Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

rginalni nauni rad

UDK 32.019.5:316.774
DOI 10.7251/SVR1307154S
COBISS.BH-ID 394472

OK TERAPIJA NAOMI KLAJN I

PROPAGANDNI MODEL KONTROLE
MEDIJA NOAMA CHOMSKOG I EDWARDA
HERMANA
Prof. dr sc. Besim Spahi1
Fakultet politikih nauka Univerzitet u Sarajevu
Apstrakt: Rad je svojim velikim dijelom, zasnovan na razmiljanjima i
teorijama jednog od vodeih autora, lingvista i politologa na svijetu, Noama Chomskog.
Iako je Chomsky danas poznat kao kontroverzni politiki aktivista, pokuaemo, u
mjeri u kojoj je to mogue, njegova politika shvatanja staviti u drugi plan i vie
bazirati na njegovo poimanje medija i njihove uloge u savremenom demokratskom
svijetu. Zbog toga u sredite pozornosti rada stavljamo njegovu teoriju Propagandnog
modela, kroz filtere koje je ova teorija razvila, koncentrirajui se najvie na onaj
aspekt koji se tie uticaja kapitala na trendove koje prate masovni mediji. Odnosno,
nain na koji kapital, kroz ruke vlasnika, kontrolie i odreuje koje vijesti su podobne
za objavljivanje, a koje informacije trebaju biti iskrivljene, marginalizirane, pa ak
izostavljene u cilju promovisanja odreene vrste razmiljanja koja ide u korist grupe
koja posjeduje kapital.
Kljune rijei: mediji, propaganda, javnost, demokartija, kontrola, kapital.

UVOD
Osnovni cilj ovog rada je uspostavljanje veze izmeu tri pojma, a
to su kapital, kontrola i mediji, te daljnja analiza te veze kroz kritiki
pristup savremenom drutvu. Bitno je naglasiti da je rad, svojim velikim
dijelom, zasnovan na razmiljanjima i teorijama jednog od vodeih autora,
lingvista i politologa na svijetu, Noama Chomskog. Iako je Noam
Chomsky danas poznat kao kontroverzni politiki aktivista, pokuaemo, u
mjeri u kojoj je to mogue, njegova politika shvatanja staviti u drugi plan,
te se vie bazirati na njegovo poimanje medija i njihove uloge u
savremenom demokratskom svijetu. Zbog toga u sredite pozornosti rada
stavljamo njegovu teoriju Propagandnog modela. Teorija propagandnog
modela razvila se koncentrirajui se najvie na onaj aspekt koji se tie
uticaja kapitala na trendove koje prate masovni mediji. Odnosno, nain na
1

154

Redovni profesor FPN Univerziteta Sarajevo, e-mail: besim_ssi@yahoo.com

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

koji kapital, kroz ruke vlasnika, kontrolie i odreuje koje vijesti su

podobne za objavljivanje, a koje informacije trebaju biti iskrivljene,
marginalizirane, pa ak izostavljene u cilju promovisanja odreene vrste
razmiljanja koja ide u korist grupe koja ima kapital. To je u suprotnosti sa
naelima medijskog izvjetavanja u demokratskom drutvu, koji nerazvijenim i tranzicijskim zemljama oitavaju lekcije da su mediji nezavisni
organ predan otkrivanju i saoptavanju istine i da mediji ni najmanje ne
prikazuju svijet na nain na koji bi to mone grupacije eljele.2
Ipak, osnovna teza ovog rada je u potpunoj suprotnosti sa gore
navedenim postulatima. Kapital (naroito financijski, kroz MMF?!) je taj
koji kontrolie (posebno mainsteram/ globalne) mass medije i samim tim i
miljenje javnosti te Propagandni model zagovara tezu da je odreeni dio
kontrole nametnut od strane vlade/a. Na primjer, teoretski gledano, svi
stanovnici SAD-a imaju pravo na slobodu govora i izraavanja vlastitog
miljenja. Meutim, sloboda da se njihovo miljenje uje je druga stvar.
Izvori informisanja bi postojeu razliitost miljenja trebali prenijeti isto
tako raznolikoj javnosti, ali to se ipak ne deava. Ono to se deava jeste da
sve vrste zvaninih obavjetenja iz Washingtona zauzimaju mjesto u
medijima i rijetko su kad podlona mogunosti demanta ili opovrge. Ovaj
fenomen je najvie primjetan u zemljama u kojima su mass mediji u
vlasnitvu drave. Ipak, ovaj rad e se najvie bazirati na odbranu teze, po
kojoj je kapital taj koji kontrolie interese, pa ak i onda kada su ti interesi
od dravnog znaaja.
Takoer je bitno naglasiti da su primjeri koji se pominju u radu, u
najveoj mjeri vezani za prostor SAD-a, jer je to polje ivota i djelovanja
Noama Chomskog. Meutim, imajui na umu da su njegove teorije
univerzalne i primjenjive na sva demokratska drutva, ne sumnjamo da je
mogue otkriti anologiju i primijeniti ovakve njegove teorijske postavke i
na prostore Bosne i Hercegovine. Ipak, pronalaenje slinosti i povlaenje
paralela ostaje na itaocu.

ULOGA MEDIJA U SAVREMENOM DRUTVU

Demokratija ili dekoracija privida o pluralizmu miljenja
Demokratija - rije koja je, uz globalizaciju, tehnologiju i
terorizam, jedna od najee upotrebljavanih rijei na svijetu. Ono to
iznenauje nije sama uestalost pojavljivanja rijei ve variozitet konteksta
u kojima se ona pojavljuje. Ako tome pridodamo i injenicu da je ta rije
jedna od najee zloupotrebljavanih (demos-narod, kratein-vladati?),
onda nam ne preostaje nita drugo nego da se zapitamo koje je njeno
istinsko znaenje i da li je ona primjerena za opis drutva u kojem ivimo.
Recimo, da za poetak prihvatimo tezu da je zrak koji udiemo zaista
demokratski, u onoj mjeri u kojoj ga mi kao ljudi ne zagaujemo, u tom
2
Edward S. Herman, Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political
Economy of the Mass Media, Pantheon Books, New York, 1988. predgovor, s. ix

155

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

sluaju mi smo ti koji vladaju i donose odluke. Ako je ova postavka tana,
onda je drutvo 21. vijeka zaista demokratsko drutvo. Ali ta se deava sa
istim tim drutvom onog trenutka kada vladavina nad svojom sudbinom
preraste u vladavinu nad sudbinama i ivotima drugih, i kada sintagma
demos kratos prestane znaiti vladavina naroda i postane vladavina
nad narodom? Nije teko zakljuiti da dolazi do oblika ureenja
suprotnog onom zvanom demokratsko drutvo, ali ono to je tee shvatiti
jeste nain na koji se odvija taj proces i nain na koji se odrava kontinuirana vladavina nad narodom. Ko? ta? Kako? Mediji (fenomenoloki),
vlast (ontoloki) i uvijek (vidljivo i nevidljivo) agresivno.
Uloga medija u savremenoj politici je od tolike vanosti da bismo
ak mogli rei da su mediji upravo oni koji stvaraju i odravaju odreenu
politiku. Oni su to oruje demokratije koje oblikuje stvarnost u kojoj svi
ivimo. Noam Chomsky istie i suprotstavlja dvije koncepcije demokratije.

Jedna je ona u kojoj javnost ima sredstva da na neki smislen

nain uestvuje u rjeavanju vlastitih poslova, a sredstva informisanja su otvorena i slobodna.3
Druga koncepcija demokratije jeste ona koja naglaava neophodnost javnosti da bude ograniena i sprijeena da donosi odluke, a
mediji drani pod strogom kontrolom.
Htjeli mi to prihvatiti ili ne, demokratija 21. vijeka je, naalost, po
svim svojim karakteristikama puno blia ovoj drugoj koncepciji.
Vladajue strukture koriste i oduvijek su koristile medije kao
sredstva za postizanje svojih linih ciljeva, koji su najee u suprotnostima sa dobrobiti zajednice i drutva kao cjeline. Zbog razvitka
tehnologije, vladavina nad narodom je postala jednostavnija nego li je
bila prije pojave interneta, koji je, kao to mnogi teoretiari smatraju,
pretvorio ovaj na svijet u globalno selo i u (kao jedinu) medijsku/virtualnu stvarnost.
Kolika je zapravo snaga i razorna mo ovog savremenog oruja,
zvanog mediji, moemo dokazati na mnogobrojnim historijskim primjerima, kako svjetskim, tako i lokalnim. Noam Chomsky u svojoj knjizi
Kontrola medija navodi primjer prvih propagandnih akcija vlade u Americi
1916. godine. On objanjava kako se, zahvaljui medijima, tadanje
pacifistiki raspoloeno stanovnitvo Amerike preko noi pretvorilo u
ogromnu ratno nastrojenu populaciju, spremnu da krene u rat svakog
trenutka. Situacija je bila sljedea: Woodrow Wilson, predsjednik iji je
izborni slogan tada bio Mir bez pobjede, organizovao je Krilovu
komisiju iji je prvenstveni cilj bio podjarivanje histerije i usaivanje
odreene vrste razmiljanja u glave stanovnika Amerike, koji do tada nisu
vidjeli potrebu ulaska SAD-a u evropski rat. Meutim, zahvaljujui
taktikom i pomno planiranom propagandnom djelovanju, sve se
preokrenulo za samo est mjeseci. Ovaj recept kontrolisanja naina
3

156

Noam Chomsky, Kontrola medija, Rubikon, Novi Sad, 2008, s. 7.

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

razmiljanja stanovnitva (psihagogija - rukovoenje kolektivnom duom

mase) se pokazao toliko uspjenim da su ga rado preuzeli i mnogi drugi
dravnici i politiari irom svijeta, uvidjevi da je dravna propaganda, ije
izvrtanje i dovoenje u pitanje nije dozvoljeno, jedno od najjaih oruja u
borbi protiv otpora svijesti i racionalizma. (Vidi autor: Individualno i
drutveno nesvjesno kao baza rukovoenja kolektivnom duom mase, u
knjizi Strategija savremene propagande, 1985. ID Osloboenje)
Meu ljudima koji su takoer uvidjeli ogroman znaaj i mo
medija, bio je i poznati ameriki novinar i kritiar vanjske i domae
politike, Walter Lippman. On je esto nazivan teoretiarem liberalne
demokratije, jer je kao uesnik u mnogim propagandnim aktivnostima,
prepoznao mogunost agresivne propagande, od kojih je najvanija bila
stvaranje povinovanja ili proizvodnja pristanka (pretvaranje ljudi u
receptore, a ne u slobodo-mislea bia), tj. sposobnost postizanja
pristanka javnosti (pomou tehnika propagande) na odreene ideje koje je
ta javnost na poetku kategoriki odbijala. Lippman, ne samo da je
odobravao ovakvo djelovanje, ve ga je otvoreno podravao, govorei da
zajedniki interesi u potpunosti opinjavaju javno mnjenje4 i jedino ih
moe razumjeti i njima upravljati specijalizovana klasa odgovornih
ljudi5. Ta specijalizovana klasa su upravo oni politiari i kapitalisti
(njihovi dobro plaeni spin doktori/medijski manipulatori) koji nam danas
nameu svoja miljenja, ija nam se lica smijee sa televizijskih ekrana,
ije lai i odmazde svakodnevno ulaze u nae domove i ije nas rijei
svakodnevno truju, dok mi mislimo da smo potpuno zatieni i zdravi
sjedei u udobnim naslonjaima u svojim domovima, gledajui televiziju,
sluajui radio, itajui novine ili sjedei ispred svojih kompjutera.
Lippman ljude, tj. veliku veinu koja ne pripada specijalizovanoj klasi,
definira kao zabludjelo krdo6. Funkcija zabludjelog krda u ovom
demokratskom drutvu jeste da budu posmatrai, a ne uesnici u demokratiji. Doputeno im je da budu uesnici samo onda kada sa svojim
zatrovanim i ispranim mozgovima, s velikim dozama propagande u krvi,
kreu ka izbornim mjestima da zaokrue ime svog (ve izabranog) idueg
voe. Kada javnost uspije da se otrgne iz zabludjelog krda (ili
Nielsenove Usamljene gomile) suoavamo se sa krizom demokratije
objanjava Lippman. Tu krizu treba prevladati disciplinovanjem
institucija odgovornih za indoktrinaciju mladih kola, univerziteta,
crkava i slino a moda ak i dravnom kontrolom medija, ukoliko bi se
autocenzura pokazala nedovoljnom.7
Noam Chomsky je ovaj fenomen proizvodnje pristanka opirno
obrazloio u nekoliko svojih knjiga. Njegov stav je da je vladajuoj
strukturi neophodno oruje da pripitomi ono isto zabludjelo krdo koje
4

Isto: s. 11.
Isto.
6
Isto: s. 13.
7
Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak, Rubikon, Novi Sad, 2008, s.12.
5

157

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

se raa s uroenim instinktima slobode i racionalnog rezonovanja.

Odgovor na pitanje kako to uraditi, kako ljudima uliti zacrtana ili propisana
uvjerenja i doktrine, a da oni pritom misle da je to sve njihova vlastita
odluka i miljenje, je prilino jednostavan. Maksimalno iskoristiti mo
njegovanog neznanja mase i mo medija. Bilo da se radi o indoktrinaciji ili
prostom skretanju panje javnosti od problema, mediji su itekako
uinkoviti. Skrenimo im panju na neto drugo (skretanje pozornosti na
nevane probleme/stvari) je ve odavno isproban recept. Dovoljno je
pogledati pregled programa najgledanijih televizijskih kua u naoj dravi
da se shvati da je teorija koju je postavio Chomsky primjenjiva u itavom
svijetu. Pored reality emisija, kao to su Big Brother, Big Mama House,
Farma, Izgubljeni, Survivor, te niza kiastih asopisa iz Skow Biza,
ovjeku ne ostaje ni prostora ni vremena da se bavi kritikim i racionalnim
razmiljanjem, o problemima, koji medijski ne postoje. Njegov organizam
je bolestan, jer sve to mu se nudi na tanjiru je nezdravo i ubitano za
njegovo zdravlje. Tako da neki teoretiari govore o programiranom
zaglupljivanju i zarazi globalne populacije mentalnim AIDS-om.
Akumulacija kapitala i mediji
Uzmimo da je osnovni cilj svakog kapitalistikog drutva
akumulacija kapitala. Kako specijalizirana klasa koja posjeduje mo i
kapital vri njegovu akumulaciju i kako zadrava svoj zavidni poloaj,
itekako je interesantno pitanje. Tu nastupa druga, najee upotrebljavana
rije dananjice terorizam. Ljudi su oduvijek bili skloni koristiti rijei
ije znaenje nisu u potpunosti shvatali. Neto slino se desilo poetkom
novog milenija kada je rije terorizam ula u vokabular svakog
Amerikanca. Kao to su rijei agresija, genocid i etniko ienje
odzvanjale na ovim prostorima, tako se i rije terorizam mogla uti na
svim amerikim TV i radio stanicama i proitati u svim dnevnim novinama
i na web-portalima. Ljudi, pa ak ni dravni elnici, nisu birali kontekst u
kojem su se argonski reeno gaali ovom rijeju. Naravno, kao i svaku
drugu, i ovu rije je mogue tumaiti na vie naina. Terorizam se najee
definie kao sraunata upotreba nasilja ili prijetnje nasiljem da se postignu
ciljevi koji su po prirodi politiki, religijski ili ideoloki (...) preko
prijetnje, prisile ili usaivanja straha8. Ali dravni terorizam vodee
sile/sila, u medijskom i svakodnevnom vokabularu (za razliku od surove
stvarnosti) gotovo da i ne postoji (...)
Meutim, kako rije terorizam postaje izgovor za stvaranje
novca, veoma jezgrovito objanjava Naomi Klein u svojoj knjizi Doktrina
oka Uspon kapitalizma katastrofe. Jedan od primjera koritenja
katastrofe u svrhu stvaranja profita, koji daje autorica, jeste ponaanje
Bushove administracije u periodu neposredno nakon 11. septembra 2001.
godine. Naime, iskoriten je strah koji je izazvan napadima da bi se
zapoeo tzv. rat protiv terora, tj. da bi se u pogon stavila jedna cvjetajua
industrija koja e se pokazati veoma profitabilnom i koja e pojedinim
8

158

Noam Chomsky, Kontrola medija, s. 68.

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

amerikim kompanijama donijeti ogromne prilive novca. (Od tada, pa do

danas Ameika je nvodno u ratnom stanju protiv svjetskog terorizma, kojeg
sama i podstie i kontrolira). Oduvijek su ratovi i katastrofe otvarali
mogunosti za enormno bogaenje uskog privrednog sektora i pojedinaca,
ali danas se kapitalizam katastrofe9 moe poistovjetiti sa trinim
procvatom najbogatijih, jer statistike pokazuju da su periodi neposredno
nakon katastrofa, periodi u kojima se ostvaruje najvei profit (Rat je otac
svega maltus ili pak stara latinska Post nubila febus).
Bitno je napomenuti da se u ovom sluaju ne radi o nastanku sloja
ljudi zvanih ratni profiteri. Graani Bosne i Hercegovine bi najbolje
mogli svjedoiti kako su njihove komije, donedavni taksisti ili trgovci
preko noi, u periodu od 1992. do 1995. godine postali bogati biznismeni i
tajkuni (tajkun - na kineskom jeziku je onaj koji se nelegalno obogatio, uz
pomo politike vlasti, kojoj je sluio ili slui). Iako je i pojava ove klase
ljudi u drutvu znaajna, ona je ipak prolazna u odnosu na posljedice
drugih globalnih katastrofa.
Postavlja se pitanje kako drutva koja su demokratska i liberalna
preko noi postaju drutva kojima upravljaju interesi kapitala (moemo
komotno rei kriminogeni klanovi, koji se zovu politikim strankama) i
velikih korporacija, i jo vanije, kako se provodi kontinuirana tortura nad
graanima jedne demokratske zemlje, a da oni ni sami toga nisu svjesni.
Ne zanemarujui ulogu medija u ovom procesu, odgovor koji nudi Naomi
Klein takoer treba uzeti u razmatranje. Ona istie, da postoji razdoblje
moe biti iznimno kratko hibernacije, izvjestan vid fiziolokog oka ili
paralize. Njega uzrokuje traumatsko ili subtraumatsko iskustvo koje razara
svijet poznat subjektu, jednako kao i poimanje samoga sebe unutar tog
svijeta. Iskusni istraivai primjeuju taj uinak, znajui da je tokom tog
razdoblja izvor neizmjerno prijemiviji za sugestije, daleko spremniji da se
pokori, nego to bi to bio netom prije nastanka toga oka10. Imajui u vidu
ovu definiciju doktrine oka mnogo je lake shvatiti ponaanje graana
SAD-a nakon 11. septembra, koji su u stanju dezorijentacije i oka postali
kao prazne ploe po kojima je tadanja politika, uz pomo medija, mogla
ispisivati svoju ideologiju bez svjesnog uea graana. Neke od rijei tada
ispisanih bile su terorizam, islamo-faizam, nacionalna sigurnost itd.
Naravno, olovka koju je politika elita koristila bila je ona zvana mass
mediji. U trenucima je bilo vrlo lako povjerovati da mediji samo rade svoj
posao i prenose informacije, te je samo zanemarivom broju ljudi bilo jasno
da su oni produena ruka politike/financijskog kapi-tala/vjerskih institucija
i sauesnik u onom to Chomsky naziva proizvodnja pristanka na
graansku i indivudualnu nemo, uz puna usta hipokrizijski
proklamovanih graanskih prava. U postdaytonskoj BiH postoje tri
getoizirana i drugima dvoma ustraena nacio-vjerska stada, koje primarno
pljakaju njihovi zatitnici vitalnih interesa!? (...)
9
Fraza preuzeta iz Naomi Klein, Doktrina oka Uspon kapitalizma katastrofe,
V.B.Z., Zagreb, 2008.
10
Naomi Klein, Doktrina oka Uspon kapitalizma katastrofe, s. 24.

159

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

Borba za promicanje istog kapitalizma s ciljem odravanja

reima odreenih monih korporacija se vodila na TV ekranima i internet
forumima istom estinom kao i na ratitima u Iraku. Razlika je naravno
bila u rtvama, jer se u ovom sluaju radilo o psiholokom unitavanju
vlastitog naroda. Takav stepen manipulacije ogromnim masama su jedino
mogli postii mediji i to u trenucima oka. Naomi Klein kae da upravo u
tim smekanim trenucima, kada psiholoki plutamo, kad smo fiziki
iskorijenjeni, ti slikari stvarnosti pljuju u ake i otpoinju svoju preobrazbu
svijeta.11 Osvrnimo se sad ne temeljne modele kontrole medija.

PROPAGANDNI MODEL
Propagandni model je postuliran od strane Edwarda S. Hermana
i Noama Chomskog, a rije je o sistemskoj pristrasnosti medija, koji sve
probleme (vidljivo ili nevidljivo) pokuavaju predstavtiti/objasniti izriito
iz ugla (ili interesa) ekonomije, odnosno (danas najmonijeg) financijskog
kapitala. Propagandni model je prvi put predstavljen 1988. godine u
knjizi Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass
Media.12 Model pristupa medijima je, prema tom modelu, kao i u bilo kojoj
drugoj kompaniji ili privatnom sektoru, iji je osnovni cilj prodaja
proizvoda kupcima, u ovom sluaju itaocima i gledaocima, a na osnovu
rejtinga najraznorodnijim oglaivaima (politikim, ekonomskim,
kulturnim, vjerskim i inim subjektima). Ovdje je rije o tzv. dvostrukoj
upotrebnoj vrijednosti medija, koji naruiocima reklame, PR ili novinskih
sadraja prodaju lojalnost svojih sigurnih kontingenata konzumenata
(italaca, gledalaca, slualaca, korisnika web-portala/interneta).
Ova teorija nudi pet filtera, od kojih se prva tri smatraju najvanijim od strane autora.
Filter 1. Vlasnitvo kao mehanizam kontrole mass medija
Osnovni cilj uvoenja Propagandnog modela bio je odreivanje
i pojanjavanje prvobitne funkcije medija, tanije printanih medija.
Funkcija printanih medija bila je da slui javnom interesu, ili (u
socijalistikim sistemima) interesu radnike klase. Dakle, mediji bi
primarno trebali biti u funkciji graana; da ih informiu, educiraju i zabave.
Mediji su dugo vremena pothranjivali kolektivnu svijest i naglaavali
potencijalnu mo koju javnost (graani/radnici) mogu posjedovati.
Poetkom 19. vijeka radikalni britanski mediji su bili na strani radnike
klase, ali previsoki porezi i takse, nametnuti od strane vlasti da bi
ograniile vlasnitvo nad medijima, u ovom sluaju printanim, su poele
mijenjati lice tampe. Ipak, neki stepen raznovrsnosti je preivio. U
poslijeratnoj Britaniji, radikalne i radnicima naklonjene novine, kao to su
bile Daily Herald, News Chronicle, Sunday Citizen i Daily Mirror
(smatran takvim do kraja 1970-ih), svakodnevno su objavljivale lanke o
zlu kapitalistikog sistema. Poznati novinar John Pilger se pridruio
redakciji Daily Mirrora 1963, gdje je ostao raditi iduih dvadeset godina.
11
12

160

Isto: s. 29.
Eng. Proizvodnja pristanka: politika ekonomija mass medija

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

Pilger je svojevremeno tvrdio da je The Mirror bio prvi printani medij koji
je otvoreno ohrabrivao radniku klasu na izraavanje vlastitog miljenja.
Meutim, nakon to je vlasnitvo nad novinama preuzeo desniar Robert
Maxwell, koji je bio naklonjen kapitalistima, Pilger nakon dvadeset godina
rada biva otputen. Kritika kapitalizma nije bila ureivaka politika novoga
doba, za razliku od realsocijalistikih sistema i ex-jugoslovenskog samoupravnog drutva do devedesetih godina prolog stoljea.
Od tada do danas ulae se neprestani trud u svrhu distanciranja
monog propagandnog oruja od opasne radnike klase, na taj nain da
se povisuju trokovi objavljivanja, i trokovi izdavatva uope. Sve to u
cilju izoliranja radikalnih medija i spreavanja sticanja ozbiljne i stalne
italake publike. Tako prvi filter ogranienje na vlasnitvo medijskih
kua (u smislu da je bio neophodan ogroman kapital za osnivanje medijske
kue) - je bio primjenjivan ve prije stotinu godina, pa ak i ranije, a
njegova primjenjivost se tokom vremena samo poveavala.13
Glavni argument u vezi s efektom ogranienja koje postavlja
kapital na medije je taj da mass mediji nisu nita drugaiji od velikih
industrijskih korporacija i kompanija, jer su orijentisani ka profitu
(Marxova sveprodajnost, kao prostitucija), a ne ka izvjetavanju i otkrivanju istine. Propagandni model objanjava ovaj fenomen tvrdei da
mediji u sutini slue kao instrument moi velikih korporacija, ali u
pojedinim sluajevima i kao vladino oruje. Zbog toga on nalae tezu da je
prvi filter taj koji stvara subjektivizam/pristrasnost i zloupotrebu primarne
funkcije medija, to neizbjeno odreuje pravila i smjernice koje se moraju
pratiti u industriji izvjetavanja. Vie je nego logino pretpostaviti da se
koriste samo ona sredstva koja vode ka promovisanju interesa vlasnika
kapitala i vlada, koje tom kapitalu primarno slue. Istina i objektivnost ne
mogu biti sredstva za promovisanje pojedinanih ciljeva, niti mogu
postojati kao sredstvo akumuliranja kapitala. Stoga se subjektivizam mass
medija dalje razvija u smjeru sve prisutnije centralizacije medija. Ovaj
fenomen je primjetan i u odnosu kapitala prema drugim aspektima
ekonomije. Naime, neizbjena je tendencija kapitala ka centralizaciji.
Logika opet nalae zakljuak da ova dva tipa centralizacije vode samo ka
daljnjem jaanju monika (elitne manjine, koja je sve manja, a bogatija Vlajki) na raun slabih karika (neelitne veine, koja je sve vea i
siromanija). Poveana centralizacija moi mass medija, potpomognuta
kompenzacijskim silama, je predodreena da jo vie onemogui da se uju
oni tihi glasovi, naroito glasovi potlaenih i siromanih, to vodi ka
njihovom daljnjem marginaliziranju na globalnom polju.14Tako imamo
sve bogatije medije, a sve siromaniju demokratiju.
Da su mediji veliki konglomerati, svjedoi postojanje News
Internationala, CBS-a (koji je sada udruen sa Westinghousom), Turner
13

Chomsky, Herman, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass

Media, s. 4.
14
David Sciulli, Amitai Etzioni, Macro Socio-economics, M.E. Sharpe, 1996, s.
287.

161

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

Broadstinga (sada udruen sa Tune-Warmerom koji ak pripada jo jednoj

veoj kompaniji, General Electric vlasnici NBC-a) i mnogih drugih. Svi
nabrojani su povezani tritem dionica. Moni kapitalisti koji sjede u
odborima ovih velikih korporacija imaju line i poslovne kontakte sa
lanovima odbora drugih velikih kompanija. Stoga, sloboda tampe je
ograniena samom injenicom da su vlasnici medijskih korporacija voeni
ideologijom slobodnog trita. Zato bi onda ti isti vlasnici dozvolili
svojim novinama, radio i TV stanicama da sistematski kritiziraju
slobodno trite i kapitalizam koji je izvor profita? Zato rezati granu na
kojoj sjedi? Jo manje da o njihovim kompanijama/korporacijama piu
sa negativnim aksiolokim predznakom?! (...)
Propagandni model dalje sugerira da postoji jaka veza izmeu
onih koji posjeduju divovske medijske kue i vlade. Ta veza predstavlja
jedan od mehanizama odbrane interesa kapitala na obje strane. Velike
medijske kue su prilino velike kompanije i kao takve su podlone otrim
regulacijama od strane vlasnika, ali i drugih profitabilno orijentisanih sila.
Oni su veoma blisko povezani (personalna unija) i itekako imaju zajednike interese sa velikim korporacijama, bankama, pa i vladom.
Filter 2. Oglaavanje i kontrola mass medija
Drugi filter Propagandnog modela je filter oglaavanja.
Chomsky i Herman istiu injenicu da je oglaavanje glavni izvor prihoda
u medijskoj industriji, bar u sluaju profitabilno orijentisanih mrea, kojih
je danas i najvie. Ovaj filter, kao i prethodni, najvie se tie ograniavanja
slobode i suavanja obima emitiranog sadraja, i za posljedicu ima ostvarivanje profita. Takva zavisnost neizbjeno vodi ka davanju povlastica
pojedinim subjektima, to opet rezultira pristrasnou i neobjektivnosti
medija. Formula se sajtoji u krilatici: Ako ete u vaem mediju pisati
protiv nas, otkrivati na 'prljavi ve', onda neemo oglaavati kod vas!
Prije nego je oglaavanje postalo osnovni izvor prihoda u
medijskoj industriji, cijena printanih medija se utvrivala na osnovu cijene
njihove produkcije. Meutim, sa razvojem industrije oglaavanja, one
novine koje su prodavale svoj prostor, reklamnim oglasima su sniavale
samu cijenu novina, stavljajui medije koji nisu bili finansirani od strane
oglaivaa u nezavidan poloaj. Zbog toga e sistem baziran na oglaavanju vremenom marginalizirati i ak dovesti do nestanka onih medijskih
kua iji je prihod zavisio samo od prodaje. Kada je oglaavanje prisutno,
slobodno trite prestaje biti neutralno polje u kojem je kupac taj koji
odluuje ta e kupiti.15
Zbog toga Propagandni model nalae da mediji koji ele biti
konkurentni u polju uticaja, moraju tragati za drugim izvorima prihoda,
kao to je oglaavanje i na taj nain stvaraju zavisnost koja iskrivljuje
njihov sadraj, tj. njihov finalni proizvod. tavie, uspjeh medijskih kompanija danas se mjeri veliinom njihove publike, tj. brojem ljudi koji su
15
Chomsky, Herman, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass
Media, s. 14.

162

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

izloeni njihovoj poruci. Jednostavna jednaina vodi do zakljuka to

vea publika, to vea cijena, odnosno vei prihod od oglaavanja. Stoga je
logino da su vee medijske korporacije sa veim budetima u stanju
doprijeti do veeg broja ljudi, dok se one male medijske kue koje tee
nezavisnosti bore za preivljavanje na konkurentnom tritu. Tako mediji,
od organizacija iji bi osnovni (deontoloki) cilj trebalo biti istinito i
blagovremeno informisanje/izvjetavanje, edukovanje i svrsishodna
zabava, postaju kompanije ija je primarna funkcija ostvarivanje profita.
Analogno tome, dolazimo do zakljuka da industrija oglaavanja
ima sveobuhvatnu kontrolu nad medijskom industrijom, koju provodi u
praksi vukui medije na finansijskom ularu. Chomsky i Herman kau:
Odluke ovih zatitnika (oglaivaa) itekako utiu na medije, te oni postaju
ti koji nameu normative i ije elje i zahtjeve mediji moraju kontinuirano
ispunjavati da bi opstali i uspjeli.16 Nadalje, namee se zakljuak da
finansijska zavisnost medija ukljuuje i odbijanje objavljivanja onog
sadraja koji je ideoloki suprotan ili tetan po interes zatitnika/
oglaivaa. Autori navode primjer dokumentarnih historijskih serija o
radnikom pokretu, koje bi itekako naile na potekoe u privlaenju
korporativnog interesa, naroito ako bi te serije predstavile korporacije kao
nosioce pohlepnog klasnog interesa koji ne prezaju ni od ubistva lanova
sindikalnih organizacija. Jedini nain (nunog) privlaenja panje je tzv.
depolitizacija medija, uz redukcionizam stvarnosti poesto mutnih rabota
korporacija/oglaivaa/vlada, jeste undizacija ili kiizacija zaglupljujuih, ali rado gledanih serija, reality showa, kvizova, izbora ljepotica i kod
nas, neizostavnog turbo-folka.

Tabela (Advertising expenditure by region17) prikazuje enormne

budete i iznose koji cirkuliu u industriji oglaavanja irom svijeta. Ove

16
17

Isto: s. 16.
Eng. trokovi oglaavanja po regijama

163

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

brojke dokazuju evidentne trendove koje oglaivai i medijske kue moraju

slijediti, te ukazuju na zavisnost koju takva akumulacija kapitala stvara.
Oito je da ovakve sume novca mogu uveliko uticati na objavljeni
sadraj. Upravo zbog toga rastua mo marketinga vodi stvaranju
depolitiziranih (i demokratski/graanski neprosvijeenih) potroaa koji
najbolje odgovaraju interesima grupa koje posjeduju mo i kapital. Zbog
toga je emisija koja je imala najveu gledanost u 2007. godini u Americi
(28 miliona gledaoca), emisija Foxs American Idol, upravo emisija sa
najviom cijenom reklame. Cijena reklame od 30 sekundi za epizode koje
su izvoene u januaru 2008. je iznosila 700 000 dolara. Da je ovaj odnos
uzajamne potrebe dvosmjeran, svjedoi i injenica da je i sama prijetnja da
e oglaiva napustiti odreeni medij dovoljna da utie na uredniku
politiku. Na primjer, 1999. godine Britanski telekom (British Telecom) je
zaprijetio novinama The Daily Telegraph da e se povui sa svoje funkcije
oglaivaa zatitnika (medija, kao kod nas nacionalnih interesa) zbog
odreenih lanaka objavljenih u ovim novinama koji nisu bili u interesu
British Telecoma. The Daily Telegraph je reagovao tako to je otpustio
novinara odgovornog za te lanke. Takoer, istraivanje provedeno 1992.
godine na uzorku od 150 urednika je pokazalo da se 90% njih redovno
sreu sa oglaivaima koji ele da se mijeaju u uredniku politiku, dok je
40% ispitanih urednika priznalo da su pojedini oglaivai u vie navrata
uticali na objavljeni sadraj njihovih novina.
Zakljuujemo da najvaniji zadatak medija nije promovisanje
njihove izvorne funkcije, tj. koritenje medija kao politikog alata za
irenje istine, jer sa budetima koji seu do nekoliko biliona dolara,
medijska industrija, zajedno sa industrijom oglaavanja je, bez dvojbe,
bolja od bilo koje druge institucije, crkve, damije ili kole, u kreiranju
slike o naem mjestu u drutvu, zato i kako bi se trebali ponaati, za koga
i protiv koga bi trebali navijati.18 Ipak, besmisleno bi bilo tvrditi da
konzumerizam nije u skladu s demokratijom. To je zasigurno vodei
globalni trend, bez obzira slagali se mi s tim ili ne. Ono to ovjek nikada
sa sigurnou ne moe znati jeste to da li je kapital koji stoji iza industrije
oglaavanja i njegov enormni uticaj na medije, ono to je stvorilo
konzumerizam ili je konzumerizam stvorio ovo prvo.
Filter 3. Izvori informacija kao mehanizam kontrole mass medija
Za razliku od prethodna dva filtera, koji se najvie tiu direktnih
finansijskih aspekata i uloge koju kapital igra u medijima tako to oblikuje
i usmjerava prihvatljivi sadraj za objavljivanje, trei filter se dotie teme i
izvora informacija koji su uobiajeni i koji stvaraju tvz. mainstream
izdavatvo i oblikuju javno miljenje. Ovaj filter pojanjava kako industrija
vijesti dolazi do svojih izvora informacija, naglaavajui injenicu da se
ona uveliko oslanja na vladine (ili vladi bliske anonimne) izvore, koji su
zasigurno pristrasni i politiki orijentisani, ak i u onim vladinim tijelima
18
Steve McClellan, Gone in 30 Seconds: What Nets Are Charging,
www.mediaweek.com, Oct 1, 2007, preuzeto sa interneta 15/08/2009.

164

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

koja ne zavise od glasaa. Mass mediji su uvueni u simbiotiku vezu sa

monim izvorima informacija svojom finansijskom zavisnou i
isprepletenou interesa. Medijima je potreban uravnoteen, pouzdan i
stalan protok sirovih vijesti. Mediji imaju svakodnevnu glad za informacijima koju moraju utaiti.19 Ova glad za informacijama stvara jaku
ovisnost medija, koja utie na njihovu graansku odgovornost i tako mediji
umjesto da slue graanskom interesu poinju da ga sami definiraju.
ak ni ogromne medijske kompanije, kakav je BBC, ne mogu sebi
priutiti da uvijek imaju reportera i ekipu tamo gdje se neto deava.
Stoga, oni pozicioniraju svoje izvore na mjesta na kojima je najvjerovatnije
da e se neto desiti. Bijela Kua, Pentagon, Ulica Downing br.10 su tzv.
novinarski terminali. Isti je sluaj sa evropskim medijima. Robert
McChesney, profesor komunikacija na Univerzitetu u Illinoisu, istie da je
perspektiva iz koje zvanini izvori gledaju na neku situaciju ili problem
neupitna, dok u sluaju da kao novinar razgovarate sa zatvorenicima,
trajkaima, ili beskunicima, morate naglasiti da je njihova perspektiva
tek jedna strana prie. U sluaju da to ne uradite, izlaete se prijetnji da
budete okarakterisani kao neprofesionalan i pristrasan novinar.
Chomsky i Herman istiu da je zavisnost mass medija stvorena od
strane velikih vladinih sektora koji funkcioniu kao tijela koja
svakodnevno opskrbljavaju medijske kue sa njima toliko potrebnim (ve
aksioloki pro domo sua opredijeljenim), tzv. sirovim vijestima, i tako
omoguavaju nesmetan protok velikog broja informacija. Zbog toga je
medijska industrija zavisna od vlade i njenih sektora, te su novinari veoma
skloni koritenju vlade kao njihovog izvora. Mjesto gdje se informacije
vrijedne vijesti generiraju svakog dana jeste Washington - Bijela kua.
Kongres i drugi organi vlasti svakodnevno omoguavaju tok informacija
nudei medijima izjave, govore, prepise, rezolucije i druge vrste obavjetenja.20 Osim Virillioovog medijskog kreiranja senzacionalistikih
dogaaja, o kojima piu (Vidi njegovu knjigu Informatika bomba),
imamo i flagrantnu PR-izaciju cjelokupnog novinarstva (B. Spahi:
predgovor knjizi Uloga medija u globalizirajuem svijetu, FPN
Sarajevo), imamo i apsolutnu prevlast reklamokratije, koja modelira
kako nau percepciju, tako i sve klasine novinarske anrove (V. Packard).
tavie, zvanini vladini izvori su a priori smatrani vjerodostojnim. Sama injenica da je informacija izdata od strane vlade ili njene
institucije, ini tu informaciju dovoljno pouzdanom da bude objavljena bez
daljnjeg analiziranja istinitosti njenog sadraja. Dodajmo tome i da
novinar koji prenosi tu informaciju nije odgovoran ako se pokae da ona
nije istinita. Umjesto njega, krivi se vlada koja je svjesno pogreno navela
medije.21 Ne treba bolji primjer od viegodinjih tvrdnji Pentagona da Irak
19

Chomsky, Herman, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass

Media, str. 18.
20
Jonathan Mermin, Debating War and Peace, Princeton University Press, 1999, s.
17.
21
Isto: s. 18.

165

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

posjeduje oruje za masovno istrebljenje, te kasnijeg zakljuka da Irak

(nakon to je iz temelja destruiran) toga oruja nema. Mediji su estinom
prenosili i drugu la Vlade SAD i nita. Graani, izdrilani da su izgubili
refleks prepoznavanja, a toga nisu svjesni.
Jo jedan od razloga zato mediji ovakve informacije ne podvrgavaju daljnjoj provjeri istinitosti, jeste i nedostatak novca ili vremena. Ipak,
postoji i jo sloeniji razlog. Dovoenje u pitanje zvaninih izvora nije ba
mudar potez i moe voditi ka brojnim problemima po same medije.
Poeljnije je biti u dobrim odnosima sa zvaninim izvorima, jer su oni ti
koji daju informacije ija se istinitost rijetko dovodi u pitanje od strane
javnosti, i ije informacije mogu biti objavljene bez preuzimanja direktne
odgovornosti medija. Mediji se rijetko bave istraivakim novinarstvom
kada su suoeni sa politikim (ekonomskim, vjerskim i sl.) monopolom.
Sukobljavanje s nosiocima politike moi moe dii dosta praine i
urednici su paljivi da ne budu optueni od strane vlasti i javnosti za
zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto. Rezultat toga je medijska samocenzura.22 Vladini izvori stoga slue kao primarni izvori informacija, to
zasigurno slui interesu istih. A svaka pria o neutralnom novinarstvu i
medijima, time pada u vodu!? (...)
Filter 4. Flak23 kao mehanizam kontrole mass medija
etvrti filter koji razvija i analizira Propagandni model jeste
flak. Flak se odnosi na sve vrste negativnih reakcija na odreeni sadraj
objavljen od strane odreenog medija. Flak stoga slui ispravljanju
informacije koja je objavljena, a nije u skladu sa opeprihvaenim
politikim stajalitima. Flak moe biti rezultat djelovanja organizirane
grupe, ali i pojedinca. U bilo kojem sluaju, te negativne reakcije, zavisno
od njihovog obima, mogu biti veoma tetne po medijsku kuu, kako u vidu
finansijske stabilnosti, tako i u vidu ruenja vjerodostojnosti. Ekstremni
sluajevi negativnih reakcija esto vode do sudskih procesa, te mogu
rezultirati naputanjem oglaivaa zatitnika, to naravno vodi do
finansijske propasti odreenog medija. Flak stoga kontrolira objavljeni
sadraj na nain da vri pritisak na medijske agencije koje odbijaju
potovati odreena pravila. Flak takoer sa sobom moe povui i odreene
zakonske mjere koje mogu rezultirati kaznama finansijske prirode. Stoga,
institucije flaka discipliniraju medije kroz razliite vrste albi. One monije
sa velikim resursima, mogu natjerati medije da promijene svoje prvobitno
objavljene informacije, svoju ideoloku sklonost, pa ak i svoje osoblje.24
Flak moe biti i u formi pisama, telegrama, telefonskih poziva, peticija,
govora i drugih vidova albi i prijetnji. Sharon Baker je u svojoj knjizi
Global Spin, izdatoj 1997. godine, dokumentovala operacije velikih kompanija i njihovih PR sektora, vezane za pobuivanje sumnje u rezultate
do kojih su dole organizacije za ouvanje okolia u posljednjih dvije
22

Bartholomew H. Sparrow, Uncertain Guardians, JHU Press, 1999, s. 62.

Eng. protuavionska ariljerija ili vatra; prim. prev. otra kritika
24
Chomsky, Herman, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass
Media, s. 26.
23

166

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

decenije. Naime, postoje odreeni zakoni i prepreke koje spreavaju da

prava istina o svakodnevnom naruavanju okolia od strane velikih
industrija ikad bude objavljena u medijima. Strah od milionskih tubi e
bez sumnje obeshrabriti novinare da se upuste u jednu takvu priu.
Flak bi se mogao smatrati jo samo jednim instrumentom u rukama monika kojim oni (uz dobro plaene profesionalce) uspijevaju efektno
i direktno da kontroliu medije i sadraj koji oni objavljuju. Oglaivai
nastoje izbjei vrijeanje takve klijentele koja bi mogla prouzrokavati
pojavu flaka, a ako se neka injenica, miljenje ili program smatra potencijalnim uzronikom flaka, onda je ovo ponaanje jo izraenije.25
Pored interesa za koje se oglaivai zalau, Chomsky i Herman
navode brojne primjere institucija flaka koje postoje samo da bi sluili
interesima vlade, naroito interesima desno orijentisanih i interesima
korporativnih programa. Te institucije su finansirane od strane korporativnih zatitnika- patrona i stoga primorane da djeluju u njihovom
interesu, vrei pritisak na medije da budu naklonjeni njihovim programima i desno-orijentiranoj politici. Oni koji to odbiju suoeni su sa
rizikom rasta trokova, gubljenja vjerodostojnosti i naklonjenosti javnosti.
Centralno pitanje je da li u sudskim procesima diperzirana masa
moe biti efikasna kao moni kapitalisti, koji mogu plaati najbolje
strunjake i lobirati u najviim sudskim i dravnim instancama?
Filter 5 . Vanjski neprijatelj kao mehanizam kontrole mass medija
Posljednji filter koji nam Propagandni model nudi jeste filter
koritenja vanjskog neprijatelja kao mehanizma kontrole mass medija. Ova
teorija je razvijena u periodu neposredno pred raspad sovjetskog
komunizma. Stoga je komunizam, koji je toliko dugo bio ameriki
neprijatelj br. 1, izgubio svoju prednost. Novi milenij je donio i novog
globalnog neprijatelja. Nathaniel Persili istie: Pitanje kako sauvati
amerike graanske slobode, u vremenu borbe ouvanja nacionalne
sigurnosti, je staro koliko i same slobode. Ali dogaaji iz septembra 2001.
godine u kojem je izgubljeno najvie ivota ikad na amerikom tlu jo od
graanskog rata, promijenili su poglede ljudi na nain koji mi tek
nastojimo shvatiti.26 Iako ovaj rad uzima u obzir prestanak postojanja
nekadanjeg, sada ve zastarjelog neprijatelja SAD-a (SSSR), i nastanak
novog globalnog neprijatelja br. 1, ipak se teite stavlja na samu primjenu
ideje o postajanju neprijatelja, bez obzira ko on bio. Deviza je ako ga i
nema, treba ga izmisliti.
Nakon pada Berlinskog zida i pada moi svemogueg SSSR-a,
postalo je oito da je prijetnja zvana komunizam prolost. Stoga, The Evil
25
Bazirano na: Angharad N. Valdivia, Carrie A. Rentschler: Expanding the
Definition of Media Activism, A Companion to Media Studies, Wiley-Blackwell,
2003, s. 536.
26
Nathaniel Persily, Jack Citrin, Patrick J. Egan. The War on Terror and Civil
Liberties, Public Opinion and Constitutional Controversy. Oxford University Press
US, 2008, s. 329.

167

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

Empire27, kako je predsjednik Reagan nazivao SSSR, vie nije predstavljao prijetnju svjetskom miru, niti ometao svjetsko trite u procesu
globalizacije. Bilo je oigledno da ameriki mediji uz pomo svoje mone
propagandne maine moraju stvoriti novog neprijatelja koji bi popunio ovo
upranjeno mjesto i zbog toga danas Amerikanci imaju nove inostrane
prijetnje: talibane, al-Qaedau, islamski Jihad, bombae samoubice, i itav
niz teroristikih uporita irom svijeta. Obian ovjek se uope ne pita ko
je stvorio (i navodno likvidirao) Bin Ladena, ko i po ijem nalogu plaa i
iri selefizam/islamizam u BiH? Kao da to dolazi samo po sebi?! Koliko
oni slue globalnim, a koliko bh interesima? Da li to populaciji BiH govori
ita o tome ta su sa nama planirali, odnosno kakvu ulogu za budunost
svjetskog kapitala ima bh Daytonski eksperiment?!
Neophodnost vanjskog neprijatelja je oita. Sama ideja kontrole
koju navodi Propagandni model ne moe opstati bez vanjske prijetnje
koja slui kao katalizator brojnim desno-orijentisanim krilima zaduenim
za vanjsku i unutranju politiku ili kao neprijatelj koji se okrivljuje za sve
negativne trendove prisutne u svjetskim deavanjima. Nismo jo zaboravili
socijalistike unutranje i vanjske neprijatelje Titove Jugoslavije, a danas
meusobno trojno nacionalno straenje jednih od druga dva tzv.
konstitutivna naroda?!
Otra kritika i demonizacija vanjskog neprijatelja, potkrijepljena
odgovarajuim propagandnim materijalom, mora biti konstantno bacana
javnosti u oi. Tako se sam pojam vanjskog neprijatelja moe posmatrati
kao psiholoki pokuaj kontroliranja stanja uma javnosti, jer se stvaranjem
jedinstvenog neprijatelja koji prijeti graanima jedne drave, stvara i
jedinstveni stav javnosti protiv istog. Moramo biti svjesni da predstavljanjem odreene drave ili pojedinca, kao opasnog i stranog protivnika
protiv kojeg se neophodno boriti, mediji automatski nameu ideju da je rat
neophodan, bez da prethodno razmatraju kakav e to rat biti i kakve
metode i tehnike e u njemu biti koritene, jo manje kakve e posljedice
imati po nas. Smjer u kojem se razvijao posljednji rat protiv terorizma je
upravo takav. Dokazano je da su taktike koje su odobrene od strane
sekretara Rumsfelda i provoene od strane majora generala Geoffrija
Millera u Guantanamu ukljuivale koritenje pasa tokom ispitivanja,
maltretiranje zatvorenika, svlaenje i stavljanje u tvz. pozicije stresa iji je
cilj izazivanje boli, izoliranje zatvorenika u hladnim i mranim elijama
vie od trideset dana, te druge metode muenja, meu kojima je i
izgladnjivanje. Po autorovom miljenju, ove metode su u otroj suprotnosti
sa zakonima ratovanja koji ukljuuju potivanje odredbi postavljenih
enevskom konvencijom.28
Propagandni model sugerira da za zatvaranje oiju pred
ovakvim tretmanom zatvorenika u Guantanamu treba zahvaliti medijima
koji su izvrili straan pritisak na javnost, koja je naposljetku djelovala kao
slijepac koji je posluno iao tamo gdje mu njegov vodi kae, ne
27
28

168

Eng. zloglasno carstvo

Jordan J. Paust, Beyond the law, Cambridge University Press, 2007, s. 15.

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

postavljajui nikakva pitanja. Kontrola koja poiva na histeriji i strahu

(Vidi B. Spahi: Strah kao najbolja baza propagandnog djelovanja, iz
knjige Kontroverze propagandnog djelovanja ID Oslobodjenje, 1987)
ima ogroman uticaj i na same medije, koji onda nastoje indoktrinirati
naciju u skladu s odreenim programom proizvodnje straha i
proizvodnje mrnje prema neprijatelju. Sve prisutniji trend koji dijeli
svijet na nas i njih se pokazao uinkovitim, naroito u vremenu koje
ide na ruku monicima za ostvarivanje njihovih politikih planova.

PR-KONTROLA N 1 21.VIJEKA
Odnosi s javnou Jo jedno oruje kontrole ili pak neto drugo?
Kontrola nad javnim mnjenjem je osnova svake vladavine, ali je
ona itekako zanimljivija za analizu i vanija u drutvima gdje se ne moe
vriti i odravati silom u dananjim demokratskim dravama. Stoga je
sasvim razumljivo da su dananje institucije za kontrolu miljenja nastale u
slobodnim drutvima. Velika Britanija je bila pionir na tom polju pokreui Ministarstvo informisanja. Woodrow Wilson je slijedio taj primjer i
pokrenuo Odbor za informisanje. Smatra se da su njegovi propagandni
uspjesi podstakli nastanak dananjih odnosa s javnou.
Iako je u naoj zemlji djelatnost zvana odnosi s javnou poela
da zaivljava tek prije par godina, taj sektor je u svijetu ve odavno
uspostavljena funkcija upravljanja. Smatra se produktom drutvenog
razvoja i najee se definira kao pozicioniranje organizacije u javnosti.
Ameriko drutvo za odnose s javnou (PRSA) nudi sljedeu, malo
detaljniju definiciju: Odnosi s javnou pomau naem sloenom, pluralistikom drutvu da donosi odluke, te da, razvijajui meusobno
razumijevanje izmeu grupa i organizacija, uinkovitije funkcionie. Oni
slue usklaivanju privatnih i javnih naela djelovanja. Odnosi sa
javnostima slue irokom krugu institucija u drutvu, kao to su sindikati,
poslovne organizacije, dravne ustanove, dobrovoljnja udruenja, zaklade,
kole, fakulteti i vjerske ustanove. Da bi ostvarile svoje ciljeve, navedene
organizacije moraju razviti uspjene odnose sa razliitim publikama i
javnostima, kao to su zaposlenici, lanovi, lokalna zajednica, dioniari i
druge institucije, ali i s drutvom u cjelini.29
Zanimljivo je da se u prvi plan (kao i deklarativno u novinarstvu)
stavlja da je funkcija odnosa s javnou da pomae drutvu. U zvaninim
definicijama nigdje se ne navodi da su odnosi s javnou industrija, kao i
svaka druga, koja donosi milijarde dolara ili eura prihoda godinje, niti se
istie nain na koji ta industrija ostvaruje profit. Osvrnimo se na trenutak
na onu tamniju stranu ovog modernog naina komuniciranja. Noam
Chomsky smatra da je osnovna funkcija odnosa s javnou kontrola svijesti
javnosti. On istie da je vodea figura PR industrije Edward Berniz,
zapravo ovjek koji je svoje znanje stekao u Krilovoj komisiji, te nakon
29
http://www.link-elearning.com/lekcija-Definicija-i-delokrug-odnosa-sjavno%C5%A1%C4%87u_4305 (03/11/2009)

169

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

toga razvio ono to on naziva ininjeringom povinovanja. Ljudi koji

mogu da stvaraju povinovanje su ljudi koji posjeduju kapital i mo, ljudi
koji pripadaju ve spomenutoj specijaliziranoj klasi. Jer, ni novinarstva,
ni reklame, ni PR-a, nema bez enormnih materijalno-tehnikih, financijskih, kadrovskih i organizacijsakih potencijala. Sve ove djelatnosti mogu
si priutiti samo oni koji imaju i ele da zarade jo mnogo vie para.
Da odnosi s javnou spadaju u komunikoloku nauku je nepobitno, ali je takoe izvjesna i injenica da su, u komunikolokom smislu,
ipak blii prenoenju poruka, a ne komuniciranju. Ta njihova karakteristika
jednosmjernosti, ostavlja dovoljno prostora za polemiku, jer namee
pitanje koja je to institucija, organizacija ili pojedinac koji odluuje kojim
porukama e javnost biti izloena, a kojima ne. Sama postavka da su dvije
osnovne karakteristike modernog, urbanog, industrijskog, demokratskog
drutva, kontrola i kapital, te da su odnosi s javnou upravo produkt
takvog drutva, vodi do loginog odgovora da se radi o monim kapitalistima. Ali, kako navodi Manfred Ruhl, PR treba shvatiti kao novonastalu publicistiku realnost. Novi nain komuniciranja je nastao u
drutvu oito iz potrebe, a ne iz obijesti. Problemi nastaju onda kada
njegova upotreba pree granice etikog i moralnog kodeksa i kada taj
sektor izbjegne toliko potrebnu provjeru istinitosti. injenica je da postoji
Kodeks profesionalnih standarda za praksu odnosa s javnou koji
zahtijeva da se odravaju visoki standardi preciznosti i istine, te zabranjuje
svjesno irenje netanih informacija ili onih informacija koje navode na
pogreno zakljuivanje. Meutim, takoer je injenica da ne ba rijetko
odnosi s javnosti ne prezaju od krenja kodeksa, jer je njihova prvobitna
funkcija da utiu na ljudsko ponaanje i svijest, te da ih pokrenu na
odreenu akciju ili reakciju. U takvim sluajevima, teza Noama Chomskog
o kontroli svijesti je itekako vjerodostojna.
Internet i Propagandni model
Knjiga Noama Chomskog i Edwarda Hermana Manufactoring
Consent, u kojoj je predstavljen Propagandni model, nakon svog
izdavanja 1988. godine podigla je mnogo praine, naroito zbog injenice
da je sadravala dokumentovane sluajeve koritenja medija u svrhu
oblikovanja svijesti javnosti. Bilo je to prvi put u historiji SAD-a da je
objektivnost medija stavljena pod veliki upitnik. U to vrijeme je bilo
neuveno pomisliti, a tek javno izjaviti da su mediji poput New York
Timesa, Timea, News Week Magazina ili CBS Newsa, propagandno oruje.
Rije je o logiko-silogistikom principu podastiranja pro domo sua
poeljnih premisa, tema i sl., kao informacija, koje mogu po principu
formalne logike rezutirati samo eljenim (najee iskrivljenim) zakljucima i aksiolokim predikativima.
Nije li kod nas markantan primjer pogrenih premisa o
muslimanskim/bonjakim, hrvatskim/katolikim, srpskim/pravoslavnim i
ostalim imenima, koje nas psihomotornim reakcijama navode na
striktne zakljuke ko je ko u vjersko-nacionalnom smislu, samo na bazi
imena (Dragan=Srbin, osim Dragana Jovia; Josip=Hrvat, osim

170

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

biblijskog semitsko-jevrejskog Josipa; Tarik=Bonjak/musliman, osim

Tarika Aziza Arapa, Iraanina, katolika). O tri razliita jezika, a ne tri
razliite standardizacije istog jezika kod nas ne treba troiti rijei.
Vano i je da ljudi vjeruju u te gluposti, koje paranauno
definiraju politiari, a o svemu ute plaeni kvaziintelektualci...
Danas je situacija pomalo drugaija. iroko je raireno (a kod nas
na prethodnim primjerima potvreno) shvatanje da mediji esto
dezinformiu i navode na pogreno zakljuivanje. Na internetu je oznaka
MSM postala simbol nepovjerenja u medije. Da su pristrasnost i neobjektivnost itekako prisutni u mass medijima, svjedoi i injenica da je
dolo do procvata jedne nove industrije, ija je osnovna funkcija otkrivanje
i razotkrivanje zloupotrebe informacija od strane medija. Stoga zloupotreba
i dalje postoji, i to ak u veoj mjeri nego prije dvadeset godina, kada je
nastao savremeni Propagandni model. Meutim, postavlja se pitanje da li
je on danas, nakon dvije decenije, u eri tehnologije i interneta, jo uvijek u
takvim uslovima vjerodostojan.
Sheldon Rampton30, urednik asopisa PR Watch istie da je
Propagandni model itekako relevantan i danas pri analizi medijskog
izvjetavanja. Autor navodi primjer nedavnog, pa i dananjeg izvjetavanja
iz Iraka. Naime, uoena je tendencija amerikih medija da vre podjelu
rtava na one vrijednije i one manje vrijedne. To ne bi bilo zauujue
toliko, jer je to ve opepoznata praksa koju primjenjuju svi mediji u toku
ratnih deavanja, ali ono to jeste neobino i karakteristino za ovaj
specifini sluaj, jeste nastojanje amerikih medija da minimaliziraju broj
vlastitih rtava i ubijede svoje graane da se u Iraku ne deava nita toliko
opasno i alarmantno. Kao dokaz tome, moemo uzeti emisiju ABC
televizije Nightline, podnaslova The Fallen, emitirane u aprilu 2004.
godine. Cijela emisija je bila koncipirana oko voditelja koji ita imena
poginulih vojnika. Jedina vizualizacija koja je pratila voditeljevo izlaganje
bile su pasoke slike poginulih Amerikanaca. Kada se ova emisija uporedi
sa drugim emisijama slinog karaktera (pa ak i onim koje datiraju iz
Drugog svjetskog rata) nemogue je ne primijetiti ogromnu dozu
minimalizma. ta se desilo sa okantnim prikazima ranjenika, s preciznim
informacijama o nainu na koji su ti ljudi poginuli i gdje je to odjednom
nestao poznati ameriki senzacionalizam? Ti ljudi su imali ivote i nisu bili
samo ime i slika, ali umanjivanje znaenja njihove smrti je oigledno bilo
od veeg znaaja strateki propagandi potez ( Vidi poglavlje moje knjige
Izazovi politikog marketinga- Art Masakr Live - kao najprofitabilnija
forma video spektakla, Qompak Sarajevo,2002).
Slino je uoeno i prilikom direktnog izvjetavanja iz Iraka.
Novinari i reporteri izbjegavaju davanje tanog broja poginulih, pravdajui
se da je taj broj veoma teko utvrditi, unato injenici da je Univerzitet u
Bagdadu proveo dva razliita istraivanja vezana za tano utvrivanje
broja poginulih. Broj od 650 000 izgubljenih ivota je naprosto ignoriran
30

http://www.prwatch.org/blog/1 (03/11/2009)

171

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

od strane amerikih medija. Osim kratkog spominjanja u New York Timesu

i Washington Postu u kontekstu preuveliavanja i politike manipulacije,
ovo istraivanje je, novinarskim argonom reeno, zatakano i ocijenjeno kao nemjerodavno, unato injenici da je Univerzitet koristio tehniku
i metodu, koja dokazano daje rezultate najveeg procenta tanosti.
Kao dokaz primjene Propagandnog modela i danas moemo
navesti i svakodnevnu primjenu treeg filtera izvori informacija kao
mehanizam kontrole mass medija u analizi izvjetavanja medija o ratu u
Iraku. Tako 75% izvora citiranih u New York Timesu, koji se tiu dokaza
da Irak posjeduje (ve spomenuto) oruje za masovno unitenje, su vladini
izvori ili izvori kao to su bivi vojni oficiri. Stoga, Propagandni model
je itekako primjenjiv pri analizi medijskog tretmana rata protiv terora.
Neki ak medije nazivaju glavnim krivcem, jer su oni ti koji su osigurali
podrku veeg dijela zapadne javnosti. Kroz izvrtanje injenica i iskrivljenje realnosti, ubijedili su javnost u opravdanost amerike vojne
intervencije. Kako god mi ocijenili ulogu medija u ratu protiv terora
bitno je naglasiti da oni moda nisu odigrali glavnu ulogu, ali da je njihova
uloga bila i jo uvijek jeste vana, to je nepobitno.
Danas postoje debate o tome koliko su ostali filteri Propagandnog
modela, primjenjivi u analizi medijske pristrasnosti. Na primjer, prvi filter
vlasnitvo kao mehanizam kontrole mass medija polako gubi svoju
primjenu. Chomsky i Herman istiu da je za osnivanje jedne medijske kue
neophodan ogroman kapital, te je na taj nain u samom startu ogranieno
ko e biti na elu lanca informisanja. Meutim, danas, u 21. vijeku, u eri
interneta, pokretanje jedne web stranice je ak jeftinije od mjesene
pretplate na neki asopis. Sve to je potrebno je raunarska pismenost i
ideja. Jedina mana ovog medija je to je jo uvijek na drugom mjestu, iza
televizije, kao jo uvijek najpropraenijeg medija dananjice.
Iako se trei filter izvori informisanja kao mehanizam kontrole
mass medija ve pokazao kao primjenjiv pri analizi medijskog izvjetavanja rata u Iraku, interesantno ga je uporediti s internetskim
komunikacijskim lancem. Zahvaljui internetu, danas svako moe postati
novinar ili reporter, te isto tako svako moe postati i izvor. Na primjer,
veliki broj ekskluzivnih fotografija koje koriste mediji poput New York
Timesa ili ABC-a uslikane su od strane obinih graana, a ne fotoreportera.
Ljudi koji se nau u pravo vrijeme na pravom mjestu postaju najvrijedniji
izvori informacija. Ipak, koritenje vladinih izvora ili izvora bliskih vladi je
jo uvijek najei i najsigurniji put kojim se mediji kreu.
No, i kada su u pitanju promocijske/propagandne mogunosti
drutvenih mrea na internetu, svrsishodno je postaviti miljkovievsko
pjesniko pitanje: da li e internet umjeti da pjeva kao to sunji/rasprena
masa Zemljana pjevaju o njemu? Jer procurjele informacije o PC
prodorima i u najtajnije podatke i informacije najmonije zemlje na svijetu,
pokazuju i drugu stranu: PC kontrolu gotovo svakog graanina, koji ima
medij. Opet je u igri elitna, organizirana i skoncentrisana manjina, koja je
monija od neorganizirane i disperzirane veine. Internetno pokretanje

172

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

arapskog proljea u mnogim islamskim zemljama je pria za sebe i za

posebnu obradu. Naime, da li su svrgavanje Gadafija i drugih dravnika
primarno (internetno) pokrenuli graani tih drava ili je te graane
pokrenuo neko drugi?!

ZAKLJUAK
Kao to Chomsky i Herman istiu u svojoj teoriji Propagandnog
modela, kapital je osnovni parametar koji odreuje granicu izmeu onoga
to mediji trebaju biti i onoga to jesu. Osnovna funkcija medija je
prikupljanje i distribuiranje informacija, vijesti i miljenja, u svrhu sluenja
opoj dobrobiti, informiui ljude i omoguavajui im da donose vlastite
sudove o spornim pitanjima. Ameriko novinarstvo je uinjeno slobodnim
ne samo da bi informisalo ili sluilo kao platforma za debatu, nego i da bi
podsticalo na temeljno prouavanje i stalno preispitivanje sila moi u
druvu, ukljuujui i ponaanje onih koji su na vlasti.31
S obzirom da su mass mediji ve poodavno postali ogromna
industrija, iji je osnovni cilj stvaranje novca, to zasigurno ide u prilog
onima koji je posjeduju. Grupe koje dre mo u svojim rukama koriste sve
mogue alate koji im dou pod ruku za ostvarivanje svojih ciljeva, pa tako
i mass medije. Ne samo da poruke medija dopiru do svih kuanstava, nego
i vode ka ostvarenju ogromnih prihoda i, to je jo vanije, slue kao
moan instrument propagande, jer manipuliu miljenjem javnosti i
usmjeravaju ga u korist monih grupa koje posjeduju kapital. Stoga je
sasvim logino zakljuiti da te iste grupe vre klasifikaciju informacija i
odluuju koje su informacije podobne da budu objavljene, a koje ne. Te
iste grupe podravaju odreene strunjake koji uzimaju dosta medijskog
prostora i koji su sposobni za primjenu flaka i promovisanje ideja svoje
grupe. Zato moemo zakljuiti da su vlasnici kapitala ti koji su u poziciji
da postavljaju ideologije i diktiraju medijsko ponaanje.
Naravno, to dokle see kontrola nad medijima je diskutabilno,
naroito u onim drutvima koja vole tvrditi da su demokratska i slobodna.
Meutim, ono to teorija Propagandnog modela kae jeste da bi bilo
naivno misliti da u takvim drutvima nema odreenog stepena kontrole
medija. Jedino to je pod znakom pitanja, jeste direktnost provoenja
kontrole. Chomsky i Herman tvrde da se kontrola provodi najvie
indirektno tako to se na vodee urednike pozicije medijskih kua
postavljaju oni koji misle kako treba, te se tako neeljeni sadraj pomie
na ivicu interesovanja, te postavljaju odreeni normativi, kao to su
obavezni izvori i slijed popularnih (potrebama cocijalnog inenjeringa
primjerenih) trendova. Autori takoer smatraju da postoji ogroman jaz
izmeu onog to italac ili gledalac vidi, i onog to mediji zaista znaju.
31
Ameriko udruenje urednika vijesti,
The Statement of Principles,
http://www.asne.org/kiosk/archive/principl.htm , (03/11/2009)

173

Nauno-struni asopis

SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175)

Iako je knjiga Manufacturing Consent pisana prije dvadeset

godina, situacija u svijetu izvjetavanja se, naalost, nije mnogo
promijenila, tj. Propagandi model je i dalje itekako primjenjiv. Entuzijasti novog elektronskog doba neprestano naglaavaju kako je internet
promijenio i kako i dalje mijenja svijet, na taj nain da omoguava
slobodan tok informacija i smanjuje mo kontrole. Tehnoloka dostignua i
mo interneta ne bi trebali potcjenjivati, ali isto tako ne bi se trebalo ni
pretjerivati. Jedan od razloga zato ne bi trebali preuveliavati mo
interneta jeste taj da su tradicionalni mediji jo uvijek dominantni mediji
dananjice. Televizija je jo uvijek glavni medij koji informie svijet.
Veina sadraja na internetu, bar kada se tie sfere blogova, jesu reakcije
ljudi na situacije ili prie koje su vidjeli na televiziji, proitali u novinama
ili uli na radiju. Internet je zasigurno medij budunosti, ija e vanost
nastaviti rasti, ali trenutno je njegov uticaj jo uvijek ogranien. Iako su
moda metode i filteri Propagandnog modela do kraja neprimjenjivi na
internet, interesantno je kako se sa razvojem interneta razvija i jedna nova
industrija kontrole internet kontrole. Na primjer, PR kompanija
Edelman je razvila sistem koji oni nazivaju ME 2 revolution ija je
osnovna funkcija razvijanje specijalnih PR tehnika za internet, koje e im
omoguiti jednostavnu kontrolu objavljenog sadraja na blogovima.
Naime, ne samo da e kompanija znati ta blogeri misle o njihovim
klijentima, nego e moi uticati i na miljenje javnosti kroz tzv. flog. Flog
je nastao spajanjem dvije engleske rijei fake i blog. Funkcija lanog
bloga je, naravno, propagandnog karaktera.
Razvoj tehnologije i njen ulazak u ono to danas nazivamo
mainstream, sigurno e sa sobom povui i nove naine kontrole. Ipak,
filteri Propagandnog modela su jo uvijek najei oblik kontrole
miljenja javnosti. Kapital i kontrola medija u kombinaciji sa doktrinom
oka su se pokazali kao odlino oruje u borbi protiv slobodnog, racionalnog i demokratskog ovjeka.
THE SHOCK DOCTRINE BY NAOMI KLEIN AND THE
PROPAGANDA MODEL OF MEDIA CONTROL BY NOAM
CHOMSKY AND EDWARD HERMAN
Professor Besim Spahi, Ph.D.
Abstract: This paper is largely based on the reflections and theories of one of
the leading authors, linguists and political scientists, Noam Chomsky. Despite
Chomsky's reputation of a controversial political activist, it is our intention, to the
extent possible, to put aside his political views and focus on his concept that describes
the role of the media in the world of contemporary democracy. Therefore, his theory,
The Propaganda Model, will be the focal point of this paper. Through the filters that
the theory of the propaganda model has constructed, this paper will highlight one of
them concerning the influence of capital on the mass media contents, that is, the impact
of the owners' capital on the news reporting: which news and other material need to be
disseminated and which information should be distorted, marginalized or even excluded
in order to promote elite viewpoints and interests of capital owners.
Key words: media, propaganda, the public,democracy, control, capital

174

Spahi B. OK TERAPIJA I PROPAGANDNI MODEL...

LITERATURA
1.

Chomsky, Noam & Herman Noam (1988): Manufacturing Consent: The

political Economy of the Mass Media, Pantheon Books, New York
2. Chomsky, Noam (2008): Hegomonija ili opstanak, Rubikon, Novi Sad
3. Chomsky, Noam (2008): Kontrola medija: Spektakularna dostignua
propagande, Rubikon, Novi Sad
4. Chomsky, Noam (2008): Propaganda i javno mnijenje, Rubikon, Novi Sad,
Rubikon
5. Solomon, Norman & Erlich, Reese (2003): Target Iraq, Context Books
6. Sciulli, David & Etzioni Amitai (1996): Macro Socio-economics, M.E.Sharpe
7. Allen, Stuart (2004): Good Jounalism in Popular Culture, News Culture,
Mcgraw-Hill International
8. Bullert, J. B. (1998): Public Television, Ruthers University Press
9. McClellan, Steve, Gone in 30 Seconds: What Nets are Charging, from World
Wide Web: www.mediaweek.com.
10. Williams, D. Jerome & Lee, Wei-Na & Haugvedt P. Curtis (2004): Diversity
in Advartising, Prejudice Resulting From Market Segmentation, Lawrence
Erlbaum Associates
11. Mermin, Jonathan (1999): Debating War and Peace, Princeton University
Press
12. Sparrow, H. Bartholomew (1999): Uncertain Guardians, JHU Press
13. Valdivia, N. Anghard & Rentschler, A. Carrie (2003): A Companion to Media
Studies, Expanding of the Definition of Media Activism, Wiley-Blackwell
14. Bennet, W. Lance & Paletz, L. David (1994.): Taken by Storm, University of
Chicago Press
15. Persily, Nathaniel & Citrin, Jack & Egan, J. Patrich (2008): Public Opinion
and Constitutional Controversy, Oxford University Press
16. McPhail, L. Thomas (2006): Global Communication, Wiley-Blackwell
17. Paust, J. Jordan (2007): Beyond the law, Cambridge University Press
18. The American Society of News Editors, The Statement of Principles, World
Wide Web: www.asne.org/kiosk/archive/principl.htm
19. Klein, Naomi (2008): Doktrina oka Uspon kapitalizma katastrofe, V.B.Z.,
Zagreb
Sekundarni izvori:
http://www.prwatch.org/node/6068
http://www.link-elearning.com/lekcija-Definicija-i-delokrug-odnosa-sjavno%C5%A1%C4%87u_4305
http://www.prwatch.org/blog/1
http://www.asne.org/kiosk/archive/principl.htm

175