Lovaka etika i obiaji

Potivanje lovake etike, tradicije i obiaja nije samo vrlina lovaca, ve bi to trebala biti i
njihova nezaobilazna obaveza. Njegovanje i osuvremenjivanje postojeih lovakih obiaja,
uvoenjem novih, lijepih i sadrajnih koji su se ve udomaili u drugim lovakim
organizacijama, obogatilo bi nam drutveni ivot, a druenje bi nam inilo ljepim,
raznovrsnijim, veselijim. Uvijek moramo imati na umu da divlja nije samo meta, da se
ba nikad ne smije posmatrati iskljuivo kao meso, ve dio prirode koji svaki lovac mora
duboko potovati i cijeniti. Ljubav prema prirodi i divljai lovci iskazuju aktivnim i strunim
radom na uzgoju, uvanju, zatiti, naseljavanju i prehrani divljai, posebno za vrijeme
nepogoda i prirodnih katastrofa.

Lovac treba pri samom inu odstrela da dozvoli divljai ansu za bijeg. Na divlja se ne
puca ako je udaljenost prevelika jer moe doi do manjeg ranjavanja divljai i samim tim
gubitka kako za lovca tako i za prirodu. Ukoliko ipak doe do ranjavanja divljai lovac je
duan pronai ranjenu divlja pomou psa krvosljednika i to u roku 24 sata od momenta
ranjavanja i po potrebi izvriti dostrel. Potivanje etikih pravila mora uvijek biti na umu
lovca, pa se napr. na zeca ne puca ako lei na logi, na fazana se ne puca ako hoda po
zemlji, na patku dok je na vodi ili na jarebicu dok je na zemlji. Na divlja visokog lova
gaa se dok nije u pokretu (izuzetak je lov na divlju svinju). Pri samom utvrivanju
"krivca" za odstrijel primjenjuje se pravilo "prva kugla, posljednja sama". Puca li na
krupnu divlja vie lovaca, lovina (trofeja) pripada lovcu koji ju je smrtno ranio, makar
divlja ne pala u vatri i lovci je morali traiti. Ta se rana rauna za "prvu kuglu". Ne mora
biti prva po redu, ako je divlja prvim pogocima samo lake ranjena. Daljnje mogue rane
raunaju se kao dostrjelne. Puca li na divlja niskog lova vie lovaca, smatra se da lovina
pripada onom koji je divlja zaustavio. U spornim sluajevima o lovini odluuje
rukovoditelj lova.Postoje jo neka etika pravila kojih se lovci trebaju pridravati: U lov se
dolazi tano u zakazano (dogovoreno) vrijeme na zborno mjesto. U lov se ne ide
neispavan ili jo gore pijan, prljav ili nedolino obuen. Zbog vlastite sigurnosti dobro je
na sebi nositi fluoroscentni prsluk ili traku. Prije odmora ili jela obavezno isprazni puku i
dri je prelomljenu tako da je svakome uoljivo. Kad se prazni puka puka se usmjerava
uvis ili u zemlju. U lov se uvijek nosi dovoljno municije, jer nije pristojno pozajmljivati
municiju. Pri odlasku na eku ili odlasku sa eke ne smije se glasno priati, pjevati ili na
drugi nain uznemiravati divlja. eka na koju je lovac postavljen od strane lovovoe ne
smije se naputati dok se za to ne dobije signal. Zapovjedima lovovoe (grupovoe) se
mora pokoravati kako zbog svoje tako i zbog ttue sigurnosti. Na divlja koja ide tvom
susjednom lovcu na eku se nikad ne puca, bez obzira u "sigurnost" pogotka. Ako su lovci
na putu ili prosjeci blizu jedan drugome, po pravilu se puca u divlja koja ti je s lijeve
strane. U sluaju da je lovac pozvan u goste nije pristojno, bez obzira na eventualnu
brojnost divljai, pucati na sve to se kree. U lov se ne vode psi koji nemaju rodovnik,
kuju koja se tjera ili mlado i neiskusan ker. Tui pas se ne doziva, ne hrani i ne vee; to je
obaveza njegovog vlasnika. Pri pucanju uvijek se vodi rauna o okolini i pozadini kako bi
se izbjegli nesretni sluajevi. Za vrijeme odmora pas treba biti svezan a treba mu dati da
jede i, posebno u vruim danima, pije svjeu vodu.

potivanje lovakih tradicija i lovakih obiaja vrlina je lovca. U tome se ogleda i njegov
odnos prema lovakim kolegama i njegov odnos prema divljai. Pravilo je da se ne
mimoiu ovi tradicionalni obiaji: zajedniki sastanak i dogovor prije poetka lova,
sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljai poslije lova, pruanje granice poslije uspjenog
lova na krupnu divlja, lovako suenje - uvoenje pripravnika u krug zrelih lovaca i
posmrtni ispraaj lovca.Zajedniki sastanak i dogovor prije poetka lova

Na mjestu okupljanja, zbornom mjestu, trubi se "Zbor". Sudionici lova postroje se u neku
od formacija (5 vrsta). Poslije postrojavanja trubi se "Pozdrav svima". Prisutni su
"gologlavi" (uniformirani salutiraju). Pozdravni govor dri predsjednik drutva (upravitelj
lovita), koji, osim ostaloga, kae da je glavni ovovoa rukovoditelj lova i da e on dati
daljnje upute. Poslije predsjednikova "Pozdrava lovu" nazoni stavljaju eire i kape na
glavu. Zatim rukovoditelj lova (lovovoa) iznosi potrebne podatke te upute i pravila lova,
kojih se sudionici moraju pridravati: nain lova, broj prigona (ako se lovi pogonom), vrsta
divljai koja se lovi, upozorava na pravila sigurnosti pri rukovanju orujem (kontrola
lovakih i dokumenata o oruju i oruja), nain koritenja lovakih pasa (kontrola
kinolokih dokumenata, ukljuujui i onih o lovnoj upotrebljivosti pasa), koritenje zvunih
signala, informacije o stankama i ruku itd. Na kraju, on izrie "Pozdrav lovu". Prije toga
skida eir (kapu), to uine i ostali sudionici lova.

U toku lova lovci se okupe da malo odahnu, da dorukuju ili ruaju. Nije lijepo vidjeti lovce
kako pojedinano ili u grupicama sjede i jedu svako iz svog ranca. Lijep je lovaki obiaj
da se lovci skupe na jednom mjestu koje odredi lovovoa. Svi lovci sjedaju u krug, vade iz
ranaca hranu koju su ponijeli i stavljaju je pred sve lovce - na zajedniki stol - trpezu.
Lovac
nazdravlja
lijevom
rukom
po
emu
se
nepogrjeivo mogu prepoznati. Sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljai poslije lovaObiaj
je da se po zavretku lova lovci okupe oko odrjeljene divljai kako bi joj odali posljednju
poast. Prije sveanog ceremonijala uz posebno poslaganu divlja moe se trubiti "Zbor"
na iji znak lovci skidaju eire ili kape. Svoje mjesto na elu (s lijeve strane od poredane
divljai) zauzima lovovoa, lovni vodii, lovci a an suprotnoj strani su trubai, vodii
lovakih pasa i pogonio. Svi su okrenuti prema divljai. Svaki komad divljai treba leati
u pravilu na svojoj desnoj strani. Ako je organiziran veliki lov u kojem se lovi sitna i krupna
divlja, divlja se razvrstava poslije lova na slijedei nain:
-

jeleni po jakosti trofeja (rogova)

koute
divlje svinje bez obzira na spol ali po teini
srndai
srne
zeevi
fazani
ljuke
jarebice
prepelice
nezatiena divlja

Svaki deseti komad sitne divljai izvue se malo van reda radi lakeg brojanja. U velikim
lovovima i danas se potuje vrlo lijep lovaki obiaj, da se sva divlja sakupi i poloi u

etvrtine, npr.: 10 redova po 10 fazana, 25 redova po 25 zeeva itd. Ovaj tzv. "tableau"
pokazuje lovcima uspjeh u lovu. Ako je ulovljena "tetna" divlja, primjerice lisica, stavlja
se na isti nain, s tim da je rep otklonjen od tijela pod pravim kutem.
Voditelj lova (lovovoa) izvjetava organizatora lova o uspjehu lova, broju odstrjeljene
divljai te ocjenjuje ponaanje lovaca i sudionika lova. Nakon ovog trubai trube "pozdrav
lovu". Lijep je lovaki obiaj, da lovinu mora podii sam lovac koji je divlja odstrijelio, a
ako je divlja vea - tea, onda ju lovac mora prvi rukom dotai. Izloena se divlja ne
prekorauje. Na kutevima izloene divljai mogu biti zapaljene logorske vatre. Lovcim nije
doputeno prekoraivati ili gaziti divlja a jo manje nakon raspodjele zasukati rukave i
prionuti na "mesarski posao". Lijep je obiaj izvriti fotografisanje ili snimanje
odrstrijeljene divljai ali paziti pri tom da se to radi uz duno potovanje prema divljai.
Poslije zavretka lova trubai sviraju "lov je proao" a voditelj lova jo jednom pozdravlja
sve sudionike lova i poziva ih na zajedniko druenje odnosno "posljednji pogon". To je
sastanak, najee ruak, svih uesnika u lovu.
Lovaka granica
Stari je i dobri lovaki obiaj da se pri odstrelu papkaste divljai, druge vrijednije dlakave
(medvjeda, risa i sl.), a od pernate tetrijeba gluhana i ruevca, za odavanje poasti lovcu i
lovini koristi lovakom dlomljenom granicom (nipoto ne odrezana). To je zelena granica
obino etinara ili hrasta. Ako nema zelene, moe posluiti i granica hrasta ili drugo s
suhim liem. Takvu granicu u skupnim lovovima predaje rukovoditelj lova ili njegov
zamjenik, odnosno najstariji, najiskusniji lovac u grupi. Pri lovu uljanjem, ekanjem ili
vabljenjem onaj koji lovca prati. Odlomljena granica, umoena u krv ulovljene divljai,
prua se lovcu lijevom rukom na eiru ili lovakom nou uz estitanje. U skupnim
(sveanijim) lovovima prilikom predavanja granice zatrubi se primjereni signal. Druga
granica stavi se u usta (kljun) ulovljene divljai, te u otvor koji je metak napravio prilikom
ulaska u tijelo divljai. Ako se osim sretnog lovca na ulovu divljai naao i netko drugi,
primjerice lovac koji je ranio divlja, ili je nazona loveva supruga, iako nije pucala,
odlomi lovac s granice dio i preda ga kolegi ili supruzi. Lovac tog dana granicu nosi na
eiru. Lovaka odlomljena granica nosi se i na lovevu pogrebu i kao posljednji oprotaj
baca se u grob.
Lovako suenje
Prema starim pisanim ili usmeno prenoenim statutima, lovakoj etici i obiajima
lovakog drutva, svaki mladi lovac mora biti lovaki suen eli li postati pravi lovac.
Daljnji tekst je primjer lovakog suenja, kako slijedi:
LOVOVOA:
Govori kako je jedan mladi lovac u lovu ubio divlja, pa bi ga trebalo lovaki suditi.
Predaje rije starjeini da on vodi ceremoniju lovakog suenja (starjeina je obino
najstariji lovac koji prisustvuje suenja).
STARJEINA:
"uli ste, lovci, optubu lovovoe i glas, jedan mladi lovac bit e danas lovaki suen
meu nama. Taj mladi lovac je (ime lovca). Hvala vam lovci naeg drutva (grupe) to ste
se okupili i uveliali ovo slavlje naeg budueg lovca, u ali i veselju." Pita mladog lovca:
"Je li istinit navod iz optube da si u lovovima poslije poloenog lovakog ispita odstrijelio
zeca ili fazana?"
MLADI LOVAC:

Pokuava umanjiti svoju krivicu izgovorima o lovcu regulatoru fonda divljai i sl. ali na
kraju ipak priznaje uinjeno "nedjelo".
STARJEINA:
"Ako je istina, moramo te najprije suditi a zatim i kazniti za uinjeno.. Da bi smo
ceremoniju mogli privesti kraju, potrebno je izabrati:
1. asni sud (predsjednik i 2 lana).
2. Tuioca (uobiajeno je da to bude lovovoa (grupovoa).
3. Branitelja (bira ga mladi lovac).
4. Kuma (bira ga mladi lovac) koji izvrava kaznu i uveliava ga u lovca.
5. Doktora (biraju ga lovci) za provjeru "psihofizikih sposobnosti budueg lovca."
PREDSJEDNIK ASNOG SUDA:
Zahvaljuje na povjerenju i prihvaa se voenja suda po regulama, statutima i etici.
TUIOC:
Govori ili ita optunicu i predlae kaznu.
BRANITELJ:
Brani mladog lovca i trai blau kaznu.
PREDSJEDNIK ASNOG SUDA:
Konzultira se s lanovima asnog suda i donosi presudu u obliku: MOKRIH, HLADNIH i
VRUIH kazni, uz objanjenje: Mokre se ne mogu otkupiti (to su litre vina). Hladne nije
potrebno ublaavati (to su blagi udarci). Vrue kazne mogu se otkupiti pravilnim
odgovorima. Za svaku vruu kaznu lovci postavljaju pitanja iz podruja lovstva na aljivi
nain. Ako mladi lovac pogodi odgovor, ne dobiva vruu, a lovac koji je pitao plaa litru
vina.
DOKTOR:
Kad je mladi lovac osuen, prilazi na pregled doktoru koji ga pregleda i pita je li sposoban
primiti kaznu i postati lovac (pribor je obino crijevo za vaenje vina, puno pricera i
lijevak koji slui kao stetoskop. pricer na kraju pregleda zavrava ili za vratom ili u izmi
mladog lovca). Svoj nalaz javlja asnom sudu.
STARJEINA:
Pita ima li lovaca koji hoe postaviti pitanja za smanjenje kazne i postavlja ih mladom
lovcu.
KUM:
Uzima batinu i izvrava kaznu.
SVEANI IN
STARJEINA:
Pita mladog lovca:
1. Obeava li da e biti odan lovu i lovakoj brai?
2. Obeava li da e tititi, uvati i uzgajati divlja?
3. Obeava li da e pametno i po lovnom redu loviti?
4. Obeava li da e potivati sve lovake propise i zakone?
MLADI LOVAC:
Daje starjeini lovaku zakletvu i obeanja.
STARJEINA:
"Budui da si dao zakletvu i obeanje, ponovno legni (uz leaj se postavlja puka,
odstrijeljena divlja pred glavu). Ovako leei odaje potu lovu (puka), divljai (zec,
fazan) i majci prirodi, koja nam je omoguila da u njoj uivamo i lovove provodimo."
(govori kumu)
"Kume, ti e ovog mladog lovca lovaki kazniti, uveliati ga u pravog lovca s udarca tri,
da e se (ime mladog lovca) uvijek i rado ovoga dana sjeati."

Starjeina ljubi batinu i predaje je kumu. "Prvi udarac tvoj mora biti za domovinu,
drugi je za lovaku ast i ponos, a trei za sve lovce pada, jednakost i drugarstvo
da meu nama vlada."
KUM:
Udara mladog lovca i govori: "Ja te kanjavam." Ponavlja rijei starjeine, a pri treem
udarcu kuma pridruuju se svojim udarcima lovaka braa.
STARJEINA:
Poslije kanjavanja ita mladom lovcu napisano priznanje (potvrdu), estita mu i
poljubi ga, govorei:
"NAPISANU POTVRDU SADA U TI PROITATI, POTVRDU POSLIJE U TI ZA USPOMENU
DATI, SVI
LOVCI NA BATINI E TI SE POTPISATI, I TVOJE UVOENJE U LOV TEBI ESTITATI."
Na predanoj potvrdi potpisuju se: Starjeina, Kum i Mentor.
Podjela divljai
Obiaj je da se ulov dijeli meu sudionicima lova. Ako su u lovu gosti onda se prvo oni
darivaju, zatim mlai lovci i ostali sudionici lova. Trofej divljai pripada lovozakupcu.
Podjelu odstrijeljene divljai vri lovovoa uz pomo jednog od starijih i iskusnijih lovaca.
Prije konzumiranja divljai obavezno se meso daje na veterinarsku analizu, to se
posebno odnosi na krupnu divlja.
Obaveza je lovakog drutva da svom preminulom lanu lovcu oda posljednju poast,
izrazi svoje potovanje i zahvalnost za doprinos dobrobiti lovake organizacije. Ispraajem
u cijelosti rukovodi lovovoa a ako je sprijeen zamjenjuje ga predsjednik, predsjednika
sekretar. Lovci koji sudjeluju u ispraaju moraju biti u sveanim lovakim uniformama, sa
eirima na glavi za vrijeme obreda. Poasna straa i lovac koji e odrati poasni govor
moraju imati zataknutu jelovu granicu za eir i po pravilu bijele rukavice. Odreuju se
trojica lovaca izmeu onih koji su najblii pokojniku koji u sveanim odorama odlaze u
posjet obitelji preminulog i izraziti im suut u ime lovakog drutva i njezinih lanova, te
zamoliti za odobrenje radi ukljuivanja u pogrebni obred. Poasna straa od est lovaca
odaje posljednju poast pet minuta prije iznoenja lijesa ili tabuta i poetka pogrebnog
obreda. Poasna straa se postavlja bono, po trojica sa svake strane odra; nii lovci
dolaze sprijeda a vii otraga. Ako je potrebno poasna straa iznosi lijes (tabut) i prevozi
ga do ukopnog mjesta gdje ga sputaju u raku. Tu ostaju sve do zavretka obreda okrenuti
licem prema raci, odnosno do zavretka oprotajnog govora predstavnika lovakog
drutva (lovovoa, predsjednik ili tajnik) koji je prema pravilu posljednji govor. Osoba koja
je odrala oprotajni govor skida jelovu granicu iz eira, stavlja je na obod eira, a
zatim sa eira istresa je na lijes govorei: "Poivaj u miru u sjeni vjenih lovita ili uz
prigodnu molitvu". Lovci poasne strae ponavljaju postupak i udaljuju se od rake.
Lovovoa odreuje dvanaest lovaca koji e na kraju oprotajnog obreda simulirati poasni
oprotajni lov. Ti se lovci postrojavaju ispred lijesa (tabuta), po dvojica u redu s
preklopljenim cijevima puaka samarica preko lijeve ruke i drutvenom zastavom na elu
grupe. Ta skupina lovaca, kad u povorci doe do ukopnog mjesta, odvaja se i odlazi na
unaprijed odreeno mjesto za poasni lov. To mjesto mora biti udaljeno najmanje 30
metara od mjesta ukopa, potpuno osigurano od bilo kakvih neugoda. Lovci se
postrojavaju u jedan red meusobno udaljeni jedan od drugoga najmanje jedan metar. Na
znak da je pogrebni obred zavren, lovovoa odnosno grupovoa lovaca za simulirani
sveani oprotajni lov, jednim drugim zvunim signalom (lovaki rog, truba ili puana
cijev) oznaava poetak paljbe. Lovci se okreu u pravcu suprotnom od mjesta ukopa,

pune puke sa po dvije patrone iz kojih je prethodno izvaena sama te poinju pucati
pojedinano u zrak s lijeva na desno u nejednakim vremenskim razmacima simulirajui
situaciju kao u stvarnom lovu. Poto je i posljednji lovac s desne strane ispucao svoje
patrone, lovovoa oznaava zavretak poasnog oprotajnog lova. Ostali lovci koji nemaju
zaduenja u obredu, duni su takoer u pogrebnoj povorci biti u sveanoj uniformi.