Professional Documents
Culture Documents
Gilles Rozier - Ljubav Bez Otpora
Gilles Rozier - Ljubav Bez Otpora
~1~
Knjigoteka
daa&foxy
Gilles Rozier
Ljubav bez otpora
Prevela s francuskog
Vlatka Valenti
~2~
Knjigoteka
daa&foxy
Za Jeana
~3~
Knjigoteka
daa&foxy
~4~
Knjigoteka
daa&foxy
1
Ako elite da vam pripovijedam, pustite mi Schumanna, glazba e mi
dozvati uspomene. Popijevke... Ponimo od Schne Wiege meiner Leiden 1.
TAdam TAdam TAdam TAdam, etiri ponajljepa troheja njemakoga
pjesnitva. Priguit u svjetlo. Neka se aj vari nekoliko minuta, moe? Ja
mu volim dodati kap mlijeka. aj je kineski, a ajnik je bakin. Ne bi ovjek
rekao, no veoma je star. Baka ga je dobila na svadbeni dar: darovala joj
ga je kuma po povratku iz Hong Konga, gdje joj je mu radio za neku
englesku tvrtku. Baka se udala godinu dana prije majina roenja, 1889.,
pa ne moete rei da nije starina...
Iz Heinrich Heine, Schne Wiege meiner Leiden/Lijepa zipko mojih jada: Lijepa
zipko mojih jada / Lijepi grobe moga pokoja / Lijepi grade, rastajmo se sada, - / iv mi
bio! dovikujem ti ja (op. prev.).
1
~5~
Knjigoteka
daa&foxy
~6~
Knjigoteka
daa&foxy
~7~
Knjigoteka
daa&foxy
~8~
Knjigoteka
daa&foxy
dubok izrez oko vrata. Nekoliko rezova karama, trostruki porub i etiri
zlatna gumba - i korota je dobila kitnjasti tih. Poela je naveliko izlaziti.
Bila je kolaboracionistova udovica, pa je se policijski sat nije ticao.
Zalazila je u kabaree gdje su pomodni pjevai davali svoj obol svekolikim
ratnim pregnuima i zabavljali pripadnike vojske koja nas je potukla.
Vraala se u sitne sate, i to esto pijana. Na izlasku iz auta koji bi je
dovezao govorila je povienim glasom, a katkad bi i natucala na
njemakome, koji pak nikad nije uspjela nauiti kako treba. Volker je u
roku od nekoliko tjedana u nju ulazio kao no u maslac.
~9~
Knjigoteka
daa&foxy
2
Ja onomad predajem njemaki i struci svaka ast. Krasan jezik, duu dao
da dobri dai na njemu otre um. Volim njemaku knjievnost. itam sve,
Lessinga, Goethea, Schillera i Kleista, Kanta, Nietzschea, Hlderlina,
brau Grimm, Schellinga, Brentana, Von Arnima, Von Chamissa,
Hoffmanna, Heinea, Buchnera, Lou Andreas-Salom, Schnitzlera,
Hofmannsthala, Rilkea, Werfela, Wedekinda, Lasker-Schlericu, Trakla,
Dblina, Kafku, Remarquea, Von Horvatha, Jungera, Musila, Hessea,
Wassermanna, Zweiga, Kastnera, Benna, Brechta i da dalje ne nabrajam.
Moja je knjinica meu ponajboljima u gradu. Osobito mjesto zauzima
Thomas Mann. Tristan, Tonio Kroger, Buddenbrooks, Knigliche Hoheit,
Joseph und seine Brder, Der Zauberberg, Mario und der Zauberer, a
osobito Der Tod in Venedig 2. Godine 1930., prije nego to su nacisti
zabranili Manna, u Heidelbergu mi je u ruke doao krasan svezak koji je
u punome konome uvezu objavio S. Fischer u Berlinu. Usavravam se
godinom dana studija njemake knjievnosti na tamonjem sveuilitu.
Djetinjstvo mi je proteklo u osami, ni sa kim da se sprijateljim. Ni u
Njemakoj me ne privlai niije drutvo, drae su mi samotne etnje i
radije itam na klupi u parku. Ipak mi je meu desecima mladih koji
pohaaju filozofski fakultet za oko zapeo Hans-Joachim Friedberg, naoit
i osjetljiv momak. Veina je studenata u sveuiline klupe sjela po
roditeljskoj elji. Dali su se u naukovanje za koje sami nemaju volje. Samo
hvataju profesorska predavanja. Usto su se prvi put u ivotu nali u
mjeovitim razredima i prolaze ih prvi ljubavni trnci. Momci neprestano
zadirkuju djevojke, a djevojkama je milo da ih drae. Hans-Joachim je
drukiji. Nije mu bitno jesi li momak ili djevojka, nego ima li icu za
umjetnost i ljepotu. Po tom smo pitanju slini, pa smo se brzo zbliili.
Otac je htio da ode u matematiare, no on se nije dao: upisao je studij
knjievnosti jer su njemaki jezik, nain na koji pisci njime barataju i
svjetovi koje vam otvaraju tako neodoljivi da se mora potpuno posvetiti
njihovu prouavanju. Hans-Joachim eli biti pisac ili kazalini redatelj, ili
pak profesor njemake knjievnosti. Sanja o tome da puni dvorane, a
studenti ga dolaze sluati kao to se ljudi tiskaju na stadionima u elji da
doive neko skupno otajno iskustvo.
Buddenbrookovi, Kraljevska visost, Josip i njegova braa, arobna gora, Mario i
arobnjak, Smrt u Veneciji (op. prev.).
~ 10 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 11 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Der Tod in Venedig, Novelle von Thomas Mann. Erstes Kapitel. Gustav
Aschenbach oder von Aschenbach, wie seit seinem fnfzigsten Geburtstag
amtlich sein Name lautete, hatte an einem Frblingsnachmittag des jahres
19.., das unserem Kontinent monatelang eine so gefahrdrohende Miene
zeigte, von seiner Wohnung in der Prinzregentenstrae zu Mnchen aus
allein einen weiteren Spaziergang unternommen 3.
Smrt u Veneciji redovito u itati prije spavanja. Kad Nijemci zauzmu
francusku junu zonu, vie je ne drim na nonom stoliu; ne bi im bilo
drago da je nadu. Iz sobe mi odlaze i drugi naslovi. Zabranjene autore
nosim u podrum, Heinea, Von Horvatha, Arnolda i Stefana Zweiga,
Wassermanna, Werfela, Schnitzlera, Thomasa i Heinricha Manna, sve
redom neprijatelje vjenog Reicha. Nije mi jasno zato su mu neprijatelji,
valjda jer su idovi ili jer su se proidovili, meni ba i nije jasno to to
znai. Inae ne mogu podnijeti da neto ne razumijem, no doba je
pogrenih shvaanja i olakih krilatica. Ne trudim se doznati na kakvim
laima poiva zabrana, nego joj se pokoravam i snalazim se kako znam.
Iza vinskog podruma uredim si itaonicu. Pomou dasaka koje se povlae
po praonici, nekoga starog naslonjaa ija se kona presvlaka rako
Smrt u Veneciji, novela Thomasa Manna. Prvo poglavlje. Gustav Aschenbach, ili von
Aschenbach, kako se slubeno zvao otkako je navrio pedesetu, jednog se proljetnog
popodneva godine 19.., koja je naem kontinentu mjesece i mjesece opasno prijetila,
otputio iz svog stana u Prinzgregentenstrae u Mnchenu sam na dulju etnju. Preveo
Zlatko Crnkovi (op. prev.)
3
~ 12 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 13 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 14 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 15 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 16 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 17 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 18 ~
Knjigoteka
daa&foxy
samoi pa si, kad mene nema, zna priutiti srhe uzbuenja koje ja ne
pruam. Prebiru li prsti vlastitim tijelom glumei tue ruke, moje ruke?
lako naizgled ivim u italakom isposnitvu, znam si priutiti dozu
slasti. Po povratku iz podruma tijekom rata, osobito kad me zima natjera
da dignem ruke od kakve knjige, katkad nou naem olakanje za
neizdrivu udnju i nezatomljivu elju za nekim osjetilnim iskustvom u
nekoliko poteza pod krutim plahtama koje je moja mati valjda
popabirila u samostanu, jer joj je teta bila glavarica u nekome manje
poznatome crkvenom redu. Claude kraj mene hre, a ja u mislima
ponirem u Smrt u Veneciji i oblikujem lik mladca kojeg je Gustav von
Aschenbach pratio uliicama Serenissime: zamiljam djeaka bademastih
oiju, bljedoputih nadlaktica i monih bezdlakih bedara pod ovojem
koe. Je li mladi Tadzio ili uspomena na druga koji mi je svojedobno itao
Thomasa Manna na treem katu studentskog doma u Weimarskoj
Republici? U polusnu oblikujem crte nova junaka, spoj Hans-Joachima i
pojave nalik na kipove na javnim zdanjima graenim netom prije rata, na
palai pravde ili gradskom kupalitu: energine je brade, odluna oka i
ispupenoga prsnog miija. esto mi meutim treba due da se
nauijem jer me ometa nametljiva uspomena na sestrino sladostrae i
kako me toga dana muilo podrhtavanje lustera u primaoj sobi: kvari
milinu neuhvatljiva stvora koji mi promie preko baldahina i spree lik
Thomasa Manna s prijateljem iz mladih dana. Reenice Smrti u Veneciji i
mladenaki glas Hans-Joachima naposljetku e pobijediti i spas e mi biti
...ivi lik, ljubak i opor u svojoj ranoj muskosti, mokrih uvojaka i lijep
poput njenoga boga, kako izlazi iz dubine neba i mora, kako izranja iz
elementa i izmie mu... 4
~ 19 ~
Knjigoteka
daa&foxy
3
Brzo u i na vlastitoj koi osjetiti okupaciju i obveze koje sa sobom
donosi. Isprva reagiram kao mnogi sunarodnjaci. U nevjerici gledam
kako njemaki vojnici paradnim korakom stupaju glavnom gradskom
ulicom, a osvajaka izma bije tlo nae domovine. Ljuti me njihova
bahatost, kao to e me poslije ljutiti Volkerova neoptereena i
raspojasana mukost. Zamiljam ga golema i mona uda, daleko ga
preuveliavam u odnosu na to kakav je u stvarnosti, no kako bi mojoj
sestri Anne pruao onoliko uitka da ga priroda nije obdarila preko
svake mjere i siline? I Francuskoj zamjeram kako se olako i glatko
pokorila vjekovnome neprijatelju. Mjesni je dnevni list izvrstan primjer.
Prema njegovim je napisima francuska vojska 13. lipnja 1940. slavila
pobjedu u Ardenima. Sedamnaestoga lipnja doznajemo da je u
Rethondesu potpisano primirje i u roku od tri dana novine se prema
dojueranjem neprijatelju oituju s najveim potovanjem. Ta to im
drugo preostaje? A kako se ja osobno opirem okupatoru? U doba lanog
rata od jeseni 1939. do proljea 1940. obratio mi se glavni stoer
francuske vojske jer je trebao nekoga tko zna njemaki za prijevod
informacija koje iri nacistiki tisak. Kad se predveer vratim iz
gimnazije, mladi mi vojnik punaka lica donese sveanj materijala. Ima
vojniku frizuru, odora mu stoji kao salivena, oi su prodorne, a koa
nabrekla od miia. itam novine i prevodim samo one odlomke koji mi
se ine bitnima. Vojnik eka na stolcu pred vratima radne sobe. Dubokim
i toplim glasom pjevui Chopinove nokturne. Izrazitim me stranim
naglaskom pita smeta li mi to pjeva. Odgovaram da su mi te melodije,
tovie, drage. Kao i va glas, htjedoh dodati. Mladi je protutea tivu,
otrovnim novinskim stupcima o neprijateljima njemakog naroda, a oni
su uvijek isti: Englezi, Francuzi i idovi. Nauivat u se uasa i pakosti,
serviraju ih od prvoga do posljednjeg slova, neprestance hukaju na
ubijanje. Osobito rue idove. Nacisti ih ele ukloniti iz njemakog
naroda kao da odstranjuju tumor. Tekstovi koje moram prevoditi vrve
prostakim aluzijama. Mogli biste zakljuiti da se sirote Njemice na
ulicama Mnchena i Weimara neprestance izlau opasnosti da ih netko
siluje, jer u nacionalsocijalistikoj glavi idov nema mira i jedini mu je cilj
da operua Gretchen. Sinagoge su legla poroka, javne kue u kojima
njemakim djevojkama prijeti suanjstvo. Nacistiko udoree
zabranjuje brak izmeu arijaca i idova, te im ne doputa nikakve
seksualne odnose. Jesu li pod svaki krevet postavili policajca da provjere
~ 20 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 21 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Ti koji si sa neba,
~ 22 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 23 ~
Knjigoteka
daa&foxy
mogao znati za moju tajnu knjinicu? Na putu se mogu dati u trk kao
Lachman da uteknem pratnji. Ako mi se posrei, strojnice me nee
pokositi, no emu bijeg? Kod mene takorei nema govora o krivnji.
Onih nekoliko stotina metara od uionice do sjedita Gestapa oteu
se u beskraj. Hodam meu trojicom Nijemaca u odori i izbjegavam
poglede prolaznika, bojim se da u sresti neko poznato lice, jer me
poznaje manje-vie cijeli grad. Glasine e me ve u roku od nekoliko sati
svrstati meu rtve ovoga nepotenoga rata, ali i meu njegove junake
protagoniste. Odjedanput stajem uz bok usijanim glavama koje hvataju
jer se diu na bunu protiv vaba. Silno se bojim to me eka u Gestapu,
no s dozom ponosa prihvaam novi identitet koji silom prilika stjeem
dok moja pojava izaziva ustraene i zadivljene poglede. Smiljam ime
mogu potkrijepiti svoje besprijekorno ponaanje, no hou li usto morati
dokazivati poslunost? Jest da ne govorim i ne radim protiv okupatora,
da mi bicikl stoji u garai dok drugi idu u partizane, no druga je stvar ako
se time moram hvastati pred neprijateljem da spasim glavu. Ni da
prstom maknem, gospodine efe Gestapa: vaa nam je vojska okupirala
svaki pedalj zemlje, a ja ni da trepnem, asna rije. Jesam li to u stanju?
~ 24 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 25 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 26 ~
Knjigoteka
daa&foxy
kose, spol i drutvo? Nita me od toga ne zanima. Meni je i ovako manjevie dobro, vlastite mi oi, lice i tijelo odgovaraju takvi kakvi jesu - a zar
mi doista ba tako smeta to mi se sestra Anne sramoti? Ako prestanem
predavati njemaki, to e od mene ostati? Ne mogu nai utoite u
branom ivotu, a jedini mi je prijatelj bio Nijemac. Najvanije mi je da
mogu na miru itati i tu su mi noi u podzemlju sasvim dovoljne. Mogu s
vremena na vrijeme prevesti dvije-tri kartice, propagandni letak ili
Obergruppenfhrerov govor: za Smrt u Veneciji itekako se vrijedi
potruditi. Gore u planini moje knjinice ne bi bilo. A i kako u u ilegali u
izvorniku itati omiljene pisce ako nam je cilj da smiemo Nijemce gdje
god stignemo i kredom na zidu skrovita biljeimo recke za evidenciju
trofeja? Kreda prlja ruke i kripi po kolskoj ploi da se sav najei, no
takve neugodnosti mogu otrpjeti kad treba prepisati Heineov ili
Schillerov stih.
~ 27 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Rat traje, a nitko u biti ne zna tko e pobijediti. Novine lau, moda
lae i Radio London, katkad pak govori istinu, no tko e ga znati? Pod
okupacijom smo i okupirani raznim stvarima. Ja prevodim, itam, silazim
u podrum to ee mogu, uredno odlazim na redovite tjedne sastanke,
straari s kukastim kriem lupe petama dok prolazim, dio sam
gestapovskog inventara, doe mi da zastrem lice kad ulazim u zgradu prije u elji da nita ne vidim nego da nestanem. Ilegalci? idovi? Jeste li
vidjeli moga sinka Janka? Ni oca ni sina. Nita ne ujem, nita ne vidim.
Hodnikom pred Des Roulieresovim uredom plove sjenke, svaki je
mukarac i svaka ena samo platana na rubu regionalne ceste. Ja s
~ 28 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 29 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 30 ~
Knjigoteka
daa&foxy
4
U podrumu isprva nije lako. Nikad mi nije bila namjera da ondje nekoga
skrivam. Herman (tako se bivi vojnik zvao) nema odjeu za presvlaku.
Prvih nekoliko dana mora spavati na golu tlu jer nema leaja. Najgore je
sa sanitarijama. Nonu posudu mora davati meni, pa ga je sram. Ni meni
nije milo, no to emo drugo? Sad se smjekam kad se sjetim kako smo se
skanjivali oko tjelesnih stvari; nona je posuda triarija, puki smrad koji
se ne da - u meuvremenu doznajem da ljudi znaju pasti i na daleko nie
grane: jedu svoje blinje u olupinama zrakoplova u Andama i piju
pialinu u stonim vagonima. Mene je snalo samo pranjenje nonih
posuda za vrijeme rata.
Vie ne znam kako je zavrio u podrumu. Sve se odigralo prebrzo,
slike mi se nisu stigle urezati. Stjecaj okolnosti, neki je esesovac okrenuo
lea, registrator koji uvodi novodole uhienike je na uini. Mutno se
sjeam kako smo izali iz palae Les Barres na glavna vrata i kako su
straari lupili petama: meni u danome asu taj komini prizor nije
nimalo smijean. A i tko zna? Moda je neki gestapovac zamirio u pravi
as i preao preko naeg bijega jer su mu se svidjele Hermanove oi ili
linija mojih kria. Onomad je ljudski ivot ovisio o takvim sluajnostima,
o smijenim slabostima i sitnim neposlunostima. Hermana dovodim
kui. Mati mi je negdje u kupnji, sestra je taman na katu osramotila
obitelj, vidi nas samo veliko ogledalo u predvorju, no zrcala ne pamte,
tajne se samo odskliu preko stakla i ne ostave trag. Hermana smjestim u
podrum i urnim se korakom otputim u Gestapo. Moram natrag po
prijevode. Potez je veoma opasan. to se dogodilo nakon to smo
pobjegli? Jesu li primijetili da imaju idova manje? Jesu li straari
prijavili bijeg? Grozniavo se penjem stubitem palae Les Barres.
Usisala je priljev idova, hodnik je prazan: zacijelo su ih zatvorili u bivi
blagajnikov ured, ako ih pak ve nisu izveli na stranji izlaz i otpremili
kamionima. Des Roulieres likuje nad mojom omakom: kasnim, ne
ispriavam se, grabim sveanj dokumenata koje je pobjedniki prezirno
bacio na stol i odlazim iz ureda. Kreem u rat i osjeaj mi godi. Pruam
otpor, spaavam ovjeka, i to kakva ovjeka: umirem od straha, no ivot
mi dobiva smisao. Sad mogu trpjeti Des Roulieresova ponienja, kad
straari lupnu petama vie se neu osjeati kao da su mi opalili zaunjak,
mogu rtvama gledati u oi. Momak tirkiznih oiju dolje u podrumu
spaava mi ivot. I ja dajem svoj siuni obol pokretu otpora.
~ 31 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 32 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 33 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 34 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Je li golo tijelo koje prvi put vidim uvaljano u krv koja se ve crni
nakon to ga je ivot napustio jedina posmrtna poruka koju mi ostavlja
Claude i osvrt na na nikad oplakani erotski ivot? Je li ovo samoubojstvo
svojevrsno povlaenje i daruje li mi ga Claude da se mogu potpuno
posvetiti akciji Hermanova spaavanja?
Takvo je samoubojstvo u jeku rata donekle neukusan potez.
rtvovanje vlastita ivota moglo je pridonijeti borbi protiv okupatora:
raznese se u gradskom kazalitu na koncertu Charlesa Treneta, kad je
parket pun njemakih vojnika i Narodne vojske. Claude i ja smo kao mu
i ena proivjeli dvije godine okupacije (zato nikad ne kaemo kao ena
i mu?), a nije se ukazala prilika da doznam kako die po pitanju
okupacije i pokreta otpora. Mi o tome ne razgovaramo, ne razgovaramo
ni o emu, ak ni o gaama koje vise na suilu - o njima pogotovo ne. Ja ih
samo primijetim kad uem u kupaonicu. Ne mogu se pretvarati da ih
nema. Nagruju prostoriju kao vjeni prijekor ili zastava na pola koplja,
poput natpisa podrumsko sklonite za 50 osoba koji je ostao na
zgradama u Aveniji Republike do sedamdesetih godina, kad je
osiguravajue drutvo u ijem su vlasnitvu bile obnovilo sva proelja.
Podrumska su sklonita zatrpali. Ja pak do dandanas duboko u sebi
nosim podrumsko sklonite za 1 osobu, a na savjesti mi je Claude sa
svojim samoubojstvom.
~ 35 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Ja ne znam kakva mi sjeta obuzima duu svu. Poetni stihovi pjesme Lorelaj
Heinricha Heinea, u prijevodu Ferde . Milera (op. prev.).
8
~ 36 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 37 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 38 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 39 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 40 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Blizina njena svakog sretnim ini i svako srce opije se njome, al uvijek
stoji na nekoj visini, u dostojanstvu izdvojena svome. 9
Zamolila me da joj pribavim svezak njegovih pjesama. Pristajem s
namjerom da iskoristim posudbu i pribliim se svom cilju. Dajem joj
primjerak na gotici objavljen u Berlinu 1934. u ast - kako stoji na
naslovnoj stranici - zatitnika njemake knjievnosti, ministra za
Volksaufklrung und Propaganda 10 dr. Josepha Goebbelsa. Bio je to
svadbeni dar mojih kolega.
Friedrich Schiller, Djevojka iz tuine. Prema prijevodu Trifuna ukia (op. prey.).
~ 41 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 42 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 43 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Heinrich Heine, Pjesme, Naklada Neuland (S. J. Imber), Be, 1920. (op. prev.).
~ 44 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 45 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Leiden, schnes
Grabmal meiner Ruh,
schne Stadt, wir men scheiden, Lebe wohl! ruf ich dir zu. 12
Glavom mi prolazi glazba koju je za tu popijevku skladao Robert
Schumann: nju smo i maloas sluali. Schne Wiege meiner Leiden...
Melodija mi doziva mnotvo uspomena na koncert koji smo HansJoachim i ja sluali u okolici Heidelberga 1930. Pjeva je imao krasan
bariton i prosijedu kosu, poloio je ruku na rub glasovira i zatvarao oi
poslije svake popijevke kao da se eli bolje sabrati prije nego to se
upusti u sljedeu. Sam je sebe shvaao tako ozbiljno da je bio takorei
smijean, no bili smo u Njemakoj, a ondje je glazba velika i zacijelo
prevelika stvar, pa nije bilo ale. Pijanistica je bila veoma mlada, mogla je
imati svojih dvadeset godina, a izuzmemo li Hans-Joachima i mene, u
publici je sjedilo njemako plemstvo. Koncert se odravao u glazbenom
salonu nekog dvorca usred ume. Vie se ne sjeam kako smo se tono
ondje nali: da nam nije neki profesor bio u rodu s domaicom,
barunicom koja se zakitila emuovim perjem? Je li Hans-Joachim
prijateljevao s pijanisticom? Ta se pojedinost zagubila u bespuima moga
pamenja. Sjeam se da smo doli nou. Stigli smo pjeice, trebalo nam je
vie od sat vremena hoda. Pred dvorcem su ekali gospodski automobili,
svaki je imao svog vozaa. Prizor je ulijevao silnu tremu. Doli smo kao
siroti roaci: kad se sjetim te veeri, na pamet mi pada izraz koji je
rabila moja mati.
Najvie mi se usjeklo kako se Hans-Joaehimovo bedro trio o moje i
kako se pjeva prenemagao.
Glazba mi ostaje u ivom sjeanju jer mi je moj njemaki prijatelj
darovao plou koja se dugo vrtjela na roditeljskom gramofonu, pa se na
kraju tako pohabala da je postala nesluljiva. Schne Wiege meiner
Leiden. Odnedavna imam novu plou: izvedba je ista, no na CD-u je,
maloas je svirala. U takozvanoj remasteriranoj, novopasteriziranoj
inaici. Neki je tehniar satima sjedio pred raunalom i brisao
12
~ 46 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 47 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 48 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 49 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 50 ~
Knjigoteka
daa&foxy
5
U naoj e vezi knjievnost na neko vrijeme pasti u zasjenak, Heine,
Mann, Rilke i ostali strpljivo ekaju na policama. Imamo pametnijeg
posla: vodimo ljubav. Herman me povali im se naveer pojavim u
podrumu, jer cijeli dan zatomljuje udnju. Svlai me i prodire u me,
cvrim na vatri kao koko na ranju i u tome uivam. udim za sirovom
slasti. Moemo stradati ako se glasamo, no meni je paklena muka
susprezati vrisku: elim se potpuno razuzdati jer mi godi i bolje bi bilo da
uitku glasno dam oduka. Mislim na sestru koja se ispruila kao krmaa
i podmee se Volkeru. Zapravo je zamiljam na trbuhu, kao pravu stoku,
grudi joj se gnjee o leaj, a Volker je na njoj i bezobzirno je mri. Ta kako
bi je esesovac tedio? Cijela se kua trese od orgazama moje sestre, a ja
svoje tijelo moram uutkavati, grizem skrpani pokriva i moje se
stenjanje svodi na mrmljanje. Priguenu vrisku pretvaram u znojne
jecaje. Nakon ljubovanja cijelo mi tijelo bude mokro. I Herman se znoji,
ne tedi se. ije je parenje udovinije: Anneino i Volkerovo ili moje i
Hermanovo?
Naa ljubav kri nacistike zakone.
Znam.
Rekao je ljubav.
Ne bojite se?
Sve mi se tijelo jei od straha.
Stavljate ivot na kocku.
I vi.
Moj je i bez vas bio na kocki.
E, pa sad se kockamo zajedno.
~ 51 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 52 ~
Knjigoteka
daa&foxy
dana podrumska vrata mogu ostati otkljuana ili mogu Heinea na jidiu
ponijeti gore pa da zaboravljen na stolu za doruak u kuhinji doeka
Volkera dok pri ulasku potee rasporak. Mogu na zahodskoj dasci
ostaviti punu nonu posudu svog idova: Volker bi prepoznao idovsko
govno i pozvao pojaanje da s drugovima pretrai kuu. Naposljetku bi
nali Hermana i odveli ga. Ili da jedne noi zaurlam dok me obljubljuje i
napokon se iskalim za sve noi prisilne utnje: dojurit e cijelo
susjedstvo jer e misliti da u podrumu netko kolje svinju. No zatei e
samo jo.jednog mojsijevca kojeg treba strpati u kamion i odvesti u
nepoznato, pod uvjetom da nema nita to vrijedi uzeti, da ne skriva
nikakvu srebrninu, nikakve dolare u slamarici ili bale tkanine za haljine
pazikuinih keri. No ovaj nee imati ni zlatne zube, premlad je: ima
samo neku staru neitljivu knjigu objavljenu u Beu 1920.
Ne dam se iz sebinosti. Ne mogu ga se odrei. Prava ljubav.
A voli li on mene? Jest, volio me one noi kad je od mene dobio svoju
knjigu. Je li potom shvatio da ne smije dopustiti da se moja ljubav ugasi
ako kani preivjeti? U noima koje smo zajedno proveli prsti su mi
istraili svaki djeli njegova tijela: da mi poveu oi i kau da ga naem
po opipu, naslijepo u pogoditi meu tisuu mukaraca, no o svom mi
ivotu nije rekao bogzna to. Roen je u Varavi netom nakon rata
(onoga prvoga). U Francusku je doao da se upie na fakultet, no nema
vremena za studij, mora iskoristiti boravak u Parizu, bulevare i kina;
mora ivjeti ivot, ali i jesti, to jest preivjeti: naveer je na bulevarima,
ali dane provodi za ivaim strojem: plaen je po komadu. Gazda mu je
nekakav roak. Roditelji su ostali u Poljskoj.
Jeste li oenjeni?
Ne odgovara. Prvoga rujna 1939. izbio je rat, u brizi je za roditelje,
ide u dragovoljce, alju ga u zalee: druge strance alju na bojite, ali
njega nee, znaj ga zato, puki sluaj; potrkalo je u obavjetajnoj slubi,
to je neobino za tako krna momka: moda jer mu je desno pluno
krilo naeto? Radi kao skorotea, raznosi potu i isporuuje dokumente
za prijevod, a kome? Vama! Vie od toga neu nikad doznati, dalje se sve
svodi na ljubovanje bez rijei na zemljanome podu: tiina, vodimo ljubav.
I na knjievnost, Schillera i Heinea.
Da, ta tanuna knjiga: takorei i nije knjiga, nego prije svei,
pedeset etiri stranice koje ita zdesna nalijevo. Otprije znam latininu
biljeku na stranici suelice naslovnome listu: copyright by Verlag
~ 53 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Neuland (S. J. Imber), Wien. Malo nie na istoj stranici u biljeci na jidiu
pie neto drugo:
. J. Imbers bibliotek
(iberzecungen fan der veltliteratur)
Oscar Wilde, Dua ovjeka u socijalizmu (The Soul of Man under Socialism, 1891.) (op.
prev.).
14
Jakob Wassermann, Umijee pripovijedanja (Die Kunst der Erz-hlung, 1904.) (op.
prev.).
15
I amo i tamo (op. prev.).
13
~ 54 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 55 ~
Knjigoteka
daa&foxy
6
Stvari su se zakomplicirale kad su se Englezi zainatili i poeli
bombardirati grad. Na udaru im se nala tvornica koja u predgrau
proizvodi tenkovske gusjenice i vojarna u sreditu grada, dupkom puna
vaba, na pola puta izmeu moje kue i gimnazije. to se tvornice tie,
ve u prvom naletu imaju pun pogodak. Mrak je, prvo ujemo mukli i
postojani bruj zrakoplova i vrlo brzo odjeknu sirene. Vatrogasna je
postaja tri kue dalje, pa zvuk sirene zaglui cijelo susjedstvo. Padaju
prve bombe: tek u poslije doznati da su bile bombe, bile su daleko, a
udaljenost priguuje eksplozije. Najvie su nas prestraile sirene. Mati mi
bane u sobu: Brzo, u podrum, kae. Na stubitu sam prije sestre. Toboe
se silno bojim i viem dok govorim majci da Hermanu bude jasno kako
netko dolazi sa mnom. Smjetamo se u vinskom podrumu, na zemljani
pod. Molim Boga da se Herman ukipi, mati i sestra ne smiju znati da je tu.
Neprestano govorim da bukom priguim Hermanove kretnje. No Herman
se pritajio dolje u rupi i ne mie se. Zamiljam kako lei na svome
nazovileaju: nijem je i nepomian poput leeega kipa u kakvoj bazilici.
Uzbuna traje kratko, no bombardiranja se nastavljaju sljedeih dana.
Vojarna je nekoliko stotina metara od kue, pa bombe kojima je gaaju
padaju posve blizu. Boce u podrumu zveckaju U metalnim stalcima, ba
kao to zvecka luster dok Anne i Volker izvode svoje vragolije. Ovaj je put
Anne s nama pod zemljom, nije ni svjesna da je nekoliko kaseta dijeli od
moga dragoga, dok se njezin ljubavnik u vojarni izlae pogibli pod
engleskim bombama. Ja za uzbuna mislim na Hermana, tako mi je blizu
da mu osjeam dah. Sutradan mi veli da i on misli na mene, priznaje mi
da je jednu uzbunu proveo s rukom u hlaama: ako ve mora umrijeti od
guenja u podrumu, bar da bude sa mnom.
Jedne se noi tlo jo vie zatrese i podrumski se strop djelomice
urui nad policom s bocama. Potee vino, zrak je pun praine, guimo se,
gacamo u glibu vrhunskoga chassagne-montracheta, a ja se samo bojim
da e Herman zakaljati i odati se. Idemo gore, kaem, to emo ovdje
kao takori. Uzbuna je gotova, no moram udaljiti majku i sestru, a
Herman neka se snae i hvata zrak kako god zna.
Drugi put sirene odjeknu u po bijela dana, taman dok ispravljam
zadae. Dolje zateknem Anne i Volkera, uope ne znam kad je stigao,
~ 56 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 57 ~
Knjigoteka
daa&foxy
On tog dana zamalo nije izludio: vrtio se kao lav u kavezu. Prolo ga
je dobro raspoloenje, otkrivam da i njegova strpljivost ima svoje
granice. Uivam kako bjesni. Gori od elje da dozna to se dogodilo.
Raznijeli su vojarnu, kaem mu, ali Volker je jo iv. Sad u ja raznijeti
vas, odgovara mi i pokazuje leaj. Ogladnio je od strepnje i ekanja. Ja mu
doem kao svjee meso, antilopin but za hranu zvijerima, volujska
polovica, ili obrnuto: antilopina polovica i volujski but. Pa neka se lav
gosti mojim tijelom: ono cvate od uitka.
Nakon nekoliko tjedana, knjievnost se u podrumu vraa na svoje.
Ne prestajemo voditi ljubav, no sad prije i poslije opet razgovaramo.
Tjedni nijeme strasti su iza nas. Ta to smo zajedno?
Otkrio je Mein blaues Klavier Else Lasker-Schuler.
~ 58 ~
Knjigoteka
daa&foxy
16
Else Lasker-Schler, Moj plavi glasovir (Mein blaues Klavier, 1936.) (op. prev.).
~ 59 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 60 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 61 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 62 ~
Knjigoteka
daa&foxy
lz suza mi nie
~ 63 ~
Knjigoteka
daa&foxy
ususret mojoj sestri koja iri noge. Pete izama besramno mu lupaju po
stubama, na orahovini se valjda do dandanas vide tragovi metalnih
potkova. Mislim da je moj mali dan osloboenja osvanuo gotovo trideset
godina poslije, kad se uz datum 28. prosinca u kalendaru prvi put
pojavila oznaka Nevina djeica: to nehotice prvo gledam kad potaru
dam boine darove. No brzo me preplavila nostalgija za trenutkom kad
je Herman upro prstom u kalendar. Za utjehu to mi dolazak na svijet
pada u takav dan, brzo je usnama poklopio moje i prodro mi u usta.
Roendan je doista bio neobian: spoznaja da 28. prosinca kraticom slavi
nekanjive zloine, milina beskrajnoga poljupca i ljubovanje na slamarici
na kraju podruma.
~ 64 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Sad znam jidi i mogu rei da guelte dolazi od rijei no nemam s kim
vjebati konverzaciju. Usmeno je pak laki, nema problema sa slovima.
No ne kanim se preseliti u New York samo da ga ne zaboravim. Jednog
dana upoznam neku Poljakinju. Roditelji su joj prije rata radili kao
pazikue u Lublinu, u idovskoj etvrti. Cijelo se djetinjstvo u dvoritu
zgrade igrala sa idovskom djecom. Teno govori jidi. Uglavnom ga
preuuje, no sa mnom razgovara bez problema, moda jer nisam
idovske vjere. Veli i da imam neobian naglasak. to mogu kad cijelog
ivota poduavam njemaki. A struka mi je mila.
~ 65 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 66 ~
Knjigoteka
daa&foxy
7
Otkako je vojarna odletjela u zrak, u cijelom su kraju pojaali hajku na
pripadnike pokreta otpora. Nacisti lijepe tjeralice s fotografijama i
imenima traenih terorista. Svi imaju zlokobne izraze lica i jezikolomna
imena. Zylbersztajn, Szulc, Sztokfisz, Redom gospoda na sz. idovi. A
onda jednog dana meu njima osvane i Friedberg, kao Hans-Joachim, ali
s drugim imenom - Jean. Zar je Hans-Joachim bio idov? To mi nikad nije
palo na pamet. Bio je slika i prilika Nijemca i silno lijep. No ako je idov,
sigurno ga nisu poslali na istono bojite, pa nema straha da pod jaja baci
seku Anne kad nakon Volkerove pogibije ondje zavri kao prostitutka pusti snovi. Mladenaka mi je uspomena ostala duboko potisnuta. U
mati mi Hans-Joachim ulazi u Hitlerovu mlade, bori se za Lebensraum,
odlazi na istono bojite. U biti je vjerojatno napustio Njemaku 1933. ili
1936., najkasnije 1938. Ili je ostao u Heidelbergu i tko zna gdje je zavrio.
Kamo je otiao ako je pobjegao? U Sjedinjene Drave? Nije znao engleski.
Onda u Francusku? Pomnije gledam plakat i lice: fotografija je mutna,
nikome ne slii. Je li on taj neobrijani Jean Friedberg? Teko da bi Nijemci
na tjeralicu otisnuli njemako ime: ravno priznanju da su ludi. Piljim u
lice na fotografiji. Moglo bi biti njegovo, no slika je odve tamna, tko bi
znao?
~ 67 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 68 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 69 ~
Knjigoteka
daa&foxy
sestru), titio je kuu od radoznalih pogleda. Sad kad je mrtav, svi smo u
opasnosti. Ne mogu ga izvui iz kue zbog susjeda. Svuem ga: esesovska
mi odora moe dobro doi. Spolovilo mu je prosjene veliine, iznenadilo
me i takorei razoaralo: ovjek si katkad svata zamilja. Umotam ga u
plahtu da previe ne prljam i odvuem ga na podrumske stube - moram
ga pridravati da se pri silasku ne stuti - oslobodim ulaz u skrovite,
upuem pa uvuem Volkera za noge. Herman mi se ne nada, vani je jo
dan. Evo, sad ga jo samo treba zakopati, idem po lopatu, kaem. Herman
ne shvaa odakle to golo tijelo. Pilji u mrtvaku lubanju koja je truplu
tetovirana na ramenu i ne reagira.
Ovo je Volker, on nam je takorei obitelj, sestrin ljubavnik. Ne znam
je li itao Heinea, oduvijek s njim izbjegavam tu temu, a sad je vie nema
smisla potezati: njegovo vam hrkanje nee smetati.
to ete s njim?
Kaem vam da emo ga pokopati. Zapravo ete ga pokopati vi.
Moram natrag gore da poistim kuu. Malo je krvario.
~ 70 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 71 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Sad ovdje moemo uzgajati salatu, kao u stara vremena, velim kad
zatrpamo Volkerovu jamu (pomaem Hermanu). Bijelu cikoriju, dodaje
Herman. I gljive, bijele bjelcate: osvojili bismo medalju za najbjelje gljive
na sljedeem poljoprivrednom sajmu, kad se ve ne moemo nadati kriu
za ratne zasluge. Lako smo prekopali tu plodnu zemlju, isto tlo na koje
smo esto znali lei i voditi ljubav. Preorali smo utabanu zemlju. Volker
ne vrijedi spomena, izdahnuo je kao krava u klaonici: jedan udarac
sjekiricom, a on ni da mukne. Sjeam se kako mu se tijelo tupo skljokalo
na orahov parket u predvorju. Fljas. Volker je ispario, nitko nee doznati
kamo je nestao, ja o tome do dandanas utim. Doma u Njemakoj neka
majka nikad nije doznala to joj je sa sinom, supruga se godinama nada
da e joj se mu vratiti, netko kuca na vrata i ona se svaki put trgne i
potiskuje rijei das ist Volker, no sva treperi dok otvara, nada se: doao je
potar, mljekarica, trgovaki putnik tvornice deterdenata Henkel koji
prodaje sapun na bazi ivotinjske masti, inkasator plina, ali Volkera
nema. Djeca su bila posve malena kad je stupio u SS. Sin i ki - ili dva sina,
nije bitno - plavokosi su, silno svijetle i takorei hladetinaste puti. Ta
majci je firer osobno estitao na svjetloputoj djeci, uokvirila je pismo s
carskim orlom (u tim je prilikama redovito enka) i kukastim kriem i
objesila ga nad ognjite na kojem nikad ne pripremaju meso jer zaudara;
okvir je skinula kad su stigli Rusi i sakrila ga na tavan: to joj je jedna od
malobrojnih uspomena na kratak ivot s Volkerom. Djeca, Helmut i
Ursula, pripovijedaju da im je otac otiao u rat, u kriarsku vojnu, nisu im
rekli da je bio esesovac. Za razliku od kolskih drugova iji su se oevi
vratili, nee nai odoru Scbutzstaffela u tavanskom ormaru dok za
makare kopaju po prastarim haljinama i nee doznati da im je otac
pripadao njemakoj eliti i vladarskoj rasi besprijekornih glava obitelji i
uzornih supruga koji su uredno smicali tisue idova metkom u potiljak
na rubu jame, junaka koji bi znali cijelo selo zatvoriti u crkvu pa je
potpaliti da osiguraju blistavu budunost vlastitim potomcima na svijetu
s kojeg su sprati svaku ljagu, i jo bi se onda na povratku kui nakon
napornoga radnog dana poastili hladnim pivcem. Volkerova e djeca
razviti prosjean osjeaj krivnje poratnih mladih Nijemaca: pei e ih
puka pripadnost narodu koji je svim silama nastojao zbrisati drugi
narod, tko zna zato, moda samo zato to taj narod govori srodnim
jezikom koji se pak nedovoljno istie; iako ga razumije, tako je dalek od
pruskoga da se toga filolokog krianca treba rijeiti jer je kao
~ 72 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 73 ~
Knjigoteka
daa&foxy
8
Herman se teko miri s esesovcem kojeg smo pod njim pokopali. Mori ga
nesanica i u roku od nekoliko dana postaje veoma ivan, makar je neko
strpljivo podnosio zatoeniki ivot. Sad mu tlo ari tabane. Ve se
pomalo grizem to zbog mene mora podnositi Volkerovu prisutnost. to
ivi na groblju. Vie ne vodimo ljubav, Herman je izgubio volju, kao da
me vie ne eli: bezuspjeno ga nastojim potaknuti. Njegovo mi je
spolovilo mlohavo u rukama i u ustima, a on blago razdraeno eka da
odustanem.
Ne mogu vie ivjeti s tim mrtvacom.
Zaboravite ga, njega vie nema. Nikad nije postojao.
Neprestano sam ga svjestan. Izluuje me. Sve smrdi po leevima.
Gle, tlo vie nije glatko, grbavo je, vidi se gdje je pokopan. Svaki e as
nahrupiti zlodusi,
Kakve su vam to prie?
Nikad niste nou primijetili svjetlucanje na groblju? Ja sam kao
dijete redovito iao k baki na selo. Stanovala je nedaleko od groblja, pa
sam nou onuda vrljao.
Vidjeli ste krijesnice.
Zloduhe, kad vam kaem.
Tko bi rekao da ovjek koji voli Heinea vjeruje u takve stvari.
~ 74 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 75 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 76 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 77 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 78 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 79 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 80 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 81 ~
Knjigoteka
daa&foxy
~ 82 ~
Knjigoteka
daa&foxy
O Autoru
Francuski pjesnik i prozaist Gilles Rozier roen je 1963. nedaleko od
Grenoblea. Rozierovo zanimanje za knjievnost na jidiu, koju je
doktorirao na Lcole suprieure des sciences conomiques et
commerciales, ogleda se podjednako u njegovoj poeziji i prevodilakom
radu. Godine 2008. pokrenuo je i asopis Gilgulim (Metamorfoze) koji
donosi raznorodne tekstove suvremenih autora na jidiu. Prevodi i s
hebrejskoga te je na francuski prenio poeziju Doryja Manora i Dalie
Rabikovitch. Autor je romana Pardel des monts obscurs (Onkraj mranih
gora), Mose fiction (Izmatani Mojsije), La Promesse dOslo (Obeanje iz
Osla) i Projections privies (Privatne projekcije) te putnih zapisa Fugue
Leipzig (Lajpcika fuga). Roman Ljubav bez otpora objavljen je 2003., a
slijedom velikoga uspjeha ubrzo je preveden u 13 zemalja.
~ 83 ~
Knjigoteka
daa&foxy
Biljeka o autorici
~ 84 ~
Knjigoteka