Parika komuna

Do proglasenja pariske komune doslo je kada je Centralni komitet Nacionalne garde smatrao
da nema pravo da drzi svu vlast u svojim rukama, jer ga gradjani Pariza nisu izabrali da vrsi tu
funkciju. Centralni komitet je raspisao izbore za parisko gradsko vijece- Komunu. 26.marta je
preko 280 000 Parizana ucestovalo na potpuno slobodnim izborima za Komunu. lan
Centralnog komiteta Nacionalne garde i Komune, Ranuje, proglasio je sa svecane tribine
Komunu: Centralni komitet predaje vlast Komuni. Pariski dogadjaji izazvali su
revolucionarne istupe u mnogim gradovima, ali i unutrasnjosti. U Lionu, Sent Etijenu i
Crezotu( Krezo) narod je zauzeo gradske vijecnice i proklamirao Komunu. Medjutim, ove
Komune se nisu snasle, jer nisu imale zajednicko rukovodstvo i bile su izolirane jedna od
druge. Za 4 dana je u svim tim mjestima uz pomoc vladine vojske pobjedila burzoazija. U
Maresju, Tuluzu i Narboni pokret je dozivio istu sudbinu . Pariz je ostao osamljen. Od 60
izabranih clanova Komune , vecina je bila iz redova sitnoburzoaske inteligencije. Bili su to
mali cinovnici, lijecnici, ucitelji, pravnici, publicisti. Dvadesetpet clanova Komune bili su
radnici, od toga samo 13 clanovi Internacionale. Komuna nije bila jednistvena. Vecina se u
njoj sastojala od blankista, a manjina od prudonista-clanova I Internacionale. Komuna je
djelovala u vrlo teskim okolnostima, proglasena je 28. Marta, a vec od 2. Aprila vlada je
pocela napad na Pariz. Postojala je svega 71 dan. Komuna je svojim radom dokazala da je to
oblik proleterske vlasti, prvi u historiji. Prva odluka Komune je bila dekret o raspustanju stare
armije, koja je zamijenila nacionalnu gardu- naoruzani radni narod Pariza. Najvisi drzavni
organ bilo je Vijece komune. Njegovi clanovi birani su opcim pravom glasa, mogli su u svako
doba biti smijenjeni ako su izgubili povjerenje svojih biraca. Vijece komune osnovalo je 10
komisija koje su vrsile funkciju ministarstava ( vojna komisija, komisija za finansije, za rad,
za razmjenu, za javnu sigurnost ). Na celu svake komisije bio je jedan clan vijeca komune, a
one su vijecu odgovarale za svoj rad. Svi drzavni sluzbenici pa i najvisi dobivali su place u
visini prosjecne radnicke nadnice. Umjesto burzoaske policije i sudova, komuna je
organizirala svoju policiju i svoje sudove koji su takodje bili birani, odgovorni i smjenjivi.
Komuna je odvojila crkvu od drzave, sve skole bile su besplatne, a crkva se nije smjela
upletati u njihov rad. Tako je komuna unistila stari drzavni aparat i stvarala svoj proleterski.
Vrijeme ugusivanja komune u aprilu i maju. Francuska banka je isplatila vladi 365 miliona
franaka i tako dobrim djelom finansirala borbu protiv Pariza. Vladina vojska je vec kod prvih
sukoba nemilosrdno strijeljala zarobljene komunare. Komuna je dugo oklijevala da primjeni
sline metode prema kontrarevolucionarnoj burzoaziji u Parizu. Kada se ipak odlucila na te
mjere i pocela smrcu kaznjavati spijune bilo je vec suvise kasno. Najveca slabost komune bila
je njena izoliranost. 2. Aprila je poceo napad na Pariz, komuna je raspolagala municijom,
ljudstvom i topovima a mogla se koristiti i novcem francuske banke ali njena najslabija tacka
bila je vojna komisija. Odbrana je bila organizirana vrlo slabo, versajci su u toku aprila i
pocetkom maja zauzel veci dio pariskih utvrenja na jugu i zapadu. Spijuni su djelovali u
gradu a da se protiv njih nije vodila efikasna borba. 10 maja Thiers je u Frankfurtu sklopio s
Njemackom mirovni ugovor koji je potvrdio uslove primirja. Bizmark je iz zarobljenistva
pustio 100 000 francuskih vojnika kako bi unistili komunu a i pomogli Thiersu u obracnu s
Parizom.
1

20 maja pocela je opce navala na grad, Pariz je pruzio herojski otpor, versajci su pomoci
izdaje usli na juzna vrata u sami grad. Dobrowski poznati revolucionar iz poljskog ustanka
1863. komandirao je jednom armijom na lijevoj obali Sene. Uzalud su versajci pokusavali da
ga potkupe. Odred od 25 zena pod vodstvom uciteljice Lujz Misel i ruskinje Dimitrijeve
hrabo se suprotstavljao versajcima. U ulici Blun 120 zena je podiglo i branilo barikadu.
Djeca su pod mecima prenosila municiju i hranu. Versajci su sve cvrsce stezali obruc dok nije
pala i posljednja barikada u proleterskom rajonu u ulici Rampono. Osveta burzoazije bila je
strasna. Ukupno preko 100 000 zrtava je rezultat osvete krupne burzoazije za revoluciju od 18
marta koja je trajala svega dva i po mjeseca. Francuskom proleterijatu dugo je trebalo
vremena da se oporavi od tog udarca.
Rasputanje I internacionale
Kad je pariska komuna bila ugusena, evropska reakcija se okomila ujedinjenim snagama na
Internacionali i njene sekcije. Trebalo je unistiti medjunarodno udruzenje radnika koje je
brizljivo cuvalo iskustvo Komune. U mnogim zemljama sekcije internacionala bile su
zabranjene, a clanovi pohapseni. Papa je prekoravao svicarsku vladu sto daje utoiste
komunarima-emigranti nazivajuci ih ljudima najnize vrste. Teski polozaj internacionale
htjeli su iskoristiti anarhisti pod rukovodstvom Bakunjina. Njihova tajna organizacija svuda je
nastojala da razori djelatnost Internacionale. Za Bakunjina je drzava bila izvor svog zla.
Bakunjinov anarhizam hvatao je korijenje u onim zemljama u kojim je kapitalizam bio slabo
razvijen i gdje nije bilo industrijskog proletarijata( panija, Italija, vicarska).
Internacionala je stajala pred zadatkom da se definitivno obracuna s bakunjinovcima.
Internacionala je sazvala najprije konferenciju u Londonu, a zatim kongres u Haagu. Kongres
je donio rezoluciju o potrebi osnivanja samostalnih proleterskih politickih partija u svim
zemljama o povezivanju ekonomske borbe proletarijata s politickom borbom. Proleterske
revolucije dosle su na dnevni red. Haaski kongres je narocito istakao potrebu povezivanja
proleterskog kongresa sa seljackim masama. Bakunjinovci su na kongresu raskrinkani i
iskljuceni iz Internacionale. Kongres je i odnio odluku da se sjediste Generalnog savjeta
premjesti iz Londona u New-york. Na posljednjem kongresu Internacionale u Filadelfiji 1876.
God. donijeta je odluka o obustavi rada Internacionale.
Znaaj I internacionale
Prva internacionala je bila prvo medjunarodno radnicko udruzenje koje nisu osnovali
burzoaski liberali, vec sami radnici za svoje vlastite ciljeve. Ona je udarila temelje
medjunarodnoj organizaciji i solidarnosti radnika.
Internacionala je vodila tesku borbu protiv raznih neproleterskih struja u radnickom
pokretu(blankizma, Bakunjinova anarhizma idr.) .Prva internacionala je bila udruzenje
najsvjesnijih radnika iz raznih zemalja u doba kada proletarijat ni u jednoj zemlji nije imao
vlastitu politicku partiju, ali ona je stvorila sve uvjete da se takve partije organiziraju. Prva
internacionalna je bila raspustena, no, plodovi njenog rada ubrzo su se pokazali. Sedamdesetih
i 8o-ih godina organizirane su politicke partije u Njemackoj i Francuskoj.
2

Imperijalizam najvisi stadij kapitalizma

Sedamdestih godina 19 st. kapitalizam pocinje prelaziti u novu fazu svog razvoja.
Razvoj proizvodnih snaga
Transport
Nagli razvoj kapitalizma trazio je sve cvrsce povezivanje ne samo unutrasnjeg razvoja nego i
vanjskog. Zato se izgrauju eljeznicke mreze. Najvise i najbrze se sirila zeljeznicka mreza u
SAD-u. Od 1869 izgraena je transkontinentalna pruga Nju Jork San Francisko, koja je
povezala Atlantik s Pacifikom. U juznoj Americi povezan je Buenos Aires s Valparaisom
preko Anda. Rusija je 80-tih godina pocela izgradnju transkaspijske a 90-tih godina
transsibirske zeljeznice. Zeljeznice 90-tih godina postoje i u Indiji i Japanu a pocinju se
graditi i u Kini. Razvoj zeljeznickih pruga kao i citav razvoj kapitalizma tekao je vrlo
neravnomjerno. Zeljeznice su se naglo sirile u visokorazvijenim industrijskim zemljama a
kopneni promet u Evropi je olaksan i ubrzan probijanjem tunela i cesta kroz Alpe. Pomorski
transport pretrpio je znacajne promjene od 70-tih do 90-tih godina. Pomorski transport se
ubrzava prokopavanjem kanala. 1869 dovrsen je Sueski kanal, a 1895 Kielski a 1914
prokopan j ePanamski. 1898 konstruisao je Cepelin balon kojim se moglo upravljati, a
pokretao se pomocu motora. 1903 braca Rajt izvrsili su u SAD-u prvi pokusni let avionom. A
1909 francuz Blerio je prvi put preletio La Mans.
Metalurgija
Ubrzana izgradnja zeljeznickih pruga, pojava zeljeznih i celicnih brodova postavile su
metalurgiji velike zahtjeve. Ogromni metalurski rajoni su bili u Ruru, Belgiji i sjevernoj
Francuskoj. Svjetska proizvodnja celika iznosila je 1913.god 74 miliona tona tj 8 puta vise
nego 1880.
Masinogradnja
Osamdesetih godina konstruisana je parna turbina a devedestih godina je njemacki inzinjer
Dizel usavrsio motor s unutrasnjim sagorijevanjem koji se pokrece tekucim gorivom. Pojava
dizel motora omogucila je brzi razvoj automobila i podmornica. Masovna upotreba
automobila pocela je tek pocetkom 20 st. Razvija se industrija destilacije nafte koja daje
benzin za pogonsko gorivo. Razvoj metalurgije zahtjevao je i nove masine. Vec 50-tih i 60-tih
godina pocinju se u SAD-u upotrebljavati tokarski stroj, brusilica. Veliki prevrat izvrsne je i u
rudarstvu. Umjesto spornog rucnog kpoanja uvode se 90-tih godina mehanicke kopacice i
busilice, obje pokrece komprimirani zrak. Mehanizacija j eprodrla i u poljoprivredu u vidu
kobajna, parnih plugova i traktora ali se ovi strojevi upotrebljavaju samo u SAD-u i u Evropi
na veleposjednickim imanjima.

Elektrotehnika
3

Ono sto je bitno revolucioniralo proizvodne snage u tom razdoblju bila je primjena elektricne
energije kao pogonske snage. 1866 njemacki inzinjer Simens pronasao je dinamu elektricni
princip tj princip pretvaranja mehanicke energije u elektricnu. Tri godine kasnije belgijski
radnik Gram primjenjujuci taj pricip u praksi konstruirao prvi dinamo stroj a za tim i
elktromotor koji elektricnu energiju pretvara u mehanicku. 1879 Simens je konstruirao
tramvaj koji brzo prodire u sve velike gradove. 1883 francuz Marsel Depre pronasao je
mogucnost da se elektricna energija prenosi na daljinu, stvoreni su uvjeti za iskoristavanje
hidroenergije. 1890 sagraena je prva hidrocentrala u Njemackoj. 1895 Nikoola Tesla otkrio
je visefaznu struju i omogucio prenos elektricne energije i na velike udaljenosti. Na ovom
principu sagraena j eprva hidrocentrala na Nijagarskim vodopadima u SAD-u. 1879
amerikanac Edison konstruirao je elektricnu sijalicu. 1877 amerikanci Bel i Grej konstruirali
su telefon a upotreba telegrafa se pocela siriti. Pocetkom 20 st dolazi u upotrebu bezicni
telegraf i kinematogrija.
Hemijska industrija
Razvila se u Njemackoj i SAD-u. Industrija katrana, boja, eksploziva i lijekova. Mnogo
uspjeha ima i elektrohemijska industrija. 80-tih godina uspjelo se dobiti aluminij
elektrolitickim putem.
Ratna industrija
1867 veanin Nobel pronasao je dinamit, a 80-tih godina usavrsila se i izrada bezdimnog
baruta. Puka sa areerom postaje oruje vecine evropskih vojski a pojavljuju se i prvi
mitraljezi. Krajem 90-tih godina usao je u upotrebu i brzometri top.
Nove metode naucnog istrazivanja
Svaki napredak nauke i tehnike postaje sve vise rezultat rada naucnika najrazlicitijih nacija.
Na istrazivanju elektromagnetskih valova radili su englezi Furadej, Maxvel i Herz i dosli su
do zakljucka da se elektromagnetski valovi sire po itim zakoni kao i valovi svjetlosti. Radovi
ovih naucnika omogucili su radove Branlija, Loda, Riardsona, Popova i Tesle na razvoju
radiotehnike.

Francuska nakon uguivanja pariske komune do I svjetskog rata

Industrijski razvoj Franc. karakterizira u prvom redu zaostajanje te stare kapitalisticke zemlje
koja ne moze da ide u korak s novim industrijskim zemljama. 1860 Francuska je bila u
industrijskoj proizvodnji na drugom mjestu. U Francuskoj se odrzavao veliki broj malih i
srednjih poduzeca, prevladavala je proizvodnja luksuznih i pomocnih predmeta. Ta j
eproizvodnja imala manufakturni karakter. Dok su u Njemackoj gotovo preko noci nicali
novi i novi dimnjaci ogromnih tvornica, nastajala velika radnicka naselja u Francuskoj su i
najveci gradovi kao Pariz i Lion ostajali i dalje centri manufakturne i zanatske proizvodnje.
Zbog takvog ekonomskog razvoja postoajo je u Francuskoj i dalje vrlo brojan sloj sitne
burzoazije a proletarijat je bio sastavljen od zanatskih i manufakturnih radnika. Francuska
metalurgija pretpjela je tezak udarac gubitkom rudnih podrucja u Elzasu i Lotaringiji.
Koncentracija kapitala vrsila se vrlo sporo u lahkoj industriji ali u bankarstvu ona je uzela
velikog maha. Ogromni kapitali koncentirali su se u tri francuske banke koje su 1870 imale 64
podruznice. Meutim francuska burzoazija te ogromne kapitale nije ulagala u vlastitu
industriju pa je zbog tog francuska industrija sve vise zaostajala. 1890 jos uvijek polovina
stanovnistva zivi na selu, na selu preovladava seljacko gazdinstvo ali mnogo trpi od
konkurencije prekomorskog zita.
Borba za republiku
Nakon ugusivanja komune osnovno politicko pitanje bilo je pitanje daljeg opstanka republike.
Veina u skuptini bila je monarhisticki raspolozena i smatrala je republiku samo
privremenim nunim zlom. Adolphe Tiers, predsjednik republike koji je i sam bio monarhist
nazivao je tu republiku republikom bez republikanaca. Meutim monarhisti nisu uspjeli da
likvidiraju republiku, oni su predstavljali samo saku politicara bez oslonca narodnim masama
koje su mrzile monarhiju. U zastitu republike ustali su u narodnoj skuptini burzoarski
republikanci pod vodstvom Gambete. U borbi protiv pokusaja restauracije monarhije oni su
bili jedinstveni. 1873 monarhisti cvrsto povezani s klerikalcima doveli su za predsjednika
republike generala Mac Maona. Bilo je to razdoblje neprestanog proganjanja republikanaca.
Francuska je za predsjednikovanja Mac-Manona dobila 1885 republikanski ustav koji je s
malim izmjenama bio na snazi do 1940. Po tom ustavu Francuska j erepublika na celu s
predsjednikom biran na 7 godina. Predsjednik ima velika ovlatenja: ima pravo da predlae
zakone, postavlja inovnike, da raspolae oruanim snagama. Narodna skuptina sastojala se
od 2 doma od skuptine poslanika i senata. Skuptina poslanika birala se na osnovu opeg
prava glasa, al su od tog opeg prava glasa bile izuzete ene, svi uroenici francuskih
kolonija i radnici koji su manje od 6 mjeseci ivjeli u posljednjem boravitu. lanovi senata
nisu se birali opem glasanjem nego su ih birali izborni kolegiji po departmanima, u koje su
ulazili predstavnici mjesnih organa vlasti. Svaka je opina slala po jednog delegata u kolegij.
Zakoni su postojali punovaljanim samo onda ako ih je pihvatio i jedan i drugi dom. Uloga
senata je bila da je trebao sprijeavati donoenje demokratskih zakona koje bi izglasala
skuptina poslanika. Ministre je imenovao predjednik republike, ali oni su za svoj rad polagali
raun parlamentu, pa se tim ustavom u Francuskoj uvrstio parlamentarni sistem.
Na prvim izborima nakon donoenja novog ustava republikanci su u skuptini dobili veinu,
pa je Mac-Manon morao sastaviti republikansku vladu. Njegov pokuaj da raspusti skuptinu i
provede dravni udar nije uspio pa je 1879 morao predati ostavku. Marseljeza je postala
5

dravnom himnom a 14 jula dan pada Bastilje proglaen je nacionalnim praznikom. Na vlast
je dolo desno krilo republikanaca, predstavnici krupne industrijske i finasijske buroazije.
Oni su pod vodstvom Gambete u vrijeme borbe protiv monarhistikih reima traili ukidanje
senata kao reakcionarne ustanove, ogranienje predsjednikovih punomoi, progresivan porez.
Ali kad su na vlast doli pokazalo se da su im reakcionarne ustanove monarhsta potrebne za
borbu protiv revolucionarnog pokreta radnike klase. Obeane reforme odlagali su do
pogodnog momenta pa su ih zato i nazvali oportunistima, a za razliku od lijevog krila
buroazije umjerenim republikancima. Sproveli su samo skromne reforme u oblasti kolstva i
poeli borbu protiv klerikalizma. Devedestih godina uzdrmala je Francusku, javno miljenje,
afera oko osude kapetana Drejfusa, koja je razglotila svu pokvarenost vladajuih krugova u
Francuskoj. 1894 otkrilo se da je neki generaltabni oficir izdavao vojne tajne Njemakoj.
Visoki oficiri dobrim djelom plemii klerikalci osumnjiili su generaltabnog kapetana
Alfreda Grejfusa, a kako nije bilo nikakvih dokaza oni su ih falsificirali i poveli u Francuskoj
estoku antisemitsku kapanju. Time su htjeli nezadovoljne narodne mase odvratiti od puta
klasne borbe i gurnuti ih u put ovinistike mrnje. Drejfus je bio osuen na vjenu robiju i
deportiran na avolji otok. Meutim ipak se doznalo da je pravi krivac neki maarski oficir u
francuskoj slubi Esterhazi ali do obnove procesa nije dolo. itava Francuska podjelila se u
dva tabora, na drejfusovce i antidrejfusovce. U taboru antidrejfusovaca vodili su histerinu
antisemitsku propagandu najreakcionarniji krugovi Francuske, a drejfusovce su prevodili
predstavnici napredne inteligencije na elu sa piscem Emilom Zolom. 1898 Zola je uputio
otvoreno pismo predsjedniku republike koje je bilo otampano u novinama radikala Klemansa
i poinjalo je rijeima: optuujem. Zola je optuio reakcionarne predstavnike vojske da su se
posluili falsificiranim dokumentima da bi sakrili pravog krivca. Sukob izmeu reakcije i
naprednih snaga tako se zaotrio da je zaprijetila opasnost nove revolucije. Drejfus je ovog
puta proglaen krivim i osuen na 10 godina robije a 1906. ponovo je izvrena revizija
procesa na kome je proglaen nevin. Tijesna povezanost umjerenih republikanaca s
finasnijskim kapitalom najbolje se oituje u njihovoj vanjskoj politici. Finansijski kapital
traio j ekolonijalna osvajanja jer je bilo jasno da bi se Francuska na tom putu morala
sukobiti. Sukob se nije smio riskirati jer je Bizmarkova Njemaka stalno prijetila ratom. 1872
francuzi su uveli opu vojnu obavezu. Najenerginiju je francusku kolonijalnu ekspanziju
provodio jedan od umjerenih voa republikanaca il Feri, poznati krvnik parike komune.
Poeo je osvajanjem Tunisa. 1881 je pod izgovorom uvanja bezbjednosti Alira nad Tunisom
proglaen francuski protektorat. U Egiptu su francuzi doivjeli neuspjeh. Vlada ila Ferija je
dovrila osvajanje Indokine zauzela je Tonkin i proglasila protektorat nad Anamom i Laosom.
Osvojeni su ogromni posjedi u zapadnoj i centralnoj Africi ( Senegal, Gornja Nigerija, i
francuski Kongo ) i proglaen protektorat nad Madagaskarom. Zauzimanjem Sudana im nije
uspjelo jer su Engelzi doznali za to i poslali iz Egipta vojnu ekspediciju, tako da francuzi se
nisu smjeli uputiti u rat zbog straha od njemake intervencije. Englezi su zauzeli Sudan.
Krajem 80-tih godina poeo j efrancuski kapital intenzivno prodirati u Rusiju putem dravnih
zajmova.
Finansijsku ovisnost Rusije iskoristila je francuska vlada da bi tu zemlju i politiki vezala uza
se. 1891 obnovljen je trojni savez Njemaka, Austro Ugarska i Italija. Francuska je nastojala
da sklopi sporazum s Rusijom jer ih je obje trojni savez jednako ugroavao. Kad se Rusija
6

isprva poela kolebati, parika bankarska kua Rotild odmah je otkazala vei ugovoreni
zajam. Rusija je morala popustiti. 1893. sklopljen je francusko-ruski sporazum uperen protiv
trojnog saveza. Francuska vie nije bila izolirana. itavom politikom ivotu Francuske daje
obiljeje i postojanje vrlobrojnog sloja sitne buroazije. Sitna buroazija ima u svom razvoju
dvije perspektive ili e se obogatiti i stupiti u redove krupne buroazije ili e se proletarizirati
i postati jedan od bezbrojnih lanova armije proletarijata. Sitna buroazija u strahu pred
konkurencijom i pritiskom krupnog kapitala organizira svoje vlastite politike partije koji su u
veini sluajeva bore za dosljedni parlamentarni reim i demokratske reforme. Raslojavanje
sitne buroazije oituje se u politikom ivotu tako da se njen proletarizirani dio prikljuuje
proleterskim partijama. Stne buroaske partije se pretvaraju u partije krupnog kapitala, ovaj
proces moemo pratiti u veini kapitalistikih zemalja. Primjer pruaju francuski radikali koji
su bili u opoziciji prema umjerenim republikancima a oko njih se okupljala srednja i sitna
burzoazija. U borbi protiv umjerenih republikanaca koji su bili na vlasti, radikali na elu sa
orom Klemansom traili su reviziju ustava, odvajanje crkve od drave, progresivan porez i
dr. Radnikoj klasi su obeavali ekonomske i politike reforme pa su ih zato 70-tih i 80-tih
godina uspjeli da povedu sa sobom veliki broj radnika. Kada su radikali 1902 doli na vlast
pokazalo se da su i oni posluno orue u rukama francuskog kapitala. Iako se Francuska i
Engleska stalno sukobljavale u kolonijalnim osvajanjima ipak su obje u poetku 20 st traile
put sporazuma. Sporazum sa Francuskom zagovarao je i engleski kralj Eduard VII koji je
1903 zvanino posjetio Pariz. 1904. sklopljen je francusko engleski sporazum koji je dobio
naziv Antant kordijal. Engleska i Francuska podijelile su sporazumno izmeu sebe
posljednje slobodne kolonije, podijelile su Afriku. Francuska se pomirila s engleskom
vladavinom u Egiptu, a Francuskoj je prepustila Maroko. Uklonivi nesuglasice izmeu sebe,
Francuska i Engleska su se mogle okrenuti akciji protiv Njemake.
Razvoj radnikog pokreta
Francuska buroazija izvozila je kapital izvan zemlje pa nije tehniki usavravala rad u
tvornicama. Snienje svojih proizvoda provodila je na raun svojih radnika, produivanje
radnog dana na 12 i vie sati. Poloaj francuskih radnika pogorale su svjetske krize koje su
bile 1873 i 1882. Radniki pokret se oporavljao nakon poraza komune. Buroazija je nastojala
da to iskoristi i da uzme rukovodstvo radnikog pokreta u svoje ruke. Pod njenim
rukovodstvom osnivaju se sindikalni savezi i kooperativne zadruge. 1880 na kogresu u L'auru
osnovana je radnika partija, prva samostalna politika partija francuskog proletarijata. Voe
ove partije bili su il Geda, Pol Lafark. Znaajnu ulogu u razvoju radnikog pokreta odigrala
je mnogobrojna sitna buroazija. Osamdestih godina u radnikom pokretu jasno se razlikuju 3
struje: oportunistika struja koju u radnikom pokretu predstavljaju posibilisti. Oni su bili
protiv revolucionarnih metoda borbe ,a za reforme u granicama mogucnosti. Posibilisti su
poricali nunost jedinstvenog programa i partijske discipline i imali su veinu u rajonima.
Anarhisti su uope poricali potrebu organiziranja politike borbe i upuivali radnike mase
na teroristike akcije.
Gedisti su vodili borbu i protiv posibilista i protiv anarhista. 1882 gedisti su se odcijepili od
posibilista i osnovali svoju vlastitu partiju. Imali su uza sebe radnike velikih industrijskih
rajona sjevera, a borili su se da pridobiju radnike mase koje su svojim obeanjima privukli
7

radikali. U Julesu Gedi i Polu Lafargu imali su predane borce. Karakteristian je njihov odnos
prema Drejfusovoj aferi. Oni su u njemu gledali samo buruja i smatrali su da se njegov
proces ne tie radnike klase.
Jauers i Milerand
Devedestih godina je trajkaki pokret dobio veliki zamah. U radniki pokret su prili i bivi
radikali ores i Milran. ores je bio profesor HISTORIJE , odlian govornik, poten i iskren, i
u redovima radnike klase bio je vrlo popularan, nije bio marxist, vjerovao je u mogunost
saradnje klase i negirao potrebu revolucionrne borbe. Milran je bio obian karijerist koji je
nastojao da sebi u radnikom pokretu osigura poloaj kao odskonu dasku za dalju karijeru.
Da dobije ministarsku fotelju pa da onda radnikom pokretu okrene lea. Milran, ores i neki
drugi sitnoburoaski intelektualci stvorili su posebnu grupu pod imenom nezavisni socijalisti.
Na izborima devedestih godina socijalisti su doivjeli veliki uspjeh. 1891 postaje Lafark prvi
poslanik radnike partije u parlamentu. Francuski socijalisti opijeni uspjesima na izborima
poeli su preuveliavati znaaj parlamentarnih metoda borbe, a podcjenjivati revolucionarne
metode. 1899 Milran je uao u vladu umjerenog republikanca Vladek Ruso. S ovim
postupkom dolo je do podjele francuskih socijalista u 2 tabora, u ministerijaliste i
antiministerijaliste.
Anarhosindikalizam
Jo krajem 80-tih godina nikla su u Francuskoj radnika udruenja pod imenom burze rada,
preko kojih su radnici dobijali zaposlenje i pomo za besposlene. Burze rada su rukovodile
trajkovima a dobivale su pomo od gradskih opina pa i od same drave. 1895 ujedinili su se
sindikati s burzom rada u jedinstvenu organizaciju. Anarhisti su u njoj imali presudan uticaj.
Oni su smatrali da proletarijatu uopce nije potreban politika partija kada postoje sindikalne
oragnizacije, anarhizam se oslanjao iskljuivo na sindikalne organizacije i ekonomsku borbu
protiv proletarijata, pa je dobio naziv anarhosindikalizam. 1905 dolo je u Francuskoj do
ujedinjenja socijalistikih partija ali je vodstvo te ujedinjenje partije dolo u ruke ljudi koji
nisu bili marxisti. Francuska socijalistika partija postepeno je odstupala od revolucionarnih
metoda borbe. Radnici koji u vodili borbu protiv svojih poslodavaca za poboljanje ivotnih
uvjeta odlazili su od takve partije i odlazili u anarhosindikalziam.
Njemaka od ujedinjena 1871 do I svjetskog rata
Ustav ujedinjene Njemacke od 1871.
Njemacko carstvo, proglaseno je 18. Januara 1871. god u dvorani kraljevskog dvorca u
Vesaillesu. Pruska kao najveca njemacka drzava koja je svojom oruzanom slikom i provela
ujedinjene Njemacke, imala je presudan utjecaj u novom cartvu. Njezin kralj postao je car
nove drzave, a njen kancelar Bizmark , kancelar carstva.
Carstvo se sastojalo od 22 monarhije(svaka je drzavica imala svoj ustav i parlament) i 3
slobodna grada :Hamburg, Bremen i Libek, a osvojeni Elzas i Lotaringija nisu dobili
samoupravu, nego su postali carevinska oblast kojom je upravljao namjesnik postavljen od
cara. Predstavnci pojednih drzava sacinjavali su Savezno vijece (bundesrat), a u savezni
8

parlament Rajhstag birali su se poslanici opcim i neposrednim pravom glasa i tajnim

glasanjem. Savezni parlament je bio nemocan, jer su zakoni sto ih je on izglasao bili
punovazni samo uz potvrdu carevu i Bundesrata. Savezna vlada je vodila poslove vanjske
politike, vojne poslove, podredjivala je posredne poreze i dr. Politicka vlast bila je u carevim i
kancelarevim rukama. Kancelara je postavljao car, a bio je odgovoran caru,a ne parlamentu.
Bizmark se odnosio prema ministrima kao prema svojim cinovnicima.
Industrija, ekonomski razvoj Njemacke
Period od 1871.-1875. bio je period ogromnih spekulacija kod izgradnje zeljeznickih pruga,
osnivanja industrijskih poduzeca, kupovanja zemljista, izrgadnje kuca. U gradovima se zivjelo
luksuzom, dok svjetska kriza od 1873. nije uzdrmala i Njemacku. U to vrijeme nastaju u
Njemackoj prvi karteli koji u pocetku jos nisu trajni. Medjutim vec 90-tih god potpuno je
karakterizirana proizvodnja ugljena. Pocetkom 20 vijeka karteli su postali dominatni. 1893.
osnovan je Rajnsko- vestfalski ugljenkopni sindikal, 1907. god koncentracija kapitala u
industriji bila je vec tolika da je stoti dio svih poduzeca raspolagao s kolicine parne i
elektricne energije. Krajem 19 st. 9 banaka je skupilo u svojim rukama 83% od ukupne sume
njemackog bankovnog kapitala. 1870.god Njemacka je bila na cetvrtom mjestu u svjetskoj
proizvodnji zeljeza, a pocetkom 20 st. bila je vec na 2 mjestu. Njemacka je bila i centar dviju
industrija: elektricne i hemijske. Brza idustrijalizacija Njemacke promijenila je strukturu
stanovnistva. 80-ih godina se jos gotovo polovina stanovnistva bavila poljoprivredom,a 1907.
Samo 28%. Razvoj ratne industrije podsticao je razvoj metalurgije i masinogradnje. 90-ih
god. zapocela je i izgradnja ratne mornarice. Da bi se osiguralo domace trziste i da se prodire
na vanjsko, Njemacka je burzoazija trazila zastitne carine. 1879. Bizmark je uveo
protekcionisticku carinsku tarifu. Razvoj njemacke poljoprivrede nije bio jedinstven. Junkeri
na svojim veleposjedima su prelazili na kapitalisticki nacin proizvodnje, primjenjivali su
umjetna gnojiva. Radna snaga im je bila sezonski radnici. Pruski junkeri povezani s oficirima,
bogatim seljackim gazdama, i luteranskim svecenstvom, sacinjavali su Konzervativnu partiju
koja je nastojala da Pruska unutar novog Carstva zadrzi rukovodeci polozaj. Partija krupne
industrije i trgovacka burzoazija bila je Nacionalno-liberalna partija koja se na rijecima
zalagala za parlamentarni rezim i slobodu trgovine, ali je s razvojem monopolistickog kapitala
postala glavni nosilac imperijalistickih teznji.
Katolicka partija je imala veliki utjeca u parlamentru. Katolicika partija ili Centar je stitila
interese katolickog plemstva i svecenstva malih drzava katolickog juga. Katolicka partija se
zalagala za maksimalnu nezavisnost drzave od savezne vlade i parlamenta.

Razvoj radnickog pokreta

Nagli razvoj kapitalizma u Njemackoj, proletariziranje sitnog seljastva i sitne gradske
burzoazije, ogromni porasti radnika u gradovima, a narocito politicko ujedinjenje Njemacke.
9

Sve je to stavljalo radnickom pokretu nove zadatke. Radnicki pokret je pocijepan u 2 partije:
lassallovsku i ajzenaku.
Gotski program
1875. god. na kongresu u Goti dobili su radnici jedinstvenu partiju, koja je primila naziv
Socijaldemokratske partije Njemacke. Novi program nazvan gotskim, nosio je u sebi mnogo
lassallovksih pogleda. Pogram istice da ce se Njemacka partija podvrgnuti zakonskim
sredstvima boriti za slobodnu drzavu i socijalisticko drustvo. U programu se sve klase osim
proleterske nazivjau reakcionarom masom, pa se time proletarija lisava saveznika i seljastva,
pa i sitne burzoazije.
Bizmarkova unutrasnja politika- Kulturkampf
Da bi ucvrstio hegemoniju Pruske u njemackom carstvu Bizmark je vodio upornu borbu
protiv partikularistike partijeCentra partije katolickih drzava juga, koja se oslanjala na
katolicku crkvu. Proveo je kroz parlament citav niz zakona koji su trebali oslabiti moc
katolicke crkve u interesu jacanje pruske hegemonije u carstvu. Svecenicima je oduzet nadzor
nad skolama, jezuiti su prognani iz zemlje, svecenicke skole dosle su pod drzavni nadzor,
uveden je gradjanski brak. Katolicko svecenstvo se Bizmarku oduprlo , te je bojkotiralo te
zakone. Bizmark je tu kampanju vodio pod zvucnim nazivom borbe za kulturu, ali ju je
nakon nekoliko godina morao obustaviti, da bih zapoceo borbu protiv mnogo opasnijeg
neprijatelja-protiv radnicke klase.
Eksluzivni zakon
Na prvim izborima za Rajstag 1871. god radnicke partije su dobile 102 000 glasova i imale
su po jednog poslanika u parlamentu. 1878. Bizmark je proturio kroz Rajstag tzv. Eksluzivni
zakon. Zabranjene su sve organizacije, stampa i zborovi. Kad je zakon stupio na snagu,
Bizmark je rasturio sve radnicke organizacije, obustavio sve listove i zapoceo masovne
progone radnckih vodja. Eksluzivni zakon je zapoceo masovne progone radnickih voda.
Eksluzivni zakon je stekao vodstvo SDP nespremno i zbunjeno. Ono je proglasilo partiju
raspustenom, a da nije prislo stvaranju ilegalne organizacije. Stvorena je velika ilegalna
organizacija,a novine su stampane u inozemstvu, rasturile su se u hiljade primjeraka po
citavoj Njemackoj. Eksluzivni zakon nije donio Bizmarku zeljene rezultate. Snaga SDP je i
dalje rasla, usprkos svim progonima. 1884. God. imala je vise od pola miliona glasova i 24
poslanika. 1888.god. Vilim II je dosao na prijesto i na svaki nacin je htio da se rijesi starog
kancelara. Iskoristio je i neuspjeh Bizmarkov u borbi protiv SDP. Smatrao je da Bizmarkov
nacin borbe samo jos vise revolucinira radnicku klasu.1890.god. Bizmark je morao predati
ostavku. Vladao je 20 godina Njemackom, a 28. godina Pruskom. 1890. ukinut je eksluzivni
zakon. SDP je postala opet legalna. Bili su sazreli uvjeti da se ispravi gotski program.
1891. god. na kongresu u Erfrutu donesen je novi program, lasalove teorije nisu u njemu vise
nasle mjesta.
Program nije istakao zahtjev za demokratskom republikom, nego je podrzavao iluzije o
mogucnosti prijelaza u socijalizam mirnim putem.
10

Opurtunizam u radnickom pokretu

Monopolisticki kapital nastoji da pocijepa redove radnicke klase stvarajuci od kvalificiranih
radnika i naglednika sloj razmjerno dobro placenih ljudi, neku vrstu radnicke aristokracije. Ta
radnicka aristokracija drzi u vecini slucajeva u svojim rukama rukovodstva profesionalnih
radnckih organizacija. Radnicka aristokracija zivi malogradjanskim zivotom i postaje nosilac
burzoaskih teorija u radnickom pokretu, nosilac revizionizma. Revizionizam nastoji da
revidira ono sto je najbitnije i najznacanije bez cega marksizam vise nije marksizam.
Revizonisti napustaju ucenje o diktaturi proletarijata i tvrde da u imperijalizmu pomalo
nestaju klasne suprotnosti. Veliki polet radnickog pokreta, sve veci broj glasova za radnicke
kandidate u parlamentu stvorili su u radnickim masama pod utjecajem revizionista iluzije da
radnici mogu doci na vlast doista i bez revolucije posve mirnim putem. Potrebno je samo
dobiti vecinu poslanickih mjesta u parlamentu.
Tri struje u njemackom radnickom pokretu
Uoci I svjetskog rata u Njemackoj uocavale su se 3 struje: desnica(revizionisti) na celu s
Eduardom Bersteinom, centar i ljevica. Centar na celu s Karlom Kautskim i Bebelom, htio je
po svaku cijenu sacuvati jedinstvo partije, te zbog toga nije ni vodio dosljednu borbu protiv
revizionista. Kad je 1913. God. umro Bebel, njegov nasljednik ajderman otvoreno je prisao
revizionistima. Ljevica je vodila bespostednu borbu protiv revizionizma. Njene vodje Roza
Luxemburg, Karl Liebknecht i Klara Zetkin borili su se za revolucionarne metode rada u
partiji,ali je kod njih bilo pogresnih shvacanja. No utjecaj ljevice bilo je uoci i svjetskog rata
jos slab.
Bizmarkova vanjska politika
Osnovni cilj Bizmarkove politike bio je u tome da postigne potpunu izolaciju Francuske koja
se brzo oporavljala nakon izgubljenog rata, da bih mogao poonvo napasti i potuci, a
Njemackoj osigurati hegemoniju. Usprkos svim svojim vjestinama Bizmarku to nije poslo za
rukom. I Rusiji, Austro-Ugarskoj i Engleskoj je bilo stalo da sacuvaju Francusku. Bizmark se
najvise bojao Rusije u slucaju njemackog napada na Francusku. Znao je da Njemacka ne
moze ratovati na 2 fronta.
1879. Bizmark je sklopio savez i A-U protiv Rusije,a li time je ubrzao samo ono sto je
najmanje zelio,a to je francusko-ruski savez. Medjutim, uspio je da odvoji Italiju od
Francuske. On je i jednu i drugu nagovarao da zauzmu Tunis, a kad je Francuska 1881. God.
zaista zauzela Tunis, Italija je prisla njemacko-austro-ugarskom savezu. Na taj nacin je
Bizmark 1882. God stvorio Trojni savez uperen protiv Francuske i protiv Rusije.
Bizmark je kao njemacki kancelar dvije decenije drzao sve niti zamrsene evropske
diplomacije u svojim rukama. Krajnji cilj unistenja Francuske ipak nije postigao.
Sedamdesetih i osamdesetih godina njemacki kapitali su trazili zauzimanje kolonija, a to su
narocito trazile velike trgovacke i brodovlasnice kompanije Bremena i Hamburga. Bizmarka
kolonijalna osvajanja nisu interesovala, jer se bojao sukoba s Engleskom. Kad je 1883. God.
bremenski trgovaac Lideric osnovao naseobinu u jugozapadnoj africi, Bizmark je na njegovu
11

molbu 1884. God. proglasio nad njom njemacki protektorat. Tako je i nastala prva njemacka
kolonija-Jugozapadna afrika. U roku od 2 godine Njemacka je uzela pod svoj protektorat i
Kamerun, Togo, sjeverni dio Nove Gvineje, i neke zenlje na istocnoj obali Afrike.
Jedan od uzroka Bizmarkov ostavke bila je i njegova vanjska politika. Devedestih godina
monopolisticki kapital je bio dominantan. Bizmarkova evropska politika kako su je nazivali
nije vise odgovarala teznjama tog kapitala. On je zahtijevao prelaz na svjetsku politiku,
trazio ponovnu podjelu kolonija, zahtjevao je svoje mjesto pod suncem. Izvrsilac te politike
bio je Vilim II. 1891. osnovan je Pangermanski savez. Finansirala ga je Njemacka teska
industrija,a zadatak mu je bio da vodio otvorenu propagandu za imperijalisticku ekspanziju
Njemacke. Po programu Pangermanskog saveza Njemakca je trebala da zauzme u Evropi:
Skandinaviju, Holandiju, Dansku, dio vicarske, i istocnu Francusku. Rusiji je trebalo oteti
Baltik, Ukrajinu, i Kavkaz, a Austro Ugarska bih trebala da se ujedini s Njemackom. Bilo je
ocito da ako je Njemacka htjela ostvarit takav program, njen glavni neprijatelj je morala
postati Engleska. Njemacka se pocela pripremati za obracun s Engleskom. Nijemacki admiral
Tirpic pocinje izgradnjom njemacke ratne mornarice. 1895. God. dovrsen je Kileski kanal.
Krajem 90-tih. God. Njemacka sudjeluje u podjeli Kine, kupuje od panije Marijanske i
Karolinske otoke.
1898. God. Vilim II pod izgovorm da obilazi sveto mjesto u Palestini, vodio razgvor sa
sultanom u Carigradu. Rezultat tih razgvoora bio je da Njemacka banka dobiva od Osmanske
drzave koncesiju da gradi zeljeznicku prugu koja bih spajala Crno more preko Bagdada s
Perzijskim zaljevom.
Njemackom imperijalizmu nije poslo za rukom da se ucvrsti u sjevernoj africi. 1904. God.
Engleska se sporazumila s Francuskom. Prepustila joj je Maroko. Francuksa je 1906. God.
morala pristati na sazivanje konferncije u Alhezirasu u paniji, jer je Njemacka prijetila ratu.
Na konferniciji je Maroko ostao formalno nezavisan, njegove finansije stavljene su pod
medjunarodnu kontrolu, ali je organizacija policije povjerena Francuskoj i paniji. Francuska
se stalno upletala u rasprave domacih feudalnih knezova, te je pod izgovorm odrzavanja reda
1911. okupirala prijestolnicu Maroka, Fez. Kad je Njemackoj postalo jasno da ne moze
sprijeciti francusku okupaciju Maroka, Nijemci su trazili od Francuske citav Francuski
Kongo,ali su se konacno zadovoljili samo jednim njegovim djelom.Pristali su na francuski
protektorat nad Marokom.

Engleska od 70-tih godina 19. stoljeca do prvog svjetskog rata

ezdesetih godina Engleska je dominirala na svjetskom trzistu, ali vec 70-tih godina javljaju
se konkurenti. Pojavljuje se njemacka i americka roba. Pocetkom 80-tih godina engleski
monopol na svjetskom trzistu vise ne postoji. Engleska industrija zaostajala je na racun sve
veceg izvoza kapitala u kolonije. Zbog toga se koncentracija bankarstva vrsila mnog brze.
Osnovan je citav niz kolonijalnih banaka, vec 1904.god. bilo je 50 takvih kolonijalnih banaka.
Tokom I svjetskog rata koncentracija u bankarstvu je tako napredovala da je grupa od 5
najvecih banaka kontrolirala sve ostale banke. Engleska je imala prvo mjesto kolonijalne sile,
12

ali i polozaj prve pomorske sile. Pocetkom 20 vijeka samo 20% zivjelo je na selu. Nakon
gradjanskog rata u Americi zahvatila je i Englesku poljoprivredu teska kriza, jer engleski
zakupci nisu mogli izdrzati konkurenciju jeftinog americkog zita.
Smjena politickih partija
U Engleskoj se u razdoblju od 1870. Do prvog svjetskog rata smjenju na vlasti 2 stare
politicke partije lordova i burzoazije: konzervativci-vodja Disraeli i liberali-vodja Gledston.
Vladajuce klase nasle su se odjednom pred 3 problema unutranje politike:pred pitanjem
izborne reforme, irskim pitanjem i problemom ugusivanja radnickog pokreta. Ni liberali ni
konzervativci nisu imali apsolutne vecine u parlamentu, pa su se i jedni i drugi nastojali
odrzati na vlasti pomocu radnickih i irskih glasova. Osmadesetih godina jedan dio burzoazije
priblizava se konzervativcima .Konzervativci su otada vladali punih 17 godina. Jedan dio
engleske burzoazije prisao im je, jer se nije mogao slozit s time da Irska dobije autonomiju.
Uoci I svjetskog rata klasna borba se u zemlj tako zaostrila da se samo ustupacima radnickoj
klasi mogao sacuvati unutrasnji mir tako da 1906. god. liberali su dosli ponovo na vlast, jer su
se tu pokazali mnogo vjestijima i elasticnjinima od konzervativaca.
Izbornom reforomom 1867. god broj glasaca se udvostrucio, sitna burzoazija i gornji sloj
radnicke klase dobili su pravo glasa, ali ga radnicke mase u selu i gradu nisu dobile. 1884.god
broj biraca opet je porastao. Zene su dobile pravo glasa tek 1918. Nakon dugo vodjene borbe.
Borce za zensko pravo glsa nazivali su sufraetkinjama.
Irsko pitanje
Krvavim ugusivanjem fenijanskog pokreta krajem 60-ih godina engleske vladajuce klase nisu
rijesile irsko pitanje. U irskom pitanju isprepletala su se dva problema:agrarni problempretvaranje izgladnjelih irskih zakupaca u vlasnike zemlje i politicke probleme-pitanje
osamostaljenja Irske.
Agrarne reforme
Irski zakupci su se i u dobrim godinama jedva prehranjivali na svojim malim komadicima
zemlje. Lendlordovi su ih prema svom licnom hiru mogli izbacivati sa zemlje. Otpori seljaka
krvavo su uguseni. Irski seljaci da bi se oduprli samovolji lendlordova stvorili su novu
organizaciju-agrarnu ligu.
Ona je primjenjivala orginalnu koja je danas poznat pod imenom bojkot. 1881.god Gladston
je rasturio Ligu, njene vodje uhapsio. Cak je i papa prokleo akciju Lige i zabranio irskom
katolicikom svecenstvu da sudjeluje u revolucionarnim akcijama.
Parlament je 1903.god morao donijeti zakon kojim su irski zakupci postali vlasnici zemlje,
ali je i tada nastojao da lendlorodovima nanese sto manje stete. Seljaci su morali otkupljivati
zemlju mngoo skuplje nego sto je bila tadasnja trzna cijena.
Parnellova borba za autonomiju
13

Pored borbi irskih seljaka za zemlju, postojala je i borba za politicku samostalnost Irske.
Postoje 2 shvacanja irske samostalnosti:borba fenijevaca za potpuno odcjepljenje Irske od
Engleske putem oruzanog ustanka i Parnellove borbe u parlamentu za autonomnu Irsku s
vlastitim parlamentom i vladom, ali u u okviru Britanskog imperija. Irci su tu borbu nazivali
borbom za homerule (autonomiju). Parnell je u borbi za homerule primjenjivao u
parlamentu taktiku: pribjegao je opstrukciji ometanja rada parlamenta . Zakon o homerulu
dolazio je tri puta pred parlament. Prvi put ga je Donji dom odbio, drugi put ga je prihvatio,
ali je ga odbio Dom lordova. Treci put je predlozen 1912.god i usvojen je zakon u maju
1914.god. Njime je Irska dobila autonomiju. Vlastiti parlament sa 2 doma i vlastitu vladu, ali
je nekoliko vaznijih funkcija ostalo u nadleznosti engleskog parlamenta i vlade. Zakon je
samo trebalo da potpise kralj. Engleski lendlorovodi u Irskoj nisu pristali na to i da se i Irska
odcijepi od Engleske. Organiziran je i pokret tako da se Irska uoci i svjetskog rata nasla pred
gradjanskim ratom. Kralj je potpisao zakon o homerulu ali je njegovo stupanje na snagu
odlozeno zbog izbijanja I svjetskog rata.
Radnicki pokret
Monopolisticki polozaj Engleske na svjetskom trzistu i izrabljivanje kolonija omogucile su
engleskoj burzoaziji da formira sloj radncike aristokracije. Prosjecni zivotni standrad
engleskog radnika bio je visi od standarda u ostalim zemljama. Trade unioni sindikalne
organizacije radnicike aristokracije tj.kvalificiranih radnikaa nisu uopce provodili kritiku
kapitalizma. Clanovi trade-unioni organizacije zivjeli su malogradjanskim zivotom, glasali su
na izborima za liberale i ljubomorno cuvali svoje povlastene pozicije. Pritisak burzoazije na
radnicku klasu prisilio je i nekvalificirane radnike da se organiziraju. Polloprivredni radnici,
lucki nosaci, mornari i brodski loai poceli su osnivati svoje Trade-unione, ali su oni dodali
jos i naziv novi. Vodili su uspjesne strajkove, ajedna od njih izbio je 1900.god. strajk su
podigli radnici koji su radili na zeljeznickoj pruzi, ali nije imao uspjeha ovaj strajk. 1900.-te
god. stvorena je politicka organizacija radnika s ciljem da organizira izbor radnickih
predstavnika u donji dom. Ta politicka organizacija dobila je naziv 1906.god. Laburnistika
partija. Ova partija je bila oportunisticka, bila je protiv vodenja borbe revolucionarnim
sredstvima. Ona je nastojala da radom u parlamentu i kroz trade-unione poboljsa ekonomske
prilike radnika u okviru kapitalistickog drustva.
1906.god. izabrano je u Donji dom 50 radncikih poslanika. Liberali su se borili za njihove
glasove kao i za Irske.
Vodja liberala bio je Lojd Dord, proveo je kroz parlament citav niz zakona. Zabranjeno je
naplacivanje stete poduzecima pocinjene strajkovima, uveden je 8-satni radni dan. Medjutim,
ni vjesto manevriranje Dorda nije moglo zaustaviti jacanje strajkaskog pokreta.
Vanjska politika liberala i konzervativaca bila je podredjena istom cilju: cuvanju starih
kolonija i stvaranju novih. Engleska se u svojoj kolonijalnoj politici morala sukobit s onim
silama koje su u eri imperijalizma grabile kolonije.
Borba za put u Indiju
14

Indija je bila glavna engleska kolonija. Engleska nije mogla sebi dopustit da se neka druga
sila ucvrsti na Bliskom ili srednjem istoku. Rusija je tezila upravo tome. Rat izmedju Rusije i
Osmanskog carstva 1876.-1877. je bila opasnost za Englesku. Engleska je Rusiji zaprijetila
ratom, ako zauzme morske tjesance i Carigrad. Engleska je vjesto izigravala zastitnika O.C.
od ruskog napadaca. Rusija, iscrpljena ratom, morala je pristati da se pitanje ugovora s O.C.
rijesi na Berlinskom kongresu 1878. Izmedju Indije i ruskih posjeda u centralnoj aziji
uklijestile su se 2 zemlje: Afganistan i Perzija. Engleska je osvojila egipat vojnom silom
1882. God. No, Englzi se nisu zaustavili u Egiptu, nego su osvojili i Sudan.
Osvajanje juzne Afrike-Burski rat
Kad su Englezi jos u pocetku 19 st. Zapoceli kolonizacijom najjuznijeg dijela afrike, naisli su
na urodjenicka crnacka plemena i na bijelo stanovnistvo- Bure. Engleska je 1883. U svojim
kolonijama ukinula robovsku snagu, Buri su se iselili, i u unutrasnjost osnovali nove drzave
Natal i Oran, a kasnije i Transval. U Transvalu su otkrivena bogata nalazista zlata,
dijamanata. Pocinju se graditi zeljeznice, ekspolatirati rudnici, a u rudarskom centru nikao je
grad Johannesburg. Pokusaj Engleza 1881.god da anektiraju Transval propao je, jer su Buri
digli ustanak. Sesil Rods, kralj dijamanata ujedinivsi u jednu veliku kompaniju mnogo malih,
koje su istrazivale dijamantska polja, osnovao je 1889. God. Britansku juznoafricku
kompaniju. Ta kompanija je osvojila bazen rijeke Zamberi, a zemlja je po Roodesu dobila ime
Rodesija. Kad je propao pokusaj Rodosove kompanije da digne ustanak u Transvalu, doslo je
do engleskog burskog rata 1899.-1902. Buri su nanijeli poraz Englezma, ali su 1900-te godine
uspjeli zauzeti njihove republike. Tada su Buri zapoceli rat. Englezi su doveli svoje najbolje
generale, medju njima i Kitcenera. Kitcener je pustosio zemlju, zene i djecu zatvarao u
logore,. Buri su bili prisiljeni na predaju i priznati engleski suverenitet, ali su dobili
autonomiju. 1908-god. formirana je od bivsih burskih republika Transvala i Oranz s Nepalom
i Capom, drzava pod nazivom Juznoafricka unija. Dobila je svoj parlament i vladu, ali je
bila pod engleskim suverenitetom. Zastupnik moderniazcije kolonijalnog sistema bio je
Dodr emblen, bogat industrijalac i predsjednik Birmingenske opcine.
Dominoni
1867.god dobila je Kanada samoupravu pod iemnom dominiona. Dominioni imaju sovje
vlastite parlamente, vlade, vlastito zakonodavstvo, vojsku , carinske tarife. Vezu izmedju
metropole i dominiona cini guverner koga imenuje kralj.
Kolonije koje nisu imale samoupravu, bile su najbrojnije krunske kolonije. Medju takvima
je spadala Indija, a 1876. God. kraljica Viktorija je postala carica Indije. Svu vlast u Indiji je
imao potkralj, imenovala ga je engleska vlada. Indija je bila najbogatija eng. Kolonija. Radna
snaga u Indiji je bila mnogo jeftinija nego u Engleskoj. U indiji se pocela razviajti industrija
tekstila, metalna. Bombay je bio centar tekstilne industrije, a Kalkuta centar rudarstva i
metalurgije. Englezi su iz Indije crpili ogromne dohotke, dok su deseci miliona ljudi u Indiji
umirali od gladi. S razvojem trgovine, industrije razvija se i domaca indijska burzoazija.
Otpor indijske burzoazije prema eng. Vladavini poprimio je 80-tih god. organiziranu
formu:0d 1885. God. redovito se sastajao indijski nacionalni kongres. Osnovni zahtje im je
bio da Indija dobije samoupravu. Englezima se nacionalni pokret isprva nije cinio opasnim.
15

Pomocu muslimana ometali su stvaranje jedinstvenog pokreta Indiji. 1900-te godine pokret je
tako razmatrao da su Englezi morali pribjeci sitnim ustupcima. 1909. God. preoveli su
upravnu reformu, vece ucesce indijske burzoazije u upravi zemlje.
Englesko-francusko suparnistvo popusta pred velikom opasnoscu, tj. pred njemackim
imperijalizmom, zbog toga dolazi do potpisivanja englesko-francuskog sporazuma 1904.god.
Engleska se sporazumno dogovorila s Francuskom po pitanju Egipta. Francuska se pomirila s
engleskom vladavinom u Egiptu, ali je zato dobila Maroko. Gibraltarska zona je ostala u
rukama panije.
Engleska se bojala ruske ekspanzije na Dalekom istoku pa je potpomagala Japanu u borbi
protiv Rusije. Medjutim kad je Japan 1904. God. potukao Rusiju i kad je 1905. God.
revolucija uzdrmalaa temlje ruske carevine, Englezima je postalo janso da je ruski carizam
suvise slab da bi njima predstavljao opasnost. 1907. Sklopljen je sporazum izmjedju Engleske
i Rusije. Perzija je bila podjeljena u 3 zone: sjevernu-rusku, juznu-englesku,a izmedju njih
srednju-neutralnu zonu. Rusija je priznala Afganistan utjecajnom sferom Engleske.

Razvoj panije od revolucije 1863.god. do I svjetskog rata

ezdesetih godina 19 st. panija je jos uvijek bila drzava, u kojoj su vladali feudalni odnosi.
Zemlja je bila u rukama crkvenih dostojanstvenika i svijetovnih feudalaca. Seljak je bio licno
slobodan. panija je u prvoj polovini 19 st. prosla kroz 5 burzoaskih revolucija, ali nijedna od
njih nije dirala u feudalne odnose, pa je polozaj seljaka ostao onakav kakav je bio krajem
18st. U takvoj feudalnoj drzavi industrija se nije mogla razvijati. Jedino se u Kataloniji razvila
tekstilna industrija. Najveci dio spanskog proletarijata sastojao se od zanatskih radnika i
poljoprivrednih najamnih radnika. Anarhizam je imao cvrst korijen u redovima proletarijata.
Vlada kraljice Isabelle II je pokusala da uvede aposlutisticke metode vladavine. Ugusila je
seljacki ustanak u Andaluziji, ponovo ukinula slobodu stampe i dr. Tim mjerama dvor je
izazvao revoluciju, jer je u zemlji vladalo opce nezadovoljstvo. Revolucija je zapocela
pobunom u Cadizu, i tako postepeno zahvatila citavu zemlju. Pobunjenicka vojska s 2
generala usla je u Madrid, a kraljica je pobjegla u Francusku. Krupna burzoazija i generali su
htjeli da sacuvaju monarhiju, dok je sitna burzoazija zeljela republikanski pokret.
1869. god. kortesi su donijeli novi Ustav. panija je ostala monarhija, ali je vlast vladara
ogranicena s citavim nizom demokratskih ustanova. Uvedena je sloboda stampe, opce pravo
glasa, pravo udruzivanja i sastajanja, sloboda vjeroispovijesti, civilni brak, ali u feudalne
odnose nije dirao ni ovaj ustav. U kortesima su nastale nesuglasice oko izbora novog kralja.
Za kralja je izabran sin talijanskog kralja Vittoriama Emmanuela-Amedee Savojski. Ali
vladavina mu je bila kratkotrajna. Protiv njega su bili kler, karlisti i republikanci. Podrzavala
ga je samo vojska, ali kad je izgubio podrsku morao je abdicirati. Nekoliko dana nakon
Amedee-ove abdikacije kortesi su proglasili republiku. Predsjednik je bio Pi Margall.
Republikanci nisu bili jednistveni:desni republikanci su bili za centralisticko,a lijevi za
federativno uredjenje panije. Novi republikanski ustav podjelio je paniju na autonomne
pokrajine. Seljaci od republike nisu dobili nista kada su u prvim danima revolucije zauzimali
veleposjede. Dobili su pravo da novcem otkupe feudalne obaveze. Kad je na jugu zapoceo
16

ustanak kantonalista, anarhisti su u Barceloni objasnjavali radnicima da u toj politickoj borbi

radnici nemaju sta trazit, dok su u mnogim gradovima juga anarhisti poveli radnike u borbi na
strani kantonalista. Anarhisti nisu nista ucinili da bi ujedinili borbu gradova. Borili su se sami
za svoju autonomiju, na taj nacin je ustanak unaprijed bio osudjen na propast. Burzoazija je
sav neuspjeh prebacila na sekciju I Internacionale. Republikanci napusteni od narodnih masa,
od unutrasnjih problema, nisu mogli da sacuvaju republiku. Postojala je tek nepunih 7
mjeseci. Generali-monarhisti su uz pomoc vojske rasturili kortese i uveli vojnu diktaturu.
Republikanske novine bile su zabranjene, politicke organizacije rasturene, ukinuta su
demokratska prava. Kler, plemstvo i generali su doveli 1874.god. na prijesto kralja Alfonsa
XII. Kralj je imao izvrsnu vlast i stavljao sve cinovnike, oficire, ministre. Zakonodavna vlast
(kortes) su se sastojali od 2 doma: senata i poslanicke skupstine. U senat su ulazili clanovi
kraljevske kuce, visoko plemstvo, clanovi koje je kralj birao. U skupstinu su ulazili poslanici.
Katolicka je vjera opet postala drzavna, zakon o toleranciji ostalih vjeroispovjesti ostao je na
papiru. Kralj Alfons XII i njegovi nasljednici oslanjali su se na dvije monarhisticke
partije:konzervativce i liberale koji su se smjenivali na vlasti. Liberali su uspjeli da provedu
niz reformi, kao porotne sudove, slobodu stampe, civilni brak i 1890.-te opce pravo glasa. U
paniji tokom 20 st. se javlja monopolisticki kapital, pa se u toj zemlji uporedbo s feudalnom
ekspolatacijom javlja i kapitalisticka ekspolatacija u svom najrazvijenijem obliku.
Kapitalisticke zemlje su ulagale u paniju,a to su bile Francuska, Engleska, Njemacka.
Ulagale su u metalursku industriju, u rudokope i dr. panija je u ratu s SAD-a izgubila gotovo
sve sto je nekad imala. Izgubila je Kubu, Portoriko, i Filipine,a flota je bila unistena. U
pocetku 20 st. Spanija se ucvrstila u Rifskoj oblasti(Maroko). 1879.god. osnovana je u
Madridu ilegalna socijalisticka partija. Njen vodja i organizator bio je stamparski radnik Pablo
Iglesias. Socijalisti su prvi put sudjelovali na izborima, a 1910.god. je u kortese izabran Pablo
Iglesias. Ucestovanje socijalista na izborima i u radu kortesa stvorio je medju vodstvom
radnickog pokreta u paniji iluzije o tome da proletarijat samo parlamentarnom borbom
moze doci do socijalizma. Uz anarahizam se u radnickom pokretu sirio i opurtunizam.
Strajkovi su pred I svjetski rat postojali sve cesci,a vlada ih je gusila pomocu vojske.

Italija od konacnog ujedinjena 1870.-te do prvog svjetskog rata

1870.-te trupe Napoleona III morale su se povuci iz Rima. Rim je postao glavni grad Italije,
papa je prestao da bude svjetovni vladar. Time je zavrsena posljednja etapa ujedinjenja Italije,
ali je zbog toga doslo do sukoba drzave s papom. Papa je prokleo vladara i vladu, vjernicima
zabranio sudjelovanje u politickom zivotu. Ppae nisu izlazile iz Vatikana sve do 1929.god.
kada je papa Pio XII sklopio sporazum s Musolinijem. Nova, tek ujedinjena Italija naslijedila
je teske ostatke proslosti:nerazvijenu industriju, jako ostatke feudalnih odnosa, iscrpljenu
vojsku, porpalu mornaricu itd. Seljak je bio vlasnik zemlje samo u alpinskim predjelima
sjevera i u Apeninima. U toku 80-tih i 90-tih godina seljacima su potepeno oduzimala
opcinska zemlja. Zbog loseg odnosa prema seljacima, oni se iseljavaju i odlaze raditi u
Francusku. Italiji je bilo potrebno izgraditi zeljeznicke pruge da se poveze unutrasnje trziste.
17

To se desilo 80-tih god. i pocinje izgradnja velikih hidrocentrala. Pocetkom 20 st. Na sjeveru
se razvila tekstilna i metaloruska industrija. Investicije stranog kapitala odigrale su znacajnu
ulogu. Genova je postala velika izvozna luka i konkurirala je Marseju.
1866.god Italija je mirovnim ugovorom s austrijom dobila Venecijansku oblast, ali nije dobila
juzni Tirol-Trentino. Krupna burzoazija je zapocela kampanju da se Italiji pripoji Trentino, ali
je uz taj svoj kapital svojatala i Trst, pod lozinkom borbe za neiskupljenu Italiju. Dalje su
trazili citavu obalu Jadrana, pa Albanije, kao i teznjom da se Jadransko more pretvori u
Talijansko more. Talijanska burzoazija se ubrzo pretvorila u imeprijalisticku burzoaziju. Kad
ej A-U dobila na Berlinskom kongresu 1878. Pravo da okupira BiH, Italija je trazila kao
naknadu Trentino, ali nisu ipak dobili. Italija je 1879. Pristupila Trojnom savezu, zbog toga
sto ej Francuka 1881. zauzela Tunis. Italija se nadala da ce stvorit svoju prvu koloniju u
Africi, u Abesiniji. To se desilo krajem 80-ih godina kada je Italija u abesiniji osnovala 2
kolonije : Eritreju i Somaliju, a zatim proglasila vojni protektoat nad Abesinijom. Abesinija je
u borbi za svoju nezavisnost 1896.god. kod Adure porazila talijasnsku snagu. Posljedica ove
avanture je bila teska ekonomska kriza i glad u vlastitoj zemlji. Talijanski imperijalizam su
nazivali imperijalizmom siromaha, jer je tezio za stvaranjem kolonijalnog carstva, a narod je
bio nepismen, gladan i bijedan.
Kad je Austro Ugarska 1908. anketirala BiH sklopila je tajni sporazum s Rusijom. Pristala je
dati Rusiji prolaze kroz morske tjesance, a Rusija je Italiji dala slobodne ruke u osmanskim
posjedima Kirenaiki i Tripolisu. 1911. God. je Italija pocela novi imperijalisticki pohod i
zaratila sa Osmanskim cartsvom. Rat se otegao godinu dana, Italija je pobjedila zavaljujuci
tome sto se Osmansko carstvo zaplelo u Balkanske ratove, i Osmansko carstvo je prepustilo
Kirenaiku i Tripolis.
Industrija u Italiji je bila razvijena samo na sjeveru. Porastom industrijskog proeltarija javlja
se u Italiji socijalisticka partija, stampa i sindikalni pokret.
Devedesetih godina izbili su nemiri na siciliji. Naoruzani seljaci su upadali na dvorov i ubijali
pojedine veleposjednike, spaljivali poreske knjige. Vladini vojnici su se bezdusno
obracunavali s seljacima i unistavali su imanja, spaljivali citava sela.
Ali to nije navelo seljke da odustanu. Nakon poraza u abesiniji buknuo je ustanka u siciliji
koji se prosirio na citavu zemlju. U Milanu su bile podignute barikade, vladinoj vojsci je
trebalo 5 dana da svladaju otpor. U pocetku 20 st. medju talijanskim radnicima naglo je rastao
strajkaski pokret, pa je talijanska vlada morala ciniti ustupke i ona uvodi radnciko
zakonodavstvo, cak poziva socijaldemokratske vodje da udju u vladu. 1912. God. uvedeno je
opce pravo glasa. U socijalistickoj partiji jedan dio oportunista istupio je otvoreno, a drugi je
vodio prikrivenu borbu. Jedan od takvih oportunista bio je Benito Musollini, urednik
partijskog lista Avanti.
1914. god. izbio je ustanak seljaka i radnika. U Torinu, Milanu, Firenzi, Rimu i drugim
gradovima doslo je do krvavih sukoba s vojskom. U nekoliko gradova je poslo radncima za
rukom da nekoliko dana drze vlast u svojim rukama, proglasene su republike, izabrane nove
opcinske vlasti. Sredinom juna je vladina vojska uspjela da ugusi ustanak u citavoj zemlji.
18

Rusija od ukidanja kmetstva 1861.godine do prvog svjetskog rata

Krimski rat je pokazao svu trulost feudalne Rusije. U rusiji je kmet i dalje radio u
manufakturama, a seljak-kmet nije mogao biti kupac industrijskih proizvoda, iz razloga toga
sto je razvoj kapitlaizma trazio slobodnu radnu snagu i unutrasnje trziste. I feudalcima i caru
Aleksandru II (1855.-1881). Bilo je jasno da je bolje ukinuti kmetstvo odozgo, nego docekati
vrijeme kada ce se ono poceti ukidati odozdo. Vlastela je trazila da seljak otkupi licnu
slobodu, ali da ne dobije zemlju. Time bi oni dosli do kapitala kojij e potreban za uvodjenje
kapitalistickog gazdinstva, a ujednoo i do jeftine najamne radne snage. Burzoazija je smtrala
da seljake treba oslobodit zajedno sa zemljom, ali da tu zemlju treba veleposjednicima da
otplati drzavva. No, tada je bilo u Rusiji ljudi koji su zastupali interse seljaka i koji su smatrali
da seljak treba da dobije licnu slobodu,a i zemlju bez ikakvog otkupa. To su bili ernievski,
Dobroljubov i Njekrasov s grupom intelektualaca okupljenih oko casopisa Savremenik.
ernievski je smatrao da u Rusiji postoje uvjeti da se iz feudalizma prijedje direktno u
socijalizam, da Rusija moze preskocit period kapitalizma. ezdesetih godina 19st. U Rusiji je
postojala teritorijalna seoska opcina kao ostatak iz vremena prijelaza rodovskih odnosa u
klasne. Feudalci i drzava su bili zainteresirani da se opcina sacuva, jer je ona bila kolektivno
odgovorna za isplatu drzavnog poreza. ernievski je vjerovao da je ruska seoska opcina u
kojoj seljaci zajednicki posjedovali zemlju iz koje ce se u Rusiji razviti socijalisticko drustvo.
Carski manifest je vodio racuna o interesima raznih slojeva feudalaca. Seljaci nisu ucestovali
u njegovoj izradi. Carski manifest je odrzan 19.februara 1861.god. Seljak je postao licno
slobodan, vlastelin ga vis enije mogao prodavati, niti se mijesati u njegov privatni zivot.
Seljak je mogao trgovati, sklapati ugovore. U plodnim krajevima su dobili manje zemlje,ali su
dobili vise zemlje u manje plodnim krajevima. Seljaci su drzavi morlai otkupljivati zemlju, u
roku od 49 godina. Otkupljena zemlja nije postala licna svojina seljaka, nego svojina seoske
opcine koja ju je periodicki rasporedjivala seljacima porodicama.
Manifest iako je stitio interese plemstva, imao je izrazito burzoaski karakter, jer su seljaci
dobili licnu sobodu, ali malo zemlje pa se tako ogromna masa seljaka proletarizirala.
Industrijski kapital je tako dobio radnu snagu. Mainfest je seljake duboko razocarao i ogorcio.
Mnogi su bili uvjereni da su plemici i cinovnici pred njima sakrili pravi tekst mainfesta.
Prestali su placati dace, napdali su i palili plemicka imanja i trazili da im se zemlja preda bez
otkupa. Vojska je krvavo ugusila nemire po citavoj zemlji.
Postojanje seoske opcine ometalo je pun razvoj kapitalizma na selu. Seljaci nisu mogli
unapredjivati gazdinstvo, jer je opcina povremeno dodjeljivala odredjenu zemlju uvijek
drugima. 1906-te godine ministar Stolipan je donio agrarni zakon po kojemu se svaki seljak
mogao izdvojit iz opcine i uzeti svoj dio zemlje u privatnu svojinu pa je i prodati. Taj zakon je
omogucio kulacima da pokupuju zemlju sirotinje. Kapitalizam se u industriji brze razvijao . U
Rusiji je izgradnja zeljeznica bila prvi uvjet za povezivanje i ucvrsivanje unutrasnjeg trzista.
U vezi s izgradnjom zeljeznica, naglo se razvijala i metalurgija. Industijski centri bili su
Donjecki i Ural koji je pretekao Donjeckog. Rasla je i ekspolatacija nafte u Zakavkazju s
centrom u Bakuu, ali u rukama stranog kapitala.
19

Tekstilna industrija se naglo razvijala od 80-tih godina kad ej tek osvojena srednja Azija,
postala njena pamucna sirovinska baza. Gradovi su naglo rasli. Strani kapital odigrao je veliku
ulogu u razviju ruske industrije. Prliv stranog kapitala ubrzao je stvaranje monopolistickih
organizacija i finansijskog kapitala. Posljednjih godina 19 st. postojali su veci sindikati u
industriji nafte i u rudarstvu. U rudarskoj industriji je 1900.te god. strani kapital sacinjavao
70% ulozenog kapitala.
Sredinom 80-ih godina carska vojska je zavrsila osvajanja srednje azije koje je bilo zapoceto
jos prije Krimskog rata. Tekstilna industrija je dobivala pamuk iz srednje Azije. Domace
stanovnistvo je moralo uvozit rusko zito, ako nije htjelo da gladuje. Izgradnjom zeljeznica
ruska roba naglo je prodrla na srednjoazijsko trziste i unistavala domaci obrt.
Sezedesetih godina doslo je do reformi u upravi sudstva, a kasnije i u vojsci. U kotarevima,
gubernijama upravljala su lokalnim poslovima(izgradnjom puteva, ceste, mostova, skolstvom,
bolnicama tzv.zemstva)- to su vecinom bili plemici i kalaci. Staro feudalno sudstvo je
zamijenjeno burzoaskim, zasjedanja suda postala su javna, uvedena je ustanova advokature, a
u nekim sudovima i suci-porotnici.
Carsku Rusiju su s pravom nazivali tamnicom naroda. Krajem 19 st. Finska je izgubila
svoju autonomiju. Balticke zemlje postale su ruske gubernije. U Ukrajini je bila zabranjena
upotreba ukrajinskog jezika. Zestoku borbu vodio e carizam protiv jevrejskog stanovnistva
raspirujuci antisemitizam. Jevreji su zivjeli samo u odredjenim dijelovima zemlje, bio je
strogo ogranicen broj jevrejske djece koja su mogla ici u gimnaziju i na univerzitete. Progoni
Jevreja poznati su pod imenom pogroma. U Gruziji, na Kavkazu i u Zakavkazju bilo je
doame stanovnistvo posve bespravno. Zemlja je oduzimana nasilno i dodjeljivana carskoj
familiji , visokom plemstvu, i cinovnistvu.

Ustanak u Poljskoj 1863. Godine

1861.god na godisnjicu revolucije u Varsavi su organizirane zalobne povorke u spome palim
revolucionarima koje su se pretvarale u demonstraciju protiv carske vlade. Vlada je dovukla
vojsku koja je pucala u goluruke demonstrante. 1862.god. u Varsavi je na pripremanju
ustanka radio ilegalni Centralni nacionalni komitet koji je imao podrsku burzoazije,
sredjoskolske omladine. Carska vlada je odlucila da revolucionarnu omladinu regrutira u
bojsku. Omladinci su pobjegli na vrijeme u sume. Njima su se prikljucili i radnici i obrtnici.
Ustanak je izbio u januaru 1863. God. centralni nacionalni komitet proglasios e
revolucionarnom vladom i 15 mjeseci iz Vasrava rukovodio ustankom. Objavio je manifest o
predaji jedno gdijela vlastelinske zemlje seljacima i dekret o formiranju narodne vojske.
Seljaci su zbog toga masovno prilazili ustanicima koji su komandovali partiznske odrede.
Medju poljskim oficirima koji su komandovali odredima, istakli su se Wroblewski i
Dombrowski. Ali ustanici nisu bili jednistveni. Bijeli- partija magnata i crveni partija
sitne ljahte i sitne burzoazije stalno su se sukobljavali u toku ustanka. Ustank se prosirio na
20

Litvu i Bjelorusiju, no tamo su seljaci napadali ne samo vojsku, vec i poljske plemice, svoje
feudalne gospodare. Poljsko plemstvo nije uspjelo dignuti ustanka u Ukrajini, jer nisu htjeli
ukrajinski seljaci da im pomognu. Carskoj vladi je trebalo 2 godien da slome otpor
partizanskih odreda. Dobili su pravo da progone ustanike. Zabranjeno je ime Poljska, jezik
poljski isto, pisalo se samo irilicom.
Revolucionarni pokreti- Narodnjaci
ernievski i njegova grupa siirli su medju seljacima letke i pozivali ih na ustanak.
ernievski je zato baen u Petropavlovsku tvrdjavu,a zatim otjeran na prisilni rad u Sibir.
Umro je u Rusiji. kolovana omladina je pocetkom 70-ih god. posla u narod (otuda naziv
narodnjaci),a li su uskoro bili pohapseni. Narodnjaci su organizirali tajno drustvo Zemlja i
sloboda. Iz te organizacije se razvila grupa koja je zbog neuspjeha agitacije na selu smatrala
da ce se samo indvidualnim terorom moci srusiti carizam. Ova grupa je ubila cara aleksandra
II 1881.god. Njega je zamijenio njegov sin aleksandar III. Koji je ukinuo gotovo sve
burzoaske reforme svog oca u upravi i sudstvu. Metode indvidualnog terora pokazale su se
neuspjesnim, a i stetnim.
Poeci radnikog pokreta
Nagli razvoj industrije i razvoj kapitalistickih odnosa na selu doveli su do stvaranja radnicke
klase.no, polozaj radnika bio je tezak. Radni dan bio je 14-16 sati, eksploatirala se i djecija i
zenska radna snaga, radnici su na poslu bili nezasticeni.
Kapitalizam je u Rusiji stvarao vrlo koncentriranu industriju, tj.velika poduzeca. Krajem 70ih godina dolazi do stvaranja radncikih organizacija i ozbiljnih strajkova. 1895.god. Ljenin je
u Petrogradu osnovao savez brbe za oslobodjenje radncike klase. Ljenin je napadao metode
indvidualnog terora i dokazao potrebu stvaranja politicke partije proeltarijata. On je
naglasavao da proletarijat moze da srusi carizam i burzoaziju samo u savezu sa seljackim
masama. U Rusiji je postojao oportunizam.
Ruska socijaldemokratska radnicka partija je formalno osnovana jos 1898.god. Drugi kongres
RSDRP 1903. Koji se sastajao u inostranstvu, trebao je da rijesi osnovna pitanja programa i
statua. Lenjin i njegova grupa pobijeidli su pri glasanju o programu i statu, pa su njihovu
grupu nazvali boljsevicima ,a oportuniste- menjisevcima. Program se sastajao od
minimalnog i maksimalnog. Minimalni zadatak je obuhvatao borbu za rusenje carizma, i
uspostavu burzoaske demokratske republike, 8-satni radni dan i unistenje feudalnih ostataka.
Maksimalni prigram je isticao da je krajnji cilj proeltarijata da se putem revolcuije ostvari
diktatura proletarijara i socijalisticko drustvo. Sto se tice partijskog statua, oportunisti se
smatrali da svaki simpatizer moze psotai clan partije bez obzira da li u njoj radi aktivno ili ne.
Ljenjin je smatrao da clan partije moze biti samo onaj ko priznaje njen program, placa
clanarinui dr. Ljenjinovo shvacanje je pobjedilo.
Uzroci revolucije iz 1905.god bili su strajkaski pokreti, ekonomske krize 1900.-1903. stalne
seljacke pobune. 1904. God. rusija se upustila u rat s Japanom zbog podjele oko Dalekog
21

istoka. Japan je unistio rusku flotu i nanio ogromne gubitke ruskoj suhozemnoj vojsci, zauzeo
Koreju.
Na celu radnicke organizaicje koju je iance formirala Vlada bio je pop Gapon. On je htio da
pomogne polciji da se ibracuna s radnciima na taj ancin sto je uvjeravao radnike da je najbolje
ako u mirnoj povorci podju s jednom peticijom pred cara, a car ce ih saslusati i udovoljit
njihovih zahtjevima. Jedne nedjelje pocetkom januara 1905. God. pop Gapon je poceo oko
140 000 radnika pred Zimski dvor u Petrograd. Radnici sa zenama dosli su da predaju caru
peticiju. Trazili su gradjansku slobodu, normalne nadnice i postepenu predaju zemlje narodu,
opce pravo glasa, car Nikola II je naredio da se puca u tu gomilu naroda koja se usudila da ga
moli za pomoc. Radnici su tada stupili u revolucionarnu borbu. Samo u mjesecu januaru
strajkovalo je gotovo pola milona radnika. Revolucionarni pokret se sirio iz grada na seki.
Seljaci su trazili zemlju. Ustanak se prosirio u vojsci i mornarici. Najznacajniji je bio ustanka
na oklopnjaci Knez Patjomkin. Car je bio primoran da promjeni svoju taktiku i u ljeto 1905.
Obecao je saziv parlamenta-drzavne dume, parlamenta koji ne bi imao nikakvog
zakonodavnog prava. Mejdutim,, pokreti su se i dalje sirili. U jesen 1905. Zahvatio je citavu
zemlju, vec u oktobru strajovi su ukocili citav zivot u zemlji. Car je morao dalje popustati.
Objavio je manifest u kome jue obecao gradjansku slobodu i saziv dume sa zakonodavnim
pravima.
U vrijeme oktobarskih strajkova, radnciki su po tvornicama birali svoje delegate. Svi
tvornicki delegati jendog grada sacinjavali su Sovjet radnickih deputata( Vijece radnickih
izaslanika, od ruskog Sovjet-vijece). Ova vijecaa su ostvarila 8-satni rani dan,s lobodu
stampe. Ova vijeca su u vrijeme od oktobra do decembra cak djelovali kao vlast. Carska vlast
je bila nemocna.
Radnici su u decembru podigli ustanak u Moskvi pod rukovodstvom Moskovskog Sovjeta,
koji je bio u rukama boljsevika. Radnici nisu uspjeli pridobiti moskovski garnizon,
zeljeznicka pruga ostala je u rukama carske vlade, kao i pruga Petrograd-Moskva.
Petogradski Sovjet nije poveo radnike na ustanak, 9 dana su odolijevali borbama na barikade
koje je postavila vladina vojska. Vojska se strasno obracunala s ustanicima.
Uzroci koji supomogli caru da uguse revoluciju su bili mnogostruki: seljacki ustanici nisu bili
povezani s radnickim. U vojsci i mornarici vecina vosjek je bila an strani car. Unutar radncike
partije nije bilo jedinstva. Revolucija 1905.god. imala je da rijesi burzoasko-demokratsku
revoluciju, uprkos tome stoje proletarijat odigrao znacajnu ulogu. Karakter revolucije bio je
da se uklone ostatci feudalnih odnosa, da se seljacima da zemlja, zbaci cara, da se stvore
najpovoljniji uvjeti za brz i nesmetan razvoj kapitalizma u Rusiji.
Znacaj revolucije 1905.god bio je da se Rusija probudila iz drijemeza. Bila je najveca i
nazostalija zemlja u evriopi revolucinoriala je narod pod vodstvom proletarijata. Carska vlada
je nakon revolucije nekoliko puta mijenjala izborni zakon.

Razvoj Sjedinjenih Americkih drzava nakon gradjanskog rata 1865. do

1914.
22

Gradjanski rat koji se zavrsio 1865.god uklonio je sve prepreke razvoju kapitalizma. Ropstvo
na jugu je ukinuto. Crnci su dobili licnu slobodu, ali ne i zemlju, pa su postali jeftina
slobodna radna snaga.1870.god. industrija je zadovljavala samo potrebe unutrasnjeg trzista,
zemlja je mala pretezno agrarni karakter. Najbrzim tempom razvijala se zeljeznicka mreza.
1869. Dovrsena je prva izgradnja transkontinentalne zeljeznice koja je spajala New York sa
San Franciskom. Vec 1900-te. SAD-e imaju najrazgranatniju zeljeznicku mrezu na svijetu. Na
jugu se razvija tekstilna industrija. Ni u jednoj zemlji nisu monopolisticke organizacije
poprimile tako ogromne razmjere kao u SAD-a. U SAD je razvoj industrije i poljoprivrede
tekao paralelno. 1900-te god, bili su na prvom mjestu po broju goveda i svinja. Razvoj
poljoprivrde i stocarstva omogucuje i razvoj ogromne industrijske mase. U SAD-a su nakon
gradjanskog rata jos uvijek postojali ogromni netaknute zemlje.. Za vrijeme gradjankog rata
pronadjeni su u planinama bogata nalazista ruda. U nekim drzavama na zapadu su kolonisti
stvarali nove drzave. Tu se stanovnistvo bavilo zemljoradnjom, posto su se iscrpila rudna
nalazista. Jedna od najizrazitijih karakteristika razvoja u SAD-a u ovom razdoblju je porast
imigracije. Stalan priliv usljenika imalo je veliki uticaj na ekonomski i drustveni razvoj
zemlje. Imigracija se do I svjetskog rata vrsila u 3 faze: Do 1840. Usljevali su se samo
Britanci. Izmedju 1840.-1880. Uselilo se oko 9.5 milona ljudi, njabrojniji su bili Anglo
Saksonci,a li i Nijemci, Irci, Skadinavci. D 1880.god. do I svjetskog rata uselilo se oko 22
miliona ljudi. Gradovi su naglo raslo. Robovlasnici su u gradjanskom ratu bili vojnicki
potuceni. Opirali su se tome da crni dobiju gradjanska prava, te su stvarali posebne
organizacije koji su terorizirale crnce. Ta organizacija se zvala Ku- Klux-Klan. Federalna
vlada je da bih skrsila otpor, uvela vojnu diktaturu. 1876. God. federalne trupe su napustile
jug. Gradjanski rat je ukinuoo ropstvo crnaca, ali ne i diskriminaciju.

Radnicki pokret
Razvoj radnickog pokreta uslovljava naseljavanje Dalekog zapada i imigracije. Odljev radne
snage prema zapadu sprjecava je neko vrijeme stvaranje nezaposlene armije proletarijata.
Radne nadnice bile su vece u SAD-A nego li su bile u Evropi, iz razloga toga sto je bila
nestasica radne snage. Proletarijat, boreci se ta skracivanje radnog dana i povecavanje nadnica
ogorceno s eborilo za ogranicenje uslejvanja. Burzoazija je raspririvala nacionalnu mrznju
izmedju radnika- amerikanaca i radnika doseljenika. Vecinom su domaci radnici bili
kvalificirani i zbog toga se nacionalna netrpeljivost ptretvarala i u netrepljivost izmedju
radncike aristokracije i nekvalificirane radnicke sirotinje. Burzoazija je raspririvala i rasnu
mrznju. Zbog svih ovih podjela, razlika, radnicki pokret nikad nije uspio da stvori masovnu
politicku radnciku partiju, koja bi okupila raznovrsne proelterske mase. Pokusaj stvaranja
socijalisticke partiej nije uspjelo. Krajem 60-ih godina nikla ej radnicka organizacija Orden
vitezova rada koja je isprva radiila ilegalno i okupljala nekvalificirane radnike. Njen
program bio je posve utopisticki i radnici bi trebali mirnim putem, beuz klasne borbe
organizirati zadruzna poduzeca u ba taj nacin priejci u socijalizam.
23

Ta se organizaija 90-ih god. raspala. Radnici su u pokusaju da iznadju rjesenje, cest stupali u
strajkove, takodjer su se poceli i organizirati u sindikate. Sindikati su u mnogim drzavam
izvojevali 8 satni radni dan. 1886. Doslo je do stvaranja opce sindikalne organizacije
americke federacije rada. U pocetku je organizaicja okupljala samo visoko kvalificirane
radnike. Njeno rukovodstvo je vodilo borbu protiv socijalistickih ideja i anstojalo da
suradjujuci s burzoazijom dobije sto vece povlastice za radnicku aristokraciju. Radnicki
pokret u SAD-a zaustavio se na strajkvoima i borbi za poboljsavanje ekonomskih uslova
zivota.
Nakon gradjanskog rata kapitalisticko gazdinstvo u poljprivredi dovoelo je do jake
diferencijacije farmera. Samo velika gazdinstva su mogla upotrebljavati skupa poljoprivredne
strojeve. Sitni farmerski posjedi su propadali. Sedamdesetih fodina nasato je veliki pokret
farmera, koji su zahtijevali da drzava potpomogne poljoprivredu i da snizi visoke zeljezncike
tarife. Zbog slabosti i pociepanosti radnickog i farmerskog pokreta citav politicki zivot zemlje
odvijao se kroz dvije politicke partije burzoazije: Demokratski i Republikansku partiju.
Republikanci imaju glavno uporiste na sjeveru,te zastupaju interese trustova i finansijskog
kapitala. Oni zele jacu centralnu vlast, zahtijevaju visoku carinu. U vanjskoj politici
republikanci su kao predstavnici finansijskog kapitala pristase imperijalistckog osvajanja.
Demokrati imaju glavno uporiste na Jugu, ali se ucrvscuju i na Zapadu. Traze autonomiju
pojedinih drzava, umjerene carinske tarife, traze porze na dohodak. Obje partije imaju po
citavoj zemlji mocne partijske organizacije, a na celu svake od njih nalazi se sef. U vriejme
predsjedncikih izbora vodi se izborna agitacija svim mogucim sredstvima: korumpiraju se
funkcioneri, falsificiraju se glasacki listici, potkupljuju novine. Najvece ogorcenje izazvao je
u narodnim masam tzv. Spoila system- sistem pdojele plijena. Kako bi koja partija dolazila
na vlast, tako su dovodili sovje ljude na vlast.mjedutim, 80-ih godina donesen je zakon o
obaveznom polaganju ispita za drzavne cinovnike.
Devedestih godina pocinje imperijalisticka ekspanzija SAD. Ona je zapocela ucvrscenjem
SAD-a na otocima koji zatvaraju Meksiciki zaljev i Karipsko more, pa se zatim prosirila na
Tihi ocean, Japan i Kinu, i na juznu Ameriku. Ekspanzija SAD vrsi s eputem imperijalistickih
ratova, koji se vode za podjelu vec raspodjeljenih kolonija, ratova koji su tipicni za razdoblj
imperijalizma. Najvatreniji poborncii imerijalisticke ekspanzije bili su predsjednici republike
Theodor Roosvelt (1901.-1909.) koji je 2 puta uzastopce izabran i Taft (1909.-1913).
pansko-americki rat 1898.
SAD-e su htjele Kubu, koja je inace bila stara spanska kolonija. Kuba je bila bogata plantaza
secerne trske i duhana, spansko gospodstvo na Kubi bilo je surovo i zbog toga su bili cesti
ustanici naroda. SAD -e su iskoristile ustanke,da uzmu podzastitu od spanske tiranije
1895.god. panci su krvavo ugusili ustanakana Kubi, a SAD-E su stale na stranu Kube. Kada
je u kubanskoj luci Havani eksplodiao jedan americki brod, to su Amerikanci uzeli kao povod
za rat s Spancima. Zastarjela spanskla flota nije mgola odoljeti americkoj i bila je unistena.
Rat se prosirio i na spansku koloniju Filipine. 1898. Sklopljen je mir u Parizu. panija je
morala predati SAD-a Portoriko i Filipine,a Kubi priznati nezavisnost.
24

No, nezavisnost Kube bila je samo formalnost, jer su SAD-E dobile u svoje ruke sve
ekonomske , vojne i politicke pozicije. U toku I svjetskog rata okupiral su Haiti. Na taj nacin
SAD- e su dobile su svoje ruke ulaz u Karipsko more i Meksicki zaljev. U vrijeme rata su
dobili otok Guam u Marijanskom otocju.
Borba za Panamsku prevlaku
Panamski kanala je za SAD-e imao veliku vaznost, jer bi u slucaju rata omogucio brzo
prebacivanje floite iz Atlanskog okeana u Pacificki. 1903.god. SAD-e si vrlo jeftino
pokupovale akcije francuske kompanije koje su radile na prokopavanju Panamskog kanala.
Radovi su se izvodili na teritoriju drzave Paname, koja je inace bila Kolumbijski posjed. Kad
su u Panami, Kolumbijci protestirali da se SAD-e ugnijezde u Panami. SAD-e su izazvale
ustanak i pomogle Panami da se oslobode. SAD-e su kao nagradu dobile od Paname
teritorij buduceg kanala. Kanal je dovrsen 1914.god. SAD-e su tezile da pod svoju kontrolu
stave sve drzave Latinske Amerike, zbog toga su se upletlai u revolcuiju koje su neprekidno
izbijale u tim drzavama, a cak su i ustanke sami izazivali. Ova politika SADa- poznata je pod
nazivom dolarska diplomacija.
Ta diplomatija je pokusala u nekoliko navrata ujediniti sve drzave Latinske Amerike sa SADa u jednu Panamericku uniju. Drzave Latinske Amerike su se zestoko oduprle tome bas kao i
stvaranju carinske unije sa SAD-a.
II Internacionala
II internacionala je bila samo skup najvjernijih radnika-pojedinaca iz raznih zemalja, koji su
se razlikovali po svojim pogledima, kojim putem treba da podje radncika klasa u svojoj borbi
protiv burzoazije. I internacionala je 1876. god. prestala postojati. Incijator organizirnjaja II
internacionale bio je Engles. Na dan 100-te godisnjice zauzeca Bastilje, 14 jula 1889.
395 delegata koji su predstavljali radnicki pokret citave Evrope, osnovali su II Internacionalu.
Kongres je otvorio Paul Lafargue. Kongres je jasno formulirao da ekonomska borba
proletarijata putem sindikalnih organizacija nije dovoljna, da radnicko zakonodavstvo nije
smao sebi cilj, vec samo svijest radncike klase,da proletarijat moze samo putem proleterske
revolucije moze srusiti vlast kapitala. Kongres je u rezoluciji istakao zahtjev za 8-satni radni
dan. Osnivacki kongres donio je odluku da radnici svake godine 1. Maja slave kao
medjunarodi praznik radnicke klase. Taj datum je izabran kao uspomena na dan 1. Maja 1886.
God kada je 600 000 radnika Chicaga stupilo u strajku i u borbi s policijom dalo mnogo
zrtava. Na celu II internacionale nije postojao centralni organ koji bi rukovodio njenim
radom . Sva djelatnost II internacionale odvijala se kroz njene kongrese i njihove odluke koje
su bile obavezene za sve partije- clanove. 1900-te godine osnovan je medjunarodno
socijalisticki biro sa stalnim sjedistem u Bruxellesu, ali on nije imao nikakva prava izvrsnog
organa , koji bi mogao naredjivati pojednim partijama. II internacionala je pocela svoje
djelovanje u doba kada su se 1895. poceli razvijati mnogi oblici imperijalizma. Oko 1900-te
god. imperijalisticke forme kapitalizma su svuda pobjedile. U Evrop si su strajkovi
obuhvacali na stotine hiljada radnika i pretvarali se u oruzane sukobe s policijom.
Monoplisticki kapital koji je gospodario svjetskim trzistem vrsio je sve jaci pritisak na radne
25

mase. Unutar II internaiconale iskristalizirale su se 3 struje: oportunisticka struja na celu s

Bernsteinom i Milerandom, centralisti na celu sa Kautskym, i lijevo krilo Ljenin. Borba izvan
tih struja se vodila oko pitanja proleterske teorije i prakse. Desno, oportunisticko krilo
smatralo je da ce razvoj monolopolistickog kapitala zbog sve vece koncentracije kapitala u
rukama nekolicine dovesti do socijalizma. Oportunisti su tvrdili da je jedan od nacina mirnog
prijelaz au socijalizam uvlacenje radnickih predstavnika u burzoaske vlade.
Ljenjin je smatrao da svakom narodu treba dati mogucnost , da se sam opredjeli i stvori svoju
nacionalnu drzavu, ukoliko to zeli. Lenjin je na II kongresu Internacionale istakao da treba
razlikovati odbrambene od napadackih ratova i da proletarijatu ne moze biti svejedno da li je
njegova zemlja zarobljena ili slobodna. Ali proletarijat mora nastojati da imperijalisticki rat
pretvori u gradjanski, tj. da u toku imperijalistickog rata okrene oruzje protiv svoje vlastite
burzoazije i da tako dodje na vlast.
Na kongresu u Stuttgartu 1907.god. Ljenjinovo je shvacanje uz manje ispravke uslo u
rezoluciju kongresa. Rezolucija je zahtijevala od socijalistickih poslanika da u svojim
parlamentima glasaju protiv naoruzanja. Posljednji kongres II internacionale odrzan je u
Bazelu 1912. Rjesavao je pitanje odnosa socijalistickih partija prema ratu, tu se prvi put
govorilo o konkretnim mjerama i taktici socijaldemokrata u buducem ratu. Austrijski
socijaldemomkrati su prvi objavili da za trajanje rata prekidaju svaku klasnu borbu, te su
pozvali austrijski proletarijat u borbi za domovinu. Za njihovim primjerom posli su zatim
njemacki socijaldemokrati, engleski, francuski. Francuski i belgijski socijaldemokrati su usli u
vladu, formirane za vrijeme rata. Time je II Internacionala prestala da postoji. Druga
internacionala je u razvoju radnickog pokreta odigrala znacajnu ulogu.

Pomagala je razvoj masovnih radnickih organizacija , razvila radnicki pokret u sirinu , stvorila
mocnu radnicku stampu, koristila se svim formama burzoaskog parlamentarizma da bi se
priblizila radnicikim masama. Ali ona se raspala kad je medjunarodnom radnickom pokretu
najvise trebala jedna takva organizacija.

Pripremanje prvog svjetskog rata

Imperijalisticki ratovi
Od 1876-1914. 6 velikih drzava ( Engleska, Rusija, Francuska, Njemacka, Japan, i SAD-e)
prigrabile su 25 miliona km kolonijalnog teritorija. Imeperijalisticki ratovi psotali su
zakonitost za posljednje razdoblje kapitalizma. 1879. Njemacka i A-U su sklopili savez,
uprene protiv Rusije i Francuske, a tome je savezu 1882. pristupila i Italija. Tao je nastao
Trojni savez.
1893.god. Francuska i Rusija su sklopile sporazum.
1904-god. Englesko-francuski sporazu. Francuska s eodrekla Egipta, a Engleska je joj
prepustila Maroko.
26

1907. god. formiran je blok Engleska- Francuska i Rusija- blok Antante.

Englesko-njemacko pomorsko suparnistv
Engleska je brizljivo cuvlaa premoc na moru. Njemakca je htjela da pretekne Englesku kao
pomorsku sil. Tu je zadacu preuzeo admiral von Tirpc. 1908.god. budzet njemacke ratne
mornaice znatno je povecan. Njemacka je bila na 2 mjestu kao pomorska sila. Tada su Englezi
poceli graditi ogromne ratne brodove-drednote koji su po naoruzanju i tonazi nadmasili sve
sto se dotada proizvodilo. Pocelo je utrkivanje u izgradnji brodova. Pregovori nisu uspjeli, jer
je Njemakca bila spremna da obustavi tu utrku samo uz cijenu neutralnosti u eventualnom
evropskom sukobu. Engleska na to nije pristala, jer je to znacilo prepustiti Njemackoj citavu
Evropu.
Karakter prvog svjetskog rata
Njemacka se ne moze smatrati iskljucim krivcem za izbijanje prvog svjetskog rata. Njemacka
je htjela da ostvari svoj pangermanski program, da stvori veliku Srednju Evropu, gdje bih
Njemackoj bile pripojene Balticke zemlje, Ukrajina, Bjelorusija, istocni dio Poljske, zatim
Holandija, Belgija. A-U je htjela spasit od rasula sovju mnogonacionalnu drzavu na taj naicn
da unisti Srbiju i da s eucvrsti na Balkanu. Engleska je nastojala da sacuva svoj polozaj prve
kolonijalne sile na svijetu i suzbije svog konkurenta Njemacku. Francuska je htjela da povrati
Elzas i Lotarangiju, i oduzme Njemackoj lijevu obalu Rajne, da sacuva svoje kolonije.
Njemacka je Belgiju pregazila prvih dana rata, a ona se borila za svoju nacionalnu slobodu.
Rusija je htjela istisnuti A-U s Balkana, i sprijeciti prodiranje Njemacke na Bliski istok, a pri
podjeli O.C Italija se htjela ucvrstiti na obali Jadranskog mora. Japan je htio iskoristi rat u
Evropi da bi se ugnijezdio u Kini.
Sarajevski atentat 28 juna 1914.god
Direktan povod ratu bio je sarajevski atentat. Nakon Balkanskih ratova, dvorski i vojni
krugovi A-U smatrali su da je prijeko potreban rat protiv Srbije, koji bi je izbrisao kao
politicki faktor. Veliko nezadovoljstvo izbilo je u Bosni nakon aneksije 1908.god. kad su se
srpska i hrvatska burzoazija u Bosni pokazali nesposobnim da se suprostave tudjinskoj vlasti,
pocela je omladina sama stvarati svoje omladinske organizacije, za borbu protiv austrougarska vlasti u Bosni. Taj revolucionarni pokret poznat je pod imenom Mlada Bosna.
1910- god. Bogdan eraji je izvrsio atentat na generala Varesanina, poglavara Bosne i pri
tome ubio i samog sebe. Mnogi od tih omladinaca sudjelovali su kao dobrovoljci u
Balkanskim ratovima i bili pod utjecajem tajne srpske militaristicke organizacije Ujedinjenje
ili smrt. U junu 1914. God. vrseni su veliki vojni manevri kraj Sarajeva, kojima je
prisustovao i Franjo Ferdinand. Franjo Ferdinand je na Vidovdan 28 juna dosao u Sarajevo.
Omaldinci iz redova Mlade Bosne odlucili su da ga ubiju. Prvi atentator Nedjeljko ubrinovic
nije uspio, ali su pogodili Gavrila Principa. Prijestonaljednik i nejgova zene bili su ubijen.
Ovaj dogadjaj dao je A-U i Njemackoj priliku da zapocnu rat.
Ultimatum Srbiji
27

U sporzaumu s njemackom vladom A-U vlada je pripremila tekst ultimatuma Srbiji i dala mu
takav oblik da Srbija ne moze, a da ne prihvati ultimatum. U ultimatumu se optuzuje srpska
vlada da je atentat pripremljen s njenim znanjem, iako A-U za to nije imala konkretnih
dokaza. U ultimatumu se zahtjeva da vlada Srbije javno ousdu svaku propagandu protiv A-U,
da raspusti protivaustijrske organizacije, i otpusti sve oficire, cinovnike, i nastavnike koji su
vrsili protivaustrijsku propagandu i ti po spisku koji ce sastavit austrougarska vlada, da u
ugusivanju protivaustrijske propagande u Srbiji sudjeluju austo-ugarski policijski organ.
Srpska vlada morala je odgovorit u roku od 48 sati. Srpska vlada se obratila za savjet Rusiji,
ali Rusija joj je savjetovala da odgovor bude sto pomirljiviji. Srpska vlada je odgovorila A-U
vladi da prihvaca sve tacke ultimatuma, osim tacka 6, koja zahtjeva da A-U organi vrse u
Srbiji istrag. A-U se nije zadovoljila odgovorom.

Tok prvog svjetskog rata od 1914.-1916.

Mjesec dana nakon prvog svjetskog atentata, 28 jula 1914 god. A-U je Srbiji navijestila rat i
vec 29 jula. Bombardirala Beograd. Njemacka je 1. Avgusta navijestila rat Rusiji, a vec
slijedeci dan zatrazila od Belgije da propusti njemakcu vojsku preko svog teritorija. 3 avgusta
nemaka objavljuje rat francuskoj a 4avgusta nakon to je belgija odbila njemaki
ultimatum ,njemaka vojska je prodrla u belgiju.4avgusta i engleska stupa u rat. S njom su
uli u rati njeni dominioni.5avgusta se crna gora pridruila srbiji. Na dalekom istoku je
Antanti priao Japan. Italija je ostala neutralna. Ve u toku samog rata sve vie drava je bilo
uvueno u ratni vrtlog. Rat se vodio na istoku i zapadu Evrope,u Srbiji,afrikim kolonijama i
na dalekom istoku. Broj vojnika sile Antante i centralnih sila bio je priblino jednak.
Njemaki general tab je stvorio plan,sraunat na munjevit rat. Tvorac ovog plana bio je ef
njemakog generaltaba lifen,. Glavno pitanje bilo je kako ratovat na 2 fronta.
Njemaki generaltab je raunao da Rusija nee moi brzo mobilizirati svoje snage. Zato je
glavninu vojske trebalo prebaciti na zapadni front i u nekoliko sedmica obraunati se s
Francuskom, pa tek onda prebaciti vojsku na istok. lifen je ve 1905 predvidio da njemaka
vojska mora napasti Francusku sa sjevera preko Belgije, da se mora doepati atlanske obale i
tako sprijeiti Englesko iskrcavanje.ovaj plan se nije mogao ostvariti. Nijemci su preko
Belgije i Luksemburga prodrli u sjevernu Francusku. Francuska vojska pod komandom
generala ofr morala se povlaiti. 2 septembra je njemacka konjica napustila grad preselila se
u Bordo. Njemacka vojska nije s juga obisla Priz, nego je presla rijeku Marnu. Ali na Marni
Nijemci su naisli na neocekivan otpor.u bitci na Marni je sudjelovalo najvise vojske.
Francuske i engleske trupe uspjele su potisnuti Nijemce na rijeku En. Pokusaj Nijemaca da se
dokopaju Kale i sprijece dalje iskrcavnje Engleza je propao. Nijemcu su zauzeli Belgiju,ali
glavni cilj nisu postigli.
Istocni front 1914.god.
Rusija je s dvije jake armije prodrla duboku u istocnu Prusku. Rusi su znatno prodonijeli
propasti njemkce ofanzive u Francuskoj. Medjtuim, Nijemcu su se na istoku brzo snasli i pod
komando generala Hidenburga i Ludendorffa izbacili rusku flotu iz istocne Pruske. Ruska
ofanziva na na jugu prot A-U vojske je imala vise uspjeha. General Brusilov zauzeo je istocnu
28

Galiciju i Bukovinu i prodro do granaka Karpata. Rat se na istocnom frontu pretvorio u

pozicioni.
Otpor Srbije 1914.god.
A-U generalstab smatrao je da ce vrlo lahko slomiti Srbiju, ali je 30.8 austrougarska vojska
koja je podrla iz Bosne preko Drine potucen ana Ceru, a Srbi su podrli u Srijem, a skupa s
Crnogorcima u Bosnu. Ali zbog nedostatja teskog oruzja morala s esrpska vojska povuci
natrag u Srbiju. Austrijske trupe ponovo su upale u Srbiju. Beograd je bio evakuiran, ali je i
ova ofanziva zaustavljena na Kolubari i Rudniku. 2.decembra 1914. Srpska vosjka je usla
opet u Beograd.
Ruski poraz
Novi sef generalstaba stvorio je plan da prebaci glavne snage na istok i unisti rusku armiju.
Medjutim, ni ovaj plan nije uspio. Centralne sile ponovo su dolse u Galiciju, potisnule rusku
vojsku iz poljske i Litve i nanijeli joj ogrmone gubitke.
Londonski pakt i ulazak Italije u rat
Italija se odmah u pocetku rata proglasila neutralnom. Medjutim, ipak je stupila na stranu
Antante. 26. Aprila 1915. God. na celu s Franom Supilom, Italija je sklopila s silama natante
Londonski pakt. Tim ugvoorm trebala se ostvarit glvna teznja talijanskog imperijalizmagospodstvo na Jadranu. Italija je htjela citavu dalamciju,ali ruska vlada na to nije htjela
pristati. Italija nije htjela dopustit da se na Balkanu ucvrsti neka slavenska zemlja. Mjesec
dana nakon sklapanja Londonskog pakta Italija je usla u rat. Otvorio se novi front na Soi.
Nagadjanje s Italijom se zavrsilo u korist Antante, ali nagadanje s Bugarskom u korist
Centralnih sila.
U jesen 1915. God. Centrlane sile su organizovale velike snaga za napad na Srbiju. Pocetkom
oktobra je pod komandom genrala von mackena 330 hiljada vojnika napalo Srbiju preko Save
i Dunava i iz Bosne dok su Bugari navalili s istoka. Srpska vlada je morala napustiti Beograd.
Grcka je treba priteci u pomoc Srbiji,ali Grcka je ostala neutralna. Antantine snage su
zakasnile pomoci srpskoj vojsci. Srpski vojnici i gradjani su prebaceni na otok Krf.
Rezultati ratnih operacija 1915. God. bili su: Centralne sile uspjele su potisnuti rusku vojsku
na istocni front i pregaziti Srbiju i Crnu Goru. Na istocnom frontu je u toku velike ofanzive
general Brusilov uspio da ponovo osvoji Bukovinu i dio galicije, ap aje opet nastao pozicioni
rat. Na zapadu se vodila birka oko Verdena. Bitka je trajala od februara do augusta. Verden se
odrzao. Za vrijeme obrane Verdena, povele su Antantine trupe veliku ofanzivu na rijeci
Somni. Ova ofanziva je omogucila razbijanje njemacke ofanzive kod Verdena.
Pomorska bitka kod Juttlanda
1916-te god. Nijemcu su pokusali da probiju englesku blokadu, ali su dozivjeli neuspjeh. U
sukobu kod Juttlanda Nijemci su izgubili 14 brodova, a Englezi 11.
29

U proljece 1916. God. srpska vojska koja je bila prebacena na Krf odigrala je znacajnu ulogu
u bitci na Kajmakalanu i zauzimanjem Bitolja. Centralne sile nisu pridavale vaznost
Solunskom frontu, ali je 1918. god. on odigrao znacajnu ulogu.

30