Prvo prozno umjetniko djelo o Hajduk Veljku nastalo je svega 13 godina po

Veljkovoj smrti, a njegov autor je Veljkov drug, prijatelj i zamjenik u vojnim

poslovima, kasnije istoriograf srpske nacionalne revolucije, reformator knjievnog
jezika i pravopisa i otac srpske knjievnosti Vuk Stefanovi Karadi. Knjievna
sudbina koliko se ogrijeila o Veljka, ne dozvolivi mu da bude u blizini darovitog
guslara Filipa Vinjia pa da u autentinoj epskoj narodnoj pjesmi zauzme mjesto
koje mu po mnogo emu pripada, ime bi prava narodna epika imala na samom
kraju svog mnogovijekovnog stalnog obnavljanja jo jednog velikog junaka, toliko se
isto ta ista sudbina potrudila da tog krajinskog vojvodu stavi u redove prvog
poznatog umjetnikog djela savremene srpske knjievnosti. To je danas ve klasino
Vukovo itije Hajduk Veljka Petrovia
U poetku hajduki i ustaniki pisar, kasnijeuitelj u Beogradu, Vuk Karadi, ma
koliko bio oduevljen ustankom, po prirodi svoje darovite linosti i po svom
osjeanju drutvene pravde nije mogao biti zadovoljan onim to se deavalo u
vrhovima ustanikog vostva, kao ni sam Hajduk Veljko. Vuk je jo kao pisar u
Beogradu mogao uti za Veljka, sluati o njegovom junatvu i njegovoj
neustraivosti, pa i njegovom nezadovoljstvu. Kada se vratio sa lijeenja
nezadovoljan svim i svaim, Vuk je toliko skrenuo na sebe panju svoje okoline,
podrazumijevajui tu i jo uvijek maleni inovniki aparat Praviteljstvujueg sovjeta
i suda, da su ga zbog njegovog bezobrazluka i nerazumnog povedenja za
bezbonika drali.
Izgleda da su ljudi, koji su rukovodili administrativnim poslovima u Beogradu, ba iz
tih razloga udaljili Vuka iz Beograda dajui mu razliite slube u istonoj Srbiji.
Druga je stvar to e Karaore kasnije povjeriti Vuku neke povjerljive misije.
Administracija Sovjeta sigurno nigurno nije svaku odluku donosila uz predhodnu
suglasnost sa vrhovnim Bodom, pa ga nije morala pitati ni za Vukov premjetaj. A
Vuk Karadi se naao u Kladovu na slubi carinika ba u vrijeme kada je Hajduk
Veljko, po nalogu Karaora, preao u Nagotin da priprema odbranu istonih granica
Srbije. Nekoliko krtih zapisa o nainu ivota Vuka Karadia neobino mnogo
podsjeaju na Veljkov ivot.
.
Vukovo itije Aljduk Veljka Petrovia spada, po ocjeni knjievne kritike, u najbolja
Vukova ostvarenja iz oblasti njegove ustanike proze, a ova vrsta njegovog
stvaralatva spada u pravi obrazac pripovjedne proze, kako misle, izmeu ostalih, i
Aleksandar Beli i Ivo Andri. Sluei se djelimino klasinim uzorima biografske
literature i to prvenstveno Plutarhom, Karadi bira iz Veljkovog ivota one
pojedinosti u kojima se istovremeno snano eksponiraju Veljkovi karakter i
temperamenat, ali i istovremeno slikaju drutvene prilike i znaajni dogaaji.
Saoptivi na poetku samo podatak kad je i gdje Veljko roen, Vuk u stvari Veljkov
ivot poinje od trenutka kada su krdalije vidinskog vezira, u borbi s vojskom

beogradskog vezira Mustafa pae, spalile Veljkovo selo Lenovac, pa je Veljko otiao
u najamnike i taj ivot, u kratkim potezima, prati do Veljkove smrti, dajui na kraju
anegdotski epilog ijim sadrajem obavjetava itaoce o sudbini uuk Stane.
Centralno mjesto u itiju zauzima Veljkov portret. Vukova portretna tehnika
sainjena je od pievih markacija tjelesnih i drutvenih osobina eljkovih akcija, pri
emu anegdota kao specifian stilsko metodoloki postupak Vukovo prianje
prenosi iz istoriografije u umjetniku prozu.
Fiziki portret je veoma upeatljiv: tanka i visoka struka, smee kose, malih brkova,
dugakih suvih obraza, irokih ustiju, malo pokuasta nosa. Kao da je preuzet iz
nekog udbenika o rasnim karakteristikama za dinarski tip naeg ovjeka.
Duhovne i moralne karakteristike: po srcu i tjelesnom junatvu, dakle: po hrabrosti i
borilakim vjetinama - najvei junak Evrope svoga svuda ratnog vremena. Kao i
mnogi veliki ljudi, poznavao je svoju vrijednost; kao pravi junak, i gdje je valjao
nije umio lagati; bio je iskren i prostoduan, ali slabo poboan i duevan; nije mario
za lino bogatstvo, ali je na novce i na ostali plijen bio lakom na vojsci (u borbi);
ljubei vie enski rod nego svoju enu, nije ni Stani vjeran ostao; pa ne samo to
je grijeio sa drugima, nego se i prvoj eni opet navraao
Knjievni istoriar Miodrag Ppapovi, ocjenjujui Vukov lik Hajduk Veljka Petrovia
ostvaren u itiju kae: Cjelo itije, doista, protkano je mnotvom detalja iz
stvarnog ivota, ali Hajduk Veljko, ipak, djeluje nekako podignuto i dotjerano. U
Vukovoj epskoj prozi osjea se izvjestan herojski patos, kao i mjestimino
oplemenjivanje junaka. Vuk namjerno ublaava Hajduk Veljkovu osionost. Vukov
Hajduk Veljko uprkos realizmu koji se nalazi u osnovi knjievne izgradnje njegova
lika, mnogo podsjea na romantiarske junake.
..
Ukupno oko tridesetak motiva iz ivota i portretza Hajduk Veljka nazivano je kroz
anegdotu, ali na dva naina. Neki motivi su razvijeni punom anegdotom, a neki su
zadrani na nivou anegdotnog zametka, ali koji, i kao anegdotni embrioni, imaju
snanu estetiku sugestiju. Tako, na primjer na samom poetku itija Vuk pria o
prvim godinama Veljkovog ratovanja u redovima srpskih ustanaka, a dva za Veljka
karakteristina gesta saoptava u formi anegdotnih embriona i to sve u jednoj
reenici:
Te zime, izmeu malog i velikog Boia, doe (Veljko) sa svoja nekolika momka
pijan u Smederevo, te oplijeni nekake Turke koji su se bili predali Srbima; zato ga
Srbi pozovu na sud, no on ne smjede doi, nego pobjegne; i tako se sa svojim
momcima krio i verkao kojekuda po Krajini, dok negdje kad su se Srbi spremali da
doekaju Turke, izie s podosta momaka te se preda Crnom oru, i tako mu se
oprosti sve .

Jedan anegdotni embrion u ovom odlomku je motiv o plenjenju smederevskih Turaka

i bekstvu, odnosno odmetanju; drugi je o predaji Karaoru. Da je Vuk procjenio ova
dva detalja iz Veljkovog ivota znaajnim, on bi ih digao na vii nivo anegdotne
razvijenosti, kao to je, recimo, razvio motiv o Veljkovom dobijanju odobrenja da
digne Crnu Reku na ustanak, osvajanju begove kule u Podgoricu, nainu ratovanja
itd. svaka razvijena Vukova anegdota pokazuje zrelost i savrenost svoje forme i ima
sve elemente autonomnosti: uvod u temu, sugerisanje konflikta, vlastiti kulminaciju,
a, kad je potrebno, i govor linosti.
Zakljuak:
Vukovo kazivanje u itiju nadraslo istorijsku faktografiju i preraslo u savren
umjetniki izraz. To je i razlog velike popularnosti Vukove ustanike proze, a posebno
Veljkove biografije. Ovaj Vukov umjetniki svakako najzreliji i najnadahnutiji literarni
sastav, kao i Mokranjeva esta rukovet, najvie su i doprinjeli velikoj popularnosti
Hajduk Veljka. Graene na elementima narodnog stvaralatva, jezikog i
muzikog, obje ove tvorevine, i Vukova proza i Mokranjeva vokalna muzika,
doprinijeli su stvaranju Veljkovog kulta u narodu.