Drutvene posljedice emigracije i ruralno-urbane migracije u Srednjoj i Istonoj Europi
VC/2010/0026 Prije stjecanja neovisnosti, znaajni dio stanovnitva Hrvatske nalazio se na radu u inozemstvu; usto, u razdoblju modernizacije i industrijalizacije (1951.1971.), Hrvatska je prola kroz visoke razine ruralno-urbane i vanjske migracije. Izmeu 1961. i 1971. vie od pola milijuna ljudi napustilo je ruralna podruja. Prema Popisu stanovnitva iz 1971. od ukupno 264.334 osobe na radu ili boravku u inozemstvu, njih 78% bilo je iz ruralnih podruja. Nakon stjecanja neovisnosti 1991. i migracija uslijed ratnih i poslijeratnih zbivanja u Hrvatskoj, slijedilo je stanje normalizacije i smanjivanja migracijskih tokova. Izmeu 1991. i 1996. kao posljedica ratova pojavili su se snani uglavnom vanjski, pokatkad i unutarnji migracijski tokovi. Cjelokupno stanovnitvo Hrvatske izmeu 1991. i 2001. smanjilo se za vie od 7%. Nakon 2001. migracijski saldo uglavnom je pozitivan, iako nijednom nije prelazio 2,7 na tisuu stanovnika. Ne oekuje se da e se ulanjivanjem Hrvatske u Europsku uniju u srpnju 2013. situacija dramatino promijeniti. Emigracija iz Hrvatske svrstavala se u dvije skupine: u ekonomsku migraciju u Zapadnu Europu, ponajvie u Njemaku, te u etniki oznaenu i prinudnu migraciju u ostale zemlje bive Jugoslavije. Ruralna emigracija dosegnula je vrhunac ezdesetih godina prolog stoljea a u devedesetima je slijedio val emigriranja iz ratom pogoenih podruja. Izmeu 1991. i 2001. stanovnitvo se smanjilo u osamnaest od dvadeset jedne upanije u Hrvatskoj; k tome, u ratom pogoenim dijelovima Hrvatske, posebno u Liko-senjskoj, Sisako-moslavakoj, ibensko-kninskoj i Karlovakoj upaniji, nalaze se i najmanje razvijena ruralna podruja. Znaajne su regionalne nejednakosti izmeu tih etiriju upanija te izmeu drugih ratom pogoenih upanija i ostatka Hrvatske. Te nejednakosti poveava i zatvoreni krug initelja koji djeluju u obliku odlaska najsposobnije i obrazovane radne snage, sve starijeg stanovnitva s niim ljudskim kapitalom, smanjenja lokalnih trita zbog smanjenja potranje te sve manje pristupanosti i kvalitete lokalnih usluga. Hrvatsko trite rada karakteriziraju nefleksibilost i niska mobilnost. ini se da je pomanjkanje radne snage u brodogradnji, graevinarstvu i turizmu povezano s ekonomskom emigracijom. Primijeeni su i trendovi emigriranja visokokvalificiranih osoba; opseg te pojave predmet je mnogih rasprava. Sve je vidljivija fleksibilnost mlade enske radne snage koja migrira iz ruralnih u urbana podruja. Osim toga mnoga nerazvijena podruja, u koja ubrajamo i hrvatske otoke, svjedoe o emigriranju mladih koji tee stjecanju primjerenog obrazovanja i postizanju najveeg stupnja svog kolovanja. upanije s negativnim migracijskim saldom doivjele su pad industrijske proizvodnje, imaju nedostatak nadomjesne populacije u kljunim sektorima i rast poljoprivredne proizvodnje namijenjene preivljavanju. U usporedbi s regionalnim standardima doznake iz inozemstva niske su i ine svega 3% BDPa, ali ipak u velikoj mjeri smanjuju dubinu i otrinu siromatva. Kao budua lanica Europske unije Hrvatska je potpisnica sporazuma o socijalnoj sigurnosti sa svim relevantnim dravama iako je u praksi reguliranje bilateralnih sporazuma sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom kompleksno zbog neslaganja oko podataka o doprinosima. S problemima emigriranja i ruralno-urbanog migriranja suoavaju se mahom stariji ljudi, posebno oni koji ive sami u izoliranim ruralnim podrujima. Njima nedostaje obiteljska, susjedska te institucionalna podrka i usluge. Stariji ljudi, pripadnici srpske manjine, posebno oni koji su se nakon prinudnog emigriranja vratili na ratom pogoena podruja, takoer se suoavaju sa siromatvom, socijalnim iskljuivanjem i diskriminacijom. Mnogi radno
sposobni Srbi uvjerili su se da im nije mogu odrivi povratak u Hrvatsku, stoga su je
ponovno napustili ili su nastavili ivjeti u transnacionalnom prostoru. U oekivanju da se objelodani udio stanovnika Hrvatske koji su se u Popisu 2011. deklarirali kao Srbi, zasad moemo rei da je taj udio spao s 12,2% u 1991. na svega 4,5% u 2001. Usprkos tome to su Romi, openito uzevi, najvie zanemarena manjina u Hrvatskoj, uinak migracija meu Romima nije se sustavno prouavao. Primjerice, nepoznat je opseg problema to ga ine djeca koju su iza sebe ostavili roditelji koji ive u inozemstvu ili djeca koja se sele izmeu kola u Hrvatskoj i u inozemstvu. Ipak, izgleda da je problem neto manji nego prije. Slino tome, pitanje povratka starijih gastarbajtera iz inozemstva jo se nije nametnulo kao problem politike. Iako je u listopadu 2011. hrvatski parlament izglasao Zakon o hrvatskoj dijaspori, Hrvatska zaostaje u uvoenju cjelovite migracijske politike i strategije. Slino tome, osim nekih bilateralnih sporazuma, pitanje radne migracije i dalje se rjeava putem pojedinanih projekata, pa se primjerice jedan od njih osnivanje Migracijskog informacijskog centra integrirao u Hrvatski zavod za zapoljavanje. Drugi projekt, zaklada Unity Through Knowledge, tei promoviranju veza izmeu znanstvenika u Hrvatskoj i hrvatskih znanstvenika u inozemstvu. Priznavanje kvalifikacija steenih u inozemstvu regulirano je tijekom priprema Hrvatske za ulazak u Europsku uniju iako je to i nadalje teak, polagan i skup proces. Novi Zakon o dijaspori i Strategija uvode kao prioritet povratak kljunih grupa Hrvata iz inozemstva, posebno znanstvenika i studenata, kroz program mentoriranja. Posljednjih je godina ukinuta veina formalnih diskriminacijskih mjera kojima se oteavao povratak etnikih Srba koji su tijekom rata ili nakon njega napustili Hrvatsku. Ipak, strukturalni uvjeti za odrivi povratak radno sposobne populacije jo uvijek nisu u punoj primjeni. Isto tako, usprkos brojnim zakonima i programima koji su nastali u pregovorima s Europskom unijom a namijenjeni su nerazvijenim i zanemarenim ruralnim podrujima u Hrvatskoj, strukturalno propadanje tih podruja dosegnulo je takve razmjere da te inicijative nisu imale znatniji uinak. to se tie nezaposlenosti, gospodarska i financijska kriza tee je pogodila razvijenija podruja. Modernizacija poljoprivrede, iako na dulji rok obeava, trenutano poveava ruralne nejednakosti. Kljuni izazovi i preporuke: 1. Razviti uinkovitu i pouzdanu migracijsku politiku koja e se zasnivati na podacima ukljuujui bilateralne, europske i regionalne elemente. Svakako se preporuuje stvaranje sredinjega koordinacijskog tijela koje e preuzeti izradu jasnoga srednjoronog akcijskog plana za migraciju. 2. Promovirati krunu migraciju unutar uinkovitih i fleksibilnih trita i sustava socijalnih zatita. Potrebno je ciljati na one koji e vjerojatno imati najvie koristi od pojaane mobilnosti kroz niz programa, u kombinaciji s poboljanim procesima planiranja na tritu rada. Uz programe koji e biti usmjereni na povratak najobrazovanijih postoji i potreba mentoriranja svih koji trae savjete prije odluke o migriranju ili vraanju. Potrebno je otkloniti sve preostale prepreke fleksibilnim sustavima socijalne sigurnosti, ukljuujui nedostatak provedbe pravnih mehanizama. 3. Stvoriti uvjete za odrivi povratak etnikih Srba koji su otili zbog rata, posebno za mlae sposobne osobe i obitelji; k tome treba intenzivnije raditi na reintegraciji i izgradnji povjerenja. 4. Ustanoviti uinkovite i pristupane usluge podrke s ciljem minimiziranja socijalne iskljuenosti starijih izoliranih osoba, etnikih manjina i Roma te djece, u najmanju
ruku pruanjem mobilnih i fleksibilnih socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih usluga u
lokalnoj zajednici. 5. Ograniiti i, gdjegod je mogue, zaustaviti tok emigriranja obrazovanih, kvalificiranih osoba radne dobi iz ratom pogoenih ruralnih podruja i s otoka u Hrvatskoj, kroz poticanje i promicanje novih mogunosti zapoljavanja. 6. Osigurati da se strategije zapoljavanja, socijalnog ukljuivanja i regionalnog razvitka uz potporu dobro usmjerenih programa Europske unije, mnogo vie usmjere na pitanje migracija i minimiziranje negativnih socijalnih uinaka migriranja. 7. Promicanje jae veze i ukljuivanje Hrvata u inozemstvu u ravnomjerni i odrivi razvitak Hrvatske uz nalaenje naina kako to bolje iskoristiti doznake iz inozemstva za investiranje, tednju i razvoj. Prijevod s engleskoga: Silva Menari