KORENI I VRELA

TRENUTAK SADANJI. Jedan od znaajnih momenata

eskalirajue klerikalne politike danas je bez sumnje veoma esto ponavljano pitanje od strane crkvenih krugova koje se odnosi na navodnu potrebu rehabilitacije
Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebakog i mitropolita
katolike crkve u Hrvatskoj !od 1937. do 1946. godine.
Po zvaninoj crkvenoj politici muenik i rtva monstruoznog procesa kakvom inema primjera u novije vrijeme, a po injenicama ratni zloinac i jedan od
najzaslunijih ljudi za stvaranje takozvane Nezavisne
Drave Hrvatske pod- okriljem faistikih okupatora u
prolom svetskom ratu, Stepinac bez sumnje zasluuje
da se potpunije osvetli njegov lik, njegovo delovanje, a
naroito njegovo biskupovanje u vreme NDH.
U januaru 1985. godine, u svim crkvama zagrebake
nadbiskupije, po nalogu kardinala Franje Kuharia, odrane Su mise-zadunice povoom dvadeset i pet godina
od Stepineve smrti. Po okrunici Kuharia, to je blagopokojni Pastir velikih nakana, kome je na srcu crkva
slona u ljubavi, kome je na srcu mir i pomirenje
meu narodima i bolji svijet, bez nepravde, mrnje i
osvete.
Isti je dan, osamnaesti januar, bio povod Kuhariu
da nad grobom Alojzija Stepinca, u Zagrebakoj katedrali, izgovori .jo nekoliko rei kako bi na tog ratnog
zloinca podsetio na neobian nain. Tako je Stepihac
9

neumorni zatitnik ovjeka koji je sa iskrenim rodoljubljem tumaio pravo hrvatskog naroda na dostojan
ivot u miru, slobodi i pravednosti, on je ovek koji
se zauzimao za prava i dostojanstvo svake ljudske osobe bez obzira na nacionalnost, vjeru i opredjeljenje. Po
reima Kuharia, neprolazni etiki principi bili su stijena na kojoj je stajao kao svjetionik, i ako |se to do
sada nije znalo, on je najhrabriji biskup Evrope onog
traginog vremena.
Doda li se Kuharievim reima sentenca sa Stepineve nadgrobne ploe, koju je zapisao sam Stepinac maja
daleke 1934. godine, ne slutei vlastitu budunost: Ljubiti pravdu a mrziti nepravdu to je moje naelo, a u
ljubavi hrvatskog naroda nedam se od nikoga natkriliti
onda je to zaista dovoljno za nedoumicu.
Dakle, da li je u pitanju velika zabluda, ili je bitka
za rehabilitaciju Stepinca zapravo bitka crkve za veru
i poverenje pastve koja je bila svedok stravinih dogaaja u reiji nekolicine Ijudi, od kojih je jedan bio njihov nadbiskup, dakle onaj koji je mogao makar nakratko
da manipulie njihovim oseanjima i njihovom akcijom?
Kako stvari saa stoje, Stepinac nije zvanino rehabilitovan, i niko ozbiljan o tome i ne misli, njegov je
grob najuredniji i (najposeeniji grob jednog ratnog zloinca za koji se zna, nad njim se i za njegovu napaenu i junaku duu usrdno mole predani vernici, neki
moda a spas njegove due. No, sve to moe da bude
razumljivo ako se zastane ispod povelike crne ploe na
desnom zidu Katedrale, na kojoj je ispisana zahvalnica
svim hrvatskim rodoljubima koji su za svoju domovinu
pali u zemlji i inostranstvu u drugom svetskom ratu.
Nisu li to prve rei pomirenja i prvi znaci jednakosti
izmeu onih koji su pali za svoju i onih koji su pali za
tuu domovinu?
10

Ako Stepinac nikada ne bude rehabilitovan a

vreme kao pravedan sudija to svakako nee dopustiti
ono je mogue da o posvetitelja bude proglaen
svecem, to je pokretano verovatno isto onoliko puta
koliko i pitanje njegove rehabilitacije. Ako je mogao da
postane, kao osuenik, kao ratni zloinac kardinalom,
onda je verovatnije da e kao rnrtav da uznapreduje do
sveca.
!
Uestali pozivi katolikog' klera vlastima da sa imena
Stepinca skinu ljagu izdajnika za ta se koristi svaka
sveanija prilika, o skupa u Mariji Bistrici preko drugih
slinih skupova nameu nam potrebu podseanja na
delovanje Alojzija Stepinca u vreme koje se smatra najtraginijim u istoriji naih naroda, verovatno najtraginijim uopte u istoriji Junih Slovena. To je potrebno
i zbog toga to je mnogo onih koji misle da :se iz kolektivne svesti mogu i smeju izbrisati tragina seanja,
imena i dela zloinaca, vinovnika masovnih ljudskih stradanja i patnji, i podaci koji pojedine ljude, dogaaje ili
pak delovanje koje se u kontinuitetu kroz decenije produava do naih dana, prikazuju objektivno u negativnom,
reakcionarnom, mranom do sablasnog svetla.
Rasprava o Alojziju Stepincu poslednjih godina sve
je vie. Pogotovo je izjava Jakova Blaevia da je sudski
proces Stepincu 1946, Jugoslaviji kao mladoj dravi bio
nametnut, u reakcionarnim krugovima doekana kao izjava krunskog svedoka koji time navodno tvrdi da je
sudski postupak Stepincu ipak bio montiran. Tu tezu su,
naravno, pre svih pnihvatili oni koji se Stepincem bave
na poseban nain, ne uvaavajui nijedan objektivan razlog za njegovu osudu, kao to nisu uvaavali ni raspoloenje i opredeljenje jugoslovenskih naroda da sami
grade svoju dravu i svet u kome e po svojoj meri i
mudrosti da ive.
11

Kako je sam Jakov Blaevi objasnio, ova nametnutost ne pretpostavlja injenicu da Stepinac nije delovao kao neprijatelj sopstvenog maroda, ve injenicu
da je tadanjem jugoslovenskom socijalistikom drutvu
u povoju trebalo stvoriti dodatni balast, u liku nadbiskupa muenika, koga progone komunistike vlasti u jednom
totalitaristikom drutvu bez vjerskih i ma kakvih ljudskih sloboda. To je u svesti neprijatelja Jugoslavije
valjda trebalo da bude dovoljan povod za intervenciju
snaga Zapada protiv socijalistike revolucije i njenih
tekovina izvojevanih kroz etvorogodinji krvavi narodnooslobodilaki rat,
Zato je ova izjava izazvala toliko komentara? Pre
svega zbog injenice da je Jakov Blaevi bio javni
tuila u vreme suenja Stepincu. Mislilo se, naime, da
je ovo pokajnika izjava oveka koji je upuen u sve
tajne proeesa koji je okonan osudom nabiskupa Stepinca. Kampanja, koja je sa radou bila prihvaena od
katohkih krugova i reakcionarnih krugova na Zapadu,
koji nam nikada nisu bili naklonjeni, iznela je na svetlo
dana mnogo novih, objektivnih i istorijski relevantnih razmiljanja.
Evo jednog izvoda iz komentara kakvi su osvanuh
nedavno u stranoj tampi, kako b i.s e -videlo koje su sve
karte u igri ka je u pitanju ovek o kome je re:
Stepinac 1946. goine nije izveden pred sud i osuen zbog saranje sa hrvatskim ustakim reimom kako
mu prebacuje komunistika drava, ve zato to nije
hteo da slui politici komunistike vlasti.
Dolo se do novih saznanja o jednom od najozloglaenijih montiranih procesa u posleratnoj komunistikoj
Istonoj Evropi, o suenju zagrebakom nadbiskupu A lojziju Stepincu. Sada je Jakov Blaevi, koji je tada bio
12

tuilac i do pre izvesnog vremena jedan od najveih

partijskih funkcionera u jugoslovenskoj republici Hrvatskoj, javno izneo da se Stepincu nije moralo suditi da
se ovaj pokazao elastinijim prema komunistikoj draviOva Blaevieva izjava, koju je dao u jednom intervjuu jednom zagrebakom listu (,Polet) pod uticajem
partije, predstavlja senzaeiju. Ona potvruje ono to je
katolika crkva u Hrvatskoj ouvek tvrdila: da nadbiskup Stepinac 1946. u stvari nije izveden pred sud i osuen zbog kolaboracije sa hrvatskim ustakim reimom
tokom drugog svetskog rata, to mu je prebacivala komunistika drava, ve zato to nije hteo da slui politici komunistike vlasti. Katoliki nedeljni list Glas
koncila, koji izlazi u iZagrebu, odmah je svojim itaocima izneo Blaevieve izjave i dodao da bi ozbiljni istoriari sada s objektivnog nauonog gledita trebalo da
ispitaju ovu tvrnju. 1
Mogli bi da se navedu mnogi slini komentari kao
to je ovaj objavljen u Frankfurter algemajne cajtungu,
ali to nas nigde ne bi odvelo, jer se u svima manipulie
sa ovih nekoliko tvrdnjd, koje samo upotpunjuju propagandnu sliku sveta koji Jugoslovenima zamera na neovoljnoj irini, nedovoljnoj emokratinosti ;i odsustvu
elje da razumeju druge, kao to valjda taj svet razume
Jugoslovene, to se iz ovog komentara ba i ne bi idalo
zakljuiti.
Od komentara koji je naveden mogao bi se slobodno
izvesti ablon slepe ipropagande liene neophodnog rafinmana, ispunjene povrnou i neznanjem, to onoga
ko se njome bavi nikuda nee odvesti.
Na pitanja koja se sada, pa i kroz protekle decenije,
uporno postavljaju, odavno su dati mnogi odgovori, o
kojih bi neke valjalo ponoviti, a neke pak upotpuniti
13

novim saznanjima kako bi se jo poneka stranica biografije Alojzija Stepinca osvetlila, kako bi se reima zamerki i zahteva za rehabilitacijom dalo pravo znaenje
i prava mera.

BLAGOSLOV. Prilikom stvaranja takozvane Nezavisne

Drave Hrvatske, u reiji faistikih okupatora, uputio
je preuzvieni gospodin dr Alojzije Stepinac, nadbiskup
zagrebaki i hrvatski mitropolit, sledeu okrunicu:
Casna brao! Nema nikoga meu vama, koji u ovo
posljenje vrijeme nije bio svjedokom najzamanijih dogaaja u ivotu hrvatskog naroda, meu kojim djelujemo
kao glasnici Kristovog evanelja. Dogaaji su ovo, koji
su narod na donijeli u susret davno sanjanom i eljkovanom idealu. Casovi su ovo, u kojima ne govori vie
jczik, nego krv svojom tajanstvenom povezanou sa
zemljom, u kojoj smo ugledali svijetlo Boje i s narodom
iz kojega smo nikli. Je li potrebno isticati, da je i u naim
ilama ivlje zakolala krv, da je i u naim grudima ivlje
zakucalo srce? Nitko pametan toga osuditi ne moe i
nitko poten toga zamjeriti ne moe, jer je Ijubav prema
vlastitom narodu Bojim prstom upisana u ljudsko bie
i Boja zapovijed!
I tko nam moe zamjeriti, ako i mi kao duhovni
pastiri dajemo svoj prinos narodnom veselju i zanosu,
kad se puni dubokog ganua i tople zahvalnosti obraamo Boijem Velianstvu. Jer koliko god bilo zamreno
pletivo dananjih sudbonosnih ogaaja; kolikogod bili
heterogeni faktori, koji utjeu na tok zbivanja, ipak je
lako razabrati Boiju ruku na djelu. A Domino factum
est istud et est mirabile in oculis nostris
Bog je to
uinio i oi su nae pune divljenja (Ps. 117. 23).
14

No, dok vam danas progovaram iz ovih starorevnih

dvorova, u sjeni ovog starodrevnog hrama, tog nijemog
svjeoka nae hrvatske povijesti, ne govorim vam samo
kao sin hrvatskog naroda, nego jo vie kao predstavnik
svete Crkve. Govorim vam kao predstavnik one Boije
instituoije, koja je nikla u krilu vjenosti i kojoj je svretak u vjenosti u isasvim posebnom znaenju te rijei.
Kao predstavnik one Crkve, koja je firmamentum et
eolumna veritatis stup i tvrda istine (I. Tim. 3. 15)
i koja ise nije bojala i na moja usta rei istinu, gdje je
trebalo, iako je naalost njezin glas esto ostajao glas
vapijuega u pustinji (Iv. 1. 23).
Govorei vam dakle kao predstavnik Crkve i pastir
dua molim vas i pozivam, da svim silama nastojite i
radite oko toga, da naa Hrvatska bude Boija zemlja,
jer e samo tako moi izvriti dvije bitne zaae koje
kao drava imade da izvri u korist svojih lanova.
Vjerna Bogu i svetoj Kristovoj Crkvi izvrit e naa Hrvatska onu uzvienu misiju, koju zemaljska domovina imade da vri u promicanju nadnaravnih dobara
svojih lanova. Vjerna Bogu i Crkvi pokazat e, da vjeruje, da je konani (cilj svega ljudskog tenja vjenosti,
gdje se nalazi prava vjena domovina. Cijenei i zatiujui vjerske i moralne vrednote, pokazat e, da vjeruje,
da je zemaljska domovina samo onda prava majka, kad
nam sklapa ruke i ui nas dati Bogu Boije, te da je
samo onda istinska skrbnica naeg ivota, kad nam korake upuuje na staze, koje vode u visinu i kad uklanja
smutnje od dua, koje je Bog stvorio za sebe.
No vjem a Bogu i Crkvi naa e Hrvatska ne samo
ispuniti svoju unost prema unapreivanju nadnaravnih dobara hrvatskog naroda, nego e tako postaviti i
najvre temelje i zdravog razvitka zemaljskih narodnih
vrednota i svoje dravne slobode i vrstoe. Crkva, ko-

ja ve dvije hiljade godina gleda previranje u historiji

svijeta, vjekovni je svjedok, kako -regnum .de gente in
gentemtransfertur propter injustitias et injurias et contumelias et diversos dolos, kako kraljevstva prelaze s
jednoga naroda na drugi zbog nepravednosti i nepravde
i sramoenja i raznih prevara (Crk. 10. 8). Moramo zato
smatrati svojom najveom dunou, da u ovim sudbonosnim asovima u povijesti hrvatskog naroda dubokim
pogledom u vjenost produhovimo itavo nae narodno
bie. Moramo svuda upozoravati i uiti da sveti zanos
i plemenito oduevljenje u izgraivanju temelja mlade
Drave Hrvatske bude nadahnut strahom Boijim i ljubavlju za Boiji zakon i njegove zapovijedi, jer e samo
na Boijem zakonu, a ne na lanim naelima ovoga svijeta Drava Hrvatska !moi biti izgraena na vrstom
temelju.
Odazovite se stoga spremno ovom mome pozivu na
uzvieni rad 'oko uvanja i unapreenja Nezavisne Drave Hrvafcske.
'
Poznavajui mueve, koji danas upravljaju sudbinom
hrvatskog naroa, mi smo duboko uvjereni, a e na
rad naii na puno razumijevanje i pomo. Mi vjerujemo
i oekujemo, da e crkva u uskrsloj Dravi Hrvatskoj
moi u punoj slobodi, navjetati neoborive prdncipe vjene Istine -i Pravde. One e se stoga drati rijei Pisma:
Verbum Dei non est alligatum rije boija nije (nikada) svezana (II. Tim. 2. 9.). I Ona e -smatrati svojom
svetom dunou opportune, inportune, arguere, increpare, obsecrare dn omni patientia et doctrina et cum
omni apostolica libertate u zgodno vrijeme pokazati,
zaprijetiti, umoliti uei sa svom strpljivou (Cir. II Tim.
4. 2.) i sa svom apostolskom slobodom. Tako e raditi
i to e se smatrati dragocjenom pomoi u tekom radu
oko podizanja nae drage Domov-ine i Drave Hrvatske.
16

Dao dobri Bog, da tako bude. A da tako bude, pozivam vas asna brao sveenici, da ne prestanete poticati povjerene vam vjernike na molitvu, ali jo vie da
sami kod oltara Bojega podiete ruke k Ocu zvijezda,
od kojega silazi svaki dobri aar i svaki savreni poklon
(Jak. 3. 17), da se Poglavnik Drave Hrvatske napuni
duhom mudrosti, kako bi uzvienu i toliko odgovornu
slubu vrio Bogu na ast i narodu na spas u pravdi
i istini : da narod Hrvatski bude narod Boji, odan Kristu
i Crkvi Njegovoj sagraenoj na peini Petrovoj! Ako se
moda oima svijeta ini molitva suvinom stvari, mi je
smatramo najvanijom od svega u ivotu, jer ako Gospod
ne uva grada, uzalud bdije koji ga uva (Ps. 12. 1).
Crkva Boija nikada se nije gubila u frazama, ali
nikada nije takoer zatajila u onom ustrajnom radu, na
kojem se stvaraju temelji sretne budunosti pojedinaca,
naroda i drava. Pokaite to, asna rao, i sada, i ispunite dunost prema mladoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj!
U vezi |s time odreujem, da se u nedjelju 4. svibnja
o. g. odri sveani Te Deum po svim upnim crkvama,
na koja neka upni uredi pozovu mjesne vlasti i vjerni
narod. Nadam se, |da e se u to vrijeme moi odrati
pomenute sveanosti. A ukoliko komunikacijone prilike
jote ne bi omoguile, neka se to izvri u prvi sloboni
dan. A to se tie Prvostolne crkve zagrebake, to u
dan odrediti u sporazumu sa dravnim vlastima.
U

Zagrebu, 28.

travnja 1941. god.

f Alojzije
nadbiskup

17

Ovu e okrunicu, kojoj e, da bi joj umanjili znaaj, mnogi pripisivati politiko slepilo, prihvatiti vei deo
katolikog klera, i njenih e se naznaka pridravati i u
vreme kada jo mlada takozvana NDH bude na izdisaju. Sem ove, Alojzije Stepinac napisae ih jo nekoliko, ali nijedna se od ove prve nee mnogo razlikovati
osim po jo eem i otvorenijem izrazu i straha i mrnje
prema ljudima i aniima koji dolaze, prema idejama koje
bi da umnogome izmene sliku sveta. Pastir e se iz ovog
pisma udruiti s vukovima, s kojima e podeliti brigu o
stadu, po prinoipu meni dua tebi telo, ubeujui i
sebe i druge jda je Hrvatska i nezavisna i slobodna, da
e venost imati razumevanja za stvorenu dravu a Bog
milosti i razumevanja za njene probleme. A zapravo,
doao je dan za koji se jezuitski tienik Alojzije Stepinac, i ne samo on, dugo spremao, jo od vatikanskih
kolskih dana, kada je trebalo povesti novi krstaki rat
i Istvoriti snanu katoliku zemlju koja e, kako je on
to isticao u mnogo prilika biti najtvra i poslednja
brana. protiv komunizma koji prodire sa Istoka, pretei
majci crkvi. Da bi se taj satn ostvario, Stepinac se nee
libiti saradnje sa najkompromitovanijim ljudima jednog
krvavog, umobolnog, faistikog sistema, u oijim e se
gubilitima zamesti trag vie od milion ljudi zbog
slepe vere i mrnje, zbog slepe poslunosti faistikom
okupatoru koji je taj sistem i omoguio.
Sa svojstvenom mu pedanterijom prisustvovae svakom znaajnom ustakom skupu, ii e s prijema na
prijem, s izlobe na izlobu, sa sednice na sednicu, zalaui se za 'ustaku strahovladu, uzimajui sebi pravo na
arbitrau ili poslednju re u znaajnijim i prljavim dravnim i ideolokim poslovima. O svemu tome ispisivae
paljivo odmerene reenice u svoj dnevnik, izlepljujui
18

svaku pozivnicu, svaki papiri, koji su saa putokaz

naim razmiljanjima o njemu.
Bilo bi zaista zanimljiivo saznati koliko su oni koji
od Stepinca pokuavaju da stvore rtvu i sveca, ubeeni
u iskrenost i istinitost svojih namera, a koliko je Stepinac njima znaajna karta u politikoj bitki koju vode
i ije bi naputanje znailo ne samo trenutani poraz
ve i poraz znaajan za buunost odnosno mo katolike
crkve. Postoje, naravno, i druga tumaenja, a jedno je od
njih sasvim logino. Naime, ostane li zauvek injenica
da je Stepinac bio izdajnik i da je umnogome odgovoran za mnoge od najcmjih stranica nae istorije
za neometano divljanje ustakih zloinakih hordi, za
teror kakvom je teko nai primera, ne bi li to bilo od
znatnog uticaja na veliki broj vernika da svojoj crkvi kao
instituciji okrenu bar delimino lea, odnosno da budue politike akcije katolikog klera prihvataju i prema njima se odnose sa vie mudrosti i opreza? Otud
verovatno toliko upinjanje katolike crkve da Stepinca ovena oreolom sveca i muenika, to je sve vidIjiivije u poslednje vreme, kada se deo katolikog klera
u veoma snanoj politikoj akciji zalae za svestranu
moralnu i duhovnu obnovu drutva, za afirmaciju sopstvenog socijalno-politikog pogleda na svet, negujui pomno
jedno od stratekih opredeljenja koje se sari u identifikaciji vera nacija, to nije nita drugo do klerikalistioka krilatica o sudbinskoj povezanosti vere i nacije.
Sve ea i sve masovnija hodoaa, verske proslave i preduge i dobro organizovane procesije > to je
sve vie politizovano; crkva se opet okrenula misionarskom radu smatrajui ga najprimerenijim i najznaajnijim, jer neposredno elovanje meu ljudima oduvek je
avalo i najbolje rezultate. Jedan od velikih poznavalaca
katolike crkve kod nas, Josip Hrnevi, govorei jednom
19

prilikom upravo o ovom aspektu delovanja klera, rekao

je izmeu ostalog, da ga te svetkovine podseaju na
vreme koje je prethoilo ustakom reimu, i po sadraju
i po porukama.
Prostor koji oznaavamo verskim slobodama, sve vie
postaje poligon na kome se izraava nacionalna netrpeljivost i mrnja, jna kome se ponovo plasiraju poznate
nam klerofaistike teze o poreklu, o veri, o ei za monolitnou i snagom po svaku cenu.
U ovim i ovakvim nastojanjima i Stepinac ima svoje,
znaajno mesto od pokuaja da se rehabilituje kroz
mozaik u crkvi u Stremanu, kroz napise u Glasu koncila, u kojem se ve godinama neprestano pojavljuju
stranice ispisane znaajnim povijesnim istinama, koje
bi ovoga trebalo da prikau svecem. U tim je napisima
kap milosra vea od jmora uasa i strave, od denuncijantske delatnosti preuzvienog gospodina dr Alojzija
Stepinca, od kolaboracije i servilnosti tog nadbiskupa a
zatim kardinala.
Nema sumnje da bi katolika crkva na naim prostorima htela, kad bi mogla, da se poslui poljskim uzorom, to je ne jednom javno isticano. To se uostalom
sadri i u ovom citatu iz (Glasa koncila: U Poljskoj
bi bili mogli dizati revoluciju, ali oni radije podnose
ubijanje, mogli bi pokrenuti kriarski rat, ali ne, oni
biraju kri. To je nada za Crkvu u komunistikom svijetu. Meutim, ovome treba dodati uslove, jer u povoljnim
uslovima u to nema sumnje moglo bi doi i do
kontrarevolucije i novih kriarskih ratova, jer sa tim
se ne bismo suoiti prvi put tri su pokuaja ve uinjena za proteklih etrdeset i pet godina. Prvi put to je
bilo sa osnivanjem takozvane NDH, drugi pokuaj sa
organizovanjem kriarskog protivnarodnog rada, od strane znatnog dela klera, a trei put to je bilo uee ,u
20

takozvanom masovnom pokretu 1971. godine. Dakle, kri

se oigledno bira samo u krajnje nepovoljnim uslovima.

ODBRANA POVERENJA. Mnogo je primera koji ukazuju na elju katolike crkve, na elju dela njenog visokog klera, da eluju sa jedne bitno razliite pozicije od
one koja im pripada po priroi stvari. Ima tu pokuaja
partnerstva, pa i pokuaja preuzimanja barjaka odgovornosti za naciju (katoliku naciju, gle uda!), a to se uvek
identifikuje sa hrvatskom nacijom, sa potrebom da svi
na prostoru Hrvatske budu prvo Hrvati, zatim dobri
Hrvati i napokon dobri katolici to je ve jednom
praktino isprobana teza kroz pokrst, kroz progone, kroz
pokolje. Uza sve to, pojavljuju se veoma esto simboli
omrznuti od naroda, od svakog' potenog i progresivnog
oveka ustaki simboli, simboli koji izraavaju potrebu
za nacionalistikim istupanjdma, ili pak separatistikim
elovanjem i listupanjem, i iniciraju ih. To se ini u sasvim otvorenoj formi. Glas koncila, koji smo ve pominjali, a koji verno izraava stavove vrha katolike
crkve kod nas, u jednom od svojih brojeva onosi komentar o prijemu, povodom Nove godine, predstavnika
verskih zajenica koje deluju na podruju Socijalistike
Republike Hrvatske, u starom Dvoru na Griu:
Trebalo bi ak istaknuti a za vrijeme tih primanja
stari Dvori na Griu, oito u sklau s drevnom tradicijom saborovanja postaju rijetko povlaeno mjesto
slobodnog razgovora meu ljudima koji smiju rei da
0 mnogoemu drugaije misle a ipak moraju ne samo
jedni uz druge ivjeti, nego i zajedno pridonositi dobru
1 smanjivati anse zla za cijelu narodnu zajednicu. Doista
je lake o takvim nastojanjima govoriti skeptino i kritiki, nego preuzimati njihov neizbjeni rizik. Sto se pak
21

Crkve tie, ona je kroz svu nau povijest, esto upravo

u tim istim Dvorima, prihvaala razgovore s onima koji
su faktiki bili odgovorni za sudbinu domovine. Makar
joj neki dananji prigovarali to je tako razgovarala i
s jueranjim, ona doslijedna vlastitom iskustvu
doista ozbiljno shvaa i svoje dananje sugovornike. . .
Citat je prenesen dz Glasa koncila od 20. januara
1985. godine, i zaista zasluuje panju. Sa sitnijim pekulacijama u stilu retko mesto ne treba raspravljati,
ali one krupnije zasluuju i daleko vie od rasprave. Jer
ona jueranja vlast, to je ustaka vlast, i ako nita
drugo, ono je bar neumesno initi takva poreenja. Sadanja se vlast ne moe baviti pitanjem katolianstva na
nain ustake vlasti, to je sasvim sigurno. Takoe je znaajno da je ovo vlast naroda ili pak volje naroda, a ono
bejae vlast izdajnika i ubica, ija je krvava etva ne
jednom prebrojana, zapisana i opisana. To je, akle, ne
samo gnusna podv&la, ve i kleveta koja zasluuje i drugaiju panju. Ako je ovo nain da se opravda delovanje
ak veeg ela katolikog klera u drugom svetskom ratu,
koje je bilo mimo okvira vere i njenih principa, onda
je nain odvratan, a cilj nepostignut. Ako se, pak, vlastima naroda porie kratkotrajnost, onda ne preostaje
nita drugo do ekanje. No, kako bilo da bilo, uvek e
biti onih koji e se boriti za dostojanstvo, ast i slobou
u ime svog i opteg ljuskog, i dok je i jednog jedinog
takvog dotle e biti i ive najvee i najlepe ljudske
tenje tenje naroda, a te se tenje nikada nisu mogle
upregnuti u jenu iskljuivu viziju sveta, ma iju, a naroito ne u viziju sveta ispunjenog slepom poslunou,
sreom u mraku i glupou prolih vekova, brutalnou
i Inezajaljivom tenjom za vlau i bogatstvom.
Insistirajui neprestano na sopstvenoj ispravnosti, a
sve grehe pripisujui onima desno, koji su sa njima, a
22

posebno onima levo, koji su im i daleko i neprihvatljivi

katoliki kler esto pokuava iz naeg seanja izbrisati zloinaku linost ili dogaaj, predstavljajui ih ak
u potpuno suprotnom svetlu. Jedan od sveijih primera
je takoe iz Glasa koncila, od 10. marta 1985. godine,
gde se u lanku Dobri duh otoka Paga rehabilituje ratni zloinac Joso Felicinovi zbog svog dranja i rada
osuen na desetogodinje zatoenje u rodnom gradu i odgovarajui gubitak graanskih prava, inae, za zasluge
odlikovan od Ante Pavelia. Po Glasu koncila, iji se
urednik neprestano hvali kako svaki tekst bar jednom
preprska svetom vodicom da bi mogao da bude objavIjen, stvari stoje ovako:
. . . cijele narataje pakih vjernika vodio je kroz
tjeskobe u kojima je ponekad bilo teko razaznavati to
je dessno a to lijevo, ali je on uvijek nepogreivo znao
to je ravn o. . . A ravno je na Pagu, u vreme rata,
bar to se tie Felicinovia, bilo ekstremno desno, posebno u dane kada je na Slanom, na tom istom otoku,
bio stvoren logor u kome je na hiljade ljui doivelo
jezivu smrt, bilo da su bili zaklani, umlaeni maljevima
ili podavljeni u Pakom kanalu. To se kae i u samom
tekstu, gde se autor, seajui se godine 1941. i blagopooiveg don Felicinovia, usuuje napomenuti: Uao Je u
vrstu povezanost s revniteljima (itaj, ustaama prim.
autora) za hrvatsku dravnu samostalnost, postavi jedan od najistaknutijih vjesnika nove drave. Eto, to
je jedan od najdraih, valjda i najvaniji oojvek koji
je ikada ivio u Pagu.
Zato sada bi se moglo postaviti pitanje zato
on ne bi bio najrai, valjda i najvaniji ovjek Paga
ako smo ne jednom uli i ne na malo mesta, da je jedan
drugi svetenik, fra Majstorovi-Filipovi samo nesretnik (on, dakle, nije ovek zver, koji je znao da se na
23

najurovij e i najjezivije naine iivljava nad svojim ja-senovakim rtvama, pijui im, izmeu ostalog krv na
za tu priliku specijalno napravljenu gumenu cevicu).
To neprestano traenje lepeg mesta u istoriji
kao da se to moe krivotvorei sve to se oini pogodnim za krivotvorenje, na kraju bude jalov posao, iz iste
neopreznosti ili neinteligentno voene politike upravo od
strane onih od kojih se jedan sasvim drugi odnos moe
oekivati.
To se dogodilo i prilikom boravka nadbiskupa splilsko-makarskog i mitropolita katolike crkve u Hrvatskoj
dr Frane Frania, u Svedskoj 1985. godine. Boravei u
Stokholmu i Malmeu, bio je on gost iskljuivo -Hrvatskog saveza, organizacije koja je dobro poznata i jugoslovenskoj i vedskoj javnosti po svojoj javno aeklariranoj antijugoslovenskoj delatnosti. Frani je usput imao
vremena da da intervju u gradu Melisu, lokalnom programu, koji vodi Ivica Knez, ovek koji je uvek imao
izvanred.no otvoren ustaki karakter. Koliko je ustatvo
Kneza otvorcno, govori i podatak da se od njegovog
programa svojevremeno ogradio i sam Hrvatski savez.
U pitanju su, oigledno, neporueni mostovi: pokuaj da
se taj razgovor (Frani Knez) ogranii na verske teme,
nije bio dovoljan da se prikrije osta povrno ali i opasno
izjednaavanje hrvatstva i katolicizma tavie, te je
svoje teze Frani iznosio na poznati klerikalno-miLitantni
nain.
Krajem marta meseca 1985. godine, na meunarodnom susretu mlaih sa papom Ivanom Pavlom II, bilo je
vie od etiri hiljade mladih katolika iz Hrvatske. Pod
parolom Papa voli Hrvate, mladi su primljeni u posebnu audijenciju. I sve bi, naravno, bilo u redu, sve
bi bilo u okviru prava na izraavanje verskih oseanja,
da se mladi nisu pojavili pod ustakom zastavom i da
24

kardinal Kuhari i tom prilikom nije imao da kae par

rei o poloaju crkve u socijalizmu. A rekao je: Prilike
u kojima ovi mladi rastu i ive, za vjeru nisu povoljne.
Izloeni su tolikim napastima protiv vjere. Stoga, Sveti
Oe, uvrstite mladu brau i sestre u vjeri.
Papa, naravno, nije javno komentarisao ovu izjavu,
on ju je jednostavno preutao, ali Kuhari je dobro znao
ono to se i inae zna i sadri se u poruci Ivana Pavla
II vemicima Trebinja, povodom proslave hiljadugodinjice utemeljenja biskupije i stote godinjice upne crkve u
ovom gradu: Vremena u kojima ivimo, nisu nita manje teka i pogibeljna o onih p-rolih po nau vjeru. Ta
je vjera na nianu onih kojii ire materijalistiko uenje,
zbog ega se rastau duhovne vrijednosti i mladima nanosi tolika teta.
Kako bi se istakla -slinost ove dve izjave, prenosimo
jo jedan deli pisanja Glasa koncila:
Ivan Pavao II je vrlo vaan papa sa stanovita nae
Crkve u jednoj socijalistikoj zemlji kao to je Jugoslavija. On ima slino iskustvo kao mi. To je papa koji dobro
poznaje komunistiki reim i ne preputa se obmani,
i dalje, za nas je prirodno vjerovati da je najvanije
pitanje, najvanije u naem stoljeu, da se kranstvo
opire ateistikom marksizmu, i taj sukob, to se nikada
nije dogodilo u povijesti, jest izmeu duha kranskog
svijeta i organiziranog ateistikog svijeta.
A ustaka zastava, kao znaajna kompromitacija, za
tili as je prekrtena i postala je niijom zastavom, jer
vjernici ne ele da se politiki izjanjavaju i prebrojavaju. Dakle, ne radi se, po tumaenjima koja su nam
naknadno stigla, o ustakoj zastavi, ve o tradici-onalnoj
trobojci sa traicionalnim hrvatskim grbom. Eto toliko,
i to se ponegde smatra dovoljnim, ponegde se i najgrublje
uvrede mogu objasniti nesporazumom i usput se ffiogu
25-

ffoestidno napasti svi oni koji su s pravom na isticanje te

i takve niij e slubene zastave reagovali.
Prepliui ovih nekoliko sluajeva, od politike emigracije do sasvim nerazumljivih delovanja sa pozicija
kleronacionalizma i klerofaizma, dolazimo i do sasvim
otvorenih zahteva poput:
Crkva se neumorno zalae i trai da njeni vjernici,
jednako kao i svi njeni graani, imaju sva prava i dunosti koje im kao lanovima njihove drutveno-politike
zajednice pripadaju. Hriani trebaju biti prvi u zalaganju i radu, u materijalnom, kulturnom, etikom i politikom uzdizanju drutva. Hrianin treba da bude prvi
u odbrani svoje domovine i naroda. No, da bi to stvarno
i praktino vrio, on mora na svirn nivoima biti ravnopravan u drutvu. To znai da mu sve slube trebaju
biti dostupne, sve funkcije otvorene.
Pri postavljanju ovih zahteva zaboravlja se, namerno, da na svetu nema politikog sistema koji e ostvariti
drutvene uslove ma kome ili bilo kojoj organizaciji koja
bi da rui osnove tog istog sistema. Zaista bi bilo zanimIjivo videti kako bi izgraivali jedan socijalistiki sistem,
i uz to samoupravni, oni koji se sa njegovim temeljnim
vrednostima nikada nisu sloili i koji nikada nee prihvatiti nijednu jedinu postavku materijalistikog uenja. tavie, drutvu o kome je re zaista se ne moe zameriti da
nerna izvanredno iroke granice tolerancije, to se neretko
zloupotrebljava bez znaajnih posledica. Uostalom, u Ju;goslaviji bar nikada afirmacija bilo kojeg graanina nije
zavisila od njegove vere, ve pre svega od toga koliko
i kako sudeluje u izgradnji socijalistikog drutva. Posebna osetljivost, pak, naeg drutva u pojedinim oblastima delatnosti uslovljena je, na alost, vrlo loim
iskustvom.

Potreba za razraunavanjem sa organizovanim ateizmom vidi se i iz poruke: >vMi s komunistikom vlau

nemamo nikakvih pozitivnih iskustava (Glas koncila),
a na nju se sasvim sigurno moe odgovoriti milju dr
Tomislava Sagi-Bunia, jednog od najznaajnijih istoriara hrianske literature: Crkva nema zadatak niti
mandat od Krista da ureuje ovaj svijet. Naravno ne,
a posebno ne na naoine koji su kompromitovani do te
granice da ih nijedan estit ovek, bio on ateista ili vernik, ne moe prihvatiti.

KORENI ZLA. Da bi se razumeo stav veeg dela katolikog klera i njegovo izrazito neprijateljsko delovanje u
pojediniim periodima, da bi se razumelo delovanje tog
klera koje je bilo izdajniko i na liniji faistikih nastojanja u drugom svetskom ratu, posebno stav Alojzija
Stepinca, neophodno je vratiti se decenijama unazad.
Rimska kurija je tokom dvadesetog veka, za vreme tri
pontifikata i to Pija X, Pija XI i Pija XII predstavIjala posebmu svetsku snagu, koja je neprekidno bila u
nepomirljivom sukobu sa svime to je progresivno, sa
svim emokratskim snagama u svetu. To je posebno dolazilo do izraaja u vieverskim zajednicama. Tu je katolika crkva, kroz snane i prepoznatljive politike zamahe i misionarske akcije, kojima je rukovodila Propagande fide, traila prevlast nad drugim verskim
zajednicama i dominaciju nad narodima, traei njihovu
pokornost. Izgubivi 1870. godine svoju svetovnu dravu
ujedinjenjem Italije, Vatikan nepokolebljivo i agresivno,
posebno preko polonih episkopata, tei svetskoj dominaciji, traei saveznike u zemljama koje se smatraju
u 1trakatolikim.
27

Sto se tie naih naroda, Vatikan im nikada nije bio

naklonjen, posebno je bio protiv njihovog ujedinjenja,
jer to je, sa jedne strane, znailo da e biti oslabljen ili
uniten bedem katolicizma u Evropi Austro-Ugarska,
a s druge strane, da e oslabiti katolianstvo na tlu Balkana, pod uticajem pravoslavlja i nepredvidivih politikih
gibanja.
Dakle, nepomirljivi stav prema pravoslavnoj Srbiji
odreuje delovanje Vatikana, to se nedvosmisleno poruuje kroz miljenje pape Pija X, agilnog antislovenskog
politiara u Furlaniji i Istri, kojim se odobrava zamisao
cara Franje Josipa da napadne Srbiju.
Dravni sekretar Vatikana Meri del Val preneo je to
miljenje Beu:
Papa i Kurija vide u Srbiji razornu bolest koja
malo pomalo nagriza Monarhiju i koja e je vremenom
sasvim rastoiti. Pored svih drugih pokuaja koje je Kurija preduzimala u poslednjih nekoliko decenija, Austro-Ugarska ostaje i jeste katolika drava par excellence,
najjai bedem koji je preostao u ovom veku c'rkvi Hristovoj. Ruenje tog bedema znailo bi za crkvu ruenje
najveeg oslonca u njenoj borbi protiv pravoslavlja, ona
bi izgubila svog najjaeg pobornika. Sa tih razloga, dakle,
kao to je za Austriju neolono potrebno da zbog samoodranja oslobodi, po potrebi d silom, svoj organizam od
zla koji ga nagriza, tako je i za katoliku crkvu posredno
nuno initi sve ili da odobri sve to bd moglo da poslui
postizanju toga cilja.
Sva ova nastojanja, poprimajui nove oblike, prenose
se na novu dravu, na Kraljevinu Jugoslaviju, gde se sa
jo vie upomosti sprovodi klerikalna politika kako bi se
to vie otealo sreivanje prilika u novoosnovanoj, a
vieverskoj zemlji.
28

Taj se rad Vatikana nastavlja u kontinuitetu, sanao

se s vremena na vreme identifikuju novi neprijatelji.
Ako je to danas pravoslavlje, ve sutra to je komunizam koji kao kuga prijeti Evropi-, da bi se kasnije,
odnosno danas, ta borba proirila i na sve ateiste koji
bi mogli u povoljnim uslovima da budu veoma dobri
vj ernici.
U 'toj se borbi ne biraju saveznici, ako se ve biraju
neprijatelji, to na kraju dovodi do otvorenog izdajstva
i direktnog uestvovanja u masovnim zloinima na jugoslovenskom prostoru u prolom ratu, do sluenja najcrnjim ciljevima faistikih okupatora i ustake vlasti.
Postavlja se pitanje, da li povezanost katolike crkve
sa ustakim pokretom datira od proglaenja takozvane
NDH? Odgovor se moe nai u ustakoj i katolikoj tampi, iji tekstovi svedoe da ta saradnja traje od dana
osnivanja ustakog pokreta. tavie, katolika crkva je
bila jedan od njegovih zatitnika i inspiratora.
U listu Ustaa, broj 26 od 28. juna 1942. godine,
povodom godinjice smrti ustae Mika. Babia, objavljena je fotografija koja predstavlja ulaz u katakombe
na Kaptolu, uz tekst: Krug revolucionara zapoinje najborbenije razdoblje u svojoj djelatnosti, kad katakombe
na Kaptolu postaju prvo stjecite urote.
U boinom broju Nezavisne Drave Hrvatske, glasilu ustakog pokreta, koji je izaao 1941. godine, objavljen je tekst Uloga isveenstva u obnovi NDH. U tekstu stoji:
Osobito meu poletnom mladom generacijom, meu
onima koji danas imaju dvadeset i petu do etrdeset
i petu godinu, nalo ,ih se koji su odmah shvatili ustaki
pokret i svrstali se u redove poglavnikovih ustaa, da
brane ast Hrvatske, i da se bore za ostvarenje hrvatskih
tlravnih prava.
29

. . . Mladi je sveeeniki narataj vrio zduno i vjerno svoju zadau i savjesno ispunio svoju narodnu dunost. Franjevaka gimnazija u Sinju, Sirokom Brijegu
i Visokom, bogoslovsko uilite u Makarskoj i Mostaru,
Splitu, pa Teoloki fakultet u Zagrebu, bili su prava
arita nacionalne svijesti i gnijezda iz kojih su godinje izlijetala jata ne samo levita i radnika u vinogradu
bojem, ve i narodnih boraca, odgojitelja narodne i ustake svijesti.
'
U potvrdu ovog govori i injenica da je Viktor Guti, jedna od najistaknutijih linosti ustakog reima, koji
je izdao i prvi proglas o fizikom istrebljenju Srba, jo
u toku leta i jeseni 1940. proputovao Bosansku krajinu,
gde je postavio i zakleo ustake poverenike, tabornike,
rojnike i ustae. U isto Vreme obiao je sve samostane
i upne dvore, zakleo fratre, upnike i svetenike na vernost poglavniku i NDH.
Fra Petar Berkovi, upnik u Drniu, izneo je u jednoj predstavci sleee podatke:
Za punih 14 godina moga upnikovanja u Drniu,
moj upni stan bio je u pravom smislu ustaki stan. Tu
je ibilo stijecite za sve ustae ne samo iz ovog kraja,
nego i za sve one koji bi dolazili da organiziraju ustaki
pokret, tu su dolazili i odatle su se irili ustaki letci.
Prije prevrata i ustanka bio sam predsjednik Hrvatskog
Ustakog stana u Drniu.
Istim su se poslom bavili i fra Sidonije olc, gvardijan Castimir Herman, fra Radoslav Glava, fra Dionizije
Juriev, fra Krsti, fra Vlado Popov, fra Ante Cvetanovi, upnici: Cecelja, Bebin, Rogli, Dragutin Kamber,
don Ilija Tomas, Eugen Beluhan . . .
Povezavi se, znai, sa ustaama u zemlji i inostranstvu, katoliki svetenici su, znajui za politike ciljeve
30

i metode borbe Ante Pavelia, postali sauesnici i izvrioci, vrlo esto i inicijatori ustakih zloina.
Ovo nije sluajno, jer je od svog postanka ustaki
pokret imao aktivnu podrku i vernog saveznika u reakcio-narnom delu katolikog klera, a aktivnost katolikog:
klera posle proglaenja NDH ima svoje korene u politici katolikog episkopata i stavu Vatikana prema Jugoslaviji od njenog stvaranja. Organizacija katolike crkve
sa izuzetkom malobrojnih svetenika koji su se prikljuili naronooslobodilakoj borbi, ili su pak ostali povueni stavila se u otvorenu slubu okupatora i ustakevlasti.
Od prvog dana stvaranja NDH svi biskupi (osim
starog mostarskog biskupa fra Alojza Miia, koji se estoko opirao ustakom teroru, pa je izmeu ostalog uputio
i dva protestna pisma Stepincu, na koja se ovaj nije ni
osvrnuo), na elu sa Alojzijem Stepineem i Ivanom ariem, stavili su se na stranu ustakog reima.
Naime, uinilo se da e se konano ostvariti naelo
rimokatolike orkve: izvan rhnske crkve nema spasenja.
U skladu sa ovim naelom razraena je itava katolika
akcija, koja je, izmeu ostalog, obuhvatila teoretska i:
praktina pitanja iz oblasti pokrtavanja.
U vreme pape Pija XI, Jugoslavija je predstavljala
zemlju u kojoj je imao smisla samo misionarski rad. U
tom duhu pripremani su svetenici koji su se i tada i
kasnije isticali kao ustae, meu fcojima svakako treba
izdvojiti Stepinca, Draganovia, Sakaa, Kambera, Lackovia i Berkovia. Dosledan svom stavu, papa Pio XI je
postavio vie biskupa i nadbiskupa koji su bili veliki ne]>i i jatelji Jugoslavije. Neuspeh oko potpisivanja konkordata papa Pio XI nikada nije zaboravio. Prilikom predajc kardinalskih znakova Pellegrinettiju, papskom nuneiju u Jugoslaviji, on je rekao:
31

Doi e dan a voleo bih da to ne moram kazati,

ali sam duboko uveren doi e dan, kada nee biti
malen broj dua, koje e zaaliti to nisu irokogrudo,
velikoduno i aktivno primile tako veliko dobro kao to
je ono, koje je zastupnik Isusa Hrista nudio njihovoj
zemlji
To je bilo u decembru 1937. godine, dakle u vreme
naraslog faizma u Italiji i Evropi. Kao to se zna, nije
trebalo da proe mnogo godina da bi se svet uverio da
je Vatikan u toku proteklih decenija pripremio na stotine
svetenika koji e rei svog pape sprovesti u ivot.
Ni njegov naslednik, izabran u prolee 1939. godine,
Pio XII, nije mislio drugaije, jer je jo kao dravni
sekretar Vatikana tada kardinal Paeli, neprestano podstrekivao kler na aktivnu borbu protiv izmatika. Kao
ekspert za junoslovenska pitanja meu lanovima papske kurije, takoe je pamtio, ali kao svoj lini neuspeh,
nepotpisani jugoslovenski konkordat.
Inae, prvi prelat koji je krenuo u Rim u posetu papi Piju XII (1939) bio je vrhbosanski nadbiskup Ivan
Sari, ve istaknuti ustaa. Tom prilikom se, u bazilici Sv.
Petra, Sari susreo sa Paveliem, to se vidi iz pesme
Poglavniku oda, objavljene u boinom broju Hrvatskog naroda 1941. godine.
Optereeni starom vjerom otaca i potrebom da se
njoj vrate oni koji su na hrvatskom jezikom podruju,
napustivi je, prili pravoslavnoj, opijeni mogunou
novog krstakog rata, u svetlu politiokih prilika i mogunosti stvaranja NDH, 1939. godine, na Zagrebakom sveuilitu, odravaju konferenciju koju su i organizovali i prisustvovali joj kleroustae, meu kojima i nadbiskup Stepinac i ari, te reis-ul-ulema Fehim Spaho,
32

Mile Budak budui ministar u Pavelievoj vladi, Juraj

utej i prestkvnici konzulata: Nemake, Francuske, Engleske, Italije i Maarske, kao i -Napretka, ija je uprava bila u rukama klero-ustaa.
U radu konferencije uestvovao je i Krunoslav Draganovi, koji je kao upravnik Kancelarije vrhbosanske
nadbiskupije, pod pseudonimom Hrvoje Bonjanin, objavio pamflet Hrvati i Herceg-Bosna.
Ova je konferencija, to je sasvim sigurno, dala platformu budueg delovanja klero-ustaa, ali i pokazala, u
punom smislu te rei, organizovanost pokreta, na ta su
sigumo morale da raunaju zemlje iji su posmatrai
prisustvovali. Po ovome se moe zakljuiti da se pravi
tokovi u jaanju i razvoju ustakog pokreta u to vreme
odvijaju u zemlji, a ne van nje gde su uglavnom bili
prekinuti kanali kojima su se koristili u meusobnom
dogovaranju i koordiniranju akcija Paveli, Artukovi i ostale voe ustakog pokreta.
Omiljena teza svetenika Draganovia o pokrtavanju Srba njega moemo smatrati jednim od ideologa
ustakog pokreta elaborirana je i na ovom skupu. Jedan od zakljuaka ove konferencije sadri se u tvrdnji
a je katolika crkva na Balkanu oduvek bila u defanzivi to je na tom skupu trebalo da znai da tome treba
da se stane na kraj da je prelaenje katolika u pravoslavlje istorijska drama hrvatske nacije na meama Istoka i Zapada, da moderna hrvatska istorijska nauka dugo
nije uoavala te probleme, kao i to da je hrvatska javnost
sa nedostatkom panje prela preko Draganovievih otkria.
No, vratimo se proglaenju takozvane NDH. Ovaj je
in u redovima katolikog klera primljen sa oduevljenjem. Konano je kroz sluenje ustaama i njihovim ci33

ljevima bilo mogue ostvariti nastojanja koja su do tog

asa bila u domenu iste teorije.
Sa neskrivenim oduevljenjem ustaku vlast u Hrvatskoj pozdravljaju nadbiskup Stepinac, biskupi Antun
Akamovi i Viktor Buri, kanonik Markovi, upnik Vilim Nuk, Krunoslav Draganovi i mnoga druga svetena
lica.
Biskup Buri, izmeu ostalog, kae:
Bili smo netom svjedoci velikih dogaaja u naoj
dragoj domovini Hrvatskoj. Boja providnost je htjela,
da se ostvarilo ono, za im su drugi vjekovi oeznuli, za
im su generacije naroda eznule, za im su generacije
naroda uzisale; oivotvorilo se ono, to je bilo najvii
zemaljski ideal rodoljubivog sveenstva i vjemika naih
dijeceza od davne prolosti pa do dananjih dana.
A biskup Akamovi usklikuje:
.. 10. travnja ove godine sve zemlje u historijskim
granicama, gdje Hrvati stanuju, proglaene su od opunomoenoga zamjenika Poglavnika i Voe Hrvatekog na~
roda dr Ante pavelia jednom jedinstvenom slobodnom
i samostalnom i Nezavisnom Dravom Hrvatskom. U tom
velikom historijskom vremenu, a u sretnom stanju, kada
hrvatski narod u velikom zanosu slavi svoju slobodu,
oglauju sveta naa zvona na svim crkvama uzvieni
blagdan preradosni Uskrs!
U Croatia Sacra, pozdravljajui ustae na vlasti i
stvaranje NDH, Krunoslav Draganovi, veran svojim
istorijskim izvorima, kae:
Divnom odlukom providnosti Boje uskrsla je nakon vie od osam vjekova Hrvatska Drava, slobodna
i nezavisna, upravo one godine, kada su katoliki Hrvati
slavili veliki jubilej 1300-godinjice prvih veza sa Svetom stolicom; onih veza, koje su hrvatski narod na vra34

ta sv. krtenja uvele u Crkvu katoliku, ali u isti as u

zajednicu uljuenih europskih naroda.
U skladu sa iskazanim oduevljenjem, nastavljena je
saradnja ustaa i klera, jer ustaama je bila potrebna
propaganda, koja ,bi ih pribliila narodu koji ih nikada, zapravo, nije prihvatio a crkvi mo.
Uskoro su se u zakonodavstvo te takozvane Nezavisne Drave Hrvatske a zavisne koliko je to uopte
mogue zamisliti utkali zakoni o pokrtavanju pravoslavaca, o istoti rase, o svemu onome to je i dovelo do
najuasnijeg fcrvoprolia feoji jedan narod moe da doivi.
Sarajevski nadbiskup Ivan ari ne zaostaje za svojim kolegama. Svoja oseanja izrazio je pozdravljajui
Kvaternika: Bogu hvala! A hvala i vama, junacima i
borcima, koji te uinili sve da doe do slobode NDH.
Od pripadnika nieg klera vei se deo takoe izjasnio za ustaku vlast. Neki su od njih pripadali ustakom
pokretu jo pre rata. I
Vie je od pet stotina katolikih svetenika pobeglo
iz zemlje pred slom NDH, krvavih ruku i okaljanih
obraza.
Jo 1941. godine, znatan deo katolikog klera bio je
u mnogim mestima pokretaka snaga terora koji su ustae
sprovoili.
Zbog takvog dranja, Paveli je odlikovao 120 svetenika, meu kojima i biskupe: Kvirina Bonefaia, Pavla Butorca, Petra ulea, Jozu Garia, Milu Jerolima,
Mihu Puia, Josipa. Srebrnia, Janka Simraka, Antuna
Akamovia, Viktora Buria i Ivana aria. Sve za izvanrednu ustaku saradnju, a nadbiskup Stepinac je dobio najvie ustako odlikovanje Velered sa zvijezdom.
Katolika crkva ni kasnije nije menjala nita u svojoj politici. U propagandi glavnih ustakih ideologa, od
kojih je najvie njih bilo upravo iz redova klera, i dalje
35

su ustatvo i katolicizam glavne parole. U tom smislu,

politiku klera e sve vie ispunjavati apeli koji istiu
potrebu borbe protiv komunizma. Jedan od ideologa,
svetenik Ivan Guberina, pie:
Nezavisna Drava Hrvatska je jedina drava sa katolikom veinom na Balkanu. Jedina vrata katolicizma
na Balkanu. Ne samo to. Nezavisna Drava Hrvatska je
danas najjai bedem srednje Evrope protiv boljevizma.
Hrvatski je katolicizam duan za mnogo to da bude zalivalan Ustakom pokretu. Tim vie to se on svojim radom (Pokret, ne pojedinci!) ni svojim naelima nije nigdje
ogrijeio o katolika naela. Njegov revolucionami rad
u najveoj je harmoniji sa katolikom moralkom.

OGNJEM I MAEM. Meutim, ovek koji je ipak najvie

lcriv za takvo dranje katolikog klera, jeste nadbiskup
Alojzije Stepinac, bez ije podrke ustae na teritoriji
takozvane NDH nikada ne bi imali mogunosti da svoj
pokret omasove. Od prvog dana okupacije rao se on
krajnje kolaborantski i servilno, prihvatajui, pre svega, Slavka Kvaternika i njegov proglas NDH u aprilu
1941. godine, u trenutku dok je rat na teritoriji Jugoslavije jo trajao. Ne asei ni asa, posetio je Kvatemika,
a zatim i Pavelia, koji je doao iz Italije, pmajui im
uveravanja o spremnosti da sarauje, ne krijui svoje
ushienje i odobravanje. Kao nadbiskup i predsednik Biskupskih konferencija, upravljajui organizacijama Katolike akcije, maksimalno je angaovao katoliku tampu
sa ciljem da se pomogne okupatorima i njihovim slugama, inei ujedno sve to je mogao kako bi oslobodilakoj borbi naroda Jugoslavije (n aneo to vie tete. U
isto vreme, uz njegovo znanje i podrku, katolike organizacije kao to suVeliko kriarsko bratstvo, Veliko
36

kriarsko' sestrinstvo i Domagoj, uestvuju u uspostavljanju ustake vlasti, kao to su bile aktivne i u razoruavanju jedinica kraljevske jugoslovenske vojske posle sloma 1941. Takoe, njihovi lanovi dobrovoljno su
se javljali u ustake i domobranske jedinice, dajui ujedno
i kadar intelektualaca za ustaki ravni aparat.
Sluei sveane mise, Stepinac ih je zloupotrebljavao
i pretvarao u politike manifestacije, veliajui Pavelia
i ustae, poistoveujui ustae sa borcima za pravednu
stvar, odobravajui ak i genocid sprovoen nad srpskim
ivljem. To je Stepinac inio ak i pred sam kraj rata,
kad je svakom pametnom bilo jasno da je to zalaganje za
propalu stvar.
Alojzije Stepinac je redovno uzimao uea na svim
proslavama koje su organizovali nemaki i italijanski faistiki okupatori, pa je uestvovao i na proslavi godinjice faistikog pohoda ,ha Rim. Prihvatio se dunosti
glavnog vojnog vikara svih ustaa i domobrana, postavi
tako, po imenovanju iz Vatikana, glavni vojni svetenik
kvislinke vojske. Za zamenike je imenovao svetenike
Stipu Vuetia i Vilima Cecelju. (Cecelja se mnogo godina
posle rata isticao u inostranstvu organizujui teroristike
grupe i planirajui teroristike akcije protiv Jugoslavije.)
Godine 1944. Stepinac je odobrio kalendar u kome
se ustakim vojnicima postavljaju kao svete odanost
okupatoru i predanost poglavniku, a ujedno su se u njemu veliali zloinci poput Jure Francetia, zloglasnog komandanta ustake Crne legije.
Kao rukovodilac takozvanog odbora trojice, nadbiskup Stepinac je organizovao nasilna pokrtavanja pravoslavaca, koja su neretko zavravala masovnim, grozomomim ubistvima. U akciji pokrtavanja, samo za prve
dve godinej oko dvesta hiljada pravoslavaca prevedeno je
u katolianstvo.
37

Stepinac je usko saraivao sa najveim izajnicima

jugoslovenskih naroda: sa Draom Mihailoviem, Levom
Rupnikom, Vlatkom Maekom, Gregorijem Romanom i
drugima, pri emu mu je 1945. godine jedini cilj bio da
se spase Nezavisna Drava Hrvatska.
Ovo je samo jedan deo delatnosti Stepinca koje ukazuju na njega kao na izdajnika sopstvenog naroda, i kao
na jednu o najznaajnijih linosti ustake Nezavisne
Drave Hrvatske.
Za sve vreme rata Stepinac nijednom nije uzeo u
zatitu svoje svetenike koji su bili protivnici ustake
vlasti, i koji su neretko na zverske naine ubijani, kao:
upnik Franjo Bihar, fra Karlo ulum, svetenici Boo
Milanovi i Sreko tefani, a koji su imali dovoljno
hrabrosti i linog potenja da uvide mnoge klerikalne
zablude i faistiko-izdajniki rad veeg dela crkvenih
vlastoraca i visokih prelata; da se odupru ovinistikoj
i kierofaistikoj euforiji, uasavajui se ustakih nasilja, pokolja i konclogora smrti.
Da se o delovanju katolikog klera i najviih svetenika u NDH dovoljno znalo, svedoe pisma biskupa
Alojza Miia koji se do isvoje smrti, 1942. godine,
borio protiv ustake strahovlade, optuujui Stepinca i
biskupa Saria za izdajstvo ali i sledea pisma:
Pismo Slovenaca, katolikih svetenika, izbeglica u
Srbiju upueno Vatikanu 1942. godine:
Briga za katoliku Crkvu kojoj smo od srca odani,
daje nam slobodu, da izrazimo o tome veoma vanom
pitanju svoje ozbiljno i duboko promiljeno miljenje.
Ukoliko poznajemo prilike u svojoj vlastitoj domovini,
smatramo da je potrebno sledee:
1.
Sveta Stolica trebala bi prvom zgodnom prilikom
osuditi i igosati krvavo proganjanje naroda i srpske
pravoslavne crkve u NDH.
38

2. Za vreme dok u Hrvatskoj traje strahovlada, trebala bi Sveta Stolica zabraniti u NDH svaki prelaz iz
pravoslavlja u katoliku crkvu.
3. Ako pojeinci pravoslavne vere i unato naelnoj
zabrani hoe da priu katolikoj crkvi, neka se prelaz
obavi samo na temelju posebne dozvole Svete Stolice, koja treba da rei svaki pojedini sluaj zasebno.
4. Sveta Stolica trebala bi savetovati hrvatskim biskupima, u javnoj odbrani pravoslavnih hriana i njihovih svetenika, da nastupaju sa odlunou i sa apostolskom kurai, koja ne preza ni pred kakvim rtvama.
U rezoluciji muslimanskih prvaka hrvatske organizacije iz Bainje Luke, od 12. novembra 1941, izmeu
ostalog reeno je:
Ubijanje sveenika i prvaka bez suda i presuda,
strijeljanje i mrcvarenje u gomilama esto posve nevinih Ijudi, ena i djece, gonjenje u masama iz kue i iz
postelje itavih porodica sa rokom od jednog ili dva asa
spremanja te njihovo deportovanje u nepoznate krajeve,
prisvajanje i pljakanje njihove imovine, te siljenje na
prelazak u katoliku vjeru, sve su to injenice koje su
zaprepastile svakog istinskog ovjeka i koje su i na nas
Muslimane ovih krajeva djelovale najneuglednije.
. . . jer ovo to se kod nas radi, sumnjamo da bi mogli
nai primjera u povijesti bilo kojih naroa . . .
Vjerska snoljivost koja je bila na visini u Bosni i
Ilercegovini i pored vjerske podvojenosti, srozala se. Uvrede i izazivanje naih katolika u esto takvog maha prema. nama Muslimanima, da nas sili na ozbiljna razmiljanja. ..
Jean dio katolikog sveenstva smatra da je doao
njegov as i on ga bez skrupula iskoriuje. Propaganda
za katolicizam je uzela toliko maha da potsjea na pansku inkviziciju. Pod njenim pritiskom i uz toleriranje
39

javnih organa izvrena su pokatolienja kriana u masama. I tako oni kojima su dotle poricana svaika graanska
vrijednost i svaka nacionalna srodnost, postali su graanski punopravni i nacionalni Hrvati, samo zato to su
primili katoliku vjeru. Ravnopravnost Islama esto pisanim slovima ,i mnogim izjavama i sa najvieg mjesta,
dovodi se esto u pitanje u ivotu i u praksi. Prelazak
na Lslam, koji mi nismo nikada propagirali, nije nikada
pruio onu zatitu kao prelazak na katoliku vjeru. Mnog'.
intelektualci su takav pokuaj platili i ivotom kao to
je sluaj u Travniku. . .
Cuju se esto i pogrdne pjesme od strane nekih katolika, koji vrijeaju vjerske osjeaje Muslimana i prorie
im se ista sudbina kao i hrianima. . .
Mi znamo dosta primjera, gdje su ustae pristupile
klanju i ubijanju pod fesovima na glavi. To je bilo u
Bosanskom Novom gje su etiri kamiona ustaa doli
pod fesom ,na glavi, udruili se sa muslimanskim oloem
i izvrili klanje hriana u masama.
Da bi se videlo ime se Stepinac sve bavio i ime
se sluio kao nadbiskup, evo jedne okrunice vlade
takozvane NDH, kao i njegove preporuke u vezi s tom
okrunicom:
Zagreb, 30. srpnja 1941.
Kako se u novije vrijeme prijavljuje mnogo grkoistonjaka za prijelaz na katolicizam to se sa strane Vlade
daju slijeee upute:
1. elja je hrvatske vlade, da grko-istoni ne prelaze na grko-katoliki obred osim u onim grko-kafcolikim upama koje su ve osnovane i u njima ima grko-istonjaka.
2. Grko-istonjaci, koji dolaze u katolike upne urede, da budu primljeni, moraju donijeti od kotarskih i
40

obinskih poglavarstva potvrdu o osobnoj estitosti, koja,

mora biti biljegovana sa 30 K. dravnih biljega. Potvrde
o estitosti izdaju kotarska i obinska poglavarstva u d ogovoru sa ustakim logorima i taborima. Obine odnosno
kotari duni su izvjeivati Ministarstvo pravosua i bogotovlja o izatim potvrdama kao i o broju onih, kojima je ista uskraena.
3. Kod izdavanja potvrde treba paziti na grko-istone uitelje, popove, trgovce, bogate obrtnike i seljake i
uope inteligenciju, da im se ne izdaju potvrde osim
u sluajevima, kad se doista dokae njihova osobna estitost, jer je naelno stanovite vlade, da se ovim osobama ne izdaju potvrde.
4. Glede mjeovitih brakova s grko-istonjacima ustanovljuje se slijedee: ,
a) Nema zapreke, osim u izvanrednim sluajevima,.
da se primi nekatoliki brani drug iz mjeovitih brakova, sklopljenih u katolikoj Crkvi, ako su djeca krtena i odgojena katoliki. Ako su djeca iz ovih brakova
krte-na i odgojena nekatoliki, treba da kotarske i obinske vlasti u dogovoru sa ustakim logorima i taborima ispituju pojedini sluaj i donesu odluku o davanju
potvrde kako u pitanju djece, tako i u pogledu njihovih
roditelja.
b) Ako je mjeoviti brak sklopljen pred pravoslavnim sveenikom i jeca krtena i odgojena nekatoliki,
spomenute vlasti trebaju ispitati svaki sluaj i nakon temeljitog razmiljanja donijeti odluku. U podnesku na ministarstvo o broju onih, koji su preli na katolicizam,
kod ovakvih imena ,treba staviti biljeku, da se radi o
gornjem sluaju.
c) Pravoslavni parovi, vjenani u pravoslavnoj crkvi,
njihova djeca krtena i odgojena nekatoliki, ne rrKfgu

se primiti bez odobrenja Ministarstva pravosua i bo;>;otovlja.

5. Seljaoi mogu dobiti potvrdu o estitosti bez tekoa, osim ako se radi o izvanrednim sluajevima.
6. Ove upute vrijede za sve Velike 2upe na podruju
Nezavisne Drave Hrvatske izuzev Veliku 2upu Gora i
Veliku 2upu Krbava i Psat. U ovim upama veliki upani mogu u dogovorima sa ustakim logorima i taborima izdati shodne upute za svoje podruje prema mjesnim prilikama.
7. U koliko bi grko-istonjaci i rugi prelazili na
protestantizam i upisivali se u Kulturbund, a krvno ne
pripadaju njemakoj manjini nee im se priznati prava,
koja uiva njemaka narodnosna manjina.
8. Matice grko-istonjaka neka preuzmu obinska poglavarstva, te obavljaju matine izvadke upisa roenih i
umrlih sve dotle, dok redovna pastva ne bude uvedena
u tim mjestima. Obinske vlasti imaju matine poslove
obavljati uz osobnu odgovornost viirn dravnim vlastima.
Glede zgraa i zemljita, koji pripadaju grko-istonoj crkvi odluuje Ministarstvo seljakog gospodarstva sa
Ministarstvom pravosua i bogotovlja.
9. Vladi je poznato, da se prijavljuju mnogi 2idovi za
prijelaz na katolicizam, ali prijelaz na katolicizam ne
moe imati nikako upliva na poloaj tih osoba u njihovom odnoaju prema dravi obzirom na postojei zakon
o nearijevcima (Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti
od 30. travnja 1941).
MinLstarstvo pravosua i bogotovlja
Dr. Mirko Puk, v. r.
Ministarstvo unutarnjih poslova:
Dr. Artukovi, v. r.
Glavni ustaki stan:
Lorkovi, v. r.
Dravno ravnateljstvo za gospodarsku
ponovu:
uri, v.r.

42

Br. 11. 530

Prednja se okrunica priopuje duobrinom sveenstvu znanja radi time, da se imade u svakoj molbi navesti
ili priloiti osdm potvrde o prijavi o naputanju iz grko-istone vjere i potvrda o osobnoj estitosti izdana od
katolike odnosno redarstvene vlasti. Sto se pak tie pouavanja prijelaznika, to sveenstvo ponovno upuujem na
Okrunicu od 11. srpnja 1941. br. 7726 naroito na toku 4.

U Zagrebu, dne 5. kolovoza 1941.

f Alojzije, v.r.
nadbiskup

BIOGRAFIJA. Alojzije Stepinac je roen 1898. godine u

Kraiu, u veoma imunoj seljakoj porodici. Njegov je
otac Josip imao dvanaestoro dece, i to etvoro iz prvog
i osmoro iz drugog braka. Alojzije je osnovnu kolu zavrio u rodnom mestu, gimnaziju u Zagrebu. Sa osamnaest godina, 1916. godine, kao vojni obveznik, zavrio je
austrougarsku oficirsku kolu na Rijeci. Ubrzo se, kao
novopeeni oficir, naao na italijanskom frontu, ali njegova vojna karijera se prekida ranjavanjem u borbama
na Soi i Pijavi i zarobljavanjem. Stepinac se prijavljuje
kao jug'oslovenski dobrovoljac za solunski front gde
stie nakon proboja fronta. Bavei se Stepincem mnogi
su njegovi biografi pominjali njegovu oficirsku razboritost
i hraibrost, ali osim njihovog nedokumentovanog svedoenja, drugih razloga da u to verujemo nema. No, kako
bilo da foil-o, on ostaje u jugoslovenskoj vojsci (ne skrivajui svoje projugoslovenstvo) do prolea 1919. godine,
kada je demobilisan u inu potporunika. Iste godine Stepinac se upisuje na Agronomski fakultet u Zagrebu. Ali
sve to je uradio u toku studija agronomije jeste ulanjenje u akademsko katoliko drutvo Domagoj-. To je
43

trajalo svega goinu dana i Stepinac se vraa na imanje

svog oca, gde je radio riekoliko naredriih godina. Kako'
e dogodilo da se odlui za svetenioki poziv moe se
samo nagaati. Uglavnotti, on 1942. godine naputa oevo
imanje, kao i verenicu Mariju Horvat, i dolazi u Rbr.. do
preporuci rektora Zagrebakog sjemenita dr Josipa Lonaria. Prema jednoj nepotvrenoj glasini, Alojzije Stepinac zapravo bi bio vanbrani sin nekadanjeg upnika
u Kraiu a zatim i nadbiskupa zagrebakog, Ante Bauera.
(Prema toj prii, odlazak Stepinca u Rim, na Germanikum
i Gregorijanu na kolovanje do 1930. godine, kada je bio
zareen zapravo je bila briga o sinu.) Po povratku u
Zagreb, mladi jezuitski tienik biva primljen u aadbiskupsku kancelariju, a zatim je i imenovan za ceremoni-jara nadbiskupa dr Ante Bauera.
Ubrzo je teko oboleli nadbiskup Bauer zatraio od
Vatikana da mu se dodeli koadjutor. Predlog da to bude
upravo Alojzije Stepinac, a zatim i odluka o tome odjeknuli su na Kaptolu kao iznenaenje. Ozbiljne kritike'
konkurenata, pa i ostalih lanova visokog katolikog klera, bile su upuene jugoslovenskom episkopatu kao i va tikanskim linostima, pre svega Piju X I i njegovom velikom sekretaru Paeliju buduem papi Piju XII. Meutim, sve se na tome i zavrilo, jer je Vatikanu izglea
trebao mlad i odluan borac, koji e biti u stanju da.
odgovori klerikalnim zahtevima. Tako je Stepinac jo za
ivota Bauera postao ef episkopata, 28. maja 1934. godine.
Stepineva biografija je umnogome pomogla da se sav
posao oko njegovog naimenovanja bre obavi. Kako je
u to vreme traena saglasnost jugoslovenske vlade oko<
njegovog naimenovanja, kralj Aleksandar se sloio, znajui da je Stepinac bio dobrovoljac na solunskom i'rontu
44

:i smatrajui da je to izraz njegovog jugoslovenskog opredeijenja.

Stepinevo obrovoljatvo se posle ovoga vie nir
kada nee pominjati, ak e se tvrditi da podatak nije
taan.

DNEVNIK: U Arhivu Republikog sekretarijata unutranjih poslova SR Hrvatske, u Zagrebu, nalazi se pet tomova originalnog dnevnika nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Dnevnik je voen od 30. maja 1934. pa do 13. februara
1945. godine. Najvei deo tog dnevnika pisao je sam Stepinac, da bi beleke zatim vodio prvo njegov saradnik
dr Dragutin Knei, a kasnije njegovi sekretari dr Ivan
Sali, dr Stjepan Lackovi i dr Franjo Coctan. Njegov
saradnik, odnosno njegovi sekretari, veoma su esto, a
po uputama samog Stepinca, davali svoje komentare o
pojedinim ljuima, dogaajima, susretima. . . Stranice
dnevnika izlepljene su znaajnim fotografijama kao i pozivnicama za razliite sveanosti kojima je Stepinac prisustvovao. Prva dva toma dnevnika nose naslov Dr A lojzije Stepinac nadbiskup koadjutor, a ostali Dr Alojzije Stepinac nadbiskup zagrebaki.
Prvi tom obuhvata period od maja 1934. godine do
5. marta 1937. godine; drugi period od 1. aprila 1937.
godine do 17. novembra 1938. godine. Trei tom koji
nas posebno zanima, ispisivan je od 7. februara 1939.
o 14, avgusta 1940. godine; etvrti od 18. avgusta 1940.
do 30. septembra 1943, a poslednji, peti tom do 13.
februara 1945. godine. Veruje se da je postojao makar
jo jedan tom, ali mu se do danas nije ulo u trag.
Listajui ove dnevnike, u dobroj meri moemo da
rekonstruiemo mnoge aktivnosti Alojzija Stepinea, to
45

nani je neophodno za bolje razumevanje nekih drugih

dokumenata i vremena njegove aktivnosti kao najvieg
predstavnika katolike crkve u Jugoslaviji.
Poto je izabran za nadbiskupa koadjutora, uputio
se Stepinac u Beograd da se prestavi Kralju. Tom prilikom je poloio ,zakletvu na vemost. Po povratku u Zagreb, zapisao je treeg jula 1934 svoja prva zapaanja:
Otvoreno sam se potuio kralju, i zbog Hrvatske
strae koju bez prestanka plijene, i bog nasilja prilikom
radnikih izbora. Ako se bude nastavilo ovako, moemo
oekivati vrlo jaku komunistiku agitaciju i razmah. Jedino Katolika crkva dorasla je komunizmu i kadra je
uhvatiti se s njim u kotac. To je i moje uvjerenje, preuzvieni, odgovorio je kralj, da e jeino Katolika crkva
drati front protiv komunizma. Meni je veoma drago to
smo ovako otvoreni i iskreni, dodao je kralj, izvolite se
uvijek obratiti meni kad god budete togod trebali.
Posle ubistva kralja Aleksandra, kaodjutor Stepinae
opet putuje u Beograd, da izjavi sauee namesnicima,
posebno knezu Pavlu. Tom se prilikom sa knezom zarao u duem razgovoru o brojnim problemima, izmeu
ostalog i o ulozi pravoslavne crkve. O tim razgovorima
ostala je beleka u dnevniku, datirana sa 19. X, u kojoj,
izmeu ostalog, stoji: Kad sam rekao Pravoslavna crkva, knez Pavle je samo odmahnuo alosno i skoro prezrivo rukom. Vidio sam na njemu da ju ne cijeni odvie
visoko. . . Boljevizam je na veliki neprijatelj, i u interesu je drave, i te kako da se suzbije. Jest da, odgovorio je Pavle, to je i prvi neprdjatelj, a drugi je masonerija.
Bio sam isto osupnut tim rijeima, jer kao da je pogaao
moje misli.
46

Stepinac je i ovoga puta obiao katolike upe u

Beogradu, ali nije mogao da uini nita rugo osim da
ponovi svoju misao od 4. jula 1934. godine:
Da je vie sloboe i dovoljno radnika, Srbija bi bila
za dvadeset dana katolika.
Nadbiskup se esto vraao na razmiljanja o po
njemu, najljuim neprijateljdma crkve i drave komunizmu i masoneriji. Evo jednog od njegovih bisera,.
od 5. III 1937.:
. . . razumno djelovanje masonerije, koja je zakleti
neprijatelj crkve i itavog svijeta, i koja je uzrok tekom stanju u svim djelovima Evrope i svijeta, te koja ili
ne zna ili nee da suzbije stranu komunistiku zavjeru.
U to vreme papa Pio XI je sve vie uvrivao svoj
ugled, ne samo u faistikoj Italiji ve svuda gde je bilo
jakih katolikih organizacija.. Jedna od tih organizacija
zasluuje posebnu panju. Papa je osnovao Katoliku
akciju, koja e postati veoma mona kao spona izmeu
katolikog crkvenog vrha i katolika laika. Mada je, u
osnovi, njena namena bila versko-crkvena, ova se organizacija sve vie okretala politici, elei da dopuni mnoge
propusle klerikalne tampe i njene politike. Ogranci Ka~
tolike akcije protezali su se do najmanjih upa, koje su,
uostalom, i bile sredite njenih poduhvata. U takozvanoj
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Katolika akcija e postati
instrument genocida nad Srbima. Njena mona vojna
formacija bilo je Kriarstvo, u kojem su se nalazili vatreni zagovornici ustatva jo od pre 1941. godine.
Svoje poglede na ulogu i zadatke Katolike akcije
Stepinac je izloio u beleci od 11. juna 1936. godine:
Ona je danas dio crkvene djelatnosti u upi, pa stoga biskup mora imati mogunosti (a konzekventno i up47

nik, odnosno redovnik), da postupa s organizacijama Katolike akcije kao s potpuno disipliniranom duhovnom
vojskom.
Stepinac, dodue, tvrdi da se ova organizacija nikad
nee vezati za neku politiku stranku ili stranako-politike tendencije, ali kae:
. . . jasno je samo po sebi, da lanovima Katolike
akcije, koji su ujedno i graani svoje zemlje i sinovi
svoga naroda, nije zabranjeno da se kao graani opredijele za onu politiku stranku za koju misle da najbolje odgovara njihovu uvjerenju.
Na kraju ovog pogleda na ulogu Katolike akcije,
Stepinac pie:
Katolika crkva imade u ovo teko doba tbliko velikih zaataka u duhovnoj obnovi drutva, pa moe s punim pravom oekivati potporu itave nae javnosti i u
prvom redu itavog hrvatskog novinstva, koje se bori
protiv destruktivnih elemenata i tendencija boljlevizma
i protiv svih radikalnih neprijatelja krianske kulture
i civilizacije. To je stamovite zakonite crkvene vlasti u
Nadbiskupiji zagrebakoj u pitanju Katolike akcije.
(Duhovna obnova drutva samo podseanja radi
teza je o kojoj u poslednje vreme visoki prelati katolike crkve u Jugoslaviji veoma rado govore.)
Kroz aktivnost Katolike akcije, klerikalne snage tridesetih godina uinile su sve to je bilo u njihovoj moi
da se usvoji konkordat, jer su u njemu videli zatitu
katolike crkve u Jugoslaviji od pravoslavne. U tom cilju,
izmeu ostalog, Stepinac je posetio predsednika, vlade
Milana Stojadinovia i izloio mu svoje gledanje na probleme koji su nastali oko usvajanja konkordata. O tome
pie u Stepinevom dnevniku:
Najdulji razgovor bio je s predsjednikom vlade dr
Stojadinoviem. Stojadinovi je bez sumnje najspretniji
48

srpsiki politiar sadanjice. Vidjelo se da je u tekoj neprilici. Nadbiskup mu je rekao da e ovaj put govoriti
otvoreno i odluno o ukidanju Konkordata i o ponaanju
pravoslavne crkve u tom pogledu. Izloio mu je sedam
taaka, koje ovdje u meustranci prilae. Kad je nadbiskup svrio, odgovorio je predsjednik vlade: Gospodo,
imate pravo; teta da smo mi Srbi ikada birali patrijarha
i izabrali smo ga, dali mu naslov svetlosti, ljubili mu
ruku, a on si uobrazio da je vo srpskog naroda i da
moe vladi praviti ovakve neprilike. Vladike su se nekulturno ponijele. Konkordat mora da ostane . . .
Obavivi sve ove razgovore, Stepinac je verovao da
e uz pomo vlade, a najvie kneza Pavla, kod koga je
bio 16. novembra 1937. godine, reiti pitanje konkordata.
Izmeu ostalog, bilo je u tom susretu reoi o pravoslavnoj
crkvi. O tome Stepinac pie:
. . . Udruena srpska opozicija se nije acala da sa
najgorim elementima srui Konkordat i pod vidom borbe
za crkvu doepa se vlasti. O pravoslavnoj crkvi govorio je
knez porazno, napose o Dositeju i Irineju oreviu;
podjaruju ih politiari, ree, a sada jedan koji stalno
zavaotuje patrijarhe nije se ustruavao doi Pavlu da od
njega zatrai rastavu od drave, toboe za sve crkve, ali
glavno da pritisne katoliku crkvu. Knez je, vidio sam,
odluno protiv srpske opozicije, jer se boji da ne sklapa
sa Rusijom. On mi je odgovorio da nema govora o tome.
Stavio sam na kneza delikatno pitanje o Konkordatu.
Poznato vam je, ree knez, koliko smo imali potekoa!
Mi ga nismo skinuli sa dnevnog reda. Ali moramo biti
oprezn i. Nainiti moramo red u pravoslavnoj crkvi (iz
svega sam vidio da je Dositej iskljuen iz patrijarijske
stolice i Senata). U izbore ne moemo sada, ve bismo
eleli izbore sa Maekom. Tom sam zgodom zamolio da
bi za senatora imenovao dr Farkaa, kako bismo i mi
49

imali ovjeka svoga povjerenja, kad se radi o katolikoj

crkvl. Knez je obeao da e ga imenovati. Zamolio sam
ga da ostane i dalje dr Rui za bana jer u sadanjim prilikama ne moemo dobiti boljega. Knez je obeao da
Ruia cstavi i dalje na poloaju.
Strahovito je odjeknula re predsednika Senata dr
elimira Maurania, kada je izjavio da je izjavom Kraljevske vlade skinut Konkordat s dnevnog reda.
Ovo je bio potpuni poraz. Papski nuncij Pellegrinetti
odmah je krenuo za Rim, da bi na licu mesta objasnio ta
se desilo. Na stanici u Zagrebu doekao ga je Stepinac i
po.uio papi Piju X I: U asu kad nas ostavljate, mi
vas zajedno od srca pozdravljamo. Znajte, uzoriti Gospodine, a to isporuite i Svetom Ocu, da nas nikad nee
uplaiti bura koja se danas sa svih strana die na Petrovu
Laicu .. .
Pellegrinetti je, pak, vidno uzbuen, rekao o svojoj
dotadanjoj misiji u Beogradu sleee: . . . Sveti Otac
rekao mi je, kada sam odlazio ovamo, Hristove rijei:
Ima i drugih ovaca koje jo nisu u mome stadu i one
treba jenoga dana da budu prevedene u moje stao.
da bude jedan pastir i jedno stado.
Ve sutraan, umire nadbiskup Bauer, i Stepinac p ostaje njegov zakoniti naslednik u svim znaajnim funkcijama.
Ali, vratimo se Stepinevom dnevniku. Ra2miljanja
o pokrtavanju Srba, to e narednih godina pokuati da
se ostvari, nalazimo u beleci od 17. januara 1940. godine:
Stoga ve u interesu RKT moramo uiniti sve da
narod Hrvatski ostane zrav i kulturno jaoi. To ga je
sauvalo u ovih 20 godina, a to e mu pomoi i u budunosti u borbi za opstanak. Najidealnije bi bilo da se
Srbi vrate vjeri svojih otaca, to jest da prignu glave pre
namjesnikom Hristovim Svetim Ocem. Onda bi i mi
50

konano mogli oahnuti u ovom dijelu Evrope, jer bizantizam je odigrao stranu ulogu u povijesti ovog ijela
svijeta u vezi s Turcima.-
Stepinac je kroz svoj dnevnik, ali i u ivotu, u neprestanom krstakom ratu. Godine 1939. je zapisano: Nadbiskup je stavio Maeku na srce plansku kolonizaciju sjeverozapadne Bosne. Ako se bude dobro provoila, bit e
Eosna brzo naa.
Demonstracije u Beogradu 27. marta 1941. go'dine odjeknule su u patriotskoj dui Alojzija Stepinca kroz
ovu misao:
Sve u svemu, Hrvati i Srbi dva su svijeta, sjeverni
i juni pol koji se nikad nee pribliiti osim udom Bojim. Shizma je najvee prokletstvo Evrope, skoro vee
nego protestantizam. Tu nema morala, nema naela, nema istine, nema pravde, nema potenja.
U jednom razgovoru iz 1940. godine, od 30. avgusta
kada je u posetu primio dr Milu Budaka koji ga je m olio da ne smeta rimokatolikim svetenicima koji su bili
ustaki orijentisani, da sarauju s tajnim ustakim organizacijama, Stepinac je rekao:
Ogovorio sam da u jednakom mjerom mjeriti i
jednima i drugima, dokle god ne zadiru u dogme crkve,
jer je naa zadaa oboavati due, a ne voditi stranaku
politiku.
Nije proio ni godinu dana, a Stepinac je dokazao da
je daleko od principijelnosti iskazane u prethodnom citatu. Sa Maekom je zajeno omoguio olazak Pavelia
na vlast i stvaranje takozvane NDH. Njegov prvi susret
sa Paveliem zabeleen je i u njegovom dnevnaku, pod
datumom 27. april 1941. godine:
Prvih dana nakon povratka Poglavnika imao je nadbiskup prvi sastanak s njime u nekadanjim banskim dvo51

rima. Nadbiskup mu je zaelio Boji blagoslov u radu.

Poglavnik je, ka je nadbiskup svrio, odgovorio da eli
u svemu ii naruku katolikoj crkvi. Rekao je, da e istrijebiti katoliku sektu, koja nije drugo nego drutvo za
rastavu ena. Rekao je, nadalje, da nee biti tolerantan
prema srpsko-pravoslavnoj crkvi, jer to za njega nije
crkva nego politika organizacija. Iz svega je nadbiskup
dobio dojam, da je Poglavnik iskreni katolik i da e crkva
imati slobodu u svom djelovanju, iako se nadbiskup ne
podaje iluziji da bi sve moglo ii bez potekoa.
U vezi sa sastankom Stepinca sa Paveliem, u dnevniku, pisano rukom ceremonijara Cvetana, jo stoji:
>-U Beograda je stigao u Zagreb auditor nuncijature
za Rim Navi'atio je nadbiskupu na prolazu i tom prilikom rnu je nadbiskup izloio situaciju i zamolio da ode
do Svetoga Oca, te mu usmeno sve izloi, kad je potanski saobraaj nemogu. Nadbiskup je preporuio najtoplije ,a do uspostave, odnosno priznanja defacto Drave Hrvatske sa strane Svete Stolice doe to p r ije . . .
Nakon razgovora sa auditorom nuncijature otiao je nadbiskup do Poglavnika i saoptio mu da je poduzeo korakc da dode do prvog kontakta izmeu Svete Stolice i
Nezavisne Drave Hrvatske. Poglavnik je pozorno sluao.
Na ogovor Pape nije se dugo ekalo. U Stepinevom dnevniku stoji:

>Iz Rima se vratio auditor nuncijature u Beogradu

i svratio se k nadbiskupu da mu referira o razgovoru sa
Svetim Ocem. Rekao je da je Sveti Otac paljivo sluao,
a onda rekao auditoru, neka kae nadbiskupu da poalje
pismeni referat u Rim to prije. Tom zgodom rekao je
Sveti Otac. da bi inicijativa za uspostavu diplomatskih
odnosa morala doi sa strane vlade, a Sveta Stolica nije
do sada nita primila.
52

Evo jo dva zanimljiva citata iz Stepinevog dnevnika:

Danas, 17. maja 1941, je otputovala elegacija na
elu s Poglavnikom u Rim. Preuzvieni je po biskupu
Salisu poslao Svetom Ocu jedan opiran referat.
Kasnije e se videti da e Stepinac na procesu uporno
odricati da je takav referat ikada poslao.
Na svretku povijesnog dana primljen je Poglavnik dr Ante Paveli u posebnu audijenciju kod Sv. Oca
Pija XII. Iza toga je Sv. Otac primio u audijenciju i lanove Hrvatskog dravnog izaslanstva. O tome govorimo
na drugom mjestu.
Hrvatski narod, dakle, dobiva u obnovljenoj dravi
svoj tradicionalni oblik kraljevstva, simboliki izraen u
Kruni Zvonimirovoj. Nosilac Zvonimirove Krune postaje
lan Savojske dinastije, jedne od najstarijih evropskih
dinastija, koju veu uz Katoliku crkvu duboke veze, jer
je iz nje poteklo vie svetaca i blaenika.
Ovaj tekst, u stvari komentar iz Katolikog lista
od 23. maja 1941. godine, Stepinac je zalepio u svoj dnevnik, oigledno ga smatrajui veoma znaajnim.
Sudei prema zapisima iz dnevnika, prevelika su Stepineva optereenja, ak i za vreme u 'kome je iveo,
toliko velika i proeta predrasudama i zlom da su se morala iskazati onako kako se to ve ogoilo.

KRIARI. Mnogobrojne su, dakle, zasluge katolike crkve pred ustakom vlau u takozvanoj NDH u toku njenog etvorogodinjeg trajanja, ali i u organizovanju protivnarodnog delovanja u godinama posle rata. Taj se doprinos katolikog klera ogledao ne samo u osnivanju i
omasovljavanju ustake organizacije pre rata, i ne samo
kroz uee verskih organizacija u faistiko-teroristikim

organizacijama unutar zemlje, ve i kroz saradnju i uspostavljanje veza sa agentima faistikih imperijalista u
inostranstvu, kao i kroz propagandu faizma i ustatva
u katolikoj tampi.
Ipak, delovanje katolikog klera na tlu Jugoslavije,
kome treba posvetiti posebnu panju, onosi se na period
drugog svetskoga rata. Ono se odvijalo u nekoliko znaajnih pravaca. Od izaje domovine i potpore ustaama
pri njihovom osvajanju vlasti, preko pokrtavanja Srba
i raspirivanja verske i nacionalne mrnje, uea svetenika u ustakom teroru i masovnim klanjima i njihovog
delovanja unutar ustakih organizacija i aparata ustake
vlasti, sve do uestvovanja u oruanim formacijama
NDH. Posebno se moe govoriti o saranji dela katolikog klera sa Nemcima i Italijanima i njegovom ueu
u pijunai.
Odgojni i kulturni, kao i propagandni rad katolikih organizacija za vreme ustake vladavine, odvijao
se, pre svega, kroz verske organizacije Veliko kriarstvo
bratsvo i Veliko kriarsko sestrinstvo, kroz verske kole i odgajalita i, naravno, kroz katoliku crkvu. U tom
neasnom poslu, katoliki biskupi, na elu sa nadbiskupom
Stepincem, glavna su podrka ustaama u njihovom zloinakom delovanju.
Po osloboenju Jugoslavije od faistike okupacije
i posle sloma takozvane Nezavisne Drave Hrvatske, dobar deo katolikog klera ne prestaje da radi protiv interesa naroda i postaje nosilac kriarske aktivnosti, koja
se odvijala kroz okupljanje ustaa i formiranje teroristikih organizacija. U toj aktivnosti posebno mesto pripada Nabiskupskom dvoru u Zagrebu i nadbiskupu Stepincu.
Od momenta kada je 1941. godine, odlukom Pape,
Stepinac postavljen za vojnog vikara u takozvanoj NDH,
54

a on, pak, svoje svetenike Vilima Cecelju i Stipu Vuetia, kao proverene ustae, postavio za svoje zamenike, zapoela je delatnost svetenika u Pavelievoj vojsci sa zadatkom da podiu borbeni duh i moral. Rezultat tog
njihovog vikarskog rada na podizanju borbenog duha i
morala zavrio se ueem svetenika u zverskom ubijanju i muenju nevinih ljui, ena i dece po logorima,
zatvorima, u akcijama ienja ustanikih, zapravo srpskih krajeva i sela. Meu tim svetenicima, svojim zverstvima su se naroito isticali:
Fra Miroslav Filipovi-Majstorovi, ustaki satnik, du.obrinik Pavelievog tjelesnog zdruga, koji je kasnije
bio zapovednik logora u Jasenovcu gde je ubijeno
najmanje 700.000 ljudi, ena i dece. On je 1942. godine
izvrio nezapamena zverstva u selima Drakuli (naoigled hrvatske dece, poklao srpsku decu), Sargovac i Motike (sva tri kraj Banjaluke), gde je ubijeno oko 1.300
ijudi, ena i dece. Ali, Majstorovi je najstranija zverstva izvrio u Jasenovcu, gde je po njegovoj izjavi
lino ubio ili naredio ubistva 40.000 ljudi, to se moe
smatrati, zapravo, samo jenim delom posla koji je
tamo obavio. Od onih koji su saraivali sa njim treba
pomenuti: Zvonimira Brekala, ustakog satnika i duobrinika zruga Jasenovac, zatim Cvitana, Lipovca i Culinu, koji su takoe bili vojni duobrinici u Jasenovcu.
Po zverstvima ni oni nisu mnogo zaostajali za Majstoroviem.
Josip Bujanovi je takoe bio vojni svetenik, ali i
vrilac dunosti velikog upana u Gospiu. Proslavio se
1944. godine likvidacijom preostalih Srba u Gospiu i
ueem u akcijama paljenja likih sela i ubijanja njihovih stanovnika.
55

Predvoei ustae u mnogim akcijama ienja od

ustanika, a zapravo u akcijama pljakanja sela i besprimernog masovnog unitavanja ljudi, posebno su se istakli i: Josip Vukeli, vojni duhovnik, zatim Ivan Mileti,
upnik i vojni duhovnik u Viegradu, koji ne malo puta,
na poziv ustakog asnika Gaveza, ide ka njegovim borcima da umorne tjei, pokolebane hrabri i svima die
moral i volju za borbu, u svoje ake uzima i sam strojnicu te se mijea sa najljuim borcima da sije oko sebe
smrt velikosrpskim boljevikim ometnicima kako
je o njemu zapisao svetenik Eugen Beluhan, u ustakom
Hrvatskom narodu.
Istiui se okrutnou, ustaki satnik fra Dionizije
Juriev, koji je bio i ef verskog odela takozvane Ponove, inae duhovnik Pavelieve tjelesne bojne, rukovodio je mnogim akcijama pokrtavanja Srba, sve o pogibije u borbi protiv partizana kod sela Dicma.
Ivan Niki, fra Ilija Boi, fra Borivoje Ma, gvardijan Vendelin Gasman, fra Bono Grebenarovi, Ljubo
Hrgi, Rikard Ribi, Miroslav Buzuk, fra Boo Bralo,
fra Marijan Stai, fra Ciprijan Lisica, Marijan Cmkovi,
fra Krsto Krani, don Krsto Jeleni to je samo deo
spiska svetenika koji su zamenili krst noem.
Na poslu pokrtavanja Srba, uz neprekidnu saradnju
sa ustaama, istakli su se mnogi katoliki svetenici, od
kojih emo pomenuti samo neke: Sionije olc, upnik
Josip Astalo, svetenici Franjo egula i Ivani, kateheta
Jakob eb, upnik August Kralj, gvardijan Herman Kenavija, svetenik Pero Meedovi, svetenik Stjepan Kumani, Mate Mogu, upnik Pero Cvijanovi, fratar Boidar anti, svetenik Marko Balinovi, kateheta uro
Balokovi, Ivan Kvinti, koji je osim to se bavio pokrtavanjem, vrlo revnosno prijavljivao ake-antifaiste policiji.
56

Ovo elovanje katolikih svetenika bilo je usmereno

na ostvaiivanje zakljuaka Druge biskupske konferencije
koja je odrana 17. novembra 1941. godine u Zagrebu,
pod nadzorom opata Giuseppea Marconea, papskog legata
u NDH. Ujedno, to je bilo i ostvarivanje starih snova
i teze katolike crkve u Jugoslaviji, po kojoj su se Srbi
samo vraali vjeri svojih otaca. Ovim se spisak svetenika-ustaa i njihovih zlodela ne iscrpljuje.
Iako je delovanje katolike crkve u toku rata bilo
izajniko o emu postoje mnogobrojna dokumenta
oekivalo se da e se, poto je veina svetenika-izdajnika bila zasluno kanjena, neto izmeniti u onosu
crkve prema narodu i dravi koja se stvara po volji tog
istog naroda. Ali, ta oekivanja su se izjalovila, jer se sa
izdajnikim radom u krugovima katolikih svetenika nastavilo i posle rata.
Posle osloboe-nja, u zemlji su jo postojale i delovale
grupe ustaa, naroito na podruju Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, gde su bili vrlo aktivni takozvani kriari,
grupe sastavljene od poznatih ustakih zloinaca. Oni su
vrili teror nad stanovnitvom, ubijali lanove narodnooslobodilakih odbora, pljakali seljake zadruge i terorisali po selima; jednom reju sve u cilju stvaranja
to vie zabune i nepoverenja u novu vlast. Ubrzo su se
i iz inostranstva poele ubacivati grupe dobro opremljenih
i obuenih dojueranjih ustaa, sa ciljem da se pridrue
kriarima te da zajedno stvore takve uslove u zemlji koji
bi omoguiii oruanu intervenciju vojnih snaga Zapada
koje su bile stacionirane u Austriji i Italiji. U vrlo zamrenim meunarodnim odnosima, stvaraju se najrazliitiji planovi u odnosu na novu, socijalistiku Jugoslaviju,
ali se veina od njih oslanja na ve iskompromitovane
snage Hrvatske seljake stranke i njenog vou dr Vlatka
Maeka, koji je ,u to vreme bio u izbeglitvu, kao i na
57

snagu katolike crkve koju je i dalje vodio nadbiskup dr

Alojzije Stepinac.
Katoliki svetenici uestvuju u stvaranju kriarskih
organizacija i glavna su veza izmeu ve stvorenih ustako-kriarskih grupa. Osim toga, oni ,im pruaju moralnu i materijalnu pomo, u kom smislu poseban znaaj
ima Stepinevo pastirsko pismo iz 1945. godine.
Ova protivnarodna delatnost katolikog klera oituje
se i u akcijama iji je cilj da se spasi i sakrije to vei
broj ustakih zloinaca koji do tada nisu uspeli da pobegnu u inostranstvo. U tom poslu, Kaptol daje primer tako
to se u Nadbiskupskom dvoru sikriva Vladimir Mintas,
ef protokola ustakog ministarstva vanjskih poslova,
Maks Stepinac, Sop i Smerder. U isto vreme, u Nadbiskupskom dvoru nalazi sklonite i svetenik, ustaki satnik dr uka Mari, koji je, poto je uhapen 9. januara
1946. godine, rekao:
Dok sam bio u Zagrebu, odsjeo sam jedan dan u
Nadbiskupskom dvoru, u sobi Stjepana Lackovia. To je
bilo kad su organi vlasti traili da uu u ovu sobu, a dr
Cvetan je rekao da je asna sestra odnijela klju od te
;sobe. Budui da su vlasti pretraivale Nadbiskupski dvor,
dr Cvetan me je upozorio da se odselim iz dvora, te sam
otiao sestrama Sv. kria na Vrhovac. Kod njih sam
ostao pet dana, sve do mojeg polaska u Trst.
Nadbiskupski duhovni stol pomogao je svim onim
svetenicima koji se zbog svog ustakog dranja i zbog
saradnje sa okupatorom nisu mogli vratiti u mesta u
kojima su ranije iveli. Takvim je svetenicima Duhovni
stol davao dekrete za slubovanja u mestima gde su se
jmogli oseati bezbednim. Isti je sluaj bio i sa ukom;
Mariem, koji je od biskupa Lacha dobio dekret po kome
je postavljen za pomonika upnika u Pljeivici, jer se
nije smeo vratiti u akovo. Za vreme Marievog boravka

Pljeivici, posetio ga ;je nadbiskup Stepinac, to znai

da je sa postupkom Lacha bio upoznat i da ga je oobravao. U isto vreme, na Nadbiskupskom dvoru, kod Nikole
Boria, kanonika i ravnatelja nadbiskupske kancelarije,
naao je sklonite Milivoje Krem, ustaki omladinac koji je sa svojom teroristikom grupom, izmeu ostalog, izvrio atentat na kapetana JA Globonika. Kasnije uhvaeni Krem pria: . . . opatica me odvela isveeniku Boriu, na Kaptol 10. Sveeniku Boriu ja sam ispriao
kako nikoga nemam i da me Ozna proganja, a moji prijatelji da su svi pohapeni. Na to mi je on obeao da e
m i pom oi. . . On mi je rekao neka se prijavim pod
tim krivim imenom, pa da u onda dobiti propusnicu
sa kojom e me on uputiti jednom sveeniku van Zagreba .. .
Pre bekstva iz Zagreba 1945, ustaki ministri su naili
na punu saradnju Nadbiskupskog dvora kada je trebalo
pred Jugoslovenskom armijom sakriti arhive, zlato i druge ragocenosti. U isto vreme, svoje su stvari sakrili i
ustaki ministri Josip Balen, Ivan Petri i Pavao Canki.
Canki je, uz dozvolu nadbiskupa, u Nadbiskupski dvor
sklonio enu i ker, a sam je pobegao iz zemlje. Ustaki
ministar vanjskih poslova Mehmed Alajbegovi, pre svog
bekstva sklonio je u Nadbiskupski dvor arhivu ministra
vanjskih poslova i jedan deo arhive upanstva pri Poglavniku, filmove i ploe s govorima Ante Pavelia. Ploe i filmovi bili su smeteni u arhiv Duhovnog stola.
U isto vreme, nadbiskupsko tajnitvo radilo je na
sakupljanju podataka o licima koja su bila uhapena od
strane narodnih vlasti, koja su bila osuena, ili se nala
pod udarom vlasti iz bilo kog razloga. Sakupljani su
poaci o ustaama koji su se nalazili u zatvorima, koji
su poginuli, nestali ili pobegli u inostranstvo. Poetkom
avgvista 1945. nadbiskupsko tajnitvo je raspolagalc^JSo^'
59

dacima o takvih 6000 osoba. Smatralo se da e ova doicumentacija moi korisno da poslui u propagandi protiv
vlasti FNR Jugoslavije.
Jedna od organizacija zagrebake nadbiskupije, -K aritas, stvorena mnogo ranije, i koja se za vreme rata
nije mogla pohvaliti naroitim karitativnim delovanjem,
nakon osloboenja Jugoslavije od okupatora pomagaia je
skoro iskljuivo ustae. To je ova organizacija radila koristei se velikim koliinama brana i ivotnih namirnica
koje joj je pred slom NDH dao ustaki generai 1 poznati kolja Maks Luburi. Jedna od akcija ove organizacije je bilo sakupljanje ivotnih namirnica pod parolorn
za siromanu i izgladnjelu djecu u Zagrebu. da bi zatim te iste namirnice bile podeljene iskljuivo ustakim
porodicama. Karitas je preko seoskih upnika siao na
selo i zapoljavao bive ustae, posebno one koji su se
krili pred vlastima. Po podacima od 15. 11. 1945, na taj
nain je sklonjeno 700 ljudi. Slinu je delatnost pokazalo i katoliko drutvo Nadasve, koje je bilo osnovano
sa ciljem da se brine o uvanju i obnovi verskih hramova
u Hrvatskoj.
U franjevakom samostanu na Kaptolu broj 9, sakrivao se jedan od efova ustakog ravnateljstva za javni red i sigurnost, Kreimir uklje. Neto ranije, u ovom
samostanu nalo je zatitu i oko 30 fratara i klerika Hercegovaca i oko deset fratara i klerika Bosanaca koji su
bili aktivni ustae a u Zagrebu su se nali beei ispred
partizana. Iz te grupe, u samostanu su i kasnije ostali:
pater Jerko Mihaljevi, pater Ivan Tomi i pater Pavao
Rado.
Franjevci sa Kaptola su dobavljali lana dokumenta,
krtenice i umrlice, kako bi sakrili ili omoguili bekstvo
pojedinim. ustaama. Izmeu ostalog, oni su ukljeu predali sto blanko krsnih listova, sto smrtovnica i sto ven60

asnih listova; a fra Mamerto Margeti je ostao u Zagrebu kao glavna veza izmeu ustaa >u inostranstvu i
u Brvatskoj, i ujedno je bio zauen za prikupljanje svih
letaka koje e partizani izdavati, svih novina i informacija o vanim dogaajima i merama novih vlasti. Samo
nekoliko dana pre osloboenja, katoliki svetenik, ustaa
Radosiav Glava, po dogovoru sa najviim ustakim funkcionerima, odnosi zlato iz riznica NDH u franjevaki
samostam na Kaptolu; zlato je zakopano u grobnici ispod
oltara Kaptolske crkve. U zakopavanju zlata uestvovali su ustaki ministar Puk i franjevci tog samostana.
Poto se rairio glas o zlatu u samostanu, provincijal
Modesto Martini i gvardijan samostana Kreo Klemen
preneli su zlato u grobnieu ispod ispovedaonice za gluve.
(Pri pretresu pronaeno je ukupno 36 sanduka zlata i drugih dragocenosti.)
Fratri su, u vreme kada su sakrili zlato, uzeli na
sebe obavezu da e ga predati samo posebno ovlaenim
najviirm ustakim funkcione'rima.
A i uskoro, klupko poinje da se odmotava. Otkrivaju
se organizatori kriarskih grupa, a oni su skoro uvek,
kao po pravilu svetenici. Nabrojmo neke:
U Sarajevu, kriarskim grupama je rukovodio upnik on Ivan Condri, u Zenici i Busovai to je bio fra
Pran Slafhauzer, a pomau mu: fra Ante Kozina, fra
Stjepan Buljan, fra Anto Kovai, fra Jure Jurii, fra
Franjo Muura, fra Boris Barun i Emanuel Kljaji, kao
i asne sestre Agneza Cuturi, Verena Dijakovi, Studenka, Mavlina i asne sestre iz Zepa.
Kriarsko-teroristikom grupom u Tuzli rukovodili
su: fra. Ljudevit Josi, fra Efrem osi i fra Lujo Brali,
a u Banjaluci svetenik Josip Galei.
Zupnik iz Andrijevaca Slavko Brajkovi, upnik iz
Vuke Vendelin Kristek, upnik iz Punitovaca Josip Ha61

ubih i upnik iz Levanjske Varoi Tomo Vini, ine

sve da pomognu i zatite ustako-kriarsku grupu Slavoneva, koju prevoi Filip Tomi, ustaki natporunik.
i tabornik iz akova.
upnik dubrovake upe u Karlovcu Ivan Sudi,
organizator je kriarske grupe. Fra Kerubin Posavac iz.
Osijeka, sa svojim pomonicima fra Gilbertom Djerkeom, fra Lovriem i sveenikom ivkom Kaladiem,
organizuje ustako-kriarske grupe. Istim se poslom bave:
fra Skansa i fra Buble u okolini Dubrovnika; fra Pavle
Ivaki u Splitu kao i svetenik Pero Turkalj, takoe iz.
Splita; don Ante Toli, fra Metod Latinac, fra Medvid
Bernardin u Imotskom; fra Metod Ramljak i fra Bedrica iz samostana Visovac; svetenici Sebastijan Santalab
i Ljudevit Lojan u Bjelovaru, kao i svetenik Laislav
Husnjak; fra Engelbert Grgi, pak, prebacuje ustae iz.
inostranstva, a redovnik je franjevakog samostana u
Trsatu; Josip Crnkovi, kateheta u IV mukoj realnoj.
gimnaziji u Zagrebu, prebacuje ustake zlikovce u inostranstvo; upnik Boro iz Lobara i kapelan Franjo sarauju sa kriarima u okolini svog mesta.
Ni asne sestre nisu zaostajale za svojom asnom
braom u organizovanju i pomaganju ustako-teroristikim grupama, u organizovanju bekstva ustaa-zloinaca,
ili pak u njihovom sakrivanju.
Pomenimo: Melaniju Kukolj iz Zagreba, Mariju Dioi.
Dolores, Josipu Hrastek Viktinu i Mariju Martinac
Viktoriju, takoe iz Zagreba, koje su u to vreme radile
na onoj klinici u Kukovievoj ulici. Svojom se aktivnou isticala asna sestra Eofrazina iz Splita, pa Gabrijela Grubii, Elza Kozinovi iz Dervente, Florentina Cerovska i Nenada Zvonar iz Koprivnice, predstojnica, asna sestra iz Zagreba Cvijeta Ivani. Ovim se spisak,,
naravno, ni izbliza ne iscrpljuje.
62

Sve ove kriarsko-teroristike grupe, inspirisane, pomagane i organizovane od jednog dela katolikog kle
ra, svode svoje aktivnosti na pljake i ubistva, na najobiniji banditizam, to govori ponajbolje o onima za ije*
su interese delovale.
Otkrivanje ovolikih neprijateljskih bandi, a pogotovo otkrivanje njihovih organizatora, bila je veoma ne
prijatna stvar za vrh katolike crkve u Jugoslaviji. Sasluanja i suenja dovela su do novih saznanja, koja su
omoguivala suavanje kruga oko kriarskih grupa na.
Nadbiskupskom dvoru. Pastirsko pismo Alojzija Stepinca,
od septembra 1945, bilo je, po izjavi pohvatanih kriara,
veoma inspirativno i znaajna podrka njihovom radu.
Dolo se i do novih podataka. Ustako-kriarska zastava za grupu u Moslavini, posveena je u kapeli samog
Stepinca; na dvoru nadbiskupovom skriva se zloglasni
Erih Lisak; uspostavlja se veza sa Mokovim; u starom
dvorcu u Vinici skriva se itava grupa ubaenih ustaa.
I oko samog Stepinca poinje krug da se suava.
Ubrzo dolazi do hapenja Eriha Lisaka, Ivan'a alia,
nadbiskupovog sekretara, Josipa Simekog. ure Maria,
Pavla Gulina, Josipa Crnkovia, Modesta Martinia, Kree Klemena, fra Mamerta Margetia, fra Franje Pavleka-Tiburcija, fra Mirka Kolednjaka-Kvirina, fra Josipa Vidovia-Valerija, fra Stjepana vaste-Pija, fra Ivana Ivankovia-Leopolda, fra Mladena Majnaria. Svi su oni svetenici sa NabiskupSkog dvora i iz franjevakog samostana na Kaptolu, ili su se tamo skrivali, kao i ustaki
zlikovac Lisak.
Devetog septembra 1946. godine, u Zagrebu, u 9 a
sova i 8 minuta, ulazi u sudsku dvoranu Vijee Vrhovnog suda NR Hrvatske. Predsednik Suda dr arko Vimpulek otvara glavnu raspravu protiv nabrojenih kriara.

Sekretar Vrhovnog suda NR Hrvatske, dr Ante Petrovi,

pomno zapisuje stenografie svakr re. (Dobar deo
toga je u ovoj knjizi.) Do hapenja nadbiskupa Alojzija
Stepinca ostao je jo samo korak.

0 USTASKOM DUHOVNOM PASTIRU. Sta je to novo

u sluaju Stepinac a da to ranije nismo znali? U vezi s
tim, evo ela intervjua to ga je Jakov Blaevi dao listu
Polet, prole, 1985. godine:

Polet: Htio bih da dalje razgovaramo o crkvi, s obzirom na to da ste Vi o njoj esto pisali. Isticali ste da
u crkvi traje stalni sukob narodnih i antinarodnih strujanja, jo od Strossmayera do Stepinca i dalje. Koliko je taj
sukob danas prisutan i koliko je danas Katolika crkva
u funkciji tuih interesa?
Blaevi: Ja bih rekao da ona svoju historijsku
funkciju produbljuje. Ne treba naroito dokazivati da je
ona po svojoj organizaciji, svojoj tampi, financijskoj moi, po svojim kadrovima, unutranjoj disciplini, jaa nego
to je nekad bila. I drutveno-politiki uticajnija, to je
sve u smislu politike pape Woytile. Bez obzira to nemaju mnogo pameti, ovi nai kardinali i nadbiskupi poinju se organizirati i djelovati kao unificirajui faktor
jednog drutvenog sklada, ali s time da se pretvore u politiki faktor . . . To Woytila radi. . .
Polet: I to se oituje forsiranjem laikih pokreta?
Blaevi: Da. I prema tome, Stepineva crkva konzekventno se organizacijski, ideoloki, politiki, historijski, odrava. Oni na Stepinevu djelu i idejama osnivaju
1 sadanju polaznu osnovicu kojom ulaze u odnose u
svijetu i kod nas, jednim naoko novim jezikom. Evo, ova
Kuharieva okrunica povodom godinjice Stepineve smr64

ti, to je jedna isto politioka rabota, jeziki zamumuljena.

A ta je Stepinac bio, to ne trebate mene mnogo da pitate. Nego, da se objavi i slikama i njegovim poslanicama, kako je podrao Pavelia, kad je ovaj instaliran na
vlast. I kad je Paveli bjeao, maja 45, i kad je Pavelieva vlada slala adrese zapadnim saveznicima, pod pretpostavkom da e se Rusi i oni sukobiti, kad im se Paveli
stavlja na raspoloenje istiui da je NDH trajna i vjekovjena tvorevina hrvatskog naroda, istovremeno se Stepinac obraa zapadnim saveznicima. Koordinirano su raili. To treba izvui i tampati. A danas crkva nita ne
govori da je Stepineva crkva bila izajnika politika
prema hrvatskom narodu. Ta izdajnioka politika je u
kontinuitetu Rimske orkve. Nemojte nikad govoriti Katolika crkva, uvijek govorite Rimska crkva.
Polet: Najevidentniji primjer jest da je Stepinac
trebalo poslije Pavelia preuzti vlast. . .
Blaevi: Da, da. On je bio Paveliev, ustaki duhovni pastir. A ono to sam ranije govorio o kleronacionalistima, orlovima i kriarima, toj prijeratnoj klerofaistikoj tampi, fanatizaciji hrvatskih nacionalista kroz crkvu,
to oni i danas rade i nastavljaju. Imaju monu organizaciju i tampu i ugrauju se u jezgro kontrarevolucije.
Naravno, u izmijenjenim svjetskim i drugim uslovima,
ali oni istrajavaju. Uvijek kao samostalni element trae
saveznika u svijetu protiv socijalistike Jugoslavije, a to
znai i protiv hrvatskog naroda. Antikomunizam im je
centralna orijentacija. To je osnovno.
U staroj Jugoslaviji su suraivali s velikosrpskom
buroazijom. Znamo da je Stepinac poloio zakletvu vjernosti kralju Aleksandru. Rimska crkva je uvijek bila u
funkciji spasavanja najreakcionarnijih reima. U vrijeme
rata je, naravno, bila protiv narodnoosloboilakog pokreta. To je jedna konzekventna linija koju samo treba
65

znati pratiti kroz hodnike labirinta i u ovoj novoj situaciji. Ali, to je ista linija. I to upomo ista linija.

Polet: S obzirom na to da se danas esto ba pomou Stepinca manipulira vjerskim i nacionalnim osjeajima vjernika, bilo bi vano da kaete kako su vjernici
reagirali na Stepinca i itavu njegovu rabotu?
Blaevi: Treba pogleati samo nekoliko strana dispozitiva presude na kojima se niu dokazane krivice i
sve je jasno. Znam da je u to vrijeme, kada su se otkrile
one vulgame stvari da je Stepinac primio u svoj dom u
drugoj polovini rujna 1945. ustakog pukovnika i biveg
glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost, E. Lisaka, pa
da je Paveli svoju arhivu pohranio kod njega, da je uvao ploe sa Pavelievim govorima, pa da je ono zlato,
srebro i zube i eljusti koje su trgane iz logorskih rtava
pohranio na Kaptolu, itd. narod traio to veu kaznu.
Jer, drugo je bilo na iroko politikom planu raskrinkavati neprijatelje, a druga stvar su ovi konkretni dokazi,
kada si to pokazao onima koji jo nisu dovoljno dorasli
konkluzijama politike naravi, i rekao: Evo, to je Stepinac. Paveli mu ostavio zlato, ostavio srebro, ostavio'
arhivu, primao je ove razbojnike, davao im to okrvavljeno zlato, kao poputbinu da mogu bjeati van iz zemlje,
nakon zavretka rata radio na nastavljanju krvoprolia.
Ja sam znao da je to bila jedna opa osuda. Pa, da ne
govorim o tome da je velika veina hrvatskog naroda u
oslobodilakom ratu uestvovala s orujem u ruci ili drukije, na strani partizana. A naroito oko tog procesa, to
je veina naroda bez obzira na vjernike ili ateiste osudila i bila uvjerena to ovaj radi i to hoe. Taj proces
protiv Stepinca je nama nametnut. Da je Stepinac bk>
malo elastiniji, nije trebalo procesa. A on ga je nametnuo, jer je bio politiki ograniena osoba.
66

 PoleU<: Koliko mi je poznato, njemu je predloeno

da ode u Vatikan?
Blaevi: Tito je traio da se on saglasi s novom situacijom u Jugoslaviji poslije osloboenja. Meutim, Stepinac je to odbio, jer je ve tada imao veze s najreakcionamijim zapadnjacima, s onim trupovima koji su ubacivani u zemlju u uvjerenju da e zapadnjaci intervenirati. A oni bi trebali, naroito, intervenirati kada vide nezadovoljstvo naroda, da se narod die, zato su i ubacivali one trupove, koji bi trebali vojniki povui narod za
sobom. To bi bio stimulans ustaama i potvrda da hrvatski narod nee komuniste, da eli biti van socijalistike
Jugoslavije. U tome je bio u dosluhu s Maekom, koji je
pobjegao van. Stepinac je u tu intervenciju Zapada bio
uvjeren i zato je odbijao svaku suradnju.
Poiet: A drug Tito mu je nudio, traio od njega,
da Katoliku crkvu u Hrvatskoj odvoji od Rima i kompromitiranog faistikog pape Pija XII, koji ulazi u hladni rat?
Blaevi: Tako je. Pa, to nije samo Tito traio. Ve
i Strossmayer nije priznavao rimsko vostvo u Katolikoj
crkvi, da onaj koji je rimski nadbiskup bude papa i ef
itavog svjetskog katolianstva. To je Strossmayer govorio na onome uvenom koncilu jo 1869 70. godine.
PoZet: Ali, o tome se danas ne zna mnogo.
Blaevi: Tako je. E, pa ne zna se. Ne zna se ni za
otrovni antiklerikalizam Stjepana Radia i Ante Starevia. Starevi je smatrao da hrvatski narod svu svoju
nesreu, treba zahvaliti popovima, a lui Stjepan (Radi), kako ga je krstila klerikalna tampa, govorio je seljacima da vjeruju u Boga, ali ne i u popa, kao i da e
hrvatski narod biti tek onda sretan kad ga prokune Rim.
Stjepan Radi se, mislim da je to bilo 1925., to treba provjeriti, u jednom intervjuu zalae za hrvatsku crlcvu ne67

zavisno od Rima. A zato neete da tampate Strossmayerove govore? On je tamo govorio ne samo to, nego i to
kako je bezgreno zaee blaene Djevice Marije, kako
su to gluposti. On to na koncilu govori, ovjee!
Polet: Da, a onda ga izbace iz dvorane i naprave
hajku na njega.
Blaevi: Dobro, hajka, ali nije se on dao, vrsto se
drao. A stvar je sad u tome zato mi o tome utimo?
Zato smo mi samo malo svojedobno ali na televiziji
kako Stepinac ide Paveliu u posjetu. Otvorili to, pa presjekli. I to je nestalo. A to treba da se aje, razumije.
Zna kako je to upeatljiva stvar.
Polet: Prijete li opasnosti a se povijesne injenice
zaborave i da ih onda netko drugi reinterpretira na neke
nove naeine i vjeto koristi za svoje politike ciljeve?
Blaevi: Ovo -da se zaboravi, to nije dovoljno reeno. Nego, idemo mi dalje. A zato se to krije od javnosti? Tko je to sakrio? Nije to zaborav, nego ipak tu ima
neke namjere. E, to. Na tome ja inzistiram. Tko je to
meu nama koji to sad ne daje da se iznese na televiziji, da naa televizija i tampa obiljei 25-godinjicu smrti tog razbojnika. Da vidimo kako on ide tom Paveliu sa
svojim prelatima, razumije, pa mu se onda klanja, pa
daje proglase, izjave protiv naroda. E, sad to je to, kakav je to marazam kod nas, tko je to? A to treba prokopati da ga nae i vidi zato to radi.
Polet: Stepinevu crkvenu figuru, esto se odvaja
od politike uloge koju je kao vjerski poglavar u NDH
imao.
Blaevi: Jest. Jer, bez okupacije, odnosno iroke politike podrke Maeka i Stepinca, ne bi bilo Pavelia.
Oni su njega inaugurirali. Od uskrnje nedjelje 1941. godine od utorka, dva dana Paveli ui u Karlovcu sa svojom grupom ustakih razbojnika ekajui da se Maek
68

i Stepinac dogovore sa specijalnim izaslanikom Fiirera. Paveli je bio izvrilac toga to su se oni dogovorili,
Stepinac i Maek su konstitutivni elementi NDH, a ne
Paveli, sam po sebi. On nije bio neka utjecajna politika
snaga dok Maek nije dao svoj Proglas hrvatskom narodu-M, a Stepinac neto kasnije svom katolikom stadu,
da je to ostvarenje velikih sanja hrvatskog naroda i da
taj davno eljkovani ideal ima da se podri. To je to.
PoZet: Postoje pekulacije sa Stepincem u 1944, da
je ipak on tada doao u sukob s ustaama, otkako su oni
ubili njegova brata. Na tome se gradi teza o Stepinevu
razilaenju sa ustaama.

Blaevi: Zato ne bi doao u sukobe da im kae:

V i ste mulci, vi blesavo radite, ne radite dobro. Pa i
general Glaise von Horstenau, njemaki izaslanik u NDH,
je svom Fiireru slao izvjetaje kako Paveli blesavo radi. Je li to ideoloki, politiki sukob? Mogu oni da govore o tim incidentima, ali o glavnim stvarima treba govoriti. A o glavnim stvarima ,ute. Mudrovanje o tome
kako postoje dokazi o Stepinevu nesuglasju sa ustaama,
o njegovim prosvjedima u vezi klanja, o ljudima koje
je spasio od ustake kame, o famoz-nom kamenu u lea
od ustaa iz Metrovievih memoarskih senilija to su
tlapnje. Nakon pada Italije, Vatikan ve poinje igru sa
zapadnim saveznicima, a vjerni izvrilac Stepinac mora
igru prihvatiti. Otuda povremena neslaganja sa Pavelievim kabinetom. Uostalom, i roeni mu brat stradava
od faistike ruke. . . to moe, ali i ne mora imati upliva na nabiskupovo distanciranje od ustakog ostvarivanja civitas dei raspelom, bombom, kamom i Jasenovcem.
PoZet; On u to vrijeme, dakle, ve koketira sa saveznicima, jer vidi da je stvar gotova, da je izgubio rat.
69

Blaevi: Da. A Maek je stalno u rezervi. O tom

Maeku mi trebamo otkriti jo vie. Jer, u doba kad su
svi raspustili koncentracione logore neposredno pred okupacijom stare Jugoslavije, Maek ih je sa Subaiem jedini ovdje u Banovini Hrvatskoj odrao. Zatvorene komuniste, antifaiste i rooljube predao je ustaama. Tako su
pobijeni nai glavni ljudi. I to se isto malo zna.
Polet: Zanimljivo je uti kako ste Vi osobno doivjeli suenje Stepincu.
Blaevi: Nije me inpresiomrao jkao osoba. Shvatio
sam ga od poetka do kraja kao ograniena ovjeka, nesposobna da uestvuje u tom suenju, da ue u jednu
diskusiju, razmatranje tadanje politike situacije i svog
djelovanja. Uope nije bio sposoban za to. Njegova odbrana je bila: Moja je savjest ista. Tako da on po
svojoj pojavi, nainu ponaanja itd., nije ostavljao neku
impresiju ovjeka od znaaja, nego impresiju jednog prosjenoga popa, koji se naao u situaciji kada je trebalo da
dade verbalnu bitku, Meutim, on je utio. Kapitulirao
je od poetka do kraja. Govorio je: Moja je savjest ista, i gotova stvar. Bez obzira na to to je na suenju
stalno bio jedan ameriki kardinal, koji se, kad je Stepinac ulazio u sudnicu, stalno dizao i duboko mu se klanjao kao velikoj glavi, ovaj nije mogao nita u svoju
odbranu rei. Iskreno reeno, ostavio je dojam lukavog
kraikog seljaka, na kojeg je nakalemljena jezuitska mantija, pa sad to svoje lukavstvo ne pokazuje pod zagorskim
eiriem nego pod mantijom i kukuljicom. Zatoenik fanatiziranog antikomunizma, vezan jsvom svojom ogranienou za svog faistikog gospodara, Pija XII, on je,
moda i bojei se Boga, uglavnom ponavljao: Moja savjet
je ista.
70

Polet: Oblikom stvaranja antikomunistike fronte,

neki danas nazivaju i ekumenska gibanja nastala poslije
Drugog vatikanskog koncila. Slaete li ,se s time?
Blaevi: Pa, jasno je da je to i front protiv komunizma. Pokuavaju na jedan elastiniji nain iskljuivosti
rimske katolike crkve, rimskoga biskupa, pape, koja je
ominirala dosad, da uklone, ali s druge strane da naglase i dalje svoju rrukovodeu svjetsku ulogu u borbi protiv
revolucije i revolucionarnih pokreta. To je to. Nije to
ekumenizam u onom nekadanjem Strossmayerovu smislu koji je htio prevazii sve vjerske i nacionalne suprotnosti i sukobljavanja. Ovo ima sasvim drugi, svjesni
kontrarevolucionarni karakter. To je globalna svjetska
koncepcija 'borbe protiv revolucije, koja nastupa u vrijeme kada stari kapitalistiki sistem propada. On propada,
i nema tu boga. E, sad, koliko moe vremenski trajati to
propadanje i kakvih e to jo nevolja nanijeti ovome
svijetu i narodu to je druga stvar.
O TUIM INTERESIMA. Nema sumnje da je veoma
mnogo uinjeno kako bi se suenje Stepincu izbeglo, a
na taj nain i sukob sa Vatikanom, to je u ono vreme
veoma komplikovanih meunarodnih odnosa i mnogobrojnih pritisaka na novu vlast, narodnu vlast u Federativnoj
Republici Jugoslaviji, bilo od ne malog znaaja. Da li je
taj pokuaj da se izbegne konfrontacija protumaen kao
mogunost daljih i snanijih pritisaka, pa i po cenu da se
rtvuje svoj i ne malo znaajan ovek Stepinac, to
ostaje pretpostavka. Ali, injenica je da je u vie mahova
predlagano reenje i Stepincu i predstavnicima Vatikana,
ali orkva nije elela da ga prihvati. Stavie, kler kree u
jednu veoma odlunu ofanzivu, koja rezultira pastirskim
pismom iz 1945. To je pastirsko pismo bilo zapravo doiivanje ulja na vatru.
71

Svega mesec dana posle osloboenja, susreli su se

Tito i Stepinac. Tito je predstavniku katolike crkve u
Jugoslaviji veoma irokogrudo ponudio mogunost da se
otrgne iz zagrljaja vatikanske politike, te da crkvu priblii narodu, a da u svom radu bude vie samostalan.
Veoma je malo tragova ostalo o tim susretima i onome o emu se razgovaralo. Meutim, i ono to imamo
sasvim je dovoljno iza mnogobrojne zakijuke. Naravno,
ne u maniru iskljuivanja svedoanstava i favorizovanja
pretpostavki koje odgovaraju ovima ili onima, ovome ili
onome, ve da bi se utvrdilo ono to je zaista istinito.
U nekoliko razgovora sa stranim novinarima, drug
Tito je bio tu prilici da, odgovarajui na postavljena pitanja, kae i sledee:
Mi samo ne ozvoljavamo da razni ljudi nekanjeno
slue tuim interesima umjesto interesima svoga naroda!
Kad ovo govorim, htio bih spomenuti sluaj Stepinca.
Mnoge stvari nisu vam poznate, a ja u vam ih rei. Nas
optuuju da smo ga htjeli liiti slobode da bismo ga se
otarasili. A ja va mkaem: kada je predstavnik pape kod
nae vlae, gospodin Harlej, oao prvi put kod mene,
ja sam postavio pitanje Stepinca i rekao: nosite ga odavde,
skinite ga, jer ako ga neete skinuti, mi emo ga uhapsiti!
Ja sam gospoina Harleja upozorio, govorio sam s njim
detaljno, iznio sam mu mnoge neprijateljske akte koje je
inio Stepinac protiv nae zemlje. Dao sam mu itavu
knjigu zloina. ekali smo i prolo je itavih tri mjeseca,
nisu nita odgovorili a mi smo Stepinca uhapsili i
osudili ga, i tako emo svakoga ko bude radio protiv
naroda. Ima li neko pravo da postupa drugaije, da nekom gleda kroz prste, kad postoje zakoni i u Ustavu stoji
da su pred zakonom svi graani jednaki i da jednako
imaju odgovarati ako neto pogrijee. Niko nema prava
da postupa mimo zakona! Ni mi nismo imali na to pravo
72

i morali smo da postupimo tako i nikako drugaije!

Mnogo ranije, u novembru 1945. goine, Tito je dao*
izjavu dopisniku LHumanitea, u kojoj govori o pastirskom pismu od 20. rujna 1945. godine, o kriarskim hordama iji su organizatori otkriveni meu katolikim svetenicima:
Pastirsko je pismo bila neka vrsta zvaninog poziva na borbu.
Da li e Vlada reagirati?
Bie nam vrlo teko, alit emo mnogo to emo>
morati reagirati, ali radi bezbjednosti drave, mi emopostupiti odluno da bi se potivao zakon.
No, i ovakva upozorenja nisu bila dovoljna, ni Stepincu, ni Vatikanu, ni delu klera. I dalje su se sve odlunije
i uz sve veou pomo iz inostranstva plele kriarske mree, stvarale nove kriarske organizacije.
U razgovoru sa predstavnicima amerikih crkava, na
pitanje: Da 'li smatrate da je Katolika crkva odbila da
povue Stepinca odave ba zato da bi od njega napravila muenika?, Tito je odgovorio:
Ja to ne znam. IJa sam gospodinu Harleju, kao predstavniku vatikanske drave, postavio zahtjev da oni sami;
povuku Stepinca, kako ne bi dolo do njegovog hapenja.
Mi smo tu postupili vrlo irokogrudo. Kazali smo mu: odvedite Stepinca, a ako neete, mi smo duni da ga uhapsimo. Jer, ta bi nai ljudi miislili o pravednosti, kad mi:
ne bismo to uinili.
U svojim Svjedoanstvima, Josip Hmevi, tadanji javni tuilac FNR Jugoslavije, ostavlja nam izvanredne stranice seanja na to vreme:
Tih dana, a iu vezi s rjeavanjem nekih tekuih poslova, potraih Aleksandra Rankovia koji se nalazio u
Zagrebu i zatekoh ga u Nazorovoj ulici 63 (stara zgrada
Lovakog doma). On mi ree da se u istoj zgradi nalazi
7&

i Tito. Nakon kraeg razgovora Rankovi me pozva k Titu i ja tada vidjeh kako iz njegova kabineta, vidno uzbuen, izlazi Stepinac. Tom prilikom Tito je sa Stepincem
razgovarao o potrebi normalizacije odnosa izmeu katolike crkve i drave, ali je Stepinac bio krut pa tako ni
do kakvog dogovora nije dolo. Tito, vidjelo se, nije bio
zadovoljan tim razgovorom. Kasnije su se odnosi izmeu
katolike crkve i novih dravnih vlasti, unato nastojanjima savezne ;i republike vlade da se oni nekako srede,
stalno pogoravali. Glavni uzronik takvog razvoja odnosa bio je Stepinac. To ga je odvelo u zavjereniku djelatnost protiv narodne vlasti i, konano, na optueniku
klupu.
Neka ostane i nejasno da li je jAlojzije Stepinac bio
svestan situacije u kojoj se nalazi, ili je pak verovao u
svoju nedodirljivost, tek on, i pored svega, pie pastirsko pismo u kome optuuje narodnu vlast za ubistva
katolikih svetenika intelektualaca, optuuje tu istu vlast
za pljaku koja se sprovodi navodno kroz nacionalizaciju,
a onde gde treba i konfiskaciju, kroz agrarnu reformu.
Siromaenje crkve, koja se za vreme ustake strahovlade
podosta obogatila, Stepinac ne moe 'da podnese to je,
u krajnjoj liniji, gubljenje moi koja je u kriarskim ratovima uvek bila od velikog znaaja. Podstaknut pastirskim pismom koje stie sa Kaptola, Josip Broz Tito pie
jedan po mnogo emu znaajan tekst.
Evo nekoliko njegovih odlomaka:
Takozvano pastirsko pismo, potpisano od svih biskupa koji se nalaze u zemlji na elu sa nadbiskupom Stepincem, svojim sadrajem jasno potvruje da su njegovi
inicijatori duboko neprijateljski raspoloeni prema novoj,
federativnoj Jugoslaviji. Sadrina pisma i vrijeme u koje
je ono izdano takoer potvruju da je ono potpuno u
.skladu s planskom hajkom i napadima svih neprijatelja

nove, preporoene Jugoslavije, to jest Demokratske Federativne Jugoslavije.

Dvije su stvari na koje se gospoda biskupi najvie
pozivaju u svojoj poslanici: progon sveenika i agrarna
reforma, iako oni to ne nazivaju agrarnom reformom
ve oduzimanjem imovine crkvi. U svojoj poslanici biskupi idu tako daleko da kanjavanje krvolonih ustakih
kolja-a koji -su bili sveenici identifikuju sa progonom
crkve. Gospoda biskupi (se junae i govore kako su oni
spremni na borbu, pa ma platili to svojim ivotom. Protiv koga su spremni na borbu? Razumije se, protiv narodne vlasti, protiv tekovina narodnooslobodilake borbe,
protiv nove, demokratske Jugoslavije drugim rijeima protiv ogromne veine naroda Jugoslavije.
Zato gospoda biskupi nisu, recimo, izdali takvu poslanicu i itali je u svim crkvama za Vrijeme Pavelia
i Nijemaca protiv onih stranih ustakih zloina koji su
uli u vjeita vremena kao najvea mrlja u historiji hrvatskog naroda? Zato gospoda biskupi nisu izdali takvu
poslanicu i dali je itati svim crkvama protiv klanja
i strijeljanja koja su vrili ustae i Nijemci nad desetinama Hrvata, najboljih sinova hrvatskog naroda? Zato
:se nisu bunili protiv ljudske klaonice logora u Jasenovcu, gdje su ustae podjednako unitavali i Srbe i
Hrvate, na desetine i stotine hiljada? Zato onda nisu
bili spremni dati svoje ivote kao duhovni pastiri za stotine hiljaa hriana a sada izjavljuju da su spremni
na svaiku rtvu zbog agrarne reforme i svojih linih interesa? Nije li to malo udno i suvie prozirno? Znaju
li ko su bili oni sveenici za koje se sada oni zauzimaju?
To su bili okorjeli ustae koljai i duhovni inspiratori
ustakih pokolja . . .
Da bi ouvah nae narode od slinih katastrofa mi
smo duni da preuzmemo sve da se onemogui ubudue
75

takvo sijanje mrnje meu naim narodima. U vezi 3 tim

ja hou ovdje da jasno istabnem svoju impresiju, koju
sam dobio itajui to tzv. pastirsko pismo. Moj je utisak
da kroz to pismo provijava onaj stari duh sijanja mrnje
meu narodima. Ne samo protiv naroda druge vjere,
nego i raspirivanje mrnje meu samim hrvatskim narodom. Kuda to vodi? Nije li proliveno dosta krvi kroz ove
strane etiri godine? Znate li vi da su se maleni ostaci
ustakih grupica nazvali kriarima i da pod tim imenom
ubijaju mime seljake i putnike? Oni pozivaju u svoje
redove u ime boga, u ime Pavelia, u ime Maeka itd.,
razne szavedene ljude. Pod ijim uticajem? Pod uticajem
raznih starih, skrahiranih politiara i propagande sline
pastirskom pismu. Takvu ulogu odigrava pismo, pa ma
neki od gospode biskupa to i ne bi htjeli subjektivno . . .
Ne bih elio da se to shvati kao prijetnja, ali duan
sam upozoriti da postoje zakoni koji zabranjuju sijanje
ovinizma i razdora i ugroavanje tekovina ove velike
oslobodilake borbe. Te zakone mora potovati svako ko
eli dobro svojoj zemlji.
Ovaj Titov napis, pod naslovom >0 pastirskom pismu, objavljen je u Borbi od 25. oktobra 1945. godine-

76

PET PASTIRSKIH GREHOVA

PRED SUDOM NARODA. Suenje Lisaku i druini omie. Branei se, oni sve vie optuuju nadbiskupa Stepinca. Vie se, naravno, nema kud. Stepinac je uhapen,
i to je ok. Kako za njega, tako i za sve one koji su stajaIi iza njega, jer on ipak nije bio tako jak i tako samostalan
kako se to htelo prikazati.
Posle istranog postupka, koji je vodio islenik Ozne
za Hrvatsku, Nedo Milunovi, preostalo je da se sastavi
optunica protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca. Taj je posao obavio tadanji javni tuilac Narodne Republike Hrvatske Jakov Blaevi, uz saradnju Josipa Hrnevia, Dragutina Desputa i dr Boidara Krausa.
Optunica je Vrhovnom sudu Narodne Republike
Hrvatske podnesena 23. septembra 1946. godine, a isti
sud je ve 28. septembra doneo odluku da se krivini
postupak protiv Stepinca spoji s krivinim postupkom
protiv Eriha Lisaka i sa njim optuenih kriara i kriara-svetenika. Za branioca optuenom Stepincu odreeni su
dr Ivo Politeo i Natko Katii, protiv kojih okrivljeni
nadbiskup nije imao nikakvih linih prigovora.
Evo optunice koju je podnelo Javno tuilatvo NR
Hrvatske, zavedene pod brojem I 232/1946, a koju je na
suenju izneo javni tuilac Jakov Blaevi:
i

Njemaki i italijanski imperijalisti u svom planu

osvajanja gospodstva u svijetu i porobljavanja drugih

79

naroda, poeli su jo davno prije 1941. godine pripremati,

pored okupacije rugih zemalja Evrope, i okupaciju Jugoslavije, vjeto iskoriavajui nacionalne i vjerske suprotnosti koje su meu narodima Jugoslavije svojom politikom macionalnog ugnjetavanja raspirivale vladajue
klike i reimi stare Jugoslavije. Faistiko iskoriavanje
nacionalnih i drugih suprotnosti u raznim zemljama Evrope sastojalo se u tome, da u svakoj zemlji nau po jednog
ili nekoliko kvislinga, uspostave marionetske vlade, ekonomski i politiki podjarme zemlju i onda je proglase
slobodnom, nezavisnom i saveznicom u takozvanom
novom evropskom poretku. Tako su njemaki i talijanski osvajai, jo davno prije okupacije, podjarujui Hrvate
protiv Srba i obratno, organizirali, s jedne strane, u zemlji
petu kolonu, koja je svojom razornom djelatnou iznutra
slabila otpornu mo zemlje, ja s druge strane, prihvatili
svog agenta Pavelia i mnogobrojne ustake bande, koje
su emigrirale u inozemstvo, godinama ih hranili i omoguavali im da vre atentate u vlakovima, te ih u asu
napada na Jugoslaviju doveli u zemlju, gdje su posluili
kao jezgro za formiranje okupacionog ustako-teroristikog aparata. Raskomadavi Jugoslaviju, a pod krinkom
ostvarenja vjekovnih tenji hrvatskog naroda za slobodom
i nezavisnou, okupator je stvorio takozvanu Nezavisnu
Dravu Hrvatsku, koja niti je fbila nezavisna niti slobodna, a najmanje drava hrvatskog naroda, ve najsramnija kvislinka tvorevina, a njen upravni aparat, na elu
s faistikim agentom i krvolokom Paveliem, najodvratnija teroristika agentura i prouena ruka Gestapoa.
Okupator nije mogao sa aicom iz inozemstva doveenih ustakih agenata i malim brojem njihovih pristaa u Hrvatskoj ostvariti svoj plan, organizirati okupacioni, administrativni i vojni aparat, porobiti i odravati
80

u ropstvu hrvatski narod i Srbe u Hrvatskoj, ukljuiti ih

u svoju ratnu mainu i onemoguiti svaki otpor. Brinui
se isamo o sebi, o svojim uskim klikakim interesima, stajuei iia stranu svakog protunarodnog reima, daleko i neprijateljski prema interesima i sudbini cjelokupnog naroda, okupatora u tom pomau izvjesni protunarodni elementi iz vrhova HSS na elu sa Maekom, i Stepinac
s proustakim dijelom katolikog klera. Tako je Maek,
u sporazumu s agentom Gestapoa Weesenmayerom i vojskovoom Slavkom Kvaternikom, ve 10. travnja 1941.
godirie, pozivajui hrvatski narod na pokornost i iskrenu
saradnju s okupatorom, izdao slijedei proglas:
Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, voa
nadonalistikog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cjelokupnom historijiskom i etnografskom podruju Hrvatske, te je preuzeo
vlast. Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava i pozivam sve pristae HSS-a koji su na, upravnim
poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike
i O'dbornike.. . da iskreno sarauju s novom vladom.
U isto vrijeme, stavio je Maek okupatoru i Paveliu
na raspolaganje upravni aparat Banovine Hrvatske i svoje
poiuvojne formacije Graansku i Seljaku zatitu. Stepir.ac, pak, ve 12. travnja 1941. posjeuje vojskovou
Slavka Kvaternika, 16. travnja posjeuje Pavelia; 8. travnja izdaje kleru zagrebake nadbiskupije slubenu okrunieu, u kojoj, izmeu ostalog, kae:
asna brao! Nema nikoga meu vama, koji u ovo
posljednje vrijeme nije bio svjedokom najzamanijeg dogaaja u ivotu hrvatskog naroda, meu kojim djelujemo
kao glasnici Kristovog evanelja. Dogaaji su ovo, koji
su na narod onijeli u susret davno sanjanom i eljkovanom iealu.
81

Dalje:
Pokaite to, asna brao, i sada ispunite dunost
prema mlaoj NDH.
Dne 26. lipnja 1941, Stepinac predvodi katoliki
episkopat u audijenciju Paveliu i u pozdravnom govoru
nudi mu, u ime svoje i u ime klera, iskrenu i lojalnu
saradnju. Ta se pomo i saradnja tokom rata i oslobodilake borbe naih naroda, razvija i dobija razne oblike
prema dogaajima u svijetu i u zemlji, prema uputima
iz Vatikana, ali uporno i stalno na liniji protiv oslobodilake borbe naih naroda, dok u vrijeme osloboenja
nae zemlje ne zavri u uestvovanju u centru organizacije koja pomae i postrekava niiz kriarskih, teroristikih grupica u zemlji na mnogobrojne zloine protiv ivotne sigurnosti, imovine i sloboe naih graana.
Nakon to su njemaki i talijanski bkupatori porobili i raskomadali Jugoslaviju, a u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini ustae otpoeli sa masovnim pokoljima, narodi Jugoslavije, a meu njima i hrvatski narod, diu se
na oruani ustanak za svoju slobodu, nezavisnost i opstanak. Nasuprot raspirivanju nacionalne i vjerske mrnje
te meusobnog istrebljivanja u bratoubilakoj borbi, rukovodstvo narodnog ustanka dosljedno svojoj oslobodilakoj politici i politici nacionalne ravnopravnosti svih
naroda Jugoslavije postavilo se pred narode Jugoslavije i vodilo ih u etvorogodinjoj natovjeanskoj borbi
protiv okupatora i domaih izdajica. Meutim, kako god
se razbuktavao narodni ustanak i pobjeda naroda Jugoslavije postajala oiglednija, tako su se sve tjenje, u
svojoj protunarodnoj i zloinakoj djelatnosti, pod skutom
okupatora, povezivali svi kvislinki i ostali izdajniki elementi u okviru itave Jugoslavije, pa i u okviru takozvane Nezavisne Drave Hrvatske, a sve u cilju guenja
openarodnog ustanka i poravanja okupacije. Optueni
82

Stepinac, sa znatnim dijelom katolikog klera, pomae

okupaciju prihvatajui je kao povoljnu okolnost za bogaenje crkve i vieg klera, za proirenje crkvenog utjecaja uope, te za uvrenje i jaanje pozicija visokog
klera i njegova utjecaja u NDH, tj. na kvislinku vlast.
Stepinac radi upomo protiv interesa i borbe naroda koji
je ustao da protjera iz domovine okupatora i domae izdajnike i osloboenjem domovine stvori temelj za boiju
i sretniju budunost. Kada Papa prima u audijenciju Pavelia, kada mu alje svoje posebne blagoslove i kada
vatikanski dravni tajnik Maglione izjavljuje da ustaki
uspjesi (pokolji prim. jav. tu.) u Bosni vanredno
dobro odjekuju u rimskim krugovima, upuujui Stepinca da uspostavi spretnije i iskrenije srdano dranje
prema ustakim vlastima, tada Stepinac jo jae zalae
autoritet zagrebakog nadbiskupa i predsjednika Biskupskih konferencija u saradnji s okupatorom i njegovom
ustakom agenturom. Nakon to je, po ulasku njemakih
trupa u Zagreb, predvodio katoliki episkopat u poklonstvo krvoloku Paveliu i ponudio mu iskrenu i lojalnu
saradnju, on lino prima dunost apostolskog vojnog vikara u Pavelievoj vojsci, imenuje na toj funkciji za
svoje zamjenike poznate ustae-sveenike, koji opet imenuju vojne sveenike. Zbog takvog njegova stava nije
bilo vee i ozbiljnije zapreke, ve su naprotiv sveenici
dobili pun podstrek da mnogi prime funkcije u ustako-teroristikom aparatu, gdje su postali organizatori i uesnici u mnogobrojnim ustakim zloinima nad naim narodom. Pakleno nasilje Pavelia nad srpskim narodom u
Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini, da mu ubije duu,
svijest i dostojanstvo, da ubije ivotnu otpornost kako
pojedinaca tako i itavoga naroda, Stepinac je prihvatio
kao povoljnu priliku za nasilno prekrtavanje, koje je
imalo uvrstiti papinske interese na Balkanu i osigurati
n *>

prodiranje talijanskog imperijalizma, iako je znao i morao

znati da do masovnog prekrtavanja Srba dolazi samo
pod najteom ustakom prisilom. On u tu svrhu izdaje
rezolucije i niz okrunica podreenom sveenstvu, uprkos protesta nekih sveenika da je to nasilje protiv kanonskih, etikih, moralnih i drugih principa. Nasilno prekrtavanje je moralno odobravanje ustakih nasilja nad
Srbima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to je podstrekavajue djelovalo na ustae-sveenike i ostale krvoloke
da masovna prekrtavanja pretvore vie puta u masovnu
klaonicu. Izriito odobravajui i opim svojim stavom
rad raznih klerofaistikih organizacija, kao to su Veliko
kriarsko bratstvo i Veliko kriarsko sestrinstvo, pomogao je i podstrekivao optueni Stepinac ogroman broj
lanova tih organizacija da uu i zauzmu rukovodee poloaje i funkcije u kvislinkoj tvorevini NDH. Istim
nainom je jelovao na opi smjer cjelokupne katolike
tampe, koja je naroito slavila Hitlera i njegove horde,
prikrivala okupaciju nae zemlje, slavei krvoloka Pavelia i ustae kao hrvatske rodoljube i osloboditelje, prikazivala NDH kao dravu hrvatskog naroda, raspirivala nacionalnu, vjersku i rasnu mrnju, i gnusnim laima i klevetama blatila junake rtve i borbu naroda
Jugoslavije za osloboenje.
Stepinac vrlo dobro shvaa da se ovo sve moe racliti i za taj rad ostati nekanjen jedino u jednoj nenarodnoj tvorevini kao to je NDH. Zato on i brani
NDH i u momentu oite propasti njenih tvoraca kao
i po porazu njemakog faizma. U momentu osloboenja
nae zemlje, pod krinkom crkve i religiozne djelatnosti
te hrvatstva, prikuplja, sokoli i pomae poraene ustake
ostatke i razne zloince, koji se kriju pred odgovornou
od narodnih vlasti. U tom smislu, jo prije osloboenja
nae zemlje, vode razgovoie Paveli i Maek, Maek i
84

Stepinac, Paveli i Stepinac kako bi se, i po oslobodenju nae zemlje, oruanom intervencijom stranih imperijalista uspostavila NDH. Za to im daju nade mrani
planovi i obeanje meunarodne reakcije, iju propagandu Stepinac o reimu kratkog vijeka u FNRJ
naroito preko organiziranog rada alia i druine,
irom nae zemlje raznosi. Tako Stepinac direktno uestvuje, pomae i podstrekava centralnu organizaciju (lanovi koje se nalaze danas pred Narodnim sudom), koja je
ovim ili onim nainom i sredstvima pomagala i inspirirala
rad onih kriarskih grupica koje do danas uinie u naoj zemlji niz zloinstava i nasilja nad naim graanima.
Sve je to pokuaj uspostave stare vlasti, pomou novih
imperijalistikih gospodara.
Narodi Jugoslavije pobijedili su okupatora, zbrisali su
kvislinke tvorevine, Nedievu Srbiju i Pavelievu NDH,
uspostavili istinski demokratsku narodnu vlast i stvorili
zajedniku dravu ravnopravnih naroda Federativnu
Narodnu Republiku Jugoslaviju, u kojoj je i hrvatski
narod, pored ostalih, ostvario svoju nacionalnu slobodu
i ravnopravnost zajedno sa ositalim narodima Jugoslavije.
Stepinac, ne imajui u vidu ope narodne interese i volju
graana nae zemlje, a budui protiv istinske slobode
vjere i crkve, zloupotrebljavajui svoj poloaj najvieg
katolikog crkvenog funkcionera u Jugoslaviji aktivno
se angaovao u ostvarenju mranih ciljeva medunarodne
reakcije protiv naroda, njegove vlasti, demokratskih tekovina i slobode.
U vezi s tim, optuujem STEPINAC dr ALOJZIJA,
to je poinio sljedea krivina djela:
1. U toku rata i neprijateljske okupacije stupio je
u politiku saradnju s neprijateljem, pruajui za sve to
35

vrijeme pomo okupatorima i njihovoj agenturi ustaama,

pa je tako:
a) Ve 12. travnja 1941, dok su se jo vodile borbe
s njemakim i talijanskim okupatorskim trupama, posj etio, u svojstvu hrvatskog mitropolita, vojskovou Slavka Kvaternika i estitao mu uspostavu -NDH; 16. travnja 1941. izvrio je slubenu posjetu krvniku Paveliu;
prvih dana okupacije bio je u Nadbiskupskom dvoru na
veeri s ustakim emigrantima i zajedno se s njima slikao;
ve 18. travnja 1941. izao je kleru zagrebake nadbiskupije slubenu okrunicu u kojoj poziva sveenstvo da
sarauje i vjem ike podstie na suradnju s NDH, a 26.
lipnja 1941. kao predsjednik Biskupskih konferencija, nakon odrane biskupske konferencije, na kojoj je zauzet
stav saradanje s ustakim vlastima, predvodi katoliki
episkopat u audijenciju Paveliu i tom prilikom ovog
faistikog agenta pozravlja kao dravnog poglavara
NDH i obeaje mu iskrenu i lojalnu saradnju.
Tako je Stepinac ve u prvim danima okupacije nae
zemlje pomogao okupatora i ustae, stupio s njima u saradnju i pozvao podreeno sveenstvo da takoer s njima sarauje, to su stotine sveenika najaktivnije izvravali, pa je tako veliki broj sveenika i vjernika gurnuo
na put koji je svravao izajom domovine i mnogim ratnim zloinstvima.
Ovaj kolaboracionistiki stav, rad i izjave optuenog
Stepinca, uvrstili su ve dotadanje ustae-sveenike u
njihovoj izaji, te podstrekivali i mnoge druge prema
narodu neprijateljski raspoloene sveenike da predvode
u razoruanju jugoslovenske vojske, preuzimanju i organiziranju ustake vlasti, organiziranju ustakih povjerenitava, tabora, logor-a, stoera te ustake m ilicije. . .
U tome se naroito istiu: upnik Cecelja Vilim u Vrapu,
fra Cori Diak u Jaski, upnik Noki Vilim u Ogulinu,
86

kapelan Marjanovi Dragutin u Slavonskom Brodu, upnik Gecina Martin u Reici, don Mogu Mate u Ubini,
upnik uri Antun u Dvoru na Uni, upnik Astalo Josip u Dalju, fra Berkovi Petar u Drniu, fra Hrsti Ivan
u Sinju, fra Milanovi Stanko u Imotskom, don Tomas
Ilija i don Vrdoljak Jure u apljini, fra Peri Sreko u
Livnu, upnik Bralo Boiar u Sarajevu, fra Glava Raoslav i ostali franjevci u Sirokom Brijegu, fra Simi
Velimir, Grbavac Karlo i Cui Mijo u kotaru Duvno, pop
Klari Anite u kotaru Bosanski Samac, fra Raji Emanuel
u kotaru Gornji Vakuf, upnik Mileti Ivan u Viegradu,
upnik Kamber Dragutin u kotaru Doboj, upnik upanji Branimir u Bosanskoj Gradiki, i itav niz drugih
sveenika;
b) Pitanje katolike tampe za vrijeme okupacije potpuno je u skladu i na liniji rada i izjava optuenog Stepinca, koji je kao predsjednik Biskupskih konferencija
i predsjednik Katolike akcije, imao vrhovni nadzor nad
pisanjem cjelokupne katolike tampe u Jugoslaviji. On
je u tom svojstvu aktivno utjecao na smjer pisanja
ove tampe, te njezin protunarodni stav u svemu odobravao i podravao.
Katolika tampa jo i prije rata propagira faizam
i druge protunarodne programe. Od poetka pa do kraja
okupacije, ta je tampa bila sva upotrebljena u jedinstvenom pravcu propagande faizma i ustatva, slavljenja
Hitlera i Pavelia, slavljenja NDH kao hrvatske drave,
bila je puna kleveta i lai protiv narodnooslobodilakog
pokreta i raspirivala je nacionalnu, vjersku i rasnu mrnju. Dokle je ta rabota ila, vidi sei, kad listovi namijenjeni
djeci i omladini, kao na primjer: Aneo uvar-, Glasnik sv. Josipa, Crne, Glasnik sv. Ante, Vrti, u
tim danima donose brojne Pavelieve slike, slave njega i njegove ustae i opisuju ih kao boje misionare, izvr87

itelje boje pravde i providnosti, te pravedne boje kazne, trujui time na gnusan nain mlae djeje due. Od
tih djejih i omladinskih listia pa do onih namijenjenih
odraslima, u novinama, tjednicima, poluslubenim glasisilima, kao Katolikom listu, Katolikom tjedniku,
Vrhbosni, Nedjelji . . . , provlai se neprekidno i uporno propagiranje ustatva i faizma, te se najenerginije
brani NDH i okupator, a poziva u borbu protiv narodnoosloboilakog pokreta i saveznika.
Primjera za to ima gotovo na svakoj stranici ove
tampe za sve vrijeme rata i neprijateljske okupaeije;
evo sarno nekoliko njih:
Aneo uvar, u broju od 4. XII 1943, u pripovijesti Ivica tree sati od natporunika Martina Fueka,
onosi slijedee:
Dobro smo veerali, grah s mesom, a meni stric
Mile veli, hou li s njima u bunker. Kako ne "bi! Dao
mi gospoin porunik svoj samokres i mi poli u bunk e r ... Ja se grijem i sluam, kad najedanput stiaar
povie: Neprijatelj! Nastala pucnjava, a ja u bunkeru,
no nisam se nita bojao. Neprijatelja smo odbili. . . Morate znati, gospodine nadporunie, da ja vaim vojnicima
i posluujem u svakoj zgodi. Eto, donosim im opisnice,
odnosim napisana pisma na potu, kupujem u duanu
igice, olovke i sve to im treba. Vi se neete zato na me
ljutiti? Neu, Ivice, neu, sarno ti doi k nama, ti si na
prvi vojnik. Bio si u bunkeru . . . Borio si se .. . Ima ti
pravo doi.
Glasnik sv. Ante, u broju 5 6 od lipnja 1941, na
strani 182. kae:
idova u Hrvatskoj ima preko 30.000. U samom
Zagrebu ih ima 12.000 .. . U naim siromanim krajevima (Lika, Hercegovina, Gorski Kotar, Dalmatinska Zagora, te pojedini dalmatinski otoci) nema uope Zidova,
88

jer nemaju toliko mogunosti za pljaku. Poglavinik je

najavio da e idovsko pitanje biti radikalno rijeeno.
Vjesnik poasne strae srca Isusova, u broju 5 6
iz godine 1941, na strani 98, u lanku Stijeg Hrvata
Srce Krista, tvrdei a je NDH boja tvorevina, kae:
I sinula je ta zlatna sloboda. U rano proljee, uoi
Kristova uskrsnua, doivio je brvatski narod svoje uskrsnue. Doao je njegov veliki sin i vratio mu slobodu
i stare pravice. I to je to djelo Boje, Gospodin je sve
to napravio, zato je i udo u naim oima.
Nedjelja, u broju 26 od 6. VII 1941, strana 2, piui u lanku Krist i Hrvatska o Kristu i ustaama, te
0 Kristu i Hrvatkna, koji da u povijesti idu skupa, tvrdi
da Krist predvoi ustae i ustaki pokret, zavravajui:
Ustaka Hrvatska biti e Kristova, naa i niija vie.
Cijeli hrvatski narod, od dragog nam Poglavnika do najmanjeg djeteta, osjetio je ovih dana Kristovu ruku.. .
Onaj isti dr Feliks Niedzielsky, koga Stepinac hvali
odobravajui kriarski rad, zavrava svoj lanak pod naslovom Zivot i djelo Poglavnika dr. Ante Pavelia, objavljen u Nedjelji, broj 15 od 27. IV 1941, str. 5, rijeima: Neka je slava Bogu, naa zahvalnost Adolfu Hitleru
1 neograniena ljubav i odanost Poglavniku dr Anti Paveliu. Cijeli lanak pun je lai o nekom socijalnom programu Pavelia i na najoduevljeniji nain slavi Hitlera..
Glasnik srca Isusova, u broju 6 od godine 1941,
na strani 154, tvrdi za sefoe da je daleko od svake politike,
ali da nije zato nenarodan, ve hrvatski, a zbog toga to
je hrvatski, mora pozdraviti NDH i njena suverena.
Clanak zavrava rijeima:
NDH ima u osobi Poglavnika dr. Ante Pavelia
opet suverena vladara vlastite krvi. Velike evropske drave Njemaka i Italija, a s njima i neke manje drave
priznale su ve njezinu nezavisnost. Oko Poglavnika, ko89

jega su patnje i kunje dugogodinjeg izgnanstva oplemenile za njegovu veliku zadau, okupili su se najbolji sinovi naroda, da na starom hrvatskom potenju i na evaneoskim zakonima izgrade novu Hrvatsku dravu i povedu svoj ljubljeni narod u susret boljoj i slavnijoj
buunosti. Glasnik srca Isusova im u tom velikom i
tekom podhvatu eli obilje Bojeg blagoslova.
Nedjelja, u lanku objavljenom u broju 23 od 15.
YI 1941, na strani 1, objavljuje lanak u kome slavi
njemakog okupatorskog vojnika, koji da je vojnik i gospodin, te da se i obini seoski mladii iz Bavarske ili
Tirola ponaaju uvijek gospodski, kao i njihovi poglavari.
U asopisu Svetite sv. Antuna, koji izdaje samo'stan franjevaca konventualaca u Zagrebu, i koji bi imao
sluiti iskljuivo tovanju sv. Antuna, nalazimo, listajui
brojeve izale za vrijeme okupacije, sljedee: Godina 1941.:
u broju 5 objavljena je slika Pavelia i pozrav NDH,
u broju 9 slika Pavelia, u broju 10 slika Pavelia
i Budaka, te slika ustaa PTS-a pod naslovom Tjelesna
straa naeg velikog Poglavnika obnovitelja NDH,
u broju 11 slika Pavelia s natpisom Na veliki Poglavnik meu svojim narodom. Godina 1942.: u broju
1 uvodnik Prvi Boi u slobodnoj Hrvatskoj, u kojem se velia NDH, sa slikom ustaa i sveenika u bolnici sv. Franje na sv. Duhu u Zagrebu; u broju 2 nalazi
se slika Pavelia i njegovih doglavnika s natpisom Na
veliki Poglavnik okruen svojim najvjernijima, u broju
4 donosi se, uz sliku Pavelia, uvodnik pod naslovom
Od Uskrsa do Uskrsa, u kojem se slavi NDH, a isti
broj donosi i sliku ustake kapelice sv. Ante na Liparima,
uz lanak Aljinovia o proslavi sv. Ante, sa slikama uesnika ustaa, kao i sliku Pavelia s ustaama, pod naslovom Na veliki poglavnik obilazi svoj narod. Broj
3 4 iz godine 1943. donosi sliku Pavelievu i uvodni

lanak o NDH, a broj 5 6 iz 1944. godine pjesmu

Molitva, sa slikom Pavelia. U broju 1 4 od 1945.
.godine objelodanjena je slika Pavelia na pozadini mape
NDH, s tekstom i Oivotvorenje nae narodne slobode i dravne samostalnosti glas je naeg cijelog naroda
i zato je to glas Boji, i to djelo Boje ne moe nitko
poruiti.
Katoliki list, poluslubeno glasilo zagrebaoke nadbiskupije, za sve vrijeme okupacije dosljedno pomae
okupatora i ustaku politiku, te donosi svakodnevne vijesti o djelovanju najviih crkvenih funkcionera u proustakom duhu.
Tako, primjerice, donosi taj list, u broju 16 od 21.
IV 1941, na strani 185, vijest o dogaajima u vezi s ulaskom njemakih eta u Zagreb i proglaenjem NDIi, uz
ovaj komentar:
Ovi su ogaaji obiljeili osnivanje NDH. Drava
Hrvatska je dakle injenica. Nju su, kao ideal, stoljeima nosili duama nai prei, dok ju nije Svemogua
Providnost ostvarila u godini velikog narodnog jubileja.
Katolika crkva, koja je kroz 1300 godina duhovno vodila
hrvatski narod u svim njegovim tekim, bolnim i radosnim danima, prati sa veseljem i radou hrvatski narod u ovim danima njegova podizanja i obnavljanja dravne nezavisnosti.
U sljedeem broju, u uvodnom lanku, kae se izmeu ostalog:
S iskrenim veseljem i radou pozdravili smo osnivanje N D H . . . Naa zahvalnost ide napose onim portvovnim borcima, koji su pod vodstvom ustakog Poglavnika dr A. Pavelia neposredno spremili veliki korak proglaenja NDH. Nae se zahvalne misli zaustavljaju na
12-godinjem napornom, punom rtava radu Poglavnika,
koji je neslomivom vjerom iao u susret danu, za kojim

91

se eeznulo punih osam stoljea, i koji je tono shvatio

razvoj dinamike novog evropskog poredka, te tako omoguio poviestni Veliki etvrtak 1941. Svjesni smo, da se
samostalna drava ne stvara bez tekih rtava koje svaki
narod mora znati podnijeti, kako to ree Poglavnik u
svojem velikom govoru na Markovom trgu. Zato razumijemo i sa svima dijelimo bol nad rtvama, kojima
iskupljujemo postanak i opstanak NDH. Neka bi te rtve
bile razlog trajnosti i istoe nae dravne samostalnosti.
U broju 41 od godine 1941, nalazi se uvodnik . pod
naslovom Nezavisna Drava Hrvatska, koji je napisao
urednik lista kanonik dr Janko Peni. Uz sliku Pavelia
kae se, izmeu ostalog, da je sve ono za im su itava
stoljea nae hrvatske narodne povijesti teile, Poglavnik kroz pol godine u jelo proveo. Dalje se kae:
Poglavnik je vratio katolikoj crkvi njezin visoki
tradicionalni boanski autoritet, koji je u bivoj Jugoslaviji teko stradao. Poglavnik posveuje puno panje
vjeri i udoredu .. . Nezavisna Drava Hrvatska je mlada drava. U razvitku je. U gradnji je. Svaki razvitak
trai snage, a svaka gradnja trud i napor. Na svima je
nama da se svim silama trudimo za procvat njezin. Poglavnik je rtvovao za slobodu domovine sve svoje i samoga sebe. Radi toga ima pravo traiti i od drugih rtve
za dobro domovine. Samo plemeniti rad na i svestrane
rtve nae donieti e domovini naoj, Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, trajnu slobodu i svestrani napredak.
U broju 25 od 26. VI 1941, na strani 296, pozdravlja
Katolioki list oduevljeno napadaj Njemake na Sovjetski Savez i, u uvjerenju u brzu pobjedu agresora, kae:
Sa cielim kulturnim, osobito sa cielim kranskim
svietom mi pozdravljamo ovu potrebnu operaciju na tielu
ovjeanstva, uvjereni da e njemakoj vojsci uspjeti izVaditi otrovni zub, kojim je Kominterna sipala otrov u
92

zdravi organizam ljudskoga drutva. I kad se to dogodi,

onda e sviet zaovoljno odahnuti, to je uklonjena mora,
koja ga je vaesetljea pritiskivala.
:ll br. 44 od godine 1941, Katoliki list istim nacistikim rijenikom huka protiv idova.
U br. 4 iz godine 1942, na strani 45, itamo meu
crkvenim vijestima i vijest, da su na danu zapovjed
jedinice ustake vojnice, Poglavnikove tjelesne bojne, domobranstva i orunitva, temeljito oistile komunistika
gnijezda na podruju juno od Kupe, napose podruje
opjhe Bori, te da je na Staru godinu poao i sam Poglavnik u pratnji Lisaka na podruje juno od Kupe, gdje
se vide jo tragovi nedavnih borba i bio veoma zadivljen
duhom i spremnou na rtvu koju hrvatski borci pokazuju na svakom koraku.
Sva ova tampa, pod vrhovnim rukovodstvom optuenog Stepinca, marljivo biljei sve akcije sveenstva i
klerofaistiokih organizacija u korist okupatora i ustaa,
klevee narodnooslobodilaki pokret i istinske borce za
slohou hrvatskog i ostalih naroda Jugoslavije. Pod lanom parolom borba protiv komunizma, preuzetom iz
nacistike propag'ande i inozemne reakcionarne tampe,
Stepinac ini sve kako bi otricu oslobodilake borbe protiv obupatora i domaih izdajnika skrenuo na put graanskog rata i meusobnog istrebljenja.
Tako je Stepinac, koji je odgovoran za ovakvo pisanje katolike tampe, i na ovaj nain sluio okupatoru
i. ustaama u pokuaju guenja narodnog ustanka i podravanju okupacije;
c) Isto tako i razna katolika drutva iz sastava Katolike akcije, kojoj je optueni Stepinac bio predsjenikom, a naroito organizacije Veliko kriarsko bratstvo, Veliko kriarsko sestrinstvo i Domagoj, slijedei Stepinev poziv na suranju s ustaama, postaju stup
93

i srika ustatva. I lanovi ovih organizacija uestvuju

u razoruavanju jugoslovenske vojske, uspostavljanju ustake vlasti, mnogi od njih postaju funkcioneri u ustakim povjerenitvima, taborima, logorima i stoerima, iz
njihovih redova regrutira se masa oficira za Pavelievu
vojsku, a najvei dio duhovnika kriarskih organizacija
olazi obrovoljno u ustake i domobranske vojne jedinice. Sam predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr
Feliks Niedzielsky postaje ustaki podupan i upravni zapovjednik ustake mladei. O ustakom karakteru i d jelatnosti kriarskih organizacija svjedoe njihova djela
i brojni lanci u kriarskom tjedniku Nedjelja, Tako
je Nedjelja, u svom broju od 10. VIII 1941, donijela
lanak pod naslovom Kriarstvo u Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj, u kojem pored ostalog stoji:
Zar je potrebno da spomenemo ljude koji danas zauzimaju odgovome poloaje, a sve to jer ih je odgojilo
kriarstvo. ..
Pa alje:
A isto kao to vrsto vjerujemo u Boga vjerujemo
i u naeg Poglavnika. . . Vri se pravda, padaju nai
neprijatelji. . .
Ovakvo djelovanje kriarskih organizacija optueni
Stepinac je podrao i odobravao. Tako su Stepinac i tajnik papina legata Masucci, 7. III 1941, primili u audijenciju delegata s kriarske konferencije, te odobrili i
blagoslovili protunarodni rad i planove kriara kriarske organizacije u provinciji, kao na primjer one u G ospiu, voa koje je bio ustaki veliki upan Jurica Frkovi, koja daje iz svojih redova brojne organizatore masovnih pokolja Srba i hrvatskog stanovnitva;
d)
I tradicionalne vjerske sveanosti Stepinac zloupotrebljava i pretvara u politike manifestacije za krvnika
Pavelia i njegove ustake bande. To se vidi kako iz same
94

organizacije, tako i iz njegovih propovijedi, koje je na

tim sveanostima odravao. Tako Hrvatski glas od 15.
VII 1941, objanjavajui znaenje pet svijea u protenikoj povorci u Mariji Bistrici, kae da su dvije u znak
zahvalnosti za sretan povratak naeg Poglavnika, drugedvije za Poglavnikove suradnike, a jedna s Poglavnikovom:
slikom kao zavjet i zahvalnost za sreu i zdravlje P o glavnika. Na bistrikom protenju 1942, Stepinac, iz meu ostalog, kae:
Molimo se i za one koji su napustili domovinu isada bi iz tuine htjeli davati savjete katolikoj crkvi,
za koga ne smije moliti. Mi znaemo da je naa apostolska unost opominjati vjernike da se mole za sve ljude,
posebno za one koji su na vlasti, a napose za dravne
poglavare.
U svojoj propovijedi u Mariji Bistrici godine 1944,
kad je ve svakome bilo jasno da su ustaki koljai agentura Gestapoa, a kvislinka tvorevina NDH na izisaju,
Stepinac, u cilju podravanja ustatva, poistoveuje ustae s hrvatskim narodom, a slubu okupatoru s obranom
dravne samostalnosti, i kae:
Smatra li moda ratujua strana, dok ovakovim.
strahotama pogaa nau zemlju, zloinom to hrvatski
narod svom snagom svoga bia stoljeima tei za slobodom i brani danas svoju dravnu samostalnost uz neuvene rtve,
Pa i danas, nakon osloboenja, bistriko se prote
nje iskoritava za podravanje razbijenog ustatva i harangu protiv nae Republike;
e)
Poevi od godine 1941, pa sve do osloboenja,
Stepinac je svakog 10. travnja sluio sveane mise slavei NDH, a crkvene blagdane sv. Antuna pretvaraou politike manifestacije za zloinca Pavelia. Sjp^ms
okrunicima nareivao je i kleru na podruju svq^lti&fii+

biskupije, da tih dana slui sveane mise za Pavelia i

NDH. Tako je 11. VI 1942. g. izdap okrunicu u kojoj,
izmeu ostaloga, nareuje:
. . . Na dan 13. VI 1942. slavi Glavar NDH Poglavnik dr. Ante Paveli svoj imendan. Tim povodom pozivam sav duobrini kler, da u nedjelju iza toga t.j. dne
14. VI o. g. kad je narodu najprikladnije, iza sveane sv,
mise odri Te Deum sa pripadnim molitvama. Na sveanost treba pozvati sve vlasti i kole. U gradu Zagrebu
biti e sv. Misa u 9 sati na sam dan proslave t.j. 13. VI
1942. u prvostolnoj crkvi. Neka se tom zgodom narod opet
pozove, da se skrueno pomoli BogU za dobrobit Nezavisne Drave Hrvatske, za Poglavnika i za to skoriji mir
u svijetu, kako bi i naa domovina Hrvatska procvala
sve vie na vremenito i vjeno dobro svih svojih sinova.
23. veljae 1942. otvara se ustaki sabor. tepinac
ne moe odoljeti da i s ovim pokuajem prijevare hrvatskog naroda sveano ne manifestira svoju saglasnot. On
tom prilikom s kanonicima prvostolnog Kaptola zagrebakog, te svjetovnim i redovnikim klerom, na ulazu u
crkvu sv. Marka doekuje Pavelia i lanove ustakog
sabora i pozdravlja ih govorom, koji je prenijela sva ustaka i katolika tampa i u kojem je, izmeu ostalog,
rekao:
Poglavnie! U asu kad hrvatski sabor, taj starodrevni simbol hrvatske dravnosti, idui svijetlim tragovima prolosti, eli zajedno sa vama, glavarom Nezavisne
Drave Hrvatske, na svoj rad sazvati blagoslov Boga
Stvoritelja, ne mogu a da ne progovorim i ja kao predstavnik crkve boje.
Stepinac je u svim moguim oblicima u toku rata
i neprijateljske okupacije, izraavao svoju solidarnost sa
njemakim i talijanskim okupatorima, uestvujui na brojnim slubenim priredbama, proslavama i estitanjima,
96

koje'su u Zagrebu prireivali predstavnici njemake i talijanske okupacione vlasti. Tako je, na primjer, prisustvovao otvaranju Sveuilinog tjedna za njemake i hrvatske
vojnike, u prisustvu ustake vlade i njemakih generala
na elu s generalom Glaise von Horstenauom; na otvaranju Zagrebakog zbora, sa njemakim, talijanskim i
ustakim funkcionerima; na proslavi dana faistikog pohoda na Rim . . .
Ovo je samo neznatan dio akata, u kojima je optueni Stepinac za vrijeme rata i neprijateljske okupacije,
javno i slubeno, zloupotrebljavajui crkvu i svoj poloaj zagrebakog nadbiskupa i mitropolita, duu dao u
suradnju s okupatorom i pruanju pomoi okupatoru i
ustaama.
2.
Optueni Stepinac, prijetnju ustaa Srbima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da e svi biti poklani ako
ne prijeu na katoliku vjeru, prihvaa, i prekrtava desetine hiljada Srba, kojima je stavljen no pod grlo, te
time odobrava i podstrekava ustae na dalje vrenje tih
zloina.
Poznato je da su u bezbrojnim sluajevima, prekrteni, uprkos tome to su prili katolicizmu, kasnije pobijeni,
a rma mnogo primjera da su masovno ubijani i kad su
se skupili da se prekrtavanje obavi.
Ovo je prekrtavanje jedan od vidova ustakog nasilja, koje je ilo za kopanjem nepremostivog jaza izmeu hrvatskog i srpskog naroda i razbijanjem njihova
jedinstva u borbi protiv okupatora, za poniavanjem nacionalnog dostojanstva i uguivanjem duha otpora Srba
u Brvatskoj, Bosni i Hercegovini, a time, u krajnjoj liniji,
i za njihovim istrebljenjem.
Kako su ta prekrtavanja vrena, neka svjeoe izjave Vujakovi Steve, Obradovi Duana, Vujani Mirka,
Begovi Nene i Vujakovi ure iz Pobrana, koji kau:
97

Mi, nie potpisani, vrlo se dobro sjeamo kada se

vrilo prekrtavanje Srba u mjestu Stazi, kotar Sunja,
na koje nas je pozvala tadanja ustaka vlast preko ustakog tabomika Krznaria, a po nareenju upnika Orlia
i kapelana Dionizija Jurieva. Tako su nas prisilili da
moramo da uimo vjeronauk u koli da nas mogu prekrstiti, a nakon nekoliko dana pred masom je govorio
Dionizije Juriev i u svom govoru prijetio prisutnom srpskom narodu izmeu ostaloga ovim rijeima: U ovoj
zemlji ne moe da ivi nitko vie osim Hrvata, jer je ovo
zemlja hrvatska, a tko se nee prekrstiti, mi znamo ta
emo s njim. Ja sam u ovim gore krajevima dao oistiti
od pileta sve do starca, a ako to bude potrebno, uinit
u i ovdje, jer danas nije grehota ubiti ni malo dijete
od seam godina, koje smeta naem ustakom pokretu.
Mi anas treba da budemo svi Hrvati i da se proirimo,
a kad se proirimo i ojaamo, ako nam bude potrebno,
jo emo da uzmemo od drugih. Nemojte misliti to sarm
ja u sveenikoj oori, ali da znadete, kada je to potrebno, uzimam strojnicu u svoje ruke i tamanim sve od kolijevke to je protiv ustake drave i vlasti.
Prilikom ovakvih prekrtavanja ustae su na prevaru pobili desetine hiljada Srba i opljakali njihovu linu
i crkvenu imovinu. Neka nam o tome svjeoi sluaj
od 26. IV 1941. u Grubinom Polju, gdje je sveenik
Petar Sivjanovi pozivao Srbe da prijeu na katoliku
vjeru, vodei u tu svrhu propagandu i izvan crkve. Kao
motiv njihova prekrtavanja navodio je mogunost spasavanja glave. Naplaujui visoke takse, uspio je da prevede oko stotinu Srba na katoliku vjeru, koji su svejedno kasnije odveeni i poubijani.
Ili sluaj u selu Stikadi, kotar Graac, koji opisuje
Jovan Trbojevi ovim rijeima:
98

Pokolj u selu tikadi izvrili su ustae iz sela Gudure uz pomo tadanjeg rimokatolikog upnika iz Graaca, Morbera. Na dan pokolja dovezao se spomenuti upnik u automobilu iz Graaca u tikadu i pozvao narod
da se skupi na tikadske bare, jer e se vriti prijelaz
na rimokatoliku vjeru, pa da ona Srbe neoe nitko vie
proganjati. Srbi su upniku povjerovali i sakupili se u
velikom broju na odreenom mjestu. Neki koji nisu doli,
bili su prisilno dovedeni. Ipak se jedan dio Srba spasio,
jer je pobjegao iz sela slutei da im se sprema pokolj.
Kada su Srbi na ovaj nain bili sakupljeni, izvrili su
nad njima pokolj ustae iz sela Gudure, koji su bili naoruani vojnikim orujem. Neki su bili ubijeni sjekirama
i maljevima, jer se prigodom iskopavanja leeva godine
1942, po talijanskom doputenju, vijelo da su im lubanje razbijene tupim predmetima, a neki su zakopani i ivi,
u stojeem stavu. (
U jeku ovakvog prekrtavanja Srba, odrana je 17.
XI 1941, plenama sjednica katolikog episkopata pod
presjeavanjem optuenog Stepinca, na kojoj Stepinac,
zajedno s ostalim biskupima, ne samo da nije osudio,
nego je, naprotiv, prihvatio ustako prekrtavanje i dao
ovom odvratnom ratnom zloinu kanonsku sankciju. Na
plenarnoj konferenciji izabran je i takozvani odbor trojice, u koji su uli: Stepinac, te senjski biskup Viktor
Buri i apostolski administrator krievake biskupije Janko imrak. Ovaj je odbor imao zadatak da, u dogovoru
s ustakim ministrom pravosua i bogotovlja, rjeava
pitanja o prekrtavanju. Osim toga je na toj konferenciji
izabran i radni izvrni obor-, sa zadatkom da, pod
nadzorom odbora trojice, rukovodi prekrtavanjem. Konfereneija je izdala i rezoluciju br. 253/41, kojom, na osnovu oredaba Sv. Kongregacije za istona pitanja od 17.
VII 1941. br. prot. N. 21116/36, izdaje uputstva u kojoj se
99

formi prekrtavanja imaju vriti. Time su Vatikan i katoliki episkopat u Hrvatskoj na elu sa Stepincem, prihvatili i sankcionirali ustako prekrtavanje. Kada rezolucija govori o tome prekrtavanju koje da se jma vriti
samo na osnovu slobodne volje i unutamjeg uvjerenja,
onda je to besprimjema licemjernost i izrugivanje nad
sudbinom progonjenih Srba. Meutim, ni ovo Stepincu
"nije bilo dosta, ve u nastojanju da teko stanje Srba
iskoristi za to brojnija prelaenja na katolicizam, izdaje
okrunicu od 26. IX 1941, br. 15964/41, i njom pouruje
prekrtavanje, traei od podreenog sveenstva da se
vjerski prijelsizi to hitnije i bez panike obave.
3.
Poetkom godine 1942, Vatikan postavlja Stepinca za apostolskog vojnog vikara Pavelievih ustaa i domobrana, a Stepinac ovu funkciju prima i postavlja za
svoje zamjenike poznate ustae-sveenike Stipu Vuetia i Vilima Cecelju. Tako je Stepinac i slubeno postao
najvii vojni sveenik Pavelieve vojske, kome su bili
podreeni svi vojni sveenici, koji su u sastavu ustakih
i domobranskih formacija podstrekivali na vrenje zloina, a i sami su vrili zloine nad narodom. (...)
Optueni Stepinac je i drugim sredstvima pomogao
jaanje ustakog zloinakog duha u Pavelievoj vojsci
i jaanje ratnog napora njemakog okupatora.
Tako, 18. XII 1941, Stepinac ^boinom porukom
zagrebakog nadbiskupa hrvatskim radnicima i radnicima
u Njemakoj odobrava prisilno odvoenje naeg naroda
na ropski ra u Njemaku i poziva ga na taj rad, jer da je
to njegova vjerska i patriotska dunost.
U vrijeme akcije za skupljanje pomoi ustakim legionarima na istonom frontu,. Stepinac daje prilog , u
cigaretama, krunicama, medaljicama i raznim asopisima,
100

pocliui time moral ustakim bandama u borbi protiv

bratskog Sovjetskog Saveza.
Upuivanju lustakih mornara na Crno more, da pod
komandom Nijemaea uestvuju u napadaju na Sovjetski Savez i vrenju zloina nad civilnim stanovnitvom,
prisustvuje i Stepinac, odobrava ovaj zloinaki in i potpomae mobilizaciju za neprijateljsku vojsku.
Stepinac je, u svojstvu predsjednika Nadbiskupskog
duhovnog stola, odobrio 10. II 1944, pod brojem 904,
molitvenik Hrvatski vojnik, kojega je sastavio ustaki
potpukovnik sveenik Vilim Cecelja, a u kojem vojnicima
stavlja kao vjersku dunost slubu okupatoru i odanost
Paveliu, te velia poznate ustake zloince kao Juru
Francetia i druge.
4.
Tokom godine 1944 1945, ipred slom hitlerovske
Njemake i njenih satelita, ostajui jedini oslonac razbijenih i razgolienih ustaa i drugih izdajnika, Stepinac
se uskoro povezuje s Paveliem i Maekom, te s izdajnicima srpskog i slovenskog naroda Mihailoviem, Rupnikom i 'Romanom, i s njima vodi pregovore, radei na
jedinstvenom povezivanju svih neprijatelja naroda i za
povratak na staro, nudei i traei oruanu intervenciju
izvana i okupaciju nae zemlje od nekih stranih imperijalista, s ciljem da kao nitavna izajnika manjina
produenjem okupacije spasi kvislinku tvorevinu NDFI
ili u bilo kojem drugom obliku odri. protunarodnu vlast i
sprijei punu pobjedu naih naroda.
To sve radi iba u vrijeme kada se posljednji dijelovi Jugoslavije oslobaaju vlastitom snagorn naih naroda, te kada je na ogromnom dijelu zemlje uspostavljena narodna vlast sa svojim legalnim, najviim zakonodavnim i izvrnim tijelima. Evo nekih djela koja je optueni Stepinac izvrio u ovoj svojoj djelatnosti:
101

a) U govoru oranom 7. srpnja 1944. godine lanovkna -Domagoja, rekao je sljedee:

Hrvatska danas preivljuje teke asove, a mogue
da proivi jo i gore, no moramo biti uvijek optimisti
i s pouzdanjem vjerovati, da e Hrvatska ostati i da nju
nitko ne moe unititi. Hrvatski narod krvari za svoju
dravu i on e svoju dravu uuvati i spasiti. Svi pokreti protiv hrvatskog naroda i hrvatske samostalnosti
ne smiju nikoga obeshrabriti, ve svatko mora jo vre
pristupiti odbrani i izgradnji drave.
b) U govoru odranom sveuilitarcima, 18. oujka
1945, ustaje protiv mira i nastavlja harangu za dalje
prolijevanje krvi, klevee narodnu vlast i pravosue ovim
rijeima:
i
Znai li mir moda to, da jedan drutveni sloj ognjem i maem prigrabi vlast u ruke, a drugim staleima
ostaje jedino pravo polagano umirati, makar su u ogromnoj veini? Znai li moda mir to, da se mogu nesmetano ubijati intelektualci, sveenici, graani, ljudi protivnog politikog naziranja i da se za ta umorstva nikada
i nikome ne polau rauni? Znai li mir to, da se moe
nesmetano onemoguavati djelovanje crkve i te mjere
opravdavati izgovorom, da se orkva nema paati u politike stvari?
c) U drugoj polovici oujka 1945. godine, ustaka
vlada, koja je bila na izdisaju, organizira biskupsku konferenciju sa zadatkom da se katoliki episkopat zauzme
za spasavanje okupatorske tvorevine NDH kao tobonje drave hrvatskog naroda, kao i za spasavanje ustakih ratnih zloinaca od pravednog narodnog suda. U tu
svrhu, predsjednik ustake vlade Mandi, po nareenju
Pavelia, daje efu ustake propagande Ivi Bogdanu zadatak da naini nacrt biskupske poslanice, to je ovaj i
uinio, i nacrt poslanice predeo biskupu Janku imraku,
102

koji je poslanicu redigirao. Poslanica je stvamo preuzela

politike sugestije Pavelia, odnosno Ive Bogdana i, naravno, te sugestije zaodjela misBma sakralnog karaktera.
Tako redigiranu poslanicu predao je foiskup Janko imrak Paveliu, koji ju je u cijelosti odobrio i naredio da
se tampa. Tako je nastala poslanica koju je hrvatski katoliki episkopat, na elu sa Stepincem, kao presjednikom Biskupskih konferencija, izdao 24. oujka 1945. godine.
I
Evo iz ove poslanice nekoliko citata, koji sadre same ustake klevete izraene crkvenim jezikom:
Pojavili su se lani svjedoci koji nas optuuju da
su hrvatski katoliki crkveni poglavari zajedno sa svojim sveanstvom i najfooljim svojim vjernicima (itaj:
ustaama prim. tu.) krivi sadanjem krvavom obraunavanju u hrvatskoj domovini. Dalje: Svoj poziv aljemo i onima koji su u posljednje vrijeme poeli sa sustavnom promibom razdraivati neodgovorne i zlu sklone
pojedince i skupine, da pod izlikom suenja ratnim zloincima smaknu to vei broj Hrvata, osobito sveenika
i intelektualaca dobrih katolika, liavajui ih ne samo
ivota nego i njihova dobra glasa. Nadalje:
U izuzetnom sluaju, ako se koji zalutali sveenik
ogrijeio o prava svoga blinjega, mi se nismo acali
udariti ga crkvenim kaznama, dapae i ualjenjem iz
sveenikog ili redovnikog stalea. . . Ali danas moramo najodlunije prosvejdoiti pred Bogom i svjetskom
javnou protiv sustavnog ubijanja i muenja nevinih
hrvatskih katolikih sveenika i vjernika, od kojih je
veliki broj ivio upravo svetim ivotom, a mrzitelji katolike crkve oduzeli im ivote protupravnim osudama
osnovanim na fiktivnim krivicama. I konano:
Povijest svjedoi da hrvatski narod kroz cijelu svoju 1300-goinjicu prolosti nije nikada prestao plebisci103

tarno naglaavati, da ise ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost, koju on od srca eli i svakom drugom
narodu. . . A ka je u drugom svjetskom ratu ta misao
jo jae naglaena i oivotvorena iu vlastitoj dravi, h r vatski su katoliki biskupi potivali volju hrvatskog naroda. Nitko prema tome nema prava optuivati hilo kojeg graanina hrvatske drave, pa ni hrvatske biskupe,
zato to potivaju tu neodstupnu volju hrvatskog naroda,
kada on na to ima pravo i po Bojim i po ljudskim zakonima.
Valja napomenuti, da se nijedna druga vjerska zajednica u NDH nije odazvala istovjetnom Pavelievom pozivu za izdavanje naruenih poslanica. Javni istup odbrane NDH u smislu poslanice, koji je traio
Paveli, odbili su i provincijali zagrebake i bosanske
franjevake provincije.
:
d) Pred slom NDH, Stepinac, u namjeri sakrivanja,
a u dogovoru s Paveliem, pohranjuje u Nadbiskupskom
dvoru u Zagrebu arhivu ministarstva vanjskih poslova
NDH i upanstva pri poglavniku. Osim toga, sakriva
Stepinac u Nadbiskupskom dvoru gramofonske ploe sa
svim govorima Pavelia, koje je ovaj drao u emigraciji
u Italiji i u NDH. Ove ploe pronaene su brino sakrivene meu arhivom Nadbiskupskog duhovnog sfcola u
Zagrebu.
e) Rano u proljee 1945 Jugoslavenska armija konano isti i oslobaa nau zemlju od okupatora. Paveii,
Maek, Stepinac i svi protunarodni elementi vide oitu
propast njemakog okupatora i smiljaju plan ponovne
okupacije nae zemlje od nekih drugih stranih sila, htijui time sruiti i narodnu vlast koja je ve bila uspostavljena u velikom dijelu Jugoslavije.
Ustaka vlada nalazi se u oajnom poloaju, pa sastavlja memorandum i upuuje ga Vrhovnoj saveznikoj
104

komandi za Sreozemlje, traei okupaciju. Jo ranije,.

predstavnici takozvanog Narodnog odbora Slovenije, izdajnike organizacije Rupnika i Romana, podnose Paveliu memorandum, 21. IV 1945. godine, traei objedinjavanje vojnike komande svih kvislinkih snaga M ihailovia, Pavelia i Rupnika, kao i stvaranje jednog
centralnog politikog tijela za itavu Jugoslaviju, ime
bi se saveznicima predoilo stanje u naoj zemlji kao
graanski rat i na osnovu ega bi saveznici vojniki intervenisali. Na tom planu trebalo se to prije povezati
s vojskama Anglo-Amerikanaca. Prema tim osnovama, p o stao bi Maek centralna politika linost u Hrvateskoj,
te bi njemu i kralju Petru novi okupatori imali dati vlast.
Stepinac je aktivan u ovom poslu, odrava sastanke
s Paveliem, pregovara s Pavelievim delegatima Alajbegoviem, Edom Bulatom i drugima, olazi u tom poslu,
zajedno s Mokovom, Maeku. Jednako i sam Paveli
dolazi Maeku na dogovore.
Ustaki ministar Vrani odlazi s gore navedenim
memorandumom ustake vlade avionom savezniokoj komandi i taj memorandum tamo predaje. Meutim, o
saveznikih vlasti bude uhapen i interniran.
Sva se ova djelatnost slae u potpunosti s mranim
ciljevima meunarodne reakcije, koja ve tada, a naroito poslije, vodi bjesomunu harangu protiv nove Jugoslavije i njenih naroda, trai okupaciju nae zemlje, izmilja nerede i haos u naoj Republici, obeava sigumu intervenciju i propast FNRJ.
Tim svojim djelovanjem unosio je Stepinac u posljenjem momentu zabunu meu neobavijetene, od kojih.
je izvjestan broj, uz teror i propagandu ustaa, bjeao
u inozemstvo. Mnogo se od tih ljudi, koji su s razbijenim
njemakim i ustakim bandama bjeali u Sloveniju i
brzo spoznali prijevaru ustaa, vratilo natrag, rasuvi
ono malo imovine koju su imali.
105-

Sve ove mrane osnove razbili su nai narodi sa

svojom Armijom, jer su svi ti planovi bili plod aice
zavjerenika, koji su kao izdajnici prezreni i odbaeni od
naroda.
5. Optueni Stepinac, ostajui nakon osloboenja u
'zemlji, provodi sistematski plan podravanja nada da e
se uskoro promijeniti -reim- (kako on to naziva) u
FNR.J, kako e nastupiti iskore promjene, kako e se vratiti u Hrvatsku Maek, a u Srbiju kralj Petar, kako e
ustae opet doi natrag, i tome slino. Stepinac naalje
harangira protiv narodnih vlasti i pravednih osuda narodnih sudova nad ustaama-sveenicima i ostalim ratnim zloincima, nazivajui to progonom sveenstva, crkve i religije, te istrebljenjem hrvatskog naroda. Podstreknuti ovim njegovim dranjem, radom i izjavama, mnogi
sveenici-ustae, te ustaama skolni svenici i ostali protunarodni elementi prikupljaju i organizuju ustae koji
se kriju pred narodnim vlastima, vre meu njima propagandu, te ih organiziraju i guraju na zloine ubijanja
graana nae zemlje, pljakanja njihove imovine . . .
Stepinac prima u Nadbiskupskom dvoru, 19. rujna
1945. godine, ustakog pukovnika i biveg glavnog ravnatelja za javni red i sigumost Eriha Lisaka, a 17. rujna i
3. listopaa 1945. prima dva pisma od ustakog pukovnika i zapovjednika PTS-a Ante Mokova. I Lisak i Mokov u vrijeme najjae Stepineve djelatnosti u gore istaknutom pravcu, dolaze iz inozemstva da organiziraju,
aktiviziraju i poveu razasute kriarske grupice. Stepinac prima 8. stuenog 1945. ustakog studenta-emigranta, koji mu iz Salzburga nosi -zavjet ustaa-intelektualaca da e se i dalje boriti za osloboenje hrvatskog
naroda, a prima i pijunku Lelu Sofijanec, koja u vie
106

navraia ilegalno prelazi u Trst nosei mu poruke. On

odobrava i pokriva teroristiki rad svoga tajnika Ivana
Salia i sveenika Josipa Simekog, koji podstreknuti
ovakvim njegovim dranjem i djelatnou, zajedno s dr
Pavlom Gulinom i Josipom Crnkoviem stvaraju terororistieku organizaciju koja se kao centralna povezuje
s raznim teroristikim grupicama u zemlji i poma,e ove
u svirn vidovima.
Upravo u to vrijeme, pred izbore za Ustavotvornu
Skuptinu, kad svi neprijatelji naroda nastoje svim sredstvima izazvati zabunu u narodu s najmaglovitijim nadama za neke skore promjene, znajui da e izbori pokazati pravu volju i raspoloenje naih naroda, katoliki
episkopat Jugoslavije, na biskupskoj konferenciji, pod Stepinevim predsjedanjem, izaje pastirsko pismo od 20.
rujna, 1945, koje, lano prikazujui stanje u naoj domovini, nrabri ustae i ostale izdajnike na vrenje daljih
zloina. U tom pastirskom pismu, koje je puno lai i kleveta protiv nae Republike, tvrdi se, izmeu ostalog, da
su ustae-sveenici, koji su zbog najteih ratnih zloina sueni po naim narodnim sudovima, a jednako i drugi osueni ustaki zloinci nevini, i da se njihova
krivnja sastoji samo u tome to su moda drugaije politiki mislili. Kako daleko ide pastirsko pismo u laima
i nabaeivanju ogavnim klevetama na nae narodno pravosue, vidi se najbolje odatle, to kao primjer uzornih
sveenika koji su nevini stradali, navodi opepoznate
ustae-koljae franjevce u irokom Brijegu, za koje kae
a su gotovo svi bili poznati kao protivnici faistike
ieologije. U pastirskom pismu se alje tvrdi da se katolika crkva u naoj dravi otvoreno progoni. Ovakove
i sliene lai i klevete protiv nae Republike rzak su izazov narodima Jugoslavije i provokacija na nacionalnu i
vjersku mrnju s jedne strane, a s druge strane postrek
107

svim neprijateljima nae zemlje, u domovini i izvan nje,,

a naroito ustaama )u odmetnitvu, koji su e prozvali
kriarima, da,' vjerujui u intervenciju izvana, aktivnije proslijede svojim teroristikim akcijama protiv, ivota i imovine naih graana.
Stepinac preko ustaa-sveenika i ustakih obitelji
skuplja lane podatke o navodnom ubijanju ljudi po logorima i zatvorima, a jednako kupi i lane podatke o izborima za Ustavotvornu Skuptinu FNRJ, te ih alje
u inozemstvo radi kampanje lai i kleveta protiv nae
domovine.
Nadbiskupski dvor, a naroito nadbiskupsko tajnitvo, postaje stjecitem ustaa i ustakih obitelji, te.raznih drugih izdajnika i neprijatelja naroda, koji svi tamo
dobivaju lane vijesti o stanju u zemlji i inozemstvu, te
se na tom izvoru danomice napajaju uvijek novim laima o skoroj propasti nae Republike i skorom povratku
na staro. Ovakove lane glasine pronose ustae i njihovi saradnici po cijeloj zemlji, a Stepinac ostajui uporno
na svojoj protunaronoj liniji, stvara od svog nadbiskupskog dvora irasanik takovih lai i kleveta protiv nae
domovine, Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Ovakvim djelovanjem poinio je optueni Stepinac
sljedea krivina djela:
djelima pod 1) krivino jelo iz l. 2 i l. 3 to. 6
Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave;
djelima po 2) krivino djelo iz l. 2 i l. 3 to, 3;
istoga Zakona;
djelima pod 3) krivino djelo iz l. 2 i l. 3 to. 4
i 6 istoga Zakona;
djelima pod 4) krivino djelo iz l. 2 i l. 3 to. &
istoga Zakona;
djelom sakrivanja ustake arhive, pokuavajui tako prikriti okaze ustakih zloina, poinio je optueni,,
108

pored fcrivinog djela iz l. 3 to. 6 navedenog Zakona,

jo 5 krivino jelo protiv pravosua;
djelima pod 5) krivino djelo iz l. 2 i l. 3 to. 7
istoga Zakona, te krivino djelo klevete narodne vlasti
i krivino djelo protiv narodne vlasti.
Sva gore navedena krivina djela iz Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave kanjavaju se po
l. 4 istoga Zakona.
Uslijed toga, stavljam Sudu sljedei

PRIJEDLOG
1. Da Vrhovni Sud Narodne Republike Hrvatske prije odreivanja glavne javne rasprave u smislu na
raspravi od 11. rujna 1946. u krivinom predmetu protiv
'optuenih Lisak Eriha, ali Ivana i druine usmeno
stavljenog i obrazloenog prijedloga donese odluku
o spajanju ovog krivinog predmeta protiv optuenog Stepinac.dr Alojzija s krivinim predmetom optuenih Lisak Eriha, ali Ivana i druine, radi provedbe zajednike
rasprave;
2. Da Vrhovni Sud Narodne Republike Hrvatske zafcae glavnu javnu raspravu, na nju predvede sve optuene i pozove njihove branioee i potpisanog javnog tuioca;
3. Da se provedu dokazi pobrojani u popisu, priloienom uz ovu optunicu;
4. Da se po zavrenoj raspravi i ocjeni svih dokaza
donese presuda po zakonu.
109

iOBRAZLOENJE
Posle ireg osvrta na stanje u Jugoslaviji 1941. godine, na okupaciju, a zatim i na ustanak naroda Jugosiavije, javni tuilac je preao na konkretno obrazlagan je
optunice:
Optueni Stepimac, u ovoj borbi i pomaganju ,okupatoru zauzima znaajno mjesto, i u svojoj fanatickoj
mrnji prema svemu to je narodno, napredno i dernokratsko, slijep i neosjetljiv da spozna promjene i snagu nove narodne rave FNRJ, izdvojen s najuim svojim saranicima, sumanut od obeanja i harange meunarodne
reakcije protiv nae domovine, dovodi mnoge koji
prema njemu, njegovu dranju i radu odreuju svoj
stav o stvaranja teroristikih kriarskih grupacija u
naoj zemlji, koje su u razmahu Isvoje aktivnosti, tj. jeseni 1945. godine, izvrile mnoge zloine nad naim graanima.
Od prvog dana okupacije Stepinac pomae okupatora i Pavelia da bi kvislinku tvorevinu NDH prikazao kao boje djelo anatemurale christianitatis, ija nareenja treba izvravati ve kao boju volju. Citirat
emo najznaajnije mjesto iz uvodnog lanka dr Vilima
Nuka u Katolikom listu od 11. VI 1941. godine, u
broju 23:
Ponimo s dvije dragocjene izjave naih prvaka u
politikom i vjerskom ivotu. Zamjenik Poglavnika, vojskovoa Slavko Kvaternik ovako poinje na radiu proglas o uspostavi Hrvatske drave:
Hrvatski narode! Boja Providnost i volja naeg
saveznika, te mukotrpna viestoljetna borba hrvatskog
naroda i velika portvovanost naeg Poglavnika dr. Ante
Pavelia, te ustakog pokreta u zemlji i inozemstvu,
110

odreili su, da danas pred an uskrsnua Bojeg Sina

uskrsne i naa nezavisna Hrvatska Drava.
Nadbiskup zagrebaki preuzv. dr. Stepinac u svojoj
okrunici kleru od 28. travnja ove godine {Katol. list
br. 17.) ovako pie:
I tko nam moe zamjeriti, ako i mi kao uhovni
pastiri ajemo svoj prinos naronom veselju i zanosu,
kada se puni dubokog ganua i tople zahvalnosti obraamo Bojem Velianstvu? Jer koliko god i bilo zamreno pletivo dananjih sudbonosnih dogaaja. . . ipak je
lako razabrati ruku Boju na djelu. A domino factum
est istu et est mirabile in oculis nostris- Bog je to
uinio i oi su nae pune divljenja (Ps. 117, 23).
Nema sumnje da su te dvije izjave dole doista iz
dubine due onih koji su ih dali. No, nije to tek fraza,
da je Boja Providnost povratila hrvatskom narodu nezavisnu i suverenu dravu, jer on ima i u novoj povijesti Evrope ispuniti svoju zadau kao anatemurale christianitatis.
Nije li ova Stepineva okrunica, koja govori sama
za sebe sve, jo obraena u uvodnom lanku poluslubenog glasila nadbiskupije, s brojnim izjavama optuenog
Stepinca o lojalnosti ustaama i Paveliu ovoljan dokaz kuda je Stepinac tjerao sveenike i kako se uboko
povezao s okupatorom i njegovom tvorevinom NDH.
Optueni Stepinac je jo odluniji ustaa i brani
NDH u 1944. goini. O tome svjedoi i njegov govor
ustakim sveuilitarcima, kada kae:
Hrvatski narod krvari za svoju dravu i on e svoju dravu uuvati i spasiti. Svi pokreti protiv hrvatskoga naroda i hrvatske samostalnosti ne smiju nikoga
obeshrabriti, ve svatko mora jo vre pristupiti ob rani i izgradnji drave.
111

S ovoga programa optueni Stepinac nikada ne silazi, ve preko poslanica i drugih okrunica, zavravajui s pastirskim pismom iz rujna 1945, taj program
stalno razvija, podstrekavajui i obavezujui vjernike na
protunarodni rad i, nakon osloboenja nae zemlje, na
terorizam kriara.
Iz ovoga, i svega drugog optunog materijala, kao i
iz djela koja je Stepinac poinio, vidi se da on nije nita
poputao u svom ustaluku od prvog dana okupacije pa
o kraja, ve naprotiv, da je jo ei neprijatelj naroda,
brani ustaa i ustake NDH i njihov podstreka to
j e narodna pobjeda blia, a ustaki zloini i izdaja vea.
I preko groba NDH optueni Stepinac ostaje njen zatoenik, gurajui sveenike i ostale u avanture ustakokriarskog terorizma, sramotei crkvu zloinima svojim i
svojih sveenika.
Krivnju optuenog Stepinca za vrijeme okupacije nije potrebno naroito okazivati. Iz niza pismenih i drugih dokumenata proizlazi da je on vezao sudbinu crkve
uz NDH i time stvorio osnovni preduslov da ogroman
broj katolikih sveenika aktivno uestvuje u ostvarenju
njenog programa ,poevi od organizacije njenih kotarskih poglavarstava, ustakih stoera, logora, milicije, vojs k e . . . pa do prekrtavanja, krvavih ubistava po logorima, ubijanja, pljakanja i paljenja. Evo to kae Stepinac
u svom izvjetaju Papi:
Po prirodnoj naravi stvari, ako Bog ne bi uinio
neko veliko udo, napredak katolicizma je najue povezan s napretkom Hrvatske Drave, njegov opstanak i
njen opstanak, njezin spas njegov spas . . .
Krivnja optuenog Stepinca kao organizatora nasilnog prevoenja Srba na katolicizam u Hrvatskoj, Bosni
i Hercegovini, potpuno je dokazana. Ta prekrtavanja
.spadaju meu najvee ustake zloine i nasilja. Svima je
112

bilo poznato tada, da su ustae uope, a ustae-sveeenici

napose, prijetili Srbima da e ako ne prijeu na katoliku vjeru biti ubijeni, poslani u logore ,otjerani sa svojih
ognjita i slino. Nitko iv onda nije vjerovao i svima
je bilo jasno da ustaama i Paveliu nije stalo do vjere
ve do nasilja i terora nad srpskim narodom. Svima je
bilo poznato da su i prekrteni bili ubijani i proganjani,
a u mnogo sluajeva da je narod bio time domamljen u
ustaka uporita, gdje je masovno ubijan, kao na primjer u Glini, Stikadi. . . Svi su znali ono to optueni Stepinac hoe 'da ne zna, da nitko u ono vrijeme nije dobrovoljno preao na katoliku vjeru, ve iznueno i s ustakim noem pod vratom. O tom imrak Janko, krievaki biskup, u zapisniku od 22. V 1945. godine, kae
sljeee:
Vjera NDH naredila je svim pravoslavcima da moraju prijei na katoliku vjeru, a u protivnom im se
prijeti logorom. Nakon ovoga, svijet se mnogo preplaio
i mnogi su prelazili na latinski obred. Mi smo ih primali ,u masama bez prethodnih vrenja formalnoti. . .
Kada su neki sveenici htjeli provesti prijelaz tek nakon ispita slobodne volje i po svim propisanim, kanonskim
formalnostima, i kada su neki inovnici sabotirali prevoenje, ministarstvo unutranjih poslova NDH, okrunicom od 16. IX 1941. godine broj 34238 MUP/41, nareuje da se prevoenje to hitnije i bez formalnosti vri.
Tu okrunicu generalni vikar, biskup Lach, u specijalnom
nareenju od 26. IX 1941. br, 15964/41, alje sveenicima, u kome im nareuje da se zatraeni vjerski obradi to hitnije i bez prepreke obave, i da u sluaju
gdje bi bio primijeen rad organa dravne vlasti protivan intencijama ove okrunice (misli onu ministarstva
unutranjih poslova primjedba tuioca) dojave tom
ministarstvu radi poduzimanja potrebnih mjera.
113

U prihvaanju, organiziranju i pomaganju tog zloina donesene su i rezolucije, i to 17. XI 1941, na plenarnim konferencijama tzv. hrvatskog katolikog episkopata, koje je izdao predsjedmitvo Biskupskih konferencija u Zagrebu, pod brojem K 253/41, s potpisom
optuenog Stepinca.
Kazati onda u toki 8 tih rezolucija da se u katoliku crkvu mogu primati samo oni koji to hoce slobodnom voljom, u vrijeme kada je bjesnio ustaki pokolj i teror, ne znai nita drugo nego kanone, crkvu i
vjeru zloupotrebljavati da se sakrije krvava istina. Ne samo to, ve to znai i preutni podstrek ustakim zlikovcima da nastave sa svojom zloinakom rabotom.
I danas Stepinac opet govori o slobonoj volji, tvrdi da su prelaznici imali slobodnu volju, da u glasine
o nasilnom prekrtavanju prie i da se jo ni danas ne
moe sigurno rei koliko je na silu pokatolienih ostalo
u katolikoj vjeri.
Drskost i la kojom se optueni Stepinac slui odgovarajui na ova pitanja u istrazi, jasno govore da on
jo i danas bezono brani ustake zloine, pa i nakon
izjava Mandia, Budaka i ostalih ustakih ministara pred
narodnim sudom, da je to bio naroito smiljeni Paveliev zloin. Tu se vidi da je on ustakiji od samih ustakih ministara.
Za koga se konano vre ta nasilja, i da foi ruenjem
faizma u naoj zemlji tetovali papinski i talijanski imperijalistiki planovi lijepo se vidi iz izvjetaja optuenog Stepinca od 18. maja 1944. godine, upuenog Papi, u kojem se kae:
Mlada Hrvatska Drava, roena pod najteim i najstranijim okolnostima nego ijedna drava kroz vie vjekova, oajniki se borei za svoj opstanak, unato toga pokazuje u svakoj prilici, da eli da ostane vjerna
114

njenim sjajnim katolikim tradicijama i da osigura bolju

i svjetliju perspektivu katolikoj crkvi na ovom uglu zemIje. Nasuprot, njezinim gubitkom ili fatalnim smanjenjem
hiljade najboljih vjernika i sveenika Hrvata rado bi
rtvovali sa radou ivot, da bi sprijeili ovu stranu
mogunost ne bi bili samo izgubljeni oko 240.000 Srba-pravoslavaca, nego bi bio uniten sav katoliki ivalj
tih krajeva sa svim crkvama i samostanima.
Stepinac u istrazi kae i brani se da je u pitanju
nasilnog prekrtavanja stav njegov i episkopata odobrio
Papa. Takova obrana optuenog Stepinca ne znai nita.
Zldin ostaje zloin i onda kada ga i papa odobri i blagoslovi, i za taj zloin mora pred narodnim sudom odgovarati.
Stepinac je od Pape imenovan vojnim vikarom sine
titu-lo za Pavelievu vojsku. Kakav je to vojni vikar,
vidi se i po tom to je on sine titulo, a to znai da
NDH e iure ne postoji, i prema tome, Pavelieve ustake i domobranske bande nisu priznate ratujuom vojskom. On imenuje svojim zamjenicima poznate ustae-sveenike Vuetia i Cecelju.
Vojni duobrinici su bili brino probrani ustae-sveenici, koji su trebali politiki zaostale, zavedene i primitivne ljude fanatizirati i osposobiti za ustake zloine. Zato konkurisati za vojne sveenike moraju preko
upskih ureda, podnijeti molbu na ustaki stoer, koji
im daje potvru o nacionalnoj i moralnoj ispravnosti!
Formular za ispunjavanje podataka ima, izmeu ostalih,
i ova pitanja: jeste li bili ustaa i prije 10. travnja 1941.
godine, jeste li poloili ustaku zakletvu, gdje i kada, imali
posebne zasluge za NDH, itd. Svi se ovi pozivi ustakog ministarstva oruanih snaga, nareenja, raspisi i formulari tampaju u poslubenom glasilu zagrebake nadbiskupije Katolikom listu, gdje na strani 499. iz 1944.
115

godine biskup Lach, u svojstvu generalnog.vikara, nareuje da se u svemu nastoji izai molbama vojnih vlasti
u susret tako, da svagdje bude lijepi sklad ,i odnos crkvenih vlasti i oblasti hrvatskih oruanih snaga, to e sigurno odgojno djelovati na mladu hrvatsku vojsku.
Ozbiljnu panju i brigu vodi Paveli o vojnim duobrinicima, znajui da e oni biti trovai ljui razbojnikim ustakim duhom.
Prvi vojni duobrinici polau prisegu pred Paveliem. Kvatemik dri govor, i veliajui zloine Pavelia,
kae: . . . U tom poslu Ti ovi nai sveenici pomau . . .
Paveli, zahvaljujui se, istom zgodom govori kako
vojni duobrinici treba da u vojsci ire ustaki duh i
mora], te kae:
Siguran sam da e nae potomstvo vama sveenicima dugovati zahvalnost, da ste u prvu hrvatsku vojsku,
u prve vojnike NDH unijeli zdrav duh, unijeli moral,
unijeli potovanje, unijeli bogobojaznost pred svevinjim,
a odvanost i hrabrost pred svakim neprijateljem, bilo
vanjskim bilo unutarnjim.
Kakav je lik vojnog duobrinika, neka slui primjerom ovaj karakteristian pasus iz govora vojnog duobrinika, ustakog satnika abia, koji on dri 12. XI
1942. u Zagrebu, na zakletvi novakih satova prometnih
zdrugova ustake vojnice. Evo tog pasusa:
Vjerujem da ste duboko svijesni ozbiljnosti dana
koje proivljujemo, ozbiljnosti vremena koje danas borbu
znai. Polaei ustaku prisegu, vi ostajete ustae ,sve
do smrti. . .. Kao najsvetliji primjer odranja zakletve
prema Poglavniku i domovini u cijeloj povijesti novih
vremena spominjat e se ustrajnost i spremnost ovih
prvih prokuanih boraca i junaka, koji su nam sa.Lipara
i Janka Puste donijeli divne primjere vrstoe i nepokolebivosti. . .
116

Polaui ustaku prisegu ponosni budite, jer time postajete lanovi velike ustake porodice, postajete suranici, suborci i sabraa naeg velikog Poglavnika, braa
onih ustaa koji su spasili ast hrvatskog roda i imena, i
koji su pukom, bombom i bodeom stigli tamo gdje im
se neprijatelji nai nikada ni nadali nisu!
Dalje, pasus iz govora oca Frane Filipovia:
Brao ustae!. .. Mi znamo iz ivota da kad dajemo rije da tu rije moramo ispuniti, a osobito ako nas
ta rijeju dana obeanja veu s odgovornou. Ako rije
dajemo dravnom poglavaru, naem dinom Poglavniku i
naoj miloj NDH, onda moramo znati to nas zbog nepokoravanja eka i ima da snae . . .
Zakletva se obavlja po ritualu propisanom u propisniku Ustaa par. 29. l. 8, koji glasi: Prisega se polae
pred raspelom, odnosno Kuranom i dvjema svijeama ispred kojih lee bode, bomba i samokres.
Sto su raili vojni uobrinici, znao je optueni Stepinac, to i sam u istrazi priznaje izjavivi a je primao
referate od Vuetia i Cecelje.
Karakteristian je iskaz vojnog duhovnika 1. zbornog podruja, ustakog pukovnika Vukeli Josipa, koji
je dao pred istranim vlastima 21. VIII 1945, u kojem
izmeu ostalog kae:
Poznato mi je da su ustae inili razna bezakonja
popalivi mnoga sela same Banije, a poznato mi je da su
i ubijali, a njihovi saveznici na frontu bili su domobrani.
Sjeam se da su dana 23. II 1945. godine, u selima Banije oko 400 domobrana popalili mnogo kua i ubili mnogo naroda. Ovi domobrani su izali iz Petrinje. Svoj glas
nisam digao protiv toga klanja i paljenja, jer nisu digli
niti drugi, kao ni Stepinac. . . Toga dana iao sam lino
sa domobranima u ratni pohod (akciju) kako mi je to
bila dunost.
117

Evo, to je fizionomija ustakog vojnog vikara Stepinca, koji, iako nije formalno lan ustake organizaeije,
bdije nad ustakom dravom i njenim vojnim bandama.
U vezi s krivnjom optuenog Stepinca treba imati
na umu da on ima rukovodeu funkiju kao predsjenik
Biskupskih konferencija meu biskupima, i da je svoju
samovolju nametao visokome kleru vukui ga za sobom
od Pavelievih banketa do potpisivanja raznih poslanica,
koje su pored sakralnog ruha bile obian ustaki, faistiki pamflet.
Optueni voli tvrditi da je iznad politike, da sve
stvari gleda sa stanovita crkve i njene nadzemaljske misije, da je jo 1935. godine zabranio sveenicima bavljenje politikom, i slino to nije nita drugo nego pokuaj da danas umjetnom maglom sakrije svoja zlodjela,
da nametne diskusiju o progonu crkve i tako izbjegne
odgovornosti pred narodnim sudom za konkretna krivina djela.
On voli govoriti o vjenosti crkve i to ba tada i
ondje kada sav svoj autoritet najvieg crkvenog ostojanstvenika zalae za vjenost NDH, za odbranu ratnih
zloinaca i za drske i blatne napade na junake i junakinje iz osloboilakog rata, narodne vlasti i sudove.
On crkvenu organizaciju, u njenom ogromnom dijelu,
stalno, od prvog dana okupacije do osloboenja nae
zemlje, vodi protiv naroda i njegove borbe. Kada se kvislinke Pavelieve bande raspadaju pod udarcima nae
Armije, kada se raspada Maekova HSS, kada se oslobaa naa zemlja, u njoj ostaje optueni Stepinac s mnogim svenicima-ustaama i njima sklonima, s otvorenim
neprijateljskim stavom i nastojanjima da itavu crkvu,
sve sveenike uvue u borbu protiv naroda i njegove
nove drave.
118

Poslije zavjerenikih dogovora Pavelia, Maeka i

Stepinca, pred osloboenje nae zemlje, i povratka Maeka. i Pavelia, to e naskoro uslijediti, optueni Stepinac u zemlji ostaje centralna kvislinka figura, oko
koje se kupe i prema kojoj okreu svoje poglede svi
narodni neprijatelji, poevi od vercera i crnoberzijanaca, ustakih ena i udovica, pa do kriarskih razbojnika u umi.
Stepinac je obnevidio od mrenje prema narodu, njegovoj vlasti i dravi FNRJ, i od toga ne vidi ogromnu
snagu naroda i nae Republike. Meutim je toliko obnevidio od ljubavi prema ustakim zloincima i kriarskim
razbojnicima, da na pitanja da li je znao to se ogaalo
u Jasenovcu i to su kriari, odgovara da nita ne zna,
jer nije lino vidio, a informacije iz druge ruke da su
nesigume.
Informacije iz druge ruke, a to je istina i stvarnost,
za njega nita ne znae, dok su ustake lai i poaci
sakupljeni od ustaa i pijuna, o stanju u logorima, presudama narodnih sudova u ljeto i jesen 1945. godine, te
slini podaci o izborima za Ustavotvomu Skuptinu za
njega iz autentinih izvora, i tim podacima opskrbljuje
nae neprijatelje u inozemstvu, za njihove vijesti iz
Jugoslavije.
On u svojoj zaslijepljenosti, ne videi poraz faizma
u svijetu, snagu i pobjedu nae emokratije, vjeruje u
povratak i obnovu NDH, i to brzi povratak i brzu intervenciju nekih stranih imperijalista, pa je zato toliko
rzak, neoprezan, dapae i otvoren, uprkos tome to malo govori. Nijednu on biskupsku konferenciju u NDH
ne odrava bez dogovora s ustaama, nijedna poslanica
ne izlazi bez dogovora, cenzure, a neke i bez narudbe
Pavelia. Dakle, vidi se najua saradnja u koju gura Stepinac i visoki kler i itavu crkvu, iako pri tom vrlo dobro
119

zna da NDH, de iure od Vatikana nije priznata, da

Papa nee da primi Pavelia kao suverena, ve kao privatnu osobu, i da se razni crkveni poslanici u Rimii tue
kako ih se u Vatikanu stalno poniava. Te poslanike u
Vatikanu kore kao predstavnike onih koji u Hrvatskoj,
Bosni i Hercegovini ine neuvena zvjerstva, a optueni
Stepinac je upravo onaj koji hvali i pravda ustae pred
Papom. Na njegova zalaganja, daje Papa prizrianje Paveliu i ustaama izrazima anatemurale christianitatis
i zid na Drini.
Stepinac naroito voli isticati kako je on za sreivanje odnosa izmeu crkve i drave, za iskrene pregovore i
slino. Tu je optueni zloinaki neiskren, jer on trai
dravu tipa NDH, trai da se ratni zloinci ne kazne, on nee narodne sudove, on nee narodne vlasti, on
nee bolji ivot radnika i seljaka. On pria kako je narod za njega. Da vidimo gdje i kad je to bilo. Odmah
pada na pamet poznata bistrika procesija u kojoj je aka ustakih bandita i faistikih provokatora provocirala
miran narod poklicima Paveliu, ustaama i slino. Stepinac to smatra podrkom naroda i na svretku te procesije, mjesto da se ograni i raskrinka pokuaj ustakih
razbojnika da vjersku manifestaciju zablate, on ri govor u kojem napada narodnu vlast, i time ne samo da
odobrava ispade provokatora, ve njih i njima klone
podstrekava na dalje protunarodno djelovanje.
Ta procesija i stav Stepinev bili su jasan pufokaz
ustaama-sveenicima i svima faizmu sklonim ljudima
to im treba raditi.
Mnogi sveenici su ovako direktno gumuti u zloine
protiv naroda, te zbog tih zloina izvedeni pred sudove,
gdje su ih i priznali i gdje im je krivnja dokazana.
Da se Stepinac kao nadbiskup i najodgovorniji crkveni funkcioner zaista brinuo za istotu crkve i za o b 120

ranu poziva sveenika, sam bi, i s narodnim vlastima,.

najenerginije branio crkvu i isto sveenike redove od
zloinaca. Sto, meutim, radi optueni Stepinac? On, uprkos istini i dokazima, optuuje narodnu vlast i sudove, da
bez razloga sude i progone svenike, on u progonu zloinaca vidi progon crkve, sveenika, asnih sestara i slino, on u ukidanju nekih konfesijskih kola vidi napad
na vjeru i slobou, iako su te kole bile odgojni zavodi
faista. Jednom rijeju, njemu sloboda crkve, vjere, vjeronauka znae: slobodno initi zloine protiv naroda,
slobodno koiti narod u njegovu napretku, a sve pod vjerskim parolama, blatei time i samu vjeru.
Njemu dolazi Lisak, i on ga prima, prima pisma Mokova, prima zavjet ustaa-intelektualaca iz Austrije na
borbu do kraja, prima razna pisma i poruke kriara iz,
ume, preko pijunke Lele Sofijanec konspirira sa Trstom,
nalae svom tajniku aliu da provjeri pouzdanost Gulina elegata Mokova, nalae mu da primi Lisaka i da
mu isporui njegov odgovor, a imekom daje direktivu,
preko upnika Kolesaria, da se ne vraa u Zagreb, kada
se ovaj skriva ispred narodne vlasti zbog svoje teroristike, kriarske djelatnosti, i slino; i time direktno uestvuje u stvaranju i radu teroristike organizacije koja
udara svoj tab u Nadbiskupskom dvoru.
On zna za blagoslov kriarske zastave, shvaa znaaj tog akta i nita drugo ne ini ve upozorava optuenog alia i imekog na opreznost. Nije to vle nadbiskup, ve najodgovorniji teroristiki konspirafor.
Sve ovo naprijed navedeno vide, uju i znadu ustae-sveenici, vide to svi sveenici, vidi to sav narod, i tko
nema vjere u pobjedu dobra nad zlim, u pravednost i
snagu narodne stvari, svaki onaj koji nema vjere u svoj
narod i volje da s njim ide pada pod kobni utjecaj optuenog Stepinca.
121

Odmetnici u umama, ustaki emigranti u inozemstvu, dobili su takvim stavom i djelovanjem Stepinca nade i podstreka, ne da se okanu svog starog puta, ve naprotiv, da idu do kraja.
Uz ovo, svi dobro znaju da je ali tajnik nadbiskupa i jasno je da one kriarske veze iz itave zemlje koje
idu preko alia, govore da su svi oni koji to znaju, morali biti uvjereni da to ne moe ali raditi bez izriitog
ili preutnog Stepinevog pristanka i podstreka.
Pastirsko pismo iz 1945. godine sveenici alju u
urnu, kriarima, i time ujeno odreuju njegovu namjenu i karakter. Ako se paljivo analizira Stepinev odgovor u istrazi, gdje on kae da snosi odgovornost ako je
kojeg sveenika sablaznilo pastirsko pismo, te ako je ali prebacivao ustae u umu, da svatko odgovara za
sebe, a episkopat (Stepinac u stvari) ostaje kod svoga,
dolazi se, na temelju injenica iz ovog procesa, do sljedeeg zakljuka: Iako je pastirsko pismo sablanjavalo
ljude, tj. podstrekavalo ih na kriarsko-teroristiku djelatnost, iako su ali i drugi ustae-sveenici i njima slini organizirali, pomagali i podravali teroriste, to se Stepinca ne tie. On e uporno i dalje, po svojoj savjesti
na koju se esto poziva tvrditi, da se takovi sveenici bez ikakvog razloga, na pravdi boga, progone, da je
to progon crkve i vjere, a ne progon zloinaca. Dapae,
on e i dalje drsko tvrditi da on svemu tome nije nita
kriv.
Optueni je onaj osnovni podstreka, koji u jesen
1945. godine s pastirskim pismom najavljuje svima da je
on centar oko kojeg treba da se kupe svi naroni neprijatelji.
U to vrijeme oformljuje se i alieva centralna grupa, za koju se veu, na ovaj ili onaj nain, druge grupice
kriara u itavoj zemlji. Dolazi Lisak, Mokov,- prebacuju
122

se pojedinci i grupice ustaa iz inostranstva, niu teroristike, kriarske organizacije na elu s ustaama-sveenicima. . .
Uza sve to, Stepinac u istrazi kae .da mu je savjest
mima i da svaki sveenik treba odgovarati sam za sebe.
Glub je na izjave tih sveenika, na njihovo vie ili manje
iskreno kajanje pre narodnim sudom da su ih ba njegovo dranje i rad, njegovo pastirsko pismo, njegovo
najavijivanje skore promjene i slino, naveli na saradnju
s kriarima i na zloine protiv naroda.
Treba istai ovdje da je hapenjem Lisaka, Salia
i njihove grupe, razbijanjem centra, vidno splasnula propaganda, aktivnost i razmah ustako-kriarskih grupica
u itavoj zemlji, te njihova povezanost sa sveenicima.
Stepincu je vrlo dobro poznaito da je bilo u NDH
oko 150 takozvanih vojnih duobrinika, od ustaa naroito probranih, da je bilo preko 30 sveenika dosada
utvrenih pijUna Gestapoa, UNS-a. . . , na deetine ustakih raznih funkcionera, na desetine tokom 1945. godine organizatora kriara, i uprkos tome, Stepinac u
svojoj poslanici iz marta 1945. kae, da su oni nevini
hrvatski katoliki sveenici, od kojih je veliki broj ivio
upravo svetim ivotom.
Na istom mjestu kae optueni Stepinac za ovakove
zloine, da su sueni protupravnim osudama, osnovanim
na fiktivnim krivicama.
Kada danas u istrazi Stepinac kae da e Bog suditi Paveliu, Dii Kvatemiku, Luburiu i ostalim krvolocima, ne znai to nita drugo nego jo i danas prikrivati
njihove zloine i NDH koju je on tako zd'uno pomagao.
To je pokuaj da se ospori naronom sudu da sudi
krivcima za rat, da se ospori naem narodu da radi ono
123

to rade svi slobodoljubivi naroi izvodei faistike fcrivee za rat i kvilinge pred sudove.
Optueni u istrazi kae da nijedan sud u drugoj
zemlji ne bi mogao suiti njemu i sveenicima, ni po
meunarodnom ni po Bojem i naravnom pravu. Meutim, Stepinac treba prije odgovoriti: u kojoj je drugoj zemlji bilo toliko sveenika ratnih zloinaca kao kod
nas, i ijom krivnjom? Dalje, Stepinac je zaboravio na
odluke velikih saveznika o kanjavanju ratnih foinaca. I, konano, da je na narod u ovom ratu pobjednik,
da je stvorio svoju vlast i dravu, da je naa drava priznata od saveznika i od Vatikana, da je na narod, b&z obzira to se drugdje radi, odluan i ima pravo da izvede
pred narodni sud sve one koji moraju poloiti rauna o
svom djelovanju i kazati to su radili dok je narod natovjeanskim naporima vodio borbu protiv njemakih i
talijanskih faistikih imperijalista i kovao svoju sudbinu.
Da bi sakrio svoja krivina djela i prebacio krivnju
na drugoga, optueni Stepinac, klevetni'ki se naBacujui na nau dravu i narodnu vlast, tvrdi da se radi o
sporu crkve i drave, o ideolokoj i principijelnoj borbi, u
kojoj on ne odstupa od kanonskih i religijskih naela.
Meutim, iz ove dokumentirane optube, kao i iz izjava
mnogih ustaa-svenika pred sudom, a naroito provincijala Martinia, vidi se da njihova krivina djela, kao
ni optuenog Stepinca, nemaju nita zajednikog s obranom kanonskih, religijskih i crkvenih dogmi, ve da su
to krivina djela protiv naroda, njegove politike, line
i imovinske slobode, za koja sude narodni sudovi graanima nae Republike.
Dakle, ne radi se ovdje o progonu katolike crkve,
njenih svenika i vjemika, ve o krivinom progonu protiv nadbiskupa Stepinca, koji je, kao izdajnik naeg naroda, pomogao okupatora, s Paveliem i ustaama naj124

u/e suraivao protiv narodnooslobodilake borbe, gura.juei nae narode u graanski rat i bratoubilaku borbu,
a nakon osloboenja uestvovao, podstrekivao, pomogao,
sokolio, podravao rasprene ustake ostatke, koji su kao
kriari do svog istrebljenja poinili mnoge zloine.
Zbog svega toga, itav na narod, koji hoe mir, rad,
napreak i slobou u svojoj zemlji, trai da se Stepinac,
skupa sa drugim optuenima, po zasluzi kazni.

125

AS ANATOMIJE

1. Alojzije Stepinac

1941. Ustae
povratnici na
sveanoj veeri
kod nadbiskupa
Stepinca.

.NtD>etlA.

3. Okrunica Alojzija
Stepinca od 1941.
godine.

nHAKA.

5. Stepinac sa
Kulenoviem,
predsednikom
ustake
vlade.

7. Misa zahvalnica povodom otvaranja

ustakog Sabora. Paveli i Stepinac.

8. Stepinac pozdravlja Pavelia pred

crkvom sv. Marka u Zagrebu.

9. Proslava godinjice
takozvane NDH

10. Stepinac na sahrani

predsednika
Sabora Marka
Doena.

11. Nova godina.

Cestitke
Paveliu.

12. Stepinac u razgovoru s Paveliem.

13. Katoliki episkopat na prijemu kod Pavelia

T*k* pt*er u foiov a .

kATOlIKlllST
Izhzl *vkof

l v r 1k.

Cuena mu k D 100 n> zod..

D 50 ns poU a D 25 oa
Cetvrt zodlne

Bro| 25.

Curato treoue, hc Ecclesl ca*!ro

ddeBsorlbui ciraB( b rocr<o roalUie
XIII. t>Brv/ftii m uredoiko

1.600
vKt ttots. o 4. tr*vttf* 1900.

RuioptKO VJ{* *l*(f:

redakdji Kaoto! 29. Pretplatu. oglase i sav dmimjtratlvat dio Kaplol 27

TcoJ 02.

U Z&grcbu, 26. Upnja 1941.

Poglavnikova izvanredna n ionska odredba I zapovijed.

l>ovo<Jom jtlasma. da bi dn 28. o. mi. u Mr*
v*fskoj ImaH (ulijcditi tobo/nji progoni pro iv
Jednog dijcla puansivai odreduiem. da e svaiko.
Iko ,takvc flasovc Jiri. biti stavljcn prcd prijckl
su.
Podiedno odrcdujcm. da Ce isto tako bill slavIjcn prcd prijcki sud svalko. tko bl uope bilo kada
IgvrSlo bllo kakvo naillie nad ivotom ili nad imovlnom bilo fcoga dravljamfia fli pripadnika" Nezavhne Driavo Hrvalske. Ndalje odrcdujem. a su
sy> dunostnicl ustaSkih organizacija i svi zapo*
vjcdnlci I podzapovjednid ustaSkc w>jn!ce osobno
odgovornl za svakl Izgrcd. koii bi se u tore reenom tfnlslu doeodJo, te intadu sv ustaSkc orga*
nlzaclje I tljela ustaJke vpjnice a cljcloi dravi
podulti. da Im Je dunost svitn sredstvima sprliclU bilo kakov izirrcd u iromjem smisla Svaki lan
ustaikc orgaulacije ili vomice. koji bl se snm
poinio krivcem takvog -kanjivoz diela, biti e
mtjcsta strijeljan po ustaSkom sudu
Isto tako svl orratti Javne vlasti Imadu budno
bjiti nad tlm. da se snagom zakona sprijei bilo
kakav pokuSai nasllja proti imovinc ili ivota bilo
koga dravljanlnar'lil prlpadnika Nczavisne Drave
Hrvahke III atrano* podanika. blo takav ln podu*
r n ta itrane ncodcovornih drmenata III ilubenili

oiftba.
U tvakom alpani bild k'akvoc Izgrcda u lom
prsvcu, oko je potrcbno, Imaju se predsluvnici
mjcanlh drAavnih vlastl tmicsta obraAtl na mcno
osobno. brzoictasiio ill brzogivno. na Sto u po
odtrcbi odrcditi lin potpo^u vojskc li moje tjelesnc
lxijne.
. hlo' (ako gdjfc bl sc cod pojavilt na poruju
Ncaavlsn t)rv<! Ifrvatskg rod orujcm bilo po*
icOlncc bllo u grupl t. zv elnlcl iii ostaict srpske
vohVo tlT bllo kakve oiobc, koic nemaju ovlaStcnja
stupall u postrojbi bilo u cradanskom bllp u
ustalkom tll vojnlkom odijclu, dunc tu sv vlaiti

Sv. Otac

odmali proti njitr.a upoiMjcbiti mrzlo i . vmc oiui/c

iredstvcm oru/.nifitva. rcdovulJi ustaSkih po<trojba
a u skrajnjem sfuaju zatraiti poiporu Mrvatsko!
driavnog domobratistva.
Budtii idovi Sirc laine viicsii u svrhu irznc
mifivanja puan^lva lc vOim poznatim spckula
livniin nainiiua smctaiu > otctavaju opskfbu puanslva. (0 se koliJtUvito vmatiaju a to odgovurnim. i prcina toritc ve pfoti njima postopali >
spremali ih poWh ka/.icnopravne odgovornovti
zatoenika zblratiita pod vcdrtm ncbom.
fslodobno ponvam sve o^obc. koie su se Uo
uspostavc ffc/avisnc Or/avc KrvaHke o.r/c$ik o
hrvatske narodnc prolrifkc bdo glasurut za ncbr>atskc stranke.- biio svojrm prisustvom u aehrvatskini i prolultrvaUlcim druilvima, btk> svoiim
sudjclovamem u kcrupci;i. H< a su se obogarvali
tntervenciooistikim posiovima. icdnom riiciu ivc
osobc ija ic proSJosj Hchrvaiska. protuhrvatska
ilJ druStvcno neasaa. a ko;e su sc pokuiaie guratJ lli i se ak ugurale u dravitc sluibe, u
ustaSke orKanizacije iii u posiroibo ustaSke voinice. ili ak u Hfvatskc> domobtansivo. da sc u
roku od osani thtn.i same povuku L od^trane, j c )
<JeJnae_ nakop izmnma toc;i coka bii prisilno J
na boJan nam odstrsnjeiic. le podvrgnutc odzovarajucm postupku
"Napbkon pozivam s it svakoga da se okam .
bilo kakovc intcrvcncijc kod bilo Itojc dravne Ih
sline viasti u osobnim kau> I u materiialnim prcdmetima. icr e sc svak Inferver.cij3 smatratl sa*
botaom i posfnpati e se jio propisima prijckoza
suda. Tko smatra. dd Je biio u emu povrijeen
zakoti lli iricgov probitak. moe lo uvljek pjsmcno
prijaviti btlo nadicnoj vtasfi bilo prcdsjcdiii.Mvu
vlade. J to bez Ikakove prtvlojbc
Dano u Zagrcbn, duc #t. Itpnja 1941.
PojctevnHi Ncz3*lsne Driav Mrvatj.lt:
Dr. ANTf TAVEUC. v. r.

P iio

14 15. Poglavnikova
izvanredna
zakonska odredba
i zapovijed, sa
preporukom
A . Stepinca.

XII. o atcijal. jjfobtotiinui damilmlte

Btoi 25

Povodnm vreiii'c izvani'ciiiic <akotit.ke osireiie i zapuvijcdi indaieiit pvui

NA

Ova tvaiiic(ina tfijjuiiska odrctji uiu sc

kio/ (i dana doiiaati ti s'vim rmvm/ma na jirvoj
straHi t obiavliivatt putct Haiiio-pustait- ku !ri
tilrta u lutro, u pudnc i na vcicr O vj se odredbu
lnt natiahc plakattrati pa s'vmi sr.itlovnna u ctfctoi Hrvalskot. a sva optnsk.1 pOKlavarstva nnaju
te iotasiIi piiCanslvu uttotoautmin n.tfitiom PoBroj.

jm

jcdtio sc utJUi|3Viu vjcrskc vtasti da os*u ojtalbd

datin pfogiusiti po duhevtAai pastirbna.

Z n n reh. dnc 2&. lippja 1941.

Ministar uautarjuiti poslova:
Or Amlrlia Ariplfpvii, v. {,
Brot. HS-tl Pr M U P

~ ~ ~

flutte se na ananse veici. pasturalnoin svcdsatstvu. ka-e ncka iorniu /akonsku oJrctibu ptaelasi'

-oa

rtocrcb. diic 27 lipma tb-ll

narodu sa propovuedaomc u prvi dan, kad

narod u punom brom saktipi u crkyi.
| AloJaJte. v. r

oarftislstni

tt

17. Stepinac sa
ustakim i
nemakim visokim
funkcionerima.

18. Stepinac prima na

nadbiskupskom
dvoru delegaciju
Nemaca.

19. Stepinac, Kvaternik i Lorkovi.

20. Papski legat Marcone i Stepinac, na

sveanoj sednici Drutva prijatelja
Nemake.

 * * * :.. * - * . . j ; t t fu u u
S r. I l l i . -#####, H ;1 i*. 1
< # , . , ! < ;i# .* 3 r ..t iti

. ** *
'j r * * : . . .
. r o .. I l ta*x#4:
** .*
#

U t . M IM M t M # # . v M

mtmvKpm I *

.* i t H
-J'i
lW

*. iti.

it

u
, l w !k u t r m H m L

..# # , ,,, . M r v (J .

n , M J* J* U J :i t **#* # l # t f t # > .
W t W l m . p > l k i M m # : # U 1W U # #

M im

n M i f n i l M U M W * * l K # .tf*

# # rn i f , * * > * * u t j i j i M **J * * i*

> * m M * M - ftin iv u .
* l u * < * # u f i* r .

**u *#***

%rtmy U

*i"*i mmmtm.

SjTt,

i M *

:*#;##******
r-, il*;J ***
:jr/**jt i
>

* r * t h < . # ! ,

^2*
Ar~s

^*Vt?L#r,

21. Deo prepiske Stepinca i Lorkovia.

22. Pavelieva poruka Stepincu.

i?V>

ciXm
*

*/*- ^fcfu#. ' VtM-;

>' ;

**JUpn1

# * ~ - y ,

J^*<K*. ;* <K*tJL / m ***M.jr* <>

#
. y# #f*#e* <
' M#v**-*.' >M#*#U**4*.*m.
|^< **
*/<

/V /

/ f i i /*. - - -4r

. VrboTn* toMJ>d, 15 p r l l 1915.

l>r*u*vt$ao#ti,

>

P r p l * r i v l i Srfeiju i Aru^* rp k p o k r* 3 la
kontuni t i j k i v * l od nno* v r * * a * * * p lju * k u j 1 oa* po
k r * J ia * ,k o J a**tnju'J tvrY*ipki * * r o i . Oo *t ,ji v i l
lir i
n * r o i i t o pt>*l*dojii o * * , p r * t i ** *|>rirs>l*vi 1
t * r * J * v * , oa*ko i * t o k*k j * vo *1* * * ; v In u io J
g o i l a i s *rp)i* *r*i*vi*k* P r l l l k o * prv* * u d iJ * u c iJ * ,
k o jo * * t f <Sano*iocu ovog* plm*_ u i* in iil _4**i ...i* * o J* oi
p r ililtB d* o b * v * tt V**u Pr*u,rvi**nv*t 'a*"W l4 n volJ*~
t&* 1 p*xnj*m* t o Ih * ko*unit*n prou*roltov*o *rp*ko**
n*rodu u toicu a * k o li* o i a - l i h * * * c i >
0**<5aju(5i u o v is * * o v i * potr#feu i * ,p o r * d
o * t * l i h , i V*oJ P r * u * v i i n o t i , k*o Ouhovno* v o d j l hr
v*t*k og * n*rod*, cra*tt p * t ju u* *v* * tr * h o t* vntu~
* ln o k o*u a l* u i)to ff o*v*j*n J* brv*vkog* p r o * t o r , ttc4>
J * * t d* u p r ilo g u dot*vi V*4oJ P r * u r v ii o o * t i 1* d*n o * r u o u it l o e n * o j * g l e d i i t * o* a *d *lm ji
v o l o i t pot ltiftkt p 'o lo i j: D on 0 8 ilc Vo* pt*>* k l * ,
V * o j i k i * o e i j i o* r ip o io x u ju i *vntu*tn* dm lj*
o b v it n J * .
B* ob z ir * n* v or>e rtomnle 1 o lto ln o e t l,
k o l i u n 111 l a j l b i n o g l l
' u i , J* sa itr *
voju u in o t, d **oolitt 1 V*lu Pr u * v lS e a o t, d* u l o l i *v v o j u tic* J i V v o j napor u c i l j u * )c t iv ix * n j* v ih n a cio n a io ih maga hrv*tfcog* n*rod* u b o r b l pr<
tiv u b o l j v i a o * . C puuju i V** ovu o lb u , J* l l i d*
v r u j * , * <5* V** P r * u * v ii n o t , i du<fi io p a a * v o jl h
v l i k i b p rtb o n lk *, o d g o v o r it i v i o n i iT orlJ*k ia i
4u ln o*tltt* X * * d * t c i* * ,k o j i pred VnSu P r* u * v i| a o * t
p o * t * v l j* j u u d*n *ia jij* te fc i vxa>niia*, J r , dd p r v iln o g * h v *t*n j* t ih d u in o s t i i **l*t*)c* .** * t r * V*~
I * P r u * v l * n o * ti * * v i* id * 1 * 8 t o , 4tp * g* i a t o r i j *
h ril< $*a*tv*,* n*po* hrvatekog* n*xod*. VaSoj iT e 'ju m .lfn oa tl d o d e llti.
IJ*govoJ P r*u *vII*n o#ti
d -r u JLLOJZI.ro S f P 1 9 C 0 ,
n*dbl*kupu ** * r* b * fk o i e t r o p o l l t i hrv*t*k o

l | I
**

* f - Jt

tf t o vrov*aJ 1 M 8 i . ^
*k
ln oJj P
p **aji
l n j i do**ioo*
o * * io o * oov**
------v fi p! 2 T M s a : y s < r
vi**ta*t,
l * i n t , *
4 1 ovo f r i u k o ,r l m l l i m i . o o k lt* *
p o lto v a n j* .

23. Fotokopija
pisma Drae
Mihailovia
nadbiskupu
Stepincu.

Stepinac na
otvaranju
zagrebakog
zbora.

JU R ISM K C IJA DOMOBRANSKIH DUSOBRINIKA.

f reitji'dnitvo Biskupskih k on feren cijn .

Broj: 22/BK-1942.
P r eia m o m N adbiskuptkom O rdinarijatu u a ra jevu .

ast mi je izvijestiti preasni Naslov, a sam od Svete

; Stolice imenovan Vojnim Vikarom sine titulo za hrvatsku
vojsku. Svojim zamjenikom imenovao sam pre. g. Stipu Vuetira, vieg stoiernor duobriinika kod Ministarstva Hrvatkog Domobranstva. i vl. g. Vilitna C eeelju. zamjenika vieg
toiemog duobriimka kod. Ministarstva Hrvatskog Domobranstva, te sam im podijelio u U' *yr&,u potrebnu jurisdikciju
sa svim ovla.tenjima, koja su nu od hvete'toliee dana. ,
Nadalje aam imenova .domobianske dutobriinikc i piidijelio im upniku jurisdikeiju
.
V
Da se pak iibjegnu bilo kakovi nespofazumci u juris- dikciji izmedu dijecezanskib Ordinarija i vointh' d u o b r i n i k a ^ ;
td je Sveta StoIica dekret o ju'risdiheitt Vojm-g Ordinarija za j
, talijansku' vojsku iS t'ongri Consistr., od 13. IV.1940., A A S ^
1040 , 280; u prilogu ff alje hrvatskiprijevodtogadekretsUU^
proti'gnula i na m< ne, napose toke 2 3., 6 u 6, toga dekretdfr!
u kojemu je tono naveden djelokrug vojnih dubbrihika1 if-S
njihov odnoaj prema dijecczanskim Ordinarijima kao i dije-.
cezanskih Ordinarija prcma vojnom duobrinitvu i vojnim |
duobrinicima.
.1
25. Stepinac
Koji vojni duobrinici djeluju na Vaem teritoriju, bit
saoptava da
je od strane
ete obavijeteni naknadno iz kancelarije 5fojno'g Vikarijata
Vatikana
koti Ministarstva Hi-vatskog Domobranstva.
postavljen za
vojnog vikara
ustake i
domobranske
vojske.

26. Budak, Kae,

Koak i
Stepinac.

U Z a g r e b u, 20. stjenja 1942.

P r . A lo jtije Stepinac,

Fredajednik Biskupskih Konferencija. i

Otvorenje Sveuilitnog tjedna

z a ' njemake i hrvatske vojnike
V okvlm roJnjfVih teJaJeva rx promicani*

itrtn'noic minj# oiMnn je poctkjm ,x:c<Jnja

u Ztijrfcim Svcutililtni tjrtJan p<*i vcrf*tv* t r
tnnzcmnog urcdn vriovnejc ZApovjrdniftva u;emafktj vnjk<* ra duh-ivn>i brtjeu vojn'k i n
Dalkami. Tjcdan jo prircrfin fakaitat ra u-

tf. . . J / > r , , f -

trmol . i r .........

hovne l priro<jM.itunnni *ru{P,'t5*a o <Jntra.

N*a vcanom otvcrenja htll u prtsutni predtavnki njemnkih vojr'fkih tapnvjedniCtava,
hrvntske vojake. njetnaf.-.t i hrvat. *n#nostf.
vistiktJR VfHeniva, kao t alu?.uri pretlavartja.
faslnici I vftjnkL

I , . n t / ht n t.lr */ Inn l f t. .l-tornirt vtnnoilt otU

... k o - ;
!i
*>* hn $>ru ,:,Uno$ Hr*f.i m Z**tclm.
S a k i M. (trtt,* 'H. ( /.*o **. ./ *..h
-f>lu hr>
, pratMff.rtno
Grrmogtm*,'-':",
t ># n*Jhi,t, ) .* ./* Sicf'inen, grHrrnl.l.nin.kn K '>*>,'ko, M frrhi t ,- f FrlJk'imrmntCaHtn,
Jro Jmii/o M nhotrn m ini'trn ItnU irn. (hi-I Jtm 1'nfAi.nin, rrh toro gtmJn.hmg vruiih ito. /**
mmiknf
-nnniuoim m t K r tf t '* n / itrh u J io
r t ..'-*<* ion tli>rm nnrt, Jr/tmn* mmJrmtloo*
.m fg /ritm l r. f ../ th tm .N in O o. it/mAa an*w. .## r -!u tiil, J t 7,iflcr>t
/oltlrrt' hr . I (. rf< 4 fU t* l rn u n j It.t0l,,r h in IT| hrm n'ht n n j Jrr R'iMrrttrHa/l
h ritrr iJintl* f
'* / H r in glittr mn Jrr ( .
tfrr StiMn, r ir-tl;th%. huhrorhm tn Agrnm
*ril U*'<r*IUIJ * r h i / f i tt'H n b * nnrh r -r h U h J n- 1[eiWftoh'trn J ,r ftrn n iirh rm rm ila m n h rn
K k rh r flertttu fen , J> <1 i r :l.iu h l f n t (rn>n. ft\ Sti i*ittnr} Grrtrrnlmttlnr Kt>**orh, h'cMhomntm**
J m t m n Atrmm: I mV /V< /. //r Jt/t !<***
th< *' r firr, VmH*t.ultmr; M ngni/iun* Urof.
t>r. P iJh'itn. Itrttn r J .r I m tm ir itt /.* ;, rfro Dtfrh. flrroU m . G rnrrat in. K rn o tir* . Dr, K, 4,
' C U itr t " t lltttr-i.tu f J<n ftiln n i r * ftfuh>n>(<hl*rhrn hakulittt P rof. I k . tlttn M m ilt Lrittimnmr*! / *//# .
<
> T ; . " V

27. Stepinac na sveanosti

otvaranja sveuilinog
tjedna za nemake i
hrvatske vojnike.

Stepinac na
proslavi
Drutva
prijatelja
Nemake.

0
M A ftftA U rr

r*~

OVOftA

3u .S-~-r t . . "*

'!T**,5t-

.4^4. 9 '

Z $ * . > - r ~ ' ~ /

''ft. 1U;-j srt:it

/ - . U . 4 J,; ;*a<1
- >nni, M M ia :.

^tT *

* - <

T <c X

-7 /rl~ .
*/------^_a<**"*' *** c~~ ^

[4kV~7"

<-

/ -*~r
U H . 4.

/>;

4. .

.V

~ w ..w ~ , *>/*
"/
***^*
-* # *^^4 *4+ -*~m ' *
..... - , *-**.

1
--- J w - .. .<V
Wr -~
-v*
.'/w4.>* *
r-*- *

4 '__* 4 V- ~<.
7 ^ - A v . ', *. ----- r
n* X-r *~ *>^ ^irw> ^*Jfc<'. ft yw^f. ; ~V./*~~y <w-

JL
(

(^

X
....,.u.4~.

> ** ***.

~~.. <-"

f,i /- ^* /ICAC '

*/iiiiriin,-ll llfiV.
>tmr~*r* -~ ....

t+.+m *~*~v<*

rn # 4 m * f L

* 4*^4 , mLm, -rms, ..<-.X* ^A/* <

tf K
.

VZ,.'

X .4>

**w

.-V .

Lm.

....

V ' ~
/* = - . A~,*>

Jfc~ 1 ---- ...........................

/L.^1

mM

...

rV r* *, ^*~ *

f **4

Crumm*

>*~ ----- A*U;

------- A~_ M+m,Wi+4j *. A.<~ ,
*' '*
T*
.
'
~ -----* y M 34 t

7 * * x+ r~ * -y r w

, __
K

1--*

29. Pozivnica kralja Aleksandra nadbiskupu koadjutoru

Alojziju Stepincu da doe na Dvor, i faksimil
zapisa iz Stepinevog dnevnika.
30. Dnevnici A. Stepinca.

>v~.

<*'/" /

*~w ~ *^>~X *4k

Krmt - X , * ^

^ . -wwr~-

C . 1. .

* **.^--<.

~7""*----- ' V* *~~ *w.~>w*w

'
^--

, .* * ^y X ^ ' , ft(

~ ^ *~rj .>

- u. y

VUyI. ?/*

%. 4.01.> ~w ~A*k

/^ 'iy l .*. ~w

M ,A k . . ,

'*4md.

^"^* W "

-~ yv

* t4~^4* 4* A4
**A . ~*C-w*~ .
/* *4U.4> - -r.

Nadbiskup
ari se
zahvaljuje na
dodeljenom
mu ustakom
odlikovanju.

32. Nadbiskup
ari u
drutvu
nemakog
konzula.

33. Zadunica za pale ustae 21. VI 1943. Biskup Salis Sevis.

USKRACUJEM ODGOVOR. Jedan od najznaajnijih i

danas najzanimljivijih dokumenata sa suenja Alojziju
Stepincu sasvim sigurno su stenografske beleke sa sasluavanju pred suotm, koje je trajalo od 30. septembra do
3. oktobra 1946. godine. Iz ovih se beleaka moe, pored
ostalog, najbolje videti i nain odbrane Alojzija Stepinca,
njegovo shvatanje odgovomosti sa kojom je post festum
bio suoen, pa i njegov pokuaj da dranjem iskae svoje
miljenje da sud pred kojim je nije nimalo nadlean za
pitanja o kojima je re, pogotovo ne za jednog nadbiskupa i njegove svetenike, za njega kao predstavnika
katolike crkve u Jugoslaviji.
Evo najzanimljivijih, uz najnunija skraenja koja
nimalo ne menjaju smisao i sadraj, izvoda iz beleaka o
kojima je re.
Poto je Stepinac zauzeo svoje mesto na optuenikoj klupi i, upitan od predsednika sudskog vea dr Vimpuleka, izjavio da se ne osea krivim, da je razumeo optunicu, da prilikom pravljenja zapisnika u istrazi nad
njim nije vrena prisila, da nema nikakvih albi na postupak u istrazi prema njemu postavljeno mu je sledee pitanje:

Predsjednik: Optunica Vas tereti da ste 12. travnja

1941. godine uinili posjetu takozvanom vojskovoi NDH
Slavku Kvatemiku da li to stoji?

129

Optueni: Ja nemam nita na to da primjetim.

Predsjednik: Nemojte odgovarati tako. Vi moete kazati uskraujem odgovor.
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Inae bi, ako tako ne kaete, sud mogao tumaiti to tako kao da ste rekli: jesam.
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Da li ste mu tom prilikom estitali uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Ja u vam proitati to o tome' kae
Katoliki list, za koji ste U istrazi kazali da je^'poluslubeni organ nadbiskupije zagrebake. Na strani 195.
Katoliki list od 21. IV 1941, broj 16, kae u naslovu:
Posjeta preuzvienog nadbiskupa dra Alojzija Stepinca
generalu Kvatemiku Nadbiskup Stepiriac na veliku
subotu prije podne uinio je posjetu poglavriikovom zamjeniku generalu Slavku Kvaterniku i tom prilikom estitao mu povodom obnove nezavisnosti hrvatske drave.
Da li to odgovara injenici?
Optueni: Nemam nita odgovoriti.
Predsjednik: a li Vam je poznato, kada: je 1941.
godine kapitulirala Jugoslavija, da ste Vi 12, travnja
uiriili posjetu generalu Slavku Kvaterniku, u momentu
kada je Jugoslavija jo bila u ratu i kada jo nije poldila
oruje, kada su se narodi Jugoslavije borib protiv Nijemaca i Talijana?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predjednik: Nedjelja broj 15, od 27. travnja 1941.
godine, donosi dopis slijedeeg sadraja:
Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac kao predstavnik katolike crkve i hrvatski metropolita posjetio gerierala
Slavka Kvatemika kao zamjenika poglavnika u domovini
i s njime se zarao u duem razgovoru. Na 'taj -riain
130

su, kako javlja zagrebaki radio, uspostavljeni najsrdar

niji odnosi izmeu katolike crkve i Nezavisne rave
Hrvatske.
Zato ste smatrali a potrebno da se cigla dva dana
nakon uspostave Nezavisne Drave Hrvatske i okupacije nae zemlje o neprijatelja pourite u posjetu; ustakom vojskovoi Slavku Kvaterniku?
Optueni: Nemam to da odgovorim.
Predsjednik: Da li ste 16. travnja 1941. godine, etiri dana nakon okupacije zemlje, a dva dana prije kapitulacije jugoslavenske vojske koja se nalazila u borbi
s neprijateljem, posjetili Pavelia?

Optueni: Uskraujem odgovor.

Predsjednik: Ja u Vam prooitati to o tome kae
Katoliki list. (ita: U listu se kae da je nadbiskup
dr Alojzije StepinaC bio 16. travnja 1941. godine u audijenciji kod poglavnika dra Ante Pavelia.)
Kakvo je znaenje imala Vaa posjeta Paveliu i
Kvatemiku?
Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: Nadalje kae Katoliki list, da ste posjetu izvrili kao najvii predstavnik katolike crkve u
Hrvatskoj i zvanino. . Da li je to tako?
Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: Da li ste svjesni toga da ste 12. aprila,
akle u momentu kad su se jugoslavenski narodi jo borili protiv okupatora i kad jugoslavenska vojska jo nije
kapitulirala, poinili izdaju time to ste ili u posjetu Paveliu?
Optueni: Nemam to da odgovorim.
Predsjednik: I to, kao predstavnik, najvii predstavnik katolike crkve. Da li ste odmah u prvim danima
okupacije, to znai polovieom aprila ili poetkom ,maja
131

1941. prisustvovali jednoj veeri, na koju ste pozvali ustake emigrante - r - povratnike?:;
Optueni: Nemarn nita odgovoriti O tome e moi,
ako bude trebalo ,govoriti branitelji koji su imenovani.
Predsjednik: Ovo je fotografija na kojoj ste Vi .u
drutvu tih ustakih emigranata. (predsjednik predpuje
optuenome sliku). Da li je to tako? .
Optueni: Moda.
Predsjednik: Zato ste smatrali za potrebno da posjetite te ljue, a pogotpvo da dozvolite da se u Vaem
dvoru sastanu ljudi koji su veleizdajnici i ratni zlomei?
Optueni: Nemam nita za odgovoriti.
Predsjednik: Da li ste bili naisto s time da su. ustae doli u zemlju uz pomo njemakih i talijanskih bajuneta?
Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: Da su oni bili izdajnici svoga naroda?
Optueni: Nemam nita da ogovorim.
Predsjednik: Vi ste 28. travnja 1941, dakle 18 dana
nakon dolaska okupatora, izdali okrunicu kleru.
Da li ste sazvali mise zahvalnice poslije osloboenja
nae domovine od Nijemaca i Talijana?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Da li priznajete da ste u toj okrunii
pozvali kler da lojalno i iskreno sarauje s ustaama, Nijemcima i Talijanima?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Da li ste Vi kanije opozvali tu okrunicu, u toku okupacije?
Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: Niste li kaa kazali Vaim sveenicima da ste se zbunili i da to ispravljate?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Vi rekoste u ono vrijemb," da poznate

132

te mueve koji danas upravljaju sudbinom hrvatskog

naroda; ako ste poznavali te mueve, odnosno rabojnike ,onda niste smjeli izdati takvu okrunicu, a pogotovo: ne, kao to rekoste u toj vaoj okrunici, da e
>>NH biti bolja zemlja je li tono da je bila bolja
zemlja?
'Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: Da li ste 26. lipnja 1941. godine, nakon
odrane biskupske konferencije, predvodili katoliki episkopat u sveanu audijenciju kod Pavelia?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Evo, b tome pie Katoliki list broj
26 od 3. srpnja 1941; godine na strani 38, pod naslovom:
Audijencija katolikog episkopata kod Poglavnika . .. Vi
ste u zapisniku u istrazi priznali da ste bili tamo i da ste
Vi predvodili episkopat. Kakvi su zakljuci doneseni na
biskupskoj konferenciji?
Optueni: O tome ne. mogu nita da kaem.
Predsjednik: Vi ' ste odrali pozdravni govor u ime
biskupa?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik Da Ij ste svjesni da ste svim tim djelima koje sam sada nabrojao: 12. aprila 1941. idete u posjetu Slavku Kvaterniku, 16. aprila idete u slubeni posjet
Paveliu, ve prvih dana traite i uspostavljate vezu s
ustaama . emigrantima i zovete ih na sveanu veeru,
28..aprila izdajete okrunicu kleru u kojoj ih pozivate da
iskreno sarauju s ustakim vlastima NDH, 26. lipnja
predvodite Paveliu katoliki episkopat, nakon odrane
biskupske konferencije, u audijeniciju i drite govor u
kojem pozdravljate Pavelia kao neku veliku linost: da
li ste time i takvim Vaim aktima i djelima uticali na Vae podreeno sveanstvo da ono zauzme kolaboracionistiki stav prema ustaama?

133

Optueni: Nemam nita odgovorit'i.

Predsjednik: U pastirskom pismu od prole, .1945.
godine, izmeu ostalog tvrdi se da u franjevci :U Sirokom
Brijegu poznati antifaisti. Ovje je fotografija na kojoj
je ustaki pukovnik Franceti Jure s fra Bonaventurom
Jelai, antifaistom u Sirokom Brijegu, snimljena u Sirokom Brijegu. Tu su fotografisani franjevci zajedno s
ustakim i talijanskim oficirima. Ba li je to taj poznati
antifaistiki stav franjevaca iz Sirokog Brijega?
Optueni: Nemam nita za odgovoriti.
Predsjednik: Mogli ste Vau izjavu o pastirskom
pismu korigirati da nisu moda antifaisti?
Optueni: Mislim da nemamo to korigirati.
Predsjednik: Da li ste Vi bili odlikovani za vrijeme
ustaa?
Optueni: To ste vidjeli iz zapisnika.
Predsjednik: Tu su Narodne novine, slubeni list
Nezavisne Drave Hrvatske, od 10. IV 1944. D tom se
listu, zajedno s olikovanjem Juce Rukavine, nalazi i vae odlikovanje:
Na prijedlog ministra pravosua i bogotovlja, red
za zasluge i velered sa zvijezdom dodjeljuje se preuzvienom gospodinu dr Alojziju Stepincu, nadbiskupu zagrebakom . ...

Optueni: O tome imade ogovor u zapisniku.

Predsjednik: Da li Vi nalazite da je odlikovanje u
slubenim novinama dovoljno obrazloenje? Zar Vi mislite, ako se netko u toliko mjeri zalae za ustae, da je
naravno da mora dobiti prije ili kasnije odlikovanje?
Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Javni tuilac: Molim da se optuenom proita daljna
njegova izjava, po emu e se vidjeti da je on u istrazi
poeo odstupati.
134

Pr-edsjednik: Dakle, ukratko, Vi kaete da ste iz straha obili odlikovanje..

Optueni: Nisam.
Predsjednik: Niste Vi jedini odlikovani, nego i sijaset onih sveenika koji su se dali zavesti Vaom politikom
i Vaim politikim stavom prema okupatoru. Evo samo
oekoiiko njih. (ita imena, i to prvo profesora Zimmermanna i razloge zato je odiikovan: . . . Za duhovni poticaj i lilozofsko obrazloenje koje je davao hrvatskoj narodnoj borbi preko svojih djela, i za uspjeh u svojoj
struci.)
Bakle, Zimmermann daje: filozofsko obrazloenje za
lclanja koja su ustae inili! (Nastavlja s itanjem ostalih
odlikovanja i razloga zato su odlikovani. Meu njima je,
na kraju, i Paji Marijan.)
Zatim, tu je telegram od 14. IX 1942. godine, u kojem Banjaluki zdrug predlae odlikovanje upnika Kurinia, jer je poginuo s pukom u ruci protiv Narodnoosldbodilake vojske.
Da li je ovaj upnik spadao meu one koji su nevino poubijani i koje su partizanske vlasti osudile a da
nisu imale razloga za to kad sam ustaki zdrug priznaje da je on pao s pukom u ruci, a prije nego to je
poginub dao je ubiti nekoliko partizana? Zar ne viditc
da izmeu Vaeg stava, koji ste pretresli, koji ste zauzeli odmah po dolasku okupatoia ovamo, i ovog odlikovanja, kao i iznijetih zloina koje smo nabrojali
postoji logina veza?

Optueni: Ne vidm nikakove krivice.

Predsjednik: Da ste zauzeli drugaiji stav 1941. godine, da li bi bilo manje zloina?
Optueni: To ne znam, samo ne vidim nikakve svoje
krivnje.
135

Predsjednik: Dakle, Vi smatrate da za Vas rie p ostoji onaj moral koji postoji za svakog ovjeka, da je
izdaja prema domovini samo izdaja i nita drugo?
Optueni: Ja ne smatram da sam izdao svoju omovinu.
1
Predsjednik: Zar niste izali, kada ste trali Kvaterniku da mu se poklonite? Da li ste smatrali Kvaternika zaista za predstavnika hrvatskog naroda? Tko mu
je dao to pravo da se tako naziva? Da li je na nekim
izborima dobio neki glas, da li je neto predstavljao u
javnom ivotu Hrvatske?
Optueni: Maloprije ste itali Maekovu izjavu, izjavu to imaju da rade.
Predsjednik: Je li Maek Va pretpostavljeni?
Optueni: Jest.
Predsjednik: I vi ste mislili da morate slijediti direktive koje je on dao?
Optueni: Razumije se.
Predsjednik: Da li ste Vi u asu kada ste 12. aprila
ili Kvaterniku, mislili na direktive koje je Maek dao
svojim pristaama?
Optueni: Bila je javno proitana izjava i ja sam
morao o njoj misliti.
Predsjednik: Da je Maek zauzeo drugaiji stav, kakav bi bio Va stav? Kakvo bi bilo Vae stanovite?
Optueni: Onda bi vidjeli to bih nainio.
Predsjednik: Vi prebacujete ogovomost sa sebe na
Maeka?
Optueni: Nemam nita za prebacivati. Inae. uope
nemam ovdje to ogovoriti.
Javni tuilac: Ja bih predloio da se optuenom daju
ddkumenti da vidi njihovu autentinost, da vidi da su
to originalni dokumenti.
136

O-ptueni: Nije poeljno, ja vam vjerujem. . . (Razgleda dokumenta).

Javni tuilac: Neka optueni pregleda dokumente i
izjavi jesu li autentini?
Optueni: (pregledava dokumente) Ja vjerujem u
autentinost.
Predsjednik: Vi ste .ne samo nadbiskup zagrebaki,
nego i predsjenik Biskupskih konferencija, a osim toga
i pi'edsjednik Katolike akcije.
Optueni: Nema tu predsjednika Katolike akcije.
Predsjednik: Nego kako je to onda?
Optueni: ef crkve ne upravlja Katolikom akcijom.
Predsjednik: Ali u crkvenu upravu spada i Katolika akcija?
Optueni: Da, u djelatnost crkvenu.
Predsjednik: Katolika akcija ima drutva preko
kojih se vre misije, ima Kriarsko bratstvo, Kriarsko sesfrinstvo, tu je onda i katolika tampa?
Optueni: (uti).
Predsjednik: Da li Katolika akcija, da li ste Vi
imali mogunosti uticaja na pisanje katolike tampe?
Optueni: Nemam nita za odgovoriti.
Predsjednik: Vi ste u istrazi u zapisniku rekli da je
u asu okupacije bilo oko 150 katolikih listova i asopisa. . . U zapisniku se kae da se taan popis katolikih
lisfova i asopisa nalazi u ematizmu, da u katoliku
tampu spaa i list Hrvatska straa, zatim svi katoliki listovi koji izlaze u Bosni, Makedoniji i ostalim
krajevima, da pravac pisanja katolike tampe odreuju
katoliki zakoni. Da li ste Vi sudjelovali u odreivanju
pravca pisanja katolike tampe prije okupacije i za vrijeme okupacije? postavljeno Vam je takoer bilo pitanie u istrazi i Vi ste odgovorili da je to poznato svima
137

koji su raili oko tampe. Da li Vi preuzimate odgovornost za pisanje katolike tampe?

Optueni: Nemam nita da odgovorim na to.
Predsjednik: Da li su listovi kao Aneo uvar,
Glasnik sv. Ante, Nedjelja, Katoliki list da li
su to katoliki listovi?
Optueni: To sve imate u popisu katolike tampe.
Predsjednik: Da li ste u zapisniku sasluanja rekli
da je i Hrvatska straa priznata kao katoliki list?
Optueni; Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: a.li ste bilo kojom prilikom prigovorili urednicima katoliokih listova zbog naina pianja,
ili im izjavili svoje negodovanje u vezi sa njihovim smjerom pisanja?
Optueni: O tome zna ovoljno moj kler. .
Predsjednik: Iz toga bi se moglo zakljuiti kao da
ste inili prigovore, ali da Vas oni nisu htjeli sluati?
Optueni: (uti).
Predsjednik: Bi li Vi mogli dozvoliti da Na.a Gospa
Lurdska donosi ovakvu jednu naslovnu stranicu sa fotografijom Ante Pavelia i da ispod toga citira Vae rijei: (Pokazuje list Naa Gospa Lurdska; ita prvu
stranicu lista, u kojoj se citiraju rijei nadbiskupa Stepinca, kojima poziva vjernike na molitvu za poglavnika.)
Jeste li protestirali protiv takvog pisanja?
Optueni: Ne vidim u tom nikakve krivnje.
Predsjednik: Ni u ovome to ste pozivali na molitvu
za zloinca poglavnika?
Optueni: Ne vidim nikakve krivnje u tome, jer je
sveta dunost moliti i za neprijatelja. (Buran smijeh u
dvorani).
Predsjednik: Da li ste pozivali na molitvu za Pavelia kao za poglavnika i efa drave, ili kao za neprijatelja?
138

Opiueni': Mislio: sam na upravitelja rave, mislio

sam ,de facto na upravljaa drzave.
: Predsjednik: A niste mislili kao na neprijatelja. Vi
ne .molite za njega kao grenika, nego za njega kao poglavara drave?
:Optueni: Ne vidim u tome nikakve krivnje.
Predsjednik: Kako Vi uope gledate na Pavelia?
Optueni: Nemam nita da odgovorim, jer bi bio
potpuno bezuspjean svaki odgovor.
Predsjednik: Ne znam zato mislite tako. Iz ovog
Vaeg odgovoi'a bi se steklo logino uvjerenje da Vi
Pave'Jia drite simpatinom figurom kad pozivate vjernike da- se mole Bogu za njega. Ali kad bi nam Vi to
protumaili, onda bismo moda mogli odustati od tog jednostavnog, ali loginog tumaenja Vaeg odgovora, i prihvatili rugo tumaenje.
Optueni: Oito se vidi da je u >>Nau Gospu Lurdsku orednik to prenio iz Katolikog lista
Predsjednik: Ali pri tom valjda nije falsificirao Vae: rrjei? Vi ste ipak pozvali vjemike da se mole Bogu
za poglavnika, prema tome, Vae rijei nisu faTsifikat?
Optueni: Pa nisu, ali su prenijete iz Katolikog
..........
lista; .
P-redsjednik: Dakle, Vi ste ipak tako rekli?
- Optueni: Ja.si za to nemam nita predbaciti.
Presjednik: Ja mislim da se tu ima to predbaciti,
jer misiim da se nema moralnog prava moliti ljude da
uzdignu svoje ruke k nebu i da mole Boga za jednog
zloinca kao to je Paveli.
-:Opiueni: Ja smatram da je sveta dunost i zapovijed: apostola da se molimo za sve bez razlike.
: Ptedsjednik: Ali Vi ni za koga drugog niste to napisaii, -ni u Hrvatskom listu ni u Naoj Gospi Lurd.skoj:, nego za Pavelia. Time to ste ovo publieirali, je
139

li to koristilo Paveliu ili kodilo? Da ste Vi zadrali tu

molitvu za sebe, onda bi to dobilo drugi znaaj, onda bi
stvar bila u redu, ali Vi ste to publicirali. Vi ste to trebali gledati sa stanovita onih koji su to itali, sa stanovita naroda, jer narod kad vidi da se Vi molite za
poglavnika, onda oh smatra da je i njegova dunost da
se moli. Vi ste tu rekli najljepe rijei za poglavnika.
Optueni: {uti).
Predsjednik: Katolika tampa je svakako bila od
nekog itana i od nekog rasturana za vrijeme okupacije,
prema tome, netko je tu tampu itao. KakVo je to' onda
pisanje katolike tampe koja u jednom unisonom zboru
pjeva ode i slaVopojke Paveliu, i da li je to bilo u smislu da se narod privue ili odbije od ustaa?
Optueni: Po tom pitanju uskraujem odgovor nemam to da odgovorim.
Predjednik: Evo jedan lanak iz Nejelje, To je
kriarski list. Clanak je pod naslovom: Krist i Hrvatska. Tu se kae: Krist i ustae, Krist i H rvati, ...
Katoliki list u svom 5. broju, od 30. I 1941, na
strani 57 donosi lanak Katolicizam i slovaki naelonal-socijalizam. Dakle, Katoliki list, poluslubeni organ nadbiskupije, hvali okupaciju Slovake od strane Nijemaca. A osim toga lae, jer kae da nacional-socijalizam ne progoni katoliku crkvu, a svi mi dobro zftamo
da je katolika crkva bila progonjena od nacionaf-socijalizma. Dakle svjesno lae svojim itateljima kada to
govori, samo zato da bi slovaki faizam uinio simpatinim naim ljudima. To je dopis iz vremena prije okupacije. Dakle, prije dolaska Nijemaca ovamo, Katoliki
list, koji se nalazi pod Vaim rukovodstvom, pie tako.
Dakle, u momentu kad se jo ne morate bojati Pavelia
i njegovih represalija i gledati u njemu poglavnika nekakve drave, ve tada Vi pripremate kod nas teren za
140

faizaeiju, i Katoliki list tumai svojim, itateljima kako je situacija u Slovakoj zadovoljavajua i kako je divno ureenje u Slovakoj pod okupacijom Nijemaca i
razbojnika Tuke i Tisa.
Optueni: (uti).
.Predsjednih: I opet Nedjelja. U b r p j u 19 iz godine 1942, na 8. strani, nalazi se lanak -Crna kola nosi
bijele dane, i dalje: Zagrebaki bogoslovi kod Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske 18. IV 1942. To su
Vai bogoslovi?-'--Optueni: Jesu.
Predsjednik: Iz Vaeg odgovora mogao bi ovjek zakljuiti a nemate naroito miljenje o Paveliu, ili barem, da ga niste imali. . .
Optueni: Ja sam imao svoje. miljenje.
Predsjednik: Ako niste imali naroito dobro miljenje o njemu, zato to niste saopili svojim vjernicima,
da ih upOzorite, naroito one za koje ste vidjeli da brode
u katastrofu, da se suvie eksponiraju za ustaki reim,
da time ulaze u zloine, da gube duu? (Konano, Filipovi Majstorovi ne moe spasti syoju duu nakon
to je zaklao vie hiljada ljudi.) ,Ja mislim da je Vaa
dunost bila, kao pastira, da upozoiite Vae ovice da
tako ne rade, da ne ulaze meu ustae: zar to nije
bila Vaa zadaa? A ne da ulijevate ulje u vatru i da
kaete: radi dalje evo p i i . ... Ja mislim da je.to bila
osnovna zadaa za Vas u odnosu prema njima.
Optueni: Moja je savjest mirna u tom pogledu.
Predsjednik: Nisam vlastan da optuujem Vau savjest, to je Vaa stvar i ne zadirem u nju Vi odgovarate-pred sudom koji e utvrditi da li postoji Vae krivino djelo ili ne, a u savjest ne ulazim*
Javni tuilae: (prema optuenom) a li je to Vaa
ustaka savjest, ljudska ili nadbiskupska.savjest?
141

Optueni: Moja ovjeeanska savjest.

Javni tuilac: To je Vaa ustaka savjest
Predsjednik: Evo, tu je -Glasnik sv. Arrte. U ajemu
stoji: idova u Hrvatskoj ima preko 34.000, u safflom
Zagrebu ima 12.000...
Da li Glasnik sv. Ante prouava pitanja poiitika
i rasna, ili je vjeiiski list?
Optueni: Oakle je taj list?
Predsjednik: Iz Sarajeva.
Optueni: Sarajevo. (Slijee ramenima)
Predsjednik: Nedjelja broj 15 od 27. travnja .1941,
strana 5, donosi lanak dr Feliksa Niedzyelskog: ivot
i djelo poglavriika dr. Ante Pavelia. Na prvoj strani
fotografija Pavelia i ouevljeni lanak o Paveliu: Kriste, kralju naroda, blagoslovi nau obnovljenu hrvatsku
dravu i njezina Poglavnika Antu Pavelia. Pa, : opet
fotografija Pavelia: Na dini Poglavnik na trgu Stjepana Radia prilikom prvog glasovitog programatskog.govora. Tu su i ustae Tjelesna straa naeg velikog
Poglavnika obnovljene Nezavisne Drave Hrvatske. To
su ovi ustae povratnici. Da li je to jedan vjerski list,
koji je namijenjen vjernicima? U svakom broju toga
katolikoga lista, koji bi se morao baviti samo vjerom,
nalazi se neto ustako.
Evo, Vrti, mjesenik za dobru djecu, od 1942. godine, strana 201: Mi emo se moliti i prikazivati rtvice
za nae drage ustae ..
Zato niste sprijeili da Hivatska straa ve godinama prije rata vodi ustaku propagandu?
Optueni: (uti).
Predsjenik: Clanak pod naslovom Mlada Hrvatska
za Anschluss. To pie Hrvatska straa u martu (1938.
godine. A Katoliki tjednik iz Sarajeva, u godini 11941,
prije okupacije, na strani 4. broj 4, pie: Gsovinske vla142

sti istiu uvijek da se bore za novi soeijalni red i pravedniju podjelu zemaljskih dobara, a protiv engleske hegemonije i kapitalistiko-idovske plutokracije. Pa Kriarska obitelj . . . To je zagrebaki list?
Optueni: Mislim.
Predsjednik: Kae na strani 60: Milijarde tete u
Srbiji prouzroene su o Srbo-komunista. . .
Aneo uvar, djeji list, veli: Na prvi i najvei
ustaa, poglavnik dr. Ante Paveli, vodi domovinu u sretnija i bolja vremena. U travnju 1942. godine taj list,
pie: 10. IV ori se po svim hrvatskim crkvama vesela
pjesma Tebe Boga hvalimo.
C m e takoer pozdravlja srdanom dobrodolicom
svog novog svjetovnog poglavara i moli milost boju za
njega i njegov rod.
Hrvatski narod, u broju 130 od 24. VI 1941. godine, donosi lanak pod naslovom: Izaslanstvo Katolike
akcije kod poglavnika, u kojem se kae: U subotu je
poglavnik primio u audijenciju sveano izaslanstvo K atolike a k cije___
Mi smo ranije proitali neke izvatke iz Hrvatske
strae koja ve prije okupacije harangira, faizira i iri
faistike ideje i prorie njemaku pobjedu. Da li znate
za ovo i.da li ste to itali?
Optueni: Veinom sam itao.
Predsjednik: to se iz toga moe zakljuiti nego da
ste oobravali taj rad?
Optueni: (uti).
Predsjednik: Da li ste dali blagoslov Hrvatskoj
strai?
Optueni: Jesam, moj je potpis.
Predsjednik: Optueni Stepinac, da li je Veliko k riarko bratstvo i Veliko kriarsko sestrinstvo spadalo
u sklop Katolike akcije?
143;

Optueni: Gospodine predsjednie, ja sam rekao da

se he elim braniti niti jednom rijei. Molim da ne uzmete za zlo ako odgovorim na svako pitanje: nemam to
da odgovorim.
Predsjednik: Vi ste rekli svoje, a ja u rei svoje.
Ja u Vas pitati, a Vama je po zakonu omogueno da
na pitanja odgovarate ili ne. Dakle, ne elite odgovoriti
na to pitanje?
Optueni: Ne elim.
Predsjednik: Maloprije ste rekli da su Veliko kriarsko bratstvo i Veliko kriarsko sestrinstvo bili u
sklopu Katolike akcije. Da li ste Vi pratili rad V elikog kriarskog bratstva i Velikog kriarskog sestrinstva?
Optueni: Ne elim odgovoriti.
Predsjednik: Da li Vam je poznato kakav su stav
oni zauzeli po dolasku okupatora u nau emlju? Da li
Vam je poznato da su se kriari i kriarice smjesta stavili gotovo 100 odsto u slubu ustaa, i da su u tom
ustakom aparatu i meu njihovim inovnicima i funkcionerima zauzimali najvie poloaje? Vi sigurno znate
za fra Feliksa Niedzyelskog, koji je bio predsjednik >>Velikog kriarskog bratstva. Da li Vam je poznato da je
on bio podupan, a kasnije upravni zapovjednik ustake
mladei?
Optueni: T6 nije uinio u ime organizacije, nego
u svoje ime.
Predsjednik: Ali uprkos tome ostao je predsjednik
tog bratstva?

Optueni: Nije.
Predsjednik: Da li zbog toga, jer je postao podu:pan, bijae maknut s tog poolaja, ili zbog nekog drugog
razloga?
144

Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Da li Vam je poznato da su Veliko
kriarsko bratstvo i Veliko kriarsko sestrinstvo i prije doiaska ustaa u Hrvatsku djelovali u ustakom duhu?
Optueni: Nemam nita da odgovorim.
Predsjednik: Nedjelja od 11. VII 1943. onosi lanak pod naslovom Nai pokojnici. I pie: O naim
akaemiarima u vojsci U zanjem broju naeg lista
obeali smo da emo redovito javljati o njima. Ono to
smo osada o njima uli, pokazuje da se nismo prevarili.
Svua gdje su doli, prednjae svojim primjerom. Borci
bijeloga kria vre svoju dunost, s dostojanstvenom
svijeu. Veina je zajedno. Neki su nam se ve javili,
a ostalli su se ratrkali mili moji kud koji. Cini nam se
da e od njih biti dobri asnici. Ta kako i nebi, mnogi su
od njib svrili rejonski teaj na kriarskim taborovanjima.
Da li Vam je poznato da su se na tim kriarskim
taborovanjima odravali ilegalni ustaki teajevi, na kojima su dobivali neke vojnike inove i bili spremni da
s orujem u ruci podupru ustae.
Optueni: (uti).
Predsjednik: Nedjelja od 27. IV 1941, u broju 15.
na drugoj strani, donosi lanak pod naslovom Kriarski
pozdravi dravi Hrvatskoj i poglavniku, u kojem se pored ostalog kae, da je Veliko kriarsko bratstvo uputilo' preko ustakog vojnog sveenika dra Ivana Guberin e . . . Da li poznajete dra Guberinu?
Optueni: Poznavao sam ga.
Predsjednik: Jeste li uli za njegov rad za vrijeme
okupacije?
Optueni: Uglavnom sam uo.
Predsjednik: Da li odobravate taj rad?
Optueni: Moj kler zna kakav je bio moj stav.
Predsjednik: Dalje se u lanku iz Nedjelje kae
145

da nai ljudi ne poznaju poputanja ni u progmmu

hrvatkog nacionalizma-. Taj je lanak potpisao dr' Felik Niedzielsky, i kao tajnik slubeno od strane K riarskog bratstva, koji je to ste Vi ranije kazali bio lan Katolike akcije kojoj ste V i bili pretpoetavljeni kao nadbiskup.
U listu Kriar od februara 1942. godine, gbvori se
o sastancima na koje su ljudi dolazili potiteni i obestravljeni, a vraali se ohrabreni, jer su na njima sluali
o ljudima za koje ranije nikada nisu uli: o Stafeviu,
Kvaterniku, Anti Paveliu. . .
Da li Vam je poznato da je Kriarsko bratstvo
izmeu 1939. i 1940. vrilo kriarsku propagandu? (I onda
ne udi da je dr Niedzielsky postao podupan hrvatske
mladei.) Da li ste se Vi izriito ogradili kadgod od rada
Kriarskog bratstva i Kriarskog sestrinstva?
Optueni: Nemam to da odgovorim.
Predsjednik: Urednik lista Katoliki tjednik, u broju od 27. IV 1941. godine, donosi lanak pod nalovom:
U znaku rtve. U njemu se govori o duhovnom pripremanju omladine Hrvatske, o svravanju rojnikih
kurseva, a lanak su potpisali dr Ivo Protulipac i Ivan
Merz. . . Kako to da se duhovni program kriara slae
s programom ustaa?
Optueni: (uti).
Predsjenik: Da li ste poznavali Luku Leia iz Bonjaka, koji je bio ustaki doglavnik?
Optueni: Nisam.
Predsjednik: Niste uli da ga je poglavnik izabrao za
oglavnika?
Optueni: Nisam.
Predsjednik: Nedjelja od 27. VII pie kako je u
prolom broju javila da je poglavnik imenovao svojim
doglavnikom seljaka Luku Leia iz Bonjaka. Objavljuje
146

lakoer njegovu fotografiju': evo, on na svojim prsima

nosi ustaku i kriarsku Znaku (pokazuje fotografiju).
Da li ste znali Ivicu Frkovia iz Gospia?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Da li ,Vam je poznat govor Milana Beluhana iz 1939. godine?
Optueni: Ne sjeam se.
Predsjednik: Nedjelja od 10. VIII 1941. reproducira govor Milana Beluhana iz 1939. godine, odran povodom kriarskog slavlja u Daruvaru. U tom govoru kae
se da je prije dvije godine bio veliki dan posveenja
zastave. Gnda doslovno Milan Beluhan kae: I dao bog
da bumo se opet skoro vidjeli, ali u slobodnoj i katolikoj Hrvatskoj. Zatim Beluhan kae da je nestalo litija;
tu on harangira protiv Srba. Pa onda da nema vie
vjerske trpeljivosti. To su kriari dokazali jer tko god
se nije pokrstio, bio je likvidiran. Vi ste sigurno itali
katolike novine?
Optueni: Jesam.
.
.
Predsjednik: Unutar svake -Nedjelje- nai ete lanke.o kriarima. To su lanci u kojima se pozivaju kriari da idu na rad u Njemaku, zatim lanci o kriarima
u vojsci. . . Dakle, vidite jasno jednu liniju katolike
tampe po kojoj se ona zalae za ustae. Jeste li Vi toga
bili svjesni?
Optueni: Nemam nita da odgovorim. (Smijeh u
dvorani).
Predsjednik: Eto vidite, akovaki biskup Akamovi,
zahvaljujui se na jednom pozdravu kriara, pie 22. XII
1941. Velikom kriarskom bratstvu u Zagrebu:
. . . Zakljuci doneseni na konferenciji jeme da kriari vode kriarsku omladinu prema velikim smjernicama
katolike crkve i odrebama katolikog episkopata, koji
vrue eli da omiadina bude zadojena pravim vitekim
147

duhom u naoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. . . prema

visokim naelima Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske.
Za dom spreman, A. Akamovi, biskup akovaki.
Dalje: Kriar-legionar. Tu je fotografija jednog
kriara u uniformi njemakog podoficira. I intervju s tim
kriarom, koji se hvali kako u Sovjetskom Savezu, gdje
se on bori protiv saveznika, nosi uvijek na prsima, pored vojnikog njemakog odlikovanja s Hackenkreutzom s orlom, i kriarsku znaku. Isti list pie u broju
36/37 na 2. strani: Glavna skuptina Velikog kriarskog
bratstva 25. II 1942. pozdravlja kriare na vojnoj dunosti. Tu se kae kako skuptina Velikog kriarskog bratstva pozdravlja sve kriare koji se nalaze na vojnikoj
dunosti.
Da li je to bilo namijenjeno i kriarima koji su se
borili u naronooslobodilakoj vojsci?

Optueni: (uti).
Predsjednik: U tom se pozdravu veli kako se skuptina Velikog kriarskog bratstva sjea s ljubavlju svih
onih koji se nalaze na izvravanju tekih dunosti.
Dalje se, uz elju da ova skuptina donese to vie ploda,
istie da skuptina eli svojoj brai da se to prije vrate naim kuama i naim bratstvima, gdje emo zajedniki raditi na katolikoj obnovi nae domovine. Na
koncu se svima alje srdaan bratski i gromki Bog ivi.
Nakon toga su posjetili hrvatskog mitropolita, i tamo je govorio dr Lav nidari i pozdravio Vas jednim
duim govorom iz kojega u samo proitati sljedee:
>>Kad se pogleda ocjena ovoga rada u vrijeme kad
je nekoliko tisua kriara na dunostima na frontu, kada je preko 200 kriara poklonilo svoje ivote u velikom ratu, a meu njima i 1 lan presjednitva Velikog kriars'kog bratstva, onda ne samo da smo zado148

voljni s naim radom nego moemo s uspjehom govoriti

o uspjesima rada nae organizacije..
Dakle, zbog toga to se nekoliko tisua kriara borilo zajedno s Nijemcima i Talijanima protiv interesa svoga naroda, to su u toj borbi pomagali okupatora. . . To
su, dakle, uspjesi kriarskog bratstva i sestrinstva, umjesto da zaplau nad tragedijom koja je zaesiia njihove
lanove.
. . . Iza toga se preuzvieni gospoin nadbiskup obratio prisutnim govornicima i kriarima, uputivi im nekoliko toplih rijei izrazivi svoju elju da nastave zapoetim putem. . . Da jo vie idu tamo? (Na istoni
front, je li?
prim. predsj.) . . . Iza toga nadbiskup je
poielio blagoslov.
Je li ovo tono?
Optueni: Dajemo uvijek blagoslov.
Predsjednik: Svakome tko doe?
Optueni: Tko god trai; svakome.
Predsjednik: Da li molite svakoga da nastavi na zapoetom putu?

Optueni: To je njegova stvar.

Predsjednik: Evo, tu je fotografija (pokazuje optuencme fotografiju). Ispod nje pie: Lijepi broj kriara
s visckim pohvalama u redovima Crne legije. Da li
sie uli za Crnu legiju?
Optueni: Ne znam, nisam uo. (amor u dvorani).
Predsjednik: Na strani 5. istog broja, 36/37 1942.
godine, tj. u izvjetaju s glavne godinje kuptine V elikog kriarskog bratstva, navodi se govor kriara brata ure Cigale, u kojem je on rekao: Da nisam bio
kriar, nikada ne bih bio u legiji, nikada ne bih zajedno
s ostalom braom podnosio s ljubavlju one rtve koje kao
kriar inim.
149

Dakle, ovaj legionar iskreno kae danije bio k riar, nikada ne bi bio u legiji. Vidite li kako ste Vi odgajali Vae vjernike, u kakvom ;duhu, oni sami uviaju,
a mogue je da danas i ale, a i sigumo ale r. to su
bili pod Vaim utjecajem.
Optuzeni: (uti).
Predsjednik: -Vidjeli smq..sada. rad -Velikog kriarskog bratstva i Velikog kriarskog sestrinstva, 1 kako
o tome pie njihov tjednik Nedjelja . . . U tom tjedniku,
od 13. X 1942. godine, broj 31. pie:
Preuzvieni je rekao nama izmeu ostalog i ' slijeee; Dobro, poznajem povijest kriarske organizacije.
Sadanja skuptina neka bude novi poticaj na rad, a
ujedno i dokaz vae rijeenosti i aktivnosti.
Je li to tono?
Optueni: Ako unutra stoji, onda je.
Predsjednik: Nedjelja, od 18. ijenja 1942. godine,
broj 3, str. 5:
Preuzvieni gospodin . nadbiskup dr Stepinac nam
pie Velikom kriarskom bratstvu primio sam izvjetaj i zakljuke s konferencije ireg Bratstva. Vesele me vae odluke i gleam na vau uhovnu izgradnju.
Do godine taj e se rad u veoj mjeri ostvariti kao i vae nastojanje oko to ue povezanosti svih Hrvata, na
radost sv. crkve i hrvatskog naroda. U tom vaeih radu
neka vas prati moj nadbiskupski blagoslov. Alojije,
nadbiskup.
Predsjednik: Veliki dan kriara-studenata, od 1.
veljae 1942, u broju 5 u ime kriara-studenata govorio je brat dr Lujo Horvat:
Preuzvieni gospoihe'nabiltupe!' Osobitb rni je
ast da pozdravim sve vas u ime obora Akademskog
kriarskog bratstva Mahhi. Ja ovim pozravljam vas,
Preuzvieni, koji svojim prisustvom veliate prvu kri150

ai'fiku proslavu. Preuzvieni gospodine nadbiskupe! U

irne svih studenata-kriara zahvaljujem se na oinskpj
Ijubavi s kojom ste nas danas obdarili. Obeajemo da e
stpdenti-kriari i itava kriarska organizacija imati uvijek pred oima ove misli koje ste sada iznijeli i jedino
prema tom naelu raditi . ,. Obeajemo da emo jedino
na taj nain pomoi svojem hrvatskom narodu i naoj
dragoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. .
Na to je Preuzvieni gospodin nadbiskup odgovorio:
>>-Mlada gospodo. Hvala na panji. Vesele me misli
to ih je iznio govomik. Vremena su teka i ozbiljna. . .
Vi znate da na dnu svega toga radi ona crvena neman
da nas uniti. Katolik mora dobro paziti da ne skrene
s puta koji je Isus oznaio kao jedini put spasa. Pozdravljam vas i elim a napredujete u vaoj duhovnoj izgradnji. . .
Vama je oito bilo drae da ti kriari budu ustae
i koljai nego da skrenu i odu u crvene? To je jasno
izloeno u tom Vaem ogovoru. Vi ste potvrivali predsjednitvo Velikog kriarskog bratstva. Bez Vae poIvrde to predsjednitvo nije moglo stupiti u funkciju?
Optueni: Ne.
Predsjednik: Potvrivali ste i sva presjednitva koja su za vrijeme okupacije punom parom brodila u ustakim vodama?
Optueni: Nemam nita primjetiti.
Predsjednik: Jeste li uvijek sva predsjednitva potvrdili?
Optueni: (Klima glavom).
Predsjednik: Ovako kriari rade. U broju 38/39 od
13. XII 1942. godine, strana 34, pie:
' Kriari odaju poast palim borcima. Tuzla 11. XII
1942. To je bilo na Svisvete. Na velikom ovanjem groblju prireena je vojna sveanost kojoj je uz mnogo151

brojno graanstvo, hrvatsko omobranstvo i orunitvo,

prisustvovalo mnogo kriara i kriarica. U poast palim
borcima poloili su kriari i kriarice vijence: Palim ki'iarima i kriaricama kriari i kriarice. Ovim svojim
inom tuzlanski kriari i kriarice dokazuju koliko im
na srcu lee borci koji padoe u borbi protiv neprijatelja vjere i domovine. Bog ivi!
Dr Feliks Niedzielsky, za kojeg ste rekli da je bio
predsjednik, a kasnije postao potpredsjednik, kae: -Predsjednitvo biskupskih konferencija (To ste valjda Vi
prim. preds.) imenovalo je predsjednika kriarske organizacije u osobi Lava Znidaria.
'
Dakle, predsjednik je Lav nidari, a prvi potpredsjednik dr Feliks Niedzielsky. Da li su oni nakon svake
godinje skuptine Vas posjeivali?
Optueni: Kako kada.
Predsjednik: Da li su podnosili izvjetaje o svom
radu?
Optueni: Jesu.
Predsjednik: Ako su spadali pod Va nadzor, onda
svakako, prije nego to ste mogli potvrditi jedno predsjednitvo, morali ste znati to je predsjednitvo radilo
u toku prole godine.
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Da li ste ikada prekorili kriare zbog
njihova rada?
Optueni: To je naa interna stvar.
Predsjednik: Nije to interna stvar, to je krivino
djelo, i kao takvo ne moe biti interna stvar.
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Da li ste Vi prisustvovali protenju u
Mariji Bistrici 1941. godine?
Optueni: Jesam.
Predsjenik: Da li se sjeate da je u toj procesiji
152

noeno nekih pet svijea? Ne sjeate se? Niste itali to

o tom kae Hrvatski glas od 15. VII 1941. godine? Sto
su simboliki znaile te svijee?
Optueni: O tome ne znam nita.
Predsjednik: (Cita) Hrvatski glas kae: dvije svijee bile su za sretan povratak Pavelia, dvije za njegove
ustae-povratnike, a jedna s njegovom slikom za sreu,
zdravlje, blagostanje Pavelia.
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Vi ste bili na bistrikom protenju 1942.
godine? Da li ste tada drali propovijed iji je sadi'aj
citiran u optunici?
Optueni: Ne sjeam se.
Predsjednik: Proitat u Vam je iz Katolikog lista: Molimo se za one koji su napustili domovinu i
saa bi iz tuine htjeli davati savjete katolikoj crkvi,
za koje se smije, a za koje se ne smije moliti. Mi znamo
nau apostolsku dunost: opominjati vjernike da se mole
za sve ljude, a posebno za one koji su na vlasti, a napose za dravne poglavare.
Dakle, 1942. godine dravni poglavar je Paveli. Zato Vi smatrate da je potrebno da to kaete? Zato Vi
ba pred narodom koji je doao u procesiju iz vjerskih
pobua, iz nekih traicionalnih motiva, zato Vi tom narodu, tom prilikom, koja je ve morala biti vjerska, ne
proputate da opet malo orbu zasolite za poglavnika?
Da li je ta propovijed, koja je inae sasvim vjerska,
mogla proi bez toga?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Dakle, Vi mislite u toj propovijedi i si~
lite vae vjernike koji su doli na protenje da udovolje
svojim vjerskim i duhovnim potrebama, da je potrebno
da se ti vjernici i estiti ljudi mole za Pavelia, Lisaka,
Luburia, Bohana i ostale, jer, kako Vi kaete: Napose
153

za dravne poglavare, jer onda su Lisak, Lubuii i Boban bili dravni poglavari, a naroito je to za Vas bio
Paveli. Da li ste svjesni toga da ste time inili veliku
uslugu ustaama?
. Optueni: Nisam uinio nikakovu uslugu.
,
Predsjednik: A kako ne! Kad bi i jedan beznaajni
ustaa odrao politiki govor imalo bi to uticaja, ,a kamoli kada nadbiskup zagrebaki i mitropolit hrvatski,
akako najsnanija linost katolikog episkopata, to kae;
jer to e svakako itnati vie snage nego da takav govor
odri, na primjer, jean nedoueni ustaa Bogdan.
Optueni: (uti).
Predsjednik: I to sve u vrijeme kad ustae vre pokolje.
Optueni: (uti).
Predsjednik: Ali, morate to uvidjeti! To je injenica.
Vi ste na toj istoj propovijedi rekli da bi se s propovijedaonice djelovalo na bratstvo i prijateljstvo, ali da ste
rekli da su izrodi i plaenici Nijemaca i Talijana oni koji
su od Talijana ovamo dovedeni, i da su to bitange
ustaki izrodi, koji siju mrnju izmeu naih naroda, da
:ste tako kazali, to bi kodilo ustaama.
Optueni: (uti).
Predsjednik; Odgovorite na ovo!
Optueni: Nemam nita za odgovoriti,
Predsjednik: D a.li ste Vi sudjelovali na bistrikom
protenju 1944. godine?
Optueni: Mislim da jesam.
Predsjednik: Dakle, jeste. Da li-ste tom prilikom
odrali govor koji je citiran u optunici?
Optueni: Jesam.
Predsjednik: (ita) Majka boja bistrika oprosti nam
i pomogni nam . . Dakle, po naslovu je to jedna v je rska propovijed i bez vjerskih elemenata ne bi trebala da
154

bude, ali evo to. u njoj nalazimo: ^Smatra li .moda. ratujua strana, dok ovakove strahote pogaaju nau zemIju, zloinima, to hrvatski narod svom' snagom svojega
bia brani slobodu i brani svoju samostalnost! Ali vi ne
moete rei to, jer onda bi bili zlohjci i svi ostali narodi,
koji nose na srcu tenju za slobodom. Hrvati se nee
odrei svoje slobode i samostalnosti. .
A od kojga Hrvati brane svoju slobodu?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Mi smo uvjereni da je brane od Nijemaca i Talijana. Da li i Vi tako mislite, ili mislite da je
brane o saveznika, koji ugroavaju slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda?

Optueni: (Suti).
Predsjednik: Da li se hrvatski naro nalazio pod okupacijom Engleza, Eusa, Amerikanaca, ili je hrvatski narod
stenjao pod okupacijom Nijemaca i Talijana?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Da li saveznii vjeaju za odmazdu Hrvate u Dubravi i drugim mjetinia, ili tO ine ustae po
nalogu Nijemaca?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Protiv koga se onda hrvatski harod u
1944. godini bori za svoju slobodu i samostalnost? Imate
potpuno pravo, bili bi zloinci oni koji bi hrvatskom narodu htjeli sprijeiti borbu za njegovu slobodu. To bi bio
zloin i to su zloinci. Ali zar nije zloin sprijeavati
borbu hrvatskog naroda za osloboenje od njemako-talijanske okupacije i ustake strahovlade ? Zar Vi moete nazvati slobodom ivot hrvatskog naroda pod ustaama?
Optueni: (uti).
Predsjednik: Zar okupacija Hrvatske od strane Ni"
155

jemaca, Talijana, Cerkeza, ustaa. . . , zar je to dravna

samostalnost i nezavisnost?
Optueni: (uti).
Predsjednik: Da li ste Vi izali nalog Vaem kieru
da svakog 10. travnja slui misu zahvalnicu za NDH ?
Optueni: Nisam.
Predsjednik: A da li ste pozvali sveenstvo da slui
mise zahvalnice prilikom imendana Ante Pavelia? Uskraujete odgovor, zar ne?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Proitat u Vau okrunicu, koju ste
napisali podreenom sveenstvu, a u kojoj se izm.edu
ostalog kae: Na dan 13. lipnja og. slavi poglavar NDH
dr Ante Paveli svoj imendan. Tim povodom pozivam
sav kler da u nejelju istoga, 14. lipnja, odri sveane
svete mise Te Deum, s priklanom molitvom. Na sveanosti treba pozvati mjesne vlasti i kolu. U o&runici dalje stoji da e se u Zagrebu odrati sveana misa
u subotu 13. lipnja, u 9 sati prije podne, u Prvostolnoj
crkvi. Neka se tom zgodom, kae se dalje, narod
pozove da se pomoli Bogu za dobro NDH, poglavnika i za
to skoriji mir u svijetu, kako bi i naa domovina procvala
sve vie na bremenito i vjeno dobro svih njenih sinova.
Okrunica nosi potpis: U Zagrebu 9. lipnja 1942.,
Alojzije.
Optueni: Priznajem.
Predsjednik: Da li sluenje takovih misa za vrijeme
okupacije u korist 10. travnja 1941. godine, koji je riajalosniji dan u ivotu hrvatskog naroda, te na dan 13.
lipnja, kada je Paveliev imendan da li je to davalo
moralne snage ustaama?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Evo ta kae Katoliki list u broju
14 iz 1944. godine. Pod naslovom Proslava 10. travnja
156

navocii se da je toga dana otpjevao Te Deum sam nadbiskup dr Stepinac, da je u crkvu doao predsjednik vlade Nikola Mandi, da su bili zastupljeni diplomatski predstavnici na elu s predstavnikom Njemake. Znai da
je ta Vaa propaganda u korist ustaa imala prilino
odjeka, Da li ste Vi, optueni, prilikom otvaranja ustakog sabora doekali Pavelia i ustake ministre pred
crkvorri sv. Marka i odrali im govor?
Optueni: (Ne daje nikakav odgovor).
Predsjednik: To ste u zapisniku priznali?
Optueni: Jesam.
Predsjednik: Poluslubeni organ katolike nadbiskupije Katoliki list, kako ste sami priznali, u broju 9 od
26; veljae 1942. godine, strana 1, prilikom otvaranja
hrvatskog sabora donosi poslanicu i navodi dalje da
je pre crkvom sv. Marka, dr Pavelia doekao Preuzvieni nadbiskup i metropolita Hrvatske dr. Alojzije Stepinac s klerom.
Viite, kako ne proputaju da unesu cijelu Vau titulu, jer im ta titula vie vrijedi nego drugo ime bez
titule. Je li vjerodostojno ovo to je prenio Katoliki list?
Optueni: Jeste.
Predsjednik: Da li smatrate sabor koji je otvorio
Paveli s ustaama, legalnim predstavnikom hrvatskog
naroda?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Odgovora mogu biti samo dva; Ne priznajem, ili priznajem. Iz ovoga zakljuujem da Vi priznajete. To je, u stvari, zamazivanje oiju naoj javnosti
i inozemstvu, kojima se hoe prikazati da je Nezavisna
Drava Hrvatska zaista nezavisna, a ne njemaka figura; hoe da se to napravi legalnim, da se napravi demokratski pokrov ustakim ubijanjima i pokrtavanjima,
157

Lisakovim zloiriima, a: Vi to pomaete tako: da to izgleda

pred inozemstvom kao pravo stanje stvari.
Vi ste tom prilikom podijelili blagoslov hrvatskom
saboru?
Optueni: Nemam ogovora na to.
Predsjeriik: Bila je tada sigurrio i neka misa?:
Optueni: (Ne odgovara).
Predsjednik: Da li ste tom prilikom blagoslovili i sva
ona ustaka nedjela u Hrvatskoj do 1942. godine, jer je
hrvatski sabor donio tada odluku da se odobrava sav
rad vlade, od njena sastava pa sve do saziva hrvatskog
sabora u toj godini, i- dakle Odobravaju se i svi pokolji
i sva ubistva do toga vremena?

Optueni: Ja se neiftam nita stiditi ovoga govora..

Predsjedriik: elite li da se cio govor proita?
Optueni: Nemam se nita stidjeti, ako se cio proita.
Predsjednik: Prvi sino pasus maloprije proitali, a
sada emo proitati i sve ostalo:
Poglavnie! Obnova Hrvatskog Sabora dokazom je
Vae duboke i ive svijesti odgovornosti, koji golemi teret elite podijeliti sa svojim suradnicima. I tu obnovu
prati molitva Crkve i naih srdaca; neka Vjeni Sudac,
koji upravlja udesima naroda, svojom svemonom desnicom uzia u temelje Hrvatskog Sabora i uree u : srca
sviju Vaih suradnika isto tako duboku i ivu svijest odgovornosti, da mogu Vas, Glavara Nezavisne Drave Hrvatske uspjeno pomagati u obnovi i podizanju nae drage
nam domovine na vjenim temeljima evaneoskih Kristovih naela!
Optueni: Nemam nita da se stiim govora koji sam
izrekao.
Predsjednik: Pa niti ovog uvoda?
Optueni: (Suti).
158

Predsjednik: Vi ovdje Paveliu dajete blagoslov 23.

veljae 1942. godine, dakle nakon osam mjeseci ustake
vladavine. Da li mislite da je do toga vremena ta vladavina bila potena?
Optueni: To ne kaem, nego u svom govoru kaem
kakva ona mbra biti.
Predsjedriik: Vi blagosiljate Pavelievu politiku, a
znate tko je on. On u tom vremenu nije za Vas vie neki
fantasta, on je va Vas poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske, dakle ovjek koji je odgovoran za sva nedjela koja
su se do toga vremena dogoila u Hrvatskoj. Vi ne dajete
savjet jednom malom djetetu, koje je jo neiskusno u
ivotu, Vi pozdravljate u tom momentu ve jednog tekog, krvavog zloeinca.
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Vi ste U toku okupacije ne samo podravali ustae, kao to Vds tereti optunica, time to ste
sve vrijeme dozvoljavali a katolika tampa pie u ustakom duhu, ne samo time to ste dozvoljavali da se -Veliko kriarsko bratstvo pretvori u jednu obinu ekspozituru ustako-teroristike organizacije, ne samo time da
ste odmah ve u prvim danima, pa i kasnije, neprestano
primali i posjeivali sve dravne glavare NDH i s
njima uspostavljali, kako Vi kaete, dobre odnose izmeu crkve i drave, nego ste poravali ustae i s njima uspostavljali dobre odnose u svim moguim prilikama. Evo niza fotografija gdje ste se Vi fotografisali u
svim moguim zgoama, na svim moguim sveanostima
zajedno s ustaama i visokim predstavnicima njemakog
okupatora. Tako kod otvaranja sveuilinog tjedna, za
njemake i hrvatske vojnike, gdje sjeite pored nekog
visokog oficira kojeg ja ne poznam, ali je to neki visoki
omobranski oficir. Meutim, evo ovdje pie: U okviru
vojnickog tjedna za promicanje strunog znanja odran
159

j e sveuilini tjedan za hrvatske i njemake vojnike, koji

se nalaze pod vodstvom inozemnog ureda, vrhovnog zapovjenika njemakih oruanih snaga. Sveanom otvaranju prisustvovali su visoki predstavnici njemakog vojnog zapovjednitva, hrvatske vojske i sluai-vojnici. Sveanom otvorenju prisustvovali su visoki predstavnici crkve i znanosti. Naa slika prikazuje: s lijeva na esno:
Metropolitu hrvatske pravoslavne crkve Germogena, zagrebakog nadbiskupa dra Alojzija Stepinca, general-bojnika Koaka. . . Znate li tko je to?
Optueni: Njemaki general.
Predsjednik: Staljingradski general.
Optueni: (uti).
Predsjednik: Zatim, ministra kolstva dra Julija Makanca, profesora dra Pulheima, rektora njemakog sveuilita, njemakog opunomoenog generala u Zagrebu
dra Glaise von Horstenaua, dekana mudroslovnog fakulteta profesora Ota Maula, i tajnika njemakog poslan.stva dra Zollera. Da li ste bili tamo?

Optueni: Jesam.
Predsjednik: Da li su Vas zvali?
Optueni: Da.
Predsjednik: Zato ste ili?
Optueni: Iao sam iz isto formalnih razloga, zato
da ne idem?
Predsjednik: Vi ste ili iz tog razloga, zato da ne
sjedite pored generala Koaka.
Optueni: Ja ne mogu odgovarati za slike na kojima
se vidi da sam bio prisutan. Ne smatram se odgovornim zbog toga to sam bio pozvan i to sam iao.
Predsjednik: Niti u ustakom saboru? Vi kaete da
se zbog toga ne kajete, ali stvar je u tome to se netko
kaje i za malo, a netko se ne kaje ni za mnogo.
160

Tu je fotografija s otvaranja Zagrebakog zbora, gdje

se vidite Vi s Kvaternikom. Da li znate to je to znailo
da se Vi vidite u takvom drutvu, da li znate zato su
Vas oni zvali?
Optueni: To ne znai da sam ja stajao ideoloki uz
njih. Ja sam bio i u vaem saboru, i to ne znai da usvajam sve ono to se ini. Ne znai da se slaem s vaim
materijalistiokim naziranjem. Bio sam i na otvorenju vaeg kazalita, i iz toga ne slijedi da ja odobravam vau
materijalistiku ideologiju.
Javni tuilac: S kojim pravo Vi usporeujete Hrvatski Narodni Sabor s ustakom klaonicom?
Optueni: To ne znai. . .
Javni tuilac: Molim, drue predsjednie, da se pita
optuenog s kojim pravom to usporeuje.
Predsjednik: (optuenom) Da li Vi smatrate generala
Koaka njemakim zarobljenikom?
Optueni: Ja ne usporeujem, nego samo naglaujem naelo. . .
Predsjednik: Nije to naelo, drug javni tuilac je
ispravno primjetio.
Optueni: Ja drugo nita nemam primijetiti.
Predsjednik: Vi ne moete staviti u isti dep sjedenje
i sudjelovanje generala Koaka, staljingradskog generala,
sa sudjelovanjem u Hrvatskom Saboru, koji je izabran
od naroda i koji prestavlja hrvatski narod . . .
(Zatim predsjednik pokazuje itav niz fotosa na kojima se vidi optueni s raznim ustakim i njemakim
zlikovcima):
Stepinac prima ustakog ministra unutranjih poslova Artukovia u Nadbiskupskom dvoru 1943. godine.
Stepinac u audijenciji kod Pavelia. Ovo je fotografija
o kojoj smo ve govorili itav episkopat doao je k
Paveliu, tu se vidi Stepinac kraj Pavelia kog su okru161

ili ostali biskupi. Zatim fotos sa Zagrebakog zbora

od 27. aprila 1942. godine: pored Stepinca su Slavko
Kvatemik i Mladen Lorkovi. Pa fotos s izlobe njemake
tampe, od 6. IX 1942....
Da li se Va odlazak na izlobu njemake tampe
moe usporediti s posjetom Saboru, naem Saboru? Sto
ste imali traiti na izlobi njemake tampe? Sto se Vas
tie ta tampa? Sama injenica to ste ili tamo, dokaz
je da su oni Vas simpatino gledali, da ste i Vi njih simpatino gledali, jer inae ne biste ili tamo.

Optueni: Kako su oni mene gledali, to znade sva

naa javnost.
Predsjednik: Pored Vas je talijanski poslanik Casertano. Nisu imali razloga da Vas loe gledaju kraj izjava koje ste davali, ak koje nisu ni traili, koje ste Vi
dobrovoljno davali. Vi ste ak i bistriku procesiju iskoristili, a ja sam uvjeren da se oni nisu ni sjetili, 3a Vas
nisu prisilili da na njoj neto izjavite. . . Jesu li Vas silili da govorite na bistrikoj procesiji?
Optueni: Nisu.
Predsjednik: (drei fotos na kojem se vidi Stepinac
u drutvu s Glaise von Horstenauom, Slavkom Kvaternikom, talijanskim generalom Ugom Cavalleriem, na ovaranju Zagrebakog zbora):
Da li znate da je talijanski general Ugo Cavalleri
sav okrvavljen hrvatskom krvi, da je taj general bio komandant talijanskih okupacionih trupa? . . . (Zatim pokazuje fotos na kojem se vidi optueni u drutvu s ustakim ministrima Ratkoviem i Budakom i nekim njemakim funkcionerima, te fotos Stepinca s papinskim nuncijem Arhonijem, pored Pavelia i njegove ene, u djejem
domu u Tukancu; pa fotos Stepinca s njemakim poslanikom Kascheom, Budakom i generalom Koakom; Ste162

pinac na sahrani presjednika ustakog sabora Marka

Doena, 3. septembra 1944).
Da li su Vas prisilili da lino prisustvujete ovom pogrebu?
Optueni: Nisu.
Predsjednik: Molili su Vas?
Optueni: Da.
Predsjednik: Da ste rekli da ne idete, bi li Vas silili?
to mislite, zato su molili da ba Vi oete na sahranu
toga predsjednika?
Optueni: Ja sam bio s njima poznat.
Predsjednik: Da li ste bili ranije i l i . . . ?
Optueni: Ranije.
Predsjednik: Tko Vas je molio?
Optueni: Ne znam tono.
Predsjednik: Da li je on bio kriar?
Optueni: Nije.
Predsjednik: (pokazuje fotografije: Kasche, ministar
Tot, papinski nuncij Marcone i nadbiskup Stepinac 5.
IX 1942, na otvorenju Zagrebakog zbora; Stepinac i ustaki ministar prigodom estitanja Nove godine Paveliu,
8. sijenja 1943. godine).
Pitam Vas, da li je to isto konvencionalan in, kao
to hoete prikazati Vae unosti? Je li to neto znaajno kad se ie estitati Nova godina? Da li to spada u
Vau dunost?
Optueni: Bio sam pozvan.
Predsjednik: A da niste otili?
Optueni: ta ja znam.
Javni tuilac: to bi znailo da nije otiao?
Predsjednik: to bi znailo da niste otili?
Optueni: (uti.)
Predsjednik: Izvolite odgovoriti.
Optueni: Nemam odgovora.

163

Predsjednik: (pokazuje fotose) Nadbiskup dr Stepinac rukuje se s krvnikom hrvatskog naroda Paveliem,
prigodom jednog primanja u Pavelievu dvoru, 22. veljae
1945. godine.
To je sasvim pod konac i Vi jo ne putate, nego naprotiv, Vi se rukujete.
Na banketu u Dvercu: Kulenovi, potpredsjednik ustake vlade, i Stepinac, 13. VI 1942. godine; opet otvaranje Zagrebaokog zbora, 6. IV 1941. pored Vas je
Wemer, a s druge strane Slavko Kvaiternik i Kasche.
Molim vas, da li su se Vaim primjerom povodili drugi katoliki biskupi? Budui da ste Vi predsjednik Biskupskih konferencija, i da ste sami rekli da kao zagrebaki nadbiskup imate najjai ugled . . .
Evo, Katoliki tjednik, pie u broju 30 od 26. srpnja 1942. godine: Tom prilikom prije spomenutog govora, pri polaganju ustake prisege, preko 3.000 pripadnika
ustake pripremne bojne, t.j. ustaa iz grada Sarajeva i
Novog Sarajeva, za katolike pripadnike odrao je obaveznu funkciju r Ivo Guberina. Ispred nadbiskupije vrhobosanske prisustvovao je msgr. dr Ante Buljan s preasnim gospodinom dr Dane Puiem, ravnateljem nadbiskupske kancelarije, kao i mnogi drugi. Katoliki
tjednik broj 42 od 18. listopada 1942. godine donosi iz
govora biskupa mostarskog dra Petra ulea : Zatim je
biskup dr Petar ule zahvalio talijanskoj vojsci, napose
talijanskoj glazbi, zahvalio se hrvatskim dravnim vlastima, civilnim i vojnim, ustakoj mladei za koje veli
da je ponos i budunost i nastavio: Moja je zadaa
da budem to vie susretljiv prema dravnoj vlasti i
jedino hou da suraujem na djelu NDH, koju stvara
poglavnik. Katoliki tjednik broj 48 od 30. XI 1941.
godine pie: U nedjelju 21. novembra sveano su doekani na Ilidanskom kolodvoru domobrani i ustae koji su
164

branili hrvatsku i ustaku granicu kod Viegrada. Preuzvienog nadbiskupa zastupao je general vikar presvijetli
dr Ante Buljan i presvijetli A. Zec. Isti list, u broju
52 od 28. XII 1941. pie: Posjetio je u bolnici ranjene
presvijetli msgr. dr Ante Buljan, generalni vikar vrhbosanske biskupije. Slinu dunost izvrile su katolike ene
i Marijina kongregacija, a hrvatski katoliki muevi poveli su akciju za sakupljanje priloga u svrhu nagraivanja ranjenih ustaa i omobrana.
Da ste Vi zauzeli neki malo rezerviraniji stav prema ustaama i da im niste na svaki pa i najmanji poziv
ili naruku, da li mislite da bi se i sveenici ovako ponijeli?
Optueni: Ne bi nita utjecalo.

KRST I KAMA. Sa sve veim uzbuenjem iekivala se

svaka re nadbiskupa Stepinca, kako u sudnici tako i van
nje. Oekivala se i re kajanja, re objanjenja ili skruenosti boijeg sluge. Meutim, sve je to izostalo. Stepinac u svom elovanju, u svom onosu prema narodu
kojem je pripadao nije video nita loe. U nastavku
sasluanja bilo je rei o pokrtavanju:

Predsjednik: Optueni Stepinac, da li Vam je poznato koliko je Srba prekrteno s pravoslavne na katoliku
vjeru za vrijeme okupacije?
Optueni: Nije mi poznato.
Predsjednik: Da li Vam je poznato da se prekrtavanje vrilo masovno?
Optueni: To tono ne znam u kolikom je broju
vreno.
Predsjednik: Ali svakako znate da je bio velik broj.
Optueni: Govorilo se, ali tonih podataka nemamo.
165

Predsjenik: Kakav stav ste zauzeli prema tom prelaenju?

Optueni: Ja sam o tome dao izjavu.
Predsjednik: Gdje?
Optueni: U zapisniku, a nalazi i u dokumentima,
koje smo mi objavili.
Predsjednik: Da li Vam je poznato da se i na silu
prevoilo?
Optueni: S nae strane nije nikada.
Predsjednik: Ali, da li su ustae vrili pritisak?
Optueni: Sto su drugi vrili, to na mene ne spada.
Predsjednik: Da li su Vam stajala na raspolaganju
kakva sredstva za prisilu?
Optueni: Nikakva.
Predsjednik: Onda niste mogli ni vriti prisilu, ali su
prisilu vrili ustae.
Optueni: Ostajem kod svoje izjave u zapisniku.
Predsjednik: U svojoj izjavi rekli ste izmeu ostalog i to da je manje Srba prelo na katoliku vjeru za
vrijeme NDH nego katolika na pravoslavnu za vrijeme
okupacije. Da li ostajete kod te izjave?
Optueni: Sasvim toan broj je teko ustanoviti, ali
mi je poznato koliko je prelo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Predsjednik: Koliki je to broj? Moete li ga navesti?
Optueni: Ne znam tono, ali bio je velik broj.
Predsjednik: Da li je prilikom prijelaza Hrvata na
pravoslavnu vjeru vrena prisila?
Optueni: Sigurno.
Predsjednik: Vi znate tono koliko?
Optueni: Otprilike znam.
Predsjednik: udnovato da ne znate koliki je broj
Srba preao na katoliku vjeru, a znate koliki je broj
166

Hrvata preao na pravoslavnu vjeru za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

Koje su bile formalnosti kod prijelaza, propisane od
crkvenih vlasti?
Optueni: To moe odgovoriti moja kancelarija.
Predsjednik: Da li je za pokrtavanje bilo potrebno
predavati neke molbe?
Optueni: Predavali su.
Predsjednik: U svakom pojedinom sluaju?
Optueni: Da.
Predsjednik: Kome?
Optueni: Duhovnom stolu.
Predsjednik: Duhovnom stolu odnosne biskupije?
Optueni: Jest.
Predsjednik: Dakle, na podruju zagrebake nadbiskupije Vama?
Optueni: Nadbiskupskom dvoru.
Predsjednik: Da li je bila potrebna kakova vjerska
obuka prije samoga akta prekrtavanja?
Optueni: Jest.
Predsjednik: Koliko je morala trajati ta obuka?
Optueni: Prema prilikama.
Predsjednik: to to znai prema prilikama?
Optueni: Prema prilikama, znai, koliko su bili napredni u vjeronauku.
Predsjednik: Da li je to bio jedini kriterij kod prijelaza na katoliku vjeru?
Optueni: Jest.
Predsjednik: Dakle, kod nekoga je trajala vjerska
obuka krae, ako je bio napredniji, a kod ovjeka koji je
manje bio napredan, trajala je dulje?
Optueni: Jest.
Predsjednik: U pogledu toga prekrtavanja, Vi ste
u tom smislu izdali i rezoluciju biskupske konferencije?
167

Optueni: Jest.
Predsjednik: Zato ste se nali ponukani da izdate
tu rezoluciju?
Optueni: Zato jer je bilo potrebno.
Predsjednik: A zato ste mislili da je to potrebno?
Optueni: Da kaemo cijelom svijetu to mislimo o
tom pitanju. :
Predsjednik: Ta je rezolucija datirana sa 17. XI 1941,
kada je odrana konferencija hrvatskog katolikog episkopata.
Optueni: Jest.
Predsjednik: I Vi ste smatrali za potrebno da kaete
o tome ta mislite? ta ste tu rekli? '
Optueni: Ne mogu se sjetiti.
Predsjednik: Ali ipak, otprilike, ta je tu komstatirano? i
Optueni: Zauzeli smo stajalite crkve.
Predsjednik: U emu se sastojao stajalite crkve?
Optueni: Da na silu nitko ne moe biti primljen u
katoliku crkvu.
Predsjednik: to ste rekli povodom toga?
Optueni: To ne znam tono.
Predsjednik: Ali ta mislite da li su prevoeni na
silu.
1
Optueni: Vjerojatno nisu.
Predsjednik: Ali u zapisniku ste iskazali drugaije.
Optueni: Ja se ne mogu sjetiti tono.
Predsjednik: Ali zato ste nali za potrebno a izdate rezoluciju i postavite principe za prekrtavanje kad
prekrtavanja jo nisu bila zapoela? Nalazim tu kontradikciju. Ako prekrtavanja nisu bila zapoela, niste
se trebali onda osvrnuti na taj problem.
168

Optueni: (uti.)
Predsjednik: Da li ste se interesirali ta se radi na
podruju Vae nadbiskupije u pogledu prekrtavanja?
Optueni: Ja sam sve radio preko svojeg Duhovnog;
stola, preko nadbiskupske kancelarije.
Predsjednik: to to znai, da ste raili samo preko
njih?
Optueni: To znui da ja nisam sam rjeavao.
Predsjednik: Dakle, Vi niste znali nita sami za tu
cijelu stvar, za ustake zloine i drugo to se dogaalo
u Vezi s prekrtavanjem! Ali ja znam da to nije tako.
Da li je na toj konferenciji, u vezi s prekrtavanjem,
stvoren neki odbor?
Optueni: Jest.
Predsjednik: Tko je u njega uao?
Optueni: Imate unutra naveeno.
Predsjednik: Ali zato da uvijek itamo to ste iskazali u zapisniku? Odgovorite lino i razjasnite ovdje. Dakle, predsjednik Biskupskih konferencija, to ste bili Vi
kao i lan tog odbora?
Optueni: Jest.
Predsjednik: U odboru su bili jo dr Viktor Buri i
dr Janko imrak?
Optueni: Jest.
Predsjednik: To je bilo, dakle, taj takozvani odbortrojice-?
Optueni: Jest.
Predsjednik: Kakav je naziv imao taj odbor?
Optueni: Nije imao nikakav naziv.
Predsjednik: Da li je katolika crkva Hrvatske d o tada imala kakav odbor trojice u svrhu prekrtavanja.
Srba?
Optueni: Nije.
Predsjednik: A zato je osnovan ovaj odbor?
160 .

Optueni: Zato da se ne bi desile zkmpotrebe u tom

pitanju.

Predsjednik: I da li ste uspjeli u tome?

Optueni: Mislim da smo ouvali nau savjest istom.
Predsjednik: Nisam pitao za Vau savjest, nego da
li ste uspjeli sprijeiti zloupotrebe?
Optueni: Mislim da jesmo.
Predsjednik: Da li ste pozvali na odgovomost kojeg
od sveenika koji se ogrijeio o principe odbora, i da
li ste primali izvjetaje od podreenog klera o broju prekrtenih Srba?
Optueni: Izvjetaji su dolazili na Duhovni stol, na
Konzistorij.
Predsjednik: Da li ste protestirali kod nekih sluajeva?
Optueni: Kada smo smatrali uiniti neto, onda smo
to i uradili.
Predsjednik: Da li Vam se inio upadno velikim broj
prelaznika na katoliku vjeru?
Optueni: Bile su iznimne prilike, ali glavno je da
smo ouvali svoju savjest istom.
Predsjednik: K oji je bio kriterij kod prelaska s bilo
koje vjere na katoliku?
Optueni: Ne elim dalje ulaziti u tu stvar.
Predsjednik: Osnovni je uvjet bio, zar ne, uvjerenje
o ispravnosti katolike vjere? Da li ste Vi mislili da je
ogroman broj Srba koji je prelazio na katoliku vjeru u
toku etiri godine a niste o tome primali izvjetaje
da li ste mogli vjerovati da su te stotine hiljaa Srba
preko noi, dolaskom Pavelia i Hitlera, dole do spoznaje
da je jedina prava vjera, katolika vjera?
Optueni: Gospodine predsjednie, rekao sam da se
neu braniti i da u na kraju dati odgovor na sva ta
170

pitanja. Ako mislite da sam kriv, izvolite me suditi kako

je vaa volja, ali moja je savjest ista.
Predsjednik: (obraa se optuenom Lisaku) Molim
Vas, optueni Lisak, da li je Vaa savjest ista s obzirom
na sva zlodjela koja ste izvrili?
Optueni Lisak: Ja sam vrio svoju patriotsku dunost'i moja je savjest ista.
Predsjednik: (obraa se Stepincu) Dakle, optueni Stepinac, i Lisaku je savjest potpuno ista. Prema tome, vidite da je pojam iste savjesti relativan pojam, ali
s njim: se ne moe operirati pred sudom.
Javni tuilac: Molim da se pita optueni Stepinac, da
li je u izvjetaju Papi 1943. godine naveo toan broj na
silu prevedenih Srba na katoliku vjeru? On ovdje tvrdi da mu nije poznat broj silom pokrtenih Srba. (Obraa .se Stepincu): Jeste li Vi u izvjetaju Papi naveli toan
broj prekrtenih Srba?
Optueni Stepinac: Koji je to izvjetaj?
Javni tuilac: Onaj iz 1943. godine, Va srboderski
Izvejtaj.
Optueni: Izvolite ga proitati.
Javni tuilac: Maloprije ste govorili da niste znali
broj prekrtenih Srba, a mi imamo Vaom rukom napisan izvjetaj Papi, koji o tome govori. Molim sud da se
ima to u vidu Jcod ocjenjivanja krivine odgovornosti
optuenog Stepinca.
Predsjednik: Dakle, to su bili masovni prijelazi. . .
Optueni: Ja sam rekao svoje s obzirom na to.
Predsjednik: Da li se moe izvriti masovan prijelaz
na nain kako ste ga Vi prikazali, tj. da se najprije podnese individualna molba, zatdm da se utvrdi da li se prelazi .na katoliku vjeru iz uvjerenja, i najzad da se provede vjerska obuka? Da li se to moe uiniti sa dvije hilja.de i tristo ljudi (u jednom danu?
171

Optueni: Na to ne mogu dati izjavu.

Predsjednik: Ne moete ili neete?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Kazat u vam zato uskraujete odgovor. Vi se neete toboe braniti, ali Vai odgovori su takovi da iz njih proizlazi da priznajete. Kada imate m ogunost da se branite, Vi kaete da ili ne. Kada sam Vam
juer citirao Glasnik sv. Ante, lanak u kojem se napadaju idovi, Vi ste ve nali mogunost da kaete:

Pa ta se to mene tie, to je sarajevski list i ne spada pod

moju nabiskupiju. A kada Vam se postavi pitanje o
pokrtavanju dvije hiljade i tristo Srba u Budimcima u
toku jednoga dana, onda uskraujete odgovor. Gdje imate
neto kazati u svoju odbranu, tamo i kaete, a gdje nemate nita kazati, uskraujete odgovor.
!
Evo kako o masovnom prekrtavanju svjedoe seljani sela Stazi: Mi smo osjetili blagodeti toga pokrtavanja i mi se vrlo dobro (sjeamo kad su vrena pokrtavanja Srba u masama u selu Stazi, kotar Sunja, po nareenju Krznaria i Orlia. Prisilili su seljake da za nekoliko ana naue vjeronauk, da bi se kasnije mogli pokrstiti. Kapelan Dionii prijetio je ljudima da u ovoj
zemlji ne moe ivjeti nitko drugi osim Hrvata i tko se
nee pokrstiti taj ne moe ivjeti. Dionii je govorio da
je oistio sve, od pileta pa do starca i da svi treba da
budu Hrvati, da Hrvati treba da se iproire i ojaaju, i ako
treba da se ojaaju, oni e oteti i od drugih. On je govorio da ne gledaju to je on !u sveenikoj odori, jer,
kad je potrebno, on zna da uzme strojnicu i da sve pokosi. Za njega se govorilo da odlino vlada revolverom.
Vidite, to je s istom savjeu. Vi ste kazali da niste
silili nikoga i da Vam je savjest ista. Kapelan Dionii
takoer nikoga nije silio, ali je umjesto sveenike odore uzeo ustako odijelo. Metnuo je pitolj i, poto je (za172

prijeiio ljudima, ponovo je obukao sveeniku odoru i

onda krstio te ljude. Ustae su prisiljavali ljue, a Vi
ste zatvarali oi i niste htjeli da znate ono to je znala
cijela naa javnost: da se Srbi pokrtavaju na silu.
Da li ste uli da je prilikom tih pokrtavanja dolazilo do pokolja?
Optueni: Gospodine predsjednike, ja o tome neu
avati vie nikakvih izjava. Ako mislite da sam ja kriv,
donesite prema tome osudu.
Predsjednik: Ja neu da mislim, nego hou da ujem
Vas. Da li ste uli za ovakve masovne pokolje?
Optueni: Culi smo koliko i drugi ljudi.
Predsjednik: Ali niste tome vjerovali?
Optueni: Ja o tome ne dajem nikakvu izjavu. Mi
smo ovoljno o tome progovorili kad su publicirani dokumenti o svim tim pitanjima.
Predsjednik: Ja u da Vam kaem ta o tome kae
seljak Trbojevi Jovan. U njegovu iskazu se govori o
tome kako su u Stikadi pozivali Srbe na pokrtavanje.
Jedan dio Srba osjetio je da se sprema pokolj i pobjegao
je, dok su oni koji su ostali bili pobijeni sjekirama i maljevima. Kasnije su uz dozvolu Talijana izvrili iskopavanja i naeni su leevi s razbijenim lubanjama, a neki
su bili zakopani u stojeem stavu.
Da li ste uli za takve sluajeve, kao i da je jedan
sveenik, Morber, bio prisutan? Da li ste, kao lan odbora trojice za pokrtavanje, pozvali Morbera na odgovornost?
Optueni: Ja o tome nisam nita uo.
Predsjednik: Ovdje imam izjavu seljana sela Peli,
kotar Virovitica, u kojoj se kae da im je od strane ustakih vlasti 1941. godine bilo saopeno da se moraju prekrstiti. I da bi sauvali poroice, s obzirom na to to su
vijeli ta se sa Srbima u Hrvatskoj radi, oni su bili pri173

siljeni a se prekrste, samo da im ne bi ene i djecu muili i ubijali po logorima. U toj dzjavi se kae da im je
Sreko Majstorovi, sa stanom na Kaptolu broj 9, govorio da treba da se prekrste. Ovu izjavu dali jsu potpisani
seljaci pred Izvrnim narodnim odborom u selu T eliu.
Kao to vidite, bio je ak oz Zagreba ovaj fratar koji
je tamo vrio prekrtavanje. Pa zar ga Vi niste pitali
kako je to dolo do toga da se cijelo selo Peli riajedanput uvjeri u ispravnost katolike vjere i prijee masovno
na katoliku vjeru?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Ovdje je i jedan zapisnik o prijelazu
na katoliku vjeru, sastavljen 24. II 1942. godine u rimokatolikom upnom uredu u Banjoj Luci. Jovo Radumilovi (sa jedanaestoro djece) izjavljuje pred potpisanim
svjedocima: da posve svojevoljno prelazi u katoliku
vjeru, uvjeren da jedino u katolikoj crkvi moemo spasiti svoju neumrlu duu i zato moli da pristupi u krilo
neumrle katolike crkve-. Mislite li da je zaista on
svojevoljno potpisao ovaj zapisnik?
Optueni: Ne znam, ja s njime nisam razgovarao.
Predsjednik: U istrazi, na pitanje: Da li Vam je
poznato da su Srbi bili progonima od strane ustaa prisiljeni na prelaenje u katoliku vjeru i da njihove m olb e ... , Vi ste odgovorili: U to pitanje mi ne ulazimo,
jer je episkopat jasno postavio principe prijelaza, a prelaznici su imali ravu pamet i slobodnu volju da to ine
ili n e . ..
A da li Vi shvaate da je cinizam to to ste izjavili
u zapisnik: da Vi Srbima danas dobacujete: pa vi ste
imali slobodnu volju i zdravu pamet da to inite ili ne, a
u sluaju da to ne uinite vas bi poklali, ali bi se vi pridravali tada principa slobodne volje- Zar to nije einizam? 1

174

Optueni: (uti).
Javni tuilac: Drue predsjednie, dozvolite mi a
postavim optuenome, u vezi s ovim, jedno pitanje. Optueni Stepinac, Vi ste u istrazi, na pitanje zato nisteodbili odlikovanje koje Vam je dao Paveli, odgovorili::
Nisam odbio kao ni drugi ljudi, iz toliko poznatih razloga, a kad bih odbio, ponovila bi se vjerojatno ista ili
jo gora stvar.
Optueni Stepinac, to mislite pod tim, ista ili jo
gora stvar?
Optueni: Nemam to da izjavim.
Javni tuilac: Vi imate da odgovorite na pitanja koja Vam se postavljaju.
Optueni: Ja sam rekao da se braniti ne elim, a vi
izvolite donijeti odluku i osudu kako elite i kako je smatrate za pravednu.
Javni tuilac: Optueni Stepinac, ali upravo to je
vaa odbrana. . .
Optueni: Ja se braniti ne elim . . .
Javni tuilac: Pa to je Vaa odbrana kad Vi kaete
da se ne elite braniti, i kad ne dajete odgovore na pitanja! Ovime to ste izjavili u istrazi, da li ste moda htjeli rei da ste bili prisljeni primiti odlikovanje od Pavelia?
Optueni: (uti).
Javni tuilac: Odgovorite.
Optueni: Ne elim davati odgovora, ne elim se braniti.
Javni tuilac: Optueni, Vi kaete u zapisniku da su
Srbi, kad su bili na stotine hiljada klani od ustaa, imali
zdravu pamet i slobonu volju, da slobono odlue da
li e prijei s pravoslavlja na katoliku vjeru, a nadbiskup, prema Vaemu, ne bi imao slobodnu volju da odbije
odlikovanje koje mu daje jean Paveli.
175

Optueni: (uti).
Javni tuilac: Vidite, to je sistem Vae odbrane. Vi
hoete time rei da Vi kao nadbiskup niste mogli odbiti odlikovanje koje Vam je dao Paveli, a s druge strane
htjeli biste rei da su Srbi, koje se na tisuu klalo 1941.
i alje, imali slobodnu volju da prijeu ili ne. Vidite li
kako se Vi branite. To ne znai da Vi branite one koje
se klalo, nego branite Pavelia i ustae, one koji su klali.
Uope je sistem Vae odbrane da Szbacite sa sebe odgovornost, a to ispada tako da Vi skidate krivnju i s Pavelia
i sa sebe i prebacujete je na one nevine Srbe koje su
ustae klali, krivnju za to to su ti Srbi bila nasilno pokrtavani. (U dvorani pljesak, predsjednik zvoni). Vidite
li kako je jadno ovo to Vi kaete. To nije logika obinog,
prosjenog ovjeka, potenog ovjeka, koji prosuuje svoju krivnju sa savjeu. Vi ste ovakvim svojim stavom
prekrili sve kanonske propise. Ja u Vas posjetiti na kanonsko pravo ukoliko ga ne znate, pa da vidite to sve
mora da uini ovjek koji prelazi s jedne vjere na drugu,
na primjer, s pravoslavlja na katolianstvo.
Optueni: (uti).
Predsjednik: Ovdje je izjava seljaka iz sela Budimci
iz kotara Naice. U njoj se pored ostalog kae: U mjesecu junu 1941. prije nego to je uslijeilo pokrtenje,
doao je u isto selo sveenik Sidonije i izjavio pred seIjacima da je on doao ovdje kao bog i rukovodilac ustaa, i tko se suprotstavi njegovim odlukama bit e smjeten tamo gdje su smjeteni ostali Srbi, tj. u logor Jasenovac. On je traio od mjetana da se prisilno pokrste.
Meutim, mjetani ovog sela nisu na ovo onijeli nikakvu odluku. Nakon toga, spomenuti sveenik otiao je
kod kotarskog predstojnika Martinia da on izda nareenje da se preko organa narodne vlasti djeluje na mjetane Budimaca. Kotarski predstojnik Martini doao je
176

zatlni zajedno sa sveenikom Sidonijem u selo, pokupio

sve ugledne ljude i rekao da ukoliko ostali ne odlue u
roku od jednog' sata da se pokrste, neka sakupe po 300
dihiara, da ee ih odvesti ustae pod straom u logor, a
ukoliko se ostali odlue na pokrtenje, da e ostati na
posjeu. Poto se seljaci ni na ovo nisu odazvali, doao
je ponovo svenik Sidonije i rekao: Tko misli da ivi
u hrvatskoj dravi, treba da bude Hrvat, a kao takav
treba da se prekrsti. Seljaci su na ovo odgovorili da se
ne tfeba odvie uriti, jer jo rat nije gotov. On je na to
rekao da nema drugog izlaza nego prihvatiti katoliku
vjeriii iii smjetaj u logor Jasenovac.
Svaki puta kad bi sveenik Sionije dolazio prijetio
je jedno te isto, tako da su mjetani bili prisiljeni da
pristupe pokrtenju, iako im je to bilo najtee. Sa sobom
je Sidonije uvijek vodio i ustae, koji su bili spremni na
svaki njegov mig, pa ako je bilo potrebno i da zaponu
s ubijanjem.
Da bi uspio u svojoj namjeri da pokrsti Srbe iz Buimaca, sveenik Sidonije dao je prethodno pohapsiti 20
ljudi iz Budimaca i susjednog sela Poganovaca, da bi
na taj nain zastraio ostale mjetane. Kod toga svaki
puta prijetio je Jasenovcem. Dalje mjetani Budimaca
izjavijuju da svim prijetnjama sveenika Sidonija da se
prekrste, nisu odgovorili sve dotle dok se njegove gronje
nisu ostvarile u sujednom selu Poganovcima, gdje su ljudi poklani samo zato to se nisu htjeli prekrstiti. Sveenik Sidonije, zajedno s ustaama, videi da se seljaei
ne odazivaju njegovu pozivu, naredio je biljeniku u Budimcima, Vujanovac Ivanu, da uplivie na te Ijue da se
prekrste. Kako nije bilo izglea da se nekuda pobjegne,
to su seljaci doista pristali na pokrtenje, iako protiv slobodne volje, samo da ih se ne odvede u logor.
177

 Da li su mjetani sela Budimaca imali slobodn.u

volju ?
Optueni: Ja sam sve rekao.
Predsjednik: Ako su u susjednom selu Poganovcima
ustae seljake poklali, a iz. drugih sela otjerali, da; ,lj. je
volja mjetana Srba za prekrtenje u Budimcima bila ,pptpuno slobodna?
Optueni: (Suti).
Javni tuilac: Drue predsjednie, ne.Jbi Ji imio..jtieto o tome rei optueni Mari,,. da li je i . on, $am.iyrio
pokrtavanje?
Predsjednik: (obraa se optuenom Mariu) Da li
ste, Vi vrili prekrtavanje i gdje?
Optueni Mari: Po nalogu svojeg biskupa bio sam
u Koloirna., zajedno sa svojipi kolegom. Mi smo se prvo
opirali da idemo na taj posao.
Presjednik: Zato ste se opirali?
Optueni Mari: Zato jer sam bio protiv toga, ba
radi sluaja Poganovaca; jer sam bio uvjeren da ti Ijudi
nisu slobodno pristupili katolikoj vjeri Ali, morao sam
ii u Koloe.

'
;

Predsjednik: Tko Vas je natjerao?

Optueni Mari: Biskup mi je zaprijetio crkv&nom
kaznom da moram ii. Bio sam poslan s nalogbm da
u roku od jenog tjedna moram vriti posao.
Predsjednik: Da li ste vidjeli, kada ste doli u to
selo, izvjestan akt prisile? Da li ste razgovarali sa seljacima?
Optueni Mari: Ti seljaci su bili uplaeni. Ja;:am
imao dojam, kad su dolazili na pouku, koja se drala u
koli a bila je raspodijeljena za djecu, za ene poslije
ruka, a za mukarce naveer; oni su dolazili saml .nije
bilo organa vlasti. . .
178

Predsjednik; Ali ste vidjeli na njima?

Optueni Mari: a, vidio sam kod samog ina prekrtavanja a je bilo mnogo svijeta koji je plakao. To
je mene dirnulo, jer sam pomislio: kako bi bilo mojoj
materi da mora prijei na rugu vjeru? Njima je bilo
teko. Kod ina prekrtenja bio je prisutan opinski biljenik iz Levanjske Varoi i on ih je dapae sa smijekom tjerao: >>Vi ste slobodno odluili da se prekrstite.
Ja sam njega na to odstranio, da ne smije biti kod samog ina.
Predsjednik: Da li ste kasnije bili u Koloima?
Optueni Mari: Nisam poslije nikada bio.
Predsjednik: Da li ste mogli za sedam dana, koliko ste bili tamo, dati potrebnu vjersku pouku?
Optueni Mari: Nisam mogao.
Predsjednik: Da li se to protivi kanonskim propisim a . . . to prekrtavanje na ovaj nain?
Optueni Mari: Da, ako se na silu prelazi na katoliku vjeru, protiv volje.
Predsjednik: Je li potrebno da osoba imade potrebnu
vjersku pouku?
Optueni Mari: Potrebno je.
Predsjednik: Temelj itu ?
Optueni Mari: Temeljitu.
Predsjednik: I onaj koji vri pouku i kasnije prekrtavanje, mora stei utisak a ti ljudi prelaze iz uvjerenja?
Optueni Mari: Po katolikim propisima, prelazi se
prema slobodnoj volji, nikoga se ne smije nasilno prevoditi na katoliku vjeru.
Predsjednik: Prema tome, po Vaem miljenju, prelaenje nije bilo u sklau s kanonskim propisima?
Optueni Mari: Pa, nije, naravno, treba slobodno . . .
Javni tuilac: Optueni Mariu, Vi ste uli to Ste179

pinac govori. a li je istinu govorio, da nije znao za prekrtavanje Srba, da se na silu prevode na katolianstvo.
Optueni Mari: Ja nisam pozvan. . .
Javni tuilac: Odgovorite na ovo pitanje ako je
bilo poznato i najzadnjem sveeniku, onda mora biti poznato i vrhovima, da se nasilno prekrtava.
Optueni Mari: Mislim da je bilo poznato.
Javni tuilac: Je li Vama, kad ste bili prisiljavani
da idete prekrtavati, palo na pamet da odete do nadbiskupa i da mu kaete: Preuzvieni, mene se sili. na
neto to ne odgovara ni ljudskim ni krianskim naelima vjere niti morala, na neto to je protiv kanonskili
propisa?
Optueni Mari: Tu ja potpadam po jurisdikciju
svojeg biskupa. . .
Javni tuilac: Potpadate pod kanonska prava .. . Zato Vi niste otili na Kaptol kada ste vidjeli da Vas
prisiljavaju tako neto raditi to ne odgovara postojeim
propisima?

Optueni Mari: U svojoj biskupiji svaki biskup je

odgovoran i ima odgovarati, ako bude pozvan na odgovornost.
Javni tuilac: Znate li da je optueni Stepinac lan
odbora trojice za pokrtavanje Srba u Hrvatskoj?
Optueni Mari: Nisam znao.
Javni tuilac: Jesti li itali Katoliki glasnik?
Optueni Mari: U ono vrijeme sam bio odsutan i
nisam znao.
Predsjednik: Optueni Stepinac, jeste li uli to kae optueni Mari o nainu prekrtavanja?
Optueni Stepinac: Jesam.
Predsjednik: Da li se slaete da je takvo prekrtavanje predstavljalo zloin.
180

Optueni Steipncu:: Ja nemam niti vie rei po lom

pitanju. (Smijeh u dvorani).
Predsjednik: a li Vam je poznato da su saveznici
nasilno prekrtavanje proglasili ratnim zloinom?
Optueni Stepinac: Da li je bilo proglaeno ili ne
moda jeste ali, kao to sam rekao, moja je savjest
mima i vi izvolite donijeti osudu kakvu elite.
Predsjednik: Tu je iskaz Nikole Novakovia i Petra
Musolina, koji smo dobili od Komesarijata za izbjeglice:
Par dana iza ustakog pokolja poslije 20. VII 1941.
doao je u nau opinu upnik Orli i ostao 14 dana obilazei srpski narod i nagovarajui ga da prijee na katoliku vjeru, jer e na taj nain moi ostati nesmetano
na svojim imanjima i a e se samo na taj nain moi
spasiti. Od naih seljaka nitko nije htio prijei. Zupnik,
kada je vidio da nema uspjeha, napus-tio je opinu i nije
olazio vie u ova sela. . . Po njegovu nareenju bili
su sazvani srpske seoske starjeine. upnik Orli odrao
je pozdravni govor u kojem je rekao da je katolika vjera
najstarija vjera na svijetu, da je to jedina prava vjera,
i da su Srbi bili prije Hrvati i rimokatolici, a kasnije se
odmetnuli. Poto u NDH ne smije biti nikakve vjere
osim rimokatolike, oni se moraju prekrstiti i na taj nain e postati ravnopravni s ostalim Hrvatima. S'rbi su
utke primili Orlievo predavanje. Kada je Orli doveo
naoruane ustae i andare, izvrena je ceremonija polaganja zakletve i pokrtavanja, te je izgledalo kao da je
sve zadovoljno, o emu nije moglo biti ni rijei. U istom
selu ustae su poruili crkvu . . .
To spada u Vau biskupiju? Oni su vrili takve stvari u Vaoj biskupiji kako to da niste znali za takve
strahote, o kojima svjeoe i ovi proitani dokumenti,
i drugi koje emo jo proitati?
181

O'ptueni Stepinac: Izvolite ih proitati.

Predsjednik: Jeste li to poduzimali?
Optueni Stepinac; Kako sam mogao i koliko mi je
savjest nalagala.
Predsjednik: Savjest Vairn nije nita drugo diktirala
nego da dozvoljavate ovakve stvari.
Optueni Stepinac: (Suti),
Predsjednik: (Cita dalje) U mjesecu veljai 1942.
godine doao je u nae selo upnik Santi Boidar iz
Zagreba i pokuao prisilno izvriti pokrtavanje. . .
Tko je upuivao upnike iz Zagreba na takve misije?
Optueni: Zvali su ih upnici koji su trebali. Svaki
je imao svoju misiju od dotinog'biskupa.
Predsjednik: Tko ih je slao iz Zagreba?
Optueni: Santi nije iz Zagreba.
Predsjednik: Je li odbor trojice imao zadatak da
alje upnike?
-.<.........
Optueni: Nije.
Predsjednik: Tko ih je onda slao?
Optueni: Misije je svaki dobivao od Duhovnog stola.
Javni tuilac: Da li ih je slao biskup, odnosno -P onova?
Optueni: Misije se mogu dobiti samo od Duhovnog
stola, mogu se dobiti samo kanonske misije.
Javni tuilac: Odbor trojice uspostavljen je na
Vau intervenciju da se svjetovana vlast ne mijea u to,
i taj odbor trojice imao je sam kompetenciju. Evo, iii
pie ovako: Ravnateljstvo za ponovu ima oshovati jedan
vjerski odsjek u nadlenosti kojeg spadaju svi poslovi,
koj'i se onose na sva pitanja prelaenja srpsko-istone
na katoliku, muslimansku evangeliku vjerti, . . Vi
ste se borili za ovu kompetenciju, a sada krivnju za organiziranje i slanje misionara, kbji su prlsilno, uz ustae
prevodili na katolianstvo s pravdslavne vjere preba182

euje na nepoznate upnike, prebacujete odgovornost sa

sebe na odbor trojice- .
Optueni; Ne prebacujem nita,
Javni tuilac: Evo to pie jedan rimokatoliki upni
ue: 23. listopada podnijet je raun za trud i trokove
o isusovaca. Ovom vjerskom odsjeku nije bilo poznato
da su imenovani vrili prijelaz s grkoistone vj ere . . .
Kako rad okO prijelaza iina preko ebe ovaj vjerski odsjek po narenju najvie vlasti, a koji je usko vezan s
duhbvnom vlau, vrlo je nezgodno da s radi bez znanja
ovog osjeka.
: Javni tuila: Nisu tu onovni krivi uphici i misionari, nego onaj odbor koji ste Vi ustanovili i spominjali u rezolucijama.

Optueni: Sto je moja krivnja, ja rado preuzimam na

sebe.
Jouni iuilac: Krivnja je utvrena.
Optueni: Pa, ako je utvrena, izvolite donijeti takvu
osudu.

Javni tuilac: Vi se ne nalazite na optuenikoj klupi Vaom voljom, nego zbog krivinih djela.
Predsjednik: Evo izjave mjetana sela Jasenka. Oni
kau da su akciju za pokatolienje u Jasenku vodili u
ljeto 1941. goine: ime Ivanovi, don Mile Abramovi
i anari iz andarmerijske stanice, koji su govorili: da
nam je jedini spas ako prijeemo na rimokatoliku vjeru. Poslije toga Mikan nije dolazio u Jasenak. Tko
je bio Mikan?
Optueni: Ne znam.
. Predsjednik: Nije bio upnik u Ogulinu?
Optueni: Mikan?
; Predsjednik: Da.
. Optueni: Da, u Ogulinu.
183

Predsjednik: (nastavlja s, itanjem). On je : ,izvrio

popis Srba koji su se javili za prijelaz. Svakom licu traio je u ime taksa u gotovom 170 dinara. Tako je upnik
u dva maha ubrao od Srba u Jasenku 80.000 dinara i
odnio. ih u Ogulin. Poslije je upnik poslao iz Ogulina
letke, u kojima je pozivao Srbe da dou u Ogulin u grupama po 50, da se prekrste. U njima je jo prijetio Srbima, ako ne postupe kako im on nareuje, da e opet
stradati, ali ovaj puta gore nego prije, i onda im on neee
pomoi. Srbi se nisu smjeli odazvati, jer nisu smjeli
putovati u Ogulin, ve su mu javili da on doe u selo>
i izvri pokrtenje. Da li ste poznavali upnika Mi~
kana?
Optueni: Jesam.
Predsjednik: Evo to kau stanovnici sela Tenje (ita): Na dan 12. X 1941. bili smo prisilno prekrtavani
sa srpsko-pravoslavne na rimokatoliku vjeru. Crkvenom
obredu su bili prisutni rimokatoliki sveenici: dr Josip
Sefler, Franjo Jungvirt, Ambrozije Mileti i otac KolbFratar Mileti je prije toga vrio prisilu i prijetnje radi
prijelaza. To je poelo ve mjesec dana prije. Ustaki
tabomik zatraio je da svi Srbi imaju zatraiti prijelaz
na katoliku vjeru. Prvih dana bilo je podneseno malo>
molba ali kasnije je narod podnosio vie molbi, jer
nije bilo drugog izlaza. Tako se je 700 porodica u Tenju
obavezalo da e prijei na katoliku vjeru. Zbog: foga to,
nisu blagovremeno podnosili molbe, ustae su jedne noi
digli est porodica i otjerali ih u Slavonsku Poegu. Nakod toga su neki bili vraeni, jer su izjavili a e se
prekrstiti.
A sada evo ta je o dr Petru Berkoviu pisao ustaki tabor u Drniu, dne 24. VII 1941. (Predsjednik ita
potvrdu, kojom se potvruje da je dr Petar Berkovi bio>
dobar i estit Hrvat i da se ve 14 godina bori u usta184

kom pokretu. Bio je ustaki povjerenik za Krajinu, a

kasnije postaje ustaki povjerenik za cdjeli kotar Knin,
gje s ustaanaa razoruava cijelu diviziju srpske soldateske).
Da li i Berkovi spada meu one nedune katolike
sveenike koji su straali od narodnih vlasti?

Optueni: (Suti).
Predsjednik: Da li je, optueni Stepinac, Va odbor trojice vodio rauna o djelima pater Sidonija olca?
Optueni: To bi trebalo konzultirati Solca, da li je
to istina.
Predsjednik: Njega konzultirati? Pa mi emo jo
dosta govoriti o njemu. Vaa tampa govorila je o njemu,
pisala je o njegovu uspjenom prekrtavanju Srba. . .
Koliko se esto sastajao Va odbor trojice?
Optueni: Nije se uope sastajao, nije imao mogunosti.
Predsjednik: Zato nije imao mogunosti? Zar zato
to se nije moglo putovati? 1941. godine jo se je moglo
putovati.

Optueni: Nije se mogao sazivati svaki as.

Predsjednik: Znai, taj odbor uope nije radio?
Optueni: Praktiki, odbor nije raio, nego je svaki
biskup radio na svom poruju.
Predsjednik: Svrha tog odbora bila je, prema tome,
savreno promaena?
Optueni: Silom prilika.
Predsjednik: Dakle, Vi ste taj obor ustrojili samo
zato da se pokaete pred vanjskim svijetom, a kada ste
dobili taj zaatak od biskupske konferencije, ona se
vie niste brinuli za to i pustili ste da stvari idu svojim
tokom?
185

Optueni: (Suti). jaoni tuilae: Drue presjednie! Molim jedno 'pitanj e (obraa se Stepincu): Gptueni Stepinac, koje
.je jo organe imao odbor trojice? Kako su se oni zvaii?
Optueni: Ne sjeam se. ,
Javni tuilac: Kako se ne sjeate? To spada u rezoluciju, to je jedna vana stvar. Vi se ne sjeate tih
stvari? Nezgodno je kada Vas mi pitamo, kada Vas moramo podsjeati na. stvari za koje tvrdite da su pfincipijelne, da ste se na njihovoj liniji borili, za mogunost
slobodnog prijelaza. Evo vidite tko je bio ispod odbora trojice. Bio je radni izvrni odbor za pitanje konverzije grko-istonjaka na katoliku vjeru. Katoliki episkopat izabrao je u taj odbor: prdf. Hermanna s bogoslovskog fakulteta, dra Janka Kalaja, Nikoiu Beria. . . Je li
to istina ili nije?
Optueni: Jest, istina je.
Javni tuilac: Jesu li oni radili?
Optueni: Nekoliko puta su se sastajali, ah kasnije
su prestali s radom.
Javni tuilac: Jeste li odobravali njihov rad?
Optueni: Nismo imali razloga da oponiramo.
Javni tuilac: Pa to je ono to optunica kae, da
ste, naime, Vi rukovodili sa svim prekrtavanjima i da
ste Vi odgovorni za sva ona nasilja u vezi s prekrtavanjem, da niste imali nita prigovoriti izvrnom odboru
i da ste, prema tome, odobravali njegov rad. A odbor je
:znao to se dogaa na terenu. To e se vidjeti i iz izjave
Janka Simraka, koji je zajedno s Vama sainjavao odbor trojice.
Optueni: On moe kazali to ga je volja, a ja iz. javljujem svoje.
Javni tuilac: Samo to ste obojica bili lanovi jednog te istog odbora. Dakle, ne samo faktino, neko i for186

maimo pravnu .odgovomost ^ ako smatrate da je potrebno utvrditi moemb izvt^iti, jer je sve to utvreno dokumentima.
Predsjednik: Vi ste -maloprije osporili da bi Solc
bio u stanju uiniti stvari koje smo ispomenuli. Ja u
Varn proitati jo nekoliko izjava o olcu (ita): Odmah poslije ubistva srpskog pravoslavnog sveenika iz
Naiea u kolovozu 1941. godine doao je- u Ceremonjak
pater Sidonije olc i nagovarao je Srbe da prijeu u
rimokatoliku vjeru, govorei im da ta e oni sada raditi kad su izgubili svog sveenika, da je najbolje da
prijeu i on im je naredio da se upiu i da ga ekaju
pre crkvom na an 19. kolovoza 1941. godine. Kad je
on doao toga dana, pred crkvom nije zatekao nikoga
I poeo je prijetiti Srbima da on nee biti on ako Srbe
za to ne kazni i ne utjera ih da prijeu na katoliku
vjeru. I odmah poslije toga, u kolovozu 1941. godine,
doli su ustae u selo i upali su u kuu arka Dokia,
ubili mu sina Stevu i sve popljakali. Zatim su pokupili 18 srpskih mukaraca i potjerali ih u logore. Usput
su *ih tukli i maltretirali. Kad su to vidjeli ostali Srbi,
kad su vidjeli da im nema spasa, otili su u Naice pater
Sidoniju i kazali da e se prekrstiti. Poslije toga su
Srbi zbilja preli u rimokatoliku vjeru. Ustae su tada
pobili mnogo Srba da bi zastraili ostale Srbe. Tako su
u selu Ivanjica, kotor Slavonska Poega, pobili mnogo
Srba.-
.........

Da vam proitam sada izjavu seljaka iz sela Borova:
Potpisahi seljaei izjavljuju da su u drugoj polovini 1941.
godine, za vrijeme poznate kampanje. katolikog klera
i ustakih vlasti za prisilno prekrtavanje Srba, za to
prekrtavanje naroito se angairali;An6Uja>- Gregi i porodice Hil i Pali. Grovorili ;su: Srbmia da se ;sjete /slike
Daljaca koji su svi bili protjeraiii za Srbiju. Frili187

kom sahrane jenog seljaka iz sela Dudika, ust-aia:-.su

pohvatali mnoge. Srbe i otjerali ih u logore, gdje s^ .bii.i
ubijeni.
Vi ste rekli da niste znali nita o nasilnom prekrtavanju, da niste znali da se vri prisila za prekrtavanje
onosno, nekako drugaije ste se izrazili o toms . ranije?
Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Da li ste itali katoliku tampu za vrijeme okupacije?
Optueni: Citao sam.
Predsjednik: Katolieki list broj 38 od 25, rujzra
1941. godine, na strani 451. donosi dopis s nasiovom;
Cijelo selo Budimei prelo u katoliku crkvu. U tome
se opisu kae, da je u nedjelju 14. rujna prelo cijelo
selo Budimci u katoliku vjeru. Pripremu za prelaenje
izvrio je otac Sionije Solc. Po Vaem miljenju,
koliko bi trebalo otprilike jednom sveeniku da ozbiljno
pripremi 2300 lica, meu kojima je bilo i djece, za prijelaz u katoliku vjeru da li bi trebalo vie o godinu dana?
Optueni: Ne bi trebalo.
Predsjednik: U istom dopisu kae se dalje, da je
ovom prelaenju na katoliku vjeru prisustvovaio i vie
drugih sveenika i da je nakon obavljenog prijeia:; narod otpjevao Tebe boga hvalimo a kako je u-stvari
sve to izgledalo, uli smo maloprije od optuenog Maria, uli smo s kakvim je oduevljenjem n a ro d o.tpjevao Tebe boga hvalimo. U ovome dopisu naroito . je
naglaeno da prijelaz nije izveden silom. To je izalo u
vaem Katolikom listu, koji smatra za potrebno. da
naglasi da prijelaz nije izvren silom, jer se u to vfijgme vrio prijelaz i silom. Pa se dalje u istom dopisu
kae da u Budimce dolazi stalni katoliki sveenik koji
188

ce to vriti redovnu duhovnu slubu kao to se ona vri

i u: svekoj drugoj katolikoj upi.
Eh?o, Katoliki list u broju od 3. VIII 1941. u vijesti iz Bjelovara donosi obavijest rimokatolikog upnog
ureda sv. Terezije u Bjelovaru, da prelaznici moraju vriti vjerske dunosti. Katoliki list prenosi iz tjednog bjelovarskog lista Nezavisna Hrvatska, upozorenje, prema
kojejftu svi prelaznici s pravoslavlja u katoliku vjeru moraju obavezno polaziti u nedjelju i blagdane sv. misu, i
to-mise s propovijedi. Dalje se kae u upozorenju da e
se nabaviti blokovi, koji e se svake nedjelje i blagdana
izdavati uz pismenu potvrdu prelaznicima, kao dokaz da
su o'bavili vjerske dunosti. Osim toga, veli se u upozorenj'U da e se za sve prelaznike drati obavezni vjeronauk, koji e morati svi bez iznimke polaziti. Da li
ste itali ovaj oglas?
Optueni: Toga se oglasa ne sjeam.
Predsjednik: Nije li Vam se inio udnim onaj sluaj :u Budimcima, kao i ovo ovdje?
Optueni: Ja sam svoje rekao, gospodine predsjednie.
Predsjednik: Nova Hrvatska, u broj 11 od 13. I
1942, y lanku Vraanje vjeri svojih djedova donosi
izvjestaj o sveanosti u Kamenskom kraj Karlovca, prigodom prekrtavanja povratnika s grko-istone vjere,
Veli se da je, juer prigodom pokrtavanja pripadnika
grko-istone vjere upriliena u Kamenskom velika sveanosl. Prekrstilo se preko 400 prelaznika. Prisustovali
sti sveanom inu veliki upnik, ravnatelj upskog redarstva, pouzdanik ustakog stoera, predstavnik ustake vojnice, upski promibeni izvjestitelj i drugi. Prije samog
ina. veli se dalje odrao je prisutnima govor dekan, koji ih je pozvao da budu odani katolikoj crkvi,
vjeri, Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i Poglavniku .
189

Nova Hrvatska objavljuje u broju od 9. IV 1942;.

da su Vama povratnici prigodom prekrtavaftja slali pozravne brzojave. Da li ste Vi dobijali neke pozdravne
brzojave?
Optueni: Dolazili su.
Predsjednik: Evo, Nova Hrvatska- objavljuje niz
tih telegrama koje su Vama slali prelaznici prigodom prekrtavanja. Prelaznici su Vam poslali telgrame iz Gainaca, kotara Voina, Poege, K u tje v a ... Telegram iz ? o ege glasi:'^Prigodom vraanja u vjeru svojih djedova,
aljemo izraze uboke odanosti vama i sv. crkvi, molei
vas za zatitu . .
Da li ste primili ovaj telegram?
Optueni: Dolazili su.
Predsjednik: U brzojavu iz Voina veli se da 2300
prelaznika, koji su sakupljeni u Slatinskim Drenovcima,
pozdravljaju Vas kao svog crkvenog poglavara. U brzojavu iz Kutjeva alju Vam prelaznici pozdrave prigodom
svog pokrtavanja i izraavaju Vam odanost. Iz Gainaca,
kraj Orahovice, takoer obivate telegram, gdje Vam prelaznici izraavaju vruu sinovsku ljubav i oanost. Da
li ste se potrudili, kad primate takve brzojave i kad Vas
obavjetavaju b pokrtavanju, da ispitate pod kojim. je
uslovima, na primjer 2300 ljudi u Slatinskim Drenovcima prelo na katoliku vjeru ?
Optueni: Gospodine predsjednie, ja sam svoje rekao i kod toga ostajem. (U dvorani smijeh).
Predsjednik: Ja sam VaS pitao, da li ste se ikada
potrudili da se informirate kako se vre ta prekrtavanja.
Optueni: Ja sam znao tono to je moja dunost,
i ja sam je izvrio.
Predsjednik: To ovisi o tome kakvu dunost postavi
ovjek pred sebe. Ako ste Vi postavili pred sebe dunost
da uz najvee pomaganje i potporu ustaa, uz najvee
progone Srba od strane ustaa, uz klanja to vie Iju190

di pokrstite, onda-ste svoju dunost .dobro izvrili. Ako*

ste pak, postavili pred sebe zadatak da budete ispravan
graanin i da ne vrite krivino djelo protiv naroda
onda svoju unost sigurno niste ispunili.
Oplueni: (Suti).
. Javni tuilac: Molim Vas, optueni. Janko Simrak bio
je zajedno s Vama u odboru trojice, jeste li Vi u tom
odboru ikada doli u nesaglasnost, meusobno neslaganje?
Qptueni: Ne. .
Javni tuilac: Znai da: ste se slagali u svim pitanjima.s Jankom Simrakom, da ste se slagali i u : pitanjima prijelaza.
Optueni: Naelno, da. . . . . . . . .
Javni tuilac: Vipostavljate naelnu liniju, a tu su
misije i veliki ustaki upani da liniju provedu u djelo.
Proijat u to Janko Simrak pie o tome 1942. godine:
Odredba o prijelazu grko-istonjaka za prevoenje neka se odmah uredi i crkveni odbori koji e pomagati
upnicima u cijelom poslu, ne samo kod organizacije prijelaza nego i kod olakanja prelaska. Svaki upnik neka
ima pre .oima da su doli historijski dani nae misije
koje se ne moemo niti smijemo ni pod koju cijenu odrei, nego za koju moramo raiti svim silama .. Koji
su to historijski dani?
Optueni: To je grko-katoliki biskup, oni imaju svoj
posebni obred.
Javni tuilac: Ostavite grko-katolikog biskupa, Vi
i Janko Simrak bili ste u jednom odboru. (Cita dalje):
. . . Sada se na djelu ima pokazati ono to je kroz stoljea . . . Sto to znai?
Optueni: Gdje je to iznijeto?
Javni tuilac: To je iznijeto u episkopalnom Vjesniku krievake biskupije, br. 2 iz 1942. godine strana 10.
191

Optueni: On mene o tome nije prije pitao.

Javni tuilac: Vi, prema tome, niste odgovorni za
ono to zajedno s Jankom Simrakom radite u jednoj organizaciji?
Optueni: To je on uinio sam u svojoj biskupiji.
Javni tuilac: A izjavili ste da s njime po tim pitanjima, po pitanjima prekrtavanja, niste doli u nesuglasice.
Optueni: Mene u tom sluaju nije nita pitao.
Javni tuilac: Nije pitao. Pa itav odbor trojice
postoji samo za prekrtavanje. . .
Optueni: Svaki biskup bio je samostalan, uprkos
tome.
Javni tuilac: Vi ste bili jedinstveno rukovodee tijelo za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu. U tom tijelu
ste djelovali Vi i Janko Simrak?
Optueni: Ja ponavljam da je svaki biskup uprkos
tome ostao potpuno samostalan u svojoj biskupiji.
Javni tuilac: Ovo je Va sisteim obrane, da prebacujete krivnju na drugoga.
Optueni: Ako vi mislite da sam kriv, ja vrlo rado
preuzimam krivnju na sebe, izvolite donijeti osudu kakvu
elite.
Javni tuilac: (ita dalje izjavu Simraka): U pitanju prijelaza dosada smo jako malo uinili samo zato to
smo bili neodluni, to su nas vezivale male zapreke i
prigovori ljudi. Svako veliko jelo ima svojih protivnika, ali zato ne smijemo klonuti duhom, jer se radi svim
naporima na spasavanju dua, na najveu slavu Kristovu.
Na rad je legitiman u smislu oluka Svete Stolice i svete kongregacije kardinala istone crkve, i nema smisla
odluke okrunicama odgaati.
Janko Simrak dolazi na biskupske konferencije, Janko imrak je lan odbora trojice, Janko imrak je
192

crkveni funkcioner koji odluuje o svim principijelnim

pitanjima, o pitanjima organizacije prijelaza, jasno je da
je Janko imrak onaj s kojim ste Vi u suglasnosti, s kojim ste donijeli suglasnu liniju, s kojim Vi suglasno radite . . .

Optueni: Uprkos tome ostao je potpuno samostalan

na svom teritoriju.
Javni tuilac: Uprkos svemu tome, ono to je napisao ostaje napisano, a to Vi sada demantirate
to je druga stvar.
Predsjednik: Saa u Vam proitati iz Katolikog
lista- broj 39 od 1. listopada 1941. godine, strana 462:
Okrunica!
Vjerozakonski prijelaz.
Ministarstvu unutranjih poslova NDH.
Broj 3438-MUP/41 u Zagrebu, 16. rujna 1941.
Uslije politikih prilika znatno se u zadnje vrijzeme pojaao broj vjerozakonskih prijelaza: poglavito s
vjere istono-pravoslavne i mojsijevske, pak se u svrh u ...
Kako to kae okrunica, uslijed politikih prilika?
Okrunica ministarstva unutranjih poslova tampana u
vaem poslubenom organu Katolikom listu, ne kae uslijed vjerskih prilika, nego uslijed politikih prilika. Vidite, oni su iskreniji. Ministarstvo unutranjih
poslova, ustako ministarstvo, ono jasno vidi i znade da
se ne prelazi iz uvjerenja, nego zbog politikih prilika,
tj. uslijed prisile, i daju tu sve mogue upute, i konano
kau: Uprkos tome ogaa se da pojedini uredi ine takovima prijelazima smetnje bilo traenjem suvinih formalnosti, bilo zatezanjem izdavanja propisanih potvrda
u smislu zakonske oredbe . . .
Srvinih! Ministarstvo veli: suvinih formalnosti! Tu se govori o dravnim uredima, da dravni ure193

di trae suvie formalnosti: Bilo zatezanjem izvjesnih

propisanih potvrda, bilo traenjem pa i ubiranjeny:taksa
odnosno pristojba, koje propisi ne predviaju. (Cita dalje): Poziva se stoga naslov da poslove oko vjerozakonskih prijelaza svrava hitno i bez otezanja, a narodto
da ne ubire od stranaka takse i pristojbe koje nisu zakonom predviene. Za svaki propust u tom pravcu, bit e
odgovorni urenici pozvani najstroe na odgovomost. Kotarske oblasti e odmah po primitku ovog rjeenja shodno uputiti podruna opinska poglavarstva o odredbama
ovog rjeenja.
Za dom spreman.
Opi pomonik ministra unutranjih poslova;
Okrunica nadbiskupije zagrebake broj 15,9.64
1941. kae ovako: Ova se okrunica priopuje vl. duobrinom sveenstvu na znanje s time da bi se i sa svoje
strane poradilo da se zatraeni vjerski prijelazi to hitnije i bez zapreke obave. Sto kaete na to?
Optueni: Nita ne kaem.
Javni tuilac: Sto je zapreka s Vaeg stanovita?
Sada govorite s crkvenog stanovita to bi moglo biti zapreka? Zapreke bi mogle biti i to, da postoji svecnik koji oe i kae: Ljudi prelaze na silu, ja neu prekrtavati. To bi bila nepotrebna formalnost, preko koje,
po Vaem nalogu, treba prijei.
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Prema zamolbi mindstarstva 'unutranjih poslova od 16. rujna 1941. broj 34. 238 : -MUP/1941.
upuuje se duobrino sveenstvo da se sluajevi gdje
bi bio primjeen rad organa dravnih vlasti. protivan
intencijama ove okrunice, dojave tom ministarstvu radi
poduzimanja potrebnih mjera.
Dakle, ako se sveenik namjeri na dravnog inovnika koji mu ne bi iao naruku, koji je poten. i nee
194

da pomogne u tome, onda ga treba denuncirati kod ministarstva unutranjih poslova. To Vi 26. rujna 1941. godine dajete svojem sveenstvu i to tampate u vaem poluslubenom glasilu. Vi kaete da ovaj odbor trojice nije radio i da je preputao djelovanje?!
Ja u Vam proitati izvjetaj biskupskog ordinarijata akovakog broj 848/1.942 B. akovo, 16. II 1942.:
PreasnOm Oboru trojice biskupske konferencije za vjei'ozakonske prijelaze gje biskup Akamovi izvjetava odbor trojice, koji smatra svojom pretpostavljenom vlasti.. ., a Vi kaete da taj odbor ne radi? On kae da alje misionara na pouke za prijelaz na katolioku
vjeru u selo Paetin kod Bradina, gdje ima 1200 osoba
koje ele da prijeu na katoliku vjeru. U Paoetinu
ima mnogo prelaznika, koji broj svakim danom raste.
Stoga vam dajem crkvenu misiju i sakramentalnu jurisddkciju da preuzmete pouku i izvrite propisani vjero-zakonski prijelaz grko-istonih itelja u rimokatoliku
vjeru. Da li e asni otac izvriti skromno ili sveano,
neka se posavjetuje s nadlenim podupanom velike upe Vuke.
. . . Dakle, taj veliki upan e odluiti da li e se
vjerozakonski prijelaz izvriti sveano ili skromno. Da
li se veliki upan velike upe Vuka smije plesti u sveane
crkvene stvari ?
Optueni: Ne smatram vie nita potrebnim u tom
pitanju odgovoriti.
. ;.
Predsjednik: (ita dalje) U selu Trpnji ima oko 550
obitelji s 2200 osoba. Ovi itelji svi su grko-istone vjere
i svi pristaju da prijeu u svetu rimokatoliku crkvu.
Na kraju se kae: Obraun za sve trokove uinit e se
s preasnim odborom trojice biskupa.
Dakle, s Vama ee se urediti trokovi. Nije to bila
tako bezazlena ustanova kako Vi nas elite uvjeriti. Ako
13*

195

biskup Akamovi smatra potrebnim da Vas izvjetava

o svakom selu . . .
Javni tuilac: Molim, da pitam optuenoga: Vi ,ste
uli kako Vas izvjetavaju biskupi. Jeste li se Vi zamislili odakle i kako to da hiljade i hiljade Srba naglo prelaze na katolicizam? Jeste li se zamislili o tome i kako to
sebi obrazlaete, ako stanemo na stanovite da Vi o ustakim zloinima niste znali nita? Cime Vi obrazlaete takovo masovno prelaenje Srba na katoliku vjeru u to
vrijeme?
Optueni: Nemam nita za obrazlagati. O tome e
jedanput donijeti svoj konani sud povijest.
Javni tuilac: Vi niste pitali povijest kada ste obrazovali odbor trojice, a niste pitali povijest ni ona kada
ste radili s ustaama. To nema nikakove veze s ovim
kada Vi kao optueni sjeite ovdje. Jeste li mislili kako
da obrazloite tako velik broj prijelaza?
Optueni: Ponavljam da mi je savjest mirna.
Javni tuilac: Jer je povijest ve kazala. . . Povijest
je to to Vi sjedite na optuenikoj klupi. To je povijest
kazala . . . (Buran pljesak).
Predsjednik: Dakle, Akamovi zna za masovne prijelaze, a Vi kaete da niste uli za njih, da je svako
individualno morao podnijeti molbu. Akamovi kae kako su to vrile upravne vlasti, da su kotarske vlasti i opinska poglavarstva pokupili molbe i te dostavljali sve
zajedniki u jednoj jedinstvenoj m olbi. . .
Sada emo proitati zapisnik presluavanja dra Janka imraka, biskupa krievakog, od 22. V 1945. godine:
U listopadu 1941. godine, na poziv zagrebakog nadbiskupa, odrana je u Zagrebu biskupska konferencija u
nadibskupskom dvoru. Prisustavali su osim zagrebakog
nadbiskupa, Akamovi biskup akovaki, biskup srebreniko-krki Viktor Buri, Bonefai biskup split196

ski, imrak biskup krievaki i Mii beogradski.

Bosanski biskupi nisu bili prisutni. Dnevni red predloio
je Stepinac i prisutni su ga primili sa slijedeim tokama:
1. Prijelaz na katoliku vjeru, 2. Pismo biskupa Garia i
Miia u kojima upozoravaju na pokolje u Bosni i Hercegovini, 3. Progoni idova, i 4. Onos ustakih vlasti prema politikim uhapenicima.
Vi ste, dakle, znali za pokolje, jer ste o tome razgovarali na biskupskoj konferenciji. I premda ste znali za
pokolje i o tome razgovarali, premda su biskupi Gari i
Mii pisali o tim pokoljima, Vi iz toga ne izvlaite nikakvu konsekvencu. Ne samo da ne odustajete od prekrtavanja, nego, samo da forma bude ljepa, stvarate
odbor trojice koji e tu stvar bolje i spretnije voditi
nego dotada, a osim toga, Vi se ne ustruavate da i dalje idete u svim moguim prilikama s ovim Ijudima s kojima ste tu slikani.
Da li bi to na Vaem mjestu uinio Josip Juraj Strossmayer, koji je imao petlje i Franji Josipu rei svoje
miljenje?

Optueni: (Suti).
Predsjednik: Kakvu je ulogu u prekrtavanju vrio
vjerski odsjek Ponove?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Vjerski odsjek Ponove uputio je dopis rimokatolikom upnom uredu u Kutini, 25. listopaa
1941. godine, u kojem se kae: Dostavljen nam je pred
23. listopaom raun za trud i trokove otaca isusovaca.
Meutim, ovom vjerskom odsjeku nije bilo poznato da
oci isusovci vre pouku grko-istonih i da se nalaze na
teritoriju vae upe, dok nije stigao raun naslovu, Kako
sav rad oko prijelaza imade preko sebe ovaj vjerski odsjek, po nareenju najviih vlasti, a koje su usko vezane
197

s duhovnom vlau, nezgono je a se to radi bez znanja

ovog" odsjeka.
To Vam je javni tuilac ve proitao. Evo, tu je-driginal Kakvu ulogu je igrao Juriev u tom vjerskom
odsjeku?
Opiueni: Dionizije Juriev? On je bio kapelan po.-.
glavnika.
Predsjednik: Da li je bio nadstojnik vjerskog odsjeka?

Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Tu je njegov originalan potpis.
Optueni: Moe biti.
Javni tuilac: Zna on vrlo dobro. esto ga je primao
na povjerljive razgovore. Imamo za to dokaza. Sada tvrdi da ga ne pozna.
Optueni: Juiiev je jedanput sa mnom razgovarao:
U to pitanje ne elim dalje ulaziti.
Predsjednik: Jeste li znali da je preko dvadeset pravoslavnih crkava, neto sa stvarima, a neto bez stvari,
pretvoreno u katolike crkve? Da li ste pozvali Akamovla na ogovornost za to?
Optueni: Rekao sam svoje i uskraujem odgovor.
Predsjednik: Da ste ga pozvali na ogovornost, VI
bi to ovdje kazali. Ali vi to ne kaete jer nije zgono
izjaviti da ga niste pozvali na ogovornost.
Oplueni: Ja nisam. . . kada jedanput budu objaljeni svi dokumenti, i kada se bude moglo otvoreno, slobodno i ispravno pisati, sve e izai na vijelo.
Javni tuilac: A ono to pie Akimovi, zar to nije
otvoreno i istinito? To su sve Vai dokumenti, to su sve
Vaa saopenja, i to ste se Vi krili, a Sada mislite da
zbog toga to je to sve izneseno javno, da zbog toga nema slobode.
198

' O'ptueni: Sve e izai jedanput na vijelo.

'Jdvni tuilac: Sada je izalo na vidjelo, i to su Vaa
djela, a Vi ne znate to da kaete.
'Optueni: Vi onda izvolite prema tome suditi.
Predjednik: Mi govorimo sada samo o nasilnom preki*tavanju Srba. Bez obzira na to kakve principijelne izjave eiite dati, ovo pitanje ostaje od vanosti. Da li je
tono' da ste Vi znajui da su Srbi prisiljeni na prekrtavanje vrili prekrtavanje i dopustili da se njihove crkve i crkvena imovina koriste za katolike upne
uree i katolike crkve? To je bitno pitanje za sud, a ne
Vaa izjava koju uvate u rezervi za konac rasprave. . .
Javni tuilac: Ovo je, optueni Stepinac, jedinstvena pralika da iznesete sve na vidjelo, i dana Vam je mogunost da zaista sve iznesete.
Optueni: Iznijet u onda kada zaista bude prava
mogunost i prilika.
Javni tuilac: Danas je ta prava mogunost. Kada je
puteno onim stotinama hiljada na katoliku vjeru silom
protjeranih Srba da se odlue kamo hoe danas u slobodnoj zemlji i kada oni kau: bili smo silom prekrteni->, znai da sloboda savjesti i vjeroispovijesti nije
bila u -NDH, nego da je ona u naoj Republici. Ja
molim sud da optuenoga upozori i da trai da on sve
iznese na vijelo. (Buran pljesak). Nai su organi uloili mnogo truda da ispod zemlje iskopaju sve na vidjelo,
da pronau svako tajno sklonite. Onda i Vi, optueni
Stepinac, iznesite sve na vidjelo. Moda jo imate neto
zakopano? (Smijeh u dvorani).
Predsjednik: Proitat u vam izjavu paroha iz Bijelog rda, danu pred Mjesnim narodnim odborom u Bijelofn Brdu: 1941. doli su franjevci u Bijelo Brdo, a
me'o njima bio je i pater Kamilo. Oni su prepravili pra199

voslavnu crkvu na katoliku na taj nain to su izbacili

ikone, a ostalo posue koje su odnijeli u Osijek, pohranili su u franjevaki samostan. Sve te stvari bile su tamo do osloboenja, kada su odande prenesene natrag u
Bijelo Brdo. Dalje se u izjavi kae, da mnoge stvari nisu ni do anas vraene. Izjava je dana dne 15. februara
1946. godine.
Da li ste Vi kao lan odbora trojice protestiraii
protiv takvog ina?
Optueni: Nemam nita da kaem.
Predsjednik: Akt apostolske administrature krievake biskupije iz 1942. godine, gdje se odreuje da gospodin Nenad Gavrilovi preuzme bivu grko-istonu parohiju u Bolfima, kao i gospoarske zgrade i svu raspoloivu imovinu, i da je pripoji krievaekoj biskupiji, Ovaj
akt potpisao je administrator imrak.
Da li je imrak bio na konferenciji na kojoj ste dali
direktive za vrenje prekrtavanja i postupka kod njih?
Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Sigurno da jeste, kad on to kae u zapisniku. Kad je on tako radio, znai da su takve biie
direktive, jer on uprkos tome nareuje svome potinjenome da preuzme parohiju grko-istonu u Bolfima. A Vi
niste traili nijedan objekat da Vam se da? Niste traiii
nijedan objekat iz tih grko-istonih parohija?
Optueni: Ja ne ulazim u to pitanje.
Predsjednik: To je bar jednostavno ogovoriti.
Optueni: Ja ne ulazim u to pitanje.
Predsjednik: Vi ste vrlo oprezni, jer vidite a ja
imam jedan dokumenat u ruci koji ste Vi vlastoruno
potpisali. (U dvorani buran aplauz i odobravanje). P ogledajte, je li ovo vlastoruni Va potpis. (Jean od slubenika prinosi optuenom dokumenat, koji on paljivo
razglea).
200

 Je li to Va rukopis?
Optueni: Jest.
Predsjednik: Evo kako glai taj dokument:
Poglavnie! Slobodan sam obratiti se na Vas u slijedeoj stvari: trapisti su morali napustiti svoj samostan
u Rajhenburgu i sada se nalaze kao bezdomci, privremeno kao gosti, kod svoje subrae u samostanu Marija
Zvijezda u Banja Luci. Budui pak da bi oni vrlo rado
osnovali svoj vlastiti samostan negdje u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, to Vas, Poglavnie, uljudno molim, da
bi im podijelili kakvo mjesto, kakvu kuu i neto zemljita da bi mogli urediti svoj vlastiti samostan. . .
Budui da su trapisti u Rajhenburgu sve izgubili, to
su sada bez ikakvih sredstava i razumljivo je da oni ne
bi mogli plaati sada stan ni zemlju. U Rajhenburgu
su trapisti imali 380 hektara dobre zemlje ubrojivi u
to i umu, a naravski da bi se oni zaovoljili sada i s manjom kolinom. U Rajheiiburgu je bilo u samostanu 80redovnika i 12 pitomaca i oko 10 sluga. U Banja Luci ih;
je saa 30. Nekoliko ih je jo u Rajhenburgu, a neki su
raspreni po raznim stranama, a nadaju se, da e se svi
opet sastati u zajednikoj samostanskoj obitelji. Moda
bi im se mogao dati srpski samostan u Orahovici (nekad
samostan naih Pavlina). Cast mi je najtoplije preporuiti Vam, Poglavnie, da se trapisti smeste u ovoj nadbiskupiji i da budu tako u duhovnu i privrednu korist
nadbiskupiji i u blagoet itave Nezavisne Drave Hrvatske. ta imate da kaete na to?

Optueni: Nemam si tu nita doati. Ja nisam smatrao da se tu ini neto krivo. Ja sam traio da se samostan da privremeno, dok se ne nae drugo mjesto.
Javni tuilac: Privremno, dok traje Nezavisna Drava Hrvatska . . .
201

Predsjednik: Vi nigdje ne kaete privremeno, ve

traite da se stalno zauzme taj samostan.
Optueni: Privremeno, dok se ne vrate u svoj samostan.
Predsjednik: Vi ste htjeli neku industrijsku koristza
sve, jer Vi govorite tu o nekoj privrednoj koristi. Doslovno kaete: da budu i u privrednu korist i u blagodet itave NDH.
Optueni: Poznato je da se trapisti bave privreom.
Predsjednik: Ali, kako ste Vi onda mogli donositi
neke rezolucije u kojima osuujete takav rad podreenog klera, kad ste sami to radili?
Optueni: Savjest mi je potpuno mirna. (Smijeh u
dvorani). Oni su bili istjerani od hitlerovaca i ja sam rekao da bi se tu mogli privremeno smjestiti.
Javni tuilac: Vi mislite da treba skrbiti za one koje
Hitler tjera, a kad taj isti Hitler tjera Srbe, onda Vas
za njih nije briga, Srbi ne spadaju u naiod. To, optueni, ne znai nita drugo nego uestvovati u pljaki s Hitlerom. (Burno pljeskanje u dvorani).
Optueni: Ja sam svoje rekao.
Javni tuilac: Zaista ste rekli, i evo ovo je najatuentiniji dokumenat s Vaim potpisom. Jasno je, da Vam
nije prijatan ovaj dokumenat i da bi ga se Vi htjeli liiti.
Optueni: Ja se toga niti najmanje ne stidim.
Predsjednik: Optueni Stepinac, nakon to ste uli
sve izjave koje smo proitali, sve dokumente koji su bili
itani na ovom pretresu, nakon to ste uli sve ovo, da
li ostajete jo uvijek kod izjave ikoju ste dali u zapisniku
vaeg presluavanja, gdje kaete da su prelaznici prigodom prekrtavanja imali zdravu pamet i slobodnu volju a slobodno odlue da li e prijei na katolicizam ili
ne? Da li je zaista, po Vaem uvjerenju, postojala mogu202

nost stvaranja slobodne odluke kod Snba da li da prijeu

ilitne?
Optueni: Gospodine predsjednie, ja sam rekao da
se ne elim braniti, i kod te svoje odluke ostajem. Ja
molim da se od mene odgovor u ovom pitanju ne trai.
Predsjednik: Ali Vi ste dali odgovor u zapisniku u
istrasi.

Optueni: Ja ne elim vie davati nikakove izjave o

tome'..'
Predsjednik: akle, Vi ostajete kod svoje izjave da
su SrM slobodno prelazili na katoliku vjeru, uprkos svim
dokumentima koje smo proitali, uprkos svim spisima i
uprkos izjavi optuenog Maria, uprkos svemu tome Vi
nemate nita dodati Vaoj izjavi u zapisniku?
Optueni: Ja' nemam nita za dodati uope.
Predsjednik: Molim Vas, optueni Martiniu, Vi ste
provjneijal franjevakog reda zagrebaeke provincije. Sto
Vi mislite, a li je prekrtavanje Srba u NDH bilo
dobrovoljno ili prisilno?
Optueni Martini: to se mene tie, ja sam od
prvoga dana drao da je to jedno moralno nasilje od strane ustna i ustakih vlasti, da ovim putem nastoje prevesti narod na drugu vjeru. Jer, tu ne moe biti ni govora o tome da se moglo prijei u to vrijeme s pravoslavlja na katoliku vjeru potpuno slobodno.
Predsjednik: Na osnovu ega Vi to kaete, da li na
osnovu onoga to ste uli, ili na osnovu neega drugoga?
Optueni Martini: To sam zakljuio po tome to
saro vidio da to trae ustake vlasti.
Javni tuilac: Optueni Martineiu, molim Vas recite rni, kad je vreno prilisno prekrtavanje, da li je to
podiglo autoritet, da li je to koristilo interesima katolike crkve u Hrvatskoj, katolikoj vjeri uope?
203

Optueni Martini: Ja sam od prvoga dana bio uVjeren da ovo ne koristi, a sada vjerujem da nije korisfcilo.
Javni tuilac: Kome je to koristilo?
Optueni Maftini: To je tetilo ugleu crkve,
Javni tuilac: Vidite, optueni Stepinac kae da su
prelaznici bili potpuno slobodni.
Optueni Martini: Preuzvieni je to htio, ali ja sam
sam o tome uo od sveenika.
Javni tuilac: Da li ba bilo prekrtavanja da nije bilo
odbora trojice Stepinca, Simraka . . . ?
Optueni Martini: Mislim da sveenik na svoju ruku to ne bi mogao uiniti; molba o prekrtenju mora da
bude rijeena od Duhovnog stola.
Javni tuilac: A tko je to bio?
Optueni Martini: Za nau nadbiskupiju biskup
Lach.
Javni tuilac: A ona?
Optueni Martini: Nad njim je nadbiskup . . .

AVOLOVI SVESTENICI. Stepinev vojni vikarijat predstavljao je znaajan elemenat njegove odgovornosti. Prihvativi se dunosti vojnog vikara, dao je primer svojim
svetenicima, koji su podiui moral i snagu ustasa i
domobrana, neretko i sami uzimali oruje u ruke, uestvujui u borbama protiv partizana, ali i u pokoljima
i pogromima koje su ustae preduzimale prema stanovnitvu. Ovo je deo sasluanja Stepinca vojnog vikara:

Predsjednik: Optueni Stepinac, da li ste Vi 1941.

godine imenovani vojnim vikarom za Pavelievu vojsku?
Optueni Stepinac: Jesam.
Predsjednik: Tko vas je imenovao?
Optueni: Sveti otac.
204

Predsjednik: Da li ste se Vi prihvatili ovog posla?

Optueni: Morao sam i prihvatio sam ga se.
Predsjednik: Da li ste foili imenovand vojnim vikarom sine titulo?
Optueni: Da.
Predsjednik: ta to znai?
Optueni: Da nemamo pravi snoaj-konkordat; tu se
onda redovito imenuje sine titulo.
Predsjednik: Da li zato to NDH nije bila de iure
priznata ?
Optueni: Ona je de facto bila priznato stanje.
Predsjednik: Ali nije bila de iure priznata od Vatikana, zato ste Vi bili imenovani samo sine titulo. Da
li ste imenovali zamjenike?
Optueni: Jesam.
Predsjednik: K oji su to bili?
Optueni: Vilim Cecelja i Stipe Vueti.
Predsjednik: Sto su oni bili?
Optueni: Sveenici.
Predsjednik: Da li Vam je bila poznata njihova politika orijentacija, da li ste znali da je Cecelja ustaa?
Optueni: Ja poznam Vilima Cecelju kao estitog sveenika, kojemu ne mogu prigovoriti niti jedne rijei.
Predsjednik: Ja u Vam proitati to o Cecelji mis li. . .
Optueni: . . . ukoliko sam ga ja poznavao.
Predsjednik: . . . to misli Hrvatski narod.
Optueni: to novine piu o njemu, ne moe biti
mjerodavno pred sudom. On je sveenik neokaljanog ivota, poten i pravian.
Predsjednik: Sveenik ustaa Cecelja. . . Da li ste
znali da je pred Ceceljom prva (ustaka) vlada NDH
poloila zakletvu?
205

Optueni: Ne elim ulaziti u to pitanje.

Predsjednik: Da li ste znali?
Optueni: Iz novina sam proitao.
Predsjednik: Kako onda moete kazati da je potpuno neokaljan i ispravan, kada su pred njim, sasvim obinim sveenikom jo u ono vrijeme, poloili zakletvu svi
ustae iz vlade. Znai da su znali za njegov stav', da je
ustaa. Evo to pie u Hrvatskom narodu od 20. travnja 1941. godine, br. 67, na strani 6:
Sveenik ustaa Cecelja. Pred kojim su se zakleli
poglavnik i hrvatska dravna vlaa, govori nam, kako je
postao ustaa:
Zagreb, 19. IV. Kao i grad Zagreb, tako je i -Ku&toija s velikim veseljem doekala dane obnove hrvatske
drave. Kada sam juer poslije podne iao da posjetim
upnika vl. g. Cecelju, vidio sam sveano oM ene; kue
s hrvatskim i njemakim zastavama, pa i proglas. .ustakog povjerenika za Kustoiju, u svim duanima i np plotovima, koji jasno govori o raspoloenju itave Kusfcpije.
Kustoijanci su u Dravi Hrvatskoj ve prvih dana veoma bogato nagraeni. upnik Kustoije vl. Cecelja.Imao
je ast da su prvi suvereni drave Hrvatske poglavnik
dr. Ante Paveli i drugi lanovi prve hrvatske vlade poloili pred njim prisegu. Kad sam u Kustoiji. pptraio
stan vl. Cecelje, odgovorili su mi: Na upnik stanuje
u kui bez broja i bez ulice. Najprije se zbunih, mislio
sam da mi se rugaju, ali ipak nisu mi se rugali. Rastumaili su mi da je upnik stanovao u Sokolskoj ulici
30. Cim je nastala drava Hrvatska, odmah su Kustoijanci skinuli ploe s nazivima ulica, koje nemaju veze
s Hrvatskom. I tako je nestalo Sokolske ulice. Povohim
na vratima. Veleasni, doao sam od Hrvatekog narodak -na mali razgovor. Oh, izvolite. . . skromhp e
veleasni g. Cecelja. Izvolite sjesti ree, i poiiudi
206

mi rukorn mjesto. Om&h smo zapoeeli prijateljski razgovor. Iz kojeg ste kraja? u p ita m . Roen sam.
u Sv. Iliji kod Var'adina, u tom selu ljudi su poteni i
pravi Hrvati. Potjeem od stare starevianske obitelji..
Bilo nas je estoro braee i sestara. Sada smo na ivotu.
samo dvojiea. . . U. daljem razgovoru spominje upnik,.
kako su se Hrvati iz njegova rodnog kraja u ovom ratu.
dobro drali. Dr. Frkovie i uitelj Boidar Tursan su organizirali oko 800 seljaka vojnika protiv srpskih eta
i na koncu su Hrvati preuzeli komandu. Znao sam da jeupnik. zakleti ustaa. Zanimalo me, na koji je nain
stupio u ustaki pokret i kada i tko ga je zakleo, Bio
sam upnik u Hrastovici kod Petrinje govorio je Cecelja. Tamo sam se upoznao s dx\ Mirkom Pukom, sadaanjim ministrom pravosua, dr, Mirkom Jerecom i dr.
Juijem Deviem. Pred. vije godine sam doao kao upnik u Kustoiju. Tada sam stupio u dodir s r. MileBudakom i dr. Mladenom Lorkoviem. Slavko Kvaternik
i dr. Lorkovi bili su u mojoj kui, s njima sam odravao
tajne sastanke. upnik vl. Ceceija je organiziiao s jo
nekoliko sveuilitaraca u Kustoiji predavanje Slavka
Kvatemika. Zbog tog predavanja sveuilitarac uro Markovi je bio dva mjeseca zatvoren, estorici sveuilitaraca je izvrena premetaina u stanu, a i sam upnik
vl. Cecelja je bio tuen. Jo mi niste, veleasni, kazali, gdje ste se zakleli i tko vas je zakleo? Zakleo
sam se u glavnom ustakom stanu pred dr. Mirkom Jerecom. Kao zakletog ustau pozvali su me da budem ko
polaganja prisege poglavnika i pi've hrvatske dravne vlade. Kao to je ve poznato, upnik Cecelja je poglavniku darovao raspelo i dva svijenjaka, pred kojima je
poloena prisega. Poglavnik je s radou primio ovu uspomenu. Sveanstvo je oduvijek nastavio je ustaa veleasni Cecelja : bilo patriotski raspoloeno i sveenici

su s oduevljenjem doekali as slobode. Osobito je istak;nuo fratre iz Dalmacije i Hercegovine i naglasio je, da i
meu sveenicima ima dosta zakletih ustaa. Jo smo
rrazgovarali, a kad sam ga pri odlasku pozdravio, zasluni
ustaa sveenik odgovorio mi je: Na vijeke! AP!
Predsjednik: Je li ostajete kod izjave da je Vilim
Cecelja bio ovjek bez prigovora, kome je bila zakletva
ustaka . . .
Optueni: Ostajem kod toga. Da su svi ljudi bili kao
Cecelja, ne bi nikada nikome ni vlas s glave pala.
Predsjednik: Otvaranje kole za ustake prvakinje.
Hrvatski narod od 9. X 1941. godine, na strani 5, pie:
Bio je prisutan poglavnikov izaslanik doglavnik ministar
Mile Budak. . . Otvorenje kole blagoslovio je veleasni
Cecelja. . . Dakle, vidite, Cecelja je bio prisutan kod
svih ovakvih priredaba. Zato ste ba Vuetia imenovali za svog zamjenika?
Oplueni: On je bio predloen od vlade. Ja sam vi>dio da je estit sveenik i nisam imao razloga da to obijem kad je bio na mjestu.
Predsjednik: Vi ste, ukratko, mnogo ta radili to je
vlada predlagala?
Optueni: Gospodine predsjednie, nemam si nita tu
predbaciti.
Predsjednik: Da li Vam je poznato, kao vojnom vi!karu, na koji su nain morali polagati zakletvu vojni
'duobrinici?
Optueni: O tome znadu tono moji sveenici, i kada
'danas-sutra bude trebalo, to e se pitanje potpuno razjasniti. Ja ne elim o tome vie rei.
Predsjednik: Ja mislim da Vam sada najvie treba . . .
Optueni: Ja ne strijepim pred nikakvom osudom.
Predsjednik: Sveenici su polagali zakletvu po ustakom ritualu. Imali su pred sobom dvije svijee s raspe:208

lom i Koranom, a pored njih leali su bode i samokres.

Dakle, znai. . .
Optueni: Znao sam . . . Ne moe se kazati da je to
bilo s naim znanjem i odobrenjem.
Predsjednik: Kako nije bilo s Vasim znanjem, kada
ste rekli da ste znali?
Optueni: Mislim, s naim odobrenjem. Bilo je uz to
poloeno i ne znai da su na to polagali zakletvu, da su
sveenici na no polagali zakletvu.
Javni tuilac: Ja molim da e objasni odakle je ta|
zakletva, tko ju je propisao?
Predsjednik: Tu je zakletvu propisao propisnik Ustaa-, paragraf 29, lan 8. Dakle, Vai duobrinici polagali su zakletvu po ustakim propisima. Da li ste'V i vodili nadzor nad radom vojnih duobrinika u ustakoj
vojsci i domobranstvu?
Optueni: Koliko je bilo potrebno.
Predsjednik: Dakle, jeste?
Optueni: N eto. . . Uglavnom su vrili svoje zaae
samcstalno.
Predsjednik: Da li poznajete koja je bila svrha duobrinika?
Optueni: Ne elim dalje ulaziti u ovo pitanje.
Predsjednik: Na koji nain su se regrutirali vojni
cluobrinici?
Optueni: Ne elim dalje ulaziti u ovu stvar. (Smijeh u dvorani).
Presjednik: Okrunica ministarstva oruanih snaga
NDH od 11. 7. 1944. godine: Primitak rimokatolikih
sveemka u priuvni stale vojm h duhovnika. Potpisuje
je generalni vikar, sveenik Stipe Vueti. Prema toj
okrunici, treba podnijeti izvjetaj o osobnim podacima.
Meu pitanjima koja se postavljaju kandidatima za vojne duobrinike, su i ova: Jesi li bio ustaa prije 10.
209

IV 1941? Jesi li poloio zakletvu, gdje i kada? Za

koga si glasovao 1935. i 1938. godine? Da li si imao.
kakve posebne zasluge za vrijeme NDH? Da Li eli
sluiti u domobranstvu ili ustakoj vojnici?
Zato je trebalo znati da li je duobrinik bio ustaa? Prema tome izgleda da je morao biti. Svaki sveenik koji je dolazio u obzir, morao je u roku od mjesec
dana, putem ordinarija, predati molbu ustakom stoeru
na podruju kojeg je boravio, da mu iza potvrdu o>
nacionalnoj i moralnoj ispravnosti. Svaki poreeni v ojni duobrinik morao je proi kroz sito i reeto ustaa
prije nego to je takav mogao postati. Dakle, samo stopostotno provjereni ljudi mogli su doi na taj poloaj..
Jeste li Vi znali da je Paveli polagao vrlo mnogo
vanosti na te vojne duobrinike?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Koja je bila njihova svrha?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Ja u proitati nekoliko govora duobrinika, upuenih vojnicima, pa ete vidjeti to je bilo.
Vojni duobrinik abi, na zakletvi zagrebakih novaka
u sastavu prometnih zdrugova, odrao je ovaj govorr
Kao najsvjetliji primjer odravanja zakletva prema
poglavniku i domovini u cijeloj naoj povijesti spominjat
e se ustrajnost i spremnost prvih prokuanih boraca..
koji su na Liparima i Janka Pusti dali divne primjere
vrstoe i nepokolebljivosti. Budite ponosni, jer postajete lanovi velike ustake porodice, borci i suborci velikog poglavnika, braa ustaa, koji su spasili ast hrvatskog naroda i imena, koji su pukom, bombom i bodeom stigli tamo gdje im se neprijatelji nisu nadali.
Isti taj abi govorio je ustakim sveuilitarcima novembra 1943. godine: Ustaki sveuilitarci shvatili su
smisao ustake borbe i poli su putem kojim ih vodi p o210

glavnik. Od vremena hrvatskih kraljeva preko Gupca,

Kvaternika, Radia, Francetia (Gupca i Francetia stavIja u isti red prim. predsjednika), te mnogih drugih
narodnih junaka, dali su divne dokaze spremnosti u borbi za prava hrvatskog naroda. Vi ste pokazali da shvaate smisao ustake borbe, danas vie nego ikada, kada
prizivate svemogueg Boga, kojemu su se zakleli nai
djedovi, kada je trebalo zagaziti u borbu za obranu zemlje.
Vojni duobrinik, satnik Leopold Taka, pri zavretku vojne sveanosti u Zemunu, novembra 1943,. rekao
je: Pripadnici naih oruanih snaga borili su se i bore
se protiv glavnog neprijatelja evropske zajednice, protiv
komunizma, kako u naoj zemlji, tako i na dalekom istonom bojitu, na kopnu, moru i zraku. Nai junaci istakli
su se na istonom bojitu tokom svih velikih borbi. Kod
Staljingrada oiveli su vojnid hrvatske pjeake pukovnije epski svretak borbe, u sklopu proslavljene 6.
njemake vojske generala Paulusa, te su svojom krvlju
i svojim ivotima zapeatili vjem ost prema velikom, savezniku, koji je mnogo pridonio uspostavi NDH.
Da li ste ukorili Takaa zbog ovakvog proustakog
govora? Da li ste se kada esoliarizirali s takvim radom
poreenih duobrinika?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Jesu li Vam ti duobrinici bili poznati?
Vi ne odgovarate samo za Va rad, nego i za ono to
su raili Vai podreeni, s Vaim znanjem i oobrenjem.
Javni tuilac: (prema optuenome) Vi ste, optueni,
u Zagrebu, prilikom zasjedanja plenarne biskupske konferencije, 21. IX 1945. godine, izdali sveenicima jedan
dopis pod nazivom: Religiozna obnova i niz upita iz
principijelnih pitanja kako treba da se vladaju sveenici.
Ja u Vam sada proitati, s druge strane toga, pod na211

slovom Negatio secularia vitanda (svjetski poslovi kojih

se treba kloniti), gdje se kae: -Ako se borimo za Krista, ne smijemo ,se zalagati i za poslove ovoga svijeta,
o emu govori sv. Pavle tj. negatio secularia vitanda in
Rebus more politicus. I to se naelno izjavljuje: da se
potuje svaka politika ideja ako se ne kosi s principima krianske etike, da svaki sveenik moe u tom pogleu misliti kako hoe, zatim, da svaki sveenik jest
duhovni otac svih vjernika, i prema tome se trai pastirska mudrost da se sveenik ni najmanje ne istie, da
ne bd izgubio povjerenje pastve.
Sada, ja Vas pitam, optueni, kad se radi o ovim
ustalkim koljaima i o njihovim vojnim duobrinicima
sveenicima a Vi ste ,bili njihov vojni vikar, Vi ste
sve to itali, to je sve publicirala ustaka tampa i va
poluslubeni Katoliki list da li ste Vi intervenirali
u vezi s tim, s Vaeg visokog poloaja?

Optueni: Uinio sam to mi je bila unost.

Javni tuilac: Da li ste uvjereni kad je rije o
Janka Pusti da je to posao jednog sveenika? Zato
niste intervenirali onda?
Optueni: (Suti).
Javni tuilac: Ali sada kada narodni sveenici pristaju na prog'ram obnove nae zemlje i pomau svojem
narou. na jednom aktivnom i narodnom i nacionalnom
poslu, onda im Vi aljete okrunicu da ne smiju prilaziti
narodu. a prije 1945. savjetovali ste i skrivali se pod
Papu i niste osuivali one koji su ubijali ljude i palili
sela, harangirali i fanatizirali ljude da poinjaju onolike
zloine.
Optueni: (Suti).
Javni tuilac: To je teak delikt Vaih propusta.
Optueni: Ne odgovaram.
212

Predsjednik: 31. XII 1941. godine, odrao je Paveli

govor o unostima i svrsi vojnih duobrinika, gje je
rekao: da je najvea zadaa vojnih sveenika da vre
izgraivanje onih na kojima stoji sigurnost itavog naroda i rave. Njihova zadaa jest koliko asna, toliko
teka, a zatim Paveli kae da ga veseli to je u ruke
tih sveenika poloio nadu svoju, te im estita i eli
veliki uspjeh u rau. Zatim izjavljuje da e pod njihovim duhovnim vodstvom hrvatska vojska biti dostojna
hrvatske vojnike povijesti i da e potomstvo dugovati
zahvalnost njima to su u prvu vojsku NDH unijeli zdrav
ustaki duh i moral, kao i odvanost u borbi protiv neprijatelja unutra i vani.
Da li je njihova unost dizanje ustakog duha
pred unutranjim i vanjskim neprijateljima?

Optueni: Nemam nita za ogovoriti.

Predsjednik: Zatim se tu kae, da im on eli svaki
uspjeh u radu i u korist hrvatsfcoga naroda, za kojeg
treba biti za dom sprem an. . .
Tu je originalni zapisnik sa sasluanja Mirosiava
Filipovi-Majstorovia, od 25. VI 1945. godine: 1940.
u listopadu, poloio sam ustaku zakletvu pred Viktorom
Gutiem. U ustakom pokretu nisam vrio politiku furikeiju, nego samo vojnieku. Imao sam in bojnika. . .
Vi ste ga postavili za vojnog uobrinika?
Optueni: Ja ne. On je bio egrairan i suspendiran. . .
Predsjednik: A tko ga je suspendirao?
Optueni: Njegov ordinarij.
Predsjednik: Jeste li Vi?
Optueni: Nisam imao nita posla s njime.
Predsjednik: Zar Vi, kao vojni vikar, niste imaH posla s njim?
213

Optueni: Meni nije nita bilo-poznatoo njemu. Znam

samo kada je bio degradiran.
Presjednik: Evo to on dalje kae u zapisniku:
U toku 4 mjeseca dok sam bio komandant logora
u Jasenovcu, prolo je kroz logor 30.000 ljui. U njega
je doveden narod koji je bio zarobljen u Kozari prilikom
njemako-ustake ofanzive, U izjavi, dalje se kae, da
je u roku od 15 dana kroz logor prolo 40.000 ljui. Veeina o njih odvedeni su na rad u Njemaku, a jedan
dio, njih 3.000, zadran je u logoru Jasenovac, za gradnju
nasipa. U Jasenovcu su bili zatoeni Cigani i idovi.
Evo to kae Jovo Vukobrada iz sela Drakuli, kotar
Banja Luka: Na dan 7. februara 1942, kad je izvren pokolj, poao sam ujutro da prevozim sijeno u selo. . . Kada sam doao kod Marka Lukavca, zapitao me je da li
sam vidio kolonu ustaa. Odgovorio sam da sam poao
putem na koji ustae jo nisu stigli. Ja nisam znao u
prvi mah da se tu radi o pokolju, i oekivao sam enu
da mi onese ruak, ali do podne nitko nije doao. Najzad je doao Marko i kazao mi je da se sklonim u njegovu talu, jer su ustae sve po selu pobili. Spomenuti
sveenik rekao je da poglavnik radi sve s bojom dozvolom i sve to je on radio to je crkva odobrila. Isto tako,
rekao je da e se onima koji su jo ostali u ivotu, esiti
ono to je zaesilo one koji su bili ostali u selu.
Ustaa Matijevi Josip dao je izjavu 15. II 1946.
godine, da je 1941. u Jasenovcu zatekao mnogo vojske:
Meu vojskom bilo je sveenika koji nisu vrili savjesno
svoju sveeniku unost. Na jednom mjestu drali su
propovijed, a na drugom mjestu radili su sasvim drukije. Na primjer, sveenik Brekalo Zvonko nosio je s jedne strane revolver, a s druge strane kri i znaku, na
kojoj je stajalo Sve za Poglavnika ustaka odbrana.
On je ispovijedao ljude i poslije ih odavao ustaama u
214

logoru. Ukoliko ljudi ne bi priznali svoju krivicu, on bi

ih nagovarao da se ispovijede i onda ih je odavao ustaama. Drugi sveenik uven po svojim nejelima, je Culina. Ljudi su govorili da on njima jedno govori, a da
voi bludniki ivot. Jednog dana doao je Culina s krvavim noem, jer je i sam uestvovao u klanju, i pokazao
ga rijeima: Valjda i ovaj moj noi vrijedi neto. On
je sa Zvonkom Lipovcem provodio nemoralan ivot u
logoru.^
Dalje, ovaj ustaa kae da je poznavao Zvonka Filipovia, koji je u Jajcu ubio vie Srba. Tu je bio i duobrinik Josip Vukeli, koji je bio i pukovnik, i koji u
svojoj izjavi kae da je svoju dunost vrio na taj
nain to je kod ljudi podizao heroizam, podsticao ih na
vjem ost i td. On je nareivao svojim potinjenima da
obilaze i jedinice na poloajima, da odravaju kod njih
veliku borbenost, a isto tako su obilazili i vojnike po
bunkerima. Vukeli jo kae, da mu je poznato da su
ustae inili razna bezakonja. 23. II 1945. godine, u selu
Banje i Petrinji popalili su mnoge kue i pobili Ijue.
On kae da nije svoj glas digao protiv toga klanja jer
ga nisu igli ni mnogi drugi, kao ni Stepinac, koji je
svojim dranjem davao podstreka.
Eto, to Vama kae Va duobrinik Josip Vukeli. Ovi sveenici, iz onoga vremena, zamjeraju Vam to
niste poveli, kao najjaa linost u katolikoj crkvi, jednu
akciju protiv ovih bezakonja.

Optueni: Ja na to ostajem posve miran.

Predsjednik: Zapisnik od 16. II s Ivankom Petrovi,
u gradskom odboru u Bihau. Tu se govori o sveeniku
Jolu, duobriniku ustake legije koji je vrio teke progone stanovnitva. Jeste li uli za ovog sveenika,
Jolu?
215

Optueni: Nisam.
Predsjednik: To je vrlo poznato ime. On je daieko
dotjerao, postao je ak i veliki upam, taj sveenik Jole
Bujanovi. On Mono potpisuje i nalae, kao veliki upan
Like, da se Ijudi imadu prijavljivati. Kad su Talijani
poeli preuzimati vlast, on je pobjegao u Zagreo, a zatim je otiao velikom upanu Didi Kvaterniku. Kad je
1941. bila opsjednuta Udbina od partizana, on se tamo
prebacio avionom. Poslije toga su ustae iz Udbine pravili ispade u sela, i :u Joevu ubiM 180 Srba. Organizator
tih pokolja bio je sveenik Jole.
I o sveeniku Jurievu isto tako smo uM dosta, ali
ipak ima jo mnogo toga. Da li je ovaj sveemik spaao
u vojne duobrinike, kao kapelan poglavnikov?
Optueni: Ja ga nisam imenovao.
Predsjednik: Ovdje se veli da je i on pokrtavao sela
i da se tamo pojavljivao u uniformi ustakog natporunika. Tom prilikom uhapsio je uitelja iz sela Kreva.
Ovaj kapelan prisiljavao je ljude da moraju kazati gdje
se nalaze partizani, i tom prilikom je, izmeu ostalog,
rekao: Ranije sam vas krstio kriom, a sada u pitoljem.
-... Poznato je da je dolazio i poglavnikov.kapelan
iz sela Crkveni Bok, Dionis Juriev, koji je govorio narodu na taj nain da je izvadio pitolj ispod mantije
i metnuo ga na crkvenu trpezu, govorei da e obraunati
i s onima koji gu makar i pokrteni, ali nisu odani ustaama.
Da li Crkveni Bok spada u Vau biskupiju?
Optueni: Da.
Predsjednik: Da li Vi poznajete Josipa Orlia, sveemika, sinjskog upnika?
Optueni: Da.
Predsjednik: (ita) . . . Josip Orli je u jeseni 1941.
godine bio obuen u umiformu ustakog oficira i bio je
216

zajedno s ustaama koji su vrili pljakke akcije. Pookolnim selima vrio je takve akcije Dionis Juriev. Sudjelovao je u akcijama pljake i paljenja sela Rakovci
i S v i n j i c e . ......................
Evo jo jednog dokumenta koji govori o prekrtavanju Srba:
Sveenik Ante uri, upnik u selu Divui, kad su
se poele osnivati ustake postojbe, naredio je da se
odgoj djece vri po naroitim molitvenicima, koje su morali roditelji kupovati za svoju djecu. On je mobilizirao
seio Jamlau u sijenju 1942, jer se to selo nije htjeloprekrstiti. . . Da li poznajete sveenika Kambera?
Optueni: Jest.
Predsjednik: To je dr Dragutin Kamber. to znadeteo njemu?
Optueni: Nita potanje.
Predsjednik: Da li Vi znate kako se drao Kamber i
kakav je on bio?
Optueni: Da je bio veliki nacionalista, to znadem.
Predsjednik: Otkada su ustae nacionalisti? Po
Vaem miljenju, da li je to jedno te isto? Odgovorite,
da li je jedno te isto pojaom ustae i nacionaiiste?
Optueni: Ne smatram to jednim te istim pojmom.
Predsjednik: A da li su, po Vaem miljenju, ustae
nacionaMsti?
Optueni: Ne ulazim u to pitanje.
Javni tuilac: Drue presjednie, moMm da se optuenome postavi pitanje da M je Kamber bio ustaa.
Predsjednik: Da M je Kamber bio ustaa?
Optueni: Mislim da jest.
Predsjednik: Dr Kamber bdo je upnik i kotarski povjerenik u Doboju. On je pisao PaveMu: Dragi na poglavnie, toliko se divim temeljnim uspjesima vae poMtike od prvog dana uskrsle Hrvatske, da ne mogu da
217

vam to ne kaem . . . Karnber je naredio policiji u Doboju: Da se telefonira u Brod i pronae Kosta Gaji
i ena Filipovi, da se pregledaju ta nose sa sobom; ako
su pare i dragocjenosti ili vani spisi, da se zaplijeni. . .
Je li to to je on radio sveeniki posao? Da li je
to u smislu okrunice koju je proitao javni tuilac
sveenicima da izbjegnu uplitanje u politike stvari?
Optueni: Ne ulazim u tu stvar.
Predsjednik: Zato ulaziti u tu stvar? Naprotiv,
na drugoj strani, u svakoj prilici kada se radi o Vaim
sveenicima, o Vaim podreenima, koje ste Vd odgojili
i zaveli, Vi ne ulazite u stvar.
Ovdje je zapisnik sa sasluanja sveenika Ribi Ri'karda. U tom zapisniku on je rekao: Povezao sam se
s ustaom Iliem u Karlovcu, stupio u ustaki logor i suraivao sa stoernim pobonikom Karakatiem. Kod toga
pazio sam na pojedine ljude koji su bili nepoudni za
NDH i koje je trebalo pohapsiti i kazniti. Suraujui
s ustakim pokretom bio sam povezan s generalom Rolfom. Ta suradnja najvie se odnosila na obavjetajnu
slubu, tj. prikupljanje podataka o sumnjivim licima. Ja
to inim i prije njegova dolaska. Za prikupljanje podataka ispitivao sam pojedine ake kako se pojedinci odnose
na vjeru, i na taj nain mogao sam dobiti podatke za
Glokovi Ankicu i njena zarunika Okinac Bratu, profesora. Mi smo zakljuili kae se dalje u zapisniku
da profesor bude objeen, a ona, tj. Glokovi Ankica, da
bude osuena na 5 godina tamnice. To je i uinjeno,
onosno, profesor je objeen, a ona osuena na 6 mjeseci
logora.
Miroslav Buzuk, sveenik, priznao je da je u Sanskom Mostu vrio obavjetajnu slubu za Nijemce: Oko
Ilindana ove godine prispjelo je kae isti u zapisniku
iz Banjaluke prvi puta 5, a drugi puta 3 goluba.
.218

Kasrje je piumio jo 4 komada. Jedanput, uguenog goluba primila je za njega Mara Ljevak.. Preko tih golubova iskazuje isti da je iz Banjaluke dobio jedno
pismo naslovljeno sa prijatelju. Kakav je bio sadraj
tog pisma, vidi se iz izvjetaja koje je ono imalo. U njemo, pored ostalog, stoji: Desna obala Save bez partizanskih snaga, a kako stoje partizanske snage na lijevoj
obaii Save, nije mi poznato.
Vendelin Gasman, franjevac iz Bjelovara, takoe priznaje: Oficir s kojim sam radio kod Gestapoa za vrijeme
1943. i 1944. godine, njegovo ime ne znam, niti inove
kafcve je nosio, jer ne poznajem njemake inove. Za
Uskrss 1944. godine bio sam kod kotarskog predstojnika
Kolesana Stjepana, da estitam Uskrs, i naao oficire Gestapoa, koji su takoer doli da estitaju Uskrs, a izali su
iza mene. Poslije Uskrsa, prvi etvrtak bila su kod mene
dva oficira Gestapoa. Za davanje podataka najvie sam
koriistio Nege Janu i druge, aH oni su mislili da sam
simpatizer NOP, a ja sam iskoristio to njihovo povjerenje
i javio sam to oficirima Gestapoa.

BOINA PORUKA. Na ovom sasluanju su se otvarale

i nepoznate stranice delovanja nadbiskupa Stepinca
koje je bilo usmereno ka izdaji, kroz saradnju sa ustakim reimom i Treim Rajhom, o emu sveoi ovaj deo
stenografskih beleaka:

Predsjednik: Optueni Stepinac, da li ste Vi 18. XII

1941. godine poslali jednu poruku hrvatskim radnicima u
Njemaku?
Optueni: Jesam.
Javni tuilac: Drue predsjednie, molim Vas jedno
pitanje. Optueni Stepinac, drug predsjednik Vam je itao
219

mnoge dokumente, koji potvruju koliko je tih vaih

sveenika bilo, ime su se oni bavili i to su radili. S ruge strane, itan je niz dokumenata o pijunai raznih
sveenika u korist Gestapoa. Jeste li o tome biU obavijeteni? ;
Optueni: Nisam.
Javni tuilac: Niste bili obavijeteni! A odakie ste
obili obavjetenja koja ste metnuli u pastirsko :pismo
rujna 1941. godine? U tom pastirskom pismu ste tvrdili:
Njihov broj, tj. sveenika, prema podacima iznosi 243
mrtva, 169 u zatvorima i logorima i 89 nestali, svega
501. To je broj kakvog ne pozna povijest balkanskih zemalja kroz duga stoljea. Zatim kaete: >v&udovi koji
su izricali te smrtne osude, vrili su svoj postupak, kratko i sumarno. Optuenici najee nisu znali za svoju
optunicu do pred samu raspravu. Njima esto puta, nije
bilo omogueno da se brane onako kako to trai narav
svake rasprave, tj. da se brane pomou svjeoka i odvjetnika. Upravo zato je potena i nepristrasna javnost
u pravu da osporava ovim smrtnim osudama sveenika
najbitniju vlastitost sudske presude, a to je pravednost.
Tko moe dokazati da su toliki na smrt osueni katoliki
sveenici uistinu zloinci koji zasluuju smrtnu kaznu?
Zar su oni svi bili koljai? Tako su, na primjer, u franjevakom samdstanu u Sirokom Brijegu poubijani bez
sudskog postupka Svi franjevci, koji su se tamo nalazili
njih 28 na broju prema niko od njih nije uzeo
puke u ruke, a kamo li se borio protiv narodnooslobodilake vojske, kako ih se lano optuivalo i premda
su gotovo svi bili poznati kao protivnici faistike ideologije. Tko Vam je ao te podatke?
Optueni: To moe kazati mostarski biskup.
Predsjednik: Dakle, ne priznajete da ste dali boinu poruku radnicima u Njemakoj. U ovoj porucL
220

tampanoj u -Katolikom listu od 18. XII, nalaete radnicima da poteno rade. Da li ste svjesni da takva poruka prestavlja moralno pomaganje ustakog reima i
onog sistema njemakog nasilnog odvoenja ljudi na rad
u Njemaku?
Optueni: Nisam svjestan da sam jbto zlo uinio time.
Predsjednik: Zato ste se uplitali u stvari koje nisu
biie sveenike? Vi ste znali da su bili nasilno odvedeni.
Optueni: Ogromna veina nije ila nasilno gore.
Ili su obrovoljno. Ja se moram brinuti za due vjernika gje god bili. Koliko ja znam, mnogi su ili dobrovoljno, da zarade ,kruh.
Predsjednik: Na Niirnberkom procesu, meunarodni
sud doao je do drugog zakljuoka. Ustanovljeno je da je
svega 200 hiljaa ranika dobrovoljno ilo, a ostali su
svi prisilno.
ptueni: Nitko ne porie da je nasilno bio odveden
najvei broj, ali ih je bilo koji su ili dobrovoljno.
Predsjednik: Bilo je i takvih. Vi ste tim radnicima,
koji ,su bili nasilno odvedeni, poruili da poteno rade za
Nijeomce i okupatore, kako bi se rat produio.
Optueni: To nisam rekao za Nijemce, za okupatora.
Predsjednik: Vi ste rekli da zarade ,svoj dnevni
kruh. Za koga se moe raditi u Njemakoj?
Optueni: To je njihova stvar.
Predsjednik: Za Nijemce.
Optueni: (uti).
Predsjednik: Dakle, Vi ste ih podsticali da rade u
korist Nijemaca. Vi danas kaete da niste svjesni nikakve
krivmje.
Optueni: Nikakve krivnje nisam svjestan. Morao sam
se brinuti za njihove due.
Predsjednik: Vi ste na svim podrujima, ustaama
pruali moralnu podrku i pomo.
221

Optueni: Ako mislite da je to podrka njima, izvolite mi suditi prema tome, a ja kod svoga ostajem
Predsjednik: To je podrka.
Javni tuilac: Vi ostajete kod svoga?
Optueni: Ostajem da nisam poinio nikakvo zlo;
Javni tuilac: Saa u Vam proitati to ste, u tom
poslu vrbovanja i nasilnog tjeranja naeg naroda i radnika, pisali tada 16. listopada 1943. godine, pod brojem
152, a u vezi sa ureenjem duobrinitva meu hrvatskim radnicima u Njemakoj. Tajniku prof. Aleksandru
Seitzu u Zagrebu, Vi piete. . . Ali prvo bih Vas pitao :
Tko je prije organizirao taj posao oko slanja radnika
u Njemaku?
Optueni: Ne znam.
Javni tuilac: Ministarstvo.
Optueni: Valjda ministarstvo.
Javni tuilac: Ustako ministarstvo, je li? Odgovorite mi.
Optueni: Dobro, bilo je ustako ministarstvo.
Javni tuilac: To je potrebno da se zna zbog ovoga
to Vi piete:
Vi ste ovom predsjednitvu Biskupskih konferencija
izvolili poruiti po izaslaniku g. Tomcu da e se prilike
u Berlinu srediti i da ste spremni u punoj suradnji s crkvenim vlastima suraivati za moralno dobro nalih iseljenika. A naa zaaa i elja nije drugo nego pruiti
punu duhovnu pomo dravnim vlastima.
Ustakim vlastima! Pomo Hitleru da moe sav
kapacitet ratne maine organizirati. Dakle, Vaa zadaa je
bila da pruite punu pomo dravnim vlastima, ustaama, u tjeranju naeg naroda na ropski rad.
Javni tuilac: (obraa se predsjenitvu Sua) M olim da predoite ovaj dokument optuenom, da vidi ;e li
njegov.
222

Optueni: (nakon to mu je preoen dokumenat)

Nemam nita da kaem. Ostajem kod toga da je to bila
duhovna pomo i nita drugo. Duhovna pomo duama
naih radnika.
Predsjednik: Kakve su to dravne vlasti 16. listopada 1943. godine?
,
Optueni: Akb to smatrate za delikt, izvolite mi suditi. Meni je savjest potpuno mima i u tome.
Javni tuilac: A vidite, dok nije bilo tog dokumenta,.
htjeli ste drugaije kazati. Sada kaete: Sudite mi. Vidite kako se motate?
Predsjednik: Slanje priloga ustakim legionarima na
istoni front ne smatrate moralnom pomoi?
Optueni: Ne smatram.
Predsjednik: Cijeli komleks Vaeg djelovanja, poev
od propovijedi pa dalje to sve nije nita. To nije za
Vas politiki in u korist ustaa?
Optueni: Ne smatram.
Predsjednik: A to ste Vi, po Vaem miljenju, jo
nrogli uiniti za vrijeme NDH? Da li je postojala mogunost da Vi kao nadbiskup jo neto uinite u korist
ustaa to niste uinili? Jedino da ste s Filipovi-Majstoroviem otili u Jasenovac; to je jo jedino to ste mogli
uiniti. Evo ta kae Glasnik sv. Ante. (ita): Hrvatski.
metropolita Stepinac poslao hrvatskim legionarima na
istonom bojitu cigarete, krunice, m ealjice. . .
Smatrate li da je to moralno pomaganje okupatora i
ustaa?
it
t
Optueni: Ne smatram da je uinjeno ikakvo zlo izdavanjem toga molitvenika.
NA KRAJU SNA. Slom ustakog reima pribliavao se
nezaustavljivo i Paveli je uznastojao manifestirati pred

aas

svetom kako reim uiva punu podrku vrhova rimokatolike crkve u Hrvatskoj, to mu je, na alost, potpuno i polo za rukom.
Pripremni odbor pod vostvom rektora Zagrebakog
-sveuilita, ustakog pukovnika prof. in. Stjepaina Horvata, priredio je, 16. III 1945, u kazalitu, komemoraciju
u poast hrvatskim katolikim sveenicima ubijenim od
neprijateljske ruke. Komemoraciji su prisustvovali predsednik vlade dr Nikola Mandi, kao poglavnikov zastupnik, zatim ministar: A. Artukovi, M. Alajbegovi,
J. Makanec, J. Balen, P. Canki, Vj. Vrani, S. Hefer, E.
Bulat i S. Vesarovi. Osim njih, bili su prisutni i predstavnici ustakog sabora i dravnog vijea, ministar oruamih snaga viceadmiral N. Steinfl, glavar vojnog ureda
poglavnik I. Perevi, vojni vikar pop Stipe Vueti, general Stancer i drugi. Ustaki hrvatski oslobodilaki pokret zastupali su postojnik dr L. Sui, doglavnici M.
Budak, V. Begi i M. Fraisman, zapovednik ustake mladei dr F. Niedzielsky, stoernik ustakog stoera Zagreb
ustaki bojnik dr Ivan Musa i brojni ustaki dunostnici. Sveanoj komemoraciji prisustvovali su zastupnik
nadbiskupa Stepinca, biskup Salis-Seewis, i zastupnik papinskog legata opata Marconea, biskup J. Lach. Diplomatski zbor prestavljali su slovaki poslanik dr Viktor
Beka, maarski poslanik dr Arnold van der Venne, japanski otpravnik poslova dr Zaziuchi Miura, panjolski
otpravnik poslova don Rafael Masspons de Grassot, dok
su nemako poslanstvo predstavljali savetnik poslanstva
Zeileisen, atae za kulturu dr Zoller, atae za novinarstvo
dr Mahhoerg i vojni atae major Hodenberg. Bili su prisutni evangeliki biskup dr Filip Popp i mitropolit hrvatske pravoslavne crkve Germogen, a osim njih i zagrebaki
gradski naelnik Eugen Stareini i veliki upan velike
upe Gora Prigorje, Vjekoslav Servatzy. U prva dva
224

rea sedili su roaci ubijenih svetenika i oni svetenici

koje je neprijatelj bio zarobio i zlostavljao. Komemorativnu priredbu otvorio je rektor Stjepan Horvat, a zatim
je odrao i predavanje pod naslovom Zato te rtve.
Zatim, na svretku uskrsnih konferencija hrvatskih
sveuilitaraca, odrao je nadbistoup Stepinac stuentima propoved u crkvi Srca Isusova u Zagrebu, dva dana
kasnije (18. III 1945) i u njoj se odapinjui otrovne
strele protiv NOP-a, na svoj nain pozabavio pitanjem
mirai
Da uzmognemo odgovoriti na to pitanje (kakvi su
izglei za mir) moramo najprije znati, to je mir? Znai 11 mir to, da veliki narodi i drave snagom svoga oruja narinu svoju volju malim i slabima, i onda objave
svemu svijetu: Sporazumjeli smo se? Znai li mir
moda to, da jedan drutveni sloj ognjem i maem prigrabi vlast u ruke, a drugima staleima ostaje jedino
pravo polagano umirati, makar su u ogromnoj veini?
Znai li moda mir to, da se mogu nesmetano ubijati
intelektualci, sveenici, graani, ljudi protivnoga politikog naziranja, i da se za ta umorstva nikada i nikome
ne polae rauna? Znai li mir, to da se moe nesmetano
onemoguavati djelovanje Crkve i te mjere opravdati jednostavnim izgovorom, da se Crkva nema paati u politike stvari? To bi dakakao bio svoje vrste mir, ali mir,
za kojega bi rekao poganin: Pax paratur bello Mir
se sprema ratom (Cor. Nep. Eman.). Taj bi mir vrijedio
toliko, koliko i latentni rat, koji se nastavlja u duama i
srdacima ljudi, dok jednoga dana opet ne zaobije i svoje
izvanjsko obiljeje u ubijanju i razaranju, kakvome smo
danas svjedoci, ako i ne gorem u. . .
Ako elimo imati trajni mir rnora vlaati trostruki
red, ponajprije red prema Bogu, red nadalje prema samome sebi, red konano prema blinjemu, bilo kao po225

jedincu, bilo kao organiziranoj skupini, kakve se oituju

u narodima i dravama. . .
Absurdno je dakle govoriti o nekome miru u svijetu dok se bude (uskiraivala Bogu duna ast i ; tovie, po organiziranom bezbotvu, uz pomo dravne vlasti, sistematski, makar i uvijeno, ruila svaka vjera u
Boga u duama ljudi, ili dok se bude provizorno doputalo kranima katolicizma kao neka posebna milost
ono, to je najstroa dunost svakoga pojedinog ovjeka,
pa i svake dravne vlasti, jer su svi samo tvorevine
Boje. Moe se akle sto puta vikati i govoriti s onim
suvremenicima Jeremijinim: Mir, mir! Refren e biti
uviek isti, a mira nema (Jer. 6. 14). Nema ga i ne moe
ga biti zato, jer je rie Boja neopoziva: Nema .mira
bezbonicima, govori Gospod (Iz. 48, 22). To je i razumljivo, jer ako zemaljski vladari i dravnici ne doputaju,
da se njihovi podanici nabacuju ina njih blatom, nego ih
najstroe kanjavaju, traei potivanje autoriteta, bez
kojega se razpaa svako drutvo, samo nerazuman ovjek moe vjerovati, da e svemogui Bog zemaljskog
crva ovjeka pustiti nesmetano gaziti njegove oredbe,
koje mu je dao, kad ga je stvorio. Ve iz ovoga moete
vidjeti, kako su smieni oni koji nam poruuju, da nisu
protiv vjere, a istodobno onemoguuju vjeronaunu obuku u kolama, uvode brak, koji zovu graanski, a o kojem na narod nee ni uti, oduzimaju crkvene naune
zavode, skiaju sveenicima glave. Kau dodue da to
ine na temelju presude. Ako smo mi na sve to osada
utjeli (a imali smo razloga, da znadu i oni anonimni
pisci katolici, koji nas napadaju zbog utnje i misle, da
su zvani davati lekcije crkvenim poglavarima), ako smo
mi na sve to dosada utjeli iz opravdnih razloga, ali
nismo zaboravili. Ve sada meutim moemo rei, da

226

mi u pravenost presue ne vjerujemo, i da e doi aii,

kada e pravedni sudae Bog ispuniti svoje obeanje: Ego
justitias judicabo! Ja u suditi presude. (Ps. 73,3)
Doi e vrijeme, i ka e se sve kletve i lai razkrinkati,
i kad e i objektivna poviest pokazati, da predstavniei
Katolike Crkve u Hrvatskoj nisu ni za as izali svoga
zvanja, a da su eventualne pogrijeke kojega sveeniika
sitnica prema onome to se zbilo na drugoj strani, kojoj
moda neupuena svjetska javnost pljee. I zato nas
malo dira gronja, kojom se i zagrebaki nadbiskup uvrtava meu ratne zloince . I ako si moda dotini utvaraju, da strahujemo pred njima, neka znadu, da vedra
ela i mime savjesti stojimo na svome mjestu dolb to
mu drago. To poruujemo onima, koji misle, da predstavnici Katolike Crkve imadu sve idunosti, a pravo jedino to, da kau amen na svaki in s druge strane, bio
taj u skladu sa zdravim razumom ili n e . . .
.
Znam da u vaim duama lije pitanje: to misli
Crkva o toj stvari, kad se radi o pojedinim narodima
i dravama? Zapravo ne biste ni trebali pitati. Jer ste
jo kao djeca uili u koli, da smo svoju domovinu i svoj
narod duni ljubiti i za njih se rtvovati, ako uztreba,
premda ne smijemo prezirati ni mrziti druge narode,
niti im eljeti zlo. udimo se stoga, odakle sada dolaze
neki borci za slobodu i valjaju drvlje i kamenje na
Katoliku Crkvu u Hrvatskoj, jer ljubi svoj narod u kojemu djeluje i eli mu svako dobro, naprosto zato, jer je
to zapovijed Boja, kao to god je ista Crkva po svojim
predstavnicima uinila sve, to je u njezinoj moi, da se
nikome, bio on koje mu drago druge vjere, rase, naroda
ili stalea, u Hrvatskoj dravi ne uini nita krivo, ma
koliko se drzko i upom o tvrilo protivno . . .
Mi se daikle ne bojimo rei, pa i uz pogibelj, da
budemo po drugi put proglaeni ratnim zloincem, ovo:
227

Ako svi narodi imau pravo na osiguranje ivota i nezavisnosti, onda se ne moe narivavati rjeesnje, kojega
on svojom slobodnom voljom nee, ni Hrvatskom nar
rodu, koji ipak sam najbolje znade, to mu je na propast,
a to mu je na korist. Jer, malo i veliko stvorio je Gospod (Mudr. 6, 8). Isto tako ne bojimo se rei, da ee
Hrvatski narod a limine odbiti svaki reim, bio on na
krajnjoj Ijevici ili esnici, koji ne bi raunao i do krajnosti potivao njegovu vie nego tisunogodinju katoliku tradiciju. Takav naime reim ne bi predstavljao u
Hrvatskom narodu nikoga, ili neznatnu manjinu koja bi
mu se silom narinula. A sila ne moe biti podlogom mira.
U zdravom poredku pravo ide pred silom, a ne sila pred
pravom.
Vrhunac ovakvih nastupanja je poslanica katolikog
epikospata od 24. marta 1945. godine. Naime, poslovni
odbor Hrvatskoga katolikog ekiskopata sastao se tih dana u Zagrebu pod predsednitvom predsednika Biskupskih
konferencija i mitropolita Alojzija Stepinca, da bi razmotrio neka crkvena pitanja.
Sta je o ovoj poslanici rekao Stepinac, a ta ostali
optueni, ovoga puta u ulozi svedoka:
Predsjednik: Optueni Stepinac! Mi smo dosada preli tri prve toke optunice i sada dolazimo na etvrtu,
koja obuhvaa vrijeme neposredno pred osloboenje zemlje od okupacije. Vi ste se u to vrijeme, sudei po optunici, s naroitim arom, goiinom i oduevljenjem dali
na propagiranje, odnosno na uvrenje stanja u NDH.
Kako Vas optunica tereti, Vi ste 7. srpnja 1944. godine
odrali govor Domagoju. Da li ste Vi takav govor
odrali?
Optueni: Ja se tono ne sjeam.
Predsjednik: To je bilo 7. srpnja 1944. godine.
Optueni: Da li je publiciran taj govor?
228

Predsjednik: Mi smo u posjedu dokumenata iz arhiva

ministarstva unutranjih poslova NDH, izvjetaja od
17. kolovoza 1944. godine, u kome se kae da je ministarstvo primilo slijedei izvjetaj: da su lanovi akademskog drutva Domagoj estitali 10-godinjicu biskupovanja dr Alojziju Stepiincu.
Da li su dolazili k Vama lanovi drutva Domagoj
na estitanje?
Optueni: Jesu.
Predsjednik: Da li su dolazila k Vama razliita drutva na estitanje?
Optueni: Jesu.
Predsjednik: Da li je meu njima bio i Domagoj?
Optueni: Mislim da jest, ali nisam siguran.
Predsjednik: U tom izvjetaju se dalje govori da je
nadbiskup odrao govor u kome kae da Hrvatska proivljava teko stanje, koje moe biti jo gore. Hrvaskoj
ne moe nitko nita i hrvatski pokret za samostalnou
ne moe se obeshrabriti i mora se pristupiti vrstoj odbrani te samostalnosti.
Da li ste to govorili?
Optueni: (Suti).
Predsjednik: Vi ste u oujku 1945. izdali, nakon odrane biskupske konferencije, neku poslanicu.
Optueni: Jest.
Predsjednik: Da li hoete da nam kaete kako je
dolo do te poslanice?
Optueni: Nemam nita da kaem.
Predsjednik: Ja u Vam proitati to kae dr Radoslav Glava, ef odjela za bogotovanje u ministarstvu
bogotovlja i pravosua, u zapisniku (presluan 13. VI
1945. godine):
Na sastanku Velike trojice u Jalti jamano je bilo
razgovora o ureenju budue Jugoslavije. Neposredno iza
229

toga sastanka dolo je do izjave vlade NDH o neodstupnoj volji za hrvatsku dravu. Iza toga dola je izjava doglavnikog vijea u istom smislu. Zaredale su se manifestacije u tom tonu od strane raznih ustanova. Htjelo se
povesti plebiscit za NDH. Dakako da je doao red i na
razne religije, odnosno njihove poglavare. Mislim da je
inicijativa dola od samog Pavelia, jer me je pozvao
predsjednik vlade Mandi i saoptio mi da se treba pobrinuti oko ukonaivanja biskupa i vjerskih predstavnika
koji e doi u Zagreb zbog vanih dravnih i vjerskih
poslova. Ja sam se pobrinuo za stan nekih predstavnika.
Katolikim biskupima trebalo je sugerirati misli koje bi
imale uz ostalo foiti istaknute u poslanici. Predsjednik
vlade sam je nabacio neke misli i te dostavio efu promibe Ivi Bogdanu. Ovaj je preuzeo neke misli predsjednika vlade i sastavio neki promemorij koji bi imao
biti dostavljen nekim biskupima prije poetka konferencije. Tada je Bogdan pozvao mene i upitao me da li bih
ja preao taj njegov sastavak pojedinim biskupima prilikom njegove posjete ministru. Ja sam preuzeo sastavak,
no doznao sam da biskupi ure s konferencije zbog velikog tjedna i povratka kui, pa neu uope posjeivati
ministarstvo nego tek poslije konferencije. Tada mi je
on rekao da to nee biti potrebno, jer e se on iste veeri uoi konferencije sastati s dr Jankom imrakom, starim svojim prijateljem i poslodavcem, pa e njemu izloi-ti misli koje bi trebale biti unesene u poslanicu, a
on e vjerojatno i sigurno, kao stari novinar, biti redaktor i stilizator poslanice. Tako je faktino bilo, jer je Bogdan uljuno javio da je imao sastanak sa imrakom i da
je stvar ureena. Stvamo je poslanica preuzela politike
sugestije Ive Bogdana i naravno gamirala to rugim
mislima sakralnog karaktera, da poslanica ne ispadne
230

kao politiki pamflet. Sigumo je Simrak bio redaktor

poslanice. . .
Je li imrak bio redaktor poslanice?
'Optueni: Nije.
Predsjednik: . . . jer se njegov stil opaa, a to se moe zakljuiti i po tome to je imrak prije objelodanjenja
poslanice donio ko'ncept u ministarstvo na uvid ministru
i poglavniku. Izmijenjena je samo jedna rije i to ovo
mjesto: umjesto Hrvatska Drava , stavljeno je Nezavisna Drava Hrvatska. To je bila elja poglavnika, jer
je to njegov omiljeni izraz. Vie nikakve izmjene nije
bilo i znam pozitivno da je poglavnik bio zadovoljan sa
sadrajem poslanice i naredio da se smjesta dade tiskati
u sutranje novine. U to sam upuen, pa sam rnogao iznijeti tono slijed dogaaja.
Je li to istina?
Optueni: (uti).
Predsjednik: Da li ste dobili nalog?
Optueni: Nikakav nalog.
Predsjednik: Moda sugestiju?
Optueni: Ako je tko to govorio, ne znam. Naloga
niti bi slijedili, a niti nam ima tko zapovijedati u tim
stvailm a. . .
Predsjednik: Optueni Martiniu, da li ste bili provineijal?

Optueni Martini: Da.

Predsjednik: Da li ste dobili kakove sugestije?
Optueni Martini: Ja sam poslao provincijale u
Zagreb da uju izjavu i apel koji e dati episkopat. Ja
nisam zvao druge u Zagreb. To je Glava zvao. Ja sam
rekao da provincijal toga nee potpisati.
Predsjednik: Jeste li Vi potpisali?
Optueni Martini: Nisam, hvala bogu, ja sam rekac da nee. On je kazao da moraju, a ja sam kazao da
231

nee i tu sam se s njime malo za'kvaio. Zato to konano

nije dolo do nas, ja ne znam. Provincijali su bili zato
tu . ..
Javni tuilac: Optueni Martiniu, da li Vi shvaate poziv na konferenciju kao stvar koja je naruena
u politike svrhe za ustae?
Optueni Martini: Ja sam to tako shvatio.
Javni tuilac: Jeste li iz tih razloga odbili da td potpiete?
Optueni Martini: Da.
Javni tuilac: Sto su ostali biskupi i Stepinac uinili
u vezi s konferencijom?
Optueni Martini: Ja ne znam nita. Ja sam uo
o opelu kako je teklo.
Javni tuilac: Kada ste to saznali, jeste li zakljuili:
evo, Stepinac je pristao?
Optueni Martini: Ja sam imao osjeaj da je tako,
da je pristao na etlju ustaa.
Javni tuilac: Da li su, prema tome, oni radili crkvene stvari ili su radili po nareenju ustakih vlasti?
Optueni Martini: Ja mislim, oni su htjeli uvjeriti
da ustaka drava titi hrvatski narod. To ja iz svega toga
vidim.
Javni tuilac: Kome to ide u prilog?
Optueni Martini: Paveliu, ustaama i ustakoj
stvari.
Javni tuilac: Sto mislite o tome, jesu li time Stepinac i ostali biskupi povrijedili interes crkve?
Optueni Martini: Oni su mislili da tite. ja drim
danas, nakon svega toga, da je ba to usko povezivanje
s ustaama bilo na tetu crkve.
Javni tuilac: Zato optueni Stepinac pokuava upozoriti sveenstvo da se ne bavi svjetovnim poslovima? Je
li to iskreni pokuaj ili nije?

232

Optueni Martini: Kada je bio uinjen taj pokuaj?

Javni tuilac: Ja sam to ada ttialoprije proitao. Bilo
je to uinjeno 1945. i 1946. godine. Nakon osloboenja.
Radi se o tome da se veenici ne smiju baviti svjetovnim
politikim stvarima.
Optueni Martini: Moda ih je iskreno opomenuo
da ne bi s kriarima sudjelovali?
Javni tuilac: Ili moda s jedinstvenim frontom?
Optueni Martini: Teko mi je kazati tue misli
i nakane.
PredsjedniJc: Predsjednik ustake vlade Nikola Mandi, u zapisniku sa sasluanja od 29. V 1945, odgovara ovako: Otprilike tri mjeseca prije mojeg bjektsva iz Zagreba uputio sam, po nalogu Pavelia, pozive orkvenim.
glavarima svih vrsta. Od katolikih bio je pozvan Stepinac . . Optueni Stepinac, da li ste primili poziv
Mandia?
Optueni Stepinac: Ja kod Mandia nisam bio.
Predsjednik: (ita dalje) . . . Bili su pozvani nadbiskup Sari, biskup Srebri, biskup Bonefai, biskup Akamovi, biskup r Simrak i fra Jozo Gari. Od muslimana Uladenovi. . . Svrha je bila da podnesu svoj stav
prema NDH, ratu i komunizmu. Paveli je rekao da sve
crkvene glavare alje Stepincu radi postignua stava koji
treba biti jedinstven po ovom pitanju. Koliko je poznato,
takav stav iznesen je u poslanici biskupske konferencije
odrane u Zagrebu. Crkveni poglavari, koji su se odazvali, dolazili su u predsjednitvo vlade. Odmah kad su
dolazili, bili su prirnljeni od Stepinca. . .
Iz kojih pobuda je Paveli pozvao crkvene glavare?
Svakako se pobuda nalazila u tekoj situaciji, u kojoj se nalazila hrvatska drava. Ona je uslijedila zbog
loe situacije na frontu, jer Njemaka nije bila u stajtr
da ispuni obaveze u dovoljno mjeri. Drugo, poslM^pcH
233.

ma srijemskog fronta, prehrambene prilike su se pogorale, uslijed ega je dolo do nestaice zaliha potrebnih
za odravanje vojske i naroda. . .
to se oekivalo od poslanice crkvenih glavara?
Da se podigne moral kod naroda i prikupe sve sna;ge, ljudske i materijalne, i odri postojee stanje. Mi smo
jo uvijek vjerovali da e se situacija izmijeniti ukoliko
Njemaka upotrebi tajno oruje te svoje priuve, o kojima se mnogo govorilo i na koje su nas Nijemci uvjeravali.
Predsjednik: Dakle, to kae Mandi, u to ne vjerujete?
Optueni: Do toga ne drim nita.
Predsjednik: Vi se sjeate sadraja te poslanice?
Optueni: Sjeam se.
Predsjednik: to Vi kaete, to ste htjeli s ovom poslanicom?
Optueni: Nas se stalno klevetalo, katoliku crkvu,
da ne elimo hrvatskom narodu iskreno dobro, i htjeli
smo u tom momentu naglasiti i naglasili smo ono to je
i Sveti otac naglasio, a to ste maloprije itali. Naglasili
smo da emo potovati volju svog naroda i nita drugo.
Ako taj narod odabere drugu subinu, mi emo i to
potovati.
Javni tuilac: Nije li u to vrijeme hrvatski narod ve
odluio o svojoj sudbini?
Optueni: U to ne ulazim.
Predsjednik: Zato je potrebno naglasiti ove dvije do
tri misli, koje ste kratko formulirali, zato je potrebno
da onda napadate? . . .
Da li je to jedna pacifistika poslanica ili je to nalijevanje ulja u vatru. Zato Vi 1945. godine, nakon to
je poklano toliko stotina hiljada ljudi, a naroito Srba,
jo uvijek ne moete prijei preko onoga ubistva u skup.2 3 4

Stinij. i narodu ulijevate ulje u vatru, ne bi li ga postakli

na -neke nove pokolje u oujku 1945. godine. Kakve
to veze ima s beogradskom arijom, koja je inscenirala
sva ta razbojstva; kakvu ulogu ona igra u oujku 1945.
godine? Da li se u to vrijeme pred vratima Zagreba nalaze kraljeva vojska i Draa Mihailovi, ili se nalazi Narodn oeslobodilaka vojska ?
Optiieni: (Suti).
-Javni tuilac: Draini etnici su u to vrijeme u Zagreb'U'. (U -dvorani smijeh).
(Predsednik Vimpulek je proitao u odlomcima biskupsku poslanicu, ali zbog njene zanimljivosti, evo je
u ceiini): .
Fredragi vjernici!
Kad god smo se u prolosti mi, hrvatski katoliki
biskupi, obraali vama, svome duhovnom stadu, inili
smo tp. uviek u zgodama, koje duboko zasiecaju u ivot
vaifc dua. U ovim tekim ratnim piilikama nije nam
bilo mogue dolaziti u odir sa svojim vjemicima, da
svagje, u svakoj upi, na licu mjesta vidimo teke rane,
od kojih krvare nai vjernici irom hrvatskih biskupija.
Budui da se boli naih vjemika, ili bolje itavoga hrvatskog maroda, poveavaju iz dana u dan, i njihove brige s,a budunost bivaju sve vee u moru neistina, lai
i kleveta, to se sa svih strana smiljeno i proraunato
sipljo protiv naeg naroda, poslovni odbor Biskupskih
Konlerencija kao zastupnik itavoga Hrvatskog Katolikog. Episkopata smatrao je za svoju dunost, da vama,
svojism ragim vjernicima upravi nekoliko riei i da ve
saa razkrinka neke smijene klevete i podvaie, uperene protiv najsvetijih interesa Katolike Crkve i Hrvatskog Naroda u kojemu ona jeluje.
Duboko osjeajui vanost vremena, u kojemu ivimc, i sviesni teke odgovornosti, koju nosimo pred sa235

danjou i budunou, pozivamo prije svega svoje vjernike, a se jo ue sjedine s nama u ispoviedanju prave
vjere u Boga, kao zaetnika, zakonodavca i shvrhodavca
ivota, mislei u svim svojim djelima na bezsmrtnost i
neprocjenjivo udoredno dostojanstvo svakoga ovjeka,
koje je danas gotovo podpuno prezreno.
Ujedinjeni i Nasljednikom Sv. Petra, obeajemo kao
i nai pradjedovi u doba Pape Agatona i Ivana VIII, da
nas od Svete Stolice nee razstaviti ni prostorna udaljenost, ni vlastite muke, ni krive obtube neprijatelja Svete
Crkve, pa dolo to mu drago.
Gledajui patnje, koje su zadeavale Hrvatski Naro
u 20. stoljeu i koje su u posljednjih nekoliko godina dosegle bolnost Jobovih rana, pozivamo sve oaloene, poniene, uvrieene i izmrcvarene, da ne klonu duhom prema Bogu i blinjemu.
Pojavili su se lani svjedoci, koji nas optuuju, da
su hrvatski katoliki crkveni poglavari zajedno sa svojim sveenstvom i najboljim svojim vjernicima krivi sadanjem krvavom obraunavanju u Hrvatskoj Domoviru.
Ali ima svjeok, koji bolje vidi, a to je Bog, koji znae,.
to smo mi hrvatski katoliki biskupi sa svojim sveenstvom i sa svojim vjemicima uinili i kakve smo rtve
samo posljednih dvadesetak godina doprinosili, da u Hrvatskom Narodu sauvamo mir i djelotvomu kransku
ljubav. A to znade i ciela svjetska javnost. Miroljubivost
je bila osnovna crta hrvatske due, koju su osobitd od
godine 1918. uz najvee potekoe i s najveom pomnjom
uzgajali i naglaavali i hrvatski svjetovni voe kao i
hrvatski duhovni poglavari.
Ali nae su nastojanje liavali podpunih plodova oni,
koji su politikim umorstvima hrvatskih narodnih prvaka i ouzimanjem hrvatske roene grude onemoguavali
hrvatski pacifizam i tjerali Hrvatski narod u sve vei
236

nemir. i nezadovoljstvo. Hrvatska neduna krv prolivala

se u mnogim hrvatskim gradovima i selima, dapae i u
samoj beogradskoj skuptini u vrieme izmeu dva rata.
Tamo je na sramotan nain pogaen najsveaniji meunaroni ugovor, Konkordat, sklopljen izmeu Svete
Apostolske Stolice i bive Jugoslavije, pa su tako hrvatski
katolici u svojim pravima ostavljeni na milost i nemilost
vlastodraca, a da ne govorimo o svim isto tako sramotno
pogaenim nagodbama, koje su bile sklopljene s predstavnicima Hrvatskog Naroda. To je takoer dobro poznato cijeloj svjetskoj javnosti.
Kaa je pak i drugi svjetski rat pohodio nae krajeve, a koji rat na ovom podruju nije izazvao Hrvatski
Narod, jer nije imao nikakve politike vlasti, nego netko
drugi, i dok jo Hrvati nisu imali niti jedne puke u svojim rukama, ve su neodgovorni neprijatelji izvrili pokolje nad hrvatskim puanstvom u nekim mjestima, navjetavaju zator i iztrebljenje naemu narodu. Poslije toga nali su se naalost i meu Hrvatima ljudi, koji su
prihvatili borbu istim nainom. Hrvatski su biskupi to
uviek odluno pobijali i osuivali, ne pazei na zamjere
i pogrde bilo s koje strane. Oni su pojedinano i skupno,
na primjer na Biskupskim Konferencijama god. 1941. digli svoj glas protiv prekoraivanja nudne samoodbrane
i protiv nasilnika, nalazili se oni, gdje mu drago, zauzimajui se za nedune rtve bez razlike narodnosti i vjeroizpovijesti. Uviek smo nali naina, da svoje prosvjede
i zauzimanja dostavimo onamo, gdje smo drali, da e
nai koraci najsigumije pridonieti ublaenju biede, koja
se bez nae krivnje sruila na hrvatsku zemlju. Osuivali smo sve struje, doktrine, bilo sa skrajnje ljevice ili
desnice, sugestije kao i pojedince, koji su polazili sa stajalita, da smiju kriti Boje zapoviedi i liavati blinjega
237

njegovih ljudskih prava, jer je moda ruge narodnosti,

rase ili stalea.
I danas traimo jednaku zakonitost za sve, pozivajui pojedince, skupine. i narode, da ne vraaju zla za
zlo i psovke za. psovke (I. Petr. 3,9).
Svoj poziv aljemo i onima, koji su u posljednje
vrieme poeli sustavnom promibom razdraivati neodgovome i zlu sklone pojedince i skupine, da pod izlikom.
suenja ratnim zloincima smaknu to vei broj Hrvata, osobito sveenika i intelektualaca dobrih katolika, liavajui ih ne samo ivota nego i njihova dobra glasa.
Svi zloinci s bilo koje strane neka budu potegnuti
na odgovornost i kanjeni prema njihovoj krivnji. Ali
jasno je ve unapried svim istinoljubivim i pravpljubivim ljudima, da mrnja ne moe tu krivnju prosuivati
ni svestrano ni pravedno.
U izuzetnom sluaju, ako se je koji zalutali sveenik
ogrieio o prava svoga blinjega, mi se nismo acali lidariti ga crkvenim kaznama, dapae i udaljenjem iz sveenikog ili redovnikog stalea.
Ali danas moramo najodlunije prosvjedovati pred
Bogom i svjetskom javnou protiv sustavnog ubijanja
i muenja nevinih hrvatskih katolikih sveenika i vjernika, od kojih je veliki broj ivio upravo svetim ivotom,
a mrzitelji katolike Crkve oduzeli im ivot protupravnim osudama osnovanim na fiktivnim krivicama.
Neprijatelji Katolike Crkve, a pristae materialistikog komunizma, koji je Hrvatski Narod plebiscitarno
odbio (protivna tvrdnja bila bi mistifikacija svjetske javnosti), poeli su i u Hrvaskoj Domovini iztrebljivanjem
sveenstva i iztaknutih najboljih vjemika prema svojem
sviestnom programu. Njihova nepravda vidi se ve po
tome, to oni unapried optuuju sve biskupe, sveehike
i redovnike pokrajine, da su ratni zloinci, a pbjei238

nim nepoudnim osofoama podmeu, da su one krive zlodjelima, koja su poinjena u ovom ili onom kraju. M eutim, nitko iv u uljudfoenom svietu nee moi odobriti tu unapried smiljenu samovoljnu osnov, niti e vjerovati, da bi hrvatski katoliki biskupi, sveenici, da bi itave crkvene pokrajine uglednih i po svemu svietu poznatih katolikih redova mukih i enskih, da bi tisue
katolikih staraca, mueva, ena i djevojaka bili ratni.
zloinci, koji su zasluili, da budu poubijani i da im
imena budu vezana uz pokolje, o kojima nisu ni znali.
Njihova muenika smrt je trajna obtuba onih, koji su.
umorstva i ubojstva uinili sredstvom irenja svojih ideja.
Hrvatski katoliki biskupi voljni su, da svaki p ojedini sluaj dadu prosuditi i izpitati tono ne samo od
strane stranih crkvenih predstavnika nego i meunarodnih svjetovnih povjerenstva, pa se i na taj nain moe,
ustanoviti da je optuba radi ratnih zloinstava samo
izlika i sredstvo za iztrebljivanje onih ljudi, koji su po
raunu komunizma zapreka ostvarivanju njegovoga stranakog programa.
Radi toga e hrvatski katoliki biskupi imenovati posebni odbor, koji e sve sluajeve izpitati, prikupiti sva
okazala, koja e se moi objektivno meunarodnom predstavnitvu, kad god zaeli, predloiti, da se vidi, na kojoj
je strani istina, i da se vidi, kako je la postala sredstvom
jedne ideologije, koja se bori za gospodarstvo svieta, a u
katolikoj Hrvatskoj ne predstavlja, moemo rei, nikoga.
Naglaavajui suverenitet Katolike Crkve u duhovnim pitanjima, priznajemo i svjetovnu suverenost, pa kao
to je mi nosimo za upravljanje Crkvom, tako i svjetovneoblasti odgovaraju za djelovanje na svom podruju. Hrvatski su katoliki sveenici i vjernici ianali po nauavanju
Crkve, da budu uviek Bogu Boje, a Hrvatskom Narodu,
to je njegovo. Poviest svjedoi, da Hrvatski Narod kroz
239-

cielu svoju tisuutristogodisnju prolost nije nikada pre'stao plebiscitarno naglaavati, da se ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost, koju on od srdca eli i svakom drugom narodu. A kad je u drugom svjetskom ratu
ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj
Dravi, hrvatski su katoliki biskupi potivali volju Hrvatskog Naroda. Nitko prema tome nema prava obtuivati
bilo kojega graanina Hrvatske Drave, pa ni hrvatske
biskupe, zato to potuju tu neodstupnu volju Hrvatskog
Naroda, kad on na to ima pravo i po Bojim i po ljudskim zakonima.
Hrvatski katolieki biskupi su sa svoje strane uinili
sve, to je bilo u njihovoj moi, da se u Hrvatskoj Dravi svuda provede prava zakonitost prema naelu: Justitia
fundamentum regnorum; zakonitost prema svima, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru ili stale.
Predragi vjernici,
Ulazimo u Veliki Tjedan, spomen muke Gospodina
Naega Isusa Krista. I itavo ovjeanstvo proivljava danas svoj veliki tjedan. Kakve nas misli u tom Velikom
Tjednu moraju obuzimati, uei nas Vjeona Istina i Ljubav,
Boanski Spasitelj Isus Krist. Onima, koji su Ga razapeli
na Kriu svojim lanim obtubama, odgovorio je sa Kria na Veliki Petak: Ote, oprosti im, jer ne znaju, to
ine. Znamo, da danas krvare tisue hrvatskih srdaca.
Pa ipak moramo da doviknemo danas svima tima ranjenim srdcima: Tko eli biti uenik Kristov, taj se mora
ravnati Njegovim duhom. A duh Njegov progovara kroz
prava ljudska srdca isto, to je rekao na Kriu svojim
neprijateljdma: Ote, oprosti im, jer ne znaju, to ine.
Na koncu Vas, kao Vai duhovni pastiri pozdravljamo, da, izbjegavajui najpomnije sve, to nije u skladu
sa zakonom Bojim, puni pouzanja u Boje milosre i
Boju providnost, ustrajete vjerno uz Svetu Crkvu, dok
.240

Gospodin stia ovu stranu oluju u svietu i udieli eitavome ovjeanstvu i naemu ispaenam narodu svoj sveti
mir, Neka vas sve blagoslovi Svemoguei Bog Otac, Sin
i Duh Sveti.
13 Zagrebu, dne 24. oujka 1945
Poslanicu su potpisali: dr Alojzije Stepinac, nadbisfcpu zagrebaki i predsjednik Biskupskih konferencija;
dr Ivan Ev. ari, nadbiskup vrhbosanski; Fra Jozo Gari,
biskup banjaluki; dr Antun Akamovi, biskup, apostolski administrator akovaki i dr Janko Simrak, vladika krievaki.

Predsjednik: Da li u tom pozivu priznajete da je to

bila propaganda za ustae i protiv narodne vlasti?
Optueni: (uti).
Javni tuilac: I da je to bila obrana ratnih zloinaca?
P redsjednik: Da li ste govorild o inteligenciji koju su
ubijali ustae? Da li ste protestirali kada je objeen Ogrizovi, sin velikog hrvatskog knjievnika, i da li ste protestirali kada je ubijen Ivaki, takoer sin poznatog hrvatskog knjievnika? Zato niste u to vrijeme govorili o
ubijanju i progonima?
Optueni: Izvrili smo svoju dunost i onda.

TAJNE NADBISKUPSKOG DVORA. Stepinac je poslednjih dana postojanja takozvane NDH sve aktivniji. Njegov je dvor skrovite i sklonite. U isto vreme uputa se,
po starim obiajima zagrebakih nadbiskupa, u krupne
politike igre. Po svaku cenu treba spasiti katoliku Hrvatsku kao bedem protiv komunizma, kao jedno od najmilijih ea rimske crkve. Te planove, prema onima koji
ih kroje. treba ostvariti po cenu graanskog rata i osamostaljenja Hrvatske uz pomo civilizovanih evropskih
241

naroda. Volju svog naroda ne treba ni oslukivati ni

sluati.

Predsjednik: Da li ste, optueni Stepinac, u maju

1945. godine, neposreno prije bjekstva ustake vlade iz
Zagreba, primili na uvanje u nadbiskupiju, arhivu ministarstva inostranih poslova NDH?
Optueni: Jesam.
Predsjednik: Zato?
Optueni: Da bude sauvana tamo.
Predsjednik: Za koji sluaj?
Optueni: Za sluaj bombardiranja.
Predsjednik: Dakle, u maju 1945. godine Vi se bojite
bombardiranja.
Javni tuilac: Optueni Stepinac, da li je u pogiedu
skrivanja arhive postojao kakav dogovor s Paveliem?
Da li ste se dogovorili s Paveliem?
Optueni: Nisam.
Javni tuilac: Tko je doao radi arhive?
Optueni: Ministar Mehmed Alajbegovi.
Javni tuilac: Sto je rekao?
Optueni: Rekao je da se arhiva pohrani u padrumu.
Javni tuilac: Je li rekao da se arhiva pohrani u podrumu?
Optueni: Jest.
Javni tuilac: Je li traio kakovu potvrdu?
Optueni: Mi smo odgovorili da ne primamo cxigovornost.
Predsjednik: Ali je ta potvrda izdana i, prema tomer
Vi ste primili odgovornost?
Optueni: Ne moemo mi znati to e dalje biti i
zato nismo mogli primiti odgovornost.
Predsjednik: Ali ste izdali potvrdu. Zato ste dali
potvrdu kad niste primili odgovornost? To znai da pri242

raate odgovornosti, i u sluaju da se vrati Paveli natrag,

onda on Vama vraa potvrdu, Vi njemu arhivu.
Optueni: Vi ste traili arhivu, i mi smo je predali.
Predsjednik: Evo Vae potvrde! (Stepincu podnose
na uvid potvrdu, koju on razgleda paljivo).
Optueni: Vidio sam potvrdu.
Predsjednik: Vidite ta pie u njoj? Tu se potvruje
prijem akata ministarstva inostranih poslova Nezavisne
Drave Hrvatske, i est krinja drvenih. Za sve brave
primljeni su i kljuevi. Prijem je potpisao dr Alojzije
Stepinac, nadbiskup, a predaju dr Alajbegovi.
Je li to Va potpis?
Optueni: Jest. .
Predsjednik: Zato ste skrivali te stvari?
Optueni: Nisam skrivao, ja sam smatrao da e oi
u ruke druge vlasti koja bude dola.
Predsjednik: Zato arhiva nije ostala gdje je bila, ve
je trebalo da se skriva kod Vas u podrumu?
Optueni: To je njihova stvar. Mi smo primili stvari
da ih predamo vlasti koja oe. . .
Predsjednik: Da li ste Vi, optueni Stepinac, pod
konac takozvane Nezavisne Drave Hrvatske, bili kod
Maeka?
Optueni: Jesam.
Predsjednik: S kojom svrhom?
Optueni: S tom a mu kao politikom predstavniku
naroda kaem neka se pobrine da ne oe do zla prigodom sloma.
Predsjednik: Jeste li ili Maeku po nalogu Pavelia?
Optueni: Ne.
Predsjednik: A da li ste tamo ili po elji Ede Bulata i Alajbegovia?
Optueni: Oni su me molili da se neto uini i ja
sam iao Maeku da poduzme neto kao politioki pred10

243

stavnik naroda, da ne doe do zla prigOdom sloma. Meni

je bila ponuena vlast, ali sam ja to odbio i rekao da se
u to ne mogu mijeati.
Predsjednik: Tko Vam je to poriudio, Pavelie?
Optueni: Jest.
Predsjednik: U koju svrhu?
Optueni: Ne znam u koju svrhu, ali sam ja odbio,
rekao da ne mogu da primam vlast, nego sam otiao dru
Maeku, kome politika spada.
Predsjednik: Da li se je poslije Maek sastao s Pavolieem?
Optueni: Po mom saznanju, nije.
Predsjednik: Tko Vas je odveo Maeku?
Optueni: Mokov.
Predsjednik: Kada je Maek otiao iz Zagreba?
Optueni: Nemam pojma o tome.
Predsjednik: Ne znate ni s kim je Maek otiao iz
Zagreba.
' Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Da li ste neto ouli o konferencijama
koje su se odravale kod Pavelia povodom preuzimanja
vlasti i spasavanja NDH?

Optueni: O tome ne znam nita.

Predsjednik: Povodom preuzimanja vlasti i spasavanja NDH esto je spominjano i Vae ime.
Optueni: Oni su mene zvali x ponpdili mi da preuzmem vlast, ali sam ja to odbio.
Predsjednik: Da li Vam je Paveli rekao da preuzmete vlast kao njegov zamjenik?
Optueni: Kao regentstvo, tako neto po prilici.
Rekli su da je tradicija biskupa zagrebaokih bila da u
takvim prilikama preuzmu vlast, a .ja sam rekao da su
taa bile druge prilike, ali da ja vlast ne mogu preuzeti.
244

PredsjedniJf,: Ali Vi stq u ono vrijeme odrali. rjekoliko briljantnih govora u korist ustaa?
Optueni: Ja nisam prihvatio vlast.
Predsjednik: Cijela Vaa linija politiokog razvoja ide
u pravcu Vae to ue suranje s ustaama?
Optueni: Glede te linije ja sam potpuno miran, Vlast
nisam preuzeo, ali sam rekao Maeku da je on kao., politiki ovjek preuzme, to jest kao politiki predstavnik
Hrvata.
Predsjednik: Da li su Vam oni u to vrijeme saopili
d.a su uhvatili neku vezu sa saveznicima?
Optueni: To od njih nisam uo.
Predsjednik: Niste uli m o onim avijatiarima koji
su otili s memorandumom?
Optueni: Nisam.
Predsjednik: Da li Vam je poznat bio sadraj.toga
memoranduma?
Optueni: Nije . ..
Predsjednik: Nakon osloboenja zemlje, Vi ste primili, 19. rujna 1945. godine, u svom Nadbiskupskom voru Eriha Lisaka, ustakpg pukovnika i ravnatelja za
javni red i sigurnost u NDH.
Optueni: Jest.
Predsjednik: Kako ste saznali za njegov boravak u
Zagrebu.
Optueni: Najavio mi ga je biskup Lach.
Predsjednik: Sto vam je rekao?
Optueni: Da je to neki ovjek, iz Francuske, ako se
pravo sjeam, i da nosi neke vijesti od Maeka. Ja sam
rekao ako se tu neto skriva, da ga ne mogu prirhiti,
o emu se i on taa uvjerio, i rekao da se ovdje nita
ne skriva.
Predsjednik: On je rekao da mu je ime Petro'vie?
Optueni: Da.
245

Predsjednik: Zato je izmiljeno to ime Petrovi?

Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Vi ste s pravom oekivali da se pod
tim imenom moe netko kriti?
Optueni: Ja nisam imao zato nikakvih razloga.
Predsjednik: Kad ste prvi put sazjnali da je Lisak
ovdje?
Optueni: Kad sam ga ugledao, kad mi se predstavio.
Predsjednik: Prije nikako? Nije Vam nitko to rekao?
Optueni? Nitko ni rijei.
Predsjednik: Optueni ali Vam je rekao da se taj
eovjek zove Petrovi i da on u njemu prepoznaje Lisaka.
apae, on se dobro sjea svega toga. Rekao je: Preuzvieni, doao je neki Petrovi, ali ja u njemu prepoznajem Lisaka.
Optueni: To nikako. Cak kad sam vidio tog ovjeka,
mislio sam da je to Mokov, jer ga nisam poznavao.
Predsjednik: Vidite. ali je tako izjavio, a Lisak isto
tako kae da je razgovarao sa aliem, a ovaj da mu je
rekao: Pa Vi ste Lisak. Zaista bi bilo udnovato i nevjerovatno ovo to Vi tvrdite, i ja sam sklon da vie
vjerujem optuenom aliu nego Vama; vjerujem da Vam
je ali rekao o kome se radi. Svakako, ali Vam ne
bi rekao: Preuzvieni, eka Vas Petrovi, kad znade da
je to Lisak.
Optueni: Koliko se ja sjeam, ja tog ovjeka nisam
poznavao, dok se on nije predstavio.
Predsjednik: Optueni aliu, da li ste rekli Stepincu
da ga vani eka Lisak?
Optueni ali: Kad sam uao, konferencija je ba
svrila i ja sam rekao nadbiskupu da mi je od biskupa
Lacha najavljen neki gospodin Petrovi, meutim da ja
vidim da je to Lisak.
246

Predsjednik: Optueni Stepinac, a li ste uli to veli

Va tajnik?

Optueni: Ja drim da se u tom pogledu gospoin

tajnik vara, kao to se vara i u pogledu datuma koji je
naznaio. O tome moe najbolje posvjedoiti biskup Lach.
Predsjednik: Datum ne odgovara?
Optueni: Ne. Po naem saznanju sigurno je to bilo
24. A o konferencijama ne moe biti niti govora.
Predsjednik: Dakle, Vi ste primili Lisaka. Sto je onda alje bilo?
Optueni: On je neto pripovijedao, i nita drugo.
Predsjednik: Da li Vam je Lisak priao o stanju ustakih emigranata u inozemstvu?
Optueni: Neto je priao, ali ja se svega dobro ne
sjeam.
Predsjednik: Da li Vas je izvjestio o stanju Pavelia
i o njegovu bijegu?
Optueni: Neto je priao.
Predsjednik: Zato Vas je to zanimalo?
Optueni: Svakog ovjeka zanimaju novosti.
Predsjednik: Da li Vam je priao to o Maeku?
Optueni: O Maeku, mislim, nije nita priao.
Predsjednik: Da li Vam je saopio svrhu svoga dolaska?
Optueni: Ne znam to je o tome govorio.
Predsjednik: ta Vas je zanimalo? Zar se niste na
koncu udili zato je doao? Nije to tako obina stvar.
Optueni: Ja sam rekao otvoreno: Mi se u takve
akcije ne moemo uputati.
Predsjednik: U kakve akcije?
Optueni: On je traio sklonite, ali mi smo mu rekli
da ne moe dobiti.
Predsjednik: Vi ste to njemu rekli odmah?
Optueni: Ne, rekao sam da doe sutra.
247

Presjednik: Zato da doe siitra?

Optueni: Zato jer sam smatrao da mu to na sveeniki nain saopim. Nisam vidio u tome nikakva grijeha.
Rekao sam Saliu da on to uini.
Predsjednik: Zato Salia ovodite u nezgodnu situaciju da on mora jo jednom primiti Lisaka?
Optueni: Ako vi vidite u tome kakvu krivnju,'izvolite slobono uzeti mi za zlo.
Predsjednik: Nemate to dozvoljavati, mi emo to slobodno i uiniti, nego odgovorite zato Salia, Vaeg podreenog tajnika, dovodite u nezgodnu situaciju da jo.
jednom mora primiti Lisaka?
Optueni: Moda je to bilo nezgodno, ako je kakva
krivnja pri tome, ja je rado primam na sebe. Ja sam Saliu rekao da idem na duhovne vjebe i da ne mogu nikoga primiti.
Predsjednik: Da li Vam je udno bilo, to se niste
pitali, a moete se pitati jo i danas, zato je Lisak doao
u Zagreb ilegalno i, kako sam priznaje, da se odmah uputio k Vama?
Optueni: To nije moja stvar.
Javni tuilac: To je Vaa i njegova stvar.
Predsjednik: Da li ste primili pismo od Mokova?
Optueni: Da li je to pismo bilo od Mokova ili ne,
to jo danas pravo ne znam, ali ako je i bilo, iz toga nita ne slijedi, to jo nije nikakav argument. Argument bi
bio a sam ja pisao njemu. Ako k meni ljudi dolaze, to
nije j o . . .
Predsjednik: Kako je Mokov odluio da Vam pie?
Optueni: To ne znam. Saiiu sam rekao neka se pismo baci u pe, ja ne vidim u tome nikakvu krivnju.
Predsjednik: Da li ste Saliu rekli da se raspita tko
je Gulin?
248

Optueni: Ja se toga ne sjeam, a ako je to bilo, toje bilo iz razboritosti, moe biti.
Predsjednik: Zato, zato da se raspitate, ako ste mislili da ste pismo bacili u pe, to e Vam ona: Tko je
taj Gulin ?
Optueni: Ako sam to rekao Saliu, onda je to injeno iz razboritosti.
Presjednik: Iz toga bi se moglo neto drugo zakljuiti: ne razboritost, nego elja za saradnjom, samo osnovana na sigurnosti.
Optueni: To mi ne moe nitko dokazati.
Predsjednik: Da li ste primili i drugi put pismo
Mokova?
Optueni. Ne znam tonc, jer nisam njegov rukopis
nikada prije vidio. ne znam ni danas a li je to bilo njegovo pismo ili ga je moa netko podmetnuo. Ali ako
kaem da je ono baeno u pe, mislim da je s time gotovo.
Predsjednik: Da li se sjeate da ste primili drugo
pismo?

Optueni: Izgleda da su bila dva pisma, ali jo ni

danas ne znam da li su bila od Mokova, jer njegov i*ukopis nikada prije nisam vidio.
Predsjednik. A ali je rekao da je Mokovljev.
Optueni: Ako je rekao, ja sam mu rekao to treba
da s ,njime uini.
Optueni Sali: Dr Gulin je rekao da je to od Mok o v a . . . Kad sam rekao da je dr Lackovi u Rimu, pitao
me je dr Gulin to e s tim pismom uiniti. A ja sam
rekao: Doktore, Vi ste pismo onijeli i Vi odluite to
e s njim biti-. On je primijetio na to: Dajte pismo nadbiskupu. Meutim, niti ga je on mogao odgonetnuti,
niti ja. Jasno se vijelo da je to pismo bilo upueno na
Lackovia. . .
249

Predsjednik: Jeste li Vi, optueni Stepinae, tom prilikom rekli: ta je Gulin rekao, da li je to pismo od
Mokova? kad je Gulin po drugi put doao k Vama?
Optueni: (uti).
Optueni Sali: (nastavlja) Dr Gulin je doao nakon
10 dana i opet je pitao za dr Lackovia. Ja kaem nee
se vratiti. On kae da je to isto kao to je prvo, dajte
nadbiskupu, a nadbiskup je rekao da se to uniti. Ja sam
ta pisma unitio.
Predsjednik: Ali drugo pismo bilo je izrazito upueno nadbiskupu Stepdncu, jer Lackoviu ne pripada titula preuzvieni.
Optueni Sali: Ne znam sigumo. Ako bi metnuo titulu preuzvieni, onda bi se potpisao, ali sjeam se, u
drugom pismu nije bilo potpisa. Samo stoji ona primjedba: Doktor kojemu sam vozio vaeg gospodina, nalazi
se kao gost amerikog asnikog zbora. Toliko se ja
sjeam.
Predsjednik: Da li ste proitali drugo pismo?
Optueni Stepinac: Ne znam.
Predsjednik: Ne sjeate se saraja pisma? (Stepinac
se okree Saliu, pa ga predsjednik upozorava).
Optueni: Ne znam.
Predsjednik: Da li se sjeate da je pisao da cijeli
hrvatski narod gleda u Vas?
Optueni: Ne sjeam se.
Predsjednik: Da li je ali ponovio rijei Mokova,
da konferencija predstavlja najvei dogaaj u historiji
Hrvatske nakon osloboenja?
Optueni: Ne sjeam se nikako.
Predsjednik: Da li Vam je bilo poznato da je ali
pribavio za Mokova ilegalne objave.
Optueni: Nita nisam znao.
Predsjednik: Nije to priao?
.250

Optueni: Nita.
Predsjednik: Da li je ali priao da je Lisak prenoio u Nanbiskupskom dvoru?
Optueni: Nita mi nije rekao.
Predsjednik: Da li Vam je aii priao da je zastava
blagoslvljena u nadbiskupskoj kapeli?
Optueni: Nita nije rekao.
Presjednik: (abraa se aliu): Optueni ali, da
li ste rekli optuenom Stepincu da je zastava posveena
u Nadbiskupskom dvoru?
Optueni ali: Nakon to je zastava bdla blagoslovljefta, ne znam je li isti dan ili ne. Nego kada se vratio,
onda sam spomenuo nadbiskupa, a on je rekao. . .
Optueni: Ne!
Optueni ali: Stepinac se ne sjea, ja se sigumo
sjeam.
Predsjednik: Da li ste razgovarali sa imekim o
tome?
Optueni Stepinac: imeki je govorio o tome i ja
sam mu rekao svoje stanovite.
Predsjednik: to ste mu rekli?
Optueni: Neu o tome nita uti i neka se ne paa
u te stvari.
Predsjednik: Da li ste Vi primili jednog ustakog
emigranta intelektualca, kad je doao?
Optueni: Jedan je bio najavljen, kako se zove
ne znam. Koliko je bio kod mene, ne znam; ali sam rekao'
to, nakon to je on svoje spomenuo, da te stvari na mene
ne spaaju. Odonda ga nisam vidio.
Predsjednik: Rekli ste da na Vas ne spadaju?
Optueni: Da.
Predsjednik: Zato ste ga ga primili?
Optueni: Da vidim tko je.
Predsjednik: Da li ste primili i Lelu Sofijanec?
251

Optueni: Ja je ne bih prepoznao a je i ;sada vidim. Ako sam je primio, pikako mi se ne moe prebaciti
da sam uinio neto to se kosi s dananjim zakoniima.
Predsjednik: TJ koju je svrhu dola?
Optueni: Da me je Popovi pozdravio, kojeni sam
pomogao da izae iz zatvora.
Predsjednik: Optueni Stepinac, mi smo utvrdili iz
Vaeg priznanja i iskaza ranije presluanih pptuenika,
a ste primili Lisaka, da ste primili dva pisrna od Mokova, da ste primili ustakog emigranta, da ste znali ,za vposveenje zastave jer ste razgovarali sa imekim; i
neete pniznati da Vam je ali rekao za olazak jjisaka.
za blagoslov zastave, da ste primili Lelu Sofijanec . .. Niz
injenica usmjereno je u jednom pravcu: Vi ste rukovoa,
u najmanju ruku postreka i pokreta organizacije .. .
Optueni: Savjest mi je mirna.
Predsjednik: . . . koja radi na terorizmu, a na'elu
koje se formalno nalazi tajnik ali.
Javni tuilac: Da li se sjeate okrunice od 17. XII
1945, koja je pisana pod brojem 8976/1945. u Zagrebu,
a u kojoj se izmeu ostalog kae: U zagrebakoj tampi
izala je 16. X li o.g. izjava predsjenika Narodne vlade
Hrvatske dr. Vladimira Bakaria O ustakoj djelatnosti
u crkvenim ustanovama . Radi istine i pravde osvrem
se na navode iznesene u ovoj izjavi. elim vas, svoje
suradnike, koji snosite pondus et aestus duci u vinograu Gospodnjem, obavijestiti o dogaajima, o kojitna jc
rije u izjavi predsjednika gospodina dr. Bakaria.
1.
Na sve optube koje su izravno i neizravno upravljene na nas, moemo u cijelosti kazati: Nemamo si to
predbacivati. Savjest nam je ista i mirna pred bogom,
koji je najvjem iji svjedok i praveni sudac sviju naih
koraka. . .
252

Dalje kaete: . . . Najodluehije pak obijamo tvrdnje

da ;]e Erih Lisak imao ma kakovu vezu s pastirskim pisjnom, to je apsurdno i pomisliti i da je dolazio u nadhisk'up&ki dvor u vrijeme kada su se odravale biskupske
konlerencije. To su neoSnovahe tvrdftje.-'
Optueni: Kod toga i ostajem.
Jaimi tiiilaic\ Prvo je utvreno i dokazano da je ba
u vrijeme biskupske konferencije Erih Lisak bio kod Vas
i preffia tome je neistinito to ste tvrdili, a s druge strane,
nije Stvar bila u ,tome i nije nam stalo da utvrdimo da li
je Erih Lisak bio 15. ili 25, nego da li (je u vrijeme kada
je presjednik dr Bakari dao azjavu, bio kad Vas najvei zJoinac NDH. Da je Lisak bio u razgovoru s Vama,
da je bio u Nadbiskupskom dvoru, taiho ^pavao i da je
bio u vezi sa svim moguim sveenicima, to je osnovano.
Zato, kada ste eljeli istinu, niste jo tomu dodali jednu
reenicu, koja bi bila istinita, a u kojoj bi kazali: Ali
je istina da je on bio kod mene i razgovarao sa mnom?
Zato to niste uinili kad volite istiinu?
Predsjednik: Molim druga javnog tuioca da postavIja pftanja optuenom Stepincu. ,
Javni tuilac: Optueni Stepinac u kakvim ste odnosima bili Vi sa ubaiem, tadanjim banom banovine
Hrvatsike, u 1939/40. godini?
Opiueni: U obinim slubenim odnosima.
Javni tuilac: U emu su se sastojali ti slubeni odnosi? .
Optueni: U tome to mi je trebalo u crkvenim poslovima. iao sam k njemu da raspravim te stvari.
Javni tuilac: Samo u crkvenim stvarima? Da li je
bilo i drugih odnosa? Je li bilo politikih odnosa?
Optueni: Nikakvih.
Javni tuilac: Pazite, optueni, to odgovarate, jer je
to vano za utvrivanje da li govorite istinu ili ne!
253

 Da li ste imali drugih odnosa s bivim banom.

ubaiem osim crkvenih?
Optueni: Ne sjeam se.
Javni tuilac: Sad u Vas posjetiti. Da li se sjeate
da ste tadanjem banu Subaiu pisali pismo ovakvog
sadraja:
Gospodine bane!
Mdslim da mi je dunost, da Vas informiram o stvari
g. Jove Magovca, koji je maknut sa poloaja povjerenika u Koprivnici. Bio je juer kod mene i gorko se potuio, kako je paoralno i materijalno ni kriv ni duan
stradao. Moralno, jer je maknut za volju ljudi, fcoji su
skroz naskroz Ijeviarski nastrojeni, kako on i ogromm
dio puanstva misli, i to maknut pakon savjesnog i potenog rada, a zamijenjen idovom Hirlom koji je odgovarao disciplinski radi komunizma i kako on misli radi
seksualnih ispada protiv uenica. G. Magovac veli, da o
tome moete zatraiti slubeni izvjetaj, da vidite tono
to je na stvari. Tuio se da je i materijalno teko
pogoen, jer je za volju povjerenitva napustio privatnu
slubu a sada ostao bez jedne i druge i upao sa suprugom
u teko materijalno stanje.
Slobodan sam da Vam priloim i izrezak pisma jednog
odlinog funkcionera HSS iz onih krajeva, da vidite kako
misli de iacto 95% puanstva.
Ja se. naglaujem, neu mijeati u stvar, niti tvrdim
da je sve onako kako mi to prikazuju, nego Vam g. feane
dostavljam radi informacije. Videant consules!
Jedno sigui'no stoji a to je, da su komunisti odiuno
digli glavu i misle da je dolo vrijeme, da i u Banovini
Hrvatskoj i svakom graanskom poretku zarinu no u
lea.
Molim Vas g. bane a ovo smatrate samo kao povjerIjivu privatnu informaciju.
254

Sa olinkn potovanjem.
Alojzije Stepinac nadhiskup zagrebaki
to kaete, optueni, na ovo u vezi s Vaim malo-preanjim tvrenjem da ste s bivim banom Subaiem.
imali samo crkvene odnose?
Optueni: Ja ne kaem tu nita, ali ako sam se zauzimao, ne predbacujem ,si nita.
Javni tuilac: Nije to zauzimanje, nego denunciranje! Jesu li tu bili u pitanju crkveni i vjerski odnosi, ili.
denunciranje?
Optueni: Nikada se nisam bavio denunciranjem.
Javni tuilac: Molim da mu se pokae ovo pismo*
da li ga poznaje, da kae da ,11 je to njegov originalan
potpis.
Optueni: (Dugo razgleda pismo i na kraju nita ne
odgovara).
Javni tuilac: Ujedno treha imati u vidu to, da se u
to vrijeme pod firmom borbe protiv komunizma donosila
odredba o koncentracionim logorima, u koje su odvedeni.
Cesarec, Kerovani i drugi, ,da se u to vrijeme naa zemIja ureivala prema uzoru Hitlerovom i da je cvijet nae inteligencije stavljen u te logore, odakle nisu ivu
glavu iznijeli, a maloprije je optueni Stepinac ustvrdio da je imao samo u crkvenim i vjerskim stvarima
posla.
Optueni: Ja se toga pisma ne stidim.
Javni tuilac: Verba volent scripta manent, i da
nemamo toga pisma, Vi bi nama ovdje mnogo tota ispriali, a prema ovome Vi ispaate kao denuncijant i jedan
od aktivista u primjenama i donoenju takvih odluka.
Kako je usko optueni bio povezan s ustaama odnosno s njihovim vrhovima, vlaom i tako dalje, evo jednog pisma to ga je pisao predsjedniku ustake vlade
Nikoli Mandiu, na dan 5. prosinca 1943. godine:
255

Prigodom vaeg cij. imendana izvolite gospodine

predsjednie primiti i moje srdane esititke sa eljom
da bi sv. Nikola donio hrvatskom narodu dar, za kojim
ix>lifco udi: ouvanje njegovog dravnog suvereniteta na
itavom narodnom poruju, da u miru kao ravnopravni
lan moe razvijati svoje od Boga dane sposobnosti, kako
na korist svoju tako i itavog ovjeanstva. Izvolite
gospodine predsjednie primiti moje iskreno potovanje.
Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebaki.
Kad se pie Mamiu, ustakom predsjedniku vlade,
onda se jasno zna na koga se onosi ouvanje dravnog
suvereniteta, da to nije nita apstraktnoga, nego konkretnog.
Molim da se optuenom preda ovo pismo i koncept
odgovora od Nikole Mamdia. Nikola Mandi kae:
Preuzvieni gospodine. Na vau toplu i srdanu estitku prigodom mojeg imendana sv. Nikole, kojom ste
prilikom izrazili i najljepe elje za ouvanje hrvatskog
naroda i njegova dravnog suvereniteta, kako na korist
svoju, tako i meunarodne zajednice, najsrdanije zahvaljujem.
Izvolite preuzvienosti primiti i ovom prilikom izraze mojeg potovanja. Za poglavnika i dom spremni.
Molim da se optuenom i to predoi.
Optueni: Nije potrebno, poznato mi je to.
(Optuenom se predaje dokazni materijal, na to on
kimanjem glave potvruje).
Javni tuilac: To je Vaa briga za Mandia, za ustaku vladu. To su stvari koje nemaju veze s Vaim pozivom. Karakteristino je i kako ste se brinuli za vrstinu
poglavnika, da andari budu na svojem mjestu: U opini
Krai kraj Jaske dva andara, jedan muhamedanac, ne
vre slubu kako treba . . . Znai u andarske poslove
se mijeate.
356

Optueni: Jer se dolo puamstvo aliti k meni.

Javni tuilac: I nigdje ne proputate priliku da raspirujete sa svoje strane vjensiku i nacionalnu mrnju.
Optueni: Hvala.
Javni tuilac: Tu u Vam proitati to veli reis-ul-ulema, kako harangira episkopat na mrnju muslimana
i katolika u Bosni. Ja bih Vas pitao, optueni, jeste
li Vi ikada bili na kakvoj konferenciji sa Siegfriedom
Kascheom?
Optueni: Konferendji? Bio sam u poslanstvu.
Javni tuilac: Bili ste u poslanstvu jesu li rjeava'ii pitanje preseljavanja iz Slovenije?
Optueni: Ne nego. sam ja, koliko se sjeam, sa
Slavikom Kvaternikom uredio to pitanje. Radilo se o tome
da se izrui jedan dio i da ih ja smjestdm kuda ja hou.
Primio sam 400 Slovenaca sveenika na svoj teritorij,
jer su bili silom izbaeni.
Javni tuilac: A jeste li traili da se zato, kdliko doe slovenskih katolika, toliko istjera Srba iz Hrvatske.
Optueni: Molim?
Javni tuilac: Da se toliko Srba istjera iz Hrvatske?
Optueni: To ja ne znam, kako je to glasilo. (Smijeh
u dvorani).
Javni tuilac: Ali to zna Siegfried Kasche, evo to
on kae:
Optueni: Da vidim.
Javni tuilac: On je dao tu izjavu 4. IX 1946. godine,
u Beogradu, sasluan od sekretarijata Dravne komisije
za istraivanje ratnih zloima. To je ovjerovljen i potpuno autentian dokumenat. Siegfrie Kasche kae:
U julu mjesecu 1941. godine bila je u njemakom
poslanstvu komferencija, koja se bavila pitanjem preseIjenja nekih grupa ljudi iza granice tadanjeg Reicha.
To preseljenje trebalo je izvriti u to kraem roku, na
17

257

traenje Himmlera. Radilo se tu o preseljenju triju.grupa.

Prva vodei politiki protivnici, druga grupa oni
koji su se poslije 1918. doselili u te krajeve, trea grupa
koja je trebala da se preseli bila je iz graninog dijela
oko Sutle, no o torne na toj konferenciji nije bilo govora,
to je bio jedan novi zahtjev Himmlera, koji je doao u
oktobru iste godine. Na toj konferenciji uzeo je uoea
sa strane Nijemaca Ueberreiter, jedan SS-hauptsturmfiihrer, kao strunjak, kojemu se sada ne mogu sjetiti imena, bio sam ja prisutan i ljudstvo Ueberreitera i moje,
sa strane hrvatski vlasti bio je Dido Kvaternik, Lorkovi
Mladen i Bla, i jo neki njihovi suranici. . .
Inicijativu za taj sastanak dao sam ja. Prije same
konferencije nije bilo preseljenja, no bilo je ve izbjeglica
iz Slovenije u Hrvatskoj. Puanstvo je bilo pozvamo da
o e. . . Kako je hrvatski nadbdskup Stepinac znao za to
preseljenje u kojemu je to puanstvo iz Slovenije trebalo
biti preseljeno u Srbiju, kako je to puanstvo koje je
trebalo biti preseljeno katolino, a meu tim licima nalazilo se i oko 300 sveenika katolika, to je Stepinac preko
ustake vlade izrazio elju da se to puanstvo preseli u
katolike krajeve Hrvatske, a isti broj Srba, pravoslavnog
ivlja, preseli u Srbiju. Kako je taj prijedlog bio prihvaen, to je dolo do gore navedene stvari.
Optueni Stepinac, jeste li Vi bili za kolektivnis
odgovornost idova ?
Optueni: Molim?
Javni tuilac: Jeste li Vi bili za kolektivnu odgovornost idova, prema naredbama Pavelia?
Optueni: O tome ne znam, izvolite pokazati stvari.
Javni tuilac: Ne znate, dakle, zaboravljate velike
stvari koje napiete i potpiete, a svrha svega toga lei
u tome da prikrijete svoja krivina djela, bilo na jedam
ili drugi nain. Zabaurujete ovdje sramotu. Samo se
258

o.sramoen ovjek tako ponaa; tako se ne ponaa jedan

nadbiskup, jedan metropolita, tako se nisu ponaali bi.skupi i metropoliti Grgur Ninskd i Strossmayer, ksoji su
vrlo dobro znaM to su rekM u borbi za svoj narod.
Poglavnikova izvanredna zakonska odredba i zapovijed tampana u Katolikom listu br. 25 od 26.
lipnja 1941. Toka 92. ove odredbe glasi ovako:
Isto tako gdje bi se god pojavili na podruju Nezavisne Drave Hrvatske pod orujem bilo pojedinci, bilo
u grupi tzv. etnici iM ostaci srpske vojske, ili bilo kakve
osobe koje nemaju ovlatenja nastupati u postojbi, bilo
u graanskom, bilo u ustakom iM vojnikom odijelu,
dune su sve vlasti odmah protiv njih upotrebiti mrzlo
i vrue oruje, sredstvom orunitva, redovnih ustakih
postojbi, a u skrajnjem sluaju zatraiti potporu hrvatskog dravnog domobranstva.

Pitam ja Vas i Pavelia, kako su etniki izaslanici

mogM da bez upotrebe mrzlog i vatrenog oruja dolaze
na dogovore i razgovore usired Zagreba? (ita dalje):
Budui da idovi ire lane vijesti u svrhu uznemiravanja puanstva, te svojim poznatim spekulativnim nainima smetaju i oteavaju opskrbu puanstva, to se kolektavno smatraju za to odgovornim, i prema tome e
se proti njima postupati i spremati ih povrh kazneno
pravne ogovornosti u zatoenika zbiralita pod vedrim
nebom . . .
Ovo se nigdje u svijetu nije dogaalo, ni Hitler
nije radio to je radila PaveMeva vlada. (ita dalje):
Istodobno pozivam sve osobe koje su se do uspostave Nezavisne Drave Hrvatske ogrijeile o hrvatske
narodne probitke bilo glasajui za protuhrvatske stranke,
bilo svojim piisustvovanjem u protuhrvatskim drutvim a . . . bilo da su se ogrijeile korupcijom . . . iM da su se
259

obogaivale protunarodnim radom, da sve takve osobe,

kao i one koje su se ma na koji nain ogrijeile o Hrvatsku, a danas se nalaze u dravnoj slubi, u ustakim organizacijama ili formacijama ustaske vojnice ili ak u
hrvatskom ravnom domobranstvu, da se u roku od 8
dana same povuku ili e biti nakon toga roka na prisilan i bolan nain odstranjene.
Bolan nain. To su hrvatski i srpski narod i Zidovi i te kako osjetili. to to znai? To je Lisak, Luburi .. .
A sada, ovo je ona uvena naredba, to je uvod u progone idova i klanje kakvo svijet nije dotada upamtio.
Na ovo se konstemirao itav kulturan svijet. Nigdje nije
bilo sluaja, u itavom svijetu, ovako masovnog klanja
i progona. Sam Budak iu svojem sasluanju kae da je
to sam Paveli uradio na svoju odgovomost, na zgraanje Budaka i njemu slinih. I, evo, Vas moli monistar
unUtranjih poslova:
Ova zakonska odredba ima se Ikroz 3 dana objavljivati u Bvim hrvatskim novinama na prvim stranama i na
radio-postaji 3 puta dnevno, ujutro, u podne i na veer.
Pod jedno se umoljavaju vjerske vlasti da ovu naredbu
dadu proglasiti duhovnoj pastvi na uobiajen nain.
Potpis: Ministar unutranjih poslova dr. Andrija Artukovi.
I onda dr Alojzije Stepinac, pod br. 7. 330/41, u Katolikom listu od 26. lipnja 1941. objavljuje ovo:
Daje se ina znanje veleasnom pastoralnom sveenstvu koje neka gom ju zakonsku odredbu proglasi narodu s propovijedaonice u prvi dan kad se narod u punom broju sakupi u crkvi. (Iza toga dolazi kri i potpis):
Alojzije, vlastitom rukom, nadbisfcup zagrebaki.
260

 Molim da se ovo predoi optuenome.

Optueni: Ja sam savreno mirain na to. {U dvorani
/amor).
(Optuenome se predouje njegov raspis objavljen u
Katolikom listu).
Javni tuilac: To znai, kad Vi kaete da ste savreno miran, a ste u cijelosti s Paveliem.
Vi ste, optueni Stepinac, odrali povodom pohoda
zagrebakih graana Mariji Bisrtrici, 9. VII 1944, propovijed. Sjeate li se, optueni, to ste govorili o bombardiraju saveznika?

Optueni: Sjeam se.

Javni tuilac: Sto ste govorili?
Optueni: Imate valjda vi to napisano.
Javni tuilac: Ja Vas pitam, jer se esto dog'aa da
se mnogih stvari ne sjeate.
Optueni: Nije ni udo to se mnogo ne sjeam, jer
sam imao mnogo proi.
Javni tuilac: Zato ste u tu iskljuivo crkvenu tradicionalnu sveanost uplitali pitanje o bombardiranju saveznika? To ste uinili u vrijeme kada je Gobbels sa
svojom propagandom tvrdio, a s njima i cjelokupna ustaka tampa, kako savezniko bombardiranje ne ide za
unitenjem neprijateljskih isnaga i vojnikih objekata, ve
ide za unitavanjem i ubijanjem civilnog stanovnitva.
Zato ste Vi, ovako na liniji gobbelsovsko-ustake propagande, u jednoj iskljuivo crkvenoj manrfestaciji orali takav govor?
Optueni: Nemam to primijetiti.
Javni tuilac: Zato da se sluite s ovakvim . . .
Optueni: Ja s Gobbelsom nisam imao nita.
Javni tuilac: Ja u Vam proitati kako su Saveznici shvatili ono to ste rekli. Oni su to shvatili pravilno
261

i svrstali Vas u redove rukovodeih faista u Hrvatskoj.

Vi ste u svom govoru irekli:
Druga naa rije majci bojoj bistrikoj jest: Utjei nas! Srce inam krvari i plae nad svim strahotama koje su stigle nau domovinu i na ispaeni hrvatski nar o . .. Srce nam plae nad tolikim nevinim rtvama,
pokoenim strojnicama iz zrakoplova. . . Ali znamo i to
da od kada svijet postoji, ovjeanstvo osjea da se i u
ratu moraju potivati osnovni zakoni ovjenosti. Smatra
li ratujua stranka, dok ovakvim strahotama pogaa nau zemlju, zloinom to hrvatski narod isvom isnagom
svojeg bia stoljeima tei za slobodom i brani danas
svoju dravnu samostalnost uz neuvene rtve?
Dakle, u vrijeme kada saveznici bombardiraju i unitavaju hitlerovske i ustake bande u Hrvatskoj i kada
se bore na liniji osloboenja ovjeanstva od faizma, Vi
tvrdite da itav hrvatski narod daje otpor saveznicima i
da saveznici unitavaju hrvatski narod. Zato sve to govorili?
Optueni: Potpuno sam miran. Nemam nita izjaviti.
Javni tuilac: Vi nemate nita izjaviti, ali su imali
izjaviti saveznici u ono vrijeme. (U ustakim novinama
je zabiljeen napadaj Londona na zagrebakog nadbiskupa. Taj napadaj je izvren dne 20. srpnja u 20,15 sati u
izdanju pod naslovom Nekoliko riei u vezi s govorom
nadbiskupa Stepinca. Vidite to kau saveznici:
'>Zagrebaki Katoliki list donio je u jednom od svojih posljednjih brojeva tekst govora, koji je zagrebaki
nadbiskup dr. Stepinac odrao 9. srpnja u Mariji Bistrici. Njemaka teelgrafska agencija javila je da je dr. Stepinac prema pisanju Katolikog lista govorio o nevinim
rtvama, koje su stradale od mitraljeske vatie iz aviona.
Prema njemakoj telegrafskoj agenciji dr. Stepinac je
odao: Da li zaraena strana koja vri takva zvjerstva
262

iiafl naim narodom, smatra zlim, ako hrvatski narod ini

krajnje napore da sauva svoju slobodu, u obrani nezavisnosti hrvatske drave. Zatim je prema pisanju Katolikog lista i izvjetaju njemake agencije, dr. Stepinac
govorio o saveznikim pokuajima da hrvatskom narodu
nametnu komunistike ideje, koje isu njemu strane.
II vezi b time treba konstatirati:
1. Savezniki avijatiari ne napadaju mitraljezima
stanovnitvo nijedne okupirane zemlje, jer se bore za
njihovo osloboenje. Oni gaaju iz mitraljeza samo vojnike oree Nijemaca i ustaa.
2. Samo Niemci i njihovi sluge mogu da govore da
saveznici vre zvjerstva nad civilnim stanovnitvom. Same ustae mogu tvrditi da hrvatski narod pod njihovim
reimom brani svoju slobodu i nezavisnost, premda je
ta tvrdnja smiena i kad dolazi od samih ustaa, poto
ni oni sami nisu ni slobodni ni nezavisni.
3. Saveznici nee nijednoj zemlji, pa ni Hrvatskoj,
silom nametnuti komunistike ideje. Politika saveznika
sadrana je u jednoj reenici: O reimu odluit e sami
narodi. To se odnosi i na sve narode Jugoslavije.
Obzirom na vrlo elikatnu i otru izjavu, koju njemaka agencija pripisuje dr. Stepincu, treba oekivati
jedan demant i od samog dr. Stepinca, ako njemaka
propaganda opet i po svojem obiaju govori neistinu. U
protivnom sluaju bit e oevidno, da je nadbiskup dr.
Stepinse konano sasvim javno stavio ime na listu zatitnika Niemaca i ustaa, a to znai da je savezniki
neprijatelj.

PISMO PAPI. Uveriti Svetog oca u ispravnost ustake

politike bio je jedan od zadataka nadbiskupa Alojzija
Stepinca. On ga je veoma pedantno izvravao, tvrdei
263

ono za ta se i u Vatikanu odavno znalo da je la. To to

Svetom ocu nije bilo teko poverovati u Stepineeva pisma, ima svoje tumaenje u klerikalnoj politici Vatikana.

Javni tuilac: Molim Vas, optueni Stepinac, koliko

ste izvjetaja poslali Papi za vrijeme okupacije?
Optueni: To nisam duan davati izjavu.
Javni tuilac: Kako?
Optueni: O tome ne mogu davati izjave.
Javni tuilac: Vi nas silite da mi moramo Vae stvari rjeavati.
Optueni: Izvolite.
Javni tuilac: Jeste li slali izvjetaj 1943. godine?
Optueni: Izvolite ga pokazati.
Javni tuilac: Molim?
Optueni: Izvolite ga pokazati.
(Optuenom Stepincu se predoouje dokument, koji
on dugo gleda).
Javni tuilac: Stepinev izvjetaj Papi glasi:
Sveti Oe!
Golema odgovornost, koju noskn kao glavni biskup
jedne katolike drave na Balkanu i metropolita Hrvatske i Slovenije, sili me, da Vas obavijestim o paklenskom
planu unitenja katolicizma na istoonoj obali Jadrana, koji pripremaju neprijatelji Crkve u tim krajevima.
Ovdje ne govorimo o uasnoj sudbini, koja bi zaesila katolike u Hrvatskoj u sluaju pobjede boljevike
zvijeri i u sluaju da bi ova okupirala ove krajeve, koji
ulaze u sferu njezinih interesa, a takav je itav Balkanski
Poluotok i dunavski bazen, kojemu pripada takoer i Nezavisna Drava Hrvatska. U tome se sluaju sudbina katolika u Hrvatskoj ne bi nita razlikovala od one katolika u Poljskoj ili katolika u Rumunjskoj i o toj mogu264

nosti, od koje neka nas sauva Milosre Boje, ne namjeravarn govoriti.

Uz komuniste, koji izvoe svoje operacije pod imenom partizana narodnog oslobodilakog fronta ili antifaista, postoje u Hrvatskoj takoer i velikosrpski etniki odredi pod komandcan generala Drae Mihailovia,
ministra londonske izbjeglike vlae. Ovi iregularni odredi, koji su u balkanskom ratu protiv Turaka izvrili
neopisive pokolje civilnog stanovnitva i kojima su pripadali sarajevski atentatori od 1914. na austrijskog prijestolonasljednika Frainju Ferdinanda, izvode sada svoju
djelatnost protiv hrvatskog katolikog puanstva, a bjesne takoer i protiv hrvatskih muslimana. Ovdje treba
doati, da komunistiki teror nije ni na jednom mjestu
bio izvoen takovom strahotom i da nikada nisu bili poinjeni takovi pokolji slabih ena i nevine djece, kao to
to ine srpski etnici. Dok partizani ubijaju pojedine osobe, koje pripadaju vladajuim krugovima, etnici ubijaju
sve koji su katolici. S ovim su Vas, Sveti Oe, bez sumnje
upoznali nai biskupi, naroito biskupi iz Mostara i iz
Splita, i tu jasnu injenicu nije potrebito na iroko razlagati. Prema izjavama muslimanskih prvaka, etnici su
na hrvatskom dravnom podruju kao i u talijanskom
Sandaku ipobili 200.000 pripadnika Islama (ovaj e broj
biti mogue malo uvelian, ali nije iskljueno, da muslimanske rtve srpske akcije ostiu 100.000 ljudi, ena
i djece). Pokolj katolika sa strane etnika je mnogo manji, ali se bez aljnjega moe govoriti o tisuama rtava
katolike vjeroispovijesti u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji.
Na jednom povjerljivom etnikom sastanku, krajem
1942. u Trebinju, etniki voa Milan Santi odrao je
govor, u kojem, je izmeu ostaolg, kazao (dok. br. 3):
Srpski krajevi trebaju biti oieni od katolika i od
muslimana. U tima e krajevima iviti samo Srbi (to jest
265

pravoslavci). ienje e biti provedeno radikalno. Sve

emo ih protjerati i unititi bez izuzetka i bez milosra.
To e biti polazna toka naega osloboenja. Sve se to
treba izvesti brzo i u revolucionamom pokretu.
Dokument br. 4 (pismo kapetana Miloja Jovanovia)
.govori stranom otvorenou o silnim uspjesima etnika
u Stolcu i u istonoj Bosni. Predouje se, da se pod tim
uspjesima razumijeva unitenje muenike biskupije u
Trebinju kao i ienje istone Bosne od gotovo 100.000
Hrvata, prvenstveno muslimanske vjere, od kojih je veina pobijena, a oni, koji su preostali, protjerani iz svojih rodnih domova.
Fotografirani priloeni dokumenat broj 13 ustanovIjuje s radoou, da prema posljednjim vijestima u Sandaku nema vie Turaka i da nai u Dinari divno napreduju. To se pismo od 18. veljae raduje nad ubistvom
tisua katolika i muslimana u Sandaku, kao i u dinar.skim predjelima, to jest u Dalmaciji.
Iz priloene karte (dok. br. 14) budue Velike Srbije,
uhvaene od etnika, proizlazi, da bi ona trebala obuhvaati povrh krajeva, koje danas posjeuje, takoer i
dijelove posjeda maarskoga, bugarskoga, albanskoga i
talijanskoga i vei dio hrvatskih krajeva. Novi bi ivotni
prostor Velike Srbije ostavljao Hrvatima, prema karti,
jedva jedan dio banske Hrvatske i sjevernu Dalmaciju,
to jest od 6.500.000 stanovnika dananje Hrvatske jedva
1.900.000, od kojih 1.500.000 katolika.
Meutim, ako bi se, prema navedenoj instrukciji Dra:e Mihailovia, oredila neposredna granica izmeu Srbi.je i Slovenije, trebali bi Hrvati izgubiti takoer sjevernu
Dalmaciju, Liku, Gorski Kotar i Kordun, o emu se djelimino govori i u dnevnoj zapovijedi dinarske etnike
divizije od 25. III 1943. (ienje Hrvata i muslimana iz
Like, sjeveme Dalmacije itd.), tada bi takova Hrvatska,
266

kojoj hi se etnici udostojili pokloniti ivot, obasizala

jedva najuu okolicu Zagreba od Karlovca i do Varadina i bila bi potpunoma odrezana od mora. Takovoj bi
Hrvatskoj ostalo u svemu 11.300 km kv, to jest otprilike
10/' dananjeg brvatskoj dravnog podruja, koje bi se
gotovc itavo moglo obuhvatiti pogledom sa zvonika zagrefoaeke katedrale, gdje je u 1931. ivjelo 1.256.673 stanovnika. od kojih 1.190.000 katolika, 48.192 pravoslavna itd.
Pod Velikom Srbijom ostali bi svi drugi hrvatski
krajevi sa preko 90.000 km. kv i dana vie od 2.500.000
katohka, 800.000 muslimana itd., dok bi pravoslavno puanstvo predstavljalo otprilike 30% svih stanovnika nasuproi vie nego dvostrukom procentu Hrvata katolike
i n'.i.siimanske vjere koji bi, prema veliko-srpskim planovima, trebali nestati s lica zemlje.
'ienje teritorija od katolika i muslimana trebalo
bi biti izvedeno na tri naina:
Masovnim pokoljem hrvatskog puanstva. Meutim,
etnici mogu initi pokolje i ine ih ve sada, ubijajui
u masi hrvatsko stanovnitvo katolike i muslimanske vjeroispovijesti. To je Svetoj Stolici bilo javljeno nekoliko
puta, bilo posredstvom delegata, Preuzvienog Opata Ramira Marcone, bilo sa strane pojedinih hrvatskih biskupa.
Iz popisa rtava zvjerskog pokolja katolika, izvrenog u
Gatro 2. X 1942., proizilazi, da su ti zloglasni komunisti
bili s 90% jeca, starci, i starice, koji nisu bili u stanju
bjeati pred antikomunistikim etnicima a meu kojima. su bili i nekoji sveenici.
Da izvjesni izvjetaji s hrvatske strane ne bi od Snba
bili stavljeni u dvojbu, mi Yam ovdje podnosimo vaan
dokaz, to jest originalnu dnevnu zapovijed etnikog voe
u Hercegovini, Dobroslava Jevevia (dok. br. 4). Taj gospodin nakon to je izgubio ivce zbog operativnih po267

raza kod Nevesinja, u svojoj dnevnoj zapovijei od 13.

IV 1943. kae etnicima izriito: Oni, koji su bili heroji
u pljaki i u klanju ena, pokazali su se kukavice na prvi
prasak puke. Ta je dnevna zapovijed u najveoj mjeri
interesantna.
Jedan drugi dokaz potjee od talijanskog porunilca
Lunazzi s datumom od 9. III 1943., a prestavlja tek mali
dio etnikih zlodjela u zoni Imotski-Lovii. U toj pro
memoriji (dok. br. 5) je meu inim sadrano i ubistvo 12
hrvatskih katolika, to na alost ne predstavlja ni tisui
dio strahota podnjenih po etniciam.
Drugi nain ienja je strahovita pljaka katolikog
puanstva, to ima za posljedicu protjerivanje naroda iz
vlastite domovine i izaziva glad i smrt. Posljedica je, da
su iz itave Hercegovine, kao i iz kotara Stolac i iz d ijelova Like i sjeveme Dalmacije i iz zapadne Bosne katolici nestali iz stotina mjesta i njihove okolice. U drugim su krajevima ostali na mjestu, ali umiru od glai
(tako u upi iroki Brijeg, gdje je ustanovljeno 30 sluajeva smrti od gladi), budui da su etnici i ono malo
ivea, to je bilo preostalo, bilo odnijeli, bilo rastegli ili
unitili, odvodei sa sobom ogroman broj stoke, tako da
puanstvo nije u stanju obraivati zemlju, nego je zbog'
aveti gladi prisiljeno da naputa rodne krajeve.
Najuspeniji nain likvidacije katolicizma, prema etnikim instrukcijama ,trebalo bi biti prisilni prijelaz katolika na srpsko pravoslavlje. Spomenuti kapetan Milo
Jovanovi govori otvoreno u tom smislu (dok. br. 3).
Muslimani, u koliko ne bi postali pravoslavni, imali bi
biti preseljeni u Tursku. O katolicima govori doslovce
ovako: Sve katolike, koji su se ogrijeili o na narod za
vrijeme njegovih traginih dana, takoer i sve intelektualce i imune unitit euio nesmiljeno. Seljake i male
ljude emo potedeti i uiniti pravim Srbima prevodei
268

ih bUc dobrovoljno, bilo silom na pravoslavlje. Dakle,

po uzoru boljevike Rusije, treba ubiti krivce, intelektuaice i imune, a ostali narod, koji ostane bez vodstva, odmah prevesti na pravoslavlje, budui da ne moe biti Srbinom, tko nije pravoslavan.
Meu dokumentima donosimo fotografije letaka Pismo iz Srbije (dok. br. 15 a-c) u obliku razgovora izmeu
jednog Srbina i jednog jugoslavenski orijentiranog Hrvata u pogledu budue Jugoslavije. Srbin prihvaa ideju,
te budue Jugoslavije samo pod uvjetom, da vi Hrvati
Jugoslaveni uspjete izvesti unutar hrvatskog naroda duboki politiki i moralni obrat, koji e slomiti hrptenicu
katoliko-austrijskom mentalitetu hrvatskih masa, i da radikalno odstranite iz hrvatskog drutva sve, to pogoduje
takovom duhu i da jednom zauvijek onemoguite upliv
katolike crkve na hrvatski narod. . . Jednom rijeju,
da hrvatski narod prestane biti katoliki i da prijee na
srpsko pravoslavlje.
Prvi su se stvarni efekti takove srpske akcije ve
odraziJi u pokvarenoj atmosferi na obali Dalmacije. Ve
anas prelaze na pravoslavlje prijatelji etnika katolike
vjeroispovijesti u zoni okupiranoj po talijanskoj vojsci.
Na elu se toga pokreta nalazi poznati splitski mason Silvije Alfirevi, upravitelj gimnazije u penziji; takoe i katoliki sveenik uro Vilovi, ve dvadeset godine otpadnik, koji je napisao zloglasnu knjigu Majstor dua.
Njihov je primjer slijedio na alost izvjestan broj osoba,
koje su orijentirane radikalno u jugoslovenskom smislu.
Ako se ovo danas deava na po Talijanima okupiranom
podruju i takoer na talijanskom podruju Dalmacije,
gdje etnici imaju samo ogranieni upliv, kakav bi uas
bio u sluaju, da bi se osnovala velikosrpska drava. . .
269

 Vidite, optueni Stepinac, Narodnooslobodilaka

fvojska i maral Tito obranili su nae narode od ovog
uasa. (ita dalje):
Ovdje treba naglasiti veliku mrnju na katoliku
Crkvu kao takovu koja izbija iz svih letaka i spisa etnika i velikosrba. Karakteristino je, da svi ti letci meu
uvijek na istu liniju boljevike, ustae i klerikalce, tako
i priloeni letak Kriv iz jame br. 9 od 25. I 1943., gdje
se ita: avolska druba ustaa, crnih intemacionalnih
klerikalaca i pljakaa partizana, ili u Krik iz jame br.
1. od kraja listopaa 1942. za nikoga nije vie tajna suranja katolickog Idera s partizanima (ok. br. 16).
Isti letak Krik iz jame br. 9 pie za sluaj pobjede
etnika nad partizanima: komunisti gube bitku i krv
mora zavriti strahotu od njih zapoetu. Komunisti moraju u tom sluaju nestati, takoer i svi njihovi pomagai: ustae, klerikalci i svi oni, koji su ih pomagali. To
pobjedniku nalae nuda da se odri, budui da nitkp ne
moe zahtijevati od pobjednika, da olakava nutarnji razdor, izdajstvo i sabotae.
Letak (dok. br, 17) Jugoslovenskim nacionalistima,
(. ..) napada katoliki kler, objavljujui izmiljotine, da
su katolici sveenici blagosiljali ubistva potvrena u Hrvatskoj. Meu drugima spominje se i nadbiskupa dr. Saria
i mene. to vie i Svetu Stolicu se okrivljuje, to je izaslala apostolskog delegata.
Za ubistva, koja su se u mnogim sluajevima esila
kao neposredna poljedica odmetnikih zlodjela, bile su
krive legende i kipovi kranskih muenika, od kojih
je hrvatski narod uio u razoblju od tisuu i tri stotine godina veze sa Svetom Stolicom (Krik iz jame br.
1. od listopada 1942.).
270

Jasno je, da i kler zbog toga bestino mu podmetnutoga zloina, a i u cilju olakanja prijelaza katolika na
pravoslavlje treba pobiti.
U jenom posebnom pismu Svetoj Stolici odgovorio.
sam na lane i mrnjom nadahnute denuncijacije sa srpske strane, a maroito sa strane etnika, uperene protiv
katolike hijerarhije i protiv katolikog klera u Hrvatskoj. Ovdje se, meutim, hou osvmuti na jednu drugu.
stvar: na povijest i na temelj tih i slinih denuncijacija.
Nije tek od anas, da velikosrpska organizacija upravlja takove krvave klevete spram katolike crkve. To*
su njezine metode ve od davnih vremena.
U vrijeme bosanske aneksijone krize (1908.) poslala.
je vlada kraljevine Srbije dobroiniteljima u Rusiju jeno djelo na ruskom jeziku s mnogima ilustracijama izvedenim od akademskog slikara Milana Sevia, koje se
djelo zove Trageija savremenog ivota Bosne i Hercegovine, u kojemu se opisuju ubistva bosanskog puanstva, podrazumijevajui takoer ene, zatim pokvarenost,
nemoralnost i pijanstvo, propagirani po austrijskim vlastima sa svrhom da se uniti to gotovo netaknuto puanstvo. Za sva ta ubistva i paklemska djela kriv je samo
jedan ovjek: sarajevski nadbiskup dr. Josip Stadler.
evieva ga slika prikazuje kao jednog odvratnog i debelog sveenika, punoga perfidije, a u vie je sluajevaprikazan u pozadini slike, kako rukom ukazuje na onoga,
koji bi trebalo biti pogubljen, ili kao kakav Mafistfese
sudjeluje pri sramnim orgijama. Jednim sretnim sluajem doao nam je u ruke taj dragocjeni materijal (dok.
br. a-f) i naoj pro memoriji prilaemo neke karakteristine fotografije nadbiskupa preuzv. Stadlera, uinjene po
eviu; te mu ne nalie ni najmanje ni likom ni ojeom, i bez usporeivanja uzvienih moralnih kvaliteta
svetoga vrhobosanskoga metropolite, toga drugog apo-

271

stola Bosne, s moralnim udovitem, to je izmislila velikosrpska propaganda.

Ako se ta izmiljena ubistva nevinih rtava i kvarenje naroda u vremenima Austrije pripisuju ak i uzvienom i punome krijeposti, nadbiskupu Stadleru, to
onda moe uditi, ako ta ista perfidna propaganda napaa njegova nasljednika, nadbisfcupa Saria, da je s propovijedaonice pozivao itav kler i narod, da iskorijeni
I posljednjega Vlaha (pravoslavca) iz Bosne. Jedan od
njegovih sveenika, bivi administrator jedne sarajevske
upe, vele. Bralo. ubio je vlastitom rukom kako farizejski tvrde tuitelji u selu Alipain Most kod Sarajeva izvjesne Srbe (dok. br. 17 b-c). Nemam potrebu ni
spominjati totalnu izmiljotinu optube, u toliko manje,
to je hrvatska vlaa osudila na smrt krivca toga alosnog
dogaaja (priloeni ddk. br. 19.).
Drugi dokument, koji aljemo u fotografiji i u prijevodu (dok. br. 220) je uvodni lanak etnikih novina
Viovdan, br. 5, godite 2., od 19. oujka 1943., koje
su bile umnoavane u Mostaru, a pod naslovom Otrov
Bordija.
Preputamo samoj Svetoj Stolici, da u toliko bolje
prosudi sve te sramotne izmiljotine i strane klevete
nanesene sa strane srpskih etnika samoj ideji papinstva
i rimskog katolicizma. Za njih papinstvo ne predstavlja
Leo Veliki ili Grgur III., nego nasuprot Aleksandar VI.
Papinstvo je zajedno s katolikom Crkvom onaj strahoviti otrov, koji kap po kap kroz vjekove truje hrvatski
narod prodirui u najskrivenije elije njegova moralnog
bia. Isti taj otrov trovao je kroz 20 goina i Jugoslaviju i Srbe, ali su oni ipak nadvladali to trovanje, dok
e Hrvati poput Aleksandra VI. i umrijeti od njihova
vlastitog otrova.
:272

Clanak ne pstavlja nikakove dvojbe, da glavnu i najleu krivicu. za sve dogaaje u bivoj Jugoslaviji, a takoer i u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj snosi Papinstvo,
rimski katolicizam, to strano drvo na srpskoj zemlji, koje
t:i-eba posjei i unititi, ako srpski narod hoe biti sretan
i slobodan. Mrnja na Papinstvo i katolicizam je ono, to
Velikosrbe kategoriki navodi, da okrivljuju episkopat i
katoliki kler u Hrvatskoj za sva izmiljena i istinita ubistva.: Krivi smo, to smo ivi.
Mrnja srpskih etnika na katoliku crkvu nije se
manifestirala samo u rijeima nego jo punije i dokumentiranije u njihovim akcijama, koje bez sumnje premauju
i akcije crvenih partizana u Hrvatskoj. . .
Zar niste imali osjeaj stida kada ste to pisali?
(ita,. alje):
: Ne namjeravam ovdje izlagati cio katalog tih sotonskih zlodjela, koja bi mogla ispuniti nekoliko omanih
knjiga. Od razorenih katolikih crkava navodim samo kao
primjer fotografije crkava u Kmjeui, Tojniu i Bosanskoj Krupi (dok. br. 21 2 4 ) ...
Nikada niste javno optuili etnike za te zloine,
ali kada izvjetavate Papu, onda istinu govorite! (primjedba javnog tuioca).
: etnici su postali antikomunistiki milicioneri i kao
takovi primali od talijanske vojske oruje, ivene namimice i plau, mnogi Srbi su bili danju etnici, a nou
partizani, nosei anju na kapi etnike oznake, to jest
mrtvaeku lubanju, a u depu crvenu zvijezdu, a nou
obmuto, ubijajui danju katolike Hrvate kao komuniste a nou kao protivnike komunizma (dok. br. 25 35).
Za ilustraciju antikomunistikoga etnika aljemo fotograf iju vanrednog sveenika Don Jakova Bariia iz Gradaca (biskupija vrhbosanska), kojemu su etnike zvijeri
odrale kou s glave i odrezali jezik (dok. br. 36 37).
is

273

Meu ostalima su ubili, kao komunistiki primjer, staroga Don Vidu Putica od 83 godine, jednoga o Propagande i svetoga sveenika (biskupija mostarska), zatim
Don uru Gospodnetia, upnika u Bosanskom Grahovu,
rodnom kraju sarajevskog atentatora iz 1913., Gavrila
Principa, stavljen na strahovite muke taj je sveenik b io
peen na slaboj vatri poput sv. Lovre; zatim uzomi sveenik i dobroinitelj tog istog pravoslavnog puaristva
Don Kreimir Barii, upnik u Kmjeui, kojemu su odsjekli jezik i ui i iskopali oi i onda ga jo iva bacili
u vatru crkve u plamenu. Posljednje rtve etnika u Hercegovini, Dalmaciji i Bosni izostavljamo ovdje, ali ne mo~
emo izostaviti 5 katolikih sestara, keri Boanskog M ilosra iz samostana na Palama kod Sarajeva. Fotografije
(dok. br. 38) ih pokazuju na vratima njihova samostana
(koji je kasnije bio zapaljen) i meu njima sestra Behramana ((), takoer i sestra upraviteljica Julija Ivanievi
(-f-|), koja je zbog svojih dobrih djela uinjenih mjesnom
u veini pravoslavnom puanstvu, bila prozvana majka
kraja na Palama. Te su sestre bile odvedene u Goradu
na rijeci Drini, gdje su, da se spase od strahote obeaenja sa strane tih zvjeri u Ijudskoj spoobi, skoile
s prozora visoke zgrade i u dvoritu bile okrutno ubijene.
Dalmatinski su etnici u svojoj perfidiji ili tako daleko, da su gotovo identificirali komuniste i katolike, naroito one organizirane, iako ne moe postojati upravo
vea razlika izmeu katolicizma i komunizma u teoriji
i u praksi. Svrha je toga jasna. Pod izlikom progona komunista treba ubiti to je mogue vei broj katolika i
prirediti teren za raikalno iskorenjivanje katolicizma na
podruju budue Velike Srbije . ..
Javni tuilac: Dakle, vidite i znajte sve itam zato, ne da Vas uvjerim da ste Vi to pisali, nego da se
vidi metoda Vaeg rada, da ste uprkos svim strahotama
274

Sto te uinili, uprkos svim strahotama to su uinili

Mfttue, da ste igrali jednu osobito aktivnu i znaajnu
uh>gu u ujedinjavanju ustaa i etnika, kad treba da doe
d<> osloboenja nae zemlje. Vi vidite graanski rat, da
troba intervencija izvana. . . Tako vidite Vi i takove upute dobivate od 1941. godine iz Rima. (ita dalje):
Od asa, kada su nai prei prije 1300 godina stupili u vezu sa Svetom Stolicom, Hrvati su ostali nepokolebljivo vjerni Kristoyoj vjeri i nasljednicima Svetoga
Petra. Uvijek su ostali najosobitiji sinovi Rimske crkve,
kako ih zovu Ivan X i vjerni Bogu i Blaenom Petru
sve do smrti, kako ih odlikuje ve Ivan VIII. Nikada
Ilrvati nisu prekrili zavjet uinjen papi sv. Agatonu, da
nee ratobomim napadajima otimati tue zemlje, pa ni
zakletvu njihovoga najkatolikijeg kralja Dmitra Zvonimira, poloenu izaslanicima velikoga i svetoga Grgura
VII, na nepokolebljivu vjernost Kristovim zamjenicima
na zemlji. Kao prezie krianstva Hrvati su i na sebe
same zaboravili, mislei samo na interese vjere, i udesnom portvovanou dali polovicu svoje krvi, a izgubili
('tniko jedinstvo i ostali alosni ostaci ostatka nekada
slavne kraljevine Hrvatske . Mnogi su pravoslavci vlake
i srpske krvi, dovedeni po Turcima, bili kolonizirani po
hrvatskim krajevima. Stari dokumenti govore na toliko
mjesta o tima oseljenicima koji su se kao turski graniari borili protiv krana, kao biskup Ogrami (1672):
Sizmatici, koji nas ee napadaju nego Turci ili kao
.suradnik Farlatijev, Otac Filip Latri, Om F. M.: Ovo
smatramo opasnijim neprijateljima od Turaka . . .
Sto je srpski narod propatio od Turaka, to Vi
na taj nain Papi servirate? (Nastavlja da ita);
Od pojave srpske dinastije Nemanjia (krajem XII
stolea), koja je poslije ostala trajnim idealom Velike
Srbije, bili progonjeni, osnivale su se izmatske biskuIH*

275

p-ije i manastiri u do tada katolikim krajevima. 'crkve

latina ruahu i razarahu, sveenike napadahu i zarobljavahu, mnoga zla injahu (O. Gorko, Anonymi discriptio
Europae Orientalis anno 1308). Konac je bio nestajanje
katolicizma u potpuno katohkim zemljama, na prvom
mjestu u Crnoj Gori. Lukavo zapoeto djelo Nemanjia,
unitenje katohcizma na Balikanu, nastavilo se je s istim
uspjehom u turskoj eri, kada je iskoristilo vojnu nadmonost na siromanim hrvatskim katoMkhn stadom.
Stvar svrava s prijelazom itavih katolikih krajeva na
orijehtalnu izmu biskupija u Trebinju, u Boki Kotorskoj, u dijelovima Bosne, u Srijemu, u Dalmaciji itd.,
i srpsko pravoslavlje dolazi najiposlije do snage, koju danas posjeduje . . .
Javni 'tuilac: itav smisao ovog izvjetaja je ba u
tome da pred Papom sakrijete ta ini Paveli, i sakrijete
ono to je en uinio.
Optueni: Ostajem miran.
Javni tuilac: To je ono u emu Vi nadvisujete i najgovorljivijeg branioca zloina koje je uinio Paveli, a
za to se zalaete to je ustatvo, kome ostajete vjeran do
dana dananjega.
Optueni: Ostajem miran.
Javni iuilac: (ita dalje):
O ogaajima za vrijeme Jugoslavije nee moda
biti ak ni potrebno govoriti, kada je sam Sveti Otac s
visokoga poloaja Dravnog Tajnika mogao promatrati sve
iz bMzine. Za lake sjeanje ppominjem samo nekoje potankosti. S dravnim je novanim sredstvima pravoslavna
crfcva organizirala propagandu za prijelaz katolika na
pravoslavlje unutar i preko granice; dosta je podsjetiti
na kasnijega zagrebakog mitropolita Dositeja, koji je u
Podkarpatskoj Rusiji i u ehoslovakoj RepubMci preveo
vie od 100.000 grko-katoMka na izmu. U Jugoslaviji
276

su se deavali sluajevi u velikom broju: Bistriea i Strumica u Makedoniji, Vis i Korula u Dalmaciji, Pm javor
u Bosni i mnoge apostazije u Sloveniji, koja se je pokazala naroito slabo otpomom spram srpske izme. Iz^
vjesni strunjaci dre, da su katolici izgubili na taj nain,
kao i pomou mjeanih brakova cca 200.000 vjernika,
Kako bilo da bilo, sigumo je, da su prema dravnom popisu stanovnitva katolici spali zadnjih deset godjna, o
1921. do 1931., od 39,4% na 37,4% a u slijeeih esefc
goina moda za daljnjih 3%, to znai da su izgubili
osminu svog relativnog broja. Prelazei dalje na riepravde i tetu katolika u dravnom budetu Jugoslavije, na
gradinju pravoslavnih crkava u isto katolikim krajevima, na guenje i zabranu Marijine Kongregacije i drutva Katolike akcije, na pomonu organizaciju staro-katolike hereze,, na trovanje katolike mladei s protukatolikim kolskim knjigama, na pokvarenu literaturu
Tyrovog Sokolstva, naglaavam tu samo najvidniji izraz
raspoloenja srpske mase i crkve spram katolicizma: glasovitu i sramotnu bitku protiv konkorata, ve potpisanog po Svetoj Stolici i potvrenog po beogradskom parlamentu 1935. Konkordat je morao pasti nakon fanatike
bitke udruenih Velikosrba, framasona, komunista i srpske hijerarhije, da dokau, kako katolika crkva u Jugoslaviji ne e moi nikada poluiti vjersku jednakost,
a Sveta Stolica nita drugo do mrnje i napaaja udruenog srpstva.
Moda jasnije nego koji mu drago drugi dokumenat
govori o tome drama Volga, Volga, srpskog pisca uana Nikolajevia, prijatelja srpskog patrijarha Varnave,
aktivnog etnika iz Makedonije.
,
Napredovanje istoone izme u katolike redove prijeti danas s punom ozbiljnou da postigne svoje mrane
ciljeve. Pobjeda veliko-srpske ideje znaila bi unitenje
277

katolicizma na sjeverozapanom Balkanu, u Dravi Hrvatskoj. Navedeni nam dokumenti ne ostavljaju nikakve
dvojbe. to vie, nema nikakove dvojbe, da bi takav
kobni ogaaj imao i daljnje posljedice daleko preko
grahice Hrvatske. Valovi ortodoksnog i 'ofanzivnog bizantizma udarili bi o granice Italije, dok se do sada razbijaju o hrvatsko Predzie.
I vie, u toliko, to su radom hrvatskog klera, osobito Franjevaca, bili postavljeni temelji za obnovljeni katolicizma u Bugarskoj, obraanjem mnogih Pavlina i spaeni ostaci vjemika u Skenerbegovoj Albaniji, to bi
unitenjem jedine katolike naeije na Balkanu, bile pogoene i razne ratrkane posijane grupe na tome vjeno
nemimome, ortooksnom i islamskom Balkanu.
Sveti Oe! Danas su oi itavog ovjeanstva, koje
krvari iz tisua rana, upravljene na Vas, koji udesnim
znaenjem Vaega imena nosite ljudskom rodu ono, to
mu treba, nebeski mir. Nosei svijetu mir, mislite, Sveti
Oe, na hrvatsku naciju, uvijek vjem u Kristu i Vama.
Mlada Hrvatska Drava, roena u stranijim i tekim prilikama, nego bilo koja drava kroz vie vjekova, borei
se oajniki za svoj opstanak, pokazuje sa svim tim u
svakoj prilici, da eli ostati vjerria svojim sjajnim katolikim tradicijama i osigurati bolje i jasnije izglede katolikoj crkvi u tome kutu kugle zemaljske. U protivnom,
njezinom propaou ili fatalnim smanjenjem tisue
najboljih hrvatskih vjernika i sveenika rtvovale bi dragovoljno i rado svoje ivote da zaprijee strahovitu mogunost ne bi bilo uniteno samo onih cca 240.000
prelazaka sa srpskog pravoslavlja, nego i itavo katoliko
puanstvo tolikih teritorija sa svim svojim crkvama i svojim samostanima.
Prema prirodnom poretku stvari, ako Bog ne bi uinio neko veliko udo, napredak je katolicizmu usko po278

vezan uz napredak Hrvatske Drave, njegov opstanak uz

njezin opstanak, njegov spas uz njezin.
Sveti Oe! Vjerujui duboko u Boansko Milosre,
i u Boansku Providnost, ijim ste izabranim oruem,
prcporuam Vaoj oinskoj brizi i Vaim molitvama nau
Nezavisnu Dravu Hrvatsku, smatrajui da time u isto
vrijeme na najbolji nain preporuam Svetu vjeru u mojoj domovini i na Balkanu.
U Presvetom Srcu Isusovom uvijek najodaniji nadbiskup i metropolita zagrebaki
Zagreb, 18. svibnja 1943.

Javni tuilac: Dakle vidite, optueni Stepinac, kad

Vi falsificirate historiju, Vi sve stvari prikazujete u tom
smislu da bi uvjerili Svetog oca papu o potrebi uvrenja i osiguranja Pavelievog reima, uvrenja NDH,
i prema tome itavu crkvenu organizaciju u tom momentu potpuno stavljate u slubu okupacije nae zemlje.
Sada imam tu izvjetaje s originalnim potpisom reis-ul-uleme S. Baia iz Sarajeva, koji je poslat vitezu dr
Nikoli Mandiu, predsjedniku vlade NDH, i to je primljeno 22. oujka 1945. godine. Reis-ul-ulema pie o svemu ovome to je optueni Stepinac kazao, a to se dogaa naroito u Bosni, i napada ustaka zlodjela vrena
pod formom opasnosti od strane pravoslavlja katolicizmu. Evo ta kae reis-ul-ulema, takoer vjerski poglavar:
Gospodine predsjednie!. . . Kod nas su puni hapsovi,: suenja su kao i odvoenja pojedinih osoba na
dnevnom redu. Istina je, da ljudi ne smiju spavati kod
svojih kua, jer se boje da omrknu a ne osvanu. Ne mogu
nikako vjerovati da je poloaj u Sarajevu takav da postoji nekoliko ratnih prijekih sudova kao da smo na
279

froriti, a ne u jednom mirnoiri grau u kome se zbiija do

sada nita krupnije nije desilo. Neu tvrditi da medu
tim morem uhapenika nema i okorjelih krivaca, ali kao
zastupnik vrhovnog vjerskog poglavice muslimana
smjelo tvrdim, da mnogo uhapenih ljudi nisu nikakvi
komunisti kojima bi trebalo po nekom kratkom postupku
odrubljivati gla ve. . . Taikvih sluajeva mogao bih vam
redati koliko hoete, jer imamo dosta m jesta. . . Sve je
ovo stvorilo u gradu Sarajevu jednu tako nepodnoljivu
atmosferu, da ja, koji sam u Carigradu proivio mlado-tursku revoluciju i koji sam u svom ivotu svega i svata doivio, zaista nisam doao u ovakav poloaj u kome
se danas kao zastupnik vrhovnog vjerskog poglavice m uslimana nalazim. Na svijet instinktivno osjea, a i na
vojoj koi svakim ahoiri doivljuje, da se u njega nema
povjerenje. Pa, zaboga, nisu sami muslimani u ovoj zemlji. Ni meu braom Hrvatima katolike vjere nisu stvari
u reu, ali ja jo nikada dosada ne uh da se na katolike
baca ljaga da su odmetnici, dok ete to, na alost, za
muslimanski elemenat. . . zaista eSto puta uti ak i
od odgovomih imbenika. Ja Vam otvoreno kaem da
nekomu iz katolikih krugova nije ilo u raun da doe
do smirenja prilika i do potpunog sljubljivanja izmeu
jednih i drugih.
Javni tuilac: Ja u sada, drue predsjednie, da proitam izjave poslanika NDH dr Nikole Ruinovia, koje
je on slao iz Rima tokom svojeg slubovanja tamo. Ovi
dokumenti naeni su u skrivenoj arhivi kod optuenog
StepinCa. Dokumenti su originalni, s originalnim potpisom,
i mislim da optueni Stepinac nee moi da se kvai ni
za formalnosti samog potpisa.
Iz svih izvjetaja vidi se jedno, a to je da su u Rimu
i kod faistikog poslanstva NDH, Paveli i ustae bili
smatrani kao faisti, koji su uinili tolike i takove- zlo280

ine da su se i sami njihovi uitelji pomalo ograivali odi

njih. I takve je optueni Stepinac upomo branio u svojim izvjetajima i prilikom svojih linih posjeta Papi i Rimu. Sto kae Ruinovie u svojem izvjetaju o 28.
svibnja 1942. godine:
Od naih pak neprijatelja euo je (karinal Maglione) da ustaki pokret nema u narou nikoga za sobom;
da je to aica ljudi koja je sticajem prilika dola na vlast..
Kae, da je vjerojatno to nai neprijatelji govore o nama, pa mi je primijetio a im vie posjeoujerrio Vatikan i da traimo veze, jer je to jedini nain i mogunost.
da se opere lani glas . . .
Dalje izvjetava Ruinovi o svojem razgovoru s
kardinalom Tisserantom, sekretarom Svete kongregacije
za Istona pitanja. Kardinal Tisserant kae:
Nijemci su priznali hi-vatsku pravoslavnu crkvu, kada su zajedno -vam a poklali sve sveenike i kada je
nestalo 350.000 Srba. I prema tome to vi imate da se
tuite i da tvrdite kako ste neki nosioci kulture i nosioci
vjere?
Srbi su u borbi s Turcima ali za Zapad i katolicizam isto toliko koliko i mi, a moda i vie. Hrvati su meutim, dobili naziv anatemurale christianitatis .
---- U svom izvjetaju od 27. IV Ruinovi kae:
Nakon mog povratka posjetio sam neke od mojih
vatikanskih prijatelja uz kardinala Maglionea, koji je
ovom prilikom bio daleko Ijubazniji nego prije i ivo se
zanifnao za stanje u zemlji. u o je o uspjesima koje smo*
imali u istonoj Bosni. . .
Tada je Maglione kazao meni da je uo o naim,
ustakim uspjesima u Bosni i pitao za istinitost tih vijesti, to sam ja potvrdio. Vidio sam da je to kod njega,
281

3cao i u svim drugim krugovima, s kojima sam doao u

dodir u Rimu, vanredno dobro odjeknulo. Raspoloenje
Vatikana prema nama iz dana u dan je sve bolje. Zauzima se sve pozitivniji stav.
Optueni Stepinac, molim Vas, jeste li prilikom
boravka u Rimu bili s Ruinoviem? .
Optueni: Nemam nita da primijetim.
Javni tuilac: Pitam Vas, jeste li bili, a ne da li imate
to da primjetite.
Optueni: Nemam nita primijetiti.
Javni tuilac: Evo to Lorkoviu pie Ruinovi iz
Rima:
2) Stepinac u Rimu. Kako Ti je sigurno pozmato, ve
se je nadbiskup i vratio u Zagreb nakon 12-dnevnog boravka u Rimu. Kako smo se mi sporazumjeli za vrijeme
mog boravka u Zagrebu, ja sam ga nagovarao i savjetovao da putuje, a kad smo se sastali, primijetio je:
Vidite da Vam se nisam iznevjerio. Bio je jako dobro
raspoloen, a upravo borbeno protiv svih moguih neprijatelja nae Drave. On je podnio izvjetaj Sv. Ocu, 9
stranica pisanih na stroju. On mi je uglavnom prikazivao
taj izvjetaj, pa Te mogu osigurati, da je s naeg stanovita apsolutno pozitivan. Napadajui na Srbe-etnike i
komuniste, kao zaetnike svega zla to se zbilo u Hrvatskoj, naao je materijala za koji nisam ni ja znao. Neu
ti nabrajati pojedina zlodjela koja je on naveo, ali znaj
da je to bio upravo dragocjeni prilog svemu onome to
sam dosada ja radio. Poloaj zemlje on ocjenjuje povoljno
i hvali rad i nastojanje vlade. O Poglavnikovim naporima
i brizi da se im prije uspostavi red, te o njegovu vjerskom raspoloenju i postupku prema crkvi, govori najljepim rijeima. Kae da je sigurniji nego ikada prije za
sudbinu hrvatskoga naroda i Drave, jer su vodstvo, a i
sam narod, pokazali volje i smisla da ouvaju ono to
282

sfno dobili. Njega su smetali stanoviti ispadi pojedinaca,

ali se uvjerio, da su to bili zbilja ispadi pojedinaca, a da
vostvo s time nije imalo niikakve veze, nego samo muke
da zlo, bilo s koje strane doslo, sprijei. Ne moe se i ne
smije se dozvoliti da bilo tko napaa N..H.' i da baca
loe svijetlo na hrvatski narod, pa je zato i doao u Rim
da pobija lai koje su servirane Svetoj Stolici. Nakon
poneeenog izvjetaja bio je primljen od Sv. Oca i zarao
se Njime u razgovoru jedan sat, a zatim je posjetio
Maglione-a, Montini-a, te razne kardinale i druge vatikanske dostojanstvenike. Govorio je o raznim pitanjima,
osobito o pravoslavnim, te o Talijanima u Dalmaciji i
obainom pojasu, o njihovom postupku prema katolikoj
crkvi, narodu, i o njihovu dranju naspram izmatizma.
On e o svemu izvijestiti Poglavnika, a govorili smo, kako hi se sastao i s Tobom, to sam ja toplo preporuio,
pa i Tebi preporuam, jer je dobro da uje rije i s nae
strane, a ne samo od onih koji su za sve samo ne za ono
to je nae. Ja sam, da ga bolje raspoloim, bio vrlo, vrlo
ljubazan i susretljiv. Stavio sam mu na raspolaganje
automobil, a sino sam prireio veeru u mom novom
stanu. Bio je on s pratnjom nekih naih sveenika, te
bivi nuncij Felici i monsig. Prettner Cipico iz Secreteria
di Stato. Veer je protekla u vanredno dobrom raspoloenju. Ja sam ga pozdravio, na to je on odrao jednu
lijepu zravicu. Sari je najavio svoj posjet, koji se skoro oekuje. Neka oe svakako i dr. Draganovi s njime.
3)
Hrvatska pravoslavna crkva i grkokatolici. Priznanje pravoslavne crkve, kako sam Ti ve javio, primljeno je jako dobro. U tome Sv. StOlica gleda put k vjerskoj uniji i nestanak izme u Hrvatskoj. To bi za njih
bio najdragocjeniji dar koji Hrvatska moe pokloniti
Sv. Stolici. Da bi se to pospjeilo, miljenja su, da bi bilo
potrebno osnivati grko-katolike eentre u krajevima gdje
283

se nalaze pravoslavci i pustiti da na tome radi dr. ;Jimraik, za kojega tvre ovdje, da je najbolji poznavalac
za vjerska pitanja na Balkanu. Neki od katolikih prostavnika u Hi-vatskoj neradim okom gledaju prijelaze
na istoni katoliki obred, ali Vatikan, a i Stepinac slau
se u tome, jer da je to najlaki put, a i najbri k Uniji,
to e nedvojibeno biti i od politike vrijenosti za.-N. p,
Hrvatsku. Koliko sam uo. Dr. imrak ve je o-.tppie
raspravljao s Poglavnikom, pa se nadam, da e uskoro
doi i do ostvarenja, a ja bih Te molio da i Ti sa,.svpje
strane potakne tu stvar, to e sigurno biti od opg.koristi. Dr. Draganovi e sigurno biti protiv toga, al .ia
bih mu mogao sada dokazati opravdanost toga.
; ,
4) Ovih dana doi e do uspostave diplomatskit|. qdnosa Vatikana s Finskom i Kinom ang-kaj-Seka. pregovori su ve pri kraju i nema nikakvih zapreka na tom
putu.
,
5) Dr. Niko Novakovi Longo. Jednog dana opazio
sam ga na ulici, a nakon dva dana poslije toga mpgao
sam ustanoviti da ima pension u albergo Quirinale, (prvorazredni hotel u glavnoj rimskoj ulici Via Nacionale).
To sam Stipi rekao pa mislim da ve i zna. Zbilja su
Talijani dobra srca kad imaju samilost i razumijevanja
za njega!
.
6) Obnova lateranske krstionice i oratorija S. Venancija. Zadnji put sam Ti u telefonskom razgovoru saoptio,
da se ove godine prigodom Papina juMleja obnavlja ,k.apela Sv. Venancija i lateranska krstionica. Tu se nalazi
jedan oltar pod kojim poivaju kosti muenika solinskih
i nekih iz Druke Gore. Neu Ti o tome due, nego Ti
aljem kopiju pisma upuenog rektoru Maercu od monsig. Respighia, koji vodi brigu oko poglavnika, te k tome
Ti aljem na istom papiru s druge strane Pro Memoriu
koju je Maerac bio uputio 20. srpnja pr.: god. naem
284

IVTirt-ktru nastave o toj stvari. Iz toga e Ti biti sve jasno,

;i jto&arn ao na znanje da bi hrvatska vlada to mogla
<vcritualno poduzeti, za to u ja traiti ovlaenje, a i
|)o{| :uvjetom, da se stavi spomen-ploa, boju emo mi
ispisati To bi zbilja bio spomenik na uspomenu obnove
hrvatsk.bg kraljevstva. U koliko bude to novoga, ja u
Ti jfeviti, a Ti mi napii o tome to misli i to bi se
mog'Jo'napraviti.
Ikue Mladene! Evo tako sam Te o svemu pomalo
obbv'ijestio. Jo uvijek ima mnogo neprijatelja. Cini se
da- sve to dalje i im kod nas bolje, oni postaju ei
i bezobzirniji. Ima i tobonjih prijatelja, koji nas strahovito napaaju, kleveu posvuda, a osobito kod Vatikana,
jer smatraju to kao najpodesniji teren, jer meu samim
diplomatskim korom, koji je zatvoren u zidinama Vatikant, nalaze se mnogobrojni nai neprijatelji, a ti pripovijeaju urbi et orbi o razbojstvima i razbojnicima u
Hrvatskoj. Cujem da je ve sakupljeno 8.000 fotografija,
kao dokumenti izvrenih zvjerstava nad srpskim puanstvom od strane ustaa. Dakako o zloinstvima etnika
i komunista nema ni jedne fotografije. Sve ono to su
ethlci napravili fotografirano je, a nama neprijateljska
promieba to inkriminira kao zlojela. Spremaju to i uvaju; nai heprijatelji, da nas uzmognu napadati u olunirm momentima. Ja se trudim koliko mogu da sve
lai suzbijem i da svaku stvar postavim na pravo mjesto
i na svakom koraku radim to mogu, jer smatram da lo
kbda ugledu Drave, naroda i vodstva. Mislim, da smo
dosada posvetili malo panje promibi u inozemstvu. Po
mom shvaanju danas sva predstavnitva i nisu drugo
nita, nego promibeni uredi i uz to slue kao obavjetajna sluba. Pogotovo to vrijedi za male narode, jer njihovi
prestavnici ne mogu voditi neku veliku politiku, a najboljc mogu odgovoriti svojim zadaama, ako budu pravi
285

promibenici svoje zemlje kod naroda gdje svoju dravu

predstavljaju. Imao sam prilike razgovarati s raznim predstavnicima pojedinih naroda, pa vidim da je njiihova glavna svrha ba ovo to sam Ti izloio. Oni mi svi kau
da se premalo u tom pravcu dosada radilo kod nas.. Savjetovano mi je od prijatelja, pa i onih iz Vatikana, da
sakupljamo tone podatke, fotografije i ostale dokumente
o zloinakom djelovanju etniko-komunistikih elemenata nad naim ivljem. Vele da bi trebalo to servirati
dnevno u novinstvu domaem i u inozemstvu, kao ustuk
na one lai, koje o nama donomice iri anglosaksonska
promiba bilo u novinarstvu ih na krugovalu. U Vatikamu
su me pak izravno neki prijatelji molili, da bi sakupio
toga materijala, pa im dostavio jer bi se oni mogli time
sluiti i nama koristiti. Drim da bi ovo bilo apsolutno
potrebno ne mislei na momentalan efekat, jer u Vatikanu pored neprijatelja ima i mnogo neinformiranih ljudi predstavnika nama indiferentnih naroda. Kakvo Vatikan dobije miljenje o nama, ut e svi ti, bilo neprijatelji ili indiferentni. Netko bi moda rekao, da to
nije vano to se o nama misli, no ja se s time ne bih
sloio, jer nije svejedno uivati u svijetu dobar ili rav
glas. Siguran sam da se Ti u ovom sa mnom slae, pa
e mi i pomooi koliko je to mogue u dananjim prilikama. Ja sad imam i svoju posebnu kancelariju, prostorije za primanje i sve to je najnunije. Ali, vjeruj mi,
Mlaene, da je nemogue biti sam, jer iako sam u neslubenoj formi, to ipak iz dana u dan poprima jedan
ozbiljniji karakter, ljudi me trae i obraaju se na mene.
Ve kod jednog primanja nisam u stanju da sam zadovoljim obinim drutvenim formama. Misli malo na to,
pa ako moe, izii mi u susret, jer ne radi meni uslugu,
nego naoj stvari. Skoro e biti gotova i ona povijesna
286

rasprava o kojoj sam Ti govorio. Trebalo bi mi jean pisai stroj, jer cmi na poslanstvu dosta su u upotrebi, pa
bi Te molio, da mi to omogui. Konano prije svretka
spomenut u-ti dvije rijei o ovdanjoj situadji. Sigurno'
Ti je ve o tome i Stijepo govorio, pa neu dugo, ali.
nakon mog povratka imam dojam, da je raspoloenje puno gore nego H je bilo ranije. Mrmljamja i kritike bilo.
je i prdje, ali danomice to sve vie raste. Nezadovoljstvo
proistie uglavnom iz slabih prehrambenih prilika, kojesu sve to gore, a cijene horendno skau. Neki dan, pripovijeda se, olo je do pobune u jednoj od najveih
talijanskih tvornica, jer je radnicima oduzeto 100 grama
kruha od dosadanjih obroka. Radndci kolovoe optueni su, a da se nije ilo otrijim mjerama protiv njih. Inae velikih promjena nema i ne bih se sloio s onima, koji:
svakdm danom ekaju nekakve pobune. Drugo ovom prilikom ne bih imao to, pa Te srdano pozdravljam.
Tvoj Za Dom spreman, Nikola.

Javni tuilac: Vidite li, optueni, kako ustaki poslanik pie o Pavelievoj NH i kako se onda ve prvih
dana, kako su ve ona postojali u Rimu dokumenti to
se u Hrvatskoj dogaa. I to tvrdi nitko drugi nego Nikola
Ruinovi, ustaki poslanik.
Evo to kae Antun Wurster, tajnik kneza Lobkowitza, kod Sv. oca pape:
Opaa se meu naima u Rimu da vlaa velika nepovezanost. Uostalom, veina se nalazi u raznim zavodima pod strogom stegom i s vrlo ogranienlm mogunostima rada, ali bd svejedno bilo dragocjeno kada bi svi
svaki u svojem krugu pravio umjerenu i da tako kaem, otmjenu promibu. Po tim zavodima imade ljudi
iz cijelog svijeta, koji e danas sutra zauzimati visoke
poloaje u crkvenoj hijerarhiji, i ma visokim uilitima.

287

Stekao sam dojam da je zagrebaeki nadbiskup povo'dom svog boravka u Rimu vrlo povoljno o nama izvjetavao, naroito s obzirom na Meumurje. Isto tako isusovaki provincijal pater Grimm, koji je razbio mnoge
predrasude o nama. Imao sam prilike prevoditi za istonu
Kongregaciju jedan izvjetaj monsignora imraka. O vla*di govori najbolje, a naroito hvali poglavnika. Inae
sve u svemu kod spomenute trojice, kao i kod veine ostalih u crkvenim krugovima moe se sa ,alou ustanoviti
da nisu dorasli veliini dananjeg vremena, i da im je
na koncu vie stalo do izvrenja raznih nebitnih formalnosti, nego do same stvari. . .
Dakle vidite dva dokumenta koji govore to ste
radili, uinili i kako ste brahili NDH;
Optueni: Ostajem potpuno miran na to. ,
Javni tuilac: Kako se stalno raspiruje nacionalna
mrnja i meu samim katolikim vjernicima, Slovencima
i Hrvatima, kako se ona raspiruje u Vatikanu, vidi se iz
take c) izvjetaja Wurstera (ita):
General lino voli Hrvate i veseli se njihovoj slobodi, aM je zabrdnut za budunost. U kuriji se nalaze i dva
Slovenca: asistent za Slavenske zemlje Preern i glavni
cenzor knjiga Zore. Oba su previe Slovenci, a da bi mogli biti nai prijatelji. Posredstvom Preema izaao je
u jednoj vicarskoj smotri lanak o prilikama u Sloveniji,
u kojem su na tri mjesta vrlo nezgodno i. k tome lano
napadnuti Hrvati. Imam otvorenih dokaza da Preern. prieljkuje uspostavu Jugoslavije . ..
Ja bih molio, drue predsjednie, da se ovaj izvje:taj predoi optuenom Stepincu, da vidi da je originalan,
i da nema to prigovoriti.

Optueni: Nije potrebno.

Javni tuilac: Kako se u Vatikanu sve vrlo dobro
2 8 8

znade, vidi se iz izvjetaja Ruinovia od 9. II 1'942. godine:

Kakvo je poznavanje Hrvata najbolje se vidi iz ovoga sluaja. Jedan kolega iao je na kongregaeiju saki-amenata i tom prilikom rekao mu je neki msgr., koji
je jaa linost na toj kongregacdji, da su u Hrvatskoj
potjerani mnogi sveenici. Nijemci da vre silan teror,
provode nemogue stvari to se tie vjerskih pitanja.
Taj isti gospodin nema ni najosnovnijih pojmova niti o
geografskom poloaju naem, niti o povijesti naoj. O
poglavniku znade samo to a je ubio Aleksandra, drugo
apsolutno nita. Drugi sluaj je ovakav. Na drugoj kongregaciji, kad je donesena jedna stvar iz naih strana,
silom su htjeli da se to poalje njemakom nunciju, jer
da mi pripadamo pod Njemaku. Trebalo je muke dok
sam konano dokazao da Hrvatska postoji kao drava i
da prema tome ne potpada pod nikoga. Cuo sam od profesora Gregorijana da je kod nas nered, strahoviti pokolj, uasna tiranija i nemogue stanje. Ustae prave
takova zlodjela kakovih se rijetko ponavalo u povijesti.
Ne samo da ubijamo na hiljae nevinih nego da se sadistiko muenje provodi na najbestidniji nain. Poglavnik
nema nikoga za sobom, a svi su za Maeka. Crkva da nema nikakve slobode, a sveenike osuuju pod krinkom
komunizma na smrt. O Lonaru se pripovijeda kao o
mueniku svete vjere. Upravo sam kipio od bijesa kad
sam to sluao. Zbilja bd za neke ljude bila mala kazna
da ih se samo strijelja . . .
Da je doao Ruinoviu u ruke i da je mogao u
Rimu da ubije nekog kardinala, zbog onoga to s govori
0 tome, to se deava u NDH, zbilja bi ga Ruinovi
1 ubio.
. . . Sloveinci su bjesni na nas i prenose ve te prie.
Talijanski sveenici koji su vojni sveenici u naim

ia

289

stranaima pripovijedaju isto tako o strahovitim pokoljima

kod nas.
Dakle, strana lica, predstavnici imperijalistikih
zemalja nali Su za potrebno da govore o pokoljima koji
se vre kod nas, a nadbiskup Stepinac, koji se ovdje
prsi kao veliki patriota, on je naao za potrebno da sve
to zatakava i ponosi o tome izvjetaj Sv. ocu papi.

Optueni: Ostajem miran.

Javni tuilac: To je sve to moete da kaete na
ovaj ustaki izvjetaj. U Ruinovievu izvjetaju od 26.
veljae 1942. godine govori se da je Slovenac pater Preern pisao lanak: O progonima katolike crkve u Sloveniji-, koji je odtampan u uglednoj vicarskoj katolikoj reviji Apologetische Rundschao Ziirich br. 2. Ruinovi o tom lanku izvjetava ovako:
Slovenci koji su pod pritiskom morali ostavlti svoju
zemlju i doi u Hrvatsku, umiru i u nerazmjerom velikom
broju o gladi i govori se o zvjerstvima u Sloveniji i kae se da se slina zvjerstva dogaaju i u Hrvatskoj. Isto
tako da sveenstvo koje je iseljeno iz Slovenije? da je
u prvo vrijeme dobilo namjetenje, ali je kasnije na zahtjev njemakih vlasti bilo otputeno. Kako vidi, a moda si za ovo ve uo, lijepa reklama. Trudi se pisac
lanka da nas prikae slijepim orujem u rukama Nijemaca. Sto bi trebalo napraviti, preputam tebi, aii mislim da bi se moglo pozvati k sebi provincijala rube
Isusove u Zagrebu i preporuiti mu da bi se Isusovci u
Hrvatskoj pobrinuli da se njihova braa u Rimu ne slue tim nainom lane promibe protiv nas, jer to ne slui interesima NDH, ni hrvatskog naroda, a konano ni
njima koje je biva Jugoslavija htjela potpuno iskorijeniti, a u Hrvatskoj se i te kako lijepo postupa prema
njim a. . .
290

 I sada sluajte dalje ta Vi treba da radite, a to

ste Vi u stvari i napravili. Evo ta:

Treba se mnogo truditi da se ispravi miljenje o

nama, to su ga neprijatelji stvorili kroz par mjeseci.
Nije dovoljno ovdje raditi, treba neto uiniti i u domovini. Cude se ovamo to nai biskupi ne dolaze u Rim.
Od uspostave NDH bio je samo 'Stepinac u Rimu i to
pre nekih 7 ili 8 mjeseci, a poslije toga nita. Iz razgovora dobro obavijetenih ljudi saznao sam da bi bilo
potrebno ponukati sarajevskog nadbiskupa Saria da doe u Rim i da on prikae situaciju onako kako je mora
gledati svaki pravi i poteni Hrvat. Mimogred spominjem,
da mi je tu istu misao bio nabacio pred moj dolazak u
Rim i dr. Draganovi. Kad ja svrim sa nekim posjetima
u Rimu i upoznam jo bolje prilike, skoit u, ako mi
dozvoli, do Zagreba, pa emo i tamo malo poraditi i
uvjeriti visoki kler o potrebi zajednikog rada na korist
drave, naroda a time i katolike crkve. . .
Dakle, vidi se zato je Stepinac iao u Rim. To
nisu moji zakljuci, to su direktni zakljuci ustakog poslanika u Rimu Nikole Ruinovia.
Optueni: Nemam nita primjetiti.
Javni tuilac: (nastavlja da dta Ruinoviev izvjetaj):
Juer sam ponovno posjetio kardinala Maglionea. O
nama se ire kojekakve glasine u redovima klera i mnogo se toga servira Svetoj Stolici to ne odgovara itini.
On je to vrlo rado primio i potvrdio mi da nelijepi glasovi stiu o nama i do njih. Razgovor je potrajao 40 rriinuta. Ja sam mu otprilike prikazao ukratko. . .
I sada mu je prikazao situaciju tako da Srbi, pravoslavni i Turci ugroavaju katoliku crkvu, ispriao mu
je, dakle, istu priu koju je Stepinac ispriao u svome
izvjetaju:
291

Ori je moja izlaganja poorno sluao i izrazio zadovoljstvo nad tim, jer da jo nije imao prilike da tako
to uje, nego samo neprijateljsku promibu. Zatim smo
doli na pitanje obraenika, a koje tvrdi strana promiba
da siu pod tekim pritiskom vlasti naputali svoju vjeru
i prelazili na katoliku, da spasu gole ivote . . .
Dakle, u VatikanU se diskutira i o tome.
Oini se, da ga je od svega to najvie zanimalo. Ja
sam odmah naglasio, da se ne radi o obraenicima, nego
0 povratnicima, jer do dolaska Turaka u Hrvatskoj nije
bilo pravoslavaca. A kakvi su bili pritisci na hrvatski
elemenat govore o tome povijesni dokumenti i pokazuju
da su Turci omoguili infiltraciju Srba u Hrvatsku, a
jeni i drugi nisu birali sredstva da bi ih odvukli od
njdhove vjere i time oslabili nacionalnu snagu Hrvata.
Spomenuh mu nadalje, da je zadnjih 20 godina otpalo
od katolike orkve 250.000 dua. . .
Taman isto to tvrdi i otpueni Stepinac u svom
izvjetaju. (Nastavlja da ita):
to se tie povratnika, naglasio sam da je hrvatska
vlaa to prepustila crkvi, i orkva je bila potpuno slobodna u tome, to mi je i sam preuzvieni Stepinac potvrdio pred moj odlazak u Rim, izjavivi da ih je mogao
prevesti do 400.000, a nije nego tek 100.000, jer ih nije
htio primiti bez temeljite priprave, poto je pravoslavni
elemenat tafco zaostao da ne zina ni za najbitnija naela
svete vjere. Drugo, hrvatsfca vlada eminentno katolika, a voena od ovjeka.katolika ne rijei, nego jela,
koji u svojoj kui ima kapelu i ivi praktino katoliki
po svom uvjerenju, nije mogla dozvoliti to to se hrvatsfcoj vladi od neprijatelja spoitava. . .

Taj katohk bio bi Paveli,, koji .u svojoj fcui ima

1 kapelu.

Jutros me posjetio jean na fratar, koji je razgovm'uo s jednim kardinalom o Hrvatskoj. Taj e me prijuili ai etvrtak. . . U razgovoru oni su doli na pitanje
kruljevine i budueg kralja Hrvatske. Pripovijeda kardimil a mu je rekao jean talijanski senator, da vojvoda
od Spoleta ne e ii u Hrvatsku. Na pitanje zato, dobio
jo odgovor, da je to saznao od samog vojvode, koji je to
gotovo plaui rekao dotinom senatoru i naveo kao razlog tome nemogui talijanski postupak u anektiranom
|M>droju, kao i onom okupiranom, kojim su postupkom
izazivali mrnju itavog hrvatskog naroda, osobito intelektualaca na Italiju pa mrze i njega kao Talijana. On
voli i tuje poglavnika i Hrvatsku. Bilo bi mu drago biti
kraljem Hrvatske, ali nastale su takove prilike, da bi' ga
strah bilo ii u Hrvatsku.
To je o onom kralju po kojeg ste Vi slali biskupa
Salis-Seewisa sa svoje strane, 1941. godine.
Optueni: Ostajem miran na to.
Javni iuilac: Ovdje je izvjetaj Ruinovia od 4.
oujka 1942. godine:
v-Preuzvieni Tardini, nakon to smo se upoznali i
pozdravili, poeo je ovako: Hrvatska je mlada nacija,
jo mlada drava, a mladi esto prave pogreke, koje su
u skladu s njihovom dobi, pa nije udo, da ih je Hrvatska pravila. Zato se i digla velika buka na Hrvatsku.
Nu, danas, kad Hrvatska postoji ve skoro godinu dana,
ima stanoviro iskustvo . . .
Dalje njemu Tardini kae:
To je jedini put da se postigne trajan uspjeh. Hrvatska mora budno paziti i na ope politike dogaaje. Ona
je eminentno katolika zemlja, pa se treba vrsto i iskreno povezati s velikim katolikim narodima, kao na primier s Italijom, jer nitko od nas ne zna, to nas sve
moe snai poslije ovog velikog sukoba. Ovo zanje ma293

lo me je zaudilo ali badava, na svakom koraku se osjea

da su oni svi Talijani.
Zatim smo govorili o saboru. Mogu ti rei da je saziv sabora odjeknuo politiki izvanredno dobro, ne samo
u Vatikanu, nego i inae u ovdanjim politiokim krugovim a. . .
Ruinovi o razgovoru s Montiem kae:
Nakon to sam mu u razgovoru o Dalmaciji kazao,
koliko je hrvatskih dieceza pripalo Italiji, kae: To
mora biti jako bolmo dolente za hrvatski narod, ali
treba strpljivosti. Nastavio je, pa kae, da Sveti Otac jako
voli Hrvate, a on je sam spreman da nam pomogne.
Doite k meni i traite mene, uinit u sve to mogu.
Vaoj vladi i vodeim krugovima preporuajte blagost,
a to se tie naih odnosa, sve e biti dobro. Samo vi
radite dobro, a forma u odnosima ve e d o i. . .
Kad sam mu rekao da nas imade katolika 5 milijuna, ree mi onda, da je to o velikog znaaja za crkvu
katoliku na ovom podruju. Sv. Otac e vas pomagati budite sigurni. . .
Nakon ovoga razgovora pie Ruinovi alje u
pismu:
Mnogo toga postalo mi je jasnije. Vatikan zna za
Hrvate, jer su katolici. Znadu neto i o naoj historiji,
ali vrlo malo, govore o naoj historijskoj misiji. Znadu
i to da su Hrvati dobili naziv antemurale christianitatis,
iako ne znaju zato smo taj naziv dobili. Hrvati i Srbi
su za njih jedan narod, a dijeli ih vjera. Nije udo kad
ne znaju koliko nas ima. Ne znaju ni koliko hrvatskih
dieceza je pripalo Italiji. Za Stepinca u krugovima Vatikana vlaa miljenje da je veliki covjek i dravnik,
a za Saria da je on nu uomo valoroso. Da su im prilike u Hrvatskoj tako malo poznate, krivnja je zato, jer
nismo imali svoju dravu, nismo imali politikog pred2S4

alnvnitva, nismo imali predstavnika na politikom, kultiirnom, ekonomskom itd. polju ..

U pismu se dalje navodi da je Vatikanu HHa simpntina jugoslovenska koncepcija, jer da su se: tam o
nadali da e Srbi prijei na katoliku vjeru, odnosno da
iV doi do unije.
to Vi, optueni Stepinac, mislite, da li su zakljuci
Huinovia pravilni?

Optueni: Ja nemam nita na to primijetiti.

Javni tuilac: Da li se slaete s Ruinoviem?
Optueni: Nemam nita primijetiti.
Javni tuilac: To znai da se slaete.
Optueni: (Suti).
Javni tuilac: Da li vjerujete u autentinost ovog
lzvjetaja?
Optueni: Ne zanima me da li je ili nije autentian.
Javni tuilac: Nita Vas ne zanima to ovako jasno
ocrtava stanje. Zar -ne vidite da se ovim izvjetajem die avjesa koja se spustila pred onim strahovitim pokoljima i zloinima, da bi sakrila pred Vatikanom, ta prevlaka bila je islikana, zar to nije istina? Vidite da se s ovim
izvjetajem raskrinkava NDH i ustaka politika, i Vi
se raskrinkavate, i Vaa misao . . .
Optueni: Ja sam potpuno u tom miran.
Javni tuilac: U jednom izvjetaju iz 1942. godine,
Ruinovi govori da je bio kod monsignora Sigismondia
i da mu je Sigismondi rekao:
Da je neprijateljska propaganda protiv ustaa vrlo
aktivna. Doli smo u razgovoru na pitanje prelaznika u
Hrvatskoj. Tome se Sveta Stolica veseli, ali opet mi ree
da nas pri tom napada ameriko i englesko novinstvo,
jer da su svi prijelazi vreni pod velikim pritiskom sa
strane vlasti, u to Sveta Stolica ne vjeruje, ali je pre295

poruiti da se to provodi postepeno, a bi sezbjeglLprU

govori i objede i neugodnoti. za Sv, Stolicu. Spomenuo
mi je da koji put talijansko novinstvo donosi vijesti o
masovnim prijelazima ortodoksa na katolicizam.
Dakle, prijela na katolicizam ak je neugodan
i nezgodan i samom Vatikanu. Zato se preporuuje. postepeni prijelaz.
U izvjetaju 6. III 1942. javlja Ruinovi Lorkoviu
o svojem razgovoru s kardinalom Tisserantom, sekretarom sv. Kongregacije .Orijentalis-:
Nj. Uzoritost kardinal Eugen Tisserant pidmio me
je 5. t mj. On je room Francuz,: a po poloaju u Vatikanu, Secretarius S. Congregations Orientalis, koja je
prije bila samo sekcija Kongregacije de propaganda fide,
a od nekoliko desetljea unatrag samostalna kongregacija
za orijentalnu crkvu. Radi velike vanosti koja joj se
pridaje u hierarhiji crkve, predsjea joj sam Papa, Primio me je vrlo ljubazno i fino. Razgovor je potrajao je dan i po s a t ... on je temperamentan, otvoren, polemian
vie politiki nego vjerski. Radi zanimljivosti njegovih
navoda, izjava i teza, s obzirom na na i opi politild
poloaj u Evropi i svijetu, nastojat u ga u glavnim
crtama vjerno prikazati. Nakon formalnosti koje su upblajene pri upoznavanju zapone on ovako:
Odakle ste Vi gospodine dektore? elite li govoriti franouski ili italijanski? pitao me je.
Ako mi dozvolite, ja bih se sluio talijanskim
jezikom. Francuski sam uio u kolama i znam, ali ne
tako kao talijanski odgovorio sam.
Vrlo rado. Ja sam Francuz, ali dugo ivim u Rimu (23 godine), pa mi je talijanski potpuno domai. Gdje
ste uili francuski? odgovorio je kardinal.
Na to sam mu ispripovijedio da sam Dalmatinac, da
sam uio u Splitu, polije u Zagrebu itd.
296

 K a k o V i. DaLmatinac' moete predstavljati Hrvatsku? Ima li jo takvih sluajeva u vaem javnom i politikom iv!otu? Talijani su naime tvrdili da je Dalmacija,
talijanska i da u njoj ive Talijani! \
On je to popratio finim i ironinim smijekom. M oram ti priznati da mi je bilo ovo malo neugodno, jer nisam oekivao takva pitanja, ali sam se zato snaao i o d govorio od prilike ovako, da u Dalmaciji iskljuivo, osimneznatnog broja Talijana, ive Hrvati, kojih je i prije
uspostave NDH veliki broj obitavao po drugim krajevima,
Hrvatske, a dobar dio je iselio iz Dalmacije, nakon aneksije . . . Na to- me je Tisserant pitao: Pa kako to, dasu vam vai veliki prijatelji i saveznici Talijani m ogll
uzeti Dalmaciju? To je bilo jo neugodnije pitanje za,
mene. Poeo sam s historijskim prikazom dolaska Hrvata na obale Jadrana pa dalje ..
I tako je Ruinovi priao Tisserantu kako je d o lo do toga da su Talijani anektirali Dalmaciju i da su;
Hrvati bstvarili slobodnu NDH.
.. Tisserant me je pitao: Vi ste akle slobodni?'
Zar ne radite sve to hoe Nijemci, kad to rade i svi
narodi u Evropi danas? Zar se to moe nazvati slobod a ? . . . Oprostite Uzoritosti, rekao sam na to, i poeo sam nabrajati dokaze kako u NDH ne vladaju N ijemci. Vaa je sloboda slina onoj naega Petaina.
T on je slobodan, ali Nijemcima mora davati 80% svih
ivenih namirnica, a narod francuski pri tom umire od
gladi. To nisu prie, jer ja to vrlo dobro znam. Cak mu
uzimaju 70% onoga to stigne brodovima iz SjeverneAfrike i to odmah u luci. Zar Vi ne morate davati Nijem cima, pa i ako sami ostajete bez kruha, -mesa i drugog.
Vi ste, kao i svi ostali ekonomski zarobljeni, a bez ekonomske sloboe nema ni politike . . .
297'

Evo kako je kardinal Tisserant drao lekciju ustakom poslaniku, koji je priao o slobodi NDH. Znai
a je i u Vatikanu bilo glava koje su dobro shvatile to
se dogaa u Hrvatskoj pod okupacijom Nijemaca. Dalje
kae Tisserant:
Vai prijatelji faisti smiju se vaoj samostalnosti
i slobodi, kao i egzistenciji hrvatske drave. To ja ujem
izravno od njihovih velikih politikih glava. Va kralj,
vojvoda od Spoleta, nikad nee doi u Hrvatsku, On
kae da nee ii u Hrvatsku, jer su ga uinili kraljem
kraljevini koja nije kraljevina, jer je ovisna o Njemakoj kao i o Italiji. U Hrvatskoj svatko vlada vie nego
H rvati. . .
Tako je to. Sto mislite, optueni Stepinac, kad
'Tisserant govori o nezavisnosti i NDH, da li se Vi
slaete s njime?
Optueni: Mislim da poznajem Tisseranta bolje nego vi.
Javni tuilac: Ja ne poznajem Tisseranta, nego samo
po izvjetaju koji je poslao Ruinovi i pitam Vas da
li se slaete s time?
Optueni: Nemam nita primjetiti.
Javni tuilac: Dalje je kazao kardinal Tisserant:
Otac imi sam je predvodio skupinu ljudi s orujem u ruci koji su ruili pravoslavne crkve. Znam sigurno da su se franjevci u Bosni i Hercegovini isto tako
jadno ponijeli. Takve stvari ne moe raditi odgojen kulturan i civiliziran ovjek, a kamoli sveenik...-
Ruinovi dalje pie Lorkoviu:
Moe misliti kako mi je bilo pri dui sluati sve
to i uti to je sve neprijateljska promiba uinila protiv
nas. . . To to pojedini faisti govore i misle o nama,
malo nas se tie, jer znamo da tako ne misle vodei, koji
su pomogli da se stvori naa drava. . .
:298

-t Eto tako govori Ruinovi, poslanik NDH, a s

druge: strane, ostali ustae govore i u svojoj propagandi
nastoje uvjeriti hrvatski narod, kako su im Nijemci i
Talijani prijatelji. Tu se vidi kako su oni duboko ogrezli
ii izdaju svog naroda. Oni znau istinu i meusobno je
priznaju, ali s druge strane, na smrt sude ljude koji tu
istinu otvoreno kau i koji se bore za slobodu. To je najvei grijeh svih optuenih, a i Stepinca.
Optueni: Ostajemo m im i na tu izjavu.
Javni tuilac: I dalje Tisserant kae:
Ono to sam Vam rekao o vaem buduem kralju,
tuo sam od osoba koje su s njime intimne pa i vjerodostojne. Oni se plae Njemake. Uostalom, to je Italija
prema Nijemcima? Zar i Italija ne mora vriti naloge
iz Berlina!
Dakle, jasno se vidi po rijeima kardinala Tisseranta da je Hitler komandant, a Paveli, Mussolini i Stepinac njegove sluge!
U izvjetaju, takoer iz 1942. godine, govori se o priznanju NDH, i ta o tome kau u Vatikanu:
Jako nezgodno da se sada prizna NDH, jer je uspostava diplomatskih odnosa izmeu Vatikana i Japana u anglo-saskim novinama uzvitlala prainu, poto te novine
napadaju Japan radi zvjerstava, koja su poinjena nad
katolikim ivljem na Filipinima. Sv. Stolica uprkos tome to su Japanci klali katolike, uspostavila je iplomat,ske odnose s Japanom. I zbog toga ne moe biti govora
da se sada de iure prizna da se uspostave diplomatski
onosi s NDH.
Osim toga, ve strana tampa poinje pisati o odnosima izmeu Hrvata i Sv. Stolice. Neprijateljima naim
nita ne izbjegne kao to nije izbjegla ni moja osaanja prisutnost kod Vatikana, kao i posjet uinjen Vatikanu.
299

Usuiti bih se rei da bi in priznanja mogao i puno

prije doi kada bi naili; na jrazumijevanjp i punu. p o lporu naeg episkopata.
akle, osnovni zadatak njegov i osnovni zadatak
Pavelia u odnosu prema Vatikanu jest da angairaju tovie episkopat u pomaganju NDH, da bi Vatikan priznao NDH I prema tome: da bi se preko;Vatikana.suzbila sva ona istina koja krui po itavom svijetu o zvjerstvima u NDH.
U izvjetaju govori se dalje o Pellegrinettiju, koji
kae:
Kada bi i bilo sve istina to se spoitava Hrva.tiqia;
s obzirom na progone Srba, za onoga koji pozna prolost,
ne bi bilo nita udno, okrutnosti se ne bi mogle pdobriti, ali se sve to moe razumjeti.
Takti Pellegrinetti na svoj nain odobrava ono to
se dogaa u NDH. Evo, optueni Stepinac, to su o.riginalni izvjetaji koje je slao ustaki poslanik Ruinovi
ustakom ministarstvu vanjskih poslova. To su originalni
dokumenti, koji su naeni skriveni kod Vas. Ti originalni dokumenti diu onu zavjesu i u stvari obmzlau
Vae mjesto i Vau funkciju, ulogu i nastojanja usj;aa
da Vas upregnu u jenu suradnju. I Vi ste suranju
preko visokog klera potpuno ostvarili.
Optueni Stepinac, molim Vas, jeste li Vi poznavali kneza Lobkowitza?
Optueni: Jesam.
Javni tuilac: Je li on k Vama dolazio iz Rima, ili,.
kad je dolazio u Zagreb, da li Vas je poseivao?
.
Optueni: Doao je k meni u posjet.
Javni tuilae: Da li Vam je govorio o svojim izvjetajima?
Optueni: Ne sjeam se toga.
Javni tuilac: Da li Vam je govorio o prilikama u
300

Rimu; u Vatikanu i svbjoj iunkciji, a 1li Vas. je pitao

/.a savjet?
Optueni: O tome ne mdgu govouiti i ne sjeam se;
Javni tuilac: Vi se niega ne sjeate i nita ne znate.
Da li znate tko je on bio u crkvenoj hijerarhiji kod
PajSe?

Optueni: Znam da je imao jednuf funkciju na. .pa-r

pinskom dvoru.
Javni tuilac: Kakvu funkciju?
Optueni: Komornika ili tako neto.
Javni tuilac: Prema tome, to je jedna visoka funk*
cija?
ptueni: Da.
Javni tuilac: Ali da li znate i kakove funkcije je
on u Rimu vrio ?
Optueni: Znam.
Javni tuilac: Kakove?
Optueni: Bio je neke vrsti delegat kao to je bio
ovdje Marcone.
Javni tuilac: Znai, kakove funkcije je vrio?
Optueni: Imao je posredovati izmeu Hrvatske i
Vatikana.
Javni tuilac: Dakle, diplomatske ili politike funk'cije?

Optueni: Samo posredovati, ali nije imao nikakve

prave diplomatske misije.
Javni tuilac: Diplomatske misije faktino je imao
od ustaa?
; Optueni: Nije mogao imati, jer nije bila Hrvatska
de: iure priznata od Vatikana.
. Javni tuilac: I zato to Hrvatska nije bila de iure
priznata od Vatikana, zato se i-n ije mogao u Vatik^andrati nitko drugi nego on, kpji je bio tajni kooro^iitt1
301

Papin i prema tome je mogao da bude u Vatikanu, a s

druge strane on je bio u slubi ministarstva vanjskih
poslova, ustakog ministarstva. Sta mislite na tu kombinaciju, da li je ozvoljena?
Optueni: Nemam nita primijetiti.
Javni tuilac: Drue predsjednie, ja u sada proitati niz pasusa iz niza izvjetaja kneza Lobkowitza, koji
je osnovao u Rimu ured izvanrednog opunomoenika
NDH. Koristei svoj poloaj tajnog komomika kod Pape, stavio se sav u slubu da radi u Vatikanu za NDH.
Kada je dolazio u NDH iz Rima, dolazio je tada i optuenom Stepincu.
Iz ovih izvjetaja, kao i izvjetaja ustakog poslanika
Ruinovia, vidi se sasvim dobro jedna suglasnost, jedna
puna koorinacija optuenog Stepinca na elu visokog
klera Vatikana. Vidi se da Vatikan pomae NDH, ustaku dravu . . . Dakle, to su originalni dokumenti i oni
otkrivaju ono to optueni Stepinac nee da nam kae.
S druge strane, oni objanjavaju ono to je Stepinac inio.
U jednom izvjetaju, govorei da je posjetio njujorkog nadbiskupa Spellmana u pratnji tajnika ureda Wurstera, on opisuje tko je i to je Spellman, govorei da. je on
letei biskup koji upravlja avionom, da je bio kod
Franka u Madridu, da je bio 4 puta primljen kod Svetog
o c a .. . Lobkowitz je zatraio audijenciju kod Spellmana,
i 2. marta u 8,30 sati ujutro bio je primljen kod njega.
Evo kako to on opisuje:
Nali smo se u reeno vrijeme u njegovu stanu. Za
vrijeme ekanja mogao je tajnik Wurster pregledati posjetnice, koje su leale na stolu i uvjeriti se da se meu
njima nalaze posjetnice mnogih talijanskih linosti, kao
predsjednika apelacionog suda, nekih senatora i slino.
Govorilo se dapae da su ga posjetila i dva ministra iz
sadanjeg kabineta. Dok smo ekali, uli smo, kak je u
302

njegovoj sobi u jenom ivahnom razgovoru pala rije

Croatia. Primio nas je veoma ljubazno i odmah rekao::
Vi me ne moete rei mnogo novoga o vaoj stvari. Ja
sam o svemu dobro obavijeten i dobro poznam hrvatskopitanje. Pred vie godina putovao sam vaim krajevima
i ve mi je sama razlika izmeu Beograda i Zemuna,.
da ne govorim Zagreba, rekla dosta: to su dva svijeta,
to ne ide skupa.
Mi smo istakli da je sadanja hrvatska drava istaknuti poloaj katolicizma i zapadnjatva prema Istoku i da.
je granica na Drini jemstvo za odranje katolikih pozicija u tom sektoru, a da bi bilo kakva uspostava Jugoslavije znailo ne samo unitenje hrvatskog naroda, nego i katolicizma i zapadne uljudbe u tom podruju. Mjesto granice Zapada na Drini imali bi granice Bizanta na
Karavankama. Spellman se s tim izvodima sloio i dodao,.
da predsjednik Roosewelt hoe slobodu svim narodima,
pa ni Hrvati sigurno ne e biti izuzeti. Dodao je da on
osobno ini koliko moe za nas, ali da imamo mnogo
neprijatelja i da jedan protiv mnogih ne moe mnogo.
S Hrvatima je u svojoj biskupiji vrlo zaovoljan, kako
sa sveenstvom, tako i s vjemicima. Ponovno je istakao>
da je o nama vrlo dobro obavijeten jednim dijelom i od
tajnika zagrebakog nadbiskupa ra Lackovia, koji ga
je takoer posjetio. Preali smo mu Sivu knjigu i preostali primjerak Ustakih naela na latinskom jeziku.
Listao je sa zanimanjem po knjigama i zapitao: Ima li
to predsjednik Rooswelt? Odgovorili smo da zacjelo nema. Na to je rekao da smo to mogli dostaviti izaslaniku
Rooswelta pri Vatikanu, Tittmannu.
Zaboravio je da se naa drava NDH nalazi u ratu<
sa SAD i da mi ne moemo imati veze s Roosweltom..
Obratio sam se na njega i on me je s razumijevanjem
303.

primio i : i z njegova dranja stekao sam dojam da e

'Sivu knjigu i Ustaka naela odnijeti predsjedniku Roosweltu
To je izvjetaj Lobkowitza, od 6. oujka 1943.
godine. Evo, on takoer govori o Tisserantu, o. kome
-smo itali u RuinovieVom izvjetaju:
Trei kardinal, kojeg sam posjetio, jest prefekt sv.
kongregacije za istonu crkvu, kardinab Tiserant. I on
me je primio naglaeno ljubazno i srdano. Meu nama
se razvio vrlo dugaak iskren i otvoren razgovor,- u kojemu je jasno dolo do izraaja kardinalovo negativno
miljenje ne samo o hrvatskoj dravi i dananjem reimu
nego o hrvatskom narodu, kao takovom. Govorio je, da
su Hrvati ve za vrijeme 30-godinjeg rata bili poznati
kao ivljaci, te da su u rtjegovom kraju (Loraine) popalili nekoliko mjesta, te da su tamo obenito smatrani zlim
ljudima. Kardinal je istaknuo, kako je proitao jednu
knjigu koju mu je svojedobno dao dr. Ruinovi i kako
je u toj knjizi gotovo iskljuivo o ubistvima i nasiljima.
Taj tajni komornik iri ustaku propagandu i sav
se zalae za ustae. U izvjetaju od 18. svibnja 1943. go'dine govori da je razgovarao s kardinalom, dravnim
tajnikom Magliorteom. Pod takom b) kae:
Natuknuo sam, da moda nije uvijek najsretniji
stav zagrebakog nadbiskupstva, na temelju svojih razgovora s Poglavnikom i ms'gr. Marconeom. Iz karinalovog dranja i ogdvora razabrao sam, da mu je o tom
tota poznato. Kardinal je vrlo otvoreno govorio istiui, da smatra nezgodnim to nadbiskup ne uspijeva nai
put u odnosima s dravom; kardinal e iskoristiti skoranji posjet nadbiskupa, da mu sa svom obzimou savjetuje spretnije i spremnije srdano dranje. Kardinal misli
da nadbiskup moe prosvjedovati> protiv onoga to, kao

duhovni pastir dri neumjesnim, ali da si prije toga svahttko mora stei povjerenje vlasti.
U izvjetaju od 13. srpnja 1943. godine Lobkowitz
kae da se stav Vatikana prema Hrvatskoj stalno poboljnva, i da je Vatikan shvatio dunost i ulogu Hrvatnko za crkvu na evropskom jugoistoku. Vrlo je vjerojt:no da bi se Vatikan u danoj prilici zaloio, ako ne za
hrvatsku ravu i za njeno priznanje, a ono za hrvatski
tmro.. .
. . . Na poloaj kod Vatikana nije ni saa slubenog znaaja. Vatikan nas dobrohotno podnaa samo kao
prostavnitvo hrvatskih katolika, ali nas u pretenoj veini konkretnih sluajeva susree kao svako drugo pri/.nato diplomatsko predstavnitvo u stvarnim i formalnim
pitanjima. Sve to, meutim, u asu odlaska iplomatskog
zbora iz Kima prestaje, a u asu zaposjedanja Rima po
taveznicima postaje oteavajuom okolnou. Saveznici ne
samo da nam ne bi priznali diplomatskog znaaja, nego bi nas dapae smatrali obinim politikim zloincima
i veleizajnicima. Jedina je stoga mogunost, koja bi doputala nastavak nae djelatnosti da se nae predstavnilvo smjesti u Vatikanu, kao to su sada tamo smjeteni
iplomati drava zaraenih s Osovinom.
Gospodin Lobkowitz eli da se uvede u Vatikan
da ne bi mogao biti uhvaen kao ratni zloinac. Jer on
kae da u asu zaposjedanja Rima od strane saveznika
fo postaje oteavajua okolnost i ne samo da mu ne bi
priznali diplomatskog znaaja, ve bi ga smatrali obinim
zloincem. Dakle, gospodin Lobkowitz vrlo dobro znade
ta saveznici misle o njemu i da je on u stvari veleizdajnik i ratni zloinac. Ovo je Lobkowitz sam napisao
i potpisao.
Izvjetaj Rim 13. srpnja 1943. I tu je vrlo bogat
sadraj. Lobkowitz izvjetava o audijenciji ustakog mi305

nistra Sinia ko Pape, koji je naveo Lobkowitzu; r.&z+

govor s Papom:
Pri kraju razgovora rekao je Papa da su; Hrvati
do*bar katoliki narod, da mu je vrlo drago to je imao
prilike govoriti s Poglavnikom, za kojega sa svih str#na
uje s velikim. zadovoljstvom i utjehom, da je praktian
katolik. Ja sam mu to potvrdio i dodao, da se, nadam,
da e Poglavnik skoro doi u Italiju i da. sam uvjeren.
da e biti njegova elja, da tom prilikom zatrai njegov
(Papin) blagoslov. Na ovo je Papa odgovorio: ,Vrlo
rado u ga i tom prilikom podieliti.
Ja sam, drue predsjednie, jo ranije, itajui
Stepinev izvjetaj Sv. ocu papi prikazao, a kasnije. u
itati i izvjetaj splitskog biskupa i niz drugih dokumenata iz kojih e se vidjeti da svi govore o tome da ,s,u
ustae i etnici, Nijemci i Talijani vrili klanje i pljake
u naoj zemlji, a nigdje se ne govori da su to inili par-.
tizani i NOV samo to su na kraju zakljuci netoni
pa se kae da nisu krivi ustae, etnici, Nijemci i Talijani, nego Narodnooslobodilaka vojska i partizani, To
se vrlo lijepo vidi i u ovom izvjetaju. Pod tookom III
Labkowitz govori o boravku priora Kartuzije Pleterje
dr Josipa Leopolda u Kimu. On kae da je otac Leopold
dobar hrvatski rodoljub, da si je ve priskrbio hrvatsku
putnicu i da je uvjeren potovalac poglavnika i pristaa
ustakog pokreta. Evo sadraja njegova prianja:
U poetku, tamo u travnju 1941. nalazio se njegov
samostan na granici njemakog podruja prema Italiji.
Nijemci uglavnom nisu dirali nikoga. Gestapo je proveo
vrlo temeljitu premetainu. Vladali su se posve pristojno.
Odnijeli su samo sve pisae strojeve, konate torbe za
spise i jednu vrlo dragocjenu zbirku maraka. I inae su
esto dolazili u samostan da ga razgledavaju i da togod
pojedu i popiju. Kad je bilo utvreno da se njemaka
306

f{r;nica povlai do Kostanjevice, dpli su uoi odlaska

dva teretna samovoza i odnijeli veu kpliinu vina,
brSna i sira. To su uinili s obrazloenjem: bolje. mi
tu'io Talijani!
Nakon toga su doli Talijani, koji su u poetku bili
vrlo pristojni. Stvarna talijanska vlast meutim nije duHo trajala i cijeli kraj oko samostana dospio je u parlizansko podruje.
(
Partizani su- bili vie nego pristojni. Tek tu i tamo
bi doli u samostan i zatraili kakve lijekove, zavojno
! vorivo i malo hrane. Neprestano su isticali da redovni-;
i-ima ne e nita uiniti, jer znaju da se nikad nijesu
Imvili nikakvom politikom i da su mnogo pomagali si-,
rotinji. Zanimljivo je da je esto po noi dolazila parlizanska ophodnja, da povede kojeg redovnika-sveenika
u umu radi podjeljivanja sakramenata umiruima ili radi ukopa. Prior tvrdi da je jedva koji partizan u onom
kraju umro, a da nije zatraio sveenika. Jenom je doao u samostan na prolazu i partizanski stoer. Ti su
bili naroito pristojni, Prior je tom prilikom vidio jednu
ensku, koja je zapovijedala jednim velikim ojelom. Medu partizanima je bilo i dosta Hrvata; u asovima potrebe olazili su s hrvatskog podruja veliki odredi hrvatskih partizana, a esto su Slovenci opet odlazili u pomo
na hrvatsku stranu. NajVie se priora dojmila njihova
velika stega. Kad bi partizani na kratko vrijeme odIazili iz toga kraja, dolazili bi Talijani i onda vrili
po nekoliko puta najsitniaviju premetainu. Optuivali
su samostan da pomae partizane. Kasnije je jedpom
[rilikom smjetena u samostan posada tzv. Bijele garde. Bilo je svega oko 300 ljudi. Po priorovim izjavama
ti su se gardisti ponijeli neusporedivo gore od partizana. Smetali su cijeli samostan, zamazali i unitili mnogc prostorije, a nisu pokazivali niti mnogo smisla za tuh

307

e vlasnitvo. Bijela garda sastoji se iz najrazliitijih.

elemenata: od zadrtih klerikalaca preko slovenskih liberalaca do sokolaa. Nema nikakve idejrie povezariosti.
Stege nema gotovo nikakove meu njima. Naoruani su
natno slabije od partizana. Mnogi meu njima nalaze
se u tim prostorijama samo raidi onih 30 lira to ih danomice od Talijana primaju. Ta je plaa ono to im partizani najvie zamjeravaju. To se ni prioru nije svidjelo,
a esto je znao prikazati nedostojnost takvog plaenitva
raznim istaknutim Slovencima, kad bi dolazili u Ljubljainu.
Optueni Gulin, posluajte, molim Vas, obro.
Optueni Gulin: Molim?
Javni tuilac: Vi ste bili bjelogardista?
Optueni Gulin: Ali do 1942. godine.
Jmmi tuilac: (ita dalje): ^
.. . No u tom nitko nije vidio nita nezgodna. Prikazao je istim osobama i nezgodne ispade tih gardista,
ali ni za to nitko nije pokazivao razumijevanja. Inae u
vodstvu Bijele garde postoje mnoge nesuglasice izmeu
katolikih i liberalnih elemenata. Talijani s velikim zadovoljstvom gledaju na sve te pojave. Jednom prilikom
rekao je jedan talijanski general Ijubljanskom nadbiskupu: Tu se stvara mrnja koja e trajati kroz nekoliko
narataja, mi emo ve samo radi toga morati ostati
ovdje.
Dva mjeseca nakon olaska Bijele garde u samostan poruivali su partizani prioru neka sklone gardiste
da napuste Cartuzio, jer da e u protivnom sluaju biti
prisiljeni da samostan smatraju tvravom. Kad se gardisti nisu htjeli povui, najavili su partizani napadaj.
Taj je doskora i uslijedio. Stedili su samostan koliko je
bilo mogue i nakon triesetak sati neprekidne borbe
uspjelo im je onemoguiti Bijeloj gardi svaki dalji ot3 0 8

p(.r. Talijanske ete bu dole u pomo, ali su poloaj proglnsili neobranjivim te su naredili opi uzmak. Prije uzmaka proveli su gardisti temeljitu pljaku od koje se
rnmostan dugo nee oporaviti. Samostan je opet doao
u ruke partizana. Partizani su bili jo pristojniji nego
I^rije. Prior je uvijek bez potekoa od njih dobivao propusnice za kretanje na njihovu podruju. Tvrdi da su
partizani imali reovitu glasniku vezu s Ljubljanom.
U jednom izvjetaju Lobkowitz-govori o boravku
Vilka Hegera u Rimu, koji je Prirodni nadstojnik Akoije Nadasve (Nadbiskupijska akcija za obnovu i poljepanje hrvatskih protenita . . . Optueni Stepinac!
Sto radi Heger u Mariji Bistrici?

Optueni Stepinac: Nemam nita primijetiti.

Javni tuilac: Je li gradio u Mariji Bistrici one reljefe?
Optueni Stepinac: Nije.
Javni tuilac: Je li uijepavao kapelicu?
Optueni Stepinac: Nemam to za primijetiti.
Javni tuilac: Nemate to za primijetiti?
Optueni Stepinac: Ne sjeam se, nemam to za'pr'imijetiti.
Javni tuilac: Stvar je sramotna i Vi se ne sjeate.
Sluajte to Lobkowitz kae o njemu:
Poznato je, da se taj gospodin uspio nametnuti zagrebakom nabiskupu, koji mu je podpuno nasjeo. Heger ak stanuje u nadbiskupskom dvoru i tamo se i hrani. Poznata je i njegova velika afera, dok je vodio veliku
kozmetiku tvrdku Tnterkosma, to je tada pred kojjh
desetak godina bila prava meunarodna afera.
Heger je izvanredno spretan ovjek. I u svojemu sadanjem zanimanju pokazao je velikih uspjeha u Mariji
Bistrici. Sada se bavi milju, da u okviru iste djelatnosti,
309

pokrene veliki mj esenik s najviom riakladom. U Rimu

je boravio u vei s riabavkom trideset' vagona kararskog
mramora za radove u Mariji Bistrici.
Tajnik ovog ureda imao je prilike s njime ovih dana
ragovarati. Nakon cielog dueg razgovora nije se mogao; oteti dojmu, a se g. Heger rialazi u Slubi Gestapoa.
Fostavljao je takva pitarija i tta takav riairi, da je bilo
jasrio, da mu je zaaa nadirati hrvatske crkvene krugOve. Izvrenje te zadae svakako mu je znatrio olakavano naivnou zagrebaekog nadbiskupa.
Kako smo se imali prilike uvjeriti, i papin legat
msgr. Marcone suinnja, da je Heger u slubi Gestapoa.
On je esto predbacio nadbiskupu to dri kod sebe toga
ovjeka. Nadbiskup meutim uporno tvrdi, da je Heger
boji ovjek i da ga zlobni ljudi napadaju bez razloga.
Kad mu je jednom msgr. Marcone prikazao nemogui
Hegerov predivot, odgovorio je nadbiskup: I sv.
Augustin je bio veliki grenik, pa se onda obratio! Na to
mu je odgovorio Marcone: Ali se sv. Augustin iza svog
obraanja svakako nije nalazio u jednoj obavjetajnoj
slubi.
to kaete o tome, optueni Stepinac? ,
Optueni Stepinac: Nemam nita primjetiti.
Javni tuilac: Nita?
Optueni Stepinac; Nita.
Javni tuilac: Vi ste u zapinsiku u istrazi, na strani
28. rekli: Ja nisam znao da je on agettt Gestapoa. to
vie, kad su ga sumnjiili kao agenta Gestapoa, dao je
pod prisegom izjavu da to nije bio nikada. On je sam
otiao od Akcije, ali nas nije izvijestio. Kod mene uivao
je povjerenje kao to su ga imali i drugi suradnici.
Dakle, vidite, optueni, Vi ste ak i prisegli toga
agenta Gestapoa i pitali ga a li je agent Gestapoa il.i
nije. Ovdje ima izvjetaj, izjava Hansa Helma, koji je bio
310

u'l pijunae u NDH kod njemakog poslanstva. (Hans

Hi'lm se nalazi u zatvoru kod naih istranih vlasti.) On
u ejelosti potvruje i tvrdi da je Heger imao vrlo uske
vcze s nadbiskupom Stepincem:
Sjeam se, izjavio je Helm, da je Heger prije
rata imao veliku aferu radi prevare kod prodaje neke
frahcuske robe za kosu. Godine 1941. Heger je doao u
Beogra, gdje je na vrlo spretan nain uspio da doe
y,a uradnika kod idovskog referenta i preko njih po
-svoj prilici podmliivanjem da dobije povjerenitvo jedne
vee tvornice tofova u blizini Beograda.
Preko obavjetajne slube u Zagrebu zatraeno je
ljeti; 1941. godine da se Heger pusti, jer raspolae dobrim
vezama s katolikom crkvom. U okviru jedne akcije katolike crkve s prodajom kriia trebao je Heger biti postavljen voditeljem te prodaje. Na to je Heger prebaen u
Zagreb. Tu izgleda da je uspio da u toku vremena stekne
povjerenje Stepinca kome je uspio razjasniti da e njegove veze s Gestapoom biti od koristi za katoliku crkvu.
Kasnije je dobio Heger poslovno vodstvo akcije Naasvev iz koje je uspio da stvori cvatajui posao za crkvu
i za sebe lino. Hegera se moe oznaiti inspiratorom izgradnje svetilita majke boje bistrike, jer je on kao
prvo darovao mramorni stup koji je bio nainjen u Italiji. Tim svojim makinacijama uspjelo mu je da po nalogu Stepinca s preporuenim pismom bude primljen od
Pape. Pismenim preporukama Stepinca uspjelo mu je takoer da doe do kardinala Innitzeera i Faulbrahera. Budui da je znaenje Hegera na centralnom mjestu u
Berlinu uskoro uoeno, uslijedilo je 1943. godine njegovo
preseljenje u Be, gdje je dalje radio na tom sektoru po
irektivama iz Berlina.
Molim, Vas, optueni Stepinac, sluajte to pie
knez Lobkowitz 10. lipnja 1943.:
311

Brilikom svojeg neavnog boravka u Rimu, posjetio

me msgr. Marcone. On mi je meu ostalim izjavio sleee: Nadbiskup Stepinac je u glavnom poitivno
izviestio o Hrvatskoj u Vatikanu. Opaa se, da su u Vatikanu Hrvatskoj sve skloniji i sve bolje obavjetavani.
Nadbiskupu Stepincu, da je bilo savjetovano u Vatikanu,
neka nastoji biti u to srdanijim odnosima s hrvatskim
dravnim vlastima. Kardinal, dravni tajnik Maglione izjavio je Marcone-u da se sa aljenjem boji zai sudbinu
Hrvatske Drave nakon ovog rata. Poznato je da je kardinal Maglione jo nedavno o Hrvatskoj imao asvim
negativno miljenje. Marcone mi je nadalje rekao, da je
Papa poslao posebni blagoslov naern Poglavniku prilikom njegova imendana. Na taj su nain nekako uzvratili
sve one srdane brzojave, koje je Poglavnik u razriim
prigodama upuivao Papi. U Vatikanu su bili u velikoj neprilici, jer obzirom na nepriznavanje nisu
mogli Poglavniku uputiti kakvu estitku. Isusovac Leiber
(V. izvjetaj br. 1/43 od 9. II 1943. i br 4/43 od 14. travnja 1943) savjetovao je onda Sv. Ocu, da se kod jedne
prikladne zgode poalje Poglavniku posebni blagosTov, kao
znak dobrohotnosti.
Eto, to pie Lobkowitz o posjetu kod karinala
Pizzarda:
Posjetio sam kardinala Pizzarda, prefekta Sv, Kongregacije za nauke i sveuilita predao sam mu latinska Ustaka naela i Sivu knjigu, kao i Strahote zabluda. Kardinal vidi sadanji poloaj u svietu kao neto
prolazno i misli da e sadanja karta Europe doivjeti
velikih promjena. Uvjeren je da Hrvate u svakom sluaju treba odieliti od Srba.. .
To nitko ne moe. To nisu mogli ni Nijemci, ni
Talijani, a to nije mogao ni kardinal Pizzaro. (U dvorani pljesak).
312

 . . . Inae je najskloniji Dunavskoj Konfederaciji kao>

rjeenju problema srednje i jugoistone Europe . . .
Meutim, hrvatski i srpski narod, naroi Jugoslavije najskloniji su bili onome to su danas napravili i.
ostvarili, protiv volje Stepinca, protiv volje ovih kardinala i njihovih savjetnika i pomagaa. Ja mislim da se
ovdje svaki na poten ovjek treba da duboko zamisli
i tko je trebao da izvee planove diktirane izvana, uperene protiv naroda?
Evo o emu jo izvjetava Lobkovvitz:
Zagrebaki nadbiskup boravio je u Rimu od 26..
svibnja do 3. lipnja. Bio sam s njime u stalnom dodiru.
Vatikanske krugove je nadbiskupov dolazak veselio, a i
nadbiskup je bio zadovoljan prijemom. Iz raznih obavvijesti, a i po njegovoj vlastitoj izjavi, nadbiskup je vrlo
pozitivno izvijestio o Hrvatskoj. Naglasio je da je neke
stvari s kojima se on inae nikako ne slae preutio, samo da stvori o Hrvatskoj to bolji dojam.
Mnogo je u Vatikanu isticao nae zakone za zloin
pobaaja koji su zakoni u Vatikanu vrlo dobro primljeni.
Nadbiskup je na temelju tih zakona opravdao jelomino i postupak protiv idova, koji da su kod nas bili najvei pobornici i najei izvritelji zloina ovakove vrste.
Nadbiskup je izjavio da je jasno uoio razliku u dranju
Vatikana prema hrvatskoj dravi prije godinu dana i
saa. Ustanovio je znatno poboljanje u svakom pogledu.
Optueni Stepinac, Vi ste maloprije kazali da i
vrapci na krovu znaju da zagrebaki nadbiskup nije bio
ustaa. Je li vrapci na krovu znaju to je Stepinac radio?
Optueni Stepinac: Nemam nita dodati.
Javni tuilac: Ne moete nita kazati. Ovo nisu znali
vrapci na krovu, ove stvari koje su iz tajnih arhiva i
tako ste htjeli da blefirate jo i one zadnje zastale, koji
ne vide tko ste i to ste. . .
313.

Iz izvjetaja od 10. V 1943. godine:

.Misao o jugoslavenskom narodnom jedinstvu je u
Londonu potpuno naputena. Toka 5: Hrvatska bi
prema sadanjem stavu u Londonu imala u bkviru novog' ureenja evropskog istoka, nakon pobjede saveznika,
zadrati bitne oznake dravne samostalnosti.
Izvetaj od 15. travnja, to. 3:
Kneginja Windischgratz pripovijedala mi jb o 'jednom susretu s vojvodom od Aoste, predbreenim hrvatskim kraljem. Kneginja ga je upitala hoe li skoro otii
u Hrvatsku, na to je on odgovorio : Kako mogu na to
pomiljati, kada talijanska vlada svojim nemoguim postupcima i neprestanim pogrekama kvari prijateljske odnose s Hrvatskom. S kakvim bi se ja licem mogao pojaviti pred Hrvatima? .. . '
Dakle, jedan pion talijaruskog imperijalizma ima
nekog srama. Jean strani ovjek koji uope nije Slaven,
stidi se, a Stepinac se ne stidi.

O'ptueni Stepinac: Nemam se ega stidjeti.

Javni tuilac: (nastavlja s itanjem)
, U izvjetaju od 14. travnja 1943. godine, toka 2,
pie Lobkowitz: Msgr. Tardinia, dotajnika za izvanredne
(politike) poslove u dravnom tajnitvu posjetio sam da
mu predam latinsko izdanje Ustakih naela, Sivu knjigu i Strahote zabluda. . .
Dakle, Lobkowitz nema drugog posla, nego nosi
samo Ustaka naela, Sivu knjigu i Strahote zabluda.
Iza lijepog uveza da se ne vidi krv koja se lijeva po
Hrvatskoj.
Lobkowitz dalje pie:
Osim toga predao sam mu itav niz, u naem ureu
izraenih, brojidbenih podataka, te pregled raznih zakonskih oredaba i propisa o poloaju Katolike Crkve
1314

u Nf'-zavisnoj Dravi Hrvatskoj, zajedno s usporodbenim

razlika izmeu bive Jugolavije i riae drave
obzirom na Kat. Crkvu. Predavajui mu Ustaka naela,
miglaio sam, kako su ta naela proete kranskim na(Vlitri'a. Na to se on nasmijao s napomenom: To vi
/nvoU' kranskim duhom? Meutim je priznao, da Ustaka naela ne poznaje i da e ih sa zanimanjem procilali. Za Poglavnikovu knjigu Strahote zabluda rekao
j , , : Ovo je bez sumnje dobra stvar i poznato nam je,
da sari vrlo dobra naela. O toj sam knjizi ve mnogo
riobra uo, pa mi je zbilja drago, da u sad imati prilike
;ami:krtjigu proitati. Govorei o opim prilikama u
'ivietu, istaknuo je kako je naalost nemogue oekivati
skori mir. Vrlo sam mu upomo dokazivao kako e biti
11 interesu samoga Vatikana kod mirovnih pregovora voditi rauna o Nezavisnoj Dravi Hrvatkoj, a naroito
0 njenoj granici na Drini. Msgr. Tardini izjavio je na to,
da mu je poznata graniarska uloga Hrvata prema Istoku,. ali da po svemu izgleda da e budui mir, bez obzira
Iko ga pravio, biti isto tako nepravedan kao i Versajski
inir, i da e se radi toga Vatikan vrlo vjerojatno zarati posve po strani kod mirovnih pregovora, koji e
sigurno roditi novim ratom . . .
Sjeate li se svojih govora o nepravednom miru,
1 radi toga se Vatikan vrlo vjerojatno zadrao kod mirovnih pregovora koji e sigurno uroditi novim ratom.
Dakle, novi mirovni pregovori, nepravedni mir, novi rat
- to je ono to se sprema, to Vam ve doaptavaju kao
.svoiri obrom ueniku.
Optueni Stepinac: Ostajemo mirni na te izjave.
Javni tuilac: Optueni Stepinac, ja ostajem kod onoga to je rekao knez Lobkowitz:
Msgr. Montiniu predao sam takoer gore spomenul,<> knjige. Uzhien je opremom Ustakih naela i izrazio
315

elju, da bi njihova provedba bila isto tako uspjeIa; kao

i izvedba knjige. Za Sivu knjigu je uo. On je uvjeren,
da je Hrvatska bedem (ein Bollwerk) protiv boljevizma,
da to Sv. Stolica znade i da je u svaijem probitku, da
Hrvatska ima svoje sadanje granice prema iztoku. Hrvati se sa Srbima ne mogu nikada amalgamirati. Meutim
je rekao: Vi ne slutite koliko mi iz same Hrvatske
obivamo protesta radi represalija, koje vre ustake
vlasti bez mnogog razlikovanja krivih i nektrivih, ba
onako, kako vi to tvrdite za Talijane; samo to -se Talijani nalaze na tuem, meu nepoznatima, i vi postupate
nepravedno strogo prema svojima. Na kraju m i je
dodao, da se Sv., Otac iskreno obradovao Poglavnikovom
brzojavu prilikom godinjice krunisanja . . .
Eto, vidite ocjenu jednog naem narodu stranog
ovjeka, iz vjekovno neprijateljske drave. I stalno se,
kod svih tih visokih dostojanstvenika, spominje pitanje
granice na Drini, i stalno da Srbi i Hrvati ne mogu biti
skupa, i da Hrvati treba da budu graniari na Drini, i da
treba da se kolju sa Srbim a. . . (Nastavlja s itanjem):
Msgr. Duca u razgovoru je rekao da kod Talijana
postoji strah glede panslavizma i da je njima u probitku
to vie podjarivati opreke meu pojedinim balkahskim
narodima. . .
Dakle vidite koji plan i zadatke ste Vi vrili. Mogli bismo itati dane i dane. . .
U izvjetaju od prosinca 1942. goine, govori se da
je u Rimu bio krki biskup Srebrni i kako ori pria
o strahotama koje se dogaaju u Hrvatskom primorju,
o represalijama, pljakama i ubistvima hrvatskog ivlja.
Ali Srebmi ne bi bio Srebmi da ne izavrava ovako: U poglavnika gledam s povjerenjem, ali inae alim unutarnje prilike. (ita dalje Lobkowitzev izvjetaj):
316

ii. . . Vrijedno je spomenuti i audijenciju dunostnica

HBlrtfike mladei kod Sv. Oca. To je prva audijencija da

kojc je dolo posredovanjem ovoga ureda. Do sada je to

hllii briga i posao * via facti rektora zavoda sv. Jelonim.a. Audijencija je bila zakazana u sasvim izvanredno
vi ljome, kada sv. Otac inae ne obiava primati skupine,
ni'gii samo pojedince koji dolaze u vie-manje slubenim
ilvarima. Ustake dunostnice predveo je Msgr. Maderec.
Audijencija je protekla po uobiajenom ceremonijalu, a
iiii kraju je Sv. Otac uskliknuo: ivjeli Hrvati! na hrvat;;kom jeziku. Toga on nije uinio prilikom skupine audijencije hrvatske kolonije u Rimu krajem veljae o.g.
Kaa se znade da su u Vatikanu svi koraci i sve najmanje rijei unaprijed promiljene, onda i u tome moemo gledati jedan mali napredak.
Sada evo izvjetaja od 11. II 1943. godine. alje
ga Lobkowitz ministarstvu vanjskih poslova a u vezi s
obavjetenjem koje je dobio od Vatikana i koji je isto
tajne prirode: o tome gdje su, tko su i to su: Boris
Kidri, Alojz Bebler, Kocbek, Rus i Kardelj. Toni gestapovski podaci gdje se ovi nalaze, tko su i to su! To
posve slii na jednu tjeralicu za rukovodiocima narodnooslobodilake borbe. I ovakvim se stvarima bavi knez
Lobkowitz, tajni komornik Sv. oca pape!

Javni tuilac: Optueni Stepinac, jesu li ovo vjerske

stvari, jesu li ovo negatia secularia?
Optueni: Nemam nita kazati.
Javni tuilac: I ne moete nita kazati. Traim od
Vas a u vaoj zadnjoj rijei govorite o ovim stvarima.
(ita izvjetaj od 9. II 1943. go.):
. . . U aljem razgovoru sv. Otac mi je rekao, da
ali to napokon svi jednom ne uvide tko je glavni, jedini i pravi neprijatelj Evrope i to se na boljevizam ne
317

pove.de jena zaista kriarska vojna> Ova izjava moe

izazvati malo uenje, kad se znade za dpsadanjy.y.,papinn suzdrljivost u tom pitanju.
Dakle, kada je pobjeda nad faizmom bila i blia,:
stvamija i izvjesnija, onda se javlja linija okupljanja;reakcije u cijelom svijetu za borbu protiv Sovjetskog ,Saveza, koji je. u tom asu s ogromnim rtvama oslobaao
ovjeanstvo od faistike adaje.
Evo, drue predsjednie, to je samo jedah dio
dokumenata, i tu knez Lobkowitz zavrava s jednim :rijemakim pismom od 22. II 1943. gdje kae:
Kakva mi je to drava, nezavisna drava Hivatska,'
kad svom poslaniku ne da ni toliko novaca, pa je morao
posuditi 5.000 lira od hotelskog portira, da b i , mogao
ivjeti.
Ne znam samo zato pie na njemakom jeziku,
Optueni Stepinac, tko progoni crkvu, tko sramoti crkvu ?

Optueni: Nemam nita kazati.

Javni tuilac: Nemate nita kazati? Kazali sri' kriez
Lobkowitz, Ruinovi, Sali, Lisak i Martini. Kazuju
to stotine i stotine originalnih dokumenata. Rui e Vaa
la, la Vaeg pastirskog pisma, la Vaih propovijedi,
konspiriranje s neprijateljem izvan nae zemlje.
Optueni: Ostajemo na sve mirni.
Javni tuilac: Dugo je trebalo hrvatskom narou i
mnogo vremena, kada se oslobodio, da sabere ove dokumente, da vrsto postavi stvari, i jedanput razgranii i
dade vrstih dokaza barem niem sveenstvu neka se
otrgne od Vas, neka poe za narodom.
Optueni: Suti).
318

.MIjUCAJNI* SPIJUNI. Nemaka pijunska mi'ea je Stepincn smatr&la veoma znaajnim ovekom. To se vidi iz
tlnljeg toka sasluanja, i pored toga to je nabiskup sve(t' kontakte i poznanstva eleo.da prikae kao puku slu i njnost. Da li je bilo samo teko?

Javni tuilac: Optueni Stepinac, jeste li se sastajali.

tnkom 1941/42. godine s Kvatemikom, Pavelievim v o j-.lutvoom?
Optueni: Nemam nita da primjetim. ,
Jcmni tnnlae: Jeste li bili u dopisivanju s njim kada
|f on bio na Semeringu?
Optueni: Nemam nita da primijetim.
Javni tuilac: Jeste li dobivali od njega pisma?
Optueni: Ako ih imate, onda sam ih dobivao.
Javni tuilac: Ali nam Vi neto trebate rei o tome.
I.ako je rei: ako ih imadete. . . Evo, to je Va lik.
Branite se kao tipini krivac koga su uhvatili na djelu
i koji nita sam ne priznaje, a kad mu podnesete dokaze
on kae: Sve je istina to imadete u rukama, ali nita.
nije istina to nemate u rukama.
Jeste li poznavali ing. Mariia?
Optueni: Poznavao sam, mislim da je jednom dolazio.-

Javni tuilac: Da li je olazio s pismom Kvaternika?

Optueni: Dolazio je jednom ili dva puta.
Javni tuilac: Da li imate bar mutno sjeanje da ste
imaii veze, da ste svretkom 1943. i poetkom 1944. godine imali veze s konspiratorskim radom i da je od njemake obavjetajne slube Paveli trebao biti maknut,,
a da Maek uzme sve u svoje ruke?
Optueni: To me se nije nita ticalo i nisam u to
ulazio.
319

Javni tuilac: Ali iz dokumenata i izjava svjedoka

vidjet e se da Vas se ticalo i da ste Vi u tom konspirativnom radu u slubi Nijemaca uestvovali. Kad se pre;gledaju sva ova dokumenta i kad se sasluaju svjedoci,
onda Vam tek treba postaviti pitanje to ste Vi uope
radili, jer Vi niste nikakve crkvene poslove radili, nego
ste najobinije izdajnike, faistike i ustake metode rada odjevali u crkveno ruho i tako ih prikrivali.
Optueni: Ostajem miran na tru izjavu.
Javni tuilac: Vi ostajete m irni. . . (Buran smijeh u
dvorani). Evo, sluajte ta Marii kae u sasluanju od
15. VIII 1945,:
Na veze izmeu Kvaternika i Stepinca zakljuujem
po dopisivanju obojice, kako mi je to Kvaternik lino
rekao. Naalje, jedno pismo koje je Kvaternik uputio na
Stepinca, odnio sam ja lino decembra 1943. godine, i to
22. istog mjeseca. To pismo primio sam od Kvaternika
koji se tada nalazio na Semeringu.
Ja u Vam dovesti i takozvanog vojskovou Kvaternika, koji e Vam to u liee kazati. (Nastavlja da ita):
List je bio bez peata, a naslovljen na nadbiskupa
Stepinca. Po primitku toga lista ja sam isti dan otiao u
madbiskupske dvore i nakon to sam se prethodno najavio tajniku nadbiskupu kojem se momentano ne mogu
sjetiti imena . ..
Optueni aliu, sjeate li se da Vam je Marii
onio to pismo?
Optueni ali: Inenjer Marii bio je u nadbiskupskoj kancelariji.

Javni tuilac: (nastavlja da ita):

. . . primljen sam o nadbiskupa kojem sam uruio
pismo i ostao sam neko vrijeme s njime u razgovoru.
Nadbiskup je u mojoj prisutnosti proitao list, a sjeam
-320

iif (1h je izjavio poslije toa: da bog da, da bi to sve tako

bllf
To se odnosilo na sadraj pisma.
Da li se toga sjeate?
Optueni Stepinac: Nemam si mta predbaciti.
Jatmi tuilac: Na pitanje o emu se je radilo u tome
lislu, inenjer Marii u zapisniku kae a i njega
rrino Vam dovesti ovdje kao svjedoka -:
Radilo se o traenju Slavka Kvaternika da se Stepiiiac zaloi preko doktora Torbara kod vodstva bive
Hfvntske seljake stranke za konano ostvarenje spremiiu); politikog plana u cilju obaranja ustaa i dovoenja
nn vlast kombinacije biv. HSS, kler i omobranstvo
11/ podrku Abvera .. .
A Abver je bio pijunska organizacija u njemaU<<! vojsci.
Optueni: Ostavlja me savreno mimim.
Javni tuilac: (Nastavlja da ita). Dr Torbar je kon.ilnntno odravao veze sa Stepincem.
I ova izj ava nam moe rei svata o tome zato
Slf'pinac pred bijeg Maeka i Pavelia iz zemlje najedanput odlazi Maeku, da posreduje izmeu Pavelia i
Maeka, i zato stvaraju jedan plan. Evo vidite, ovdje
:;u odgovori na to.
Vi kaete da se ne sjeate majora Hoevara?
jc li?

Optueni: Bilo kako, poznajem ga ili ne, ostajem

savreno miran.
Javni tuilac: Vas moe ostaviti u miru, u ovom ili
onom stanju, ali to kae Kvaternik u svojoj izjavi koju
je dao nedavno:
Majora Hoevara poznam iz godine 1934. Kao mla^
di asnik. . . bio je lan Seljake stranke. Kod mene uivao, znaaj, puno povjerenje. On je spadao u to doba
321

meu one koji su pravilno ocijenili: strahovladu Pavelia fatalnu djelataoist ustakih voa kao Pavelia,
Luburia, Herenia, Penikara, Servacija, Lisaka itd.
Upoznao je potpunu nemonost Pavelievih miiiistara,
a hvalio je ministra Hefera i njegov portvovan rad.
Stajao je na stanovitu da bi se fatalna politika situacija mogla samo izmijeniti dolaskom Seljake stranke
na vlast. On mi je pripovijedao da je nadbiskup zdvojan
radi djelatnosti Pavelia i ustaa. Od njega sam saznao
da je nadbiskup u najboljim odnosima s dr Torbarom.
a putem njega s vodstvom Seljake stranke. Ne znam je
li on imao sa strane Seljake stranke nalog da sondira
m oje miljenje ili ne, svakako to nije bilo potrebno, jer
sam njemu ve prije pripovijedao cijeli moj kalvarijin
put koji sam preao s Paveliem, ustaama, Talijanima
i Nijemcima. Putem Hoevara poruivao sam usmeno
i jedanput pismeno na nabiskupa (koncem 1943. godine
ili poetkom 1944) neka se svi najbolji ljudi sloe, a alco
ne ide drugaije, neka Seljaka stranka prolazno uzme
na sebe i paktiranje s Njemakom, da se narod spasi
od biolokog unitenja, a zemlja od paljevine i pljake,
s odatkom, ako se mene u tu svrhu treba, da sam pripravan na svaku rtvu.
Ja sam dobio jedan list od nadbiskupa pun zabrinutosti, ali i bogopouzdanja, sarno se danas ne sjeam je
li ovaj list bio odgovor na one moje zadnje poruke ili
prijanje. Svakako, smatrao sam taj list kao nekakvu
potvrdu, da se po mojem miljenju i radi.
Kasnije sam uo, ne znam od koga, da li qd Hoevara ili doktora Cecelje, da bi bili radi ove stvari nadbiskup i dr Torbar sasluavani od ustake vlasti.
Dakle, vidite li to kae Kvaternik o toj konspiraciji? Evo opet Kvaternik, o pohtikoj misiji Mariia:
322

Marii mi je rekao da imade vezu s Nijemcima i

Rii Seljakom strankom, direktno s ing. Augustom; KoAutiem, da su svi Ijui protiv Pavelia. Za Nijemce mi
je rekao da su politika stoka, a osim toga pokvareni.
N.'ijpokvareniji od svih da je Trinkgeld iplomat, njemaki poslanik Kasche, koji da je od poglavnika kupljen
i da imade za to dokaze da on podrava poglavnikovu
i.li ahovladu i ustae . . .
To je onaj Kasche s kojim Vi esto veerate i ruoale; za to imamo takoer dokaza.
Nadalje je tvrdio da se njemaki vojni krugovi i
slranka mrze meusobno kao pas i maka i da vojni kru/;ovi podravani od oberkomande nastje odstraniti Kasohea, a zatim poglavnika, i stvoriti vladu koja bi irriala
povjerenje naroda, jer se svi zulumi poglavnika prebacuju
ii narodu na Nijemce i njemaku vojsku, koja krvari radi razbojnike politike poglavnika. Tvrdio je da je tniljenje "svih: javnosti, Seljake stranke i crkve --- istov jetno. Ja osobno ne elim kod Nijeimaca podueti riijedan korak, jer je stranka u Njemakoj svemona, a vojska je teroru stranke izloena slino kao domobranstvo
u Hrvatskoj. Osim toga, siguran sam da sve to njemako
ininistarstvo vanjskih poslova ili stranka sazna, sutra biva
izdano Kascheu i putem njega poglavniku, a to znai izgubiti glavu, bez donaanja ikakove koristi narodu. Ja
,sam pripravan sa Seljakom strankom suraivati, ali neka ona nama onese konkretne prijedloge. I ako prVaci
Seljake stranke uestvuju u vlai, u politikim ministarstvima, glavni preduvjet je da Marii donese vidne
dokaze sa strane Seljake stranke i Nijemaca (kao i od
samog Stepinca), da mu je povjerena takva misija.
Marii se vraa poetkom Nove godine 1944. opet
na Semering i donosi pisma i dva uvjerenja od njemake
323

vlasti za kurirska putovanja i pozdrav od ing. Augustina Koutia.

Dakle, vidite li, optueni Stepinac, o emu se
radi? Vidite li u kakve sve mogue kombinacije, u kakve
sve mogue planove i zavjere protiv hrvatskog naroda
upaate?
Ja bih, drue predsjednie, s time iscrpio dokaze od
Kvatemika o ulozi Stepinca i njegovoj uroti protiv naeg naroda.
Predsjednik: Ja bih molio javnog tuioca da preda
sudu dokumente koje je itao.
Javni tuilac: Optueni Stepinac, molim Vas da li se
Vi sjeate da ste ali nalog optuenom Saliu da provjeri tko je Gulin kad je donio pismo od Mokova?
Optueni: Uskraujem odgovor.
Predsjednik: Optueni Gulin, izaite i odgovorite na
pitanje javnog tuioca.
Javni tuilac: Optueni Gulin, recite nam, kada ste
dobili pismo od Mokova i s njime razgovarali i dobili
od njega pismo za Kaptol, kada ste se prvi put sastali sa
Saliem i kada ste prvi put uli od njega i opazili neto
o itavoj toj organizaciji, s kakvim ste osjeanjima i mislima to pratili i to ste spoznali toga momenta? Sve to
kaite u vezi s Vaim iskazima na Vaem sasluanju.
Optueni Gulin: 17. rujna bio sam na sastanku s Mokovom. Na tom sastanku najprije je on mene zamolio
da ja jedno pismo odnesem u Zagreb nadbiskupu Stepincu. Rekao je neka to pismo predam u kancelariju i to
u tajnitvu. Rekao je da je u tom pismu pisao o razgovoru koji je imao prilikom priredbe u jednom sirotitu
u Zagrebu, nekih 10 dana prije sloma, i to s preuzvienim. Rekao je da e na osnovu ovoga pisma meni dati
u dvoru ogovor na pitanja koja u ja postaviti na Kaptolu preuzvienom, onosno u tajnitvu. Ja sam rekao da
324

vjerojatno nee u Zagrebu nita vie znati, nego to sam

jnu ja rekao, s obzirom na ustake grupe u zemlji. On
me je pitao o ustaama, Bobanu i Luburiu, gdje se nalaze, i slieno, jer se prialo da su u zemlji. To je pitanje
bilo njemu najvanije i zato je rekao a i u Zagrebu pitam za ustae i kriare u umi, koliko ih ima, gdje su i
da li postoje u umi Luburi i Boban. Ja pri tom nisam
raunao da se neto iza toga krije. Ja sam mislio da u
doi na Kaptol, a tu vjerojatno. nee pismo htjeti ni primiti, a vjerojatno ni dati odgovora na pitanja koja u
postaviti. Na Kaptol sam doao 18. rujna prole godine,
oko 11 sati. Na pismu je bilo napisano, kao adresa: G ospodinu Stjepanu. Na vratima kancelarije vidio sam napisano: Dr. Stjepan Laokovi i Ivan Sali. Ovo G ospodinu Stjepanu bila je oznaka koju mi je Mokov dao
za Kaptol. Kad su se vrata otvorila, doao je ali i pitao ta traim. Ja sam rekao da traim Lackovia, da sam
donio pismo za njega. ali je na to rekao a pismo predam njemu, a on e ga predati Stepincu. ali se samo
interesirao da li je pismo politiko, a zatim je pitao tko
pismo pie. Ja sam rekao a ne mogu rei tko pie, jer
mi je Mokov bio rekao da mi adresa gospodinu Stjepanu slui na Kaptolu kao legitimacija i da u se u
nadbiskupskom dvoru moi njome legitimisati i obiti odgovor na pitanja koja sam postavio. Pismo je bilo potpisano sa Commensale.
On je gledao neko vrijeme pismo i pitao je da li je
to politiko pismo. Ja sam mu kazao: to to sam rekao
jeste, a vi kako izvolite. Ja sam bio zamoljen da ga odnesem i ja sam pismo ao. Zatim je od mene traio punu
aresu. Ja sam mu dao punu adresu i kako sam ve rekao na raspravi i u istranom zatvoru, ja sam se ogradio: ja to inim jedino iz usluge i molim da se o tome
ne govori i da nitko nita o tome ne sazna. On je rekao
325

a irpravo svrava konferencija i da se slae zapisnik te

neka doem poslije podne oko 5 ili 6 sati, po odgovor.
Kad sam doao po ogovor, on je mene dalje ispitivao.
Pitao sam ga da li zna od koga je pismo, a on mi je
rekao: mi nasluujemo tko bi to bio, ali ne znamo. Pitao
me je tko sam, da li poznajem neke ljude u agrebU.
Ja sam poznavao dva sveenika ali s time nije bio zadovoljan. Ja sam se sjetio, da kada sam bio kod Lele Sofijanec, ona mi je kazala da poznaje sveenika koji pozna
alia, pozvao sam se na Lelu Sofijanec i onda je on
pristao tek da kaem tko to pie. Kad sam mu kazao da
pie Mokov, on je rekao: mislili smo po sadraju da
pie on, ali ipak nismo bili sigurni. Onda mi je pokazao
pismo. Na poetku sam proitao naslov preuzvieni.
Zatim sam proitao jednu reenicu iz poetka u kojoj se
kae: da je poetak drugaiji, moglo se i drugaije zavriti, ili u tom smislu, a na treoj strani dolje bio je
potpis Commensale. Iza toga sam rekao koja je bila
priava svrha tog pisma. Rekao sam da je pisano zato da
bi mogao pisati da li postoje u umama Slavonije, Bosne
i Hercegovine ustako-kriarske grupe, da li postoji Boban i Luburi, ako je poznato gdje se nalaze, i osim
toga za neke druge stvari koje sam naveo u zapisniku,
tj. objave, titovke, peat i druge stvari, ali koje nisam
sve naveo jer nisu bile vane. Moram rei da ja nisam
niti traio niti zahtijevao da prime pismo, i oni se nisu
branili osim primjedbe: Da li je to politiko pismo?

Javni tuilac: Molim Vas, optueni, recite mi, kada

ste Vi dali o znanja da Vas pozna Lela Sofijanec, je li
onda to provjeravanje prestalo i da li je to bio dokaz
Saliu da ste povjerljivi?
Optueni Gulin: Onda smo odmah preli na razgovor. Odmah je ali vidio da sam povjerljiva osoba.
326

J&imi tuilac: Sto ste Vi onda mislili o Kaptolu, Saliu. o Stepincu, kada.ste vidjeli ove sve injenice?
;; O-ptueni Gulin: Ja sam vidio i to: Ona je rekla neto
za Salia i za Maria, i to je znailo da su bili ve meusobno povezani.
Javni tuilac: Je li Vam bilo udno u tom asu da
se Mokov potpisuje nigdje drugdje nego na Kaptolu,
gdje se nalazi Luburi, gdje se nalaze ustae i kriari,
Boban . . .?

Optueni Gulin: Nije bilo udno, jer rijei koje je

on upotreblj avao u razgovoru i s kojima se raspitivao o
vijetima o dranju klera, a naroito o dranju preuzvienoga, izazvale su kod mene taj utisak. Ja sam mu priao, da su biskupi bili primljeni kod marala Tita. On
mi "je rekao (Mokov), da su o tome uli, kao i to da
znade a procesiju u Bistrici, a i za procesiju u Zagrebu,
samo to su oni znali razliite verzije.
Oni su uli da je bilo tunjave, da je bilo demonstracija, a ne samo manifestacija. On se interesirao za
agramu reformu, kakvo je stanovite zauzelo sveenstvo
prema tome. Oni su imali puno informacija, samo to su
te informacije bile u drugaijem obliku prikazane nego
to je bila istina. One su bile potpuno preuveliane i
lane,

Javni tuilac: Je li Vam bilo jasno, kada ste prispjeli

gore. a tamo postoji ve jedna organizacija za pomaganje i slanje u umu, za povezivanje sa umom, organizaeija kojoj su stajali u centru ali i Stepinac?
Optueni Gulin: Ja sam imao osjeaj da sam doao
u dodir, s ljudima koji vode rauna o kojeemu, samo, po
odgovoru koji sam dobio od njega, smatrao sam da nema
povjerenja prema meni, da mi ne odgovara tako kako
je Mokov elio.
327

Jdvhi tuilac: Jeste li mislili da e Vas istjerati s

Kaptola, kada ste ili gore po ilegalnim poslovima?
Optueni Gulin: Kada sam iao na Kaptol, mislio sam
ili a me nee primiti,' ili da neu dobiti informaije, jer
nisam bio gore poznat.
Javni tuilac: A dogodilo se?
Optueni Gulin: Dogoilo se d aam primljen.
Javni tuilac: Je li Vas to zaudilo i ugodno iznenailo?
Optueni Gulin: Nije me zaudilo.
Javni tuilac: Zato?
Optueni Gulin: Nije me zaudilo zbog toga, jer je
Mokov, kako sam kazao, pokazivao da je on informiran
0 stanju sveenstva.
Javni tuilac: Znai da je Mokov ve ranije bio u
vrlo dobrim onosima sa Stepincem. Za to ste iz priania
Mokova uli?
Optueni Gulin: Da, iz prianja Mokova vidio sam .. .
Javni tuilac: Vi ste kazali na presluanju pre sudom, u vezi sa Vaim dolaskom na Kaptol:
Ja sam bio uvjeren da u dobiti negativan odgovor
1 da u otii. Nisam mislio da eu biti priniljen, ali ka
su me poeli ispitivati i kad sam uo da nadbiskup trai
da se mene provjeri, vidio sam da je kod njih vrsta
povezanost.
Ostajete li kod toga?
Optueni Gulin: Ostajem kod toga . . .
Javni tuilac: Optueni Stepinac! Da li ste Vi od
Hegera traili da se tri katolika sveenika iz samostana
u enstohovi prebace u NDH?
Optueni Stepinac: Ne znam o tome nita i ne elim
nita govoriti.
Javni tuilac: Ja u, drue presjenie, proitati iz
izvjetaja.
328

 Optueni Stepinac: Jesu li to bili pavlirii?

Javni tuilac: Ne znam, samo tu stoji da su sveenici iz eristohove. Jeste li to traili?
Optueni Stepinac: Jesam, traio sam to.
Javni tuilac: Evo ta kae o tome Hans Helm, ef
pijunae Gestapoa u Hrvatskoj, 3. IX 1945.:
Na koji je nain Hegeru uspjelo da prikae potrebu
svojih veza s Gestapoom i koju korist crkva ima od toga,.
htio bi prikazati na ovom primjeru. Stepinac je pred.
Hegerom izrazio elju da dovede tri katolika sveenika,.
koji su se nalazili u samostanu enstohova, u Hrvatskoj..
Da bi se osigurala dalja Hegerova suradnja i da se pojaa
povjerenje ko Stepinca, ova je elja ispunjena. Iz izjave
Schmachera, koga je Heger, na alost, samoga uvukao u
te stvari po svoj prilici da ga prisili na utnju, razabrac sam da su sa saradnicima akcije Nadasve odrane priline orgije Heger je imao odnoaj takoer
i s jednom Zidovkom, koje se je htio rijeiti. Da bi to
postigao, pustio je da na spretan nain, kako sam to>
kasnije mogao vidjeti, prikae u Berlinu, kako ta idovka ugroava njegov rad i kako e sigurno sve izdati
nadbiskupu. Po nalogu iz Berlina morao sam tada tu
idovku prevesti u Njemaku. Da bi jo jae privukao
naklonost Stepinca, Heger je 1944. godine u Beu poloio sveeniki zavjet..
Dakle, gestapovski pijun postaje sveenik!
To je jasno uslijedilo u vezi s mjerodavnim m jestom tj. s vrhovnim vodstvom gestapovske pijunae odnosno po njegovu nalogu, tj. da Heger postane sveenik..
Zahvaljujui radu Hegera, bila su mjerodavna njemaka.
mjesta obro obavijetena o djelatnosti katolike crkve
i njenim namjerama.
Preko Hegera uspjelo je da se katolikom crkvom u.
stanovitoj mjeri upravlja po eljama njemakog vostva.
329?

0 djelatnosti Hegera u Njemakoj, ne znam pojedinosti,

jer o tome nisam obavjetavan. Kao to sam ve spomenuo, Heger je izvanredno spretan ovjek.. koji iskljuivo
pazi na svoju linu korist; on je osobno kukavica, ali
pod spretnim rukovodstvom i pod odgovarajuim pritiskom, vrlo dragocjen . . .
1 MILOSRE JE ROBA. Ako se ita moglo oekivati o
slugu boijih, onda je to pomo ljudima u nevolji.
Zato je i osnovana organizacija Karitas. Ova je usktiro
postala samo paravan iza kojeg su se odvijale prljave
radnje mnogih, meu njima i Stepinca.

Javni tuilac: to znate, optueni, o radu Karitasa?

Evo to kae bivi. ravnatelj Karitasa Dumi:.
Osim to sam bio ravnatelj Karitasa, ja sam na
poticaj nekih zagrebakih trgovaca i privatnika, i to dr
Mire Melee, Gaje Omikusa i Ante Bojania, preuzeo
brigu razmjetavanja partizanske djece, koju su ustae
skupili ispod Kozare, i zajedno s materama odveli u Staru
Gradiku. . .
Kako sam ve spomenuo, inicijativa za zbrinjavanje
te djece potekla je od privatnika, te nadbiskup dr Stepinac o tome nije nita znao, sve . dok kanonik dr .Ferdo
Roi nije izbacio tu djecu iz zgrade, odnosno iz dvorane
sv. Jeronima, gdje smo je mi privremeno smjestili, i to
rijeima: Bacite tu gamad iz mojih prostorija, to mi
smrdi. To mi je on sam nekoliko puta telefonirao, a i
tada, kada smo poslije djecu smjestiii u staklenike dra
Stepinca, brigu oko uzdravanja te djece voio sam ja
uz pomo privatnika i Crvenog kria, koji mi je davao
kruh za djecu, a mlijeko -sam sakupljao po Ribnjaku, jer
mi je dr Stepinac, iako je imao mnogo krava muzara u
Brezovici, otklonio davanje mlijeka rijeima da on mli3 3 0

jeka''jieraa, .a isto: to kazali su m i kanonici dr Kapi i-dr,.

Lovpo- Badievi.
- Mspommjem da smo ja i nekolieina privatnika koji
su pomagali akciju kod zbrinjavanja djece, uspjeli za
Boi
. 1942. godine pribaviti stanovitu koliinu brana
i miigeka i o toga dali ispei kod Rukavine pecivo, te smo
to-pccivo zajedno s jabukama i rokima spremili u male
pakete i kao boini dar namijenili djeci koja su se trenutno-tada nalazila u Zagrebu. Kada smo na Badnjak
1942. godine te stvari trebali dijeliti djeci, doao je u
prostorije gdje su se djeca nalazila dr Stepinac, koji
im ;je poeo dijeliti te pakete kao svoje.
Eto vidite ta kae o tom Dumi.
'&ptueni Stepinac: Nemam nita protiv toga.
Javni tuilac: (Cita dalje):
..(Godine 1944. kanonik Bori i Miroslav Ciko osnovali sii na svoju rufeu unutar Karitasa pododbor za
prehTf/nu pasivnih krajeva, a prostorije su imali na Kaptolu br. 29, te taj pododbor vodili po istim imenom, tj.
Karitas nadbiskupije zagrebake. Pododbor je dignuo od
Mimstarstva udrube 7.500.000 kuna, te od mnogih
raznijt: ustanova velike svote novaca, sveukupno oko 30
milijuna kuna, i to na raun zbrinjavanja djece, a kasnije izbjeglica, to sam sve zapravo vodio i ja. Napominjern da djeca, a i izbjeglice nisu od tih novaca dobili
nita,. nego su Bori i Ciko tim novcem kupovali ito i
eer:, kekse, svinje i druge stvari, i meusobno dijelili
odnqs.no prodavali. Jedino jean vagon gnjiloga krumpira dao mi je Bori za djecu. O svemu tome obavijestio
sam ja dr Stepinca i nazvao postupak Boria i Cike kriminalom. Rezultata nije bilo nikakovih, jer su Ciko i Bor i 's v o j posao i dalje nastavili, u pojaanom opsegu.
'Godine 1944. bio je r Stepinac u strahu da mu vojska ne zauzme dvor u Brezovici, pa mi je izdao nalog da
331

bre-bolje smognem nekoliko jece i inventar, jer e se

u Brezovici smjestiti izbjeglika djeca. Ja sam imao tek
nekoliko djece, te su odmah dole opatice koje su ih i
odvele u Brezovicu.
U svibnju 1944. dr Stepinac, koji je do tada znao
kojiput politiki kod ustaa intervenirati, kaizao mi je da
odsada dalje ne eli vie intervenirati. Od tada je nagtao novi ivot na nadbiskupskom dvoru. Prireivale su
se sveane veere na kojima su sudjelovali ustaki generali i ministri. Poznato mi je, takoer, da je Maks Lu~
buri dolazio dr Stepi'hcu.-
Mi sluajno imamo biljeke o tim veerima, biljeke koje je pravio Sali na kalendaru. Da li se Vi,
optueni Saliu, sjeate biljeaka na kalendaru koje ste
pravili, o tome tko je sve olazio na veere?

Optueni Salic: Biljeilo se, i ono to je zabiljeeno

to je istina.
Javni tuilac: Sjeate li se, optueni Stepinae, jednog
pisma koje ste 16. veljae 1943. godine napisali Stjepanu
Dumiu, ravnatelju Karitasa zagrebake nadbiskupije,
u kojem piete o njegovim izvjetajima o radu Karitasa-, o njegovim pritubama na asne sestre, zatim o radu
kanonika Boria, o knjigovodstvu, o sredinjici Karitasa^, i o tri asne sestre sjeate li se tog pisma?
Optueni Stepinac: Nemam nita primijetiti.
Javni tuilac: Vi ste, optueni Stepinac, klevetali narodnu vlast da je onemoguila karitativam rad crkve, i
specijalno u pastirskom pismu spominjete ovaj Karitas.
Sto moete da kaete na sve ovo?
Optueni: Ostajem miran.
Javni tuilac: Da li, na osnovu onoga to je ovdje
dokazano, jo uvijek ostajete kod tvrdnji u pastirskom
pismu? ;
332

Optueni: Nemam nita. dodati.

Javni tuilac: Molim da se ovo konstatira, da optueni na ovo odreeno a jasno pitanje ne odgovara. I jasno je da ja to smatram priznanjem, a drugaije se to
nikako i ne moe shvatiti. (Pljesak u vorani).
Drue predsjednie, ako ovo tvrenje nije dovoljno
Stepincu, ili moda nekom drugom, koje se temelji na
do sada iznijetom materijalu, originalnim dokumentima
da pastirsko pismo, od alfe do omege, od prve
do posljednje reenice, nije nita drugo nego jedan ustaki pamflet pun lai, svjesno ustremljenih i spremljenih samo zato da bi se te izmiljotine, lai i nabacivanja prebacili na nau narodnu vlast i pred meunarodnom javnou prikazalo nau Republiku kao zemlju
u kojoj se progone nevini sveenici i progoni crkva
ona u donijeti jo originalnih dokumenata iz kojih e
se vidjeti to su radili mnogi sveenici, i da bi ti sveenici za svoju veleizdaju i svoje zloine bili privedeni pred
svaki sud, u svakoj zemlji, da ne bi bili samo izvedeni
pred sud nego i sueni. I ne samo to, nego je jasno da
je sloboa duhovne pastve u FNRJ najira, i da je crkva
katolika, a i sve druge crkve, otkako postoji naa narodna vlast najslobodnija u svom djelovanju.
Drue predsjednie, napominjem jo i to da se ovdje,
u ovoj dvorani, nalaze pojedini sveenici koji su se takoer teko ogrijeili o interese naih naroda, sveenici
za koje posjedujem originalne dokumente da su pisali,
govorili i radili protiv naroda i narodne vlasti, da su radili u slubi Gobbelsa i ostalih faistikih propagatora, i
samo zahvaljujui snazi nae demokracije i preziru naeg
naroda s kojim on danas gleda na te ljue oni nisu
izvedeni pred sud, nego im je ostavljeno neka se pravdaju sami pred narodom i svojom savjeu. Neka im
333

ovaj proces poslui da stvore zakljuke o svemu :>nom

to su radili. (Pljesak u dvorani).
PASTIRSKO PISMO. U vreme kada se sve ini, u sprezi
sa najreakcionarnijim krugovima Zapada, uz mnogobrojne memorandume ustake vlasti i miljenja strarikih
prvaka koje su i vreme i dogaaji pregazili, Stepiriac e
ukljuuje svojim pastirskim pismom u pokuaj spasavanja NDH, po cenu nove 'krvi, ako treba, uz stare taotive i poznate krilatice.

Javni tuilac: A sada da predoim optuenom Stepincu neto iz njegove poslanice Papi, jedno mjesto gdje
on kae ovako:
Nespojivo je s kramskim osjeajem pravde koji je
vrlo jak u naoj vjeri, da izriu smrtne kazne priima
koji su drugog politikog miljenja.
Sta mislite, optueni, o ovome?
Optueni: Nemam nita kazati.
Javni tuilac: Ja Vas sada pitam, zato ste ovu,neistinu svjesno tvrdili, s proraunom na jedan efekat, 1 s
odreenim namjerama u naoj zemlji?
Optueni: (Suti).
Javni tuilac: Vi, akle, priznajete. Jer ovo u"rieoborivi dokumenti. (U dvorani pljesak predsjednik
zvoni.)
Drue predsjednie, ovdje je takoer origihalrii
dokumenat koji je pisao don Ante Radi. (Mislim dti se
nalazi ovdje u dvorani.) On alje izvjetaj puri harangiranja protiv Srba i idova, i molim da se i taj predoi
i da optueni kae da li bez razloga proganjamo sveenike, a s druge strane, nije li istina da naa vlada ak
ni protiv sveenika za koje imamo dokaze da su' bili
u neprijateljskoj slubi ne poduzima nita? Mislim
334

a ih nije potrebno ovdje sve itati, ali mislim da je

polrebno da se naoj javnosti iznesu, i da se preko toga
raskrinka i pokae sve ono to je htio i kakovu je sramotu i izdaju uinio optueni Stepinac. Podnosim ovdje,
takoer, i primjerak poslanice splitskog biskupa dra K virina Bonefaia od 9. studenoga 1941, gdje on optuuje
rodoljubive splitske graane da su teroristi zato to
su se branili od okupacije Nijemaca, Talijana i zloina
ustaa i njihove izdaje.
Tu je ta poslanica, a imamo i origilnalni dokumenat
iz Governo della Dalmatia, Zara, od 3. XII 1941, prefektura u Splitu; dakle, sve iz tajnih arhiva talijanske
policije. U tom dokumentu javlja se, izmeu ostalog, da
u pogledu borbe protiv etniko-komunistikih bandi na
podruju Sinja, Livna i Bosanskog Grahova, a s obzirom
na ono to je iznijeto. u naoj promemoriji broj 51. od
18. XI 1941, splitski biskup, poupirajui molbu katolikog klera ovih krajeva, uinio je dalji prijedlog da se
odgovornim proglase porodice bandita, koje ive u tim
krajevima. Smatrajui da e ova mjera imati za uinak
povratak mnogih banita svojim kuama, ovaj komesarijat podupire gore navedeni prijedlog biskupa Bonefaia
Iz toga se vidi u kakvim je onosima bio i ta je
radio s Talijanima taj biskup, a s druge strane, kako se
je teko ogrijeio o svoj narod a uprkos tome, taj biskup je jo na slobodi. I to treba da se zna.
Drue predsjednie, ja u proitati izvjetaj koji je
biskup Bonefai poslao Papi, i to iz Splita dana 25.
I 1944. Taj je izvjetaj naen u ustakoj arhivi, sakriven
kod optuenoga Stepinca, sa sprovodnim aktom viteza
dra Ede Bulata, koji je u to vrijeme bio ministar za
osloboene krajeve. Mi smo to nali; i nismo krivi to
na ovome prijepisu nema Bonefaievog potpisa. A s
335

'druge starane, u vezi s izvjetajem optuenog. Stepinca

Papi i s ovim izvjetajem, ukoliko se hoe dokazati da
nisu njihovi, neka oni donesu kopiju svojih izvjetaja
i neka ih predoe sudu. Inae se ne moe opovri auten'tinost isprava. Ja u sada proitati neke pasuse iz izvjetaja biskupa Bonefaia. Naime ovako se tu opisuje
talijanska okupacija:
Na harmak su bili importirani bezbrojni inovnici
i nastavnici, policajci i podvornici dobrim dijelom sa Sicilije i Kalabrije, kao i oni koji su se vratili z Abesinije, ne vodei rauna o njihovoj sposobnosti, a jo manje o moralnim i drutvenim osobinama, dok su se stari
slubenici otputali i odstranjivali. Uskoro se formiralo
jedno nepodnoljivo stanje. S jedne strane su tu bila na
nevnom redu ponienja, preziri, uvrijede, napadaji, nasilne pljake i palei privatnih kua, line tete, udaljenje od slube bez opravdanja, hapenja, konfinacije,
internacije pojedinih lica i u masama po stotine i hiljae
osoba svake dobi i spola, svakog stalea i poloaja, inteleketualaca i manuelnih radnika, zlostavljanja i misteriozna umiranja po provincijskim zatvorima; umjesto da se
-s talijanskog stanovita poduzme sve da se zadobije naklonost puanstva, radilo se protivno . . . i poslije se sa
sve vie rastuom nesklonou i mrnjom spram Talijana, ponajvie onih koji su smatrani renegatima, nikakova dobrovoljna suradnja s vlasti, dapae, otpor, smatrajui da bi saradnja znaila isto to i odobravanje mefoda terora primjenjivanog i upotrebljavanog odnaroiva n ja. . .
I uprkos tome to sve to zna, on je svjesno uz
'Talijane, samo trai da se preko Sv. oca pape oni urazume, tako da rade pametno.
Saa dalje opisuje biskup partizane i njihovu borbu:
Meu komunistima, partizanima u Hrvatskoj pre;336

vlauje srpsko-ortodoksni elemenat, a u umi su gotovo

svi starjeine i komandanti pravi komunisti, i Sr6i i
idovi.
Dakle, tako on govori o Splianima, tako govori
o onim Dalmatincima koji ,su poli u borbu zajedno s
bratskim srpskim naroom i drugim naim narodima koji
su se pod rukovodlstvom svojih politikih i vojnikih rukovodilaca borili ne samo u Dalmaciji nego i u Cmoj
Gori, Bosni i Hercegovini i na cijelom okupiranom teritoriju. protiv okupatora i izidajnika. Dakle, dok nai
narodi krvare u borbi protiv neprijatelja, ovaj ovjek
sjedi na biskupskim konferencijama i pravi pastirsko pismo; a on i sada sjedi usred Splita i tvrdi kako se sveenici progone.
Ja Vam, drue predsjednie, predoavam ovaj ogroman dokumenat, kao i jo niz dobumenata o sveenicima-pijunima. Imaju mogunost i gospoa branitelji i svi
koji hoe da se obavijeste, da steknu uvid u te dokumente. koje treba da pogledaju i strani novinari.
Jatni tuilac: Optueni Stepinac, molim Vas lijepo,
u vezi s dosada iznijetim i utvrenim injenicama na
ovom procesu, pitam Vas u koju ste svrhu napisali
pastirsko pismo?
Optueni: Nemam nita za odgovoriti.
Javni tuilac: Ja u Vam citirati neka mjesta iz pastirskog pisma i s time u vezi uputit u Vam neka pitanja. Govorei o progonima sveenika, koji po Vama
nisu nita krivi, a njihovu krivnju mi smo vidjeli na
ovom pretresu, Vi kaete ovo: I kad sve to iznosimo
pred Vas, predragi vjemici, mi to ne inimo u elji da
izazovemo borbu s ovom dravnom vlasti, mi te borbe
ne elimo niti smo je traili.
Dalje navodite, da ste uvijek ili k miru i sreenju
dravnog ivota, i kaete: Taj mir je danas svima tako
337

potreban, n(T m i; smo duboko uvjereni, a se taj: Malr

moe temeljiti na smirenju odnosa izmeu crkVe i- drave. Sto kaete na ovo, optueni Stepinac?

Optueni: Nemam nita da odgovorim.

Javni tuilac: Nemate nita da odgovorite jer Vas je
sramota.
U pastirskom pismu Vi, da biste ostvarili ona naela
koja naglaavate, traite punu slobodu katolike tanipe
da li to one t&mpe koju smo itali, za koju svi znadu
kakva je bila od prve do zadnje rijei kroz njene pune
etiri godine da li slobodu takove tampe traite u
pastirskom pimu?
Optueni: Nemam nita za odgovoriti.
Javni tuilac: Nemate to da odgovorite. U pastirskom pismu pie: Samo pod tim uvjetima moi e se
srediti prilike u naoj dravi i ostvariti trajan uriutrariji
mir. Dakle, Vi traite da se da sloboa Vaoj tampi,
a to znai onoj katolikoj tampi kojom ste Vi mkOvodili
i potpuno je faizirali. Ta bi se tampa jedino mogla vratiti kad bi se vratio faizam, kad bi se vratili ustae
kad se ne bi izvodili pred narodne suove sveenici koji
su se ogrijeili o interese naroda, kada se oni ne bi
predvodili sudovima, da odgovaraju za svoja djela. Jasno je da Vi traite ponovno uvoenje faizma u nau
zemlju, da Vi traite stranu intervenciju u zemlji. Ovo
proizlazi iz svega onog to je sadrano u pastirskorri pismu. Vidite, to je osnovno pitanje Vaeg pastirskog pisma, to je ono osnovno to ste Vi uinili, u tome je Va
zloin u vezi s ovim pastirskim pismom.
Optueni: (uti).
Javni tuilac: Ja u, drue predisjednie, da Vam
preloim niz dokumenata, izjava, priznanja, sudskih presuda. . . , koji govore o tome neposredno u vezi sa
338

stavom optuepog Stepiuca, s itavim sarajemj smislom

i zadacima tog pastirsfcog:pisma da su mnogi svepenici, skloni faizmu, mnpgi avedeni v je r n ic i a naipito stare ustae, slivatili: pastirsko pismo, i ono je na
njih djelovalo kao mobilizirajue i podstrekavajuee u
borbi: prptiv naroda:
: ,
Petar Turkalj, isveenik u Splitu, organizirao je i po+
dravao vezu s banditskim grupama i dao direktivu za
tampanje protudravnih letaka; fra Metod Ramljak i;fra
Gabro Bedriea organizirali su uistake teroristike grupe;
franjevci Skansi i Buble bili ,su takoer u vezi s teroristikim bandama, Slavko Brajkovi, upnik u Andrijevcima, slao je banditima u umu razni materijal; asne
sestre Brigita Jurkovi i Teofanija Daja podravale su
vezu s ulstakim teroristikim grupama i irile propagandni materijal protunarodnog sadraja; sveenik u Dubrovniku fra Ivan Samardija organizirao je pomaganje
teroristikih bandi i irio proustake letke; sveenik u
Osijeku Gilbert erke takoer je radio s teroristikim
banama; isti je sluaj sa sveenikom Franjom Bortasom
i Karlom Babiniem, sveenikom u Vrapu, koji je prebacio u umu ustau valerna; zatim je tu otac Kerubin
Posavec, sveenik u Osijeku, koji je skrivao ustake teroriste. Tomo Vini, upnik u Levanjskoj Varoi, takoer
se bavio ilegalnim protunarodnim radom. Haubrih Joip,
sveenik u Punitovcima kraj akova, pomagao je teroristike bande, Kristek Vendevin, upnik u Vuki, povezao
se s voama kriara nekim Ivanom Tomiem. Dakula
don Mato, upnik u Dipmu u Dalmaciji, povezao se s
teroristikim bandama i sakrivao bandite. Dr Martko Klari, sveenik u Zagrebu, sakrivao je u upnom uredu
kriarskog teroristu i organizirao prebacivanje terorista
u inozemstvo. . .

339

Svagdje kod kriarskih grupica, koje su ili kao

grupice ili kao pojedimci vrili teroristike akcije, a bili
su zarobljeni kod svih njih je naeno pastfrsko pismo, veina njih je gledala u toj biiskupskoj konferenciji
jedan za njih veliki ogaaj, svi su oni imali o Vama
jedinstveno miljenje: da ste Vi jedna od najviih linosti u koju oni gledaju, u koju polau sve nade, i u
kojoj vide svog rukovodioca. Objasnite to, optueni
Stepinac!
Optueni: To je njihova stvar, a mi ostajemo kod
svog pastirskog pisma.

Javni tuilac: Vi ostajete?

Optueni: Da.
Javni tuilac: Zloglasni dr Kamber, sveenik i upnik u Doboju, bio je zamjenik Stepinca u vojnom duobrinitvU. Taj sveenik-enuncijant, ustaa, pijun i
razbojnik, pisao je pismo 1941. godine Paveliu, u kojem
denuncira Srbe i navlai na cijeli taj kraj strahovite
pokolje. Dalje taj sveenik pie, da treba biti pobjedni,
a to znai pokhstiti sve Srbe >u Bosni.
U pismu se vrlo struno, ali ne u vjerskom nego u
koljackom pravcu, obrazlae zato ustae nisu uspjeli pokoriti Srbe u Bosni, a to je zato, kae sveenik Kamber,
Stepinev zamjenik u vikarijatu, jer: Nemamo nikakve
organizirane i sposobne obavjetajne slube-. . . Pobuna se sprema sedmicama, a moda i mjesecima, a hrvatska
slubena vlast nita ne zna, nego se tek oznaje za
pobunu par sati prije, i to preko upnika, kojemu to
otkriva neki vjem ik kae Kamber.
U nastavku pisma Kamber obrazlae Paveliu da
ustaka vojska ne valja, pa da treba pozvati u pomo
Nijemce. O prekrtavanju Srba Kamber u istom pismu
pie s ovakvim cinizmom:
340

Nain primanja grko-istonjaka u katoliku vjeru

zapetljan je u takav birokratizam, da je to kadkad praktino onemogueno. Tu bi trebalo pojednostaviti i tim
bojim vjemicima, koji se zovu upnici, dati bar u tom
poslu neke ire mogunosti, jer ipak izgleda koga prijelazom na katoliku vjeru prebacimo s ovu stranu barikada, da mora meu nama ostati. Ako ne zbog svog uvjerenja, a ono zbog bijesa brae i njihova osjeaja prema
njemu. Tako e bar biti vrlo mnogo sluajeva.
Sto se, dakle, htjelo s tim prekrtavanjem? Da se
prebaci preko barikada, da se pocijepa jeinstveni otpor
srpskog naroda, da ga se demoralizira radi lakeg ubijanja. ,
Ovog sveenika, koji je napisao ovo pismo, s umom
i srcem jednog zloinca, najteeg ustakog zloinca, ovog
ovjeka Vi ste, optueni Stepinac, postavili kao zamjenika u instituciji vojnog duobrinitva Pavelieve vojske. Je li tako?
Optueni: Nemam nita primijetiti.
Javni tuilac: Nemate nita primijetiti? A bi li
nam, optueni Stepinac, neto htjeli kazati, i je li Vam
poznato, koji su sveenici od Rupnika i Romana, od
takozvanog Slovenskog obora, u poetku 1945. godine,
kao delegati, bili kod Pavelia i kod Vas? ,
Optueni: Ne znam im imena.
Javni tuilac: To potvruje injenicu da su bili kod
Vas.
Optueni: Bila je jedna delegacija.
Javni tuilac: Optueni Stepinac, Vi ste u to vrijeme moemo kazati podijelili vlast s Paveliem.
Ne samo podijelili, nego ste uzeli Pavelia pod svoje.
Zato nije udno to se u to vrijeme govori da ete preuzeti vlast, da ete postati locum tenens, jer kad suveren olazi, po onom tripartitnom pravu Hrvatske, onda
341

ostavlja sebi zamjenika. Poto je Paveli mislio da e se

brao vratiti riatrag, htio je ostaviti loeum tenens, i to
nikome drugom nego u osobi nadbiskupa Stepinca.
Znadete li Vi neto o tom -locum tenens? Nemate li
to rei o Vaim pregovorima s Paveliem, o Vaim pregovtirima s Maekom u vezi s preuzimarijem vlasti, dok
se Paveli ne vrati s nekim pretpostavljenim stranim intervenckmistima, da ponovo preuzme vlast, odnosno ospori vlast drugome, tj. naronobslobodilakom pokretu, naoj narodnoj vlai, koja je u to vrijeme bila priznata?
Optueni: Nemam si -nita 'predbaciti.
Javrd tuilac: Nisam pitao imate li to predbacivati,
to e sud ocijeniti, i prema tome, odgovorite, znadete
li to o tome i jeste li u tome suraivali, jeste li pregovarali s Paveliem i Maekorii?
Optueni: Ja sam o tome rekao dosta u zapisniku,
i drugo nemam nita kazati. '
Javni tuilac: Vi ste bili krti u zapisniku, pa smo
imali razloga da Vam neke dokumente ne pokaemo, da
vidimo boliko ste sposobni da govorite istinu, jer Vas
ovaj proces s jedne strane vae i po tome koliko govorite istinu i koliko ste istinoljub ovjek. Zato Vi kvarite odgovore na ovakva pitanja, kad hoete istinu? Da
li zato to se osjeate krivim?
Optueni: (uti).
Javni tuilac: Ali bi morali imati obzira i prema
Narodnom suu jer Vi niste radili u okviru domena alia i imekog, nego u okviru naroda, koji ste Vi htjeli
da povedete putem koji je trebalo da ga stoji tekih
rtava. Zato je Vas hrvatski narod i izveo pre su, da
pred sudom date odgovor na ova pitanja. I jer ova Vaa
djelatnost u zanje vrijeme djelatnost na liniji spasavanja faizma, ustatva, spasavanja ratnih zloinaca,
na liniji propagande da e zaratiti Sovjetski Savez sa
342

svt. jim saveznicima r Sjedinjenim^Drrivama: Ariaerike i

Velikom Britanijom, da e biti oruana intervencija.. Te
injenice Vi darias skrivate, jer vrlo dobro znate, da ria
osriovu onoga to je dosada dokazano i to e se sada
dokazati, da je na toj liniji potpuno prirodno da Lisak
ne riioe na drugu stranu da oide nego k Vama, i da ste
Vi centralna kvislinka figura u radu koji vodi jednoj
protuzakonitoj liniji. (Burno odobravanje).
. Sada u Vam proitati to kau bivi ministri Alajbegovi, koji se nalazi kod nas, i bivi ministar Koak,
koji se takoer nalazi kod nas. Mi emo ih ve suoiti
s Vama.
Alajbegovi kae u svojoj izjavi o razgovoru Pavelia s delegatima iz Ljubljane 1945. godine: Tu elegaciju, ukoliko se danas sjeam, sainjavale su tri osobe,
od kojih je jedna bila sveenik.
Sve je ovo, kae dalje Alejibegovi, bilo u
svrhu da ,bi se vojnike hrvatske snage i etnici u Sloveniji animirali za davanje otpora na liniji izmeu Rijeke i Ljubljane. Na taj plan su Slovenci doli nakon
to e, prema tome, hrvatske oruane snage biti prisiljene na uzmak prema zapadu. Budui da su slovenske oruarie snage bile slabe, to bi Slovencima te uzmiue hrvatske snage, kao i tamo se ve nalazei etnici, dobro doli
u svrhu odranja barem u jednom dijelu Slovenije.
Ovdje treba imati u vidu onaj memorandum koji
je iniao za cilj da se na bilo kojem ijelu Jugoslavije
odre ustae i etnici i sloveniski kvislinzi u davanju
otpora, do onoga momeinta dok ne bi uvjerili svjetsku
reakciju da je tu zaratio narod meu sobom, pa da je
potrebna neka strana intervencija, koja bi kazala i partizanima i etnicima: oruje dolje! Meutim, zahvaljujui snazi Jugoslavenske armije, taj plan je propao. Memorandum je sastavio Ivo Bogdan i, poto je primljen
(

'

343

na sjenici vlade i preveden na engleski jezik, predan

je generalu Mokovu na dalji postupak. Kasnije je Vrani taj memorandum poslao saveznikoj komandL Mokov
je onaj ustaki general koji je u zadnje vrijeme stalno
bio u raznim politikim akcijama sa drom Stepincem.
O situaciji pred slom u svibnju 1945. godine, A lajbegovi kae:
U toj mumoj situaciji sjednica se razila. Za par
dana ula se ve do Zagreba topnika paljba izdaleka,
a situacija je, prema javnom mnijenju, iziskivala pojavu
novog ovjeka, u kojeg se ima povjerenja. Kombinacije
su bile s dr Stepincem i dr Maekom.

Javni tuilac: (obraa se Stepincu): Molim Vas, optueni Stepinac, da li ste Vi u to vrijeme bili kod Maeka?
Optueni: Jesam.
Javni tuilac: Kako ste oli do njega? Po ijem
nalogu, na iju molbu i u kakvom poslu?
Optueni: Doao sam do njega da ,uini to se moe
da ne doe do krvoprolia.
Javni tuilac: Kako ste doli, sam, svojevoljno?
Optueni: Sam.
Javni tuilac: Da li Vas je tko poslao? Ja sam
ve istraio, sada e Alajbegovi rei tko je to bio. (Smijeh u dvorani):
Dr Paveli je dulje razmiljao i odluio da nas dvojica odemo nadbiskupu dr Stepincu i zamolimo ga da on
posjeti dr Maeka i s njime razmotri to pitanje. Za nadbiskupa dr Stepinca se dr Paveli oluio zato, jer Stepinac moe uhvatiti neposredni kontakt s Maekom. Nakon toga smo dr Bulat i ja otili nadbiskupu dr Stepincu i saopili mu prenje. Dr Stepinac je posjetio dr Maeka, i saopio nam poislije da dr Maek, prije svega,
eli izmjenu misli sa svojim ljudima. Saznao isam kasnije
344

da je tdr Maeka posjeivao general Mokov, da je ga

Maek dolazila dr Paveliu u Tukanac i da je dr Paveli jedne veeri poetkom maja posjetio dr Maeka
na Prilazu, u koju svrhu da je ta ulica, $ca se smrailo,
bila cernirana policijom i ustaama. Kad sam u noi
od 6. na 7. svibnja bio u Rogakoj Slatini, vidio sam dva
ili tri osobna automobila proi u brzoj vonji u sjevernom pravcu. Neki su upozorili da se to provezao dr Maek s porodioom i dr Peeljom.
Evo vidite to; kae |Alajbegovi, da je Paveli
njega povukao k Vama, s tim da nagovorite Maeka da.
bjei.
Optueni: Ja sam rekao Maeku da u ostati i da.
ostajem pod svim prilikama.
Javni tuilac: A zato je Maek pobjegao?
Optueni: To je njegova stvar.
Javni tuilac: tOn Vam je rekao da e ostati?
Optueni: Da.
Javni tuilac: Znai da Vas ja prevario kad Vam
je rekao da e ostati a ipak je pobjegao. (Nastavlja &
itanjem izjave Pavelievog ministra Koaka):
1943. godine, kada je kapitulirala Italija, najozbiljnije se govorilo da e Stepinac biti ili predsjednik vlade ili lan regentskog vijea. Drugi lan imao je biti
Dafer Kulanovi, a trei jo nije bio designiran. Dakle,
kao samostalan regent trebao je biti Stepinac. Njegova
osoba je tu imala prestavljati kompromis izmeu ustaa
i maekovaca, tj. bila je smatrana osobom povjerenja i
ustaa i maekovaca. Prije nego to sam otputovao na.
novo mjesto poslanika u Berlinu, u travnju 1944. godine, dao mi je tadanji ministar unutranjih poslova dr
Mladen Lorkovi, da itam pismene izjave njemakog
pijuna, agenta Abvera in. Velimira Mariia, koji se
tada nalazio u Zagrebu u zatvoru. Detalja se vie ne
345.

sjeam, ali znam a se je uglavnom radilo o Mariievom

posredovanju izmeu Slavka Kvaternika, koji se tada rialazio u Njemakoj, dr Torbara i ing. Koutia od vodstva HS, nadbiskupa Stepinea i njemakog generaltaba
u svrhu obrazovanja neke nove vlade. O toj stvari Marii je razgovarao s imenovanima. . .
Za vrijeme dok sam bio poslanik u Berlinu, primio
sam u nekoliko riavrata slubene obavijesti ministartva
vanjskih poslova iz Zagreba o govoru nadbiskupa Stepinca hrvatskim sveuilitarcima, kao i o nekim njegovim propovijediiha, u kojima se on otvoreno izraavao
za NDH. (Smisao tih obavijesti je bio u tome da ih se
iskoristi u politiko-propagandne svrhe.
Posljednjih dana mjeseca travnja 1945. godine, doao je iz Zagreba u Bagdastein U Austriji, gdje se tada
nalazilo poslanstvo NDH, Vjekoslav Ivankovi inae
Je vaio kao pouzdanik Pavelia i ustakih, a naroito
crkvenih krugova i donio sobom poslanicu episkopata
od 24. oujka 1945. godine, na njemakom, francuskom
i engleskom jeziku, s time da se preda vicarskom i vedskom poslanstvu, kao i papimkoj nuncijaturi sa zamolbom da ju dostavi diplomatskim predstavnicima Engleske i Sjedinjenih Drava ..
Zaista udno zato se jena poslanica jedna
crkvena stvar, koja treba da se bavi iskljuivo vjerskim
stvarima ovako najednom prevodi na sve mogue jezike i alje preko faistikih poislanistava, da bi dola do
poslanstva saveznika i Amerike? ta mislite, optueni
Stepinac, zato je to bilo?

Optueni: Nemam nita a kaem.

Javni tuilac: (nastavlja da ita Koakovu izjavu):
On mi je takoer pripovijadao da postoje medusabni kontakti i meusobne kansultacije izmeu Pave.346

lia onosno vlade NDH, nadbiskupa Stepinea odnosno

Kaptola, te dr Maeka odnosrio vodstva HSS.
O pastirskom pismu od rujna 1945. godine znam tek
tolikp koliko sam za vrijeme boravka u logoru u Neumusteru itao u engleskoj tampi, pa su me opisivatti
progoni sveeenstva toliko zaistraili, da sam na temelju
toga pismeno zatraio od engleske komande da me se
ne izruuje jugoslavenskim vlastima, makar sam se prije
toga, a osobito nakon lijepog poistupka, ve bio sasvim
pottijrio s milju o izruenju . .. ,
Tokom injeseca svibnja 1945. godine saznao sam u
Flensburgu, kod poSljenje njemake vlade admirala Donitza i ministra Schwerin-Krosigha, da je Maek zajedno
s Paveliem napustio Zagreb i da je prije toga imao konferenciju s nadbiskupom Stepincem. . .
> Mora se imati u vidu da je Koak bio iskljuivo
njemaki ovjek. Vidite, kako se to i u Njemakoj znalo
i kako se o tome tamo govorilo.
Kao ministar i kao diplomatski predstavnik NDH,
smatrao sam, a to je bilo i ope uvjerenje u vladinim
krugovima, da je dranje nadbiskupa Stepinca pozitivno
za NDH, i sjeam se da su njegovi prvi posjeti Kvaterniku i Paveliu bili ne samo povoljno komentirani,
negc da su proizveli u vladiinim krugovima pravo radosno uzbuenje i izvjestan osjeaj sigurnosti.
Nakon meusobnog povezivanja Pavelia, Rupnika i
Mihailovia, poetkom 1945. godine, bilo je njihovo glavno nastojanje u tome da pred Anglo-Amerikancima situaciju u zemlji prikau, ne kao borbu narodnooslobodilake vojske i pokreta protiv okupatora, nego kao unutamjU borbu komunista protiv svih antikomunistikih
elemenata, dakle kao graanski rat, koji bi kao takav
imao izazvati anglo-ameriku intervenciju i ulazak njibovih trupa . . .
347

 Ovako je tono kazano u memorandumu .koji su

Vam predali predstavnici Rupnika i Romana.
. . . U nastojanju da se situaciji ade karakter graanskog rata, omoguio je i Paveli nadbiskupu Stepincu
da govori s dr Maekom i da djeluje na njega u tom
pravcu, to je imalo za posljeicu i odlazak, odnosno
bijeg dr Maeka u inozemstvo.
Javni tuilac: to kaete, optueni Stepinac, na ovo?
Optueni: Nita ne kaem.
Javni tuilac: Nita ne moete da kaete. Znai, sve
je istina. Optueni Stepinac, Vi ste u toku 1945. goine,
osjeajui da ete morati doi pred sud da ogovarate
pred hrvatskim narodom i date rauna o Vaem rau,
zato angairali neku gospodu s Kaptola da piu u Vau
korist.
(
U posjedu sam originalnog dokumenta predsjednika
ustake vlade dra Nikole Mandia. Tu promemoriju potpisao je ministar pravosua NDH dr Pavao Canki, vlastoruno. U njoj stoji:
Uslijed uestalih napadaja i zbog ubijanja vjerskih
slubenika potrebno je sazvati predstavnike priznatih
vjera da oni svaki sa svoje strane dadu izjave i time
osude divljanje boljevikih banda na hrvatskom dravnom podruju.
1. Katolici
Kako nije mogue skupiti sve katolike biskupe, to
je dostatno da ,se pozovu u Zagreb slijedei biskupi; dr
Alojzije Stepinac, dr. Ivan ari Sarajevo, fra Jozo
Gari Banja Luka, dr. Janko imrak Krievci, dr.
Viktor Buri biskup senjski, sada u Kraljevici, dr.
Josip Srebrni Krk, dr. Antun Akamovi akovo.
Dalje: Bilo bi dobro kad bi dravna vlaa pozvala
biskupe u svoje ime zbog vanih sveenikih pitanja u
dravi. . .
348

 Dr Mandic svojom rukom je prekriio -dravnih

probitaka i gore napisao opet svojom rukom, sveenikih pitanja u dravi. (Primjedba javnog tuioca).
. . . Kad bi biskupi ve bili ovdje, onda bi bila mogunost za sastanak episkopata, koji bi donio potrebne
zakijuke.
2. Muslimani
Potrebno je imati i izjavu predstavnika islamske vjerske zajednice, jer je mnogo slubenika iislamske vjere
ubijeno od partizana. Dakako, ne bi bilo uputno nikome
kazati pravu svrhu dolaska.
Ispod toga Mandi je napisao sVojom rukom, da
bi zatmjenik reis-ul-uleme, koji je bio bolestan, bio Rianovi, lan Medlisa. (Primjedba javnog tuioca).
3. Pravoslavni
Pravoslavni predstavnici takoer dolaze u obzir sa
svojom izjavom, jer su partizani napadali i vjerske slubenike hrvatske pravoslavne crkve, a neke od njih i
ubili. Izjavu bi dao mitropolit Germogen, kao poglavar
hrvatske pravoslavne crkve, a tu izjavu bi mogao eventualno supotpisati episkop sarajevski Spirien Mifka.
4. Evangelici
Evangeliki biskup dr. Filip Popp, ikao poglavar evangeiike crkve nalazi se u Zagrebu i on lako moe dati
izjavu. Ima potekoa s obzirom na ove vjerske predstavnike koji se nalaze izvan Zagreba, a te potekoe treba na bilo koji nain savladati. Sarajevskog nadbiskupa
dr. Ivana Saria, zamjenika reis-ul-uleme i provincijala
Kruna Misila treba zrakoplovom prebaciti u Zagreb, a
isto tako se moe uiniti i s banjalukim biskupom fra
Jozom Gariem. Brigu oko toga provjeriti generalu zrakoplovstva Rupiu. Dr. Janka imraka iz Krievaca lako je prebaciti u Zagreb bilo zrakoplovom ili samovozom.
349

Najvea je potekoa s biskupom senjskim Viktorom Buriern i biskupom krkim Josipom Srebmiem. Brigti ;oko
njihova dopremanja u Zagreb trebalo bi povjeriti: ustakom pukovniku Juci Rukavini, koji bi ih samovpzom
prevezao, a njemake bi vojne oblasti trebale izai u ;susret u pogledu prijevoza krkog biskupa s otoka Krka pa
kopno u Senj, Crikvenicu ili Kraljevicu.
Dakle, najpoznatiji ustaki kolja u Lici, Juco Rukavina, sprema biskupsku konferenciju.
Dalje stoji u dokumentu: Poziv vjerskim predstavnicima na sastanak u Zagreb trebao bi odaslati sam
predsjedinik vlade, ali ni u kojem sluaju ne rei im
pravu svrhu njihova dolaska.
Kad bi ve doli vjerski predstavnici u Zagreb, onda
bi trebalo ispitati njihove potrebe i tom prilikom dati
im novanu pomo.
,
Cdje je potvrda za primljeni novac, optueni ,Stepinac? Da li ona stoji kod Vas; imate li tu potvrdu, jeste
li dali potvrdu za novac?
Optueni: Nemam nita za primijetiti.
Javni tuilac: Dakle, mogli bi je nai u Vaoj arjuvi?
Optueni: (uti).
Javni tuilac: Vidite koliko je stajala biskupska konferetticija. Povelieva vlada daje 100,000,000 kuna 1945.
godine, kad kune vie nita ne znae. Vi ste se tako jeftino prodali.
Optueni: Nemamo si nita predbaciti.
Javni tuilac: Sve je ovo interesantno. U promemoriji iznijete su stvari. . . Kao da se govori: Izdajte posla n icu !... Zato sam ja i pitao ranije to je ta poslanica bila tako vana da se hitno i umo alje u inozemstvo, kako o tome priaju Alajbegovi, Koak i svi drugi.
Stepinevo miljenje, plebiscitarna izjava protiv boljevizma i partizanskog divljanja na podruju NDH tre350

bala:-oe: rei sves

Dajte ih 100. milijuna kuna! Svfi'
poslanice, sve predstavke. i procesije u Mariji Bistrici,
govore kao i pastirsko pismo, sve imadu ovu rije: -plebiscitamo. Opiueni Stepiinac upotrebljava stalno tu rije, a vidi se gdje se ona nalazi u CankijeVom podnesku ustakom ministru Mandiu. Tu rije Stepinac koristi u svim dokumentima i izjavama. (Nastavlja da ita):
U pogledu boravka vjerskih predstavnika u agrebu
trebalo bi odmah poduzeti pripremne mjere, kako u p ogledu njihova ukonaivanja, tako i u pogledu njihova uzdravanja i samovoza za prevoenje. To bi moglo preuzeti
ria sebe ministanstvo pravosua i bogotovaja uz potpom
predsjednitva vlade koje bi u tu svrhu Ishodilo po~
trebrie najvere i sredstva.

Javni tuilac: Vidimo iz ovog dokumenta da je bilo

stalo naroito hitno i brzo da se sazove biskupska konierencija, i da su do u tanine u ovoj promemoriji izraeni ustaki planovi za brzo sazivanje te konferencije.
Iz daljeg toka vidjet e se kako je itav konkurs tekao,
kako je konamo poslanica, pod redakcijom optuenog
Stepinca, izala. Citav konkurs poslanice poinje od nekih sveenika pa do Ive Bogdana i drugih majstora lai
i izmiljotina. . .
(
Ovo je vrlo vaan dokumenat, i postavlja se pitanje
tko je pripremao, tko je radio, i za koga je bila biskupska konferencija u m jnu 1945. godine, kada je raeno
pastirsko pismo. Ovo je vrlo vano da se jasno shvati
da su tom pastirskom pismu kumovali Mokov i Lisak, koji u to vrijeme dolaze. Za konferenciju iz 1945.
godine u oujku i konferenciju s pastirskim pismom, ne
samo a imamo razloga i. puno dokaza da vjem jem o i zakljuujemo a.imaju i te kakve veze, ve i da to pastirsko pismo nema nieg zajednikog s crkvom i vjerom.
351

T o dokazuju one pripreme koje su dolazile od Cankija,

-a koje u stvari s crkvom i vjerom nemaju nita zajedni-ko, niti ,bi mogle imati . . . (
Redovnikih provincija bilo je pet, a na elu su
im bili provincijali: Petar Grbi provincije Presvetlog
'Otkupitelja, fra Bonifacije Perovi provincije Sv. Jeronima (Dubrovfnik), fra Krunoslav Misilo provincije
Bosne Srebme, fra Modesto Martini provincije Sv.
irila i Metoda u Zagrebu, i dr fra Ignacije Jurkovi,
kustos provincije u Rercegovini.
Optueni Martiniu, znate li Vi togod o svemu
tome, da li Vam je tko dolazio da izdate apel, da li ste
znali da je konferencija naruena?
Optueni Martini: Znao sam. Glava mi je rekao
da e se provincijali framjevakih provincija pozvati u
Zagreb, da izdaju jedan apel na svjetsku javnost. Ja
sam rekao da toga ne ini, jer da franjevci na to nee
potpisati. On je na to rekao da to neu ja kao osoba,
a ako to ne bih uinio, da bi to bila izdaja hrvatskog
naroda. Dolo je do jedne dosta burne situacije, i mi smo
se rastali.

Javni tuilac: Znai da ste V i shvatili to od Vas

trai ustaka vlast, da ste shvatili to se od Vas zahtijeva?
Optueni Martini: Shvatio sam da me sile da dadem izjavu koja bi trebala spasavati ustaku vlast, zapravo NDH.
Javni tuilac: Da li je, po Vaem miljenju, u tom
momentu crkva katolika bila u tekoj situaciji?
Optueni Martini: Crkva je za vrijeme NDH bila jako neslobodna. Jer ako bi se javno neto kazalo protiv ustaa i kritiziralo, mogao je svaki sveenik da izgubi
glavu preko noi.
352

;i4. Fra Miroslav

Majstorovi
Filipovi,
monstruozni
zloinac.

35. Miroslav
Filipovi i
ustaki
stoernik
Guti.

.1(1 Ustaki
logornik Plee
govori u
katolikoj
crkvi u
Sremskim
Karlovcima,
12. IX . 1943.

1
r1

|j

ZAHVALA
BISKUPA
' '

vAMw*ar* ;wtooy*mi:*M*w& > .

i*^k

iA

t>>i*

) W . sriiJ.'U ji i)i4 0

M>cWrW?*N7*nJn**Kn{pif *Ui>$ j
'****#*' Jtffe

W*t* *<*.**t'wiW
#i/|#..*iMca,
r*tn,hii>6M*#uh^*da'knht* >*
*s4l* ;

g.nAni1 *
w.*Kf*
lr o . Ww .
fcw U*tHtc iw v *. lw>k jW '*?'

p.<nM
frnrio facjnbv.,L#*
mum
or#s t
,

!*!gp*t^A
^w>a^-f*
wttwd\ftao*x4*&iS.

. o

f o

*.'*->Mk&#,

p w * ik>*

37. Biskup Mileta u drutvu nemakog generala Egelsara.

38. Svetenik Bralo. Ustaki grb umesto krsta

Vjjjj

rwm
rftg(nsa
bnika bf?op.

Nj. PreujTiinot
Dr Ita n

- rV!"

Et. S r i, 6

o*dblkup Trfcboi*n*kl
S a r a j T o #

9 la J a lM it Ijlo k ro * p<SMt
o d l* m ml*rn E a m 1 r* 4 ferro tM co f u u ro te t r * l t e rrmm** "

*"*

t o jl S o u . u ,

M p l . l j o r , n .U U c . n . t t i M .r m j t .

**** , *UM " "

1 1 lj b ..lj.

S ;i a l .i j .

raM, pr.l,D u h m u k o g tukroft..

" t l

p p .i n j. a t lc i

B r U o r lj A r t t t o v H ,

39. Telegram-estitka
A. Artukovia nadbiskupu
Sariu.

ranrlj Jlrtukqrl4,
r t e r a i p r b U j in lk

*****b, BafikOMttl.l.
... All Jovjek snuje, a Bo* orenje, vcll naS nsrod. U ijrfu I mukama na
krlu raspete Urvatske po voljl Provldnostl oe na svljct Jcdan naraStaj boJjih
osvctnika, junaka i vltcr.ova koji s Krlshivo imc prihvatlSe borbu za pobjeu
njcuovib nacia i siobodu hrvatsk domovine. Najvei slnovl naeg naroda
odlasc iz Hrvatske da se bore o konane pobjede. Nikako se ne smfjemo *audlti da su ovu borbu povcli I u njoj
sujelovali praktinl vjerniei kao
Ito su nal Pojlavnlk, Ur. Mile Budak 1 bezbroj drugih. Dok su c onf
U)) Pi
h. MMflM M .
u tulni s orujem u ruct spremall
'UM
MiMoIltt. lJ
*a konanl obraun, ruge ctc rooljuba spremale su u Domovini
ve za ovo vcUko djcio.

Svimkriarskimduhovnicima

('NodjeJ/a od 6. juta 19$!.,

t* filanka >Krist i Hrvatska*)

rOiZOts) BROI i.
ni .kr.Hk.M W. 1rt.ll
1 ! K,ito.rtlk hralllnv

>r HimiM u mVJrlaraap <

Poglavnik zahvaljuie

r*50MEBKMTO .
VM.| Krirtr*W Wtlra

Poolnvnik dr. Anl Peli uvren

Orltve Hrvuk pullu )* ovu *lilu pr|nltlvn
VtUkog Krtlr*o Brllva!

Okrunica
CLANStVV VRUKOC KSIZABSKOC. BRATSTV*
VASA PAZKIA >SBOAf.N CSSTITKA PRtMIOOM OSfOSTAVe KEZAVISKt MAVS URVATSKK, roC.lAVVIKV
OSOBtTO HI.A. PA VAM SE NAJUfPSE ZAIIVAUCJE
MitA S'EVISNJt BEACOSI.OVI VEUKO DJU.O I L'M.ISA
VASKZEUK J.A IKIUIU) SAKODA I OMAVK. I!
* a r.

40. Kriarska Nedjelja.

COOBBEDBl POCil.AVNiKA
PREOSTl.VNIK OHSUA ~ KJilLKI 1OeoCKlK.
OLAVKOS'rOEKSKT POKOVNIK
ABOI.F * AnLIAK . r.

VrrV.Jre.* Ut/oAftoi
i K.rjrvtBK OJtnf.
) II|HWIK,
I vsa*. k*n Ofn

VKh *iirrt| W*l*ri

.v T-r/lv

/L i..

KfjMtvr

VT'

t& i

j/*i**

t^, -v*~

tlVt^v

.nt -v. -<^ + d L * *

J v\*%*'*<*- .

tr> *bc$+ -

C^.- i \-%a .

*-v-v^*'-

*.*V

-*- Sv2*.-*-

A j% .^

*'*W

1X \

^ /.

i.<^'*. * t/ y v**

*^ |W>JU
J+n<

&*&^v^tst<ir&*.<H-tXl

* v <* & * * . ' % * ( * , A a * L i& * + 1 ~A$ ^ i r a / > .U ~ .

/i* A r .

J<''fc, J V L - . ^
flfcv yv. . 'n '*-^|i-i,.^r%4'.

* * V *iM^lk*T-J^-ww^v<-

w /T i4k >&Uwx%
%
v ^-.' **,
M . fLj*n++&& riss . ( V X y -

%&L++'
(,DuA.:ntri
4.

* Av^uv

>w - ^-', / y v

%J f

j)

J iJ k * .

-&
>.*.'*: t^jLjt 10u*jtA^u.
fu&
***-.v*l+. i^eA.%
1A'/i\^,.
, ih*y'>-.*$^,.0

4-

.-HTV4*-T-^-

. / < * * .. u . ' .

t n ^

J i

fc.

^ * *'i^i'Or^ /
5/ *
i\A%

b, .**
rrf&OC%$*

J) '

-V

&&"$

,s

'7)-*mT f ,v

64Kvt- >^*

J ^ A m . S + *r * * + y jt f/ * * 4 .J 1 1 > ' ,
/f %f~l >J t

i T

41. Spisak partizana iz

Peruia, koji je za
Italijane sainio tamonji
upnik Josip Poljak.

Jw v * C * W * m ^ l / t i .-*

4^) w . IS^kt- 1</

R. C O M M IS S A R IA T O DT P.'S.
SE B E M IC O

)!$&*$*'"*>

.Ctmsiinu h .

t a n u L t x o jir t o i a i t . r j k I U I o . > ': . * ..

M l< u i n a i: 'io V w o r a l *.'B ri .C p x r ,/> 4 u to i o oo
m t t o oon 1 . o o o i> l tl, o o lo t r o u t l, p o o tu o c o a B t*,1 |
t i t o l o r l ' 05 t r ju u rro e o h i* * t u t t i i i a * r i o t i , o l t r *
o l r x r o n t o to d o l l * C u rl T o t c o t i l * .
l ' S o o . l l r* o o T 0 ; i t r * * o u t 0 . i'U A b o r iiio o i P r 1 *
to o o O io lo o o 4 U 3 * lo o . 4 1U| a i r o t t o iu to u i l i o i v ,
000 o o t l l o l . t t o r * 41 c o r 4 o * n 41 c o o iu m * j. r V . o . r t
o l* 4 4 !
IJ . C lo r O rto io * o o io 44 l u o i o ' r i ^ , i * T i * r o l o 4 1
.o l p llo t * o t

1 jr o v r l *

t t lT lt *

M U |;c .

. I * T l * i l * o 41 4u to u l f l o i o o o o tlo u o c t * 4 o c u l,

i- coxdss*o:t) capobi i .s.

(I o a l> r.O t* n o )

42. Talijanski izvetaj o

delovanju katolikog klera
u korist okupatora.

44. Izjava o ustakoj delatnosti svetenika Vlade Bilobrka.

onnoKoCSiV'o o a tg ,

u ouflurriovnj
oa
i9ut
z

s m

s t v lj -n u lcn ool*rlJf Opunomnn5cvu rztfc. s . k o t r Ui ktkovliJ

n .16/1 1 .
o *alu 4 nju svjcdok* P c tr o v li Unr'* ene V cJlk s l.flup?? Hrtt
S l t ,o HTlvUnbvi ljo lu p r l t l ? r Vlod B llo b rk *upnlko t s U -tkvot.

rjaso>m<

I t r J S i t l J i a r b lr i b t c .

pod*tk u 8 tl p r l jo psdn*

V HIJKDOK: r t r e v l 4 Hor *31 V-.l-Jk tc r 5& gobln, po *hlnnju uouu5lo

vrellono nu sK olu .pravojlnvns-.vJure Srp k ln j JugoiUim nkk do

! Hudakl n vk*n jvnn s,* o k rlv lj.m lm n l jc n l 5 t u rodu,
V SVJHDSJU BupeSk k c r g lt i * Hetkovld tu.-o 65 goillii,0o audoki ne k
n j v n *, n e .s o v o ri otro n l J-;c lk , ja o k rlv ijsn lra n ljo n l4 t n
ro d u ,to upitno ogovorlSe li.-d oc.
KiUw> d *Jo b l l o u oaaom njeeeou 1914 eb ln o .b lo -Jcb lo g o ao v u k to ll4 koJ
ekkvi k p j* 8 J i odr Prc Vlaao B l l o b r k .C r k v o J b lb i prupunc -a v i jt , J<m
J e oro Vk l i u crkvu.SJvdeno 30 v rlo uobro a J 0 p rlp o v jrd i f r Vld
B llo b rk roko.Xrarmkl kukuvica ' k o j l k*u d n r n a lj n g o n ltl rb a 0 prkr
te i d n lju lju d e k l u b l j. t l .5 Vcra n.-dju tlra tvrdira d r u g ilJv .P r il t4d
n s kstolliSku- v je r u o r ve J r rug v j ra n e , p lje d p o to jl , n l t i
O
tko o t t i iv tko nede k t o ll3ke v JeA .L Ju d e u b i ja t l n li e greho t
nego nornno *o p o u b i} ti, Bto nm met , .1 potpunb o d i a t l t i nu inralju!
S* ovo 3 to arao ra k le la tin a n *. k o jr e raogu 1 t k l e t l , a koje p o tv n lju Jw a^dvoJ i n potplom.
r
svedoci

ROENDAN NAEG FOGLAVNIKA

fVrtmS

WJ ..nK;*
J* H(UV*CA KA4A UPMV HHtMA
1 m n aajvhiva . MASA )aua i rjair. >iAJrs-u* j naM
r M'/ALA NA/rOI'IJM fUKAS U* TVU KOOrKOAM ovo r
tTJJMO Ktft IHNA9 KADA MlrVAfUKI |.AIWO mollV;
U aVA KO t VI ii/.irct. KOUIU KAtAHKV otfiSfrnu, 0
a rm KuJmr. i k.\ti*ui m u * v* **r. m om ommrr vt
... . ------- ~ ..f. KfMltM-'A
,. Motfi mvTATn
n. HvAr.'*r;r c-MAvs* m tn;
AA* MAJViCTITVAl
tjATl. *11.0 OCAJ.*lllH CA*MU. Hiti* jtir
m* .. a ii rovir'rvi iiivATiKf. m m jt: iij I nUui oaha i
, ,rHUIH AttirSJA .II TOSLJ,H.VH CamNA HIMjVAHIA

! * t n hvJ D U A l>A Na oariuu.

.- r -.
tlVOTA I 0*TVA*tO K A Jvm IDTAI,. HA tU*KMO l...y .
umK.oAHi tu an'iiCMO VWI bomai u b v m ^ h u ,
Ml KKAMO r>A v TIM IMAtAlM HnVAtVhK ItltlA V t JHJVATJ
IDIAI.A. N 'SKi JKUINtiO **>?'*
riAMAS. KABA KAM norOOTA 'O * U
rttBlTAlA K.vf' a-a-' v >"V "* '* ' "'> '.!J ***..?A1?*
jo t unuiu ri'.vAtir i>anak VAj^rvrjhHue m * m w
ato T k f f i f p r f t ' aVho *iW JVUIO tim t hkvatt

OBHTA) K' KAVICA POVCCACk MAKAlt SE * 1 KWTIV' JtlKA ) l'fHlV.t UOAJJTI.VA POSTOffTRUCTO. Vt SK 'iATV.
tTAHf' Vl'SLA. NAlA SK2AVNA lAtlA CT -COHLOVfTT
S IKVUOM VOilOCU t TVOHM KOHVtK
KOl.ACf.'VI
fctteci i roummcu tttoftooi oo-/otnuo orvonr .o. da
*MO flANAT MTOftOM V HAJH ?.A TVOJU, ASL 1JITMAIl
HKVA'l.VKU AKO KtfTA 0W0C> VRITMK OU rOAU>Jlir.
TKtUHM'IKK. VAUCtlU *1 *A* DA VI VJSKt'JKMU, 0* ?A
TOUOM lUtHO. I>A TJCHr..fOKAKIC!iO I.JTJtltMO imVATSKA
MwhW. iw .havaus rr }t. tt rovorsoM vkC dauno. w *
if. oAirrn.A tVojii w :r, tvojt. uisl.l, 'rvfcjs jotA ir.
JH SU TO I HJMlStl. OHA rr t\MNA1r I PANA*.J UAN.SK
Hoetr. m .l I TAl . K TOM'M HVCJISI KRV H. H.U ICUUVMIA m-'VJtKKNOM. NA MORAl/iO) OUH6VL *U Mll t
antci itvoj* txw<vi>i N*fl*
ii*vA5
rturvmut; nvtM<Xii:CwiA ikk>*>. HKK w V*tWTV Jg*
I'tlfTO Af 'JVA HKK Ti I>A 'iHA.lt MIJiJTTt 1 TKOHvirTlilKftJA I VHAKHJsi KVtt: OtKVTTTiHHt! t TV.tKI'. WHOrT.
HKK r jurc.ovA otirttKA n KAunr.K ktti i n . - * w
V1H miMHMTOJA I N-rKn tiagr
uw|n J UVult: UtvUCVlVt Stllt><V, ! SKITHV L ,\<J.Itt
OttMrJUTJIOJ l V-JtUVASTOJ ftfilAVt. HVAJ.a Tl J*00 Ti,
. f04iVK>'
;
, ?>*Kt> lO

45.

Katoliki list Nedjelja slavi A. Pavelia.

46.

Odlikovane asne sestre iz Jajca i Livna, sa Paveliem 21. X I 1942. godine.

WM||||p|| -

jl
^
H K l

^*v /
V4
J

f * 1 i rLr'
. 1 - 1 *"
. jfc
1

m f * TL
:

j i'

|LJi L

VRHBOSNA
K A T O L I K O J AK CI Jl
G O D IN 'A I V .

S A R A I E V O , T R A V A N I- S V ID A N I 1911.

B R O J 4 .-5 .

K a d su a ce s f a ...
P o sv ecn o P o g ia v n ik u t>r. A n t i P a v e t i i n

Jo n e znom so ito m ( dafa

ScetM i raosna sva,
K ao da flavvia fluSa.
Kad sun&t

' r ;M

vo

Ja n c zm m , jta ffe mc tof/a

Cdcraa p seokcy ib ,
J a ia mi f puno bo/fo.
Ka M * C f J / O .
1 za ffo m is'o r*i ieUo
K' ncbu ie omuti zna,
k'c da tc i kod Bc-ga m jedo,
Kad w rtet sfaU m trti nctto Se badi
fCo * ro i* zlatnoa sna,
phranom dcSa mf ftvd l,
Kad sanct s/a.

pi

'i

|/ ,

'

. f

'||

Itm ffa tad ttt d lk fadcm ,

Ve sva mi'riJt m i sva
Lfubavttu, v/trom ( nadom,
Kad sunct sfo.

M'

fv . E v. U tU .

t :

V- ;;

47. Pesma*> nadbiskupa aria posveeena Paveliu.

>

48.

Casne sestre u srdanom razgovoru sa A. Paveliem.

:'

NAA GOSPA LURDSKA

OODINA XIV.

'

USEUIE Dr PAVAO LONAR.

,
.

"

...

n a m o U r .u , a li jo '

-Of*

/ m iciJ j - ,

p o k lo n ^ J a

P .\ \ i .l l K .

v\.Mh M /.U

, , . . /, j t

th nc p f:

l)K?.-\vr HKVViNKK

zjm

::
ki

*nrcf>j

P o ^ ia v n ik a

i/M/i

D r/ avc

. BROJ 6

>.-jk ' i t iu ln i d j r

H n -ju k c

k a k o b i u / .v o c n u i to U k o o ti ^ o v o r t m t l u ib u

t'jp n u h *

tio/ icjta p o*ii/ ctc ru k c k

i

<\\ikt

mv rietti

tu tp toii )tlm u t*n m m ir o iti,

rrj/o /Jofl na

c a u i na rod u

ria sp a s u p ' v J i i is tim : J a n a r o J h r v a ts h i h u d c r>arOii: B o / p , O ilju '

K r is tu i C r k v i X ) c $ o v o j s ^ r a J tn o j m

p c ^ r ih B c t r n v o t ' A k o sc m o / J j

o c i m a s v i j e t j h m n t o l i t v j s t tv im o m s f v a r i f l n u ^ m M ru m o r t j j v j i n i j o m
>f i v c p j .H 'H v o tu , jcr - a k o C o s p o J in n e t u v a &rjuht%'h /j Iu J b J ije k o ji

.rvi*.

'

.
d r

. A L O j/ iji. s r r .p iS A C ,
b r v a t s h m c ir o p o lita .

49. Stepinev uvodnik posveen Paveliu, u Naoj Gospi Lurdskoj.

50. ari otpozdravlja faistikim pozdravom.

n
;*****,. *1 l.l>WfAA
g o t e 1 urctn. b lt

K fO n cilE .

Pola godine Nezavisne Drave Hrvatske

lO .

IV . -

1 0 4 1 .

. 1

MJ i* Tjvrtifvi*. J*v v5*ro(v

u ynSuU 1Hvirfojvrt Jtrtidw,
Jr vfttmjrmtt l*<fv<i<V. J ,
\lM mw kvMUt ttinoijfv* *-

> M*l 4.
toon#
O'fc*^ > >***.'
MttaMirM 6st J*lv***< t kw
m pnliH. M >t iMI> **m <<liV i
>' Mkbvijnia
i w >*. *>r*ifJu <uto*
MifMu>i> Poti.v3. ! *$***.
Hv>
I tUs. K
J.rviv*<l, *pn-$W4
...................<W**** >
u j* r*fvlw* tmijt >*j'K
wWi i
MMkHMMM itm
I. ; * . i i
,
rjet M Tt HMt]4Ji vffcjar* '
*U k/vi. (**! St-atiftt, :
'
' fiojfm mirT
t
V*j
n u *K> tn M w n* t<(

W* krti. j.r ilr.M trakf inbrjirji

ijf, I k> r Wl> W- >Ufcmr .
Icnulf,*
t%nrr amtji
M*j-jil)<>>,f vUuiui* kitij }* i
!** m*U1MJ>,
MV*J >Wiw Ut, )*'. O.*>4*. >iUl| *rf fcimlimatli.
ljofcvt MfMttUttll \ nifMII. huH
minu. <M* fr i**| *-Wl t**j.
*ik I * ivUhJ W5i train imn'. .
IM Krlt.rtjc U-Mi **i ymumt
UiuJjV, <v>-.Ujr.fc-tvi.
Snort IV >iM Mtjuk krvtj.wt>5*iwk Majv IVk<. itr
l u . MuimUk* <n*u krHk
riUr Wljv** kivt.

T<* vm* *>vt ainCju. U

<Mvi krkori Jrtfco ftti 1 navint
JinMurt, S i f W m < n
<v mii. >m v tiztt W t ua.
iutnttiujm fratjmjr 4n<v. ojv;
H IfUHtMt lM u4uv)inv*i

Jm u M U K . Mviiate M
V* .1.V 1I iMMkbr i Uifv V]vtw
< tul <swl MkiV tiukk ;
i>^ <. M krt* 1 MMW(
Mv
M* t>tv il4 f
M* <t Uukii, 1
*wiiw Httvt nvtetlfj**Il.
kukuklM |M*lvuJvr *- '
*M *t *&,. rMttn

KKJUMr KA StAfMt* K3Uif, U>>** V *J* KtMtjA t-v*

fuju M <*Mrti i Cr*4r, r-t*<- ,

tr**J*f *wMWkU> -fnjtiU tl*U

nvj ka*nm* f kwi *rkrtrtWK-uJu
J fcnori kMMntnv. r*iv<i>l< tv*1>ia.v ttufUju, <aMtk**t vviJn M k u k M m >UJ i: *njrt
4 * mintfc* k , Mr t lu*,-M>)
4>>W1 >toMvl*. 0X0 S'to K
fcTV'OIHLO KKVUO I
VJMA KK lifcM iK irt'rT l
MA I t S*8* JAKOHtStAKtr-

: StU, MiJOMmOJMMA- *-

'

KAUffH 9UL.KCA l KmOJVjfc.

< mjMc) aok
Kv,rV uto<t*toa>*. |W.
ml
i tUUMIvli>H*rttW)<ivfS>U

% 'n
> UlvMft v>in> Jmuh (r*WM

Vlo.
.
riaijv* 1 JH*V>*. Uk I
**<l i mutui vvj.
*. UrtM>UmIokI. mmH >

jwS*> *4m > ti tn-AKofc*

rs-v
r(
' K ',V \

lt t*iiv it<w tvivku f **.

* c liw n . j*W m
*M slrrt>T* ilUjM*v Uki.
' ---- M4Jv)J>rM >*

vvrtlfc- i rMtoti. <to * t o i j

vitiSHi

Vf)(, trv! tj<wrjfk tjrl t

J4i!*tv0> hutlum.
*oiirJJJ t**j* tluW . *l*i > UMWlilt. *
Mtntm')* vj ririvi i- VI
>*4uu* m
Um
W
iinu
Imw ti uivv>i* \trtir-ittM jaiuni tiur krrtok* fnttm.
ViUma.a l r,U*v-< *fw><k 4v- rJ vj*iiv> U6ji<- vjvfnu uU
\u >i>>< krvitk* tmtua 'lv * <1* "tkrtl >- l*J,rUHM. kt
*li!U Jvlo*r. fl iv <iViMt tjvM ur
nuJil w ififcjK, , ** <Uw v'vivl'*** : ruk.vv
<it. < r<k Vaioj i i?** Jft-, <1 * yf.f,in *u* jfi**ui 1 vf<*
d >ti*l 1Jl*VM< i| 4 *tv>- (*>[ >ir>,it>i< t'<Vn. Tek.i >.
*wi}vv.> l*vlU Vnilk rj>.-v
<m vuivvins*.
* **4 iiaU.
- mivOV* t>M*)fc*>
Mfc* *
*r> MfMil.
f .)' i jf rifv fMl4iii. 4 I*.
-
** -i*r *>!** *nr. t**n> t>ia*<* (***-* Jaiin
*>* 4a mJmv jt, vl tkitf* >kU-*i J >.J#k

U tnw&l* Wla* . . .
ifdi Mtomfcto*
tofcrtoatojrt *>
v. |%ri. k)
dtor tU r tt. rOTJAVSJK JK

OAJJK). JtKTVOVkO T fATtrt.

.... ................>B6l 3S*k Jt__,

KK tiUtKMtl t fctAJVkfSO
MtAVA, B.T ss x * r n u * m
* u * * 0 Z.1 OrtMtn-KC. 0K~

<Smtt i iv tfrim M

51. Katolika Nedjelja. Dok je srca bit e

uz obavezno slavljenje Pavelia.
Kroacije . ,
52. Deiji list Aneo uvar u slubi ustake propagande
<.*r t t

/ (tttU o ( iu tm t

53. U slavu obnovljeno NDH.

54. Stalno prisutan na stranicama katolike tampe.

SiezovisnaDri'.jv.i Urvth-kat
Dr. Anle Pavdl,
ft

4 J. iu va# VeSfe & **,

tatficV##
1*

te * *>,-* i i .

*<*,,
<*

'

4.^,.,

Mtafct SemM*

S*f<,'< ju rA-W., It t*t VVSKU UUs v,

v (*** K

**' i
<(**<* #tK S' S 4iS& s ,<
|<fi4cvbttiit,
1
._
; $**'* &&** <*t w
* W ; V*' *i,Vs .,

2* ***

. -

W* ***&>*!,*

litiuiK, ijrvsHl,

>

>v

wt* r**,*w*,***? *(* ***> '<-> c<

slH- v* * f *

je >*

* * * * # *to

***

2fyv '

U M

M lt

/ y ----------- -------------------------

----------

*at-wrl3cn dae........... ..........<!?*& u rlaolutollilco.-. tu^aku urcdu

. u pr*.anot t-r"lr>*A i* ^ko-l*t^E?ic u, ritwk.toUJku Jortu _

............ ./ / . ? i . f t . . .t^f.

i f f f f f f f f . ? ? .4!1*

At.gpt.'.{: f . . . ........../_....
V P alou tai p o p l* a ii
I>jpi*t-oiH*iHonova<' p i * i

o3a 4.VsJco

llie d l

. k odjok. ffitjk ...'ct. ... ......... .....

..

. f . ,.

,. ( v ..

.......................... 1

- c p d r o d lt o l if t ............................................ r . r * * . .........................................................................
,fcr#t<si *' (jrk o -ia to a o j erlcvi l k .o4 o U g r k o -icto u o j v J trl.S cd o
px*d p' tpiMH r,ldooiJifl r.Jto s ok la tv voJ.-inc i n j n r i j u j c c
m o jo v d jn o i lcbod n o, t* a IJJc nocovc^anja, prelaa in
'i f. pr ifiiv-k^.toUtkr. T jo r o , a r jrn , da. J*in-) u k ctclik >J c rk v l *.*,&%*
a j * i t l avoju aounrlu dutu. I aato * :i n p r ia tu p iti uk k r jlc

, .4n
tor
|l*
V

^
V

)l>'>uek rkv.
t
,-Jivdno ot*<ojc X, 4o /* *vjrao iavriivotl ve dulcti kojo 1
|*ni tlo n o T i 1 r j m i c i kat. firkv# pc du*noti vrie.
-

" 9r> (ltoa **>30 ijortsji ar.pinik i aD.-tr.iu

. S.

&

I. I

avcjirj.lto potvrdju-

|n loatdiuinin podpiaoti.

l..........
fcadii U .'..'. f.H.j........ !*'

55. Formular za
pokrtavanje.

56. Katolika tampa i

vraanje vjeri svojih
otaea.

NOVA HRVATSKA BR. 11.

Vraanje vjeri svojih djedova

Sveanost u Kamenskom kraj Karlovca prigoom
kritenja povratnlka i grko-istone vjere
K a r l o r a c , J2. IJeJnjn. Juer prlje
po.lne obavljeno Je u Kam.enskom kraj
Karlovca krStenje prelarnika grko-iston vjprc u PopovlC-brda. Ovo je krtcnje obftvln iupnik i dekan na Kamcnskom
Kumanl. kojl Je ve prije toga lzvrSio a
povratniclma svc potrebne crkvene obrcde.
pa je juerainjt in krtenja obavljen bcr
ikakvih poteSkoa. lnu kritcnja preko
tOO povratnika prisustvovaa je veiiki 2upao Vclike iupe Pokupje dr. Ante NikSi,
ravr.atelj upanijskog redarstva Ivan Betlchem, pouzanik to2era Druak, u ttne
zapovjcdnlStv* Ustake Mlacl tz Zagreba Rudot Pavlek, tupski prorolbenl lzvjestiteij prof. Franjo MikSI, te rugt.
Prije aamog ina pokrtenja povratnika
! driao Je prtsutnima. veoma topao i iijep
govor dekaa Kumahi, itoj! je sve pozvao
da avoju zaanu rije na Boje evandjelje
dre i _da budu odanl Bogu, Nezavisooj
Drtavi Hrvatakoj 1 njenom Pogiavuiku.
Sam ln krMenja trajao je oko jednn sat
l blo nadasve avean.
Poeilje dovrenog krStenja vcllkl *uP*n Vellke upe Pokupje r. Ante NlkSl
orlao ja povratnlclm* govor. u kojcm Je

rekao da ovo nije tek obian prelaz na

rimokaioliku vjeru, ve su se povratlU
vjeri avojih djeova, koja je biia prava
vjera njihovih predja. Dr. NikSi je naglaaio, da je danas olo' vrijeroe, da ae
svt opet okupimo u jedcoj vjeri, vjeri naih djedova. Dananjlro su tooro povratka seljacl s Popovi-brda okazal! svetim
crkvenim obreom, a u njima ivi vjera
njihovih otacs. jDanaSajiro danoro nastavio jc dr. Nikid postai! ste ravnopravnl lanovi Neaavisne 0rf.ave Hrvateke. Buite uvjereni. dk vaa rol prtmamo
otvorena srea u rsae redove. i da eroo vas
poduprijetl na ervakom koraku. Uvjeren
sam, a ete pokazati, da cte biti u budttnoatl za Dora 1 Poglavnlka
Sprcmni! prihvatill su avi slono.
Po dovrenoj Sv. misi odsvirala je eIjak'a glazba hrvateku dravnu 1 ustaku
hlmnu, koju *u vl saaiuttU dlznnjem desne ruke.
Poallje toga ssdrtto e veliki tupsn a
prfttnjom u duem srdafinora razgovoru l
povratnlclms, koj! su s vr&tlU svQjlm ku*
ttino pod hrvittflkora zAstvoni. s kojo
u 1 tJotUL (Crotttia)

BH Dovedeni na pokrst, pa poklani

TH'is rt rfr n r a .
ti lu lM jn Wnrj*noTi< J * t>b,rod4 n XS.Z3.1819 u Dnukta
*
> >ok . J r * l Njk.a p ok. J*** r o j . 8 o r iJ ,H r * t ,r t 8 ,> . o ll6 k l T 4 o lk ,* r rlla
r6*Ju f t ! u J to * o * l0 T k l
jK>3*u} n i* * ,4 o * d
*B,tjm j* lu O o r* j* T <,kot*r TiurUiUB.
Kako t * o t > o r t l ll vi O ru blln o H olju 1
d o (c < lj } k o j l *u u q T r ] a * * -

qj>1*1

1111

Jm * u dota U CrubHno P o ll* 8 <Un p *U J Oakra 1841 * q* 1 t* o

b o r u r io o ) T r i t u } in rllin jii.k a d ir * >
j * l A u uBoix>lj*.U O fu b i j r o i j M p o sla a oft b i t p n U
b , } r ] tu io ln ji *upni P**x Bi t j iio i 4 b l o t l a c i r M . p m b
l*i> nu p o**n **.
J*4noe (Ub tlQ*o J* b *. lu p e t >a u p r > n l j l t * 4 o tsk
Jof J<iai* o T jo k o * I I tjK T l upollra f lT jf t a o r i <U *%! M
D ju rtj*T-il*ft * ? r * s ju OKPftd i O rubllno P o l j* t 4 * p o k la il
T* kx T ft*,lM * 4 c o T o r t lo Q * 0 * ftlftffijB lku t <* 'm i #
a j f f t iiftjT l* p l * t l l.Z p n lk c f p r * t r it a t * * J to o * >
MlfrftAiu I l i Snrtlu o o j *rnrl,4ft os o j
_
_
s j n**ft< o r o ift t l.J n ftftft p o p u * io n* * nftTftljiTno Jft I sftplMft
** PlMO 6 ftx u k o jM * wu JftT ljM ftft yrftM >>ft* * * *
( ** p od U M ,(o * o t , 4* * > M t .
t
* p i ft j * o e io SftTliv Z*crfe , w , h u r M M ft*tsl*ft l s
ftli*ft 1 j o l JftU* * T } * , f t Jft u tn m k j l J ft.J ar n i m m
tMftft.
C n c l 4m 4o * o J >ftrl< J4ftft ftfttftt J* M tftlft O nkllft*
Follft,4o*ft m npftt T0? t l i l M i i 4 M l o i u fto x n ,* ]
Tftllo kftZft.tftd* Sft poT*U M i U l l i t c*ftX fuklnrft i s
*! ,* m iM tll U o 4* * kolft r4* u lftftl k*4 i r U k*Ji
k * U l*jft,P * U J* 4olftO k M M U rtJ a u l t t l i m $k*~
*,*1JT fti JK.->*.01 u k tU 4 * a i t j 4 t t 4 * r l M i u n N l
p r i u U .p * m to } irftrt fttU m o* oat t i w u r a i
ft o ftiMft * * .Jr ftltM f o t o r o nlk(ft p s u .
.
ft J lft s*kftkft ft* tupnoft 4rorft t I h lU X*lw8ftkllrZ*i
lupfttk tTjft*n<loTj*rsftlk *hutJ*klpt*s*oJfttk Mlkl4,ft*hi
r o fto ,T j,o T * * io| oru tk t ik o m U 1 j * , * h i l ] ] * ftkl*
I ju 4 t,M a ftJM M k ojt.Xo4 ! m n 4Mft4l ljftt ftM. pr*T lJ*lt k a 1 ft kojt n a tft 4 kftpttt tJft**,ko< M i r l t * i

9 kakaro ftx*TtTrfto M M jft ) ftt , l

n j M a jn lk t
lk * TrijftM i h i * M p 4XM(k* lapfttk j ftt l l n c t n s J M mm
J* '4 o*o s n U
t*4 .l u U o is u t oW m w crtftMJ4k Pft*4-
>ot 1 i t a r i jM kMftt*rtJk M i l m . U
* MnjMM
J lM r
tj 1

...............
Hi l a t]
X*
1*4 1 fttto n J i i l ftftftirt 4ftp<
<,* po 4m l l ] 1 1 * M .
K*0 oiftoa lo ttM ftljftk p f M U ft t m l l n > t
t*t>utjftk i$ ftio i t i l k l I M p i U i t *{ M pftMft U 4*ft
4 J *jla * kM t rrt o * U , J . H i k u n i J 1 p n * * jM M * 4 W <
r ija * A j . ft l i j * ponuik* 4n ftt 4 tkc h i l / f t l fMmtmtZt
Mft oj aksM lAftk* ftftftkrr M *eT}ft 1 H M i W l* J fc t
4m m * m 4 * m xMr**lJftkt *ko * * kJ u l t i ft| U n U ftft
ftftMaftJft,* 4 1* fttk poftjftfM i

<

>

>

<>

, , rL*>

59. Svetenik Jakob Marjanovi

o masovnom hapenju Srba
u Grubiinom Polju
26. IV 1941. godine.

J'.o ihv
i Hk ,dH
4<vl4

V( 4fV
dkJ*r

>KT

f
s*

/tui
/ < p4

*V

'

sty 'tr
* f -n
*<

,* / ./

/ t/ c < * f

T- yr<-/a
...... -----------------------------"
*w

/<*-*7>/*<s

/ u > . ,W r-/ /

(. ^ ,-.iA. y
/r ? '

.* j ,J , f

,/

/ . / ,o ,

*/',
* J t ,<<-

/ ,,

jk / c ,

.,,

7 <^/ '{/*'rr *'*'****

> /ivo
/, . y>^/.
'

'?{' y7
.-/ /

'

/<-4/trT ', / / A f

r*fv.

rr m

** * *<

*// iy" / 4tr'? t>

/ ' M VM tA o /
V -iUe a J .

jAr/

'K u/w

J Z rv

,.k

*
>.y.

w / , 7<

k*?.

/ ,/ , & .M ,

<U.^, /.

<?<*<

/r

/*

fO,-

Z l lZ & u '*
* '<* " '* ^
-> *> & (.
& r-irrS / ) t , j r < t* <
* , t . tc/<k,<K%
*ri

U< >, <*.

IM-.4 j /v-' / </*j <;

Ef,rf

* + * .

A'f'/* &**+& /

60. Izjava upnika Josipa Selaka

o pokrtavanju Srba.

H B j

n * :
* 0 nornHcatiCT hb c a A O )a * 6 B g ,fo jK ssjB n B e h :

~to*pih AaTO,po5)K y jlotfu,tjBuy 1901 roa.tSso j kro impox h* y*$K

y C9 x j Tp*0*HHHH,cpea P p * u ;q a ,c8 e a o 1943 v o a .x (m * 30 AOiafta h* fly*HoeT y
H *M C6B0 ACMJUteBaU.
3 * p3K0 c a o r * (3* bw im i y IjmMOtsHiiun.HCTorai nostuKO * * o *xTHBHor o p -

r*H***top* yeTW!Kor okcot* h kso t s <bb spono j t*8H* h* chm *

ba o v h h o

y 0-

*oa*KH cpncEHM c 0 bkma, taxo x j o flon*3HO y cpncK KyT.8 h oaTratao c!a>m.:n j y 8 *

o<J)pou,nje p y ta ,T e j o K o r a co4py iij> Jsp ?ao. ihko kcto nof!aro m u 30 a* 3* y
j o ^ HPj c p n c t o j Kytm Bpcaio npeTpec h o n * a t a o fjOOO K ya ,oA H en oaim ior a a o -

Do aosacKV y Aow<uwBat, 19-13 ro/i.oHauo ra aa jo ohot hsct* bho ca op~

P*hb ob* ii ycT*ma aajeaHO ca iltHMan.o AnhnheM mo casa Ao.vateKia,HCTn cv Ha.TH
nofl K0M*HflQ 700 yCT*Ba.3HaH0 js to aa 30 Bpbno Tepop H&a iivKC yo><o*ihoM mb
Aow&t8Bua,xojH je no aoronoM Hapehes n ymefj oa c?mxe yc?8fifa.
to cmo r* khhho c/r.vifianH kpah je Kaoeonsao ycT*-caa fla 03 xcca yjy
*o*8e h fl Kfly y napTHsaHcita cor.a y Caa0HnJh y fcafiHHv rpofljr a vohjajy nfiprn
BuncKe nopoflHue h n*ewa'iy * hxo8 kvmc.
BHfliifl cmo x to Kafl* cy ce jqiTase pcat;wh hs ax;<.e u a ropa.! ootatn u n o cB K te .T Hcre KnaAH Kafl* 30 n <aw linaoHh AHTO,cea:?eHHH,!iocHO oa tcbs
iie c o n c a o j o j K.yhK,* K o je 30 c-h.to or.aanKaiio o a napmHf*.0HCKHx a o . o j m p .
r.cTK iiat i e noH*T ,tafla j e Hnao y a x y n jy a cpncKO c o flo opuHvtK m e
30 H ? e aK im je f lc te p a o h ko.ikm* caM.-jyK aaeaflH h flp y rx cTBapH ,* caw -e rg.eA 8*flo y cT *ise Ha t o c e n o h r s>erofi-.-< nap oh efcj 3*r.jwJHa j e Kyl)a b a ie MHTpon h * h HftKor* Pov iha BTmia h BppHMKa.

,
3 h*mo fla je kcth ynecTBOBo y yC*cTy 18 yflK,KO.|H cy flOTepaHn vta upnj* k noy<)Hj*HH na CaE y cenv Baa'.My.
Mcth K*CHb Ahto j e jeflM o npHJiHKOi* c j e o y koo# c* jjhkobuom Ahtom
MpKOHheM,Taflau aairoBjefljm Kc ycTaj!!Ke 0 ojH 8,K n o ia o v lia x a u .y nyTy :*. laoaui
c y cyc?H rK abh jo aeiie je flK o ra K/viKapua.Ko.ie c y p a a n m O a . noojom y co.iy Tum** k h oaiuum n ofl fla y C a B y ,je r j e to oi:ao y ommcko w<Sa.

Pope HAeefleHK ct* xho jc roBopno y ujhcbh ycT*ja*j<a k Kapofly KyjTB no* e 8 M BOtHTe CB8 Ofl pafl*".OH CB0 ItTO 0 HapeflHO ?0 J8 C8 H H3Bp<I*BaflO no M r o s o Hap*l)e,y,TAKO j e HApeflHO fla c e yOHj h *0 3 wy* 4yxa,J>vpK0BHh ukh j e
**op eT iio cJuehHM je to tv u c HecKKjen hkkok pohK aa c y r * yCn$e y c t * o e ,H e r o napT*
aaaH .aaan e h y cb k b c y Kyh?f nodHTH".

Hctora 8K*wo a * j Ofl npBor* fl*H aafl* cy ce noiaHflH ycTajqt,fla ja

*^on ofl ?fl* weryo cbobo nT ' k fla je T**ot)e oa ?or* peueH* cTaaKO hccho opyMcth j e oflHo flo a * fle r flan * nponac?H y c ? * a * fiop<5y c a n*p?na*Hii><a,a

cy
Haitn.fR y CBaj tpaj
?
Rfla
o0HKj.Ofl Tor* BpeiojH* * *er*

kc k j ce aajeflHO
khbt* KenyjeMO.

ohk

23.X. 1945 rofl.

ca wtn* noByxao y npa*ny

H * j * B M Jt J

J flOMHMBjgr.

61. Izjava o delatnosti upnika

Klaria iz Domaljevca na
pokrtavanju srpskog
ivlja.

Lr

iz j * h

;
ii* '1904 floi. la"lw hral
ireae jrednj *ltDle,oltdi

k i n l .I l.M

Jl*
*r
./h
odT*a:

f:oln* kw?i

i* l T r * * n jp ft to lj' ti * 1*

ina prolj ijw -

r......
U .................
i u h . ...
- .......... .
5 n _ ? s i M u-wfHV wc* ,< do**ku k<.........
j a r l d i o k o lo r u tta te la k o>J
j*A JJ*
* ll ii ll eu pr**
nreaa
* l f ir o k u li
:
i < t n kattnn
MU t
,. .. .
_____ i . 3 ? .'

j g5
*' d a j a jl *Jjr3 a

iK!S4,iiSH

can s

M o l j sdj *u i* lS u | R

?itioia.Stipo*3Si"fl*Itau*Juri*
f*
M ll a* di
ta lk l* krrniotB* t iru FiUjiotieec
Mki* i^Mti*.u Becje-Luci,

62. Izjava Jova Vukobrata,

. koji je preiveo pokolj
Drakuliu.

*3 5 2 S ~ *

m m t*

Jota Vukobrud /

HKE

- I o l jvotplr,I joje 6 fcoi aJetN 1 3 d j*a o povodo* JMnilnoK

pr*.r<5t * n j i nr.
Brb c *rp i:o -p rT 0 8 lvno n riaolctD lldkflP
v^eroljK>vjfc,od r.tr*n e o n d n jih u c?*K ib v l * * t i ,k o j e au b l l e pod J l 3 W
u t i c i j e a l':U etlokQ g k lo r .s l i j e d o l i i t J v u j
Outtiih po o -t u p i c l j i r.* doB orin* od *tr J 3 njoBdklb okupto-T ,do~
jo i o v l s t u s t iik lt la'V O locl.Tim BOBeutoo d o l * i o n e*p *an o vvpm
n orb ur> H rv sto K o J.lco j progone t * j ktlvulJe J poalo Jodn d l o kriiS>
li k o g k l e r .
<
U to v r i j e a # p o e in j od 8T r t Jodno d i j * l k*tolidkO B k l e r * , jw
dir*ktlT**, vldcA is r a .J tk * l>ropB*dd. 3* Xxma.\.u rdi profc*-. .vargn,
.iu ua u procivaoa o a e ruf prr.t*sti od Srb*,fclt do rwpo1:Jor*ii 1 uoUtxu
U tu rrhu dolnl u * ie o*lo * 1db1 **1 UBt|Xi pukovnlk fr * t* r W
Petr BerkoTid.kaJl vrfil okup* e ondinJl *J*sniJ tupnikon Artolo*
ip o * p rlp re a e 1 t e r o r r d i p re k r 4 t v * j* .T * Jto Jo u n * e lju 6 novnnbr*
1 9 % l,d o *lo Jo do tog l Jcrd iJS k o c e r e a o a l J * l * ,k o J i j * i t r r S i o lte n o
r r t r 1 u s ta k i pukovoik D r.B o rk o v i P e c r n* * * i t n c l j u lupnlk* 4 t * l t
Jc*X v a .G tlo 9 t o a sex-e a o n lJ* 2 u p rl*u *tv o T *o J i UBt*ki iup*n H efo r.
Or' *to J u i* J T u Je a o t t o d* b l r r i j e t l i l l tlo e in k u r b o tu
jedbo,"* d i j s l k i t o l i k o * k l * r .

J 0 t M l li
63. Izjava iz Dalja o
prisilnom
pokrtavanju od
strane svetenika
Astaloa i Berkovia.

64. Pokatoliavanje u
Bosanskoj Dubici
1941. godine.
65. Berkovi i Astalo pokrtavaju na silu doveden narod.

Javni tuilac: Sluajte, optueni Martiriiu, moe li

se u naoj Republici uope zamisliti, da bi nae narodne
vlasti i pomislile na to da sile biskupe da sazovu kont'erenciju i dadu izjavu koju nee?
Optueni Martini: Prema dosadanjem, koliko sam
vidio ne.
Javni tuilac: Sto znai to, da li je to sloboda vjere,
vj eroispovij edanj a, savjesti i crtkve?
Optueni Martini: Nema nikakve prisile na biskupe j sveenike da rade neto to nee.
Javni tuilac: Protiv svoje savjesti?
Optueni Martini: Protiv svoje savjesti.
Javni tuilac: Protiv vjerskog uvjerenja?
Optueni Martini: Da, protiv vjerskog uvjerenje.
Javni tuilac: Protiv naela crkve i uenja Kristovog?
Optueni Martini: Jest, nema nikakve prisile sa
strane narodne vlasti.
Javni tuilac: A da li je bilo prisile na crkvu za
vrijeme NDH?

Optueni Martini: Bila je prisila sa strane ustake

vlasti da crkva radi iste politike stvari. (Dugotrajni
pljesak).
Javni tuilac: Optueni Martiniu, ja Vas, prema
tome, molim da kaete zato je optueni Stepinac organizirao biskupsku konferenciju?
Optueni Martini: Jer je htio da spasava NDH.
(Buran pljesak u dvorani).
Javni tuilac: Sada se stvar dalje razvija. Tu imamo
etiri varijante poslanice, koju je skicirao Ivo Bogdan,
a skicirali su je i razni drugi. Kada se proita Stepineva
poslanica, vidimo kako je on majstor. Oni su vrlo prespretni, ak i Ivo Bogdan, ali on je majstor. Ono to su
Bogdan i Paveli htjeli nespretno maskirati, to on, vir353

tuoznou prikrivaa ustakih zloina, u ruho sakralnih

misli zavija.
Predajem sudu ove tekstove. (Sudu se predaju dokumenti.)
S ruge strane ostvaruje se taj zamiljeni plan i tehniki. Ovdje je Mandievom rukom napisano, da je pukovttiika Jucu Rukavinu otpustio 17. oujka da dovede
biskupa Srebmia iz Krka i dr Buria iz Senja.
Tu su, zatim, originali dostavnice 5 radiograma. Ministarstvo unutranjih poslova, glavno ravnateljstvo za
javni red i sigurnost alje te radio-brzojavke 17. III
1945. u 13 sati. Salje te brzojavke na sve strane, tim
biskupima, koji imaju da dou. I tako je tu brzojavku
primio i G ari. . . Ovo je originalna brzojaVka. Njen tekst
je jedinstvein, a glasi:
Preuzvieni gospodine, (i ovdje se samo umetne ime)
umoljavate se da odmah krenete zrakoplovom u Zagreb
radi rjeavanja vanih sveenikih pitanja u dravi.
D. broj R VIII 45. Mandi, predsjednik vlade.
Tu je, takoer, i dopis dr Srebrniu, biskupu krkom,
u kojem Mandi poruuje ovome da doe, i da bi volio da
osobno doe, a pitanja ureenja Vaeg putovanja i s tim
u vezi preuzeo je ustaki pukovnik Juco Rukavina, koji
e Vas dovesti u Zagreb. Primite ovom prilikom izraze
mojega potovanja. Tako je ta brzojavka bila upuena
i Rianoviu, K. Misilu, Baiu, Gariu i ariu.
Molim, to kae optueni Stepinac na ovo?
Optueni: Nita ne kaem.
(Javni tuilac je traio od optuenog Stepinca da
dade odgovor na pitanje: da li je dobio od biskupa Srebrenia i Buria pismo u vezi sa isazivanjem konferencije,
na ta optueni nije odgovorio.)
Javni tuilac: To pismo naroito je interesantno zbog
toga to, poslano svom nadbiskupu, zavrava u ustakoj
354

arhivi, te na izvjestan nain predstavlja denuncijaciju tih

biskupa, jer optueni Stepinac, im je dobio to pismo,
pohitao je da kae: Ovi nee da idu na konferenciju.
Proitau to pismo:
Poglavnom upanstvu, ministru pravosua, na. ruke
g. Mandiu. U prilogu dostavljam ovjerovljeni prijepis
pisma biskupa Srebrnia i Buria, znanja radi na dalju
upotrebu. Predmet je tajne naravi.
Mandi, kako je bio istar ovjek, zaboravio je vratiti Stepincu original, koji je tako sluajno ostao u spisku.
Ta pisma glase ovako:
Preuzvieni gospodine nadbiskupe. Primio sam pismo od potovanog predsjednika hrvatske dravne vlade, dra Nikole Mandia, s pozivom da doem u Zagreb
na konferenciju. Foziv nisam mogao prihvatiti radi mnogih vanih razloga, koje sam mu u odgovoru naveo. Budite ljubazni i zamolite ga da vam odgovor dade proitati. Kod nas su prilike vrlo ozbiljne i teke zbog gladi,
zbog ugnjetavanja sa strane pojedinih vojnika njemake
i ustake vojske, ali najgore jo nismo proli. Bombardiranje na dnevnom je redu, pa su zbog toga velike
tete u Bakoj, Vrbniku, Krku itd. Ali vrsto uz Boga
naprijed! Toplo vas pozdravlja u Kristu odani Josip Srebrni v.r. Biskup.
Na istom listu papira, na kojem je pisao Srebmi,
pridruio se i Buri:
Preuzvieni, pridruujem se redcima krkog biskupa i molim te da mi javi svoje miljenje o tome pozivu.
Rado bih doao da se vidimo i porazgovaramo. Moda bude prigode iza Uskrsa. elim ti sretne uskrsne blagdane. Toplo se preporuam u molitvi, tvoj u Kristu odani
Viktor.
Original pisma koje pie biskup Srebmi:
Gospodinu dr. Nikoli Mandiu, predsjedniku Hrvat355

ske dravne vlade u Zagrebu. Pie dr. Srebmi Josip,

biskup s Krka. Primio sam vae cijenjeno pismo i toplo
vam na njemu zahvaljujem. Kazali su mi da su na dnevnom reu po svoj prilici vana politika pitanja. To mi
je potvrdio i pukovnik Kukavina, s kojim sam se prole
noi nakon vonje s Krka na Rijeku, u palai hrvatskog konzulata sastao. Moj poloaj kao biskupa u Krku
meni ne dozvoljava da uestvujem kod politike konferencije. Krk pripada jo uvijek rijekoj prefekturi,
dakle Italiji, kojoj je bio 18. V 1941. predan. Ne nalazi se,
akle na teritoriju NDH, te bi bilo zbog toga vrlo neoportuno da kao biskup iz strane drave sudjelujem na
politikoj konferenciji u Zagrebu. Zatim treba raounati s politikim mentalitetom naroda na Krku, u Istri,
te Hrvatskom Primorju uope. On, dodue, nikako ne
eli da bude pod Italijom. On govori takoe hrvatski,
ali nije orijentiran prema NDH; premda ima inae biskup sve simpatije za NDH, ipak u javnosti ne moe
nastupiti protiv naroda u stvarima, u kojima mu crkva
puta slobodu, ako te stvari nisu uperene protiv katolike vjere. Evo drugog razloga zato ne mogu doi na
konferenciju. . .
. . . Doli su ustae na otok Krk. Oni bi predstavljali hrvatsku vojsku i NDH. Posvuda se rairila vijest da
ih je pozvao biskup na Krku. Dakako, to ne odgovara
istini, jer on u vojnika pitanja ne ulazi. Meutim, razni
ustae uskrvljuju ise u raznim selima bezdunim pljakanjem, oduzimajui ljudima zlatninu, satove, novac (ak
do 30.000 lira), ulje itd. Vijesti o tome posvuda su se
proirile. Velika je to teta za dobro ime ustaa. Ali i
time postalo je biskupu u Krku nemogue da ide u Zagreb, jer bi se izloio prigovoru da je na strani onih
koji pljakaju . ..
356

 Dakle, biskup pie o sebi u treem licu. On je

svjestan zato se saziva konferencija i on veli: iako sam
ja za NDH, ne bih se izlagao prigovorima da sam za
one koji pljakaju.
Dalje veli biskup: Narod ne voli Nijemce radi njihova nasilja i pljakanja. NDH povezana je s njemakom
dravom na ivot i smrt, kako se to esto u javnosti
italo. Netom bi narod svoga biskupa vidio u vanim
politikim stvarima u drutvu vodeih politiara u Zagrebu, nastao bi neizbjeivo drugi prigovor da je biskup
prijatelj Nijemaca, onih faktora koji narod tjeraju u
oaj. Ima i drugih vrlo vanih razloga zbog kojih ne
mogu u Zagreb: narod se nalazi u velikoj bijedi, glad
hara po Krku, inovnici trae travu po polju da je uivaju bez zaina, te si time utaaju glad. U Aleksandrovu
poludio je mlad student prava, jer nije imao hrane, pa
je htio u luilu preplivati more do samostana na Kopljunu i utopio se usred puta. Narod se ugnjetava, jer
mu oduzimaju Nijemci redom sve radne snage.
I Vi to blagosiljate, i aljete blagoslove narodu
koji je otjeran na rad u Njemaku! (Javni tuilac ita
dalje):
Na Krku ne postoji civilna uprava, opine nemaju
opinskih predstavnika osim na Krku u Dubanici, pak
eto zbog toga narod se obraa dnevno u velikom broju
na biskupa u Krku da ga pomogne, savjetuje, utjei.
U ovakovim prilikama upravo je nemogue da narod
ostane bez svoga duhovnog pastira sam kod kue. Upravo sam doznao da se ine velike potekoe radi aprovizaciie. . . Evo, gospodine predsjednie, brojnih razloga
da ne mogu u Zagreb. elim vam kod vijeanja i rjeavanja veiikih politikih pitanja koja ete postaviti na
dnevni red, sve obilje bojeg blagoslova, te ostajem, uz
357

izraz olinog tovanja u Kristu, odani Josip dr. Srebrni, biskup na Krku.
Ustae kolju, ustae pljakaju. Nijemci kolju, Nijemci pljakaju, a ipak, i pored toga, predsjedniku vlade r Mandiu biskup Srebrni na zavretku kae : da
mu eli kod tog vijeanja sve obilje bojeg blagoslova,
da ga odlino potuje i pozdravlja u K ristu. . . Molim
da se optuenom predoi to pismo.

Optueni: Ne interesuje me. (Pismo mu se predoava i on baca letimian pogled na njega).

Javni tuilac: Evo sada pisma biskupa dr Viktora
Buria iz Kraljevice, takoer vlastorulno potpisanog. To
pismo glasi:
Gospodine predsjednie, vrlo sam zahvalan za vrlo
cijenjeno pismo kojim ste me pozvali na vano vijeanje
u Zagreb. Kado bih se odazvao vaem pozivu, kad ne
bih bio zaprijeen osjetljivim zdravljem, koje mi je uslijed nedavno preboljene gripe jo uvijek slabo. K tome
me vee veliki tjean i posveta svetog ulja, koju moram
obaviti na veliki etvrtak. Putovanje u Zagreb zadralo
bi me preko Uskrsa u Zagrebu, tako da ne bih mogao
ovoj dunosti udovoljiti. Imam, naime, toliko posla u
Zagrebu, gdje me ve rnije bilo dugo vremena, da ne bih
mogao pravodobno krenuti kui. Zato vas toplo molim
da biste ovo vijeanje ogodili iza Uskrsa kad e biti
mogue i drugim biskupima da d o u . ..
Tu se biskup Buri izmotava. S jedne strane kae: odredite vijeanje poslije Uskrsa, a zna vrlo dobro
da je ono hitno i da se nee odgoditi; a s druge strane
pie Stepincu: javi ti meni ta se tamo dogaa i ta
ustae spremaju. (Nastavlja da ita):
Pukovnik Juco Rukavina izjavljuje da nema ni govora o kakvoj bolesti, da je dr. Buri potpuno zdrav,
358

to se je gospodin Juco Rukavina osobno osvjedoio, jer

je s biskupom etao po cijelom mjestu u selu Smriki Zagreb 24. III 1945. godine. Potpis Juco Rukavina.
Ovo pismo donio je Juco Rukavina kada je doao
odozdo i metnuo je na njega svoj potpis s biljekom:
predao u 11,15 sati 23. III 1945. Na dan 24. III 1945.
orava se biskupska konferencija i izdaje poslanica, a
njezin. koncept bio je unaprijed stvoren, i prema tome,
bilo je lako 24. III izai s poslanicom i istog dana, po
naroitim kuririma, poslati je u Njemaku, Vatikan, London 3 Ameriku.
Molim da se i ovaj dokumenat predoi optuenome Stepincu.
Optuzeni: (Razgleda dokumenat, ne odgovara nita,
ali mae potvrdno glavom).
Javni tuilac: Poslanica je djelo ustakog predsjednika vlade Mandia, ustakog pukovnika i poznatog koIjaa Juee Rukavine i optuenog Stepinca, koji ju je izdao pod iirmom poslovnog odbora i koji je predsjedavao
biskupskoj konferenciji na Kaptolu 24. III 1945. godine.
Tu poslanicu potpisuju za poslovni odbor dr Stepinac,
dr Sari, fra Jozo Gari, dr Akamovi i dr imrak. Tu
smo vidjeli ove koncepte, ideje, nain razlaganja i politiku svrhu. Sve je to apsolutno identino s ovim to je
optueni Stepinac zavio u sakralno ruho i razne vjerske
izraze. jer to nije mogao dobro da napravi Ivo Bogdan.
U ovoj poslanici se tvrdi da je hrvatski narod plebiscitarno odbio materijalistiki komunizam, koji je poeo u hrvatskoj domovini istrebljivati sveenstvo i najbolje vjernike po jednom svjesnom programu. Dakle,
uprkos 2 nanju da su tu umijeani ustae, da su umijeani
Nijemci, da su umijeani etnici, u poslanicu ulazi, svjesno se okrivljuje materijalistiki komunizam, a to su
partizani, to je Narodnooslobodilaka vojsk a.. . Dakle,
359

oni bi htjeli da kau da komunisti ubijaju, i na njib

svaljuju sve optube, uprkos svjesnom znanju da zloinstva ne vre komunisti i Narodnooslobodilaka vojska.
Dalje se u ovoj poslanici kae: ubijaju se sveenici,
ubija se inteligencija, ubija se narod koji hoe svoju
suverenu dravu, koji hoe NDH, koji hoe Pavelia.
Ako to narod hoe, onda je on plebiscitamo za to.
Na zavretku, misli se rei: nema nama biskupima
nitko nita prigovoriti, ako smo mi za Pavelia mi
idemo za narodom, a narod hoe NDH i Pavelia(!)
Narodnooslobodilaku vojsku, partizane, komuniste
svim moguim kievetama i frazama oni napadaju i kau
da ovi ubijaju intelektualce, ubijaju sveenike, pale ku e . . . I sada s tom poslanicom izlaze biskupi pred itav
svijet, apeliraju na kulturni svijet, apeliraju na saveznike, kako bi oni povjerovali Gobbelsovim laima, ustakim laima, i onda neka interveniraju, da hrvatski narod,
toboe, spasu iz pokolja u koji su ga bacili partizani. Dakle, teka publikacija, teke lai, u jednom tekom kriminalnom djelu iskoriavanja, zloupotrebljavanja crkve
i crkvenog foruma na elu s optuenim Stepincem i onima
koji su potpisali poslanicu.
Ovo je sve iz originalnih ustakih dokumenata, koje
smo pronali u dvoru optuenog nadbiskupa Stepinca.
to kaete na to, optueni Stepinac?
Optueni: Na sve ostajem sasvim miran.
Javni tuilae: Na sve ove originalne dokumente, na
sav kriminal koji ste rairili ponovo, savreno ostajete
mimi!
Optueni: (uti).

360

NADBISKUP I SVEDOCI

STEPINEVA ODBRANA. Poto je zavreno sasluanje

o.ptuenog Stepdnca i poto su advokati odbrane postavila svoja pitanja, predsednik suda je upozorio Stepinca
da ima zakonsbo pravo na zakljunu re.
Ako je Stepincu za sve vretme sasluanja savjest bila
mirna->v ako se sve vreme nije kanio braniti, onda je
vreme u zavrnoj rei maksimalno iskoristio.
lako je odbranu zapoeo sa: Na sve optube koje
su ovdje protiv mene izreene odgovaram da mi je savjest ista i pripravan sam za svoje uvjerenje i umrijeti,
ipak' se silno trudio da svoju odgovornost ublai to je
mogue vie, ili pak da je sa sebe prebaci na druge.
Stepinac u svojoj odbrani ne moe da opovrgne ni
jedno jedino delo koje mu se pripisuje prvom takom
optunice, ali u isto vreme smatra da se njegovo delovanje rai u jednom trenutku nije kosilo s njegovim ljudskim, raacionalnim i verskim to obavezama, to oseanjima. Gra se neprestano trudi da svojim delima da i drugi
smisao i drugo znaenje, tvrdei da to to je bio pozivan
i to je odlazio na razliite sveanosti i poklonjenja tp
ustakim, to nemakim prestavnicima, ne znai da je i
ideoioki stajao uz ili .iza njih.
Stepinac se u zakljunoj rei nije dotakao kako je
to konstatovao predsednik Sudskog vea nijedne bitne take optunice. Nije, na primer, odgovorao zato je
katolika tampa u NDH za etiri godine okupacije si363

stematski pisala na liniji najoiglednijeg izajstva, zato

je harangirala protiv srpskog i jevrejskog ivlja.
Branei se od dela optube koji ga tereti zbog prihvatanja vojnog vikarijata, Stepinac se pravda da ga je na tu
dunost imenovao Sveti otac, i da je nadzor nad vojnim
sveenicima vrio samo koliko je to bilo neophodno.
Pitanje kriara Stepinac je potpuno zaobiao, iako je
rasprava dokazala da su ba kriari bili intelektualni generaltab ustakih koljaa i plaene sluge nemako-talijanske okupacije kako je to okarakterisao predsednik
Suda. Stepinac se nije dotakao ni svoga odnosa s Niedzdelskym, najekstremnijim ustaom i izajnikom, koji je
bio predsednik krlara.
to se tie nasilnog pokrtavanja prevoenja ijudi
s pravoslavne u katoliku veru, Stepinac uverava Sud da
je i sam protiv svakog nasilja. Jo 17. novembra 1941. godine katoliki episkopat je izao okrunicu kojom se precizira stav katolike crkve o prelasku s jedne na drugu
veru, odnosno na katoliku. Po okrunici, to je stvar
unutranjeg uverenja i slobodne volje, i nikako drugaije
to pitanje nije moglo ni smelo da se rei.
U zavrnoj rei, Stepdnac se uopte nije osvmuo na
injenicu da je u vreme propadanja NDH drao najvatrenije govore i pisao poslanioe u odbranu te krvave
kvislinke tvorevine. Zaobiao je svoje veze sa pijunkom
Sofijanec i agentom Gestapoa Hegerom; zaoibiao je pisma zloinca Mokova, posetu zloinca Lisaka, takoe teroristiki rad svog tajnika alia, podravanje kriarsko-teroristikih organizacija, posetu izdajici Maeku koja
je usledila u dogovoru s Paveliem.
Takoe nije spomenuo ni biskupsku konferenciju iz
prolea 1945. godine nije se osvrnuo na injenicu da
su sazivai te biskupske konferencije, u stvari, bili usta364

e. i da je primio od njih za zasluge sumu od

100.000.000 kuna.
Dakle, od mnogobrojnih dokaza koji su prezentirani
pred Sudom, Stepinac je malo koji uopte i pokuao da
pobije, da ga opovrgne kakvim kontraangumentom, ali je
zato tvrdio da izvetaj papi Piju XII od 18. maja 1943. goiine, koji je pronaen u arhivu ustakog ministarstva
vanjskih poslova, nije napisao. To je pismo u kojem se, izmeu ostalog, govori o rezultatima i uzrocima pokrtavanja. No, njegovu tvrdnju opovrgava injenica da se u
Vatifcanu nalazi nekoliko napisanih stranica koje nose
datum 18. maj 1943. godine, ijd sadraj samo delimino
odgovara onome to je iznio javni tuilac. Kao potvrda
dakle, s obzirom na izvor, sasvim dovoljno.
Ne dotiui se ostalih elemenata optube, koji su nepobitno dokazani, Stepinac je, na kraju, iskoristio priliku
da jo jednom ponovi optube iz pastinskog pisma od 20.
septembra 1945. godine. Radi boljeg uvida, evo skoro integralne odbrane optuenog Stepinca:
Na sve tube koje su ovdje protiv mene iznesene,
ogovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanirn braniti niti apelirati
protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i ponienje, nego jer
mi je savjest ista pripravan sam svaki as i umrijeti.
Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz optueni Stepinac. Ali nitko nije toliko naivan da ne bi znao, da iza
toga optuenoga Stepinca sjedi ovdje, na optuenikoj
kliupi, nadbiskup zagrebaki, hrvatski metropolita i predstavnik katolike crkve u Jugoslaviji. Sami ste toliko
apelirali na ovdje prisutni kler da kae, da je samo Stepinac kriv ovima i njihovu stavu naroda i klera. Obini
Stepinac ne moe imati taj utjecaj, nego samo nadbiskup
Stepinac. (...)
365

Upisuje mi se u krivnju prekrtavanje Srba. To je7

uope, nedspravan naziv, jer tko je jednom krten, ne treba ga vie prekrtavati, nego se radi o vjerskom prijelazu.
Ja o tom neu oipimije govoriti, nego velim, da mi je
savjest ista, a povijest e jednom rei o tom svoj su. injenica je da sam morao premjetati upnike jer im je
prijetila opasnost smrti od pravoslavnih, jer su ih htjeli
Srbi ubiti, zato to oteu s prijelazima. injenica je da
se u prolo, ratno vrijeme crkva morala provlaeiti; fcroz
potekoe kao zmija, a ilo se naruku srpskom narodu, s
nakanom da mu se pomogne, kako se dalo i moglo. ( ,..)
Kao teki zloin pripisuje mi se vojni vikarijat. Pitao
me je predsjednik Suda: nisam li smatrao izdaju Jugoslavije dok sam u toj stvari stupio u vezi sa Nezavisnom
Dravom Hrvatskom. Ja sam :bio vojni vikar i za, bive
Jugoslavije. Nastojao sam pitanje vojnog vikarijata urediti kroz ovih 8 9 godina. No, nije dolo do definitivnog
rjeenja. To je pitanje konano bilo ureeno u Jugoslaviji i konkordatom koji je stvoren tekom mukom,.sveano ratificiran u parlamentu, da onda propane na ulicama beogradskim.
Kad je rat JugoslavijaNjemaka bio pri kraju, morao sam pruiti duhovnu pomo i ostacima vojnika katolika bive Jugoslavije i novostvorene Nezavisne Drave
Hrvatske. Ako je, dakle, drava propala, a vojska ostala,
morali smo pogledati tu situaciju. (...)
Nisam bio persona grata ni Nijemaca ni ustaama.
Nisam bio ustaa, niti sam poloio njihovu zakletvu, kako
su uinili vai inovnici, koji su ovdje. Hrvatski se narod
plebiscitamo izjasnio za hrvatsku dravu, i ja bih bio
nitarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je
bio rob u bivoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije
dozvoljavalo da napreduju u vojsci ili da udu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili oene inovjerku. Tu je
366

faktina baza i pozadina mojih poslanica i propovijed i.(...)

Optuujete me kao neprijatelja dravne i narodne
vlade. Molim vas, kaite mi, koja je za mene vlast bila
1941. godine? Da 11 puista Simovi u Beogradu, ili izdajnika kako je vi zovete u Londonu, ild ona u Jeruzalemu, ili vaa u umi, ili ova u Zagrebu? Dapae, i
godine 1943. i 1944, da li vlaa u Londonu ili u umi? Vi
ste za mene vlast od 8. svibnja 1945. Zar sam mogao sluati vas u umi i ovdje njih u Zagrebu? Je li se uope
moe dva gospodara sluiti? To nije po katolikom moralu ni po meunarodnom ni po opeljudskom pravu. Nismo mogli ovdje vlast ignorirati; makar bila ustaka, ona
je bila ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. svibnja 1945!
(Tu mu upadne u rije presjednik Suda Vimpulek,
rekavi: Ona ne bismo smjeli, po tome, suditi ni Paveliu ni Lisaku),
Glede kakvih teroristikih mojih ina, nemate dokaza,
niti e vam itko vjerovati. Ako su Lisak, Lela Sofijanac i
drugi olazili k meni pod drugim imenom, ili ako sam
primio pisma, koja nisam znao ni proitati, ako je to krivnja, to su ljudi k meni dolazili primit u mirno osudu.
Ako sam sveeniku Mariou dao propusnicu, nita si
ne predbacujem, ista mi je savjest, jer mi nije bila nakana uiniti nita protiv poretka, i mirne due mogao bih
poi na drugi svijet s tom krivnjom. Hoete li mi to vjerovati ili ne, sporedno je. Optueni zagrebaki nadbiskup
zna za svoje uvjerenje ne samo trpjeti nego i umrijeti!(...)
A saa: u emu je itav spor, nae tekoe, i zato nije dolo do smirenja prilika?
Dravni tuilac je toliko puta ustvrdio da nigdje nema toliko slobodne savjesti kao ovdje, u ovoj dravi.
367

Slobodan sam navesti neke imjenice, iz kojih e se

vidjeti protivno. Pomovno tvrdim pred svima: 260 270
sveenika poubijano je od narodnog oslobodilakog pokreta. U nijednoj civiliziranoj dravi na svijetu ne bi toliki
sveenici bili tako kanjeni za te krivice, koje im imputirate. . .
Pomovo tvrdim: u nijedmoj drugoj civiliziranoj drav i ne bi se tako sudilo. Sveemik Povoljnjak ubijen je bez
suda, kao pseto na cesti. Isto i sa dkrivljemim asnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj dravi ne bi ih se
na smrt sudilo, nego najvie na zatvor. Vi ste uinili porgrjebu fatalnu, to ste pobili sveenike. Narod vam to
nee nikada zaboraviti.
Nae katolike kole, izgraene sa toliko rtava, oduzete su nam. Onemoguen je rad naih sj emenita. Da nisam dobio iz Amerike sedam vagona, uope se ne bi ove
godime bilo moglo poeti sa radom. A to su djeca sirornanog, seljakog naeg svijeta. Silom ste uzeli svu imovinu sjemenitima. Niste uinili nita manje nego li Gestapovci, koji su oduzeli sjemenitu posjed Mokrice. Nismo
proti agrarmoj reformi, ali se to moralo raditi u sporazumu sa Svetom stolicom.(...)
Nestalo je i nita ne radi Drutvo sv. Jeronima. To je
teki delikt prema narodu, ovako postupati s najveoom naom kulturnom institucijom.
Predbacili ste mi i Karitas. Ali velim ovdje:
taj je Karitas uinio goleme usluge naem narodu i vaoj deci
Onda, vjeronauna obuka. Postavili ste naelo: u viim razredima srednjih kola ne moe biti vjeronaune
obuke, a u niim po volji. Kako ste mogli maloj jeci,
koja jo nisu dorasla da se sama odluuju, dozvoliti da se
odluuju za vjeronauk, a viekolcima, koji ve imaju i
: 368

pravo glasa, ne oputate slabodno odluivanje u pogledu

vjeronauka u koli?
Nae katoliSke bolnice asnih sestara, koliko imaju
n ev olja!'
. ; Protiv volje ogromne veine naroda, uveli ste civilni
brak., Zato niste tu slobodu izrazili vie u mentalitetu naeg Harpda? U Americi je to pametnije: tko hoe civilno,
tko; hoe crkveno. Mi vam ne branim stanovitu kontrolu
nad brakom. Ali na narod vrlo boli kad mora najprije
ii na oblast, a onda na crikveno vjenanje. Da ste se na
nas obratili, dali bismo vam sugestije u spomenutom smislW.(. . :}; .
: Mi ovakvu slobodu smatramo iluzijom i mi neemo
biti bespravno roblje. Borit emo se svim zakonitim sredstvima za svoja prava i u ovoj dravi.
Bvo, da razumijete, zato smo se borili: jo jedno tri
do etiri primjera slobode.
U kolskim udbenicima tvrdite, protivno od svih dokaza, povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus
Krist je Bog! Za njega smo spremni umirati, a danas je
nauka to da on uope nije postojao! Kad bi se koji profesor usudio uiti protivno, mogao bi se sigurno nadati da
e izletjeti iz kole. Ja Vam kaem, gospodine dravni tuioe, da uz ovakve uvjete nije crkva slobodna, nego da
e za kratko vrijeme biti istrijebljena.
Krist je temelj kranstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe. Pitam ja vas, kako vi sebi zamiljate pravoslavlje bez Krista? To je jedan apsurd! Kako vi zamiIjate crkvu bez Krista? To je jedan apsurd!
Za. Majku Boju kae se u knjigama, da je bila bludnica. A znadete li, da je ona za pravoslavne i katolike
najsvetiji pojam?
Nareujete, to je slubena nauka, da je oovjek postao
od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude!
369

Ali otkuda dolazi netko da to oredi kao slubenu teoriju, koju anas ne ptiznaje nijedan uenjak svjetskogi glasa?
Po vaem shvaanju, materijalizam je jedini nauni
sistem, a to znai izbrisati Boga i kranstvo. Ako nema
nita osim materije, onda vam hvala na slobodi.(.; .)
Na ostale optube, kojima nas stavljate u re koljaa
i prijatelja terorista, velim, da nisu ni sva zlodjeia u bivoj Neavisnoj Dravi Hrvatskoj podnjena od domobrana
i ustaa. Nije za crkvu bilo lako broditi. Morala se probiti
kroz mnoge potekoe.
. ..
Neka se ne misli, da ja hou rat. Neka sadanja vlast
povede razgovore sa Svetom stolicom. Crkva ne pozna diktata, ali nije protiv potenih sporazuma. To se moe. Onda e biskupi znati to im je dunost, i nee se trebati
traiti sveenike, da ukazuju njihovu krivnju, kao to je
bilo ovdje.
Konano, da kaem par rijei i o komunistikoj partiji, stvarnom mojem optuitelju.
Ako se misli da smo mi zauzimali dosadanji stav radi materijalnih stvari, krivo je, jer mi smo ostali vrsti
evo i nakon to nas se osiromailo. Nismo protivni tome da
ranici dou do veih prava u tvornicama, jer je to tt duhu papinskih enciklika, niti to imamo protiv pravednih
reforma, ali neka nam dozvole pristae komunizma, ako
je slobodno propovijedati i iriti materijalizam, da bude i
nama pravo ispovijedati i propagirati naa naela. Katolici su za ta prava umirali i umirat e.
Ja zavrujem: Uz doibru volju se moe doi do sporazumijevanja, no inicijativa je na dananoj vlasti! Niti
ja niti episkopat nismo stranka za naelno sporazumijevanje, nego dravna vlast i Sveta stolica. A to se tie
mene i moga suenja, ja ne trebam milost, savjest mi je
mirna.
370

Kada je Stepinac zavrio sa oibranom, predsednik

Suskog vea Vimpulek ga je pitao:
A ta imate ogovoriti na konkretne toke optunice?
Stepinac: Nemam nita odgovoriti!
Javni tuilac: Znai, da su sve toke optunice dokazane.
SLAVKO KVATERNIK. Jedan od zanimljivijih svedoka
koji se pojavio na suenju Stepincu bio je vojskovoa
u takozvanoj NDH Slavko Kvaternik, ratni zloinac, koji
je 10. aprila 1941, u svojstvu Pavelievog predstavnika,
uz pomo nemaoke soldateske preuzeo vlast i proglasio
NDH. Od kraja 1942. godine, posle sukoba sa Paveliem, bio je u nekoj vrsti emigracije, u Semeringu, u
Austriji, sve do zavretka rata. U spasavanje NDH
Kvatemik se ukljuuje kao jedan od piona nemake pijunae. Jugoslaviji je izruen po osloboenju, od strane
saveznika. Na kasnijem suenju u Zagrebu osuen je na
smrt.
Evo dela njegovog svedoenja:

Predsjednik: Bili ste u emigraciji, neke vrste, na

Semeringu?

Kvaternik: Jest, u internaciji.

Predsjednik: Da li ste Vi u to vrijeme, dok ste se
nalazili u internaciji, primali inenjera Mariia?
Kvaternik: Jesam.
Predsjednik: Kakve poruke vam je onio Marii?
Kvaternik: Marii je doao prvi put koncem godine 1943. i to je bilo ba neposreno pred Boi. Doao
je i najprije mi je tumaio kako je on preduzeo jedno
putovanje po cijeloj zemlji koliko se sjeam, rekao
je da je bio u krievakoj upaniji u Zagrebu, u bjelovar371

skoj upaniji, i a je to putovanje trajalo vie tjedana te

da je na tom putovanju doao do uvjerenja, da je cijeli
naxx>d listom protiv Pavelievog reima. To bi bilo prvo
to je rekao. Dalje mi je rekao a njemaka vojska kao
takva krivi Kaschea i njegovu uu okolinu da ona mora
uzaludno radi Pavelia toliko gubiti i da su Nijemci i civilisti i vojska koja se ne kupi oko Kaschea na poslanstvu, za to da se reim Pavelia promijeni i da simpatiziraju s tim da ibi ola Seljaka stranka na vlast.
Predsjednik: Tko je provodio tu politiku?
Kvaternik: Odmah u rei, samo da ostanem u koncepciji. Moram se sjetiti. Da, dalje je napao Kaschea
i Mlaena Lorkovia da su oni ti koji podravaju reim
Pavelia. Tom zgodom je rekao da je Kasche korumpiran,
da prima mito, da prima darove i da e on to sve otkriti
i iznijeti.
<
Nadalje mi je rekao (saa e doi ono to ste me
pitali) da je Seljaka stranka sklona da ue u vladu. Moiim, to je bilo prvi puta, i tom zgodom je rekao: ali pod
tim uvjetima da se Paveli odstraini.
Predsjednik: Da li je Marii prethodno rekao da
ima neke informacije da HSS pristaje na to?
Kvaternik: Jest, on je rekao.
Predsjednik: Da li je bilo govora o stajalitu crkvenih organa na tom sastanku?
Kvaternik: On je rekao da je katolika crkva za to.
Predsjednik: Specijalno tko?
Kvaternik: Nadbiskup Stepinac.
Predsjednik: Stepinac?
Kvaternik: Jest.
Predsjednik: Da li je doao po drugi puta?
Kvaternik: Doao je u poetku godine 1944. i to 14
dana ili tri tjedna poslije toga otkako je prvi puta bio
ko mene. Pokazao mi je tri iskaznice od Nijemaca. To
372

su takozvane to se vidjelo tono kurinske iskazmce, koje se pojedinim ljudima daju, a koji imadu vaan
posao.

Predsjednik: Sto Vam je rekao po dolasku k Vama

na Semering, na stav Hrvatske seljake stranke?
Kvaternik: Odmah u pripovijedati. Onda mi ,je rekao ovako. Mi smo se sastali s inenjerom Koutiem u
Esplanadi, dolje u terapiji, i tamo je Kouti rekao da su
pripravni.
Predsjednik: Da li ste traili od njega neku garanciju da Stepinac dade svoju privolu?
Kvaternik: Pitao sam isamo kako se dri kler, kako
se dri crkva, i kako gledaju na cijelu stvar.
Predsjednik: Da li znate tko je bio Marii u to vrijeme, u ijoj je slubi stajao?
Kvaternik: Ne znam u ijoj je slubi bio, ali mi je
kazao da radi s Nijemcima.
Predsjednik: Da li je spomenuo s kim od Nijemaca
radi? Nije li spomenuo Abver?
Kvaternik: Jest.
Predsjednik: to je to Abver?
Kvatemik: To je bila kod njemakih vojnih mjesta
jedna ustanova, koja je sakupljala sve poatke o raspoloenju u zemlji.
Predsjednik: Da li ste uputili dalje Mariia?
Kvaternik: Jesam. Na to sam ja sastavio Marii me je zamolio da mu adem jedan list jedno pismo
na generala Lachusena, koga ja poznajem jo kao mladog asnika iz austrijske vojske. On je bio u odjeljenju
kod Hauptkvartira koje se bavi politikom. Pisao sam
mu da ja u tu cijelu stvar osobno ne ulazim. To je bila
prva toka i rei u razlog zato sam to uinio. Bio sam,
373

naime. upozoren da sve to se njemakim minista'rstvima tajno kae ili saopci u stvari Pavelia i Kaschea
imam dokaza za to da sve to bude javljeno Kascheu
ili aPveliu i da svaki onaj na koga nadou, nosi glavu
u torbi. Ja sam jo onda na to upozorio Mariia.

Predsjednik: Da li Vam je Marii kazao da je bio

kod amirala Kanarisa?
Kvaternik: Sada dolazi. Ja sam onda napisao taj list,
ali jer je Marii imao tako vane poruke od Seljake
stranke da bi se reim u Hrvatskoj mogao popraviti, i
ja sam mu dao taj popratni list da mu Nijemci izau u
susret. Zatim je Marii otiao u Be i iz Bea ili Berlina, ne znam tono, oleteo je avionom u Hauptkvartir i tamo bio primljen. To je bio admiral Kanaris. Taj
admiral zadrao je njegovom dozvolom taj list i rekao mu
je da mora o tom sastanku apsolutno utjeti, jer drugaije cijeli uspjeh dolazi u pitanje. Na to je doao jedan
drugi admiral ali to nee biti admiral nego po opisu
Mariia jedan visoki ovjek s bradicom to e biti
ef kabineta kod Fiirera. To je sve to mi je on priao o
svom posjetu u Hauptkvartiru Kazao mi je jo da
ima najbolje nade. To mi je priao kada je doao trei
puta na Semering. im je otiao, mislim par dana kasnije,
bio je u Zagrebu uhapen. To o Mariiu.
Predsjednik: Molim Vas, Vi ste iz referiranja Mariia mogli zakljuiti da o toj cijeloj kombinaciji za ruenje Pavelieve, a i uspostavu jedne druge vlade, da
o tom svemu znade i nadbiskup Stepinac?
Kvaternik: Ja sam bio uvjeren da znade, jer mi je
to priao jedanput, kada sam razgovarao s njime, major
Hoevar. Kazao je da je dr Torbar iz istoga sela iz kojega i nadbiskup. Torbar, Pernar i Kouti bili su tri
glavna.
374

P r e d s j e d n ik :

Da li ste obili o nadbiskupa takav

list?

Kpaternik: Kroz Mariia nita.

' Predsjednik: Nego, kroz Hoevara?
Kvaternik: List sam dobio, meutim ne u vezi s tim,
jer Hoevarova stvar i stvar Mariia su potpuno odijeljene. Niti sam ja Mariiu rekao a Hoevar dolazi k
meni, i obratno, niti sam kazao Hoevaru da Marii
dolazi k meni. On je dolazio k meni tri do etiri puta
i svaki put mi je priao o istanju u zemlji. Bio je veoma
zabrinut, izgleda da je bio jedan izmeu onih koji je
pogledao kakvo je stanje i koji je ibio u dobrim vezama
s Radievcm strankom.
Presjednik: Sto Vam je priao kad je dolazio na
Semering?
Kvaternik: Iznosio mi je kakova je situacija i da
Radieva istranka radi na tome.
Predsjednik: Na emu?
Kvaternik: Da se odbrani Paveli.
Predsjednik: Kako je bilo mogue to tada izvriti?
Kvaternik: Po mom uvjerenju, samo u savezu s Nijemcima molim, to je moje uvjerenje.
Predsjednik: Da li Vam je priao Hoevar a je
vostvo HSS-a sklono prihvatiti suradnju s Nijemcima
dok se makne Paveli?
Kvaternik: To je rekao Marii.
Predsjednik: Da li ste slali kakovu poruku po Hoevaru?
Kvaternik: Slao sam poruku, i to nadbiskupu Stepincu, gdje mu javljam o vijestima koje mi olaze iz
domovine.
Predsjednik: to je bio sadraj pisama nadbiskupu
Stepincu?
375

Kvaternik: Od nadbiskupa Stepinca list je bio ormalan, ali ja sam taj list drao za potvrdu da je uzeo
do znanja to sam mu poruio, i da je s tim sporazuman. Ja sam pisao dva lista nadbiskupu. Jedan list kada
sam otiao iz domovine, jer se nisam mogao s njim
oprostiti i on je odgovorio da mi eli sve dobro, a rugi
list mislim, preko Hoevara, gdje sam pisao da .se mora
poraditi da se zulum Pavelia dokona.
Predsjednik: Makar i uz suradnju s Nijemcima? Ja
bih jo jedno pitanje postavio. Vi ste 10. aprila 1941.
godine proglasili >->Nezavisnu Dravu Hrvatsku? a li
ste Vi 12. VI 1941. godine silili nadbiskupa da oe u
posjetu?
Kvaternik: Nisam.
Predsjednik: Da li ste silili Maeka da iza proglas?
Kvaternik: Nisam.
Predsjednik: Zato maekovci tvrde da jeste?
Kvaternik: Nisam niti rijeju, niti djelom, niti gestom.
Predsjednik: Da li Vam je Maekov proglas. koristio
u organizaciji drave?
Kvaternik: On je jako koristio.
Predsjednik: Molim druga javnog tuioca da postavi
kakvo pitanje, ako ima.
Javni tuilac: Ja Vas molim, Kvaternik, da kratko
opiete kako je olo do Maekove izjave?
Kvaternik: Ja sam doao u stan gospoina Maeka
bez oruja, a u mojoj pratnji bio je gospodin Weesenmayer, koga ja nisam zvao. Kada sam doao Maeku, bila
je tu cijela njegova oruana garda, konjanici. SjediTi su u
sobi on i Kouti. Ja sam rekao dr Maeku, jer on nije otcijepio od Simovieve vlade Hrvatsku, da u ja to uiniti danas na radiju, pa bi trebalo radi odravanja kontinuiteta volje naroda i legaliteta vodstva da on da jednu
slinu izjavu i to nasigurno, jer mi je stalo do toga da
376

bude odran red i mir, da to ne bue jean revolucionarni akt, nego jedan akt koji proizlazi iz volje naroda i
njegovih predstavnika. Gospodin Maek je na to, s malo
rijei razgovarao s ing. Kuutiem, kraj stola. Kouti
je sjeo na stolicu, a ja sam se okrenuo prema drugoj.
sobi, jer sam mislio da oni imaju neto da se dogovore r
nisam htio prislukivati. Maek je diktirao Koutiu i oni
su izraali meusobna miljenja. Ja se nisam paao u
to ni jednom rijei, i kad je bilo gotovo, Kouti je prepisao to na jednoj dugakoj cedulji i uruio mi je. Ja
sam proitao cedulju i u njoj je stajalo da se narod poziva a podri novo stanje, da odri re i mir i 'da p o dupre vlast. Ja sam se zahvalio i otiao direktno na radio s ceduljom. Na radiju sam najprije govorio ja, a stajao sam kad je iza mene spiker proitao izjavu Maekovu. Tako je bila cijela stvar.
Javni tuilac: Prema Vaoj izjavi, izgleda da ste Vi.
nabasali na Weesenmayera?
Kvaternik: Weesenmayer je meni predstavljen izmeu
27. i izmeu 5. Jo Maek nije stupio u Simovievu vladu.

Javni tuilac: Da li je Weesenmayer bio prije 27. oujka kod Maeka? Da li je bio kod Maeka prije toga
datuma?
Kvaternik: On je bio prije kod Maeka nego ko
mene, jer je bio potpuno informiran. On je znao vie
nego ja.
Javni tuilac: Sta ste iz toga zakljuili?
Kvaternik: Maek je jedini koji moe spasiti hrvatski narpd od unitenja i bilo bi poeljno da se mi Hrvati
obratimo da Maek ne ue u Simovievu vladu, negc
treba da otcijepi Hrvatsku.
Javni tuilac: Kad ste doli k Maeku, da li je Nijemac bio tamo?
377 "

Kvaternik: Jest, u jednoj sobi kraj nae.

Javni tuilac: Znai da su se njemaki agenti i pijuni jo prije propasti stare Jugoslavije vrzmali i konspirirali s Maeekom i s Vama. To je poznato da je Weesenmayer jedan od naroito vanih Hitlerovih agenata za
balkanske zemlje.
Sluajte, Kvaternik, u kakvim ste odnosima bili
za vrijeme Vaeg bavljenja u NDH, dok ste bili Paveliev vojskovoa, u kakvim ste onosima. . . jeste li se
sastali s optuenim Stepincem u to vrijeme?
Kvaternik: S nadbiskupom Stepincem sam se sastao
kad sam mu riapravio posjetu, oficijelnu, nakon proglaenja -NDH. Drugi put kad sam ga molio da dae
duobrinike za domobranstvo. Trei put sam se sastao
s nadbiskupom Stepincem u njegovu vrtu u vinogradu.
Javni tuilac: U vinogradu? Kako ste doli u vinograd s njim da li je to bila slubena posjeta?
Kvaternik: Ne, ja sam bio pozvan.
Javni tuilac: Pozvan kao gost?
Kvaternik: Kao gost.

VLADIMIR KOAK. Ovaj ratni zloinac i predratni lan

ustakog pokreta, takoe se pojavio u sudnici. Inae,
Koak je u NDH obavljao mnoge dunosti, od pomonika ustakog ministra za privredu do diplomate. Sueno mu je u Zagrebu 1947. godine, kad je osuen na
smrt. Ovo je deo njegovog svedoenja:

Predsjednik: Za vrijeme dok ste bili na visokim poloajima, naroito u poetku takozvane NDH, ta Vam
je poznato o stavu jednog dijela katolikog sveenstva,
s obzirom na dolazak ustaa kako je to primljeno u
sveenikim krugovima?
-378

Koak: Openito se moe rei da je ustaki reim

kao takav, sa strane jednog velikog dijela katolikog klera, a takoer sa strane samog vodstva klera, bio apsolutno pozitivno primljen.
Predsjednik: Da li Vam je to poznato o stavu takozvanih klerikalaca kriara prema dolasku ustaa na
vlast?
Koak: Ja nisam toliko orijentiran o samim kriarima, ali sam lino znao da izvjestan krug klerikalaca,
koji se okuplja oko Hrvatske smotre to su bili veinom profesori nadbiskupske gimnazije, oni su, koliko
sam vidio, bili dapae i ustaki organizirani, a poslije dolaska ustaa moglo bi se rei da su upravo navaljivali i
sami davati inicijativu i htjeli da ugrabe to vie poloaja i da dobiju pod svoju kontrolu izvjesne sektore
dravne uprave, i to prvenstveno propagandu, cjelokupno hovinarstvo i radio. Sve je to bilo u njihovim rukama,
a zatim i odgoj mladei. Ustaka mlade bila je uglavnom po klerikalnim elementima voena.
Predsjednik: K oji su to ljudi bili, hoete li nam imenovafi par imena?
Koak: Na elu propagande bio je prof. Ivan Orani, izvjesno vrijeme dr Vilko Rieger i konano Ivo Bogdan, koji je prije 1941. godine bio jedan od glavnih urednika Hrvatske strae. To su bili notorni klerikalci, za
koje se znalo da se u svojoj javnoj djelatnosti ravnaju
prvenstveno po instrukcijama koje obivaju sa strane
crkvenih krugova. Zatim su bili urednici oba zagrebaka dnevnika, kako Hrvatskog naroda tako i Nove
Hrvatske. Na elu ustake mlaei najprije je bio prof,
Orani, a zatim Niedzielsky. Prof. Ujevi bio je ef enciklopedije, prof. Tijam bio je proelnik odjela za visoko
kolstvo u ministarstvu prosvjete.
379

Predsjednik: Ka je nastupila prva jaa kriza tt redovima ustake vlasti, to jest u vremenu kapitulacije Italije, da li su kruile izvjesne vijesti o nekim politikim
promjenama u Hrvatskoj?
Koak: Jest. To je bilo nakon kapitulacije Italije i
time ne samo da je dola Osovina kao takva u izvjesnu
krizu, nego je u krizu doao i reim NDH, jer se padom
Mussolinija smatralo da je nestao glavni moralni Paveliev protektor i onda je ola izvjesna mjemaka inicijativa da bi se reim u NDH stavio na iru bazu.. Ofii
su upotrebili ba taj izraz na iru bazu. Ja sam u to
vrijeme bio poslanik u Buimpeti i djelomino sam uo
te stvari u Budimpeti iz izvjesnih njemakih krugova,
a djelomino i na povremenim boravcima u Zagrebu,
Predsjednik: Kakve su bile te kombinacije?
Koak: Bile su razne kombinacije. Najprije je. bila
jedna, koju je vodio tadanji ministar Lorkovi, koji je
vodio pregovore s ing. Koutiem o sastavu neke inovnike vlade. Meutim, Paveli postavlja Mandia za predsjednika vlade. Nakon toga dola je njemaka inicijativa
da bi se dolo do jedne ire baze i tu se spominjalo jedno regentsko vijee na elu s Hrvatskom seljakom strankom. U tome vijeu spominjao se nabiskup dr Stepinac
kao jedan lan, kao drugi lam dr Dafer Kulenovi ispred Muslimana, a trei lan, koliko se sjeam, niislim
da nije bio definitivno odreen. To je imao biti jean
kompromis izmeu ustaa i tadanjeg vodstva Hrvatske
seljake stranke to jest maekovaca pod blagoslovom Nijemaca i s njemakom inicijativom. (Smijeh u dvorani).
Predsjednik: Da li ste Vi ta uli o nekom ing. Mariiu?
Koak: Kad sam ja bio imenovan poslanikom u Berlinu, onda mi je tadanji ministar dr Lorkovi dao na
itanje spise o tome, koje sam ja dapae ponio sa sobom
380

u-:.ierlin. To su bile fotokopije izjava ing. Mariia,

koji je bio zatvoren u Zagrebu po Lorkoviu, a zato, ne
znam. Taj inenjer je navodno bio glavni agent Abvera,
njeniake vojne pijunae. To je iznosilo 50 60 pisanih
strana i znam da se uglavnom radilo o izvjesnom posredov&nju Mariia izmeu Slavka Kvaternika, nadbiskupa
Stepinca, dra Torbara i efova njemakog generaltaba i
amirala Kanarisa, efa njemake obavjetajne slube i
generalfeldmarala Keitela, koje je imalo takoer svrhu
promjenu reima u Hrvatskoj na takozvanoj iroj bazi,
i to je opet bila jedna njemaka kombinacija. (Buran
smijeh u dvorani).
Predsjednik: Nije li Vam poznat stav nadbiskupa
Stepinca prema tome?
; Koak: Koliko se sjeam toga Mariieva iskaza, ne
sjea'm se da bi nadbiskup Stepinac njemu namijenjene
uloge odbijao.
Predsjednik: Molim Vas, a inae, da li je bio poznat
stav nadbiskupa Stepinca, da li ste Vi kao poslanik u
Berlinu dobivali neke govore umnoene radi propagande?
Koak: Jest, to su bili, ja se tono ne mogu, to se
tie termina, sjetiti ali to je moglo biti koncem 1944, iii
poetkom 1945. godine. Dobio sam to je bio tzv. odjel
za Hrvatsku iz politikog odjeljenja ministarstva vanjskih poislova izvjesne podatke o tome to se dogaa u
Zagrebu i to se moglo iskoristiti za propagandu. Tu su
bili najvaniji izvaci sjeam se, iz govora nadbiskupa
mlaei sveuilitarcima, bile su i neke propovijedi, tono se ne sjeam koje, ali znam da je bilo pozitivnih izjava nadbiskupa Stepinca za NDH, s instrukcijom da
se to upotrebi u politiku propagandu u inozemstvu.
Predsjednik: Da li ste dobili zadnju poslanicu katolikog episkopata, tj. da li je ona isto tako stigla do Vas
u poslanstvo?
381

Koak: To je bila poslanica od oujka 1945. Tada

je to poslanstvo ono je ve u travnju 1945. godine selilo iz Berlina bilo u St. Gailenu u AustrijL To je bilo
zadnjih dana travnja, mislim 28. ili 29, kada je doao
savjetnik poslanstva Ivankovi iz Zagreba i donio <izvjestan broj primjeraka, s tim da se predaju diplomatskim
predstavnicima Svedske i Svicarske, kao i predstavnicima papinske nuncijature, i zamolio da bi ih dostavili
Anglo-Amerikancima, odnosno diplomatskim predstavnicima Engleske i Amerike. Ta poslanica, osim na njemakom, bila je jo na engleskom i francuskom jeziku.
Predsjednik: Da li ste Vi uli da se u NDH toj i
takvoj poslanici pridavala naroita politika vanost?
Koak: Jest, to je sam Ivankovi rekao. Ona je bila
smatrana upravo moe se rei, kao vitalna stvar, kao
jedna od najvanijih stvari u ono vrijeme, jer je uope
spasavala tzv .. . .
Predsjednik: NDH?
Koak: .. . NDH. Tako se govorilo nacionalnu Hrvatsku, nacionalne Hrvate.
Predsjednik: Da li ste uli pod kraj NDH, u. vezi
s tom poslanicom, o nekoj verziji, o nekoj vladi u kojoj
bi nadbiskup Stepinac uzeo uee?
Koak: uo sam da bi imala biti neka prelazna vlada, u kojoj bi imao biti predsjednik vlade dr Stepinac.
To mi je referirao i sam atae Vuievi, koji je dpao
ba tih dana (prvih dana svibnja) iz Zagreba.
Predsjednik: Jeste li Vi vani u emigraciji uli za pastirsko pismo od prole godine?
Koak: Jesam.
Predsjednik: Kako je to pismo na Vas djelovalo?
Koak: Kad sam itao pastirsko pismo, ono je na
mene tako djelovalo da sam uputio pismo predstavnicima
logora Englezima, molei ih da me se ne izrui,
382

Predsjednik: Kad ste Vi bili u Njemakoj kao poslanik, preko Vas su se vodili pregovori s njemakim.
vlastima u svrhu evakuacije puanstva.
Koak: Jest. Ti pregovori su svrili pozitivno, to su
bili pregovori izmeu ustaske vlade i vlade Reicha o
evakuaciji puanstva u Njemaku. Dolo je svega 1.000!
ljudi.
Predsjednik: Kakvo je bilo raspoloenje u krugovima vlade NDH s obzirom na katastrofu koja joj je
prijetila?
Koak: Za mene sasma nerazumljiv optimizam do
posljednjeg momenta. Mi nemamo vijesti ni kontakta,
koje sam s vlaom prije imao. To je bio takav optimizam
kojeg nikada nisam mogao razumjeti. U Austriji imao
sam dva puta prilike da razgovaram sa suprugom P a velia. I meni je bilo kao da ona dolazi s Mjeseca
takav optimizam! Ja sam je onda pitao:
Da li se zbilja nadate u njemako novo oruje?
Ne toliko u novo oruje, rekla je ona, ve da
imaju garanciju sa strane Vatikana i sa strane visokog;
katolikog klera da e se sve dobro svriti.
Predsjednik: Pomou koga?
Koak: Pa, svakako, pomou Anglo-Amerikanaca.
Predsjednik: Da vam postavim jo dva pitanja. Kako je djelovala na odranje ustaa, na njihovo samopouzdanje, samosvijest i snagu, injenica da je nadbiskup
Stepinac odmah u poetku NDH posjetio najprije Kvaternika, a onda Pavelia?
Koak: Znam dobro, to je dovelo do jedne jasno i
apsolutno osjetljive sigurnosti, jednog olakanja. Znam
samo to da su zbog toga svi bili radosno uzbueni, jer
su time osjeali svoje podizanje gleali su svoj poloaj sigurnim i uvrenim.
383;

Predsjednik: To bi se, dakie, trebalo protumaiti

kao pruanje jakog politikog potpornja ustakoj vlasti?
Koak: Nedvojbeno tako. Ne moe biti druge podrke.
Javni tuilac: Znate li Vi togod o posjeti nekih delegata Drae Mihailovia Paveliu i Stepincu u Zagrebu,
0 kombinaciji Rupnik Paveli u pitanju otpora u Sloveniji?
Koak: To znadem utoliko koliko mi je to pripovijedao Ivankovi. On mi je pripovijedao da postoji kontakt izmeu Pavelia, odnosno vlade NDH s jedne strane
1 nadbiskupskog dvora, odnosno nadbiskupa Stepinca s
druge strane. Rekao mi je tako kao neku vrstu instrukcije, da je sada nastojanje da se itava stvar pred Anglo-Amerikancima prikae kao graanski rat.
Javni tuilac: Sluajte, molim Vas, to mislite o tome zato se u sve to skupa umijeao optueni Stepinac?
Sto je njemu bilo stalo do tih vojnikih, politikih i raznih drugih kombinacija, politikih mistifikacija, demagogije, zavaravanja naroda, slube Nijemcima . . .
Koak: Ja mislim da su tu bili u pitanju izvjesni
interesi crkve, interesi klera, materijalni interesi i razna
materijalna preimustva, koja je kler uivao za vrijeme NDH.
Javni tuilac: Kakve su to bile privilegije?
Koak: Ja znam da je za NDH postojao niz tih darivanja crkvi. Dobivali su mngo toga. Ja znam da sam
vrlo esto kao ministar finansija dao svoj supotpis na
Pavelieve darovnice pojedinim redovima ili crkvenim i
katolikim institucijama. Zatim je kler dobio u svoje
ruke s.ve kolstvo, koliko su mogli uope dobiti. Dapae
su dobili kole za koje nisu imali nastavnikog kadra,
pa su ih se sami morali odrei. Bili su odobreni i posebni
sveeniki doplatci. . .
384

Javni tuilac: To znai da se visoki kler na elu

s. optuenim Stepincem duboko povezao u svim tim poslovima s Paveliem i ustaam?
Koak: To svakako.
Javni tuilac: A tko je kome sluio? Da li Paveli
sveenstvu i Stepincu, ili Stepinac i visoki kler Paveliu?
A kome su obojica sluili?
Koak: To je bila jedna interesantna zajednica.
Javni tuilac: A protiv koga?
Koak: Protiv narodnooslobodilakog pokreta, protiv
naroda.
Javni tuilac: A u ijoj slubi?
Koak: U slubi onog tko j e . . . to nije bilo postavljeno principijelno.
Javni tuilac: Vi, Paveli i svi skupa lijepo ste sluili Nijemcima i Talijanima.

MEHMED ALAJBEGOVI. Ratni zloinac, ministar spoljnih poslova u vladi -NDH^. U maju 1945. godine pobegao je iz zemlje. ali je uhvaen i izruen jugoslovenskim vlastima. Bio je svedok na suenju Stepincu. Kasnije je i njemu sueno i osuen je na smrt. O svojoj
saranji sa Stepincem rekao je:

Predsjednik: Hoete li nam kazati neto o memorandumu koji su ustae spremali u travnju 1945. godine
za saveznike. Sto Vam je poznato o historijatu tog memoranduma? Tko je sastavio taj memorandum?
Alajkegovi: Sastavljanje memoranduma povjereno
je dr Mandiu, bivem predsjedniku vlade, i Ivi Bogdanu, koji je bio glavni ravnatelj za promibu u NDH.
385

Predsjednik: Koja je bila svrha, o kojoj se razgovaralo u vladinim krugovima, toga memoranduma? Sto
se od njega oekivalo?
Alajbegovi: To proizlazi iz samog teksta memoranduma.
Predsjednik: To je bio apel na saveznike?
Alajbegovi: Da se odri NDH kao zasebna : dravna tvorevina.
Predsjednik: Na koji nain je taj memrandum otiao u inozemstvo?
Alajbegovi: Otpremu je preuzeo general Mokov. Kako je dalje otpremljen, pouzdano ne bih mogao rei.
Osim toga, ini mi se da je ministar Vrani odnio jedan
primjerak u inozemstvo.
Predsjednik: Sto znate o elegaciji biskupa Romana i Rupnika, koja je bila kod Pavelia i Stepinca?
Alajbegovi: Meni je poznato slijedee: da su,ti delegati oli sa zahtjevom na poglavnika dr Pavelia, da
se Slovencima, s obzirom da su kod njih slabe oruane
snage, uputi izvjesna vojnika pomo, da se sprijeimapredovanje trupa marala Tita od Rijeke prema Ljubljani. Oni su sa sobom donijeli proglas na narod, jer se
tamo formirala neka provizorna vlada. U tom proglasu
bila je stilizacija takva, kojom bi se mogle zadovoljiti
i nacionalne tenje i Srba i Hrvata i Slovenaca. . . Bilo
je u proglasu tako intonirano, da bi svaka nacionalnost
otprilike na podruju bive Jugoslavije, a i sadanje rave, mogla unutia nai interesa.
Predsjednik: Kakva je bila vojnika koncepcija?
Alajbegovi: Koliko je iz razgovora delegata i. Pavelia mer.i poznato, bila je da se zadri nadiranje trupa
marala Tita preina Sloveniji. Namjera je bila da se u
gornjem uglu Slovenije sauva otok koji bi bio nezaposjednut od odreda marala Tita.
386

Predsjednik: Molim Vas, kaa je bilo oevidno da

slom -NDH neposredno predstoji, kakve su se politike
kombinacije stvarale po Zagrebu? Da li je bilo kombinacija u lcojima je bio spomenut Maek i da li je bilo kombinacija u kojima je bio spomenut nadbiskup Stepinac?
Alajbegovi: Pripovijedalo se o tome.
Predsjednik: Kada je bilo jasno da se mora bjeati,
da li se kod vas u vladi povela rije o tome to e biti
s Maekom?
Alajbegovi: To je bio predmet meu inim i na jednici vlade, i tamo se razgovaralo o tome da li treba Maek ili ne. To pitanje potaknuli su bivi Maekovi Ijudi
koji'su bili u vladi. To su bili Janko Torti, dr Stjepan
Hefer, ivko Kuvedi i dr Dragutin Toth. Oni su na
jedhoj sjednici vlade apodiktiki traili da dr Maek bezuvjetno treba da ide van. I kada je tako bilo, on d a 'je
odlueno na insistiranje bivih ljudi u vladi da
odu dvojica ministara Paveliu i da mu saope to se u
vlai o tome govorilo, te da on u toj stvari onese svoju
oluku. I delegirani smo od strane vlade da saopimo
to-dr Paveliu, dr Edo Bulat, ministar bez lisnice,, i ,ja.
Predsjednik Mandi nas je najavio dr Paveliu. Gn nas
je primio i mi smo njemu izloili to se u pogledu stvari
dr Maeka u vladi govorilo. On je neko vrijeme razmiljao i tada je rekao da bi se s njime trebalo pozabaviti,
da bi s njim trebalo doi u odir radi toga. Poglavnik
dr Paveli je rekao da zamolimo nadbiskupa dr Alojzija
Stepinca da on ode dr Maeku i da mu saopi tu stvar.
Predsjednik:
Alajbegovi:
Predsjednik:
ii u inozemstvo
ala Tita ili ne?

Koju stvar da saopi?

Ovu glede odlaska u inozemstvo,
Sto je Stepinac mislio, hoe li Maek
u sluaju osloboenja Zagreba od mar-

387

Alajbegovi: I mi smo otili, r Edo Bulat i ja nadbiskupu Stepincu i saopili mu o predmetu. Nadbiskrup
je otiao dr Maeku i kada se vratio saopio nam je
Maekovo stanovite u toj stvari, tj. da e se Maek o
tome jo posavjetovati.
Nakon toga smo otili dr Bulat i ja dr Paveliu i
saopili mu odgovor dr Maeka. Na to, u Rogakoj Slatini, u kasno doba noi, vidio sam tri zatvorena automobila i kazali su mi da je to dr Maek s pratnjom.
Predsjednik: Molim Vas, da li je kasnije bilo nekog
izravnog kontakta izmeu Maeka i Pavelia?
Alajbegovi: Ja sam o tome uo od jednog pripadnika Poglavnikovog tjelesnog sklopa, da je dr Paveli
uinio posjet dr Maeku u njegovu stanu.
Predsjednik: Da li je prije toga bila supruga dr Maeka kod Pavelia?
Alajbegovi: To sam uo u logoru u inozemstvu,
da je gospoa Maek dolazila gore u ured poglavnika u
Tukanc.u.
Predsjednik: Da li ste uli o kombinacijama da bi
dr Stepinac preuzeo mjesto locum tenens nakon bijega
Pavelia?
Alajbegovi: To sam isto uo.
Prcdsjednik: Da li ste uli slubeno kao ministar o
ovom planu?
Alajbegovi: Ja sam to uo kao ministar u vlai.
Predsjednik: Da je on trebao b iti. . .
Alajbegovi: Da postoje izvjesne kombinacije o tom.
Predsjednik: ija je to ideja bila. Ne znate? Tko je
na tom insistirao?
Alajbegovi: Insistirao je sam Paveli.
Predsjednik: Kako je, po Vaem opaanju, djelovao
odlazak dr Maeka iz zemlje na ostale graane Zagreba?
388

Alajbegovi: Ja mislim da je na graanstvo tp djelovalo tako da je pojaalo nervozu i uzbuenost u gradu.

Predsjednik: Da li je to djelovalo na broj izbjeglica?
Alajbegovi: Nasluujan da jest.
Predsjednik: Kakva je : bila kombinacija Pavelia i
njegovih suradnika plan povlaenja prema Austriji?
Kako su oni to zamiljali?
Alajbegovi: Paveli je odluio da se povue sam za
sebe. A vlada je ila nekoliko dana prije.
Predsjednik: A vojska?
Alajbegovi: Ja drim da je Paveli imao namjeru
da on nekako zajeno s vojnim jedinicama, ukoliko se
povuku, izbije na austrijsko podruje.
Predsjednik: a li mu je bilo stalo da izbije sa to
vie vojske na podruje Austrije?
Alajbegovi: Ja nasluujem da jest.
Predsjednik: K oji je to razlog mogao biti?
Alajbegovi: Ja mislim da je njegova ideja bila a,
ukoliko doe s vie pratnje, da e eventualno moi neto
vie znaiti.
Predsjednik: Kod kog'a?
Alajbegovi: Kod vlasti kojima se namjeravao predati.
Predsjednik: Kod kojih vlasti?
Alajbegovi: Emgleskih.
Predsjednik: Vi ste se, na koncu, neposredno pred
bijeg morali zabaviti i pitanjem arhive vaeg ministarstva vanjskih poslova. Kakva je bila kombinacija Pavelia u tm pravcu?
Alajbegovi: Slubeni prijedlog je bio da se arhiva
poloi u Zemaljski arhiv u Zagrebu, koliko je znam,
Predsjednik: Zato to nije bilo uinjeno?
Alajbegovi: Ja sam javio . . . s obzirom na to da se
glee arhive moralo sporazumjeti direktno s Paveliem,
ja sam s njim rzgovarao i on je rekao: Pa. ne bi mi to
389

poloili negje na Kaptolu? (U dvorani smijeh). Ja sam

rekao na to: Pa i to je ideja. Paveli mi je rekao da
idem nadbiskupu Stepincu i da ga pitam da li bi to mogao primiti kod sebe na uvanje. Ja sam nadbiskupu otiao
i on nije odbio. Tu sam arhivu kasnije tamo dopratio
i uz potvrdu je predao. Ta je potvrda zaplijenjena od
amerikih vlasti prilikom mojeg hapenja u Austriji....
- Predsjednik: Nije potrebno da o tome dalje govorite.
Da ii je to ta potvrda? (Predaje potvrdu da je vidi
svjedok).
Alajbegovi: Jest.
Predsjednik: Zato Vi tu arhivu niste poloili u dravni arhiv?
Alajbegovi: Ja sam se morao sporazumjeti s Paveliem o toj stvari?
Predsjednik: A zato nije pristao na va prijelog
da se ta vaa arhiva poloi u ravni arhiv?
Alajbegovi: Ne znam koji motivi su ga rukovodili.
To mi nije rekao. zato ne u Zemaljski arhiv nego na
Kaptol.

MARIO MARlCl. pijun Abvera, ali i pijun koji je

radio za Paveli i Artukovia, otkrivajui im raspoloenje nemakih vrhova prema NDH. Posluio je u
mnogo mahova kao koristan pijun u akcijama protiv
partizana. Kao ovek od poverenja Abvera, ali i Stepinca, Kvaternika i Pavelia, posredovao u pokuaju da
se u spasavanje NDH ukljue Slavko Kvaternik, Maek i Stepinac. O tim svojim poduhvatima rekao je:

Predsjednik: Molim Vas, Vi ste za vrijeme rata 1943.

i 1944. bili u posjetama kod tzv. vojskovoe Kvaternika,
na Semeringu?
390

Mani: Jest, 1943. godine.

Predsjednik: Da li je bilo govora o nekim politikim
kornbinaeijama?
nMarii: Bilo je govora. Pitao me je kakva je situacija u narodu. Ja sam mu izloio ondanju situaciju kakova./je bila, i tada je tadanji vojskovoa Kvaternik
izjavio da bi bilo uputno da se ustae i nacizam u Hrvatskoj skreu, pa da HSS preuzme vlast i vodi dalje pregovore,
Predsjednik: S kime?
. .Marii: Bilo je govora o nekoj balkanskoj konfederaciji.
Predsjednik: Da li je bilo mogue to uiniti bez znanja Nijemaca?
Mrii: Nije bilo mogue, to je znao A'bver.
Predsjednik: Sto ste mu obeali, to je bio Va zadatak u Zagrebu?
Marii: On mi je poslao dva pisma.
Predsjednik: On Vam ih je dao?
Marii: Ne, nije mi ih dao, nego poslao.
Predsjednik: Sto je bilo s njima?
Marii: Jedno je bilo za dra Stepinca, a drugo za
dra Torbara.
Predsjednik: Sto je bilo u njima?
Marii: Pisma su bila zatvorena.
Predsjednik: Da li ste to pismo odnijeli izravno Stepincu ?.
Marii: Jest, odnio sam ga izravno.
Predsjednik: I predali mu ga u ruke?
Marii: Jest.
Predsjednik: Sto je on rekao?
Marii: U razgovoru kako su prilike. . .
Predsjednk: Sto je rekao kad je proitao pismo?
391

Marii: Rekao je da e dru Torbaru kazati neka

eventualno stupi u kontakt s Kvatemikom.
Piedsjednik: Da li ste i Torbaru odnijeli pismo?
Marii: Jest, odnio sam, ali je ono bilo adresirano
dodue na Koutia.
Predsjednik: Da li ste mogli zakljuiti da izmeu
Stepinca i Torbara postoje intimne veze?
Marii: Iz samog razgovora mogao sam to zakijuiti, jer mi je Stepinac kazao da su oni iz istoga mjesta.
Rekao je da su u kontaktu.
Predsjednik: Vi ste bili spomenuli ranije u zapisniku od 15. VIII 1945. godine da je Stepinac bio uponat
da iza cijele stvari stoji Abver.
Marii: Da.
Predsjednik: Da li ste Vi nakon toga jo jedanput
posjetili Kvaternika na Semeringu?
Marii: Bio sam 10 do 14 dana nakon toga. Tada
sam onio odgovor od nadbiskupa Stepinca.
Predsjednik: Da li Vam je poznat odgovor?
Marii: Nije, pismo je bilo zatvoreno.
Javni tuilac: Molim Vas, da li ste Vi bili upoznati
s radom i organizacijom Abvera?
Marii: Ja sam smo doznao u jesen 1943. godine
da je to bila vojno-politika pijunska organizacija i da
je ve cnda bila u tijesnj vezi s Engleskom i da je ta
organizacija htjela da izvri dravni udar u Njemakoj.
Javni iuilac: fia li ste Vi bili svjesni da ste zaigrali
jednu veliku ulogu u kojoj moe ivot da doe u opasnost? Da li ste bili svjesni da se tu radilo o izvjesnim
udarima kod tih reima i da tu moe da padne glava?
Vi idete Kvaterniku, Stepincu, Torbaru, sastajete se u
Beu gdje se prave planovi. Jeste li bili svjesni da se tu
igra velika igra?
392

Mnrii: U Hrvatskoj je bilo dezolatno stanje. . .

Javni tuilac: Bilo je dezolatno stanje, tako da su
se Nijemci latili da urede to stanje. Tko se latio da uredi:
to stanje? Stepinac, ili Abver zajeno sa HSS?
Marii: Svi skupa. . .

DRAGAN BOROVICKA. Za vreme rata mornar u m ornarici NDH, a od 1. maja 1945. godine unapreen u
in porunika. Na prelog javnog tuioca pojavio se na
suenju da bi govorio o stanju u logorima po Italiji u
koje su bili smeteni izbegli etnici, ustae i belogardejci::

Predsjednik: Kad je bilo povlaenje kvislinkih trupa iz Hrvatske, jeste li bjeali i Vi?
Bor-roika: Ne.
Predsjednik: Negc>?
Borovika: Ja sam bio kod posade u San Bartolomeu, udaljenom 10 milja od Trsta.
Predsjednik: I kako je svrilo s vaom vojskom?
Borovika: 27. maja iz San Bartolomea prela je
cijela posada u Trst, a 28. poela je borba u.Trstu s>
civilima.
Predsjednik: Vi ste tamo zarobljen?
Borovika: Ja sam zarobljen u samom Trstu od strane Engleza Novozelanana, koji su pripadali 8. engleskoj armiji.
Predsjednik: Kuda su Vas oveli?
Borovika: Iz Trsta voili su nas u logor Monfalcone, kasnije u Modenu, pa Udine, Bolognu, Ferraru, A nconu i najzad u Rimini.
Predsjednik: Tamo ste bili u logoru?
Borovika: Jest.
Predsjednik: Kakvo je bilo Vae duevno stanje kad
393

ste doli u taj logor, kad ste vidjeli da ste pali u zarobljenitvo? Opiite malo Vae lino stanje i stanje u logoru
uope.
Borovika: Kad smo bili u samom Trstu zarobljeni,
m i smo vidjeli: sve je gotovo, rat je svren, kapitulacija
je tu od onoga zato smo se borili nema nita.
Od 28. aprila pa sve do 3. maja u pola 4 sata ujutru
zvali su nas Englezi, tj. poruivali preko radio-stariice
neka ne predamo partizanima nijedan metak, da ne smije pasti u ruke partizana nijedna puka, nijedan vojnik,
nego da ekamo dok oni dou. Od 2. maja do 3 ujutro
bili smo opkoljeni od strane partizana. Mi smo ostali bez
municije, no, oko 1 2 sata 3. maja doao je jedan engleski pukovnik s luksuznim kolima i s kamionima su
nas kasnije izveli odavde zajeno s orujem. I ve kao
zarobljenici bili smo dva ana pod orujem zajedno s engleskim vojnicima. Bila je velika propaganda prilikom
kapitulacije o situaciji u Jugoslaviji. O novoj Jugoslaviji
koja je stvorena, prialo se svata. Da u njoj vlada kaos,
da ima mnogo ustaa, domobrana, Nijemaca i nekih Cerkeza, da ima cijelih kompletnih divizija, koje su poslane
od strane Engleza. Preko bugarskih oficira prialo se
da je saopeno neka se povuku u umu, da e ve doi
as obrauna s Titovom vlaom.
Predsjednik: I to vas je uljuljalo, dalo vam malo
kurai?
Borovika: Ljudi su to priali jo neko vrijeme, neki su ostali u logoru. Na koncu konca govorilo se da e
doi as kad e se moi vratiti u domovinu kao vojnici,
a ne kao zarobljenici, jer su nam Englezi obeavali da
emo na proljee 1946, u engleskim uniformama pod erigleskim oznakama, samo s oznakom nae narodnosti, doi ponovo u Jugoslaviju, s njihovim orujem i njihovim
tenkovima.
394

Predsjednik: Kada je to trebalo biti?

Borovika: Na proljee 1946.
Predsjednik: Da li je to djelovalo povoljno na ove
Ijue, da li im je davalo morala?
Borovika: Jest.
Predsjednik: Da se nije mnogo ljudi vratilo natrag?
Borovika: Vraao se mali broj.
Predsjednik: A kaete da bi se bilo 90 85 odsto
vratilo natrag?
Borovika: Siguran sam da bi se vratilo 90 95 o~
sto tih Ijudi.
Predsjednik: Kako ste Vi doli nazad, po ijem nalo g u ?

Borovika: Ni po ijem nalogu. Ja sam se dobrovoljpo javio, kao i drugi. Dolo nas je otprilike 800 iz
logora Rimini.
Predsjednik: Ja vie ne bih imao nita pitati. Drue javni tuioe, imate li Vi kakvih pitanja?
Javni tuilac: Sluajte, molim Vas to se prialo
po tim logorima o tome to se dogaa u Jugoslaviji?
Borovika: Nama su priali o samoj situaciji u Jugoslaviji, da je povljna za emigrante, odnosno za emig'raciju koja se stvara u tim logorima: Bari, Ancona i
Rimini. Sami Englezi i Amerikanci su nam priali da u
Jugoslaviji ima ustaa, domobrana i etnika u umama,
naroito u Velebitu i Bosni, pod zapovjenitvom ustakih generala Luburia i Bobana, i ustakog pukovnika
Sudara. koji da su negdje na Velebitu i samo ekaju as
da doe do bonano obrauna.
Javni tuilac: A koji je to as?
Borovika: Englezi, odnosno ustaki pukovnk tir postavio je dvije verzije odnosno teze o mogunosti naeg
povratka u domovinu. Jedna bi bila, da bi dolo do kon395

flikta izmeu Engleske i Jugoslavije u pitanju teritorija

odnosno granice, a o drugoj mogunosti Stir je govorioda jo u samoj Jugoslaviji ima ustaa, domobrana i eetnika, to su ostali u zemlji da bi izvrili pu. Onda da
bi u samoj Jugoslaviji nastao graanski rat.
Javni tulac: Da bi u Jugoslaviji nastao graanski
rat?

Borovika: Jest, a Englezi bi intervenirali orujem.

To je Stir priao u logoru.
Javni tuilac: Vi ste bili zarobljeni u logorima Engleza i Amerikanaca. Da li je to Vama bilo udno da
e Englezi i Amerikanci poslati vas, svoje zarobljenike,
protiv partizana odnosno Jugoslovenske armije koja je
u stvari njihov saveznik? Nije li Vam to bilo udno. Jer
to Vam nije bilo govoreno od strane engleskih slubenih
vlasti, nego Vam je to govorio tir, odnosno jedan anglo-ameriki oficir.
Borovika: U logoru Forli ja sam uo jednog engleskog natporunika, bio je idov, koji nam je govorio na
njemakom jeziku, da mi zapravo nismo zarobljenici u
pravom smisl rijei, nego vojnici onih zemalja koje su
izgubile rat, vojnici onih koji se skupljaju u logorima
da bi se razdijelili po narodnostima, a naroito da se
vidi da Englezi i Amerikanci, koji su nas pobijedili, nisu
s nama u takvim odnsima kabo smo to mislili. Na koncu
konca, u logoru Rimini, koji je bio internacionalni logor,
nijedna nacija osim Hrvata, Srba i Slovenaca, odnosno
Jugoslovena, nije smjela nositi opasaa i oznake na kapama, doim su ustae u logoru Rimini smjeli nositi i
pasae i oznake na kapama.
Javni tuilac: Vi ste morali znati da ti oficiri to
govore na svoju ruku. Kako ste mogli vjerovati tim
oficirima?
396

Borovika: Uzmite u obzir da su nam dolazili u logor Rimini neki delegati odnosno pslanici Sv. oca pape
iz Rima i drali mise i dolazili uvijek u kontakt sa tirom. Kod pukovnika Stira i Devia oni su uvijek imali
neke sastanke. tir i Devi su govorili s delegatima Sv.
oca pape i uvijek su tir ili Devi nakon tih sastanaka
imali da kau neto novoga o poloaju u Jugoslaviji. Govorili su naroito nakon tih sastanaka o agrarnoj reformi,
o poloaju sveenikog stalea i slino.
Javni tuilac: Da li Vam je to bilo udno, odakle ovi
sveenici imaju obavjetenja o situaciji u Jugoslaviji? Nije li Vam bilo udno i to ti sveenici imaju sa tirom,
koji je ustaki razbojnik? Vi ste inteligentan ovjek, ili
ste u kole, pa kako ste to mogli shvatiti?
Borovika: tir je sam govorio da je on usko povezan s nekim agentima UNSA u Hrvatskoj.
Javni tuilac: To znai ustaka nadzorna sluba.
To znai da su oni stvarali svoje centre, da su oni mali
neke ljude u Hrvatskoj, kada je ona ve bila osloboena.
Borovika: tir je sam naroito isticao da su oni svoje agente odnosno oni su povlaenje predviali iz
Hrvatske i namjemo su ostavili neke svoje ljude u Hrvatskoj, koji su trebali unutra raditi za njih.
Javni tuilac: Je li kazao gdje su ti agenti?
Borovika: Meni je on kazao, da ako bi ikada trebalo bilo meni ili kome drugome, da se u Zagrebu u
Livadievoj ulici br. 25 nalaze njegovi roditelji, koji imadu nekakvu vezu, da dobivaju direktive s Kaptola broj
9, gdje se nalazi ustaki pukovnik Lisak.
Javni tuilac: Dakle, sa Kaptola broj 9, jer da se
tamo nalazi ustaki pukovnik Lisak? Kada je to bilo?
Borovika: To je bilo koncem augusta ili poetkom
septembra 1945. godine.
397

Javni tuilae: Molim Vas, je li tir, rei te govore svojim ljudima, govorio to o nadbiskupu Stepincu
u Hrvatskoj?
Borovika: Sam nadbiskup Stepinac spomenut je svega jedanput ili dva puta, i to kao ovjek koji ima veliki
upiiv u samom narodu u Hrvatskoj, kao sveenik. Osim
toga, napomenuo je nekoliko puta da u nadbiskupa Stepinca sami emigranti polau velike nade, jer e njegova
rije vrijediti mnogo u asu kada bude trebalo emigrantima.
Javni tuilac: Sto ima nabiskup Stepinac s emigrantima, njegove rijei sa Stirom? . . .
Borovika: On nije objanjavao nama toliko, nego je
samo kazao da je on usko povezan s Kaptolom broj 9, da
se na Kaptolu nalazi ustaki pukovnik Lisak.
Javni tuilac: Sluajte, molim Vas, jesu li dolaziie
glasine u logor, da se tu kolje narod, da partizani ubijaju i kolju sveenike i slino?
Borovika: Jest.
Javni tuilac: Tko je onosio te glasine?
Borovika: Govorio je Stir, a dolazili su i neki ijudi
koji su se prebacili s brodovima UNRRA-e, koji su prevozili robu u Split, ibenik, Zadar i Dubrovnik. Ti Ijudi
su se prebacili, ne znam na koji nain, u Italiju i doli
su u logor po 2 do 3, na 10 do 15 dana. Ovi Ijudt su
potvrivali svaki puta kada je tir govorio o strahovladi
u Jugoslaviji, o teroru, o kaosu u Jugoslaviji, Oni su
izjavljivali da su se vratili prije par dana, odnosno da
su izbjegli iz Jugoslavije.
Javni tuilac: Jeste li vidjeli etnike tamo, jeste li
vidjeli i ko toga Stira?
Borovika: Mi etnike nismo vidjeli, nego tir je rekao da su u logoru ezonotika, 15 kilometara od Riminija. Da se tamo nalaze etnici, ljotievci i nedievci
398

i da je sam njihov patrijarh Gavrilo u logoru. A jedno

poslijepodne koncem 8. mjeseca Stir je skupio svoje emigrante. Svi su mogli sluati njegove govore. Onda sam
i ja iao sluatl Ba toga dana poslije podne proli su
pokraj logora Rimini ustaki ministar Vrani i patrijarh
Gavrilo, da idu Sv. ocu papi u Rim.
Javni tuilac: Da li ste primjetili da li on mnogo
lae ili govori istinu?
Brovika: Prema njegovu vladanju i govoru nije se
moglo zakljuiti da lae. Jer prema situaciji u Jugoslaviji, to su potvrivali oni Ijudi koji su izbjegli iz.
Jugoslavije, a potvrivali su i Englezi i Amerikanci,
i isto tako su tvrdili da je u itavoj Jugoslaviji strahovlada i ubijanje vojnika koji se vraaju, i amnestiju
krivo su isto tumaili; a osim toga, svaki puta kada je
Stir htio govoriti s engleskim komandantom, uvijek je
dobijao auto, i iao bez pratnje, on i ustaa pukovnik
Devi, i vraao se iz engleske komande, i engleska komanda dolazila je k njemu i pozdravljao se s Englezima,
i nije se moglo zakljuiti da on lae, jer je dakle bio
usko povezan u engleskom komandom.
Javni tuilac: Nije li vama bilo udno s jedne
strane ustae, s druge etnici, a meu vama nema partizana, pa kako niste zaratovali jedni s drugima?
Borovicka: Ispoetka nam je bilo udno, jer od poetka zarobljavanja, 6. i 7. mjeseca, kada smo bili po
logorima u Anconi, uope se nije spominjao etnik. nali smo samo da ih ima po logorima. Tako u Forliju su se
prevozili s kamionima i zastavama i skupljali se po logorima i tamo vrili neke vrste vojnu obu k u . . .
Javni tiiilac: Dakle, i etnici vre vojniku obuku
i'o n i nisu zarobljenii logora. Je li'V as Stir informirao
o etnicima i da li je kod toga psovao i hvalio kralja
Petra, i da li je govorio o Maeku?
399

Borovika: Spomenuo je samo toliko, da je Maek

'otputovao u Pariz, iz Pariza u Lonon, da bi neki sporazum postigao s Petrovom vladom, i opet da e se vratiti u Pariz, zbog toga to su i ustae i etnici imali za
<42ilj povratak u Jugoslaviju.
Javni tuilac: Sada, nakon svega toga, vidite li da
:ste kao i ostali bili prevareni, i zato ste bili prevareni?
Borovika: Vidim.
Javni tuilac: Sto mislite, za koga ste bili prevareni,
:zato su Vas varali?
Borovika: Pa, htjeli su nas iskoristiti opet za neke
.svoje zloinake ciljeve. Koji bi to bili, ne znam. Oni su
postavili dvije teze: povratak u Jugoslaviju i ostvarenje
onoga to je bilo prije 9. maja.

SLAVKO REX. Uenik iz Vinkovaca, pria o dranju kateheta vinkovake gimnazije za vreme NDH:

Predsjednik: Sto znate o prekrtavanju Srba?

Svjedok: Ja o samom prekrtavanju Srba ne znam
mnogo, nego bih htio neto rei o katehetama vinkova-ke gimnazije i o njihovu radu. Godine 1941. doao je na
vinkovaku gimnaziju za katehetu neki Balokovi uro.
Odmah po svom olasku on je poeo da iri ustaku
propagandu za vrijeme satova vjeronauka. Njegovi satovi vjeronauka bili su kruok na kojem su se irile
ustake ideje i nagovarala omladina da ide u ustaku
vojsku i da se pridrui ustakom pokretu. Taj kateheta
bio je ujedno i rukovodilac ustake omladine tabornik,
neto u tom smislu. I kao takav drao je javne govore
preko razglasne stanice, irei ovako meu omladinom
ustaku propagandu. On je takoer pokretao i ustaki
list u kojem je kao kateheta pisao pjesme i lanke, i bio
-400

njegov glavni urednik Balokovi se druio s poznatim

koljaem efom policije Toljem, i njemu denuncirao
aka Hefko Emilija i jo neke druge. N anjegove denuncijacije isti je bio zatvoren i otpremljen u logor.
Godine 1943. Balokovi je otiao u vojsku ikao duobrinik i postao satnik. Bio je u legiji u njemakoj vojsci i
nosio njemaku uniformu. Vrativi se iz Njemake, bio
je par dana u Vinkovcima i onje drao javne govore u
kojima je pozivao omladinu da se prikljui borbi koju
vodi njemaki narod, govorio o prilikama u Njemakoj,
kako je tamo d ob ro. . . Po njegovu nagovoru mnogi omladinci doista su otili u ustaku vojsku i postal'i neprijatelji svog naroda i borei se za raun okupatora ubijali
svoj vlastiti narod. Mnogi od tih omladinaca postali su
koljai. Neki od njih su uhvaeni i sueno im je, neki
su pobjegli u emigraciju, gdje se jo i danas nalaze.
Drugi kateheta koji je isto tako predavao vjeronauk,
bio je Kvintus Ivan. On je isto tako meu omladinom
irio vjersku i nacionalnu mrnju i javno igosao ake
koji su bili antifaiste. Za vrijeme preokreta kod njega
je pronaena puka i pitolj koje je sakrio.

JOSIP VALENTI. O delovanju upnika Josipa Orlia na

pokrtavanju Srba, Valenti, inae zemljoradnik iz Sunje, kae:

Valenti: O prekrtavanju Srba toliko mi nije poznato. Pred slom Jugoslavije, djelovanjem upnika Josipa Orlia, osnovane su organizacije, koje tako rei nisu
nikada postojale, organizacije katolikih mueva, katolikih ena i kriara. Oni koji nisu htjeli da idu u te
organizacije, nazivani su komunistima i bezvjernicima.
Nakon okupacije nae zemlje, svi ti rukovodioci kriara,
401

katolikih mueva, dobili su odmah titule i prihvatili

oruje u ruke, kao na primjer Milan Majevi, koji je
dobio titulu majora, kriar Ivan Valenti, koji je bio za
vrijeme Jugoslavije predsjednik kriara, a poslije kolja,
te su 24. aprila 1941. dotjerali sve Srbe mukarce iz
okolnih sela u dvorite kasarne i t u . . . bilo je ovdje pravoslavnih popova i uitelja, koje su na mrtvo isprebijali.
Zatim je nastalo neko vrijeme zatije, a meko vrijeme
kasnije ustae su otjerali kolarca Miuna. Oni su ga
dotjerali u Sisak i tamo muili 4 dana; 2. VIII 1941.
ubijen je na zvjerski nain, u 3 sata poslije podne.'Kada
je dola njegova majka i donijela mu jelo, oni su je uhapsili i naveer sakupili sve Srbe koji su ivjeli u Sunji
bili su dobri Sunjani, ivjeli su s nama slono i, dapae, glasali su za HSS i SDK. Pobrali su sve mukarce
i tri ene. Vodili su ih u dva pravca na Savu, vezane
icom. Po dvaeset su ih bacali u Savu i poubijali, a na
Selitu isto tako. Ubijanje je trajalo 8 dana, do 8. VIII
1941, te je za tih 8 dana pobijeno oko 350 ljudi, koji su
zakopani na Mrtvitu. 2. VIII 1941. otila je jedna
kako su se hvalili krvava isatnija, pod zapovjednitvom Rudolfa Blaevia, i ubijala Srbe, kako se govorilo, nekoliko hiljada, a kada su naili na dva transporta
koji su spremali za Njemaku, na stanici u Kostajnici,
oni su ih raspustili, novac opljaokali i sve postrijeljali.
9.
VIII 1941. dolazim upniku i kaem mu, kako bi
bilo da spremimo jednu deputaciju Paveliu, da vidimo
to je na stvari. Jer to su Ijudi koji su poteni, koji nisu
nita krivi. On je to otklonio i rekao: Ja ovoga puta
neu ii, ja u kasnije. On je poslije zaista iao, ali s
ustakim porunikom Stjepanom Stjepanoviem. Dolazi
Dionizije Juriev, odsjeda u njegovu upnom stanu i
spremaju prekrtavanje. Dola im je jedna ena iz Sunje, zvala se Desanka Pavlovi, i zamolila ga da je pre402

krsti. On joj je kazao da e je prekrstiti, ali kada mu je

rekla da nije vjenana, a da ima troje djece, odgovorio
joj je: Mi takove ne prekrtavamo. Ali iomako svejeno
je da li se krstite ili ne, nee vas ostati ni toliko koliko
kapi na situ Zatim je nastalo krtenje i zatije do
mjeseca sijenja 1943; 15. sijenja dolazi Dionizije i sprema akciju na Svinjicu, Zajedno s ustaama tjerao je
Srbe, a kada su ih sakupili na jednome mjestu, ustae
su mu govorili: Ti si ih krstio. On je rekao: Ja sam
ih krstio, ja u ih i ubijati. Zatim ooe u Svinjicu,
gdje Dionizije maredi koje se kue imaju paliti, a on je
sam batinao neke ene, iji su muevi pobjegli u umu.
Nakon toga vratili su se u selo Vinjaku, gdje su
svi tako rei bili pokrteni. Dolaze u to selo, opkoljavaju
ga i stanovnike tjeraju u Jasenovac. Mali se broj spasio
od onih koji su otjerani. Nema traga od 200 ljudi. Svim
time rukovodili su kriari, kao Orli Ivan i drugi. Oni
su danas u umi, ponovo pod imenom kriara, a zapravo
su koljai.
URO MALOVIC. Roen u Hrvatskom Cuntiu, po zanimanju elezniar, svedoi o petokolonakoj delatnosti
u Cuntikom samostanu:

Svjedok: Za vrijeme bive Jugoslavije doao je k nama sveenik po imenu Stjepan Holevaki. On je poeo
da organizira hrvatsko seljatvo, kriarsko bratstvo i kriarsko sestrinstvo. Ljudi mlai od 20 godina to su
bili mladi kriari, a oni oko 40 godina su bili u kriarskom bratstvu. Oni su drali razne sastanke i na njima
on je tumaio kako Hrvati treba da se organiziraju i kako
je blaeni Nikola Taveli vodio borbu protiv Turaka i
protiv onih koji su bili protiv sveenika. Najzad, kako
403

e oni koji se budu borili u kriarskim fedovima, postati

blaenl Poslije su oli fratri franje-vci. Od rijih su tri
fratra sluili misu, a o'stali su bili obieni laici. Doli su
s jednim kamionom i poeli da se uvlae u organizaciju
HSS, da se vezuju sa svim politiarima i da odravaju
s hjima sastanke. U 1939. godini najprije je u naem
selu bio gvardijan neki ionizije Andraec. Onda je doao Hermah Kenavija i on je ostao na gvardiji untikog
samostana. Jedne nedjelje ja sam bio u crkvi i on je
poeo da poziva narod, mladie, da ou k njemu u kancelarij'u upnog ureda, da se jave radi neke obavijesti.
Javilo se oko 20 i upisalo se. Ja nisam znao to je bilo,
a poslije sam doznao. Oni su odravali svoje redovne
sastanke, a poslije mjesec dana poeli su da tumae narodu da je to jedna katolika akcija, da je to katoliko
drutvo. Ve 1940. goine ljudi iz ove organizaeije poeli
su da privlae nae mlae da se upim m organizaciju
i poeli su govoriti a su oni neki ustae. Ja dotle nisam
bio uo za ustae i za Pavelia, ali su oni kazali da je
njima govorio o tome fratar Kenavija, da je Paveli u
Italiji i da je on sluao preko radio-aparata kbji ima u
samostanu, da e Paveli s ustaama doi jednog dana
i da e doi na vlast u Hrvatskoj.
Ve pred sam rat ti su sastanci uestali. Mjesec dana
pred preokret 1941, svake veeri taj gvardijan je pozivao te takozvane ustae da sluaju radio-vijesti, jer da
govori Ante Paveli iz Italije. Naravno, ili su tamo ljudi i iz drugih sela da uju to je, to se hoe i kako e
rat ispasti. Iao sam jedanput i ja. Oko ponoi uo sam
nekakav govor, a gvardijan je priao da je to govorio
Ante Paveli, koji je hvalio Njemaoku i Italiju i rekao
da e jednoga dana propasti Jugoslavija i da e oni iz
emigracije doi na vlast.
404

Ba;u /nc>i 9, travnja uveer. ja kao mladie nisapi

jo bio za vojsku, bio sam neborae dignem se ujutro
i vele preokret. Vele: osnovana je i proglaena N ezavisna Drava Hrvatska, Ante Paveli je doao iz Italije i on je poglavnik.
Izadem van u : selo, .nigdje jednog mlaeg ovjeka,
nema fratara. Gdje su? Otili su u Petrinju. Fratri u Petrinju, a takozvani ustae doekivali su bivu jugoslovensku vojsku, razoruavali je, skidali injele ljudima, skidali bluze, oduzimali oruje . . .
Oko podne doao je jedan luksuzni auto u selo. I .tko
izlazi iz njega?:;Izlazi gvardijan Herman. Kenavija. ,U zadnjem dijelu toga automobila bilo je oko 20 karabina.
Gvardijan je to odvezao u samostan i rekao da oni k.oji
nemaju oiruje>:;dou da ga do'biju, jer da.e.ii na pojedina mjesta'da, razoruavaju bivu jugoslavensku vojsku.
Dpdajem jo i ovo. Gvardijan je pred. sam preokret
imao 3 lovapke.puke. S jednom je on bio zaduen i lovio, s drugom ,neki Benko Ciga, sada negdje u Ivapi-Gradu, a s treom neki mladi Korner. Benko i Herman
imali su i pitolje. Ove puke duplonke oni su podijelili
takozvanim ustaama, s kojima su ovi u prvom momentu
razoruavali jugoslovensku vojsku. Poslije preokreta gvardijan je otiao u Petrinju i tamo $e sastao s Rumlerom,
poslije generalom, koji je, koliko mi je poznato, bio rodom Petrinjac. Rumler je bio naelnik grada Petrinja, a
Herman je postavljen za naelnika opine Jabukovac, gdje
je on postavio nekog Lovrekovia Marka za tajnika opine, a Tomazinia Josipa za povjerenika. Kao naelnik
opine, Heiman je izdao proglas i naredio pandurima da
po selu razglase; da se imaju svi pravoslavci prekrstiti
na katoliku vjeru.
Videi da. ustae vre teror, da otimaju, da svlae
odijela, da svlae obuu i ostavljaju ljude bose po snije405

gu, ljudi su dolazili u katoliku crkvu sv. Antuna i tamo

nosili kojekakve darove pilie, ovce, svinje, telad, vino,
rakiju . . . Sve su to vozili u toj franjevaki samostan.
Naravna stvar, rukovodilac svega toga pokazao se gvardijan. I zbilja, vrili su upis za pokrtavanje i davali su
neke male ceduljice, da se nita ne treba bojati. Nakon
toga govorio je Herman u crkvi sa propovijedaonice, da
Srbi uope ne mogu da ostanu u Hrvatskoj i da srpska
noga ne smije da hoda vie po hrvatskoj zemlji.
Poslije svega ovoga, oni koji se nisu otle upisali za
prekrtavanje, dolazili su i upisivali se. Mijenjali su imena sa Jovan na Ivan, od Stevan na Stjepan. Ljudi su dolazili i kositi i orati. Radili su sve. Meutim, odjedanput
je doao glas iz opine Jabukovac, od naelnika Hermana, da je izdan nalog da se ima 18 najibogatijih gazda
pravoslavaca iseliti u Srbiju. TaOso je i bdlo. Oni su iselili,
oko 18 20 familija, i ti su ljudi mogli ponijeti sa sobom samo ono to se moglo uzeti u ruke. Zbilja je bilo
mizerno to su nosili, jer je 20 familija sa svim to su
ponijeli, moglo stati u jedan kamion, a to su bili najbogatiji ljudi iz opine.
Nakon toga taj isti gvardijan pripasao je pitolj, znam
ga vrlo dobro, bio je vojno-dravni FN. Poslije iseljavanja ovih bogatih porodica pravoslavaca u Srbiju oni
su otili u njihove kue i na njihova imanja. Poveli su
sa sobom kola. Sve najbolje i vrijednije stvari pokupili
su fratri za sebe, a ostalo, manje vrijedno, podijelili su
ustaama. Dijelio je gvardijan.
Kao rukovodioca za pokrtavanje poslao je u selo
Maja onoga Cigu, i on je iao svako jutro tamo i vrio
upisivanje. Dok sam jo radio na pruzi, Benko Cigo je
uvijek nosio pitolj. Imao je fratarsku mantiju, opasa i
pitolj, a povrh svega toga jedan crni dug kapUt. Svakoga dana vidio sam kod njega pitolj, a gvardijan Her406

man imao je pitolj ak i u crkvi. Kad je sluio misu,

on je ibio u crkvenoj odjei, a kad bi to svlaio, ostajao
je na njemu fratanski trik i pitolj. Vino je bilo kad
je to nosio, to znai da je time prijetio ljudinfa, koji
nee da se prekrtavaju . . .
Predsjednik: Imate jo neto?
Svjedok: Imam jo. Odmah poslije toga, u mjesecu
srpnju, izdao je on nalog ustaama, to je bilo negdje oko
24. i 25. srpnja, da imadu otii u srpska sela Cuntii,
Klinac, Donje i Gornje Mlinage . . . i da pokupe sve ljude
i kau im da se lijepo spreme i da ih povedu sve, da e
biti pokrteni kod crkve sv. Antuna. Svi ti ustae su otili, ja nisam bio u selu, ve sam radio, ali znam da su
otili ujutro. Naravna stvar, ljudi su se uplaili, spremili u se za zlo, spremili su se i obukli u isto rublje
i odijela i poli do crkve sv. Antuna. Kad su doli do
crkve, vidjeli su da tamo nema nikoga, niti nadbiskupa
niti fratra. Vele, idemo do Cuntia. Ispod brijega, pola
kilometra, tamo je jedna velika ravnica, i otili su dolje.
Kad su doli dolje, vidjeli su masu ljudi, i oko mase
lanac ustaa. Odmah su oni znali da se tu neto kuha.
Strpali su sve ljude u krug, a okolo su bili ustae. Tamo
je bio, naravna stvar, gvardijan. Benko Ciga se nije vidio, nego sam gvardijan. Tamo su ustae natjerali ljue
da igraju kolo, da pjevaju neke srpske pjesme i to
ja znam neke su batinali kundakom, icom . . . i na
koneu strijeljali dvojicu-trojicu. Sudac prijekog suda iz
Petrinje, Turki, bio je onaj koji je iz pukomitraljeza
pucao dva do tri puta i kojom prilikom je poginulo 4 5
ljudi. Kad im je bilo dosta iivljavanja, naruili su vlak
i strpali u vagone te ljude i odvezli u Grabovac. Tamo
su ih doekali drugi ustae i poklali.
Sve pljake koje su vrene preko opine, naravna
stvar, odnosile su se u samostan. Kako sam rekao, kad
407

su se oselili u Hrvatske untie, oli su s jednim kamionom, a u 1941. goini u desetom ili jedanaestom m jeseeu 5t) kamiona je moralo vui to su imali. Tu je bilo
natrpano da je bila strahota za gledati.
Onda su gvardijanu dolazili, na razne sastanke, dr
Puk iz Gline, za kojeg se sjeam da je bio ministar pravosua, dr Rebok, koji je bio u bolnici u Glini, zatim
general Ruimler. . . Negdje u mjesecu studenom doao je
neki pukovnik Mrak, ja vjerujem da ste vi uli za
pukovnika Mraka, on je prvi poeo vriti zlojela na
Baniji i pukovnik Mrak, kad je trebao informacije,
nije iao nikome drugome nego gvardijanu. Ovaj gvardijan bio je i kod ubijanja i prekrtavanja, imao~fe veze
s povjerenikom, tabornikom, ustaama. . . Kad je 1942.
vidio da se narodnooslobodilaka borba rairila i da njemu tu nema opstanka, onda je poeo odlaziti u Zagreb,
Sisak, K arlovac. . , Bilo mu je neto sumnjivo. Naravna
stvar, 1942. godine u srpnju mjesecu partizani su oslobodili Hrvatiske untie; gvardijan nije bio u selu. nego
se nalazio u Zagrebu, a ostali su se fratri uvukli u toranj
u crkvu sv. Antuna i tamo ostali. Oni su povukli sve
ljestve i partizand nisu mogli do njih. Kad su doll ustae
u to selo, partizani su se povukli i fratri su otili u Petrinju, i ona se vie nisu vratili. Nekako ba kod ustaa
u untiu, kojih je bilo iz mojeg sela 80, sluao sam da
su vidjeli Hermana Kenaviju, gvardijana, da je bio u
ustakoj uniformi, da su ga vidjeli u Zagrebu, a ja sam
lino vidio 1942. godine nekog obinog laika Kornelija,
to je bio jedan mizerni poboni ovjek. Jedanput doem
u Zagreb i sretnem njega na Jelaievu trgu u ustakoj
uniformi. Pitam: to je s tobom Kornelije? On kae:
Eto drugog kruha nemam, ja sam bio za to prije. pa
sam i danas. I tako je to prolo, pa od tada ih nema
kod nas.
408

BOO LIOVlC. Roen je u Osijeku 1890. goine, po narodnosti Hrvat. Svjedoi o pokrtavanju Srba u Poganoveima:

Svjedok: Poznato mi je da je etiri puta dolazio k

nama automobilom Sidonije olc, da je odlazio knezu
kulturbundaa, sazivao je narod i pozivao da se pokrtava i prijetio je logorima i Srbijom.
Predsjednik: Da li se narod prekrtavao?
Svjedok: Narod se nije htio prekrtavati i spremljeno je bilo itavo selo u logor u Poegu. Nakon dva m jeseca svi su bili nasilno raseljeni i doveden je narod iz
okolice. Naica, iz Dalmacije i Hercegovine. Nakon dva
mjeseca ljudi su se vratili iz Poege i onda je narod
proganjan i nasilno prekrtavan i postavljen je neki mladi katoliki upnik.
Predsjednik: to je on sada?
Svjedok: Fratar u Naicama.
Predsjednik: to Vam je jo poznato?
Svjedok: Poznato mi je da je Sidonije dolazio seoskom knezu Hitlu kulturbundau, da mu je izavao
naredbe i onda je ovaj plaio narod. Poznato mi je da
je narod prekrtavan. Ima puno toga, historija bi se mogla napisati.
Predsjednik: Da li su oni uili te Srbe katolikom
vjerovanju?
Svjedok: Uio ih je jedan mladi sveenik. Mene to
nije interesiralo, ja sam Hrvat i nije me interesiralo da
prisustvujem tome poslu.
Javni tuilac: Da li je narod bio oduevljen to ostavlja svoju vjeru?
Svjedok: Ne znam da li su bili oduevljeni, kad su
se morali prekrtavati i ljudi od 70 i vie godina i prelaziti na drugu vjeru.
409

Javni tuilac: Sto je bilo poslije prekrtavanja?

Svjedok: Poslije su bili prognani u razne logore i ja
sam bio otjeran preko toga kneza Hitla. Inae su po kuama tukli ljude i ubijeno je oko 130 osoba kasnije. . .
LUDVIG KONTIK. Roen je u Daruvaru 1905. godine,
raio je kao strojar u Dalju, po narodnosti eh. Govori
o aktivnosti upnika Josipa Astaloa na pokrtavanju:

Predsjednik: Sto Vam je poznato o nasilnom prekrtavanju Srba u Dalju?

Svjedok: Na upnik Josip Astalo po slomu Jugoslavije uzeo je odmah cijelu vlast pod sebe i raspustio
cijelu staru opinu. Namjestio je druge inovnike i policiju. Dao je zatim pohvatati neke ugledne Srbe od kojih se trojica vie nikada nisu vratili.
Predsjednik: Da li je u Vaem mjestu bilo prekrtavanja?
Svjedok: Bilo je, mislim, u jesen.
Predsjednik: Kako je olo do toga prekrtavanja?
Svjedok: Dolo je uslijed toga to je upnik Astalo
kazao da se moraju prekrstiti svi Srbi.
Predsjednik: Tko mu je pomogao u tome?
Svjedok: Ustake vlasti, poto je on organizirao tamo ustae.
Predsjednik: Da li je cijelo selo tada, da li su mnogi
ljudi preli na katoliku vjeru?
Svjedok: Jesu, a koji nisu htjeli, bili su otjerani
olje u Srbiju.
Predsjednik: A oni koji su preli na katoliku vjeru,
da li su bili poslije u miru?
Svjedok: Ispoetka su traili od njih da naue vjeronauk i neki franjevac Berkovi uio ih je nekoliko ana vjeronauk, 8 ili 10 dana.
410

Predsjednik: A poslije, kad su preli na katoliku

vjeru, da li su bili u miru ili su ih proganjali ustae?
Svjedok: Poslije toga, kako bih rekao . . . neki nisu
htjeli da se prekrste. Mnogi su bjeali kojekuda. Inae,
dok se prekrtavalo, bile su pune ulice ustaa.
Predsjednik: Odakle su doli ti ustae?
Svjedok: Ne znam tono, ali ih je bilo i iz sela, a
bilo je sigurno i iz Osijeka. . .

JOZO MIKOLASEVlC. Roen u Podgarau 1916. godine, ivi u Budimcima, po zanimanju uar. Po narodnosti
Hrvat. Svedoi o delatnosti svetenika Sidonija Solca na
pokrtavan ju :

Predsjednik: Sto Vam je poznato o prekrtavanju

Srba u Budimcima?
Svjedok: Sveenik Sidonije i ustaki logornik Hripko doli su u selo, sazvali narod i drali govor, a nakon
toga dolo je nareenje da se narod sakupi i da e se
izvriti prekrtavanje. Narod je molio u Naice da se to
produi, doim je nareenje dolo da se smjesta ima
provesti i toga dana bilo je sve spremno za prekrtavanje. Na prekrtavanje je doao Sionije s vie ustakih
oficira, a iz Osijeka veliki upan Hefer takoer s vie
oficira. Prekrtavanje je obavljeno u crkvi.
Predsjednik: Da li je koji od njih posebno potpisao
neku molbu, u kojoj moli da mu se dozvoli prijelaz u
katoliku vjeru?
Svjedok: Nije.
Predsjednik: Nego su se svi uture prekrstili?
Svjedok: Jest.
Predsjednik: Da li s.u to ti ljudi rado inili?
411

Svjedok: Nisu, nego pod pritiskom listaa.

Predsjednik: Je li selo Budimei hrvatsko ili srpsko
selo?
Svjedok: Selo je srpsko, samo nas ima 4 Hrvata.
Predsjednik: Da li je selo poslije prekrtavanja.progonjeno od ustaa?
Svjedok: Kasnije su doli ustae u selo i otjeraii u
logor sav narod. Pred crkvom su im drali govor i kazali: zato hrane partizane? 2ena Milica Stoji kazala
je na to da mora da hrani kad dolaze s pukom u ruci,
a ustae su je nato bacili u vatru, ,jer su omovi gopjeli.
Predsjednik: Dakle, nije im koristilo to su preli na
katoliku vjeru?
Svjedok: Nije. Otjerani su u logor, a poginulo ih je
u selu 318.
Predsjednik: Osim onih koji su poginuli u borbi?
Svjedok: Jest.

MARIJA SABO. Zivjela u Bijelom Brdu u vrijeme' pokrtavanja Srba od trane sveenika Frahje Segul i Jfasipa Astaloa:

Svjedok: 1941. godine stanovala sam u Bijelom Brdu,

mjestu gdje sam roena.. . 1941, odmah po okupaiji
zemlje, doao je sveenik Segula Franjo iz Osijeka i sveenik Astalo iz Dalja i oni su pozivali Srbe da se prekrste na katoliku vjeru. Kako se Srbi nisu odazvali tom
pozivu, 27. IX 1941. godine jedne noi pokupili su 15
familija i otjerali u logor. Poslije toga sveenik Franjo
egula kazao je za vrijeme propovijedi Srbima, neka se
prekrste i neka ne slijee put ovih 15 familija koje se
nalaze u logoru. Poslije toga izdan je svakom kuanstvu
poziv, da dou u opinu kod biljenika Mastanjevia, da

412

potpiu gotove molbe, koje su bile sainjene s tim da

oni s-ami mole da im se dozvoli prijelaz na katoliku vjeru; I naravno, Srbi koji su bili zaplaeni i htjeli da sauvaju ivot, otili su oko 400 familija i potpisaii
molbe. 26. X bili su prekrteni i ja sam bila prisutna tom
prekrtavanju. Mnogi su ljudi plakali, bilo im je teko
da napuste svoju vjeru, to moraju prijei na drugu vjeru.
Predsjednik: Tko je vodio to prekrtavanje?
Svjedok: egula Frarijo, sveenik u Bijelom Brdu, a
s njime i Astalo iz Dalja.
Predsjednik: Da li su dolazili ustae kad je bilo prekrtavanja?
Svjedok: Na dari prekrtavanja dolazili su ustae, a
bila su i tri fratra, iz Osijeka, no imena im ne znam.

Predsjednik: Jesu li sveenici morali vidjeti kako ljudi plau?

Svjedok: Morali su vidjeti, kad sam vidjela i ja.

Pfedsjednik: Mogue nisu?
Svjedok: Morali su.
Predsjednik: Da li je bilo poslije progona Srba?
Svjedok: Bilo je 30 familija koje nisu htjele da preu na katoliku vjeru. Tih 30 familija, koje nisu htjele
da preu, protjerano je u Njemaku na rad.
Predsjednik: A ovi ostali?
Svjedok: I oni su bili proganjani. Dapae, oko 360
dotjerano je u logor Zemun. Tamo je 56 poginulo, dok
su se ostali kasnije vraali.
Predsjednik: Da li su ovi Srbi, u Bijelom Brdu, u
asu kad su prelazili na katoliku vjeru, imali slobodnu
volju i zdrav razum?
Svjedok: Nisu imali.
Javni tuilac: to se ogoilo s pravoslavnom crkvom u tom selu?
413

Svjedok: Pravoslavna crkva je preureena u katoliku, a sve dragocjenosti su sveenici onijeli u Osijek.
Javni tuilac: Je li se skandalizirao hrvatski i srpski
narod na to nasilje?
Svjedok: Tamo ima samo pet do est familija Hrvata.
Javni tuilac: Kako su Hrvati na to gleali?
Svjedok: Loe su Hrvati gledali na to.
Javni tuilac. Znai da su hrvatske familije osuivate ta nasilja ustaa i sveenstva?
Svjedok: Jest. Osuivale su.

DANE VRKLJAN. Svjedoi o saradnji svetenika i ustaa na pokrtavanju:

Predsjednik: Sto Vam je poznato o prekrtavanju

Srba.

Svjedok: Poznato mi je toliko: nekoliko dana poslije dolaska okupatora u na kraj 1941. g. naredili su
ustae da e se odrati manifestacija u naem selu. Nae
selo ima pola Hrvata, pola Srba. Oni su rekli da bez
razlike staro ili mlado, svi da moraju doi pred one koji
e doi iz Osijeka na zborovanje. Prikupilo se oko 600
ljudi. S autom iz Osijeka doao je bivi upan Stjepan
Hefer sa dvojicom nepoznatih ustaa. Zajedno s njima
doao je i upnik Ivani iz Brodjanaca. Kad je doao taj
upnik, reeno je da se odri manifestacija. U povorci
naprijed su ila djeca, iza njih odrasli momci i djevojke,
a iza toga stari ljudi i ene. Iili su kroz selo. Sveenik
Ivani iao je pred njima i kako je iao, tako je pre
njima dao da se viu parole. Diui prst u zrak i viui:
Paveli, Paveli, Paveli! a kad je htio da se parola
okrene na Ante, onda je okrenuo ruku i vikao: Ante,
Ante! Ustae su ili oko publike, oko samog naroda i
414

gledali da li moda ima tko da ne vie, da bi se odmah

nali kod njega. Idui tim putem, doli su pred crkvu,
pred vratima koje je bila sagraena tribina. Prvi je narodu govorio bivi upan Stjepan Hefer, zatim prvi i
drugi ustaa iz Zagreba, a etvrti je govorio upnik Ivani. On je u svom govoru rekao: Da vam podvuem
neke stvari koje su ova gospoda izostavila. Na primjer
rekao je: Sve one terete koje je podnio na poglavnik
za vrijeme emigracije zajeno sa svojim kolegama koji
su bili s njime tko je kriv za te terete? Svemu tome
je kriv srpski narod, akle Srbin! U naoj hrvatskoj
zemlji Srbi ne smiju da postoje tjeraj psine preko
Drine a mi imamo obra majstora koji e ih uesiti.
A znate li tko je taj majstor? Taj majstor je na poglavnik. Zatim je jo rekao kako majstor postavlja eiriju kapurdiju, pokazujui na glavu da je nee nikada vie skinuti. Poslije govora trajala je pijanka cijelu
no, pekli su se prasci itd. Nekoliko dana iza toga vratio
se upnik Ivani u nae selo s ondanjim ustakim tabornikom Stjepanom Kazoniem. Cijelu no su pili, a sutradan otili natrag. Druge noi taj ustaki tabornik otjerao je lf< ljudi iz naeg sela, 15 Srba, i iste noi, izmeu
Osijeka i apljine, na jednoj pustari, izbio ih je na mrtvo
ime, izveo u anac i potukao. Nakon nedjelju dana doao
je ponovo upnik Ivani u nae selo da odri misu. Poslije odrane mise poao je u ustaki tabor. Tamo, pred
vratima, vidio sam, ekao je neki Simo Vukovi, otac
osmoro djece, da bi traio konje koji su mu ostali kod
bive jugoslovenske vojske. Kad je taj ovjek proao
ispred ustakog tabora, Ivani se vratio natrag u tabor
i kroz sat vremena ustae su otili i uhapsili tog ovjeka.
Iste veeri na kraju sela on je odveden na kanal, tamo
izbatinan i izmrcvaren i sutradan naen mrtav. Nakon
toga, po prilici 8 dana, doao je upnik Ivani na pre415

krslavanje Srba u naem selu. On je govorio: Tko se

od Srba pokrsti, taj e ostati miran i taj e moi. ostati
ovdje, i objavio im je da ue vjeronauk i da e morati
uiti moliti bez razlike svi. Kad je kasnije doista doao
da odrava vjeronauk, vodio je sa sobom ustae s pukom
u ruci. Oni su vodili rauna tko nije iz sela doao i tko
je izostajao. Navee, pitao je ljude zato taj i taj nije
doao. Tako, na primjer, jedna drugarica Boja Polovina nije dola. Pitao je njena mua gdje mu je ena,
a on e mu: Zena mi je bolesna. I fakat ena je bila
u drugom stanju i nije mogla da doe. On odmah poalje
na to ustae da idu i dotjeraju je. Kad su oni otili, rekli
su njenu muu neka ide i on s njima, da vide to je sa
enom. Sreli su je u selu i s pogrdnim povicima na nju:
Mar kuko jedna!
Kad pojedini ovjek nije znao neto iz vjeronauka
pa svakom ovjeku ne moe ostati sve u glavi, jer je
kratko vrijeme uenja oni su nareivali da se mora
javiti svakih etiri sata kod njega (upnika), 4 km daleko
od Brodjanaca.
Na prekrtenje doli su Hefer i ustae iz dotinog
sela. Poslije prekrtavanja rali su pijanku itav dan.
Nije prolo ni nekoliko dana, vidio sam oko 14 ljudi,
kako ih tjeraju u logor, iako su se pokrstili i makar je
svaki od dotinih platio 70 dinara za prekrtenje. Od tih
ljui u logoru poginula su dvojica, ostali su bili vraeni
u logor u Gradiku. Iza toga, u 1943. godini, u jesen,
lino sam ja vidio, kao i neki oko Mitrovi, moj komija, sastajali smo se izmeu 11 i 12 sati ide upnik Ivani s tabornikom Stjepanom Kazoniem i jo s
nekih 15 ustaa, obuen u ustako odijelo, s pukom u
ruci, iz akcije u Poganovcima. Doli su do kole. Odavde
je upnik nou otiao kui u Vaganac da ga ne bi naro
vidio,
416

Jaimi tuilac: Da li je hrvatski narod osuivao te

zloine sveenika i ustaa?
Svjedok: Kako ne bi osuivao, kad se nismo smjeli
nikuda maknuti, jer je sveenik naredio ustaama, oni
su dolazili pod prozore, tako na primjer, i meni po noi
tri puta kucali jesam li ko kue ili nisam.
Javni tuilac: Oni su stalno tvrdili, a i ovi ovdje
tvrde, da su sve to radili u interesu hrvatskog naroda.
Kad su klali Srbe, da li je to bila volja hrvatskog naroda?
Svjedok: Oni su radili ovo u ime onakvih kao to
su on i!

TVAN VICI. Student agronomije iz Osijeka, o nasilnom

pokrtavanju od straine sveenika Jakoba Seba:

Svjedok: 1941. u Osijeku na svim propovijedima koje ;su drali katoliki sveenici, propovijedali su da se
Srbi trebaju prekrstiti. Znam toliko da su se odravali
nekakvi satovi vjeronauka za te pravoslavne i nakon 2 3
puta to, su ili na taj vjeronauk bili su prekrtavani.
Toliko znam o prekrtavanju.
Predsjednik: Da li ste primijetili da Srbi dobrpvoljno prelaze na katoliku vjeru?.
Svjedok: Moji kolski kolege nisu dobrovoljno prelazili.

Predsjed,nik: I oni su morali prijei?

Svjeok: Da.
Predsjednik: Tko ih je silio?
Svjedok: Uglavnom eb Jakob, koji je tada bio kateheta na koli. Govorio je da se moraju prekrstitii :inae da ih nee primiti u kolu.
417

Predsjednik: Da li ste jo neto primijetili to se

poduzimalo protiv Srba?
Svjedok: Znam da su u Osijeku Srbi bili hapeni.
Jedne noi bili su hapeni gotovo masovno. Poslije toga
su bili oveeni u logore.

MIHAJLO URlCl. Svjedoi o akciji fratara oko p okrtavanja na elu sa Dionizijem Jurievim:

Predsjednik: to Vam je poznato o progonima Srba

i o nasilnom prekrtavanju?
Svjedok: Uglavnom mi je poznato ovo: 1941. godine,
mjeseca listopada, dolo je u nae selo nekoliko fratara
i u zajednici s ustakim povjerenikom pozvali su narod
da doe uiti vjeronauk radi prijelaza na katoliku vjeru. Meu tim fratrima bio je jedan kojem sam zapamtio ime, Dionizije Juriev, koji je, kada se narod sakupio, rekao: Tko ne prijee na katoliku vjeru, nema
mu mjesta u NDH, jer u NDH mogu ivjeti samo Hrvati i nitko rugi. To je uenje trajalo jedno 8 dana i
kada je zavreno, prireen je foanket na kojem je bilo
prisutno vie ustakih oficira i upnika. Tu su oni odrali
razne govorancije i tumaili narodu, kojeg su biii skupili na taj foanket, da mu ne prijeti nikakva opasnost
to je bila mala optina sa oko 2.700 stanovnika, sve
Srba jer su svi postali lojalni graani NDH. Tu su
odmah ostavili jednog upnika, Augusta Kralja, koji je
poeo svake nejelje odravati mise, organizirati horove
koji su pjevali u crkvi i slino. On je bio tamo gotovo
goinu dana. Uvijek je tumaio narodu da smo mi Hrvati i a nismo nikada bili Srbi, nego su nas svojevremeno
pokrstili i zato se sada ne trebamo niega bojati. Skoro
godinu dana iza toga, poetkom listopada 1942. godine,
418

dola je jedna grupa ustaa u selo i tamo se nastanilaTaj upnik je ee svraao k meni i pokazivao se ne
samo kao duhovni pastir nego i kao prijatelj. Kada sam
ga upitao to znai da su tu ustae doli, on mi je rekao
da ne prijeti nikakva opasnost. U okolici se dogaalo>
svata, premda je ko nas bilo mirno, pa sam se interesirao i ja, kao i cijeli narod, to e biti. On je meni
jamio da nema opasnosti i rekao da ja to protumaim
i drugima, poto se s njima vie sastajem.
Meutim, pored svega, trei dan iza toga, 13. listopada 1942. godine, u noi, veliki broj jasenovakih ustaa opkolio je cijelu opinu, a da za to nitko nije znao..
Nismo se nadali pa nismo ni postavljali strae, a ta.
grupica koja je bila u selu, valjda je pripremala teren,
Ja sam u svanjivanje bilo je maglovito poao
cestom u susjedno selo. Meutim, ti ustae odmah su
me na cesti zgrabili i potjerali s nekoliko ikomija cestom.
uz selo. Na sredini sela sretnem drugu grupu ustaa.
koji su pred sobom gonili ene i djecu, napola gole, onako kako su ih istjerali iz kreveta. S tim ustaama ide i
na upnik August Kralj, koji je imao mantiju do koljena, dosta blatan, kako je preko rosnih livada i oranica iao i pokazivao put ustaama, kako da opkole opinu da ne bismo mogli pobjei u umu. Pitao sam ga:
Sto to znai, veleasni? Ne bojte se nita, idete do
Save i vratit ete se svojim kuama. Nemojte da bi netko
bjeao odgovorio je on. Nisam mu vjerovao. Iskoristio sam guvu i, kako je bilo maglovito, pobjegao sam
u umu. Ustae su pohvatali oko 2.000 dua i otjerali.
sve u Jasenovac. Nas oko 500, koji smo utekli, nakon
|tri dana, kad smo se vratili u selo, nali smo (tama 34
rtve, koje su bile na sve mogue naine iznakaene.
Meu njima foila je jedna djevojka koja je na kolac nabijena, jednom mladiu bili su odsjekli pojedine dijelove
27*

419

tijela... Neki -su o njih ubijeni tupim predmetima i

nd sve mogue naine iznakaeni. Mi mo njih sahranili i doznali kasnije da je taj upnik unaptijed ishodio
premjetaj iz sela. On je otiao zajedno s ustaama, jer
su i on i ustae dobili ako 40 kola i prevezli njegove
stvari, a takoer i stvari iz komijskih kua, koje su
bile opljakane. On je otiao u Sunju i tamo je bstao.

Javni tuilac: Gdje je ada taj uphik? '

Svjedok: Mi ne znamo. Bio je do prole godine u
Sunji upnik. Ja sada ivim u Sunji, gdje arn doao
prole godine u kolovozu. Bio je tamo i poeo s onim
pastirakim pismom tumaiti narodu a su partizani bezvjem ici, da oni nagone konje u crkvu, d a : spavaju u
crkvama, da crkve nisu za njih svetinja. . . Meutim,
ljudi su poeli uviati da je on protiv naroda. On je
to opazio i jednog dana je nestao, a da nitko ne zna
kuda i to je s njime. Doao je drugi upnik i poslije se
1 taj premjestio, sada je trei. Ne znamo gdje je August
Kralj. Dok je bio u Boku, imao je motor i svakih 8 dana je iao u Zagreb. Nedjeljom bi odrao misu, bstao bi
u Boku an-dva, a onda je odlazio u Zagreb.
Javni tuilac: Iao je u Zagreb svake nedjelje?
Svjedok: Svake nedjelje.
Javni tuilac: A tu je na optuenikoj klupi danas
nadbiskup Stepinac, koji kae da uope nije znao da su
tako od ustaa ubijani i stradali ljudi u ono vrijeme,
a najmanje da su sveenici imali s tim posla. To on sve
vrijeme tvrdi na procesu. Sto mislite o tome?
Svjedok: To to sam ja rekao, to nije samo meni
poznato, nego 2 4 stotine njih iz mojega sela mogu. doi
:i potvrditi sve to sam ja rekao.
......... ,
Predsjednik: Rekli ste da je iz Vae opine,:.rkveni
Bok, dvije tisue ljudi odvedeno u Jasenovac?. ,. ,
420

Svjedok: Da.
Predsjenik: Da li isu se vratili kuama?
Svjeddk: Ostalo ih je tamo samo osam, ali to je bilo
vie pod pritiskom, jer pet stotina sposobnih je pobjeglo
u umu, a stotinu u Baniju, u partizane. U Trokutu, gdje
ivi vei dio srpskog naroda, dvije hiljade je bilo sposobnih, i treei.-ili etvrti dan su poslali jednu deputaciju,
jer je doao jedan general, Rumler, i tajnik Pavelia
Seitz, i rekli smo, ako narod ne bude vraen, da idemo
u partizane. Nijemcima nije bilo u interesu da toliki
odemo na protivnu stranu u ;borbu, i pod pritiskom Nijemaca on.i su narod pustili natrag.

ILIJA UBARlC. Zernljoradnik iz sela Joevica, govori

o saranji Stepinca sa ustaama jo prije rata:

Svjedok: Ja se sjeam, iz poetka 1941. godine tako,

kada sam povodom kapitulacije bive Jugoslavije bio u
Sarajevu,, gdje me je to zateklo, odmah ondje imao sam
prilike vidjeti dovoenje pojedinih ljudi iz Hercegovine
u logor, gdje su i strijeljani. Razlog je bio, ja ne znam
kakav. Iza toga sam doao kui, gdje sam bio srpnja
mjeseca iste godine mobiliziran u domobransku vojsku.
Tu sam imao prilike vijeti kako nestaju pojedini srpski
mladii koji su bili mobilizirani u hrvatsku vojsku, a dolazili su s obinom pbkrtenicom. U kojem pravcu su
nestajali, he znam, ali nisu bili vie u redovima u kojima smo se mi nalazili. Iza toga mi je poznato, u samoj
Glini 'bilo je iz okolnih sela nekoliko djevojaka koje su
bile prekrtene. Redovito su pohaale katoliku crkvu.
MeUtim, te su djevojke bile uhapene i takoe nestale
u nepoznatom pravcu.
421

Znam neku familiju iz Grabovca Gornjega, koja je

bila prekrtena, nakon toga ipohapena i nestala, ne znam
kuda. Sjeam se jo 1935. godine, kada je nadbiskup Stepinac dolazio u Glinu, odnosno imao je doi i u Buicu.
Ne znam, ibila je, mislim, nekakva posveta neega, barjaka, ega li. Tu je bio prireen doek na tzv. Jakinskom
mostu, gdje su doekivali nadbiskupa Stepinca katoliki
i pravoslavni sveenici i nadbiskupu su poljubili ruku,
a vidio sam da je nadbiskup Stepinac od pravoslavnoga
popa iskinuo ruku i nije dozvolio da mu je on poljubi.
Osim toga sam imao prilike uestvovati na samoj priredbi, veeri, na banketu, gdje su uestvovali tzv. glinski
doktori dr Puk, Cvitanovi, Rebok, Vidakovi, gdj'e su,
ne bih se sjetio kakvim reenicama, podstrekivali nadbiskupa Stepinca ida govori, ali sjeam se njegovih rijei
na svretku: Ja znam to je moja dunost da uinim
za opehrvatske interese i ja obeavam ovdje da u to
uiniti. Kome je otrica bila uperena, ja ne znam.

Javni tuilac: A to su bili za Vrijeme NDH Puk,

Cvitanovi, Vidakovi i to rutvo koje je nazdravljalo
Stepincu?
Svjedok: Za vrijeme NDH je dr Puk bio ministar
pravosua. . .
Javni tuilac: Ustaki ministar?
Svjedok: Da, a dr Rebok je bio, koliko sam uo,
neki funkcioner Gestapoa, a za Cvitanovia ne bih znao.
Sam Vidakovi i ostali ibili su nekakvi tabornici i logornici.
Javni tuilac: I klali su Srbe?
Svjedok: To je jasna injenica. Oni su bili glavni
organizatori cijelog pokreta za klanje.
422

LJUBIA SESANOVIC. Prema svedoenju Sesanovia,

svetenik Dionizije Juriev predvodio je ustae:

Predsjednik: to Vam je poznato o prekrtavanju i

progonima Srba?
Svjedok: Meni je poznato o pokrtavanju Srba to
koga je lino pokrstio u Svinjici Dionizije Juriev, sveenik. On nas je pokrstio i sakupljao narod na vjeronauk i prijetio je, govorei ako nas manje pokrsti, bit
e nama ire. Tako je govorio veinom poslije poikrsta.
Nakon est do sedam mjeseci izaao je s vojskom, 3 4
stotine ljui, i zapalio u naem selu oko 40 staja. Odveo
je nekoliko ljudi iz sela i krenuo s tom vojskom za K olovo, i tamo stotinu i nekoliko Ijudi potukao. '
Predsjednik: Da li je on vodio ustae?
Svjedok: Da.
Predsjednik: Taj Juriev Dionizije?
Svjedok: Da, on lino. Ja sam ga vidio svojim oima.
Predsjednik: I nakon pokrsta?
Svjedok: I nakon pokrsta.

LJUBAN JEDNAK. Jedini koji je preiveo pokrst i klanje u Glinskoj crkvi, sea se tog dogaaja:

Svjedok: Rano ujutro ja i moj otac otili smo po

sijeno, koje smo imali nie kue. Dovezli smo kui prvi,
rugi i ili po trei voz. Najednom, pogledam gore prema selu, ujem kako ene jauu i vidim kako ljudi bjee. to je? pitam ja oca i kaem mu da u gore da
ispitam.
1
j
'
Ja sam se vratio nazad i rekao sam ocu kakva je
stvar ustae hapse Srbe po selu. Ostavili smo voz i
doli kui. Reem eni i materi i drugim ljudima po se423

lu: Bjeite, sve hapse, 40 je ve pohapeno. Ja prijeem preko jedne vode, Gline, u Selie, T:u sam prenoio. Ujutro kad je svanulo, ustae su zaredali pucati
sa sve etiri strane po tim iselima. Tu sam imao strica,
i ustae su i njega odveli kao i tri brata strievia i jo
neke, u svemu 6 do 7 mojih roaka. Pobjegao sam u
umu, u selo Belinac. Tu smo se sakrili u sijeno. Nakon
nekog vremena doli su ustae. Bodu oni noevima po
sijenu, a jedan od njih govori: Majku im njihovu, nema
ovdje nikoga ivoga, 'svi su pobjegli u umu. Za
kratko vrijeme doe jedna ena i ree: Bjeite ljudi,
zapalit e sijeno i vi ete izgorjeti. Doem kui i pitam
enu da li me 'je netko traio. Ona mi odgovori da su
bili ustae, odnijeli meso i traili novac, pa i to odnijeli,
rekla mi je i to da su traili mene. Ja sam na to skoio
u bau i mislio sam da u, kad se smrkne, otii u umu.
Mislio sam da u kretati prema Gaanu i poslije toga
pobjei u umu. Na raskriju vidim kola i u njima 4
ustae. Oni meni kau: Sluaj, ovamo deder! Kuda ti?
Ja sam im rekao da 'imam gore kola i konje i da idem
po njih. Naravno da sam ih varao. Sluaj veli ustaa
ti si Srbin, doi ovamo u kola. Ja sam doao i oni
su mi rekli da sjenem meu njih. Jedan ustaa pitao
je: Hoe li ga vezati?, a 'drugi su odgovorili: Ne
treba, ako iskoi, mi emo ga ubiti. Ja nisam iskoio
i doemo na po puta kuda se ide u Topusko. Jedan mi
od njih ree da u s njima u Topusko. Jean me ustaa
pitao: Sluaj, da li ti voli ii u crkvu ili u opinu?
Ja sam rekao: Nemojte me zaguljivati, ljudi su ve po
dva ana u crkvi u Topuskom i drugdje. Na krianju
je rekao: Puna je crkva, vodi ga u opinu. Sam sam
bio u opini, u jednoj sobici. Nakon pola sata dovezli
su ustae pun kamion ljudi i strpali ih u tu sobu. Pregledali su nas i postavili nas dvojicu po dvojicu. Jedan
424

je rekao: Deder te mrcine pregledaj, nemaju li zlato

ili oruje. To su etnici. Pregledavali su nas jednog po
jednog i kad su prvoga odveli u sobu, ooe po mene
d jedan me ustaa pitao: Da li si ve dobio batine? Ja
sam se umijeao meu one koji su ve doli iz druge
sobe, strano izbatinjani, i rekao sam: Pa sjea se da
si me tukao!
Oveli su nas u kamion koji je bio pun ustaa. Za
nekoliko asaka kamion krenu. Vozili su nas prema stanici Topusko. Ovdje su nas uveli u vagon i morali smo
se dvojica po dvojica drati za ruke. Tu je bilo raznih
ljudi, iz optine, iz crkve i od dirugje. U jedan vagon
stalo nas je 150 160, tako da smo bili trojica na trojici
leei. Jedan ovjek ve je poeo fantazirati i vikati:
Ankice, molim pricer, jer je mislio, odnosno govorio
je ono to je obiavao u gostionici. Ja sam mu rekao
da se svlada ali nije pomoglo, pa smo ga dvojica po
dvojica morali drati, da ne udara. Tako smo se svi izredali. Bili smo ovdje u vagonu od 8 sati uveer do pred
jutro, kad je vagon poeo da kree sa stanice Topusko.
Sef stanice, ne znam tko je bio, rekao je da se prikopa
vagon, jer ide za Liku, za Gospi. Svi su se ustae na
to smijali, a mi smo kroz one male otvore u vagonu
mogli vidjeti da vagon kree za Glinu. Kad smo doli
do Gline, na stanici su nas ve ekali ustae. Na svakog
od nas doao je po jedan ustaa sa svake strane. Rekli
su nam: Drite se za ruke, idete na presluavanje.
rali smo se dva po dva za ruke, doli smo do glinske
crkve. Tu su bili Deeli Mirko i Nikice Vidakovia sin,
to je sin onoga Nikice to je bio ef u Glini ili tako
neto za vrijeme tih zloinstava. Rekli su Deeliu: Sluaj, mali, onesi klju da te mrcine zakljuamo u crkvu.
On donese klju i sa nama u crkvu. Tu smo lijepo posjedali i nitko nije nita ni dirnuo, dok nisu doli. Sve
425

je unutra bilo namjeteno kao da e se isluiti isluba.

Zakljuali su crkvu i odoe. Za pola sata evo opet jednog
ustae. Pitao je: Ljudi, da li ste edni da se donese
voda? Mi smo rekli da jesmo i jedan je ustaa donio
tri kante vode i jedan loni. Kad smo se svi izredali da
pijemo vodu, on je zakljuao crkvu i otiao. Za malo
evo opet jednog ustae. Pita on: Ko od vas ima pokrtenicu Javili su se Adam Kora i Pajo Vorkapi, i oni
su poli van. Nakon toga su nam ustae rekli: V i Srbi
bili ste 1918. osueni na smrt, a danas ete biti presueni! Mi smo pitali: zato, a oni su inam rekli: zato,
i pokazali nam slike u crkvi. Pri tom su govorili: da
n a m . . . kralja Peru itd. Mi smo rekli: pustite nas na
miru, a za kralja Petra nije nas briga. Za nekoliko minuta ulo ih je unutra jo 5 6. Pitali su tko bi iao
radi sebe van, moe ii. Dvadeset ili trideset od nas otilo
je van na nudu i vratili smo se natrag u crkvu. Na to su
oni crkvu zakljuali i otili. Poslije podne oko 2 sata
evo Kretalice Steve i nekog Milekovia, koji je bio straar u Glini. Rekao je da ise diemo i ipitao: Ima li netko
ovdje kod vas mlai, da se popiu imena i prezimena,
jer idete u Liku na prisilni rad. Mi smo se dizali jedan
za drugim i upisivali se prema spisu: Koliko ima djece,
odakle si, itd. Jedan ustaa je uzeo taj spis i nije vie
nita rekao, nego otiao. Pred no evo ustaa opet. Pitaju:
Tko je o vas Pero M iljevi? Javio se Pero Miljevi
i oni su mu rekli da kae to zna o etnicima. Rekli su
mu: Mi emo te pustiti kui, doi ovamo. On je doao
na sredinu crkve. Pitaju ga: Sto zna ti o etnicima?
Ja veli znam da su kod biljenika ili blagajnika
Ratkovia neki etnici bili upisani od 1936. i 1937. godine. To sam ja radio u Glini i mi smo etnike upisivali.
Jedan presijee trik od zvona, debeo kao dva prsta,
jedan ga dri za jednu ruku, a drugi za drugu i tuku
426

ga dok ga nisu svega crnog nainili. Pitaju ustae dalje,

bi li tko znao neto o etnicima, ali nee nitko da se
javi. Ustae odoe van.
Nekako pred no ujemo kako stie auto pred crkvu.
Dooe ustae, njih oko 20 30. Palite svijee, povikae,
a Ijudi koji su puili upalili su svijee. Sluajte, da li
vi vjerujete u naeg poglavnika? Vjerujemo, odgovorili smo. Da li vjerujete u nau veliku Nezavisnu
dravu Hrvatsku? Vjerujemo, odgovorili smo. Dede, svi u jedan glas to tri puta ponovite: Mi vjerujemo
u veliku Nezavisnu Dravu Hrvatsku mi vjerujemo u
velikog poglavnika. Tako smo to jo 5 6 puta ponavljali. Nakon toga su povikali: Lezi dii se, lezi dii
se itd. i mi smo lijegali i dizali se preko cijele crkve.
Nakon toga morali smo svui sve sa sebe: hlae, cokule,
kapute . . . bacati na hrpu.
Onda su nas upitali: Sluajte, ljudi, tko je od vas
Pero M iljevi? On se javi. Doi ovamo. On im se
priblii Pero, kai da li zna neto od etnika? On im
odgovara: Znam to da je kod nekog biljenika, ne znam
ili moda blagajnika, bilo upisanih etnika od 1936. i
1937. godine i nita ne bih vie znao. Dok je on to rekao,
jedan ga ustaa udari noem preko prsiju, raspara mu
sva prsa i on pade. Nakon toga javio se Stojan Boji iz
sela Katinovci i rekao: Ja znam neto od etnika, hoete
li me pustiti kui? Dobro, reci nam to zna: Ja znam
rekao im je nama je nareeno da kada ustae
ou u kamionu na Kameniki Most vie Topuskoga, da
ih imamo sjekirama i roguljama doekati, pobiti sve,
a takoer presjei 'i telefonske ice koje vode za Kladuu
kako bi im presjekli svaku vezu. Takve mi trebamo
rekoe ustae koji unitavaju nau i dravnu imovinu. Doi ovamo. Dede, metni ti glavu na stol. On je
metnuo glavu na stol, a ustae su mu narezali grkljan.
427

Pjevaj sada. Kako je on pjevao, krv mu je udarila iz

grkljana na 2 3 metra daleko. Kad je krv udarila prema nama, jedva mi je rekao: Tako e biti i s vama, jaoj
nama. Nato su ustae povikali: Udri ga noem, majku
mu njegovu..... Udarili su ga 2 3 puta noem iza vrata, a kada je pao na pod, priskoili su mu drugi, posebno
odreeni, koji su mrvili glave. Priskoie mu dva ustae i smrvili su mu svu glavu. Zatim su ga bacili na jedan kamion.
Tako je to ilo jedan kamion pa drugi kamion . . . Kada su gotovo sve u crkvi poklali i kada je broj
nas ivih spao na svega desetak, ja sam bio .u jednom
kutu crkve i u jednom asu vidim kako nema nikoga
u crkvi. Bilo nas je svega desetak. Pogledam iz kuta prema vratima i vidim ustae kako iznose krvave 1! zakrvavljene lju d e . .. Krv tee svuda po crkvi. Sve je bilo
mirno, cijela crkva bila je osvijetljena svijeama. Ja se
onde bacim meu zaklane ljude koji su leali na podu.
Ispruim ruke i legnem meu njih. Trojica, od onih koji
su bili sa mnom, sakrili su se u jedan proistor kod oltara,
gdje je sveenik imao knjige. Ostalih 5 6 nisu se mogli
sakriti i tih 5 6 su zatim zaklani.
Za nekoliko asova poeli su zaklane iznositi iz crkve,
jedan, drugi, trei i tako redom. Ne znam vie koliko
ih je bilo. Ja sam ostao leati. Ve su doli i do mene.
Idu od jednog do drugog i tuku ih noem. Jean stane
meni na kimu i tue sve oko rnene noem, jednog za
drugim, ovako . .. (pokazuje rukom). Doe red na mene, udari me cokulom po glavi i ree: To je sve gotovo.
Kad poe malo dalje i vidi jednog ivog. Eto, nemojte
mene ljudi, ja sam iv. Nemojte mene, ja nisam nikom
nita kriv. Dobro, rekoe ustae, dii se. On im ree:
Pa nemojte mene zaklati, ja nisam kriv, evo, ve su
svi ljudi ovdje poklani. Nema vie ovjeka koji nije ubi428

jen. Ja sam malo okrenuo glavu, koliko sam mogao,

i vidim tog ovjeka kolju. Ustae ga pitaju koga sve
ima, a on im odgovara da ima jednu sestru od 18 godina,
a drugu od 22 godine. Hoe li meni dati onu isestru od
18 godina?, a drugi ga pita Hoe li meni dati onu od
22 godine?. Kad sam. opet malo digao glavu, vidio sam
kako ga jedan ustaa dri za jednu ruku, a drugi za drugu. Jedan ga.pali svijeom, i vidim gore mu brkovi.
Onda su mu poeli paliti oi. To su bile neizdrive muke, mislim najvee rnuke na svijetu. Kad su mu spaliii
jedno oko i poeli paliti drugo, ovjek zavie, a jean ga
ustaa tue kundakom u kimu. A jao! vikao je ovjek.
Oni su .mu i dalje palili drugo oko, a zatim ga. oborili
na zemlju i smrvili mu glavu. Udarali su ga noem u
rebra i svega ga izboli. Kada su mu mrvili glavu, dijelovi lubanje prtali su mu na sve strane i padali i po
meni.
Ve je kamion po peti puta dolazio po ove ljude.
Ustae su ih iznosili iz crkve. Mene su primili jean za
ruke, a jedan za noge i nosili me van. Bacili su me na
kamion, na kojemu su poklani ljudi bili poslagani u tri
hrpe, svi potrbuke. Kada su mene bacili na treu hrpu,
ona se nagnula i svalila se. Ja sam uario glavom o daske.
Poto je ovaj kamion bio pretrpan, bacili su me na drugi
kamion. Jedan me primio za noge i vukao me van, tako
da sam sva lea izubijao, a kad me je izvukao, uario
me glavom o kamen, da mi je lubanja puknula. Bacili 'su
me na drugi kamion gdje je ve bilo leina, a zatim na
mene, jo bacili 4 5 zaklanih ljudi. Jedan od zaklanih
pao je na mene tako da mi je njegov prerezani grkljan
doao upravo na usta. Bilo mi je jako neugodno, jer
me .je svega zalila njegova krv. Krv mi je tekla u oi, u
usta, i niz cijelo tijelo. Jedan ustaa kae: Je li mrjav?
Mrtav je, odgovori drugi. Pregledali su crkvu, n ije'li
429

jo netko ostao. Nisu znali za onu trojicu koja su

krila u oltaru. Kako sam kasnije uo, ova trojica
s u crkvi dva dana, a treu no popeli su se na
i traili od ljudi vode. Ustae su na njih pucali
trojicu pobili.

se saostala
toranj
i svu

Nakon toga krenuo je kamion s poklanim ljudima,

u kojem sam se i ja nalazio. One koji su pratili na kamion, ne vidim ali ujem kako im neko govori: Ako je
kojii gdje iv ostao, bolje se ne vraajte u Glinu.
Mislim ja, jo sam iv i jo ima nade da u iv
ostati. Krenuo je kamion preko Ukinaca i Prekopa, ja
malo nadignem glavu, vidim kako sjede dva ustae, ute
i nita ne govore. Znam da je kamion zaokrenuo desno
prema Novom Selu. Ja sam poznavao taj teren. Kamion
je krenuo preko njive, a kad se zaustavio, ve su ga doekali ustae trajbari, koji su poeli leine izbacivati
iz kamiona. Dotjerali su kamion tik uz jamu, a bi lake
u nju izbacivali ljude. Jedna je jama ve bila prepuna.
Mene su primili za noge i za glavu i bacili u jamu.
Bio sam zguren, etiri do pet su mi bacili preko
nogu, jedna ena je davala znakove ivota. Ajme, to
sve nisu od nje radili. Silovali su je nad jamom, ona
jaue i vie. Odakle si ti? upitali su je. Ja sam uiteljiea iz Bovia. Onda su je udarali u glavu i ona padne
u jamu. Tada, jedan kae drugome: Ajde, kae, da
nema zlatni prsten, to e se dati prodati. I drugi sie,
nae na lijevoj ruci prsten i ree: To e se dati prodati.
Tamo nad jamom stajali isu ustae i tukli ekiem i sjekirama. Doe jedan kamion, pa drugi, pa trei, pa etvrti.
Moglo se samo uti gje ovjek rida: Jaoj, djeco moja,
joj, majko moja, pa nikom nisam nita kriv. Napola
ivoga udarali su jedan do dva puta sjekirom ili ekiem. Nisam mogao vidjeti koliko je jama dugaka, nego
430

sam samo uo jauk ljudi. Kada su te istrpali iz kamiona,

dolaze novi. Tu su tri jame jedna do druge. Jednu su
natrpali punu, gdje nisam bio. Poda mnom je bilo oko
100 ljudi. Preko mene leali su etiri do pet. Sluam
ja: umirilo se sve, nita se ne uje. Okrenem malo glavu
i vidim da se neto mie, ujem gdje jedan ustaa govori:
Sluajte, ljudi, nee oni svi stati tu, treba njih prebaciti
u drugu jamu i trebat emo ih sloiti lijepo da ih to
vie stane. Tu dva dooe pa poee odnositi. Doe red
i na one koji su baeni meni preko nogu. Bace jenog,
drugog i treega, a jedan, koji je bio na donjem kraju,
taj se micao. Majku im . . . evo ih ivih, pucaj u onaj
oak.n Garili oni dva do tri puta i jedan mene pogodi
u nogu. Ide mi krv. Pokuam mogu li micati prstima,
vidim: dobro, nije prebijena kost.
Kada su bacili one s mene, primili su i mene za ruke da e me baciti na drugi kraj. Tada su vidjeli da imam
debelu liku majicu: Ovaj ima dobru haljinicu, ovo
treba svui s njega. Uhvatili su me za ruke i svukli
majicu. Prestao sam isati. Okrenuli su mi lice k zemlji
i pruili noge. Umirim se, a oni izali van. Niti se to
uje, nitko ne govori. Ja pogledam oko sebe i vidim da
se neto mie. Ne znam to je, je li ustaa ili to. Poela
je paati kiica. Vidim, netko se ulja, ja bolje pogledam
ide ovjek na nogama i rukama. Zgurio sam se. Doe
ovjek i pita me: Jesi li iv? Ne znam nita tko je pa
se ne javljam. On se opet prui dalje u jami. Kada za
nekoliko, opet ide k meni. Pa ide rukama i nogama, doe
k meni i pita: Jesi li iv? Jesam. Pa to emo mi?
Sluaj, bjeimo van. Ja odem u jedan oak, a on u
drugi. Malo se obazrem tamo ih ima 30 do 40 ustaa
oko jenog i taj im govori. Ja preko te ice, pa u kukuruz,
da ujem to od toga. Nisam nita uo. Onaj drugi nije
okrenuo za mnom, okrenuo je u drugo selo. Njega je
431

rodbina izdala, pa su ga trei dan ubili ustae. Ja, okrenuo

ispod Novog Sela i doem u Majsku Poljanu, ujaku. Nisam znao gdje je kua i proem ispred nje. Doem u
grmlje i tu vidim oovjeka. Bio sam samo u koulji i gaama, krv i zemlja se prilijepile na mene. Glava mi je
razbijena i zguljena, lea satrta. Pitam ga ja: Tko si
ti? pa se sakrijem u grm. A on hoe bjeati. 1941. su
Srbi bjeali, niti su spavali, niti su jeli. Vidim ja, uzima
on kaput da e bjeati. Pitam ga ja: Jesi li ti to, Stojane? Jesam. Covjeku bi neugodno, kaa me je
vidio kako sam sav od krvi i zemlje. Bio sam sav nateen.
Jesli li ti to, Ljubane? Jesam. Jaoj to je to
s toibom Ljubane? Nikom ivom nemoj rei. Juer smo
klani u crkvi. Ja sam preskoio meu njih zaklane i
ostao iv. Stojane, gotovo je. Hajde da mi kae gdje
doe moj ujak. Proao si ispred kue: I on nie uputi
i ja doem tu ujaku. Kada sam uao u kuu, ima jedna
djevojka, cura od 18 godina; kad me je vidjela onako
krvavoga i zemljom umazanoga, odmah je pala u nesvijest. Ja sam poeo pripovijedati i onda su me poznali
po govoru. Rekao sam da smo bili juer klani u crkvi,
a oni su kazali da su uli dreku kod jame, gdje u tukli
ekiima i sjekirama. Tu sam malo poinuo i tako sam
bio kod njega est mjeseci. Nisam vidio ni sunca r.i mjeseca, i tako sam iv ostao.

CVIJETA MlSKOVlC. Radnica, ivela u selu,.Maljevcu,

svedoi o pokrtavanju i klanju od strane ustaa i svetenika u optini Cetingrad:

Svjedok: Vodio nas je Milan Bogovi i Pero Meedi, koji je bio sveenik, i on nam je rekao da idemo
na prekrst. I ili smo k njemu u njegov stan, Potpisao
432

nas je i vodio nas je u crtkvu i tu nas prekrstio. I itao

jednu ; knjigu, a mi smo kleknuli na gola koljena.
Predsjednik: Da li se cijelo selo prekrstilo?
Svjedok: Da, prekrstilo se nae cijelo selo. Ali poslije; prekrsta nakon dva mjeseca, poetkom godine, otjerali su mene i svu moju djecu.
Predsjednik: Otjerali su vas?
Svjedok: Da, a imala sam devetero djece. Cetvoro
se utopio u vodi kada sam bjeala u Petrovu goru, a
etvoro su odveli u Staru Gradiku i ne znam to je
poslije bilo s njima.

Predsjednik: Prije nego to ste se preknstilf, to se

dogodilo u vaem selu?
Svjedok: Ljude su pokupili, a nakon tri dana i 47
ena i njihovu djecu. ene su se poraale, a djecu su
ustae trgali rukama od njih, kako se koje rodilo. Od
Uskrsa su to radili kod nas. A jednom su 80 dua poslije pokrsta zatvorili i zapalili u sjeniku. Tako je opet
jedan gazda do podne iao na prekrst, a od podne do na
veer irnao ustae u gostima do 10 sati, a ona je legao,
ali.po noi su njega i njegovu familiju pokupili i pobili.
Predsjednik: Zar su ih ubili istu no kada su se
po'krstili?
Svjedok: Istu no kad su se prekrstili.

IVAN VITLOClO. Apotekar iz Stoca, govori o likvidaciji

preostalih Srba 1944. godine, u gradu iz kojeg je:
Poslije masovnog ubijanja Srba u Stocu, ostalo
je nekoliko njih, koji su bili isto oamueni dogaajem
koji se desio. Nakon kratkog vremena poeli su se u
Stocu iriti glasovi da Srbima nema mjesta u NDH,
28

433

i da jedino prijelazom na rimokatoliku vjeru mogu osigurati ivot. Nekoliko njih, meu njima Vrea Petar,
Mari Jefto, Topalovi, Avdalovi i drugi, predali su
molbe za prekrst. Molbe su bile uvaene i nakon obuke
od 14 dana pristupilo se ceremonijalu prevoenja iz pravoslavlja na rimokatoliku vjeru. Sedam do osam dana
kasnije pozvao sam na veeru naeg upnika i zapitao
sam ga, da li moe Srbima koji su preli na rimokatoliku vjeru, garantirati ivota. Uz osmijeh, odgovorio mi
je: Ja sam njima due spasio. Za kratko vrijeme, Mari, Topalovi, Avdalovi bili su isto tako uniteni kao
i drugi pravoslavci.

STIPE KOVAEVI. Roen u Naicama 1890. godine,

slikar, po narodnosti Hrvat:

Predsjednik: Sto Vi znate o pokrtavanju Srba?

Svjedok: Meni je poznato samo uglavnom, a osobno
kod toga nisam sujelovao. Samostan naiki bio je centar ustaki. Pater Sidonije je formirao ustake logore i
poeo je s polaganjem zakletve u samostanu na no i
revolVer. Dolazio je i major Lukac, koji je formirao te
formacije i donosio letke. Godine 1941. pater Sidonije
uzeo je puku o rame i s ostalim ustaama poeo razoruavati jugoslovensku vojsku. To je bilo u prvoj godini.
U lipnju mjesecu najedanput formira on neku ustaku
grupu kao akciju katolikih mueva. Ta grupa vezala
se s ustaama koji su u Naicama izveli pravoslavnog
sveenika Bogia iz stana, mrcvarilii mu djeda, izveli ga
iz Naica, zaklali i izmrcvarili, a kad je ena htjela da
pokopa tijelo mua, nisu joj dozvolili, nego su odredili
Cigane da ga kao psa zakopaju u jednom budaku. Pater Sidonije iao je stalno po selima gdje su Srbi, plja434

kao je, orgijao, jeo i pio, osiromaivao ljude, i nekoliko

nejelja poslije pokrtavanja svi su ljudi bili protjerani
neki za Snbiju, a neki u logore u Gradiku i Jasenovac.
Ja znam da se nita u Naicama nije mogLo dogoditi dok
nije pater Sidonije dao svoj pristanak. Tako je on za logornika postavio nekog Gripka Stjepana, koji je imao
svega 20 godina i koji je bio samo firma, dok je sve
izvravao taj pater Sidonije.

ANDRIJA 2ALAC. Ratar iz Kamenskog, o popu Stjepanu Kumaniu:

Predsjednik: to znate da nam kaete o prekrtavanju Srba u Vaem kraju?

Svjedok: Prekrtavanje Srba izvreno je po zahtijevu popa Kumanovi Stjepana, i to 1. X 1942. godine.
Toga dana oni su dolazili na pokrtavanje u Kamensko
u povorci, u kojoj su ili kao da idu na klaonicu. Drali
su se tako to nisu znali da li idu na prekrtavanje u
crkvu ili na klaonicu u crkvu, poto je cijelo Kamensko
bilo opasano vojskom. Oni su dolazili jako utueni i neveseli, iako im je bilo obeano da im se nita dogoditi nee.
Meutim, kratko vrijeme poslije toga oko 13 rtava je
palo. Izvjesno vrijeme poslije toga u umi, u dvije jame,
koliko ja znam, strpano je oko 150 ljudi. Jedna jama
ostala je prazna, a bila je namijenjena za Popovi Brdo.
Kad god :su ustae kod nas dolazili, ljudi su izmicali i
povlaili se, jer koliko god je obeanja bilo da im se
nita dogoditi nee, sve je to dabe bilo.
435

TCIKOLA PRILJEVA. Ratar iz Majske Poljane kod Gline:

Predsjednik: Sto znate o prekrtavanju Srba u Vaem kraju i o nasiljima?

Svjedok: Mi Srbi u glinskom kotaru znam da smo
se trebali prekrstiti. Mi smo po ustaama podnijeli neke
molbe za prekrtavanje i onda su nas prekrstili.
Predsjednik: Tko je primao molbe?
Svjedok: Primao je upnik. Ustae su od nas oduzimali i odnosili upniku.
Predsjednik: Ustae su uzimali?
Svjedok: Jest.
Predsjednik: Onda, dalje?
Svjedok: Poslije toga, kad ismo se prekrstili, riastalo
je jo vee ubijanje i klanje; toliko ja o prekrtavanju
znaem.
Predsjednik: Kako se zvao upnik?;
Svjedok: uek.
Predsjednik: Je li upnik?
Svjedok: Jest.

MILICA PEKI. Roena u Bijelom Brdu, ivi u Karlovcu, ima samo etrnaest godina:

Predsjednik: Sto znade, priaj nam, o prekrtavanju

Srba na katoliku vjeru?
Svjedok: (Dijete je zbunjeno.) Krteni su . . . ne znam
nita od toga.
Predsjednik: Jesi li prisustvovala kad su nasilja vrena nad Srbima, ubijanja?
Svjedok: Jesam. Ja sam vidjela kad su ubijali Srbe,
ubijali su i prekrtavali u 1941. godini, a ubijali su i u
1942. godini.
436

Predsjednik: Kako su prekrtavali?

Svjedok: Moju mamu jesu, a mene nisu i jo jednog
malog. Moju mamu i mojeg oca su prekrstili.
Predsjednik: Jesu li tvojeg oca i majku na silu?
Svjedok: Na silu, jer su morali.
Predsjednik: Zato su morali?
Svjedok: Ako su htjeli da ostanu ivi, a ako se ne bi
htjeli, da e ih pobiti.
Predsjednik: Kad su onda poeli ubijati?
Svjedok: U proljee su poeli ubijati.
Presjenik: Ko]e godine?
Svjedok: 1942. godine.
Predsjednik: 1942. godine? kad su ustae dolazili?
Svjedok: Ustae su doli i poeli klati. . . 1 menei
Ovdje! (djevojica pokazuje na vrat).
P redsjednik: Priaj lijepo, nemoj se bojati.
Svjedok: Ustae su odveli 125 dua i tamo poklali
iz mojeg sela, sve koje su odveli.
Predsjednik: Jesu 11 otac i majka ostali ivi?
Svjedok: Majka je ostala iva, a otac ne.
Predsjednik: Jesu li ga ubili?
Svjeok: Ubili i zaklali.
Predsjenik: Kako su tebe klali?
Svjeok: Uhvatili su me u kui i svu druinu i od
veli u umu i klali.
Predsjednik: Kako si se spasila?
Svjedok: Klali su i pobacali u jame i otili. Zapjevali su, a ja saim se digla i jo dva djeaia i onda smo>
otili kroz umu u Kolobu selo.
Predsjednik: Gje Su te klali?
Svjedok: U umi.
Predsjednik: Pbkai na sebi?
Svjedok: (jevojica na zgraavainje svih u dvorani,.
die kosu i pokazuje gde su je klali.)
43T

Predsjednik: ime su te klali?

Svjedok: Bajunetom.
Predsjednik: Kako?
Svjedok: Na est mjesta bajunetom.
Predsjednik: Jesu li ti braa straala?
Svjedok: Troje brae i jednu sestru su zaklali.
Predsjednik: A u selu? Koliko je stradalo svega?
Svjedok: Starci, bilo ih je oko 20, sve su pobili.
Predsjednik: Sve su pobili?
Svjedok: Sve su poklali.
Predsjednik: Kako da samo 20 ljudi ima u selu?
Javni tuilac: Djevojica je kazala staraca.
Svjedok: I u nekoliko sela.
Predsjednik: Drugi su poibjegli u umu?
Svjedok: Drugi su pobjegli u umu i otili u partizane. . .

MARA RUPI. Seljanka iz Udbine, o sveteriiku Mati

Moguu:

Svjedok: Kad je otpoelo prekrtavanje Srba kod

nas, tamo je bio sveenik Mogu Mate. On je okupio oko
sebe ustae i to bi god njima naredio, to bi ustae uinili. Oko Udbine gdje je o bio, i okolinih sela, bilo je
dosta pravoslavaca. Po nareenju ovog sveenika, ustae
.su ove pravoslavce klali i unitavali. Mogu je najmljivao pravoslavce da dolaze kod njega i primao od njih
mito. Narod je kod njega olazio jer je bio uplaen, i
nosio rnito. Nakon nekog vremena pozvao je pravoslavce
iz triju sela da dou kod njega, jer e ih sve prekrstiti.
Kad je narod doao u crkvu, a poli smo i mi Hrvati,
rekao mu je: Izaite kod spomenika kralja .Petra, ja
u vam odrati govor. Jadan narod izaao je da.bi uo
438

gavor. Mogu je oko sebe okupio ustae i obratio.se narodu: V i Srbi doli ste da bih vas prekrstio. Ne. treba
vas pokrstiti; ja da krstim vuka, a vuk u umu. Vama
nema spasa, da li se krstili ili ne. Pokazujui prema
ustaama, rekao je: Pogledajte moje ustae, to su mojih vanaest sokolova, kud ih poaljem, oni sve pokolju
i unite, a idui svome domu pjevaju. Oni su kadri, njih
vanaest da unite dvanaest tisua Srba. Vi Srbi,
vama nema spasa ako idete u umu, ja u vas i u
umi nai! Mi smo Hrvati i pravoslavci dobro zajedno
ivjeli. Oni su bili na Ravnom Polju. Mogu je rekao:
Vau zemlju emo podijeliti, jer vama nema spasa, idite
kuda hoete. Na to se ovaj jadan narod sav od straha
razbjeao i nije se vie vraao. U Udbdni bila je polovica
pravoslavaca, polovica Hrvata. Po nareenju Mogua svi
pravoslavci su poniteni. Odvukli su ih pod Velebit i vie
se nisu natrag vratili. Jedna ena, kad je dola da moli
za svoga mua koji je bio u zatvoru ona je imala
desetero djece, i ili su s njom zajeno i civili Hrvati
da zamole ustae za njenog mua ali ustae su im
rekli da im je sveenik naredio: njegovo nareenje, njihovo izvrenje. Mi vidimo da je ova enska sirotinja
i znamo za njenog mua da ze zarobljen i da lei u
zatvoru, ali mi ne smijemo bez sveenika nita. Civili
su zatim otili k sveeniku i rekli: Pustite enu, ona
je s nama i mi smo dobro ivjeli, neka spasi ta ena svoju
srotinju. A on je rekao: Idem ubiti onu kuju, da vie
ne vidim te kuje, da bacim u kanal. Svojim ustaama
u narediti i kuja e biti unitena, da ne smrdi. Tako se
ovaj sveenik zlo ponaao da nije mogao gore.
Izlaui alje akcije ovog zlikovca-sveenika Mara Rupi iznijela je i sluaj s potom, za mjesto Suice.
Sofer koji je saobraao za ovo mjesto, bio je putem napadnut od partizana. Nekako mu je uspjelo da pobjegne
439

zajedno s automobilom. Vraajui se upniku da mu ispriea sluaj, ovaj mu je zaprijetio da e ga ubiti, ako nee
i dalje voziti potu, jer a u Suicama vie Srba inee
postojati i nitko tamo nee ostati iv. Ja u ih sve unititi+< odvratio mu je sveenik. Drugo jutrd ofer je sa
sobom poveo 10 ustaa. Partizani su saeekali potu na
putu, tri su ustae poginuli, drugi pobjegli, a na putu
ostao auto. Bijesan zbog toga dao je od svojih ustaa
zaklati petoricu dua, a dvanaest pravoslavaca iz oblinjih sela, koji su bili u zatvoru, izmrcvario je, poklao
i pobacao u jame. Ja sam to vidjela. Pravoslavci su se
razbjeali i nijedan vie nije kod njega dolazio. Givilima
je taj sveenik nareio da gdje bi god vidjeli nekog od
Srba, da ga unite, jer da oni ne mogu ovdje biti i da e
njih sve unititi.

JOSIP BAN. Slubenik, roen u Leenicama, govori o

ustakom teroru:

Predsjednik: to Vam je poznato o prekrtavanju

Srba, onosno o progonima Srba?
Svjedok: Odmah poslije sloma Jugoslavije Srbe su
poeli tjerati ustae u logore i intemirati. U rujnu m jesecu 1941. poeli su ustae da rue pravoslavnu crkvu u
selu Suhopoljsko Borovo. Zvona i ostale dragojenosti
ne znam kua su odnijeli. Cigle, kamenje i lino to
je ostalo od nekadanje crkve, prodavali su Svabama, Maarima i Hrvatima koji su tada ivjeli u Borovu. Prekrtavanje Srba prvi put je poelo 21. X I 1941. Na to
prekrtavanje dola su dva fratra iz Virovitice. S njima
je bio logornik Baki i ostali ustaki funkcioneri. Poslije
14 dana bilo je drugo prekrtavanje, naime prekrtavali
su one koji nisu bili prekrteni prvi puta. Prije tbga
440

prekrtavanja olazili su ustae iz Suhopolja i Virovitice

s logornikom Bakiem i jo jednim logornikom ijeg se
prezimena ne mogu sjetiti, ali mislim da je to bio Vargoli. Govorili su Srbima da se moraju prekrstiti i prijetili
im a e ih poubijati, potjerati u logore i slino. Takoer
su dolazili iz Suhog Polja dva sveenika koje ja ne poznam, oni su odrali neke sastanke i pozivali Srbe neka
se prekrste, da im se nee dogoditi nakon toga nikakva
neprilika. Poslije toga prekrtavanja nije se prestalo s logorima, ubijanjem, pljakom, paljenjem i slinim.
U rujinu mjesecu 1943. godine dola su u rano jutro
4 kamiona u Borovo. Kamioni su bili puni ustaa. Ja
sam bio jo u krevetu i im sam to vidio ustao sam se
i pobjegao u vinograd, kao to sam to uvijek radio ka
bih saznao da su doli ustae. Oni su opkolili cijelo selo.
Sve su zatvorili u jedno vorite. Tu su izluili Hrvate,
vabe i Maare, posebno su ostavili Srbe. Izmeu tih
Srba ostavili su oko 25 do 30 osoba, to ena, jece i
mukaraca i odveli ih u jednu sobu. Tu su ih dobro ispremlatili, a onda su izmeu njih ostavili etvoricu, a ostale
stavili u kamion. Ovu etvoricu su na zvjerski nain
muili: istrgali im ruke i noge i iskopali oi. Ovako izmuene su pobili i zakopali u ubre. Ja sam meutim
to je bilo oko podne izaao iz vinograda i doao na
ulicu. Tada sam naiao na dvojicu ustaa. Jedan od njih
bio je poznati krvnik, neki Polgar Josip. On me je uhapsio, prebacio mi puku preko ramena i rekao da sam
hrvatski izdajnik. Ja sam raskopao koulju i rekao: neka puca, ubit e boljeg i potenijeg ovjeka nego je on.
Time sam ga razoruao i on je stavio puku o rame
i rekao da idem naprijed. Tjerao me je do te kue odnosno o kamiona gdje su bili Srbi. Bacio me je u kamion pun krvi. Dalje nemam vie nita kazati o tome.
441

Predsjednik: A to je onda bilo s tim kamionom?

Svjedok: Odveli su ga u Viroviticu, u log or. . .

OSTOJA SAMARDIJA. Sumski manipulant iz Mlake,

govori o pokrtavanju u svom selu:
Znam da je 1942. goine, oko 15. marta, doao
jedan sveenik oaslan iz Zagreba da prekrsti cijelo selo
Mlaku. Kad je on doao, pozvao je najprije mukarce,
gotovo sve starije ljude. Taj je sastanak odran u Mlaki
u jednoj gostioni. Ja sam doao na sastanak da ujem
to hoe i to govori taj sveenik. Njegov je govor bio
otprilike ovakav: Ja sam poslan iz Zagreba iz biskupdje,
poto sam ja intemiran iz Istre ima nas oko 400 sveenika takvih pa nema sada mjesta i doao sam da
vas pokrstim. Ljudi su odgovorili da je to nemogue
i da se ne mogu upustiti u tu stvar, jer nisu svi na okupu.
Mi sami, nas nekolicina, ne bismo mogli da se pokrstimo, rekli su ljudi. On je na to poeo da vie, i kazao da
su oni koji nee da se pokrste, neprijatelje Nezavisne
Drave Hrvatske i da e biti stavljeni izvan snage svih
zakona. A oni koji su prekrteni, uivat e sva prava
i bit e kao istokrvni Hrvati. Meutim, taj je sastanak
bio prekinut i drugog dana u 8 sati trideset ustaa koji
su bili na stanici, pokupili su cijeli narod iz Mlake i satjerali ga u parohijalni dom u Mlaki. Tamo smo nali
istoga sveenika i nekoliko ustaa, mislim nekih oficira.
Kada smo se sakupili, on nam je odrao govor u kojemu
je rekao: Ja sam poslan iz Zagreba, od zagrebake biskupije, da vas pravoslavce pokrstim i prevedem na katoliku vjeru. Saa u vam kazati nain pokrtavanja.
Ovdje u ostati 8 dana. Podijelit u vam neke knjiice
mislim katakizme iz kojih ete uiti osam dana da
442

se za to pripremite. Svaki ima ponijeti 40 kuna kao

neku taksu koju e uplatiti nama. Tako je tih osam
dana narod iao uiti vjeronauk. Svakog dana ili su
ustae po selu, sakupljali narod i tjerali ga u parohijaLni
dom. Osmi dan, kada je trebalo biti pokrtavanje, doli
smo svi u veliku dvoranu parohijalnog doma koja je bila
prepuna ljudi. Opet ,smo naili na istog sveenika i nekoliko ustakih aisnika. U svakom uglu dvorane bio je
po jedan ustaa sa pukomitraljezom drei ruku na opruzi. U sredini sale bio je sveenik za jednim stolom, a
pored njega jedan ustaa, tzv. krizmani kum. Pored stola
stajali su dvojica ustaa, svaki s jednim irakom i jednom
svijeom. Mi smo jedan po jedan prilazili stolu. Kad smo
oli pred sveenika, morao je svaki dignuti tri prsta
i ponoviti zakletvu: Ja se zaklinjem bogom ..., ne znam
ni sam ta je sve bilo. Uz to je svaki morao rei: Ja
nisam vie Srbin, pravoslavac, nego istokrvni Hrvat.
Nakon toga svaki je prilazio drugom jednom mjestu gdje
je platio 40 kuna u gotovom. Kada se sve to skupa zavrilo, onda je sveenik odrao govor u kojem je rekao:
Vi koji ste se danas pokrstili, sada ste istokrvni Hrvati.
Imat ete pravo da idete u vojsku, koji hoe i ustaku
vojsku. Taj neka se javi u tabor i tamo e biti primljen
kao takav.
Nakon toga rekao je nekoliko rijei taj na ustaa
krizmani kum: Ja sam ovdje komandant i vi me svi
poznajete u Mlaki, a od danas sam va krizmani kum,
i ima svaki da me zove kumom.
To je bilo ,13. IV a ve 14. ujutro u 6 sati doao je
zloglasni ustaa Vasilj Puni, a s njim i taj krizmani
kum da pohapse itavo selo. Svi su bili pohapeni, mueni i poslani u logor. Drugog dana poklali su 26 ljudi,
a ostale zajedno sa enama i djeaom otpremili u logor
443

Jasenovac. Od 1232 osobe, koliko su ih otjerali iz Mlake,

vratilo se kui poslije rata svega 145 dua.

MATO UTI. Ratar iz Velike Barne, svedoi o pokrtavanju i teranju u logore:

Kao domaem Hrvatu i mjetaminu sela Velike
Bame, poznato mi je da je u naoj crkvi sa propovijedaonice upnik upe Grubino Polje, Pero Cvijanovi, odrao
govor u kojemu je rekao da e svi stradati koji ne prijeu na rimokatoliku vjeru. Nakon pokrtavanja da e
moi ii u hrvatsko domobranstvo, gdje e biti osigurani
od svake eventualne neugodnosti. Ja znam da je iz mog
sela otjerano 70 poroica i dotjeraino u Grubino Polje u
park. Meu ovim porodicama bilo je i onih koje su se
prekrstile. Neki od njih ili su moliti upnika da im on
pomogne i da im kae zato su dotjerani kada su preli
na rimokatoliku vjeru. On im je odgovorio da im ne
moe nita pomoi. Odatle su ti ljui otjerani u logore.u
Sisak i Jasenovac, i nisu se vratili svojim kuama.
Mi smo se tada, kao ljudi i kao Hrvati jer nam
je bilo teko to se to dogodilo s naom braom Srbima,
s kojima smo ivjeli u dobrim odnosima pokuali zaloiti da im pomognemo, ali nismo nita mogli uiniti.
Svake nedjelje ustake vlasti su preko proglasa pozivale
narod da prelazi na katoliku vjeru, ali poslije toga dogaalo se isto kao i s onima prije. Mi smo zastupali interese nae brae Srba, te smo i mi zato stradali. Mog
brata ubili su ustae, a mene su otjerali u logor. Sve to
sam iznio, injenice su koje odgovaraju istini. Ja ovdje
elim potvrditi da mi Hrvati i Srbi imamo kao najvii
ideal da ivimo u bratskoj slozi, da zastupamo jedni druge i da budemo zajedno kao braa. Ja bih molio da oni
444

koji su sagrijeili i uinili spomenute greke neka

snaaju i posljedice.

BRANKO STANKOVI. Roen u Slobotini kraj Slavonske Poege, govori o pokrtavanju i spaljivanju ljudi u
crkvi:

Predsjednik: to znate o pokrtavanju Srba?

Svjedok: Meni je poznato da se prekrtavanje Srba
vrilo 1942. godine. Doao je u nae selo, u parohiju,
tamo je nekada bila parohija u Slobotini, neki Boidar Santi, misionar ili fratar iz Zagreba. Ja sam sluajnb s njim razgovarao kod uitelja i pitao ga po kojem
nalogu je doao. On mi je rekao po nalogu nadbiskupskog stola iz Zagreba. Kroz to vrijeme vrio je i prekrtavanje. Kod samog prekrtavanja prisiljavao je ljude
da se pokrste. Na tom svojem zanjem obredu kod samoga prekrtavanja i prisiljavanja da ljudi prijeu na
rimokatoliku vjeru, traio je da mole nekakovu molitvu,
ali ljudi nisu htjeli odmah moliti. Naime, on je poeo
neto govoriti i ljudi nisu htjeli to prihvatiti. Onda je
poeo drugi put i opet se ljudi nisu odazvali da pristupe toj molitvi za njim. Trei put je opet poeo i onda je
rekao ako nee govoriti, da e ih predati na ustaki
stan. Tako su morali da govore tu molitvu za njim, i s
tim su i preli na rimokatoliku vjeru, jer ih je toga puta
prisilio. I vrio je i dalje prekrtavanje po ostalim selima
i natjeravao ljude da se pokrste, a u'koliko se ne bi neki
htjeli prekrstiti, onda je govorio da e ustae doi po njih
i kazniti ih. Saa, dalje mi nita nije poznato o tome
kako je bilo, nego jedino to, o tom nasilnom prekrtavainju.
445

Kada se izvrilo prekrtavanje, ljeti 14. VIII 1942.

godine, iz okolnih sela Deevaca, igrovaca, Skendrovaca,
a pokupili su i neke iz Bosne, sa Kozare, i to su sve
stjerali u crkvu, mislim oko 20 30 lanova njihovih, i
onda su crkvu zakljuali i zapalili je, a ostalih 5 6 stotina bacili su u bunare. Napunili su s njima 4 puna bunara, i mislim da se tu jo taj narod nalazi. Meutim, kod
samoga prekrtavanja su rekli da ukoliko se ljudi prekrste, da e biti zatieni i da ih se nee proganjati. Ali
to nije vrijedilo, jer su svejedno ljude dalje proganjali i
inili takova zla djela.

JOZO JELClC. Kroja iz Capljine. Don Iliija Tomasi

garantuje zastitu onima koji preu na katoliku veru:
U godini 1941, u selu Pribirovcima i okolici, sveenik don Ilija Tomasi izdade proglas i zagarantira Srbima, kad su ustae poeli s klanjem, da se njima nee
nita dogoditi ako prijeu na katoliku vjeru. On je poeo
pouavati ljue to treba da znaju za prve dane, poeo
s molitvama i izata je neka mala knjiga u vidu broure, s time da je svaka kua trebalo da ima po jednu.
Dva do tri dana kasnije, selo koje je isto srpsko,
ima oko 1300 stanovnika opkoljavaju ustae. Iako je
on tu bio, iako je garantirao da se nee dogoditi nita,
kad su ustae doli, oni su pokupili 840 ljudi, ena i djece
i otjerali ih u jamu Uurman. Neki su bjeali, ali su ene
i djeca ostali i ustae su ih bacili u jamu. Neki su se od
uasa sami bacali u jamu.
U Capljini je fra Tugomir Soldo imao -Drutvo sv.
Antuna, kojim je on rukovodio 1940. i 1941. godine. I u
godini 1941. svi oni mladii koje je on odgajao u tome
drutvu, pokazali su da su 90 odsto bili koljai.
446

Javni tuilac: Da li je i fra Soldo bio ustaa?

Svjedok: On je govorio da je bio ustaa od 1934.
godine.
Javni tuilac: Tko je onda bio poglavar?
Svjedok: Naelnik je bio Rebac, ali on je naelniku
Repcu relkao da om preuzima svu vlast i poeo je otputati Ijude koji su bili iz HSS i iz drugih stranaka.
Javni tuilac: Znai, on je bio civilna vlast i uhovna
vlast. Vi ste kazali da ste uli da su bivi lanovi Drutva sv. Antuna bili 90 odsto koljai?
Svjedok: Jest, bili su svi ustae i koljai. Oni su se
prilikom kapitulacije jugoslavenske vojske odmah obukli
u divlje ustae.
Javni tuilac: Da M je bilo pitomih ustaa? Gdje je
sada taj fra Soldo?
Svjedok: Mislim da je u Naicama.
Javni tuilac: (ofcree se optuenom Krei Klemenu.)
Klemen, onda je Soldo bio kod Vas po osloboeriju.
Optueni Martini: (Ustaje i izjavljuje) Ja sam
ga namjestio. Ja nisam znao tko je on. Ja sam vidio da se
on povlai s vojskom i ja sam ga od toga odvratio. On
se pravio nevin i ja sam se raispitivao kod ljudi da M tko
zna o njemu?
Javni tuilac: A znali ste da bjei iz Hercegovine i
da bjei u Sloveniju?
Optueni Martini: On je bio u vojsci duobrinik
i prolazio je s vojskom kroz selo Sv. Ivan Zelina, i ja
sam ga zadrao.
Sudac dr Cerineo: Jesu M se oni druiM s Cankijem?
Svjedok: Svakog dana su biM kod Cankija . . .
447

SIMO MANIGODI. Trgovac iz Konjica, svedoi o ustakim progonima i pokrtavanju u svom kraju:
Odmah poslije uspostave takozvane, zloglasne, Nezavisne Drave Hrvatske, doli su u na kraj, u Hercegovinu, maekovci i ustae. Jedan njihov transport doekao je na upnik u Jablaniei, fra Nikola Ivankovi, i
odrao otprilike ovaj govor: v>Udrite i koljite sve to
je srpsko pa i dijete na majinim gruima. Poslije toga
nastao je progon Srba u itavoj Hrvatskoj. Bacali su
Srbe ive, polumrtve i mrtve u razne jame. Otpoela su
strana muenja Srba u itavoj Hercegovini. Zatim su
opet davane neke tiskanice, gotove, i traeno je da se
potpiu da bi se dofoio prijelaz u katoliku vjeru. Imalo
je mnogo i moje rodfoine, koja je, da bi sauvala ivot,
to potpisala. Oni koji su potpisali, putani su kui, a
ostali su ubijeni po zatvorima. Kasnije su opet kupili
Srbe u Ljubinju, Mostaru, Ljubukom, Trebinju, Konjicu, apljini i drugim mjestima. Sakupili su ih oko 500
i doveli u logor u Jablanici, gdje su ih drali nekoliko
dana. Za to vrijeme tih pet stotina ljudi, ena i djece,
iskopali su jednu veliku jamu, a kasnije je bilo nareeno
da se provede kroz tu jamu elektrina struja. To su, meutim, otkrili neki poteni Hrvati i Muslimani iz Jablanice. Cim su oni to primjetili, a u elji da spasu taj svijet,
te Srbe muenike, izvijestili su Nijemce u Sarajevu i
tada je olo nekoliko njemakih oficira koji su taj sluaj snimili i zatim naredili da ove ljude odvedu iz toga
logora. Svi su poslije toga dovedeni u Gospi i tamo svi
pobijeni. Nitko se do saa nije vratio kui i mislim da
se nee vratiti.
Poslije toga, javno se kod nas govorilo da Srfoi treba
da idu pod no, ili da se sele, ili da se prekrste. Seliti se
448

nisu mogli, a tko je htio da spasava glavu, morao je da

prelazi u katoliku vjeru.
Jednom mom roaku rekao je upnik fra Nikola
Ivankovi, inae ustaki tabomik: Zato se igra sa svojom glavom, zato ne prelazi na katoliku vjeru?
Ipak, i pored prijelaza na katoliku vjeru, bilo je
svakodnevnog ubijanja ljudi i bacanja u jamu; po 20 30
ljudi ubijano je dnevno. Nekoliko njih preivjelo je to
muenje i oni e najbolje moi ispriati zla koja su uinjena u naim krajevima. Da bi se ipak nekako mogli
zatititi, mi smo poslije toga poslali Glavau, u tadanje
ministarstvo za bogotovlje i nastavu, molbe i on nam je
ponovo izao nova odobrenja za prijelaz na katoliku
vjeru, na kojima je pisalo da se imamo smatrati ravnopravnim graanima.
To nije bilo tako, jer od svega nas trojica smo ostali
u ivotu.
Svaki poteni bez razlike na vjeru Srbin, Hrvat
ili Musliman u naoj dravi osuuje sve one koji su inili
ogromna nasilja i nadamo se da e visoki sud odmjeriti
najstroe kazne svima koji su krivi za nedjela, za muenja koja smo proivjeli. . .

Javni tuilac: Kakvi su to maekovci doli s ustaama?

Svjedok: To su bili iz neke zatite, koji su kasnije
prelazili u ustae.
Javni tuilac: Zatita?
Svjedok: Neka zatita, koja je kasnije prelazila u
ustae. Prvo su bili maekovci.
2

449

MlCO IGNJATOVI. Lonar iz Brkog, optuuje Stepinca i Iliju Violanija zbog pokrtavanja i progona Srba:
Godine 1941. u Brkom poelo je polako prisiljavanje da se prijee na katoliku vjeru, da nam se onda
nee nita dogoiti. Izvjesni ljudi, penzioneri, dravni
slubenici i jo neki stvarno su preli, ali ostali koji su
bili zatvoreni, meu kojima i ja, mi smo ostali uporni.
Kad smo iz zatvora osloboeni, zatvorili su nas ponovo,
ali opet se nitko nije prekrstio. Biskup dr Ilija Violani,
ratni zloinac, koji je prvih dana poslije osloboenja osuen od narodnih vlasti i strijeljan, nekoliko puta se dogovorao s dananjim optuenim dr Alojzijem Stepincem,
nadbiskupom, ali rezultat je ostao isti. Kad je u novembru
mjesecu poslao dr Alojzije Stepinac dr Iliju Violanija,
on je doveo dvije satnije, 18. ustaku i 5. ustaku satniju, sastavljene od ustakih emigranata. Komandant 18. satnije bio je satnik Barjak, a 5. satnije Franjo Kastel.
Doli su 29. novembra u Brko. Pohapsili su te iste veeri nekoliko gostioniara i naipomenuli da oni budu misionari nai i sutra kad su ih puistili, kazali su da do 1.
XII do podne treba podnijeti molbe za prekrtenje. Rekli
su da emo izgubiti glave ako se ne prekrstimo. Od podne, od 2 sata do 4, sakpuili su nas, preko 150 srpskih domaina i sinova. Kako su nas dognale ustake patrole,
tako su nas bacili u gimnaziju kao u kavez. Tu su nas
tukli svim to su imali pri rukama, kundacima, ilama,
svukli s nas dempere, iako je bila zima 15 ispod
nule, cipele, poskidali zimske kapute, od 4 do 12 sati
tj. 7 sati neprestano nas tukli. Gole i bose protjerivali
nas u Gunju, 4 kilometra uz prugu, zatvorili 60 Srba
koji nisu mogli ii i 7 Jevreja. Tu smo bili 24 sata. Uveer je doao zloglasni kotarski predstojnik Montani s
ustaama i kazao: Nismo znali da ste predali molbe.
450

I mi nismo znali! Hajde, vi ste slobodni, i sutra na pre~

krtenje. Drugog decembra smo se prijavili u upnt
ured. Dali su nam tamo gotove formulare, koji su doneseni iz Zagreba. Mi smo samo ispunili naa imena. Drugoga prosinca uveer jo su opljakali pravoslavnu crkvu,.
koja je bila najvea i najbogatija u Bosni i Hercegovini,.
svu zlatninu pokupili, knjige od vrijednosti, a onda je
zapalili i do temelja sruili; na tom mjestu su pravili.
zabave i slino.
Poslije toga su otili na groblje i sve srpske-pravoslavne grobove i sve spomenike dinamitom i ekiem razrovali i razbili. Nas su pokrstili, ali nam to nije pomoglo,,
jer se poslije toga nastavio progon, pa smo i kao katolici
trpjeli i stradavali.

BOO LAZI. Ratar iz Sremskih Laza, o zloinima ustaa i katolikih svetenika:

Po osnutku NDH, kako u preostalim selima,
tako i u mom selu otpoele su zloinake akcije nad naim narodom. Do prve i glavne teroristike akcije dolo
je ve 1. maja 1941. Toga 'je dana nae selo bilo opkoljeno sa svih strana ustaama, i ustae su poeli da kroz
dvorite ulaze u kue, kundacima tjerajui ljue napolje.
Ustae su poeli da ljude premlauju jo u sobama, tako
da su mnogi ostali leati u kui, i mi jai, koji smo izdrali, izali smo na ulicu. Najprije su nam naredili da se
izujemo i poslagali nas jednog do drugoga, te su nas
udarali po tabanima. Mnogi nisu znali za sebe i onesvijestili su se. Tada su najsnanije, koji su izdrali, natjerali da se dignu, metnuli u kamion i otjerali nekuda,
odakle se ovi vie nisu nikada vratili. Do danas se nita
ne zna gdje su i najvjerojatnije da su ih ustae na zvjer-

451

ski nain pobili. Od toga dana, od 1. maja 1941, uslijedile

su svakodnevno teroristike akcije po naem selu, premlaivanja, muenja itd.
Godine 1942, poetkom etvrtog mjaseca, dolazi naredba od sreskog poglavarstva Vinkovci na nae opinsko
poglavarstvo, a opinsko poglavarstvo daje da se probubnja kroz selo da imaju svi Srbi da ponu podnositi
molbe za prekrtavanje. Razumije se, narod, iako je to
ouo, nije uzeo za ozbiljno. Nije htio da na to pristane,
jer je teko bilo prijei iz svoje vjere u drugu. Meutim, drugoga dana dolazi u nae selo sveenik Balievi
Marko iz Starih Jankovaca i poinje da pria, meu narodom, o Hrvatskoj i o tome kako je katolika vjera najbolja i najvea na svijetu, kako je to jedna vjera u koju
treba da svi prijeemo, jer kad prijeemo u tu vjeru,
da emo biti pravi Hrvati, da smo mi u stvari i bili nekada Hrvati, pa a emo sada svojim prijelazom u katoliku vjeru opet to biti, da emo biti mirni i ravnopravni
kao i drugi Hrvati, nita nam se zlo nee deavati, a ovo
to je bilo do saa, da e prestati, da emo biti potpuno
sloboni graani. Iako je to govorio, mi nismo popustili.
Zatim dolazi do druge akcije. Ovaj puta se uzeo otri
kriterij i postavilo se tako da se mora prijei. Opet je
dolazio u selo sveenik Balievi i poeo govoriti o tome
da emo morati prijei na katoliku vjeru, jer da emo
inae svi biti odvueni u logore, pa da je prema tome
bolje za nas da prijeemo. Mi smo opet ostali kod svojega i nismo htjeli prijei.
Tada dolazi zloglasni ustaki krvolok Tolj, za predstojnika kotarskog poglavarstva Vinkovci. On dolazi i u
nae selo. Nareuje da se pozatvaraju svi duani i javne
ustanove i na taj nain sprijeio je da bilo tko o nas
nabavi i obavi ono to mu je potrebno. Dozvolio je da se
moe ii kupiti stvari u drugo mjesto, ali onaj tko hoe
452

dobiti dozvolu, mora imati potvrdu da je podnio molbu

/.a prekrtenje. Ljudi su tada, jer su trebali stvari, poeli
da podnose te molbe. Jedne nedjelje, ili u subotu nave(er, probubnjano je po selu da se u nedjelju imamo sakupiti svi u naoj crkvi gdje e se vriti prekrtavanja.
A ko nee, da e biti otjeran u logor. Doli smo u crkvu.
Tu je ve bio sveenifc Balievi i on je opet poeo da
pria to i ranije da emo biti slobodni, kako smo sada
Hrvati i slino. Na to je jedna ena poela naglas da plae, a za kratko je vrijeme nastao u crkvi opi pla; jedni
su plakali, drugi su zapomagali i nita se vie nije razumjelo to je govorio sveenik Balievi. Mi smo se
tada poeli razilaziti bez pokrtavanja. Meutim je sveenik Balievi, kad je opazio a se razilazimo, poeo da
vie kako emo svi biti kanjeni, iako smo doli u crkvu
da se prekrstimo. On je rekao da e sve popisati. Mi
smo ostali u crkvi i onda je on opet poeo govoriti da
emo postati slobodni i ravnopravni graand, da se vie
nitko ne treba niega ibojati, jer da smo sada slobodni
graani Nezavisne Drave Hrvatske. Mi smo misiili da
je tako. Ali to se eava? im nas je on prekrstio i mi
doli svojim kuama, doli su ustae i poprijeko nas gledali. Za kojih 34 dana dovezao se u automobilu zloglasni krvnik Tolj, zajedno sa isveenikom Balieviem.
Dali su naredbu da svi treba da se sakupimo pred opinom, a tko nee doi, da e biti na licu mjesta strijeljan.
Zloglasni Tolj ipoeo je da nas ismijava i kad bi govorio
o nama kao Hrvatima, vidjelo se da nas poprijeko gleda,
da nas ismijava i da nam se izruguje to smo preli s
nae vjere na katoliku. I sveenik Balievi takoer se
ironino smjekao kad je govorio o tome. Prije odlaska,
Balievi i Tolj su rekli da se ustae vie nee u naem
selu pojaviti.
453

Mi smo mislili da je tako i bili smo donekle ak i veseli. Meutim, im je njihov auto otiao, doli su ustae,
otjerali sve s ulica i ak naredili da se ne ismije paliti u
kuama svjetlo u noi. Vidjeli smo da smo prevareni, ali
smo mislili da je to bez odobrenja Tolja i sveenika Balievia, da o<ni moa zato ni ne znaju. Meutim, inastavilo se sa svim onim to su ustae radili i prije. Ustae
su poeli da nas ispremlauju, a neke su otjerali u logore.
Sve je to tako ilo kao i prije, do 14. oktobra 1944. kada
su ustae ponovo opkolili nae mjesto, upali u selo i premlatili gdje su god koga nali. iSve su istjerali iz kue,
opljakali su nas i poeli da ubijaju, strijeljaju i na drugi
nain mue narod. Tom prilikom strijeljano je u naem
selu 54 osobe, od toga najvie staraca i djece.
Smatram da je za ovo to su starci i djeca bili poklani i premlaeni, kriv sveenik Balievi, koji nam je govorio i obeavao da nam se vie nita nee dogoditi ako
prijeemo na katoliku vjeru, jer da nije to govorio, nai
bi otili negdje, isakrili se i ne bi bio izvren takav straan zloin. A ovako, ali smo ise prevariti od sveenika
Balievia. Na taj nain palo je toliko nevinih rtava.

ANTE ZUPClC. Slubenik iz Gospia, o masovnim pokoljima i dranju svetenika Frkovia i Jole Bujanovia:

Predsjednik: to znate kazati o prekrtavanju Srba.

Svjedok: Poznato mi je da je u svibnju otpoelo prekrtavanje Srba. Meutim, Srbi su hapeni i ovoeni u
zatvor u Gospi ve i prije. Iz Gospia su slani u Jaovno. Kada su poeli masovni pokolji u kolovozu, oni koji
nisu pobjegli, ubijani su. Neki seljaci su pobjegli u umu,
a neki graani plaali su Talijanama, koji su ih s ka454

mionima prebacivali. One koje su uhvatili, ubijali su bez

obzira da li su pokrteni ili ne. ,
Predsjednik: Da li se sjeate kojeg sveenika koji se
istakao u tom prekrtavanju?
Svjedok: U tom prekrtavanju sudjelovao je sveenik iz Gospia. Meutim, 1944. godine kada je poginuo
veliki upan Frkovi, zamijenio ga je sveenik Jole Bujanovi. Kada je ovaj doao, mislilo se da e ibiti neto
bolje. Meutim, uskoro se ipoelo aputati da e i ostali
Srbi biti poklani i pobijeni. Krajem rujna poelo je s
hapenjem mukaraca i mlaih ena, a ujedno je uhapeno mnogo Hrvata i iz domobranistva. Stavljeni su u
zatvor, a onda je nastavljeno is hapenjem preostalih. To
su uglavnom bile starije ene i djeca. Ovdje u zatvoru
su gladovali. Ja sam ih s prozora zgrade u kojoj isam
radio, gledao kako dobijaju malo krumpira na dan i gladuju.
Mnoge su ve u zatvoru ubijali. U mjesecu veljai
poeli su ubijati Srbe i u okolici. Izali su proglasi da je
tu i tu objeeno 20 Srba, zatim u drugom jednom selu
opet nekoliko desetaka itd. U Gospiu, u mojoj ulici, bilo
je objeeno 20 Srba. U selu Otra, na cesti iz Gospia za
Karlobag, povjeano je takoer 20 Srba. Te objeene
isu imorali drugi dan skidati i pokapati oni isti koji su kasnije tj. u ouljku bili takoer povjeani. To je sve uinio isveenik Jole Bujanovi.
Javni tuilac: Tko je imao svu vlast u rukama isvretkom 1944. i u 1945. do osloboenja?
Svjedok: Imao je uglavnom sveenik Jole Bujanovi,
jer isu njemu olazili ustaki funkcioneri na savjetovanje
i konferencije.
Javni tuilac: Kako to da je on imao svu vlast?
Svjedok: On je bio prvo duobrinik kod ustaa, a
kasnije je postao velikim upanom.
455

ADAM DRAGA. Poljoprivrenik iz isela Vinde kod Petrinje, govori o dranju svetenika u Cuntiu:

Predsjednik: Molim Vas, Vi ste ponueni za svjedoka protiv Lisak Eriha. to Vi .znate konkretno o Erihu
Lisaku?
Svjedok: Ja u govoriti o Cuntiu.
Goine 1941., u svibnju i lipnju mjesecu, opazio isam
da su se u selu Ountiu, u samostanu sv. Antuna, ustake
organizacije, koje su bile dotle zvane zatita, poele oblaiti u ustake uniforme. S njihove strane je na nas
uslijedio pritisak da cijeli isrpski narod ove opine mora
ili kopati i kositi za te fratare, ipoto je gvardijan bio
predsjednik opine Jakovec. Iao sam mu kositi, a poslije je trebalo i kopati. Paslije sam opazio da nas sile
da prijeemo s nae vjere. Jednoga dana bio sam prisiljen da idem u trgovinu Jurice Mihelia pod Cuntiem.
Tu me je uhapsio tabornik iz sela Cuntia i uveo u dvorite tog Mihelia. U tom dvoritu bilo je oko 28 30 ljudi i u jednom kutu naao sam nekoliko poznatih iz sela
Bauge. Tamo su bili ustae iz Cuntia: Mato Mrmi i
Pero Begi. Oko 9 sati ujutro doao je auto i stao kod
duana.
Na to govori taj Mato Mrmi, veli: Evo Kvaternika! I taj momenat otvaraju se vrata na dvoritu i uu
dvojiea u ustakoj uniformi. Skidoe puke i za glavu
uhvatie puke i sve ljude tuku s kundakom. Doli su i do
grupe gje sam ja foio. Kako su kola bila unutra, a rudo
od kola ispred nas, jedan od njih zgrabio za rudo da ga
ukloni, ali nije mogao, jer je zapelo neto u sui. Onda
oni otvore paljbu, s eksplozivnim mecima, na nas. Cim
je 'poela paljba, jednom se od glave odbili dijelovi, pa
je nakon eksplozije preko mene pao, na zemlju, a ja nisam vie nita opazio od uma u glavi, i leao sam tako
456

dugo ok nisu poeli skidati mrtve 1 skupljati ih, i onda

je mene neko digao. Vidim, dola su ciganska kola u dvorite. Bacaju mrtve u kola, a meni kantu vode adu da
foriem krv isa stijene i dali mi jo sijena da kupim krv
po cementu i da to sve imamo oprati. I tako su Cigani
odvezli te mrtve ljude, a mi smo tu foili do pet sati naveer. Paslije su nas krenuli za Banski Grabovac. Na
polovici isela Bauga zaustavili su nas i pazili. Onda je
stigao na motociklu ustaki starjeina, zaustavlja se i oni
njega pdzdravljaju i predstavljaju mu da imadu jednog
pravog komunistu u ovome stroju. Ovaj skoi i pita gdje
je taj. Oni izvuku jednog druga na stranu, a ustaki starjeina zgrabi ga i srui na zemlju te dkrene po njemu
tuoi, pa i o stijenu udarati. Zatim s njim u stroj; krenu
nas u Grabovac. Nakon jednog kilometra izvedu toga to
su ga tukli, iza ivice i ubiju ga. Na stanici u Grabovcu
preko 300 ljudi naguranih u jedno dvorite, da nas nisu
mogli tamo strpati. Opet nas na cestu i dadu nam uanje.
Poslije su dolazili sve po dvojica ustaa i odvoili po
dva do tri ovjeka. Odvedu ih nekuda; nedaleko od stanice stalno se uju pucnji iz pitolja. Tako sam i ja doao na red. Dou trojica i vode nas na jednu livaicu,
na kojoj imade dosta leeva. Dovedu nas gdje je zapoeta da se kopa jama od pola metra, i dau nam jednu
lopaticu. Jedan od nas s lopaticom, a dvojica s rukama
iskopali smo jamu dva metra iroku, dva metra dugu
i moda jedan i pol metar duboku. Onda su nas potjerali
da leeve vuemo u tu grabu. Mi poloili etiri po redu
dolje. Onda kau: Vuci opet. Dovuemo opet dvojicu i poloimo poprijeko u kri. Kau: Tu zemlju opet bacajte
van. Izbacimo zemlju, a oni e nam: Tu sada pravite
sebi mjesto! Kada smo tako malo postojali, stanu nas tui
kundacima, a tu najednom jedan ustaa otuda iza nekih vrba vie: Daj ovamo tu trojicu. Ovaj kae: Ovi ne
457

idu van. Onaj kae: -Daj ih ovamo, naredila je komisija

da idu na komisiju; ali onaj odgovara: Ne idu van. I onda
se ustae priblie grabi i kau: Naredio je upan da odmah ta trojica ou. Tako je nas pustio iz grabe van i
doli smo pred stanicu gdje je ibila komisija i tu su nas
postavili i nita nas komisija nije pitala, samo jedan
ustaa iz sela Metuia, kotar Petrinja, doao je k meni
i ovim mojima koji smo kopali grabu, i odveo nas u
vorite. Naao je jo jednoga i nas etvoricu iz opine
Jabukovac, kotar Petrinja, izluili su na stranu, i kau
nam: Puteni ste kui. I tako smo s tim ustaom doli
do stanice Kraljevani. Onda nam kau: Odlazite kui
sutradan.
Ja sam odmah kazao ljudima kako je i da se trebaju
uvati, i tako smo ise i razbjeali poslije. Ali odmah
gvardijan iz Cuntia poeo da isaziva narod na pokrtenje. Seljane Klinca sazvao je i odveo u Cunti. Malo
je koji ovjek taj dan ostao kod kue, isve su odveli i nema ih naza. Selo Teli, zvano vie Dragutinac odatle
su odvedeni isto tako na pokrst, ali se nisu vratili. Doli
su i u Mlinoga Doljnje da sazovu narod, ali narod se
branio, jer se boji ustaa. Ali oni kau nisu to ustae,
i nije bilo ustaa, ali opet narod nije smio ii. Nagovorili su samo nekoliko staraca i starijih ena i oni krenu
i tako su doli u kolu. Tamo je gvardijan bio sam i pitao zato nema vie naroda. Boje se ii, boje se ustaa,
odgovaraju mu.
I onda su se i ti razili. Poslije su primijetili da su
ustae bili na kolskom tavanu. Jednoga dana doe opet
k meni poetkom 1942. s 4 kola i 10 ustaa, i ue u dvorite. Cuo je naime da imam sijena i pitao me da li ga
hou prodati. Kazao sam mu da trebam za sebe i da
ne mogu prodati. On mi je na to rekao: Dobit e
jednu pokrsnicu, kao uvjerenje, potvrdu, da ti se nita
458

ne smije desiti, da e biti mirno tvoje drutvo, imat e

slobodu kretanja, bit e preveden u rimokatoliku vjeru. Popustio sam. Oni su strpali sve sijeno sa tale i
jedna kola slame, pronali su sijalicu s kojom sijem kukuruz, i to sve su odvezli. On mi je ostavio pismeno po
imenu mo-ga drutva, gdje je pisalo: Primlj eni ste u krilo -svete rimokatolike crkve. T-o sam proitao. Poslije
sam pobjegao od kue i vie od toga vremena ne znam
nita.
MIRJANA IMANSKI. Profesor iz Zagreba, o dranju
upnika Grela u Katojnici:
Kad se 9, 10. i 11. aprila 1941. godine jugoslavenska vojska povlaila, prelazili su most u Kostajnici, a na
hrvatskoj strani nalazi se pravoslavna i katolika crkva.
upnik katolike crkve ibio je Grel. On je otvorio domaim ustaama toranj crkve i oni isu oatle pucali iz
mitraljeza po jugoslavenskoj vojsci koja se povlaila. Oni
su gaali po Bosanskoj Kostajniei i tom prilikom je dosta stradalo graanstvo. U tom tornju bio je sakriven i
pamuk nekog trgovca. Jedna baterija iz Bosanske Kostajnice pucala je u toranj da uuti mitraljeze i okrnjila
ga. To je bio povod za ustae da kolju Srbe i onda je
Grel poeo pro-povijedati da e se, moda, spasiti oni
koji se pokrste. Nekoliko Srba, a meu njima i stari profesor Matijaevi sa svojom porodicom, pokrstili su se.
Kad su doli ustae, poeli su ku-piti itav narod i ova
porodica Matijaevi potrala je Grelu da im da potvrdu
da su se pokrstili. On je odbio da dade potvrdu, jer kae da su Srbi krivi za toranj. U Bajia jamama sve su
Srbe pobili i poelo je harangiranje -protiv Srba. To je
isto vailo i za katolkinje koje su se udale za Srbe. Moja
sestra bila je udata za Srbina, ali je ona ostala katolki459

nja, a ona je otila sa estoro djece i traila je jedno

uvjerenje od upnika da je katolkinja, i da, iako je udata
za Srbina, nije prelazila na pravoslavlje. Grel je rekao
da su svi jednaki i oni koji se drue sa Srbima i ene
koje su udate za Snbe, da su svi oni otpanici od katolike crkve i ne mogu dobiti zatitu. Ja sam se posluila
jenim trikom i kazala sam da sam dola od Saria iz
Sarajeva i da me je on uputio da mi se iza uvjerenje.
Na to je rekao da on dobro zna kakva je naredba i
da mu ne solim pamet. Onda sam vidjela da se zaista
nikakva ipomo ne moe ofoiti od tih sveenika. U to
sam se uvjerila i u Banjoj Luci, gdje je bio neki stoernik Guti u ijoj se pratnji uvijek nalazilo nekoliko tsveenika kad god je drao govore. Ja sam iz tog vremena
sauvala jedne novine od 30. svibnja 1941. godine. Mnogi
su kao i ja vjerovali da e dobiti pomo od sveenika, ali
su se prevarili, jer su je vrlo rijetki dobijali. Veinom je
to bilo samo obeanje da se ljudi na taj nain namame
da ostanu doma, a poslije su ih ustae hvatali i klali. To
je bio samo jedan trik od strane ustaa pomou sveenika, koji su na tako neto pristali, da bi na taj nain
Srbe sigumo dotukli. Iz novina koje sam sauvala vidi
se da su na ovome zboru na kojem je govorio Guti, bili
prisutni i sveenici. Izmeu ostalog, Guti je tada rekao:
Nema vie srpske vojske! Nema vie Srbije! Nema geda
naih krvopija, nestalo je ciganske dinastije Karaorevia, a i kod nas uskoro drumovi e poeljet Srbalja, al Srbalja vie biti nee. Izdao sam drastine naredbe
za njihovo potpuno ekonomsko unitenje, a slijede nove
za potpuno istrebljivanje. Ne budite slabi ni spram jednoga. Drite uvijek na umu da su to bili nai grobari
i unitavajte ih gdje stignete, a blagoslov naeg poglavnika i moj nee vam uzmanjkati. Svaki koji se za njih
bude zalagao, postaje samim tim neprijateljem hrvatske
460

sloboe. Srbi neka se ne nadaju niemu, i za njih je

najbolje neka se isele, neka ih nestane iz naih krajeva,
iz nae domovine. Zatim stoernik Guti, na hrvatskom
i onda na talijanskom jeziku, zahvaljujui na iskrenim eljama talijanskom komandantu. Razgovor izmeu njih
prekida se povremenim pjevanjem ustakih pjesama u kojima se odlikuju mlae ustae iz pratnje, mlado sveenstvo, koje je u svoju sredinu formalno zarobilo simpatinog i aljivog mlaog vojnog kapelana da biranom
latininom osvjee svoje uspomene iz bogoslavije i steknu u oima talijanskog asnitva svako potovanje kao
narodni borci i ujedno ljudi erudicije.
U zgrai kotarskog predstojnitva stoernik Guti
prima predstavnike iz starog Majdana, Kamengrada, akija i Kijeva, sela u kojima su nedavno usijane glave
izazvale pokolj i unitenje vlastitog sela, od kojeg je
svega preostalo 27 stabala, ureenih nakon zahvata hrabre
njemake vojske s 27 leina da budu memento ostalima,
da su vremena isrpskih hajduka davno prestala. . .
Jasno je a je sve ovo narod proitao u novinama i
tako znao emu se sve ima nadati. Kasnije je ustaki stoer povlaio ove novine natrag i davao po 100 dinara za
svaki komad koji se vrati, jer je vidio da su suvie daleko otili i pokazali svoje prave namjere, tampajui sve
to u novinama.
Za pokolje u Koistajnici mnogo je kriv Grel, koji je
uvijek harangirao protiv Srba.
PETAR GLAVAS. Stolar iz Zagreba, rtva ustakog terora:

Svjedok: O ustakim zloinima znam toga puno. Ali

ne znam to bi bilo najpotrebnije, odnosno najkrae da
kaem.
401

Predsjednik: Recite ono to je bilo najstranije.

Svjedok: Onda u govoriti o onome to sam sam
doivio. Uhapsili su me 24. veljae 1944. i oveli u Zvonimirovu ulicu. Tamo je bilo ono zloglasno usta&ko redarstvo. Uhapsili su me agenti zloglasnog Draenovia,
a on sam me je sasluao i muio. Tukli su me po rukama,
nogama i po glavi, a upotrebljavali su za ovo batinjanje
i ovu icu isprepletanu elinim dijeliima. Isprebijali
su me i nakon toga mi svezali ruke. Sav sam ve bio
crn i okrvavljen. Ja sam im rekao: Zar se tako radi od
hrvatskog naroda?! Na rukama su imali neto tvrdoga,
tako da su mi izbili zube, nosim jo i danas umjetne.
Udarali su me ustakom izmom i prebili kost na koljenu,
i jo danas patim od toga na nozi. Iza toga svezali su mi
ruke i tukli me eljeznom tangom ispog koljena i objesili me na tu tangu izmeu pisaeg stola i stolca, tako
da sam visio u zraku, a noge su mi bile okrenute u zrak.
Tu su me tukli po nogama i bubrezima i kuda su dohvatili. Tu su me skinuli i pitali svata o emu nisam imao
ni pojma i nisam im mogao rei. Odveli su me u neki
mrani podrum i tamo me bacili meu ostale i nisu me
dalje pitali. Ujutro sam doao k sebi i vidio sam istom
gdje sam. Bio sam crn, krvav i nateen. Jesti mi nisu
dali nekoliko dana, premda mi je moja ena s djecom
nosila jesti.
Iza tog, par dana kasnije, prebacili su me u Novu
Ves, a odatle u orievu ulicu. U orievoj ulici bilo
je krae muenje, ali nije bilo tako strano. Mislio sam
kada sam doao u zatvor da nikog nisu muili kao mene.
Ali vidio sam da je bilo jo daleko veih patnika, koji su
bili, kada su skinuli koulju, sasvim cm i od batina, da
nije bilo mjesta, koje bi s prstom taknuo, a koje ne bi
bilo crno. Iza toga sam krae vrijeme bio na Savskoj
cesti, a odatle su me premjestili u logor Gradiku, gje
462

sam bio na tekom radu, na istovaru. Hrana je bila slaba

i poele su nam oticati ruke i noge. Kuhali su nam puru, kako smo mi zatoenici to zvali, tj. pljesnivo brano
na vodi bez masti i bez soli. Tjerali su nas na sve tee
radove. Poslije toga su nas prebacili u jednu manju grupu u Jablanac, koji je bio kao neka ekonomija. Tu su
nas ustae muili kako su htjeli. Najstranije je bilo u
nedjelju. Tada su ustae otili u Orahovicu, tamo se napili, a kada su se povratili onda su zvali jednog po jednog u bunker i pitali: Gdje je Tito?- Iza toga su svakom pojedincu naloili da legne i gazili su po nama i na
sve mile naine nas tukli. Neke isu dotukli, a zatim ih
odnijeli do ice, a onda drugi dan sakupili sve zatvorenike i rekii: Evo, ovi su htjeli pobjei, pa zatim izveli
jo 56 ljudi i postrijeljali ih pokraj onoga koji je tamo
leao, a kojeg su izbacili iz bunkera sveg ispremlaenog.
Nakon nekog vremena to sam proboravio u Jablanici,
nekako pod ranu jesen, bio sam prebaen u Jasenovac.
Tu je bio isto tako straan pakao. Prvih dana nije nas
bilo toliko mnogo. Ali u novembru 1944. godine i u decembru te godine, nije to vie bio Jasenovae nego mravinjak. Ljudi su se skupljali sa svih strana, dolazile su
ene, djeca, majke s djecom na rukama. . . Cekale su po
cijele dane meu barakama, a naveer nisu jo uvijek
bile smjetene pod krov. Drugog dana, nakon to su
otpremljene, nisu stigle niti u muki, a niti u enski
logor. Nestalo ih je. Bio sam poznat s jednim drugom,
Ivanom Komadinom, koji je u logoru vrio i slubu pisara. Ja sam ga jednog dana upitao koliko nas zapravo
ima, ali se ne sjeam da li mi je odgovorio 9 ili 14 hiljada. Iza toga, nakon par dana otpoela je likvidacija.
Po noi su ih odvodili i ubijali su ih. Ja sam u to vrijeme radio u stolariji i dnevno su dolazili ustae k namg
da im brusimo noeve i bodee. U jednom sluaju ja^apjt

sam brusio pet komada bodea. Jean mi je ustaa rekao: Ako mi ne nabrusi no da brije, ja u ti prvome
prerezati vrat. Odvodili su ih iza te stolarije, iza lanare i tamo ih ubijali. Tu su se skupljali naveer, ja
ih nisam vidio, ali znam po tcane to sam uo udarce i
povike, da su ih klali. Nekoliko puta sam uo kako je
majka povikala: Pustite mi dijete, i nestala je. Mukarci su malo kada vikali. Cuo se koji puta povik jao,
ali oni nisu kriali kao enske.
Bio je jedan sluaj kada su sa samog tavana gdje
smo rni spavali nad stolarijom i gdje smo mogli uti ta
se dogaa pod udarcima i krikovima, odveli jednog djeaka. Bio je kod nas neki djeak, koji je radio kao egrt,
ali nije mogao biti egrt, jer je imao svega 9 10 goina.
Jedne noi uli su u nau prostoriju i izveli tog djeaka.
On je vikao i molio: Nemojte me gospon, ja sam dobar,
nita nisam kriv. Nije mu nita pomoglo, odveli su ga.
Isto tako jedan mali djeak, koji je bio zatvoren zajedno sa svojim ocem, bio je pozvan od ustaa i ,oni su
ga odveli. Mali je poeo vikati: Tata, nemoj me pustit i ... Otac je uzeo dijete i odnio ga, a zatim se vratio
sam. Druge veeri otiao je i on.
To je bilo veliko klanje i nas je ostalo svega etiri
hiljade. Pred sam Boi 1944. godine bio sam prebaen
sa jo 64 ljudi u Lepoglavu. Putovali smo osam dana iz
Jasenovca u Lepoglavu, gdje nas je od 64 stiglo svega
60. Na sam Boi tj. izmeu 25. i 26. XII doli smo u
Lepoglavu. Govorili smo meusobno mi zatoenici da e
valjda tamo biti bolje. Ali bilo je jo stranije. Dobili
smo prekuhanu repu vaput na dan, i to po etiri deci,
veinom sama voda niti slana niti masna. Kruh nismo
uope vijeli. Bila je veina zatoenika iz okolice, Hrvata, Zagorca, iz Varadina. To mnogi ljudi nisu mogli
podnijeti, te su poumirali od gladi. Umiralo ih je,15-25
464

na dan. Jedne noi sam ih i ja iao pokapati, jer su ustae oli u eliju i digli nas hajde. Te veeri, nas osmorica morali smo pokopati 24 ovjeka. Kola su s leinama
zapala u blato i nisu mogla dalje. Tukli su nas, ali nismo
mogli kola izvui. Morali smo leine nositi na leima i to
jednu po jednu, metali smo ih u jamu, a zatim zagmuli
zemljom i vratili se natrag kolima. Nas su opet ustae
tukli, jer smo kola teko izvukli iz blata. Kad smo se
vratili, postrojili su nas i tjerali: lezi dii se. I tek
su rias pustili u asu kad smo ili spavati. Sarnice su bile
graene za jednog ovjeka i mogle su biti 150 na 130
centimetara. U tim samicama spavalo nas je 6 8. Meutim na broj naglo je opadao i onda je bilo mjesta, pa
i u samicama. I tako je bilo sve do zavretka, dok se nije
pribliavala Narodnooslobodilaka vojska Zagrebu. Tada
je nastalo pravo muenje. Svake noi udarci batine. Muili su ljude na sve naine. Oko osam sati jedne veeri
kad sam sluajno prolazio hodnikom, vidio sam kako jednoga tuku eljeznim tapom, dok nije pao na zemlju. Ne
znam jesu li ga dotukli. Ne mogu se sada svega toga
sjetiti to je bilo i to sam sve proivio, ali mogu kazati
da je to svega jedan stoti dio onoga to sam vidio i doivio.
N
Javni tuilac: Sluajte Lisak, je li istina ovo to Glava govori?
Optueni Lisak: Ja nisam bio niti u Jasenovcu niti
u Lepoglavi.
Javni tuilac: Molim Vas, ovo to je svjedok govorio, je li to istina?
Optueni: (Suti).
Javni tuilac: Sada ste sluali. Je li priao prie ili
je govorio istinu?
Optueni: Ne mogu to znati, nisam bio niti u Jasenovcu niti u Lepoglavi.
.10

465

Javni tuilac; Da li su toni navodi svjedoka, to

mislite?
Optueni: Djelomino mogu biti istiniti.
Javni tuilac: I kaite Stepincu, koji sjedi pored
Yas, kako je hrvatski narod plebiscitarno umirao pod ustaama.

MATILDA STRAEMARAC. Matilda pria o smrti svog

djeteta, dvadesetogodiinje djevojke, koju su ustae objesili: r . '
Oni su moju malu uhapsili u direkciji dravnih
eljeznica. Doli su k meni u stan, pretraili ga, ti detektivi obini lopovi. Kad su doli unutra, revolver su
metnuli na stol, revolver je putovao od stola na kredenac. Stajala sam i htjela ii u kuhinju pekla sam kruh.
Ni makac. Noge su mi utrnule i nisam mogla ni maknuti.. Onda sam ula da su mi dijete zatvorili. Ila sam
pitati referenta koji ju je ispitivao. Kazao mi je da kad
bi joj on suio, dao bi joj 6 mjeseci zatvora. Ali stvar
jo mora ii do Lisaka.
Predsjednik: I to je bilo kasnije?
Svjedok: Onda su mi dijete ubili.
Predsjednik: Gdje su ga ubili?
Svjedok: U Svetoj Nedjelji.
Predsjednik: Objesili?
Svjedok: Da.
Predsjednik: Koliko je bila stara?
Svjedok: 20 godina, goispodine predsjednie. Pogledajte.. . (Svjedokinja ustaje, prilazi predsjednikom stolu i pokazuje sliku svoje kerke). To je bila dobra dua.
(Plae). anas sam sama. Kroz to sam izgubila svoga
mua. On je bio bolestan i to je tako jelovalo na njega
466

<i;t je umro. Izgubila sam i njega. Odnijela sam joj stvai i na ustako prokleto redarstvo za javni red i sigurnost.
Nita mi, gospodine predsjednie, nije stalo do stvari. Nita nisam dobila da bih mogla poljubiti od svog djeteta.
Nita. Sve su mi opljakali. Sve. (Plae). Kada su je ubili,
skinuli su joj kostim, jaknu i skinuli su joj arape i cipele. Bosa je bila, bosa. Da.
(Svdjedok ustaje, okree se i glea po optuenima)
Gdje je taj zlotvor?! Joj, gdje je taj?! To je strano . . .
Predsjednik: Odvedite je iz vorane.
(Svjedok plaui izlazi iz dvorane).
Predsjednik: Optueni Stepinac, da li ste uli iz iskaza svjedoka, o kakvim se ovdje radi zloincima i da
li i sada ostajete kod svoje tvrdnje da se radilo samo o
vaoj graanskoj konvencionalnosti, kad ste se s Lisakom,
Luburiem i drugim takovim zloincima sastajali i bili s
njima na veerama, banketima . . . ?
Optueni Stepinac: Meni je savjest potpuno mirna
i ista.
Predsjednik: Vama i Lisaku zajedno?
Optueni Stepinac: Potpuno ista.

467

RASPELOM,
KAMOM I JASENOVCEM

REC TUIOCA. Poto je dokazni postupak okonoan, re

je uzeo javni tuilac Jakov Blaevi. On je izmeu ostalog rekao:
Optueni Stepinac i Lisak, kao dva na ovome pretresu glavna branitelja Nezavisne Drave Hrvatske, hoe da njoj dadu karakter nezavisne, suverene drave, kao
da kroz nju govori suvereni narod, da je kroz nju hrvatski narod doivio svoje osloboenje i svoju nezavisnost.
Mi smo na ovome procesu, korak po korak, dokazali, s
njihovim vlastitim materijalom, da ta drava nije drava, da ta nezavisnost nije nezavisnost i da ta suverenost nije suverenost, da je hrvatski narod u NDH bio
okupiran. Mi smo to dokazivali njihovim dokazima i propagandnim materijalom i utvrdili da su oni znali da
tu nema nezavisnosti niti suverenosti, ali da su, uprkos
tome, radili na porobljavanju hrvatskog naroda, htijui
da svoje line intereise poveu s jaom okupatorskom nagom kako bi u toj okupaciji svili svoj e gnijezo radi linog bogaenja, zloupotrebljavajui vlast i skrivajui tu izdaju priama o slobodi, o suverenosti i o historijskpj, misiji NDH i Pavelia.
O tome ta je znaila takozvana NDH, ta je ustaki sistem i njihova organizacija, govorei o logorima i
zatvorima u toj nenarodnoj, kvislinkoj tvorevini, Blae471

vi se zadrao posebno na njenom pravosudnom sistemu i dravnoj organizaciji, ali i na odnosu Stepinca
prema njoj:
Kada se u najkraem kursu prijee sve ono to
su uinili ovi zloinci, postavlja se pitanje: da li je to
drava, dravna organizacija, da li tu postoje osnovne
funkcije i poluge jedne dravne organizacije, kada se zna
da su svi ti zloini vreni sistematski i uporno kroz etiri godine postojanja takozvane NDH, kroz etiri godine okupacije nae zemlje.
Iz svega se ovoga vidi da su Paveli i njegova ustaka vlada pristupili, uz pomo ostalih izdajnika, izgradnji
specijalnog sistema za vrenje zloina, za organizirano,
plansko i sistematsko vrenje ratnih zloina.
Nijemci su takav sistem organizirali u svojoj zemlji.
To je u biti, to je osnova, to je zajedniko tom novom
poretku, koji su Nijemci uveli u itavoj okupiranoj Evropi. Takav su poredak, takve organizacije i takve nakarane drave oni uspostavljali svuda gdje su porobili
jedan narod i zemlju. U tome sistemu Nijemci su stvorili
i takozvanu NDH, pod vodstvom krvavog kvislinga Pavelia. U stvari, to je jedinstven uzor iz ablona po kojem
je Gestapo, ta zloinaka hilterovska organizacija, organizirala kvislinke drave, sistem koji je u njihovoj vlastitoj zemlji stvoren dolaskom Hitlera na vlast. Naavi u
Paveliu i njegovim suradnicima izdajnike spremrie na
sve zloine, Nijemci su odmah pristupili zavoenju tog
sistema i u NDH.
Odmah po okupaciji nae zemlje i uspostavi NDH,
doneseni su zakoni i naredbe kojima se takav zloinaki
sistem ozakonjuje, kao na primjer i odredba o kolektivnoj odgovomosti idova, zakonska odreba o nadlenosti prijekih sudova i tako alje.
472

Prema tome, nisu to zakoni u obienom smislu rij<i, nisu to zakoni koje prosjean pravnik smatra zakonima, nego su to zloinaka nareenja koja nikada na
narod nije prihvatio, koja nikad nitko nije izglasao, niti
j< narod koga ovlastio da to donosi. Naprotiv, sva ta nareenja bila su nareenja jedne zavjerenike izdajnike
grupe, uperene direktno protiv naroda, stvorene za ubijanje i zlostavljanje naeg naroda, u cilju da se izvri onaj
zaatak koji je pred te izdajnike postavio okupator.
To treba vrlo dobro pamtiti, jer optueni, kao i izvjesni okazni materijal koji je odbrana optuenih ovdje
pruila, polazi sa stanovita da je to bila neka drava,
da su to bili neki zakoni, da su to bili neki zakoni drave
ili neki drugi onosi, prema kojima su ljudi pojedinci
i organizacije bili u izvjesnim dunostima i izvjesnim
obavezama, i po dravnim zakonima prisiljavaju i druge
da rade ono to su sami radili. To je la, to je neistina,
i to tvrditi znai priznati da Paveli nije izajnik, da
naa zemlja nije bila okupirana, da ustae nisu izdajnici,
ve da su se borili za slobou hrvatskog naroda, koji im
je za sve to su inili naplatio prema njihovoj zasluzi.
Ovaj sistem dravnog banditizma, sistem stvaranja
preciznog aparata za ubijanje naeg naroda, optueni Stepinac uporno je kroz etiri godine okupacije nae zemlje
i po osloboenju nae zemlje, i na ovom procesu staino
nazivao nekim suverenitetom i suvremenom voljom hrvatskog naroda. Mi vidimo da ni on ni jednog asa nije
odstupio od ovoga, niti hoe da odstupi ni od onog programa, ni od onog posla koji je u stvari radio kroz etiri
godine okupacije i koji je, pod promijenjenim uslovima
osloboenja nae zemlje, na sve mogue naine stvarajui i uestvujui u teroristikim organizacijama kriara htio nastaviti.
473

 Govorei pak o pokrtavanju, Blaevi je jo jednom podvukao ono to se ne malo puta ulo na suenju:
To je bilo prevoenje na katolicizam, pod imenom
prekrtavanja, iako mi vrlo dobro znamo da je to bilo
prevoenje s pravoslavlja na katolicizam, iako vrlo dobro
znademo da nijedan prelaznik s pravoslavlja na katolicizam nije ni u jednom momentu htio i nikada kanio da
ostane u vjeri na koju je silom natjeran, prisiljen noem pod grlom, u vjeri iji jedan dio predstavnika s nestrpljivou, iskoriujui okupaciju nastoji da se potpuno uniti srpski narod, da se hiljade i hiljade pripanika
srpskog naroda prevedu na vjeru za koju su oni vrlo
dobro znali da to nije nikakvo vjersko ubjeenje;, nego
samo sredstvo da se ponizi srpski narod. Sredstvom kojim je trebalo razbiti njegovu otpornost, njegov moral
i dostojanstvo, da ne bi smogao toliko snage i toliko
volje da se brine o osnovnim svojim ivotnim, nacionalnim
interesima. Mi smo, drugovi suci, imaM jedan vrlo Mjep
sluaj ovdje, izjavu jedinog svjedoka koji je govorei o
prekrtavanju kazao rijei od velikog znaaja. To je svjedok Keelj, koji je, opisujui na koji je nain provoeno
to prekrtavanje u Hercegovini, kazao kako je rekao katoMkom sveeniku, kad ga je htio nasilno prevesti s pravoslavlja: Ako mi ne moemo biti ljudi u svojoj vjeri, ne moemo biti to ni u katoMkoj. to to znai? To
znai da je na narod vrlo dobro, vrlo jasno shvatio da
tu nije bila u pitanju vjera, da je tu ustatvu i njegovim
pomagaima samo do toga da ponizi ovjeka, da ubije
u njemu svaki ponos, svaki osjeaj ljudskog dostojanstva
i ovjenosti, i tako, ubivi u njemu sve to, u pojeincima i u itavom narodu da uniti volju, vitalnu snag'u i
mogunost svakog otpora.
Na sve mogue naine pokuava optueni Stepinac
u svojoj odbrani da opravda svoju krivicu, da to to je
474

obrazloi kao potrebu koju su mu nalagali ne zrtam

k'oji razlozi. Meutim, obian na ovjek drugovi ,suri bez ikakvih riijei i fraza govori da to nije ljud:;ki, da to nije potneo, da je to imalo samo jednu
svrhu unitenje naih naroda, kopanje jaza izmeu
srpskog i hrvatskog naroda, stvaranje mrnje meu njima da u bratoubilakoj borbi okupator lake ostvari svoje planove.
i'. k I'io ,

Mi smo tokom ovog procesa potpuno dokazali jednu

stvar, jednu injenicu koja je vrlo vana u ovom procesu, a to je da je prekrtavanje bilo organizirano od vrhova katolike crkve pod rukovodstvom Stepinca, da je
za to prekrtavanje postojala organizacija u vidu odbora trojice, koji je na sebe uzeo osnovni zadatak da tom
prekrtavanju dade formu i cilj jedinstvenog rukovoenja akcije iz jednog centra. Taj je odbor trojice ' imao
pod sobom jo jedan, poseban, -izvrni odbor za te stvari,
i taj je izvrni odbor odavde, iz centra, iz Zagreba, slao
u provfinciju misionare, nareivao raznim ustakim upnicima da prekrtavaju i prema tome taj odbor trojice,
a meu njima je bio i optueni Stepinac, osnovni je krivac tog zloinakog rada i zloinake organizacije. Pokuati dokazivati da je optueni Stepanac u jednom
ili drugom sporadinom sluaju odstupio od toga i savjetovao nekomu da ne radi ili moda izdavao neke okrunice da se svaki treba slobono odluivati za taj korak
nije nita drugo nego dokaz da su u tom mornentu
svi oni znali to se radi i da su znali da su uinili neto
protiv kanonskih propisa, da su uinili zloin, krivicno
djelo i poli putem nasilja. Jasno je da je bilo potrebno
da to nasilje zakamufliraju, da to nasilje bilo ime opravdavaju i da ga neim uljepaju. Ali injenica je da je
pustavljen njemu podreeni organ dzvrni odbor i da je
475

pod rukovodstvom. odbora trojice izvreno sve to nasilje.

' .
Prekrtavanja su u stvari bila sredstvo da se razbije
narodnooslobodilaka borba. Kada odibrana tvrdi da je to
bilo-na liniji spasavanja srpskog naroda, to je zloinaka tvrdnja da narodnooslobodilakim ratom nai narodi nisu sami sebe spasli, svojom vlastitom borborri, da
nisu donijeli svoju slobou i stvorili svoju dravu i osigurali slobodu svim crkvama i vjeroispovijestima ve
da su ba nasilno prekrtavanje i poinjena nasilja srpskom narodu potrebna i to je srpski narod to htio. To
doivljava svoju kulminaciju u tvrdnji optuenoga, da
su ak neki Srbi u vrijeme okupacije htjeli upnika ubiti
kad ih on nije htio prekrstiti. Toliko se danas, kad oni
kao zloinci sjede na optuenikoj klupi, pljuje u lice
h rvatskog i srpskog naroda. Takva bezona tvrdnja i takva odbrana i ne pokazuju nlita drugo nego da pred sobom imamo, u stvari, tekog zloinca koji se ni u asu kad
su izneseni na ovome sudu tako uvjerljivi dokazi, kada
su pred ovim sudnom prodefilirali deseci i deseci svjedoka iz itave nae zemlje, ne moe ganuti i priznati to
je oito u slubi okupatora uinio.
Vidimo da je prekrtavanje bilo na liniji stranog,
talijanskog imperijalizma, pomaganog sredstvima vjerske
ekspanzije jenog dijela visokog katolikog klera, da je
bilo na liniji stranih imperijalista, koji su uli u nau
zemlju svaki sa svojim posebnim interesima, ali su bili
jedinstveni protiv naih naroda a to je: njihovo unitenje; u nastojanjima da ih se zavee na sve mogue naine, razjedini svim moguim sredstvima i time omogui prekoraenje iz Italije na Balkan, kroz razne forme i
srestva; a NDH za talijanski imperijalizam nije bila
nita drugo nego sredstvo da se ognjem i maem istrijebi
476

Nve to prijeei stvaranje sigurne baze talijanskog imperijalizma na ovom dijelu nae zemlje.-
Maek i Stepinac su bili na istom posTu, poslu
izdaje u cilju irenja baze izaje, rekao je Blaevi i
dodab:
Okuipatorii su vrlo dobro znali da e nai narodi dati
jedinstven otpor. Oni su to doforo znali i zato.su nastojali
ujediniti sve reakcionare, sve izajnike snage; bilo im
je potrebno da angairaju sve njih kako bi osigurali i
omoguili provoenje svoga plana.
Oni oslanjaju svoje planove na Maeka. Mi znamo
1941. goine to je Maek uinio ,s onom svojom izjavom.
Mi smo na ovom procesu dokazali i utvrdili i one stvari
koje do sada nisu bile tako poznate u svim detaljima hrvatskom narodu. Izjava Kvaternika i nekih drugih, koji
su neposredno uestvovali u tome, skidaju masku i onemoguuju sva ona sredstva lane propagande kojom se
Maek krio u ono vrijeme da je bio prisiljen da daje
takve izjave.
Sruena je la da je Maek morao bjeati iz zemlje,
kao to je sruena i la da je Maek tokom okupacije bio
zatvoren, da je bio interniran, i da je onu izjavu 1941.
godine dao prisilno, jer mi vidimo, drugovi, da se kroz
itavo vrijeme okupacije stvaralo sve mogue planove
prema situaciji u svijetu, prema porazima faistikog imperijalizma u svijetu, prema porazima izdajnika i okupatora u naoj zemlji. Kada su te bande dolazile u krizu, vidimo da se onda grozniavo u svim moguim planovima pokuavalo da se izdajnici to bolje poveu, da
stvore iru bazu svoje izdaje. To objanjava naroito
lijepo organizirani po'kuaj Kvaterenika, Koutia, Stepinca i reakcionarnog vostva HSS, da se pod vostvom
Abvera, njemake pijunae, proiri baza izdaje i ujedine reakcionarni vrhovi HSS-a i vrhovi ustaa, da tako
477

okupator bude jaei i da oni koji su jo bili zavedeni i

vjerovali reakcionarnim vrhovima HSS, ne vide izdaju, da
ne progledaju, da budu zavedeni i oni koje Pavelievi
ustae nisu mogli organizirati svojim izdajnikim programom, da buu mobilizirani na izdajniki proglas Maeka i ; reakcionarnog vodstva HSS-a. Okupatora pomae,
osim Maeka, i nadbiskup Stepinac. Pomae i visoki klei-,
zalae se svim silama i snagama za to.

PASTIRSKA PROPAGANDA. Posebno mesto u svojoj

zavrnoj rei Blaevi je posvetio dranjiu Stepinca, njegovim propovedima i delovanju meu vernicima u smislu opredeljivanja za Nezavisnu Dravu Hrvatsku, i
u sklopu toga o Stepinevom vojnom vikarijatu kao znaajnom oprinosu jaanju vojnih kvislinkih snaga. Evo
nekoliko izvoa iz tog dela zavrsne rei:
Mi smo, drugovi suci, dokazujui krivicu nadbiskupa Stepinca, dokazali da su njegov primjer i rad bili
zarazni, da je bio odsudan i ipoguban i za druge, to je
ort pokuao uporno nijekati govorei: to tko radi, radi
za sebe da on nije nita drugo nego zagrebaki nadbiskup i da od njega ne zavise drugi biskupi i da se nije
trebao nitko povoditi za njegovim primjerom. S jedne
strane, mi vidimo u dosta sluoajeva neskromnog Stepinca, a kada je potrebno za njegovu obranu, onda je skroman, onda se kao kornjaa pod oklop uvlai u svoju
skromnost, nastojei zavesti Sud, zavesti neobavijetene
kako on nije nikakav odluujui faktor. to se tie
poloaja Optuenog Stepinca u katolikoj crkvi, njegove
rukovodee funkcije, o tome imamo u slubenom vjesniku zagrebake nadbiskupije od 6. IX 1944. godins,
gje se kae: Zato je, i to treba isticati kao vanu i478

njenicu, katoliki episkopat mogao jedino govoriti samo

na usta presjenika biskupskih konferenoija zagrebakog nadbiskupa.
Ta injenica daje pravo znaenje i irinu odgovornosti nastupima zagrebakog nadbiskupa. On govori kao
stvarni predstavnik katolike crkve u itavoj NDH.
O vo je dovoljno autoritativno dokumentirano i govori o stepenu zamanosti njegove odgovornosti. Vidimo da
je Stepinac imao upliva kao predsjednik Biskupskih konferencija i da je on bio stvarni prestavnik katolike
crkve u itavoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ba iz
tog njegova poloaja proizilazi vanost njegova opredjeIjenja i ptema NDH, prema vani i unutra, i njegov
utjecaj na vjernike, a posebno na sveenike. Mi vidimo
da optueni Stepinac za sve vrijeme postojanja NDH
nastoji-da miri suprotnosti izmeu ustaa i vodstva reakcionarnog dijela HSS. Niu to neke principijelne suprotnosti u pitanjima slube ofcupatoru, nego su suprotnosti
tko e imati bolje mjesto i tko e vie koristiti okupatora.
Optueni Stepinac preuzima na sebe izdajniki posao, da
preko Abvera proiri bazu izdaje, jer sam biti s ustaama ipak je bilo teko.
Kad se prostudira to je Stepinac govorio tokom
okupacije nae zemlje, kad se sve to skupi i sabere, vidi
se jeno: da su svi njegovi govori, ne gubei iz vida
tampu koja je bila potpuno faistika, potpuno u slubi
ustaa, okupatora i izdaje, moemo vidjeti da su njegovi
govori i nastupi ili putem Gobbelsove propagande.
Jasno je da je stav koji je zauzeo visoki kler na elu
sa Stepincem, od prvog dana okupacije, drugovi suci,
morao da utjee na sveenike, morao da utjee na faizmu sklone sveenike, a da i ne govorimo o ustakim
svenicima. Morao je da utjee na vjernike i na one
nc'obavjetene i primitivne ljude koji se orijentiraju pre479

ma onima u koje imaju povjerenje. Jasno je, prema tome,

i sve ono to su ueinili sveenici za vrijeme okupacije
nae zemlje. Oni su sve to uinili podstreknuti, gumuti
na taj put od onih koji su sjedili na vrhovima, od onih
koji su sa vrhova propovijedali to svojim primjerom,
svojim govorima i svojom tampom, koji su petokolonaku i faistiku politiku vodili ne samo u toku okupacije nego su tu politiku propovijedali, pisali i propagirali jo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, jo za vrijeme
Banovine Hrvatske.
Optueni Stepinac je imao odlunu ulogu i u organiziranju ustake vojske, kao vojni vikar. Mi smo dovoljno pretresaii sva ta pitanja i ustanovili odgovomosti.
Mi znamo da kao ratujua strana ustae nisu bili nigdje
priznati, da su ustake, Pavelieve bande, bile pod njemakom komandam i da su vojni duobrinici postavljeni
po vojnom vikaru, optuenom Stepincu i njegovim zamjenicima, i da su imail odreene, najodreenije zadae,
a to je i: iriti uistaki duh, iriti faistiku propagandu,
fanatizrati te primitivne ljude da se bore za okupatora
a protiv svojeg naroda.
Ja u ovdje proitati i poslanicu zamjenika optuenog Stepinca, sveenika Vuetia, gdje on kae izmeu
ostalog: Sveta vas je katolika crkva kod ulaza u vojsku sjetila da poloite zakletvu bogu da ete biti vjemi,
zakletvu narodu da ga neete izdati, zakletvu onomu
koji se iza boga za vas najvie brine naemu vladaru
poglavniku. Nema divnije kreposti od vjernosti.
Stepinac je bio ukljuen u plan masovnog bjekstva naroda i stvaranja privremene i prelazne vlade
NDH, sa znaajnom mu poverenom ulogom u tom poslu. Posebno znaajno, u smislu daljeg angaovanja protiv sopstvenog naroda, jeste njegovo pastirsko pjsmo iz
1945. godine, kao i organiovanje kriara:
480

Ggovornost optuenog Stepinca za rad vojnih sveonika je dokazana. On u svojstvu vojnog vikara nije
nikada nita uinio da se preko tih vojnih sveenika, preko njihove tampe, preko njegovih poslanica. . . , sprijei ovakva propaganda, koja harangira, koja podstrekava
na zloine, koji su bili poznati i koji su bili redovna praksa tih ustakih bandita.
Sto je radio optueni Stepinac? Na koji je on nain
potpomagao NDH, Pavelia, okupatora, kojim sredstvima vrlo dobro vidimo iz izvjetaja kneza Lobkowitza, tajnog Papinog komornika, koji je bio izvanredni opunomoenik ustaa kod Vatikana; vidimo iz izvjetaja Ruinovia, ustakog poslanika u Rimu, vidjeli smo iz izvjetaja samog Stepinca, vidjeli smo iz izvjetaja biskupa
Bonefaia Papi. Sto se vid'i iz svih tih izvjetaja? Vidi
se jasno da su optueni Stepinac i Ruinovi i Lobkowitz,
i neki kardinali u Vatikanu potpuno poznavali stanje.
Iz svih tih izvjetaja vidimo jedno: da s jedne strane
postoje faistiki zloinci, a s ruge strane naronooslobodilaki pokret, narod koji se bori protiv zvjerstava, narod koji nee i ne priznaje tu takozvanu NDH, ne priznaje okupatora, bori se protiv okupacije. S druge strane, mi iz tih izvjefaja vidimo dobro da partizani ne rue
crkve, ne ubijaju nevine ljude, ne progone sveenike.
To znai da, usprkos svemu tom znanju, usprkos svim
tim injehica jer kada izmeu sebe govore, onda priznaju meusobno istinu, ali s druge strane, tu istinu nee
kazati pred narodom tu istinu na nemogue naine
hoe prikriti. Svim moguim sredstvima, kao jena izolirana, protunarodna klika, narodu strana, izdajnika klika,
hoe da prikae kao da je kriv sam narod, da je kriv
narodnoosloboilaki pokret.
Zato im je to potrebno? To im je potrebno da se
brani sistem okupacije, da se pod svim uslovima osigura
481

nenarona tvorevina, u kojoj su jedino mogli da osiguraju svoje klikake interese.

To je naroito vano da bi se utvrdila strahovita odgovomost i stepen zloinake svijesti prvenstveno optuenog Stepinca, koji sve to vrlo dobro zna i koji je o
tome obavjetavan, a uprkois tome daje punu potporu
ustaama. I ne samo to, nego svojim radom i svojim
izvjetajima nastoji da se Sveta stolica i Sveti otac papa
angairaju na tome da se NDH prizna, da se uspostave
diplomatski odnosi i da se, prema tome, preko Svete stolice i preko Vatikana opravdavaju svi ti uinjeni zloini, da na diplomatskom polju uvrsti tu NDH, da bi
ona preko Vatikana, preko te pomoi, mogla i posiije
poraza faizma ostati, usprkos tome to su i hrvatski narod i drugi narodi Jugoislavije poli vlastitim putem.narodnooslobodilake borbe, koja je urodila uspostavom narodne d-rave i narodne vlasti.
Mi vidimo optunog Stepinca, drugovi suci, i u vrijeme osloboenja nae zemlje. Viidimo kakvu ulogu igra
u momentu kad, po nalogu Pavelia, nagovara Maeka
da bjei iz nae zemlje, s tono odreenim planom, s vjerom u brzu promjenu reima, s vjerom u intervenciju,
u ponovnu okupaciju, u vraanje ustaa i Maeka natrag.
Vidimo njegovu ulogu u stvaranju zabune, u pokuaju
pripremanja masovnog bjekstva naroda, civilnog stanovnitva preko granice, da bi se svim tim dalo dovoljno tobonjih dokaza da je u naoj zemlji graanski rat, da
naa Jugoslavenska armija i narodne vlasti nisu u stanju
da srede prilike u naoj zemlji i da se na osnovu tih
nereda ishodi kod saveznika intervencija i- ponovna okupacija.
Mi vidimo ustake klanove sa 500.000 Ijuj, koji bi
trebah da se iisele u Njemaku. Mi smo vijeli i iz izjava
ustakog ministra Alajbegovia i Koaka da je sve bilo
482

nprcmljeno da se u posljednji momenat, kad je i zadnjem

tiaem ovjeku jasno a je Jugoslavenska armija pobjednik, da su u tom momentu htjeli zavesti jo one koje
oit zavaali i koji su ili za njima, da su ih htjeli gurnuti u
borbu protdv pae Armije, naih naroda, da su u tom poslednjem momentu ti zavjerenici radili sve mogue a
produe prolijevanje krvi.
Vidimo od prvog do zadnjeg dana, u svim situacijama
da je otpueni Stepinac stalno u kombinacijama, stalno
u aktivnosti na liniji protiv oslobodilake borbe svoga
naroda, da je podstrekavao i bacao u iborbu protiv naroda sve one sveenike koji su bili ustae, koji su bili
skloni faizmu. Ovo ije vano imati u vidu foa zbog toga
a se i Stepinev ra poslije osloboenja nae zemlje ne
smatra kao neto sluajno.
Optueni Stepinae i obrana pokuavaju vie puta
da krivotvore, da na izvjestan nain zioupotrebljavaju
izjave naih odgovomih ravnih funkcionera, na primjer izjavu predsjednika vlade druga Bakaria, koji je
u svoje vrijeme u intervjuu novinarima kazao, na to se
poziva Stepinac i obrana, da je visoki katoliki kler bio
malo dalje od irektnog pomaganja okupatora.
Koliko je ta obrana prozirna i neoriva vidi se jednostavno po ovome. Pitam ja optuenog Stepinca a obranu da li je u to vrijeme, kada su davane izjave, da
li je tada ikome ibilo poznato, na primjer, da je Stepinac
1945. godine, u mjeseeu oujku, po narubi Pavelia
organizirao od ustaa plaenu biskupsku konferenciju i
napisao plaeni ustaki pamflet koji je nazvao poslanicom katolikog episkopata ? I da li je bilo ikome poznato
sve to sikupa dok nije objavljeno na ovoj raspravi, dok
to nije naeno u mnogobrojnim dokumentima sakrivene
ustake arhive?
483

Prema tome, pozivati se na ovakve izjave ne znai

nita drugo nego prikiuvati sve ono to je uinio optueni Stepinac.
Mi smo, drugovi suci, vidjeli u procesu da su svi
optueni priznavali svoja dela, samo ta djela nisu htjeli
povezati u jedan sistem, nisu htjeli da >ih oibrazloe niti
su htjeli da priznaju osnovnu, idejnu, izdajnaku liniju,
na ikojoj su ta djela uinjena. Htjeli su da prikau kao
da su se te injenice sluajno dogodile, da su se sluajno nali u takvoj situaeiji, da nisu mogli nita drugo
raditi. Meutim, ako razmatramo liniju rada optuenog
Steptnca, ustaa 'i Maeka, ako razmatramo liniju zavjere
protiv naroda, onda vidimo da je to jedna linija koja
se stalno razvija i na kojoj se stalno angairaju protunarodni elementi. Na toj liniji stvaraju se i organizacije
za iborbu protiv naroda. Jednako kako su se stvarale
organizacije i ranije za vrijeme dkupacije, tako i pod
tim promjenjenim uvjetima. Mi vidimo da se pred osloboenje pae zemlje
a i sam Lisak to kae, stvorilo
uvjerenje da bi Maek, ako doe do obnove NDH, vodio glavnu rije. Jasno je da je ta linija spasavanja NDH
znaila ujedno i pomaganje faizma i Hitlera, ratnih zloinaca i ustaa, da se mislilo sruiti ono to je narod sagradio, a to je sloboda i druge tekovine narodne borbe.
Maek ide po ovom zadatku iz zemlje, a oiptueni Stepinac je onaj koji uestvuje s njima u planovima i ostaje
u zemlji kao centralna kvislinka figura, za ostvarenje
onoga to su oni isplanirali.
Optueni Lisak to vrlo dobro osjea i on ,nee da
otkrije Stepinca kao pomagaa, podstrekaa i pokrovitelja toga terorizma i te teroristike organizacije. Zato Lisak uporno otklanja i nijee svoju smiijenu misiju u
onirn aranmanima, programima i planovima koje su
stvarali i Paveli i Stepinac i Maek u momentu kad su

484

bji'ali iz zemlje i kad je Jugoslavenska armija oslobodila nau zemlju. Jasno je da Lisak nije mogao doi u
/.cmlju samo zato da Stepincu prui ruku, da se kod
njega skloni, nego da ostvari zavjeru koju su Stepinac,
IVIaek i Paveli bdli skrojili, da ometu razvoj ove drave u korist stranog imperijalizma.
KakO se brane u svemu optueni? Opi sistem obrane optuenih je jedinstven. Ako gledamo kako se brane
ovi optueni, kako se brane teroristi u Varadinu i u
Bjelovaru, tako se brane teroristi u bilo kojem kraju
nae zemlje pred sudovima.
Natjerani dokazima, oni priznaju gole injenice, ali
osnovu na kojoj rade, oni skrivaju. Svi jeinstveno sakrivaju vrhove odgovornih, osnovu i glavnog podstrekaa
tog njihova rada. To vrlo dobro viimo i na ovom procesu.
Ovaj proces je bogat dokazima. Po svojoj konkretnosti on nije dao optuenima da se kreu u nekim sferama
ideoloke bortoe, principijelne borbe, frontalne borbe izmeu crkve i drave. Ovaj je proces iznio niz dokumenata i okaza u kojima se govori o protunarodnom rau
optuenih. U najkonkretnijem okviru on je pokazao da
mrani elementi, zakrinkani svim moguim, slue se poev od evanelja i Svetog pisma do nekih demagokih
parola, kada im to treba, ubijaju, pale i pljakaju na
mirni svijet.
Iz proitanih spisa i izjava presluanih svjedoka vidimo da je centar zloinakog rada i podstrekivan'ja bio
oko optuenog Stepinca. Vidimo da kriarske grupe koje
ubijaju i pljakaju u Bosni i Hercegovini, upiru uoi u
Zagreb, da su njihovi zloini uslovljeni opstojanjem i
radom centra u Zagrebu i nadbiskupa Stepinca.
485

 Osvrnuvi se na nain Stepineve odbrane ipred

sudom i na mnoge njegove lane izjave, javni tuilac Blaevi je rekao:
'
U svojoj odbrani Stepinac nastoji sitnim i pojedinaeniim sluajevima skrivati da je davao podrku i pomo jednom banitskom sistemu. On iznosi dokaze da je
u pojedinim sluajevima pomagao proganjane, protestirao i tome slino. To ne dokazuje nita drugo nego da je
Stepinac znao za progone, da je znao za iiasilja, da je
njemu bilo jasno ta je NDH, to su Niijemci, ali da
je uprkos tome iinio ono to je bilo protiv itavog naeg
naroda i protivno putu kojim ide na narod, to jest pomagao sistem koji je njemu osiguravao ingerenciju na
vlast Dok s jedne strane Stepinac pokuava tako da se
brani, s druge strane tvri da nije znao za ustake pokolje, da nije znao ,za nasilno prevoenje Srba na katolicizam, jer da je NDH narodna drava, da je narod
iplcbiscitarno prihvatio takvu dravu. . . Tako da sad
imamo, s jedne strane, tvrdnje Stepineve, s druge, tvrdnje obrane, a s tree strane istinu da je optueni Stepinac, uprkos tome to je znao da je to izdaja i protunarodni rad, s mjesta najvieg crkvenog dostbjanstvenika
i funkcionera pomagao ustae i okuipatora. Iz raznih
izvjetaja koje on ili drugi biskupi alju Papi, vidimo da
bn brani taj zloinaki sistem nasilja, tako da ovjek moe doi do zakljuka da je to poduzee u kojem su oni
glavrd ortaci. Nije istina da se Stepinac me ibrani, da nee
a se brani ili da mu je onemoguena obrana. Istina je
da se on brani svagdje gdje mu je ikako mogue, a da
uti i nee da se brani ondje gdje ne moe.nita da kae
ili gdje mu je sve dokazano.
Lagao je kada je ustvrdio da za posvetu kriarske
zastave nije znao sve do hapenja optuenog Salia, usprkos to mu i ali ti imeki u oi kau a su mu to
486

saopili i da je znao za posvetru zastave mnogo prije nego to je Sali uhapen.

Vijeli smo kako je tekao pretres u pogledu kupljene
i od ustaa naruene poslanice iz oujka 1945. goine.
Imamo originalne dokumente o tome i vidimo da je sve
to bilo organizirano po Mandiu, Paveliu, Juci Rukavini' i Stepincu, da su Ivo Bogdan i ostali uestvovali u
koncipiranju te poslanice i da je Stepinac potpisao poslanicu kao predsjednik ibiskupske konferencije. Sve je
to skupa jedan od najjaih i najteih dokaza koliko je
optueni Stepinac katoliku crkvu, katolioki kler i autoritet katolike crkve u tome momentu zaloio za ustaka
zloinstva, zaloio za gestapovsku tvorevinu NDH.
Jedinstven je istav obrane svih faistikih zlikovaca
uopee. Ako mi pratimo procese protiv faistikih zlikovaca ne isamo u naoj zemlji nego i u itavom svijetu,
onda vidimo da je jedinstvena njihova obrana prebacivanje krivnje od jednoga na drugoga. Kad im se krivnja
dokae, onda kau da je kriv njihov pretpostavljeni, a
oni najvii, poto nemaju i ne mogu da krivnju prebace na drugoga, nju uope ili ne priznaju, iako je notoma, ili dokazuju kako je nastala po nekim naroitim
zakonima. Evo i u ovom procesu Lisak ne zna to se
dogaa u Jasenovcu, on ne zna o zloinima koje su vrili
ustae; Stepinac ne zna da se nasilno prekrtavalo u
naoj zemlji. Na procesu u Niirnbergu slino je tako
izjavio i krvnik Streicher, kad je rekao da je tek p>o
kapitulaciji Njemake iz stranih novina doznao da su
u Njemakoj ubijani i proganjani idovi.
Osvrui se na aktuelni trenutak, Blaevi izmeu ostalog tvrdi:
Kad Stepinac u poslanici, kupljenoj poslanici iz
marta 1945. govori o pravu hrvatskog naroda mislei time na ustae da se bori za Nezavisnu Dravu
487

Hrvatsku, onda lai u pastirskom pismu ne. znae nita

drugo nego sredstvo aktiviziranja, podstrekavanja, pomoi i okruivanja rasprenih faistikih ostataka. Ja neu govoriti o pojedinim laima u tom pastirskom pismu,
ali na ovom procesu, rugovi suci, potpuno je dokazano
da su one tvrdnje o progonu crkve, lane.
Govori se tu o odnosu crkve i drave. Mi moemo
na osnovu dokaznog materijala ovdje utvrditi da katolika crkva u NDH, pod rukovodstvom Stepinca, nije
imala nikakvu nezavisnost, ni samostalnost, niti prema
NDH, niti prema vani. Viimo iz te poslanice, i iz
pastirskog pisma i ostalih dokaza, da ona nije bila nita
drugo negc sredstvo u rukama Pavelia.
Jasno je da pravilno kae maral Tito, da katolika
crkva treba bit-i vie samostalna, da treba biti blia narodu, da ona slua glas naroda, a ne stranaea koji nisu
nikada dobro eljeli tom narodu.
Predsjednik nae vlade dr Bakari, u svom govoru
je rekao da je jedan dio klera u zemlji podstrekivan
izvana protiv nas i da se uvuklo u kler ustatvo vie
nego mislimo, i da je bilo za oekivati da e se crkva
sama oistiti od kukolja. Meutim, kae on, dogaaji
s Lisakom pokazali su obratno. Stepinac i njegovi suradnici i dalje rade na neprijateljskoj liniji, nastoje izazvati
osjeaj nesigurnosti, ire glasdne o skoroj promjeni reima, zaotravaju odnose pastirskim pismom, provociraju
vjersku i nacionalnu mirnju, proturajui svjesno kroz
njega ustake lai i izmiljotine.
Kada se ulo u sve stvari ,to su oni izvrili, kada
se sistematiziralo sve to se pronalo i kada su na konkretnim djelima uhvaeni zloinci, onda se tek otkrilo
i jasno vidjelo koliko je Stepinac, s velikim dijelom ustakih sveenika, uiboko pao u izdaju svojega naroda. Iz
izjava optuenih Martinia, alia, Maria, jasno se vidi
488

da Stepinac nije pasivno iekivao ureenje odnosa crkve

i drave, nego da je aktivno ustrajao u neprijateljskom
ustakom stavu i najaktivnije pomagao da se kriarstvo
razvija.
Kada dr Bakari govori o Lisaku i crkvenoj djelatnosti u crkvenim ustanovama, i kada kae da se kod konkretnog rjeavanja onoisa crkve i drave moraju svakako raistiti neke stvari povezane s ovakvim djelatnostima viega klera, onda Stepdnac izdaje okrunicu u kojoj mimoilazi to pitanje, mimoilazi stvari koje se najprije trebaju rijeiti ako se ,hoe uspostaviti pravi odnos izmeu crkve i drave. I onda Stepinac ru toj okrunici tvrdi da nema pojma o Lisaku, niti o kanalima i vezama, da nema pojma ni o emu, da nema pojma ni o
zastavama ni o povezivanju. To ne znai onda nita drugo nego da on u toj crkvd skriva Lisaka, skriva razne kunire, skriva povezivanje i kanale sa umom i kada
lako formulira, jasno je i optuenom Saliu, jasno je i
optuenom Simekom i optuenom Mariu, jasno je i
kriarima u umi, da imaju branitelja, da imaju podstrekaa i da imaju nekoga koji ima mogunosti povezati
ih s inozemstvom. Jasno je da je to djelovalo podstrekavajue na njih, da gledaju u njemu svojega vou, i on
je zaista i pred svijetom voa i osnovni postreka i onaj
koji je svojim djelovanjem i stavom gurnuo te ljude, kao
osnovni krivac, na liniju terorizma protiv imovine a sigurnosti graana nae zemlje.
Odluke Krimske konferencije jasno govore da e
biti svako kanjen i izveden pred narodni sud tko je
pomagao okupatoru, da e se kvislinzi kanjavati. Dok
je ovo Stepinac indo, postoji AVNOJ za Jugoslaviju, poatoji i ZAVNOH, postoji i Nacionalni komitet, postoji
vlatln nove Jugoslavije na elu s maralom Titom, priinnta od svih saveznika. Zato se uzalud Stepinac poziva
489

na propise meunarodnog prava kad kae da za njega

narodna vlast, legalno predstavnitvo, zakonodavna izvrna vlast, stvorena u borbi naih naroda, da za njega
sve to do 8. V 1945. nije imalo nikakove vanosti.
I to se tie kanonskog prava, nema nieg to bi
mu koristilo, to bi opravdavalo njegovu izdaju. Iz konkordata koji je bila zakljuila Austro-Ugarska godine
1885, vidi se da za krivina djela svenici odgovaraju
pred redovnim sudovima. Optueni Stepinac nema prava
da se poziva na kanonsko pravo. Njegovo pozivanje na
kanonsko pravo znai pofcuaj da neobavijetene uvjeri
kako je on po kanonskom pravu ismio biti izdajnik, raditi nekanjeno protiv narodne volje to hoe.
Pokuavao je Stepinac u svoju odbranu da kae da
su sva nasilja, naroito u pogledu prekrtavanja, postojala zbog toga to je stara Jugoslavija progonila katoliku
a favorizirala pravoslavnu cnkvu. Optueni Stepinac sve
nam to iservira kao da mi branimo ona nasilja koja je
uinila stara Jugoslavija hrvatskom narodu i katolikoj
crkvi. Mi, meutim, vrlo dobro znamo da NDH i Stepinac nisu nita drugo, nego jo stoprocentno gore nego
stara Jugoslavija, i da su to u stvari iste metode i sredstva, samo to su bili pootreni prema potrebama okupatora. Znamo da je pobjeda naroda konano i zauvijek
dovrila i s okupatorima nae zemlje i sa starom Jugoslavijom i s kraljem Petrom, i sa svim onim zloinstvima
i nasiljima nad hrvatskim narodom, sa svim zloinstvima na srpskim narodom, sa isvim ipokuajima raspirivanja vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Kad optueni
Stepinac u svoju obranu pokuava da se nabacuje blatom na narodnu vlast, mi smo svjesni na kojoj on liniji
ostaje, tim vie, to je Stepinac u proljee 1945. godine
primio elegata Drae Mihailovia, primio Draino pismo i zalagao se za zajedniku suradnju RupnikDraa
490

IVlacek Paveli, Tu vidiruo zloinaku svijest i zloinak< metode s kojima hoe da se brani optueni Stepinac
pn'd ovim narodnim sudom.
Posle kraeg osvrta na ostale optuene, Blaevi
/..ivrava svoje izlagainje sledeim reima:
Ovim procesom, drugovi suci, pravednom presudom
koja e se izrei, razbit e se ibastion reakcije i zloinakih stranih agenata koji su se htjeli sakriti iza vjere
i rrkve, diui paklenu buku o progonima crkve i vjere.
Ovaj proces posljednja je prilika da se svi zavedeni
l.rgnu, da shvate teinu zloina Stepinca, da shvate teinu
/loina svih tih teroristikih organizacija i da se vrate
.svojem narodu.
Ovaj proces je, na koncu, podstrek svirna onima koji
su vidjeli i ranija jela Stepinca, da se narodu priblie,
da ne nasjedaju neprijateljima naroda i da se i dalje
bore za vjersku slobodu i toleranciju. Ba za obranu
tih dragocjenosti za koje se na narod borio i u borbi
za njih pobjedio, ja ostajem u cjelosti kod navedene
optunice i traim da se optueni po zasluzi kazne. (Buran pljesak u dvorani).

ODBRANA KOJA OPTUUJE. ,Zatim su govorili advokati. Odbranu optuenog Stepinca zastupali su dr Ivo Politco i dr Natko Katii.
Branioci Alojzija Stepinca, dr Politeo i dr Katii,
pokuali su da svojom reju ojaaju njegovu odbranu.
I ri tome su 1 najbeznaajniji detalji, koji su inae mogli olakati poloaj Stepinca, isticani u prvi plan, pri
i'rinu im je davana forma i irnera koje nikako nisu odgovarale stvarnosti. Kako bi se sa Stepinca skinuo ,bar
dro tereta koji je sam sebi navalio, advokati su se trudili
491

da vei deo odgovornosti prebace na druga svetena lica,

koja, po pravilu, u to vreme ,nisu bila u zemlji naime, strahujui od sopstvene odgovornosti, na vreme su
po>begli.
Evo veine teza branioca Politea:
Moj branjenik, nadbiskup dr Alojzije Stepinac,
okrivljen je zbog krivinih djela protiv naroda i drave.
I za ovu obranu nastojat u svim silama, da bude osnovana samo na spomenutim naelima: na istini, zakonu
i ispravnom shvaanju, odnosno pravednosti. .
Moram, meutim, priznati, da mi je ta obrana dosta
teka. Ali njezina tekoa ne sastoji se u teini okaznog
materijala, nego ponajprije u punini auktoriteta, s kojim
se javni tuilac zaloio za dananju svoju optunicu, a
zatim u psihozi, koju su nai dnevnici i listovi izazvali
kod jednog dijela javnosti, svojim ustrajnim pisanjem
protiv nadbiskupa, a da on nije imao mogunosti da se
u istim listovima i brani. Obranu mi je, napokon, oteao
sam moj branjenik, koji je, shono svojoj odluci, izjavio,
da se nee braniti i da e zato utjeti, ali je ipak upornim stavljanjem pitanja na njega doao protiv svoje volje
u nudu, da djelomice prekine utnju i da na neka pitanja ipak odgovori. Ovo djelomino odgovaranje i djelomino skraivanje odgovora shvaeno je kod nekih na
njegovu tetu, kao da, naime, na neodgovorena pitanja
nije bez tete po sebe mogao ni znao odgovoriti. Ovo
shvaanje je, meutim, sasvim pogreno. Da je nadbiskup
Stepinac, mjesto utnje, na pojedina pitanja reagirao ogovorom, svaki od tih odgovora iao bi njemu u prilog,
jer je istina njegova najbolja obrana.
A saa na stvar, na samu optunicu! Optunica je
razdijelila inkriminiranu djelatnost na onu prije okupacije, na djelatnost neposredno prije sloma tzv. Nezavisne
Drave Hrvatske i, napokon, na djelatnost poslije oslo492

Inienja. Ova razioba je sasvim ispravna, ali nije ispravno kad optunica ne postavlja i daljnju razdiobu ili lurenje po osobama i teritoriju. Ona, mjesto da dijeli i lui,
naprotiv konlundira djelatnost nadibiskupa Stepinca
djelatnou drugih osoba i na drugom teritoriju. Ovo
konfundiranje jelafcnosti nadbiskupa Stepinca s djelatnou sasvim treih osoba i s onim to se radilo na podruju izvan njegove dijeceze, izvan zagrebake nadbiskupije, ovo pripisivanje odgovomosti i krivnje nadbiskupu Stepincu za ono to su radile tree osobe, u drugirn
d'tjecezama to je temeljna pogreka optunice i ujedno
openito glavna njegova obrana protiv znatnog dijela
Inkriminacija. Tijekom daljnjeg razlaganja govorit u o
t.om i poblie.
Prije nego prijeem na inkriminacije koje se odnose
na razdoblje okupacije, osvmut u se samo u najkraim
potezima na prolost svojeg branjenika, na njegovu djelatnost prije okupacije, da vidimo kakav je on uao u

olcupaciju.
Za vrijeme prvog svjetskog rata, uzet je nadbiskup
Stepinac, kao apsolvirani gimnazijalac, u austrijsku vojsku i poslat na talijansku frontu, gdje je dopao u zarobljenitvo. Poput mnogih dmgih hrvatskih zarobljenika,
prijavio se dobrovoljno za borbu protiv austro-ugarske
monarhije, te je postao jugoslavenskim dobrovoljcem i kab
takav poao na solunski front.
Godine 1937. preuzima pokroviteljstvo nad Odborom
za pomo izbjeglicama, s kojim pomae, moralno i materijalno, antifaiste koji su pred progonom Hitlerovim
bjeali iz svojih domovina: Ceke, Poljske, Austrije itd.
Za tu njegovu djelatnost, koja je trajala o okupacije
i tijekom ove, doprinijet u dokaze, a za saa spominjem
samo, primjerice, tadanjeg izbjeglicu, a dananjeg: aiislrij:skog ministra pravde dra Geroa.
493

Godine 1938. glasa nabiskup Stepinae javno za dra

Maeka, tadanjeg nosioca liste cjelokupne jugoslavenske
demokratske opozicije, ili, kako sam kae, za Hrvatski
Naro.
I, eto, s takvom prolou, s takvim stavom borca za
osloboenje naroda od maarsko-njemakog jarma, za
demokradju, za antifaiste, a protiv faizma i naeizma
takav ulazi nadbiskup Stepinac u razdoblje okupacije!
Moe li se od takva Stepinca oekivati, da e on u okupaciji iznevjeriti svoju prolost i suraivati s okupatorom?
Ako hoemo ispravno ocijeniti djelatnost nadbiskupa
Stepinca za vrijeme okupacije, moramo prije svega. biti
na is/tu o tome to je okupacija i to je tzv. Nezavisna

Drava Hrvatska.
Za potonju kazao je javni tuilac u svom jueranjem
govoru, da Nezavisna Drava Hrvatska nije bila drava.
Slaem se s tim miljenjem, ali se ne slaem s kriterijima koje je javni tuilac naveo u prilog te svoje, a i
moje teze.
Gn je rekao, prije svega, da Nezavisna Drava
Hrvatska- nije bila drava, jer nije bila nezavisna; ali
mi itamo dnevice u naim novinama, da to svojstvo
nezavisnosti manjka i Grkoj, koja je satelit Velike Britanije, ali, eto, Grka kao priznata drava sudjeluje u
Mirovnoj konferenciji. Kao drugi kriterij navodi javni
tuilac krvavi reim Nezavisne Drave Hrvatske. Ali,
koliko itamo o krvavom reimu u Spanjolskoj, pa ipak
nitko njoj nije osporio svojstvo drave. Napokon je javni
tuilac prigovorio Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj-,. da je
nastala pomou drugih, naime Nijemaca i Talijana. Ovo
potonje je tono, ali zar i stara Jugoslavija nije postala
pomou drugih, prvenstveno Velike Britanije, Francuske
i Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su oborile austro-ugarsku monarhiju i oslobodile Srbiju? Na slian nain,
494

IKirnou drugih drava, nastala je i ehoslovaka republiUa, pa je li ikome kada palo na pamet zanijekati Jugoslaviji i ehoslovakoj karakter drave?
Ne, Nezavisna Drava Hrvatska nije bila rava,
p!-emda je bilo i takvih pravnika koji su, primjenjujui
na nju poznatu definiciju o dravi, prema kojoj su kriteriji za dravu narod, teritorij i vlast dolazili do prolivnog zakljuka. Ne, Nezavisna Drava Hrvatska nije
bila drava, ali ne zbog razloga koje je naveo javni tuilac, nego zato jer su to podruje drali i vojniki zaposjeli Nijemci i Talijani, jer su ovi okupatori za sve
vrijeme rata to podruje draii stvarno okupiranim i preko tek formalne ustake vlade kao svog eksponenta vrili
laktino svoju okupatorsku volju i vlast.
Radi se, dakle, ne o dravnosti Nezavisne Drave
Hrvatske, nego o okupaciji, stvarno vrenoj po okupatoru
neposredno ili posredno nad dijelom podruja drave
.Jugoslavije. Zato se valja pitati: kakvi pravni onosi nastaju izmeu okupatora i stanovnika kupiranog podruja?
Na to nam pitanje odgovaraju meunarodni pravni
propisi Hake konvencije iz 1907. godine i napose l. 42.
i 56. Po tim propisima, sva zakonita vlast prelazi u ruke
okupatora, koji je izrijekom duan i ovlaten poduzeti
sve mjere za odranje javnog reda i javnog ivota. Okupator je, dodue, duan drati se zemaljskih zakona, ali
samo onda ako ga u tome ne sprijeava kakva nuna
zapreka. On je ovlaten traiti od stanovnika poslunost,
;i stanovndci su duni u tim granicama sluati ga. Dakako,
la dunost poslunosti je samo pravna, pa ako tko nee da
.slua, moe i uskratiti pofcornost, ali na vlastitu odgovornost i pogibelj.
I doista, stotine tisua Hrvata i Srba uskratili su poslunost, poli u umu, da se odanle, s orujem u ruci,
bore protiv okupatora a za osloboenje porobljene do495

movine. No, zato su oni heroji, kojima treba odati ast

i priznanje, ali nije svatko sposoban biti herojem, pa ako
to nije bilo, nije ve tim samim poistao izdajica ni kolaborator okupatora, a najmanje ratni zloinac.
Uostalom, mi ovdje samo ispitujemo priznate meunarodne propise, koliko su oni ovlateni pa ak i onda
silili i prema tome ispriavali optuenog nadbiskupa Stepinca, da ini ono to je doista i inio i to mu se danas
sada inkriminira.
Istina je, to je u svom sinonjem govoru javni tuilac rekao citirajui jednog pisca iz meunarodnog prava, da stanovnici okupiranog podruja nisu duni okupatoru vjemost. Istina, njih se prema Hakoj konvenciji
ne moe suditi na prisegu vjernosti okupatoru (l. 45),
ali razlika je izmeu vjemosti i gore opisane poslunosti. (...)
Uza svu osadanju sudsku praksu, ja se iz gornjih
razloga i danas pozivam na Haku konvenciju, i to tim
vie to su tijekom rata nai saveznici ba na temelju
Hake konvencije traili od Nijemaca i Talijana neka partizane, naroito oslobodilaku vojsku, priznaju redovitom
vojskom.
Osim Hake konvencije, kao meudravnog propisa,
postoji jo jedan crkveni propis, koji saobraaju nadbiskupa Stepinca s tzv. ustakom vladom kao okupatorovim
eksponentom, daje znaenje sasvim razliito od onog to
mu ga pridaje optunica. To je konstitucija Sollicitudo
Ecclesiarum, izdana po papi Grguru XVI, dne 5. kolovoza
1831. Zbog tekog latinskog stila kojim je konstitucija
pisana, ja je neu ovdje doslovce citirati, nego u samo
rezimirati njezine misli, a radi kontrole mog rezimea
stavljam potpuni tekst konstitucije Sudu na raspolaganje. Ta konstitucija, dakle, veli, da se u revolueionamim
vremenima, u borbi za vlast, ne smije priznanje takti496

nog stanja i vlasti po predstavnicima crkve smatrati pri/nanjem prava, niti se iz toga smije izvoiti da su prestala
hilo ija prava. Ako zato, radi osiguranja vjene sree
nnroda, predstavnici crkve stupe u vezu s osobama koje
faktino vre vlast, onda se to smatra kao da je uinjeno
jx>d uvjetom, da se tim ne vrijeaju nikakva prijanja
/.'iikonita prava.
Optueni dr Stepinac bio je duan kao nadbiskup,
kao najvii predstavnik crkve, bar u svojoj ijecezi, svoje
ponaanje prema okupatoru usklaiti s tom za njega obvozatnom konstitucijom.
No, kad i ne bi bilo svih spomenutih pravnih propisa,
ostala bi neospornom sama injenica okupacije, koja sama ve kao takva sadraje silu, pritisak, i to silu ne kakva
god okupatora, nego ba onako strahovitog, bezobzirnog
i neljuskog kakvi su bili Nijemci i njihove sluge ustae.
Ovakva sila i pritisak iskljuuju dobrovoljnost kod onih
prema kojima se primjenjuju ili svakog asa prijete da
budu primijenjeni, iskljuuju, dakle, onaj uvjet bez kojcga, po pravu svih kulturnih naroda, nema kanjivosti.
Pod tim pritiskom i silom radili su svi stanovnici
okupiranog podruja, osim onih koji su se sklonili u umu. Pod tim pritiskom sudili su suci, rjeavali su pravni
lnovnici upravne poslove, pod tim pritiskom obraali su
ko graani suovima i upravnim vlastima, radili su radnici u rudnicima, pod tim pritiskom plaao se porez i
odvijao promet, radili su ranici u industrijskim i obrtnim poduzeima itd., i opet, ponavljam, uz izuzetak onih
knji su poli u umu. Svatko ,se ponaao tako kako su
njegovo zvanje, stale i poloaj iziskivali, bar u onome
Hoktoru djelatnosti koji je bio javan.
Kad ,se, dakle, tim milijunima okupiranog naroda ne
ramjerava njihov postupak i onos prema neprijateljima,
nelogino je da se jeinome nadbiskupu Stepincu na njeM

497

govu, k tome ionako istaknutame, poloaju zamjerava

njegov saobraaj sa okupatorom, koji je on sveo na m inimum, toliko koliko je potrebno, da, tovie, ukloni vea
zla od naroda i crkve.
Oni isti koji se sada smiju, ako su tada bili u Zagrebu,
utjeli su, prolazili mim o i bez prosvjeda na ulici mimo
okupatorskih vojnika i ustaa i da se posluim rijeima
druga 'predsjednika Suda rali figu u depu. 'Ali tko
nije utio, tko je javno prosvjedovao, bio je nadbiskup
Stepinac. Htio bih vidjeti onoga tko je na okupiranom
podruju ne izvan ovoga! neposredno pred okupatorom i pred ustakom vlasti , onako otvoreno, energino
i esto prosvjedovao protiv svih nasilja okupatora i ustaa! Neka se, dakle, danas ,ne hvale i ne podsmjehivaju
onome koji se na jelu pokazao daleko junakijim od
njih!
Kad je, dakle, nadbiskup Stepinac, dne 12. travnja
1941. posjetio tzv. vojskovou Kvaternika i 16. travnja
tzv. poglavnika Pavelia, udnio je ono to je njegov poloaj iziskivao i to su analogno, takoer, drugi po njihovu poloaju inili. TJ relaciji poloaja to je jedno te
isto.
A kada su mogli drugi, kad se drugima takva neto
ne zamjerava, zato se to jedinome nabiskupu Stepincu
ne samo zamjera nego ak predbacuje kao zloin?
Kad se spominju ve ona dva posjeta, zato se ne
istakne da nadbiskup Stepinac nije prisustvovao dne 13.
travnja onome doeku Pavelia na kolodvoru, kamo su,
na alost i sramotu, Zagrepani pohrlili u masama? Zato
se ne spominje, da odmah prigodom Pavelieva dolaska
nije odsluio uope Te Deum, a napose ne u katedrali?
Zato se ne spominj e da je Paveli zbog nadbiskupova
stava prema njemu, kroz 4 'godine okupacije jedan jedini
put prisustvovao slubi Bojoj u katedrali, i to kad -su.
498

Talijani 1943. prkedili tamo zadunice za vojvodu od

Aoste, a i taj jedini put nije ga na ulazu doekao ni nadbLskup ni nitko od klera, nego samo obini sakristan?
Ponaa li se tako jedan nadbiskup prema tzv. dravnom
vlaaru, kojega toboe priznaje, podupire i s njime surauje?
Na raspravi bio je itan jedan pasus iz okrunice
koju je nadbiskup dne 28. travnja 1941, dakle 18 dana
nakon osnutka tzv. Nezavisne Drave Hrvatske, bio uputio kleru nadbiskupije zagrebake. Ali je trebalo citirati
i druge pasuse iz iste okrunice, kao npr. ovaj:
. . . molim vas i pozivam, da svim silama nastojite
i radite oko toga, da naa Hrvatska (ne dakle Nezavisna
Drava Hivatska prim. branioca) bude Boja zemlja,
jor e samo tako moi izvriti dvije bitne zadae, koje
kao drava imade da izvri u korist svojih lanova.
I zatim: Moramo svuda upozoravati i uiti, da sveti
zanos i plemenito oduevljenje u izgradnji temelja mlade
Drave Hrvatske (i opet ne Nezavisne Drave Hrvatske
prim. branioca) bude nadahnut strahom Bojim i ljubavlju za Boji zakotn i njegove zapovijedi, jer e samo
na Bojem zakonu, a ne na lanim naelima ovoga svijeta Drava Hrvatska biti izgraena na vrstom temelju.
Zar ono to je nadbiskup nazvao Bojim zakonom
i Bojim zapovijedima, nije u biti jednako najplemanitijim naelima svih uistinu kulturnih maroda, svega kultumoga svijeta? Zar poziv na Boji zakon i Boje zapovijedi znai kolaborirati s neprijateljem, podstrekavati
okupatora i ustae u njihovim zloinima? Kamo sree da
su se oni o kojima je ovisilo, drali nadbiskupova poziva!
'leko bi onda. itko, kome je do stvari a ne do forme,
prigovorio tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ali nadbiskup nije kriv to je protiv njegovih rijei, volje i nastojanja, sve polo protivnim pravcem.
499

Vie no govoriti, pozivati, karati, igosati, spasavati

i djelotvorno otklanjati vea zla, nije bilo u njegovoj
moi. Pa i oni, kojih se mo sastojala u oruju i svirri
moguim materijalnim sredstvima, uspjeli su tek da nakon etiri odnosno pet godina obore Hitlera i njegove
ortake i tako uine kraj njihovim zloinima!
Znatan dio optunice sainjava ono to su razni sveenioi radili po itavoj tzv. Nezaviisnoj Dravi Hrvatskoj.
Za njihova djela okrivljuje se nadbiskup Stepinac. Ovakvo okrivljivanje iz nepoznavanja ureenja crkve i kanosikoga prava izvire. Ono se osniva na pogrenom miljenju da nabiskup ima vlast nad svim drugim biskupima. Meutim, po kanonu 273, nadbiskup u vlastitoj
dijecezi ima ista prava i obaveze kao i svaki rugi biskup u svojoj dijecezi. Svaki je biskup, kao ordinarij u
svojoj dijecezi, potpuno samostalna, i nadbiskup nema
prava da se paa u njegovu nadlenost.
Dosljedno tome, sveenici iz drugih biskupija nisu
ni u emu podvreni nadbiskupu ini ovisni o njemu. Nadbiskup na njihove ine ne moe nikako prisilno utjecati.
Zaito, i bez obzira na to da nitko ne moe odgovarati za
aktivnosti, odnosno ine drugih, nadbikupu se nikako
ne moe upisati u krivnju ono to su pojedini sveenici
radili na podruju drugih biskupija, izvan zagrebake.
Pa i na podruju potonje nema on nikakve vlasti nad
redovnicima (fratrima). Nad redovnicima, franjevcima,
imao je vlast optueni provincijal fra Modesto Martini, koji inae voli nekranski svaljivati vlastitu krivnju
na nadbiskupa, iako ne moe dokazati da je za vrijeme
okupacije uinio ma to slinoga plemeniitoga, spasavalakog odvanoj djelatnosti nadibiskupa Stepinca.
Od sveenika, za jela kojih se ini odgovomim nabiskup Stepinac, tek se vrlo mali broj nalazi na podruju
nabiskupije zagrebake, ali se ni za njih ne moe do500

kazati da su ita poinili podstreknuti ili potaknuti od

nadbisikupa. Sve na to je nadbiskup poticao sebi podreeno sveenstvo, posredno i neposredno, rijeju ili djelom, bilo je samo lijepo, moralno i u skladu s kranskim
naukom. Pa ako se pojedini sveenik udaljio od stalno
mu pokazivanog puta, jasno je da ne moe to biti krivnja
nadbiskupova, nego samo lino dotinog sveenika. Ako
je koji sveenik propagirao ustaku ideologiju, sigurno
toga nije nauio od nadbiskupa Stepinca, koji je tu ideologiju pobijao. Ako je koji sveenik zaboravio ne samo a
je sveenik, nego da je i ovjek, te uinio nasilja nad
savjeu i tijelom lamova hrvatskoga i srpskoga naroda,
ni to ne moe biti krivnja nadbiskupa Stepinca, koji je
po svojim rijeima i djelima iva osuda i protivnost takva
postupka.
Kako sveenici, tako i katolika tampa spada takoer meu one druge, za koje bi po stanovitu optunice
imao odgovarati nadbiskup Stepinac. Veinu listova, iz
kojih optunica citira pojedine pasuse kao dokaze protiv
nadbiskupa Stepinca, ili izlaze na podruju drugih biskupdja ili su redovniki. Tako je npr. Aneo uvar franjevaki, Glasnik sv. Ante konventualski, Vjesnik poasne
strae Srca Isusova treoredski, Glasnik Srca Isusova
isusovaki, Katoliki tjednik izlazi u Sarajevu, itd. Ali
ni one listove koji su izlazili na podruju zagrebake nadbiskupije ne moe se identificirati s nadbiiskupotn Stepincem, jer im on nije bio ni vlasnik, ni izdava, ni
urednik, a najmanje rukovodilac. A optunica ba na navodnome vrhovnom rukovodstvu optuenog Stepinca-
nad svom katolikom tampom, osniva njegovu krivinu
odgovomost za njezino pisanje.
Ali, u oemu se sastoji to vrhovno rukovodstvo? Javni tuilac ga nije dokazao. Zar u tome to je optueni
Stepinac nadbiskup zagrebake dijeceze?

501

No, kako to moe biti dokazom da je nadbiskup. Stepinac i rukovodio, stvarno rukovodio katolikom tampom? Ako se pod rukovodstvom razumijevaju direktive,
upute tampi, pnda bi se ove i to samo posredno
mogle nai jedino u okrunicama, pastirskim pismima i
propovijedima, koje u ja malo kaisnije i itati, ali u
ovima nema ni traga neemu to bi otine pisce moglo
potaknuti na inkriminirano pisanje.
Drugih protivnih direktiva tuilac nije mogao dokazati, jer ih, jednostavno, nema!
Pod rukovodstvom razumijeva se, svakako, pozitivna
radnja. Ali kad bi, dato sed non ooncesso, pod njom razumijevali i propust, konkretno propust nadbiskupa Stepinca, to nije posebno, naroito, izravno upozorio dbtinog urednika ili pdsca, da onako ne pie i zabrahio mu
takvo pisanje, ,ni onda ne bi nabiskup Stepinac bio kriv,
jer bez obzira na to da mu to nije bila zakonska unost,
on ne bi ni dospio, ne bi bio u fizikoj moguhosti da
nadzire onoliku tampu.
Osim toga, javni tuilac je javno ovdje izrekao, da
on ne proganja Stepinca zbog njegove pasivnosti, nego
zbog aktivnosti. A zar je propust eventualne unosti
nadzora i zabranjivanja aktivnost? Nije ii to pasivnost? Kako ste onda mogli pozivati na odgovornost ,nadbiskupa Stepinca zbog propusta, zbog pasivnog stava,
bez obzira na to to aktivnost u tom pogledu ne postoji
niti je dokazana.
Iako je ovim mojim razlaganjem postavljena, u pogledu katolike tampe, granica izmeu za nju neodgovom og nadbiskupa Stepinca i za nju odgovornih pisaca
i urednika, ipak bih htio per superfluum neto rei o
toj tampi.
502

Pasusi koje je ovdje iznio i citirao javni tuilac,

doista su vrlo nezgodni. Ove nezgodnosti, dodue, ne nestaje, ali se ona ipak umanjuje ako se dotino pisanje
promatra (ne sa stanovita dananjih prilika, nego sa stanovita vremena kada se onako pisalo. Jedino ovakva
promatranja su ispravna. Jedino se s ovakvim promatranjem dobiva prava slika, a vrijeme kada se onako pisalo,
bilo je vrijeme okupacije, bada se na tampu (vrio poseban pritisak, kada je ona bila dirigirana, rukovoena,
diktirana po okupatorsko-ustakoj vlasti, specijalno po
Uredu za tisak i promibu. Postojala je preventivna cenzura, koja je bila vie mo stroga. Cenzura je ne samo
brisala, nego i umetala pojedine rijei, reenice, pa i itave alineje, ime je esto sasvim iskrivljavala smisao dotinog sastava. Cenzura je bila vie no cenzor; bna je
esto bila i pisac, ona je diktirala o emu i kako ima da
se pie, ona je znala slati redakcijama i itave lanke
s nalogom da ih se uvrsti. To je sve javnosti bilo poznato i zato ona nije ni uvaavala ovu podjarmljenu,
glajhaltovanu tampu, koja ,iz istoga razloga nije mogla
utjecati na javnost onako kako su to ustaki slubeni
rukovodioci htjeli. Tako svagdje, u takvim prilikama, javnost je nauila itati izmeu redaka i razlikovati ono to
je bilo diktirano, od onoga to se uistinu htjelo rei, odnosno to je cenzuri bilo izmaklo.
.
Javni tuilac je juer s potpunim pravom igosao
ustae, jer su ba kao Nijemci i Talijani uveli kolektivnu
krivinu odgovornost. Ali ja pitam, ne slii li i to kolektivnoj ogovornosti kad javni tuilac okrivljuje jednu
osobu nadbiskupa Stepinca zbog onoga to su radile druge osobe, ostali sveenici, pisci i urednici katolike tampe? Nije li to nijekanje jeino ispravne individualne odgovornosti, koju jedinu i nai kazneni zakoni
priznavaju?
503

U naoj dravi krivino ne odgovara sin za oca, nitl

otac za sina, ni uope bilo koji lan obitelji za drugoga
lana iste obitelji. Sasvim u redu.
Ali kad je tako s obitelji, koja predstavlja vrlo tijesnu, vrlo jakim vezama spojenu zajednicu, jer bi se ak
moglo ba zbog takve tijesne veze presumirati neko blie
ili aljnje sujelovanje lana obitelji u kanjivome 'Hjelu
jednoga lana kako se onda moe ne samo presumirati, nego upravo tvrditi, a postoji sudjelovanje i od govornost nadbiskupa Stepinca za lanove tako brojne,
iroke, mjesno i vremenski odijeljene, uglavnom jednim
uzvienim naukom kranskim i pozivom vezane zajednice, kao to su sveenstvo i katolika tampa jedne ili.
ak vie biskupija? Jedva ima ovjeka koga se na temelju
tako shvaene kolektivne odgovomosti ne bi moglo optuiti i kazniti.
A sada da vidimo jedan dio pozitivne djelatnosti
nadbiskupa Stepinca, da vidimo to je on govorio i nauavao, na to je poticao ne samo sveenstvo nego i sve
vjemike, sve Hrvate ,i Srbe, sve one do kojih su dopirale
njegove rijei i utjecaji. Budui da se javna djelatnost
jednoga biskupa oituje posebno u njegovim propovijedima, navest u ovdje iz njih tek neke markantnije pasuse, jer da ih sve reproduciram nemogue mi je vremenski i fiziki. Dakle, da ujemo!
Na blagdan Krista Kralja, 26. X. 1941, rekao je nadbiskup Stepinac u svojoj propovijedi, izmeu ostaloga,.
i ovo:
Na jednu bih vas stvar elio napose upozoriti, ako
elite biti pravi podanici Krista Kralja, a to je ljubav
prema blinjemu, prema ovjeku bez razlike kako se zvao..
U ovo zadnje nekoliko decenija uspjele su razne bebone ideologije i teorije tako zatrovati svijet, da je mrnja.
504

postala regbi glavnim pokretalom ljudskih ina. Pogibelj

je, da i oni koji se die katolikim imenom, da ne reknem ak i duhovnim pozivom, postanu rtva strasti, mrnje i zaborava na zakon, koji je najljepa karakteristika
kranstva, zakon ljubavi. . .
Nije li to jasna aluzija na Pavelia i na ustae, koji
su se ,diili katolikim imenom, a radili nekatoliki, na
sveenike-duhovnike koji su zalutali i poveli se za ustaama u zloinima? Jesu li takve rijei podstrek na zloine, direktiva i rukovodstvo za inkriminirano pisanje
katolike tampe? Sainjavaju li one kolaboraciju sa okupatorom? A pale su ve u estom mjesecu okupacije.
U propovijedi na procesiji Majke Boje Lurdske,
koncem svibnja 1942, rekao je:
A mislite li, da je samo jedna ovakva umiljena
veliina na svijetu?
Svatko je razumio da je tu rije o Hitleru i njegovim
satelitima, ukljuujui i Pavelia. (...)
Sto da alje citiram iz nadbiskupovih propovijedi?
Ta one su svim Zagrepanima, koji su imali nesreu za
vrijeme okupacije biti u Zagrebu, vrlo dobro poznate.
One su im bile u onim teskim vremenima glavna utjeha,
vrst oslonac za ustrajnost u otporu, lijepa nada u propast ustatva i faizma, u bolju skoru budunost. Na njih
su hrlili ne samo vjernici, nego i oni koji inae nisu
polazili crkve. Te su se propovijedi onda irile meu
narod i dopirale su ak na osloboeni teritorij. Izgovorene javno, one su postale podzemnom tampom, sredstvom uspjene propagande protiv ustaa, djelominim
nadomjestkom opozicione tampe.
}
Kad se u svjetlu tih brojnih propovijedi i ostale aktivnosti nadbiskupa Stepinca promatra sve ono to optunica navodi protiv optuenoga, onda ono potonje gubi
505

pripisani mu kolaboracionistiki karakter i potpund iezava pred protuustakom ideologijom i aktivnou nadbiskupa Stepinca.
ta onda moe znaiti npr. posjet Paveliu, Kvaterniku na poetku okupacije? Nita drugo nego obinu,
neizbjenu konvencionalnost, jednu od onih, kako ih nazivaju konventionelle Liigen , bez koje ne bi nadbiskup
Stepinac nikada stekao mogunost da spaava i da iini
onoliko dobra za vrijeme okupacije.
Nigdje i nikad se dobra svrha i rad za nju ne rtvuju
konvencionalnostima. Eto, vidimo na saanjoj mirovnoj
konferenciji u kakve otre sukobe, ne samo idejne, nego
esto i neposredne line, dolaze delegati raznih drava,
ali kad koja elegacija pozove druge na banket, svi se
delegati odazivlju i tu se meusobno ponaaju kao da
nisu niikakvi protivnici. Shvaa li itko te konvencionalnosti kao prestanak nesuglasja, kao priznanje protivnikog stanovita, kao odustajanje od dotadanjeg stava?
Slino je i sa raznim protestnim notama pojedinih
drava i odgovorima na njih, koje smo napose u zadnje
vrijeme imali prilike esto itati. I one orazuju protivnosti, saravaju otru kritiku, no ipak poinju i
svravaju se uobiajenim frazama najvee uotivosti i
srdanosti.
Konvencionalnosti esto ne odgovaraju injeninom
stanju. Zato su one jedva kada kakav dokaz.
Jest, nadbiskup Stepinac dolazio je tu i tamo u dodir
s Paveliem, ali apstrahirajui od rijetkih konvencionalnosti, samo da intervenira kod njega u korist progonjenih, za obustavljanje i ukidanje zloina. Ako je ovo politika radnja, ali nije suradnja, kolaboracija, nego proturadnja, kontralaboracija. (...)
Proitan je ovdje dopis nadbiskupov upueri Faveliu dne 8. III. 1943, povodom namjeravanih poriovnih
506

progona Zidova. Tu nadbiskup uzima u zatitu idovo,

pravoslavne i sve progonjene. Tu on spoitava otvoreno
Paveliu da goni katolike zbog idovskih ena, a na sebe
i na lanove svoje vlade da ne primjenjuje tzv. arijski
zakon. (Paveli, naime, i njegov tzv. ministar Zani bili
su oenjeni ZidoVkama.) I onda, aludirajui jasno na
Nijemce, pie u tome dopisu:
Ako je pak po strani mijeanje koje strane vlasti
u na unutarnji narodni i politiki ivot, onda se ne bojkn, da ovaj moj glas i prosvjed doe i do organa dotine
strane vlasti. Katolika naime Crkva ne poznaje nikakva
straha pred ikojom zemaljiskom silom, ako se radi o obrand najosnovnijih prava ovjeka.
Da vidimo kako se jo onosio nadbiskup prema njemakom okupatoru?
Nijemce su u Zagrebu predstavljala dva ovjeka:
Kasche i general Glaise von Horstenau.
Kasche je bio trgovac staklom. Kod ustake vlae
bio je tzv. poslanik Reicha. Bio je lan nacistike partije
i gorljivi zatitnik ustaa.
Glaise von Horstenau, naprotiv, kao pritajeni neprijatelj nacista, zazirui od ustakih zloinstava, nastojao
je maknuti ih sa vlasti, zbog ega se nalazio u stalnome
aikobu sa Kascheom. Glaise je bio Austrijanac, vojnik
stare kole, protivnik pruskih junkera, a u vojnikoj znanosti priznati strunjak, od bekog sveuiiita bio je promoviran kao doctor honoris causa.
Ove protivtine izmeu ta dva njemaka ovjeka bile
u u Zagrebu opepoznate i u savezu s njima kolale sil
po gradu razne priice. S Kascheom doao je nadbiskup
za etiri godine okupacije otprilike tri puta u odir, i to
mirno u sluajevima konvencionalnosti.
Sa Glaiseom neto vise, ali isamo radi interveneije U
korist progonjenih bilo od ustaa, bilo od njemake sol-

507

ateske. Ove su intervencije veinom uspijevale. Ima u

Zagrebu ak komunista koji svoj ivot imaju zahvaliti
zauzimanju Glaisea. Ovdje je presluan i jedan svjedok,
kako je Glaise preko nadbiskupa stao na put nasiljima
njemake vojske u nekim selima oko Jaske. Govorio je
0 tome i optueni Mari. Kome je uistinu stalo do obra,
neka odgovori: sastoji li se kanjiva kolaboracija u spasavanju ljudi, ili bi bilo bolje da je nadbiskup otklonio
1 najmanji dodir sa Glaiseom, a ljude prepustio propasti? (...)
Javni tuilac proitao je na raspravi opseno navodno izvjee nadbiskupa Svetoj stolici, od 18. svibnja 1943,
iz kojega bi slijedilo da se nadbiskup Stepinac zauzimao
za ustaki reim, da je mrzio Srbe, da je lano izvjetavao Svetog oca o poloaju u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, da je etnike i ustake zloine pripisivao partizanima.
Vjerujom a je itanje tog navodnog nadbiskupova
iizvjea, napose popraeno opaskama javnog tuioca koji
ga je itao, moglo izazvati lo dojam. Javni tuilac polae
osobitu vanost na to izvjee, smatrajui ga autentinim,
ili tonije, smatrajui njegovu kopiju, koju on jedino ima
u ruci, vjernim prepisom izvora, za koji on zakljuuje,
da je doista i predan od nadbiskupa Svetom ocu.
I ja polaem osobitu vanost na to izvjee, ali imam
jakih razloga ne smatrati ga autentinim, ve ustakim
falsifikatom ili bar ustakom tvorevinom koja od nabiskupa nije bila nikad upotrebljena. Povod takvu mome
miljenju jest potpuno protuslovlje tog izvjea-kopije sa
itavim dokaznim nazorima i djelima nadbiskupa. Dalj-nji
povod jest taj, da je nadbiskup, im je na raspravi iz
ustiju javnog tuioca uo prve pasuse izvjea, oluno
zanijekao da bi on bio autor.
508

Za mene, dodue, kao branitelja ne moraju biti mjerodavne tvrdnje branjenika, ali su one svakako putckaz
za traenje i dokazivanje istine. Osim toga, ja nadbiskupu
vjerujem. Svoje uvjerenje o apokrifnosti izvjea potkrepljuljem ovim injenicama kao razlozima, odnosno dokazima.
1) Kopija navodnog originala pisana je talijanskim jezikom, dok su sva izvjea koja je nadbiskup slao Svetoj
stolici, pisana latinskim jezikom.
2) Od javnog tuioca proitana kopija, naena je u
arhivu ustakog ministarstva vanjskih poslova, a ovome
nadbiskup nikada nije slao kopije svojih izvjea. I doista, u istom arhivu nije naena kopija nijednog drugog
nadbiskupova izvjea. Naprotiv, inkriminirane kopije nema u arhivu nadbiskupije, gdje se inae pohranjuju svi
koncepti ili kopije sviju izvjea Svetom ocu.
3) Ja sam predao sudu originalno pismo dravnog
tajnika u Vatikanu, kardinala Maglionea, od 17. lipnja
1943, u kojemu ovaj potvruje da je primio njegovo
izvjee i oznaio odmah sadraj tog izvjea: da u njemu nadbiskup opisuje djelatnost koju je razvio u prilog
idova i Srba u Hrvatskoj. Kopija navodnog izvjea nosi datum 20. svibnja 1943! Pismo Maglionea nosi datum
17. svibnja 1943. Jedino izvjee, dakle, koje je nadbiskup u tom vremenu mogao podnijeti Svetom ocu papi,
moglo je imati iskljuivo onaj sadraj koji kardinal Maglione u svom pismu navodi. A taj od kardinala potvreni sadraj izvjea potpuno je protivan sadraju kopije,
to javni tuilac na temelju nje nadbiskupu predbacuje.
4) Sva izvjea biskupS sastavljaju se u ustaljenom
kurijalnom stilu. Ovaj se napose oituje u poetku i na
svretku izvjea. Formula kojom ta izvjea poinju,
glasi:
509

Beatissime Pater! Aloysius Stepinac. archiepiscepus

zagrebiensis, ad pedes Sanctitatis Vestrae humiiissime provolutus ea, quae sequuntur exponit : (i sada slijedi sadraj, predmet)
Formula, pak, na zavretku glasi ovako:
Et Deust etc . . .
Aloysius Stepinac
archiepiscopus zagrebiensis.
Meutim svi smo uli, da i svretak i poetak kopije,
proitane od javnog tuioca, glasi sasvim drugaije, to
potpuno iskljuuje da je nadbiskup autor te kopije, odnosno njezina originala, ukoliko takav uope postoji. Pa
i itav stil ostalog sadraja kopije nikako ne odgovara
kurijalnome, nadbiskupu dobro poznatome stilu. Sadraj
kopije je vrlo opiran i govori o stvarima o kojima nadbiskup nije veinom mogao imati nikakva znanja.
5) Na kopiji nema nikakove zabiljeke, je li, kada
i po kome i kako je original otpravljen, niti se u arhivu
ustakog ministarstva naao podatak o tome.
6) U tekstu kopije spominje se nadhiskup kao metropolita Croatiae et Slavoniae, a potonje nadbiskup nije,
niti se ma igdje takvim nazivom nazivao.
Kraj tako jakih razloga, ja ne samo da ne mogu i ne
smijem prihvatiti tvrdnju javnog tuioca o autentinosti
kopije-izvjea, nego sam duan, bar do daljnjega, do
jaih protudokaza, smatrati je ustakim falsifikatom ili
pokuajem falsificiranja.
Kraj tako jakih dokaznih razloga nijedna presuda
ne moe upotrijebiti inkrkniniranu kopiju kao dokaz protiv nadbiskupa.
Uzalud se kraj spomenutih razloga javni tuilac pozivlje na izvjee Ruinovia, tadanjeg predstavnika tzv.
Nezavisne Drave Hrvatske u Rimu, jer sva izvjea usta510

.koin ministarstvu vanjskih poslova potjeu iz goine

1942, tako da se razumljivo ne mogu nikako odnositi na
navodno nadibiskupovo izvjeee iz godine 1943.
Uzalud se kraj onih razloga javni tuilac pozivlje na
kneza Lobkowitza, papinskog komornika u Rimu i ujedno predstavnika ustake vlade. Ako javni tuilac vjeruje
ovom ustakom eksponentu, ja imam razloga ne vjerovati rnu. Ruinovi i Lob!kowitz, ti ustaki diplomate, ti
diletanti u diplomaciji, koji se sami tue da ih svi omalovaavaju, morali su pokazati neke uspjehe svojim gospodarima, pa kad takvih stvarno nije bilo, morali su
,se udaljiti od istine. Uostalom, kad se pomnije rainjavaju njihova izvjea, vidi se da se nadbiskup vjeto
uklanjao. njihovim nagovaranjima, koja su oni pogreno
drah ili namjerno prikazivali kao uspjena.
Nevjerojatno je, a bilo bi smijeno i naivno od nadbiskupa, da je mogao oekivati a kamoli eljeti, da Sveta
stolica uini neto u prilog tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ta bilo je to u doba kada je bilo sasvim sigurno
da su Hitler i njegovi sateliti izgubili rat, i da je, prema
tome, slom njegove tvorevine Nezavisne Drave Hrvatske postao neizbjeiv.
Bilo je to u svibnju 1943, kada su se Amerikanci
bili ve davno iskrcali u Africi, kada su Nijemci bili
odbaeni od Staljingrada i prisiljeni na stalno uzmicanje,
kad je Afrika potpunim porazom Rommelove vojske bila
sasvim oiena od Nijemaca i Talijana, kad su se Anglo-Amerikanci spremali na upad u tzv. evropski bedem
i doista se, kako je poznato, oni naskoro, dne 6. lipnja
1943, iskrcae na Siciliji.
Kako se, dakle, moe vjerovati, da je nadbiskup,
koji je do toga asa neosporno bio protivnik tzv. Nezavisne Drave Hrvatske i o njoj Papi samo nepovoljno
ivvjeivao, najednom, ba tada u najnezgodnijem asu,
511

u aeu potpunog preokreta ratnog poloaja i jasno ocrtane budunosti promijenio svoje dotadanje dranje
i prema Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i svoje dotadanje
miljenje, te se p oeo zauzimati za Nezavisnu D-ravu
Hrvatsku. Sjetimo se samo, da njegove najee propovijedi protiv Hitlera i ustatva padaju ba u godini 1943!
Papa ni prije nije htio priznati Nezavisnu Dravu
Hrvatsku, a kamoli da ga se tada na to pokua nagovoriti. Rim je bio vrlo tono informiran o svemu, pa se
nadbiskup, vrlo odan Svetoj stolici, prije ravnao prema
njezinim informacijama i raspoloenju nego li ona prema
njegovim. ak i onda kad bi navodno izvjee-kopija
bilo autentino, ne bi ono moglo nita koristiti Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj, ni koditi narodooslobodilakom pokretu.
Nakon to sam naveo za sada neoborive dokaze protiv autentinosti izvjea-kopije, ne bi bilo potrebno, niti
se smatram dunim, razjasniti kako je do tog ustakog
falsifikata dolo. Navodim samo onu kombinaciju koju
pretpostavljaju ovdanji crkveni krugovi.
Proelnik u bogotovnom odjelu ustakog ministarstva bio je poznati ustaa fra Radoslav Glava. Vjerojatno je on zamislio pokuati nagovoriti nadbiskupa da
podnese ovakvo izvjee, oista ga sam sastavio i rekao
to tzv. ministarstvu vanjskih poslova. Sad, ili oni iz ministarstva nisu prihvatili prijedlog, ili njegov pokuaj
prema nabiskupu nije uspio, ili je on ve naslutio da
nee uspjeti.
Ukratko, kopija je ostala leati u arhivu ministarstva
vanjskih poslova, a original, dakako nepotpisan, ostao
je kod Glavaa. Ovu kombinaciju potkrepljuje i sadraj
kopije, jer u njoj ima vrlo mnogo povijesnog materijala
iz Bosne, a Glava se mnogo bavio povijeu Bosne, tako
da ga se smatralo boljim povjesniarom nego li teologom.
512

Jo neto; da je nadbiskup doista onakav kakvim

a javni tuilac. prikazuje i da je autor ondg izvjea,
on bi to izvjee mogao vrlo lako ukloniti iz arhiva mtakog ministarstva, ok je ovaj kod njega bio pohranjen.
Ali nadbiskup Stepinac nije siposoban ni za onakvo sklapanje ni za podnaanje onakvih izvjea. On je iskren
i nema razloga bojati se istine.
Time bih svrio s prvom tokom optunice. (...)
Kod toke 4, optunica spominje u prvom redu nadbiskupov govor odran navodno domagojcima, , dne 7.
srpnja 1944. Kraj svega traenja, ja taj govor nisam mogao nai i, prema tome, ne mogu se o njegovoj opstojnosti
oitovati ni jesno ni nijeono. No, ako je taj govor doista
izreen, govor u kojem se ne govori o Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj nego uope o dravi hrvatskog naroda koji bez
sumnje ima pravo na svoju dravu i danas doista ima
Republiku Hrvatsku onda ga mogu tumaiti samo kao
odgovor na poznate stalne gronje etnika da e istrijebiti
itav hrvatski narod i, prema tome, sprijeiti ga da osnuje svoju dravu.
Inkriminirani pasus govora sveuilitarcima, dne 18.
oujka 1945, uperen je protiv diktature proletarijata. No
protiv ove bili su i ostali nai saveznici zapadne demokracije, pa zar je onda kramen kod nadbiskupa i napose
jo u ono vrijeme?
Ali optunica nije citirala reenicu neposredno prije
inkriminiranog pasusa. Zato u je ja citirati. Ona glasi:
Znai li mir to, da veliki narodi i drave snagom
svog oruja narinu svoju volju malim narodima i onda
objave svijetu: sporazumjeli smo se?
Nije li u ovoj reenici izraeno ono isto stanovite
koje zastupa danas i naa, jugoslavenska delegaija na
Mirovnoj konferenciji u Parizu, kad se protivi da joj etiri velike drave, tzv. velika etvorica, nametnu mir
513

kakav ona nee, kad se svom snagom bori protiv toga da

Jugoslaviji bude iz njezina iva tijela istrgnut Trst i znatan dio hrvatskojslovenske Istre i Gorice? Zato se nadbiskupov govor sveuilitarcima ne tumai i po ovoj njegovoj reenici, eventualno i po ostalom njegovu saraju,
a ne samo po inkriminiranom pasusu?
Dolazimo do inkriminirane poslanice sa biskupske
konferencije, od dne 24. oujka 1945. Ja ne poriem izvjesnu vezu izmeu ustake vlade i te biskupske konferencije, ali poriem vezu poslanice s ustakom vlaom,
a ukoliko je ta veza i postojala, nadbiskup je nije htio
niti je nje bio svjestan. Veza sa konferencijom postojala
je utoliko to je nadbiskup na ponudu Cankija pristao
da mu ustaka vlada prui tehniku pomo, da se konferencija u onim tekim saobraajnim prilikama uzmogne
odrati. Tako je iskazao Canki, koji je takoer kazao da
je konferencija sazvana na elju, na inicijativu nadbiskupa.
Ja vjerujem vie iskazu Cankija nego protivnim iskazima Mandia i biskupa Simraka, jer stari Mandi, pri
kraju svojih fizikih i duevnih sila, iako predsjednik
vlade, vrlo slabo bijae upuen i bez ikakva utjecaja na
rad ustaske vlade, dok je Simrak bio onaj trojanski konj,
s kojim su se ustae, a napose Bogdan, posluili da poslanici sa biskupske konferencije podmetnu onaj sadraj
koji su oni htjeli. Sto je Bogdan bio u vezi sa Simrakom
i dao mu svoj koncept poslanice, da ga prokrijumari
i na konferenciji, tome nadbiskup nije kriv, jer nije znao
za te zakulisne razgovore sa Simrakom. A osim toga,
ovdje smo upoznali nadbiskupa kao ovjeka koji si o
ustaa ne da diktirati.
I uostalom, sam javni tuilac priznaje a su' osim
Bogdanova koncepta postojala jo tri, meu njima, i Cankijev, ali da poslanica nije po tekstu najblia Bogdan514

-Simrakovu konceptu, nego Cankijevu. Dakle, okaz. da

Bogdan i Simrak nisu uspjeli.
(
Ja nisam itao nijedan koncept, a napose ne Cankijev, da bih mogao prosuditi tu navodnu slinost njegova koncepta sa stvarnim tekstom poslanice, ali kad bi
je i bilo, to ne bilo dokazom da je ustaka vlada nametnula konferenciji svoj tekst, jer je Canki bio u toj vladi
ministar pravosua i bogotovlja, koji je zbog naravi
svog resora morao olaziti vie puta u dodir sa nadbiskupom, pa nije iskljueno da su izmijenili misli o predmetu konferencije, naime o navodnom sustavnom ubijanju i muenju hrvatskih sveenika i vjernika. Nije iskljueno da je Canki nadbiskupa o tome i informirao, a u ono
vrijeme dolazilo je mnogo slinih vijesti putem izbjeglica
iz osloboenih krajeva.
Ustaka tampa bila je onih dana puna najpretjeranijih vijesti o ubijanju sveenika i vjernika. Osam dana
prije biskupske konferencije bila je odrana, od strane
vlae, priredba, ba kao komemoracija za poginule sveenike, kojom prigodom je tadanji rektor hrvatskog sveuilita Horvat orao opiran referat o toj temi.
Ako je nabiskup povjerovao tim vijestima, ako je
podlegao tolikoj propagandi i ako je tim povodom sazvao
konferenciju i u zajednici s drugim biskupima izao inkriminiranu poslanicu, onda to moe biti njegova zabluda,
ali ne zloin. Nadbiskup nije mogao sprijeiti ustaku
vladu da iskoristi poslanicu u svoje svrhe i da je ak
falsificira. (...)
Nerazumljivo je ba sa pravnog stanovita, zato optunica ini odgovornim nadbiskupa Stepinca za pokuaje Pavelia, Rupnika i Romana da u zadnjim asovima
okupacije spasu sebe. Ako su spomenuti pri tome pravili
kombinaciju sa Stepincem i tu mu kombinaciju predlagali odakle on za tu njihovu akciju moe biti kriv?
515

Okino je da on u te kombinaaije nije ulazio, da ih je,

ukoliko su mu bile predloene, sve odbio. Odbio ih je
ne u pregovorima, nego a limine. Nema tu nikakve aktivnosti Stepdneve, kako to veli optunica, nego samo
pasivnosti.
Jest, nadbiskupu je Paveli ponudio regentstvo, preuzimanje vlasti, ali on je to smjesta odbio, prvo s
naelnog gledita da se ne uputa i ne paa u svjetovne
stvari, drugo jer od Pavelia nije htio nita primati,
i tree jer je stajao na demokratskom stajalitu, da
narod a ne Paveli, ne ustae daje vlast. ;
Svjedok Alajbegovi je iskazao zato je ba nadbiskupu ponuena vlast: Zbog njegova velika autoriteta i
povjerenja, koje je uivao u javnosti. Ali, taj .autoritet,,
to povjerenje zasluio je i stekao nadbiskup ba svojim
korektnim, protuokupatorskim dranjem za sve etiri godine okupacije. (...)
Dospjeli smo, evo, i do pete toke optunice, gdje
se inikriminira djelatnost nabiskupa Stepinca poslije osloboenja, u novoj Jugoslaviji.
Tu se sa mnogo rijei opisuje nadbiskupa. Stepinca
kao najaktivnijeg neprijatelja naroda i drave, kao podstrekaa svih kriarskih, ustakih i teroristikih akcija,
kao provoaa sistematskog plana akcije za povratak Maeka, ustaa, reakcije i kralja Petra. I kao dokaz za sva ta
strana okrivljenja, to se navodi?
Navodi se da je nadbiskup, negdje petog mjeseca nakon osloboenja, primio Lisaka, Lelu Sofijanec, nekog
ustakog studenta emigranta iz Salzburga i dva pisma
ili ceulje ustakog generala Mokova, i da je sudjelovao
na biskupskoj konferenciji sa koje je izdana poznata
poslanica od 20. rujna 1945.
Evo, to su svi okazi, odnosno injenice, koje se ve
kao takve inkriminiraju, iz kojih se izvodi opisapa navod516

na protivnarodna i protiudravna djelatnost nadbiskupa

Stepinca.
Doista, ne bi bilo potrebno rainjati te malobrojne i,
osim pastirskog pisma, sitne injenice, onosno dokaze,
jer se ve na prvi pogled vidi da one ni izdaleka ne mogu
okazati onako teke optube. Ja u se, ipak, potanje osvmuti na svaku od njih.
Neosprno je da je nabiskup Stepinac, dana 24. rujna 1945, prvooptuenoga Lisaka primio, ali je isto tako
neosporrio da ga nije primio kao Lisaka, nego kao nekog
njemu nepoznatog Petrovia. U torn se slau svi iskazi:
oni ra Fraftovia, biskupa Laeha, Ostojia, Lisaka, suoptuenog alia, pa i nadbiskupa.
Postoji tek jedna vrlo mala nijansa kao razlika izmeu iskaza alia i nadbiskupa. Dok nadbiskup veli da je
prepozriao u tobonjem Petroviu Lisaka tek onda kad je
ovaj ve pred njime skinuo naoale, dotle ali tvrdi da je
neposredno prije nego je nadbisikup uao u sobu, u kojoj
ga je ekao tobonji Petrovi, on, ali, rekao nadbiskupu,
da je netom u Petroviu prepoznao Lisaka.
Ja vjerujem nadbiskupu i drirn da se ali vara, ali
kad bi i stajalo ono to iskazuje ali, jo uvijek to ne b ;
iskazivalo da je nadbiskup htio primiti ba Lisaka. Razlika je tek u vremenu od nekoliko sekundi. Nadbiskup je
ve bio pristao da primi Petrovia i uputio se u sobu gdje
je taj Petrovi bio i ekao. I u taj zanji as, tik pred vratima sobe, doznaje, navodno od alia, da Petrovi nije
Petrovi, nego Lisak. Svakome se, bez razlike, ovjeku
moe dogoditi da u onome iznenaenju uini neto to
bez iznenaenja ne bi uinio. Tako je bilo i s nadbiskupom Stepincem.
Ako je istina to veli ali, onda se u onoj iznenaenoj odluci Stepinca da primi ovjeka koji ga tu eto, iza
vrata, eka, ne moe nazrijevati dobra volja da primi Li517

saka. Moe se eventualno nazrijevati nelagodnost, koja

proizlazi iz nadbiskupove dobrote i pristojnosti, da odbije
ovjeka kome je pod krivom pretpostavkom ve bio obeao da e ga primiti, i samo zato ga prima protiv volje.
Razgovaraju 20 30 minuta. Sto su razgovarali, znamo samo po iskazu njih dvojice. Ti iskazi se uglavnom
slau. Prema tim iskazima, govorio je samo Lisak, dok je
nadbiskup utio, prekinuvi utnju samo sa dva pitanja:
to je s izbjeglikom djecom u tuini, i to je sa sveenikom Tisom, bivim predsjednikom slovake vlade?(...)
Neospomo je, dakle, da je Lisak doao nepozvan, da
se nabiskupu uuljao pod krivim imenom, da nadbiskup
do zadnjega asa nije znao da je Petrovi Lisak, da je nakon kratkog razgovora s Lisakom prekinuo svaku vezu s
njime, da je jasno izrazio svoje aljenje to se dao iznenaditi i tako ga primio, i to od tako iznuenog kratkog
razgovora nije bilo nikakva rezultata.
Ovo to se nadbiskupu s Lisakom dogodilo, moglo se
dogoditi svakome. Sve je to poteklo izvan volje nadbiskupa.
Kad je rije o primanju Lisaka od strane nadbiskupa,
onda se sjeam onih prizora iz Hugoovih Les miserables,
gdje dobri biskup prima robijaa Jeana Valjeana i posjeuje starog revolucionara, lana konventa, ateistu, koji
ivi sasvim osamljen i koga svi izbjegavaju. itaoci ne
vide u tome odnosu katolikog biskupa prema zloincima
i od drutva odbaenima, odnos biskupa koji slijedi primjer Krista u susretu s Magalenom i onda na kriu s razbo jnikom: nitko ne vidi u tome nita zazornoga.
Pa da je zagrebaki nadbiskup i primio Lisaka znajui da je Lisak, zar bi se o njemu moralo onda drukije
suiti nego o Hugoovu biskupu?
Ali zagrebaki nadbiskup zazire od pohtike, od konspiracije i spletki, od svega to bi u danom momentu mog518

1o koditi crkvi i dravi, i zato nee da primi Lisaka, odkad ga prima, povodom njegove varke obija da ga
jo primi bilo kad.
n osn o

Lela Sofijanec?
Koliko je hiljada mukaraca i ena biio kod naibiskupa, da se ni kraj najbolje memorije ne bi mogao sjetiti
.svake osobe. Sjea se tek jedne ene, da je dola iz Trsta
krunicom. Sjea se i jednog studenta-emigranta iz Sal'/burga, ali samo zato jer je ovaj poeo govoriti o politiidm stvarima, ali ga je nadbiiskup odmah prekinuo.
Kako rekoh, ono to se dogodilo nadbiskupu u opisana tri sluaja, moe se svakom dogoditi. Nadbiskup nije
kriv ako se ustae i razni emigranti varaju u shvaainju
nadbiskupova dranja, ako se u toj zabludi i u oaju zbog
s-vog poloaja kuaju pribliiti nadbiskupu. Njihovi pokuaji jesu njihova djela, a ne nadbiskupova. Tek odbijanje
sa strane nadbiskupa je njegovo djelo. Pa zar je to odbijanje kanjivo? Nije li ba ono dokaz da on nee imati i
nema nikakve veze s ilegalnim radom ma kakve vrste?
Slino je i pisamcima, odnosno ceduljama Mokova.
Ona i nisu upuena nadbiskupu, to se vidi iz adrese i iz
iskaza dra Gulina. A kad i mimo toga budu predana nadbiskupu, on ve kod prvih redaka prekida itanje i daje ih
baciti u ko.
Kome se od nas ne moe dogoditi da mu Mokov, Paveli, Luburi i slini upute pisma, k tome inkriminiranog sadraja, sadraja protivnog onome bezazlenom Mokovljevih cedulja? Pa zar da se nas onda zbog toga okrivi? Odluno je kakva je naa reakcija na pisma. A mi smo
vidjeli reakciju nadhiskupovu na pisamce Mokova. Nikakva, odnosno: u ko!
I sad pitam, kako se moe na tim trima neeljenim
posjetima, na isto tako neeljenim pisamcima, na uope
519

inima treih konstruirati neka suradnja nadbiskupa s

kiiarima, teroristima, reakcijom niutamjom i vanjskom
itd.? Uvaenjem takve konstrukcije nitko od nas ne bi bio
siguran od sline optube.
Ozbiljnija je svakako stvar zanja inkriminacija, peta, poslj ednja toka optunice. To je pastinsko pismo biskupsko sa konferencije od 20. rujna 1945. Ona je svakako djelo nadbiskupa, ali ne samo njega, nego jo i svih
ostalih 17 bisikupa Jugoslavije, koji su je potpisali uz p o sebnu opasku da za nju nosi odgovomost cjelokupni episkopat DF Jugoslavije. Pogledajmo malo to pastirsko pismo.
U njemu biskupi prije svega izraavaju zahvalnost
Bogu to su napokon prestale alosne bratoubilake borbe. Time, dakle, nadbiskup Stepinac, zajedno s ostalim
biskupima, potvruje naelo bratstva naroda Jugoslavije.
Sto je potaklo biskupe na to pastirsko pismo? Ono
odgovara doslovce: briga za duhovno dobro sviju vjem ika! U kojoj je namjeri ono izdano? Odgovor u pismu: da
se poratne prilike u naoj zemlji to prije srede!
U emu vide biskupi nesreenost poratnih prilika?
U ostavljanju nerijeenih spornih pitanja izmeu crkve i drave.
U brojnim osuama tolikih nevinih i bez mogunosti
obrane na smrt osuenih sveenika.
U obustavi katolike tampe.
U onemoguenju upotrebe sjemenita.
U najavljenom ukidanju privatnih katolikih srednjih
kola.
U zatvaranju najveeg dijela crkvenih intemata.
U nainu obuavanja vjeronauka na srednjim kolama.
U sprijeavanju vrenja vjenSkih dunosti.
U postavljanju povjerenika nad Karitasom.
520

U
U
U
U
U

nainu provoenja agrarne reforme prema crkvi.

pravljenju neprilika katolikim enskim redovima.
postupku s grobovima.
postupku u logorima.
irenju materijalistifikog i bezbonikog duha.

Neke tvrdnje u vezi s gom jim prigovorom jesu istinite, kao npr. o obustavi katolicke tampe, o obvezatnosti
civilnog braka, o postavljanju povjerenika nad Karitasom itd.
Druga je stvar da li su prigovori otinim injenicama opravdani, osnovani. To je ve pitanje miljenja, stanovita, i to samo po sebi nije kanjivo. Drava moe biti
miljenja da upravo civilni brak mora urediti samo onako kako se uredio, pa je slobodno predstavnicima crkve
imati i drugo miljenje.
Iako prigovor biskupa u pogledu civilnog braka izgleda reakcionaran i protiv slobode savjesti, stvar ipak dobiva drugi izgled nakon to smo ovdje na raspravi uli
nadbiskupovu izjavu. On je, naime, ovdje izrazio miljenje da se civilni brak mogao urediti primjerice onako kao
u Sjedinjenim Amerikim Dravama, tj. da se svakome
prepusti neka po svojoj volji obavi ili crkveno vjenanje
ili pred dravnom vlaou, a voditelji crkvenih matica da
su duni prijaviti obavljeno vjenanje dravnim matiarima.
Da li je opravdano to je katolika tampa obustavljena, to je druga stvar, ali injenica je da je obustavljena,
a shvatljivo je ako biskupi o tome imaju drugaije miljenje negoli javni tuilac.
Ovo, dakle, jesu stvari o kojima se moe raspravljati
i za koje nije kaljivo ako se, obzirom na slobou tampe, javno iznesu.
521

Ono to se mora smatrati neiistinitim, jesu tvrdnje o

ubijanju navodno nevinih sveeniika, o logorima i grobovima, bar ja ne mogu tome doprinijeti nikakav dokaz, a
ono o emu nema dokaza ne smije se ni tvrditi. Ali iz
onoga to je nadbiskup ovdje govorio o tome, vidi se da
je on ipak dobivao informacije, na temelju kojih su on i
biskupi sastavili dotine ijelove pastirskog pisma.
Nije, dakle, nadbiskup ono pisao sa svijeu da je to
neistina, s namjerom da klevee. Njegova je krivnja u
tome to je povjerovao krivim informacijama, smatrajui
ih pravima. No, takva krivnja nije dolus. Ako su autori
pastirskog pisma iz dijelom istinitih i dijelom neistinitih
tvrdnji izveli pogrean, pa recimo i neistinit zakljuak, da
se dananje stanje katohke Crkve u Jugoslaviji razlikuje po naem miljenju samo imenam od stanja progonstva Crkve, onda se taj zakljuak mora promatrati kao
i svaki drugi zakljuak sa subjektivnog stanovita. To je
samo jedno miljenje, a miljenje makar s objektivnog
stanovita krivo, ne mora uvijek biti i kanjivo.
Sto se tie posebno presuda, tko moe tvrditi da su
sve presude nepogrijeive? Svaka je presuda izraz uvjerenja otinog suda koji j-u je izrekao, a to uvjerenje moe
da bude razliito, ve prema osoibi suca, njegovu tadanjemu raspoloenju i drugim okolnostima. Ta, ne dogaa li
se da raizna vijea istoga sua donesu o istome pitanju
razliita rjeenja? Nije li sudovanje manje-vie puno protuslovnih osuda? Zato onda netko ne bi smio posumnjati
u osnovanost ili nepogrijeivost izvjesnih presuda, napose
ako ima o tome informacija, koje su moda krive, ali ih
on smatra tonim? Takve sumnje mogu napose nastati
u revolucionarnim vremenima, kad se ne moe suditi ni
tako hladno, ni tako polagano i oprezino kao u vremenima
mira. Pa i sam zakon pretpostavlja pogrenost ak i pravomonih presuda, pa u svrhu njihova ispravljanja stavlja
522

na raspolaganje reviziju postupka, zahtjev javnog tuioca

na zatitu zakona, pomilovanje itd. Kritika, dakle, presu<la, sama po sebi, uinjena iz dobrih pobuda i s dobrom
namjerom da se budunost uimi boljom, stalnijom ne
inoe biti kanjiva.
Kad nadbiskup Stepinac, zajedno s ostalih 17 biskupa,
pod konac pastirskog pisma jasno postavlja zahtjeve koji
se svi tiu samo crkve osim opeg zahtjeva za potpunu
slobodu ljudske linosti i njezinih neotuivih prava i
te zahtjeve oznauje kao uvjete za sreenje prilika u naoj dravi i za ostvarenje trajmog unutranjeg mira, onda
to doista ne moe imati i nema nikakva posla ni s kriarima ni s odmetnicima, ni s ustaama, ni s vanjskim, ni s
nutamjim neprijateljima nae zemlje, pa zato okrivljenja
u tom pravcu smatram neosnovanim.
Pastirsko pismo, kraj svih svojih izvjesnih netonosti
i pretjeranosti, ipak nije takvo da bi ikoga moglo navesti
i kako je vie puta na raspravi reeno gurnuti na
pogrean put ili na protudravnu djelatnost.
Suoptueni franjevaki provincijal fra Modesto Martini nastoji, dodue nekranski, sebe ispriati zlim utjecajem to ga je na nj toboe vrilo pastirsko pismo, ali
ne valja zaboraviti da je on svoja krivina djela poinio
rnnogo prije pastirskog pisma, da tijekom okupacije nije
pokazao nita slinoga karitativnoj spasavajuoj i hrabroj
protuokupatorskoj djelatnosti nadbiskupa Stepinca, i da
sam ja, napokon, ovdje na raspravi predoio neosporno
njegovo priznanje da on pastirsko pismo nije, ni drugi
mjesec nakon njegova izdanja, uope proitao, a po onome to je uo o njemu, da mu nije pripisivao nikakvu politiku tendenciju.(...)
Zastupnik javne optube rekao je tijekom procesa vie puta nadbiskupu Stepincu da lae, a jedanput mu je
obacio i da je laac.
523

Teka rije, koja se kae samo o ovjeku koji namjerno govori neistinu.
Kao potkrijepu te teke rijei naveo je javni tuilac
javni govor nadbiskupa Stepinca od 17. prosinca 1945,
povodom izjave predsjednika dra Bakaria u dnevnoj
tampi, odnosno da je u tome odgovoru nadbiskup lagao
kad je napisao a Lisak nije bio kod njega.
Tko pomno proita nadbiskupov odgovor, vidjet e
da nadbiskup toga nije rekao. Nigdje on toga njemu nije
rekao, da Lisak nije bio kod njega.(...)
Drim da je ova optunica djelomice i posljedica predrasuda koje su o nadibiskupu bile stvorene jo u umi.
Surna je, dodue, podravala vezu s okupiranim podrujima, ali je uz tone informacije primala osta i netonih.
uma predstavlja junaki oruani otpor naih naroda. Ali
ljudi koji su se borili nisu imali prihke ni vremena da
upoznaju nadbiskupa onako kako ga je upoznalo na stotine hiljada graana u okupiranom Zagrebu.
Teko je i trebalo bi mnogo vremena za razbijanje
predrasuda, ali je ne samo teko, nego upravo nemogue
kod stotine i stotine hiljada lanova hrvatskoga naroda u
Zagrebu i izvan Zagreba, pokvariti i potamniti onaj visoki
i svijetli pojam to ga oni imadu o svome nadbiskupu.
To nee moi uiniti ni ovaj proces.
Javni tuilac rekao je nadbiskupu, meu ostahm, i to
da je neskroman i megaloman.
Uistinu je nadbiskup ivi kontrast tim slabostima.
Poznato je, naime, koliko se on otimao da postane nadbiskupom. Ovdje smo uli kako je odbijao sve ponuene mu
asti, regentstvo, preuzimanje vlasti, ne samo iz naela da
su saecularia nespojiva s njegovim sveenikim poloajem,
nego i iz skromnosti.
Njegova okolina najbolje znade koliko se kloni sjaja i
sveanosti, kako su mu neugodni javni nastupi, kako se
524

pi ijateljski odmosi i prema najibjednijima, kakvim skromnim, upravo asketskim ivotom ivi. Ni najvei neprijalelji nisu mu mogli nita prigovoriti u sveenikom pogle<lu. Pa zar takav ovjek da bude zloinac!?(...)
Uvaivi abjektivno sve to, a napose dokazni materijal, od kojega sam ovdje naveo samo jedan dio, a ostali
j<> dio Suu ionako poznat, savjest mi ne doputa da se
;,loim s konanim prijedlogom javnog tuioca.
Novine su zadnjih dana priopile i brojne brzojave,
a ja njima suprotstavljam ne moda samo Sudu predanu
i/.javu 150 zagrebafikih sveenika, koji osporavaju optube protiv nadbiskupa, nego i molitve hiljade i hiljade vjernika hrvatskoga naroda, koji u crkvama i u svojim domovima ve nekoliko dana neprekidno, pa i u ovom asu, a
u uvjerenju nevinosti svoga nadbiskupa, mole od Boga
njegovo osloboenje kao najpravedniju presudu.
I ja kao branitelj predlaem, da Vrhovni narodni sud
izvoli optuenog nadbiskupa dra Alojzija Stepinca osloboditi optube.
Inteligentni i obrazovani dr Politeo potrudio se, koliko je god mogao, da svom branjeniku olaka poloaj slu<i se svojom dobro poznatom vetinom, katkad i preko
mere u nedostatku valjanih argumenata. Ali, ta bi Pol'iteo rekao, prvo sebi pa onda i drugima, da je znao o emu i kako u stvari Stepinac razmilja, a to se nalo zabeleeno u nevniku kraikog upnika Vrankovia, a zatim
i u knjizi Alekse Benigara -Alojzije Stepinac (str. 630.)?
Kvo te Stepineve izjave:
Za Lisaka je razumljivo. Moram priznati, da se je
;isno i junafiki ponio. Bio je rtva svoje ideje. Moe i te
kako sluiti za primjer odlunosti, i mnogi se moraju pred
njim postidjeti. Koliko je samo muka podnio! Dok su neki
na.i svenici utuenih ivaca, svata govorili, Lisak
525

je tiho govorio: Zalosno! alosno! Govorio je tako da i

ja ujem. Proglasili su ga zloincem, i mene stavili do njega, da me toboe ponize.-
To su autentine rei Alojzija Stepinca. Koliko je
pretvomosti, dakle, bilo u njemu. Njega, akle, kao nevinog ne vrea to sedi kraj zloinca kakav je bio Lisak;
naprotiv, on mu se divi, pripisujui mu ak muenike
atribute. . .

BLAEVI DRUGI PUT. Reagujui na re odbrane, Blaevi se ponovo javlja i istie:

Drugovi suci, u vezi s obramom odvjetnika optuenog Stepinca, ja bih rekao nekoliko rijei. Prvo, to se
tie prekrtavanja prevoenja, na zakon o krivinim
djelima protiv naroda i drave jednostavno kvalificira
i proglaava prekrtavanje, nasilno prevoenje s jedne
vjere na drugu kao ratni zloin. I prema tome, iskutirati o raznim nijansama, o raznim shvaanjima toga
prekrtavanja, odnosno prevoenja, slino bi bilo kao diskutirati da li je ustaka organizacija zloinaka organizacija ili organizacija izdajnikog karaktera. Znailo bi
diskutirati da li je ta orgamizacija bila protunarona organizaoija koju je na narod htio ili je nije htio. Mi treba da govorimo konkretnije, da vidimo ta su kazali
svjedoci. Iz iskaza svjedoka na pretresu vidi se jedna
stvar, a to je da ni ustae sami nisu bili oduevljeni
prekrtavanj em i da svagdje gdje se dogaalo prekrtavanje, nasilno prevoenje, da su tu bili organizatori, rukovodioci: sveen ici ustae i da su oni naruivali ustake bande, da su preko tabornika, preko stcernika,
preko kotarskih naelnika, preko zloinakih ustakih
526

vlasti, da su oni ta poikrtavanja vrili. Dakle, inicijativnost u tonae poslu, plain i organizacija i rad, prvenstveno
pada na sveenikeustae, i prema tome, jasno je da
tu ne moe da se radi i da se konstruira jedna obrana
na temelju toga kao da su prekrtavanjem uinjene usluge srpskom narodu i pomo srpskom narodu koji je u
to vrijeme poniavan i unitavan na sve mogue naine.
Inicijativnost organizacije, od vrha pa do olje, na strani
je crkve, to vidimo i kod odbora trojice, koji je organizirao i isplanirao i konstruirao na koferenciji taj ratni
zloin, dao mu kanonsku, crkvenu osnovu; i praktino su
na toj osnovi radili oni koji su te stvari izvravali. A prebacivati sada krivicu na sveenike za sav svoj rad, znai
ovajati odbor trojice od zloina koji su vreni na terenu. Iz isprava koje imamo na pretresu, iz izvjetaja
Lobkowicza, vidimo da je itav taj plan prihvaen i odobren u samom Vatlkamu. Preko tog plana smatralo se da
se moe talijanski imperijalizam odrati na Balkanu. U
stvari, vidi se da je to prekrtavanje bio plan zavaanja
naih naroda, specijalno Srba i Hrvata, i da je to bio plan
njihova istrebljenja, da je to na liniji imperijalistike
agresije, da je to bio plan unitenja naih naroda. Danas
tvrditi da je to bila pomo srpskom narodu, znai tvrditi da narodnooslobodilaka borba nije spasila Srbe i
Hrvate od propasti, nego da je to dolo od nadbiskupa
Stepinca i njegovih zloinakih sveenika koji su ta nasilja vrili.
Optueni Stepinac itavo vrijeme tvrdi da je tzv.
NDH* bila drava, a danas njegov branitelj tvrdi kako
to nije bila drava. To neka oni ne govore sudu, neka
oni to meusobno razjasne ta je bila NDH ukoliko
im nije jasno poslije svih ovih dokaza. (Bumo odobravanje).

527

Drugovi suci, nevjerojatno je na koji se nain govori

0 meunarodnim pravnim propisima i o pitamju odnosa
porobljenog naroda prema okupatoru. Tako moe da se
govori samo u onoj zemlji koja nije jumaki izvojevala
svoju slobodu, u jednoj zemlji koja nije vodila borbu kao
to su je vodili narodi Jugoslavije, u onim zemljama gdje
narod nije uspio poslije pobjede nam faizmom da osigura svoju pobjedu, svoju d-ravu i svoju naronu demokraciju, ali u Jugoslaviji, u Hrvatskoj, meu Srbima
1 Hrvatima, koji od prvog darta vode borb-u, danas priati kako je okupator imao neka prava i kako je trebao
netko da bude lojalan, to nita drugo ne znai- nego tvrditi da na narod nije imao pravo da se bori za slobou
i da je mogao na neki drugi nain doi do svoje slobode.
Na koji se to nain misli, vidi se po onim priama o Maeku, regentstvu . . . Da je do toga dolo, ogodilo bi se
i kod nas ono to se danas dogaa u Grkoj.
S druge strane, govori se da se meunarodno pravo
ne moe upotrijebiti protiv Nijemaca, jer da su oni krili meunarone propise. Pa kad se ne upotrebljava protiv Nijemaca, da je nepravemo upotrebljavati ga protiv Stepinca, jer je on u stvari bio pokoren od Nijemaca
i kao takav bio prisiljen na poslunost.
Nije to istina, drugovi, nego je istina to da je Stepinac prihvatio akupaciju, da je tu okupaciju svojim govorima prikazivao kao da Hrvatska nije okupirana, kao
da je Hrvatska osloboena. Da su u-stae oslobodibci, da
su Nijemci saveznici. Prema tome, Stepinac se potpuno saglasio ne s naim narodima koji su se borili za svoju
slobodu, nego s okupatorom i domaim izdajnidma koji
su unitavali nae narode. Prema tome, neki meunarodni propisi nemaju nikakve veze s optuenim Stepincem.
(Burno pljeskanje).
528

66. Kapa uhvaenog kriara sa inicijalima

(A)nte i (P)aveli.

' '* A ' S _ *

Y'M-.a . W

' t ' - - O . V V

iv^ uju^

U c /t jV

Iv J ts )

i^sJlVo

' *^<JL\W

^u'-'-~-\< . \. M, {JJAXw

-y,*u\UUu ^u4'

\,v\tsvl^ .Jv S
cJjaP [V 'v
WHj.v*.K'

'Ssllit '(V- (V*-vA'\

'"' ; - \V ;vC. Ip )a f\'A*l 'V

-'''"'^-i, vjv. ',7.0^
-jUaii/ 1

M
.jjjjj

-'0
,v-&V

,,-V'Sc K.
\j~\jV
^S. AM'J'i4>)wrf?
V -

68 . Plan pijunske
mree upuen i/
inostranstva
asnim sestrama
u Slavonsku
Poegu posle
osloboenja.
1,945. god.

'jkffsd:..,
jcUi<U u. J /**& i&MA/ith'fi /u**UV.'.A
&*. K t t ift c

fc *

jibK -<&?u*$yxxMJL i

& *4*4'kt < 'r fa d k Jdyye'fTisH *

jut*Ltdfya ***.' <w&e

jt

C'Ti -u a

& ^ y *L , JftH it# , J t h u t

| x 4

o~ti

cry*

&<*>

A^dikh^iUi

**<&+** A & lla jr fr o * .' J i i c .'

p^i M w&k+ ^

r&ttit

(tfJt,

ife u * * J fa /U i

fadt* J

d< t-& ut*y<. ^m,*6i** Jfjuc&' M tdk Jh'y<^l4*4

6 W c / A X ; '* a * u l f t

A \ ) l* * 4

&Cf

< & a r tttc

/ ! u , u , f * /K a ~ < i< \ A<

Utft r**, i n j r / h f C c u n fu-iuAj* obJ/i

69. Poruka opatica

ustaama u kojoj
im saoptavaju
da amnestija ne
vai i za njih.

0. Izjava
franjevakog
gvardijana
na Kaptolu,
Klementa,
kojom taji
da je u
samostanu
sakriveno
blago
ustaa
napljakano kroz
etiri
godine.

71. Ustaka
arhiva
pronaena
u nadbiskupskom
dvoru.

72. Zlato otkriveno ispod ispovedaonice za gluve na

Kaptolu.
73. Gramofonske ploe sa govorima Pavelia, sakrivene
na nadbiskupskom dvoru.

74. Deo
pronaenih
dragocenosti.
75. Sakupljeno po logorima sakriveno na Kaptolu.

76. Srebrni novac otkriven na Kaptolu.

77. Erih Lisak i Alojzije Stepinac u sudnici.

78. Kriari i svetenici optueni zbog protivnarodnog delovanja.

7!). Alojzije Stepinac na optuenikoj klupi.

81. Predsednik sudskog vea dr Zarko Vimpulek.

82. A. Stepinae razgleda predoeni dokumenat.

85. Delegacija Svete Stolice kod Josipa Broza Tita.

86. Kardinal Franjo Kuhari.

Sr:'"

R i';

: 'i

'"fjinr*

87. B is ta

k a r d i n a la

A.

S te p in c a .

R ad

I. M e t r o v i a

88. Biskup Arneri i upnik Prcela u Vankuveru 1979. godine.

 R A S T IIZ
NAJBOLJE K A T O L lC K E
TR AD IC IJE
aktivnt W kup u J u goslaviit, roan.
r JOSIP LACH, p r o s la v lo } . tr a v n l o v # go^
d ln o
, o b ljo tn ta * v o *
b ls k u p s k o g p o s v o M R i.

7
40

I pom ofin lk gr*kjaoJ(lk

Wnoit, pJan J

i s

p r r a n lo S a lls.aa aa rta ,
k o jl J W ttlllU oarflM
v od la ta g ra b a fik u nad-,
b lsku p llu
m|as<
u l* .

'sssFsenRs-

LCtT-rur~dVsdepl nafiin
p re d sta v lla
k oa tln u itot
p ov ljasti Z aoroba fifc C r .
kv a k ro* n ls iln s ( d o o a n jlm a b o g a ta r a s d o b ija o v o n a sto lja fia . Nav r* lv l
. o u jk o v
g o d tn
. ttodinu i t v a t
(ro d e n J
. u V afia dfn u ), bl*ku p L a cb n - .
u ro o rn o v r* l sv o ju iu g t n s r o ln o g v lk s r *
z a g ro b a fik s n ad b lsku p t) . T r o b a lo j u p o rn a
umJinOa i d a g l :M n e - :
k o l Ik o r a n u ta k a . Izvuda.-..
nto tz r a d n o g o r ra fijp
n je g o v a k a n c a ia r ijo <td
bl natn d a o k ratak In~
torv ju .

8116
1889
1

/ (Nastavak na str. 10)

89. Biskup Lach 1980. goine.

rHRVATSKA REVIJA
Go T - Afto VI.

BUENOS A IR E 8. rujan *w!ptiw)kr 19M.

S v .-V o l. 3 (23)

S T E P I N A C HEROE ESPIRITUAL
R F L E X IO N E S SO BR E S T E P IN A C CON M OTIVO D E L
X * A N IV E R S A R IO D E SU CON DEN A
IVAN

S.

X ,

A L O V S ir S

IIKSTEOVI

S T K P fS A C ,

<tr*.**p

d t

z < tg rtb

de V r m c i a , r* t l d i a d t * e v H r n g r t r i o p m td
ttrtubixpo, tvV>ee* t l md* juvta el m u d o .

90. Broj ustake -Hrvatske

revije, koja izlazi u
Buenos Airesu, posveena
A. Stepincu, sa uvodnikom
Ivana Metrovia.

Dvostruko slavlje nadbiskupa

Viktora Buria
Mons. Viktor Buri, prvi
nadbiskup metropolit* rtjeke <rricvene pokrajine, sada
umlrovjjenik, proslavio- je n
bla*dan *v. Vida, zaUtnlka
grada RijeJce, u nedjelju 15.
Hpnja, iezdesetu obljetnicu
avojj mlsniitva i 45 obtjetntcu
blskupstva. U katodrali v.
Vida an Je lavio voju dtjamantnu misu zajerto s nadbiskupima: rijeko-senjskim
Josipom Pavlull<:em Orvojim
nasljednikom), zagrebakim
Franjom Kuhariem l zadarakim Marijanom Obtakom,
biskupima poreCko-pulskim
Dragutinom Neii<!em i krkim Karmelom Zazinovi<5em
te s joi ietrdosetori.com biskupijskih i reovnikih svedenika.
Vjemici su ispunili kated*
ralu. Pjeva je katedralni
zbor pod ravnanjem Mo
Fajdetia, a z orguljama je
bila &. Regina Krlstani. Svefcara su pozdravilj nadbiskup
PavJiSid i lijenik primarius
dr. Zvonimir Paviil Iz Zagreba, Propovijedao Je krkl
biskup, a nadbiskup Buri je
na kraju mise svima zahvalio. Za objedom u Nadbiskupekcen domu uz spome-.
nute l druge sveenike i bogo.dove, naSIe sru se takoer
vrhovne gtavarice Brube
sestara Presvetog Srca Isusova lz Rijekft 1 Franjevki o
Bezgrene iz Sibenika, u ko-

, nuSkim blsScupom post-^o Je

god. 1935. Godine 195b. P<>vjerena mu je takoer uprava hrvatakog dijela tadlainje
rijekft biftkuptje.

jih je domu u Senju poslijeratnog razaranja nadblskup

Burid blo naSao gostoprim, stvo za sebe i biskupljske urede.
Uoi proslave u katedrali
je takoder odran koncert.
Solist, orkestar i zbor rijekog kazalifita Ivan Zajc*<
pod ravnanjem Krunoslava
Kajdija izveli su jela Johanna Sebastiana Bacha.
Nabiskup Viktoi- Buri
rod'io ae u Rijeci g. 1897. Teoloki shidij zavrio je u Innsbrucku, Stubovao je u v&e
^upa, zatim u biskupskom
ordinarijatu i zavodu **oe~
goviijanum, Bio je profesor
bogoslovije i tajnik biskupa
Starevia, Senjskim i mod-

Kad je god. 1989. ustanovIjena u sadaSnjem o>bliku

nadbiskupija rijeko-setfljska,
on Je postao njezinlm pn-vtm
nabiskupom i prvim mietropolitom rijeke orkvenee P~
krajino koja uz rljedko--senjaku nadbiskupiJu obuthvaa
takoer poreko-pulsku I krku biskupiju. God. 1973'. Papa m je poastio nasl<ovom
aslstenta patpinskog prijlestolja.
Navrivi 75. godinu 0vot&
nabiskup Buri zamoli'o je
Papu a ga oslobodi dutnosti
upravljanja nadbiskupHjom.
Pavao VI, udovoljio je njJegdvoj mol-bi te je novlm nabiskupom
rljefko-senjiskim
god. 1974. postao otadianji
nabiskup -koajutor s pra,vom nasljedtva Josip P/avlii. 'Umirovljeni nablfskup
Buri sada ivi u NadbisJkupskom domu u Rijeci. I ui dubokoj starosti istie se ssvojstvima koja su ob)lje?.ila sve
godine njegova djelovaanja:
profinjenom ovjeno^u,, ob-
ztrnim potivanjem osotba 1
u upravljanju 1 ispravljaanju,
verom vjernou Crkvi i Otvoreno&u za itanje znfakova vremena u svim prillikam

91 92. *Glas koncila 1980. godine: o biskupima uleu i Buffiu.

Dijamantna misa bisknpa

Petra Cule
NKtttarnki bikup dr. Fetnr
Cuj proiavio J u tsvojoj
rodnoj upi Kruievo 1. i 52.
lipnja SO. ot>l)tnlcu *vnl*tva, okruf.cn #vo)lm tvcorucima, useljjinitna i goetima,
Slavljenik je saredm r*
veenika u Sarajevu 20. Wpnja I
n a mladu mieu Jutio J na grobiju voga rodnog mjesto 29. Upnja isic god ne. Orgnni*utori pi-oeinv
blskup koajutor moiu. Pavac
ZaniO, tajnik dr. Morko Pen 1 toipntk KruOeva .Marko
Kutleia uprliiUi su 18. Upnja
usret lavljenika njegovim
veenicin u.obliku ini*e *
blskupovim " nagovorom o
nveenlkom rvanju i brat*kim ruOtom brojnim e.tHkama. Tom aunretu jxrisuBtvovala *u 52 veenika t#
va 4 omMieg koadjvtor araJevski nadblskup Joaaoovi i
dubrovaki blskup Pmri<.
Biakup Cule st*hvlio je u ho~
mil jl Boftu z* 80 godlna *vteniko* djriovanja pozvno
prlsutne do mtraju u rvftm
vanju lulei Bo*u t narodu.
Kritino * osvm uo n* nsglo
padanj broja k*n< iidM
M avccnUfcvo l napuAtaje av*6eniftko* rron ja u

aebt oteavaii vccnlko djelovanje. ali a budu princ!pljetal f vreti u etvarima

vjere. Na njegovu ivlju aveerrici u pod mloom pjevftH.
Sposiloiju, dobri. Iouknstc-, A
n* irraju B o nebesa-.

nja dostavio jtt don RMaH cduljv poruktnn: -, Sv slo

imam, wtavlj(wn nv<,'>)oi biskupiji. Svojim n^setahn
stovom u pltanju veoniito.t
udruenja i vjernostl fv . StoUel hrabrio je sveoniko u
njihovu djeluvanju. Nudbiskup Joainovi [stekm'-io je da
Jc biskupa uiu pobllJe uix>mno na '-fnkultctu t Keniei, gdje su neko vrijenme !wlravaii kiiinu sn j5 SoO sveenika. Koadjutor biskujP Zanl
istakso jc <la siavljeealkbva
aveonika
prolr*
Ireba
mlaim sveeniclma hbiti putriia* za budunosi, O. Miijenko Bell estitao j e u Ime
hmitskih isusovaca te rcktur
Nadbickupske bogosicovlje u
Sarajevu, na k ojoj j .; slavijenik rttvrlo Studij, u Inme profeoia 1 bogoslova.
Tajnttc
dr. Peri proitao jo p?tsmenu
osMtku dcav .for.t* ovkka, m oUrskog sveenika kopji <ij~
iu jc u Areentini 1 kkoji J
podsjetio na katehetski:u i AP>~
sateljfiftu djelantost ssiavljenlka,
Na kraju j biskupP Ctde
aahvallo svima za prfc&sutnost
i dnbre ir ije te e pprisjetlo
kaku j njegova rool<*ba za

dvorsn: fcupe KruSevo 4on

Mate Nui, iupnik u Bljriom
Polju estilao je vocne ondtnarlju u im e vccnatv itaknuv* da > blakup Cui*
ptriro Sv, StoikJ *uctimo
uipjehrim *a hrvatofci Kvalj na lijevoj obali Nretv.
Ood. 194*., prikkom . hopt-

cna najprlje franjevceim na

Sirok) Brijo, alj je bl>io odbijen zhog idabog wjrvylja. Zahvaiio je Bogu to je > itahvaIJujui dobro} meroori.'iji, v m ~
to iatiam stdraviju, rredovno
> rovrovao
Iririm uto Je d eu u vrtjeme
}*ov reenj* bila ve*a m

020

M t kao aredatvo za vwIrajaort preporuiio orobnu

Utvu, vJodoCko Mvlje*) vjnt 1 Itovanj* Go* 0*vrnuv*i e Jtmtko n*
Mkoe u biritupekom djviovmqJu nnkoo rat, narooJk) je
*v*enike <t M trvaj *-

**rfcnlh iapeda kojisn* bi.

srmBtm

K.OHttnXA.

UMg-

20. obljetnica smrti karinala Alojzija Stepinca

Ponizan pred Bogom i zauzet za fiovjekact

U nedjeljii 10. veljaSe u zaKa se roio u kraiu 8. svlhrabro i odiuno za progonjegreba&koj je katedraii prepu-; bnja 1898. u obitelji Josipa i ae, zatvorene, muene, bez
noj vjernika zagrebaki nadBarbare Stepinae djeak, peobzira s koje strane dolazila
biskup Franjo Kuhari sa to'dijete, na njemu je poi- nasilja i nepravde. Zahtijepreko Sezdeset sveenika kon- , nuo pogled njegove majke s vao je od svake vlasti da sucelebrlrao sveanu misu priposebnom eljom i molitvom dovi buu pravedni, zakoni
godom 20. godinjice smrti da bude Boji odabraniic (.. ) tjudski, poitupci ovjeni (,..)
kardinala nadbifekupa AlojziU crkvi sv. Petra Kanizija u
Povijest e trebati dosta
ja Stepinca. U prigodnoj ho.
Rimu, na blagdan Krista
vremena da u toj krvavoj
miliji hadbisicup Kuhari j e . Kralja, 26. liitapada 1930., zadrami ocijeni ulogu avih uenajprije naglasio, u vezi sb i- reen je za sveenika... Ove
snika (...) Nadbiskup Alojziblijskim itanjima te nedjegodine pada i zlatni jubilej
je Stepinac umro je prije
Ije, kako je eijela povijest
njegova misnitva. S njime je dvadeset godina . . . Umro je
Crkve protkana likovima bijstog dana primio sveeniko opratajui. OpraStanje je
skupa, sveenika i vjemika
reenje i uzoriti gostpoin najve- in kranskog srca.
kojl su bili Kristovi svjedoci
kardinal Praajo eper (...)
Papa Ivan Pavao II. u svojoj
sve do traginosti; oni stoje
Na blagdan sv. Ivana KrstiPoruci za Svjetski dan mira
u srnom zbivanju svoga potelja, 24. lipnja 1934., posveove godine kae: Istina kovijesnog trenutka; uvuenj en je u zagrebakoj katerali ja jaa mir, koja stvara mir,
su u vir idejndh suprotnosti i za biskupa s naslovom na- " ukljuuje po svojoj biti prabbrbe duhova . . , Veliki su
biskupa koadjutora s pravom tanje i pomirenje. Obijati
zato jer su ljubili to kiraja n'asljedstva (...) Mlai nadbi- pratanje i pomirenje znai
istinu i pravednost; postali su skup bto je uboko ponizan iagati samom sebi i upasti u
brana da se mrnja zaustavi;
pred Bogom i sav zauzet za ubilaku logiku Ial. U svona osudu su uzvraalj opraovjeka, Takav je uao utrajoj oporuci kardinal je dirlji
tanjem; u iskuenju su-zazigini vihor svoga vremena vo napisao: Ipak smatram
vali blagoslove.
(...) Osobnom je patnjom douputnim, da i ovdje zamolim
Zatim je Nadbiskup izme- ivljavao dramu i tragediju za oprotenje, ako sam koga
u ostalog rekao: Na danasvakog ovjeka bez obzira na , uvrijedto. ili mu to naao
nji dan prije dvadeset godi- njegovu rasnu, naeionalnu ili uinio. Sa svoje strane od srna u 14 sati i 15 miuta, okru- vjersku pripadnost. Tu uni- ca opratam svima (Svojim
en ukuanima upnoga dvoverzalnost ljubavi, crpljenu neprijateljima I progoniteljdra u KraSiu, drei u ruoi
iz vjere u Isusa Krista i ma, kako nas je uio Krist
zapaljenu svijeu koju je noEvanelje svjedoio je- prak- Gospodin.
sio na Svijenieu u procesiji tino i konkretno djelima kaIstoga dana u Katedrali je
smireno je u Gospodinu um- ritativne pomoi i svojim in-" veernjii svetu misu sluio
ro izgovorivi svoje posljed- tervencijama da se olakaju pomoni biskup mons. uro
nje rijei: Budi volja tvoja...
ijudske patnje. Zauzimao se Koka.
93. Glas koncila: Kuharieve rei o Stepincu.

-,.-

-s

.....................

U TOMf ZNAKU ? Q * i W C m Q - O
^prttitvnn !* ,,K" imlnjt j brb *a
>!abciiu noi olodibtn*. Taj jimfeol t*a*i:
$MT KOMUNtZMU! Zafe. pilt Ba 9 *
m oln i. I pi*crta*oj ta iovo K" ijilc
9 o itToi* do po<b* (bu#.# **; n* pfitAafai
tntfe at*#M*i novio koi* <lo!* < <ir%nB<*
*li, tm tiulfetmtm fe|a*i, iM. No tO( nais Tt *
oti<ia(h>i mitianima
4*>ji >* )** **!.; tjrvont frontu
pffefi* onr*uWj( .feamtmt-.'
t>COQ ri..> t ito |* vii Cvih pr*ctlon.S ilovr
.; K" tim imponiHttmii bit't toj ncvidijivi IttMit r.
i*y otodo. I to t vlt* lih trrtkolo mtroOn-.>9 ..t
m og prvltitcito protiv crvmtK viurpotoro, tim* <*,
i oto u dMt, forti vtt tlraH niiHov pr*4 Motittovitorn *v*tOm norodoom. Pijt, dokl, foj ntok. i
joboro*,; U tom* noltv pobiif*ma!
SMtN* -

Klero-ustake poruke na poleini potanske marke.

sii r<ewui*6**

96. A. Stepinac na prozoru

upskog dvora u Kraiu.

97. Stepinac na odru u kraikoj crkvi pre nego

to je prenesen i sahranjen u zagrebaku katedralu.

Govori se, s jedne strane, da je Stepinac x'adio pod

pritiskom, s druge strane, Stepinac je kazao da nikada
nije bio slobodniji, da nikada katoMka crkva nije bila
slobodnija nego u NDH. Obrana pokuava da prikae
Stepinca kao ovjeka koji je radio to je narod elio.
Meutim, stvar stoji drugaije.
Mi smo tokom ovog procesa vijeH i utvrdiM: kad
Stepinac govord o narodu, govori o ustaama; kad govori
0 dravi, o hrvatskoj dravi omda govori o NDH,
1 prema tome je jasno da Stepinac nema pravo na ovom
proceisu, koji je dokazao zloine, da govori u ime hrvatskog naroda, da govori u ime hrvatske drave, jer se
time kalja najvie i ast, i s druge strane
junaka
borba hrvatskog naroda i svih naroda Jugoslavije u borbi
za svoje osloboenje.
Za pidsilno tjeranje u logore, Stepinac kae da

treba na humani nain te ljude tjerati u logor, treba humano ubijati. To mu je jedina stvar u vezi s pokoljom
idova, kada se idove progoni kao zvijeri. Ako studiramo obranu Stepinca i kako je konstuirana, vidimo da
Stepinac sve misli o toj okupaciji, na to kako e pomoi
okupatora, kako e uskladiti svoje odnose s okupatorom.
Vidimo kroz dokazni postupak i historiju naih naroda,
i svjeoenja, da je na narod u to vrijeme misMo na sve
onn ime bi odnemogao okupatoru, ime bi se borio misMo jema organiziranje borbe protiv okupatora. To je bitno
u ovom procesu.
Stepinac misM na usklaenje odnosa, na usklaenje
interesa pod okupacijom, svih moguih izdajnikih grupa, a na narod misM i organizira borbu.
U tom je bitnost ovog procesa, da na narod ide
jednim putem, a Stepinac ide drugim putem. Onda, govoriti o tome ne znai nita drugo nego sakriti jedno,
da je a toku okupacije Stepinac s itavom crkvenom or529

ganizacijoim, kojoj je nametnuo svoju izdajniku volju,

iskljuujui rijetke iznimke, poao u raskorak, protivnim
putem od naroda. Time je ocrtana veliina izdaje optuenog Stepinca i njegov plan i upotrebljavanje katolike
crkve za te izdajnike ciljeve.
Sto se tie tampe, mi smo Anela uvara ili Cm e citirali da pokaemo na tom primjeru da je sto poto itava nazovikatolika tampa izdajniki pisala, da
je ta tampa bila jedinstvena, na elu s Katolikim listom, koji je bio poluislubeno glasilo optuenog Stepinca,
izdajnika.
Sto ti listovi ne pripadaju podm ju nabiskupske
dieceze, to isticati ne znai nita dmgo nego pokuavati
okazati kako katolika tampa nije bila jedinstveno povezana, usprkos tome to je to notorno i potpuno dokazaaoo. S drage strane, svi su oni priznali, a naroito gospoda advokati, da se tu radi o dirigiranoj tampi, a kroz
itavo vrijome narodnooslobodilake borbe na narodnooslobodilaki pokret nije nita drugo dokazivao nego to
da nazovislobodna crkva, nazovislobodna katolika
tampa, nazovi slobodni sveenici u NDH, da to nije
nita dm go nego zarobljenost, pokomost, nita dmgo nego izdaja vlastitog naroda, dinigirana od okupatora.
Citave etiri godine dokazuju kako je Stepinac svoj
utjecaj i rad upotrebljavao za okupatora, prikazujui
da bi zavaravao narod i dokazao kako nismo okupirani,
kako nismo pokoreni, kako ustae nisu izdajniici. Ja sam
ve napomenuo da se u procesu vidi: gdje god je Stepinac govorio o hrvatskom narodu, tu on govori o ustaama, kad govori o hrvatskoj dravi govori direktno
o NDH. I sada tvrditi i usporeivati Stepinca i odnos
njegov prema dravii i njegovo sluenje NDH, usporediti to s porodieom, s odgovornou oca ili matere za
djela svoga djeteta potpuno je neukusno i neumjesno,
530

j(T na tom se primjeru Stepinev sluaj ne moe nikafeo

primijeniti zbog toga to je.on zaista radio kao otac, ali
ne kao otac i kao pastir naroda, nego kao ustaki otac,
koji brani ono to njegova ustaka djeca rade.
Tvrdi se ovdje kako je Stepinac bio jak, kako je
Stepinac bio kuraan prema neprijatelju i prema Hitleru,
da je udario frontalno na Hitlera. Mi smo vidjeli da je
ritav njegov rad podupiranje ustaa, i ta ustaka tzv. katolika tampa da nije nita drugo radila nego slavila tog
Hitlera. Ono to je on eventualno nekome i neto rekao,
to to znai prema Stepincu koji jedno govori, a drugo
radi. Napokon, mi moemo iz ovog materijala da vidimo
naroito rimsku stvar. Ukoliko ima toboe neto protiv
Hitlera, da je to na liniji sukobljavanja talijanskog i njemakog imperijalizma ovdje u Hrvatskoj, i uope na Baikanu. Na toj liniji sukoba izmeu njemakog i talijanskog
imperijalizma svakako da je Vatikan stajao na liniji taMjanskog imperijalizma.
to je Horstenau rekao o ustaama da su izdajice i
da su oni inili ono to je traeno, da su plaeni novcem
to nije nita drugo nego drskost i otvorenost jednog
okupatora da kae direktno u oi izdajicama da su izdajice. To je samo potvrda da je Horstenau okupator, a ustae izdajice i nita drugo. I na taj nain, tvrdnja Stepinca ne moe se ovdje upotrijebiti, a najmanje kad se
sudi izdajici.
Nitko nije traio od Stepinca da ide u umu. To nitko nije traio. U umu je iao onaj, i pomagao umu onaj,
i borio se u umi onaj koji je volio isvoj narod. Tu
injenicu upotrebljavati kao neki argumenat za obranu
Stepinca, potpuno je besmisleno. Suma nije uma, nego
je uma hrvatski narod; uma nije uma, nego su ujedinjeni narodi Jugoslavije. Stepinac je svim moguim ak-

tima i u propovijedima ba tu urnu, a to znade i hrvatski narod i narodi Jugoslavije, stalno i izazovno optuivao ; u svojim govorima, u svim poslanicama. . .
to se tie sabora, ustakog sabora, ja vidim da se
obrani jo nije principijelno objasnio njegov znaaj. To
se oito vidjelo juer kada je kanonik Hren rekao da je
sabor a tako i optunica tvrdi bio pokuaj prijevare
hrvatskog naroda, a Stepinac dolazi da taj sabor blagosilja. Ako se proitaju Pavelievi govori u saboru, oni
su potpuno identini. Paveli isto tako govori: Treba
zakona i reda, treba zlo odstraniti, isto tako kao i
Stepinac, nikakve kontradikcije u tome. Izdaja je u tome,
to je Stepinac svojim prisustvom uveliao taj sabor, radio jednako kao i Paveli, na prijevari hrvatskog naroda, na pokuaju da se nekakvom formom, nekakvim
neodgovomim zakonima i predstavnikim tijelom prikrije
obina agentura NDH, da se prikrije izdaja Pavelieva
i njegovih ustaa.
Kau advokati da je biskupska konferencija nastala
inicijaitivom Stepdnca i da Stepinac nije znao to iza njegoviih lea rade i misle ustae. Drugovi suci, ja tvrdim
da to nije nita drugo nego pokuaj otvorene slube neistini, pokuaj otvorene obrane zloina koje je javno i dokumentirano, kako smo vidjeli na ovom pretresu, oinio
Stepinac. Ako je Stepinac raio na svoju ruku, nezavisno od ustaa, to nije nita drugo nego dokaz da je Stepinae u martu 1945. godine imao u rukama sav ustaki
aparat i ustaku dravu. Kada je on organizirao konferenciju i u svega 7 dana skupio sve kvislinge koje je trebalo da skupi i imao sav dravni aparat od Juce Rukavine i raznih ustakih zrakoplovnih generala u svojim
rukama, znai da je Stepinac u tom asu bio jai od Pavelia i da je Paveli radio ono to Stepinac hoe i to or532

K.-inizira. Jedino tako moe se to tumaeiti, a tako je i bifo.

to se tie prikrivanja ustake arhive, mi imamo jedan stvaran dokaz, to je Alajbegovi ovdje i rekao
da je Paveli arhivu htio unititi. Kada se predomislio
da je ne uniti, odluio je da je sakrije. A sakrio ju je
ne u namjeri da je spasi od opasnosti bombardiranja,
nego to je mislio da e se brzo vratiti pa e opet arhivu
nai. I tako Paveli, svjestan koliko bi bilo opasno da se
ova arhiva nae, saikrio ju je to se dogovorio s Alajbegoviem u Nadbiskupskom dvoru. Tu se lijepo vidi
kako je Stepinac uestvovao u tome kao jedan od glavnih kontrahenata i jedan od glavnih ortaka. . .
Govori se da je Stepinac navono nagovorio Maeka
da bjei. I to isto je negiranje istine koja je dokazana
na ovom procesu. Istina je iskljuivo da je Stepinac po
nalogu Pavelia nagovorio Maeka da bjei. Govoriti da
je Maek imao ulogu da sprijei krvoprolie ja se
pitam, kakvo krvoprolie? Tko bi ise suprotstavio Jugoslavenskoj arrniji, hrvatskoj vojsci, Narodnooslobodilakoj
vojsci, u vrijeme kada je oslobaala Zagreb? Nitko, nego oni koji su se suprotstavljali kroz etiri godine izdajice naroda, ustae. Svakako je besmisleno tvrditi i to
kako je u to viijeme Maek nekoga hranio, te da je imao
sprijeiti i ne dopustiti da doe do krvoprolia. To znaoi
tvrditi i mistificirati kako je Maek nekog predstavljao i
danas ga predstavlja. On je predstavljao i danas predstavlja samo izdajnike hrvatskog naroda, koji su danas
potpuno povezani s ustaama i kriarima, koji su klali i
terorizirali, a i bore se protiv naih naroda, to je ovaj proces vrlo dobro dokazao.
to se tde pastirskih pisama, govoriti danas da je
Stepinac mogao da pogrijei, dopustiti da je grijeio i
tvrditi da je pogrijeio nije stvar u tome da je pogrijeio i da mi saa to primamo kao izvinjenje kako je
533

pogrijeio. Stepinac to tvrdi na jednom planu, na planu

harangiiranja, na planu pripremanja intervencije u naoj zemlji, ina planu davanja potpore d.a se naa zemlja
kievetnaiki napada. Stepinac je u svojem pismu svjesno
tvrdio lai znajui da su to lai, svjesno inscenirao ustake lai, ne zbog toga to nije hio obavijeten o injendcama, nego zato ito se nije htio obavijestiti, jer je htio
lagati, jer je bio ustaa, jer je ustaki mislio, lagao i
pisao.
Napokon, lovo to se kae da je mogao pogrijeiti
jeste kontradikcija obrane i Stepinca, jer Stepinac nije
odustao od lai u vezi sa ovim pismom, nije odustao od
tvrdnje nati je zanijekao.
Kada se pokuava priati kako su u historiji postojali obri biskupi, mi vrlo dobro znamo to je pisao i
mdslio Victor Hugo i kako je ocrtao dobrog biskupa. Bilo
je i kod nas dobrih biskupa, ali u njih ne spada Stepinac i oni nisu dolazili ,na kupljene i od ustaa prireivane biskupske manifestacije, nego Stepinac te dobre biskupe na konferencije nije niti zvao.
Na Ustav garantira slobodu svakom graaninu, a
tako i crkvenoj organizaciji. Nitko ne zabranjuje kod nas
slobodu tampe, ali zabranjena je ustaka, zabranj 2 na je teroristika, zabranjena je kvislinka i izdajnika
tampa, koja je iu toku ovog procesa dobro prouena i
prikazana. Da ima sloboe za vjersku tampu i katoliku
tampu, to je sigumo i nikome ne pada na pamet da bi
to spreavao. ;
Isto je i sa kolama. Vidjelo se u toku procesa da je
Paveli dao kole klerofaistima, da ih je dao jednom
Simekom, aliu, Martiniu, koji je skrivao ustako blago, a to mi anas ne elimo i ne moemo dopustiti. U
takvim kolama Simeki bi uio nau djecu da kupe revolvere za ustake organizacije, Sali ba ih uio posve534

('ivanju zastave za zloinake ban de. . . te naa drava

i na narod ne mogu dopustiti taikve kole i ne mogu
/loincima dati kole u ruke. (Burno odobravanje.)
Obrana nastoji prikazati Stepinca kao slabia koji
je klecao i nije dorastao pojedinim dogaajima, a s druge strane slika ga kao inajkuranijega u Zagrebu, gdje
su se nali mnogobrojni patrioti i rodoljubi koji su se
borili protiv akupatora, borili se tako rei u raljama okupatorske adaje i dali najvei primjer narodnog heroizma u borbi protiv okupatora. Isticati jednog izdajnika
kako je odstupao pred Nijemcima ne znai nita drugo
nego pljuvati na rtve onih herojskih patriota u Zagrebu
koji su poloili svoje ivote u borbi protiv okupatora.
(Burno odobravanje.)
Dokazivati, na primjer, kako se neki sveenici nisu
dali povesti putem izdaje, nije dokaz za Stepinca, nego
je dokaz za te sveenike da nisu poli putem izdaje
kao Stepdnac. To je samo dokaz vien u svijetlu ogledala tih sveenika kolika je izdaja onog koji je trebao
da bude prvi, da vodi te sveenike drugim putem a ne
putem 'izdaje.
Obrana je takoe pokuala da kae da je on kao
dobar vjemik, kao odgovom i crkveni funkcioner, stajao
upom o; da se on zalae za vjeru, da se zalae za obranu vjemika. Ovaj proces nije organiziran za proganjanje
vjemika, za proganjanje vjere, jer se pokazalo, i svi optueni sveenici to priznaju da oini nisu izvedeni pred
sud zato to su vjemici, to su katoiici, nego zato to su
zloinci, to su poinili krivina djela. Tako ni Stepinac
nije izveden pred sud kao katoldk, niti kao crkveni funkcioner, nego je izveden zbog ustake vjere, zbog zloina
i akata ustabih zloina, a koje smo mi ovdje dokazali. . .
Ono to nije Stepinac dovrio i to se nije dogoilo,
nije zasluga optuenog Stepinca zasluga je junake
535

boribe hrvatskog naroda, naroda Jugoslavije, to su svi

mrani planovi tih kvislinga i njihovi pokuaji razbijeni.
Eto, drugovi suci, toliko sam ja imao da Skaem u
vezi s postavljanjem ovakve obrane, kako su je postavili
advokati optuenog Stepinea.
BLAEVIC TRECl PUT. Javljajui se i po treoi put za
re, Blaevi je, drei se uglavnom poznatih injenica,
rekao:
Drugovi suci! Ja bih u vezi s obranom branitelja,
a jo prije toga u vezi uope s ovim procesom, s opim
pitanjima ovoga procesa, kazao sljeee: Na ovom je
procesu olo do punog izraaja to, da su sva pitanja,
svi dokazi i mogunosti, obrani bili dostupni, i da je
Svakome od optuenih, i njihovim braniteljima, bilo
omogueno da upotrijebe sva sredstva za obranu. Prema
tome, ovaj proces a time i narodni sud bitno se
razlikuje od procesa u bivoj Jugoslaviji, a da i ne govorima o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj gdje je na
procesu osnovna stvar bila poricanje optuenih, to da
su ono to su rekli u istrazi opozivali i optuivali da su
bili prisiljeni na priznanje svim moguim sredstvima,
i da su bili rnueni da izjave ono to su stavili i potpisali u zapisniik.
Sto to znai? To znai da naa istraga i nae sustvo,
mjerodavno, bez ikakvih prisilnih sredstava, svim raspoloivim okazima utvruje krivnju, da se pred nae sudove izvode oni kojima je bjelodano dokazana krivnja,
i prema tome, da bez obzira na bilo koje prigovore s formalne strane u naem sudovanju, moe se sa sigumou
ustvrditi i kazati da s-u nai suovi i na istrani postupak takvi, da najbre, najneposrenije i najtemeljitije
dovode do materijalne istine, te da zatiuju i interese
536

drave i interese drutva, a s druge srane, da optueni

mogu da se najbolje brane i da svojoj obrani pridonesu.
sve to mogu.
Sto je dalo mogunost ovakvom naem nai'odnom sudovanju? Nai narodni suovi i njihovo postavljanje, rezultat su nae borbe za narodnu vlast, rezultat su i odraz.
velike pobjede nakon etvorogodinje borbe naih naroda protiv okupatora.
U vezi s obranom veeine gospode advokata, i veine
optuenih, rekao bih jo ovo: Obrana optuenih i gospoda.
advokati pokuali ;su da ustvrde i stvari neistinite. |
Branei optuene, gospoda advoikati, u veini sluajeva, pdkuavaju da ustvrde jednu stvar koja nije istinita. A to je da po osloboenju nae zemlje nije bilo
nekako jasno stanje i da naem ovjeku nije bilo mogue
jasno se opreijeliti na koju e stranu da ide. Htjelo bi
se prikazati da je ko nas bilo turbulentno stanje i da.
je u tome oovjek mogao skliznuti lijevo ili desno, iui
izmeu Scile i Haribde, kao to je to jedan branitelj
ovdje rekao, uklanjajuoi se jednom veem zlu uvalio se
u manje zlo. To je nepravilno i neistinito, jer tokom etvorogodinje borbe naih naroda i u asu osloboenja
nae zernlje, ogroman dio naih naroda vrsto povezan, organiziran u svojoj vojsci, organizaciji, u svojem.
jedinstvenom frontu, organiziran ve u svojoj dravi
sigumo je iao jenim putem, u tolikoj svojoj ogromnoj
veini, kakvu veinu i kakvo jedinstvo nikada nisu ni
srpski ni hrvatski naro, a ni svi ostali nad naroi
do sada postigli. (. ..)
to je materijalna istina u ovom sluaju? Materijalna je istina, drugovi suci, a obraam se i gospodi advokatima, objasniti, zato ovi optueni sjede na optuenikoj klupi i zato su poinili jela za koja se optuuju,
koja su okazana, priznata, a koja su i priznali gospoda
53?

advokati. To je materijalna istina ustanoviti zato i

pod kojim uislovima. To je ono to treba ovaj proces objasniti, a to se i iz dosadanjeg toka procesa jasno vidjelo.
Kad sam poeo juer govoriti, kazao sam da izvori
faizma i agresije postoje jo uvijek. Dok postoji kapitalistiki imperijalizam, dotle e postojati i izvori agresije, postojae namjere i planovi pojedinih imperijalistikih grupa da porobe druge zemlje, a naroito one zemlje
koje su slobodne i koje se ne daju porobiti. Naa zemlja
je lijepa, naa zemlja je bogata umskim i rudnim blag o m . . . Jasno je da istranim imperijalistdma i jo nekima rastu zazubice, a naroito kada vide da u ovoj zemlji postoji jedan narod koji to nee prodati nikome i dati
nikome, nego hoe sam obradivati, iskoriavati; a s time
I razvijati slobodu, kulturu i svoju dravu na svim tekovinama i bogatstvima.
Meutim, mi imamo jenu isituaciju posiije osloboenja nae zemlje u kojoj na jednoj strani stoje ogromne snage naroda koji je pobijedio u ratu i oslobodio
svoju zemlju, ,a s druge strane postoje raspreni ostaci
faizma, postoje ostaci reakcije. Ovi ostaoi su se sjatili
i u svojoj nemooi i slabosti trae podstreka i pomo novoga gospodara. Mi smo u ovom procesu uspjeli pokazati
tko je taj novi gospodar, tko je imao i trebao biti novi
gospodar, i kako su ovi optueni na toj osnovici traili
novog gospodara u ostacima faizma koji su stvarni neprijatelji slobode. Oni su bili predisponirani da se ukopaju, da se podrede i da prijeu u slubu novog gospodara,
koji mrzi sve to se kod nas dogodilo ali ne moe
nita, zbog toga to kod nas postoji narodna vlast
i eli da ovdje stvori kolonijalni sistem, da porobi nae
narode, kako je porobio u drugim krajevima i zemljama
narode koji nisu smogli dovoljno snage da izvojuju onakvu pobjedu kakovu isu izovjevali nai narodi.
538

Meunarodna reakcija nije htjela, po porazu faizma,

ostvariti slobodu naroda. Ona je tu pobjedu htjela izigrati i oslonom na mrane elemente izdaje konkretno
kod mas, na ostatke faizma; oslonom na njih, htjela je
organizirati mrane teroristike akcije protiv slobode naega naroda, nastojei preko toga i vjerujui u sve mogue ogaaje u budunosti na svjetskom politikom i
diplomatskom polju, da e uspjeti sruiti nau demokraciju, da e isruiti nau Republiku. Godinu dana nakon
Loga, od 1945, mnogo se toga promijenilo, i sami optueni
danas priznaju da je danas sasvim drugaije stanje i da
ono to su uinili lani, svakako ne bi ove godine uinili,
jer bi ove godine mogli iz druge perspektive bolje vidjeti, to onda kau nisu mogli da vide.
S druge strane, gubei ovo iz vida i imajui ovo za
osnovu svoje obrane, dogaa se da se pojedina djela optuenih prikazuju kao neka sluajnost, kao rezultat nekog
febrilnog, paranoionog, manijalnog stanja, i to ja znam
to se sve niije reklo. Meutim, ta bi obrana mogla da
stoji onda kada bi, na primjer, imeki poslao revolver
u urnu i otiao svojim poslom, kada hi ali prisustvovao posveti zastave i otiao svojim poslom, kada bi Stepinac primio Lisaka, utio i otiao na svoju stranu a
Lisak na svoju stranu, kada bi Mokov sjedio par dana
u vinogradu kod Viinice i vratio se u Austriju onda
bi iz svega toga zaista proizlazilo, da to drugo nije imalo
nita zajedniko, da nije imalo zajedniku osnovu, i prema tome, onda bi takva obrana i bila dovoljna. Onda
bi ta obrana objanjavala zaista da su se ti ljudi sluajno
sastali, da je to sluajno drutvo, neka koincidencija izvjesnih dogaaja i akcija pojedinih ljudi takova obrana bi bila tada dostatna.
Ali drugaije stvar stoji. Ako mi gledamo dogaaje
koji su bili 1945. godine, ako gleamo poraz faizma i
539

njegove ostatke, ako gledamo planove meunarodde reakcije, ako gledamo teroristike grupe kiuara, ako gledamo kako se sve to zakonomjemo razvija, kako se to
sve razvija na klasian nain po zakonu jelalmosti reakeije i meunaronog imperijalistikog faizma viimo
da je to bilo uvjetovano, da je to bilo sve svrstano na
planu borbe. S jedne strane aica izdajndka, ljudi koji
su na strani, daleko od svog naroda, a s druge strana ogroman dio naroda koji je poao svojim putem.
U ovome, drugovi suci, ba u tome je materijalna
istina. U itavom ovom procesu ba ova stvar je materijalna istina, a nije materijalna istina, nego je samo
mali dio istine, u injenici da je Simeki donio revolver,
da je ali prdsustvovao posveti zastave, da je optueni
Stepinac samo utio kada mu je Lisak govorio, ili da je
rasparao pismo to mu ga je Mokov poslao. To je djelomino istina, a ona materijalna istina o kojoj sam govorio, osnovna istina koja sve objanjava i istina koju
e objasniti ovaj proces i pravedna presuda narodnog
suda to je ona istina koja objanjava kako su se ostaci
reakcije i kako su se naprene snage naroda borile ne
samo kroz etiri godine nego i 1945. godine, poslije osloboenja, te kako je na liniji te borbe, kao i uvijek, pobjeivao narod i kako je uvijek stradala i bila unitena
reakcija.
I zbog toga mi vidimo da optueni rade u jednom
izvana stvorenom okviru i planu, vie volei zloine, vie
volei imperijalistike strance nego svoj narod. Rade kao
narodu strani, rade kao narou neprijateljski odredi i kao
zloinaki pojedinci koji su daleko od svojega naroda.
Tu oni svi imaju zajedniku crtu, tu su oni svi jednaki
i imaju zajedniM motiv, i to je ono to ih sve skupa
povezuje.
540

Mi moemo konstatirati, imajui u vidu sve ovo, da

su predrasue, strah od naroda, udaljenost od naroda,
vjernost bivim grupama da sve to nije dalo ovim
Ijudima da se stope sa svojim narodom. Mi nikada u
svojoj historiji nismo dmali toliko oduevljenja, svijesti
:i. dobrovoljnosti, koji su povezali milijunske mase na~
ega naroda, da pred oima itavoga svijeta svoju opustoenu domovinu, svoju unitenu zemlju, obnavljaju i
izgrauju tako brzo kao danas da nam se dive svi
oni koji nas vole i koji su objektivni, i da ne mogu razumjeti kako to sve skupa ide, i koja je tome osnova,
i zato je narod tako poletan.
Kada se vie napoii naega naroda, kada se vidi rad
milionskih masa naega naroda, kako se izgrauju putovi i eljeznice, te kako ie naa domovina kako je
tek onda teak grijeh i teak zloan po hodnicima i katakombama prekopavati grobove umrlih sveenika i tu
zakapati ustako nagrabljeno zlato, oteto i skinuto sa
rtava i s ljui ubijenih od faizma. (U dvorani buran
i dugotrajan pljesak).
Ja u jo na kraju rei jednu stvar. Tu se na izvjestan imadn pokuava napadati i naa tampa i nai novinari. Ja sam maloprije govorio o perspektivama, govorio sam o materijalnoj istini, o uslovima oko kojih su se
skupile reakcionarne snage. S tog stajalita nae slobono novinstvo i novinska sluba naega naroda gleda taj
proces, s tog stanoviita gleda ono pravilno i jedino moe
tako pisati, a ovdje je bilo pokuaja da se nabaci na
nau tampu, da se nabaci na nae novinare, lano podmeui joj, kako ona vie puta nepravilno registrira i
pie. Ona, je u osnovi pravilno prikazala ovaj proces i
raskrinkala jednu zloinaku bandu, a to i jest njezin
sveti zaatak, njezina sluba narodu, i to je slobona
tampa!- (Dugotrajan i buran pljesak).
541

SVOENJE RAUNA

PRESUDA. Ovaj proces je, bez sumnje, u ono vreme

izazvao ogromno interesovanje kako domaeg, tako i inostranog javnog mnenja. Poto su i tuilac i odbrana dali
svoju konanu re, sa nestrpljenjem se oekivala presuda.
Stepinac, okruivi se na poetku suenja oreolom sveca
i velikomuenika, verovao je da se ni ova nova vlast nee
usuditi da osudi nabiskupa zagrebakog i predstavnika
katolike crkve u Jugoslaviji. Podravan na najrazliitije
naine suenju su prisustvovali mnogi predstavnici
klera pa i jedan ameriki biskup, koji se Stepincu kao
svecu klanjao pri svakom njegovom ulaSku, odnosno izlasku iz sudnice ipak se gorko prevario. Sud je oigledno u njemu gledao samo Stepinca, i video oveka
koji je, koristei se svojim poloajem i uticajem, uinio
mnoge znaajne usluge okupatoru i domaim izajnicima,
i koji je i poslije rata nastavio s delatnou u cilju sprovoenja zadataka i ostvarivanja ciljeva najcrnje meunarodne reakcije. Verujui i dalje u zapadnu intervenciju,
ponaao se kako je to Tito zapisao 1959. godine
kao pion na tabli vatikanske meunarone politike u
odnosu na Srenju Evropu, a naroito u odnosu na
Jugoslaviju.
Jedanaestog oktobra 1946. godine, Vrhovni sud NR
Hrvatske u Zagrebu doneo je sledeu presudu:
545

I. Optueni Lisak Erih, roen 29. sijenja 1912. godine u Zagrebu, od oca Franje i majke Marije roene
Habijani, Hrvat, dravljanin FNRJ, neoenjen, nesvreni stuent medicine, sada u zatvoru,
kriv je:
1) to je od svibnja do kolovoza 1941. godine, kao
povjerenik za javni red i sigurnost ministarstva unutranjih poslova tzv. NDH, organizirao prve policije u kotaru Karlovac i drugdje, koje su odmah otpoele s progonom graana, a napose Srba i idova;
U periodu od kolovoza 1941. do kolovoza 1942. godine, kao osobni pobonik zloinca Pavelia, bio njegov
najui i najintimniji pomaga i jedan od ogranizatora
progona tisua naih graana Hrvata, Srba i Zidova, seljaka, radnika i narodne inteligencije;
Kao glavar nazornog odjela ustake vojnice, odnosno kao drugi zamjenik vrhovnog nadzornika oruanih
snaga tzv. NDH, generala Sabljaka, u vremenu od kolovoza 1942. do listopada 1943. godine, organizirao ustaku vojnicu i vrio nadzor nad njom, a koja je vrila
masovna ubistva, odvoenja u logore te palee i pljake;
U vremenu od listopada 1943. do rujna 1944. goine,
kao veliki upan velike upe Prigorje i kao naredbodavac
upskog redarstva, iz te upe rukovodio svim hapenjima koje je to redarstvo provodilo, stavljao brojne- prijedloge za upuivanje u koncentracione logore i strijeljanje graana, te upravljao cjelokupnom obavjetajnom slubom na podruju te upe, te je tako primjerice dana 23.
I 1944. pomogao ustakom bojniku Ivanoviu da .za odmazdu vjea 60 civilnih lica u selu Gornja Stubica;
U vremenu od rujna 1944. godine pa do osloboenja
zemlje, kao glavni ravnatelj glavnog ravnateljstva za
javni red i sigurnost tzv. NDH, a od stuenog 1944. do
osloboenja kao dravni tajnik ministarstva unutranjih
546

poslova tzv. NDH, rukovodio njenom ejelokupnom obavjetajnom slubom, organizirao i nareivao pojedinaena
i masovna hapenja, odvoenja u logore i ubijanje naih
graana, te je vrio nadzor i upravu nad svim koncentracionim logorima NDH, u kojima je ogroman broj
Hrvata, Srba i idova i ostalih graana nae zemlje bio
na zvjerski nain muen i ubijan, te kao takav, izmeu
ostalog, primjerice, odgovoran i za slijeee zloine:
a) to je 28. XII 1944. uputio svim upskim redarstvenim oblastima i drugim politikim nadletvima NDH
okrunicu broj 58609-BI/1944., kojom nareuje svim policijskim organima po njegovom upravom, da se striktno
pridravaju ranije izdatih uputstava u pogledu izvravanja odmazi nad graanima i suradnje s vojnim i drugim naoruanim formacijama po pitanju vrenja odmazdi
nad civilnim puanstvom, na temelju kojih uputstava
su izvrena kroz navedeno vrijeme mnogobrojna ubistva
za odmazu na itavom teritoriju NDH;
b) U vremenu od 7. VIII 1944. do osloboenja izdao
nareenje da se za odmazdu vjea ili strijelja 413 graana, i to: 7. VIII 1944. izmeu sela Preec i Ostrne
objeeno je 10 graana, 26. VIII 1944. u mjestu 'Jablanac
kod Zapreia 36 graana; 23. IX 1944, naredbom broj
28942-B-I/2 44, nareeno je izvrenje odmazde nad 4
graana u Novoj Gradiki; 30. IX 1944. izmeu stanica
Pua Bistra i Luka uz eljezniku prugu, objeeno
je 10 graana; 4. X 1944. u Sv. Ivanu Zelini objeeno
je 29 graana, 5. X 1944. kod Zapreia 10 graana,
6. X 1944. u Maksimiru u Zagrebu 5 graana, istoga
dana objeeno je u Cuevju 20 graana, 9. X 1944. objeeno je kod Velike Gorice 13 graana, 28. X 1944.' u
ulincu 20 graana, istog dana objeeno je li Sv. Nedjelji
kod Sombora 18 graana, 24. X I 1944. objeerio je 20
graana, 1. XII 1944. u selu Brezovici na nadbiskupskom
547

imanju 10 graana, 20. XII 1944. objeeno je u Odri-13

graana, 28. XII 1944. u Kruljevom Selu 50. graana,
4. I 1945. objeeno je u itnjaku 25 graana, 25. I 1945.
kod Konjiine 40 graana, 3. II 1945. objeeno je u Zitnjaku kraj Zagreba 10 graana, 10. II 1945. u selu Remetincu kod Zagreba 30 graana, 13. II 1945. objeeno
je u Vrapu kraj Zagreba 20 graana, 22. II 1945. u Vrapu kraj Zagreba potnovo 20 graana,
c)
U razdoblju od kolovoza 1944. do sijenja 1945.
godine naredio svojim podreenim slubenicima da upute u koncentraeione logore: Horvat Stjepana, koji je upuen u logor 19. I 1944, Sunje Aliju upuen u logor
8. XII 1944, Jakopovi Mirka upuen u logor 1945,
godine, afran Ervina upuen u logor 19. I 1945. te
Marovi Rudolfa, koji je neutvrenog dana 1945. godine
upuen u logor Lepoglava. Od njih se do danas nije
nijedan vratio. Svog poreenog Paver Stjepana ovlastio je da uputi u logor Svaco Josipa, koji je u logor otpremljen 31. X 1944, a 5. IV 1945. je Paver Stjepan izdao
po oobrenju optuenog, rjeenje da se u logor upute
Vanjak Franjo i Zadravec Stanko, to je i izvreno. Nadalje, u istom tom razdoblju, u logorima Jasenovac, Gradika, Lepoglava i drugima kojima je optueni, kao glavni ravnatelj za javni red i sigurnost, odnosno dravni
tajnik u ministarstvu unutranjih poslova NDH, rukovodio i upravljao, pobijeno je po njegovu nalogu i
ovlatenju bezbroj nevinih rtava, kao primjerice: neustanovljenog dana i mjeseca 1944. godine pobijeno je
700 do 800 Srba kod Mlake i Jablanca, objeen dr Mile
Bokovi i drugovi, objeen Branko Vojnovi i drugovi,
ubijen lijenik logor&ke bolnice logora Jasenovac dr Klein i vei broj logoraa koji su se kao bolesnici nalazili u
toj bolnici; od listopada 1944. do sijenja 1945. godine
ubijen i veliki broj zatoenika logora Jasenovac tako
548

lo su potpuno goM dovoeni na Savu i tamo ubijani

bilo noem, bilo udarcem ekia ili malja po glavi; u
listopadu 1944. goine ubijeno je 25 zatoenika logora
Jasenovac zaposlenih u koari logora, 30. i 31. III 1945.
godine Zrimui Ante s nekoliko ustaa pobio je 30 zatoenika logora Jasenovac; neustanovljenog dana u travnju 1945, tj. prije povlaenja ustaa, ubijeni su gotovo
svi zatoenici logora Lepoglava, a jednako je nekako u
isto vrijeme zloinac Luburi pobio gotovo sve preostale
zat'oenike logora u Jasenovcu;
2) to je u vremenu od poetka svibnja do poloviee
kolovoza 1945, nakon bijega iz zemlje, radio u Austriji
sa zloincem Paveliem, Mokovom i drugima na organiziranju teroristike djelatnosti uperene protiv line sigumosti i imovine graana nae zemlje, te u tu svrhu,
po prethodno utanaenom sporazumu s Paveliem i ostalim ustakim voama, pristupio provoenju u ivot njihova zloinakog plana, te je u toku mjeseca kolovoza
1945. godine u logoru Sent Getraut, kao i drugim logorima u Austriji u kojima su se nalazili ustae koji su
pobjegli iz nae zemlje nakon osloboenja zemlje, organizirao oruane ustake teroristike grupice s namjerom
da se iste prebace na teritoriju FNRJ, gdje bi pod nazivom kriari ometaM obnovu zemlje, nastavili vriti ubistva, pljaku i ostala nasilja, te je u izvrenju tog plana
neutvrenog dana i mjeseca 1945, po nareenju zlooinca
PaveMa, po prethodnom dogovoru s Mokovom, bivim
komandantom PTS, prebacio se u zemlju, u cilju preuzimanja rukovodstva nad tim teroristiekim grupicama i
stvaranja jedinstvene teroristake organizacije, ugovorivi
istovremeno, da e se po dolasku u zemlju, medusobno
povezati s Mokovom preko Nadbiskupskog dvora u Zagrebu
tako 15. IX 1945, snabdjeven lanim ispravama, prebacio se ilegalnim putem preko granice FNRJ,
549

te 17. IX 1945. doao u Zagreb kao centar svog namjeravanog zloinaokog djelovanja, te je drugom poloviconi
mjeseca rujna 1945, doavi u Zagreb, uspostavio vezu
s nadbiskupom Stepincem, posredstvom Pavelieve roakinje Porges Ani i Maekovih povjerljivih ljudi Ostoji Marijana i dr Franolia Vladimira, te je sastavi se
s optuenkn dr Stepincem Alojzijem i optuenim Sali
Ivanom, njegovim tajnikom, iste upoznao s namjerama
ustakih zloinaca izvan zemlje, a od istih primio podatke o stanju u zemlji, a sve u svrhu ojaanja teroristike
jelatnosti i vrstog povezivanja te djelatnosti s inozemstvom, interesirajui se ujedno o mogunosti uspostavljanja veze s Mokovom, koji se takoer ve nalazio u
zemlji, te je isti dan uveer, posredstvom optuenog Salia, sastao se s Giuseppe Massuciem, tajnikom papinskog legata pri episkopatu Hrvatske Marconea, i u dugom
razgovoru s njim primio podatke o situaciji u zemlji, kojim bi se mogao koristiti u provoenju namjeravanih
zloina;
Pa je djelima pod 1) u vrijeme rata i neprijateljske
okupacije, radei kao pokreta, organizator, naredboavac i pomaga u izvravanju ubistava, osuivanja na
smrtne kazne i njihova izvravanja, hapenja, muenja,
odvoenja u konc. logore, prinune mobilizacije naredio paljevine, unitavanje i pljake javne i privatne
imovine, postao funkcionerom teroristikog aparata i policijskih formacija neprijatelja, neovjeno postupao s jugoslavenskim dravljanima, poinio krivino djelo iz lana 3. toka 3. Zakona o krivinim djelima protiv naroda
i drave; naalje, u vrijeme rata organizirao i sam stupio
u naoruane vojnike i policijske formacije sastavljene
od jugoslavenskih dravljana u cilju pomaganja neprijatelja i zajednike borbe s njime protiv svoje domovine,
pa je poinio krivino djelo iz lana 3. toka 4. citiranog
550

Zakona; nadalje, u vrijeme rata i neprijateljske okupacije

.stupio u politiku saradnju sa neprijateljem i stavio se
u njegovu slubu, u provoenju prisilnih mjera prema
stanovnitvu Jugoslavije, te je poinio krivino djelo 3z
lana -3. toka 6. citiranog Zakona;
Djeiima pod 2) organizirao i pomagao da se organiziraju oruane bande u zemlji i van zemlje i njihovo
ubacivanje na teritorij drave, u cilju da se nasilnim
putem obori i ugrozi postojee dravno ureenje FNRJ,
te ugrozi njena vanjska sigurnost, ime je poinio krivinb djelo iz lana 3. toka 7. i 8. citiranog Zakona.
t

II. Optueni Stepinac dr Alojzije, roen 8. svibnja 1898.

u Kraiu, od oca pok. Josipa i majke Barbare roene
Peni, Hrvat, dravljanin FNRJ, nadbiskup zagrebaki
i predsjednik Biskupskih konferencija, sada u zatvoru,
kriv je:
1)
to je ve 12. travnja 1941. godine, dok su se jo
vodile borbe s njemakim i talijanskim okupatorskim trupama, posjetio, u svojstvu hrvatskog metropolite, vojskovou Slavka Kvaternika, i estitao mu uspostavu tzv.
NDH, 16. travnja 1941. god. izvrio je slubenu posjetu
krvniku Paveliu, i prvih dana okupacije priredio je u
Nadbiskupskom dvoru veeru ustakim emigrantima i zajedno se s njima slikao;
28. travnja 1941. godine izdao kleru zagrebake nadbiskupije slubenu okrunicu u kojoj poziva sveenstvo
da siurauje, i vjernike podstie na suradnju s tzv. NDH,
a 26. lipnja 1941, kao predsjednik Biskupskih konferencija, nakon odrane biskupske konferencije na kojoj je
zauzet stav suranje s ustakim vlastima, predveo katoliki episkopat u audijenciju Paveliu i tom prilikom
ovog faistikog agenta pozdravio kao dravnog poglavara tzv. NDH, i obeao mu iskrenu i lojalnu suradnju.
551

Slijedei njegov poziv, stotine sveenika najaktivnije stupilo je u suradnju s neprijateljem, koja je svravala izdajom domovine, i mnogim ratnim zloindma, te ak i
stupanjem sveenika u neprijateljsku obavjetajnu slubu.
Tim stavom uvrstio je otaanje ustae-sveenike
u njihovoj izdaji a podstrekavao je i mnoge druge prema
narodu neprijateljski raspoloene sveenike, da predvode
u razoruavanju jugoslovenske vojske, preuzimanju i organiziranju ustake vlasti, organiziranju ustakih povjerendtava, tabora, logora, stoera. . .
to je kao predsjenik Biskupskih konferencija,
upravljajui organizacijama Katolike akcije, imajui
vrhovni nazor nad pisanjem cjeldkupne katolike tampe, sve te organizacije, kao i cijelu katoliku tampu
aktivizirao na pomaganju okupacije, Pavelia i tzv. NDH;
ta je tampa, potpuno u-staka i faistika, prikrivena
crkvenim i vjerskim ruhom, irila klevete i lai protiv
naronooslobodilakog pokreta, raspirivala vjersku, nacionalnu i rasnu mrnju, sve u korist okupacije, a protiv
narodnoosloboilake borbe.
Sve organizacije iz sastava Katolike akcije, slijedei poziv Stepinca, a naroito organizacije Veliko kriarsko bratstvo, Veliko kriarsko sestrinstvo i Domagoj, saraivale su s ustaama i postale stup i srika
ustatva, tako da su lanovi ovih organizacija uestvovali u razoruavanju jugoslovenske vojske i uspostavljanju ustake vlasti; mnogi od njih postali su funkcioneri
u ustakim povjerenitvima, taborima, logorima i stoerima, iz njihovih redova regrutirala se masa oficira za
Pavelievu vojsku, a najvei dio pripadnika kriarskih
organizacija otiao je dobrovoljno u ustae i domobranske vojne jedinice, dok sam predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr Feliks Niedzielsky postaje ustaki
podupan i upravni zapovjednik ustake mladei, i te
552

organizacije dale su kadar intelektualaca za ustaki tero

ristiki aparat;
to je i tradicionalne vjerske sveanosti zloupotrebIjavao i pretvarao u politike manifestacije za krvnika.
Pavelia i njegove ustake bande, pa je tako u svojoj
propovijedi na bisfatikom protenju godine 1942. rekao:
Molimo se i za one koji su napustili domovinu i sada
bi iz tuine htjeli davati savjete katolikoj crkvi, za kojesmije, a za koje ne smije da se moli. Mi znademo da je
naa apostolstka dunost opominjati vjemike da se mole
za sve ljude, posebno za one koji su na vlasti, a napose
za dravne poglavare. A u svojoj propovijedi u Mariji
Bistrici godine 1944, kada je ve svakome bilo jasno da
su ustaki koljai agentura Gestapoa, i da je kvislinka
tvorevine NDH na izdisaju, u cilju podravanja ustatva,
poistovjetio je ustae s hrvatskim narodom, a slubu okupatoru s obranom dravne samostalnosti.
Nadalje, to je, poevi od godine 1941. pa sve doosloboenja, svakog 10. travnja sluio sveane mise slavei kvislinku tvorevinu NDH, a crkvene blagdane
sv. Antuna pretvarao u politike manifestacije za zloinca Pavelia. Svojim okrunicama nareivao je kleru
na podruju svoje nadbiskupije, da tih dana slui sveane mise za Pavelia i NDH.
to je prigodom otvaranja ustakog sabora, 23. veljae 1942, sudjelovao s kanonicima prvostolnog kaptola
zagrebakoga, te svjetovnim i redovnikim klerom i na
ulazu u crkvu sv. Marka doekao Pavelia i lanove ustakog sabora pozdravnim govorom, koji je prenijela sva.
ustaka i katolika tampa;
Nadalje, to je u svim moguim oblicima u toku
rata i neprijateljske okupacije, izraavao svoju solidarnost s njemakim i talijanskim okupatorima uestvujui
u brojnim slubenim priredbama, proslavama i estita553

njima, koje su u Zagrebu prireivali predstavnici njemake i talijanske okupacione vlasti; tako je na primjer
prisustvovao otvaranju sveuilinog tjedna za njemake
:i hrvatske vojnike u prisutnosti ustake vlade i njemakih generala, na otvaranju Zagrebakog zbora s njemakim, talijanskim i ustakim funkcionerima, na proslavi dana faistikog pohoda na R i m . . . ;
2) to su pod rukovodstvom odbora trojice, kojemu
je on bio na elu, vrena prisilna prevoenja Srba na
katoliku vjeru, koja je prevoenja on sankcionirao;
3) Sto je poetkom godine 1942. imenovan po Vatikanu i primio se slube vojnog vikara Pavelievih ustaa i domobrana, postavio za svoje zamjenike poznate
ustake sveenike Stipu Vuetia i Vilima Cecelju, pa
je tako postao i slubeno najvii vojni sveenik Pavelieve vojske, kome su bili podreeni svi vojni sveenici,
koji su u sastavu ustakih i domobranskih formacija podstrekivali na: vrenje zloina, a i sami vrili zloine nad
narodom i vrili propagandu za ustatvo;
Nadalje, to je Nadbiskupski duhovni stol, kome je
predsjednik, odobrio 10. II 1944, pod brojem 904, molitvenik Hrvatski vojnik, kojega je sastavio ustaki potpukovnik sveenik Vilim Cecelja, a u kojemu vojnicima
stavlja kao vjersku dunost slubu okupatoru i odanost
Paveliu, te velia poznate ustake zloinee kao Juru
Francetia i druge.
4) to je 18. XII 1941. godine, boinom porukom
zagrebakog nadbiskupa, hrvats'ke radnike i radnike u
Njeniakoj pozivao na rad, jer da je to njihova vjerska
i patriotska dunost.
Nadalje, to je u vrijeme akcije za sakupljanje pom oi ustakim legionarima na istonoj fronti, dao prilog
u cigaretama, krunicama, mealjicama i raznim asopi:5 5 4

sima, podiui time moral ustakim ^bancLama u borbi protiv bratskog Sovjetskog Saveza;
to se tokom godrne 1944. i 1945, pred slom hitlerovske Njemake i njezinih satelita, usko povezao s Paveliem i Maekom, a koji su dalje bili povezani s izajicama srpskog i slovenskog naroda Mihailoviem,
Rupnifcom i Romanom, i vodio s njima pregovore, radei na jedinstvenom povezivanju svih neprijatelja naroda, nudei i traei oruanu intervenciju izvana i okupacijn nae zemlje od nekih stranih imperijalista, a s
ciljem, a kao nitavna zajednika manjina produenjem
okupacije spase kvislinku tvorevinu NDH ili u bilo kojem drugom obliku odre protunarodnu vlast i sprijee
pobjedu naih naroda, pa je tako u tom nastojanju, u
svom govoru odranom 7. s-rpnja 1944. godine lanovima Domagoja, rekao slijedee:
Hrvatska danas proivljuje teke asove, a mogue
da proivi jo i gore, no moramo biti uvijek optimisti
i s pouzdanjem vjerovati da e Hrvatska ostati i da nju
nitke ne moe unititi. Hrvatski naro krvari za svoju
dravu i on e svoju dravu uuvati i spasiti. Svi pokreti protiv hrvatskog naroda i hrvatske samostalnosti
ne smiju nikoga obeshrabriti ve svatko mora jo ve
pristopiti obrani i izgranji drave. A u svom govoru
odranom sveuilitarcima 18. oujka 1945. ustao je otvoreno protiv mira i nastavio harangu za dalje prolijevanje
krvi, Mevetajuoi narodnu vlast i pravosue ovim rijeima: Znai li mir moda to da jedan drutveni sloj ognjem. i maem prigrabi vlast u ruke, a drugim staleima
ostaje jedino pravo polagano umirati, makar su u ogromnoj veini, znai li moda mir to da se mogu nesmetano ubijati intelektualci, sveenici, graani, ljudi protivnog politikog naziranja, i da se za ta umorstva nikada i nikome ne polau rauni, znai li mir to, da se
555

moe nesmetano onemoguavati djelovanje crkve i te

mjere opravdavati izgovorom da se crkva nema paati
u politike stvari;
Nadalje, to je u drugoj polovici oujka 1945. godine, kad je ustaka vlada bila na izdisaju, 'na zahtjev
predsjednika te vlade, Mandia, a po nareenju Pavelia,
i nakon to mu je bio stavljen na raspolaganje kredit
od 100 milijuna kuna, organizirao biskupsku konferenciju sa zadatkom da se katoliki epdskopat zauzme za
spasavanje okupatorskog sistema i njegove tvorevine tzv.
NDH, kao i za spasavanje ustakih ratnih zloinaca o
pravednog narodnog suda; a za bolje organiziranje te
konferencije ustaka vlada dala mu je na raspolaganje
poznate zloince generala Rupia i najzloglasnijeg krvnika Jucu Rukavinu, koji su imali zadau dovesti biskupe na konferenciju. U tu svrhu predsjednik ustake vlade Mandi, po nareenju Pavelia, dao je efu ustake
propagande Ivi Bogdanu zadatak da naini nacrt biiskupske poslanice, to je ovaj i uinio i nacrt poslanice predao biskupu Janku imraku, koji ju je redigirao, a poslanica je stvarno i preuzela politike sugestije Pavelia, odnosno Ive Bogdana, i zaodjela ih samo mislima sakralnog karaktera. Tako redigiranu poslanicu biskup Janko imrak predao je Paveliu koji ju je odobrio i naredio
da se tampa. U poslanici izmeu ostalog kae se: Pojavili su se lani svjedoci koji nas optuuju da su hrvatski katoliki crkveni poglavari zajedno sa svojim sveenstvom i najboljim svojim vjernicima krivi sadanjem
krvavom obraunavanju u hrvatskoj omovini. Dalje:
Svoj poziv aljemo i onima koji su u posljednje vrijeme poeli sa sustavnom promibom razdraivati neodgovorne i zlu skione pojedince i skupine pod izlikom
suenja ratnim zloincima, da smaknu to vei broj Hrvata, osobito sveenika i intelektualaca, dobrih katolika.
556

liavajui ih ne samo ivota nego i njihova dobra glasa.n. Nadalje: >->U izuzetnom sluaju ako se koji zalutali
sveenik ogrijeio o prava svoga blinjega, mi se nismo
acali udarati ga crkvenim kaznama, dapae i udaljenjem
iz sveenikog ili redovnikog stalea, ali danas moramo
najodlunije prosvjedovati pred Bogom i svjetskom javnou protiv sustavnog ubijanja i muenja nevinih hrvatskih katolikih sveenika i vjemika od kojih je veliki
broj ivio upravo svetim ivotom, a mrzitelji katolike
erkve ouzeli su im ivot protupravnim osudama, osnovanim na fiktivnim krivicama. Nadalje: Hrvatski narod
na prolost nije nikada prestao plebiscitarno naglaavati
da se on ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost,
koju on od srca eli i svakom drugom narodu. A kad
je u drugom svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena
i oivotvorena u vlastitoj dravi, hrvatski su katoliki
biiskupi potovali volju hrvatskog naroda. Nitko prema
tome nema prava optuivati bilo kojeg graanina hrvatske drave, pa ni hrvatske biskupe zato to potivaju tu
neodstupnu volju hrvatskog naroda kada on na to ima
pravo i po bojem i po ljudskim zakonima;
to je pred slom tzv. NDH, u namjeri skrivanja, a u
dogovoru s Paveliem, pohranio u Nadbiskupskom dvoru
u Zagrebu arhivu ministarstva vanjskih poslova NDH
i upanstva pri poglavniku, i sakrio gramofonske ploe
sa svim govorima Pavelia, koje je ovaj drao u emigraciji u Italiji i Hrvatskoj;
Nadalje, to se je prije osloboenja zemlje, a u nastojanju da se odri ta ustaka tvorevina tzv. NDH, naroito aktivizirao, vodio pregovore s Pavelievim delegatima i po nalogu Pavelia, a u pratnji ustakog pukovnika Mokova, posjetio Maeka i vodio s njime pregovore
radi izvrenja gomjega plana. Tim svojim djelovanjem
unio je zabunu u zadnjem momentu meu neobavijetene.
557

5)
Sto je, ostajui nakon osloboenja u zentlji, provodio sistematski plan podravanja nada da e se uskoro
promijeniti reim u FNRJ kako su oni zvali narodnu
vlast, kako e nastupiti skore promjene, kako e se vratiti
u Hrvatsku Maek, a u Srbiju kralj Petar, kako e ustae
opet doi natrag. Naalje, harangira protiv narodnih i
pravenih osuda narodnih sudova nad ustaama-sveenieima i ostalim ratnim zloincima, nazivajui to progonom sveenstva, crkve i religije, te istrebljenjem hrvatskog naroda. Podstreknuti ovim njegovim dranjem, radom i izjavama, mnogi sveenici-ustae, te ustaama
skloni sveenici i ostali protunarodni elementi, prikupljaju
i organiziraju ustae koji se kriju pred narodnim vlastima, vre meu njima propagandu te ih organiziraju
i guraju na zloine, ubijanja graana nae zemlje, pljakanje njihove imovine i tako alje.

Nadalje, to je primio u Nabiskupskom dvoru, drugom polovinom mjeseca rujna 1945, ustakog pukovnika
i biveg glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost Eriha Lisaka;
Nadalje, to je 8. studenoga 1945. godine primio ustakog stuenta-emigranta, koji mu je iz Salzburga donio
zavjet ustaa-intelektualaca da e se i dalje boriti za
osloboenje hrvatskog naroda. Primio je i pijunku
Lelu Sofijanec, koja u vie navrata prelazi Trst;
to je znajui za zavjereniki rad svoga tajnika Ivana alia i sveenika Josipa imekoga, podskreknuo ih
svojim dranjem i jelatnou na dalji rad protiv naroda, te ovi u zajednici s dr Pavlom Gulinom i Josipom
Crnkoviem, kao centralno vostvo, povezuju razne teroristike grupice u zemlji i pomau ih na razne naine;
to je upravo u vrijeme pred izbore za Ustavotyornu
skuptinu, kada svi neprijatelji naroda nastoje svim sred558

stvima izazvati zabunu u narodu, s nadama za neke skore promjene, izdao pastirsko pismo, koje je sastavljeno
na biskupSkoj konferenciji pod njegovim presjeanjem
20. rujna 1945, koje lano prikazuje stanje u naoj domovini, hrabri ustae i ostale izdajnike na vrenje daljeg;
zloina, s jedne strane, a s druge strane daje podstreka svim neprijateljima nae zemlje u domovini i van,
nje, a naroito ustaama u odmetnitvu koji su se prozvali kriarima, da vjerujui u intervenciju izvana, aktivnije proslijee svojim teroristikim akoijama protiv
ivota i imovine naih graana;
Pa je gornjim djelovanjem poinio sljedea krivina djela:
djelom pod 1) stupanjem u vrijeme rata i neprijateljske okupaofje u politiku suradnju s neprijateljem
kriv. djelo iz lana 3. toka 6. Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave;
jelom pod brojem 2) kao pomaga radio je na prisilnom prevoenju na drugu vjeru stanovnitva Jugoslavije, ime je poinio krivino djelo iz lana 3. toka 3.
istog Zakona;
jelima pod 3) pomagao naoruane vojnike formacije sastavljene od jugoslovenskih dravljana u cilju slube neprijatelju i zajednike borbe s njime protiv svoje
domovine, te poinio krivino jelo iz lana 3. toka 4.
istog Zakona;
djelima pod 4) stupanjem za vrijeme rata i neprijateljske okupacije u politiku suradnju s neprijateljem
poinio krivino jelo iz lana 3. toka 1. istog Zakona;
te djelima pod 5) pomaganjem na organizaciji oruanih bandi i njihovom ubacivanju na teritoriju drave,
a u cilju da se ugrozi putem nasilja postojee dravno
ureenje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, po-

559

' inio je krivino djelo iz lana 3. toka 7. istog Zakona,

kao i krivino djelo klevete narodne vlasti.

III. Optueni Sali Ivan, roen 23. lipnja 1911. godine

u Bebrini, kotar Slavonski Brod, od oca Pavla i majke
Magalene roene Grgi, Hrvat, dravljanin FNRJ, neoenjen, tajnik zagrebakog nadbiskupa Stepinca, saa
u zatvoru,
kriv je :
1)
Sto je u drugoj polovici mjeseca rujna 1945. goine, dobivi nareenje od nadbiskupa Stepinca preko
biskuipa Lacha, doekao na vratima Nadbiskupskog dvora ratnog zloinca i glavnog ravnatelja za javni red i
sigurnost u tzv. NDH, Lisak Eriha koji se po nalogu
zloinca Paveliia prebacio ilegalno iz inozemstva u nau
zemlju sa zaatkom da provede organizaciju ustako-kriarskih teroristikih bandi, u svrhu vrenja teroristikih akcija istoga odmah sporednim prolazom odveo u prostorije Nadbiskupskog dvora, izvijestio nadbiskupa Stepinca da je stigao Lisak, nakon ega je Stepinac
Lisaka odmah primio.
Nadalje, to se dva dana kasnije sastao, ponovo po
nalogu optuenog Stepinca, s ustakim pukovnikom Lisakom u Nadbiskupskom dvoru, poruivi mu dan ranije
po Ani Porges da ga u to vrijeme oekuje, te tom prilikom, u razgovoru koji je trajao tri i po sata, nakon to
ga je Lisak detaljno upoznao sa svrhom zbog koje se iz
inozemstva prebacio u nau zemlju, a da omogui Lisaku njegovu zloinaku djelatnost, dao istome potrebne
informacije o prilikama u naoj zemlji, kao i podatke
da se ustaki pukovnik Mokov takoer prebacio u nau
zemlju, da se nalazi u okolici Vinice, da je poslao pismo
nadbiskupu Stepincu, da optueni dr Gulin Pavle ima
560

vem.ig ustakini, pukovnikom Mokovom,- te je povezao

Lisaka sa MokoVom davi Lisaku: adresu Gulina;
Sto je omoguio jo iste veeri Lisaku razgovor sa
Giuseppe Masisucciem, tajnikom papinskog legata pri
episkopatu Hrvatske, Marconea, a u tom: razgovoru
koji se kretao iskljuivo u okviru zadataka zbog kojih
se Lisak prebacio u zemlju i sam uestvovao, te iste
noi pruio mu sklonite davi mu .jedn.u od soba u Nadbiskupskom dvoru, u kojoj je. Lisak presipavao i tu ostao
sve do 12 sati u podne slijedeeg atta, te to je sve do
hapenja Lisaka, tj. do 2. X 1945, bio s njime u stalnoj
veziipreko Ani Porges, koja je u stvari Lisaka dolazila
aliou kroz to vrijeme oko 4 5 puta;
2)
to je dana 18. IX 1945. primio preko Gulina
Pavla pismo ustakog' pukovnika Mokova, upueno nadbiskupu Stepincu, a koji se je, Mokov, iz Austrije ilegalno prebacio u nau zemlju s istom svrhom kao i Lisak, i to pismo predao nadbiskupu Stepincu, zatim ga
proitao i preko Gulina obavijestio Mokova o stanju i
djelatnosti ustakoJkriarskih grupica, o ustakim zloincima Bobanu, Luburiu i Sudaru, o biskupskoj konferenciji koja je ve odrana, i ostalim pitanjima koja
je Mokov postavio i uputio Gulina na dra Maria uru ;
Nadalje, to je dana 3. X 1945. primio ponovo Gulina, koji mu 'je predao drugo pismo ustakog pukovnika
Mokova upueno nadbiskupu Stepincu, a u kojemu je
navedeno slijedee: Preuzvieni, vi e smatrate U inozemstvu kao i u domovini jedinim predstavnikom hrvatskog naroda, kao to ste dosada tako i unaprijed branite
prava i vjeru hrvatskog naroda. Nadam se da e i ostalo
sveenstvo ostati vrsto uz.narod kao i do sada. Sto.ie
to pismo predao nabiskupu Stepincu. Tom prilikom, nakon to ga je Gulin izvijestio o miljenju Mokova da
je ta biskupska konferencija najvei dogaaj u ivotu
561

hrvatskog naroda poslije sloma tzv. NDH, optueni je

obavijestio Gulina, a s ciljem da ovaj obavijesti Mokova,
0 toku i zakljucima te biskupske konferencije i uponao
ga sa sadrajem pastirskog pisma;
3) to je dana 3. X I 1945. primio ustakog emigranta nepoznatog imena, koji se je iz Austrije prebaeio u
nau zemlju i donio nadbiskupu Stepincu zavjet listakih intelektualaca-emigranata iz Salzburga da e se
boriti za osloboenje hrvatskog naroda, i o tome odmah obavijestio nadbiskupa Stepinca, koji je spomeriutog
ustakog emigranta primio; to je dana 8. XI 1945. primio Juro Anu, enu ustakog satnika u bjekstvu, koja
je donijela pismo ustakog bojnika Medvidovia Mate,
koji se s jednom ustako-kriarskom grupicom krio pred
narodnim vlastima na teritoriji trokuta Arano Posuje
Imotski, koje je pismo bilo upueno nadbiskupu Stepincu, a u kojemu je ustaki bojnik Meviovi traio
pomo u raznom materijalu, te to je spomenutu Juro
Anu, u svrhu nabavke tog materijala, povezao s optuenim Cmkoviem i od ovoga zatraio da on taj materijal
nabavi;
4) to je dana 21. X 1945. omoguio, a i sam uestvovao kod blagosiljanja zastave u kapelici Nadbiskupskog dvora, a koja je zastava bila namijenjena ustako-kriarskoj grupici pod vostvom Mesarov Martina u Bilogori, po ijem je nareenju i odobrenju ta zastava
1 izraena od asnih sestara milosrdnica iz Gundulieve
ulice br. 12;
5) to je neutvrenog dana krajem rujna 1945, djelujui u pravcu organiziranja i povezivanja ustako-teroristikih grupica, uputio pismo Gulinu, u kojem zahtijeva da Gulin povee Crnkovia i nekog uitelja s ustakim pukovn'kom Mokovom, i to je bilo na Bilogori na
Papuku;
562

.6) to je neutvrenog dana u listopadu 1945, u.svrhu

prebacivanja i oruanja ustako-kriarske grupice,, dao
vezu ustakom poruniku Paji Safetu koji je bio >d
narodnog suda osuen na 10 godina lienja sloboe s
prisilnim radom, i s izdravanja kazne pobjegao, prebacivi se u inozemstvo, a zatim se ponovo vratio u zemlju
sa zaatkom vrenja zloina te mu je istom prilikom
stavio na raspolaganje svoj pisai stroj da ovaj ispuni
nekoliko javnih objava, to je Paji odmah i uinio i igosao ih krivotvorenim igom komande grada Sarajeva,
sve to u njegovoj prisutnosti;
7)
to je primio od Zubovi Zorke, ene lijenika
Zubovia, lijekove i slao iste ustako-kriarskim grupicama preko svojih veza Cmkovia i naprijed spomenutog uitelja, te od iste primio podatke za lica koja su
bila osuena po narodnim sudovima ili su se nalazila u
zarobljenikim logorima, kao i druge podatke o takvim
licima, jer da e mu to korisno posluiti, to je imalo
svrhe da se provede kampanja oko harangiranja protiv
narone vlasti i pravosua;
Pa je gornjim djelom organizirao i pomagao kod organiziranja oruanih bandi i njihovog ubacivanja na teritoriju drave, u cilju da se putem nasilja ugrozi i obori postojee dravno ureenje FNRJ, i organizirao udruenja koja su imala za cilj vrenje gornjih zloina, ime
je poinio kriv. djelo iz lana 3. toka 7. i 8. Zakona o
kriv. jelima protiv naroda i drave.

IV. Optueni Simeki Josip, roen 5. sijenja 1909. u

Kraiu, od oca Siksta i majke Barbare roene Peni,
Hrvat, dravljanin FNRJ, neoenjen, kateheta druge muke realne gimnazije u Zagrebu, sada u zatvoru,
kriv je:

1) Sto je dana 21. X 1945. u kapelici nadbiskupa Stepinca, a u prisutnosti Salia i Crnkovia, te jednog ui-t
telja, blagoslovio zastavu za koju je znao da je namijenjena ustako-ikriarskoj teroristikoj grupici na Bilogori;
2) Sto je poetkom listopada 1945. godine, nutvrenog ana, povezao s Crnkoviem omobranskog oficira
Svalema radi njegovog prebacivanja u kriare;
Sto je, negdje u isto vrijeme, dao vezu isusovu
Bortas Franji uputivi ga Crnkoviu radi prbacivanja
u kriare etvorice bivih legionara, koji su se prebaili
iz inozemstva ilegalno u nau zemlju;
4) Neutvrenog dana kolovoza 1945. godine predao
Crnkoviu i navedenom uitelju pitolj marke vis a
ga ovi predaju kriarima;
5) Uputio spomenutog uitelja s pismom upnikU Mikou .u Donje Moste, da ovaj da podatke gdje se nalazi
sakriveno oruje u svrhu da se isto prebaci kriarima;
6) Organizirao prikupljanje raznog materijala, a ., i
sam davao materijal i slao preko svojih veza
Crnkovia;i navedenog uitelja, ustako -kriarskim grupicama;
7) Primao, umnoavao i rasparavao letke uperene
protiv narodne vlasti i dravnog, ureenja.
Pa je tim djelima od 1) do 7) organizirao i pomagao
organiziranje oruanih bandi i njihovo ubacivanje na teritPriju drave u svrhu da se putem nasilja obori i ugrozi
postojee dravno ureenje FNRJ, i organizirao udruT'
enja koja su imala za cilj vrenje gornjih zloina, ime
je poinio krivino djelo iz l. 3. to. 7. i 8. Zakona o
kriv. djelima protiv naroda i drave, a djelom pod 7)
vrio je propagandu putem tampe'. za nasilno obaranje
postojeeg dravnog ureenja, ime ;je poinio krivino
djelo iz l. 9. stav 2. citiranog Zakona.
564

V. Optueni dr Mari uro, roen 30. sijenja 1913. u

Gerku, od oa Nikole i majke Kate ro. Hodovanja.
Hrvat, dravljanin FNRJ, neoenjen, bio ustaki. satnik,
sveenik, sada u zatvoru,
kriv je:
...<
1) Sto je kao proeelnik ustake mladei u akovu,
u vremenu od svibnja 1943. pa do veljae 1944. godine,
odrao niz predavanja, od kojih neka i preko razglasne
postaje-, kroz koje je odgajao omladinu u ustakom duhu, trujui je ustakim laima, te koristei svoj sveeniki poziv pridonio da su mnogi od tih oanladinaca i
omladinki poli putem ustatva, zaglibili u zloine i tako se teko ogrijeili o interese svog vlastitog naroda;
Sto je stupio 6. XII 1944. u Poglavnikov tjelesni
zdrug, kao duobrinik poglavnikovih tjelesnih zdrugova
(PTS), gdje dobiva in ustakog satnika;
2) Sto je nakon osloboenja, dana 18. XII, 1945. omoguio sastanak izmeu dra Gulin Pavla, nadbiskupa dra
Stepinca i Salia, i to na nain da se nakon t o j e , pp
pijunki Sofijanec Leli, koja se nalazila u bjekstvu.. bio
upoznat da optueni Gulin treba hitno zbog vanih stvari
da se sastane sa Saliem; prema sporazumu sastao. se s
Gulinom, pred nabiskuipskim tajnitvom, pa ga doveo
i upoznao sa Saliem;
3) Istoga dana, po zavrenom razgovom izmeu Salia i Gulina, pristao da nabavi za ustakog pukovnika
Mokova i njegovu grupu pet komada krivotvorenih pbjava, kako bi se Mokov i ostale ustae iz njegove grupe
mogli u svrhu izvrenja namjeravanih zloina to sigurnije kretati po terenu, to je i uinio, i dana 19. IX 19.45.
godine predao Gulinu zatraenih pet komada krivotvorenih objava.
; ;
Nadalje, u svrhu prebacivanja i prethodnog poyezivanja ustakog pukovnika Mokova i ostalih ustaa koji
565

su se s njime prebacili iz inozemstva, s oruanim ustako-kriarskim grupicama na Kalniku i Papuku, poveza je optuenog Gulina s Gerai Vinjom, koju je u tu
svrhu poslao u Varadin na sastanak s Gulinom.
Nadalje, to je dana 20. X 1945. pribavio preko navedene Gerai Vinje 3 komada neispunjenih objava za
trojieu ustakih emigranata; to se 28. XI 1945. godine
pokuao ilegalno prebaciti preko granice u inozemstvo.
Pa je djelom pod 1) stupanjem u naoruane vojne
formacije sastavljene od jugoslovenskih dravljana u cilju pomaganja neprijatelja i zajednike borbe s njime
protiv svoje domovine, poinio kriv. djelo iz lana 3. to.
4. Zakona o kriv. jelima protiv naroda I drave, te istim
djelom u vrijeme rata i neprijateljske okupacije stupio
u politiku suradnju s neprijateljem, ime je poinio
kriv. jelo iz l. 3. to. 6. istog Zakona, a djelima pod 2)
i 3) organizirao i pomagao da se organiziraju oruane bande i njihovo ubacivanje na teritoriju drave u cilju da se
putern nasilja obori i ugrozi postojee dravno ureenje
FNRJ, te organizirao udruenje koje je imalo za cilj vrenje gornjih zloina, ime je pOinio kriv. djelo iz l. 3.
to. 7. i 8. citiranog Zakona.

VI. Optueni Gulin Pavle, roen 30. oujka 1910. u Vertojbi, kotar Gorica (Istra), od oca Alojzija i majke Ane
ro. Bostajnii, Slovenac, dravljanin FNRJ, oenjen, otac
troje djece, veterinar, sada u zatvoru,
kriv j e :
1)
Sto je odmah nakon okupacije hae zemlje, u vrijeme kad je talijanski okupator vrio strahovite zloine
nad slovenskim narodom, stupio u izdajniku organizaciju Slovenska legija, te bio glavni organizator te organizacije za kotar Ribnik, a kojoj organizaciji je bio
cilj da uz pomo okupatora uniti narodnooslobodilaki
566

pokret, te iz straha pred kaznom krajem 1942. pobjegao

iz Slovenije u Hrvatsku;
.2) to se dana 17. IX 1945. sastao u umi nedaleko
od mjesta Vinice, kod Starog grada, s ratnim zloincem ustakim pukovnikom Mokovom, komandantom
PTS-a, zloincem ustakim pukovnikom Sariem i jo trojicom ustaa, koji su se ilegalno prebacili iz Austrije u
nau zemlju sa zadatkom da se poveu s ustako-kriarskim grupicama i da ih organiziraju i ojaaju, te na tom
sastanku informirao Mokova i ostale ustae iz njegove
grupe o prilikama u naoj zemlji, posebno u Narodnoj
Kepublii Hrvatskoj, te im dao podatke o logorisanim ustaama i Nijemcima kao i o kriarima;
to je, uzimajui aktivnog uea u ostvarivanju zadataka zbog kojih su se ustaki pukovnik Mokov
i ostali ustae iz njegove grupice prebacili u nau zemlju, preUzeo na sebe zadau da odnese jedno pismo Mokova optuenom Stepincu u Nadbiskupski dvor u Zagrebu, i da tamo pribavi iscrpnije podatke o poloaju,
brojanoj snazi i djelovanju kriara, da tamo sazna gdje
se nalaze ustaki zloinci Boban, Luburi, Sudar i drugi, koji su navodno ostali u zemlji, da tamo dobije vezu
preko koje bi se Mokov sa svojom grupicom povezao
s ustako-kriarskim grupicama u unutranjosti, a naroito s grupicama na Kalniku i Papuku, i da tamo pribavi pet komada krivotvorenih objava za Mokova i
ostale kako bi e mogli slobodnije kretati po terenu, pa
je to i uinio, i 18. IX 1945. predao optuenom aliu
nayeeno pismo Mokova, obavijestivi ga da se Mokov
nalazi u zemlji, kao i gdje se nalazi, te da su mu potrebni pomenuti podaci i pet komada lanih objava;
to se dana 20. IX 1945. godine ponovo sastao s
ustakim pukovnikom Mokovom i ustaama iz njegove
grupe i na tom sastanku prenio Mokovu sve informa567

cije i sve podatke koje je dobio u Nadbiskupskom voru

od tajnika nadbiskupa, optuenog Salia, predavi mu
istodobno 5 komada lanih objava, koje mu je piibavio
optueni dr Mari;
to se ve slijedeeg dana, 21. IX 1945, ponovo astao
s Mokovom, koji je napisao jo jedno ipismo za nadbiskupa Stepinca i predao ga optuenom, to je td drugo
pismo predao optuenom aliu 3. X 1945;
to se i po etVrti put u roku od 4 dana sastao
s Mokovom i ostalim ustaama iz njegove grupe, ana
22. X 1945. na Dravi kod mjesta Ormoa, i pomagao
im kod njihova prebacivanja iz nae zemlje u Autriju;
to je na sastanku od 21. IX 1945. primio od. Mokova zadatak da organizira uspostavljanje nekoliko punktova za prebacivanje i vezu izmeu kriarskih grupica
u zemlji i ustako-teroristikih banda u inozemstvu, zatim da obavijesti ustae na Velebitu da oni trefcia da
uspostave vezu s ustaama u Italiji i preko rnora, da
pronau jednog ovjeka koji e sluiti kao veza izmeu
njega i Mokova, ugovorivi kao znak raspoznavanja lozinku Boris, te u svrhu izvravanja tih zadataka u
dva navra.ta poslao .izvjetaj Mokovu u Italiju, i' to prvi
izvjetaj prdko svoje ene Slavice na dan 27. XI 1945,
a drugi preko pijunke Sofijanec Lele, neutvrenog dana mjeseca listopada 1945. godine, upoznavi je prethodno s ugovorenom lozinkom;
3)
to je omoguio ilegalno prebacivanje U ihozemstvo ustakom natporuniku Crnko Josipu i to na nain
da mu je preko svojih veza pribavio neispunjenu objavu
na kojoj je optueni ispunio lano ime VCefiie Jpsip
Istra, ,a s kojom se objavom navedeni ustaki natporunik uspjeno prebacio u inozemstvo;
568

4)
to je u svom stanu dao sklonite dvojici ustaa,,
koji su se ilegalno prebacili iz Austrije u nau zemlju
sa zadatkom da dou u vezu s kriarima u Zagorju, i za
iste nabavio u dva navrata ukupno pet komada krivotvorenih objava prebacivi ih preko okrivljenog dr Maria i preko Sofijanec Lele.
Pa je tako djelom pod 1) za vrijeme rata.organizirao druge da stupe i sam stupio u naoruane vojnikeformacije sastavljene od jugoslavenskih dravljana, u cilju pomaganja neprijatelja i zajednike borbe s njime
protiv svoje domovine, ime je poinio kriv. djelo iz l.
3. to. 4. Zakona o krivinim djelima protiv naroda i
drave, a djelima pod 2) i 3) i 4) organizirao i pomagao
da se organiziraju oruane bande i njihovo ubacivanje
na teritoriju FNRJ, u cilju a se putem nasilja obori
i ugrozi postojee dravno ureenje Federativne Narone
Republike Jugoslavije, te organizirao udruenja koja su
imala za cilj vrenje gornjih zloina, ime je poinio
kriv. jelo iz |l. 3. to. 7. i 8. istog Zakona.

VII. -Optueni Crnkovi Josip, roen 22. listopada 1914.

g. u Kupjaku, kotar Delnice, od oca pok. Matije i majke
Katarine, roene Panija, Hrvat, ravljanin FNRJ, neoenjen, crta, sada u zatvoru.
kriv je : 1) to je u listopadu 1945. godine, neutvrcnog d a na, po ahtjevu optuenog imeki Josipa, omoguio prebacivanje domobranskog oficira valerna u kriar.e. na
Papuku, na nain da je spomenutom oficiru da.o vezu
preko koje se ovaj prebacio;
2) Na zahtjev optuenog alia Ivana, povezavi se
prethodno s njime kao i s prije navedenim imeki Josipom, stupio je u .vezu s Juro Anom i pristao da jo j;
nabavi razni materijal za ustakog bojnika. Medvidovia,
569 ?

koji se pred narodnim vlastima s jednom grupicom ustaa fcrio u Daimaciji;

3) to je dana 21. X 1945, nakon to je izradio skicu
zastave predvienu za kriare i nafcon to je skicu poslao voi jedne kriarske grupice na Bilogori, Mesarov
Martinu, koji ju je odobrio, dao iraditi zastavu sestrama
milosrdnicama u Zagrebu, Gundulieeva ulica 12, a kad
je zastava bila izraena i blagoslovljena u kapelici Nad'oiskupskog dvora, tu je zastavu lino odnio i predao ustakom bojniku Domoviu negdje u umi kod Podravskog
Klotra;
4) to je prebacivao razni materijal koji je dobivao
-od alia, imekog, opatica iz bolnice na Vinogradskoj
cesti u Zagrebu i drugih, pa je tako primjerice prebacio etiri paketa raznog materijala koji je u tu svrhu
dobio od alia, pitolj marke vis i lijekove to je u
tu svrhu dobio od imekog, paket lijekova koji je dobio
od opatica iz bolnice na Vinograskoj cesti, te razni propagandni materijal;
5) to je, nalazei se u teroristikoj zloinakoj grupici, radio u njoj vrlo aktivno, te je tako na jednom od sastanaka te grupice, koji je 25. ili 26. IX 1945. go. odran
u franjevakom samostanu u Zagrebu, zakljueno, da
se povoom odravanja kongresa Srba u Hrvatskoj organizira kolska mlade za demonstracije protiv narodne
vlasti, a istovremeno je odlueno da se pristupi planskom
i organiziranom sastavljanju i raspaavanju kriarskih
letaka, pa je slijedei dan ostavio optuenom Margetiu
izvjestan broj takovih letaka, a ih ovaj otpremi u
Viroviticu;
Nadalje je, u svrhu povezivanja i aktiviranja kriarsko-ustakih grupica, otputovao neutvrenog dana godine 1945. u Novo Selo kraj Dervente i tamo uspostavio
vezu s nekim ustaama, koji su se krili ispred narodnih
.570

vlasti, a napose s poznatim koljaem ustaom zvanim

Krvavi Rao, te im je tom prilikom dao direktive za rad
i djelovanje u suradnji s grupicama razbijenih etnikih bandi koje su se skrivale pred narodnim vlastima;
6)
U svrhu to uspjenijeg kretanja i djelovanja na
teremi, krivotvorio je legitimaeiju J.D.Z. nabavivi si,
preko svojih veza iz kancelarije skladita I sekcije u Zagrebu, neispunjenu knjiicu, koju je kasnije sam ispunio
pod brojem 328/45, te je gore naveenim djelima organizirab i pomagao a se organiziraju oruane bande i
njihovo ubacivanje na teritoriju drave, u cilju da se
putem nasilja obori i ugrozi postojee dravno ureenje
Feeraiivne Narodne Republike Jugoslavije, i organizirao
udruenje koje je imalo za cilj vrenje gornjih zloina,
to ini krivino djelo iz l. 3. toke 7. i 8. Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave, a djelom pod
4) i 5), osim toga, vrio je propagandu putem tampe,
koja sadri poziv na nasilno obaranje postojeeg dravnog ureenja, i time poinio krivino djelo iz l. 9. st. 2.
Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave.

VIII, Optueni Martini Modesto, roen 2. sijenja 1897.

god. U urevcu, od oca Filipa i majke Barbare roene
Kolar, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ, redovnik, franjevac, provincijal franjevake provincije u Zagrebu, sada, u zatvoru,
kriv je:
1) to je 10 do 15 dana prije sloma tzv. NDH, saznavi da Glava Radoslav, proelnik odjela za bogotovlje u ustakom ministarstvu pravosua, namjerava sakriti zlato, dragocjenosti i oko dva vagona srebra dravne
riznice u franjevakom samostanu u Zagrebu, Kaptol broj
9., kao provincijal franjevake provincije odobrio optuenom Margetiu fra Mamertu da otputuje u franjevaki
571

samostan u Ivani^Klotaru, avi mu jedno pisTO ; za

gvardijaiie toga samostana, u kojern od njega trai da
nae mogunost za skrivanje navedenog blagavd ;tom
samostanu;
to je dana 9. V 1945, dakle iza osloboenja Zagreba,
a nakon to je doznao da je u samostanu smjeteno 36
sanduka toga blaga to je veim ijelom opljaokanO od
tisua po ustaama i okupatoru pobijenih naih graana,
a koje je bilo smjeteno u grobnicu ispred oltara h franjevaekom samostanu u Zagrebu, Kaptol broj 9., bojei
se da blago nije sakriveno na dovoljno sigurnom mjestu,
naredio da se navedeni sanduci sa zlatom i dragocjenostima prenesu na sigurnije mjesto i da se u tu svrhu
iskopa jama ispod ispovijedaonice gluhih u istom samostanu, da se u nju sanduci zazidaju, a prostorija u svrhu
boljeg prikrivanja djela nanovo okrei, to je sve po optuenim samostanskim redovnicama dne 9. i 10. Svibnja
1945. i izvreno, nakon ega je svim redovnicima koji su
u izvrenju toga posla uestvovali, naloeno da dvo dre
kao najveu tajnu;
v i.
2)
to je poetkom svibnja 1945. godine odobrio svom
redovniku Margeti fra Mamertu da za uklje Kresitnira,
efa politikog odsjeka ustakog ravnateljstva za javni re
i sigurnost, nabavi po 100 komada neispunjenih tiskariica
krsnih, vjenanih i smrtnih listova, kao i potrebne crkvene
marke za te dokumente, te oobrio da se u svrhu pribavljanja tambilja upnog ureda za igosanje naVedenih
dokumenata Margeti fra Mamerto obrati na gvardijana
franjevakog samostana u Ivani-Klotaru, Breki Brunu, to je ovaj i uinio i zatraene tambilje pbio, sve
to u svrhu, da s time omogui sainjavanje lanih j'avnih
isprava namijenjenih ustaama koji e nakon osloboenja
ostati u zemlji i da se mogu uspjeno kriti pred riarodnim vlastima.
572

fPa je gore opisanim djelima pomagao lica koja su se

odmefculia od narodne vlasti, to ini krivino djelo iz
l. ;li tb. 14. Zakona o krivinim djelima protiv naroda
i drave. a istim djelima poinio je i krivino djelo protiv pravosua i narodne vlasti.
.

IX. : Optueni Klemen Kreo, roen 16. studenoga 1912.

god. u Slunju, kotar Ludbreg, od oca, Ivana i majke
Doroteje roene Jur, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ,
redovnik-franjevae, za vrijeme okupacije gvardijan franjevakog samostana u Zagrebu, kasnije kapelan u Naicama, saa u zatvoru,
Tiriv je:
!
: tb je u posljednjim danima okupacije, neustanovljenog daria poetkom svibnja 1945. go, ali svakako prije
ulaska JA u Zagreb (tj. prije 8. V 1945.) dovezeno zlato
i dragocjenosti, a koje je bilo akriveno u grobnici ispod
oltara: u samostanskoj crkvi, nakon sporazuma s optuenim Martini Modestom, dao 1 uz pomo nekih drugih
redovnika iz istoga samostana, bojei se da se djelo ne
otkrije, smjestiti na sigurnije mjesto, te je to zlato i
dragojenosti dao uzidati ispod ispovijedaonice gluhih u
istoifn samostanu, naloivi svirh redovnicima koji su u
tom'posiu uestvovali, da ovo dre kao najstrou tajnu;
Pa je time pomagao liea koja su se odmetnula od
narodrie vlasti, to ini krivino djelo iz l. 3. to. 14.
Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave, a i
poseibice prikrivanjem dokaza ustaiikih zloina poinio
krivino djelo protiv pravosua i narodne vlasti.
X. Optueni Margeti fra Mamerto, roen 21. prosinca
1916.. u tibicama, kotar Nova Gradika, od oca Karla
i rnajke Lucmile roene Cosi, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ, redovnik-franjevac, sada u zatvoru,
kriv je:
573

1) Sto je poetkom svibnja 1945, uz odobrenje provineijala optuenog Martinia, nabavio 100 komaa neispunjenih tiskanica, krsnih, vjenanih i smrtnih. listova,
kao i potrebne crkvene marke za te dokumente, jedan
tambilj upnog ureda u Ivani-Klotaru, a drugi tambilj upnog urea u Ivani-Gradu, kojeg je dobio od upnika dra Ivana imunovi, te je te isprave kao i tambilj
preao ratnom zloincu uklje Krei, a sve u svrhu da se
time omogui sainjavanje lanih javnih isprava namijenjenih ustaama koji e nakon osloboenja ostati u zemlji, da se mogu lake kriti pre narodnim vlastima;
2) to je ratnog zloinca uikije Kreimira, koji se iza
osloboenja krio u Zagrebu, klonio na tavan franjevakog samostana u Zagrebu, Kaptol broj 9, i tamo ga skrivao 10 12 dana; i
3) to je, organizirajui povezivanje s nekim Icriarskim grupicama, 24. ili 25. IX 1945. u franjevakom samostanu omoguio sastanak takve jedne grupice, koja je stajala pod vostvom Crnkovia, i na tom sastanku na kom
su bili Cmkovi, Margeti, tri mukarca i jena ena,
zakljueno je da se, povodom odravanja Kongresa 3gba
u Hrvatskoj, organizira kolska mlade za demonstracije
protiv narodne vlasti. Osim toga je na ovom sastanku
odlueno da se pristupi planskom i organiziranom sastavIjanju i raspaavanju kriarskih letaka, te je optueni
primio kriarske letke od Crnkovia sa zadatkom da ih
otpremi u Viroviticu, a krajem listopaa 1945. sastao se
u selu Vrhovu s jednom kriarskom grupicom;
4) to je primivi od ukljea 6. V 1945. tri pisaa
stroja, dao krajem rujna ili poetkom listopada 1945. jedan od njih Matijevi Stanku, zvonaru crkve sv. Josipa
u Zagrebu, radi sastavljanja kriarskih letaka, koji je'taj
stroj u navedenu svrhu i upotrijebio;
574

5)
to je neustanovljenog dana poetkom svibnja
1945. ali svakako prije ulaska JA u Zagreb, u zajednicL
s fra Glava Radoslavom, sudjelovao u prikupljanju zlata
i ostalih ragocjenosti u fratarskom samostanu, a ka
snije u grobnici ispod crikve, te je u sporazumu s provincijalom samostana Martiniem i gvardijanom samostana Klemenom, sudjelovao kod prikrivanja 36 sanduka
toga blaga i njegovog prenoenja, iz mjesta gdje je prvi
put bilo sakriveno ispo oltara u franjevakom samostanu,
na sigurnije mjesto, pod ispovijedaonicu za gluhe u istom..
samostanu.
Pa je djelima pod 1 4 organizirao i pomagao u organiziranju oruanih bandi i njihovo ubacivanje na teritoriju drave, u cilju da se putem nasilja obori i ugrozi
postojee dravno ureenje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, i organizirao udruenje koje je imalo za
cilj vrenje gornjih zloina, ime je poinio krivino djelo iz l. 3. to. 7. i 8. Zakona o krivinim djelima protiv
naroda i drave, a djelom pod 5) pomogao lica koja su
se odmetnula od narodne vlasti, ime je poinio krivino
jelo L'3. to. 14. istoga Zakona, a istim djelom poinio
je krivino djelo protiv pravosua i narodne vlasti.

XI. Optueni Pavlek Franjo fra Tiburcije, roen 14..

svibnja 1887. god. u Mihovljanima, kotar Zlatar, od oca
Andrije i majke Katarine l'oene Gali, neoenjen, Hrvat,.
dravljanin FNRJ, redovnik-franjevac, sada u zatvoru,
XII. Optueni Kolednjak Mirko fra Kvirin, roen 16.
kolovoza 1903. god. u Veternici, od oca Petra i majke Ane
ro. Graeek, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ, redovnik-franjevac, sada u zatvoru,
XIII. Optueni Vidovi Josip fra Valerije, roen 16ouj'ka 1911. god. u MihoVljanima, kotar Zlatar, od oca
575

Valenta ,i: maj'ke Marije roene Buzani, neoenjen,

Hrvat, dravljanin FNRJ, redovnik-franjevac, sada u zatvoru,

krivi su.
to su u zajednici s Martineiem, Kleonenom i Mar, getieem, kao pomagaei uestvovali u prikupijanju 36 sanduka zlata i dragocjenosti dravne riznice NDH , iako im
je bilo ponato da se radr o prikrivanju blaga koje su
ustae opljakali, a optueni Franjo to je u ajednici s
Glava fra Radoslavom i Margetiem, poetkom svibnja
1945. sudjelovao kod zakapanja navedenog blaga ispod
crkve franjevakog samostana u Zagrebu, a prema nalogu
Martinia i Klemena sudjelovao 9. i iO. svibnja 1945..
na prenaanju toga blaga na sigurnije mjesto ispod ispovijedaonice gluhih u istom samostanu, a nakon"' tu'-su'
sanduci bili zakopani u zemlji izveO betoniranje poda.
Pa su gore opisanim djelima pomagali lica koja u
se odmetnula od narodne vlasti, ime su poinili krivino
djelo iz l. 3. to. 14. Zakona o krivinim djelima protiv
naroda i drave, a osim toga i. krivino'djelo protiv pravosua i .narodne vlasti,

PA SE OSUUJU:
I. opt. LISAK ERIH, po l. 4. stav 1. Zakona o kriv.
djelima protiv naroda i drave na kaznu smrti vjeanjem, trajan gubitak politikih i graanskih prava i konfiskaciju imbvine.
II.
opt. dr ALOJZIJE STEPINAC, po l. 4. stav 1. i 2.
Zakona o kriv. djelima protiv naroda i drave na kaznu lienja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16
5 7 6

(esnaest) godina, gubitak politikih i graangkih prava

u trajanju od 5 (pet) godina.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme proveeno u
istranom zatvoru od 18. IX. 1946. do 11. X. 1946,
III. opt. ALI IVAN, po l. 4. stav 1. Zakona o kriv.
djelima protiv naroda i drave na kaznu lienja slobode s prisilnim radom u trajanju od 12 (dvanaest) godina, gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od
5 (pet) godina.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme proveeno u
istranom zatvoru od 15. X I 1945. do 11. X 1946.
IV. opt. IMECKI JOSIP, po l. 4. stav 1. Zakona o
kriv. djelima protiv naroda i drave na kaznu lienja
sloboe s prilisnim raom u trajanju od 14 (etrnaset)
godina, gubitak politikih i graanskih prava u trajanju
od 5 (pet) godina.
U kaznu mu se uraounava i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 11. XII 1945. do 11. X 1946.
V. opt. dr MARI URO, po l. 4. stav 1. Zakona o
kriv. djelima protiv naroda i drave na kaznu lienja
slobode s prisilnim radom u trajanju od 5 (pet) godina,
gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od 1
(jedne) godine.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 31. XII 1945. do 11. X 1946.
VI. opt. dr. GULIN PAVAO, po l. 4. stav 1. i 2. Zakona o kriv. djelima protiv naroda i drave na kaznu
smrti strijeljanjem, trajan gubitak politikih i graanskih prava i konfiskaciju imovine.
VII. opt. CRNKOVI JOSIP, po l. 4. stav. 1. Zakona
o kriv. djelima protiv naroda i drave na kaznu lienja
577

sloboe s prisilnim radom u trajanju od 11 (jedanaest)

godina, gubitak politikih i graanskih prava osim roditeljskih u trajanju od 5 (pet) godina.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 7. XI 1945. do 11. X 1946.
VIII. opt. MARTINCI MODESTO, po l. 4. siav. 4.
Zakona o kriv. djelima protiv naroda i drave, te po Z akonu o vrstama kazne na kaznu lienja slobode s prisilnim radom u trajanju od 5 (pet) godina, gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od 1 (jenej godine.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 25. I 1946. do 11. X 1946.
IX. opt. KLEMEN KREO, po l. 4. stav 4. Zakona
0 kriv. djelima protiv naroda i drave, te po Zakonu o
vrstama kazne na kaznu lienja slobode s prisilnim
radom u trajanju od (tri) godine, gubitak politikili i
graanskih prava od 1 (jedne) godine.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 31. I 1946. do 11. X 1946.
X. opt. MARGETIC fra MAMERTO, po l. 4. stav 1.
1 4. Zakona o kriv. jelima protiv naroda i drave, te po
Zakonu o vrstama kazne na kaznu lienja slobode s
prisilnim radom u trajanju od 13 (tfinaest) godina, gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od 5 (pet)
godina.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 24. XII 1945. do 11. X 1946.
XI. opt. PAVLEK FRANJO fra TIBURCIJE, po el.
4. stav 4. Zakona o kriv. djelima protiv naroda i drave,
578

te po Zakonu o vrstaina kazne na kaznu lienja. siobode s prisilnim radom u trajanju od 1 (jedne) godine.
U kaznu uraeunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 9. II 1946. do 11. X 1946.
XII. opt. KOLEDNJAK MIRKO fra KVIRIN po l. 4.
stav 4. Zakona o kriv. jelima protiv naroda i drave, te
po Zakonu o vrstama kazne na kaznu lienja slobode
s prisUnim radom u trajanju od 6 (est) mjeseei.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 30. I 1945. do 11. X 1946.
XIII. opt. VIDOVI JOSIP fra VALERIJE, po l. 4.
stav 4. Zakona o kriv. djelima protiv naroda i drave,
te po zakonu o vrstama kazne na kaznu lienja sloboe
s prisilnim radom u trajanju od 6 (est) mjeseci.
U kaznu uraunava mu se i vrijeme provedeno u
istranom zatvoru od 30. I 1946. do 11. X 1946.
Naalje se svi optueni presuuju a snose solidarno
troak krivinog postupka, a ovrenja kazne svaki za
sebe, osim Eriha Lisaka i Gulin dr Pavla, koji e trokovi proglaavaju nenaplativima. Ujedno se isti oslobaaju od naknade paualnog iznosa.

OSLOBAAJU SE OPTUBE:
VIII. opt. MARTINI MODESTO, da je nakon osloboenja dozvoljavao a mnogi redovnici iz drugih m jesta, bez obzira da li su pripadali njegovoj provinciji, a
fcoji su bili ustae, ili ustaki orijentirani, to je njemu
bilo poznato, borave u njegovom samostanu u Zagrebu,
i da se tu sakrivaju od odgovornosti pre narodom, te
579

da je krajem sijenja 1946. god. pokuao ilegalnim putem

prebaeiti se u inozemstvo u svrhu da se tamo pridrui
neprijateljskim organizacijama kojima je cilj razvijanje
protunarodne propagande i vrenje teroristikih akata u
zemlji;
pa je time pomagao licima koja su se odmetnula od
narodnih vlasti, to ini kriv. djelo iz l. 3. to. 14. Zakona o kriv. djelima protiv naroda i drave.
X. opt. MARGETI fra MAMERTO, da je u sijenju
1944. god. stupio u obavjetajnu slubu Suklje Kreimira, efa politiokog odsjeka ustakog glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, te da mu je sve do osloboenja davao poatke, koje je ovaj od njega traio, kao i
izvravao razne zadatke, tako primjerice, da je davao podatke koja su sela sklona NOP-u i informirao ga o pojedinim sveenicima koji nisu bili skloni ustaama (kao
Dedu Leandar iz Poege, kanonik Lonar iz Zagreba i
rugi);
pa da je time vrio potkazivanje lica sa svrhom da
okupatorske vlasti protiv istih postupaju i time poinio
kriv. djelo iz l. 3. to. 3. Zakona o kriv. djelima protiv
naroda i drave.
XIV. opt. SVASTA STJEPAN fra PIO, roen 24. rujna 1918. u Brekikoj, od oca Stjepana i majke roene
Kasana, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ, redovnik-franjevac, sada u zatvoru.
XV. opt. IVANKOVI IVAN fra LEOPOLD, roen
8. srpnja 1922. u Delnicama, od oca Josipa i majke Marije ro. Plee, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ, redovnik-franj evac, sada u zatvoru.
580

XVI.
opt. MAJNARIC JOSIP fra MLADEN, roen
18:. rujna 1921. u elnicama, od oca Josipa i majke Marije ro. Plee, neoenjen, Hrvat, dravljanin FNRJ, reovnik-franjevac, sada u zatvoru,
da su u zajednici s optuenim Martiniem, Klemcnom i Margetiem,. kao pomagai uestvovali u prikrivanju 36 sanduka zlata i ragocjenosti dravne riznice
NH, iako im je bilo poznato da se radi o prikrivanju
blaga koje su ustae htjele upotrijebiti za nastavak. njihove zloinake djelatnosti, te da su sudjelovali 9. i 19.
svibnja 1945. godine u kopanju jame u ispovijedaonici
gluhih u franjevakom samostanu u Zagrebu, u svrhu zakopanja navedenih 36 sanduka blaga, ime su pomagali
liea koja su se odmetnula od narodne vlasti, te su time
poinili krivino jelo iz l. 3. to. 14. Zakona o krivinim jelima protiv naroda i drave.
OBRAZLOENJE PRESUDE. U opravdanju svog plana
okupacije Evrope, njemaka se faistika soldateska bacila u aprilu 1941. godine i na Jugoslaviju. U taj smiljeni i ve oprobani plan okupacije spaalo je i nastojanje okupatora da u okupiranoj zemlji stvori kvislinke
vlade domaih izdajica, kako bi onda tu zemlju mogii
proglasiti slobodnom, nezavisnom, a da je pri tome
politiki i ekonomski potpuno podjarme.
I kod okupacije Jugoslavije ponovili
njemaki agresori tu svoju igru i u tu
zloinca Antu Pavelia, koji je, svjestan
politike nemoi, pristao na sve zahtjeve

su talijanski i
svrhu pronali
svoje potpune
okupatora.

Tako 10. travnja 1941. godine, iza njemakih i italijanskih tenkova, ulazi u zemlju jedna beznaajna grupica demoralisanih i besprincipijelnih zloinaca, koja se sastoji od svega nekoliko stotina ljudi. Dolazei u zemlju,
581

ta grupica nema nikakve podrke u narou; jedina njena

podrka su njemaki i talijanski tenkovi. Znajui vrlo dobro da ne predstavljaju nikoga, ustase nervozno trae
nekoga tko bi im dao moral, podrku i legitimaciju pred
hrvatskim narodom.
Sam osniva tzv. NDH, zloinac Slavko Kvaternik,
priznao je da u asu proglaenja te nazovi-drave, nije
uz sebe imao nikoga. Upravo u tom momentu najvee
nesigumosti samih ustaa, pojavljuje se ve 12. travnja
1941. godine u audijenciji kod Kvaternika zagrebaki nadbiskup i hrvatski mitropolit dr Alojzije Stepinac, koji
tim aktom priznaje novostvoreno stanje. Taj posjet predstavlja za ustae politiki, gotovo bismo rekli i historijski
ogaaj prvog reda. Ustae osjeaju da su tim posjetom
stekli priznanje katolikog episkopata, a to je jo vanije
da su time stekli vrlo vanog saveznika, koji e im pomoi da prevare i porobe hrvatski narod.
Ta. se okolnost iskoriuje davanjem kolpsalnog publiciteta toj posjeti, jer o njoj piu sve novine pridajui
joj neobino veliku vanost, koju ta posjeta zaista i zasluuje.
Poto se Stepinac ovako prineipijelno sloio s okupacijom i ustaama, on odmah u prvim danima daje vrlo
vanu podrku ustaama. Pored ve gore spomenutog posjeta vojskovoi Slavku Kvaterniku, Stepinac ve 16.
travnja 1941. ini zvaninu posjetu takozvanom poglavniku dr Anti Paveliu, a sve to u momentu kada se
jugoslavenska vojska jo bori s neprijateljem, kada jugoslavenska vojska jo nije potpisala kapitulaciju, i kada
nai Ijudi daju svoje ivote u neravnoj borbi protiv daleko jaeg okupatora. Naravno da ustae ne zaboravljaju
na vanost tog zvaninog posjeta i izvlae iz njega punu
politiku korist, dajui mu golemi publicitet.

532

Stepinac zna da meu njegovim klerom ima vrlo

mnogo ustakih i proustakih elemenata, a zna i to da
je za egzistenciju ustake takozvane vlade, neobino vaan stav katolikog klera, neobino vana pomo koju e
kler pruiti ustaama kod potpunog provoenja okupacije
i ufeenja njihove razbojnike vlasti. Zato Stepinac ve
28. travnja 1941. hita da katolikom kleru izda okrunicu
u kojoj ga poziva da lojalno surauje s novim ustakim
i njemakim gospoarima.
Ali, Stepincu to jo nije dosta; on eli u slubu ustaa i okupatora staviti cjelokupni autoritet katolike crkve
u Hivatskoj, te u tu svrhu saziva, kao predsjednik Biskupskih konferencija, takvu biskupsku konferenciju na
kojoj katolieki biskupi zauzimaju stav saradnje s ustaama; a: nakon toga predvoi Stepinac cijeli episkopat u
sveanu audijenciju Paveliu, to sve to ustae iskoriuju
u punoj mjeri preko svoje tampe, koja sasvim ispravno
u tim inima gleda dogaaje od nedokuive vanosti.
U katolikom kleru postojao je ve ranije veliki broj
sveeenikaustaa, a Stepinac svojim primjerom i svojim
poticajem gura na put suranje s okupatorom ne samo
te ranije sveenike ustae, nego i mnoge druge sveenike iljem cijele tzv. NDH. Tako ve u prvim danima
nalazimo masu katolikih sveenika i franjevaca, koji potaknuti dranjem episkopata na elu sa Stepincem, sujeluju kod organiziranja ustakih vlasti, te kod organiziranja ustake zloinake organizacije. Tako nalazimo na
stotine sveenika koji omah uzimaju aktivno uee u
ustakoj vlasti, a meu njima, primjerice: Cecelja Vilima upnika iz Kustoije, fra Cori Didaka u Jaski, Niki Ivana iz Slunja, Marjanovi Dragutina kapelana u
Slavonskom Brodu, Gecima Martina upnika u Reici, don
Mogu Matu upnika na Udini, uli Antuna upnika na
Dvoru na Uni, Astalo Josipa upnika u Dalju, fra Ber-

583

kovi Petra u rniu, fra Hrsti Ivana u Sinju, fra Milanovi Stanka u Imotskom, don Tomas Iliju i don Vrdoljak Juru u apljini, fra Peri Sreka u Livnu, Bralo
Bou upnika u Sarajevu, fra Glava Radoslava i sve
ostale franjevce u samostanu u Sirokom Brijegu, fra
imi Velimira, Grbavac Karla i Cunti Miju iz kotara
Duvno, l'ra Klari Antu u Bosanskom amcu, fra Raji
Emanuela u Donjem Vakufu, Mileti Ivana upnika u
Viegradu, Kamber Dragutina upnika u Doboju, Zupani Branimira upnika u Bosanskoj Gradiki, i niz drugih
sveenika i franjevaca, za koje je tOkom rasprave pdtpuno
dokazano da su bili ustae i, tovie, prvoborci za ustaki
nasilniki reim.
Mnogo katoliokih sveenika postaju sasvim otvoreni
koljai, kao fra Miroslav Filipovi-Majstorovi, ak zapovjednik zloglasnog logora u Jasenovcu, koji je u tom
logoru dao poubijati preko 40.000 ljudi, ena i djce, a
mnoga od tih ubistava i lino je izvrio. Nadalje, u tom
istom jasenovakom logoru nalazimo katolike sveenike-koljae Brekalo Zvonimira, te ulinu, Cvitana, koji
uestvuju u masovnom ubijanju naeg naroda u tom logoru. Tu su jo i: Vukeli Josip, vojni duhovnik, koji
s Pavelievom kvislinkom vojskom vri masovna ubijanja naih ljui na Baniji. Pa Bujanovi Josip (pop Jole),
katoliki sveenik, vrilac dunosti velikog upana u Gospiu, koji je u Gospiu dao likvidirati i posljednje ostatke Srba; fra Dionizije Juriev, koji je u ustakoj uniformi, s revolverom u ruci, vrio prekrtavanje Srba.
itav niz sveenika stupio je u neprijateljsku obavjetajnu slubu, davao neprijatelju podatke o kretnju
jedinica NOV i enuncirao rodoljube okupatorskim i ustakim vlastima. Neki od sveenika, za koje je to potpuno
okazano, jesu i: fra Boi Ilija, fra Ma Borivoj, fra
Grebenarovi Boo, fra Bralo Boo, fra Stai Marijan,
584

Lisica Giprijel, Crnkovi Matija, fra Krani Krsto, Ga

sman Vendelin, Hrgi Ljubo, Ribi Rikard, Buzuk Miroslav, i jo beskrajne liste drugih takovih izdajnika svoga.
naroda iz redova katolikih sveenika.
Iako optueni Stepinac zna a takav protunarodni
stav katolikog sveenstva u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, jer to zna i mora znati cijela zemlja on niti
jednom rijeju ne osuuje takovo dranje, ve naprotiv,
ustrajava u djelotvornom potpomaganju ustakog re
ima. Stepinac ne proputa ni jedne prilike da katoliku
crkvu i vjeru stavi u slubu ustaa. Tradicionalne procesije u Mariji Bistrici, koje bi morale imati sasvim vjerski karakter, Stepinac iskoriuje za davanje politikih
izjava u korist ustaa i okupacije. U tim propovijedima,
kao i u mnogim drugim propovijedima, Stepinac pomae
ustaama u prevari hrvatskog naroda, dokazujui kako jetzv. NDH samostalna drava, kako je ona hrvatska
drava, te nastoji sugerirati hrvatskom narodu da je ta
kvislinka tvorevina ostvarenje elja hrvatskog naroda
za dravnom samostalnou.
Osjeajui stalno ustaku slabost meu hrvitskim narodom, Stepinac povremeno, ali sistematski daje injekcijeu formi raznih propovijedi, manifestacija i slino.
Tako Stepinac sudjeluje na veeri prireenoj u Nadbiskupskom dvoru u poast ustakih emigranata povratnika, najveih zlikovaca za vrijeme okupacije, te se
ak u njihovu krugu i slika.
Stepinac nareuje da se na goinjicu osnutka NDH,.
10. travnja svake goine koji je najalosniji datumu cijeloj hrvatskoj historiji slue mise zahvalnice po'
svim crkvama njegove nadbiskupije, i preporua svojim
sveenicima da pozovu narod da se skrueno pomoli za
svog poglavnika. Takove mise odrava Stepinac u svim
585

-svojim crkvama i svakog 13. liprija, na imenan krvnika

Ante Pavelia.
Stepinac sujeluje i kod svih ustakih, njemakih
:i talijanskih priredaba, primanja, estitanja. . . , pa ak i
kod japanskog poslanstva. Sve novine pune su slika Stepinca u rutvu ustakih i okupatorskih zloinaca, a na
mnogobrojnim se filmskim urnalima vidi pored Siegfrida Kaschea, Slavka Kvaternika, Ante Pavelia na:ravno, i dr Alojzije Stepinac.
Kada je Paveli odluio da s velikom pompom poduzme jednu od mnogobrojnih prevara pred hrvatskim
narodom, tj. da obnovi hrVatski sabor, koji bi imao dati
neki utisak legalnosti svim razbojnikim nedjelima poinjenim od ustaa i Nijemaca, Stepinac pomae Paveliu u toj prevari i sVeario doekuje Pavelia, podjeljuje
bladoslov njemu i njegovom saboru, to naravno ima
svrhu da toj Pavelievoj komediji da i jedan ozbiljan
znaaj.
Kada se tako povee sveukupno javno djelovanje
optuenog Stepinca za vrijeme okupacije, onda nam postaje jasan i Stepinev plan i nastojanje da Paveliu,
koji se sa svojom aicom ustaa osjea osamljen, stavi
na raspolaganje svoj autoritet kao najvieg predstavnika
katolike crkve u Hrvatskoj, kao i autoritet same katolike crkve.
Zar je onda udno da sveenici diljem cijele Hrvatske slijede primjer optuenog Stepinca i da masovno prilaze ustakoj zloinakoj organizaciji, postajui tako njezini najvei pobornici? Nije udno ni to da vjernici, videi svog nadbiskupa u najboljim odnosima s ustaama
i okupatorom, prilaze tim ustaama i Nijemcima i na taj
nain padaju u izdaju svog naroda.
Naroito se u tom istiu organizacije Katolike akcije, a na prvom mjestu Veliko kriarsko bratstvo i V e586

liko 'jriarsko sestrinstvo, iji je klerofaitiki stav bio

vee rariije notoran.
I tu priskae u pomo ustaama Stepinac, sa svojim
organizaijama Katolike akcije, kojoj on stoji na elu.
Kriari-intelektualci postaju odmah ustaama i zauzimaju
najvidnija mjesta u ustakoj dravi. Naroito kriar dr
FeliM Niedielsky, koji je upravni zapovjednik ustake
mladei, doim je prije njega bio na istom poloaju prof.
Ivari Orani. I na elu ustake propagande i tampe nalaze' se kriari dr Vilko Rieger, Ivo Bogdan, Tijas Mortiija i drugi, a u cijeloj Hrvatskoj ogroman broj ustakih
stoernika, logomika i tabornika postaju kriarski rukovodioci.
Kriari postaju u velikom broju oficiri Pavelieve
vojske, tako da je cijeli ustaki aparat zasien kriarskim
elementima.
Najjasnije se vidi stav kriarske organizacije iz pisanja kriarskog lista Nedjelja, koji u svakom broju donosi slavopjevke Paveliu i njegovoj NDH, Adolfu Hitleru i nacistikoj Njemakoj, tako da se taj list stavio
na elo' faistike tampe.
f
Kriari se u svom listu hvale da su samo zato ustae,
jer ih je odgojilo kriarstvo, hvale se da se kriari hrabro
bore u Francetievoj crnoj legiji i u ustakoj legiji na
istonom frontu.
Uprkos tome da Stepinac zna za rad kriarske organizacije i za pisanje njihova lista, on ih nakon svake glavne kkuptine prima u auijenciju, odobrava njihov rad i
blagosilja ga (Nedjelja od 14. XII 1941. br. 49 str. 1,
i od 29. XII 1942. br. 36 37 strana 6). Nigdje ni jednom rijeju ne vidi se da bi Stepinac bilo kada i bilo
gdje ukorio kriare zato to su se duom i tijelom preali ustatvu. Naprotiv, u Stepinevu odobravanju i bla587

gosloviina kriari vide podstrek da nastave istim putem

kojim su poli, slijedei kolaboracionistiki odnos Stepinca.
Cjelokupna katolika tampa u Hrvatskoj povodi se
za primjerom koji joj je dao nadbiskup Stepinac. Na
prvi pogled sasvim bezazleni vjerski listovi kao -Aneo
uvar, Vjesnik poasne strae Srca Isusova, -Cme,.
Glas Srca Isusova, Glasnik sv. Ante, Sveuilite sv..
Antuna, puni su Pavelievih slika, oduevljenih lanaka
koji slave ustaku Hivatsku i hvalospjeva najveem izrodu hrvatskog naroda Anti Paveliu, tako a listajui i itajui po tim toboe vjerskim listovima, obijamo utisak
da itamo najradikalniju ustaku tampu.
Pa Katoliki list, za koji Stepinac priznaje da je
slubeni organ zagrebake nadbiskupije, prednjai u takvom faistikom pisanju, a i da ,ne govorimo o kriarskom
tjedniku Nedjelji. Stepinac ne porie da je na katoliku
tampu mogao vriti utjecaja, ali ne daje obrazloenja.
zato nije utjecao u pravcu da se faistiko pisanje tih.
listova promijeni. Naprotiv, katolika tampa samo konzekventno ide putem na koji mu stalno ukazuje sam nadbiskup Stepinac u svojim bezibrojnim propovijeima i proustakim izjavama.
I tako, mnogi sveenik i mnogi vjernik, nalazei se
pod unakrsnom vatrom Stepinevih istupa i propovijedi
u korist ustaa i NDH, zatim stojei pod utjecajem
katolike tampe, koja oie ustakim duhom, stupa na
put suranje s ustaama i okupatorom, koji nuno vodi
u bezdan zloina i izdaje, a sve je to posljedica konzekventnog djelovanja nad'biskupa Stepinca u korist
okupacije.
Dodajui jo jedan daljnji faktor u svojoj djelatnosti u cilju opravdanja okupacije i legalizacije kvislinke
tvorevine pod imenom NDH, Stepinac se prihvaa i
dunosti vojnog vikara sine titulo Pavelieve kvislinke
588

vojske, ime zauzima i vojni poloaj u izdajnikoj Pavelievpj vojnikoj organizaciji. Svojim zamjenicima imenuje ustae sveenike Stipu Vuetia i Vilima Cecelju,
a kako preko njih organizira vojno duobrinitvo, vidi
se najbolje iz ovoga pasusa iz Pavelievog govora prilikom zakletve prvih vojnih duobrinika:
Siguran sam da e nae potomstvo vama sveenicima ugovati zahvalnost, da ste u prvu hrvatsku vojsku,
u prve vojnike NDH unijeli zdrav duh, unijeli moral,
unijeli potovanje, unijeli bogobojaznost pred svevinjim,
odvanost i hrabrost pred svakim neprijateljem, bilo vanjskim bilo unutamjim.
Preuzimajui na taj nain rukovodstvo i pokroviteljstvo nad vojnim duobrinitvom Pavelieve vojske, Stepinac gura daljnji veliki broj svojih sveenika u suradnju
s izdajicama, s ciljem da Pavelievoj vojsci ulije moral
i hrabrost, ukratko da je osokoli da se bori protiv svog
vlastitog naroda, a za produenje neprijateljske okupacije
i Pavelieve strahovlade.
U svojoj obrani optueni Stepinac naveo je da je
i za Kraljevine Jugoslavije, u jugoslavenskoj vojsci, vrio
dunost vojnog vikara, to nipoto ne umanjuje njegovu
krivnju.
Imajui tako pred oima cijelo Stepinevo djelovanje
za vrijeme okupacije, Sud je doao do uvjerenja da cijeli
taj niz nebrojenih Stepinevih djela uinjenih u korist
okupacije, dokazuje da je Stepinac prihvatio okupaciju,
da je Stepinac prihvatio ustaku dravu, da je sistematski, od njene kolijevke bio na pomoi toj nazovi-dravi, uvjeravajui svakom prilikom hrvatski narod da
je NDH hrvatska drava, i da je ona izraz volje hrvatskog naroda, svjesno zavodei narod od istine i spoznaje
da je tzv. NDH samo jedan sistem okupacije kojoj je
589

glavna svrha razbijanje jedinstva naih naroa, io^hljenje otpora narodnih masa i produenje okupacije u,.ppsve
imperijalistikim ciljevima Njemake i Italije.
Ustae i okupatori su nastojali da posiju neizferisivu
mrnju izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, da razviju bratoubilaki rat, od kojega bi samo
okupator imao koristi. U tu svrhu ustae i okupatori nemilice kolju, unitavaju i pljakaju Srbe na padruju
Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Kao najzgodniji nain za
odnaroivanje Srba, ustae smatraju prevoenje S.rba s
pravoslavne na katoliku vjeroispovijest. Turajui glavu
svjesno u pijesak, zatvarajui oi pred notorno poznatim injenicama prisile izvrene od ustaa i ustakih sveenika nad Srbima u svrhu prijelaza, Stepinac hoe tom
masovnom neuvenom ratnom zloinu dati jednu legalnu
formu, te u tu svrhu, Biskupske konferencije, po predsjednitvom nadbiskupa Stepinca, donose 17. XI 1941. rezoluciju, u kojoj se s nevjerojatnim cinizmom trai da
se prijelazi obavljaju samo po dogmatskim naelima.
Da bi se toj raboti dao jedan potpuno ozbiljan znaaj, te iste Biskupske konferencije stvaraju odbor trojice, u koji ulazi dr Alojzije Stepinac kao predsiednik,
a kao lanovi dr Viktor Buri, biskup senjski, i dr janko
imrak, biskup krievaki. Osniva se i posebni izvrni
odbor , isastavljen od samih sveenika, i ta dva tijela odreena su za provoenje prekrtavanja, naravno u
sporazumu s ustakim ministrom pravosua i bogotovlja.
Iako Stepinac ne moe porei da je kao jedari o
bezuvjetnih uslova za prijelaz na katoliku vjeru slobodno stvorena oluka prelaznika, on svjesno vara javnost, iako znade da ni jedan od Srba prelaznika nije
preao na katoliku vjeru na osnovu svoje slobodno stvorene odluke, ve pod najteom i najkrvavijom prisilom
590

koju su na njega vrile ustae, a u nebrojenim sluajevima i sami sveenici, drei srpskom narodu stalno no:
pod vratom.
Iz iskaza nebrojenih svjedoka jasno se vidi taj sistero.
prekrtavanja.
Najprije usljeuje jedan strahoviti pokolj Srba, proveen od ustaa, i kada su Srbi na smrt preplaleni, onda
dolazi sveenik, naravno u pratnji ustaa, i uvjerava Srbe
kako e se moi spasti samo ako smjesta, i to svi, prijeu;
na katoliku vjeru. U nekim sluajevima bili su ak hapeni i taoci, te je njihovo putanje na slobodu bilo u vjetovano time da se cijelo selo prekrsti. I nakon te situacije,
Srbi slobodnom voljom odluuju se na prijelaz u katolianstvo.
,
I konano, dolazi do prekrtavanja, koje se nastoji
uiniti to sveanijim, a kojem neizostavno piisustvuju
prestavnici ustakih vlasti, naravno u prisustvu ustake vojske. U brojnim sluajevima dolazi, ba prilikom
takovog prekrtavanja, kada se narod skupi, do masovnih
pokolja.
Meutim, optueni Stepinac ne tvrdi samo 1942. god..
da Srbi prelaze na osnovu slobodno stvorene odluke, nego to tvrdi jo i danas, na raspravi, kada kae da su Srbi
imali slobodnu volju i zdrav razum, pa su mogli prijei
na katolianstvo ili ne.
Ne smeta, pri tom, optuenom Stepincu ni izjava suoptuenog dr ure Maria, koji je sam na suu opisao
alosne i tragine scene plaa i jadikovki srpskih ena
koje su se s najveom boli rastajale sa svojom vjerom.
U tom prekrtavanju dolazi do najpunijeg izraaja
uska povezanost ustaa sa Stepincem.
Obrana optuenog Stepinca ide za tim da se cijeli
taj kontinuirani niz djela koji ovako kao to ga je
Sud spoznao, nakon rasprave, kao jenu zatvorenu c je -

591

linu, koja daje potpuno jasnu sliku o Stepinevoj politikoj fizionomiji rastrga, da svako . pojedino djelo
protumai kao sluajno, beznaajno i sitno, i da na taj
nain stvori takovu atmosferu u kojoj se od samog drvlja
nee vidjeti uma. Meutim, Sud je, na osnovu rezul-tata
rasprave, doao do zakljuka da je Stepinac odmah po
'dolasku okupatora i ustaa dragovoljno prihvatio to stanje i odluio potpomoi ustakoj vladavini da se stvori
i odri, jer se od nje nadao velikoj koristi.
U tom uvjerenju Sud utvruje jo i obrana samog
'Stepinca. Obrana je pridonijela u dokaznom postupku niz
Stepinevih propovijedi, u kojima se on kritiki odnosi
prema nekim pojavama u ustakoj dravi, pridonijela je
niz dokumenata iz kojih se vidi da je Stepinac u pojedinim sluajevima interventirao kod ustakih vlasti za
neke progonjene osobe, pa tako za idove, mjeovite brakove, neke S rbe. . . Meutim, ba se iz te injenice jasno
vidi koliko se Stepinac odvojio od svog naroda i od njegova stava prema okupaciji.
Iako Stepinac zna za sve zloine ustaa, on ih uprkos
tome javno hvali i podrava. Stepinac se ali na izvjesne
nedostatke, trudei se da ih ukloni, a iz gestapovske
klaonice ,,NDH nastoji uiniti jednu malo bolju i savreniju dravu; ukratko dok Stepinac ispravlja krivu
Drinu, hrvatski je narod poao sasvim drugim putem, putem oslobodilake borbe, ujedinivi se s ostalim narodima
Jugoslavije. Stepinac kritizira neke stvari i pojave u tzv.
NDH, a time samo moralno pomae sistem okupacije.
Znaajan je u tom smislu Stepinev stav prema njemakom generalu u Hrvatskoj, Glaise von Horstenauu,
'koga Stepinac smatra pristojnim gospodinom, tako da
se ak hvali svojim dobrim odnosima s njim, smatrajui
da bi ,se s njim i njemu slinim moglo ljepe uraivati.
Stepinac ne gleda u Horstenauu okupatora, koji je obu-592

kao rukavice da se narod ne dosjeti, iako je to bilo

jasno svakom pa i najneukijem ovjeku u Hrvatskoj.
Hrvatski narod eli se rljeiti okupatora pa i takvog tipa
kao to je Horstenau, a Stepinac eli da iz koljaa Luburia, Kaschea, Pavelia i drugih
napravi pristojnije-H okupatore u smislu Horstenaua, i gorko se jada kada
ovi koljai nee shvatiti da je to u njihovu interesu i u
interesu itavog sistema okupacije, da svoj teror nad narodom treba da izvruju malo diskretnije i malo pristojnije.
Stepinac zna. i to mu Sud nee porei, da su ustae
razbojnici, (ali to njegovu krivnju u oima Suda nipoto
ne umanjuje), ali on preko toga prelazi i potpomae ih.
Stepimac nemilice izvlai korist iz tog poloaja koji mu
ustae priznaju. Svjeok Sui Alojzije, bivi inovnik
odjeijenja za bogoslovlje bive NDH, iskazao je pred
sudom kolike su stotine milionskih svota primale katolike ustanove kao pomo tog odjeljenja.
Meutim, uslijed razvitka dogaaja na frontovima,
i Stepinac osjea 1944. da se u NDH ustaki reim
rui na svim okovima.
U to vrijeme padaju, u dispozitivu ove presude citlrani Stepinevi govori, i to: govor 7. srpnja 1944. lanovima Domagoja, govor ustakim sveuilitarcima 18.
oujka 1945, Iz tih govora vidi se da se Stepinac sasvim
angairao za spasavanje sistema okupacije.
Stepinac se u toj zavrnoj fazi za NDH sve vie
obara na narodnooslobodilaki pokret, ostajui pri tom
sam sebi dosljedan, jer je za vrijeme okupacije, sluei
Gobbelsovoj i Pavelievoj propagandi, bacao drvlje i kamenje, lai i klevete na NOP i NOV.
U toj fazi svoje obrane okupatorskog sistema Stepinac odustaje i od one naravi kritike NDH koju smo
ranije konstatirali, prelazi preko svih greaka ustaa i sav

593

se zalae za njih. U toj atmosferi dolazi do ramotne

biskupske konferencije, odrane u drugoj polovici oujka
1945. godine.
Kad je Stepinac vidio da se, uprkos svim njegovim
nastojanjima, rui NDH, odluio se na najsramniji korak, tj. prihvaa prijedlog Pavelia i njegove ustake vlade, da se sazove biskuipska konferencija s iskfjuivim p olitikim zadatkom da podupre svojim autoritetom
NDH i ustae. Ideja za tu konferenciju potekla je od
Pavelia, formalno povjereno je vodstvo ustakom m inistru pravosua i bogotovlja dr Cankiju. Na osnovu originalnih dokumenata, jedinstvenim dokazima, koji ni optueni Stepinac nije ni jednom rijei porekao, potpuno
je dokazano da su ustae tu biskupsku konferenciju naruili od Stepinca, da su u svrhu organizacije te konferencije Stepincu dali kredit od 100 miliona kuna, a
dokazana je i injenica da je i sam tekst poslanice, koju
je trebalo izdati nakon te konferencije, irigiran od strane ustakog efa propagande i ministra pravosua dr
Cankija, da je ta i takva poslanica donesena po biskupskoj
konferenciji, samo preraena u crkveno ruho. Dokazao je
dalje, a ni to nije porekao optueni Stepinae, da |e pozive
za tu konferenciju razaslao, pod svojim potpisom, predsjednik ustake vlade dr Mandi.
Organizator te konferencije, ustaa dr Canki. prebacuje biskupe u Zagreb avionima ustake vojske, a po
senjskog i krkog biskupa alje zloglasnog ustakog koljaa Jucu Rukavinu.
Istu takvu komediju trebale su oigrati i druge vjerske zajednice u NDH, naroito islamska vjerska zajednica, hrvatska pravoslavna crkva i protestantska crkva..
I dok se sve vjerske zajenice pod bilo kojim izgovorima
izvlae iz tog sramotnog posla, ne elei da u tom m omentu svoj autoritet stave u slubu okupatorskog siste-

594

ma, dotle katoliki biskupi, na elu s predsjednikom Biskupskih konferencija, onose poslanicu koju nalazimo
odtampanu u Katolikom listu od 29. oujka, 1945.
godine, broj 12 13.
Interesantno je pri tom da se za sve vrijeme okupacije odravaju svega dvije biskupske konferencije
prema Stepinevim navodima zato jer su bile teke saobraajne prilike. Znaajno je da se prva od tih konferencija odrava pri osnutku NDH da bi svojim proglasom na kler i vjernike dala podrku ustakom reirnu; a
druga se odrava pri svretku NDH da bi svojom
poslanicom dala podrku novoj okupaciji. Nijedan ni drugi razlog sastajanja nije vjerske nego potpuno politike,
ili bolje reeno protunarodne prirode. Znai da se za
vrijeme NDH nije odrala nijedna biskupska konferencija koja bi imala rijeiti neke vjerske, katolike probleme. Stepinac to tumai loim saobraajnim prilikama,
a eto, druga se konferencija odrava u oujku 1945. kaa
su saobraajne prilike savreno nepovoljne, kada su najvee potekoe s prijevozom biskupa do Zagreba.
Iz iskaza svjedoka dr Vladimira Koaka, biveg ustakog ministra tzv. dravne riznice i poslanika NDH
u Berlinu, vidi se da je ta biskupska poslanica, kao politiki dogaaj prvog reda, odmah prevedena na njemaki, francuski i engleski i najhitnijim kuririma poslana du
cijele okupirane Evrope, pa ak preana i nekim neutralnim poslanstvima u svrhu da doe do ruku saveznika. Paveli spasava sebe, svoje ustae i NDH, pa
znajui da je on svoj kredit u inozemstvu ve davno
proigrao, ako ga je ikad imao, pa sada hoe da spasi
to se spasti moe, pomou katolikih biskupa na elu
sa nadbiskupom Stepincem, a Stepinac mu u tome rado
i svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju, pomae.
38*

595

Istu tu biskupsku poslanicu umnoila je ustaka propaganda u stotine hiljada primjeraka i razijelila du
cijele NDH, iz ega se vrlo jasno vide njena politika
svrha i nade koje su ustae u nju polagali.
Po Pavelievu zahtjevu, Stepinac koristi svoj autoritet u elju produenja okupacije, odravanja nenarodnog reima i borbe protiv pobjednikog mira u svijetu.
Jaanjem narodnog otpora i narodne vlasti koja je
do kraja ugrozila sve te protunarodne elemente, oni se
meusobno povezuju. Prelaze preko razlika koje su ih dijelile i kojima su se sluili u svrhiu varanja narodnih masa, i jasno pokazuje ono to je osnovno u njima, a to
je mrnja protiv svega to je narodno i elja za ouvanjern steenih pozicija. Tako vidimo iz priznanja optuenog alia, a i iz glasne utnje optuenog Stepinca, da
je Stepinac primio Mihailovievog izaslanika Braia, vidimo iz Stepinevog priznanja da je primio Rupnikovu
delegaciju, vidimo da je i Braia i Rupnikovu delegaciju primio i Paveli. Razvija se neobino iva izmjena
milienja izmeu svih tih kvislinga, s ciljem da se nae
neka zajednika platforma i neka zajednika mogunost
za spasavanje steenih pozicija i vlastitih glava. U tom
djelovanju ne ostaje ni Stepinac po strani. I on se ukljuuje u zajedniki stvoreni plan, koji se osniva na tome
da se bar u jednom dijelu jugoslavenske teritorije dre
ujedinjene snage reakcije, da se zatim stanje u Jugoslaviji prikae kao stanje graanskog rata, da ,se, nadalje,
potrae neki novi okupatori, kad su stari okupatori, Njemaka i Italija, ve propali, da ,se okupira Jugoslavija i da
se na svojim poloajima uspostave i odre i Paveli, i Draa Mihailovi, i kralj Petar, i svi njima slini.
U taj se plan ukopava i Stepinac. Iz iskaza svjedoka
dr Mehmeda Alajbegovia, ustakog ministra vanjskih poslova, vidi se da je Paveli sa svojom vladom zakljuio
596

da u svrhu uspjenog provoenja tog plana treba svakafco

nagovoriti Maeka da on napusti zemlju, jer e to ko
saveznika postii utisak kao da je stanje u Jugoslaviji
kaotino, a osim toga e Paveli sa svojim ustaama lake
izbjei zasluenoj kazni ako se sakrije pod okrilje Maeka.
Stepinac prima Paveliev nalog koji su mu prenijeli
ustaki ministri Alajbegovi i dr Edo Bulat, odlazi k Maeku, omoguuje direktan isastanak izmeu Maeka i Pavelia, i kao posljedica toga Maek odlazi iz zemlje. Sve
je to utvreno nepobitno iz iskaza svjedoka Alajbegovia.
U tu naroitu, aktivnu djelatnost optuenog Stepinca spada i primanje arhive ministarstva vanjskih poslova
NDH, i to po odredbi samog Pavelia.
Iz iskaza svjedoka Alajbegovia vidiljivo je da Paveli nije tu arhivu htio sakriti u dravnu arhivu, jer se
bojao da je tamo suvie pristupana, i da bi tamo suvie
lako dola u ruke narodnim vlastima, pa se stoga rae
odluio na to da je prea na uvanje Stepincu. Iz toga
je jasno vidljiva namjera, koja je i samom Stepincu morala biti poznata, da se ta arhiva sakrije od narodnih
vlasti, pa je Stepinac na tu namjeru pristao, i pruio Paveliu koj,i se mislio kasnije vratiti i opet uzeti tu
arhivu u posjed pomo da tu svoju namjeru i provede.
Zbog toga ga je Sud pronaao krivim, i za to ga jelo
optuuje.
Nakon osloboenja nae zemlje, Stepinac radi I konzekventno zavodi druge uvjeravanjem da je narodna vlast
provizorna, da e se u Hrvatsku vratiti Maek s Paveliem
i njegovim ustaama, a u Srbiju kralj Petar.
Taj njegov stav je naroito jasno izraen u pastirskom pismu od 20. rujna 1945. gdje napada narodnu vlast
zbog tobonjih progona sveenika, te ide tako aleko da
ak i poznate ustake koljae franjevce iz irokog Bri597

jega, naziva poznatim antifaistima i prikazuje ih kao

nedune jaganjce. Taj njegov neprijateljski stav prelazi
na veliki dio katolikog klera u Jugoslaviji, u kojem Ste-.
pinac podgrijava nadu u najiskoriju novu okupaciju Ju-'
goslavije.
O takvom uticaju Stepinca na ostali kler svjedoe i
izjave njegovih najbliih saranika napose izjava njegova tajnika Ivana alia, koji je rekao da bi se on kanio
svakog ilegalnog i zavjerenikog rada da je stav episkopata, na elu sa Stepincem, bio drugaiji. Jo jasnije u
tom pravcu govori suoptueni Modesto Martini, koji
izjavljuje da foi sigumo foio prijavio ustako zlato, koje
je sakrivao u svom samostanu, da iz konzekventnog dratnja Stepinca nije zakljuivao neke skore politike promjene, uslijeg ega je zatezao s prijavom tog zlata.
U kojem i kakvom pravcu je gore citirano pastirsko pismo djelovalo na ostatke faizma u naoj zemlji,
vidi se najbolje iz injenice da se to pastirsko pismo
alje ustako-kriarskim grupicama u umi, i da ti teroristi iz tog pastirskog pisma crpu snagu i ustrajnost da
produe sa svojim teroristikim djelovanjem protiv naroda.
Znaajno je da i sam Stepinac uvia politiki znaaj
pastirskog pisma, kada ga preko engleskog vice-konzula Harrisona, kojega sigurno ne zanimaju vjerska pitanja katolike crkve u Jugoslaviji, alje u inozemstvo.
Time Stepinac postaje podstreka za bezbrojne zloine ustako-kriarskih bandi, postaje podstreka mnogih
katolikih sveenika, koji videi Stepinevo dranje upadaju u zloin protiv svoga naroda i prelaze na teroristiku
jelatnost.
Nakon teke borbe naih naroda, kada su se oni uz
najvee rtve sami oslobodili, i kada su se bez odmora bacili na obnovu svoje opustoene zemlje tko se prvi
598

obara ina tako steenu slobodu? Upravo Stepinac, koji je

za vrijeme okupacije davao punu i najjau podrku ustaama, koji je te ustae hvalio i bodrio i koji nikada za
sve vrijame okupacije nije dao po crkvama u tzv. NDH
itati nijedno pastirsko pismo koje bi optuivalo ustae, koje bi optuivalo njihove pokolje, njihove progone
nedunog stanovnitva, njihove logore itd. Naprotiv, Stepinac je s tim ustaama u dobrim odnosima. On s njima
-sjei kod veera i sveanih prijema, on ih prima u audijenciju. On se rukuje s jednim od najgorih krvnika, Maksom Luiburiem.
A onda kada su sve te ustake strahote prestale, Stepinac u pastirskom pismu ibaca drvlje i kamenje na
narod 1 njegovu vlast, prikazujui kanjavanje ratnih zloinaca kao progon katolikog sveenstva i vjere.
Primanje ustakog zloinca Eriha Lisaka, koji je bio
jedan od najvanijih faktora u tzv. NDH, samo je logiona
konsekvencija Stepinevog otadanjeg djelovanja i dranja. Dolazei Stepincu, Lisak, samo u smislu ranije stvorenog plana za obnovu tzv. NDH, logino olazi onom
Stepincu koji se sam zaloio 1944. i 1945. za odravanje
NDH, dolazi onom Stepincu koji je i nakon osloboenja
zadrao krajnje neprijateljsko dranje prema narodu. A
Stepinac prima Lisaka, iako je ve ranije od svoga tajnika alia doznao da je to Lisak to je pred Sudom
ali i posvjedoio. Dakle, u asu primanja Stepinac je
potpuno svjestan toga da prima Lisaka, a ne nekog Petrovia.
Glas o Stepinevu dranju poznat je u inozemstvu, pa
zato nije nikakovo udo kada ustaki emigranti i intelektualci alju svog delegata Stepincu i poruuju mu da u
njemu gledaju vou njihove protunarodne akcije. Nije,
dakle, nikakovo udo da mu stiu dva pisma od zloinca
Mokova i drugih. Jasno je, nadalje, da se Lisak i Mokov
599

dogovaraju da e meusobno uhvatiti vezu, i opet preko

Stepinca, u eiju sklonost prema ustaama nemaju razloga
da sumnjaju. Pa tako taj njihov plan i uspijeva: Lisak
dobiva vezu s Mokovom preko Stepimeva tajnika alia, samo to je Mokov ve pobjegao u inozemstvo, pobojavi se za svoju glavu.
Naravno da zbog takvog dranja nadbiskupa Stepinca
njegov podreeni kler osjea da u njemu ima jakog zatitnika za svoj protunarodni rad. Jasno je da Nabiskupski dvor u Zagrebu postaje vorite jedne razgranate teroristike organizacije, koja je, iako mlada, neobino aktivna na svim podrujima.
Cjelokupna djelatnost Stepineva, vidljiva iz rezultata provedene rasprave a vidljiva je i iz gore iznesenog
dokazuje da je Stepinac i za vrijeme okupacije i nakon osloboenja zemlje najsnanija podrka ustaama
i svim protunarodnim elementima, da je on katoliku crkvu u Hrvatskoj nastojao povezati s faistima i okupatorima, da je kao najvaniji predstavnik katolike crkve u
Jugoslaviji, ikao predsjednik Biskupskih konferencija, dao
podstreka nebrojenim sveenicima, vjernicima i katolikoj tampi, da padnu u ustatvo, da ih zbog njihova
ustakog rada nije nikada pokudio, ve je naprotiv njihov rad odobravao i blagosiljao. Time na Stepinca pada
najtea odgovornost za stav velikog dijela katolikog klera, pa ga je Sud pronaao teko krivim i osudio na naprijed odmjerenu kaznu.
Kod prosuivanja Stepineve odgovornosti, na Sud je
utjecalo i njegovo dranje na samoj raspravi.

Optueni Lisak Erih, priznaje sva djela optunice,

naroito priznaje da je bio veliki upan upe Prigorje i
glavni ravnatelj glavnog ravnateljstva za javni red i sigumost, te da je kao takav upuivao graane nae zemlje
6 0 0

u Iogore i potpisivao oluke o vjeanju graana, za o mazdu.

U toku dokaznog postupak pred Sudom je prodefiliralo bezbroj svjedoka, koji su pred oima sudaca oivjeli.
sve one strane dogaaje u kojima je pod ustakom strahovladom izgubio ivot bezbroj ljudi, ena i djece. U tom
sistematskom unitavanju naroda bio je Lisak jedan od
najaktivnijih saradnika zloinca Ante Pavelia, te kao takav organizirao i nareivao masovno istrebljivanje Hrvata i Srba i ostalih graana nae zemlje.
Kao nepopravljivi zloinac, Lisak se i nakon oslobo
enja nae zemlje ne ostavlja svog posla, u koji je sasvim ogrezao, te se po prethodnom dogovoru s Paveliem
i Mokovom, vraa u nau zemlju da putem terorizma
omogui povratak ustake strahovlade.
Optueni Lisak i ta krivina djela priznaje, ali se
brani da je u zemlju doao samo rai prikupljanja informacija. Meutim, on ni ne porie u koju su svrhu te
informacije imale sluiti, naime u svrhu ojaavanja teroristike jelatnosti i aktiviziranja rasprenih ustakih
bandi u borbi protiv narodnih vlasti.
Budui da je Erih Lisak jedan od najteih ratnih
zloinaca nae zemlje, budui da je Erih Lisak kriv za
smrt stotine hiljada naih ljudi, ena i djece, Sud ga je
osuio na najteu kaznu, tj. na kaznu smrti vjeanjem,
trajan gubitak graanskih i politikih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine, nalazei da samo ta kazna odgovara njegovoj tekoj krivnji.(...)

601

STVARANJE MITA

RAT KOJI TRAJE. Zbog zloinakih dela protiv naroda

i drave. Stepinac je, akle, osuen na 16 godina lienja
slobode i gubitak svih graanskih i politikih prava u
trajanju od pet godina. No sluaj Stepinca time se ne
iscrpljuje. Kao to se moglo oekivati, meunarodna reakcija je povela estoku kampanju protiv Jugoslavije, a
odnoisi sa Vatikanom sve se vie zaotravaju.
Dok Stepinac svoje zatvorenioke dane provoi u Lepoglavi, dunost nabiskupa vri njegov pomonik, biskup
Franjo Salis-Seewis. Kriarski rat se intenzivno nastavlja kako unutar Jugoslavije, tako i izvan nje ali
uvek u onosu na nju, uz potpunu prodrku Vatikana.
Godine 1949. Vatikan ak donosi Dekret Vrhovne svete
kongregacije S. Officio, kojim se predvia automatska
ekskomunikacija za svakog katolika koji svjesno i slobodno brani i propagira komunizam. Istim se dekretom
zabranjuje vernicima da se ulanjuju u komunistiku partiju, da za komuniste glasaju na izborima, da itaju komunistike knjige. Ovi stavovi, iako formulisani tek 1949,
sprovoeni su u ivot i mnogo ranije, posebno u periodu
pre izbore u tek osloboenoj Jugoslaviji. Iza intenzive
diplomatske aktivnosti, kroz koje reakcija Zapada u to
vreme ne postie svoje ciljeve, odvija se jedna naporedna
delatnost u kojoj itave legije emigranata, dojueranjih
pripadnika ustake organizacije i ustakih vojnih i policijskih formacija, zatim nekoliko stotina ustaa-svesteni605

ka, radi protiv nove Jugoslavije. Naravno, uz pomoe i

najtenju saradnju obavetajnih slubi Engleske i SAD.
Dok se pojedine grupe ustaa i dalje ubacuju u Jugoslaviju sa ciljem da u njoj dignu novi narodni ustanak,
oni realniji i znaajniji ustae sklanjaju se na siguma
mesta, ponajvie u Junu Ameriku. Osnivaju se nove ustake organizacije, od kojih je najznaajnija ona koju.
stvara Ante Paveli u Buenos Airesu. Sva se ta bekstva
odvijaju preko centra koji se nalazi u Vatikanu. Mozak
te organizacije, ije je sedite u Zavodu sv. Jeronima u
Rimu, bio je svetenik Krunoslav Draganovi, jedan o
bliskih saradnika Alojzija Stepinca, koji je za vreme rata
bio veoma aktivan u radu odbora trojice, a koji je kao
rafcni zloinac uspeo da pobegne pred odgovornou..
Organizacija kojom je Draganovi rukovodio, kao ef
njene Agencije za preseljenje lica bez pasoa. bila je
sasvim legalna, a zvala se Nacionalna katolika dobrotvorna organizacija. Iako odranije registrovan kao faista, Draganovi je od amerike obavetajne slube, za svakog zloinca prebaenog iz Evrope u Junu Ameriku dobijao po 1300 dolara. U obavetajinim krugovima i Istoka i Zapada delatnost ovog centra bila je poznata pod
imenom tunel pacova. Razgranavi svoju delatnost Draganovi je formirao punktove u onim krajevima Evrope
gde je bilo najvie onih koji su, beei od kazne, bili
upueni oa ovu vrstu pomoi. U svojoj delatnosti Draganovi se pre svega oslanja na svetenike koji su kao
i on pobegli iz Jugoslavije i razamileli se po samostanima
i crkvama srednje Evrope to je olakavalo skrivanje
i prebacivanje zloinaca.
Pomenimo samo nekolicinu od njih: Karlo Mesi,
Tades Kour, Berto Dragievi. . . Izmeu ostalih, ovim
su kanalom pobegli: Ante Paveli, Andrija Artukovi, V jekoslav Luburi i Klaus Barbi delat iz Liona, jedan
606

od najznaajnijih linosti organizovanog zloina dananjeg;

sveta.
Ova se delatnost, naravno, odvija i u obrnutom pravcu, u emu znaajnu ulogu ima svetenik Vilim Cecelja,
nekadanji Stepinev sekretar, koji kao samozvani vojni
vikar u Austriji organizuje grupe koje se ubacuj'u u Jugoslaviju kroz narednih nekoliko godina. Iako su ove te~
roristike grupe likvidirane u jednoj briljantnoj akciji
koju je vodila Ozna, nazvanoj Operacija Gvardijan, toni najmanje nije obeshrabrilo ni Cecelju ni njegove naredbodavce, koji i dalje rade po ve poznatim emama re
grutovanja i ubacivanja terorista u nau zemlju ije
su se aktivnosti po ulasku u Jugoslaviju vrlo bro okonavale. Kad je ve re o Ceeelji, treba pomenuti i njegov
poslednji veliki poduhvat ubacivanje grupe od 12 ustaa 1972. godine.
U ustakoj organizaciji koju vodi Ante Paveli dolazi.
do sukoba i razmimoilaenja, to uslovljava stvaranje novih ustakih organizacija, od kojih je jedna od najekstremnijih organizacija koju vodi Vjekoslav Luburi u Spaniji. Nesloga meu ustaama izmiruje se samo kroz jednu linost, kroz linost Alojzija Stepinca, koga sve ustae
bez razlike smatraju svojim idejnim voom kome e ubudue posveivati izvanredno mnogo panje. Jer Stepinac
je u njihovim predstavama jedini, od onih koji su bdili
nad ustakim pokretom, ostao do kraja dosledan, izmeu
ostalog i zato to je, ne beei ispred komunistike vlasti, postao muenik.
Posle pet godina provede-nih u kazneno-popravnom
domu Lepoglava, Stepinac je da li zbog naruenog.
zdravlja ili zbog dobrog vladanja puten iz zatvora.
Uslovno na slobodi, ivi na upnom dvoru u Kraiu.
Sluaj Stepinac i dalje je veoma aktuelan, kao problem od meunarodnog znaaja, to se posebno odraava
607

-na odnose Vatikana i Jugoslavije. Sveta stolica je izgleda u principu protiv Jugoslavije, pa je tako protiv
nje i u danima transke krize jednako kao i u vreme
Informbiroa. I zbog sve loijih odnosa, u decembru 1952.
godine dolazi do potpunog prekida diplomatskih veza.
Ta je godina za klerikalce veoma znaajna i zbog injenice da Vatikan Alojzija Stepinca proglaava kardinalom,
to e biti razlog vie da se mit o Stepincu kao svecu i
mueniku i nadalje neguje i dograuje.
Stepinac u to vreme prima u upnom dvoru u Kraiu strane novinare.
BOLJE NEGO IKAD? Jedno od znaajnih svedoenja koje se odnosi na vreme koje je Stepinac proveo na uslovnoj slobodi je seanje vajara Ivana Metrovia. On je
1959. godine posetio Alojzija Stepinca, o emu je, po
dolasku iz Jugoslavije, u Parizu dao izjavu listu N ova Hrvatska, glasilu ustaa-emigranata, koji je izlazio
u Londonu. Izmeu ostalog ovaj list parafrazira: Bez
traenja iije dozvole i bez najave, prof. Metrovi je
otiao automobilom do Kraia, da obie zagrebakog nadbiskupa i kardinala Stepinca. Prof. Metrovi kae da je
susret bio neobino dirljiv i da je kardinal bio duboko
"tronut i iznenaen. Profesor Metrovi je izjavio da kardinal Stepinac izgleda veoma dobro i da je odlino raspoloen bolje nego ikada potvrdio je dvaput prof.
Metrovi. Metrovi je izjavio da je Stepinac svjestan
svoje krvne bolesti i da bolest kao i samou podnosi svetakom strpljivou.
Zapitali smo prof. Metrovia da li je kardinal Stepinac upoznat sa dogaajima u zemlji i inostranstvu, to
je vano zbog odluujue uloge koju on jo moe odigrati. Dobili smo odgovor da je kardinal, s obziram na ograniene mogunosti i veze sa spoljnim svijetom, vrlo
6 0 8

obro obavijeten o raznim zbivanjima. upski dvor, u

korne ivi kardinal, budno uva oko deset milicajaca, iako
je, prema opisivanju prof. Metrovia, za vrijeme njegove posjete bio na strai samo jedan. Oito je, dakle,
da su vlasti preko agenata, koji su slijedili prof. Metrovia, unaprijed obavijestile milicijsku stanicu kod Kraia..-H

I iz ovog se napisa moe zakljuiti kako je Stepinac

i te 1959. godine bio linost koja jo moe odigrati odluujuu ulogu.
Kasnije e se iz tampe pojaviti Metrovieva knjiga Uspomene, gde e se on, kao jedan od najodanijih
poklonika Stepinca, neumorno diviti njegovoj linosti i
delu, zaboravljajui svoje mnogobrojne prijatelje i drugove kojima taj isti Stepinac nije pomogao iako je
mogao ni na Savskoj cesti, ni u Jasenovcu, ni u drugim logorima. Piui o Stepincu, Metrovi e pokazati
izvanreno mnogo obzira prema ustaama, dovodei na
taj nain nadbiskupa u najneposredniju vezu sa tom jo
od osnivanja teroristikom organizacijom.
Nekoliko goina ranije, u septembru 1956. godine,
ustaki list Hrvatska revija, koji izlazi u Buenos Airesu, objavio je uvodnik Ivana Metrovia posveen Stepincu heroju muenika.
Goine 1960, 10. februara, umro je kardinal Alojzije
Stepinac, i uz veliku panju sahranjem u katolikoj katedrali na Kaptolu, u Zagrebu. Meutim, njegova smrt
nee biti dovoljan razlog da se on kao znaajna politika karta izbaci iz igre. U narednim e se godinama bezbroj puta pokretati pitanje njegove rehabilitacije, to,
naravno opravdano, ne nailazi na razumevanje ni jugoslovenskih vlasti ni naroda. Jer, do novih se saznanja,
koja bi o Stepincu govorila drugaije, nije dolo, niti ih
je ikada i bilo. Nekoliko puta je pokuano da se pokrene
609

i postupak beatifikacije, postupak iji bi rezultat trebalo

da bude proglaenje Stepinca za sveca. Sve se ovo. obino
dogaalo u periodima kada su bili naglaeno narueni
onosi izmeu crkve i drave to zbog jaania klerikalizma, to zbog euforije kleronacionalizma I. klerofaizma i otvorenog, agresivnog antikomunizma, a. nikada, kako se to htelo i hoe predstaviti u klerikalnim krugovima zbog netrpljivog i hajkakog odnosa drave
prema cnkvi, katolikoj crkvi napose. To, naravnc, dolazi do izraaja pre svega kroz rei i delovanje icekada
bliskih saradnika Alojzija Stepinca, koji se u ivoi crkve
ponovo ukljuuju posle godina proveenih, kako to zna
Glas koncila da ironino kae, na univerzitetima, to
jest u kazneno-popravnim domovima u koje su ospeli
posle utvrivanja njihovog protivnarodnog odnosno proustakog ili otvornog ustakog delovanja u vreme v-NDH.
Jedan od lanova odbora trojice koji se bavio pitanjima nasilnog pokatoliavanja srpskog ivlja u. takozvanoj NDH, Viktor Buri, po Glasu koncila:
I u dubokoj starosti istie se svojstvima koja su
obiljeila sve godine njegova djelovanja profinjenom ovjenou, obzirnim potpvanjem osoba i u upravljanju
i ispravljanju, vedrom vjernou crkvi i otvorenou za itanje znakova vremena u svim prilikama.
Mostarski biskup Petar Cule, koji je 1942. goine
nasledio velikog humanistu i hrabrog oveka biskupa
Alojza Miia, svojim naelnim stavom u pitanju sveenikog udruenja i vjernosti Sv. stolici hrabrio je sveenike u njihovu jelovanju. Nadbiskup Jozinovi istaknuo je da je biskupa Culu poblie upoznao u Zenici, gdje
su neko vrijeme izdravali kaznu sa jo 50 sveenika.
Kaodjutor biskup ani istakao je da slavljenikova sveenika prolost treba mlaim sveenicima biti putokaz
za budunost.
610

Ovom citatu iz Glasa koncila iz jula 1980. godine

prethodile su dve sekvence koje ukazuju na prisustvo
klerikalizma: . . . biskup Cule preko Sv. stolice zauzimao
se sa uspjehom za hrvatski ivalj na lijevoj obali Neretve. God. 1948. prilikom hapenja dostavio je Don Marku cedulju s porukom: sve to imam ostavljam svojoj
biskupiji. I druga: biSkup Cule zahvalio je u homiliji
bogu za 60 godina svenikog jelovanja i pozvao prisutne da ustraju u .svom zvanju sluei bogu i narodu.
Kritino se osvrnuo na naglo opadanje broja kanidata
za sveenitvo i naputanje sveenikog zvanja u nekim
evropskim zemljama te kao sredstvo za ustrajnost preporuio osobnu molitvu, svjedoko ivljenje vjere i tovanje Gospe. Osvrnuvi se kratko na tekoe u biskupskom djelovanju nakon rata, zamolio je sveenike da se
uvaju nepotrebnih ispada kojima bi sebi oteavali sveeniko djelovanje, ali da budu principijelni i vrsti u
stvarima vjere.
. .
U razgovoru koji je Glas koncila 20. aprila 1980.
godine objavio sa Josipom Lachom, jednim od najbliih
saradnika Alojzija Stepinca, Franje Sepera i Franje Kuharia, izmeu ostalog se kae:
Koje je nove tekoe zagrebakoj crkvi donio rat?
Biskup Lach: Teko je na to pitanje iscrpno odgovoriti. Mi smo to doivljavali i rijeavali iz dana u dan.
Trebalo je zapravo ljudima pomagati. Bilo je, naprimjer, mnogo nezbrinute djece. Dio te djece smjestili smo
u Brezovicu. Nastojali smo spaavati idove koje su nacisti progonili. Takoer, pravoslavne. Mnogi od njih su
usljed tih pritiska traili da budu primljeni u katoliku
crkvu. Mi smo s jedne strane morali paziti da se nikoga
na silu ne krsti ili prevodi na katolianstvo. Stoga smo
u skladu s crkvenim propisima morali traiti da se ti ljudi
poue u katolikoj vjeri, da se mogu svjesno i slobod611

no odluiti. Naa crkvena vlast bila je odredila dvomjeseni rok za tu pripravu, to je zapravo znailo da
smo Ijudima davali vremena. S druge smo strane znali
da ti ljudi ele formalno postati katolici raunajui da
e se tako spasiti od progona, moda i od smrti. Stoga
smo nastojali udovoljiti njihovim eljama koliko god je
to bilo mogue. Pokazalo se da progonstva nisu tedjela
ni prelaznike, osobito kad je rije o idovima. Sjeam
se kako smo u zagrebaku nadbiskupiju prihvatili stotinak sveeniika Slovenaca koje su nacisti tjerali iz Slovenije. Nadbiskup Stepinac ih je prihvatio i rasporedio po
naim upama. Poslije su se vratili u Sloveniju. Tako je
pokojni mariborski biskup Dranik za vrijeme rata bio
kod nas kapelan u Visokom. Kad je imao primiti biskupsko osveenje, pozvao je mene da ga posvetim.
Dakle, ibiskup Buri je ovek na koga bi se trebao
ugledati mladi sveteniki narataj. Biskup Cule je ustrajan u svojoj vjeri, pa se i na njega trebaju ugledati mladi
svetenici, posebno na njegovu sveeniku prolost. Biskup Lach tvrdi da je katoliki kler u drugom svetskom
ratu uinio sve to je mogao kako bi od progona nacista
bili poteeni ljudi bilo kojeg naroda ili vere.
To se, naravno, moe shvatiti samo kao nastavak aktivnosti dela katolikog klera, koja je omoguila stvaranje
i potpomagala takozvanu NDH kao najznaajniji bedem
katolianstva u Evropi, bez obzira na rtve. To se, naravno, sve tvrdi i pored istorijskih injenica i pored
svega onoga to se broji milionom rtava i to se, bez
mogunosti da se izmeni, utisnulo u svest naroda koji
ive u Jugoslaviji.
Iste je godine ovaj list objavio, povodom 20 goina
od smrti Alojzija Stepinca, tekst Ponizan pred bogom i
zauzet za ovjeka, u kojem se kae:
612

U nedjelju 10. veljae u zagrebakoj je katedrali

prepunoj vjemika zagrebaki nadibiskup Franjo Kuharie
sa preko ezdeset sveenika koncelebrirao sveanu misu
prigoom 20-godinjice smrti kardinala Alojzija Stepinca. U prigodnoj homiliji nadbis'kup Kuhari je najprije
naglasio, u vezi s biblijskim itanjem te nedjelje, kako
je cijela povjest crkve protkana likovima biskupa, sveenika i vjemika koji su bili Hristovi svjeoci sve do
traginosti. Oni stoje u srnom zbivanju svoga povijesnog
trenutka; uvueni su u vir idejnih suprotnosti i !x>rbe
duho-va. . . Veliki su zato jer su ljubili do kraja istinu
i pravednost; postali su brana da se mrnja zausfcavi;
na osudu su uzvraali pratanjem; u iskuenju su zazivali biagoslove.
Zatim je nadbiskup rekao: Na dananji dan prije
20 godina, u 14 sati i 15 minuta, okruen ukuanima upnoga dvora u Kraiu, drei u ruci zapaljenu svijeu koju
je nosio na Svijenicu u procesiji, smireno je u Gospodinu ucmro izgovorivi svoje poslijednje rijei: Budi voIja tvoja . . .
Kad se rodio u Kraiu 8. svibnja 1898. u obitelji
Josipa i Barbare Stepinac, djeak, peto dijete, na njemu
je poinuo pogled njegove majke s posebnom eljom i
molitvom da bude Boiji odabranik ( ...) U crkvi Sv. Petra Kanizija u Rimu, na blagdan Krista kralja, 26. listopada 1930. zareen je za sveenika. . . Ove godine pada
i zlatni jubilej njegova misnitva. S njime je istog dana primio sveeniko reenje i uzoriti gospodin kardinal Franjo Seper (...) Na blagdan sv. Ivana Krstitelja,
24. lipnja 1934. posveen je u zagrebakoj katedrali za
biskupa s naslovom nadbiskupa kaodjutora s pravom nasljedstva ( ...) Mlai nadbiskup bio je duboko ponizan
pred Bogom i sav zauzet za ovjeka. Takav je uao u
tragian vihor svoga vremena (...) Osobnom je patnjom
613

oivljavao dramu i tragediju svakog ovjeka bez obzira

na njegovu rasnu, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Tu
univerzalnost ljubavi, crpljenu iz vjere u Isusa Krista i
Evanelje svjedoio je praktino i konkretno djelima kaT
ritativne pomoi i svojim intervencijama da se olakaju
Ijudske patnje. Zauzimao se hrabro i odluno za progonjene, zatvorene, muene, bez obzira s koje strane dolazila nasilja i nepravde. Zahtjevao je od svake vlasti da
sudovi budu pravedni, zakoni ljudski, postupci ovjeni (- )
Povijesti e trebati dosta vremena da u toj krvavoj
drami ocijeni ulogu svih uesniba ( ...) Nadbiskup A lojzije Stepinac umro je prije 20 godina. . . Umro je opratajui. Opratanje je najvei in kranskog srca. Papa
Ivan Pavao II u svojoj poruci za Svjetski dan mira ove
gome kae: Tstina koja jaa mir, koja stvara mir, ukljuuje u svojoj biti pratanje i pomirenje. Odbijati pratanje i pomirenje znai lagati samom sebi i upasti u
ubilaku logiku lai. U svojoj oporuci kardinal je dri>
ljivo opisao: lpak smatram upitnim, da i ovdje zamolim
za oprotenje, ako sam koga uvrijedio ili mu ta naao
uinio. Sa svoje strane od srca opratam. svima svojima
neprijateljima i progoniteljima, kako nas je uio Krist
gospodin. Istoga dana u katedrali je veernju svetu misu
sluio pomoni biskup mons. uro Koka.
Od novih povijesnih istina, naravno, nema rii traga
ni glasa. Povijesti e, naravno, trebati dosta vremena
da zaboravi sve ono to bi omoguilo da se uloga mnogih
uesnika te iste povijesti preoceni. Nema sumnje, neuporedivo je lake krivome biti veliki u pratanju nego li
pak rtvi. Iz ove prigodne homilije moe se izvui jedna
alibi reeniea esto i preesto upotrebljavana, po kojoj su
sva dela, naravno i nedela, uinjena voljom bojom, a ne
voljom ljudskom.
614

Da ne bi bilo nagaanja, evo ta je rekao karinal

Seper, osvrui se na minulih pola stolea svoga sveteniekog rada, a seajui se i svog drugovanja i saradnje
sa Stepincem:
Postavlja se pitanje: jesam li izvrio sve to je Bog
od mene kao sveenika elio, ono to je On od mene oe-

kivao, to je On od mene traio? Moram rei da sam

u zarije vrijeme znao otii u crkvu, sjesti i razmiljati
ba o tom pitanju. . . Ne bih se nikad usudio rei da
sam"u svemu zadovoljio. Ovakvi blagdani i velike svearioti 'su velika prigoda ovjeku za poniznost. Konanu
bilancu sveenikog ivota ja bih izrazio rijeima Evanelja: Servi in utiles sumus sluge smo beskorisni.
Ako smo to inili, to je Bog uinio kroz nas, i dao Bog
da nismo mnogo toga siprijeili to je Bog kroz nas htio
in itiakle, sva dela i sva nedela, uinjena su i po Seperu
voljom Bojom, a ne voljom ljudskom.

MANJE POZNATO. Poto je osloboen Zagreb, 1945. goine, donesena je odluka da se nadbiskup AlojzijeStepinac
uhapsi kao ratni zloinac. Ljudi koji su poli na izvrenje tog zadatka vraeni su s puta ka nadbiskupovom dvoru. Hapenje nadbiskupa spreio je Hebrang, koji se tada
nalazio u Zagrebu, objanjavajui kasnije ovu odluku navodnom preuranjenou jer bi, po njemu, trebalo kasnije suditi Stepincu uz obilje dokumenata koji e kroz
taj proces biti i osuda klerikalizma u redovima katolike
crkve. Ova e se procena kasnije pokazati veoma slabom,
jer e na odnos prema Stepincu uticati razvoj u meunarodnim odnosima, a izmeu ostalog tako se omoguilo da
Alojzije Stepinac postane kljuna linost reakcionarnih
615

snaga, ak njihovog ekstrema oiganizovanja i delovanja kriarske organizacije.

Godine 1953, 13. januara, sada ve kardinal Alojzije
Stepinac primio je u upni dvor u Kraiu dopisnika
ASSOCLATED PRESSA, kome je dao intervju povodom njegovog proglaenja za kardinala. I iz tog se razgovora moe zaljuiti da Stepinac ne odustaje od ve
jenom zapoetog krstakog rata, ali i da je veoma dobro
oibaveten o svim zbivanjima u zemlji i inostranstvu. Odgovarajui ina pitanje koje se odnosilo na konferenciju
biskupa sa Josipom Brozom Titom, koja je u to . vreme
odrana, Stepinac je, iznosei svoje miljenje, rekao: -to
se tie vaeg pitanja, bit u kratak. Crkva e katolika
u naoj zemlji ostati i dalje vrsta. Sporazum, koji bi
trajno neto znaio, nemogu je bez Sv. Stolice. Ona je
uvijek spremna na sporazum sa svim ljudima dobe volje,
ali nikada na diktate. Taj je termin nepoznat u rijeniku katolike crkve.
Govorei o mogunosti sporazuma izmeu dravc i
crkve, Stepinac, uz opasku da ovo nije za tampu i govorim u etiri oka, kae: Komunizam bi, naime, u sluaju sporazuma morao odstupiti od glavnog svog naela.
On to nee. Nema, dakle, sporazuma.
U Rimu je 1974. godine objavljena knjiga fra Alekse
Benigara Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal. U toj
knjizi, koja ima izriitu nameru da pred istorijom odbrani linost i delo Stepinca, mogu se ipak pronai miljenja koja su u direktnoj suprotnosti sa miljenjima
zagrebakog nadbiskupa A. Stepinca, kada se govori o
onoisu drave i crkve.
Izmeu ostalog, u ovoj knjizi, na temu progona katolike crkve od strane drave u komunistikom svetu,
kae se i ovo:
Sovjetski komunizam je gipkiji nego to je bio postupak
616

francuskih revolucionara. Marks, nakne, polazi sa stanovita da je vjera organska i zakonita povijesna pojava
u stanovitom razdoblju razvitka ljuskog drutva. Stoga on sebi ne postavlja unitenje vjere kao najblii cilj,
nego kao daljni cilj, koji se ima ostvariti u duljem povijesnom razoblju. U poetku je preuzeo lozinku zapadnjakog socijalizma: Vjera je privatna stvar svakog graanina drava i crkva su rastavljene.
Iako uzima za primer odnos drave i crkve u Sovjetskom Savezu, Benigar u stvari razmilja o tom odnosu
u Jugoslaviji. obzirom da nas od 1974. godine ne deli.
mnogo vremena, mogli bismo sa sigumou tvrditi da u
jugoslovenskom drutvu u tim odnosima vladaju odnosi
iroke tolerancije, ak toliko iroke da se, pre svega,
ak i veoma esto, zloupotrebljavaju od strane crkvi koje u njoj deluju. Osim ovog zakljuka namee se i zakljuak, da se u ovom stavu Beniger kao autor knjige o
Stepincu, i pored injenice da ga brani, zapravo sa njim.
ne slae.

TERORIZAM. Najivlja aktivnost nove ustake emigracije zabeleena je od 1945. do 1950. godine. U tom periodu
iz zapadnih zemalja u Jugoslaviju ubaeno je vie od 800
najrazliitijih diverzantskih i pijunskih grupa, u ijem
je sastavu bilo najvie ustakih terorista, a meu njima
i odbeglih svetenika koji su esto bili i organizatori
ove neprijateljske aktivnosti. Ta se aktivnost nastavlja
i u narednom esetogodinjem periodu istina, smanjenom estinom, da bi od 1960. godine nastupio novi
snaan ta.las ustake elatnosti usmerene protiv Jugoslavije. U tom periodu dolazi do serije napada na jug'oslovenske ambasade, konzulate i privredna predstavnitva, najvie u Zapanoj Nemakoj, vedskoj i SAD. Po617

menimo samo neke: napad na naeg konzula u Klivlendu i ubistvo Momila Popovia, slubenika naeg
predstavnitva u Bad Gedesbergu 1962. godine, zatim
pokuaj atentata na konzula Andriju Kiaria u Zapadnoj
Nemakoj, kao i atentata u kome je izgubio ivot slubenik jugoslovenskog konzulata u Stutgartu, Sava Milovanovi. Zatim je 1969. godine pokuan atentat na efa
vojne misije Jugoslavije u Zapadnom Berlinu, Antuna
Kolendia, a u konzulat u Hamburgu upuen je eksplozivni paket. Godine 1971. ustaki teroristi upadaju u konzulat u Geteborgu, a zatim ubijaju ambasaora Vladimira Rolovia u Stokholmu. Iste goine pokuan je atentat na generalnog konzula u Milanu. Naredne, 1972. godine, pripreman je atentat na konzula u Geteborgu, a
ranjen je konzul u Stutgartu, uki; 1973. godine pokuano je kindapovanje domara jugoslovenskog konzulata
u Geteborgu. U Lionu je izvren atentat nad vice-konzulom Mladenom ogoviem, a napai su izvreni i na
konzula Milana Bulajia u Njujorku, kao i na efa
jugoslovenske misije, takoe u Njujorku. U Minhenu
je izvren atentat na konzula Edvina Zdovca 1976. godine, a pokuan je atentat i na vice-konzula u Dizeldorfu,
Vlaimira Topia. Svemu ovome treba dodati mnoge teroristike akcije koje su izvrene nad jugoslovenskim radnicima na privremenom radu u inostranstvu, putnicima
u vozovima na meunarodnim linijama, kao i u avionu
Jugoslovenskog aero-transporta, koji je pao iznad Cehoslovake na putu iz Svedske u Jugoslaviju. Ustakih akcija iji su inspiratori u mnogo sluajeva bili od ranije
poznati katoliki svetenici-ustae koji su 1945. godine pobegli iz Jugoslavije, bilo je i u samoj Jugoslaviji.
Podmetanje mine u bioskopskoj dvorani i u garderobi
eleznike stanice u Beogradu samo potvruje naj618

bitnijn odliku svih ovih teroristikih akcija, da nisu bitni ni'M eilj niti nain izvrenja ziloina, niti posledice koje
e-te-,akcije izazivati.
.
Vee pominjani Sveti Jeromin u Rimu, kao visokokolska ustanova rimokatolike crkve u kojoj ive svetenici-doktoranti za vreme postdiplomskih studija, postaje regruti centar klero-ustaa, a u toj su se delatnosti, osim ranije nabrojanih svetenika, isticali i dr Stjepan Kukolja, Dragutin Kamber, Rafajlo Medi Skoko, zatim, nekadanji sarajevski nadbiskup Ivan Sari, kao i fra
Nikola Sunjar, svenik iz Sinja i veoma blizak saradnik
ustakog ideologa Branka Jelia.
P-omenimo i svetenike Josipa Kasia, Jolu Bujanovia, I Roka Romca, koji deluju u Melburnu u okviru
hrvatsko-katolikog centra, emigrantskog lista Uzdanica koji kasnije menja naziv u Hrvatski dom, kao i
u okviru sportskog kluba Kroacija, gde se okupljaju
ustakl emigranti saraujui sa slionim klubovima u SAD,
Junoj Americi. Josip Kasi je priznat u ustakim krugovima kao specijalista i strunjak za banitizam i terorizam. Pre dolaska u Australiju uestvovao je u akcijama ustaa-kriara u okolini Sarajeva i tada je osuen
na etiri i po godine zatvora. I svetenik Roko Romac,
odavno naputajui pastirski posao, postaje strunjak za
nabavku i pripremanje eksploziva i eksplozivnih sredstava. Oni su, izmeu ostalih, pripremali grupu Feniks
koja ie 1972. godine ubaena u Jugoslaviju. Strategiju
te grupe odredili su, izmeu ostalih, i pop rimokatolike
crkve u Austriji Vilim Cecelja, kao i saradnici CIA Josip Vrbie i Ivica Boi, koji su lanovima grupa ponudili
etiri milona dolara kako bi svoje akcije u Jugoslaviji
zapoeli atentatima nad najviim dravnim i partijskim
rukovoiocima po ranije utvrenom spisku.
anas u okvirima ustake emigracije postoji vie od
619

trideset veih i manjih organizacija, a u skoro svakoj

od njih deluje bar po nekoliko razliitih grupa i frakcija. Sve su one uglavnom izrasle iz Hrvatskog oslobodilakog pokreta, koji je 1956. godine formiran u Argentini. Zatim se javljaju organizacije kao to su: Hrvatski
domobrani, Ujedinjeni Hrvati, Hrvatski narodni obor,
Hrvatski demokratski odbor, Hrvatsko revolucionarno
bratstvo, Hrvatski narodni otpor, Tajna revolucioriarna
ustaka postojba koja je delovala u SR Nemakoj i
uspela da obuhvati 104 lana, uglavnom mlaih Ijudi,
intelektualaca religioznog opredeljenja, od kojih je dobar
deo bio u tesnoj vezi sa nekim funkcionerima rimokatolike crkve. Najzanimljivije je da su svi ovi ljudi iveli
u Jugoslaviji, ali i podatak da su njima etreset trojici
oevi pripadali ustako-domobranskim vojnim formacijama, a petorici oevi su streljani kao ratni zloincL
Jedan od zanimljivijih detalja aktivnosti rimokatolikih svetenika iji je cilj bila zatita zloinaca, jeste
akcija odbeglih katolikih svetenika iz Jugoslavije u SAD.
koji su preko katolikog drutva Vitezovi Kolumbusa
uspeli, u ranijem postupku, pedesetih godina, da foprinesu
spreavanju izruenja Andrije Artukovia, ratnog zioinca i ustakog ministra unutranjih poslova NDH. U tome se naroito isticao nekadanji Stepinev sekretar Lackovi. I na suenju 1985. godine ovo se katoliko drutvo
javlja pre svega kao finansijer odbrane Artukovia, ali
i nosilac propagandne delatnosti koja je trebala da, po
njima, rezultira spreavanjem postupka o ekstradiciji. Da
li je spremnost savremnog sveta da s bori protiv teroristike delatnosti svih moguih organizacija otupila otricu te akcije?
Da li se sve ovo moe dovesti u bilo kakvu vezu sa
Alojzijem Stepincem? Naravno, jer svi ovi svetenici o
kojima je bilo rei, bili su ili bliski saradnici Alojzija
620

Stpeinca, ili su pak svoju aktivnost usklaivali sa aktivnou najznaajnije lionosti katolike crkve u Jugoslaviji, kroz period u kojem su bili potrebni ljudi humanizma, hrabrosti i potenja, poput, kad ve govorimo o crkvi,
katolika humanista kardinala Tiserana i Filtena, filozofa Tejara de ardena ili Morijaka.
Uz sva ova imena, bilo bi nepravedno ne pomenuti
svetenike te iste katolike crkve kod nas koja je,
akle, u sudbonosnim trenucima podlegla klerikalizmu,
nacionalizmu i faizmu kao to je bio monsinjor Svetozar Ritig, apostolski protonator i opat Svete Helene
od Podgorja, upnik najstarije upe u Hrvatskoj, sv. Marko u Zagrebu. Istaknuti borac protiv ultranacionalistikih
i profaistikih orijentacija, kao i terorizma, jo od 1929.
godine, on je morao, plaei se od ustake vlasti, da se
skloni u Hrvatsko primorje, da bi zatim priao narodnooslobodilakom pokretu. Ova je njegova odluka u ustakoj i klerikalnoj tampi ocenjena kao najtea izdaja -vjere i naroa. Osim njega, treba svakako pomenuti biskupa
Alojzija Miia, dr Pavla Lonara zagrebakog kanonika; istarskog svetenika Bou Milanovia i Sreka tefania, upnika Grgu Starevia iz Otoca, fra Vida Cujaka, fra Vjekoslava Trdana, fra Serafima Dodiga, fra Leonarda Dedua, fra Ivana Vukovia, don Andriju Radonjia, upnika Franju Bihara koji je ubijen u Jasenovcu,
fra Karla uluma kog su na najzverskiji nain ubili ustae u Zavojanima kod Vrgoraca, zatim svetenika imu
Milanovia koga su Nemci ubili kao partizanskog saradnika posle kapitulacije Italije, don Niku Lukovia iz Boke
kotorske, svetenike: Franju Diovia, Janka Petana, Ivu
Javornika, Josipa Kocovia i Stjepana Rakocija. Meu
ove ljude koji su imali ovoljno i mudrosti i linog potenja i hrabrosti, treba ubrojiti i upnika Antu uria iz
Ozlja, upnika Antu Maroia iz Generalskog Stola, up/

nika Matiju Medveeka iz Slunja, upnika Aleksandra

avleka iz Sela kod Siska, upnika Mirka urkovia iz
iiljca, fra Pilu Vufcovia iz sinjskog samostana; fra Ivana Vukovia iz Metkovia, fra Vinka Bublea, upriika Antuna Bonara iz Kraljevog Vrha, dr Franju Resiiianfc profesora i katehetu iz Nove Gradike, fra Ambrozija Benkovia upnika u Belji, fra Martina Vujovia iz Dtvara,
don Anelka Buratovia, don Janka Dumbovia, 'upnika
Alojzija agara iz Koriana kod Travnika, fra Bo.siljka
Ljevara iz Bihaa, upnika Miju Etingera iz aruvara,
svetenika Stjepana Ognjanovia, fra Ivana Tomasovia
iz Knina, fra Alefesandra Ribiia iz Zaostroga.
;- :
Svi su ovi Ijudni uspeli da se odupru iskuenjima ,svog
vremena izraavajui svoje ljudsko neslaganje s ustakim vlastima, sa kleraofaistikom euforijom ija je
perjanica bio Alojzije Stepinac sauvavi se kao Ijudi
dostojni potovanja, postupajui po zakonima Evanelja,
propagirajui ljubav prema, i meu, ljudima i oainost
prema svom narodu. Svi oni boji su odgovorni Za teko
breme nasleeno u bliskoj prolosti, kao i oni koji ih 'podravaju, morali bi osim rei istine i dobre namere, da
imaju u vidu i ovaj, odue nepotpun spisak estitih svetenika katolike crkve.

SAVEST. Kada se govori o odgovornosti Alojzija Stepinca, tada se veoma esto, od onih koji ga brane', koji
su bliski klerikalizmu, kae da e istorija morati da
preoceni ulogu Stepinca kao i da ga oslobodi ogovornosti za elak oja mu se stavljaju na teret. Protekle su etiri decenije od kada je Stepinac osuen i zaista se dolo
do mnotva novih dokaza, no na alost onih koji su se
nadali i oekivali suprotno, i ti okazi terete Stepinca,
622

samo potvrujui ranija miljenja da se ipak radio oveku

koji je izdao sopstveni narod.
Jedan od dokaza o kojima je ree jeste i pismo koje je
bivi ministar vlade Kraljevine Jugoslavije, Prvoslav Grizogono, uputio nadbiskupu Stepincu:
Gospodin D-r ALOJZIJE STEPINAC
nadbiskup
ZAGREB
Piem vam kao ovjek ovjeku, kao hrianin hrianinu. Nakanjujem se mjesecima na to, ekajui hoe li
prestati uasne vijesti iz Hrvatske, kako bih mogao sabrati se i mirnije pisati. Punih deset mjeseci kolju se po
Hrvatskoj na najzvjerskiji nain Srbi i unitavaju se milijarde njihovih imetaka, a crvenilo stida i gnjeva oblijeva lice svakog potenog Hrvata.
Pokolj Srba poeo je od prvih dana jadne NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE (Gospi, Glina, Gudovac,
Bosanska krajina i dr.) i traje bez prekida do ovih dana.
Nije strahota u samom ubijanju svega od reda: staraca,
ena i djece, no u ubijanju i strahovitom divljakom m uenju. Te nevine Srbe su nabijali na kolac, loili im vatru na golim prsima, pekli ih ive na vatri, spaljivali
ih u kuama i crkvama, polijevali ih kljualom vodom
i tada polijevano meso derali i solili, kopali im ivim
oi, rezali ui, nos, jezik, sveenicima rezali noem bradu skupa sa koom i mesom, odsijecali im spolovilo i
zaticali u ustima, vezivali ih odstraga za kamione i ona
sa njima jurili, prebijali su ljuima noge i ruke, zabijali
im u glavu eksere, golim ekserima zakucavali ih za po
kroz slijepo oko, bacali ih ive u bunare i provalije, razbijali im gvozdenim uskijama glave, djecu su baeali u
vrelu vodu i vatru, u kreane, rastrzali za noge, razbi62S

Jali im glave o zidove, prebijali kime o kamenje i klade

i jo druga mnoga uasna muenja izvravali, kakva normalni ljudi ni zamisliti ne mogu.
Hiljade i hiljade srpskih ljeeva nosila je Sava i Dunav, kao i pritoke ovih rijeka. Bilo je ljeina sa natpisima: PRAVAC BEOGRAD, PUTUJTE KRALJU PETRU.
U jednom amcu, koji je uhvaen na Savi, bila je hrpa
djeijih glava sa jednom enskom, moe biti glava majke
te djece, sa natpisom: MESO ZA JOVANOVU PJACU
BEOGRAD! Strahoviti sluaj Mileve Boinovi iz Tabande, iz koje je na no izvaeno dijete, pa grozni sluaj
naenih peenih glava. U Bosni naene su posude pune
srpske krvi, pa sluaj prisiljavanja Srba da piju vruu
krv svoje poklane brae! Silovane su nebrojene ene,
jevojke i djevojice, matere pred kerima, keri pred
materama, a gomile djevojaka, ena i djevojica odvoeno je u logore ustaa za bludnice. ak su silovamja
vrena u oltarima pravoslavnih crkava! U kotaru petrinjskom natjeran je sin da siluje roenu majku! Pokolj
3.000 Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi i ubijanje na
stotine Srba u oltaru crkve u Kladui, sve gvozdenim ekiima u glavu, stoji bez primjera u povijesti. Uas ovih
nedjela zaprepastio je i Njemce i Italijane. Oni su fotog'rafisali ogroman broj sluajeva ovih pokolja ( ...) I srijemski Njemci preziru nas radi toga i postupaju sa Srbima ovjeno. Talijani su fotografisali posuu sa 3.500
srpskih oiju, te jednog Hrvata okienog sa ogrlicom od
nanizanih srpskih oiju i jednog koji je doao u Dubrovnik opasan sa dva reda srpskih jezika!
Strahote logora u kojima su pobijene hiljade Srba
ili su puteni da pomru od zlostavljanja, gladi i zime
uasne su. Njemci pripovijedaju o jednom logoru u Lici,
u kojem je bilo hiljade Srba, ali kada su doli tamo nali
su ga praznog, natopljenog krvlju i krvavim krpama, rub*824

Ija i odjee. Tu je, kau, izgubio glavu jedan srpski vladika. U Jasenovakom logoru i danas se mue i propadaju
na hiljade Srba, koji su tarno po stranoj imi smjeteni
u poderane! ciganske barake, bez dovoljno slame i pokrivaa, a dobijaju za hranu dnevno po dva krompira.
U povijesti Evrope nije bilo ovakvih slucajeva. M ora se poi u Aziju u doba Temerlana ili Dingiskana ( ...)
pa da se naie na sline sluajeve. Nita nas vie ne
moe potpuno oprati. Ni posljednjem Ciganinu na Balkanu neemo Vie spomenuti nau hiljadugodinju kulturu (...)
Zato ja ovo piem Vama, kada nijeste politika linost i ne moete za ovo snositi odgovomost? Evo zato.
U svim ovim ibesprimjernim divljakim zloinstvima, koji su vie nego1ibezboni, sudjelovala je i naa katolika
crkva na dva naina: veliki broj svetenika, klerika, fratara i organizovane katolike mladei sudjelovalo je u
ovome aktivno. ogodila se strahota da su katoliki svetenici postali logornici i tabornici ustaki, pa su kao takvi
narelvali i odobravali ta strana muenja i klanja hrianskog svijeta. ak je jedan katoliki svetemk lino zaklao; pravoslavnog svetenika. Oni to nijesu smjeli uiniti bez ozvole svojih biskupa, a ako su to uinili onda
su morali izgubiti slubu i doi pred sud. BudUi da se to
nije dogodilo, znai da sii biskupi dali svoje dozvole. rugo: katolika crkva upotrijebila je sve ovo da pokatlii
sve preivjele Srbe i, dok se zemja jo pui od krvi nevinih muenika, dok sU jecaji jo razdirali grudi preivjelih nesrenika, vetenici, fratri, asne sestre, nosile su
u jednoj ruci ustaki bode, a u drugoj molitvenik i krunicu. Sav je Srijem preplavljen lecima biskupa Akamovia, tiskainim u njegovoj tiskarnici u Bakovu. U lecima
se pozivaju Srbi da spasu ivote i imetke prelaenjem u
katoliku vjeru. :
B25

I naa crkva kao da je htjela pokazati da zna ubijati

due, kao ustaka vlast tijelo.
A na katoliku crkvu pala je jo jedna vea.sumnja
zato to su istovremeno sruene mnogobrojne pravoslavne crkve, druge obraene u katolike, oteti svi pravoslavni samostani, razvuena sva imovina i upropaena
velika povijesna dragocjenost, pa ak nije ostavljena na
miru Patrijarka crkva u Sremskim Karlovcima. Sva ova
nasilja na savjesti i due nanijela su jo veu sramotu
hrvatskom imenu. Iako se mi, Hrvati, neemo moi nikako sa ovim oprati od sramote, koju nam navukoe ustaki zloini, ipak moemo svoju odgvomost smanjiti pred
svijetom i svojom savjeu ako dignemo svoj glas protiv
svega gore navedenog.
Poslednji je as a to uinimo. Poslije sviju velikih
zloinstava u povijesti oovjeanstva dolazile su velike kazine. ta e biti, ako se dobije utisak da se od ustakih
zloinstava nijesmo ba sasvim distancirali? U prvom
redu, duna je crkva da digne svoj glas, prije svega zato
to je crkva Isusa- Hrista, a poslije toga to je ona rnona.
U Njemakoj su veliki katoliki biskupi imali smjelosti
da diu svoj glas u korist progonjenih iova, a kod nas
jo nijedan biskup nije digao svoj glas za nevine Srbe,
hriane, koji su stranije progonjeni nego idovi u Njemakoj. I zato e na glavu katohke crkve pasti najvea
odgovornost za kaznu Boju i ljudsku za ovaj strani, neopisivi grijeh.
Napisao sam Vam ovo pismo da spasem svoju duu,
a Vama ostavljam da traite i naete puta za spasenje
svoje due.
,
Jedan od onih koji je prvo ovjek i hrianin, pa
onda dobar Hrvat.
Zemun, 8. februara 1942. godine
D-r Grizogono, s.r.
626

Stepinae nije brinuo za spasenje svoje due. On ak

Prvoslava; Gi'iZogona nije udostojio ni svog odgovora.
Branei ;e na suenju,! Stepinac je tvrdio da su za
vi eme borbi u : Litiei u : februaru 1945. godine, bez sudskog postupka pobijeni Svi franjevci U samostanu iroki
Brijeg, Hjih 28, a a ni jedan od njih nije uestvovao
u borbi-prbtiv narodnoolobodilake vojske, iako su svi
oni bili poznati kao estoki protivnici faistike ideologije. Trebalo je da proe dosta vremena da bi 1971. godine ova tvrdnja nala svoje mesto u publikaciji iroki
Brijeg ::ii izdattju franjevaca iz tog samostana. U toj brouri izmeu ostalog pie: 1945. ta je podrezala Brijegu perspektivu i donijela mu agoniju. Crkva je opustoena, 296. puta udarena topovskom granatom, sa samostana je skinut kuni broj, otuen natpis na ulazu u samostan i; bofmbardiran je,i.poarom i pustoenjem uniteno je kulturno blago ovoga kraja: arhiv, muzej, velika
knjinica, fizikalni, hemijski i geoloki kabinet, ugaeno
je dvaeset devet ivota iz ove kue. To je najtei gubitak, on je nenadoknadiv. iroki Brijeg guibi ime. Osim
ivih hereegovaca Gospi drutvo ine muenici koji
su nevine rtve. Njihovi: tjelesni ostaci, to nije odnijelo
vrijeme i vatra progutala, preneseni su iz protuavio'rLskog
sklonita t-t koje se nalazi u vrtu s desne strane crkve
po oltar sv. Ante, a tjelesa onih s padine Gomjeg:
Graca smjetena su ispod oltara sv. Franje. Njihova slava naa je obaveza.
Naravno, nigde se ne govori da je do pogibije franjevaca. dolo u jeku borbi izmeu partizana i Nemaca
koji su e u.tvrdiii u, samostanu. Najednom, iroki Brijeg vie nije rasadnik levita i batovana u bati gospodnjoj, pri emu se u ranijim tekstovima u klero-ustakoj
tampi oavailo priznanje i izraavala zahvalnost fratrima za plejau ustaa i klerofaista (pomenimo samo An40"

627

driju Artukovia koji je vaspitanik tog samostana); ne

pominje se injenica da je meu hercegovakim franjevcima bilo dosta onth koji su 1941. i 1942..godine irili ustatvo, blagosiljali ustako oruje, bavili ;se pijunaom u korist Nemaca, niti da; je o v a j.sgmostan u narodu vaio kao ustako leglo, niti da se u njemu drala
raio-stanica kojom su se sluili, pijuni Gestapoa. I pored svih ovih injenica ne moe se ni danas tvrditi da
su partizanske jedinice imale nameru da izvre: odmazdu
nad fratrima ovog samostana,. jer to se ipak dogodilo u
borbi. a fratri nisu napustili iroki Brijeg i pored injenice da su to mogli.
Koliko je elje da se; zaborave pojeini dogaaji i linosti, vidi se iz nepominjanja imena i mnogih drugih
ljudi ogojenih u ustakom duhu na irokom Brijegu me u ;kojima su bili i Josip Dumandi kao i klerofaista
i'ra Radoslav Glava. Jedna od najokrutnijih asnih sestara. koje su ,se brinule o siroadi u Zagrebu i logorima
i samostanima, koje su se bavile karitativnom delatnou, bila je opatica Laurericija'uri, takoer odgojena
na irokom Brijegu. Ostala je zapamena njena izjava sa
zagrebakog kolodvora ka je pred prisutnim graanima
vikala:
Ovu djecu bi trebalo poubijati jer su to partizanska d jeca .. . Radije emo pbiriagati nau ustasku djecu.
A to je bilo samo malo dece od njih etrnaest hiljada
koja su u doibi od dojenadi do etrnaeste godine odvedena u logore poput onoga u Jastrebarskom.
U tim su logorima deca vaspitavana u ustakom duhu posredstvom i uz pomo faistikog drutva Karitas
u kojem je nadbiskup Stepinac imao odluujuu re
tu su decu vaspitavale tepineve &isne setre svih redova i kongregacija.

628

Pulherija Rarta; opatica i upravnica djejeg logora

u Jaski, jednom je prilikom rekla:
To je krasno, to me podsjea na muke malog Isusa u
Bctlehemskoj talici, a radilo se zapravo o deci koja su
leala na goloj slami, iscrpljena i bolesna, u bivim talama punim ubreta. Ta ista Pulherija je, izraavajui
svoje milosre, znala a kae: komunistika gamad koju
treba potamaniti. U trenutku kada je jedna eta Trinaeste proleterske brigade u avgustu 1943. godine prodrla u logor Jaska, opatica Pulherija je jedno dete, koje je
imalo hrabrosti da se tome obraduje, odvela iza kuhinje
gde ga je ubila udarcem lopate u glavu. Po surovosti je
ipak prednjaila njena koleginica po imenu Mercedes.
U pomnutoj akciji partizani su uspeli da povedu sa
sobom 450 dece, a uz pomo stanovnika Jastrebarskog
i ljudi iz Zagreba, u razne porodice predato je oko 1650
dece, tako da je oko 2500 dece, bar za neko vreme, spaeno od siurne smrti. No te sudbine nisu bila ostala zarobljena deca. Ona su nala smrt u raznim ustakim logorima, to e ostati u pamenju kao najuasniji obavljeni posao ustake drave i zagrebake nadbiskupije.

IVOTOPIS SVECA. Godine 1974, opat Aleksa

Benigar objavio je u Rimu knjigu Alojzije Stepinac,
sa ponaslovom Hrvatski kardinal, u izdanju Zajednice
izdanja ranjeni labud. Ta, ve nekoliko puta pominjana
knjiga uklapa se u sliku o Alojziju Stepincu kakvu bi
crkva htela da sauva. U predgovoru knjige, kojoj se ne
moe osporiti znaajna uloga u istvaranju javnog mnjenja u svetu o tobonjoj muenikoj ulozi Stepinca u ratnim i poratnim zbivanjima u Jugoslaviji, govori se o
naunoj metoologiji koja je, navodno, dosledno koriena. No, samim pregledom izvora kojima se Beniger slu629

io, lako se moe utvriti d a .je ta knjiga pisaua samo sa

jednom namerom, da se Stepincu pripie to vie sveUikih ati'ibuta, a novoj Jugoslaviji, to vie atributa koj.i se
odnose na tobonje osustvo demokratije, ljudskih sloboda i asti.
Nabrojmo, stoga, samo nekoliko izvora o kojima je
re: Moja sjeanja na uzvienog kardinala Stepinca, zagrebakog nadbiskupa, koja je zapisao Vilihi Gecelja;
Dr. Alojzije Stepinac, kardinal i zagrebaki nadbiskup,
hrvatski metropolita, uspomene Dragutina Hrena; zatim
Misija u Hrvatskoj uzepea Masuceia, koja je u prevodu
na srpskohrvatski jezik objavljena u Madridu 1967. godine; Uspomene na politike dogaaje i ljude Ivana
Metrovia, koje su objavljene u Buenos Airesu 1961.
godine, i dnevnici kraikog upnika Vranekovia koji je
bio uz Stepinca za vreme njegovog zatoenja u Kraiu.
Citaocu su linosti koje Benigaru slue kao naajni
i kvalifikovani svedoci, iz ove knjige ve poznati. Stoga
i nije udno to se Benigar, koji je za vreme drug'og
svetskog rata -bio daleko od evropskog pakla (kab misionar
bio je u Kini), latio pisanja jedne ovakve knjige, verujui
u njenu neophodnost. U nedostatku dobre argumentacije,
Benigar se neretko slui opisima u stilu: jedan mi je
ovek, jenom prilikom rekao da je jedari ovek jednom
prilikom izjavio... , to, naravno, opovrgava njegovu
tvrdnju iz uvoda a je to znaajna knjiga, koja se
zasniva na verodostojnim izjavama i proverenim istorijskim injenicama. Ovu emo tvrdnju u daljerri tekstu sa
posebnim zaovoljstvom potkrepiti izvodirha iz same
knjige.
U drugoj se prilici jednim ovakvim tivom svakako
ne bi trebalo baviti, ali to se imora uiniti upravo iz ve
pomenutog razloga. Naime ova je knjiga na mnogim je6 3 0

zicima sveta odavno nala svoj put, put propagande, do

neupuenog itaoca, kome u isto vreme nije ponuen ni
jean jedini verodostojni i poteniji izvor.
Odeljak knjige koji govori o ranim danima i kolovanju Stepinca, izuzmemo li nekoliko teorija o poreklu
hrvatskog naroda meu kojima dominira teorija o
Crvenim Hrvatima, moe se ismatrati, dobrim delom,
tanim, iako, iz razloga stila i namere otuniim. Zato,
pak, ostali delovi knjige predstavljaju primer tendencije
i sluenja samo jenoj odreenoj nameri, bez uvaavanja
stvamdh prilika i Lstorijski tanih podataka. U tom smislu, poslednji deo knjige, koji govori o delovanju Stepinca u novoj Jugoslaviji, i to u poglavljima: Stepinac
u komunistikoj Jugoslaviji, Pred komunistikim sudom. Stepinac u tamnici zatoenja, U sutonu ivota,
Sveta smrt i Posmrtni odjeci, obiluju lako prepoznatljivom mrnjom, netrpeljivou, neslaganjem sa stvarnom
ulogom Alojzija Stepinca u zbivanjima u posleratnoj Jugoslaviji, kao i u vreme rata.
Evo jednog primera: Poto je osuen, Alojzije Stepinac je upuen na izdravanje kazne u kazneno-popravni zavod u Lepoglavi. Prema Benigaru, to je bilo vreme
iskuenja i velikih nadbiskupovih duhovnih i telesnih muka. A zapravo je bilo ovako: Stepinac je bio smeten
u posebnu eliju, u krilu kaznione koje se meu zatvorenicima smatralo povlaenim. Celija se sastojala od nekoliko soba koje su svojevremeno sluile kao kancelarije.
Prva soba, koja se nalazila esno od glavnog ulaza, bila
je predviena za strau. Druga je soba bila dodeljena
nadbiskupu. Specijalno za tu priliku, i za Stepinca, od
dve sobe, ruenjem pregradnog zida, napravljena je jedna.
U toj je sobi Stepihac imao krevet, sto i stolicu, dve police
za knjige i orman za odela. Imao je i svoju pisau ma631

inu. Trea, soba odmah do te velike odaje - sluila

je, za vrem e.Alojzijevog zatoenja, kao njegova lina kapela, u koju je uprava. stavila, i po Benigaru. izuzetno
lep, od hrastovine izraen i izrezbaren oltar. Njegova
je eelija bila isnabdevena zvonceni, kojim je, kada je god
hteo, ili u sluaju kakve potrebe, mogao da pozove deurnog straara. Za razliku od ostalih zatvorenika, Stepinac
je imao sledee privilegije: mogao je da naruuje . koje
je god hteo jelo, bilo mu je doputeno da uiva u vinu
koje je voleo, primao je i mimo zatvorskog reda posetioce,
ibilo najblie roake, ibilo predstavnike katolike crkve ili,
pak, predstavnike domaih i stranih listova i asppisa.
U vreime kada bi Stepinac etao dvoritem kaznioiie, u
njemu nije ibilo nikoga ko ibi mu smetao. I sam Stepinac
znao je da u takvkn uslovima ne ive i takve privilegije
ne uivaju ,i ostali zatvorenici; patio je zbog njihovog
poloaja, aii, u isto vreme, nije se liavao nijedne od
nabrojenih povlastica. Pet, lepoglayskih godina proteklo
mu je u prevoenju, itanju i dopisivanju. Oktobra 1951.
godine prebaen je Stepinac u rodni Krai, gde je trebalo da ostane na uslovnoj slobodi do isteka esnaestogodinje kazne.
U Kraiu mu je bio na raspolaganju, sve do jsmrti,
upni dvor, kao i upnik Vranekovi i est asnih s.estara; takoe milicioneri koji su brinuli o njegovoj linoj
bezbednosti, Benigar te dane, kao i one iz Lepoglave,
opisuje kao dane koje u ovom svetu i ivotu prbvodi
jedan velikomuenik. A, zapravo, nije bio lien niega,
naroito ne neophodne lekarske nege i ponloi i stalnih
kontakata sa onima sa kojima je bn eleo da ih uspostavlja i odrava. Jedini strah od koga je Stepinae neprestanb patio, bio je strah- od odlaska iz Kraia, jer je
smatrao da mu se ne bi vie opustilo da se tu vrati,
pa je iz tih razloga odbio ponueno leenje na Jadranskoj
632

obali, u inostranstvu, kao i odlazak u Bim gde: je trebalo da mu budu predati kardinalski znaci. to se tiee
njegovog duhovnog ivota i njegove ei za novim saznanjima, tu je potrebu osim knjigama kojima se u
svom ranijem poslu bavio zadovoljavao i knjigom amerikog biskupa ena Komunizam i savjest Zapada. itajui tu knjigu, pravio je beleke i zapisivao misli koje
su ga se najvie dojmile. Uz opasku da mu nikada niko
tako jasno nije rekao ta je ta njihova dijalektika
misli se na komunistieku, prepisao je sledei odlomak:
Filozofija dijalektikog, materijalizma nije drugo nego
suludo krpanje dronjaka Hegela i Foerbaha, saivenih
zajedno, da se pokrije golotinja vlastitih ideja. Pa uzeti
trunje mudrovanja Hegela i Foerbaha, da ih netko pretvori u ivotnu filozofiju, jednako je, kao pokuati nainiti iv organizam sastavljajui zajedno glavu vola, tijelo kanarinea i rep od ihtiosaurusa.
Nepotrebno je komentarisati ovakve izvode, koji se
ne mogu, i pored sve dobre volje, pripisati interesovanju
inteligentnih i obrazovanih ljudi zato prepiimo jo
jedan od Stepinevih zapisa: >Vie vrijedi jedna stranica
Sv. pisma nego svi romani svijeta.
Prvi znaci Stepmeve bolesti javili su se 1953. godine. I niko poten ne moe tvrditi da nije uinjeno sve
to je bilo mogue kako bi se nadbiskupu u njegovoj
bolesti pomoglo. No, kako toj bolesti tada, kao ni danas,
nije bilo leka, Stepinac je, u sredu 10. februara 1960. godine, umro.
im se saznalo za njegovu smrt, dr Franjo Seper je
zahtevao da se Stepinac sahrani u Zagrebakoj katerali.
Dozvola da se tako i uini moe se protuttiaiti samo
dobrom voljom vlasti i eljom za to boljom saranjom
drave i crkve, jer s obzirom da Stepincu nije bila istekla
esnaestogodinja kazna, to su vlasti sasvim zakonito m o633

gle da oree kafeo mesto, tako i nain njegove sahrane.

Iz Benigarove se knjige ovo, svakako, ne moe akljuiti,
jer po njemu vlasti su se i u tim trenueima ponaale
komunistieki, dakle neljudski i nekorektno. A u isto vreme, niko ne ometa crkvene vlasti da vreme do Stepineve sabrane iskoriste i -sam ein sahrane obave onako
kako se to uobiava; takoe, da vajar Mila Vod skida
posmrtnu masku sa Stepinevog lica, koja se i danas
moe videti. Telo nadbiskupa Stepinca ooveka kome
nije bila strana vlast niti mu je bilo strano nasilje u kojem je uestvovao dok je hor katedrale pevao U raj
povedite aneli, sputeno je kroz otvor iza glavnog oltara, u kriptu, gde su ga franjevaki klerici poloili sa
leve strane, kraj biskupa Maksimilijana Vrhovca. U
istu kriptu sahranjeni su i biskupi Aleksandar Alagovi,
Eugen Kvaternik, Petar Zrinjski, Fran Krsto Frankopan
i Ivan Antun Zrinjski, dakle Ijudi koji su na drugaiji
nain ostali u seanju svog naroda i ostalih jugoslovenskih
naroda.
,
'
,
Ali, vratimo se Benigaru i njegovoj knjizi. I onome
ko samo povrno poznaje Jugoslaviju i vreme o kome se
govori u pitanju je prva posleratna godina ovaj
e se navod svakako uiniti bar paranoinim. Na strani
557. stoji:
Don Masucci je zabiljeio u svom dnevniku da je
4. sijenja 1946 obio obavijest, da u blizini Kamenih
vratiju u Zagrebu postoji neko tajno Titovo drutvo s ciljem, da pod svaku cijenu ubije nadbiskupa Stepinca. Prema obavijesti, koju je Masucci dobio, Tito je obeao pretjerano visoku nagradu onome, kom-u to uspije.
Ovaj navod, kao i mnoge druge, zaista je nepotrebno, ak smeno komentarisati. No, kako bilo da bilo, evo
jo jednog dela teksta, ne naroito paljivo odabranog,
634

koji je i takav veoma :dobra ilustracija opteg uha i tendencije knjige o kojoj je re:
Peta godina nadbiskupova itamnovanja u Lepoglavi
zavrila se 19. listopada 1951. Posljednjih mjeseci te godine bilo je prema nadbiskupu vladanje Upravnih organa
u Lepoglavi vrlo upadno. Obilazili su oko njega s velikom
uljudnou, poduzimali su kojeta, da slome njegovu moralnu vrstou. Navodili isu ga, ne bi li kazao barem koju
rije, koju bi mogli po volji tumaiti, da on toboe izravno
moli pomilovanje. Nadbiskup je meutim mislio: Uz boju pomo neete toga doivjeti; ili obnovu procesa, ili
ponitenje presude. U protivnom sluaju radije polaem
i ivot. Scio cui credidi Znam, komu sam vjerovao .
Jenoga dana priblii mu se komesar te mu s posebnim naglaskom ree:
Znadete li, da su sveenici socijalno osigurani?
Htio je zapoeti razgovor. No nadbiskup mu odgovori
kratko:
Ja imam siguran metar zemlje. To mi je dosta.
Toga mi ne moe nitko oduzeti!
Komesar je uvidio, da nije mogue predobiti ga da
razgovara i slomiti njegovu odlunost. Zautio je i uklonio se. Nadbiskup je zatim jo srdanije i ustrajnije molio: ln te, Domine, speravi U tebe sam, Gospodine,
stavio svu svoju nadu .
Jednom su ga zvali u upravu kaznionice s nakanom,
da ga nekako sklone i navedu, da popusti u svojoj vrstoi
i da zamoli pomilovanje. U upravi se nalazio neki novinar, koji ga je napadno i nekako udno gledao; davao
je dojam kao da je upravo opsjenut. Naokolo je sjedilo
osoblje kaznionike uprave u naslonjaima. Iz njihova
dranja nadbiskup je zakljuivao, da je njima mnogo
neugodnije negoli njemu, a u sebi je jo usrdnije molio:
Majko Boja, pomozi mi u ovaj as! Sam je sebi od'635

lunom voljom zapovijedao: Ne'popusti! I ostao je vrst

kao litica. O saraju toga razgovora nadbiskup se kasnije nije izjanjavao.
: :
v Konano, 5. prosinca 1951, ministar unutranjih poslova Narodne Republike Hrvatske I. Krajai izdade rjeenje, da se Stepinac pusti na uslovni otpust , koji traje
do! isteka vremena, za koje je izreena kazna, tj. do dana
18. rujna 1962. U tom vremenu, odreuje mu, sej da je
duan boraviti u Kraiu, a moe mijenjati odreeno
mjesto boravka samo po odobrenju ministra unutranjih
poslova Narodne Republike Ilrvatske.
Toga istoga dana jedan lan uprave lepoglavske kaznionice ree nadbiskupu:
Odluili smo, da idete u rodno mjesto, u Krai
i onda se zlobno nasmijao.
Nadbiskup opazi taj zloibni smijeh. Zavio se u utnju,
ali ga je otro pogledao i omjerio pogledom. Htio je rei:
Ne dira me to i nimalo me ne uznemiruje. Ne alim
ivota.
Onomu je postalo neugono i zastidio se videi, da je
nadbiskup shvatio zlobni podsmijeh. Htio je riekako zabauriti taj zlobni smijeh, rio bilb je kasrio.' Nabiskupa
to "nije ismetalo. Imao je samo jedno pred oima, za to
je risrdno u sebi molio, a >to je bila milost ustrajnosti,
da mu volja ne bi oslabila, da ne bi popustio te zatajio
i izdao Boju stvar radi vremenitog probitka. 1
Htjeli su ga smjestiti u Turkoviev dvor na Hrukovcu.
Ja tamo ne idem rekao je nadbiskup odluno.
Ako idem u Krai, onda u ii ili u kuu asnih
sestara ili u upni dvor.
Iz tih njegovih rijei se razabire, kako mu jo nije
bilo poznato, da je asnim sestrama oduzeta njihova kua.
636

Posljenji zatvorenik-sveenik, koji je jo bio u kazndonici, bio je o. Jerko Mihaljevi, provincijal hercegovake franjevake provincije. Pomagao je nadbiskupu prije naputanja lepoglavske kaznionice pakovati u kovege
knjige i ostale stvari.
.
' Kad je sve to bilo ve smjeteno u auto i kad su bili
spremni za polazak, nadbiskup jednom od nazonih predstavnika vlasti postavi pitanje:
A to e sada biti s ovim ovjekom? pokazavi
pri tom ;rukom na o. Mihaljevia,
Dotini je na to rekao:
Ako hoete, moe i on biti uvjetno puten na
slobpdu.

A to ja u toj stvari mogu uiniti? upita

nadbLskup.
Napiite u tom smislu kratku molbu i bit e sve
u redu ree predstavnik vlasti.
Dobro, ako je tako. .
Kako je nadbiskupov pisai stroj bio spakovan i smjeten u auto, izvadie ga i raspakovae. Nadbiskup je odmah, sio i za par asaka natipkao posve kratku molbu,
koju je slubenu pratnja odmah preuzela i sa sobom
ponijela, da .se uzme u brzi postupak. I zaista je primijenjen najkrai put rjeavanja. Molbu je nadbiskup napisao 5. prosinca, pa se o. Jerko Mihaljevi kao slobodan
naao u franjevakom samostanu u Zagrebu na Kaptolu
ve na Stjepanje na veer, tj, 26. prosinca 1951,
Pred izlazak iz lepoglavske kaznionice novinari su
nadbiskupa upravo gnjavili, no on 'im odluno izjavi, da
e s njima razgovarati kao s ljuima, ali da za novine ne
daje nijednu izjavu. Znao je, da bi se mogla iskriviti
koja rije, koja moda nekome ne bi bila poudna.
Na kraju se digne upravitelj kaznionice vrlo uznemiren i smeten te upita nadbiskupa: .
637

 Ja bih molio dr. Stepinca, neka bi rekao, ima li

se moda na to potuiti za ovo pet godina, to ih je proveo u Lepoglavi? Da li mu je to nedostajalo ili je moda
postupak upravnih organa bio nekorektan.
Ne mogu se posebno potuiti na postupak sa
mnom odgovori nadbiskup i pojedinaeno nemam
nita protiv koga, ali znajte, da je bilo osta i gorkih
asova.
Taj razgovor je konano svrio i on krene van, gdje
je ekao auto. Tu je bilo i vie fotoreportera, da snime
taj izlazak. Unutranji mu je glas meutim neprestano
govorio: Pazi! Ne popusti!
Putem iz Lepoglave u autu je neprestano svirao radio. Tu je uo i vijest, da je otputen iz Lepoglave. On
je kroz to vrijeme mirno razmiljao: Kolike li razlike
izmeu onoga puta, kad su me prije pet gbdina vozili
u Lepoglavu i sada! Ona je radio svirao i upravo jeao.
Oni, koji su me pratili smijali su se i nisu mogli svog
veselja sakriti. Mislili su: Pobjeda je naa! On je odstranjen. Sve je gotovo! Jadnici, ne znaju, to je Crkva Boja!
A sada na povratku, nakon pet godina, ne znaju upravo,
kako bi pokazali ljepe lice. Veselo se razgovaraju, kao
da nikada nije nita bilo, a ipak u sebi drugo misle.
Ovaj nepopustljivi i vrsti nadbiskupov stav ima dubok korijen. On je prigodom biskupskog posveenja prisegao, da e ostati vjeran Sv. Oou i Crkvi katolikoj, i
htio je bez poputanja tu svoju prisegu drati. Pomno je
pratio struje u javnom ivotu. Vidio je kako te struje
silom vuku Hrvatski Narod, vjernike katolike Crkve, kojima je on iimao biti duhovni voa i uitelj kroz materijalistiko-ateistiko shvaanje ivota.
Promatrajui kako bi se htjelo izbrisati njegovo kransko obiljeje, osjeao se u savjesti obvezanim, da se
uz Boju pomo poslui svim duhovnim sredstvima, ko638

jima je kao nadbiskup raspolagao, da bi zaustavio tu; struju. Dok je bio na slobodi, sluio se rijeju, kojom je jasno
i naelno izricao stav katolike Crkve, koju je zastupao,
da dobronamjerne osvijesti; da povrne i lakoumne od
zavaanja ouva; da onima koji, puki reeno, ne vide
dalje od nosa, otvori ire obzorje; da one koji kolebaju,
uvrsti. Sada je meutim nazrijevao, da je doao as, a
primjerom nepopustljivosti i vrstoe u trpljenu pokae,
kako valja nepokolebljivo duhovne vrednote pretpostavljati zemaljskim, vremenitim probicima. Jer se railo o
vjernosti Bogu i katolikoj Crkvi, o asti te duhovne m ajke, odluio je ostati vrst i neslomljiv.
Kanonik Bori mu je jednom u Lepoglavi rekao, da
je Tito bio rekao, da su tokovi povijesti preli preko
Maeka i Stepinca. Ali nadbiskup je znao, da se ne radi
o njemu, nego o stvari katolike Crkve, i da Tito drugo
govori, a drugo misli, pa da e ipak doi vrijeme makar
iza njegove smrti kad e presuda njemu izreena 11.
listopada 1946, koja je zapravo izreena protiv katolike
Crkve, biti ponitena, a ponitit e je oni, koji poteno
misle.-- '

KAKO PREMOSTITI VEKOVE? I pored arke elje da

se zaboravi jue, valjda ne da bi se ponovilo sutra, i pored mnotva rei i neprestanog upinjanja da se stvori kult
muenika i mitskog junaka Alojija Stepinca, dogaaji se
odvijaju po poznatim emama.
Mi neto stariji koji smo ivjeli u njegovoj blizini,
rasli za svoje veenitvo u njegovoj prisutnosti i zapoeli svoje prve sveanike korake s njegovim blagoslovom,
najbolje znamo to je za nas znaila njegova velikodunost, njegova vjernost Bogu.
639

Kardinal Stepinac bid je vovjek jedne jedine rijbi:

td' je bila. rije BOG. Za njega je Bog bio ivi Bog,
ne mrtvi Bog kojega bi se htjelo staviti na periferiji ivota i misli.
j
.
Tu je bila njegova odluenost, njegova snaga, njegcva'hrabrost.
. r;
Kad je osjetio da je u opasnosti ast Boja, da je
u opasnosti vjera u Boga, kad je bsjetio da je u opasnosti
Grkvd Boja] njeziria prava, njezina istina i njezin ivot,
oria je ojaan tom rijeju: Tko je kao Bog, vrio svoju
3unost, vjeran svbjoj savjesti kbju je uvijek ivio pred
Bogom!
Kad god smo s njim razgovarali, vidio sam a je
zapravo i njegov razgovor, njegov govor i njegove misli,
da je sve to puno Boga. On je razgovarao rijeirria Sv.
pisma. On je u Sv. pismu razumijevao stvarnost Crkve
danas, razumijevao je dramatiku dananje povijesti i razumijevao je smisao svoje osobne povijesti, svoga osobnog
ivota.
Ba tu je snaga blagopokojnog nabiskupa da je on
sav ivio u Sv. pismu. Iz Sv. pisma je crpio svoju hranu.
Svu svoju snagu. On je shvatio i uao u bit poruke Sv.
pisma. On je shvatio da je to Boja rije koja rasvjetljuje
ovjeka da bude novi ovjek.
yy ,
Stoga se nije znao cjenkati ni s kim. Davao je pbilno!
Ne samo zemaljska dobra ukoliko ih je imao, nego je davao i svoju osobu, davao je cijeli svoj ivot Kraljevstvu
Bojem. Ba zato, jer mu je Bog bio sadraj ivota, on
je ljubio Crkvu Boju, ba zato je drhtao nad njezinom
sudbinom. Ba zato je ljubio bvjeka kao sliku Boju,
Potovanje prema takvoj jednoj osobnoj veliini i rtvi mora i nas poticati na velikodunost.
Ovo je deo govora kardinala Franje Kuharia svetenicima na Teoloko-pastoralnom tjednu u Zagrebu, 29.
640

jamiara 1970. godine. I ovoga je puta u pitanju goinjica

Stepineve smrti. Trebalo je jo jednoan podvui poznate
nam nesloge, ali i oseanje ugroenosti koje, iako je neopravdano, predstavnici vieg klera ispoljavaju u tako rei svakoj prilici koja im se ini pogodnom, pokuavajui
pri tome da jo malo, ako je mogue, operu ruke od odgovomosti iz vremena NDH i prvih posleratnih godina.
Cinjenica je da je Stepinac jedan broj ljudi spasao
od progona, moda i od smrti, to su na suenju potvrdih i neki od svedoka odbrane, ali to je tek imrva njegovog
milosra ak je pitanje da li milosra i zanemarivo
je prema zlu, nesrei i patnji koje je prouzrokovao svojim
dranjem i delovanjem. A i veina tih njegovih svedoka
ve je bila kompromitovana svojim delovanjem u korist
ustake stvari, svojim zalaganjem za faistiku ideologiju.
Ko su bili Stepinevi svedoci?
Dr Dragutin Hren, dr Franja Cvetan, dr Pavao Lonan, Kreimir Penjak, dr Nikola Kolarek, dr Janko Peni, dr Ante Slami, Franjo Pipini, Franjo uek, Josip
Crnkovi, ing. Aleksandar Ugrenovi, dr Bogdan Variak, ing. Duan Vueti, dr. Julije Budisavljevi, dr Vladimir Bogdanovi, Svetozar Tomi, Branko Dragii, Vladimir Kesterenak, Anka Grebljanovi, iSlavka Stekovi i
Danica Suli svedoili su o karitativnoj delatnosti A lojzija Stepinca, a branilac dr Politeo tvrdio je, uz njihovu
pomo, da je nadbiskup, koristei se bliskim odnosom sa
nemakim generalom Glaise von Horstenauom, pomogao
mnogima da izau iz logora.
Sve ovo o emu se govori niko, naravno, nije osporavao, i pored toga to je Karitas esto upotrebljavan
u nekaritativne svrhe, ali to je samo, kako je ve konstatovano, bila kap milosra u moru uasa i mraka
kojima je Stepinac veoma mnogo i sasvim direktno doprineo.
41

641

Mnogi ponueni svedoci od strane odbrane odbijeni

su od strane Suda kao nepodobni, a mogli su takoe i
neki od pobrojanih.
Svedok odbrane dr Nikola Kolarek, bio je poznati
faista. Izmeu ostalog, u Katolikom listu je hvalio ustaku vlast i kada je svakome bilo jasno o kakvoj se to
vlaisti radi, kao i Pavelia i njegovu knjigu Strahote zablua. Ko'larek, kanonik isa Kaptola, koji je Paveliu poloio zakletvu na vernost, pisao je 31. VIII 1941.:
Ukrasitelj i obnovitelj Hrvatske dravne samostalnosti. Povijesna linost kakvu kroz stoljea nismo imali,
mu koji daje svome narodu novi duh i nove oblike
dravnog, drutvenog i kulturnog ivota. Kad se pojavi
u javnosti (Paveli primedba autora) itavom knjigom,
mora izazivati njezino najivlje zanimanje .. .
. . . Knjiga ,Strahote zabluda morala je iz ovog razloga probuditi najveu panju cijele nae javnosti. Ta,
i hrvatski vojnici sudjeluju u povijesnoj borbi protiv boljevizma, vjerni stoljetnom slavnom geslu: pro aris et faeis! Knjiga ,Strahote zablue? otkriva u tanine sve razloge koji nam nalau, da se jasno i dreito opredijelimo
prema toj novovjekoj pojavi barbarstva, kakvo je samo
mogue zamisliti. . .
Sudei prema ovim reima, prema stanovitom pogledu na svet, na ljude i njihovu sudbinu u tom svetu,
kada je in objavljivanja jedne knjige prepune krvi,
mraka i mrnje novi oiblik kulturnog ivota, svedok
je, kao ovek ijim se reima i ocenama treba verovati,
veoma zanimljiv.
Jo jedan od svedoka, Janko Peni, uneo je u. tok
procesa dosta tragikominih elemenata, svojom priom o
sukobu Katolikog lista, iji je on bio urednik, sa Italijanima i Nemcima. Naime, on ih je svojim napisima napao zbog toga to su na Zrinjevcu postavili statuu golog
642

oveka, to je u tim danima rata, dok se odvijalo ono

to je normalnom ljudskom umu nemogue zamisliti, moglo, valja, da utiee na moral ljudi koji bi kraj statue
prolazili. Tada su, prema reima Penia, bili izloeni pritiscima i cenzuri.
Inae, taj isti Peni pisao je u Katolikom listu
prigodni lanak NDH kroz pola godine svog opstanka:
U ivotu naeg poglavnika pola goine znai itava
stoljea, jer je on kroz pola godine razvio djela, to ih
nisu mogla razviti itava stoljea.
Kako mu se ovo, valjda, inilo malo, dodao je:
Poglavnik je vratio katolikoj crkvi, njezin visoki
tradicionalni boanski autoritet, koji je u bivoj Jugoslaviji teko stradao.
ta se tek moe oekivati od ljudi koji ovakvim reima opisuje Pavelia, jednu od najomrznutijih linosti u
dugoj istoriji Junih Slovena kada govore o svom nadbiskupu? Peni je uostalom i izjavio da u Katolikom
listu ne bi objavio nita to je suprotno pogledima A.
Stepinca, kao i da mu ise nikada ne bi suprotstavio pri
objavljivanju bilo ega to bi ovaj smatrao potrebnim.
Danas se u komentarima reakcionarnih krugova Zapada mogu uti primebe da je Stepinac na suenju,
kao i njegovi sveoci, bio veoma esto izvrgavan ruglu
od strane publike u sudnici, i da taj proces zapravo i nije
bio proces. Sudei prema izjavama svedoka, ljudi koji su
suenju prisustvovali to nije tano, osim u sluajevima kada se pripovedalo o marginalijama, poput one o
golom oveku na Zrinjevcu. A ta se u takvoj situaciji i
moglo oekivati od ljudi ogrubelih od ratnih strahota, od
neopisivih uasa kroz koje su proli?
Na poetku ovog poglavlja citirane su Kuharieve
roi koje se odnose na Alojzija Stepinca. Proete su topn*

643

linom, ivljenjem, priznavanjem mudrosti, verom u Boga. Ali, takve bi rei, u stvari, priliile Alojzijevom bratu
Miku Stepincu, koga su posle jezivoig zlostavljana ubili
ustae u jesen 1943. godine, prilikom ofanzive na umberak zato to je bio aktivno ukljuen u narodnooslobodllaki pokret. Ali te rei o Miku Stepincu nismo uli. Da bismo ih uli, potrebno je premostiti vekove, potrebno je iz prolosti zakoraiti u budunost. To je, u jednom isuvie kratkom trenutku za prolost, sadanjost i
buduenost, mogao Alojzije, kada je u asu dok je bio istinski i emotivno taknut bratovljevom smru, izrazio svoje neslaganje sa onim to se ini u ime ustatva, u ime
faizma. No taj je tren proao isto onako brzo kako je i
oao. A. Stepinac je mogao da zaboravi i rtvu svog brata. Jer politikantska a ne religiozna svest Stepineva, koja bi da ojaa faizam, klerikalizam, koja bi da
sauva tu monstruoznu tvorevinu NDH, bila je jaa
od ljudskog u njemu. On se te politike ne odrie ni u trenutku kad Vatikan, svestan brzog raspelta druge svetske
klanice, faizmu okree lea.
Da li je zaista teko razlikovati veru i verovanje od
militantnog klerikalizma, da li je mogue da je tako teko razlikovati sveca od zloinca; da li je mogue na
kultu Stepinca izgraditi neki humaniji pogled na svet od
onog koji je taj isti svet upoznao? Da li je, napokon, mogue da ima ljudi koji jo veruju u Irtkviziciju, koji veruju da se svet moe popraviti i unaprediti verskom odnosno politikom netrpeljivou, sejanjem smrti i razaranjem?!
Sa verom u mudrost i razum, u ljubav, u pravednost,
u Ijudsku hrabrost i potenje, sa verom u vreme kao
najstroeg suiju i sa verom u ljudsku slobodu kojoj
je, uvek bilo malo prostora ispisuju se poslednji redinTeve knjige.
644

REGISTAR IM E NA ZN A CA JNIH Z A RAZUM EVANJE

KNJIGE
Antun A K S A M O V lC , biskup akovaki, lan odbora trojice ko~
ji se bavio pitamjima pokrtavanja; Istaknuti klerofaista.
Mehmed ALAJBEGOVIC, ministair spoljnih poslova
NDH. Ratni zloinac. Osuen na smrt i streljan.

vladi

Andrija A R TU K O V lC , ministar unutranjih poslova N D H , R atni zloinac. ivio u SAD. Ovih dana izruen Jugoslaviji.
Josip A STA LO , svetenik, klerofaista, istakao se u nasilnom
pokrtavanju.
Josip BALEN, ministar u vladi NDH.
Petar BERKOVI, upnik u Drniu. Ustaki poverenik za kotar
Knin.
Ivo BOGDAN, ustaki novinar, glavni ravnatelj za propagandu u
NDH.
Kvirin BONEFAI, biskup splitski, klerofaista, za zasluge odlikovan od Pavelia.
Boiar BRALO, svetenik, ustaki poverenik za podruje bive
Drinske banovine.
Zvondmir BREKALO, jedan od svetenika koji je direktno uestvovao u ustakim pokoljima.
Mile B U D AK , ministar u vladi NDH. Posle rata osuen na smrt
i streljan.
Josip BUJANOVI, (pop Jole), jedan od onih koji je, zamenivi
kirst kamom, uestvovao u pokoljima.

64 5

Eo B U LAT, ministar u vladi N D H zaduen za osloboene

krajeve.
Viktor BURlC, biskup, lan odbora trojice, istaknuti klerofais.ta, odlikovan od Pavelia.
Pavao C AN K I, ministar pravosua i bogotovlja u NDH.
V ilim CECELJ, upnik iz Zagreba, imenovam od strane Stepinca za zamenika vojnog vikara oruanih snaga N D H .
Boidar CEROVSKI, jedan od rukovodilaca ustakog policijskog
aparata. Ogovoran za mnogobrojna pojedinana i masovna ubistva.
Petar ULE, mostarski biskup, odlikovan od Pavelia. Posle rata
osuivan zbog protivnarodnog rada.
Cvitan CULINA, jedan od svetenika zloinaca. Uestvovao u
pokoljima.
Ivan-Pdvac DEVI, organizator masoivnih likvidaoija u Lici; poinio brojna zverstva. Posle rata pobegao u Argentinu.
Marko DOEN, jedno vreme presednik ustatoog sabo-ra.
Knm oslav D R A G A N O V lC , svetenik, klerofaista, jedan od ideologa ustakog pokreta.
Jozo DUM ANDI, predratni ustaa, ministar u vladi N D H .
Pobegao u inostranstvo na kraju rata.
Joso FELICINOVI, svetenik sa Paga, za vreme rata odlikovan
od Pavelia.
Miroslav FILIPOVI-M AJSTOROVI, fratar koji se istakao u pokoljdma. Jedan od zapovfednika logora Jasenovac.
Jure FRANCETI, komandant zloglasne ustake Crne legije, poginuo za vreme rata.
Franjo FRANI, biskup splitski.
Ivica FRKOVI, miniistar u vladi N D H , odgovoran za mnogobrojne zloine izvrene nad stanovnitvom.
Jozo GARI, biskup banjaluki, uestvovao na Biskupskoj konferenciji marta 1945. u Zagrebu, odlitoovan od Pavelia.
GERMOGEN, pravoslavni svetendk, mitropolit hrvatske pravoslavne crkve, koju su aprila 1942. godihe osnovale ustake vlasti.

.Edmund GLAISE VON HORSTENAU, nemakd general opunomoen u N D H , izvrio samoubistvo na kraju rata. U Austriji je
1936. godine bio podkancelar puistike vlade.
Radoslav G LA V A , franjevac iz samostana iroki Brijeg. Visoki
funkcioner u ustakoj vlasti.
Ivo GUBERINA, jedan od najznaajnijih ustakih ideologa iz redova klera.
Viktor GUTI, ustaki stoemik u Banjoj Luci, odgovoran za m asovne progone i pokolje civilnog stanovnitva. Osuen na smrt
1947. godine.
Hans HELM, ef pijunae Gestapoa u N D H .
Branimir JELI, jedan od najznaajinijih ustakih ideologa. Bio
je organizator teroristikih ustakih grupa koje su delovale u
SR Nemakoj.
Mirko JEREC, proelnik ustakog nadzomog stoera.
Dionizije JURIEV, lini Paveliev kaelan, blizak Stepinev saradnik, istakao se u pokrtavanju.
Dragutin KAM BER, katoliki svetenik, ustaki pukovnik, vojni
vikar.
Saegfried KASCHE, poslanik i opunomoeni ministar Treeg R a jha u N D H . Osuen na smrt i streljan.
Vladimir K O A K , bio je od pomonika ustakog ministra gospodarstva do diplamate.
August KOUTI, istaknuti lan Hrvatske seljake stranke. P okuao da politibi rehabilituje svoju stranku pred kraj rata.
Vladimir KREN, zapovednik Zranih snaga NDH.
Dafer KULENOVI, potpredsednik vlade N D H . Nesueni lan
takozvanog regentskog vijea, kome je na elu tirebalo da bude
Stepinac.
Eugen-Dido K V A TE R N IK , glavni ravmateij ustakog policijskog
aparata R A V SIG U R -a i UNS-a.
Slavko KV A TE R N IK , jedan od osnivaa ustakog pokreta, proglasio faistiku tvorevinu NDH i u njoj bio vojskovoa. Posle
sukoba sa Paveliem 1942. godine emigrirao u Austriju.

647

Josip LACH, biskup katoliki, bliski saradnik A . Stepinca.

Erih LISA K , bio je organizator i rukovodilac teroristikog policijskog aparata i oruanih bandi u -NDH-. Uhvaen na nadbiskupskom dvoru u Zagrebu 1946. godine.
Ervvin LO B K O W ITZ, izvanredni opimomoenik N D H u Vatikanu. Bio je tajni Papin komomib.
Mladen LO R K O VlC , ministair u vlai N D H . Likvidiran od ustaa jer je poeo da sarauje sa Engleskom.
Vjekoslav LUBURIC, zapovednik ustakih koncentracionih logora,
mnogostiruki nemilosrdni ubica. Bavio se i kasnije, u inostranstvu,
terorizmom. iveo u Spaniji, gde je i ubijen 1969. godine.
Vlatko M AEK , voa Hrvatske seljake stranke. Pobegao zajedno
sa ustaama posle sloma N D H .
Nikola M ANDI, predsednik ustake vlae. Posle rata osuen na
smrt i streljan.
Ramiro MARCONE, papski legat u N D H . Pruao podrku Stepincu u saradnji sa ustaama, Nemcima i Italijanima.
Giuseppe M ASUCCI, sekretar papskog legata u NDH.
Vladimir M INTAS, ef protokola u ministarstvu vanjskih posiova NDH.
Vlaimir M ESAROV, jedan od voa kniarskih bandi 1945. godine.
Mate M OGU, jedan od svetenika koji se naroito angaovao na
strani ustakog reima.
Ante M OKOV, zapovenik poglavnikovog telesnog zdaniga. O dgovoran za mnogobrojne zloine. Osuen na smrt i streljan.
Feliks NIEDZIELSKY, predsednib Velikog briarsbog bratstva
i zapovednik Ustake mladei.
Ivan ORANIC, ustaa, poglavnikov pobonik. Bio je upravni zapovednik Ustake mladei.
Mdirko PUK, Paveliev ministar pravosua i bogotovlja.
Vilko RIEGER, jedan od najznaajnijih ustakih ieologa i propagandista.
Gregorij RO M A N , slovenaki biskup, saraivao sa Stepincem.

648

Juco R U K A V IN A , glavni organizator ustakog logora Jadovno kraj

Gospia. Rio na elu Ureda II Ustake nadzome slube, u ijoj je nadlenosti bilo rukovoenje obavetajnom slubom.
Lev RUPNIK, najvei slovenaki kvisling.
Nikola RUINOVI, opunomoeni ministar N D H

u Vatikanu.

Vjekoslav SE R VATZY, jedan od glavnih oslonaca ustakog teroristikog aparata. Uhvaen 1945. godine kod Maribora i streljan.
Leia SOFIJANEC, pijun Gestapoa. Posle rata poseivala Stepinca
na Nadbiskupskom dvoru.
Josip SREBRNI, biskup krki, podrao ustaku vlast, klerikalac odlikovan od Pavelia.
Ivan SALJ, sekretar nadbiskupa Stepinca i jedan od znaajnih
Ijudi u kriarskoj organizaciji.
Ivan ARI, nadbiskup vrhbosanski, istaknuti ustaa, odlikovan
od Pavelia. Pobegao iz zemlje posle sloma N D H .
Kerubin EGVI, ideolog ustakog pokreta.
Sidonije OLC, jedan od najagilnijih svetenika u akciji prisilnog
pokirtavanja srpskog ivlja.
Ivan TOLJ, ef ustake policije u Sarajevu, Bijeljini i Vinkovcima.
Ratni zloinac. Uhvaen i osuen na smrt.
Ilija TOM AS, svetenik ustaki poverenik u Hercegovini.
Vjekoslav VRANI, bio dravni sekretar i ministar spoljnih poslova N D H . ivi u Argentini, gde je jedan od voa ustake
emigracije.
ime VUETI, svetenik, Stepinev zamenik u zvanju vojnog
vikara.
Josip VUKELI, svetenik, direktno uestvovao u pokoljima stanovnitva.
Emun VEESENMAYER, SS-pukovnik, izaslanik nemakog M inistairstva spoljnih poslova u N D H . Jedan od tvoraca takozvane NDH.

649

SADRAJ
KORENI I V R E L A ..................................................................................
Vrme s a d a n je .........................................................................................
Blsigoslov

7
9

......................................................................................................... 14

Odbrana p o v e r e n ja .......................................................................................... 21
Koreni z l a ......................................................................................................... 27
Ognjem i m a e r n .......................................................................................... 36
B i o g r a f i j a ......................................................................................................... 43
D n e v n i k ................................................................................................................ 45
K r i a r i ................................................................................................................ 53
O ustakom duhovnom p a stir u .................................................................... 64
0 tuim in teresim a .......................................................................................... 71
PET PASTIRSKIH G R E H O V A ..................................................................77
Pred suom n a r o d a .......................................................................................... 79
CAS A N A T O M I J E ........................................................................................ 127
Uskraujem
o d g o v o r .................................................................................129
Krst i k a m a .......................................................................................................I 65
avolovi sv e te n ic i........................................................................................ 204
Boina p o r u k a ................................................................................................219
Na kraju s n a ................................................................................................223
Tajne Nadbiskupskog d v o r a .................................................................. 241
Pismo p a p i .......................................................................................................263
Sluajni p i j u n i ............................................................................................... 319
1 milosre je r o b a ........................................................................................ 330
Pastirsko p i s m o ................................................................................................334
NADBISKUP

I SVEDOCI .

361

Stepineva o d b r a n a ........................................................................................ 363

Slavko K v a t e r n i k ............................................
.
.
371

651

Vladimir K o a k ................................................................................................37-8
Mehmed A l a j b e g o v i .................................................................................385
Mario M a r i i ................................................................................................. 390
Dragan
Slavko

B o r o v i k a ........................................................................................ 393
R e x ................................................................................................ 400

Josip V a l e n t i ................................................................................................. 401

uro M a l o v i ................................................................................................. 403
Boo

L i o v i ...................................................................................................... 409

Ludvig K o n t i k ................................................................................................410
Jozo M i k o l a e v i ........................................................................................ 411
Marija S a b o ....................................................................................................... 412
Dane V r k l j a n ................................................................................................. 414
Ivan V i i ....................................................................................................... 417
Mihajlo u r i i ............................................................................................... 418
Ilija u b a r i ....................................................................................................... 421
Ljubia S e s a n o v i ........................................................................................ 423
Ljuban
J e d n a k .............................................................................................. 423
Cvijeta M i k o v i .........................................................................................432
Ivan V i t l o i o .................................................................................................433
Stipe K o v a e v i ............................................................................................... 434
Andrija a l a c ............................................................................................... 435
Nikola P r i l j e v a ............................................................................................... 436
Milica P e k i .......................................................................................................436
Mara R u p i .......................................................................................................438
Josip
B a n .........................................................................
440
Ostoja S a m a r i ja ........................................................................................ 442
Mato u t i ....................................................................................................... 444
Branko S t a n k o v i ....................................................................................... 445
J0 2 0 J e l i i .......................................................................................................446
Simo M e n ig o d i .............................................................................................. 448
Mio I g n ja t o v i .............................................................................................. 450
Boo L a z i .......................................................................................................4 5 1
Amte Z u p i ....................................................................................................... 454
Adam
D r a g a ............................................................................................... 456
Mirjana i m a n s k i ........................................................................................ 459
Petar
G l a v a ..................................................................
461
Matilda

S t r a e m a r a c .................................................................................466

RASPELOM, K A M O M I JASENOVCEM .
Re t u i o c a .................................................................. .......
.
Pastirska
p r o p a g a n d a ...................................................

652

469
471
478

Odbrana koja o p tu u je .................................................................................491

Blaevi drugi p u t ........................................................................................ 526
Blaevi

trei

SVOENJE

p u t ........................................................................................ 536

R A C U N A .................................................................................543

P r e s u d a .............................................................................................................. 545
Obrazloenje p r e s u d e .................................................................................581
STVARANJE

M I T A .................................................................................603

Rat koji t r a j e ................................................................................................605

Bolje nego ikad ................................................................................................ 608
Manje p o z n a t o ................................................................................................615
T e r o r i z a m ....................................................................................................... 617
S a v e s t .............................................................................................................. 622
ivotopis s v e c a ........................................................................................ 629
Kako premostiti v e k o v e ..........................................................................639
REGISTAR

ZNACAJNIJIH

I M E N A ................................................... 645