Analiza Iii PDF

UNIVERZITET U KRAGUJEVCU
PRIRODNOMATEMATI^KI FAKULTET
M. Stani} S. Dimitrijevi} S. Simi} D. Bojovi}
FUNKCIONALNA ANALIZA
Zbirka zadataka
KRAGUJEVAC
2007
Sadràj
Predgovor
1 Metri~ki i normirani prostori

5
1.1 Pregled teorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2 Operatori
90
2.1 Pregled teorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
2.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
3 Teorija mere
162
3.1 Pregled teorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
3.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
4 Lebegov integral
197
4.1 Pregled teorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
4.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Literatura
251
Predgovor
Glava 1
Metri~ki i normirani
prostori
1.1 Pregled teorije
Metri~ki prostori
DEFINICIJA 1.1. Preslikavawe d : X X [0, +) je metrika na
skupu X 6= , ako za svako x, y, z X vaì:
(M1) d(x, y) = 0 x = y,
(M2) d(x, y) = d(y, x),
(M3) d(x, y) 6 d(x, z) + d(z, y) (nejednakost trougla).
Prostor X na kome je definisana metrika d zove se metri~ki prostor i ozna~ava sa (X, d) , ili kra}e samo sa X kada podrazumevamo o kojoj
se metrici d radi. Ako prvi uslov zamenimo slabijim uslovom
(M1') x = y d(x, y) = 0,
tada se preslikavawe d zove pseudometrika.
Iz definicije jednostavno slede osobine metrike:
n1
P
(1) d(x1 , xn ) 6
d(xi , xi+1 ), xi X
(nejednakost mnogougla);
i=1
(2) |d(x, y) d(y, z)| 6 d(z, x);

(3) |d(x, y) d(u, v)| 6 d(x, u) + d(y, v)
(nejednakost ~etvorougla).
1.1. PREGLED TEORIJE
DEFINICIJA 1.2. Metri~ki prostori (X, d ) i (Y, d ) su izometri~ni ako postoji bijektivno preslikavawe f : X Y takvo da za svako
u, v X vaì d (u, v) = d (f (u), f (v)).
X
NAPOMENA. Primetimo da se dva izometri~na prostora mogu razlikovati samo po prirodi svojih elemenata, dok su metri~ki odnosi ta~aka
jednog prostora isti kao i metri~ki odnosi ta~aka drugog prostora.
Kako nas u metri~kom prostoru interesuje rastojawe izme|u ta~aka, to
}emo izometri~ne metri~ke prostore identifikovati.
Neka su dati metri~ki prostori (X, d ) i (Y, d ).

Prostor Y je metri~ki potprostor od X ako je Y X i za svako
u, v Y vaì d (u, v) = d (u, v).
DEFINICIJA 1.3.
Helderova nejednakost
Ako su xi , yi , i = 1, . . . , n, proizvoqni realni (ili kompleksni)
brojevi, i ako je p > 1 i q takvo da je 1/p + 1/q = 1, tada za svako n N
vaì Helderova nejednakost:
n
X
|xi yi | 6
n
X
i=1
|xi |
!1/p n
X
i=1
!1/q
q
|yi |
i=1
Specijalno, za p = q = 2 dobijamo nejednakost Ko{i-[varc-Buwakovskog.
Nejednakost Minkovskog
Neka su xi , yi , i = 1, . . . , n, proizvoqni realni (ili kompleksni)
brojevi, i neka je p > 1. Tada za svako n N vaì nejednakost Minkovskog:
n
X
!1/p
|xi + yi |p
n
X
i=1
|xi |p
i=1
n
X
!1/p
|yi |p
i=1
Nekasu (X, d ) i (X, d ) metri~kiprostori. Metrike

i d su ekvivalentne ako
DEFINICIJA 1.4.
d1
!1/p
(c1 , c2 R+ )(x, y X) c1 d1 (x, y) 6 d2 (x, y) 6 c2 d1 (x, y).
GLAVA 1. METRI^KI I NORMIRANI PROSTORI
Navedimo nekoliko karakteristi~nih primera metri~kih prostora

koje }emo koristiti u daqem radu. îtaocu ostavqamo za samostalni
rad da pokaè da su sve metrike dobro definisane.
,
, sa elementima x = (x , . . . , x ),
. U ovom prostoru defini{emo metrike:
PRIMER 1.1.
X = Kn K {R, C}
xi K i = 1, . . . , n
dp (x, y) =
n
X
!1/p
|xi yi |p
1 6 p < ,
i=1
d (x, y) = max |xi yi |.

16i6n
Neposredno se proverava da vaì:

d (x, y) 6 dp (x, y) 6 n1/p d (x, y),
lim dp (x, y) = d (x, y).
p+
U slu~aju p = 2 dobijamo standardnu Euklidsku metriku.

PRIMER 1.2. X = ` , 1 6 p < +, prostor svih beskona~nih realnih ili kompleksnih nizova x = (x , x , . . . , x , . . . ), takvih da P |x |
konvergira. Metriku defini{emo sa
p
d(x, y) =
+
X
i=1
!1/p
|xi yi |p
i=1
X = m prostorsvihograni~enihnizova,tj.prostorsvih
nizova x = (x , x , . . . , x , . . . ), takvih da je sup |x | < +. Metrika
je data sa
PRIMER 1.3.
iN
d(x, y) = sup |xi yi |.

iN
Na isti na~in defini{emo metriku u prosoru X = c, prostoru konvergentnih nizova i u X = c , prostoru nizova koji konvergiraju ka nuli.
Vaì c c m .
PRIMER 1.4. X = s prostorsvihbeskona~nihrealnihilikompleksnih
nizova. Metriku defini{emo sa
0
d(x, y) =
+
X
1 |xi yi |
.
2i 1 + |xi yi |
i=1
X = C[a, b] prostor neprekidnih funkcija na kona~nom

intervalu [a, b]. Metrika je data sa d(x, y) = max |x(t) y(t)|.
PRIMER 1.6. Na prostoru neprekidnih funkcija na kona~nom intervalu
[a, b] mogu se definisati i integralne metrike
PRIMER 1.5.
a6t6b
Z
dp (x, y) =
1/p
|x(t) y(t)| dt
,
p
1 6 p < +,
i tada se umesto oznake C[a, b] koristi C [a, b].

PRIMER 1.7. X = B[a, b] prostor ograni~enih funkcija na kona~nom
intervalu [a, b]. Metrika je data sa d(x, y) = sup |x(t) y(t)|.
PRIMER 1.8. Neka je X 6= i neka je na X X definisano preslikavawe
p
a6t6b
d(x, y) =
(X, d)
0,
1,
je diskretan metri~ki prostor.
x = y,
x 6= y.
Normirani prostori
Vektorski prostor (X, K) , K {R, C}, je normiran

ako postoji nenegativna funkcija k k : X R takva da je
(N1) k0k = 0, kxk > 0 za x 6= 0;
(N2) kxk = ||kxk, K;
(N3) kx + yk 6 kxk + kyk.
Funkcija k k zove se norma prostora X .
DEFINICIJA 1.5.
Osobine
norme:
(1) kxk kyk 6 kx yk;

(2) k k je neprekidna funkcija na svakom normiranom vektorskom
prostoru.
U normiranom prostoru preslikavawe d(x, y) = kx yk je metrika
indukovana datom normom.
NAPOMENA. U svakom normiranom prostoru moè se uvesti metrika, tj.
svaki normirani prostor je i metri~ki, sa metrikom d(x, y) = kx yk.
Obratno ne vaì. Na primer, u metri~ki prostor s ne moè se uvesti
norma koja indukuje metriku d datu u primeru 1.4.
DEFINICIJA 1.6.
ekvivalentne ako
Norme k k i k k na vektorskom prostoru X su

1
(c1 , c2 R+ )(x X) c1 kxk1 6 kxk2 6 c2 kxk1 .
Navedimo nekoliko primera normiranih prostora.
, 1 6 p < +, K {R, C} : kxk = |

Za p = + : kxk = max | |.
Bilo koje dve norme u prostoru K , p > 1, su ekvivalentne.
PRIMER 1.9.
X=
Kkp
16i6k
k
P
i=1
1/p
|p
k
p
1/p
.
PRIMER 1.11. U prostorima nizova m, c, c : kxk = sup | |.
PRIMER 1.12. X = C[a, b]: kxk = max |x(t)|.
PRIMER 1.10.
+
P
X = `p , 1 6 p < + kxk =
i=1
|i
|p
iN
a6t6b
1/p
|x(t)| dt
.
,
:
PRIMER 1.14. X = L (a, b), 1 6 p < + prostor Lebeg integrabilnih funkcija na (a, b) (videti glavu 4):
PRIMER 1.13.
X = Cp [a, b] 1 6 p < + kxk =
kxk =
1/p
|x(t)|p dm
.
Rastojawe izme|u dva skupa
U metri~kom prostoru
X od skupa A X defini{emo sa
DEFINICIJA 1.7.
x0
(X, d)
rastojawe ta~ke
d(x0 , A) = inf{d(x0 , a) | a A}.
NAPOMENA. Skup {d(x0 , a) | a A} je ograni~en odozdo, jer za svako

vaì d(x0 , a) > 0. Sledi da za svaki skup A 6= odgovaraju}i
infimum postoji, pa je d(x0 , A) odre|en nenegativan realan broj.
NAPOMENA. Iz uslova x0 A sledi da je d(x0 , A) = 0. Me|utim,
obratno ne vaì. Na primer, ako je X = R, x0 = 0, A = R+ , tada je
d(0, R+ ) = 0, ali 0
/ R+ .
aA
10
Rastojawe izme|u skupova A, B X u metri~kom

prostoru (X, d) defini{emo sa
DEFINICIJA 1.8.
d(A, B) = inf{d(a, b) | a A, b B}.
NAPOMENA. Iz uslova A B 6= sledi da je d(A, B) = 0, ali obrnuto

ne vaì. Na primer, ako je A = R+ , B = R , tada je d(R+ , R ) = 0,
ali R+ R = .
Skup A X je ograni~en u metri~kom prostoru

ako je skup {d(a, a ) | a, a A} ograni~en u R. Za ograni~en
skup postoji realan broj
DEFINICIJA 1.9.
(X, d)
A
diam(A) = sup{d(a, a0 ) | a, a0 A},
koji se zove dijametar skupa A.

NAPOMENA. Ako je A neograni~en, tada kaèmo da je diam(A) = +.
Prazan skup i jedno~lani skupovi su ograni~eni i dijametar im je jednak
nuli.
Deskriptivne osobine skupova
Nekaje (X, d) metri~kiprostor, x fiksiranata~ka

prostora X i r R . Otvorena kugla sa centrom u ta~ki x polupre~nika r je skup
DEFINICIJA 1.10.
K(x0 , r) = {x X | d(x0 , r) < r}.
Zatvorena kugla sa centrom u ta~ki x polupre~nika r je skup

0
K[x0 , r] = {x X | d(x0 , r) 6 r}.
Sfera sa centrom u ta~ki x polupre~nika r je skup

0
S(x0 , r) = {x X | d(x0 , r) = r}.
Primetimo da su kugla (i otvorena i zatvorena) i weni podskupovi

ograni~eni skupovi. Obrnuto, svaki ograni~en skup iz prostora X je
sadràn u nekoj kugli.
U prostoru R, kugla K(x0 , r) je interval (x0 r, x0 + r). Na
slici 1 prikazane su jedini~ne otvorene kugle sa centrom u x0 = (0, 0)
11
polupre~nika r = 1 u prostorima
ktivno.
(R2 , d1 ), (R2 , d2 )
(R2 , d ), respe-
Slika 1.
Neka je f C[a, b] data funkcija i r > 0. Na slici 2 prikazana
je kugla K(f, r) u prostoru C[a, b]. Grafike funkcija f + r i f r
dobijamo translacijom grafika funkcije f za vektor (0, r), odnosno
(0, r). Kuglu K(f, r) u prostoru C[a, b] sa~iwavaju sve one funkcije
g C[a, b] ~iji se grafik nalazi unutar trake ograni~ene graficima
funkcija f r i f + r.
Slika 2.
Skup U X iz metri~kog prostora (X, d) je otvoren ako je unija neke familije otvorenih kugli prostora X .
TEOREMA 1.1. Skup U X u metri~kom prostoru (X, d) je otvoren ako
i samo ako za svaku ta~ku x U postoji kugla K(x , r) U .
TEOREMA 1.2. U metri~kom prostoru (X, d) kolekcija U svih otvorenih
skupova U X ima slede}a svojstva:
1 , X U ;
2 unija svake familije elemenata iz U je element kolekcije U ;
3 presek kona~no mnogo elemenata iz U je element kolekcije U .
DEFINICIJA 1.12. Skup F X u metri~kom prostoru (X, d) je zatvoren ako je wegov komplement u odnosu na ~itav prostor X otvoren skup.
DEFINICIJA 1.11.
12
TEOREMA 1.3. U metri~kom prostoru (X, d) kolekcija F svih zatvorenih skupova F X ima slede}a svojstva:
1 , X F ;
2 presek svake familije elemenata iz F je element kolekcije F ;
3 unija kona~no mnogo elemenata iz F je element kolekcije F .
DEFINICIJA 1.13. Unutra{wost (interior) skupa A X u prostoru
X , u oznaci Int(A) (ili A) je unija svih otvorenih skupova U X koji
su sadràni u skupu A.
NAPOMENA. Int(A) je najve}i otvoreni skup iz X koji je sadràn u

skupu A, tj. Int(A) je otvoreni podskup od A koji sadrì svaki otvoreni podskup od A.
Neka je A X podskup metri~kog prostora (X, d). Za

ta~ku x X vaì: x Int(A) ako i samo ako je d(x, X \ A) > 0.
DEFINICIJA 1.14. Okolina ta~ke x X u prostoru X je svaki skup
O X sa svojstvom da je x Int(O).
TEOREMA 1.4.
NAPOMENA. Ako postoji otvoren skup U X za koji je x U O,

tada je U Int(O), pa je O okolina ta~ke x. Prostor X je okolina svake
svoje ta~ke.
Skup U X je otvoren u prostoru X ako i samo ako je

okolina svake svoje ta~ke.
DEFINICIJA 1.15. Adherencija (zatvorewe) skupa A X u prostoru
X , u oznaci A (ili ClA), jeste presek svih zatvorenih skupova koji
sadrè skup A. Svaka ta~ka x A zove se adherentna ta~ka skupa A.
TEOREMA 1.5.
NAPOMENA. A je najmawi zatvoren skup koji sadrì skup A.
Ako je A X i x X tada vaì: x A ako i samo

ako je d(x, A) = 0. Tako|e vaì: x A ako i samo ako svaka okolina O
ta~ke x se~e skup A.
TEOREMA 1.6.
13
DEFINICIJA 1.16. Ta~ka x X je ta~ka nagomilavawa skupa A X

ako svaka okolina O ta~ke x se~e skup A \ {x }. Ta~ka x A je izolovana ta~ka skupa A ako nije ta~ka nagomilavawa skupa A. Skup svih
ta~aka nagomilavawa skupa A ozna~ava se sa A i naziva se izvodni skup
skupa A.
DEFINICIJA 1.17. Granica skupa A X je skup A = A (X \ A).
0
Jednostavno se dokazuju slede}e osobine:

1. A je otvoren A = Int(A);
2. Int(Int(A)) = Int(A);
3. Int(A B) = Int(A) Int(B);
4. A B Int(A) Int(B);
5. A = A;
6. A B = A B ;
7. = ;
8. A B A B ;
9. A je zatvoren A = A;
10. A = A A0 ;
11. A je zatvoren A0 A;
12. C(Int(A)) = CA, C(A) = Int(C(A)) (C ozna~ava komplement);
13. A = A \ Int(A).
PRIMER 1.15. Skup {1/n | n N} u metri~kom prostoru R sastoji se

samo od izolovanih ta~aka. Jedina wegova ta~ka nagomilavawa je 0, pa
je A = {0}, a A = A {0}.
Za skup racionalnih brojeva Q u prostoru R vaì Q = Q = R.
0
Konvergencija u metri~kom prostoru

Neka je (X, d) metri~ki prostor i (xn )
n=1 (ili kra}e (xn )), niz
ta~aka prostora X .
DEFINICIJA 1.18.
u oznaci x
Niz
(xn )
x0 n +
izprostora X konvergira kata~ki x

ili lim x = x , ako
n+
( > 0)(n0 N)(n N) n > n0 d(xn , x0 ) < .
Ta~ka x se naziva grani~na vrednost niza (x ).

0
14
TEOREMA 1.7.
odre|ena.
Ako niz ima grani~nu vrednost, onda je ona jednozna~no
Svaki konvergentan niz je ograni~en, tj. skup wegovih vreje ograni~en.

DEFINICIJA 1.19. Za svaki strogo rastu}i niz prirodnih brojeva
n < n < < n < niz (x ) je podniz niza (x ).
DEFINICIJA 1.20. Ta~ka x X je adherentna vrednost niza (x ) ako
postoji podniz (x ) koji konvergira ka ta~ki x.
TEOREMA 1.9. Skup adherentnih vrednosti niza je zatvoren skup.
TEOREMA 1.8.
dnosti {x
1
| n N}
nk
nk
Neprekidna preslikavawa
Nekasu X i Y metri~kiprostoriineka f : X Y .
Preslikavawe f je neprekidno u ta~ki x X , u oznaci f C{x }, ako
DEFINICIJA 1.21.
()
(V O(f (x0 )))(U O(x0 )) f (U ) V.
U protivnom se kaè da je f prekidno u ta~ki x .

0
NAPOMENA. Ekvivalentan uslov uslovu () je

(V O(f (x0 ))) f 1 (V ) O(f (x0 )).
DEFINICIJA 1.22. Preslikavawe f je neprekidno na skupu A X ako je

neprekidno u svakoj ta~ki x A.
TEOREMA 1.10. Neka su X, Y i Z metri~ki prostori i neka su data
preslikavawa f : X Y , g : Y Z i ta~ke x X i y = f (x ) Y .
Ako je f neprekidno u x i g neprekidno u y , tada je h = g f : X Z
neprekidno u x .
TEOREMA 1.11. Neka su X, Y metri~ki prostori i f : X Y . Slede}i
iskazi su me|usobno ekvivalentni:
1 f je neprekidno preslikavawe;
2 za svaki otvoren skup V Y , skup f (V ) je otvoren;
3 za svaki zatvoren skup F Y , skup f (V ) je zatvoren;
4 za svaki skup A X je f (A) f (A) .
0
15
NAPOMENA. Neka su X i Y metri~ki prostori i neka f : X Y . Ako je

f neprekidna funkcija, to ne povla~i da je slika otvorenog (zatvorenog)
skupa otvoren (zatvoren) skup. Tako|e, ako je slika otvorenog (zatvorenog) skupa otvoren (zatvoren) skup, to ne povla~i neprekidnost funkcije.
Funkcija koja preslikava svaki otvoren (zatvoren) skup na otvoren
(zatvoren) skup naziva se otvoreno (zatvoreno) preslikavawe.
Preslikavawe f : R R definisano sa f (x) = x je

neprekidno, ali ne preslikava svaki otvoren skup na otvoren skup. Na
primer, f ((1, 1)) = [0, 1).
TEOREMA 1.12. Neka su (X, d ) i (Y, d ) metri~ki prostori i neka
x X . Preslikavawe f : X Y je neprekidno u ta~ki x ako i
samo ako vaì
PRIMER 1.16.
+
0
( > 0)( > 0)(x X) dX (x, x0 ) < dY (f (x), f (x0 )) < .
TEOREMA 1.13. Nekasu (X, d ) i (Y, d ) metri~kiprostori, f : X Y

i neka x X . Preslikavawe f je neprekidno u ta~ki x ako i samo ako
za svaki niz (x ) iz prostora X koji konvergira ka x , niz (f (x )) konvergira ka f (x ).
DEFINICIJA 1.23. Funkcija f : X R je semineprekidna odozdo u
ta~ki x X ako
X
( > 0)( > 0)(x X) d(x, x0 ) < f (x) > f (x0 ) .
Funkcija je semineprekidna odozgo u ta~ki x ako je, umesto uslova

, ispuwen uslov f (x) < f (x ) + .
DEFINICIJA 1.24. Neka su (X, d ) i (Y, d ) metri~ki prostori. Preslikavawe f : X Y je uniformno neprekidno ako
f
f (x) > f (x0 )
( > 0)( > 0)(x, y X) dX (x, y) < dY (f (x), f (y)) < .
Kompletni prostori
DEFINICIJA 1.25.
Niz (x ) je Ko{ijev niz (C-niz) ako vaì:

n
( > 0)(n0 N)(m, n N) m > n > n0 d(xm , xn ) < .
16
Svaki konvergentan niz je Ko{ijev.

TEOREMA 1.15. Svaki Ko{ijev niz je ograni~en i ima najvi{e jednu adherentnu vrednost.
DEFINICIJA 1.26. Metri~ki prostor X je kompletan ako i samo ako
svaki Ko{ijev niz iz X konvergira u prostoru X .
TEOREMA 1.14.
NAPOMENA. Izraz konvergira u prostoru X zna~i da Ko{ijev niz

konvergira u metrici prostora X i da wegova grani~na vrednost pripada prostoru X .
Banahovi prostori
DEFINICIJA 1.27. Normirani prostor (X, K) je Banahov prostor ako

je kompletan u odnosu na metriku koju u wemu indukuje norma.
DEFINICIJA 1.28. Preslikavawe f : X X je kontrakcija metri~kog
prostora X ako
( [0, 1))(x, y X) d(f (x), f (y)) 6 d(x, y).
Broj zove se koeficijent kontrakcije.

DEFINICIJA 1.29. Ta~ka x X je fiksna (nepokretna)ta~ka preslikavawa f : X X ako je f (x) = x.
TEOREMA 1.16. (Banahova teorema o fiksnoj ta~ki) Ako je (X, d) kompletan metri~ki prostor i f : X X kontrakcija sa koeficijentom
, onda preslikavawe f ima jedinstvenu fiksnu ta~ku y X . Pritom,
ta~ka y je granica niza (x ) ~iji je prvi ~lan x proizvoqan, a ostali
~lanovi su definisani sa x = f (x ) , n > 2 , i vaì ocena
n
d(xn , y) 6
n1
n1
d(x1 , f (x1 )).
1
Kompaktnost
Neka je (X, d) metri~ki prostor, neka je A X i

familija podskupova skupa X . U je pokriva~ skupaS A ako
je
Specijalno, U je pokriva~ skupa X ako je X = U .
Pokriva~ je otvoren ako su skupovi U , i I , otvoreni. Potkolekciju
pokriva~a koja i sama predstavqa pokriva~ nazivamo potpokriva~ datog
pokriva~a.
DEFINICIJA 1.30.
U = {UiS| i I}
A iI Ui .
U
iI
17
DEFINICIJA 1.31. Metri~ki prostor (X, d) je kompaktan ako ima Hajne-Borelovu osobinu, tj. iz svakog otvorenog pokriva~a moè se izdvojiti kona~an potpokriva~.
TEOREMA 1.17. U metri~kom prostoru (X, d) slede}i uslovi su me|usobno ekvivalentni:
1 prostor X je kompaktan;
2 svaki beskona~an skup A X ima bar jednu ta~ku nagomilavawa;
3 svaki niz iz X sadrì bar jedan konvergentan podniz.
DEFINICIJA 1.32. Skup A X je kompaktan ako je, posmatran sam za
sebe kao prostor, jedan kompaktan prostor.
DEFINICIJA 1.33. Skup A X je relativno kompaktan ako je A kompaktan skup.
TEOREMA 1.18. Svaki kompaktan metri~ki prostor je kompletan.
TEOREMA 1.19. Svaki zatvoreni podskup kompaktnog metri~kog prostora X je kompaktan.
TEOREMA 1.20. Svakikompaktanskupuproizvoqnommetri~komprostoru X je zatvoren.
TEOREMA 1.21. Skup K R je kompaktan ako i samo ako je zatvoren i
ograni~en.
TEOREMA 1.22. Neprekidna funkcija preslikava kompaktan skup na kompaktan skup.
Povezanost
Metri~ki prostor (X, d) je povezan ako se skup X ne

moè predstaviti kao unija dva neprazna disjunktna otvorena skupa. U
suprotnom X je nepovezan.
TEOREMA 1.23. U metri~kom prostoru (X, d) slede}i uslovi su me|usobno ekvivalentni:
1 X je povezan;
2 skup X se ne moè predstaviti kao unija dva neprazna disjunktna
zatvorena skupa;
3 jedini istovremeno otvoreni i zatvoreni skupovi u X su i X .
DEFINICIJA 1.34.
18
Skup A X je povezan skup metri~kog prostora

ako je (A, d ) povezan metri~ki prostor.
TEOREMA 1.24. Neka su X, Y metri~ki prostori i f : X Y neprekidno preslikavawe. Ako je skup A X povezan, onda je povezan i skup
f (A) = {f (x) | x A} Y .
PRIMER 1.17. Skup R sa euklidskom metrikom je povezan.
DEFINICIJA 1.35.
(X, d)
Separabilnost
Skup A je svuda gust u skupu B ako je bilo koja

ta~ka iz B adherentna ta~ka skupa A, tj. ako je B A.
PRIMER 1.18. Skup Q je svuda gust u skupu R.
DEFINICIJA 1.36.
NAPOMENA.
Sa KQ ozna~ava}emo skup Kracionalnih brojeva, tj.

skup racionalnih brojeva ako je K = R, odnosno skup brojeva oblika
x + iy , x, y Q ako je K = C. Skup KQ je svuda gust u K.
TEOREMA 1.25. (Vajer{trasova teorema) Neka je f C[a, b]. Tada za

svako > 0 postoji polinom P , takav da je |x(t) P (t)| < za sve
a 6 t 6 b.
DEFINICIJA 1.37. Metri~ki prostor X je separabilan ako u wemu postoji najvi{e prebrojiv svuda gust skup ta~aka.
DEFINICIJA 1.38. Kolekcija otvorenih skupova B = {B | i I} u
metri~kom prostoru X obrazuje bazu tog prostora ako se svaki neprazan
otvoren skup iz X moè prikazati kao unija skupova iz kolekcije B.
TEOREMA 1.26. U metri~kom prostoru X slede}i uslovi su me|usobno
ekvivalentni:
1 X je separabilan;
2 X ima najvi{e prebrojivu bazu;
3 svaki skup u X ~ije su sve ta~ke izolovane je najvi{e prebrojiv;
4 svaka disjunktna familija nepraznih otvorenih skupova u X je
najvi{e prebrojiva.
TEOREMA 1.27.
19
Svaki kompaktan metri~ki prostor je separabilan.
Hilbertovi prostori
DEFINICIJA 1.39. Neka je X vektorski prostor na skupu K {R, C}.
Preslikavawe h, i : X X K je skalarni proizvod vektora x, y X
ako vaì:
(SP1) hx, yi = hx, yi, K,
(SP2) hx + x , yi = hx , yi + hx , yi,
(SP3) hx, yi = hy, xi,
(SP4) hx, xi > 0,
(SP5) hx, xi = 0 x = 0.
1
(SP1) predstavqa homogenost po prvom argumentu, a (SP2) aditivnost po prvom argumentu. Zajedno, (SP1) i (SP2) predstavqaju linearnost po prvom argumentu.
Osobine skalarnog proizvoda:
1 hx, yi = hx, yi;
2 hx, y1 + y2 i = hx, y1 i + hx, y2 i;

3 hx, yi = ||2 hx, yi;
4 |hx, yi|2 6 hx, xi hy, yi;

p
p
p
5
hx + y, x + yi 6 hx, xi + hy, yi.
Osobine 1 i 2 predstavqaju antilinearnost skalarnog proizvoda

po drugom argumentu. Specijalno, ako je poqe skalara realno tada je
skalarni proizvod linearan i po drugom argumentu. Nejednakost 4 je
nejednakost Ko{i[varcBuwakovskog, a 5 je nejednakost Minkovskog.
Vektorski prostor X snabdeven skalarnim proizvodom naziva se predHilbertov ili unitarni prostor.
DEFINICIJA 1.40.
PredHilbertov prostor naj~e{}e obeleàvamo sa H .
Ako je H predHilbertov prostor, tada je kxk = phx, xi

jedna norma na prostoru H , indukovana skalarnim proizvodom.
LEMA 1.1.
20
PredHilbertov prostor koji je kao normiran prostor, u odnosu na normu indukovanu skalarnim proizvodom, kompletan
zove se Hilbertov prostor.
DEFINICIJA 1.41.
Navedimo nekoliko primera Hilbertovih prostora.
PRIMER 1.19.
X = Kk hx, yi =
PRIMER 1.20.
X = `2 hx, yi =
PRIMER 1.21.
k
P
i=1
+
P
i=1
i i
i i
X = L2 (a, b) hx, yi =
DEFINICIJA 1.42.
ako je hx, yi = 0.
x(t)y(t) dt
a
Vektori x, y H su ortogonalni (u oznaci x y)
DEFINICIJA 1.43. Ortogonalnikomplement elementa x H defini{e

se sa {y H | hx, yi = 0}, a ortogonalni komplement skupa Y H
defini{e se sa Y = {x H | (y Y ) hx, yi = 0}.
21
1.2 Zadaci
1.1. Proveriti da li slede}e funkcije defini{u rastojawa u R:
p
(a) f1 (x, y) = |x y| ; (b) f2 (x, y) = cos2 (x y).
Re{ewe. (a)
Kako je |x y| > 0, funkcija f1 je nenegativna. Daqe,

|x y| = 0 ako i samo ako je |x y| = 0, tj. ako i samo ako je x = y .
Dakle, funkcija
osobinu (M1) metrike. Vaì i (M2), jer
p f1 zadovoqava
p
je f1 (x, y) = |x y| = |y x| = f1 (y, x).
Za nenegativne realne brojeve vaì nejednakost a + b 6 a + b.

Polaze}i od nejednakosti |x y| 6 |x z| + |z y|, koriste}i osobine
kvadratnog korena i navedenu nejednakost dobijamo
p
f1 (x, y) =
p
p
p
p
|x y| 6 |x z| + |z y| 6 |x z| + |z y|
= f1 (x, z) + f1 (z, y),
~ime smo dokazali i (M3). Dakle, f1 jeste metrika na R2 .

(b) Kako je, na primer, f2 (/2, 0) = cos2 (/2 0)
metrika na R2 .
= 0, f2
nije
1.2. Neka preslikavawe x 7 f (x) defini{e na [0, +) neprekidnu

funkciju, koja je nenegativna, strogo konkavna i koja ima vrednost
0 samo za x = 0. Dokazati da je sa d(x, y) = f (|x y|), x, y R,
definisana metrika na R.
Re{ewe.
Prema uslovima zadatka je f (x) > 0 za x > 0. Kako za sve

x, y R vaì |x y| > 0, to je d(x, y) = f (|x y|) > 0. Daqe,
d(x, y) = 0 f (|x y|) = 0 |x y| = 0 x = y, tj. vaì (M1). Kako
je d(x, y) = f (|x y|) = f (|y x|) = d(y, x), vaì (M2).
Slika 1.
Ova nejednakost se jednostavno dobija iz nejednakosti a + b
( a + b)2 .
6 a + b + 2 ab =
22
1.2. ZADACI
Funkcija f koja zadovoqava uslove zadatka nema maksimum, tj. mora

biti strogo rastu}a na [0, +) (videti sliku 1). Ako to ne bi vaìlo,
tj. ako bi funkcija bila opadaju}a na nekom intervalu, tada bi morala
da ima lokalni minimum u nekoj ta~ki x1 > 0. Tada u nekoj okolini
ta~ke x1 postoje ta~ke y1 , y2 , y1 < x1 < y2 , takve da je f (y1 ) = f (y2 ).
y1
y2 x1
Tada je x1 = y1 + y2 , gde su = xy1
i
=
. O~igledno je
y1
y2 y1
2
0 < < 1 i = 1, pa je zbog konkavnosti f (x1 ) > f (y1 )+f (y2 ) =
f (y1 ). Kontradikcija!
Neka su a i b proizvoqni pozitivni realni brojevi. Postavimo
se~ice kroz ta~ke (0, 0) i (a, f (a)) i kroz ta~ke (b, f (b)) i (a + b, f (a + b))
i ozna~imo uglove i kao na slici 1. Tada je 0 < 6 < /2, pa je
tg 6 tg . Kako je
tg =
f (a + b) f (b)
a+bb
tg =
f (a) f (0)
,
a0
to je f (a + b)a f (b) 6 f (a)

, tj. f (a + b) 6 f (a) + f (b).
a
Sada je
d(x, y) = f (|x y|) = f (|x z + z y|)
6 f (|x z| + |z y|)
6 f (|x z|) + f (|z y|)
(f rastu}a funkcija)
(f subaditivna funkcija)
= d(x, z) + d(z, y),
~ime smo pokazali i (M3).

NAPOMENA. Na osnovu zadatka 1.2, moèmo dobiti veliki broj metrika
na R. Na primer, d(x, y) = arctg |x y| je jedna metrika na R, jer
funkcija f (x) = arctg x zadovoqava uslove date u zadatku 1.2. Tako|e,
funkcija f1 iz zadatka 1.1 (a) je jedan takav primer.
1.3. Neka je (X, d) metri~ki prostor, a f : R+0 R+0 monotono neopadaju}a subaditivna funkcija za koju vaì f (x) = 0 ako i samo ako
je x = 0. Defini{imo preslikavawe g : X X R+0 sa g(x, y) =
f (d(x, y)). Dokazati da je tada (X, g) metri~ki prostor.
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (sli~no zadatku 1.2).
Za funkciju koja zadovoqava ovakvu nejednakost kaèmo da je subaditivna.
23
1.4. Neka je (X, d) metri~ki prostor. Dokazati da je i preslikavawe

d(x, y)
d1 (x, y) =
jedna metrika na skupu X .
1 + d(x, y)
Re{ewe. Osobine (M1) i (M2) metrike se jednostavno dokazuju iz ~i-
wenice da je d metrika. Tako|e, vaì i da je d1 nenegativna funkcija.

Ostaje jo{ da pokaèmo da vaì (M3), odnosno da je
d1 (x, y) 6 d1 (x, z) + d1 (z, y),
tj. da je
d(x, y)
d(x, z)
d(z, y)
6
+
.
1 + d(x, y)
1 + d(x, z) 1 + d(z, y)
Posledwa nejednakost ekvivalentna je sa
d(x, y) 1 + d(x, z) + d(z, y) + d(x, z)d(z, y)
6 d(x, z) 1 + d(x, y) + d(z, y) + d(x, y)d(z, y)
+ d(z, y) 1 + d(x, y) + d(x, z) + d(x, y)d(x, z) ,
odnosno sa
d(x, y) 6 d(x, z) + d(z, y) + 2d(x, z)d(z, y) + d(x, y)d(x, z)d(z, y).
Posledwa nejednakost vaì jer je d metrika na X .

NAPOMENA. Posmatrajmo preslikavawe f : R+0 R+0 , definisano sa
f (u) = u/(1 + u). Vaì f (x) = 0 ako i samo ako je x = 0 i f 0 (u) =
1/(1 + u)2 > 0, pa je funcija f strogo monotono rastu}a. Ona je i
subaditivna, jer za u, v > 0 vaì
u
v
u
v
u+v
=
+
6
+
.
1+u+v
1+u+v 1+u+v
1+u 1+v
Prema zadatku 1.3, d1 je metrika na X .
1.5. Dokazati da se na skupu R = R {, +} metrika moè uvesti

sa
d(x, y) =
x
y
,
1 + |x| 1 + |y|
pri ~emu je x/(1+|x|) = 1 za x = . Dokazati tako|e da je metri~ki

prostor (R , d) izometri~an sa ([1, 1], d1 ), gde je d1 (x, y) = |x y|.
Re{ewe. Ostavqa
se ~itaocu da pokaè da je d metrika na R . Preslikavawe f : R [1, 1], definisano sa f (x) = x/(1 + |x|), x R , je
24
1.2. ZADACI
bijektivno (dokazati!) i za proizvoqne ta~ke x, y R vaì d(x, y) =

d1 (f (x), f (y)). Prema tome metri~ki prostor (R , d) je izometri~an sa
([1, 1], d1 ) (videti definiciju 1.2.).
1.6. Neka je na skupu X definisana relacija takva da za x, y X vaì

x y (x, y) = 0, gde je pseudometrika.
(a) Dokazati da je relacija ekvivalencije.
(b) Dokazati da je sa d(Cx , Cy ) = (x, y) definisana metrika na
koli~nik prostoru X/ .
Re{ewe. (a) Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad.
(b) Podsetimo se da je Cx = {z X | z x}.

Pokaza}emo prvo da je preslikavawe d dobro definisano. Neka
je d(Cx , Cy ) = (x, y) i d(Cx , Cy ) = (x0 , y0 ), x, x0 Cx , y, y0 Cy .
Dokaìmo da je tada (x, y) = (x0 , y0 ). Primetimo najpre da zbog
x, x0 Cx vaì x x0 , pa je (x, x0 ) = 0. Analogno je i (y, y 0 ) = 0.
Kako je pseudometrika, ona zadovoqava (M3), pa je
(x0 , y 0 ) 6 (x0 , y) + (y, y 0 ) = (x0 , y) 6 (x0 , x) + (x, y) = (x, y).
Analogno dokazujemo i da je (x, y) 6 (x0 , y0 ), pa je (x, y) = (x0 , y0 ),

tj. preslikavawe d je dobro definisano.
Dokaìmo sada da je d metrika. Nenegativnost, kao i osobine (M2) i
(M3) metrike slede direktno iz ~iwenice da je pseudometrika. Jedino
treba pokazati da vaì (M1), tj. da vaì d(Cx , Cy ) = 0 ako i samo ako je
Cx = Cy . Ako je Cx = Cy tada je d(Cx , Cy ) = d(Cx , Cx ) = (x, x) = 0, jer
je pseudometrika, pa zadovoqava (M1'). Obratno, ako je d(Cx , Cy ) = 0,
tada je (x, y) = 0, pa je x y, odnosno, Cx = Cy . Dakle, (X/ , d) je
metri~ki prostor.
1.7. Neka je D(k) [a, b] skup svih realnih funkcija koje na [a, b] imaju
neprekidne izvode do reda k zakqu~no. Tada je
d(x, y) =
k
X
=0
max x() (t) y () (t)
a6t6b
metrika u D(k) [a, b]. Dokazati.

Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad.
1.8. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A X , A 6= . Dokazati da za

x, y X vaì nejednakost |d(x, A) d(y, A)| 6 d(x, y).
25
Re{ewe. Iz definicije rastojawa ta~ke od skupa (definicija 1.7.) i

nejednakosti trougla za svako a A vaì
d(x, A) 6 d(x, a) 6 d(x, y) + d(y, a),
pa je d(x, A) d(x, y) 6 d(y, a). Iz prethodne nejednakosti sledi da je

d(x, A) d(x, y) 6 d(y, A), tj.
d(x, A) d(y, A) 6 d(x, y).
Ako u posledwoj nejednakosti zamenimo x i y, dobijamo

d(y, A) d(x, A) 6 d(y, x) = d(x, y),
{to zajedno sa prethodnom nejednako{}u dokazuje traènu nejednakost.

NAPOMENA. Koriste}i dokazanu nejednakost lako se pokazuje da je
preslikavawe f : X R+ , definisano sa f (x) = d(x, A), neprekidno
na X .
1.9. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B X . Dokazati da vaì

d(A, B) = inf{d(t, B) | t A} = inf{d(t, A) | t B}.
Re{ewe. Vaì
inf{d(t, B) | t A} = inf{inf{d(t, b) | b B} | t A}
= inf{d(t, b) | t A, b B} = d(A, B).
Analogno se dokazuje i druga jednakost.
1.10. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B, C X . Dokazati da je

d(A B, C) = min{d(A, C), d(B, C)}.
Re{ewe. Vaì
d(A B, C) = inf{d(x, C) | x A B}
= inf{d(x, C) | x A x B}
= inf {d(x, C) | x A} {d(x, C) | x B}

= min{d(A, C), d(B, C)}.
26
1.2. ZADACI
1.11. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B X . Dokazati da relacija

povla~i diam(A) 6 diam(B). Ako je prostor X ograni~en,
dokazati da je i svaki wegov potprostor ograni~en.
Re{ewe. Ako je A B tada vaì (x) x A x B, pa je
A B
sup{d(a, a0 ) | a, a0 A} 6 sup{d(b, b0 ) | b, b0 B},
tj. diam(A) 6 diam(B) (videti definiciju 1.9.).

Ako je prostor X ograni~en, onda je diam(X) < +, pa za svaki
potprostor A X vaì diam(A) 6 diam(X) < +. Dakle, potprostor A je ograni~en.
1.12. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B X . Dokazati nejednakost

diam(A B) 6 diam(A) + d(A, B) + diam(B).
Re{ewe. Po definiciji rastojawa d(A, B) izme|u dva skupa (definicija 1.8.), za svako > 0 postoje ta~ke a A i b B takve da je
d(a , b ) < d(A, B) + . Zato za proizvoqne a A i b B i svako > 0
vaì (videti sliku 2.)
d(a, b) 6 d(a, a )+d(a , b )+d(b , b) 6 diam(A)+d(A, B)+diam(B)+.
Slika 2.
za
Kako je
diam(A) + d(A, B) + diam(B)
o~igledno gorwa granica i
{d(a, a0 ) | a, a0 A} {d(b, b0 ) | b, b0 B},
to za svako x, y A B vaì d(x, y) 6 diam(A) + d(A, B) + diam(B).

Dakle, diam(A B) 6 diam(A) + d(A, B) + diam(B).
1.13. Skup
Iap = Ia Ia Rp ,
{z
}
|
pputa
gde je
Ia = [a, a] R,
je pkocka
stranice 2a > 0, sa sredi{tem u koordinatnom po~etku 0 euklidskog

prostora Rp . Na}i diam(Iap ).
27
Re{ewe. Ako su x = (x , x , . . . , x ) i y = (y , y , . . . , y ) ta~ke iz I ,

1
onda za svako = 1, . . . , p vaì a

|x y | 6 2a. Zato je
d(x, y) =
p
X
6 x 6 a
!1/2
|x y |2
i a
6 y 6 a ,
p
a
pa je
1/2
6 p(2a)2
= 2a p,
=1
pa je diam(Iap ) 6 2ap. Kako za ta~ke x0

= (a, a, . . . , a) i y0 =
p
(a, a, . . . , a) vaì x, y Ia i d(x0 , y0 ) = 2a p, to je diam(Iap ) = 2a p.
1.14. Koji su od navedenih skupova otvoreni, zatvoreni, a koji nisu ni

otvoreni ni zatvoreni:
1 A = [a, b] [a + b, +) u R;
2 B = {(x, y) | xy = 1} u R2 ;
3 C = {(x, y) | xy 6 1} u R2 ;
4 D = [a, b] [c, d) u R2 ;
5 Ag = {f | f (x) < g(x), f C[0, 1]}, za fiksirano g C[0, 1];
6 A1g = {f | f (x) 6 g(x), f C[0, 1]}, za fiksirano g C[0, 1]?
Re{ewe. 1 Kako je skup CA = (, a) (b, a + b) otvoren, to je skup A
zatvoren.
2 Skup CB je otvoren (sadrì okolinu svake svoje ta~ke videti
teoremu 1.5.), pa je skup B zatvoren.
3 Skup CC je otvoren (sadrì okolinu svake svoje ta~ke), pa je skup
C zatvoren.
4 Skup D nije ni otvoren ni zatvoren.
5 Kugla K sa centrom u funkciji f C[0, 1], polupre~nika r je
skup
K(f, r) = {h C[0, 1] | d(f, h) < r}
= h C[0, 1] | max |f (t) h(t)| < r .

06t61
Kako vaì (f Ag )(K(f, r)) K(f, r) Ag , to je skup Ag otvoren.

6 Na isti na~in kao u primeru 5 pokazuje se da je skup CA1g
otvoren, {to zna~i da je skup A1g zatvoren.
1.15. (Ultrametri~ki prostor) Neka je (X, d) metri~ki prostor i neka

za d vaì d(x, y) 6 max{d(x, z), d(z, y)}, za sve x, y, z X . Dokazati
slede}a tvr|ewa.
28
1.2. ZADACI
(a) d(x, z) 6= d(z, y) d(x, y) = max{d(x, z), d(z, y)}.

(b) y K(x, r) K(y, r) = K(x, r).
(v) Ako dve kugle u X imaju bar jednu zajedni~ku ta~ku onda je jedna
od wih sadràna u drugoj.
(g) Rastojawe izme|u dve disjunktne otvorene kugle polupre~nika r,
koje su sadràne u zatvorenoj kugli polupre~nika r, jednako je r.
Re{ewe. (a) Neka je d(x, z)
6= d(z, y). Pretpostavimo najpre da je

Tada je d(x, y) 6 max{d(x, z), d(z, y)} = d(z, y).
Dokaìmo da je d(x, z) < d(x, y). Ako bi vaìlo d(x, y) 6 d(x, z),
tada bi bilo d(z, y) 6 max{d(z, x), d(x, y)} = d(z, x), {to je u kontradikciji sa pretpostavkom d(x, z) < d(z, y). Prema tome, vaì
d(x, z) < d(x, y), odnosno d(x, z) < d(x, y) 6 d(z, y). Tako|e, vaì
i d(z, y) 6 max{d(z, x), d(x, y)} = d(x, y). Iz posledwe dve nejednakosti imamo d(x, y) 6 d(z, y) 6 d(x, y), pa je d(x, y) = d(z, y) =
max{d(x, z), d(z, y)}.
Analogno se dokazuje i u slu~aju kada vaì d(z, y) < d(x, z).
(b) Neka je y K(x, r).
Za proizvoqno z K(y, r) vaì d(y, z) < r, pa je, zbog d(y, x) < r,
ispuweno d(z, x) 6 max{d(z, y), d(y, x)} < r, tj. z K(x, r). Dakle,
vaì
d(x, z) < d(z, y).
(1)
K(y, r) K(x, r).
Analogno, za proizvoqno z K(x, r) vaì d(z, x) < r, pa, zbog

vaì d(z, y) 6 max{d(z, x), d(x, y)} < r, tj. z K(y, r).
Prema tome, vaì
d(y, x) < r,
(2)
K(x, r) K(y, r).
Iz (1) i (2) sledi K(x, r) = K(y, r).

(v) Neka je z zajedni~ka ta~ka kugli K(x, r) i K(y, ). Iz z K(x, r),
na osnovu dela (b), sledi da je K(z, r) = K(x, r). Sli~no, iz z K(y, )
sledi K(z, ) = K(y, ).
Neka je r < . Tada vaì K(x, r) = K(z, r) K(z, ) = K(y, ).
(g) Uo~imo kugle
K1 = K(x, r) K[z, r],
K2 = K(y, r) K[z, r],
K1 K2 = .
29
Treba pokazati da vaì

d(K1 , K2 ) = 0inf d(x0 , y 0 ) = r.
x K1
y 0 K2
Kako je K1 K2 = , to y / K1 , pa je d(x, y) > r. S druge strane,

d(x, y) 6 max{d(x, z), d(z, y)} 6 r, jer je d(x, z) 6 r i d(z, y) 6 r.
Dakle, vaì d(x, y) = r.
Uo~imo sada proizvoqne ta~ke x0 K1 i y0 K2 i odredimo
d(x0 , y 0 ). Vaì
d(x0 , y 0 ) 6 max{d(x0 , x), d(x, y 0 )}.
(3)
Kako je
d(x, y) = r
d(y, y 0 ) < r
to je
d(x, y 0 ) 6 max{d(x, y), d(y, y 0 )} = r,
pa na osnovu (a) dobijamo

(4)
d(x, y 0 ) = r.
Iz (3), (4) i ~iwenice da je d(x0 , x) < r sledi

d(x0 , y 0 ) 6 max{d(x0 , x), d(x, y 0 )} = r,
odakle, na osnovu dela (a), sledi da je d(x0 , y0 ) = r.

Prema tome, za sve ta~ke x0 K1 , y0 K2 vaì d(x0 , y0 ) = r, pa je i
d(K1 , K2 ) = r.
1.16. Neka je (X, d) metri~ki prostor, x0 X i A X .

(a) Dokazati da vaì d(x0 , A) = d(x0 , A).
(b) Proveriti da li za svaki skup A X i svaku ta~ku x0 X vaì
d(x0 , A) = d(x0 , IntA).
Re{ewe. (a) Kako je A A, to je d(x0, A) 6 d(x0, A).
S druge strane, iz definicije rastojawa ta~ke od skupa (definicija 1.7.) i definicije infimuma vaì
( > 0)(a A) d(x0 , a ) 6 d(x0 , A) + .

2
Daqe, za svaku ta~ku a A postoji a A tako da je d(a , a ) < /2

(videti teoremu 1.6.), pa iz nejednakosti trougla dobijamo
d(x0 , a ) 6 d(x0 , a ) + d(a , a ) < d(x0 , a ) + .

2
30
1.2. ZADACI
Sada imamo
d(x0 , A) = inf{d(x0 , a) | a A} 6 d(x0 , a ) < d(x0 , a ) +

2

6 d(x0 , A) + + = d(x0 , A) + .
2 2
Kako je > 0 proizvoqno, to je d(x0 , A) 6 d(x0 , A), a kako smo ve}

pokazali da vaì i d(x0 , A) > d(x0 , A), to je d(x0 , A) = d(x0 , A).
(b) Tvr|ewe ne vaì. Na primer, za X = R, x0 = 2 i A = [0, 1] {2}.
Tada je IntA = (0, 1) i d(x0 , IntA) = 1. Kako x0 A, to je d(x0 , A) = 0.
O~igledno da je u ovom primeru d(x0 , A) 6= d(x0 , IntA).
1.17. Neka je (X, d) metri~ki prostor, A, B X .

(a) Dokazati da vaì d(A, B) = d(A, B) = d(A, B) = d(A, B).
(b) Proveriti da li za svaka dva skupa A, B X vaì jednakost
d(A, B) = d(IntA, IntB).
Re{ewe. (a) Na osnovu zadataka 1.9 i 1.16 dobijamo
d(A, B) = inf d(x, B) = inf d(x, B) = d(A, B),
xA
xA
d(A, B) = inf d(x, A) = inf d(x, A) = d(B, A) = d(A, B),

xB
xB
d(A, B) = inf d(x, B) = inf d(x, B) = d(A, B),

xA
xA
odakle sledi tvr|ewe.

(b) Ne vaì. Na primer za X = R, A = [0, 1] {2}, B = {2} [3, 4]
je IntA = (0, 1), IntB = (3, 4), pa je d(A, B) = 0 i d(IntA, IntB) = 2.
1.18. (Proizvod metri~kih

Q prostora) Neka su (Xi , di ), 1 6 i 6 n,
metri~ki prostori, X = ni=1 Xi i preslikavawe d : X X R definisano sa d(x, y) = 16i6n
max di (xi , yi ), za x = (x1 , . . . , xn ), y = (y1 , . . . , yn ).
Dokazati slede}a tvr|ewa.
(a) (X, d) je metri~ki prostor.
n
Q
(b) K(a, r) = Ki (ai , r) (oznaka Ki ukazuje da se radi o kugli u
i=1
odnosu na metriku di ), a = (a1 , . . . , an ) X , r R.
n
Q
(v) Ako je Ai otvoren skup u Xi , 1 6 i 6 n, tada je A = Ai otvoren
i=1
u X.
(g)
n
Q
i=1
Ai =
n
Q
i=1
Ai .
31
Re{ewe. (a) Ostaje ~itaocu za samostalan rad.
(b) Jednakost sledi iz slede}eg ekvivalencijskog lanca:

x K(a, r) d(x, a) < r max di (xi , ai ) < r
16i6n
(i {1, . . . , n}) di (xi , ai ) < r

(i {1, . . . , n}) xi Ki (ai , r)
n
Q
x
Ki (ai , r).
i=1
n
Q
(v) Neka je x = (x1 , x2 , . . . , xn ) Ai . Tada za svako i {1, . . . , n}

i=1
vaì xi Ai . Po{to je Ai , i {1, . . . , n}, otvoren skup, to, na osnovu
teoreme 1.1., za svaki indeks i {1, . . . , n} postoji i > 0 tako da je
Ki (xi , i ) Ai . Neka je = min i . Tada je K(x, ) A, pa je A
16i6n
otvoren skup u X .
(g) Jednakost sledi iz slede}eg ekvivalencijskog lanca (videti teoremu 1.6.):
x
n
Q
i=1
Ai ( > 0)
( > 0)
n
Q
Ai
i=1
n
Q
i=1
n
Q
i=1
Ki (xi , ) 6=
Ai Ki (xi , ) 6=
( > 0)(i {1, . . . , n}) Ai Ki (xi , ) 6=

(i {1, . . . , n})( > 0) Ai Ki (xi , ) 6=
n
Q
Ai .
(i {1, . . . , n}) xi Ai x
i=1
1.19.
Neka je (X, d) metri~ki prostor, A X , A 6= , > 0

K(A, ) = {x X | d(x, A) < }. Dokazati slede}a tvr|ewa.
S
(a) K(A, ) = K(a, ).
aA
(b) (K(A, 1/n)) & A.

(v) Svaki zatvoren skup u X je G skup, tj. grani~na vrednost
nekog opadaju}eg niza otvorenih skupova (presek prebrojive familije
otvorenih skupova).
(g) Svaki otvoren skup u X je F skup, tj. grani~na vrednost
nekog rastu}eg niza zatvorenih skupova (unija prebrojive familije
zatvorenih skupova).
32
1.2. ZADACI
Re{ewe. (a) Jednakost sledi iz slede}eg ekvivalencijskog lanca

y K(A, ) d(y, A) < inf{d(y, a) | a A} <
(a A) d(y, a) < (a A) y K(a, )
S
y
K(a, ).
aA
(b) Zbog
1
1
1
1
x K A,
d(x, A) < <
x K A,
n
n
n1
n1
vaì
1
1
K A,
K A,
,
n
n1
pa je (K(A, 1/n)) monotono opadaju}i niz skupova. Prema tome, vaì

+
T
lim K (A, 1/n) =
K (A, 1/n). Na osnovu posledwe jednakosti i
n+
n=1
slede}eg ekvivalencijskog lanca (videti teoremu 1.6.)
1
1
x
K A,
(n N) x K A,
n
n
n=1
1
(n N) d(x, A) <
n
d(x, A) = 0 x A,
+
T
sledi
lim K (A, 1/n) =
n+
+
T
n=1
K (A, 1/n) = A.
(v) Neka je F X proizvoqan zatvoren skup u X . Tada je F

je prema tvr|ewu (b)
= F , pa
1
1
F =F =
K F,
= lim K F,
.
n+
n
n
n=1
+
T
Kako su skupovi K(F, 1/n) otvoreni u X za svako n N (na osnovu (a)

skup K(F, 1/n) je unija kolekcije otvorenih kugli videti teoremu 1.2.),
to iz prethodne jednakosti sledi da je svaki zatvoreni skup F X
grani~na vrednost nekog opadaju}eg niza otvorenih skupova (presek
prebrojive familije otvorenih skupova), tj. G skup.
(g) Neka je A X proizvoqan otvoren skup u X . Tada je wegov
komplement CA zatvoren skup. Posmatrajmo niz skupova (K(CA, 1/n)).
33
Na osnovu tvr|ewa (b) i (a) to je monotono opadaju}i niz otvorenih

skupova, pa je (CK(CA, 1/n)) monotono rastu}i niz zatvorenih skupova. Na osnovu tvr|ewa (v) je
CA =
odakle dobijamo
1
K CA,
,
n
n=1
+
T
S
1
1
K CA,
CK CA,
A = C(CA) = C
=
n
n
n=1
n=1
1
= lim CK CA,
.
n+
n
+
T
Dakle, svaki otvoren skup A X je F skup, odnosno grani~na vrednost nekog rastu}eg niza zatvorenih skupova (unija prebrojive familije
zatvorenih skupova).
1.20. (a) Neka je (xn ), xn = (1(n) , 2(n) , . . . , k(n) ), niz ta~aka u metri~kom
prostoru Rkp , 1 6 p 6 . Dokazati da je konvergencija niza (xn )
grani~noj vrednosti x = (1 , 2 , . . . , n ) u Rkp , ekvivalentna konvergenciji nizova tih koordinata ta~aka xn , tj. nizova ((n) ), toj
koordinati ta~ke x u R za sve = 1, . . . , k.
(b) Pokazati da u prostoru `p , 1 6 p < , iz konvergencije po
koordinatama ne sledi konvergencija po metrici.
Re{ewe. (a)k Ako niz (xn) konvergira ka x = (1, . . . , n), u smislu metrike u Rp , tada niz dp (xn , x) 0, n + (videti definiciju 1.18.).
Me|utim, kako za svako = 1, . . . , n vaì |(n) | 6 dp (xn , x), to
nizovi tih koordinata ta~aka xn konvergiraju ka toj koordinati ta~ke x.
Obratno, ako za svako = 1, . . . , n vaì (n) , n +, tada
neposredno sledi da d(xn , x) 0, n +, odnosno xn x, n +.
(b) Uo~imo u prostoru `p , 1 6 p < , slede}i niz ta~aka:
e1 = (1, 0, 0, 0, . . .), e2 = (0, 1, 0, 0, . . .), e3 = (0, 0, 1, 0, 0, . . .), . . . .
Svi koordinatni nizovi konvergiraju ka 0. Ozna~imo sa 0 `p ta~ku

(0, 0, 0, . . .). O~igledno je d(en , 0) = 1, pa niz en ne konvergira ka 0.
1.21. Neka fi : X R, i = 1, . . . , n, i neka F : X Rnp , 1 6 p < ,

pri ~emu je F (x) = (f1 (x), f2 (x), . . . , fn (x)), x X . Dokazati da je
34
1.2. ZADACI
funkcija F neprekidna u ta~ki x0 X

i = 1, . . . , n funkcija fi neprekidna u x0 .
ako i samo ako je za svako
Re{ewe. Neka je funkcija F neprekidna u x
X (videti definiciju 1.21.). Tada za svako > 0 postoji okolina V O(x0 ) takva da je
F (V ) K(F (x0 ), ), tj. dp (F (x), F (x0 )) < za sve x V . Tada je za sve
i = 1, . . . , n i sve x V ispuweno
0
|fi (x) fi (x0 )| 6 dp (F (x), F (x0 )) < ,
odnosno, za sve i = 1, . . . , n vaì fi (V ) K(fi (x0 ), ), {to zna~i da za

svako i = 1, . . . , n vaì fi C{x0 }.
Pretpostavimo sada da za sve i = 1, . . . , n vaì fi C{x0 }. Tada,
na osnovu teoreme 1.12., za svako > 0 vaì
(i {1, . . . , n})(Vi O(x0 )) fi (Vi ) K fi (x0 ),

,
p
n
tj. za svako i = 1, . . . , n, za sve x Vi vaì |fi (x) fi (x0 )| < / n.

n
T
Neka je V = Vi . O~igledno je V okolina ta~ke x0 . Tada za sve x V
i=1
vaì
!1/p
dp (F (x), F (x0 )) 6
n
X
p
i=1
Dakle, postoji
F C{x0 }.
V O(x0 )
takvo da je
= .
F (V ) K(F (x0 ), ),
pa je
1.22. Neka su X i Y metri~ki prostori i f1 : X Y , f2 : X Y

neprekidna preslikavawa. Tada je skup A = {x X | f1 (x) = f2 (x)}
zatvoren u X . Dokazati.
Re{ewe. Da bi dokazali da je skup A zatvoren treba dokazati da je skup
G = X \ A otvoren.
Neka je x proizvoqna ta~ka iz G. Tada je f1 (x) 6= f2 (x), pa postoje
disjunktne okoline V1 O(f1 (x)) i V2 O(f2 (x)). Kako su f1 i f2
neprekidna preslikavawa, to postoje okoline U1 , U2 O(x) takve da
vaì f1 (U1 ) V1 i f2 (U2 ) V2 . Skup U = U1 U2 je okolina ta~ke x
i skupovi f1 (U ) i f2 (U ) su disjunktni. Dakle, x U G, pa je skup G
otvoren jer sadrì okolinu svake svoje ta~ke.
1.23. Neka je C [0, 1] skup funkcija koje su deo po deo diferencijabilne,
sa normom kf k = max |f (x)|. Neka je preslikavawe ` : C [0, 1] R
x[0,1]
35

R p
definisano sa `(f ) = 01 1 + (f 0 (x))2 dx. Pokazati da preslikavawe

` nije neprekidno.
Re{ewe. Poznato je da `(f ) predstavqa duìnu luka krive f na intervalu [0, 1]. Uo~imo niz funkcija (fn ), n N, definisanih na intervalu
[0, 1] tako da wihovi grafici predstavqaju:
za f1 polukrug nad [0, 1];
za f2 uniju dva polukruga nad [0, 1/2] i [1/2, 1];
za f3 uniju ~etiri polukruga nad [0, 1/4], [1/4, 1/2], [1/2, 3/4] i [3/4, 1]
(videti sliku 3) itd.
Slika 3.
O~igledno je da fn C [0, 1] za svako n N. Daqe, vaì
kfn 0k =
dok je
1
0, n + fn 0, n +
2n
2n1 = , n N;
n
2
2
Dakle, za uo~eni niz (fn ) vaì
`(fn ) =
C [0, 1],
`(0) = 1.
fn 0, n + `(fn ) 6 `(0),
{to zna~i da funkcija ` nije neprekidna (videti teoremu 1.13.).
1.24. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B X takvi da je A B =

i A B = . Dokazati da tada postoje otvoreni skupovi U i V takvi
da je A U , B V i U V = .
Re{ewe. Dokaza}emo najpre da je preslikavawe f : X R definisano
sa f (x) = d(x, A) d(x, B) neprekidno na X . Za svako > 0 postoji
= /2 takvo da kad god je za x, y X ispuweno d(x, y) < , tada je
(videti zadatak 1.8)
|f (x) f (y)| = |d(x, A) d(x, B) d(y, A) + d(y, B)|
6 |d(x, A) d(y, A)| + |d(x, B) d(y, B)|
6 d(x, y) + d(x, y) = 2d(x, y) < 2 = .
36
1.2. ZADACI
Prema teoremi 1.12., preslikavawe f je neprekidno na X .

Obeleìmo U = f 1 ((, 0)), V = f 1 ((0, +)). Skupovi U i V
su otvoreni (videti teoremu 1.11.).
Za x A prema uslovima zadatka vaì da x 6 B , pa je d(x, A) = 0
i d(x, B) > 0, odnosno, f (x) < 0, {to zna~i da x U . Dakle, A U .
Analogno se dokazuje i da je B V . Sada je
U V = f 1 ((, 0)) f 1 ((0, +))
= f 1 ((, 0) (0, +)) = f 1 () = .
1.25. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B X neprazni, zatvoreni,

disjunktni skupovi. Tada postoji neprekidna funkcija f : X [0, 1]
sa svojstvima f 1 (0) = A i f 1 (1) = B . Dokazati.
Re{ewe. Preslikavawe f (x) = d(x, A)d(x,+A)d(x, B) zadovoqava traèna

svojstva. Ostavqa se ~itaocu da to dokaè.
1.26. Neka je X = A B , pri ~emu su A i B oba otvorena ili oba

zatvorena i neka f : X Y . Ako su preslikavawa fA (restrikcija funkcije f na skup A) i f B neprekidna onda je i f neprekidno.
Dokazati.
Re{ewe. Neka su A i B otvoreni i neka je H otvoren skup u Y . Tada je
f 1 (H) = (fA )1 (H) (fB )1 (H).
Kako je (fA )1 (H) otvoren skup u otvorenom skupu A i (fB )1 (H)

otvoren u otvorenom skupu B , skupovi (f A )1 (H) i (f B )1 (H) su
otvoreni i u prostoru X . Skup f 1 (H) je otvoren jer je jednak uniji
dva otvorena skupa. To zna~i da je preslikavawe f neprekidno na X
(videti teoremu 1.11.).
Analogno se dokazuje tvr|ewe za slu~aj kada su A i B zatvoreni
skupovi. Ostavqa se ~itaocu da to dokaè.
1.27. Dokazati da je preslikavawe f : M R semineprekidno odozdo

ako i samo ako je skup Ma = {x M | f (x) 6 a} zatvoren za svako
a R.
Re{ewe. Neka je f : M R semineprekidno odozdo i a proizvoqan
realan broj. Neka je (xn ) niz ta~aka iz Ma , takav da xn x0 , n +.
Dokaza}emo da x0 Ma .
37
Iz pretpostavke da xn x0 , n +, sledi da za svako > 0

postoji kugla K(x0 , ), takva da za dovoqno veliko n (tj. za n > n0 )
vaì xn K(x0 , ) (videti definiciju 1.18.). Iz semineprekidnosti
odozdo funkcije f (videti definiciju 1.23.) sledi da je f (x0 ) < f (x) +
za sve x K(x0 , ). Kako xn Ma , n N, to je f (xn ) 6 a za sve n N,
pa za n > n0 vaì
f (x0 ) < f (xn ) + 6 a + .
Dakle, za svako > 0 vaì f (x0 ) 6 + a, pa je f (x0 ) 6 a, tj. x0 Ma .

Zna~i, skup Ma sadrì sve svoje ta~ke nagomilavawa, pa je on zatvoren.
Obratno, pretpostavimo da je za svako a R skup Ma zatvoren.
Neka je 0 > 0 proizvoqno izabrano. Uo~imo ta~ku x0 M i obeleìmo
a = f (x0 ) 0 . Po pretpostavci skup
Ma = {x | f (x) 6 a} = {x | f (x) 6 f (x0 ) 0 }
je zatvoren, pa je skup
CMa = {x | f (x) > f (x0 ) 0 }
otvoren. Kako x0 CMa , to postoji kugla K(x0 , ) koja je sadràna

u CMa (videti teoremu 1.5.). Za svaku ta~ku x K(x0 , ) vaì f (x) >
f (x0 ) 0 , {to zna~i da je funkcija f semineprekidna u ta~ki x0 . Kako
x0 M proizvoqna ta~ka, to je funkcija f semineprekidna odozdo na
celom prostoru M .
1.28. Koji su od slede}ih skupova kompaktni?

1 X = {x | x Rn2 , kxk 6 1};
n
o
3
P
2 A = [aij ]33 [aij ]33 R92 ,
|ai,j | = 1 ;
i,j=1
9
3 A = [aij ]33 [ai,j ]33 R2 , |a11 | + |a22 | + |a33 | = 1 ;
4 F [0, 1], gde je F Kantorov skup.
Re{ewe. U svim primerima }emo proveravati da li je dati skup zatvoren
i ograni~en (videti teoremu 1.21.).

1 Skup X je zatvoren i ograni~en u Rn2 , pa je on kompaktan.
2 Dokaìmo najpre da je skup A zatvoren. Neka je (An ) konvergentan niz u A, dat sa An = [aij(n) ]33 , n N i A0 = n+
lim An . Treba
pokazati da A0 A.
38
1.2. ZADACI
Neka je A0 = [a(0)
ij ]33 . Kako
n +. Sada imamo
An A0 , n +,
to
(n)
(0)
aij aij
X
3
3
X
3 (n) X
(0)
(n)
(0)
06
aij
aij 6
aij aij 0, n +,
i,j=1
i,j=1
i,j=1
odakle sledi
3
3
X (n) X
(0)
aij
aij 0, n +,
i,j=1
odnosno
i,j=1
3
3
X
X
(n)
(0)
aij
aij , n +.
i,j=1
i,j=1
3
P
3
P
(n)
(0)
Po{to An A, n N, to je
aij = 1, pa je i
aij = 1, {to
i,j=1
i,j=1
zna~i da A0 A.
Dakle, skup A je zatvoren.
Za svaki element A A vaì
kAk =
X
3
1/2
|aij |
i,j=1
3
X
|aij | = 1,
i,j=1
pa je skup A ograni~en.
Kako je skup A zatvoren i ograni~en, on je kompaktan.
3 Skup A nije ograni~en, pa ne moè biti ni kompaktan. Naime,
ako su a, b, c R takvi da je |a| + |b| + |c| = 1, tada
a 0 n
An = 0 b 0 A ,
0 0 c
An = (|a|2 + |b|2 + |c|2 + n2 )1/2 > n,

4
n N,
pa kAn k +, n +.
Kako je F [0, 1] [0, 1] [0, 1], to je skup F [0, 1] ograni~en.
Slika 4.
39
Obeleìmo (videti sliku 4)

F1 = [0, 1/3] [2/3, 1],
F2 = [0, 1/9] [2/9, 1/3] [2/3, 7/9] [8/9, 1]
..
.
Tada je F = Fn . Za svako n N skup Fn je zatvoren, pa je i skup F

nN
zatvoren (videti teoremu 1.3. 2 ).
Dakle, skup F [0, 1] je zatvoren i ograni~en, pa je kompaktan.
1.29. Dokazati da skupovi

(a) {x | x `2 kxk 6 1} u `2 ,
(b) {f | f C[0, 1] kf k 6 1} u
nisu kompaktni.
C[0, 1]
Re{ewe. (a) Pokaza}emo da u datom skupu postoji niz koji ne sadrì
konvergentan podniz, {to prema teoremi 1.17. zna~i da dati skup nije
kompaktan. Uo~imo niz (xn ) u datom skupu, xn = (0,
0, . . . , 0, 1, 0, . . .).
| {z }
n1
Kako je kxm xn k = 2
puta
za m 6= n niz (xn ) nema konvergentan podniz.

(b) Neka je In = [1/(n + 1), 1/n], n N. Posmatrajmo niz (fn )
funkcija takvih da za svako n N funkcija fn u sredini intervala In
ima vrednost 1, na krajevima intervala In i van wega jednaka je nuli i
u samom intervalu In je linearna (videti sliku 5).
Slika 5.
O~igledno su sve funkcije fn , n N, neprekidne na [0, 1] i kfn k = 1,
n N, pa je (fn ) niz iz datog skupa. Kako je kfn fm k = 1 za n 6= m, to
niz (fn ) nema konvergentan podniz, pa dati skup nije kompaktan.
40
1.2. ZADACI
1.30. Neka je (X, d) kompaktan metri~ki prostor. Dokazati da svaka

realna neprekidna funkcija f : X R dostiè minimalnu i maksimalnu vrednost na X .
Re{ewe. Skup f (X) R je kompaktan (videti teoremu 1.22.), pa je
skup f (X) zatvoren i ograni~en (teorema 1.21.). To zna~i da postoje
elementi m, M f (X) takvi da je m = inf f (X) i M = sup f (X)
(zbog ograni~enosti skupa f (X) postoje m i M , a zbog zatvorenosti
m, M f (X)). Neka su xm , xM X ta~ke takve da je m = f (xm ) i
M = f (xM ). Onda za proizvoqnu ta~ku x X vaì f (x) f (X), pa je
f (xm ) 6 f (x) 6 f (xM ).
1.31. Neka su (X, dX ) i (Y, dY ) metri~ki prostori i f : X Y neprekidno preslikavawe. Ako je (X, dX ) kompaktan metri~ki prostor,
dokazati da je f uniformno neprekidno preslikavawe.
Re{ewe. Po{to je preslikavawe f neprekidno, tada
( > 0)(x X)((x) > 0)(x0 X) dX (x0 , x) < (x)
dY (f (x0 ), f (x)) < .

2
Kugle Kd (x, (x)/2), x X , obrazuju otvoreni pokriva~ kompaktnog

prostora X , pa postoji kona~an skup ta~aka {x1 , x2 , . . . , xn } X , takav
da kugle Kd (x , (x )/2), = 1, . . . , n, obrazuju kona~an pokriva~ pron
S
stora X (videti definiciju 1.31.), tj. da je X = Kd (x , (x )/2).
=1
Neka je
def
= min
(x1 ) (x2 )
(xn )
,
,...,
2
2
2
Neka su x0 , x00 X proizvoqne ta~ke za koje je dX (x0 , x00 ) < . Tada

postoji indeks 0 {1, 2, . . . , n} takav da x0 Kd (x , (x )/2), tj.
da je
X
dX (x0 , x0 ) <
S druge strane,
(x0 )
< (x0 ).
2
1
dX (x00 , x0 ) 6 dX (x00 , x0 ) + dX (x0 , x0 ) < + (x0 ) 6 (x0 ),
2
pa je
dY (f (x0 ), f (x00 )) 6 dY (f (x0 ), f (x0 )) + dY (f (x00 ), f (x0 )) <

+ = .
2 2
41
Dakle,
( > 0)( > 0)(x0 , x00 X) dX (x0 , x00 ) < dY (f (x0 ), f (x00 )) < ,
{to zna~i da je funkcija

ciju 1.24.).
uniformno neprekidna (videti defini-
1.32. Neka je (X, d) metri~ki prostor i A, B neprazni podskupovi od

Dokazati slede}a tvr|ewa.
(a) Ako je skup A kompaktan, onda postoji ta~ka a A za koju je
d(A, B) = d(a, B).
(b) Ako su A i B kompaktni skupovi, onda postoje ta~ke a A i
b B za koje je d(A, B) = d(a, b).
(v) Ako je A kompaktan skup, onda postoje ta~ka a, a0 A takve da je
diam(A) = d(a, a0 ).
Re{ewe. (a) Funkcija f : X R+0, definisana sa f (x) = d(x, B),
x X , je neprekidna na X (videti zadatak 1.8 i napomenu posle wega),
pa je i wena restrikcija na skup A, f A : A R+0 neprekidna. Po
pretpostavci skup A je kompaktan, pa funkcija f A na wemu dostiè
svoj minimum (videti zadatak 1.30), tj. postoji ta~ka a A takva da je
d(a, B) 6 d(x, B) za svako x A. Kako je d(A, B) = inf d(x, B), to je
xA
d(a, B) = d(A, B).
(b) Rastojawe d : X X R+0 je neprekidno preslikavawe na X X
(dokazati!), pa je i wegova restrikcija na skup AB tako|e neprekidna.
Kako su skupovi A i B kompaktni, to je i A B kompaktan, pa d AB
dostiè minimum na skupu A B , tj. postoje a A, b B , takvi da za
sve x A, y B vaì d(a, b) 6 d(x, y), pa je d(A, B) = d(a, b).
(v) Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad.
X.
1.33. Dokazati da kompaktan metri~ki prostor ne moè biti izometri~an svom pravom potprostoru.
Re{ewe. Neka je (X, d) kompaktan metri~ki prostor. Pretpostavimo
da je (Y, dY ) wegov pravi potprostor (Y 6= X ), koji je izometri~an sa
X . Tada postoji preslikavawe f : X Y koje je izometrija (videti
definiciju 1.2.). Po{to je Y $ X , to postoji ta~ka x0 X \ Y . Neka
je x1 = f (x0 ) Y . Tada je d(x0 , x1 ) = r > 0. Neka je daqe, x2 = f (x1 ).
Kako je f po pretpostavci izometrija to vaì
d(x2 , x1 ) = d(f (x0 ), f (x1 )) = d(x1 , x0 ) = r > 0,
42
1.2. ZADACI
pa je x1 6= x2 . Kako je x0 X \ Y , a x2 Y , to je i x2 6= x0 . Defini{imo daqe za n = 2, 3, . . . ta~ke xn+1 = f (xn ). Time dobijamo

niz ta~aka (xn ) u X , takav da je d(xn , xn+1 ) = r > 0, za sve n N.
Kako je prostor X kompaktan, to svaki niz u wemu ima konvergentan
podniz, pa i niz (xn ) ima konvergentan podniz koji je Ko{ijev niz
(videti teoremu 1.14.). Me|utim, to nije mogu}e jer za svako n, k N
vaì d(xn , xn+k ) > = d(x0 , Y ) > 0, jer je Y = f (X) kompaktan, pa
time i zatvoren skup u metri~kom prostoru X , a x0 6 Y .
1.34. Neka su F1 , F2 , . . . neprazni kompaktni podskupovi metri~kog

+
T
prostora X i neka vaì F1 F2 Fn . Tada je Fn
n=1
neprazan skup.
Re{ewe. Kako su skupovi Fn kompaktni, to su oni zatvoreni, pa su
skupovi Gn = X \ Fn otvoreni i vaì G1 G2 Gn .
+
T
Pretpostavimo, suprotno tvr|ewu, da je Fn = . Vaì
+
S
n=1
Gn =
+
S
(X \ Fn ) = X \
n=1
n=1
+
T
n=1
Fn = X \ = X,
pa je {Gn | n N} otvoreni pokriva~ prostora X , a samim tim i

otvoreni pokriva~ skupa F1 . Kako je F1 kompaktan skup, to se iz
otvorenog pokriva~a moè izdvojiti kona~an potpokriva~, a kako su
skupovi Gn rastu}i u smislu inkluzije, to jedan od wih (na primer najve}i iz tog kona~nog potpokriva~a), obeleìmo ga sa Gm , sadrì F1 .
+
T
Me|utim, to je nemogu}e jer je F1 \ Gm = Fm 6= . Dakle, Fn je
n=1
neprazan skup.
1.35. Neka je (C[0, a], d), a > 0, metri~ki prostor neprekidnih realnih
funkcija na [0, a] sa metrikom
Z
d(f, g) =
|f (x) g(x)| dx,
f, g C[0, a].
Dokazati da je skup X svih funkcija f : [0, a] R, 0 6 6 a, datih sa

f (x) = x, x [0, a], kompaktan u prostoru (C[0, a], d) i na}i rastojawe
d(f, X), funkcije f : [0, a] R, date sa f (x) = ax x2 , x [0, 1], od
skupa X .
Re{ewe. Neka je (f
, n N, niz iz X . Tada je (an ) niz sa elementima iz

[0, a]. Kako je [0, a] kompaktan skup (zatvoren i ograni~en podskup od R),
an )
43
to postoji konvergentan podniz (an ) niza (an ). Neka an

k +. Tada fa fa , k +, jer vaì
k
nk
Z
d(fank , fa ) =
a [0, a],
|ank x a x| dx = |ank a |
x dx 0, k +.
0
Dakle, u skupu X svaki niz ima konvergentan podniz, pa je skup X

kompaktan (videti teoremu 1.17.).
Na|imo sada rastojawe d(f, X). Prema definiciji rastojawa ta~ke
od skupa (definicija 1.7.) je
Z
d(f, X) = inf{d(f, f ) | f X} = inf
[0,a] 0
|f (x) f (x)| dx.
Po{to je skup X kompaktan i rastojawe neprekidna funkcija, to postoji min d(f, f ). Direktnim izra~unavawem dobijamo
[0,a]
| x2 + (a )x| dx
Z a
Z a
=
(a )x x2 dx +
x (a )x dx
d(f, f ) =
|ax x x| dx =
a2
(a )3 a3
+
(a ) .
=
3
3
2
Ekstremne vrednosti funkcije d(f, f ) dobijaju se za vrednosti za koje

je prvi izvod funkcije jednak 0. Kako je d0 (f, f ) = a2 /2 (a )2 ,
to je d0 (f, f ) = 0 za 0 = a(1 2/2). Kako je d00 (f, f )= > 0, to
funkcija d(f, f ) dostiè svoj minimum za = 0 . Dakle,
0
a2
21
(a 0 )3 a3
+
(a 0 ) = a3 .
d(f, X) = d(f, f0 ) =
3
3
2
3 2
1.36. Neka je (X, d) kompaktan metri~ki prostor i f funkcija koja

preslikava X u X tako da je d(f (x), f (y)) = d(x, y) za sve x, y X .
Dokazati da je f neprekidna funkcija i da defini{e izometriju.
Re{ewe. Dokaìmo najpre da je funkcija f neprekidna na skupu X .
Za okolinu V (f (x)) ta~ke f (x) postoji kugla K(f (x), r), r > 0, tako
da je K(f (x), r) V (f (x)). Po{to funkcija f ~uva rastojawe, to
je f (K(x, r)) = K(f (x), r) V (f (x)). Prema tome, funkcija f je
neprekidna na skupu X .
44
1.2. ZADACI
Dokaìmo sada da je f bijekcija. Iz f (x) = f (y) sledi da je

d(f (x), f (y)) = d(x, y) = 0, pa je x = y . Dakle, f je injektivna funkcija.
Ostaje jo{ da pokaèmo da je f sirjektivna funkcija. Neka je x X
i neka je f n+1 (x) = f (f n (x)), n N. Posmatrajmo niz (f n (x)). Kako
je (X, d) kompaktan metri~ki prostor, to postoji podniz (f nk (x)) koji
konvergira u X , pa je on Ko{ijev niz. Prema tome, za svako > 0
postoji n0 N, tako da za sve p N vaì
d(f nk0 (x), f nk0 +p (x)) = d(x, f s (x)) < ,
gde je s = nk +p nk . Iz prethodne nejednakosti sledi da za svako

> 0 vaì K(x, ) f (X) 6= , tj. da je x adherentna ta~ka skupa f (X).
Kako je X kompaktan skup i f neprekidna funkcija, to je i skup f (X)
kompaktan, pa je on zatvoren, odnosno f (X) = f (X). Dakle, za svaku
ta~ku x X vaì x f (X).
Kako je f neprekidna bijektivna funkcija koja ~uva rastojawe, f je
izometrija (videti definiciju 1.2.).
NAPOMENA. Ako X nije kompaktan prostor, funkcija f ne mora biti
izometrija. Na primer, za X = (0, +), d = |x y|, funkcija f (x) =
x + 1 ~uva rastojawe, ali nije izometrija jer ne slika X na X .
0
1.37. Neka je (X, d) diskretan metri~ki prostor i card(X) > 2.

(a) Na}i sve otvorene, sve zatvorene kugle i sve sfere u X . U kakvom
su odnosu u smislu inkluzije kugle K(x, r) i K[x, r]?
(b) Na}i sve otvorene i sve zatvorene skupove u X .
(v) Da li je prostor X povezan?
Re{ewe. Otvorena kugla, zatvorena kugla i sfera sa centrom u ta~ki x
polupre~nika r u X su redom:
K(x, r) = {y | d(y, x) < r} =
K[x, r] = {y | d(y, x) 6 r} =
S(x, r) = K[x, r] \ K(x, r) =
{x}, r 6 1,
X, r > 1,
{x}, r < 1,
X, r > 1,
,
r 6= 1,
X \ {x}, r = 1.
Sada je jasno da ako skup X ima bar dva elementa, za r

K(x, r) $ K[x, r], a za r 6= 1 je K(x, r) = K[x, r].
= 1
vaì
45
(b) Na osnovu dela (a) vaì K(x, 1) = {x} {x}, pa je svaki

jedno~lani skup {x} uSdiskretnom metri~kom prostoru otvoren. Tada
je i svaki skup A =
{x} otvoren (videti teoremu 1.2.). Dakle,
svaki skup u diskretnom metri~kom prostoru je otvoren.
Svaki skup je i zatvoren jer je wegov komplement otvoren skup po{to
su svi skupovi u diskretnom metri~kom prostoru otvoreni.
(v) Diskretan metri~ki prostor koji sadrì bar dve ta~ke nije
koneksan jer je u wemu, na primer, svaki jedno~lani skup istovremeno i
otvoren i zatvoren (videti teoremu 1.23.).
xA
AX
1.38. Dokazati da su intervali jedini povezani skupovi u R.

Re{ewe. Podsetimo se najpre da je skup I R interval ako i samo
ako (x, y, z R) x, z I x < y < z y I , ili, ekvivalentno
(x, z R) x, z I [x, z] I .
Pretpostavimo suprotno, tj. da je A R povezan skup i da A nije
interval. Tada postoje ta~ke x, y, z R takve da je x < y < z i pri
tom x, z A, a y 6 A. Posmatrajmo skupove U1 = A (, y) =
{a A | a < y} i U2 = A (y, +) = {a A | a > y}. Skupovi
U1 i U2 su neprazni jer x U1 i z U2 , disjunktni jer je U1 U2 =
(, y) (y, +) = i vaì
U1 U2 = A (, y) A (y, +) = A (, y) (y, +) = A,
jer je A (, y) (y, +) = R \ {y}. Kako su skupovi U1 i U2

otvoreni u A, to se A moè prikazati kao unija dva neprazna disjunktna
otvorena skupa, pa A nije povezan (videti definiciju 1.34.). Dakle,
jedini povezani skupovi u R su intervali.
1.39. Neka je X povezan metri~ki prostor, f : X R neprekidno

preslikavawe, x, y X i c R takvi da je f (x) < c < f (y). Dokazati
da postoji ta~ka X takva da je f () = c.
Re{ewe. Kako je preslikavawe f neprekidno i X povezan prostor to je
f (X) povezan skup u R (videti teoremu 1.24.), pa je na osnovu zadatka 1.38
f (X) R interval. Kako je f (x) < c < f (y), to je c f (X), tj. postoji
ta~ka X takva da je c = f ().
1.40. Da li postoji neprekidno injektivno preslikavawe kruga na interval?
Direktna posledica ovog zadatka je da je svaki prebrojiv podskup od R nepovezan.
46
1.2. ZADACI
Re{ewe. Pretpostavimo da takvo preslikavawe f postoji. Neka je M
ta~ka iz intervala, a M wen original (ta~ka na krugu k). Po{to je f

injektivno preslikavawe to je M jedinstvena ta~ka.
Slika 6.
Skup k \ {M } je povezan (videti sliku 6) i funkcija f k\{M } je
neprekidna, pa je skup f (k \ {M }) povezan (teorema 1.24.). Me|utim,
f (k \ {M }) = i \ {M 0 } nije povezan skup. Dakle, ne postoji neprekidno
injektivno preslikavawe kruga na interval.
1.41. Dokazati da je povezan metri~ki prostor koji ima bar dve ta~ke
neprebrojiv.
Re{ewe. Neka je (X, d) povezan metri~ki prostor, card(X) > 2 i x0
proizvoqna ta~ka iz X . Defini{imo f : X R sa f (x) = d(x0 , x),
x X . Preslikavawe f je neprekidno i nekonstantno jer je f (x0 ) = 0,
a za y 6= x0 (takvo y postoji jer je po pretpostavci card(X) > 2) je
f (y) = d(x0 , y) = r > 0. Kako je prostor X povezan, to je f (X) povezan
skup u R, pa je f (X) interval (videti zadatak 1.38). Kako 0, r f (X),
to je [0, r] f (X), pa je card(X) > card(f (X)) > card([0, r]) = c.
1.42T. Neka su Ai , i I , povezani S
skupovi metri~kog prostora X . Ako
je Ai 6= , dokazati da je A = Ai povezan skup.
iI
iI
Re{ewe. Pretpostavimo da A nije povezan.
Tada postoji neprazan,

istovremeno i otvoren i zatvoren skup U u potprostoru A (videti
teoremu 1.23.). Tada postoji i0 I , tako da je U Ai 6= . No tada je
U Ai istovremeno i otvoren i zatvoren skup u Ai , pa zbogTpovezanosti
skupa Ai sledi da je U Ai = Ai , tj. Ai U . Kako je iI Ai 6= ,
to je Ai U , za svako i I , tj. A U . Po{to je i U A, to je U = A,
odnosno A je povezan skup.
0
1.43. Dokazati da pravi potprostor normiranog prostora ne moè

biti otvoren.
Re{ewe. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji otvoren pravi potprostor Y normiranog prostora X . Kako 0 Y , to postoji neko > 0
takvo da je K(0, ) Y , tj. {y | ky 0k = kyk < } Y . Neka je
47
x X \ Y . Tada za svako K \ {0} vaì x X \ Y (ako bi vaìlo

Y , tada bi moralo da vaì i 1 (x) = x Y ). Neka je 1 ,
1
0 < 1 < , proizvoqna realna konstanta. Neka je x1 = x =
x.
kxk
Tada je kx1 k = 1 < , pa x1 K(0, ) Y . Kontradikcija!
da x
1.44. Niz (xn ) iz metri~kog prostora (X, d) je Ko{ijev ako i samo ako
vaì n+
lim diam{xk | k > n} = 0. Dokazati.
Re{ewe. Ozna~imo d
Niz (dn ) je monotono

opadaju}i niz realnih brojeva, ograni~en sa dowe strane brojem 0.
Dakle, niz (dn ) je konvergentan.
Ako je niz (xn ) Ko{ijev, tada
n
= diam{xk | k > n}.
( > 0)(n0 N)(m, n N) m > n > n0 d(xm , xn ) < ,
pa je
dn0 = diam{xk | k > n0 } < . Po{to je (dn ) opadaju}i niz, to je

dn < za sve n > n0 , pa je lim dn = 0.
n+
Sli~no se pokazuje da je uslov i dovoqan. Ostavqa se ~itaocu da to

pokaè.
1.45. Dokazati da u metri~kom prostoru (X, d) vaè slede}a tvr|ewa.

(a) Ako je (xn ) Ko{ijev niz u X , tada je niz (d(xn , x)) konvergentan
u R za svako x X .
Proveriti da li vaì obratno.
(b) Ako su (xn ) i (yn ) Ko{ijevi nizovi u X , tada niz (d(xn , yn ))
konvergira u R.
(v) Ako je niz (xn ) Ko{ijev u X i ako ima konvergentan podniz (xn ),
tada je i niz (xn ) konvergentan.
Re{ewe. (a) Za svako x X vaì nejednakost (videti osnovne osobine
metrike date posle definicije 1.1.) |d(xn , x) d(xm , x)| 6 d(xn , xm ),
odakle sledi da je (d(xn , x)) Ko{ijev niz u R. Kako je prostor R kompletan, to u wemu svaki Ko{ijev niz konvergira, pa je niz (d(xn , x))
konvergentan.
Obratno ne vaì, tj. iz konvergencije niza (d(xn , x)) u R za svako
x X , ne sledi da je niz (xn ) Ko{ijev. Pokaza}emo to jednim primerom.
Neka je X = N sa diskretnom metrikom
k
d(x, y) =
1, x 6= y,
0, x = y,
48
1.2. ZADACI
a niz (xn ) definisan sa xn = n, n N. Tada za x = k N vaì

d(xn , x) = 1 za sve n > k , pa je lim d(xn , x) = 1. Dakle, niz d((xn , x))
n+
je konvergentan za sve x N. S druge strane je d(xn , xn+1 ) = 1, n N,
pa niz (xn ) nije Ko{ijev.
(b) Za proizvoqno izabrano > 0 postoji n0 N takvo da za sve
m > n > n0 vaì d(xm , xn ) < /2 i d(ym , yn ) < /2, pa zbog nejednakosti ~etvorougla (videti osnovne osobine metrike date posle definicije 1.1.) |d(xn , yn ) d(xm , ym )| 6 d(xn , xm ) + d(yn , ym ), sledi da
za m > n > n0 vaì |d(xn , yn ) d(xm , ym )| < /2 + /2 = , tj. da je
(d(xn , yn )) Ko{ijev niz u R, pa je on konvergentan.
(v) Ako niz (xn ) konvergira ka ta~ki x , tada zbog nejednakosti
trougla d(xn , x ) 6 d(xn , xn ) + d(xn , x ), sledi da niz (xn ) tako|e
konvergira ka x .
NAPOMENA. Tvr|ewe (a) je specijalan slu~aj tvr|ewa (b), budu}i da je
svaki konstantan niz (yn = x X, n N) konvergentan, pa stoga i
Ko{ijev (teorema 1.14.).
k
1.46. Neka su d1 i d2 ekvivalentne metrike na skupu X . Dokazati da

je (xn ) Ko{ijev niz u prostoru (X, d1 ) ako i samo ako je Ko{ijev niz u
(X, d2 ).
Re{ewe. Kako su metrike
d1 i d2 ekvivalentne (videti definiciju 1.4.),
+
to postoje m1 , m2 R takvi da vaì d1 (x, y) 6 m1 d2 (x, y) i d2 (x, y) 6
m2 d1 (x, y).
Neka je (xn ) Ko{ijev niz u (X, d1 ). Tada
( > 0)(n0 N)(m, n N) m > n > n0 d1 (xm , xn ) < .
Tada za sve 0 = /m2 > 0 postoji n00 N tako da za m > n > n00 vaì
d1 (xm , xn ) < 0 = /m2 , tj. m2 d1 (xm , xn ) < . Sada je
d2 (xm , xn ) 6 m2 d1 (xm , xn ) < ,
pa je (xn ) Ko{ijev niz u (X, d2 ).
1.47. Neka je (X, d) metri~ki prostor. Niz (xn ) iz X je ograni~ene va+

P
rijacije ako vaì nejednakost d(xn , xn+1 ) < +. Dokazati slede}a
n=1
tvr|ewa.
(a) Svaki niz ograni~ene varijacije je Ko{ijev.
49
(b) Svaki Ko{ijev niz ima bar jedan podniz ograni~ene varijacije.
Re{ewe. (a) Neka je (xn) niz ograni~ene varijacije i m > n. Tada na
osnovu nejednakosti mnogougla i nenegativnosti metrike dobijamo
d(xm , xn ) 6
m1
X
d(x , x+1 ) 6
=n
+
X
d(x , x+1 ) 0, m +,
=n
tj. (xn ) je Ko{ijev niz.

(b) Neka je (xn ) proizvoqan Ko{ijev niz u X . Defini{imo niz
prirodnih brojeva (kn ) sa
k1 = min{k N | (m > k) d(xm , xk ) < 1/2},
kn = min{k N | k > kn1 (m > k) d(xm , xk ) < 1/2n }.
Takav niz (kn ) postoji jer je niz (xn ) Ko{ijev. Tada za sve prirodne bro+
P
jeve n vaì d(xk , xk ) < 1/2n , pa red d(xk , xk ) konvergira,
n=1
na osnovu poredbenog kriterijuma, {to zna~i da je niz (xk ) ograni~ene
varijacije. Kako je o~igledno k1 < k2 < , to je (xk ) podniz niza
(xn ). Dakle, svaki Ko{ijev niz ima bar jedan podniz ograni~ene varijacije.
n
n+1
n+1
1.48. Potreban i dovoqan uslov da metri~ki prostor (X, d) bude kompletan je da je presek svakog opadaju}eg niza nepraznih zatvorenih
skupova u X , ~iji niz dijametara teì nuli, jedno~lan skup. Dokazati.
Re{ewe. Pretpostavimo najpre da je metri~ki prostor (X, d) kompletan. Neka je (Fn ) opadaju}i niz nepraznih zatvorenih skupova u (X, d),
~iji niz dijametara teì nuli. Za svako > 0 postoji n() N, takvo
da je diam(Fn() ) < . Na osnovu aksiome izbora, iz svakog Fn izdvojimo po jedan element fn . Niz (fn ) je Ko{ijev, jer za svako > 0, za
n > n(), vaì fn Fn Fn() , pa je d(fm , fn ) 6 diam(Fn() ) < za
m > n > n(). Kako je po pretpostavci prostor X kompletan, to svaki
Ko{ijev niz konvergira u wemu. Neka fn f , n +. Po{to
T su svi
skupovi Fn zatvoreni, T
to f Fn za sve n N, pa time i f nN Fn .
Ako bi postojalo g nN Fn , g 6= f , tada bi bilo d(f, g) = r > 0,
pa f i g ne bi mogli istovremeno pripadati skupu Fn , takvom da je
diam(Fn ) < r.
Pretpostavimo sada da je presek svakog opadaju}eg niza nepraznih
zatvorenih skupova u X , ~iji niz dijametara teì nuli, jedno~lan skup.
50
1.2. ZADACI
Neka je (xn ) proizvoqan Ko{ijev niz u X . Za svako n N postoji

k(n) N, takvo da je d(xk(n) , xk ) < 1/n za sve k > k(n). Formirajmo
opadaju}i niz nepraznih zatvorenih skupova Fn na slede}i na~in. F1 =
K[xk(1) , 1], F2 = F1 K[xk(2) , 1/2],
T . . . , Fn = Fn1 K[xk(n) , 1/n], . . ..
Niz (diam(Fn )) teì nuli, pa nN Fn sadrì jedno~lan skup {a}.
Lako se pokazuje da niz (xk(n) ) konvergira ka a. No tada i Ko{ijev niz
(xn ) konvergira ka a jer za k > k(n) vaì
d(xk , a) 6 d(xk , xk(n) ) + d(xk(n) , a) <
1
2
1
+ = 0, n +.
n n
n
Prema tome prostor X je kompletan.
1.49. Neka je (X, d) kompletan metri~ki prostor, a Y wegov potprostor. Dokazati da je Y kompletan prostor ako i samo ako je Y zatvoren
podskup od X .
Re{ewe. Neka je Y zatvoreni podskup od X i (yn) proizvoqan Ko{ijev
niz u Y . Kako je Y X , to je (yn ) Ko{ijev niz u X , pa on konvergira u
X . Kako je skup Y zatvoren, to je lim yn Y , pa je skup Y kompletan.
n+
Pretpostavimo sada da je Y kompletan prostor i y0 Y . Tada je za
svako n N skup K(y0 , 1/n) Y neprazan (videti teoremu 1.6.). Neka
ta~ka yn pripada tom skup. Uo~imo sada niz (yn ). Za svako k N vaì
d(yn+k , yn ) < 2/n, pa je (yn ) Ko{ijev niz u Y . Taj niz konvergira ka
ta~ki y0 Y . Prema tome, Y = Y , pa je skup Y zatvoren.
1.50. (Metrika Bera) Neka je X skup svih nizova elemenata skupa A. Za
nizove x = (x ) i y = (y ) iz X defini{imo
(
d(x, y) =
0, x = y,
1
, x=
6 y, k = min{ N | x 6= y }.
k
(a) Dokazati da je d metrika na X .

(b) Dokazati da je prostor (X, d) kompletan.
(v) Ispitati separabilnost prostora (X, d) u zavisnosti od kardinalnog broja skupa A.
Re{ewe. (a) O~igledno je d nenegativna funkcija. Osobine (M1) i (M2)
metrike se jednostavno dokazuju. Dokaìmo sada (M3). Neka su x = (x ),
y = (y ) i z = (z ) proizvoqni nizovi iz X . Za x = y je 0 = d(x, y) 6
d(x, z) + d(z, y). Pretpostavimo sada da je x 6= y i neka je d(x, y) = 1/p.
51
Ako je y = z , tada je d(z, y) = 0 i d(x, z) = 1/p, pa vaì nejednakost

d(x, y) 6 d(x, z) + d(z, y). Analogno je i za x = z . Ako je y 6= z ,
tada je d(y, z) = 1/q, za neki prirodan broj q. Ne umawuju}i op{tost
pretpostavimo da je p 6 q. Dakle, vaì:
x = y
y = z
za
za
= 1, . . . , p 1
= 1, . . . , q 1
i xp 6= yp ;
i yq 6= zq .
Neka je k = min{ N | x 6= z }. Kako za 1 6 p. Sada jednostavno dobijamo
d(x, z) =
1
1
1 1
6 6 + = d(x, y) + d(y, z).
k
p
p q
Dakle, vaì i (M3).

(m)
(b) Neka je (x(m) ), x(m) = (x(m)
1 , x2 , . . .), prizvoqan Ko{ijev niz
u X . Tada za svako n N, tj. za svako = 1/n > 0 postoji k(n) N
tako da za sve p, q > k(n) vaì d(x(p) , x(q) ) < 1/n. Odavde sledi da za
(p)
(k(n))
p > k(n) vaì xn = xn
, pa su u nizu ntih koordinata niza (x(m) ),
po~ev{i od k(n)tog ~lana, svi elementi jednaki i obeleì}emo ih sa
yn . Dakle, svaki koordinatni niz je konvergentan, tj. za svako n N
(m)
postoji yn A tako da je m+
lim xn = yn .
Obeleìmo uo~eni niz (yn ) sa y i dokaìmo da x(m) y, m +
(videti sliku 7).
x(1) :
x(2) :
x1
(2)
x1
x2
(2)
x2
xn
(2)
xn
?
y:
y1
y2
yn
..
.
(1)
(1)
..
.
..
.
(1)
..
.
Slika 7.
Neka je > 0 proizvoqno izabrano i neka je n N takvo da vaì

Tada postoje m N, = 1, . . . , n, takvi da niz tih
koordinata postaje y za m > m . Neka je m0 = max{m | 1 6 6 n}.
Tada za m > m0 vaì x(m)
= y , = 1, . . . , n, pa je
1/n < .
d(x(m) , y) < 1/n <
tj.
x(m) y, n +.
52
1.2. ZADACI
Kako je svaki Ko{ijev niz konvergentan u X , to je prostor X kompletan.

(v) Neka je card(A) 6 0 i neka je A fiksirani element.
Obeleìmo sa Y skup svih nizova x = (x ), elemenata skupa A, koji
imaju osobinu da je x = za dovoqno veliko . Skup Y je najvi{e prebrojiv. Neka je y = (y ) proizvoqan niz u X . Za proizvoqno izabrano
> 0 uo~imo n takvo da je n > 1/. Tada niz x = (y1 , y2 , . . . , yn , , , . . .)
pripada skupu Y i vaì d(x, y) < 1/n 6 . Dakle, skup Y je najvi{e prebrojiv i svuda gust u X , pa je prostor (X, d) separabilan za
card(A) 6 0 .
Neka je sada card(A) > 0 . Neka je Z skup svih stacionarnih
nizova elemenata skupa A, tj. svih nizova x = (, , . . .), A. Skup Z
je neprebrojiv, jer je card(Z) = card(A). Ako su x, y Z i x 6= y, tada
je x = (, , . . .), y = (, , . . .) i 6= , pa je d(x, y) = 1. Dakle, skup Z
se sastoji od izolovanih ta~aka (videti definiciju 1.16.) prostora X i
neprebrojiv je, pa prostor X nije separabilan za card(A) > 0 (videti
teoremu 1.26.).
1.51. Dokazati da je normirani prostor Kkp , K {R, C}, kompletan za

svako p > 1. Dokazati da je taj prostor separabilan.
Re{ewe. Kako su bilo koje dve norme u Kkp , p > 1, me|usobno ekvivalentne, dovoqno je, na primer, dokazati kompletnost prostora Kk2 .
Neka je (xn ), xn = (1(n) , . . . , k(n) ), proizvoqan Ko{ijev niz u prostoru
Kk2 . Tada za svako > 0 postoji n0 tako da za sve m > n > n0 vaì
k
!
2 1/2
X
d(xm , xn ) =
< .
(m) (n)
(1)
=1
Kako je (m) (n) 6 d(xm , xn ) < za m > n > n0 , za sve = 1, . . . , k,

iz (1) sledi da je
(m)
(n) <
za
m > n > n0 ; = 1, . . . , k,
odnosno da je za svako fiksirano {1, . . . , k} niz ((n) ), n N,

Ko{ijev niz u poqu skalara K. Zbog kompletnosti prostora K, sledi
da postoje skalari K, takvi da (n) , n +, za svako
= 1, . . . , k .
53
Uo~imo ta~ku x = (1 , . . . , k ). Pu{taju}i u (1) da m +, obzirom da (m) , m + za sve = 1, . . . , k sledi da je za n > n0

k
!
2 1/2
X
(n)
= d(xn , x) < ,

=1
{to zna~i da xn x, n +. Kako x Kk2 , to je prostor Kk2 kompletan, jer je u wemu svaki Ko{ijev niz konvergentan (definicija 1.26.).
To zna~i da je i prostor Kkp kompletan za svako p > 1.
Ispitajmo sada separabilnost prostora Kkp , p > 1. Ozna~imo
B = {(q1 , . . . , qk ) | q1 , . . . , qk KQ },
gde je KQ skup Kracionalnih brojeva. Skup B je najvi{e prebrojiv

svuda gust skup ta~aka u prostoru Kkp , pa je prostor Kkp separabilan
(definicija 1.37.).
1.52. Dokazati da je normirani prostor `p kompletan i separabilan

za svako p > 1.
Re{ewe. Neka je (x ), x
= ( ), proizvoqan Ko{ijev niz u prostoru

`p , p > 1. Tada za svako > 0 postoji n0 N tako da za sve m > n > n0
n
vaì
(1)
(n)
+
!
p 1/p
X
d(xm , xn ) =
< .
(m) (n)
=1
(m)
(n)
6 d(xm , xn ),
Kako za svako N vaì

to iz (1) sledi da
je za svako N niz tih koordinata, tj. niz ((n) ) Ko{ijev u poqu
skalara K. Kako je prostor K kompletan to postoje skalari K,
takvi da za svako fiksirano N vaì (n) , n +.
Uo~imo sada niz x = ( ). Dokaza}emo da je x `p i da xn x,
n +.
+
P
Da bi pokazali da je x `p treba pokazati da | |p konvergira.
=1
Kako je svaki Ko{ijev niz ograni~en (videti teoremu 1.15.) to postoji
M > 0 takvo da je
+
!
p 1/p
X
(n)
kxn k =
6 M,

=1
n N,
54
tj.
1.2. ZADACI
X
(n) p
6 M p ,
n N, k N.
=1
Ako u prethodnoj nejednakosti fiksiramo k i pustimo da n +,

k
P
| |p 6 M p , k N. Najzad, pu{taju}i u posledwoj
dobijamo da je
+
=1
P
nejednakosti da k +, dobijamo | |p 6 M p . Dakle, x `p .
=1
Iz relacije (1) imamo da je za m > n > n0

k
p
X
(m)
(n) n0 i k N, i pustimo da

(m)
m +, obzirom da , m +, dobi}emo
k
p
X
(n) n0 vaì
+
p
X
(n) = kxn xkp 1.
Dokaìmo sada da je normirani prostor `p separabilan za svako
p > 1. Treba pokazati da u wemu postoji najvi{e prebrojiv svuda gust
skup ta~aka.
Uo~imo u prostoru `p niz vektora (en ) gde je en = (n ), n, N, a
ij Kronekerov delta simbol. Neka je
B = {q1 e1 + + qn en | q1 , . . . , qn KQ , n N}.
Skup B je prebrojiv.
Dokaìmo sada da je skup B svuda gust u `p . Uo~imo proizvoqnu
+
P
ta~ku x = ( ) `p i proizvoqno > 0. Kako je kxkp = | |p < +,
=1
55

+
P
to postoji k N tako da je
| |p <
=k+1
svuda gust u K, to postoje skalari q1 , . . . , qk
= 1, . . . , k vaì | q | 6 p /(2k). Sada je
p /2.
KQ
Kako je skup KQ
takvi da za svako
p X
k
k
+
X
X
p
p
p
p
x
+
= p ,
q
e
=
|
q
|
+
|
|
6
k
2k
2
=1
k
P
=1
=k+1
tj. x q e 6 , {to zna~i da je skup B svuda gust u `p . Prema

=1
tome, prostor `p je separabilan za svako p > 1.
1.53. Dokazati da je normirani prostor m kompletan. Ispitati separabilnost ovog prostora.
Re{ewe. Uo~imo proizvoqan Ko{ijev niz (x ), x
= ( ) u prostoru
m. Tada za svako > 0 postoji n0 N tako da za sve m > n > n0 vaì
(1)
d(xm , xn ) = sup (m) (n) < .
n
(n)
Za svako N vaì (m) (n) 6 d(xm , xn ), iz (1) sledi da je za svako

N i sve m > n > n0
(m)
(2)
(n) < .
Dakle, za svako N, niz tih koordinata, tj. niz ((n) ), n N,

je Ko{ijev u poqu skalara K. Zbog kompletnosti prostora K postoje
(n)
K, takvi da za svako fiksirano N vaì , n +.
Uo~imo sada niz x = ( ). Dokaza}emo da je x m i da xn x,
n +.
Kako je (xn ) Ko{ijev niz u prostoru m, on mora biti ograni~en
(videti teoremu
1.15.),
tj. postoji M > 0 takvo da za svako n N vaì
(n)
(n)
kxn k = sup 6 M , odnosno 6 M , za sve , n N. Ako u
N
prethodnoj nejednakosti pustimo da n +, dobijamo da je | | 6 M ,
N, {to zna~i da x m.
Ako u nejednakosti (2) pustimo da m +, obzirom da (m) ,
m +, dobi}emo
(n) < ,
n > n0 ; N,
56
1.2. ZADACI
pa je sup (n) < , za sve n > n0 , odnosno d(xn , x) < za n > n0 .

N
Dakle, xn x, n +, u prostoru m, pa je normirani prostor m
kompletan.
Ispitajmo sada separabilnost prostora m. Posmatrajmo slede}i
skup
A = {(1 , 2 , . . .) m | = 0 = 1, N}.
Skup A je neprebrojiv u m. Neka su
x, y A, x 6= y .
Tada je
kx yk = sup | (x) (y)| = 1.

N
Uo~imo familiju kugli K(x, 1/3) = {z m | kz xk < 1/3}, x A.

Tada za x 6= y vaì K(x, 1/3) K(y, 1/3) = . Naime, ako bi neka
ta~ka x pripadala ovim dvema kuglama tada bi vaìlo kx x k < 1/3
i ky x k < 1/3, odnosno kx yk < 2/3, {to je nemogu}e jer je kx yk =
1. Dakle, {K(x, 1/3) | x A} je neprebrojiva familija disjunktnih
otvorenih skupova u prostoru m, pa prostor m nije separabilan (videti teoremu 1.26.).
1.54. Dokazati da su prostori c i c0 kompletni i separabilni.

Re{ewe. Kompletnost prostora c i c0 moè se dokazati analogno dokazu
za kompletnost prostora m. Ostavqa se ~itaocu da to dokaè.
Kompletnost prostora c moè se dokazati i na drugi na~in. Kako
je c potprostor Banahovog prostora m, dovoqno je dokazati wegovu
zatvorenost, tj. ako je (xn ), xn = ((n) ), konvergentan niz u prostoru c,
a x = ( ) m wegova grani~na vrednost, tada x c.
Kako je prostor m kompletan, da bi dokazali da je niz x m konvergentan (tj. da x c), dovoqno je dokazati da je niz x = ( ) Ko{ijev.
Kako xn x, n +, to zasvako > 0, postoji n0 N, tako da
za sve
(n)
(n)
n > n0 vaì d(xn , x) = sup < , odakle je < za

N
sve N, n > n0 .
Uo~imo sada indeks n1 N, takav da je (n ) < /3, N.

Kako niz xn = ((n ) ) c, N, to je on Ko{ijev (teorema 1.14.), {to
zna~i da za dovoqno velike j, k vaì j(n ) k(n ) < /3. Prema tome,
1
(n )
(n )
(n )
(n )
|j k | 6 j j 1 + j 1 k 1 + k 1 k < + + = ,
3 3 3
57
pa je niz ( ) Ko{ijev, dakle, konvergentan, odnosno x c. Prema tome,

c je zatvoren potprostor kompletnog prostora, pa je i sam kompletan.
Normirani prostor c0 je potprostor kompletnog normiranog prostora c, pa je dovoqno dokazati wegovu zatvorenost. Ostavqa se ~itaocu
da to dokaè.
Dokaìmo sada da je normirani prostori c separabilan (dokaz za
c0 je sli~an). Neka je
B = {(q1 , q2 , . . . , qn , q, q, . . .) | q1 , q2 . . . , qn , q KQ , n N}.
Skup B je prebrojiv. Dokaìmo jo{ da je B svuda gust u c. Neka je

x = ( ) proizvoqna ta~ka prostora c i > 0 proizvoqno izabrano.
Neka je = n+
lim n . Uo~imo niz (xk ), xk = (1 , . . . , k , , , . . .), u
, k+2 , . . .) i
prostoru c. Tada je x xk = (0,
. . . , 0,
| {z } k+1
kputa
kx xk k = sup | | 0, k +,
>k+1
pa postoji k0 N tako da je
(1)
kx xk0 k = sup | | < ,

2
>k0 +1
odnosno | | < /2 za sve > k0 + 1.

Uo~imo sada q1 , . . . , qk , q KQ takve da je | q| < /2 i da za sve
= 1, . . . , k0 vaì | q | < /2. Obeleìmo y = (q1 , . . . , qk , q, q, . . .).
O~igledno da y B i kxk yk < /2. Iz prethodne nejednakosti
i nejednakosti (1) sledi da je kx yk < , pa je skup B svuda gust u
prostoru c. Dakle, prostor c je separabilan.
0
1.55. Dokazati da je za proizvoqan kona~an interval [a, b] realne ose,

normirani prostor C[a, b] kompletan i separabilan.
Re{ewe. 1 Pretpostavimo najpre da je poqe skalara K = R, odnosno
da se prostor C[a, b] sastoji od svih realnih neprekidnih funkcija
definisanih na intervalu [a, b].
Uo~imo proizvoqan Ko{ijev niz (fn ) u prostoru C[a, b], fn = fn (t),
t [a, b]. Tada za svako > 0 postoji n0 N tako da je za sve m > n > n0
(1)
|fm (t) fn (t)| < ,
t [a, b].
58
1.2. ZADACI
Fiksirajmo u posledwoj nejednakosti t [a, b]. Tada je (fn (t)) Ko{ijev

niz u R, pa je on konvergentan zbog kompletnosti prostora R. To vaì
za svako fiksirano t [a, b], pa je na taj na~in definisana realna
funkcija f (t) = n+
lim fn (t). Pu{taju}i u (1) da m +, dobijamo da
za svako > 0 postoji n0 N tako da je za sve n > n0 ispuweno
|fn (t) f (t)| < ,
t [a, b],
odnosno da niz (fn ) uniformno konvergira ka funkciji f kad n +.

Kako su sve funkcije fn , n N, neprekidne na intervalu [a, b], to je i
funkcija f C[a, b]. Iz nejednakosti (1) sledi da je kfn f k < za
n dovoqno veliko, tj. za n > n0 , pa fn f , n + u prostoru C[a, b].
Prema tome, normirani prostor C[a, b] je kompletan.
Dokaìmo sada separabilnost prostora C[a, b]. Neka je
B = {PnQ (t) = q0 + q1 t + + qn tn | q0 , . . . , qn Q, n N}.
Skup B je o~igledno prebrojiv.

Uo~imo proizvoqnu funkciju f C[a, b]. Na osnovu Vajer{trasove
teoreme (teorema 1.25.) postoji polinom P (t) = a0 + a1 t + + an tn ,
a0 , . . . , an R, takav da je
kf Pn k = sup |f (t) Pn (t)| < .

2
t[a,b]
Za tako dobijeni polinom Pn postoji polinom PnQ B , sa racionalnim

koeficijentima, takav da je
kPn PnQ k = sup |Pn (t) PnQ (t)| < .

2
t[a,b]
Iz posledwe dve nejednakosti sledi da je kf PnQ k < . Prema tome,

skup B je svuda gust u prostoru C[a, b], pa je prostor C[a, b] separabilan.
2 Razmotrimo sada slu~aj kada je poqe skalara K = C. Prostor
C[a, b] se tada sastoji od svih kompleksnih funkcija f : [a, b] C,
neprekidnih na intervalu [a, b]. Proizvoqnu funkciju f C[a, b] tada
moèmo predstaviti u obliku f = u + iv, pri ~emu su u i v realne
TEOREMA. Neka je (f ) (f : A R, n N, A R) niz funkcija neprekidnih
u ta~ki a A, koji uniformno konvergira ka funkciji f : A R na skupu A kad
n +. Tada je i funkcija f neprekidna u ta~ki a.
59
funkcije, neprekidne na [a, b]. Radi preglednijeg zapisa, prostor realnih neprekidnih funkcija na intervalu [a, b] ozna~i}emo sa CR [a, b].
Uo~imo proizvoqan Ko{ijev niz (fn ) u prostoru C[a, b], fn (t) =
un (t) + ivn (t), t [a, b], un , vn CR [a, b], n N. Tada za svako > 0 i
dovoqno velike m, n (za m > n > n0 ) vaì
|fm (t) fn (t)| =
(um (t) un (t))2 + (vm (t) vn (t))2 < ,
t [a, b].
Zbog
|um (t) un (t)| 6 |fm (t) fn (t)|
|vm (t) vn (t)| 6 |fm (t) fn (t)|,
vaì
|um (t) un (t)| < ,
m > n > n0 ; t [a, b],
|vm (t) vn (t)| < ,
m > n > n0 ; t [a, b],
{to zna~i da su (un ) i (vn ) Ko{ijevi nizovi u prostoru CR [a, b], za

koji smo dokazali da je kompletan. To zna~i da nizovi (un ) i (vn )
konvergiraju u CR [a, b], pa postoje funkcije u, v CR [a, b], takve da
un u, n +, i vn v , n +, u CR [a, b].
Uo~imo sada funkciju f = u + iv. O~igledno f C[a, b]. Kako je
|fn (t) f (t)| =
p
(un (t) u(t))2 + (vn (t) v(t))2 ,
to je i |fn (t) f (t)| < za n > n0 , t [a, b], odnosno kfn f k < za
n > n0 . Dakle, fn f , n +, pa je prostor C[a, b] kompletan.
Dokaz separabilnosti za kompleksan normirani prostor C[a, b] je
sli~an dokazu za realan. Naime vaì i kompleksna varijanta Vajer{trasove teoreme, obzirom da se proizvoqna funkcija f C[a, b]
moè napisati u obliku f = u + iv, gde su u, v CR [a, b] i da se svaki
polinom oblika
Pn (t) = a0 + a1 t + + an tn ,
t [a, b],
sa kompleksnim koeficijentima a0 , . . . , an moè predstaviti u oblika
Pn (t) = Re a0 + + (Re an )tn + i Im a0 + + (Im an )tn .
NAPOMENA. U prostoru neprekidnih funkcija na intervalu [a, b] realne ose moè se uvesti integralna norma sa
Z
kf k =
a
1/p
|f (t)|p dt
p > 1.
60
1.2. ZADACI
Odgovaraju}i normirani prostor se tada obeleàva sa Cp [a, b]. Za sve

vrednosti realnog parametra p > 1, prostor Cp [a, b] je nekompletan. Za
svako p > 1 je separabilan.
1.56. Neka je S skup svih neprekidnih i ograni~enih funkcija na R.

Dokazati da je preslikavawe d, definisano sa
d(f, g) = sup |f (t) g(t)|,
f, g S,
tR
metrika na skupu S . Dokazati da je metri~ki prostor (X, d) kompletan

i da nije separabilan.
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu da dokaè da je d metrika na S i da je
prostor (S, d) kompletan. Dokaz kompletnosti je sli~an dokazu kompletnosti prostora C[a, b]. U slu~aju prostora S , kod dokaza konvergencije proizvoqnog Ko{ijevog niza (fn ) iskoristiti ~iwenicu da iz
uniformne konvergencije niza (fn ) ka funkciji f na R sledi uniformna
konvergencija tog niza ka f na svakom intervalu [a, a], 0 < a < +,
odakle onda sledi da je funkcija f neprekidna na R.
Dokaìmo sada da prostor (S, d) nije separabilan. Dokaza}emo da
postoji neprebrojiva familija me|usobno disjunktnih otvorenih kugli
u ovom prostoru (videti teoremu 1.26.).
Neka je A skup svih funkcija koje su na (, 1/2] jednake 0, a na
svakom od intervala [n 1/2, n + 1/2], n N, imaju za grafik poligonalnu liniju predstavqenu na slici 8 ili su jednake nuli. O~igledno
da je A S i da A ima isti kardinalni broj kao P(N) (partitivni skup
skupa N), tj. card(A) = 2 = c.
0
Slika 8.
Za f, g A, f 6= g, je d(f, g) = 1. Prema tome, {K(f, 1/2) | f A}
je neprebrojiva familija me|usobno disjunktnih otvorenih kugli u S ,
pa prostor (S, d) nije separabilan.
61
1.57. Dokazati da je normirani prostor B[a, b] svih mogu}ih ograni~enih funkcija na intervalu [a, b] sa normom kf k = sup |f (t)| Banahov.
t[a,b]
Dokazati da ovaj prostor nije separabilan.
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu da dokaè kompletnost ovog prostora
(videti zadatak 1.55).
Dokaìmo sada da prostor B[a, b] nije separabilan. Za proizvoqan
realan broj [a, b] uo~imo funkciju f : [a, b] {0, 1}, definisanu
sa
f (t) =
1, t = ,
0, t =
6 ,
t [a, b].
O~igledno je da su sve funkcije f , [a, b], ograni~ene. Kako je za

i f 6= f , to je card{f | [a, b]} = c. Za 6= vaì i
6=
kf f k = sup |f (t) f (t)| = 1.

t[a,b]
Uo~imo sada otvorenu kolekciju K = {K(f , 1/3) | [a, b]}. O~igledno je card(K) = c. Za , [a, b], 6= , je K(f , 1/3)K(f , 1/3) = .
Pretpostavimo suprotno, da postoji f K(f , 1/3) K(f , 1/3).
Tada je kf f k < 1/3 i kf f k < 1/3, odakle je kf f k 6
kf f k + kf f k < 2/3, {to je nemogu}e jer je kf f k = 1.
Prema tome, K je neprebrojiva kolekciju me|usobno disjunktnih
otvorenih skupova u prostoru B[a, b], pa on nije separabilan (videti
teoremu 1.26.).
1.58. Dokazati slede}a tvr|ewa.

(a) Ako je X separabilan metri~ki prostor i funkcija f : X Y
neprekidna i sirjektivna, tada je i Y separabilan prostor.
(b) Svaki potprostor separabilnog metri~kog prostora je separabilan.
Re{ewe. (a) Dokaza}emo najpre da ako funkcija f slika skup A na skup
B , tada je card(A) > card(B). Naime, kako je f sirjektivna funkcija,
to je {f 1 (b) | b B} familija nepraznih skupova. Na osnovu aksiome
izbora iz svakog skupa f 1 (b) moèmo da izdvojimo element i obeleìmo
ga sa ab . Defini{imo funkciju g : B A, tako da je g(b) = ab .
O~igledno, za svako b B vaì f (g(b)) = b. Ako je g(b1 ) = g(b2 ), tada je
f (g(b1 )) = f (g(b2 )), tj. b1 = b2 , pa je g injektivna funkcija koja slika
B u A. Zbog toga je card(B) 6 card(A).
62
1.2. ZADACI
Neka je E najvi{e prebrojiv, svuda gust skup u X . Na osnovu

dokazanog tvr|ewa, f (E) je najvi{e prebrojiv skup. Za y Y postoji
x X takvo da je f (x) = y . Neka je V okolina ta~ke y . Tada postoji U ,
okolina ta~ke x i ta~ka e E U takva da je f (e) f (U ) V , pa je
skup f (E) svuda gust u Y . Prema tome, Y je separabilan prostor.
(b) Metri~ki prostor (X, d) je separabilan ako i samo ako ima
najvi{e prebrojivu bazu B = {B | N} (videti teoremu 1.26.). Neka
je (Y, dY ) potprostor metri~kog prostora (X, d). Tada je kolekcija
BY = {B Y | N} najvi{e prebrojiva baza prostora (Y, dY ), pa je
on separabilan.
1.59. Neka je GX familija svih otvorenih skupova metri~kog prostora (X, d) i neka je skup svih separabilnih metri~kih prostora.
Izra~unati
(a) max{card(GX ) | X };
(b) max{card(X) | X }.
Re{ewe. (a) Metri~ki prostor X je separabilan (X ) ako i samo ako
ima najvi{e prebrojivu bazu B = {B | N} (teorema 1.26.). Kako je
card(B) 6 0 , to je card(P(B)) 6 c.
Neka
slede}i na~in
S je U GX . Tada se U moè predstaviti na na
U=
B . Time je odre|eno preslikavawe f : P(B) GX . Kako je
IN
card(P(B)) 6 c i f sirjektivno preslikavawe, to je card(GX ) 6 c.
Za X = R je GR {(0, ) | [1, 2]}, pa je card(GR ) > c. Kako je
R separabilan metri~ki prostor, to je prema dokazanom card(GR ) 6 c.
Dakle, card(GR ) = c, pa je max{card(GX ) | X } = c.
(b) Svaki jedno~lan skup {x} u metri~kom prostoru X je zatvoren, pa
je skup X \{x} otvoren. Uo~imo preslikavawe f : X GX , definisano
sa f (x) = X \ {x}. Preslikavawe f je injektivno, pa je card(X) 6
card(GX ) 6 c na osnovu dela (a). Dakle, za X je card(X) 6 c.
Kako je R i card(R) = c, to je max{card(X) | X } = c.
1.60. (a) Neka su X1 , . . . , Xn normirani prostori. Dokazati da je
prostor X = X1 Xn normirani prostor ako za proizvoqan
vektor x = (x1 , . . . , xn ) X defini{emo normu sa kxk = kx1 k + +
kxn k.
(b) Dokazati da je prostor X sa ovako uvedenom normom Banahov ako
i samo ako su svi prostori X1 , . . . , Xn Banahovi.
(v) Dokazati da je prostor X sa ovako uvedenom normom separabilan
ako i samo ako su svi prostori X1 , . . . , Xn separabilni.
63
Re{ewe. (a) Ostavqa se ~itaocu da proveri osobine norme.
(b) Pretpostavimo najpre da je prostor X Banahov. Neka je za

svako fiksirano , 1 6 6 n, (x(m)
), m N, Ko{ijev niz u prostoru X . Uo~imo niz (xm ) u prostoru X definisan na slede}i na~in
(m)
(m)
xm = (0, . . . , 0, x , 0 . . . , 0), m N, pri ~emu se x nalazi na toj
poziciji. Tada za svako > 0 postoji n0 N tako da za sve m > k > n0
(k)
vaì kxm xk k = kx(m)
x k < , {to zna~i da je (xm ) Ko{ijev niz u
prostoru X . Kako je X Banahov prostor to niz (xm ) konvergira. Neka
xm y = (y1 , . . . , y , . . . , yn ), m +. Kako je
ky xm k =
n
X
kyk k + kx(m)
y k,
k=1
k6=
to je yk = 0 za k = 1, . . . , n, k 6= i x(m)
y , m +, u prostoru
X . Dakle, za svako = 1, . . . , n u prostoru X proizvoqan Ko{ijev

niz konvergira, pa su svi prostori X , = 1, . . . , n, kompletni.
Pretpostavimo sada da su svi prostori X , = 1, . . . , n, kompletni.
(m)
Neka je (xm ) Ko{ijev niz u prostoru X , xm = (x(m)
1 , . . . , xn ). Tada za
svako > 0 postoji n0 tako da za sve m > k > n0 vaì
kxm xk k =
n
X
kx(m)
x(k)
k < ,
=1
(k)
(m)
pa za svako = 1, . . . , n vaì kx(m)
x k 6 , m > k > n0 , tj. (x ),
m N, je Ko{ijev niz u prostoru X , = 1, . . . , n. Iz kompletnosti

prostora X , = 1, . . . , n, sledi da su svi nizovi (x(m)
) konvergentni,
odnosno postoje y X , = 1, . . . , n, takvi da je kx(m)
y k < /n,
za m dovoqno veliko (m > N , = 1, . . . , n). Neka je y = (y1 , . . . , yn ) i

N = max{N1 , . . . , Nn }. Tada za sve m > N vaì kxm yk < , pa niz
(xm ) konvergira u X , {to zna~i da je prostor X Banahov.
(v) Pretpostavimo da je prostor X = X1 Xn separabilan.
(m)
Neka je B = {(x(m)
1 , . . . , xn ) | m N} svuda gust skup ta~aka u X .
| m N} svuda gust skup ta~aka
Dokaza}emo da je tada skup B = {x(m)
u prostoru X , = 1, . . . , n. Neka je x X proizvoqna ta~ka. Tada

je y = (0, . . . , 0, x , 0, . . . , 0) X , pa za svako > 0 postoji indeks
(m )
(m )
m0 N takav da je ky (x1 , . . . , xn )k < , tj.
0
n
X
k=1
k6=
(m0 )
kxk
0)
k + kx x(m
k < .
64
1.2. ZADACI
)
Iz posledwe nejednakosti sledi da je kx x(m
k < , {to zna~i da je
skup B svuda gust u X . Kako je B o~igledno najvi{e prebrojiv skup,

to je prostor X separabilan za sve = 1, . . . , n.
Pretpostavimo sada da su prostori X , = 1, . . . , n, separabilni.
Neka je B = {x(m)
| m N} svuda gust skup ta~aka u prostoru X ,
= 1, . . . , n. Uo~imo skup
0
(m1 )
B = {(x1
n)
, . . . x(m
) | m1 , . . . , mn N}
n
u prostoru X . O~igledno je skup B najvi{e prebrojiv. Kako je skup B

svuda gust u X , = 1, . . . , n, to za svaku ta~ku x = (x1 , . . . , xn ) X i
sve > 0 postoje indeksi m1 , . . . , mn N takvi da je
)
kx x(m
k<
,
n
Tada je
(m1 )
kx (x1
n)
, . . . , x(m
)k =
n
= 1, . . . , n.
n
X
)
kx x(m
k < ,
=1
pa je skup B svuda gust u X . Dakle, X je separabilan prostor.
1.61. Dokazati da vektorski prostor P[0, 1] svih mogu}ih polinoma na

intervalu [0, 1] sa normom kP k = max |P (t)| nije Banahov.
t[0,1]
Re{ewe. Uo~imo niz polinoma (Pn), definisan sa
Pn (x) = 1 +
x2
xn
x
+
+ +
,
1!
2!
n!
n N, x [0, 1].
Niz (Pn ) je Ko{ijev, jer za svako > 0 postoji n0

m > n > n0 vaì
tako da za sve
n+1
x
xm
kPm Pn k = max |Pm (x) Pn (x)| = max

+ +
< .
m!
x[0,1]
x[0,1] (n + 1)!
Kako za svako x [a, b] vaì Pn (x) ex , n +, a funkcija ex nije

polinom, uo~eni Ko{ijev niz ne konvergira u P[0, 1], pa prostor P[0, 1]
nije kompletan.
1.62. Dokazati da je vektorski prostor P svih mogu}ih polinoma

P (t) = an tn + an1 tn1 + + a0 (a0 , . . . , an K, n N0 ) jedan normiran prostor nad poqem K sa normom kP k = |a0 | + |a1 | + + |an |, ali
da nije Banahov.
65
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu da pokaù da preslikavawe

predstavqa normu na prostoru P .
Uo~imo niz polinoma (Pn ), definisan sa
P 7 kP k
t
t2
tn
+ 2 + + n .
2 2
2
Tada za proizvoqne indekse m > n vaì
m
X
1
1
< n,
kPm Pn k =
2
2
Pn (t) = 1 +
=n+1
pa je niz (Pn ) Ko{ijev. Pretpostavimo da niz (Pn ) konvergira u P ka

polinomu P = br tr + br1 tr1 + + b0 . Tada za n > r vaì
1
1
1
1
1
kPn P k = |b0 1| + b1 + br r + r+1 + + n > r+1 ,

2
2
2
2
2
{to je u kontradikciji sa pretpostavkom da Pn P , n +. Dakle,
normirani prostor P nije kompletan.
1.63. Dokazati da je normiran prostor X kompletan ako i samo ako

svaki apsolutno konvergentan red u wemu konvergira.
+
P
Re{ewe. Napomenimo da je u normiranom prostoru X red
x konn =1
P
vergentan ako je niz ntih parcijalnih suma (sn ), sn = xn , konver+
+
=1
P
P
gentan. Red x je apsolutno konvergentan ako je brojni red kx k
=1
=1
konvergentan.
+
P
Pretpostavimo da je prostor X kompletan i da red kx k konvern
=1
P
gira. Obeleìmo sn = kx k. Tada za svako > 0 postoji n0 N
=1
tako da je
ksm sn k 6
m
X
kx k = |sm sn | < ,
m > n > n0 ,
=n+1
pa je niz (sn ) Ko{ijev. Kako je X kompletan prostor, to niz (sn )

+
P
konvergira, pa i red x konvergira.
=1
Pretpostavimo sada da svaki apsolutno konvergentan red u X i
obi~no konvergira. Neka je (xn ) proizvoqan Ko{ijev niz u X . Defini{imo niz prirodnih brojeva (kn ), n N0 , na slede}i na~in
k0 = min{k N | ( > k) kx xk k < 1/20 },
kn+1 = min{k N | k > kn ( > k) kx xk k < 1/2n+1 }.
66
1.2. ZADACI
Takav niz (kn ), n N0 , postoji jer je niz (xn ) Ko{ijev. O~igledno je

k0 < k1 < . Uo~imo podniz (xk ) niza (xn ) i obeleìmo yn = xk .
Posmatrajmo red
n
+
X
(y y1 ) = (y1 y0 ) + (y2 y1 ) + (y3 y2 ) + .
=1
+
P
Red ky y1 k konvergira (dokazati videti zadatak 1.47). Na

=1
osnovu pretpostavke da svaki apsolutno konvergentan red i obi~no
+
P
konvergira sledi da red (y y1 ) konvergira, a odatle i da niz
=1
(yn ) konvergira. Dakle, Ko{ijev niz (xn ) ima konvergentan podniz, pa
je i sam konvergentan (videti zadatak 1.45. (v)). Prema tome, prostor X
je kompletan.
1.64. Neka je X normiran prostor, A neprazan skup i BX (A) vektorski prostor svih ograni~enih preslikavawa f : A X , pri ~emu
je kf k = sup kf (t)kX . Pokazati da je normirani vektorski prostor
tA
BX (A) kompletan ako i samo ako je prostor X kompletan.
Re{ewe. Pretpostavimo prvo da je prostor X kompletan. Dokaza}emo

da u normiranom prostoru BX (A) svaki apsolutno konvergentan red i
obi~no konvergira.
+
P
Pretpostavimo da red
kfn k, konvergira (fn BX (A), n N).
+
n=1
P
Defini{imo sada funkciju f (t) = fn (t). Kako je
n=1
+
X
kfn (t)kX 6
n=1
+
X
kfn k < +,
n=1
+
P
to red
kfn (t)kX konvergira u X . Obzirom da je X kompletan pro+
n=1
P
stor, to na osnovu zadatka 1.63 red
fn (t) konvergira za svako t A,
n=1
pa je funkcija f korektno definisana. Kako je za svako t A
kf (t)kX 6
+
X
n=1
kfn (t)kX 6
+
X
n=1
kfn k < +,
67
to f BX (A). Daqe, za svako fiksirano t A vaì
n
X
f (t)
f
(t)
=1
=
f
(t)
=n+1
n
P
+
X
+
X
kf (t)kX
=n+1
kf (t)kBX (A) 0, n +,
=n+1
+
P
pa i sup f (t) f (t) 0, n +, odnosno red fn konvertA

n=0
=1
X
gira ka funkciji f u prostoru BX (A). Na osnovu zadatka 1.63 sledi da
je prostor BX (A) kompletan.
Pretpostavimo sada da je normirani prostor BX (A) kompletan. Za
svako x X , funkcije fx (t) = x, t A, pripadaju prostoru BX (A).
Dakle, prostor X je izomorfan sa potprostorom konstantnih preslikavawa prostora BX (A).
Neka je (xn ) proizvoqan Ko{ijev niz u X . Tada za svako > 0
postoji n0 N tako da za sve m > n > n0 vaì kxm xn k < . Kako je
kfxm fxn k = sup kfxm (t) fxn (t)kX = sup kxm xn k < , m > n > n0 ,
tA
tA
to je
(fxn ) Ko{ijev niz u BX (A), pa je on konvergentan, tj. postoji

fx BX (A), x X , tako da fxn fx , n +, u BX (A) (dokazati da
grani~na vrednost niza (fxn ) mora biti konstantna funkcija). Tada je
kfxn fx k < za n > n0 , pa za svako t A vaì kfxn (t) fx (t)kX < ,
n > n0 , odnosno, kxn xk < , n > n0 , {to zna~i da xn x, n +.
Kako x X , to je prostor X kompletan.
1.65. Dokazati da je normirani prostor X kompletan ako i samo ako je

jedini~na sfera S = {x X | kxk = 1} kompletan skup.
Re{ewe. Neka je prostor X kompletan. Kako je S zatvoren skup u kompletnom metri~kom prostoru, on je kompletan (videti zadatak 1.49).
Pretpostavimo sada da je skup Skompletan. Neka
je (xn ) proizvoqan
Ko{ijev niz u X . Iz nejednakosti kxm k kxn k 6 kxm xn k sledi da

je (kxn k) Ko{ijev niz u R. Kako je prostor R kompletan, to niz (kxn k)
konvergira u R. Neka kxn k r, n +. Ako je r = 0, tada xn 0,
n +, pa niz (xn ) konvergira. Pretpostavimo da je r 6= 0 i uo~imo
niz (yn ), definisan sa yn = xn /kxn k za sve n dovoqno velike (n > k).
Kako kxn k r, n +, to postoji n0 N tako da je r/2 6 kxn k
68
1.2. ZADACI
za sve n > n0 . Tada za svako > 0 postoji indeks n() tako da za sve
m > n > n() vaì
xm
xm xn
x
x
x
n
n
n

kym yn k =
kxm k kxn k = kxm k + kxm k kxn k
kxn k
kxm xn k
+
6
kxm k kxn k
kxm k
kxm kkxn k
2kxm xn k
2
4
6
6
= ,
kxm k
r/2
r
{to zna~i da je niz (yn ) Ko{ijev u X . Kako je kyn k = 1, to je niz

(yn ) Ko{ijev na jedini~noj kugli S . Iz kompletnosti skupa S sledi da
postoji y S tako da yn y, n +, tj. xn /kxn k y, n +.
Kako kxn k r, n +, to xn ry, n +. Po{to je X vektorski
prostor, y X i r R \ {0}, to ry X , pa niz (xn ) konvergira u X ,
{to zna~i da je prostor X kompletan.
1.66. Neka je X vektorski prostor svih nizova x = ( ), K, za koje

+
P
red |n+1 n | konvergira. Dokazati da je prostor X sa normom
+
n=1
P
kxk = |1 | +
|n+1 n | Banahov.
n=1
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu da dokaè da je preslikavawe x 7 kxk,
x X , norma na prostoru X .
Neka je (xn ), xn = ((n) ), proizvoqan

Ko{ijev niz u prostoru X .
(m)
(n)
Tada iz kxm xn k > 1 1 , m, n N, sledi da je (1(n) ) Ko{ijev
niz u poqu skalara K, pa on konvergira u K. Dakle, postoji 1 K,
(n)
1 = lim 1 .
n+
Iz kxm xn k > 2(m) 1(m) (2(n) 1(n) ), m, n N, sledi da je niz

(n)
(n)
(n)
(2 1 ) Ko{ijev u K, pa on konvergira. Kako niz (1 ) konvergira,
(n)
to je i niz (2(n) ) konvergentan u K, tj. postoji 2 K, 2 = n+
lim 2 .
Nastavqaju}i daqe opisani postupak zakqu~ujemo da za svako N
(n)
postoji K, = n+
lim .
Uo~imo sada niz x = ( ). Pokaza}emo da xn x, n +, i da je
x X.
Kako je (xn ) Ko{ijev niz, on je ograni~en u X , tj. postoji realna
69
konstanta M > 0, takva da je kxn k 6 M za sve n N, odnosno
(n) X (n)
1 +
+1 (n) 6 M,
n N,
=1
pa za svako k N vaì
k
(n) X (n)
1 +
+1 (n) 6 M,
n N.
=1
Ako u prethodnoj nejednakosti fiksiramo k N i pustimo da n +

dobijamo
|1 | +
k
X
|+1 | 6 M.
=1
Pu{taju}i sada u posledwoj nejednakosti da k + dobijamo

|1 | +
+
X
|+1 | 6 M,
=1
odnosno x X .
Za svako > 0 postoji n0 N tako da za sve m > n > n0 vaì
+
(m)
(m)
(n)
(n)
kxm xn k = 1 1 +
+1 +1 ((m) (n) ) < ,
=1
odnosno, za svako k N i svako m > n > n0 vaì

k
(m)
(m)
(n)
(n)
(m)
(n)
)
1
+1
< .
1
+1
=1
Ako u prethodnoj nejednakosti fiksiramo k i n, a pustimo da m +

dobijamo
k
X
(n)
(n)
+1 +1 ((n) ) < ,
1 1 +
n > n0 .
=1
Ako sada u posledwoj nejednakosti pustimo da k + dobijamo

+
X
(n)
(n)
(n)
)
kxn xk = 1 1 +
+1
+1
< ,
=1
n > n0 ,
70
1.2. ZADACI
odnosno xn x, n +.
Prema tome, X je Banahov prostor.
1.67. Neka je X = Cn [a, b] prostor neprekidnih funkcija na segmentu

[a, b] realne prave koje imaju neprekidne izvode zakqu~no do ntog reda.
(a) Dokazati da je prostor X Banahov ako se u wemu uvede norma
kf k = |f (a)| + |f 0 (a)| + + |f (n1) (a)| + sup |f (n) (t)|.
a6t6b
(b) Ispitati separabilnost ovog prostora.

Re{ewe. U re{avawu ovog zadatka iskoristi}emo slede}i stav.
STAV. Ako je C[a, b] i 0 , 1 , . . . , n1 R, tada postoji ta~no
jednafunkcija y C [a, b] kojazadovoqavauslove y

i y (a) = , k = 0, 1, . . . , n 1.
n
(k)
(n) (t)
= (t) t [a, b]
Dokaìmo najpre da preslikavawe f 7 kf k predstavqa normu

na prostoru X . Osobine (N2) i (N3) norme se jednostavno dokazuju.
O~igledno je za svako f X , kf k > 0. Ako je f = 0, tada je i kf k = 0.
Ostaje jo{ samo da dokaèmo da iz kf k = 0 sledi f = 0. Iz kf k = 0
sledi da je f (k) (a) = 0, k = 0, 1, . . . , n 1, i f (n) (t) = 0 za sve t [a, b].
O~igledno je da je jedno re{ewe prethodnog problema f = 0. Me|utim,
na osnovu navedenog stava, re{ewe tog problema je jedinstveno, pa mora
biti f = 0. Dakle, vaì i (N1), pa preslikavawe f 7 kf k predstavqa
normu na prostoru X .
Neka je (fn ) proizvoqan Ko{ijev niz u X . Tada za svako > 0
postoji n0 N tako da za sve m > p > n0 vaì kfm fp k < , odnosno
0
(n1)
|fm (a) fp (a)| + |fm
(a) fp0 (a)| + + |fm
(a) fp(n1) (a)|
(n)
(t) fp(n) (t)| < .
+ sup |fm
a6t6b
Iz prethodne nejednakosti zakqu~ujemo da je |fm(k) (a) fp(k) (a)| < ,

(n)
(n)
k = 0, 1, . . . , n 1, i sup |fm (t) fp (t)| < za m > p > n0 . To zna~i
a6t6b
da je za svako k = 0, 1, . . . , n1 niz (fm(k) (a)), m N, Ko{ijev u R i (fm(n) ),

m N, Ko{ijev niz u C[a, b]. Iz kompletnosti prostora R postoje
(k)
lim fm (a) = k R, k = 0, 1, . . . , n 1. Iz kompletnosti prostora
m+
(n)
C[a, b] (videti zadatak 1.55) postoji C[a, b], tako da fm ,
(n)
m +, tj. lim sup |fm (t) (t)| = 0.
m+
a6t6b
71
Na osnovu navedenog stava postoji ta~no jedna funkcija f X takva

da je f (n) (t) = (t) i f (k) (a) = k , k = 0, 1, . . . , n1. Kako u jednakosti
0
kfm f k = |fm (a) f (a)| + |fm
(a) f 0 (a)| +
(n1)
(n)
+ |fm
(a) f (n1) (a)| + sup |fm
(t) f (n) (t)|
a6t6b
svi sabirci na desnoj strani teè nuli kad m +, to fm

m +. Po{to je f X , prostor X je kompletan.
(b) Uo~imo proizvoqnu funkciju f X . Neka je
f,
B = {PQ (t) = q0 + q1 t + + q t | q0 , . . . , q Q, N}.
Skup B je prebrojiv i svuda gust u C[a, b] (videti zadatak 1.55), pa za

svako > 0 postoji polinom p B takav da je
kf (n) pkC[a,b] <
.
n+1
Kako je skup Q svuda gust u R, to za svako > 0 postoje racionalni

brojevi q0 , q1 , . . . , qn1 takvi da vaì
|f (k) (a) qk | <
,
n+1
k = 0, 1, . . . , n 1.
Defini{imo sada polinome pk , k = 1, . . . , n, na slede}i na~in:

Z
p1 (t) =
..
.
pn (t) =
p( )d + qn1 ,
Z
p2 (t) =
p1 ( )d + qn2 ,
Z
a
pn1 ( )d + q0 .
Odavde jednostavno dobijamo slede}e:

pn (a) = q0 ,
p0n (t) = pn1 (t) p0n (a) = q1 ,
p00n (t) = pn2 (t) p00n (a) = q2 ,
..
.
p(n1)
(t) = p1 (t)
n
p(n)
n (t) = p(t)
p(n1)
(a) = qn1 ,
n
kf (n) (t) p(n)
n (t)kC[a,b] <
.
n+1
72
1.2. ZADACI
Prema tome, vaì

kf pn k = |f (a) pn (a)| + |f 0 (a) p0n (a)| +
+ |f (n1 (a) p(n1)
(a)| + sup |f (n) (t) p(n)
n
n (t)|
a6t6b
= |f (a) q0 | + |f (a) q1 | +
+ |f (n1) (a) qn1 | + kf (n) (t) p(n)
n (t)kC[a,b]
6 (n + 1)
= .
n+1
Dakle, skup polinoma {pn | p B} je svuda gust u X . Kako je taj skup

prebrojiv, to je prostor X separabilan.
NAPOMENA. Za svaki polinom p B , sa racionalnim koeficijentima,
polinom pn defini{e se na gore opisani na~in. Pri tom polinom pn
ne mora imati racionalne koeficijente.
1.68. Defini{imo preslikavawe f : C[0, ]

1
t
2 sin x(t) + e . Da li f ima fiksnu ta~ku?
C[0, ]
sa
f (x)(t) =
Re{ewe. Neka su x, y C[0, ]. Tada je
1
t
t
d(f (x), f (y)) = max sin x(t) + e sin y(t) e
06t6 2
2
= max (sin x(t) sin y(t))

06t6 2
x(t)
+
y(t)
x(t)
y(t)
= max sin
cos
06t6
2
2
1
1
6 max |x(t) y(t)| = d(x, y),
2 06t6
2
pa je f kontrakcija sa koeficijentom = 1/2 [0, 1) (videti definiciju 1.28.). Kako je prostor C[0, ] kompletan (zadatak 1.55), na osnovu
Banahove teoreme o fiksnoj ta~ki (teorema 1.16.) preslikavawe f ima
jedinstvenu fiksnu ta~ku.
1.69. Neka je (X, d) kompletan metri~ki prostor i f : X X preslikavawe takvo da za sve x, y X vaì d(f (x), f (y)) > d(x, y) za neko
> 1. Ako je f sirjektivno preslikavawe dokazati da f ima jedinstvenu
fiksnu ta~ku.
73
Re{ewe. Ako je f (x) = f (y), tada je d(f (x), f (y)) = 0, pa je i d(x, y) = 0,
odnosno, x = y. Dakle, preslikavawe f je bijekcija. Tada je i preslikavawe f 1 : X X tako|e bijekcija. Vaì

d(f 1 (x), f 1 (y)) 6
1
1
d f (f 1 (x)), f (f 1 (y)) = d(x, y).
Kako je > 1, to je 1/ (0, 1), pa je f 1 kontrakcija kompletnog

metri~kog prostora X . Na osnovu Banahove teoreme o fiksnoj ta~ki,
postoji jedinstvena ta~ka x X , takva da je f 1 (x ) = x . Tada je i
f (x ) = f (f 1 (x )) = x , pa preslikavawe f ima fiksnu ta~ku.
1.70. Neka je (X, d) metri~ki prostor i f : X X preslikavawe za

koje postoji broj q, 0 6 q < 1, i funkcija g : X X R, tako da za
sve x, y X i sve n N vaì d(f n (x), f n (y)) 6 qn g(x, y), pri ~emu je
f 1 = f i f n+1 = f f n , n N.
(a) Dokazati da je za proizvoqnu ta~ku x1 X niz (xn ), definisan
sa xn+1 = f n (x1 ), n N, Ko{ijev.
(b) Ako je prostor (X, d) kompletan i preslikavawe f : X X
neprekidno, dokazati da je n+
lim xn jedinstvena fiksna ta~ka preslikavawa f .
Re{ewe. (a) Neka je x1 X proizvoqna ta~ka i xn+1 = f n(x1), n N.
Tada je
d(xn , xn+1 ) = d(f n1 (x1 ), f n1 (x2 )) 6 q n1 g(x1 , x2 ),
n N,
odakle, zbog nejednakosti mnogougla, za svako k N dobijamo

d(xn , xn+k ) 6
k
X
d(xn+1 , xn+ ) 6
=1
k
X
q n+2 g(x1 , x2 )
=1
= g(x1 , x2 ) q n1
k1
X
q 6
=0
q n1
g(x1 , x2 ),
1q
jer je za q (0, 1)
k1
X
q =
=0
Kako
q n 0, n +,
1
1 qk
6
,
1q
1q
k N.
sledi da je niz (xn ) Ko{ijev.
74
1.2. ZADACI
(b) Ako je prostor (X, d) kompletan, onda je Ko{ijev niz (xn ) konvergentan, tj. postoji x = n+
lim xn . Po{to je f neprekidna funkcija,
to je
f (x ) = f ( lim xn ) = lim f (xn ) = lim xn+1 = x .
n+
Dakle,
n+
x je fiksna ta~ka preslikavawa f .
n+
Tada je i
f 2 (x ) = f (f (x )) = f (x ) = x
i lako se moè pokazati da je f n (x ) = x za svako n N. Pretpostavimo da je y 6= x fiksna ta~ka preslikavawe f . Tada je, tako|e,
f n (y) = y za sve n N, pa vaì
d(x , y) = d(f n (x ), f n (y)) 6 q n g(x, y) 0, n +,
odakle sledi da je
preslikavawa f .
x = y .
Dakle, n+
lim xn je jedinstvena fiksna ta~ka
1.71. Neka je (X, d) kompletan metri~ki prostor, f : X X , f 1 = f

i f n+1 = f f n , n N. Ako je za neko n N preslikavawe f n : X X
kontrakcija, tada postoji jedna i samo jedna fiksna ta~ka preslikavawa
f . Dokazati.
Re{ewe. Ako je f n : X X kontrakcija i X kompletan metri~ki prostor onda na osnovu Banahove teoreme o fiksnoj ta~ki, postoji jedinstvena fiksna ta~ka x0 X preslikavawa f n , tj. f n (x0 ) = x0 . Tada je
f (f n (x0 )) = f (x0 ). S druge strane je, zbog asocijativnosti kompozicije
preslikavawa, f (f n (x0 )) = f n (f (x0 )). Iz posledwe dve jednakosti sada
dobijamo da je f n (f (x0 )) = f (x0 ), {to zna~i da je f (x0 ) fiksna ta~ka
preslikavawa f n . Kako je x0 jedinstvena fiksna ta~ka preslikavawa
f n , to mora biti f (x0 ) = x0 , tj. x0 je fiksna ta~ka preslikavawa f .
Dokaìmo da je ona jedinstvena. Pretpostavimo da je x 6= x0 fiksna ta~ka preslikavawa f . Tada je f (x ) = x , pa je i f n (x ) = x ,
n N, tj. x fiksna ta~ka preslikavawa f n , {to je nemogu}e jer f n
ima jedinstvenu fiksnu ta~ku x0 . Dakle, jedinstvena fiksna ta~ka x0
preslikavawa f n je jedinstvena fiksna ta~ka i preslikavawa f .
1.72. Neka je f : [a, b] [a, b] funkcija diferencijabilna na (a, b) i
neprekidna na [a, b], za koju postoji konstanta K (0, 1) takva da za
sve x (a, b) vaì |f 0 (x)| 6 K . Dokazati da jedna~ina f (x) = x ima
jedinstveno re{ewe u [a, b].
75
Re{ewe. Na osnovu Lagranòve teoreme o sredwoj vrednosti za sve

x1 , x2 [a, b] vaì |f (x1 ) f (x2 )| = |f 0 ()||x1 x2 | 6 K|x1 x2 |,
(x1 , x2 ), {to zna~i da je f kontrakcija. Kako je [a, b] kompaktan
podskup od R, on je kompletan (videti teoremu 1.18.), to, prema Banahovoj teoremi o fiksnoj ta~ki, preslikavawe f ima jedinstvenu fiksnu
ta~ku, odnosno jedna~ina f (x) = x ima jedinstveno re{ewe u [a, b].
1.73. Dat je niz (xn ) sa x1 = 1, xn+1 = 1/(1 + xn ), n N. Primenom

Banahove teoreme o fiksnoj ta~ki dokazati da niz (xn ) konvergira i
odrediti n+
lim xn .
Re{ewe. O~igledno je xn > 0 za sve n N, pa je
xn+1 =
1
< 1, n N,
1 + xn
tj.
xn < 1
za
n > 2.
Neka je f (x) = 1 +1 x . Pokaza}emo da je f kontrakcija na nekom

skupu koji sadrì skoro sve elemente datog niza (xn ). Kako je
1
1
1
|f (x) f (y)| =
|x y|
=
1 + x 1 + y (1 + x)(1 + y)
i
max
x,y[0,1]
1
= 1,
(1 + x)(1 + y)
pri ~emu se ova maksimalna vrednost dostiè za x = y = 0, zakqu~ujemo da skup na kome bi preslikavawe f eventualno bilo kontrakcija ne
moè da sadrì 0.
Kako je xn < 1 za n > 2, to je
xn+1 =
pa je
1/2 < xn < 1
za sve
1
1
1
>
= ,
1 + xn
1+1
2
n > 3.
Po{to je
1
1
4
=
= ,
(1 + 1/2)(1 + 1/2)
9
x,y[1/2,1] (1 + x)(1 + y)
max
to je
4
|f (x) f (y)| 6 |x y|, x, y [1/2, 1].
9
Dakle, f : [1/2, 1] [1/2, 1] je kontrakcija sa koeficijentom 4/9, skup
[1/2, 1] je kompletan i xn [1/2, 1] za sve n > 3, pa prema Banahovoj teoremi o fiksnoj ta~ki, f ima jedinstvenu fiksnu ta~ku u [1/2, 1].
76
1.2. ZADACI
Prema tome, grani~na vrednost niza (xn ) postoji i jednaka je jedinstvenoj fiksnoj ta~ki x preslikavawa f koja pripada skupu [1/2, 1].
Tu fiksnu
ta~ku lako nalazimo iz jednakosti x = 1 +1 x . Re{ewe je
51
x =
.
2
1.74. Primenom Banahove teoreme na}i re{ewe diferencijalne jedna~ine

1
f 0 (x) = (x + f (x)),
3
koje je neprekidno na [0, 1] i zadovoqava uslov f (0) = 0.
()
Re{ewe. Integracijom jednakosti () problem se svodi na re{avawe

integralne jedna~ine
f (x) =
1
3
(t + f (t))dt.
0
Defini{imo preslikavawe A na C[0, 1] koje funkciji f

druùje funkciju Af datu sa
1
(Af )(x) =
3
C[0, 1] pri-
(t + f (t))dt,
x [0, 1].
Preslikavawe A je dobro definisano, jer je funkcija t

neprekidna, pa i integrabilna na [0, x], x [0, 1]. Kako je
d
dx
7 t + f (t)
(t + f (t))dt = x + f (x),
0
funkcija Af je diferencijabilna.
Dakle, A : C[0, 1] C1 [0, 1] C[0, 1].
Prostor C[0, 1] je kompletan (zadatak 1.55), pa ostaje jo{ da pokaèmo da je A kontrakcija.
Kako je
Z x
(f (t) g(t))dt 6 max |f (t) g(t)|
06t61
to je
dt = d(f, g)x,
d(A(f ), A(g)) = max |A(f )(x) A(g)(x)|

06x61
Z x
= max
(f (t) g(t))dt
06x61 3 0
1
1
6 d(f, g) max x = d(f, g),
06x61
3
3
77
pa je A kontrakcija sa koeficijentom 1/3. Na osnovu Banahove teoreme

o fiksnoj ta~ki, preslikavawe A ima jedinstvenu fiksnu ta~ku f , koja
je re{ewe i jedna~ine ().
Re{ewe f moèmo dobiti kao granicu niza (fn ) iz C[0, 1], gde je, na
primer f1 (x) = 0, x [0, 1], a
1
fn+1 (x) =
3
(t + fn (t))dt,
n N.
Integracijom se dobija
f2 (x) =
x2
x2
x3
, f3 (x) =
+
, ... .
23
23 2333
Indukcijom se moè dokazati da je (dokazati!)

n
X
1 x k
fn (x) = 3
,
k! 3
n > 2.
k=2
+
P
Posmatrajmo funkciju f C[0, 1], definisanu sa f (x) = 3 k!1

k=2
Tada vaì
x k
3
)

+
+
X
X
1 1 k
1 x k
=3
d(fn , f ) = max 3
06x61
k! 3
k! 3
k=n+1
k=n+1
1
1
1
1
< n 1 + + 2 + =
0, n +,
3
3 3
2 3n1
(
tj. fn f , n +.
Prema tome, re{ewe diferencijalne jedna~ine () je
+
!
+
X
X 1 x k
1 x k
x
f (x) = 3
=3
1
k! 3
k! 3
3
k=2
x/3
= 3e
k=0
3 x.
NAPOMENA. U ovom slu~aju smo prona{li ta~no re{ewe zadatog problema. Naj~e{}e to nije slu~aj, ve} na ovaj na~in, primenom Banahove
teoreme, nalazimo pribli`no re{ewe, koje zadovoqava neki unapred
zadati uslov.
78
1.2. ZADACI
1.75. Posmatrajmo beskona~ni sistem linearnih algebarskih jedna~ina

oblika
i =
+
X
cij j + bi , i N,
cij = ij aij , ij =
j=1
tj.
1, i = j,
0, i =
6 j,
a11 1 + a12 2 + = b1 ,
a21 1 + a22 2 + = b2 ,
..
.
+
P
Ako je |cij | 6 q < 1, |bi | 6 B , i N, gde konstante q i B ne zavise

j=1
od i, tada posmatrani sistem ima jedinstveno re{ewe (1 , 2 , . . .) takvo
da je |j | 6 M , j N, za neko M > 0. Dokazati.
Re{ewe. Posmatrajmo preslikavawe f : m+ s, koje nizu x = (n) m
P
pridruùje niz y = (n ) s, gde je i = cij j + bi , i N.
j=1
Pokaìmo najpre da je za x m i f (x) m, tj. da f : m m. Kako

je x = (n ) m, to postoji konstanta M > 0 takva da je |n | 6 M , za sve
n N. Tada je
|i | 6
+
X
|cij ||j | + |bi | 6 M q + B,
i N,
j=1
tj. y = f (x) m. Dakle, f : m m. Prostor m je kompletan (videti

zadatak 1.53).
Dokaìmo sada da je f kontrakcija. Neka su x1 = (n(1) ) i x2 = (n(2) )
dva proizvoqna niza iz m i y1 = f (x1 ), y2 = f (x2 ). Tada je
+

X
(1)
(2)
(1)
(2)
d(y1 , y2 ) = sup i i = sup

cij j j
iN
iN
j=1
(1)
(2)
|cij | 6 qd(x1 , x2 ).
6 sup sup j j
iN
jN
j=1
Kako je q [0, 1), preslikavawe f je kontrakcija sa koeficijentom q.

Na osnovu Banahove teoreme o fiksnoj ta~ki postoji jedinstveni niz
79

x = (n ) m, takav da je f (x ) = x .
posmatranog sistema jedna~ina.
Taj niz x je jedinstveno re{ewe
1.76. Neka su K C([a, b] [a, b]) i g C[a, b]. Dokazati da integralna

jedna~ina
Z
x(t)
K(t, s)x(s)ds = g(t),
R,
ima jedinstveno re{ewe x C[a, b].

Re{ewe. Defini{imo preslikavawe A na skupu C[a, b] na slede}i na~in:
Z
(Ax)(t) =
K(t, s)x(s)ds + g(t).

a
Tada je za svako x C[a, b] i Ax C[a, b] (dokazati!).

Prostor C[a, b] je kompletan. Dokaìmo da je A kontrakcija. Neka
su x, y C[a, b]. Kako je funkcija K neprekidna na kompaktnom skupu
[a, b][a, b] to postoji realna konstanta M > 0 takva da je |K(t, s)| 6 M ,
(x, s) [a, b] [a, b]. Tada je
Z t
(Ax)(t) (Ay)(t) = K(t, s)(x(s) y(s))ds 6 || M d(x, y)(t a).
Daqe,
Z t
Z t

2

(A x)(t) (A2 y)(t) = K(t, s) K(s, u)(x(u) y(u))du ds
a
aZ s
Z t
6 || |K(t, s)|
K(s, u)(x(u) y(u))du ds
a
a
Z t
6 || M || M d(x, y) (s a)ds
a
(t a)2
.
= ||2 M 2 d(x, y)
2
Indukcijom se lako dokazuje (dokazati!) da je

n
(A x)(t) (An y)(t) 6 1 ||n M n (t a)n d(x, y).

n!
Ovo je Volterova jedna~ina druge vrste K se naziva jezgro, a parametar integralne jedna~ine.
80
1.2. ZADACI
Kako je t 6 b, to je
n
1
|| M (b a) d(x, y).
n!
n
1
Za dovoqno veliko n (n > n0 ) je q = n!
|| M (b a) < 1, pa je za n
dovoqno veliko preslikavawe An kontrakcija. Na osnovu zadatka 1.71
sledi da preslikavawe A ima jedinstvenu fiksnu ta~ku, odnosno, data
d(An x, An y) 6
integralna jedna~ina ima jedinstveno re{ewe.
1.77. Neka je H predHilbertov prostor, sa skalarnim proizvodom

(x, y) 7 hx, yi. Za fiksirano y H skalarni proizvod hx, yi je neprekidna funkcija od x u smislu metrike prostora X . Analogno tvr|ewe
vaì kada fiksiramo x. Dokazati.
Re{ewe. Neka je (xn) proizvoqan niz iz H koji konvergira ka x H .
Tada kori{}ewem linearnosti skalarnog proizvoda po prvom argumentu i nejednakosti Ko{i[varcBuwakovskog jednostavno dobijamo
|hxn , yi hx, yi| = |hxn x, yi| 6 kxn xkkyk 0, n +,
odakle sledi tvr|ewe (videti teoremu 1.13.).

Ostavqa se ~itaocu da pokaè neprekidnost skalarnog proizvoda
po drugom argumentu.
1.78. Neka je H Hilbertov prostor, x H i Y vektorski potprostor

od H . Tada su x i Y Hilbertovi potprostori od H . Dokazati.
Re{ewe. Primetimo najpre da je x vektorski potprostor od H , jer iz
y1 x i y2 x sledi y1 + y2 x za sve skalare i . Neka je (yn )
niz iz x i yn y, n +. Kako je hx, yn i = 0 za sve n N, zbog
neprekidnosti skalarnog proizvoda (zadatak 1.77), sledi hx, yi = 0, pa
je y x , {to zna~i da je x zatvoren potprostor kompletnog prostora
H , pa je i sam kompletan (videti zadatak 1.49), tj Hilbertov.
T
Kako skup Y moèmo zapisati u obliku Y = yY y , to je
Y zatvoren skup kao presek kolekcije zatvorenih skupova, pa je Y
Hilbertov potprostor Hilbertovog prostora H .
1.79. Dokazati da je normirani prostor H predHilbertov ako i samo
ako za sve x, y H vaì jednakost paralelograma
()
kx + yk2 + kx yk2 = 2(kxk2 + kyk2 ).
81
Re{ewe. Neka je H predHilbertov prostor. Tada vaì

kx + yk2 + kx yk2 = hx + y, x + yi + hx y, x yi
= hx, xi + hy, yi + hx, yi + hy, xi
+ hx, xi + hy, yi hx, yi hy, xi
= 2(kxk2 + kyk2 ).
Pretpostavimo sada da vaì jednakost (). Razmotrimo prvo jednostavniji slu~aj K = R.

Neka je
f (x, y) =
1
kx + yk2 kx yk2 ,
4
x, y H.
Dokaza}emo da je preslikavawem f definisan jedan skalarni proizvod

u prostoru H saglasan sa normom prostora H .
Iz f (x, y) = f (y, x) i f (x, x) = kxk2 sledi da vaè osobine (SP3),
(SP4) i (SP5) (videti definiciju 1.39.).
Za sve a, b, c H vaì jednakost (dokazati!)
(1)
f (a + c, b) + f (a c, b) = 2f (a, b),
odakle za c
= a dobijamo f (2a, b) = 2f (a, b), a, b H .

(x1 + x2 )/2, c = (x1 x2 )/2 i b = y dobijamo
f (x1 , y) + f (x2 , y) = 2f
Sada za a
x + x
1
2
, y = f (x1 + x2 , y),
2
tj. vaì (SP2).

Pretpostavimo da za neko n N i sve a, b H vaì f (na, b) =
nf (a, b) i f ((n 1)a, b) = (n 1)f (a, b). Na osnovu te pretpostavke i
jednakosti (1) sledi
f ((n + 1)a, b) + f ((n 1)a, b) = 2f (na, b) = 2nf (a, b),
odnosno
f ((n + 1)a, b) = (2n (n 1))f (a, b) = (n + 1)f (a, b).
Na osnovu principa matemati~ke indukcije je f (na, b) = nf (a, b) za sve

n N.
82
1.2. ZADACI
Daqe, za sve m N, na osnovu definicije funkcije f , dobijamo
1
1
1
1
, y = 2 f (x, my) = 2 f (my, x) = 2 mf (x, y) = f (x, y).
m
m
m
m
m
O~igledno je f (x, y) = f (x, y), pa sledi da vaì f (x, y) = f (x, y)
za sve Q.
Neka je R proizvoqno. Tada postoji niz racionalnih brojeva
(n ) koji konvergira ka kada n +. Kako je f neprekidna funkcija,
za sve x, y H je
f (x, y) = f lim n x, y = lim f (n x, y)

f
n+
n+
= lim n f (x, y) = f (x, y),

n+
tj. vaì i (SP1). Prema tome, f je skalarni proizvod u prostoru H ,

saglasan sa normom tog prostora, tj. prostor H je predHilbertov.
Razmotrimo sada slu~aj K = C. Za prethodno definisano preslikavawe f defini{imo
hx, yi = f (x, y) if (ix, y),
Dokaza}emo da je preslikavawe (x, y) 7

prostoru H .
Lako se dobijaju slede}e jednakosti
x, y H.
hx, yi
skalarni proizvod na
f (ix, iy) = f (x, y),

f (ix, y) = f (ix, iiy) = f (x, iy) = f (iy, x) = f (iy, x),
f (ix, x) = f (ix, iix) = f (x, ix) = f (ix, x) = f (ix, x),
odakle je f (ix, x) = 0, pa je hx, xi = f (x, x) if (ix, x) = kxk2 . Odavde

direktno sledi da su osobine (SP4) i (SP5) skalarnog proizvoda zadovoqene. Osobina (SP2) se dobija jednostavno.
Kako je
hix, yi = f (ix, y) if (x, y) = f (ix, y) + if (x, y)
= i f (x, y) if (ix, y) = ihx, yi,
to je i osobina (SP1) skalarnog proizvoda zadovoqena.

Kona~no, zadovoqena je i osobina (SP3) jer je
hy, xi = f (y, x) if (iy, x) = f (x, y) if (iy, iix)
= f (x, y) if (y, ix) = f (x, y) if (ix, y) = f (x, y) + if (ix, y)
= hx, yi,
83
pa je normirani prostor H predHilbertov.
1.80. Neka je Y Hilbertov potprostor Hilbertovog prostora H , x H

i = d(x, Y ) = inf{kx yk | y Y }. Tada u Y postoji jedinstvena
ta~ka y takva da je = kx y k. Dokazati.
Re{ewe. Neka je (yn) niz ta~aka iz Y takav da je
(1)
lim kx yn k = .
n+
Na osnovu jednakosti paralelograma (zadatak 1.79) za

jamo
m, n N
dobi-
kym yn k2 = 2kym xk2 + 2kyn xk2 k(ym x) + (yn x)k2

2
ym + yn
2
2
x
= 2kym xk + 2kyn xk 4
.
Kako je (ym + yn )/2 Y , to prema definiciji broja vaì
ym + yn
> ,
2
pa je
kym yn k2 6 2kym xk2 + 2kyn xk2 4 2 .
Odavde, zbog (1), sledi da je (yn ) Ko{ijev niz u Y . Zbog kompletnosti

potprostora Y postoji y Y , tako da je yn y , n +. Iz (1)
onda sledi da je kx y k = .
Dokaìmo sada da je ta~ka y jedinstvena. Pretpostavimo da postoji
ta~ka z Y , z 6= y , koja zadovoqava kx zk = . Tada je na osnovu
jednakosti paralelograma
ky zk2 = 2ky xk2 + 2kz xk2 ky + z 2xk2

2
y + z
2
= 4 4
2 x 6 0,

2
y + z
jer je (y + z)/2 Y , pa je 2 x > 2 . Dakle, ky zk2 = 0,

tj. z = y .
NAPOMENA. Prethodni zadatak tvrdi da u Hilbertovom potprostoru

Hilbertovog prostora H postoji jedinstvena ta~ka koja je najblià
uo~enoj ta~ki x H .
84
1.2. ZADACI
1.81. Neka je Y Hilbertov potprostor Hilbertovog prostora H i

ta~ka najblià ta~ki x H . Tada x y Y . Dokazati.
Re{ewe. 0Kada vektor x y ne bi0 bio ortogonalan na Y , postojao bi
vektor y Y takav da je hx y, y i = r 6= 0. Uo~imo vektor
yY
y 00 = y +
r
hy 0 , y 0 i
y 0 Y.
Tada je
kx y k = x y
00 2
r
r
y0, x y 0 0 y0
0
0
hy , y i
hy , y i
r
0
= hx y, x yi 0 0 hy , x yi
hy , y i
r
|r|2
0 0 hx y, y 0 i + 0 0 2 hy 0 , y 0 i
hy , y i
hy , y i
2
|r|
= kx yk2 0 0 ,
hy , y i
pa je kx y00 k2 < kx yk2 , {to je nemogu}e jer je y ta~ka najblià

ta~ki x. Prema tome, vektor x y je ortogonalan na Y .
NAPOMENA. Iz prethodnog zadatka i zadatka 1.80 sledi da svaki vektor
x u Hilbertovom prostoru H ima jedinstvenu dekompoziciju x = y + z ,
gde je y Y i z Y , a Y Hilbertov potprostor Hilbertovog prostora H . Kako je Y Y = {0}, vaì jednakost H = Y Y . Vektor
y naziva se ortogonalna projekcija vektora x na Hilbertov potprostor
Y.
1.82. Ako je Y pravi Hilbertov potprostor Hilbertovog prostora

H tada postoji vektor razli~it od nula-vektora ortogonalan na Y .
Dokazati.
Re{ewe. Neka je x H \ Y i y Y ta~ka najblià ta~ki x. O~igledno
z = x y nije nulavektor. Prema zadatku 1.81 vektor z je ortogonalan
na Y .
1.83. Ako je Y zatvoreni potprostor Hilbertovog prostora H , tada
je za proizvoqnu
ta~ku x H rastojawe do potprostora Y dato sa
p
d(x, Y ) = kxk2 kyk2 , pri ~emu je y ortogonalna projekcija ta~ke x
na potprostor Y . Dokazati.
85
Re{ewe. Po{to je Y zatvoreni potprostor Hilbertovog prostora H on

je i sam Hilbertov prostor (videti zadatak 1.49), pa svaki vektor x H
ima jedinstvenu dekompoziciju x = y + z , gde je y Y i z Y . Kako
je y z iz gorwe dekompozicije neposredno dobijamo
kxk2 = ky + zk2 = hy + z, y + zi = kyk2 + kzk2 ,
tj. kzk2 = kxk2 kyk2 . Kako je d(x, Y ) = kx yk = kzk, sledi traèna

jednakost.
1.84. Dokazati da ortogonalni komplement Y proizvoqnog nepraznog skupa Y u Hilbertovom prostoru H predstavqa zatvoreni potprostor prostora H i vaì Y Y .
Re{ewe. Ako su x1, x2 Y , tada je hx1, yi = hx2, yi = 0 za sve y Y ,
pa za proizvoqne skalare , K vaì
hx1 + x2 , yi = hx1 , yi + hx2 , yi = 0,
{to zna~i da x1 + x2 Y . Dakle, Y je potprostor prostora H .

Dokaìmo sada zatvorenost potprostora Y . Neka je (xn ) proizvoqan niz elemenata skupa Y i xn x H , n +. Tada za sve
y Y vaì hxn , yi = 0 (n N) i
|hx, yi| = |hx, yi hxn , yi| = |hx xn , yi| 6 kx xn kkyk 0, n +,
odakle je hx, yi = 0 za svako y Y , tj. x Y . Dakle, Y je zatvoreni

potprostor prostora H .
Skup Y je neprazan, pa je uvek definisan i skup Y . On je
tako|e zatvoren potprostor prostora H . Inkluzija Y Y sledi
neposredno iz definicije skupa Y .
1.85. Dokazati da za zatvoreni potprostor Y Hilbertovog prostora

H vaì jednakost Y = Y .
Re{ewe. Na osnovu prethodnog zadatka vaì inkluzija
Y Y .
Dokaìmo i obrnutu inkluziju. Neka je x Y proizvoqan vektor. Moèmo ga predstaviti kao x = y + z , gde y Y , a z Y . Kako
je y Y , to je i z = x y Y , jer je Y potprostor prostora
H . Dakle, z Y i z Y , a kako je Y Y = {0}, sledi da je
z = 0, tj. x = y Y . Dakle, Y Y , odnosno Y = Y .
86
1.2. ZADACI
1.86. Dokazati da je prostor `2 Hilbertov, a da nijedan od prostora `p ,

p > 1, p 6= 2; c0 ; c; m nije Hilbertov.
Re{ewe. U prostoru `2 preslikavawe (x, y) 7 hx, yi definisano sa
hx, yi =
+
X
x = ( ), y = ( ),
=1
je skalarni proizvod saglasan sa normom prostora `2 (ostavqa se ~itaocu da to dokaè). Kako je normirani prostor `2 kompletan (zadatak 1.52), to je `2 Hilbertov prostor.
Pokaìmo sada da nijedan od prostora `p , p > 1, p 6= 2, nije
Hilbertov. Nizovi e1 = (1, 0, 0, . . .) i e2 = (0, 1, 0, 0 . . .) pripadaju
prostoru `p za svep > 1 i vaì ke1 k = ke2 k = 1, ke
1 + e2 k =
k(1, 1, 0, 0, . . .)k = 2, ke1 e2 k = k(1, 1, 0, 0, . . .)k = 2. Tada je
2(ke1 k2 + ke2 k2 ) = 4 i ke1 + e2 k2 + ke1 e2 k2 = 2 22/p , pa za p 6= 2
ne vaì jednakost paralelograma (videti zadatak 1.79), {to zna~i da
prostor `p , p > 1, p 6= 2 nije predHilbertov, pa ne moè biti ni
Hilbertov.
Uo~eni nizovi e1 i e2 pripadaju i prostoru c0 . U normiranom
prostoru c0 je ke1 k = ke2 k = 1, ke1 + e2 k = ke1 e2 k = 1, pa je
2(ke1 k2 + ke2 k2 ) = 4 i ke1 + e2 k2 + ke1 e2 k2 = 2, pa opet ne vaì
jednakost paralelograma. Dakle, ni prostor c0 nije predHilbertov,
pa nije ni Hilbertov. Kako je c0 potprostor normiranog prostora c,
a c potprostor normiranog prostora m, to ni prostori c i m nisu
Hilbertovi.
p
1.87. Dokazati da prostor C[a, b] nije predHilbertov.

Re{ewe. Uo~imo funkcije
f (t) = 1, g(t) =
O~igledno
f, g C[a, b]
kf k = kgk = 1.
(f + g)(t) = 1 +
ta
,
ba
kf + gk = 2, kf gk = 1.
ta
,
ba
t [a, b].
Tada je
(f g)(t) = 1
ta
,
ba
Jednakost paralelograma ne vaì jer je
kf + gk2 + kf gk2 = 5 6= 4 = 2(kf k2 + kgk2 ).
87
Prema tome, prostor C[a, b] nije pred Hilbertov.
1.88. Dokazati da je vektorski prostor C2 [1, 1] neprekidnih funkcija

na [1, 1] u kome je skalarni proizvod uveden sa
Z
hx, yi =
x(t)y(t) dt
1
predHilbertov, ali nije Hilbertov.

Re{ewe. Ostavqe se ~itaocu da pokaè da h, i zaista predstavqa skalarni proizvod. Norma indukovana skalarnim proizvodom je
Z
kxk =
1/2
2
|x(t)| dt
Uo~imo niz (xn ) u prostoru C2 [1, 1], definisan sa
0, 1 6 t 6 0,
nt, 0 < t 6 1/n,
xn (t) =
1, 1/n < t 6 1.
Niz (xn ) je Ko{ijev u C2 [1, 1], ali on ne konvergira u C2 [1, 1]

(pokazati!), pa prostor C2 [1, 1] nije kompletan u odnosu na normu
indukovanu skalarnim proizvodom, tj. nije Hilbertov.
1.89. Ako su x1 , x2 , . . . , xn uzajamno ortogonalni vektori u predHilbertovom prostoru, dokazati da vaì jednakost
kx1 + x2 + + xn k2 = kx1 k2 + kx2 k2 + + kxn k2 .
(1)
Osim toga, dokazati da su vektori x, y 6= 0 uzajamno ortogonalni ako i

samo ako za proizvoqne skalare , K vaì jednakost
kxk2 + kyk2 = kx + yk2 .
(2)
Re{ewe.
Ako su vektori x1 , x2 , . . . , xn uzajamno ortogonalni, tada je

hx , xk i = 0 za 6= k , pa se jednakost (1) dobija direktnim ra~unawem
kx1 + x2 + + xn k2 = hx1 + x2 + + xn , x1 + x2 + + xn i
n
n
X
X
X
=
hx , x i +
hx , xk i =
kx k2 .
=1
6=k
=1
88
1.2. ZADACI
Pretpostavimo sada da su vektori x, y 6= 0 uzajamno ortogonalni i

da su i proizvoqni skalari. Tada je hx, yi = 0, pa je hx, yi =
hx, yi = 0, tj. x y . Prema tome, iz jednakosti (1), direktno
sledi jednakost (2).
Pretpostavimo sada da za proizvoqne , K jednakost (2) vaì.
Tada je
kx + yk2 = hx + y, x + yi
= hx, xi + hy, yi + 2 Re hx, yi
= kxk2 + kyk2 + 2 Re hx, yi,
odakle, zbog jednakosti (2), sledi Re hx, yi = 0, tj. Re(hx, yi) = 0

za sve , K. Specijalno, za = = 1 dobijamo Rehx, yi = 0, a za
= 1, = i dobijamo Imhx, yi = 0, pa je hx, yi = 0, tj. x y .
1.90. Neka je {e | N} ortonormirani sistem u separabilnom Hil+

P
bertovom prostoru H . Dokazati da vektorski red n en konvergira
+
n=1
P
u H ako i samo ako numeri~ki red |n |2 konvergira.
n=1
P
Re{ewe. Zbog kompletnosti prostora
H , red
e
P
samo ako je niz (sn ), gde je sn =
=1
konvergira ako i
e , Ko{ijev. Tada za m > n vaì
n=1
ksm sn k2 = hsm sn , sm sn i =
=
n
P
m
X
m
X
n n
e ,
=n+1
m
X
+
e
=n+1
| |2 = sm sn ,
=n+1
gde je sn = | |2 . Dakle, niz (sn ) je Ko{ijev ako i samo ako je niz

+
=1
P
(sn ) Ko{ijev, a to je ispuweno ako i samo ako red
|n |2 konvergira.
n=1
1.91. Dokazati da je svaki kompleksan Hilbertov prostor H sa skalarnim proizvodom hx, yi istovremeno i realan Hilbertov prostor sa
skalarnim proizvodom
[x, y] = Rehx, yi,
x, y H.
Re{ewe. Za proizvoqne x, y, z H i , R vaì
[x + y, z] = Rehx + y, zi = Re hx, zi + hy, zi

= Rehx, zi + Rehy, zi = [x, z] + [y, z],
89
odnosno, vaè osobine (SP1) i (SP2) skalarnog proizvoda. Daqe, vaì

i (SP3), jer je za x, y H
[y, x] = Rehy, xi = Re hy, xi = Rehx, yi = [x, y].
Kona~no, iz [x, x] = Rehx, xi = Re kxk2 = kxk2 , direktno dobijamo da

su zadovoqene i osobine (SP4) i (SP5) skalarnog proizvoda.
1.92. Dokazati da se u vektorski prostor X realnih nizova x = (xn ),

+
P
takvih da je xn < +, moè uvesti skalarni proizvod sa
n=1
hx, yi =
+
X
n xn yn ,
n=1
+
P
ako su n R, takvi da je 0 < n < 1, n N, i n konvergira. Da

n=1
li je dobijeni prostor Hilbertov?
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu da pokaè da je preslikavawe h, i skalarni
proizvod na prostoru X .
Izaberimo niz (n ) koji zadovoqava sve uslove zadatka. Tada za
+
P
svako > 0 postoji n0 N tako da za sve N > n0 vaì
< .
=N +1
Uo~imo u prostoru X niz (xn ), n N, gde je xn = ((n) ), N, dat sa

xn = (1, 1, . . . , 1, 0, 0, . . . , 0, . . .).
| {z }
n
puta
Tada za m > n vaì
v
u +
uX (m)
p
(n) 2
kxm xn k = hxm xn , xm xn i = t

v
u X
u m
=t
,
=1
=n+1
pa je za m, n dovoqno velike kxm xn k < , tj. niz (xn ) je Ko{ijev u X .

O~igledno xn x = (1, 1, . . . , 1, . . .), n +. Me|utim, x 6 X
+
P
jer je 12 = +. Prema tome, prostor X nije kompletan u odnosu na
n=1
normu indukovanu skalarnim proizvodom, pa on nije Hilbertov.
Glava 2
Operatori
2.1 Pregled teorije
Linearni i ograni~eni operatori
Neka su X i Y dva normirana prostora nad istim skupom skalara
i neka je dato preslikavawe A : X Y . Vrednost preslikavawa
u ta~ki x ozna~ava}emo sa y = A(x) ili y = Ax. Umesto termina
preslikavawe koristi}emo termin operator.
K
A
DEFINICIJA 2.1.
Operator A : X Y je aditivan ako je
A(x1 + x2 ) = Ax1 + Ax2 ,
Operator A je homogen ako je
A(x) = Ax,
x1 , x2 X.
x X, K.
Operator A je linearan ako je aditivan i homogen, tj. ako je

A(1 x1 + 2 x2 ) = 1 Ax1 + 2 Ax2 ,
x1 , x2 X, 1 , 2 K.
Linearni operator A : X Y je ograni~en ako postoji nenegativan broj M takav da je
DEFINICIJA 2.2.
kAxk 6 M kxk,
x X.
Infimum brojeva M za koje vaì prethodna nejednakost naziva se norma

operatora A, u oznaci kAk. Ako operator A nije ograni~en, pisa}emo
kAk = +.
90
91
GLAVA 2. OPERATORI
Na osvovu prethodne definicije vaì da je kAxk 6 kAkkxk, x X ,

ili, preciznije kAxkY 6 kAk|xkX , x X .
Skup svih ograni~enih linearnih operatora A : X Y ozna~ava}emo sa L(X, Y ). Specijalno, ako je X = Y , koristimo oznaku L(X).
TEOREMA 2.1.
Ako je operator A homogen, za wegovu normu vaì
kAk =
kAxk
= sup kAxk = sup kAxk.
xX\{0} kxk
kxk61
kxk=1
sup
Linearni operator A : X Y je ograni~en ako i samo ako

svaki ograni~en skup u X preslikava u ograni~en skup u Y .
DEFINICIJA 2.3. Linearni operator A : X Y ima inverzni operator ako postoji preslikavawe A : A(X) X takvo da je A (Ax) =
x, x X .
TEOREMA 2.3. Linearni operator A : X Y ima inverzni operator
A ako i samo ako iz Ax = 0 sledi x = 0. Ako inverzni operator
postoji tada je linearan na A(X).
TEOREMA 2.4. Linearni operator A : X Y ima ograni~eni inverzni
operator A na A(X) ako postoji m > 0 takvo da je kAxk > mkxk,
x X . Tada je kA k 6 1/m.
TEOREMA 2.5. Neka je Y Banahov prostor. Skup L(X, Y ) moè se snabdeti strukturom Banahovog prostora ako defini{emo sabirawe operatora i mnoèwe operatora skalarom na slede}i na~in:
TEOREMA 2.2.
(A + B)x = Ax + Bx, (A)x = (Ax);
A, B L(X, Y ), K,
a pod normom elementa A L(X, Y ) podrazumevamo normu ograni~enog

linearnog operatora.
U prostoru L(X) moè se definisati proizvod ograni~enih linearnih operatora A, B L(X) sa (AB)x = A(Bx), x X . Proizvod
AB pripada prostoru L(X). Primetimo da operatori AB i BA ne
moraju biti isti.
DEFINICIJA 2.4. Rang i nulapotprostor operatora A L(X, Y ) su

skupovi R(A) = {Ax | x X} i N (A) = {x X | Ax = 0}, respektivno.
92
Banahoviprostori X i Y su kongruentni akopostoji

bijektivno linearno preslikavawe f : X Y takvo da za sve x X
vaì kf (x)k = kxk . Preslikavawe f sa ovim osobinama zove se
kongruencija.
DEFINICIJA 2.5.
Y
NAPOMENA. Kongruentne Banahove prostore }emo identifikovati.
Linearna funkcionela; Konjugovani prostori
Linearni operator A : X K, gde je K realno ili

kompleksno poqe skalara, u zavisnosti od toga da li je X realan ili
kompleksan vektorski prostor, zove se linearna funkcionela.
DEFINICIJA 2.6.
Skup svih linearnih funkcionela na normiranom prostoru X nazivamo algebarskim dualom prostora X i ozna~ava}emo ga sa X 0 .
DEFINICIJA 2.7. Prostor ograni~enih linearnih funkcionela L(X, K)
nazivase konjugovani (dualni,adjungovani)prostornormiranogprostora

i ozna~ava sa X .
Pritom je o~igledno ispuweno X X 0 .

Ograni~enu linearnu funkcionelu na prostoru X ozna~ava}emo sa
x . Kako je x linearni operator, vaì slede}e (videti teoremu 2.1.):
kx (x)k = |x (x)| 6 kx kkxk, x X,
|x (x)|
kx k = sup
= sup |x (x)| = sup |x (x)|.
kxk
xX\{0}
kxk61
kxk=1
Pimeri dualnih prostora: `1 = m;
c0 = `1 ; `p = `q , 1/p + 1/q = 1.
TEOREMA 2.6. (Han-Banahova teorema) Neka je X normiran prostor i

nekajenavektorskompotprostoru L X definisanarealnaograni~ena
linearna funkcionela f . Tada na X postoji realna ograni~ena linearna
funkcionela x takva da vaì x (x) = f (x), x L, i kx k = kf k .
TEOREMA 2.7. Neka je x 6= 0 fiksirana ta~ka u normiranom prostoru
X . Tada na prostoru X postoji ograni~ena linearna funkcionela x
takva da je x (x ) = kx k i kx k = 1.
93
GLAVA 2. OPERATORI
Neka je L vektorski potprostor od normiranog prostora

i neka je x fiksirana ta~ka u X \ L na odstojawu d > 0 od L. Tada
postojina X ograni~enalinearnafunkcionela x takvadaje x (x) = 0,
x L, x (x ) = 1 i kx k = 1/d.
TEOREMA 2.9. Za svako x X postoji funkcionela xb : X K definisana sa xb(x ) = x (x), linearna i ograni~ena i vaì kbxk = kxk.
DEFINICIJA 2.8. Prostor X = (X ) naziva se drugi konjugovani
prostor ili drugi dual prostora X .
TEOREMA 2.10. Banahov prostor X je kongruentan nekom potprostoru
prostora X .
DEFINICIJA 2.9. Prostor X je refleksivan ako je X = X . U suprotnom prostor X je irefleksivan.
DEFINICIJA 2.10. Operator A : Y X definisan sa
TEOREMA 2.8.
A f = f A,
f Y ,
naziva se konjugovani operator operatora A L(X, Y ).

Slede}e osobine konjugovanog operatora se lako dokazuju:
(kA) = kA , k K;
(A + B) = A + B .
Konjugovani operator A ograni~enog linearnog operatora A je i sam ograni~en linearni operator i kA k = kAk.
DEFINICIJA 2.11. Ograni~en linearni operator je samoadjungovan ako
vaì A = A .
TEOREMA 2.12. Ograni~enalinearnafunkcionela x naprostoru ` ima
reprezentaciju
TEOREMA 2.11.
x (x) =
+
X
y = ( ) m.
=1
Pritomje kx k = kyk ifunkcioneli x odgovarajednozna~noodre|ena

ta~ka y m.
94
Ograni~ena linearna funkcionela

(1 < p < +) ima reprezentaciju
TEOREMA 2.13.
x (x) =
+
X
na prostoru
`p
y = ( ) `q , 1/p + 1/q = 1.
=1

ta~ka y ` .
TEOREMA 2.14. Ograni~enalinearnafunkcionela x naprostoru c ima
reprezentaciju
`q
x (x) =
+
X
,
y = ( ) `1 .
=1

ta~ka y ` .
TEOREMA 2.15. Ograni~ena linearna funkcionela x na prostoru c ima
reprezentaciju
`1
x (x) = lim xk +
k+
+
X
y = ( ) `1 .
=1
Pritom je kx k = || + kyk i funkcioneli x odgovara jednozna~no

odre|ena ta~ka y ` i jednozna~no odre|en skalar .
TEOREMA 2.16. Ograni~enalinearnafunkcionela x naprostoru L (a, b)
ima reprezentaciju
`1
x (x) =
(x)x(t)dt,
x Lp (a, b),
gde je L (a, b), 1/p + 1/q = 1 i kx k = kk . Funkcionelom x

funkcija L (a, b), za koju vaì gorwa reprezentacija, je jednozna~no
odre|ena.
q
Lq (a,b)
Neka je H Hilbertov prostor.

TEOREMA 2.17. (Risova teorema o reprezentaciji) Funkcionela f H
ako i samo ako postoji y H tako da je f (x) = hx, yi, x H . Pritom

je kf k = kyk i vektor y je jednozna~no odre|en funkcionelom f .
H
95
GLAVA 2. OPERATORI
Adjungovani operator operatora A L(H), u oznaci A , je operator koji zadovoqava hAx, yi = hx, A yi, x, y H .
DEFINICIJA 2.13. Neka operator A L(H). A je samoadjungovan ako
je A = A , kosoadjungovan ako je A = A , normalan ako je A A = A A
i unitaran ako je A A = A A = I .
TEOREMA 2.18. Adjungovani operator A operatora A L(H) ima slede}e osobine:
1 A L(H);
2 A = A;
3 kA k = kAk;
4 (A + B) = A + B ;
, K;
5 (A) = A
6 (AB) = B A .
DEFINICIJA 2.12.
Princip konvergencije i princip uniformne ograni~enosti

TEOREMA 2.19. (Princip konvergencije) Neka je (A ) niz ograni~enih
linearnih operatora koji preslikavaju normirani prostor X u Banahov
prostor Y takav da vaì:
(1) kA k 6 M , n N,
(2) za svako x D postoji lim A x, gde je D svuda gust skup u
kugli K X .
Tada postoji lim A x = Ax, za svako x X i A je ograni~en
linearni operator ~ija je norma kAk 6 M .
TEOREMA 2.20. (Princip uniformne ograni~enosti) Neka je (A ) niz
ograni~enih linearnih operatora koji preslikavaju Banahov prostor X
u normiran prostor Y . Ako je lim sup kA xk kona~an za svako x X
tada je niz normi (kA k) ograni~en.
TEOREMA 2.21. (Princip rezonancije) Neka je (A ) niz ograni~enih linearnihoperatorakojipreslikavajuBanahovprostor X unormiranprostor Y . Ako niz normi (kA k) nije ograni~en, tada postoji bar jedna
ta~ka x X takva da je lim sup kA xk = +.
n
n+
n+
n+
n+
96
NAPOMENA. Princip uniformne ograni~enosti i princip rezonancije su ekvivalentna tvr|ewa.

TEOREMA 2.22. (Banah-[tajnhausovateorema) Nekasu X i Y Banahovi
prostori i neka niz operatora A L(X, Y ). Niz (A x) konvergira ka

Ax za svako x, gde je operator A L(X, Y ) ako i samo ako vaì:
(1) niz (kA k) je ograni~en;
(2) postoji lim A x na svuda gustom skupu D X .
DEFINICIJA 2.14. Neka je (A ) niz ograni~enih linearnih operatora.
1 Niz (A ) uniformno konvergira operatoru A, u oznaci A A,
ako kA Ak 0, n .
2 Niz (A ) jako konvergira operatoru A, u oznaci A A, ako
A x Ax, n +, za svako x X .
3 Niz (A ) slabo konvergira operatoru A, u oznaci A * A, ako
lim y (A x) = y (Ax), za svako x X i svako y Y .
n
n+
n+
Iz uniformne konvergencije sledi jaka konvergencija, a iz jake

sledi slaba konvergencija niza operatora An .
Otvorena i zatvorena preslikavawa
TEOREMA 2.23. (Banahova teorema o otvorenom preslikavawu) Neka su
i Banahovi prostori nad istim poqem skalara K i neka operator

preslikava prostor X na prostor Y . Tada je A otvoreno
preslikavawe, tj. slika svakog otvorenog skupa u prostoru X je otvoren
skup u prostoru Y .
X Y
A L(X, Y )
Neka su X i Y normirani prostori nad istim poqem skalara K

i neka je D(A) fiksirani potprostor prostora X . Za proizvoqni
linearni operator A : D(A) Y skup G(A) = {(x, Ax) | x D(A)}
naziva se grafik operatora A. Lako se dokazuje da je G(A) potprostor
prostora X Y .
Za operator A : D(A) Y kaèmo da je zatvoren

ako je wegov grafik G(A) zatvoreni u X Y .
DEFINICIJA 2.15.
NAPOMENA. Iz definicije 2.15. direktno sledi da je operator A

zatvoren ako iz uslova xn D(A), xn x, Axn y, n +,
sledi da x D(A) i y = Ax.
97
GLAVA 2. OPERATORI
Svaki ograni~en linearni operator A L(X, Y ) je za-
TEOREMA 2.24.
tvoren.
TEOREMA 2.25. Ako je A ograni~en operator sa domenom D(A) X , tada

vaì:
1 akoje D(A) zatvorenpotprostorprostora X , tadaje A zatvoren
operator;
2 ako je operator A zatvoren i prostor Y kompletan, tada je D(A)
zatvoren potprostor prostora X .
TEOREMA 2.26. Ako je operator A : D(A) Y zatvoren i inverzni
operator A postoji, tada je i operator A tako|e zatvoren.
TEOREMA 2.27. (Banahovateoremaozatvorenomgrafiku) Nekasu X i Y
Banahovi prostori i A : X Y linearan operator definisan na celom
prostoru X . Tada je operator A zatvoren ako i samo ako je ograni~en.
Ortogonalna projekcija u Hilbertovom prostoru

Sa pojmom ortogonalne projekcije u Hilbertovom prostoru smo se
ve} sreli u glavi 1 (videti zadatke 1.801.85 i napomene posle nekih od
tih zadataka.)
Ako je E zatvoreni potprostor Hilbertovog prostora

i P ortogonalna projekcija na potprostor E, tada je P linearno
preslikavawe i vaì:
1 P = P
;
TEOREMA 2.28.
2 kP k =
3 P = P
1,
0,
E 6= {0},
E = {0}.
Ako je P ortogonalna projekcija na zatvoreni potprostor E Hilbertovog prostora H , tada je ortogonalna projekcija na E
data sa Q = I P .
TEOREMA 2.29.
Ortonormirani sistemi u Hilbertovom prostoru
DEFINICIJA 2.16. Skup vektora {e | i I} u pred-Hilbertovom prostoru H nazivamo ortonormiranim sistemom (ONS) ako vaì
i
hei , ej i =
1,
0,
i = j,
i 6= j.
98
PRIMER 2.1.
`2
Skup vektora e
TEOREMA 2.30.
arno nezavisni.
= (i ), N,
Ako vektori {e
| i I}
obrazuje ONS u prostoru
obrazuju ONS tada su oni line-
Neka je {e | i I} proizvoqan ONS u pred-Hilbertovom prostoru H i x H proizvoqan vektor. Skalari xb = hx, e i,

i I , zovu se Furijeovi koeficijenti vektora x u odnosu na posmatrani
ONS.
TEOREMA 2.31. Ako je {e , e , . . . , e } ONS u Hilbertovom prostoru H i
P
P
x=
e tada vaì = x
b , j N, i kxk =
|b
x| .
TEOREMA 2.32. Ako je {e , e , . . . , e } ONS u pred-Hilbertovom prostoru H i E = L{e , e , . . . , e }, tadajeortogonalnaprojekcijavektora
P
x H na potprostor E data sa y =
x
be.
TEOREMA 2.33. Akoje {e , e , . . . , e } ONSupred-Hilbertovomprostoru
H , tada za proizvoqan vektor x H vaì Beselova nejednakost
DEFINICIJA 2.17.
i=1
i i
i=1
n
i=1
i i
n
X
|
xi |2 6 kxk2 .
i=1
Ako je {e | j J} proizvoqan ONS u pred-Hilbertovom

prostoru H , tada za svako x H postoji najvi{e prebrojivo mnogo
koeficijenata xb , i I J , koji su razli~iti od nule.
TEOREMA 2.34.
Za proizvoqno x H sve Furijeove koeficijente {bxi | i I}

moèmo pore|ati u niz. U ovom slu~aju Beselova nejednakost je oblika
+
+
P
P
|b
xi |2 6 kxk2 , a Furijeov razvoj vektora x je x =
x
bi ei .
i=1
i=1
Ortonormirani sistem u {e | i I} u pred-Hilbertovom prostoru H naziva se potpuni ortonormirani sistem (PONS)

ako on nije pravi deo nijednog drugog ortonormiranog sistema, tj. ne
postoji vektor x H, x 6= 0, koji je ortogonalan na svim vektorima
{e | i I}.
DEFINICIJA 2.18.
99
GLAVA 2. OPERATORI
Potpuni ortonormirani sistem u Hilbertovom

prostoru H naziva se ortonormirani bazis prostora H .
DEFINICIJA 2.20. Skup ta~aka B u normiranom prostoru X je fundamentalan u prostoru X ako je lineal L(B) svuda gust u X , tj. ako vaì
L(B) = X .
TEOREMA 2.35. Neka je {e | i I} ONS u Hilbertovom prostoru H i
x
b = hx, e i, i I , Furijeovi koeficijenti vektora x H u odnosu na
dati ONS. Tada su slede}a tvr|ewa ekvivalentna:
(1) {e | i I} je PONS;
X
(2) (x H) x =
x
be;
(3) {e | i I} je fundamentalan skup u H ;
(4) za svaki vektor x H vaì Beselova jednakost
DEFINICIJA 2.19.
i i
iI
kxk2 =
|b
xi |2 ;
iI
(5)
za proizvoqne vektore x, y H vaì Parsevalova jednakost

hx, yi =
x
bi ybi .
iI
Neka je {e | i I} proizvoqan ONS u Hilbertovom

prostoru H , x H i y wegova ortogonalna
projekcija na skup E =
P
L{e | i I}. Tada vaì jednakost y =
x
be.
DEFINICIJA 2.21. Ako Hilbertov prostor H poseduje bar jedan kona~an ortonormirani bazis {e , e , . . . , e }, tada je ortogonalna dimenzija
prostora H jednaka n, u oznaci dim (H) = n.
TEOREMA 2.37. Hilbertov prostor H je kona~no dimenzionalan ako i
samo ako poseduje kona~an ortonormirani bazis i tada je ortogonalna
dimenzija jednaka dimenziji prostora, tj. dim (H) = dim(H).
TEOREMA 2.36.
iI
i i
Spektar linearnog operatora

Neka je X 6= {0} kompleksan normiran prostor i A : D(A) X
linearan operator sa domenom D(A) X . Defini{imo operator
A = A I , gde je I identi~ki operator prostora X i C.
100
Operator R (A) = (AI) nazivase rezolventni

operator operatora A, sa domenom D(R (A)) = R(A I).
DEFINICIJA 2.22.
Primetimo da R (A) postoji samo za odre|ene C.

DEFINICIJA 2.23.
je regularna ta~ka operatora A ako
postoji,
(2) R (A) je ograni~en na svom domenu R(A I),
(3) R(A I) je gust potprostor prostora X .
DEFINICIJA 2.24. Rezolventni skup (A) operatora A je skup svih regularnih ta~aka operatora A. Komplement rezolventnog skupa naziva
se spektar operatora A, u oznaci (A).
DEFINICIJA 2.25. 1 Ta~kasti spektar, u oznaci (A) je skup svih
C za koje operator R (A) ne postoji. Elementi ta~kastog spektra
zovu se sopstvene vrednosti operatora A.
2 Neprekidan spektar, u oznaci (A), je skup svih C za koje
R (A) postoji, D(R (A)) je gust potprostor prostora X i R (A) nije
ograni~en.
3 Rezidualni spektar, u oznaci (A), je skup svih C za koje
operator R (A) postoji (bilo ograni~en ili ne) i D(R (A)) nije gust
potprostor prostora X .
(1) R (A)
NAPOMENA. Na osnovu prethodnih definicija direktno sledi da je

(A) = C \ (A) i (A) = p (A) c (A) r (A), pri ~emu su skupovi
p (A), c (A), r (A) disjunktni.
Ako (A), tada postoji bar jedan vektor x 6= 0

potprostora D(A) za koji je (A I)x = 0. Svaki takav vektor nazivamo sopstvenim vektorom operatora A koji odgovara sopstvenoj vrednosti . Skup svih takvih vektora, ukqu~uju}i i nulu, tj. N (A I),
naziva se sopstveni potprostor koji odgovara sopstvenoj vrednosti .
TEOREMA 2.38. Ako je A proizvoqan operator u kona~no dimenzionalnom
prostoru X tada je (A) = (A). Ako je dim(X) = n, tada, uzimaju}i
u obzir i algebarske vi{estrukosti, sopstvenih vrednosti ima ta~no n.
DEFINICIJA 2.26.
101
GLAVA 2. OPERATORI
Neka je A : D(A) X linearni operator u kompleksnom

Banahovom prostoru X . Ako je operator A zatvoren, tada za proizvoqnu
ta~ku (A) vaì R(A I) = X .
TEOREMA 2.40. Ako je X 6= {0} kompleksan Banahov prostor i A L(X),
tada je (A) zatvoren skup ta~aka u kompleksnoj ravni C.
TEOREMA 2.41. Ako je X kompleksan Banahov prostor i A ograni~en linearni operator u prostoru X , tada je (A) neprazan kompaktan skup
koji leì unutar kruga || 6 kAk.
TEOREMA 2.42. Sopstveni vektori x , x , . . . , x 6= 0, koji odgovaraju
razli~itim sopstvenim vrednostima , , . . . , linearnog operatora
A : D(A) X u normiranom prostoru X , uvek obrazuju linearno nezavisan skup.
TEOREMA 2.43. Neka je A samoadjungovani operator u kompleksnom Hilbertovom prostoru H i neka je
M = sup{hAx, xi | kxk = 1} i m = inf{hAx, xi | kxk = 1}.
Tada vaì:
1 M, m (A);
2 kAk = max{|M |, |m|};
3 (A) [m, M ].
TEOREMA 2.39.
NAPOMENA. Za proizvoqan operator A L(X) u kompleksnom Banahovom prostoru X , spektar (A) je neprazan skup ta~aka u ravni C.
Me|utim, ako prostor X nije Banahov, nego samo normiran prostor,
spektar ograni~enog linearnog operatora na X moè biti i prazan.
Za proizvoqan operator A L(X) u kompleksnom

Banahovom prostoru X , spektralni radijus operatora A, defini{e se
sa r (A) = sup{|| | (A)}.
TEOREMA 2.44. Ako je X kompleksan Banahov prostor i A L(X), tada
je r (A) = lim kA k .
DEFINICIJA 2.27.
n 1/n
n+
102
2.2. ZADACI
2.2 Zadaci
2.1. Ako je aditivni operator neprekidan u jednoj ta~ki prostora,
onda je on neprekidan na ~itavom prostoru. Dokazati.
Re{ewe. Dokaìmo najpre da za svaki aditivan operator A : X Y
vaì
()
A(x) = A(x),
x X.
Kako je A(0) = A(0 + 0) = 2A(0), to je A(0) = 0. Sada jednostavno

dobijamo 0 = A(0) = A(x x) = A(x) + A(x), tj. A(x) = A(x),
x X.
Neka je A : X Y aditivni operator i x0 X ta~ka u kojoj je
on neprekidan. neka je x proizvoqna ta~ka iz prostora X i (xn ) niz
ta~aka u X koji konvergira ka x. Iz neprekidnosti u ta~ki x0 sledi
lim A(xn x + x0 ) = Ax0 , odakle zbog aditivnosti operatora A
n+
i sledi n+
lim (Axn Ax + Ax0 ) = Ax0 . Sada neposredno dobijamo
lim Axn = Ax, {to zna~i da je operator A neprekidan u ta~ki x
n+
(videti teoremu 1.13.).
2.2. Neka su X i Y normirani prostori i A : D(A) Y linearni

operator, gde je D(A) X . Dokazati slede}a tvr|ewa.
(a) Operator A je ograni~en ako je neprekidan u jednoj ta~ki.
(b) Operator A je neprekidan ako i samo ako je ograni~en.
Re{ewe. (a) Pretpostavimo da je operator A neprekidan u ta~ki x0 iz
D(A). Tada za svako > 0 postoji > 0 takvo da je kAx Ax0 k 6 ,
za svako x D(A) koje zadovoqava kx x0 k 6 . Za y 6= 0 iz prostora
D(A) uo~imo
y.
kyk
kx x0 k = .
x = x0 +
Tada je x x0 = kyk
y , pa je
operatora A dobijamo
Koriste}i linearnost
=
kAx Ax0 k = kA(x x0 )k = A
y
kAyk.
kyk
kyk
Po{to je A neprekidan u ta~ki x0 to je
kAyk 6 ,
kyk
tj.
kAyk 6 kyk.
103
GLAVA 2. OPERATORI
Za c = / je kAyk 6 ckyk, tj. kAk 6 c, {to pokazuje da je operator A

ograni~en.
(b) Pretpostavimo najpre da je operator A ograni~en i dokaìmo
da je neprekidan. Ako je A = 0 tvr|ewe trivijalno vaì. Neka je A 6= 0.
Tada je kAk 6= 0. Neka je x0 D(A) proizvoqna ta~ka i > 0. Za svako
x D(A) za koje je kx x0 k < , za = /kAk, dobijamo
kAx Ax0 k = kA(x x0 )k 6 kAkkx x0 k < kAk = ,
jer je operator A linearan. Kako je x0 proizvoqna ta~ka iz D(A)

zakqu~ujemo da je operator A neprekidan na ~itavom prostoru D(A).
Obratno tvdr|ewe je posledica tvr|ewa dokazanog u delu (a).
2.3. Neka je E gust potprostor normiranog prostora X , Y Banahov

prostor i A : E Y ograni~en linearni operator. Dokazati da se
operator A moè produìti u ograni~en linearni operator A : X Y
i pri tome kAk = kAk.
Re{ewe. Defini{imo operator A sa A(x) = A(x), za svako x E.
Kako je E gust potprostor prostora X , tada za svako x X \ E postoji
niz (en ) elemenata iz E takav da je x = n+
lim en . Tada (Aen ) predstavqa
niz iz Y za koji vaì
kAem Aen k = kA(em en )k 6 kAkkem en k.
Kako je (en ) Ko{ijev niz (jer je konvergentan) to je i niz (Aen ) Ko{ijev

u Y . Prostor Y je Banahov, pa niz (Aen ) konvergira. Neka je daqe
y = lim Aen . Za x E uo~imo konstantan niz en = x, n N. Sada
n+
moèmo da defini{emo operator A na ~itavom prostoru X sa
A(x) = lim Aen ,
n+
gde je (en ) niz elemenata iz E takav da je n

lim en = x.
Dokaìmo da je ovako uveden operator dobro definisan. Uo~imo
lim en = lim e0n = x. Tada elementi
dva niza (en ) i (e0n ) takva da je n+
n+
niza (en e0n ) pripadaju prostoru E i en e0n 0, n +. Zbog
neprekidnosti i linearnosti operatora A dobijamo
A(en e0n ) = Aen Ae0n 0, n +,
tj.
lim Aen = lim Ae0n .
n+
n+
104
2.2. ZADACI
Dokaìmo da je A linearan operator. Neka su x1 i x2 proizvoqni

elementi iz X takvi da n+
lim e0n = x1 i lim e00n = x2 , a i
n+
proizvoqni skalari. Tada, zbog linearnosti operatora A, vaì
A(x1 + x2 ) = lim A(e0n + e00n ) = lim A(e0n ) + lim A(e00n )
n+
lim A(e0n )
n+
n+
lim A(e00n )
n+
n+
= A(x1 ) + A(x2 ).
Dokaìmo jo{ ograni~enost operatora A. Neka je x X takav da

je n+
lim en = x, en E , n N. Tada je kAen k 6 kAkken k, n N. Zbog
neprekidnosti norme i operatora A, pu{taju}i da n + dobijamo
kAxk 6 kAkkxk, x X , odakle zakqu~ujemo da je operator A ograni~en
i da je kAk 6 kAk. Kako je A produèwe operatora A na ~itav prostor
X zakqu~ujemo da je kAk > kAk, a time i da je kAk = kAk.
2.4. Neka su X i Y normirani prostori i A : X Y linearni operator. Pokazati da je operator A neprekidan ako i samo ako je slika bilo
kog nula niza iz X ograni~en niz u Y .
Re{ewe. Neka je A neprekidan operator i (xn) proizvoqan nula niz u
X . Tada vaì kAxn k 6 kAkkxn k 0, n +. Odavde zakqu~ujemo
da je (Axn ) ograni~en niz u Y .
Dokaìmo da operator A, koji nula niz (xn ) iz X slika u ograni~en niz (Axn ) u Y , mora biti neprekidan. Pretpostavimo suprotno,
da A nije neprekidan. Tada A nije ni ograni~en na X (videti zadatak
2.2), tj. kAk = +. Dakle, postoji niz
p (xn ) takav da je kxn k = 1 i
lim kAxn k = +. Neka je n = 1/ kAxn k. Tada je lim n = 0.
n+
n+
Kako je
kxn k
lim kn xn k = lim p
= 0,
n+
kAxn k
n+
to je (n xn ) nula niz u X . Po{to je
lim kA(n xn )k = lim |n |kAxn k = lim
n+
n+
n+
p
kAxn k = +,
dobijamo da slika nula niza iz X nije ograni~en niz u Y , {to je kontradikcija sa pretpostavkom. Odavde zakqu~ujemo da je operator A
neprekidan u prostoru X .
2.5. Neka su X i Y realni normirani prostori i A : X Y aditivan

operator ograni~en na kugli kxk 6 1 prostora X . Dokazati da je A
ograni~en linearni operator.
105
GLAVA 2. OPERATORI
Re{ewe. Dokaìmo prvo da je operator A homogen, tj. da za svako x X

i R vaì A(x) = A(x). Zbog aditivnosti operatora A je
A(nx) = A(x
| + x +{z + x}) = nA(x),
x X, n N.
n puta
Kako vaì i
A(x) = A(x), x X ,
A(nx) = nA(x), x X , n N. Kako je
(videti zadatak 2.1) to je
x
x
A(x) = A n
= nA
,
n
n
dobijamo da je A(x/n) = A(x)/n, x X , n N. Iz predhodno dokazanih jednakosti zakqu~ujemo da je A( pq x) = pq A(x), p Z, q N, tj.

A(sx) = sA(x), x X , s Q.
Dokaza}emo neprekidnost operatora A u nuli. Po{to je operator
A ograni~en, to postoji M > 0, takvo da vaì kAxk 6 M za kxk 6 1.
Uo~imo proizvoqan niz ta~aka (xn ) iz X , takav da je n+
lim xn = 0.
Neka je > 0 proizvoqno. Uo~imo, daqe, indeks n0 N, takav da je
M/n0 6 . Tada je kxn k 6 1/n0 , n > N (). Odavde je kn0 xn k 6 1,
n > N (), pa je kA(n0 xn )k = n0 kAxn k 6 M , odnosno kAxn k 6 M/n0 6
, n > N (). Dakle, lim Axn = 0 = A(0). Time smo dokazali
n+
neprekidnost operatora A u nuli. Na osnovu zadatka 2.1 sledi wegova
neprekidnost na ~itavom prostoru X .
Podsetimo se da za svaki realan broj r postoji niz racionalnih
brojeva (rn ) takav da je n+
lim rn = r. Ako je x iz X proizvoqno, tada
iz A(rn x) = rn A(x), pu{taju}i da n + i koriste}i neprekidnost
operatora A, dobijamo da je A(rx) = rA(x), x X , r R. Time smo
pokazali da je operator A linearan na prostoru X .
2.6. Neka je a R i |a| < 1. Pokazati da je operator A

definisan sa Ax = y = (yn ), x = (xn ), gde je
yn =
+
X
ak xn+k ,
: m m
n N,
k=1
linearan i ograni~en i na}i mu normu.
Re{ewe. Dokaìmo da za x m element y = Ax tako|e pripada pro-
106
2.2. ZADACI
storu m. Neka je x = (xn ) m. Tada je

X
+
X
+ k
kyk = sup |yn | = sup

a xn+k 6 sup
|ak ||xn+k |
nN
nN k=1
6 sup |xn |
nN
+
X
nN k=1
|ak | = kxk
k=1
+
X
|ak | =
k=1
|a|
kxk < +,
1 |a|
odakle zakqu~ujemo da y m i da je operator A ograni~en, tj. da je

(1)
kAk 6
|a|
.
1 |a|
Linearnost se ostavqa ~itaocu za samostalni rad.

Odredimo normu operatora A. Razlikova}emo dva slu~aja.
Neka je 0 6 a < 1. Uo~imo element x0 = (1, 1, . . .) m. Lako
nalazimo da je kx0 k = 1. Iz definicije operatora A dobijamo
Ax0 =
+
X
ak ,
+
P
(2)
+
P
!
ak , . . . ,
k=1
k=1
pa je kAx0 k = ak
k=1
(videti teoremu 2.1.)
+
X
|ak | =
k=1
|a|
.
1 |a|
kAk = sup kAxk > kAx0 k =

kxk=1
Iz (1) i (2) direktno sledi
kAk =
+
P
k=1
Kako je kx0 k
= 1,
to je
|a|
.
1 |a|
|ak |.
Neka je sada 1 <

a < 0. Uo~imo x0 = (1, 1, 1, 1, . . .) m.
Tada
+
+
+
P
P
P
je kx0 k = 1 i Ax0 =
(1)k+1 ak ,
(1)k ak ,
(1)k+1 ak , . . . , pa
k=1
k=1
k=1
je
( +
)
X
+
X
k+1
k
k
k
kAx0 k = max (1) a , (1) a
k=1
k=1
+
X
+ k X
|a|
|a|k =
|a| =
=
,
1 |a|
k=1
k=1
107
GLAVA 2. OPERATORI
odakle sledi
(3)
kAk >
Na osnovu (1) i (3) dobijamo da je
|a|
.
1 |a|
kAk =
|a|
.
1 |a|
2.7. U Banahovom prostoru m definisan je operator A na slede}i

na~in Ax = y = (yn ), x = (xn ), gde je
yn =
+
X
akn xk ,
n N.
k=1
+
P
|akn | < +,
Ako je = sup
dokazati da je A ograni~en i linN k=1
nearan operator u m i na}i mu normu.
Re{ewe. Neka je x = (xn) m. Tada je
X
X
+
X
+
+
|akn |,
|yn | =
akn xk 6
|akn ||xk | 6 kxk
k=1
pa
kyk = sup |yn | 6 kxk,

nN
k=1
k=1
tj. kAxk 6 kxk. Dakle,
kAk 6 .
Uo~imo takvo da je 0 < < . Na osnovu definicije supremuma

+
P
postoji n N takvo da je n =
|akn | > . Neka je, daqe,
k=1
x0 = ( sgn a1n , sgn a2n , . . .) m. Tada je Ax0 = (yn ), gde je
yn =
+
X
akn sgn akn =
k=1
+
X
|akn | = n > ,
k=1
odakle sledi kAx0 k > . Kako je kx0 k = 1, to je kAk > (videti

teoremu 2.1.). Po{to je kAk 6 , to je kAk = .
2.8. U Banahovom prostoru m definisan je operator Ax = y = (yn ),

x = (xn ), pri ~emu je
yn =
+
X
k=n
1
xk ,
2k+1n
n N.
108
2.2. ZADACI
Dokazati da su A i A1 ograni~eni linearni operatori u ovom prostoru.
Re{ewe. Napisa}emo y , n N, u obliku y

n
0,
1
akn =
+
P
k=1
|akn | =
+
P
k=1
akn xk ,
gde je
k < n,
2k+1n
Daqe je
, k > n.
+
P
1
= 1 za svako n N, pa je
k+1n
2
k=n
+
!
X
= sup
|akn | = 1.
nN
k=1
Na osnovu zadatka 2.7, sledi da je A ograni~en linearni operator u

prostoru m i da je kAk = 1.
Da bismo odredili odgovaraju}i inverzni operator (ako on po+
P
1
stoji), posmatrajmo yn =
xk kao sistem jedna~ina po xk .
k+1n
k=n 2
Re{avaju}i uo~eni sistem dobijamo
x1 = 2y1 y2 , x2 = 2y2 y3 , . . . , xk = 2yk yk+1 ,
k N.
Odavde neposredno sledi da operator A1 postoji. Neka je y = (yn ) m

proizvoqna ta~ka. Tada je |xk | = |2yk yk+1 | 6 2|yk | + |yk+1 | 6 3kyk,
pa je i
kxk = sup |xk | 6 3kyk.
kN
Iz posledwe nejednakosti zakqu~ujemo da x = A1 y m i da je

kA1 k 6 3.
Uo~imo ta~ku y = (1, 1, 0, 0, . . .) m. Vidimo da je kyk = 1 i da je
x = A1 y = (3, 2, 0, 0, . . .). Lako nalazimo da je kxk = kA1 yk = 3, pa
je kA1 k > 3.
Dakle, kA1 k = 3.
NAPOMENA. Operator zadat u prethodnom zadatku je specijalan slu~aj
operatora datog u zadatku 2.6. Za svako n N moèmo yn zapisati u
obliku
yn =
+
X
k=n
xk =
2k+1n
+
X
k=0
x
=
k+1 n+k
1X 1
xn+k .
2
2k
k=0
109
GLAVA 2. OPERATORI
Za dokazivawe linearnosti i ograni~enosti ovog operatora moè se

iskoristiti zadatak 2.6.
2.9. U Banahovom prostoru m definisan je operator Ax = y

x = (xn ), pri ~emu je
yn =
+
X
k xn+k ,
= (yn ),
n N,
k=1
+
P
i red k apsolutno konvergira. Dokazati da je A ograni~en lineark=1

ni operator u ovom prostoru i na}i wegovu normu.
Re{ewe. Lako nalazimo da se yn, n N, moè zapisati u slede}em
obliku
yn =
+
X
gde je
akn xk ,
akn =
k 6 n,
0,
kn , k > n + 1.
+
X
k=1
Neka je
= sup
nN
+
X
k=1
!
|akn |
= sup
nN
|k |
+
X
|k | < +.
k=1
k=1
Koriste}i zadatak 2.7 dobijamo da je A ograni~en linearni operator i

+
P
kAk = =
|k |.
k=1
2.10. U prostoru C[0, 1] dat je operator (Ax)(t) = x(t ) za > 0. Za

koje vrednosti parametra je operator A linearan i ograni~en? Za
dobijene vrednosti parametra izra~unati wegovu normu.
Re{ewe. Ostavqamo ~itaocu za samostalni rad.
2.11. Za koje funkcije (t) (0 6 t 6 1) je operator (Ax)(t) = (t)x(t)
ograni~en i linearan u prostoru C[0, 1]? Na}i wegovu normu.
2.12. U Banahovom prostoru `2 dat je operator
A x = (1 x1 , 2 x2 , . . .),
x = (x1 , x2 , . . .),
gde je (n ) niz kompleksnih brojeva. Ispitati za koje nizove (n ) je A

ograni~en linearni operator i na}i wegovu normu.
110
2.2. ZADACI

2.13. Neka je operator T : `2 `2 definisan sa
T (x1 , x2 , x3 , . . .) = (xn+1 , xn+2 , . . .),
x = (x1 , x2 , . . .) `2 .
Ispitati linearnost i ograni~enost operatora T i ako je ograni~en

na}i wegovu normu.
Re{ewe. Neka su x, y `2 i , K. Tada je
T (x + y) = T (x1 + y1 , x2 + y2 , x3 + y3 , . . .)
= (xn+1 + yn+1 , xn+2 + yn+2 , . . .)
= (xn+1 , xn+2 , . . .) + (yn+1 , yn+2 , . . .) = T x + T y,
tj. operator T je linearan.

Za svako x `2 o~igledno vaì da je kT xk 6 kxk, pa je kT k 6 1.
Dakle, operator T je ograni~en u prostoru `2 .
Uo~imo da za en+1 = (0,
. . . , 0, 1, 0, . . .) `2 vaì ken+1 k = 1 i
| {z }
T (en+1 ) = (1, 0, . . .) = e1 .
Kako je
kT k = sup kT (x)k > kT (en+1 )k > ke1 k = 1,

kxk=1
zakqu~ujemo da je kT k = 1.
2.14. Neka je data realna matrica A = [jk ]rn . Defini{imo operator

sa T x = y = (y1 , . . . , yr ), x = (x1 , . . . , xn ), gde je
T : Rn Rr
y = Ax,
yj =
n
X
jk xk ,
j = 1, . . . , r.
k=1
Ispitati da li je ovako definisan operator T linearan i ograni~en.

Re{ewe. T je linearan operator, jer je matri~no mnoèwe linearno.
Dokaìmo da je T ograni~en operator. Koriste}i nejednakost Ko{i[varc-Buwakovskog dobijamo
2
kyk =
r
X
j=1
yj2
n
r
X
X
j=1
!2
jk xk
k=1
!1/2 2
!1/2 n
n
r X
n
r
X
X
X
X
2
2
= kxk2
x2m
jk
jk
,
6
j=1
k=1
m=1
j=1 k=1
111
GLAVA 2. OPERATORI
r P
n
P
2 < +. Dakle, operaodnosno kT xk2 6 M kxk2 , gde je M =

jk
j=1k=1
tor T je ograni~en, tj. vaì kT k 6 M .
2.15. Neka je K(s, t) realna funkcija neprekidna na kvadratu 0 6 s, t 6

1. Dokazati da je tada sa
Z
(Ax)(s) =
K(s, t) x(t) dt,
06s61
definisan ograni~en linearni operator u prostoru C[0, 1].

Re{ewe. Ako funkcija x pripada prostoru C[0, 1] lako dobijamo da Ax
pripada istom prostoru, tj. da A : C[0, 1] C[0, 1]. Funkcija
Z
z(s) =
|K(s, t)| dt
0
je neprekidna, pa samim tim i ograni~ena na zatvorenom intervalu

[0, 1], tj. za neko M > 0 vaì z(s) 6 M , 0 6 s 6 1. Kako je
Z
|(Ax)(s)| =
Z 1
K(s, t) x(t) dt 6
|K(s, t)| |x(t)| dt
0
0
Z 1
6 kxk
|K(s, t)| dt 6 M kxk,
1
to je kAxk = 06s61
max |(Ax)(s)| 6 M kxk, x C[0, 1]. Dakle, kAk 6 M .
Linearnost operatora A se ostavqa ~itaocu da dokaè za samostalni rad.
2.16. Operator A : C[0, 1] C[0, 1] je definisan sa

Z
(Ax)(t) =
x(u) du,
0 6 t 6 1.
Dokazati da je ovaj operator linearan i ograni~en i na}i wegovu normu.

Re{ewe. Ostavqamo ~itaocu da pokaè linearnost operatora A.
Za proizvoqnu funkciju x C[0, 1], funkcija
Z
y(t) =
x(u)du,
0
0 6 t 6 1,
112
2.2. ZADACI
je neprekidna, pa je operator A definisan na ~itavom prostoru C[0, 1].

Na osnovu Lagranòve teoreme o sredwoj vrednosti, za svako t [0, 1],
postoji neko t0 [0, t] takvo da je y(t) = (t 0)x(t0 ). Sada je
kAxk = max |y(t)| = max |t||x(t0 )| = |x(t0 )| 6 max |x(t)| = kxk,
t[0,1]
t[0,1]
t[0,1]
odakle zakqu~ujemo da je kAk 6 1. Operator A je, dakle, ograni~en

linearni operator u prostoru C[0, 1]. Ako uzmemo x(u) 1, u [0, 1],
tada je kxk = 1 i kyk = 1, pa je o~igledno kAk = 1.
2.17. U prostoru C[0, 1] definisan je integralni operator A sa

Z
(Ax)(t) = x(t)
tsx(s) ds,
0 6 t 6 1.
Dokazati da je operator A ograni~en, bijektivan i linearan u ovom

prostoru. Na}i odgovaraju}i inverzni operator A1 i dokazati da je
on tako|e ograni~en.
Re{ewe. Uo~imo funkciju
Z
(1)
y(t) = x(t)
0
sx(s)ds t = x(t) cx t,
0 6 t 6 1,
gde je cx = 01 s x(s) ds. Ako x C[0, 1] tada je funkcija y tako|e element

tog prostora, pa je D(A) = C[0, 1].
Pokazati za ve`bu
da je A linearan
operator.
R
R1
R
1
Kako je |cx | = 0 s x(s) ds 6 0 s |x(s)| ds 6 kxk 01 s ds = 12 kxk,

to je
|y(t)| 6 |x(t)| + |cx |t 6 kxk +
odakle dobijamo
3
kyk = sup |y(t)| 6 kxk,
2
t[0,1]
tj.
t
kxk,
2
3
kAxk 6 kxk,
2
za svako x C[0, 1]. Dakle, A je ograni~en operator i vaì kAk 6 32 .

Jednakost (1) moèmo zapisati u obliku
(2)
x(t) = y(t) + cx t,
0 6 t 6 1,
113
GLAVA 2. OPERATORI
odakle lako dobijamo da je cx = cy + 13 cx , gde je

riste}i ovu vezu, (2) moèmo zapisati u obliku
Z 1
3
x(t) = y(t) +
ty(t) dt t,
2 0
(3)
cy =
R1
0
ty(t) dt.
Ko-
y C[0, 1].
Ako je y1 (t) = y2 (t) za svako t [0, 1], tada iz jednakosti (3) sledi
x1 (t) = x2 (t), t [0, 1]. Dakle, operator A je injektivan. Ako je
y C[0, 1] proizvoqna funkcija, tada funkcija x, definisana sa (3),
pripada prostoru C[0, 1] i vaì y(t) = (Ax)(t), 0 6 t 6 1, tj. A je
sirjektivni operator. Time smo pokazali da je operator A bijektivan
na prostoru C[0, 1]. Iz (3) sledi da je
Prema tome,
kA1 k 6 7/4.
3
7
kxk 6 kyk + kyk = kyk.
4
4
7
kA1 yk 6 kyk, pa je A1 ograni~en
4
operator i vaì
2.18. U prostoru C[0, 1] dat je operator

Z
(Ax)(t) = x(t) 3
t3 s2 x(s) ds.
Dokazati da je A linearni ograni~en operator u prostoru C[0, 1] i da

je otvoren.
Re{ewe. Analogno predhodnom zadatku, zapi{imo y = Ax u slede}em
obliku
y(t) = x(t) 3 cx t3 , x C[0, 1],
R
pri ~emu je cx = 01 s2 x(s) ds. O~igledno je D(A) = C[0, 1].
linearnost operatora A ostavqamo ~itaocu za samostalni rad.
(1)
Kako je
|y(t)| 6 |x(t)| + 3 t
3
s x(s)ds 6 kxk + 3t3 kxk
Dokaz
s2 ds
1
= kxk + 3t kxk ,
3
3
dobijamo da je kAxk = sup |y(t)| 6 2kxk, pa je kAk

t[0,1]
operator A je ograni~en i linearan u prostoru C[0, 1].
6 2.
Dakle,
114
2.2. ZADACI
Dokaìmo sada da je operator A otvoren. Na osnovu teoreme 2.23.

dovoqno je dokazati da je operator A sirjektivan. Uo~imo proizvoqnu
funkciju y C[0, 1]. Tada iz (1) dobijamo
x(t) = y(t) + 3 t3 cx ,
0 6 t 6 1.
Daqe,
Z
cx =
Z
2
t x(t) dt =
0
Z
2
t y(t) dt + 3 cx
t5 dt = cy +
1
cx ,
2
odnosno cx = 2cy . Tada funkcija x(t) = y(t)+6t3 cy , 0 6 t 6 1, pripada

prostoru C[0, 1] i lako se dokazuje da je Ax = y. Time smo pokazali da
je operator A sirjektivan. Prema tome, operator A je otvoren.
2.19. Dokazati da su slede}i operatori ograni~eni i linearni u prostoru C[0, 1] i na}i

wihove norme:
R1
(a) (Ax)(t) = 0 sin (t s) x(s) ds;
R
(b) (Ax)(t) = 01 ets x(s) ds;
R
(v) (Ax)(t) = 01 tn sm x(s) ds.
Re{ewe. Lako se dokazuje da su dati operatori linearni (dokazati!).
(a) Kako je
Z 1
|(Ax)(t)| =
sin (t s)x(s) ds
0
Z 1
Z 1
6
| sin (t s)||x(s)| ds 6 kxk
| sin (t s)| ds
0
0
Z t
Z 1
2kxk
,
= kxk
sin (t s)ds +
sin (s t) ds =
0
t
to je
kAxk = sup |(Ax)(t)| 6 2kxk/ ,

t[0,1]
pa je
kAk 6 2/ .
Ako je
x0 (t) = 1, t [0, 1], to je kx0 k = 1 i

Z 1
2| cos t|
|(Ax0 )(t)| =
sin (t s)ds =
.
Daqe je
2| cos t|
= 2/ ,
t[0,1]
kAx0 k = sup
pa je
kAk > kAx0 k = 2/ .
Iz svega dokazanog dobijamo da je kAk = 2/.
115
GLAVA 2. OPERATORI
(b) Po{to je
Z
|(Ax)(t)| =
e
Z
ts
x(s) ds 6
ets x(s) ds
6 kxk
ets ds = et kxk(1 1/e),
to je
kAxk = sup |(Ax)(t)| 6 (e 1)kxk,

t[0,1]
Uo~imo funkciju x0 (t) = 1,

Z
|(Ax0 )(t)| =
t [0, 1].
1
ts
pa je
kAk 6 e 1.
Tada je kx0 k = 1 i
ds = et (1 1/e),
pa je kAx0 k = sup et (1 1/e) = e 1. Dakle, kAk > kAx0 k = e 1,

t[0,1]
odnosno, dokazali smo kAk = e 1.
(v) Lako se dokazuje da je A ograni~en linearni operator i da je
1
kAk =
.
m+1
2.20. Dokazati da je sa Ax = y = (yn ), x = (xn ) `p , p > 1, pri ~emu

+
P
je yn = akn xk , n N, definisan ograni~en linearni operator iz
k=1
prostora `p u prostor `q , 1/p + 1/q = 1, i da je kAk 6 , gde je
!1/q
+
X
|akn |q
< +.
k,n=1
Re{ewe. Linearnost ovog operatora se lako dokazuje.
Neka je x = (xn ) `p , p > 1. Tada, za

Helderove nejednakosti, imamo
|yn | 6
+
X
|akn ||xk | 6
k=1
+
X
k=1
+
X
!1/q
|akn |q
|akn |q
1/p + 1/q = 1,
!1/q +
X
k=1
kxk,
k=1
n N,
primenom
!1/p
|xk |p
116
2.2. ZADACI
odakle je
X
+
1/q
|yn |q
n=1
tj.
X
+ X
+
|akn |q
1/q
kxk = kxk,
n=1 k=1
kAxk`q 6 kxk`p ,
pa je
kAk 6 .
2.21. Dokazati da je sa Ax = y = (yn ), x = (xn ) `p , p > 1, gde je

+
yn =
1 X xk
,
n
k
n N,
k=1
definisan ograni~en linearni operator iz prostora `p u prostor `q ,

1/p + 1/q = 1.
Re{ewe. Ako zapi{emo yn, n N, u obliku
yn =
+
X
akn xk ,
gde je
akn =
k=1
tada imamo
+
X
1/q
|akn |q
1
,
kn
+
X
k,n=1
k,n=1
k, n N,
1/q
1
k q nq
+
!1/q
+
X 1 X
1
=
= kak2`q < +,
kq
nq
k=1
n=1
pri ~emu je a = (1, 12 , 13 , . . .) `q , q > 1. Na osnovu prethodnog zadatka

zakqu~ujemo da je A ograni~en linearni operator iz prostora `p u
prostor `q , 1/p + 1/q = 1 i pritom je
+ !2/q
X 1
kAk 6 =
.
nq
n=1
2.22. Defini{imo operator A : `p `p , p > 1, sa Ax = y

+
P
akn xk , n N, i
x = (xn ) `p , pri ~emu je yn =
+
X
+
X
n=1
k=1
k=1
!p/q 1/p
< +
|akn |q
za
1 1
+ = 1.
p q
= (yn ),
117
GLAVA 2. OPERATORI
Dokazati da je A ograni~en linearni operator u ovom prostoru i da

vaì kAk 6 .
Re{ewe. Linearnost ovog operatora se lako pokazuje.
Neka je x = (xn ) `p , p > 1. Tada, za 1/p + 1/q = 1, primenom
Helderove nejednakosti imamo
|yn | 6
+
X
|akn ||xk | 6
k=1
+
X
+
X
|akn |
!1/q +
X
k=1
!1/q
!1/p
p
|xk |
k=1
|akn |q
kxk,
+
+ X
X
n N,
k=1
odakle dobijamo
+
X
!1/p
|yn |p
n=1
k=1
tj. kAxk`
6 kxk`p ,
pa je
!p/q 1/p
kxk = kxk,
|akn |q
k=1
kAk 6 .
2.23. Defini{imo operator A : `2 `2 sa Ax = y = (yn ), x = (xn ),

pri ~emu je
yn =
+
1 X 1
xk ,
2n
2k
n N.
k=1
Dokazati da je A ograni~en linearni operator u prostoru `2 i na}i mu

normu.
Re{ewe. Zapi{imo yn, n N, u obliku
yn =
+
X
akn , xk
n N,
gde je
akn =
k=1
1
2k+n
k N.
Neka je definisano kao u zadatku 2.22 za p = q = 2, tj.

=
+ +
X X
n=1
+
P
!!1/2
|akn |2
k=1
1/4k+n = 1/9, to je = 1/3. Prema zadatku 2.22 sledi da

Kako je
k,n=1
je operator A ograni~en i pritom je kAk 6 = 1/3.
118
2.2. ZADACI
Uo~imo daqe
x0 = (1/2n ).
Lako dobijamo da je
v
u +
uX 1
1
kx0 k = t
= ,
22n
3
n=1
pa x0 `2 . Tada je
yn =
1
, n N, odakle dobijamo
3 2n
v
u +
uX
1
kAx0 k = t
|yn |2 = ,
3 3
n=1
tj.
1
kAx0 k = kx0 k.
3
Dokazali smo da je kAk > 13 , {to sa ve} dokazanim daje kAk = 13 .
2.24. Neka je A ograni~en linearni operator u Banahovom prostoru X .

Dokazati da je
sin(A) =
+
X
(1)n
n=0
A2n+1
(2n + 1)!
tako|e ograni~en operator u ovom prostoru i da pritom vaì

k sin(A)k 6 sh kAk.
Re{ewe. Kako je
2n+1
2n+1
6 kAk
(1)n A
,
(2n + 1)! (2n + 1)!
i na osnovu Dalamberovog kriterijuma red

sledi da red
+
X
(1)
(1)n
n=0
kAk2n+1
n=0 (2n + 1)!
+
P
konvergira,
A2n+1
(2n + 1)!
apsolutno konvergira u Banahovom prostoru L(X). Stoga red (1) i

obi~no konvergira u istom prostoru (videti zadatak 1.63). Imaju}i to
(Dalamberov kriterijuma konvergencije reda) Neka je P a red sa pozitivnim ~lanovima za koji vaì lim a = d. Ako je d < 1 red je konvergentan, a ako
je d > 1 dati red divergira. Za d = 1 ovaj test nije odlu~iv.
TEOREMA.
n+1
n+
n=1
119
GLAVA 2. OPERATORI
u vidu dobijamo
+
+
X
2n+1
2n+1
X
n A
n A
k sin(A)k = (1)
6
(1) (2n + 1)!
(2n + 1)!
n=0
n=0
+
X
kAk2n+1
6
= sh kAk.
(2n + 1)!
n=0
2.25. Neka je X = {x C[0, 1] | x C2 [0, 1] x(0) = x(1) = 0} i

Y = C[0, 1]. Defini{imo operator A : X Y sa Ax = x00 .
(a) Dokazati da je operator A injektivan.R
(b) Za proizvoqno y Y neka je x(s) = 01 K(s, t) y(t) dt, gde je
K(s, t) =
t(1 s), 0 6 t 6 s,
s(1 t), s 6 t 6 1.
Dokazati da x X i da je operator A sirjektivan.

(v) Dokazati da postoji operator A1 : Y X .
(g) Dokazati da je kA1 k 6 1/8.
(d) Na}i sve fiksne ta~ke operatora A.
Re{ewe. Lako se vidi da je operator A linearan.
(a) Pretpostavimo da za x1 , x2 X vaì Ax1 = Ax2 . Tada je
00
x1 = x002 , pa je x1 (s) = x2 (s) + c1 s + c2 za svako s [0, 1]. Kako x1 i x2
pripadaju prostoru X , to je x1 (0) = x2 (0) = 0 i x1 (1) = x2 (1) = 0, pa
je c1 = c2 = 0, a time i x1 (s) = x2 (s) za svako s [0, 1]. Prema tome,
operator A je injektivan.
(b) Kako je
Z
x(s) =
K(s, t) y(t) dt =
(t(1 s))y(t) dt +
(s(1 t)) y(t)dt
0
0
s
Z s
Z 1
= (s 1)
t y(t)dt s
(1 t) y(t)dt, 0 6 s 6 1,
0
to je
Z 1
t y(t) dt + (s 1)s y(s)
(1 t) y(t) dt + s(1 s) y(s)
0
s
Z s
Z 1
=
t y(t) dt
(1 t) y(t) dt, 0 6 s 6 1.
x0 (s) =
120
2.2. ZADACI
Odavde lako dobijamo da je x00 (s) = sy(s) + (1 s)y(s) = y(s) za sve

y C[0, 1]. Dakle, x00 C[0, 1], pa x C2 [0, 1]. Lako se vidi da vaì i
x(0) = x(1) = 0. Ova tri uslova obezbe|uju da x X .
R
Pokazali smo da za svako y Y postoji x(s) = 01 K(s, t) y(t) dt
takvo da je (Ax)(s) = x00 (s) = y(s), {to zna~i da je operator A sirjektivan.
(v) Kako je operator A injektivan (dokazano u (a)) i sirjektivan
(dokazano u (b)), on je bijektivan, pa samim tim postoji inverzni operator A1 : Y X definisan sa
Z
(A1 y)(s) = x(s) =
K(s, t)y(t)dt,
0 6 s 6 1.
(g) Kako je
1
kA
Z 1
Z 1
K(s, t)y(t)dt
yk = kxk = max
K(s, t)y(t)dt 6 max
06s61 0
06s61 0
Z s
Z 1
6 kyk max
| t(1 s)|dt +
| s(1 t)|dt
06s61
0
s
1
s2
s2
= kyk max (1 s) + s(1 ) s(s )
06s61
2
2
2
2
s s
kyk
= kyk max
=
,
06s61 2
2
8
pa je kA1 k 6 1/8.
(d) Ako je Ax = x tada, po{to A1 postoji, vaì A1 Ax = A1 x,
tj. x = A1 x, pa je kxk = kA1 xk 6 kxk/8, odakle zakqu~ujemo da
je kxk = 0, pa je i x = 0. Dakle, jedna~ina Ax = x ima jedinstveno
re{ewe x = 0, tj. nula je jedina fiksna ta~ka operatora A.
2.26. Neka je X normirani prostor svih polinoma na [0, 1] sa normom kP k = max |P (t)|. Defini{imo operator A na prostoru X sa
t[0,1]
AP (t) = P 0 (t), 0 6 t 6 1. Dokazati da je operator A linearan, ali ne
i ograni~en.
Re{ewe. Dokaìmo da je operator A linearan. Uo~imo proizvoqne
polinome P1 i P2 definisane na [0, 1] i proizvoqne skalare i . Tada
za sve 0 6 t 6 1 vaì

0
A P1 (t) + P2 (t) = P1 (t) + P2 (t) = P10 (t) + P20 (t)
= A P1 (t) + A P2 (t) ,
121
GLAVA 2. OPERATORI
odakle zakqu~ujemo da je operator A linearan.

Dokaìmo sada da operator A nije ograni~en. Uo~imo niz polinoma
(Pn ) dat sa Pn (t) = tn , n N, 0 6 t 6 1. Tada je kPn k = max |tn | = 1
t[0,1]
za svako n N i APn (t) = Pn0 (t) = n tn1 , pa je kAPn k = n, n N.
Kako je
kAk = sup kAP k > sup kAPn k
nN
kP k=1
zakqu~ujemo da ne postoji realan broj M takav da je kAPn k 6 M za

svako n N. Time smo dobili da operator A nije ograni~en.
NAPOMENA. Operator diferencirawa je vrlo vaàn operator, koji se
~esto koristi. U prethodnom zadatku smo videli da je on neograni~en.
To nam ukazuje na zna~aj neograni~enih operatora. Me|utim, wihove
osobine ne}emo detaqnije analizirati.
2.27. Dokazati da ograni~en linearni operator A u Hilbertovom prostoru H ima kona~no dimenzionalan rang, tj. vaì dim R(A) < +,
ako i samo ako postoje vektori a1 , a2 , . . . , an i b1 , b2 , . . . , bn iz prostora
H takvi da je
n
X
Ax =
hx, ai ibi .
i=1
Re{ewe. Ako je Ax = P hx, a ib , o~igledno je R(A) L{b , b , . . . , b },

n
i=1
pa je dim R(A) 6 n, tj. operator A je kona~no dimenzionalnog ranga.

Obratno, pretpostavimo da je dim R(A) = n. Neka je {b1 , b2 , . . . , bn }
bilo koji ortonormirani bazis potprostora R(A). Tada je, za proizn
P
voqno x iz H , ispuweno Ax = i (x)bi , za izvesne skalare i (x),
i=1
i = 1, . . . , n. Po{to je
hAx, bj i =
n
DX
E
i (x)bi , bj = j (x),
j = 1, . . . , n,
i=1
to je
Ax =
n
P
hAx, bi ibi .
i=1
Kako je hAx, bi i = hx, A (bi )i, uzimaju}i A (bi ) = ai ,

sledi da je
Ax =
n
X
hx, ai ibi ,
i=1
x H.
i = 1, . . . , n,
122
2.2. ZADACI
2.28. Ako su X i Y normirani prostori nad istim poqem skalara K,

dokazati da je svaki linearni operator A : X Y ograni~en ako i
samo ako je X kona~no dimenzionalni prostor ili je Y = {0}.
Re{ewe. Ako je Y = {0}, tada je jedini operator nula operator, pa
tvr|ewe vaì. Pretpostavimo da je X kona~no dimenzionalan i da je
dim(X) = n. Neka je {e1 , e2 , . . . , en } proizvoqan bazis prostora X .
n
P
Tada se vektor x X moè prikazati u obliku x = xk ek , odakle za
n
k=1
P
proizvoqan linearni operator A : X Y sledi Ax = xk Aek , pa
k=1
je
n
n
X
X
6
kAxkY =
x
Ae
|xk |kAek kY .
k
k
k=1
Ako ozna~imo
k=1
M = max{kAe1 kY , . . . , kAen kY },
kAxkY 6 M
n
X
tada je o~igledno
|xk |
k=1
U prostoru X uvedimo normu sa
n
n
X X
|xk |.
kxk =
x
=
k
k=1
k=1
Norme k kX i k k su ekvivalentne, pa postoji konstanta M1 > 0 takva

da je kxk 6 M1 kxkX , x X . Stoga je o~igledno za svaki vektor x X
ispuweno
kAxkY 6 M kxk 6 M M1 kxkX = M0 kxkX ,
tj. operator A je ograni~en.

Pretpostavimo da je X beskona~no dimenzionalni prostor i da je
Y 6= {0}. Dokaìmo da postoji bar jedan neograni~eni linearni operator koji slika prostor X u prostor Y . Uo~imo proizvoqan fiksirani
element e0 iz prostora Y takav da je ke0 k = 1. Neka je, daqe, {e | I}
fiksirani bazis prostora X . Po{to je X beskona~no dimenzionalan,
sledi da je i indeksni skup I beskona~an. Neka je ke k = 1 za svako
I . Izaberimo beskona~an niz (n ) iz I takav da je i 6= j za i 6= j .
Defini{imo operator A sa
A(en ) = ne0 , n N;
A(e ) = 0, I \ {n | n N}.
TEOREMA. Bilo koje dve norme na kona~no dimenzionalnom vektorskom prostoru X

su ekvivalentne.
123
GLAVA 2. OPERATORI
Posmatrajmo operator A na prostoru X kao linearno pro{irewe sa

baznih vektora na ceo prostor X . O~igledno je A linearan operator i
pritom je
kA(en )k = kne0 k = n,
n N,
odakle sledi kAk = +. Dakle, A je linearni neograni~eni operator

iz prostora X u prostor Y .
2.29. Neka su X i Y Banahovi prostori nad poqem skalara K i operator

Ako je operator A otvoren dokazati da je A i sirjektivan.
Re{ewe. Kako je operator A otvoren i X otvoren skup u X sledi da je
R(A) otvoren potprostor prostora Y (videti teoremu 2.23.). Po{to je
jedini otvoren potprostor nekog normiranog prostora ceo taj prostor,
sledi da je R(A) = Y . Dakle, operator A je sirjektivan.
A L(X, Y ).
2.30. Dokazati da je nula-potprostor N (A) proizvoqnog operatora

A L(X, Y ) zatvoreni potprostor prostora X .
Re{ewe. Neka je (xn) niz ta~aka iz N (A) za koji je n+
lim xn = x X .
Tada je Axn = 0 za svako n N. Koriste}i neprekidnost operatora A
dobijamo
0 = lim Axn = A
n+
lim xn = Ax,
n+
tj. Ax = 0. Odatle zakqu~ujemo da x N (A), pa je potprostor N (A)

zatvoren.
2.31. Ako su X i Y normirani prostori, operator A L(X, Y ) i operator B : D Y zatvoren operator definisan na gustom potprostoru
D X , dokazati da je operator A + B : D Y tako|e zatvoren.
Re{ewe. Neka je (xn) niz iz D takav da je
lim xn = x X
n+
lim (A + B)xn = y Y.
n+
Kako je operator A neprekidan, to je n+

lim Axn
dobijamo da je
lim Bxn = lim
n+
n+
= Ax.
Koriste}i to
(A + B)xn Axn = y Ax Y.
Iz zatvorenosti operatora B (videti definiciju 2.15. i napomenu posle

we) imamo da x D i Bx = y Ax, tj. (A + B)x = y. Dakle, za niz
124
2.2. ZADACI
(xn ), takav da je
lim xn = x X
n+
lim (A + B)xn = y Y,
n+
vaì x D i (A + B)x = y, pa je operator A + B zatvoren na gustom

potprostoru D.
2.32. U prostoru R3 definisana je funkcionela f : R3 R sa

f (x) = x a = x1 a1 + x2 a2 + x3 a3 ,
x = (x1 , x2 , x3 ),
pri ~emu je a = (a1 , a2 , a3 ) R3 fiksirana ta~ka. Dokazati da je f

ograni~ena linearna funkcionela u prostoru R3 .
Re{ewe. Dokaz linearnost ostavqamo ~itaocu za samostalni rad.
Kako je |f (x)| = |x a| 6 kxkkak, x R3 , dobijamo da je kf k 6 kak.

S druge strane, ako uzmemo da je x = a dobijamo
kf k = sup
xR3
x6=0
pa je
|f (a)|
kak2
|f (x)|
>
=
= kak,
kxk
kak
kak
kf k = kak.
2.33. Neka su tk fiksirane ta~ke segmenta [a, b] i

realni brojevi za k = 1, . . . , n, n N. Dokazati da je
f (x) =
n
X
ck
proizvoqni
ck x(tk )
k=1
ograni~ena linearna funkcionela na C[a, b] i izra~unati kf k.
Re{ewe. Za proizvoqne x, y C[a, b] i , K vaì

f (x + y) =
n
X
ck ( x + y)(tk ) =
k=1
n
X
k=1
n
X
ck ( x(tk ) + y(tk ))
k=1
ck x(tk ) +
n
X
k=1
pa je f linearna funkcionela na C[a, b].
ck y(tk ) = f (x) + f (y),
125
GLAVA 2. OPERATORI
Po{to je
n
n
X
X
|f (x)| =
ck x(tk ) 6
|ck | |x(tk )|
k=1
k=1
6 max |x(t)|
a6t6b
to je
n
P
kf k 6
k=1
n
X
|ck | = kxk
k=1
n
X
|ck |,
k=1
|ck |.
Neka je funkcija x0 takva da je x0 (tk ) = sgn ck , k = 1, 2, . . . , n, na

[a, t0 ] i [tn , b] uzima konstantne vrednosti sgn c0 i sgn cn , respektivno,
a na svakom segmentu [tk , tk+1 ] je linearna. Lako se vidi da je funkcija
x0 neprekidna na segmentu [a, b].
Kako je kx0 k = a6t6b
max |x0 (t)| = 1 i
X
X
X
n
n
n
|f (x0 )| =
ck sgn ck =
|ck | =
|ck |,
k=1
k=1
k=1
to je
kf k = sup |f (x)| > |f (x0 )| =
Prema tome,
kf k =
n
P
kxk=1
k=1
n
X
|ck |.
k=1
|ck |.
2.34. Dokazati da su funkcionele , : C[0, 1] R date sa

(f ) =
+
P
+
X
ck f
k=1
Z
(f ) =
(x)f (x)dx,
0
gde je |ck | < + i C[0, 1] nenegativna funkcija, dobro definik=1

sane, linearne
i odrediti im normu.
Re{ewe. Kako je
Sn =
+
P
n
X
k=1

+
X
1
6 kf k
|ck |f
|ck |,
k
k=1
red ck f (1/k) apsolutno konvergira, pa je dobro definisana funk=1

kcionela. Na osnovu zadatka 2.33 sledi linearnost i ograni~enost
+
P
funkcionele i da je kk = |cn |.
n=1
126
2.2. ZADACI
Dobra definisanost funkcionele sledi iz neprekidnosti i integrabilnosti podintegralne funkcije, a linearnost iz linearnosti
integrala. Kako je
Z
|(f )| =
(x)f (x)dx 6
|(x)||f (x)|dx 6 kf k
|(x)|dx,
0
funkcionela je neprekidna i vaì kk 6 01 (x)dx. RNeka je f (x) = 1

za sve xR [0, 1]. Tada je kf k = 1 i vaì |(f )| = 01 (x)dx, pa je
1
kk = 0 (x)dx.
2.35. Neka je na prostoru Rn data norma k k .

(a) Ako su 1 , 2 , . . . , n proizvoqni realni brojevi, dokazati da
je funkcionela f : Rn R definisana sa
()
f (x) =
n
X
k xk ,
x = (x1 , . . . , xn ),
k=1
linearna i neprekidna i odrediti kf k.

(b) Dokazati da za proizvoqnu linearnu neprekidnu funkcionelu
f postoje jedinstveni brojevi 1 , . . . , n R, takvi da vaì ().
Re{ewe. (a) Ostavqamo ~itaocu da po ugledu na zadatak 2.33 uradi ovaj
deo zadatka.
(b) Neka f (Rn ) . Ako su e1 = (1, 0, . . . , 0), . . . , en = (0, 0, . . . , 1)
bazni vektori prostora Rn , onda za proizvoqan vektor x = (x1 , . . . , xn )
n
P
iz Rn vaì x = xk ek , pa zbog linearnosti funkcionele f sledi
k=1
f (x) =
n
X
xk f (ek ).
k=1
Ako defini{emo k = f (ek ), k 6 n, dobijamo (). Pretpostavimo da

n
P
su brojevi 1 , . . . , n R takvi da je f (x) = k xk za svaki element
k=1
x = (x1 , . . . , xn ) Rn . Tada je f (ek ) = k , pa je k = k . Dakle,
reprezentacija () je jedinstvena.
2.36. Dokazati da je funkcionela f : R2 R data sa f (x) = x1 x2 ,

x = (x1 , x2 ), linearna i neprekidna i odrediti kf k, ako je na R2 data
norma:
127
GLAVA 2. OPERATORI
(a)
k k1 ;
(b) k k2 ; (v) k k .
Re{ewe. Neka su x = (x1, x2), y = (y1, y2) proizvoqni vektori iz R2 i
, R proizvoqni skalari. Tada je
f (x + y) = f ((x1 + y1 , x2 + y2 )) = (x1 x2 ) + (y1 y2 )
= f (x) + f (y),
pa je f linearno preslikavawe.
(a) Kako je |f (x)| = |x1 x2 | 6 |x1 | + |x2 | = kxk1 , zakqu~ujemo da
je f neprekidna funkcionela i kf k 6 1. Neka je x0 = (1, 0). Tada je
kx0 k1 = 1 i |f (x0 )| = 1, odakle sledi da je kf k = 1.
(b) Ako je na R2 data norma k k2 , onda je, prema teoremi 2.1.,
kf k = max |x1 x2 | | x21 + x22 = 1 .
Problem se svodi na nalaèwe uslovnog ekstrema funkcije (x1 , x2 )=

2 + x2 = 1. Lako se nalazi da je maksimum
2
(x1 x2 )2 , uz
uslov x
1 2

u ta~kama
1/ 2, 1/ 2 i 1/ 2, 1/ 2 (pokazati!). Prema tome,
kf k = 2 .
(v) Vaì da je
|f (x)| 6 |x1 | + |x2 | 6 2 max {|x1 |, |x2 |} = 2kxk ,
pa je kf k 6 2. Za ta~ku x0 = (1, 1) imamo da je kx0 k = 1 i |f (x0 )| = 2,

odakle je kf k > 2. Iz svega dokazanog dobijamo da je kf k = 2.
2.37. Pokazati da su funkcionele f, g : `1 R date sa:

(a) f (x) = 2x1 x3 + 6x4 , x = (xn ) `1 ,
+
P
(b) g(x) = x2n , x = (xn ) `1
n=1
dobro definisane, linearne i neprekidne i odrediti im normu.
Re{ewe. (a) Dobra definisanost je o~igledna, a linearnost se lako
proverava, pa ovo ostavqamo ~itaocu da dokaè. Kako je
|f (x)| 6 2|x1 | + |x3 | + 6|x4 | 6 6(|x1 | + |x3 | + |x4 |) 6 6
+
X
|xk | = 6kxk,
k=1
sledi da je kf k 6 6. Uo~imo niz e4 = (0, 0, 0, 1, 0 . . .). Lako nalazimo da

je ke4 k = 1 i |f (e4 )| = 6, pa je kf k > 6. Dakle, kf k = 6.
128
2.2. ZADACI
(b) Za proizvoqan vektor x `1 vaì

+
X
|x2n | 6
n=1
+
X
|xn | < +,
n=1
+
P
pa red x2n apsolutno konvergira. Dakle, g je dobro definisana

n=1
funkcionela. Linearnost ostavqamo ~itaocu da pokaè.
n
P
x2k , zbog neprekidnosti apsolutne vrednoKako postoji n+
lim
k=1
P

n
P
n

lim
x2k = lim
x2k , pa je
sti, imamo n+
n+ k=1
k=1
n
X
+

|g(x)| =
x2n = lim
x2k = lim
x2k
n+
n+
n=1
6 lim
n+
k=1
n
X
|x2k | =
+
X
k=1
|x2k | 6
|xk | = kxk.
k=1
k=1
k=1
+
X
Prema tome, g je neprekidna funkcionela i kgk 6 1. Uo~imo element

e2 = (0, 1, 0, . . .) `1 . Lako se dobija da je ke2 k = 1 i g(e2 ) = 1. Dakle,
kgk = 1.
2.38. Dokazati da su slede}e funkcionele linearne i neprekidne i na}i

im normu:
(a) f (x) = x1 + x2 , x = (x1 , x2 , . . .) `2 ;
+
P
(b) f (x) = xnn , x = (x1 , x2 , . . .) `1 .
n=1
Re{ewe. Dokaz linearnost ostavqamo ~itaocu za samostani rad.
(a) Ako iskoristimo nejednakost izme|u aritmeti~ke i kvadratne

sredine za brojeve |x1 | i |x2 | dobijamo
r
|x1 |2 + |x2 |2
|f (x)| = |x1 + x2 | 6 |x1 | + |x2 | 6 2
2
v
u +
p
uX
= 2 |x1 |2 + |x2 |2 6 2t
|xk |2 = 2kxk`2 .
k=1
Time smo pokazali da je kf k 6 2. Uo~imo niz x0 = (1, 1, 0, 0, . . .).

Vidimo da je kx0 k = 2, pa je x0 `2 . Kako je |f (x0 )| = |1 + 1| = 2, to
129
GLAVA 2. OPERATORI
je
|f (x)|
2
> = 2.
2
x`2 \{0} kxk
kf k =
Prema tome, kf k =
(b) Po{to je
sup
2.
+ +
+
X xn X
xn X
6
|f (x)| =
|xn | = kxk,
6
n
n
n=1
n=1
n=1
to je kf k 6 1. S druge strane, ako uo~imo niz x0 = (1, 0, 0, . . .), imamo

da x0 `1 i |f (x0 )| = 1. Odatle se lako vidi da je kf k > 1, pa je
kf k = 1.
2.39. Neka je data funkcionela x : L(0, 1) R sa

Z
x (f ) =
f (x)(ex + f (x))dx,
f L(0, 1).
Odrediti vrednosti R za koje je x ograni~ena linearna funkcionela u L(0, 1) i na}i normu od x .

Re{ewe. Kako je
Z
x (f + f ) =
2f (x)(ex + 2f (x))dx
i, zbog linearnosti,
Z
x (f + f ) = 2x (f ) = 2
f (x)(ex + f (x))dx,
zakqu~ujemo
da je 01 2f (x)(ex + 2f (x))dx = 2 01 f (x)(ex + f (x))dx,
R1
odnosno, 0 f (x)dx = 0, pa je = 0. Dakle, funkcionela x }e biti
linearna samo za = 0. Tada je
Z
x (f ) =
ex f (x)dx,
f L(0, 1).
Kako je
Z
|x (f )| =
e f (x)dx 6 e
x
|f (x)|dx = e kf kL(0,1) ,
130
2.2. ZADACI
dobijamo da je
kx k =
(1)
Uo~imo niz funkcija
|x (f )|
6 e.
f L(0,1)\{0} kf k
sup
fn (x) =
Po{to je
Z
kfn k =
1, 1 1/n < x 6 1,
0, 0 6 x < 1 1/n.
Z
|fn (x)|dx =
dx =
11/n
1
< +,
n
zakqu~ujemo da fn L(0, 1) za svako n N. Daqe imamo

Z
|x (fn )| =
1
1
ex dx = e1 e1 n = e 1 e n ,
11/n
pa samim tim dobijamo da je

1
|x (fn )|
e(1 e n )
|x (f )|
>
=
.
kx k =
sup
kfn k
n1
f L(0,1)\{0} kf k
Kako je x0
lim e x1 = 1, koriste}i teoremu 1.13. dobijamo da je
{to zajedno sa (1) daje kx k = e.
x
kx k > e,
2.40. Na}i normu linearne funkcionele f : C[1, 1] R definisane

sa
Z 0
Z 1
f (x) =
x(t)dt
1
x(t)dt.
0
Re{ewe. Kako je
Z 0
Z 1
|f (x)| =
x(t)dt
x(t)dt
1
0
Z 0
Z 1
6
|x(t)|dt +
|x(t)|dt 6 kxk + kxk = 2kxk,
1
imamo da je
kf k 6 2.
(n)
x0 (t)
Uo~imo niz funkcija
1,
nt,
=
1,
1 6 t 6 1/n,
1/n 6 t 6 1/n,
1/n 6 t 6 1,
n N.
131
GLAVA 2. OPERATORI
Lako zakqu~ujemo da x0(n) C[1, 1], i da je kx0 k = 16t61

max |x0 (t)| = 1,
n N. Kako je
Z 1
0 (n)
(n)
f (x(n) ) =
x
(t)
dt
x
(t)
dt
0
0
0
0
1

Z 1
Z 0
Z 1
Z 1

n
n
2
dt +
(nt)dt
(nt)dt
(1)dt = 2 ,
=
1
n
1
1
0
n
dobijamo
kf k =
sup
xC[1,1]\{0}
kxk=1
odakle, zbog (1), sledi
(n)
|f (x)| > f (x0 ) 2, n +,
kf k = 2.
2.41. Ispitati da li su slede}e funkcionele linearne i ograni~ene u

prostoru C[0, 1]R i ako jesu odrediti wihove norme:
(a) f (x) = 01 x(t) sin t dt;
R
(b) f (x) = 01 x(t)eit dt;
(v) f (x) = Rx0 (t0 );
(g) f (x) = 01 t1/3 x(t) dt;
R
(d) f (x) = 01 t x(t2 ) dt.
Re{ewe. O~igledno je posmatrana funkcionela f linearna i definisana na celom C[0, 1]. Kako je
Z
|f (t)| =
Z 1
x(t) sin t dt 6
|x(t)|| sin t| dt
0
0
Z 1
6 kxk
| sin t| dt = kxk(1 cos 1),
1
to je kf k 6 1 cos 1.
Za x(t) = 1, t [0, 1], neposredno dobijamo da je kf k = 1 cos 1.
(b) Funkcionela f je linearna (dokazati!) i vaì
Z
|f (x)| =
x(t)e dt 6
it
Z
it
|x(t)||e |dt =
pa je kf k 6 1. Uo~imo funkciju x0 (t) = eit ,

kf k > 1, pa zakqu~ujemo da je kf k = 1.
|x(t)|dt = kxk,
0
t [0, 1].
Lako se dobija
132
2.2. ZADACI
(v) Ostavqamo ~itaocu za samostalni rad.

(g) Ostavqamo ~itaocu za samostalni rad.
(d) Lako se dokazuje da je data funkcionela linearna i ograni~ena
i da je kf k = 2/3.
2.42. Ispitati da li su slede}e funkcionele ograni~ene i linearne u

navedenim prostorima i ako jesu na}i wihove norme:
+
P
1
xn ;
n
(a)
X = c0 ,
(b)
(d)
xn
, R;
n=1 n
+
P xn
X = c, f (x) = x0 +
, x0 = lim xn ;
n+
n=1 n
+
P xn
X = c, f (x) = 2x0 +
, x0 = lim xn ,
n+
n=1 n
+
P
X = `1 , f (x) =
n xn ;
(|)
X = `1 ,
f (x) =
(e)
X = `2 ,
f (x) =
(`)
X = `3/2 ,
(v)
(g)
X = c0 ,
f (x) =
f (x) =
n=1
+
P
R;
n=1
+
P
n=1
+
P
2 + (1)n xn ;
(1)n
xn ;
n
n=1
+
P 1
f (x) =
x .
4/9 n
n=1 n
Re{ewe. Lako se dokazuje da su date funkcionele linearne (dokazati!).
(a) Pretpostavimo da je data funkcionela ograni~ena.

Kako je c0 =
1
`1 , tada, na osnovu teoreme 2.14., sledi da je y = 1 n jedinstveni
niz iz prostora `1 takav da je kf k = kyk. Po{to smo pretpostavili
+
P
da je funkcionela f ograni~ena, to je kf k < +, tj. red
1 n1
+
P
n=1
konvergira. Me|utim, red

1
divergira (dokazati!). Dakle,
n=1
data funkcionela nije ograni~ena. Zapravo, ona nije ni definisana
na ~itavom prostoru c0 , npr. za xn = n1 , n N, iz prostora c0 red
+
P
(1 n1 ) n1 ne konvergira.
n=1
1
n
(b) Pretpostavimo da je f ograni~ena funkcionela. Tada je, analo-
133
GLAVA 2. OPERATORI
gno kao u (a), niz
y=
1
n
iz prostora `1 i
+
X
1
kf k = kyk =
.
n
()
n=1
Red u () konvergira za svako > 1, pa na osnovu teoreme 2.14. neposredno dobijamo da je za svako > 1 data funkcionela ograni~ena u
posmatranom prostoru.
+
+
P
P
(v) Lako se nalazi da je kf k = 1 + n1 i kako red n1 divergira,
n=1
n=1
zakqu~ujemo da je kf k = +, pa data funkcionela nije ograni~ena.
+
P
(g) Po{to je kf k = 2 + n1 , funkcionela f }e biti ograni~ena
n=1
ako i samo ako je > 1.
+
P
(d) Podsetimo se da je `1 = m. Funkcionela f =
nxn bi}e
n=1
ograni~ena ako i samo ako y = (n) m (videti teoremu 2.12.). Po{to
je kyk = sup |n| = +, zakqu~ujemo da y nije ograni~en niz, pa samim
nN
tim ni funkcionela f nije ograni~ena.
(|) Analogno predhodnom primeru, funkcionela f je ograni~ena
ako i samo ako y = (2 + (1)n ) pripada prostoru m. Kako je
kyk = sup |2 + (1)n | = 3,

nN
zakqu~ujemo da y m. Dakle, f je ograni~ena linearna funkcionela i

vaì kf k = kyk = 3.
(e) Dualni prostor prostora `2 je taj isti prostor `2 . Zadata
funkcionela bi}e ograni~ena
linearna funkcionela na prostoru `2
(1)
ako i samo ako y = n `2 (videti teoremu 2.13.). Po{to je
n
+
+
X
(1)n 2 X
1
=
= +,
n
n
n=1
n=1
sledi da data funkcionela nije ograni~ena.
(`) Kako je (`3/2 ) = `3 , zakqu~ujemo da y = n 1 mora biti

element prostora `3 da bi data funkcionela bila ograni~ena (videti
teoremu 2.13.). Vaì
4/9
+
!1/3
!1/3 X
+
X
1 3
1
kyk =
=
< +,
4/9
4/3
n
n
n=1
n=1
134
2.2. ZADACI
+
P
jer red n 1 konvergira. Iz svega dokazanog sledi da je f ograni~ena

n=1
linearna funkcionela i vaì
4/3
+
!1/3
X 1
.
kf k =
n4/3
n=1
2.43. Ako je X normirani prostor dokazati da je X = X 0 ako i samo

ako je prostor X kona~no dimenzionalan.
Re{ewe. Ako u zadatku 2.28 iskoristimo da je Y = K, K 6= {0},
neposredno dobijamo da je svaka linearna funkcionela ograni~ena ako
i samo ako je prostor X kona~no dimenzionalan.
2.44. Dokazati da je Banahov prostor X refleksivan ako i samo ako je
wegov odgovaraju}i dualni prostor X tako|e refleksivan.
Re{ewe. Ako je prostor X refleksivan, tada je X = X , pa je
(X ) = X ,
tj. prostor X je tako|e refleksivan.

Obratno, pretpostavimo da je X = (X ) = X . Tada je
X = X ,
pa je prostor X refleksivan. Kako je X Banahov prostor i predstavqa potprostor refleksivnog prostora X , onda je on zatvoren, pa
stoga i prostor X mora biti refleksivan.
2.45. Ako je f 6= 0 proizvoqna ograni~ena linearna funkcionela u

realnom Hilbertovom prostoru H , dokazati da postoji jedna i samo
jedna ta~ka x iz prostora H sa osobinama da je kxk = 1 i f (x) = kf k.
Re{ewe. O~igledno je H 6= {0}, jer bi u protivnom vaìlo da je f = 0.
Kako je f ograni~ena linearna funkcionela u H , postoji ta~ka y iz H
takva da je f (x) = hx, yi i kf k = kyk (videti teoremu 2.17.). Po{to je
y
f 6= 0, to je y 6= 0. Uo~imo ta~ku x0 =
. Lako se vidi da je kx0 k = 1
kyk
i da je
f (x0 ) =
D y
E
1
kyk2
,y =
hy, yi =
= kyk = kf k.
kyk
kyk
kyk
135
GLAVA 2. OPERATORI
Dokaìmo jedinstvenost ta~ke x0 . Pretpostavimo da je x1 ta~ka iz

prostora H takva da je kx1 k = 1 i f (x1 ) = kf k. Tada, primenom
nejednakosti Ko{i-[varc-Buwakovskog, dobijamo
kf k = f (x1 ) = hx1 , yi 6 |hx1 , yi| 6 kx1 k kyk = kyk = kf k.
Po{to u prethodnoj nejednakosti svuda mora vaìti jednakost, dobijamo da je x1 = ry za neko realno r i x1 , y 6= 0. Kako je 1 =
kx1 k = |r|kyk, zakqu~ujemo da je r = 1/kyk ili r = 1/kyk. Ako je
r = 1/kyk, tada je
D
f (x1 ) = f (ry) =
Dakle, mora biti
E
y
, y = kyk = kf k 6= kf k.
kyk
r = 1/kyk, tj. x1 = y/kyk = x0 .
2.46. Ako je t0 fiksirana ta~ka segmenta [a, b], dokazati da je f (x) =

x(t0 ), x C[a, b], ograni~ena linearna funkcionela na prostoru C[a, b]
i pritom je kf k = 1.
Re{ewe. Za proizvoqne funkcije x, y C[a, b] i skalare , K vaì

f (x + y) = (x + y)(t0 ) = x(t0 ) + y(t0 ) = f (x) + f (y).
Dakle, f je linearna funkcionela na prostoru C[a, b].

Kako je |f (x)| = |x(t0 )| 6 kxk za svako x C[a, b], zakqu~ujemo da
je kf k 6 1. Uo~imo funkciju x0 (t) = 1 za svako t [a, b]. Tada je
x0 (t0 ) = 1, pa je i f (x0 ) = 1. Lako se vidi da je kx0 k = 1, pa je zato
kf k = sup |f (x)| > |f (x0 )| = 1,
kxk=1
odakle, zbog (1), sledi da je
kf k = 1.
2.47. Neka je X normirani prostor i x0 6= y0 proizvoqni vektori

prostora X . Dokazati da postoji ograni~ena linearna funkcionela f
na prostoru X takva da je kf k = 1 i f (x0 ) 6= f (y0 ).
Re{ewe. Neka je z0 = x0 y0 6= 0. Tada na osnovu teoreme 2.7. postoji
ograni~ena linearna funkcionela f na prostoru X da je f (z0 ) = kz0 k i
kf k = 1. Kako je f (z0 ) = f (x0 )f (y0 ), zakqu~ujemo da je f (x0 ) 6= f (y0 ).
Jednakost u nejednakosti Ko{i-[varc-Buwakovskog |hx, yi| 6 kxkkyk vaì ako i
samo ako su vektori x i y linearno zavisni, tj. ako je x = 0 ili y = 0 ili y = x za
neko K.
136
2.2. ZADACI
2.48. Dokazati da ako normirani prostor X sadrì n linearno nezavisnih vektora tada i prostor X sadrì n linearno nezavisnih vektora.
Re{ewe. Neka su e1, e2, . . . , en linearno nezavisni vektori u X . Uo~imo
L{e1 } = {x | x = e1 , K}
n
X
L{e2 , e3 , . . . , en } = x x =
i ei , i K .
i=2
Neka je x0 = e1 X \ L{e2 , e3 , . . . , en }. Na osnovu teoreme 2.8. postoji

funkcionela x1 takva da je
x1 (e1 ) = 1,
x1 (x) = 0,
x L{e2 , e3 , . . . , en }.
Analogno, za x0 = ek X \ L{e1 , . . . , ek1 , ek+1 , . . . , en } postoji linearna funkcionela xk takva da je

xk (ek ) = 1,
xk (x) = 0,
Dakle, postoje funkcionele
xi (ej ) =
Kako je
x L{e1 , . . . , ek1 , ek+1 , . . . , en }.
x1 , x2 , . . . , xn X
1, i = j,
0, i =
6 j,
takve da je
1 6 i, j 6 n.
n
P
za svako i 6= j , to iz jednakosti i xi (x) = 0, za

i=1
x = e1 dobijamo 1 = 0, za x = e2 dobijamo 2 = 0, i nastavqaju}i
postupak do kraja, za x = en dobijamo n = 0.
Time smo pokazali da su x1 , x2 , . . . , xn linearno nezavisni vektori
u prostoru X .
xi (ej ) = 0
2.49. Ako je (Tn ) niz ograni~enih linearnih operatora u Hilbertovom

prostoru H , dokazati da niz (Tn ) konvergira ka operatoru T L(H)
ako i samo ako niz operatora (Tn ) konvergira ka operatoru T .
Re{ewe.Za proizvoqne
operatore A, B L(H) vaì kA k = kAk i
(A + B) = A + B . Koriste}i ovo imamo da je

kTn T k = k(Tn T ) k = kTn T k.
Odavde neposredno dobijamo da niz (Tn ) konvergira ka T ako i samo

ako niz (Tn ) konvergira ka T .
137
GLAVA 2. OPERATORI
2.50. Neka su X i Y normirani prostori, L zatvoren vektorski potprostor od X, a X \ L i b Y . Pokazati da postoji ograni~en
linearni operator A : X Y takav da je AL 0 i A(a) = b.
Re{ewe. Prema teoremi 2.8.postoji linearna funkcionela x : X R
takva da je x (a) = 1 i x (x) = 0, x L. Defini{imo operator
A : X Y sa Ax = x (x) b. Dokaìmo da ovako definisan operator
A zadovoqava traène uslove.
(1) Iz linearnosti funkcionele x sledi linearnost operatora A.
(2) Ako x L, tada je Ax = x (x) b = 0 b = 0.
(3) Vaì A(a) = x (a) b = 1 b = b.
2.51. Dokazati da su svi prostori oblika C[a, b] nad istim poqem
skalara K, pri razli~itim vrednostima realnih brojeva a i b za a < b,
me|usobno kongruentni Banahovi prostori.
Re{ewe. Uo~imo prostore C[a, b]0 i 0 C[a0, b0] za a < b i a0 <0 b0. Odredimo linearnu funkciju : [a , b ] [a, b] takvu da je (a ) = a i
(b0 ) = b. Neka je (u) = u + , u [a0 , b0 ]. Iz sistema
a0 + = a,
b0 + = b
se jednostavno dobija
(u) =
ba
ab0 ba0
u
+
,
b0 a0
b0 a0
u [a0 , b0 ].
Preslikavawe je bijektivno i neprekidno, pa je takvo i 1 .

Uo~imo proizvoqnu funkciju x C[a, b]. Za t = (u) defini{imo
funkciju y(u) = x((u)) = x(u + ), u [a0 , b0 ]. Funkcija y je
o~igledno element prostora C[a0 , b0 ]. Pritom je
kykC[a0 ,b0 ] = max 0 |y(u)| = max |x(t)| = kxkC[a,b] .
a6u6b
Defini{imo operator V
V x = y,
tj.
a6t6b
: C[a, b] C[a0 , b0 ] sa
(V x)(t) = x((u)),
t [a, b].
O~igledno je V linearan i izometri~an operator. Pritom je sirjektivan, jer ako uo~imo proizvoqnu funkciju y C[a0 , b0 ], tada funkcija
x(t) = y( 1 (t)) = y( t
) pripada prostoru C[a, b] i vaì V x = y .
138
2.2. ZADACI
Dakle, prema definiciji 2.5. V je jedna kongruencija prostora C[a, b] i

C[a0 , b0 ].
2.52. Dokazati da su za fiksirano p > 1 svi normirani prostori

Cp [a, +), pri razli~itim a R, me|usobno kongruentni.
Prostor Cp [a, +) sadrì neprekidne funkcije f na intervalu
[a, +) za koje je
Z
+
|f (u)|p du < +,
i pritom je kf k =
1/p
+
p dt
|f
(t)|
a
Re{ewe. Uo~imo proizvoqne realne brojeve a, b takve da je a < b, i

odgovaraju}e prostore Cp [a, +),
f Cp [a, +) uo~imo funkciju
Cp [b, +).
g(u) = f (u + a b),
Za proizvoqnu funkciju
u > b.
Funkcija g je neprekidna na intervalu [b, +), i pritom je

Z
()
Z
p
|g(u)| du =
b
|f (u + a b)| du =
b
|f (t)|p dt < +,
pa zakqu~ujemo da g Cp [b, +).

Defini{imo operator A : Cp [a, +) Cp [b, +) sa Af = g.
Dokaìmo da je A kongruencija prostora Cp [a, +) i Cp [b, +).
1 Neka su f1 i f2 proizvoqne funkcije iz prostora Cp [a, +). Iz
jednakosti
A(f1 + f2 )(u) = (f1 + f2 )(u + a b) = f1 (u + a b) + f2 (u + a b)
= (Af1 )(u) + (Af2 )(u),
a 6 u < +,
dobijamo da je A linearan operator.

2 Ako je Af1 = Af2 , tada je f1 (u + a b) = f2 (u + a b), u > b, tj.
f1 (t) = f2 (t), t > a. Dakle, operator A je injektivan.
3 Operator A je sirjektivan, jer za svaku funkciju g Cp [b, +)
postoji neprekidna funkcija f (t) = g(t a + b), t > a, takva da je
(Af )(u) = f (u + a b) = g(u + a b a + b) = g(u),
a 6 u < +.
139
GLAVA 2. OPERATORI
4
Iz jednakosti () dobijamo da je
Z
kAf kCp [b,+) = kgkCp [b,+) =
Z
=
a
1/p
|g(u)| du
p
1/p
p
|f (t)| dt
= kf kCp [a,+) ,
tj. A je izometri~an operator.

Na osnovu svega gore dokazanog zakqu~ujemo da je A kongruencija
prostora Cp [a, +) i Cp [b, +).
2.53. Pokazati da je prostor C[0, 1] kongruentan potprostoru C obrazovanim od funkcija f koje zadovoqavaju uslov
()
f (x) = f (1 x),
x [0, 1].
Re{ewe. Neka je preslikavawe F : C[0, 1] C
dato sa F (f ) = f , gde
je f C[0, 1] i : [0, 1] [0, 1] bilo koja neprekidna sirjekcija takva
da je (x) = (1 x). Na primer, funkcija (x) = sin x zadovoqava
date uslove.
Kako je
(f )(x) = f ((x)) = f ((1 x)) = (f )(1 x),
zakqu~ijemo da f pripada potprostoru prostora C[0, 1] sa osobinom

Dokaìmo da je F kongruencija.
1 Iz jednakosti
().
F f + g (x) = (f + g) (x) = f ((x)) + g((x))

= F (f ) + F (g),
, K,
sledi da je F linearno preslikavawe.

2 Ako je F (f1 ) = F (f2 ), tada je (f1 )(x) = (f2 )(x), x [0, 1].
Kako je sirjektivno preslikavawe dobijamo f1 (y) = f2 (y), y [0, 1].
Dakle, preslikavawe F je injekcija.
3 Neka je g proizvoqna funkcija takva da je g(x) = g(1 x) za
x [0, 1] i (x) = sin x. Defini{imo funkciju
1
f (x) = g arcsin (x) = g
arcsin x ,
x [0, 1].
140
2.2. ZADACI
Tada je
1
1
F (f ) = f (x) = g
arcsin (x) = g
arcsin sin x
g(x),
x [0, 1/2]
=
= g(x).
g(1 x), x [1/2, 1]
Ovim smo dokazali da je F sirjekcija.

4 Iz jednakosti
kF (f )k = f (x)C[0,1] = max f (x)

06x61
= max |f (y)| = kf kC[0,1]

06y61
zakqu~ujemo da je F izometri~no preslikavawe.

Na osnovu svega gore dokazanog zakqu~ujemo da je prostor C[0, 1]
kongruentan potprostoru obrazovanim od funkcija koje zadovoqavaju
uslov ().
2.54. Neka je Y Banahov prostor i `

Y vektorski prostor svih ograni~enih nizova y = (yn ) sa elementima iz Y , snabdeven normom kyk =
sup kyn k. Dokazati da su prostori L(`1 , Y ) i `
Y kongruentni.
nN
Re{ewe. Uo~imo niz vektora

en = (0, . . . , 0, 1, 0, . . .) `1 ,
| {z }
n N.
n1
Lako se vidi da je
ken k = 1, n N.
Ako je A L(`1 , Y ), tada je
kAen kY 6 kAkken k = kAk < +,
pa (Aen ) `
Y . Dakle, moèmo definisati preslikavawe
u : L(`1 , Y ) `
Y
sa
u(A) = (Aen ),
A L(`1 , Y ).
Dokaìmo da je u kongruencija.
1 Ostavqamo ~itaocu da dokaè da je u linearno preslikavawe.
2 Lako dobijamo
()
ku(A)k = sup kAen k 6 kAk.

nN
141
GLAVA 2. OPERATORI
Ako je
+
X
x = (xn ) `1 ,
kxn en k`1 =
n=1
+
X
n=1
tada je
+
P
x=
n=1
xn en .
Po{to je
k(0, . . . , 0, xn , 0, . . .)k`1 =
| {z }
n1
+
X
|xn | = kxk`1 < +,
n=1
+
P
zakqu~ujemo da red xn en apsolutno konvergira u prostoru `1 . Kako

n=1
je, jo{,
+
X
()
kxn Aen k 6
n=1
+
X
|xn | kAen k 6 sup kAen k

nN
n=1
= ku(A)k
+
X
+
X
|xn |
n=1
|xn | = ku(A)k kxk`1 < +,
n=1
imamo da red
+
P
n=1
xn Aen apsolutno konvergira u Y , pa vaì
p
X
!
xn en
n=1
tj. kada p +, je
Ax =
p
X
xn Aen ,
n=1
+
X
xn Aen .
n=1
Koriste}i nejednakosti (), dobijamo

kAxk 6 ku(A)k kxk`1 ,
tj. kAk 6 ku(A)k. Iz posledwe nejednakosti i () zakqu~ujemo da je u

izometri~no preslikavawe prostora L(`1 , Y ) u prostor `
Y .
3 Iz jednakosti u(A1 ) = u(A2 ) dobijamo u(A1 A2 ) = 0, odakle

je ku(A1 A2 )k = 0. Po{to je u izometrija, sledi da je kA1 A2 k = 0,
tj. A1 = A2 . Dokazali smo da je u injektivno preslikavawe.
+
P
4 Neka je y = (yn ) `
xn yn apsoY i x = (xn ) `1 . Tada je
n=1
lutno konvergentan red u Y (dokazati!). Po{to je Y Banahov prostor,
svaki apsolutno konvergentan red u wemu konvergira (videti zadatak
+
P
1.63), pa sledi da je
xn yn konvergentan red u Y . Na osnovu ovoga,
+
n=1
P
operator A : `1 Y definisan sa Ax =
xn yn , je linearan i
n=1
142
2.2. ZADACI
ograni~en. Dakle, za svako y `

Y postoji A L(`1 , Y ) takvo da je
u(A) = (Aen ) = (yn ) = y . Time smo dokazali da je u sirjekcija.
Iz 1 4 imamo da je u kongruencija prostora L(`1 , Y ) i `
Y .
2.55. Neka su X i Y normirani prostori i A kongruencija prostora X

na prostor Y . Pokazati da je A kongruencija prostora Y na X .
Re{ewe. Preslikavawe A je linearno, jer je A linearno. Neka je S
jedini~na sfera u X , a T jedini~na sfera u Y . Tada je A(S) = T , jer je
A kongruencija. Za svako y Y vaì
kA y k = ky Ak = sup |y Ax| = sup |y y| = ky k,
xS
yT
tj. A je izometri~no preslikavawe. Pokaìmo jo{ da je A (Y ) = X .

Ako x X onda y = x A1 pripada prostoru Y i vaì
A y = y A = x A1 A = x .
Prema tome, A je kongruencija prostora Y na X .
2.56. Neka su H1 i H2 unitarni prostori nad istim poqem skalara K.

Dokazati da je operator V : H1 H2 izometri~an ako i samo ako vaì
hV x, V yi = hx, yi za bilo koji par vektora x, y H1 .
Re{ewe. Pretpostavimo da za svako x, y H12 vaì 2hV x, V yi = hx, yi.
Specijalno, ako je x = y dobijamo da je kV xk = kxk , tj. kV xk = kxk.
Dakle, V je izometri~an operator.
Obratno, pretpostavimo da je V : H1 H2 proizvoqan izometri~an operator. Tada za svako x, y H1 vaì
kV xk = kxk,
kV yk = kyk,
hV x + V y, V x + V yi = hx + y, x + yi.
Kako je
hx + y, x + yi = hx, x + yi + hy, x + yi
= hx, xi + hx, yi + hy, xi + hy, yi
= kxk2 + hx, yi + hx, yi + kyk2 ,
odnosno
()
hx + y, x + yi = kxk2 + 2 Rehx, yi + kyk2 ,
143
GLAVA 2. OPERATORI
dobijamo da je
kV xk2 + 2 RehV x, V yi + kV yk2 = kxk2 + 2 Rehx, yi + kyk2 .
Iz posledwe jednakosti zakqu~ujemo

(1)
RehV x, V yi = Rehx, yi,
x, y H1 .
Za K = R dobijamo da je hV x, V yi = hx, yi, {to je trebalo dokazati.

Ako je K = C, tada u () stavimo ix umesto x i dobijamo
(2)
ImhV x, V yi = Imhx, yi,
Iz (1) i (2) zakqu~ujemo da je
x, y H1 .
hV x, V yi = hx, yi, x, y H1 .
2.57. Dokazati da je ograni~en linearan operator V u Hilbertovom

prostoru H izometri~an ako i samo ako vaì jednakost V V = I .
Re{ewe. Pretpostavimo da je V izometri~an operator. Na osnovu zadatka 2.56 imamo da je
(1)
hV x, V yi = hx, yi,
x, y H,
pa je
(2)
hx, V (V y)i = hx, yi,
x, y H,
odakle sledi V (V y) = y, y H , tj. V V = I .

Ako pretpostavimo da je V V = I , neposredno dobijamo (2), a iz
(2) dobijamo (1), pa na osnovu zadatka 2.56, imamo da je V izometri~an
operator.
2.58. Dokazati da je svaki unitaran operator U u Hilbertovom prostoru izometri~an i odgovaraju}i inverzni operator U 1 je tako|e
ograni~en linearan operator i pritom unitaran.
Re{ewe. Ako je U unitaran, tada je U U = I . Na osnovu zadatka 2.57
sledi da je U izometri~an.
Kako je U U = I , sledi da U 1 postoji i U 1 = U . Po{to je
kU k = kU k imamo da U 1 L(H). Iz jednakosti
U 1 (U 1 ) = U (U ) = U U = I
144
i
2.2. ZADACI
(U 1 ) U 1 = (U ) U = U U = I
zakqu~ujemo da je U 1 unitaran operator.
2.59. Dokazati da je izometri~an operator V u Hilbertovom prostoru

H unitaran ako i samo ako je R(V ) = H .
Re{ewe.
Ako je V unitaran operator, tada iz V V = I sledi da je
V (V y) = y za svako y H . Ako stavimo x = V y dobijamo V x = y ,

a time i R(V ) = H .
Neka je sada V proizvoqan izometri~an operator u prostoru H i
neka je R(V ) = H . Na osnovu zadatka 2.57 imamo da je V V = I i jo{ je
potrebno dokazati da je V V = I . Kako je R(V ) = H , zakqu~ujemo da
za svako x H postoji y H takvo da je x = V y. Dakle,
V (V x) = V V (V y) = V y = x,
x H,
tj. operator V je unitaran.
2.60. Dokazati da je proizvoqan linearan izometri~an operator V u

kona~no dimenzionalnom Hilbertovom prostoru H unitaran.
Re{ewe. Po{to je V izometri~an operator u prostoru H on je o~igledno
i ograni~en, pa postoji odgovaraju}i adjungovani operator V . Neka je
dim(H) = n i neka je {e1 , . . . , en } proizvoqan ortonormirani bazis
prostora H . Neka je, daqe, V (e1 ) = b1 , . . . , V (en ) = bn . Po{to je
V izometri~an operator i kei k = 1 za svako i = 1, . . . , n, dobijamo
da je kV ei k = 1, i = 1, . . . , n. Iz hei , ej i = 0, i 6= j , imamo da je
hV ei , V ej i = 0, i 6= j . Zato je bi bj , i 6= j , pa zakqu~ujemo da vektori
{b1 , . . . , bn } obrazuju ortonormirani bazis prostora H i samim tim
su linearno nezavisni. Neposredno dobijamo da je R(V ) = H , pa na
osnovu zadatka 2.59, dobijamo da je V unitaran operator.
2.61. Ako su A i B unitarni operatori u Hilbertovom prostoru H ,
dokazati da je AB tako|e unitaran operator. Ispitati za koje vrednosti K je operator A unitaran.
Re{ewe.
Ako su A i B unitarni operatori tada A, B L(H) i vaì
AA = A A = I i BB = B B = I . Po{to je AB L(H) definisan,

postoji i operator (AB) = B A L(H). Kako je
I = AA = AIA = ABB A = (AB)(B A ) = (AB)(AB)
145
GLAVA 2. OPERATORI
I = B B = B IB = B A AB = (AB) (AB),
na osnovu zadatka 2.57, imamo da je operator AB unitaran.

Operator A, K, je ograni~en jer je kAk = ||kAk. Kako treba
da vaì
(A)(A) = (A) (A) = I,
tj.
||2 AA = ||2 A A = I,
to je ||2 = 1, odnosno || = 1.
Dakle, operator A je unitaran ako i samo ako je || = 1.
2.62. Ispitati unitarnost operatora U : `2 `2 koji je definisan sa

U (x1 , x2 , . . .) = (0, x1 , x2 , . . .),
x = (x1 , x2 , . . .) `2 .
Re{ewe.
Lako dobijamo da je kU xk = kxk, za sve x `2 , pa je operator

U izometri~an. Za proizvoqan vektor x `2 vaì da je U (x) 6= e1 =
(1, 0, . . .). Odavde sledi da je R(U ) 6= `2 . Stoga, na osnovu zadatka 2.59,
sledi da operator U nije unitaran.
2.63. Ako su A i B samoadjungovani operatori u Hilbertovom prostoru

H , dokazati da su operatori A+B i An , n N, tako|e samoadjungovani
operatori u prostoru H . Ispitati u kom slu~aju }e operator AB biti
samoadjungovan.
Re{ewe. Kako su A i B samoadjungovani operatori to je
(A + B) = A + B = A + B,
(An ) = (A A) = A A = A A = An .
Odavde zakqu~ujemo da su i operatori A + B i An tako|e samoadjungovani.

Kako je (AB) = B A = BA, to je operator AB samoadjungovan
ako i samo ako operatori A i B me|usobno komutiraju.
2.64. Dokazati da za samoadjungovan operator A 6= 0 u Hilbertovom

prostoru H operator A je tako|e samoadjungovan ako i samo ako je
skalar realan.
146
2.2. ZADACI
Re{ewe. Za proizvoqan skalar iz K operator A je linearan operator

u prostoru H . Kako je operator A 6= 0 samoadjungovan, jednakost
(A) = A = A = A
}e vaìti ako i samo ako je = . Dakle, A je samoadjungovan operator

u prostoru H ako i samo ako je realan broj.
2.65. Neka je H kompleksan Hilbertov prostor i Sa (H) skup svih

ograni~enih samoadjungovanih operatora u prostoru H . Dokazati da je
Sa (H) zatvoren realni potprostor prostora L(H) i da vaì
L(H) = Sa (H) + iSa (H).
Re{ewe. Za operatore A i B iz prostora S (H) vaì da su ograni~eni

a
i da je
A = A i B = B . Za proizvoqne , R imamo da je
A + B L(H) i vaì (A + B) = A + B = A + B .
To zna~i da operator A + B pripada prostoru Sa (H), pa je Sa (H)
realni potprostor prostora L(H).
Uo~imo niz operatora (An ) iz prostora Sa (H), i pretpostavimo da
An A, n +. Na osnovu zadatka 2.49 sledi An = An A ,
n +, odakle neposredno dobijamo da je A = A. Stoga A Sa (H),
pa je prostor Sa (H) zatvoren.
Uo~imo proizvoqan operator T L(H). Tada je
T =
T + T
T T
+i
= A1 + iA2 ,
2
2i
pri ~emu je
A1 =
Kako je
A1 =
T + T
2
A2 =
T T
.
2i
T + T
T + T
=
= A1
2
2
T T
T T
=
= A2 ,
2i
2i
zakqu~ujemo da su operatori A1 i A2 samoadjungovani.
A2 =
Lako se dobija
kA1 k 6
kT k + kT k
2 kT k
=
= kT k
2
2
147
GLAVA 2. OPERATORI
i
kA2 k 6
kT k + kT k
2 kT k
=
= kT k,
2
2
pa vaì A1 , A2 L(H). Dakle, operatori A1 i A2 pripadaju prostoru

Sa (H). Time je dokazana dekompozicija.
2.66. Neka je (xn ) niz vektora u normiranom prostoru X , takav da je

niz (f (xn )) ograni~en za svaku linearnu funkcionelu f na prostoru X .
Dokazati da je tada niz (kxn k) ograni~en.
Re{ewe. Za fiksirano n N uo~imo funkcionelu
Fn na prostoru X
definisanu sa Fn (f ) = f (xn ), f X . O~igledno je Fn linearna

funkcionela iz X i vaì kFn k = kxn k. Na osnovu pretpostavke
zadatka, za neko Mf > 0 vaì da je
|Fn (f )| = |f (xn )| 6 Mf ,
n N,
{to daje da su funkcionele Fn , n N, ograni~ene na prostoru

Po{to je prostor X Banahov, na osnovu principa uniformne
ograni~enosti (videti teoremu 2.20.), vaì kFn k 6 M , n N, a samim
tim i kxn k = kFn k 6 M, n N. Dakle, niz (kxn k) je ograni~en.
NAPOMENA. Moè se lako videti da vaì i obrnuto tvr|ewe, tj. ako
je niz (xn ) ograni~en, tj. kxn k 6 M , n N, tada je i niz (f (xn ))
tako|e ograni~en, tj. |f (xn )| 6 M1 , n N, za proizvoqnu funkcionelu
f X .
X .
2.67. Neka su X i Y Banahovovi prostori nad istim poqem skalara K

i (Tn ) niz ograni~enih linearnih operatora iz X u Y . Dokazati da su
slede}i uslovi ekvivalentni.
(a) Niz (kTn k) je ograni~en.
(b) Niz (kTn (x)k) je ograni~en za svako x iz X .
(v) Niz |f (Tn (x))| je ograni~en za svako x iz X i sve linearne

funkcionele f definisane na prostoru Y .
Re{ewe. (a)(b) Neka postoji M > 0 takvo da je kT k 6 M, n N. Iz

n
nejednakosti
kTn (x)k 6 kTn kkxk 6 M kxk,
o~igledno vaì iskaz (b).
n N,
148
2.2. ZADACI
(b)(a) Kako je, za neko Mx > 0, ispuweno

kTn (x)k 6 Mx ,
n N, x X,
tada na osnovu principa uniformne ograni~enost (videti teoremu

2.20.) sledi da je kTn k 6 M, n N. Dakle, niz (kTn k) je ograni~en.
(b)(v) Pretpostavimo da za neko Mx > 0 vaì
kTn (x)k 6 Mx ,
n N, x X.
Tada je za proizvoqnu funkcionelu na prostoru Y ispuweno

|f (Tn (x))| 6 kf kkTn (x)k 6 kf kMx ,
n N, x X,
odakle zakqu~ujemo da vaì iskaz (v).

(v)(b) Ovo tvr|ewe vaì na osnovu zadatka 2.66.
2.68. Neka je X Banahov prostor, Y normirani prostor i {A | I}

jedna familija u prostoru L(X, Y ). Pokazati da su slede}i uslovi
ekvivalentni:
(a) sup kA k < +,
(b)
(v)
x X,
sup kA xk < +,
I
sup ky A xk < +,
x X, y Y .
Re{ewe. (a)(v) Kako je sup kA k < + to je

I
|y A x| 6 ky k kA k kxk < +,
pa je
x X, y Y ,
sup |y A x| < +.
I
(b)(a) Pretpostavimo suprotno, tj. da je sup kA k = +. I

I
je beskona~an skup, jer ako bi I bio kona~an tada bi supremum na
kona~nom skupu sa kona~nim vrednostima (jer A L(X, Y )) bio
kona~an. Postoji prebrojiv skup J I , takav da je sup kA k = +.
J
Na osnovu principa rezonancije (teorema 2.21.), postoji x X tako
da je sup kA xk = +. Po{to je + = sup kA xk 6 sup kA xk,
J
J
I
zakqu~ujemo da je sup kA xk = +, {to je kontradikcija sa pretI
postavkom (b).
149
GLAVA 2. OPERATORI
(v)(b) Na osnovu teoreme 2.9. uo~imo
d
A
x(y ) = y (A x),
x X,
d
A
x : Y R,
takvo da je
d
kA
xk = kA xk.
Tada za sve x X vaì
d
sup kA xk = sup A
x = sup sup (A x)(y )
I
I ky k=1
= sup sup |y (A x)| < +,

I ky k=1
tj. sup kA xk < +, x

I
me|usobno ekvivalentni.
X.
Time smo dokazali da su dati uslovi
2.69. Dokazati da se kod principa uniformne ograni~enosti ne moè

izostaviti pretpostavka o kompletnosti prostora X .
Re{ewe. Uo~imo potprostor X prostora `2 sastavqen od svih nizova
x = (xn ) sa samo kona~no mnogo koordinata razli~itih od nule i niz
operatora Tn : X K definisan sa Tn (x) = fn (x) = nxn , n N.
Lako se vidi da je X potprostor Banahovog prostora `2 i da su
funkcionele fn : X K, n N, linearne na normiranom prostoru
X . Uo~imo proizvoqan fiksirani vektor x = (x1 , x2 , . . . , xp , 0, 0, . . .)
P
1/2
p
iz prostora X . Tada je kxk =
|xn |2
. Za n > p je o~igledno
n=1
fn (x) = 0, a za n 6 p je |fn (x)| = n |xn | 6 p kxk. Dakle, za svako n N
je |fn (x)| 6 p kxk = Mx .
S druge strane, vaì |fn (x)| = n|xn | 6 nkxk, x X , odakle je
kfn k 6 n, n N. Kako je za niz en = (nk ) iz prostora X lako uo~qivo
da je ken k = 1 i fn (en ) = n, zakqu~ujemo da je kfn k = n, n N. Odavde
je o~igledno sup kfn k = +.
nN
2.70. Dokazati da u Hilbertovom prostoru H niz vektora (xn ) konvergira ka elementu x prostora H ako i samo ako niz (xn ) slabo konvergira
ka x i niz normi (kxn k) konvergira ka kxk.
2.71. Za niz x = (xn ) iz `1 definisan je niz ograni~enih linearnih
operatora An (x) = (xn , xn+1 , . . .).
(a) Ispitati slabu, jaku i uniformnu konvergenciju niza operatora
An .
150
2.2. ZADACI
(b) Odrediti konjugovane operatore An .

Re{ewe. Podsetiti se definicija slabe, jake i uniformne konvergencije
niza operatora (videti definiciju 2.14.).
+
P
(a) Neka je x = (xn ) `1 to red |xn | konvergira, pa vaì
n=1
kAn xk`1 =
+
X
|xk | 0, n +,
k=n
kao ostatak konvergentnog reda. Zato

An 0, n +.
S obzirom da je
kAn x 0xk`1 0, n +, tj.
y (An x) y (0x) 6 ky k kAn x 0xk 0, n +,

`1
zakqu~ujemo da An * 0, n +.
Ispitajmo daqe uniformnu konvergenciju, tj. da li vaì
kAn 0k = kAn k 0, n +.
Uo~imo u prostoru `1 niz en = (0,

. . . , 0, 1, 0, . . .). Vidimo da je ken k = 1,
| {z }
n N.
Dakle,
n1
Lako dobijamo da je An en = (1, 0, . . .), a samim tim i kAn en k = 1.

kAn k = sup kAn xk > kAn en k = 1,
kxk=1
tj. kAn k > 1, n N. Time smo dokazali da kAn k 9 0, n +,

odnosno da niz (An ) ne konvergira uniformno nuli kada n +.
(b) Ograni~enu linearnu funkcionelu na prostoru `1 moèmo predstaviti na slede}i na~in (teorema 2.12.)
y (x) =
+
X
yn xn ,
x = (xn ) `1 , y = (yn ) m.
n=1
Za proizvoqno
y = (yn ) m
imamo
(An y )(x) = y (An x) = y (xn , xn+1 , . . .)

=
+
X
k=1
yk xn1+k =
+
X
k=n
ykn+1 xk ,
n N.
151
GLAVA 2. OPERATORI
+
P
2.72. Potreban i dovoqan uslov da red

xn yn u prostoru `1 apso+
n=1
P
lutno konvergira za svaki konvergentan niz (xn ) jeste da red |yn |
n=1
konvergira.
Re{ewe. Ako red

+
X
+
P
n=1
|yn |
konvergira onda je
|xn yn | 6 sup |xn |

nN
n=1
+
X
kyk`1 =
+
P
n=1
|yn |.
Zato je
|yn | = kxkc kyk`1 < +.
n=1
+
P
Obratno, neka je xn yn apsolutno konvergentan red. Uo~imo u

n=1
prostoru `1 niz z = (zn ) dat sa zn = (y1 , y2 , . . . , yn , 0, 0, . . .), n N. Na
prostoru svih konvergentnih nizova c defini{imo niz ograni~enih
linearnih funkcionela sa
fn (x) =
n
X
xk yk ,
n N, x = (xn ),
k=1
i uo~imo da je
()
kfn k = kzn k`1 ,
n N.
+
P
Kako je n+
lim fn (x) =
xn yn < + za svako x c, na osnovu prinn=1
cipa uniformne ograni~enosti (teorema 2.20.), niz (kfn k) je ograni~en,
tj. za neko M > 0 je kfn k < M , n N. Iz jednakosti () dobijamo da
n
P
za svako n N vaì kzn k` = |yk | 6 M . Iz posledwe nejednakosti
+
k=1
P
sledi da je red |yn | konvergentan.
1
n=1
2.73. Neka je H Hilbertov prostor i P ograni~en samoadjungovani

operator takav da je P 2 = P . Dokazati da operator P predstavqa
ortogonalnu projekciju na izvestan zatvoreni potprostor prostora H .
Re{ewe. Neka je
E = N (I P ) = {x | P x = x}
F = N (P ) = {y | P y = 0}.
Po{to su operatori P i I P ograni~eni, na osnovu zadatka 2.30,

potprostori E i F su zatvoreni. Dokaza}emo da je E F = H . Neka
152
2.2. ZADACI
je x H proizvoqno. Tada je x = P x + (x P x) = P x + (I P )x.

Dokaìmo da je P x E i x P x F . Kako je
(I P )P x = P x P 2 x = P x P x = 0,
to
P x E.
Tako|e je
P (I P )x = P x P 2 x = P x P x = 0,
pa
x Px F.
Time smo dokazali da je E + F = H .

Uo~imo bilo koja dva vektora x E i y F i dokaìmo da je
x y , tj. hx, yi = 0. Tada je P x = x i P y = 0 pa je
hx, yi = hP x, yi = hx, P yi = hx, 0i = 0.
Prema tome, E F = H .
Po{to se svaki elemenat x H moè zapisati u obliku
x = P x + (x P x),
P x E, x P x F,
i jo{ vaì F = E zakqu~ujemo da se P poklapa sa ortogonalnom

projekcijom prostora H na potprostor E .
2.74. Neka je Pn , n N, ortogonalna projekcija u Hilbertovom prostoru H na zatvoreni potprostor En , n N. Ako Pn I , n +,

dokazati da je Pn = I za n dovoqno veliko (tj. za n > n0 ).
Re{ewe. Uo~imo niz operatora Qn = I Pn, n N. Tada je Qn
ortogonalna projekcija na zatvoreni potprostor Fn = En (videti teoremu 2.29.) i
kQn k =
1,
0,
Fn 6= {0},
Fn = {0}.
Kako Pn
I , n +, tada Qn = I Pn 0, n +, odnosno
kQn k 0, n +. Zato je o~igledno kQn k = 0 za n > n0 , tj. Qn = 0
za n > n0 , a odatle dobijamo da je Pn = I za n > n0 .
2.75. Neka je A proizvoqan ograni~en linearni operator u Hilbertovom prostoru H . Dokazati da u prostoru H vaè slede}a tvr|ewa:
(a) R(A) = N (A ); (b) R(A) = N (A ) ;
(v) N (A) = R(A ) ; (g) R(A ) = N (A) .
153
GLAVA 2. OPERATORI
Re{ewe. (a)
y R(A) ako i samo ako hAx, yi = 0 za svako x H .

Jednakost hx, A yi = hAx, yi = 0, x H , ako i samo ako je A y = 0,
tj. y N (A ). Dakle, y R(A) ako i samo ako y N (A ), pa je
R(A) = N (A ).
(b) Iz tvr|ewa dokazanog u delu (a) dobijamo R(A) = N (A ) .

Po{to je R(A) potprostor prostora H to je R(A) = R(A) (videti
zadatke 1.84 i 1.85). Tada je
R(A) = R(A) = N (A ) .
(v) Ova jednakost se dobija iz (a) ako se umesto operatora A posmatra

operator A i iskoristi da je A = A.
(g) Ova jednakost se dobija iz (b) za operator A i iskoristi da je
A = A.
2.76. Dokazati da svaki izometri~an operator V u Hilbertovom prostoru H zadovoqava:

(a) N (V ) = {0},
(b) R(V ) je zatvoreni potprostor prostora H ,
(v) H = R(V ) N (V ).
Re{ewe. (a) Kako je kV xk = kxk, x H , sledi da ako je kV xk = 0, tada
je x = 0, pa je N (V ) = {0}.
(b) Pretpostavimo da je (yn ) niz ta~aka iz R(V ) koji konvergira
ka y H . Tada postoji niz ta~aka (xn ) iz H takav da je yn = V (xn ),
n N. Po{to niz (yn ) konvergira u Hilbertovom prostoru H , tada je
on i Ko{ijev, pa iz
kym yn k = kV (xm ) V (xn )k = kxm xn k,
zakqu~ujemo da je niz (xn ) tako|e Ko{ijev. Prostor H je Hilbertov

pa niz (xn ) konvergira u prostoru H . Neka je x = n+
lim xn . Zbog
neprekidnosti operatora V sledi da V xn = yn V x, n +, pa je
y = V x. Dakle, y R(V ), pa je R(V ) zatvoreni potprostor prostora
H.
(v) Za proizvoqan zatvoreni potprostor E prostora H je ispuweno
E E = H . Ako stavimo da je E = R(V ), sledi da je
H = R(V ) R(V ) .
154
Kako je
2.2. ZADACI
R(V ) = N (V ) (dokazano u zadatku 2.75(a)), dobijamo da je
H = R(V ) N (V ).
2.77. Neka je E bilo koji jednodimenzionalni potprostor Hilbertovog

prostora H i vektor a E, a 6= 0. Dokazati da je tada za svaki vektor
x H ispuweno
d(x, E ) =
|hx, ai|
.
kak
Re{ewe. Ako sa y ozna~imo ortogonalnu projekciju vektora x na pot-
prostor E i sa z ortogonalnu projekciju tog vektora na potprostor

E , tada je x = y + z , z = a, za neko K, pa je
hx, ai = hy + a, ai = hy, ai + kak2 = kak2 ,
odakle dobijamo
hx, ai
.
kak2
Tada je
hx, ai |hx, ai|

|hx, ai|
d(x, E ) = kx yk =
a
kak2 = kak2 kak = kak .
2.78. Dokazati da za svaki izometri~an operator V u kompleksnom

Banahovom prostoru X 6= {0} vaì da je (V ) { C | || 6 1}.
Ako je pritom p (V ), dokazati da je || = 1.
Re{ewe. Kako je V izometri~an operator vaì da je kV xk = kxk za
svako x X . Po{to je kV k = 1, prema teoremi 2.41. imamo da je
(V ) { C | || 6 kV k = 1} = { C | || 6 1}.
Neka je p (V ). Tada postoji vektor x 6= 0, takav da je V x = x.

Kako je V izometri~an to je kV xk = kxk = ||kxk = kxk, x 6= 0,
odakle sledi da je || = 1. Dakle p (V ) { C | || = 1}.
2.79. Dokazati da su sopstveni potprostori koji odgovaraju dvema razli~itim sopstvenim vrednostima izometri~nog operatora V u Hilbertovom prostoru H uvek me|usobno ortogonalni.
Re{ewe. Neka su 1 i 2 dve razli~ite sopstvene vrednosti operatora
V . Sa E(1 ) = N (V 1 I) i E(2 ) = N (V 2 I) ozna~imo odgovaraju}e sopstvene potprostore. Na osnovu zadatka 2.78, zakqu~ujemo da
155
GLAVA 2. OPERATORI
je |1 | = |2 | = 1. Uo~imo proizvoqne elemente x1 i x2 prostora E(1 )

i E(2 ), respektivno i dokaìmo da je x1 x2 . Po{to je V x1 = 1 x1
i V x2 = 2 x2 to je
hx1 , x2 i = hV x1 , V x2 i = h1 x1 , 2 x2 i = 1 2 hx1 , x2 i,
odakle dobijamo (1 2 1)hx1 , x2 i = 0. Ako je hx1 , x2 i 6= 0, tada

je 1 2 = 1. Iz |2 | = 1 sledi 2 2 = 1, pa je 1 2 = 1 = 2 2 ,
2 6= 0. Odavde zakqu~ujemo da je 1 = 2 , a to je kontradikcija sa
pretpostavkom da su izabrane sopstvene vrednosti razli~ite.
Dakle, hx1 , x2 i = 0, tj. x1 x2 , za bilo koja dva vektora x1 E(1 )
i x2 E(2 ). Time smo dokazali da je E(1 ) E(2 ).
2.80. Neka je A (ograni~en) samoadjungovani operator u Hilbertovom

prostoru H , takav da je hAx, xi > 0 za svako x H . Dokazati da je
(A) [0, +).
Re{ewe. Neka je
M = sup{hAx, xi | kxk = 1} i m = inf{hAx, xi | kxk = 1}.
Kako je A (ograni~en) samoadjungovani operator u Hilbertovom prostoru H , to su m i M realni brojevi i max{|m|, |M |} = kAk (videti
teoremu 2.43.). Vaì (A) [m, M ]. Kako je hAx, xi > 0 za svako
x H , neposredno sledi da su brojevi m i M nenegativni, tj. [m, M ]
je zatvoreni interval poluose [0, +), pa je (A) [m, M ] [0, +),
{to je i trebalo dokazati.
2.81. Neka je P ortogonalna projekcija u Hilbertovom prostoru H na
zatvoreni potprostor E gde je E 6= {0} i E 6= H . Dokazati da za
spektar operatora P vaì da je (P ) = {0, 1}.
Re{ewe. Kako je E = {x | P x = x} i F = {x | P x = 0}, E, F 6= {0},
sledi da su = 1 i = 0 sopstvene vrednosti operatora P . Uo~imo
u kompleksnoj ravni proizvoqnu ta~ku 0 , razli~itu od ta~aka 0 i 1,
i ozna~imo sa d rastojawe ta~ke 0 od skupa {0, 1} (videti definiciju 1.7.). Dokaza}emo da je R(P 0 I) = H i (P 0 I)1 L(H).
Uo~imo bilo koji vektor y H i jedna~inu po x
(P 0 I)x = y.
Stavqaju}i x = x1 + x2 i y = y1 + y2 za x1 = P x, x2 = (I P )x,
y1 = P y i y2 = (I P )y , dobijamo x1 0 (x1 + x2 ) = y1 + y2 , tj.
156
2.2. ZADACI
(1 0 )x1 = y1 , 0 x2
jedna~ina ima re{ewe
x1 =
odnosno
x=
Dakle,
R(P 0 I) = H .
= y2 .
Kako je 0
1
y1 ,
1 0
x2 =
6= 0, 1,
prethodni sistem
1
y2 ,
0
1
1
Py
(y P y) .
1 0
0
Daqe je
(P 0 I)x = x1 0 (x1 + x2 ) = (1 0 )x1 0 x2 ,
Kako x1 E ,
x H.
x2 F , i vaì E F , sledi da je
k(P 0 I)xk2 = k(1 0 )x1 0 x2 k2 = k(1 0 )x1 k2 + k 0 x2 k2

= |1 0 |2 kx1 k2 + |0 |2 kx2 k2 .
Po{to je
|1 0 | > d, |0 | > d, dobijamo da je

k(P 0 I)xk2 > d2 kx1 k2 + d2 kx2 k2 = d2 kxk2 ,
odnosno k(P 0 I)xk > dkxk, x H . Prema tome, (P 0 I)1 L(H),

tj. 0 je regularna ta~ka operatora P . Odavde sledi da je (P ) = {0, 1}.
2.82. Neka je A ograni~en linearni operator u kompleksnom Banahovom

prostoru X i 0 (A). Dokazati da je (A1 ) = {1/ | (A)}.
Re{ewe. Po{to 0 (A), ima}emo da operator 1A1 postoji i da je
linearan i ograni~en u X . Tako|e vaì 0 (A ). Za proizvoqnu
ta~ku C, 6= 0, je ispuweno
1
A1 I = A1 A1 A = A1 (I A) = A1 A I .
Odavde neposredno dobijamo da ako je operator A 1 I 1 ograni~en

i linearan u prostoru X , tada je
1
1
1 1
1
A.
A I
= A I
Iz posledwe jednakosti zakqu~ujemo da je (A1 ) = {1/ | (A)}, a

prelaskom na komplementarne skupove,
(A1 ) = C \ (A1 ) = {1/ | (A)} .
157
GLAVA 2. OPERATORI
2.83. Neka je A ograni~en linearan operator u kompleksnom normiranom prostoru X . Ako je R (A) = (A I)1 , (A), rezolventa
operatora A, dokazati da je tada
lim kR (A)k = 0.
Re{ewe. Za svaku regularnu ta~ku rezolventni operator R(A) je

ograni~en, ali nije uvek definisan na ~itavom prostoru X , ve} na
gustom potprostoru R(A I) prostora X . Ako je || > kAk, tada
(A) (videti teoremu2.41.), pa je
+
R (A) = (A I)
1
1X
= (I 1 A)1 =
k=0
k
1
A .
Odavde dobijamo da je
k
k
+
+
X
X
1
1
1
1
A 6
A
kR (A)k =
||

||
1
||
k=0
+
X
k=0
1
1
1
1
,
kAkk =
=
|| 1 kAk
|| kAk
||k
k=0
||
za one vrednosti C za koje je || > kAk, odakle neposredno dobijamo

da je
lim kR (A)k = 0.
2.84. Neka je A proizvoqan linearni operator u kona~no dimenzionalnom normiranom prostoru X . Dokazati da je operator A I otvoren
ako i samo ako ne pripada ta~kastom spektru operatora A.
Re{ewe. Podsetimo se da vaì
()
dim N (A I) + dim R(A I) = dim(X).
Kako je sopstvena vrednost operatora A, to je N (A I) 6= {0},

pa direktno iz jednakosti () dobijamo dim R(A I) < dim(X). Zakqu~ujemo da operator AI nije otvoren, jer preslikava otvoren skup
X u prostor R(A I), koji predstavqa pravi potprostor prostora
X.
Ako nije sopstvena vrednost operatora A, tada je N (AI) = {0},
pa iz jednakosti () sledi da je R(A I) = X , tj. operator A I
je sirjektivan. Kako je X kona~no dimenzionalan prostor, na osnovu
zadatka 2.28, operator A I L(X). Koriste}i Banahovu teoremu o
158
2.2. ZADACI
otvorenom preslikavawu (teorema 2.23.), dobijamo da je operator AI

otvoren.
2.85. Neka je A operator desnog pomeraja u kompleksnom Hilbertovom

prostoru `2 , definisan sa
A(x1 , x2 , . . .) = (0, x1 , x2 , . . .),
x = (x1 , x2 , . . .).
Dokazati da operator A nema nijednu sopstvenu vrednost, tj. da je

p (A) = .
Re{ewe. Neka je bilo koja sopstvena vrednost operatora A i neka
je x = (x1 , x2 , . . .) 6= 0 odgovaraju}i sopstveni vektor. Iz Ax = x
imamo da je (0, x1 , x2 , x3 , . . .) = (x1 , x2 , x3 , x4 , . . .). Odavde vidimo da
je x1 = 0, x2 = x1 , x3 = x2 , . . . .
Ako je = 0, dobijamo da je x1 = x2 = = 0, tj. x = 0, {to je
kontradikcija.
Ako je 6= 0, iz prve jednakosti dobijamo da je x1 = 0, iz druge
x2 = 0, iz tre}e je x3 = 0, itd., {to opet dovodi do kontradikcije
x = 0.
Prema tome, operator A nema sopstvenih vrednosti, tj. p (A) = .
2.86. Operator levog pomeraja A u Banahovom prostoru m definisan

je sa A(x1 , x2 , . . .) = (x2 , x3 , . . .), x = (x1 , x2 , . . .).
(a) Dokazati da svako C sa osobinom || > 1 pripada skupu
(A).
(b) Dokazati da svako C sa osobinom || 6 1 pripada ta~kastom
spektru p (A) ovog operatora.
(v) Dokazati da su neprekidan spektar c (A) i rezidualni spektar
r (A) operatora A prazni.
Re{ewe. (a) Operator A je o~igledno linearan. Kako je za proizvoqno
x m ispuweno
kAxk = k(x2 , x3 , . . .)k = sup |xn | 6 sup |xn | = kxk,
n>2
nN
sledi da je operator A definisan na ~itavom prostoru m i da je

ograni~en. O~igledno je ispuweno kAk 6 1. Za x = e2 , dobijamo
da je A(e2 ) = e1 , pa lako zakqu~ujemo da je kAk = 1. Spektar operatora
A je sme{ten u krugu { C | || 6 1} (videti teoremu 2.41.). Dakle,
159
GLAVA 2. OPERATORI
svaka ta~ka C takva da je || > 1 je regularna ta~ka operatora A, tj.
(A).
(b) Uo~imo ta~ku C tako da je || 6 1 i jedna~ina Ax = x

ima re{ewe x 6= 0, x m. Tada je (x2 , x3 , . . .) = (x1 , x2 , . . .),
ili, ekvivalentno, x2 = x1 , x3 = x2 , . . . . Iz prethodnog sistema dobijamo da je x2 = x1 , x3 = 2 x1 , x4 = 3 x1 , . . . , odakle je
x = (x1 , x1 , 2 x1 , . . .) = x1 (1, , 2 , . . .). Dobijeni vektor x pripada
prostoru m, jer je
kxk = |x1 | sup ||n1 6 |x1 | < +,
nN
x1 C, || 6 1.
Zakqu~ujemo da ta~ka pripada ta~kastom spektru operatora A i da je

x = t(1, , 2 , . . .), za neko t C, odgovaraju}i sopstveni vektor.
Lako se moè dokazati i obratno tvr|ewe, tj. za neko t C \ {0},

vektor x = t(1, , 2 , . . .) je sopstveni vektor operatora A koji odgovara
sopstvenoj vrednosti . Stoga vaì
{ C | || 6 1} p (A) (A) { C | || 6 1},
odakle neposredno dobijamo (A) = p (A) = { | || 6 1}.

(v) Podsetimo se da vaì (A) = p (A) c (A) r (A). Kako smo
dokazali da je (A) = p (A), to je c (A) = r (A) = .
2.87. U kompleksnom Hilbertovom prostoru `2 definisan je operator

sa A(x1 , x2 , x3 , . . .) = (x3 , x4 , . . .), x = (x1 , x2 , . . .). Na}i wegove
sopstvene vrednosti.
Re{ewe. Sli~nim postupkom kao u zadatku 2.86 dobijamo da je
p (A) = { C | || < 1}.
2.88. Dokazati da svaki unitaran operator U u Hilbertovom prostoru

zadovoqava relaciju
kU x xk = kU x xk
za proizvoqan vektor x H i proizvoqan skalar C.

Tako|e, dokazati da je rezidualni spektar takvog operatora uvek
prazan.
160
2.2. ZADACI
Re{ewe. Operator U je unitaran ako je linearan i ograni~en u prostoru
H i zadovoqava relaciju U U = U U = I .
x H i kompleksan broj . Vaì
Uo~imo proizvoqan vektor
kU x xk2 = hU x x, U x xi
= hU x, U xi 2Re hU x, xi + ||2 kxk2
= kxk2 2Re hU x, xi + ||2 kxk2
= kxk2 + ||2 kxk2 2Re hU x, xi
i
kU x xk2 = hU x x, U x xi
= hU U x, xi 2Re hx, U xi + ||2 kxk2
= kxk2 + ||2 kxk2 2Re hU x, xi ,
odakle neposredno dobijamo kU x xk = kU x xk.

Pretpostavimo da r (U ). Tada ta~ka p (U ), pa postoji
vektor x 6= 0 takav da je U x x = 0. Primenom dokazane jednakosti,
neposredno dobijamo da je U x = x, tj. p (U ), {to je kontradikcija. Stoga je zaista r (U ) = .
2.89. Dokazati da za svaki normalan operator A u kompleksnom Hilbertovom prostoru H , za proizvoqan vektor x H i proizvoqan kompleksan broj vaì jednakost
kAx xk = kA x xk.
Tako|e pokazati da je rezidualni spektar svakog normalnog operatora

A uvek prazan.
Re{ewe. Ostavqamo ~itaocu da ovaj zadatak uradi sam na osnovu prethodnog zadatka.
2.90. Ako je X kompleksan Banahov prostor i A ograni~en linearni

operator takav da je An = I za neko n N, dokazati da je spektralni
radijus r(A) = 1.
Re{ewe.
Kako je An = I za neko fiksirano n N, sledi da je An = I ,
2n
A = I , A3n = I , . . . , pa je o~igledno
kn 1/kn
A
= kIk1/kn = 11/kn = 1,
k N,
161
GLAVA 2. OPERATORI
odakle dobijamo
()
lim kAkn k1/kn = 1.
k+
Iz teoreme 2.44. imamo da je r(A) = m+

lim kAm k1/m . Ako ova grani~na
vrednost ne bi bila kona~na, ovaj niz ne bi mogao da ima podniz koji
konvergira ka jedinici. Dakle, r je kona~no i iz () zakqu~ujemo da je
r(A) = 1.
2.91. Neka je X kompleksan Banahov prostor, A i B komutativni ograni~eni linearni operatori u prostoru X . Ako je (A) = {0}, dokazati
da je (AB) = {0}.
Re{ewe. Za proizvoqan operator C L(X) vaì
r(C) = sup{|| | (C)}.
Kako je (A) = {0}, nalazimo da je r(A) = 0, tj. n+

lim kAn k1/n = 0.
Dokaìmo da je r(AB) = 0.
Operatori A i B komutiraju, pa je (AB)n = An B n , n N, odakle
dobijamo
k(AB)n k1/n = kAn B n k1/n 6 kAn k1/n kB n k1/n 6 kBkkAn k1/n
za svako n N. Kako je n+
lim kAn k1/n = 0, neposredno dobijamo da je
lim k(AB)n k1/n = 0,
n+
tj. vaì r(AB) = 0. Time je dokazano da je
(AB) = {0}.
Glava 3
Teorija mere
3.1 Pregled teorije
Mera na prstenu
DEFINICIJA 3.1.
vaì
(3.1)
Neprazna familija P P(X), X 6= , je prsten ako
(A, B) A, B P A B P, A \ B P.
NAPOMENA. Ekvivalentna definicija prstena se dobija ako zahtevamo

zatvorenost familije P u odnosu na: i 4; i 4; \ i 4.
DEFINICIJA 3.2.
iz P vaì
+
S
An
n=1
Prsten P je -prsten ako za svaki niz (A ) skupova

P.
n
Ako svakom skupu A P , gde je P prsten, odgovara kona~an realan

broj ili + kaèmo da je na P definisana funkcija skupa .
Funkcija skupa je aditivna ako za svaka dva

skupa A, B iz prstena P , A B = , vaì (A B) = (A) + (B).
2 Funkcija skupa je -aditivna ako za svaki niz (A ) skupova iz
-prstena P , A A = , i 6= j , vaì
DEFINICIJA 3.3.
+
+
X
S
(An ).
An =
n=1
n=1
162
163
GLAVA 3. TEORIJA MERE
Ako je aditivna funkcija skupa na prstenu P , tada

1 () = 0;
S X
2
A =
(A ), A A = , i 6= j , n N;
3 (A B) + (A B) = (A) + (B);
4 ako je A B i (A) < +, tada je (B \ A) = (B) (A);
5 ako je > 0, tada je (A B) 6 (A) + (B);
6 ako je > 0 i A B , tada je (A) 6 (B).
TEOREMA 3.2. Neka je -aditivna funkcija skupa na prstenu P .
1 Ako je (A ) niz skupova iz prstena P , takav da je A A
S
i A = A P , tada vaì da (A ) (A), n +.
2 Ako je (A ) niz skupova iz prstena P , takav da je A A ,
T
A = A P i ako za neko fiksirano k N vaì (A ) < +, tada
(A ) (A), n +.
DEFINICIJA 3.4. Nenegativna -aditivna funkcija skupa definisana
na prstenu P je mera na P . Skupovi iz prstena P su merqivi skupovi.
TEOREMA 3.1.
vaì:
i=1
i=1
n=1
n=1
Dakle, funkcija skupa : P R {+} je mera na P ako je

-aditivna funkcija, () = 0 i za svaki skup A P vaì (A) > 0.
Lebegova mera
U daqem razmatrawu ograni~i}emo se samo na skupove iz Rk , k N.
Interval u prostoru Rk defini{emo sa
I = [a1 , b1 ) [a2 , b2 ) [ak , bk ),
Mera intervala I data je sa

DEFINICIJA 3.5.
mnogo intervala.
ai , bi R, ai < bi , i = 1, 2, . . . , k.
k
Y
m(I) =
(bi ai ).
Skup E R je elementaranskup akojeunijakona~no

i=1
Familiju svih elementarnih skupova ozna~ava}emo sa E . Familija

E je prsten, ali nije -prsten.
164
Ako E E tada postoji kona~no mnogo intervala I takvih da je E = S I , I I = , j 6= k.
TEOREMA 3.3.
j=1
p
S
Neka je E E i neka je Ij jedno razlagawe skupa E na disjunktne

j=1
intervale Ij . Sa m(E) ozna~imo funkciju skupa definisanu na famip
P
liji E sa m(E) = m(Ij ). Tako definisana funkcija skupa m je
j=1
mera na prstenu E .
Neka je A R proizvoqan skup i neka je kolekcija

{I }
jednonajvi{eprebrojivopokrivaweskupa A intervalima. Spoqna mera m (A) skupa A indukovana merom m na prstenu E definisana
je sa
X
DEFINICIJA 3.6.
n nN
m (A) = inf
m(In ),
n=1
gde je infimum uzet po svim najvi{e prebrojivim pokrivawima skupa A

intervalima.
TEOREMA 3.4. Ako A, B, A R , n = 1, 2, . . ., tada vaì:
1 A E m (A) = m(A);
2 (A R ) m (A) > 0;
3 A B m (A) 6 m (B);
S
P
4 A=
A m (A) 6
m (A ).
k
n=1
n=1
NAPOMENA. Primetimo da postoje primeri kada vaì stroga nejednakost u 4 iz teoreme 3.4. i u slu~aju kada su skupovi An , n N,
me|usobno disjunktni (videti napomenu iza zadataka 3.35). Zbog toga
spoqna mera m (A) nije mera na P(Rk ) u smislu definicije 3.4.
Neka je Mk (m) familija skupova A Rk takvih da postoji niz (En )
skupova iz E sa osobinom da m (A4En ) 0, n +. Familija
Mk (m) je prsten, ali nije -prsten. Restrikcija spoqne mere m na
familiju Mk (m) je aditivna funkcija skupa.
Defini{imo sada familiju
M(m) = {A Rk | A je najvi{e prebrojiva unija skupova iz Mk (m)}.
165
Familija M(m) je -prsten. Restrikcija spoqne mere m na familiju

M(m) je -aditivna funkcija skupa. Vaì slede}e:
E Mk (m) M(m) P(Rk ),
Rk M(m).
Skup A R je merqivuLebegovomsmislu (m-merqiv

ili M(m)-merqiv) ako A M(m). U tom slu~aju Lebegova mera m(A)
skupa A jednaka je spoqnoj meri m (A).
TEOREMA 3.5. Otvoreni i zatvoreni skupovi u R su m-merqivi.
TEOREMA 3.6. Ako A M(m) tada za svako > 0 postoje zatvoren
skup F i otvoren skup G takvi da vaì F A G i m(A \ F ) < ,
m(G \ A) < .
DEFINICIJA 3.8. Borelov skup je svaki skup koji se moè dobiti primewuju}i na otvorene skupove najvi{e prebrojivo unija, preseka i komplemenata.
DEFINICIJA 3.7.
Familiju Borelovih skupova ozna~ava}emo sa B. Familija
-prsten i vaì B M(m).
je
Ako A M(m) tada postoje skupovi B, C B takvi da

je B A C i m(A \ B) = 0, m(C \ A) = 0.
DEFINICIJA 3.9. Ako neka osobina P vaì na skupu A izuzimaju}i
ta~ke ~iji totalitet obrazuje skup mmere nula kaèmo da osobina
P vaì skoro svuda na skupu A (kra}e: s.s. na A).
TEOREMA 3.7.
NAPOMENA. Ako u zadacima nije druga~ije re~eno, podrazumevamo da

se radi o Lebegovoj meri, koju ozna~avamo sa m, odnosno merqivosti u
Lebegovom smislu.
Merqive funkcije
Funkcija f : E T (T {R , R }, p 1) je
merqiva u Lebegovom smislu na E ako za svaki otvoreni skup O u T
vaì f (O) M(m).
DEFINICIJA 3.10.
1
166
NAPOMENA. Ubudu}e kada god kaèmo merqiva funkcija, podrazumeva}emo da se radi o merqivosti u Lebegovom smislu.
Funkcija f : E R = [, +], E R , je merqiva

na E ako je skup E(f > c) = {x E | f (x) > c} merqiv za svako c R.
TEOREMA 3.8.
NAPOMENA. Umesto uslova f (x) > c u teoremi 3.8. moè da stoji jedan
od slede}ih uslova: f (x) > c, f (x) < c, f (x) 6 c.
Ako je f neprekidna realna funkcija na E tada je f merqiva na E ,
jer je skup E(f > c) = f 1 (c, +) otvoren, pa samim tim i merqiv, za
svako c R.
Neka je (f ) niz merqivih funkcija. Tada su slede}e funkcije tako|e merqive:

g(x) = sup f (x), h(x) = inf f (x),
l(x) = lim inf f (x), L(x) = lim sup f (x).
TEOREMA 3.9.
nN
n+
nN
n+
Neka su f i g kona~ne merqive funkcije na E R i neka

je F neprekidna funkcija na R . Tada je i funkcija h(x) = F (f (x), g(x)),
x E , merqiva.
TEOREMA 3.10.
Specijalno, ako su f i g kona~ne merqive funkcije, iz teoreme 3.10.

sledi da su funkcije f g, f g i f /g (g 6= 0) merqive.
167
3.2 Zadaci
3.1. Dokazati da je familija P svih ograni~enih podskupova skupa realnih brojeva prsten, ali ne i -prsten.
Re{ewe. Da bi dokazali da je P prsten potrebno je da pokaèmo da ta
familija zadovoqava uslov (3.1). Ako su A i B ograni~eni podskupovi
skupa R, tada su i A B i A \ B ograni~eni podskupovi R, pa P jeste
prsten.
Dokaìmo sada da P nije prsten. Uo~imo intervale Ai = [i, i+1],
+
S
i N. Pritom, Ai P , ali
Ai = [1, +)
/ P , pa P nije -prsten.
i=1
3.2. Neka je X proizvoqan neprebrojiv skup, a P je familija zadata sa

P = {A X | A je najvi{e prebrojiv ili CA je najvi{e prebrojiv}.
Dokazati da je P -prsten.
Re{ewe. Dokaìmo najpre da za sve A, B P razlika A \ B tako|e
pripada P .
Kada je skup A najvi{e prebrojiv, tada je A \ B = A CB A, pa
A \ B P.
Pretpostavimo sada da skup A nije najvi{e prebrojiv. Tada je CA
najvi{e prebrojiv. Vaì C(A \ B) = CA B . Razlikujemo dva slu~aja.
(i) Ako je B najvi{e prebrojiv, tada je CA B najvi{e prebrojiv,
odnosno C(A \ B) je najvi{e prebrojiv, pa A \ B P .
(ii) Ako je CB najvi{e prebrojiv, tada je A \ B = A CB CB
najvi{e prebrojiv, pa A \ B P .
Dakle, za sve A, B P vaì A \ B P .
+
S
Ostaje jo{ da dokaèmo da za An P , n = 1, 2, . . . vaì An P .
n=1
Pretpostavimo najpre da je za svako n N skup An najvi{e
prebro+
+
S
S
jiv. Tada je i An najvi{e prebrojiva, pa An P .
n=1
n=1
Ako postoji neko n0 za koje skup An nije najvi{e prebrojiv, tada je
+
+
S
T
CAn najvi{e prebrojiv, pa na osnovu C
An =
CAn CAn ,
0
n=1
n=1
+
S
S
sledi da je C
An najvi{e prebrojiv, odnosno,
An P .
n=1
Dakle, familija P je -prsten.
n=1
168
3.2. ZADACI
3.3. Neka su A i B familije podskupova skupova A i B , respektivno, i

neka f : A B . Tada za X A i Y B defini{emo
f (X) = {f (x) | x X}
f 1 (Y ) = {x | f (x) Y },
f 1 (B) = {f 1 (Y ) | Y B}.
dok je
f (A) = {f (X) | X A},
(a) Ako je familija B prsten, tada je i f 1 (B) prsten. Dokazati.

(b) Ako je familija A prsten, da li je f (A) prsten?
Re{ewe. (a) Po{to je familija B1prsten, 1tada za skupove
Y1 , Y2 B
vaì Y1 Y2 B, Y1 \ Y2 B i f (Y1 ), f (Y2 ) f 1 (B). Sada, zbog
f 1 (Y1 ) f 1 (Y2 ) = f 1 (Y1 Y2 ),
sledi
f 1 (Y1 ) f 1 (Y2 ) f 1 (B),
a zbog
f 1 (Y1 ) \ f 1 (Y2 ) = f 1 (Y1 ) C(f 1 (Y2 )) = f 1 (Y1 ) f 1 (CY2 )

= f 1 (Y1 CY2 ) = f 1 (Y1 \ Y2 ),
sledi f 1 (Y1 ) \ f 1 (Y2 ) f 1 (B).

Dakle, ako je B prsten, tada je i f 1 (B) prsten.
(b) Familija f (A) ne mora biti prsten, {to pokazuje slede}i primer.
Neka je A = {a, b, c, d} i A = {, {a, b}, {c, d}, {a, b, c, d}} (A je prsten),
a preslikavawe f je dato sa
f:
a b c d
a1 b1 b1 c1
Tada je f (A) = {, {a1 , b1 }, {b1 , c1 }, {a1 , b1 , c1 }}. Za skupove {a1 , b1 , c1 }

i {b1 , c1 } iz f (A) vaì {a1 , b1 , c1 } \ {b1 , c1 } = {a1 } / f (A), pa f (A) nije
prsten.
3.4. Neka je X proizvoqan skup, (an ) niz elemenata iz X , a (n ) niz

takav
P da je n > 0 ili n = +, n N. Dokazati da je sa (A) =
n definisana mera na P(X).
a A
Re{ewe. Treba dokazati da je ovako definisana funkcija nenegativna,
-aditivna i da je () = 0.
P
(i) O~igledno je () =
n = 0.
n
an
169

(ii) Za svaki skup A P(X) o~igledno vaì (A) =
(iii) Neka je A =
+
S
k=1
Ak , Ai Aj = , i 6= j .
(A) =
n =
an A
+ X
X
n =
k=1 an Ak
Tada je
+
X
P
an A
n > 0 .
(Ak ).
k=1
Na osnovu (i), (ii) i (iii) zakqu~ujemo da je mera na P(X).
3.5. Neka je mera na -prstenu P i (An ) niz skupova iz P . Dokazati

nejednakosti:
(a) (lim
inf An ) 6 lim inf (An );
n+
n+
+
S
An < + za
(b) (lim sup An ) > lim sup (An ), ako je
n+
n+
n=m
neko m N.
NAPOMENA. Limes superior niza skupova (An ) je skup ~iji elementi
se nalaze u beskona~no mnogo ~lanova tog niza. Limes inferior niza
skupova (An ) je skup ~iji elementi pripadaju svim ~lanovima tog niza
s izuzetkom wih kona~no mnogo.
Re{ewe. (a) Defini{imo niz (B ) sa B

n
monotono rastu}i i tada je
B = lim inf An =
n+
+
S +
T
n=1 k=n
Ak =
+
T
k=n
+
S
n=1
Ak .
Niz
(Bn )
je
Bn .
Kako je Bn Ak , za k > n, na osnovu teoreme 3.1. vaì (Bn ) 6 (Ak ),

odakle (Bn ) 6 k>n
inf (Ak ). Sa druge strane, na osnovu teoreme
3.2., sledi da (Bn ) (B), n +. Dakle,
k > n,
(B) = lim (Bn ) 6 lim inf (Ak ) = lim inf (An ),

n+
n+ k>n
n+
tj. (lim
inf An ) 6 lim inf (An ).
n+
n+
+
S
(b) Uvedimo niz skupova (Cn ) na slede}i na~in Cn = Ak . Ovako
k=n
definisan niz je monotono opadaju}i. Tada je
C = lim sup An =
n+
+
T +
S
n=1 k=n
Ak =
+
T
n=1
Cn .
170
3.2. ZADACI
Kako je Cn Ak , k > n, vaì (Cn ) > sup (Ak ), k > n. S druge

k>n
strane, na osnovu teoreme 3.2., dobijamo (Cn ) (C), n +.
Prema tome,
(C) = lim (Cn ) > lim sup (Ak ) = lim sup (An ),
n+
n+ k>n
n+
tj. (lim sup An ) > lim sup (An ).

n+
n+
3.6. Neka je mera na -prstenu P i (Xn ) niz skupova iz P , koji zado+

P
voqava uslov (Xn ) < +. Dokazati da je (lim sup Xn ) = 0.
n+
n=1
Re{ewe. Kako je
lim sup Xn =
n+
sledi
n=1 k=n
Xk
+
S
k=n
Xk ,
n N,
+
+
X
S
(Xk ).
0 6 (lim sup Xn ) 6
Xk 6
n+
Kako
+
T +
S
+
P
k=n
k=n
k=n
(Xk ) 0, n +, zakqu~ujemo da je (lim sup Xn ) = 0.

n+
3.7. Dokazati da mera na -prstenu dostiè svoj supremum.

Re{ewe. Neka je mera na -prstenu P i a = XP
sup (X). Uo~imo niz
skupova (Xn ) iz P takav da je n+
lim (Xn ) = a (na osnovu definicije
supremuma ovakav nizSpostoji). Uo~imo, sada, novi niz skupova (Yn ),
definisan sa: Yn = Xj , n N. Ovako definisan niz skupova je
j6n
rastu}i, Yn P za svako n N i Yn Y , n +. Pritom Y P ,
jer je P prsten. Na osnovu teoreme 3.2. vaì (Y ) = n+
lim (Yn ),
dok zbog Xn Yn (na osnovu teoreme 3.1.) i definicije broja a vaì
(Xn ) 6 (Yn ) 6 a, odakle dobijamo lim (Yn ) = a, tj. (Y ) = a.
n+
Kako Y P , dokazali smo da mera na -prstenu dostiè svoj supremum.
3.8. Neka je S = [0, 1), F =
pri ~emu je
, [0, 12 ), [0, 34 ), [ 41 , 34 ), S i neka : F R,
h 1
h 3
h 1 3
() = 0, (S) = 4, 0,
= 2, 0,
= 4,
,
= 2.
2
4
4 4
171
Da li postoji ekstenzija funkcije do mere na prstenu P generisanom

familijom F ?
Re{ewe. Uo~imo skupove
h 1 h 3 h1 3 h1 1 h 1 h 1
0,
= 0,
\ , ,
,
= 0,
\ 0,
4
4
4 4
4 2
2
4
h1 3 h 3 h 1 h3
h 3
= 0,
\ 0, ,
,
, 1 = S \ 0, .
2 4
4
2
4
4
Primetimo da su ovi skupovi elementi prstena P , da su disjunktni i da

se svi ostali skupovi tog prstena, sem , mogu dobiti kao odgovaraju}e
unije ova ~etiri skupa. Dakle, ako znamo meru na ova ~etiri intervala,
zna}emo i meru P . Sada, koriste}i osobine mere odredimo meru :
P R takvu da je F = . Lako se dobija:
h 3
h 3
h 3
, 1 = S \ 0,
= (S) 0,
4
4
4
h 3
= (S) 0,
= 4 4 = 0,
4
h 1 3
h 3 h 1
h 3
h 1
,
= 0,
\ 0,
= 0,
0,
2 4
4
2
4
2
h 3
h 1
= 0,
0,
= 4 2 = 2,
4
2
h 1
h 3 h 1 3
h 3
h 1 3
,
0,
= 0,
\ ,
= 0,
4
4
4 4
4
4 4
h 3
h 1 1
,
= 0,
= 4 2 = 2,
4
4 2
h 1 1
h 1 h 1
h 1
h 1
,
= 0,
\ 0,
= 0,
0,
4 2
2
4
2
4
h 1
h 1
0,
= 2 2 = 0.
= 0,
2
4
3.9. Neka je X beskona~an neprebrojiv skup i neka je

P = {E X | card(E) 6 0 Y card(X \ E) 6 0 }.
Na P je zadata funkcija na slede}i na~in:
(E) =
0, card(E) 6 0 ,
1, card(X \ E) 6 0 .
Dokazati:
(a) P je -prsten; (b) je mera na P .
172
3.2. ZADACI
Re{ewe. (a) Videti zadatak 3.2.
(b) Ispitajmo da li data funkcija ima osobine mere.

Na osnovu definicije funkcije je () = 0 i (E) > 0 za svaki
skup E P .
Dokaìmo jo{ da je funkcija -aditivna. Neka je En P , n N,
+
S
Ei Ej = , i 6= j . Tada
En P .
n=1
Pretpostavimo najpre da je card(En ) 6 0 za svako n N. Tada

je (En ) = 0, n N. Kako je prebrojiva unija prebrojivih skupova
+
S
S
prebrojiv skup, to je card
En 6 0 , odnosno,
En = 0.
Kako je i
+
P
n=1
(En ) =
+
P
n=1
n=1
0 = 0,
vaì
n=1
+
+
S
P
En =
(En ).
n=1
n=1
Ako postoji neki prirodan broj n0 takav da je card(X \ En ) 6 0 ,

tada je broj n0 jedinstven, jer za svako drugo n N vaì En En = ,
pa iz En X \ En , sledi da je card(En ) 6 0 za svako n 6= n0 . Kako
+
+
+
S
T
S
je X \ En = X \ En X \ En , to je card X \ En 6 0 ,
0
n=1
pa je
n=1
+
X
n=1
En = 1.
n=1
S druge strane,
(En ) = (En0 ) +
n=1
pa i u ovom slu~aju vaì

Dakle, data funkcija
(En ) = 1 +
n6=n0
0 = 1,
n6=n0
+
+
S
P
En =
(En ).
n=1
n=1
jeste mera na -prstenu P .
3.10. Neka je : P(N) R {+} kona~no aditivna funkcija, takva

da je
= 0, A je kona~an,
(A)
> 1, A je beskona~an.
Da li je mera na P(N)?
Re{ewe. Neka je A = {a1, a2, a3, . . . } beskona~an podskup skupa N. Za
proizvoqno n N defini{imo skupove Ak = {ak , an+k , a2n+k , . . .},
k N. Svaki skup Ak je beskona~an, pa je (Ak ) > 1, k N. O~igledno
n
S
je A = Ak i Ai Aj = , i 6= j , 1 6 i, j 6 n. Kako je kona~no
k=1
173
aditivna funkcija vaì

n
S
X
n
(A) =
Ak =
(Ak ) > n 1 = n.
k=1
k=1
Po{to posledwa nejednakost vaì za proizvoqno n N, zakqu~ujemo

da je (A) = +, kad god je A beskona~an skup. Dakle, funkcija je
data sa
0, A je kona~an,
(A) =
+, A je beskona~an.
Dakle, (N) = +. Ako bi bila mera, tada bi vaìlo
(N) =
+
S
{n} =
n=1
{to je kontradikcija sa
mera na P(N).
+
X
({n}) =
n=1
+
X
0 = 0,
n=1
(N) = +.
Prema tome, funkcija
nije
3.11. Ako je A R elementaran skup, dokazati da je i B = {x2 | x A}

elementaran skup.
Re{ewe. Po{to je A elementaran skup
postoji kona~no mnogo intervala
n
S
I1 , I2 , . . . , In R takvih da je A =
I . Kako su intervali I povezani
=1
skupovi u R, a preslikavawe x 7 x2 je neprekidno, sledi da su skupovi
J = {x2 | x I }, = 1, 2 . . . , n, tako|e intervali u R (videti
teoremu 1.24. i zadatak 1.38). Stoga je
B = {x2 | x A} = {x2 | x
n
S
=1
I } =
n
S
{x2 | x I } =
=1
n
S
=1
kona~na unija intervala J1 , J2 , . . . , Jn R, pa je B elementaran skup.
3.12. Ako je A R elementaran skup, dokazati da je B = {cos x | x A}

tako|e elementaran skup.
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (pogledati zadatak 3.11).
3.13. Ako je A elementaran skup u Rk , dokazati da je skup
B = A = {x | x A}
tako|e elementaran i da pritom vaì
m(A) = ||k m(A).
174
3.2. ZADACI
Re{ewe. Kako je A elementaran u R
postoji kona~no mnogo intervala
I1 , . . . , In
, takvih da je Int(I ) Int(I ) = , 6= , i A =
n
n
S
S
I . Tada je o~igledno A =
I . Primetimo da je za proizvoqan
Rk
=1
=1
interval I Rk i proizvoqno R skup I tako|e interval u Rk ,

i pritom vaì m(I) = ||k m(I) (dokazati ovo tvr|ewe razlikuju}i
slu~ajeve < 0, = 0, > 0). Kako je Int(I) = Int(I), zakqu~ujemo
da vaì Int(I ) Int(I ) = , 6= . Stoga je skup A elementaran
i vaì
m(A) =
n
X
m(I ) =
=1
n
X
||k m(I ) = ||k
=1
n
X
m(I ) = ||k m(A).
=1
3.14. Ako su P i Q proizvoqni elementarni skupovi u Rk , dokazati da

je skup P + Q = {x + y | x P, y Q} tako|e elementaran.
Re{ewe. Po{to su P i Q elementarni skupovi
to postoje intervali
m
n
S
S
I1 , . . . , Im , J1 , . . . Jn Rk takvi da je P =
Ip i Q =
Jq . Tada je
P +Q=
S
m
p=1
Ip +
S
n
q=1
p=1
Jq =
S
p,q
q=1
(Ip + Jq ) .
Dokaìmo da je za proizvoqne intervale I, J Rk skup

I + J = {x + y | x I, y J}
tako|e interval u Rk . Za proizvoqne kona~ne intervale [a, b), [c, d) R

vaì
[a, b) = {a + t(b a) | 0 6 t < 1},
[c, d) = {c + u(d c) | 0 6 u < 1}.
Na osnovu toga imamo da je

[a, b) + [c, d) = {a + t(b a) + c + u(d c) | 0 6 t, u < 1} = [a + c, b + d).
Kako je
I = [a1 , b1 ) [ak , bk ),
J = [c1 , d1 ) [ck , dk ),
na osnovu prethodno dokazanog, sledi da je

I + J = [a1 + c1 , b1 + d1 ) [ak + ck , bk + dk ),
175
tj. I + J je tako|e interval u Rk . Dakle, Ip + Jq = Ipq je interval u Rk

za p = 1, . . . , m, q = 1, . . . , n, pa je
P +Q=
m S
n
S
Ipq
p=1 q=1
elementaran skup u Rk .
3.15. Neka je A Rk proizvoqan skup. Dokazati da su tada skupovi

Int(A) i A merqivi.
3.16. Ako je A R merqiv skup, dokazati da je skup B = {|x| | x A}
tako|e merqiv.
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (uo~iti skupove A+ =
A [0, +] i A = A [, 0]).
3.17. Dokazati slede}a tvr|ewa.
(a) Ako je A Rk , tada je m(A) = 0 ako i samo ako je m (A) = 0.
(b) Familija N svih skupova iz Rk mere nula je -prsten. Ako je
A N i B A, tada je B N .
Re{ewe. (a) Ako je m(A) = 0 tada na osnovu definicije mere imamo
m(A) = m (A) = 0. Ostaje da pokaèmo da iz m (A) = 0 sledi
m(A) = 0. Ako je m (A) = 0 sledi m (A4) = 0, odakle A Mk (m)
(posmatramo skup A i niz praznih skupova), a odatle i A M(m), pa
zakqu~ujemo da je m(A) = m (A) = 0.
(b) Uo~imo skupove An N , n N. Koriste}i osobine spoqne
mere m i tvr|ewe dokazano u delu (a) dobijamo
0 6 m
+
S
i=1
odnosno, m
tj.
+
S
i=1
+
S
i=1
+
P
Ai 6
m (Ai ) = 0,
i=1
Ai = 0, odakle, prema delu (a), sledi m
Ai N .
+
S
i=1
Ai = 0,
Koriste}i, ponovo, osobine spoqne mere m i tvr|ewe dokazano u

delu (a), za skupove A, B N dobijamo
0 6 m (A \ B) 6 m (A) = m(A) = 0,
176
3.2. ZADACI
odakle sledi m (A \ B) = 0, odnosno, m(A \ B) = 0, {to zna~i da

A \ B N . Dakle, N jeste -prsten.
Za skup B koji je podskup skupa A N vaì 0 6 m (B) 6 m (A) =
m(A) = 0, pa zakqu~ujemo da je m (B) = 0. Sada, na osnovu (a) sledi
m(B) = 0, tj. B N .
3.18. Dokazati da je mera prebrojivog skupa jednaka nuli.

Re{ewe. Ako je A prebrojiv skup moèmo ga zapisati u obliku A
{a1 , a2 , . . . , an , . . .}. Za proizvoqno > 0 uo~imo intervale
h
I n = an

,
a
+
.
n
2n+1
2n+1
+
S
Tada je A In , a na osnovu definicije m , za svako > 0 imamo
n=1
0 6 m (A) 6
+
X
m(In ) =
n=1
+
X
= .
2n
n=1
Dakle, m (A) = 0, pa na osnovu zadatka 3.17, sledi m(A) = 0.

NAPOMENA. Neposredna posledica prethodnog zadatka je da mera skupa
koji ima kona~no mnogo ~lanova jednaka nuli. Tako je i m({x}) = 0,
x R. Na osnovu toga zakqu~ujemo da je m((a, b)) = m([a, b)) =
m((a, b]) = m([a, b]), a, b R. Analogne jednakosti vaì i za odgovaraju}e intervale u Rk .
3.19. Dokazati da je mera skupa svih racionalnih brojeva Q u skupu

R jednaka nuli. Tako|e, dokazati da je mera skupa svih iracionalnih
brojeva iz proizvoqnog merqivog skupa E R jednaka meri skupa E .
3.20. Dokazati da je Kantorov skup F mere nula.
Re{ewe. Uo~imo skup F 0 = [0, 1] \ F . Skup F 0 je prebrojiva
unuja
disjunktnih otvorenih intervala (videti zadatak 1.28 4 ): 1 duìne
1/3, 2 duìne 1/32 , . . ., 2n1 duìne 1/3n , itd. Prema tome, skup F 0 je
merqiv i
m(F 0 ) =
Kako je
1
1
1
1
+ 2 2 + 4 3 + + 2n1 n + = 1.
3
3
3
3
F F0 =
F F 0 = [0, 1]
sledi
m(F ) = m([0, 1]) m(F 0 ) = 1 1 = 0.
177
NAPOMENA. Kantorov skup je primer neprebrojivog skupa mere nula.
3.21. Dokazati da svaki kompaktan skup u Rk pripada familiji Mk (m).
Re{ewe. Neka je A
proizvoqan kompaktan skup. Tada je on

zatvoren i ograni~en. Kako su svi zatvoreni skupovi merqivi, zakqu~ujemo da je A M(m). Ako je skup A M(m) kona~ne mere,
onda je A Mk (m). Dakle, ostaje jo{ da pokaèmo da je mera skupa A
kona~na. Kako je A ograni~en, sledi da postoji broj M > 0 takav da je
Rk
A {x Rk | kxk 6 M }.
Kako je za x = (1 , 2 , . . . , k ) Rk
kxk =
p
|1 |2 + |2 |2 + + |k |2 ,
iz kxk < M neposredno sledi da je | | < M za svako = 1, . . . , k, pa je

skup A sadràn u intervalu
[M, M ]k = [M, M ] [M, M ] .
|
{z
}
k
Kako je mera svakog intervala u Rk kona~na, sledi da je i mera skupa A

kona~na, tj. A Mk (m).
3.22. Neka je (An ) niz merqivih podskupova segmenta [0, 1], takvih da za
svaki pozitivan broj postoji skup An sa osobinom da je m(An ) > 1.
+
S
Dokazati da je m
An = 1.
n=1
Re{ewe. Neka je A =
+
S
Tada je A [0, 1], pa je m(A) 6 1, i

m(A) > m(An ), za svako n N. S druge strane je m(An ) 6 1 (jer
je An [0, 1]). Na osnovu toga i uslova m(An ) > 1 dobijamo
sup m(An ) > sup(1 ) = 1, odakle zakqu~ujemo da je sup m(An ) = 1.
>0
nN
nN
Dakle, 1 > m(A) > sup m(An ) = 1, tj. m(A) = 1.
n=1
An .
nN
3.23. Neka su A i B merqivi podskupovi intervala [0, 1] takvi da je

m(A) + m(B) > 1. Dokazati da je tada m(A B) > 0.
Re{ewe. Na osnovu osobina mere i ~iwenice da je AB = C(CACB)
178
3.2. ZADACI
(komplement se uzima u odnosu na interval [0, 1]) vaì

m(A B) = m(C(CA CB)) = 1 m(CA CB)
> 1 (m(CA) + m(CB)) = 1 (1 m(A) + 1 m(B))
= m(A) + m(B) 1.
Kako je
m(A) + m(B) > 1,
sledi da je
m(A B) > 0.
3.24. Neka je (En ) niz merqivih skupova iz Rk takav da je

+
X
()
m(En ) < +.
n=1
Dokazati da tada skoro sve ta~ke x Rk leè u najvi{e kona~no mnogo

skupova En , n N.
Re{ewe. Ozna~imo sa A skup svih ta~aka+x +Rk koje leè u beskona~no
T S
mnogo skupova En , n N. Tada je A =
E , odakle sledi
m(A) 6 m
+
S
=n
n=1 =n
E ,
n N.
Na osnovu (), vaì

m
+
S
=n
+
X
m(E ) 0, n +,
E 6
=n
pa sledi da je m(A) = 0. Dakle, skoro sve ta~ke x Rk leè u Rk \ A,

tj. u najvi{e kona~no mnogo skupova En , n N.
3.25. Neka je (En ) niz merqivih skupova iz Rk . Dokazati da su onda

skupovi lim
inf En i lim sup En merqivi i vaì
n+
n+
lim inf m(En ) > m(lim inf En ).

n+
Ako je
+
S
=n
E < +
n+
za neko n N, dokazati da vaì
lim sup m(En ) 6 m(lim sup En ).

n+
n+
+
S
Ako postoji n+
lim En i ispuweno je m
E
=n
dokazati da je n+
lim m(En ) = m( lim En ).
n+
< +
za neko n N,
179
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (videti zadatak 3.5).

3.26. Neka je skup A R2 dobijen
tako {to je iz kvadrata [0, 1]
[0, 1] prvo izba~en kvadrat 31 , 23 13 , 23 , a zatim su iz preostalih 8
kvadrata izba~eni centralni otvoreni kvadrati stranice 1/9, i ovaj
proces nastavqen u beskona~nost. Odrediti meru skupa A.
Re{ewe. Odredimo meru skupa B = [0, 1][0, 1]\A. Skup B je prebrojiva
unija svih izba~enih skupova (videti sliku 8), disjunktnih otvorenih
kvadrata, pa je stoga skup B Borelov, a samim tim i merqiv skup.
Slika 8.
Na osnovu
1
3
1
m(A2i ) =
9
m(A1 ) =
..
.
m(Ani ) =
..
.
sledi
1
1
= ,
3
9
1
1
= 2,
9
9
1
1 1
n = n,
n
3 3
9
i = 1, . . . , 8,
i = 1, . . . , 8n1 ,
m(B) = m A1 (A21 A22 A28

(An1 An2 An8n1 ) )
!
n1
1
8
8
=
1 + + +
+ = 1.
9
9
9
Kako je i
m(A B) = m(A) + m(B) = 1,
zakqu~ujemo da je
m(A) = 0.
3.27. Elementi skupa A R su svi brojevi iz intervala [0, 1] u ~ijem

decimalnom zapisu u~estvuje cifra 3. Na}i meru skupa A.
180
3.2. ZADACI
Re{ewe. Neka je A
1 skup svih brojeva intervala [0, 1] kod kojih je prva

decimala 3, tj. A1 = [0.3, 0.4), A2 skup svih brojeva intervala [0, 1]
kod kojih je druga decimala 3 i A1 A2 = , tj. A2 = [0.03, 0.04)
[0.13, 0.14) [0.23, 0.24) [0.43, 0.44) [0.93, 0.94), A3 skup svih
brojeva intervala [0, 1] kod kojih je tre}a decimala 3 i A3 A1 =
A3 A2 = , itd., An , n > 3, n N, skup svih brojeva kod kojih je
nta decimala jednaka 3 i An je disjunktan sa svim Ak , k = 1, . . . , n 1.
+
S
Tada je A = An , dakle, prebrojiva unija disjunktnih intervala, pa
n=1
je merqiv skup. Kako je
m(A1 ) =
1
1
1
, m(A2 ) = 9 2 , . . . , m(An ) = 9n1 n , . . . ,
10
10
10
sledi
m(A) = m(A1 ) + m(A2 ) + + m(An ) + = 1.
3.28. Neka je S = {(x, y)

Dokazati da je m(S) = 0.
| x2 + y 2 = 1}
jedini~na kru`nica u
R2 .
Slika 9.
Re{ewe. Za proizvoqno n N, uo~imo podelu intervala [1, 1] na
2n jednakih delova (duìne 1/n) i u podeonim ta~kama konstrui{imo

prave paralelene osi Oy (slika 9). Zatim, u prese~nim ta~kama tih
pravih i kru`nice S konstrui{emo prave paralelne Ox osi. Ovim smo
konstruisali jedno pokrivawe skupa S sa 4(n1) pravougaonika, ~ija je
ukupna povr{ina 4/n. Kada n + ukupna povr{ina pravougaonika
teì nuli, pa zakqu~ujemo da je m(S) = 0.
3.29. Neka je f : R R neprekidna funkcija. Izra~unati meru skupa

G = {(x, y) R2 | y = f (x)}.
181
Re{ewe. Skup G je zatvoren u R , pa je stoga merqiv.
Moèmo ga
+
S
predstaviti kao uniju svojih kona~nih podskupova, tj. G =
Gn ,
n=
pri ~emu je Gn = G ([n, n + 1] R) (slika 10).
Po{to je funkcija f neprekidna na R, neprekidna je i na svakom
zatvorenom intervalu [n, n + 1], n Z, odakle sledi da je na svakom od
tih intervala uniformno neprekidna, tj.
2
( > 0)(() > 0)(x1 , x2 [n, n+1]) |x1 x2 | < () |f (x1 )f (x2 )| < .
Tada za svako > 0 postoji kona~an pokriva~ kompaktnog skupa [n, n +

1], ~iji su elementi dijametra maweg od (), pa moèmo uo~iti kona~no
mnogo ta~aka Ai (xi , f (xi )) Gn , i = 0, 1, . . . , sn , takvih da za sve i =
0, 1, . . . , sn 1 vaì |f (xi+1 ) f (xi )| < (videti sliku 11). Neka je
Bi = G([xi , xi+1 ]R]), i = 0, 1, . . . , sn 1. Tada je m(Bi ) < (xi+1 xi ),
snS
1
i = 0, 1, . . . , sn 1. Kako je Gn =
Bi dobijamo da je
i=0
m(Gn ) =
sX
n 1
m(Bi ) <
i=0
sX
n 1
(xi+1 xi ) = (n + 1 n) = .
i=0
Dakle, za svako > 0 i svako n Z vaì m(Gn ) < , pa zakqu~ujemo da

je m(Gn ) = 0, n Z.
Slika 10.
Prema tome,
Slika 11.
+
S
P
m(G) = m
Gn =
m(Gn ) = 0.
n=
n=
3.30. (a) Neka je f : [a, b] R definisana sa f (x) = m ([a, x] E).

Dokazati da je f neprekidna neopadaju}a funkcija na [a, b], kada je E
ograni~en merqiv podskup intervala [a, b].
(b) Dokazati da za svaki broj p, 0 6 p < m(E), postoji ograni~en
merqiv skup A E , takav da je m(A) = p.
182
3.2. ZADACI
(v) Dokazati tvr|ewe (b) kada je skup E neograni~en.

Re{ewe. (a) Na osnovu definicije funkcije f sledi da je f (a) = 0 i
f (b) = m(E) < +. Kako za x1 < x2 vaì ([a, x1 ] E) ([a, x2 ] E)
sledi da je tada f (x1 ) 6 f (x2 ), odnosno f je neopadaju}a funkcija.
Dokaìmo da je f i neprekidna funkcija. Neka x, x + h [a, b] i h > 0.
Tada je
f (x + h) f (x) = m([a, x + h] E) m([a, x] E)
= m(([a, x + h] \ [a, x]) E)
= m((x, x + h] E) 6 m((x, x + h]) = h,
odakle sledi da f (x + h) f (x) 0, h 0+, tj. f je neprekidna sdesna

za sve x [a, b). Analogno se dokazuje da je f neprekidna sleva. Dakle,
f je neprekidna neopadaju}a funkcija na [a, b].
(b) Na osnovu dela (a) vaì 0 = f (a) 6 f (x) 6 f (b) = m(E) za
svako x [a, b], i kako je 0 6 p < m(E) postoji x [a, b) takvo da
je f (x) = m([a, x] E) = p. Dakle, skup A = [a, x] E je merqiv i
ograni~en podskup skupa E ~ija je mera jednaka p.
(v) Skup E je neograni~en, pa je m(E) = p1 6 +. Uo~imo skupove
+
S
En = E[n, n]. O~igledno je E1 E2 En i
En = E .
n=1
Tada je p1 = m(E) = n+
lim m(En ). Kako je, po uslovu zadatka, p < p1
to postoji n0 N takav da je m(En ) = r > p. Sada na En moèmo
primeniti tvr|ewe iz dela (b), jer je En ograni~en merqiv skup i
m(En ) > p.
0
3.31. Dokazati da postoji neprekidna funkcija f : [0, 1] R koja je

konstantna u okolini svake racionalne ta~ke, a nije svuda konstantna.
Re{ewe. Neka su q1, q2, . . . , qn, . . . svi racionalni brojevi iz intervala
[0, 1]. Tada, za svako n N postoje realni brojevi an i bn takvi da
qn (an , bn ), (an , bn ) [0, 1] i bn an = 1/2n+1 (za 0 i 1 uzimamo
+
S
sleva, odnosno sdesna, zatvorene intervale). Neka je E = (an , bn ).
n=1
Tada vaì
1
1
1
1
+ 3 + + n+1 + = < 1.
2
2
2
2
2
Defini{imo sada funkciju f : [0, 1] R sa f (x) = m([0, x] D),
gde je D = [0, 1] \ E . Dokaza}emo da ova funkcija zadovoqava traène
0 < m(E) 6
uslove.
183
Neka je A = [0, x] D, a B = [0, x0 ] D.

x < x0 , {to ne umawuje op{tost. Tada je
Pretpostavi}emo da je
|f (x) f (x0 )| = |m(A) m(B)| = m(B \ A) = m([x, x0 ] D)
za |x x0 | < = ,
tj. funkcija f je neprekidna u ta~ki x0 . Kako je x0 proizvoqno iz [0, 1]
sledi da je funkcija f neprekidna na [0, 1].
Za x (a, b) E vaì [0, x] D = [0, ] D za svako (a, b).
Prema tome, m([0, x] D) = m([0, ] D) za svako (a, b), odakle
sledi da je f (x) = f () za svako (a, b). Dakle, f(a,b) = c, c R.
Iz definicije funkcije f lako se dobija da je f (0) = 0, dok je
f (1) = m(D) = 1 m(E) > 0. Dakle, f (0) 6= f (1), pa funkcija f nije
konstantna na [0, 1].
6 m([x, x0 ]) = |x x0 | <
3.32. Za svaki skup A Rk postoji nadskup B , koji je najvi{e prebrojiv

presek otvorenih skupova (tj. B G ), takav da vaì m(B) = m (A).
Dokazati.
Re{ewe.
Razmatra}emo posebno slu~ajeve kada je m (A) = + i kada je
m (A) < +.
Ako je m (A) = +, tada uzimamo B = Rk , pa vaì A B i
m(B) = + = m (A).
Neka je m (A) < +. Tada za svako > 0 postoji niz intervala
+
+
S
P
(In ) takav da je A
In i
m(In ) 6 m (A) + . Uo~imo, daqe,
n=1
n=1
otvorene skupove Jn takve da vaì In Jn i m(Jn ) < m(In ) + /2n .
+
+
S
S
Tada je i Jn otvoren skup, A Jn i
+
X
n=1
pa je
n=1
n=1
+
+
X
X
m(Jn ) <
m(In ) + n =
m(In ) + < m (A) + 2,
2
n=1
n=1
je otvoren skup, A G} 6 m (A) + .

Kada u posledwoj nejednakosti pustimo da 0 dobijamo
inf{m(G) | G je otvoren skup, A G} 6 m (A).
Iz A G sledi m (A) 6 m (G) = m(G), pa zakqu~ujemo da je
m (A) = inf{m(G) | G je otvoren skup, A G}.
inf{m(G) | G
184
3.2. ZADACI
Iz posledwe jednakosti sledi da postoji niz otvorenih skupova (Gn ),

takvih da je A Gn , m(Gn ) < m (A) + 1/n. Defini{imo sada niz
n
T
skupova (Bn ) sa Bn = Gk . Svaki ovako definisan skup Bn je otvoren
+
k=1
T
i pritom je Bn Bn+1 , n N, pa imamo n+
lim Bn =
Gk = B , pa
k=1
B G (videti zadatak 1.19 (v)). Kako je G B M(m), to je skup B
merqiv. Po{to je A B vaì
m (A) 6 m (B) = m(B) 6 m(Bn ) 6 m(Gn ) < m (A) +
1
.
n
Kada u posledwoj nejednakosti pustimo da n + dobijamo m(B) =
m (A).
3.33. Neka je A merqiv skup iz Rk i m(A) = i 0 < < . Konstruisati merqiv skup B A takav da je m(B) = .
Re{ewe. Defini{imo funkciju : [0, +) R sa
() = m([, ]k A).
Ovako definisana funkcija je nenegativna i neopadaju}a, a dokaza}emo

i da je neprekidna na intervalu [0, +). Zaista, za h > 0 imamo
0 6 ( + h)() = m([ h, + h]k A) m([, ]k A)
= m(([ h, + h]k \ [, ]k ) A) 0, h 0+ .
Analogno dobijamo ( + h) (), h 0. Prema tome, funkcija

je neprekidna rastu}a funkcija na [0, +) i kako je
(0) = 0,
lim () = m(A) = ,
0 < < ,
sledi da postoji 0 (0, +) takav da je (0 ) = . Stoga je za skup

B = ([0 , 0 ]k ) A ispuweno B A i m(B) = .
3.34. Neka je A merqiv podskup intervala I = [0, 1] i 0 < < 1

realan broj takav da je m(A J) > m(J) za svaki interval J I .
Dokazati da je tada m(A) = 1.
Re{ewe. Posmatrajmo skup B = [0, 1] \ A. Tada za svaki interval J I
vaì
m(B J) = m(J) m(A J) 6 m(J) m(J) = m(J),
185
gde je 0 < = 1
pokriva B vaì
< 1.
Za svaki niz (Jn ) podintervala od I koji
+
+
+
X
X
S
m(B Jn ) 6
m(Jn ).
m(B) = m
(B Jn ) 6
n=1
n=1
n=1
Uzimaju}i inf po svim (Jn ) u posledwoj nejednakosti dobijamo

m(B) 6 m (B) = m(B),
odakle sledi
m(B) = 0.
Kona~no,
m(A) = 1 m(B) = 1.
3.35. Na skupu I = [0, 1] uvedena je relacija sa x y x y Q.

Dokazati:
(a) je relacija ekvivalencije;
(b) skup A u koji ulazi po jedna ta~ka iz svake od dobijenih klasa
ekvivalencije nije merqiv skup.
Re{ewe. (a) Kako za svako x, y, z I vaì
(R) x x = 0 Q x x,
(S) x y x y Q (y x) Q y x Q y x,
(T) x y y z x y Q y z Q (x y) + (y z) = x z
Q x z,
relacija jeste relacija ekvivalencije.
(b) Primetimo prvo da je Cx = Cy ako i samo ako je xy Q[1, 1].
Za racionalan broj r defini{emo skup
Ar = A + r = {a + r | a A}.
S
Dokaza}emo da je tada I
Ar i da su za p 6= q skupovi Ap i Aq
rQ[1,1]
disjunktni.
Za svako x I postoji a A takvo da x Ca . Tada je x Sa = r
Q [1, 1], pa je x = a + r, tj. x Ar , odakle sledi da x
Ar .
rQ[1,1]
Dokaìmo da su za p 6= q skupovi Ap i Aq disjunktni. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoje p, q, p 6= q takvi da je Ap Aq 6= ,

tj. postoji neko x takvo da x Ap Aq . Tada postoje a, b A takvi
da je x = a + p i x = b + q. Kako je p 6= q, sledi da je a 6= b, {to
povla~i da a nije u relaciji sa b. S druge strane, iz a + p = b + q sledi
a b = q p Q, odakle je a b. Kontradikcija.
186
3.2. ZADACI
Neka su r1 , r2 , . . . , rn , . . . svi racionalni brojevi iz intervala [1, 1]

i defini{imo skupove An sa An = Ar . Tada je (An ) niz disjunktnih
+
S
skupova i vaì I An [1, 2] (jer je a [0, 1], a r [1, 1]). Ako
n=1
pretpostavimo da je skup A merqiv, tada je i skup Ar merqiv za svako r
i vaì m(Ar ) = m(A) i vaì nejednakost
n
1 = m(I) 6
+
X
m(An ) =
n=1
+
X
m(A) 6 3.
n=1
Ukoliko je m(A) = 0 posledwa nejednakost glasi 1 6 0 6 3, dok ako

je m(A) > 0 imamo 1 6 + 6 3. Kako su obe nejednakosti neta~ne,
zakqu~ujemo da skup A nije merqiv.
+
S
+
S
NAPOMENA. Kako je I An [1, 2], to je 1 6 m ( An ) 6 3.

n=1
n=1
Svi skupovi An su dobijeni translacijom skupa A, pa je m (An ) =
m (A) = . Spoqna mera skupa A, odnosno skupova An , nije nula jer
+
+
S
P
vaì m
An 6
m (An ). Prema tome, m (An ) = > 0, pa je
+
P
n=1
m (An ) =
vaì
n=1
+
P
n=1
n=1
= +.
m
+
S
n=1
Dakle, za disjunktne skupove An , n N,

+
X
An <
m (An ).
n=1
3.36. Ako je svaki podskup merqivog skupa E R merqiv, tada je

m(E) = 0. Dokazati.
Re{ewe. Defini{imo na R relaciju ekvivalencije sa
x y x y = q Q.
Skup A koji sadrì po jedan element iz svake od klasa ekvivalencije

nije merqiv (videti zadatak 3.35).
Sada }emo pokazati da svaki merqiv skup pozitivne mere sadrì
nemerqiv podskup. Neka su q1 , q2 , . . . , qn , . . . svi racionalni brojevi i
An = A + qn , n N. Na osnovu
E =ER=E
+
S
n=1
+
S
An =
(E An ),
n=1
187
sledi
0 < m (E) 6
+
X
n=1
m (E An ) =
+
X
m (E (A + qn )).
n=1
Po{to je A nemerqiv skup, nemerqiv je i svaki od skupova A + qn ,

a iz E An An sledi da i svaki od skupova E An mora biti
nemerqiv, jer bi u suprotnom svi imali meru nula, a to je u suprotnosti
sa m(E) = m (E) > 0.
Dakle, ako je svaki podskup skupa E R merqiv, tada skup E mora
biti mere nula, a tako|e i svaki wegov podskup je mere nula.
3.37. Neka skup E Rn nemerqiv, a A Rn skup mere nula. Dokazati

da tada skup E CA ne moè biti merqiv.
Re{ewe. Kako je m(A) = 0 i AE A, to je m(AE) = 0. Skup E CA
razlikuje se od skupa E za skup E A, koji je mere nula. Stoga, ako bi
E CA bio merqiv skup, merqiv bi bio i skup (E CA) (E A) = E ,
{to po uslovu zadatka nije ta~no. Dakle, skup E CA nije merqiv.
3.38. Neka je E merqiv skup i m(E) > 0. Dokazati da postoje dve ta~ke
skupa E ~ije je rastojawe iracionalan broj. Da li postoje dve razli~ite
ta~ke u E ~ije je rastojawe racionalan broj?
Re{ewe. Iz m(E) > 0 zakqu~ujemo da je skup E neprebrojiv. Izaberimo neku ta~ku x0 E . Tada je skup rastojawa {d(x0 , x) | x E} tako|e
neprebrojiv, a odatle sledi da ne mogu sva rastojawa biti racionalna
(jer racionalnih brojeva ima prebrojivo mnogo). Dakle, postoji ta~ka
x1 E takva da je d(x0 , x1 ) iracionalan broj.
Dokaìmo sada da postoje razli~ite ta~ke u E ~ije je rastojawe
racionalan broj. Ako je E ograni~en, onda postoji segment [a, b] takav da
je E [a, b]. Posmatrajmo skupove E +qi , gde je [0, 1]Q = {q1 , q2 , . . . }.
O~igledno je E + qi [a, b + 1] i m(E + qi ) = m(E) za svako i N.
Kada bi skupovi E + qi , i N, bili disjunktni, vaìlo bi
X
iN
m(E) =
m(E + qi ) 6 m([a, b + 1]) = b + 1 a.
iN
Posledwe je mogu}e samo ako je m(E) = 0, me|utim po uslovu zadatka je

m(E) > 0, pa zakqu~ujemo da skupovi E + qi , i N nisu disjunktni, tj.
postiji z (E + qi ) (E + qj ). Tada je z = x + qi = y + qj , x, y E ,
188
3.2. ZADACI
odakle sledi |x y| = |qi qj | Q, tj. postoje dve ta~ke u E ~ije

je rastojawe racionalno. Ukoliko je skup E neograni~en, on sadrì
ograni~eni podskup za koji vaì prethodna analiza.
3.39. Neka je A (na osi Ox ) proizvoqan podskup realne prave, a B R

(na osi Oy ) skup mere nula. Dokazati da je tada skup A B R2 tako|e
mere nula.
Re{ewe. Neka je pozitivan realan broj i neka su Bn otvoreni skupovi
na Oy koji sadrè B i pritom je m(Bn ) < n2 . Tada iz A B
+
S
((n, n) Bn ) sledi
n+1
n=1
m (A B) 6 m
+
S
+
X
((n, n) Bn ) 6
m((n, n) Bn )
n=1
<
+
X
2n
n=1
n=1
= .
n 2n+1
Iz posledwe nejednakosti neposredno sledi da je m(A B) = 0.
3.40. Dokazati da postoji merqiv podskup od R2 , takav da je wegova

projekcija na R nemerqiva.
Re{ewe. Na osnovu zadatka 3.39 sledi da je skup iz R2, koji je proizvod
nemerqivog skupa sa Ox ose i skupa mere nula sa Oy mere nula. Dakle,
taj skup je merqiv, a wegova projekcija na Ox osu je nemerqiv skup.
3.41. Dokazati da je skup A Rk merqiv ako i samo ako je A merqiva
funkcija.
Re{ewe. Funkcija A je merqiva ako i samo ako je skup
{x Rk | A (x) > c}
merqiv za svako
c R.
Kako je
k
R , c < 0,
k
A, 0 6 c < 1,
{x R | A (x) > c} =
, c > 1,
i skupovi i Rk su merqivi, zakqu~ujemo da je funkcija A merqiva

ako i samo ako je skup A merqiv.
189
3.42. Ako su f i g merqive funkcije na skupu E dokazati da su skupovi

E(f < g) = {x E | f (x) < g(x)}, E(f 6 g), E(f > g), E(f > g) i
E(f = g) merqivi.
Re{ewe. Za svako x E za koje vaì f (x) < g(x) postoji q Q takav
da je f (x) < q < g(x). Iz merqivosti funkcija f i g sledi da su skupovi

E(f < q) i E(q < g) merqivi, a kako je
E(f < g) =
(E(f < q) E(g > q))
qQ
sledi da je E(f < g) merqiv skup.

Analogno se dokazuje da je E(f > g) merqiv skup, dok merqivost
ostala tri skupa sledi iz ~iwenica da je
E(f 6 g) = E \ E(f > g),
E(f > g) = E \ E(f < g),
E(f = g) = E(f 6 g) E(f > g).
3.43. Neka su Sn Rk , n N, disjunktni skupovi takvi da vaì

+
S
Sn = Rk , a (cn ) niz realnih brojeva takav da je ci 6= cj , i 6= j .
+
n=1
P
Dokazati da je funkcija f =
cn S merqiva ako i samo ako su
n=1
skupovi Sn merqivi.
Re{ewe. Pretpostavimo da je funkcija f merqiva. Tada za svako n N
vaì
n
Sn = {x | f (x) = cn } = {x | f (x) > cn } {x | f (x) 6 cn }.
Kako su skupovi {x | f (x) > cn }, {x | f (x) 6 cn } merqivi, zakqu~ujemo

da su i skupovi Sn merqivi.
Pretpostavimo, sada, da su skupovi Sn , n N, merqivi i uo~imo
proizvoqan realan broj c. Tada je
Ec = {x | f (x) > c} =
Stoga je za svako
pova, merqiv.
c R,
skup
Ec ,
S
cn >c
Sn .
kao prebrojiva unija merqivih sku-
3.44. Dokazati da je funkcija f : X R merqiva ako i samo ako je za

svaki racionalan broj c skup {x X | f (x) > c} merqiv.
190
3.2. ZADACI
Re{ewe. Ako je funkcija f merqiva tada je za svaki realan broj r skup
{x X | f (x) > r} merqiv, pa kako je Q R i svaki od skupova

{x X | f (x) > c}, c Q, bi}e merqiv.
Neka je, sada, za svaki racionalan broj c skup {x X | f (x) > c}
merqiv. Za svaki realan broj r postoji rastu}i niz racionalnih brojeva (cn ) takav da cn r, n +, pa vaì
{x X | f (x) > r} =
+
T
n=1
{x X | f (x) > cn }.
Kako je prebrojiv presek merqivih skupova merqiv skup, zakqu~ujemo

da je za svaki realan broj r skup {x X | f (x) > r} merqiv, tj. da je f
merqiva funkcija.
3.45. Neka je f : X R merqiva funkcija. Pokazati da je skup

f 1 (E) merqiv ako je skup E R tipa G , odnosno F .
Re{ewe. Neka je skup E R
+
T
tipa G , tj. E = En , gde je En otvoren

n=1
skup u R , za svako n N. Tada je
f 1 (E) = f 1
+
T
n=1
+
T 1
En =
f (En ).
n=1
Zbog merqivosti funkcije f svaki od skupova f 1 (En ) je merqiv, pa

+
T
sledi i da je skup f 1 (E) = f 1 (En ) merqiv.
n=1
Tvr|ewe se analogno pokazuje i za skup F tipa.
3.46. Dokazati da je svaka monotona funkcija merqiva.

Re{ewe. Neka je funkcija f : R R rastu}a (analogno se dokazuje ako
je funkcija opadaju}a). Posmatrajmo skup A = {x | f (x) > c}, gde je c
proizvoqan realan broj. Ako je A = , tada je A merqiv.
Neka je A 6= . Tada postoje x1 , x2 A, x1 6= x2 , i za svako
x (x1 , x2 ) vaì f (x2 ) > f (x) > f (x1 ) > c, tj. x A, pa zakqu~ujemo
da je A oblika (a, +) ili [a, +). Kako su oba ova intervala merqivi
skupovi, sledi da je i u ovom slu~aju skup A merqiv.
Dakle, svaka monotona funkcija jeste merqiva.
3.47. Neka je {ES} najvi{e prebrojiva familija merqivih skupova u
Rk . Neka je E = E i f : E R . Dokazati da je f merqiva na E
ako i samo ako je f merqiva na E za svako .
191
Re{ewe. Neka je f
= fE .
Pretpostavimo da je funkcija f merqiva za svako . Tada je za

svako c R skup {x E | f (x) > c} merqiv. Kako za svako c R
vaì
{x E | f (x) > c} =
{x E | f (x) > c} =
{x E | f (x) > c},
sledi da je za svako c skup {x E | f (x) > c} merqiv, odnosno

funkcija f je merqiva.
Ako je f merqiva funkcija, onda je skup {x E | f (x) > c} merqiv za svako , a kako je {x E | f (x) > c} = {x E | f (x) > c},
zakqu~ujemo da je za svako funkcija f merqiva na E .
3.48. Neka je {E } najvi{e prebrojiva familija merqivih skupova u

Rk . Dokazati da je tada skup E , ~iji su elementi sve ta~ke iz Rk koje se
nalaze bar u p (p N {+}) skupova E , merqiv.
Re{ewe. Ozna~imo sa E karakteristi~nu funkciju skupa E. Funkcije
E su merqive jer su skupovi E merqivi. Uo~imo niz funkcija (fn )
n
P
dat sa fn (x) =
E (x). Ovako definisane funkcije su merqive
=1
(teorema 3.10.) i dati niz je rastu}i, pa
fn f =
+
X
=1
E (x), n +,
i pritom je funkcija f merqiva na osnovu teoreme 3.9. Kako je

E = {x Rk | f (x) > p},
na osnovu merqivosti funkcije f , zakqu~ujemo da je
merqiv skup.
3.49. Ako je f : [a, b] R neprekidna funkcija na [a, b] i diferencijabilna na (a, b), dokazati da je f 0 merqiva funkcija na (a, b).
Re{ewe. Produìmo najpre funkciju0 f sa intervala [a, b] na interval
[a, b + 1], na slede}i na~in f (x) = f (b)(x b) + f (b), b < x 6 b + 1,
gde je f 0 (b) = h0+
lim f (b)fh(bh) . Tada je funkcija f : [a, b + 1] R
diferencijabilna na (a, b + 1), pa je onda ona i neprekidna na (a, b + 1),
a time i merqiva. Uo~imo niz funkcija (fn ) dat sa
fn (x) =
f (x + 1/n) f (x)
,
1/n
x [a, b].
192
3.2. ZADACI
Zbog diferencijabilnosti funkcije f sledi da za svako x (a, b) postoji

f 0 (x) = lim
n+
f (x + 1/n) f (x)
,
1/n
odnosno f 0 (x) = n+
lim fn (x). Kako su, pritom, sve funkcije
qive, sledi da je i funkcija f 0 merqiva.
fn
mer-
3.50. Neka je g : Rk R merqiva funkcija, a {f }, gde f : R R ,

proizvoqna familija neprekidnih funkcija i f = sup f . Dokazati
da je f g merqiva funkcija.
Re{ewe. Treba
pokazati da je skup (f g)1 (E) merqiv za svaki otvoren
skup E iz R . Uo~imo da vaì
x f 1 ((c, +]) () x f1 ((c, +]) x
f1 ((c, +]).
1
Na osnovu neprekidnosti funkcija
S 1 f sledi da su skupovi f ((c, +])
otvoreni u R, pa je i skup f ((c, +]) otvoren u R. Kako je
(f g)
((c, +]) = g
f 1 ((c, +]) = g 1
f1 ((c, +]) ,
a funkcija g je merqiva, sledi da je skup g1 f1 ((c, +]) merqiv
za svako c R . Dakle, funkcija f g je merqiva.
3.51. Dokazati da je funkcija f : Rk R merqiva ako i samo ako

postoji niz (fn ) neprekidnih realnih funkcija na Rk , koji konvergira
ka f skoro svuda na Rk .
Re{ewe. Ako je (fn) niz sa datim svojstvom, onda je
m ({x | fn (x) 6 f (x), n +}) = 0
i sve funkcije fn su merqive (jer su neprekidne), pa, na osnovu teoreme

3.9., sledi da je i funkcija f merqiva.
Dokaz da za proizvoqnu merqivu funkciju postoji niz sa datim
svojstvom izve{}emo u ~etiri koraka, polaze}i od jednostavnijih ka
sloènijim funkcijama, i pritom za svaki tip funkcija dokazujemo da
vaì
()
( > 0)(h C(Rk )) m Rk (f 6= h) < .
193
(i) Neka je najpre f = E . Prema zadatku 3.41 funkcija f je merqiva

ako i samo ako je skup E merqiv. Tada postoje otvoren skup B E i
zatvoren skup A E takvi da je m(B \ A) < . Defini{imo funkciju
h sa
h(x) =
d(x, CB)
.
d(x, A) + d(x, CB)
O~igledno je h(x) = 1 za x A i h(x) = 0 za x CB . Funkcija h je

neprekidna, jer je d(x, A) + d(x, CB) 6= 0. O~igledno je Rk (f 6= h)
B \ A, odakle sledi m(Rk (f 6= h)) < m(B \ A) < . Ovim je dokazano
tvr|ewe (). Dakle, moèmo da uo~imo niz funkcija (hn ) takav da
hn f , n +, s.s. na Rk , pa tvr|ewe vaì za karakteristi~nu
funkciju.
n
P
(ii) Neka je f = j =
cj E , 0 6 cj < +, jednostavna funkcija.
j=1
Na osnovu (i) vaì
j
( > 0)(hj C(Rk )) m Rk (E 6= hj ) < .

j
n
Defini{imo sada h sa h
n
P
j=1
cj hj .
Ovako definisana funkcija h
pripada prostoru C(Rk ). Kako je

Rk (f 6= h)
n
S
j=1
vaì
Rk (E 6= hj ),
j
n
S
X
n
m Rk (f 6= h) 6 m
Rk (E 6= hj ) 6
m Rk (E 6= hj ) < .
j=1
j=1
Dakle, vaì tvr|ewe () za jednostavnu funkciju.

(iii) Neka je f nenegativna merqiva funkcija. Tada postoji rastu}i
niz jednostavnih funkcija (jn ) koji konvergira ka f na Rk . Na osnovu (ii) postoje neprekidne funkcije hn , n N, na Rk , takve da je
1
m Rk (hn 6= jn ) <
. Radi jednostavnijeg zapisa uvedimo ozn(n + 1)
+
T +
S
naku An = Rk (hn 6= jn ). Neka je A = lim sup An =
Aj . Tada
nN
n=1 j=n
je
0 6 m(A) 6 m
+
S
j=n
+
X
Aj 6
j=n
1
0, n +,
n(n + 1)
194
3.2. ZADACI
odakle zakqu~ujemo da je m(A) = 0. Kako x / A ako se niz brojeva (hn (x)) razlikuje od niza (jn (x)) samo u kona~nom broju ~lanova,
m(A) = 0 i jn (x) f (x), n +, sledi da
hn (x) f (x), n +
s.s. na
Rk .
(iv) Za proizvoqnu funkciju f postoje nenegativne merqive funkcije f + i f , gde je f + = max{f, 0} i f = max{f, 0}, takve da
vaì f = f + f , pa na osnovu (iii) i u ovom slu~aju vaì tvr|ewe.
Ovim je dokaz zavr{en.
3.52. Neka je (fn ), fn : X R , niz merqivih funkcija. Dokazati da

je tada skup L = {x X | n+
lim fn (x) < +} merqiv.
Re{ewe. Neka je f (x) = lim inf f (x) i F (x) = lim sup f (x), x X .
n+
n+
Iz merqivosti funkcija fn , n N, sledi merqivost funkcija

sup( inf fn (x)) i F (x) = inf (sup fn (x)) i kako je
n>k
kN
kN
f (x) =
n>k
L = {x X | f (x) = F (x) < +}

= {x X | f (x) = F (x)} {x X | f (x) < +},
zakqu~ujemo da je skup L merqiv.
3.53. Dokazati da je funkcija f : Rk R , zadata sa
1
, x1 xk =
6 0,
f (x1 , . . . , xk ) =
x x
1+, k x x = 0,
1
k
merqiva.
Re{ewe. Uo~imo slede}e podskupove od Rk :
S = {x = (x1 , . . . , xk ) | x = 0},
= 1, . . . , k,
S = {x = (x1 , . . . , xk ) | x1 , . . . , xk 6= 0}.
k
S
O~igledno je S S = Rk . Skupovi S1 , . . . , Sk predstavqaju koor=1
dinatne ravni u prostoru Rk i pritom je

je
m(S1 ) = = m(Sk ) = 0,
k
S
X
k
m(S ) = 0,
m
S 6
=1
=1
pa
195

S
k
odakle sledi da je m
S = 0. Kako je skup S o~igledno otvoren, a
=1
funkcija f je na wemu neprekidna, sledi da je f merqiva na S . Dakle,
f je merqiva na S i m(Rk \ S) = 0, pa zakqu~ujemo da je f merqiva
na Rk .
3.54. Ako je funkcija f : Rk R merqiva, dokazati da je funkcija

g(x) = 1/f (x) merqiva na skupu S = {x Rk | f (x) 6= 0}.
Re{ewe. Kako je S = Rk \ {x Rk | f (x) = 0}, sledi da je S merqiv
skup. Neka je c proizvoqan realan broj. Tada je (dokazati!)
1
c > 0,
f (0, 1/c) ,
f 1 (0, +),
c = 0,
Ec = {x Rk | g(x) > c} =
1
f (0, +] f 1 [, 1/c) , c < 0,
pa zakqu~ujemo da je g merqiva funkcija na S .
3.55. Neka je f : Rk R merqiva funkcija i g(x) = tg(f (x)).

Dokazati da je domen S funkcije g merqiv skup, i da je funkcija g
merqiva na skupu S .
D+ = {x Rk | f (x) = +},
D = {x Rk | f (x) = },
Dn = {x Rk | f (x) = /2 + n},
n Z.
Skupovi D+ , D , Dn ,
n Z su merqivi, pa je i skup
S
S = Dg = Rk \ D+ D
Dn
nZ
merqiv. Neka je, sada, c proizvoqan realan broj i

Tada je skup
Ec = {x Rk | g(x) > c} =

arctg c ,
.
2 2
S n
o
x n + arctg c < f (x) < n +
2
nZ
merqiv za svako realno c, pa je stoga g merqiva funkcija na S .
3.56. Ako je funkcija f 3 merqiva na skupu E , dokazati da je tada i

funkcija f merqiva na E .
196
3.2. ZADACI
Re{ewe. Ako je funkcija f
{x E |
(f (x))3
je merqiva, tada je za svako c

Obratno, kako je
> c} merqiv.
{x E | (f (x))3 > c} = {x E | f (x) >
skup
3
c},
sledi da je funkcija f merqiva.
3.57. Pokazati da ako je f 2 merqiva funkcija, funkcija f ne mora

biti merqiva.
Re{ewe. Nave{}emo primer funkcije koja nije merqiva, dok wen kvadrat jeste merqiva funkcija. Neka je A neki nemerqiv podskup od R
(takav skup postoji videti zadatak 3.35). Defini{imo funkciju f sa
f (x) =
1, x A,
1, x CA.
Kako je {x R | f (x) > 0} = A nemerqiv skup, sledi da f nije merqiva

funkcija, dok je (f (x))2 = 1 za svako x R, pa je funkcija f 2 o~igledno
merqiva.
3.58. Pokazati da postoji funkcija f koja nije merqiva, ali |f | jeste

merqiva.
3.59. Na}i primer merqivih funkcija f, g : R R takvih da je f = g
na gustom podskupu od R, ali je f 6= g s.s. na R.
Re{ewe. Uo~imo funkcije
f (x) =
1, x Q,
2, x I,
g(x) =
1, x Q,
3, x I.
Tada je f = g na Q, a skup racionalnih brojeva je svuda gust u skupu

realnih brojeva, dok je f 6= g na skupu iracionalnih brojeva i pritom
je m(I) = m(R) > 0. Dakle, f 6= g s.s. na R.
Glava 4
Lebegov integral
4.1 Pregled teorije
Lebegov integral
Funkcija j(x) = P c (x) je jednostavna (prosta) mmerqiva funkcija na R , gde su 0 6 c < + vrednosti koje
ona uzima na merqivim skupovima E , = 1, 2, . . . , n.
DEFINICIJA 4.2. Lebegovintegral jednostavnefunkcije j namerqivom
skupu E R definisan je sa
n
DEFINICIJA 4.1.
=1
Z
j(x) dm =
E
n
X
c m(E E).
=1
Neka je E R mmerqiv skup i neka je f nenegativna mmerqivafunkcijana E. Lebegovintegral funkcije f naskupu

E definisan je sa
DEFINICIJA 4.3.
f (x) dm = sup
E
j6f
j(x) dm,
E
gde se supremum uzima preko svih jednostavnih funkcija j(x) koje zadovoqavaju uslov 0 6 j(x) 6 f (x) za svako x E.
197
198
Funkcija f je integrabilna u Lebegovom smislu (Lebeg integrabilna) na skupu E ako je Lebegov integral funkcije f na skupu E
kona~an. Familiju svih Lebeg integrabilnih funkcija na skupu E

ozna~avamo sa L(E). Ubudu}e, kada kaèmo da je funkcija integrabilna
podrazumeva}emo integrabilnost u Lebegovom smislu.
TEOREMA 4.1. Neka su f i g nenegativne mmerqive funkcije i A, B, E
merqivi skupovi. Tada vaè slede}a tvr|ewa.
R
R
1 Ako je f (x) 6 g(x) na E , tada je
f (x) dm 6
g(x) dm.
R
R
2 AB
f (x) dm 6
f (x) dm.
R
R
3
cf (x) dm = c f (x) dm, 0 6 c < +.
R
f (x) dm = 0, ~ak i kada je
4 Ako je f (x) 0 na E tada je
m(E) = +.
R
R
5
f (x) dm =
f (x) (x) dm.
6 Ako je f L(R ) tada je f kona~na s.s. na R .
TEOREMA 4.2. Ako su j i j jednostavne merqive funkcije tada je
Rk
Rk
(j1 (x) + j2 (x)) dm =
Rk
j1 (x) dm +
Rk
j2 (x) dm.
TEOREMA 4.3. (Bepo-Levijev stav) Neka je (fn ) monotono rastu}i niz
nenegativnih
merqivih funkcija na , tj. neka je 0 6 f (x) 6

,
. Ako je
tada je
m
Rk
k
f2 (x) 6 6 + x R
f (x) = lim fn (x)
n+
Z
Z
lim
fn (x) dm =
f (x) dm.
n+ Rk
Rk
Neka je (f ) niz nenegativnih funkcija merqivih na R .

Ako je f (x) = P f (x) tada je
TEOREMA 4.4.
n=1
Z
f (x) dm =
+ Z
X
k
n=1 R
Rk
fn (x) dm.
LEMA 4.1. (Fatuova lema) Neka je (fn ) niz nenegativnih funkcija mer-
qivih na R . Ako za svako x R vaì f (x) = lim inf f (x), tada

je
Z
Z
k
n+
lim inf
n+
Rk
fn (x) dm >
f (x) dm.
Rk
199
GLAVA 4. LEBEGOV INTEGRAL
Neka je f nenegativna merqiva funkcija na R . Tada je

funkcija skupa (E) = R f (x) dm, E M(m), jedna realna mera na
M(m).
TEOREMA 4.5.
Kako je funkcija mera ona je -aditivna, tj. vaì

Z
f (x) dm =
E
+ Z
X
f (x) dm,
E=
+
S
n=1
n=1 En
En , Ei Ej = , i 6= j.
Neka je f realna merqiva funkcija na merqivom skupu E

Defini{imo funkcije
f + (x) = max{f (x), 0}, f (x) = min{f (x), 0},
Rk .
x E,
koje zovemo pozitivnim, odnosno negativnim delom funkcije f . Primetimo da je f = f + f i da je f + (x) > 0, f (x) > 0, x E .
Neka je f realna merqiva funkcija na merqivom skupu

. Ako bar jedan od integrala R f dm, R f dm ima kona~nu
vrednost, tadaZ Lebegov integral
funkcije fZna skupu E defini{emo sa
Z
DEFINICIJA 4.4.
E Rk
f + (x) dm
f (x) dm =
E
f (x) dm.
E
Ako je Lebegov integral funkcije f na E kona~an, kaèmo da je f integrabilna u Lebegovom smislu.

TEOREMA 4.6. Ako je f realna merqiva funkcija na merqivom skupu E
R , tada vaì:
1 f L(E) |f | L(E);
R
R
2 f (x) dm 6
|f (x)| dm.
TEOREMA 4.7. Ako f, g L(R ) i c , c R, tada c f + c g L(R ) i
vaì Z
Z
Z
k
Rk
(c1 f (x) + c2 g(x)) dm = c1
Rk
f (x) dm + c2
g(x) dm.
Rk
TEOREMA 4.8. (Lebegova teorema o dominantnoj konvergenciji) Neka je
niz merqivih funkcija koje, za svako x R , konvergiraju ka funkciji f (x). Ako postoji funkcija g L(R ) takva da za sve x R i sve
n N vaì |f (x)| 6 g(x), tada f L(R ) i vaì
Z
Z
Z
k
(fn )
lim
n+ Rk
fn (x) dm =
lim fn (x) dm =
Rk n+
f (x) dm.
Rk
200
TEOREMA 4.9. (Lebegova teorema) Neka je E Rk merqiv skup kona~ne
mere i neka je (f ) niz uniformno ograni~enih funkcija, tj. postoji

M > 0 takvo da za sve x E i sve n N vaì |f (x)| < M . Ako je
lim f (x) = f (x), x E , tada je
n
n+
lim
n+ E
fn (x) dm =
lim fn (x) dm =
E n+
f (x) dm.
E
Ako f L(R ), tada je (E) = R f (x) dm, E M(m),

jedna -aditivna funkcija skupa na M(m).
TEOREMA 4.11. Ako f R[a, b], tada f L[a, b] i vaì
TEOREMA 4.10.
Z
f (x) dm =
[a,b]
f (x) dx.
a
Obrnuto tvr|ewe ne vaì.

TEOREMA 4.12. Neka je (f ) niz merqivih funkcija na merqivom skupu E .
Ako je jedan od izraza
n
+ Z
X
n=1 E
|fn (x)| dm,
Z X
+
E n=1
kona~an, kona~an je i drugi i vaì

+ Z
X
n=1 E
fn (x) dm =
Z X
+
E n=1
|fn (x)| dm,
fn (x) dm.
Prostor Lp(a, b)
Neka je p > 1 i 6 a
potprostor merqivih funkcija
< b 6 +.
Z
n
Lp (a, b) = x(t)
Defini{imo na
(a, b)
o
|x(t)|p dm < + .
(a,b)
Za funkcije
x, y Lp (a, b) kaèmo da je x y ako i samo ako je

s.s. na (a, b). Ovako definisana relacija je relacija
ekvivalencije. Prostor Lp (a, b) defini{emo kao Lp (a, b) .
x(t) = y(t)
201
Norma u prostoru Lp (a, b) data je sa

Z
!1/p
|x(t)|p dm
kxkLp (a,b) =
(a,b)
Navedimo nekoliko osobina prostora Lp (a, b).

1 Lp (a, b) je separabilan.
2 Lp (a, b) je kompletan.
3 Skup neprekidnih funkcija je svuda gust u Lp (a, b), b a < +.
4 Skup polinoma je svuda gust u Lp (a, b), b a < +.
5 kx + yk 6 kxk + kyk, x, y Lp (a, b), p > 1.
6 Ako x Lp (a, b), y Lq (a, b), p > 1, 1/p + 1/q = 1 tada je
Z
|x(t)y(t)| dm 6 kxkkyk.
(a,b)
Niz funkcija konvergira ka funkciji f s.s. na

,
, s.s. na E) ako i samo ako je
m ({x E | f (x) ne konvergira ka f (x)}) = 0.
DEFINICIJA 4.6. Niz funkcija (f ) konvergira po meri m ka funkciji
f na skupu E R (f f , n +, na E) ako i samo ako
DEFINICIJA 4.5.
skupu E R
(fn )
(fn f n +
n
( > 0)(n0 )(n > n0 ) m {x E | |fn (x) f (x)| > } < ,
{to je ekvivalentno sa
( > 0) lim m {x E | |fn (x) f (x)| > } = 0.

n+
Niz funkcija (f ) konvergira ka funkciji f u prostoru L (a, b) ako i samo ako
DEFINICIJA 4.7.
1/p
|fn f | dm
0, n +.
p
(a,b)
TEOREMA 4.13. (Lebegova teorema) Ako niz merqivih funkcija (fn ) kon-
vergira ka merqivoj funkciji f s.s. na skupu E kona~ne mere, tada niz

(f ) konvergira funkciji f po meri m.
n
202
NAPOMENA. Pretpostavka da je skup E kona~ne mere u prethodnoj

teoremi ne moè se izostaviti. Za skupove ~ija mera nije kona~na
tvr|ewe ne mora biti ta~no.
TEOREMA 4.14. (Risova teorema) Ako niz merqivih funkcija (fn ) kon-
vergira merqivoj funkciji f po meri m, tada postoji podniz (f ) niza

(f ) koji konvergira funkciji f skoro svuda.
TEOREMA 4.15. (Lebegovateoremaodominantnojkonvergenciji-op{tiji
oblik) Akonizintegrabilihfunkcija (f ) konvergirafunkciji f pomeri
m (ili konvergira skoro svuda) i ako postoji integrabilna funkcija g
takva da vaì |f (x)| 6 |g(x)| skoro svuda, n N, tada je funkcija f
integrabilna i vaì R |f f |dm 0, n +.
nk
203
4.2 Zadaci
4.1. Izra~unati integral
(a)
(b) f (x) =
ako je funkcija f data sa:
sin x, x F (F je Kantorov skup),

cn , x je iz izba~enog intervala duìne 1/3n , n N,
cn < +;
0, x F (F je Kantorov skup),
f (x) =
n, x je iz izba~enog intervala duìne 1/3n , n N.
pri ~emu je
(v)
dm,
[0,1] f
1, x
/ Q,
0, x Q;
f (x) =
n=1
Re{ewe. (a) Kako je m(Q [0, 1]) = 0 (zadatak 3.19) i Q I = sledi

Z
f dm =
[0,1]
[0,1]
I dm = m(I [0, 1]) = 1.

R
(b) Na osnovu [0,1] f dm = F f dm + CF f dm i ~iwenice da je

R
F f dm = 0 (jer je m(F ) = 0 zadatak 3.20) sledi da je
Z
Z
f dm =
[0,1]
+
X
f dm =
CF
CF n=1
cn E dm,
n
gde je En unija izba~enih intervala duìne 1/3n . Prema tome,

Z
f dm =
[0,1]
+
X
cn m(CF En ) =
n=1
+
X
cn m(En ) =
n=1
+
X
n=1
cn
2n1
.
3n
(v) Koriste}i rezultat iz dela (b), za cn = n dobijamo

Z
f dm =
[0,1]
n=1
NAPOMENA. Red
+
X
n=1
+
X
1X
2n1
n
n n =
3
3
+
P
n=1
xn
n=1
nxn1 =
+
X
konvergira za |x| < 1, i tada je
(xn )0 =
n=1
n1
1
1
2
=
= 3.
3
3 1 2 2
3
X
+
n=1
xn
0
=
x 0
1
=
.
1x
(1 x)2
204
4.2. ZADACI
4.2. Neka je data funkcija f sa

2
x ,
x F (F je Kantorov skup),
f (x) =
n
1/2 , x je iz izba~enog intervala duìne 1/3n , n N.
R
Izra~unati [0,1] f dm.

4.3. Neka su funkcije fp : [0, 1] R, p > 0, definisane sa
1, x F (F je Kantorov skup),
np , x je iz izba~enog intervala duìne 1/3n , n N.
R
Izra~unati integral [0,1] f2 dm.
fp (x) =
Re{ewe. Sli~nim postupkom kao u zadatku 4.1, zakqu~ujemo da je funkcija

fp merqiva na [0, 1], i da je
1X
fp dm =
3
[0,1]
()
n=1
2
3
n1
np .
Red iz () konvergira za p > 0 na osnovu Dalamberovog kriterijuma, pa

fp L(0, 1) za svako p > 0. Specijalno, za p = 2 imamo da je
+
1X
f2 dm =
3
[0,1]
n=1
2
3
n1
n2 .
Kako je (pokazati!)
+
X
tn1 n2 =
n=1
neposredno dobijamo da je
1 + t3
,
1t
[0,1] f2 dm
0 < t < 1,
= 15.
4.4. Neka su E1 , . . . , En (za fiksirano n N) merqivi podskupovi

intervala I = (0, 1). Ako svaka ta~ka intervala I leì bar u r od ovih
skupova, 1 6 r 6 n, dokazati da bar jedan od skupova E1 , . . . , En ima
meru koja nije mawa od r/n.
Re{ewe. Uvedimo funkciju sa
(x) = E (x) + + E (x) > r,
1
x (0, 1).
205
Tada je
Z
(0,1)
dm = m(E1 ) + + m(En ) > r,
odakle sledi za bar jedan od skupova
m(Ei ) > r/n.
Ei , i = 1, 2, . . . , n,
vaì da je
4.5. Neka je svaki broj x [0, 1) predstavqen u obliku x = 0, x1 x2 x3 . . .

i neka je f (x)R = n kada je x1 = x2 = = xn = 0, xn+1 6= 0, n N0 .
Izra~unati [0,1) f dm.
K0 = [0.1, 1), K1 = [0.01, 0.1), K2 = [0.001, 0.01), . . . .
Primetimo da je m(Kn ) =
f (x) = n za x Kn . Stoga je
Z
f dm =
[0,1)
+ Z
X
,
10n+1
f dm =
n=0 Kn
n N,
+ Z
X
[0, 1) =
+
S
n=0
n dm =
n=0 Kn
+
X
n=0
Kn ,
i da je
1
n m(Kn ) = .
9
4.6. Funkcija f je definisana na intervalu [0, 1] sa
x ,
1
x
/ Q, 0 6 x 6 ,
3
1
f (x) =
2
/ Q,
< x 6 1,
x , x
5, x Q [0, 1].
R
Izra~unati [0,1] f dm.

Re{ewe. Uvedimo slede}e oznake:
1
A = 0,
I,
3
B=
1
, 1 I,
3
C = [0, 1] Q.
Skupovi A, B, C su merqivi i disjunktni, i vaì A B C = [0, 1].

Funkcija f je o~igledno neprekidna, pa stoga i merqiva, na svakom od
ovih skupova, odakle zakqu~ujemo da je merqiva i na wihovoj uniji.
Kako je m(C) = 0, sledi da je f = g s.s. na [0, 1], gde je
x3 , 0 6 x 6 1 ,
3
g(x) =
1
2
x ,
< x 6 1.
3
206
4.2. ZADACI
Stoga je
f dm =
g dm =
[0,1]
[0, 13 ]
[0,1]
1
3
4.7. Izra~unati
R
E
x dm,
x dx +
1
3
pri ~emu je
g dm +
x2 dx =
[ 31 ,1]
35
.
108
E = [0, 1] \
+
S
n=1
Re{ewe. Uo~imo niz intervala
g dm
1
1
,
4n2 + 1 4n2
1
1
[0, 1].
Jn =
,
4n2 + 1 4n2
Oni su me|usobno disjunktni, jer za svako n N vaì

1
1
.
< 2
4(n + 1)2
4n + 1
+
S
Skup J = Jn je o~igledno merqiv, pa je i skup E = [0, 1]\J merqiv.

n=1
Funkcija f (x) = x je merqiva na intervalu [0, 1], pa je merqiva i na
+
S
skupu E [0, 1]. Kako je [0, 1] = E Jn neposredno dobijamo da je
Z
n=1
Z
xdm =
[0,1]
x dm +
E
+ Z
X
x dm,
n=1 Jn
odakle je
Z
Z
x dm =
x dm
[0,1]
+ Z
X
n=1 Jn
Z
x dm =
+ Z
X
x dx
[0,1]
+
1
1
1 1
1 1X
=
=
4
2
2
2 2
16n
(4n + 1)
2 2
n=1
4.8
R . Neka
f R[0, b],
x dx
n=1 Jn
+
X
n=1
8n2 + 1
.
16n4 (4n2 + 1)2
za svako b > 0 i neka nesvojstveni integral

konvergira. Dokazati da je tada f L(R+ ).
Re{ewe. Uo~imo niz funkcija (fn), fn(x) = |f (x)|[0, n]. Funkcija f je
R-integrabilna na [0, n], pa je i L-integrabilna na [0, n] (teorema 4.11.).
+
|f (x)| dx
0
207
Prema tome, (fn ) je rastu}i niz L-integrabilnih funkcija, pa po BepoLevijevom stavu (teorema 4.3.) vaì
Z
|f (x)| dm = lim
n+ R+
Z n
R+
= lim
|fn (x)| dm
Z
|f (x)| dx =
n+ 0
|f (x)| dx < +,
0
odakle sledi da je |f | L(R+ ), tj. (teorema 4.6.) f L(R+ ).
4.9
R 1 . Neka je f R[, 1], za svako 0 < < 1 i neka nesvojstveni integral
0 |f (x)| dx konvergira. Dokazati da je tada f L[0, 1].
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (analogno re{ewu zadatka 4.8).
4.10. Neka je E merqiv skup u prostoru Rk , a M (E) skup svih merqivih, esencijalno ograni~enih funkcija na skupu E . Dokazati da vaì
M (E) L(E) ako i samo ako je m(E) < +.
Re{ewe. Neka je m(E) < + i f esencijalno ograni~ena funkcija na
E . Tada je |f (x)| 6 M < + s.s. na E , pa je
Z
|f | dm 6
E
M dm = M m(E) < +,
E
odakle sledi f L(E). Dakle, vaì inkluzija M (E) L(E).

Pretpostavimo, sada, da je M (E) L(E). Funkcija f (x) 1,
x E , je o~igledno merqiva i ograni~ena na skupu E , pa sledi da
f M (E). Prema pretpostavci je i f L(E), a kako je
Z
|f | dm =
E
neposredno sledi da je
1 dm = m(E),
E
m(E) < +.
4.11. Data je funkcija

f (x) =
1
, x
/ Q,
1 + x2
0,
x Q.
Za merqivu funkciju f definisanu na skupu E kaèmo da je esencijalno (bitno)

ograni~ena na E ako postoji konstanta M takva da je |f (x)| 6 M s.s. na E .
208
4.2. ZADACI
Dokazati daRfunkcija f nije R-integrabilna ni na jednom intervalu i

izra~unati R f dm.
Re{ewe. Po{to je svaka ta~ka x R ta~ka prekida funkcije f , ona nije
ni na jednom intervalu skoro svuda neprekidna, pa nije R-integrabilna.
S druge strane je f (x) = 1 +1 x2 s.s. na R, pa je
Z
f dm =
R
1
dx = .
1 + x2
4.12. Ispitati R-integrabilnost i L-integrabilnost funkcije f definisane sa
1, x Q,
x5 , x
/ Q,
f (x) =
na intervalu [0, 1].

4.13. Funkcija f : R2 R definisana je sa
1, x + y Q,
2, x + y
/ Q.
f (x, y) =
Ako je E merqiv skup iz R2 , dokazati da funkcija f L(E) ako i samo

ako je m(E) < +.
Re{ewe. Neka je Sq = {(x, y) R2 | x + y = q}, q Q, i S = S Sq .
qQ
Kako je svaki od skupova Sq jedna prava u , sledi da je m(Sq ) = 0, q

Q (videti zadatak 3.29), pa je i m(S) = 0. Stoga je f (x, y) = g(x, y) 2
s.s. na R2 , pa za proizvoqan merqiv skup E imamo da je
R2
|f (x, y)| dm =
|g(x, y)| dm = 2m(E),
odakle neposredno sledi da f L(E) ako i samo ako je m(E) < +.

R
4.14. Neka je f > 0 i E f dm = 0. Tada je f = 0 s.s. na E . Dokazati.

Re{ewe. Neka je En = {x E | f (x) > 1/n}. Tada vaì
06
1
m(En ) <
n
f dm 6
En
f dm = 0,
E
209
odakle sledi da je m(En ) = 0,

+
S
tada je E0 = En , pa je
n N.
n=1
0 6 m(E0 ) 6
Ako je E0 = {x E | f (x) > 0},
+
X
m(En ) = 0,
n=1
tj. m(E0 ) = 0. Prema tome,
f =0
s.s. na E .
4.15. Neka je A f dm = 0 za svaki merqiv podskup A merqivog skupa

E . Dokazati da je tada f = 0 s.s. na E .
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (uo~iti skupove E1 =
{x E | f (x) > 0}, E2 = {x E | f (x) < 0} i iskoristiti zadatak
4.14).
4.16. Neka je f L(E) i > 0. Dokazati da vaì nejednakost êbi{eva:
1
m{x E | |f (x)| > } 6
Re{ewe. Neka je
nejednakost
Z
dm 6
|f | dm 6
R
E
Tada je
E E ,
pa vaì
|f | dm,
E
Kako je
|f (x)| dm.
E
E = {x E | |f (x)| > }.
odnosno
dm 6
|f | dm.
dm = m(E ), sledi
1
m(E ) 6
Z
|f | dm.
E
4.17. Neka su f > 0 i 0 6 g 6 1 integrabilne funkcije na [0, a].

(a) Dokazati da postoji najmawa konstanta c, 0 6 c 6 a, takva da je
Z
f g dm =
[0,a]
(b) Ako
f dm.
[0,c]
gn g , n +, s.s. na [0, a] i
Z
Z
f gn dm =
f dm
[0,a]
[0,cn ]
210
4.2. ZADACI
pokazati da cn c, n +.
Re{ewe. (a) Funkcija
Z
(x) =
f (t) dm,
x [0, a],
[0,x]
je rastu}a i neprekidna. Po{to je

Z
(0) = 0 6
f g dm 6
f dm = (a),
[0,a]
[0,a]
postoji c [0, a] takvo da je

Z
f g dm = (c) =
f dm.
[0,a]
[0,c]
Ako postoji vi{e takvih c, oni su svi u skupu

Z
f g dm
[0, a]
[0,a]
koji je zatvoren, pa ima najmawi element.

(b) Po{to je |gn g| 6 |gn | + |g| 6 2 vaì
Z
Z
f dm
[0,cn ]
[0,c]
Z

f dm =
[0,a]
f (gn g)dm 0, n +.
Ako (cn ) ne bi konvergirao ka c, tada bi postojao podniz (cn ) takav

da su mu svi ~lanovi mawi od c ili ve}i od c + za neko > 0.
Pretpostavimo da je cn < c (ostavqa se ~itaocu za samostalan rad
slu~aj cn > c + ). Tada vaì
k
06
f dm 6 lim
[c,c]
k+ [cn ,c]
k
f dm = 0,
odakle dobijamo da je [c,c] f dm = 0. Na osnovu zadatka 4.14 sledi

da je f = 0 s.s. na [c , c]. Me|utim, tada c ne bi ispuwavalo uslov
minimalnosti jer bi vaìlo
Z
f dm =
[0,c]
Dakle,
cn c, n +.
f dm.
[0,c]
211
4.18. Neka su f i g nenegativne merqive funkcije na E Rk , m(E) = 1,

takve da je f (x)g(x) > 1 s.s. na E . Dokazati da je tada
Z
f dm
g dm > 1.
Re{ewe. Pretpostavimo da su oba integrala R
f dm 6= 0,
R
E
gdm 6=
kona~na (u suprotnom, ako je bar jedan beskona~an, nejednakost je

o~igledna). Tada za svako > 0 vaì f + 1 g > 2 , odakle sledi
0
f dm +
g dm > 2
dm = 2m(E) = 2.
Mnoè}i posledwu nejednakost sa dobijamo

Z
f dm 2 +
g dm > 0.
Kako je posledwa nejednakost ispuwena za svako > 0, sledi da je

Z
D =44
f dm
E
odakle dobijamo
g dm 6 0,
E
Z
f dm
g dm > 1.
E
4.19. Neka je funkcija f integrabilna za svaku integrabilnu funkciju

f . Tada je funkcija s.s. kona~na, tj. m({x | |(x)| = +}) = 0. Dokazati.
Re{ewe. Pretpostavimo suprotno,k da nije s.s. kona~na funkcija, tj.
neka postoji merqiv skup E R , m(E) > 0, takav da je || > n, za
svako n N, na skupu E . Prema uslovima zadatka vaì
Z
|f | dm 6
|f | dm < +
Rk
|f | dm < +.
Rk
RPretpostavimo i da je f (x) 6= 0 za x E , tj. |f | > 0 na E . Neka je

E |f | dm = M , 0 < M < +. Tada je
Z
Z
Z
Z
Z
|f | dm =
|f | dm +
|f | dm > n
|f | dm +
|f | dm,
Rk
CE
CE
Za s, t, > 0, q
na osnovu nejednakosti izme|u aritmeti~ke i geometrijske sredine,
1
vaì t + s > 2 t 1 s > 2.
212
4.2. ZADACI
R
pa je R |f | dm > nM . Kad n + dobijamo R |f | dm > +,

{to je u kontradikciji sa ~iwenicom da je funkcija f integrabilna.
Dakle, je s.s. ograni~ena funkcija.
k
4.20. Neka je E Rk merqiv skup pri ~emu je 0 < m(E) < + i f

merqiva funkcija koja je pozitivna s.s. na E . Dokazati da tada za svako
(0, m(E)] vaì nejednakost
Z
inf
AE
m(A)>
f dm > 0.
A
Re{ewe. Uo~imo niz skupova (E ), definisan sa E
= E(f > 1/n).

Ovaj niz je monotono rastu}i i En E(f > 0), n +, pa vaì
i m(En ) m(E), n +. Za takvo da je /2 < m(E) postoji
prirodan broj p takav da je m(Ep ) > m(E) /2, tj. m(E \ Ep ) < /2.
Neka je A E , m(A) > . Tada vaì
n
m(A) = m(A Ep ) + m(A (E \ Ep )) > ,
odnosno
m(A Ep ) > m(A (E \ Ep )) > m(E \ Ep ) >
.
2
Na osnovu prethodnog sledi

Z
Z
f dm >
Z
f dm >
AEp
AEp
odakle je
m(A Ep )
1
1
dm =
> > 0,
p
p
p 2
Z
inf
AE
m(A)>
f dm > 0.
A
4.21. Neka je (En ) niz merqivih skupova i p prirodan broj. Ako je G

takav skup da je x G ako i samo ako je x En za bar p vrednosti n,
dokazati da je
+
P
(a) G merqiv skup; (b) pm(G) 6 m(En ).
n=1
Re{ewe. (a) Neka je (I ) kolekcija podskupova skupa prirodnih brojeva,

j
takvih da je card(Ij ) = p, j N (takvih skupova ima prebrojivo mnogo).
213

+
S
Tada je G =
Ek , pa iz merqivosti skupova En sledi da je skup
j=1 kI
G merqiv.
(b) Iz definicije skupa G sledi da za svako x G vaì
j
pG (x) 6
odakle je
Z
pG (x) dm 6
+
X
n=1
E (x),
Z X
+
n=1
tj. pm(G) 6
+
P
n=1
E (x) dm,
n
m(En ).
4.22. Neka je f integrabilna funkcija na intervalu [1, 2]. Ako

Z
()
|f (x)|xn dm < +,
sup
nN
tada je
[1,2]
s.s. na [1, 2]. Dokazati.

Re{ewe. Pretpostavimo da funkcija f nije jednaka 0 s.s. na [1, 2], odnosno da postoji skup E [1, 2], m(E) > 0 na kome je |f (x)| > 1/k,
k N. Tada je
f =0
Z
1
xn dx
|f (x)|xn dx >
k
E
E
Z
1
1
>
xn dx > (1 + )n m(E0 ) +, n +,
k E0
k
Z
|f (x)|xn dx >
[1,2]
gde je skup E0 = [1 + , 2] E za dovoqno malo i sam pozitivne mere.

Posledwi rezultat je u suprotnosti sa uslovom (), pa zakqu~ujemo da
je f = 0 s.s. na [1, 2].
4.23. Neka je (En ) niz merqivih skupova u Rk i

Ax = {n N | m(En ) > x}.
Data je funkcija f : [0, +) [0, +] sa
f (x) =
card (Ax ) ,
+,
ako je skup Ax kona~an,

ako je skup Ax beskona~an.
214
4.2. ZADACI
R
Izra~unati R f dm.
Re{ewe. Defini{imo funkcije
+
1, x < m(En ),
0, x > m(En ),
n (x) =
tj. n (x) = [0, m(E

4.4. vaì
(x).
))
R+
Tada je f (x) =
+
X
f dm =
sa
R+ n=1
+ Z
X
+
n=1 R
n (x) =
[0, m(E
+
P
n=1
n (x) i na osnovu teoreme
+ Z
X
+
n=1 R
n ))
n (x) dm
(x) dm =
+
X
m(En ).
n=1
4.24. Koje od slede}ih funkcija su integrabilne:

(a) f (x) = sinx x , x [0, +),
(b)
g(x) =
sin x
,
1 + x2
Re{ewe. (a) Kako je

Z
x [0, +)?
+ Z
X
sin x dm =
x
>
(k+1)
k=1 k
+
X
k=1
sin x
x dx
1
(k + 1)
(k+1)
| sin x| dx =
k
+
X
k=1
1
2,
(k + 1)
i dobijeni red divergira, zakqu~ujemo da |f | / L[, +), odakle sledi

da |f | / L[0, +), pa i f / L[0, +).
(b) Kako je
Z
0
g R[0, b],
g L[0, +).
sin
x
dx 6
1 + x2
za svako
4.25. Izra~unati
b > 0,
dx = ,
2
1+x
2
na osnovu zadatka 4.8, sledi da je i
Rn
x n 2x
1
+
e
dx.
n+ 0
n
lim
215
Re{ewe. Niz ( ),
n
x n
,
n (x) = 1 +
n
nulijeve nejednakosti, vaì
1+
Neka je
x
n+1
je rastu}i, jer, na osnovu Ber-
n+1
n
61+
x
.
n
x n 2x
e [0, n] .
fn (x) = 1 +
n
Niz (fn ) je monotono rastu}i niz nenegativnih funkcija na [0, +) i

fn ex , n +, pa je, na osnovu Bepo-Levijevog stava,
Z
lim
n+
x n 2x
1+
e
dm = lim
fn (x) dm
n+ [0,+)
n
[0,n]
Z
Z +
=
lim fn (x) dm =
ex dx = 1.
[0,+) n+
4.26. Neka je f integrabilna funkcija na skupu E Rk iR neka je En E ,

f dm = 0.
za svako n N. Ako je n+
lim m(En ) = 0, tada je lim
n+
En
Re{ewe. Uo~imo da je
{x E | |f E | > 0} {x E | E = 1} = En .
n
Stoga je 0 6 m(E(|f E
| > 0)) 6 m(En ), odnosno
0 6 lim m(E(|f E | > 0)) 6 lim m(En ) = 0.

n+
n+
Na osnovu posledwe nejednakosti zakqu~ujemo da n+

lim f E postoji
s.s. na E i da je n+
lim f E = 0 s.s. na E . Kako je |f E | < |f | L(E),
na osnovu Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji dobijamo
n
lim
n+
En
f dm = lim
f E dm =
n+
lim f E dm = 0.
n+
4.27. Neka je f nenegativna integrabilna funkcija na skupu E Rk

i neka je En = {x E | f (x) > n}. Dokazati da tada n m(En ) 0,
n +.
216
4.2. ZADACI
Re{ewe. Primetimo da je niz brojeva (m(E )) monotono opadaju}i i

n
kako za svako n vaì m(En ) > 0, sledi da postoji c > 0, takvo da je

c = lim m(En ). Pokaza}emo da je c = 0. Zaista, kako nejednakost
n+
Z
Z
f dm >
En
f dm > n m(En ) > n c
vaì za svako n, iz c > 0 sledi da f / L(E), {to je u suprotnosti sa

pretpostavkom zadatka. Dakle, c = 0, tj.
(1)
m(En ) 0, n +.
Defini{imo funkcije
[f ]n
(tzv. sase~ene funkcije) sa
f (x), f (x) 6 n,
n,
f (x) > n.
[f ]n (x) =
Primetimo da je
([f ]n ) monotono rastu}i niz merqivih

lim [f ]n (x) = f (x), pa po Bepo-Levijevom stavu vaì
funkcija i
Z
(2)
lim
n+ E
[f ]n dm =
Z
lim [f ]n dm =
E n+
f dm.
E
Neka je
E0,n = {x E | f (x) 6 n}. Tada je

Z
Z
Z
[f ]n dm
f dm +
f dm
E
E
En
Z
Z
Z
Z
Z
=
[f ]n dm +
[f ]n dm
f dm
f dm +
f dm
E0,n
En
E0,n
En
En
Z
=
[f ]n dm = n m(En ),
En
a kako iz (1) i (2) sledi

Z
dobijamo da
[f ]n dm
Z
f dm +
f dm 0, n +,
En
n m(En ) 0, n +.
4.28. Neka je f nenegativna merqiva funkcija na skupu E , m(E) < +,

En = {x E | f (x) > n} i Fn = {x E | n 6 f (x) < n+1}. Dokazati:
n
n
P
P
k m(Fk ) + n m(En+1 );
m(Ek ) =
(a)
k=1
k=1
217
(b)
+
P
f L(E)
n=1
Re{ewe. (a) Neka je E
m(En ) < +.
= E.
Tada je
E0 = E1 F0 , E1 = E2 F1 , . . . , Ek = Ek+1 Fk ,
tj.
Ek = En+1 Fk Fk+1 Fn ,
odakle sledi
m(Ek ) = m(En+1 ) + m(Fk ) + m(Fk+1 ) + + m(Fn ).
Sumiraju}i po k dobijamo
n
X
n
X
m(Ek ) = n m(En+1 ) +
k=1
(m(Fk ) + + m(Fn )) ,
k=1
odnosno
n
X
()
m(Ek ) = n m(En+1 ) +
n
X
k m(Fk ).
k=1
k=1
(b) Pretpostavimo da je f L(E). Tada, na osnovu zadatka 4.27,

sledi da n m(En ) 0, n +. Daqe, za svako n vaì
n
X
k m(Fk ) 6
k=1
n Z
X
k=1
Z
=
f dm 6
Fk
n Z
X
Z
f dm +
f dm +
Fk
k=1
F0
f dm
En+1
f dm < +.
E
Kad n + dobijamo
+
X
Z
k m(Fk ) 6
k=1
odakle, zbog (), sledi
+
P
n=1
m(En ) < +.
Pretpostavimo sada da je
+
X
k=1
m(Ek ) < +
+
X
k=1
f dm < +,
E
+
P
k=1
m(Ek ) < +.
k m(Fk ) < +
Tada vaì
+
X
k=1
(k + 1)m(Fk ) < +.
218
4.2. ZADACI
Kako je
+ >
Z
+
+
X
X
(k + 1)m(Fk ) =
(k + 1)
k=1
k=1
>
+ Z
X
k=1
Z
f dm =
f dm
E\F0
Fk
Z
f dm 6
sledi
dm
Fk
F0
F0
dm = m(F0 ) 6 m(E) < +,

Z
f dm =
E
f dm +
f dm < +,
E\F0
F0
odnosno, da f L(E).
4.29. Neka je f
: [a, b] R pozitivna merqiva funkcija,

En = {x | f (x) > n}. Dokazati da
Z
Z
[f ]2n dm
[f ]n dm 0, n +,
[a,b]
[a,b]
ako i samo ako n m(En ) 0, n .

Re{ewe. Pretpostavimo prvo da n m(En) 0,
oznake
Z
Z
An =
gde je
i neka je
[a,b]
([f ]2n [f ]n ) dm =
gn (x) = [f ]2n (x) [f ]n (x).

gn (x) = 0,
gn (x) = n,
[a,b]
n .
Uvedimo
gn dm,
O~igledno je
za f (x) 6 n,
za f (x) > 2n,
i gn (x) = f (x)n 6 2nn = n, za n < f (x) 6 2n. Zato je 0 6 gn (x) 6 n

za svako x [a, b], odakle sledi da je
Z
An =
[a,b]
gn dm =
{f >n}
Z
gn dm =
= n m(En ) 0, n +,
pa An 0,
n .
{f >n}
Z
gn dm 6
n dm
{f >n}
219
Pretpostavimo sada da
Z
An >
pa
{f >2n}
gn dm =
An 0, n .
{f >2n}
2n m(E2n ) 0, n .
Tada je
n dm = n m(E2n ) =
1
2n m(E2n ),
2
Daqe je
(2n + 1)m({x | f (x) > 2n + 1}) 6 (2n + 1)m({x | f (x) > 2n})
6 2 2n m({x | f (x) > 2n}),
odakle sledi da i (2n + 1)m(E2n+1 ) 0, n . Prema

n m(En ) 0, n .
Z n
x n
4.30. Izra~unati n+
lim
x1 1
dx, > 0.
n
0
tome, vaì
Re{ewe. Uo~imo niz funkcija (f ), gde je

n
fn (x) = x1 1
x n
[0, n] (x).
n
(fn ) je monotono rastu}i niz merqivih funkcija i vaì

Z
Z n
x n
fn (x) dm =
x1 1
dx,
n
R+
0
pa na osnovu Bepo-Levijevog stava sledi

Z
lim
n+ R+
fn dm =
R+
lim fn dm =
n+
x1 ex dx = ().
n
f
4.31. Ako je f L(E), izra~unati n+
lim
dm.
1 + |f |
E
n
f
Uo~imo niz funkcija (fn ), gde je fn = 1 + |f | .
definisane funkcije su merqive na E i vaì procena
n
|f |
|f |
|fn | =
6
< |f |, n N,
1 + |f |
1 + |f |
Re{ewe.
Ovako
na skupu E . Dakle, za svako n vaì |fn | < |f | L(E) i n+

lim fn = 0, pa
na osnovu Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji (teorema 4.8.)
zakqu~ujemo da je
Z
lim
n+ E
f
1 + |f |
dm =
lim
E n+
f
1 + |f |
dm =
0 dm = 0.
E
220
4.2. ZADACI
4.32. Neka je A merqiv podskup

od Rk i f L(A).
Z
f
(a) Izra~unati n+
lim n
1 + 1 dm.
n
A
(b) Ako je m(A) < +, dokazati da tada za svako R vaì
Z
f dm = 0
|1 + f | dm > m(A).
f
1 + n 1 .
lim fn (x) = f (x). Iz neje-
Re{ewe. (a) Uo~imo niz funkcija (f ), gde je f (x) = n
Ako f L(A), tada

dnakosti
fn L(A)
i vaì
n+
|f |
|f |
f
1
6 1 + 6 1 +
,
n
n
n
sledi |fn | 6 |f |. Kako i |f | L(A), na osnovu Lebegove teoreme o

dominantnoj konvergenciji, sledi da je
lim n
n+
Z
Z
f
1
+
1
dm
=
lim
fn dm
n+ A
n
A
Z
Z
=
lim fn dm =
f dm.
A n+
(b) Pretpostavimo da je
dm = 0. Tada za svako R vaì

Z
Z
Z
Z
|1 + f | dm > (1 + f ) dm =
dm +
f dm = m(A).
A
Af
Pretpostavimo sada da je A |1 + f | dm
Tada za svako /n, n N, vaì
odnosno,
odakle je i
> m(A),
za sve
R.
Z
Z
1 + f dm > m(A) =
dm,
n
A
A
1 + f 1 dm > 0,
n
A
1 + f 1 dm > 0.
n
A
R
Sada, na osnovu dela (a) zakqu~ujemo
da je A f dm > 0 za svako R.
R
Specijalno,
za = 1 imamo A f dm > 0, dok za R = 1 dobijamo
R
A f dm > 0. Iz posledwe dve nejednakosti sledi A f dm = 0.
n
221
4.33. Dokazati da je
fn (x)
dx =
1 + x2
lim
n+ [0,1]
gde je
Z
[0,1]
ln(1 + x)
dx,
1 + x2
x2
xn
+ + (1)n1 ,
2
n
fn (x) = x
x [0, 1].
Re{ewe. Ostavqa se ~itaocu za samostalni rad (primeniti Lebegovu

teoremu o dominantnoj konvergenciji).
4.34. Izra~unati n+
lim
(a)
(b)
(v)
(g)
(d)
fn (x) dm ako je
nx2
, x [0, 1];
1 + n2 x 3
nx
fn (x) =
, x [0, 1];
1 + n2 x2
n3 x1/2
fn (x) =
, x [0, 1];
1 + n4 x
n3 x3/4
fn (x) =
, x [0, 1];
1 + n4 x2
n3/2 x sin nx
fn (x) =
, x [0, ].
1 + n2 x2
fn (x) =
Re{ewe. (a) Primetimo da je
lim fn (x) = 0
n+
Prema tome, za svako x [0, 1] vaì

1
|fn (x)| 6
3
r
3
lim
q
fnmax
2
n2
1
3
q
3
4
n
4
1
3
6
4 = M < +,
n
3
na osnovu teoreme 4.9. vaì

n+ [0,1]
fn dm =
lim fn dm = 0.
[0,1] n+
Ostali primeri se ostavqaju ~itaocu za samostalni rad.
4.35. Izra~unati n+
lim
R+
dm
.
2xn + 3
Re{ewe. Uo~imo niz funkcija (f ), gde je f (x) =

n
x > 0.
Funkcije
1
, n N,
+3
2xn
fn , n N, su neprekidne na R+ , pa su merqive na tom
222
4.2. ZADACI
intervalu. Primetimo i da vaì

1
fn (x) 6 , 0 6 x < 1, n N
3
fn (x) 6
1
, x > 1, n > 2,
2x2 + 3
tj. fn (x) 6 g(x) za svako
x > 0 i svako n > 2, gde je
,
0 6 x < 1,
3
g(x) =
1
, x > 1.
2
2x + 3
Po{to je
Z
g(x) dm =
R+
1
dx +
3
1
dx < +,
2x2 + 3
tj. g L(R+ ), g je integrabilna dominanta niza (fn ). Sada na osnovu

Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji i ~iwenice da je
1/3, 0 6 x < 1,
1/5, x = 1,
lim fn (x) =
n+
0, x > 1,
dobijamo
Z
lim
n+ [0,+)
dm
=
2xn + 3
1
dm
= .
n
3
[0,+) n+ 2x + 3
lim
4.36. Dokazati da ne postoji f L(0, 1) takva da je za svako n N

ispuweno f (x) > nxn s.s. na intervalu [0, 1].
Re{ewe. Pretpostavimo suprotno, da takva funkcija f postoji. Uo~imo
niz funkcija (fn ) definisan sa
fn (x) = nxn ,
0 6 x < 1;
fn (1) = 0,
n N.
Funkcije fn , n N, su merqive na [0, 1], n+

lim fn (x) = 0, x [0, 1],
i pritom je za svako n N ispuweno fn (x) 6 f (x) s.s. na posmatranom intervalu. Stoga, na osnovu Lebegove teoreme o dominantnoj
konvergenciji, vaì
Z
()
lim
n+ [0,1]
fn dm =
lim fn dm =
[0,1] n+
0 dm = 0.
[0,1]
223
Me|utim,
[0,1]
nxn dm =
fn dm =
[0,1]
n
1, n +,
n+1
je u kontradikciji sa (). Dakle, ne postoji funkcija f sa navedenim

osobinama.
4.37. Neka je (fn ) uniformno konvergentan niz integrabilnih funkcija na merqivom skupu E , pri ~emu je m(E) kona~na.
(a) Dokazati da ako je f (x) = n+
lim fn (x), tada
f L(E)
|fn f | dm 0, n +.
(b) Navesti primer koji pokazuje da je pretpostavka m(E) < +, u

tvr|ewu datom u delu (a), bitna.
Re{ewe. (a) Na osnovu definicije uniformne konvergencije vaì
( > 0)(n0 N)(n > n0 )(x E) |fn (x) f (x)| < ,
odakle sledi
( > 0)(n0 N)(n > n0 )(x E) |f (x)||fn (x)| 6 |f (x)fn (x)| < ,
tj.
( > 0)(n0 N)(n > n0 )(x E) |f (x)| 6 |fn (x)| + ,
pa ako fn L(E), tada i

Tako|e, vaì
f L(E).
(> 0)(n0 N)(n > n0 )
Z
E
Z
|fn f | dm 6
dm = m(E).
E
Kako prethodna nejednakost

vaì za svako > 0 i po pretpostavci je
R
|f
E n f | dm 0, n +.
(b) Posmatrajmo niz funkcija (fn ), gde je fn (x) = x1 [1, n] . Tada,
m(E) < +, sledi da
gde je E = [1, +), i fn (x) x1 = f (x),

Ako bi vaìlo tvr|ewe iz dela (a), tada bi imali da je
fn L(E),
Z
na E .
Z
lim f (x)[1, n] (x) dm = lim
fn (x) dm
n+ [1,n]
E n+
Z n
1
= lim
dx = lim ln n = +,
n+ 1 x
n+
f (x) dm =
E
n +
224
4.2. ZADACI
{to je u suprotnosti sa pretpostavkom f L. Dakle, pretpostavka

m(E) < + je neophodna.
NAPOMENA. Prethodni zadatak nam daje jo{ jedan uslov kada limes
i integral mogu da zamene mesta. Naime, ako niz integrabilnih
funkcija (fn ) uniformno konvergira ka f na skupu E , pri ~emu je
m(E) < +, vaì
Z
Z
Z
fn dm
f dm 6
|fn f | dm 0, n +,
odnosno
Z
lim
n+ E
Z
fn dm =
4.38. Izra~unati n+
lim
Z
lim fn dm =
E n+
f dm.
E
2 2
n2 xen x
dm, a > 0.
1 + x2
Re{ewe. Pretpostavimo najpre da je a > 0. Kada uvedemo smenu nx = t

dobijamo
lim
n+ na
tet
lim
2 dt = n+
1 + nt
Neka je
[0,+)
tet
2 [na, +) (t) dt.
1 + nt
fn (t) =
tet
2 [na, +) (t),
1 + nt
n N.
Primetimo da vaì |fn (t)| 6 tet = g(t), n N, g L[0, +) i

fn 0, n +, odakle, na osnovu Lebegove teoremu o dominantnoj
konvergenciji, vaì
2
lim
n+ [0,+)
fn dm =
lim fn dm = 0.
[0,+) n+
Pretpostavimo sada da je a = 0. Uvedimo opet istu smenu i posmatrajmo funkcije

2
tet
fn (t) =
2 ,
1 + nt
Vaì |fn (t)| 6 tet = g(t),

pa u ovom slu~aju imamo
n N, g L[0, +)
lim
n+ 0
fn dm =
n N.
lim fn dm =
n+
fn g , n +,
1
2
tet dt = .
2
225
Dakle,
Z
lim
n+ a
2 2
n2 xen x
dx =
1 + x2
0, a > 0,
1
, a = 0.
2
4.39. Neka je (fn ) niz funkcija definisan sa
n(n + 1), x
fn (x) =
1
1
,
,
n + 1 n
1
1
x [0, 1] \
,
,
n+1 n
0,
(a) Dokazati da niz (fn ) nema nijednu integrabilnu dominantu.

(b) Dokazati da za svaku nenegativnu merqivu funkciju g vaì
Z
lim
n+ 0
fn (x)g(x)
dm = 0.
1 + fn (x)g(x)
Re{ewe. (a) Kako je,

Z
lim
n+ [0,1]
Z
fn (x) dm = lim
n+
1
1
,n
[ n+1
]
n(n + 1) dm = 1
i n+
lim fn (x) = 0, sledi
Z
lim
n+ [0,1]
fn dm = 1 6= 0 =
lim fn dm,
[0,1] n+
pa, na osnovu Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji, niz (fn )

nema integrabilnu dominantu.
fn (x)g(x)
(b) Kako fn 0, n +, sledi n+
lim
= 0. Daqe,
1 + f (x)g(x)
n
fn (x)g(x)
1 + fn (x)g(x) < 1 L[0, 1].
na osnovu Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji sledi

Z
lim
n+ [0,1]
fn (x)g(x)
dm =
1 + fn (x)g(x)
fn (x)g(x)
dm = 0.
[0,1] n+ 1 + fn (x)g(x)
lim
226
4.2. ZADACI
4.40. Dat je niz funkcija (fn ), fn (x) = nenx . Pokazati da taj niz ima
integrabilnu dominantu na svakom intervalu [, +], > 0, dok na
intervalu [0, +) takva dominanta ne postoji.
Re{ewe. Neka x [, +), > 0. Tada vaì enx > 12 n2x2, odakle
sledi
fn (x) <
1 2 2
2n x
2 1
2
2 6 2.
n x
x
Kako 2/x2 L[, +], niz (fn ) ima integrabilnu dominantu na svakom
intervalu [, +], > 0.
Neka x [0, +). Tada fn (x) 0, n +, s.s. na [0, +), pa je
prema tome
Z
lim fn (x) dm = 0.
[0,+) n+
Kako je, s druge strane,

Z
lim
n+ [0,+)
zakqu~ujemo da na intervalu
minantu.
fn (x) dm = 1,
[0, +)
niz (fn ) nema integrabilnu do-
4.41. Dat je niz funkcija (fn ) sa fn (x) =

vaì
Z
()
lim
n+ R
n2 x
, x R.
n4 + x4
Dokazati da
fn dm =
lim fn dm,
R n+
a da, pritom, niz (fn ) nema nijednu integrabilnu dominantu.

Re{ewe. Primetimo da za svako n N vaì fn L(R) i RR fn dm = 0.
Kako fn 0, n +, jednakost () je ta~na.
S druge strane, za svako n N, vaì
Z
R
dok
Z
|fn | dm = 2
n2 x
dx = ,
4
4
n +x
2
|fn | 0, n +, pa zakqu~ujemo da je
Z
Z
= lim
|fn | dm 6=
lim |fn | dm = 0,
2 n+ R
R n+
227
{to zna~i da ne postoji integrabilna funkcija g takva da je |fn (x)| 6

dati niz nema integrabilnu dominantu.
g(x), x R, tj.
4.42. Izra~unati:
Z
(a) n+
lim n!
(b)
dm
;
+ x)(2 + x) (n + x)
R+ (1
Z
dm
lim (n + 1)!
.
n+
R+ (1 + x)(2 + x) (n + x)
Re{ewe. (a) Neka je (f ) niz funkcija dat sa

n
n!
1
=
x .
x
(1 + x)(2 + x) (n + x)
1 +
(1 + x) 1 +
2
n
1
Za n > 2 vaì fn (x) 6 (1 + x)(1
L[0, +). Kako je s.s. na R+
+ x2 )
(sem za x = 0)
fn (x) =
ln fn (x) =
n
X
k=1
X
x
x
ln 1 +
,
k
k
k=1
sledi da postoji realna konstanta M > 0 takva da je

lim ln fn (x) = M lim
n+
n+
n
X
x
k=1
= M
+
X
x
k=1
= .
Na osnovu Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji zakqu~ujemo

da je
Z
Z
Z
lim
Z
lim n!
n+ R+
tj.
n+
R+
fn dm =
lim fn dm =
R+ n+
0 dm = 0,
R+
dm
= 0.
(1 + x)(2 + x) (n + x)
(b) Na osnovu
Z
dm
lim (n + 1)!
n+
(1
+
x)(2
+
x) (n + x)
+
ZR
2
3
n+1
= lim

dm
n+ R+ 1 + x 2 + x
n+x
Z 1/2
2
3
n+1
> lim

dm
n+ 0
1+x 2+x
n+x
1
2
3
n+1
> lim

dm
n+ 2 1 + 1 2 + 1
n + 21
2
2
228
4.2. ZADACI
1 4 6
2n + 2

2 3 5
2n + 1
r r
r
1
5
7
2n + 3
> lim

n+ 2
3
5
2n + 1
r
1 2n + 3
= lim
= +,
n+ 2
3
= lim
n+
neposredno sledi da je
lim (n + 1)!
n+
R+
4.43. Izra~unati:
(a)
(0,1)
(v)
ln x
1x
+
X
cos nx
R+ n=1
nenx
dm
= +.
(1 + x)(2 + x) (n + x)
dm;
(b)
+ 2
X
n sin nx
ln x
1x
pa je
= ln x
(0,1)
dm;
dm.
2n
(0,) n=1
Re{ewe. (a) Za |x| < 1 vaì
(pokazati!)
ln x
1x
1
1x
= ln x
+
X
!0
n
n=0
+
X
Z
dm =
(0,1)
Kako je
+
X
nxn1 ln2 x,
n=1
!
n1
nx
ln x dm.
n=1
+ Z
X
n=1
+
+
X
X
n1 2
2
2
2
2
nx
ln x dm =
n 3 =
=
2
=
< +,
n
n2
6
3
(0,1)
n=1
n=1

Z
(0,1)
ln x
1x
2
dm =
+ Z
X
n
n=1
n1 2
2
nx
ln x dm =
.
3
(0,1)
(b) Kako je
2
+ 2
X
n
n
sin nx dm 6
< +
2n
2n
[0,]
+ Z
X
n=1
n=1
229
i
+ Z
X
+ 2
+
X
n2
n 1 (1)n X 2n 1
sin
nx
dm
=
=
2
2n
2n
n
22n1
n=1
n=1
2n2
+
X
1 + (1/2)2
20
1
=
=
(2n 1)
2 = ,
2
2
9
1 (1/2)
n=1
n=1 [0,]

Z
+ 2
X
n sin nx
2n
(0,) n=1
dm =
+ Z
X
n=1 (0,)
n2 sin nx
20
dm = .
n
2
9
(v) Kako je
+ Z
X
n=1
Z
+
+
cos nx
X
X
1
1
2
nx
< +,
dm
6
e
dm
=
=
nx
n R+
n2
6
R+ ne
n=1
n=1

Z
+
X
cos nx
R+ n=1
nenx
dm =
+ Z
X
+
n=1 R
cos nx
dm.
nenx
Primeniv{i dva puta parcijalnu integraciju na integral

Z
Jn =
cos nx enx dx,
dobijamo
Jn =
odakle je
1
1
1
lim enb cos nb + +
lim enb sin nb Jn ,
n b+
n n b+
Jn =
Z
1
.
2n
Dakle,
+
X
cos nx
R+ n=1
nenx
dm =
4.44. Izra~unati:
Z
x
(a)
dm,
1 + x2+
(0,+)
+
+
X
X
1
1
2
Jn =
=
.
n
2n2
12
n=1
R+
n=1
(b)
Z
(0,1)
ln(1 ex ) dm;
230
4.2. ZADACI
(v)
ln x
dm;
1 + x2
R+
(g)
Z
R+
xn
dm.
1 + ex
Re{ewe. (a) Traèni integral }emo zapisati kao zbir dva integrala na
slede}i na~in:
Z
(0,+)
x
dm =
1 + x2+
Z
(0,1)
x
dm +
1 + x2+
Z
(1,+)
x
dm.
1 + x2+
Uo~imo da je
Z
Z
+
X
x
dm
=
(1)n x(2+)n+ dm
2+
(0,1) n=0
(0,1) 1 + x
Z
+
X
(1)2k x(2+)2k+ + (1)2k+1 x(2+)(2k+1)+ dm
=
(0,1) k=0
+
X
Z
=
x(2+)2k+ x(2+)(2k+1)+ dm.
(0,1) k=0
Kako za sve x (0, 1) i k N vaì x(2+)2k+ x(2+)(2k+1)+ > 0, na

osnovu teoreme 4.4., sledi da je
Z
+ Z
(0,1)
X
x
dm =
2+
1+x
=
x(2+)2k+ x(2+)(2k+1)+ dm
k=0 (0,1)
+
X
n=0
(1)n
.
(2 + )n + + 1
Analogno, na osnovu teoreme 4.4., dobijamo da je

(2+)n2
Z
+
X
x
n 1
dm =
dm
(1)
2+
x
(1,+) 1 + x
(1,+) n=0
(2+)n2
+ Z
+
X
X
(1)n
n 1
dm =
.
=
(1)
x
(2 + )n + 1
(1,+)
n=0
n=0
Dakle,
Z
(0,+)
n=0
n=0
X
X
(1)n
(1)n
x
dm
=
+
.
1 + x2+
(2 + )n + + 1
(2 + )n + 1
231

+
P
nx
nx
(b) Za x (0, 1) vaì ln(1 ex ) = e n , pa kako je e n

n=1
za svako n N, na osnovu teoreme 4.4. sledi da je
Z
+ nx
X
e
ln(1 ex ) dm =
(0,1)
(0,1) n=1
>0
dm
Z
+
+
X
X
1
1 en
nx
.
=
e
dm =
n (0,1)
n2
n=1
n=1
Primeri (v) i (g) se ostavqaju ~itaocu za samostalni rad.
4.45. Neka je (En ) niz merqivih skupova i E merqiv skup. Dokazati:

(a) ako E E po meri, tada je n+
lim m(En ) = m(E);
(b) E E s.s. ako i samo ako se skupovi E , lim sup En i
n+
lim inf En razlikuju za skup mere nula.
n+
n
Re{ewe. (a) Kako je |E (x) E (x)|

slu~aj 0 < 6 1. Tada je
n
{0, 1}
dovoqno je razmatrati
m({x X | |E (x) E (x)| > })

n
= m({x X | |E (x) E (x)| = 1}) = m(E4En ).

n
Pretpostavimo najpre da E
Kako je
n +.
po meri. Tada
m(E4En ) 0,
m(E4En ) = m(En ) m(En E) + m(E) m(En E) ,

{z
} |
{z
}
|
>0
sledi da
tj.
>0
m(En ) m(En E) 0, m(E) m(En E) 0, n +,

lim m(En ) = lim m(En E) = m(E).
n+
n+
(b) Uvedimo oznake E = lim sup En i E = lim

inf En . Ako vaì
n+
n+
E E s.s. tada je m({x | E ne konvergira ka E , n +}) = 0.
Prema tome, funkcije E , E = lim sup E i lim
inf
= E se
n+ E
n+
razlikuju na skupu mere nula, pa se skupovi E , E i E se razlikuju za
skup mere nula.
n
232
4.2. ZADACI
Ako pretpostavimo da se skupovi E , E i E razlikuju za skup

mere nula, tada je E = E = E s.s. Kako je E = lim sup E i
n+
lim inf E = E , sledi da E E s.s.
n+
4.46. Dokazati:
m
m
m
(a) Ako fn
f i gn g , n +, tada i fn + gn f + g ,
n +;
m
m
m
(b) Ako fn
0 i gn 0, n +, tada fn gn 0, n +;
m
(v) Neka fn
f , n + i funkcije fn i f su s.s. razli~ite od
1 m 1
0, tada
, n +.
f
f
n
4.47. Ako je niz (fn ), fn : Rk R, Ko{ijev po meri, dokazati da tada

postoji merqiva funkcija f kojoj taj niz konvergira po meri.
m
Re{ewe. Na osnovu |fn+p fn|
0, n +, za svako s N postoji
n(s) N, takvo da za sve p N, za sve prirodne brojeve n > n(s) vaì
m
1o
1
x Rk | |fn+p (x) fn (x)| > s
< s.
2
2
Uo~imo rastu}i niz prirodnih brojeva definisan na slede}i na~in:

n1 = n(1), n2 = max{n1 + 1, n(2)}, n3 = max{n2 + 1, n(3)}, . . .
Neka je sada
fs0 = fns ,
n
1o
0
As = x X | |fs+1
fs0 | > s
2
Tada je
m(As ) <
1
,
2s
m(Bn ) 6
X
s>n
m(As ) <
Bn =
1
2n1
S
s>n
As .
Prema tome, za svako > 0, dovoqno veliko n (takvo da je 1/2n1 < ),

i svako N, na CBn vaì
0
|fn+
fn0 | 6
n+1
X
s=n
0
|fs+1
fs0 | 6
X
s>n
0
|fs+1
fs0 | <
1
2n1
< ,
233
odakle sledi
+ +
T S
S
0
0
0
0
m
{|fn+ fn | > } 6 m
{|fn+ fn | > }
n=1 =1
=1
6 m(Bn ) <
1
< .
2n1
0
Na osnovu prethodnog sledi da |fn+
fn0 | 0, n +, s.s., tj.
0
postoji funkcija f kojoj niz (fs ) konvergira s.s.
0
Po{to na CBn imamo |fn+
fn0 | < za svako , sledi da kada
+ na CBn tako|e imamo |f fn0 | < , sem mo`da na skupu mere
nula. Stoga, uzimaju}i komplemente, dobijamo
m {|f fn0 | > } 6 m(Bn ) <
1
2n1
0, n +,
m
tj. fs0
f , s +. Zna~i, postoji podniz (fn ) niza (fn ) koji
konvergira po meri ka funkciji f . Pokaza}emo da tada i niz (fn )
konvergira po meri ka funkciji f . Zaista,
k
m({|f fn | > }) = m({|f fnk + fnk fn | > })

6 m({|f fnk | > /2}) + m({|fnk fn | > /2}) 0, n +,
m
pa zakqu~ujemo da fn
f , n +.
NAPOMENA. mVaì i obrnuto tvr|ewe, odnosno iz
|fn+p fn | 0. Zaista,
fn f ,
m
sledi da
m({|fn+p fn | > }) = m({|fn+p f + f fn | > })

6 m({|fn+p f | > /2}) + m({|f fn | > /2}) 0, n +.
4.48. Ako je f L(1, 1), defini{imo niz funkcija (fn ) sa

Z
fn (x) = n
Dokazati da je
neprekidna.
en(tx)
f (t) dt.
(1 + en(tx) )2
lim fn (x) = f (x)
n+
u onim ta~kama
u kojima je
Re{ewe. Neka je (t, x) = (1 +nee
n(tx)
. Za svako n N funkcija
n je neprekidna po x (0, 1) i svako t (1, 1). Tada
n
(1)
1
n(tx) )2
1, n +.
n (t, x) dt =
n(tx)
1+e
1
234
4.2. ZADACI
Neka je x ta~ka neprekidnosti funkcije f . Tada za svako

postoji > 0 takvo da za |t x| 6 vaì |f (x) f (t)| 0
x+
(f (t) f (x))n (t, x) dt
(f (t) f (x))n (t, x) dt.
Za t (1, x ) vaì n (t, x) 0, n +; za t (x + , 1) tako|e

n (t, x) 0, n +. Kada je |t x| > , tada je n (t, x) 6 nen
i n (t, x) 6 M , za dovoqno veliko n, pa na osnovu Lebegove teoreme o
dominantnoj konvergenciji, vaì
Z
lim
(f (t) f (x))n (t, x) dt
n+ 1
=
Z
lim (f (t) f (x))n (t, x) dt = 0,
n+
lim
n+ x+
(f (t) f (x))n (t, x) dt
lim (f (t) f (x))n (t, x) dt = 0.
x+ n+
Iz neprekidnosti funkcije f u ta~ki x, zbog (1), dobijamo

Z
x+
Dakle,
Prema tome,
(f (t) f (x))n (t, x) dt <
x+
x+
n (t, x) dt 6 .
(f (t) f (x))n (t, x) dt 0, n +.
Z
lim fn (x) f (x)
n+
n (t, x) dt
= 0,
tj. n+
lim fn (x) = f (x).
4.49. Neka je (fn ), fn : X R, X R, niz merqivih funkcija, koji

konvergira skoro svuda merqivoj funkciji f na X , a g : R R merqiva
235
funkcija, uniformno neprekidna na {f (x) | x X}. Dokazati da tada

niz (g fn ) konvergira s.s. funkciji g f na X .
Re{ewe. Na osnovu uslova zadatka imamo
(1 > 0)(n0 N)n > n0 |fn (x) f (x)| < 1
s.s. na
i
( > 0)( > 0)(x, x0 R) |x x0 | < |g(x) g(x0 )| < .
Kako je 1 proizvoqno, moèmo uzeti da je 1 = , pa dobijamo

( > 0)( > 0)(n0 N)n > n0
|fn (x) f (x)| < |g(fn (x)) g(f (x))| <
s.s. na
X,
odakle sledi tvr|ewe.
4.50. Neka je (fn ), fn : X R , X R, niz merqivih, skoro svuda

kona~nih funkcija koji konvergira funkciji f s.s. na X . Pritom,
postoji integrabilna funkcija g takva da za svako n N vaì |fn (x)| 6
|g(x)| s.s. na X . Dokazati da tada niz (fn ) konvergira po meri funkciji
f.
Re{ewe. Na osnovu teoreme 4.15. zakqu~ujemo da je funkcija f integrabilna. Ne gube}i na op{tosti moèmo pretpostaviti da je za svako
x X ispuweno |fn (x)| 6 |g(x)| i |f (x)| 6 |g(x)| (zanemarujemo skup
mere nula, {to ne uti~e na slede}e zakqu~ke). Tada za svako fiksirano
> 0 vaì
En =
+
[
i=n
{x X | |fn (x) f (x)| > } {x X | |g(x)| > },

2
pa je

m(En ) 6 m {x X | |g(x)| > } < +
2
n = 1, 2, . . .
(Za{to?).
îwenica
da niz (fn ) konvergira funkciji f s.s. na X implicira da je
+
T
m
En = 0. Prema tome,
n=1
lim sup m ({x | |fn (x) f (x)| > }) 6 lim m(En ) = m( lim En ) = 0,
n+
n+
n+
236
4.2. ZADACI
odnosno dati niz konvergira po meri integrabilnoj funkciji f .
4.51. Neka je (Ei ), Ei R niz merqivih skupova, m(Ei ) < +, i N,

+
S
takav da je X = Ei . Dokazati da iz konvergencije po meri niza
i=1
merqivih funkcija (fn ) merqivoj funkciji f na svakom od skupova Ei ,
sledi postojawe podniza (fn ) niza (fn ), takvog da fn f s.s. na X .
Re{ewe. Na osnovu Risove teoreme (teorema 4.14.) zakqu~ujemo da postoji podniz (fn ) niza (fn ) koji konvergira skoro svuda na E1 . Kako
m
m
fn f na E2 , sledi da i fn
f na E2 , odakle, opet na osnovu
Risove teoreme, sledi da postoji podniz (fn ) niza (fn ) koji konvergira s.s. na E2 . Niz (fn ) je podniz niza (fn ) koji konvergira s.s.
na E1 E2 . Postupak moèmo da nastavimo jer nam Risova teorema
obezbe|uje egzistenciju podniza (fn
) niza (fn ), koji konvergira
ka f s.s. na Ej+1 . Tada je niz (fn
) podniz po~etnog niza (fn ) koji
konvergira s.s. na E1 E2 Ej+1 . Dakle, postoji podniz (fn )
+
S
po~etnog niza koji konvergira ka f s.s. na En = X .
k
k(1)
k(1)
k(2)
k(1)
k(2)
k(j+1)
k(j)
k(j+1)
4.52. Neka je A = (0, +) i
fn (x) =
n=1
1 n(x k), k < x 6 k + 1/n,

0,
k + 1/n < x 6 k + 1,
k N0 .
Dokazati da tada fn konvergira ka nuli kad n + s.s. na A, ali da

niz funkcija (fn ) ne konvergira nuli po meri m na skupu A.
Re{ewe. Za x A postoji k takvo da je x (k, k + 1], tj. postoji n0 takvo

da je k + 1/n0 < x. Prema tome, za svako n > n0 vaì fn (x) = 0, odakle
je n+
lim fn (x) = 0 za svako x A, tj. fn 0, n +, s.s. na A. Kako
je
n
X
+
1
1o
= +,
=
m x A | |fn (x) 0| >
2
2n
n=1
zakqu~ujemo da niz funkcija (fn ) ne konvergira nuli po meri m na A.
4.53. Neka je
fn (x) =
(x),
1 + |x| [n, n]
n N,
xR
237
i f (x) = 1 +x|x| , x A, gde je A merqiv podskup od R. Dokazati da

niz (fn ) konvergira po meri funkciji f na skupu A ako i samo ako je
m(A) < +.
Re{ewe. Neka je m(A) < +. Defini{imo skup An = [n, n] A,
n N. Tada je (An ) rastu}i niz skupova koji konvergira skupu A, pa
m(An ) m(A), tj.
( > 0)(n0 N)(n N) n > n0 m(A) m(An ) < .
Kako je fn (x) = f (x) za x An , za svako > 0 vaì

{x A | |fn (x) f (x)| > } A \ An ,
n > n0 ,
odakle sledi da je za svako > 0

m ({x A | |fn (x) f (x)| > }) 6 m(A \ An ) = m(A) m(An ) < .
Dakle, niz funkcija (fn ) konvergira po meri m funkciji f na A.

Neka niz funkcija (fn ) konvergira f po m na A i pretpostavimo,
sada, da je m(A) = +. Tada postoji = 1/2 takvo da vaì (jer je
m(An ) < m(A) = +)
n
1o
m x A | |fn (x) f (x)| >
= m ({x A | |x| > n})
2
= m(A \ An ) = +, n N,
odakle sledi da (fn ) ne konvergira ka f po m na A. Kontradikcija.

Dakle, vaì m(A) < +.
4.54. Neka je (fn ),
fn : [0, +) R , niz merqivih funkcija, dat sa

fn (x) = [n, n + 1] (x). Dokazati da dati niz konvergira s.s. na [0, +),
ali da ne konvergira po meri m.
Re{ewe. Uo~imo da za svako x [0, +) vaì
lim fn (x) = 0, odakle
n+
sledi da niz (fn ) konvergira nuli s.s. na [0, +). Me|utim, za svako
n N i 0 < < 1 imamo
m ({x [0, +) | |fn (x) 0| > }) = m ([n, n + 1]) = 1 6= 0,
odakle sledi da dati niz ne konvergira nuli po meri m.
238
4.2. ZADACI
4.55. Neka je (fn ), fn : [0, 1) R , niz merqivih funkcija dat sa

fn (x) = h i , i+1 (x),
k
0 6 i < k,
n=
k(k 1)
+ 1 + i.
2
Dokazati da taj niz konvergira po meri m, ali da ne konvergira s.s.

Re{ewe. Kako za svako n N i 0 < < 1 vaì
m ({x [0, 1) | |fn (x) 0| > }) = m
i i+1
,
k k
1
,
k
zakqu~ujemo da dati niz konvergira nuli po meri m. S druge starane,

x0 [0, 1) pripada jednom od intervala [i/k, (i + 1)/k] za svako k N.
Prema tome, fn (x0 ) = 1 za beskona~no mnogo vrednosti n, a to zna~i da
fn (x0 ) ne konvergira nuli, tj. dati niz ne konvergira nuli s.s.
NAPOMENA. Zadaci 4.52, 4.53, 4.54, 4.55 govore o odnosu konvergencije
po meri i konvergencije s.s., tj. da jedna drugu ne impliciraju bezuslovno.
4.56. Neka je (fn ), fn : X R, niz merqivih funkcija koji konvergira

po meri m funkciji f . Neka je g : X R proizvoqna merqiva
s.s.
m
na X kona~na funkcija, i m(X) < +. Dokazati da tada gfn gf ,
n +, kao i da je pretpostavka m(X) < + bitna.
Re{ewe. Na osnovu
{x | |gf gfn | > } = {x | |g||f fn | > }
n
o
{x | |g| > t} x | |f fn | >
t
sledi
m ({x | |gf gfn | > }) 6 m ({x | |g| > t}) + m
x | |f fn | >
o
.
t
Prvi sabirak iz prethodne nejednakosti teì 0 kad t +, jer je g

s.s. mkona~na funkcija, a kad n + drugi sabirak tako|e teì 0, jer
fn f . Dakle,
lim m ({x | |gf gfn | > }) = 0,
n+
m
gf ,
tj. gfn
n +.
239
Da bi pokazali da je pretpostavka m(X) < + bitna razmotri}emo

slu~aj
kada je g(x) = x, fn (x) = 1/n, n N, i m(X) = +. Tada
m
fn 0, jer m({x X | |fn (x)| > }) 0, n +, g je kona~na
funkcija s.s. na X i gfn (x) = x/n, a gf (x) = 0. Me|utim, gfn ne
konvergira po meri ka gf , jer za svako n N vaì
m({x | |gf gfn | > }) = m({x | |x/n| > }) = m({x | |x| > n}) = +.
4.57. Neka funkcija g zadovoqava Lip{icov uslov na segmentu [a, b],

niz merqivih funkcija (fn ) konvergira po meri merqivoj funkciji f
na [a, b] i |fn (x)| 6 g(x), g L[a, b]. Dokazati da tada
Z
[a,b]
g(fn (x)) dm
g(f (x)) dm, n +.

[a,b]
Re{ewe. Na osnovu uslova zadatka vaì

(M > 0)(x, y [a, b]) |g(x) g(y)| 6 M |x y|
i za svako > 0 je n+
lim m({x | |fn (x) f (x)| > }) = 0.
Koriste}i prethodno sledi da za svako 1 > 0 vaì
Z
Z

g(f (x)) dm =
g(fn (x)) g(f (x)) dm
g(fn (x)) dm
[a,b]
[a,b]
Z
Z
6
|g(fn (x)) g(f (x))| dm 6 M
|fn (x) f (x)| dm.
[a,b]
[a,b]
[a,b]
Kako na osnovu teoreme 4.15. sledi da

Z
[a,b]
|fn (x) f (x)| dm 0, n +,
zakqu~ujemo da
Z
[0,1]
Z
g(fn (x)) dm
g(f (x)) dm, n +.

[0,1]
4.58. Neka funkcija f pripada prostoru Lp (a, b), gde je b a < +.

Dokazati da tada f pripada prostoru Lq (a, b), za 1 6 q < p.
240
4.2. ZADACI
Re{ewe. Na osnovu
Z
Z
q
|f (x)| dm 6
|f (x)|
(a,b)
(a,b)
1/ Z
dm
1/
1 dm
(a,b)
q/p
|f (x)| dm
|b a|(pq)/p < +,
p
=
(a,b)
gde je 1/ + 1/ = 1, = p/q > 1,

pripada prostoru Lq (a, b).
= p/(p q), sledi da funkcija f
4.59. Dokazati da funkcija f (x) = x(1 +1 | ln x|) pripada prostoru

L2 (0, +), ali ne pripada prostoru Lp (0, +) za p > 1, p 6= 2.
Re{ewe. Za p = 2 vaì:
Z
|f (x)| dm =
[0,+)
dx
+
x(1 ln x)2
Z
1
dx
= 2 < +.
x(1 + ln x)2
Dakle, |f |2 L(0, +), tj. f L2 (0, +). Razmatrimo posebno slu~ajeve p > 2, odnosno p < 2.
Za p > 2 postoji takvo da je 1 < < p/2. Tada
|f (x)|p
1
x
x 2
=
+, x 0+,
(1 ln x)p
Rtj.
za dovoqno malo pozitivno x Rje |f (x)|p > x . Kako integral

dm divergira, sledi da i
p
[0,1] x
[0,1] |f (x)| dm divergira, odnosno
f
/ Lp (0, +), p > 2.
Za 1 x . Kako integral 1+ x dm

divergira, sledi i da integral 1+ |f (x)|p dm divergira, {to zna~i
da f / Lp (0, +) za 1 1, vaì

x
x
f ln L[0, 1], dok za f L[0, 1] ne mora da vaì f ln L[0, 1].
2
2
Re{ewe. Funkcija ln x2 pripada prostoru L [0, 1] za svako q > 1, pa i

q
za q takvo da je 1/p + 1/q = 1 (pokazati!). Sada, primenom Helderove

nejednakosti dobijamo
1/q
Z
1/pZ
x q
p
< +,
|f (x)| dm
f (x) ln dm 6
ln dm
2
2
[0,1]
[0,1]
[0,1]
pa f ln x2 Lp [0, 1].
Pokaza}emo da postoji funkcija f L[0, 1] takva da f ln x2 / L[0, 1].
x
x 1
Zaista, f (x) = x ln2 x2
L[0, 1], dok f (x) ln = x ln
ne
2
2
pripada prostoru L[0, 1].
Z
4.61. Neka je (fn ) niz funkcija iz prostora

n + u Lp , dokazati da tada
Z
Lp (a, b).
Ako
fn f ,
(a,b)
|fn | dm
|f |p dm, n +.
(a,b)
Re{ewe. Umesto R
(a,b) pisa}emo jednostavno . Primenom nejednakosti

Minkovskog dobijamo
1/p
|f | dm
Z
p
Z
6
1/p
|fn | dm
1/p Z
1/p
p
|f fn | dm
+
|fn | dm
,
p
Z
6
1/p Z
1/p
p
|f fn | dm
+
|f | dm
,
p
odnosno
Z
1 Z
1/p Z
1/p
p
p
p
p
|f | dm
|f fn | dm
0, n +.
|fn | dm
6
Dakle,
1/p
Z
1/p
p
|fn | dm
|f | dm
, n +,
p
tj.
Z
p
|fn | dm
|f |p dm, n +
242
4.2. ZADACI
4.62. Neka niz funkcija (fn ) konvergira ka

konvergira ka g u Lq (a, b), gde je 1/p + 1/q
Dokazati da je tada
Z
f u Lp (a, b), a niz (gn )

= 1, p > 1 i a, b R.
fn gn dm =
lim
n+ (a,b)
f gdm.
(a,b)
Potom, koriste}i taj rezultat, dokazati da ako cn c, n +, gde

cn , c [a, b], vaì
Z
fn dm =
lim
n+ (a,c )
n
Re{ewe. Na osnovu
Z
1/p
|fn f | dm
0,
(a,b)
sledi
Z
f dm.
(a,c)
1/q
|gn f | dm
0, n +,
q
(a,b)
fn gn dm
f g dm 6
|fn gn f g| dm
(a,b)
(a,b)
(a,b)
Z
Z
6
|fn ||gn g| dm +
|g||fn f | dm
Z
(a,b)
Z
6
(a,b)
(a,b)
1/p Z
p
|fn | dm
(a,b)
|gn g| dm
1/q Z
|g| dm
q
+
(a,b)
1/p
|fn f | dm
0, n +,
p
(a,b)
tj.
Z
lim
n+ (a,b)
fn gn dm =
Ako uzmemo da je gn (x) = [a, c
n)
1/q
f g dm.
(a,b)
(x), tada je g(x) = [a, c] (x), jer
1/q
|gn g| dm
= |cn c|1/q 0, n +.
q
(a,b)
Sada, na osnovu prethodno dokazanog tvr|ewa, imamo

Z
lim
n+ (a,c )
n
fn dm = lim
n+ (a,b)
fn gn dm =
f g dm =
(a,b)
f dm.
(a,c)
243
4.63. Neka su p i q realni brojevi takvi da je p > q > 1 i (a, b) kona~an

interval realne ose. Dokazati da tada svaka f Lp (a, b) zadovoqava
nejednakost
kf kLq
kf kLp
6
.
(b a)1/q
(b a)1/p
Re{ewe. Na osnovu zadatka 4.58 sledi da je L (a, b) L (a, b).
Stoga
ako funkcija f pripada prostoru Lp (a, b) sledi da su norme kf kL i
kf kL kona~ne. Kako je
p
kf kqLq
|f |q 1 dm,
=
(a,b)
na osnovu Helderove nejednakosti sa parametrima

p/(p q) (1/p1 + 1/q1 = 1) dobijamo da je
Z
kf kqLq
q/p Z
dm
qp/q
|f |
(a,b)
q/p
|f | dm
p/(pq)
p1 = p/q
q1 =
(pq)/p
dm
(a,b)
(b a)(pq)/p .
(a,b)
Iz posledwe nejednakosti i ~iwenice da je q > 1 sledi

Z
kf kLq 6
odnosno
1/p
(b a)1/q
kf kLp ,
|f | dm
(b a)(pq)/(pq) =
(b a)1/p
(a,b)
p
kf kLp
kf kLq
6
.
1/q
(b a)
(b a)1/p
4.64. Neka funkcija f Lp (0, +) Lq (0, +) za fiksirane realne

brojeve p i q (q > p > 1). Dokazati da tada f Lr (0, +) za svako
r (p, q).
Re{ewe. Radi jednostavnijeg zapisa uvedimo oznake E = (0, +) i
E0 = {x > 0 | |f (x)| 6 1}. Tada je
Z
|f | dm =
E
|f |r dm.
|f | dm +
E0
E\E0
Kako na skupu E0 vaì |f (x)| 6 1 i p < r za svako x E0 je ispuweno

|f (x)|r 6 |f (x)|p . Stoga je
Z
|f |r dm 6
(1)
E0
|f |p dm 6
E0
|f |p dm = kf kpLp < +.
244
4.2. ZADACI
Daqe, na skupu E \ E0 imamo da je |f (x)| > 1 i kako je r < q, za svako

x E \ E0 vaì |f (x)|r 6 |f (x)|q . Prema tome,
Z
(2)
|f | dm 6
E\E0
|f | dm 6
E\E0
|f |q dm = kf kqLq < +.
Na osnovu (1) i (2) zakqu~ujemo da je

Z
|f |r dm 6 kf kpLp + kf kqLq < +,
tj. f Lr (0, +) za svako r (p, q).
4.65. Neka je E proizvoqan merqiv skup u Rk i neka su f i g kona~ne

funkcije iz prostora L2p (E) za neko p > 1. Dokazati da tada funkcija
f g pripada prostoru Lp (E).
Re{ewe. Primenom Helderove nejednakosti sa parametrima p1 = 2 i
q1 = 2 dobijamo
Z
Z
p
2p
|f g| dm 6
E
1/2Z
|f | dm
E
1/2
|g| dm
= kf kpL2p kgkpL2p < +,
2p
tj. proizvod dve funkcije iz prostora L2p (E) pripada prostoru Lp (E).
4.66. Neka su E1 , . . . , En me|usobno disjunktni merqivi skupovi u Rk i

neka je E = E1 En . Dokazati da funkcija f Lp (E), p > 1, ako
i samo ako sve funkcije f = fE Lp (E ), = 1, . . . , n, i da je tada
1/p
kf kLp = kf1 kpLp + + kfn kpLp
.
Re{ewe. Kako su E , . . . , E
me|usobno disjunktni merqivi skupovi u

i E = E1 En , funkcija f : E R je merqiva na E ako i samo
ako je merqiva na svim skupovima E1 , . . . , En (videti zadatak 3.47). Za
proizvoqnu merqivu funkciju f : E R tada vaì
1
Rk
Z
|f |p dm =
E
=1
Stoga je o~igledno
Z
|f |p dm 6 +
E
n Z
X
|f |p dm.
Z
|f |p dm < +, = 1, . . . , n,
245
odakle neposredno sledi da funkcija f Lp (E), p > 1 ako i samo ako

sve funkcije f = fE Lp (E ), = 1, . . . , n, i tada je
Z
kf kLp =
1/p X
n Z
|f | dm
=
=1
1/p
1/p X
n
p
=
kf kLp
.
|f | dm
p
=1
4.67. Neka je F integral funkcije f , koja pripada prostoru Lp (a, b).

Ako je q takvo da je 1/p + 1/q = 1, dokazati da tada
F (x + h) F (x)
0, h 0.
|h|1/q
Re{ewe. Za F (x) = R
(a,x) f (t) dm
vaì
Z
|F (x + h) F (x)|
1
6
|f (t)| dm
|h|1/q
|h|1/q (x,x+h)
Z
1/p Z
1/q
1
p
q
6
|f (x)| dm
1 dm
|h|1/q (x,x+h)
(x,x+h)
Z
1/p
1
p
=
|f (x)| dm
|h|1/q
|h|1/q (x,x+h)
Z
1/p
p
=
|f (x)| dm
0, h 0,
(x,x+h)
odakle je
F (x + h) F (x)
= 0.
h0
|h|1/q
lim
4.68. Dokazati da ako f Lp (a, b),a, b R, za svako p > 1, tada

Z
1
p
|f (x)| dm
(a,b)
supess |f (x)|, p +.
x[a,b]
Re{ewe. Merqiva funkcija f je esencijalno ograni~ena na (a, b) sa
gorwe strane ako postoji konstanta A takva da je f (x) 6 A s.s. na (a, b).
Najmawa takva konstanta A je bitni ili esencijalni supremum funkcije
f na (a, b), koji se ozna~avamo sa supess f (x).
x[a,b]
246
4.2. ZADACI
Neka je
M = supess |f (x)| < +.

x[a,b]
Tada vaì
Z
1/p
|f (x)| dm
6 M |b a|1/p M, p +,
p
(a,b)
tj.
!1/p
|f (x)|p dm
L = lim
p+
Za , takvo da je M > > 0, defini{imo skup

neka je m(E ) = > 0. Tada je
Z
1 Z
p
|f (x)| dm
>
p
(a,b)
6 M.
(a,b)
E = E(|f | > M )
1/p
|f (x)| dm
> (M )(m(E ))1/p
p
= (M ) 1/p M , p +.
Dakle, L 6 M i L > M za svako > 0, pa zakqu~ujemo da je L = M .

Ako je M = + defini{imo
[f ]n (x) =
f (x), |f (x)| 6 n,
n,
|f (x)| > n,
En = {x | |f (x)| 6 n}. Tada

Z
1/p Z
p
|f (x)| dm
>
(a,b)
(a,b)
1/p
([f ]n ) dm
p
Z
p
f dm +
En
CEn
1/p
f dm + n m(CEn )
+, n +
p
=
En
1/p
n dm
p
(jer M = +, pa je m(CEn )) > 0), odakle sledi L = +, pa je i u ovom

slu~aju L = M .
4.69. Dokazati da je operator A

definisan sa
(A x)(t) =
: L2 (0, 1) L2 (0, 1), 0 < < 1,

x(t), t 6 ,
0,
t > ,
247
linearan i neprekidan, a zatim na}i wegovu normu.

R
Re{ewe. Ako je x L (0, 1), tada je kxk =
2
(0,1) |x(t)| dm
pa je
kA xk =
1/2 Z
|x(t)| dm
6
2
(0,)
1/2
< +,
1/2
|x(t)| dm
< +,
(0,1)
tj. A x L2 (0, 1).

Dokaz da je A linearan operator ostavqamo ~itaocu za samostalni
rad.
Dokaìmo da je A ograni~en operator. Kako je
Z
kA xk =
!1/2
|x(t)| dm
!1/2
(0,)
|x(t)| dm
= kxk,
(0,1)
sledi da je A ograni~en operator i da je kA k 6 1.

Da bismo odredili normu operatora A uo~imo funkciju

, 0 6 t 6 ,
x0 (t) =
0, < t 6 1.
Vidimo da je
Z
kx0 k =
1/2
dt
Z
=
1/2
dt
= .
Dakle, je x0 L2 (0, 1). Kako je A x0 = x0 , to je kA x0 k = kx0 k = , pa

je
kA k =
kA x0 k
kA xk
>
= = 1.
kx0 k
xL2 \{0} kxk

sup
Dakle, kA k > 1, a kako smo ve} pokazali da je kA k 6 1 sledi da je

kA k = 1.
R4.70.
Za svaku funkciju x Lp (a, b), a, b R, p > 1, postoji integral

x(t)y(t)
dm ako i samo ako funkcija y Lq (a, b) gde je 1/p + 1/q =
(a,b)
1. Dokazati.
Re{ewe. Neka x L (a, b) i y L (a, b) za 1/p + 1/q = 1. Tada je

p
Z
|xy| dt 6
(a,b)
!1/p Z
|x| dm
(a,b)
!1/q
|y| dm
(a,b)
< +.
248
4.2. ZADACI
Pretpostavimo sada da za x Lp (a, b) postoji integral

Uo~imo niz funkcija (yn ), dat sa
(a,b) x(t)y(t)dm
y(t), |y(t)| 6 n,
n, |y(t)| > n.
yn (t) =
Za svako fiksirano n N funkcija yn je ograni~ena. Na kona~nom

intervalu (a, b) vaì da yn Lq (a, b), q > 1, samim tim yn Lq (a, b) za
1/p + 1/q = 1. Dakle, (fn ), gde je
Z
fn (x) =
(a,b)
x(t)yn (t) dm,
je niz ograni~enih funkcionela na Lp (a, b) i

()
kfn k = kyn kLq .
Kako je za svako n na (a, b) ispuweno |x(t)yn (t)| < |x(t)y(t)| i

|xy| L(a, b), primenom Lebegove teoreme o dominantnoj konvergenciji dobijamo
Z
lim fn (x) = lim

xyn dm =
n+ (a,b)
Z
=
xy dm < +.
n+
lim xyn dm
(a,b) n+
(a,b)
Sada, na osnovu principa uniformne ograni~enosti (teorema 2.20.),

zakqu~ujemo da je niz (kfn k) ograni~en. Dakle, za neko M > 0 vaì
kfn k = kyn kLq 6 M,
n N.
Na osnovu Fatuove leme (lema 4.1.) dobijamo da je

kykL 6 M, tj. y Lq (a, b).
q
4.71. Neka je f (x) = cos x, x R.

(a) Dokazati da f nije kontrakcija na R, a da je restrikcija funkcije
f na interval [1, 1] kontrakcija prostora [1, 1].
(b) Neka je (fn ) niz realnih funkcija na R, definisan sa f1 = f i
fn+1 = f fn , n N. Ako je a re{ewe jedna~ine x = cos x, dokazati
konvergenciju i odrediti grani~nu vrednost niza (In ) definisanog sa
Z
In =
e
[1/2,+)
x2
x n
2x
1+
n sin
1 fn (x) dm,
n
n
n N.
249
Re{ewe. (a) Ako bi preslikavawe f bilo kontrakcija prostora R, tada

bi postojala konstanta q [0, 1) takva da vaì
cos x cos 6 q x ,
2
2
tj.
x R \ {/2} ,
Me|utim, to je u kontradikciji sa
= sin(/2) = 1. Dakle, f nije kontrakcija na prostoru
x=/2
odakle sledi
(cos x)0
R.
cos x cos 2
6 q,
x 2
(cos x)0
6 q < 1.
x R,
x=/2
Posmatrajmo sada preslikavawe g = f [1,1] , tj. g(x) = cos x,

O~igledno g : [1, 1] [1, 1]. Za x, y [1, 1] prema
Lagranòvoj teoremi vaì
x [1, 1].
|g(x)g(y)| = |f (x)f (y)| = |f 0 ()||xy| = | sin ||xy| 6 sin 1|xy|,
jer je (x, y) [1, 1]. Kako je sin 1 (0, 1), to je preslikavawe g

kontrakcija prostora [1, 1].
(b) Za proizvoqno x R neka je x0 = f (x), xn+1 = g(xn ), n N.
Dokaìmo da je fn (x) = xn1 , n > 2. Za n = 2 jednostavno dobijamo
f2 (x) = f (f (x)) = g(f (x)) = x1 . Pretpostavimo da za neko n > 2 vaì
fn (x) = xn1 . Tada je fn+1 (x) = f (fn (x)) = g(fn (x)) = g(xn1 ) = xn .
Dakle, na osnovu principa matemati~ke indukcije je fn (x) = xn1 za
sve n > 2.
Za svako x R niz (fn (x)) konvergira ka jedinstvenoj fiksnoj ta~ki
a preslikavawa g , koja je, zbog fn (x) [1, 1], n > 1, ujedno i jedina
fiksna ta~ka preslikavawa f , tj. jedino re{ewe jedna~ine x = cos x.
Funkcije fn su neprekidne funkcije na R, pa su neprekidne i funkcije
Fn : R R, definisane sa
Fn (x) = e
x2
x n
2x
1 fn (x),
1+
n sin
n
n
x R, n N.
Kako je |fn (x)| 6 1 za sve x R i sve n N to je
2x
x n
|fn (x)|
|Fn (x)| = e
n
sin
1
1+
n
n
x n
2x
2x
x2
x2 x
6e
1+
n sin n + 1 6 e e n n + 1
n
x2
2 +x
= ex
(2x + 1) = G(x),
x > 1/2, n N.
250
4.2. ZADACI
Daqe,
lim Fn (x) = e
x2
n+
lim
n+
x n
2x
1+
lim
n sin
1
lim fn (x)
n+
n n+
n
= ex ex a(2x 1),
x > 1/2, n N.
Funkcija G je Lintegrabilna na [1/2, +), pa je

Z
lim In =
Z
lim Fn dm = a
n+
[1/2,+) n+
=a
ex
2 +x
(2x 1) dx
1/2
d(x2 x) = a 4 e.
2 x)
e(x
1/2
4.72. Neka je A : L2 (, +) L2 (, +) ograni~en linearni

operator, takav da postoji funkcija g : R R takva da je Af = gf za
sve f L2 (, +). Dokazati da skoro svuda na R vaì |g(x)| 6 kAk.
Re{ewe. Obeleìmo B = {x R | |g(x)| > kAk}. Treba dokazati da je
m(B) = 0. Pretpostavimo suprotno, tj. da je m(B) > 0. Neka je E B
takav da je 0 < m(E) < +. Tada je
Z
kAE k = kgE k =
Z
(,+)
!1/2
(g(x)E (x))2 dm
1/2 Z
1/2
2
(g(x)) dm
>
kAk dm
2
=
E
= kAk
E
(E (x))2 dm
1/2
= kAkkE k,
{to je u kontradikciji sa ~iwenicom da je A ograni~en linearni operator, tj. da je kAE k 6 kAk kE k.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
D. ADNA\EVI], Z. KADELBURG, Matemati~ka analiza I, Nauka, Beograd, 1994.
S. AQANÎ], Uvod u realnu i funkcionalnu analizu, Gra|evinska

kwiga, Beograd, 1974.
M. ARSENOVI], M. DOSTANI], D. JOCI], Teorejamere, funkcionalna analiza, teorija operatora, Matemati~ki fakultet, Beograd,
1998.
J. VUKMIROVI], MeraiintegracijaZbirkazadataka, Prirodnomatemati~ki fakultet, Beograd, 1978.
Q. GAJI], M. KURILI], S. PILIPOVI], B. STANKOVI], Zbirka

zadatakaiz funkcionalneanalize, Prirodno-matemati~ki fakultet, Novi Sad, 2000.
D. \URÎ],
1995.
Zbirka zadataka iz funkcionalne analize, Beograd,
[7] P. R. Halmos, Measure Theory, Springer, New York Heidelberg

Berlin, 1974.
[8] E. Kreyszig, Introductory functional analysis with applications,
John Wiley & Sons, New York, 1978.
[9]
[10]
S. KUREPA, Funkcionalna analiza, elementi teorije operatora,

[kolska kwiga, Zagreb, 1981.
S. MARDE[I], Matemati~ka analiza u ndimenzionalnom realnom prostoru, [kolska kwiga, Zagreb, 1974.
251
252
[11]
[12]
[13]
LITERATURA
M. MARJANOVI], Metri~kiprostori,StiltjesoviLebegovintegral, Nau~na kwiga, Beograd, 1968.
B. MIRKOVI], Teorija mere i integrala, Nau~na kwiga, Beograd,

1990.
D. S. MITRINOVI], Analiti~kenejednakosti, Gra|evinska kwiga,
Beograd, 1970.
[14] .S. OÂN,
Sbornik zada~ po matemati~eskomu analizu, Prosve-
wenie, Moskva, 1981.
[15]
V. RAKOÊVI],
1994.
Funkcionalna analiza, Nau~na kwiga, Beograd,
[16] W. Rudin, Real and complex analysis, McGrow Hill Book Company, New York, 1970.
[17] W. Rudin, Functional analysis, McGrow Hill Book Company,
New York, 1973.
[18]
V. SAVI], Teorija mere i integrala, Prirodno-matemati~ki fakultet, Kragujevac, 2001.
M. TASKOVI], D. ARAN\ELOVI], Teorija funkcija i funkcionalna

analiza, Kwièvne novine, Beograd, 1981.
[20] M. TASKOVI], Nelinearna funkcionalna analiza, Zavod za uxbe[19]
nike i nastavna sredstva, Beograd, 1993.
[21]
[22]
A. TORGA[EV, Funkcionalna analiza, Beograd, 1995.

A. TORGA[EV, D. \URÎ],
Beograd, 1999.
Kratak kurs funkcionalne analize,
[23] S. Cheng, A short course on the Lebesgue integral and measure

theory, 2004.
[24] J. Weidmann, Linear operators in Hilbert spaces, SpringerVerlag, New York, 1980.

Analiza Iii PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Analiza Iii PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U KRAGUJEVCU

M. Stani} S. Dimitrijevi} S. Simi} D. Bojovi}

1 Metri~ki i normirani prostori

(2) |d(x, y) d(y, z)| 6 d(z, x);

1.1. PREGLED TEORIJE

Neka su dati metri~ki prostori (X, d ) i (Y, d ).

Specijalno, za p = q = 2 dobijamo nejednakost Ko{i-[varc-Buwakovskog.

Nekasu (X, d ) i (X, d ) metri~kiprostori. Metrike

(c1 , c2 R+ )(x, y X) c1 d1 (x, y) 6 d2 (x, y) 6 c2 d1 (x, y).

GLAVA 1. METRI^KI I NORMIRANI PROSTORI

Navedimo nekoliko karakteristi~nih primera metri~kih prostora

d (x, y) = max |xi yi |.

Neposredno se proverava da va`i:

lim dp (x, y) = d (x, y).

U slu~aju p = 2 dobijamo standardnu Euklidsku metriku.

d(x, y) = sup |xi yi |.

1.1. PREGLED TEORIJE

X = C[a, b]  prostor neprekidnih funkcija na kona~nom

i tada se umesto oznake C[a, b] koristi C [a, b].

je diskretan metri~ki prostor.

Vektorski prostor (X, K) , K {R, C}, je normiran

(1) kxk kyk 6 kx yk;

GLAVA 1. METRI^KI I NORMIRANI PROSTORI

Norme k k i k k na vektorskom prostoru X su

(c1 , c2 R+ )(x X) c1 kxk1 6 kxk2 6 c2 kxk1 .

Navedimo nekoliko primera normiranih prostora.

, 1 6 p < +, K {R, C} : kxk = |

X = Cp [a, b] 1 6 p < + kxk =

Rastojawe izme|u dva skupa

d(x0 , A) = inf{d(x0 , a) | a A}.

NAPOMENA. Skup {d(x0 , a) | a A} je ograni~en odozdo, jer za svako

1.1. PREGLED TEORIJE

Rastojawe izme|u skupova A, B X u metri~kom

d(A, B) = inf{d(a, b) | a A, b B}.

NAPOMENA. Iz uslova A B 6= sledi da je d(A, B) = 0, ali obrnuto

Skup A X je ograni~en u metri~kom prostoru

diam(A) = sup{d(a, a0 ) | a, a0 A},

koji se zove dijametar skupa A.

Deskriptivne osobine skupova

Nekaje (X, d) metri~kiprostor, x fiksiranata~ka

K(x0 , r) = {x X | d(x0 , r) < r}.

Zatvorena kugla sa centrom u ta~ki x polupre~nika r je skup

K[x0 , r] = {x X | d(x0 , r) 6 r}.

Sfera sa centrom u ta~ki x polupre~nika r je skup

S(x0 , r) = {x X | d(x0 , r) = r}.

Primetimo da su kugla (i otvorena i zatvorena) i weni podskupovi

GLAVA 1. METRI^KI I NORMIRANI PROSTORI

1.1. PREGLED TEORIJE

NAPOMENA. Int(A) je najve}i otvoreni skup iz X koji je sadr`an u

Neka je A X podskup metri~kog prostora (X, d). Za

NAPOMENA. Ako postoji otvoren skup U X za koji je x U O,

Skup U X je otvoren u prostoru X ako i samo ako je

NAPOMENA. A je najmawi zatvoren skup koji sadr`i skup A.

Ako je A X i x X tada va`i: x A ako i samo

GLAVA 1. METRI^KI I NORMIRANI PROSTORI

DEFINICIJA 1.16. Ta~ka x X je ta~ka nagomilavawa skupa A X

Jednostavno se dokazuju slede}e osobine:

PRIMER 1.15. Skup {1/n | n N} u metri~kom prostoru R sastoji se

Konvergencija u metri~kom prostoru

izprostora X konvergira kata~ki x

( > 0)(n0 N)(n N) n > n0 d(xn , x0 ) < .

Ta~ka x se naziva grani~na vrednost niza (x ).

1.1. PREGLED TEORIJE

X = C[a, b] prostor neprekidnih funkcija na kona~nom

NAPOMENA. Izraz konvergira u prostoru X zna~i da Ko{ijev niz

PredHilbertov prostor naj~e{}e obele`avamo sa H .

Ako je H predHilbertov prostor, tada je kxk = phx, xi