NASLOV ORIGINAlA

Du'au al-enbija ve al-salihin

(Dove vjerovjesnika i dobrih Boij ih robova)
AUTOR
MUHAMMED M. A'RAVI

Muhammed M. a 'ravi

DOVE VJEROVJESNIKA
i dobrih Boijih robova

Sarajevo. 2010.

Enes, r. a.. prenosi da je Allahov Poslanik. s. a. v.s.. jednom

prilikom rekao:
"Ne proputajte initi dovu, jer uz dovu niko nee propast
doivjeti."
(Biljee Ibn Hibban i El-Hakim)

PREDGOVOR

Rezultat Allahove, d.., milosti prema Njegovim robovi

ma jeste to to ih je pouio kako da Mu se obraaju, kao to
ih je pouio i kako da Mu robuju, te ta da od Njega trae ...
Naime, Allah, d.., najbolje zna ta j e po nas dobro ... Otuda
je medu dovama kojima se obraamo Allahu, d.., najbolja
ona kur'anska, imajui u vidu da je ona od Allaha, d.., te da
(kao i svaka druga, op.prev.) Njemu biva upuivana.
Meutim, kakva je filo7.0fija dove u Kur'anu?
Da Li nas je Allah, d.., pouio kako da Mu dovu inimo
molei za ovosvjetska dobra? Da li nas je pouio kako da od
Njega traimo imetak i poloaj, ili kako da doemo u posjed
nekog zemljita, ili kako da postanemo utjecajni? I li nas je po
uio kako da Ga molimo za milost na onome svijetu, da nas
sauva zla na ovome svijetu te da uini da Mu budemo skloniji
kako bismo bili od stanovnika Denneta?
Ako obratimo panj u na kur'anske ajete koji govore o
dovi, vidjet emo da se veina njih, kad je rije o ovo:lemalj
skim dobrima, odnosi na pokajanje (tevbu), traenje oprosta
i izbjegavanje grijeha, dok se, kad je rije o onozemaljskim

M u h a m m e d

M .

Sa 'r a v i

dobrima, odnose na traenje Allahove, d.., blizine i visokog

poloaja na onome svijetu. Zato?
Zato to ivot na ovome svijetu kod Allaha, d.., nije
onaj pravi i istinski ivot, nego je kod Njega pravi i istinski i
vot onaj na onome svijetu. S tim u vezi, Allah, d.., u Kur'anu
kae:

" ivot na ovom svijetu nije nita drugo do zabava i

igra, a samo onaj svijet je - ivot, kad bi samo oni
znali!"'
Pod rijeju al-hajevan u gore navedenom kur'anskom
ajetu podrazumijeva se pravi i istinski ivot. Zato? Zato to je
to vjeni ivot, ivot u kojem nema smrti. U njemu te nee za
obii blagostanje niti e ga ti propustiti. U njemu e vjeno
uivati. To uivanje nije prema tvojoj moi ili moi ljudi, nego
prema Allahovoj, d.., svemoi. A velika li je razlika izmeu
Allahove, d.., svemoi i moi ljudi! N adalje, u njemu nema
nikakvog umaranja. Trait e da radi i da se zamara, ali im
ti neto naumpadne, nai e to pred sobom.
ivot poput toga dostojan je da ga prielj kuje i da se za
njega zalae svaki vjernik, a pametan je i razborit onaj koji
prielj kuje ono to je vjeno i trajno, a ne uivanje koje traje
nekoliko godina, a zatim prestaje.
Da li Allah, d.., zanemaruje dovu kojom se trae neka
ovosvjetska dobra?
Ne. nego je ini ogranienom na ovaj kratki ivot koji
l El-Ankebur, 64.

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O IJ I H

R O B O V A

na ovome svijetu ivimo. Allah, d.., ne trai od vjernika da

se izoluje i odrekne ovosvjetskih dobara. Postoje ovosvjetske
obaveze kojima je Allah, d.., zaduio ovjeka i koje je on
duan izvravati kako bi unaprijedio ivot na ovome svijetu. I
postoji rodbina koj u ovjek nakon svoje smrti ostavlja na ovo
me svijetu. Kur'an nas pouava kako da Mu, s tim u vezi, dovu
inimo, ali pod uvjetom da nas traganje za ovosvjetskim do
brima ne odvrati od zalaganja za onaj svijet. Tako u Kur'anu
stoji:
"A irna i onih koji govore: 'Gospodaru na, daj nam

dobro i na ovom i na onom svijetu, i sauvaj nas

patnje u ognju!"'
Allaha, d.., molimo da nas uputi i da uini da uspijemo.

Muhammed Mutevelli ef-a'ravi

2 El-Bekara, 201.

SJEAJTE ME SE,
I JA U SE VAS SJETI T I

Sjeajte M e se, tj. ne smijete zaboraviti sve ove blagodati

i milost. I ivite stalno se sjeajui Onoga Koji vas je obasuo
blagodatima, jer Allah, d.., eli da Ga se Njegovi robovi uvi
jek sjeaju, a kad Ga se god oni sjete (spomenu Ga) i zahval
nost Mu izraze, i On se njih sjeti i povea im (blagodati). S tim
u

vezi, Allah, d.., u Kur'anu kae:

"Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti, i zahva

ljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte nebla
godarni biti!"3
U jednom hadisi-kudsijju Allah, d.., kae:

'Ja sam kod

Moga roba kad o Meni lijepo (po)misli i Ja sam s njime kada Me

se sjeti. Ako Me se usebi sjeti (spomene), i Ja se njega usebi sjetim
(spomenem), a ako Me se sjeti (spomene) u drutvu, Ja se njega sje
tim (spomenem) u jo boljem od tog drutva. Ako Mi se priblii za
pedalj. ]a se njemu pribliim za arin, ako Mi se priblii za arin. fa
se njemu pribliim za hvat (razmak rairenih ruku), a ako on prema
Meni krene korakom, fa u prema njemu krenuti trkom (urei)."
3 EI-Bckara, 152.

M u h a rn m e d

M .

$ a 'r a vi

To bi bio odraz elj e Milostivoga da daje, ali pod uvjetom

da budemo dostojni Njegovog davanja, j er On eli da nam
daje sve vie i vie. Otuda se pod N jegovim rijeima: "Sjeaj
te Me se" podrazumijeva d a G a s e trebamo sjeati u svemu:
u blagodatima koje nam daruje, u zatiti koju nam prua, u
milosti koj u nam ukazuje, u pratanju kojim nas obasipa.
Jedan od dobrih robova Boijih rekao je jednom prilikom
kazao kako mu je neko prenio da je uo kad je Allahov Posla
nik, s.a.v.s., rekao:

"Kada naumi piti vode, podijeli je na tri dijela.

Prije prvog gutljaja kai: 'U ime Allaha. a zatim popij i kai: 'Neka je
hvala Allahu.' I prije drugog gutljaja kai: 'U ime Allaha', a zatim ga
popij i kai: 'Neka je hvala Allahu.' I prije treeg gutljaja kai: 'U ime
Allaha. a zatim ga popij i kai: 'Neka je hvala Allahu.' I sve dok ta
voda bude u tvome tijelu, nijedan djeli tvoga tijela nee se ogrijeiti
prema Allahu." I ti to jednoga dana probaj, pa kai: "U ime Allaha,"
a zatim popij gutljaj pa kai: "Neka je hvala Allahu. " Ponovi to tri
puta, pa e na taj nain prihvatiti blagodat sjeajui se Onoga Koji
ti ju je podario, odrei e se u tome svoje snage i moi, te e to po
pratiti zahvalom Allahu, d. . Ali zato voda? Zato to ona ini sitom
ovjekovu utrobu bolje od bilo ega drugog.
U vezi s Allahovim, d.., rijeima: " . . . i zahvaljujte Mi, i

na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!"+ treba

rei da zahvalnost na blagodatima ini da nam All a h, d.., te
blagodati jo vie povea. N a to se odnose i sljedee Allahove,
d.., rijei: " ...ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo

vie dati . . . "s

4 El-Bekara, 1 52.
5 Ibrahim, 7.

10

D o V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O I JI H

R O B O V A

Zahvaljivanje Allahu, d.., otklanja iz ovjekove due

oholost i uobraenost, tako da ga nita nee dovesti u zabludu
da kae: "Do toga sam doao svojom zaslugom", jer Allah,
d.., kae: " ... i na blagodatima Mojim nemojte neblago
darni biti!", tj.: Allahove blagodati nemojte prikrivati nego

ih stalno spominjite. Sve su blagodati od Allaha, d.., pa ako

ih poprati rijeima: "Maaallah! Snagu i mo posjeduje samo
Allah, d..", nikada u njima nee doivjeti ono to je runo
i neprijatno, jer e ih na taj nain osigurati zatitom Onoga
Koji ih daruje, te e Allahu, d.., u tim blagodatima priznati
Njegovo pravo. Ako to pak ne uini, te bude smatrao da si
ti za njih zasluan i zaboravi na Onoga Koji ih daruje, a to je

Allah, d.., one e te napustiti i ostat e bez njih.

11

DOVA NAEG POSLANIKA,

MUHAMMEDA, S.A.V.S.

" . . . Meni je dovoljan All ah , nema boga osim Nje

ga; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Ara
velianstvenoga! "6

Rijei: " Menije dovoljan Allah " bile bi potvrda da je tvo

je miljenje ispravno te priznanje da se s Allahom, d.., nita
ne moe porediti.
Ti, npr., kae: "Dovoljna mi je pomo tog i tog", zato
to si uvjeren u njegovu snagu i mo. Meutim, snage i moi
su na ovome svijetu razliite i ima ih vie. A kada kae: "Do
voljan mi je Allah, d..", to bi bilo priznanje da nema drugog
boga osim Njega, te da nema drugog boga koji bi Mu se u
ovome ili onome usprotivio.
Prema tome, rijei: "Dovoljan mi je Allah, d..", u skladu
su s rijeima: "Nema drugog boga osim Allaha",

kojima je

sadrana negacija i afirmacija. Negacija je sadrana u rijeima:

"Nema drugog boga..." i podrazumijeva poricanje boanstve
nosti bilo kome drugom osim Allahu, d.., dok je afirmacija
6 Et-Tevha, 12<J.

12

00 V E

V J E R O V J E S NIK A

D O B R I H

B OI J I H

R O B O VA

sadrana u rijeima: "... osim Allaha", i podrazumijeva izuzi

manje Allaha, d.., iz toga (iz navedene negacije).
Neka se Allah, d.., smiluje naem ejhu Abdurrahmanu
Azzamu, koji je preveo sljedee stihove velikog pakistanskog
pjesnika, Muhammeda Ikbala:7
"Rijei jednoe samo su afirmacija i negacija;
u njima je odlunost i svjetlost due. "

Afirmacija se, dakle, podrazumijeva pod rijeima "osim

Allaha", dok je negacija sadrana u rijeima: "Nema drugog
boga..." Smisao drugog distiha bio bi da su ta afirmacija i ta
negacija poput dva pola struje za ljudsku duu. Zato, porii
boanstvenost bilo kome drugom osim Allaha, d.., te je pri
znaji i potvruj samo Allahu, d..
Kao to je poznato, postoje tri kategorije ljudi: ljudi koji u
potpunosti negiraju postojanje Boga, -. ateisti

ili

bezbonici;

ljudi koji kau da postoji Bog, muslimani Ga unificiraju, ali On,

prema njihovom miljenju, ima partnere koji su nam od koristi
(pomau nam) kod Njega; te ljudi koji zagovaraju jednobotvo.
Kada kaemo: "Nema drugog boga osim Allaha", Bo
anstvenost potvrujemo i priznajemo Allahu, d.., potvru
jemo da On nema druga (partnera) te potvrujemo da nema
drugog boga osim Njega.
7

Muhammed lkbal je muslimanski pjesnik i mislilac koji se svojim znanjem bo

rio na putu islama i oslobaanja islamskih zemalja. Iza sebe je ostavio knjiev na
djela kroz koja izraava svoju naklonost islamu, a koja se izuavaju na mnogim
znanstvenim institucijama. Roen je u Pakistanu, osjeao je islamski a mislio
svjetski.

13

M u. h a m m e d

M .

$ a ' r a v i

Allah, d.., u Kur'anu kae: "A ako oni glave okrenu, ti

reci: ' Meni je dovoljan Allah , nema boga osim Njega; samo
se uzdam u Njega

...

"'8

To je prirodno, jer je razmiljanjem

(bil-hisab) mogue spoznati Allaha, d.. Zato je u ovom slu

aju upotrijebljena iz istog korijena (hsb) izvedena konstruk

cija hashi (dovoljan mi je). Razmisli, pa e spoznati samo
Allaha, d.. I dok god ti Allah, d.., bude dovoljan, tj. dok
god bude vjerovao da nema drugog boga osim Njega, On
e ti pruati Svoju zatitu i Svoju pomo. Otuda je razumno
da slijedi svoga Poslanika, koji je od Allaha, d.., dostavio
cjelovitu Poslanicu, te da se samo u Njega uzda.
I dok god ti Allah, d.., bude dovoljan, tj. i dok god bu

de vjerovao da nema drugog boga osim Njega, dunost ti na

lae da ostane u Njegovom "drutvu", a Njegovo "drutvo"
podrazumijeva dvije faze. Prva faza odnosi se na usvajanje
onoga ime je Allah, d.., opskrbio Svoja stvorenja, dok se
druga odnosi na apsolutno vjerovanje da se, u sluaju kada
ono ime nas je Allah, d.., opskrbio nije dovoljno, trebamo
obratiti Njemu, Gospodaru svega to postoji.
Tako, npr., moe vidjeti ljude kojima je potrebna voda, s
obzirom da je neophodna za ivot, kako odlaze do bunara, ali
u njemu ne nalaze vodu, zato to voda, koja dolazi iz zemlje,
vie ne dotjee do bunara. Zato? Zato to je nestalo zaliha
kinice koja se s uzvienja slijeva pod zemlju. Zato nam je po
trebno vie kie s neba koja e se sliti u kanale pod zemljom te
vratiti vodu u bunarevc.
8 EI-Enfal, 129.

14

D O V E

V J E R O VJ E S N I K A

D OBR I H

B O I J I H

R OBO V A

A kada nam bunarevi presue, hoemo li oajavati? Ne,

jer nam je na Gospodar rekao: "Podignite rukc9 prema va
em Gospodaru!" Prema tome, kada iscrpimo sve moguno
sti, obraamo se Onome Koji nas je njima snabdio, pa nam se
On odaziva.
Allah, d.., snabdijeva nas raznim mogunostima, i zato
nije ispravno da ovjek bude nemaran i da ih ne koristi, te
da govori: "Ja se oslanjam na Allaha, d.." Na njemu je da
preduzme sve to moe i da se koristi tim mogunostima te
da, nakon to ih isrpi, kae: "Ti si mi, Gospodaru moj, jedino
utoite." S tim u vezi jeste i sljedei kur'anski ajet: "Onaj koji
se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva

. . .

Pod nevoljni

kom se u ovom sluaju podrazumijeva onaj koji je iscrpio sve

mogunosti i kome je preostao jedino Allah, d..
Meutim, ako ovjek kae: ''ja danonono inim dovu
Allahu, d.., slavim Ga i uim (npr. poglavlje Ja-Sin) ali mi
se On ne odaziva,11 treba mu kazati sljedee: "Ti ne dovi iz
9 Podignite ruke uei dovu skrueno i ponizno, vjerujui u

to

Njega i nadajui se, pa

e vam se On odazvati.

En-Nenu, 62.

ll Meu pravilima i propisima injenja dove jeste i ono prema kojem ovjek ne
smije smatrati sporim Allahovo, d.., odaivanje na njegovu dovu te biri nes
trpljiv i odustajati od dove. On treba biti svjestan da Allah, dl.., eli najbolje
Svojim robovima. Tako nekada ovjek ini dovu za ono to smatra dobrim za
sebe, ali Allah, d.., na da je to loe pt> njega. S tim u vei, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao je jednom prilikom: "ovjeku e biti usliavano sve dok ne bude
inio dovu za ono to je grijeh ili ono to podraumijeva prekidanje rodbinskih
veza, i sve dok to ne bude pourivao." Upitan je: "O Allahov Poslanie! ta se
podrazumij':'va pod po7.urivanjem?" Odgovorio je: "Da ovjek kae: 'inio sam
dovu i inio sam dovu, ali mi nije usliana', pa klone i odustane od dove." Hadis
biljei Muslim u svome Sahihu (2735); tree predanje hadisa.

15

M u h a m mcd

M .

$a 'r a vi

nevolje i nisi iscrpio sve mogunosti. Prvo preduzmi sve to

moe i iscrpi sve mogunosti, a dovu ini tek nakon toga, pa
e ti se odazvati Onaj Koji nas je njima snabdio." Na taj nain
ovjek nee pasti u zabludu, jer kada su mu mogunosti nedo
stupne, obraa se Allahu, d.., a da su mu date sve moguno
sti, naao bi se u iskuenju i pao bi u zabludu. S tim u vezi jesu
sljedee Allahove, d.., rijei: "Uistinu, ovjek se uzohijesti
im se neovisnim osjeti. " Zato Allah, d.., stalno ukazuje

na to da su sve mogunosti u Njegovim rukama.

Tako moemo vidjeti ovjeka kako obrauje zemlju, sije,
navodnjava i brine se o usjevima, pa se priblii vrijeme njiho
vog sazrijevanja, ali nakon toga doe vrui talas i ubije ih,

ili

padne obilna kia i poplavi ih. Prema tome, preduzmi sve to

moe i iscrpi sve mogunosti, ali neka ti je stalno na umu
Onaj Koji te je njima snabdio. Tek u tom sluaju, tvoje osla
njanje na Njega biva ispravno.
Mnogi ljudi grijee u poimanju rijei "oslanjanje" . .Ja
smatram da se pod oslanjanjem podrazumijeva da prvo pre
duzme sve to moe te da iscrpi sve mogunosti kojima je
Allah, d.., snabdio Svoja stvorenja, pa ako to ne bude do
voljno, te ne stigne do svoga cilja, da se okrene Allahu, d..,
potvrujui na taj nain istinitosti Njegovih sljedeih rijei:
"Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva .. "'3
.

I mi nekada inimo dovu bez neophodne potrebe te igno

riemo mot:,:runosti koje imamo. Primjer tome moe biti sluaj

12 El-Alek, 6-7.
13

16

En-Nem!, 62.

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O II R I H

BoiJIH

R O BO V A

u kojem sin govori svojoj m ajci: "Uputi dov u z a mene kako

bih proao na ispitu ", te mu majka uputi jednostavan odgo
vor: "Pomozi dovu s malo uenja", ime ona ukazuj e svom e
sinu na neophodnost iskoritavanja svih mogunosti.
Prem a tome, smisao oslanjanj a (pouzdavanja) bio bi d a
iskorisci sve mogu nosti kojima t e j e A llah, d.., snabdio,
te da se, nakon to i h iscrpi, suzdri od oajavanja, j er (i
dalj e) ima Gospodara, Koji je veliki oslonac kojem se moe
obratiti.
N avest emo drugi primjer: A ko, npr., ide ulicom s jed
nom markom kod sebe, pa tu m arku izgubi ili ci je neko ukra
de, a u kui i li banci nema vie nijednu, ci e se rasrditi i
rastu iti. Ako kod kue ima jo deset maraka, tvoja srdba
i tuga bit e znatno m anja. Ako pak kod kue ima jo deset
maraka, te u banci jo stotinu, nee se srditi i tugovati zbog
t,rubitka one jedne.
Ti se, dakle, u zamjenu za jednu (izgu bl jenu) os lanja na
drugu, a :r.ar se u z amj enu za j ednu (izgubljenu) ne bi mogao
oslanjati na Onoga Koji j e d aruje.
Otuda se pod oslanj anjem podrazumijeva djelovanje ud o
va i osl anj anj e srca'\ a li jeni su oni koj i ele da se oslanjaju
udovi, a ne srca.
U gore navedenom ajetu iz poglavlja Et-Tevba

(1 29)

Allah, d.., mogao j e promijeniti formulaciju (redoslijed), te

1 4 Allah, d.., u Kur'anu kae: ...onome koji se uAllaha uzda, On muje
"

dosta. Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio; Allah je svemuve

rok odredio." (Et -Tala k,

3.)

17

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

umjesto "alejhi tevekkeltu" (samo se na Njega oslanjam) rei

"tevekkeltu 'alejhi." Meutim, ako dobro poima rijei Uzvi

enog Allaha, vidjet e da u sluaju formulacije "tevekkeltu

alej ke" ("na Tebe se oslanjam") moe dodati "ve ala fulanin
ve ala fulanin ("i na tog i tog, i na tog i tog"), dok u sluaju
formulacije "alejke tevekkeltu" nisi u mogunosti da bilo ta
doda. Na taj se nain, Allah, d.., izdvaja kao Jedini na Koga
se stvorenja oslanjaju. I sti j e sluaj i s dijelom ajeta "iijake

na'budu" (a ne "na'buduke") u poglavlju El-Fatiha, ime se

oboavanje (robovanje) ograniava samo na Allaha, d..
Tvoje oslanjanje na Allaha, d.., svodi se na to da je On
i tvoj Gospodar i Gospodar svemira u kojem ivi, a kojem
tvoja snaga i mo nisu dorasli. Tako ti obrauje zemlju, sije i
navodnjava usjeve, a onda se koristi onim to ti Allah, d..,
daruje, imajui u vidu da je On tvoj Gospodar i Gospodar
svemira u kojem ivi i koj i ti je potinjen, ali ne tvojom zaslu
gom, nego milou Uzvienog Allaha.
Tano je da ti nekada uspijeva obuzdati neke ivotinje,
vezati ih, j ahati ili na njima nositi teret. Sve je to, Allahovom,
d.., milou, potinjeno tebi te u okvirima tvoj e snage i moi,
a Allahova, d.., milost je i vea, pa su ti potinjena i stvorenja
kojima tvoja snaga i mo nisu dorasli. Tako ti je potinjeno
Sunce koje svaki dan sija oslobaajui toplotu i svjetlost. Isti je
sluaj i s Mjesecom i oblacima. Sve su to stvorenja koja ti nisi
u stanju da kontrolisati, nego ih Allah, d.., ini potinjenim
tvojim potrebama.

18

D O V E

V J E R O VJ E S NIKA

D O B R I H

80I J I H

R O B O VA

Tvoj Gospodar i Gospodar svemira u kojem ivi poti

nio ti j e ono to nije u tvojoj moi. On j e Gospodar carstva
nebeskog, Koji svim e rukovod i, a ti Ga ne vidi. On je, dakle,
Onaj Koji svime rukovodi, i zato n e gledaj s amo u ono to ti
biva darovano, nego gledaj i u ono to se iza toga krije, a toga
Je mnogo.
Allah, d.., u gore n aved enom kur'anskom ajetu (Et
Tevba, 129) veli: ... Onje Gospodar Aria velianstvenoga!"
"

On je, d akle, Gospodar svemira u kojem ivi i potinio ti je

i ono to je u tvojoj moi i ono to nije. On je Gospodar i
carstva nebeskog koje je izvan pojavnog svijeta. On Svojom
svemoi svime upravlja i sve je u svemiru N jegova svojina.
N jemu pripada i Ar uzvieni. Pod rijeju ar s e, na pr
vom mjestu, podrazumijeva krov.15 N aime, kada gradi kuu,
pravi joj i krov, koji te titi od sunca i kie, a u sluaju kad
je zemlja rastresita, titi graevine od ruenja, kao i njihove
zidove od erozije.
Allahove, d.., rijei "Ari velianstveni" u gore spome
nutom kur'anskom ajetu odnose se na vlast koja podrazumi
jeva svu moguu snagu i mo. Tako se o vlasti u sluaju, npr.,
kraljice od Sabe, Allah, d.., kro z rijei hudhuda izrazio na
sljedei nain : ''Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj

je svega i svaega dato, a ima i prijesto velianstveni. "'6

IS Pod rijeju ari podrazumijeva

melik ala ariih

"

se

vlast, tako da se pod reenicom

"istevel

podrazumijeva da je vladar uspostavio vlast. Nekada se pod

ovom rijeju podrazumijeva i

prijestolje,

kao to je sluaj u navedenom ajetu

iz poglavlja En-Nem] (23.); nekada se odnosi na krov kue, a nekada

na samu

kuu. Sva ta znaenja ukazuju na postojanost neega i njegovu stabilnost. Po

gledati:

Lisanul-areb, korijen ari.

16 En-Neml, 23.

19

Mu. h a m m e d

M .

a ' r a vi

Ar j e, d akle, simbol vlasti. Mo emo, npr., vidjeti kako

onaj koji p reuzima vlast od svoga p rethodni ka poinj e istiti
pozici j e oko sebe te tragati za p artnerima kako bi nanovo ras
poredio vlast onako kako njemu odgovara, te se stabilizirao na
poloaj u i nakon toga zasjeo na p rij estolje (ar).
Otuda se pod zasj edanjem n a p rijestolj e (ar) pod razu
mijeva konano uspostavlj anj e i stabiliziranje vlas ti vrhovnog
vladara.
Allah, d.., u Kur'anu veli: "Meleki koji dre prijesto i

oni koj i su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga

...

"'7

Kada uje rije ar, p rihvati j e kao simbol uspostavlj anj a

i stabiliziranj a Allahove, d.., vl asti, kada j e sve ulo u sfe
ru Nj egove snage i moi te u sferu Nj egove zapovijedi kun

(budi) . I sti j e sluaj i s uspostavljanjem i stabilizi ranj em vlasti

ovosvj etskih vlad ara, koj i zasjed aj u na p rij estolje te sc smiruj u
tek kada i m se vlast stabilizira. To je ono emu smo svj edoci
na ovome svijetu, a ta j e tek s uspostavlj anjem i stabilizi ra
nj em Allahove, d.., vlasti nad cijelim kosmosom.
All ah , d.., u Kur'anu kae: "Gospodarvaje Allah, Koji

je nebesa i Zemlju u est vremenskih razdoblja stvorio, a

onda svemirom zagospodario

...

"' 8 , tj . onda sc N jegova vlast

uspostavila i stabilizirala.
Vidimo d a s e rije ar upotreblj ava i u znaenju ovosvjet
skih prij estolj a (vlasti) i u znaenj u Allahovog, d.., prij esto
lja (vlasti) . Tako ovosvj etska prijestolj a (uru) simbolizi raju
17 Gafir

(El-Mu'min), 7.

18 EI-E'raf, 54.

20

D O V E

V J F. R O V J E S N IK A

D O R R l ll

B O I) l l l

R O B O V A

uspostavljanje i stabiliziranj e vlasti onih k oji na njima sj ede i

na ovome svijetu vlad aju, dok Allahovo, d.., prijestolje (ar)
simbolizira uspostavlj anj e i stabiliziranj e Allah ove, d.., vlasti
nad cij elim kosmosom. Allahu, d. ., nita nije teko i O n ni
nad i m ne gubi kontrolu.
itav k osmos stvoren j e i uspostavljen A llahovom, d..,
naredbom: " Kun " ("Budi!"), i sve je potinjeno N j egovoj
vlasti.
Veli anstvenim se

glavama ljudi k arakteriziraju samo

prij estolj a vladara koj a viamo na ovome svijetu. S tim u vezi

jesu i slj edee hudhudove rijei u vezi s kral jicom od Sabe:
"

... a ima i prijesto velianstveni. "'9 Njeno prij estolje j e, da

kle, velianstveno, prema ljudskim mjerilima i kriterijima.

K ada se pak radi o Allahovim, d. ., rijeima: "... O n je

Gospodar Ara velianstvenoga!"o, Prij estolje (Ar) je u

ovom sluaju velianstveno prema mjerilima i kriterijima
Gospodara l judi. To j e, dakle, Prij estolje Uzvienog Stvorite
lja, koje je iznad lj ud skih predstava i predodbi. Zato ga p oi
mamo kroz sljedee rijei : " . . . N iko nije kao On . . . "

19 En-Nem!, 21.

20 Fr-Tcvba, 129.

21

E-ura, l l.

21

DOVA NAEG POSLANIKA,

MUHAMMEDA, S.A.V.S., I VJERNIKA
"Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti

njegovih: u njegovu korist je dobro koje uini, a

na njegovu tetu zlo koje uradi. Gospodaru na, ne
kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo!
Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga
tovario na one prije nas! Gospodaru na, ne stavljaj
nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, po
brii grijehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas.
Ti si Gospodar na pa nam pomozi protiv naroda
koji ne vjeruje!"
Prenosi se da je Allah, d.., nakon to je uo Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i vjernike kako kau: "... Gospodaru na, ne

tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije nas

... " rekao: "Ve s am to uinio", tj . nisam na vas natovario
takvo breme; a kad su kazali: "...Gospodaru na,

ne

stavljaj

nam u dunost ono to ne moemo podnijeti ... " rekao je :

"Ve sam to uinio", tj. nisam vam stavio u dunost ono to
ne moete podnijeti.
22 EI-Bekara, 286.

22

D O V E

V J E R O V JES N I K A

D OBR I H

B O I J l ll

R O B O V A

Allah, d.., nas, dakle, obavezuje samo onim to je u na

oj moi, a to je koliina moi koja je zajednika svim vjer
nicima. Postoje ljudi ije su tenje i ambicij e vee od tenji i
ambicija drugih ljudi. Takvi ljudi ine vie dobrovoljnih ibade
ta, dok drugi izvravaju samo ono to se od njih trai. Kad se
ovjek nae u situaciji u kojoj propis izlazi iz okvira njegove
moi, Allah, d.., mu olakava zaduenja. Tako, npr., prema
erijatu, putnik naputa svoj uobiajeni nain ivota te odlazi
u mjesto

kojem nema prebivalita, pa mu Allah, d.., olak

ava zaduenja, tako da ima pravo skraivati namaze, a u toku

mjeseca ramazana ne postiti.
Isto tako, Allah, d.., ukazuje i na to da mo nekada biva
ograniena, te

tom sluaju olakava zaduenja i dodjeljuje

olakice. S tim u vezi jeste i sljedei kur'anski ajet:

"Sada vam Allah daje olakicu; On zna da ste izmo

reni: ako vas bude stotina izdrljivih, pobijedit e
dvije stotine

...

"3

Odnos snaga u toj bici prije objavljivanja ovog ajeta bio

je jedan prema deset, pa ga je Allah, d.., umanjio i uinio
da bude jedan prema dva, zato to su vjernici bili izmoreni.
Tako e Allah, d.., olakati zaduenja kad god premae okvi
re ovjekove moi. Mnogi ljudi grijee, te govore kako neka
zaduenja premauju okvire njihove moi. Takvima kaemo:
"Ne. Ti ne moe odreivati granice svoje moi te na osnovu
toga odluivati o svojim zaduenjima, nego treba razmisliti o

2 El-hnfal, 66.

23

Muha mmed

M.

a 'r a vi

tome da li tc je Allah, d.., neim zaduio ili ne. Ako te bude

time zaduio, znaj da te j e zaduio onim to je u tvojoj moi."
Sva Allahova, d.., zaduenja su u okvirima ovjekovih moi:

"Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih: u

njegovu korist jeste dobro koje uini, a na njegovu tetu z) o
koje uradi . . . "
Konstrukcija "leha" ukazuje na vlasnitvo, svojinu i na
gradu, dok konstrukcija "alejha" ukazuje na teret. Primjeu
jemo da sve ono to jt: ovjeku u interesu dolazi uz glagol

"kesebe", dok sve ono to je njemu na teret dolazi uz glagol

"iktesehe", osim u jednom kur'anskom ajt:tu u kojem Allah,
d7..., kae: "A nije tako! Oni koji budu zlo inili (kesehe), i

grijesi njihovi ih hudu sa svih strana stigli, oni e stanov

nici Dehennema biti i u njemu e vjeno ostati. "+
Ovdje se radi

izuzetku iz pravila. Danas je aktuelna

nedosljednost u praktinoj primjeni ova dva glagola. Naime,

glagol "iktesebe" podra7.Umijcva pretvaranje i izvjetaenost,
dok se glagol "kesebe" odnosi na neto prirodno. Otuda, ova
dva glagola nemaju isto znaenje, tako da se sva dobra djela
izraavaju glagolom "kesebe", a ne glagolom "iktesehe".
Prema tome, Allahove, d.., rijei: " ... u njegovu je ko

rist dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi ...
pojanjavaju nam da su za injenje zla (grijeha) potrebni trud
"

i zalaganje, a kada se umjesto glagola "iktesebe" upotrijebi

glagol "kesebe", onda se tu radi o velikoj nesrei te o situaciji
u kojoj grijesi (bez truda i zalaganja) stiu ovjeka sa svih stra24 EI-Bekara, 81.

24

DovE

V J E R O V J E S N I KA

DOBRIH

B o iJ I H

ROBOVA

na. Razum an j e onaj koji mnogo ini ono to je u nj egovom

interesu , a ne ono to j e njemu na teret, imajui u vidu d a j e
onaj koji to ka7.e Svez naj ui Gospodar, Kom e s e sve v raa,
te da iz tog pravila nema izu7.etaka. N akon toga, Allah, d7.. . ,
kroz rij ei vjernik a ka;'!;e: . . . Gospodaru na, ne kazni nas ako
"

zaboravimo ili to nehotice uinimo . . . " Ovdje se s pravom

moe rei da nas je Allahov Poslanik, s. a.v. s. , umirio kada je
rekao: "Moj ummet osloboen je od onoga to uradi nehotice
ili i7. zaborava te od onoga na to bude primoran. "
Postavlj a se pitanj e: "Kako j e mogue da sc u Kur'anu
navodi dova kojom bi se ljudi trebali obraati svome Gospo
daru da ih oslobodi onoga ega je muslimanski ummct ve
osloboen?"
Odgovor na to b ilo bi kontrapitanj e: "Da li ti j e neko re
kao da je jo od poetka muslimanski umm et bio osloboen
od onoga to uradi nehotice ili iz zaborava, tc onoga na to
bude primoran, ili je od toga oslobot1en nakon to su se Alla
hu, d.. , dovom obratili AJiahov Poslanik, s. a.v. s. , i vjernici
prij e nas, pa to jo uv ij ek vai?" Prema tome, muslimanski
ummet osloboen je navedenoga jo od poetka, i zato neka
niko ne kae: "Kako e se obraati Allahu, d. . , za neto to
ne postoji (za neto ega si ve oslo boen) ?"
Mogue j e da to u kazuj e i na vrhunac istog vjerovanj a,
odnosno na to da se Allahu, d. . , sm ij e iskazivati neposlu
nost samo nehoti ce ili iz zaborava. Nije ispravno Allahu, d. . ,
hotimino iskazivati neposlunost, jer ne prilii onome ko j e
25

M u h a m m e d

M .

a r a v i

uistinu svj estan Allah ove, d.., moi da Mu i skazuj e nepo

slunost, osim nehotice ili iz zaborava. All ah, d.., opskrbio
n as je svim blagodatim a, a zatim nam dao zaduenj a, i zato
Mu ne smij emo hotim ino iskazivati neposlunost. Meutim,
Allah, d. ., je o no to se desilo Ademu, a.s., nazvao grijehom,
i ako u j ed nom kur'anskom aj etu k ae: "A Ademu smo odmah
u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije odluan bio.".>

Allah, d.., dakle, u njegovom sluaju zaborav naziva grije

hom: " . . .tako Adem nije Gospodara svoga posluao i s Puta je
skrenuo. "6 Prema tome, zaborav je bio prvi grijeh, ali je Allah,

d.., poastio Muh ammedov, s. a. v.s., ummet, te ga je oslobodio

onoga to uini iz zaborava. U sluaju Adema, a.s., postoji neto
to vjernici moraju imati na umu. N aime, Adem, a. s., stvoren j e
Allahovom, d.., rukom, dok smo m i stvoreni prema 7.akoni
tostima razmno7.avanj a. N adalje, Adem, a.s., primio j e zadue
nj a direktno od All aha, d.., a ne posredstvom vj erovj esnika, i
imao j e samo jedno zaduenje, a to je da ne jede sa stabla.
Ako je Adem, a.s., stvoren direktno od Allaha, d.., ako je
direktno od N jega dobio 7.aduenja, ako je imao sam o j edno za
duenj e, a to je da ne j ede sa stabla, i ako drugih zaduenj a nije
imao, ta je onda zaboravio? I ega se sj etio? ()tuda je zaborav u
sluaju Adema, a.s., bio grijeh, imajui u vidu da j e stvoren All a
hovom, d.., rukom: '"O Iblise! ', rekao je On, 'ta te navelo
da se ne pokloni onome koga sam Sobom stvorio
25 Ta-Ha, 1 15.

26 Ta-Ila, 121.

27 Sad, 75.

26

. . . '"7

D o v E

V J ERO V J E S N I K A

D O BR I H

8 0 I J I II

RO B O V A

Otuda nije bilo prikladno i ispravno da Adem, a.s., 7.abo

ravi to jedino zaduenje, a moda ga je zaboravio zbog neke
mudrosti koje je samo Allah, d.., svjestan i koja se, moda,
odnosi na i7.gradnju i unapreivanje Zemlje, na kojoj ga je
Allah, J.., postavio za namjesnika (halifu) . Kad je pak ri
je o Muhammedovom, s.a.v.s., ummetu, kada kaemo:

"

...

Gospodaru na, n e kazni nas ako zaboravimo ili to neho

tice uinimo

.. .

" kao da time na pravi nain veliamo Allaha,

d7..., izra7.avamo nau bojazan da Mu nehotice ne i skaemo

neposlunost, te naglaavamo da ako neki grijeh i uinimo, to
moe biti samo nehotice ili iz zaborava. To bi bila svijest o
Allahovoj, d7..., moi.
Me<1utim, ta se podrazumijeva pod zaboravom, a ta pod
nenamjernim injenjem gri jeha?
Prvo treba rei da postoji razlika i7.meu prijestupa i po
grenog koraka ili propusta. Prijestup moe predstavljati jedi
no grijeh, imajui u vidu da podrazumijeva hotimino injenje
onoga to se ne smije initi, odnosno injenje grijeha i pored
poznavanja propisa. Nekada pak ovjek nije svjestan propisa,
i u tom sluaju smatramo da je napravio pogrean korak ili
nchotian propust.
Kao primjer mo7.emo navesti sluaj u kojem uenik u
koli ui da subjekat stoji u nominativu, a objekat u akuzati
vu. Sredinom kolske godine kori!:,ruj u ga i ispravljaju kako bi
to pravilo vrsto usvojio. Meutim, postavlja se pitanje da li
e ga u danima ispita uitelj korigovati i ispraviti ili prekoriti

27

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

i kazniti? Naravno da e ga prekoriti i kazniti, imajui u vidu

da je tokom itave kolske godine uio to pravilo te u vezi s
njim due vrijeme grijeio, to je, pod uvjetom Ja je u tome
(uenju na grekama) bio ustrajan, trebalo dovesti do njegovog
usvajanja. Naime, ovjekov in smatra se nehotice napravljenim
pogrenim korakom ili propustom ukoliko ne postoji pravilo
koje je na taj nain svjesno prekrio; ili pravilo postoji, ali on
za njega nije znao, ili o njemu nije obavijeten, ili mu je jednom
saopeno, ali ga se nije sjetio, ili ga jo uvijek nije vrsto usvojio.
N adalje, Allah, d.., kroz rijei vjernika kae: " . . . Gospo

daru na, ne tovari na nas breme kao to Ri ga tovario na one

prije nas . " Pod bremenom se u ovom sluaju podra7.Umije
. .

va ono to je ovjeku tegobno i nesnosno, a kao primjer mo

emo navesti breme koje je sputeno (objavljeno) Jevrejima:
"Ako elite oprost, izvrite samoubistvo, ili udijelite milosti
nju, ili sc oistite etvrtinom svojih imetaka." Meutim, Allah,
d.., ne odnosi se prema nama kao to se odnosio prema
narodima koji su nam prethodili. S tim u vezi, kada kaemo:
"

. . . Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne

moemo podnijeti . " mi vjerujemo da je Allahov Poslanik,

. .

s.a.v.s., rekao: "Allah je rekao: 'Da"', pod ime se podrazumi

jeva da je Allah, d.., usliao dovu otklanjajui od ummeta
napor i potekoe, tj. On nam nee staviti u dunost ono to
ne moemo podnijeti.
Kada kaemo: " . . . pohrii grijehe nae . . " mi sc zapravo
.

skrueno obraamo J\lla hu, d..: "Ti, Gospodaru na, zna

28

D o v f

V J ERO V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

da mi, bez obzira koliko nam je vjernike ilosti i udnje dato,

neemo biti u stanju da u potpunosti izvrimo obaveze prema
Tebi. Zato emo kod Tebe biti primljeni samo ako nam Ti
grijehe poniti."
Pod rijej u "afv" se u ovom dijelu ajeta podrazumijeva
brisanje traga. Naime, kao to putnici kroz pustinju ostavljaju
tragove u pijesku koje brie vjetar, tako i grijesi imaju svo
je tragove, za koje mi ovim dijelom ajeta traimo od Allaha,
d.., da ih pobrie.
Kada kaemo: " . . . i oprosti nam . . . " mi znamo da je jedan
od fenomena ljudske naravi namjera (nijjet), koji odlunost
prenosi u oblast konkretnog djelovanja i postupanja, a to je ne
to to zahtijeva vjebanje i navikavanje. Kao primjer, moemo
pretpostaviti situacij u u kojoj se neko o nama ogrijeio, pa mi
imamo priliku (pravo) da mu uzvratimo istom mjerom iJj da u
sebi suzbijemo i priguimo gnjev, s tim da je gnjev u tom sluaju
i dalje prisutan, a tu, onda, dolazi do izraaja na oprost.
ta je pak s ovim sluajem kad je rije o Stvoritel j u, Koji
ima apsolutnu mo?
Naime, nekada Allah, d.., ne kanjava grenika, ali i da
lje ostaje ljut na njega. Meutim, ko je od nas u stan j u podni
jeti Njegovu srdbu? Zato mi od Njega traimo da nam opro
sti, te kaemo: " . . . oprosti nam, i smiluj se na nas . . . " Na taj
nain mi od N j ega traimo da nam oprosti grijehe koje smo
poinili, te Mu se utjeemo i molimo Ga da nas sauva grijeha
koji izazivaju Njegovu srdbu.
29

M u. h a m m e d

Kada kaemo:

"

M .

S a ' r a v i

. . . Ti si Gospodar na pa nam pomozi

protiv naroda koji ne vjeruje", mi priznajemo nae robova

nje Njemu, kao i to da je On na stvoritelj i da rukovodi naim
ivotima te da je On na pomaga, a obzirom da nam je po
maga, pomae nas i protiv nevjernika.

30

POKAJ ANJE ADEMA, A.S.

Razlika izmeu Ademovog, a.s., grijeha i grijeha Iblisa je

ste u tome to je Adem, a.s., priznao svoj grijeh, dok to Iblis
nije uinio. Prema tome, Adem, a.s., poinio je grijeh, a Iblis je
izaao iz vjere, Allahu, d.., se od njega utjeemo.
Allah, d.., u Kur'anu kae: "l Adem primi neke rijei
od Gospodara svoga, pa mu On oprosti

. . .

"8

Uenjaci su eljeli utvrditi o kojim se rijeima u ovom slu

aju radi, pa se postavilo pitanje jesu li to Ademove, a.s., rijei
u sljedeem kur'anskom ajetu: "'Gospodaru na', rekoe oni,
'sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluj e
nam se, sigurno emo biti izgubljeni. "'29

Ovaj kur'anski ajet ukazuje nam na to da Ademov, a.s.,

grijeh nije bio grijeh iz oholosti, nego grijeh iz neznanja, dok
je lb tisov grijeh bio iz oholosti prema Allahovoj, d.., naredbi
(emeru) . Nakon to je Adem, a.s., poinio grijeh, postao j e

potiten, t e je rekao: "Gospodaru moj! Tvoja zabrana d a se

pribliavam stablu je obavezujua ... ali ja nisam mogao da
se suzdrim." Prema tome, Adem, a.s., potvrdio je Allahovo,
28 EI-Bekara, 37.

29 EI-E'raf, 23.

31

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

d.., pravo na zakonodavstvo, dok se Iblis usprotivio N jego

vom emeru, te rekao: " . . . Zar da se poklonim onome koga si

od ilovae stvorio

. . .

"30

Prema tome, rijei koje je Adem, a.s., primio od Allaha,

d.., mogle bi biti gore spomenuti kur'anski ajet: '"Gi>s

podaru na', rekoe oni, 'sami smo sebi krivi, i ako nam
Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti
izgubljeni. "':" Mogle bi to biti i sljedee rijei: "Gospodaru
moj! Nema drugog boga osim Tebe. Slavljen neka si, Gospo
daru moj, i Tebi neka je hvala. Ja sam sebi nanio veliko zlo,
pa mi oprosti, o Ti Koji najvie prata ... " ili: "Primi moje
pokajanje, o Ti Koj i najvie prata ..." lli su to sljedee rijei:
"Slavljen neka je Allah, d.., i N jemu neka je hvala. Nema
drugog boga osim Njega." Bitno je to da je Allah, d.., obja
vio Ademu, a.s., rijei kojima e Mu se pribliiti, bilo da se
radi o gore navedenom kur'anskom ajetu ili o nekim drugim
rijeima.
Ako obratimo panju na nain na koji Allah, d.., pou
ava Adema, a.s., rijeima na osnovu kojih e mu oprostiti,
vidjet emo da je to jedno bitno naelo u ivotu drutvene
zajednice. N aime, da Allah, d.., nije propisao tevbu i da nas
nije obradovao time da e je primiti, onaj ko sc jednom ogrije
i nikada se ne bi rijeio grijeha, i cijeli svijet bi od toga patio.
Allah, d.., stvorio nas je kao bia koja imaj u slobodu
izbora, a ne kao one koji su primorani i prinueni. To pri30 F.l-l sra, 6 1 .

31

32

EI-E'raf, 23.

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

RO B O V A

moravanje i prisiljavanje potvrdilo bi Allahovu, d.., mo.

Meutim, Allah, d.., htio je da Mu se okrenemo iz ljubavi i
naklonosti, a ne zbog toga to smo na to primorani i pri siljeni.
Zato nas je stvorio kao bia koja imaju slobodu izbora te nam
je dao mogunost da Mu budemo posluni ili neposluni, a
budui da je ovjeku data sloboda izbora, on e se opredjelji
vati za jedno ili drugo.
Allah, d.., nije stvorio neke ljude koji e tokom itavog
ivota birati dobro, niti je stvorio druge ljude koji e uvijek
birati zlo. N aime, postoje dobroinitelji koj i nekada uine i
zlo, kao to postoje i grenici koji nekada uine i neko dobro.
ovjek nije stvoren kao neko ko e se opredijeliti za apsolutno
dobro ili apsolutno zlo. Tako mi nekada zaboravljamo, neka
da smo nemarni, nekada i grijehe inimo, a s obzirom da j e
ovjek izloen grijesima, Allah, d.., propisao je tevbu kako
ovjek ne bi gubio nadu u N j egovu milost i kako bi se mogao
pokajati s ciljem da Mu se vrati. U poslovici se kae: "Mnogo
je grijeha koji izazovu poniznost i potitenost, a bolji su od
pokornosti koja izawve gordost i oholost!"
Prema tome, kad je Adem, a.s., sputen na Zemlju da iz
vri svoj zadatak, nije bio optereen nijednim grijehom. N a
ime, bio je pogrijeio, ali ga je Allah, d.., pouio rijeima
tevbe, pa se on pokajao, i Allah, d.., mu je oprostio.

"

Kad je rije o dijelu gore spomenutog kur'anskog ajeta:

. . . On mnogo prata i milostiv je" 3\ rije Tevvah (Onaj Koji

mnogo prata) odnosi se na to da Allah, d.., ne kanjava

32 El-Bekara, 37.

33

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

Svoje robove zbog j ednog grijeha, jer bi se za Njega moglo

rei da mnogo prata (da je Tevvab) kad bi svakom ovjeku
oprostio samo po j edan grijeh. Pojaanje o kojem je ovdje ri
je (Koji mnogo prata) moe doi iz dva razloga. Prvi bi bio
da se neto ponovi vie puta od jedne osobe ili nekolicine njih,
dok bi drugi bio da neto bude uinjeno samo jednom, ali od
velikog broja osoba.
Tako, npr., ako za nekoga kaemo da je izjelica (prodr
ljiv), on moe biti takav zato to jede velike koliine hrane, od
nosno mnogo vie od ovjekovog uobiajenog obroka, kao,
npr., da pojede deset vekni hljeba za doruak te isto toliko
za ruak i veeru, a moe biti takav i zato to jede uobiajene
koliine hrane, ali, npr., petnaest puta u toku jednog dana.
Prema tome, Allah, d.., je Tevvab (Onaj Koji mnogo
prata) zato to su ljudi mnogobrjni. Naime, kada bi svako
od njih samo jednom pogrijeio, broj njihovih grijeha koje e
Allah, d.., oprostiti bio bi ogroman, a Allah, d.., oprostit
e i onome koji u toku dana poini vie grijeha ukoliko Mu se
obrati i oprost zatrai.
Pojaanje se, dakle, moe odnositi i na situaciju u kojoj
uestvuje samo jedna osoba, a moe i na situaciju u kojoj ue
stvuje vie osoba.
Adem, a.s., poinio je jedan grijeh, pa je bilo za pretpo
staviti da je Allah, d.., u tom sluaju Taib (Onaj koji pra
ta) . Meutim, s obzirom da e Ademovo, a.s., potomstvo biti
mnogobrojno, pojaanje je u ovom sluaju zbog kvantiteta.

34

D O V E

V J E R OV J E S N I K A

D O B R I H

6 0 I J I H

R O B O V A

Jednom prilikom dola je h. Omeru, r.a., jedna ena pla

ui i kukajui zato to je njen sin bio uhapen i optuen za
krau. Kazala je h. Omeru, r.a.: "Moj sin ukrao je samo ovaj
put." H. Omer, r.a., odgovorio joj je: ''Allah, d:.., milostiviji
je prema Svome robu od toga da ga kazni nakon to prvi put
uini neki prijestup. On je sigurno (u)krao i ranije."
Ja smatram da ne postoji kriminalac koji biva uhapen
nakon prvog poinjenog prijestupa. Rije Tevvah (Onaj Koji
mnogo prata) ukazuje na to da on biva uhapen nakon dru
gog ili treeg puta, jer Allah, d.., prikriva grijehe i sramotu
Svome robu jednom ili dva puta. Meutim, kad broj prijestu
pa postane vei, te on u grijeenju ustraje, Allah, d.. zaustav
lja ga. U tome bi bio smisao rijei Tevvah (Onaj Koji mnogo
prata) .
Allah, d.., je Tevvah (Onaj Koji mnogo prata) iz Svoje
milosti. Postoji, npr., neko ko, pratajui, stalno milost ukazu
je, tako da onaj kome se prata kazuje: "Kamo sree da si me
kaznio te da mi nisi, pratajui mi, u svakom trenutku milost
ukazivao." Meutim, Allah, d.., mnogo prata i milostiv je:
oprata Svome robu, milostiv je prema njemu i grijehe mu
brie.

35

DOVA I B RAHI MA, A. S.

"A kad je Ibrahim zamolio: 'Gospodaru moj , uini

ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovi
ma stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u
Allaha i u onaj svijet ! ' , Onje rekao: 'Onome koji ne
bude vjerovao dat u da neko vrijeme uiva, a onda
u ga prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno e
ona prebivalite biti! "'33

Allah, d.., u Kur'anu kae: "I uinili smo Hram utoi

tem i sigurnim mjestom ljudima

. . .

"34

Ako je Allah, d..,

kako to u ovom kur'anskom ajetu stoji, uinio Hram sigurnim

mjestom, emu onda dova I brahima, a.s., u kojoj, kako to u
gore navedenom kur'anskom ajetu stoji, trai od Allaha, d..,
da Mekka bude sigurno mjesto?! Kao odgovor, moemo po
nuditi konstatacij u da insistiranje na neemu to ve postoji
ima za cilj njegovo trajanje i postojanost. Ibrahim, a.s., dakle,
na taj nain trai od Alla ha, d.., da blagodat sigurnosti u
H ramu uini trajnom.
33

34

36

El-Bekara, 1 26.
El-1:3ekara, 125.

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O VA

Isti je sluaj i sa sljedeim kur'anskim ajetom: "O vjer

nici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju
On Svome Poslanik:u objavljuje, i u Knjigu koju je objavio
prije. A onaj ko ne bude vj erovao u Allaha, i u meleke Nje
gove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svi
jet - daleko je zalutao. "3s
U njemu im se, dakle, Allah, d.., obraa kao vjernicima,

a zatim ih poziva da vjeruju. Kako to?!

Allah, d.., im, dakle, na taj nain nareuje da budu
ustrajni u vjerovanj u, to, takoer, potvruje da insistiranje na
onome to ve postoji zapravo predstavlja insistiranje na nje
govom trajanju i postojanosti .
Pod Ibrahimovim, a.s., rijeima: " . . . Gospodaru moj , ui
ni ovo mjesto sigurnim gradom . . " podrazumijeva se: Gos
.

podaru moj! Ako si ovaj hram uinio sigurnim i ranije, uini

da bude takav do Sudnjega dana, kako bi svako onaj ko u
njega ue bio siguran, imajui u vidu da se nalazi u neplodnoj
dolini u koju su se u prolosti ljudi bojali ii zbog toga to put
do nje nije bio siguran ... ili pak kako bi svakom onom koji u
njega ue Allah, d.., uinio trajnom blagodat vjerovanja.
Ove rijei ponavljaju se i u jednom drugom kur'anskom
ajetu, s tim da je u njemu, za razliku od gore navedenog ajeta,
rije heled (mjesto, grad) odreena, to bi znaiJo da Ibrahim,
a.s., u njemu trai od Allaha, d.., da taj prostor uini mje
stom (naseljenim), te da ga uini sigurnim.
35 En-Nisa,

1 36.

37

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

Neke rijei imaju stilsku vrijednost. Tako, npr., rije gasb,

pod kojom se izvorno podrazumijeva zguljivanje koe s ovce,
ima i znaenje otimanja i uzurpiranja, u smislu da onaj koji ne
kome neto otme ili uzurpira kao da to s njega svlai i zguljuje.
Prvo na to nas rije heled asocira jeste grad ili mjesto.
Meutim, pod tom rijeju podrazumijeva se i mrlja (pjega,
oiljak) na koi koja taj dio koe ini drugaijim od ostatka
koe, kao to je, npr., sluaj s bijelom mrljom na licu ili ruci
koja svojom bjelinom taj dio tijela ini drugaijim od njego
vog ostatka. I sti je sluaj i s prostorom na kojem nema zgrada
i nastambi, te ga nije mogue razlikovati od prostora u okru
enju. Meutim, ako na njemu podigne zgrade, dat e mu
obiljeje koje e ga initi drugaijim od prostora u okolini.
Pod rijeima: " . . . i snabdij plodovima stanovnike nje
gove . . . " podrazumijeva se ono to neminovno ide uz sigur

nost, jer sve dok ima plodova i opskrbe, ljudima su osigurana

sredstva za ivot, a to im daje razlog za boravak (zadravanje)
u datom mjestu. Meutim, Ibrahim, a.s., ovim rijeima dodaje
i sljedee: " . . . one koji hudu vjerovali u Allaha i u onaj svijet
. . . " kao da tu opskrbu trai samo za vjernike. Zato?
N aime, kad je Allah, d.., rekao: " . . . Uinit u da ti bu
de ljudima u vjeri uzor . . . "36 Ibrahim, a.s., kazao je: " . . . 1
.
.
neke moJe potOm
z . s.,
_A
._ e . . . "37 pa Je All ah , d:'
' do dao.. " . . . ob eanje Moje nee obuhvatiti nevjernike . . . ":18
36 El-Bekara, 1 24.
37 El-Bekara, 124.
38 El-Bekara, 124.

38

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

8 0 I J I H

R O B O V A

Ibrahim, a.s., se, dakle, i u ovom sluaju pobojao da e

Allahov, d.., odgovor biti isti, odnosno da e rei: "Moja
opskrba nee obuhvatiti nevjernike", pa je rekao: " . . . i snab

dij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali

u Allaha i u onaj svijet . " Meutim, Allah, d.., elio je skre
. .

nuti panju Ibrahima, a.s., na to da N jegov dar kao Boga nije

poput Njegovog dara kao Gospodara, jer duhovno vostvo
nad ljudima, koje je dar Boga, s*e samo vjernik, dok opskr
bu, dar Gospodara, dobijaju vjernik i nevjernik. Naime, Allah,
d.., svima nama darovao je ivot i osigurao opskrbu, a kada
je rekao:

"

. . . obeanje Moje nee obuhvatiti nevjernike . . . "

mislio je na vrijednosti koje bivaju darovane samo vjernicima,

dok je opskrba neto to biva dato i vjernicima i nevjernicima.
Zato je Allah, d.., rekao: . . . i onima koji ne budu vjerovali
"

. . " ime se koriguje Ibrahimova, a. s., shvatanje, kako bi bio

.

svjestan da je svima onima kojima je Allah, d.., podario i

vot osigurana opskrba, kako vjernicima tako i nevjernicima.
Dobra na ovome svijetu su rasuta, a budui da nam je Allah,
d.., darovao ivot, osigurao nam je i opskrbu.
Allah, d.., nije rekao Suncu da na Zemlji obasjava samo
vjernike niti je odredio da zrak udiu samo oni koji vjeruju,
nego je blagodati koje su potrebne za ouvanje ivota i njego
vo trajanje darovao svim stvorenjima, vjernicima i nevjernicima, s tim da je za one koji ne vjeruju rekao: " . . . onome koji ne

bude vjerovao dat u da neko vrijeme uiva . . " a uivanje je

.

neto to ljudi vole i za to prieljkuju da traje i da se ponavlja.

39

M u h a m m e d

A llahove, d.., rijei:

"

M .

S a ' r a v i

. . . dat u mu da uiva . . . " uka7.Uju

na trajanje tog uitka, tj . on e uivati na ovome svijetu. U sva

koj blagodati se uiva. Tako i nevjernik ima svoj uitak, uiva
i onaj koji se opija ... U ici su na ovome svijetu, dakle, mnogo
brojni, ali Allah, d.., kae da oni traju samo neko vrijeme ...
Prema tome, uici na ovome svijetu, bez obzira koliko mnogo
ih bilo, traju samo neko vrijeme.
Kada je rije o Allahovim, d.., rijeima: . . . a onda u ga
"

prisiliti da ude u paklenu vatru . . " rije prisiliti ukazuje na

to da ovjek na onome svijetu nee imati izbora. ovjek na
.

ovome svijetu ima pravo izbora, ima pravo birati da li e

neto uiniti ili ne. Meutim, na onome svijetu on nema pravo
izbora, tako da, npr., nije u stanju, ukoliko je jedan od stanov
nika Dehennema, opredijeliti se za Dennet. tavie, on na
onome svijetu vie nee imati ovlasti ni nad svojim organima
koji su mu u ivotu na ovome svijetu bili potinjeni i kojima
je inio grijehe: . . . na Dan kada protiv njih hudu svjedoili
"

jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono to su

radili. "39
Organi, dakle, koji su bili potinjeni nevjerniku u grijee
nju na ovome svijetu neemu biti posluni na Sudnjem danu.
Tako e jezik, kojim je izraavao svoje nevjerovanje, Allahu,
d.., utjeemo se od toga, na Sudnjem danu svjedoiti pro
tiv ovjeka. l noge kojima je hodio na mjesta konzumiranja
alkohola, lumpovanja i grijecnja takoer e svjedoiti protiv
ovjeka. l ruke kojima je ubijao i krao takoer e svjedoiti
39 En-N ur, 24.

40

D o v F.

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O V A

protiv njega. Rije prisiliti u gore navedenom kur'anskom

ajetu znaila bi da ovjek na onome svijetu ostaje be7. prava
izbora te da skonava u vatri i patnji velikoj: . . . a onda u ga
"

prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno e ona prebiva

lite biti! " , tj . Allah, d.., upozorava nevjernike da ih eka
vatra i patnja na onome svijetu, to nee biti rezultat njihovog
izbora, nego neto na to e biti primorani.

41

,
DOVA IBRAHIMA I NJEGOVOG SINA,
ISMAILA, A.S.

"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali,

oni su molili: 'Gospodaru na, primi od nas, jer Ti,
uistinu, sve uje i sve zna! "'+o
Uprkos potekoama koj e su I brahim i Ismail, a.s., pod
nijeli podiui Hram, bili su sretni i zadovoljni, a sve to su
traili od Allaha, d.., bilo je da primi njihovo djelo te da ih
nagradi za ono to su radi Njega i odazivajui se Njegovoj
zapovijedi uinili.

" . . .Ti, uistinu, sve uje i sve zna!", tj.: O Gospodaru,

Koji sve uje i sve zna! Mi ovo inimo zbog Tvoga zado
voljstva, a ne zadovoljstva nekoga drugog . . . To je otuda to se
djela cijene prema namjeri. Naime, nekada dvojica ljudi ine
neto za to e jedan od njih biti nagraen, jer to ini radi Alla
hovog, d.., zadovoljstva i N j egove blizine, dok drugi za to
nee biti nagraen, zato to to ini radi ovosvjetskih interesa.
Allah, d.., poznaje svaije namjere te prima djela
koja su iskreno u Njegovo ime uinjena, dok ona koja nisu
40 El-Bekara, 1 27.

42

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

DO B R I H

6 0 I J I H

R O B O V A

iskreno radi N jegovog zadovoljstva uinjena, On ne prima. S

tim u vezi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Djela se cijene
prema namjeri, i svakom e ovjeku pripasti (biti upisano) ono
to naumi. Tako e hidra onoga koji je uini radi Allaha i N je
govog Poslanika biti upisana kao djelo u ime Allaha i N jegovog
Poslanika, dok e hidra onoga ko je uini zbog s*canja nekog
ovosvjetskog dobra ili braka s nekom enom biti upisana kao
djelo u ime onoga zbog ega j u je uinio." Prema tome, nema
nagrade za djelo koje nije iskreno u ime Allaha, d.., uinjeno.

"Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim,

i porod na neka bude odan Tebi, i pokai nam
obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje
i samilostan si! "4-
Postoji razlika izmeu situacija u kojoj neim biva zadu
en, pa to s ljubavlju izvrava, i sitaucije u kojoj formalno iz
vrava zaduenje te odustaje od njega kao i onaj koji sa svo
jih plea odbacuje teret tog zaduenja ... U ovom kur'anskom
ajetu je dova Ibrahima i njegovog sina I smaila, a.s., koji su
govorili: "Gospodaru! Ti si nam naredio da podignemo ovaj
hram, i mi smo uinili ono to si nam naredio, to ne znai da
nam vie ne treba Tvojih zaduenja. Mi elimo da slast Tvojih
zaduenja osjetimo mnogo puta: 'Gospodaru na, uini nas

dvojicu Tebi odanim . . ' i Tebi se u potpunosti predajemo."

ovjek moe zavriti s j ednim zaduenjem i odmah tra
.

iti drugo samo kad osjeti slast tog zaduenja i u njemu nae
41 El-Bekara, 1 28.

43

M u h a rn rn e d

M .

a ' r a v i

uitak . . . a taj e uitak osjetiti samo ako se prisjeti nagrade za

to zaduenje ... Kad god uini neko djelo, prisjeti se uitka koji
za to slijedi, pa trai jo vie zaduenja.
im su podizanje H rama priveli kraju, Ibrahim i njegov
sin I smail, a.s., kazali su: "G<,spodaru na, uini nas dvojicu

Tebi odanim , ; . " Nisu se zadovoljili ni time, nego su poeljeli

da se slast zaduenja prenese i na njihove potomke, pa su ka
zali: " . . .i porod na neka bude odan Tebi . . ." kako bi Allahov,
d.., (Pravi) put imao svoj kontinuitet na Zemlji i kako bi se
zaduenja prenosila

generacije na generaciju sve do Sudnjeg

dana ... Zatim su kazali: " . . . i pokai nam obrede nae . . . " tj.
objasni nam, Gospodaru, ta od nas eli. Objasni nam kako
da Ti robujemo i kako da Ti se pribliimo ... a pod obredima

(menasik) podrazumijevaju se postupci kojima Allah, d7...,

eli da Mu robujemo (da Ga oboavamo).
Rijei:

"

. . . i pokai nam obrede nae . . " ukazuju na to

.

da Ibrahim, a.s., 7.eli da mu se otvore vrata zaduenja, jer on

u svakom zaduenj u vidi samo ienje due, dobro za po
tomstvo i uitak na onome svijetu. Zato on u nastavku kae:

" ... i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si" !

Rijeima: " . . .i oprosti nam . " njih dvojica n e trae oprost za
. .

grijehe koje su njih dvojica eventualno poinila, nego to ine

zato to znaj u da e oni koj i nakon njih dou initi grijehe, pa
trae oprost za svoje potomstvo ... Meutim, kako su to zna
li? Sawali su to iz sljedeih Allahovih, d.., rijei: . . . onome
"

koji ne bude vjerovao dat u da neko vrijeme uiva, a onda

44

D O V E

V J E R OV J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

u ga prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno e ona pre

bivalite biti! "
Trail i su, dakle, oprost i milost z a svoje potomke, a Allah,
d.., voli kada Mu se N j egovi robovi pokaju i vie se obraduj e
pokajanju Svoga roba vj ernika nego neko od vas koji nae svo
ju devu nakon to je izgubi u pusti nji ... N aime, grijeh odvraa
ovjeka s Allahovog, d.., (Pravog) puta i osigurava mu neku
prolaznu korist, ali ga slast imana (vj erovanja), ukoliko je vj er
nik, ponovo privlai sebi i odvraa od grij eha. Zato j e reeno:
" U koliko se pokaj e za ono to uini, Allah, d.., ti nee samo
oprostiti grij ehe, nego e ti i loa djela zamij eniti onim dobrim
... " Pokajanje (tevba) propisana je kako bi se itava drutvena
zajednica sauvala od velikog zla i nesree ... j er kad bi z bog
j ednog grij eha ovj ek vjeno zavri o u Vatri bez prava na poka
janje i oprost, grenici bi se uzoholili i postali jo gori, te bi cij ela
drutvena zaj edn ica bila pogoena njihovim zlom ... Meutim ,
neka ljudi ne gube nadu u onaj svijet, j er je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., j ed nom prilikom rekao: "Svaki ovjek j e grenik, a naj
bolji meu grenicima j esu oni koji se kaju."
Prema tome, rezultat Allahove, d. ., milosti j este to to
nam je dao mogunost da ui nimo pokajanje (tevbu) kako bi
nas sauvao od grijeha i patnji.
"Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od
njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knj izi ih i
mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan
i mudar! "+
42 EI-Bekara, 129.

45

M u h a m m e d

M .

$ a ' r a v i

Ovo je dova Ibrahima, a.s., u kojoj on trai od Allaha,

d.., da upotpuni Svoje blagodati prema N jegovim potomci
ma te da povea opskrbu Svojim robovima ... tako to e im
poslati vjerovjesnika koji e im dostaviti nebesku Uputu, kako
na Zemlji ne bi nastupio period tame u kojem bi Zemljom
zavladalo grijeenje, nered i nevjerovanje, te kako ljudi ne bi
poeli oboavati kipove, kao to je to bilo prije Ibrahi ma, a.s.
Rijei:

"

. . . poalji im poslanika, jednog od njih . . . " po

drazumijevaju odgovor Jevrejima, koje je rastuilo to to je

Allahov Poslanik, s.a.v.s., Arap. N aime, oni su smatrali da po
slanik mora biti iz njihovog naroda, a mi im kaemo da je i na
i njihov djed Ibrahim, a.s., te da su oni potomci Jakuba, a.s.,
sina I shaka, a.s., dok je Muhammed, s.a.v.s., potomak Ismaila,
a. s., Ibrahimovog, a. s., sina i Ishakovog, a.s., brata ... Ove rijei
ukazuju da nemaju aq"rumenta njihove tvrdnje da ih je Allah,
d7..., odlikovao i odabrao nad ostalim narodima. Allah, d..,
im je na ovaj nain oduzeo poslanstvo, zato to su na Zemlji
inili nasilje i nepravdu, a Allahovo, d.., obeanje ne odnosi
se na one koji ine nasilje i nepravdu.
Allah, d.., htio im je, dakle, ovim rijeima dati do znanja
da je Poslanik, s.a.v.s., od Ibrahimovog, a.s., roda, te da je po
tomak Ismaila, a.s., fbrahimovog, a.s., sina.
Pod rijeima:

"

. . . koji e im ajete Tvoje kazivati . . . " po

dra:wmijevaju se kur'anski ajeti.

Kada sc radi o rijeima:

"

.. .i Knjizi ih i mudrosti ui

ti. .." trebamo znati da postoji razlika izmeu uenja (itanja,

46

D o v E

V J E RO V J E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

tilaveta) i uenja (pouavanja, ta'lirna). N aime, pod uenjem

(itanjem, tilavetom) podrazumijeva se itanje Kur'ana, dok
se pod uenjem (pouavanjem, ta'limom) podrazumijeva
upoznavanje s njegovim znaenjima te s onim to donosi,
kako bismo ga mogli primijeniti u praksi i znati odakle dola
zi . . . Pod Knjigom se u ovom sluaju podrazumijeva Kur'an,
dok se pod mudrou podrazumijeva stinnet Allahovog Posla
nika, s.a.v.s., za koji Allah, d.., obraajui se Poslanikovim,
s.a.v.s., suprugama, u Kur'anu kae: I pamtite Allahove ajete
"

i mudrost, koja se kazuje u domovima vaim . . . "+3

Pod rijeima: . . . i (koji e) oistiti ih . . . " podrazumijeva
"

se sljedei smisao: I koji e ih oistiti i uputiti na put dobra i

besprijekornog vjerovanja.
Pod rijeima: " . . .Ti si, uistinu, silan i mudar! " podrazu
mijeva se sljedee: Ti si Silni, Koga niko nadvladati ne moe i
Kome niko pitanja ne postavlja, tc M udri, iza ijeg se svakog
djela krije velika mudrost.

43 El- Ahzab, .14.

47

DOVA ZEKERI]JAA, A.S.

"Tu Zekeri.ija zamoli Gospodara svoga: 'Gospodaru

moj ' , ree, 'podari mi od Sebe estita potomka, jer
se Ti, uistinu, molbi odaziva! "'44
Kada je Merjema, majka I saa, a.s., ka7.ala Zekerijjau, a.s.,
da je hrana (koja se kod nje nalazila) od Allaha, d.., te da On
opskrbljuje onoga koga hoe bez ikakvog rauna, "probudiJa"
je u njemu vjerovanje. N aime, na um mu je pala jedna elja, pa
je rekao u sebi: " H ajde da zatraimo od naeg Gospodara da
nas opskrbi onim to elimo." obzirom da je to rekao, mora biti
da je povjerovao Merjemi da je hrana koja se kod nje nalazila

od Allaha, d.. Drugo to je u njemu probudilo vjerovanje je

ste injenica da u njegovoj sredini nije bilo mnogobrojnih vrsta
hrane koje su se kod nje nalazile ili da nisu bile iz tog godinjeg
doba. I sve to u mihrabu, a mi wamo da je m ih rab ri j e pod
kojom se podrazumijeva mjesto ibadeta. S tim u vezi, Allah,
d.., kae:
"Oni su mu izraivali to god je htio; hramove (me

harili) i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove

44 Alu Imran, 38.

48

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

nepokretne. 'Trudite se i budite zahvalni, o eljadi

Davudova! ' - A malo je zahvalnih medu robovima
Mojim."o-s
Pod mihrabom se podrazumijeva i mjesto na kojem u
damiji stoji imam, ili pak prostorija do koje se penje stepe
nicama. I majui u vidu da je, dakle, Merjema, dok je bila u
mihrabu, obavijestila Zekerijjaa, a.s., da je hrana koja se kod
nje nalazila od Allaha, d.., te da je na taj nain u njemu "pro
budila" vjerovanje, ta je mogla biti njegova reakcija? N aime,
on je, jo dok je bio u mihrabu, uputio dovu Allahu, d..:

"'Gospodaru moj ' , ree, 'podari mi od Sebe estita potom

ka, jer se Ti, uistinu, molbi odaziva.! "' Zatraio je, dakle, od

Allaha, d.., da mu podari potomka. Meutim, ovdje treba

imati na umu i sljedee. Da li je Zekerijja, a.s., kao i "obini"
ljudi, traio od Allaha, d.., da mu podari potomka koji e mu
biti ukras u ivotu na ovome svijetu ili pak nasljednik, tj . sin?

Ne,

oo

je traio da mu Allah, d.., podari estita potomka,

to ukazuje na to da je on bio svjestan da postoje i potomci

koji nisu estiti.
Allah, d.., spominje u Kur'anu i sljedee rijei Zekerij
jaa, a. s.: " . . . da naslijedi mene i porodicu Jakubovu . . "4-6 Ov
.

dje se, dakle, radi o dovi za nasljeivanje poslanstva, Jasnoga

(Pravoga) puta te vrijednosti i vrlina. U tome je Zekerijja, a.s.,
traio potomka. Traio ga je za velike zadatke. Pod rijeima
45

46

Sebe, 1 3.
Merjem, 6.

49

a m m e

r a v

Zekerijjaa, a.s.: "Gospodaru moj, podari mi

. . .

" podrazumije

va se traenje neega bez ikakve naknade. On, dakle, priznaje:

"Ja ne posjedujem sposobnosti koje bi mi osi6'11 rale potomka
zato to sam

godinama, a moja ena ne moe raati. Zato

je ono to e mi dati, Gospodaru moj, poklon a ne pravo."

tavie, to nije pravo ak ni onoga koji za to posjeduje spo
sobnosti, j er treba znati da ono to mu Allah, d.., daje i u
tom sluaju ostaje poklon. Treba se uvati uvjerenja da je is
punjenje preduvjeta to to nam osigurava potomstvo. Allah,
d.., nas u sljedeim kur'anskim ajetima upozorava da se ne
zavaravamo ispunjenjem preduvjeta:

"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On

stvara ta hoe! On poklanja ensku djecu kome
hoe, a kome hoe - muku, ili im daje i muku i
ensku, a koga hoe, uini bez poroda; On uistinu,
sve zna i sve moe. "+7
U ovim Allahovim, d.., rijeima jasno se skree panja i
upozorava na to da se ne zavaravamo ispunjenjem preduvjeta.
Sve to dolazi od Allaha, d.., jeste dar ili poklon, dok ispu
njenje preduvjeta nikome ne moe osigurati ono to eli. Ze
kerijja, a.s., rekao je: "Gospodaru moj , podari mi od Sebe.. "
.

gdje se pod rijeima "od Sebe" podra:wrnijeva: Podari mi iz

Svojih izvora. Zato? Zato to j e sve od Allaha, d..

Postoji razlika izmeu Allahovog, d.., davanja na osno
vu ovjekovog truda i zalaganja, kao to je sluaj s ovjekom
47

so

E-ura, 49-50.

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

koji odlazi u potragu za znanjem i u tome provodi dvadeset

godina, i situacije u kojoj Allah, d.., obasipa ovjeka nekim
talentom bez ispunjenih preduvjeta. Za ovo potonje se kae
da podrazumijeva uroeno (ledunni) znanje, tj. znanje bez
truda i zalaganja. Otuda, kada ujemo konstrukciju "od nje

ga" ("min ledunhu"), imamo na umu iskljuenost preduvjeta.

Otuda je i dova Zekerijjaa, a.s., bila: "Gospodaru moj , podari

mi od Sebe . . . " ("min ledunk.e)". Rije "podari" ("heb") po

janjava rijei Zekerijjaa, a.s., u sljedeem kur'anskom ajetu:

'"Gospodaru moj ', ree on, 'kako u imati sina kad

mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost
doivio?'" 48
Rije "podari" ("heb") jeste ta koja nam pojanjava smisao
sadraja navedenog kur'anskog ajeta. Dova Zekerijjaa, a.s., biJe
su sljedee rijei: "Gospodaru moj, podari mi od Sebe estita

potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odaziva! " , pa se postavlja

pitanje da li je cilj da Allah, d.., uje dovu ili da je uslia. Zeke
rijja, a.s., sve svoje nade polae u Allaha, d.., kao da kae: Ti
e se, Gospodaru, im me uje, odazvati mojoj molbi svom
Svojom moi. Zato? Zato to Ti, Gospodaru, zna da je moja
namjera iskrena te da ja elim djeaka, ne zbog radosti, spome
na, ponosa ili neeg slinog, nego ga elim da bi mi bio nasljed
nik u slijeenju Tvoga (Pravog) puta na Zemlji.
Allah, d.., nakon toga kae: "l dok se on u hramu sto

jei molio, meleki ga zovnue: 'Allah ti javlja radosnu vijest:

4R Merjem, 8.

51

M u h a m m e d

M _

S a ' r a v i

rodit e ti se J ahja, koji e u Allahovu knjigu vjerovati, i koji e

p :.:v-ak biti, i edan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih. "'49
Postavlja se pitanje da li su se svi meleki okupili i pozvali
Zekerijjaa, a.s. Ne. Dibril je taj koji ga j e pozvao. Zatim sc po
stavlja pitanje zato je Allah, d.., u navedenom kur'anskom
ajetu rekao da su ga po:zvali meleki. Kazao je to da bismo
pojmili jednu stvar, a to je da kada glas odaalje ovjek, on do
lazi s odreene strane. Meutim, kada glas dolazi iz nebeskog
svijeta, ovjek ne zna s koje mu strane sti7.e. Takav glas ovjek
uje kao da mu dolazi sa svih strana i kao da sc meleki nalaze
svuda naokolo.
U dobu u kojem ivimo nauka o glasovima (zvukovima)
razvila se do te mjere da je ovjek u stanju da se okrui zvu
kom s vie razliitih strana. Prema tome, pod rijeima:

"

...

meleki ga zovnue . . . " podrazumijeva se da je taj glas stigao

Zekerijjau, a.s., sa svih strana.

"I dok se on u hramu stojei molio, meleki ga zov

nue: 'Allah ti javlja radosnu vijest: rodit e ti se
Jahja, koji e u Allahovu knjigu vjerovati, i koji e
prvak biti, i edan, i vjerovjesnik, potomak onih
dobrih. ' "
Meleki s u ga, dakle, pozvali dok je bio u najvelianstvc
nijem od svojih susreta sa Allahom, d.., tj . kad je pristupio
onome emu ga je On pouio, imajui u vidu da su vjerovje49 Alu Imran, 39.

52

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R i li

B O I ) I H

R O B O V A

snici, kada bi zapali u nevolju, stajali na namaz. Zar se on svo

jom molbom ne obraa Allahu, d..? Zato treba i stati pred
Njega. Neka to svako od nas pokua kada mu neto teko
padne, a izlaza ne nae. Neka ustane i abdest uzme, makar ve
pod abdcstom bio.
Neka stane pred Allaha, d.., i neka kae: "To je, Gospo
daru, neto to mi teko pada." Zatim neka skrueno namaz
obavi. Ja sam siguran da e u tom sluaju, im s namazom
zavri, ovjeku olakanje stii. Zar mi nismo preuzeli taj ve
lianstveni postupak od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je
stajao na namaz kad god bi u nevolj u zapao?!
Zapasti u nevolju znailo bi "ostati bez izlaza". Zato se
ovjek u tom sluaju treba obratiti Onome Koji i;daze daje,
te se treba, umjesto okretanja oko samog sebe, okrenuti Gos
podaru Mudrom. Nekada su ljudi govorili: "Brigu ne brine
onaj koji ima oca", a zar ne treba biti spokojniji onaj koji ima
Gospodara?!
Zekerijja, a.s., uputio je dovu Allahu, d.., u vezi s onim
za to nije imao izlaza, i tek to je to uinio stupio je na namaz,
pa su ga meleki pozvali dok je jo bio na namazu. Oni, dakle,
nisu ekali da on namaz privede kraju: "l dok se on u hramu

stojei molio, meleki ga zovnue: 'Allah ti javlja radosnu

,
t

VlJCS . . .
. .

"

Pod radosnom vijeu podrazumijeva se nagovjctavanje

dobra ije vrijeme jo uvijek nije nastupilo. Ako se radi o ta
kvoj radosnoj vijesti, onda treba obratiti panju na onoga koji

53

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

je nagovjetava, odnosno na to da li je on u stanju da je reali

zuje ili ne. Ako je Allah, d.., Taj Koji nagovjetava radosnu
vijest, onda je On u stanju i da je realizuje, to bi znailo da
dobro koj e se u tom sluaju nagovjetava nei7.0stavno dolazi.

"Allah ti javlja radosnu vijest: rodit e ti se Jahja,

koji e u Allahovu knjigu vjerovati. "
Rijei: "Rodit e t i se Jahja, koji e u Allahovu knjigu

vjerovati" predstavljaju indiciju da e on slijediti Allahov, d:..,

put, da e Mu biti P<:>koran te da e doi s Objavom od Allaha,
d.., odnosno da e doi vjerujui u A llahovu, d:.., objavu,
imajui u vidu da je Jahja, a.s., prvi koji je povjerovao u poslan
stvo lsaa, a.s. On je u Kur'anu opisan sljedeim rijeima: . . . koji

e prvak biti, i edan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih

. . . "so

tj. lien svega onoga to je zabranjeno, odnosno lien vr

hunca nagona, a to je strast. N adalje, on je vjerovjesnik ili uzor

u slijeenju poslanika koji se pojavio u njegovom dobu.
Zekerijja, a.s., uputio je, dakle, dovu All ahu, d.., a zatim
je stao na namaz i primio radosnu vijest

Jahjau, a.s. Tu je

dola do izraaja ljudska priroda Zekerijjaa, a.s. S tim u vezi,

u Kur'anu stoji : "'Gospodaru moj ' , ree, 'kako u imati sina

kada me starost ophrvala, a i ena mi je nerotkinja?' -'Eto

tako', ree On , 'Allah ini to On hoe. "' :.
Zekerijja, a.s., zaudio se tako brzom odazivanju dovi, pa
se poeo pitati kako je to
50 Alu l mran, 39.
5 1 Alu l m ran, 40.

54

ogue. Allah, d.., spomenuo je

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O V I\

to u Kur'anu kako bi nam ukazao na to da ljudska dua nije

vrsta, nego je uvijek kolebljiva, i zato onima koji ne slijede
Pravi put On nudi primjer prema kojem se u vezi s bilo kojim
iskuenjem trebaju obratiti Allahu, d.. Tako je i Zekerijja,
a. s., rekao: "Kako u imati sina kada me starost ophrvala, a i

ena mi je nerotkinja."
Dostizanje starosti ne mora biti znak da mukarac nije u
stanju da dobije dijete, jer u nekim sluajevima moe biti star,
ali i dalje sposoban da oplodi enu. To je otuda to oploiva
nje ene nekim mukarcima nije teko bez ob7.ira u kojem i
votnom dobu bili, osim ako se radi o mukarcu koji je sterilan.
Meutim, ena je bitan inilac, jer ako je ona sterilna (nerotki
nja), to bi u ovom sluaj u bio vrhunac nemoi u ispunjavanju
preduvjeta.
Nadal je, da je Zekerijja, a.s., rekao samo: "Moja ena je
nerotkinja", to bi bilo neto to se njoj ne bi svidjelo i kroz
ta bi on sebe prikazao kao sposobnog, a nju nesposobnu
za raanje djece. Meutim, tu je dola do izraaja poslanika
uljudnost (edeb), a poslaniki edeb je uzvien i velianstven.
Zato je on prvo kazao: " Kako u i mati sina kada me starost

ophrvala." Konstrukcija "Belaganijel- kiher" ("Stigla me je

starost") jako je precizna. N aime, on nije rekao: "Belagtul

kiher" ("Dostigao sam starost"), nego je rekao da je starost ta

koja je dola njemu, a ne on njoj, jer dostizanje neega podra
zumijeva :/.elju i h tijenje da se k tome kree. Zatim je Zekerijja,
a. s., dodao: ... a i ena mi je nerotkinja", ime sc onima koji
"

ss

sluaju ukazuje na (Allahovu, d..) apsolutnu mo. Nakon

toga, slijedi jasna presuda (zakljuak): '" Eto tako', ree On,

'Allah ini to On hoe. "' To bi bila apsolutna mo koja je

iznad preduvjeta (koji moraju biti ispunjeni) zato to je Allah,
d7..., njihov Stvoritelj.
Zatim Zekerijja, a. s., kae: " 'Gospodaru moj ' , zamoli on,

'daj mi neki znak! ' - 'Znak e biti' ree, 'to tri dana s ljudi
ma nee moi govoriti, osim znakovima. I esto spominji
Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra! "'s
On, dakle, trai znak da su se te rijei ve pretvorile u dje
lo. N aime, u gore navedenim kur'anskim ajetima stoji: '"Gos

podaru moj ' , ree on, 'kako u imati sina kad mi je ena
nerotkinja, a ve sam duboku starost doivio? ' ' Eto tako! '
ree. 'Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam
ranije stvorio, a nisi nita bio. '"53
Ove su rijei potvrda u koju nema sumnje, jer samim time
to je to Gospodar rekao, stvar je ve bila zavrena. ta, onda,
eli Zekerijja, a. s.? On trai znak da se njegov sin Jahja ve na
lazi u maternici svoje majke. im ena ostari, prestaje joj mje
senica, a Zekerijja, a.s., je sigurno (ve) bio svjestan znaka,
jer je ve znao da je ona nerotkinja. Zekerijja, a.s., nije elio da
propusti nijedan trenutak kad je rije o Allahovim, d.., bla
godatima koje mu daruje. N aime, imajui u vidu da se zaee
ve desilo, molba Zekerijjaa, a.s., svodila se u, ovom sluaju,
na sljedee: Gospodaru moj! Ne dozvoli da to shvatim (tek)
52 Alu lmran, 4 1 .
53

56

Mcrjem, 8-9.

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O V A

na osnovu opipljivih vanjski h znakova, jer Ti ja od samog po

etka (zaea) elim biti zahvalan na toj blagodati. On, dakle,

nije traio znak zato to je, ne daj Boe, sumnjao u Allahovu,
d.., mo. On je samo elio Ja u svakom trenutku, od samog
zaea, bude zahvalan Allahu, d.., na toj blagodati. Na to
nam ukazuju sljedee Allahove, J.., rijei: "Znak e biti",

ree, " to tri dana s ljudima nee moi govoriti, osim zna
kovima. I esto spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem
dana i izjutra!" Ovdje se najvjerovatnije podrazumijeva da e
on htjeti razgovarati s lj udima, ali to nee biti u stanju initi.
Kad se ljudima rodi dijete, oni mu nadijevaju ime. To je
neto to je iroko prisutno u obiajima ljudi. Oni koji pri ime
novanju djeteta brinu o njegovoj budunosti nastoje pri tome

nagovijestiti dobro, te mu daju ime za koje se nadaju da e se

obistiniti imenovanom. Tako mu daju imc Seid (sretan) nadaju
i sc da e biti sretan, ili mu daju ime Fadil (istaknut, kreposan,
uen), ili pak ime Kerim (plemenit, potovan) . Oni mu, dakle,
daju ime za koje se nadaju da e svojstvo koje podrazumijeva
biti njegovom odlikom. To bi bilo ono emu se oni nadaj u. Me
utim, da li sudbine bivaju u skladu

nadanjima i oekivanj ima?

Nekada ljudi daju djetetu ime Seid (sretni), ali ono ne biva
sretno. Nekada mu Jaju ime Fadil (istaknut, kreposan, uen),

ali o no ne biva takvo. N ekada mu daj u ime Aziz Gak, snaan),

ali ono ne biva jako i snano itd.
ta, meutim, biva kada ime daje Allah, d..? Situacij a
s e u tom sluaju zasigurno razlikuje o d gore navedene. Tako
57

M " h a m rn e d

M .

a ' r a v i

kada Allah, d.., kae da e se dijete :zvati J ahja, to bi znailo

da e ono ivjeti (ime Jahja je od istog korijena kao i glagol
ivjeti). N adijevajui svome sinu ime Jahja, j edan pjesnik veli:

"Dao sam rnu ime ]ahja kako bi ivio;

ali za spreavanjeAllahovog. d. ., odreenja puta nije bilo.
N aime, pjesnik je svoga sina imenovao J ahjom nadajui
se da e ivj eti. Meutim, Allah, d.., to nije elio, pa mu j e
sin umro. Postavlja s e pitanje zato. Zato to ovjek koji daje
ime njje onaj koji daje ivot. Onaj koji daje ime jeste ovjek,
ije su moi i sposobnosti ograni ene S druge strane, Onaj
.

Koji daje ivot posjeduje apsolutnu mo, a kada Onaj Koji

ima apsolutnu mo daje ime uz elju da (imenovani) 7.ivi, onda
je zasigurno da e takav ivjeti istaknutim ivotom. Ovdje se
pod ivotom na koji se ukazuje imenom Jahja ne podrazumj
j eva ivot koj i lj udi obino imaj u na umu, jer kada ovjek dad
ne svome sinu ime Jahja, on se nada da e proivjeti p ro s j ean
ivotni vijek od ezdeset, sedamdeset ilj onol iko godina koliko
mu je zapisano u czelu.
Kada Allah, d.., nekoga i menu je J ahjom, On tim ime
nom ne ukazuje na onaj 7.ivot koji l j udi imaju na umu, nego
onome koga imenuje tim imenom nagovjetava neto vie od
obinog ljudskog 7.ivota tc mu osigurava neprijatelja koji e ga
uhiti , ime e on postii ehadet (postati ehid) ko ji podrazu
mijeva vjeni 7.ivot, imajui u vidu da su ehidi ivi kod svoga
Gospodara i da ih On opskrblj uje.
58

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B o i J I B

R O B O V A

Tako je Allah, d.., elio da Jahja, a. s., 7.ivi ivotom obi

nih ljudi, ali i due od njih, sve do Sudnjega dana. Isto tako,
primjeujemo da je Zekerij j a, a.s., vijest o tome da e mu
Allah, d.., darovati sina koj i e se zvati Jahja primio s ue
njem, pa se postavlja pitanje kako je Zekerijja, a.s., s udenjem
primio tu vijest kad j e to ve iskusio s opskrbom koj u je nala
zio kod Merjeme. " . . .Allah onoga koga hoe opskrbljuje bez

muke."54
Zar je neko oekivao da e Zekerij ja, a.s., prihvatiti tu
izvanrednu i neuobiajenu situaciju kao neto to je uobiaje
no, be7. uenja i zapanjenosti?! Ne, on se morao zauditi i za
panjiti, te je zbog toga rekao: "Gospodaru moj , kako u imati

sina?" Kao da mu je to iznenaenje skrenulo panju na to da

e (mu) doi neki udesan znak, jer da nije tog iznenaenja,
sluaj bi bio rutinski, kao da je uobiajena stvar. Prema tome,
on nam skree panj u na poklon koj im ga je A llah, d:l..., da
rovao. Nadalje, ovaj sluaj je suprotstavljen i zakonitostima ta
danja i ta7.mnoavanja: "Kako u imati sina kada me starost

ophrvala, a i ena mije nerotkinja?"

lJ ovoj j e, dakle situaciji naglaeno darivanje od Allaha,

d.. N aime, kada je Zekerij jau, a.s., stigla radosna vijest, Allah,
d7..., nije mu rekao: "J a u ti darovati djeaka. Njegovo ime je
.Jahja. Rodit e ga ova tvoja supruga, iako si u takvom stan ju",
jer bi on sumnjao i kolebao se, te bi rekao: "Zar da ja koj i sam
u ovakvom stanju dobi jem djeaka ije e ime biti Jahja? ena

mi je nerotkinja,

i ja sam dostigao veliku starost. Ili e nas,

54 1\lu l rnran, 37.

59

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

moda, Allah, d.., ponovo uiniti mladim kako bismo mogli

dobiti dijete? lli e se pojaviti neka druga ena kojom u se
oeniti i s kojom u roditi dijete?"
Postoji razlika izmeu situacije u kojoj ovjek mo7.e go
voriti, ali ne govori, i one u kojoj ovjek nije u stanju govoriti.
I taj je znak dar od Alla ha, d.. Naime, Allah, d.., jeste
Taj koji mu je rekao: A sprijeit u te da govori. Onda kada se
nae u situaciji da nisi u stanju da govori, znaj da je to znak.
Bit e u stanju govoriti s ljudima simbolima ili znakovima."
Da taj znak dolazi od Alla ha, d.., te da Allah, d.., zna kako
on (Zekerij ja, a. s.) eli da Mu u svakom trenutku bude zahvalan
na toj blagodati, potvruju i sljedee Njegove rijei: "l esto

spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!"

Zekerijja, a.s., elio je da od poetka ivi u zahvalnosti na
blagodati kojom ga je Allah, d.., obradovao, te je sve svo
je vrijeme u potpunosti posvetio spominjanju A llaha, d..,

(zikru) i nije bio zaokupljen ljudima. Kad je Zekerijja, a.s.,

traio da mu Allah, d.., da znak, Allah, d.., znao je da Ga
on esto spominje, pa mu ga je dao. Allahove, d.., rijei: "l

esto spominj i Gospodara svoga" ukazuju na to da je Zekeri

jja, a.s., bio sposoban da ini zikr (spominje Allaha, d..), ali
ne i da govori s ljudima. Zato ga Allah, d.., nije htio zaoku
piti razgovorima s ljudima, kao da mu je elio rei: I majui

vidu da eli ivjeti zahvalj uj ui Mi na blagodati kojom sam te

obradovao, uinit u te nesposobnim za razgovor s ljudima a
sposobnim za 7.ikr.
60

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o J J J H

R O !l O V A

Pod zikrom se openito podrazumijeva spominjanje Alla

ha, d.., N j egove blagodati, veliine, moi i osobina savr
enstva. Pod tesbihom se pak podrawmijeva poticanje bilo
kakvog nesavrenstva u vezi s Allahom, d.., imajui u vidu
da On moe uiniti ono emu nije dorastao niko drugi i to
ispunjavanje preduvjeta ne moe osigurati.
On, dakle, eli biti zahvalan A llahu, d.., Koji opskrbljuje
onoga koga hoe bez ikakvog rauna, na to je panju Zekeri
jjau, a.s., ve ranije bila s krenula Merjema, a.s.
Kao to znamo, Zekerijj a, a.s., bio je njen staratel j, a nje
no objanjenje da joj je Allah, d.., osigurao opskrbu, koja
joj, dakle, nije dola posredstvom Zekerij jaa, a.s., ukazuje na
to da e ona donijeti neto bez ispunjenja za to neophodnih
preduvjeta. Kao da je Allah, d.., zapravo elio da to obja
njenje bude od nje samoj njoj, imaj ui u vidu da e ona biti
izloena neemu to ima veze s au ene. Zato je bilo neop
hodno da ona unaprijed zna da Allah, d.., opskrbljuje koga
hoe bez ikakvog rauna te bez ispunjenja za to neophodnih
preduvjeta. S tim u vezi, ako rodi sina bez ispunjenja za to
neophodnih preduvjeta, kao to j e, npr., postojanje nj egovog
oca, ona treba znati da Allah, d.., opskrbljuje koga hoe bez
ikakvog rauna.
Kad je Zekerijja, a.s., uo te njezine rijei, rekao je: "Ako
Allah, d.., opskrbljuje bez i kakvog rauna te daruje stvari
bez ispunjenja za njih neophodnih preduvjeta, a imajui u vidu
da mc je ophrvala starost te da mi je ena nerotkinja, zato
61

M u h a rn rn e d

M _

$ a ' r a v i

od N j ega ne bih traio da mi podari djeaka?!" Prema tome,

Merjemine rijei: " . . .Allah onoga koga hoe opskrbljuje bez

muke"-s privukle su panj u Zekerijjaa, a.s., te u njemu "pro

budile" vjerovanje koje se u njemu ve nalazilo. Ne kaemo,
dakle, da su te rijei izazvale u njemu vjerovanje u to da Allah,
d7..., opskrbljuje onoga koga hoe bez ikakvog rauna, nego
da su vjerovanje u to s margina dovele u fokus njegovog inte
resovanja, pa je Zekerijja, a.s., rekao: "Ako je to tako, molim
Allaha, d.., da mi podari djeaka ..." Rijei Zckerijjaa, a.s.:

"Gospodaru moj , podari mi od Sebe estita potomka" uka

zuju na to da on i njegova supruga nisu bili u stanju izrodjti
potomstvo, pa je to zatraio od Allaha, d.., kao dar, a dar je
neto za to nije potrebna naknada.
N akon to je uputio dovu Allahu, d.., On mu se odazvao
i rekao: "Podarit u ti djeaka bez ispunjenja za to neophodnih
preduvjeta, kao to je tvoja sposobnost da oplod i i sposobnost
tvoje supruge da zatrudni, a budui da e do toga doi bez is
punjenja za to neophodnih preduvjeta, te da sam Ja Stvoritelj,
uinit u da do toga doe tako to u samo rei "Budi!", a po
darit u vam i neto drugo to obino inite vi, o oevi i majke,
a to je davanje imena djetetu." Allah, d.., podario im je, dakle,
i drugu blagodat, a to je davanje imena djetetu, nakon to im
je njega podario: "l dok se on u hramu stojei molio, meleki

ga zovnue: 'Allah ti javlja radosnu vijest: rodit e ti se Jahja,

koji e u Allahovu knjigu vjerovati, i koji e prvak biti, i e
dan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih. '"56
5 5 Alu

fmran, 37.

56 Alu Imran, 19.

62

D O V E

V J E R O VJ E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

Ovdje se, dakle, uenje odnosi na nain na koji e dobiti

dijete. Otuda, rijei Zekerijjaa, a. s.: "Kako u imati sina kada

me starost ophrvala, a i ena mi je nerotkinja" imaju za cilj

spoznaju naina na koji e dobiti dijete, imajui u vidu da do
toga moe doi na vie razliitih naina. Allah, d.., odgo
vorio je: "Eto tako", pa sc postavlja pitanje ta se pod tim
rijeima podrazumijeva. Pod nj ima se podrazumijeva da e to
uiniti njih dvoje be7. obzira na njihovo stanje, odnosno bez
obzira na to to je njega ophrvala starost te to je njegova su
pruga nerotlcinja. N aime, udo se reaLizira na taj nain. Zar bi
bilo racionalno da i h Allah, d.., ponovo uini mladima kako
bi Mu pomogLi da im podari dijete? N e. Zato je Allah, d..,
rekao: "Eto tako, Allah ini to On hoe " , tj . dobit ete dijete
takvi kakvi ste i u stanju u kojem j este.
Znak (dokaz) koji je Allah, d.., dao Zekerijjau, a.s., bilo je
to to je Zekerijja, a.s., tri dana mogao govoriti s lj udima samo
iaretima (znakovima). N ekada je nesposobnost govora, po mi
ljenju ljudi, bolest. Meutim, to u ovom sluaju nije tako ima
jui u vidu da je Allah, d.., rekao: "l esto spominji Gospo

dara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!" Allah, d.., dakle,

Zekerijjaa, a. s., ini sposobnim da ini tesbih, a nesposobnim za
razgovor s ljudima. To bi bio drugi pokazatelj Allahove, d..,
apsolutne moi. Radi se o jednom jeziku, jeziku koji, s jedne
strane, nije u stanju ga govori (kad je rije o komuniciranju s lju
dima), dok je, s druge strane, u stanju slaviti Allaha, d.., (initi
tcsbih) te Ga krajem dana i izjutra spominjati tako da to ljudi
mo!,>u uti. To bi bio pokazatelj apsolutne moi.

63

DOVA IM RANOVE SU PRUG E , A.S.

"Kada Imranova ena ree: 'Gospodaru moj , ovo

to je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na slubu
Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve uje i
zna

. . .

"'57

U ovom kur'anskom ajetu, pod esticom iz (kada) podra

zumijeva

se

prilog za koji

sc

procjenjuje da znai: spomeni.

Kada Allah, d.., kae: "Kada lmranova ena ree"

. . .

, lj udi

koji su razboriti shvataju da se u ovom sluaju podrazumijeva

da je Allah, d.., uo kad je lmranova, a.s., ena kazala: "Gos

podaru moj, ovo to je u trbuhu mome je zavjetujem samo

na slubu Tebi." Zadrat emo se kod ovih rijei l mranovc,
a.s., supruge.
Kada ujemo rije muharrer, pod njom razumijevamo
osobu koju niko ne posjeduje. Kada kaemo harrertul-abd,
to bi znailo da je rob slobodan ii bez i kakvih uvjeta. Kada
kaemo harrertul-kitab,

to

bi znailo da smo izvrili redak

ciju knjige. Prema tome, pod rijeju tahrir podrazumijeva se

otklanjanje nepravilnosti i nedostataka, odnosno oslobaanje
57 Alu Imran,

64

35.

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

od bilo kakvih stega ili obaveza. Meutim, rijei Imranove,

a. s., supruge: "Gospodaru moj , ovo to je u trbuhu mome ja

zavjetujem samo na slubu Tebi predstavljaju vid dozivanja

Allaha, d.. Postavlja se pitanje ta je uzrok ovog dozivanja
Allaha, d..
N aime, Imranova, a.s., supruga nalazila se u sredini u ko
joj su se ljudi hvalili svojim potomcima, a potomci, kao to
znamo, upravljaju postupcima ljudi, kao to i l j udi upravlj aju
postupcima svoga potomstva. Ljudi nastoje da im djeca budu
radost i utjeha, a drutvo odrava svoj kontinuitet i kree se
naprijed zahvalj ujui toj njihovoj materijalnoj (konkretnoj)
meusobnoj povezanosti. To se T mranovoj, a.s., supruzi nije
dopadala. Ona je eljela da ono to je u njenom trbuhu bude
slobodno od svega toga. eljela je da bude slobodno od nje,
ali i da ona bude slobodna od njega. To bi znailo da ona nije
eljela da ono to je u njenom trbuhu zavisi od bilo ega.
Postavlja se pitanje zato. Zato to ovjeka, koji god nivo
vjerovanja dostigao, zaokupljaju problemi koji imaju veze sa
svim ljudima. Zato je Imranova, a.s., supruga eljela da ono
to je u njenom trbuhu bude slobodno od svega toga. N eki
kau da je taj zavjet pokazatelj samovoljnog postupanja I mra
nove, a.s., supruge prema ljudskom biu. Meutim, mi na to
odgovaramo ovako. N aime, kada su nekada ljudi zavjetovati
svoje dijete Hramu, to bi trajalo sve dok su nad njim imali
vlast. Ono bi, po njihovoj, volji ostajalo u H ramu sve dok ne
bi dostiglo doba zrelosti. Tada je ono imalo pravo da bira hoe
65

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

li po volji svojih roditelja ostati u Hramu ili e ivjeti ivot po

svojoj volji.
Dostizanje doba zrelosti podrazumijeva priznavanje o
vjekove samostalnosti kad je rije o donoenju odgovarajuih
odluka u vezi s njegovim ivotom. Imranova, a.s., supruga nije
eljela da ono to je u njenom trbuhu bude uz nju. Ne, ona
je eljela da ono bude slobodno za sluenje u Hramu, to je
u predodbama ljudi podrazumijevalo da ono bude muko,
imajui u vidu da su oni koji su sluili u Hramu bili mukarci.
Mi znamo da se pod rij eju veled podrazumijeva i djevoj
ica. Meutim, ljudi ovu rije obino upotrebljavaju za muko
dijete, iako se pod njom, dakle, podrazumijeva novoroene,
bilo ono muko ili ensko. A kada ujemo rije

nezr

(zavjet) ,

pod njom razumijevamo poslunost koja premauje obaveze

kojima nas je Allah, d.., obavezao.
Allah, d.., propisao nam je pet dnevnih namaza, pa kada
se ovjek zavjetuje da e osim toga klanjati jo odreen broj
rekata, to bi znailo da je on sebe obavezao u tome (namazu)
vie nego to ga je obavezao Allah, d. . Allah, d.., propisao
je post u mjesecu ramazanu, pa kada se ovjek zavjetuje da
e postiti jo dva dana sedmino (ponedjeljak i etvrtak) ili
da e postiti dva mjeseca, on je slobodan to uiniti, s tim da
njegov zavjet biva u onome ime ga je Allah, d.., obavezao,
a to je post. Allah, d.., je propisao je zekat u visini 2,5 % od
imovine na koju se daje zekat, pa se ovjek zavjetuje da e u
ime zekata odvojiti od svoga imetka i vei postotak, kao to
66

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

je, npr., l O % ili, pak, SO %. ovjek je slobodan to uiniti, s

tim da njegov zavjet biva u onome ime ga je Allah, d..,
obavezao. Pod zavjetom se, dakle, podrazumijeva dodatno i
njenje onoga ime je Allah , d.., obavezao ovjeka, dok se
pod oblikom nezertu u gore spomenutom kur'anskom ajetu,
izmeu ostalog, podrazumijeva da je Imranova, a.s., supruga
bila bogobojazna i pobona te da nije imala obavezu dati taj
zavjet, ali je to ipak uinila. Zato se to smatra dodatnim inom
sluenja Allahovoj, d.., kui. Prema tome, zavjet je izraz o
vjekove naklonosti Allahovim, d.., zaduenjima zbog ega
on obavezuje sebe na dodatno izvravanj e nekih od njih.
Nakon toga, lmranova, a.s., supruga moli Allaha, d.., da
primi taj zavjet: " ... pa primi od mene." Pod oblikom teka

bbul, koji je u ovom sluaju upotrijebljen, podrazumijeva se

prihvatanje s odobravanjem i zadovoljstvom, a kao dogovor
na to uslijedile su sljedee Allahove, d.., rij ei: "l Gospodar

njezin primi je lijepo . "s6

. .

"U onome to je kazala lmranova, a.s., supruga:

"Gos

podaru moj, ovo to je u trbuhu mome ja zavjetujem samo

na slubu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve uje i
zna!" primjeujemo da ona nije kazala: "Ja Allahu! " , nego:
"Rabbi!" N aime, trebamo znati da sc pod rijeju Rahb podra
zumijeva Onaj prema kome se mora biti ulj udan i utiv, tako
da se u sluaju kada se doziva rijeju Rabbi, podrazumijeva
uljudnost i utivost, dok se u sluaju kada se doziva rijej u

Allah, podrazumijeva zaduenje. Prema tome, rijeju Allah

58 /\lu J m ran,

37.

67

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

doziva se Onaj Kome se robuje i kome se izraava poslunost

u onome to nareuje, dok se rij ej u Rabbi doziva Onaj pre
ma Kome ovjek mora biti ulj udan i utiv.
Imranova, a.s., supruga je, dakle, kazala: "Gospodaru

moj, ovo to je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na slu

bu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve uje i zna!"
To bi bila dova, a odgovor na nju bile su sljedee rijei:

Gospodar njezin primi je lijepo

. . .

"

" Ovdje se pod rijeju ha

sen (lijepo) podrazumijeva dodatno zadovoljstvo, imajui u

vidu da rije kabul ukazuje na prihvatanje s odobravanjem i
zadovoljstvom. Rije hasen, dakle, ukazuje na postojanje do
datnog zadovoljstva, a to je opet znak da je ono to Mu je po
nudila Imranova, a.s., supruga, Allah, d.., prihvatio sa zado
voljstvom i na lijep nain. To je bio dokaz da e ljudi u vezi s
njenom uljudnou doivjeti neto vie od zadovoljstva, jer to
nije bilo obino prihvatanje, nego prihvatanje na lijep nain.
Rijei:

"

... i uini da uzraste lijepo" ukazuj u na to da

Imranova, a.s., supruga, kada je zavjetovala ono to joj je bilo

u stomaku, nije zapravo namjeravala odgajati to dijete do dobi
u kojoj moe sluiti u Hramu, nego je taj zavjet stupio na sna
gu od prvog momenta nakon roenja. Ona, dakJe, nije uivala

s novoroenetom, i zato je Alla h, d.., rekao:

"

... i (uini)

da se o njoj brine Zekerijja, a Zekerijja, a. s., bio je mu Mer

jemine tetke.
N akon dove I mranove, a.s., supruge slijede ove njene rijei:
68

V E

V ) E R O VJ E S N l K A

B O l J l H

D O B R l H

R O B O V A

"Poslije ona, kad je rodila, ree: 'Gospodaru moj ,

rodila sam ensko', a Allah dobro zna ta je rodi
la, 'a ensko nije kao muko; nadjela sam joj ime
Meljema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje
okrilje od prokletog ejtana. "'s"
Ove su rijei usli j edile zato to j e ona bila rekla: " ... to

je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na slubu Tebi." U

ovom njenom zavjetu upotri jebljena je rije muharrer u mu
kom rodu, to znai da je ona za slubu u Hramu prieljkivala
muko dijete. Meutim, rodilo se ensko.
Kao da je, dakle, rekla: N isam mogla ispuniti zavjet, zato
to je Tvoje odreenje bilo pree, pa se rodilo ensko dije
tc. Meutim, nakon toga slijede ove rijei: "Allah dobro zna

ta je rodila." To bi znailo da gore navedenim rijeima ona

nije eljela obavijestiti Allaha, d.., o tome, nego izraziti svoju
tugu i aljenje, imajui u vidu da cilj njenog zavjeta nije bio

ispunjen. Zatim dolaze sljedee rijei:

"

... a ensko nije kao

muko", pa se postavlja pitanje da Li su to Allahove, d..,

rijei ili rijei l m ranove, a.s., supruge.
Prva pretpostavka bila bi da je ona kazala: "Rodila sam

ensko", a da je Allah, d.., rekao: ... a ensko nije kao mu

"

ko", odnosno: Ne misli da bi muko koje si prieljkivala dostiglo

stepen ovog enskog djeteta, jer njemu pripada visok poloaj.
Druga pretpostavka bila bi da su to sve njene rijei. Naime,
kad je ona kazala: "Rodila sam ensko", uslijedile su Allahove,
59 Alu

Imran,

36.

69

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

d.., rijei: "All ah dobro zna ta je rodila", kojima joj se On

suprotstavlja i protivi, da bi ona dodala: " ... a ensko nije kao
muko", tj.: Gospodaru moj! ensko nije kao muko. Ona ne
prilii slubi u Hramu.
Neka svaki vjernik prihvati ono od navedenih znaenja
koje eli, mada u prvom znaen j u nalazimo vie sjaja i ilumi
nacije. Pretpostavlja se da je Allah, d.., u ovom sluaju elio
rei: Ti 7.eli muko dijete radi tvoga shvatanj a ispunjavanja
zavjeta te kako bi ono bilo u slubi Hrama, ali ti je dato ensko
dijete. Meutim, ja u tom (enskom) djetetu dati neto to
je znaajnije od sluenja u Hramu. Dat u joj neto ime u
pomoi vjeru, a ne samo slubu na mjestu na kojem se ine
obredi. Time u vjeri na ovome svijetu osigurati kontinuitet
sve do Sudnjega dana. Ja sam Stvoritelj, te u tom (enskom)
djetetu dati neto to se kod drugih ne nalazi. To bi bio znak
koji potvruje Njegovu apsolutnu mo, a ranije sam rekao da
se apsolutna mo razlikuje od obine moi koja stvara s ispu
njavanjem (neophodnih) preduvjeta. Meutim, odakle dolaze
ti preduvjeti? I njihov stvoritelj je Allah, d..
Prema tome, s obzirom . da je Stvoritelj preduvjeta e
lio stvaranje s ispunjavanjem (neophodnih) preduvjeta, to bi
bila N jegova volja. Zato nam je dao sposobnost da sagleda
mo Njegovu apsolutnu mo, imajui u vidu da se ona tie
vjerovanja koje treba uvijek biti u fokusu osjeanja i svijesti
vjernika. Neka od Svojih stvorenja Allah, d.., stvara s ispu
njavanjem za to neophodnih preduvjeta, kao to, npr., stvara
70

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I / I H

R O B O V A

nas posredstvom oca i majke. Kada j e pak rije o stvaranju

Adema, a.s., njega je Allah, d.., stvorio bez ispunjavanja za
to neophodnih preduvjeta. Mi znamo da ono to se deava
izmeu mukarca i ene u braku ima logian i racionalan re
zultat, a sve dok postoji otac i majka, mukarac i ena, bit e i
razmnoavanja. S tim u vezi, Allah, d.., kae:

"

od svega po

par stvaramo da biste vi razmislili! " 60

Kad su prisutna oba suprunika, to bi bila potpuna slika
i prva logina i racionalna predodba. Druga mogunost jeste
da su odsutna oba suprunika, to je druga logina i racional
na predodba. Trea je mogunost odsustvo prvog, a prisustvo
drugog suprunika, to je trea logina i racionalna predodba.
etvrta mogunost jeste odsustvo drugog, a prisustvo prvog
suprunika, to je etvrta logina i racionalana predodba.
To bi bile etiri logine i racionalne predodbe. Svi smo

mi stvoreni sjedinjavanjem dvaju inilaca, mukarca i ene.

Adema, a.s., Allah, d..,stvorio je pak Svojom apsolutnom
moi kako bi on bio preduvjet. Na isti nain je od Adema,
a.s., stvorena Hava, a zatim je od njih dvoje Allah, d.., izveo
itavo potomstvo. Merjema je rodila lsaa, a.s., bez mukarca,
to je znak svim svjetovima. lmranova, a.s., supruga je u svo
me zavjetu imala na umu muko dijete. Meutim, Allahovo,
d.., odreenje eljelo je da to bude uzvienije od onoga to
je I mranova, a.s., supruga imala na umu, i zato je Allah, d..,
rekao:

"

... a ensko nije kao muko",

tj . muko nee dospjeti

do stepena ovog enskog djeteta.

60

Ez-Zarijat, 49.
71

M u h a m m e d

M .

S a r a v i

Zatim je I m ranova, a.s., supruga rekla:

"

. . . nadjela sam

joj ime Meijema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvo

je okrilje od prokletog ejtana." Ove njene rijei ukazuj u na
njena osjeanja i svijest. N aime, kada se ispostavilo da novo
roene, s obzirom da je bilo ensko, ne moe sluiti u Hra
mu, l m ranova, a. s., supruga poeljela je da ono bude pobono
i posluno Allahu, d.., pa mu je dala ime Merjema, pod ko
jim se u njihovom jeziku, kao to smo kazali, podrazumijevala
ona koja je pobona.
Prvi koj i se suprotstavlja pobonosti i robovanju Allahu,
d.., jeste ejtan. On je taj koji nagovara ovjeka da odustane
od pobonosti i robovanja Allahu, d.. Naime, kad ovjek
poeli da postane poboan i estit, dolazi mu ejtan kako bi
mu uljepao grijehe i neposl unost Allahu, d.. Zato je I mra
nova, a.s., supruga eljela zatititi svoj u kerku od ejtanovih
spletki znajui iz svoga iskustva da su svi grijesi rezultat ej
tanovih spletki. Nazvala ju je, dakle, Merjemom kako bi bila
pobona i Allahu, d.., posluna. I mranova, a.s., supruga po
sjedovala je potpun religiozni mentalitet i poznavala je cjelo
kupan pravovjerni put, pa je kazala:

"

. . . ija nju i porod njezin

stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana."

Onaj od Koga se trai zatita jeste Allah, d.., a onaj pro
tiv koga se ta zatita trai jeste prokleti ej tan. Kada ejtan
Allahovim, d.., stvorenjima uljepava grijehe i neposlunost
prema Allahu, d.., on s njima ulazi u borbu. Meutim, ejtan
ne moe ui u borbu sa svojim Gospodarom. Zato se za nje72

D O V E

V J ERO V J E S N I K A

D O B R i li

B o J J l li

R O B O V A

ga kae da se povlai i da odustaje kada uje da se spominje

Allah, d.. Kur'an ga opisuje kao napasnika (hannas), jer se
osamljuje s ovjekom samo kad je on daleko od Allaha, d..
Zato Allah, d7..., savjetuje ljudima sljedee: "A ako ejtan

pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On

uistinu sve uje i zna. " l "
ejtan jako drhti kad se od Allaha, d.., trai zatita pro
tiv njega (istiaza), a kad se to vie puta ponovi, on biva svje
stan da taj estiti i poboni ovjek nee odustati od poslu
nosti A llahu, d.., te se okrenuti grijesima i neposlunosti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pouava nas kako mukarac treba
prilaziti svojoj eni. N aime, u tom sluaju on treba rei: "Gos
podaru moj! Udalji mc od ejtana i udalji ejtana od onoga
ime e mc blagosloviti" ("Ailahumme dennibni-ejtane ve
dennibi-ej tane ma rezakteni"). Kada ovjek izgovori ove
rijei prije nego to posije sjeme, ejtan nee imati nikakve
moi nad djetetom koje e se, Allahovom, d.., voljom, rodi
ti. Zato je Imranova, a.s., supruga kazala: " . . . i ja nju i porod

njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana."

Rije zurriija, upotrijebljcnu u ovom kur'anskom ajetu, ljudi
nekada razumijevaj u kao potomstvo ili porod. Meutim, rije

zurriija upotrijebljava se za jedno, dvoje, troj , i za vie od

toga. U ovom sluaju, pod rij eju zurriija, koja se dovodi u
vezu s Merjemom, a.s., misli se na Isaa, a.s.

61 El-E'raf, 200.

73

DOVA U 'AJ B A, A. S. ,
I ONIH KOJI SU VJ E ROVALI S NJIM

" . . . Gospodar na znanjem Svoj im sve obuhvata;

u Allaha se uzdamo! Gospodaru na, Ti presudi
nama i narodu naem, Ti si sudija najpravedniji! "6
Kazali su: " ... u Allaha se uzdamo", zato to su im nasil

ni i uobraeni neprijatelji rekli: "Imate dvije mogunosti: da

odete iz ovog mjesta ili da se vratite u nau vjeru." Vjernici su
sa svojim poslanikom uajbom, a.s., na elu kazali: ''Vraanje
u tu vjeru biva samo na osnovu slobodnog izbora, a mi smo
izabrali da se ne vraamo u nju." Prema tome, preostalo je
jedino da na silu budu izbaeni, pa su se pouzdali u Allaha,
d.., kako bi On o njima preuzeo brigu te sprijeio nevjernike
da njima vladaju i upravljaju.
Kad ujemo glagol feteha (otvoriti, razrijeiti), kao u gore
navedenom kur'anskom ajetu, pomiljamo na neto zatvoreno
(zakljuano) ili na neto nejasno i zamreno. Ako se radi o ne
emu konkretnom, to neto je zatvoreno (zakljuano), a pod
62 El-E'raf, 89.

74

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

spomenutim glagolom

D O B R I H

8 0 I J I H

R O B OV A

(feteha) podrazumijeva se otvaranje

(otkljuavanje) brave. Ako je pak rije o neem apstraktnom,

pod spomenutim glagolom

(feteha) podrazumijeva se otklanja

nje nejasnoe i onoga to to ini komplikovanim. Allah, d..,

u poglavlju Jusuf kae:

"A kad otvorie tovare svoje i naoe

da su im vraene stvari njihove, oni rekoe:

'O oe na, ta

moemo vie poeljeti? Evo, vraene su nam stvari nae

"A kad otvorie tovare svoje

Rijei:

. . .

. . .

"'63

" ukazuju na to da

su njihovi tovari bili zatvoreni, te da je bilo potrebno konkret

no otvaranje da bi u njima nali svoje stvari. .
Allah, d.., u Kur'anu kae:

"A oni koji su se Gospodara

svoga bojali u povorkama e u Dennet biti povedeni, i kad

do njega dodu - a kapije njegove ve irom otvorene

. . .

" 64

Ako je rije o vratima koja se otvaraju, tu se onda radi o

konkretnom otvaranj u . . . Nekada se radi i o otvaranju zna
nja, kao, npr., kada kaemo: "Gospodaru na! Nadahni nas
vjerom i znanjem." S tim u vezi, Allah, d. . , u Kur'anu kae:

" . . .zar ete im kazivati o onome to je All ah samo

vama objavio (feteha) . " 65
. .

I majui u vidu da ih je Allah, d.., dakle, pouio Knjizi,

to bi bilo intelektualno otvaranje. Nekada se pod navedenim
glagolom

(feteha) podrazumijeva opskrbljivanje i snabdije

vanje dobrima. Kao primjer, navest emo sljedee Allahove,

d.., rijei:
63 Jusuf, 65.
64 Ez-Zumcr, 73.
65 El-Bekara, 76.

75

M u h a m m e d

M .

a r a v i

"Milost koju Allah podari (feteha) ljudima niko ne

moe, poslije Njega, dati; On je silan i mudar. " 66
A da su stanovnici sela i gradova vj erovali i grijeha

"

se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz ze

mlje slali (fetahna) . . "67
.

Pod blagoslovima s neba podrazumijeva se kia koja do

lazi odozgo i biva preduvjetom onoga to dolazi odozdo, iz
zemlje.
Pod navedenim glagolom (feteha) nekada se podrazumi
jeva i rjeavanje spora izmeu dva ili vie parniara. Tako se u
nekim dijelovima arapskog svijeta za sudij u koji rjeava sporo
ve meu lj udima upotrebljava izraz fatih zato to on otklanja
nesuglasice meu lj udima.
Nekada se pod rijeju feth podrazumijeva pomo.
Kao primjer, navest emo sljedee Allahove, d.., rije
i:

"

. . . a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili

(j este ftih une) . . . "68

ekali su, dakle, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako bi uz
njegovu pomo pobijedili one koji nisu vjerovali.
Drugi primjer bio bi sljedei kur'anski ajet:
ru

"

. . . Gospoda

na, Ti presudi (iftah) nama i narodu naem, Ti si sudija

najpravedniji! "69
Pod navedenim kur'anskim ajetom podrazumijeva se
66 Fat.ir, 2.

67 EI-E'raf, 96.

68 EI-Bekara, 89.
69 El- E'raf, 89.

76

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O VA

dova upuena Allahu, d..: "Gospodaru (na) ! Presudi izme

u nas i naeg naroda tako da vjera odnese pobjedu a nevjer
stvo doivi poraz, Ti si sudija najpravedniji."
Dova faraonovih arobnjaka nakon to su povjerovali

"Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i da

kao vjernici umremo! "7o
N akon to su arobnjaci obznanili vjeru u Allaha, d..,
Gospodara svjetova, Gospodara Musaa i Haruna, a.s., bilo je
za oekivati da e se faraon naljutiti. S tim u vezi, u Kur'anu
stoji: '"Zar da

mu povjerujete prije nego to vam ja dozvo

lim! ' , viknu faraon. - 'Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u
gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli.
Zapamtit ete vi! "'7'
Kao da faraon, u ovoj stuaciji pokuava potvrditi i uvr
stiti svoju mo i autoritet. Poznato je da su se I sraeliani u
Egiptu pomijeali s drugim ljudima te da su i neki od njih po
znavali magiju. Zato je faraon optu7.io svoje arobnjake da su
se u vezi s onim to se zbilo dogovorili s Musaom, a.s.
Faraon se naao u orsokaku iz kojeg je elio da se izvue.
N aime, imajui u vidu da su svi ljudi prisustvovali tom do
gaaju, on nije elio da oni posumnjaju u njegovu boansku
prirodu te da se srui vlast koju je sagradio na laima. Zato je
rekao arobnjacima: "Vi ste ovu prevaru osmislili u gradu . . .",
odnosno: Vi ste se u vezi s ovim dogovorili s Musaom, a.s.
70 El-E'raf, 1 26.
71 EI-E'raf, 123.

77

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

Zatim j e optuio Musaa, a.s., rekavi:

"

. . . on je uitelj va, on

vas je vradhini nauio . . . "7

Zbog te zamiljene prevare koju su, prema njegovim tvrd

njama, osmislili lsraeliani i Musa, a.s., faraon im je zaprijetio
sljedeim rijeima: "Isjei u vam, sigurno, ruke vae i noge
vae unakrst, a onda u vas sve razapeti! "73

Kao to vidimo, onaj koji prijeti jako je surov i okrutan

imajui u vidu da su odsijecanje ruku i nogu te razapinjanje
zastraujue stvari. Kakav je bio odgovor onih kojima je upu
ena ova prijetnja, a u ija je srca vjera ve bila ula? Oni su,
naime, kazali: A oni rekoe : 'Mi emo se, doista, Gospodaru
"

naem vratiti! "'7+

Oni mu, dakle, kau: "Ti si nam ubrzao dobro, jer emo
mi biti u blizini naeg Gospodara. Ti si nam svojom glupou
i nera7.boritou uinio dobro kojeg nisi ni svjestan." Zato su
mu sc dodatno rugali i ismijavali ga govorei: Ti nam zamje
ra samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali
kada su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da
izdrimo i da kao vjernici umremo! "75

Oni ga, dakle, pitaj u: " ta je

to

sno: "Zar to nije injenica da smo

to kod nas mrzi", odno

do k aze naeg Gospodara

povjerovali kada su nam doli", a 7.ar je vjerovanje u Boije

dokaze kada dou neto to se mrzi ?!
72 Ta-Ha, 7 1 .
73 EI-E'raf, 1 24.
74 El-E'raf, 1 25.

75 EI-E'raf,

78

1 2ti.

0 0 V F.

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O VA

To se u jeziku naziva naglaavanjem pohvale neim to

lii kuenju, kao, npr., kada neko kae: " ta kod mene mrzi?
Je Ji to moj a iskrenost, moje potenje, moja velikodunost ili
moje znanje?"
S tim u vezi, dakle, nabrajaj u se stvari za koje ustvari svi
ljudi znaj u da ne spadaju u ono to se mrzi. Zapravo je u tom
sluaju greka u kriterijima onoga koji mrzi ono to je isprav
no. N aime, sve su to stvari koje ne :.r.asluuju da ih se mrzi, osu
uje ili kudi. Svi oni (arobnjaci) bili su uvjereni da je dobrobit
u tome da se s vjerom u srcu susretnu s Allahom, d.., i svi su
vie od faraonove voljeli i prieljkivali Allahovu, d.., blizinu.
Prema tome, ono to je faraon smatrao kaznom samo je po
vealo njegovo razoaranje, pa ak i kad je rije o iekivanju
i strahu od kazne, jer i da im on nije zaprijetio takvom smru,
oni bi svakako (nekada) umrli i vratili se Allahu, d.., imaj ui
u vidu da je to neizbjeno tc da je vraanje Allahu, d.., sud
bina svakog stvorenja. Kao da su obesmislili faraonovu prijet
nju kada je on rekao: " Poodsjecat u vam, sigurno, ruke vae
i noge vae unakrst, a onda u vas sve razapeti! "76

Oni su se okrenuli svome G ospodaru i Stvoritelju te ka

zali: "Gospodaru na, daj nam snage da izdri mo i da kao
vjernici umremo!"n

Ovdje se pod rij ej u ifrag podrazumijeva sipanje neega

preko neega u toj mjeri da ga prekrije i preplavi. K ao da su

kazali: Daj nam, Gospodaru, svu moguu snat,ru (strpljivost,

76 El- E'raf, 1 24.

77 EI-E'raf, 1 2o.

79

M u h a m rn e d

M .

a ' r a v i

izdrljivost), a snaga (strpljivost, izdrljivost) bila im je potreb

na zato to im je faraon zaprijetio odsijecanjem ruku i nogu.
S tim u vezi, jedan gnostik veli: "Ja se udim faraonovim a

robnjacima. N a poetku dana bili su nevjernici skloni magiji,

a krajem dana postali su poboni i estiti ehidi."

80

DOVA HAVA R I ] JU NA

"Gospodaru na, mi u ono to Ti objavljuje vjeru

jemo i mi Poslanika slij edimo, zato nas upii meu
. rnike.1 " 78
VJe

H avarijjuni su ljudi koji zrae harmoninou due i vjere

ili su to ljudi sjajnih i blistavih osobina. To je skupina ljudi na
ijim su licima vidljivi tragovi vjere, pa kao da :>:rae svjetlou
pod kojom se ne podrazumijeva svijetla put, nego svjetlost
koju iluminira vjera u ovjekovoj dui.
S tim u vezi, ako je ovjek vjernik i crne puti, na njego
vom su licu prisutni takvi tragovi, pa se postavlja pitanje kako
i zato. Naime, ovjek se sastoji od odreenih organa i atoma.
Svaki od tih organa ima odreenu funkciju, pa kada svaki od
njih izvrava ono to eli Allah, d.., meu njima se ostvaruju
sklad i harmonija. Sve dok su ti organi u skladu i harmoniji,
dua biva sretna i zadovoljna, a kada meu njima doe do ne
sklada i konflikta, svjetlosti nestaje i pojavljuje se tama i mrak.
Kada je Isa, a.s., rekao: "Koj i e biti pomagai moji na
Allahovom putu?", havarijj uni su to uli i kazali: "Mi emo
78

Alu lmran, 53.

81

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

biti pomagai Allahove vjere." Kao da svaki od njih eli biti

Allahov, d.., "pomaga", pa Mu pristupa pruajui podrku

Pravome putu, to, naravno, pretpostavlja da svaki od njih po
znaje taj Pravi put. I mi smo svjesni onoga to se podrazumi
jeva pod "pruanjem pomoi" Allahu, d.., a to je, naravno,
vjerovanje. A ta je vjerovanje? To je, openito gledajui, uvje
renost srca u vezi s nekim pitanjem. S tim u vezi, da ja, npr.,
ne vjerujem da me put kojim se kreem vodi eljenome cilju,
ne bih se njime ni kretao. Kada je pak rije o konkretnom zna
enju vjerovanja (imana) , onda se pod njim podrazumijeva
uvjerenost srca u vezi s najveim pitanjem, a to je vjerovanje
u Allaha, d.. Prema tome, nain "pruanja pomoi" Allahu,
d.., jeste predanost i pokornost svih ovjekovih organa Alla
hu, d.. Zato su havarijjuni kazali: " . . . mi emo biti pomagai
Allahove vjere, M i vjerujemo u Allaha, a ti budi svjedok da
smo mi posluni Njemu . "79
. .

Zato da im vjerovjesnik bude svjedok? Zato to vjero

vjesnik dostavlja ljudima vijesti o Allahu, d.., pa biva svjedo
kom protiv njih, kao to stoji u sljedeim Allahovim, d.., ri
jeima: "Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom
Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi
bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i
zekat daj ite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar va, i to
kakav Gospodar i kakav zatitnik! " 80

Primjeujemo da j e Allah, d.., uinio da se oni (hava

rij juni) prvo verbalno izjasne o svome vjerovanj u, imaj ui u
79

Alu Jmran,

53.

80 EI- H add, 78.

82

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

8 0 I J I H

R O B O VA

vidu da je to neto nevidljivo i u srcu skriveno, a zatim su oni

od vjerovjesnika zatraili da posvjedoi njihovo prihvatanje
islama, pod kojim sc podrazumijeva predavanje i pokoravanje
svim vjerskim propisima i dunostima. Pod njihovim rijeima:
"

... a ti hudi svjedok da smo mi posluni Njemu" podrazu

mijeva se i njihov zahtjev upuen Isau, a.s., ime oni od njega

trae da ih obavijesti o svim dunostima i obavezama koje sa
sobom donosi prihvatanje islama. Kao da su mu kazali: Reci
nam ta da inimo, a ta da ne inimo. Zatim su kazali: "s
podaru na, mi u ono to Ti objavljuje vjerujemo." Imajui

u vidu da su na taj nain obznanili vjerovanje u Allaha, d..,

to bi znailo da su povjerovali i u onoga koj i im j e od Allaha,
d.., dostavio poslanicu. Od Isaa, a.s., trai se, dakle, da po
svjedoi da su oni muslimani, a do toga dolazi tek nakon to
vjerovjesnik dostavi sve vjerske propise, to je on i uinio, pa
su oni prema njima postupali, a zatim su kazali: "spodaru
na, mi u ono to Ti objavljuje vjerujemo i mi Poslanika
slijedimo, zato nas upii medu vjernike ! " 8 '

Postavlja se pitanje da li se njihovo obznanjivanje vjere

odnosi na vjerovanj e u zakonodavstvo neke ranije poslanice?
Ne, ovdje se obznanjuje vjerovanje u ono s ime je od Allaha,
d.., doao Isa, a.s., imajui u vidu da je svaki vjerovjesnik
doao s neim novim od Allaha, d.., odnosno nakon dolaska
svakog novog vjerovjesnika krije se neto to Allah, d.., eli
dostaviti ljudima. Mi znamo da u vjeri nema nikakvih izmjena,
kao ni u vijestima i kazivanjima. Meutim, propisi se mijenjaju.
8 1 Alu lmran, 53.

83

M u h a rn rn e d

M .

$ et ' r a v i

Tako se pod vjerovanjem koje obznanjuju havarijjuni podra

zumijeva vjerovanje u doktrine vjere koje su prethodile Isau,
a.s., kao i vjerovanje u propise i zakone koje je on dostavio.
Njihove rijei: "Gospodaru na, mi u ono to Ti objav
ljuje vjerujemo" u kazuju na Pravi put (uenje), koji je odoz

go sputen dolje. Tako i mi, kada pristajemo na neko 7.akono

davstvo, u7.imamo ga odozgo. Zato smo ranije kazali: "Kada
Allah, d.., one koji u N j ega vjeruju poziva da slijede Pravi
put, On to ini rijeju te'alu, pod kojom se podrazumijeva:
'Uzdignite se do nivoa na kojem se prima (ui) od Boga i pre
uzmite od N j ega Pravi put, a nemojte ostati u ponoru ovoga
svijeta', odnosno: 'Nemojte slijediti hirove, miljenja ili zako
ne nekih od vas."' Prema tome, ako vjernik eli da se uzdie u
vjerovanj u, neka svojim ponaanjem na ovome svijetu slijedi
Pravi put, koji vodi dobru na onome svijetu.
Kada se radi o njihovim rijeima: "Gospodaru na, mi u
ono to Ti objavljuje vjeruj emo i mi Poslanika slijedimo" ,

treba rei da je onaj koji slijedi obino zadovoljan onim koga sli
jedi. U tom sluaju, slijeenje biva rezultat duevnih vrijednosti
onoga koga se slijedi, a ne primoravanja i prisile. Nekada ovjek
prisiljava nekoga drugog da ga slijedi. U tom sluaju, za onoga
ko je prisiljen ne moe se rei da slijedi onoga koji ga na to pri
siljava. Naime, onaj ko nekoga slijedi, odnosno ko se kree istim
putem kojim hodi i onaj koga slijedi, ini to na osnovu svoje
volje i svoga izbora. Tako se situacija u kojoj ovjek prisilno sli
jedi nekoga drugog naziva formalnim slijeenjem (slijeenjem
84

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

RO B O V A

tijelo m), a ne s lij eenjem srcem. Otuda je mogue d a on aj ko je

ohol i uobraen " u z me bi" i prisili onoga ko je slab da ga sli

jedi. U tom s l ua ju, slabi se samo formalno (tijelom) pokorava,

n e i srcem, to bi znailo da (pri) sila pokorava ti j e l o ali ne i srce:
,

"Zar e ti sebe unititi zato to ovi nee da postanu vjerni

ci? Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali

pred kojim bi oni ije svoje sagnuli. " 8

Allah, d.., dakle, o bav j etava Svoga po s lan i k a da niko

od robova nije teak svome Stvoritelju te da je O n u stanju da

daje i ivot i smrt. Da je Allah, d.., h tio poslati znak pred ko
j i m bi svi robovi svoj e ije sabmuli, On bi to i uinio. Meutim,
A llah, d.., ne eli nj ih ove ije nego n jiho va srca, njihovom
volj o m i

n jih o v im

izborom, te da s e ovjek okrene vjero va nju

u situaciji u kojoj ima mogunost da to i ne uini. U tome bi

bila veliina v je re.

Nakon to su obznanili v je rovan je u ono

im je doao

Isa, a.s., havari jjuni su kazali: " . . . zato nas upii medu vjern i
ke." To bi bio jedan velianstven, savjestan i ra7.borit vjerniki

zahtjev. Oni (time) preuzimaj u od vjerovjesnika emanet do

stavljanja poslanice te hiva ju svje docim a , kao to i vjerov j e s ni

ci svjedo e u korist s voj i h naroda. Oni, dakle, trae od Allaha,

d.., da ih u pi e u one koji s vj edo e da vjerovjesnici dostav
ljaju Boije poslanice, te da ih nakon toga oni p reu zimaj u na
sebe. Zato smo za ummet naeg vj e rovje s nik a, M uhammeda,
s.a.v.s., kazali: "To je ummet koji je Allah, d.., 7.aduio pre

noenjem i dostavljanjem poslanice po slj e dnjeg vj erov j e s nika,

82 E-uara, 3-4.

85

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

Muhammeda, s.a.v.s., sve do Sudnjeg dana." Zato? Odgovor

na to pitanje krije se u sljedeim Allahovim, d.., rijeima: "l
borite se, Allaha radi , onako kako se treba boriti! On vas
je izabrao i u vjeri vam nije nita teko propisao, u vjeri
pretka vaeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima
nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv
vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, mo
litvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je
Gospodar va, i to kakav Gospodar i kakav zatitnik! " 8:1

Prema tome, nakon Muhammeda, s.a.v.s., nee biti vje

rovjesnika i poslanika. Allah, d.., je nakon Muhammeda,
s.a.v.s., prenoenje i dostavljanje njegove poslanice povjerio
njegovom ummetu, i zato nakon njega nema poslanstva.

83 EI- H add:l., 78.

H6

DOVA POSLANI KOVIH, S.A.V. S. ,

ASHABA U B ICI NA U HUDU

"One kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijate

lji se okupljaju zbog vas, treba da ih se priuvate! '
- to uvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je
nama Allah i divan je On Gospodar!' " 8+

Iz Allahovih, d.., rijei: "One kojima je, kada su im

ljudi rekli: ' Neprijatelji okupljaju se zbog vas

. . .

" moemo

razumjeti da su neki nevjernici razglasili da su se Ebu Sufjan i

njegovo drutvo okupili (mobilizirali), imajui u vidu da rije
deme'u (okupljaju) moe znaiti da su oni doli s nekim dru

gim borcima ili da su se njihovi poraeni borci ponovo oku

pili. N aime, kad

se

pora7.ena voj ska dadne u bijeg, ona se ne

kree organi7.ovano, nego se svaki vojnik kree onoliko brzo

koliko moe, to ostavlja mogunost da
ili da se vrate

se

oni ponovo okupe

nekim drugim borcima. Pod navedenom for

mulacijom, dakle, mogua su oba navedena tumaenja.

"One koj i ma je, kada su im ljudi rekli : 'Neprijatelj i se
okupljaju zhogvas, treba da ih se priuvate! "' Ovakve bi rijei
!!4 A l u l mran, 173.

87

M u h ct rn rn e d

M .

$ a ' r a v i

mogle oslabiti i obeshrabriti vjernike. Meutim, njih je vjera

uvrstila i prekalila, tako da se nisu obazirali na te rijei. To
bi bila prva pouka. N aime, oni s u nauili da suprotstavljanje
Allahovim, d.., naredbama putem suprotstavl j an j a nared
bama N jegovog Poslanika, s.a.v.s., ini da slabost prodire u
duu. Njihova ustrajnost i p riv r e n o s t naredbama A l l ah ovog
Poslanika, s . a. v. s. , ja al a j e njihov osjeaj snage i moi, tako
da

se nisu obazirali na te rijei, nego su rekli: "Taj broj nas ne

zabrinjava, jer mi se oslanjamo na Allah a, d:.., i nau vjeru.

'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!"'

Nisu se obazirali na taj broj nego su bili miljenja da vjera

zahtijeva da se bore protiv nevjernika kako bi ih (nevjernike)
Allah, d.., kaznio posredstvom njih. U tome bi bila pouka
za svakog b o rca , j er kada se bori , moe biti potpomognut
vjerom u Allaha, d.., ili se moe nai u opren oj si tuac i j i :
"Vi nj ih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio,
nego je Allah bacio . . . " 85
Oni su dobro

razmislili, pa je u n jima vjera dola do izra

: a j a . To se moe primijetiti u situacij i kada su im doli neki

l j udi da

ih obeshrabre i odvrate (od borbe), pa u tome nisu

us p jel i , nego su im na taj nain samo vjeru ojaali, tako da su

samo kazali: " Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospo
dar!" N aime, ra?.mislili su i s hvati li da je Allah ova, d.., mo

ta koja e im pomo i , te da im je A l lah , d . ., dovoljan p ro tiv

bilo kojeg b roj a (neprijatelja) i da je On divan Gospodar (Po
maga). Pod rijej u vekil podrazumijeva se situacija u kojoj
85

88

El -Enfal,

1 7.

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

smo nemoni da n eto uinimo, pa to preputamo nekome

koj i u tom sluaju postaje na pomaga. Kada, prema tome,
Allah u, d.., prepustimo ono u emu smo mi nemoni, divan
li je On, u tom sluaj u, Pomaga. Postavlj a se pitanje zato.
Odgovor na to pitanje jesu sljedee Allahove, d.., rijei: " l

oni su s e povratili obasuti Allahovim blagodatima . . . " 8 6 Po

mogao ih j e, dakJe, na taj nain to je u srca n jihovih neprija
telja ulio strah i prije nego to s u se sukobili s nevjernicima:

" . . . u srca neVJernika J a cu st rah ul 1't'1

.

'

...

" 87

To potvrL1uju i sljedee Allahove, d.., rijei: " I oni su

se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obilj e m, ni

kakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude nj ima
zadovoljan, a .Allah je neizmjerno dobar."88
Ovoga treba biti svjestan svaki vjernik koj i je izloen isku
enj ima od Allaha, d.. Svaki se musliman treba sjetiti i sk ue
nja na Uhudu. N aime, izmeu Bitke na U h udu

i progonjenja

nev j ernika na Hamraul-esedu (brdo kod Meke) bila je samo

jedna no. Jedna no u sjeanju na Allaha, d.., i is kuenje
kroz koje su vjernici (na U h udu) proli bila j e dovoljna da ui
ni udo, jer kada su krenuli ka nevjernicima, nisu se oba7.irali
na psiholoki rat koji su protiv n j i h pokuali voditi njihov i
neprijatelji, nego im je to samo ojaalo vjeru, pa su rekli: "Do

voljan je nama .Allah i divan je On Gi>spodarl ''

Oni su se, dakle, oslobodili brige o njima, nji hovoj snazi,
moi i broju , i samo su govorili: "Dovoljan nam j e Allah, d..,
i divan je On Pomaga." ( )ni su spoznali jednu znaajnu stvar,
fl(i Alu l mran, 1 74.
87 EI-Enfal, 1 2.
RR

Alu l mran, 1 74.

89

M u h a m m e d

M .

S a r a v i

a. to je da se svako od njih treba stalno sjeati Allaha, d..

Tako su se ashabi Allahovog Poslahika, s.a.v.s., u rjeavanj u
svojih problema mnogo okoristili svojim pouzdanjem u Alla
ha, d..
Dio kur'anskog ajeta: " Dovoljan je nama Allah i divan
j e On Gospodar! " Podsjea nas na imama Dafera cs-Sadika,

koji je bio jedan od najboljih poznavalaca Kur'ana i Allahovih ,

d.., tajni u njemu. Naime, on je iz gore navedenog dijela
kur anskog ajeta izvodio izvanredna zapaanja, i majui u vidu
'

da se udio svakom onom koj i se neega plai. ovj e k se plai

samo onoga to naru ava njegov mir i spokoj te prijeti nje
govoj sigurnosti, a i izvor tog straha uvijek je po:mat. Otuda,
kad god vjernik bude izloen takvom strahu, treba se sjetiti
gore navedenog kur'anskog ajeta imajui u vidu da je to neto
to je koristilo cijeloj vojs ci u borbi protiv nevjernika. U tom
sluaj u, vjernik postaje neustraiv, nepokoleblj iv i jaeg srca,
tako da ne uzmie pred takvim strahom

I mam Dafer es-Sadik nam skree pa n j u na to kako bi se

u vezi sa svim onim to nas plai toga sjetili, te kae: " udim
se onome ko osjeti strah pa se ne sje6 dijela kur an s kog ajeta:
'

'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!"' On se,

dakle, udi ovjeku koji se neega plai, a zatim ukazuje na

gore navedeni dio kur'anskog ajeta. Nakon toga

o bja n java

smisao i tajnu koja se krije iza tih rijei, te kae: "uo sam
kako Allah, d.., nakon ovih rijei veli: 'l oni su se povra
tili obasuti Allahovi m blagodatima i obiljem, nikakvo ih
90

D O V F.

V J E R O V J E S N I K A

zlo nije zadesilo

. . .

"' 8 ?

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

N ai me, kad vjernik ita Allahov, d..,

govor, on sebi doarava da slua Allaha, d.., kako govori.

Zato je i Dafer es-Sadik rekao: ''uo sam kako Allah, d..,
nakon ovih rijei veli: 'I oni su se povratili obasuti Allaho
vim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo . . "'
.

S tim u vezi jesu i sljedee Allahove, d.., rijei : "A kad se

ui Kur'an, vi ga sluajte i utite, da biste bili pomilovani. "?o

Prema tome, kad sluamo uenje Kur'ana, to bi bilo kao da

nam Allah, d.., govori, tako da je nepristojno baviti se neim
drugim dok nam se na Gospodar obraa.
l maj ui u vidu navedeno, lijek za strah bilo bi izgovaranje

gore navedenih rijei: "Dovoljan je nama Allah i divan je On

Gospodar! " Ako ih ovjek izgovori iskreno u njih vjeruj ui,

Allah, d.., otklonit e od njega ono ega se plai, i majui

u vidu da nakon njih

Kur'anu slijede ove rijei: "l oni su

se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, ni

kakvo ih zlo nije zadesilo

. . .

" Pogledajte ovu Allahovu, d..,

milost i blagodat. Ona je od Allaha, d.., i predstavlja vrhu

nac darivanja. Rezultat tog iskuenja u sluaju vjernika jeste
s ljedei: " ... i postigli su da Allah bude nj ima zadovoljan."?'
Ukazuj ui na ovakav poremeaj ljudske due i propisujui
lijek, imam D7.afer es-Sadik kae: " Ljudsku duu plai i uzne
mirava zlo koj e joj sc mo7.e desiti, a lijek za to jesu sljedee
rijei: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar! '"
!!9 Alu Tmran, 1 74.

90

EI-F'raf, 204.

9 '1 A l u ltnran, 1 74.

91

U LAZAK NA ALLAHOVA, D.. , V RATA

''Oni koji budu govorili: 'Gospodaru na, mi, zai

sta, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe nae i sa
uvaj nas patnje u ognju! "'9
Rijei: "Gospodaru na, mi, zaista, vjerujemo

. . .

" po

drazumijevaju prvi preduvjet ulaska na Allahova, d.., vrata.

M e(1utim, vjerovanje u Allaha, d.., od onoga koji se njime
odlikuje zahtijeva da vodi rauna o svojim postupcima. Otu
da, kao da vjernik u ovom sluaju kae: Ja, s obzirom na moju

ljudsku prirodu, nisam u stanju u potpunosti izvravati oba

veze koje sa sobom donosi vjerovanje u Tebe. Zato mi, Gos
podaru m oj, oprosti ono to uradim i:-: ne:-:nanja, grekom, iz
oholosti ili zbog hirova moje due.
Ova je dova doka:-: da je ono to iziskuje vjerovanje u Alla
ha, d.., bilo poznato, onako kako nam je to pojasnio Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , prilikom govora o ihsanu (perfcktnosti), kad
je rekao: " Ib san (pcrfektnost) jeste da robuje Alla hu kao da
Ga vidi, jer ako ti N j ega ne vidi, On tebe vidi."
tJ2 /\lu Imran, 1 6.

92

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O V A

To je kao da u svakom poslu predoava sebi Allaha, d..,

imajui u vidu da On nas (uvijek) vidi.
Da li je prikladno da se iko od ljudi usuuje da onome
koji ga vidi ini ono to mu on ne dozvoljava i to mu je sveto?
U tom sluaju, dakle, kao da vjernik predoava sebi predanja
koja su do nas stigla, odnosno predoava sebi kao da nam
Allah, d.., upuuje sljedee rijei: O moji robovi! Ako mislite
da vas Ja ne vidim, u vaem vjerovanju ima nedostataka, a ako
mislite da vas Ja vidim, zato Me smatrate najbeznaajnijim
meu onima koji vas gledaju?!
Ovo je kao da Allah, d.., kae ovjeku: Jesam li Ja ma
nje vrijedan od Mojih robova? Moe li nekome nanositi zlo
dok te on gleda (vidi)? Kako se onda usuuje initi to svome
Stvoritelju??
Rijei vjernika: "Gospodaru na, mi, zaista, vjerujemo;

zato nam oprosti. . . " u kazuju na to da su vjernici bili svjesni

da su zahtjevi vjerovanja teki.

"Oni koji budu govorili: 'Gospodaru na, mi, zaista,

vjerujemo; zato nam oprosti grijehe nae . . . "' S ime oni u
ovom sluaju dovode u vezu opratanje grijeha? Dovode ga
u vew s vjerovanjem. Zato? Zato to je Allah, d.., propi
sao pokajanje i obeao opratanje grijeha, to bi znail o da je
Allah, d.., jo u ezelu znao kako e njegove robove njihove
due iznevjeravati, te da e skretati s N jegovog (Pravog) puta.
Gore navedeni kur'anski ajet zavrava rijeima: " ... i sau

vaj nas patnje u ognju!" N aime, imaj ui u vidu da nam Allah ,

93

M u h a m m e d

M .

S a " r a v i

d.., Svojom neizmjernom milou obeava oprost grijeha,

ovjek e se moda ustruavati da ini grijehe ili e nakon
uinjenog grijeha uriti s traenjem oprosta.
Zato se pod rijeima: " ... zato nam oprosti grijehe nae"
ne podrazumijeva sljedei smisao: Zati ti nas, Gospodaru, od
grijeha, tako da ih nikada ne poinimo, a ako ih i poinimo,
neka budu predmet pokajanja (tevbe) i oprosta (magfireta) .
Prema tome, kada poinimo grijeh i od Gospodara zatraimo
oprost, trebamo znati da je na Gospodar dopustio traenje
oprosta, imajui u vidu Njegove sljedee rijei:

"

. . . traite od

(;Qspodara svoga oprost, jer On, doista, mnogo prata. ?3"

Prema tome, straha nestaje, i mi se okreemo Allahu, d..,
s ljubavlju izvravaj ui Njegove zapovijedi i u cijelosti slijedei
Njegov (Pravi) put. Kad je, dakle, Allah, d.., omoguio Svo
jim stvorenjima da za poinjeni grijeh uine pokajanje (tevhu),
to je bio rezultat Njegove milosti, koja se oituje u svojoj su
protnosti. N aime, ako pretpostavimo da A l lah, d.., nije dao
mogunost da se uini pokajanje, ovjek bi nakon jednog po
injenog grijeha izlazio iz N j egove milosti. Onda se postavlja
pitanje ta bi zajednicu zadesilo od takvog ovjeka. Zadesila bi
je sva mogua :zla, imajui u vidu da u tom sluaju ovjek gubi
nadu u sebe. Meutim, s obzirom da je Allah, d.., otvorio
vrata pokajanja, ovjek se nakon, iz nemara, poinjenog grijeha
vraa svome Gospodaru ... Ovdje treba imati u vidu karakter
islamske vjere. Naime, pod vjerom se ne podrazumijevaju samo
93 Nuh, 1 0.

94

D O V E

V J E R O VJ E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

rijei koje se izgovaraju, nego ona uvaava i ljudsku prirodu.

Allah, d.., znao je da e ljudi initi grijehe, pa im je propisao
i nain na koji e od Njega traiti oprost. Otuda, kada ljudi po
ine grijeh, Allah, d.., trai od njih da Mu se pokaju i da trae
oprost. Kada se, dakle, ljudi sjete svoga grijeha i uine pokaja
nje, Allah, d.., da im neko dobro.
Stjee se dojam da je oprost grijeha jedna, a zatita od
Vatre druga stvar. Zato? Naime, imaj ui u vidu da je ovjek
svjestan da mu je Allah, d.., obeao oprost, on Mu se obraa
traei oprosta. , Postavlja se pitanje zato, a odgovor je zato
to je traenje Allahova, d.., oprosta zapovijed.
Meutim, nekada ovjek zaboravlja neke svoje obaveze,
pa postoji mogunost da zanemari i traenje oprosta. Zato,
na kraju gore navedenog ajeta, stoji: " . . . i sauvaj nas patnje

u ognju! "
Pod takvalukom (bogobojaznou) podrazumijeva se,
dakle, podizanje perde izmeu nas i Vatre (Dehennema) ,
odnosno izmeu nas i Allahove, d.., srdbe. Otuda, kad
god od Allaha, d.., preuzmemo blagodati da ih troimo na
Njegovom (Pravom) putu, to e nam biti upisano kao dobro
djelo. Konstrukcije: "uvajte se vatre!", i: "Bojte se Allaha!"
meusobno su povezane, imajui u vidu da i jedna i druga po
drazumijevaj u postavljanje perde izmeu nas i Allahove, d..,
srdbe, koj a stie onoga koji je zaslui.

"Oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu

posluni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i
95

M t h a m m e d

M .

. a ' r a v i

koji se budu u posljednjim asovima noi za oprost

molili. "94Ovo su sve odlike onih koji se boje Allaha, did. Allah,
d.., pripremio im je vrtove, kroz koje e rijeke tei, te supru
ge neporone, jer je On Najmilostiviji. Oni su, dakle, strpljivi,
istinolj ubivi, Allahu, d.., posluni, dareljivi (velikod uni), te
se u posljednjim asovima noi A llahu, d.., za oprost mole.

94 Alu Imran, 1 7 .

96

DOVA O NI H KOJI SU U NAU KU

DO B RO U PU ENI

"Gospodaru na, n e dopusti srcima naim da skre

nu, kad si nam ve na Pravi put ukazao, i daruj
nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo
daruje! "9s
Oni koji su u nauku dobro upueni kau kako je svaki
jasni i manje j asni kur'anski ajet od Allaha, d.. Prema onim
jasnim postupamo, a u one manje jasne vjerujemo. To bi bio
Pravi put, a dovom koja slijedi trai se ustrajnost na njemu.
Znaenje dove bilo bi: Uvrsti nas, Gospodaru, u robovanju
Tebi i ne dozvoli da naa srca skrenu s Pravoga puta. To nam
kazuje da

se

srca mijenjaj u i preobraavaju, i otuda dova ko

jom se trai ustrajnost u vjeri .

Oni trae od Allaha, d.., milost kao dar, a ne kao neto
to im je On obave7.an dati, jer ne postoji stvorenje koje kod

Allaha, d.., pola:e pravo na neto mimo onoga to mu On

dadne kao dar.
'l 'i Alu l m ran, R.

97

M u h a m m e d

M .

a " r a v i

Oni koji su u nauku dobro upueni trae, dakle, od Alla

ha, d.., da ih Svojom milou sauva od strasti, nakon to ih
j e uputio na ispravan sud prema kojem su i jasni i manje jasni
kur'anski ajeti od AIJaha, d.. Oni nas ue kojim putem da

kreemo ka uputi i Allahovoj, d.., milosti, jer onaj koji je u

nauku dobro upuen, im neto spozna, eli da to prenese i
drugim ljudima. Zato nam takvi kazuju da se uvamo milje
nja prema kojem je stvar samo u ra7.Umijevanju teksta, te da
tu postoji i neto drugo to se ne tie samo ivota na ovome,
nego i na onome svijetu. ivot na ovome svijetu odreden je
zato to je ogranienog roka trajanja i privremen. Medutim,
postoji i ivot

na

onome svijetu, koji slijedi nakon ivota na

ovome svijetu, i koji je vjean. S tim u ve7.i, u Kur'anu se onima

koji su u nauku dobro upueni pripisuju sljedee rijei: "Gos

podaru na, Ti e sakupiti sve lj ude na Dan u koj i nema

nikakve sumnje. - Allah e, zaista, odrati obeanje. "'16
Kon trukcija Rahhena (Gospodaru na) odnosi se, pre
ma naem razumijevanju, na Allaha, d.., Koji je na Sebe pre
uzeo odgoj (terhija) . Pod odgojem (terbija) podrazumijeva
se dovoenje onoga koga se odgaja do za njega eljenog savr
enstva. Postoji, dakle, Gospodar, Koji odgaja, i rob (ovjek),
koga se odgaja i kome Gospodar daje ono to mu osigurava
7.a

njega eljeno savrenstvo.

Vjernici dozivaju Allaha, d.., obraajui Mu se sljedeim

rijeima: "Jedan od ciljeva potpunog odgoja koji nam prua

jeste i taj da nas sauva od ahiretske kazne. Mi znamo da
% i\lu

98

l mran, <J.

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o t J l H

R O B O V A

e Ti okupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje,

a budui da si Ti Gospodar i Bog, Ti e odrati Svoje obe
anje, jer onaj ko ne odrava obeanja nije Bog. N aime, kada
Bog neto obea, On je Svojom moi i znanjem siguran da to
moe uiniti. Onaj koj i nije u stanju izvriti (ono to obea)
moe

se

smatrati samo ovjekom koji je proet neim na to

se pri tome oslanja, kao npr. kad mi kaemo: "Ako Bog da."
Zato? Zato to niko od nas ne posjeduje mo da izvri ono
to obea.

99

P RED ZAH VALOM ALLAH U , D..

Allah, d.., neprestano daje Svojim stvorenjima, a Njego

va se stvorenja neprestano slue N j egovim blagodatima, kao
da robovanje Allahu, d.., samo daje, a nita ne uzima, to
zahtijeva zahvalnost Allahu, d..
Kad je rije o darivanju od strane Allaha, d.., On voli da
ljudi od N j ega trae te da Ga dozivaju i mole za pomo. To
zahtijeva zahvalnost Allahu, d.., jer nas ona titi od sramote
i ponienja na ovome svijetu. Kad ovjek zatrai neto od ne
kog utjecaj nog ovjeka, on mu zakazuje termin za razgovor te
odreuje koliko e dugo taj razgovor trajati. Nekada taj utje
cajni ovjek biva neraspoloen i mrzovoljan zbog onoga koji
od njega neto trai, pa prekida razgovor i sastanak privodi
kraju . S druge strane, Allahova, d.., vrata uvijek su otvorena
. . . i ovjek je pred N jim kad god to zaeli i kad god podigne
ruke nebu te Mu uputi dovu i zatrai neto, a On e mu to
dati ukoliko je dobro za njega, odnosno uskratiti u koliko je
loe za njega.
Allah, d.., trai od l judi da Ga dozivaj u i da od Njega
trae: "Gospodar va je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja u

1 00

D O V E

V J E R OV J E S N I K A

D O B R I H

B O I ! I Ii

R O B O V A

vam se odazvati ! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju

- ui e, sigurno, u Dehennem ponieni. "'97
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigur
no, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato
neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da
bi bili na Pravom putu. "98
Allah, d.., zna ta se krije u ljudskoj dui, i zato daje
ovjeku kada to ovaj od N j ega i ne trai.
S tim u vezi, Allah, d.., u j ednom hadisi-kudsijju kae:
"Ja u onome koga sjeanje na Mene odvrati od traenja od
Mene dati najbolje od onoga to dajem onima koji od Mene
trae."99
Allahovom, d.., darivanju nema kraja, i N jegove se ri
znice ne mogu isprazniti. Kad god od Njega neto zatraite,
kod Njega ima i vie od toga. I ta god od Njega da zatraite,
Njemu nita nije nedostino. S tim u vezi, jedan pjesnik veli:

"Mojoj dui je dovoljna ast to to sam rob, a

bez termina me obilno asti moj Gospodar.
On je u Svojoj svetosti najmoniji,
ali ja Ga susreem kada i gdje elim. "
Prema tome, i Allahovo, d.., darivanje i N jegovo uskra
ivanje trai zahvalnost Allahu, d.. Egzistiranje Allaha, d..,
takoer iziskuje zahvalnost... , odnosno Allah, d.., zasluuje
97 Gafir (El-Mu'min), 60.

98 EJ.Bekara, 1 86.
99 H adis biljee El-Bu hari, F.l-Bezzar i El-Bejhcki, a prenosi ga Ibn Omer.

101

M u h a m. m e d

M .

S a r a v i

zahvalnost zbog N j ega samoga. Da nije Allahove, d.., pra

vednosti, ljudi bi se na Zemlji osi liti i nepravdu inili. Medu
tim, kada Allahova, d.., ruka epa onog koji nepravdu ini,
On ga uini poukom, tako da se ljudi plae initi nepravdu.
Svaki onaj koj i se za svoje grijehe, nepravdu i samovolju uspije
spasi ti od ovm:emaljske kazne, na onome svijetu susrest e se
sa A llahom, d.., kako bi isplatio svoj dug. To i7.iskuje zahval
nost Allahu, d.. Da bi onaj kome je uinjena nepravda dobio
svoju satisfakciju, tc da bi

se

njegovo srce i dua umirili, treba

znati da e doi Dan u kojem e onoga koji mu je uinio ne

pravdu vidjeti kako biva kanjen u dehennemskoj vatri. o
vjek, dakle, nee biti tuan i alostan i lake e podnijeti bol i
gorinu nepravde koja mu je uinjena kada zna da Allah, d..,
upravlja univerzumom, te da e Njegova pravda svakoga stii.
Kada kaemo: "Neka je hvala Allahu, d.. !", mi, npra
vo, izraavamo brojne emocije. One u cjelini podrazumijevaju
robovanje, ljubav, zahvalu i priznanje. Mnoge od tih emocija
koje ispunjavaju nae d ue kada kaemo: "Neka je hvala Alla
hu, d..!", podrazumijevaju priznavanje nemoi da se izrazi
zahvalnost na Allahovom, d.., darivanj u. Te emocije dolaze
i7. naih dua, uvruju se i stabilizuju, a zatim se preko naih
dijelova tijela ire na itav univerzum.
Rijei: "Neka je hvala ALlah u, d..!", dakle, nisu izra7.i
koji

se

samo i7.govaraju jezikom, nego one prvo prolaze kro7.

um, kako bi on pojmio smisao blagodati, a zatim se uvruju

i stabilizuj u u srcu, koje biva pod njihovim utjecajem, nakon
102

[) O v E

V J E RO V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I II

R O B O V A

ega se prenose na dijelove tij ela, pa mi ustajemo i klanjamo

se Allahu, d.., zahvaljujui M u , pri emu naa tijela u cjelini
drhte i suze nam teku iz oij u . Tako se sve nae emocije: pre
nose na one oko nas.
Ovo emo malo pojasn i ti. Zamislimo da se nalazimo u
nekoj krizi, nevol j i ili neemu to vodi sramoenju i blamai,
pa nam doe neko te otkloni od nas tu nevolju i dadne nam
novca ili nam ukae na put kojim sc trebamo kretati. Prvo
to e se desiti jest<:: da emo uvidjeti i pojmiti taj lij epi gest
te priznati kako taj neko zasluuje zahvalnost. Zatim to sti
e do naih srca, koja bivaju sretna i zadovoljna onim koji je

tako postupio. N akon toga reaguj u nai udovi, koji tc emocije

pretvaraju u djela koja e tu osohu, zbog onoga to je uradila,
uiniti sretnom i zadovoljnom. Zatim emo o plemenitosti i
dobroinstvu te osohe pripovijedati drugi m lj udima, koji e
joj pohrliti . . . N a taj nain, krug zahvalnosti iri se, te se blago
dati sputaju na tc l j ude koji tako prolaze kroz isto ono to se
i nama dtsilo. Zahvalnost Allahu, d7..., osigurava nam jo vie

blagodati, to pot v rduj u sljedee Allahove, d.., rijei: "l kad

je Gospodar va objavio: 'Ako

budete

zahval n i , J a u vam,

zac ijelo, jo vie dat i ; b udete li n ezahvalni, kazna M oj a do

ista e stroga hiti. ' " oo

Na taj nain spoznajemo da nam zahvalnost na blagoda

tima osigurava jo vie tih blagodati, tako da u tom s l uaju i
zahvalnost i blagodati ostaju trajni. Ako se osvrnemo na nae
ivote u cijelosti, vidjet emo da svaki na pokret zahtijeva
l OO I brahim, 7 .

1 03

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

zahvalnost (Allahu, d..). Kada, npr., zaspimo, Allah, d..,

uzima nam due, a zatim nam ih vraa kad se probudimo.
To, naravno, iziskuje zahvalnost A llahu, d.., Koji u vezi s
tim kae: "Allah uzima due u asu njihove smrti, a i one

koje spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da Ul1lnl, a

ostavlja one druge do roka odreenog. To su, zaista, dokazi
za one koji razmiljaju. " o
Otuda, im se p rob udimo iz sna, Allah, d.., vraa nam
nae due, to iziskuje zahvalnost na tome. N adalje, kada usta
nemo iz kreveta, trebamo znati da je A llah, d.., Taj Koji nam

daje mo i sposobnost da se kreemo. Da to nije uinio, mi

ne bismo bili u stanju ni ustati iz' kreveta, to takoder iziskuje
zahvalnost Allahu, d.. Kada dorukujemo, trebamo znati da
je Allah, d.., Taj Koji nam je Svojom milou osigurao tu
hranu, imaj ui u vidu da je On Taj Koji ju je stvorio i njome
nas opskrbio, to takoer iziskuje zahvalnost A llahu, d..
K ad izademo na put, A llah, d.., osigurava nam ono to
e nas prebaciti do naeg posla. Bilo da se u tom sluaju radi
o autu koji posjedujemo ili sredstvu javnog prijevoza, zahval
nost za to pripada AlJahu, d.. Kad razgovaramo s ljudima,
trebamo znati da je Allah, d.., Taj Koji je naim jezicima dao
sposobnost govora, a da je htio, mogao ih j<: uiniti nijemima,

to takoer iziskuje zahvalnost Allahu, d.. Kada odemo na

posao, trebamo znati da nam je taj posao osigurao Allah, d..,
kako b ism o se pomou njega na halal - nain opskrbljivati i

hranili. to takoer iziskuje zahvalnost Allahu, d.. Kada se

l O l Ez-/.umcr, 42.

1 04

0 0 V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o i J I H

R O B O V A

vratimo naim kuama, trebamo znati da nam je Allah, d..,

dao supruge i potomstvo, to takoer iziskuje zahvalnost N jemu.
Prema tome, svaki ovjekov pokret u ivotu na ovome
svijetu iziskuje zahvalnost Allahu, d.., odnosno ovjek uvi
jek mora biti zahvalan. tavie, ovjek treba zahvaljivati Alla
hu, d.., i u situacijama u kojima nas zadesi neka nevolja,
imajui u vidu da ono to mi smatramo zlom nekada biva
dobro po nas. S tim u vezi, Allah, d.., kae: "O vjernici, za

branjuje vam se da ene kao stvari nasljeduj ete, preko volje

njihove, i da im tekoe priinjavate, s namjerom da neto
od onoga to ste im darovali prisvojite, osim ako budu oito
zgrijeile. S njima lijepo ivite! A ako prema njima odvrat
nost osjetite, mogue je da je ba u onome prema emu od
vratnost osjeate Allah veliko dobro dao. " o
Mi, dakle, trebamo zahvaljivati Allahu, d.., zato to je
u Njegovom odreenju dobro (hajr) , bilo da nam je ono po
volj i ili ne. Ono je po nas dobro, ali mi toga nismo svjesni, dok
to Allah, d.., zna. Prema tome, od nas se oekuje da budemo
zahvalni Allah u, d.., na svemu to nam se deava u ivotu
na ovome svijetu, jer na taj nain mi to vraamo N jemu kao
Stvoritelju, Koji zna ta je za nas najbolje.

102

l : n-Nisa, 1<J.

1 05

T E B E OBOAVAMO
I OD T E B E POMO TRA I MO

Prije nego to ponemo govoriti

Allahovim, d.., rije

ima: "Tebe oboavamo i od Tebe pomo traimo", moramo

ka:lati neto o jednom bitnom pitanju, a to je da postoje dvije
vrste vienja: vienje okom i vienje srcem, pri emu su ona
meusobno razliita.
Pod vienjem okom podrazumijeva se vienje neeg to

se nalazi pred nama. Ova vrsta vienja nema nita s pitanjem

vjerovanja, jer u ovom sluaju neemo rei: "Ja te vidim pred
sobom zato to zapravo ti mene vidi ... a budui da me vidi,
to je sigurno."
Pod vienjem srcem, podrazumijeva se pak vjerovanje

neto nevidljivo kao da

to

vidi pred sobom. Ova vrsta vie

nja pouzdanija je od vienja okom zato to se u tom slua

ju radi o vjerovanj u i pronicljivosti, a to je jako bitno. S tim
u vezi, Omer b. el-Hattab prenosi: "Dok smo jednoga dana
sjedili kod /\.llahovog Poslanika, s.a.v.s., pojavi se pred nama
jedan ovjek izrazito bijele odjee i jako crne kose. Na njemu
nisu bili vidljivi tragovi putovanja, a niko ga od nas nije znao.
l OG

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

Sjeo je do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pribliivi s voj a kolje

na njegovim i stavivi svoje d l anove na njegova stegna. Zatim

je rekao: 'O Muhammedd Obavijesti me o islamu.' Allahov

Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: I sl am je Ja svjedoi da nema
'

drugog boga osim A llaha i d a je M uhammeJ N j egov posla

nik, da obavlja namaz, daje zckat, posti mjesec ramazan i
obavi had ako to bude u stanju uiniti.' 'Obavijesti me o
imanu', ree. Allahov Po s la ni k , s.a.v. s., odgovori: 'Da vjeruje
u Allaha, Njegove meleke, N j egove kitabc, Njegove poslanike,
Sudnji dan, te da sve to se zbiva, dobro i loe, biva N jego

vom voljom i odredbom.' ' Istinu si rekao', ree ov a j a zatim

,

dodade: 'Obavijesti me o i hsanu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

odgov orio je: 'Da robuje Allahu (da Ga oboava) kao da

Ga vidi, j e r ako ti Njega ne vidi, On tebe vidi.' 'Obavijesti
me o Sudnjem danu', ree. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:
'Pitani o njemu ne zna vie od onoga koji pita.' 'Obavijesti
me o nj egovim predznacima', ree. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,

odgovori: 'Da robinja rodi sebi gospodaricu i da vidi kako se

go li i bosi obani natjeu u izgradnji visokih zgrada.' Zatim
je otiao,

ja sam ostao dugo . . . , pa mc j e Allahov Po s l a n ik

s.a.v.s., upitao: 'O Omer<:! Zna li ko j e ovo bio?' Odgovorio

sam: 'Allah i Njegov Poslanik na j bo l j e znaj u.' Onda je rekao:
'To je bio Dibril. Doao je da vas poui vaoj vjeri.'"
Rij ei A l l a h ovog Poslanika, s.a.v.s.: " ... da robuje Al lahu

(da Ga o bo av a) kao da Ga vidi, jer ako ti Njega ne vidi,

On teb e vidi" pod raz umijevaju vi e nj e srcem. U tom sluaju,
1 07

kada ovjek proui neki kur'anski ajet o Dennetu, on kao da

vidi dennetlije kako uivaju, a kada proui neki kur'anski ajet
o stanovnicima vatre (Dehennema) , tijelo mu se trese i kao
da gleda kako ih se kanjava.
Jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao je jednog
od svojih ashaba po imenu El- Haris, pa ga je upitao: "Kako
si osvanuo, o Harise?" El-Haris je odgovorio: "Osvanuo sam
kao pravi vjernik." Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Razmisli o onome to govori. Svaka rije ima svoje znae
nje. ta se podrazumijeva pod tvojim vjerovanjem?" El-Haris
je odgovorio: "Odrekao sam se ovoga svijeta, pa nou bdijem,
a danju postim. I kao da jasno vidim Prijestolje moga Gospo
dara, i kao da vidim stanovnike Denneta kako se meusobno
posjeuju, i kao da vidim stanovnike Dehennema kako se
meusobno dovikuju." Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re
kao: "O Harise! Spoznao si, pa sc pridravaj ."
S tim u vezi, Allah, d.., u Kur'anu, obraajui sc Svome
Poslaniku, s.a.v.s., kae: "Zar nisi uo ta je sa vlasnicima slo

na Gospodar tvoj uradio!"o:!

Neki orijentalisti koriste ovaj kur'anski ajet za kritiko
vanje i opovrgavanje Kur'ana. Naime, Allah, d.., u ovom
kur'anskom ajetu kae: "E lem tere?'' ("Zar nisi vidio?"), a
Allahov Poslanik, s.a.v.s., roen je u godini slona, tako da nije
mogao vidjeti ta je Allah, d.., uradio s vlasnicima slona, jer
je bio dijete od nekoliko dana ili mjeseci. Da je Allah, d..,
rekao: "E lem ta'lem?" ("Zar nisi znao?"), pomislili bismo
1m

El-f'il,

1 08

1.

O O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

8 0 I J I H

R O B O V A

da j e to neto samao od nekoga drugog ... , imajui u vidu da

se 7.nanje stjee ili da nas istome pouava neko drugi od ljudi.

Zato j e Allah, d.., u ovom kur'anskom ajetu rekao: "E lem

tere?'' ("Zar nisi vidio?")

Rei emo da je ovo jedno od pitanja vjerovanja, jer ono
to se u ovom sluaju podrazumijeva pod Allahovim, d..,
rij e ima

j e ste istinsko vie nj e ovjeka muslimana. N aime,

Kur'an je Allahov, d.., Govor, ije e itanje (uenje) biti po

bono djelo sve do Sudnjega dana, tako da se pod Allahovim,

d.., rijeima: "E lem tere" ("Zar nisi vidio"') podrazumije
va vienje koje se odnosi na svakog vjernika koji proui ovaj

kur'anski ajet. Imajui u vidu da se ovdje radi o Allahovim,

d.., rijeima, ovjek, dakle, svojim srcem vidi ono to ne
moe vidjeti svojim oima. Vienje srcem pouzdanije je od
vienja okom, imajui u vidu da oko moe prevariti ovjeka,

dok srce vjernika nikada ne vara.

Postoji neto to se zove zamjenicom treeg lica, pa kada

kaemo: "Zejd je doao", to bi znailo da je tu pred nama.

Meutim, kada kaemo: "Sreo sam Zejda", to bi znailo da

Zejd nije

tu

dok ga spominjemo.

N aime, postoji prvo, drugo i tree lice. Pod treim licem

podrazumijeva se onaj koji je odsutan i koga ne vi di mo dok
o njemu govorimo. Pod drugim licem podrazumijeva se onaj
koji je prisutan dok o njemu govori mo, dok se pod prvim
licem podrazumijeva onaj ko govori. Nijedno od pitanja vje
rovanja ne podrazumijeva konkretno vienje (vienje okom) .
1 09

M IL h. a. m rn e d

M.

a. r a. v i

Meutim, vjerovanje u ono to j e nevidljivo osih>urava nam

vienje srcem, koje je, kao to smo ve kazali, jae od vienja
okom.
Kad je rije o kur'anskom ajctu: "Neka je hvala Allahu,

Gospodaru svjetova!", pod rij eima Allah i Gospodar svje

tova podra:wmijeva se ono to je nevidljivo (odsutno). U
kur'anskom ajetu: ... Tebe oboavamo
"

. . .

" drugo l ice zau7.ima

mjesto treeg lica, odnosno u tom kur'anskom ajctu ne stoji:

"Njega oboavamo", nego: "Tebe oboavamo", to podrazu

mijeva pouzdano vienje srcem.
Kur'anski ajet: "Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe

pomo traimo" ukazuje na to da nas traenje pomoi od

Allaha, d.., spaava od ponienja na ovome svijetu, jer kada
traimo pomo od nekog drugog, mimo Allaha, d.., koliki
god njegov utjecaj i snaga bili, trebamo znati da je to sve u
granicama l j udskog. N adalje, s obzirom da ivimo u svijetu
promjena, deava se da onaj ko je jak i snaan postane slab te
da onaj ko ima utjecaja u jednom trenutku postane bjegunac
i skitnica koji nema nikakvog utjecaja. Kad do toga i ne bi
dolo, mogue je da se onaj od kojeg traimo pomo (mimo
Allaha, d..) ne odazove te da ne naemo koga ko e nam
pomoi._
Allah, d.., eli osloboditi vjernika ponienja na ovome
svijetu, pa zahtijeva od njega da pomo trai od ivoga, Koji
ne umire, Monoga, Koji ne gubi svoju mo, i Silnoga, ijoj
vlasti niko ne izmie. Kada zatraimo pomo od Allaha, d..,
11o

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I II

B O I J I H

R O B O V A

On staje uz nas i On je jedini koji je u stanju nau slabost

pretvoriti u snagu, a ponienje u dostojanstvo. Vjernik je uvi
jek suoen sa snanijim i monijim od sebe. To je otuda to
su onj koji se opiru Allahovom, d.., (Pravom) putu moni
i utjecajni ljudi koj i vole druge porobljavati. Vjernik ulazi u
sukob izmedu istine i neistine i s tim u vezi pomo trai samo
od Allaha, d.. To bi bilo ivotno pravilo, jer kad ovjek iscrpi
svoje mogunosti i kapacitete, pa ne uspije u svojoj namjeri,
ostaje mu jedino da se obrati svome Gospodaru, Koji je uvi
jek tu, nita ne zanemaruje i nita Mu u svemiru ne promie.
Prema tome, vjernik je uvijek okrenut nebu i Allah, d.., je
uvijek s njim.

111

U PU T I NAS NA PRAVI PU T

Time to vjerujemo u Allaha, d.., predoavamo sebi

N j egovo darivanje, blagodati i obilje milosti N j egovim stvo
renjima, time to tvrdimo da nema drugog boga osim Allaha,
d.., da samo Njega oboavamo, odnosno da Mu u robova
nju nikoga ravnim ne smatramo, te da samo od Njega pomo
traimo, postajemo Njegovi robovi, pa nas Allah, d.., pou
ava dovi koju prieljkuje svaki vjernik, a, kao Svojim robo
vima, Allah, d.., e nam sc odazvati, to potvruje sljedei
kur'anski ajet: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja

sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me

zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju
u Mene, da bi bili na Pravom putu. "o+
Vjernik od Allaha, d.., nikada ne trai ovozemaljska
dobra. Postavlja se pitanj e zato. Odgovor bi bio da je pravi
ivot na onome svijetu. To bi bio vjeni ivot i uivanje koje
ovjeka nee napustiti. Vjernik od Allaha, d.., nikada, npr.,
nee traiti da ga opskrbi velikim imetkom ili zgradom, imaju
i u vidu da je on svjestan da su to sve privremene i prolazne
stvari. Ne, on od Allaha, d.., trai samo ono to e ga spasiti
dehennemske vatre te uvesti u Dennet.
1 04

EI-Bekara, 1 86.

1 12

D O V E

V J f. R O V J E S N I K A

D O B R I H

8 0 I J I H

R O B O V A

Rezultat Allahove, d.., milosti j este to to nas j e pou

io ta da od N jega traimo ... , to iziskuje da Mu budemo
zahvalni. Prvo to vjernik trai od Allaha, d.., jeste uputa i
Pravi put: "Uputi nas na Pravi put." Postoje dvije vrste upu
te: uputa koja podrazumijeva upuivanje na put dobra i uputa
koja podrazumijeva pruanje pomoi. Prva vrsta upute odno
si se na sve l jude, dok se druga vrsta odnosi samo na vjernike
koji slijede Allahov, d.., (Pravi) put. Allah, d.., svim Svojim
robovima daje prvu vrstu upute, odnosno upuuje ih na put
dobra, i pojanjava im ga, pa ko hoe slijedi ga, dok onoga koji
nee, Allah, d.., preputa onome to eli. To bi bila sveopa
uputa koja predstavlja osnovu objava koje Allah, d.., sputa
ljudima. Naime, Allah, d.., pojasnio nam je Pravi put te nam
je kazao ta da inimo a ta da ne inimo, ta Ga ini zado
voljnim a ta iza;odva N jegovu srdbu. Ukazao nam je na stazu
kojom se trebamo kretati da bismo bili na Pravome putu te na
onu ije slijeenje s pravom izaziva Njegovu srdbu i gnjev.
Meutim, da li su na Pravome putu svi oni kojima je Allah,
d.., dostavio uputu? N e, nisu. S tim u vezi jeste i sljedei
kur'anski ajet: "l Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali,

njima je bila milija sljepoa od Pravog puta, pa ih je stigia

sramna kazna od munje, prema onome kako su zasluili. " o5
Prema tome, postoje ljudi koji se slobodom izbora (volje) ,
koju nam je Allah, d.., darovao, opredjeljuju za neslijeenje
Pravoga puta. A da je Allah, d.., h tio da svi budemo na Pra
vome putu, niko se od stvorenja ne bi mogao suprotstaviti
1 OS

Fussilct, 17.

1 13

M tt h a m m e d

M .

$ a ' r a v i

N j egovoj volji. Meutim, Alla h, d.., stvorio nas je i dao nam

slobodu izbora kako bismo M u se okrenuli svojevoljno i i7. na
klonosti, a ne zato to nas On na to prisiljava. ta sc deava s
onima koji slijede Allahov, d:.., (Pravi) put, a ta s onima koji
taj put ne slijede te se suprotstavljaju onome to Allah, d..,
eli u univerzumu?
Onima koji slijede Pravi put Allah, d.., pomae,

te

im

ulijeva lj ubav prema vjerovanju, bogobojaznosti i pokorno

sti N jemu. S tim u ve7.i, A llah, d.., u Kur'anu kae: "A one

koji su na Pravom putu On e i dalje voditi i nadahnut e ih

kako e se vatre sauvati." '06
Onima koji, dakle, slijede Pravi put Allah, d.., pomae i
poveava im bogobojaznost i ljubav prema vjeri, dok se od onih
do kojih stigne uputa, ali sc oni udalje od Pravoga puta i suprot
stave se Allahu, d.., Allah, d.., okree i ostavlja ih u njihovoj
zabludi. S tim u vezi jeste sljedei kur'anski ajet: "Onome ko

se hude slijepim pravio da ne hi M ilostivogveliao, Mi emo

"

ejtana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug postati. o7

Allah, d:.., u sljedeim kur'anskim ajetima uka?.Uje nam
na one koji su lieni druge vrste upute (upute koja podrazumi
jeva pruanje pomoi u vjerovanju), a njih je, kako u Kur'anu
stoji, tri kategorije:

"Zato to vie vole ivot na ovom nego na onom svije

tu, a Allah nee ukazati na Pravi put onima koji nee da

vjeruju. "o8 ;
1 06 Muhammed, 1 7 .
1 07 Ez-Zuhrut: 36.
1 08

1-'.n-Nahl, 1 07 .

1 14

D o v E

V J E RO V J E S N I K A

D O B R I H

B O I ) I II

K O R O V A

"Najlake tako oni mogu da izvre svjedoenje svoje

onako kako treba, i da se ne plae da e njihove zakletve
drugim zakletvama hiti pobijene. I hojte se Allaha i sluaj
te! A Allah nee ukazati na Pravi put ljudima koji su veliki

"Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o nje

govu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah
carstvo dao? Kad Ibrahim ree: 'Gospodar moj je
Onaj Koji ivot i smrt daje', on odgovori: 'Ja dajem
ivot i smrt!' - 'Allah ini da Sunce izlazi s istoka',
ree Ibrahim, 'pa uini ti da grahne sa zapada! ' I
nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nee uka
zati na Pravi put. u o "
Prema tome, oni koji su Ueni Allahove, d.., upute koja
podrazumijeva pruanje pomoi u vjerovanju nevjernici su,
grenici i nasilrllci.

"Uputi nas na Pravi put." ta se podrazumijeva pod tim

putem. Podrazumijeva se put koj i ovjeka dovodi do cilja. Za
to je nazvan Pravim putem? Zato to nas je Allah, d.., oba
vezao na njegovo slijeenje i zato to je to najkrai put koji
nas vodi do postizanja cilja. Prema tome, najkrai put izmeu
dvije take bio bi pravi put, i, otuda, kada ide ka nekom mje
stu, put kojim e se kretati jeste onaj u kojem nema krivina i
koji je u potpunosti pravolinijski.
1 09 EI-Ma'ida, 1 08.

l l O EJ.Bekara, 258.

1 15

M u h a m m e d

M .

S a r a v i

Nemojte misliti da j e 7.a udaljavanje od Pravoga puta po

trebna velika krivina. Ne, za to bi bila dovoljna i jako mala
krivina, imajui u vidu da i takvo odstupanje ima za rezultat
veliku udaljenost. Dovoljno je obratiti panju na prugu. N ai
me, kada voz skree s pruge, kojom se kree, novo odstupanje
od pruge kojom se ranije kretao u prvim momentima iznosi
svega nekoliko milimetara. Drugim rijeima, skretanje na po
etku biva neznatno, meutim to se dalje kree, odstupanje
biva sve vee, tako da na kraju put kojim se kreemo biva uda
ljen desetinama kilometara od puta kojim smo se ranije kretali.
Prema tome, bilo koje odstupanje, ma koliko malo i neznatno
bilo, .vodi nas daleko od Pravoga puta. Otuda sc pod dovom:

"Uputi nas na Pravi put" podrazumijeva put na kojem nema

odstupanja, makar ono iznosilo svega nekoliko milimetara,
odnosno put na kojem nema skretanja koje bi nas udaljilo od
Allahovog, d.., Pravoga puta.
Imajui u vidu navedeno, vjernik od Allaha, d.., trai da
ga uputi na najkrai put za stizanje do cilja. A ta je cilj?
Cilj je Dennet i uivanje na onome svijetu, i zato mi ka
emo: "Uputi nas, Gospodaru, na Pravi put, put koji e nas
dovesti do Denneta i na kojem nema odstupanja koje e nas
od njega udaljiti."
U jednom hadisi-kudsijju stoji da Allah, d.., kada Mu se
ovjek obrati rijeima: "Uputi nas na Pravi put", kae: "To je

pravo Moga roba i njemu pripada ono to trai."

" . . . na put onih kojima si milost Svoju darovao." Po
stavlja se pitanje ko su oni kojima je A l lah, d.., Svoju milost
1 16

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B o t J I II

R O B O V A

darovao. S tim je u vezi sljedei kur'anski ajet: "Oni koji su

posluni Allahu i Poslaniku bit e u drutvu vjerovjesnika,

i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah mi
lost Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti ! " ' "
Prema tome, kada kaemo:

"

. . . n a put onih kojima si

milost Svoju darovao", mi od Allaha, d.., traimo da bude

mo u drutvu vjerovjesnika, pravednika, ehida i dobrih ljudi,
odnosno da On uini da se kreemo istim onim putem kojim
su se i oni kretali, kako bi na onome svijetu bili u njihovom
drutvu.
To je kao da, dakle, na taj nain traimo od Allaha, d..,
visok poloaj u Dennetu, imajui u vidu da su svi gore spo
menuti na takvom poloaju u Dennetu, odnosno kao da od
Njega traimo da nas uputi na put na kojem nema odstupa
nja i koji e nam u najkraem roku osigurati visok poloaj na
onome svijetu.
Ako znamo da je Allah, d.., rekao: "To je pravo Moga

roba i njemu pripada ono to trai, podra:wmijeva se da

e se Allah, d.., odazvati na tu dovu time to e nam dati
visok poloaj na onome svijetu, s tim da uivanje u Allaho
vim, d.., blagodatima na onome svijetu nije poput onoga na
ovome svijetu i ne moe se mjeriti ljudskim mjerilima. A ako
se ne mogu m jeriti i pobrojati blagodati ovoga svijeta, ta je
onda

blagodatima onoga svijeta?! S tim u vezi, Allah, d..,

u Kur'anu kae: "U njemu e imati to god zaele, a od Nas

i vie.""
I l l En-Ni sa, (><J.

1 1 2 Kaf, 35.

1 17

To bi znailo da neemo, samim time to nam padne na

um, na onome svijetu nai samo ono to budemo traili, nego
se kod Allaha, d.., nalazi i vie od onoga to hudemo traili
i prieljkivali. Prema tome, On e nam dati ono to budemo
eljeli, a i nama nepoznate blagodati koje ne budemo trai
li. Ovdje se, dakle, radi samo o poreenju kojim Allah, d..,
sliku tih blagodati pribliava naim umovima. N aime,

De

nnetu postoji ono to oko nije vidjelo, :za to uho nije ulo i
to ljudskome srcu nije na um palo.
Budui da u naem umu mora postojati ono to imenu
jemo nekim izrazom, za ono to nam nije poznato ne postoji
ni rije u jeziku kojom bismo to izrazili. Tako smo, npr., rije
televizor spoznali tek n akon to je izumljen i nakon to je
poprimio potpuno precizno znaenje i smisao. I sti je sluaj i
s rijeju avion. Da bi, dakle, imenovali neto nekim iuazom,
to neto prvo mora postojati. Zato se sve jezike akademije u
svijetu s vremena na vrijeme okupljaj u kako bi za nove stvari,
koje su ljudi izumili i ija je funkcija postala po7.nata, utvrdili
odgovaraj ue rijei i iuaze.
Sve dok postoji takvo jeziko pravilo, u jezicima l j udi
nee postojati izrazi za blagodati i uivanja stanovnika De
nneta, imajui u vidu da ih nije vidjelo ljudsko oko, da za njih
nije ulo ljudsko uho te da nisu na um pala ljudskim srcima.
Zato nam sve ono to itamo u Kur'anu samo pribliava sliku
a ne daje sutinu onoga to se nalazi

Dennetu. S tim u vezi,

1\Jlah, d.., u Kur'anu, kada govori o Dennetu, kae:

"Zar

je Dennet, koj i je obean onima koji se Allaha boje - u ko -

1 18

D O V E

V J E R O V J IO S N I K A

D O B R I H

8 0 I) I H

RO B O V A

jem su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepro

mjenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju,
i rijeke od meda procijedenog i gdje ima voa svakovrsnog
i oprosta od Gospodara nji hova - zar je to isto to i patnja
koja eka one koji e u Vatri vjeno boraviti, koji e se uza
vrelom vodom poj iti, koja e im crijeva kidati !"":'
Ovdje se, dakle, ne radi o stvarnom stanj u stvari u De
nnetu, nego je rije samo o primjeru kojim to Allah, d7..., pri
bli:ava naim umovima, i majui u vidu da u ljudskjm jezicima
ne postoje izrazi koj i nam mob'll dati pravu sliku onoga to se
nalazi

Dcnnetu.

Pod rijeima:

izazvali

. . .

"

. . . A ne onih koji su protiv sebe srdbu

" podra7.Umijevaju se oni na koje se Allah, d.., ra

srdio, koji su Mu i skazali neposlunost te gri j ehe ine, koj ima

je Allah, d7..., uskratio uputu pod kojom sc podrazumijeva

pru7.anje pomoi u vjerovanju, koji su spoznali Pravi put, pa
od njega odstupili i poinili sve ono to je Allah, d.., zabra
nio, tc su zas luili N j egovu srdbu.
Prema tome, znaenje gore navedenih ri jei bilo bi: "Gos
podaru! Ne otvaraj nam put na kojem emo zasluiti Tvoju
srdbu, kao to su je zaslu7.ili oni koji su odstupili od Tvoga
puta kako bi u ivotu na ovom svijetu vlast uzeli u svoje ruke
i kako bi bespravno ptisvajal i tu u i movinu."
Rijei:

"

... oni koji su protiv sebe srdbu izazvali" dio su

i sljedeeg kur'anskog ajeta: "Reci: 'Hoete li da vam kaem

koji su gori od takvih i koje e Allah jo tee kazniti? Oni

koje je Allah p rokleo i na koje se rasrd io i
l l .'l Muha mmcd, l S .

maj mune i
1 19

M " h a. m m e d

M .

$ a ' r a v i

svinje pretvorio, oni koji su se ejtanu klanjali - njih eka

najgore mjesto,jeroni su najdalj e s Pravogputaodlutali.'"''4
Ovi kur'anski ajeti govore o I sraelianima.
Kada su u pitanju rijei: " . . . niti onih koji su zaluta

li . . . ", treba rei da postoje izrazi dali i mudill. Pod dallom

se podrazumijeva onaj koji je zalutao te slijedi neki d r ugi, a ne
Allahov, d.., (Pravi) put, onaj koji je u svojoj zabl uill otiao
daleko od upute i Allahove, J.., vjere. On je, dakle, zal utao i
ne poznaje put koji vodi onome to eli da postigne. DrUt,rim
rij ei ma, on j e na ovome svijetu iz-:,rubljen i daleko od Allaho
vog, d.., (Pravog) puta, te je kao takav ejtanov pomaga.
S druge strane, pod rijeju mudill podrazurriljcva se onaj
koji sc ne zadovoljava samo time to je on daleko od Allaho
vog, d.., (Pravog) puta i koji sc u zivotu ne rukovodi upu
tom, nego i druge vodi u zabl ud u podstiui ih na nevj erova
nje te odstupanje i udaljavanje od Pravoga puta. Na Sudnjem
e danu svaki grenik nositi (samo) svoje grijehe ... samo e
onaj koji se podrazumijeva pod rijeju mudill no s i t i i svoje
grijehe i grijehe onih koje je odveo u zabl udu, to potvruju
sljedee Allahove, d.., rij ei: " ... Da bi na Sudnjem danu

nosili itavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da

oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to to e
oni nositi! ""5
Prema tome, uei (itajui) kur'ansko poglavlje El- Fati
ha, mi od Allaha, d.., traimo zatitu da ne budemo meu
1 1 4 E1-M a'ida, 60.

l S l : n-Nahl, 2S.

1 20

D o v E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

6 0 I J I H

R O B O V A

onima koji su zalutali (dallun). U tom poglavlju ne spominju

se oni koji druge u zabludu vode (mudillun), meutim da
bi neko postao mudill, prvo mora biti dali, tako da traenje
zatite protiv zablude u ovom sluaju podra:zumijeva oboje.
N aime, time to traimo zatitu da ne budemo jedni od onih
koji su zalutali (dallun), mi, zapravo, traimo zatitu da ne
budemo meu onima koji druge u zabludu vode (mudillun).
Ostaje nam da neto kaemo o rijei amin koju, po uzoru
na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izgovaramo nakon uenja po
glavlja El-Fatiha. Naime, njemu je izgovaranje te rijei nakon
uenja poglavlja El-Fatiha preporuio Dibril, a.s., to znai
da to nije Allahova, d.., rije (dio Objave) , nego neto to j e
Allahovom Poslaniku, s.a.v. s., preporuio Dibril, a.s.
Znaenje te rijei bilo bi: "Usliaj, Gospodaru, ono to
Te molimo." Pod rijeima (dovom) : "Uputi nas na Pravi put,

na put onih kojima si milost Svoju darovao" podrazumijeva

se neto ij a se realizacija oekuje, dok se pod rijeju amin
podrazumijeva dova kojom se ta realizacija trai. Uenjaci se
razilaze u vezi s pitanjem da li je ta rije arapska ili nije.
Meutim, to nas onda dovodi do sljedeeg pitanja: " Kako
e se u Kur'anu nai nearapska rije kada AIJah, d7..., kae da
je on arapski (na arapskom j eziku)?"
Odgovor bi bio sljedei: "N earapske rijei u Kur'anu ne
giraju da je Kur'an u cijelosti na arapskom jeziku. N aime, Ara
pi razumiju Kur'an, a izrazi o kojima je ovdje rije uli su u
arapski jezik prije sputanja Objave, s tim da su mnogo bile

1 21

M u h o, m m e d

M .

$ o, ' r o, v i

upotrebi, tako da su se Arapi na njih navikli, te su na taj nain

postale arapske.
Kada, dakle, nakon prouene Fatihe kaemo: "Amin", tj.:
"Uputio sam Ti dovu, Gospodaru, pa je usliaj", mi se zapra
vo uenjem Fatihe ne zadovoljavamo samo time da kaemo:

"Uputi nas", nego od Allaha, d.., traimo i da nam tu dovu

uslia. Kada pak klanjamo u dematu i ujemo imama kako
ui Fatihu pa kaemo: "Amin", mi zapravo na taj nain ue
stvujemo u dovi koju ui imam.
S tim u vezi, kada je Musa, a.s., traio od Allaha, d..,

da zatre i uniti faraonov narod i njihov imetak, Allah, d..,

rekao je: '"Usliena je molba vaa! ' , ree On, 'a vas dvoji

ca na Pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne

povodite! "'"6 Allah, d.., obraa se, dakle, ovim rijeima Mu
sau i H arunu, a.s., iako je Musa, a.s., taj koji Mu je uputio
dovu. Meutim, H arun, a.s., je na tu dovu izgovorio: ''Amin",
pa je u njoj postao sauesnik.

1 1 6 J unus, R9.

1 22

OD L I KE RAZ B ORI T I H I NJI H OVA DOVA

Ko su razboriti? I kakva je njihova dova?

Na ova pitanja odgovor daje Allah, d..: "Za one koje i

stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebe

sa i Zemlje razmiljaju. ' Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud
stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri! "'" 7
Oni, dakle, govore: "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud

stvorio", jer Ti si istina, i Ti si uistinu stvorio nebesa i Zemlju,

i Ti si uistinu postavio pravila i zakonitosti, pa je naa dunost
da na pravi nain prihvatimo blagodati koje si za nas stvorio.
Ako ih neki ljudi bespravno prihvate, one e im donijeti :r. lo i
nesreu. Prenosi se da je prije dolaska lsaa, a.s., pravom vjer
niku meu I sraelianima, koji je trideset godina iskreno robo
vao Bogu, oblak pravio hlad gdje god da je iao. Oni su, dakle,
kada bi vidjeli nekoga kome je oblak pravio hlad gdje god da
je iao, znali da je on iskreno robovao Bogu trideset godina.
Tako je jedan od njih robovao Bogu trideset godina, ali se nije
pojavio oblak koji bi mu pravio hlad gdje god da je iao. Na to
se poalio svojoj majci koj a mu je odgovorila: " Moda ti j e ne
to (zbog nepanje) promaklo." Uzvratio je: "Ja se toga, maj1 1 7 i\lu l mran, 1 9 1 .

1 23

M t h a m m e d

M .

a ' r a v i

ko, ne sjeam." Majka je dodala: "Moda si nekada pogledao u

nebo (neto poelio), a nisi razmiljao (o Bogu)?!" Odgovorio
je: "Moda se (upravo) to desilo." Onda mu je majka kazala:
"To je ono zbog ega ti se ovo (nij e) desilo."
Ova nas pria podsjea na obavezu neprestanog razmi
ljanja o Allahu, d.. Prenosi se da je h. Alija, r.a., jednom pri
ljkom rekao: "Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., probudio
u toku noi, oistio bi zube (misvakom), a zatim bi pogledao
ka nebu."
Prema tome, pogled prema nebu podrazumijeva pogled
ka uzvienosti (veliini), a pogled ka uzvienosti (veliini) po
drazumijeva razmiljanje o mudrosti Stvoritelja.
Pogled prema nebu ini da ovjek pone razmiljati o uzvi
enosti Stvoritelja. Otuda kada ovjek spava na leima pa se
probudi i, gledajui prema nebu, razmisli, npr., o njegovoj div
noj plavoj boji i zvijezdama koje na njemu svjeducaju te kae:
"Svjedoim da ti ima Stvoritelja i Gospodara", on u pravo vri
jeme i na pravi nain ini dovu Allahu, d.., pa mu On oprata.
U sirama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je
jedne noi, koja j e bila rezervisana za h. Aiu, r.a., Allahov Po
slanik, s.a.v.s., doao kod nje i, prema onome to je ona kazala
Abdullahu b. Omeru, r.a., legao uz nju tako da su im se tijela
dodirivala te rekao: "O Aia! Dozvoljava li mi da ovu no
provedem u robovanj u Allahu (ibadetu)?"
Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je, dakle, u pravu kada je za
traio od h. Aie, r.a., dozvolu, imajui u vidu da je ta no bila
1 24

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

rezervisana za nju. H . Aia, r.a., odgovorila mu je: "O Allahov

Poslanic! Ja uivam u tvojoj blizini i uivam u tvojoj ljubavi.
Dozvoljavam ti to."
Ovdje je h. Aia, r.a., bila oprezna. N aime, ona je voljela
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali je rekla: "Ja uivam u tvojoj
blizini", a to su rijei koje imaju lijepo znaenje.
Desilo se pak da su u vezi s ovim rijeima neki od onih
koji cjepidlae u vjeri kazali: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je
star, i razlika i7.meu njega i h. Aie, r.a., (u godinama) bila je
velika, tako da se pod ovim njenim rijeima podrazumijeva
(njena) ravnodunost prema njemu." Meutim, h. Aia, r.a.,
je na te rijei odgovorila i prije nego to su izreene, imajui
u vidu da je kazala: "O Allahov Poslanie! Ja uivam u tvojoj
blizini i uivam u tvojoj ljubavi. Dozvoljavam ti to."
To je lekcija koju nam prua Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kako bismo znali kako da se odnosimo prema naim porodi
cama, pa ak i kad je rije o naem ibadetu. N aime, on ne eli
da ovjeka, nakon to obavi sve svoje dunosti (farze), bilo
ta odvraa od njegove porodice, makar to bio i ibadet, osim
nakon to od njih zatrai dozvolu.
Zato? Zato to Allah, d.., ne dozvoljava suprugama
dobrovoljni ibadet prije nego to za to zatrae dozvolu od
svojih mueva. N aime, ako ele obaviti dobrovoljni namaz ili
upranjavati dobrovoljni post, moraj u za to traiti dozvolu od
svojih mueva, pa ako im to oni do7.vole, mogu to i initi, a
ako im ne dozvole, onda i ne mo!,ru.
1 25

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao j e j ednom prilikom: "Naj

bolji meu vama jesu oni koji su najbolji prema svojim poro
dicama, a ja sam meu vama najbolji prema svojoj porodici."
N aime, kada se mu priblii svojoj supruzi, on eli da je
sauva od ljudskih tenji i prohtjeva. S tim u vezi, kada ena
eli iskoristiti svoje vrijeme, a naroito ako ima inou, ona na
to ima pravo. Ako pak mu eli provesti vrijeme u dobrovolj
nom ibadetu, i on za to treba traiti dozvolu od svoje supruge.
Nadalje, moe se rei da je ena koja nema inou duevno
spremnija dozvoliti svome muu da se u ovakvim situacijama
posveti ibaderu. Prema tome, kao to to moemo vidjeti, vjer
ski pravnici imaju adekvatno tumaenje za ovakve situacije.
Jednom prilikom, h. Omeru b. ei-Hattabu, r.a., doe jedna
ena alei se na svoga supruga. alba se odnosila na to da joj
mu ne prilazi (kao eni). H. Omer b. el-Hattab, r.a., imao je
jednog cijenjenog i potovanog sahabiju, pa mu je rekao: "Daj
im svoje (erijatskopravno) tumaenje." Onda se sahabija obra
tio njenom suprugu i rekao mu: ''Ako pretpostavimo da ima
etiri ene, svakoj eni pripada po jedna no (svaka etvrta).
Ako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od h. Aie, r.a., traio dozvolu
za injenje ibadeta Allahu, d.., onda je to lekcija na osnovu
koje se svi muevi trebaju odnositi prema svojim suprugama na
takav nain da kod njih ne ostane tenji i prohtjeva."
Meutim, mi smo svjedoci da neki ljudi ne trae dozvole
od svojih porodica (suprunika) ne samo za ibadet nego ni za
injenje grijeha.
1 26

D o v E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

To j e ono to kvari i rui porodice. Ono to, npr., narua

va odnose u porodici jeste situacija u kojoj ovjek zanemaruje
svoju suprugu te svoje vrijeme provodi s drutvom u kafani ili
na nekom drugom mjestu ne vodei pri tome rauna o svojoj
porodici.
Zato ne ide kui da se drui sa svojom porodicom i da
udovolji njihovim eljama kako bi se njegovim prisustvom
meu njima, a ne na nekom drugom mjestu, umirila njegova
supruga i kako bi se odnosi u porodici stabilizovali?
Allahov Poslanik, s.a.v.s., trai dozvolu od h. Aie, r.a., i
ona mu je daje te dodaje: "Onda je ustao (i o tiao) do mjei
ne te abdestio, a zatim j e stao na namaz i plakao, pa je uio
(Kur'an) i plakao, pa je hvalio Allaha, d.., i zahvaljivao Mu
te plakao, tako da se zemlja nakvasila. Onda je doao Bilal i
rekao: 'O Allahov Poslanie! Vrijeme je sabah-namaza.' Zatim
je vidio da plae, pa je upitao: 'O Allahov Poslanie! Je li to
plae,

Allah, d.., oprostio ti je i grijehe koje si poinio i

one koje e poiniti?!' Allahov Poslanik, s.a.v. s., odgovorio

mu je: 'Zar da ne budem rob zahvalni?! O Bilale! Veeras su
mi objavljene sljedee rijei:

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana

zaista su znamenja za razumom obdarene, za one
koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o
stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. 'Gospoda
ru

na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti hudi

i sauvaj nas od patnje u Vatri ! Gospodaru na,

1 27

M u h a m m e d

M .

S a ' r a v i

onoga koga Ti bude u Vatru ubacio Ti si ve osra

motio, a nevjernicima nee niko u pomo pritei.
Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji poziva
u vjeru; 'Vjerujte u Gospodara vaeg! ' - i mi smo
mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti nam gri
jebe nae i prei preko hravih postupaka naih,
i uini da poslije smrti budemo s onima dobrima.
Gospodaru na, podaj nam ono to si nam obeao
po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne
osramoti! Ti e, doista, Svoje obeanje ispuniti! '
I Gospodar njihov i m s e odaziva: 'Nijednom trud
beniku izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni
mukarcu ni eni - vi ste jedni od drugih. Onima
koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani
i koji budu na Putu Mome mueni i koji se budu
borili i poginuli, sigurno u preko hravih djela
njihovih prei i sigurno u ih u dennetske bae,
kroz koje e rijeke tei , uvesti; nagrada e to od
Allaha biti. - A u Allaha je nagrada najljepa. ' Neka
te nikako ne obmanjuje to to oni koji ne vjeruju
po raznim zemljama putuju: kratko uivanje, a po
slije - Dehennem e biti mjesto gdje e boraviti, a
uasno je to prebivalite! A one koji se Gospodara
svoga boje ekaju dennetske bae, kroz koje e
rijeke tei, u koj ima e vjeno ostati - takav e biti
Allahov doek. A ono to ima u Allaha bolje je
1 28

za

D o v E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B o I ) I H

R O B O V A

one koji budu dobri. Ima i sljedbenika Knjige koji

vjeruju u Allaha i u ono to se objavljuje vama i u ono
to je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne
zamjenjuju Allahove rijei za neto to malo vrijedi;
oni e nagradu od Gospodara njihova dobiti. - Allah
e zaista brzo raune svidjeti. O vjernici, budite
strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte i Allaha se
bojte, da biste postigli ono to elite. ' 1 1 H
Zatim je dodao: 'Teko onome koji ih proita a o njima
ne

razmisli. Teko onome koji ih "u usta uzme'' pa ih dobro

ne

razn1otri ."'
To j e ono to se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u

vezi s posljednjim ajetima poglavlja Alu I mran, m'e u koj ima

je prvi:

"

U stvaranju

nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana

zaista su znamenja za razumom obdarene.

U tim ajetima sadran je Pravi put i dokazi u vezi s njime, a

govore i o saobraanj u s Allahom, d.., i Njegovom spominja

nju u svakom polo7.aj u: i stojei i sjedei i leei: " . . . za one koje

i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebe

sa i Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud
stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas od patnje u Vatri! "
Prvo to primjeujemo jeste d a s e o d onih koji s u razu
mom obdareni trai da spominju Allaha, d.., i stojei i sje
dei i leei. Neki uenjaci u vezi s A llahovim, d.., rijeima:

" . . . za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju . . "

.

1 1 8 Alu

Imran, 1 90-200.

1 29

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

kau da se pod njima podrazumijeva namaz, tako da oni koj i

namaz n e mogu obavljati stojei trebaju t o initi sjedei, a
oni koj i namaz ne mogu initi ni sjedei trebaj u to initi le
ei.
Meutim, ovi su uenjaci specificirali neto to ima op
enito znaenje. Naime, Kur'an ne proturjei sam sebi, nego
jedan njegov dio tumai i nadopunjuje drugi. Tako u Kur'anu
Allah, d.., u vezi s namazom u sluaju opasnosti kae: "Kada
ti bude medu njima i kad odlui da zajedno s njima oba
vi molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka
svoje oruje uzmu; i dok budete obavljali molitvu; neka
drugi hudu iza vas, a onda neka dodu oni koji jo nisu oba
vili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka
drie oruje svoje i neka hudu oprezni. Nevjernici hi jedva
doekali da oslabi panja vaa prema oruju i oruu vaem,
pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala
kia ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oruje svoje
odloite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pri
premio sramnu patnju. "' "9

Kako vjernik ne bi pomislio da se Allah, d.., treba spo

minjati samo u pet obaveznih dnevnih namaza, Allah, d..,
dodaje: "A kada molitvu zavrite, Allaha spominjite, i sto
j ei, i sjedei, i leei. A u sigurnosti obavljajte molitvu u
potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odredeno vri
j eme molitvu obavljaju. " o
1 19

En-Nisa',

1 20

En-Nisa', 1 03.

1 30

1 02.

D O V E

V J E R O VJ E S N I KA

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

Tj., ako se radi o namazu, spominjanje Allaha, d.., o ba

vezni je clio namaza, dok nakon namaza vjernici, npr., razmi
ljaju o stvaranju nebesa i Zemlje potvrujui da sve to Allah,
d.., nije uzalud stvorio. U tom sluaju, trebaju kazati: "Sau

vaj nas od patnje u Vatri! " Ako se pitamo zato, odgovor bi

bio da sve to sjeanje na Allaha, d.., i Njegovo spominjanje
nisu dovoljni da izmiri nae obaveze prema Allahu, d.. Zato
vjernici dodaju i sljedee rij ei: "Gospodaru na, onoga koga

Ti bude u Vatru ubacio, Ti si ve osramotio, a nevjernici

ma nee niko u pomo pritei. "
To je velianstveno. N aime, oni ne spominju kaznu onih
koji su zavrili u Vatri (Dehennemu), nego spominju njihovo
ponienje od Allaha, d.. Kao da j e to ponienje gore i vee
zlo od kazne u Vatri. Ko je taj koji nam je ukazao toliku mi
lost? Allah, d.., jeste Taj Koji nam je pomogao i uputio nas
kako da Ga spominjemo i kako da razmiljamo o stvaranju
nebesa i Zemlje. Da li je onda ispravno da Mu uzvratimo po
ticanjem tih blagodati?! A ta se deava s onima koji zavrava
j u u Vatri (Dehennemu)? Oni, dakle, doivljavaju ponienje,
da nas Allah, d.., od toga zatiti i sauva, i "nevjernicima

(njima) nee niko u pomo pritei'' , tj. niko i h nee sauvati

od kazne u vatri.
Nakon tih rijei, u Kur'anu stoji: "Gospodaru na, mi

smo uli glasnika koji poziva u vjeru; 'Vjerujte u Gospoda

ra vaeg! ' , i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti
1 2 1 Alu lmran, 1 9 1 .

1 22 Alu l m ran, 1 92.

131

M u h a m m e d

M .

$ a ' r a v i

nam grijehe nae i prei preko hravih postupaka naih, i

uini da poslije smrti budemo s onima dobrima.
ovjek je, dakle, prije nego to mu doe vjerovjesnik, du
an svojim srcem i svojim umom razmiljati o znakovima u
kosmosu te pojmiti kako iza tog kosmosa stoji neka sila koja j e
njemu skrivena i nepoznata. Koj a j e to sila? ovjek posmatra
ovaj udesni kosmos te sam sebi govori: "N ije mogue da j e
ovaj kosmos bez stvoritelja. I z a njega stoji neka sila u kojoj su
objedinjene mo i mudrost. To je krajnja granica do koje o
vjekov um mo7.e stii. Medutim, moe li lj udski um spoznati
da je ime te sile Allah? I moe li spmmati ta ta sila od njega
trai i oekuje? Ne, ne moe. Zato je potreban vjerovjesnik
koji e nas obavijestiti o toj sili.
To je zabluda u koju su pali filozofi, imajui u vidu da su
tragali za onim to se nalazi iza pojavnog (materijalnog) . Mi
znamo da postoje dvije vrste znanosti: znanost koj a sc bavi
pojavnim (materijalnim) i koja se zasniva na eksperimentu, i
znanost koja se bavi metafizikim, odnosno onim to se krije
iza pojavnog (materijalnog) . Druga spomenuta 7.nanost jeste
labirint filozofa i zabluda u kojoj se nisu sloile dvije razliite
kole niti jedan akter neke od tih kola s drugim akterom iste
te ili neke druge kole.
Zato se ne slau? Zato to tragaj u za onim to se kri
je iza pojavnog (materijalnog). Ono to se pak krije iza po
javnog (materijalnog) nevidljivo je i nama nepoznato, a ono
to je takvo ne ulazi u laboratorij. Ono to ulazi u laboratorij
1 32

D O V E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

pojavna je i materijalno, a kada laboratorij da rezultate, onda

se ti rezultati ne dotjeruju i ne uljepavaju. Prema tome, onaj
koji asno i poteno (bez pristrasnosti) pristupi znanstvenom
eksperimentu u laboratoriji doi e do nekih rezultata, dok
onome koji njemu ne pristupi na taj nain, laboratorija nee
nita pruiti.
Zato mi, kad je rije o materijalistikim znanostima, ne
pravimo razliku izmeu takvih ruskih komunistikih i ame
rikih kapitalistikih znanosti. Prema tome, ne postoji komu
nistika ni kapitalistika hemija, kao to ne postoji ni ruska ni
amerika elektrina energija. Hemija je jedna, kao to je jedna
i elektrina energija, imaj ui u vidu da su one produkt materi
jalnih eksperimenata i laboratorija.
Jedna od udnih pojava, koju ne primjeuju spomenuti
zaslijepljeni i zavedeni ljudi, j este da svaki (vojni) tabor nastoji
od drugoga u krasti materijalna saznanja koja su produkt ek
sperimenta i laboratorije. Tako se pijuni prebacuju od jednog
do drugog (voj nog) tabora kako bi ukrali nacrte i skice borbe
nih aviona ili raketa. Oni, dakle, jedni druge uhode i pijunira
ju kako bi doli do nekog materijalnog saznanja.
Meutim, ta je s pretpostavkama i teoremama? Svjedoci
smo kako svaka strana podie zid pred pretpostavkama i teo
remama drugih. Oni u tom sluaju, dakle, postavljaju barijere,
dok se u sluaju materijalnih saznanja pretvaraju u lopove.
Zato se i prema pretpostavkama i teoremama ne odno
se kao i prema materijalnim saznanjima? Svaki tabor tei da
1 33

M u h a m m e d

M .

S a r a v i

se suprotstavi gledanjima drugoga na vlast, ljudsko drutvo i

ekonomiju, dok jedni od drugih kradu materijalna saznanja.
Naime, teoretska gledanja su produkt elja i hirova, dok su
materijalna saznanja, kao to smo kazali, u skladu s laborato
rij skim injenicama, koje se ne dotjeruju i ne uljepavaju.
Otuda, ako ovjek razmilja svojom glavom, si!:,TUrno e
kazati kako iza stvaranja kosmosa stoji neka udesna sila.
ovjek je po svojoj naravi svjestan toga pa (se oekuje da)
kae: "Ako stopa ukazuje na hod i kretanje, onda i sve to (to
postoji) ukazuje na Milostivog i Sveznajueg."
To je, dakle, uroeni argument koji u kazuje na postojanje
neke sile, kojoj, meutim, nismo u stanju spoznati ime.
Zato se uho okree prema onome koji e ga obavijestiti o
njenom imenu, pa ako neko doe i kae: "Ja sam izaslanik te
sile", te da je njeno imc Allah, za pretpostaviti je da e mu se
lj udi okrenuti, imaj ui u vidu da e im rijeiti zagonetku (otkri
ti tajnu) koja ih je zaokupljala. Zato vjernici govore:

"Gospo

daru na, mi smo uli glasnika koji poziva u vjeru; 'Vjerujte

u Gospodara vaeg! ' , i mi smo mu se odazvali."
Kao da je um svakog od njih zaokupljen potrebom spo7.navanja Stvoritelja, pa nakon toga dodaju: "Gospodaru na,

onoga koga Ti bude u Vatru ubacio Ti si ve osramotio, a

nevjernicima nee niko u pomo pritei."
Prvo to im (nakon toga) pada na um jeste odbacivanje
loih djela imajui u vidu da se najvredniji ljudi stalno optu
uju za nemar i propuste. Zato jo kau: "Gospodaru na,
1 34

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R i li

B o i J I H

R O B O V A

oprosti nam grijehe nae i prei preko hravih postupaka

naih."
Kada pogledamo kur'anski sadraj, vidjet emo da j e gri
jeh jedno, a loe djelo drugo. Za grijeh je potreban oprost, a
za loe djelo iskup. Tako je, npr., iskup za zakletvu obavezan
kad god se vjernik zakune pa

tu

zakletvu prekri. Taj bi iskup,

dakle, bio naknada za prekrenu zakletvu. Kada je pak rije o

stvarima koje imaj u veze s neposlunou Allahu, d.., onda
se tu radi o grijehu, dok se pod loim djelom podrazumije
va neto to je u odnosu prema Allahovim, d.., robovima
u suprotnosti s N jegovim (Pravim) putem. Naime, kada o
vjek iskazuje neposlunost Allahu, d.., on na taj nain ne
nanosi zlo Allahu, d.., jer gdje je ovjek u odnosu na Njega,
nego time samo ini grijeh za koji slijedi kazna. Meutim, kad
je, pak je rije o suprotstavljanju Allahovom, d.., (Pravom)
putu u odnosu prema Njegovim robovima, to bi bilo loe dje
lo, imajui u vidu da ovjek na taj nain zapravo nanosi zlo.
Zato vjernici govore: "Gospodaru na, oprosti nam gri

jehe nae i prei preko hravih postupaka naih."

Meutim, ko je taj koji im je dao do znanja da izmeu
grijeha i loeg djela postoji razlika, te da je za grijeh potreban
oprost, dok je za loe djelo potreban iskp. To je Allahov Po
slanik, s.a.v.s., koji je od Allaha, d.., dostavio Poslanicu. I on
je taj koji nam je ukazao na razliku izmeu grijeha i loeg djela.
Jednoga je dana sjedio meu svojim ashabima, pa je ndrijc
mao (zaspao) , a zatim se probudio i nasmijao.
1 35

M u h a m m c d

M .

$ a ' r a v i

N aime, Enes, r.a., pripovijeda da su jednoga dana, dok

je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio (meu njima), vidjeli da se
nasmijao, tako da su mu se ukazali sjekutii. H. Omer, r.a.,
upitao ga je: "O Allahov Poslanie! ta te je nasmijalo?" Alla
hov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Dvojica ljudi iz moga
ummeta dovedena su pred U zvienog Gospodara, pa je jedan
od njih rekao: 'Pripii mi, Gospodaru, dobra djela moga brata
za nepravdu koja mi je uinjena (koju mi je uinio).' Na

to

je

Allah kazao: 'Svoja dobra djela daj svome bratu za nepravdu

koja mu je uinjena (koju si mu uinio).' Onda je drugi brat re
kao: 'Nije ostalo vie nijedno moje dobro djelo.' Na to je prvi
brat kazao: 'Neka Gospodar preuzme na Sebe moje grijehe."'
Tada su se oi AUahovog Poslanika, s.a.v.s., napunile suzama,
a zatim je rekao: "To je uistinu veliki dan, dan u kojem e
ovjeku biti potreban neko ko e na sebe preu7.eti njegove
grijehe. Onda je Allah, d.., kazao prvome bratu: 'Podi1:,tni
glavu i pogledaj ka (dennetskim) baama!' Podigao je glavu i
rekao: 'Vidim, Gospodaru, gradove od srebra i dvorce od zla
ta obasute biserima. Kojem vjerovjesniku pripadaju (e pripa
sti)? Kojem iskrenom ovjeku pripadaju (e pripasti)? Kojem
ehidu pripadaju (e pripasti)?' Allah je odgovorio: 'Pripada
ju (pripast e) onome koji plati (njihovu) cijenu.' Upitao je:
' Ko, Gospodaru, posjeduje dovoljno da plati njihovu cijenu?'
Allah je odgovorio: 'Ti.' U pitao je: ' ime u ih platiti?' Allah
je odgovorio: 'Time to e oprostiti svome bratu.' Uzvratio
je: 'Ve sam mu oprostio, Gospodaru.' Allah je dodao: 'Uzmi

1 36

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B O I J I II

R O B O V A

svoga brata za ruku i uvedi ga u Dennet."' Zatim j e Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Bojte se Alla ha i meusobno se izmi
rujte, jer e Allah na Sudnjem danu izmirivati vjernike."
To bi bilo znaenje iskupa. Zato mi

dovi, onako kako

smo poueni, kaemo: "Gospodaru moj ! Oprosti mi grijehe

koji su prema Tebi poinjeni, a onih koji su poinjeni prema
Tvoj im robovima Ti me rijei (oslobodi)", tj . mi traimo od
Allaha, d7..., On izmiri Svoje robove, a ono to je kod Njega
nikada ne presahnjuje.
Vjernici govore: "Gospodaru na, oprosti nam grijehe

nae i prei preko hrdavih postupaka naih, i uini da po

slije smrti budemo s onima dobrima", tj .: Uini, Gospoda
ru, da zavrimo

onim dobrima.

N akon toga slijede ove njihove rijei: "Gospodaru na,

podaj nam ono to si nam obeao po poslanicima Svojim

i

na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti e, doista, Svoje

obeanje ispuniti", tj: Gospodaru na! Daj nam ono to si
obeao preko vjerovjesnika Svojih.
A llah, d.., uzvraa im sljedeim rijeima: "Gospodar

njihov im se odaziva: 'Nijednom trudheniku izmedu vas

trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni - vi ste
jedni od drugih. Onima koji se isele i koji hudu iz zaviaja
svoga prognani i koji hudu na Putu Mome mueni i koji se
hudu borili i poginuli, sigurno u preko hrdavih djela nji
hovih prei i sigurno u ih u dennetske bae, kroz koje e
rijeke tei, uvesti; nagrada e to od Allaha hiti. - A u Allaha
je nagrada najljepa."'
137

M u h. a m m e d

M .

a " r a v i

Obratimo panj u na ovaj lijepi gest u Allahovom, d..,

odgovoru: "Gospodar njihov im se odaziva: 'Nijednom

trudbeniku izmedu vas trud njegov neu ponititi, ni mu

karcu ni eni

vi ste jedni od drugih.'" To je, dakle, bio

Allahov, d.., odgovor na ono to su oni inili: spominjali su

Allaha, d.., i stojei i sjedei i leei, razmiljali o stvaranju
nebesa i Zemlje, strahovali od ponienja ulaska u Vatru (De
hennem) i Allaha, d.., molili da im oprosti grijehe i iskupi
loa djela te da im da ono to je obeao posredstvom Svojih
vjerovjesnika.
Allah, d.., dakle, nije rekao: "Ja vam se odazivam", nego
j e njegov odgovor bio primanje njihovih djela: "Nijednom

trudbeniku izmedu vas trud njegov neu ponititi, ni mu

karcu ni eni", imajui u vidu da se ovdje ne radi samo o
rijeima koje se izgovaraj u, nego Allah, d.., eli da to pree
u oblast praktine primjene. N aime, Alla h, d.., postavio je
jasan preduvjet, a to je rad i praktino djelovanje, pa ko eli da
mu se Allah, d.., odazove mora raditi. Razmiljanje o ude
snom Allahovom, d.., stvaranju ne oslobaa nas od obaveze
praktinog djelovanja, jer Allah, d.., eli da razmiljamo o
N jemu istovremeno radei na onome to j e On stvorio, ima
jui u vidu da nas to nee od N j ega odvratiti.

1 38

DOVA NEMO N I H
I POTLAEN I H VJERNI KA
"A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za

potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzviku

ju: 'Gospodaru na, izbavi nas iz ovog grada, iji su
stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti
nam podaj onoga ko e nam pomoi! '"3
Ovaj ajet poinje uenjem. To j e zbog toga to je nakon
ukazivanja na vrstu nagrade koja slijedi za borbu na Allaho
vom, d7..., putu bilo za oekivati da ta borba bude u skladu
s ovjekovom uroenom naravi. N aime, mi nekada u naem
svakodnevnom ivotu kaemo: " ta ti je pa to ne radi?" Kao
da se pitamo o uzroku zastajanja u injenju onoga to sugeriu
ovjekova uroena narav i razum, tako da to izaziva nae u
enje. Isti je sluaj i s borbom na Allahovom, d.., putu. N ai
me, nakon to je Allah, d.., ukazao na velianstvene rezultate
borbe na N jegovom putu, onaj ko to ne ini postaje predmet
uenja. Zato Allah, d.., u gore navedenom kur'anskom aje
tu kae: "A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu

. . .

"

tj . 7.a u7.dizanje N jegove rijei. Nekada se ovjek vjernik bori i

1 23 El-Nisa', 75.

1 39

M !L h a m m e d

M .

$ a ' r a v i

s namjerom da pomo:,m e nemonom i obespravljenom kome

se nanosi zlo zbog njegove vjere. l u tom sluaju borba ima za
cilj uzdizanje Allahove, d.., rijei.
Allah, d.., u gore spomenutom kur'anskom ajetu, kae:

"A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene

" tj. borba biva na Allahovom, d.., putu i za i7.bavljenjc ne
. . .

monih i potlaenih. To podstie ovjekovu odlunost i ener

ginost, tako da stupa na put borbe u cilju spreavanja patnji
nemonih i potlaenih lj udi. tavie, nekada se u cilju sprea
vanja patnji nemonih i potlaenih ljudi borimo i iz ljudskih
pobuda (humanosti), jer to to su i pored takvih patnji ustrajni
u vjerovanju dokaz je njihove jake vjere te se preporuuju kao
neko koga je pree braniti i izbavljati iz patnji.
Allah, d.., ukazuje na to kroz uenje na poetku gore
navedenog kur'anskog ajeta: "A zato se vi ne biste borili na

Allahovu putu za potlaene

. . .

" kao i da razum, emocije, i vje

ra trae od nas da se borimo, pa kada to ne inimo, postajemo

"sluaj koji treba istra?.iti".
Kada Allah, d.., govori o takvom problemu, On to ini
na temelju pretpostavke da su svi ljudi jednaki u poimanju
onoga to izaziva uenje. Isti je sluaj i sa sljedeim Allaho
vim, d.., rijeima: "Kako moete da ne vjerujete u Allaha
. . . "+

tj.: Kako vi, nevjernici, moete da ne vjerujete u na

eg Gospodara. To je udno i neshvatljivo, i 7.ato nam trebaju

objasniti kako to da ne vjeruju u naeg G ospodara.

''A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlae

ne, za mukarce
1 24

El-Bckara, 28.

1 40

. . .

" Ovdje nakon rijei potlaeni slijedi rije

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R I H

B O I J I H

R O B O V A

mukarci, za koje se obino vezuje sn aga . To nam skree pa

nju na okolnosti koje su mukarca uinile nemonim, dok su
oni koji s e u ovom kur'anskom ajetu nakon njega spominju jo
slabiji i nemoniji: "A zato se vi ne biste borili na Allahovu

putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju:

'Gospodaru na, izbavi nas iz ovog grada, ij i su stanovnici
nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam podaj onoga
ko e nam pomoi! "' N aime, njihovo tlaenje i ugnjetavanje
od nevjernika d os tigl o je tolike ra7.mjere da su 7.amolili Allaha,
d.., da ih izvede iz tog grada iji su stanovnici nasilni i nepra
vedni. Grad o kojem je ovdje rije zove se Meka.
Ova kur'anska pripovijetka govori o vjernicima u Meki koji
nisu imali srodnika koji bi im omoguili da uine hidru, nakon

to je to uinio Allahov Po sl anik, s.a.v.s. Naime, njima nije do

zvoljeno da uine hidru, ali su i d al je ostali u svojoj vjeri, pa
su postali nemoni i potlaeni: mukarci, ene i dj e ca . Ugnje
tavanje kojem su bili izloeni bilo je tako okrutno da njihovi
neprijatelji nisu imali milosti ni prema djeci. Zato se Allah, d..,
obraa vj ernic i ma i kae:

"A zato se vi ne biste borili naAlla

hovu putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu . . . "

Ovi su pak kada su postali nemoni i potlaeni, kazali:
"Gospodaru na, izbavi nas iz ovog grada, iji su stanovni
ci nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika . . . " Formulacija ove
dove ukazuje na to da oni nee izai (iz tog grad a) , nego e u
gradu ostaci oni od njih koji su bili sigurni da e im doi zatit
nik koji e se pobrinuti za njih. Kao da nam ove rijei zapravo
nagovjetavaju osloboanje Meke, koje se poslije i desilo.
1 41

M u h a rn m e d

M .

a r a v i

Allah, d.., dao im je najboljeg ntitnika i najboljeg po

magaa, Muhammeda, s.a.v.s., koji se na najbolji mogui nain
pobrinuo za njih, te im pruio najveu pomo.
Ova skupina nemonih i potlaenih ljudi, meu kojima je
bio i Selema b. Hiam, nije mogla uiniti hjdru. Meu njima
su bili i EI-Velid b. el-Velid, Ajja b. Ebi Rebia i Ebu Dendel
b. Suhcjl b. Amr. I bn Abbas, r.a., veli: "Moja majka i ja bili
smo meu tim nemonim i potlaenim enama i djecom. Oni
su okrutno postupali prema nama, tako da nismo mogli izai
(iz grada) ." Takvima je, dakle, trebalo pomoi. Zato je Allah,
d.., u srcima njihove brae vjernika izazvao samilost prema
njima te raspirio zanos i oduevljenje kako bi se borili za njih,
imaj ui u vidu da je nasilje koje su im nevjernici nanosili bilo
surovo i okrutno te da u njihovom ugnjetavanju nisu pravili
razliku izmeu mukaraca, ena i djece.

" . . . koji uzvikuju: 'Gospodaru na, izbavi nas iz ovog

grada ij i su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitni
ka i Ti nam podaj onoga ko e nam pomoi! N jihovi poma
gai su, dakle, bili Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ostali muslimani.

1 42

J EDINO U T O I T E J E ST E
K O D ALLAHA, D . .

"A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda

kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana,

postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dua
ma njihovim i kada su uvidjeli da nema utoita
od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima
oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uisti
nu, prima pokajanje i milostiv je. " s
Allah, d.., nije zakljuao vrata pokajanja (tevbe), nego
ih je ostavio otvorenim svakom ovjeku, ak i onom koj i je
bio nevjernik, i zato neka takav ne misli da e njegovo nevje
rovanje, prikrivanje i olahko shvatanje Allahove, d.., pomoi
zatvoriti pred njim vrata ili se isprijeiti izmeu njega i nje
govog Gospodara. S tim

vezi, Allah, d.., u Kur'anu kae:

"Oprostit u samo onima koji se pokaju i poprave, i to javno

ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. " ' 6
Oprostit e, dakle, onima koji oglase tevbu (da se kaju),
koja je individualan (subjektivan) in, koji poprave ono to
1 25 Et-Tevba, 1 1 8.

1 26 El-11ckara, 1 60.

1 43

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

su pokvarili, naruili i koji obznane ljudima ono to su krili.

Prema tome, uvjet pokajanja (tevbe) jeste da se svako okrene
svome prijatelju, te da onaj koji je neto krio to otkrije, jer
prikrivanj e neega ne utjee samo na odnos izmeu ovjeka i
njegovog Gospodara, nego teti i (drugim) lj udima.
Kada Allah, d.., otvara ovjeku vrata tevbe (pokajanja),
On kae: " . . . On je poslije i njima oprostio da bi se iubudue

kajali . . . ' 7"0

Pod korijenom glagola tabe podrazumijeva sc vraanje
Allahu, d.. N aime, kada ovjek ini pokajanje (tevbu), on
se vraa svome Gospodaru traei oprost za grijehe i nepo
slunost. Kada pak Allah, d7..., ini tevbu Svome robu, to
bi :r.naiJo da prihvata njegovo pokajanje. Iako mu je, dakle,
bilo odreeno da bude kanjen, Allah, d.., mu oprata i ne
ka7.njava ga. Prema tome, tevba u svakom sluaju podrazumi
jeva vraanje Allahu, d7... S obzirom da u gore navedenom
dijelu kur'anskog ajeta Allahova, d.., tcvba prethodi tevbi
Njegovih robova, to bi znailo da je On propisao tevbu kako
bi otvorio vrata povratka N jemu. Postoje, dakle, tri etape kad
je rije o pokajanj u (tevbi):
1.

Allah, d.., propisuje pokajanje (tevbu);

2.

ovjek ini tevbu (kaje se) ;

3.

Allah, d.., prihvata tevbu (oprata) .

Otuda, svaki onaj koji poini grijeh mora popraviti ono

to je krivo uradio na isti nain na koji je to i poinio. Ako je
uinio neki grijeh tajno, dovoljno je da sc tajno i pokaje. Ako
1 27 Et-'J'c vba, 1 1 8.

1 44

D o v E

V J E R O V J E S N I K A

D O B R i li

B O I J I H

R O B O V A

pak prekri Allahove, d.., granice javno, rei emo da onome

koji javno pred ljudima iskazuje neposlunost Allahu, d..,
(gri jei) tc im predstavlja lo u:zor i ini da sc i oni odvae
prelaziti Allahove, d.., granice - njje dovoljno da tajno uini
tcvbu (pokaje se) . N j egova tevba mora biti javna.
Onome, dakle, koji javno pred ljudima prelazi Allahove,
d.., granice kaemo da njegovo pokaj anje (tevha) mora biti
javno i pred svi m ljudima. U tom smi slu izvrenj e sankcija
otklanjamo na osnovu sumnjivih situacija, meutim, onoga
koji se hvali da je poinio grijeh neemo pustiti. Uzmimo kao
primjer onoga za koga etverica ljudi posvjedoe da je uinio
neki veliki grijeh, kao to je, recimo, blud. Takav nepromi
ljeno i

cinizmom ini taj grijeh sve dok to protiv njega ne

posvjedoe etverica lj udi. U tom sluaju nije logino da kae

mo da emo otkloniti izvrenje sankcije na osnov u sumnjivih
stvari. Ne, to bi bilo javno krenje Allahovih, d.., granica, i
zato j e tog prekrioca potrebno sankcionisati odgovarajuom
kaznom.
Onima pak koji uine tevbu (pokaju se), te poprave ono
to su pokvarili i otkriju l j udima ono to su krili nagrada j e
oprost o d Allaha, d:l...
I zraz Allahove, d.., milosti prema ovjeku jeste to to
je propisao tevbu kako bi l j udima ukazao na grijeh. On j e
tevbu uinio inom onoga koji s e kaje i inom Onoga Koji
pokajanje prima. A llah, d.., kae: "Oni se kaj u (tahu)", ali i:
"Ja opratam (etuhu)", sve to kako ovjek koj i poini grijeh i
1 45

M t h a m m e d

M .

S a r a v i

uini tevbu (pokaje se) ne bi pomislio kako je to teak i ner

jeiv sluaj. Allah, d.., u gore navedenom ajetu iz poglavlja
El-Bekara kae: "Oprostit u samo onima koji se pokaju i

poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam

milostiv. " Allah, d.., oprostit e, dakle, onima koji se pokaju
za svoje grijehe i oprostit e svim vjernicima, jer On je Onaj
Koji mnogo prata (tevvab).

1 46

DOVA MU SAA, A.S.

"'Gospodaru moj ' , zamoli Musa, 'oprosti meni i
bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje
milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji! "'128
Ovdje Musa, a.s., moli Allaha, d.., da mu oprosti ukoli
ko je nesvjesno uinio neto to je u suprotnosti s onim to je
ispravno, te da oprosti njegovom bratu Harunu, jer se, prema
njegovom miljenju, trebao (fiziki) suprotstaviti onima koji
su poeli oboavati tele kako bi ih u tome sprijeio ili kako bi
7.adobili od njega makar neku ranu ili ogrebotinu.
M usa, a.s., u ovoj dovi takoer moli Allaha, d.., da se
smiluje njemu i njegovom bratu: . . . i uini da budemo pod
"

okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji ! "

Kada ujemo konstrukcije: najmilostiviji meu milostivima,
najbolji meu opskrbiteljima, najbolji meu batinicima, sva
ka od tih mnoina opisuje i velia Allaha, d.., a On na taj
nain poziva Svoja stvorenja da se i oni okite ovim dobrim
osobinama.
Allah, d.., dakle, nije zabranio ljudima da se kvalifikuju
i odlikuju tim osobinama. Oni u njima imaju udjela iako su
one

njihovom sluaju ograniena te su u skladu s njihovom

1 28 EI-E'raf, I S ! .

1 47

M u h a m m e d

M .

a ' r a v i

moi, stvorenou i potinjenou. Pored toga, one su im dar

od Allaha, d.. Meutim, kad je rij e o A llahovim, d.., svoj
stvima, ona su u svojoj u:zvienosti, l jepoti i savrenstvu neo
graniena, imajui u vidu da nita nije poput N jega.
A ko je Allah, d7..., najmilostiviji meu milostivima, to
onda znai da On nije :zabranio da N j egovi robovi budu mi
lostivi j edan prema drugome. Otuda se onaj koj i je milostiv
prema svome bratu naziva milostivim (rahim) i samilosnim
(rahim).
A l lah, d.., naj rn.ilostiviji je meu milostivima, imaj ui
u vidu da je milost svakog ovjeka regulator njegove srdbe.
N ai me, kada kaemo: "Smilovao sam sc tom e i tome", to bi
znailo da smo odustali od srdbe prema njemu i od njegovog
kanjavan j a koje biva u s klad u

naom snagom i moi.

Meu tim, kada Al lah, d.., eli kazniti nekoga za grijeh

koj i je poin i o, N jegova mo je neograniena, kao to je neo
graniena i N j egova milost.
Kako da Allahu, d.., upuujemo dove?

" . . .i molite M u se iskreno Mu ispovijedajui vjeru . . " "9

.

Dova je molitva nemonoga upuena onome ko je u sta

nju uiniti ono to prieljkuje onaj koji dovu upuuje. Otuda,
kada Allahu, d7..., upuujemo dovu, trebamo to initi iskreno
mu ispovijedajui vjeru, tako da nam nita drugo ne bude na
um u .
N aime, ako nam je pri tome bilo ta drugo na umu, nee
mo Mu iskreno vjeru ispovijedati. Pod iskrenou
1 29 El-E'mf, 2'1.

1 48

se

u ovom

D o v E

V J E R OVJ E S N I K A

O O B R I Ii

B O I J I H

R O B O V A

kontekstu podrazumijeva ienje bilo ega od primjesa i ne

dostataka koji se u tome kriju. Primjese i nedostaci u vjerova
nju i djelima naruavaju i kvare njihovu iskrenost i potpunost.
uvajte se miljenja prema kojem je bilo ko osloboen takvih
problema, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom re
kao: " I moje srce obuzima nemar i ja svakog dana tra:1.im od
Allaha oprost stotinu puta." 130
Prema tome, iskrenost je in srca. Kada A llahu, d..,
upuujemo dovu, trebamo to initi samo u neophodnoj po
trebi i onda kad smo na to prisiljeni, odnosno onda kada iz:,>u
bimo nade u sve nae mo:,> unosti i kapacitete, pa se obraa
mo Onome Koji nam je te mogunosti i kapacitete darovao.
U tom sluaju, Gospodar e se odazvati naoj dovi, imajui
u vidu da smo iscrpili sve nae mogunosti i kapacitete. N eki
pak lj udi upuuju dovu Allahu, d.., iako ive raskonim :1.ivo
tom i u izobilju. Naime, deava se da onaj koji ima osiguranu
opskrbu trai od Allaha, d.., da ga opskrbi, ili da onaj koji
ima lijepo i ugodno prebivalite trai od Allaha, d.., da mu
daruje kuu koju e posjedovati.
Neki od nas, dakle, upuuju dovu Alla hu, d.., u vezi
s neim za to nam je On darovao mogunosti i kapacitete.
N jima se trebamo posluiti i .isrpiti ih. Veina naih dova ui
njena je bez neophodne potrebe i u situacijama u kojima na
to nismo prisiljeni ... , Meutim, onaj ko je u stvarnoj potrebi
i uputi dovu Allahu, d.., obraajui Mu se za pomo, On e
mu se sigurno i odazvati.
1 10 Biljde Muslim, Ebu Davud, En-Nesa'i i Ahmed.

1 49

SADRAJ
P R E D G O VO R
SJ E AJ T E M E S E , l J A U S E VA S SJ E TITI
D O VA N A E G P O S LA N I KA ,
M O H A MM E DA , S . A .V.. S .
D O VA N A E G P O SLA N I KA ,
M O H AM M E D A , S . A .V. S . , I VJ E RN I KA
P O KAJ A N J E A D E MA , A . S .
D O VA I B RA H I MA , A . S .
D O VA I BRA H I MA I N J E G O V O G S I N A ,
I S MA I LA , A . S .
D O VA Z E K E R IJ J A A , A . S .
D O VA I M RA N O V E S U PR U G E , A . S .
D O VA U 'AJ B A , A . S . ,
I O N I H KOJ I S U VJ E R O VA L I S N J I M
D O VA H AVAR IJ J U NA
D O VA P O SLAN I KO V I H , S . A .V. S . ,
AS H A BA U B I C I NA U H U D U
U L A Z A K N A ALLA H O VA , D . . , V RATA
D O VA O N I H KOJ I S U U N A U KU
DOBRO U PUENI
P R E D ZA H VA L O M A L LA H U , D . .
T E B E O B OAVA M O I O D T E B E
P O M O TRA I M O
1 50

9
12
22
31

36
42
48
64
7 4
81
87
92
97
1 00
1 06

D O V E

V J E R O V J E S N I KA

D O B R I H

B o I J I H

U PU T I N A S N A PRAVI P U T
O D L I KE RAZ B O R I T I H I NJ I H O VA D O VA
D O VA N E M O N I H
I P O TLA E N I H VJ E R N I KA
J E D IN O U T O I TE J E STE
KO D ALLA H A , D . .
D O VA M U SAA, A . S .

R O B O V A

1 12
1 23
1 39
1 43
1 47

1 51