Professional Documents
Culture Documents
Sveti Nektarije Eginski
Sveti Nektarije Eginski
Delovi motiju ovog svetitelja, osim u Egini, u manastiru koji je on osnovao i koji
svakodnevno poseuju mnogobrojni poklonici iz mnogih zemalja, rasute su irom
pravoslavnog sveta, a crkva koja ih ima smatra to za zaista veliku blagodat. Kod nas se, pod
okriljem Srpske pravoslavne crkve, uvaju u manastiru Rakovica. Dobio ih je na dar prilikom
jedne posete Grkoj pravoslavnoj crkvi patrijarh German. Po pravilu, iznose se 22. novembra,
na dan svetog Nektarija, kada se ita akatist svetitelju i kad se oko njegovih motiju
sakupljaju teki bolesnici. Ponekad ih iznesu i mimo toga - obino na molbu grupe vernika
koji boluju od raka i u potrazi za duhovnim lekom dou u manastir i tada se pred motima
itaju molitve i celiva ikona.
U zemunskom manastiru svetog arhangela Gavrila nalazi se odnedavno ikona ovog
udotvorca koja se iznosi samo petkom, za veernje, kad mu se slui akatist. Ikona je takodje
stigla iz Svetotrojikog manastira na Egini, zadubine novoprojavljenog grkog svetitelja.
Netruleno telo
Sveti Nektarije Eginski je za ivota bio prezren i odbaen ak i od zvanine crkve i tek posle
smrti prouo se u pravoslavnom svetu. Umro je u atinskoj bolnici, u koju je smeten zbog
problema sa prostatom, ne saekavi da bude operisan, a kad se jedna od monahinja pribliila
postelji, osetila je kako se iz tela iri blag miomiris. Dok su ga monahinje sa medicinskim
osobljem presvlaile, bacivi njegovu potkoulju na susedni krevet, na kojem je leao dugo
paralizovani ovek, ovaj bolesnik je neoekivano ustao i nesigurno poeo da hoda! Lekari su
se okupili da vide ovo udo, a sama potkoulja preneta je u manastir gde je i druge isceljivala.
Ostalo je zableeno i da su se u trenutku smrti na licu Nektarija pojavile mirisne kapljice, a on
sam "bio je lak kao pero" dok su koveg nosili iz pristanita do mesta Ksantos. I kada su,
posle nekoliko meseci, monahinje otvorile grob, njegovo telo naeno je potpuno ouvano, ak
su i cvetovi limuna stavljeni u koveg za sahranu jo bili svei.
Koveg je otkopavan tri puta, i svaki put je telo svetog Nektarija naeno netruleno. Jednom
su ga monahinje ostavile 48 asova u otvorenom sanduku, u gostinskoj sobi, ali promena na
telu nije bilo - rastoilo se tek posle dvadeset godina.
- uda koja su se deavala jo za ivota svetog Nektarija, a naroito posle njegove smrti,
svedocanstvo su da Bog dela u istoriji i da nikada ne zaboravlja svoj narod i svoje svete
rei su svetenika Slobodana Jokia.
Ovaj svetitelj rodjen je 1. oktobra 1846. u mestu Silivrija u Trakiji. Na krtenju 15. januara
1847. godine dobio je ime Anastasije i jo od malih nogu poeo je da izuava knjige i
prosveuje se bojim duhom. Kao mladi u manastiru Nea Moni primio je monaki postrig,
dobivi ime Lazar, a potom ga je zbog velikih zasluga mitropolit Hios Grigorije rukopoloio u
in djakona. Njegovo sveteno ime od tada je Nektarije i pod tim imenom upoznae ga svet.
udesna ozdravljenja
A ostala su zabeleena i brojna svetiteljeva uda. O jednom od njih govori svedoanstvo
Panajotisa Daskalisa iz mesta Zararo u Grkoj:
"Razboleo sam se, i lekar me je poslao u bolnicu u Pirg. Tamo su me pregledali svi mogui
lekari, napravljeni su rendgenski snimci, dobio sam etiri ture injekcija. Pored svega toga
imao sam jake bolove i poeo sam da se oduzimam od struka nanie, sve dok nisam postao
potpuno oduzet. Prevezli su me zatim u Atinu, pratilac je bio moj otac. Bio sam u paviljonu
potpuno sam, zbog jakih bolova. Zavrio sam na hirurgiji, gde su mi dali injekcije
"novokaina" i napravili oko 120 snimaka. Jedna bolniarka mi ree da proitam knjigu o
sv. Nektariju i njegovim udima, to sam i uinio. Jednoga jutra bio sam u izuzetno loem
stanju, rekli su da e neto probati sa mnom. Bio sam sa glavom nadole, a na svaku nogu
su mi stavili teg od 14 kilograma. Na svaka dva sata dobijao sam injekcije "novalgina"
protiv bolova. Onog jutra kad su pozvali bolniarke da me pripreme za hirurku
intervenciju jedna bolniarka mi je rekla: Zavetuj se svetom Nektariju i ozdravie.
Uradio sam to iz dubine due. Na hirurgiji sam bio sedam sati. Ulili su mi nekakvu tenost
u kimenu modinu i otvorili su mi 17 paracenteza. Vratili su me u postelju paralizovanog.
Sestra je uzela ulje svetog Nektarija i premazala me njime. U jednom trenutku sruio sam
se onesveen, ali kad sam se probudio, vidim da sam dobro. Za dva sata doao je upravnik,
pregledao me i rekao: "Nismo te mi izleili, nego Bog." Sutradan su doli novinari i
objavili to u novinama, a dve bolniarke su me vodile po odeljenjima da me vide svi
pacijenti.
O udima svetog Nektarija Eginskog svedoili su mnogi njegovi savremenici i sledbenici,
meu kojima je bio i arhimandrit Amvrosije Fontrije koji je napisao sveevo itije i u njemu
je nabrojao tek neka od uda koja su se dogodila posle njegove smrti, a kojih je, kako je
zapisao, bilo toliko, da "nema papira na koji bi mogla stati".
U manastir Svete trojice je 1931. godine pristigao mladi brani par, elei da krsti dete koje su
posvetili svetom Nektariju. Roditelji su ve imali dvoje dece, koja su roena paralizovana.
Prvo je jo bilo ivo, dok je drugo umrlo. Tree dete, koje su doveli u manastir da bi ga krstili,
Vraen u ivot
U knjizi "Zemaljski aneo - nebeski ovek", koja izala zalaganjem Pravoslavne misionarske
kole pri hramu sv. Aleksandra Nevskog u Beogradu, navode se brojni primeri udesnih
isceljenja vezanih uz svetog Nektarija. Monah Nektarije (Vitalis) ispriao je priu o deaku
kojeg je majka dovela da se pokloni svetitelju. "Dedice, ja nita ne vidim", rekao je deak.
"Znam da imam dva tumora u oima, ii u s mamom i tatom u Englesku da mi lekari
izvade oi. Ali, neu vie moi da vidim svoju mamu ni svoje igrake. Njih u da poklonim
drugoj deci. Odvedi me, dedice, do ikone i reci mi ima li svetitelj noge na ikoni? Vide li se?"
Zatim je deak prislonio glavu na ikonu: "Sveti Nektarije, ne vidim te. A sada treba da
idem u Englesku, tamo e mi izvaditi oi! Pomozi da se ne aloste moji mama i tata!"
Monah Nektarije (Vitalis) rekao je deaku:
- Vasilaki, edo moje, ne treba da kae da e umreti. Bog zna bolje od nas ta treba da
ini. Hajde da se svi zajedno pomolimo svetitelju da uini udo. Postoje bolesni koji boluju
od hiljadu i dve bolesti i mnogi drugi mali deaci... Podignimo pogled svog srca prema
Bogu i recimo mu: Oe, ti nam ree da kucamo na tvoja vrata. Otvori ih! Hteli bismo neto
da zaitemo od tebe...
Prolo je neko vreme, jednog jutra dok je monah palio kandilo dotrao je do njega malian sa
naoarima. "Dedice, zar si ve zaboravio Vasilakija?"
Igumanija manastira Jerusalim, koji se nalazi na Parnasu, pored mesta Davlija u Beotiji - mati
Hristodulija, ispriala je o jo jednom potresno udo svetog Nektarija. Brat monahinje
Ksenije, kako je rekla, lekar Aris Baizanos - izuzetan kardiolog i patolog, upravnik Atinske
klinike - razboleo se od raka na beici kada je njegova ena ekala drugo dete. Bilo je leto
1985. godine. Jednoga dana on doe u manastir, idui peke od eleznike stanice u Davliji,
to znai itavih 16 kilometara uzbrdo, i celim putem se umno molio. Na ulazu u manastir
spustio se na kolena i na kolenima otiao do sredinjeg hrama. Pomolio se u suzama. Bio je
potpuno ut.
Uzeli su mu iseak za patoloku analizu, rezultat je bio pozitivan. O tome je manastir
obavestio njegov prijatelj i prijatelj manastira, gospodin Stenos, koji je monahinje zamolio za
mnogo molitve. Igumanija jepitala da li bi bilo bolje da Aris ode na leenje u inostranstvo.
Gospodin Stenos je dao odgovor koji ostavlja bez rei: "Mati igumanijo, naalost, njemu nije
ostalo vie od tri meseca ivota."
Odmah smo izvrili osveenje jeleja. Poslali smo mu sveto ulje i svetu vodicu. On je
svakoga dana i od jednog i od drugog pipetom sipao u kaiicu, i, poto bi se prekrstio, to bi
popio govorei: "To je lek koji mi je Bog dao!" Vidite, koliko je velianstvena bila njegova
vera... Mi smo bdele, molile se... A na preosveeni, na otac Jeronim, rekao nam je da se
na liturgiji, koju je sluio na Duhove, najtoplije pomolio za Arisa. Na lekar je u
meuvremenu ozdravio. Posle 40 dana kako je svakog dana pio sveto ulje i osvetanu vodu,
otiao je na zakazani pregled. Sve je bilo negativno! Ni traga od raka! iveo je jo 14
godina - a ne tri meseca - i upokojio se iz sasvim drugih razloga ispriala je mati
Hristodulija.
Ovakvih je potresnih pria jo na desetine i stotine. Mnoge su, rekosmo, sabrane u knjige, sa
imenima i prezimenima ljudi kojima je sveti Nektarije pomogao (uostalom, i ove su tek
nasumce izdvojene). I svima je zajednika potpuna zahvalnost izleenih i uteenih, kao i
njihova nepodeljena vera. Ona sa kojom se ivi do kraja ivota.
do zemlje (ruske/srpske) da se ti, veliki meu Svetima ugodnie Boiji, javlja na svim
stranama sveta onima koji prizivaju ime tvoje i od raka isceljenje bolesnima daruje.
usmo za jereja, tvoga imenjaka, Nektarija, koji hram u ime tvoje podie, sa mukama
velikim, jer od raka na grudima teko bolovae i krv mu svaki dan iz rane isticae i stradae
on veoma, ali delo sveto ne ostavljae.
A ti si, Svetitelju mnogomilostivi, sa Neba iznenada siao i pred njime se u hramu pojavio.
On, pak, mislei za tebe da si sabrat i jedan od smrtnih, od tebe zatrai da se za njega pomoli
i ree:
"Bolestan sam veoma, ali hou svetu crkvu da podignem, da u njoj Svetu Liturgiju makar
jednom odsluim zajedno sa parohijanima, a posle neka umrem, jer se smrti ne bojim."
A ti si, oe, iako bestelesan bee, suzama lice svoje orosio! I zagrlivi stradalnika, celivao si
ga i rekao: "Ne tuguj, ado moje, jer e, poto boleu bude iskuan, ubrzo ozdraviti. I svi
e za udo ovo saznati." Ovaj, pak, iscelivi se, razumede s kim je govorio, ali ti si tad ve
nevidiv postao.
O veliki ugodnie Hristov, Nektarije! Taj hram je danas dovren i udesa se tvoja kao more
umnoie! Mi shvatismo da molitve pravednika treba da budu podrane naim usrem za
slubu Boiju i reenou da za Hrista umiremo, da bismo ozdravili. Mole te, oe pravedni,
bolesna ada tvoja: da se na nama ispuni volja Boija, dobra, ugodna i savrena, jer Bog nee
smrti grenika, ve da se grenik obrati i iv da bude.
Ti, pak, proroe volje Boije, isceli nas blagodatnim javljenjem svojim, da veliki bude Bog na
Nebesima i na zemlji u vekove vekova! Amin.