Fakultet elektrotehnike i raunarstva

Kolegij: Ergonomija raunalne i programske opreme

SEMINARSKI RAD
ZATITA OZONSKOG OMOTAA

Zagreb, 8. srpnja 2003.

Martin agar, 36374880

SADRAJ
1.0. UVOD
2.0. OZON
2.1. TO JE OZON
2.2. OTEENJA OZONA
2.3. VANOST
3.0. OZONSKA RUPA
3.1. VELIINA RUPE
3.2. STANJE NAD EUROPOM
3.3. DODATNE KEMIKALIJE
4.0. UV ZRAENJE
4.1. TO JE UV ZRAENJE
4.2. PODRUJA UV ZRAENJA
4.3. BILOKI EFEKT
4.4. UV INDEKS
4.5. ZATITA OD UV ZRAENJA
5.0. PROTOKOLI ZATITE
5.1. MONTREALSKI PROTOKOL
5.2. DAN ZATITE OZONSKOG OMOTAA
6.0. ZANIMLJIVOSTI
6.1. POZITIVNE ZANIMLJIVOSTI
6.2. NEGATIVNE ZANIMLJIVOSTI
7.0. ZAKLJUAK
8.0. LITERATURA

3
4
4
5
6
7
7
8
9
10
10
12
13
14
16
17
17
19
20
20
21
22
23

1.0. UVOD
Poslije tri milijarde godina provedenih u vodi, ivot je poeo osvajati i kopno. Dogodilo se to
prije tristo pedeset milijuna godina, u trenutku kada je Sunce to dopustilo. Ali, prethodno se
zbila jedna udesna stvar: na visini izmeu deset i etrdeset kilometara iznad povrine Zemlje
stvorio se ozonski omota koji je filtrirao i dozirao suneva zraenja pretvarajui ih od
nemilosrdnog ubojice u umilnog saveznika. Bez tog tita, ivot bi za svagda ostao u morskim
dubinama, a putovi evolucije bi se kretali u danas nezamislivim pravcima.

2.0. OZON
2.1. TO JE OZON
Ozon je plin blijedoplave boje, tro-atomni oblik kisika, drugim rijeima molekula ozona ima
umjesto dva tri atoma kisika i nastaje u gornjim slojevima atmosfere uz pomo snanog
ultraljubiastog zraenja sa Sunca. Nastajanje ozona da se najjednostavnije objasniti na
slijedei nain: zraenje sunca razbija molekule normalnog kisika otputajui na taj nain
slobodne atome, od kojih se neki veu s drugim molekulama kisika i na taj nain nastaje ozon
O3. ak 90 % ozona u atmosferi nastaje na opisani nain u stratosferi - i to na visini izmeu
15 i 55 kilometara iznad Zemlje. Iz tog razloga se i prostor ozona iznad Zemlje naziva
ozonski omota iako u njemu ima vrlo malo ozona i njegova najvea koncentracija se nalazi
tek na visini od oko 20 25 km i iznosi oko 10 ppm (ini samo 0.001 posto zraka). Kako je
ozon vrlo nestabilna molekula Sunce ga ne samo stvara ve ga i stalno razgrauje stvarajui
ponovo molekularni kisik i slobodne atome kisika. Potrebno je rei da razlikujemo i tzv.
prizemni ozon koji nastaje u niim slojevima atmosfere i on je najee sastavni dio gradskog
smoga i najee izaziva probleme dinih organa kod ljudi i oteenje na biljkama njega
nazivamo jo i oneiavalo atmosfere. Koliina ozona u troposferi poveala se unazad 50
godina dvostruko, a samo u proteklih deset godina za deset posto, to je posljedica emisija
ispunih plinova vozila te drugih antropogenih izvora. Troposferski ozon dolazi u neposredan
dodir sa ivim organizmima i tu dolazi do izraaja njegova razarajua strana: snano reagira s
drugim molekulama, u visokim koncentracijama je toksian, a moe otetiti povrinsko tkivo
biljaka i ivotinja. Dokazan je tetan uinak ozona na prinos usjeva, rast uma i ljudsko
zdravlje. Zbog svojih snanih toksinih svojstava u industriji se ozon upotrebljava za
proiavanje vode i zraka te kao sredstvo za izbjeljivanje. Iako prizemni ozon upija neto
malo UV-B zraenja, njegov je uinak ipak ogranien.

2.2. OTEENJA OZONA

Znanstvenici su danas posve sigurni da je promjena klime u stvari posljedica neodgovornih
ljudskih djelatnosti u atmosferi koje su uzrokovale i oteenje ozonskog omotaa. Sva ta
meudjelovanja se najkrae mogu nabrojiti kao: koritenje i isputanje kemikalija u atmosferu
to uzrokuje globalno zagrijavanje; oteenje ozonskog omotaa i utjecaj na klimu Zemlje;
tetni utjecaj globalnog zagrijavanja na ozonski omota. Bez sustavne kontrole tvari koje
oteuju ozonski omota stanje bi za pedeset godina moglo biti i do deset puta gore od
sadanjega, a razna oboljenja zahvatila bi milijune ljudi, predviaju znanstvenici. Oteenje
ozonskog omotaa obuhvatilo bi do 2050. najmanje 50 posto povrine srednjih irina sjeverne
hemisfere i 70 posto povrine srednjih irina june hemisfere.

2.3. VANOST
Najvea vrijednost i vanost ozona je to upija ultraljubiasto (UV) zraenje sa Sunca,
spreavajui na taj nain da po ivot opasno UV zraenje ne doe do Zemlje i ivota na
Zemlji. Upijajui veinu UV-B zraka sa Sunca prije nego to dou do Zemlje, ozonski omota
titi na planet od tetnih utjecaja po ivot. Tko sve ugroava ozonski omota? Najee
unitavamo ozonski omota isputajui postojane kemikalije koje sadre klor i brom, koji
onda sudjeluju u sloenim kemijskim reakcijama koje neminovno dovode do unitenja
ozonskog omotaa. Od brojnih kemikalija koje je stvorio ovjek najvie ozon unitavaju
kloroflorougljici (CFC) (sredstva za hlaenje, potisni plin u sprejevima ...), zatim nepotpuno
halogenizirani kloroflorougljici (HCFC), potom ugljik-tetraklorid i metil-kloroform (otapala),
haloni (BFC) (aparati za gaenje poara) pesticidi i drugi. Ozonski omota je na nevidljivi
tit od opasnog UV zraenja. Znali smo da sunce pri i prije no to smo saznali za oteenje
ozonskog sloja. Na stanjivanje ozonskog omotaa utjeu mnogi imbenici (vulkani, nuklearne
eksplozije, nadzvune letjelice itd.), ali je kljuni imbenik nepovoljno djelovanje
klorofluorougljika (CFC), koji dospijevaju u atmosferu nakon to ih ovjek koristi u nizu
industrijskih proizvoda. Oni se u atmosferi zadravaju godinama i postupno unitavaju ozon u
ozonskom omotau. Niske temperature pojaavaju nepovoljni uinak CFC pa ozonski sloj u
podrujima najniih temperatura potpuno nestaje, odnosno u njemu nastaje rupa. Ozonska
rupa nastaje u podruju Junog pola, a znaajno stanjenje ozonskog omotaa dogaa se iznad
ireg podruja Sjevernog pola pa je zbog takvog stanjenja u Kanadi UV zraenje zimi skoro
jednako jako kao i ljeti.
Postojanje ozonske rupe znanstveno je potvreno 1986. godine iznad Antarktika i nakon toga
se na satelitskim snimkama vidi krajem svake zime i poetkom proljea, to kalendarski
odgovara kraju ljeta i poetku jeseni na sjevernoj hemisferi planeta. Ona se zadrava iznad
Antarktika oko dva mjeseca da bi pri svom nestajanju prela preko Australije i Novog
Zelanda, pa je to bitan razlog da su u tim zemljama najuoljivije nepovoljne posljedice UV
zraenja (rak koe, oteenja vida, imunolokog i ekolokog sustava). Znanstvenici
procjenjuju da svako oteenje ozonskog tita za jedan posto donosi 2-3 posto poveanja
uestalosti raka koe. Prva intenzivna mjerenja ozonskog omotaa su na Zemlji poela 1957.
godine, dok od kraja 1970.tih znanstvenici poduzimaju sve vei broj praenja i mjerenja
ozonskog omotaa. U 80-tim godinama su zabiljeena i najvea oteenja ozona koja se
nastavljaju sve do danas ovisno o geografskim irinama i godinjim dobima.

3.0. OZONSKA RUPA

3.1. VELIINA RUPE
Prve pretpostavke o tome to sve ljudska djelatnost moe nanijeti ozonskom omotau
objavljene su poetkom 1970.-ih godina. Ozon se oteuje u prosjeku etiri-pet posto po
desetljeu. Ranih osamdesetih dokazano je oteenje ozonskog omotaa nad Antarktikom s
pomou NASA-inog satelita. Najjaa oteenja, stanjenja ozonskog omotaa, nazvana su
"ozonska rupa", a vidljiva su nad Antarktikom svako antarktiko proljee (od rujna do
listopada), te nad Arktikom u proljee - ljeto. Godine 1999. izmjerena je najvea "rupa",
veliine 27 milijuna kvadratnih kilometara. No 2000. ona se jo poveala na 30 milijuna.
Kada se jednom oslobode, klorofluorougljici ostaju aktivni nekoliko desetljea, a znanost jo
ne zna naine da se njihovo djelovanje neutralizira. A ako se ne prestane sa upotrebom HFC i
sagorijevanjem fosilnih goriva, izraunato je da e za samo tri desetljea prosjena
temperatura na povrini Zemlje porasti za 4,5 stupnja, to e uz efekt staklenika dovesti do
djelominog otapanja polarnih kapa i podizanja razina svjetskih mora za jedan metar, i
potapanja 11,5 posto svjetskog kopna.
Tono je da se ozonski omota tanji i oteuje zbog erupcija vulkana ili zbog promjenjivih
aktivnosti Sunca, ali je to sitnica u usporedbi s onim to ovjek ini sam sebi.

3.2. STANJE NAD EUROPOM

Najnovije stanjenje ozonskog omotaa iznad Europe posljedica je snane struje tropskog
zraka koji dolazi s ekvatora, gdje je ozonski omota i inae tanji. Podruje tankog ozona sad
se prostire od juga panjolske do sjevera Njemake, te ima stupanj pokrivenosti ispod 250
Dobsonovih jedinica.
Problem je u tome to je to opasno blizu stanju koje se opisuje kao ozonska rupa i koje je
karakterizirano kao podruje pokrivenosti ozonskim slojem manjim od 200 Dobsonovih
jedinica. Tanji ozon znai poveanje koliine tetnih Sunevih i svemirskih zraenja, kojima
su izloeni ljudi na podrujima gdje se to stanjenje prostire. Sreom, takva stanjenja ne traju
dulje od tjedan dana, a utjeno je jo i to to je to podruje veliko tek koliko i desetina
ozonske rupe koja se prostire iznad Antarktika. Ipak, pri vedrim danima to znai: vie
radijacije iz svemira.
Periodina stanjivanja ozona nisu nita novo, no zabrinjava to su se poela dogaati ee
nego prethodnih godina. Ozonski omota iznad Europe motri se pomou GOME-a (Global
Ozone Monitoring Experiment), sustava montirana na satelit ERS-2, koji ima ugraen
spektrometar to mjeri snagu ultraljubiastog zraenja na valnim duljinama od 240 do 790
nanometara.

Na satelitskoj slici vidi se tamnoplavo podruje koje

predstavlja stanjeni sloj ozona, a protee se preko cijelog
europskoga kontinenta. Tijekom proteklih pet godina,
koliko traju promatranja putem satelita ERS-2, takvih
stanjenja ozonskog omotaa bilo je nekoliko, a za
podrobnija istraivanja trebat e proi ukupno dvadeset
godina da se prikupi podatke koji e dati dovoljno
informacija za vre znanstvene argumente o stanju
ozonskog sloja iznad Staroga kontinenta.
Sateliti NASA-e utvrdili su da ukupan godinji gubitak
ozona u stratosferi iznosi 0,26 posto. Sjeverno od 35.
stupnja zemljopisne irine svakog se proljea ozonski sloj
stanji za tri do pet posto. Oko 45. stupnja, gdje se nalazi i
Hrvatska, ozonski se sloj u zimskome dijelu godine stanji
za otprilike devet posto.

3.3. DODATNE KEMIKALIJE

ini se da etiri kemikalije koje se prodaju kao bezopasne za ozonski atmosferski
omota ipak to nisu.
Sve vie dokaza govori u prilog tome da ozonska rupa nad Antarktikom ne zacjeljuje kako se
to oekivalo, pa e etiri kemikalije koje su nedavno klasificirane kao manje opasne za okoli
ipak biti zabranjene.
Prva od njih je n-propyl bromid, novo otapalo koje je 1997. godine dobilo odobrenje amerike
Agencije za zatitu okolia (US Environmental Protection Agency) kao prihvatljiva zamjena
za proizvode koji su se dokazali kao pravi unitavai ozona, a utemeljeni su na raznim CFC
spojevima.
N-propyl bromid odmah je prepoznat kao potencijalni "dera ozona", no u prirodi moe
preivjeti samo dva tjedna, pa se mislilo da za to vrijeme ne moe dospjeti do ozonskog sloja.
Meutim, u tropskim se predjelima zbog dinaminih vremenskih prilika moe popeti do
ozona ve tijekom nekoliko dana.
Osim toga, n-propyl bromid ve u donjim slojevima atmosfere reagira s okolinom te
producira nusproizvode koji se lake penju do stratosfere.
Prema procjeni UN-a, godinje se na planetu proizvede oko 10 tisua tona kemikalija koje su
na tritu oznaene kao "ekoloke". Ta koliina poveat e se na pedeset tisua tona godinje
do 2010. godine.
Ostale tri kemikalije koje e vjerojatno biti zabranjene su heksaklorbutadien, otapalo i
nusproizvod u proizvodnji plastike (PVC). Toga godinje nastane nekoliko desetaka tisua
tona. Halon-1202 starija je kemikalija koja se koristi kao protupoarno sredstvo u vojnim
vozilima kao to su tenkovi, kamioni, helikopteri i avioni, a 6-bromo-2-metoksi-naftalin
koristi se kao raskuno sredstvo posebno u amerikoj poljoprivredi.
Ako se te kemikalije nastave isputati u atmosferu, ozonski omota nee zacijeliti ili e se
njegovo zacjeljenje produiti na puno dulje razdoblje, upozorava Mario Molina, dobitnik
Nobelove nagrade za kemiju 1995. godine upravo za rad koji govori o unitavanju ozona.
Predvianja da e se antarktika rupa poeti zatvarati krajem devedesetih godina prolog
stoljea sad su se pokazala pogrenima. Rupa je 2000. godine imala veliinu od 30 milijuna
etvornih kilometara, a to je prostor u koji se cijela Europa moe smjestiti dva puta.

4.0. UV ZRAENJE
4.1. TO JE UV ZRAENJE

Snaga sunevog zraenja koja pristie u gornje slojeve atmosfere, najveim djelom prodire
kroz atmosferu (sa izuzetkom relativno malog djela koji se reflektira ili utroi na sekundarnu
emisiju atmosfere i tako transformiran emitira prema slobodnom prostoru ili tlu). U donjim
slojevima atmosfere (troposferi) dolazi do znaajnih promjena u snazi zraenja, djelomino
uslijed apsorpcije zbog djelovanja aerozagaenja (aerosola), a djelomino zbog refleksije sa
povrine oblaka i iz drugih razloga.
Valni opseg
UV-A
UV-B
UV-C
Ukupno UV
Vidljivo i IR

Tablica 1. Raspodjela zraenja pristiglog do atmosfere:

Opseg valnih duina
UV zraenje
Postotak UV zraenja
315 - 400 nm
280 - 315 nm
100 - 280 nm
100 - 400 nm
760 - 106 nm

6.4 W/m2
21.1 W/m
85 W/m2
113.2 W/m2
125.4 W/m2

0.5 %
1.5 %
6.3 %
8.3 %
91.7 %

Koliina i spektralna raspodjela sunevog UV zraenja koje stie na Zemljinu povrinu zavisi
od vie faktora:

valne duine UV zraenja;

sunevog upadnog kuta, koji zavisi od geografske irine, datuma u godini i doba dana (u
pravo sunevo podne sunevi zraci prelaze najkrai put kroz atmosferu pa je zraenje
najjae);
sunevog spektra koji pada na vrh atmosfere;
debljine ozonskog sloja i vertikalne raspodjele (ozonski sloj u stratosferi u potpunosti
apsorbira UV-C komponentu i veinu UV-B komponente tako da se UV zraenje koje stie do
povrine zemlje sastoji od velike koliine UV-A zraenja i vrlo malo UV-B zraenja koje je
bioloki najopasnije);
apsorpcije molekula i rasipanja na molekulama zraka;
apsorpcije, rasipanja i refleksije na oblacima (na povrini zemlje, grubo gledano, odnos
difuzne i direktne komponente zraenja je 1:1);
reflektivne karakteristike Zemlje - zemlja, trava, voda reflektiraju manje od 10 % upadnog
zraenja dok snijeg reflektira do 80 %);
nadmorske visine (raste 6 -7 % na 1000 m).
UV zraenje nastaje na visokotemperaturnim povrinama, kao to je Sunce. Najvei dio
Sunevog UV zraenja apsorbira kisik u Zemljinoj atmosferi, koji formira ozonski omota u
nioj stratosferi. Osim toga to je neophodan uvjet za stvaranje i opstanak ivog svijeta na
Zemlji, danas UV zraenje ima i mnogo negativnih efekata koji mogu biti vrlo ozbiljni. Ti

10

negativni efekti nastaju kada ozonski omota postane previe tanak, pa ne moe apsorbirati
dovoljno UV-B zraenja koje pada na povrinu Zemlje i postaje tetno za ive organizme.

11

4.2. PODRUJA UV ZRAENJA

UV zraenje je podijeljeno na tri podruja:
UV-A (315 nm do 380 nm), nije bitno za bioloku aktivnost, a ni koliina mu se ne mijenja sa
koncentracijom ozona. Od ukupne koliine zraenja koja stie do povrine Zemlje, UV-A
komponenta ini 97 %.
UV-B (280 nm do 315 nm), bioloki je aktivno i njegov intenzitet na Zemljinoj povrini ovisi
o koliini ozona u atmosferi. UV-B zraenje iznosi 3 % ukupnog toka UV zraenja ili oko 0.1
% ukupnog toka globalnog Sunevog zraenja. Male promjene u ozonu mogu dovesti do
velikih promjena onog djela UV-B zraenja koje dolazi do povrine Zemlje.
UV-C (10 nm do 280 nm), se kompletno apsorbira u atmosferi i praktino se ne opaa na
povrini Zemlje.
Iako je UV zraenje koje dopire do povrine Zemlje slabo, ono je ipak od velike praktine
vanosti, jer izaziva kemijske, bioloke i druge procese. Fotokemijske reakcije, koje ono
izaziva na plinovima u atmosferi, dovode do stvaranja ionosferskih slojeva, zatim do
pretvaranja O2 u O3 i stvaranja ozonskog omotaa. U biljnom tkivu (kloroplastima) UV
zraenje omoguava fotosintezu. Kod ovjeka UV zraenje izaziva ozbiljne promjene i
oteenja na koi i oima. UV zraenje usporava rast planktona i nekih niih vrsta vodenih
organizama, bakterija i virusa, a takoer ubrzava degradaciju materijala kao to su plastine
mase, izvjesne boje, gume, papir...

12

4.3. BIOLOKI EFEKT

Ultraljubiasto zraenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje zbog svojih genotoksinih,
mutagenih, kancerogenih i imunotoksinih svojstava. esta i dua izloenost poveanom UV
- B - zraenju svakom ivom biu bitno smanjuje imunitet na brojne bolesti, ukljuujui i rak,
malarije, herpesa, alergije i neke zarazne bolesti. Isto tako pojaano djelovanje UV B zraenja
izravno djeluje i na sposobnost reakcije organizama na cjepiva protiv bolesti. Ono to treba
naglasiti je da imunoloki sustav nikako ne ovisi o boji koe, jer i tamno i svjetloputi ljudi su
u jednakoj opasnosti od UV - B - zraenja!!!! Mnoge biljne vrste su posebno osjetljive na
poveano UV - B - zraenje iz svemira. Pokusi su pokazali kako pojedinano izlaganje usjeva
poput rie i soje od strane UV-B-zraenja ima za izravnu posljedicu slabiji rast i prinos.
Osim toga poveano UV-B-zraenje trajno mijenja kemizam biljke time to joj smanjuje
hranjivu vrijednost ili poveava joj otrovnost. U sluaju da svi zajedno ne uspijemo sprijeiti
daljnje unitavanje ozonskog sloja, znanstvenici e morati pronai one vrste usjeva koji e biti
otporni na UV-B zraenje - ili uzgojiti nove.
Znanstvenici predviaju da e posljedice oteenja ozonskog omotaa imati izravne negativne
posljedice za ekosustave mijenjajui prirodnu ravnoteu izmeu lanova ekosustava,
mijenjanja izgleda biljaka kao i premjetanja biomase na drugi dio biljke. Osim toga pojaano
UV-B- zraenje oteuje fito i zooplankton, riblju mla i razvojne oblike rakovica i kampa
to direktno ugroava ribarstvo. Koliko je to opasno pokazuje injenica da vie od 30%
ivotinjskih proteina u ljudskoj prehrani dolazi ba iz mora. Ve se sada moe na mjestima
najveeg oteenja ozonskog sloja(Antarktik) primijetiti smanjivanje proizvodnje planktona!!!
Bioloki efekt djelovanja svjetlosnog zraenja, nastaje kao rezultat apsorpcije energije od
strane tkiva. Elektromagnetske zrake, prolazei kroz tkivo, izazivaju njegovo zagrijavanje.
Poveanje energije molekula, kao rezultat apsorpcije UV zraenja, predstavlja uzrok stvaranja
slobodnih radikala koji dovode do fotokemijskog i abiotskog oteenja tkiva. Stupanj
oteenja tkiva zavisi kako od doze zraenja, tako i od postojanja brzine reparacijskih procesa
u tkivu. Radijacijsko oteenje tkiva se ne manifestira odjednom, ve ima kumulativno
djelovanje. Latentni period se mjeri minutama za infracrvene, satima za ultraljubiaste, a
mjesecima za ionizirajue zraenje.

13

4.4. UV INDEKS
Potreba da se javnost obavjetava jednostavnim, razumljivim informacijama o UV zraenju i
moguim tetnim posljedicama na ljude, dovela je do definiranja parametra
koji je upotrijebljen kao indikator izloenosti UV zraenju. Taj parametar se naziva UV
indeks. Njegova definicija je standardizirana i objavljena kao zajednika preporuka Svjetske
zdravstvene organizacije (World Health Organization - WHO), Svjetske meteoroloke
organizacije (World Meteorological Organization - WMO), Programa Ujedinjenih nacija za
brigu o okoliu (United Nations Environment Programme - UNEP) i Meunarodne komisije
za neionizirajue zraenje (International Commission on Non-Ionizing Radiation - ICNIRP).
UV indeks:
je mjera koliine UV zraenja koja odgovara njegovom djelovanju na ljudsku kou
definira se kao efektivno zraenje dobiveno integriranjem spektra zraenja,
pomnoeno teinskom funkcijom CIE (1987), po valnim duinama od 290 do 400nm
je izraen numeriki, kao ekvivalent vremenski prosjenog djelovanja zraenja (W/m2 )
pomnoenog s 40
Vrijednosti UV indeksa: (prema EPA - Environmental Protection Agency):
MINIMALAN - 0, 1, 2
Ova kategorija predstavlja minimalnu opasnost od UV zraenja. Veina ljudi moe ostati na
suncu i vie od 1 sat da ne dobije opekotine.
NIZAK - 3, 4
UV indeks ovih vrijednosti predstavlja malu opasnost od UV zraenja. Vremenski to znai
oko 20 minuta izlaganja Suncu bez zatite. Dobro je pratiti vlastitu sjenu. to je ona kraa,
postoji vea opasnost od UV zraenja.
SREDNJI - 5, 6
Ove vrijednosti predstavljaju ve znaajnu opasnost od UV zraenja. Mogue se opekotine i
za manje od 20 minuta. Treba smanjiti boravak na Suncu izmeu 10 i 16 sati.
VISOK - 7, 8, 9
Te vrijednosti UV indeksa predstavljaju visoku opasnost od UV zraenja. Boravak na Suncu
izmeu 10 i 16 sati treba biti minimalan. Poeljna je gusto tkana odjea, a potrebna je i panja
zbog refleksije zraenja (na snijegu, u vodi).
VRLO VISOK - 10 I VIE
Vrijednosti UV indeksa 10 i iznad 10 predstavljaju vrlo veliku opasnost od UV zraenja.
Opekotine su mogue ve za 5 minuta, ako se ne upotrebljava zatitna krema. Ne izlagati se
Suncu izmeu 10 i 16 sati.

14

4.5. ZATITA OD UV ZRAENJA

Koa i oi su organi na ljudskom tijelu koji su najee izloeni UV zraenju stoga se
najvea panja posveuje njihovoj zatiti. Ispitivanja su pokazala da adekvatna UV
zatita moe u 70 % sluajeva sprijeiti rak koe. Smatra se da se koa najbolje
titi odjeom, a dijelovi tijela koji nisu zatieni odjeom trebaju biti namazani zatitnim
kremama, a u vremenu od 10 do 16 sati, kada je koliina insolacije najvea, najpametnije je
ostati u hladu. Iako, i tu treba pojanjenje: nekome se naivno moe uiniti da su oblaci
pravilna zatita od UV zraenja, ali to je puka predrasuda: proputaju ak 80 posto zraenja.
Postoji vie naina na koje nadlene slube stanovnitvu, koje ivi na podrujima sa visokim
stupnjem UV zraenja, mogu ukazati na stupanj opasnosti koji trenutno postoji. U zadnje
vrijeme mnoge zemlje su poele prikazivati stanovnitvu podatke o UV zraenju. WMO
(World Meteorological Organisation) je 1994. godine preporuila da se sve zemlje prilagode
standardiziranom UV indeksu. To je bilo bazirano na kalkulaciji vremenskog izlaganja Suncu.
Izlaganje Suncu je proraunato za isto nebo i varira u odnosu na doba dana i godinje doba.

15

5.0. PROTOKOLI ZATITE

5.1. MONTREALSKI PROTOKOL
Montrealski protokol izrastao je iz potrebe ouvanja ozonskog omotaa i tono odreuje tvari
sa tetnim utjecajem, a propisane su mjere i rokovi za potpuno ukidanje njihove proizvodnje i
uporabe. Rije je o brojnim kemikalijama koje je proizveo ovjek, a sve imaju zajednika
svojstva da su u donjim slojevima atmosfere izvanredno postojane, uglavnom netopive u vodi,
sadravaju klor ili brom, ostaju dugo vremena u zraku i postupno dospijevaju u sve dijelove
atmosfere, pa i u stratosferu gdje se razgrauju djelovanjem Suneva zraenja, oslobaajui
atome klora ili broma koji unitavaju ozon.
Najopasnije kemikalije za ozonski omota su klorofluorougljikovodici (CFC) i haloni (sadre
brom). Klorofluorougljikovodici slue kao sredstvo za hlaenje u hladionicima i
klimatizacijskim ureajima, kao potisni plin u limenkama aerosola, kao sredstvo za
upuhivanje u proizvodnji fleksibilnih pjena za jastuke i madrace te kao sredstvo za ienje
tiskarske i druge opreme. Haloni su jo snaniji unitavai ozona, a preteito se rabe za
gaenje poara.
Te i mnoge druge tetne kemikalije upravo su Montrealskim protokolom predviene za
povlaenje iz uporabe. Dosadanjom provedbom projekata postignut je napredak u prestanku
uporabe CFC-a u proizvodnji pjena i aerosola, dok se proizvodnja istoga u aerosolima za
medicinsku pomo poveala.
Strunjaci predviaju da bi do potpunog zacjeljivanja ozonskog omotaa u tom sluaju moglo
doi oko 2050. godine.
Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja u prigodi 16. rujna, koji se ove godine u
svijetu obiljeava pod motom "Ouvanjem ozonskog omotaa do zdravlja", upozorava da se
ve odlaganjem starih rashladnih i klima ureaja iz kuanstva, kao i automobila na
odgovarajua odlagalita sprjeava nekontrolirano istjecanje freona u zrak. Nacionalni
program za ukidanje takvih tvari donesen je 1996., a 1999. donijeta je Uredba o tvarima koje
oteuju ozonski omota.
Prole je godine ukinula potronju metil kloroforma, a do 2006. obvezala se da e ukinuti i
potronju freona, halona, ugljik tetraklorida i metil bromida.
Doputena potronja HCFC (nepotpuno halogenirani kloro-floro ugljikovodici) odredit e se
2016., a potpuno ukinuti 2030., najavljuje Ministarstvo zatite okolia. U Hrvatskoj je do
danas, uz novanu i strunu pomo provedbenih agencija Multilateralnog fonda, UNEP-a i
UNIDO-a
odobreno
i
provedeno
nekoliko
projekata
ukidanja
potronje.
Ukinuta je potronja freona CFC-11 pri proizvodnji fleksibilnih poliuretanskih pjena u
"Orioliku" te potronja freona u "Plivi".
Nedavno je zavren demonstracijski projekt koritenja alternativnih naina uzgoja presadnica
duhana, bez koritenja metil bromida, a u tijeku je i priprema novog projekta - "Potpuni
prijelaz
na
uzgoj
presadnica
duhana
bez
upotrebe
metil
bromida".
Pod nadzorom Ministarstva zatite okolia uvodi se novi nain uzgoja presadnica, "Floating
tray system", gdje metil bromid vie nee biti potreban, pa e se time u Hrvatskoj tijekom
16

iduih pet godina, do 2006., potpuno iz upotrebe izbaciti 27 tona metil bromida koji se do
sada koristio u proizvodnji presadnica.

17

5.2. DAN ZATITE OZONSKOG OMOTAA

Potkraj osamdesetih godina znanstvena istraivanja iz gotovo cijelog svijeta pokazala su
opravdanim zabrinutost znanstvenika za stanje ozonskoga omotaa. Na njihov poticaj u
Montrealu je 16. rujna 1987. potpisan Montrealski protokol o tvarima koje oteuju ozonski
omota, ime je, uz uoavanje tetnih utjecaja odreenih kemikalija na ozonski omota, preko
UNEP - programa Ujedinjenih naroda za okoli potaknuta i izrada programa aktivnosti zatite
kako bi se sprijeila dalja oteenja. Na osnovi takvih spoznaja i aktivnosti rezolucijom Ope
skuptine UN-a (49/114 od 19. prosinca 1994.) upravo je datum potpisivanja Montrealskog
protokola, 16. rujna, proglaen Meunarodnim danom zatite ozonskoga omotaa. Broj
zemalja potpisnica protokola, od prvobitnih 46, porastao je do danas na vie od 150, meu
kojima je i Republika Hrvatska koja je potpisala protokol 1991.
Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja svake se godine aktivno ukljuuje u
obiljeavanje Meunarodnog dana ozonskog omotaa, objavljujui broure, video zapise,
prirunike i druge materijale upozorenja o potrebi ouvanja ozonskog omotaa.
Slogan takvih akcija, i kod nas i u svijetu, je da svatko moe uiniti neto za spas ozonskog
omotaa. Njima se eli podii opa svijest o potrebi zatite ozonskog omotaa koji uva sve
na Zemlji od tetnih utjecaja Suneva zraenja, a vaan je i za atmosfersku raspodjelu
temperatura i utjee na klimu na Zemlji.
Na skupu o Zemlji, 1992, u Riju, usvojen je globalni plan, program za promjenu, kao ulaganje
u budue generacije, zasnovan na konceptu odrivog razvoja. Narodi i vlade svijeta su
pozvani na razmiljanje i sudjelovanje u potrazi za boljom budunou. Deset godina poslije,
na nedavno odranom skupu u Johanesburgu, ustanovljeno je da se stanje u mnogome
pogoralo. Razvijene zemlje, koje su trebale i morale preuzeti vodeu ulogu u unapreenju
odrive potronje, ponaale su se ignorantski i bahato. Zemlje u razvoju su ih slijepo i
nerazumno pokuavale imitirati, umjesto da su uspostavljali forme odrive potronje u
izgradnji svojih gospodarskih sustava. Nerazvijene zemlje su postale jo siromanije, ali zato
obogaene opasnom, prljavom, zastarjelom i u razvijenim zemljama uglavnom zabranjenom
tehnologijom. A bogati su ak kupovali isti zrak zemalja sa malim emisijama tetnih
plinova, kako bi smanjili vlastiti stupanj zagaenosti.
U Hrvatskoj su od 1990. godine smanjene emisije u zrak, ali i potronja energije, ali je nakon
1995, zabiljeen lagani rast. Najvie zagaenja izazivaju procesi izgaranja i promet, a
prekomjerno zagaen zrak ima 15% gradova i naselja. Mjerenja ozona u Hrvatskoj obavljaju
se jo uvijek samo preko satelita. Ti podaci, u pregledu posljednjih deset godina pokazuju da
nad Hrvatskom nema ozonske rupe, ali da je tetno UV zraenje poraslo za 3.3 posto zbog
stanjenja ozonskog omotaa za 2.4 posto.
Naputanje upotrebe freona u Hrvatskoj, premda mi nismo veliki oneiivai, predvieno je
do 2006. godine. Freoni se u Hrvatsku uvoze, jer ih mi ne proizvodimo pa e se uz sve
poduzete aktivnosti kao to su obrazovanje, nadzor, servisi, prikupljanje i recikliranje
sredstava za hlaenje, organizirati i obrazovanje carinika. Hrvatska e tako udovoljiti
preuzetim obvezama u zatiti ozonskog omotaa, no ni nama ni nizu drugih drava nee biti
lako zamijeniti tetne freone onima koji to nisu ili sasvim neim drugim. Amonijak, koji je
posljednjih pedesetak godina gotovo zaboravljen, vraa se u upotrebu jer osim neugodnog
mirisa nema utjecaja na Zemljin omota.

18

6.0. ZANIMLJIVOSTI
6.1. POZITIVNE ZANIMLJIVOSTI
Jeste li znali da se najvea ozonska rupa nalazi upravo iznad Australije i zbog toga je
uestalost raka koe u 'Down Under' najvea na svijetu? Jedan od imbenika koji oteuju
ozonski omota jesu kloro-fluoro-ugljikohidrati (CFC), plinovi koji su se koristili u
hladnjacima i drugim rashladnim ureajima, ali i u spray-kanticama i pumpicama za
astmatiare. Da bi se sprijeilo daljnje unitavanje zatitnog ozonskog sloja i poticalo njegovu
obnovu, Australija je sa brojnim drugim zemljama potpisnica ugovora o prestanku uporabe
CFC-a do 1995. godine. Jedna od rijetkih iznimki su astma-pumpice koje minimalno utjeu na
okolinu, pa se njihova uporaba tolerira do 2005 godine. Do tada e biti u potpunosti
zamijenjene novim pumpicama koje e sadravati hidro-fluoro-alkane, plinove bez pogubnog
djelovanja na dragocjeni ozonski sloj.
Dobra je vijest da je potronja CFC-a od 1986. godine globalno smanjena za 84 %, a u
industrijaliziranim zemljama za 97 %.
Kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestali upotrebljavati tvari koje tete ozonu,
oporavak bi bio mogu. Zemlja i njen omota bili bi u skladu negdje oko 2050. godine.

19

6.2. NEGATIVNE ZANIMLJIVOSTI

Poveavanje industrijskog i poljoprivrednog zagaenja ugroava zrak koji udiemo, oceane,
vrste koje ive na Zemlji i ozonski omota koji nam titi ivot.

Svakih 20 minuta raa se 3.500 ljudi, a gubi se jedna ili vie ivotinjskih ili biljnih
vrsta - najmanje 27.000 vrsta godinje. Takva stopa rasta i raspon izumiranja nije bila
poznata posljednjih 65 milijuna godina.
irenje pustinja i smanjenje vodenih povrina na treini planete doprinosi gladi,
socijalnim nemirima i migracijama. Dvije treine svjetskog stanovnitva djeluje unutar
100 milja oceana, mora ili jezera: 14 od 15 najveih svjetskih metropola (10 ili vie
milijuna stanovnika) nalazi se na obali. Njihov utjecaj na okoli ukljuuje rastue
koliine kanalizacijskih voda i ostalog otpada, isuivanje tla, izgradnju plaa, te
unitavanje mrjestilita.
Utjecaj prosjenog Amerikanca na okoli je 30 do 50 puta vei od prosjenog
stanovnika zemlje u razvoju poput Indije.
Koliko je teka borba protiv industrije koja zarauje na tetnim proizvodima pokazuje
i podatak da je u Americi krijumarenje u tom podruju po jaini odmah iza
krijumarenja droge.
Najvee globalno oteenje ozonskog omotaa oekuje se u sljedeih nekoliko godina.
Uestalost raka koe, unatrag pedeset godina, je poveana za 900 posto!

20

7.0. ZAKLJUAK
Zbog svega toga, na svakom koraku, birajte stvari koje nee oteivati ozon, da bi njegova
"rana", koja je 2000. godine bila veliine 30 milijuna km 2 ili za lake doaravanje poput 550
povrina Hrvatske, to prije zacijelila. Prema ideji i planu potpisnika "Montrealskog
protokola", i bude li se ovjeanstvo pridravalo danih uputa, to bi se moglo dogoditi do
2050. godine.

21

8.0. LITERATURA
Na slubenim stranicama UN-ove organizacije za okoli se moe nai mnogo materijala
vezanih openito za okoli (zatita okolia, promjene klime i sl.) pa tako i o zatiti
ozonskog omotaa. Hrvatska stranica na kojoj se moe doi do ekolokih vijesti a isto
tako i o podataka o oteenjima ozonskog omotaa.
Jo neke korisne stranice su i:
http://inje.iskon.hr/pipermail/hrvatske-eko-vijesti
http://www.uneptie.org/ozonaction
http://www.plivazdravlje.hr

22