae religije, politiari i poslovanja, bez obzira na ono to nam govori
nae lino iskustvo.
Mi dosledno ulazimo u odnose utemeljene na unaprijed stvorenim
predrasudama koje nam je ugradio vanjski svijet. Za oekivati je da ne
uspijevamo. Zatim, sa naizgled malo oklijevanja, ponavljamo taj isti obrazac
iskustva. To je zabluda.
Za ulazak u bilo koje autentino iskustvo neophodno je prihvatiti svoje lino
iskustvo kao svog uitelja, a ne ono to nam govori svijet.
Ako iskreno traimo to izuzetno iskustvo sa drugim ljudskim biem, od
koristi je da postanemo svjesni kako neki kulturni aspekti, poput religije,
utiu na na pristup ljubavi, kako se ne bismo nesvjesno odveli nazad u
iskustvo neizbjene nemoi. Veina nas zapoinje intimni odnos sa drugim
ljudskim biem na temelju programiranja koje smo primili od strane
konzervativnih religijskih organizacija. To u poetku ne mora biti vidljivo, ali
to je samo zato to jo ne razumijemo uticaj koji konzervativna religijska
filozofija ima na intimne odnose u modernom svijetu. ak ne moramo ni
prihvatati konzervativne religijske sisteme vjerovanja da bi ti sistemi
vjerovanja uticali na nas; reaktivnim opiranjem ili odbacivanjem religijskih
U

pogleda ionako im nesvjesno dajemo mo nad nama.

Braniti se od bilo ega je oblik napadanja, jer percipiramo da je to neto
stvarno.
Nema nikakve potrebe napadati ili se braniti od konzervativnih religijskih
vjerovanja da bismo uvidjeli i priznali utjecaj koji takve organizacije imaju na
nae individualne percepcije. Jednostavno posmatranjem prototipova koje
one suptilno ugrauju u nae psihe, a zatim uinaka koje ti energetski obrasci
imaju na nas, moemo uvidjeti ta se desilo bez da moramo sadravati
emocionalni naboj u vezi toga. Cilj takvog posmatranja nije da upotrijebimo
krivicu, jer mi nismo rtve; cilj je da se probudimo iz rasprostranjenog
religijskog programiranja koje zadire u svaki aspekt naeg pristupa
intimnosti.
Dovoenje svjesnosti u struje takve uslovljenosti takoe nam pomae da
shvatimo zato je ponovni ulazak u iskustvo intimnog odnosa na temelju
tih ograniavajuih religijskih programa beskoristan. Jednom kad smo
prepoznali neke od uinaka religijske arhetipske uslovljenosti u svom
vlastitom iskustvu, u svom ponaanju prema drugom i u svojim snovima i
fantazijama u vezi odnosa, moemo zapoeti otputati stisak kojim nas ta
dogma dri. Tada moemo otvoriti svoju svjesnost za mogunost da moda
postoji drugi nain da budemo u meusobnom odnosu. Moda je cijeli na
pristup odnosima zavaravanje? Autentina intimnost moe biti iskustvo toliko
strano naoj svjesnosti da nam moe biti neprepoznatljiva ak i ako nam se
pokae. to ako smo je preokrenuli naopake? Biti u zabludi u vezi toga
ta je autentina intimnost je problem jedino kad smo nesvjesni da
grijeimo. Svjesnost je protivotrov za takvu nepriliku.
Nai roditelji nisu doivjeli autentinu intimnost jedno s drugim. Moda su
doivjeli njene prolazne trenutke prije nego to su se pokorili
programiranju nae kulture i utopili u njemu. Nai svetenici, asne
sestre, monasi, politiari, poslovne voe, slavne linosti i kulturni heroji ne
oslikavaju autentinost u odnosu. Stoga, nemamo nikakav primjer za slijediti
osim mjerila svog vlastitog iskustva. Drugim rijeima, niko nam ne moe
uistinu rei kako postii autentinu intimnost, a ako to i pokua,
najvjerovatnije to radi samo zato da nas umiri i kontrolie.

Kako se iko usudi rei nam kako voljeti drugo ljudsko bie!
Svjesnost da ne postoji nikakav odreeni metod ni sistem koji moe
probuditi ljubav izmeu dva ljudska bia je vrlo vana taka spoznaje. To je
ona koja nam poinje svitati na vrlo stvaran nain kada smo se spremni
posvetiti autentinom intimnom odnosu sa drugim ljudskim biem. Kad
jednom svjesno i spremno uemo u iskustvo intimnosti, tada postaje kristalno
jasno da smo uskoili u nepoznato.
Da bismo doivjeli autentinu intimnost moramo ui u mjesto na kojem nismo
nikada bili. Ta potekoa ostaje nepromijenjena bez obzira na to koliko
duboko uronimo u takvo iskustvo. Susret s autentinom intimnou je uvijek
nov, potpuno nepredvidljiv i neprestano se mijenja.
Religijske organizacije zadaju dvostruki
mogunosti doivljavanja autentine intimnosti:

onesposobljavajui

udarac

One izbjegavaju ili umanjuju ulogu intimnosti izmeu ljudskih bia u avanturi
prema postizanju spoznaje Boga prikazujui takvo iskustvo kao "grenu"
prepreku naem duhovnom razvoju.
Zatim nam predstavljaju disfunkcionalne prototipove kojima se nesvjesno
pokoravamo kao svojoj inspiraciji za uloge koje igramo unutar iskustva koje
zovemo ljubavni odnos.
Kao nain da se to opie pregledajmo ukratko tu igru uticaja unutar
konteksta konzervativnog hrianstva:
Temeljni prototipski sporazum koji nam predstavlja konzervativni hrianski
sistem vjerovanja je o celibatu Spasitelja, Isusa, koji je podjednako svrstan
sa Marijom, njegovom Djevicom Majkom. Isus Spasitelj, koji je muko,
predstavlja mentalno tijelo, uitelja. Majka Marija, koja je majka i
njegovateljica, predstavlja fiziko tijelo, prirodu ili materiju. U tom svjetlu,
predstavljajui nam taj prototipski sporazum, crkva suptilno odailje poruku
da nas treba spasiti nae mentalno tijelo (nae razmiljanje i analiziranje), te
da emo podrku u tom poduhvatu dobiti okretanjem prema fizikom tijelu
(materiji). Emocionalno tijelo, Marija Magdalena, ne samo da je izbaena iz
tog sporazuma, nego je u potpunosti poniena u svom izbivanju bivajui
W

proglaena "prostitutkom". Zbog toga se emocionalno tijelo ne istie u

svijetu na kojeg utie konzervativno hrianstvo. U stvari, odigrava se
upravo suprotno; na njega se gleda kao na izvor grijeha. Prema tome:
Bojimo se svojih vlastitih osjeaja i radimo sve to je potrebno da ih
umirimo i kontroliemo.
Bjeimo od uvida srca i umjesto toga se gubimo u vanjskim mentalnim i
fizikim iskustvima ovoga svijeta.
Ne moemo percipirati uzronu taku svojih neugoda i stoga smo nemoni
kada se radi o ponovnom uspostavljanju ravnotee u kvalitetu svojih
iskustava.
Jedina prototipska oinska figura unutar tog sporazuma je Josip, Isusov otac,
ovjek koji se vrzma u pozadini i ini se da nema nikakav stvarni uticaj. Drugi
oinski prototip je Bog, koji je izvan dohvata svakog smrtnika ako ne slua i ne
slavi zapovijedi crkve.
Ti temeljni prototipovi kako ih predstavlja crkva nisu neprimjereni; njihov
opisani meusobni odnos je ono to iskrivljuje uticaj koji imaju na vjernike, a
i na nevjernike. Vanjski prototipovi bi trebali odraavati nae unutranje
osobine i pomagati nam u integrisanju punoe naeg bia. Kad su nae
unutranje osobine meusobno usklaene, ulazimo u iskustvo cjelovitosti,
koje se moe zvati i svetost. Meutim, kad se pokoravamo prototipovima
koji su van ravnotee, i mi odslikavamo takvo stanje. Na primjer, samo
izgnanstvom Marije Magdalene s njenog mjesta Milosti, mi, na koje utie
konzervativna hrianska palica na zapadu, postajemo nasukani u stanju
emocionalne nemoi, neznanja, arogancije i neautentinosti.
Pregledajmo ukratko kako slika "neenje Isusa" (brata) zdruena sa Djevicom
Marijom (majkom) i nesposobnim Josipom (ocem), spojena s istovremenim
odbacivanjem i poniavanjem Marije Magdalene (sestre), destruktivno utie
na nau namjeru da uemo u " ljubavni odnos" sa drugim ljudskim biem:
Budui da nema nikakvog istaknutog oinskog lika u tom prototipskom
sporazumu, mukarci odgojeni unutar te hrianske perspektive nemaju
pojma kako biti autentini oevi svojoj djeci, osim da budu suzdrani; biti
X

svugdje ali nigdje, poput Boga. Ili mogu postati poput Josipa - naizgled
ne-uestvujui, nesposobni, oinski lik niko znaajan, petljajui po radionici
izraujui i popravljajui stvari.
Mukarci koji trae pozitivan religijski model uloge tee tome da postanu "tip
Isusa Spasitelja" kako ga je opisala crkva. Ili, ako odbace tu sliku, reaktivno
postaju "destruktivni avo". Ni in postajanja prototipom Isusa kako ga
oslikava konzervativno h r i anstvo ni reagovanje na njega postajui
"antihristom" ne moe odvesti ovjeka u autentinost, emocionalnu zrelost ni
u intimnost. I bivanje ljubaznim i bivanje neugodnim su reaktivni
obrasci ponaanja, a svo reaktivno ponaanje je neautentino, nezrelo i
spreava intimnost.
Budui da je emocionalno tijelo izostavljeno iz tog prototipskog sporazuma, a
kada se prizna, na njega se poniavajue gleda kao na prostitutku, mukarci
srameljivo bjee od bilo ega "emocionalnog" u sebi. to se veima i
hrabrijima prikazuju, to se vie boje svojih vlastitih srca. Oni zbog toga
emocionalno ne odrastaju i u tom smislu ostaju djeaci uprkos svom
fizikom ili mentalnom uzrastu. Zbog toga ovaj svijet vode djeaci radi
zadovoljavanja djeaka.
Da bi nadoknadili tu emocionalnu nesposobnost ti djeaci-mukarci
pribjegavaju lanom hvalisanju, macho ponaanju, matariji sportskog
junaka i elji da sve to ima emocionalni sadraj kontroliu i iskorijene. U
mukarce je utisnut tako dubok strah u vezi sa emocionalnim tijelom da oni
koji podlegnu tom strahu pribjegavaju njegovom omalovaavanju, razbijanju,
silovanju i zlostavljanju kad god vide njegov odraz u svom svijetu. To je
razlog zato je za mnoge ene najopasnije mjesto na ovoj planeti biti sama
kod kue sa mukarcem za kojeg je udata.
Budui da je prototip Isusa opisan kao seksualno nemoan, do te mjere da je
potpuno lien svake zdrave senzualnosti, djeaci-mukarci pribjegavaju
vanjskim stvarima da zamijene energetsku ulogu svojih penisa. Oni
sakupljaju velike automobile, velike pitolje, velike kue, velike firme, velike
cigare i velike uglede, ak do te mjere da pokuavaju osvojiti itave zemlje
da bi se osjeali seksualno sposobnima.
Iako sve mukarce privlai Marija Magdalena, jednom kad uu u odnos s
Y

jednom, oni joj automatski nude brak i pretvaraju je u Djevicu Majku. Zbog
toga gube svu seksualnu privlanost prema svojoj enskoj partnerki. Ko eli
spavati sa svojom majkom? Jednom kad se pojavi to ponitavanje
Magdalene, oni odmah poinju traiti drugi susret s Marijom Magdalenom
izvan svojih odnosa.
Budui da su mukarci pod tim prototipskim uticajem nesposobni energetski
napustiti odnos sa svojom roenom majkom (jer pretvaraju svoje supruge u
svoje majke), oni se nikad ne mogu autentino posvetiti i ui u senzualne
dubine odnosa sa stvarnom Marijom Magdalenom. Zbog toga su lieni
iskustva autentine intimnosti. to se tie pristupanja iskustvu autentine
intimnosti veina mukaraca je jo uvijek u djejem vrtiu.
Budui da mukarci nemaju nikakav prototipski primjer koji im pokazuje kako
se na zdrav nain udaljiti od majinske energije svog djetinjstva, oni ne naue
kako njegovati sebe. To se pretvara u to da su nesposobni uivati u pranju
svog rublja, pranju sua, ienju doma, peglanju niti su kompetentni u
kuvanju i kupovini. Oni ele mamicu da to napravi za njih. Njegujue
ponaanje kod veine mukaraca izloenim tim prototipovima je samo
reaktivno razvijeno kao nain da stvore utisak ili da privuku partnerku. Nije
pokrenuto iz ljubavi prema sebi. Mukarci pod tim ortodoksnim uticajem
obino se ponaaju kao da je "Isus imao slukinju".
Djevica Majka nije predviena da bude prototip za ene; ona je prototip koji
predstavlja zemlju, prirodu, materijalni nivo i svoju sposobnost da njeguje
svjesnost na njenom putovanju kroz materiju u punu vibracijsku svjesnost.
Nijedna ena ne moe postati Majka i stoga konzervativno hrianstvo s tim
prototipom kao modelom za ene odvodi sve ene s pravog puta; ene pod
tim prototipskim uticajem pogreno pokuavaju biti Djevice Majke umjesto
Marije Magdalene. Stoga sve ene pod tim uticajem "ne uspijevaju postati".
Autentini prototip za ene u ovom svijetu je Marija Magdalena koja sjedi s
Isusom kao apsolutno jednaka njemu, sa njenom ulogom, u skladu sa
Stazom svjesnosti, bivajui uzrona taka cijelog toka energije kroz njihov
ljubavni odnos. Budui da je Marija Magdalena izostavljena iz tog odnosa i
osuena kao prostitutka, ene su u skladu s tim percipirane, tretirane i
opisivane na ovoj planeti. ene nemaju ulogu u konzervativnom hrianskom
svijetu osim da su Djevice Majke ili prostitutke. Veina ena se ponaa u
Z

skladu s tim. Sve ene prirodno tee biti Marija Magdalena, ali zavravaju
dozvoljavajui sebi da budu pretvorene u Djevicu Majku. Tada pokazuju
svoju naklonost prema mukarcima koji ih privlae brinui se o njima poput
majke. To nesvjesno podrava nesposobnost mukarca da emocionalno
napusti dom i odraste. Tada ogoreno napadaju te djeake-mukarce zato
to ne odrastaju i susreu se s njihovom frustracijom to nisu to sposobni.
Posledica toga je svaanje i ogorenost kao jedna krajnost i tunjava izmeu
supruga i supruge kao druga. Kada mukarac ubije svoju enu, on pokuava
metaforiki ubiti sputavajui utjecaj svoje majke kako bi mogao odrasti i
postati dostojan pratilac Mariji Magdaleni. Kada ena ubije svog mua, ona se
pokuava osloboditi svog sina kako bi mogla pobjei iz nepodnoljivo
sputavajueg percepcijskog zatvora bivanja "majkom" i zapoeti svoju
sudbinu kao Marija Magdalena za duhovno zrelog mukarca.
ene, uviajui da nemaju nikakvu ulogu u takvom iskrivljenom svijetu, osim
da su Djevice Majke ili prostitutke, reaguju nerazborito i oajno traei
"jednakost sa mukarcima". Meutim, mukarci koje ele nadmaiti su
emocionalno jo uvijek djeaci-mukarci koji kontroliu i umiruju svoja
okruenja s ciljem da dokau da stvarno imaju funkcionalne penise. Stoga,
u pokuaju da nau svoje mjesto na svijetu, ene se pogreno poinju
ponaati kao da i one imaju disfunkcionalne penise i postaju djeaci-mukarci
u haljinama.
Budui da emocionalno tijelo nije ukljueno u taj konzervativni hrianski
prototipski sporazum, ono se stoga ne moe spoznati niti prepoznati kao
uzrona taka energetskog toka iz vibracijskog podruja u ovaj svijet. Prema
tome, umjesto da su izvor svih uvida unutar svojih ljubavnih odnosa sa
mukarcima, ene sebi doputaju da ih oni kontroliu, da im nareuju i da ih
ugnjetavaju.
Veina mukaraca i ena u "zapadnjakom svijetu" posluno se pokorava
fizikim, mentalnim, emocionalnim i vibracijskim okolnostima koje ti religijski
prototipovi smatraju primjerenim, bez da su imalo svjesni percepcijskog
zatvora u kojem su nesvjesno utamnieni.
Pod tim okolnostima, u kojima mukarci hodaju naokolo maui po vazduhu
svojim penisima u pokuaju da "osjete" neto, a ene se ponaaju kao
Djevice Majke u pokuaju da potisnu svo znaenje osjeaja, mala je ili
AA

nikakva ansa ulaska u autentini, intimni odnos sa drugim.

ak i ako vjerujemo da smo nekako iznad uticaja te prototipske uslovljenosti,
nismo. Cijeli "moderni" (ili slobodni) svijet nesvjesno djeluje prema tom
prototipskom nacrtu:
Sve to smo ponukani vjerovati o "zaljubljivanju" se pokorava tom nacrtu;
"zaljubljivanje" je ulazna taka u matricu tog programa.
Na sve to znamo o ljubavnim sastancima utie taj nacrt; "igra ljubavnog
sastajanja" kakvu danas igramo je prireeno okruenje koje postavlja zamku
za instituciju zvanu brak.
Svaki popularan film, televizijski show i roman bestseller o "zaljubljivanju"
djeluje iz tog nacrta; ti opisi slue tome da podre bajku slavni laan srean
kraj zvan brak.
Institucija braka kakvu poznajemo i prihvatamo je orue tog nacrta; u
trenutku kad padnemo na program braka moemo biti fiziki, mentalno,
emocionalno i vibracijski upravljani do take da postanemo hrana za politiku,
religiju i trgovinu.
Autentina intimnost nema nikakve veze sa brakom; brak je smiljen da bi
unitio mogunost takvog iskustva kako bismo se nesvjesno okrenuli silama
unutar politike, religije i trgovine da nam donesu radost i oduevljenje koje
bismo trebali nai jedno u drugom.
Ako nastavimo ulaziti u odnose sa tim iskrivljenim prototipskim slikama kao
svojim vodiem; ili srljamo u brak ili srljamo u samostan; ili zavrimo ivei
zajedno u tihom oaju ili sami u tihom oaju.
Ulazimo u odnos za odnosom pokuavajui napraviti neto to je samo po
sebi lo posao ili odustajemo i zatvaramo svoje srce takvoj tenji.
Vjenamo se, upadnemo u zamku te institucije, a tada odvraamo panju
pomou posla, golfa, djece i preljuba ili se razvodimo i pokuavamo ponovno.
Pridruujemo se duhovnom putu celibata.
Religija, poslovanje i politika uvijek zatvaraju autentinu intimnost; njihova
BB

svrha je da popune prazninu stvorenu naom nesposobnou da iskusimo

pravu ljubav. Zbog te praznine mi traimo prividno iskustvo zvano
prosvjetljenje umjesto intimnosti i zbog toga nalazimo razoaranje,
razbijanje iluzija, depresiju i oaj. Put u autentinu intimnost ne moe se
utabati onim to znamo o odnosima niti onime to smo programirani da
ponovo stvaramo. Ako nismo spremni odgurnuti sa strane sve na to smo
natjerani vjerovati i umjesto toga vjerovati da nam je lino iskustvo uitelj,
neemo nai svoj put u autentinu intimnost.

Bog je ljubav i ljubav je Bog.

Kada elimo ui u autentian ljubavni odnos sa drugim ljudskim biem,

traimo intimno iskustvo s Bogom unutar fizikog. Traimo ljubav; traimo
ljubav koja moe biti uzemljena u fizikom, ali koja nam takoe i omoguuje
da probudimo vibracijsko. Religija ubija ljubav zamjenjujui "ljubavnika" sa
"svetenikom". Politika podrava religiju, a poslovanje podrava politiku.
Religija, politika i poslovanje su trojstvo straha i neznanja na zemlji. Ljubav ne
moe donijeti plodove u vrtu zasaenom sjemenom straha. Vjerovati da je
tako je zabluda.
Religija kakvu danas poznajemo je zmija koja je dopuzala u Rajski vrt i
donijela neravnoteu u boanski odnos izmeu ljudi. Uinila je mukarce
nemonima, a ene nesposobnim propovijedajui znanje o dobru i zlu.
Organizovana religija je "guja" sakrivena pod mantijom svete vanjtine.
Ne vjerujte ni rijei koju bilo koja organizovana religija propovijeda ako
istinski traite iskusiti ljubav slasnu poput zrele i sone jabuke.
Pitanje je: Imamo li hrabrosti odbaciti cijeli lani romantini porno-show
i ui u potragu za iskustvom autentine intimnosti? Ve znamo kuda nas
vodi taj poznati religijski nacrt "dozvoljene romanse"; definitivno ne prema
ljubavi. Nikad prema ljubavi. Stoga nikad prema Bogu. Istinski tragaoci za
intimnim susretom punim ljubavi e to znati, kao i istinski tragaoci za
bogospoznajom.
Pokuati se pomiriti sa svojom porodicom kad smo u ratu unutar sebe je
CC

besmisleno i neautentino. Pokuati ui u svjesno intiman odnos sa drugim

ljudskim biem kad jo ne osjeamo mir prema vlastitoj porodici je
besmisleno i neautentino. Pokuati ui u intiman odnos s onim to je za nas
Bog kad se jo nismo pomirili sa sobom, sa svojom porodicom niti jo uli u
autentini intimni odnos sa drugim ljudskim biem, je jednostavno arogantno.
Put je otvoren svima koji mogu vidjeti:
Najprije trebamo postii intimnost unutar sebe. Zatim trebamo postii mir
prema svojoj porodici. Zatim ulazimo u svjesni intimni odnos sa drugim
ljudskim biem.
Tek onda pristupamo intimnom odnosu sa Bogom.
Ne vjerujte to vam je reeno o ljubavi ili Bogu ako zaista elite znati. Uite
u svoje vlastito iskustvo, neka ono pokazuje put i vjerujte ta vam ono govori.
Bog je u naem iskustvu i nae iskustvo je u Bogu.

DD

SVJESTAN ODNOS
DIO II: DJEACI I DJEVOJICE, MUKARCI I ENE

Svi mi teimo iskustvu bivanja pravim mukarcem ili enom, bivanju

ODRASLIM , to je na drugi nain reeno da teimo postii emocionalnu intimnost sa
samina sobom, meusobno i sa svijetom koji susreemo. A opet, ne znamo ta takvo
iskustvo podrazumijeva. Na moderni svijet nam nam ne prua primjer ta to znai ui
u autentinu intimnost sa bilo kojim aspektom naeg ivotnog iskustva, a kamoli sa
samima sobom. Dok nam takav susret ostaje stran, ostajemo djeaci I djevojice koji
gaje nerealne matarije o tome ta znai biti ODRASTAO. Kada djelujemo prema
tim matarijama ulazimo u teku bol.

POZIVANJE AUTENTINE INTIMNOSTI

Postoji ogromna razlika izmeu djeaka i djevojica, te mukaraca i ena.

Razlika je u osnovi emocionalna sposobnost, pa stoga nije odmah vidljiva
izvana. Na povrini se mi odrasli moemo praviti da smo mukarci ili ene, ali
kada se primijeni test intimnosti, bilo da se to odnosi na intimnost sa samim
sobom, s drugim ili s onim to je za nas Bog, nae autentino stanje se
neizbjeno otkriva. Mi odrasli smo veinom djeaci i djevojice u stanju
pretvaranja. Budui da se razvoj naeg emocionalnog tijela u modernom
svijetu ubrzano umanjuje kad napustimo djetinjstvo, naa prosjena
emocionalna dob je oko sedam do etrnaest godina starosti.
Jedan od najbrih naina da prevladamo to zaostalo emocionalno stanje je
traiti autentino iskustvo intimnosti. To je zbog toga to emocionalna
intimnost, da bi bila autentina, zahtijeva prisutnost, iskrenost i stoga
ranjivost.
Samo oni emocionalno zreli dozvoljavaju sebi da budu ranjivi. Samo oni
emocionalno nezreli izbjegavaju ranjivost. Kad pokuavamo iskusiti intimnost
postajemo svjesni toga gdje u naem iskustvu elimo pobjei od susreta,
EE

gdje ne moemo biti iskreni i, prema tome, gdje se titimo od iskustva

ranjivosti. Otkrivanje taaka neranjivosti u nama je isto to i otkrivanje
taaka straha, ljutnje i tuge. Takoe je isto to i otkrivanje podruja naeg
emocionalnog tijela koja su blokirana i stoga zaostala. Zbog toga, jednom kad
uemo na odreeni nivo unutranjeg rada na sebi, jednom kad postignemo
odreeni nivo intimnosti sa samim sobom, neophodno je da svjesno uemo
u intimni odnos sa drugim ljudskim biem.
Vjerovati da moemo sami oistiti sve aspekte svog emocionalnog tijela je
zabluda. Postoji ogromna koliina emocionalnog ienja koje moemo
postii sami koristei vanjski svijet kao ogledalo, ali ipak rad nasamo nam
ne moe pomoi da raistimo sve utiske povezane sa iskustvom odnosa.
Postoji odreen rad na emocionalnom ienju koji dolazi na vidjelo samo
kad odluimo postati potpuno ranjivi sa drugim ljudskim biem. To je mo
svjesnog odnosa; pomae nam da preduzmemo sledei korak u ienju
barijera koje stoje izmeu nas i intimnog susreta sa svim ivotom. Ui u
odnos sa drugim ljudskim biem s tim kao ciljem znai pozvati sami sebe da
dublje zakoraimo u autentinu intimnost.
Jednom kad smo u stanju sebi dati ljubav bezuslovno, sledei korak je
drugom dati ljubav bezuslovno.
Taj sledei korak je presudan u naem emocionalnom razvoju, jer tek kad
smo u stanju bezuslovno dati ljubav drugom ljudskom biu, to zauzvrat
mijenja nae odnose sa svim ljudima, sposobni smo bezuslovno pristupiti
Bogu.
Jedino kad bezuslovno pristupamo Bogu, ulazimo u autentian odnos s
onim to je Bog za nas.
Ulazak u odnos s drugim s namjerom da iskusimo autentinu intimnost
poziva znatan emocionalni razvoj. Autentina intimnost nije iskustvo koje se
desi samo zato jer to elimo. Ne moe se stei kupovinom, potraivanjem niti
zahtjevom. Sposobnost da se manifestuje takav susret nije odreena klasom,
roenim pravom, kulturom, religijom, bogatstvom, rasom niti svjetskim
statusom ikakve vrste; ona je odreena emocionalnom hrabrou.
Sposobnost da se ue u autentinu intimnost s drugim ljudskim biem je
FF

stoga pouzdan barometar za odvajanje mukaraca od djeaka i ena od

djevojica. Iako se djeaci i djevojice mogu pretvarati da su mukarci i ene
po nainu na koji se nose izvana u mentalnim i fizikim aspektima svijeta kroz projekciju njihovog mentalnog i tjelesnog ponaanja, izgleda i ivotnih
okolnosti iznutra nema zavaravanja srca. Autentina intimnost se ne moe
odglumiti.
Autentina intimnost je prvenstveno emocionalno stanje koje zrai u naa
mentalna i fizika iskustva, ali nije njima odreena.
Kao i iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, lake je utvrditi ta autentina
intimnost nije, nego opisati tano ta ona jeste. Tvrditi previe jasno ta ona
jeste potie mentalno tijelo da pretpostavi da postoji skup pravila koje treba
slijediti kako bi se ostvarilo iskustvo. Postoje samo smjernice za ulazak u
autentinu intimnost; stvarno iskustvo je uvijek predavanje nepoznatom i
susret s njim.
Razlika izmeu djeaka i djevojica, i mukaraca i ena, je ta da djeaci i
djevojice jo uvijek vjeruju da kvalitet njihovog odnosa ima nekakve veze
s osobom s kojom uu u odnos. Mukarci i ene znaju da je to privid i da je
ponaati se u skladu s tim sumanuto.
Mukarci i ene znaju da je kvalitet bilo kakvog odnosa u koji se ulazi s
drugim odreena stanjem vlastitog srca.
Mi ozbiljno razmatramo ulazak u svjesni odnos sa drugim samo kad smo ve
do neke mjere uli u svjesni odnos sa samima sobom. Djeaci i djevojice
ulaze u svjesni odnos s drugim ne zato da nastave samorazvoj, nego da se
sakriju od njega. Njihova panja je stoga prvenstveno na drugima, na onome
ta primamo od njih. U autentino intimnom odnosu, panja je u naem
vlastitom srcu i na onome to zraimo prema drugom, ona je na onome
to im bezuslovno dajemo. Drugim rijeima, kada se radi o odnosima korisni
je barometar, koji razlikuje djeake i djevojice od mukaraca i ena, da li je
namjera davati ili primati.

GG

PROSTOR I BIVANJE ZAJEDNO

Autentina intimnost zahtijeva iskrenost, jer iskrenost unitava iluzije koje

nastaju iz emocionalnog utiskivanja iz naeg djetinjstva o tome ta mislimo
o emu se sve radi u odnosu. Jo jedna vidljiva razlika izmeu djeaka i
djevojica, i mukaraca i ena, je da su mukarci i ene unitili svoje
djetinjaste iluzije o zaljubljivanju i za to su zahvalni. Putovanje u
autentinu intimnost trai suoavanje s naim linim iluzijama o odnosima na
svim nivoima; o naem odnosu sa samim sobom, s drugima i s onim to je
za nas Bog. To je ono to ini ulazak u autentinu intimnost tako presudnim
korakom u evoluciji nae vrste. Religije i duhovne discipline koje nam na
ikakav nain uskrauju to iskustvo stoje izmeu nas i prosvjetljenja. Bez
doivljavanja autentine intimnosti s drugim ljudskim biem iskustvo
prosvjetljenja je nemogue. Kad god povjerujemo da je monako iskustvo
celibata duhovno korisno, zavedeni smo, oslabljeni i odvraeni od svog
putovanja u samospoznaju i bogospoznaju.
Praksa celibata, ivljenja izvan iskustva intimne fizike, mentalne i
emocionalne intimnosti sa drugim ljudskim biem je samo dio unutranjeg
putovanja, a ne putovanje. Monako ivljenje je neophodno kako bismo
stekli osjeaj svoje vlastite energije, svog Ja. Ne moemo stei jasan osjeaj
svoga Ja dok smo zapleteni unutar svoje roene porodice, niti to moemo
postii kad izaemo iz iskustva svoje roene porodice i direktno uemo u
iskustvo bivanja u odnosu sa drugim.
Vrlo je korisno i potrebno ivjeti monaki, u stanju celibata, neko
razdoblje nae ivota, kako bismo mogli stei autentini osjeaj svog ja.
Za vrijeme prelaznog iskustva celibata zapoinjemo, istraujemo i
uspostavljamo autentini odnos sa samim sobom. Kad uemo u fiziki odnos
s drugim bez da smo prvo sebi dali mogunost da steknemo osjeaj svog
Ja, neizbjeno se u potpunosti izgubimo u odnosu. Odnos nam tada
postaje sve. Prema tome, reagujemo na ogranienje te potekoe "traei
prostor od drugog". Imati osjeaj linog prostora je mogue samo kad imamo
osjeaj svog Ja, svoje vlastite energije, toga kakav je to osjeaj biti u svijetu
emocionalno nevezan za druge. Idealno, to iskustvo celibata, sa namjerom
da steknemo opipljiv osjeaj svoga Ja, znai biti utemeljen i odravan
HH

neko razumno vrijeme prije ulaska u intimni fiziki, mentalni i emocionalni

odnos s drugim.
Mukarac i ena donose prostor u meusobni odnos, dok djeak i djevojica,
kad su u odnosu jedno s drugim, neizbjeno zavre traei prostor jedno od
drugog.
ivljenje tokom razdoblja samoiniciranog celibata je vjetina prepoznavanja i
odravanja atmosfere prostora unutar svog Ja kako bi osoba imala
sposobnost da unese to iskustvo prostornosti u sve druge susrete. Taj
osjeaj unutranje prostornosti se tada prenosi u svjesno pokrenut intimni
odnos sa drugim i predstavlja ono to tom odnosu daje mjesta za disanje.
Prostor je ono to intimnosti daje ivot, a ne zajednitvo.
Intimni odnos s drugim ljudskim biem nije mogu dok jo uvijek gajimo
iluzije koje su nam utisnuli nai roditelji, kultura, religijski, politiki i
ekonomski sistemi. Jedna od tih iluzija je da moemo koristiti odnos kao
sredstvo da budemo zajedno. Meutim, svako ko je uzeo vremena da istrai
odnos sa samim sobom dobro zna da nae stanje bivanja nije potaknuto
izvana; to je nae unutranje iskustvo koje je odreeno stanjem naeg
unutranjeg svijeta. Najprije moramo uspjeti da budemo sami sa sobom
prije nego to moemo autentino biti s drugim. Ako ne savladamo bivanje
sa sobom prije ulaska u odnos, pretpostaviemo da se bivanje zajedno
postie pomou stvari koje radimo. Na odnos stoga nee biti stanje
bivanja jedno s drugim, nego e biti okarakterisano kao "neto to
radimo kad smo zajedno". Zbog toga emo pogreno vjerovati da e
vjenanje i imanje djece neto dodati naem odnosu. Prema tome, kad god
naiemo na prepreke u svom odnosu, pitaemo se, ta moemo uraditi da
rijeimo nae probleme? Definisaemo zdravlje naeg odnosa prema tome
ta radimo zajedno i koliko toga radimo zajedno.
Ako jo nismo uvrstili osjeaj svoga Ja, osjeaj osobnog prostora, tada
emo, kad god osjeaj prostora eli ui u nae iskustvo odnosa, pretpostaviti
da neto nije u redu.
Rei emo, Tih sije li sve u redu? ili Ve neko vrijeme nismo nita
zajedno radili zar neto nije u redu? Pod takvim okolnostima nae radnje
II

su nune da ispune svaki prazan prostor koji ue u odnos. Jednom kad nam
dosade nae radnje i kad prostor pone ulaziti u te sve due trenutke tiine,
pretpostaviemo da je odnosu kraj.
Unitavanje takvih vrsta iluzija o odnosima zahtijeva da se suoimo s mnogim
aspektima matarije koju smo sagradili oko ljubavi, braka, odnosa, seksa i
svega to povezujemo s imanjem intimnog odnosa sa drugim ljudskim biem.
Suoavanje i unitavanje nae matarije je ono to nas budi za autentinost.
Moramo raspriti iluziju Jednom davno o odnosima kako bi otpustili svoju
neautentinu namjeru da koristimo odnose kao sredstvo da ivimo sreno do
kraja ivota.

STAZA SVJESNOSTI

Da pomogne u unitavanju onoga to nam je utisnuto u vezi uloge odnosa u

naem razvoju, neophodno je ponovno se upoznati sa Stazom svjesnosti o
kojoj se raspravlja u knjizi PROCES PRISUTNOSTI.
Staza svjesnosti je percepcijski alat koji nam omoguuje da razumijemo i
stoga djelujemo uzdu naeg prirodnog toka energije dok se ona kree iz
naeg vibracijskog u i kroz nae emocionalno, mentalno i fiziko iskustvo.
Upravo zato to je nismo svjesni, i zato je ne potujemo, prirodnu
energetsku stazu svjesnosti koju svi koristimo u svakom susretu koji imamo
na ovom svijetu, tako lako prihvatamo prividna stanja kao stvarne i trajne
mogunosti.
Ako piloti ne razumiju mehaniku aerodinamike, nije mogue da upravljaju
avionom. Bez te svjesnosti svako vjerovanje da imaju sposobnost da
pilotiraju avionom se temelji na iluziji, poput djeteta koje se igra s igrakom
avionom. Isto vrijedi i za paradigmu o odnosima. Ako ne razumijemo Stazu
svjesnosti i svjesno ne saraujemo s njom, naa namjera da uemo u odnos
i doivimo autentinu intimnost je osuena na to da bude matarija. To je
JJ

zato to emo bez te svjesnosti pristupiti iskustvu na temelju onoga to nam

je utisnuto i onoga to nam prikazuje svijet, a sve to poiva na iluziji.
Upoznavanje sa Stazom svjesnosti nas budi za energetsku mehaniku u
skladu s kojom svi odnosi moraju tei da bi bili autentini i istinski intimni.
Kada pilot polijee i slijee postoje odreeni postupci koji se moraju
slijediti da olakaju to iskustvo. Na ulazak u ovaj svijet nije nimalo drugaiji;
kada smo roeni u ovaj svijet, naa svjesnost se namjerno kree du
energetske staze koja nam nije odmah oita. Ta Staza svjesnosti je lako
primjetna posmatranjem djetetovog poetnog razvoja. Kada se dijete rodi:
Ono prvo izraava emocije; ono je iskljuivo emocionalno bie.

Ono zatim poinje koristiti svoje emocionalno ponaanje da bi komuniciralo;

njegova svjesnost ulazi u mentalnu aktivnost.

Ono zatim zapoinje fiziko uestvovanje u svom iskustvu bivajui

sposobnim da svjesno kontrolie svoje tijelo; posezanjem za neim i
dranjem, itd.
Staza svjesnosti se stoga kree od emocionalnog preko mentalnog do
fizikog. Ta staza je takoe oigledna kad se kreemo od djetinjstva do
odraslog doba. Kao djeca smo prvenstveno emocionalna bia. Oko dobi od
sedam godina kreemo u kolu i poveavamo svoju mentalnu aktivnost,
kada se nazivamo djeacima i djevojicama. Oko dobi od etrnaest godina
tada prolazimo kroz fiziku promjenu zvanu pubertet i prema tome se
nazivamo tinejderima. Ta faza traje do 21-e godine, kada slavimo svoj
ulazak u odraslo doba.
Moemo jasno vidjeti da je svaki od tih sedmogodinjih ciklusa usredsreen
na drugaiji aspekt naeg razvoja; kao djeca na razvoj je emocionalan,
kao djeaci i djevojice na fokus postaje rastue mentalan, a kao
tinejderima na fokus postaje vie fiziki usmjeren. Staza svjesnosti se opet
kree od emocionalnog preko mentalnog do fizikog.
Ta Staza svjesnosti je vidljiva u svim naim aktivnostima, bili mi toga
KK

svjesni ili ne. Kad imamo malo ili nimalo svjesnosti emocionalnog tijela naa
panja je obino samo svjesna naeg mentalnog i fizikog uestvovanja du
te staze. Na primjer, moemo vidjeti haljinu koja visi u izlogu i koja
magnetski privlai nau panju. Ispoetka moe izgledati da elimo haljinu
zbog toga kako izgleda, zbog fizikih aspekata iskustva. Meutim, ako smo
se sposobni emocionalno provjeriti, otkriemo da je naa privlanost prema
haljini voena osjeajem; nainom na koji vjerujemo da e nas noenje te
haljine omoguiti da se osjeamo. Budui da je emocionalno tijelo uzrona
taka Staze svjesnosti kad uemo u ovaj svijet i meudjelujemo s njim,
emocionalni sadraj iskustva je uvijek uzrona taka, bili mi toga svjesni ili ne.
Kada vidimo haljinu najprije gajimo iluziju o tome kako e nam omoguiti da
se osjeamo (emocionalno), zatim raunamo kako emo je dobiti
(mentalno), a tek onda je kupujemo i nosimo (fiziko). Dakle, jednostavan
in sticanja haljine posluno potuje putovanje uzdu te staze od
emocionalnog preko mentalnog do fizikog.
Od trenutka kad je kupimo opet putujemo du Staze svjesnosti: Ako nosimo
haljinu i reakcija drugih nije onakva kakvu elimo, ako nam ne omoguava
da se osjeamo dobro kad je nosimo u javnosti, tada mentalno
zakljuujemo da nije primjerena, fiziki je skidamo, spremamo u ormar i
pravimo se da vie ne postoji.
To pokoravanje Stazi svjesnosti vrijedi jednako za kupovinu auta, dobijanje
tog posla, imanja tih prijatelja i, naravno, nalaenje onoga u koga emo
se zaljubiti, vjenati se s njim i ivjeti sreno do kraja ivota. Sva ta
kretanja nae svjesnosti putuju du te Staze svjesnosti. Ispitajmo sada to
kretanje energije u svjetlu onoga to zovemo zaljubljivanje.
Kad smo emocionalno jo uvijek djeaci i djevojice i smatramo da nas neko
privlai do te mjere da vjerujemo da to taj, ono to stvarno govorimo je:
To je osoba koja moe zadovoljiti moje potrebe i elje i koja moe napraviti
za mene ono to ja nisam jo emocionalno dovoljno zreo/zrela napraviti za
sebe.
Sva romantika, sva iznenadna strasna privlanost prema drugom ljudskom
biu, bez obzira kako mi hollywood-izujemo okolnosti, je iskustvo koje je
voeno nesvjesno i ono koje se u nama budi samo kad otkrijemo svoju
vlastitu emocionalnu nepotpunost koja se odslikava u drugom. Uzrona taka
LL

tog naglog poriva strasti uvijek dolazi iz nesposobnosti naeg vlastitog

emocionalnog tijela. Obino, zato to nemamo nimalo svjesnosti
emocionalnog tijela i zato to smo fiziki zaneseni svijetom, vjerujemo da nas
privlai fizika ljepota drugog. Meutim, poput haljine ili auta, zbog toga
kako se osjeamo zbog njih ili naina za koji mislimo da se moemo
osjeati pokraj nekoga poput njih nas toliko privlae.
Ono to stvarno kaemo kad izjavimo, Naao sam nekoga ko me
usreuje! je da smo sreli nekoga tko odslikava pitanja koja moramo rijeiti
unutar sebe kako bi uspostavili ravnoteu u emocionalnom tijelu.
Na alost, budui da nam nedostaje svjesnosti emocionalnog tijela, mi se
niti ne pribliimo shvatanju stvarnosti toga. Prema tome, ulazimo u
nesvjestan ples zvan romantika vjerujui da idemo prema iskustvu zvanom
srea. Neizbjeno, ba one osobine koje su nas u poetku privukle toj osobi
e, nekoliko dana nakon ceremonije vjenanja, biti ba one osobine koje nas
izluuju.
To je neizbjena neprilika svih koji nepromiljeno i nesvjesno srljaju du
Staze svjesnosti prema bilo kome ko odraava njihova neintegrisana
emocionalna pitanja. To nesvjesno i glupavo blaeno ponaanje je temelj
sve romantike. Romantika je po svojoj prirodi nesvjesni, pijani ples koji
zavrava emocionalnim mamurlukom jutro nakon vjenanja.
to se vie edukujemo o Stazi svjesnosti, to vie svjesnosti unosimo u
uzronu taku svog ponaanja to znai upoznati se sa stanjem svog
emocionalnog tijela to je manje vjerovatno da emo doplesati u naruje
drugog prividnog odnosa.
Kada smo voeni u odnos s drugim ljudskim biem na krilima strasti, ulazimo
u nesvjestan odnos u kojem je mogunost iskustva autentine intimnosti
nemogua. Moemo imati nestalne susrete s njom, poput privremenog ukusa
blaenstva kad se neko upoznaje s novom drogom, ali taj ukus je gorak i
uzalud emo ga loviti u slijepim hodnicima razoaranja i bola. Budui da
smo u odnos uli nesvjesno, to smo napravili kao sredstvo da ispunimo svoje
potrebe i elje; to smo napravili u pokuaju da dobijemo neto od drugog.
Svi nai barometri uspjeha u toj vrsti odnosa se stoga temelje na radnjama i
na fizikim postignuima, poput vjenanja, imanja djece, kupovine lijepe
MM

kue, ivljenja u prihvatljivom komiluku,

izgraivanjem prave karijere za sebe itd.

imanja

pravih

prijatelja,

Drugim rijeima, namjera nesvjesnog odnosa je poprilino oko kretanja du

Staze svjesnosti od emocionalnog preko mentalnog do fizikog; odnos je
sredstvo kojim se fiziki uspostavljamo u svijetu. Na odnos e stoga trajati i
biti nam zadovoljavajui samo u skladu s naom sposobnou da postignemo
te fizike faktore. Ako, iz nekog razloga, okolnosti nadvladaju te sprijee nae
namjere, odnos e se automatski poeti raspadati. Budui da nema nikakve
stvarne ljubavi u nesvjesnom odnosu, od presudne vanosti su stvari, status,
vanjski uspjeh. Ako se taj pristup iz bajke "ivjeti sretno do kraja ivota ne
moe odrati, odnos je ugroen.
To je pak presudan odreujui znak koji odvaja svjesne odnose od onih
nesvjesnih, ili djeake i djevojice od mukaraca i ena; djeaci i djevojice
trebaju igrake i stvari, lutke i auta, kune ljubimce i nagrade kako bi odrali
svoje igralite. Ako te igrake i poslastice nisu prisutne, zabavi je kraj i niko se
vie ne eli igrati.
Mukarcima i enama koji ulaze u svjestan odnos s namjerom da istrae
autentinu intimnost ne trebaju vanjski oslonci.
Razlog za to je taj to svjestan odnos nije oko jahanja Stazom
svjesnosti u sve akutnije nivoe eksternalizacije; on je oko njegova
preokretanja. Kad god teimo pristupiti sebi ili onome to je Bog za nas, mi
automatski preokreemo Stazu svjesnosti. Dijete koje moli je dobar primjer
toga: kada dijete moli ono najprije klekne i sklopi ruke (fiziko), zatim
izgovara svoju molitvu (mentalno), a te rijei pokreu dubinu osjeaja
(emocionalno) u onima koji moda uju. Njihov in molitve je automatsko
preokretanje Staze svjesnosti i stoga pokree energiju od fizikog preko
mentalnog u emocionalno.
Isti preokret energije svjedoi se u praksama meditacije: Najprije nas naue
da sjedimo u mirnom poloaju (fiziko), zatim nam je dana mantra da
fokusiramo svoje misli (mentalno), a zatim kroz posveenost namjeravamo
aktivirati osjeaje ljubavi i predanosti (emocionalno). Fiziki i mentalni aspekti
molitve i meditacije slue da pokrenu nau panju du Staze svjesnosti do
uzrone take naeg iskustva u ovom svijetu, emocionalne ili srane, i tek
NN

kad aktiviramo taj dio iskustva to postaje stvarno i preobraavajue iskustvo

za nas. Tek kad uemo u "srce stvari" sposobni smo pokrenuti autentino
vibraciono (duhovno) iskustvo. Molitva ili meditacija bez osjeaja su
mehanike i ne postiu nita od znaaja. To je zato jer se naa sutina ili
naa povezanost s onim to je za nas Bog, ne moe iskusiti samo kroz fiziku
okolnost ili mentalnu aktivnost; ona zahtijeva element "osjeaja" da bi
percipirala i meudjelovala s vibracijskom osobinom naeg Bia. Upravo kroz
srce upoznajemo sebe i ono to je za nas Bog, jer kroz srce ulazimo u
svjesnost vibracijskog carstva. Vibracijsko carstvo ne moe se spoznati samo
kroz misao ili fiziku okolnost, njemu se mora pristupiti kreui se od fizikog,
preko mentalnog, a zatim u i kroz tijelo osjeaja da bi se autentino
percipiralo.
Tijelo osjeaja, srce, su vrata u vibracionu.
Kada s drugim uemo u svjestan odnos, naa namjera treba biti i ovo: Da
"odnos" bude vozilo koje nam olakava da svjesno preokrenemo smjer kojom
se naa svjesnost kree du Staze svjesnosti. Ne teimo autentinoj intimnosti
kao sredstvu da se jo vie eksternaliziramo u fizikom; upravljamo njome
svjesno kao medijem da pokrenemo svoju svjesnost od fizikog, preko
mentalnog i u emocionalno, s ciljem da iskustveno prihvatimo vibracijsko.
Stoga, kue, auta, brak, djeca, status, pravi komiluk i prihvatljiv drutveni
poloaj nemaju apsolutno nikakve veze sa "odnosom". Ta vanjska iskustva
mogu doi i proi poput godinjih doba, ali ona ne odreuju strukturu
svjesnog odnosa; odreuje ga samo "na nivo prisutnosti jedno s drugim";
naa sposobnost da budemo fiziki, mentalno i emocionalno ranjivi; i naa
sposobnost da budemo iskreni jedno prema drugom. I, sve to nije
odreeno drugom osobom, nego dubinom naeg odnosa sa svojim vlastitim
srcem.
Ulazak u odnos s nekim da se svjesno preokrene nae kretanje du Staze
svjesnosti kako bi se naa svjesnost usidrila u uzronoj taki naeg iskustva,
je namjera mukaraca i ena. Djeaci i djevojice nisu zainteresovani za takve
stvari; njihov fokus je na igrakama i na tome da njihove potrebe i elje
ispune "mama i tata" ili koga god mogu zavesti da igra za njih takve uloge.

OO

OBREDI PRELASKA

U ovo civilizovano doba nae putovanje kroz i du Staze svjesnosti od

djetinjstva u odraslu dob se odvija nesvjesno. Meutim, nije uvijek bilo tako.
Bilo je vrijeme u naem ljudskom iskustvu kad su zajednice priznavale tu
energetsku stazu i njene take tranzicije namjernim postupcima zvanim
"obredi prelaska".
Obred prelaska je svjesno pokrenut i pomagan integrativni postupak koji nam
omoguuje da se kreemo iz jednog stanja bivanja u drugo.
Dok smo jo uvijek ivjeli u zajednici jedni s drugima, "ceremonije
imenovanja" su bile dio naeg iskustva razvoja. One su sluile kao vaan
obred prelaska u kolektivnom oznaavanju i priznavanju kretanja pojedinca
du Staze svjesnosti od djetinjstva do odraslog doba. Kada se rodilo dijete,
dato mu je ime na temelju okolnosti pod kojima je dolo na svijet. Ako je
dijete dolo na ovaj svijet vritei i bacakajui se ili je bilo tiho, to ponaanje
bi se onda zabiljeilo i odrazilo na ime. Ako se dijete rodilo pod neobinim
vremenskim prilikama, i to bi se odrazilo na imenu. Na taj nain je dogaaj
djetetovog dolaska bio priznat kao neodvojiv od okruenja i okolnosti u
kojima se rodilo.
U doba od sedam godina djetetu bi se dalo novo ime; ime dobijeno iz
posmatranja kako se ono ponaalo kao emocionalno bie, ime koje oznaava
njegov prelaz iz bivanja "djetetom" u bivanje "djeakom ili djevojicom". To
ime bi takoe oznaavalo promjenu u nainu na koji taj pojedinac uestvuje
u zajednici. Kada je priznat kao "djeak ili djevojica", bilo je neophodno da
ue u dublje i svjesnije stanje uenja o svojoj kulturi od starijih. Prie koje su
mu se priale preuzimale bi praktiniju grau; cilj njihovog sadraja sada je
bio da razvije mentalne sposobnosti pojedinca.
U doba od 14 godina djeak ili djevojica bi preli kroz jo jednu ceremoniju
imenovanja da uu u iskustvo bivanja "mladim mukarcem ili enom" ili
tinejderom kako se ta faza danas naziva u naem drutvu. To novo
dato ime odraavalo bi njihove darove i talente, s ciljem da iznese na
vidjelo potencijal njihovog budueg doprinosa zajednici. Ta ceremonija
imenovanja takoe bi oznaavala porast njihove fizike odgovornosti unutar
PP

zajednice. Konana ceremonija imenovanja odigrala bi se oko doba od 21

godine. Tom prilikom bilo bi im dato ime koje e nositi ostatak ivota, bili bi u
potpunosti prihvaeni kao mukarci i ene i zapoeli bi putovanje kroz ivot s
namjerom da dou do potovanog statusa "Starijeg".
Obredi prelaska poput tih osiguravali su da svi pojedinci koji dou na svijet
svjesno putuju Stazom svjesnosti na nain koji ih je probudio za njihove
pojedinane potencijale i koji ih je fiziki, mentalno i emocionalno integrisao
u njihove zajednice. To ih je osposobljavalo da cijene svoju jedinstvenost,
kao i to da se osjeaju intimnim dijelom svoga svijeta.
Danas veina zajednica vie nema svjesne obrede prelaska. Zbog toga, mi
putujemo Stazom svjesnosti nesvjesno, ne razumijemo svoje mjesto u
svijetu, ne moemo integrisati svoja vanjska i unutranja iskustva i ne
znamo, a kamoli da imamo priliku, u potpunosti izraziti svoj potencijal. Stoga
se osjeamo izgubljeni u svijetu koji se ini da nema nikakvog smisla. U
ovo moderno doba ini se da imamo puno, puno prelazaka za birati i
zato vjerujemo da smo slobodni, osloboeni i napredni, ali nismo. Bez svjesno
pokrenutih obreda prelaska da nas vode du Staze svjesnosti, postajemo
percepcijski zarobljeni u iluzijskim stazama koje nikuda ne vode. Sada ulazimo
u staze koji su pomo za nudu na temelju trenutnog zadovoljavanja. Te
percepcijske staze, kakva je institucija braka danas postala, nisu izgraene s
ciljem da nas dovedu u iskustvo autentine mukosti ili enskosti, nego da
ugaaju neintegrisanim potrebama i eljama emocionalno zaostalih ljudskih
bia kojima se nije pomagalo u svjesnom odrastanju.
ak iako vie nemamo obrede prelaska, jo uvijek instinktivno traimo ta
iskustva. Meutim, sada u njih ulazimo nesvjesno. Prema tome, umjesto da
su kreativni i integrativni, oni su postali destruktivni i stoga raaju
neintegraciju. Kratko pregledajmo dva naina na koja se to dogaa:
Kada smo funkcionisali u zajednici, djeacima i djevojicama u doba od
oko 14 godina, kada bi uli u svoje iskustvo puberteta, potvrdila bi se
fizikalnost tog trenutka tranzicije tako da su se njihova tijela na neki nain
oznaila. Danas se tinejderi tetoviraju i bue u pokuaju da postignu taj
obred prelaska. Meutim, bez vostva Starijih kroz taj obred prelaska te
prakse postaju reaktivne izjave umjesto da su svjesni obredi. Oni postaju
ovisniki umjesto konstruktivni.
QQ

Kada smo funkcionirali kao zajednica, mladi mukarci i ene oko doba od 21
godine esto bi bili isporueni u odraslu dob tako da su im Stariji dali da
pojedu biljne psihoaktivne lijekove. To iskustvo ih je osposobljavalo da
uu u proireno stanje svijesti koje je unitavalo ogranienje individualne
svjesnosti, kako bi odrasla osoba koja se raa mogla iskustveno osjetiti i
znati da je njihova prisutnost integralni dio cjeline. To bi takoer olakalo
svjesnu povezanost sa "precima" ili to bismo danas mogli nazvati
vibracijskim carstvom. Danas se taj obred prelaska izopaio u kupnju bavice,
nabavke neto trave i potpuno opijanje na neiji 21. roendan.
Danas jo uvijek potujemo Stazu svjesnosti, ali to radimo nesvjesno i stoga
destruktivno. Rastvaranjem, unitavanjem i diskreditovanjem drevnih praksi
obreda prelaska i hipnotiui se u vjerovanje da su ti drevni postupci
necivilizovani, primitivni, neproduktivni, bogohulni i nepotrebni, postali smo
plijen iluzija koje su nam usadili nai religijski, politiki i ekonomski sistemi.
Obredi prelaska koji su sluili da pomognu i olakaju nau evoluciju u
integrisana stanja bivanja sada su zamijenjeni nemonim i iluzornim
drutvenim stazama koje imaju za cilj da uslove i pripreme pojedinca da ue u
institucije obrazovanja, braka, svijest odvojenih porodica i ivotnu karijeru, s
eventualnim obeanjem za nagradu na kraju svega. Svi takvi obredi
prelaska i staze na koje oni usmjeravaju nau svjesnost su prividno,
razdjeljeno, fragmentisano iskustvo koje namjerno slui tome da transformie
jedinstvena ljudska bia u proizvodnu liniju mentaliteta profita. Postali su
"obredi profita".
U samom srcu ove iluzije je institucija zvana "brak", a zamka za tu iluzijsku
stazu je bajka koja se vrti oko "zaljubljivanja". Prihvatanjem te ideje,
slijeenjem te bajke i p odravanjem tog hipnotikog zavoenja zvanog
"zaljubljivanje i sreno ivljenje do kraja ivota" kao neeg od vanosti, mi
automatski unitavamo mogunost da iskusimo autentinu intimnost sa
sobom, drugim i sa svim ivotom. "Zaljubljivanjem" ulazimo na stazu koja
vodi samo u rasulo, razoaranje i tihi oaj. Sve dok to ne uvidimo, ostajemo
djeaci i djevojice. U trenutku kad shvatimo da je to samo bajka, spremni
smo postati mukarci i ene.
Brak je bajka koja privlai samo djeake i djevojice.

RR

Mukarci i ene vide kroz zamku.

Vjerovanje da brak moe doprinijeti na ikakav nain naem nivou intimnosti sa

drugim ljudskim biem je obmana.

Ako zaista nekoga volimo, zadnja stvar koju bismo mu uinili je da se

vjenamo. Brak je danas osmiljen tako da uniti svaku priliku smislenog
odnosa. On je sredstvo koje slui samo politikim, ekonomskim i religijskim
ciljevima. On je nain da se ljudska bia organizuju i skupe u stado sa
mentalitetom ovaca. Godinje se iz te iluzije zarade milijarde dolara.
Neuspjeni religijski sistemi vjerovanja odravaju se i podravaju kroz tu
iluziju. To je drutvena infrastruktura osmiljena da uzgaja, trenira i
osigurava organski software politikom hardware-u koji vodi ovu planetu. On
odrava obrazovni sistem koji poduava ljude niemu o ivotu, ali svemu o
zaraivanju za ivot. On spreava pojedince u presudno doba kada je
energija i znatielja poviena da uu u samoistraivanje. On nije nita vie od
drutvenog fotografskog aparata koji pokuava drati ovjeanstvo u urednim
predvidljivim hrpicama. On nema nikakve veze sa pokretanjem svjesnog,
autentinog ili intimnog odnosa izmeu dva ljudska bia. Brak u koji se ue
kroz prolaz romantine strasti ubija svjesnost, autentinost, intimnost i on je
ekser smrti na kovegu u kome zakopava ljubav. Brak kao obred prelaska
u dananje doba vodi samo u razoaranje, rasulo i tihi oaj.

BAJKA

U ovom modernom svijetu veina nas takozvanih odraslih iznutra su jo uvijek

djeaci i djevojice. To je teko priznati, jer tako oajniki elimo izgledati
"odraslo". Pretpostavljamo da smo odrasli zato to imamo odrasla tijela, u
braku smo, radimo u velikim firmama, zaraujemo znaajne prihode,
govorimo drugima ta da rade, imamo svoje vlastite kue i auta. Nita nije
dalje od istine. Tek kad se vidimo kakvi uistinu jesmo i to sebi priznamo,
sposobni smo uiniti zrelom nau emocionalnu nepriliku. Poricanje naeg
sadanjeg emocionalnog stanja ne postie nita osim daljnjeg pretvaranja.
SS

Moemo uti djecu kako kau "Ajmo se pretvarati." Dok se pretvaramo da

smo neto to nismo, jo uvijek smo djeaci i djevojice. Nismo odrasli sve
dok ne preuzmemo potpunu odgovornost za kvalitet svog iskustva i stoga
stanje naeg emocionalnog tijela.
Biti emocionalno nezreo nije bolest niti posledica toga da smo neto
pogreno napravili; to je prirodna posledica ivljenja u svijetu koji ne daje
nikakvu vrijednost i stoga ne podrava emocionalni razvoj kao neophodnu
osobinu u zdravlju svoje populacije.
Bivanje emocionalno zaostalim je prirodna posledica bivanja ljudskim biem u
dananje doba. Svo namjerno potiskivanje emocionalnog tijela izvode
emocionalno nemoni djeaci i djevojice na igralitu ovjeanstva. To ne
znai da je to prihvatljivo niti se to stanje moe upotrijebiti kao izgovor da
okrivimo drugog za nae iskustvo. Stvarnost je da institucije svijeta ne cijene
i ne podravaju emocionalni razvoj, jer se taj aspekt nae evolucije mora
pokrenuti iznutra. Ne moemo emocionalno sazrijeti zato to "trebamo ili
elimo"; moemo ui u autentini emocionalni razvoj samo zato to tako
"odaberemo". Emocionalnom razvoju, da bi bio stvaran i stoga trajan,
moramo pristupiti kao odgovoru na nae srce, a ne kao reakciji na svijet. Da,
moemo izbjegavati to znati, ali injenica je da oni, koji se ponaaju na taj
nain to rade samo zato jer se sami nisu emocionalno razvili. Okriviti zmiju
to je pojela pilie u gnijezdu zato to je gladna je beskorisno.
U ovoj raspravi o potrazi za autentinom intimnou, ono to nas svrstava u
djeake i djevojice je to da jo nismo emocionalno odrasli. Djeaci i
djevojice su ljudska bia koja vie nisu djeca, ali nisu jo postala ni mukarci
i ene. Postajanje mukarcem ili enom nema nikakve veze sa mentalnim
postignuima niti razvojem fizikog tijela.
Postajanje stvarnim mukarcem ili enom je posledica samoodreene
emocionalne evolucije.
Veinu nae planete vode djeaci i djevojice koji udovoljavaju hirevima
emocionalne zrelosti djeaka i djevojica. Budui da stavljamo toliki naglasak
na mentalnu i fiziku sposobnost, pogreno pretpostavljamo da mentalna
briljantnost i fizika odvanost imaju nekakve veze sa autentinom odraslom
inteligencijom. Arena politike je dokaz tog pogrenog vjerovanja. Ova
TT

pretpostavka znai napraviti smrtnu pogreku. Inteligencija, da bi se

integrisala, mora imati emocionalnu zrelosti kao uzronu taku. Bivanje
pametnim ili bistrim ne ini nas inteligentnim. Inteligencija, da bi bila
autentina, raa se u srcu, emocionalnom tijelu, i zrai du Staze svjesnosti
u naa mentalna fizika iskustva. Psihika i fizika aktivnost liena
emocionalne zrelosti ne moe biti definisana kao inteligentna.
Istorija je mapa koju su ostavili emocionalno nemoni. Svi ratovi, percipirali
ih mi kao da su religijski, politiki ili ekonomski potaknuti, pokreu djeaci i
djevojice. Sav kriminal i destruktivna djela bezakonja koja uzrokuju bol i
patnju drugima, poinili su djeaci i djevojice. Sva djela liena posledica
savjesti su poinili djeaci i djevojice. Sve tradicionalne vjerske organizacije
netolerantne za vjerovanja drugih osnovali su i o dravaju djeaci i
djevojice. Sve komercijalne aktivnosti koje uzrokuju tetu ivotu na Zemlji
vode djeaci i djevojice. Svo gomilanje radi gomilanja ponavljaju djeaci i
djevojice.
Emocionalno, djeak i djevojica je ljudsko bie koje se jo uvijek oslanja na
svoje roditelje (i na druge koje su pretvorili u roditeljske prototipove) da
ispuni njihove potrebe i elje. Djeak jo uvijek treba da ga se potapa po
ramenu, a djevojica jo uvijek treba da joj se kae da je jako lijepa, ili
obratno. Djeaci i djevojice su svi koji jo uvijek trebaju nekoga da im kae
ta uiniti, kada to uiniti, kako to uiniti, te da ocijeni koliko su to dobro
napravili. Ta potreba za vanjskom potvrdom za neije iskustvo dolazi od
nesposobnosti da sami sebi damo taj kvalitet emocionalne podrke.
Kad je nae ponaanje i dalje potaknuto potrebom i eljom za potvrdom
izvana, jo uvijek smo u fazi naeg emocionalnog razvoja djeaka i djevojice.
Uzrok nae emocionalne nedoraslosti, kako smo ve raspravljali, je nekim
dijelom povezan s tim da nismo iskusili nikakav autentini obred prelaska u
odraslo doba. Bez pomoi putem obreda prelaska, emocionalno smo loe
opremljeni da bi donosili izbore koji nas vode na staze koje promoviu
samorazvoj i stoga evoluciju. Mi smo stoga podloni biranju puteva koje su
nam predstavljeni, a koji nas zainteresuju svojim obeanjem da e se
"pobrinuti za nas". Na te puteve nas vode nae nerijeene potrebe i
elje, a ne naa namjera da se razvijemo. Automatski nas privlae putevi
koji obeavaju stvari, podrku i sreu. Dok svjesno ne odluimo rijeiti naa
UU

neintegrisana emocionalna stanja koja dovode do toga da nas ne vodi ono

to nam slui, nego nae potrebe i elje, ostajemo lako potaknuti da ulazimo
na staze koje nisu nita vie nego bajke.
Dakle, ovo je jo jedan barometar pomou koga razlikujemo da li smo jo
uvijek emocionalno "djeak" ili "djevojica": Naa sklonost da padamo na
bajku "ivjeli su sretno do kraja ivota". Ova opasna bajka je ista za svakoga
u savremenom svijetu. Ona ima unaprijed odreene korake koji, ako se
slijede, obeavaju savrenu sreu:
Program od 12 koraka do "ivjeli su sreno do kraja ivota" :
Zavri kolu.
Idi na fakultet.
Zaljubi se u prekrasnu osobu.
Vjenaj se.
Zaponi karijeru.
Kupi kuu na pogodnom podruju (plus novi auto).
Imaj djecu.
Napreduj u poslu.
Upii djecu u dobre kole.
Idi u penziju bogat, zdrav i srean.
Vidi kako se djeca vjenavaju sa prekrasnim partnerima.
Gledaj zalaske sunca sa unucima ljuljajui ih na koljenu.
Potraga "djeaka i djevojice" je za stvaranjem savrene porodice, savrene
karijere i savrene budunosti. Rije "savren" je vana u svim bajkama.
Uspjeh cijele te iluzije zavisi o instituciji "zaljubljivanja i vjenanja" kao
neophodnim i primjerenim obredom prelaska, korakom koji otvara vrata za tu
bajkovitu la-la zemlju. Meutim, ta bajka nema temelja u stvarnosti. Nema
temelja, jer, uprkos tome to nam svijet to predstavlja kao barometar
uspjeha, srce se ne moe prevariti.
Moemo tvrdoglavo nastaviti ovu bajku, uprkos svim dokazima da ne
anjemo obeanje o vjenoj srei, i to mi ljudi spremno inimo. To je zato to
nema drugih puteva otvorenih za nas koje bismo mogli slijediti. Putevi koji se
ne pokoravaju tom drutveno prihvatljivom nacrtu se percipiraju kao izuzeci
od pravila, rizine i neproduktivne. Kada smo emocionalno jo uvijek djeaci
VV

i djevojice bojimo se skrenuti sa utabane staze, jer nema vanjske podrke

za takvo ponaanje. "Zaljubiti se i vjenati se" prihvata i podrava svako i zato
biramo taj put.
Sreom, dogaa se velika promjena u spavaoj sobi; bajka se raspada na
komadie. Brak je ve generacijama smrt za iluziju "zaljubiti se i ivjeti
sretno do kraja ivota" i sada se mnogi ne boje to priznati. Kako se naa
ljudska porodica budi iz sna tih iluzija, to je ono to se dogaa svima
nama, sklonost prema stvaranju i odravanju takvih fantazija sve je tee i
tee odravati. To se vidi u rastuoj stopi razvoda, samohranih roditelja i ljudi
koji biraju karijere umjesto braka. Postaje jasno da predodreeno ivotno
iskustvo koje su nae prole generacije automatski prihvatale vie nije
"ispravan put"; ne vodi nikuda!
Ipak, bez drugoga puta da izrazimo nau uroenu elju za intimnou s
drugim, mi nastavljamo trati istim tim putem, samo na drugaiji nain:
ivimo zajedno, ali se ne vjenamo.

Imamo mnoge odnose, ali izbjegavamo ikakvu ozbiljnu obavezu.

Swingeri smo, dajemo suprugu/supruga drugom i istraujemo sastanke preko
interneta.
Odlazimo u celibat.
Ipak, nita od toga ne donosi nau svijest u iskustvo koje zaista traimo. Kao
djeaci i djevojice ne znamo ta je to to zaista traimo, a kamoli da imamo
pojma o tome kako to manifestovati.

WW

ODABRATI ODRASTI

Bilo da odaberemo konvencionalni put koji nam je predstavljen kao nacrt

za sreu, koji propisuje "zaljubljivanje i vjenanje" kao klju za sreu, bilo
da to odbijemo i umjesto toga odravamo ponaanje u odnosu koje nije
ortodoksno, mi jo uvijek traimo iskustvo autentine intimnosti na ovaj ili
onaj nain. To je zato jer je sklonost da iskusimo bliskost s drugim kljuni
dio nae evolucije. Ipak, dok ne preuzmemo odgovornost za svoje vlastito
emocionalno stanje (odabirom da emocionalno odrastemo) sva takva
nastojanja ostaju samodestruktivna i samo vode u strah, ljutnju i tugu. Ona
ostaju vezana za nesvjesnu strast, trenutano zadovoljenje i djetinjastu
sebinost. Zbog toga, za razliku od autentinih obreda prelaska, oni postaju
putevi u nesvjesnost, fragmentiranost i stagnaciju.
Prvi korak na putu da odrastemo je da postanemo svjesni da naa sklonost
da krenemo putevima koji nikamo ne vode potie od naeg nerijeenog
emocionalnog stanja i da, sve dok ne krenemo unutranjim radom da
ponovno uspostavimo ravnoteu u vlastitom srcu, ostajemo podloni da nas
se potakne u oajniko posezanje prema van za rekvizitima i iluzornim
sredstvima podrke.
Moramo se posvetiti tome da postanemo svoja vlastita sredstva podrke
kako ne bismo ulazili u iskustvo odnosa kao nain da e nas drugi nositi.
Biti emocionalno nerazvijen nije zloin; to je neprilika na planeti Zemlji.
Postoje mnogi, mnogi faktori koji doprinose toj neprilici. Neki su:
1. Mi smo emocionalno neispunjeni, jer smo roeni u svijetu emocionalno
neispunjenih roditelja
2. Ne primamo bezuslovnu ljubav, jer nai roditelji je nisu primili, pa zato
nam ne mogu predstavljati primjer kako takvo iskustvo izgleda.
3. Nai roditelji su pali na iluziju da je brak obred prelaska do sree, a zatim
su je pokorno prodali nama.

Nai roditelji su generacija koja se vjenala prije sticanja ikakvog autentinog

osjeaja svog Ja i tako nam oni nikako nisu mogli predstavljati nunost da se
postigne takvo stanje.
XX

Budui da nai roditelji nisu mogli vidjeti svoje vlastito autentino Ja, oni ga
nisu mogli vidjeti ni cijeniti u nama; sve to su vidjeli bilo je ono to su
trebali i eljeli da mi postanemo kako bi se oni osjeali ispunjeni.
Svjedoei njihovom ponaanju potreba i elja, ugledali smo se na njih;
postali smo hipnotisani pretpostavkom da je "ljubav neto to bismo trebali
dobiti od drugog". Svjedoili smo kako nai roditelji pokuavaju dobiti ljubav
jedno od drugog, a mi smo pak pokuavali dobiti ljubav od njih.
Nai su roditelji, voeni svojim nerijeenim potrebama i eljama, ak pokuali
dobiti ljubav od nas. Da, nai roditelji su nas rodili mislei da e na taj nain
dobiti ljubav. Budui da se ljubav moe samo dati, a ne dobiti, svako u tom
nesvjesnom, emocionalno nezrelom plesu ostavljen je s potrebama i eljama,
ogoren i razoaran.
Roditelji e rijetko to priznati, ali oni krive svoju djecu da su unitili bajku u
koju su mislili da ulaze, "srean" ivot koji im je obeao svijet putem braka.
Veina roditelja u ovom svijetu jo uvijek su djeaci i djevojice, a djeaci i
djevojice nisu emocionalno spremni vjenati se, a kamoli podizati djecu.
Svi ti faktori utiu na stanje naeg emocionalnog tijela, manifestujui
energetske okolnosti koje se pojavljuju kao ponaanje potreba i elja. Kada
napunimo sedam godina, to ponaanje potreba i elja postaje mi do te
mjere da se ini normalnim. Ipak, to je ludilo, i na spas se nalazi u potrazi
da se oslobodimo te uslovljenosti.
Namjera da se iskusi autentina intimnost za sebe je unutranje putovanje
koje nas vodi van none more pokuavanja imitiranja generacija prije nas
"ivei sreno do kraja ivota". esto smo spremni i voljni uzeti u obzir to
putovanje da pristupimo "svjesnom odnosu" s nekim drugim, tek kad su
nae iluzije razbijene. Time to su nae iluzije razbijene "propalim"
odnosima, Bog nas poziva da se probudimo iz te neprilike. Naalost, nae
se srce ponekad mora razbiti na milione komadia prije nego to smo spremni
preuzeti odgovornost za njegovo stanje. I obino, prvo moramo u potpunosti
prihvatiti lai o braku padajui na tu instituciju prije nego to se ovo
dogodi. Nemojmo se stoga otro osuivati zbog prolosti, nego gledajmo na
naa iskustva okom iskrenosti. Iskrenost je prvi korak na tom putu da se
YY

probudimo iz bajke. Za poetak moramo se pitati jedno jednostavno pitanje:

Da li smo djeak / djevojica ili smo mukarac / ena?
Ako namjeravamo pristupiti iskustvu autentine intimnosti s imalo integriteta,
vrlo je vano da priznamo svoje sadanje emocionalno stanje. Zavaravanje
sebe da smo spremni za svjesni odnos kada to nismo, kada se jo uvijek
utapamo u ponaanju potreba i elja, neminovno dovodi do rasula,
razoaranja i tihog oaja. Privui emo samo nekoga ko odslikava nae
vlastito emocionalno stanje.
Nae putovanje u autentinu intimnost nije oko pronalaenja savrenog
partnera; ono je o tome kako postati savren partner. Nije rije o dobijanju
ljubavi; rije je o tome da smo saglasni da odrastemo u mukarca ili enu
koja je spremna i voljna bezuslovno dati ljubav. Ovdje nije rije o "ivjeti
sreno do kraja ivota"; rije je o posveivanju odnosu u kojem je namjera
"biti prisutan i to je mogue svjesniji u svakom trenutku koji se odvija".
Ne radi se o pronalaenju nekoga s kim emo se skrasiti i uspostaviti
nesvjesnu rutinu; radi se o bivanju spremnim da se pridruimo drugom u
usponu prema unutra i prema gore kao svjesno "putovanje" u vibracijsko
carstvo.
U svakom trenutku naeg putovanja alat koji nas tjera naprijed ili unazad
je naa sposobnost da budemo iskreni sami sa sobom; da budemo iskreni
ak i ako to boli. Nivo uslovljenosti iz koje se elimo osloboditi je dubok i
zakaen je za svaku poru naeg ljudskog iskustva. Naa svjesnost o naoj
neprilici, percipirana to je iskrenije mogue, je ono to transformie nepriliku.
Evo nekoliko pitanja da se zapitamo. Iskreno odgovaranje na njih aktivira
svjesnost i stoga transformaciju. Pristupiti im s namjerom da damo odgovore
za koje "mislimo da su emocionalno zreliji" znai propustiti sutinu. Ako
iskreno elimo odrasti onda nemamo vremena za samozavaravanje. Ako
iskreno traimo autentini intimni susret s drugim, onda u svakom trenutku
moramo biti sa samima sobom time to smo iskreni i autentini.

ZZ

elim li se zaljubiti i biti s nekim posebnim?

Traim li odnos zato to mi je nelagodno ivjeti sam/sama?
Vjerujem li da me neko drugi moe uiniti srenim/srenom?
Vjerujem li da se srea moe postii pomou odnosa?
Traim li mua ili enu zato to je to ispravna stvar ili zato to se smatra da
je to ispravna stvar?
elim li se vjenati, jer ne elim zavriti sam/sama u mojoj starosti?
elim li se vjenati, jer to je ono to se treba dogoditi u mojoj kulturi?
elim li se vjenati jer su se moji prijatelji vjenali ili zato to moja porodica
misli da je vrijeme?
Osjeam li potrebu da imam djecu, jer e me to na neki nain upotpuniti?
elim li imati djecu jer u uskoro biti prestar/prestara da ih imam?

Ako na ijedno od ovih pitanja odgovorimo da, moramo se posvetiti

unutranjem radu prije nego to smo spremni za svjesni, intimni odnos s
drugim ljudskim biem. Rei da na bilo koje od ovih pitanja pokazuje da
je na cilj da budemo s nekim nesvjesno voena naim neispunjenim
potrebama i eljama, vanjskim okolnostima, a ne naom spremnou za
autentinom intimnou. Pod takvim okolnostima mi traimo vanjskog
roditelja da voli nae unutranje dijete ili traimo vanjsko dijete kako bismo
mogli postati roditelj kakvog smo eljeli imati. Ili traimo vanjsku djecu kao
sredstvo da uspostavimo kontakt sa svojim vlastitim unutranjim djejim ja.
Stoga traimo nekoga da se oslonimo, jer nismo razvili emocionalnu snagu
da budemo ta emocionalna podrka sami sebi. Traimo nekoga da nam
uiniti ono to mi trebamo uiniti za sebe. Pod tim okolnostima ulazak u
odnos slui samo da privremeno smiri i kontrolie nae potrebe i elje kako se
ne bi morali suoiti s njima i posvetiti im se.

AAA

Kada smo djeaci i djevojice koristimo odnose kao sredstvo da skrenemo

panju s autentinog stanja vlastitog srca. Temeljne potrebe i elje koje
proizlaze iz svih gore navedenih pitanja su emocionalno utemeljene. Namjera
svjesnog i intimnog odnosa nije o "dobijanju" niega od drugog, posebno ne
emocionalno; tu se ne radi o zadovoljavanju naih potreba i elja. Rije je
o davanju, davanju, davanju, i samo namjeravanju da dajemo bez ikakvih
uslova na ljubav koja se daje. To je zlatno pravilo:
Kad ulazimo u odnos zbog neega to nam treba ili to elimo, zbog
"dobijanja", ne moemo doivjeti autentinu intimnost. Ulazimo u autentini
intimni odnos samo da damo, a ne da dobijemo. Da bismo mogli ui iz tog
stana bivanja neophodno je da "odrastemo" do mjere u kojoj emo postati
svoj vlastiti roditelj. Inae emo nesvjesno privui i biti privueni od ljudi koji
nam ele biti roditelji i koje mi pretvaramo u svoje roditelje. U trenutku kad
to uinimo, sva intimnost je mrtva. Ko eli biti fiziki intiman sa svojim
roditeljima? Samo djeaci i djevojice trebaju i ele svoje roditelje da se o
njima brinu.
Nesvjesni odnos se raa iz potrebe i elje da se neko drugi brine o nama.

Svjestan odnos je izbor da se istrai fizika, mentalna i emocionalna

intimnost kao obred prelaska u proirenu svjesnost.

BBB

DODATAK F

Svjesno pristupanje vibracionoj svjesnosti

Preporuljivo je da mi otponemo i zavrimo svaki dan sa ovom praksom

upravljajui praktinim sredstvima za svjesnim podeavanjem samih sebe sa
uzronom takom ivota : vibracionom strujom koja tee kroz nas i kroz
cijelu manifestaciju koju zovemo "kreacija".
Vibraciona tehnologija ponuena ovdje nije religiozna niti duhovna to je
jednostavno mehanizam percepcije koji odaje poast nainu na koji ljudsko
iskustvo tee izvana od svog jedinstvenog izvora. Kroz ovu namjenu, mi
treniramo nae sposobnosti da svjesno radimo sa prirodnim tokom nae
svjesnosti kako se ona kree prema vani u svijet i takoe nazad u nau
krajnju uzronu taku.
Primjenjujui ovu dnevnu praksu je jednostavno, nenaporno i efikasno
sredstvo da ostanemo uzroni unutar svih naih unutranjih i spoljnih
aktivnosti.
Kad se dosledno primjenjuje, posledice sluenja ovom percepcionom
tehnologijom su samoevidentne kao primjetan percepcijski pomak unutar
naeg dnevnog iskustva i nenapornost u kojoj mi primamo ono to nam je
potrebno za nau evoluciju.
ak iako je ova tehnologija osjetljiva na okidaka unutranja iskustva
naglasak u dnevnoj primjeni nije da se imaju unutranja iskustva. Vie od
ovoga, namjera je da se povea na nivo uzrone svjesnosti unutar svih naih
iskustava unutranjih i spoljnih.

CCC

KORAK 1:

Sjedite udobno, prekrtenih nogu na stolicu, sa ispravljenom i oputenom

kimom. Ne bi vam trebalo biti hladno. Drite oi zatvorene tokom cijele
prakse.
Povezujte disanje tokom 15 minuta. Kao u Procesu prisutnosti, ovo znai
udisanje i izdisanje bez bilo kakve due pauze izmeu udisaja i izdisaja i
obratno.
Diite dovoljno intenzivno tako da moete sebe jasno uti svoje disanje.
Bolje je da udiete i izdiete samo kroz nos, ali ako nos nije proohodan,
udiite i izdiite samo kroz usta.
Sinhronizovano sa vaim disanjem, mentalno ponavljajte izraz :
"JA JESAM OVDJE SADA U OVOME".
JA
JESAM
OVDJE
SADA
U
OVOME

[za vrijeme udisaja]

[za vrijeme izdisaja]
[za vrijeme udisaja]
[za vrijeme izdisaja]
[za vrijeme udisaja],
[za vrijeme izdisaja].

JA JESAM [Predstavlja nae bivanje i Prisutnost od JA JESAM]

OVDJE

[nae prostorno centriranje]

SADA

[Gdje sidrimo nau svjesnost na sadanji trenutak.]

U OVOME [Obuhvatanje naeg trenutnog iskustva kakvo jeste ali nelino]

DDD

KORAK 2:

Nakon oko 15 minuta, udahnite duboko koliko je mogue kroz usta, punei
plua potpuno, i onda drite vazduh dok brojite do 20 [ili manje ako vam je
ovo previe]. Izdahnite lagano kroz usta. Ponovite ovaj udah, zadravajui
dah i brojei do 20, nakon ega slijedi lagani izdah, 3 puta.

KORAK 3:
Sada sklonite panju sa disanja i usmjerite je na taku vae svjesnosti koja je
gdje je vaa svjesnost kad ste prisutni sa zatvorenim oima". Ova unutranja
taka, koja je malo iznad i izmeu vaih fizikih oiju, je va oni centar.
Dok vam je panja unutar onog centra, mentalno ponavljate "JA SAM
OVDJE SADA U OVOME" oko 10 minuta.
Svaki put kad postaneti svjesni da vam je panja odlutala od svjesnog
ponavljanja na neke druge nesvjesno generisane misli, lagano se vratite
svjesnom ponavljanju navedene izjave.

Postanite svjesni dva razliita mjesta gdje je vaa panja za vrijeme ove
prakse: prisutna u onom centru kod svjesnog mentalnog ponavljanja izjave
i nesvjesno lutajua sa onog centra u san koji nazivamo miljenje [o
prolosti i budunosti].
Ne zabrinjavajte se z bog ovog nesvesnog lutanja panje, jednostavano
je posmatrajte. Budite bez uslova.

EEE

KORAK 4:

Prestanite sa mentalnim ponavljanjem.

Koristei svjesnost o posledicama, postanite svjesni sebe kao lagano

vibrirajue energetsko polje.

Ostanite sjediti bez analize nekoliko trenutaka.

KORAK 5:

Prestanite sa svim mentalnim ponavljanjima i osjeanjem

sveukupnog vibracionog polja i fokusirajte se samo na sluanje.

vaeg

Prvo sluajte nekoliko trenutaka bilo koje zvukove koje ujete u svijetu oko
sebe. Sluajte ih bez uslovljavanja. Sluajte kao da ih razgovjetno primate
kao da ste primalac ovih audio vibracija. Dozvolite sebi da percipirate sve ove
spoljne zvukove, bez obzira kakvi su, koji se emituju od jedne ujedinjene
uzrone take. S ve zajedno, spoljni zvicu ine "govor Boga".
Sada, njeno povucite svoju panju sa ovih spoljnih zvukova i dozvolite sebi
da panju usmjerite unutra na vau taku unutranje prisutnosti oni
centar. Ovog puta sluajte samo zvukove koji dolaze iznutra vas. ta god da
ujete je ispravno. Ako ne ujete nita, sluajte tu prazninu.
Kad sluate ove unutranje zvukove ili prazninu unutra neka vaa panja
bude smjetena na oni centar

Svaki put kad postanete svjesni da vaa panja odluta od sluanja onog
centra u nesvjesno generisane pakete misli, lagano vratite panju na sluanje.

FFF

Budite svjesni dva razliita mjesta gdje prebiva vaa panja za vrijeme
ovog dijela vjebe : prisutni u voljnom sluanju onog centra i nesvjesno
lutanje sa onog centra u san nazvan "miljenje" [o prolosti i budunosti].
Ne brinite zbog nesvjesnog lutanja panje, samo je posmatrajte. Budite bez
uslova. Sluajte iznutra oko 5 minuta i due ako elite.
Ovo stanje "sluanja", ili "bivanja pramaocem", je vibraciona
kontemplacija.
Sluanje je ono kako srce inicijalno osjea vibraciju.

Jedno sluanje bilo kojeg unutranjeg zvuka ili praznine unutra mi smo
sada kapija naeg unutranjeg portala u vibracionu svjesnost. ta god da se
desi iza ove take je da se uva kao nae bogatstvo za nau unutranju i
spoljnu dobrobit.
Efikasnost ove vjebe nije u onome to ujemo iznutra, nego u naoj
sposobnosti da ostanemo u stanju "sluanja". Ovo "stanje sluanja"
svjesnog bivanja "primaocem" ojaava nae postajanje osjetljivim na
"svjesno primanje svega to nam treba za nae dnevne susrete direktno sa
ujedinjenim izvorom". Kako se naa sposobnost da sluamo razvija, tako
se razvija naa sposobnost da primamo.
Vibraciona praksa nije u vezi sa savrenstvom nego je to puno uestvovanje
u naem ljudskom iskustvu od "nae uzrone take". Nemojte pokuavati.
Opustite se u tome i uivajte u neizbjenim posledicama. Nenapornost
dolazi od nenapornosti.

www.thepresenceportal.com

MICHAEL BROWN

GGG