1

Izdava:

Rijaset Islamske zajednice

u Bosni i Hercegovini,
Izdavaka djelatnost El-Kalem

Za izdavaa:

Selim Jarko

Lektor i korektor:

Fatima Alihodi

Tehniko ureenje:

Aida Mujezin

Dizajn korice:

Tarik Jesenkovi

dtp:

El-Kalem

Tira :

2000

tampa:

Al-Shams Printing Press, Tel.:5531932

Amman, H.K. Jordan

Za tampariju:

Rezk A. Sammhan

VAKF UZVIENOM ALLAHU

Knjiga je tampana uz pomo

donacije rahmetli
Hamuda sina Sulejmana At-Turejkija
Az-Zulfija
Kraljevina Saudi Arabija

SADRAJ
ILHAMIJIN PUT U SMRT .................................................................... 6
POSLJEDNJI LUBO .......................................................................... 112
ZMIJA ................................................................................................. 165
IZ STARE MAHALE ......................................................................... 180
EJTAN .............................................................................................. 189
CAREV IMAM ................................................................................... 196
MAJSTOROVI GOLUBOVI ............................................................. 203
MATI .................................................................................................. 208
PAA LATAS .................................................................................... 214
GAZI HUSREVBEG - poema ............................................................ 277
DOLAZAK ................................................................................ 278
SARAJEVO............................................................................... 283
ZAKLETVA .............................................................................. 285
DAMIJA.................................................................................. 288
BIJELI GRAD ........................................................................... 291
SIJA DOBRA ......................................................................... 295
SMRTNA ZORA....................................................................... 297
LEGENDA ................................................................................ 299
POGOVOR GAZI HUSREVBEG ............................................ 302
TUMA TURCIZAMA I MANJE POZNATIH RIJEI................... 306
BILJEKA O PISCU (1912. - 1988.) ................................................. 336
OPORUKA ......................................................................................... 338
ISKORAK IZ REALIZMA ................................................................ 340
5

ILHAMIJIN PUT U SMRT

Ovo je istinita pripovijest o Abdulvehhabu ibn Abdulvehhabu

epevi-Ilhamiji, koji je ivio ivotom pravednika, a umro smru
muenika u vezirskom gradu Travniku godine 1821.
Bio je vrstan teolog, gorljiv sufija i hrabar pjesnik. Pisao je na
turskom, arapskom i svom materinskom jeziku koji on naziva
bosanskim. Osim zapaenih teolokih spisa ostavio je i velik broj
kasida, po emu se ubraja u najplodnije muslimanske pjesnike svoga
doba.
Rodio se i ivio u epu, u vrijeme bremenito nasiljem,
nepravdama i porocima, pod kojim se Bosna grila i krvarila. Potresen
sudbinom zemlje i ljudi, taj produhovljeni pjesnik i pravednik nije
mogao, a da ne jaukne i ne digne svoj glas protiv svih onih koje je
smatrao krivcima za zlu sudbinu rodne grude. Njegova protestna pjesma
udan zeman nastade zapeatila je zlehudu Ilhamijinu sudbinu:
tadanji bosanski vezir, nesmiljeni Delaluddin Ali-paa, pozvao ga je u
Travnik i dao pogubiti.
Ilhamijina muenika smrt bolno je potresla sve pravdoljubive
ljude, o emu svjedoe u kamen uklesani stihovi sa njegova nadgrobnog
spomenika u travnikom mezaru Potur-mahali.
Prkosei silnicima, on na svijet ode drugi,
za njim vjerni prijatelji u dubokoj ginu tugi.
...
I prikloniv mau glavu, oekuju udes hudi,
Sejjid Vehhab postao je svih pravednih uzor ljudi.

Sa Ilhamijina nadgrobnog epitafa

Kad u epe stie glas da je Ilhamija pozvan u Travnik, ljudi

zastadoe prestravljeni. I dok je prolazio arijom, utke su gledali za

njim, kao to se gleda za onima koje odvode na gubilite. Niti mu je ko
prilazio, niti ga ko oslovljavao. arija se pravila da ga ne vidi, mada su
ga svi vidjeli i svi pratili pogledom. A sve onako ispod oka, kriomice. I
iz duana i iz kahvi. Jedino mu prie suludi Baban pa ga smjehuljei se
pozdravi i isprui otvoren dlan. Pogleda u sputenu paru, nasmija se i
mekeui utee niz ariju.
Kad izbi pred Ferhadpainu damiju, Ilhamija zastade. Podie
ruke i poe uiti. Ljudima se inilo da razgovara s mrtvima. Da ih pita
kako im je, je li im teko. Jer, i njega su ve ubrajali u mrtve. Pa je opet
poao. Zamiljen. Duboko sputene glave.
No je proveo sjedei. Sam, uz upaljenu svijeu na koljenima.
Niti mu je ko doao, niti kucnuo na pender. Mada su svi znali da bdije.
Samo je svijea u iraku tiho pucketala i kalila se.
Bio je miran. Gotovo ledeno smiren. Premda je predosjeao
zato ga Delalija poziva i ta ga u Travniku eka. Nikakvu dobru nije
se nadao jer Travnik se, od Delalijina dolaska, krvlju umivao i u strahu
spominjao.
itav mu je ivot te noi poeo promicati ispred oiju. Od malih
nogu. ivo se sjeao kad su mu srezali prve alvare i kad je s ocem prvi
put poao u damiju, na Bajram-namaz, jednako gledajui niza se, u
svoje nove alvare. Pa se onda sjeao epake medrese i svoga
muderisa, utljivog i strogog Karahode, pred kojim je godinama uio i
od kojeg je uo prve stihove.

Onda se u sjeanju prebacio u fojniku medresu i u oblinju

tekiju u iviima. Sad mu je ejh Husein-baba izaao pred oi. Blag i
nekako sjetno zamiljen, a pun znanja kao sae meda. Nakon
dugogodinjeg boravka i naukovanja u Stambolu i lutanja po tekijama
od Buhare do Samarkanda, gdje je svojom darovitou i znanjem
zadivljavao tamonje ejhove, Huseinbaba je osjetio vrelu enju za
rodnim krajem pa se vratio u Bosnu i osnovao tekiju u iviima.
Ilhamija mu je bio rijetko odan i darovit uenik. Husein-baba ga je uveo
u uznosite tajne tesavvufa i u derviki red nakibendija. Umjesto svoga
dotadanjeg imena: Abdulvehhab bin Abdulvehhab epeviepak,
uzeo je derviki nadimak Ilhami, to e rei nadahnuti, jer je neporecivo
vjerovao da sve, ime se ljudska dua hrani i uznosi, dolazi nadahnuem
Boijim. Zanesen, pjevao je:
Ilhamiju nita vie ne smeta,
otkad nae Boijega rahmeta,
on ne eli ni od koga himmeta,
Allah, Allah, srcem zbori, derviu!
Iz ivia se vratio u epe, kao imam i hatib Ferhadpaine
damije. Bio je vrstan alim, gorljiv sufija i darovit pjesnik. I jedan od
najplodnijih muslimanskih pisaca toga vremena. Osim teolokih spisa,
napisao je i vei broj pjesama. Pjevao je na materinskom, turskom i
arapskom jeziku. A bio je jo neto: bio je teko bolestan. Boljeli su ga i
tijelo i dua. Bio je ojaen i nesretan zbog jada u kojem je Bosna
ivjela, inilo mu se da e umrijeti. Da mu se primakao vakti-sahat.
Opratajui se od dunjaluka i prijatelja zapisao je:
Na asu smrti napomenite mi ehadet da ne bih otiao na onaj
svijet bez imana. Zatvorite mi oi, neka se niko od mene ne prestrai.
Neka imami nemaju tekoa i uznemirenja. Neka se tijelo ne uuje
dugim zadravanjem. Neka braa ne vide tegobu i bol. Lijepo i brzo sve
dovrite, da vjernici nemaju nikakve tegobe ni dosaivanja zbog moje
denaze. Oprostite mi moje nedostatke. Ja svima opratam... Ja ne
plaem za ovim svijetom i ne veem se za njega. Izaao sam ve u
prelazni svijet...

Bez edela umiranja nema. Nije mu bilo sueno da umre. Bilo

mu je odreeno da ivi. I pati. Zbog zla, nepravdi i nasilja njegova
vremena.
Ilhamiju je to razdiralo. Nasilje, ponajvie. U njemu je vidio
korjenje svih zala. Pa je ustao protiv nasilja. Ustao je onim u emu je
bio najjai: stihom. Skovanim i kaljenim u vatri njegove vjere, kojoj je
bio neizrecivo odan. Pri tom nije tedio ni pae ni mulle. Da nije bio
takav, glave bi se, sigurno due nanosio. O njihovim laima pjevao je:
e li ti je Halil paa?
A musafir Ali-paa?
I goveda znae naa,
e li bie lai vae.
Postidte se, sramota je,
pobojte se, grehota je,
to inite, promislite,
e to bie lai vae?
uli su ga, ali nisu hajali.
Onda je za vezira u Bosnu doao Delaluddin Ali-paa, Delalija. Poslao ga je sultan Mahmud II, reformator. Reformama koje
je donio, sultan je nastojao spasiti carevinu koja se od nemoi uveliko
drmala i glavinjala. Ni Bosna nije vie bila avlija i ulistan Carevine
ve njezina otvorena rana koja je krvarila i irila se. Gdje joj sve sinovi
nisu ginuli! Dugo je bila ranjavana i izranjena. Delalija je trebao da
zalijei i zatvori te rane. Da je upokori, jer se od jada i boli propinjala i
ujedala.
Doao je iz Edrene, gdje je bio carski namjesnik. Gvozdene
naravi, nepokolebljiv u odlukama, uen, a jo vie nemilosrdan,
Delalija, koji je uz to bio rashoda, sa zadovoljstvom se prihvatio
zadatka koji mu je sultan povjerio. Smatrao je da na ljutu ranu treba
udariti ljutu travu.
Pa je i udario ljutu travu.

10

Uskoro po njegovu dolasku u Travnik - a bilo je rano proljee

godine 1820. - otpoe pozivanje sumnjivih i neposlunih prvaka. Oni,
koji su bili sretniji, zavrie pod ibama ili u progonstvu, a ostali pod
krvnikovim maem ili omom svilenog gajtana. Samo u jednoj
okrvavljenoj travnikoj noi, kako biljee ljetopisci, pogubljeno je
trideset prvaka-plemia, a jedne druge noi glavom je platilo sedam
gradskih kapetana. Niko se nije smio kretati iz mjesta u mjesto bez
posebne teskere, proviene Delalijinim muhurom, dok su brojne strae
nadgledale puteve kojim se moglo putovati. Sve imalo sumnjive osobe
morale su pred sudom uzeti dobre jamce koji e jamiti za njihovo
ponaanje, a oni koji nisu mogli nai jamca imali su se popisati i opisati
pa otpremiti u Travnik. Na gredi jedne kue u travnikoj ariji
Delalija je naredio da se pribije eljezni arin s njegovim znakom
utisnutim u gvoe. Arin je trebao da poslui kao dvostruka opomena:
kao arin pravde jednak za sve, i kao tana mjera koje se moraju svi
pridravati.
Strah je, po bogzna koji put, lazao Bosnom i ljudskim utrobama.
A kad je Delalijin zulum dodijao i tiici na zelenoj grani, javi se
Ilhamija. Die svoj glas. Posljednji put. I zapjeva:
udan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dumanin ustade,
ta se hoe, zaboga?
Ve takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade,
ta se hoe, zaboga?
Turin nema amela
krivda pravdu zamela,
pa se pravda umela,
ta se hoe, zaboga?
... ...

11

Premda osvjedoeni musliman i sufija, to se tada

poistovjeivalo s pojmom Turin, pravdoljubivi Ilhamija imao je
hrabrosti da javno osudi nasilje i kae istinu.

Sad je sjedio na koljenima, nujan i

preputen sam sebi, pa

prebirao po uspomenama i izranjao u stvarnost koja je bila mranija od
noi koja je leala nad kasabom. Onda se odluno die i poe spremati.
Krenuo je u neko doba. Prije zore. Pratili su ga prvi horozi i daleki pasji
lave. No je bila tamna, bez mjeseine.
urno je napustio kasabu. Nije se osvrtao. Nije dopustio da ga
obhrvaju osjeaji. Noas je sve sredio. Sa samim sobom. Bez kolebanja.
Put e mu do kraja ostati ravan i ist. S pogledom uprtim u svjetlo Istine
kojoj je odano sluio.

Boe, da li on to sanja? Kako je ova no gluha i nestvarna. Kao

da je sve ivo pomrlo, pa ostao samo on. I sad ide ispod tamnog neba i
utljivih debelih brda, dok tu negdje u blizini, stenje nevidljiva rijeka,
zaklonjena mranim udovitima koja kao ukleta lee i preaju uz
njezinu obalu. Zar iza mraka ove udne noi zaista postoji neki vezirski
grad Travnik i u tom gradu ovjek po imenu Delaluddin, koji ga
poziva i eka da bi ga s glavom rastavio. Ako on uistinu postoji, ta li
sad radi? Spava? Pa kad se probudi i sjeti ko je i ta je, zar e opet
nastaviti tamo gdje je juer stao? Zar e dan koji e se uskoro roditi, sve
ovo izmjeniti i oivjeti? Zapjevae ptice, rodie se i zaplamtjeti boje,
zazujae pele i poletjeti iz svojih konica u susret cvjetovima koji ih
ekaju, a probueni ljudi protrae snene oi i protegnuti udove pa se
prihvatiti poslova koji ih ekaju. Sve e se izmijeniti i oivjeti to sada
stoji kao ukleto, mrtvo i gluho. Sve osim njegove sudbine, koja ga zove
i eka.
Ilhamija se strese. Ne od straha ve od veliine trenutka koji
nastade. Sunce je izranjalo iza brda. Raalo se u ognju rastopljenog
zlata koje se razli po brdima. On odjednom osjeti kako je sitan i
12

beznaajan taj Delaluddin Ali-paa koji ga poziva u Travnik, ime li

se on zanosi i zavarava? Zar da je on gospodar njegova ivota i smrti!
Glasno potegnu tekbir i od zanosa se zagrcnu.

Uskoro zamae u umu. Radovao se pjevu ptica i igri nestanih

vjeverica. Iznenaeni zec uao je na putu i radoznalo ga gledao, pa

onda skoi, izvi se u skoku i nestade.
Delaluddin Ali-paa opet mu izae pred oi. Golem i prijetei.
Ilhamija stade. Neto vrue oinu ga preko srca, ali samo za trenutak.
- ejtane, nalet te bilo, odlazi mi s oiju! Daba me strai i
iskuava! Vrati se onome ko te alje! - apnu tvrdo pa mahnu rukom
kao da se od nekoga brani i ubrza korak.
- Stani! - odjeknu povik, a iza bukve se ukaza dugaka cijev
iane.
Ilhamija stade.
- Baci oruje!
On ispusti zaveljaj i derviku taku.
- Digni ruke!
Podie ruke. Stajao je kao ukipljen. Duba mu se bila zadigla do
iznad koljena.
Onaj mu prie s lea. Bio je mlad, pleat, pod pusatom. Stade
pred Ilhamiju, zagleda mu se u lice i sade pogledom sve do nogu, pa se
posprdno nasmija i spusti puku.
- Koji si?
- Putnik... dervi...
- e su ti pare?
Ilhamija nespretno izvue kesu. Hajduk je uze, odrijei, pa
istrese na dlan nekoliko ubogih groa.
13

- Je l ovo sve?
- Sve.
- Ih, i ti si mi neki...! Kud si poo?
- U Travnik.
- U Travnik? Nekom?
- Veziru.
Hajduk se izmae pa ponovo podie puku.
- Veziru? Zar si ti njegov...?
- Ja nisam niiji, osim Boji.
- Pa, to mu onda ide?
- Zove me.
- Zove te! Poradi ega?
- Ko to zna. Neto sam mu, morebit, skrivio...
- Jadan li si, ako te on zove. Uzmi to svoje, pa hajde! - pokaza
hajduk oima na stvari.
Jedno su vrijeme utke gazili.
- Ne mere bit da ne zna to te zove?
Ilhamija je utio.
- Ako te Delalija zove, zna ti se! - naglasi hajduk i iskosa ga
odmjeri.
On ni ovaj put nita ne ree. U mislima je bio negdje daleko.
Uskoro stigoe. Kraj umskog izvora sjedjela su etvorica. utke
su gledali i ekali da im priu.
- Ko ti je taj? - upita jedan, s pusatom bogatijim nego u ostalih.
Dubok oiljak, valjda od noa ili sablje, pruao mu se ispod lijevog uha
sve do uvrh ela. Oni kapci bili su mu stisnuti. Bio je orav u lijevo
oko.
14

- Veli da ide veziru u Travnik. Zove ga kae.

oravi se die.
- U Travnik, veli? - obrati se Ilhamiji.
- U Travnik...
- Delaliji?
- Njemu.
- Zove te?
- Zove.
- Ja zna li, jadan ne bio, to te zove?
- Kad ujem, znau...
- Ne mere bit da ne zna! Mora da si mu stao na jaziju?
- Morebit.
- Okle si?
- Iz epa.
- Ja, ime se bavi? - nastavi oravi, gledajui mu u kauk i niz
dubu. - Je si l hoda, ta li si?
- Dervi sam?
- Dervi. Ja, koji si, kako ti je ime?
- Ilhamija...
- Onaj to kazuje pjesme?
- Onaj... - apnu Ilhamija gledajui preda se.
- Pa to, brate odmah ne kae! Sjedi! Sluavo sam ja mlogo o
tebi. Jesi l gladan?... Ibrie, daj meso i pogau!
- Ne treba, fala ti.
- to?

15

- Postim.
- Eh, to je baka. Sjedi, to stoji! Evo ovdi, na panj, do mene.
Ilhamija se spusti.
- Sluavo sam ja tvoje pjesme! Pune su pouke. I, nako, kako u
rijet, pravedne.
Ilhamija se sjetno osmjehnu.
- ta je, ta se smije? - osmjehnu se i oravi.
- Veli, da si ih sluo...
- Ih, kolko put! Na sijelima.
- Pa, to me nisi posluo?
- to te nisam posluo? Je l ono iz pjesama?
- Iz pjesama.
- Ih-h, da sam te posluo, posto bi evlija - nasmija se oravi.
- A ne meremo svi bit ni evlije!
- A moremo insani.
oravi se ljutnu.
- Ba tako? Biva, hoe rijet...
- Govorim za tvoje dobro. I tebi, i njima - pogleda Ilhamija po
druini.
- Reci ti to Delaliji! - planu oravi. - Pitaj ga, to on nije insan?
On je vezir, a gori je od svakog hajduka! Mi smo od njega u stotinu
voda pripraniji!
- Svako za se. A on, ako je vezir, nije reeno da je i insan.
- Stisni pa mu to kai!
Ja to sam imo kazat, kazo sam.

16

- Ha-h, tako, biva! Pa sad ide po ajluk! E, moj Ilhamija, moj...,

da ti ne kaem ta, ostae ti i brez glave! Ja ti to kaem!
- Ako je Boja volja, nek i to bude, Ja sam svoje oduio...
oravi ga je jedno vrijeme utke gledao. Gledali su ga i ostali.
- Zna li ta... - poe oravi.
Ilhamija die glavu.
- Bilo bi ti najbolje da ostane s nama! Jo si u kuvvetu, mogo
bi. Ako nita, ostae ti glava na ramenu. A to je najpree!
Ilhamija je utio i kao odsutan gledao preda se.
- Hajde, da ujemo, ta veli! Ne alim se, vjere mi! ao mi te
bolan! Dobar si i uevan, jazuk je da ti onaj katil dohaka. Dede, da
ujemo!
Ilhamija, kao da sam sa sobom razgovara, uzdahnu:
- Glavu bi, morebit, sauvo, al bi izgubio duu... Jer to, to vi
radite, ne valja. Ne valja, brao moja! Strahobno je ta Delalija radi,
al ni vae ne valja. A njegovo obaka, jer on je vezir i zaduen je da
pravdu kroji i dobro ini. Kajaete se i vi i on. Gorko ete se kajati!
- Ma kome ti to! - skoi jedan iz druine i poe prema Ilhamiji.
- Ibrie, stani! - viknu oravi i stade izmeu njih. Onda se
okrenu Ilhamiji:
- Uzmi svoje stvari, pa hajde! Kad ti je Delalija tolko za srce
prirasto eto ti ga! Budi mu kurban! Al kad te budu davili, sjeti me se!
- Evo mu i kesa. Bilo je u njoj itavih est groa! -posprdno e
onaj koji ga je doekao i doveo.
- Evo ti jo stotinu! Nek ti se nae, more ti zatrebat - saalno e
oravi i prui mu kesu nabijenu kao bubreg.
- Fala ti, al nee mi trebat.
- Strah te, morebit, naih haram para?
17

- Jest i toga. Al nee mi, belim, ni trebat.

- I ja mislim da nee!
Ilhamija utke pokupi stvari. Prije nego to poe zastade asdva, kao da se premilja da li bi im pri odlasku jo neto kazao.
- ta je sad? - upita oravi.
- Pade mi neto na um oko ovih vaih para, pa, prije nego to
poem, da vam kaem.
- Hajde, kazuj, da i to ujemo.
- Bila, vele, neka stara ena, koja je ivjela brez ikog svog.
Sama. Ko prst. Sazno to hrsuz, pa joj se navadio na kuu. Nije bilo
noi da joj nebi doo u avliju i uo u mutvak, pa uzo il tevsiju, il
ibrik, il evir, jer neeg boljeg i skupljeg nije ni bilo. Starica sve to
gledala i utjela. Bojala se, hudnica, da je hrsuz ne ubije ako bi digla
huku i uzbunila komiluk. Hele, vidjele to komije, pa javili strai.
Dola straa, sakrili se u mutvak pa ekaju. A ekala i ona, hudnica.
Sjedila uz pender koji je gledo u bau, kuda je hrsuz silazio u avliju.
Te noi eto ti hrsuza. Ide niz bau, ba ko da je u svom.
Serbez. Ni habera. Kad doe do pod pender, starica e ozgo, u po
glasa:
- Hrsuzaga! Hrsuzaga!... On se tre pa stade.
- Ne idi, sinak, tamo! Preaju te i ekaju. Hoe da te ufate! Vrati
se, moj sinak, vrati! Straa je doli, u mutvaku...- aptala je sa pendera.
Kako ona to ree, nako ti hrsuz nagari uz bau. Hele, straa
ekala, ekala, al, daba. Kad vidjee da ga nejma, digoe se i odoe.
Kad, jedno jutro, starica ko i uvjek poranila i sala u avliju da
zagrabi vode iz bunara. Ona u avliju, a na sred avlije stoji - evo mi ti
uzo. A u uzlu sve njezine pokradene stvari. Hrsuz joj sve vratio. I povrh
svega srezo joj i odozgo metno plah kat od kumaa. Ko hediju. Da joj
se zafali... Potlje, kau, posve se proo hrsuzluka. Poo poteno raditi
i ivjeti...

18

Ilhamija se znaajno iskalja i zautje.

Svi su jedno vrijeme utjeli.
- Reko sam ti, uzmi svoje stvari pa hajde, dok je za vakta prosikta oravi.
- Ilhamija pokupi stvari, die ruku spram ela i poe.
utke su gledali za njim.
- Ma, ja bi njega...! Ko zna koga nam more na vrat namusalatit
- zarea jedan.
- Neka ga, nek ide! Nee, nije on od tih... A ako je do glave,
skinue mu je Delalija, ne brini! to da se mi daba grijeimo? On je
pravednik, to jest, jest...
A ono to nam je reko, sve je nako... - dodade oravi tiho.
I to vie za sebe.

Ilhamija ostavi umu i izae na istinu.

Bio je jo vie ojaen nakon susreta s hajducima. Kako ono ree
harambaa: - A to Delalija nije insan? On je vezir! On bi...
- Hej, zemljo! - uzdahnu duboko. - Teko tebi, kad ti se podanici
ugledaju u nevaljale gospodare! Kakvu se dobru ti nadati more?...
Sunce je prilo penjui se sredini neba. Put je bio izlokan, pun
rupa i izvaljena kamenja, a on ve podobro umoran.
Odlui da predahne. A podne je, sudei po suncu, bilo na
domaku. Rijeka je dolje ispod puta, mamila svjeinom. Ljeskala se na
suncu i srebrnom grivom poigravala na brzacima. Vrbama naikane
obale bile su pune hlada.
Sae do rijeke, raspremi se i poe uzimati abdest
- Eh, mubarek vodo! - apnu, kad osjeti njezinu svjeinu kojom
ga pomilova.
19

Dok je stajao na namazu osjeao se gotovo bestjelesan. Dua mu

je lebdjela negdje u visinama i u zanosu je apatom izgovarao rijei
molitve. Nestalo je bilo i rijeke, i livada, i drvea. Uranjao je u
velianstveno prostranstvo, zamirui od milja koje ga obuzimalo.
Kad predade selam, kao da se prenu i ponovo vrati zemlji. Bio je
okruen podnevnim mirom, u hladu jabuke pod kojom je klanjao. Gore,
na nebeskom plavetnilu, bijelili su se rijetki oblaii. Poput ratrkane
janjadi.
Mrav mu urno pree preko nadlanice. Otkinuta jabuka pade u
travu. Negdje, podalje, u se neiji glas kako nekoga otegnuto dozivlje,
pa i on zamue. una kliknu na jabuci i poe udarati kljunom o deblo.
Kratki, tupi udarci, odjekivali su u tiini.
- Je li mi ovo zadnji put da hladujem u ovoj ljepoti Boijoj? pomisli, a mrav mu ponovo zabrza preko ruke. Ilhamija poelje da se
ovdje, pod ovom jabukom, zauvijek smiri, da mu dua, kao maloas,
otprhne i nestane u visinama. Kako bi to bilo lijepo, kako bi to...
- Ti si taj Ilhamija? upita neko kroz granje, ali se ne pojavi. On
ustrepta. Nemir mu se uvue u srce.
- Ti si taj Ilhamija? - opet e glas, a onaj koji je to pitao rastavi
grane i stade pred njega. elenka mu je blistala na suncu i Ilhamija u
kako mu srce as kuca as zastaje, pa opet kucne, pa zastane.
- Delalija! - pomisli, jer vidje kako u doljaka izviruje kriva
sablja ispod binjia. A binji mu irok, zagasito crven, poput usirene
krvi.
- Jest, pogodio si, ja sam Delalija! - potvrdi doljak.
Ilhamija je ekao i utio.
Delalija mu se jo blie primae. Opet je uo kako mu srce
kuca.
- Zvao sam te u Travnik.
- Evo me, krenuo sam...

20

Jedva je to izgovorio, jer su mu usta bila posve suha.

- Ne treba ii, nemoj se muiti. Pogrijeio sam i kajem se! Vrati
se kui. Konj te eka na cesti. I pratnja te eka. Da ne ide sam. Ima
hajduka.
Ilhamija jasno u topot konja i ljudske glasove.
- A ti, kuda e ti? - upita Ilhamija, ne znajui ni sam zato to
pita.
- Ja?... Ne znam. U Travnik vie neu.
- I nemoj.
- Tobe sam doo i vie neu da grijeim. Dosta je bilo.
- Hajde, onda, sa mnom!
- Kuda?
- U epe.
- ta u tamo?
- Budi mujezin u Ferhadpainoj damiji. I ja sam tamo! To je
moja damija. Tamo sam imam. I hatib...
Delalija je utio. Kao da razmilja. ulo se kako uzdie. Ba
kao da e zaplakati.
- uo sam da si bio hoda. Da si hafiz - opet e Ilhamija.
Usta mu vie nisu bila osuena.
- Jesam, bio sam hafiz. Mnogo sam poboravio...
- Budi opet!
- Grijean sam, brate... - apnu Delalija tronuto.
- Bog je milostiv.
- Dobro, poi u kad ti kae. A ta u sa sabljom? Ona mi vie
nee trebati.
- Slomi je.
21

- Ba?
- To je najbolje. Nek te ne podsjea...
Delalija potegnu sablju, ali je ne prelomi ve nasrnu na
Ilhamiju. On se od iznenaenja i straha trgnu i probudi.
Gore, na cesti, uo se konjski topot i ljudski glasovi. Prolazili su
kiridije i trgovci. Ili su u Sarajevo, po robu. Ilhamija je ustao i gledao.
Jo uvijek pod dojmom sna.
- Eno Ilhamije! - viknu neko od jahaa, pokazujui rukom prema
njemu.
Drugi mu mahnu i neto doviknu. Kao da ga je pozivao da poe
s njima.
On ponovo sjede i okrenu lice rijeci. elio je da bude sam.
Konjanici odjahae.
- ejtan me jednako salijee i kua - apnu u strahu i pree
dlanovima preko lica pa se poe spremati. Zabaci torbu preko ramena i
dohvati taku. Krenu s Bismillom. Jo uvijek zbunjen.

Maloprijanji

san i snovienje s Delalijom pratili su ga

cijelim putem. Osjeao je tegobu koja mu se svalila na srce, pa ga
neprestano pritie i mori. Noanji mir i jutronje spokojstvo bili su
posve iezli, a potajan strah sve vie rastao i uvlaio mu se u srce.
Uzalud je nekoliko puta ponovio stihove to ih je iskovao u vatri aka i
koje je esto apatom izgovarao, kad god bi mu se neto teko u ivotu
isprijeilo.
Ilhamiju nita vie ne smeta,
odkad nae Boijega rahmeta,
on ne eli ni od koga himmeta,
Allah, Allah, srcem zbori derviu!
- Tanak mi je ittikad, tanak! - ukori sam sebe. Boe, daj mi
snage da izdrim i da ne klonem! Pomozi mi, da svijetla obraza i ista
22

srca podnesem i ovo iskuenje! - molio je usrdno, dok su mu suze

zamagljivale pogled. S vremena na vrijeme zahvatio bi ga leden talas
nespokojstva i straha i zapljusnuo ga sve do grla, a onda bi opet s
olakanjem odahnuo i sve bi mu se odjednom uinilo lahko i nestvarno.
Tad bi se stresao, digao glavu i ubrzao korak, kao da eli da im prije
stigne u Travnik i stane pred Delaliju pa da mu s osmijehom rekne: Evo me, bujruml Nastavi svoj posao, ako te nije stid i strah Boga!
Sela i zaseoci kraj kojih je prolazio, provirivali su izmeu
zelenila. Kue, pokrivene pocrnjelom indrom, odisale su domainskim
mirom. Bade su dimile. Do veeri je bilo jo malo ostalo. ulo se kako
se obani dozivlju. Tu i tamo, daleko od seoskih kua, stajala je u brdu
poneka osamljena kuica, slina uurenu psu koji ui i eka. Nekoga
ko e doi.
- Bilo bi najbolje da okrenem kroz sela. Iz jednog u drugo. Dok
bi me stigli i nali... - prikrade mu se misao i poe da ruje. Poput crva. I
u srcu i u mozgu.
On zaslade i gotovo jeknu: - ejtane, nalet te bilo, dokle e me
iskuavati i patiti! Ostavi me i odlazi!
Onda ubrza korak i poe poluglasno uiti: - Rabbi inni euzu bike
min hemezati-ejtani ve euzu... (Gospodaru, ja Ti se utjeem od sumnji
i ubadanja ejtana i utjeem Ti se, Gospodaru, da se ejtani ne nalaze u
drutvu mome).
Ponavljao je to po deseti, po stoti put.
Prije prvog sumraka izbi pred Vranduk. Zaudo, to se sunce
vie bliilo zapadu, a sjene postajale meke, mir mu se ponovo vraao.
Pogled mu se zaustavi na kuli vranduke tvrave i tad se sjeti
maglajskog kadije Sulejman-efendije, koji je prije nekoliko godina
tamnovao u Vranduku. Otiao u Vranduk na kadiluk- obino bi se
govorilo za kadije koje bi tamnovale u Vranduku, jer je u Vranduku bila
njihova tamnica. Neki bi se vratili, a neki i ne bi. Sulejman-efendija je
bio postar i slabaan ovjek i nikada se vratio nije. Ne bi mu sueno da
izae na sunce i doe kui u Maglaj. Ilhamija ga je u dva-tri maha
23

obilazio. Starac bi uvijek kao dijete plakao. Uvijek bi pitao je li mu

ljiva bardaklija jo u ivotu. - Ih, jesam je se, brate, poelio!... - s
tugom bi ponavljao. ljiva je i dalje raala, ali nesretnom kadiji ne bi
sueno da je se ikad vie okusi.
Ilhamija zastade pa mu proui i predade Fatihu. Stara kamena
kula mrko je gledala sa Vranduka.

Odluio je da prenoi u Vranduku.

Glas o njemu stigao je u Vranduk prije njega. Kad ue u hansku
kahvu punu ljudi, razgovora i dima, sve utihnu. Trgovci i kiridije koji
su bili odsjeli u hanu, pripovijedali su da su ga vidjeli na putu, a ona
dvojica njegovih hemerija iz epa, kazivali su vie nego to su i sami
znali.
Kad nazva selam, potiho mu prihvatie i istegoe vratove da ga
bolje vide. U kahvi je bio polumrak, jer fenjeri jo nisu bili upaljeni, pa
su se lica jedva razaznavala. Jedino je oko kahveodaka bilo neto
vidnije.
- Ha, je l to taj? - upita neko iz budaka, i to nekako sneno, kao
u njedra.
- Uduni, domuze! - doeka handija Hamzaga, koji je sjedio na
iltetu s druge strane kahveodaka. Bio je to positan, ali ljutit ovjek,
koji je imao obiaj istresati se na goste. Svi oni koji su dolazili u
Vranduk i padali u han, znali su to i niko mu nije zamjerio. Dapae,
nekad bi ga hotimice podboli, ne bi li planuo i na nekog svatrio. Ali,
im ugleda Ilhamiju kojeg je poznavao jer je i sam bio iz epa,
Hamzaga se die sa ilteta.
Sie sa iroke seije na kojoj se preko noi spavalo, pa ugazi u
firale koje su mu stajale pod seijom i poe u susret Ilhamiji.
- Ho geldun! Bujrum, muderis efendija!
Prihvati mu torbu i taku i pomoe mu da se uspne na seiju.
24

- Sjedi, evo ovdi! - pokaza rukom na ilte na kojem je samo on

sjedio.
Kahva je utke gledala, ne vjerujui da se Hamzaga moe dotle
upitomiti.
- Za kahvu si, bezbeli?... A ima i dobre smreke, taman je
nadola!
- Fala ti, Hamzaga. Prvo bi uzo abdest i klanjo, pa potlje, kad
iftarim...
- Peke.
Kahva i dalje uti. Nastoji uloviti svaku rije i prati svaki njihov
pokret.
- uo sam da ide...
- Jah, kreno sam prid zoru.
- Pola koka na jaje... - opet e onaj isti, maloprijanji glas.
Hamzaga die glavu i oinu pogledom u pravcu oeta iz kojeg
se onaj javljao.
- Uzeu abdest i klanjau napolju, u bai - tiho e Ilhamija i
poe da se rasprema.
- Peke, samo ti reci... Ademe, daj bardak za abdesta! Metni ga
prid vrata i ponesi mahramu! - doviknu Hamzaga momku iza
kahveodaka.
Kad Ilhamija izae, Hamzaga se die i ciknu, idui preko seije
prema onome iz oeta.
- Ama, uje li ti, domuze domuski! Kupi svoje, i polja! Zar
nakog ojka da nakilja i da mu na njegovu muku pristaje, sram te i
stid bilo! Da je sree, molio bi da mu noge pere! A ako loe, ne loi u
glavu! Polja!
- Neka, nekaaa! Polajnak! - rastegnu onaj.
- Ademe! Ibro! Gonte domuza! - povileni Hamzaga.
25

I dok dlanom od dlan, momci onoga skopae pa ga vie iznesoe

nego izgurae. Jedan ga nekoliko puta dohvati akom iza vrata, na to
on jeknu i svali se preko praga u avliju. Momci pritvorie vrata.
U kahvi zavlada tiina.
- Upali fenjere! - naredi Hamzaga.
mirkava svjetlost zaigra po aavoj tavanici. Ljudi ivnue.
Neko viknu i porui kahvu i smreku.
Umalo iza toga vrata se ponovo otvorie. Pojavi se Ilhamija sa
zasukanim rukavima, bez kauka i s mahramom oko vrata. Iza njega je
stajao onaj iz oeta. Bio se okljunio i gledao preda se.
- Hamzaga, iv bio, pusti ga da prenoi! Kud e sad u no...? moleivo e Ilhamija.
Hamzaga se die.
- Dobro, kad ti kae, a ja mu ne bi dao! Samo, nek vie ne
laje!
- Nee, nee! - mehko e Ilhamija, pa se okrenu onome: - Hajde,
moj sinak, unii...
Ilhamija se vrati u bau.
Kad klanja akam, Ilhamija i dalje ostade na koljenima.
Veernje nebo koje se uskoro osu zvijezdama i gotovo pobona tiina u
kojoj se jedino ula ujednaena pjesma cvrka, uznesoe ga. Duh mu se
vinu visoko iznad Vranduka, a tu na travi, nadomak hana, ostade samo
njegovo tijelo, poput naputena atora Ilhamijine due.
Ponovo je bio u zanosu. Da mu se neko tog asa zagledao u lice,
vidio bi da je ozareno smirenjem. Bili su to oni uznositi trenuci za
kojim je toliko udio, uporno nastojei da ih se to ee dovine.
Odlutala iskra ponovno se vraala svome Praizvoru...
Prenu ga Hamzaga. Iao je baom s fenjerom u ruci.
- Ama, bio sam se, ako hoe, i zabrino! Vidim, najma te!

26

On utke ustade.
- Evo me, Hamzaga...
- A i ogladnio si, bezbeli...? A kako i nee, koliki je dan! - prie
Hamzaga blie.
- Ogladnio...? Pa, i nisam...
Hamzaga ga zaueno pogleda. Uini mu se da Ilhamija gotovo
nesvjesno odgovara.
Kad uoe u kahvu, agor se utia. Ilhamija dohvati torbu,
izvadi komad pogae umotan u mahramu i omalen anak s grudom
kajmaka.
- Hamzaga, ako nije velki zahmet, ja bi da mi se ovo rastopi...
- Ama, ostavi to!... Ve, najbolje bi bilo da ode gori, u moju
odaju, pa da tamo iftari. Ni ja nisam veero, pa moremo zajedno. I
meni e bit slae! Tamo se, barem, more progovorit.
- Kako ti kae...
Hamzaga mu ponese torbu. Uspee se uz basamake do kraja
hajata, gdje se nalazila Hamzagina odaja.
- Vamo, Vamo, muderis efendija!
Vrata kripnue. ukasta svjetlost fenjera zaigra po sobi.
Minder, zemljena pe sa arenim loniima, do pei banjica, pa
duekluk. Na zidu, do vrata, dugi no i mala puka.
- Afedersum, u mene je vako, po bearski! - nasmija se
Hamzaga.
- Neka, neka, lijepo je...
- Ti sijedi, sad u ja!
Ilhamija sjede na minder, spusti glavu i zamirje. inilo se kao
da je zaspao.
Hamzaga se vrati s velikom tepsijom punom sahana.
27

- Hajde, bujrum!
- Hamzaga, ako Boga! ta e ti tolko?
- Ama, nije nita obaka! Da sam znao da e te put vamo
nanijet, mahsuz bi te doeko. Vako, ta je dragi Bog dao... Bujrum,
evo i smreka! Iftari se!
Jeli su utke. Neto sumorno, ali neiskazano lebdjelo je u zraku,
mada se Hamzaga trudio da bude to srdaniji.
- Uzmi, dina ti! Nije ta, al, ogladnio si...
- Uzimam, Hamzaga, uzimam.
Kad veerae i oprae ruke, Hamzaga iznese kahvu.
- Voli li goru il...?
- Goru, goru.
Odozdo, iz kahve, dopirao je agor, a onda kucnu saz i zau se
pjesma. Tiha i nekako alovita.
- Pjevaju... - frknu Hamzaga ljutei se.
- Neka, nek se vesele. Bolje, ve da se aloste.
- Ma, ono jest, al, opet... - Hamzaga e prijekorno, jer mu se
inilo neprilinim da se ba sad svira. Ba sad, kad Ilhamija...
- Ma, muderis-efendija, sve hou da te pitam, al nekako mi... poe Hamzaga nabadajui.
- Pitaj, brate Hamzaga, pitaj...
- Rekoe da si poo u Travnik. Da te zove... anamo onaj...
- Zove, Hamzaga, zove...
- Ne znam, ti najbolje zna, al...
Hamzaga ne doree. Kao da se bojao da e raniti Ilhamiju ako
kae ono na ta su obojica mislili.
Nasta utnja. Neko, dolje u kahvi, podvrisnu.
28

- Kad bi mogo, bio bi rad da ti nekako pomognem... - nastavi

Hamzaga nesigurno.
- Da mi pomogne? Neim?...
- Bi, dina mi, im god bi mogo!
- Pa, i ja bi te zamolio.
- Nejma me ta molit! ta god mogu! Ti samo reci! - ivnu
Hamzaga.
Ilhamija ga pomilova pogledom. Govorio je tiho, gotovo
moleivo.
- Ako se ne vratim, a kakav je vakat nije prilika, raspitaj se za
moj mezar i pobodi mi niane. Kad se mogne. Nije hia. Nek mi se zna
za mezar...
- Ne, pobogu, tako! - muklo e Hamzaga.
- Taki je vakat doo, moj Hamzaga. Insan treba bit na sve
spreman.
- Ama, zar ba mora ii? Ko te tjera? Ostani! Sutradan, ko oja,
kreni, pa se po noi opet vrati. Potlje emo vidjet!
Ilhamija se strese. Ko mu to govori kroz usta Hamzagina? Nije li
to onaj isti, koji mu je danas izaao na san u Delalijinoj slici i prilici?
Onaj dananji kojeg je tjerao od sebe, jer mu je itavim putem aptao da
svrne s puta i bjei.
Ilhamija die pogled i otro se zagleda u Hamzagine oi, pune
strepnje za njegovu sudbinu? To, ne mere bit, to mu sam Hamzaga iz
srca govori! Nije to prijevara ni hinla ejtanska!
- Ne mere tako, Hamzaga - apnu on s nekom oporom gorinom.
- Ama, kako ne mere? Ko te tjera da ide, ko?
- Tjeram ja sam sebe! Zar sad, kad sam kazo ono to sam bio
duan da kaem i o ovome vaktu i o nevaljalim ljudima u njemu, zar da
se sad sakrivam i bjeim? Stidio bi se sama sebe! Ako je ginut, pa nek
29

se gine. Allahu u amanet. Ja sam svoje oduio. Kolko sam znao i

mogo...
Hamzaga htjede neto rei, ali ne ree, ve se provrtje na seiji,
ba kao da je htio izai iz haljina koje su ga stezale. Onda odmahnu
rukom i apnu; - Ti najbolje zna...
Obojica su neko vrijeme utjeli. Svaki za se.
Saz i pjesma se ponovo outjee. Hamzaga ljutito apnu: - Blago
si ga hajvanu, njemu je sve poravno...! Ilhamija se nakalja.
- Ja u, Hamzaga, poraniti. Morebit bi najbolje bilo da noim
nee na sijenu, da nikoga bihuzur ne inim.
- Nee, vjere mi, nie, ve ba ovdi! Kad god ustane i krene,
ja u ut i ispratit te. Zar sad...
Htjede jo neto rei, ali naglo prekide.
- Pa, dobro, nek bude kako ti kae... Neko zalupa na dnu
basamaka i viknu:
- Hamzaga! Hamzaga!
Hamzaga ustade.
- Trae me. A ti, muderis-efendija, kako smo se zdogovorili.
Ja te vie neu bihuzur initi. Samo da ti prostrem, pa ja odoh.
- Hajde, ti, hajde, ja u to. Duek je ovdi? - pokaza Ilhamija
rukom na duekluk.
- Sve ti je tude. Samo da izvadim. Pa ti potlje prostri. Nakon to
je klanjao jaciju, Ilhamija se raspremi i lee. I u kahvi se uskoro sve
smiri. Jo su se neko vrijeme uli koraci i poneka nejasna rije, a onda i
to presta. No, puna zvijezda, sve ivo uspava...

30

gluho doba noi pred hanom se outi tutanj. ulo se

dovikivanje, zveket oruja i topot konja. Neko snano zalupa dolje na
ulazna hanska vrata i zavika:
- Otvaraj! Handija, otvaraj!
Ilhamija se prenu. Pridie se u dueku i osluhnu.
Crne slutnje hladno ga pomilovae.
Vrata na hajatu krinue. ulo se kako Hamzaga ljutiti guna:
- Ama, ko je sad...?
- Otvaraj! Handija, otvaraj! - i dalje se ula lupa i vikanje.
- ekaj, crko! Kud si navro, nije jangija!
u se zatim kako se vrata s treskom otvorie i kako oni spolja
nahrupie u kahvu. Sve se odjednom izmijea: i glasovi, i psovke, i
zapomaganje. Kao da se sva kahva prevre. Ponekad bi se razabrao
piskavi Hamzagin glas koji se s nekim stalno nadvikivao.
Potraja to ejrek sahata, a onda se sve utia. Ispred hana se
ponovno zau zveket oruja, ljudski glasovi i topot konja, dok i to ne
utihnu. Kako doe, tako i proe. Kao vjetar. Vrata se na hanu zalupie.
Gvozdeni mandal zveknu.
Umalo iza toga Hamzaga odkrinu vrata na Ilhamijinoj sobi i
apatom upita:
- Spava li!
- Ne spavam.
- Uzbihuzurilo te, bezbeli?
- ta je? Ko je...?
- Paalije. Trae hajduke. uli da su ovdi, oko Vranduka. Neko
him reko da su u hanu.
- Pa?

31

- Odoe. Kiridije im vele da su hajduci vieni doli, u umi.

Prema epu. Svu mi kahvu privrnue, pasji sinovi! Dvojicu kiridija
prave zdrave izubijae. I to sve harbijama! Dabogda him...!
Ilhamija uzdahnu. Sjeti se jutronjeg susreta s hajducima.
Pohvatae ih i pobiti, bezbeli - pomisli i bi mu ih ao. Ko zna ta ih je
otjeralo u umu...
- Ti spavaj! Do sabaha ima jo vakta - apnu Hamzaga i pritvori
vrata. Pri svjetlu svijee, onako u gaama i koulji, nije bio ni nalik na
onog sinonjeg, koopernog Hamzagu. Sliio je na oerupanu pticu.
Ilhamija vie ne zaspa. Crna tuga svali mu se na duu. Bi mu ao
i sebe i drugih. Uini mu se da nikad svanuti nee. Poe poluglasno
uiti, pa u mraku napipa irak i s mukom uee svijeu. Prie banjici i
poe uzimati abdest.
Uskoro se javie prvi horozi.
Kad klanja, uze da se sprema. Hamzaga se pojavi na vratima.
Kao da je samo na to ekao.
- Pa, ti ba nakastio da ide?...
- Evo, spremam se.
- Ma, zar ba mora? Ilhamija se uspravi.
- Hamzaga, zaklinjem te velikim Bogom, ne govori vie o tome!
Hamzaga utke izae. Umalo iza toga vrati se s uzlom u rukama.
- Nek ti se najde. Daleko je Travnik... Uze mu torbu i ponese je.
Svitalo je. Kiridije su samarili konje. Hanske kokoi su gacale
po avliji i stresale se. Krupan horoz ponosno se epurio oko njih.
- Halali, Hamzaga, ako se ne vidimo - zastade Ilhamija kad
izioe iz avlije.
Hamzaga se tresao. Zagrcnu se pa uhvati Ilhamiju za ruku i poe
je ljubiti.
- Neka, Hamzaga, neka!
32

- Ne zna kako mi je...

- Nemoj, ne treba se alostit... Ve, nejmam ti ta dat za
uspomenu do ovaj abenski tespih. Uzmi i sjeti me se! I za ono to sam
te molio. iv bio!
Izgrlie se. Hamzaga je glasno plakao. Tek kad Ilhamija
odmae, on, tarui suze, doviknu:
- Halali!... i, uvaj se!
Malo poguren, u dugoj crnoj dubi i s torbom preko ramena,
Ilhamija je polahko odmicao. Hamzaga je stajao i gledao za njim. Sve
dok ne zamae.

to je jutro dalje odmicalo, sparina je sve vie rasla. Tamni

oblaci se poee navlaiti i po svemu se vidjelo da se sprema nevrijeme.

Oko podne zagrmje. Negdje daleko, iza brda. Tutanj, kao da dopire
ispod zemlje, polahko se i teko valjao. Tiina sve pritisnu. Ni list da se
makne. I ptice zautjele.
Ilhamija je bio maio Zenicu. Prve kapi kie, krupne i mlake,
zatekoe ga pokraj Lave.
On prui korak. Dolje, kraj rijeke, stajao je mlin. Tu se jedino
mogao skloniti. Selo, gore u brdu, bilo je podaleko. Mlin je bio
naputen. Napola razvaljena vrata zjapila su irom otvorena. Dolje,
ispod prorijeenih podnica, voda je lazala, uvrtala se u svrtke i
klokotala. Bilo je polumrano.
On ue i odhuknu. Skide torbu s ramena, otra pokislo lice i
htjede sjesti. U dnu mlina neto se pomae i zarea.
Osluhnu. Reanje nije prestajalo. ula se i piska. Oi mu se
privikoe na pomrinu. Ugleda psa. Leao je u uglu. Ispod njega se
neto sitno migoljilo i piskalo.
- Kuja sa enadima! - apnu on i raznjei se. Kuja bijesno
zalaja.
33

- Eh, hudnice huda, e te je nevolja nanjela! Gladna si,

bezbeli...? Priekaj, ima neta za tebe, samo da naem... - sjeti se
Hamzagina uzla i poe roviti po torbi. Odvali komad peena mesa i
poe prema uglu.
Kuja se pridie i nakostrijei. Prijetei zarea.
- Ama, vidi je! Ne boj se, neu ti nita! Evo, pa jedi! - baci joj
meso.
Kuja ga onjui i zgrabi. derala je halapljivo. Kosti su krkale
pod zubima.
- Evo jo, evo! - prie joj blie. Sad ju je jasno vidio. Bila je
uta. itavo klupko tenadi gmizalo joj je ispod trbuha. Nije vie reala.
On se vrati u drugi ugao. Leima se nasloni na brvna, a
laktovima opre o isturena koljena. Glavu nasloni na ruke i osta
nepomian.
Gromovi su se sustizali, a kia nemilice lila. Vjetar je mlatio
vratima i nanosio kiu pravo u mlin. Kad bi gromovi protutnjali, a vjetar
na mahove jenjao, ula bi se sitna piska tenadi.
Slike pred Ilhamijinim oima poee se redati.
Ukaza mu se epe. Lijepo, sve u suncu. Pa Ferhadpaina
damija. Bijela, poput labuda. Ugleda zagasito modre are na abenskoj
serdadi prostrtoj po mihrabu. Osjeti joj mehkou na dlanovima i elu.
Tako ju je uvijek osjeao kad god bi padao na seddu. inilo mu se da
uje onaj dobro poznati um safova koji se diu za njim. I topovi su
pucali. Bio je Bajram. Ljudi su mu prilazili. Grlili se.
- Inallah, dugo godina u zdravlju i rahatluku. Zajedno ako Bog
da!...
Pogleda i strese se.
- Ama, zar opet!... - apnu u strahu. Mlinska vrata su pod
naletom vjetra silovito mlatila.
- Allahu moj, pomozi mi! Ojaaj me!
34

Gromovi uestae. Njihov tutanj, od kojeg je i zemlja

podrhtavala, nije gotovo ni prestajao. inilo se da razdiru i drvo i
kamen. Plamene zmije svjetlica sustizale su se, bjeei ispred gromova
koji su ih gonili.
- Subhanellezi jusebbihur-radu bi hamdihi ve-l-melaiketu min
hifetih (I grmljavina slavi Allaha zahvaljujui Mu, i meleki iz
strahopotovanja...) - uio je poluglasno.
Smrai se. Pa zastudje. Neto u daljini zlokobno zaita i poe
da se primie. Gromovi pomahnitae. Po mlinu zabubnja kao da
kamenje prti.
- Led!... - apnu on sa zebnjom.
Gore, u selu, usplahireni domaini su istravali iz kua, iznosili
sofre i sadake, naopake ih okretali prema nebu i ezanili. Slijepi melek
koji je iao pred tufanom, trebalo je da uje ezan i skrene s puta, pa da
odvrati led od njihova polja.
Pred mlinom odjednom nasta strka. itav buljuk paalija,
mokrih i ustraenih, skakao je s konja i utravao u mlin. Uznemireni
konji su njiskali, a ljudi se nadvikivali. Unesoe jednog ranjenog
paaliju. Drugog, koji je bio svezan, ugurae i pribie uza zid.
Ilhamija je utke gledao. Kuja je bijesno lajala, stojei ispred
loge u kojoj su se slijepa tenad jedno preko drugog prevrtala.
Tufan je mahnitao. inilo se da e se mlin svakog asa otkrpiti
od obale i otisnuti niz vodu. Paalije umukle pa ustraeno gledaju i
ekaju. Neki su i okrvavljeni. Svako se o sebi zabavio.
Ilhamiji niko ni mukajet. Samo onaj svezani digao glavu i upro
pogled u njega. Pa ga ne skida.
Ilhamija ga prepoznade. Bio je to onaj oravi, hajduki
harambaa, s kojim se juer susreo. I Ilhamiji odjednom postade jasno:
to su one iste paalije koji su noas nahrupili u Hamzagin han i otili da
gone hajduke. Pa su ih ili pobili ili rastjerali. A oravog su iva uhvatili.
Sad ga vode. U Travnik, bezbeli. Da dijeli s njim zajedniku sudbinu...

35

oravi je s mukom pokuavao da se pridigne i sjedne. Lice mu

je bilo krvavo i podbuhlo. A onim jednim okom, krupnim i izbuljenim,
jednako je gledao u Ilhamiju. Pogled mu je, kako se Ilhamiji inilo, bio
pun jada i prijekora.
- On, morebit, misli da sam ga ja... - sjeti se i zadrhta.
Nevrijeme poe da jenjava. Led presta, a i vjetar utihnu. Oblaci
naglo prepukoe i ukaza se vedrina. Razgali se. Sunce zasja. Sve
zamirisa svjeinom.
Paalije ivnue. Ustumarae se.
- Momci, ta je s konjima! Vidte ta je s konjima! Da ne bude
pjehe...- zavika jedan.
- Eno hin pod drvetom. Murataga, ne brini!
- Hajte, ta ekate, skupte hi! Da se ide! Vakat je! Paalije
pokuljae iz mlina.
- Vode, Murataga, vode-eee! - jauknu ranjeni paalija, drei se
rukama za trbuh.
- Stander..., ne znam u ta u? Ploka mi je ostala na konju...
- Neka, ja u...! - javi se Ilhamija, vadei anak iz torbe. More i
u ovome...
Led se napolju bijelio. Blistao je na suncu. Bilo ga je za itav
prst.
- Dede, napi se! - ponudi Ilhamija ranjenika, vraajui se s
punim ankom.
Paalija je poudno pio.
- Polajnak, polajnak, nemoj naglit!
Pa ponovo izae. Kad se vrati, oravi ga doeka pogledom.
Nijemo ga je preklinjao.
- Bi l i ti?... Dede, dede, napi se...
- Jok njemu! Stani! - prodera se Murataga.
36

Ilhamija ne odmae anak. oravi je ko mahnit srkao. Voda mu

se cijedila niz bradu.
- Ama, uje li ta ti govorim! - ruknu Murataga i izbi mu anak
iz ruku.
anak se odvalja i zaklopara. Kuja zarea.
- Ko ti ree da mu daje? - izdrelji Murataga oi.
- Veli da je edan...
- Nek crkne! Zna li ti ko je on?
- Znam...
- Ko?
- Insan.
- Insan! Hajduk, a jok insan! uje li: hajduk! I to najgori! Za
vjeala!
- Ja ga takog ne znam...
- Ti ga ne zna! Ve, kako ga ti zna? Da mu, belim, nisi pupak
rezo? - posprdno e Murataga.
- Nisam, al jesam se sreto s njim.
- e si se sreto?
- Juer, u umi. Vie epa.
- Doeko te, ha? Pa te orobio!
- Jok vala, nije. Doekali me drugi, pa me odveli prid njega. Bili
su mi uzeli kesu, pa mi je on vratio. Nudio me da jedem.
Murataga je zaueno gledao. Pa se posprdno nasmija.
- Haman si ti malo...? - i zavrtje prstima iznad glave.
- Morebit, al kazujem kako no je...! I para mi je davo. Kad je
vidio da nejmam vie ve nekolko groa, davo mi je stotinu. Nek ti se
najde, veli...
37

Muratagi prekipje.
- To ti njega, haman, brani, ha? - unese se Ilhamiji u oi.
- Allah mi je svjedok da je vako bilo.
- Ma, stander! Ko si ti? Okle si?
- Dervi. Iz epa.
- e ti je teskera? Daj teskeru!
- Teskere nejmam, al imam kadijino pismo.
- Daj! e ti je?
Ilhamija izvadi pismo.
Murataga uze pismo, razmota ga i poe razgledati.
- Ovo je turski... Zna li ta je u njemu?
- Znam.
- Kazuj, da ujem! Ilhamija se iskalja.
- Stoji, da se Abdulvehab bin Abdulvehab epevi, zvani
Ilhamija, imam i hatib Ferhadpaine damije u epu, a ja sam taj,
upuuje u Travnik, po zapovjedi carskog valije Delaluddin Ali-pae..
- Ba tako kae?
- Tako.
- Pa, to ide pjehe? e ti je konj? I, to si sam?
- Sam?... Ja nisam nikad sam. Allah je iznad mene. A u meni su
dvojica. Pa se usput razgovaramo. A onda ibadet inim. Tad sam
najsmireniji... A pjehe najvolim, jer neu da patim hajvana...
- Na svata sam udaro, al na take ko ti...! - odmahnu Murataga
objema rukama. - A ne zna to te vezir zove...? Ne bi reko da si uen
pa da je poradi toga?
- Pravo kae, i nisam. Garib sam, ko i mlogi...

38

- Murataga, evo konja! Svi su na broju! - viknu s vrata jedan

paalija.
- Hajte, smjestite i ovu dvojicu, pa da se ide... - A onda se
okrenu Ilhamiji: - A ti se proi merhameta, jer ti vaki ko to je ovaj
mogu dohakati! To ti ja kaem!
Ilhamija se sjetno osmjehnu.
- Ko nejma merhameta spram drugih, neka ga ne ie ni za sebe!
Gledam, maloas, kad je sijevalo i grmjelo, svi se ustravili. Ja kako li e
bit, brate moj, kad sunce potamni i planine jedna prema drugoj krenu:
kad vode provru i kad se mrtvi dignu iz kabura i proive: kad se dennet
i dehennem otvore! Kako emo onda iskat merhameta, kad ga spram
drugih nismo imali!
Murataga htjede neto rei, a onda odmahnu rukom i utke poe.
Dok su oravog izvlaili za noge, Murataga zastade kraj vrata.
- ekaj, poneste ga - ree paalijama.
oravi se pogledom oprosti od Ilhamije.
On osta sam. Stajao je neko vrijeme oborene glave, nepomian i
oaloen, sve dok se topot konja posve ne izgubi. Onda se prenu. Uze
torbu, povadi sve Hamzagine stvari i poe ih redati ispred kuje.
- Evo ti mesa, i pogae, i pite, i ... svata! Ovo je tvoja nafaka
Tebi je pree ve meni!
Kuja je cvilila i mahala repom. Slijepa tenad su se ispod nje
prevrtala i piskala.
- E, moj Hamzaga, jesi se osevabio, da samo zna! -apnu
razdragano pa izae iz mlina i sade do vode da uzme abdest.
Nije imao gdje klanjati. Napolju je bilo mokro, a u mlinu
neisto, pa odlui negdje usput klanjati podne. Prije nego to poe, jo
jednom se okrenu prema oetu iz kojeg je piska slijepe tenadi
neprestano dopirala.

39

- Hej, mahlukatu Boiji, kolko e vas u ivotu ostat?... e li

ete se razmiljeti i doklen ete stii?
Pomisao na oravog jo ga vie oalosti.
- Svi smo jadni i emerni! Nek nam je Milosnik na pomoi!
Uspe se uza stranu i izae na cestu.

Cesta je bila puna lokvi i blata. Jo neistopljen led hrskao je

pod nogama. Htio ne htio, morao je preko blata i vode. A firale su mu
bile odozdo gotovo progledale.
Ne zna se u ta je bilo alosnije pogledati. Gotovo dozrele ljive,
modre i jedre, leale su pod mokrim stablima s kojih su visjele
polomljene grane, a na ojaalim kukuruzima listovi su bili oerupani, a
strukovi polomljeni. Slino je bilo i s ostalom ljetinom i voem. Samo
je nebo bilo isto i umiveno, s blistavom dugom propetom od brda do
brda. Cvrkut ptica, glasniji i veseliji no obino, dopirao je sa svakog
grma i drveta.
- Ja udna jazuka, ja udna jazuka! - aptao je Ilhamija,
razgledajui pusto oko sebe. - Tcc - ccc...!
Uskoro nabasa na ciganske erge. Bili su se ulogorili na meraji,
uz sami put. ene su raspuhivale vatru ispred crnih i pokislih ergi, dok
su mravi konji, jo uvijek mokri od nevremena, pasli po meraji.
Nekoliko mukaraca bilo se okupilo oko teleta, objeena o granu
osamljene jabuke-divljake.
im djeca ugledae Ilhamiju, potrae mu u susret.
- Daj nam koju aku, Bog ti dao, dedo! Nemoj pro a da nam ne
da! Bog ti dao! - pruali su ruke i vukli ga za dubu.
On zastade. Podari djeci po aku-dvije, pa se uputi do mukinja.
- Koljete, dobri ljudi?

40

- Koljemo, jah! Grom ubio tele, pa nam ga dali. Vidi, sva mu

koa sprena! I meso mu je s ove strane haman peeno. Vidi! Pocrnjelo!
- A mogu l vas neto zamolit, dobri ljudi...? Bilo bi vam
sevab...
- Hajd, da ujemo! Morebit se nagodimo.
Ilhamija se iskalja.
- Gori, u mlinu, lei kuja. Okotila se, hudnica. Pa, da joj neto
odnesete, to sam vas htio zamolit. Ne morate danas, more i sutra. Niko
joj nita nejma donijet. Bojat se je, krepae, hudnica. I ona i enad. A
vi ste ovdi, blizu, mogli bi...
- Ovdi smo mi, efendija, vavik ovdi! Ovaj novi vezir neda nam
da se maknemo. Skapaemo, pobogu! ta je ovo, ta se ovo radi, ovoga
nikad nije bilo! Kotlari su ili kud su eli! A sad, ujemo, ne smiju ni
age, ni begovi, ni niko drugi brez teskere. A nama, kotlarima, ne daju
teskeru. Ja sam ceribaa, bio sam poo da pitam, da traim, pa me
paalije umalo nisu ubili. Kidisali na me ko vuci! Nisam doo ni do
kadije, a kamoli do vezira!... Ne valja ovo ta se radi! Kakav je ovo
vakat i kakav je ovo vezir...?
- Jah - uzdahnu Ilhamija. - Teko je, teko. - Ve, ne kazaste mi
hoete l me posluat?
- Pa, moglo bi, nije da ne bi moglo, samo, zna kako je: pae
mlogo jede! Pogotovo kuja kad se okoti! - nastavi ceribaa, vadei iz
teleta jo uvijek toplu utrobu.
- Dau vam neta za hediju. Evo... ovih nekolko groa. To mi je
sve. Da imam vie, dao bi, vjeruj se!...
- Pa, dobro je i to. Vidim, duevan si, pa emo te posluat. A e
ree da je kuja?
- Gori, u mlinu, nije daleko. Nejma ni ejrek sahata. Mlin ne
melje, niko u nj ne zalazi, pa, zato...
- A-aa, u mlinu! Znam, znam, kako ne bi znao. Poslaemo
djecu da joj neto odnesu. Bie kostiju i ... nai e se neta, ne brini! A
41

ako ba bude dobra kuja, morebit emo je uzet. Jer, zna kako je, nama
to treba!...
Ilhamija se rascva.
- Eh, ivi bili, Bog vam dragi dao! Al ete se osevabit! Ko kad
je nejma ko obi. A i ona je Boiji stvor...
- Pa jes, znamo mi to. Samo, vidi, kako to ide: za svakog
drukija pravda! Ima insana ko to si ti, koji se i za kuju brinu, a o
nama niko ni habera! Ovaj vezir je, kako u ti kazat, ponajgori od svih!
Svijet ga, bogami, kune e stigne! A kunemo ga i mi! ta da radimo na
ovoj goloj ledini? Kad bi on bio ko to si ti, pa da se iva mira ne da!
Delva je njemu bacila grah, pa kae da nee dugo! A Delva zna, samo,
on ne zna!
Oko Ilhamije se bilo sve okupilo. I muko i ensko, i staro i
mlado. Pa ak i nekoliko pasa koji su ili uz ergu i sad se vrtjeli oko
teleta. Jedno od djece bilo je kriomice zavuklo ruku u Ilhamijinu torbu.
On to osjeti, pa se okrenu i nasmija:
- Nejma, sinak, nita nejma... Ne trai...
- Rusko! Dabe dad! - opsova ceribaa ljutito i mlatnu dijete
izvaenom digericom po glavi. Svi udarie u smijeh, a ceribaa e
Ilhamiji:
- Nita ti ne brini! Kuja e svoje dobit! Pas bio ko slago! Ve,
e si ti poo?
- U Travnik.
- Au-uuu! U Travnik! Hajde, nek ti je sa sreom. Ja, da me tamo
na halvu zovu, ne bi! A veziru bi najvolio poslat evo ovo - pokaza
ceribaa teletu pod rep.
Svi ponovo udarie u smijeh.
- Zovno bi te da ostane, da malo s nama sjedne i jede, al ti,
bezbeli...
- Fala vam, dobri ljudi...
42

- Delvo, reci efendiji ta ti je palo u grahu! ta kae grah za

vezira, ha?
Stara, krezava ena, lica zguvana ko muemali fenjer, izvadi
lulu iz usta i pijunu pa razgazi.
- Nije duga vakta, veli Delva - protumai ceribaa. - U zemlju
e, kae, ubrzo. Hoe, akobogda! Pogodie Delva!
Ilhamija se jo jednom zahvali ceribai.
- Pripazte onaj mahlukat, ivi bili!
- Ko to nas vidi! Opet ti kaem: crko ko slago! Reko sam ti!
Lahak i vedar, Ilhamija krenu cestom.
Ceribaa poe da ejrei tele. Vatra se pod kotlovima bila
razgorjela. Spremala se bogata gozba.

to je Ilhamija dalje odmicao, tragovi nevremena bili su manje

vidljivi. Kao da je led samo u prolazu bio dotakao taj kraj.
Uskoro naie na selo. Ugleda nisku drvenu munaru na dnu sela
pa se obradova.
Uspe se na sofe i zanijeti podne. Kad doklanja, nekoliko seoske
djece bilo se okupilo ispred damije i radoznalo ga gledalo. Jedno se
primae pa odie njegovu poteku derviku taku prislonjenu uz sofe.
- ta je, je l teka? - nasmija se Ilhamija navlaei firale.
Postariji seljak, obuen u bijele adorbezne gae i koulju, sa
crvenom tkanicom oko pojasa i arenim pekirom oko ulaha, primae
se.
- Selamun alejkum!
- Alejkumus-selam.
- Merhaba!

43

- Merhaba.
Seljak je jedno vrijeme utke stajao i gledao Ilhamiju. Mjerio ga
od glave do pete.
- Haman si jabandija!
- Jah, jesam.
- A, more l se znat okle si?
- Iz epa.
- Pa, nee poo?
- U Travnik.
- U Travnik!... Lijepo...
- Jesam li daleko?
- Pa, kako u ti rijet..., ako bi pohitio, do akama bi mogo u
Vitez. A potlje akama i ne mere u Travnik. Ne daju...
- Ne daju?
- Jok, ne daju... - die seljak glavu i osta otvorenih usta, ali nita
vie ne ree. Samo je i dalje gledao u Ilhamiju.
- Onda u pohitjet, da mi je makar do Viteza.
- A konja, nema?
- Nemam.
Ilhamija pomilova djecu i poe.
- Allahemanet.
- Allahemanet... tiho e seljak, pa se okrenu i osta gledajui za
njim.

urio

je. Neka udna lahkoa bila ga obuzela. Odjednom

zastade, pa se sam sebi nasmija:
44

- Ama, kud sam ovoliko pohitio?... Ceribaa ree da ne bi u

Travnik ni na halvu, a ja...
Prvi put, otkako je poao iz epa, poe razmiljati o Delaliji.
Ovaj put mirno, bez one pritajene zebnje i nemira koji su ga pri pomisli
na Delaliju dotad obuzimali. Ve sutra, ili za koji dan, nai e se s njim
oi u oi. Premda nije dvojio ta e mu kazati, pitao se kako e tei taj
njihov susret i razgovor. I, kako izgleda Delalija. Je li onakav kakvog
ga je u snu vidio? Naoko blag i skruen, a onda, odjednom, ko sjaj gole
sablje... Kojih je godina? Je li, moda, hejbet, smrknut, teak u
pokretima, promukla glasa i opaka pogleda. Hoe li nasrnuti na njega ili
e dopustiti da mu kae to mu je nakanio kazati... uo je da je
Delalija vjet i brz na jeziku ko malo ko, pa da ak i pjesme pie, da je
hafiz, da se bavi naukom, da voli sve to je lijepo... Pa, ako je sve tako,
kako moe raditi ono to radi? Ili, moda, ba mora tako?...
U tim mislima, a da ni sam ne zna kako, Ilhamija pred sami
akam izbi u Vitez.
Dok je na obali Lave uzimao abdest, sa damije u Vitezu zaui
ezan. Ilhamija se potra, spusti rukave na anteriji, obu firale i navue
dubu. Uze stvari pa pohitje. Stie u damiju u posljednji as.
Poslije akama, meu prvima izae iz damije. Dok je, sjedei
na sofama, obuvao firale i razmiljao gdje e konaiti, neko ga oslovi:
- ejh-efendija, ma, jesi l to ti?
Fenjer pred damijom krto je osvjetljavao. On die glavu i
zatrepta, gledajui u postarijeg omalena ovjeka koji je stajao pred
njim i osmjehivao se. Bio je u dubi i s ahmedijom na glavi. Po tome, i
po glasu, Ilhamija poznade da je to damijski imam za kojim je maloas
klanjao.
- Jesam, ja sam...
- Ti mene, bezbeli, ne poznaje, al ja tebe dobro znam! Vio
sam te u tekiji u iviima ima trijes i tolko godina! Odma sam te
prepozno! Maallah, nisi se mlogo ni postaro! A ja sam, biva
Topalhoda, Omer Topalhoda, imam...
45

- Je l, je l...
- Ne zna kolko mi je drago to sam te vidio! Ah, moj ejh
efendija, moj ejh efendija! - sklapao je Topalhoda ruke na prsima,
rohnui od radosti koja mu se ogledala i na licu i u oima.
Ljudi se poee okupljati oko njih.
- Brao, ovo vam je ejh Ilhamija! Svi ste uli za njega!
Ako nita, sluali ste njegove kaside - okrenu se Topalhoda
dematlijama, od kojih su veina bili seljaci u bijelim adorbeznim
gaama i crnim jelecima, a tek poneki obuen po gradski: u ohali
akirama i anteriji.
Ljudi su se propinjali na prste da ga bolje vide. Jedni se uspee i
na sofu.
- Nek si nam, beli doo! Bie mi musafir Ve, i ne pitam te
kud si poo? - nastavi Topalhoda. - Bezbeli e u Travnik?
Muderizu?...
- Jah, u Travnik... - tiho e Ilhamija.
- Neka, neka, lijepo! Pa emo, akobogda, do jacije i potlje jacije
malo posijelit. U Travnik, i nako, sad ne mere. Ve, jesu l ti ovo
stvari? A e ti je konj?
Ilhamija dohvati torbu.
- Nejmam konja, pjehe sam...
- Ja okle, pobogu?
- Iz epa.
- Ah, pobogu, ejh-efendija! Bezbeli si se umorio? A kad si
kreno?
- Prekjue, prid sabah...
- Ja, je l tamo, e si prolazio, bilo leda?
- Bilo je, i velki je zijan bio.

46

- Elhamdulillah, nas je obilo! Bilo je velke kie i puhalo je, al

leda, Bogu fala, nije bilo.
Topalhoda mu uze torbu iz ruku i propusti ga na desnu stranu.
- Nejse, noas e se odmorit. Bujrum!
Ljudi krenue za njima. Usput su se saaptavali o Ilhamiji, dok
je Topalhoda jednako ponavljao: - Ah, ah, ne zna kolko mi je drago!
Ko bi se nado da e nam izbit!
Selo je mirisalo dimom, jomuom, zrelim travama i ljetom. S
Lave se ulo kreketanje aba. Iza otvorenih kunih vrata ene su se
vrtjele oko crveno osvijetljenih ognjita. Doprla bi poneka izgovorena
rije, koja bi poput ptice prhnula iz kue i nestala u sumraku. Ljudi su
se usput osipali. Kako bi koji doao do svoje kue, tako bi i skrenuo.
- Allahemanet...
- Allahemanet, Meane...
Stigoe do niska, naherena kuerka. uao je na brdacu iznad
samog puta.
- Ha-h, evo nas!
Stadoe. Ostalo ih je bilo sedam-osam.
- Brao, ejh-efendija e se malo odmorit, pa emo, akobogda,
na jaciju. Zovno bi vas u kuu, al znate da je u mene potijesno, a i ejh
efendija je umoran.
- A to musafir ne bi meni? Ima se e i posijelit i konait! to
da se pribija kod tebe? - istupi sredovjean, naoit ovjek koji je i po
nonji odudarao od ostalih. itavo je vrijeme iao uz njih dvojicu, ali se
nije uplitao u razgovor. Sad, dok je govorio, kao da se otresao na
Topalhodu.
- Eh, moj Sinanbeg, ako je po tome, pribijat e se insan i u
kaburu, al nekima ni tamo nee bit tjesno... - doeka Topalhoda ko s
nokta. A jednako se smjehuljio.

47

- Neka, neka, nemojte! Imam-efendija me je prvi zovno, pa u

njemu. A tebi fala, ko bratu... - smireno e Ilhamija.
Topalhoda se okrenu:
- ejh-efendija, samo da upalim vidjelo! Ti malo priekaj. Zna,
uzbrdo je. A mrak je...
- Kad se bude vrao, meni e! Pravo meni! Ne znam kud e
njemu, kad nejma kud! - ljutio se Sinanbeg.
- Kad se budem vrao... - apnu Ilhamija kao iza sna.
- Jah, kad se bude vrao. Ne zna kolko e ostat u Travniku?
- Kolko u ostat?... Ko to zna?...
Sinanbeg ga je odozgo gledao. Bio je mnogo vii od Ilhamije.
- to, da te nije vezir zovno?
- Jest...
Sinanbeg se iskalja, pa se utke okrenu i poe. I drugi se poee
razilaziti.

Gore,

u kuerku, mirnu svjetlost. Topalhoda je silazio s

upaljenim luem u ruci.
- Bujrum, ejh-efendija! ta je, ta bi s njima?...
- Odoe, razioe se... - osmjehnu se Ilhamija alovito.
- I bolje je. Da barem s mirom progovorimo.
Kad uoe u kuu, Topalhoda se poe ispriavati:
- Afedersum, ejh-efendija, u mene je malo... kako u ti rijet,
sjeromaki, al znam da ti nisi muhanat... Ja sam ti sam u kui, pa..
Ilhamija je tek sad mogao bolje sagledati Topalhodu. U
okraaloj vehdoj dubi, nurli lica i plavih oiju, kratke ute bradice i s

48

osmijehom koji mu nije silazio s lica, sav je zraio nekom djetinjom

bezazlenou. Ali, bio je govordik! Jednako je nalazio povoda za to.
- De, dina ti, ejh-efendij, raspremi se! Sjedi lijepo, ko da si kod
svoje kue! Sad u ja nama spremit veeru. Samo ne znam, ta bi ti
najvolio?
- Ja bi da se napijem vode.
- Sad u ja, sad! Bilo je i smreke, al potroilo se. Nejse, opet u
ja zakiselit.
Ilhamija je naginjao bardak, a Topalhoda je nabrajao:
- Ima, efendum, mladog sira i jaja, pa mlaenice, pa pite
tikvenice, pa se more zaklat i pilia, samo e morat malo priekat,
pa...
- Ama, Omer-efendija, pobogu! Nisam ja doo na zijafet! Iznesi
ta je dragi Bog dao! Ubi dvoje-troje jaja i malo mlijeka, pa elhamdulillah!
- Eh, da sam znao da e izbit, drukije bi ja!...
Dok se Topalhoda bavio oko veere, vrtei se uz ognjite
smjeteno u prednjem dijelu nepopoene kue koja je imala jo i dva na
sokak okrenuta sobika, Ilhamija je umoran kunjao. Pred oi su mu
izlazili dogaaji dananjeg i jueranjeg dana. A sutra e, akobogda, u
Travnik. Pri pomisli na to, zazebe ga. Ponovo dohvati bardak i napi se.
Topalhoda, koji je bio za kratko zautio, nastavi da govori. Uz to je
trao suze, jer ga je dim ujedao za oi.
- Ja sam ti, ejh efendija, preklani obudovio. Imam i dvi ere,
koje su udate. Daleko su odavle. Jedna oko Dervente, a druga jo dalje:
kod Viegrada. Da mi je lahko, nije, al reda je saburit. A sijeda mi je
bila, allahrahmetejle, pravi dost! Da je dragi Allah obraduje - uzdahnu
Topalhoda.
- Ja, kako ti je ovdi, jesi l odavno u Vitezu?
- Kako nisam, moj ejh efendija, Ima trijest godina! A, kako u
ti rijet: nije runo! Ljudi ko ljudi. Ko i svugdi. Pazim da se ni o ta ne
49

ogrijeim, kazujem kolko znam, uim djecu, drim damiju, pa

elhamdullilah!... Nek me dragi Allah uspazi, a ljudi, kako hoe.
Svakako je ovo kratka vijeka. Zato se ni za ta i ne otimam...
Ilhamija pree pogledom po sobi. Dvije izlizane ponjave
prostrte po podu, seijica s jastucima napunjenim slamom, zeleno
obojen sanduk i na njemu tanak duei, jastuci i jorgan. I nekoliko
itaba u penderu.
- Ne zna kolko mi je magbul to si mi musafir! - nastavi
Topalhoda. - Sinanbeg je htio da pree njemu, a ti veli - meni e!
Eh, jest mi magbul! Ono jest, u njega bi ti bilo stoput bolje. Hem kua,
hem prostijerka, hem... - nejma ta nejma! Ko u vezirskom konaku!
Nadaleko ga nejma zgodnijeg! Vidim, nije mu pravo, al Allah
delleanuhu je htio da i mene neim obraduje! Otkako sam se
Sinanbegu neke godine zamjerio, jednako pue na me. Ne mere da mi
zaboravi i halali...
- Neta?
- Ama, ejh efendija, moro sam! Krov nam se na mektebu bio
provalio, a i duvarovi, haman, bili legli. Pa mu ja velim da bi mekteb
trebalo iz temelja opravit il di novi. A ko e, ako nee ti - velim
mu. A on izdreljio oi na me.
- to ba ja? - veli.
- Zato to ima okle! Nek ostane neki hajrat i iza tebe - kaem
mu.
- Ostae Enes, veli on, pa nek on die hajrate. - A Enes mu je,
biva, sin.
- E, ne mere tako - opet u ja, pa mu kazujem kako je neki ojk,
zgodan ko i on, isto tako govorio i jednako se sakrivo za sina. Pa mu
onda jedan star al pametan hoda rekne da sa sinom po mraku krene
preko brvna koje je bilo prebaeno priko naka potoka to je teko kroz
to njihovo selo. Samo, veli mu hoda, nek sin s fenjerom ide pozadi
tebe, a ti hajde prid njim. Hele, tako i bude. I, ta bi? Nisu dobro ni

50

zakoraili na brvno, a otac ti s brvna pa - bu u vodu! Obe je noge

polomio.
- Hoda, crko, na ta me navrati! - zavika iz potoka.
- Jah, efendum, tako je to - veli mu hoda. - Svak isprid sebe
treba da svjetli i svoj fenjer nosi. Brvno ti je to i Sirat uprija, a fenjer
su tvoja dobra djela. Ne bude li hin imo, zna ti se: ode u dehennem!
Daba ti je ako onaj to iza tebe ide nosi svoj fenjer i svoje vidjelo, pa
makar ti i evlad bio. Od toga ti slaba fajda... I eto, otada, Sinanbeg me
oima ne mere. uo si ga...
- Jahhh, tako je, moj Omer-efendija, ba tako! Svak za se! Svak
sa svojim fenjerom!
- I ja to velim!... Eh, evo imbur, a evo i mlaenica! A evo i
kukuruza! Da sam barem znao pa da nam ispeem pogau! Al kad
nejma domaice u kui, tako ti je...
- Neka, neka, elhamdulillah i na kukuruzi! Ne valja bit asija!
- Ono, ejh-efendija. A da ti pravo kaem, htio sam se ja ponovo
oenit, jer nije lahko bit sam, a i nako... Al, jo je tee dobru enu
na! Nee, uz Ramazan, bio ja na sijelu kod muderis-efendije u
Travniku. Biva, odem mu ponekad, zijaret ga uinim, jer, malo je nakih
ljudi. A i on mene, vala pazi. Drag sam mu neto, pa eto... Nejse, puna
odaja ljudi. Hoda i begova ponajvie. Progovori neko o enidbi, a ja
velim da bi se i ja enio. Kako ja to rekoh, kad vamo jedan, pue na
me!
- Zar te nije stid tako star, i zar ti je do toga, i vako, i nako, osu
na me, ko da sam, bogami, po Travniku popalio! Ma stander ti! - velim
ja. - Da je ena ko buha, pa da se nevieno more uvu pod jorgan, pito
bi te ja! ta mi se tu pravi eho i evlija! Kako ja to rekoh, sva odaja
prasnu u smijeh, a moj ti muderis efendija sago glavu, a vidim i on se
smjehulji. Potlje me bi stid to rekoh prid njim...
Ilhamija i sam oborio glavu, pa smije li se, smije. Lahkoa i
iskrenost koji su izbijali iz Topalhode, razgaljivali su ga, mada mu je
emer bio u srcu.
51

- Blago tebi moj Omer-efendija! - odmahnu rukom i ponovo se

osmjehnu.
- Vako ti je, ejh-efendija! Ja kako mislim, tako i kazujem. Pa
se poesto i oprim. Ko i sa Sinanbegom...
Do jacije su proveli u razgovoru. Ilhamija je najvie utio i
sluao, a Topalhoda je govorio. Skakao je s predmeta na predmet, ali je
tako slikovito i sono pripovijedao, da ga je bila milina sluati. Ilhamija
je za as bio na sve zaboravio, toliko ga je Topalhoda svojim
pripovijedanjem zanio. Osjeao je kako mu se i dua i tijelo odmaraju.
Dok je razlijevao kahvu, Topalhoda je negodovao: Haman je
aik. Ko kad nejmam ia, ve dam u komiluk da ispre, pa nikad ne
uhasule kako treba... Ve, ejh-efendija, ti, haman, i ne pui?
- Jok, ne puim.
- Ja sam se prolazio, al nikako da se proem. Znam da je
mekruh, pa opet... Kamo sree da mi je to jedina mahana.
Neko, prolazei putem ispod kue, propjeva.
- Ode u aikluk, blago si ga njemu! - apnu Topalhoda vie za
sebe, pa izdui vrat i proviri kroz pender da vidi ko je.
- Salkan, ja ko e drugi! - uzdahnu sjetno.
Ilhamija se iskalja da bi zatomio smijeh, a Topalhoda nastavi:
- Ponekad me pitaju kako mogu bit uvjek horan i znam li ta je
to huja, jer me, vele, nikad ljuta nisu vidjeli. To me je jednom i
muderis-efendija pito. A ja onda velim: - Muderisefendija, nita lake
ve plitku vodu zamutit i budalasta insana razljutit! Zato se i ne dam! Muderis-efendija se na to zavalio od smjeha. Neto mu se to plaho
dopalo... Pa tako i ovaj moj Sinanbeg. Nejma ta nije radio, ne bil me
istjero na hrasti pa da se zaboravim i reknem to ne treba i to
razumnu insanu ne prilii. A ja se jednako pravim nevjet. Dok i njemu
ne dodija, pa die ruke. Sad me, samo ponekad, k ono veeras, k
obad ujede.

52

- Jah, Omer-efendija, ne treba se zaboravljat. Insan treba da je u

svemu umjeren.
- Bezbeli! Neki opet, ovdi u selima, uzeli ljive kiselit i rakiju
pe. Udaro ja po tome i sa ursa i na sijelima, kad, vamo jedan,
pametnjakovi, veli mi na sijelu:
- Dobro, hoda, kad se ljive mogu jest, to se rakija ne bi
mogla pe? I ona je od ljiva!... A zna ta sam mu ja na to?...
Ilhamija digao glavu i eka.
- Pitam ja njega ima l on kravu.
- Imam dvije, - veli on.
- Lijepo, - velim ja. - A ta radi s mlijekom? - opet u ja.
-Neto sirim, a neto izmetem, - opet e on.
- A pije li mlijeko? - pitam ja.
- Bezbeli da pijem, - kae on.
- A jesil ikad kravlju balegu jeo? - opet u ja.
On izvali oi, a sva se odaja uutjela pa eka ta e bit.
- Kai, - opet u ja, - jesi l ikad kravlju balegu jeo?
- Ma hoda, nemoj ti mene! - nahorozi se on.
- Pitam te, dobar si ojk, kai mi jesi l ikad kravlju balegu jeo? zainatio ja. - Jer, ako emo tako ko to ti pametuje, i balega je od krave
isto ko i mlijeko, isto k to je i rakija od ljiva. Zar nije?
Ljudi da se podue od smijeha, a on se okljunio pa gleda prida
se. Godinu-dvije nije kiselio ljive, al, kako ujem, opet je poo.
Morau ga ponovo nekako urazumit.
Pripovijedao tako Topalhoda sve do pred jaciju, a onda se
digoe, uzee abdest i krenue u damiju. Usput su im se i drugi
pridruivali. Ili su utke: njih dvojica naprijed, a ostali za njima.
Mjesec izaao, pa vidno kao da je dan.

53

- ejh-efendija, ho li ti u mihrab? - upita Topalhoda potiho,

kad izbie pred damiju.
- Drage volje, fala ti...
Dematlije, navikli na Topalhodu, ovaj put utihli pa niti ko
kahne niti zijevne. A kad Ilhamija poe uiti, inilo se da niko i ne die.
Glas mu, ko da iz biljurne ae dopire, ini se, duu miluje.
- Ih, ejh-efendija, da nam hoe uz Ramazan izbit, pa da nam
vazi i klanja! - opkolie ga poslije jacije.
- Vala, kad bi htio! Ne bi, dina mi, nita alili... - govorili su
drugi.
- Sluajte vi svog Omer-efendiju, ne treba vam bolji! - branio se
Ilhamija.
- Ma, ono jest, al opet...

Topalhoda meu posljednjim izae iz damije. Zajedno s njim

izae i Sinanbeg, koji mu je neto potiho govorio, jednako prijetei

kaiprstom.

- Hoemo l, ejh-efendija... - prie Topalhoda Ilhamiji, oko

kojeg su se ljudi jednako okupljali.
- Moremo...
Zaudo, Topalhoda je itavim putem utio. Ako bi poneto i
progovorio, vidjelo se da je to na silu, bez one njegove uobiajene
lahkoe i vedrine. Ilhamija to osjeti pa ga upita:
- ta je, Omer-efendija? Neto si mi se uutio. Da ti nije ta?...
On uzdahnu, pa gotovo plano proapta:
- Kazau ti, ejh-efendija... Kad doemo kui...
Sjena tuge pomilova Ilhamiju. Osjeti da je to zbog njega.

54

Kad stigoe kui, Ilhamija se utke raspremi. Skide dubu i

sjede.
- Eh, Omer-efendija, da ujem, ta je?
On stao kraj vrata, oborio oi i, ini se, plae.
- Omer-efendija, pobogu, nismo zar djeca! ta je, da ujem!
Topalhoda se zagrcnu, prie Ilhamiji pa mu obgrli koljena i
poe jecati.
- Ama, Omer-efendija!...
Jedva mu otkrpi ruke i poe ga smirivati. A ruke mu starake,
koa na njima zguvana, puna ukastih pjega.
- Hajde, smiri se, pa mi kai ta je. Ustani i sjedi!
On se die i sjede. Jo je neko vrijeme mrkao, dok isprekidano
ne proapta:
- Sinanbeg ree da,... da te vezir... zove...
- Pa onda?
- Sinanbeg kae: - Halali se s njim... - To, biva, s tobom... Da
Bog da mu!... A onda sam se sjetio ta mi je muderis efendija skoro o
tebi kazivo..
- ta ti je kazivo?
- Kazivo da je ozuhurila nekakva tvoja pjesma. Zorli, kae on.
To mi je reko nako usput, pa ga o tome nisam vie ni pito. Mislim se:
pjesma ko pjesma. O ahlaku, o dinu, bezbeli... Pa sad, kad mi Sinanbeg
ree, ja to sveza jedno s drugim. Morebit da tako i nije, al me uhba i
strah ufati... Sinanbeg me najvie pripo. Ko kad je zlogovor, da mu
Bog da ta je za njega...
- Pjesma veli.
- Tako ree muderis-efendija.
- Eh, moj Omer-efendija!
55

- Biva, nije! - ivnu Topalhoda.

- Jest, ba jest! Kamo sree da je stigla do Stambola, a ne samo
do Travnika! Aferim joj bilo!
Topalhoda se digao na noge, pa zgranuto gleda u Ilhamiju. A
Ilhamija ni nalik na sebe. Sav kao da je u vatri. ini se - plamti.
- Ja ta e bit, pobogu, ejh-efendija?
- Nek bude to bit mora! Allahu u emanet... - smireno e
Ilhamija. Bio je opet onaj prijanji: sabran, ali sjetan.
- A po em je, ejh-efendija, ta pjesma zorli?
- Svaka je istina, u nevakat kazana, zorli... Svi je vide, svi znaju,
al - ute. Pa kad neko prokine i kae, pripadnu se i zaviu: zorli! A neko
mora kazat! Vidi li ti ta se radi, moj Omer-efendija? Nije to od juer!
Nejma ta nas ne tare i ne trijebi: dehalet, ratovi, nasilje, ruvet, tagod
hoe! Pa sad Delalija doo da to smiruje i lijei. ime? Krvlju i
zulumom! Da imam stotinu glava, ne bi hi alio!
Neko su vrijeme obojica utjeli, dok se Topalhoda ne javi.
Govorio je mehko i utjeljivo:
- Ko zna, morebit i nije tako ko to se ini. More se to, s
Boijom pomoi, i razmitit...
- Neka, Omer-efendija! Ja sam poresidio. I kreno u Travnik.
Ako me smrtno erbe eka, evo me! A tebe, Omer-efendija, molim, ne
govori mi vie o tome! Kazuj mi neto veselo, neto nako, ko to si mi
kazivo prije jacije.
- Kad bi mogo...
- Onda te molim, ostavi me sama. Htio bi da uim. Rano u
krenut. Inallah, prije sabaha.
Topalhoda izae na prstima. Zastade na vratima i htjede neto
rei, ali kao da se predomisli pa utke pritvori vrata.

56

Cijelu bogovetnu no Ilhamija je proveo na koljenima. Uio je

Kuran. Poluapatom. Opet ga je obuzimao onaj uznositi osjeaj kad mu

je duh krilio iznad svega ovozemaljskog. Dua mu se otvarala, zamirui
od zanosa koji ga proimao.
U neko doba noi neto u kui lupnu. Topalhoda, koji se bio
digao, zapretao je pogau. Zora se mlijeila. Ilhamija prestade s
uenjem, ustade i zanijeti sabah. Kad klanja, spremi se i pojavi na
vratima.
- Sabah hajrollah, Omer-efendija! Topalhoda se strese.
- Ah, ti si! Allahrazola, ejh-efendija!... Jesi l mogo zaspat?...
Pogaa je, evo, peena, a sad e i kahva!
- Fala ti, al ja sam zapostio.
- Pobogu, pa nisi nita jeo!
- Kako nisam, zar nisam iftario?... Ve ja bi, s Bojom pomoi,
kreno.
- Ama, kako e, pa nisi nita... Da ti makar neto spremim pa
ponesi! Ah, pobogu...!
- Nemoj, Omer-efendija, ne treba! Do iftara e se, belim, neto
na. Osim ako...
Ne doree. Bio se opet vratio zemlji. Dan koji se raao, nosio je
sa sobom svoje tegobe i brige. Ilhamija je opet bio dunjaluki.
- Ama, trebo si me kucnut, pa da ti neto za ruak spremim!
Kud e tako, pobogu!... Ah, brate, brate, kamo puste sree da je sve
ovo san, da nije... - plano je nabrajao Topalhoda. Bio je u dugim
gaama i bez ahmedije, dok mu je porijetka brada od uzbuenja
podrhtavala. inilo se da e svakog asa briznuti u pla.
- Neka, ne alosti se, Omer-efendija. Ve, htio bi te neto
upitat.
- ???
57

- e ti je duba?
- Duba?
- Jah, duba. Donesi je! Topalhoda je zauen stajao.
- Hajde, donesi mi svoju dubu!
On ue u sobu i vrati se s dubom. Ilhamija mu je uze.
- Omer-efendija, moja je i bolja i novija od tvoje. Uzmi je, jer si
imam i tebi je prea ve meni. Ako ti bude duga, pokrati je. A meni i
ova more dat ruku.
Govorei to, Ilhamija navue dubu. Bila mu je pokratka, jedva
do koljena. A i rukavi su bili kratki, dopirali su ispod lakata. Bila je uz
to i izuivana. Hasrat je ponegdje provirivao.
- Ti uzmi moju. U sobi je, na sanduku...
- ejh-efendija... - apnu Topalhoda tronuto.
- Ako nee da mi ovoga dana izae iz hatera, posluaj me!
Bila je na imamu, pa nek ostane na imamu! Mjesto joj je u mihrabu.
Allah mi je svjedok da sam je ista srca i s istim nijetom nosio, pa je
nosi i ti!... A sad, hodi da se halalimo. I to, bez plaa!
Ilhamija zagrli Topalhodu. vrsto ga je drao, pa ga onda naglo
pusti i brebolje, ne diui oiju, obu firale i dohvati torbu.
- Allahemanet i halali...
- Ama, zar ba... Pa uzmi... makar... - mucao je Topalhoda
idui za njim.
Neka, fala ti, nek stoji... - odgovarao je Ilhamija ne osvrui se.
Kad sade na put, okrenu se. Topalhoda je stajao s rukom na
ustima i gledao za njim. Die ruku i neto doviknu, ali Ilhamija ne
razabra ta ree. Onako, u sabahzorskoj sumaglici, priinjao mu se
gotovo nestvaran.

58

Kad odmae od Viteza Ilhamija zastade i opet se osvrnu. Izmeu

zelenih kroanja drvea provirivali su krovovi kua, a meu njima,
poput kvoke meu piliima dizala se damija sa svojom tubastom
drvenom munarom. Stajala je tu kao da osmatra i oslukuje ta se zbiva
u Vitezu i ko mu s koje strane dolazi u pohode.
Pred oi mu opet izae Topalhoda i neka blaga toplina
prostruja mu kroz damare. Susreo se s njim prvi, a bie i posljednji put,
ali mu je od prvog vienja uao u srce i tu se ugnijezdio kao da ga je
oduvijek poznavao. Ilhamija obori pogled i osmjehnu se. Tijesna
Topalhodina duba koja ga je stezala nije bila ni na ta nalik. ta li e
Delalija pomisliti kad mu se takav pomoli? Ma, zar je to taj Ilhamija? upitae se, bezbeli.
Sunce je u dugim purpurnim strijelama izranjalo iza brda. Lava,
dotad tamna i tiha poput zmije, odjedanput bijesnu. Ilhamija zastade.
Rijeka bi ga oduvijek ispunjavala osjeajem stalne prolaznosti i stalna
trajanja. Uvijek ista, a uvijek druga i obnavljana. Kao i ljudi, i drvee, i
ptice. Kao sve to ivi i mrije. U toj jutarnjoj istoi i tiini osjeti se
lahak i smiren, da mu se inilo - poletjee. Nekoliko preplaenih avki,
zavuenih u vrbak kraj rijeke, tromo prhnu i akui odletje. Ilhamija ih
isprati pogledom dok se posve ne izgubie.
Putem nije gotovo nikog susretao. Tek negdje pred Docem,
naie na dvojicu-trojicu pjeaka i konjanika s kojima se u mimohodu
pozdravi.
Bio je nakanio da se zaustavi u Docu i zijaret uini ejhIbrahim-dedetovo turbe koji je tu poivao jo od Fetha, a onda Mejlijin
mezar. I ba kad htjede da svrne do Lave da bi promijenio abdest,
zastade. Iza okuke na cesti, u oblaku praine ukaza se grupa konjanika
koji su mu se u trku pribliavali. Ilhamija se pribi ukraj puta da se
skloni, ali se oni zaustavie ba pred njim i stjerae ga u sami jarak. Bili
su probrani, do zuba naoruani, zagrnuti u crvene binjie i s bijelim
turbanima na glavi. Konji su im bili razigrani, utili, krupnih i vatrenih
oiju, pa su i oni i jahai utjerivali strah u ljude. Bio je to odred
joklamadija, ljudi iz Delalijine oruane pratnje, koji su bili zadueni

59

da nadziru puteve i klance kako niko, bez putne isprave proviene

vezirovim muhurom, ne bi mogao po svojoj volji vrljati zemljom.
Najnaoitiji meu njima, i po nonji i po pusatu, upre prst u
Ilhamiju, dok mu se konj jednako propinjao grizui dem i razbacujui
pjenu oko sebe.
- Teskeru! Ilhamija izvadi kadijino pismo s kojim se zaputio u
Travnik.
Joklamadija uze da ita pismo.
- alju te veziru?
- Jah, alju.
- Sama?
- Sama.
- Radi ega?
On slee ramenima. - Bezbeli e mi se kazati...
Joklamadija ga je u nedoumuci gledao. Glava njegova konja
gotovo je doticala Ilhamijinu glavu, jer ga je bio posve stjerao u jarak.
Osjeao je vreo konjski dah na obrazu.
- ta ti je u torbi?
- amair.
- Da vidim.
On skide torbu od kostrijeti pa izvadi iste gae i koulju. Pa
onda drvenu kaiku, mahramu i jo neto zamotano u bou.
- A to? ta ti je to? Ilhamija utke razmota bou.
- ta je to?
- efini... - apnu tiho.
- efini? - lecnu se joklamdija.
- Jah, efini.
60

Rije pade kao ugljevlje u vodu. Pa kao da cvrknu. Svi se zbie

oko njih.
Dolje, u zakrljaloj travi na rubu jarka, u razmotanoj boi,
bijelili su se bezni efini, Ilhamijina posmrtna popudbina s kojom je
kreno u Travnik.
Joklamdije istegli vratove, gledajui as u efine as u
Ilhamiju. Samo konji ponekad zahru i nestrpljivo udare kopitom o
zemlju.
- ta e ti efini?... Nada li se, morebit, smrti?
- A, ko joj se ne nada i ko je ne eka? - mirno e Ilhamija.
- Neki to zaborave, al sjetie se kad bude trebalo. Samo, bojat
se je da ne bude kasno...
Joklamdija se iskalja i pritegnu pusat.
- A, ta si ti, ko si?
- Dervi.
- Dervi. I, veli da nezna to te alju i zovu u Travnik?
- Onaj ko me zove najbolje e znat.
Odozdo, od Viteza, pomoli se u taj as druga grupa konjanika.
Jahali su korakom, utke. Neto sumorno kao da je lebdjelo nad njima.
Bio je to jedan od mnogih bosanskih ajana koji su u to vrijeme pozivani
u Travnik. Dolazio je s pratnjom, koja nije bila nimalo veselija od
njega. Joklamdija se uskomeae.
- Mehmedaga, eto nekih!
Ovaj pogleda u pravcu odakle su konjanici dolazili, pa prije
nego to krenu priprijeti Ilhamiji:
- A ti, pravo u Travnik! Da nisi nie skreto, uje li!
- Tamo sam i poo...
- I da se odmah javi u Konak!

61

Ilhamija potvrdi glavom pa poe sabirati stvari i trpati ih u torbu.

Joklamadije okrenue konje i pooe u susret doljacima.
utke su prilazili jedni drugima. Joklamadije, koji su bili
brojniji, opkolie doljake. ulo se kako dvojica meu sobom neto
razgovaraju, ali se nije moglo razabrati ta govore. Ubrzo se razdvojie,
pa joklamadije poput vihora odjurie prema Vitezu, a doljaci, u
pratnji jednog joklamadije, krenue prema Travniku. Kada naioe
pokraj Ilhamije koji je i dalje stajao u jarku, prooe utke, poput
denaze. Ajan, koji je prvi jahao, bio je sredovjean, bogato opremljen
ovjek, koji u prolazu baci kratak i odsutan pogled na Ilhamiju. Oi su
mu bile pune oaja i tuge, kao u onih koji su se ve unaprijed pomirili
sa svojom zlom sudbinom. Postariji ovjek koji mu je jahao s lijeve
strane, neto mu je tiho i povjerljivo govorio, jednako prinosei ruku
srcu ba kao da se zaklinje, dok ga je on odsutno sluao. Samo bi
ponekad sklopio oi pa polahko digao i spustio glavu i preao dlanom
preko lica, kao da se budi.
Ilhamiju zazebe oko srca. Taj kratki susret s joklamadijama, pa
onda s ajanom i njegovom pratnjom, ponovno ga vratie stvarnosti. Nije
to bio susret i razgovor s hujivim, ali estitim Hamzagom u
vrandukom hanu, niti sa dobrim i bezazlenim Topalhodom, pa ak ni
s hajducima i njihovim harambaom koji su uza sve imali u sebi
ljudstva i samilosti. Ne, to je ovaj put bilo neto posve drugije. Bio je
to susret s vlau, hladnom i beutnom poput otrice sablje, kojoj je
svejedno u koga e i gdje zasjei.
Ilhamija se uzbudi i zadrhta, pa sklopi oi i muklo jeknu;
- Boe, ne ostavi me, ne daj da oni budu jai od mene!

Iza prve okuke Ilhamija nabasa na postarijeg seljaka kranina.

Stajao je kraj vode koja je tekla u veliko drveno korito i petljo neto oko
konja, drei ga za prednju nogu. Ugledavi Ilhamiju, on pusti konja i
smjerno pozdravi skidajui kapu.

62

- Eh, ta je, mogu li ta pomoi...? - upita Ilhamija pitomo,

rukom odgovarajui na pozdrav.
- Visi mu potkova, efendija, a ne mogu da je skinem. Strah me,
nagrdie se...
- Teko e sam. Ve, da ti pomognem...
- Fala ti ... Kad bi ga malo pridro dok mu ne skinem potkovu.
- Hou, kako neu! - doeka Ilhamija spremno, pa prie konju i
odie mu desnu nogu sa ijeg je kopita visila tanka izlizana potkova.
- A ima li kakva klijeta? Il no?
- Eh, to i jest nevolja, moj efendija! Klijeta nemam, a no
imam.
- Daj onda no. Da vidimo hoe l moi. Ja u mu drat nogu, a
ti podvui no pod potkovu. Samo polahko!
Seljak se podugo muio, nastojei da uvue no ispod zavrnutog
avla na kojem je visila potkova, dok je Ilhamija smirivao konja.
- Teko... nee... - othukivao je seljak kleei na jednom
koljenu.
- Stande, da vidim mogu l ja. A ti ga malo pridri.
Ilhamija je bio bolje sree. S mukom podvue no pod zavrnuti
avao pa ga ispravi i skide potkovu.
- Ha-hh, evo je!
Obojica s olakanjem odhuknue, a konj se strese i istee vrat.
- Fala ti, efendija, Bog ti svako dobro dao!
- Amin, i tebi...! A sad, polahko! I pjehe, bezbeli!
- Ma, neu daleko, blizu mi je. Bio sam otjero ito u mlin, kad u
putu vidim...
Dok je govorio, seljak pokvasi ruku i skide kapu pa mokrim
dlanom pree preko ela i glave. Ilhamija tek sad vidje krvavu, kao prst
63

debelu masnicu, koja mu se protezala s vrha ela i gubila u prorijeenoj

bijeloj kosi.
- Nu, ta ti je to? Asli te je neto udarilo?
- Jah..., udarilo me... - muklo apnu seljak i plano proguta
pljuvaku.
- Neta?
- Oni... - pokaza seljak oima niz cestu kud su bili protutnjali
konjanici.
- Joklamadije?
- Oni...
- A zbog ega, pobogu?
- Nizata, efendija, nizata, ako mi vjeruje! Vraam se ja iz
mlina, kad oni nahrupie. Stutie se ko nevrijeme. I dok se sklonih u
jarak, jedan od njih zaustavi konja pa da mi oca i mater, a onda me
puzdrom po glavi. Da se ne sageh, bi mi oi izbio...
- E, jadu i emeru na! - jeknu Ilhamija. - ta se ovo s nas radi...!
Pa zar oni, nesretnici, ne znaju, da se ni travki, ni hajvanu, a nekamoli
insanu, zulum i nepravda ne smiju initi. Teko si ga njima, teko si ga
njima!
Dok je govorio, Ilhamija izvadi mahramu iz alvara pa je
pokvasi na vodi i prie seljaku.
- Stani, brate, da ti to podveem. Bie ti lake. Dede, sagni
glavu!
Seljak ga utke poslua i plano uzdahnu.
- Fala ti, efendija, Bog ti svako dobro dao! I ne zamjeri ako te
upitam: koji si?
- Koji sam?... Garib..., siromah..., dervi...
- Blago si ga tebi, kad si taki! A kud si kreno ako se more
znat?
64

- U Travnik.
- U Travnik? - trgnu se seljak. - Nije, ako Bogda po zlu i
nevolji?
Ilhamiju stegnu oko srca, ali se u asu pribra. Pa vie za sebe,
apnu: - Allahu u amanet... sueno se ne mijenja... - A onda se okrenu
seljaku i tapui ga po ramenu tiho e: - Hajde brate, nek ti je Bog na
pomoi. I tebi, i svima nama!
- I tebi, dragi moj efendija! I nek zna, moliu se Bogu za tebe!
Po svom zakonu.
- Bog je jedan, Bog je jedan! - izusti Ilhamija i poe. Uskoro
sae s puta i spusti se do Lave pa poe uzimati abdest. Dok je vadio
mahramu i trao se, arena ptiica, nasaena na tanke visoke noice,
spusti se na kamen usred vode i sitno zacvrkuta. Dugi areni repi
jednako joj je podrhtavao, pa se inilo da se cuca na kamenu. U to
doletje ista takva ptica, pa zajedno zacvrkutae i odletjee.
- Allahu dragi, al im je lijepo! - raznjei se Ilhamija, s tugom
pomiljajui da li e ikada vie stajati na obali rijeke i sluati um vode i
gledati sjaj sunca, ili plandovati u miru starih vrba nadnijetih nad rijeku,
dok im se podlokano korijenje ogleda u vodi.
unu pod vrbu da predahne, jer se odjutros bio umorio. Dolje,
u tiaku pod vrbom, ugleda svoju sliku. Uini se sam sebi nekako dalek
i tu, pa poe razmiljati.
- Evo, ovako e negdje ostati moje tijelo. Ko zna gdje?... Dua
e se osloboditi i odvojiti od njega, ko od haljinke u kojoj je bila. Pa e
onda nestati svih tjeskoba i briga koje me more. Hou li onda biti
smiren i hou li nai ono u ta sam tvrdo vjerovao i ta sam za ivota
uporno traio? Boe, smiluj mi se i ispuni moje nade, oprosti mi grijehe
i pokri sve moje sramote!...
List, otkinut s vrbe, pade u tisak. Vodeno ogledalo zadrhta i
nabra se. Slika se izdui, razdvoji i izgubi.
- Tako e biti i sa mnom. Nestae ovog hudog, dunjalukog
Ilhamije, ovoga to danas hoda, prti svoje dunjaluke tovare, brine se za
65

nafaku i misli hoe li mu orah u bai ove godine ponijeti ili nee i ta
e mu uradit nekakav od njega jo hudniji Delalija... Jah, kad bi sav
ivot bio samo u tome i kad ne bi bilo nieg vieg i uznositijeg od toga,
onda, onda...
Ne dovri misao. Uspavae ga umor i jednolian ubor vode.
Zaspa onako uei, leima naslonjen na vrbu. U snu mu se od toga
uini da je sav stegnut i u neto umotan, pa ne moe da se makne.
- Pa... pa ja sam u mezaru! - pomisli u strahu. - Delalija me
smako i evo me sad u mezaru. A ovo to me stee i ne da mi da se
maknem i protegnem, ovo, ovo su nasloni iznad mene...

Hej, Abdulvehabu bin Hava, uje li nas? - zau se glas koji je

dolazio odnekle i iz daljine i iz dubine. Kao ispod zemlje.
On osluhnu, ali se ne odazva.
- Hej, Abdulvehabu bin Hava, odazovi se!
- Ovo su suvaldije - pomisli i sav se sledi. Pa se onda prisjeti
rijei pouke: Kad ti dou dva meleka koji su bliski Allahu
delleanuhu, a koji donose radosnu vijest i koji opominju od strane
milostivog Allaha, da te pitaju o tvome Gospodaru, o tvome
Pejgamberu, o tvojoj vjeri, o tvom imanu i o tvojoj Kibli, nemoj se
uplaiti i nemoj biti tuan pred njima, nego im odgovaraj jasno i
razgovijetno...
Kad ga po trei put zovnue imenom i imenom njegove majke,
on se odazva:
- Ja sam onaj kojeg traite! Ja sam Abdulvehab sin Havvin!
- A znade li ko smo mi?
- Znam.
- Reci kad zna!
- Vi ste suvaldije: Munkir i Nekir.
66

- A znade li zbog ega smo doli?

- Da me ispitate.
- Kazuj, onda! Ko ti je Bog?
- Bog mi je Allah delleanuhu.
- Ko ti je Pejgamber?
- Pejgamber mi je Muhammed alejhiselam.
- ta ti je vjera?
- Vjera mi je Islam.
Odgovarao je smireno i razgovjetno, dok ne u rijei koje nije
oekivao:
- Kazuj dalje?
- ta treba da kazujem?
Kako si ivio i ta si za ivota radio? On se uhvatio i ne zna
odakle bi poeo.
- Hajde, kazuj!
- Pa, zar se ne zna?... - promuca zbunjeno.
- Sve se zna, ali hoemo da od tebe ujemo.
- Ne znam odakle bi poeo...
- Odonda otkako zna za sebe.
Do Ilhamijinih uiju dopre blejanje janjadi. Pa se onda prisjeti
djetinjstva i poe:
- Kad sam bio dijete, najvolio sam janjad. Kad bi doo KurbanBajram, uvijek bi plako za kurbanima. Donosio bi him vode i davo
slanih mekinja, sve dok hi ne bi odveli. Onda, onda...
- Preskoi to, pa govori odonda otkako si se zamomio i
zahodio!

67

On onda poe da pripovijeda o svom muderisu Karahodi pred

kojim je uio, jednako ga hvalei i Boga molei da ga dennetom
obraduje, pa onda o svom derviluku i zanosu koji ga pri tom obuzimao
i o svom nastojanju da pronikne u stvari koje su ga zanosile, a ipak mu
ostajale pokrivene ili samo nasluene. A govorio je tako lijepo i teno,
da se i sam udio odakle mu naviru tako probrane rijei koje ranije nije
ni spominjao niti znao. Onda nastavi o djeci koju je poduavao i ta im
je sve kazivao, pa bilesi i o tome kako bi ponekog znao ne samo izruiti
ve i ispucati, ali je to bilo nekad, davno, dok je bio mlad. Onda poe o
ljudima koje je poznavao i do kabura pratio ili im na smrtnome asu
ehadet donosio. Sjeti se jednog svog vaza kad su ljudi plakali dok je
govorio, pa ga poe u zanosu ponavljati. Zatim naglo pree na neko
mrtvo dijete koje je upalo u vreo kazan sa siretom i koje niko nije smio
izvaditi dok on nije doao. I sam se zaudi odakle mu sad to, pa se
zbuni i zautje.
- ekaj, Abdulvehabe sine Havvin! Ti nam kazuje samo o
svojim dobrim stranama, a o onom drugom nita nam ne kazuje! ta je
s grijesima?
Ilhamija se usplahiri. Poe premetali po pameti, ali nikako da se
sjeti.
- ta je, zar nema grijeha?
- Ima, ima, kako nejma!
- Kazuj, da i njih ujemo!
On se tada sjeti svoje prve dube koju je skrojio i Vejsilage
terzije koji mu je bio saio, pa nastavi:
- Jedva sam eko tu svoju prvu dubu, jer sam istom bio unio
u mihrab. A i ohu sam jedva nabavio. I to i za dubu i za alvare. Kad
tamo, Vejsilaga mi krivo skrojio i sve pokvario. Bio je ve i ostario i,
haman, i obnevidio. Ni jedno ni drugo nije mi moglo ni navirit. Nejma
ta mu runa nisam zaelio! I sad me je stid! Poslije sam mu io i
molio ga da mi halali. A kad je umro, hatmu sam mu prouio i
poklonio. Jednako se mislim: je l mi, Boe, halalio...
68

Ilhamiji se uini da neko negdje duboko uzdahnu i proplaka.

- Ima li jo ta? togod krupnije?
On se izmuio, ali nikako da se sjeti. Dolo mu da zaplae od
muke.
- A to s Delalijom, kako to bi? Ti, Abdulvehabe, ustao protiv
carevine, pa...
- Progovorio sam protiv nasilja... Jer, kazano je: ni nad
hajvanom, a nekamoli insanom, nasilje se ne smije provodit...!
- A da si znao, Abdulvehabe, ta te eka, ta bi onda?
- Znao sam da me nekakav peke eka. A u velikih ljudi i
pekei su golemi...
Kad to ree, i sam se zaudi odakle mu takav odgovor.
- Jesi li se bojao smrti?
- Znao sam da je moj Gospodar izvor milosti. Pouzdavao sam se
u Njegovu milost.
- A sad nam reci, Abdulvehabe, sine Havvin, ko su oni koji su
nevino pogubljeni na putu istine?
- ehidi... - apnu on.
- Gdje je njihovo mjesto?
- U dennetu...
Odjednom zavlada tajac. Ilhamija osjeti kako ga po licu
pomilova nekakav mirisan lahor. Zapljusnu ga svjetlost nura, a ubor
Kevsera dopre mu do uiju kao najljepi zvui glazbala. Osjeti
neodoljivu milinu i lahkou kakvu nikad u ivotu osjetio nije. Kabur se
rastupi, a on pogleda i probudi se...
Jedno je vrijeme nepomino sjedio i zatvorenih oiju nastojao da
jo koji trenutak uiva u zanosu koji ga bio obuzeo. Rije ehid jo
uvijek mu je zvonila i u uhu i u srcu, i bi mu neodoljivo ao to se
probudio i to je to bio samo san.
69

Ustade da promijeni abdest, pa se sjetan i zamiljen uputi do

Ibrahim-dedetova turbeta.
Crvotono i nahereno Ibrahim-dedetovo turbe i bijeli kameni
niani okolo njega, obrasli u bujnu travu, uz nekoliko janjadi koja su
mirno pasla, ponovo povratie spokojstvo u Ilhamijino srce. Die ruke i
mrtvima proui Fatihu, pa se uputi do Mejlijina mezara. Povisok
uzglavni nian, s dervikim kaukom pripadnika kaderijskog reda
dervia, obiljeavali su grob ovog uvenog Sarajlije, o kojem je ve u
mladosti toliko sluao.
U ulahu, duge kose i visoka vrata, dervi ugledna roda, njean,
otmjen i uen, pjesnik pun znanja, ljubitelj lijepe knjige i slikar - kako
su Mejliju opisivali savremenici, punio je toplinom Ilhamijino srce. On
ga nije zapamtio. Bio je dijete kad je Mejlija umro nadomak Travnika,
gdje se bio zaputio da od tadanjeg vezira Abdullah-pae trai pomo za
opravku svoje tekije u Sarajevu. Koliko je bio odan tekiji i tarikatu,
najbolje se moglo vidjeti na hakiku sa njegova prstena-peatnjaka u koji
su bile urezane rijei: Prah tekije - Mehmed Mejlija...
Ilhamija nad mezarom nazva selam, unu i poe poluglasno
uiti Jasin. Glas mu je milozvuno plovio kroz podnevnu tiinu. ut
leptir je jedno vrijeme oblijetao oko Mejlijina baluka. Zatim se spusti
na baluk, sklopi krila i smiri se. Pa opet odletje...
Kad proui i pokloni Jasin, jo je neko vrijeme utke uao kraj
mezara. Kao da razgovara s mrtvim Mejlijom. Onda se die i uputi
prema turbetu. Skide firale, oturi vrata koja kripnue i ue. Doeka ga
polumrak, utnja i hladovina.

Sve do iindije Ilhamija ostade u turbetu. Najprije proui Jasin

pred duu Ibrahim-dedetovu, a onda klanja podne i nastavi s uenjem

Kurana. Uio je na koljenima, sputene glave i zatvorenih oiju.
Oslukivao je vlastiti glas za koji mu se ponekad inilo da nije njegov.

70

Kad bi otvorio oi ugledao bi nadgrobnu kuburu pokrivenu zelenom

ohom i po njoj zlatnom icom izvezena kuranska sjeta. Pa bi opet
nastavio uiti. A uio je iz dna srca, dok su ga srsi uznositosti sve vie
podilazili. Bio je ve s one strane ivota i nije osjeao niega osim
spokojstva koje ga posve obuzelo.
Sunana zraka pade mu na lice i vrati ga zemlji. Otro sjeivo
zbilje abi mu se u srce, a jedna jedina pomisao, ledena i nemilosrdna,
uskovitla i razbi njegovo maloprijanje spokojstvo: - Delalija! Doe
mu da zavriti, uini mu se da e se uguiti i htjede da bjei dok se jo
bjeati moe, pa se poe boriti i lomiti sa samim sobom.
- Allahu moj, ne ostavljaj me! - moleivo jeknu i s tugom
pogleda u Ibrahim-dedetov mezar. - Blago si ga njemu, on je sve svoje
obavio, on je ehid! - uzdahnu i pokri lice rukama.
Sudei po suncu, mogla je biti iindija. Polahko se pribra pa se
die i zanijeti da klanja. Kad doklanja i predade selam, proui dovu i
svesrdno zamoli Boga da ga ojaa, jer se ve bio primakao danu i
mjestu gdje e se razvezati njegova sudbina. A kakva e ona biti, u to
nije sumnjao. Znao je ta ga eka, i to od asa kad je stigao haber iz
Travnika. Maglajski kapetan, koji ga je pozvao da mu to saopi, i sam
je bio potresen.
- ejh-Ilhamija - rekao je saosjeajno - zovu te u Travnik. Zove
te Delalija glavom.! Ja ti ne mogu pomoi. Nek ti je Allah na pomoi!
Kreni sam, jer neu da te iko goni. Nit si hajduk, nit ubojica!
Hudi maglajski kapetan! Da je tada znao da e i on uskoro doi
na red i da se nikad vie nee vratiti u Maglaj.
- Gospodaru moj! - aptao je Ilhamija izlazei iz turbeta.
- Ti najbolje zna zbog ega me zovu i ta me tamo eka. Ako je
zbog onog to sam kazao, ne daj da me strah uzdrma pa da poreknem ili
da se pokajem za ono to sam uinio; ne dopusti da mi se bojazan
prikrade u oi niti da se drhtaj osjeti u glasu mome! Pomozi mi da
ostanem vrst i postojan na putu istine i da sklopim oi s Tvojim
imenom u srcu! A kada budem polagao raun na Dan konanog
71

obrauna, budi mi milostiv i oprosti grijehe svom grijenom robu

Ilhamiji! Skrueno Ti se molim, Gospodaru moj.

Sunce se bliilo smiraju. Gorjelo je vrelinom i sjajem, dok se

Ilhamija primicao Travniku. Bio je umoran i sjetan. Srce mu je bilo
puno tuge. Ne radi onog to ga je ekalo u Travniku, ve zbog osjeaja
da se kroz itav svoj ivot trudio da bude i ostane ist, da ivi i radi
pravedniki. Pa sad, na kraju ivotnog puta, Delalijina sablja! A onda
se opet tjeio da su to ljudske stvari i ljudski arini, ali da e konaan
sud biti drukiji.
Pred samim ulazom u Travnik ponovo se zaustavi. elio je da se
osvjei i promijeni abdest. Htio je pod abdestom ui u grad. A kada
ugleda vrhove Vlaia i Vilenice i suncem pozlaene aleme na visoko
propetim travnikim damijama, uzbudi se. Travnik bi ga, kadgod bi
ulazio u njega, a to nije bilo esto, tri-etiri puta u itavu njegovu
ivotu, uvijek iznova uzbuivao. Bjelogrud, gosposan grad, pun bijelih
niana kakvih vie nema ni u jednom gradu Bosne; grad, okien
damijama od kojih je svaka drukija, jer je svaki hair-sahibija elio da
joj dade neto svoje; grad, pun hladnih i bistrih voda, zelenila i mudrih,
ali i opreznih ljudi. Onda ugleda tvravu na padinama Vlaia i sjeti se
Konaka u Gornjoj ariji, pa ga odjednom hladan vjetar zapuhnu i
presjee.
Pri ulazu u grad niko ga ne zaustavi. Nekoliko paalija koji su
stajali i razgovarali pred gradskom kapijom i ne obazrijee se na njega.
Proe mimo njih, u udu se pitajui gdje su Travniani? Jer, malo je
koga usput susretao. A to je dalje odmicao, sve se vie udio. Travnik,
kao da ga je kuga pomorila. On nije znao da su se Travniani, otkako je
Delalija doao, zatvarali u kue prije akama. Ko nije morao, taj nije ni
silazio u ariju. Pa ni iz kue nije izlazio. Strah je jednako lazao
Travnikom. I danju i nou. Kraj Konaka se sa strepnjom prolazilo.
urno, s oima uprtim u zemlju. Po kuama i duanima apatom se
prepriavalo koga su nanovo doveli i proveli, za kim je danas ili juer
top pukao i ko li je to od bosanskih ajana ispio svoje smrtno erbe.
72

Novosti iz tvrave ipak su dopirale. Nita se nije moglo sakriti. Glasovi

su kao i iva voda; nau svoj put i probiju se. Delalijini ljudi, ma
koliko bili vjerni i pouzdani, raznosili su novosti. I iz Konaka i iz
tvrave. Teko je bilo odoljeti Travnianima, a ruvetu pogotovo. A ni
Delalija se nije trudio da to ostane sakriveno. ak je elio da se zna i
uje da e on Bosnu i njezine prvake jednom zauvjek urazumiti i
pokoriti. Ako nee milom, hoe silom! Neka se vie ne zanose da mogu
raditi kako su dosad radili, ne bendajui nikoga. Neka ne misle da je
Stambol na kraju dunjaluka, pa ih ne moe rukom dohvatiti, a da su
veziri pasja makara. E, neemo tako! To vam kaem ja, Delaluddin
Ali-paa! Ljubiete vi meni i noge i ruke! Zamiraete u strahu i od mog
imena!
Pred Sulejmanijom damijom Ilhamija zastade. Kad je
posljednji put bio u Travniku, a od tada je mailo ve pet-est godina,
damija je bila posve oharabila, ali ju je nedavno obnovio Sulejmanpaa Skopljak, a uz to je i spolja oslikao, pa je sad kao ulistan stajala.
Zaudo, i tu se, u srcu Travnika, vidjelo malo ljudi, a i efenci na
mnogim duanima ispod damije bili su ve sputeni, iako je do akama
bilo jo oho-ho! Da je kao to nije, pomisli Ilhamija s tugom, sad bi se
on svratio do travnikog muderiza Abdurahman-efendije, i, kao to je to
nekad, ostao bi na musafirluku koji dan. Ovako, ni pomisliti nije smio
da ga makar zijaret uini. Jer, nije moglo biti, a da se to ne bi ulo i do
Delalijinih uiju doprlo. A da se negdje na drugo mjesto svraa, niti je
elio niti mogao. Ni ake, a kamoli groa nije imao, pa da plati han ili
da se negdje u ainici iftari. Pa sve i da je imao, nije mu bilo do toga.
elio je da se im prije dokraji ovaj njegov tegobni put na kojem je i
trpio i padao, i dizao se i visoko krilio. Zato okrenu pravo u Konak.
Putem je apatom uio i svojom dervikom takom ravnomjerno
nabadao po sitnoj arijskoj kaldrmi.

Kad izbi u Gornju ariju, zastade i uzbuen uzdahnu. Ukaza

mu se Konak. Prijetei je provirivao izmeu drvea. Golem, dvaput

dui nego iri, s mnogim prozorima koji su gledali na sve strane.

73

- Allahu moj, evo me na mjestu gdje mi je sueno da stignem!

Ojaaj me!
Proe pokraj sahat-kule i zastade pred kapijom Konaka.
Doekae ga do zuba naoruani straari.
- Stani! Kuda?
On izvadi kadijino pismo i prui im ga. Gledali su i nadnosili se
nad pismo. Jedan mu ree da eka, pa se s pismom uputi u Konak.
Sunce je jo uvjek peklo i Ilhamija se skloni pod oblinju lipu pa skide
torbu i unu. Gluha tuga ispuni mu i srce i duu. Ovdje, kraj ljudi,
osjeti se posve osamljen. Nestade one njegove unutranje punoe. Kao
da u njemu sve odjednom opustje i zamrije. Samo su vrapci na lipi bez
prestanka cvrkutali.
Proe dobrih pola sahata dok se straar ne vrati i pozva ga da
poe za njim.
Prostrana avlija Konaka bila je puna imira. S desne strane
irom otvorenih vrata koja su vodila u unutranjost Konaka jedna
razgranala rua raskono je cvijetala, penjui se uza zid do samih
prozora na katu. Lule na adrvanu, podignutu nasred avlije, mlazom su
toile. Paalije su s vremena na vrijeme prolazile avlijom, ulazei i
izlazei iz Konaka, dok je nekoliko krupnih golubova, napuhanih gua i
rairenih repova, guui ganjalo krotke i sitne golubice koje su im
vjeto izmicale.
- Stani tu i ekaj! - tiho e straar.
Na vratima se uskoro pojavi omalean ovjek u dugu bijelu
kaftanu koji mu je sezao do zemlje i s turbanom od zelenkaste svile na
glavi. Lice mu je bilo spuvasto, poput izvrnute peurke, i bez brade i
bez brkova. Bio je misirbaba. Jedno je vrijeme utke gledao u Ilhamiju,
a onda se sitno, poput make, iskalja.
- Hajde! - apnu straar.
Ilhamija koraknu. Kad mu prie na etiri-pet koraka, omaleni
die ruku. Ilhamija stade.

74

Bio je to vezirov aular-ehaja Sulejman-efendija, jedan od

najutjecajnijih ljudi u Konaku.
- Ti si! - upre prstom u Ilhamiju. Pitao je turski, a glas mu je bio
piskav. Sitne, pronicljive oi, netremice su gledale u Ilhamiju.
- Abdulvehhab epevi.
- Ilhamija?
- Ilhamija.
- Pjesnik?
- Imam sam i hatib Ferhadpaine damije u epu.
- A pjesnik nisi?
- I to sam, pomalo...
- Eh, pomalo! - osmjehnu se aular-ehaja, pri emu mu
bljesnue kao snijeg bijeli zubi koji ga odjednom pomladie.
Nastade kratka utnja, pri emu je ehaja i dalje uporno gledao u
Ilhamiju. I to od kauka do firala, ba kao da ga skida pogledom. Onda
dade znak straaru, neto mu potiho ree pa se okrenu i vrati u Konak.
Kadgod bi koraknuo, kaftan bi mu dotaknuo tle. inilo se da e se
zapetljati u nj.
- Hajde! - naredi mu straar i okrenu prema kapiji. Ilhamija
namjesti torbu i poe.

Sunce

je krvarei zalazilo. Blaga svjeina i mir poee se

sputati nad Travnik.
- Hajde, pohiti! - Pourivao je straar nakon to maie kapiju.
Sokaci su bili gotovo pusti. Poneki rijetki prolaznik ispod oka bi
bacio pogled na njih i ubrzao korak.
Kad okrenue prema Vlaiu, Ilhamija znade kuda e. Gore, na
brijegu, dizala se tvrava. Ilhamiji se inilo da u njoj nema ni ive due,
75

ve da se pritajila pa samo na njeg eka. Nijema i gluha za sve njegove

tegobe i muke. Munara na tvravskoj damiji otro se ocrtavala u
predveerju.
U as kad stupie na presvoeni kameni most iznad oplialog
Hendeka preko kojeg se prilazilo tvravi, zaui ezan. Glasovi mujezina
s travnikih damija dizali su se i blago plovili kroz tiinu predveerja.
U to zaui i ezan sa damije u tvravi.
- Allahu ekber, Allahu ekber...
- Ehedu en la ilaheillellah ve ehedu enne Muhammeden
Resulullah... - proaputa Ilhamija, pa od uzbuenja suho zaplaka. Sjeti
se, ko zna po koji put, Ferhadpaine damije.
Boe, kako se osjeao ist i uznosit kad bi ulazio u mihrab! A
kako je to sad sve daleko!
- Stani! - zau se povik. - Ko je?
- Zovni dizdaragu, dovodim jednoga! - odgovori straar iza
Ilhamijinih lea.
- Priekaj!
Stajali su i ekali. Prvi imii koji su dolijetali sa tvrave,
neujno su prelijetali iznad njih.
Pojavi se i dizdaraga. Straar mu prie i ree nekoliko rijei pa
se okrenu Ilhamiji.
- Vamo se!
Ilhamija poe. Sve mu se inilo kao ruan san.
- Hajde, za mnom! - Naredi dizdaraga i ne pogledavi ga.
utke su ili strmim putevima kroz tvravu. as ispod otvorena
neba, as opet kroz neke kamene hodnike u koje je krta svjetlost
predveerja jedva dopirala. Prooe kroz donji dio tvrave, pa pokraj
kule s debhanom, sve dok se ne ispee na najvii dio gdje su se nalazile
tamnice.

76

Dizdaraga zastade, predahnu pa povika: - elebija, o elebija!

Neko se odnekle odazva.
- Doider!
Prvo se zau sipljivo kaljanje pa se onda pomoli i elebija. Iao
je gegajui se.
- uje, elebija, smjesti ovoga meu one nove. Pa mi onda
donesi veeru. I zapali fenjere.
- Haman je pilav veeri.
- Nek je, donesi. Hajde, vodi ovoga! elebija potegnu kljueve.
- Hajde, ta eka!?
Prooe pokraj nekoliko oniskih gvozdenih vrata svedenih na
luk, iza kojih su se uli mukli glasovi. Dopirali su odnekle odozdo, kao
ispod zemlje. elebija bi kraj svakih vrata gunajui zastao, kao da
glasno razmilja u koju e eliju smjestiti Ilhamiju.
- Stani!
Prie jednim vratima, stavi klju u bravu i otkljua ih.
- Hajde, ulazi!
Ilhamija se okrenu. Dolje, ispod tvrave, Travnik se sve vie
zavijao u sumrak. Svjetla su se po kuama rojila. imii su sve ee
prelijetali.
- Ama ta eka, ulazi! - gurnu ga elebija. On ue pa ponovo
stade. Doeka ga mrak.
- elebija, daj nam fenjer, iv bio! - javi se neko iz mraka
zanosei po ciganski.
- Vidiii!
- Ie beg, nee ti bit daba. Bie piurma!
- ekaj!

77

- ekau ja, ekat, al beg ne mere da eka, haman to ne plae.

Pohiti, iv ti meni bio!
Vrata se pritvorie, a klju okrenu u bravi. Ilhamija je jo uvijek
stajao na istom mjestu.
- Polahko, imaju basmaci! - opet e onaj isti glas, a neija ga
ruka pridra. - Hajde, ne boj se!
Oi mu se priviknue na mrak. Okolo njega, po tlima, nazirale
su se jo tri ljudske prilike. Lica im nije razaznavao.
- Ramo, jesi l isko fenjer? - plano e jedan staraki glas.
- Jesam, beg, jesam, kako nisam! - odgovori onaj viui iz sveg
grla.
- Pa, ta kae, hoe l donijeti?
- Hoe beg, donijee.
- A kad?
Pa, prije sabaha - onaj e tie pa se nasmija.
- E, brao, jest gluh, ko top!
- Kad e donijet, ta kae?
- Sad e, sad, samo to nije!
Ilhamija se spusti na tle. Osjeao se izgubljen.
- A i tebe dotjeralo, ha? - opet e onaj.
- Jah... - apnu Ilhamija i uzdahnu.
- Ne valja, bogami, ne valja! Ja sam ovdi ima itav mjesec. A
ova dvojca su taze. Jednog su jue dotjerali. I on je, kolko se vidi, beg.
A drugi je od prekjuer. Ranjen je, pa samo lei i uti. Okreno se pa
jednako gleda u duvar. A ovaj stari, gluhi, i on je beg. On je otprije.
Dotjeralo ga ima dvije hefte. On opet samo uzdie. Strah ga. A ima i
zato, jer u Delaliju nejma alu! Mene nee. Nisam ni beg, ni kapetan.
Cigan sam. I kalpozan, kako se to po turski kae. Zna, pare sam pravio.
Nije mlogo; pet oka. Samo bakrene. Nalo mi kaluf za pare, pa goni u
78

Travnik. ta e bit ne znam. Glavno je iva glava! Begi i kapetani malo

se kutarisavaju. Top im puca svaki dan. Kad je mene vamo dotjeralo,
ovdi je bilo jo sedam glava. Sve sami begi! Pa odoe. Sve jedan po
jedan! Kako kojeg odvedu, taj se vie nevraa. Ja samo top ekam...
- Uduni, majku ti! - opsova neko iz mraka.
- Au, pa ti iv! A ja mislio ti si o-ho! Vidim, nit se mie nit
govori.
- Uduni kad ti kaem! Udaviu te!
- Hajde, da vidim, utjeu.
Vrata kripnue, a elebija se pojavi s fenjerom. Neprestano je
kaljao i stenjao. inilo se da sav kripi.
- Firaune, naj fenjer!
- E, iv ti meni bio!
- A kamo...?
- Pa, bilo je jutros!...
- Ne laj!
- ekaj onda da pitam bega.
ukasta svjetlost zaigra po kamenim zidovima elije. Siuan
Cigo, mravan ko gladno mae, prie starcu koji je sjedio na dueku
prostrtu po zemlji. U drugom kraju elije sjedio je onaj dananji beg
kojeg je Ilhamija susreo nedaleko Viteza. Sjedio je i gledao kao
odsutan, laktom naslonjen na kone bisage nabijene kao bubreg.
Opruen uza zid i okrenut leima, leao je trei zatvorenik, koji bi
ponekad tiho jeknuo. elija je bila niska, s uskim spolja okovanim
mazgalom u zidu i s malo slame razbacane po tlima.
- Beg, doo fenjer, daj neto na baki! - viknu Cigo.
- Ha? - die starac glavu, mirkajui prema fenjeru. Bio je sijed,
posve zabradatio. ut, svilen koporan iaran na ibuke, bio mu se ve
upljesnivio. Glava mu je jednako podrhtavala.
79

- Daj neto elebiji, ie!

- Jah,... jah... - poe beg da trai kesu.
- Eto ti je, sjedi na njoj!
Beg je dugo prebirao po kesi dok ne izvadi dukat.
- Nah, podaj mu!
- Mlogo mu je!
- ut, firaune, ta se ti mijea! - obrecnu se elebija pa mu
prie i istre dukat iz ruke. - Vidi ti njega!
Ma ja u tebe u bunar ako mi se bude petljo!
- Nita ti ne kaem, lijepi moj elebija! Tvoja nafaka, halal ti
bilo! U zdravlju potroio!
elebija gunajui izae i zakljua vrata za sobom.
- Gori je kalpozan od mene! - nastavi Ramo da grdi. -Kolko mu
je samo para izmamio za ovih petnest dana! Svaki dan; daj! Samo daj!
Nikad dosta. Hajd, prekinulo te prije sabaha! I ja ti na mezaru kolo
igro!
- Majku ti, al more balegati! - okrenu se onaj to je leao uza
zid. Ilhamija ga pogleda pa ivnu. Bio je to hajduki harambaa kojeg
su prekjuer ranjena proveli. I on, mada mu je glava bila kao ivit
modra i sva naduvena, a i ono drugo oko krvavo i izbuljeno kao da e
ispasti, sav se razgali kad ugleda Ilhamiju.
- Ama, Ilhamija..., efendija... jesi l to ti! Zar si stigo?
- Stigo, stigo! - osmjehnu se Ilhamija pa se die i prie mu.
- Kako si, moj sinak? Jesi l mlogo ranjen?
- Na dva mjesta. Najgore mi je to ne mogu na noge. Kamo
sree da su me odmah dokrajili, jer ginut je svakako. Vako se samo
patim. Sav sam u krvi... Sad je malo stalo. Gazili me, pasji sinovi...
- Eh, moj sinak, moj sinak, kamo sree...
80

- Neka, dina ti i Boga, nemoj mi o tome! Znam ta hoe da mi

rekne. Eto, ti si bio ko evlija, paaa?...
Sad si zajedno sa mnom i s ovim kalpozanom koji...
- A to, brate, ta ti ja smetam? ta bi stari beg da nije mene? Ko
bi mu hizmet inio? A i tebi sam pomogo kad god si abar isko!
Nemoj, brate, tako, e e ti dua?
- Ne laj, kad ti kaem!
- uti, uti, smiri se i lezi! Evo, i ja u do tebe, pa ako ti ita
ustreba i ako ti mogu pomo, ti samo reci... - poe da ga smiruje
Ilhamija.
- Fala ti...
- Kad sam te ugledo u mlinu, bio sam se pripo da ne pomisli
da sam vas ja, morebit, prokazo i poslo strau na vas... - nastavi
Ilhamija tie, sjedajui uz hajduka.
- Ama, efendija, ni u snu to ne bi mogo pomisliti! Nisi ti od
tijeh insana. Izdali nas, brate, seljaci. Seljaci!
Pripali se Delalije, pa dojavili e smo. Zateklo nas na pojati, na
spavanju. Dvojcu su na mjestu ubili, mene izranili, a dvojca su haman
pobjegla. Jesu l se doepali ume, to ti ne znam rijet...
Ve, da mi je malo vode, izgorjeh od ei.
- Evo, brate, to meni ne kae! - skoi Ramo i prinese bardak.
- Pi kolko more, ne treba da ali, sutra u opet natoit.
Hajduk otpi pa se zakalja.
- Polajnak, sinko, polajnak, da ti ne polehne - opomenu ga
Ilhamija.
Kad hajduk ugasi e, javi se i Ilhamija. Jo se nije bio omrsio.
- Vala, i ja bi malo, ako more...
- Bujrum i tebi, kako ne mere!

81

- Da, morebit, ne posti? - upita hajduk, sjeajui se njihova

susreta u umi kad ga je nudio jelom.
- Jah, postio sam... - apnu Ilhamija.
- A nisi se iftario?
- Pa evo, sad u...
- Eno, uzmi moj tain, nisam ga se ni tako. Uzmi, dina ti! Da
imam ta bolje...
Onaj mlai beg koji je sjedio naslonjen na bisage i za kojeg se
inilo da niti ta vidi niti uje, odjednom skoi.
- Evo, brate, ima svega! Uzmi, ko svoje! - Govorei, prinese
pune bisage i spusti ih pred Ilhamiju. Izvadi bou, razmota je i poe
vaditi jelo. Nema ega nije bilo. Od ulbastija i pite, pa do baklave.
Izvadi, uz to, i nekoliko kruaka ranki.
- Meni su ove najdrae, miriu... Ja sam ih kalemio - dodade sa
sjetom.
- Nek zna, veeg ti sevaba ne treba! - okrenu mu se harambaa.
- Da ti samo zna ko je i kakav je ovo ojk! Malo je vakih! Ilhamija je
ovo, Ilhamija, ako si uo!
- uo sam, kako nisam.
- Neka, neka... - smjerno e Ilhamija obarajui oi.
- Bujrum!
- Ma, ja bi najvolio kad bi i drugi,... kad bi i vi sa mnom. Bilo bi
nam, belim, slae... - osmjehnu se Ilhamija.
- Zajedno, bezbeli zajedno! - doeka Ramo pa se primae i
zasjede. - Ve, kako bi bilo da zovnem i mog bega? Ha, ta kaete? Ima
on, kupio mu je elebija, al, opet...
- Zovni ga, zovni.
- Beg, zove te drutvo da veera! Hajde, nejma ta nejma! povika Ramo.
82

- Ha, ta kae?...
- Zovu te da veera! - ustade Ramo i viknu mu pravo na uho.
- Neka, neka, dete vi...
- ta mu more kad nee. Ima ko hoe!
Veerali su utke. Pomogoe harambai da se namjesti i nasloni
uza zid.
- Vaki zalogaj ne znam kad sam jeo! - oblizivao se Ramo.
- Vidi se, brate, da je begovski!
- Opet ti! Ama zar ba ne mere zavezat! - oinu ga harambaa
pogledom.
- Hajde, dobro, zavezau kad mi ne da da govorim. Beg naglo
prestade jesti. Podnimi se i uzdahnu.
- ta je, da ti nije runo? - upita Ilhamija ostavljajui zalogaj.
Beg muklo jeknu.
- Pripo se, bezbeli, jer nije lahko... - poe Ramo pa uutje,
pogledavi u harambau.
- Neka, tako vam i treba! I tebi i drugima! - doeka hajduk
tvrdo.
Beg je jedno vrijeme utio, prekrivajui dlanom oi. inilo se da
plae. Onda die glavu. - A ta nam to treba?
- Da vam Delalija skida glave, eto ta! Dolazite mu na noge
kao ovce na so! Ko kurbani! Zar nejma niko meu vama pa da ustane,
da se digne!...Ginte kad ste budale!... Ko sam ja i ta sam? Niko i nita!
Nekakav gologuzi Musa odnekle od Doboja, al sam imo petlje da
ustanem i da hajdukujem! Al znaj dobro, da u sirotinju nisam diro!
Evo Ilhamije, pa nek kae! Dovodili su ga meni - upre hajduk prstom u
Ilhamiju.
- Neka, neka, ostavte to sad, nije vakat od toga... - pomirljivo e
Ilhamija.
83

- Jok, ba sad je vakat! Ja kad emo, ako sad neemo? Samo mi

je ao to skuplje nisam prodo glavu! A, vas begova i kapetana, nimalo
mi nije ao. Nimalo! Da vi niste ovce, ni Delalija ne bi bio kurjak!
Jakako! Al vama su kosti davno omehale pa nije ni udo to ste taki!
- Bogami, ovaj burazere... - poe Ramo, ali ga hajduk prekide;
- Jezik za zube i ne laj!
Beg je jedno vrijeme ojaeno gledao preda se, pa die glavu i
uzdahnu;
- Pravo je, sve je ko ta kae... Al, sad je kasno...
- Koja su doba? Je l svanulo...? - javi se stari beg kao iza sna.
- Priekae ti dok ti svane, zajedno s njima!... - frknu
harambaa. Onda se okrenu Rami: - Cigo, prinesi mi abar! A ti,
efendija, afedersum. Moram, mui me. Ko kad sam nemoan... Ih,
grdna rano, to me odmah ne ubie, ve se vako patim ko niko moj...
- E, vidi, kad ti ta treba, onda me zove! - ljutnu se Ramo.
- Neka, neka, ja u... - ustade Ilhamija i prinese abar.
- Nemoj ti, efendija, dina ti! Stid me je...
- Ama, vidi ga! Da ti, bogdo, mogu pomo u neem veem.
Hajde, ne stidi se, ti si meni ko i moj evlad.
Ramo ne dade da Ilhamija vrati abar ve ga on odnese.
Pa onda razgrnu slamu na kojoj je hajduk leao, a Ilhamija mu
pomoe da se smjesti.
- Sad se smiri i gledaj da zaspi. Ako ti ta ustreba, zovni me, ja
sam ovdi, do tebe.
Hajduk nita ne ree, ali se ulo kako mrknu. I Ramo se
povue. Sklupa se u slamu i zaas zahrka. Ilhamija i mlai beg
ostadoe da sjede. Razgovarali su apatom.

84

Beg je bio iz Vlasenice. Prije pola godine Delalija mu je

pozvao brata koji se vie nije ni vratio. Uskoro je stigao glas da je
pogubljen.
- Rahmetli Emin je bio puno stariji od mene, al rano je
obudovio. Djece nije imao. Bio je, Allahrahmetile, malo prijek. Kad je
doo Delalija i poo da provodi novotarije, on je na sav glas usto
protiv toga. Ko i mlogi. To se, bezbeli, ulo, i to mu je i dohakalo... A
kad je mene pozvalo, mada se ni u ta nisam petljo, nikakvu se dobru
nado nisam. Kamo puste sree da sam potraio are na drugoj strani,
mjesto da upravim u Travnik! Pravo veli ovaj to je hajdukovo: da mi
nismo ovce, ni Delalija ne bi bio kurjak! Al sad, ta je, tu je! Da mi je
samo dvadest etiri sahata pa da trknem do kue, znao bi ta bi! Imam
sina ko zlatnu jabuku, iako mu je trinesta godina, pa da mu babo kae
ta e i kako e. Nikome se u ruke iv ne predaji! - to bi mu bilo prvo.
Eh, nee l dragi Bog dat pa da i Delaliji crno jutro svane, da doeka
ta je zaradio!
- Svak e doekat... - apnu Ilhamija.
- Znam, a teko je ekat.
- Ako gleda od beike do motike, tako je ko to kae. Samo,
ne treba bit odvie gladan dunjaluka, jer dunjaluka je nafaka kratka,
pa se je bojat da se potlje ne ostane gladno...
Beg je jedno vrijeme utke gledao u Ilhamiju, kao da ga nije
mogao slijediti u mislima. Onda uzdahnu;
- Belim je tako ko to kae, jer ti to bolje zna. Ja samo jedno
velim; nek nam je dragi Bog na pomoi!
Beg se kao satrven die i vrati na svoje mjesto, pa se podnimi i
ostade gledajui preda se.

No je sporo odmicala. inilo se da nikad svanuti nee. uk se

odnekle sa zidina tvrave neko vrijeme javljao, pa i on umue. Onda bi

85

u eliju dopro poneki neodreeni glas ili zvuk, kao da neko nevidljiv
luta okolo tamnica pa se usput o neto spotakne i prokune.
U eliji tiina. Svijea u fenjeru polahko dogorjeva, pa joj
plamen na as poraste, razcvjeta se i zatreperi, a onda mirne i smanji
se. Svi, osim Ilhamije, pospali. Ramo se ponekad u snu poput ribe
praakne i kao koza kratko zamekee, pa se ponovo sklupa i smiri.
Onaj mlai beg, koji je dugo i nepomino bdio i kao opinjen gledao
preda se, naslonio glavu na bisage i zaspao.
Stari beg, koji je u snu valjao jezikom pa se inilo da vae,
poneto promrmlja pa opet nastavi vakati. I hajduk se davno smirio, pa
ili spava ili se uutio. Samo je Ilhamija kao prikovan sjedio i premetao
tespih izmeu prstiju, dok bi mu glava s vremena na vrijeme klonula na
prsa. Smoren od duga puta i posta, a razapet izmeu strepnji i
rijeenosti da na svom posljednjem putu do kraja ustraje i ne klone,
neprestano je glavinjao izmeu sna i jave koji su se sve vie mijeali,
otiskujui ga s jedne obale na drugu. Na as bi mu se inilo da ponovno
uje Munkira i Nekira kako ga naizmjenice dozivaju, ne doputajui mu
da sklopi oi i smiri se. Onda, iznenada, ugleda elebiju kako mu
prilazi s kljuevima i fenjerom u ruci i zove ga da pou zajedno. On mu
se nevoljko pridrui pa utke krenu, as lebdei as koraajui, i to sve
nekakvim neobinim putevima kojih se on odnekle kao u snu sjeao.
Zaudo, svuda gdje prolaze vlada zastraujua tiina i pusto i nigdje
iva stvora ne susreu. Poput oblaka koji plovi, prolaze iznad gradova,
kasaba i sela. A svuda isto: mrtva tiina. Nigdje nikog, ni na sokacima
ni na trgovima. Samo alemi na munarama stre k nebu, tek to ga ne
dotiu.
- elebija, e su insani? - pita on ustraeno.
- Pospali.
- A sultan?
- Psst! Spava!
- A lale i veziri?
- Svi spavaju...
86

Od te udne tiine i pustoi strah i tjeskoba sve ga vie

obuzimaju. Kad naioe iznad groblja, neko im odozdo domahuje. I to
neim bijelim, neim to je sliilo na efine, mada se nije vidjelo ko im
domahuje.
- elebija, kud me to vodi? - proaputa u strahu pa stade.
Hladan ga znoj bio oblio.
elebija u to zazvoni kljuevima pa se zlobno nasmija i nestade
ga. Zajedno s fenjerom. Njega tek tada obuze strah. Nije znao ni kud bi,
ni ta bi. A mrak, prst se pred okom ne vidi. I utnja. Teka i gluha, kao
da je sve ivo u zemlju poleglo.
U to izbi Topalhoda. Vedar i nasmijan kakvog ga je prvi put
vidio. Ide on, ide, a fenjer mu u ruci. Kako ga Ilhamija ugleda, tako mu
svanu. Priletje mu i zagrli ga.
- ta je, ta dre? - pita ga Topalhoda.
- Izgubio sam se, pa neznam kud bi... elebija odnio fenjer, a
mene ostavio sama u mraku. Nigdje ive due. Sve ko da je pomrlo...
Pa da se makar uk javi... I jo me pita ta mi je i to me je strah... ape on i sve se pribija uz Topalhodu.
- Pobogu, ejh-efendija, kako to noas govori? - ukori ga
Topalhoda. - Pogledaj koje su zvijezde na nebu! Zar hoe rijet da i
one spavaju? I zar tvoj Gospodar, koji je iznad svega ovoga, ikad
spava? Vidi On i crna mrava u crnoj noi na crnu kamenu, a nekamoli
onoga ko Ga tuje i seddu Mu ini! Pobogu, ejh-efendija, ta bi od
tvoga ittikada!
On se postidje i obori oi, pa i ne gleda u Topalhodu.
Najgore mu je to mu Topalhoda ponavlja ono to je on kroz
itav svoj ivot govorio. Pa sad, odjednom!... - Boe, ta se ovo zbiva sa
mnom? - apnu u strahu.
- I ta e tebi ikako elebija i njegov fenjer, kad ima svoje
vidjelo? - nastavi Topalhoda pa mu prisloni dlan na srce. A srce, udara
li, udara.
87

- Al nejma ljudi, pa me to najvie plai - opet e on.

- Spavaju, ejh-efendija, spavaju! Umorili se od dobra i zla koje
povazdan rade, pa od umora pospali. Tako oni uvjek. A kad se ujutro
probude, opet e nastaviti e su juer stali. To ti je insansko. Zlo i
naopako...
Stari beg se bio uzmuio u snu, pa poe da premee jezikom i da
nekom neto nareuje; - Zakoljte tukca, pa... pa ga onda metnite na
pilav... Hano, uje li me, tukca!... - Onda se zakalja i probudi, pa sjede
na postelju i poe plano uzdisati.
I Ilhamija se probudi. Gledao je zbunjeno oko sebe, dok ne
shvati gdje je. I bi mu jo tegobnije nego maloas. A sav je bio u goloj
vodi.

Svijea

se u fenjeru bila ugasila. Kroz uski mazgal u zidu

svjetlost je mutno prodirala. Poput magle. U to se, odnekle iz daljine,
oue ezani. Uilo je na sabah. Glasovi su bili isti i tanki kao konac.
Drhturili su. Zaui i ezan sa damije u tvravi. Snaan i zvonak prolomi
se kroz praskozorje.
- U-uuu, je l to sabah? - javi se Ramo, pa se die i poe da se
ee i zijeva. - Al sam, brao, svata snio! I pod ergom sam bilesi bio!
Kad tamo, rodila mi ulbehara sina! Okle to, pitam ja nju...
ekao.

- Uduni, paskoviu! - zarea hajduk koji kao da je samo na to

- Pa sabah je, brate! Vidi ga! Sad e elebija da otvori.

Treba izlazit. Treba iznjet abar, natoit bardake, oti u

enifu, treba... i-hi! Tebi je lahko, ti i nako ne ustaje. Ti samo: Daj
abar! Bogami, ko da si paa!
Svi se uzbudie i svi sa emerom doekae novi dan. Niko ni u
koga gledao nije.

88

- Nemoj zaboravit natoit vode! Oba bardaka, uje li! - zavika

stari beg.
- ujem, beg, ujem. Samo, nemoj ti zaboravit da izie u
enifu, pa da potlje ne bude... I spremi neta za elebiju.
- Uh, da mi ga je makar pljunut! - zareza hajduk ponovo.
- E, ama da je! Da je Bog dao kozi dug rep, pobila bi cio svijet!
- Eh, brao, brao, zar vam je do toga! - moleivo e Ilhamija.
- Ama, kad ne zatvara usta, crko on!
- Pa ta ti to smeta, burazeru? Ti zaepi ui ako ne mere da
slua! Vidi ga!...
- Osaburi, brate, osaburi! I u krupnijim stvarima treba osaburit,
a nekamoli u tome. Nije daba reeno da je i dennet saburom pokriven.
Vidi da mu je drago govorit, pa nek govori... - poe da ga umiruje
Ilhamija.
- Prgav nekakav ovaj tvoj haramija... Ja zinem, a on na me! E,
ne mere tako! Ovdi se ne pita on, ve elebija. I onaj glavni: Delali
paa! To on treba da zna!... A ti si nekakav dobar ovjek, vidim ja.
Tebi, ejvala Da su svi taki - e-he!
Klju zaengrlja u bravi, a elebija se pojavi na vratima.
- Hajde, izlazi!
Ilhamija prvi dohvati abar!
- Jok, ja u abar! A ti more bardake - priskoi Ramo i uze mu
abar iz ruku.
- Neka, efendija, nemoj, daj meni... - apnu beg, pa mu uze
bardake.
Kad naioe pokraj elebije, Ramo poe da se umiljava;
- elebija, iv bio, nemoj da nas goni! Nemoj da hiti, Bog ti
dao! Beg i nako jedva ide, pa ako jo zavie, gotovo je... A, tvoje se
zna, reko sam mu...
89

elebija se sipljivo zakalja i jedva prostenja; - Hajde,... nita te

nisam pito!...
- Jutro je palilo svijetlou. Ilhamija zastade na vratima elije i
dlanom prekri oi. Sunce ga na tren zaslijepi. inilo mu se da je izaao
iz provaljena kabura punog mraka i emera, pa poelje da se tu, na
suncu i rosi, zauvijek smiri.
- Hajde, beg, pohiti! - pourivao Ramo starog bega, vie ga
vukui negoli vodei. Noge su mu klecale i splitale se kao da su od
krpe. I Ilhamija ga prihvati s druge strane. - Ha-h, polahko, samo
polahko...
elebija ih nije gonio. Pusti ih da istresu i operu abar, da se
umiju i natoe bardake, pa ak i da se protegnu na suncu. Ilhamija
dospje da i abdest uzme. Prije nego li ih je utjerao, elebija otkljua jo
jednu eliju. Ljudi pokuljae jedan za drugim, taman kao da se iz rupe
izvlae. Bilo ih je petnaestak, ako ne i vie, a svi utueni i zaputeni.
Neko izmeu njih poluglasno uzviknu; - Eno Ilhamije!... Hej, grdna
rano, zar i on!
- Hajde, ulazi, dosta je bilo! - zavika elebija prilazei vratima. Hajde, ta eka!...
utke uoe i posjedae, jo uvijek pod dojmom sunca i jutra
koji ostadoe iza njih. Spolja se ulo kako elebija na nekog vie.
- Hajd, prekinulo te! - opsova Ramo.
- Bi l ti da te malo umijem? - prie Ilhamija hajduku koji je
leao na leima i gledao iznad sebe upola zavraenog oka.
- Neka, nemoj...
- Treba l ti ta drugo?
- Nita mi ne treba, fala ti...
- Beg kako bi bilo da se malo uina, ha? Dok se nije ukvarilo pokaza Ramo oima na bisage.
- Uzmi ako more. Bujrum, ako jo kogod mari...
90

Niko se i ne pomae. Ramo otvori bisage i poe vaditi jelo.

Ilhamija se die da klanja. Izvadi iz torbe istu koulju, prostrije i
zanijeti.

Proe itav sahat pa i vie, a da niko ni rijei ne progovori.

Svako se bio o sebi zabavio. Samo je Ramo, nakon to je iz bisaga
gotovo sve pobrao, ponovno legao i zaspao. I stari beg je drijemao.
Ostala dvojica ivi se nisu uli.
Ilhamija je poslije namaza sijedio i u sebi uio. Bio je daleko i
od Travnika i od Delalije.
Vrata se u neko doba iznenada otvorie. Svi su uznemireno
ekali i gledali.
- Kako no tebe zovu? - upre elebija prstom u Ilhamiju. On
die glavu. Gledao je kao da se budi.
- Ilhamija...
- Hajde, opremi se!
Strah, poput imia, preletje elijom. Svima se u grlu neto
upoprijei. Ilhamija se die i htjede uzeti torbu.
- Ostavi to. Ii e u Konak. Opremi se i ekaj! elebija izae i
zakljua vrata. Svi su utke gledali u Ilhamiju. Ramo zazinu da neto
kae, pa upola prekinu;
- Ne znam ta e tamo, jer tamo kolko ja znam...
Ledeni mir obuze Ilhamiju. Onda sjede, spusti glavu i sklopi oi.
Proe neko vrijeme dok se vrata opet ne otvorie.
- Hajde ti, jesi l?
Ilhamija ustade, navue firale i uze taku.
- Brao, allahemanet!...! I halalte ako se ne vratim... -apnu i
sjetno se osmjehnu.
91

- Hajde, s hajrom... hoe ako Bog da ... - zagrcnu se beg.

I Ramo se die pa, idui za Ilhamijom, poe ga tjeiti;
- Nita se ne boj, tamo ne kidisavaju! Nisu nikoga, pa nee ni
tebe...
- Efendija, zaklinjem te dinom i imanom, kai im sve to ti je na
srcu! Ne ostaj im duan, tako ti velkog Boga! Nek vide da te nije
strah, da ih se ne boji! - hroptao je hajduk, s mukom pokuavajui da
se pridigne.
Ilhamija zastade, okrenu se, ali nita ne ree ve ga pomilova
pogledom.
- Laj, laj, al nee dugo! - zaprijeti elebija.
- Znam ja to i bez tebe, kilo sipljivi! A tom tvom veziru
slobodno kai da mu ovo poruujem; da ga ne bendam i da ga se ne
bojim ni ko mog dorata! Ni ko dorata, uje li, hizmearu!
- E, priaj, pasji sine, platie za to, beli e platit! - prosikta
elebija maui kljuevima.

Straar iz Konaka preuze Ilhamiju pri izlasku iz tvrave. Ili su

istim putem kojim je Ilhamija prole noi bio doveden. Sad, po danu i
po suncu, sve je bilo drukije. Straar je bio mlad i bezbrian delija koji
je, sve dok se ne spustie do u grad, tiho pjevuio.
Mada mu je srce bre kucalo, a nekakva unutranja vatra udarala
u glavu, Ilhamija je uspravno koraao, bez kolebanja i strepnji pred
susretom koji ga oekivao. inilo mu se da ga neprestano gleda i prati
ono krvavo i izbuljeno harambaino oko i da jo uvijek uje njegov
promukli i prkosni glas kojim je govorio elebiji: - A tom tvom veziru
slobodno kai da ga ne bendam i da ga se ne bojim ni ko mog dorata!
Ni ko dorata, uje li, hizmearu!
Pred prvim grobljem na koje naioe Ilhamija stade.
- ta je sad? - zastade i straar.
92

- Da prouim Fatihu - tiho e Ilhamija.

- Zar ba mora?
- Treba, moj sinak. Ti svoju duu razgaljuje pjesmom, a Fatiha
obraduje due mrtvih. Lijepo je da ih se insan sjeti. I nama e bit drago
kad nas se kogod sjeti...
Straar se iskalja i nita ne ree. Ilhamija die ruke i poe uiti.
Mrtvi su mu sad bili mnogo blii od ivih. Kad dovri i predade Fatihu,
krenu. Straar za njim. Vie nije pjevuio.
Prolaznici koje su susretali zazirali su od njih isto kao i sino.
Pravili su se da ih, toboe, ne vide. ak i djeca koja su se igrala po
sokacima, im bi ih ugledala prekidala bi igru pa se pribijala uza zidove
i saaptavala.
- Jah - pomisli Ilhamija s tugom - to li od insana, kad mu je
najtee, svi ponu okretati glavu?... - A onda se sjeti Hamzage i
Topalhode, pa mu se nekakva milina razli oko srca i brzo se popravi; Al, eto, ni svi insani nisu isti...
Kad izbie pred Konak, doeka ih straa;
- Kad prije, Mumine? - iznenadi se jedan od straara.
- Pa, reeno mi je da pohitim.
U avliji straar zaustavi Ilhamiju;
- Stander tu i ne mii se!
Straar ue u Konak, a Ilhamija ostade u avliji.

Avlija

je, kao i uvijek, ivjela svojim uobiajnim ivotom.

Paalije su promicale, as ulazei u Konak ili zamiui kroz kapiju na
drugoj strani avlije kuda se ulazilo u vrt s nasadima; golubovi su krupno
gukali za golubicama, iz mutvaka na drugom kraju Konaka, povjetarac
bi nanio tople mirise jemeka, a uta ugojena maka drijemala je meu

93

imirima, samo ponekad pogledajui spram golubova koji su je

oprezno obilazili.
Ilhamija je stajao i ekao. I to je vrijeme dalje odmicalo, osjeaj
tuge i naputenosti sve mu se vie uvlaio u duu. Sam se sebi inio
suvian i od svih zaboravljen. Kao mrtva, ostavljena stvar. Obuze ga
nekakva tjeskoba, a grlo mu se naglo osui i umalo da se ne napi vode
sa adrvana, ali se u posljedni as sjeti da je zapostio pa sam sebe ukori
kako se mogao dotle zaboraviti.
- Ovo me ejtan ponovo salijee i iskuava, ne bi li me prestraio
i skreno s puta - pomisli u strahu i poe poluglasno uiti; Gospodaru,
utjeem Ti se od sumnji i ubadanja ejtana...
Straar se vrati i pozva ga. On prodre pljuvaku i otegnu
rukave na dubi pa se uspe uz ona dva-tri basamaka preko kojih se
ulazilo u Konak.
U hajatu ga doeka hladovina. Avlija, puna sunca, ostade sa one
strane ulaza. I iz hajata se vidjelo kako maka bezbrino drijema meu
imirima. Gore, uvrh basamaka, zastrtih crvenom kadifom, preko kojih
se ulazilo u divan-odaju, uo se tihi razgovor, ali se niko ne pojavi i ne
sade. Kad bi neko proao hajatom, proao bi gotovo neujno, a govorilo
se poluapatom. I straar se bio ukipio pa se i nemie. Vrijeme je sporo
i zamorno odmicalo.
Vrata na desnoj strani hajata kripnue. Pojavi se aular-ehaja
Sulejman-efendija i poe prema Ilhamiji. Otro ga odmjeri i pokaza na
taku;
- To ostavi i skini firale!
Ilhamija se prignu pa utke izu firale, metnu ih uza zid i prisloni
taku uz njih.
Sulejman-efendija se iskalja, pa naglaavajui svaku rije poe
ga upuivati kako e se ponaati kad ue i stane pred vezira. Pri tom je
jednako prijetio kaiprstom.
- Dobro me posluaj! Kad stane pred njegovu preuzvienost
vezira, prvo e nazvati selam i pristupiti ruci. Onda sastavi ruke na
94

prsima i izmakni se nekoliko koraka. Lea ne okrei! Onda stani, obori

oi zemlji i ekaj dok te ne bude pitao. Odgovaraj samo na ono to
bude pitan! Samo na to! Jesi li razumio?
- Razumio sam...
Sulejman-efendija ga jo jednom odmjeri, kao da razmilja nije
li neto zaboravio
- Sad hajde za mnom!
Ilhamija zamiri i uzdahnu. Proaputa Bismillu i koraknu.
Krvotok mu je snano udarao, a u grlu ga stezalo.
- Gospodaru, ne ostavljaj me samoga i ne dopusti da on bude
jai od mene! - zamoli iz dna srca.

U sobi u koju uoe nije bilo nikog.

- Stani tu i ekaj!
Sulejman-efendija otvori druga vrata i tiho zamae iza njih.
Ilhamija ponovo osta sam.
Soba je bila ispunjena gluhom tiinom i samoom. Bila je to
jedna od onih sumornih prostorija u kojima ljudi utke sijede, jedva
ekajui da ih napuste; soba u kojoj se nikad nita ne zbiva osim brinih
misli i nesigurnih nada onih koji tu dolaze i ekaju.
Vrijeme kao da nije odmicalo, a ekanje je trajalo ubitano.
Velika crna muha, dlakava poput pauka, neprestalno se zalijetala i
udarala o prozorsko okno nastojei da izleti. Pri tom je tako otegnuto
zujala, da se Ilhamiji inilo da cvili od oaja.
On prie prozoru i odkrinu ga.
- Hajde, hajde na sunce... Ako ja moram ne mora ti...
Muha se odlijepi od okna pa zazuja i odletje.

95

Njega neto stegnu u grlu. Pa odjednom zaplaka. Sulejmanefendija ue. Tiho pritvori vrata i prie mu. Prijekorno se osmjehnu,
uini hm! i zaklima glavom:
- Kasno je sad! Trebao si ranije misliti o tome!...
Ilhamija uzdahnu i nadlanicom otra suze. Sulejman-efendija
poe ubrzano ponavljati;
- Rekao sam ti kako e! Prvo selam, pa onda ruci, pa onda se
izmakni, ali ne okrei lea! Gledaj preda se, a ruke dri...
Ilhamija ga je sluao, ali niti ga je uo niti vidio. U sebi je sricao
rijei posmrtne pouke: Kad ti dou dva meleka koji su bliski Allahu
delleanuhu, a koji donose radosnu vijest od strane milostivog Allaha,
nemoj se uplaiti i nemoj biti tuan pred njima ve im odgovaraj jasno i
razgovijetno...
- A ko je Delalija pa da se njega plaim? - upita sam sebe.
- Smrtan i prolazan kao svi! List na vjetru, rosa na suncu. Samo
je Bog vjean!
- Ti kao da ne slua ta ti govorim! - otro e Sulejmanefendija.
- Sve sam uo i sve mi je znano - odgovori jedva ujno.
- Onda hajde za mnom. I gledaj kako e!
Koraao je kao u snu, dok mu noge ne upadoe u mehkou
kalije. Odjednom mu se uini da ga gleda harambaino izbuljeno oko i
da uje njegov proderani i prkosni glas: - A tom tvom veziru slobodno
kai...
- Selam! Selam!... Ruci! - uo je otar Sulejman-efendijin apat.

Ilhamija se strese. Pa die pogled. I umalo da ne ustukne od

iznenaenja. Delalija ga je gledao s ljubopitljivim osmjehom u oima.

Ni slian onome kakva ga je on zamiljao! Sjedio je na povisoku
96

minderu, milujui vrhovima prstiju crnu, u naokrug podrezanu bradu.

Oi su mu bile zelene, tek malo zamagljene, i udno su odudarale od
njegove crne brade. U istoj i njenoj puti njegova lica i lijepo srezanoj
punakoj ruci, bilo je neega gotovo enstvenog. Ne bi se moglo reci da
je bio star, a niti dovoljno mlad. Tek otra i uspravno usjeena crta
iznad oiju, jasno je govorila da zna ta eli i kako da to ostvari.
Prostrana odaja bila je bogato prostrta, puna blagih sijena, a osvjeena
nekim prijatnim mirisom koji zapahnu Ilhamiju.
Delalija ga je i dalje gledao i smijeio se.
- Smije se, bezbeli, mojoj dubi - pomisli Ilhamija i sjeti se
Topalhode.
- Selam!... Ruci!... - dopre mu do uiju piskav Sulejmanefendijin apat.
On prinese ruku srcu i prignu glavu;
- Selamun alejkum!
Glas mu je bio smiren i blag, kao i uvijek kad bi se javljao
ljudima.
- Alejkumus-selam - odgovori Delalija, pa kao da se iznenadi.
Kao da ga zaudi to mu Ilhamija ne prilazi ruci, mada se Sulejmanefendija upadno iskaljavao.
Zavlada tajac.
- Pa, efendum...? - progovori Delalija i prestade milovati bradu.
Govorio je turski. Glas mu je bio ugodan, bez srdbe.
- Eto, doao sam... Reeno mi je da doem, pa sam se zaputio i
doao.
- Vidim - naglasi Delalija i pokaza rukom na ilteta koja su bila
razmijetena ispod mindera. - Otur!
Ilhamija zadie dubu pa se lahko spusti. Delalija pogleda u
Sulejman-efendiju i glavom mu dade znak, na ta se ehaja neujno
udalji.
97

- ujem da si imam i hatib u epu - nasloni se Delalija na

jastuke.
- Jesam, u Ferhadpainoj damiji.
- Pa, kako ti je u epu?
- Elhamdulillah, bilo mi je lijepo.
- A i pjesnik si, ujem. I dervi...
- Ako se moe rei da sam pjesnik. A tarikat mi je na srcu.
- I ja sam bio pjesnik - Delalija e tie. - Ali sad vie nisam.
Nemam kad. Pogotovo otkako sam doao ovamo, u Bosnu.
- Znam, pao, uo sam.
- Zar si uo? - ivnu Delalija. - A ta si jo uo?
- Da si i hafiz.
Delalija se naglo uozbilji. Gledao je asak-dva u krupan
zumurlut svoga prstena, kao da ga prvi put vidi. Onda podie pogled.
Osmijeh iz njegovih oiju bio je izezao.
- Jest, i hafiz sam. Samo sam i to, na alost, zapustio... Ve, htio
sam ti ovo rei; moje pjesme su bile drugaije od tvojih!
- Ja sam u svojim pjesmama veliao Carevinu i naeg svijetlog
padiaha
Ilhamija ga gleda pravo u oi.
- Sve to je veliko i lijepo, treba da se hvali.
- Zar i ti tako misli?
- Mislim, pao.
- A zar Carevina i na svijetli padiah nisu veliki i dostojni svake
hvale? - upita Delalija gotovo apui. Pri tom je netremice gledao u
Ilhamiju, a oi mu se pri tom suzie i kao da potamnie.
On izdra pogled pa e smireno:
98

- Carevina je poput mora, i duga i iroka, da joj se kraj sagledati

ne moe, a voda je na izvoru bistra. Ali, dok stigne do onih koji je edni
ekaju, ni noge se u njoj ponekad oprati ne mogu.
Delalija se na trenutak zamisli, kao da razmilja o onome to je
Ilhamija time elio rei.
- udno govori, derviu! Ne misli li, moda, da si u tekiji, a da
sam ja, Delaluddin Ali-paa, tvoj posluni murid koji treba da se divi
tvojoj mudrosti?... Ne zanosi se, ve odgovaraj jasno i razgovijetno, bez
tih tvojih dervikih mudrolija!
Ilhamija se pomae na iltetu.
- Zbog toga sam, pao, i doao ovamo. Dugo sam iao i jo due
razmiljao. O svemu...
- I imao si o emu! Hajde, da ujem onu tvoju pjesmu udan
zeman nastade radi koje sam te i pozvao u Travnik.
Htio bi da je ujem iz tvojih usta. Ilhamiju zazebe.
- Hajde, da je ujem!
On spusti glavu i sklopi oi. Poutje malo, pa poe recitirati.
Glas mu je potresno zvuao;
udan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dumanin ustade,
ta se hoe, zaboga?
Ve takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade,
ta se hoe, zaboga?
Turin nema amela,
krivda pravdu zamela,
pa se pravda...
99

- Stani, ekaj! Ja taj tvoj jezik ne razumijem. Govori turski, pa

makar i tim vaim smijenim bosansko-turskim, kad za toliko vremena
niste mogli da ga nauite.
- Pao, svakome je njegov jezik i najdrai i najslai. Pa i nama
na.
ujem!

- Zar! Zato si tu svoju pjesmu i ispjevao na njemu! Nastavi, da je

- Boe, kako je ovaj ovjek zao! - A ja se u prvi as bio

ponadao...
- ta je, ta eka? Zar ne zna turski? Pa do maloas si govorio!
- ledeno se nasmija Delalija.
- Znam, pao, ali pjesma je drugo... Ti to najbolje zna...
- Pjesma, veli! Ne vrijeaj pjesmu, derviu! Govori da joj
ujem rijei. Hou da mi kae ta si mislio i ta si kroz nju elio rei.
To hou!
- Na ta sam mislio?... Na zlo, pao, na zlo i nevolju sam mislio
- Ilhamija e tvrdo.
- Na kakvo zlo i na iju nevolju?
- Na nau, na nau, ve iju! Na sve ono to nas toliko vremena
satire i razjeda! Ratovi su nas izmorili, a toliki nam sinovi izginuli i
ginu; boletine haraju; dehalet zavladao; pravda se zatrla, a siromatvo
pritislo pa bune i hajduija niu, dok nasilje, ruvet i opaine cvjetaju. A
oni, koji bi trebali da prednjae i pravdu kroje i dijele, poevi od
carskih ljudi i ajana pa do uleme, govore i rade naopako, mislei samo
na sebe i teglei svaki na svoju stranu. itava se Bosna u ranu
pretvorila! ta se ovo radi i ta e biti od nas, zaboga!
Dok je govorio, Ilhamija se bio pridigo na koljena, ispruio
ruke, a oi mu pune suza. Pa kad zavri, kao smoren klonu i spusti
glavu.
I Delalija utihnuo. uti i gleda. Onda se iskalja.

100

- Pa ti, na sve to, pjesmom ustao?

- Srcem sam ustao, pao, srcem! A ono je u pjesmi.
- Hoe li time da kae da nisi ustao ni protiv Carevine ni
protiv sultana i halife kojemu si, kao musliman, duan da se pokorava?
- Ustao sam protiv zla koje nas satire. A zlu, ma s koje strane
dolazilo, nisam duan da se pokoravam ve da se borim protiv njega.
- ime? Pjesmom?... - posprdno se osmjehnu Delalija.
- Za sablju nisam. Pjesma je moja sablja.
Delalija se podnimio pa ne skida oi s Ilhamije. Ispituje svaku
crtu njegova lica, posmatra njegove umorne i tanke ruke sputene na
koljena, ini se da mu oslukuje otkucaj srca, pa i sam dah kojim
Ilhamija die. Onda se iskalja pa ga, po prvi put, oslovi imenom.
Progovori bez otrine.
- Ilhamija, dobro me posluaj! Za mene su Carevina i padiah
iznad svega! Osim Allaha! A Carevini, ve odavno, nije lahko.
Dumani sa svih strana nasru na nju. Ve su je naeli i ele da je
rastrgaju. I ovdje, u Bosni, koja je nekad bila ulistan Carevine, nije
nita bolje. Ajani i kapetani digli glavu, svaki bi elio biti vezir za sebe,
a ne znaju, jadni oni bili, da bez Carevine nisu niko i nita! Ona je
njihova snaga i njihova krila! Zato sam i doao ovamo. Da ih stegnem,
da u Bosnu uvedem red i pokornost i provedem korisne naredbe koje je
sultan donio, a protiv kojih oni ree i diu se. Njihove tvrde bosanske
glave nee ili ne mogu svatiti da danas puu novi vjetrovi, da Carevina
mora krenuti novim putevima ako hoe da opstane. Zato sam i doao
ovamo; da ih urazumim i upokorim. Hou da zakujem i uvrstim ovaj
bosanski eref koji se iz temelja ljulja!
Delalija za trenutak zastade, pa upre prstom u Ilhamiju:
- I ti, Ilhamija, i ti si nasrnuo na Carevinu! Tvoja buntovna
pjesma ide od kasabe do kasabe, od usta do usta, a britkija je i opasnija
od svake sablje! Za Carevinu i padiaha pogibeljan si kao i svi oni radi
kojih sam i doao ovamo! ak si i pogibeljniji, jer si ist, jer nita za
sebe ne trai i jer ti ljudi vjeruju! U prvi mah sam bio pomislio da si se
101

urotio zajedno sa ajanima i kapetanima koji vuku kola ustranu, ustajui

protiv Stambola i vrste ruke, ne znajui da bi ih sutradan prvi vjetar
odnio. Sad, kad sam ti zavirio u duu, ao mi te i elio bih ti pomoi.
Ilhamija die glavu. Pitao je oima.
- Pokaj se, Ilhamija! Kai to glasno i jasno, da te svi uju!
Pjesmom potari pjesmu. Odreci je se i sauvaj glavu ili e, kunem ti se
Bogom velikim, biti pogubljen! Bilo bi mi te ao, ali su Carevina i
padiah iznad svega i tu milosti nema! Ni prema kome! Zapamti!
Ilhamija zadrhta.
- Zar me to prokleti ejtan opet salijee i nagovara? Ko mi to
ovaj put govori kroz usta Delalijina? Jesu li to proklete ejtanove oi
koje me gledaju iz glave Delalijine? Boe, zatiti me i uvrsti! Ne
dopusti da posrnem!
- ta je, Ilhamija, to se toliko lomi i premilja? Budi
razuman! Zar ti nije drago ivjeti? Ili moda misli da se lahko s
glavom rastati i u kabur zatvoriti? - upita Delalija blago, gotovo
prijateljski.
Ilhamija duboko uzdahnu pa prelomi;
- Pao, ne trai od mene da zlo nazovem dobrim, a dobro zlim,
jer to je najtei grijeh! Kae mi da su Carevina i padiah iznad svega i
da drugog izbora nema. A gdje su ljudi, pao? ta je Carevina bez
spokojstva i sree njezinih podanika? I ta je padiah u takvoj Carevini?
Pao, ljudi su prei i od padiaha i od Carevine! Na krvi nita dobro
niknuti nee. ovjek je najsavrenije djelo Boije, i teko onome ko ga
oskrnavi! Ti to zna, pao, hafiz si!
Delalija se die. Djelovao je poput isukane sablje. Iz njega je
izbijala studen, ali ne i mrnja.
- Ilhamija, sam si sebi presudio! ao mi te je. ii si i hrabriji
od svih koje sam ovdje susreo, i zato te alim. Kad bi te potedio, sam
bi sebe iznevjerio. A ti bi postao lo primjer za mnoge. Zato, smrt ti ne
gine...

102

- Pao, nemoj me aliti. Smrti se ne plaim, jer smrti i nema. Ja

se samo selim, s nadom i pouzdanjem u svoga Gospodara. Na zemlji
sam se oduio, koliko sam mogao i znao. Odlazim smiren, jer sam bio i
suvie alostan. S Boijom pomoi rijeit u se svega radi ega sam
ovdje toliko patio i alostio se - prede Ilhamija rukama niza se, kao da
sa sebe skida vlastito tijelo.
Gledali su se utke. U nenaruenoj tiini odaje ulo se kako
kumrija negdje napolju otegnuto gugue. Kao da nekoga dozivlje.
Ilhamija se bio digao.
- Pao, prije nego to poem, htio bih ti jo neto rei.
- Da ujem!
- Budi milostiviji prema ljudima. Jer, onaj koji nema milosti
spram drugih, kako e je traiti za sebe? A trebae je, svima... Kad bi
samo jednu no proveo s onim nesretnicima gore u tvravi...
- Dosta! - uzviknu Delalija otro.
Rije odjeknu Konakom. Sulejman-efendija se pojavi na vratima
i zastade.
- Neka ga vode!
Dok je Ilhamija iao preko odaje, Delalija je bio ustao pratio ga
pogledom. Mada ih je dijelilo tek nekoliko koraaja, ponor izmeu njih
bio je nepremostiv.
Kad doe do vrata, Ilhamija se okrenu;
- Pao, kad bude umirao, sjeti se mene i mojih rijei...
Pa zamae iza vrata. Posljednje to je Delalija vidio, bila je
kratka i otrcana Ilhamijina duba kojom je bilo zaodjenuto i njegovo
siromatvo, i njegova veliina. Uini mu se velik poput kamene klisure.

Praen straom i suncem, Ilhamija je grabio prema tvravi.

Osjeao se lahak i ist kao da je okrilatio. Teret, koji ga danima i

103

noima morio i pod kojim bi ponekad i posrnuo i proplakao, bio mu je

spao sa srca. Donio ga je do Konaka i tu, pred Delalijom, razvezao je
sve one mrtvouzice zavezane vorove, pa ga spustio i s olakanjem
odahnuo. Da to nije uradio, inilo mu se nikad mira ni spokojstva ne bi
naao. Bjeao bi i od samog sebe.
- Boe, neka Ti je hvala, neka Ti je po stotinu puta hvala to me
ojaa, pa se ne pokolebah i ne posrnuh! - zahvaljivao se skrueno, dok
mu je istoa smirenja punila i srce i duu.
Onaj isti straar, koji ga je jutros dopratio u Konak, iao je za
njim, udei se ta je starcu pa tako urno grabi prema tvravi. Kad se
poee uspinjati uz brijeg, ne moe a da ga ne upita;
- Eh, ta bi u Konaku?
- Sve lijepo, elhamdulillah.
- Jesi l dao devap?
- Jesam, Bogu uur!
- Jesi l se kutariso?
- Kutariso, elhamdulillah, kutariso!
- Posve?
- Posve, Bogu uur!
- Bogami si dobro!
- Dobro, sinak, dobro.
- Ih, da sam prije znao pa da ti uzmem mutuluk.
- Jah, je l de! - osmjehnu se Ilhamija. - Dao bi ja tebi, sinak, i
sad, al nejmam, nita nejmam...
- Ma, ja to samo nako... Nek si se ti kutariso, jer vidi kako
je...
- Vidim, vidim. A bie, ako Bog da, bolje. Hoe, hoe inallah...
- Pa, sad e kui, ha? Je l ti daleko?
104

- Ko?
- Kua.
- Kua?... Daleko, sinak, daleko... - uzdahnu Ilhamija,
pomiljajui na svoj dugi i nepoznati put koji ga je ekao.
Kad stigoe do tvrave i kad ga elebija preuze, Ilhamija
odjednom osjeti nemir. Obuze ga tuga. Poboja se da ga malodunost i
strah ponovno ne obuzmu, pa sam sebe poe koriti: - Ah, ta mi je sad
kad sam se...
- Hajde, ulazi! - mrzovoljno e elebija otkljuavi vrata.
Samo to je uao, beg mu plaui poe u susret. Zagrli ga i
zajeca.
On se osvrnu po eliji. Sunce je prodiralo kroz mazgal i uvlailo
se ispod vrata. Ni harambae ni Rame nije bilo. Samo je starac sjedio na
dueku i kunjao.
- e su? - upita apatom.
- Odvelo ih... ob...obojcu... - promuca beg i provali u pla.
On klonu. Sjedio je neko vrijeme posve bespomoan i prazan,
kao da mu je neko iupao i srce i duu. Sve mu se inilo da ga odnekle
utke gledaju i harambaa i Ramo. Da su obojica tu, u eliji, samo ih on
ne vidi. ak je i Ramin izvrnuti opanak bio tu, na slami gdje je leao.
Pa kad jo i stari beg kao iz sna viknu: - Ramo, vamo se, vode!... - on
se sav zgri.
- Da si ih samo vidio - poe beg kroz suze. - Ramo se prikrpio
uz hajduka, pa cvili ko godina. Jedva su ga otkrpili... A hajduk im suje
i oca i mater, i Stambol i vezira, a sve ih usput pljuje... Udarali su ga i
nogama i rukama... Kad su ga odvukli do vrata, viknu da te
poselamimo. I da mu to proui...
A Ramo je jednako cvilio i molio da ga vode veziru, da mu kae
da on nije ni beg ni...

105

Ilhamija poe uiti. Punim glasom. Beg zauti i smiri se. Da se

samo ponekad trgne i strese.

Na sahat

jednim straarom.

prije akama elebija otkljua vrata pa ue s jo

- Hajde ti vamo! - mahnu rukom prema Ilhamiji.

On ga pogleda, ali se ne pomae. Jedino mu se jabuica ispe do
pod grlo.
- Hajde, uje li!
On prui ruku da dohvati taku, a jednako je gledao u straare.
- Ostavi, ta e ti to, hajde!
Odupre se rukom o tle i polahko se die. inilo se kao da se tek
budi i pokuava shvatiti ta se to zbiva. Onda se naglo uspravi i kao da
poraste. Prie begu koji je sjedio i drhtao kao prut.
- Halali, brate, ja odoh...
Beg procvili i poe mu ljubiti ruke.
- Ne alosti se i ne boj se! Uzdaj se u Boga, bie jai! Onda se
okrenu starcu koji ga je bezizrazno gledao, pa mu se blago osmjehnu.
- Hajde, dosti je! - viknu elebija nestrpljivo.
Opet je bio smiren. Koraao je uspravno i dostojanstven kao da
ulazi u mihrab. Bio je ozaren vjenou.
Kada se primae vratima, poe na sav glas uiti:
- Allahu ekber... Allahu ekber...
Kameni zidovi elije odgovorie jekom. Svi nasrnue. Straari
se utke razmakoe da ga propuste. Beg ispruio ruke za njim pa nijemo
mie usnama. Glas mu se bio posve oduzeo.

106

Dok je iao dvoritem, neprekidno je uio. Glas mu se uvlaio u

elije, a sunji su ga kao opinjeni sluali. Onda se utihnu. Neko negdje
uglas zaplaka...

Vijest o Ilhamijinu pogubljenju brzo se proula. Kao da su je

vjetrovi raznijeli. Ljudi su je sa zebnjom sluali.
Topalhoda je ve sutradan osvanuo u Travniku. Doao je da se
raspita za Ilhamijin mezar. Rakar Durmo, koji je te noi pokopao
Ilhamiju, pokazao mu je mjesto gdje je pokopan. Topalhoda je dugo
uao i uio kraj svjee zatrpanog mezara. Bio je u Ilhamijinoj dubi
koju nije stigao da skrati. Podvratio je ispod koljena i uio.
Prekosutra je izbio i Hamzaga. I on je doao da se raspita za
mezar. Htio je da ispuni preuzeti amanet. Kad su putnici iz Travnika
stigli u vranduki han i donijeli vjest o Ilhamijinu pogubljenju,
Hamzaga se sledio. utke je izaao iz kahve, klecajui se uspeo uz
basamake i zatvorio u odaju. U samoi se do sita isplako. Onda se umio,
opremio konja i krenuo u Travnik.
***

Minula je godina i vie otkako je Ilhamija bio pogubljen, a

Travnik i itava Bosna su jo uvijek ivjeli u zaptu od Delalije. Najvie

su strahovali bosanski ajani, koji mu se ni s koje strane nisu mogli
prikuiti jer je, za razliku od mogih, bio nepodmitljiv. Gvozdeni arin
pribijen na najvidnijem mjestu u travnikoj ariji i dalje je opominjo da
je pravda za sviju jednaka.
Jesen se ve odavno bila nadvila nad Travnik i magle su po itav
dan leale po vrhovima Vlaia i Vilenice. U Konaku se ivot odvijao
po davno ustaljenom redu; prolazilo se tiho, govorilo poluglasno, a

107

Delalijina je rije bila prva i posljednja. inilo se da se nikad nita

promijeniti nee.
A onda je naglo prepuklo, kako se to obino u ivotu zbiva.
Jednog kasnog jesenskog popodneva u kojem se zubato sunce
nije ni pojavljivalo, ljudi su utke i mrzovoljno obavljali svoje
svakodnevne poslove. Niko nije bio horan ni za razgovor, a nekamoli za
ta drugo. U neko doba arijom je iznenada protutnjao tatar, praen
utljivim pogledima i neizreenim pitanjem: ta li nam ovaj nosi i
donosi?...
Straari pred kapijom Konaka, kojih je tu uvijek po nekoliko
stajalo, prihvatili su konja, a tatar se uputio pravo u Konak. Odmah su
ga najavili i upustili veziru. Sulejman-efendija je iao pred njim.
Delalija ga je primio u onoj istoj odaji u koju mu je Sulejmanefendija uveo i Ilhamiju. Tatar se po starom adetu poklonio, priao ruci,
poljubio ferman i pruio ga Delaliji, pa se onda izmakao i stao kraj
vrata. Delalija mu je dao znak da izae, a zatim je otpustio i ehaju.
elio je da ostane sam, da u miru proita i proui ferman.
Razlomio je peate, pogledao carsku turu i poeo itati. Jednom,
pa drugi put. elo mu se naglo nabralo. Sklopio je oi, naslonio se na
jastuke i jedno vrijeme ostao nepomian. Vijest ga je teko pogodila:
sultan Mahmud II, koji ga je i poslao u Bosnu, s posebnim uputama
koje mu je dao, sad ga je dizao iz Bosne.
Mada su rijei fermana bile kiene, pune laskavih priznanja za
njegovu preuzvienost Sejjid Delaluddin Ali-pau, pobjedniku sablju
sa pobunjenog Peleponeza i vjerni oslonac Carevine, razlozi radi kojih
ga je sultan dizao nisu bili navedeni. Da Delalija jedno vrijeme nije bio
divan-katib kod Porte, odakle je i poeo njegov uspon, moda bi se i
zanio tim laskavim rijeima. Ovako, i suvie je dobro znao ta se iza
njih krije. Bile su koliko raskone toliko i nitavne, poput kratkotrajnog
sjaja duge.
Ko me je sruio? - pitao je sam sebe, dok je mraan i zabrinut
koraao odajom. Jesu li to bili ovi naizgled tupi i nepokretni, ali i te
108

kako dovitljivi bosanski ajani, koji su zlatom i svojim starim

carigradskim vezama uspjeli da mi podgrizu korijene kod velikog
vezira, ili su to moji zakleti protivnici iz Stambola, koji mi ve
godinama podmeu klipove i pletu zamke?
I jedno i drugo bilo je podjednako mogue i opasno i zato je
Delalija sve bre, sve nemirnije koraao odajom. Gorina, pomijeana
sa strahom, sve mu se vie uvlaila u duu. Sluio je Carevini i
padiahu vjerno i odano, spreman da poe i u vatru i u vodu, da uini
sve, pa i ono protiv ega je u dui ustajao, pa sad, odjednom...
Kad su se aular-ehaja i defterdar u jednom trenutku pojavili
na vratima, Delalija ih oinu pogledom i obojica su se hitro i bez rijei
povukli.

to je vrijeme dalje odmicalo, Delalijine crne slutnje sve su

vie rasle. Ve se i sumrak poeo sputati, a on je jo uvijek zabrinuto

koraao, da na as zastane, sjeti se ovog ili onog dogaaja ili linosti, pa
se ugrize za kaiprst lijeve ruke i opet nastavi koraati.
Primakla se i jacija, a on se jo uvijek nije pomiljao iz odaje niti
davao glas od sebe. Niko mu nije smio ui da unese irake s upaljenim
svijeama ili da ga upita treba li mu ta. itav Konak je bio utihnuo i
ekao, slutei da su vijesti, koje je tatar donio, morale biti i odve
krupne i zabrinjavajue.
Tek negdje kasno iza jacije, napokon izae i uputi se u
haremluk, Iao je utke, smrknut, ne gledajui ni u koga. Sulejmanefendija se neodluno uputi za njim, ali kao da se predomisli pa stade i
vrati se. Neizvjesnost je i dalje visila nad Konakom.
U neko doba noi iz haremluka doprijee krici. Svijee u
Konaku planue jedna za drugom. Sve se uzbuni. Hitro probudie
Ishak-efendiju, Delalijina lijenika, sitna, ali ivolazna staria,
porjeklom Grka. Proe apat da je veziru naglo pozlilo...

109

Sve se u Konaku ustumara, nasluujui da se zbiva neto

zastraujue. Ridali se okupie u vezirovoj odaji u prizemlju, u
oekivanju kakve e im vijesti donijeti Ishak-efendija, jer niko se nije
usuivao da pristupi u haremluk. Sulejman-efendija je po bogzna koji
put zavirivao u svaki kutak odaje traei ferman, jer je ve od prvog
asa slutio gdje se krije odgovor na sva zbivanja toga dana. Za to
vrijeme su iz haremluka i dalje dopirali dugi i prigueni krici, koji su u
nonoj tiini srtavino odjekivali.
Tek negdje pred zoru, kad su se mnogima sklapale oi od sna i
umora, pojavi se Ishak-efendija. Ridali ga okruie.
- Nije dobro, nije dobro - hitro je aptao stari, jednako maui
svojom sitnom glavicom. - Paa hazretleri stalno povraa i bunca. Tek
se sad malo smirio, ali nije dobro, nije nikako dobro. Bojim se...
U rano jutro Delalija se zauvijek smirio. Vijest o smrti
proletjela je poput strijele Konakom, a odma zatim i kroz Travnik. Sve
kao da se za trenutak skamenilo. Je li to bio strah ta e se sad dogoditi,
ili prenapeto olakanje to je trogodinja mora tako iznenadno
prekinuta, teko je rei. Tek neto kasnije, kad je prvo iznenaenje
jenjalo, potekoe glasovi koji su se poput bujice valjali i rasli.
- Otrovo se!
- Ilhamija ga prokleo!
- Na smrti je zaklanjao oi i jednako spominjao Ilhamiju.
- Nije se smirio, dok mu i zadnji komad digerice nije na usta
izio...
Ni desetak dana nakon toga, na Ilhamijinu grobu zabijelie se
ve ranije isklesani niani, s dervikim kaukom na baluku. Nepoznati
pjesnik se, u ime mnogih, svojim stihovima oduivao pogubljenom
pjesniku:
Prkosei silnicima, on na svijet ode drugi,
za njim vjerni prijatelji u dubokoj ginu tugi,
a boravak njegov vjeni rajski bie perivoji,
vrt milosti Svevinjega otvoren mu irom stoji,
110

jer poboan i uevan kao niko do tad bijee,

zavidnici pohitae, da mu kletu smrt pospjee.
Na ivot mu vjetar zime nenadno hladni pade,
i u gorkoj ai smrti ispi vodu rajske nade.
Smrt njegova sluila se tokom blage noi jedne,
u hiljadu dvje stotine k tom godine tridest sedme,
i prikloniv mau glavu, oekuju udes hudi,
Sejjid Vehhab postao je svih pravednih uzor ljudi.
Nekoliko mjeseci kasnije, iz Stambola su dopremljeni raskoni
niani, s uklesanim epitafom slinim okamenjenoj ipki. Dugo su i
samorno noeni od Stambola do Travnika, da budu pobodeni iznad
Delalijina groba, u srcu samog Travnika. Za razliku od raspjevanih
stihova na Ilhamijinu baluku, Delalijin epitaf bio je odmjeren i
hladan. Kao i sam Delaluddin Ali-paa;
- Sejjid hadi hafiz Delaluddin Ali-paa, bivi bosanski
valija, koji je kao valija Rumelije razvio bajrak protiv
pobunjenika na Peleponezu, preselio je u vjenost. Neka
Bog osvijetli njegov grob. Za duu proui Fatihu!

111

POSLJEDNJI LUBO

Hadi-Kasimaga Lubo ubrajao se meu imune i ugledne

Sarajlije. Tri kue, nekoliko magaza, ifluk u Brijeu i trgovina
mehkom robom u Brusa-bezistanu svjedoili su da je imuan, a arena
hadijska ahmedija i staro sarajevsko porijeklo, pa ak i sokak u kojem
je stanovao i oblinja damija koji su se zvali Lubin sokak i Lubina
damija govorili su o njegovu ugledu. Na sijelima, zijafetima i
mevludima ljudi su mu pravili mjesto uvrh halvata i sofre, a u damiji
ga proputali u prvi saf, i niko se tome udio nije. Ali, uza sve to, hadiKasimaga je bio ovjek na svoju ruku. Hujljiv i ters. Niko ga nikada
nije vidio da se smije, ili makar smjehulji. Uvijek je bio mrzovoljan,
smrknut i utljiv, spreman da svakog asa svatri i svadi se. Pa i samim
izgledom: u iljak svedene glave i iljasta nosa, tankih sastavljenih
usana i podrhtavajueg glasa, bio je prava slika i prilika arsuza i tersa.
Kau, da mu je i otac bio isti kao i on. A, uza sve to, bio je jo i potvrd i
stisnute ake. Nije da nije davao, ali uvijek nekako kao pod moranje, na
dram i krzmajui. ivio je sa enom i sinom u prostranoj kui s dvije
avlije i velikom baom punom voaka kalemua koje je sam nakalemio
i brino njegovao. Pri njemu nije bilo nikakve besposlice: niti je puio,
niti je ikada, pa ni u mladosti, akamluio. Jedina mu je ikija bila da
mre burmut. Pa kad bi ga umrknuo i kihnuo, sav bi se stresao, a onda
bi velikim crvenim frculetom obrisao nos i usta duboko othukujui, kao
da se oslobaa nekakve unutarnje tegobe koja ga pritie.
Kakav je bio u ariji, meu svijetom, takav je, ako ne i gori, bio
i kod kue. Ne daj Boe da bi neko u to vrijeme glasnije progovorio,
lupnuo ili se glasno nasmijao! Ilo bi se na prstima, a razgovaralo
poluapatom.
I mahalska djeca su ga se pribojavala. Kad bi se predvee vraao
iz arije kui, djeca, koja bi se zatekla na sokaku sklanjala bi se
ustranu, na pervaz, dok hadija ne proe, bojaljivo mucajui: - Akam
112

hajrollah, hadija... - Zimi opet, kad bi se niz sokak nainilo plazalo,

dovoljno bi bilo da neko vikne: - Bjete, eto hadije! - i svi bi poskakali sa saona i dali se u bijeg, strahujui od hadijina tapa.
ena i sin bili su mu suta protivnost. Hadinica je bila jedna od
onih rijetkih dobrica koja se trudila da svakom ugodi. ista i nurli lica,
a rastom sitna i mrava, uvijek bi brino pitala: - Ako ta mogu, bila bi
rada da pomognem... - Sina Saliha, koga su zvali Salko, voljela je onom
toplom majinskom ljubavlju kakva se opjeva u pjesmama, spremna da
se za njega do kraja rtvuje. - Nek je on iv i zdrav i nek je njemu
dobro, a nama, kako dragi Bog da..., - znala bi esto proaptati, pratei
sina dugim i brinim pogledom. A na hadiju se nikada nikome poalila
nije, mada je znala i uzdahnuti i oplakati kad je niko ne vidi.
Hadijin tersluk i huja jo vie su zbliili mater i sina, a
produbili jaz izmeu njega i njih. Salko je poslije mekteba i osnovne
kole preao u oevu trgovinu i poeo ispomagati.
- Neka ga, nek se ui zarana, trebae mu - govorio je hadija,
elei da mu sin nastavi njegovim stopama. Na dalje kolovanje nije ga
kanio slati, kao ni ostali iz arije. - ta e mu vie, dosti mu je da zna
itat i raunat! Nee, belim, u inovnike!
Nakon to se zamomio, Salko je poeo prvi silaziti u ariju i
otvarati trgovinu, ali se pred ocem jo uvijek osjeao sputan i nesiguran
kao i u djetinjstvu, jer je hadija i dalje ostao krut i ters kakav je
oduvijek bio. Kad bi poruivao kahvu, poruio bi samo za sebe i tek,
ponekad, zimi, kad bi salepija Arnaut proao Bezistanom i uzviknuo: Salep vru!, - znao bi mrzovoljno pregristi: - Hajde, nali i njemu!... pokazujui glavom na sina.
ivot u hadijinoj kui tekao je po odavno i tvrdo utabanim
stazama: kua - arija, arija - kua. Pred akam bi se Bezistan po
obiaju zatvarao, pa bi Salko, zapren arenim zembiljom, utke pratio
oca. Poslije veere, na akam i jaciju zajedno bi odlazili u mahalsku
damiju, a onda bi se vraali kui - svako u svoju odaju na spavanje.
Ponekad, ali porijetko, odlazilo bi se i na sijelo, i to uglavnom nekom
od rodbine. Bio je to jednolian ivot bez radosti i topline, koju je samo
113

hadinica unosila, pri svakom susretu brino pitajui sina: - Salih, oi

materine, jesi l se umorio...? - Ili bi ga, znajui da mu nije lahko s
ocem, tjeila: - Osaburi, sine, osaburi, ako ti je ta teko...
Preko ljeta se isprtljavalo na selo u Brijee i ostajalo do
Aliuna, a onda se ponovo vraalo u Sarajevo. Ali hadija ni tada ne bi
zatvarao trgovinu osim petkom, kad bi i on dolazio na selo i ostajao do
subote.
Za vrijeme dok bi oni boravili na selu, hranio bi se u ainici,
gdje je stalno zanovijetao. as da je jelo preslano, as da je meso staro i
tvrdo.
- E, jes mi dodijo, volio bi ga se kutarisat ve ne znam ta! jadao se aija Mehaga, koji bi se usrkletio im bi ugledao hadiju. Ma, tei mi je on ve svi arijski tersovi!
Onda je jednog vrelog ljetnog dana dok je arija dahtala od
vruine, posve neoekivano, kako se obino i zbivaju krupne i
sudbonosne stvari u ivotu ljudi, hadija umro. Nali su ga mrtva u
trgovini, s glavom na prsima, a oslonjena na jastuk seije smjetene u
jednom uglu duana. Isprva se inilo kao da spava. ak mu je i
abenski tespih visio u ruci. A kad su mu podigli glavu, bila je modra
kao ivit.
- Umro hadija Lubo! Kucnulo ga u duanu! - brzo se pronio
glas i za tren oka obigrao ariju.
- Ama, je l tako ti Boga? Ma, ko bi reko! A inilo se da je
zdrav ko drijen! Jah-h, to ti je hudi insan: sad jest, sad nije...Allah
rehmetile!...
Sutradan su ga ukopali u haremu Lubine damije, gdje su se i
ostale Lube kopale... Denaza je bila brojna, a na kaburu je uilo sedam
hafiza.
- Eto, da nije Salke, zatrle bi se i Lube! Ko i mlogi. A, nako,
kolko se vidi, momak je hairli, brez ikakve bresposlice, mada ga je
hadija i previe stezo. Maknut mu nije dao. A ne valja, brte, ni to. Ne
treba ni u emu prigonit!
114

- Sad e on, bezbeli, priuzet duan?

- A ko bi drugi?
- Jah, to kae, nejma ko...
Tako su ljudi raspredali vraajui se sa denaze.
A tako je i bilo. Duan je poslije toga bio sedam dana zatvoren,
kua je kandisala afurijom i udom, a onda je Salko osmi dan siao u
ariju i otvorio duan. Bilo je dogovoreno da mu u prvo vrijeme
pomae daida Junuzaga, postar i sipljiv ovjek, nevjet, i trgovini i bilo
kakvu drugom poslu. ivio je od kirija i kmetovskog posjeda na Stupu
kraj Sarajeva. Kako od njega nije bilo nikakve hasne, osim to bi po trietiri sahata prosjedio na hadijinu iltetu uz ekmedu s parama,
sipljivo kaljui i proklinjui i duhan i onoga ko ga prvi izmisli, a da pri
tom nije isputao cigare iz ruke, to je Salko, koji je tek tada pokazao
pravi smisao za trgovinu, naao ozbiljna i trgovini vina momka koji e
mu pomagati. Jer, osim duana, trebalo se brinuti i o ubiranju kirija,
zatim o selu, o kui, i o mnogim drugim poslovima o kojima se hadija
za ivota brinuo.

Premda sada samostalan i svoj na svome, Salko je jo uvijek

ivio pod nevidljivom hadijinom sjenom i stegom, osim to se kod

kue glasnije govorilo i slobodnije ponaalo. Hadinica se stalno nadala
i ekala da joj se sin zagleda i oeni, pa da i ona dobije snahu i da joj
unue u ardaku zaplae, ali sudei po Salki nije bilo nikakva znaka da
e se to uskoro dogoditi. Jer, dok je jo hadija bio iv i dok su Salkini
vrnjaci odlazili petkom u aikovanje i dok bi kasno u no aputali
ispod aik-pendera, on na to nije smio ni pomisliti. U kui se lijegalo
odmah poslije jacije, nakon to bi hadija svojom rukom provjerio jesu
li avlijska i baenska vrata dobro zamandaljena i je li krava u aharu
namirena. Pa i sada, dok se najvei broj njegovih vrnjaka bio poenio
pa i djecu stekao, on niti je za kim veremio niti je koga imao. A bio je
lijep i naoit momak, sa crnim, u iljak zavrnutim brkom, da ga je bilo
prava milina vidjeti kad bi proao sokakom utegnut u svilen trabolos
115

omotan oko struka modrih ohali akira, u svilenu koporanu iaranu na

ibuke i s fermenom prebaenim preko ramena. Jedina razonoda koju je
imao bio je saz. Petkom, kad ne bi silazio u ariju, volio je sjesti u
baensku sofu obraslu u lozu i kucnuti uz saz. I dok bi se mehki zvuci
saza poput razigranih leptira hitro preplitali, hadinica bi ih raznjeeno
oslukivala, kao da je eljela kroz njih dokuiti tajnovite treptaje
Salkina srca.
- Ma, ako nita, mati e njemu nai djevojku, a sebi snahu! tjeila bi samu sebe, ekajui zgodnu priliku da sa sinom otpone
razgovor o tome. Ali, i sama odgojena u kunom i hadijinu zaptu, u
kome su se osjeaji zatomljavali, a iskazivanje njenosti smatralo neim
skrivenim i stidnim, as bi se odluivala, as opet odlagala razgovor o
tome. A bila je ve zagledala djevojku koja joj se svidjela. Bila je iz
stare i ugledne sarajevske porodice Zafranija, jedinica u roditelja,
vrijedna i edna kakva se samo poeljeti moe. Ali, dok se hadinica
skanjivala i odgaala razgovor o tome, sluaj se umijeao i u
mrtvouzice zamrsio sudbinu posljednjeg Lube.

Tog jutra Salko je bio ostavio momka u duanu i poao na

Hiseta da pokupi kiriju u velikoj bosanskoj kui koju je hadija bio

poodavno kupio. Prolazei pokraj gostionice Bijeli konj i ovaj put se
zagledao u limenu tablu iznad vrata gostionice, na kojoj je bojama bio
naslikan veliki bijeli konj, propet na stranje noge, a do konja, s biem
u ruci, prelijepa djevojka u kratkoj suknjici i u crvenim izmicama,
zanosno se smijeei sa slike. Jo onda, kad je kao dijete prvi put vidio
tu sliku, a otada je prolo dvadesetak godina, uvijek mu se inilo da
djevojka ba u njega gleda i da se ba njemu osmjehuje. Lice joj je bilo
rumeno, ruke punake i obnaene, a oi plave i vesele, da se inilo kao
da e sad progovoriti. Samo, ovaj put, osim djevojke na slici, pred
vratima gostionice stajala je ista takva djevojka, u istim crvenim
izmicama i suknjicom do iznad koljena. I ruke su joj bile pune i
obnaene, a osmijeh koji mu je uputila, dok je namjetala stolice oko
stolova iznesenih pred gostionicu, posve ga zbunio.

116

- No, Bonjak-ember, era ide?... Doi! - zacvrkutala je i

bijelom salvetom vragolasto udarila po stolu. - Doi! Doi!
Osjetio je kako ga je neto toplo zapljusnulo, pa se zbunjen
osmjehnuo i odmahnuo glavom.
- Pije jedno pivo? Hoe...? - vragolasto se osmjehivala i pitala
djevojka.
Nije svratio nego je produio. Njezin glas i smijeh koji su ga
pratili zvonili su mu u uima.
Kako je ubrao kiriju, ni sam ne zna. Bio je odluio da se vrati
drugim putem, naokolo, kako ne bi ponovo proao pokraj gostionice, ali
je opet krenuo istim putem kojim je i doao.
Djevojka se jo uvijek vrtjela oko stolova, pa kad ga vidje, prie
i uhvati ga za miicu.
- No, Bonjak, doi! Marika tebe ne bude pojela! Pije mene
jedno pivo?... I, drei ga kao dijete za ruku, uvede ga u praznu
gostionicu u kojoj ga doeka hladovina i mlak vanj alkohola.
- Pije jedno pivo? Kriglo ili izma?
On slee ramenima i zbunjeno sjede. Gledala ga je nasmijano,
dok su joj zlatne iskrice blistale u oima. Zubi su joj bili bijeli i zdravi,
a kad natoi dvije krigle piva i spusti ih na stol, zapahnu ga miris koji je
dopirao iz njene kose i njedara. Nije to bio onaj poznati mu miris uljaga, ve neki drugi kojim su mirisale vabice kad bi svraale u
Bezistan.
- Eljem, Bonjak, ifjela! - kucnu djevojka kriglom o kriglu i
otpi, dok ga je izazovno gledala i vrhom izmice drakala po nozi.
- A ti nisi pila? - upita ga i dohvati kriglu pa mu je prinese
usnama.
On dotad nije okusio alkohola, mada su neki njegovi vrnjaci
ve odavno zalazili u birtije, gdje su ih sluile mlade i raspusne
kelnerice. Bile su to veinom Maarice ili preanke, koje su se izazovno
kikotale i vriskale, dok su ih gosti potezali i tipali. Takvih lokala i
117

takvih djevojaka bilo je po svim bosanskim gradovima i kasabama.

Nakon austrougarske okupacije Bosne, nicali su kao peurke poslije
kie. U njima se istopio imetak mnogih, doskora imunih porodica, iji
su zalueli sinovi mahnitali za raznim Erikama, Micikama i Anikama.
Nakon to i on otpi, djevojka mu rukom obrisa brk. Gledala ga
je poput make.
- Ja Marika, a ti? Kako tvoj ime?
- Salih... Salko... - apnu on i proguta pljuvaku.
doi?

- Kako rekla: Salgo...? To kao andor, ne?... Reci, kad opet

Djevojka ga pri tom zagrli i vrelim dahom pomilova po obrazu.

On osjeti oblinu njezinih grudi i uini mu se da e se uguiti. Krvotok
mu je mahnito udarao.
- Kako ti lep..., kako lep! - tepala mu je mazno, priljubljujui se
uz njega. - Reci, kad bude dola?
- Doi u...
- Ovu no?
- im mognem... - promuca on i izvadi zlatnu deseticu pa je
spusti na stol.
- To moje? On klimnu glavom.
- Ja tebe zato poljubiti! - pa ga cmoknu u obraz i grleno se
nasmija.
Ni sam nije znao kako je izaao. Bio je oamuen. To je bio
njegov prvi, blii dodir sa enom. Iao je kao u snu. Osjeao je i
ushienje i nekakvu nejasnu krivnju koja ga je kopkala.
ime izaao iz gostionice, nabasa na Mujicu Frnju, zvanog
ebek, arijskog ankoliza i lisku, koji je pristajao uz svako drutvo
gdje se moglo i imalo ta popiti i pojesti. A kako je uz to znao zapjevati
i zasvirati, svi su ga rado primali. Mada je bio dobar pukar, zanatom se
nije bavio nego je radije besposliio, pravdajui to svojom
118

besposliarskom mudrou: Meu tolko hiljada Sarajlija, svaki se dan

more nai po jedna budala koja e te aavati...
Kad ugleda ebeka, Salko zakrenu glavu i pokua ga mimoii,
ali ne dospje. ebek mu priletje, pa diui obje ruke povika:
- Ama, Salihaga, jesi l to ti? Vidi, molim te, ko bi to reko! E,
nek si i ti jednom prohodo, vakat ti je davno bio! A nao si, Boga mi,
curu i po! - namignu ebek i pucnu jezikom.
- Ma, bio sam poo da poberem kiriju, pa... - poe on zbunjeno.
- Nejse, cura je vaka! - pokaza ebek stisnutu aku. - A jo
Maarica! iva vatra! Samo, gledaj kako e! Okreni se, eno je na
vratima! Asli si joj dobru surmu podvuko!... Salihaga, Salihaga, da mi
je neko kazivo ne bi mu vjerovo! - priprijeti ebek prstom.

Cijeli dan Salko bio kao u bandaku. Nije mogao da se pribere.

Sve mu se inilo kao san. as lijep, a as nekako sramotan, kao da je ne

znam ta uinio. A najgore mu je bilo to ga je ebek vidio. Da nije bilo
toga i onih njegovih rijei, sve bi mu bilo lake. Moda bi odluio da
ponovo vidi Mariku. Ovako, plaio se arijskih jezika i sprdnje, jer su
ga svi poznavali i za primjer isticali. - Ma, okle avo ba njega da
nanese! - jedio se u sebi.
Pred akam, kad se Bezistan po obiaju zatvarao, on jo jednom
provjeri je li sve na svom mjestu i je li ekmeda zakljuana, pa se
zaprti zembiljom, elei da kupi materi bijele halve i limunova. A kad
se sjeti matere, neto ga zapee i uini mu se da ju je s dananjim
danom iznevjerio. ta li bi ona, dobrica, da je jutros mogla vidjeti kako
ga ona djevojka grli i ljubi! Bi joj neto bilo.
Pri izlazu iz Bezistana, doeka ga ebek. Prie mu i alaki
namignu: - Salihaga, mutuluk. Ima da asti! - Njega presijee.
- Poradi ega?

119

- Pozdravila te Marika i poruuje ti da veeras doe! I poslala

ti je ovo - pa izvadi crven ruin pupoljak koji je bio zadjenuo za fermen.
- I, nek zna, triput ga je poljubila! Ma, ne znam ta si joj uradio pa je
tolko zabudalila!
On je zbunjeno utio. Nije znao ni kud bi, ni ta bi. A najgore
mu je bilo to je ebek u sve to upetljan.
- Pa, hoemo l veeras? - nastavi ebek.
- Neu..., ne mogu... - muklo e on.
- uj sad! Ma drugi bi jedva doek o, a ti uzo da se neka!
Oblijeu ko psi oko nje, al daba, ne pije im vode! A ti... Ve, ako ti
veeras nije na ruku, moremo sutra vee. Ne treba se bojati da e te ko
vidjeti. Ui emo kud drugi ne ulaze. I neemo sjedit` i drugi sjede,
ve obaka. Sami, s njom...
- Neka, dok vidim...
- Ama, ta ima vidjet dobar si ojk! Daj, ne prigoni, vjere ti i
ne jordami! Nee se, moj Salihaga, hiljadu godina ivjet ! Ve, eto
mene sutravee, pa ako ti se svidi, posjediemo, a ako se ne svidi, lahko
se je dii. Je l tako?

utradan su se sastali i zajedno poli. Salko, koji je s akamom

dolazio kui, rekao je materi da e te veeri kasnije doi, jer su izbili
neki trgovci iz provincije pa su se dogovorili sastati u Gazijinu hanu.
Dok je to govorio inilo mu se da mu obraz gori.
Kad stigoe pred gostionicu, ebek ga provede kroz ulaz iza
kue i uvede u omanju prostoriju sa stolom, stolicama, kanapom i
nekoliko slika po zidovima koje su prikazivale prizore iz lova i
obnaene ene.
- Salihaga, ti sjedi, sad u ja! - ree ebek i izae, ali se uskoro
vrati s gostioniarem koji se s vrata poe klanjati.

120

- Drago nam je da ste nam doli! Va prijatelj je priao o vama,

pa se nadamo da ete i ubudue biti na gost. Nama dolaze mnogi
ugledni gosti iz arije, meu koje sada ubrajamo i vas. Ako vam je
nezgodno da sjedite u gostionici imamo par ovakvih separea u kojima
vas niko nee smetati. Izvolite se raskomotiti, a ja u odmah poslati
frajlu da vas poslui! Za veeras bih vam preporuio peenu janjetinu i
maarski tokojac.
- To, to, Pita! - doeka ebek kao iz puke. - Al nemoj
zaboravit zaporke i glavuu! To, za meze!
- Znai, prvo ete rakijicu i malo mezeta, a tokojac ete uz
janjetinu?
- Zna se!
Gostioniar se nakloni i zeeli prijatno vee.
- E, ta veli, Salihaga? Lijepo i sklonito, ha? A sad e i ona...
Kad se Marika pojavila, Salki se uinila jo ljepom nego
prekjue. Sva je blistala. Prila mu je mazno i uvijajui se.
- Salgo, ti dola! A ja se bojala da ne bude dola. Ja ti zato dam
jedan u! - zacvrkuta i poljubi ga.
- Ih, Salihaga, brate! Ja kakva te cura ljubi! - zatrese ebek
glavom i udari se dlanom po koljenu.
- Sad kaite ta Marika bude donijela? - nasmija se djevojka.
- Sluaj, cura, vako: prvo, bokali ljute, pa zaporke, glavuu i
salatu! A Piti smo rekli za janjetinu i vino. Al to emo potlje! Hajde
sad i gledaj kako e! - namignu joj ebek i napravi pokret kao da e je
pljesnuti, na ta se Marika izmae i priprijeti mu: - Ti mangup, to
zabranjeno!
Salko se sav stresao nakon to je ispio prvu aicu, ali kasnije,
kad Marika sjede kod njega, a ebek mu nazdravi, on stisnu zube pa
ispi i drugu, a onda i treu. U to ebek ponudi Mariki da i ona neto
popije, na ta djevojka donese nekakvo pie i nazdravi obojici:

121

Eljem! ifjela!
Uskoro se iz gostionice zau pjesma i svirka emaneta, jer su
veernji gosti bili poeli pristizati, pa se ebek die da se uskoro vrati
sa sviraem.
- Hajde, Cigo, zasviraj nam, al tiho, da te ni mi u duvaru ne
uje! I zapjevaj nam onu: Mujo ogu po mejdanu voda... I to mom
jaranu, Salihagi, na uho!
to je veer dalje odmicala, to je i raspoloenje u separeu vie
raslo.
Ni Salko nije vie bio onako krut i suzdrljiv kao u poetku.
Poeo je pjevuiti, alei to nije ponio saz pa da i on kucne i pokae
to zna.
Poslije vrue janjetine i prve boce tokajca, dola je druga, pa i
trea. ebek je matrafio kao da je voda, a ne jako maarsko vino.
Marika, koja je dotad samo povremeno navraala, jer je morala sluiti
u gostionici, sad je potpuno prela u separe i priljubila se uz Salku. U to
se otvorila i prva boca ampanjca koju je Marika donijela.
- To, brate, to! erbeta! ivota!... - raskrivi se ebek, kad je ep
na ampanjcu uz prasak izletio iz boce.
Nastade meusobno nazdravljanje, a kad Marika tresnu aom
o pod i ustade da igra, a svira vatreno zasvira Piro izma vialababan, u separeu prokljua.
Uagrenih oiju i kao opinjen, Salko je gledao u Mariku kako
se vatreno vrti i poskakuje, dok joj je suknjica kao na vjetru leprala
otkrivajui pune, ruiaste butine. A kad emane naglo umue, a
zadihana Marika prestade igrati bacivi se Salki u krilo, njemu se uini
da nestaje, da tone...
ebek u taj as ugasi svjetlo, a Salko silovito vrisnu i nogom
otisnu stol. Na zveket razbijenog stakla gostioniar se pojavi na
vratima, pa kad upali svjetlo i vidje ta se zbilo, samo se nasmija i rairi
ruke:

122

- Molim, ne dajte se smetati, samo izvolite! Odmah emo

poistiti i postaviti stol.
- Pita, jo jednu bocu erbeta! - uzviknu ebek napola raskren
na stolici.

U neko doba noi, prezasieni jelom i piem, a Salko uz to

posve smoren i oamuen Marikinim njenostima i zagrljajima, digoe

se da idu.
Gostioniar posla po fijaker, a Salko, plativi raun, baci svirau
zlatnu deseticu, dok Mariki strpa u njedra itavu gutu novanica.
Praeni tihim zvucima emaneta i Marikom koja na rastanku jo
jednom poljubi Salku i apnu da sutra opet bude dola, krenue
fijakerom uz obalu Miljacke. Konji su lagano kaskali, a svjea
sarajevska no, poslije zadimljenog separea ispunjenog vonjem
alkohola, razgaljivala je.
- E, ba bi plaho! Ha, ta veli, Salihaga? - protee se ebek.
On je utio. Sve to se noas zbilo, inilo mu se kao san. Za tu
jednu jedinu no, kao da mu se itav ivot iz temelja preokrenuo. Pri
pomisli na kuu i mater neto ga je iznutra titilo i nagrizalo.
- ta je, ta si se uutio? Da ti nije runo? - upita ebek.
- Tccc, nije...
- Ve ta je?
- Nako, nita...
- Hajde, vjere ti baci! Nek smo mi ivi i zdravi, a za drugo
emo lahko! ta ti, bolan, fali? Eto te ko paa! Pa jo naka cura!
Kod Latinske uprije ebek zaustavi fijaker.
- Salihaga, ja u ovdi izi. Ve, ako more daj mi togoderce.
Dibiduz sam kokuz! A trebae za pae i da se na sabahu togod srkne.
Zna kako je...
123

On mu, i ne gledajui ga, prui aku zguvanih forinti.

- Ejvala ti! Ma, vidi se, bolan, ko je aga! Ve, ne kaza kad emo
se vidjet?
- Neka... - odmahnu on rukom.

Kad fijaker krenu uz Bembau i stie do na Jekovac, i on izae.

Ne uputi se kui nego svrati u bau susjedne kafane.

Svud okolo leao je mrak. Kafana je bila davno zatvorena. ulo

se kako dolje, ispod Jekovca, Miljacka tiho laza i klokoe.
Dugo je sjedio u mraku i sam tonui u mrak. Neto ga je iznutra
podmuklo razjedalo. Nije to bila samo ova pijana no, ve neto golemo
i tegobno to ga je potezalo u nekakve tamne virove, a on nije imao
snage da se othrve i ispliva. Pritajen strah dizao se i rastao u njemu,
prijetei da razori sve to je predstavljalo njegov dotadanji ivot i
svijet...
Najednom osjeti muninu i grevito stenjui poe povraati.
inilo mu se da e izbaciti svu utrobu iz sebe. Dok se umivao na
damijskoj esmi, halapljivo pijui kao led hladnu vodu, osjeao je da
mu sva utroba izgara. Od punog mjeseca, zasjenjena tamnim oblakom,
priini mu se da ga gleda ljutito hadijino oko, pa se strese i krenu kui.
Nije se usudio ni da pogleda u damijski harem, u kojem su se bjelasali
niani...
Ponadao se da ga mati nee uti dok bude ulazio, vjerujui da ju
je san savladao i da je davno zaspala. Traei klju od avlijskih vrata
koji je uvijek nosio za pojasom, najednom shvati da ga je izgubio, pa se
kao dijete uplai. Boe, kako je ova no ispreturana! Poput
najtegobnijeg sna.
Tek to je bojaljivo kucnuo halkom o kanat, zau materin glas.
Kao da ga je u avliji ekala:
- Eto me, sine, eto! Sad u! Samo da uzmem irak.
124

Ugledao ju je s irakom u ruci, u osvijetljenu otvoru vrata.

Pitoma i brina kao i uvijek, doeka ga bez rijei prijekora i ljutnje:
- Hodi, oi materine! Jesi l mi se, duo, umorio?
Doe mu da zaplae. Neto ga je u grlu stezalo, pa nije mogao
da progovori. Trudio se da ne zatetura, mada su mu noge nakon munog
povraanja jo uvijek podrhtavale. Jedva je ekao da se doepa dueka.
- Eto, mati..., ja malo zakasnio - s mukom izgovori, osjeajui
kako mu alkohol i smrad bazde i iz usta i iz odjee.
- Neka, sine, neka si... Hajde sad pa lezi i odmori se. Ve, bi l
da ti mati togod donese? Veera te jo od sino eka!...
- Neka, mati, nemoj, ne mogu...
- Ma nije meni, sine, teko. Za as u ja!
- Ne mogu... Samo da mi je lei...
- Lezi, sine, lezi. Mati ti je prostrla. Pa se dobro odmori. I ne
ustaj rano. Ne hiti!

Ustao je pokasno. Oprao se i presvukao, pa oborenih oiju uao

materi u halvat. Odaja je mirisala anduzom i svjee uprenom kafom,

iji ga miris pomilovao kunim mirom i spokojstvom.
- Hodi, sine - pomaknu se hadinica, pravei mu mjesto na
iltetu.
- Jesi l se naspavo?
Strahovao je da ga ne upita gdje je noas bio, ali ona to ne
spomenu ve mu prui fildan s kafom i upita ta bi htio da jede. - Ko,
nako, ta bi najvolio?
- Ne mogu, mati, nita. Najvolio bi jednu matrafu hladne
smreke. Nekakav me hararet uzeo...

125

srce?...

- Sad e mati! Samo, boj se, da ti ne naudi? Zna, na gladno

- Nee.
- Naiskap je ispio veliku au pa se digao.
- Ah, zar ba mora ii? Pa jo gladan!

- Moram mati. I nako sam zadocnio. Daida e, bezbeli,

buktisat.
- Eh, bogme, ne mere sve po koncu!
Ispratila ga je do na avlijska vrata i apnula, sklanjajui se za
kanat: - Hajde, sine, s hajrom. I uvaj se! S Bismillom.

Bezistan je, kao i uvijek, vrio. Svijet je promicao, zastajao,

razgledao robu, pitao, cjenjkao se, pa kupovao ili odlazio. U duanu je

zatekao dvije-tri muterije koje je pomonik usluivao, dok je Junuzaga
po obiaju sjedio na iltetu kraj ekmee i sputene glave, a uzdignutih
obrva gledao u njega. Doekao ga je ljutito:
- A i si ti do vo doba, ha?
- Evo me...
- Ma vidim te, al pitam te i si dosad bio?
U njemu uskipje. Pored sve muke, sad i on! Ve odavno je bio
sit tog sipljivog i mrzovoljnog starca koji je izigravao nekakva njegova
tutora, pa umalo da ne planu i ne svatri, ali se u posljednji as suzdri i
promrsi: Nisam mogo ranije..., pa prie muterijama koje je momak
posluivao.
Oko podne, kad u Bezistanu zavlada uobiajeno zatije, on se,
ne mogavi otrpjeti e koja ga je razdirala, obrati momku:
- Halide, donesi mi jednu smreku, il buzu...

126

Kad Halid donese buzu, on je na duek ispi, pa zamoli da mu

donese jo jednu, a Junuzaga zatrepta oima:
- Ama, to e ti tolka buza! Vidi ga! ta li si to sino kuso pa
te tolka e mori, ha?
- Zar i za buzu treba izun? - obrecnu se on.
Junuzaga zinu i osta jedno vrijeme otvorenih ustiju, ne nadajui
se takvom odgovoru. To je bilo prvi put da mu je Salko odgovorio.
utio je neko vrijeme, pa onda s uvrijeenim uzdahom proguna: - Jahh, tako je to!... Al nejse!...
Poslije toga zavlada tajac. Obojica su gledali preda se, dok je
Halid slagao iznesenu robu. I ba kad se Junuzaga bio digao i poeo
istezati akire spremajui se da poe, pomoli se ebak. Smjehuljei se
prie Salki i tiho upita:
- A i si ti odjutros? Dva puta sam prolazio da te vidim, al tebe
ni za ilada... Kako si? Jesi l mahmuran...?
On prodrije pljuvaku i oima mu dode znak da ide. - A za
veeras - nita?... - tiho e ebek.
- Jok, nita!
- Ondar sutra?
- Ni sutra, ni nikad! - prosikta on kroz zube.
- Ba-! E, nemoj to dva puta rijet! - izazovno e ebek, pa
alaki namignu i krenu.
- Ama, ta hoe taj pezvenek od tebe? doeka Junuzaga.
- ta ja znam. Pitaj ga...
- ta to ree? Da ga ja pitam, ha! Nije on moj akran pa da se s
njim saaptavam i dogovaram! A i ti, da ima pameti i obraza, ne bi se s
nakima ni u putu sretao, stid te i sram bilo! Da bi l te bilo! - Pa bijesan
i uzdrhtao Junuzaga navue firale i izae iz duana. Pred samim vratima
se sipljivo zakalja, pa jedva hvatajui dah poe da glavinja i stenje i
umalo ne pade. Salko mu pritra i pridra ga, a Halid mu prinese ibrik s
127

vodom. Pritra i nekoliko susjednih trgovaca pa ga smjestie na seiju i

on jedva povrati duu. Kad se malo pribra i napi vode, die se da ide.
- Daida, priekaj da zovnemo fijaker, kud e taki? pokua
Salko da ga zaustavi.
- Neka, zovno si ti meni fijaker, jazuk ti bilo! - s gorinom e
Junuzaga i potapajui se poe.
brino.

- Halide, hajde za njim. Da nee u putu ne padne - dodade Salko

Sutranji dan je protekao u munoj utnji. Junuzaga je, kao i

obino, doao i sjeo na svoje mjesto, ali za cijelo vrijeme nije ni rije
prozborio ve je smrknuto i utke gledao u tespih koji je premetao.
Samo bi se s vremena na vrijeme sipljivo zakaljao, da nakon toga
suznih i zakrvavljenih oiju dohvati ibrik s vodom i otpije gutljaj-dva
kako bi duu povratio.
I Salko je utio, premda su mu utnja i pritajena napetost teko
padali. Halid je za to vrijeme slagao i preslagao ve sloenu robu,
poluapatom se obraajui Salki.
Hadinica je navee, nakon Salkina dolaska kui, po njegovoj
utnji osjetila da se neto zbilo.
- ta ti je, Salko? Da nisi hasta? - proapta brino.
- Ama jak, ve nako neto...
- Ma, mora da neto ima, dok uti i hudi! Kai, sinak, materi,
bie ti lake.
- Ama, daida je od jue neto ljut. Te to sam zadocnio, te to
sam Halidu reko da mi donese buzu, te ovo, te ono. Bresposlice! Ja
opet nisam mogo otrpjet pa mu odgovorio, i on se sad napeo i uutio...
- Eh, daida ko daida! Nemoj to, sine, srcu uzimat. Osaburi,
osaburi! Ko star insan, malo mu treba...

128

Ni sutra se nita nije izmijenilo, a onda je, pred podne, ponovo

provalilo, ali ovaj put mnogo ee.
Prvo je naiao ebek. Nije ulazio u duan, ve se u prolazu
nasmijao na Salku i namignuo mu, pokazujui glavom iza sebe. Kad se
Salko okrenuo i pogledao, umalo da mu se noge nisu odsjekle: ugledao
je Mariku kako nasmijana i gizdava ide pravo prema njemu. Bila je sva
u bjelini: u bijeloj haljini skrojenoj ustruk, u bijelu eiru s koprenom i
sa dugim ipkastim rukavicaina na rukama. Prilazila mu je vesela i
razdragana, pa se inilo da e ga zagrliti.
- No, Salko, ja tebe nala! - grleno se nasmija i zacvrkuta sa
samih vrata, pruajui mu obje ruke.
Njemu se uini da e u zemlju propasti. Ukoio se, pa ni da
progovori.
- Ti, Salgo, zloest! Zato nisi dola? Ja tebe ekala, a ti mene
prevarila!...
Halid, koji je u taj as namotavao mukavu svilenog kumaa,
prestade motati i upola otvorenih ustiju poe buljiti u Mariku.
Junuzaga je, poput kornjae, bio istegao i iskosio vrat pa, ne trepui i
sipljivo diui, zabezeknuto gledao ta se zbiva.
- Salgo, ti izgubila jezik? Ne zna pozdraviti Marika? - podie
Marika obrve i prui ruke preko pulta kao da e ga zagrliti.
On se nespretno izmae. Osjeao je kako mu damari na
sljepoonicama udaraju, a znoj mu navire ispod koulje. Nije znao ni
kud bi, ni ta bi. Najgore mu je bilo to daida sve to gleda i slua,
probadajui pogledom as njega, as nju.
- Ne voli to Marika dola? - upita ona, ne shvatajui zbog
ega je Salko tako zbunjen i ukipljen. Tek kad joj on oima dade znak
pokazujui na Junuzagu, Marika shvati, pa ugledavi kuma u
Halidovim rukama za as se prebaci.
- Joj, kako to fino! Moe Marika pogledati?

129

On uze kuma od Halida pa ga razmota i ree da je to roba iz

Bruse koja je tek stigla u Sarajevo.
- Od tog Marika napraviti haljino! Moe?... Koliko metar treba
za moj haljino? Ti zna, Salgo?
- Sedam, sedam metara... - odgovori on, jedva doekavi to je
razgovor skrenuo na drugu stranu.
- No, onda ja kupila! I budem platiti kad bude dola. Moe?
- More, more... - promuca on zbunjeno, sa strepnjom oekujui
kad e Junuzaga svatriti i napraviti hrum. Na sreu, on se zakalja i
poe stenjati, hvatajui se as za prsa, as za ibrik s vodom.
- On tvoj tata? - upita Marika, pokazujui glavom na Junuzagu.
- Jok..., nije... - apnu on reui kuma, koji Halid uze da mota.
- Kesenem, Salgo! A sad kai kad bude dola. Ova no?
- Doi u... - promrsi on kroz zube.
- Sigurno?
On potvrdi glavom.
- Ako bude slagala, ja opet dola! Sad znam gdje ti! Pa polazei
uze zamotak i prinese dva prsta usnama u znak poljupca.
U duanu zavlada asovit tajac, a onda dopre Junuzagin glas pun
jeda:
-A ko ti je ta?
- Muterija...
- Muterija, veli! A ne kae dizlija i rospija, ha?
- Daida, nemoj tako... - mehko e Salko.
- Ma, ta nemoj! izlija i rospija, da gora ne mere bit! Pa jo u
duanu, u po bijela dana, sram te i stid bilo!... A to ne plaa, kad je
muterija? I ta te dofaa, kuja kujava i brezobraznica brezobrazna!
- Pa, platie, ako nije platila...
130

- Platit! Platie ti, a jok ona! I i te ono zove? I ta ti ape?...

Nisam ja ni gluh ni ahmak ko to ti, morebit, misli, pa da ne vidim i
ne ujem! Samo, jedno da ti kaem, Salkane: nije duan ni kurvanska
kua, ni Alajbegova slama, pa da ga izlije razvlae! To dobro upamti!
Jer, ako e tako, lahko e ti se ukraj stati! Upamti!
Sve to se s njim i oko njega u ova dva-tri dana zbivalo u Salki
provali:
- Ama, kome ti prijeti? Ovo je, daida, moje! Zapamti: moje! I
radiu ta je meni volja!
Junuzaga se die. Dahui navue firale i podie tap, pa maui
njime prema Salki, prijetei prosikta:
- E, pa vidjeemo, beli emo vidjet! I udarajui tapom o tle,
napusti duan.
Salko je jedno vrijeme odsutno gledao preda se, a onda se
okrenu momku:
- Halide, zatvaraj iemo...

U prvi as nije znao ni kud bi, ni ta bi. Ako poe kui, ta e

rei materi koja e ga sigurno pitati zbog ega se u po bijela dana vratio
iz duana. A da joj kae to je bilo, ni to ne ide, samo bi je okahario.
Postajao je malo pred Bezistanom, a onda poe u kahvu Moria
hana. Porui kahvu, sjede za jedan prazan stol i podboivi rukom glavu
pokua se sabrati. Stotine misli, sve odreda crnih i tekih, rojilo mu se
po glavi. Ponekad bi mu se uinilo da sve ovo to se s njim zbiva i nije
stvarnost ve nekakav tegoban san, koji se sve vie zaplie i kome kraja
nema. Zaudo, kad god bi se u mislima dotakao Marike, osjetio bi
nekakvu udnu toplinu koja bi mu se razlila oko srca.
Kasno poslije podne, a da ni sam nije znao kako mu je vrijeme
proteklo, die se i poe. Neto ga je vuklo dolje, na Hiseta, u elji da
vidi Mariku. Pri pomisli na nju, sve mu se uini ljepim i vedrijim, a
131

njezin smijeh zazvoni mu u uima i kao da mu mehlem pade na srce.

Pred Gazijinim hamamom uze fijaker i krenu.
Zatee je za ankom kako pere ae. Kad ga ugleda, pritra i
objesi mu se o vrat.
- Joj, Salgo, ti dola! Ti srce! - poe mu tepati i ljubiti ga, dok ga
je vukla prema separeu. - Tu bude sjedila, tu niko ne doe!... Kai, ta
pila? Rakija, pivo, vino? No?...
- Donesi ta hoe...
- Prvo rakija, a posle pijemo ampanjac! Moe? Joj, kako
Marika sretna!
Dok ju je ekao, pojavi se i gostioniar. Bio je izuzetno
ljubazan. Oslovi ga po imenu:
- Salihaga, drago nam je da ste opet doli. Frajla e vas odmah
posluiti. Ako dopustite, preporuio bih vam hladnu teletinu za meze. A
za veeru imamo bogat izbor toplih jela. Sve je na maslu, odnosno na
maslacu. Ne treba da brinete!
- Nejse, dobro je...
Kad ostade sam, odahnu. Razgali mu se. Za njega je to bio jedan
drugi vedriji svijet, u kojem su svi bili ljubazni i nasmijani, za razliku
od smrknutog i mrzovoljnog Junuzage i njegova rahmetli oca, od kojeg
je uvijek strahovao.

Cijelo popodne proveo je s Marikom, jer je gostionica preko

dana bila pusta. Mazila ga je i nutkala jelom i piem, pijui s njim iz

iste ae i prinosei mu zalogaje, ba kao kad se dijete otpitava. Bio se
toliko zanio, da mu se inilo kao da je cijeli svijet njegov. Prvi put je u
ivotu osjetio onu neizrecivu sreu od ije je siline gotovo zamirao.
Negdje oko akama, izbi i ebek. Odkrinu vrata na separeu, pa
kad ga ugleda, udari se dlanom po elu:

132

- A, tu si, Salihaga! A ja obi noge landarajui po Bezistanu.

Vidim, nejma te, a duan zatvoren. Pa onda se neto mislim: ako je ie,
mora da je na Hisetima. Jer, nije daba reeno: i je vuku bilo dobro, on
dojde da se makar provalja. Ha...ha...haa! A, evo, i harmonike sam
donio, jer brez algije nejma teferia!
Njemu ne bi pravo to je ebek doao, ali preutje. Nejse, nee
vie! - pomisli, i pokaza mu glavom da sjedne. A kad ebek htjede da
sjedne na Marikinu stolicu, on planu. - Jok tudi! Tudi ona sjedi!
- Afedersum, Salihaga! Kabulim! Ima pree od preega...
Te noi zagrdili su gore nego pretprole. ebek je meraklijski
prebirao po harmonici i potiho pjevao, a Marika je obijesno pocikivala
gnijezdei se u Salkinu krilu, dok se pie vie prosipalo nego ispijalo.
Kako je stigao kui, ni sam ne zna. Kad je otvorio oi, ugledao
je mater kraj dueka i uo kako brino uzdie, stavljajui mu mokru
krpu na glavu. Odaja je vonjala alhokolom i ubljuvcima.
Kad mati vidje da je otvorio oi i zbunjeno razgleda oko sebe jo
uvijek se ne snalazei gdje je, ona prignu glavu i brino mu apnu: Lezi, sine, lezi! Hoe mati da ti privije siretli krpu na glavu. Bezbeli da
boli...?
Doe mu da zaplae. Postidje se. Ganu ga njezina dobrota i
briga, bez ijedne rijei prijekora. Poelje da joj stavi glavu u krilo i da
joj apatom kae koliko je voli. Pokua se pridii, ali se odaja okrenu
oko njega pa poe ponovo povraati...
Kasno poslije podne, jo uvijek s muninom u elucu, siao je u
ariju i uao u Bezistan. U duanu zatee samo Halida.
- A ja ba mislio da odem do kue i pitam ta je s tobom...
Vidim, nejma te, a niko ne zna da mi kae. A ni duana ne mogu da
ostavim...
- Ma, nisam mogo, prije... Je l me ko traio?
- Nije, vala, niko. Jest dolazio onaj ebek i pito i si. Reko je
da e opet doi.
133

- A daida, zar nije dolazio?

- Jok, nejma ga.
- Je l bilo pazara?
- Osrenje. Pare su pod iltetom, jer nisam imo i da ih metnem.
Posjedio je u duanu do pred akam, a onda rekao Halidu da
zatvori duan i krenuo kui. Nije kanio da posjeti Mariku, iako mu se
ta misao uporno vrzmala po glavi. Ali pomisao na mater i na minulu
no upoprijeili se u njemu, pa ga je to tjeralo kui.
Mati se rascvala kad ga je ugledala kako ide preko avlije.
- Maallah! Maallah! Asli sam imala neki iaret da e veeras
ranije kui. Pa sam ti neto mahsuz spremila. Neta, to ti najvoli!
-A, ta li je to?
- Eh, pogodi!
- Da nije daneija?
- Dobro si! Jest, ba daneija!
Odavno nije proveo tako lijepu veer. Neka nevidljiva njenost i
toplina navirala mu je iz srca, pa mu se inilo da nikad nije bio blie
materi i da mu srce nije nikada tako toplo kucalo. Kad god bi joj
pogledao u oi, susreo bi njezin brini pogled, pun ljubavi kojim ga je
milovala. U neko doba ona se iskalja:
- Vala, sine, odavno se spremam da ti neto kaem, a jednako
odgaam. Te danas u, te sutra u, a dani iu... On die pogled. Poboja
se da mati nije neto saznala... - Ma, eto, kako u ti rijet; vakat prolazi, a
ni moje nije duga vijeka. Da mi je, mislim se neta, doekat da se
oeni, pa da mati zna da nee ostati sam... Pa kad bi jo doekala da
mi se unuk rodi, nikog sretnijeg od mene!... ini mi se, ne bi alila
onog trena umrijeti...
Starica suho zaplaka, a njemu se srce stee pa se ugrize za usnu
da i sam ne zaplae.

134

- Neka, mati, ne plai...

- Eh, sine, ti ne zna ta je mati... Ti si mi - sve!
- Hajde, nemoj plakat, nemoj!... - pomilova je po ruci.
Nakon to je krajikom amije otrala suze, lice joj se ponovo
razvedri.
- A da zna kakvu sam ti curu begenisala! Hem vrijedna, hem
estita i obrzli, a, bogme i familija. Sve je pri njoj. A jedinica u oca i
matere!
On je utke gledao preda se. Pred oi mu izae Marika. ta li bi
mati da joj kae za nju? - pomisli i strese se.
- ta je, Salko, to uti? Ne pita me ni ko je cura? On die
pogled.
- Fata Zafranijina! Bezbeli si uo za nju? Ne mere bit da nisi?...
- uo sam...
- Pa, ta veli?...
- Neka, mati, neka... - pregrize on gledajui ustranu.
- Ma eto, rekoh ti da zna. A hia nije. Nije pao eer u vodu.
More to i priekat. Al ne treba ni duljit...
Te noi jedva je zaspao. Ni pomislit nije mogao da se oeni
drugom i zauvijek rastavi s Marikom. Bio je svjestan da je ona njegova
sudbina, podsvjesno strahujui kako e se sve to na kraju rasplesti.
Cijelu setno prevrtao u dueku, dok mu se u glavi rojile stotine misli.

Sutradan je poranio u duan lomei se izmeu elje da makar

na as skokne do Marike i nastojanja da se toj elji othrve. Videi da

daide nema u duanu i da po svoj prilici nee ni doi, pred podne je
prelomio.

135

- Halide, ja u malo izi. Ako me ko ustrai, reci da u se ubrzo

vratit.
U gostionici zatee Mariku u drutvu dvojice mukaraca, od
kojih ju je jedan pijanski grlio, dok se ona izazovno kikotala i otimala.
Ugledavi Salku, zbunjeno skoi i poe mu u susret.
- Salgo, ti tako rano?...
Njemu pade mrak na oi. Nije mogao zamisliti da se Marika i s
drugim grli. Doe mu da napravi hrum, ali ga ona preduhitri:
- Doi ovamo, doi! - povue ga u hodnik prema separeu.
- A ti nako, ha? - prosikta on steui joj miicu.
- Salgo, ti lud! To boli, pusti!... Pusti, pa u da ti dam u! pokua da ga zagrli.
On se istre i odgurnu je, a Marika posrnu i pade.
- Kako ti zlo ember!... Ti udarila Marika!... Ti slomila moj
lani! - poe Marika cviljeti, sakupljajui dijelove zlatnog lania koji
se bio prekinuo.
On se u trenu pokaja. Podie je i privi uza se, a ona mu nasloni
glavu na prsa ne prestajui jecati.
- uti, ne plai, uti!... Kad ti kaem da nisam hotio...
U separeu su se izmirili. Dok joj je brisao suze, Marika je jo
jecala. Onda su jedno drugom tepali i mazili se, a kad se Salko digao i
poao, obea joj kupiti novi lani.
Sutradan je ranije zatvorio duan i u jednoj draguljarni u
emalui kupio zlatnu ogrlicu s privjeskom, u koji je bio ugraen
krupan briljant. Platio je za to itavo malo bogatstvo. Kad je Marika
vidjela ogrlicu ciknula je:
- To meni kupila!..., Joj, Salgo, Salgo, ja tebe budem pojela! poe ga mahnito ljubiti, dok su joj oi sijale od oduevljenja. I on je bio
ponesen njezinom radou, nimalo ne alei koliko je platio tu njezinu
radost.
136

- I to sad moje? - upita ga, jo uvijek ne vjerujui.

- Tvoje, ve ije?
U to na vratima se pojavi ebek. Ugledavi ih u zagrljaju, pucnu
jezikom i zaturi fes.
- Hop-pa! Polajnak, Salihaga, da ne pretjera! U njemu
prokljua. Posrami ga.
- ta je? Je l te ko zvao? - izbei se na ebeka.
- Vidi, vidiiii! - otegnu ebek posprdno. - To se ti, haman, ko
ljuti, ha?
- Kaem ti: gubi se!
- Ba tako - uozbilji se i ebek.
- Ba tako! Ne znam ta uvijek njuha za mnom. Tamo se!
- E, pa lijepo, samo da se ne pokaje! - zaprijeti ebek prstom.
- Ama, kome ti prijeti! - prasnu on i poe prema ebeku koji se
hitro izmae i pritvori vrata, da as zatim ponovo promoli glavu:
- Rekoh ti: zapamtie ti ovo! Beli e zapamtit!
- Salgo, pusti ga, on lud! - skoi Marika i preprijeivi mu put
povue ga na divan.
Uskoro zaboravie i na ebeka i na sve....

d tada kao da je bio posve obenijan Marikom. Nije bilo

dana, a pogotovo noi, da nije dolazio i satima ostajao s njom. Smatran
je za jednog od najboljih gostiju Bijelog konja, ako ne i najboljim.
Separe u dnu hodnika po njemu je nazvan Salihagin separe. Gazda i
posluga doekivali su ga s posebnom panjom, jer je nemilice troio i
aavao. Nije mu nita znailo da pozove gazdu i pokazujui glavom
prema gostionici kae: - Pita, pitaj ta e ko pit. Ja plaam!

137

Za razliku od prvih dana kad je tek poeo piti i opijati se, sada je
to rjee inio. Pio je obino do one granice kad mu je bivalo sve
poravno; kad su se rasplinjavale sve brige i nestajale sve ograde koje
su mu drugi ili koje je sam sebi postavljao; kad je vidio samo Mariku i
kao opinjen gledao u nju, sluajui kako mu mazno apue: - Ti, Salgo,
ti samo moj! Marika tebe tolko voli! - pri emu bi irila svoje punake
ruke i grlila ga.
Duan je bio posve zapustio. Ni robu nije vie nabavljao. A kad
mu je Halid jednoga dana zbunjeno rekao da bi moda bilo najbolje da
duan zatvore, jer ionako se nema ta prodavati, odmah se sloio: - Jest,
vala, to kae, to bi, haman, bilo najbolje. Tako emo i uradit ! - Pa je
tako i uradio.
Ni svoju ljubav prema Mariki nije vie ni od koga krio. Poeo
ju je dovoditi u kulu u Brijee, gdje se, uz cilik emaneta, vazdan
derneilo. Tu je janje na ranju, rashlaeno pie, karpuze, kajmak i
drugi mezetluci, sve dok se Marika ne bi uspalila i mahnito zaigrala, na
oigled zbunjenih kmetova i njihovih postienih ena, koje su iz
prikrajka gledale ta se to zbiva pod hadijinom kulom. - Sauvaj,
Boe, da je adija iv pa da ovo vidi...! - apnula bi zgranuto poneka
od ena odmahujui rukama.
arija je to ubrzo saznala, ne mogavi se udom nauditi ta se
to zbiva s mladim Lubom. Jedni su govorili da tu ima i hadijine krivice
to sinu nije doputao da makar malo provede svoje momatvo. - Jah,
pa sad kad se otrgo s lanca, niko ga vie ne zaustavi...! - Drugi su opet
okrivljavali ebeka, da ga je on uzeo na ruku i podveo mu Maaricu,
nadajui se da e vidjeti neku fajdu od toga. - Samo, ebek se ovaj put
sefio! Lubo ga sikteriso i, belim, k o maku prebio... A neka ba,
tako mu i treba! Mloge je on hela uinio! - govorili su drugi.
Bjelobradi i uvaeni Sejfullah-efendija, muderris u Kurumliji,
imao je svoje tumaenje:
- Sve je to, efendisi benum, vabino maslo! im je ljego u
Bosnu, prvo mu je bilo da nas pone trovat. Pogledajte: nejma kasabe u
kojoj nije kuriso birtije i u njih doveo svoje rospije, na koje su ovi nai
138

azmani navalili ko muhe na neist... Pa mu je, ondar, i to bilo malo, ter

je uzo otvarat sramotne kue, ne bi li nas im prije zapoganio i
umrtvio. A zna se, davno je reeno: od pia i zapoganjena enska nema
goreg zla. To je itabeten!... ejtan alejhilane, kad je hotio da iskua i
unesrei insana, ponudio mu je da od troje odabere jedno: pie, da ga
popije; istu djevojku, da joj na obraz udari, i neduna maksuma da mu
katil bude. Nesretnik se privari pa popije pie, raunajui da je to
najmanji grijeh. Al jest jah: im se opio, pao mu je mrak na oi pa je
unesreio onu nesretnicu, a ondar zaklao neduna maksuma... Tako je
to!...

Kad je Junuzaga douo da je Salko zatvorio duan, a nekoliko

dana iza toga prodao i jednu magazu u Telalima, povilenio je. Uzeo je
fijaker i pravo na Jekovac, do Lubina sokaka. Usput se sav tresao od
huje.
- Ama, enska glavo, zna li ti ta radi onaj tvoj hairsuz, ne bilo
ti ga! - poeo je kleti na samom kunom pragu, unosei se uplaenoj
hadinici pravo u oi.
- Ne, ako Boga, dragi Junuze! Kako more tako govorit, ako
draga Boga zna! Nekmi je iv i zdrav, jer on mi je sve!
- Ma, jadna ti ne bila, zna li da je zatvorio duan i prodo
magazu u Telalima! Zna li to?
- Pa?... Prodo pa prodo! Nekje on iv i zdrav! Hajde, dina ti,
Junuze, zar poradi toga da ga kune?...
- Ve la havle, ve la kuvvete, ja tuhaf ene! Ma, haman si i ti
pomahnitala zajedno s njim!
- Nismo ni jedno ni drugo, ne daj Boe! Kako more tako
govorit? - podie hadinica glas, to nije bio njezin obiaj.
- Ama, enska glavo, ako vako nastavi ostae gola ko prst!
Sadaku e ti ljudi davat! Hej, urazumi se!

139

- Meni, inallah, nee!

- Brat sam ti, a i stariji sam od tebe, pa posluaj ta u ti rijet nastavi Junuzaga meke. - Ne govorim ti iz dumanluka.
- Znam, pa se zato i udim nad takvim tvojim besjedama.
- Spano se je s nekom maarskom izlijom, pa nit ta vidi,
nit ta zna, osim nje. Govorio sam s ljudima iz arije i svi vele da bi
mu trebalo udrit tutora. Jer, ako vako nastavi kako je poo, sve e
hela oti. Govorim ti ko brat, posluaj me!
- Zar tutora da mu udrite?
- Tutora, jakako! Da ne mere vie rasipat i prodavat!
- Dok sam ja iva, neete!
- Ama, Safija, bona ne bila, urazumi se!
- Dok sam ja iva, neete! A ako troi, svoje troi! To upamti i
ti, Junuze, i svi oni koji o tutoru govore!
Junuzaga je zabezeknuto gledao u sestru, ne mogavi vjerovati
da ona tako odrijeito govori.
Salko, koji je leao u ardaku, bio se probudio i izaao na hajat
da uje ko se to tako glasno priknada. Shvativi o emu je rije, a jo
uvijek mahmuran i mrzovoljan od protekle noi, siao je niz basamke i
ustremio se spram Junuzage:
- ta je, ujem kako hoe da mi naturi tutora, ha... aaa? - upita
ga izazovno.
- Tutora, tutora, ve ta ti misli! Dosti je bilo i tvoga. Nee
milom, hoe silom! - podboi se Junuzaga.
- Ama, ta silom, i kome silom! - doeka Salko i dohvati ga za
vrat. - Nek zna, udaviu te ko pile! Ko pile!
- Salko, sine, tako ti mlijeka materina, pusti daidu! - zacvilje
hadinica uhvativi ga za ruke.

140

On ga pusti, a Junuzaga, zavaljujui se i s mukom hvatajui dah,

jedva izae na hajat pa se na papuluku zapetlja u firale. Neto je
psovao i krkljajui govorio, ali ta, nije se moglo razabrati. Kad doe do
avlijskih vrata, okrenu se i prijetei se die aku, ali se u posljednji as
izmae da ga ne pogodi nanula koju Salko baci za njim.
Kad Junuzaga zamae iza avlijskih vrata, Salko i hadinica utke
se zgledae. Dogodilo se neto to se u hadijinoj kui nekada ni
zamisliti nije moglo. Gledali su zbunjeno jedno u drugo kao iza sna.
- Sine, nije meni to ti troi i hoda, nije, ne daj Boe! Ve me
strah da ti ne naudi - apnu hadinica plano, dok je ljetno sunce
blistalo na kalajsanom posuu nanizanom uza zidove iza papuluka. A
kad uoe u halvat pa hadinica plano othukujui sjede na ilte, Salko
sjede kraj nje i spusti joj glavu u krilo. Njezini mehki prsti poigrae se u
njegovoj kosi, pa mu se uini da je dvadeset i vie godina mlai. Poelje
da, kao nekad, zaspi u materinu krilu...

to je vrijeme dalje odmicalo, Salko se sve vie otuivao od

kue. Znalo bi se dogoditi da po nekoliko dana zaredom ne doe.

Hadinica bi tada provodila besane noi, ustreptalo oslukujui svaki
korak i um koji bi dopro sa sokaka. Glasovi koji su kolali o Salki
stizali su i do nje, uvijek je iznova ranjavajui. ula je da ga je
obanijala nekakva tuinka, Maarica, jedna od anamo onih, i da je i
dan i no s njom. A kad bi se posvadili, i to obino zbog njegove
ljubomore to se neto dulje zadrala ili bila ljubaznija s nekim drugim
gostom, tada bi se teko opijao i povlaio u Nahodov han na
Natkovaima, u kojem je bio iznajmio odaju. Poslije nekoliko dana
pijanevanja, krotak i postien vraao bi se kui i grlei mater apui
bi molio: - Mati, ti meni halali, hoe li...? Znam ja kolko ti mene
voli, al ti ne zna kako je meni... Ja sam ti, mati, dibiduz... dibiduz
hela otio!...
Dok bi mu, krijui suze, namjetala postelju i pomagala da se
raspremi, jer bi se esto vraao pijan, uvijek bi plano ponavljala: -

141

Samo da ti ne naudi! Tog me je, sine, najvie strah! Jer, ta bi ja, ne daj
Boe, bez tebe?...

Gledajui kako joj sin iz dana u dan sve dublje tone, poela je

obilaziti turbeta i ubacivati sadaku, uei i muradajui ne bi li mu

Maarica onemilila. A kad ni to nije pomoglo, zaputila se jednoga dana
na Vratnik i potraila Din-hodu. Lijepo ju je sasluao i rekao da doe
za tri dana, a kad je dola, kazao joj je da je Salki uinjen sihir. Dao joj
je dva zapisa, i naputio da prvi uije sinu u traboloz, a da drugi metne u
vodu i da mu na toj vodi tri jutra pee kahvu. - Ako mu to ne pomogne,
ja enska glavo, ne znam ta bi drugo, jer ta mu je ena neto golemo
uinila! - zavrtio je Din-hoda glavom i uzeo joj dukat.
Kako ni od toga nije bilo nikakve fajde, hadinica se jedne
besane noi sjetila Gospave i ranim jutrom poruila po nju. Gospava je
bila sirota ena, koja je rano obudovila i ostala s troje nejake enske
djece. Mu joj je bio duner, dobar majstor, koji je stanovao u
komiluku, na Jekovcu, i kojeg je hadija za ivota uvijek pozivao kad
god je trebalo ta majstorijati. Ostavi udovicom, Gospava se nije
predala ni klonula, ve je sav kuni teret i brigu preuzela na svoja plea.
Isprva je u trgovkama prodavala enski vez, a onda su joj pojedini
trgovci poeli davati kuma, svilu i drugu brusansku robu, koju je
Gospava nosila i nudila enskinju po boljim i uglednijim sarajevskim
kuama. Posao joj je krenuo, pa je lijepo sastavljala kraj s krajem, a
onako samopouzdana, estita i ista rado je primana u svaku kuu.
Kad joj je hadinica poruila da doe, odazvala se isti dan.
Potivala je hadinicu, a i hadinica je nju pazila, koliko zbog
komiluka, toliko i zbog njezine estitosti i brige da djecu uzdigne i na
selamet izvede.
Nakon to su popile kahvu s lokumima, hadinica joj je otvorila
srce i tronuto se povjerila: - Gospava, govorim ti ko roenoj sestri,
pouj me i pomozi kolko more, pa e i tebi dragi Bog...

142

Onda joj je otkrila svoju ranu i strepnju za sinom, o emu je

Gospava ve ranije znala. - Pa sam se neto mislila, draga Gospava,
more l se nekako udeverat da ta cura ode iz Sarajva, a ja bi bila rada
da joj dam kolko zaie. Samo da ode i da mi se proe sina...
Gospava se odmah sloila da potrai Maaricu, pa ako pristane
da ide, da joj se dadne onoliko koliko se ona s njom pogodi. - A onda,
nek je avo nosi okle je i dola! - odmahnu Gospava rukom.
- Gospava, iva bila, veeg ti sevaba ne treba! Namijeni na svoju
djecu, ako zna ta je muka! - rasplakala se hadinica.
- Pusti ti to meni, adinice! Ta sorta e za pare sve uradit, a
nekamoli ostavit Saliagu i Sarajvo! Pusti ti to meni, velim ti!
Trei dan nakon toga, Gospava je ponovo dola. I donijela dobre
vijesti. Nala je anomo onu forkulju i nasamo su razgovarale. Pristala
je da ide, al trai da joj se dade pet stotina forinti, jer da je ovdje dobro
zaraivala, a i put je, veli, skup, poto kani dalje od Pete.
- Ama, kakvih pet stotin forinti, enska glavo! - velim joj ja, a
sve se neto mislim: ma ne valja ti iz temelja ni treinu tijen para! Ele,
moja adinice, ostasmo pri tom da toj jutra prid vjedokom izbrojim tri
stotin forint, pa nek je avo nosi. Poveu sa sobom priju Savku, tvrda
je i obrazli ena, koja to vidi - ne vidi, to uje - ne uje! Jer, zna kako
je moja adinice: nek ima vjedok da sam joj pare dala i zaprijetila: ne
ode li, zna ti se!
- Gospavo, Bog ti dragi dao, al si se osevabila! Nikad ti to
zaboravit neu! - zaplaka hadinica.
- Ama, adinice, jesmo l insani! Da je i neto vie, rado bi ti
pomogla. Znam kako ti je, i sama sam mati. A tebi i Saliagi nek Bog
dade zdravlje i duga ivota!
- I tebi, Gospava, i tebi! I djeici tvojoj!... Ve, moja Gospava,
ja ti nejmam para u agetu, ve u zlatu. Pa evo, razmini kolko bude
trebalo. A ova tri dukata, to je tvojim curicama. Nek su ti ive i zdrave!
- razveza hadinica evrmu s dukatima.

143

Boe!

- Neka, adinice, ne pali mi obraza, neu ti ni krajcera, ne daj

- Gospava, sestro, zaklinjem te, uzmi! I sve kad bi htjela, ne bi ti

mogla platit kolko si mi uinila! Al mogu barem djeci hediju uinit.
Uzmi, iva bila!

Sve je ispalo onako kako je Gospava rekla. Sutradan u rano

jutro Marika je napustila Sarajevo i otputovala prema Brodu, a da se
nikome u gostionici nije povjerila. No ranije bila je sa Salkom i niim
mu nije dala naslutiti da odlazi. Te veeri bio joj je donio lijep almasli
prsten, u znak nedavnog pomirenja. Marika je prsten odmah natakla na
prst, ali kako joj je bio preirok, skinula ga je. - To budem dala
popravit, to moja briga, tudum? - rekla je i stavila prsten u dep na
kecelji. A kad se on sutradan dovezao fijakerom pred gostionicu, prtei
pogolemu lubenicu koju je sam izabrao, Marika je ve bila daleko od
Bosne.
- Dede, metni je da se hladi! - obrati se momku za ankom
pruajui mu lubenicu, pa se uputi u separe. Umalo poslije toga,
umjesto Marike, u separe je uao gazda.
- Pita, donio sam karpuzu i reko onom za ankom nek je
metne da se hladi.
Pita je zbunjeno gledao preda se, ne znajui kako da pone.
- ta je, neto si mi nehoran?... Hajde, sjedi! i je to Marika?
- Salihaga, nejma Marike... - tvrdo e Pita.
- uj, nejma...? Kako nejma?
- Nejma... Otila... Otputovala...
- i? Kuda? - muklo e on.
- To niko ne zna... Jutros nije dola, pa sam mislio da je ostala
kod kue. Doi e po podne, velim. Sigurno je neto njihovo, ensko...
A kad nije dola ni poslije podne, poslao sam momka da vidi ta je s
144

njom. Momak se vratio pa kae da mu je gazdarica rekla da je Marika

otputovala... Gazdarici je rekla kako se posvadila u gostionici i odlazi.
Pokupila je svoje stvari, uzela fijaker, platila kiriju koju je dugovala i...
otila... Gdje, kuda... niko ne zna. Ako vi, Salihaga, neto vie znate,
znam i ja...
- Ma ta otila! - jeknu on, kao da se neto otkide od njega.
- Otila, Salihaga, otila... Bez pozdrava...
On je tupo gledao preda se. Onda prostenja: - Donesi rakiju!...
Dugo je sjedio i pio. Pita je nekoliko puta ulazio i izlazio, i
uvijek ga zaticao kako podnimljen nepomino bulji preda se, da s
vremena na vrijeme muklo jekne: - Uh-hhh! Bilo je to ono mrano
bosansko pijanstvo koje je Pita dobro poznavao, a u kojem se oekuje
samo nestrea i krv.
U neko doba, kad su se gosti ve bili prorijedili, izaao je iz
separea i uao u gostionicu. Zakrvavljenih oiju razgledao je okolo i
okrenuo se sviraima koji su ve bili odloili instrumente i spremali se
da pou.
- ekaj! Sviraj!
- ta da sviramao?
- Sviraj onu: Piro izma!
- Salihaga, kasno je, zatvaramo... - prie mu Pita i pokua da ga
udobrovolji, stavljajui mu ruku na rame.
- Sviraj, kad kaem!
im se sa emaneta oglasie prvi zvuci, on kao ranjen vrisnu pa
dohvati stolicu i poe ruiti i razbijati sve oko sebe, ba kao da je
pomahnitao. Pita i njegovi momci, a i neki od posljednjih gostiju
priskoie da ga smire i savladaju, te ga tekom mukom povalie na tle.
- Puajte me, majku vam! Puajte!... - otimao se i vikao, sav
iskrvavljen.

145

Iz oblinje policijske stanice uskoro dotra nekoliko pozvanih

straara. Oni ga kao vreu izvukoe napolje. Dok su ga vie nosili nego
vukli, oajniki je dozivao: Mari-kaaa!...
- Ja udna belaja, pobogu brao! - vajkao se jedan postariji gost
koji se s mukom izvlaio ispod stola gdje se bio podvukao. - Ja ta
poradi, jadan on ne bio!...

Vijest o Salkinu rusvaju kod Bijelog konja prvi je hadinici

dohaberio Junuzaga. im se u ariji sutradan ulo za to, pourio je kao

na mutuluk.
- Eh, ne rekoh li ja ta e ti jo doekat od onoga tvoga, haaa?
- Nije zar neko zlo, dragi Junuze? - uzdrhta hadinica.
- Eno ti ga u havstu! Noas je u birtiji kod one forkulje sve
porazbijo! Baka to e platiti tolki zijan, a baka to e odleat u
havstu ko zna kolko. uo, ahmak, da je forkulja otila iz Sarajva, pa
od alosti uzo da razbija. A ona, pasja i, gulila ga doklen je mogla,
pa mu ondar okrenula rep. Jakako! Neka, neka, tako mu i treba!
Govorio sam ja, al ko me slua? Pa eto sad!...
- Junuze, dragi, pa ta e sad bit? - procvilje hadinica.
- Nita, eto ta! Priekat dok izae iz havsta, i omma mu udrit
tutora!
- Uh..., uh..., uh-hhh! - plano je othukivala hadinica.
Popodne je potraila mahalskog muhtara Avdagu i plaui ga
zaklela da ode i vidi ta e biti sa Salkom. Ona, koja nikad dotad nije
prekoraila kuni prag zbog bilo kakvog kunog posla, sad je smogla
snage i bila je spremna na sve.
Muhtar je sutradan doao i nastojao je smiriti.
- Dobro e bit, hadinice, ne brini! Platie zijan koji je poradio,
a mrven e ostat i u havstu. Nee mnogo, desetak dana... Al, brzo e to
pro. Samo se ti ne prekidaj, dina ti!
146

Pojavio se jedanaesti dan, opustoen i spolja i iznutra. Oi su

mu bile izgubile svaki sjaj. utke je priao materi, poljubio je u ruku i
apnuo: - Mati, hotio bi se okupat. I presvui...
ivot u njemu kao da se bio ugasio. Kretao se kao sjena, mraan
i utljiv. Gledajui ga tako skrena, hadinica je ljuto poalila onaj dan
kad se umijeala izmeu njega i Marike. Da je mogla, sutra bi je
povratila, samo da ne gleda kako joj sin sahne i veremi.
Dane i noi najvie je provodio u iznajmljenoj odaji Nahodova
hana, gdje bi osamljen sjedio i pio. U samoi je lijeio svoju nevidljivu
ranu, koja mu je stalno krvarila.
U neko doba noi kad bi se han zatvarao, a lampa u hanskoj
kahvi dunula, gazda Simo bi se pojavio na vratima.
- Salihaga, mi zatvaramo. Treba l ti ta?
- Jok, nita. Kad ustreba, sam u natoit.
- E, pa onda ti laka no. A rakija zna e je...
No bi mu se ponekad otegla ko gladna godina. Spavao je malo.
Odjeven i ispruen na iltetu, a laktom oduprt na jastuk, u mislima bi se
otiskivao u minule dane. Uspomene na Mariku opsjedale su ga kao
zmije i stalno lazale oko njega. S vremena na vrijeme san bi ga prevario
pa bi nakratko zaspao, da se ubrzo trgne i progleda. Zaudo, mada je na
Mariku stalo mislio, rijetko bi je sanjao. I to obino kako bjei prema
nekoj tamnoj umi, a on ne moe ni da se makne, ni da je dozove. I
noge i glas kao da su mu se bili oduzeli. A lice joj nikako nije mogao
vidjeti. Kad bi se prenuo, ugledao bi kako plamen u lampi drhtavo
poigrava, dok bi se odozdo, iz ahara u avliji, s vremena na vrijeme ulo
konjsko rzanje ili tup udarac kopita o pod...
Maivi se dvodece i vidjevi da je prazna, dizao bi se i s
lampom u ruci silazio u hansku kahvu. Tu, iza pulta, ispod rafe s
dezvama, fildanima i aama, stajala je pletara s rakijom. Nakon to
bi natoio dvodecu, u praznu au na pultu ostavljao bi izgorjelu ibicu,
147

da bi se znalo koliko je deca te noi natoio. Za taj njegov obiaj svi su

znali i niko se u hanu nije udio.
U prvo vrijeme niti mu je ko dolazio niti ga posjeivao, osim to
bi mu mati svake sedmice poslala presvlaku i neto topla jela. Obino
pitu, lonac ili jalandidolmu, aljui mu, uz to, stotinu selama i
poruku da ga je plaho poeljela i da se uva...
Uskoro su ga arijski ankolizi poeli obilaziti. Meu prvima je
izbio ebek. Ponaao se kao da nita meu njima nije bilo. Topio se od
milja kad je uao u odaju.
- Ma, uh da si ovdikan, pa hajde, velim, da te obiem. I ako
mogu da ti nekako pomognem...
- Neim? - upita on tvrdo, gledajui ga izmeu stisnutih
trepavica.
- Pa eto, ako si kail, ja bi kren o da je potraim...
- Nekoga?
- Pa zna se, nju, Mariku! Dae mi kolko bude trebalo za
hara, a drugo je moja briga.
- ebek, ni jenne vie! Ako si doo da bajdale loe i jede,
sjedi i loi! A u to ne bari! To je moje, i niije vie. Niije, razumi li!
- pridie se i presijee ga pogledom.
- Peke, peke! Ja miljah nako, ko ahbab...
- Rehoh ti: ne balegaj!
Dolazili su i drugi, pa su ponekad danima i noima ostajali.
Spavali bi na seiji uvrh odaje, i kad bi on bio horan da ih slua, priali
su o svemu i svaemu. I to onako pijanski, baljezgajui. A kad bi se on
naslonio na jastuk i zamirio, uutjeli bi, halapljivo navaljujui na jelo i
pie kojeg nije nedostajalo.
Ponekad bi mu dolazilo, pa nikoga ne bi putao u odaju. Tada bi
dohvaao saz pa tiho kucao i sjetno pjevuio, ba kao da jeca.

148

To njegovo izbijanje u hanu znalo bi potrajati po mjesec-dva, a

onda bi naglo prekinuo i kao iz sna se prenuo. Prvo bi otiao u Gazijin
hamam pa se iskupao i ispario, a onda legao da ga talak dobro izmasira.
Iza toga bi se obrijao i podiao, pa bi tako osvjeen i uljuen ponovo
ugazio u ivot.
Za hadinicu su to bili najljepi dani. Sva bi cvala od sree,
nastojei da mu na svakom koraku ugodi, ali uvijek potajno strahujui
hoe li se te noi vratiti kui i kakav e biti.
U tim danima on bi se toliko upitomio i raznjeio, da osim
matere i kue ni za ta drugo mario nije. Obilazio bi sela, donosio u
kuu, ubirao zaostale kirije, dovodio majstore ako je trebalo to
popraviti, a ve s rane jeseni poeo bi se brinuti da se drva za zimu
dotjeraju, iscijepaju i sloe u odunluk; da se kua opskrbi maslom,
suhim mesom, medom, sirom, bestiljom, orasima, suhim ljivama i
jabukama; da se takie, krastavci, paprike i zeleni patlidani stave u
turiju, kako se za duge sarajevske zime ne bi ni u emu oskudijevalo.
A svega toga Brijee je u izobilju davalo.
No onda bi ponovo, jednoga dana, pamrav uao u njega - pa bi
sve krenulo po starom. inilo se da je bez Marike nekako i mogao, ali
ne i bez pia, u koje je bio posve ogrezao. A to, to se povlaio i
zatvarao u Nahodov han, bilo je vie od stida pred materom i u elji da
samotno tuguje i pije.
- Lubo se haman opet provalio! - ulo bi se u ariji, im bi se
on povukao i zatvarao u han.

Trajalo je tako vie od dvije godine, a onda se dogodilo udo:

odjednom je prekinuo i prestao piti. Bilo je prolo vie od pola godine,
a da ni kapi nije okusio niti zavirio u Nahodov han. Poeo je, dapae,
silaziti u ariju i druiti se s ljudima, a na materinu molbu posjetio je
daidu Junuzagu koji je odnedavno bio damlaisan i leao kod kue. Kad
mu je uao u odaju i poljubio ga u ruku zamolivi da mu halali, starac je
kao dijete zaplakao i pridigao se iz dueka da ga zagrli.
149

- Halalim, sine, halalim! A halali i ti meni... Sve to sam radio i

govorio, bilo je za tvoje dobro... Sad je, kolko ujem, Allahu uur, sve
kako treba... Samo se kloni jaramaza, ne prilazi him ni blizu! Ni blizu,
uje li! - Dok je to s naporom izgovarao, prsti ake tresli su mu se ba
kao da udara uz saz.

Lubin povratak u normalan ivot nije bio po volji ni ebeku, a

ni ostalim ankolizima koji su ga opsjedali u Nahodovu hanu. Isprva su

se bili ponadali da to nee dugo potrajati: mjesec-dva kao i obino, pa
e se ponovo propiti i zatvoriti u han gdje im je, kao i uvijek, bilo
osigurano i jelo, i pie, i konak. Ali, kad su uvidjeli da se Lubo ne ali,
poeli su ga preati, ne bi li ga nekako uveli u prvu birtiju i nagovorili
da ta popije. Glavno je da srkne i da se omrsi, a potlje to ide samo od
sebe! - smijao se i namigivao ebek, koji nije mogao zaboraviti kako
ga je Lubo sikterisao. Kebleina jedna, da mu nije bilo mene i sad bio
osto ahmak! Ne bi znao ni da je muko! A on meni: Bjei mi s oiju,
sikter! E, platie ti to, Lubo, platit!

og dana kad je Lubo ponovo posrnuo i pao, da se vie nikad i

ne digne, ebek je s jo dvojicom jarana sjedio i pio u kahvi Nahodova
hana. Malo-malo, pa bi neki od njih pogledao kroz prozor dolje niz
Kovae da vidi ide li Lubo koji se tim putem uvijek vraao kui. Nije to
bila prvina da ga ekaju, ali dotad nisu imali sree: ili bi on taj dan
ostao kod kue, ili bi se pokasno vraao sa sela.
Negdje pred akam, gutavi ebugija, koji je u posljednje
vrijeme stalno pristajao uz ebeka, nadnese se nad pender i viknu: Eto, Lube! Eto ga, ie!
- Jes Boga mi! - potvrdi ebek, pogledavi kroz prozor. Pa se
okrenu ebugiji: - Eh, sad e vako: izii prid njega i reci mu da mrven
prieka, jer ima jo drutva koje e na Jekovac. Al mene ne spominji!

150

abugija izae i doeka ga na samom raskru gdje se skretalo

prema Jekovcu, nadomak samih hanskih vrata.
- Akam hajrollah, Salihaga! More l se?
- More, more - odgovori on ne zastajui.
- Ahbabi te mole da ih mrven prieka. I oni e gorikan. Samo
to nisu!
Malo je oklijevao.
- Spusti zembilj, pa odahni dekiku-dvije. Nije hia, ne gori!
- A ko ima tamo? - Vidjee, sve staro drutvo.
Pomalo krzmajui, on spusti zembilj i sjede na kameni haremski
podzid, naslonivi se leima na parmake.
- Reci him da pohite...
ebugija se vrati u han, a ebek ga doeka:
- Sad malo priekaj, pa opet izii i reci da ga drutvo moli da ne
stoji na sokaku, nije ene. Ve neka ue. I gazda Simo ga zove, da
popije kahvu. Tako mu reci!
ebugija malo postaja pa opet izae.
- Salihaga, dina ti ne ekaj na sokaku, te nisi... da ti ne kaem
ta... Ve hajde, unii mrven! I gazda Simo te zove, hotio bi da popijete
kahvu.
On se ne pomae
- Ih, brte, pa ne zovu te od straha! Dok oni ispijaju, ti sa Simom
popi kahvu, pa emo zajedno.
Prevario se i uao. Ve s vrata ga zapahnuo onaj dobro mu
poznati miris hana, nadojen konjskom balegom, mokrim gunjevima,
ustajalou, lukom i rakijom, u kojem je proveo stotine dana i noi,
pijui i tugujui. U tom asu mu se uinilo da nije ni naputao han i da
je ponovo u svojoj odaju iz koje je samo na as izaao.

151

- ela, ela, Salihage! - doeka ga okupljeno drutvo iz kojeg se

ebek bio izdvojio, razgovarajui s nekim provincijskim trgovcem. I
gazda Simo izae iza pulta, srdano mu pruajui ruku: - Dobro mi
doo, Salihagal... Jesi l za neto? im bi te mogo...?
- Bezbeli da jest! Natoi Salihagi erbe! Al ljuto! - krezavo se
nasmija Ejub Pliska, uveni izjelica, koji je mogao za okladu pojesti
itavo peeno janje.
Simo natoi dvodecu.
- Salihaga, bujrum!
Svi su utke i naprgnuto ekali, dok je Lubo kao ukipljen stajao,
zacrvenivi se kao fes. Onda podie ruku kao da se brani i htjede neto
rei, pa smoe samo jedno silovito h-hhh!, koje kao da mu se odvali
od same utrobe. Usnice i nozdrva mu zadrhtae, pa se inilo da e
zaplakati. as-dva je kao opinjen gledao u dvodecu koju je handija
jo uvijek drao, pa je onda itavom akom naglo zgrabi, prinese ustima
i nagnu. ulo se kako mu rakija klokoe niz grlo, dok mu se vratne
jabuice as uspinjala, as sputala.
- Salihaga, efkuna! - prie i viknu ebek, namigujui handiji
da mu natoi jo jednu.
Sa munare susjedne Miine damije oglasi se ezan, Sumarak se
neujno sputao niz obronke Trebevia...

U to vrijeme hadinica je oekivala da Salko svaki as zakuca

na avlijska vrata. Jutros su se, kad je poao na selo da vidi kako
napreduju poslovi oko sakupljanja ljetine koja je ove godine kao rijetko
kad bila ponijela, dogovorili da se do akama vrati. - A ti, mati, ako ti
nije velki zahmet, napravi nam zeljanicu. Ba sam se je zaelio. Al
onu na guve! - rekao je pred polazak i zametnuo se zembiljom.
Kad je maio akam, a jacija se ve bila primakla, a njega jo
nije bilo, briga koja je tinjala u hadinici, sve je vie rasla. Nekoliko je
puta izlazila u avliju i provirivala kroz muebak, i svaki put bi se
152

vraala sve zabrinutija. as je strahovala da mu se na selu nije dogodilo

kakvo zlo, as opet da nije, ne daj Boe, poeo ponovo piti, od ega je u
strahu zamirala. U ovih nekoliko posljednjih godina, otkako je Salko
zakarabasao, bila se sva istopila i posve objeljela. Dola je providna i
tanka kao age, i sva se nekako srasla. inilo se da je na ivotu odrava
samo plamen majinske ljubavi za sinom. On je jutrom i veerom bio
njena prva i posljednja misao. U svakoj svojoj dovi vrue je molila
Allaha da joj ga poivi i ouva. Koliko je puta te svoje dove suzama
zalila!
Kad se oglasi jacija, a on ne doe, njoj se uini da e se uguiti
od tjeskobe i oaja koji je obuzee. Htjede navui feredu i krenuti u
no da ga doziva i trai, a onda poe uiti Tundina - salavat, ne bi li se
nekako smirila. U nadi da e ipak uskoro doi, dohvati tepsiju s pitom
da je podgrije, pa sjede na ilte i naslonivi se laktom na koljeno uze da
premee tespih. Onako sitna i slabana, obasjana ukastom svjetlou
prituljene lampe, izgledala je kao uboga korica kruha, osamljena i
ojaena kao niko njezin.
U neko doba noi ustraeno se prenu, jer ju je san bio prevario.
Uinilo joj se da je na hajatu neto lupnulo, pa s probuenom nadom
dohvati lampu i izae iz sobe. Maka, koja je leala na hajatu, tiho
mnjauknu pa se protegnu i uzdignuta repa poe joj u susret. - Ih-h, okle
ti... A ja, hudnica, miljah da je on... - apnu oaloena i vrati se u
sobu.
San i umor su joj nekoliko puta sklapali oi, da se svaki put
ponovo ustraeno prene i osluhne. Jo jednom je podgrijala pitu pa je
onako, u tepsiji, dva puta umotala u bou i metla na njegov duek, a
onda prekrila jorganom - Kad doe, nek je nae mlaku... - apui je
tjeila samu sebe.

robudili su je sabahski ezani. Dopirali su s raznih strana. as

daleki i jedva ujni, as jasni i zvonki kao da iz biljurne ae izviru.

153

S tugom je otvorila oi. Sva tjeskoba minule noi nemilosrdno je

nahrupila i zasjekla joj se pravo u srce. Sa strepnjom se digla i pola u
njegovu odaju, unaprijed se plaei gluhe praznine na koju e naii.
Ukipila se na samom pragu. Ugledala ga je kako lei na dueku,
s kundurama na nogama i fesom na glavi. Tur od akira bio mu se
uvalio u tepsiju, pa je zelje iz pite bilo iskljuvalo na sve strane. I po
arafu, i po zagrnutom jorganu.
Zaplakala je od tuge, ali i od radosti to je ipak doao. Dok mu
je otkopavala i skidala teke kundure s kopama, milovala mu je noge i
plano uzdisala: Nek si ti meni doo, dragom Bogu fala po stotinu
puta! Da samo zna kolko se je mati brinula! Da samo zna, oi
moje!...

Sutradan se pokazalo da je ebek bio u pravu kad je rekao da

Lubu treba uvui u birtiju pa ga samo omrsiti, a poslije e ii sve samo

od sebe. Ko po loju.
Negdje oko podne, im se digao pa oprao i presvukao, ne
usuujui se materi od stida pogledati u oi, poeo se spremati.
- Salko, sine, kuda ako Boga?... Zar ti nije bolje da jo malo
prilegen i odmori se? - upitala je brino, susteui se da ne zaplae. A nisi nita ni okusio!...
- Moram, mati, moram... Al brzo u se vratit. Samo da neto
svidim...
Znala je, kao i on, da e to njegovo brzo ko zna koliko
potrajati, pa ga je, sva ojaena, ispratila do avlijskih vrata.
- Salko, duo, tako ti Allaha i mlijeka moga, vrati se im prije!
Nemoj da te mati iekuje! Ne mogu sine, ne mogu vie! - zaplaka i
zagrli ga.
- Mati, kad ti kaem! Samo da neto svidim, i eto me! Moram,
moram izi, razumi se...! - mucao je i sav se tresao. Ponovo probuena
154

e koja je gorjela u njemu, bjesomuno ga je tjerala prema Nahodovu

hanu.
Dugo je stajala iza avlijskih vrata i uei gledala za njim, sve
dok nije zamakao iza oka.

ebugija mu je prvi doao u posjet. Ranim jutrom drugoga

dana pojavio se u odaji. Oblizivao se.
- Sabah hajrolla, Salihaga! Kakav si mi? eif, neif?... Je l izun
da se sjenne?
Doekao ga je mrzovoljno.
- Zar nisi mogo bolje poranit!
- Ma, nije zbog toga, ve ne znam jesi l morebit uo najnoviji
havadis?
- Neta?
- Nejma vie Bijeloga konja! Pita zatvorio birtiju! Rui se
kua! Nije samo ta, ve jo nekolko. Haman vabe hoe da prave neto
svoje. Velkako, kau...
On die glavu. Uzbudi se. Vijest ga pogodi kao malj. Ukoeno
je gledao u ebugiju.
- Ko ti to kaza?
- Ja svojim oima vidio! Mi sino tamo poli, kad... zatvoreno.
Katanac na vratima. Poslije nam kazae ta je po srijedi.
- Ko kaza?
- Onaj berber s Hiseta. I on se pripo da mu berbernica ne ode.
Mlogi su se pripali.
Dugo je utio. Pa puhnu kroz nos.
- Dobro je. Kazo si mi ta si imo. A sad-hajde!

155

- Ih, zar ba omma?... A ja miljah...

- Rekoh ti da ie! A doli, u kahvi, jedi i pi ta hoe. Ja u
platit. A evo ti baka - pa mu prui deseticu.
ebugija ivnu i poe.
- ekaj! Zna li Stevu arenca iz Telala?
- Je l onoga to prodaje kue?
- Jah, onoga.
- Znam, ja ta radi!
- Uvrati mu se i reci mu da mi doe.
- to, hoe li to neto prodavat? - radoznalo e ebugija.
- Tebi nije briga, gubi se!
Kad ostade sam, muklo jeknu i objema se rukama uhvati za
glavu. Vijest da e se ruiti Bijeli konj ranila ga je posred srca. Kao
da je neko na njegove oi raskopao mezar u kojem je leao neko ko mu
je bio najdrai. Pa dohvativi dvodecu i stenjui kao ovan kad ga kope
nastavi piti.

Pred

podne izbi arenac. Bio je to ozbiljan ovjek koji je

posrednike poslove poteno obavljao, zbog ega su mu se ljudi u
ariji s povjerenjem obraali. I za Lubu je u nekoliko navrata, kad se
radilo o prodaji magaza i duana, vrio posrednike poslove. Mislei da
ga Lubo i ovaj put zbog toga zove, pourio je u han. Videi da je Lubo
pri piu, u prvi mah se pobojao da od posla nee biti nita. Ali, prevario
se. Premda je Lubo mirio i sebi u njedra govorio, dobro je znao ta
hoe.
- Sjedi, Stevo, i dobro sluaj ta u ti rijet!
- Da ujem, Salihaga!
- Ti zna i su Hiseta?
156

- Ama, Salihaga, pobogu!

- Eh, dooobro! A zna, morebit, i i je birtija Bijeli konj?
- Znam i to, Salihaga. A znam i gazdu.
- Je l Pitu?
- Pitu.
- I to ti je dobro. Eh, ondar vako: uo sam da se kua u kojoj je
birtija treba ruit. I jo nekolko drugije kua.
- Dobro si uo, Salihaga. Neki ve otkupljuju pendere, vrata,
grede i eremit.
- Ba! Pa kad je tako, i ja bi hotio neto kupit.
- A, na priliku, ta?
- Hotio bi onu sliku vie birtijskih vrata, na kojoj su cura i konj.
Marika i konj... Morebit si ih nekad vio? - upita Lubo mrknuvi i
umalo ne zaplaka.
- Ama jata sam, Salihaga! - doeka arenac, kome u taj as
pue pred oima, jer je, kao i sva arija, dobro znao ta Lubu mori.
- Pa kad sve to tako dobro zna otii i nai Pitu i kupi mi tu
sliku. Al ni za ivu glavu ne kazuj kome je kupuje! A poto e bit, ne
pitam te! Kolko bude reko, tolko mu podaj. A kolko ti da, dau ti
jo tolko! Je l pravo?
- Munasib, Salihaga.
- Eto, to sam ti imo rijet. A sad mi kai ta e popit?
- Fala ti, Salihaga, neu nita. Ve iz ovije stopa odok da
potraim Pitu. im ta saznam il udeveram, eto me!
- Svri mi to kako zna! A on kolko bude zino podaj!

157

arenac je istog dana naao Pitu i zatraio da mu proda firmu

na kojoj je bila Marikina slika.
- A za koga je kupuje? - lukavo e Pita.
- Nije tvoje da pita. Ve kai poto bi je dao? Ti, kako ujem,
svakako seli. Ne treba ti vie.
- Je li za onoga...? - namignu Pita i nasmija se.
- Kojeg?
- Salihagu Lubu.
- Jok, nije.
- arenac, nemoj da me farba!... Dobro, daj sto forinti!
- Ih, i ti ba!... uj: sto forinti!
- Da je Lubo ovdje, dao bi i vie. Nemoj da ga traim!
- Dobro, al nai dva stolnjaka da je zamotamo, a ja odo po
hamala.
- A nai i bravara da je skine! I to na tvoj troak!
Kad je arenac poslije podne uao Lubi u odaju, a iza njega
hamal koji je prtio u arafe umotanu firmu, Lubo se uzbudi.
Razrogaenih oiju i otvorenih ustiju buljio je u firmu, ba kao da je
ugledao sablast ogrnutu u arafe.
- Prisloni je uza zid - pokaza mu arenac rukom, pa se okrenu
Lubi:
- Eh, evo je, Salihaga! Samo nek zna, da me je onaj lopov
ogulio. Uzo nu je sto forinti! ala nije: sto forinti!
Lubo je i dalje utio, uzbuen buljei u firmu.
- Hoemo l je otkrit? - upita arenac, plativi hamalu i dajui
mu oima znak da ide.

158

- Jok..., nemoj... - apnu on, i dalje ne skidajui pogled sa firme,

kao da gleda mejita zamotana u efine.
I arenac zautje. Uznemiri ga Lubino ponaanje. Pa se
zbunjeno iskalja.
Lubo se trgnu.
- Kolko ree da si mu dao?
- Sto forinti, ako mi vjeruje! A baka bravaru da je skine.
Lubo se mai uzdana i izbroja dvije stotine forinti, pa onda
dodade jo deset.
- Evo dvjesta i deset. Je l dosta?
- I previe, Salihaga!
- Nije. I fala ti! A sad, hajde. I reci Simi il nekom od momaka
da se uspne do mene.
Kad jedan od hanskih momaka uskoro ue, Lubo zatrai da mu
donese pletaru s rakijom.
- Od kolko litar?
- Pletaru, reko sam! Od pet, od deset! Donesi!
Kad momak donese pletaru i izae, on se die i zakljua vrata.
Pa se svali na ilte i rukama podnimi glavu.
Toio je dvodecu po dvodecu, da s vremena na vrijeme pogleda
prema zastrtoj slici i muklo prostenje: - Uhhhh! A kad se mrak uvue u
odaju, on se die pa skide lampu sa zida i upali je. Svjetlost blijedo
mirnu i osvijetli odaju ispunjenu tiinom.
Pred zatvaranje hana gazda Simo se po obiaju javi i iza
zakljuanih vrata upita da li mu ta treba, na ta se Lubo iskalja i neto
nerazumljivo promrmlja.
- Ne ujem, Salihaga, ta ree?
- Nita..., nako...

159

- Pa onda, laku ti no!

- I tebi...
Uskoro se i u hanu i okolo hana sve smiri. uo se samo daleki i
isprekidani lave pasa koji su se dozivali kroz no, ili kratko akanje
uznemirenih vrana na jablanu susjednog harema...

Onako pijan, nekoliko se puta pokuavao dii, ali bi se svaki

put ponovo svalio na ilte. Ljut na sama sebe i svoju nemo, glasno
opsova i poe bauljati, vukui pletaru za sobom. S mukom dobaulja do
slike. Disao je hropui, kao da se gui. Sjedio je na podu napola
mirei, kao da razmilja ta treba da uini. Onda se trgnu pa objema
rukama stre araf sa slike i u isti as jauknu koliko ga grlo nosi. Jauk
se prolomi hanom i zamrije. Probueni hanski gosti digoe glavu i
osluhnue. A kad se nita ne dogodi, ponovo polijegae i zahrkae.
On je i dalje sjedio na podu i kao opinjen buljio u Mariku,
koja je stajala iznad njega i smijeila mu se.
Bila je u kratkoj suknjici i crvenim izmicama na nogama, oiju
plavih i kao i uvijek nasmijanih. Uinilo mu se da ga je zapahnuo onaj
dobro mu poznati miris, kojim ga je toliko puta zaluivala.
- Marika, duo, ti dola..., vratila se! - apnu Lubo grcajui i
prui ruke da je zagrli. - A i si dosad bila, ha?... Ih, da samo zna kako
mi je brez tebe bilo i kolko sam te poelio. Da samo zna!
Plakao je kao dijete, nadlanicom briui suze. Pa kroz pla
nastavi:
- Hajde, kai mi to si otila? Kai mi, neu ti nita, iva mi
mati! Eto, dajem ti jemin, neu ti nita, samo mi kai!
Gledao je u nju i ekao da mu odgovori, ali kako ona nita ne
ree osim osmijeha koji joj nije silazio s usana, on se naglo uzbudi i
planu:

160

- Smije se, ha? Prkosi, je l? A ho li da ja tebi kaem i si

bila, ho li, rospijo, da bi l rospijo!... U kurvaluku, eto i! U
kurvaluku!... A kolko sam te samo volio! Da si mi rekla, zvijezdu bi ti
s neba skino, a ti meni tako! Vidi, vidi ta si poradila s mene, pogledaj!
- pa razdrlji koporan na prsima. - Sve sam zabatalio, isprodavo,
propijo! Zbog koga? Zbog tebe, rospijo!
Oi mu se izbuljie i zakrvavie, disao je teko i stalno stezao
pesnice, kao da se sprema da je zadavi.
Onda se najednom raznjee i zaplaka.
- Meni je najalije moje matere! Nje mi je najalije!... Za srce
sam je ujo, pravo za srce! Hudnicu! A niko nejma matere ko ja, niko!
Ona nije insan, ve mele! A ja u joj sevep smrti bit... Zbog tebe,
rospijo!
Plaui dohvati pletaru i nagnu je.
Pio je i proljevao i po sebi i po podu. inilo se da nee ni
prestati..
- Zar mi nejma nita rijet? - oturi pletaru i ponovo se okrenu
slici. Osmijeh kojim ga doeka, posve ga izbezumi.
- Ma, ne smiji se, majku ti kurvansku, il u te, il u te! - pa
trgnu no iza pojasa i zamahnu. Sjeivo udari o lim pa se no okliznu i
zacvilje, a njemu se priini da Marika ciknu i to ga tek izbezumi, pa je
nastavi kao mahnit udarati i bosti - Evo ti, evo ti, kurvo! Ti si mene
hela uinila i ja u ti katil bit!
No bi ponekad okliznuo o lim i zasjekao mu ruku, od ega mu
se inilo da izbodena Marika uistinu krvari i cvili, to ga je posve
izbezumilo. A kako je nije mogao dohvatiti i ubosti u grudi, pokua se
pridii, pa se pridra za sliku koja se preturi i pade, zajedno s njim i
pletarom. Dok je leao i prigueno stenjao, ulo se kako rakija iz pletare
klokoui istjee...

161

Ranim jutom, kad se han otvorio i gazda Simo uo da je neko

noas odozgo jaukao, odmah pomisli na Lubu, pa se uspe uz basamake i

lupnu o vrata.
- Salihaga, jesi l usto?
Niko se ne odazva.
- Salihaga, otvori, ja sam, Simo!
Ponovo se niko ne odazva. Gluha tiina uala je iza vrata.
On dozva momke.
- Treba obit vrata, ko zna ta je... Doneste, uskiju!
Donesoe uskiju.

- Ih, brao! - uzviknu Simo zaprepateno kad brava popusti, a

vrata odskoie. Lubo je leao postrance, u lokvi rakije pomijeane s
krvlju, a preko njega Marikina slika.
- Je l iv, pobogu? Bio je iv. Kad su ga polili vodom i
osvijestili, jedno je vrijeme tupo gledao oko sebe, a onda procvilje: - Ja
ubio Mariku!... Ja ubio Mariku!...
- Nisi, Salihaga, nisi, ne daj Boe! To se tebi morebit prisnilo poe ga tjeit handija.
- Ja ubio Mariku!... Ja ubio Mariku!... - plano je ponavljao
rukama krijui oi.
- Ama, Salihaga, ne govori tako, doi sebi!... Ako misli na ovo
- pokaza Simo na izbodenu Marikinu sliku - ovo je pleh, trnee to bi
se reklo, a jok iv insan! Baci to, vjere ti, od sebe. Urazumi se!
- Ja ubio Mariku!... Ja ubio... - ponavljao je Lubo i dalje.
Kad su ga doveli kui, hadinica se od straha skamenila. Avlija
se okrenula oko nje.
- Salko, sine, ta ti je! - jauknula je.

162

- Ja ubio Mariku!... Ja ubio Mariku!... - cvilio je pribijajui se

uz mater. A sav se tresao kao prut.
- Ma, malo je pri piu... Kad ospava, proe ga. Ne brini se,
hanuma - tjeili su je.
- Smiri se, oi materine, smiri se! - ojaeno je aptala hadinica
dok ga je vodila preko avlije.

Nikad se vie nije smirio. Ponekad, kad bi joj naslonio glavu na

krilo kako je to u djetinjstvu inio, u oima bi mu bljesnula svjetlost i

toplina. Ali, samo na tren, da se odmah zatim ugasi, a on uzdrhti i
procvili: - Ja ubio Mariku!... Ja ubio...
Iz kue vie nije izlazio. Ni onda kad je umro daida Junuzaga,
nisu mu dopustili da ode na denazu. - Ne bi trebalo. Jer, ta mu ga zna
nee l i na denazi poet govorit ono... - rekli su i ostavili ga s
materom.
Dane je najee provodio leei na minderu, ugaena pogleda
uprta u ie, ili bi utke i odsutno hodao po avliji i bai. Kad bi mu
mahalska djeca sa baenskih taraba poela dovikivati Ja ubio
Mariku!, lijegao bi na zemlju i trgajui odjeu sa sebe zajaukao bi to
ga grlo nosi: - Ja ubio Mariku! - Mati bi mu tada istrala iz kue i
dizala ga, kroz pla se obraajui djeci: - Nemojte, ivi bili, dosti mi je
jada i nevolje! Nemojte!...
Djeca su ga prestala zadirkivati tek onda kad se komiluk digao i
kad su djecu kod kue dobro iibali.
Cijelo to vrijeme njene i njegove nevolje, hadinica je s
okamenjenim bolom nosila svoju gorku majinsku sudbinu. Nou, dok
bi on spavao, ona bi do neko doba bdjela nad njim i milovala ga
pogledom, u stalnoj strepnji da e se trgnuti i jaukati kroz no: - Ja
ubioo...!
Pitanje, koliko je ona kriva za njegovu nesreu, stalno ju je
razdiralo. Jer, zar se ona nije potrudila da ta Marika poto-poto napusti
163

Sarajevo?... A da je ostala, ta bi onda bilo? - pitala se. Ma ta da se

dogodilo, ne bi bilo stranije od ovoga to je sada - odgovarala je sama
sebi.
Te misli, poput zmije, stalno su je opsjedale, grizui joj i srce i
duu. Nestajala je i topila se poput ostatka dogorjele svijee, dok jednog
jutra nije ostala gluha na sabahske ezane. Jedna daljna rodica, koja im je
u posljednje vrijeme stalno zalazila u kuu da bi se nala hadinici pri
ruci, zatekla ju je kako nepomino sjedi nad usnulim sinom. Samo joj je
sitna glavica bila klonula na prsa. Umrla je tiho i neujno. Poput ptice.
Kad su Salku probudili i rekli mu da je mati umrla, gledao je
tupo i odsutno. Onda se poeo griti i cviliti kao da ga neto iznutra
gui, dok napokon nije kriknuo: - Ja ubio Marikuuu! - Krik se
prolomio kuom i zamro nad mrtvom hadinicom.
Nisu je ukopali pored hadije, nego na Bakijama, jer se u
haremu Lubine damije nije vie kopalo. Dva mjeseca kasnije, umro je i
Salko. Poslije materine smrti stalno je hudio i kopnio, odbijajui da bilo
to okusi. Premda mater nije spominjao, vidjelo se da vehne i umire od
tuge za njom. Ukopali su ga kraj njezina mezara. I u smrti su ostali
zajedno.
S njegovom smru umro je i posljednji Lubo. Usahnula je i
zatrla se loza Luba. Samo su visoki niani nad hadijinim mezarom
poput osamljenog vojnika uvali mrtvu strau nad Lubinim sokakom i
Lubinom damijom.

164

ZMIJA

djetinjstvu sam se plaio grmljavine. A ljeti je u Kasabi

znalo i te kako zagrmjeti. Nebo bi se naglo smrailo, sve bi utihlo, a
onda bi iz daljine doprla mukla grmljavina kao da neko valja teku
burad po kaldrmi.
- Da Bog da da ne bude leda...! - proao bi brian apat.
Kad bi se u to vrijeme zatekao dolje, u Kasabi, ne bih se toliko
ni plaio, ali kad bi me nevrijeme zateklo u naoj ljetnoj kui izvan
Kasabe, zamirao bih od straha. Svaki as mi se inilo da e sljedei
grom udariti pravo u kuu po ijem su krovu, poput oraha, prtei
udarala krupna zrna leda. Moja bi mati za to vrijeme skrueno sjedjela
na seiji i duboko pobuljena amijom na svaki bljesak munje apatom
bi ponavljala: Subhanellezi jusebbihu-r-radu bi hamdihi ve-l-melaiketu
min hifetih...! (Slava onome koga grmljavina slavi i hvali, a i meleki,
iz strahopotovanja prema Njemu...)
Naa kua je bila na osami pa nisam mogao uti ezane ispred
kue gore u Mahali, gdje bi domaini iznosili i prevrtali sofre i sadake,
pa ezanei s kunih pragova nastojali time umilostiviti meleka koji ide
ispred tufana, ne bi li obiao i potedio njihove vonjake i polja.
Jednom, u daidinoj kui, bio sam tome prisutan pa sam se tek istravio,
pitajui se kako li izgleda slijepi melek i hoe li skrenuti i obii
daidinu kuu. Zamiljao sam ga da je sav u sjaju, satkan od svjetla i
zlatnih krila, a opasan dugom.
Mi smo svake godine, za vrijeme kolskih ferija, porodino
ostavljali Sarajevo i iseljavali u tu nau kuu, gdje bismo ostajali po
itava dva mjeseca. Boe, kako je to bilo lijepo! Moje najljepe
uspomene iz djetinjstva vezane su uz Kasabu i za te dane. Pa i sad, kad
me nou mori nesanica i ne mogu da zaspim, esto se sjeam toga
165

vremena i uvijek me obuzme neka sjetna milina koja me smiruje i

uljuljkuje. Tada opet, kao nekad, davno, idem bosonog po travi, traim
ptiija gnijezda i ganjam hitre i lahke vjeverice koje me odozgo, sa
grana, zaueno gledaju svojim uplaenim crnim oima.
Tog ljetnog popodneva kad je nevrijeme nailo zatekao sam se
kod kue. Sav sam podrhtavao, krijui glavu pod jastuk. Pa kad bih je
promolio i progledao, a munja ponovo sijevnula, opet bi je brebolje
podvukao, oekujui tresak groma od kojeg bi itava kua iz temelja
podrhtavala.
U neko se doba sve smirilo. Naglo se razvedrilo, sunce je
ponovo zasjalo, blistava duga propela se nebom, ptice su se javile, a
kokoi izvukle ispod streha i zaeprkale po avliji.
Tad mi je bilo najdrae podbirati opalo voe, osobito dozrelu
ljivu bardakliju iji su kao ilibar uti plodovi bili krupni poput
kokoijih jaja.
Idui tako okolo doao sam i do Gria, kamenitog breuljka
obrasla ibljem i divljom malinom. Ne znam zato, ali Gri me oduvijek
odbijao i ispunjavao nekom udnom tjeskobom. Da li zbog njegove
nepristupanosti ili guste sjene kojom je bio prekriven; da li zbog vlage
kojom je odisao ili zbog pria o zmijama koje se tu legu i lazaju, tek
uvijek sam ga zaobilazio, mada su sone maline koje su tu rasle bile
najkrupnije i najslae.
Ovaj put sam ipak priao, oprezno rastavljajui spletene i
bodljikave grane malina, mokre od maloprijanje obilne kie.
Znatieljno sam razgledao svuda okolo. Tu je bilo posve drukije nego
gore, u pitomoj bai, punoj voki i razgranatih orahovih stabala po
ijim bi granama uvijek skakutala poneka vjeverica.
Najednom sam se stresao: u raspuklini stijene prekrivene
mokrom mahovinom mirovala je zmija. Kratka i debela, zagasitih ara
poput onih po serdadi moje matere. Nije se ni pomakla, mada me je
morala vidjeti jer sam stajao iznad nje. Samo me je gledala svojim
hladnim opakim oicama, kao da mi je htjela rei da idem, da se gubim,
da je ne smetam.
166

Otrao sam do kue, pozvao brau i naeg komiju Zajku,

djeaka koji se nije niega plaio. Oni su dotukli zmiju.
- Prodrla abu pa se nije mogla micati. A prava arulja,
otrovnica!... Da te je pecnula, ode ti...! - rekao je Zajko i pljunuo na
izmrcvarenu zmiju.
Od tada je prolo ko zna koliko godina, a mi u Kasabu nismo
vie odlazili. Prodali smo i kuu i zemlju. Ali sam se Kasabe uvijek
sjeao i nekako eznuo za njom. Zbog svega to mi je podarila u mome
bezbrinom djetinjstvu.
Tek negdje godinu-dvije pred rat odluio sam ponovo obii
Kasabu. Zato to nisam i ranije uinio, ne bih znao rei. Da je neka
daljina, nije: kojih dvije stotine kilometara od Sarajeva. Istina, od
najblie eljeznike stanice do Kasabe ima jo dvadesetak kilometara
puta, koji smo obino prevaljivali daidinim fijakerom. A i to je bio
dogaaj. Fijaker crno lakiran, iznutra presvuen crvenom kadifom, a
konji debeli, irokih sapa, ko lae. I sada se sjeam njihovih imena:
Kea i Lacko. Pa onda oni veliki fijakerski fenjeri neobinih oblika, koji
su iznutra vonjali po izgorjelim svijeama.
Otac i mati sjedjeli bi na gornjem, a mi djeca na donjem sjeditu.
Braa, koja su bila starija od mene, putem bi na smjenu sjedjela do
Huse koijaa koji je malo govorio, a esto i proderano kaljao, da
ponekad pucne biem i vikne na konje: Keal... Lacko, gija!...
A Husu kao da sad gledam: crn, zguvan u licu, u fesu bez
kianke i u mrku raskopanu jeleku i nisko podvezanim akirama s
kojih mu je uvijek virio kraj crvenog pojasa. Vonjao je po konjima,
sijenu, krdi i znoju, ali nam je bio drag. Jo je moju mater, dok je bila
dijete, na rukama nosio, pa ju je i sad samo po imenu zvao.
Ovaj put, kad sam stigao na eljezniku stanicu, nije bilo ni
Huse ni fijakera. Ko zna gdje i pod kakvom se strehom fijaker raspao i
istruhnuo i gdje li je Husin mezar. Sigurno se ve davno poravnao sa
zemljom, bez ikakva znaka i niana, zarastao u travuljinu i trnje kakvo
raste samo po zaboravljenim provincijskim grobljima.

167

Umjesto fijakera, pred stanicom je stajao ohrdan autobus s

nekoliko mrzovoljnih putnika koji su u sunanom podnevu nestrpljivo
ekali da uu novi putnici pa da autobus napokon krene. A stanica na
uskotranoj pruzi Sarajevo-Bos. Brod na kojoj sam izaao iz voza, ista
kao i nekad: glomazna jednokatna stanina zgrada s krupno ispisanim
nazivom u irilici i latinici, a ispod nje dugaka ograda od upljih
eljeznih cijevi i tri okrugla cvijetna jaka oiviena okreenim oblucima,
sa sparunim stabljikama umjesto cvijea. A malo podalje oni jezivi
karbolom zakaeni stanini nunici iznad koji na komadu daske,
skrojene u obliku strijele, stoji upozorenje: Za muke, Za enske.
Stanini restoran s prljavim stolnjacima po kojim su cvjetale
tamnomodre vinske mrlje i proliveni umaci, bazdio je na podgrijane
gulae, proliveno pie, gar i dosadu. U staninoj ekaonici tree klase
(prva i druga su pod kljuem) beznadno ekaju i kunjaju umorne ene i
ljudi, za koje se ovjeku ini da su oduvijek tu i da nikada nigdje nee
ni otputovati. Pod glavama il kraj njih stoje njihovi ubogi zaveljaji,
stare kartonske kutije i od iblja ispleteni koferi, utegnuti debelom
kanapom i remenjem.
Sve to nekada nisam ni opaao. Sve mi se inilo lijepo i
prelijepo, jer sam vidio samo Husu i fijaker, Keu i Lacka. Da su oni
opet tu, moda to ni sad ne bih opazio.
Autobus je drndao po izlokanom makadamskom putu, putnici su
utjeli, dlanovima trali oznojena lica, poneko je puio, a jedno je dijete
na majinim rukama stalno plakalo.
- Odmotaj ga i podoji, enska glavo! Morebit mu je vrue il je
gladno! - upozori neko enu.
ena razmota dijete, malo se zakrenu i stidljivo raskopa bluzu
pa privi dijete na prsa i ono uutje.
- Eto, bona, vidi...
Kad smo se poeli sputati prema Kasabi, ustreptao sam. Prvo
sam ugledao rijeku, zapravo uzan potoi jo plii i ui zbog sue, mada
je ponekad, poslije velikih kia, znao dobro nadoi i zaprijetiti. I ja sam,
168

kao i ostala djeca u Kasabi vjerovao da se u njegovim virovima kriju i

ive somalii, krupne i opasne ribetine koje vrebaju i odvlae djecu
pod korijenje vrba, da vie nikad ne ugledaju ni sunca ni mjeseca.
Gurave vrbe na obalama podsjeale su me na stare znance pod ijim se
korijenjem, podlokanim vodom, krije tek poneka bezazlena aba ili
hitra riba sjanka.
Onda su se ukazale kule, bedemi i tabije ogromne
srednjovjekovne tvrave zvane Grad, propete na vrhu kamenoga
dina, odakle je tvrava vijekovima motrila i doekivala daleke putnike
i naoruane vojske, koje su kao prijatelji ili neprijatelji dolazile Kasabi
u pohode.
Grad mi se i sad priinjao ogroman i neosvojiv. Poneka kravica
koja je pasla po padinama brda na kojem je tvrava carevala izgledala
je majuna poput muhe, to je jo vie isticalo veliinu tvrave. U
njenim kulama i po mranim tamnicama, umjesto topova, askera i
suanja sada borave guje, akrepi i imii, koji nou slijeu s tvrave i
beumno oblijeu Kasabu i njene utihle sokake.
I eto, sad sam, nakon toliko godina, ponovo u Kasabi. Zato? Pa
da obnovim drage uspomene iz djetinjstva. Ama, gluposti, uspomene ne
treba traiti jer ih naprosto nema, iilile su. Zamijenila ih je sjeta i
razoarenje. Istina, stare kue i praljivi sokaci, opustjela arija s
polupraznim duanima i pospanim arinlijama; bae i vode, groblja i
ruevine, poneka arijska budala koju neprestano zadirkuju i drae ne
bi li bar malo razbili svakodnevnu dosadu, sve je bilo gotovo isto kao i
nekad, ali ljudi kojih sam se sjeao kao i mojih nekadanjih vrnjaka
vie nema. Niti koga poznajem, niti me ko prepoznaje. Gotovo da nas se
vie i ne sjeaju.
- A,... a,... jah,... jah,... znam, znam, kako ne bi znao!... - toboe
se prisjea neki starac kojeg zaustavljam i pitam, a on se i dalje
smjehulji i veli: - Pa, kako ste, jeste l ivi i zdravi, ha?...
Odgovaram i nabrajam ko je sve od nas umro, a on se i dalje
krezubo smjehulji i nastavlja: - Jah, jah, bezbeli, sve bude i proe, ta
e... taki ti je dunjaluk...
169

Gleda me napola otvorenih usta pa odmahuje rukom i odlazi

oslonjen na tap. A noge mu tanke i klecave kao na erefu, kandie na
afuriju, pa i njega, tog posljednjeg i nesigurnog svjedoka moga
djetinjstva ve vidim u tabutu na mejit-tau pred arijskom damijom.
Poslije sam otiao da obiem nau nekadanju kuu, ali bolje da
nisam. Bila je zaputena i udno naherena, s mnogo razbijenih prozora
zalijepljenih novinama. Vjetrovi i kie sprali su kre sa njenih zidova, a
une su ih iskljucale, pa su rupe po njima podsjeale na rune ute rane,
duboke sve do kostiju od drvenih greda ugraenih u zidove. Htio sam
ui, ali su vrata na kui bila zakljuana. Provirio sam kroz kljuaonicu i
vidio da neko jo i sad tu stanuje.
Visokih taraba oko avlije nije vie bilo, a ni razgranate jabuke
nasred avlije. Strio je sam stari sasjeeni panj. Ko zna, moda e iz
njega izbiti mladica, pa e opet na jabukovu deblu raati i predvee
same opadati sone, a kao ham-pamuk lahke jabuke paluke.
Ni orahovih stabala u bai nije vie bilo, a ni stare i gurave
jabuke francije, ije su grane do zemlje sezale. Pod njom je moj
rahmetli otac, na iltetu prostrtu po bujnoj travi, po itav dan sjedio i
itao. Kao da ga sad gledam! Tad bi se posve opustio, ak bi i fes
skinuo, pa bi mi se inio posve neobian i tu.
Vratio sam se u Kasabu razoaran i ojaen. ak je i studenac
koji je izvirao ispod nae bae i iz kratke gvozdene lule toio u veliko
drveno korito izdubljeno u bukovu deblu, bio promijenio svoje mjesto.
Njegov debeli mlaz koji se zaepljao otukom od kukuruza nije vie bio
onako snaan i hladan kao nekad.
Navee sam, onako neraspremljen, dugo i nepomino leao i u
mislima bludio pogledom u mraku hotelske sobe. Spolja je dopirao
kreket aba iz susjedne rjeice, uz grlen smijeh akamluara. Sjedjeli su
i potiho razgovarali u polumraku pod lipama ispred hotela. Ponekad bi
se uo klepet kapaka na sahanima, dozivanje konobara i naruivanje
novih deca, da s vremena na vrijeme prsnu u glasan smijeh koji bi
isto tako naglo zamro i utopio se u tihom razgovoru.
Onda sam se sjetio efe.
170

efa je bila vila mojih djetinjih snova. Moja velika djetinja

ljubav. A samo sam je nekoliko puta vidio i samo me jedanput
pomilovala po kosi. I dala mi veliku mirisnu jabuku kakvu nikad dotad
nisam vidio. Danima sam je uvao i mirisao. A kad god bih, kao dijete,
sluao prie o vilama, a pripovijedalo se da vile na stijeni ispod tvrave
doje nou svoju djecu, jer je sa stijene stalno kapalo neto poput
mlijeka, ja sam ih zamiljao kao efu.
Bila je vitka i plava, zelenih oiju i plave kose, tanana kao breza.
ivjela je na Alibegovu brdu, u kuli izvan Kasabe, s ocem
Hamzabegom i jo nekom eljadi koju nisam poznavao. Krupnog i
srdanog Hamzabega zapamtio sam po puki koju je nosio i po
kerovima koje je momak za njim stalno vodio, a to je meni tada silno
imponiralo. Pogotovo bezbrojni lovaki trofeji kojim je itava kula bila
ukraena.
efa je tada bila djevojka, ali posve drukija od mojih rodicadjevojaka i svih drugih koje sam tada viao. Oko njezinih lijepo
skrojenih usana lebdio je nekakav tuan osmijeh, koji je inio jo
ljepom i tajanstvenom. Sva kao da je bila od mjeseine satkana.
Tada, kad me pomilovala i dala mi onu nezaboravnu jabuku, bio
sam se zbog neega rasplakao, pa je, valjda, htjela da me utjei. I
utjeila me je: odmah sam uutio. Gledao sam je kao obenijan i otad
sam jedva ekao kad e me mati ponovo povesti na Alibegovo brdo da
je vidim. udne su i nedostine te djetinje ljubavi, ali one zaista postoje.
Sljedee godine, a to je bila pretposljednja godina naeg boravka
u Kasabi, efa je nesretno zavrila: nou se iskrala iz kue, prepjeaila
nekoliko kilometara i skoila u Usoru. U meuvremenu se bila udala, pa
je i dijete pod srcem nosila.
Iz ustravljenog apata moje matere i ena s kojima je o tome
razgovarala, svaki as sklapajui oi i othukujui, nisam mogao
razabrati ta se dogodilo, osim da je efa mrtva i da je nikad vie neu
vidjeti. Znam da sam gorko plakao i da me mati izvela iz sobe i dala mi
eerli vode, rekavi da vie ne ulazim u sobu. Tek nekoliko godina
kasnije saznao sam pravi razlog efine tragedije.
171

efa je imala momka. Bio je jedan od naih u to vrijeme prilino

rijetkih studenata u Beu. Imao je nekog roaka ili prijatelja u
oblinjem gradiu kojeg je posjeivao, pa je jednom prilikom susreo i
upoznao efu. Viali bi se povremeno, kad bi se Hasan za vrijeme
ferija vraao iz Bea pa neko vrijeme boravio kod tog svog roaka i
dolazio u Kasabu da se vidi i sastane s efom. Viali bi se obino kod
efine tetke dolje u Kasabi u koje bi efa ponekad i noivala. Tada bi
po itavu no znali probdjeti kraj prozora. Mada je Hasan bio siromaan
mladi iz skromne porodice, a efa mlada begovica, kerka bogatog i
uglednog Hamzabega, to staroj tetki nije smetalo. Bila je blagorodna
stara ena, koja je sa njenou dobrih tetaka gledala na njihovu ljubav.
Kad bi se ferije zavrile, a Hasan se opet vratio u Be, uslijedila
bi njegova pisma. No efa je, kao i mnoge nae djevojke tog vremena,
bila nepismena. Tu se onda naao Adil-efendija, tetkin komija i neki
njihov daljnji roak, koji je preuzeo ulogu posrednika. Bio je
srednjovjean udovac, inovnik u opinskom sudu, i u Kasabi je uivao
glas estita i tabijatli ovjeka. Niti je pio niti puio, a takvih je u Kasabi
malo bilo. Jedina mu je strast bila da svira bisernicu u tamburakom
zboru Kasabe i da na redovnim godinjim zabavama igra ulogu
Hasanage u Hasanaginici, ili Ismeta u Ismetu i Almasi.
Na njegovu su adresu stizala Hasanova pisma, on ih je nosio
tetki i itao efi pa na njih onda odgovarao Hasanu. A kad bi opet dole
ljetne ferije i Hasan se vratio, uslijedila bi toliko eljena vienja i
sastanci, puni apata i snova o budunosti.
Trajalo je to dvije godine, dok jednoga dana nije stiglo kobno
Hasanovo pismo. Molio je i zaklinjao efu da mu oprosti, ali joj mora
rei istinu, jer je toliko cijenio da ne bi elio da je zavarava: upoznao je
novu djevojku, kolegicu sa studija, s kojom se zavolio i s kojom e se
uskoro vjenati.
efo, ako moe, oprosti mi. A ti si dobra i plemenita, pa e
mi oprostiti. ao mi je ako ti nanosim bol, ali sudbina je tako htjela, a
ona je jaa od nas. elim ti svaku sreu koju si zasluila. Zaboravi me i
oprosti mi...

172

Kad joj je Adil-efendija tronutim glasom proitao pismo, efa

se skamenila. Sve se u njoj u asu sruilo. Stresla se i sklopila oi, a
njene lijepe ruke ustreptale su poput preplaenih ptica. Zagrcnula se i
otrala u drugu sobu.
Od toga dana se u efino srce i u njezin osmijeh uselila tuga.
Kretala se tiho, gotovo neujno, poput sjene.
U to vrijeme prvi put sam je vidio. Tada me je pomilovala i
poklonila mi jabuku.
Tih dana kad i efa, i Hasan je od nje primio slino pismo.
Pisala mu je da je zagledala momka, da je i otac kail da poe za njega
jer joj po svemu odgovara i da e se uskoro udati.
Da smo bili blie moda do toga ne bi dolo, ali ovako: daleko
od oiju pa daleko... - stajalo je u pismu.
Adil-efendija, ta sitna kasablijska gnjida, paklenski se poigrao sa
sudbinom mladih ljudi. Od tada je poeo ee obilaziti Hamzabega,
svravati mu neke sudske poslove oko zemlje, dok jednoga dana nije
zaprosio efu.
- Ti me zna, Hamzabee, a zna i moje. Neka smo i rodbina.
Obeajem ti da u paziti efu ko oi u glavi i da e joj uz mene biti
lijepo. Pa, ako si kail... - tu je Adilefendija priao Hamzabegovoj ruci
koju je ovaj brzo povukao.
Bio je iznenaen, ali se nije srdio. Istina, Adil-efendija je
podosta stariji od efe, ali je estit i ugledan u Kasabi, iz lijepe je
porodice, a udovac bez djece. Nije ni bez imetka, a jedina mu je mana
to niti pije niti pui, a i ne lovi. Malo tetkast, to bi se reklo, ali to mu
ga more! A i njoj je vakat, nee valjda sijede plesti. I onako u zadnje
vrijeme nekako hudi.
- Ma, da ti kaem, Adil-efendija, ja ne bi bio protivan, al bi
htio da ujem i efu. Ne bi mimo nje. Pa, nek to malo stane... odgovorio je.
Predvee, kad se vratio iz arije, pozvao je efu: - efo, eri,
doide! Imam ti neto rijet.
173

utke je stala i ekala.

- Ma, danas mi izbi Adil-efendija. Doo da te prosi...
Zadrhtala je. Je li u taj as shvatila zamku koju joj je Adilefendija bio postavio ili je bila izbaena iz ledenog mira i tuge u kojoj je
mjesecima ivjela, ko to zna.
- Ja ko mislim da bi to bilo pomunasib. Adil-efendija je ovjek o
sebi pri sebi, nejma mu se, nako, ta prigovorit - nastavio je Hamzabeg.
- Ono jest, poprilino je stariji od tebe, al bolje i to ve ova dananja
mlaarija koja i ne zna za drugo ve za besposlice. A ti kako hoe,
niko te ne sili. Ako e mene sluat, ne bi ga trebala odbijat.
Pristala je kao rtveno janje, kao kurban. Ve mjesecima je
nosila ranu i na srcu i u dui i nije imala snage da se bilo emu opire.
Uskoro su se vjenali. U kuli na Alibegovom brdu, gdje je bilo
najprostranije, derneilo se tri dana i tri noi. Ba onako, po starinski.
Hasana niko nije ni spomenuo, jer i oni koji su znali da je dolazio u
Kasabu i pomalo asao, nisu do toga mnogo drali. Vrtio se oko cure,
pa ta? Dok bi on svrio te tamo kole, ko zna ta bi bilo. Pusti, bolan!
Negdje u ljeto idue godine Hasan se iznanada pojavio u Kasabi.
Oni koji su ga poznavali pripovijedali su kasnije da su ga vidjeli kako
luta mahalama, a bio je kao izgubljen. Oko akama je izbio pred kuu
efine tetke. Starica ga je vidjela kako stoji pod prozorom i prepoznala
ga. Nije mogla da se suzdri i da mu ne kae ono to joj je na srcu
lealo, jer je znala koliko je efa zbog njega propatila.
- Zar te nije stid da se pomilja! Gubi se odavle, uje li! viknula je s prozora.
On je nepomino stajao i utio. Samo su mu vilice podrhtavale.
- Sojsuze sojsuski! Je l te vabica otjerala, pa si doo da trai
kome e srce trovat, ha? - grdila je starica prijetei rukom kroz prozor.
Tek tada je progovorio:
- Tetka, o emu ti to govori?...

174

- Zna ti dobro o emu! Ama, neka, stii e te sikluk kad li tad

li! Ne mere se zlo radit, a dobru su nadat, aja.
- Kakvo sam zlo uradio, tetka, ako Boga zna, kakvo? -jauknuo
je.
Klupko se tada posve odmotalo. Sve je postalo jasno. Hasan se
iste noi izgubio iz Kasabe, a tetka je, poslije neprospavane noi,
sutradan otila efi pa joj je, i ne slutei kakvu e tragediju time
izazvati, sve ispriala.
Sluala ju je bez daha, samo su joj se oi uasnuto irile.
Iste noi je nestala. Ko zna kuda je sve lutala, dok negdje, pred
svanue, nije izbila na obalu Usore, nekoliko kilometara dalje od
Kasabe. Mlinar ju je vidio kad je stajala na obali i kad se otisla. Bez
glasa.
Nali su je trei dan.
Dok sam potresan i prenapet razmiljao o tome, i to tako
intezivno kao da vidim i doivljavam efinu posljednju zoru, najednom
sam je ugledao: stajala je u uglu kraj prozora mrane hotelske sobe i
lagano mi mahala. Sva je bila u bijelu. Lice joj nisam razabirao, ali je to
sigurno bila ona, efa!
Osjetio sam kako me jeza podilazi. Grlo mi se steglo, a usta u
asu osuila. Kriknuo sam.
U taj je as neko od akamluara dolje ispred hotela tiho
zapjevao: Ima l jada ko kad akam pada...
To me vratilo u stvarnost. Mjeseina je leala na prozorskoj
zavjesi kojom se vjetri lagano poigravao...
itavu tu no morila su me grozomorna i bolesna snovienja, da
samo ponekad izronim u javu i opet u njih utonem. Sve se bilo
meusobno splelo, doticalo, i proticalo. I mrtva efa, i vile koje na
mjeseini doje svoju djecu, i pauinasta sumaglica na obali Usore u
kojoj vidim efu kako krili ruke i vie, ali joj glasa ne ujem. Pa onda
sanjam stranog somalia koji odvlai efu, pod stijenu, a ona dri
175

dijete i otima se, a u djetetu zlatan klju na vratu, a u ruci mu ista

onakva jabuka kakvu mi je efa darovala. I Hamzabeg je tu, napujdava
kerove na somalia, a psi skie i nee u vodu. ujem kako neko pjeva
i neko nekoga doziva, pa se na as budim i opet tonem u san. Nikako da
se rasanim i probudim.
Sanjao sam i Hasana, ali ovaj put kao Hasan-efendiju, onakva
kakva sam ga zapamtio prije njegove smrti na nekoliko godina pred rat,
kad je kao stari profesor predavao matematiku i fiziku na jednom
sarajevskom zavodu. Iao je u dugom crnom kaputu s krznenom
kragnom vitak, elegantan i sjedokos, sa zlatnim cvikerom i u fesu, a u
ruci mu tap sa srebrnom drkom koji je tako otmjeno nosio. Ponekad
bi u hodu zastao, podigao tap kao da ima ma u ruci, nekoliko puta
mahnuo njime pa opet utke krenuo. Prialo se da je elitan intelektualac
koga su njegove kolege profesori izuzetno cijenili i da je u mladosti
doivio teku dramu zbog voljene djevojke koja je tragino zavrila. To
je bio razlog to je ostao neenja i to se propio. No i to njegovo, ako se
tako moe rei otmjeno pijanstvo, kao i itav njegov osebujni ivot,
imalo je u sebi neeg superiornog, radi ega su ga ljudi s potovanjem
susretali. A ja sam ga te noi tako vjerno sanjao, da sam mu vidio ak i
njeni runi zglob ispod otkopane i malo zavrnute rukavice.
Ujutro sam se digao smoren i ojaen. Predvee sam odetao do
na Alibegovo brdo da vidim kulu.
Stajala je kao i nekad, ali gluha i zaputena. Poput praznog i
naputenog orlovskog gnijezda.
Boe, kako bih volio ui! Ali, ta da kaem?
- Trai li, morebit, nekoga? - trgnu me pitanje.
Okrenuh se. Iza mene je stajao mravan starac u olinjalim
akirama i arenu kaporanu. Za fesom mu je bio zadjeven dugaak
ibuk.
- Nita... gledam. Nekad sam ovamo dolazio, pa... - Morebit si
nekoga znao?

176

- Jesam... Hamzabega. Pamtim ga. A znao sam... Ne dorekoh.

Uplaih se izgovoriti njezino ime. Starac me utke gledao.
- Znao sam i rahmetli efu... - apnuh jedva ujno.
On se trgnu i vidjeh kako mu jabuica uspuza uz grlo. Prinese
ruku ustima pa je vrati i uzdahnu.
- Hajde, ne stoj, da sjednemo... - pozva me i poe.
Sjeli smo u uvarsku kolibu uvrh bostana. Pas na dugu lancu
privezanu za icu pruenu du itava bostanluka bijesno je lajao.
- Neka, argo, neka! - umiri on psa koji prestade lajati.
Ponudih ga cigaretom, a on ivnu.
- E, beli si se osevapio! Od podne sam bez cigara, a nie nikoga
da naie pa da ga zamolim da mi iz arije donese pakli duhana, ibre i
cigarage.
- A zar nema nikoga u kuli?
On polahko utae cigaru u ibuk, a ja mu pripalih, pa kad
duboko potee prvi dim, othuknu.
- Jok, nikog osim mene. Sjedim evo ovdi i uvam bostan. Naiu
erzi nou pa il kastile il nako od asiluka trgaju i kradu. A to je
najgore gaze loze, pa i ono to nije dozrelo bude hela.
- A dugo si ovdje?
- Otkako sam se zamomio i snagom opaso. Priko eset godina.
A osamdeseta mi je maila.
- Maallah, ne bi se reklo. A svata si, bezbeli, zapamtio?
- Svata!...
- Ve, reci mi, kad je umro Hamzabeg?
- Davno, brate, davno. One godine kad se ono trefilo... Prekinulo
ga je. A zar je udo? Ihhh!...
Uzdahnuo je s toliko bola kao da se u njemu neto otkinulo.
177

utjeli smo neko vrijeme dok me ne upita:

- A veli da si znao i bega i rahmetli efu?
- Jesam, znao sam.
- Imo si, bogme, koga i znati! Hej, jadu moj, nikad vie,
nikad!... Ko da sad gledam kad mi Hamzabeg doe pa e vako: Ibrie,
brate, idi, roni, nai je!... To mi govori, a suzama se umiva. Ni nalik na
onog Hamzabega kakva sam dotad znao. A ja onda u punoj snazi, ko
hrast. Mogo sam ronit i plivat ko riba! Rodio se kraj Usore, odrasto
to se kae na vodi, pa znao svaki kamen i svaki vir... Dva dana smo je
traili, al daba. A andari jednako uz nas... Kad, nee trei dan pred
podne, na sahat hoda e su je zadnji put vidjeli, ugledam ti kako se
neto doli, u vodi, bjelasa. A dubina! Hem vrtlog, hem dubina. A ono
neto ah se zabijeli, ah nestane. Ma, skoiu, velim, pa ta dragi Bog
dade. A u amcu sam. I skoim ti. Nekolko sam put skako i ronio, pa
opet izlazio. inilo mi se digarice e mi pui od zora. Dopirao sam do
nje, al nikako da je izvuem. Ne da vrtlog, a ne da dubina, ini ti se odnese. A ona, rano moja, zapala meu stijene, a kose joj se rasplele pa
se jednako spliu oko nje.
- ta je, zar ba ne more? - pitaju andari. - Kako bi bilo da
uzme konopce i zabaci kuke pa da je izvuemo?
- Jok, velim ne treba, iznijeu ja nju. Ma ne mogu ni pomislit da
je mrtvu kukama bodem! I kad sam deveti deseti put skoio, s Boijom
pomoi iznesem je. Dofatim onda svoju koulju i pokrijem je. Da je ne
gledaju... I eto, tako... Allahrahmetile...
Sjedimo i utimo. Dugo. Mrak svuda oko nas. Pas ponekad
zalaje i sjuri niz icu koja zacvili. Iz daljine dopiru mukli udarci drvenih
stupa. Tuku se jabuke. Pekmezi su u punom jeku. Dozrele dinje
slatkasto miriu. Zrikavci kao da se natjeu ko e glasnije.
- Mari li da ti isjeem lubenicu il uskinem dinju? - prekida on
tiinu.
- Neka, nemoj... Ve, kai mi, ta je bilo s njim? Mada ga nisam
spomenuo po imenu, znao je za koga pitam. Ni on ga nije spomenuo.
178

- Stiglo ga... Jedno ga vrijeme vodalo po sudu, al nita. A onda

mu Pravednik sudio. Jedan dan bio izio u svoj gaj i lego u hlad. Dok
je spavo, zmija mu se uvukla pod koulju i ujela ga pravo pod srce. I to
arulja, otrovnica. Ko kad hi ima... Dok su ga snijeli u Kasabu pa u kola
i u pitalj, sve je bilo dockan. Kako je radio, tako je i zaradio. Nije
daba reeno: Bog nije pohitan, al jest dostian!
Kad sam krenuo, poao je da me isprati. Zastali smo pred kulom.
- Pa zar vie nema nikog od Hamzabegovih?
- A ima neke rodbine, al doli su, u Kasabi. Dou ponekad i
vamo, da obiu. A ja, ko oja, nagledam i poneto deveram. Al nita,
vjere mi. Bude neto ita, neto voke, trave i bostana... Kad mene
nestane, bezbeli e ovo prodat. A i ta e drugo... Sve je, ionako,
otilo...
Pri rastanku mu pruih kutiju s cigaretama.
- Neka, nemoj, trebae i tebi.
- Uzmi, da ima za noas! A sutra u ti po nekome poslati koji
paketi.
- Fala ti i Bog ti dragi dao! Ve, ne ree mi koji si? - Putnik,
namjernik, Ibrie. Jedan od onih koji je znao i volio ovu kulu i njezine
insane.
Nikako ne znam radi ega sam ranim jutrom poao do nae
nekadanje kue, u elji da vidim Gri i stijenu na kojoj je leala zmija.
Ali ni Gria nije vie bilo. Neko, kome je trebalo kamena, minama je
razbio stijenu na Griu. Ni mjesto gdje je leala zmija nije se vie znalo.
Kad sam taj dan naputao Kasabu, posljednje to sam vidio bili
su uski mazgali i mrani otvori na tamnicama i kulama stare tvrave,
kojim me utke gledala i pratila.

179

IZ STARE MAHALE

onekad, u godinu-dvije, proetam kroz staru sarajevsku

mahalu u kojoj sam roen. I uvijek, ponovo, osjetim onaj daleki dah
svoga djetinjstva. Zapahne me poput mirisa poutjelih dunja poredanih
po rafovima u ardaku, ili poput ul-jaga to dopire iz djevojakog ruha
sloena u seharu.
Stara je moja mahala. Spominje je ak i istinoljubivi sarajevski
ljetopisac Mula-Mustafa Baeskija. Veli, da je u njoj jo za njegova
vakta, prije gotovo dvije stotine godina, bilo osam kua.
Od tada se toliko izmijenilo. Ne samo lice ve i naziv moje
mahale. A o njezinim nekadanjim stanovnicima da i ne govorim. Nema
vie ni jednoga koga sam kao dijete zapamtio. Pa nema gotovo nikoga
ni od mojih nekadanjih vrnjaka. Lee po Bakijama, Hamdinoj carini,
Grliia brdu i ostalim sarajevskim grobljima. S nekima su ve i njihovi
niani polegli u mezare. A o kuama, avlijama, baama, staroj
mahalskoj esmi i visokom jablanu sa dna mahale koji je stalno umio i
na kojeg su avke u prvi sumrak akui slijetale, da i ne govorim. I
njega je vrijeme bezduno sasjeklo.
Preklanjskog sam ramazana posljednji put proetao tom starom
mahalom. I ostao zgranut. Nae nekadanje kue nije vie bilo. Kao ni
dviju susjednih kua. Umjesto njih zjapila je ogromna jama iz koje su se
pomiljali betonski temelji budue viespratnice, koja e uskoro prijetei
striti iznad okolnih kua.
Dugo sam stajao i pogledom utke bludio po toj ogromnoj jami.
Pa tu se, nekada, raalo, ivjelo i umiralo! A sad?... Uinilo mi se da jo
uvijek vidim svog prvog komiju, krepkog stogodinjaka rehmetli
Alijagu, kako u crvenim firalama na nogama i sa arenim sarukom oko
glave ilo promie mahalom, zapren konim zembiljom preko ramena.
180

Umro je prve ratne godine, u sto i prvoj godini ivota. Bio je

jedan od posljednjih, ako ne i posljednji ivi austro-ugarski talac koga
su vabe nakon zauzea Sarajeva, u avgustu 1878. sa stotinama drugih,
bile otjerale u ropstvo u Olomuc. Kao da ga sad sluam kako mi, dok
smo sjedili u njegovu ardaku, teno pripovijeda o tim burnim danima
kojih se jo uvijek ivo sjeao.
- Do Broda su nas tjerali pjehe. Sunce ueglo, dok se mi
zavaljujemo od umora i ei. A soldati na konjima, pa biju li, biju... i
stignu. ah nogama, ah sabljama. Nako pljotimice...
Hele nejse, kad stigosmo do Broda, potrpae nas u emije i
spustie drvene kapke iznad nas. Haman to se ne poduismo. Pa tako,
sve u mraku, haj, haj, do pod Be. Bilo se ulo da e nas, tahmina,
isprid cara protjerati da nas i on osejri. Al nisu, slagae...
Kad nas dotjerae na beku taciju, da te Allah dragi sauva
kakvi smo bili! Ni na ta, benzer! Ko da nismo insani.
Tudikan iznesoe pirna-pilav i podijelie nam. Al niko ni da
okusi. Poeerili pilav, pasji sinovi!
Meni opet, a bogme i drugima, bilo prituilo da mokrim. Al
kako u, ne mogu pred njima! Silesije hi se okupilo pa nas gledaju. Pa,
ako e bit i vabe, insani su. Ne mere ojk, pravo rei, prid njima...
A kad smo se potlje nepune godine iz ropstva vraali u Bosnu,
bilo je, ini mi se, jo gore. Zima stegla, srce puca. Do Broda smo ili
mainom, a otale, ponovo, pjehe. Putem se smrzlo vie od dvajest
insana. Ne bi him sueno, huda majko, da kui dou. Strahoba jedna,
ta da ti kazujem...
Nakon podue stanke Alijaga pokaza rukom prema Trebeviu.
- Vidi li ono to se bijeli ispred one umice? Gledaj, spram
moje ruke!... Vidi li?
- Vidim.
- Ono ti je, duo si mi medena, birvaktile bilo brdo. Svo od
bijeloga kuma. Svijet je tim kumom trao i ribo sue, tako godinama,
181

dok brda najpotlje nesta. Brda nema, a narod osta!... Tako ti i sa

vabom bi. ala nije, enlikaka carevina, naki car i naka sila, pa ni cara,
ni carevine! A narod - osta! Narod ti, duo si mi medena, sve nadura. A
ova Bosna, ona ti je ista ko ezab. Ko god je od tuina primirie, na
kraju mu nos otpadne...

Onda sam se sjetio drugog komije, hafiz-Ibrahima. Prolazio bi

mahalom smjeran i dostojanstven. Imao je umilan glas i uz ramazan bi
redovno uio mukabelu u Begovoj damiji. Sin mu, momak, dugo je
leao i bolovao. Od suice, gluho bilo... - govorilo se apatom.
Jednoga ramazana, dok se nakon prouene mukabele hafizIbrahim obuvao na damijskom papuluku, prie mu neko od
poznanika i saosjeajno upita: - Hafiz-Ibrahime, kako je sin...?
On as-dva poutje, pa e tiho: - Allahrahmetile... preselio je...
Kad sam jutros poo od kue, okreno sam ga... Boija volja... Bog
dao, Bog uzeo...
Dok je poznanik zgranuto gledao za njim, hafiz-Ibrahim je urno
promicao haremom. Niko ni na njemu, ni u njegovu glasu za vrijeme
dok je uio mukabelu nije primijetio neku promjenu. A u damiju je,
kao i uvijek, doao tano u vakat.

Pa

sam se sjetio djevojke Haije i momka Avdije, zvanog

Gazija. Haija je bila hizmearica u aginskoj kui, a Avdija momak
kakav se samo zamisliti moe: kran, lijep, stasit, a u licu vran. Nosio je
crn, uvijek nakrivljen fes, a gazio iroko i sigurno. Mati mu je bila sitna
enica u crnoj feredi, s bijelim jamakom preko lica. Rijetko je izlazila
iz kue, dok je Avdija veinom boravio na selu, negdje oko Semizovca
gdje su imali zemlju. Kad bi dolazio kui, prtio bi na leima ogroman
sepet pun voa, povra, sira, masla i ko zna ega jo. Nas, po trojeetvero djece, zgrabio bi u naramak i donio do pred svoja kuna vrata i
tu bi nas obilno darivao voem i peenjcima, pa bi tek onda zakucao
182

halkom na vrata. Mati bi mu otvorila, hitro skidajui teki gvozdeni

mandal. Uvijek bismo je uli, kako mu tepa: Sine, Avdo, jesi l to
doo svojoj materi? Jesi l me se, oi moje zaelio?...
Za razliku od Avdije, Haija je bila postarija, ve okopnjela i
krivonoga djevojka, to ni iroke, do tala sputene dimije nisu mogle
sakriti. Ila je uvijek u nanulama i duboko pobuljena crveno ispruganom
boom iz koje je virilo njezino uvehlo, ali jo uvijek nurli lice. Sa dva
ista, plava oka, puna beskrajne dobrote i naivnosti.
Kako smo mi, mahalska djeca, saznali da Haija voli Avdiju, to
ne bih znao rei. A voljela ga je kako se samo voljeti moe, a da on to,
vjerovatno, nije ni znao. Ali zato smo mi, gdje god bi vidjeli ili sreli
Haiju, govorili da Avdija pita za nju, da je selami i poruuje joj da e
joj doi pod pender. A ona bi, sluajui nas, rohnula od milja i gotovo
plano, po nekoliko puta ponavljala: - Ama, je l tako vam Boga?... Je l
ba pito?... Pa, ta jo kae?...
Mi bismo onda i dalje izmiljali i lagali (o, kako djeca znaju biti
i nesvjesno nemilosrdna!), dok bi jadna Haija gotovo grcala od sree.
Poslije bi nas darivala velikim mirisnim krukama ili bi nam iz mutvaka
donosila poneku medenu gurabiju.
Jadna Haija! Nikako ne znam ta je s njom na kraju bilo, osim
da je umrla. Ko zna na kojem je sarajevskom groblju bez niana
pokopana. A za Avdiju se prialo da je poginuo, da ga je neko na selu
zbo ili tako neto. Mati mu nakon toga nije vie ni izlazila iz kue.
Rodbina bi je esto obilazila, a nas, djecu, ponekad bi dozivala na vrata
i molila da joj poneto kupimo. Uvijek bi nas poslije toga planim
glasom blagosivljala: - Bog vam dragi dao, kad nenu tako pazite!... Da
je meni, bogdo, moj Avdija iv... - tu bi glasno zaplakala i tiho
pritvorila i zamandalila vrata. uli bismo je kako uzdiui odmie
avlijom.

jetio sam se i hadije, bio je ugledan sarajevski trgovac

pamukom. Crn, kooperan stari u bosanskim haljinama, sa arenom
183

hadijskom ahmedijom oko glave i u kratkim crnim kundurama na toku,

obuvenim preko mestvi. Vrao bi se iz arije u prvi akam, nosei u
ruci povei zaveljaj nainjen od amije. im bismo ga ugledali, mi
bismo se pokitili po mahalskom pervazu i u jedan glas graknuli!
- Akam-hajrolla, hadija!
- Allah-raziola, djeco! - odgovarao bi hadija nasmijano i iz
duboka depa na akirama vadio zamotak pun sitnih medenih gurabija,
to ih je za nas kupio.
- Evo, pa podijelite! Al pravo!
Mi bismo se glasno zahvaljivali, dok bi se hadija zadovoljno
smjekao i pri tom uvijek ponavljao: - Samo vi sluajte oca i mater,
samo sluajte, pa e bit gurabija!
- Ih, da mi je onaj hadijin uzo, mogli bi kupit pun duan
gurabija! - rekao bi poneki od nas, jer smo znali da hadija u uzlu nosi
dnevni pazar i da ga kod kue broji i slae.
Jedne ljetne veeri, ranije nego obino, opet se pojavio hadija.
Nije bio sam. Uz njega je ilo jo nekoliko ljudi, a ispred njih kola na
kojim je, pokriven bijelim arafom, leao hadijin sin. Vidjeli su mu se
samo tabani i pramen kose koji je virio ispod arafa. Povorka je ila
utke, ozbiljna i turobna. Hadija je sleeno gledao preda se, zgrenim
prstima steui usne. Toga dana sin mu se bio utopio na Katilovcu
povie Bembae, gdje je s drutvom bio otiao na kupanje. A bio se ve
zamomio i radio je s ocem u duanu.
Otada, i dugo nakon toga, hadiju smo pozdravljali utke,
prinosei ruku elu, a on bi nam i dalje dijelio gurabije, ali bez osmijeha
i onog uobiajenog: - Samo vi sluajte oca i mater..., samo vi...

Memi,

a za nas, djecu, Memiaga, takoer je spadao u

zanimljive ljude iz nae mahale.

184

Na oetu, kako smo zvali raskre na ulazu u mahalu, Memi je

imao zelenarsku radnjicu, u stvari nekoliko dasaka privrenih za
naslon sklepan od letava, a smjetenu ispod kamarije susjedne kue.
Sva njegova roba sastojala se od pet-est irokih, od iblja ispletenih
korpi u kojim je, ve prema godinjem dobu, bila pokoja kila alama,
ljiva, ili smokava lopini. Zatim poneka dinja ili karpuza, a zimi opet
koja glavica kupusa, poneto luka, krompira i slino. Kako na duanu
nije bilo ni zidova ni vrata, Memiaga ih je zakljuavao tako to bi
preko korpi i zahrale vage prebacio poneku staru vreu, to je bio znak
da je zatvorio... Zaudo, nikada se nije dogodilo da ga je neko pokrao ili
na bilo koji nain otetio.
U vehtim i ve progledalim akirama, uvijek nakrivljena fesa, a
stalno vedar i nasmijan, bio nam je svima drag. Bio je zaista rijetka
dobriina i domet, osobito prema nama djeci. Nita mu nije znailo da
nas pozove i svakome, od svoje uboge sermije, podijeli pokoju aku
alama ili ljiva.
Znali smo da je oenjen i bez djece, i da stanuje na drugoj strani
Miljacke, negdje iznad Bistrika, odakle je ranim jutrom, u sami sabah,
silazio da otvori duan i da se s prvim prolaznicima pozdravi i ispita.
Kasnije, kad sam se ve bio zamomio i kad sam sa Memiagom
mogao ozbiljno porazgovarati, pitam ga jednom prilikom:
- Vjere ti, Memiaga, kako izlazi na kraj? Vidim, robe malo, a
ni pazar, bezbeli, nije kakav...
On se iroko nasmija pa zaturi fes.
- Ma, zna ta u ti rijet! Davno je kazano: Bog daje nafaku, a
aija orbu! Pa, elhamdulillah, dobar je! Samo, kad bude uoi petka,
malo mi je tee, pozna mi se na sermiji. I to podobro! Okrnji mi se!
A zbog ega to?
- Ma, eto, nauila sijeda da uoi petka napravi tagod slatka, da
umuti i zalije razvaruu. A razvarua, vjeruj se, hoe i troka! I omma
mi se pozna na sermiji! Al nejse, kad mora bit nek i bude. Je l tako?

185

Ne vele mi na onaj svijet nita, osim grijeha i sevaba nosit. Na

efinima nejma depova...
Ne znam ni kako je, ni kada je Memiaga umro. Ali i sad mu
poesto pozavidim na njegovoj jednostavnoj srei i irini.

Ih, te nae matere! I njih sam se tog predveerja sjetio. esto mi

se uini kao da su izale iz narodnih pjesama. Kako su samo bile

blagorodne i otmjene u svojoj jednostavnosti!

Meusobno su se posjeivale u vrijeme kad bi mukinje bilo

izvan kua, na poslu, u ariji. U tim njihovim posjetama bilo je one
tradicionalne gradske kulture, koja se kroz generacije brino njegovala i
uvala.
Prije nego to bi dole, uvijek bi neko od mlaih obino neka od
cura, zakucala na avlijska vrata koja su bila uvijek zamandaljena.
Nakon to bi se izruio selam, pitalo se da li je mati doma i je li joj na
ruku da se doe. Uz povratni selam mati bi poruivala da je kod kue i
bujrum, neka Almas-hanuma doe... Ako bi sluajno bila neka
zapreka, uslijedilo bi izvinjenje, a za dan-dva na isti bi nain bio upuen
selam i poziv da Almas-hanuma, ako more, nek doe. Materi e biti
drago...
Kada bi se dolazilo u posjetu, nama, djeci, donosili bi se
uobiajeni darovi, umotani u istu, arenu mahramu. Bile su to obino
gurabije ili paprenici, rahat-lokumi, rezaije, kruke ili partokali.
Matere bi sjedile obaka, u halvatu ili u ardaku, a mi djeca u
drugoj odaji. Zimi, obino, u halvatiu, a ljeti u bai, gdje bismo se
igrali. Prilikom posjete sluilo bi se erbe, ulbe-eer, uz poneto slana
jela: bijela kahva s peksimitima, jalandi-dolma, pita i slino. Posjeta bi
potrajala sahat-dva, a onda se odlazilo uz srdaan ispraaj i jo srdaniji
poziv da se doe, da se ne eka i ne oduljuje... Jo dugo nakon posjete
soba bi mirisala anduzom ili ul-jagom, a za tu priliku i matere bi se
posebno odijevale. Sve je bilo lijepo i nekako sveano, a nae avlije, sa
kao sir ubijeljenom kaldrmom, bujnim imirama kojih je bilo u svakoj
186

sarajevskoj avliji, s odnjegovanim cvijeem i ruama puzavicama

djelovale su kao mehlem i za oi i za duu...

Na

samom ulazu u mahalu nalazila se velika aginska

kua nekada uvenih aga Penava, ija je porodica bila ve poodavno
izumrla. Kua je bila posve haraba s razvaljenim kapijama kroz koje se
prolazilo u muki kraj kue, od ijeg nekadanjeg bogatstva i sjaja nije
vie nita ostalo. Sluila je za stanovanje nekoliko siromanijih
jevrejskih porodica, veinom sitnih zanatlija, krpedija i crjevara.
Meu tom okupljenom jevrejskom sirotinjom za nas je bio
najzanimljiviji Isak, dobroudan, ali luckast ovjek, ni star ni mlad, jer
zbog njegove crne, u iljak svedene brade i dugih zavrnutih solufa,
teko se moglo odrediti kojih je godina. Nosio se po bosanski: ohane
akire, areno otkan pojas i crn ulupljen fes bez kianke. Bio je njene,
gotovo djeake grae, samo su mu kao ugljen crne i duboko usaene
oi stalno gorjele nekim zanesenjakim sjajem. Kad bi prolazio
mahalom uvijek bi, gotovo viui, pripovijedao o nekim neobinim i
davnim dogaajima koje mi nismo razumjeli, a onda bi zastao i diui
kaiprst desne ruke nevidljivom bi sagovorniku upuivao stroge
opomene i savjete. Bile su to u stvari starozavjetne prie i citati iz svetih
knjiga, koje je Isak stalno ponavljao. ini mi se da ga jo i sad ujem
kako uzdignute ruke i ve promuklim glasom uzvikuje: - Neka je
blagoslovljen Onaj pred kojim nema nepravde...
Zaludu bi ga neki od nas potezao za tur od akira, za areni
pojas ili mu zbacivao fes sa glave. Uzalud, jer se Isak na to ne bi ni
osvrtao. Mirno bi podigao fes ili namjestio pojas, pa i ne prekidajui
priu nastavljao da propovijeda s istim arom.
Subotom predvee, dok bi se sumrak uvlaio u mahalu, a avke
se okupljale po granama visokog jablana, Isak bi sjedio kraj prozora u
velikom ardaku Penavine kue, u kojem je stanovao zajedno s bratom i
njegovom brojnom porodicom. Odatle, odakle je nekada aga Peneva
puei na ibuk sejrio po Sarajevu, sad je Isak drao svoje uobiajene

187

subotnje propovijedi. Nije mu smetalo to ga niko ne slua, osim

ponekog rijetkog prolaznika koji bi radoznalo i na as zastao.
Kasnije su mi pripovijedali da su Isaka, u proljee prve ratne
godine, zajedno s ostalim Jevrejima iz Penavine kue pokupili i otjerali
u logor. Bilo je to u samu zoru. I dok su ostali nesretni jaukali i
dozivali, Isak je uzdignutih ruku potresnim glasom ponavljao - Neka je
blagoslovljen Onaj pred kojim nema nepravde, nema zaborava ni
pristrasnosti, ni primanja mita, jer je sve Njegovo! Znaj, da je sve prema
raunu!
Uzalud su ga usput udarali i nogama i kundacima. Krv mu je
liptala i na nas i na usta, a on je i dalje, zanosei se i posrui pod
udarcima, stravinom snagom ponavljao: - Neka je blagoslovljen
Onaj...
U mahalskoj praini, poput arene, smotane zmije, ostao je samo
Isakov pojas...
Dok sam se tog predveerja svega toga s tugom sjeao, neko me
oslovi. Okrenuh se. Iza mene je stajao nepoznat djeak.
- iko, traite li nekoga?... Ja stanujem u ovoj ulici...
- Hvala ti, ne traim nikoga... odgovorih zbunjeno. I tog asa
shvatih da sam tuinac u svojoj staroj mahali, nad razvaljenim
temeljima rodne kue.
To je bio posljednji posjet grobu mojih djetinjih uspomena.

188

EJTAN

Tada sam prvi put uo da je Zajko ejtan.

Nekako oko podne izbi Ademovica pa e, duboko othukujui,
mojoj materi sa samog kunog praga:
- Lijepa efendinice, da mi je samo teke vode! Da sebi doem i
duu povratim! Pripade me onaj kopilan, ne bilo ga! ejtan je ono, nalet
ga bilo, pravi ejtan u djetinjem suretu!
- Ama, o kome ti to, enska glavo?
- Ma o Zajki Suljinice, ve o kome! Idem ti ja, moja efendinice,
kraj njihove kue, kad me neto posred glave - kvrc! Gledam, a ono orah. Hajde, velim oborila ga jal tica jal vjeverica, pa krenem dalje. Al
samo to zakoraih, kad ono opet. I to pravo u elo! Haman meu oi!
Svrnem oima gori uz orah, kad imam ta vidjeti: ispruio se on,
kopilan, ba ko zmija gori po grani i smije se. Usta mu, evo mi ti: od
uha do uha! A i oi mu zelene, ko u zmije. Ama, paskoviu, da bi l
paskoviu, velim mu, pa za kamen. Al dok ja za kamen, on uz orah.
Vidim ga kroz lie i ujem kako mrnjaue i krekee. Ruga mi se i
orlui, ne bilo ga!
- Ama, pusti, moja Ademovice, djeca ko djeca!
- Nemoj, efendinice, nije ono dijete ve ejtan! Pravi ejtan
alejhilane! Malo je falilo da i stari Ibri zbog njega glavom plati. ula
si, bezbeli...
Eto, tada sam prvi put uo da je Zajko ejtan, premda mi nije
bilo posve jasno ta je to ejtan. Bilo mi je tada est-sedam godina, a
Zajko je bio etiri-pet godina stariji od mene. Mi smo u to vrijeme
svake godine za vrijeme kolskog raspusta porodino dolazili u Kasabu
i ostajali u naoj ljetnoj kui sve do jeseni. A kako su Zajkini bili i nae
najblie komije, kasnije sam se sve vie druio s njim. I moram rei da
189

me je svojim postupcima i hrabrou i zbunjivao i zadivljavao. Bio je,

to se kae, nepredvidljiv.
Tako, jednom, povede on nas, nekoliko djeaka, da gledamo
carskog ata. Bio je to prekrasan, mamen drijebac koji je sluio za
priplod, a bio je smjeten u omanju talu zvanu atarnica, nedaleko od
andarske kasarne. Pokraj kasarne, kao i obino, proli smo utke, i to
sve jedan po jedan. A onda smo kroz pukotine izmeu dasaka poeli
provirivati ata. Boe, kako je to krasan konj bio! Crn kao a, sjajne
dlake i vatrenih oiju, a napet kao struna. Mora da nas je osjetio, jer je
poeo da se okree i frke. Ja sam samo ekao da mu kroz nozdrve
sukne modar plamen pa da razvije krila i poleti, jer sam zamiljao da je
ba tako morao izgledati krilati at na kojem je carev sin spasio otetu
carevu ker iz neosvojive kule stranog Ba-elika.
A onda je Zajko izveo svoj neoekivani ejtanluk. Zailjio je
dug vrbov prut, proturio ga izmeu dasaka i poeo bockati ata. Konj se
strano uznemirio. Zanjiskao je i poeo se ritati, udarajui stranjim
nogama po daskama barake, pa se inilo da e je sruiti. Mi smo se
razbjeali kud koji, samo je Zajko ostao, glasno se smijui i uivajui u
konjskoj muci i bijesu. Tek kad se jedan od andara pojavio na vratima
kasarne, privuen njiskom uznemirenog konja, i Zajko se dao u bijeg.
Drugi put, Zajko nas je poveo da hvatamo ribe. Kroz Kasabu je
tekla rjeica u kojoj je bilo riba, osobito ispod klaonice koja se nalazila
na ulasku u Kasabu, i to nad samom rijekom. Zajko ih je hvatao u ruke,
zavlaei se pod stijene i izlokane ile vrba koje su rasle uz rijeku. I
kako bi koju uhvatio, tako bi je izbacio nama na obalu.
Pokraj jednog podubljeg vira Zajko se dugo zadrao, sve se vie
podvaei pod stijene da as zaroni, as opet ispliva, dok u jednom asu
povika: - Drte, sad ete vidjet to vidjeli niste!
Mi smo uzbueni ekali da izbaci kakvu krupnu ribetinu,
somalia kako smo tada govorili, kad se on uspravi u vodi s debelom
zmijurinom u rukama. Mi se u trenu razbjeasmo, a on izae na obalu
sa zmijom smotanom oko ruku. I dok smo ustraeni i bez daha oekivali

190

ta e dalje biti, Zajko prie velikom kamenu pa svom snagom tresnu

zmiju o kamen.
- Hajde, budale, ne bojte se! - doviknu nam.
Mi sa strahom priosmo i ugledasmo izmrcvarenu zmijurinu,
kojoj se od siline udarca bio prosuo drob.
- Ih, ba ste kukavice! - doeka nas on s prezirom i pljunu na
zmiju.
- Zar ne znate, budale jedne, da vodenjae ne ujedaju!
Te sam noi nemirno spavao, neprestano sanjajui Zajku i zmije.
U pronalaenju ptiijih gnijezda i hvatanju vjeverica, nije mu
bilo premca. Jednom se vratio sa Bijele stijene, na iji se vrh niko do
tada ispeo nije. Bio je sav krvav i izranjavan, i po glavi, i po prsima, i
po rukama. Donio je ispod koulje dva tek ispiljena orlia, a preko
ramena zadavljenu orluinu. U Kasabi se o tome danima govorilo. A
nama je ovo ispriao:
- Gledo sam kako orlovi iznad Bijele stijene neprestano krue i
sputaju se, a u kljunu uvijek poneto donose. Gledam, i mislim se:
mora da im je tu gnijezdo i tiad u njemu. Pa onda jedno jutro pred
zoru poranim i ponem se verati. Bosonog, bezbeli. Verem se ja, verem,
a ne smijem da svrnem pogled ispod sebe. Kad se s mukom ispeh,
imam ti ta vidjet: gnijezdo, evo mi ti, ko ljesa! Svo od prua i svo
usrano. A u njemu dvoje tiadi, kao dvoje povee piladi. Otvaraju
kljunove i pie prima meni. I ja taman da ih dofatim, kad neto povrh
mene suknu i pisnu. Pogledam, kad orluina. Nasrnu na me ko
nevrijeme.
Prvo me dofati kljunom za rame i uini mi se ko da me noem
ubode. Dofatim nekoliko debljih prutova iz gnijezda, pa kako on poleti
prema meni, nako ga i doekam. A jednako krijem i zaklanjam oi.
Dofatio me je i izranio na nekolko mjesta, dok ja najpotlje ne bacih
prue i doekah ga golim rukama. I to pravo za vrat. E, nee vie,
mislim se u sebi, pa pritegnem to mogu jae. Zabio mi on, kande u
ruke, a krilima udara po glavi, al ja ne puam. Gledam ja njega, a
191

gleda on mene, i to oi u oi. Vidim, kad bi mogo, bi mi mozak

prokljuvo, take su mu oi bile... Hele, stezo sam ga, stezo, dok on
najpotlje ne klonu. Kad sam ga otkrpio od sebe i povalio po gnijezdu,
istom sam se pripo. Tolki je bio. A kljun mu zavrnut i otar ba ko
ilo... Onda ti ja njega priko ramena, a tiad u njedra, pa polahko niza
stijenu. A sve se neto u sebi mislim: Zajko, ne daj Boe da sad izbije i
onaj drugi orao, beli bi obro bostan! A potlje, kad sam sio u Kasabu,
doktori su mi udarali igle. Da mi se krv ne zapogani, vele.
A to sa starim Ibriom to ga Ademovica spomenu, pria je za
sebe. Bio je to malo imuniji, ali krt i ters starac, koji je ivio sam u
kui. Zatekao on jednom Zajku na svojoj kruki medenjai, pa pustio
argu s lanca i napujdao na Zajku. A argo ljut ko ris. Uhvatio se hudi
Zajko pa ni tamo ni ovamo. Ibri ga odozgo udara motkom, a argo
oblijee oko kruke, kesi zube i laje kao mamen. Udarao ga Ibri,
udarao, a jednako ponavljao: - Ho li jo? Ho li jo, pasji sine!
Zajko mu to nije zaboravio. Jedne kine noi podvukao se pod
Ibriovu halu pa prepilio direke na kojim je hala stajala. Sutradan se
Ibri uvalio do vrata u eriz. Jedva su ga izvukli.
Od tada su prole mnoge godine. Pa je doao i proao i rat, a ja
za sve to vrijeme nisam odlazio u Kasabu. O Zajki sam uo da je na
nekoliko godina pred rat otiao u svijet i skrasio u Legiji stranaca. S
vremenom sam ga bio posve zaboravio.
Kad, neke godine, nepoznat ovjek zaustavi me na Baariji.
Stade i uprije prstom u mene:
- Stani! Zar si me zaboravio?...
Gledam ga, gledam, ali ne mogu da ga se sjetim. Povisok,
koat, sijed, u nekakvoj tamnosmeoj uniformi kakvu obino nose
noni uvari.
- ta je, zar me ba ne zna? - nasmija se on, a zelenkaste mu oi
podrugljivo bljesnue.
- Zajko, ma jesi li to ti? - poznadoh ga po tom njegovu
podrugljivu osmijehu.
192

- Pogodio si, vjere mi! Ja sam ja, i glavom i bradom! Izgrlismo

se.
- Ma, odakle ti, ako Boga! Koliko ima da se nismo vidjeli?
Nisam mislio ni da si iv!
- iv, iv, ve ta ti misli!
Svratismo u bau susjedne Kolobare. Gledam ga, a bezbroj
pitanja vrzma mi se po glavi.
- Pa gdje si bio kroz tolike godine? I ta si radio?
- Pitaj me gdje nisam bio! I ta nisam radio! Poeo sam od
Orana, od Legije stranaca. Pa sam onda pobjegao iz Legije i otisnuo se
u svijet. Ma, kad bi ti priao, ni uz dvoje gusle ne bi se moglo ispjevati.
- I, gdje si sad? Jesi li oenjen?
krto se nasmija.
- Oenjen nisam, niti mislim. Bio sam svoj, i osto svoj. A radim
ti u preduzeu. Ko noni uvar. Vidi po uniformi - pogleda on saalno
niza se.
- Mogao sam ja i neto bolje nai, nauio sam nekoliko jezika,
ali nisam htio. Najvolim kad sam sam... Onako, nou, u tiini, otisnem
se i obilazim zemlje i gradove gdje sam bio i sjeam se ta sam
doivljavao. Ih, kad bih ti priao, deset bi romana mogao napisati.
Deset!
- A jesi li skoro bio u Kasabi? On se naglo uozbilji i rastui.
- Bio sam, ali volio bi da nisam...
- Zar?
- Od onoga naega, nita vie! Sve je drukije. I ljepe, ali nije
ono! Sokaci asfaltirani, automobili gude, kue obnovljene ili nanovo
izgraene, ak i dvije-tri tvornice imaju, ali, daba, niti ja koga znam,
niti mene ko poznaje. Od mojih, nigdje nikog! Sve pomrlo. ala nije:
prolo je vie od pedeset godina! A od kue, ni traga. Umjesto nje stoji
druga, nova, s balkonom u cvijeu. Gledam i pitam enu sa balkona ta
193

je bilo sa starom kuom koja je nekad tu stajala. Ne znam ni da je bila,

veli ona. Da je svekar iv, moda bi on znao...
Zajko duboko uzdahnu i podnimio se. Pa nastavi:
- Ma, da sam makar jedno drvo iz djetinjstva nao, lake bi mi
bilo, ali ni to! A onu nau rjeicu sveli u kameno korito pa sirota
presuila i dola ko tanak pljesniv ukur. Nita, kaem ti, nita... Onda
sam se sjetio Sulje Mujina iz Gornje mahale. Sjea ga se, sigurno. Ih,
kad bi on jutrom, prije zore, krenuo u planinu po drva. Ko da ga
gledam: konj ide ispred njega, potkova mu ponekad zazvoni o kamen, a
Suljo iza konja sa sjekirom na ramenu. Brada mu gusta, crna, a
razdrljena prsa ko u meeda... A sjekira na ramenu. Otra ko guja. Ide
Suljo i ui tekbire: Allahu ekber! Allahu ekber!... Glas mu jedar,
zvonak, sve te marci podilaze. A zora svie...
Hajde, velim, da mu vidim kuu gdje sam nekad, ko dijete, u
mranoj magazi rvanj okreto i kukuruz mljeo. Kua bila mala,
naherena potleuica, sa zemljanim podom i aavim verigama iznad
ognjita.
Kad ja tamo, Suljine kue ni za lijeka. Umjesto nje druga, nova.
A pred kuom lealjka i u njoj mlada, goliava ena. Lei i suna se.
Gleda me kroz trepavice pa nit se mie, nit govori. Je li mu to unuka,
praunuka, neko trei, daj znaj...
Hej Zajko, budalo! - velim sam sebi. Ne trai uspomena, jer
nita nee nai. Samo e se oalostiti i razoarati. Nejma, umro je tvoj
svijet! Ne trai ga!
Sjedimo, utimo i razmiljamo.
- Sluaj, Zajko - prekidam utnju. - Hajde, molim te, da se opet
naemo. Ovo danjanje ne brojim! Evo ti adresa, a evo ti i telefon. Ali,
javi mi se im prije! Da onako svojski popriamo. O svemu. Pa i onome
kad su te zvali ejtan. Zna, sjea se?...
On se sjetno nasmija:
- Eh, bilo pa prolo. Sve u svoje vrijeme... A javiu se i potraiti
te neka zna!
194

Nije mi se javio, niti me je traio. Ni do danas ne znam ta je

bilo s njim. Da se ponovo otisnuo u svijet, ne vjerujem. Prestar je za to.
Bie da se zauvijek smirio u nekom grobljanskom kutu, da tu sniva
svoje nemirne djeake snove. O krilatim carskim atima i ponosnim
orlovima to neujno krue ispod nebeskog plavetnila...

195

CAREV IMAM

afiz-Ibrahim ispisa posljednji harf pa odloi trstiku, odmae

petahtu i duboko uzdahnu. Bio je umoran, ali smireno radostan.
Kaligrafski ispisani harfovi matovito razigrani i sloeni u pravilne
redove, sliili su na niske crnog bisera. To je bio ezdeset i esti Mushaf
koji je on dotad prepisao. Allahu moj apnu sjetno - hou li dospjeti da
jo koji prepiem... Il mi je ovo posljednji...?
Ponovo dohvati trstiku, umoi je u mureef pa primae petahtu
i dopisa: Prepisano rukom siromaha Ibrahima, sina Kasimova. Neka
mu Uzvieni Allah, koji sve sramote prekriva, grijehe oprosti...
Staraka suza kanu iz napola ugaena oka i pade na svjee
ispisanu jaziju pa se razli. Ostade tu kao trajan znak hafiz-Ibrahimove
ljubavi prema Rijei Boijoj koja ga je uznosila i kojoj je kroz itav
ivot smjerno i odano sluio.
Svi su ga zvali Carev imam, po tome to je bio imam i hatib
Careve damije u Sarajevu. A pravo mu je ime bilo hafiz-Ibrahim
ehovi. Nekad su ga zvali i slavujem Kurana, jer je imao divan glas.
Kad bi uio Kuran, a uio ga je zanosno, osobito kad je bio mlai,
ljudima se inilo da mu glas i ne dopire iz grla ve iz biljurne ae.
Damijski damovi bi tada podrhtavali, pa se inilo da e svaki as
prsnuti. Poneko bi, sluajui ga, od aka i zaplakao.
Bio je ve starac. Proljetos je zagazio u osamdeset i etvrtu.
Starost je lahko podnosio. Nije se alio niti je svoje starake tegobe na
bejan iznosio. Davno je obudovio i poslije toga se nije enio. Poroda
nije imao. ivio je u jednom kuerku, u ikmi na Bistriku. Komiluk ga
je pazio i ljudi su ga s potovanjem susretali.
Za razliku od raskonog naziva Carev imam, hafiz Ibrahim
nije tako djelovao. Bio je positan i od godina ve i poguren, a u lijevu
196

nogu jo i topalast. Prolazio je arijom u dugoj, dotrajaloj dubi, koja

je na nekoliko mjesta bila progledala. Samo mu je lice, usprkos
godinama, bilo jo uvijek svjee i nurli, a duga bijela brada, ponegdje
proarana ukasto-zlatnim pramenjem, davala je glavi dostojanstven
izgled. - Sve u svoj vakat - imao je obiaj rei, kad bi se neko u njegovu
pisustvu poeo aliti na starake tegobe i boletine. Bio je pun ivotne
smirenosti i dostojanstva, kojim ga starost bogato podarila i oplemenila.
Uoi minulog ramazana pozvao ga je Ali-beg Deneti,
sarajevski mutesarrif, u svoj konak nedaleko od Gazi Husrev-begova
hamama i zatraio da mu prepie Mushaf.
- Samo, gledaj kako e! Nek bude ljepi od svih koje si dosad
prepisao! Jer, i hedija e bit prema zahmetu.
- Afedorsum, ja to ne radim za pare! - podie on dlanove kao da
se brani.
- Ve...?
- Radi Boijeg raziluka.
- Hm.. mm! Evo ti sad pet dukata, a potlje emo vidjet. Pa i ne
ekajui da hafiz-Ibrahim bilo ta kae baci mu na pekun pet utih
mahmudija koje mehko zazvonie.
On se i ne pomae.
Deneti, nenaviknut da mu se bilo ko suprotstavlja, pokaza
oima na dukate.
- Uzmi to i donesi mi Mushaf do drugog Ramazanskog bajrama!
Dotle ga, bezbeli, more dovrit?
Hafiz-Ibrahim as-dva poutje, pa uze dukate i krenu ka vratima.
Ni on, kao ni ostale Sarajlije, nije podnosio Denetia, jer je bio
nasilnik. U njegovo vrijeme, bremenito mnogim nedaama pa i
bezakonjem, neki su, bez dokazane krivice, platili glavom. Tvrava na
Vratniku bila je mjesto njihova samrtnog hropca. Beiraga, dizdar
tvrave, nije bio nita bolji ve i gori od Denetia, a mula Hikmetefendija ili nije htio ili nije smio da im se suprotstavi. Sarajevski
197

ljetopisac Mula-Mustafa Baeskija ostavio je u svom Ljetopisu vie

zapisa o tim zlehudim sarajevskim godinama.
Otada, pa kroz cijelu godinu, hafiz-Ibrahim se dao na
prepisivanje. U toku ljeta, dok bi sunce napolju nesnosno eglo, sjedio
bi u hladu Careve damije i pisao. Prekidao bi samo kad bi se damijski
muezin hafiz-Halid spremao da se uspne na munaru i zaokujie. A taj
hafiz-Halid, edan i uljudan poput djevojke, bio mu je izuzetno odan.
Pred njim je izuio hifz i pazio je na svaku njegovu rije i mig. Dok bi
hafiz-Ibrahim pisao, on bi u drugom kraju damije utke uio Kuran,
da na zavretku duza neujno ustane i na haremskoj emi promijeni
vodu u matrafi pa je spusti kraj hafiz-Ibrahima i tiho se udalji.
Kad je nastupila jesen, a uskoro i zahladnilo, pa se studen poela
uvlaiti u damiju i izbijati iz kamenih damijskih zidova, hafizIbrahim se povukao u kuu i nastavio prepisivanje. I tada ga je hafizHalid u stopu pratio i hizmet mu inio. Loio je furunu i pazio na vatru,
pravei aj od osuena lipova cvijeta koji je starac najvie volio. Te
zime je rijetko silazio u damiju, jer su ga noge podobro izdale, pa ga je
hafiz-Halid zamijenio u mihrabu, dok je drugi muezin njega
zamjenjivao.
U to se, nekako pred ramazan, zbio straan dogaaj, koji je
uzbudio Sarajevo. U tvravi su bila pogubljena dvojica staraca, za ta,
po opem uvjerenju, nije bilo nikakva opravdana razloga. Usmreni su,
to se kae, na bigajri-hak. I sam duboko ogoren i potresen njihovom
smru, Baeskija je u svom Ljetopisu zapisao:
...Dvojica staraca, 80-godinjaka, zatvoreni su u tvravu i
nasilno, bez ikakve krivnje, to je jasno kao sunce, udavljeni su, i to:
artozan Mustafaga, sin Alijage, moj punac, koji bijae u-aga
serdengedijskih aga iz 79. demata, a koji bijae slijep u oba oka, i
bjelobradi starac, mirni i ugodni ovjek, Hadan-beg, bivi baeskija 10.
buljuka, koji je imao veoma lijepo ophoenje prema kranima i
idovima. On je, osim toga, preko etrdeset godina posluivao i dvorio
slijepu enu, pa je i s te strane bio dobar ovjek. Potpuno je jasno da oni
nisu nita krivi, ali eto, njihova slaba srea, pa ih ubie. Meutim, nema
sumnje, ko ubije drugoga, bie ubijen...
198

Ubojstvo staraca teko je pogodilo i hafiz-Ibrahima, koji je

obojicu ne samo dobro poznavao nego je i prijateljevao s njima. Iste im
je veeri prouio Jasin, zastravljen nad njihovom gorkom sudbinom.
Zbog toga, i jo nekih zbivanja, a za razliku od ranijih ramazana,
punih sveane radosti kojom je odisala cijela arija, osobito pred iftar
kad bi vrui i rumenkasti somuni zanosno zamirisali, ovaj put je
zavladala tjeskoba i potitenost.
Uoi samog Bajrama hafiz-Ibrahim se obrati svome muezinu:
- Hafiz-Halide, ja u, sutradan, s pomou Boijom, klanjat
bajram-namaz. Pa ti, sinak, porani da me svede.
- Moi e...?
- Hou, inallah...
Damija i damijske sofe, pa ak i harem, preko ije su kaldrme
prebaeni ilimi, bili su pred sabah krcati, a sveano odjeveni ljudi
neprestano su pristizali. Pojava hafiz-Ibrahima sve je ugodno
iznenadila, jer se u posljednje vrijeme rijetko pojavljivao.
- Haman mu je bolje?
- Jest, Allahu uur - uo se tih razgovor.
Nakon to se klanjao sabah, hafiz-Ibrahim se ispe na urs i poe
vaziti. Glas mu je, jo uvijek, bio ist i zvonak. Ali, umjesto da govori o
blagodatima minulog ramazana, okrunjena radou nastupajueg
Bajrama, on se okomi na nasilje i nasilnike. Zapoe sa kuranskim
ajetom. Zaista smo stvorili ovjeka u najljepem obliku, a zatim,
diui glas, potresno izgovori vjeno ivi i neponovljivi hadis-kudsi:
ovjek je najsavrenije djelo Boije, i teko onome ko ga oskrnavi!
- Samo, neki i neki kao da ne haju za tu uzvienu kuransku
poruku ve je svjesno gaze i nasiljem se kite i to u najsvetijim
ramazanskim danima! Svima je poznato da nam je minuli ehri
ramazan, osim Boijih blagodati bio zagoran nasiljem koje su zalimi
nad nedunim ljudima poinili, mada je u Kuranu azimuanu jasno
reeno: ni hajvanu, ni biljki, a nekamoli insanu nasilje se ne smije
199

initi! Teko se takima, teko se takima kad doe dan Pravde i kad se
rauni moradnu sravnjivati!
Damija utihla pa se ini da niko i ne die, dok hafiz Ibrahim
nastavi:
- Izmeu ovjeka i denneta sedam je tekih prolaza, od kojih je
najlaki smrt, a najtei stajanje pred Uzvienim Allahom na Sudnjem
danu, kada se oni, kojima je nasilje uinjeno, objese o vratove svojih
tlaitelja i silnika koji su nad njima svoju silu provodili.
Premda nikoga nije poimence spominjao, svi su razumjeli o
kome je rije i na koga se te prijetnje odnose.
- Zato, brao moja, drite se hadisa koji vas upuuje da molite
Allaha neka vas sauva od siromatva i bijede, kao i od toga da ne
budete silnici, niti da se vama nasilje uini. Jer, kako je reeno,
Uzvieni Allah odlae kaznu nasilniku sve dok ga ne pozove, a tada
Njegovoj kazni niko ne moe izmai. A i onaj ko pomogne nasilniku da
sprovede svoje nasilje i drugome nepravdu nanese, taj e se udaljiti od
Allahove zatite i zagovora Njegova Poslanika.
Zavravajui vaz, zamoli Svevinjeg da unese mir i dobrotu u
ljudska srca, pa da sljedei ramazani svima budu vedriji i radosniji.
Nakon to se klanjao bajram-namaz, hafiz-Ibrahim odra krau
hutbu i estita prisutnima Bajram, poslije ega se ljudi digoe i jo
uvijek pod dojmom njegovih rijei poee naputati damiju. Mnogi su
se pitali odakle starcu tolika hrabrost da ba danas, na Bajram, sa ursa
progovori o nasilju i nasilnicima, od kojih je svako strahovao.
U damijskom haremu, u opem agoru koji se prosu u
meusobnim estitanjima, ljudi su prilazili starcu, grlili ga i
mubareleisali mu Bajram. Osim tople bajramske estitke, mnogi su
dodavali: Bog ti svako dobro dao, hafiz-Ibrahime! Kazo si im ta je
trebalo! Ili: Akosum ti bilo! Allah nam te dugo poivio!
- Amin, i s tobom zajedno! - odgovarao je on ganuto. HafizHalid ga poljubi u ruku i izvede iz harema, dok su se ljudi razmicali i
pravili im prolaz.
200

utke su se uspeli uz Bistrik. Kad uoe u halvat, starac skide

dubu, pa sjedajui na seiju teko odahnu.
- Eh, ba se umorih...
Hafiz-Halid ostade kraj vrata, s rukama na prsima.
- Hou l pristavit aj? - upita tiho.
- Nemoj, sinak, priekaj. Ve, prii vamo da ti neto dam.
Okrenuvi se prozoru, hafiz-Ibrahim dohvati Mushaf koji je
neki dan prepisao.
- Ovo ti je moja bajramska hedija. uvaj ga i ui! Nek ti svijetli
i po danu i po noi! Ne boj se, ne e zabasat!
Uz hafiz-Halidove obraze liznu plamen.
- Ne znam, hafiz-Ibrahim-efendija, jesam li zasluio... - upita
apatom.
- Jesi, sinak, jesi. Ja to znam! I ostani kakav si! Hafiz-Halid se
prignu i poljubi ga u ruku.
- Fala ti, hafiz-Ibrahim-efendija...
- A sad nam pristavi aj. I sjedi. Bajram je.
Kad je u Denetia konak stigla vijest o emu je hafiz Ibrahim
na bajramskom vazu govorio, Deneti povileni. Naredi da ga odmah
dovedu, a onda se u asu predomisli. Poboja se da to jo vie ne uzbuni
i inae uznemirene ljude, pogotovo to je bio Bajram. Odlui zato da
prieka jo koji dan, oekujui da e se hafiz-Ibrahim moda sam
pojaviti i donijeti Mushaf. Ali, kako ga nije bilo ni prvog ni drugog
dana Bajrama, trei dan je poslao atiba Emin-efendiju da vidi ta je s
njim.
Emin-efendija je zatekao starca na namazu. Kad je doklanjao i
ustao, pa uo zbog ega je atib doao, hafiz Ibrahim dohvati s rafe
neto positno, zamotano u papir, i prui atibu.
- Evo, pa ovo podaj Ali-begu!
201

- A ta je ovo?
- Dukati koje mi je dao.
- A Mushaf?
- Reci da je dat onome za koga je! Onome ko e iz njega uit i
po njemu se vladat. Tako kai Ali-begu!
Emin-efendija ga je u nedoumici gledao.
- Da se ne igra vatrom, hafiz-Ibrahime? - upita tvrdo.
- Ti kai kako ti rekoh! A ko se od nas igra vatrom, vidjee se
kad doe Obeani dan. Kad se bude stajalo prid Onim koji sve vidi i sve
zna. I prid kojim nejma hinle ni nasilja!
Sutradan je razgoropaeni Deneti naredio da mu dovedu
hafiz-Ibrahima. Ali ga nisu doveli. Tog jutra, kad je hafiz-Halid doao
da ga obie, zatekao je starca nepomina i hladna. Umro je tiho i
neujno. Poput ptice...
Baeskija je o njegovoj smrti kratko zabiljeio: Danas je na
Ahiret preselio hafiz-Ibrahim ehovi, imam i hatib Careve damije,
pozanat kao Carev imam, skroman i pravedan ovjek i vrstan hattat,
koji je za ivota prepisao ezdeset i est Mushafa. Blago si ga njemu!
Neka ga milostivi Allah dennetom podari.

202

MAJSTOROVI GOLUBOVI

Poznam ga odavno. Ali onako povrno, to se kae, iz vienja.

Kad se sretnemo, pozdravimo se, i to je sve. Ne znam jesmo li ikad,
osim pozdrava, izmijenili jo koju rije, a ipak sam znao poneto o
njemu. Znao sam da je po zanimanju berber i da je stari neenja,
premda je maio ezdesetu i bio blie sedamdesetoj. Znao sam i to da je
veliki prijatelj golubova. I to onih obinih, gradskih. Na simsu iznad
njegove radnje uvijek ih je bilo po nekoliko. I ljeti i zimi. uali su i
ekali da im majstor pospe i nahrani ih. Ljeti bi veselo gukali,
meusobno se kljucali ili udvarali krotkim golubicama, epurei se za
njima rairenih repova i napuhanih vratova. Zimi bi kunjali na simsu,
nakostrijeeni od hladnoe i utonuli u perje da im se ni noice nisu
vidjele.
Nedavno, prilikom prolog ramazana, nekako pred sami Bajram,
prolazei pokraj njegove radnje, sjetih se da se trebam podiati. I
odluih da uem. To je bilo prvi put da mu ulazim u radnju. Bilo je
kasno poslije podne, a dan kiovit, turoban.
Otvorih vrata i uoh. Ugledah ga kako sjedi na uskoj seijici i,
leima okrenut vratima, neto ita. Bio je sam.
Nazvah selam, a on niti se pomae niti odgovori. Kad se
primakoh, vidjeh da ui Kuran. utke sjedoh, ekajui da zavri.
Malo iza toga, on sklopi Kuran, die ga na rafu pa se polahko
okrenu i otpozdravi mi. I kao da se malo iznenadi kad me ugleda.
- Bujrum!
- Ja bih, majstore, da se podiam.
- Peke, sjedi! - i pokaza rukom prema stolici.

203

Dok me zastirao, otpoeh razgovor, radoznao da ga poblie

upoznam, jer sam bio uo da je zanimljiv ovjek, antika, kako se to
obiava rei. Znao sam i to da je potomak stare i ugledne sarajevske
obitelji, iji je jedan lan za turskog vakta bio sarajevski mutesarif.
- Pa, kako s ramazanom, majstore?
- Lijepo, elhamdulillah, lijepo.
- Bezbeli, ne otvara rano?
- Ko i obino. Znam da me ekaju - pokaza on pogledom prema
vratima - pa otvaram ko i prije.
- A ko te to eka? - upitah pravei se toboe nevjet.
- Pa oni, golubovi! - doeka on pomalo ljutnut.
- Aaaa, golubovi!
- Jah, golubovi, ve ko bi drugi! Da si ih samo jutros vidio! Ja
doli na oe, a oni prima meni. Pa jedni na glavu a drugi na ramena. A
svijet stao pa gleda. Ibrete se...
U taj as vrata na radnji se otvorie i ue nova muterija. Bio je
to neki mladi koji s vrata upita:
- Mogu li se, majstore, fazonirat? Ali da dugo ne ekam!
Bi mi ao da prekinem tek zapoeti razgovor pa se umijeah:
- Majstore, ja imam vakta i mogu priekati. A ti dotle uzmi
njega.
- Nejse, kad ti kae...
To fazoniranje bilo se ba oteglo. U prvo vrijeme arao sam
pogledom po radnji, po dotrajalu i ohralu inventaru starinskim
brijakim stolicama kakve se mogu nai samo jo u ponekoj zabitoj
kasabi, pa onda po posivjelim i oguljenim ogledalima, dotrajalu alatu i
nekakvim praznim boicama naredanim po pultu, u kojim je nekad
vjerovatno stajala kakva miriljava vodica, dok mi i to ne dodija. Zatim
sam nastojao da pogodim ta prikazuje izblijedjela fotografija na
204

suprotnom zidu, vjerovatno istrgnuta iz kakva starog kalendara, dok ne

razabrah da je to nekakav starinski zamak zarastao u brljan, a onda
pogledom potraih imaju li gdje kakve novine. No, umjesto novina na
vjealici je stajala prazna novinska teka. Sve skupa se doimalo
isuvie skromno i ubogo.
Proe tako pola sata, ako ne i vie, a jo uvijek se ulo sitno
zveckanje majstorovih makaza, dok napokon i to ne prestade. On utke
skide plahtu sa muterije, oetka ga metlicom pa e jedva ujno: Na
zdravlje!
Onda je podugo traio kusur i, kad muterija napokon ode,
okrenu se meni.
- Jesi l se naeko?
- Pa i nisam. A i ne hitim. Ve, ne ree mi gdje si s kuom?
- Ja sam ti doli u Hrasnu. To je birvaktile bila naa ljetna,
izlazna kua. Pa za vrijeme rata uselili muhadiri. Potlje, kad su prije
nekolko godina dobili stan, doe mi jedan od njih i veli: Mi iemo,
dobili smo stan... Trefio se nakav poten. Ja ondar nabavim jedan
gvozdeni krevet pa ga ubacim. I uselim. Dotle sam stajo u jednoj odaji
u mahali. A kua je vala haraba, legla. Al ta more, dobro je i to. Ve,
ne kazujem ti: lani su me pokrali. Ko kad sam sam...
- Je li bio veliki zijan?
- Pa, kako u ti rijet. Vako, kad mi ta ustreba, vidim da nejma,
da fali. Odneseno. Najvie od halata i tako nakih stvari. Al nije ni bilo
bogzna ta.
- A kako inae devera, s porezom i ostalim?
- A eto, deveram. Ma, ako e pravo, insanu i ne treba mlogo.
Nafaka nee propast. Bog sreu, aija orbu! Ba neki dan mi je dolo
za novi porez. Al nisam mogao da ufatim kolko je. Ko kad je sad po
ovom novom. Morau oti i vidjet.
- A golubovi te, veli, stalno ekaju? Lice mu se odjednom
ozari.
205

- Jah, plaho se pazimo! Uniu jutrom i u radnju. Po dvadest hi i

vie! Ima jedan brez noge. Djeca ga haman osakatila. On mi je nekako
najdrai. ao mi ga, bolan. Ne mere da hoda ve samo skae. Huda
majko...
- A ta im posipa?
- ta se nae. Ono to bude meni, bude i njima. Sevab je
mahluka nahranit. To je i Kuranom reeno!
- A izlazi li gdje. Ima li drutva?
- Slabo. Dok sam stajo u mahali, jo, jo. A doli, nit koga znam,
nit mene znaju. A i drutvo se obralo, pomrlo... Al dobro je, uur
Bogu, dobro. Ima radnja, kua, namaz i Kuran. Elhamdulillah!
Nastade kratak tajac prekidan samo zveckanjem makaza.
- Ti ono nisi oenjen? - upitah oprezno.
Makaze stadoe. Vidjeh u ogledalu kako me oinu pogledom.
- Jok! - izusti oporo, kao da stavlja taku na svaki daljnji
razgovor.
Bi mi ao to ga to upitah.
Nakon krae, neugodne stanke, posve neoekivano ree:
- Al, eniu se!
Ja digoh pogled i veselo doekah:
- I treba, majstore, i treba! Ako nita, bie ti obinije.
- A ne pita me s kime u se eniti?
- Ee?...
- Sa crnom zemljicom!
Rekavi to nasmijao se u sav glas da sam se i ja, mada u prvi as
zbunjen, poeo smijati. Poslije je jo nekoliko puta tricnuo makazama,
pogledao je li sve u redu pa uzeo metlicu i oetkavi me skinuo ubrus.
- Seftlarosum!
206

- Allahrazosum.
Izvadih novanik da platim
- Majstore, koliko sam duan?
- Sedamnest i po dinara.
- Koliko?!
Po novom sedamnest i po, a po starom hiljadu pet stotin i
pedeset. to, da nije mlogo?
- Ma, kako mnogo, pobogu! Pa kako ti izlazi nakraj s takvim
cijenama?
- uur, meni dosta! Da imam vie, morebit bi se osilio. A ne
valja bit asija. Jer asiji srce otvrdne. Spram mene i nafaka!
Ispratio me do vrata i zadigao glavu prema simsu okienu
golubovima.
- Golubani, ta radite?
uureni na kii koja je rominjala, oni se zaas prenue i
zagukae kao da razgovaraju s majstorom.
Nakon toga sam jo u dva navrata prolazio pokraj berbernice
koja je bila zatvorena. eljezna roletna na vratima bila je sputena.
Samo je nekoliko golubova stajalo iznad vrata ekajui majstora. Ne
znam je su li ga doekali. Jer majstor je jedan od onih koji neujno
dolaze i odlaze s ovoga svijeta.

207

MATI

Toga ljeta zavlada nezapamena sua. Prolo je gotovo poldrug

mjeseca a da nije pala kap kie. Zemlja je od sue poela pucati dok su
uznemirena goveda kratko i alosno mukala. I voka i trava i ljetina su
bili gotovo izgorjeli. Pojavie se bijesni psi, ujedajui djecu i stoku.
Otrovne zmije arulje razmiljee se te godine kao ni jedne dotada. U
rijeci, uz obalu i po oplialim virovima, leale su krepane ribe s
pobijeljelim i napola otvorenim krgama. Zaredae kine dove. Uilo se
na etrdeset hiljada kamenia. Mektepska djeca su sitno i otegnuto
pratila dove i uzvikivala amin!..., amin!... , ali kia ne pade.
Toga dana smo bili u gostima kod daide u Kotlanicama, trietiri kilometra daleko od Tenja. Premda je otada prolo ne znam ni
sam koliko godina, svega se jasno sjeam, kao to se ovjek moe
sjeati pojedinih dogaaja iz svoga djetinjstva.
Podne je bilo davno prolo, a strana ega je pritisla i ljude i
zemlju. Jedva se disalo. Prezreli dudovi u daidinoj avliji otpadali su
sami od sebe i lijepili se o zemlju. Od prevelike ege imali su nekakav
toplo-bljutav ukus, pa ih ni kokoi nisu kljucale. Iz kunih zidova,
uglova i podova izbijala je nesnosna jara, od koje se jedva kretalo.
Muhe su padale po oznojenim i onemoalim ljudima i gotovo do krvi
ujedale.
Nekako iza iindije odozgo, iznad Crnog Vrha, ukaza se
mrakom nadojen oblak, pa se poe naglo iriti i prekrivati nebo. Uskoro
zatim iz daljine se outi i mukla grmljavina. Kokoi se ubrzo zavukoe
u umeze i pod strehe, a svud okolo zavlada duboka tiina. Ne pomae
se ni jedan list.
- Nee li, ako Bog da! - apnu daidinica s nadom i strahom u
glasu.

208

- Samo da ne bude leda, pa da se ne pobije i ovo malo to je jo

ostalo - dodade zabrinuto jedna od okupljenih ena, sa strepnjom
gledajui u oblak koji je postajao sve vei, tamniji i nii.
Tiina ne potraja dugo.
Prvo se zau uanj pomakutog lia koje lagahno zatreperi, a
odmah zatim prve kapi kie, rijetke i krupne udarie po krovu i
prozorskim oknima. Zemlja se prvo zaprai, a zatim poe edno upijati
svaku kinu kap. Svud okolo, dokle je oko dopiralo, razli se dah
svjeine i olakanja to ih donese gusta i izobilna kia, koja se povijala
nad poljima i bogato ih zalijevala. Zakrljali kukuruzi su od nekog milja
isto podrhtavali i inilo se kao da meu sobom apui govore.
U to udari i prvi grom. Snano i kratko, ali silovito. Sva se kua
potrese, pa kao da odjeknu i u samoj zemlji.
- Allahumme!... - apnu moja mati, a zatim povika: - Djeco,
zatvarajte pendere i pokrijte kosu!
Mi bre-bolje pozatvarasmo prozore i pokrismo kikave glave,
znajui da ejtan, progonjen od groma, najvoli da se sakrije u kosu.
Onda gromovi osue jedan za drugim, odjekujui u kunim
temeljima, pa i samim utrobama. Mi, djeca, uurili se u oe, usne
nam dole modre kao ivit pa bez glasa podrhtavamo i ekamo. ini
nam se, sad e grom udariti u kuu. Samo to nije. I im svjetlica
sijevne, mi zamirimo i zaepimo prstima ui pa ekamo. A grmljavina
sve ea, sve snanija, sve blia. ini se kao da i ne prestaje. Gromovi
kao da se pretiu i sustiu jedan drugoga.
- Eto leda! - povika daida, a grom zatrese kuom. Ta rije,
nadojena strahom, unese jo vei nemir. Prvi nalet leda, krupnog poput
ljenika, zazvoni po krovu, a sav se vidik najednom zamagli. Stabla se
poee povijati pod naletom vjetra i leda, a nagla svjeina nahrupi u
kuu pa nasrhnusmo ispod kratkih i tankih ljetnih kouljica.
Napolju je bjesnilo. Drvee kao da se razdiralo. alosno ga je
bilo pogledati kako se nemono i nezatieno savija i priklanja na sve
strane, ba kao da je ivo i trai bilo kakav spas.
209

- Allahu dragi, ovo je pravi tufan! - povika uplakanim glasom

jedna od ena, a val novog straha proe odajom, dok nas novi grom jo
vie izbezumi.
- Sofru, dajte da iznesemo sofru! - povika daida, a sav doao
nekakav izoblien i nakostrijeen, kakvog ga do tada jo ne vidjeh.
ene, duboko podbraene amijama, ustrkae se po kui i
sletjee u mutvak, a odmah zatim se otvorie kuna vrata. Vjetar i led
nahrupie u hajat, kao da su samo na to ekali. Daida bez obue istra
u avliju pa poloi sofru naopake, a kad mu dodadoe gvozdeni sadak,
i njega navali na sofru.
Umalo iza toga zau se njegov isprekidan glas:
- Allahu ekber, Allahu ekber!...
Stajao je na kunim vratima i uio ezan. Glas mu se gubio u
bijesu stihije i jedva je dopirao do nas.
- Djeco, uite! Iite od Boga da ovo prestane i govorite amin prie nam mati i sjede meu nas.

Sva

soba je u strahu molila Boga da vrijeme prestane i

ponavljala - amin. Daidin ezan je trebalo da odvrati slijepog meleka
koji je iao ispred nevremena, pa da skrene led od naih vonjaka i
polja, a izvrnuta sofra sa sadakom bila je znak da e se ostati i bez
hljeba ako led i nevrijeme i dalje potraju.
Ali nevrijeme ne jenja. Dapae, led postade jo krupniji, doe
kolik orah, a gromovi jo i uestae. Mi, djeca, udarismo u glasan pla a
da nas vie niko i ne tjei. Samo mati sjela meu nas, pa nam privija
glave uz svoje krilo i kako koja svjetlica sijevne, tako ona pone iznova
da ui: Subhanellezi jusebbihu-r-radu bi hamdihi...
Tek u neko doba nevrijeme naglo jenja. Kao da protutnjae
mameni konjanici, pa se sve odjednom utia i smiri. Nebo prepue pa

210

se ukaza prvi pramen vedrine, poslije ega sunce granu, a posljednje

kapi kie i rastopljenog leda ostae na liu kao biserje na suncu.
Sve je sada odisalo lahkoom i svjeinom. Kokoi izaoe iz
svojih skrovita i poee da gacaju i kljucaju po dvoritu, a i ptice se
najednom javie. Samo je pogled na voke i polja bio vie nego
alostan. I posljednji ostaci plodova bili su pobijeni. Polomljeno granje
lealo je svuda okolo, pomijeano s blatom i ledom.
- Ih, pobogu, ja golema jazuka! Ih, Ih! - ponavljao je daida
idui od voke do voke, od stabljike do stabljike, tu i tamo podiui i
sklanjajui poneku kao ruka debelu i prebijenu granu.
Kukuruzi su od svega najtunije izgledali. Bili su sasvim
oerupani i prebijeni. Kao nedorasla, sasjeena djeca, povaljana po
utoj razblaenoj zemlji. Loza tikava je bila iskidana, a rijetka, suom
ionako onejaala penica leala je iskidana i povaljana.
Samo je sunce bilo veselo. I mi, djeca, dok smo podabirali
omlaene voke, ne bojei se vie svjetlica i grmljavine.
Otada je prolo toliko godina, kada se u meni opet probudila
sjeanja na taj davni dogaaj. Ne znam ni sam kakvu to vezu ima s
ovim to sada elim da ispripovijedam, osim, moda, snane grmljavine
koja je i ovaj put isto onako odjekivala, probudivi u meni zapretanu
uspomenu iz dalekog djetinjstva.
Te noi, a bilo je to nekako sredinom tree ratne godine, odoh
jedne nedjelje svojima, koji su u to vrijeme boravili na selu, pod samim
obroncima Igmana. Dan je s jutra bio vedar, ali oko podneva postade
sparan, da se predveer itavo nebo naoblai. Po svemu je izgledalo da
e pasti kia, na koju se ve pozadugo ekalo. A kako je bio ramazan,
po obiaju se dokasno sijelilo i pripovijedalo. O ratu i ratnim nevoljama
najvie. Moja mati, koju su kroz ivot bili mnogi jadi i nevolje, utke je
sjedila i zabrinuto sluala. Tek bi ponekad uzdahnula i poluglasno
spomenula Boije ime, pa rukama blago prela preko zabrinutog lica.
Nekako pred pono poosmo na poinak. Uto i kia udari.
Isprva tiha i kao da se skanjiva, a zatim sve jaa i umnija.
211

Ja legoh u hajat jer sam morao porano u Sarajevo, pa ne htjedoh

da druge budim i uznemiravam. Ali ne mogoh zaspati. Isprva zbog misli
koje su se rojile i neprestano jedna na drugu nadovezivale, a kasnije
zbog daleke i mukle grmljavine koja je postajala sve blia i snanija.
Malo-malo, a munja istom sijevne i osvijetli sve kao da je dan, dok
grom udari negdje iznad Igmana, a jeka se prenese pa snano i ljutito
odjekuje planinom, bih rekao da zemlju dere i prevre. Sva se kua u taj
as potrese, a prozorska okna zazvone od neke siline.
U neko doba noi, kad ve izgubih svaku nadu da u zaspati,
sobna vrata se tiho otvorie, a na njima se ukaza moja mati.
- Spava li, moj sinko? - apnu zabrinuto.
- Ne spavam, ne mogu.
- Hajde, moj sinko, vamo, u sobu. ta e tu, u hajatu. Ustani,
da ti prenesem duek.
Neto toplo i drago tae me u srce. Osjetih, Bog zna po koji put,
onu njenu beskrajnu brigu, punu majinske njenosti i strepnje. Ustadoh
bez rijei, digoh posteljinu i prenesoh je u njenu sobu, pa utke legoh i
pokrih se.
Grmljavina ne prestajae. Svjetlice su rezale jedna drugu, a
gromovi se napucavali. Kao da su ivi i nogati, pa se tjeraju i vrite po
Igmanu. A im svjetlica sijevne, ja zaujem materin poluapat:
...jusebbihu-r-radu...
Potraja tako podugo dok konano ne izgubih svaku nadu da u
uope moi zaspati. Kad odmakoh ruku s oiju i pogledah, u svjetlu
munje vidjeh mater kako sjedi na raspremljenoj postelji, malo povijena i
okrenuta prema meni, pa neujno mie usnama i moli.
- ta je, mati, to ne spava? - pitam je.
Ona se iznenaeno trgnu i nekim, meni dotad nepoznatim
glasom odgovori:
no.

- Spavaj ti, moj sinak, spavaj. Ja ne mogu. Javako sjedim svaku

212

- Zbog ega ne moe? Je li zbog grmljavine?

- Eh, ima svega, a brige ponajvie. Ti spavaj, a ja uvako...
- Hajde, mati, tako ti Boga, kakve su ti brige? Ne znam za ta
ima toliko da se brine?
- Eh, moj sinko, ne zna ti... Ne brinem se ja za sebe, za mene je
najlake. Moje je prolo...
- Nego?
- Brinem se za vas, za djecu... Jo ti ne zna ta je svoj evlad...
Ej, Allahu dragi, ti im budi na pomoi, ti ih sauvaj svakog hala i
dumana!... - dodade ona vie za sebe i ja uh kako joj glas plano
prepue.
U taj tren munja ponovno bljesnu. Vidjeh dobro kako se ljivina
grana, izrasla uz sam prozor, pomae i kao da htjede ui u sobu, pa
zagreba o prozorsko okno. Vidjeh i moju mater kako povijena poput
pauka sjedi na postelji u jednoj od svojih bezbrojnih besanih noi,
toplo apui svoju majinsku molitvu, iz srca punog slutnji, briga i
rana. Uini mi se da u njoj vidim stotine, hiljade, milione majki koje te
noi kroz suzu i bol mole za svoj porod, koji Bog zna gdje pati, strada,
doziva i umire. Osjetih kako me pla gui, htjedoh neto rei, prii
materi, staviti joj glavu u krilo i isplakati se, ali ne mogoh. Zastidjeh se,
ne znam ega i zato, i navukoh pokriva preko oiju. A grom negdje u
blizini snano udari i potrese svom kuom.

213

PAA LATAS

aber o dolasku Omer-pae Latasa u Bosnu stigao je

petnaestak dana prije njega. irio se poput mukle grmljavine koja
izdaleka najavljuje nevrijeme.
Bosanskohercegovaki prvaci se uznemirie. Znali su zbog ega
dolazi. Dvadeset i toliko godina uspjeno su se opirali sprovoenju
reformi to ih je donio aur-sultan Mahmud II, plaei se da one ne
poremete dotadaenje odnose u Bosni i okrnje pravo da svaki od njih
bude vezir za sebe. U toj borbi i opiranju bilo je i povuci i potegni.
Jedni platie glavom, a druge otjerae u surgunluk, osobito u poetku
reformi kad je u Bosnu stigao okrutni Abdurrahman-paa. Koliko je
samo ajanskih glava, ispunjenih pamukom, otpremljeno u Stambol!
Planule su i ugasile se mnoge bune, ali je na kraju sve ostalo po starom.
Istina, jenjiari su ukinuti i jenjiarski odak u Sarajevu bio je ugaen,
ali se od toga nije dalje otilo. Pa i sada, da se nije ulo ko je i kakav je
Latas, ne bi se mnogo srkletili ni brinuli. A ulo se da je hitar kao
svjetlica, nesmiljen kao smrt, a lukav kao sami ejtan. Da je britka i
nesmiljena sablja Carevine. Zato nije bilo nimalo udno to su se prvaci
uznemirili. Glas koji je iao ispred Latasa slutio je samo na jedno: na
zlo. I dok su se jedni harumili i bili za to da mu se odmah pokau zubi,
drugi, umjereniji, i oprezniji, govorili su: Neka, ne treba se zalijetati!
Treba vidjeti ta smjera, pa onda odluiti. Jer, bilo je i gorih i eih od
njega, pa smo ih na kraju nadurali. Zato, polajnak!
Stari Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi, suvereni gospodar
Hercegovine, zatekao se tih dana na Buni kraj Mostara, kad mu je
kavazbaa Ibrahim-aga Pijulija donio haber o Latasu. Na priliku vodi
veliku vojsku. itav aur-tabor. Sve gori od gorega. Od zla oca i od
gore matere...

214

Ali-paa se zamislio. Znao je o Latasu vie od ostalih. Meu

ostalim i to da novi sultan Abdulmedid, kome je Latas jedno vrijeme
bio dvorski uitelj, gaji neogranieno povjerenje u njega. Uzdigao ga je
na najvii basamak: na ast serasker-serdari-ekrema, vrhovnog vojnog
zapovjednika, to je starog Ali-pau posebno jedilo. Jer, zar taj isti
Latas, nekadanji austrijski prebjeg, odskoranji poturenjak i bivi
hizmear u konaku begova Filipovia, pa sad vojskovoa i neogranieni
gospodar u Bosni kome su date odrijeene ruke da skri mo i vlast
bosanskohercegovakog plemstva. Bruka i sramota, brao moja!
Starac je utke ubrao smokvu koja je rasla pokraj londe pa,
gledajui preda se, mudro zakljui: Ako ve ne moe biti vuk, budi
onda lisica... Zatim se sipljivo zakalja i ree kavazbai da mu pozove
sina Hafiz-pau. Naredi mu da se spremi i jo sutradan s mostarskim
vladikom Josifom i pratnjom krene u susret Latasu.
- Ako te bude pitao to je sa mnom, a pitae te nego ta, reci da
sam star i bolestan i da nisam mogao izai pred njega. A bude li govorio
o tanzimatu, kai mu da je Hercegovina opasana neprijateljima i da se
tanzimat ovdje nee moi sprovesti... A za nizam emo mu sabrati
stotinjak onakvih kakvi su u njegovu taboru i dati mu uz to koju stotinu
kesa, pa... - tu Ali-paa rairi ruke kao da je htio rei: Nega ga avo
nosi!...
Premda ni sam nije vjerovao da e se tako lahko rijeiti Latasa,
uzdao se u strpljenje i vrijeme, znajui da su to najbolji saveznici protiv
svake sile i zla.
Kad je nekoliko dana nakon toga Hafiz-paa s vladikom Josifom
stigao u Novi Pazar gdje je doekao i pozdravio Latasa, odmah je pojeo
poparu. Latas ga je oinuo pogledom svojih zelenih malo zamagljenih
oiju i otro upitao:
- A gdje je Ali-paa?... Zato on nije doao?
- Paa hazretleri, otac je star i bolestan i ne bi mogao podnijeti
ovoliki put. Zato je poslao mene da ti izruim njegove selame i u
njegovo ime zaelim dobrodolicu. A sa mnom je doao i vladika Josif
da i on...
215

- A ti Ali-pai izrui moju poruku - prekide ga Latas. - Kai mu

da ga elim vidjeti u Sarajevu im doem! I neka mi vie ne alje
nikakvih vekila ve neka on glavom doe! Tako mu reci!

U prvu srijedu nakon toga Latas je izbio u Sarajevo. Uao je

silovito i kieno, kako je samo njemu priliilo. Sarajlije su utke i

istegnutih vratova pratili njegov ulazak.
Premda je trebao stii oko podne, Sarajlije su jo od ranog jutra
grabili prema eherehajinoj upriji, kako bi uhvatili mjesto s kojeg e
to bolje osejriti Omer-pau, njegovu svitu i vojsku koju je vodio. Preko
uprije i uz strmi Alifakovaki put, s obje strane naikan svjetinom,
neprestano su promicali gradski prvaci, predstavnici svih vjerozakona i
stalea. Oni e se gore, na Kozjoj upriji, po starom adetu poredati na
selamluk, da tu doekaju i pozdrave Latasa. I dok oni urno grabe preko
uprije, svjetina upire prstima i glasno kazuje ko je ko, ivo doekujui
svaku znaajnu linost i skupinu.
- Ih, ja plaha bajraka u saraa! - u se u asu kad naie saraki
ehaja u pratnji bajraktara zametnuta velikim svilenim bajrakom. Iza
njih naioe i predstavnici ostalih esnafa, s bogato izvezenim esnafskim
bajracima.
urije izazvae osobitu ivost meu okupljenim mnotvom.
Naprijed je jahao ehaja nosei zlatom izvezen cehovski bajrak, s
tekim srebrenim kitama pri dnu, a iza njega je iao mlad, pristao au,
odjeven u bogato izvezenu odjeu ukraenu vie zlatom nego srebrom.
Rukavi su mu bili visoko zagrnuti, a ruke snane i pune. U desnoj je
nosio topuz, a na topuzu vezan djevojaki jagluk.
Kad stigoe na sredinu uprije, uribaa razigra konja, a au
baci topuz uvis, uini tri puta temenah i pokloni se, pa zatim doeka
topuz u ruke i muklo jeknu od prevelike muke snage i jedrine.
- Akosum! - zaori sa svih strana.

216

U to naie buljuk gizdavo odjevenih ajana s pozlaenim

pusatom i crvenim kabanicama na pleima. Jahali su na utilim konjima,
opremljeniin bogatim rahtom koji se presijavao na suncu.
Svjetina se ponovo umiri i istegne vratove, navodei poimence
as ovoga as onoga ajana. Onako opremljeni i pod orujem, inili su
im se nekako drukijim nego pri svakodnevnim susretima u ariji i po
kahvama.
Promiu tako bijele hodinske ahmedije i zeleni kauci,
kamilavke i habiti, svileni esnafski bajraci, bogato ukraeno oruje,
konjanici i pjeaci, bjelobrade hode i mrki akoni, ustri fratri i krotki
rabini. Svi sa svojim ljudima i opinarima, a uz njih ozbiljne i
dostojanstvene esnafbae i ponositi aui, ajani, bezi i age; bogati
trgovci, sarafi i zaptije. A svijet stoji i gleda, pokazuje i dovikuje. Sve
slii na ogoroman pelinji roj koji podrhtava i zuji, dok se sunce,
veselo, raskono i nasmijano, uspinje prema sredini neba.
Zato vrijeme gore, na Kozjoj upriji, prvaci koji su bili izali na
doek, redali su se na selamluk. Prvi je, s desne strane, stao sarajevski
muftija, pa onda kadije, pa muderrisi, a onda ostala ulema i predstavnici
drugih vjerozakona. Zatim su se poredali ajani i spahije, a napokon i
trgovci i esnaflije. Prvi meu esnafima bili su ekmeije, a posljednji
kasapi i krpedije. Onako kako su bili stali i poredali se, tako e
doekati Latasa, pozdraviti ga i dopratiti u grad.
Daleko ispred njih, jo jutros je u susret Latasu odjahao Hafizpaa, novi bosanski valija, u pratnji viih turskih inovnika i oficira, uz
dva eskadrona konjice. On je prije Latasa stigao u Sarajevo da izvri
pripreme za njegov dolazak i osigura smjetaj vojske koju Latas vodi sa
sobom.

Nije prolo dugo kad se poput zujanja pelinjeg roja zaue

zvuci borija i talambasa, pomijeani s grmljavinom topova.
Svjetina se uskomea. Bio je to siguran znak da je Omer-paa
stigao navrh Alifakovca i da e za koji as sii u grad koji je dolje,
217

ispod Alifakovca, treperio u bogatom arenilu boja. Dvije su se boje

najvie isticale: zelene i bijela. Bijelile su se sarajevske kue, groblja i
damije; zelenile su se bezbrojne bae i avlije, ljivici i vitki jablanovi
koji su se dizali svuda po eheru. A Miljacka, slobodna i nesputana,
hitro se razlijevala i tekla niz svoje korito. Poevi od bujne bae
Mevlevijske tekije na Bembai, odakle je poinjao grad, pa sve dolje do
posljednjih bai ispod Hiseta, okreui usput desetine niz rijeku
nanizanih mlinova.
- Eto hin!
Zurle, talambasi i bubnjevi ponovo odjeknue, ali ovaj put
mnogo blie i glasnije. inilo se kao da odjekuju ne samo u uima ve i
u samim utrobama. Kao da su krili put Omer-pai i njegovoj pratnji
koja se sputala niz Alifakovac, izmeu kua na desnoj i musafirskog
groblja na lijevoj strani puta. A svijet se pritajio pa kao da i ne die. Sve
se oi pretvorile u jedno oko, koje upija svaku sliku i svaki pokret.
Naprijed je ila vojna glazba, a iza nje konjica, koja je jutros
izala u susret Omer-pai. Kad muzika i konjanici promakoe, a Omerpaa stupi na upriju, svjetina se jo jednom zatalasa i zaumi kao
krupna ljetna kia, pa se onda zaas smiri i utihnu.
Omer-paa, vitak etrdesetpetogodinjak, zelenih i malo
zamagljenih oiju, u crvenom fesu i modroj dolami koja je gorjela od
zlatnih ukrasa i irita, jahao je na elu svoje svite, zajedno sa Hafizpaom. Desnom je rukom pridravao kajasu crne arapske bedevije, ija
se dlaka blistala na suncu, a lijevom se podboio o slabinu. Kratka, u
naokrug podrezana brada obrubljivala mu je lice, dok mu je pogled
plovio iznad mnotva, dodirujui samo njihove glave. U tom njegovu
zamagljenu pogledu bilo je i gordosti i prezira, a ponajvie hladne i
odlune prijetnje. Sliio je britkoj sablji, napola izvuenoj iz kadifom
optoenih korica.
Iza njega je jahao njegov tab, arolik i gizdav, pun leerne
gracioznosti kakvu Sarajlije dotad nisu vidjele u slinim prilikama kad
bi novi vezir stizao u Sarajevo. U tabu su bili veinom bivi poljski i
maarski oficiri, meu kojima i nekoliko plemia koji su nakon
218

Koutove bune u Maarskoj 1848. i pobune u Poljskoj prebjegli u

Tursku i tamo potraili utoite.
Turska im je pruila ne samo utoite nego i vie od toga:
mogunost brzog napredovanja u turskoj vojsci ukoliko prime islam.
Veina je to prihvatila, pri emu je Omer-paa imao posebnu
ulogu. Na njegovo traenje oficiri su bili uvrteni u njegov tab. Tu je,
izmeu ostalih, bio elitni tabski oficir, poljski grof Ilinski, sadanji
Skender-beg, zatim Poljak Jakubovski, sada Jakub-beg, i drugi. Sve su
to bili izvrsni vojnici, meu kojima je bilo pustolova, kockara i
ljubitelja slatkog ivota, to Latasu nije smetalo. On je dobro znao za
sve njihove slabosti, ali i njihove vojnike vrline i sposobnosti koje je i
te kako koristio u mnogim specijalnim zadacima koje je Porta pred
njega postavljala. Ti su ljudi bili spremni na sve. Svojevremeno su se
bili digli protiv jedne Carevine da je razdvoje i rascijepe, a sada su
sluili drugoj, premda im je bila jo dalje od srca.

Nakon to je Omer-paa preao sa tabom preko eherehajine

uprije, naie vojska. U svemu oko deset hiljada vojnika, meu kojima
konjanici, pjeaci, pioniri i topnici, uz bezbroj komorskih konja koji su
nosili municiju i ostalu spremu.
Posebnu panju svjetine privukoe Arnauti, njih nekoliko stotina
s vojvodom ulekom na elu. Taj isti uleka bio se nedavno digao
protiv sultana, ali ga Latas upokori i pripitomi, pa je sada iao da
upokorava druge koji su dizali glavu.
Gazili su tiho i utke, vitki i pravi kao strijele, a hladni kao
oruje koje su gotovo pobono nosili. Iza njih su se valjali topovi koji
su muklo tutnjali po neravnoj kaldrmi, budei pritajen strah meu
okupljenim mnotvom. Buntovno Sarajevo, koje gotovo nikada nije
mirovalo, suoilo se ovaj put s ovjekom koji je bio drukiji od svih
dotadanjih bosanskih vezira. Sve je na njemu i oko njega bilo nekako
sjajno i uglaeno, ali je iz svega strujao neki leden i prijetei dah koji
nije na dobro slutio. A kad je preko uprije preao i posljednji vojnik i
219

protutnjao posljednji top, Sarajlije su se poeli utke razilaziti. U zraku

se osjealo da dolazi neto novo i dotad nepoznato, da su stari red i
odnosi iz temelja uzdrmani.

Prve noi po Latasovu dolasku u Sarajevo svjetlo u konaku

Fadil-pae erifovia, u kojem je Latas bio odsjeo, nije se gasilo do

pred samu zoru. Prostrani selamluk konaka bio je pretvoren u Latasovu
radnu sobu, dok su dvije susjedne odaje, bogato i uglavnom evropski
namjetena konaka sluile kao spavae sobe. Jedna je bila Latasova, a
druga njegova autanta Ekrem-bega.
Premda umoran od duga puta i ljetne ege koja ga je cijelim
putem prila, Latas te prve noi nije mogao dugo zaspati. Bio je
uzbuen svojim ponovnim dolaskom u Bosnu, u koju je prvi put kroio
prije gotovo dvadeset i pet godina. Doao je kao vojni dezerter, nakon
to je u inu kadeta-narednika dezertirao iz taba graniarske ete u
Gospiu, gdje je bio rasporeen poslije zavrene kadetske kole u
Zadru. Tu, u Gospiu, zapoeo je i zavrio svoju kratkotrajnu vojniku
karijeru, u austrijskoj vojsci, da je kasnije nastavi u Turskoj Carevini, u
kojoj je zablistao meteorskim sjajem.
ta je mladog Latasa nagnalo da dezertira, ostalo je nejasno. Bio
je mlad, izuzetno talentiran i ambiciozan, a osim materinskog jezika
govorio je jo njemaki, maarski i italijanski, tako da je bio
predodreen za vojniku karijeru.
Prema jednima, dezertirao je zbog toga to mu je otac, u to
vrijeme intendantski oficir u Gospiu, bio pronevjerio neki novac, pa je
on, da bi zatitio ast oca, preuzeo taj grijeh na sebe i svojim bijegom
elio dokazati da mu je otac neduan, a da je on, Mihajlo-Mio Latas,
stvarni krivac. Sam o tome nije govorio, ali je bio svjestan da mu je u
oba sluaja karijera u austrijskoj vojski bila zapeaena. Zato je odluio
dezertirati, i to u Tursku, odnosno u Bosnu, jer mu je tamo bilo najblie.
Osim toga, u Turskoj mu se pruala mogunost da ostvari svoje snove.
Zar nisu i mnogi drugi, pa ak i nekadanji obani koji su imali talenta,

220

sposobnosti i energije, uspijevali da se uspnu na najvie poloaje, pa

ak i do asti velikih vezira.
Sjeajui se sada tih dana kojih se inae nerado sjeao, Latas
pokua zaspati, ali su mu se misli neprestano rojile i on im se na koncu
prepusti, nastojei da se vrati i sjeti onoga to mu je u prolosti bilo
najprijatnije. S nelagodnou odagna sjeanje na prve dane koje je
proveo u Bosni, prvo u Livnu, a zatim Glamou, u kojem je ostao tri
mjeseca radei kao sluga u kuli begova Filipovia. Onda se sa harnou
sjetio bogatog banjalukog trgovca i trgovinskog posrednika hadije
Bojia, koji ga je velikoduno primio u svoju trgovinu, a zatim i u kuu.
Bio mu je posebno naklonjen, osobito kad je Latas odluio do pree na
islam.
Prisjeajui se svoga ulaska u hadijinu kuu u kojoj je imao
posebnu odaju, s toplinom se sjeti hadinice koja se prema njemu
odnosila kao prema roenom sinu. Nije ga drukije ni zvala ve Omerice, a on nju - mati.
Obuzet sjeanjima na te dane sam sebi obea da e, im mu se
prui prva prilika, otii u Banjaluku i posjetiti hadiju i njegovu
porodicu. Ukoliko su jo ivi i zdravi, jer otad je bilo prolo gotovo
dvadeset i pet godina, a hadinica je ve i tada bila slabana. A
sinovi?... Sigurno su se ve davno poenili, pa stekli i unuke osmijehnu se Latas, ve posve rasanjen i premoren uspomenama.

Inteligentan, komunikativan i radoznao, Latas je sa zanimanjem

sluao razgovore to su ih vodili trgovci, ulema i begovi koji su svraali

u hadijinu trgovinu. Uskoro je o Bosni i prilikama u njoj znao vie i
bolje od svakog stranog konzula u Travniku. Istovremeno je marljivo
uio turski, kao da je znao da e mu turski uskoro zamijeniti materinski
jezik. Uz to je elio da se bar na neki nain odui hadiji i njegovoj
porodici, pa mu je poeo poduavati sinove matematici, pismu i
geografiji, govorei da e im to kao buduim trgovcima i te kako
koristiti.

221

Nakon dvije godine, koliko je proveo u Banjoj Luci, Latas se

uznemirio. elio se uspeti i poletjeti, jer su njegove elje i snano
probuene ambicije prelazile prag hadijine magaze i kue. Njegova
najvea ljubav bila je i ostala vojska, a njegovi snovi - karijera vojnika.
Hadija mu je velikoduno pomogao. I sam se uvjerio da je
mladi roen za neto bolje i vie, nego da mjeri ohu i prodaje konjske
potkove i hamove, ili da poruuje kahve i pripaljuje ibuke banjalukim
begovima i ulemi koji su svraali u njegovu trgovinu.
Meu mnogim prijateljima i poznanicima koje je hadija imao
na raznim stranama bio je i vidinski paa Ibrahim-paa. I tako se
dogodilo da je Latas jednoga dana s hadijinim pismom i preporukom
ostavio Banju Luku i uputio se u Vidin. Pri polasku je hadiji i
hadinici smjerno poljubio ruku, istinski zahvalan za sve ono to su mu
za vrijeme dvogodinjeg boravka u njihovoj kui pruili i uinili.
- Omerica, sine, uvaj se! - doviknula mu je uplakana hadinica
dok ga je brinim pogledom pratila preko avlije.
- Ne brini, mati, ti zna mene! - odmahnuo je rukom bezbrino
nasmijan.

Vidinu je jedno vrijeme bio uitelj Ibrahim-painim

sinovima koji su se takoer spremali za vojniku karijeru. I tamo je
Latas naiao na sretnu zvijezdu. Ibrahim-paa mu je bio izuzetno
naklonjen, uvjerivi se da je mladi talentiran i otresit i da bi bila prava
teta da se njegove sposobnosti ne razviju i ne iskoriste. Zato ga je
poslije nekoliko mjeseci uputio u Carigrad, s linom preporukom
velikom veziru Husrev-pai.
Latas je bio presretan. I posve siguran da se njegov san poinje
ostvarivati. Nije vie nimalo sumnjao da e njegova zvijezda bljesnuti i
zasjati na carigradskom nebu. Veliki vezir ga je ljubazno primio i s njim
porazgovarao, zadovoljan dojmom koji je Latas na njega ostavio.

222

Mladi je, po njegovu miljenju, bio obrazovan, otrouman i

vanrednog vojnikog dranja, a uz to je, osim turskog, govorio i tri
evropska jezika. Znai, imao je sve uvjete da mu se omogui sluenje
sultanu i Carevini i da uz to napravi vojniku karijeru. Napokon, zar
ljudi iz krajeva iz kojih je i on, nisu dali Carevini toliko velikih ljudi u
prolosti?
Latas je ubrzo bio upuen na visoku vojnu kolu u Carigrad,
organiziranu po francuskom uzoru. kolovanje je zavrio sa izvrsnim
uspjehom, a zatim je unaprijeen u in kapetana i postavljen za
nastavnika u istoj koli.
Tada se zbio susret koji je bio sudbonosan u daljnjem Latasovu
ivotu i karijeri. Tadanji sultan Mahmud II posjetio je jednoga dana
kolu u kojoj je Latas bio nastavnik. Bivi austrijski kadet, a sada turski
kapetan i vojni nastavnik bio je interesantan ak i za samog sultana,
kojemu je Latas bio predstavljen. Svojom pojavom i vojnikim
dranjem, a napose odgovorima na sultanova pitanja, Latas je ostavio
vanredan dojam na sultana. Kao rezultat tog susreta uslijedilo je
Latasovo unapreenje u in majora i sultanova odluka da ga postavi za
dvorskog uitelja svome sinu princu - prestolonasljedniku
Abdulmedidu.
Ulazak u dvor i meu ljude iz vrhova Carstva otvarao je sva
vrata i sve puteve mladom Latasu. Njegova je zvijezda poela sjati.
Isprva skromno, da uskoro bljesne i ostane dugo na carigradskom nebu.
Godine 1839. umro je sultan Mahinud II, a na tursko prijestolje
zasjeo je njegov sin princ Abdulmedid, doskoranji Latasov uenik.
Umalo poslije toga Latas postaje general, s titulom pae. Zahvalni
uenik nije zaboravio svoga uitelja.

Omer-paa

Latas, kako to neobino zvui! Isprva mehko,

gotovo svakodnevno, a onda otro, poput britve, kao vrh sablje. Kao
jezik zmije.

223

Zaista je bio hladniji i britkiji od najotrije sablje. Takvog su ga

upoznali i Albanci i Kurdi, i Arapi i Bugari, a uskoro e ga upoznati i
nepokorna bosanskohercegovaka feudalna aristokracija, a posebno
dotad neprikosnoveni gospodar Hercegovine Ali-paa RizvanbegoviStoevi, kao i zlosreni franjevac i doskoranji Latasov prijatelj Ivan
Franjo Juki, uz bezbroj drugih, znanih i neznanih koje je Latas u crno
zavio. Svaka buna i nemir u prostranoj, ali tada ve iz temelja
poljuljanoj Turskoj Carevini upamtila je Latasa.
1842. godine buknuo je ustanak u Albaniji i Latas je krenuo da
ga ugui. Glavni zapovjednik turske vojske stavio mu je u zadatak da
opkoli Skadar i sprijei pobunjenicima dopremu hrane. No Latas je bio
nestrpljiv i nije mu se ekalo, ve silovito udara, osvaja grad i hvata
kolovoe pobune. Muir, nezadovoljan njegovom samovoljom, otpasuje
mu sablju i alje ga pred vojni sud u Carigrad. No sultan se s tim ne
slae: vraa mu sablju i unapreuje ga.
Dvije godine kasnije bukti ustanak u Siriji, a zatim u Kurdistanu.
Latas i tamo stie. Nesmiljen je. Gui pobune, uspostavlja red,
produujui trajanje umornoj i oronuloj Carevini. Sultan mu je
zahvalan: unapreuje ga u in generala.
Uskoro za vrijeme slinih akcija u Bugarskoj i Rumuniji, Latas
se eni s jednom prelijepom Rumunkom. etrdeset i dvije su mu godine
i u inu je seraskerserdari-ekrema, to je najvii in u turskoj vojsci.
Uspeo se do zenita. Stepenicama koje su bile pokropljene krvlju, a
okiene mrtvacima.

Sada je, eto, stigao i u Bosnu. Vratio se tamo odakle je davno

krenuo. S tom razlikom to vie nije ubogi vojni bjegunac ni hizmear u

kuli begova Filipovia, niti momak u trgovini hadije Bojia, ve turski
muir odjeven u blistavu maralsku uniformu i s neogranienim
ovlatenjima za uvoenje tanzimata u ovoj nepokornoj pokrajini.
Njegov dolazak u Bosnu trebao je oznaiti kraj svim dotadanjim
neuspjelim pokuajima na uvoenju tanzimata, odnosno reformi vojske
i dravne uprave, to ih je poetkom devetnaestog stoljea najavio i
224

zapoeo sultan Selim II, a nastavio njegov nasljednik Mahmud II,

prozvan aur-sultan, zbog novina koje je unio u ivot tadanje
Turske. A sada je to, poslije oeve smrti, istim putem nastavio mladi
sultan Abdulmedid, ije je zapovijedi Latas bez pogovora sluao i
izvravao.
Cilj tanzimata je bio da se ubrizgaju novi ivotni sokovi i
udahne zapadni duh u oronuli organizam Turske Carevine koja je ve
uveliko glavinjala. Sultan Mahmud II nastavio je s korjenitom
reorganizacijom vojske, nastojei da iz ruku osionih i korumpiranih
janjiara iupa vlast koju su bili prigrabili. Istina, bili su to nekada
neustraivi ratnici koji se nisu niega bojali, pa ni same smrti, vjerujui
da se kroz kapiju smrti za sultana i Carevinu stie do pred sama vrata
denneta. Ali, to je bilo onda dok se janjiari nisu smjeli ni eniti niti
bilo im drugim baviti osim borbom i ratom, a kad nije bilo rata, onda
ratnim igrama i vjebama. To je bilo u ono vrijeme dok su jo prebivali
u svojim kasarnama, umjesto u mehkim duecima sa svojim enama i
milosnicama. No s vremenom, kroz stotine godina, od te elitne i
neustraive turske vojske, kime Carevine, janjiari su se izrodili u
ugojene trutove i nasilnike koji se nisu pokoravali nikome, ne
zarezujui mnogo ni samog sultana. Janjiarska sila, koja je nekada
satirala protivnike vojske i osvajala zemlje i gradove, sada se bavila
dvorskim spletkama, masnim poslovima i ucjenama, prodirui ak i
glave velikih vezira.
Odluivi da jednom zauvijek obrauna s tom gomilom vjeno
nezadovoljnih bundija, trutova i nasilnika, Mahmud II je elio umjesto
njih uvesti nizam, tj. regularnu vojsku, u koju bi se mogao pouzdati. Za
svoje planove pridobio je ne samo velikog vezira i carigradskog
muftiju, ve i samog janjiarskog agu, vrhovnog zapovjednika janjiara,
zahvaljujui carskim darovima kojim ga je obasuo i jo sjajnijim
obeanjima koja mu je dao.
Janjiari, naslutivi da im se neto sprema, zatraie od sultana
ne samo ukidanje tanzimata ve i glavu velikog vezira, carigradskog
muftije pa i samog janjiarskog age.

225

Sultan, odluan da odigra ulogu poput ruskog cara Petra

Velikog, nije vie ni asa oklijevao. Hitno je sazvao divan i donio
neopozivu odluku da se jednom zauvijek satru janjiari u koje se vie
ionako nije mogao pouzdati. Sultanu vjerne vojne jedinice priredie
jedne sparne junske veeri 1826. u Carigradu pravu Bartolomejsku no.
Te noi je to pobijeno i u more pobacano, a to u kasarnama
topovskom vatrom saeeno vie od 6.000 janjiara. Od te noi
janjiarsko ime nije se vie smjelo ni spomenuti.

to vrijeme, dok su se u Carigradu odvijali dramatiani

dogaaji, u Bosni je vrilo. Isprva je uslijedio otpor tanzimatu, a uskoro i
otvorene bune protiv Carevine. Sarajevski janjiari, iji se odak
nalazio naspram Gazi Husrev-begova hamama, digoe se protiv
ukidanja janjiarske vojske i za svoj protest pridobie gotovo sve
feudalne prvake kao i ostale janjiare u Bosni i Hercegovini. S istom
otrinom zajedniki istupie i protiv svih novotarija koje je donosio
tanzimat, kao to je noenje tijesnog, tj. evropskog odijela i fesa, koji
su se ve uveliko nosili u Carigradu. Po starom obiaju oni i njihovi
istomiljenici sastavie arzuhal, odnosno molbu upuenu sultanu,
traei da se janjiari ne ukidaju. Uz to se potrudie da za to pridobiju
to vei broj uglednih ljudi, koji su trebali svojim peatima potvrditi
arzuhal. Meu ostalim se obratie i sarajevskom ugledniku Nuruddinefendiji erifoviu koji je obnaao ast voe plemstva, tzv. nakibu-lerafa. No on odbi da stavi svoj muhur na arzuhal jer se bio opredijelio
za tanzimat, pa ve odjenuo evropsko odijelo i stavio fes na glavu, to je
konzervativnim Sarajlijama posebno bolo oi. Jo kad erifovi umjesto
da muhurlejie arzuhal zatrai havan pa u njemu u znak protesta stue
svoj muhur, aa se preli. Razjarena svjetina stie ga na Jekovcu dok je
jaio prema tvravi u koju se kanio skloniti, pa ga onako stara i slabana
svukoe s konja i kamenovae. Tako kamenovan leao je cijeli dan
podno ute tabije. Ispod gomile kamenja virio je samo Sarajlijama
mrski fes. A taj isti fes uskoro e postati vanjski znak pripadnosti
islamu u ovim krajevima...

226

Tih dana pred avlijskim i duanskim vratima mnogih Sarajlija

osvitale su gomile nabacanog kamenja, kao prijetnja i opomena ta ih
eka ako se povedu za primjerom kamenovanog Nuruddin-efendije.

Na vijest o zbivanjima u Sarajevu, Carigrad posla u Bosnu

okrutnog Abdurrahman-pau, biveg beogradskog vezira koji, im stie

u Sarajevo, poe nemilice skidati glave. Premda je bio ramazan, nije
minuo gotovo ni jedan dan, a da nije bilo smaknuto po dvadesetak i vie
ljudi. Njihove glave, koje su urijski majstori punili slamom i
pamukom, otpremane su u Carigrad, da se vidi kako Abdurrahman-paa
ne spava i ne prata. Prialo se tada kako je Fadil-paa erifovi, sin
kamenovanog Nuruddin-efendije koji je nakon oeve smrti postao
nakibu-l-eraf, a uz to bio i vrstan pjesnik, ovim rijeima popratio
brojne rtve koje je Abdurrahman-paa posmicao: Svi oni nisu vrijedni
i ne mogu nadoknaditi ni papue moga rahmetli babe...
Sarajlija Jovo Hadi-Besarovi u svojim zapamenjima o tim
burnim i krvavim zbivanjima zabiljeio je uz ostalo i ovo:
Kada je Abdurrahman-paa sa svojom svitom stigao u
Sarajevo, Sarajlije ga doekae i opali se 21 top kao pozdrav carskom
veziru.
Poslije Abdurrahman-paa naredi da doe po 20 do 30 ljudi iz
Travnika, Banje Luke, Gradaca, Tuzle, Livna i drugih gradova. Svi su
morali doi. Onda ih otpreme i zatvore u tamnice. Uz to dobavi jo i
neke Sarajlije.
Jednoga jutra poee topovi pucati. Po 20-30 topova, to bi
potrajalo po sahat-dva. To su davili ljude. Po tome smo u ariji znali
koliko je ljudi smaknuto. Neki su se uz skupe pare uspjeli izbaviti.
Kad su mnoge posmicali, donesoe im glave na umuriju
upriju. Onda dou kavazi u uriluk i kau da paa trai deset
majstora-urija koji mogu dobro raditi. Oni pou. Kad dou, narede im
da glave gule i pune slamom i pamukom pa u Stambol... Raunam da je
pobijeno oko 300 ljudi.
227

Kad je Abdurrahman-pain zulum prevrio svaku mjeru,

Sarajlije se dignu na oruje. Onda paa naredi da se izvuku topovi i
iskopaju anevi kod umurije, eherehajine i Latinske uprije. Jaui
na konju paa je lino obilazio aneve i izdavao nareenja.
Sarajlije se odmah obrate Visoanima za pomo. Ovi se odmah
dignu, izljube se i halale sa svojima i njih oko 1.500 krenu put Sarajeva.
Tu, zajedno sa Sarajlijama, zauzmu aneve i opkole pau u njegovu
konaku u Tulia kuama. Nakon dueg pregovaranja dopuste mu da se
povue, s tim da u roku od jednog sahata mora napustiti Sarajevo.
Naoe mu konja, vezir uzjaha na njega pa gulei bradu poe na
put. To sam svojim oima gledao - kae Hadi-Besarovi.

tanje u Bosni i otpor tanzimatu tek se zaotrie. Ajani su

smatrali da je to koliko atak na njihova dotadanja prava, toliko i na
sam islam, s obzirom na novotarije u odijevanju i ostalom koje je
tanzimat sobom nosio. Pritom su imali iroku podrku u narodu.
Sultanov pokuaj da naotrene prvake na miran nain pridobije za
tanzimat, nije uspio. Tom prilikom njihova shvatanja najbolje se
ogledaju u sljedeoj anegdoti:
Na sastanak koji je odran u Carigradu, dvojica od pozvanih
prvaka, Mujaga Zlatar iz Sarajeva i derventski kapetan Mehmed-beg,
doli su u dvor s almama na glavi. Na sultanov prijekor da bi im zbog
almi mogao skinuti glave, derventski kapetan se jednom rukom uhvati
za vrat, a drugom za almu, pa mu odgovori: Padiahu, more je
skinut, al samo s glavom!
Uvidjevi da Carigrad eli i u Bosni poto-poto primijeniti
tanzimat, prvaci se krajem januara 1831. okupie u Tuzli i zakljuie da
mu se silom odupru. Tom prilikom se izjasnie i za autonoman poloaj
Bosne, s tim da bosanski vezir bude domai sin.
Kako je i skadarski paa Buatlija, zvani kodra-paa, bio
takoer protiv tanzimata, sklopie savez s njim. Za vou pokreta
izabrae Husein-kapetana Gradaevia, 29-godinjeg gradaakog
228

kapetana, ovjeka veoma bogata i ugledna. Njegovom izboru se

meutim usprotivie hercegovaki prvaci Ali-paa Rizvanbegovi,
kapetan najveeg dijela stolake kapetanije s tvrdim gradom Stocem, i
Smail-aga engi, muselim gatako-pivski. Njih dvojica povukoe za
sobom najvei dio Hercegovine. Time se Hercegovina opredijeli za
tanzimat, a Bosna protiv njega. Bilo je to donekle shvatljivo, jer je
Bosna imala mnogo vie janjiara, a i plemstva od Hercegovine. Uz to
se i hercegovaki prvak Ali-paa Rizvanbegovi, koji je bio vrlo
ambiciozan ovjek, nije mogao pomiriti s tim da ga nadvisi
Gradaevi, koji je bio mnogo mlai i neiskusniji od njega. Osim toga,
vjerovatno je smatrao nerealnim da e se Bosna moi izboriti za svoj
novi status pored jo uvijek monog Carigrada. Ocijenio je da je mnogo
bolje biti uz sultana i za tanzimat, nego li se povesti za Gradaeviem i
ostalima.

Gradaevi, koga njegove pristae nazvae Zmaj od Bosne,

izvojeva ve u poetku nekoliko vojnikih pobjeda. U martu 1931.

krenu s vojskom prema Travniku i stade ga tui topovima, prisilivi
bosanskog vezira Namik Ali-pau na predaju. Zatim ga natjera da skine
mrsko nizamsko odijelo i fes, i odjene se onako kako su se stari veziri
odijevali.
U junu iste godine Gradaevi izvojeva i drugu znaajnu
pobjedu, kad na Kosovu suzbi vojsku velikog vezira Mehmed Raidpae. No lukavi vezir obea Gradaeviu da e mu kod sultana
isposlovati ferman za vezirstvo u Bosni ukoliko se primiri i vrati vojsku
sa Kosova. Gradaevi se prevari pa stade na zmiju i krenu put Bosne,
a veliki vezir udari na Skadar i prisili kodra-pau na predaju.
Po dolasku u Sarajevo, Gradaevieve pristae proglasie ga
bosanskim vezirom s nazivom pae. On uskoro pree u Travnik u
kojem sebi uredi raskoan dvorac pun vezirskog sjaja, oekujui
obeani sultanov ferman o svom postavljanju. Za to vrijeme svrgnuti
bosanski vezir Namik Ali-paa, koji se bio sklonio kod Ali-pae
Rizvanbegovia u tvrdi Stolac, poe kupiti vojsku protiv Gradaevia.
229

U vojsku stupie i mnogi krani, privueni obeanjem da e se, nakon

pobjede nad Gradaeviem, izjednaiti u svojim pravima s
muslimanima. U to vrijeme i sultan, u znak priznanja za pokazanu
vjernost, naimenova Rizvanbegovia za pau sa dva tuga i postavi ga za
zamjenika bosanskog vezira.

Sukobi izmeu Gradaevia i Carigrada se nastavie, jer od

obeanja da e ga sultan postaviti za bosanskog vezira nita ne bi. U

meuvremenu je i Gradaeviev ugled i utjecaj poeo jenjavati, pa su
se i mnogi bosanski prvaci okrenuli protiv njega. Osim surevnjivosti,
razlog je leao i u njegovim samovoljnim postupcima i skidanju glava
pojedinim ajanima i drugim uglednim ljudima. Tako je poslao na
stratite teanjskog i gradaakog kapetana, zatim travnikog kadiju i
dvojicu muftija: teanjskog i prusakog, kao i neke druge, dok su mnogi
preko Save pobjegli u Austriju, meu kojima i Gradaeviev roeni
brat.
Poslije nekoliko okraja s promjenljivom sreom, osobito oko
opsjednutog grada Stoca, doe do posljednje bitke kod Pala blizu
Sarajeva. Tu sultanova vojska pod zapovjednitvom Kara Mahmudpae zadade konaan udarac Gradaeviu, emu su pridonijeli
hercegovaki prvaci Ali-paa Rizvanbegovi i Smail-aga engi, koji
takoer sa svojim etama stigoe na mjesto okraja. Potueni
Gradaevi povue se u Austriju, da se kasnije preko Beograda uputi u
Tursku, gdje umrije vrlo mlad, u trideset i treoj godini ivota.

elei

jo oitije posvjedoiti svoju odanost sultanu,

Ali-paa i Smail-aga odmah nakon bitke kod Pala krenue u Malu
Aziju, kako bi pruili pomo sultanovoj vojsci u borbi protiv
odmetnutog turskog vazala Mehmed Ali-pae Egipatskog. Premda su
zakasnili na bojno polje, jer je zauzimanjem velikih sila pobunjeni vazal
dobio privremenu upravu nad Sirijom, sultan ih za pokazanu vjernost
velikoduno nagradi: Ali-paa bi imenovan za vezira Hercegovine, ime
230

se Hercegovina odijeli od Bosne, dok je Smail-aga poaen au

kapidibae, odnosno carskog natkomornika. Kad su glomaznom i
utilom Ali-pai pripasivali vezirsku sablju koju mu je sultan darovao,
morali su promijeniti tri zlatom optoena opasaa, jer ga nijedan nije
mogao opasati. Na sultanovu upadicu da mu po krupnoi nema premca
meu evropskim velikaima, Ali-paa je bio veoma ponosan. Napokon
je doekao ono za im je odavno udio: postao je suvereni gospodar
Hercegovine. U svom nastupnom govoru u Mostaru, u maju 1833,
poslije sveanog itanja carskog fermana pred okupljenim narodom
rekao je uz ostalo i ovo: Od ovoga dana niko ne treba da ide ni caru, ni
u Stambol. Evo vam Stambol - Mostar, a evo vam cara u Mostaru!
Premda se dotadanja vjernost i odanost Ali-paina sultanu i
Carigradu nije mogla osporiti, stvari se nakon njegova postavljenja za
vezira izmijenie. Posebno u pogledu tanzimata, jer nije vie pokazivao
ni volje ni elje za njegovo provoenje. Preuzimajui vezirstvo nad
Hercegovinom, elio je biti i ostati njezin apsolutni gospodar.

Smru sultana Mahmuda II i dolaskom na prijesto njegova sina

Abdulmedida, provoenje tanzimata tek je postalo aktuelno. Tome je

mnogo doprinio veliki vezir Reid-paa, ovjek evropskih pogleda i
manira, ali i majka-sultanija, koja je uivala glas dalekovidne i mudre
ene. Te godine je na svean nain i uz pucanje topova bio objavljen
uveni Hati-erif od Glhane (uzvieno carsko pismo), koje je izmeu
ostalog obeavalo izjednaenje pred zakonom svih vjerskih i nacionalno
izmijeanih podanika, zatim pravedno razrezivanje poreza prema
stvarnom ekonomskom stanju, uvoenje ope vojne obaveze za sve
muslimanske, a kasnije i nemuslimanske podanike, i ostalo. Meutim,
bez obzira na primamljivu formu i sadrinu tanzimata, vladajui turski
slojevi i inovnitvo koje je te ideje i naredbe trebalo provoditi, shvatio
ih je kao diplomatski potez Turske pred Evropom i kao verbalan blef da
se stara Turska prikae Evropi u novom i savremenijem ruhu. Zbog
toga su i nade bosanske raje vezane uz tanzimat ubrzo pale u vodu.

231

Poslije nekoliko uzastopnih, ali neuspjelih pokuaja da se s

tanzimatom krene s mrtve take, napokon je u Bosnu bio upuen

sultanov najenerginiji i najpouzdaniji ovjek: Omer-paa Latas.
Latas je Bosnu i prilike u njoj dobro poznavao. Jo od svog
boravka u Banjoj Luci. Dolazei ovamo, ovaj put sa najirim
ovlatenjima koja je od sultana bio dobio, znao je ta hoe i ta mu je
initi.
Kao prvo i najvanije, trebalo je slomiti, na koljena baciti i
jednom zauvijek upokoriti samovoljnu bosanskohercegovaku feudalnu
gospodu, pa se tek onda okrenuti na drugu stranu: uguiti i zatrti
probuene slobodarske teenje bosanskohercegovake raje i presjei
sve niti koje su se u Bosni i oko nje strpljivo plele. Prvo jedne, pa onda
druge! Latas je bio suvie mudar i taktian da bi se istovremeno borio
na dva fronta.
Znajui to, kako su onda naivno zvuali Jukievi hvalospjevi
Latasu, a pogotovo dirljive zahvalnice to su ih uputili gvardijani
fojnikog, kreevskog i sutjeskog samostana, u kojima se poslije
Latasova krvavog obrauna s domaim feudalcima izmeu ostalog
kae:
Omer-paa, mila majko naa!
Sinovska nas dunost naukuje i opiminje zamoliti Vau
Preuzvienost da se udostojite ljudskim okom pogledati na neumornu
zahvalnost poniznih srdaca, koliko sve bosanske raje, toliko osobito nas
franciskana bosanskih, na koje ime mi starjeine tri katolika samostana
ovu nau slabu zahvalnicu s predubokim poklonom prikazujemo i u isto
doba estitujemo Vam s neispisanom radostju vae pobjede i sretno po
Vaoj mudroj hrabrosti dovreni rat graanski u Bosni, Vae slavno ime
ostae skopano s povjesnicom Carstva i svijeta, i u njoj ete sjati kao
Danica na nebu vedrom...
Nee proi dugo kada e i oni, kao i Juki, kao i mnogi, umjesto
onog Omer-paa, mila majko naa!, iz sveg glasa jauknuti: Omer
paa, crna sudbo naa!.
232

Poslije

neprospavane noi u erifovia konaku u Sarajevu,

Latas se digao mrzovoljan i neispavan. Stajao je i jedno vrijeme kroz
irom otovoren prozor gledao u prostranu avliju konaka ukraenu
bujnim imirima, sa sitnom kao sir ubijeljenom kaldrmom proaranom
ekaicima i drugim cvijeem, uz nekoliko paunova koji su se ponosno
epurili avlijom. Pri pomisli na poslove koji su ga oekivali, trgnu se i
brzo spremi pa pozva autanta i porui po berbera. Dok se brijao,
izdiktira autantu raspored poslova za taj dan.
Najprije je trebalo obii ete koje su se bile ulogorile na Gorici i
Alipainom Mostu, zatim odrati sastanak taba i obii tvravu, a
poslije podne pozvati na razgovor sve pae i istaknute
bosanskohercegovake prvake koji su prisustvovali jueranjem
doeku. Pri pomisli na Ali-pau Rizvanbegovia koji nije bio na
doeku, unato njegovoj jasnoj poruci koju mu je uputio iz Novog
Pazara, Latas frknu na nos i zaree se da mu to nee zaboraviti ni
oprostiti.
Uskoro, praen autantom i jednim vodom konjanika izjaha iz
konaka i uputi se prvo na Goricu, a zatim na Alipain Most, ije se polje
bijelilo od vojnikih atora.
Dok je u tiini obilazio postrojene ete, uputi zapovjednicima
nekoliko otrih zamjerki zbog nereda koji je vladao oko atora, pa krenu
prema Sarajevu i tvravi. Naredi da se jae pravo kroz ariju.
Konjaniki vod koji ga je pratio razdvoji se pred ulazom u ariju, pa
jedna polovina poe ispred, a druga iza Latasa i autanata.
im povorka ujaha u uvijak bunu ariju, zavlada tajac.
Glasovi umukoe, a ekii u Saraima prestadoe udarati po drvenim
kalufima. Brojni prolaznici poee se hitro sklanjati ustranu, a esnaflije
i trgovci stadoe provirivati iz duana i sa efenaka. au, koji je jahao
ispred povorke, oima je i kandijom davao znakove arilijama da se
diu i ustaju. im se prvi digoe, i ostali se povedoe za njima, pa utke
i na nogama doekae Latasa.

233

On ih i ne udostoji pogledom. Onako tankovijast u struku, a

ukipljen u sedlu, u tijesno skrojenoj uniformi ukraenoj odlikovanjima i
zlatnim lampasima, sliio je na ljutog strljena. U tiini su se uli samo
udarci konjskih potkova o arijsku kaldrmu.
Kad povorka projaha kroz Sarae i zamae prema Baariji,
ljudi utke posjedae i zgledae se. To je bilo prvi put da vezir umjesto
kroz Varo jae prvo kroz ariju. Svima je bilo jasno da je po srijedi
prkos. Zametnu se tih i ozlojeen razgovor:
- Avdaga, vidje l ti ovo?
- Vidjeh, jah...
- Paaaa?
- Zorli!
- Jel de?
- Al nejse, bilo je i eih. Nadurae se i to!
- Znam, al ovaj je baka! Doskora je, vele, bio vabo.
Austrijski soldat.
- iji je da je, daleko mu kua!
- I ja velim.
- Ve, govori se da su se nae pae i eraf estoko pripali. Doo
je, kau, da hin pritegne. I da uvede nizam.
- Dolazili su i drugi, pa, ta je bilo?...
- Nita, hava!
- Bojim se da s ovim nee bit tako.
- Nejse, vidjeemo.

Poslije obilaska tvrave i kraeg zadravanja na tabiji, sa koje

se pruao irok pogled na suncem obasjano Sarajevo, Latas naredi da

234

topovi budu spremni, a momad u stalnoj pripravnosti, nakon ega se

uputi u grad gdje ga je u selamluku konaka ve oekivao okupljeni tab.
Pri povratku niz Vratnik pratilo ga je bezbroj pogleda iza odkrinutih
vrata i iza gustih muebaka na aik-penderima.
Sastanak taba kratko je trajao. Latas upozori oficire na stalnu
budnost, jer da iznenaenja nisu iskljuena.
- Gospodo, Sarajevo je oduvijek bilo osinjak, odakle su
poinjale sve bune i nemiri. Isto kao i Krajina, koju emo morati
posebno obii da nas vide i shvate da vie nema ale. Dalje, zbog stroge
pripravnosti koja se od danas uvodi, izlazak vojnicima iz logora
najstroe se zabranjuje, a jake konjike i pjeake patrole odsad e
stalno patrolirati gradom. Treba da smo im stalno pred oima. I pred
oima i u mislima, jer sumnjam da e se olahko pomiriti s onim to im
ferman donosi. Pogotovo njihovi osioni prvaci, od kojih bi svaki elio
biti vezir za sebe. Vrijeme je da ih jednom zauvijek nauimo pameti.
Ovih dana bie im proitan carski ferinan, pa neka se usude da ne
posluaju i ne pokore mu se. Neka se samo usude! Na svaki, pa i
najmanji znak nemira, na e odgo vor biti nesmiljen. U tvravi sam
naredio da topovi budu spremni i upereni prema gradu. Zlu ne trebalo.
Na pitanje o redovnom snadbijevanju eta mesom, penicom i
ostalim, i blizu dvije hiljade konja potrebnom krmom, Latas je bio
kratak: Sve to treba, rekvirirati! Prvenstveno od begova i bogatijih
aga. Neka intendanti pitaju muhtare, oni e im dati najbolji odgovor
gdje e ta nai.
Na kraju sastanka naredi da samo lanovi taba mogu stanovati
izvan logora, u oblinjim kranskim kuama oko erifovia konaka, a
svi ostali u logoru, zajedno s momadi. Smatrajmo, gospodo, da smo
na ratnom pohodu pa se tako i ponaajmo! - bile su rijei kojim je
zakljuio sastanak.
Poslije podne odran je sastanak s bosanskohercegovakim
prvacima. Bilo je prisutno oko ezdeset pozvanih, a jedini koji je
izostao bio je Ali-paa Rizvanbegovi. Umjesto njega i ovaj put je
doao sin mu Hafiz-paa.
235

Kako je koji od prvaka stizao, Latasov autant bi ga doekivao,

a jedan od oficira pratio do selamluka. Zaudo, nikog drugog osim
pozvanih u semluku nije bilo. Ni uobiajena kafa nije se sluila. Prvaci
su, utihli i zbunjeni, sjedili po minderima, pravei se kako toboe ne
osjeaju hladnou kojom su doekani.
Prolo je vie od pola sata kad su se vrata na susjednoj odaji
naglo otvorila i Latas uao. Umjesto selama digao je ruku na pozdrav,
preao dugim pogledom preko prisutnih koji su se bili digli na noge i
dao im znak da sjednu. Stao je iza pisaeg stola i popravljajui earpu
na dolami obratio im se:
- Pozvao sam vas da vam saoptim da e u dananji dan biti
sveano proitan carski ferman koji donosim. Neka vam rijei Njegova
Velianstva sultana budu uputa i opomena ta se zahtijeva i oekuje od
vas. Upozoravam vas, da se niija neposlunost i samovolja nee vie
trpjeti!
Tu se Latas kratko iskalja i upirui otar pogled u Hafiz-pau
nastavi:
- Ovdje ne vidim Ali-pae Rizvanbegovia kome sam, dolazei
ovamo, poruio da me eka u Sarajevu. Nije me posluao, mada je moja
poruka bila jasna. I ovaj put je, kako vidim, poslao sina, iako sam ga
upozorio da mi ne alje nikakvih vekila.
Gledajui otro u Hafiz-pau, Latas zautje.
- Paa hazretleri - die se da mu odogovori Hafiz-paa. - Ocu je
ao to nije mogao doi, ali njegovo zdravlje i godine...
- Neu to ponovo da sluam! - otro ga prekide Latas. - Poruite
mu da u dananji dan mora biti u Sarajevu! Ako treba, donesite ga na
leima! Jer, ako ja budem slao po njega, zlo e biti!
U munoj tiini koja zavlada, Latas se ponovo obrati prvacima i
to ovaj put neto blaim tonom:
- Mislim da smo se razumjeli. elim da vas ovako okupljene
ponovo vidim u dananji dan. Zajedno s narodom.

236

Uz vojniki pozdrav, Latas se okrenu i napusti selamluk.

Dok su se zbunjeni prvaci utke dizali i u grupama izlazili iz
Konaka, Mustaj-paa Babi, jedan od sarajevskih prvaka, u udu vrtei
glavom poluglasno se obrati pai erifoviu: Ja udna krmka, pobogu
si brat! Kako nas samo doeka i isprati!... Ma ta on misli, da mu pas
mater!...

Latas

je volio pompu. S pompom je uao u Sarajevo. S

pompom je pripremio i itanje carskog fermana. Znao je da pompa
djeluje na ljude. Da ih fascinira, ini sitnijim, slabanim i poslunim
pred silom i sjajem s kojim se nastupa.
Veliki prostor musalle crnio se tog dana od okupljena mnotva.
Ponovila se slika sa Latasova dolaska u Sarajevo.
Puk pjeadije i dva eskadrona konjice drali su palir, dok se
svijet agorei tiskao prema cvijeem okienoj tribini. Uskoro su
zagrmjeli topovi sa Bijele tabije, a odozgo, niz emaluu, dolazila je
grupa raskono opremljenih konjanika. Naprijed je, u drutvu
bosanskog vezira Hafiz-pae jaio Latas. Obojica su bili u paradnim
uniformama s fesovima na glavi i brojnim odlikovanjima na grudima.
Iza njih je jailo deset bosanskohercegovakih paa i hercegovaki vezir
Ali-paa Rizvanbegovi. Bili su utljivi i ozbiljni kao da prate denazu.
Najstariji i najmarkantniji meu njima bio je Ali-paa. Premda
ve u sedamdesetoj, jo uvijek je krepko djelovao. Onako glomazan,
jaio je malo nakrivljen, jer zbog desne noge u koju je poodavno bio
osakatio, nije mogao dohvatiti stremena. S lijeve strane jaio mu je sin
Hafiz-paa.
Da li je starac tog asa mogao i pomisliti da e uskoro doi dani
kada e, za sprdnju svijetu, bespomoan i vezanih ruku, jaiti Bosnom
na ugavoj mazgi, koju e sa tapom u ruci goniti Hafiz-paa. A da
ironija bude vea, Latas mu je prije toga bio priredio sveani doek.
Uistinu je bio nemilosrdan u poniavanju svojih pritivnika.

237

Uskoro je u grobnoj tiini poelo itanje carskog fermana.

Snaan glas oficira koji ga je itao odjekivao je musallom. Rijei su se
sustizale i poput klinova zabijale u glavu okupljena mnotva. Posebno
domaih paa i ostalih prvaka.
,,...Stari nain dravne uprave koji je davao mnoge prigode
zloupotrebama, nije mogao osigurati potreban mir gradovima ni
spokojstvo graanima. Vladalo je vjeito nespokojstvo u pokrajini,
ime su se koristili jedino buntovnici koji su, meusobnim dogovorom,
tvorno napadali siromano stanovnitvo i raju, inei im razna nasilja,
zbog ega sam odluio da i na Bosnu protegnem ove reforme.
Da bi se ova pokrajina spasila od ovog nesnosnog stanja i time
uvrstila vjera i drava, kao i blagostanje domovine i naroda, moja je
carska elja da se i u Bosni, kako mi je s Bojom pomoi uspjelo po
cijeloj mojoj Carevini, provedu nove reforme i pravini zakoni.
Ti, koji si zapovjednik vojske, imenujem te mojom carskom
odredbom opunomoenikom u provoenju ovih reformi u sporazumu s
valijom, a za potvrdu aljem ti s mog carskog divana ovaj moj ferman...
Tako uzmite na znanje i vjerujte mome carskom znaku!
Pisano i Carigradu sredinom redeba 1266. (maja 1850.)
U tiini koja nastade, progovori Latas. Bio je kratak. Njegove su
rijei poput udarca bia padale po okupljenim prvacima. Pitao je
prijetei:
- uli ste ta kae ferman Njegova Velianstva sultana. A sad
vas pitam: hoete li primiti ove carske zapovijedi bez ikakva
protivljenja? Hoete li dati mladie u nizam? Kaite, da vas ujem!
U mukloj tiini koja zavlada Latas pree pogledom preko
prvaka. Oi mu se suzie i potamnjee. Pa onda ledenim glasom
zaprijeti:
- Ako dobrovoljno ne primite tanzimat, primiete ga silom!
Zapamtite! Jer, dosta je bilo vaeg okolianja!

238

Prvaci se utke zagledae. Onda zabruja agor i provalie rijei:

- uli smo ta kae ferman. uli smo, i pokoravamo se!... Neka Allah
poivi Njegovo Velianstvo sultana!
U tom asu ni oni, a ni Latas, nisu povjerovali obeanjima koja
su data. Latas je to odmah i pokazao: naredio je da se u Sarajevu zadre
Ali-paa Rizvanbegovi i derventski kapetan Muhammed-beg, uz
dvojicu Sarajlija: Mustaj-pau Babia i Fadil-pau erifovia. Nisu bili
zatvoreni, ali se nisu smjeli kretati ni sastajati s ljudima. Bili su neka
vrsta talaca. Latas je elio da onemogui svaku njihovu akciju i dogovor
s ostalima, kojima je to trebalo biti opomena i pouka da s njim nema
ale.
Jo se neko tih dana svrstao u Latasove protivnike. Bio je to
novi bosanski valija Hafiz-paa, koji je neposredno prije Latasa doao u
Sarajevo. Bio je to ovjek takta, pravi svileni Carigradlija, kojemu je
smetala Latasova silovitost. Smatrao je da se na taj nain nee postii
eljeni cilj, pogotovo u Bosni, u kojoj su ljudi i buntovni i borbeni, ali
isto tako ponosni i osjetljivi na svaku uvredu i ponienje koje dugo
pamte i vraaju. On je to svoje neraspoloenje i neslaganje s Latasom
uskoro i pokazao: zatraio je od Porte da se Latas povue iz Bosne, jer
e u protivnom izazvati jo veu nesigurnost i nemir.

ekoliko dana nakon itanja fermana Latas je odluio da

pohodi Krajinu, u kojoj su se osjeali prvi znakovi nemira. Mada je
pono bila davno minula, u njegovu tabu u erifovia konaku u svim
je odajama gorjelo svjetlo. tabski oficiri su svaki as ulazili i izlazili iz
Latasove radne sobe. U prolazu su se ule as maarske, as poljske,
as turske rijei.
I u vojnim logorima na Gorici i Alipainu Mostu te je noi
vladala uurbanost. Mijeali su se ljudski glasovi i povici s rzanjem
uzenemirenih konja, dok su na mnogim mjestima gorjele vatre premda
je bila druga polovina avgusta. Pokret trupa bio je nareen u etiri sata
ujutro.

239

Polazei u pohode Krajini, osinjem gnijezdu Bosne, kako ju je

sam nazivao, Latas je elio pokazati da je pokorio i one koji su bili
najnepokorniji. Pratilo ga je oko 4.000 nizama, etiri eskadrona konjice,
odred Arnauta i topova. Sarajlije, koji su tog jutra bili poli na rani
sabah u Begovu damiju, utke su se sklanjali u susjedne sokake im bi
ugledali Latasa i pratnju koji su jaili niz emaluu.
Pri polasku iz Sarajeva, Latas je izdao kratku zapovijed
divizioneru Avdi-pai: Ako primijetite ita sumnjivo, bombardirajte
grad!. A onda se okrenuo valiji Hafiz-pai: A vi, molim vas, dobro
pazite na taoce. Posebno na starog lisca Ali-pau! S tim ljudima ovjek
mora biti stalno na oprezu!
Poslije kraeg zadravanja u Travniku, koji je preivljavao svoje
posljednje vezirske dane, jer je vezirska stolica uskoro trebala biti
prenesena u Sarajevo, Latas je krenuo prema Banjoj Luci. Nakon
dvadeset godina ponovo se vraao u grad za koji su ga vezale mnoge
uspomene. Tu, u Banjoj Luci, naao je ne samo sigurno utoite, nego i
vie od toga: topli dom hadije Bojia u kojem je zapoeo prve sitne
koraie u susret slavi koja ga je ekala. Sjeajui se sada tih davno
prohujalih dana, bio se raznjeio. Uinilo mu se da u jednom trenutku
uje brini glas hadinice dok ga pita: Omerica, sine, jesi l se
umorio? Tako ga je obino doekivala kad bi se pred akam vraao iz
hadijina duana.
Da li je jo iva? - izgovori poluglasno, nata se autant nagnu
u sedlu i upita: Paa hazretleri, neto ste rekli?...
Ne, samo tako... - odmahnu on rukom i podbode konja.

U Banjoj Luci mu je bio prireen vanredan doek. Ni traga o

nekoj buni, osim pojedinanih glasina da je tu i tamo narod uznemiren,

jer ga podbadaju poznate bundije i nezadovoljnici. Dopae, dolazili su
brojni Krajinici iz raznih krajikih gradova da bi izrazili svoju vjernost
i poslunost sultanu, kao i spremnost da prime tanzimat. Neki su mu ak
i ruci prilazili. Oprezni i nepovjerljivi Latas bio se i sam raskravio.
240

Onda su mu donijeli vijest koja ga je posebno obradovala: da su u domu

hadije Bojia svi ivi i zdravi. I da ga ele vidjeti i pozdraviti.
Poruio je da e ih posjetiti.

Preko kaldrmisane avlije u Bojia kui bili su prostrti ilimi.

Svi ukuani izali su na avliju da ga na nogama doekaju. Hadijini

sinovi bili su se davno poenili i kuna se eljad gotovo utrostruila.
Hadija se jo uvijek krepko doimao, mada je bio posve osijedio i
staraki se srastao. Hadinica, siuna starica, ekala ga je u kui, jer
ve poodavno nije mogla na noge.

Latas se pojavio u punom sjaju. Dojaio je s pratnjom i pred

avlijskim vratima sjaio, pa u pratnji autanta uao u avliju. Uzbuenog
hadiju toplo je zagrlio, a hadijini sinovi, njegovi nekadanji uenici,
izljubili su ga u ruku dok ih je on radoznalo gledao.
- Maallah, teko bih vas prepoznao! Ostavio sam vas kao
djeake, a sad ste, sigurno, ve odavno oevi!... Ti si Husein, a ti
Mehmed, je li tako?
- Jok, paa, ovo je Mehmed, a ovaj drugi Husein - ispravi ga
hadija, nata se Latas slatko nasmija.
- A ovo su, paa, njihova djeca, a moji unuci. A ovo su mi, biva,
snahe... - pokaza hadija na mlaariju i nevjeste.
- Maallah, maallah, puna kua eljadi!... A mati, gdje je mati?
- okrenu se Latas, oima traei hadinicu.
- Sijeda je u kui. Noge su je izdale, pa nije mogla da te na avliji
doeka. Nemoj joj zamjeriti. A jedva eka da te vidi!
Latas se okrenu autantu i priapnu mu da daruje djecu, a onda
poe u kuu.
im je uao u hajat, osjeti onaj dobro mu poznati miris anduza
koji je hadinica uvijek stavljala u mangalu i kojim je kua stalno
odisala.
241

- Mati! Gdje si, mati?... - viknu i zastade na hajatu.

- Evo me, evo!... - dopre tih glas iz susjedne odaje.
Zastao je uzbuen kad ju je ugledao. Sjedjela je poput pauka na
iltetu ispod seije, u bijeloj keranoj amiji na glavi. Lice joj je bilo
iskopnjelo i staraki bijelo, s malo rumeni na jabuicama ispod oiju,
punih brine topline.
- Mati! - uzviknuo je i priao joj, prignuvi se da je poljubi u
ruku.
Gledala ga je u nedoumici.
- Mati, zar si me zaboravila... Ja sam, Omerica, tvoj Omerica!
Jo uvijek ga je u nedoumici gledala.
Zar je to njezin Omerica? Zar ovaj zlatom okieni tuinac s
progruanom kosom i u naokrug podrezanom bradom, sa zlatnom
sabljom o bedru i bijelom rukavicom na ruci... A gdje su mu one crne
akire i areni pojas u koji se uvijek utezao?... Jok, nije to on, nije!...
Pa i glas mu je drukiji, hrapav...
- ta je, mati? Zar me nee poljubiti? - pitao je s veselim
prijekorom u glasu.
- Jok, nisi ti moj Omerica!... - apnula je odmahujui glavom.
- Ama, mati!
- Skini to s glave i sagni se! - rekla je nekako strogo. Posluao
je. Skinuo je fes i sagnuo se, primakavi glavu njezinu krilu.
Hadinica poe prstima prebirati po njegovoj progruanoj kosi.
Kao da neto trai. Najednom se strese i suho zaplaka, privijajui ga uza
se. - Omerice, sine! iv ti meni bio! Sad vidim da si ti!
Davno, prije dvadeset i vie godina, jedne ramazanske veeri
dok je hadinica pripremala iftar, htio je da se naali s njom. Napravio
je praskalicu, zapalio fitilj i bacio je na pod, pravei se toboe nevjet.
Praskalica je poput puke odjeknula, a on prsnuo u smijeh. Preplaena
hadinica, koja je tog asa drala maice u rukama snano je zamahnula
242

i udarila ga po glavi. Oboje su nakon toga vrisnuli: on od boli, a

hadinica od straha kad je ugledala krv koja ga oblila, jer su mu se
maice bile duboko usjekle u kou. Otada mu je ostao stalan biljeg na
glavi po kojem ga je hadinica sada prepoznala.
- Omerica, sine, da sam te u putu srela, nikad te ne bi
prepoznala! - njeno mu je tepala, zagledajui mu se u oi i privijajui
ga uza se.
Rastajui se od hadinice, poljubio joj je ruku i obeao da e je
opet pohoditi. Pri tom joj je darovao skupocjen tespih.
- Mati, ovo ti je da me se svaki dan sjeti! - rekao je i zagrlio je.
- Hou, sine, hou! Hajde, s hajrom. I uvaj se! Ne daj, sine, da
neko na te zaplae!
Opratajui se s ostalim ukuanima, jo uvijek mu se inilo da
uje kako mu hadinica brino govori: Ne daj, sine, da neko na te
zaplae!...
Uzjaivi, jo jednom je bacio pogled na brojne ukuane koji su
bili izali na sokak da ga isprate. Nevjeste su drale djecu u naruju.
Jedno je dijete glasno plakalo.
- Boe - pomisli on - koliko ih je! Njih dvoje staraca ve su na
izmaku, ali, doli su i dolaze drugi. Kako se ljudi brzo smjenjuju! Tako
e, uskoro, biti i sa mnom. I zato sam uope i dolazio u Bosnu? ta ja
tu traim? Nije li sve skupa besmisleno i suvino?... Kako me je samo
ova dobroduna starica izbacila iz ravnotee! Kako me je samo...
Te malodune misli naas ga obuzee, pa u elji da im se otme i
iupa, snano podbode konja koji se prope i jurnu. Iznenaena pratnja
u udu zastade pa onda i oni natisnue za njim.

Na putu iz Banje Luke, prodirui u Krajinu, Latas se zaustavi

na prostranom Prijedorskom polju, nadomak samog grada. Mada je
septembar bio na pragu, a noi prohladne i svjee, logorovao je zajedno
243

s vojnicima. Sve se inilo mirno i tiho. U svom prostranom atoru na

ijem je vrhu blistala zlatna jabuka s polumjesecom, svakodnevno je
primao krajika izaslanstva. Meu ostalim je primio i uvene krajike
bundije Ali-agu Kedia i Ibrahim-efendiju Kapia koji su bili uzbunili
Krajinike, a sada su doli da mu se poklone i iskau svoju lojalnost
sultanu. Ali, prije toga su obojica energino odbila da pred atorom
odloe oruje. Kad su mu to javili, Latas se jetko nasmijao i naredio da
ih puste pod orujem. Istog asa sagledao im je sudbinu: Kapia su
uskoro ubila dvojica plaenih ubojica koje je Latas preko svojih ljudi
ubacio u njegove redove. Iz dugih iana sasuli su mu vrelo olovo u
glavu. Kedi je pao neto kasnije.
U Krajini je Latas doivio i svoju prvu pobjedu: Krajina je prva
dala regrute za nizam. Oko 400 mladih Krajinika krenulo je prema
Sarajevu, praeno Latasovim vojnicima. Kad su prolazili kroz Banju
Luku govorili su: Eto, svi govore da smo bundije, a mi smo se prvi
odazvali sultanu...
Ali, u Krajini je Latas jo neto doekao. Ostvarila se njegova
ranija sumnja koja ga stalno opsjedala: stigao mu je haber da se na
raznim stranama sprema oluja. Zbog toga je, umjesto u Stari Majdan,
hitro krenuo prema Sarajevu.

ituacija koju je zatekao bila je vie nego zabrinjavajua.

Prijetila je eksplozijom. tavie, bosanski valija Hafiz-paa, koji je
ostao u Sarajevu i kome je Latas povjerio na uvanje Ali-pau
Rizvanbegovia i jo neke prvake, sviju je u meuvremenu bio pustio.
Ali-pau je navodno pustio zbog toga da u Mostaru, prema ranijem
dogovoru s Latasom, pripremi smjetaj za 1.500 nizama koje e tu
stacionirati i da im osigura 200 tovara penice za ishranu. Koliko se
meutim moglo vjerovati u iskrenost starog Ali-pae koji je jo prije
Latasovog dolaska u Bosnu na sastanku s mostarskom ulemom jasno i
glasno rekao da je Latas aur od kojeg e svima zakukati crna
kukavica, uskoro e vrijeme pokazati. Istina, pri dolasku u Mostar
naredio je da se isprazni na desetine kua za smjetaj nizama i da se
244

prikupi 200 tovara penice, poslije ega se pokupio i otiao u svoj

ljetnikovac na Buni.
Nezadovoljni Mostarci, ve otprije ogoreni na Alipau zbog
njegova samovlaa, a istovremeno zabrinuti zbog dolaska nizama
meu kojima je bilo dosta stranaca-aura koji e im obraz gaziti,
uputie arzuhal Latasu navodei da e sultanu dati sve to treba, samo
da im se ne alje nizam i da se smijeni Ali-paa. A kad im Latas
odgovori da se sultanova volja ima izvravati, u Hercegovini planu
buna. Komandu nad pobunjenikom vojskom preuze Ibrahim-aga
Pijulija, Ali-pain kavazbaa, ovjek izuzetno energian, ali grub i
nesmiljen, koji je znao djelovati na masu. On se odmah s vojskom uputi
u Konjic, kako bi sprijeio prodor Latasovih eta iz Bosne u
Hercegovinu.
Kakvu je ulogu u svemu tome imao Ali-paa, teko je rei. Iz
jednog izvjetaja austrijske komande za Dalmaciju, kao i iz anonimnih
biljeaka jednog od ljudi iz Latasove blizine, dobiva se dojam da je Alipaa mnoge konce drao u svojim rukama. tavie - kae spomenuti
anonimus - saznalo se da je on na jednom tajnom sastanku prvaka u
Sarajevu vodio glavnu rije i da je sjeme svega koje su prvaci posijali
poteklo od njega. A ba tih dana, dok je u Mostaru vrilo, Ali-paa je
uputio pismo Latasu u kojem optuuje 40 uglednih Mostaraca da zbog
njihova dranja i protivljenja ne moe obaviti zadatke koje mu je Latas
povjerio. Kad se u Mostaru za to saznalo, uslijedilo je drugo pismo
Latasu, puno optubi protiv Ali-pae. Uz ostale, pismo su svojim
peatima potvrdili mostarski biskup i vladika Josif.

Ne samo u Hercegovini ve i u Bosni situacija nije bila nita

bolja. Tako su u Tuzli i graani i seljaci u znak protesta protiv reformi

trgali kianke sa fesova koje su nosili nizami, ne dozvoljavajui
komisiji da obavi popis regruta, u Zvorniku su se zaklinjali da e radije
izginuti nego li stupiti u nizam, a u Gradacu je svjetina obila barutanu i
razgrabila municiju. I iz Krajine su, nakon kratkotrajnog zatija, stizali
glasovi da je buna na pomolu.
245

No, bez obzira na sve to, Latas nije gubio glavu. Nije mu to bilo
prvi put da se zatekao na tlu koje podrhtava. Naprotiv. Uzbudio se
poput hrta kad ugleda istjeranu divlja.
Djelovao je brzo i sistematski. Hitno je zatraio da se bosanski
alija Hafiz-paa digne iz Bosne, jer da su njegovi postupci i dranje
tetni po stvar tanzimata. Dok je Tatar tu poruku nosio u Carigrad,
Latas nije imao pojma da je isti takav zahtjev prije njega bio uputio i
Hafiz-paa, traei da se Latas povue iz Bosne. No Hafiz-paa je pri
tom potcijenio znaaj i ugled koji je Latas uivao u Carigradu, tako da
je drugi Tatar, iz istih stopa, donio ferman kojim se Hafiz-paa skida sa
poloaja bosanskog valije.
Na sastanku taba koji je zatim odrao, Latas je iznio nastalu
situaciju. Zadjenuvi, po obiaju, kaiprst desne ruke za erapu i
preavi zamagljenim pogledom svojih zelenih oiju po prisutnim
oficirima, kratko je rekao: Gospodo, poelo je!
Niko se od prisutnih nije uzbudio. Napokon, to su oni mogli
osjeati za ovu zemlju u koju su doli s jednom jedinom misijom da je
upokore; ta su oni znali i osjeali za njene ljude, njihove nade, elje i
muke? Oni su tu da izvravaju zadatke za koje su plaeni, kao to su ih
izvravali svugdje gdje su ih slali. Rat je bio njihov zanat. Njihov ivot.
- Gospodo - nastavio je Latas - neto slino sam i oekivao. Ovu
zemlju i njene ljude prilino poznajem, pa zato nisam iznenaen. Molim
da paljivo sasluate plan operacija koje kanim poduzeti, a onda elim
uti vae miljenje i eventualne prijedloge.
U svom daljnjem izlaganju bio je precizan i odreen: Sarajevo je
trebalo drati pred drijelima uperenih topova, a njegovim stanovnicima
staviti do znanja da e grad u sluaju nemira biti bombardiran i saeen.
Jedan od komandanata, sa 1.500 vojnika i neto Arnauta, krenue u
pravcu Podrinja, dok e general Mustafa-paa Minhanlija sa istim
snagama poi prema Jajcu. Pukovnik Skenderbeg sa 2.000 vojnika, 200
Aranuta i nekoliko topova kree u pravcu Konjica sa zadatkom da
razbije jake ustanike snage koje su se tamo koncentrisale, ili u
najmanju ruku, da sprijei njihov prodor u Bosnu i onemogui im da
246

ugroze Latasovo zalee. Sam Latas, sa glavninom preostalih snaga,

dijelovima artiljerije i ljudima arnautskog vojvode uleka krenue put
Posavine gdje se ustanak opasno rasplamsao.
Kako raspoloive snage po Latasovu miljenju nisu bile
dovoljne za uspjean i brz ishod predvienih operacija, zatraeno je
hitno pojaanje iz Bitolja s novim kontingentom Arnauta, koji su za
borbe na slinom terenu nenadmaivi. Hitri su, okretni i napadaju utke
i iznenada, kao lasice - naglasio je Latas.
Kao glavu ustanka u Posavini Latas je oznaio utjecajnog
Mahmut-pau Tuzlu iz Tuzle, a u Hercegovini Ali-pau Rizvanbegovia, kojemu je kavazbaa Ibrahim-aga Pijulija, po Latasovu
miljenju, sluio kao orue. Na elu ustanka u Krajini stajali su otprije
poznati Ali-aga Kedi, Ibrahim-efendija Kapi i bajraktar Redi.
Vojska koja ostaje u Sarajevu bie povuena u logor na Gorici,
gdje se ve bila sklonila i Omer-paina supruga sa kerkom i poslugom.
Kako na izneseni plan operacija nije bilo primjedbi osim nekih
tehnikih detalja koje je trebalo razraditi, Latas naredi da mu se istog
dana privedu predstavnici grada. Ne doputajui im da sjednu, odrao
im je otru i kratku lekciju:
- Poto su vai vajni prvaci pogazili obeanje da e se pokoriti
tanzimatu i nahukali zavedeni narod na oruje, upozoravam vas da e
grad na najmanji znak nemira biti bombardiran i saeen. Dalje,
komandant grada uzimae od veeras pa nadalje svake noi po 12 vaih
uglednih sugraana, koji e sluiti kao taoci. Mislim da vam je jasno ta
to znai. To je sve to sam vam imao rei, a vi sad razmislite!
Nakon toga im je okrenuo lea, dajui im na znanje da je
razgovor zavren i da mogu ii.
U Sarajevu je nakon toga zavladala panika. Trgovci su poeli
sklanjati robu u daire i tvrde kamene magaze. Sve je uzavrelo kao u
konici. Govorilo se ustraenim poluapatom. Samo se uveni
sarajevski nabodica, kasap Muo Srna, raskrivio nasred arije: Ih, kad
se prije usraste, jadni ne bili! Ne brinite, boni, i njega e avo odnijeti
247

ko to je odnio tolke prije njega. A Miljacka e tei ko to tee.

Jakako!...

Latas je brzo i silovito prodirao prema Posavini, da se uskoro

na Vujaku kod Modrie sukobi sa 12.000 posavskih ustanika. Nakon

etvorodnevnih ogorenih borbi sa trostruko jaim ustanikim snagama
uspio je izvojevati znaajnu pobjedu, pri emu je palo vie od 2.000
ustanika. Cinik i zlopamtilo kakav je bio, uputio je tim povodom pismo
beogradskom veziru u kojem ga moli da njegovu ljubljenom
prijatelju, bivem bosanskom veziru Hafiz-pai koji se nalazio u
Beogradu, prenese sljedeu poruku:
- Pozdravite mi moga ljubljenog prijatelja Hafiz-pau i recite mu
neka za neko vrijeme ne jede riba iz Save jer su se one bosanskim
mesom hranile, koje sam im kod Dobora u Bosnu stjerao...
Poslije pobjede na Vujaku, Latas je pobjedonosno uao u
Tuzlu, gdje se doepao velikog blaga starog Tuzla-pae, koji je u
Posavini bio i znaio isto ono to i Ali-paa Rizvanbegovi u
Hercegovini. Zajedno s blagom, u ruke mu je pao i sam Tuzla-paa.
Njega je Latas na asnu vojniku rije domamio iz Vinkovaca gdje se
bio sklonio zajedno sa zapovjednikom gradaake tvrave Mehmedbegom Gradaeviem. Obojica su mu naivno povjerovali i obojica su
se ljuto pokajali.

Iz Tuzle se Latas povratio u Sarajevo. Vraao se pobjedonosno

i pompezno. Dok je glazba svirala, on je jaio na svojoj arapskoj

bedeviji, a iza njega su trojica nizama nosili na jastucima zarobljene
insignije starog Tuzla-pae: draguljima ukraenu sablju, no i zlatom
optoenu puku. Iza toga je, umoran i skren, posaen na mravu
kljusinu jaio Tuzla-paa. Pratili su ga tuzlanski kadija i jo sedmorica
posavskih prvaka koji su jaili na samaricama, a pozadi njih je
glavinjala grupa ostalih posavskih prvaka koji su ili pjeice, povezani u
drugi zajedniki sindir. Iza njih je ila vojska: nizami, Arnauti, topovi.
248

Vojnici su pjevali otegnute anadolske pjesme, a pisak zurli sliio je

siktanju ljutih guja, svrdlajui u samom mozgu. I dok je bedevija pod
Latasom nemirno poigravala, iz logora na Gorici grmjeli su topovi...
Nekoliko dana po Latasovu povratku, u Sarajevo su stigla
dvojica estitara iz Stoca, koje je poslao Ali-paa Rizvanbegovi, da u
njegovo ime estitaju Latasu na velikoj pobjedi koju je izvojevao nad
ustanicima u Posavini. elio je time da iskae svoju lojalnost prema
Latasu i tanzimatu. estitari su bili Ali-pain sin Rustem-beg,
doskoranji mostarski mutesarrif koji se pod pritiskom ogorenih
Mostaraca, zajedno sa ocem, morao povui u Stolac. Drugi estitar bio
je Ali-pain unuk Arif-beg. Kad su mu javili za njihov dolazak i razlog
zbog kojeg su doli, Latas je naredio da ih obojicu zatvore. Hmm, on i
njegove estitke! - frknuo je ljutito. Pokazau ja njemu kako se
estita!

Skrender-beg je u to vrijeme vodio oko Konjica ljute borbe s

hercegovakim ustanicima, kojim je komandovao Ali-pain kavazbaa

Ibrahim-aga Pijulija, ije su snage bile viestruko brojnije od Skenederbegovih. Ustanici su bili zaposjeli stari put koji je vodio od Mostara
preko Konjica prema Sarajevu i vrsto se utvrdili na Borcima. Ginulo se
na obje strane, ali su raja, a takoer i seljaci - muslimani najvie
stradali, jer su zbog brojne vojske i s jedne i s druge strane vrene stalne
rekvizicije stoke i ita, esto i po dva puta dnevno.
Kad je Skender-begu napokon stiglo oekivano pojaanje iz
Bitolja, odluio je da krene u proboj, jer je dotad uglavnom nastojao da
onemogui prodor ustanika u Bosnu. Istovremeno je i Pijulija, iji su se
redovi bili osjetno prorijedili, odluio je da krene u Podrinje i Zagorje,
kako bi sakupio nove ete, a komandu je predao svom zamjeniku
Mujagi Pamuku, koji mu nije bio ni u emu dorastao. Vjeti Skenderbeg je odmah iskoristio odsustvo energinog Pijulije, pa je u njegove
redove, putem osloboenih zarobljenika, a i okolnih seljaka, ubacio
sjeme razdora i malodunosti, nakon ega ih je uspio potisnuti pred sam
Mostar, da bi uao sutradan u grad. Delegaciji koja mu je izila u susret
249

da ga pozdravi i zamoli da potedi Mostar od ruenja i paljenja, dao je i

odrao dato im obeanje. O zauzimanju Mostara i pobjedi nad
hercegovakim ustanicima ije su voe pobjegle u Dalmaciju, iz istih
stopa bio je obavijeten Latas. Vijest je popraena pucnjem topova sa
Gorice, koje su Sarajlije sa zebnjom sluale.
- ta je sad?
- Haman su uli u Mostar...
- Zar ba?
- Tako se uje...
- Ih-hh!

e sutradan po zauzeu Mostara Skender-begu je najavljen

Ali-pain sin Hafiz-paa, koji je doao da u oevo i svoje ime estita
pobjedu nad ustanicima. Skender-beg ga je ljubazno primio i zamolio
da porui Ali-pai neka im prije doe iz Stoca u Mostar radi vanih
zemaljskih poslova, a kao pratnju mu je poslao jednog od svojih
oficira i vod nizama.
Primivi poruku, Ali-paa nije ni asa asio. Slavohlepan i
eljan vlasti, a nadasve ogoren na Mostarce, bio je vrsto uvjeren da e
mu ponovo biti ukazano povjerenje i neki novi visoki poloaj u novoj
upravi.
Po svemu se inilo da je bio u pravu. Tri dana kasnije Ali-paa
je stigao s pratnjom u Mostar, gdje mu je Skender-beg priredio uistinu
sjajan doek i ukazao izuzetno potovanje. Topovi su pucali, a
uparaeni vojnici su stajali u paliru. Skender-beg mu je na ulazu u grad
poao u susret, otro salutirao i u znak potovanja poljubio ga u ruku, na
ope zaprepatenje okupljenih Mostaraca koji su oekivali da vide kako
svezan dolazi u Mostar.
- E, jadi ga ubili, zar opet on!
- uj, ta se udi? On ti je isto to i jegulja!...
250

- Kuku sada mnogima koji su mu se zamjerili - raspredali su

zabrinuti Mostarci, dok je Ali-paa u drutvu Skender-bega, Hafiz-pae
i pratnje jaio prema svojim sarajima u Suhodolini. Te svoje saraje koji
su se sastojali od mukog i enskog odjeljenja Ali-paa je dao naknadno
sagraditi, jer u prvo vrijeme nije imao konaka u Mostaru. Saraji su bili
opasani novim bedemima s dvije kule i tabijom, s topovima okrenutim
prema jugu Mostara, a itav prostor bio je zasaen vinovom lozom,
raznobojnim cvijeem i junim voem. Kasnije je Ali-paa posjedovao
u Mostaru vie od trideset kua.

li-paa i Hafiz-paa proveli su tri dana u sarajima. Za to

vrijeme Skender-beg ga je drugi dan posjetio, interesirajui se da li mu
to nedostaje ili moda ima neku posebnu elju, na to mu se Ali-paa
zahvalio napominjui da ima svega, a i posluga u sarajima je njegova
stalna posluga, tako da se osjea kao svoj na svome.
- Tako i treba, paa hazretleri! Ve, ako vam bude dosadno,
bujrum, izaite i proetajte! Ako je potrebno, dau vam i pratnju, samo
recite!
- Hvala, Skender-bee, velika ti hvala, ali nije vakat za
besposleno hodanje. Ve, kai mi, ima li kakva habera o seraskerovu
dolasku?
- Njegova ekselencija samo to nije stigao. Oekujemo ga svaki
dan.
- Eh, to mi je drago uti! Po tome, moi emo se uskoro vidjeti?
- Uskoro, inallah, uskoro!
Skender-beg je poslije toga jo malo posjedio, pa mu se Ali-paa
posebno zahvalio na jueranjem doeku i iramu koji mu je tom
prilikom ukazan.
- Paa hazretleri, to je bila i seraskerova elja! - dodao je
Skender-beg ustajui.

251

Kad ostadoe sami, Ali-paa glasno dodade: - Jah, anadansandani (uobiajena Ali-paina uzreica), a oni se, mahnitovi, ponadali
da e vidjeti kako me svezana dovode u Mostar! Magarci, da bi li
magarci! Ko da je Alipaa kozji brabonjak pa se sa mnom more kako ko
hoe! Po neijem bi morebit i moglo, ali dao Bog pa i nad kadijom ima
kadija!... - ne doree Ali-paa, mislei pri tom na Latasa. - Dosta sam ja
hizmeta carskom tahtu uinio! Dosta! Znaju to oni koji se pitaju.
Jakako!

Trei dan, negdje poslije podne, dok je Ali-paa nadlanicom

gnjeio stopalo sakate desne noge koje ga je s promjenom vremena

uvijek boljelo, a Hafiz-paa za to vrijeme kroz otvoren prozor
selamluka hranio kumrije, Ali-paa se glasno nakalja:
- Hafize, priider malo!
Hafiz-paa pritvori prozor i prie ocu.
- Bujrum!
- Prigni se, jer i duvarovi imaju ui! - apnu Ali-paa. Hafiz-paa
sjede na koljena.
- Ma, sve se neto kontam kako bi bilo da ti malo obie po
Mostaru. Nako, ko usput... Pa da malo porazgovara sa svijetom. Da
uje ta se govori i ta ljudi nagaaju.
- Zar misli da oni neto znaju?
- Znam da ne znaju, jadan ne bio, ali zato nagaaju! A obino
ono to se nagaa, to i bude. Jedni ovo, drugi ono, trei tree i - neko
pogodi! Eto, uo sam kako se govori da u ponovo biti ono to sam i
dosad bio: vezir u Hercegovini...
- Eh, ta je za mutuluka!
- Zar nije?... A nek zna da bi se volio nasmijati onim
mostarskim dumanima ve da mi pola Stambola poklone! Bi, dina mi!
- Pa da se spremim i izaem?...
252

- Ja kontam da ne bi bilo mahnito. A kad poe, pokiti po sebi

sve niane. Nek te dumani vide! Ja svoje i ne skidam, jer ko zna kad
onaj aur moe izbit...
U asu kad se Hafiz-paa spremao da krene, a Alipaa bio
zazinuo da mu rekne nek povede nekoga od momaka koji e ga pratiti,
uz basamake se zaue koraci.
- Stani, neko ide! Da nije on...
Vrata se naglo otvorie, a Skender-beg s trojicom oficira ue u
selamluk. Svi su djelovali i suvie ozbiljno, pogotovo Skender-beg.
Kako uoe tako stadoe u jedan red, nakon ega Skender-beg istupi
naprijed.
- Ustanite! - naredi im strogim glasom okreui se Ali-pai koji
je jo uvijek sjedio na iltetu, dok mu se maloprijanji osmijeh kojim je
doekao Skender-bega bio naglo ugasio.
Ali-paa se nespretno die, zbunjeno gledajui u Skender-bega.
- U ime Njegova Velianstva sultana okrivljeni ste za izdaju i
dizanje bune protiv sultana, zbog ega vas proglaavam uhapenim.
Poto ste svojim postupcima ublatili odlikovanja koja nosite, ista vam
se oduzimaju, jer niste dostojni da ih nosite.
Nakon toga Skender-beg prie Ali-pai i poe mu trgati
odlikovanja sa dolame od modre kadife. Kad mu htjede strgnuti veliki
zlatni nian posut briljantima koji mu je svojim rukom prikopao sultan
Mahmud II kada ga je naimenovao za vezira Hercegovine, Ali-paa se
rukom uhvati za nian.
- Stani, ovo mi je sultan svojom rukom...
Ali-paa ne doree. Skender-beg mu grubo odgurnu ruku i
strgnu nian zajedno sa komadom modre kadife. U isto vrijeme jedan
od oficira trgao je odlikovanja s Hafiz-paine dolame.
- A sad ih vodite! - naredi Skender-beg.
Sve se odigralo tako neoekivano i brzo, da su i Alipaa i Hafizpaa ostali nijemi i ukoeni, ne dospijevi da ita kau. Ali-paa se
253

akom desne ruke bio uhvatio za usta i neto nerazumljivo mumljao,

dok ih ne izgurae iz selamluka i potjerae niz strme basamake saraja.
Onako uzbuen, a uz to i nesiguran na sakatu nogu, Ali-paa umalo ne
svrata niz basamake. Da ne bi jednog od oficira koji je iao naprijed, ko
zna ta bi se dogodilo.
U dvoritu ih ugurae u jednu omanju tvrdu magazu koja je ko
zna zata sluila. Bez rijei zakljuae za njima tvrda gvozdena vrata i
postavie strau. ulo se kako Skender-beg nekome nareuje: Pazite
da im niko ne prilazi i da ni s kim ne razgovaraju. Glavom mi za to
odgovarate!
Ali-paa je jo uvijek stajao nijem i izgubljen, prstima stiui
usta kao da nije mogao izustiti niti jednu jedinu rije. Onda muklo jeknu
i poluapatom se obrati sinu:
- Hafize, sine, ta ovo bi, ta se ovo...?
Hafiz-paa nita ne odgovori. Ukoeno je gledao u zakljuana
vrata, kao da iza njih trai i oekuje odgovor.
Ovo je njegovo maslo, njegovo i niije vie! - prostenja Alipaa i svali se na seiju. - Ih, jadu moj, ali me aur namami i prevari!
Dohakat e nam, Hafize, dohakat, nek zna!
Hapenje Ali-pae i Hafiz-pae jedan od savremenika ja ovako
zabiljeio: Skender-beg je strpao u zatvor Ali-pau i Hafiz-pau. Lava i
lavia. Izvrio je Latasovo nareenje...
A. Juki i Lj. Marti u svojoj Slavodobitnici svietlom
gospodaru Omer-pai zapjevali su tim povodom:
Hej, aferim, bee Skender-bee!
Od starina viteko kolieno,
Bog ti dao na obadva svieta,
Kad ulovi pau Stoevia,
Ljutu guju, vraga golemoga.

254

etvrti dan poslije Ali-paina hapenja u Mostar je izbio Latas.

Vodio je novu vojsku kao pomo ugroenim jedinicama Mustafa-pae

Minhenlije, koji se u Krajini bio upleo u krvave okraje s
pobunjenicima Krajinicima. Zima, glad, a uz to i potpuna izolacija
zbog pokidanih veza sa svih strana doveli su Minhenliju u gotovo
bezizgledan poloaj. Ve su se nazirali i prvi znaci neposlunosti i
rasula, zbog ega je Latas urio da mu im prije pritekne u pomo.
im je stigao u Mostar u kojem mu je bio prireen pravi
kraljevski doek, prvo Latasovo pitanje bilo je da li je Ali-paa pod
kljuem i na sigurnu mjestu. Kad mu je Skender-beg odgovorio da je
postupio strogo po njegovu nareenju i da su i Ali-paa i sin mu ve
etvrti dan pod kljuem i pod dvostrukom straom, odmah je krenuo da
ih vidi. Znai, stari lisac je napokon dolijao - rekao je zadovoljno. To ste vrlo dobro izveli, estitam!
Kad su otvorili vrata na magazi u kojoj su se zatvorenici nalazili,
Latas se ukipio na irom otvorenim vratima. Obojica zatvorenika jadno
su se doimali: neobrijani, izguvani i neumiveni. Hafiz-paa je odmah
ustao im je ugledao Latasa, dok se Ali-paa nije ni pomakao. Sjedio je
i postrance ispod oka gledao u Latasa.
- Zato se ne digne? Je li ti moda teko? - upita ga Latas.
Ali-paa se zakalja, a onda, gledajui Latasa pravo u oi
odgovori:
- Pred mlaima se nikad nisam dizao...
- Misli li po godinama ili...
- Kako god hoe - odbrusi Ali-paa i okrenu glavu.
Skender-beg proe prema Ali-pai, ali ga Latas zaustavi. Jedno
ga je vrijeme utke gledao zastakljenim pogledom svojih zelenih oiju,
pa se onda ustro okrenu i poe.

255

Pred polazak u Krajinu, a po Latasovu unaprijed pripremljenu

planu, obojica zatvorenika dovedeni su na Stari most, oko kojeg se bila
okupila masa Mostaraca. Tu su doveli i jednu staru ugavu mazgu na
koju su popeli Ali-pau, dok je Hafiz-pai bila namijenjena uloga
gonia. A da bi sve ispalo to alosnije, Hafiz-paa je bio doveden
gotovo bosonog, samo u arapama, mada je bio mjesec februar, pa mu
je Ristan Doder, dok je Hafiz-paa prolazio pokraj njegove magaze,
dobacio svoje postule. U prvi mah su Ali-pai bile svezane ruke, ali
kako je svakog asa mogao pasti s mazge, odvezae ga. Umjesto toga
podvezae mu noge ispod mazginih trbuha.
Mada je Ali-paa bio dobrim dijelom omraen u Hercegovini,
pogotovo u Mostaru, niko se od prisutnih nije veselio njegovoj nevolji.
Naprotiv, mnogi su, gledajui taj alosni prizor, plakali. Iz ljudi je
progovorila saosjeajnost i humanost, za razliku od okrutnog Latasa
koji nije bio na visini pobjednika.
ta je Latas time elio postii? U jednom izvjetaju austrijskog
konzula Atanackovia iz Travnika stoji da e Omer-paa na svoj vojni
pohod u Krajinu povesti sa sobom i Ali-pau, dok Franjo Juki, koji se
tada nalazio u Latasovoj pratnji, doslovce kae ovo: Kazivao mi je da
e ga tako kroz svu Krajinu i Bosnu provesti, da vide u koga su se
uzdali...
Nekoliko dana poslije Latasova odlaska, u Mostar je doao novi
bosanski vezir Hajrudin-paa s pratnjom. On je pred okupljenim
Mostarcima proitao sultanov ferman upuen Omer-pai o smjenjivanju
Ali-pae Rizvanbegovia s poloaja vezira u Hercegovini i o ponovnom
spajanju hercegovakog sandaka bosanskom vilajetu. Time je, nakon
18-godinjeg Ali-paina vezirovanja u izdvojenoj Hercegovini, njegovo
vezirstvo bilo i formalno ugaeno.
Put od Mostara do Krajine, preko Duvna i Livna bio je naporan,
a za staroga Ali-pau posebno tegoban. Najvei dio vremena provodio
bi u nekoj vrsti polusna, da se s vremena na vrijeme trgne, otvori oi i
progleda, osobito kad bi naili pokraj sela i naselja koja nisu bila tako
esta. Svugdje su ih doekivali na manje-vie isti nain: iroko
256

otvorenih usta, nijemo se pitajui je li to uveni i nekada moni Alipaa Rizvanbegovi i ta bi oni sada trebalo da rade. Doekivali su ga i
ispraali dugo gledajui za njim, sve dok mu se krupna i pogurena
pojava ne bi utopila meu pratnjom koja je ila ispred i iza njega.
Strahujui da se starac usput ne svali s visoke rage na kojoj je jaio,
Hafiz-paa ga je jednom rukom obino pridravao. Zaudo, osim
ponekog povika ili psovke, svugdje su nailazili na muk, kao da se i ne
radi o jo uvijek ivom Ali-pai ve o neemu to je iza njega ostalo,
kao to iza umrlog ostaje njegova odjea ili oruje koje je izgubilo svoj
raniji ubojiti sjaj.
Dok je jaio kao kroz sumaglicu Ali-paa se mnogo ega sjeao,
a ponajvie nemilih zbivanja koja su bila tako upeatljiva da se od njih s
vremena na vrijeme branio i pokretima i povicima, tako da ga je Hafizpaa morao drmati i buditi. Poslije toga bi se nastojao u mislima
prebaciti na neto ljepe i ugodnije to mu nije uvijek uspijevalo, jer su
neke od tih uspomena poput crnih ptiurina kruile oko njega, ne
doputajui mu da se smiri.
Tako se u nekoliko mahova sjeao svoga polubrata Hadi-bega
zvanog Haduna, gospodara Hutova, ovjeka silovita i osiona, s kojim
je Ali-paa bio u krvnoj zavadi. Hadun je bio pristao uz Gradaevia i
udarao je s vojskom na tvrdi Stolac, u koji se Ali-paa bio zatvorio i
branio. A kad je u zimu 1832. Ali-paa ocijenio da su zima i oskudica
sa svih strana pritisle Gradaevievu vojsku, on odlui da grad otvori i
svom estinom udari na napadae. Neprijatelj je bio ne samo suzbijan
nego i potuen, a meu brojnim tekim ranjenicima naao se i Hadun.
Ali-paa ga je zatekao na samrti i gledajui ga onako izranjena i
iskrvavljena poeo mu se podrugivati: E, jadni Hadija, jadni Hadija,
ta je to s tobom? Eto te, jadan ne bio, ko da su te koze izgrebale!...
Onda se sjeao svog roenog brata Omer-bega, koji je iza smrti
oca im Zulfikar-kapetana uspio potisnuti ostalu brau i zagospodariti
Stocem. Kasnije je Omer-beg, zbog zasluga uinjenih Carevini, bio
naimenovan paom u Mostaru. No na tubu brojnih Mostaraca radi
zuluma koji je provodio, sultan mu je potpisao smrtnu presudu.

257

Nastojei spasiti glavu, Omer-paa je pobjegao u Beograd pod

skute Sulejman-pae Skopljaka, ali ni tamo nije naao spasa, jer je
Sulejman-paa naredio da ga smaknu. Tome je, navodno, najvie
doprinio Ali-paa, koji je tajnim pismom obavijestio Sulejman-pau da
Omer-pau treba pogubiti. Pa je tako i bilo.
- Jok, nisam ga ja ubio, nisam! To je iftira! Iftira! - tresao se i
vikao Ali-paa, tako da ga je Hafiz-paa jedva uspio smiriti i zadrati da
ne padne s mazge. Cijela je povorka zbog toga morala jedno vrijeme
zastati.
Poslije toga se as plano, as grleno branio od optubi za glave
koje su nevine pale za vrijeme njegova vezirovanja, optuujui za to
svoga kavazbau Ibrahimagu Pijuliju, ovjeka uistinu prijeka i
zulumara, koji je mnoga zlodjela na svoju ruku poinio. No, Ali-paa
se uzalud od toga branio i zaklanjao oi da ne vidi mrtve, jer su se oni
stalno pojavljivali i neujno plakali, uvijajui se oko Ali-pae kao da su
iz dima satkani.
Ali, od svih mu je bila najtea neka Ruka, seljanka sa Bune. Za
komad njezine zemlje koji se usijecao u njegov posjed na Buni, naredio
je kavazbai Pijuliji da od Ruke otkupi tu zemlju i uklopi je u njegov
posjed. Kad je Alipaa uskoro nakon toga izbio na Bunu, izbila je i
Ruka i pala pred njega.
- Aman, paa, ta uradi, ako Boga zna! to mi ote ovo zemljice
koja je hranila mene i moju siroad. Nemoj, paa, ako Boga zna! Gdje
e ti dua!
- Nisam ti uzeo ve platio! - ljutnu se Ali-paa.
- A koga si pitao da je uzima? - die i Ruka glas.
- A to, zar ti nije poteno plaeno?
- Ama, niko to meni ne moe platiti. Niko, pao, zna li!
- Sad je stvar gotova. to to nisi kavazbai govorila?
- Ma zar se s njim moe insanski govoriti, ne bilo ga!
- Neka, nemoj tako! Ve, ta bi ti sad htjela?
258

- Da mi vrati zemlju.
- E, to ne moe!
- Ako nee, daj mi makar da je u hararu ponesem.
- uj, u hararu! A to e ti to?
- Kai, hoe li mi dati? Uzmi, trpaj, ko ti brani!
Ruka pritjera magare koje je dovela pa dohvati motiku i iskopa
pola harara zemlje.
- Pao, pomozi mi da ovo podignem i natovarim. Ali-paa s
mukom podie jedan kraj harara, a Ruka drugi.
- Brzo, enska glavo, otpadoe mi ruke! - zastenje Ali-paa.
- ta je, paa, da ti nije teko?... Sjeti se kako e ti biti kad pred
Bogom bude polagao raun za ovu moju sirotinju koju mi na pravdi
Boga oduze. Teko ti je pola harara pridrati, ja kako li e ti biti onda
kad...
Ali-pau presijee. Ostade bez rijei. A Ruka pritegnu harar i
bez rijei krenu za magaretom.
Eto, ta Ruka i njezina kletva nisu mu dali mira. Malo-malo pa
bi mu Ruka ponovo izala pred oi i uo bi je kako kune: Teko tebi,
pao, teko tebi!...
Kad bi se s mukom otkrpio od Ruke, od mrtve brae i ostalih
crnih ptiurina koje su iznad njega graktale i mozak mu kljucale,
uspijevalo bi mu da se skloni i odahne u onome to mu je krijepilo i
srce i duu. Bili su to vinogradi najplemenitijeg groa koje je podigao,
zlatna duhanita, bogata pirinana polja, novopodignuti bubarnici i
prepuni uljarnici koje je neumorno gajio. Ali, najrae se u mislima
vraao Trebiatskom polju koje je nekada bilo pusta movara gdje su
doskora roktale divlje svinje i rikali jeleni, da bi ga, nakon to ga je
isuio, pretvorio u jedan od najplodnijih predjela Hercegovine.
Trebiatsko polje se s pravom ubrajalo u historijski poduhvat XIX
stoljea u Hercegovini.

259

Pa je onda u mislima obilazio bujne livade na kojima su se

napasala brojna stada pretilih ovnova i mlijenih ovaca, vatrenih konja i
snanih mazgi, kao i nasade najplemenitijeg junog voa za koje je
kaleme dobavljao iz Dalmacije, Grke i Italije. ak je i kafu pokuao
gajiti, a njegova pirinana polja za koje je dobavio posebnog strunjaka
iz Turske, po svom su kvalitetu davala pirina koji je u svemu nadmaio
onaj koji se dotle uvozio iz Italije. Ulita su mu bila prepuna
najraznovrsnijeg meda, zahvaljujui bogatoj i raznovrsnoj pai
hercegovakog podneblja.
Poslije toga bi sa smirenjem u srcu obilazio svoje hajrate:
damije, tekije i mektebe, pa onda puteve, mostove i mlinove koje je na
raznim stranama podigao. Il nek puka puca, ili nek eki kuca bila
je njegova lozinka, koja mu nije dala da stane ni da predahne.
Sjeao se, takoer, kako se u svoje vrijeme zauzeo za obnovu
pravoslavne crkve u Mostaru, isposlovavi za to sultanov ferman iz
Stambola, a isto tako i za novu crkvu i samostan u tadanjem irokom
Brijegu, kao i za izgradnju biskupskog dvora u Mostaru, unato
pritivljenju mnogih mostarskih muslimana.
Tako su se, uz prokletstvo za zulume u vrijeme njegova
vezirovanja, stekla i mnoga dobra i korisna djela koja je iza sebe
ostavio. Pratilo ga je i prokletstvo i priznanje, kao i mnoge prije i poslije
njega.

Dok se Ali-paa glavinjajui i kao kroz sumaglicu sjeao svog

dojueranjeg vezirovanja, duga vojnika kolona s Latasom na elu

kretala je put Krajine. Preko Duvanjskog polja pratila ih je cia zima i
leden vjetar, a Ali-paa i jo neki zarobljenici koje je Latas iz Mostara
bio poveo, samo su oteavali i usporavali napredovanje vojske. Zbog
toga je Latas u Livnu donio odluku da tu ostavi zarobljenike s tim, da
Ali-pau i Hafiz-pau zatvore u posebnu kulu pod nadzorom jednog od
vojnih komandanata, dok je Latas forsiranim marom nastavio prema
Jajcu gdje su se krajiki ustanici bili okupili.

260

U silovitom sukobu Latasu je uspjelo da razbije okupljene

ustanike i slomi obru oko okruenog pae Menhinlije te ue u Jajce.
Poslije nekoliko dana odmora, Latas je iz Jajca krenuo prema Banjaluci.
U Jajcu su mu se prikljuili Ali-paa i ostali zarobljenici, koji su u
meuvremenu stigli iz Livna.

Na

Dobrinji kod Banje Luke Ali-paa je doekao svoju

posljednju no. U logoru je vladala tiina, a no je bila izuzetno
zvjezdana i hladna. Vatre pred ulazima u atore jo uvijek su plamtjele,
a none strae kunjale. Najednom se kroz no prolomio pucanj. Strae
su se uznemirile i osluhnule.
U atoru u kojem su spavali Ali-paa i Hafiz-paa, uvani od
jednog traara Anadolca, smrt je hitro i sigurno obavila svoj posao:
kurum koji je planuo iz straareve puke pogodio je Ali-pau ispod
desne vilice i izaao mu je na tjeme. Prosuti mozak poprskao je i
probudio uasnutog Hafiz-pau, dok je plamen u upaljenom fenjeru
zadrhtao i ugasio se. Sve je u trenu bilo svreno. Prekinuli su se snovi i
muke starog Ali-pae...
Straar je izjavio da ga je u neko doba savladao san i da mu je
puka ispala iz ruke i pri padu odapela i usmrtila Ali-pau. Straar je
odmah uhapen, ali nije prolo dugo kad je vien na slobodi u njegovoj
dalekoj Anadoliji. Sve je ukazivalo da je po srijedi porueno umorstvo.
Vjeto i avolski isplanirano, iza kojeg se krio Latas.

Ali-paina smrt i nain na koji je smaknut naili su na opu

osudu. ak i od onih koji su do juer likovali. Tako su autori

Slavodobitnice, koji su se veselili kad je Alipaa bio uhapen, sad
ovako pisali: Svakome je bilo drago viditi i uti da je njegovu vladanju
uinjen konac, ali, da je takvim nainom muen i na razbojniki nain
ubijen, nikome ko ljudsko srce ima nije moglo milo biti. Isti Omer-paa
stidio se za njegovu smrt...

261

Ali-painim umorstvom bio je potresen i duboko oaloen i

crnogorski vladika Petar Petrovi-Njego, koji se u to vrijeme nalazio
na lijeenju u Napulju. Poslije dugogodinjeg neprijateljstva, sukoba i
krvi, a nakon ugovora sklopljenog u septembru 1842., sukobi i
neprijateljstva izmeu njih su prestala, a njihov tadanji sastanak u
Dubrovniku doveo je ak i do pobratimstva.
Saznavi za umorstvo Ali-pae, Njego je bio estoko ogoren.
Ljubo Nenadovi, koji je bio uz vladiku u Napulju, pie da je vladika
bio toliko ljut i ogoren da su mu rijei, dok je proklinjao Latasa, letele
kao zrna iz puke.
Ali-paino tijelo je pokopano pokraj Ferhad-paine damije u
Banjoj Luci, a njegovi tada podignuti niani obnovljeni su 1903.
godine. Tarih na nianu glasi:
On (Bog) je ivi i vjeni. Hercegovaki mutesarrif
Rizvanbegovi Ali-paa uzvieni, prema Boijoj naredbi, u ovoj istoj i
mirisnoj zemlji, u milosti Milostivog Boga, lei i spava. Neka Bog
pomiluje onoga koji ga posjeti i proui mu Fatihu. Datum njegove smrti
je 1276. (po hidri).
lanovi Ali-paine obitelji bili su poslije njegove smrti prognani
u Malu Aziju, ali su se uskoro mnogi od njih ponovo istakli i zauzeli
visoke poloaje u Turskoj. Tako je Ali-pain sin Hafiz-paa, koji ga je
pratio na njegov patniki put i prisustvovao njegovu alosnu kraju,
postao jedrenski mutesarrif s nazivom begler-bega od Rumelije.
Nekoliko ostalih lanova Ali-paine obitelji pojavilo se i zablistalo i na
pjesnikom nebu. Jedni su padali, a drugi se dizali, po onoj narodnoj:
Vrijeme gradi niz kotare kule, vrijeme gradi, vrijeme razgrauje...

Uskoro su ustanike vatre bile pogaene. I u Hercegovini, i u

Krajini, i u Posavini. S njima su se ugasili i mnogi ivoti, znanih i

neznanih. I u boju, i izokola, podmuklo. Ibrahim Kapi, jedan od
ustanikih prvaka u Krajini, znamo kako je zavrio. Dvojica najmljenih
ubica, braa avkii, ubili su ga na Koievu Zmijanju kad se ranim
262

jutrom pojavio na vratima kue u kojoj je konaio. Braa su prije toga

bili stekli Kapievo povjerenje, pa ih je uvrstio u svoju osobnu pratnju.
Za dokaz vjernosti sasuli su mu vrelo olovo pravo u glavu. A Latas im
je poteno isplatio obeanu krvarinu.
Drugi voa ustanka, bajraktar Redi, uspio je pobjei u Austriji
i spasiti glavu.
Sarajevski muselim Mustafa-paa Babi, kojeg je Latas meu
prvima zatvorio, imao je vie sree. Njega su vezana, neobrijana i
zaputena, s vremena na vrijeme vodali sarajevskim sokacima kao ivu
opomenu ta eka ostale ako se usude dii glavu i pustiti glas. Dok bi ga
vodili ispod njegova konaka koji i danas stoji pozadi bive Vijenice,
iza gustih demira na penderima zauo bi se tih jecaj painih ukuana.
Kasnije su ga, uz mnoge druge, okovali u gvoa i otjerali u Travnik, a
onda u progonstvo. Proveli su ih kroz Sarajevo povezane na
zajednikom sindiru. Tu su, uz ostale, bili: Hafiz-paa Rizvanbegovi,
sin umorenog Ali-pae, Fadil-paa erifovi, Ali-beg Deneti,
Mehmed-paa Bievi, kapetani od Krupe, Starog Majdana i Novog,
njih tridesetak na broju. Za njima su otile i njihove obitelji.
Ni sudbina ostalih bosanskohercegovakih prvaka nije bila
bolja. Nakon to su ustanike vatre bile pogaene, otpoe obraun s
preivjelim prvacima. Sve to je u redovima bosanskohercegovake
feudalne gospode bar neto znailo, osjetilo je eljeznu Latasovu aku.
Travnika tvrava bila je pretvorena u robijanicu i muilite.
Do juer gorda i samosvjesna feudalna gospoda sada se,
okovana u gvoa, teko vukla travnikim sokacima idui na tucanje
kamena ili pravljenje puteva. Mnogi su bili proputeni kroz ibe
Latasovih nizama, poslije ega su ostajali na zemlji, ni ivi ni mrtvi. Iz
jednog izvjetaja autrijske vojne komande iz Vinkovaca, upuenog vioj
vojnoj komandi u Temivar, saznajemo o nainu kanjavanja ustanika u
Latasovu vojnom logoru u Tuzli:
Obini ustanici - kae se u izvjetaju - proputani su kroz ibe
poredanog askera, tako da ih je na mjestu ostajalo po nekoliko mrtvih.

263

Begovi i ugledniji ustanici baeni su u zatvor i svaki su dan ibani, dok

im dua ne bi dola do pod grlo.
Austrijski generalni konzul u Sarajevu dr Atanackovi u
izvjetaju koji je poetkom juna 1851. poslao svojoj vladi u Be pie
izmeu ostalog:
Travnik slii na veliku robijanicu. Muslimani raznog ranga,
meu kojima mule, kadije i begovi, vide se u lancima kako iste
gradske sokake ili dovlae materijal za njihovo kaldrmisanje...
Zatvorenici su bili podijeljeni u tri grupe. U prvu su spadali oni
koji su uestvovali u ubojstvu Latasova parlamentarca nedaleko od
epa, koji je bio doao da pokua smiriti prve ustanike protiv
tanzimata, i oni su bili osueni na smrt.
U drugu su grupu bili uvrteni predstavnici plemstva i voe
ustanka koji su slati na suenje u Carigrad, dok su u treu grupu spadali
obini ustanici koji su kanjavani djelimino batinama, a djelimino
tamnicom.
Jedan oevidac ovako opisuje upuivanje zatvorenika preko
Beograda na suenje u Carigrad:
Po dvadeset ih ide sapetih u lanac. Svaki imade gvozdenu alku,
a s obje strane provuen lanac od tri prsta debljine. Nesretnik, da olaka
svoje muke, dri rukom lanac, da ga ne bi onaj drugi potezao na svoju
stranu...
Vojna pratnja koja je sprovodila ovu okovanu povorku svirala je
i udarala u bubnjeve dok je prolazila kroz Beograd.
Vrhovni sud u Carigradu jedne je osudio na smrt, druge na
galije, tree na robiju ili prognanstvo, da se vie nikad ne vrate u Bosnu.
Sultan je neke od osuenih pomilovao od smrtne kazne, a drugima
izreene kazne ublaio. No jedno je bilo sigurno: kima feudalnoj
aristokraciji Bosne i Hercegovine bila je prebijena. Prebio ju je Latas.
Obavio je to temeljito, sa strau i do kraja. Ono, to Carigradu nikad
do tada nije polo za rukom, uspjelo je Latasu. I to za manje od godinu
dana. ta vie, uspjelo mu je da je ne samo upokori, ve ju je bacio na
264

koljena, slomio joj kimu i unizio je kao niko prije njega. Pri tom ne
treba zaboraviti da, dok su Latasove vojne operacije i brze pobjede nad
ustanicima nosile peat njegova izuzetna vojnikog talenta, sposobnosti
njegovih komandanata i izvjebanosti regularnih trupa, dotle su
Latasovi osobni postupci prema protivnicima bili nemilosrdni, lieni
osnovnih skrupula, puni sadistikog iivljavanja, bez truna humanizma i
plemenitosti pobjednika.
Meu onima koji su tih dana osjetili teinu Latasove eljezne
ake bio je i dojueranji Latasov gorljivi prijatelj fra Ivo Franjo Juki,
kapelan iz Varcara, oduevljeni sljedbenik Ljudevita Gaja i istinski
kulturni trudbenik tog vremena.
Taj naivni sanjar vrsto je vjerovao da je s Latasom dolo
vrijeme kada e se moi ostvariti ideali za koje je sagorijevao, da e se
narodna prosvjeta moi slobodno iriti i da e se politikih sloboda za
sviju biti dovoljno.
Uvjerivi se uskoro da od svega toga nita biti nee, a intimno
nagrizan za sve ono to je inio za Latasa, razoarani Juki tada okree
list. Sada umjesto ranijih hvalospjeva o Latasu i tanzimatu, u Gajevim
Narodnim novinama izlazi alanak u kojem stoji ovo:
Ravnopravnost krana i tanzimat su proglaeni na papiru, no
gdje su uistinu?
Stara ugnjetavanja traju sveudilj i za zahvalnost to su se krani
prigodom posljednje krvolone bune miroljubivo ponaali, to se nisu
carskoj vojsci nigdje opirali, pae svugdje davajui hranu i vonju bez
ikakve plae i nagrade, moraju sada, uz krvave uljeve, gorku rabotu
davati.
Krane tjeraju sada strahovitim nainom da ceste grade, te se u
Sarajevu oku prua jezovit prizor, kako sijedi starci i nemona djeca,
pae i najodliniji ljudi ogromno kamenje guraju i put novome drumu
grade. Najpoznatiji trgovci, pa i sam pravoslavni vladika, prisiljeni su
na ovaj teki posao, te sve kamen vue i nosi.

265

Sve se ufalo u Omer-pau, u njemu je raja gledala svoga

spasitelja, pa, gle, otuda bi valjalo da sunce grije, otuda sada teki led
bije...
Latas, bijesan na Jukia, a opsjednut panslavistikim gibanjem
za koje krivi Jukia, poziva ga sebi. No to ovaj put nije bio susret kad je
Bog svemogui taknuo carsko srdce te nam poalje Mojsiju - nae
ufanje, naeg izbavitelja, razboritog marala i seraskera Omer-pau,
kako je to nedavno pisao Juki. Sada je to bio drugi, pravi Latas,
onakav kakav jeste: okrutan i bezobziran. On eli Jukia javno
osramotiti i uniziti, pa ga optuuje da je prisvojio novac koji mu je bio
dao da ga podijeli kranima postradalim u Jajcu. Zatim ga hapsi i
zatvara u ulagin han u Sarajevu, a onda ga okiva i alje u Carigrad.
Latas je time elio sa sebe skinuti svaku sumnju o tobonjem
panslavenstvu koje mu se odnedavna poelo pripisivati. Te su glasine
potekle iz Bea, nakon to je Latas poslao u Zagreb u kurtoaznu posjetu
banu Jelaiu Fadil-pau erifovia i Jukia. Tim povodom je neko od
tajnih izvjestitelja javio u Be da ta posjeta ima panslavistiki karakter s
tim, da Jelai bude hrvatski kralj, a Latas vladar u Bosni, ime se
ugroavaju interesi obiju carevina: i Austrije i Turske. Juki je osim
toga bio zazoran Turskoj zbog jo jednog svog nedavnog postupka,
kada se obratio Carigradu molei i traei da se u Bosni osnuje
tamparija u kojoj bi se tampale kolske knjige na domaem jeziku; da
se ponu izdavati novine, takoer na bosanskom jeziku, i da vlada za to
odobri potrebna sredstva, uz jo neke sline zahtjeve.
Sve je to bilo dovoljan razlog Latasu da optui Jukia za
pronevjeru novca namijenjenog kranskoj sirotinji postradaloj u
borbama izmeu turske vojske i ustanika oko Jajca. Istina, neto od tog
novca bilo je ostalo kod Jukia, to je on pravdao svojim trokovima u
Zagrebu prilikom posjete banu Jelaiu, a uz to su i mnogi korisnici
pomoi, ne znajui o emu se radi, pri ispitivanju zanijekali da su bilo
ta primili od Jukia. Bilo kako bilo, Jukievim hapenjem Latas se u
svemu ogradio od Jukia, pogotovo od njegova panslavizma, o emu se
morao izjanjavati Porti.

266

Poslije podueg boravka u krcatoj hapsani smjetenoj u

ulaginu hanu, Juki je, uz mnoge druge, okovan i zajedno s njima
upuen u Carigrad. Put od Sarajeva do Carigrada bio je dugotrajan i
zamoran, i zahvaljujui samo utjecajnom austrijskom poslaniku u
Carigradu Ostenu Prokeu, Juki je bio puten, s tim da se nikada vie
ne vrati u Bosnu.
Jedno je vrijeme boravio u Rimu, a onda u Splitu i napokon u
akovu, odakle je upuen na operaciju kamenca u Be, gdje je umro u
maju 1857. Tu mu se i grob zameo. To je bio kraj zlosrena Jukieva
prijateljstva s Latasom.

ade koje je raja u Bosni vezala uz tanzimat ubrzo su se

izjalovile. Pokazalo se da je tanzimat bio samo forma, iluzija, opsjena.
Novi dravni aparat sastavljen od Anadolaca, Arnauta, islamiziranih
idova i Bugara, pa ak i Arapa, jer se u domae ljude nije imalo
povjerenja, bio je bezobziran i nezasitan. Bosna je gora nesjeena, mi
smo je osvojili, mi emo je sjei govorili su oni i poeli su je sjei.
Nemilice. Osmanlije iz vrhova uprave u Bosni prevrili su svaku mjeru
u samovolji i eksploataciji. U drutveno-ekonomskim odnosima
sutinski se nije nita izmijenilo, osim to su uvedeni novi nameti.
S izuzetnom otrinom otpoe traenje i oduzimanje oruja, a sve
u strahu od panslavizma koji se u oima vlasti bio pretvorio u pravog
bauka. Prijetilo se da e se za svaki prikriveni komad oruja ljude
zakivati u kue i paliti, a pojedini predstavnici vlasti su ili dotle da su
istom kaznom prijetili i za svaki no veliine pedlja.
Na nianu su bili na prvom mjestu krdanski manastiri i
samostani. Sarajevo je jedno vrijeme bilo blokirano, tako da niko bez
posebne propusnice nije smio ui ni izai iz grada, dok su mnogi pod
straom stalno dotjerivani u Sarajevo. ulagin han, koji se nalazio
naspram Begove damije, bio je prepun zatvorenika. Nakon to je
muslimanskoj feudalnoj aristokraciji bila prebijena kima, a ustanici na
svim stranama potueni i razbijeni, na red su doli krani. Opisujui
stanje iz tih dana historiar Vladislav Skari izmeu ostalog pie:
267

Omer-paa se u prvo vrijeme, dok nije smirio, bosanskohercegovake muslimane, pokazao sklon hrianima. On ih je navraao
na otpor prema agama i begovima. Umirivi Bosnu okrenuo je list, pa je
svaki i najpravedniji otpor hriana prema ifluk-sahibijama smatrao
bunom protiv vlasti i hapsio ljude. Tako je ravo s njime proao i fratar
Franjo Juki, kome se Omer-paa s poetka prikazivao najboljim
prijateljem, a u januaru 1852. ga uhapsio, pa ga u maju iste godine
poslao u Carigrad.
S uhapenim se postupalo ravo. Prostorije gdje su tamnovali
bile su pretrpane uhapenima. Hrana to im je davana bila je rava i
nedovoljna, a nije dozvoljeno da im se donosi. Na Veliki Petak 1852.
potue se hapenici pravoslavne vjere vladiki Prokopiju da gladuju i
zamole da se za njih zauzme, da dobiju bar dosta hljeba. I austrijski
konzul Atanackovi zauze se za njih kod Omer-pae. Omer-paa je
poricao da gladuju, ali dozvoli da im se o Vaskrsu moe poslati hljeba,
mesa i vina...
Tako se, umjesto ranijih progona feudalne gospode i muslimana,
sada poee progoniti krani i njihovi najugledniji ljudi, posebno
sveenici, a kao posljedice toga uestae bijegovi preko granice, isto
onako kako su bjeali muslimani. Postade jasno da je sudbina Bosne i
Hercegovine, kao i sudbina svih njenih ljudi, bez obzira na vjeru i
naciju nedjeljiva i zajednika i da je okupator jednih, ujedno i okupator
i svih ostalih.

Za to vrijeme Latas je u sjaju svoga Konaka, koji se i dalje

nalazio u kui pae erifovia, bio i ostao nedodirljiv za Sarajlije. Niti

se s kim od domaih ljudi druio niti prijateljevao. Poput duha, uvijek u
jakoj pratnji, znao bi se pojaviti tamo gdje su mu se najmanje nadali.
Zemlja je bila utihla, ljudi uvukli duu u se, pa se inilo da niko i ne
die. Svi su zbunjeno i utke gledali ta se zbiva, vjerujui i oekujui
da e se neto zbiti, pa e se vode ponovo uzburkati i donijeti promjene
prema onoj Buda geer (I ovo e proi...).

268

Unato Latasovoj nedodirljivosti, Sarajlije su paljivo pratili

svaki znak i dogaaj u Konaku, ne bi li bar neto uli i saznali o
seraskeru. Kuna posluga i vojnici - straari koji su zbog raznih potreba
svakodnevno dolazili u ariju, bili su neposredna veza izmeu arije i
Konaka i izvor svih, makar i najsitnijih novosti. Tako bi im se s
vremena na vrijeme ukazala prilika da neto vie uju i saznaju o Latasu
kao ljudskom biu, a ne samo kao beutnom i ledenom seraskeru koji
im je sliio na isukanu sablju koja samo eka i prea gdje e i u koga
zasjei.
Tako su Sarajlije odmah saznali o bruci koja je pukla u Konaku,
a odnosila se na Latasa i njegovu prelijepu ogoricu gospou Tereziju
Simonis, roenu Grismajer. Ona i njen mu, muziar Simonis, doli su
u Sarajevo na poziv Latasa i njegove supruge Saida-hanume, inae
roene sestre muziareve, koja je pred udaju za Latasa prela na islam.
Razlog njihova dolaska bila je Latasova elja da mu kerka iz prvog
braka pone uiti klavir, koji je tekom mukom bio dopremljen u
Sarajevo.
Ve od prvih dana po dolasku, seraskeru je zapelo oko za tu
lijepu enu prema kojoj je pokazivao izuzetnu panju. To se u prvo
vrijeme moglo shvatiti kao kavaljerska panja jo uvijek ljupkoj
ogorici, no s vremenom je serasker poeo pokazivati nedvosmislene
simpatije i naklonst prema gospoi Simonis. Navikao da pobjeuje i
osvaja, Latas je uskoro uspio zagrijati i osvojiti i gospou Simonis,
drei se one vojnike: Nema tvrave na koju se svaki dan navaljuje, a
da konano nee popustiti...
Kad je i na drugoj strani naiao na pun odziv, Latas je jednog
dana uputio svog ogora u Beograd s povjerljivim porukama
beogradskom veziru. Petnaestak dana nakon toga, kad se Simonis vratio
u Sarajevo, zatekao je praznu kuu. Njegova ljupka supruga, zajedno sa
siniem, bila je prela u Latasov Konak, a njemu je ostavila poruku da
je ne trai jer mu se ne eli vratiti. Kako je to Saida-hanuma primila
teko je rei, ali bie da se s tim pomirila jer je poela tjeiti i
savjetovati brata da se i on pomiri i da ne pravi gluposti, jer bi se u
protivnom moglo po njega zlo svriti.
269

Ostavljeni mu nije se elio s tim pomiriti. Poeo je vikati i

prijetiti da je on austijski podanik i da se s njim ne moe tako postupati,
pa je otiao da trai zatitu i intervenciju austrijskog generalnog konzula
dr Atanackovia. No konzul se drao mudro i rezervirano, jer je
gospoa Simonis svoga mua dragovoljno napustila i konzul nije imao
razloga da intervenira. Ali, kako je muziar postajao sve grlatiji,
jednoga su dana u njegovu kuu izbili vojnici, pokupili i natovarili
njegove stvari i zajedno sa stvarima otpratili ga do Broda i prebacili u
Austriju.
O tome se u Sarajevu danima prialo i nagaalo to e dalje biti,
a kad se nita ne dogodi, arija ostade razoarana.
- E ba mu, pasjem sinu, niko nita ne mere! ta mu naumpadne,
to i radi! Nije ala tuu enu ukrast i u Konak prevest, pa nikom nita!
I to stranjsku! Hej, urazumi se! Ni konzul nije smio da se u to petlja,
iako joj je ojk njihov podajnik.
- A jes, brte, plaha! to jes, jes!
- Okle ti zna da je plaha?
- Znam, kako ne bi znao! Dolazila mi je u duan. I ona, i ojk
joj. Bilesi i dijete. Dovodio hi onaj dangalak.
- Koji dangalak?
- uj, koji! Pa nejma hi stotinu. Onaj to slikava!
- Onaj to ga zovu Eto ga opet!
- Ama, bezbeli. I nejma drugog.
A taj dangalak i Eto ga opet! nije bio niko drugi ve
hrvatski slikar Vjekoslav Karas, koga je Latas bio dobavio iz Zagreba
da ga portretira. Bohem, lutalica, neispunjena nada njegovih mecena
koji su ga bili poslali u Rim da tamo studira slikarstvo i postane crkveni
slikar, Karas je ubrzo iznevjerio njihove nade i zaplovio u posve druge
vode. Poslije devetogodinjeg boravka u Italiji gdje je ivio ivotom
bohema i lutalice, pri emu mu se talenat nije mogao osporiti, Karas se
povratio u Zagreb i zaposlio kao nastavnik crtanja. Kada mu je
270

saopteno da doe, i to na preporuku sarajevskog upnika fra Grge

Martia, Karas se rado odazvao. Privlaio ga je Orijent, koji je oekivao
u Sarajevu.
Po dolasku u Sarajevo, na Karasa se isprva kao na udo gledalo.
Bavio se, po miljenju arije, nekakvim udnim, ejtanskim poslom da
slika ive insane, a i samom svojom vanjtinom djelovao je kao afera.
Sitan i goljav, odjeven u nekakve iroke arene hlae koje nisu bile ni
hlae ni alvare, s velikim, takoer arenim alom, svezanim oko vrata i
velikom crvenom kapom na glavi s koje mu je visila modra kianka,
vjeno je landarao arijom sa tafelajem pod rukom i sandukom s
bojama i kistovima, prtei uz to i tronoac na rasklapanje. Pri tom je
radoznalo zavirivao u sve arijske sokake, razgledajui duane, eme
i damije, a isto tako i ljude i njihovu nonju, kao da se nije mogao
odluiti ta e prije odabrati za svoj slikarski motiv. No kad je prvom
prilikom pokuao da skicira jednog bjelobradog terziju, sa svih strana su
se okomili na njega i umalo da nije bio pretuen. Spasio ga je jedan
straar iz Konaka koji se sluajno tu zatekao i Karas od tada nije vie
pokuao da bilo koga slika. Umjesto toga poeo je slikati motive iz
arije i iz sarajevskih mahala, mada je i pri tom susretao mrke poglede
i esto sluao glasno negodovanje.
Uskoro je arija svoju mrnju, koju nije mogla ispoljiti izravno
prema Latasu, poela ispoljavati prema nedunom slikaru, i to na jedan
osebujan, arijski nain: u ismijavanju i cirkusanju s njim. Tako se
dogaalo da bi se ljudi sa efenaka, im bi ugledali da Karas dolazi i
rasklapa tafelaj, poinjali meusobno dovikivati: Eto ga opet!, Dr
ne daj!, Otro posro! i slino. Siroti Karas je mislio da je to
dovikivanje i cirkusanje njemu upueno, i ne slutei da oni pri tom
misle na Latasa. Jer, po njihovu miljenju, i Karas je bio dio Latasa. Ne
sjedi li on nepomino pred slikarom i ne slua li ga kako e se okrenuti i
u ta e gledati, dok mu slikar slika tu ejtansku sliku. A kako je Karas
esto bio pri piu, jer je bio strastven vinopija, malo je mario za to
njihovo dovikivanje i bockanje. Dapae, i on je uskoro poeo da im od
vikuje, pri emu mu se osobito dopadalo ono Otro posro!. Nekada bi
opet, im bi se pojavio u kojem od arijskih sokaka i poeo namjetati
tafelaj, prvi povikao: Eto ga opet!, to je izazivalo gromoglasan
271

smijeh. Zato, kad je Karas poslije dueg boravka napustio Sarajevo,

arija je zaalila za njim.
- Ma, i je ovo Eto ga opet? Nejma ga, ne via se...
- Otio! Zar nisi znao?
- Ama, nemoj mi rijet! Ba jazuk. Ja je l barem usliko onoga?
- Ah, ah, ba otio! Hajde, nek mu je hajirli. Da hoe, bogdo, i
onaj ubrzo!
- Otii e, ne brini.
- Znam, al kad?
- im mu se nafaka ovdikan ukine i voda mu na drugom mjestu
provri.
Siroti Karas je po povratku u Hrvatsku poludio i uskoro umro.

Pred proljee 1852. odnosi izmeu Latasa i austrijskog konzula

dr Atanackovia zaotrili su se. Ti odnosi ve od seraskerova dolaska u

Sarajevo nisu bili dobri, ali su se kasnije jo i pogorali. Razloga za to
bilo je vie, meu ostalim i Latasovi postupci pri sprovoenju
tanzimata, posebno prema kranima. Zatim Latasovo zatezanje da
napokon omogui povratak u Austriju i Maarsku onim vojnicima i
oficirima iz redova Latasovih jedinica koji nisu bili primili islam, kao i
sumnjienje Latasa za panslavistiko oijukanje povodom Fadil-paina i
Jukieva odlaska u Zagreb na poklonstvo banu Jelaiu, to Austriji ni u
kom sluaju nije moglo biti svejedno.
To zatezanje odnosa izmeu Latasa i Atanackovia u toku
mjeseca marta dovelo je do toga da je zastava sa austrijskog konzulata
bila skinuta u znak protesta, to je bio znak da su odnosi izmeu dviju
carevina u Bosni doli u ozbiljnu krizu. Kranski svijet se bio toliko
uplaio da je prestao prolaziti ispred austrijskog konzulata, oekujui da
svaki dan moe doi do sukoba.

272

Onda se jednoga jutra, poetkom aprila, na ope iznenaenje

dogodilo neto neoekivano: Omer-paa se u svojoj crnoj gala koiji, a

to su bili i prvi fijakeri u Sarajevu, izvezao iz Konaka i u pratnji
etrdesetorice paradno odjevenih konjanika na bijelim konjima i sa
kratkim turskim zastavama u rukama uputio u austrijski konzulat. Tu se
zadrao krae vrijeme odakle se, drei Atanackovia ispod ruke,
uputio prema koiji i zajedno s njim i pratnjom odvezao se na teferi
prema Velikim drvetima na Alipainom Mostu. Tom prilikom Latas je
saoptio Atanackoviu da bi elio da se njihovi odnosi poprave i
saradnja nastavi, ne govorei da treba uskoro napustiti Sarajevo.
Premda ni sam nije znao zbog ega odlazi, jer u fermanu o tome
nije nita reeno, Latas nije gubio glavu. Pobijeenima nije elio
pokazati da je maloduan. Kako je doao, tako je elio i otii: u sjaju i
pompezno.

roljee je bilo u punom jeku. Sarajevo se kupalo u suncu i

bujalo u zelenilu, a zrak mirisao jorgovanom koji je cvao po avlijama i
baama. Sunce kao da se bilo uvuklo u ljude pa su i oni, usprkos
svemu, postali neto vedriji, a i arija je malo ivnula. Hajka na ljude
bila se uglavnom smirila jer su ustanici bili svuda razbijeni i potueni, a
oni za koje se smatralo da su najkrivlji, ukoliko su ostali na ivotu, bili
su utamnieni ili prognani. ivot se ponovo budio, a ljudi se polahko
prilagoavali novim prilikama.
Koncem aprila, posve neoekivano, kako to esto biva kad su po
srijedi krupni dogaaji, pukla je vijest da Latas odlazi iz Bosne. Vijest
je odjeknula kao grom iz vedra neba i za as obigrala cijelo Sarajevo.
Mnogi, mada su to od srca eljeli, nisu povjerovali. Glas je potekao iz
austrijskog konzulata, o emu je Atanackovi bio odmah obavijeten.
Vijest se isprva irila poluapatom punim bojazni.
- Ma je l, tako ti Boga?
- Ama, kad ti kaem!
273

- Da nije hava?
- Ma kakva hava! Zar bi austrijanski konzul lago. I bajrak na
konzulatu ponova se dig o.
- E, vala, ako to bude, beli si za mutuluka!
- Tako ti je ko to ti kaem, a ti sad gledaj kako e. Il peci
kadaif, il spremaj teferi.
Nicala su pitanja i odgovori, a da niko nije znao ta je posrijedi.
Sad, kad je Bosnu bio u iu utjerao, oekivalo se da e ostati i
gospodariti njome. Kad ono, digoe ga. Zato, zbog ega? Da li po
kazni, ili ga eka neka druga Bosna da nju priepi i u suru utjera.
Nicala su pitanja i odgovori, a da niko nije znao to je posrijedi.
Prava groznica od uzbuenja bila je obuzela Sarajevo. Za vijest
se istoga dana saznalo u Visokom, a onda je potekla dalje. Poput
nadole vode.
esti dan nakon toga telali su od ranog jutra poeli izvikivati da
Latas sutradan naputa Sarajevo, pa da svaka muka glava, ma kojeg
vjerozakona bila, treba izai na ispraaj. Reeno je da e serasker
krenuti iz kasarne na Gorici i kroz Viegradsku kapiju napustiti
Sarajevo. Poradi toga svijet treba da se pokiti na Mejdanu i oko
Viegradske kapije na dva sahata pred podne, kako bi to prilinije
ispratili njegovu preuzvienost serasker-serdari ekrema Omer-pau izvikivali su telali.
Svijet je i bez toga pohrlio na Mejdan i prema Kapiji. arija se
zatvorila i svako je urio da ugrabi to bolje mjesto, kako bi posljednji
put osejrili Latasa. Vojska je izala iz kasarni da odrava red. ekalo se
u tiini, bez uobiajene halabuke i dovikivanja.
Uskoro se iz daljine zaue zvuci vojne glazbe koja je bivala sve
jaa to se povorka vie bliila. Odjekivali su zvuci turskih vojnih
mareva, pri emu su trube i bubnjevi bili najbuniji.
Malo iza toga, odozdo, od Mejdana, ukaza se elo povorke.
Naprijed je jaio uparaeni eskadron konjice, a iza njega odred Arnauta,
274

tankovijastih i u hodu gotovo neujnih, s isukanim dugim noevima

poloenim preko prsiju. Na nekoliko koraka iza njih jaio je gizdavo
odjeven tab na elu s Latasom, a iza njih jedan dio Latasovih jedinica:
konjica, pjeadija, topovi, pioniri i komora. Drugi dio vojske ostao je u
Sarajevu da eka smjenu koja je trebala da stigne iz Bitolja.
Na prvi pogled sve se inilo gotovo u dlaku isto kao i prilikom
Latasova dolaska, samo je raspoloenje meu okupljenim mnotvom
bilo sada potpuno drukije. Jer, kad je dolazio, jedni su ga, osobito
feudalna aristokracija, doekivali sa zebnjom, a drugi, raja i sirotinja, s
nadom u bolje dane. Sada, kad je odlazio, svi su ga pratili s istim
osjeajem: s mrnjom i kletvom.
I on sam kao da je bio svjestan toga. Ukipljen i zamiljen na
svojoj arapskoj bedeviji, odsutno je gledao negdje u daljinu, prema
malgiastoj modrini planinskih vrhova. Ko zna ta ga je muilo? Zebnja
zbog iznenadnog opoziva u Carigarad? Strah od degradacije ili moda i
prognanstva? Nagledao se dosta slinih sudbina onih ije su se zvijezde
preko noi gasile. Ipak se nadao i vjerovao da ga njegov pokrovitelj
sultan Abdulmedid nee baciti u nemilost. Zar i ovaj posljednji zadatak
koji mu je povjerio nije temeljito obavio? Kao niko prije njega uspio je
smiriti ovu nepokornu pokrajinu i stati nogom na vrat njezinom
osionom plemstvu.
Stigavi pred Vratniku kapiju, Latas naglo zaustavi bedeviju i
okrenu se prema Sarajevu. Stajao je tako nepomian neko vrijeme,
samo su mu zelene napola zatvorene oi bludile po Sarajevu kao da
neto trae. Onda se naglo, kao iza sna trgnu pa otro podbode bedeviju
koja se prope i zamae iza kapije. u se metalan zvuk vojne spreme kad
zaustavljena pratnja ponovo krenu...
Piui o Latasovu odlasku iz Bosne, konzul Atanackovi izmeu
ostalog kae:
Omer-pain odlazak nije sigurno zaalio basansko
stanovnitvo. Muslimani ga sigurno nisu alili, jer ih je razbio, potukao,
mnoge porodice unitio i mnogobrojne plemie koji, ipak, imaju
privrenosti u zemlji, potjerao iz Bosne. Hriani su ga jo manje alili,
275

jer ih je prevario u datim obeanjima, a u posljednje vrijeme, bez

njihove krivice, progonio, razoruao i obeshrabrio. Jednom rijei, on
naputa zemlju u najveoj mjeri nezadovoljnu i razoaranu...

Petnaest

godina kasnije ponovo ga susreemo. Sad su mu

ezdeset i dvije godine. Brada i kosa su mu posve pobijeljeli. Smrao je
i stopio se, ali mu je pogled jo uvijek ostao isti: zamagljen i zagonetan.
Ovaj put mu je bila povjerena jedna od njegovih starih misija:
trebalo je uguiti ustanak na Kreti. To e biti njegova posljednja, krvava
labudova pjesma. Opet se bio uzbudio. Kao hrt kad ugleda dugo
oekivanu divlja.
Umro je u aprilu 1871. u svom dvorcu kraj Carigrada. Pokopan
je u groblju sultan Sulejmanove damije. Niko mu nije podigao ni
turbe, ni kitnjaste niane. Carigrad, kome je bio toliko odan, zaboravio
ga je. Nije mu se oduio. Njegov su spomenik ve davno sa zemljom
sravnjeni grobovi po Bosni, Siriji, Kurdistanu, Albaniji, Kreti. Vode
Save i Bosne, koje je hranio bosanskim mesom, davno su protekle.
Iza njega je ostala i jedna ve zaboravljena pjesma kojom su ga
proklinjale Bosanke-djevojke to im je pokupio voljene aike i otjerao
ih u nizam. U pjesmi se izmeu ostalog pjeva:
Omer-paa da od Boga ti nao,
to pokupi po svoj Bosni nizame,
pa ostasmo neudate djevojke.
Ostale ti tvoje puste halije,
kao nae iza njiha avlije,
ostali ti tvoji pusti alati,
kao nai iza njiha kanati,
prva puka iz daleka puknula,
tebe, pao, pod al-fesi ubila!

276

GAZI HUSREVBEG
poema

277

DOLAZAK

Zalazilo sunce, umirao dan,

prolijetale ptice utke trae san,
kad Husrevbeg stie na umornu atu,
sa utljivom pratnjom elenkom u zlatu,
pred vrata ehera da sjedne na tron,
vezirstvo nad Bosnom da preuzme on.
etrdeset ljeta imao je tada,
mudrou nad maem znao je da vlada,
vojskovoa uven ve je tada bio,
junaki je naziv Gazija nosio.
At Gazijin stade, zastadoe svi,
grad pod njima lei, s mrakom stiu sni,
trava utke lijee, eka rosu noi,
ezani se uju, zvijezde pale oi.
Dok Gazija gleda, srce mu se puni,
Boe, lijepa mjesta dolje u dolini!
Munare mu bijele blagoslove dijele,
rijeka hitro tee, mlinove, okree,
jablanovi vitki, kue obijeljene,
kasabe ko janje sred bae zelene!
utnja dugo traje, pratnja nijemo stoji,
Gazija je tronut, roj misli se roji:
vratio se, evo, majci zemji svojoj,
otac mu, Ferhatbeg, rodio se na njoj,
u Serezu majka ivot mu je dala,
sultanija carska, Selduka se zvala.
Proao je svijeta, maem ime steko,
278

slava mu je rasla, doprla daleko,

al tek noas ovdje, ove udne noi,
srce mu je puno, suzu kriju oi.
Razmilja Gazija, dok stoji u noi,
o ivotu svome i o ljudskoj srei.
Prisjea se, junak, kuda je hodio,
put maem krio, pobjede brojio,
i Tatare hitre na mutuluk slao,
da haber odnesu: Grad je opet pao!
ini mu se sada, dok stoji u noi,
da mu itav ivot izlazi pred oi:
vidi spremne ete kako ue dove,
uje ljutu pisku, to borija zove
da se u boj krene, u krvave zore,
kad se oi koe, vrele usne gore,
kad suza za majkom u dno srca kane,
kad nada u Boga jedina ostane.
Junak je uzbuen, ini mu se uje,
iti zmijsko klupko, boj se ljuti bije,
uje bolnu vrisku konja i junaka,
gleda krv to kaplje sa ratnih bajraka,
bukti mamen plamen, grad opkoljen gori,
rie tuno blago koje strava goni,
ranjenici krvlju i ranama gore,
dozivaju majke, gutljaj vode mole.
Zatim svie jutro il umire dan,
zmaj ognjen se die, boj je okonan,
stie ratno roblje, raste ratni plijen,
pobjeda se slavi, pobjednik je nijem...
Tad oblaci stiu i krilima mau,
279

to gavrani crni padaju na pau,

na junake mrtve da im oi kljuju,
krvarim se krilom utke domahuju.
Gazija se stresa, gavrani nestaju,
zadovoljno graku, tromo prolijetaju,
a saraji carski tad se otvaraju
da Gaziju prime kako se primaju
vitezovi carski to za carstva slavu
spremni su rtvovat desnicu i glavu!
Junak se prigiba, carski divan gleda,
dok elenka zlatna na glavu mu sjeda,
gledaju ga redom lale i veziri,
kolko puste zlobe iz oiju viri!
Sjea se Gazija, slike se redaju,
uspomene - zmije, zgazit se ne daju,
i dok sada smoren ispred pratnje stoji.
Sarajevo dolje svjetlima se roji,
rijeka tiho laza, zvukovi zamiru,
dan pokopan lei, svi tako umiru.
Razmilja Gazija, dok mu pogled bludi:
je l to ljudska srea za kojom se udi,
je l u tome radost i smirenost due,
kada smrtni vjetar bojnim poljem pue,
kad gavrani graku, mrtve kljuju oi,
kad samotne majke luguju u noi,
je ljudska srea elenka od zlata,
itluci pusti, il vezirska vrata?
Gazija se pita, srce odgovara,
dobro ljudsko srce to nikad ne vara:
Sve su puste lai, sve je varka kleta,
280

ko arena duga nebom razapeta,

rekao bi da je uprija do raja,
a ne igra vode i suneva sjaja!
Ako eli sree i mir dui svojoj,
budi sija dobra, zaboravit nemoj,
to uzore dublje, to posije bolje,
bie dua etva, ivjet ima tvoje!
Sjeti se, Gazija, Pejgambera tvoga,
kako je uio za ivota svoga:
da je dobro djelo ljudma uinjeno
pred Boijim licem vjeno zapisano!
U tom asu srca zlatna strijela sinu,
zvjezdana se miso poput orla vinu,
odlui Husrevbeg da podigne djelo,
ko ljepota trajno, zanosno i smjelo.
Za Boiju ljubav, proaputa tada,
postau neimar divnog bjelog grada;
uzidau u njeg dio srca svoga,
u slavu Allaha, sreu roda moga!
Nek grad bijeli cvjeta i stoljea broji,
neka svjetlost iri, ljepu sudbu kroji, t
rudnoj zemlji ovoj, rodnoj grudi mojoj,
punoj svakog blaga, lijepoj al sirotoj!...
Uzdahnu Gazija kao da se budi,
ljepota smirenja ispuni mu grudi,
a kad skriven slavuj poe da biglie,
presta apat lia, no ljepotom, die...
Gazijina pratnja nepomino uti,
prestadoe biti konjanici ljuti,
281

ostadoe srca i misli to trae,

svak se nekog sjea, doziva najdrae.
Gazija se prvi ko iza sna prenu,
podie desnicu, pratnja nijemo krenu,
promiu jahai, mjesec sjene lomi,
tek potkova konjska o kamen zazvoni.
Dok povorka jae, Sarajevo eka,
no ne nosi sablju negdje izdaleka
ve tronuto srce i zahvalna sina,
ije usne apu: Moja domovina!
Kad Gazija nogom kraj Miljacke stade,
kad otpasa sablju i na seddu pade,
predade se Vjenom duboko i smjerno,
molilo je srce zanosno i vjerno:
Osnai me, Boe, da u Tvoje ime dam
od sebe ono im Kuran dui me,
da me ljudi uvjek po dobru spomenu,
da ivim i umrem u Tvome imenu!
Okrenu se zatim pa selam predade,
i s mirom u dui na noge ustade...

282

SARAJEVO

Zaljubljen ko aik, putopisac stari,

Sarajevu tepa, zanosno ga hvali:
Grad je kao dragulj meu brda pao,
ljepotom je svojom mene oarao!
Mjeaju se boje, putopisac veli,
zelenilo svuda, grad ko labud bjeli,
sve je u njem bjelo: kue i mahale,
i groblja su bjela i bjele munare!
A zelene bae, gajevi zeleni,
i vonjaci rodni, voem okieni,
predveerje modra, zanosni ezani,
kad na akam zovu, il na sabah rani.
Zvjezdane su noi, a zore rumene,
svud izvori bistri, lijepi kao ene,
ljudi su pitomi, djevojke ko noi,
krotke su i ljepe, stidno kriju oi,
u ljetima vrelim izvori ih hlade,
teferie vode, erbetom se slade!
arija je krasna ko ogra od zlata,
kolko puste robe i kolko zanata,
glasovi i ljudi arijom se kreu,
jablanovi ume, golubovi slijeu.
U Gazino doba, kad je u grad pao,
kasabu je skromnu emir zatekao: s
a esnest munara uili ezani,
sa sabahom ranim budili se dani,
dva prostrana hana putnike primala,
283

kroz tri tople banje voda protjecala,

u tekije dvije zikr se vrio,
u zanosu kolo derviko vrtjelo,
a siromah putnik, kad bi u grad pao,
na kameno srce ne bi udarao:
musafirsko zdanje i jedno imare,
pruali mu konak, tain tople hrane.
im Gazija s pratnjom u kasabu stie,
zadrhta od enje da gradi i die,
Sarajevo, lane, sred ume zelene,
ekalo Gaziju da jelen postane!

284

ZAKLETVA

Sjedio Gazija jedne ljetne noi,

sluo salavate i sklapao oi,
matao o djelu, o gradu bjelome,
kog za ljubav Boiju dae rodu svome.
Dok Gazija mata, no neujno tee,
salavat se die, pa naglo amue,
vjetar liu apnu, list pticu dotaknu,
ptica tiho kriknu, pa opet umuknu.
Sve utihlo, njemo, predalo se noi,
pogaene svijee, san sklopilo oi,
samo go njen mjesec tamnom umom plovi,
za njim oblak-kurjak zlatnu pticu goni.
Sarajevo spava, djeak zlatne kose s
red zelenih baa, noice mu bose,
san odnio elje, izvori ubore,
tako svake noi, sve do rane zore.
Gazija se tre, tiina ga prenu, z
amraenim nebom gnjevna zmija sijevnu,
u trenutku bljeska ukaza se slika,
izraste damija ko iz srebra slita,
Gazija je gleda dok trepti u noi,
vjetar tiho apnu; Sad e kia doi,
jablan strese liem, ptice se javie,
u se lepet krila, srca zadrhtae.
Zaromori kia, ednu zemlju ljubi,
digo se Gazija, rukom stie grudi,
dua mu je puna radosti i milja,
285

nepomino slua dok kia rominja,

pa isprui ruke, dlanom je dotae,
i pun tihe jeze zakletvu izree:
Ja, Husrev, rob skromni, u milosti Boga,
sluei istini Kurana vjenoga,
dii u damiju, svoje prvo djelo,
da ukrasim njome Sarajevo bjelo,
nek istini slui i pod suncem stoji,
nek okuplja ljude, vjerne due broji,
da su blie Onom to je iznad svega,
ija Rije je vjena: Tvorcu zemlje, neba.
Jer ivot je ljudski samo pogled jedan
na komadi neba, more, oblak snijean,
u vremenu koje za stoljea ne zna,
u prostoru koji grane ne pozna,
u kojem je Allah poetak i kraj,
u kome je ovjek tek oka treptaj!
Dok Gazija ape lipa mirom mirie,
matovita ptica zlatno krilo iri:
Spram damije bjele, mjeseca u noi,
gdje e vjerne due na molitvu doi,
doi u medresu, moje vjere znamen,
nek istinom blista kao alem kamen,
neka bude mjesto nauke i znanja,
kua mudrih ljudi, cvjetnjak ovih strana,
odakle e islam istim sjajem sjati,
pobonjake vrele zemlje darovati
da poue ljude istini Kurana,
da drugima bude uzor muslimana.
I u spomen ntajke koja mrtva sniva,
medresa e nosit ime Seldukija.

286

Vjetar se poigra, kia ga dotae,

Gazija se strese, zakletvu doree:
U milosti Boga, vodu u dovesti,
sagradit eme, gradom je provesti,
pa nek eher cvjeta, nek buja i raste,
nek ga kupa sunce, oblijeu laste,
nek umoran putnik u hladu eama
nae odmor dui i trudnim nogama,
nek oholo srce u vjenom uboru spozna
da je ovjek tek kaplja u moru!
Sve to budem mogo podariu gradu,
nek ljudima slui, mome dragom rodu,
pa ako me jednom molitvona spomenu,
zablistat e svjetlost na mome nianu.
Kad krilata miso u letu zastade
zora poe mljeiti, a kia prestade,
kasaba se prenu i oima trepnu,
u se cvrkut ptica, a ezan odjeknu,
Gazija proapta, Vjenoga spomenu,
i smiren u dui na molitvu krenu...

287

DAMIJA

Bljeti ljetno sunce, srebrom teku vode,

neimari stigli, Sarajevom hode,
uz njih utljiv starac to nita ne zbori,
smjeran kao dervi kad pobono moli,
pognuta mu glava, samo oko gori,
kad ga digne suncu il zemlji obori,
u pogledu slika posveenog zdanja,
Gazijine enje, bjelog Boijeg hrama.
Stranac io gradom, sred arije stao,
na sunevoj stazi pogled zadrao,
zadrhtala ruka, krug zacrtan bio,
damiji je mjesto starac odredio.
Gazija je onda crnoj zemlji pao
i diui ruke dovu proaptao:
Nek blagoslov Boiji prati djelo tvoje,
nek je sretno mjesto davne enje moje!
Odjeknue ume duboke i stene,
zadrhtae kronje stoljetne i mone,
ustuknue zvjeri, medvjed i ris ljuti,
bljesnue sjekire, digoe se ljudi,
japija se sjee, hrastovi umiru,
svud jarmovi, a pjesme dopiru,
za jednoga vola, ako kom ugine,
dva Gazija daje, nek niko ne brine!
Majdani se tvrdi onda otvorie,
lagumi jeknue, stjene rastavie,
tutnji trudna zemlja, stjene se valjaju,
jei ranjen kamen, svud iskre frcaju,
plameni leptiri umiru na suncu!
288

Dok damija raste od zore do noi,

raduju se srca, miluju je oi,
u susret joj hrli ko srebrna zmija,
uhvaena voda sa izvora iva,
uskoro e prskat eme, adrvani,
gradi iri ruke, vei je neg lani!
Rasla je damija od dana do dana,
ko prekrasna ptica od oka skrivena,
u umi od skela, u kafezu svome,
doekujui noi pozdravljajui zore,
kad hiljade ruku na poso prione,
da Gazinu enju u djelo pretvore.
Gazija je s dana na dan odlazio,
pozdravima praen zdanju prilazio
gledo Boiju kuu kako raste bjela,
od kamena tvrda i olova vrela,
da nadivi ljude ivotom stoljea,
da prati dolazak ptica i proljea,
trajna kao enja o spoznaji Boga,
vrsta kao vjera u Allaha moga!
Izbio Gazija jedne rujne zore,
kad se ptice bude i raaju boje,
pa radou praen damiji priao,
i irei zjene tihoje kliknuo:
digla se damija kao snjeni cvjet,
slobodna od skela ugledala svjet,
bjela kao golub rairenih krila,
smirena i ista ko molitva tiha.
Zastao Gazija, suza ga obliva,
jablan ape liem, rosom se umiva,
289

zora krilom mae, nebo ognjem gori,

dua sreom grca dok Gazija zbori:
Jesam li se, Boe, ovim oduio,
za darove brojne to si mi pruio,
je l damija, voda, il sutra medresa,
dostojna pogleda nou na nebesa?!
Hoe li me, Boe, Obeanog dana,
svrstat meu one to nemaju straha,
ili e me, Boe..., strah me je i rei,
smiluj mi se, Tvore, jer Ti si najvei!
Gaziji se ini da odgovor uje,
da mu vjetar ape, lie domahuje:
Nastavi, Gazija, radosno i smjelo,
nek pod suncem raste tvoje dobro djelo,
pred Milostivog Tvorca izai e smjerno,
sluio si dobru zanosno i vjerno!
I pamti, Gazija, stoljea e tei,
ti e oi sklopiti, u grob hladni lei,
al djela e tvoja i dalje stajati,
po dobru e ljudi tebe spominjati,
nastavi, Gazija, neka eher raste,
nek ga kupa sunce, cvrkuu mu laste!

290

BIJELI GRAD
Dok su ljeta s kiom nebom odmicala,
raala se djeca, a groblja nicala,
Gazija je noen na krilima elja,
gledo bjeli eher kako lice mjenja,
sretan kao dijete u majinu krilu,
ushien ko pjesnik u plamenu stihu.
Koliko je puta u dubini noi
zatico emira mjesec u samoi
kako utke sjedi i samotno bdije,
ekajui zoru da sunce razlije,
da oive ruke, ekii se jave,
da budnome gradu radosno objave:
to Gazija nou pod zvjezdama snuje,
to pod suncem ljudska ruka ostvaruje!
Kad u sabah rani zaue ezani,
kad oive eme, prsnu adrvani,
grad otvori oi, ko d jete se prene,
rukom mahne sunce, u ariju krene,
a arija iva, ko konica vrije,
sve to oko vidi djelo je Gazije!
Kraj damije svoje, posveenog zdanja,
podigo je kuu svjetlosti i znanja,
digo je medresu ko mjesec u noi,
da napaja srce, mirom puni oi,
da odgaja ljude uene i smjerne,
po ivotu svome drugima primjerne.
I zvezdane rjei ispiso je tada:
Nek bogatstvo duha u medresi vlada,
nek nauka u njoj sa vremenom tee,
291

jer ona je izvor napretka i sree!

Uz medresu emir hanikah podie,
nek su svjetla eljni Vjenom Svjetlu blie,
tu se Ime Tvorca smjerno spominjalo,
u zanosu zikra srce uzdizalo.
Do ehera bjelog vodu je doveo,
podigao eme, gradom je proveo,
da ljudima slui, veselo ubori,
ko pjesma slavuja u lisnatoj gori.
Nanizo Gazija duan do duana,
ko pod bjelim grlom zrna od merdana,
pa smjestio vjete esnaflije mlade
da povazdah kuju, trguju i rade,
nek arija cvjeta, neka eki kuca,
nek somun mirie, dok puka ne puca!
ariju je onda krunom okrunio,
u ariji zlatno vrelo otvorio:
Talihan je bjeli u njoj podigao
i bezistan tvrdi na njeg naslonio,
stoljeima oba uvena su bila,
u pjesmi im slava ostala je iva!
Bezistan je sjelo trgovine bio,
Talihan je tvrdi danonono vrio,
karavane brojne robu donosile,
tovarile drugu u svjet odnosile,
stizali putnici sa dalekih strana,
iz Mletaka, Bruse i bogatog ama,
tekla iva rjka robe, ljudi, zlata,
rasto Gazin eher, otvorio vrata,
svak je dobro doo ko je u njeg pao,
292

svakome je eher srce otvarao!

Noen strasnom matom Gazija je smjelo
zavravo jedno, dizo drugo djelo.
Od hajrata brojnih to ih tada die
dva ljudima skromnim bila su najblie:
musafirsko zdanje i uz njeg imare,
gdje primahu goste za sevab, bez pare,
ko je gladan bio glad bi utolio,
imaretski pilav vru mu se djelio,
a siromah putnik, ma odakle doo,
musafirski leaj umoran bi nao.
Pitalo se nije: ko si, odakle si,
jer ko srcem daje, ne pita iji si!
U ljubavi svojoj emir die banju,
ko kamenu pjesmu, ko pticu na dlanu,
uborila voda i nou i danju,
aptali jablani svoju pjesmu tajnu.
U zvjezdanoj misli, otroj munji duha,
pruio je emir eljnoj dui kruha,
nad kitabom mudrim sputao je glavu,
cjenio je mudrost vie nego slavu,
pa je gradu divno djelo poklonio,
knjinicu je svoju u njem otvorio,
stoljeima i sad pod zvjezdama stoji,
kolko rjetko blago ljudskog duha broji!
Kraj damije svoje sahat-kulu die,
ko kamenu ruku koja nebu sie,
nek gledaju oi, neka ljudi znaju,
kad se sunce raa i noi padaju,
neka ivi pamte, neka ne prkose,
nita vjeno nije, nek se ne zanose,
293

na raskru tabut i biljeka stoje,

svi e na red doi, neka se ne boje,
u djelima svojim ive smrtni ljudi,
i ovjek i Tvorac po tome ih sudi!
Blistala su nova kubeta na suncu,
stasala su zadnja raana u srcu,
nicali hajrati ko cv jee u gori
radujui svakog koji dobro voli,
dizo ih Gazija u tijeri i nadi,
da je blie Bogu, da s odui grudi.
Pod njegovom rukom grad je rasto, cvao,
svakome je emir dio srca dao:
graani, seljaci, esnafi, trgovci,
sirotinja gradska, softe, slubenici,
i djeica sitna i alimi vrli,
namjernici, gosti i ajani prvi,
znani i neznani, svi su dobro doli,
u prepunom srcu svi su neto nali!

294

SIJA DOBRA
ivot mu je bio kao mona rjeka,
to s proljea hui, hod joj prati jeka,
da se zatim smiri, iroka potee,
pitoma i blaga kao ljetno vee,
nosei smirenje i zemlji i cvjetu,
i ovjeku brinu, i ptici u ljetu.
Osvajo je maem zemlje i gradove,
uz jeku borija i uz ratne dove,
pa najednom zasto, ko da se prenuo,
spozno varku slave, pogled okrenuo,
posto sija dobra, pogled okrenuo,
smorem eko zore, strasno poinjao.
irinom pogleda Gazija je bio
potum orla sinjeg koji je krilio,
osjeaje ljudske potivat je znao,
u svetinje drugih dirat nije dao,
smetale mu nisu crkve, samostani,
sunani su bili Gazijini dani!
Za nevolje ljudske imao je srce,
ivio je asno u svjetlosti sunca,
Jevrejima panskim pruio je ruke,
osjetio ljutu prognaniku muku,
Bosna im je toplo ponudila krilo,
Gazino im srce vrata otvorilo.
Iz sjemena jedra to u zemlji pade
diljem drage Bosne etva stizat stade,
iz Gazina ita, srcem zasijana,
doteklo je hljeba i do naih dana,
295

bio je i osto uzor muslimana,

humanist i ovjek, vjeran sin islama.

296

SMRTNA ZORA
Kad stoljea minu i kad vrjeme sudi,
pravedni su suci, manje grjee ljudi,
pred sudom istine Husrev mirAn stoji,
ime mu i djelo suda se ne boji:
sluio je vjerno i Bogu i grudi,
sa zanosom onog koji ljude ljubi,
a voljenom gradu u koji je pao,
srce je i snove objeruke dao.
Dvadest punih ljeta Gazija je bdio,
nad ivotom grada o kojem je snio,
gledo bjeli eher kako snano buja,
budan eko zore, sluo poj slavuja,
da alostan krene, radostan se vrati,
jer dvaput je Bosnu moro ostavljati.
Sjeao se noi kad je u grad pao,
i molitvu smjerno tiho proaptao:
Osnai me, Boe, da u Tvoje Ime,
dam od sebe ono im Kuran dui me,
da me ljudi uvjek po dobro spomenu,
da ivim i umrem u Tvome imenu!
Bog molitvu pretvori u djelo,
ivljae Gazija stvaralaki smjelo,
al zakon je vjean: sve to ivi mrije,
svakoga e sunce prestati da grije,
i kad jedne zore smrt sa rosom stie,
Gazija ne jeknu, smiren pogled die,
iz dubine srca proapta ehade,
rastavi se s duom pun vjere i nade,
u pogledu zadnjem ukoi se elja,
297

slika drugog grada ko goluba bjela

nad njim zlatno sunce, tiho krue laste,
teku bistre vode, grad buja i raste...
*
Ve etiri stoljea Gazija poiva,
u turbetu tihom mrtvo tjelo sniva,
skamenjene ruke, ugaene oi,
u grobu je tiho ko u mrkloj noi,
al Gazina djela jo i danas stoje,
ispraaju ljude i stoljea broje,
za ivota emir sebi spomen die,
ni ljudi ni vrjeme sruit ga ne moe!
Nad voljenim gradom ognjem sunce gori,
pod kronjama lipa adrvan ubori,
u zadnjima drevnim jedno srce bije,
u ariji staroj jo se eki uje,
s Begove munare muezina glas,
krug hafiza skupljen u damiji dolje, s
a zanosom ui tople hatme-dove,
za duu ovjeka to je ovjek bio
i djelima svojim ljude zaduio.

298

LEGENDA

Mnogo pria o Gaziji ima,

a jedna je ova meu njima:
Neko nekad udak sanak snio,
i u snu je Gaziju vidio,
sretan sjedi kraj dennetskog vrela,
na ruku mu rajska ptica sjela,
ptica pjeva, Gazija je slua,
od miline otvara se dua.
Upitao ko je sanak snio,
im je emir dennet zasluio
je l ga Allah rajem nagradio,
za hajrate to je sagradio?
Gazija je glavu oborio,
uzdahnu, duu otvorio:
Jednog dana, - kad sudbina hoe
sretoh dijete kako gorko plae,
djete plae, suza suzu goni,
ne govori, ve ruice lomi.
ta je sine? upitah ga blago,
ko je tebe rasplakao tako?
Ko je, djete, tebe ucvilio,
pa si mi se tako rastuilo?
Zagrcnu se srce materino,
pa ispria ta ga zadesilo:
Majstor mu je novi bardak dao,
s bardakom ga na vodu poslao
kod majstora zanat je uio,
299

prijek je bio, pa ga se bojao.

Kad je djete bardak natoilo,
po nesrei na putu je palo,
djete palo, bardak se razbio,
od bardaka tek drak ostao...
ta u sada, malian zaplaka,
bez bardaka, jadna li mi majka?!
U majstora tanka ipka stoji kud udari, kako ljuto boli!
ekaj sine! - utjeih ga tada,
nita lake od tvojega jada!
Novi emo bardak nabaviti,
hladne vode u njeg natoiti!
Kad to rekoh, suze prestadoe,
oi mu se zlatom zaiskrie,
ruku trai u ruku me ljubi,
ja ga sretan pritiskoh na grudi.
Eto brate - Gazija doree,
krupna suza niz obraz potee,
ko e znati im se dennet stie,
nekad zrno od brda je vee,
ljudsko srce iznad svega stoji,
u njemu se zlo i dobro kroji,
svako djelo, srcem uinjeno,
pred Bogom e biti nagraeno,
dennetska su vrata otvorena,
a tvoja su djela odmjerena!
Uz sevabe u ivotu mome,
ja zaradih dennet i po tome,
to sam tunu osmjeh povratio,
300

to sam drugom suzu obrisao...

Kad to ree, Gazija uzdahnu,
rajska prica bjelim krilom mahnu,
podie se, na rame mu slee,
tiha pjesma zanosno potee,
javie se harfe i kanuni,
zlatno lie sa grana se runi,
rajsko vrelo apatom ubori,
mir mirie, ljepota govori...

301

POGOVOR
GAZI HUSREVBEG
Boe, koliko puta samo jedna rije ili, najee, jedno ime moe
u nama probuditi itavu bujicu osjeaja.
Eto, recimo, Gazi Husrevbeg ili, jednostavno - Gazija. Kad god
spomenem ili ujem to ime, pred oima mi izraste njegova
monumentalna damija, njezino sjenovito dvorite, vitki jablan i ono
mirno, dostojanstveno turbe koje kao da kae: Umro je prije etiri
stotine i toliko godina, ali jo uvijek je iv i ivjee sve donde, dok bude
ivio ovaj grad i ljudi koji znaju da potuju velikane duha i djela.
Kaem, kad god spomenem ili ujem Gazijino ime, pred oima
mi iskrsne ne samo njegova damija, nego itav jedan grad, itavo staro
Sarajevo, i ne samo Sarajevo, kome je on kroz tri stotine i vie godina,
sve do austrougarske okupacije Bosne, ak i mrtav davao ton i impuls
na svim poljima: prosvjetnom, kulturnom, privrednom i socijalnom.
Pa ipak, o mnogim drugim, daleko manjim od Gazije, i vie se
uje i vie se zna. Ili je, moda, velikanu Gazijina kova dovoljno to je
savremenik u epigram nad ulazom u njegovu damiju uklesao i ove
rijei: Bio je sija dobrih djela...
I zaista je bio. U temelje ovoga grada uzidao je i svoje srce i
svoj imetak.
***
Husrevbegov otac Ferhatbeg bio je porijeklom iz Trebinja, dok
mu je majka bila turska princeza Selduka, kerka sultana Bejezida II.
Husrevbeg je roen u Serezu, u Egejskoj Makedoniji, oko 1480.
godine, za vrijeme dok mu se otac, kao turski velikodostojnik, nalazio
na slubi u tim krajevima.
302

Na poloaju turskog namjesnika Husrevbeg je u Bosnu prvi put

doao 1521. godine i, uz dva kraa prekida, tu je ostao sve do svoje
smrti 1541. Zbog vojnikih uspjeha i hrabrosti prozvan je gazija, a ta se
titula davala samo istaknutim muslimanskim vojnicima i junacima.
Sa Gazijinim dolaskom u Bosnu, odnosno u Sarajevo, zapoinje
svestrani rast ovoga grada, koji nekoliko decenija nakon toga preraste u
najvei grad evropske Turske, sa oko 50.000 stanovnika.
Isabeg Ishakovi, prvi turski vojvoda, a kasnije namjesnik u
Bosni, bio je stvarni osniva Sarajeva. Po njegovoj rezidenciji zvanoj
saraj mjesto je i dobilo svoje dananje ime. Isabeg je u njemu podigao i
prve javne zgrade, neophodne za tadanje potrebe.
Od Isabegova do Gazi Husrevbegova dolaska u Sarajevo, godine
1521, na stolici bosanskih namjesnika izmijenilo se njih trinaest, od
kojih su neki i po dvaput upravljali Bosnom.
U vrijeme Gazi Husrevbegova dolaska u Sarajevo grad je brojio
sedam do osam hiljada stanovnika. Osim privatih i javnih zgrada,
mjesto je imalo jo i esnaest damija, dvije musafirhane (besplatna
konaita za smjetaj i ishranu siromanih putnika), tri tekije (dervika
boravita), jedan imaret (javnu kuhinju), jednu medresu (srednju
vjersku kolu), dva hana, vie mekteba (osnovnih vjerskih kola),
ariju, tri javne banje i apoteku.
Pojedinci su, za ljubav Boiju i sreu ljudsku, podizali damije,
gradili esme, mostove, kole, javna kupatila, musafirhane i drugo,
jednom rijeju sve ono to je islamizacija ovih krajeva sa sobom nosila.
Pa ipak je Sarajevo u to doba bilo samo kasaba, varoica.
Meutim, Gazi Husrevbegov dolazak na stolicu bosanskog vezira
donosi Sarajevu brz uspon i svestran napredak. Jer, novi vezir je linost
koja objedinjuje najpozitivnije vrline vojnika i graanina, dravnika i
graditelja. Njihova vjera, kojom je Gazija djelotvorno i duboko proet,
istinski je plemenita i stvaralaka. Kroz nju, na svakom koraku, struji
enja ovjeka koji svoju ljubav prema Bogu eli da ispolji kroz sve
ono to e ljudima donijeti ivotnu sreu i duhovnu okrepu. U isto
vrijeme on je i zahvalan sin svoje domovine, kojoj poklanja i svoje srce
303

i svoj imetak. S upravo udesnim nadahnuem Gazija poinje da snuje i

kuje svoja velika djela koja poinju rasti jedno uz drugo, a sva u biti
velika, sadrajna i plemenita.
Tu je njegova velebna damija, podignuta u slavu Onoga u ijoj
je ljubavi Gazija ivio i radio; preko puta nje Gazi Husrevbeg podie
svoju uvenu medresu, u stvari pravno-teoloki fakultet koji je po
svome rangu bio jedinstven na Balkanu; osniva svoju knjinicu, danas
najbogatiju riznicu orijentalnog blaga na Balkanu. Istovremeno, svuda
po tadanjem, Gazijinu Sarajevu, niu i mnoge druge njegove ustanove
i zadubine vjerskoprosvjetnog, socijalno-humanitarnog i sanitarnoutilitarnog karaktera. Tu je njihov imaret, musafirhana, banja i sahatkula. Veliki graditelj i dobrotvor ne zaboravlja ni vodu, taj vjeni izvor
ivota, radosti i zdravlja, pa gradi vodovod i dovodi hladnu i zdravu
vodu sa izvora udaljena est kilometara od Sarajeva i razvodi je u
etrdeset javnih eama. To je ujedno i jedan od prvih vodovoda u
Evropi.
No Gazija ni tu ne zastaje. Svjestan je da je privreda srce i
krvotok jednoga kraja i jednoga grada, i to to srce bude jae udaralo, i
grad e bre cvasti i napredovati. Zato mu daje nove impulse. Gradi
uveni sarajevski Talihan, ogromni karavansaraj, stjecite bogatih
trgovakih karavana koje stoljeima i s Istoka i sa Zaspada stiu u ovaj
grad; podie bezistan, natkriveno trite najraznovrsnije robe; podie
brojne duane u kojima stotine vjetih ruku kuju, iju, vezu i trguju.
Sarajevo se time pretvara u bunu trgovako-esnafsku konicu i
uveno trite, u koje svakodnevno stiu bogate trgovake karavane
koje odnose i donose robu, sirovine i gotove proizvode.
Ali, Gazija kao da jo nije zadovoljan.
U njegovoj uvenoj medresi, osim vjerskih predmeta, raspravlja
se o filozofiji, poeziji i etici. Zahvaljujui tome mnogi, naoko sitni i
nepoznati ljudi, i tada i mnogo kasnije, itaju, prouavaju i prepisuju
najuvenija filozofska i ostala djela, i na te njihove prepise, dnevnike,
pjesme i putopise, nailazimo i danas u Gazijinoj knjinici, a esnaflije u
dvije ulice u staroj sarajevskoj ariji (Veliki i Mali mudelliti), bavili
304

su se dugo vremena povezivanjem iskljuivo rukom prepisivanih

knjiga, to govori o ljubavi prema knjizi i onome to je ona pruila
ljudima.
Na uvenim sarajevskim sijelima, i tada i kasnije, zahvaljujui
tradiciji iz Gazijina vremana, raspravljalo se o mnogim pitanjima iz
podruja filozofije, mistike i etike, tako da su ta sijela bila prve duhovne
gozbe starog Sarajeva.
Uz bogatu materijalnu kulturu, istovremeno je cvjetala i
napredovala i duhovna kultura.
A zar je ovjek takvog formata i duha kakvog je bio Gazija,
mogao biti drukiji nego to je bio i prema pripadnicima ostalih
vjeroispovijesti? Njegova tolerancija i irina najbolje se oglada u
njegovim postupcima. Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, podignuta
koju stotinu koraka dalje od njegove monumentalne damije, sagraena
je, prema tradiciji, u Gazijino vrijeme. U njegovo vrijeme obnavljaju se
franjevaki samostani u Visokom i Fojnici, nadomak Sarajeva, a u
sarajevskom kvartu Latinluk takoer postoji katolika bogomolja.
Zahvaljujui Gaziji i nekad brojni sarajevski Jevreji, nakon to
su bili prognani iz panije, poeli su ovdje stizati i nalaziti svoj novi
dom i domovinu.
Kada je Gazija nakon gotovo dvadesetogodinjeg boravka u
Sarajevu zavrio svoje ivotno djelo, koje historiari s pravom nazivaju
zlatnim vijekom starog Sarajeva, mogao je smiren lei u kabur turbeta
sagraena na istonoj strani njegove velike i lijepe damije.
Uz toplu Fatihu, poklanjam mu ovu skromnu poemu.
Pisac

305

TUMA
turcizama i manje poznatih rijei

A
abdest - obavezno ritualno pranje prije molitve
aik - svijetao
akosun! - bravo! ivio!
adet - obiaj
afare - rugoba, nakarada
afedersum - oprosti! izvini!
aferim! - bravo! odlino!
aga - dobro stojei graanin, posjednik
ahar - staja
ahbab - prijatelj
Ahiret - onaj svijet
ahlak - moral, udoree
ahmak - glupan
ahmedija - alma, turban
ajan - prvak, odlinik
ajet - odlomak iz Kurana
ajluk - plaa
aka - para
akran - vrnjak, podjednak
306

akam - prvi mrak, veernja molitva

akam hajrollah - dobar vee!
akamluiti - veernji razgovor uz ispijanje rakije
Allah - Bog
Allah, delle anuhu - Uzvieni Bog
Allahemanet - Bogu u amanet, zbogom
Allah rahmetile - Boe, smiluj se
Allah raziola - Bog ti dao dobro
Allahselamet - da mu se Bog smiluje
Allahu ekber - Bog je velik
Allahu uur - Bogu hvala
alaki - prevarantski
alak - nevaljalac, mangup
alejhilane - avo, ejtan
Alejhisselam - epitet koji se pie iza imena Vjerovjesnika
alejkumu-s-selam - otpozdrav na selamun alejkum
alem - bakreni ukras na vrhu munare
al-fesi - crven fesi
alim - uen ovjek, vjerski uenjak
almasli prsten - prsten sa dragim kamenom
anduz - mirisna biljka, mandragora
anterija - vrsta gornje haljine
arsuz - ovjek ljutite naravi
arin - mjera za duinu, 68 cm
asija - objesnik
307

asli - valjda, vjerojatno

aija - kuhar
ainica - javna kuhinja
aikluk - voditi ljubavni razgovor
aikovanje - ljubavni razgovor
aik-pender - prozor za ljubavne razgovore
ak - zanos, enja za neim
avdija - lovac
avlija - kuno dvorite
azman - neutuen ovan
B
baba - titula dervikog starjeine
babo - otac
bada - otvor na daanom krovu kroz koji izlazi dim
bahnuti - iznenada doi
bajdale - dabice, badava
bajram namaz - sveana bajramska molitva
baklava - slatka pita s orasima
bandak - nesvjestica
banjica - kuno kupatilo
bardak - zemljani sud za vodu
basamak - stepenica
baeskija - islueni janjiar
baka - napose
308

baluk - nadgrobni kamen iznad glave

bejan - vidjelo
belaj - nesrea
belim - valjda, moda
bendati - priznavati
benzer - slian
bestilj - gust pekmez od ljiva
bez - platno
bezbeli - dabome
bigajri hak - na pravdi Boga
bilesi - tavie
biljur - kristal
binji - iroki ogrta
birvaktile - nekada, u staro vrijeme
Bismilla(h) - u ime Boga
bolan - jadan
bon - bolestan
boa - rubac, pokriva za glavu, stolnjak
Bonjak-emer - Bosanac
buktisati - dii galamu, svatriti
buljuk - eta, odred vojske
burek - pita od mesa
buza - osvjeavajue kiselkasto pie od kukuruzna brana

309

C
carski taht - prijestolje
ceribaa - ciganski starjeina
cigar-age - cigaret papir

adorbez - vrsta debljeg platna

algija - svirka
amair - rublje , presvlaka
anak - drvena zdjela
apraz - sudar pri klizanju saonicama
ardak - velika soba na katu
au - pomonik, starjeina zanatskog ceha, narednik
aular-ehaja - glavni autant
ejrek - etvrtina
ekmeda - mali drveni sanduk, okovan eljezom
elenka - vrsta perjanica
ema - izvor
ifluk - vrsta feudalnog posjeda
ikma - slijepa uliica
imbur - jelo od jaja
irak - svijenjak
ivit - modrilo
ojk - ovjek

310


aba - Kaba, sveti hram u Mekki
abenski tespih - muslimanske brojanice iz Mekke
afurija - kamfor
age - papir
ar-a - zarada
atib - pisar, administrativni slubenik
efenak - duansko krilo
efini - mrtvake haljine
ehaja - starjeina zanatskog ceha
eif-neif? - kako raspoloenje, ta ima?
eremit - krovni crijep
ezab - azotna kiselina
ibarast - ugodne vanjtine, dopadljiv
ibre - ibica
itab - knjiga
itabten - po knjizi, propisano
osati - aikovati, razgovarati, aliti se
oe - ugao
ul - debela zavjesa obrubljena koom
ulah - kapa od valjanje vune
uprija - most
urija - krznar
urs - propovjedaonica
uskija - eljezna poluga
311

D
daida - ujak
daira - sazivanje dinova, skup trgovakih magaza oko jednog
dvorita
damlaisan - lagiran
defterdar - ef finansija
demirlija - velika bakrena tepsija
deniz - more
derneiti - provoditi se
dervi - pripadnik dervikog reda
derviluk - derviki ivot
deverati - proturati se
dibiduz - potpuno, do kraja
din - vjerozakon
divan-katib - dvorski pisar
divit - pisai pribor
dizdar, dizdaraga - zapovjednik tvrave
dohaberiti - dojaviti
dohakati - doi nekome glave
doklanjati - dovriti molitvu
dokundisati - dodijati, nakoditi
dokusuriti - dovriti, dokrajiti
domuz - krmak
dost - prijatelj
312

do tala - do zemlje
dova - molitva, blagoslov
drob - iznutrica
dunder - zidar, majstor svatar
dunja, dunjaluk - ovaj svijet
duekluk- zidni ormar za posteljinu
duvar - zid
D
daba - besplatno, uzalud
dam - staklo
damijske sofe - natkriveno predvorje
daneija - vrsta halve
debhana - municija
dehalet - neznanje, neprosvijeenost
dehennem - pakao
dehennemska zebanija - paklena zemlja
delepija - trgovac stokom
demat - skupina, zajednica
dematlija - jedan od onih koji skupno obavljaju molitvu
denaza - muslimanski sprovod
dennet - raj
devap - odgovor, raun
dezva - bakrena posuda za kuhanje kafe
din-hoda - sakuplja dina
313

domet - dareljiv
duba - mantija
duz - trideseti dio Kurana

aur - nevjernik
aur-sultan - sultan nevjernik
emija - laa, brod
eref - drveni okvir na kojem je razapeto platno za vez
erelez Alija - legendarni muslimanski junak
evir - posuda za cijeenje
izlija - bludnica
ugum - bakreni sud za vodu - vei
ul - rua
ulbastija - biftek
ulbe-eer - slatko od rue
ulistan - ruinjak
ul-jag - ruino ulje
ulsija - ruina vodica
unah - grijeh
uzdan - novanik
E
edel - smrtni as
efendija - gospodin
314

efendinica - gospoa
efendisi bendum - gospodine moj
efendum - gospodine moj
ejvala! - do vienja!
ekmeija - pekar
eksikluk - kob, Boija kazna
elhamdulillah - hvala Bogu!
eljem! - ivio!
esnafbaa - starjeina zanatskog ceha
esnaflija - zanatlija
eraf - prvaci, aristokracija
evlad - dijete, potomstvo
evlija - svet ovjek
ezan - poziv na molitvu
ezaniti - pozivati na molitvu
ezijjet - uznemirenje, kinjenje
F
Fatih - Osvaja, poasni naziv za Mehmeda II
Fatiha - prva sura Kurana
fereda - vrsta enskog ogrtaa za izlazak iz kue
ferman - sultanov ukaz
fermen - vrsta prsluka
feth - osvojenje
fildan - oljica za crnu kafu
315

firale - graanska obua

firdevsi - raj
fokulja - bludnica
frcule - rubac, maramica
fukara - siromah
furuna - pe
G
garib - siromanik,udnovat
gazija - junak, pobjednik
govordik - prialica
gurabija - okrugli kola
gurtav - gurav
H
haber - vijest
hadis - govor, izreka, usmena tradicija od Muhammeda a.s.
had - hodoae u Mekku
hafiz - onaj koji zna cijeli Kuran napamet
hair, hajir - srea, dobro
hairsuz - nevaljalac
s hajrom - sa sreom
hajat - hodnik, predsoblje
hajir-sahibija- dobrotvor
hajrat - dobro djelo
316

hajvan - ivotinja, stoka

hakik - crveni poludragi kamen
hala - nunik
halabuka - galama
halal - ono to je vjerom doputeno, poteno zaraeno
halaliti - oprostiti
halifa - vrhovni vjerski poglavar svih muslimana
halifa - fini ilim
halija - fini ilim
halka - kolut, karika
halva - slatko jelo
halvat - velika soba u prizemlju
hamam - javno kupatilo
haman - moda
ham-pamuk - fini pamuk
han - svratite
hara - troak
haram - zabranjeno, grijeno
haramija - hajduk, razbojnik
haramiti - prokleti
harar - vra od kostrijeti
hararet - e
harem - ograeno damijsko dvorite, ensko odjeljenje u kui
haremluk - ensko odjeljenje u muslimanskoj kui
harf - slovo
317

hariba - eljezna ipka ili ienje puane cijevi

haruniti se - obijestiti se, prkositi
hasna - korist
hasta - bolesnik
hastar - postava, platno za postavu
haati - poricati
hatat - kaligraf
hater - volja
hatib - propovjednik koji dri propovijed uz Bajram i petkom
hatma - jedno itanje cijelog Kurana
hava - zrak
havadis - novost
havst - zatvor
hazretleri - preuzvieni
hedija - dar
hefta - sedmica
hejbet - krupan, golem
hela uiniti - upropastiti
hemerija - zemljak, sugraanin
hiaja - pria
hifz - uiti Kuran napamet
hinla - nepravda
Hiseta - gradska etvrt Sarajeva
hizmear - sluga
hizmet - dvorenje
318

hoda - muslimanskih sveenik

horoz - pijevac
ho geldun! - dobro doao!
hrsuz - lopov
hrsuzaga - gospodin lopov
hrsuzluk - lopovtina, kraa
hudjeti - jaditi, aliti
hudnica - jadnica
huja - ljutnja, srdba
hujiv - ljutit
hurmet - potovanje
hutba - propovijed petkom i na Bajram
I
ibadet - moljenje Bogu
ibrik - manji bakreni sud za vodu
ikija - strast za neim
iindija - trea dnevna molitva izmeu podneva i veeri
iram - ast, poast
iftar - veera kojom se zavrava dnevni post
iftariti se - omrsiti se
iftira - potvora, objeda
ilad - lijek
imam - musl. sveenik koji predvodi u skupnoj molitvi
insan - ovjek
319

inallah! - ako Bog da!

isijot - zain za salep
iaret - preodosjeanje, gestikulacija rukama, glavom, oima
iibati - istui tapom
itikad - vjerovanje
izun - doputenje
J
jabandija - stranac, tuinac
jacija - posljednja veernja molitva
jagluk - zlatom izvezeni rubac
jalandi dolma - nadjev od rie prene na ulju i u listu vinove
loze
jangija - poar
janjiar - rod turske vojske
janjiarska kapija - janjiarski tab
jaramaz - nevaljalac
Jasin - 36. sura iz Kurana
jazija - pismo
jazuk- teta
jazuk ti bilo! - sram te bilo!
jelek - prsluk
jemek - pripremljeno jelo
jemin - zakletva
jok - ne, nije
320

joklamadija - vojnik
jordamiti - ponosito (oholo) se drati
junga - mjera za maslo i vunu
K
kabuliti - usliati
kabur - grob, raka
kaderija - pripadnik dervikog reda po osnivau Abdulkadiru
kadifa - svilena barunasta tkanina
kadija - eriatski sudac
kahnuti - nakaljati se
kahveodak - otvoreni odak za pripremanje kafe
kail - sporazum
kalaisan - prevuen kalajem
kaldrma - kamenom poploan put ili avlija
kalpozan - falsifikator, nestaan
kamarija - vrsta balkona okrenuta prema dvoritu
kanat - krilo vrata
kandilj - uljana svjetiljka, kandilo
kandisati - zaudarati
kandija - bi
kanun - zakon, pravilo
kapidibaa - natkomornik, glavni vratar
kasaba - provincija, gradi
kasap - mesar
321

kasida - orijentalna pjesnika forma u kojoj se neto ili neko

pohvaljuje ili uzvisuje
kat - platno za jednu ensku haljinu
katib-divan - dvorski pisar
katil - ubica, krvnik
kauk - kapa od debele vune ili pamune tkanine
kaum - skupina, narod
kavaz - straar
kavazbaa - zapovjednik strae
kebleina - magarina
kere - izvezeni ukras za amiju (pokriva za glavu)
kesenem! - hvala!
Kevser - rajsko vrelo
Kibla (krbla) - strana svijeta kojoj se muslimani pri molitvi
okreu (Kaba)
kidisati - ubiti, okonati ivot
klanjati - moliti se Bogu, uz odreene pokrete tijela
ko oja - toboe
konak - rezidencija, bolja uglednika kua
kontati - raunati
kontu urak - vrsta kaputa
kotlar - Ciganin, kotlokrpa
kubura - nadgrobni sanduk prekriven ohom
kucnuti - lagirati se, zasvirati uz tamburu
kuma - vrsta platna

322

kumrija - vrsta grlice

kundure - cipele
Kuran - muslimanska sveta knjiga
kurban - brave ili govedo koje se kolje uz muslimanski praznik
Bajram
kurisati - naviti sat, podstai na razgovor
kutarisati se - rijeiti se
kuvvet - snaga, sila
L
lala - dvorski dostojanstvenik
landarati - lutati, mlatarati
levha - kaligrafski, ispisan i uramljen citat iz Kurana ili koja
mudra izreka
liska - snalaljiv, duhovit, prefriganac
lokum - vrsta kolaa
lonac - jelo od mesa i ranovrsne zeleni peeno u zemljanom
loncu
londa - hladnjak, mjesto gdje se sastaje, sjedi, razgovara
M
madun - uvaren med, afrodizijak
magaza - magacin
magbul - cijenjen, drag
mahala - gradska etvrt
mahlukat - ivotinje, iva bia
323

mahmudija - vrsta dukata

mahrama - ubrus
mahsuz - poseban, naroit
maksum - nejako dijete
mandal - zavor
mangala - sud posebnog oblika u kojem se dri eravica
maallah! - izraz radosti ili dopadanja
matrafa - aa
matrafiti - piti
mazgal - pukarnica
medresa - via muslimanska vjerska kola
mehka roba - kratka roba
mehkema - sudnica
mejit - mrtvac
mejt-ta - kamen na koji se sputa mrtvac prije i za vrijeme
posmrtne molitve
mekruh - neto to nije pohvaljeno initi
mekteb - muslimanska osnovna vjerska kola
melek, mele - aneo
meraja - livada
merak - najslae uivanje, elja
merhamet - samilost
mestve - duboka obua od mehke koe bez peta
mevlud - roendan Muhammeda, a.s.
mezar - grob
324

mihrab - mjesto u proelju damije odakle imam predvodi u

molitvi
minder - seija
misirbaba - mukarac koji nema dlaka po bradi i licu
mlaenica - izmeteno mlijeko
mrven - malo
mubarek - blagoslovljen, sretan
muderris - nastavnik medrese
muftija - najvei muslimanski sveenik u okrugu ili pokrajini
muhanat - osjetljiv
muhtar - starjeina jedne mahale ili sela
muhur - peat
muhurleisati - staviti peat
mujezin - damijski slubenik koji s munare poziva na molitvu
mukajet - zainteresiran
mukava - debeli karton, debela lojalna svijea
mula - vrhovni kadija u sjeditu provincije, uen ovjek
mumin - vjernik, musliman
munasib - umjesno
Munkir i Nekir - dva meleka koji se pojavljuju u grobu
muradati - molei se na neto namijeniti
mureef - vrsta tinte
murid - kandidat dervikog reda
musafir - gost

325

musalla - mjesto pod otovrenim nebom gdje se obavlja

bajramska molitva
muselim
predstojnik

zastupnik

pae,

oblasni

upravitelj,

kotarski

Mushaf - ispisani Kuran

muebak - drvene reetke na prozoru
muema - ovoteno platno
muir - maral
mutuluk - nagrada za dobru vijest
mutesarif - okrueni naelnik, oblasni naelnik
mutvak - kuhinja
N
naduravati se - natezati se
nafaka - opskrba
nakastiti - naumiti, odluiti
nalune - vrsta drvene obue
namaz - obredna molitva
namli - ponosan
namusalatiti - nametnuti se nekome
nargila - istonjaka naprava za puenje
nasloni - drveni potpori u grobu
nejse - kako mu drago, makar
ni habera - ni brige
nijjet - nakana, odluka

326

nimet - Boja blagodat, jestivo

nian - nadgrobni spomenik, odlikovanje
nurli - svijetao, svijetla ela
O
obendijan - zanesen, oparan
objene - odjednom
oharabiti - dotrajati
oka - mjera za teinu (1,285 kg)
okahariti se - rastuiti se
osejriti - razgledati
osevabiti se - stei sevab uinjenim dobrim djelom
otur! - sjedi!
ovarisati - pogoditi, nabasati
ozuhuriti- pojaviti se
P
pae - pihtija, hladetina
padiah - sultan
pakli duhana - smotak duhana u papirnoj kesici
papuluk - prostor pred ulaznim vratima gdje se ostavlja obua
parmak - grubo istesane daske na ogradi
paskovi - nikogovi
paa - titula visokih turskih funkcionera i generala
paa hazretli - preuzvieni paa
327

paalija - ovjek u slubi pae

pejgamber - vjerovjesnik
peke - dobro, vai
pender - prozor
pervaz - plonik
peke - dar, poklon
pekun - okrugli stoli
petahta - vrsta klupe za knjige, spise i pisanja
pilav - gusto svarena ria
piurma - naknada pekaru za peenje kruha
plaho - lijepo, dopadljivo
plazalo - mjesto za sankanje
ploska - utura
polajnak - polahko
pomunasib - prihvatljivo
poresiditi - pomiriti se s neim
poselamiti - pozdraviti
postule - lagana plitka obua
prtokol - naranda
pusat - oruje
puzdra - govea ila
R
rafa - polica
rahat - zadovoljan, smiren
328

rahatluk - zadovoljstvo
rahmetli - umrli, pokojni
rakar - grobar
ramazan - mjesec muslimanskog posta
razgaliti se - rijeiti se brige
razi - saglasan, zadovoljan
razvarua - vrsta slatke pite
rezaije - suho groe
ridal - dostojanstvenik, velika
rohnuti - eljeti, cvasti od veselja
rospija - bludnica
ruvet - mito
S
sabah - zora, prva dnevna molitva
sabah-hajrollah - dobro jutro
sabur - strpljenje
saburiti - biti strpljiv
sadaka - milostinja
sadak - eljezni tronoac na ognjitu
saf - red vjernika za vrijeme zajednike molitve
sahan - bakreni tanjur
sahat-kula - toranj sa satom
salep - toplo zaslaeno pie od korijena istoimene biljke
salepija - prodava salepa
329

sara - zanatlija koji prerauje predmete od koe

saraf - mjenja
saraj - dvor, palaa
saruk - alma
saz - muziki instrument
seija - vrsta dugakog otomana
sedda - padanje niice za vrijeme molitve
sehara - drveni sanduk ukraen obojenim limom i koom
seiriti - posmatrati
selam - muslimanski pozdrav
selamet - spas, spasenje
selamluk - muka odaja u muslimanskoj kui
selamun alejkum - upuujem vam pozdrav, pozdravljam vas
serbez - slobodno
serdengedija - janjiar, jurinik
serdada - omanji molitveni ilim
sermija - glavnica
sevab - dobro djelo, Boija nagrada za dobro djelo
sijeda - stara
sikterisati - najuriti, otjerati
silesija - mnotvo
sindir - lanac
Sirat-uprija - most nad paklom
smreka - napitak od ploda istoimene biljke
sofa - uzdignuti prostor uz damiju
330

sojsuz - prostak, nikogovi

somun - okrugli pekarski hljeb u kvasu
spahija - posjednik, lenski konjanik
spanati se - zdruiti se
srkletiti se - nervirati se, gristi se
sufija - veoma poboan ovjek
sure - oblik, slika
surgunluk - progonstvo
surma - boja u prahu kojom se podvlai ispod trepavica
surmu podvui nekome - nekome podvaliti, izigrati ga
suvaldija - ispitiva, onaj koji ispituje u grobu
svjetlica - munja

adrvan - vodoskok
amija - vrsta rupca za glavu ukraena izvezenim cvjetiima
anac - opkop
art - osnovna stvar
ene - tene
ehadet - osnovno vjersko osvjedoenje
ehid - muenik, onaj koji je pao za vjeru
eho - pravednik, poboan ovjek
ejtan - avo
erbe - slatki napitak
ilte - vuneni duei za sjedenje
331

indra - jelova ili hrastova cjepana daska za pokrivanje kue

iana - duga puka
taka - tap
ubha - sumnja
uur - hvala
T
tain - objed, dnevna opskrba
takat - mo, tjelesna snaga
tarfk - derviki red
tatar - potar, glasnik
taze - svjee
tekbir - ponavljanje u horu rijei Allahu ekber
teke - malo
tekija - zgrada u kojoj se sastaju dervii
temennah - pozdrav rukom
ters - prznica, ovjek prijeke naravi
terzija - kroja
tesavvuf - mistika
teskera - pismo
tespih - brojanice
testija - zemljani sud za vodu
tbe - pokajanje
topalast - hrom
trabolos - svileni areni pojas sa kitama
332

trefiti se - dogoditi se
tufan - oluja, nevrijeme
tug - znak painskog dostojanstva
tuhaf - udnovat, na svoju ruku
Tundina salavat - posebna molitva za oprost i spas
tura - carski znak
turbe - mauzolej
turija - ukiseljeno voe ili povre
U
ukur - svitnjak
ud - vrsta mirisavog drveta za kaenje
udeverati - pripremiti, izvriti
uhasuliti - urediti
ulema - uen ovjek, teolog
ureziliti - obrukati
uzbihuzuriti se - uznemiriti se
uzo - zaveljaj
V
vakat - vrijeme, dnevna molitva
vakti-sahat - smrti as
valija - guverner
vaz - propovijed
vaziti - propovijedati
333

vehad - star, pohaban

vekil - zastupnik
ve la havle ve la kuvvete! - pobona izreka kojom se izraava
uenje
veremiti - duboko eznuti
vezir - ministar, guverner pokrajine
Z
zabasati - zalutati
zabataliti - napustiti
zahmet - trud
zajordamiti - uzoholiti se
zakarabasati - zalutati
zalim - nasilnik
zamandaljen - zakljuan zaporom
zanijetiti - odluiti se na neto, zapoeti molitvu
zaokujisati - pozivati na molitvu
zapahnuti - zadahnuti
zaporci - noice od peena janjeta
zapt - stega, disciplina
zeljanica - pita od spanaa, kajmaka i jaja
zeman - vrijeme
zgodan - bogat, dopadljiv
zijafet - gozba
zijaret - obilazak, posjet
334

zikr - velianje Boga pri dervikom obredu

zimija - nemuslimanski podanik u Turskoj Carevini
zorli- silan
zulum - nasilje
zumurlut - smaragd
zurla - vrsta svirale

idati se - razmahivati nogama (pri sankanju), propinjati se

335

BILJEKA O PISCU
(1912. - 1988.)

Gotovo sa sigurnou moglo bi se rei da Read Kadi i kao

publicista, i kao predratni novinar, i kao pisac pie uvijek na isti nain:
jednostavnim, razumljivim i jedrim narodnim jezikom.
Uvijek zainteresiran za ovjeka i njegovo bivstvovanje u bilo
kojem prostoru i vremenu, Kadi je do danas objavio: dva romana iz
burnih dana sarajevske i bosanskohercegovake prolosti:
- Baeskijin posljednji zapis - roman iz starog Sarajeva,
- Hadi Lojo - historijski roman iz vremena austrougarske
okupacije Bosne i Hercegovine,
- Mevlud - poemu - recital o roenju Muhammeda, a.s.,
intoniranu gledanjem savremenog ovjeka,
- Spjev o ivotu i smrti hzr. Fatime, u kojem je ovaj dogaaj iz
islamske prolosti prikazan mimo ustaljene standardne nabone poezije,
- Historijsku poemu o Gazi Husrevbegu,
- Pobone pjesme bh. muslimana (sa A. Nametkom),
- uri Mirza na pouku (pjesme za djecu)
- Brojne reportae o ljudima i dogaajima (u posljednje vrijeme
pod pseudonimom Mirza Tenjak).
- Devet zabavnih, akcionih i nauno-fantastinih romana:
Votani dvojnik, Druga smrt dr Langa, ovjek iz ute kue, Klub
etvorice, Zlatni Buda, Kralj haia, Galerija prokletih, Neman iz
Rimonda i Trojica trae alibi, ija se radnja uglavnom odvija u jednom
za nas potpuno stranom ambijentu. (Romani su objavljeni u periodu od

336

1960. do 1970. godine u Novom Sadu, Beogradu i Sarajevu pod

pseudonimom A. Radek.)
Meu najpoznatija ostvarenja Reada Kadia posigurno spada
pripovijest Ilhamijin put u smrt. Napisana gotovo u jednom dahu, ova
propovijest najbolje ocrtava mogunosti Reada Kadia, tako da
ponekad zaalimo to se njezin autor nije iskljuivo posvetio
pripovijeci.

337

OPORUKA

Kada mi, Boijim odreenjem, doe smrtni as, molim i elim

da se postupi na slijedei nain:
1. Da se o mojoj smrti ne daje nikakvo javno obavjetenje, bilo u
obliku osmrtnice ili oglasa u Osloboenju.
2. Da me se poslije smrti prenese u gasulhanu Pokopnog drutva
Bakije kojeg sam lan i da me se tamo opremi.
3. Da me ogasuli moj prijatelj Kasim ef. Hadi ili, ako on iz
bilo kojeg razloga bude sprijeen, onda neka to obavi Nurif ef. Heri,
imam Alipaine damije u Sarajevu. Slubenom gasalu iz Bakija, bez
obzira na to, treba dati uobiajenu hediju.
4. Kada budem opremljen neka mi se u Bakijama klanja
denaza (nai e se, valjda, toliko najblie rodbine i prijatelja da se
denaza moe klanjati). Neka me se nakon toga ne snosi pred Begovu
damiju jer za to nema potrebe budui da je denaza klanjana, nego
neka me se preveze u Teanj i tamo pokopa na groblju gdje je pokopana
najblia rodbina moje rahmetli majke. O tome sam se ve ranije
dogovorio sa vjersko-prosvjetnim referentom u Odboru IZ-e u Tenju
Ahmed ef. Meiem kao i sa direktorom Bakija in. Omer ef.
Sokoloviem. Moj daidi azim Galijaevi iz Tenja o tome je
takoer detaljno upoznat. Zato ga je potrebno prethodno nazvati na
telefon 074-750-179 i s njime se o svemu dogovoriti.
5. Dovu na mezaru, premda to nije farz, neka proui nadleni
imam iz Tenja i, eventualno, neko od prijatelja ukoliko se tu nae.
6. Neka mi se poslije smrti ne ue tevhidi (sedmine, etrestine i
drugo) jer to nije farz, a nema ni potrebe ni da mi se mezar obiljeava
nianima. Ukoliko porodica bude na tome posebno insistirala, onda
neka se to uini na najskromniji nain.
338

7. Ako se dogodi pa ne umrem u Sarajevu ve negdje u

unutranjosti gdje postoji muslimansko groblje, neka me se u tom
sluaju ne prenosi u Sarajevo ili Teanj, nego neka me se ukopa na
naprijed navedeni nain, s tim to e me opremiti mjesni imam.
8. Neka se poslije moje smrti umjesto izdataka za sve ono to
sam kao neobavezno izostavio iz denaze, priloi Gazi Husrev-begovoj
mukoj ili enskoj medresi, odnosno Domu staraca, dva miliona st.
dinara s tim, da se o tome ne daje uobiajena biljeka u tampi ili pak
zahvalnica primaoca priloga.
9. Ako bi neko povodom moje smrti elio neto napisati u
islamskoj tampi, a nadam se da nee, molim da to ne ini.
10. Smatram da ovim to sam naprijed naveo nisam povrijedio
farz propise islamskog ukopa, pa molim i elim da se tako i postupi.
11. Sve to iza mene poslije moje smrti ostane pripada mojoj
supruzi Habiba h. Kadi, roenoj Prci, a ako me ona ne nadivi, onda
njezinu sinu a mome pastorku Hasanu Krivoiji, koji me je za moga
ivota istinski potivao i pazio.
12. Ko drukije postupi nego to je u ovoj mojoj Oporuci
navedeno, haram mu bilo, a ja u s olakanjem napustiti ovaj deverli
dunjaluk.
Neka mi Najmilostiviji bude milostiv.
Ova moja Oporuka sadri izvjesne dopune moje ranije napisane
Oporuke od 1. oktobra 1979. g. i kao takva jedino je punovana. Jedan
njen primjera se nalazi uz moj karton u Bakijama, a jedan uz lansku
knjiicu Bakija. Trei primjerak je u mome novaniku.
Sarajevo, 3. 12. 1985. g.
Read Kadi

339

ISKORAK IZ REALIZMA

Read Kadi u knjievnoj literaturi s muslimanskom vjerskom

tematikom prisutan je ve preko dvije decenije i to kao prvo ime tog
siromanog stvaralatva. Pjesnik antologijskih mevludskih stihova Al
je divna, al je blaga ova no..., s kojima je uao u nae muslimanske
kue, damije i mesdide, na nae sobete i alosti, zapravo je prije i vie
prozni pisac. Njegovi romani i pripovijesti Baeskijin posljednji zapis,
Hadi-Lojo i Ilhamijin put u smrt takoer su bili zapaeni kod iste
publike, koja ovom piscu naprosto vjeruje. Ta publika je svikla da joj
zamalo jedini Read Kadi ponudi muslimansku knjievnu rije.
Kadi je zaronio ondje gdje i lei polje umjetnosti: u ovjekovo
iskustvo (prema novokritiarima: svako ovjekovo iskustvo moe biti
predmet umjetnike obrade) tekog ivota, ali i izraz tog iskustva, ono
to je Jakobson nazvao literarnou knjievnog umjetnikog djela. Jer
- bar tako stvari stoje u zapodnoevropskoj prozi, pogotovo u prozi XX
stoljea - ne moete napisati umjetniki relevantnu prozu koja bi
tematizirala ovjekove sretne asove. Knjievna (prozna) umjetnost ivi
obraujui ovjekovu bol i tjeskobu, tragiku i beznae, ovjekovu
nemo i nesavrenost, i time ezne za svijetom i ivotom kojim bi
ovjek bio zadovoljan.
Read Kadi takoer pie o ovjekovom bolu, o jadima i
belajima, o emeru i zulumu koji su muslimane, ali i njihove komije
hriane, krane i Jevreje, satirali ostavljajui trag, svaki put tei i
ei. Ali Kadi je muslimanski pisac, i tu injenicu podvlaim. On
svoje likove - valjda je to usljed njegove bitno realistike poetike - ne
ostavlja da skonavaju bez nade, u crnom panoptikumu tragedije. Kad u
mukama umiru, u svom taksiratu, kao zbilja tragine linosti svoga
doba, najednom u pripovijetki zaume jablanovi damijskog harema,
podignu se bijeli niani (kao da su dotad leali!), ili se izgovaraju rijei
utjehe, preporuke sabura i nade u bolje, bar u vjenom ivotu. iva
340

glava sve izdevera. Bolje je pati na ovom nego na onom svijetu,

govore Kadieve stare Sarajlije. Tako Kadi izbjegava traginu viziju
ivota i tako ljubomorno pristaje - ne eksplicitno, ve patinom svoje
umjetnosti - uz vrijednost koje je islam, ili neki drugi monoteizam, unio
u linosti ovih pripovijedaka.
Kadi
hodoasti
u
prolost,
kao
svi
klasini
bosanskohercegovaki prozaici. Ponekad se ovjeku uini da ita istog
pisca kad uroni u umjetniki svijet muslimanskih pisaca: Mulabdia,
Osman-Aziza, Sarajlia, Bjelevca, Nametka, Kadia. U njihovim
romanima, pripovijetkama, priama i zapisima, muslimanska porodica
se raspada, u jedan ustaljeni red i mir uvlai se drama. Zasienost
turcizma, arhaina sintaksa reenice, dosljedan okvir umjetnikog djela:
poetak i kraj prie (Kulenovi je unio neto novine u Ponornici),
realistiki likovi, kasaba, navela ploti, jo uvijek pomalo, u umjetnosti
suvine, didaktike i idealizacije - to nalazimo kod svih navedenih
pisaca.
Jedan dogaaj postao je, i jo je, opsesivna tema sve nae proze,
ak i one koju nisu pisali Bonjaci (Andri, npr.): to je dolazak
okupatora, Austro-Ugarske, u Bosnu i Hercegovinu i posljedice koje je
taj dogaaj izazvao. Kao to znamo, to je bila povijesna smjena
vrijednosti. Bonjako-muslimanska sredina, na razmeu izmeu Istoka
i Zapada, nespremna, nemona, zaahurena, nepovjerljiva, uplaena,
tragian kao malo koji narod u historiji, kako je zapisao Mea
Selimovi, ljubomorno je uvala te vrijednosti i sa bolom gledala kako
one kopne iz dana u dan i to na njene oi. Gromovi i lomovi tog
strahovitog sudara i tog tekog, trusnog vremena propadanja
Osmanskog Carstva koje mu je prethodilo i onog koje je dolazilo
poslije Okupacije, u Kadiu, koji je i sam sudionik ovog posljednjeg,
nali su svog Baeskiju. Kao svoju nikom reenu tajnu, i kao svoju
nevienu i nevidanu ranu, ovaj pisac je godinama, ko kad mu je
naviralo u sjeanje, ispisivao svoje proze tugujui za jednim divnim,
moralnim, naivnim i ni krivim ni dunim svijetom. Evo pisca koji je ako to nisu uspjeli mnogi, daleko poznatiji pripovjedai Bosne i
Hercegovine - najiskrenije progovorio o dui naeg muslimanskog
ovjeka, bolje od Envera olakovia iji je romantiarski roman
341

Legenda o Alipai ba zbog te due, oduevio Miroslava Krleu.

Rije je o dui koju je misao o smrti i vjenom ivotu snano obuzela
i odvojila od stvarnosti, koja malo zbori kad pati nadajui se da e sve,
pa i nasilje, proi, koja je samilosna ak i kad je ters, ponekad buntovna,
plahovita, a ponekad ponizna kao Makovi spavai, i tako dalje.
Gdje ete osjetiti tu duu u Kadievoj prozi? Prije svega u
majstorskom dijalogu. Kao realista, Kadi se dosljedno slui agroom, i
dijalog je, zbog njegove prirodnosti, najbolja strana Kadieva
knjievnog umijea. Pa poto se umjetniki, specifini, sadraj
ostvaruje umjetnikom, specifinom formom, onda e se dua o kojoj
govorim najbolje otkriti u razgovoru Kadievih likova. Navest u jedan
primjer iz pripovijesti Paa Latas:
Dok su se zbunjeni prvaci utke dizali i u grupama izlazili iz
Konaka, Mustaj-paa Babi, jedan od sarajevskih prvaka, u
udu vrtei glavom, poluglasno se obrati pai erifoviu:
Ja udna krmka, pobogu si brat! Kako nas samo doeka i
isprati!... Ma ta on misli, da mu pas mater!...
Za ovjeka koji je osluhnuo Bosnu i njena ovjeka, nekamoli
onog koji joj i sam pripada, Mustaj-paina opaska zahvaa vie i govori
vie nego ne znam koliko tzv. nesiejnog teksta.
Naravno, Kadieva umjetnost se ne iscrpljuje u dijalogu. Kadi
uspjeno psihologizira likove (uoavanjem njihovih gestova, njihovim
sueljavanjem, voenjem njihova unutarnjeg monologa), ono to je
klasini realizam, pogotovo ruski, anticipirao u svojoj umjetnosti. Zatim
treba istai pieve promjene taaka gledita (Uspenski). Na primjer,
u prii Sijelo u Denetia konaku odlino je ostvarena promjenljiva i
ukrtena taka gledita glavnog junaka i svevideeg pripovjedaa,
tzv. nijema kamera. Uli smo u Denetia konak, sluamo protok
misli Mula-Mustafe Baeskije i sa distance posmatramo ostale likove i
njihove pokrete i osjeamo atmosferu u kojoj se sarajevska aristokracija
nala, a ni jedan lik ne progovori jednu rije.
Piui spontano i bez koncepta, ne zazirui mnogo od
savremenih tokova nae proze, ostajui svoj na svome, Kadi je ipak
342

napravio pomak od istog realizma. Neki njegovi likovi (Lubo, Ali-paa

Rizvanbegovi), rastrojeni, skrhani, nemoni pred usudom, progovaraju
iz svoje podsvijesti, u krikovima, halucinirajui, dok ih progoni savjest.
U duhovnom talogu nekih drugih likova ive mitovi, kolektivna
strahovanja i nadanja, i od svega toga prua Kadi plete svoju priu.
Neke od ovih uslovno nazvanih pripovjedaka su u, stvari, zbir nekoliko
zajednikih sudbina, jedna umjetnika fresaka starog vremena starih
naih mahala, ili zapisa o staroj bonjako-muslimanskoj kasabi i jednoj
muslimanki, jednoj nesrenici koja, kao toliko drugih u bonjakomuslimanskom narodnom, kolektivnom, i individualnom stvaralatvu,
nije imala drugog naina da rijei svoje dramatino ili - ili osim da
skona bacivi se u vodu i tako odnese svoju golemu i nikom povjerenu
tugu u duboke i utljive virove. Utopljenica efa i Avdijina nesuenica
Haija, koja dariva mahalsku djecu kad joj lau da joj je Avdija poslao
selam, - to su izvrsni likovi muslimanskih ena, muslimanske Sofke,
koje se pridruuju Hasanaginici, utopljenici Bisernazi, Andrievoj Fati
Avdaginoj, Kulenovievoj Memnuni.
Na nekim mjestima Kadieve proze konice umjetnosti nisu
funkcionirale. To nije prvi sluaj u historiji muslimanske literature.
Muslimanski knjievni genij nije se poveo za svojim duhovnim bratom
iz arhitekture i ornamentike, koji je znao da se estetski efekat postie
malim, ali probranim i u korelacije postavljenim materijalom. Ali
pokraj takvih mjesta Kadieve proze potpisnik ovih redova prolazi kao
jedan Kadiev lik pokraj Omer-pae Latasa: pravim se kao da nita ne
primjeujem. To je bezbeli danak prevelikom potovanju i ljubavi
prema ovom naem piscu i njegovoj literaturi.
D. Lati

343