Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Jezikoslovlje 1-02-045 Risner

    Uploaded by

    frank fakat
    7 views12 pages
    hrvatski

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    hrvatski

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    7 views12 pages

    Jezikoslovlje 1-02-045 Risner

    Uploaded by

    frank fakat
    hrvatski

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 12
    Struéni rad UDK 811.163.42-5 Viasta Rigner (Pedagoski fakultet, Osijek) O NEPROMJENJIVIM RIJECIMA U GRAMATIKAMA U radu se opisuju razliiti kriteriji odredbi, razvrstavanja i opisa nepromjenjivih vista rijeéi u hevatskim i stranim gramatikama. Pri tom se osobita pozornost daje rijecima koje seu nekim gramatikama (slavenskih jezik) izdvajaju kao posebna vista rijeti. Takwe se. rijedi (nazivane ralitito; predikatisi, Zustandswort..) rabe U bezlignim —regericama, kao leksitki dijelovi predikata, a u posebnu se vrstu izdvajaju prema funkcionalnom kriteriju. U_ skupinu predikativa (kakvi su primjerice zima mi je i fladno mi je) rijeti prelaze iz osnovnih, razlititih vrsta U godini podsjecanja na prvu hrvatsku gramatiku, u prikazu ée se opisa nepromjenjivih rijegi_krenuti upravo od redaka zapisanih u njezina autora, Bartola Kasia. Ukorijenjen u tradiciju latinskih gramaticara, najsnaznije u slovnice Alda, Alvaresa i Donata, 2 bez ‘gramati¢koga uzora na hrvatskom jeziku!, Kagi¢ medu nepromjenjive rijeti stavlja priloge, prijedloge, veznike i uzvike. Mnogi Ce kasniji hrvatski slovnigari slijediti Kasi¢a. Zanimljivo je da se veé u Kasiéa prilozi pokazuju vrstom rijeti drukéijom od ostalih nepromjenjivih vssta. Opisuju se brojna prilogna znatenja, opSimije vremenska i mjesna (Kasié 1604: 174-176), a zatim se navodi joS dvadeset dva priloina znaéenja (KaSié 1604: 176-178). U suvremenih se 1 © Kabigevim uzorima, opsime i oprimjereno, u radu Radoslava Katigiéa, Gramatika Barola Kasiéa (sd JAZ, kaj. 388, Zagreb, 1981.) 45 JEZIKOSLOVLIE, god. Il. (1999.) br. 2-3, Tx jezitne suvremenosti gramatigara neke od priloznih skupina navedenih u Kagiéa svrstavaju medu druge viste rijeti; medu uzvike (Kasiéevi prilozi “Zelje”? i “dozivanja”) i Gestice (medu prilozima “potvrdnoga odgovaranja”, u Kasia se nalazi i yest, a medu prifozima “nijekanja” i “zabrane” ne). KaSiéev je opis brojnih priloznih znatenja sukladan latinskomu opisu priloga, kakva je i definicija te viste rijedi: “Prilog je nesklonjiva vrsta rijegi, koja se dodaje glagolu te tumaci i nadopunja njegovo znagenje. Kada naime tko kaze hoddim, ucim, tecém ne zna se da li se to Gini dobro ili naopako. Pripada pak prilogu vrsta, znagenje i figura.”? (Kasié 1604: 173- 174, Katitié 1981: 79) Vezanost priloga uz glagole, a razlikovanje od ostalih triju nepromjenjivih vista rijeti, Ka8ié je naglasio i opisom priloga u drugom dijelu svoje gramatike, uz participe, dok se prijedlozi, uzvici i veznici navode u posljednjem, treéem dijelu, i to kao “male” vrste rijegi: “Ove tri posljednje male vrste rijeti, iako se ini da su manje vaine jer su sasv manje miloti i évrsto¢i sevrSena govora nego ikoje od onih vrsta koje su se opisivale do sada. Izlozit éu ih dakle u ovom posljednjem i sasvim kratkom dijelu svoje knjige, koliko god budem mogao ugodnije i kraée.” (KaSi¢ 1604: 178-179, Katitié 1985: 81) Kasigevu kratkocu u opisu “malily” vista rijeéi slijedi i vecina hrvatskih slovniéara; nepromjenjive se rijeéi opisuju rubno, najéesée u pet vrsta: prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i éestice. Posljedaja se vista rijeti, Gestice, u nekih (posebice ranijih) hrvatskih stovnigara ne navodi. U nekim se pak geamatikama prilozi smjestaju u (djelomice) promienjive rijedi, Sto se objaénjava njihovim stupnjevanjem. Tako je u Hrvatskoj gramatici Zavoda za jezik (1995: 99), gdje su rijeti razvrstane u dvije osnovne sklupine; prva je skupina autosemantiénih, punoznagnih, leksigkih - rijeti koje imaju samostalno pojmovno zagenje, dok drugu skupinu Gine rijegi koje nemaju samostalnoga pojmovnoga znatenja; sinsemanti¢ne, pomoéne, gramaticke rijedi, Prema toj se podjeli, utemeljenoj na zavenjskom kriteriju, prilozi svistavaju uz imenice, zamjenice, pridjeve i glagole - kazuje se 0 njihovoj punoznagnosti, a opisuju se kao (dijelom) promjenjive rijeci i prema morfoloskom kriteriju. Autori Hrvatske gramatike smatraju da moguénost stupnjevanja ukazuje na promjenjivost priloga. U Povijesnom pregledu, glasovima i oblicima hntskoga knjifevnog jezika (1991: 473-475) prilozi se prema dvama navedenim kriterijima malene i gotovo da nemaju znatenja, ipak zato ne pridonose 2 Hirvatski se nazivi prifoga preuzimaju od R. Katisiéa (1981: 80) 3 Ovaj_ se navod iz Kabideve gramatike preuzima iz navedene Katitigeve rasprave. Tako ge biti i sa svim ostalim navodima iz te gramatike koji Ge se u daliem tekstu donositi na hrvatskom jeziku, 46 V. Rigner: O nepromjenjivim rijetima w gramatikama (45.56) razligito opisuju; prema znatenju, “sadrZaju koji odrazavaju” (1991: 473), oni su “leksiéke (autosemantitke) rijeci”, a takve se rijedi objaSnjavaju kao promjenjive. U daljem se tekstu daju drugi kriteriji raspodjele rijeti na vrste, te se donosi i podjela na promjenjive i nepromijenjive rijegi. Upravo je takva podjela, utemeljena na morfoloskom kriteriju, tijekom godina bila najéeSom wu hrvatskim gramatikama. Autori Povijesnoga pregledapriloge _smatraju nepromjenjivima, i to tvorbenim rijetima koje se tvore preobrazbom; oni nastaju od pridjeva bez posebnoga dodavanja_ tvorbenih elemenata. Prema tomu, smatra se da prilozi nemaju komparativa i superlativa, te su stoga potpuno nepromjenjive rijedi. Tako se u daljem tekstu Akademijine gramatike i opisyja, kao vista. rijedi izjednagena s ostalim nepromjenjivim rijecima. Prema prvom se pak navedenom kriteriju, leksi¢kom, u Povijesnom cpregledu wu posebnu skupinu izdvajaju usklici, i to kao rijeti koje nisu pravi znakovi i u odnosu na znacenje imaju negativan predznak. Ta se vista rijeéi od ostalih nepromjenjivin vrsta izdvaja i sintakaicki, na Sto se upucuje u veéine slovniéara. Veé se u Veberovoj definiciji Kazuje da su to “Cestice, koje naznaguju kakovo éuéenje, ter ne stoje s ostalim govorom u blizem savezu.” (1876: 81) 1. Pranjkovié temeljnim kriterijem za razvrstavanje rijedi smatra stupanj i prirodu sintaktitke samostalnosti, 2 uzvici su prema takvoj podjeli najsamostalnija vrsta, rijeti koje prethode svim promjenjivim vrstama rijeti (1993: 9-16). Ostale se nepromjenjive vrste rijeti navode iza promjenjivih, i to tako da najveéu samostalnost imaju prilozi (Sto je jednako kao u ostalim podjelama), koje Pranjkovié naziva “rijegima sviju vrsta” (1993: 27-32), Istiguci da su oni “najraznorodnije vrsta njegi” (1993: 28), autor potvrduje ono sto se Gesto kazuje j a gramatikama: navodi se zamjenicko, upucivatko zagenje dijela priloga (1991: 723), koji se nazivaju zamjenitkim prifozima (ée8e) ili priloznim zamjenicama (u Povijesnom pregledu) kao i moguénost priloga da iskazuju “posebna znaéenja” (1991: 72: bliska Gesticama. Takvi se prilozi od éestica razgraniuju sintakticki, prema tomu odnose li se na jednu rijeé ili na citavu reéenicu. Rijeti oblikom izjednagene s prilozima, ali drukéijega odnosa prema ostalim dijelovima reéenice, i drukéije samostalnosti, u razlititih se gramatiara i jezikoslovaca nejednako opisuju, pa i imenuju. Zajednitko je svim suvremenim gramati¢kim opisima ukazivanje na modalnost; u Gramatici hrvaiskoga jezika Tezaka i Babiéa (1992: 136, 140) te su rijeci nazvane “nepravilnim prilozima” i svrstane u @estice, a dana su i njihova znagenja. Cesticama se smatraju iu 47 JEZIKOSLOVLIE, god. Il. (1999.) br. 2-3, Ix jexiéne suvremenosti Povijesnom pregledu, gdje se navode primjeri, ali se ne razvrstavaju znaéenja. . U gramatici Brabeca, Hrastea i Zivkoviéa nema ni testica ni modalnih rijedi kao vrste. Cak se ne kazuje ni koje je znagenje rijedi “bar, bai, Eak, evo, eto, eno, gotovo, jedva, jo8, mozda, samo, takoder, toboze, veé” koje autori svrstavaju medu priloge, iako sami napominju da te rijegi nemaju prilozna znaéenja; ne znate miesto, vrijeme, naéin ili uzrok. (1966: 153) O Eesticama se kazuje u jo8 jednoj suvremenoj, Hrvatskoj gramatici Zavoda za jezik. One sé dijele po znaenju te se iu toj gramatici ukazuje na njihovu neovisaost 0 ostalim reéenitnim dijelovima; upravo ih ta samostalnost razlikuje od natinskih priloga. Autoti Hrvatske gramatike esticama smatraju i poStapalice te skupove rijeti i cijele regenice, oprimjerujuéi regen konektorima, skupovima rijeéi i re8enicama u pragmatickoj ulozi. © velikoj raznolikosti rijeci koje se ubrajaju_u éestice svjedode i strane gramatike; tako se u Topori8i¢evoj Slovenskoj slovnici uz uobiéajene potvrdne, nijecne i upitne gestice navode i rijedi iz razgovornoga jezika u_stalnim izrazima (kao npr. Figu zna, Veaga sam vidio u toj magli, 1991: 385) te modalne rijedi razvrstane prema stupnju yerojatnosti / uvjerenosti govornika u (ne)istinitost iskaza Uz priloge, ulogu éestica u Toporisiéa vrei veznici, a Toporisitevo je shvacanje éestica* blisko postavkama P. Tekavéiéa: éestice nisu “obigna” vrsta rijei, nego se upotrebljavaju umjesto druge, potisnute e, te su sredstvom zguénjavanja izraza. Tu je raznorodnu vrstu rijeti, nazivajuéi je “éesticama” samo zbog jednostavnijega i kraéega opisa, te redovito stavijajuci naziv “Cestice” u navodnike, od hrvatskih jezikoslovaca najviSe proucavao upravo Tekavéié. Svoje prouavanje temelji na pragmatiénoj postavei da je u priopéavanju zatajna nadreveniéna razina, jer se uobifajeno prenogenje obavijesti vrSi u cjelinama — iskazima. Tekavéié istiée i nedostatnost onoga sto je 0 “Gesticama” navedeno u hrvatskim gramatikama, kazujuci da “sve “Cestice’ niposto ne izriéu govornikov subjektivni stav” (1989: 135). Osim toga, govornikov se stav moze iskazati i drugim jezi¢nim sredstvima. Prema tomu, iznogenje subjektivnoga govornikovog stava ne moze biti kriterij za razlikovanje t¢ od drugih vrsta rijeti Labavom i neodréivom smatra Tekavtié i sintakti¢ki zasnovanu twrdnju © izdvojenosti “Cestica” iz ostaloga reéenignoga ustrojstva, 4S takvim se Toporifievim —_shvacanjer, iznesenim 1982, godine u teksta Strukturalistmus in der Slovenistik (Am Beispicl der Wortartentheorie), Linguistica, 22, str. 211-237, slade Tekavtic (1989., 128), dodajuéi da Toporsic éestice ubraja u pramaticke rijedi koje su izvan jezitnoga ustrojsiva datitne retenice. 48 V. Rigner: O nepromyenjvin ijeéima w gramatikama (45.56) pokazujuci primjerima da “éestice” nisu uvijek izvan_ustrojstva reGenice u kojoj stoje. Nakon njihova semanti¢koga razvrstavanja, autor zakljucuje da je za tu vrstu rijeéi najznatajnija vezanost wz govor, te ih i definira istiguéi njihovu pragmatiénast. “Cestice” su, prema Tekavéicu, “posebna kategorija rijeti, sa semantitke strane prvenstveno pragmatickoga znagenja, a sa sintakticke strane povrSiaski ‘predstavnici’, ’koncentrati’, a to znati zamjenice (naravno, ne u anaforitkom smislu) jednoga potpunog iskaza na razini semanticke dubinske strukture, koji na povrSini. mogu biti samostalni Konstituenti regenice ili determinanti_—_drugih Konstituenata.” (1989: 183-184) Za opisivanu vrstu rijeci Tekavéié predlaze termin pragmatitke receniéne zamjenice, objedinjujudi njime ije¢i nazivane testicama i modalnim rijecima. Cestice kao vrlo raznorodnu skupinu nepromjenjivih rijesi opisuju autorice Gramatike srpskohrvaiskog jezika za straxce® potpuno podredujuéi morfoloski kriterij obavijesaom i, manje, sintakti¢kom. U toj se gramatici Gestice dijele u pet osnovnih skupina; Sine ih modalne cestice I i I, graduativne Sestice, konverzacijske éestice u uzem smislu, kopulativne

    You might also like