Pred vama je najstariji junoslovenski istorijsko-literarni spis !!!

To je "Ljetopis Popa Dukljanina" ili "Barski rodoslov",

koji je nastao u naem gradu Baru, smatra se polovinom XII vijeka.

LJETOPIS SVETENIKA DUKLJANSKOG

KRALJEVSTVO SLOVENA

Budui da ste me zamolili, voljena brao u Hristu i potovani svetenici svetog sjedita
Arhiepiskopije Dukljanske crkve, kao i vie njih od gospode, najvie mladih iz naeg
grada, koji uivaju ne samo u sluanju i li itanju o ratovima, ve u samom ratovanju,
kako je to ve obiaj kod mladih, da Knjiicu o Gotima, koji se latinski naziva Regnum
Sclavorum, u kojoj su opisana sva njihova djela i ratovi, prevedem sa slovenskog pisma
na latinsko, prisilivi moju sopstvenu starost, a nagnan bratskom ljubavlju, potrudio
sam se da udovoljim vaem zahtjevu. No, ipak, ni jedan italac neka ne misli da sam
napisao ita drugo osim onoga, to sam uo od naih otaca i drevne gospode da se
prenosi kao istinito kazivanje.
I
Dok je u Konstantinopolju vladao car Anastasije, koji je sebe i mnoge druge ukaljao
Eutihijevom jeresi, a u Rimu predsjedavao papa Gelazije Drugi, u ono doba kada bijahu
u Italiji veoma slavni episkop German i Sabin, episkop kanusinskog sjedita, kao i asni
ovjek Benedikt u Monte Kasinu, podigao se neki narod sa Sjevera koji se nazivae
Goti, narod divlji i neukrotiv, kojem su poglavari bila tri brata, sinovi kralja Senubalda,
ija su imena ova: prvi Brus, drugi Totila, trei pak Ostroilo.
II
I tako Brus, koji je bio stariji od ostalih, poslije oeve smrti sjede na njegov prijesto i
vladao je umjesto njega u zemlji svog roenja. A Totila i Ostroilo, da bi sebi proslavili
ime, po savjetu i elji prvoroenog brata, sakupivi veoma veliku i jaku vojsku izau iz
zemlje i, doavi u provinciju Panoniju, savladaju je i ratom osvoje. Poslije sa silnim
mnotvom stigoe u Templanu. Tada kralj Dalmatinaca, koji je boravio u velikom i
divnom gradu Saloni, posla glasnike sa pismom kralju Istre, da sakupi vojsku, kako bi
im se zajedniki suprostavili i odbranili se. I tako oba, sabravi svoj narod, izaoe
protiv Gota, a kada su stigli postave logore blizu njih.Tada su, u toku osam dana, kako
su logori bili blizu, napadali vojnici sad odavde, sad odande, i teko se ranjavahu i
ubijahu. A osmog dana izaoe svi naoruani odavde i odande, hriani i saplemenici, i
zapodjenuo se veliki boj, od treeg sata dana sve do veeri. I presudom Boga, kome
niko ne smije prigovoriti zato je tako uinio, jer se moda neki veliki grijeh sakrivae u
Hrianima, okrutni Goti zadobjee pobjedu; izginuo je dio hriana i ubijen je kralj
Istre, i mnogo hiljada ljudi hriana umrlo je na vrhu maa, i najvie je zarobljeno i
odvedeno. A kralj Dalmatinaca izbavi se sa samo malo vojnika i pobjee u svoj grad
Salonu. Poslije ovoga kako je velika bila vojska Totile a i njegova brata Ostroila, a i
narod im se umnoio, po savjetovanju sa svojim velikaima, podijelie vojsku. I Totila,
prelazei sa svojom vojskom preko Istre i Akvilije, krenu na Italiju i tamo je vodio
mnoge i velike bojeve, oblasti i mnoge gradove opustoio i popalio. Otuda preavi na
ostrvo Siciliju, poslije kratkog vremena okonao je svoj ivot, kao to mu je to bio
rekao Boji sluga Benedikt. Ostroilo, pak, brat njegov, uavi sa svojom vojskom u

provinciju Iliriju i vodei surove ratove, kako ne bijae nikoga koji bi mu se mogao
suprostaviti, zauze itavu Dalmaciju i pomorske oblasti, dok ne doe u prevalitansku
oblast i tu se naseli. Poto je kod sebe zadrao nekoliko vojnika, poslao je tada svoga
sina po imenu Senulata, da pokori zagorske oblasti u Zagorju. Medjutim car
konstantinopoljskog grada sakupivi vojsku posla je na Ostroila, jer je bio uo da je
ovaj ostao sa malo njih u prevalitanskom gradu. Potom kad su stigli oni koje je car
poslao, pronaoe, kako je reeno, Ostroila sa nekolicinom; ipak se on pripremio za rat,
jer je bio ovjek hrabrog duha. I tako, kada se zapodenuo boj, Ostroilo pade i bi ubijen,
a oni koji su s njim bili okrenuli su u bijeg. Ljudi pak carevi, pokupivi plijen, vratili su
se u svoju zemlju.
III
A kada je njegov sin Senudial uo za oevu smrt, stie to je bre mogao sa vojskom,
mislei da pronae careve ljude da bi osvetio oevu smrt, ali je pronaao veoma malo.
Najzad preuze kraljevstvo, i vladao je umjesto oca, i rodio je sina, kojega je nazvao
Selimir. A u granicama njegovog kraljevstva, od Vinodola do Apolonije, bile su kako
primorske tako i zagorske oblasti. Nanosei mnoge nepravde hrianima, koji su ivjeli
u primorskim gradovima, i proganjajui ih, umro je dvanaeste godine svoje vladavine.
IV
Njega je naslijedio u kraljevanju njegov sin Selimir, koji je premda paganin i iz istog
roda, sa svima je bio u miru i voljeo je sve hriscane, i najmanje ih je proganjao. Sklopio
je s njima ugovor i plaali su mu danak. U njegovo doba zemlja se smirila i ispunila
mnotvom Slovena. I rodio je sina koga je nazvao Bladin. Umro je dvdesetprve godine
svoje vladavine.
V
Kraljevstvo je primio njegov sin Bladin, koji je iao oevim putem, i drao je kraljevstvo
svojih otaca u miru. Rodio je i sina koga je nazvao Ratomir, koji je od djetinstva poeo
da biva veoma grub i ohol. Osim toga dok je Bladin vladao, pokrenu se bezbrojno
mnotvo naroda sa velike rijeke Volge, po kojoj su dobili ime. Naime po rijeci Volgi sve
do dananjeg dana nazivaju se Vulgari (Bugari). Ovi su sa enama, sinovima i kerima,
kao i sa svom stokom i veoma velikim imetkom, bili doli u provinciju Siloduksiju.
Predvodio ih je neki po imenu Kris, koga su na svome jeziku zvali "kagan" to bi na
naem bilo "car", pod kojim bijae devet prvaka, koji su upravljali narodom i sudili mu,
budui da ga je bilo veoma mnogo. Dakle napadnu Siloduksiju i osvoje je. Odatle,
ratujui zauzmu cijelu Makedoniju. Poslije ove itavu oblast Latina, koji su se u ono
vrijeme nazivali Romani, a sada se zovu Morovlasi, sto znaci Crni Latini.
Iako je car s njima vodio mnoge ratove sjedei na svome prijestolu, i ne mogavi
nikako da ih savlada, poslao je glasnike i sklopio sa njima mir, i tako ih se rijeio. Slino
tome, i kralj Bladin je sa njima sklopio mir, vidjevi da je ogromno mnotvo toga
naroda.I zapoee oba naroda da se mnogo vole meusobno, to jest Goti, koji su i
Sloveni, i Bugari, a najvie stoga to su oba naroda bila srodna i svima je bio jedan
jezik. Najzad Bugari ve odasvud bezbjedni, izgradie sebi kue i sela i naselie zemlju
koju su zauzeli sve do dananjeg dana.
VI
Meutim preminu Bladin i umjesto njega vladao je Ratomir, njegov sin, koji je bio
istaknuti neprijatelj hrianskog imena od djeatva, i poeo preko svake mjere da
proganja hriane, elio je da satre njihovo ime u zemlji i njegovom kraljevstvu, unitio

je mnoge njihove gradove i naselja, a druge je potedio i preveo u roblje.

Ali hriani vidjevi da im predstoji velika nevolja i proganjanje, poee da se okupljaju
po planinskim vrhovima i da podiu vra naselja, utvrenja i zgrade, kako su e
mogli, da bi tako izmakli iz njegovih ruku, dok ih Bog ne posjeti i spase ih.
VII
Poto je umro Ratomir, od negovog roda vladala su etiri nemilostiva kralja, ali ne u isto
vrijeme, ve jedan za drugim, svaki u svoje vrijeme. A u njihovo vrijeme hriani su bili
uvijek proganjani, a stoga to su bili neprijatelji i progonitelji hriana, smatrali smo da
je dugo prianje o njihovim nemilostivim djelima i ivotu, budui da urimo da dopremo
do boljih i ugodnijih stvari. Ali ipak, za njihovih dana mnogi hriani iz pomorskih i
zagorskih oblasti, ne elei da se oskrnave njihovim prljavim obiajima, svakodnevno su
odasvud bjeali i pridruivahu se onima koji su ivjeli u brdima i u tvrdim mjestima,
izabravi da radije sa njima podnose progonstvo i nematinu a da spasu svoju duu,
nego da se vesele u tim prilikama sa varvarima i izgube duu.
VIII
Uistinu, poslije smrti etiri nemilostiva kralja, rodio se od njihove loze neki Zvonimir,
koji je primio kraljevstvo i prestao da goni hriane. U njegovo vrijeme cvjetao je kao
rua neki filozof po imenu Konstantin iz grada Soluna, sin nekog plemia Leona, ovjek
u svemu veoma svet, i vrlo duboko upuen u svete spise jos od djeatva. Ovaj ovjek
nagnan Svetim Duhom, napustivi svoj grad Solun, doe u pokrajinu Cezareju i tamo
raspravljajuci mnogo dana sa mnogim filozofima pobijedi ih i svojom naukom i
pripovijedanjem preobrati itavu pokrajinu Cezareju u vjeru Isusa Hrista, i svi su bili
krteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Poslije toga obratio je itav bugarski narod,
koji je isto tako bio krten u vjeri Svetoga Trojstva.
IX
Meutim preminuo je kralj Zvonimir i kraljevstvo je primio njegov sin po imenu
Svetopelek. Odista dok je Svetopelek vladao, poslao je papa Stefan pismo asnom
ovjeku, uenom Konstantinu, pozivajui ga k sebi. uo je bio naime o njemu da je
svojim propovijedanjem uspio da preobrati bezbrojan narod, i zbog toga je elio da ga
vidi. I tako je Konstantin najsvetiji covjek, zaredio svjetenike, nainivi pismo za
slovenski jezik, preveo je Hristovo Jevandjelje i Psaltir i sve svete knjige Starog i Novog
zavjeta sa grkog na slovensko pismo, uredio im je i liturgiju po grkom nainu, i
uvrstio ih je u Hristovoj vjeri, oprostivi se sa svima koje je preveo u Hristovu vjeru,
prema apostolskoj naredbi pouri da otputuje u Rim. A dok je putovao proe kroz
kraljevstvo kralja Svetopeleka koji ga je primio s poastima.Tada Boji ovjek
Konstantin, kome je papa Stefan kasnije kada ga je posvetio za monaha nadjenuo ime
Kiril, poe da propovjeda kralju jevanelje Hristovo i vjeru Svete Trojice. Na njegove
propovjedi kralj Svetopelek je povjerovao u Hrista, i pokrten je sa svim njegovim
kraljevstvom, i postao je provjereni i odani potovalac Svete Trojice. Nekoliko dana
kasnije, dok je boravio kod kralja ovaj veoma blaeni ovjek, uvrstio ga je u vjeri i
uenju Hristovom i oprostivi se od svih hriana, otputovao je u Rim. U to vrijeme
nainjeno je veliko veselje i hriani, sputivi se sa planina i skrivenih mjesta, e su
bili rasuti, poee da hvale i blagosiljaju ime Gospoda, koji spaava one koji se u njega
uzdaju.
Poslije je kralj Svetopelek naredio hrianima koji se sluahu latinskim jezikom, da se
vrate svaki u svoje njesto, i da obnove gradove i naselja, koja su ranije pagani razorili.

Kralj je jo htio da se u njegovo doba ponovo zapamte, opiu i zabiljee granice i

krajita svih pokrajina i oblasti njegovog kraljevstva, rijeima im je ovo iznio, ali u to
vrijeme nije se naao niko, koji bi kralju dao siguran odgovor o ovoj stvari. Tada kralj,
pun Boije mudrosti, i koristei zdrav razum, posla mudrace i plemenite ljude kao
glasnike asnom i apostolskom ovjeku, papi Stefanu, i caru Konstantinopoljskog grada
Mihailu, molei i traei da ga udostoje i poalju po veoma mudrim ljudima stare
privilegije, u kojima su zapisane granice i krajita, pokrajine i oblasti ili zemlje. A kada
su kraljevi poslanici stigli u Rim, i saoptili kraljeve rijei papi Stefanu, asni papa
mnogo se obradovao a najvie, jer je uluio priliku da poalje veoma mudre ljude, koji
bi novajliju u vjeri i slabanog jo kralja i njegov narod napasli i nahranili nebeskim
hljebom i ivotnom rijeju. I tako posla svoga vikara, po imenu Honorija, kardinala svjetenika svete rimske crkve, kome je predao mo da obavezuje i razrijeuje, da
unitava i razara, gradi i zasejava, kao sto je obiaj, kada rimska stolica alje po
stranama svijeta poslanike ili vikare, i takoe mu je naredio da povede sa sobom jos
dva kardinala - episkopa, koji bi narodu sada u vjeri posvjeivali episkope, ili crkve, i
rije ivota svakodnevno zasijavali u njihovim srcima. Poto su stigli kardinali i episkopi
zatekoe kralja u ravnici Dalme, a on ih je primio sa mnogo poasti i potovanja. Tada
kralj zapovijedi da se u toj istoj ravnici Dalme sakupi sav narod zemlje, i njegovog
kraljevstva. Meutim dok se narod sakupljao, stigoe plemeniti i mudri izaslanici Lav i
Jovan, koje je poslao car Mihailo i drugi mudri ljudi, koji su primljeni od kralja i
kardinala s potovanjem. Kada su se sakupili svi, kako oni koji govorahu latinskim
jezikom, tako i oni koji govorahu slovenskim jezikom po naredbi apostolskog vikara
Honorija, i najhrianskijeg kralja Svetopeleka nainie sabor u toku dvanaest dana. Na
njemu se osam dana raspravljalo o boanskom zakonu i Svetom pismu i poloaju crkve,
a ostala etiri dana bilo je govora o kraljevoj moi, o vojvodama, o kneevima i
satnicima i o poloaju kralja. Na tom istom saboru dok je sluao itav narod, ponovo su
proitane stare privilegije, kako latinske tako i grke, poslate od pape i od cara, o
podjeli pokrajina ili zemalja, kako su zapisali i odredili drevni carevi. I tako je rijeio
kralj i sav narod. Dvanaestog dana, poto je zavren sabor, rukom vikara Honorija i
kardinala i episkopa kralj je krunisan, i to je krunisan po obredu rimskih kraljeva, i
nainjeno je veliko veselje u narodu i u cijelom njegovom kraljevstvu. Poslije toga
zapovijedio je kralj da se posvete arhiepiskopi , jedan u Splitu, a drugi u Duklji;isto tako
su posveeni mnogi episkopi, i crkve koje su bile poruene i oskrnavljene, obnovljene
su i osveene. Kralj je odredio takoe, da niko ne ometa ni u emu nijednu crkvu, ili da
ima neku mo pod ijom je jurisdikcijom ta crkva, ako bi pak drukije inio, povrijedio
bi kraljevsku krunu. Poslije ovoga prema sadraju privilegija, koje su proitane pred
narodom, napisao je privilegije, podijelio pokrajine i oblasti svoga kraljevstva, i njihove
granice i krajeve na ovaj nain: prema toku voda koje teku sa planina i ulijevaju se u
more na junoj strani imenova Primorje, a prema vodama koje sa planina teku ka
sjevernoj strani i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje
podijelio u dvije pokrajine:od mjesta Dalme e kralj tada boravljae, i e je bio sabor,
sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje se kae i donja Dalmacija. Uz
saglasnost gospodina pape Stefana i njegovih izaslanika, ustanovi Salonitansku crkvu
kao mitropoliju, pod iju je upravu stavio ove crkve naime: Split, Trogir, Skradin, Vranu,
to je sad tvrdjava Zadra, Nin, Rab, Osor, Krk i Epidaur, koji se sada zove Raguzium.
Isto tako od navedenog mjesta Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada zove Dra
nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos kae Gornja Dalmacija. I kao to je u donjoj
Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti nain u Gornjoj Dalmaciji
su Dukljansku crkvu, prema drevnom pravu, uredili mitropoliju pod ijom su upravom
proglasili ove crkve, a naime:Bar, Budvu, Kotor, Ulcinj, Dra, Skadar, Drivast, Pilot,

Srbiju, Bosnu, Travuniju, Zahumlje. Srbiju, pak koja se naziva i Zagorje, podijelio je u
dvije pokrajine:jednu od velike rijeke Drine prema zapadnoj strani, sve do planine Pini,
koju je nazvao jo Bosnom. Drugu, pak, od iste rijeke Drine prema istonoj strani sve
do Lipljana i Laba, koju je nazvao Rakom. Svugdje, pak, u pokrajinama odredio je
bana, to jest vojvodu, od svoje brae po krvi, i upane, to jest kneeve, i satnike, to
jest, centurione, od plemenitijih ljudi iz istih pokrajina. Dao je pak svakome banu, to
jest vojvodi, vlast da ima pod sobom sedam centuriona, koji bi pravo sudili narodu i
primali danak, i predavali ga banu. Banovi bi poslije toga polovinu predavali kralju a
polovinu zadravali za sebe. A kneevima, to jest upanima, zapovijedio je da svaki ima
pod sobom jednog satnika, koji bi s njim jednako pravedno sudio narodu, a dva dijela
danka kneevi, to jest upani da, da daju kralju, a trei, pak, da zadre za svoju
upotrebu. Banovima ili vojvodama da ne polau nikakav raun, ve da vladaju
upanijama istih pokrajina, a raun da polau samo kralju. Uveo je mnoge zakone i
dobre obiaje, a ko eli da ih upozna neka ita knjigu o slovenima, koja se zove
"Metodijus", tamo e otkriti kakva je sve dobra uveo ovaj veoma dobri kralj. I tako kada
je sve obavljeno, kardinali i episkopi, i carevi izaslanici, poto ih je kralj otputio,
zahvaljujui Bogu i kralju i sa mnogim darovima koje im je kralj dao, vratili su se u
svoja mjesta. Tako isto i banovi i upani, kao i centurioni nedavno postavljeni, sa cijelim
narodom hvalei Boga, i pozdravljajui kralja, otili su svaki u svoju pokrajinu i oblast.
Ovaj veoma sveti kralj vladao je pored toga etrdeset godina i etiri mjeseca, i rodio je
sinove, i keri, i umro je sedamnaestog dana mjeseca marta, a sahranjen je u crkvi
Svete Marije u dukljanskom gradu sa poastima i sa velikim ispraajem tada ga je
sakupljeni narod plaui oalio. A u istoj crkvi, u kojoj je sahranjen, izabrali su njegovog
sina Svetolika, tu su ga arhiepiskop i episkop posvetili i krunisali. Od toga dana, najzad
nastao je obiaj da se u istoj crkvi biraju i zareuju svi kraljevi te zemlje.
X
Tako Svetolik primivi kraljevstvo, slijedio je stope svoga oca, i iao je putem Boijih
zapovijesti, i sa svima je bio u miru. Rodio je sinove i keri, i umro je dvanaeste godine
svoga kraljevanja. Zavladao je umjesto njega njegov sin Vladislav.
XI
Primivi kraljevstvo, Vladislav, koji se isticao snagom, zaboravivi na svoga Gospoda
Boga, i odstupivi sa puta svojih otaca, nije iao pravo ka gospodu, ve se ukaljao
mnogim neistotama. I tako, dok je jednog dana iao da lovi, Bojim sudom pade u
jamu i pogibe.
XII
A umjesto njega zavladao je njegov brat Tomislav, koji je bio snaan ovjek, ali nije bio
kao njegov brat. Za vlade Tomislava ugarski kralj po imenu Atila pokrenuo je vojsku da
bi zaratio s njim. No, kralj Tomislav, hrabar mladi i snaan ratnik, vodio je sa njim
mnoge ratove i uvijek ga je nagnao u bijeg. Kralj Tomislav rodio je sinove i keri i umro
je trinaeste godine svoga kraljevanja.
XIII
Njegov sin Sebeslav naslijedio je u kraljevstvu svoga oca. U to vrijeme dooe Grci i
opsjednue grad Skadar. To uvi kralj Sebeslav sakupi mnotvo naroda i doe, i navali
na njihov logor. I izginue Grci; i mnogi su stradali od maa, a mnogi su zarobljeni,
drugi su se dali u bijeg. Dok se ovo dogaalo kralj Ugara Atila ue sa vojskom u
Sebeslavljevu zemlju i oplijeni, razori i popali najvei dio njegove zemlje, i vrati se u

svoje mjesto. Otuda ode ka Zapadu, pa ga je kralj Sebeslav, kada se vratio, nije
zatekao, te poe da povraa svoju zemlju. Njemu se rodie dva sina blizanca; i jednog
nazove Razbivoj, sto na latinskom znaci "ruenje ljudi", a drugog Vladimir. Vladao je
dvadeset i etiri godine i, umro je.
XIV
Poslije njega vladali su njegovi sinovi, zato to su bili blizanci, tako da je Razbivoj
vladao primorjem, a Srbijom Vladimir, koji se oenio kerkom ugarskog kralja i i sa
njom rodio sinove i keri, i nasta trajni mir izmeu Ugara i Slovena. Poslije ovoga,
sedme godine svoga kraljevanja Razbivoj je umro. Vladimir tako prihvati itavo
kraljevstvo i dvadesete godine svoga kraljevanja preminu.
XV
Poslije njega vladao je njegov sin Karanimir, za ije se vrijeme pobuni Bijela Hrvatska,
te njega odatle izbae. Tada kralj sakupivi vojsku iz Rake i Bosne, krenu na njih. Ali
oni, sakupivi se na polju Humu, zapodjenue bitku u kojoj je kralj pao i umro.
XVI
Poslije njega preuze kraljevstvo njegov sin Tvrdoslav, i povratio je kraljevstvo svoga
oca, i umro.
XVII
Poslije njega vladao je Ostrivoj njegov neak, poto kralj Tvrdoslav nije imao ece. Kralj
Ostrivoj rodi sinove i keri i dvadesetdruge godine svoga vladanja preminu.
XVIII
Tolimir, njegov sin, preuze kraljevstvo. Tih dana veselila se itava zemlja. Rodio je
sinove i keri i preminu.
XIX
Zatim je vladao Pribislav, njegov sin, koji je poinio mnoge nepravde, Zbog toga se u
neko vrijeme pobunie velikai Bosne, sa jo nekima, i ubiju kralja, a tijelo njegovo
bae u rijeku.
XX
Tada Krepimir, njegov sin, zajedno sa banom, poto ih sve pohvatae, unite ih i pobiju
najstranijom smrcu. I tako poslije toga Krepimir prihvati kraljevstvo i vladae umjesto
oca. U to vrijeme dooe Njemci i zauzee Istru i poee upadati i u Hrvatsku. Tada
kralj Krepimir okupivi silne snage svoje vojske, spremi se da se sa njima zarati. Poto
je rat okonan, kralj ih sjekao otricom maa i gonio, pa ih je izagnao iz cijele svoje
zemlje. Poslije toga voa Alamana posla kralju Krepimiru izaslanike da da svoju ker za
enu njegovom sinu Svetozaru. Kralj se sloio, zato to je vojskovoa bio carev rodjak,
i prihvati njegovu kerku za enu svoga sina. I meu njima je sklopljen trajni mir.Kralj
Krepimir je vladao dvadeset pet godina i jedan mjesec i umro je.
XXI
Poslije njega vladao je Svetozar, njegov sin koji je bio blag i poboan i ivio je u strahu
gospodnjem, i rodio je sina kome nadjenu ime Radoslav. Zatim je poinuo u miru.

XXII
Poslije njega vladao je Radoslav, koji je slijedei stope svoga oca bio ukraen svom
dobrotom. Pored toga rodio je sina koga nazove aslav, koji, kad postade mladi, poe
bivati nepokoran svome ocu. U to se vrijeme ban Bijele Hrvatske sa svima svojima
pobuni protiv kralja. Tada kralj Radoslav, sakupivi vojsku, dade dio vojske svome sinu
aslavu, a dio povede sa sa sobom. Poslije toga, nastupajui, opkole pobunjenike sa
svih strana, pa ih pohvataju i orobe. Ali koliko je god njih kralj zarobio, pusti ih da odu
slobodno, meutim, one koje je zarobio sin aslav preda u ropstvo vojnicima. Zbog
toga se ozlojedie vojnici koji su bili sa kraljem i, ostavivi ga, odu k aslavu, njegovom
sinu. Tada se aslav uzoholi, proera svoga oca s vlasti i po nagovoru vojnika, poe ga
progoniti. Kralj , bjeei, stigne napokon u mjesto koje se zove Lasta. Vidjei pak da ne
moe izbjei ruku svoga sina, s nekoliko njih koji su ga voljeli doe do morske obale.
Zatim budui da aslav sa svojima ve bijae blizu, vremenom pritjenjeni, sa
konjanicima pod orujem, plivajui stignu do jednog grebena nedaleko od obale i na
njega se popnu, i tako se kralj izbavi. Ne mnogo kasnije Boijom voljom prola je laa
koja bijae iz Apulije. Tada kralj i oni koji sa njima bijahu, stanu vikati i dozivati
mornare. I mornari veslajui dooe da vide to se zbiva. Kad su pak saznali o emu se
radi, s poastima prime kralja i sve njegove pa ih povedu u grad Sipont. Odatle kralj
ode u Rim u dom apostola Petra i Pavla. A od onog dana ona stijena nazvana je
Radoslavljev kamik ili stijena. aslav i pored toga to je bio proklet od oca, poe
kraljevati. U to vrijeme u predjelu Sraga bjee neki mladi po imenu Tihomil, sin nekog
svetenika iz sela Rabike, i uvae stado ovaca nekog kneza ije je ime Budislav. I
budui da je Tihomil bio vrlo hrabar i jak, snaan lovac, a i veoma brz u tranju, kad
god bi knez izlazio da lovi, njega bi vodio sa sobom. Jednog pak dana dok je iao da
lovi, Tihomil nehotice i sluajno, tapom koji je nosio u rukama udari jednu kuju, po
imenu Paluzija, i ubije je. Stoga strano preplaen, zato to ju je knez mnogo volio,
dade se u bjekstvo, i doe kod aslava koji ga je odmah primio.
XXIII
Dok je vladao kralj aslav, Ugarski knez Ki doe sa svojom vojskom u Bosnu, pa
pustoae i pljakae ovu pokrajinu. Tada kralj, sakupivi vojsku, suprostavi mu se u
upaniji Drini, pored rijeke. Poto se tu zae bitka, gorereeni mladic Tihomil, posvuda
ranjavajui neprijatelje, pohrli i ubije ugarskog kneza, pa mu odsijee glavu i preda je
kralju. Toga dana pade nebrojeno mnotvo ugarskog naroda na mjestu koje se zove
Cvilino (kao cviljenje stoke; tako su naime tada cviljeli Ugri, dok su ih ubijali kao svinje)
na mjestu e je bio ubijen knez Ki nalazi se Kiskovo sve do dananjeg dana. Zatim
kralj aslav, dade Tihomilu upaniju Drinu i oeni ga erkom bana Rake, zbog toga to
je ubio kneza Kia. Kad je pak kneeva ena saznala za smrt svoga mua, ode kod
ugarskog kralja i zatrai od njega pomo i vojsku da bi osvetila smrt svoga mua.
Dobivi veoma veliku vojsku, poe protiv kralja aslava i nae ga u Srijemu. Kralj nije
o tome nita znao, pa Ugri provale nou u njegov ator, i zarobljen je kralj aslav i svi
njegovi srodnici, koje zapovijedi Kiova ena da se vezanih ruku i nogu bae u rijeku
Savu. I tako je uinjeno; preokrenuo se njegov grijeh u njegov jad, ono to je bio
poinio svom ocu palo je na njegovu glavu, poginu on sam i sav njegov dom.
XXIV
Poslije toga zemlja je ostala bez kralja, pa su banovi poeli da vladaju na svojoj zemlji,
svaki u svojim pokrajinama i oblastima, i podjarmie sebi upane i od njih uzimahu
danak, isto tako kao sto je uzimao kralj. Ali se niko ne usuivae da prisvoji naziv
kralja. Tako i Tihomil, po smrti tasta vladae Rakom. Ali nije se usudio da se nazove ni

kraljem, ni banom, ve samo velikim upanom, i to zbog toga to je bio na elu ostalim
upanima Rake. I tako su vladali zemljom dugo vremena.
XXV
Kad su srodnici kralja Radoslava i vojnici, koji su sa njim bili u Rimu uli to se zbilo,
zamolie kralja da se oeni. On nagnan njihovim molbama uzme za enu Rimljanku iz
veoma plemenitog roda, s kojom rodi sina, kojega nazva Petrislav. Zatim preminu u
dubokoj starosti i sahranjen je s velikim poastima u crkvi Svetog Jovana Lateranskog.
XXVI
Poslije toga Petrislav se oeni plemenitom rimskom evojkom, od koje dobije sina koga
nazva Pavlimir. Zatim poto je proivio veoma mnogo godina sa svojim rimskim
srodnicima, i on sam je umro. Po smrti, srodnici mu zaee neprijateljstvo sa ostalim
Rimljanima i poee voditi teke borbe po gradu, kao to se to esto deava. Kad je
Pavlimir postao mladi i poeo da izrasta u veoma snanog i hrabrog ratnika, tako da
mu u gradu Rimu niko nije bio ravan; zbog toga su ga njegovi srodnici i neki drugi
Rimljani veoma zavoljeli i izmijenili mu ime, pa poto je mnogo uivao u ratovanju
nadjenu mu ime Belo. U to vrijeme isplovi sa Sicilije brodovlje, ogromno mnotvo
saracenskih laa, ovakvo brodovlje grki se zove "miria armeni", a latinski "decem milia
vella". Sve primorske gradove su poruili; a Latini pobjegoe u planine e ivljahu
Sloveni. A kad su se stali vraati u svoje gradove, Sloveni ih pohvataju i zadre kao
robove. Zatim mnogi pute Latine pod uslovom da im u svako vrijeme plaaju danak i
da im vre slube. I tako oni poee ponovo graditi primorske gradove koje su poruili
Saraceni. U isto vrijeme rimski srodnici Belovi koji je i Belimir, ne mogui podnositi
podmuklost i neprijateljstva rimskih velikaa, a poto nijesu htjeli da se poniavaju, niti
da sa neprijateljima sklope mir, svi izau iz grada, zajedno sa Belom, enama, sinovima
i kerama, vojnici, njih pet stotina na broju, uzevi ecu i ene, dou u Apuliju. Odatle
poto su se ukrcali na lae, doplovie u predjele Dalmacije. Stignu u luku koja se zove
Gru i Ombla. Sloveni su naime poslali Belu, koji je i Pavlimir, glasnike da doe i prihvati
kraljevstvo svojih predaka, pa su ga zbog toga i slijedili njegovi srodnici. Poto su sili
sa laa, sagrade tvravu i tu se nastanie. Kad su ljudi iz grada Epidura, koji su se jo
zadrali u umama i planinama, saznali da je Belo stigao sa Rimljanima i da su sagradili
tvravu, skupe se i dou, i zajedno sa njima podigoe grad na obali mora, koji
Epidavrani svojim jezikom nazovu "Laus". Zbog toga ovaj grad bi nazvan Lausium, a
kasnije promjenom glasa "L" bude nazvan Ragusium. Uistinu Sloveni su ga nazvali
Dubrovnik, a to znai "umski" ili "umska", jer kad su ga gradili doli su iz ume.
XXVII
Meutim kad su banovi i upani zemlje saznali da je doao Belo, unuk kralja Radoslava,
obraduju se, a najvie narod zemlje Slovena, sa svih strana poee priticati k njemu, a
najvie stanovnici oblasti Travunije, koji ga, doavi, odvedoe u Travuniju sa velikom
poau. Potom kad su doli banovi u Travuniju sa upanima i satnicima, prihvatie ga
sa poastima i na dan Uspenja Gospodnjeg postavie ga za kralja. Samo upan Rake,
koji bijae od Tihomilovog roda, sa svojom pokrajinom nije htio da doe kralju. Na to se
kralj Belo naljuti, sakupi vojsku i doe u Raku; Ljutomir upan Rake isto tako
sakupivi narod pripremi se za rat. Poto se zae boj pored rijeke Lima, vojska upana
Rake bi poraena i dade se u bijeg. Tada ih je kralj sa svojom vojskom gonio sve do
druge rijeke koja se zove Ibar, e neki koji su s njim bili, elei da steknu kraljevu
naklonost, maem posjeku upana kad je bjeei prelazio preko mosta, pa ga bae u
rijeku, pa je umro. A kralj preuze kraljevstvo svojih predaka i pod njim se zemlja

smirila. U ast te pobjede Rimljani, koji bijahu s kraljem, podignu crkvu u Rakoj u ast
blaenog apostola Petra, u mjestu Kaldane. I nedaleko od ove crkve, na jednom
breuljku, kralj sagradi tvravu i nazva je svojim imenom Belo. Odluio je da
gorereena crkva bude episkopija i tu postavi episkopa i zasnuje episkopiju koja postoji
sve do dananjeg dana. Zatim kralj poe obilaziti zemlju i svoju kraljevinu.
Tako u neko vrijeme dok se kralj nalazio u pedjelima Srijema, Srijemci se udrue sa
Ugrima i zapodjenue boj sa kraljem. Na mjestu e izginue Srijemci sa Ugrima, i e je
mnogo njih satrveno, od onog dana, pa sve do danas, polje na kome se vodila bitka
zove se Belina, a to zbog pobjede koju je kralj tu izvojevao. Zatim su Ugri od kralja
zatraili mir. Potom je kralj sklopio sa njima ugovor, tako da se od tog dana ne usude
prijei rijeku Savu i to od mjesta e izvire i kako tee, sve dok se ne ulije u veliku rijeku
Dunav. A ni kraljevi ljudi nee prelaziti na onu stranu, kao ni oni na ovu. Oni se saglase
i sklope mir. Poslije toga kralj se vratio u primorske oblasti. I jednog dana, kada je
ulazio u neki grad Travunije, preminu naprasnom smru. Tada ga s velikom poau
sahrane u crkvi Svetog Mihaila u istom tom gradu. Narod ga je mnogo dana oplakivao.
Sedmog pak dana po njegovoj smrti njegova ena rodi sina koga nazove Tjeimir, to se
latinski kae "consolator populi".
XXVIII
Poto je kralj preminuo oni koji su bili Tihomilovog roda poee da vladaju Rakom, a
svi banovi, isto kao i ranije, poee samostalno vladati i nijesu htjeli polagati nikakvog
rauna kraljici ni njenim sinovima, samo Travunija se pokoravala kraljici, jer su njeni
srodnici ivjeli u Travuniji i Dubrovniku i ne usuivahu se da se odmetnu od nje. Kad je,
pak, djeak odrastao oenie ga erkom bana idomira iz Bijele Hrvatske, sa kojom rodi
dva sina: Prelimira i Kreimira. Poto su pak djeaci odrasli, Tjeimir poalje svoga sina
Kreimira tastu koji je upravljao Bijelom Hrvatskom nareujui ovom da sakupi vojsku i
da poe na bosanskog bana. A sam sa svojim sinom Prelimirom, poto je sakupio svoje
srodnike i narod Travunije, krene u borbu protiv bana koji je upravljao prevalitanskom
oblau. I ban, sakupivi svoj narod, pripremi se za borbu. Kad se bitka zametnula, ban
pade i umre. I Tjeimir pade i ranjen je, a poslije je umro. Njegov pak sin Prelimir
dobije bitku i zauze itavu Crvenu Hrvatsku, pa bude krunisan za kralja i poe vladati
zemljom i kraljevstvom svojih predaka.
XXIX
Kreimir pak njegov brat, borei se sa ujakom, opustoi Uskoplje, Luku i Prevu. A ban
Bosne vidjei da nije kadar pred njih stati i boriti se, pobjee ugarskom kralju. Najzad
Kreimir zauzme itavu Bosnu i njome je vladao. Poslije smrti majinog oca zavladao je
Bijelom Hrvatskom.
XXX
U to vrijeme preminu bugarski car Petar, koji stolovae u gradu Velikom Preslavu, a
grki car sakupivi silne snage svoje vojske, zauzme itavu Bugarsku i potini je svojoj
vlasti. Zatim tu ostavi svoju vojsku i vrati se u svoj dvor, a oni na elu vojske dou sa
vojskom i zauzmu cijelu pokrajinu Raku. A upan Rake pobjee i doe kralju Prelimiru
sa svoja dva sina, Pienom i Radigradom, i sa svojom kerkom po imenu Prehvala; kralja
nau u upaniji Onogot. Kada je kralj Prelimir vidio da je kerka ovoga veoma lijepa i
skladno graena, njegovo srce je ranjeno ljubavlju prema njoj. Sazvavi svoje, naredi
im da kau upanu, evojkinom ocu, ako bi se on sa itavom svojom oblau htio
svojevoljno potiniti kraljevoj vlasti i zakleti na vjernost kralju i negovim sinovima, neka
zna da bi se kralj oenio njegovom kerkom. Kada je upan za to uo, obradova se i sa

svojim sinovima zakune se na vjernost kralju i njegovim sinovima; i obeali su da e

ispuniti sve ono to bi im kralj naredio. Tada kralj uze za enu njegovu ker i, poto je
vjenanje bilo proslavljeno na kraljevski nain, dade svojim roacima Trebjesu u
batinu, to Latini zovu "haereditas", i Radigrada uini upanom u Onogotu. Ne dugo
poslije toga umrije grki car, i kralj Prelimir i njegov tast poruie svojim prijateljima
Raanima da bez ikakvog straha pobiju Grke koji su njima vladali. I tako je uinjeno.
Poto su jednog dana svi Grci bili pobijeni, kralj s tastom i svojim roacima ode U Raku
i itavu je pridobije, pa svoga tasta postavi za velikoga upana, kao to je ranije bio, a
svoje roake za upane pod oevom vlau, da upravljaju ovom pokrajinom; i
posjedovali su je, ali uz nepovrijeeno kraljevsko pravo. Zatim su se kralju Prelimiru
rodila etiri sina, ija su imena ova: prvoroeni Hvalimir, drugi Boleslav, trei Dragislav,
etvrti Spelank, i kojima podijeli svoju zemlju ovako: Hvalimiru dade oblast Zete s
gradovima, i ove upanije: Luka, Podluje, Gorska, Kupelnik, Oblik, Prapratna,
Crmnica, Budva sa Kuevom i Grbalj: Boleslavu dade Travuniju sa ovim upanijama:
Ljubomir, Vetanica, Rudina, Kruevica, Vrm, Risan, Draevica, Konavli, rnovica;
Dragislavu dade Humsku oblast i ove upanije:Stantania, Popovo, Yabsco, Luka, Vellica,
Gorymita, Vecenike, Dubrava i Dabar; Prevladu dade oblast koja se slovenski zove
Podgorje, latinski Submontana, i ove upanije: Onogot, Moraa, Komarnica, Piva,
Gerico, Nevesinje, Guisemo, Kom, Debreca, Neretva i Rama. Ove etiri oblasti nazove
Tetrarhija. Kralj Prelimir je ivio mnogo godina i vidio je sinove svojih sinova, i preminu
u dubokoj starosti, a pokopan je u episkopiji Rake, u crkvi svetog Petra s velikom
au, potovanjem i slavom.
XXXI
Kreimiru pak, njegovom bratu, rodi se sin kome nadjene ime Stefan. Ovaj je po oevoj
smrti upravljao Bijelom Hrvatskom i Bosnom, i poslije njega uvijek su njegovi
nasljednici vladali u Hrvatskoj. Njemu se od vanbrane ene rodio sin hrom na obje
noge, koji dugo vremena nije mogao da hoda; njega nazove Leget. Ovaj Leget kad je
umro njegov otac Kreimir, odveden je u Travuniju kod svoga roaka Boleslava. Njega
je posluivala neka evojka po imenu Lovica, koju zavoli i docnije oeni. S njom je
izrodio sedam sinova, koji rastui postanu mladi borci i vjeti u oruju. Sinovi kralja
Prelimira koji nijesu slijedili stope svoga oca, poee da se okrutno i oholo odnose
prema narodu kojim su vladali. Zbog toga je narod postao veoma nezadovoljan njima.
Ali poto se zla namjera ne moe dugo prikrivati, narodi tajno poalju poslanike
gorereenoj brai i dadoe im vjeru da e zajedniki ustati i unititi sinove i neake
kralja. Tako poslije dogovora, sedmorica brae s ocem i narodom, a s pristankom i
voljom oca i itavog naroda, ustadoe i poee goniti sinove kralja, pa ih od najmlaega
do najstarijega pobiju maem. Ipak jedan od njih, po imenu Silvester, sin Boleslavljev,
izbjegne sa svojom majkom Kastrekom pa oboje pobjegnu u Lauzium, koji se sada zove
Raguzium, odakle je majka Silvestrova vodila porijeklo.
Sinovi Legeta poto su izvrili bratoubistvo ili ovjekoubistvo, poee vladati zemljom, a
njihov otac je boravio u Kotorskom zalivu, u mjestu koje se zove Trajekt (prevlaka kod
Tivta), e je sebi sagradio tvravu i dvor. Ali svemogui Bog, koji voli svako dobro a ne
voli svako zlo i grijehove, uskoro udari na oca, inae hromog tijelom i duhom, i na
sinove mu, kugom i pomorom, na isti nain kao to su sami bili udarili na brau i svoje
neake.
XXXII
I umrijee i ne ostade nijedan od njih. Kada je pak narod za ovo saznao, obuze sve

veliki strah, te poto nijesu imali kralja, sloe se da odmah odu u Dubrovnik i odatle
uzmu Silvestra, koji je jedini bio preostao od poroda slavnoga kralja Prelimira, i postave
ga za svog kralja.
Tako kralj Silvester poto je primio kraljevstvo, vladae itavom Tetrarhijom, sa
strahom od Boga u miru i pravdi. I rodi sina kome nadjenu ime Tuemir, pa preminu u
miru.
XXXIII
Kraljevstvo naslijedi Tuemir i, poto se oenio, rodi sina koga nazva Hvalimir. U to
vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu
carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbai iz itave Bugarske, tako da u
njegovo vrijeme oni nijesu vie smjeli da se priblie toj strani.
XXXIV
Poto je umro kralj Tuemir, kao kralj ga je naslijedio Hvalimir, njegov sin, koji je uzeo
enu sa kojom izrodi tri sina. Prvoroenog nazove Petrislav, koji je upravljao Zetskom
oblau; drugoga Dragimir, koji je upravljao Travunijom i Humom; treega Miroslav koji
je upravljao oblau Podgorje. Poto je prepustio zemlju svojim sinovima , preminu u
dubokoj starosti.
XXXV
Jednom tako Miroslav, doavi da vidi svog starijeg brata, ue u amac i dok je plovio
Blatom, odjednom nasta oluja u kojoj nastrada on i oni koji bijahu sa njime. Njegovu
zemlju posjedne njegov brat i vladao je njome umjesto njega. Zatim kralj Petrislav
izrodi sina koga nazove Vladimir, i umrije u miru. Sahranjen je u crkvi Svete Marije, u
mjestu koje se zove Krajina.
XXXVI
Dijete pak Vladimir poto je primio kraljevstvo, rastijae ukraen svakim znanjem i
svetou.Zatim, u ono vrijeme kada je Vladimir ve bio postao mladi i kada je zavladao
na mjestu svoga oca, gorereeni Samuil, bugarski car, sakupivi veliku vojsku doe u
Dalmaciju i u zemlju kralja Vladimira. Kralj, pak, koji je bio sveti ovjek, i nije htio da
niko od njegovih strada u ratu, maloduno se povue i sa itavim svojim ljudstvom
pope se na brdo koje se zove Oblik. Kad je zatim doao car sa vojskom i uvidio da nee
moi nadvladati kralja, jedan dio svoje vojske ostavi u podnoju brda, a dio povede sa
sobom i krenu da napadne Ulcinj. Pored ostalog, na brdu Obliku bijae estokih zmija,
im bi nekoga ujele, taj bi odmah umro, i poee da nanose velike gubitke kako u
ljudima tako i u ivotinjama. Tada je kralj Vladimir izgovorio sa suzama molitvu
Gospodu da svemogui Bog spase njegov narod od te gadne smrti. Bog je usliio
molitvu svoga sluge i od onog dana nikoga od njegovih nije ujela zmija, ali i otada do
danas ako ovjeka ili bilo koju ivotinju na onom brdu ujede zmija, ostanu ivi i bez
ikakve ozljede. Na onom brdu od onog dana kada se molio blaeni Vladimir, pa sve do
dananjeg dana, kao da su zmije bile bez otrova. Medjutim, car posla glasnike kralju
Vladimiru da, sa svima onima koji bijahu sa njime, sie s brda, ali kralj nije pristao.
upan pak onoga mjesta, postavi izdajnik poput Jude, poalje caru ovu poruku:
"Gospodaru ako tvoje velianstvo eli, ja u ti predati kralja", a car mu odgovori:"Ako to
bude mogao uraditi, znaj da u te bogatim i veoma monim uiniti." Tada kralj,
sakupivi sve one koji su bili s njim, ovako im je govorio: "Kako vidim treba da ja,
veoma draga brao, ispunim onaj korak iz Jevanelja, e se kae: "Dobar pastir daje
svoju duu za svoje ovce". Dakle bolje je, brao da ja dam svoju duu za sve vas i

svojevoljno dam svoje tijelo da ga sjeku na komade ili ubiju, nego da se vi izloite
opasnosti od gladi i maa". Zatim se, poto im je ovo i mnoge druge stvari bio rekao,
oprosti sa svima i ode k caru. Car ga odmah poalje u progonstvo u Ohridske strane, u
mjesto koje se zove Prespa, e se nalazio i dvor ovoga cara. Zatim car, sakupivi
vojsku, dugo vremena napadae Ulcinj, ali ga nikako nije mogao zauzeti. Odatle
gnjevan odstupi, te poe ruiti , paliti i plijeniti itavu Dalmaciju; gradove pak Kotor i
Dubrovnik popali, a sela i itavu pokrajinu tako opustoi, da je izgledalo da je zemlja
ostala bez stanovnika. Ovako pustoivi kako primorske, tako i brdske oblasti, car pree
sve do Zadra, a zatim se kroz Bosnu i Raku vrati u svoje mjesto.
U meuvremenu Vladimir se nalazio u okovima, upranjavajui danju i nou post i
molitvu. Njemu se prikaza aneo Gospodnji, koji ga je tjeio i koji mu je nagovijestio
ono to e se dogoditi, kako e ga Bog osloboditi iz same tamnice i kako e on kroz
muenitvo dospjeti u carstvo nebesko, primiti vijenac koji nee uvenuti kao i nagradu
vjenog ivota. Tada blaeni Vladimir, potkrijepljen aneoskom pojavom, sve je vie
upranjavao post i molitvu. I tako jednog dana ker cara Samuila, po imenu Kosara,
potaknuta i nadahnuta Svetim Duhom, prie ocu i zamoli ga da sie sa svojim
slukinjama da opere glavu i noge okovanih i zarobljenih, to joj otac dozvoli. I tako
sie i izvri dobro djelo. Meutim ugledavi Vladimira i vidjevi da je lijepog izgleda,
pokoran, blag i skroman, kao i da je pun znanja i Boije mudrosti, zadri se sa njim u
razgovoru, jer joj se njegov govor uini sladak vie nego med i sae. I ona ga je
zavoljela, ali ne iz poude, ve zbog toga to se saalila na njegovu mladost i ljepotu i
to je bila ula da je on kralj i da potie od kraljevskog roda; i pozdravi ga i ode. elei
da ga oslobodi okova, pristupi caru i bacivi se pred njegove noge, ovako je govorila:
"Moj oe i gospodaru, znam da e me udati, kao to je to obiaj. Sada, dakle, ako je
po volji tvom velianstvu, ili e mi dati za mua kralja Vladimira, kojega dri u
okovima, ili znaj, da u prije umrijeti nego li se udati za nekog drugog ovjeka". Kad je
car ovo uo, a zato to je mnogo volio svoju ker i to je znao da Vladimir potie od
kraljevskog roda, obraduje se i pristane da njenu molbu ispuni, pa odmah poalje po
Vladimira i naredi da mu ga prikau okupanog i odjevenog u kraljevsku odjeu. I
blagonaklono ga gledajui i poljubivi pred velikaima svojeg kraljevstva, dade mu
svoju ker za enu. Poto je na kraljevski nain proslavio vjenanje svoje keri, car
postavi Vladimira za kralja i dade mu zemlju i kraljevstvo njegovih predaka i itavu
zemlju Draana. Zatim car porui Dragimiru, stricu kralja Vladimira, da sie i preuzme
svoju zemlju, Travuniju, da sakupi narod i zemlju naseli, to je i uinjeno.
I tako kralj Vladimir ivljae sa svojom enom Kosarom u punoj svetosti i neporonosti,
ljubei Boga i slueci mu danju i nou, a povjerenim mu narodom vladao je sa strahom
Boijim i pravdom. Ne dugo vremena zatim umrije car Samuil, a njegov sin Radomir
preuzme carstvo. On je bio veoma snaan i vodio je mnoge ratove protiv Grka za
vrijeme grkog cara Vasilija, pa je zadobio svu zemlju do Carigrada. Car pak, Vasilije
bojei se da moda ne izgubi carstvo, tajno poalje izaslanike Vladislavu, Radomirovu
roaku, poruujui mu:"Zato ne osveti krv svog oca ? Uzmi od mene zlata i srebra
koliko ti se uini da ti je potrebno, budi sa nama u miru i uzmi dravu cara Samuila, koji
je ubio tvog oca, a njegovog brata, te ako nadvlada, ubij njegovog sina Radomira, koji
sada dri kraljevstvo". Kada je to uo, Vladislav se saglasi i jednog dana, dok je
Radomir iao da lovi, on sam jaui s njim, napadne ga i ubije. I tako je umro Radomir,
a na njegovom mjestu vladao je Vladislav, koji ga je ubio. Uzevi tako carstvo, poalje
glasnike kralju Vladimiru da dodje k njemu. Kada je to ula kraljica Kosara, zadravala
ga je govorei:"Moj gospodaru, nemoj ii da ti se, daleko bilo, ne desi kao mom bratu,

ve pusti mene da odem i da vidim i da ujem kako se kralj dri. Ako hoe mene da
pogubi, neka me pogubi, samo da ti ne strada". Dakle, s odobrenjem svog mua
kraljica ode svome roaku i on je primi s poastima, ali pritvorno. Zatim po drugi put
poalje glasnike kralju, po kojima mu je poslao zlatni krst i vjeru uz ovu poruku: "Zato
se ustuava da doe? Evo, tvoja ena je kod mene i nikakvo zlo nije pretrpjela, ve se
ja i moji sa njome ophodimo sa potovanjem. Primi vjeru krsta i doi da te vidim, pa da
se sa svojom enom vrati u svoje mjesto s poastima i darovima". Njemu kralj odvrati:
"Znamo da Gospod na Isus Hristos, koji je za nas stradao, nije bio raspet na zlatnom ili
srebrnom, ve na drvenom krstu. Zato, ako je tvoja vjera prava, i ako su tvoje rijei
prave, poalji mi po svetenim licima drveni krst, pa u doi, budui da se, vjerom i
vrlinom naega Gospoda Isusa Hrista, uzdam u ivotvorni krst i dragocjeno drvo". Tada
pozove dva episkopa i jednoga pustinjaka pa opako i lano predstavljajui im svoju
vjeru dade im drveni krst i uputi ih kralju. Kada su ovi stigli, pozdrave kralja i daju mu
vjeru i krst. Primivi krst, kralj klekne na zemlju i pomoli se, pa poljubi krst, stavi ga u
svoja njedra, a zatim s malom pratnjom ode k caru. Osim toga, car je bio naredio da
mu putem postave zasjede, da kad bude prolazio, ljudi iskoe sa suprotne strane i ubiju
ga. Ali svemogui Bog, koji je svoga slugu od djetinjstva uvao, nije htio da nad ljudima
drijema. Naime poslao je svoje anele da ga uvaju. I dok je kralj prolazio pored mjesta
e su bile zasjede, oni u zasjedi vieli su da kralja prate vojnici koji kao da su imali i
nosili trofeje, pa kad su shvatili da su to aneli, zastraeni pobjegoe svaki u svoje
mjesto. Kralj pak stie do carskog dvora, u mjesto koje se zove Prespa, i im je uao u
dvor poe , kao to to bijae njegov obiaj, da se moli Bogu na nebu. Kada je pak car
saznao da je kralj stigao, razgnjevi se velikim gnjevom, jer je naumio u svome srcu da
na putu bude ubijen, prije nego to do njega stigne, kako ne bi izgledalo da je on
suesnik u njegovom ubistvu ili saglasan sa njim zato to se bio zakleo i dao krst u ruke
episkopa i pustinjaka i iz tog razloga na putu mu je postavio zasjedu. Ali kad je ve
vidio da je njegovo veoma ravo djelo otkriveno, sjedei za rukom poalje krvnike da
mu odsijeku glavu. Zatim dok se kralj molio Bogu, vojnici ga opkole. Kad kralj to
primjeti pozove episkopa i pustinjaka, koji su tu bili i upita:" to se deava gospodo
moja ? to ste uradili ? Zbog ega ste me tako prevarili ? Zato, vjerujui vaim
rijeima i zakletvama, umirem bez krivice ?" A oni se zbog sramotnog djela ne
usuivahu pogledati ga u lice. Tada kralj, poto se pomolio, ispovijedio i primio tijelo i
krv Gospoda, a drei u rukama onaj krst koji je bio dobio od cara, ree: "Molite se za
mene, gospodo moja, a da umirem bez krivice, neka ovaj asni krst, zajedno sa vama,
bude meni svjedok sudnjeg dana". Zatim poljubi krst, oprosti se s episkopima u miru i
dok su svi plakali, izae iz crkve, a odmah ga pred crkvenim vratima ubie vojnici.
Glava mu je odsjeena 22. maja. Episkopi pak uzmu njegovo tijelo i sahrane ga u istoj
crkvi uz himne i pohvale. A da bi Gospod obznanio zasluge blaenog muenika
Vladimira, mnogi mueni raznim slabostima, poto su uli u crkvu i molili se kod
njegovog groba, ozdrave. Nou, pak, svi su tamo vidjeli boansku svjetlost kao da je
gorjelo mnostvo svijea. ena blaenog Vladimira plakala je velikim plaem, vie nego
to se moe iskazati, mnogo dana. Gledajui, pak, car udesna djela koja Bog tamo
injae, dosta se uplai i naveden kajanjem, dozvoli svojoj roaci da uzme njegovo
tijelo i odnese u mjesto koje se zove Krajina, e je bio njegov dvor, i poloi ga u crkvi
svete Marije. Njegovo tijelo lei u cijelo i mirie kao da je namazano mnogobrojnim
mirisima, a rukom dri onaj krst koji je dobio od cara. I u istoj crkvi svake godine na
njegov praznik se okuplja mnotvo naroda, i zahvaljujui njegovim zaslugama i
njegovom posredovanju tu se i danas ine mnoga dobra onima koji mole iskrena srca.
ena blaenog Vladimira, Kosara, zamonai se i ivei pobono i sveto, u istoj crkvi
okona ivot i tu bi sahranjena, kod nogu svoga mua. U ono, pak, vrijeme kada je

tijelo blaenog Vladimira bilo preneeno iz Prespe u Krajinu, car Vladislav sakupi vojsku
i doe da zauzme zemlju blaenog Vladimira i grad Dra, kako mu je bilo obeano od
cara Vasilija, kao naknadu za ubistva koja je poinio. Tako dok je bio pred Draem,
jednog dana kad se gostio, odjednom mu se pojavi naoruani vojnik u liku svetog
Vladimira, i obuzet strahom poe na sav glas vikati: "Pritrite, moji vojnici, pritrite i
odbranite me, jer Vladimir hoe da me ubije!" I ovo izrekavi, usta sa svoga prijestola
da bi pobjegao, ali ga odmah pogodi aneo, srui se na zemlju i umrije tijelom i duom.
Tada njegovi sinovi i vojnici i sav narod, obuzeti velikim strahom i nemirom, zapale
vatru po logoru i iste noi pobjegoe svako u svoje mjesto. I tako se dogodi da najgori
ubica, koji sjedei za rukom bijae naredio da se Vladimiru posijee glava, i uini ga
muenikom, sam bude pri ruku ubijen, kako se dokazuje aneo satani. Ko eli saznati
koliko i kakvih dobrih djela i uda Bog se udostojio da poini preko blaenog Vladimira,
sluge svojega, neka proita knjigu o njegovim djelima, u kojoj su njegova djela po redu
opisana, pa e zaista znati da je ovaj sveti ovjek bio jedan duh sa Gospodom i da je
Bog ivio s njime, slava mu itd.
XXXVII
Potom Dragimir, stric blaenoga Vladimira, kad je uo za carevu smrt, sakupi narod i
vojsku da povrati zemlju i kraljevstvo svojih predaka. Dakle, doavi u zaliv grada
Kotora, naredi da se vojska preveze. Poto su Kotorani pripremili male lae, iznijee
pred njega hljeb, vino i obilje razne hrane i pozovu ga na ruak na ostrvo, koje se zove
Sveti Gavrilo. Stvarno on sa malim brojem ljudi ue u jednu laicu i doplovi do mjesta.
Dok se pripremao ruak, Kotorani vidjei da je Dragimir sa malo ljudi, a da su oni
veoma brojni, te da mu niko sa kopna ne moze pritei u pomo budui da je bio na
ostrvu, poee meu sobom govoriti: "Bugarski car je umro i kraljevi ove zemlje su
mrtvi; ovaj je jedini od njihovog roda preivio. Ako ovaj bude ivio i zadobio zemlju,
nee nam biti dobro, jer e nas i on ugnjetavati, kao to su nas ugnjetavali drugi
kraljevi koji su bili njegovi preci i njegova braa. Ubijmo ga, dakle, pa nee biti vie
nikoga iz njegovoga roda koji bi ugnjetavao, ili uznemiravao nas i nau ecu". Zatim,
dok su sjeeli za rukom, to isto meusobno ponavljahu, pa kad se zagrijae vinom,
ustadoe da ga ubiju. Kad to Dragimir vie, zgrabivi svoj ma pobjee u crkvu i stade
da se odatle brani isukanim maem. A ovi, koji su stajali napolju, nijesu smjeli da uu.
Tada se nekoliko njih popnu i odozgo probiju krov crkve, pa baajui u nju kamenje i
drva, ubiju ga, ukrcaju se u malu lau i pobjegnu. Kad su ljudi saznali to se desilo,
vratili su se u svoja mjesta. Dragimirova ena, o pogibiji svoga mua, vrati se u svoj
rodni kraj. Ona je bila ki Ljutimira, upana Rake. Kad se vratila sa dvijema kerima i
sama trudna, nae svog oca mrtvog. Potom sa majkom ode u Bosnu, kod svojih ujaka.
A na putu, u mjestu koje se zove Brusno, u upaniji Drini, rodi muko dijete i dade mu
ime Dobroslav. On je podizan u Bosni sve dok nije odrastao, a zatim ga je rodbina
vaspitavala u Dubrovniku. Uzeo je za enu divnu djevojku, neaku cara Samuila, s
kojom je rodio pet sinova, ija su imena: Gojislav, Mihala, Saganek, Radoslav i Predimir.
XXXVIII
Dakle poslije smrti bugarskog cara Vladislava, car Vasilije sakupivi veliku vojsku i
mnotvo laa, poe da osvaja zemlju i zauzeo je itavu Bugarsku, Raku, i Bosnu,
itavu Gornju Dalmaciju i sve primorske oblasti do granica donje Dalmacije. Zatim
Dobroslav, zato to je bio mudar i darovit, pone da se pokorava Grcima i da bude
gotovo kao njihov pomaga i saveznik, pa je sa njima jezdio po pokrajinama i tajno
savjetovae Grke da surovo i nepravedno postupaju sa narodom. A i narodu je isto tako
tajno govorio: "Zato podnosite tako veliko zlo od Grka ? Nepravedno vam sude, zaista,

odnose vam imovinu, bludnie sa enama i vae keri djevice skrnave i kaljaju. Nikad
vam moji preci, koji su prije mene bili kraljevi, nijesu takve stvari inili. To je veliko i
teko zlo". I dok je on tako radio u pojedinim mjestima, narod poe da se njemu okree
i veoma ga zavoli, a estoko zamrzi Grke. Meutim poslije savjetovanja, narodi su
sporazumno jednog dana izmijenili poslanike i pisma, pa ustanu i u jednom danu pobiju
sve grke velikae koji su bili zateeni po itavoj Dalmaciji.
Poslije ovoga sakupili su se narodi, i porue Dobroslavu i njegovim sinovima da dou i
preuzmu kraljevstvo i zemlju svojih predaka. On doe sa pet svojih sinova, koji su ve
bili postali mladii i vjeti borci, i preuze kraljevstvo, pa poe ratovati protiv Grka i
zadobije zemlju sve do Toplice. Tada grki car, ljutit, pozva jednog od svojih vojskovoa
po imenu Armenopola, i naredi mu da ode i savlada kralja Dobroslava i njegove sinove.
Ovaj poto je sakupio veliku vojsku konjanika i pjeaka stigne do ravnice Zete.
I kralj Dobroslav sakupi vojsku i dade dio vojske etvorici sinova, pa ih poalje u mjesto
koje se zove Vranjina, prema istonoj strani, da tamo saekaju ishod bitke, a on pak sa
svojim sinom Radoslavom navali na Grke sa zapada i poee ih estoko sjei. Potom
Radoslav, mladi snaan i vian oruju, sjekui lijevo i desno, stie do vojskovoe koga,
im prepozna, udari maem i zbaci s konja na zemlju. Kad to viee Grci, dadu se u
bijeg, a pade ih veoma veliko mnotvo koje niko nije mogao izbrojiti. A najvie onih koji
su bjeali, upravo kad su mislili da su se izvukli, napadnu i poubijaju kraljevi sinovi koji
su bili na istonoj strani. I toga dana je nad Grcima bio izvren veliki pokolj i nesrea.
Kraljevstvo pak Dobroslavljevo svakodnevno je raslo i umnoavalo se. Tada kralj dade
svom sinu Radoslavu upaniju koja se zove Kecza (Gacko?) zbog toga to se u ratu
pokazao hrabrim i to je pobijedio. Meutim, kad je grki car uo to se dogodilo,
razbijenjen velikim bijesom a nesrean u dui, posla odmah izaslanike sa prilino zlata
i srebra da to daju Rakom upanu i Bosanskom banu i knezu Zahumske oblasti, da bi
ovi poslali vojsku i narod protiv kralja. Tada upan i ban, poto sakupe mnotvo naroda,
porue Ljutovidu knezu Zahumske oblasti, da bi ovi poslali vojsku i narod protiv kralja.
Tada upan i ban, poto sakupe mnostvo naroda, poruce Ljutovidu knezu Zahumske
oblasti, da sjedini sve mnotvo i da on sam bude voa itavog naroda. I tako bi
uinjeno. A car s druge strane sakupivi vojsku mnogo veu nego ranije, posalje u Dra
i naredi nekom Kursiliju, toparhu, koji je u to vrijeme drao Dra i citavu Draku zemlju,
da sakupi sav narod Drake zemlje i da se stavi na elo itave vojske, pa da krene da
uhvati kralja i njegove sinove bilo e ih bude pronaao.
Kursilije dakle doe sa itavom vojskom u ravnicu grada Skadra i zastade da bi se tu svi
sakupili.Tu se, dakle, sakupilo toliko mnotvo ljudi da ih je zemlja jedva primila, potom,
preavi rijeku, stigoe u ravnicu grada Bara. Knez Ljutovid sa svojom vojskom stigne u
Travuniju. Kralj Dobroslav, pak, sa svojim sinovima i svojim narodom ostao je u
Crmnici; naime vidio je da ima veoma mnogo Grka i bojao se da Ljutovid ne pree
preko zaliva, pa da njega ne opkole. Dozvavi svojih pet sinova ree im:"Vidite najdrai
sinovi, da je velika grka vojska, a nas je prema njima jako malo i ini mi se da nikako
ne mozemo u borbi da im se odupremo. Uinimo, dakle, ovako;neka dvojica od vas,
Gojislav i Radoslav ostanu, a vi ostala trojica uzmite svaki po deset spretnih ljudi sa
trubama i rogovima i popnite se na brda pa se po vrhovima brda tako razmjestite da
Grci izgledaju u sredini. Ja u sa ovima koji su sa mnom u sred noi provaliti u njihov
logor. Kad budete uli glas trube i roga, isto tako i vi na brdima uokolo oglasite se
jekom truba i rogova i glasnom vikom. Potom sputajui se malo po malo, pribliite se
njihovom logoru, i kad budete blizu, nemojte se plaiti, ve budite hrabri i muki se

borite. Svemogui Bog naime, predae ih u nae ruke". Dakle u vrijeme kada se
smrkavalo, tri kraljeva sina popee se na brda i uinie onako kako je kralj bio naredio.
U to vrijeme neki Baranin, kraljev prijatelj, u namjeri da prestrai Grke, pridje Kursiliju i
ree mu:"uvaj se gospodaru i budi oprezan i gledaj kako da se izvue, znaj dobro da
si sa svih strana opkoljen veoma velikim snagama". Ova opomena se razglasila po
logoru i sve obuze veliki strah. Na to Kursilije odmah naredi da svi stoje naoruani, i
odredi da se daleko od logora postave osmatrai i strae. Meutim, kralj sa svojom
vojskom, nou po malo mastupajui tiho se pribliavae njihovom logoru. U sred noi
pak stie tamo e su bile grke strae i uvari Grka, i jurne na njih, te neke pobije, a
ostale nagna u bijeg. Kad su to vidjeli Grci, veoma se uznemire. Odmah zatim oglasi se
kraljeva truba, a oni koji su bili sa kraljem duvahu u rogove i poee veoma glasno
vikati. a sinovi kraljevi koji bijahu po brdima isto tako poee odavde i odande trubiti u
trube i rogove i vikati. Zatim, lagano se sputajui niz strane brda, pribliavahu se
neprijateljima, a isto tako je uinio i kralj. Grci se zaista poese jako plaiti, pa poto su
sluali kako se oni sporo sputaju a kako je bila no i nijesu mogli da vide, mislili su da
se radi o veoma velikoj vojsci, kao to su bili uli od Baranina. A kad su uli da je zvuk
truba, rogova i vike ve blizu i da na njih navaljuju, spopade ih strah, i okrenue se u
bijeg. Kad je pak kralj saznao, a i oni koji su sa njim bili, da Grci bjee, navalie kad se
zora pribliavala na njihov logor, da ih ranjavaju, sijeku i ubijaju gonei ih pred sobom.
Isto tako i kraljevi sinovi su ih na sve strane udarali i sjekli. Kad je, gonei ih i ubijajui,
kralj sa svojm sinovima i sa svojim ljudstvom preao preko potoka koji tee Prapratnom
i dospio u umu, Gojislav, ne prepoznavi svog oca, budui da su bili pranjavi i krvlju
poprskani, i jedan drugoga nije razaznavao, nasrne na oca i zbai ga s konja na zemlju
ali ga ipak nije ranio. Tada otac jakim glasom povika:"Boe pomiluj, Boe pomiluj!", a
sin ga odmah po glasu poznade, pa brzo sjahavi s konja, obuhvati mu nogu i
ree:"Oprosti oe, zaista te nijesam prepoznao", a kralj mu odgovori:"Ne boj se sine jer
je Boija milost, jo sa nama, zato to me nijesi ranio i ubio". Tada je kralj stao na ono
mjesto i prozva ga "Boija milost", to se latinski kae: "Dei misericordia", a to se
mjesto tako zove sve do dananjeg dana zbog toga to je Bog podario milost kralju,
naime da ne bude ubijen od svoga sina, kao i zbog toga to je tako golemo mnotvo
predao u ruke malom broju ljudi. Kraljevi, dakle, sinovi gonili su neprijatelje do rijeke
Drima, ranjavajui ih i ubijajui ih, a i hvatajui ih, i mnogo nih svezanih odveli su sa
sobom ocu, na mjesto "Boija milost'. Kursilije, pak, teko ranjen utee, ali im je
stigao u ravnicu Skadarskog grada umrije, a na tom mjestu postavljen je krst, koji se i
danas zove "Kursilijev krst".
Poslije toga kralj poalje svoga sina Gojislava, s vojskom protiv kneza Ljutovida, davi
mu pedeset Grka koji su bili zarobljeni i ranjeni, da bi ih im se bude pribliio
neprijateljima, ovako ranjene i poprskane krvlju, poslao u logor kneza Ljutovida, kako
bi Grci ispriali to im se dogodilo, a ako Grci ne budu htjeli otii, da im odsijee glave. I
to je kralj uradio zato da knez i njegova vojska oslabe od straha kada ih vide ovako
sjeene. Gojislav dakle, uini sve ono to mu je otac bio naredio. Pokrenuvi, dakle,
vojsku, preplovi zaliv, nastavljajuci put preko Konavala popeo se na brdo koje se zove
Klobuk. Tada, poto bjee blizu Ljutovidova vojska, poalje gorereene Grke u njegov
logor. Kad viee to oni koji su bili sa Ljutovidom i cuvi to se zbilo, veoma se uplae.
A knez Ljutovid, kako je bio ovjek ratoboran i vian oruju, nimalo se ne uplai.
Naprotiv on porui Gojislavu govorei: "Tvoja dosjetljivost me nimalo ne plai, nego ako
si ovjek i ako neto vrijedi, uzmi sa sobom dva vojnika, a ja u isto tako sii u polje
da tu ukrstimo oruje, pa e saznati ko sam ja". Ova poruka dopade se Gojislavu i
odmah, uzevi sa sobom dva odvana vojnika, sie u polje, a knez je isto tako siao.

im pak poee da se bore, jedan od dvojice Gojislavljevih vojnika, po imenu Udobik,

napadajuci kneza Ljutovida, pogodi ga i bai na zemlju. Tada drugi poe vikati: "Trite
saborci i drugovi, trite, jer je Ljutovid pao i mrtav je". Na glas o njegovoj pogibiji
poee svi da tre, ali Ljutovid, iako je bio ranjen, dokopavi se konja dade se u bijeg.
Oni pak koji su bili sa njim, vidjevi da je on pao i da je bio ranjen, svi pobjegnu. A
Gojislav sa svojim ljdima gonio ih je cijelog onog dana, i uzevi njihov ratni plijen,
vratie se kao pobjednici u svoja mjesta. I od onog dana zemlja se smirila pod kraljem i
njegovim sinovima, i niko se nije usudio da im se suprostavi, ve su svi postali prema
njima miroljubivi. Kralj Dobroslav, dajui mnogo darova onom Baraninu koji je bio
obavijestio Kursilija da je opkoljen velikim mnotvom, tvrdio mu je da ni on ni njegovi
sinovi nee nikada zaboraviti to djelo. Poslije toga kraljevi sinovi dobiju itavu Draku
zemlju do rijeke Vojue i tamo sagrade tvravu, i postavie hrabre ljude, koji izlazei
pljakahu Grke i svakodnevno ih zarobljavahu. A slavni kralj Dobroslav vladao je
dvadeset i pet godina i pade u krevet, i umrije u Prapratni u svom dvorcu. Njegovi
sinovi, okupivi se oko njega, oplakali su ga i sahranili ga u crkvi Svetog Andrije u
njegovoj kapeli s velikom au i slavom.
XXXIX
Poslije kraljeve smrti sastadoe se njegovi sinovi sa svojom majkom i zaeljee da
podijele sebi zemlje i oblasti svojih predaka, kako bi svaki od njih posjedovao svoj dio.
Tako Gojislav i Predimir, najmlai brat, dobie Travuniju sa Grbljem; Mihala: Oblik,
Prapratnu i Crmnicu; Saganek pak; Gorsku upaniju, Kupelnik i Balec; Radoslav: Luku
upu, Podluje i Kuevo u Budvi sa upom.
Poslije ovoga kraljica je sa svojim prvoroenim sinom Gojislavom upravljala
kraljevstvom i sinovima. Ali nijedan od njih nije se nazivao kraljem dok je ivjela
kraljica njihova majka, ve su se nazivali samo kneevima. Onda u neko vrijeme
Gojislav pade u krevet i dok je nemoan leao, neki iz Travunije koji se zvahu
Skrobimezi, dogovore se, doose i ubie ga dok je leao u krevetu a njegovog brata
Predimira uhvate i isto tako ubiju. Zatim za svoga poglavicu i gospodara postave nekog
po imenu Domanek. Kad su to uli Mihala, Saganegk i Radoslav, njihova braa, sakupe
vojsku i dou u Travuniju, pa poto pohvatae one ubice, podvrgnu ih raznim mukama i
ubiju najgorom smru, ali Domanek sa nekoliko njih izbjegne. Zatim, ostavivi tu
Saganeka, Mihala i Radoslav se vrate u Zetu. Nije prolo mnogo vremena a Saganek
strijepei i sam se vratio u Zetu, u svoje upanije. Domanek doe i ue u Travuniju. Kad
je Mihala uvidio da Saganek ne eli da ide u Travuniju, pozvavi sebi Radoslava, ree
mu da on ide i brani oblast Travuniju, a ovaj mu odgovori da nikako nee ostaviti svoj
dio koji mu pripada u Zeti. Tada su se oba brata, Mihala i Saganek, strahujui da Grci
ne napadnu zemlju, jer su se Grci inae pripremali da dou, a ne elei da im se
suprostave, pred velikaima zemlje Radoslavu zaklela i napisala mu privilegiju da on i
njegovi nasljednici posjeduju dio Zete kao i, ako bude mogao da pridobije Travuniju ili
bilo koju drugu oblast, bie njemu i njegovim nasljednicima u nasljee i posjed bez
prigovora i traenja od njih i njihovih nasljednika, niti da e ikada ubudue njihovi
nasljednici to traiti. Tada Radoslav sakupivi narod ode i ue u Travuniju i napadne
Domaneka, pobijedi ga i ubije. Zatim prodrije u oblast Zahumlje i zauzme je.
XL
U to vrijeme preminu kraljica i Mihala prihvati kraljevstvo. On je imao sedam sinova ija
su imena ova: Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavril, Miroslav i Bodin. Budui da je
imao ovih sedam sinova, poto preuze kraljevstvo, ne htjede odrati zakletvu koju je

bio dao svom bratu Radoslavu, nego mu oduzme upaniju Zete i dade je svom sinu
Vladimiru. U to vrijeme umrije ena kralja Mihale pa dovede drugu enu, Grkinju,
carevu roaku, i sa njom rodi etiri sina, ija su imena ova: prvi Dobroslav, drugi
Petrislav, treci Niifor, etvrti Teodor. Od Dobroslava, od Niifora i od Teodora nije ostalo
potomstva, samo se od Petrislava rodi Bodin koji je vladao itavom kraljevinom.
Vladimir i njegova braa krenu u Raku i zauzmu je, i dade je na upravu sinu Petrislavu.
Zatim pou na Bugarsku i povedu mnoge bitke protiv Grka i Bugara, pa zauzmu itavu
Bugarsku, i tu pokrajinu kralj Mihala dade na upravu svom sinu Bodinu. Potom Bodin
postavi na svoju glavu dijademu i naredi da ga nazivaju carem. Kad je grki car to uo,
razbjesnio se, i poto je sakupio silno mnotvo, poalje ga da napadne Bodina. I Bodin,
sakupivi mnotvo boraca, izae protiv njih, i jednog dana pocee se oba naroda
estoko sjei i ranjavati. Tu pade Bodin - bugarski car, i zarobe ga Grci, a po naredbi
Grkog cara prognan je u grad Antiohiju. Ostala, pak, Bodinova braa, poto se Bogu
nije dopadao grijeh njihovog oca zbog krivokletstva, jaui po pokrajinama as ovamo
as tamo i vodei mnoge bojeve, svi u ratu pogiboe, jo dok im je otac bio iv, ali ne u
isti dan, ve svaki u svoje vrijeme. Kralj Mihala meutim, vladae trideset i pet godina i
umrije. Sahranjen je s velikom au u manastiru Svetih muenika Sra i Vakha.
XLI
Poslije toga preuzme kraljevstvo Radoslav njegov brat, koji je imao osam sinova i cetiri
keri.Imena njegovih sinova su ova: prvi Branislav, Gradislav, Hvalimir, Stanihna,
Koapar, Gojislav, Dobroslav i Picinek. Kralj Radoslav, pak, bio je itavog svog ivota
miroljubiv, blag i bogobojaljiv. za vrijeme njegovog vladanja javljeno mu je da Bodin,
njegov neak, ivi, a da je car koji ga je bio prognao preminuo. Kad je to uo, poalje u
Antiohiju da ga ugrabe iz zatvora i dovedu k njemu. Kad je doveden sa radou su ga
primili kralj i njegovi sinovi. Kralj mu dade Grbalj i Budvu. esnaeste godine vladanja
kralja Radoslava, Bodin zaboravi dobroinstva koja mu je bio uinio kralj; ne osta u
vjernosti, ve sporazumijevi se sa svojom maehom i sa njena etiri sina, koji mu
bijahu braa po ocu, odmetne se od kralja zajedno sa svojom braom. Kralj meutim,
poto je bio blag i miroljubiv nije htio da s njim zametne rat, ve se sa svojim sinovima
maloduno povue u oblast Travuniju. Tako kao starac u poznim godinama, usnu sa
svojim precima i sahranjen je sa velikim poastima u manastiru Svetog Petra u Polju.
XLII
Poslije toga Bodin, uzevi kraljevstvo, prodre u Zetu i poe da savlauje svoje roake.
Tada Petar arhiepiskop barske stolice, ovjek zapamen po dobru, vidjevi da je meu
braom velika svaa i nesloga, posredovao je zajedno sa svetenstvom i narodom,
nagovorili su ih i pomirili ih. I Bodin i braa meusobno se zaklee da ce ivjeti
miroljubivo i spokojno. Potom se Branislavu rodi est sinova, ija su imena ova:
prvoroeni Predinja, Petrislav, Gradinja, Tvrdislav, Dragel i Grubea. Kralju Bodinu, pak,
rodi etiri sina Jakvinta, ker Arkirica iz grada Barija, ija su imena ova: Mihala, ore,
Arkiric i Toma. Poto je sklopljen mir, Bodin sa braom ode u Raku i ratovanjem je
osvoji, i njom zagospodari. I tamo je postavio dva upana sa svog dvora: Vukana i
Marka, koji su mu se jo i zakleli da e oni sami i njihovi sinovi biti naroito privreni ljdi
kralja Bodina i njegovih sinova ili nasljednika.Potom osvoji Bosnu i tamo postavi kneza
Stevana. Zatim, po smrti Roberta Gviskarda, od vlasti Normana koji su se nalazili u
Drau i na cijeloj Drakoj zemlji, otrgao je i drao itavu Draku zemlju i sam grad
Dra. Potom sklopivi mir sa grkim carem, vratio mu je grad. Meutim, Jakvintu,
Bodinovu enu, jako je boljelo da gleda kako Branislavljevi sinovi jaaju i mnoe se.
Bojala se, naime da Branislav ili njegovi sinovi po smrti njenog mua ne preuzmu

kraljevstvo.Stoga su joj stalno smetali i traila je zgodnu priliku da ih uniti oca i

sinove. Tako u jedno vrijeme kad je Branislav, sa njegovim bratom Gradislavom i sinom
Berihnom naivno doao u grad Skadar, Jakvinta, vidjei da su doli sami, obraduje se
pa priavi kralju poe bestidno navaljivati i govoriti mu da ih uhvati i stavi u tamnicu,
inae nikakav ivot ne moe imati sa njim, ako to ne uini. Govorae mu: "Znam da e
umrijeti, pa e oni preuzeti kraljevstvo, a tvoji sinovi e jesti za njihovom trpezom". to
duziti ? Kralja Bodina pobijedila je ena kao Iroda Irodijada, dok su sjeeli za rukom i
jeli po kraljevoj naredbi uhvaeni su i stavljeni u tamnicu, a poto kralj nije htio da se
odupre elji svoje ene, posta za trpezom vjerolomnik, kao Irod ubica. Kad su to ula
njihova braa , sinovi i neaci, sakupe sve srodnike i odu u Dubrovnik, pa uu u grad sa
etiri stotine ljudi pod orujem. Kad je kralj uo da su pobjegli, sakupivi vojsku, stie
do ovog grada i opsjedne ga, pa poe da ga napada. Tada braa i sinovi kneza
Branislava, i oni koji su bili sa njima, izlazei naoruani iz grada svakodnevno su inili
veliki pokolj nad vojskom kralja Bodina. Jednog dana kad su izali i mnoge pobili i ranili,
Koapar bacivi koplje iz ruku probode nekog Kosara kojega je kraljica mnogo voljela.
Vidjei to, kraljica odmah rasplete kose pa se poe estoko udarati po licu, plakati i
govoriti svom muu: "Jao, jao, jao, da li zbilja ne vidi, o kralju, kako ubijaju tvoje ?!
Zar jo ne vidi to ucini Koapar ? Zato da pusti da ive njihova braa koju dri u
okovima ?" Tada kralj razbjenjen, ispruivi svojom rukom ma, naredi da se pred
gradom Dubrovnikom i u prisustvu njihove rodbine odsijee glava knezu Branislavu,
njegovom bratu i sinu, dodajui tako ubistvo na vjerolomstvo. Tada episkopi i opati koji
su bili doli da mole kralja da ih ne pogubi i da ih pomire, vidjei da su oni ve
pogubljeni, mnogo su alili to su zakasnili u dolasku i poee estoko kriviti i grditi
kralja zato to je posluao glas svoje ene i to je pobio svoju brau. Kralj se odmah
pokajao i gorko je plakao, pa poto su mu braa, naredi da se asno sahrane. Tada
episkopi i opati uzevi njihova tijela sahrane ih s velikim poastima u manastiru Svetog
Benedikta na ostvu koje je ispred Dubrovnika. Poslije toga njihova braa i sinovi i ostali,
koji bijahu u gradu, uvi kako neki ele da predaju grad kralju, pripremivi male lae,
svi uu u njih, doplove u Split, odatle preplove u Apuliju, a odatle caru u
Konstantinopolj. Zatim kralj zauze Dubrovnik i tu sagradi tvravu. I poslije se vrati u
Skadar. Vladao je naime, dvadeset i est godina, a u dvadeset drugoj godini pogubio je
svoju brau. Kad se navrilo dvadeset i est godina i pet mjeseci njegovog kraljevanja,
preminuo je i sahranjen je po kraljevskom obiaju u manastiru Svetih muenika Sra i
Vakha.
XLIII
Tada Mihala, njegov sin, htjede da naslijedi prijesto, ali zbog zlobe njegove majke narod
zemlje nije ga htio, ve postavi sebi za kralja Dobroslava, brata kralja Bodina.
Dok je vladao Dobroslav je surovo radio protiv naroda. U to vrijeme, kada su braa i
sinovi kneza Branislava uli da je bio umro kralj Bodin, po nalogu cara dou u Dra, e
se Gojislav oeni i ostade sa svojim neacima. A njegov brat Koapar ode u Raku i
odatle, poto je sa upanom Vukanom sakupio narod, poe protiv kralja Dobroslava.
Kralj pak sakupivi narod htjede da se brani. Kad se, najzad, zae borba u Duklji, na
rijeci koja se zove Moraa, bude poraena vojska kralja Dobroslava, a sam je zarobljen.
Poslije toga Koapar, poslavi kralja Dobroslava okovanog u Raku, i Vukan dou i
osvoje Zetu i opustoe veliki dio Dalmacije. Poslije toga Vukan ode u Raku, a Koapar
ostane u Zeti. Potom je Vukan sa Raanima postavio zasjede Koaparu da bi ga ubio, a
to uvi ovaj ode u Bosnu i tu se oeni erkom bana Bosne, i poslije ne mnogo vremena
pogine u boju u Zahumlju.

XLIV
Meutim narod, poto se sakupi, postavi za kralja Vladimira, a unuka kralja Mihale. Dok
je Vladimir vladao volio je mir i sa svima je bio u miru, oko sebe je okupio svoju brau i
oenio se erkom upana Rake. I zemlja je dvanaest godina ivjela u miru. Poto se
kralj oenio Vukanovom kerkom, upan je oslobodio kralja Dobroslava, koji je dran u
okovima, budui da je bio stric kralja Vladimira. Ovaj osloboen, doe svome neaku,
koji im vie kralja odmah naredi da ga uhvate i stave u tamnicu, i u tamnici je ostao
sve dok je vladao njegov neak Vladimir. Dvanaeste godine vladanja kralja Vladimira,
Jakvinta, kako su je savjetovali neki vrlo ravi ljudi, koji bijahu neprijatelji upana
Vukana, dade im smrtonosni napitak koji je nainila u Kotoru, e je boravila. Kad ovi
stignu u Skadar, priblie se kralju preko ruku njegovih slugu, i on prevaren od njih,
pade u postelju. Jakvinta, pak, znajui da e on umrijeti, doe sa svojim sinom orem
u Skadar da posjeti kralja, ali im je kralj vie, gurnu je od sebe i naredi da izae
napolje. Kad je izala onima koji su tu stajali ree: "Zato kralj tako radi ? Kakvo sam
zlo ja uinjela ? Ako gospodin kralj eli da zna: njegov stric Dobroslav, koji se nalazi u
okovima, sam je uinjeo da on ne naslijedi kraljevstvo." I odmah odatle ode i doe do
Gorice ekajui kraljevu smrt. Potom tajno, mnogo obeavajui, porui kraljevim
ljudima da im kralj umre ubiju Dobroslava, to je i uinjeno. Naime kralj je umro i
sahranjen je u manastiru Svetih Sra i Vakha, a kraljevi ljudi, iskoristivi priliku, po
savjetu Jakvinte udrue se protiv kralja Dobroslava, pa izvukavi ga iz zatvora, iskopaju
mu oi i odsijeku monice, i poalju ga u manastir Svetih Sra i Vakha, e je ivjei
dugo vremena sa kaluerima, kasnije umro.
XLV
Poslije smrti kralja Vladimira kraljevstvo preuze ore, sin kraljice Jakvinte. Druge
godine svoga vladanja elio je tajno pohvatati Branislavljeve sinove, ali to nikako ne
mogade. Naime saznali su za neku takvu namjeru, pa oni odu u Dra svome stricu
Gojislavu. Grubea je jedini bio uhvaen i u Skadru stavljen u tamnicu. U ono vrijeme
vojskovoa Kalojovan Kuman, sakupivi jaku vojsku napadne s Gojislavom i njegovim
neacima kralja ora. I kralj se, sakupivi vojsku, pripremi za rat sa njima. Poto su
zametnuli bitku, pade dio kralja ora i mnogi su pobijeni, a veoma mnogi zarobljeni.
Kralj, pak, sa nekolicinom izbavi se i pobjee na Oblik. Zatim vojskovoa i ostali
napadnu na grad Skadar i zauzmu ga. Otuda izvuku Grubeu iz tamnice, i po carevoj
naredbi postavi ga narod za kralja, a vojskovoa, ostavivi mu vojsku, vrati se u Dra.
Za njegove vladavine kralj ore znajui da je Grubea veoma vjet ratnik i snaan
junak, odvaan u borbi, pobjee u Raku. A oreva majka je uhvaena u Kotoru i
odvedena u Carigrad, e je i umrla. Kralj Grubea je vladao sedam godina, i u njegovim
danima smirila se zemlja i veoma se oporavila. Dao je, naime, onih dana Bog obilje ita
i vina, ispunjena je bila zemlja svakim izobiljem. Najzad, sedme godine njegovog
vladanja, poe na njega kralj ore sa Raanima. Iako mu se borbom suprostavio, u
istoj borbi pogibe kralj Grubea, hrabro se borei i vojujui pred gradom Barom i
sahranjen je s poastima u episkopiji istoga grada u crkvi svetog ora, sjeditu
episkopa toga grada.
Poslije toga ordje zadobije kraljevstvo, ali ne i zemlju. I posla po brau kralja Grubee,
Draginju i Dragila, koji su jo preostali, i sklopi mir s njima izmiri se i zakune se da e
sa njima podijeliti zemlju i da im nee uinjeti nikakvo zlo. Oni dooe jer su mu zbog
zakletve povjerovali. Dade im jedan dio zemlje i upanije u Zeti i poe ih jako
uvaavati. I ovo je kralj inio zbog toga da bi Gradihnu, njihovog treeg brata, mogao

prevariti i k sebi privui, pa ih zatim sve unititi. Gradihna pak boravei u Rakoj, tu se
oeni i izrodi etiri sina: prvi Radoslav, pa Lobar i Vladimir. Zatim Dragilo sa svima iz
svoje zemlje prodre u Podgorsku oblast i zauzme Onogot i mnoge druge upanije. A
kad vie kralj da se razborito ponaa, veoma mu se dopadne. Zatim po Dragilovom
savjetu, kralj sakupi vojsku i ode u Raku pa je osvoji i poplijeni. Tu naiu na Uroa koji
je bio u tamnici, u koju su ga bili stavili njegovi roaci. Izvukavi ga odatle poalju ga
za upana u Rakoj. Onda se kralj sa svima svojima vrati u svoje mjesto sa velikim
plijenom. U to vrijeme Gradihna se bio povukao u Zahumlje. Kasnije vidjevi da se
Dragilo sa bratom i neacima razborito ponaaju i da svakodnevno jaaju i rastu u
ljubavi svog naroda, naveden zaviu i plaei se da ga narod ne potuje iskreno, a i da
moda ne izgubi kraljevstvo, kralj naloi da se uhvati Mihala, sin kralja Vladimira, a
poslije njega Dragilo, i stavi ih u tamnicu. Dragihna, pak, sa svoja etiri sina: Prvoem,
Grubeom, Nemanjom i Sirakom izvue se i pobjegne u Dra. Kad je uo da se njegov
brat i neaci nalaze u okovima, i sam ode u Dra. Zatim vojskovoa Pirigordi sa
Gradihnom i Dragihnom, sakupivi narod i veliku vojsku, pou i zauzmu zemlju sve do
Vranjine i do Bara, ali poto je vojskovoa htio da ode u Carigrad, Gradihna, ostavivi
svoga neaka Boroa na Obliku da uva tvravu, prebai vojskovou sve do Draa. Tada
kralj ore, razbijenjen, naredi da Dragila i njegovog neaka Mihalu lie nebeske
svjetlosti zbog toga to su ga Gradihna i njegov brat napadali. Poto je vojskovoa
Pirigordi otiao u Carigrad, u Dra je doao drugi vojskovoa, gospodin Aleksije
Kontostefan, Meutim, kralj ore sakupi vojsku, doe i opsjedne Oblik, a Boro se sa
svojima junaki branjae. Kad je to uo vojskovoa gospodin Aleksije, sakupi sa
Gradinjom i njegovim bratom vojsku, pa svi krenu na kralja. Kako je kralj ve bio
veoma mrzak u itavom narodu, nije bilo nikoga da mu ovo javi prije nego to je stigao
vojskovoa sa Gradinjom i sa vojskom. I navale na njihov logor, pobiju i izranjave
veoma veliki broj ljudi, i natjeraju ih u bijeg. Kralj se tada izvukao i pobjegao u
Crmnicu. A poto je ovaj bio natjeran u bijeg, vojskovoa ostavi Gradinju sa vojskom i
vrati se u Dra. Tada, poto je zemlja zbog nevolja i ratova ve bila pusta i poto je
svakodnevno sve vie pustjela, pobuni se Kotor, a zatim i itava zemlja kralja ora. A
Gradinja sa svojima poe da zauzima zemlju i gonjae kralja, a s druge strane tjerahu
ga Raani. Kralj se sa svojima skrivao po gorama i sumama, bjeei as ovdje as one.
Zatim kralj, vidjevi da ga progone sa svih strana, ne znajuci to da radi, ue u tvravu
koja se zove Obolon. Tada Gradinja zauzme zemlju do Kotora osim tvrave, u kojoj se
kralj odrao. Meutim vojskovoa doe u Skadar, i Gradinja mu porui da to prije
stigne kako bi zauzeli tvravu i uhvatili kralja. Kad je ovaj doao sa vojskom,
opsjednue tvravu. Tada su oni koji su smatrani prijateljima i veoma bliskim kralju, i
koji su jeli njegov hljeb, podigli protiv njega pobunu, i jedni spolja, a drugi iznutra
predadoe tvravu i kralja vojskovoi gospodinu Aleksiju; njega vojskovoa uhvati i
povede ga sa sobom u Dra, a odatle okovanog i sa straarima poalje ga u Carigrad e
je umro u tamnici.
XLVI
Poslije ovoga sakupi se narod i postavi za kralja Gradinju, koji, primivi kraljevstvo poe
vladati narodom sa svom pravdom. Zaista bijae ovjek koji se bojao Boga, poboan i
milostiv i zatitnik i branitelj udovica i siroadi, i u svim svojim postupcima odlikovao se
svakom dobrotom. Zbog toga i oni koji su se rasuli po oblastima i pokrajinama, kao i po
Apuliji, uvi o njegovom potenom ivotu, odmah su se vratili u svoja mjesta, i u svoj
rodni kraj, te opet napunie i naselie zemlju, koja je ve bila skoro sasvim razorena i
opustjela. Podnio je kralj Gradinja u danima svoga vladanja mnoge prevare i nepravde
od ravih ljudi, ali ga je od svega Bog izbavio. Kad se navri jedanaest godina njegovog

kraljevanja, ode putem svih smrtnika i poinu u miru sa precima svojim. Sahranjen je
poasno i sa dostojanstvom, rukama svojih sinova, kneza Radoslava, Jovana i
Vladimira, u manastiru svetih muenika Sra i Vakha.
XLVII
Poslije toga knez Radoslav otputova caru Manojlu koji ga blagonaklono primi i dade mu
cijelu zemlju da njome gospodari kako je ranije drao njegov otac. Poslije je knez
Radoslav, vrativi se od cara, poeo da, zajedno sa svojom braom, dri zemlju i njome
gospodari. Potom ustae neki zlikovci, koji su bili stari neprijatelji, i odmetnue se od
njega i dovedoe Desu, Uroevog sina, i njemu dadoe Zetu i Travuniju. a Radoslavu i
njegovoj brai preosta Primorska oblast i grad Kotor do Skadra. Ali oni neprestano ne
odustajahu da se bore i ratuju protiv Uroevog sina i protiv ostalih neprijatelja, sve dok
zemlju koja se bila od njih odmetnula nijesu mogli ponovo zadobiti, i onu kojom
vladahu junaki odbraniti. I tako dalje.