Professional Documents
Culture Documents
Epulon br.2., Ozujak 2004.
Epulon br.2., Ozujak 2004.
Br. 2.
Oujak 2004.
ISSN 1334-1464
IImpressumi
EPULON, asopis Kluba studenata povijesti ISHA Pula, godina 2., broj 2.,
oujak 2004.
UVODNIK
Potovani itatelji,
prola je gotovo godina dana od kada smo predstavili prvi broj Epulona u
Velikoj dvorani Filozofskog fakulteta u Puli. Bio je to veliki dan za nas, lanove ISHA-e
Pula, ali slobodno se moe rei i za sve studente i profesore naeg fakulteta. Epulon
predstavlja jedini asopis studenata povijesti u Hrvatskoj, i to nam slui na ast, ali nas i
obvezuje na upornost i konzistentnost u buduem radu. Tog smo dana takoer kazali, a
time na neki nain i obeali, da emo nastaviti s radom i u svim aspektima unaprijediti
asopis. Stoga nismo gubili vrijeme ve smo ve poetkom ove akademske godine poeli
s odravanjem sastanaka vezanih uz drugi broj Epulona. Moemo rei kako je koncepcija
ovog broja mnogo razraenija od prethodnog; uveli smo temu broja te niz
rubrika(obljetnice, kulturna batina, recenzije, smijena strana povijesti), pruili smo
mogunost svim zainteresiranim studentima fakulteta da se predstave svojim radovima,
znatno smo poveali nakladu, broj stranica i ilustracija, a jedna od novosti je i rubrika
gost broja. Takav napredak moemo zahvaliti ponajprije steenom iskustvu i
spremnosti na izazove, ali i vjeri u nae studente koji ISHA-u Pula i projekte koje se nje
tiu ne shvaaju samo kao obvezu. Ona je i mjesto gdje se sklapaju prijateljstva i gdje se
otvoreno moe izloiti svoje vienje u vezi odreenog argumenta.
Gost ovog broja, na nau ast, je gosp. Milan Rakovac, poznati hrvatski
knjievnik, novinar i publicist koji nam je iziao u susret i napisao tekst usko vezan za
nau temu broja koja glasi Kulture: doticaji i proimanja. Uvjereni smo da e mnoge
studente povijesti, ali i ostale itatelje, njegov tekst navesti na razmiljanje i upoznati ih s
humanistikim dosezima povijesnih zbivanja u Istri kao preduvjeta za uspjean
multietniki suivot u Ujedinjenoj Europi. Intervjuirali smo dr. Miroslava Bertou koji
nam je iznio svoja razmiljanja vezana uz inicijativu i realizaciju projekta Istarske
enciklopedije te njene vanosti za Istru i Hrvatsku.
Temu broja uvrstili smo iz razloga kako bi se obradio, koliko je to u naim
mogunostima, odreeni povijesni aspekt u razliitim vremenskim razdobljima i
podrujima i pronale niti koje ih kroz povijest povezuju. Za ve navedeni naslov teme
broja odluili smo se jer smatramo kako razvoj ovjeanstva i njegov prosperitet ovisi i o
toleranciji meu kulturama i njihovom meusobnom (u)poznavanju. Svaki rad koji se tie
teme broja ima saetak na engleskom jeziku to nam omoguuje da pokrenemo
meunarodnu razmjenu sa srodnim asopisima i tako proirimo svoje struno znanje, ali i
upoznamo europske kolege s naom povijeu. U svjetskim temama iz povijesti pokuali
smo se ne biti europocentrini, i prikazati i ostale civilizacijske krugove i kulture. Na
nacionalnoj razini trudili smo se putem opisivanja stoljetnih kulturnih proimanja u Istri i
Hrvatskoj povezati problematiku tekoa u ouvanju hrvatsko-slavenskog elementa na
ovim prostorima. Naime, najee zbog neznanja i nepoznavanja mentaliteta, istarskom se
ovjeku katkada pripisuju neke povijesne neistine i dovodi u pitanje njegov nacionalni
osjeaj. Nadam se da emo i mi skromno pripomoi da se to promijeni.
Ove godine slavi se 100. obljetnica zgrade naeg fakulteta, koja je nakon
nedavnog ureivanja zasjala u punom sjaju. Pobrinuli smo se da ukratko prikaemo i
njenu povijest.
Na kraju zahvaljujemo na strunoj pomoi i podrci dekanu Filozofskog fakulteta
u Puli dr. Robertu Matijaiu, mr. Ivanu Jurkoviu i prof. Mauriziju Levaku, na grafikoj
pripremi Suvenir dizajnu i gosp. Nenadu Kiu te svim ostalima koji su nam svojim
znanjem, sugestijama i kritikama pomogli da objavimo drugi broj Epulona. Do
sljedeeg broja
Urednitvo
SADRAJ
UVOD U BROJ
Milan Radoevi: Kultura - oplemenjivanje duha
GOST BROJA
Milan Rakovac: K.undK. nostalgija ili utopija Mitteleuropa
NACIONALNA POVIJEST
eljko Cetina: Prilike u Istri za vrijeme Rimskoga carstva
15
Ivan agar: Prve slavenske (hrvatske) zajednice u Istri i njihov odnos prema autohtonom
stanovnitvu
22
27
32
36
42
SVJETSKA POVIJEST
Jelena Costantini : Kretsko - mikenska kultura
49
55
61
65
69
POVIJESNI KOLORIT
ISHA-PULA
ISHA-Pula: juer, danas, sutra
75
INTERVJU
Romina Jagar: Dr. Miroslav Bertoa o projektu Istarske enciklopedije
76
OBLJETNICE
Marija Vukovi: Stoljee zgrade Filozofskog fakulteta u Puli
78
80
82
84
SADRAJ
ISTARSKA BATINA
Mario Mileti: Motovunski zaviaj
85
89
92
RECENZIJE KNJIGA
Nataa Knezovi
94
IN MEMORIAM
Dr. Eduard ali
96
Andrej Komac
97
Slaven Skoko
98
CONTENT:
SUMMARIES OF WORKS
(CROATIAN) NATIONAL HISTORY
eljko Cetina: Opportunities in Istria as part of the Roman Empire
20-21
Ivan agar: First Slavic (Croatian) communities in Istria and their relationship with
Native population
26
31
32
41
Martina Batel: New wave in Croatian music in the beginning of the 80's
46
WORLD HISTORY
Jelena Costantini: Cretan-Mycenaean culture
54
60
64
68
72
MILAN RADOEVI
UVOD U BROJ
MILAN RADOEVI
UVOD U BROJ
dananjih dana. Presudan znaaj za razvitak ovjeanstva i unapreenje kulture imali su i prirodni
preduvjeti, ponajprije reljef i klima. Ne udi stoga podatak da je siloviti napredak poeo nakon
posljednjeg ledenog doba, 10 000 godina pr. Kr., upravo na podruju plodnih nizina velikih rijeka
Eufrata i Tigrisa, na podruju Srednje Amerike, zapada June Amerike, sjeveroistone Afrike i
istone Azije. Ondje, nakon tisua godina stjecanja iskustava, ovjek poinje razvijati radne
djelatnosti namijenjene proizvodnji hrane, evoluiravi tako od parazitskog naina ivota koji se
sastojao od lova na ivotinje i skupljanja jestivog bilja. Neto kasnije, poinje se baviti i
stoarstvom. Rijeivi primarna pitanja prehrane u svakom je pogledu mogao nesmetano razvijati
sekundarne kulturne proizvode.
U relativno povoljnim i sigurnim uvjetima stanovnitvo se poveavalo, a zajednice su se
geografski irile i ujedinjavale. Izum pisma, koji je nastao oko 3 500. pr. Kr. zbog gospodarskih i
organizacijskih potreba sve sloenijeg i hijerarhijski raslojenijeg drutva, otvorio je takoer
mogunost vre integracije populacija istoga govornog podruja, to je rezultiralo pojavom
prvih civilizacija. Indoeuropske migracije preko egejskog podruja dolaze u Europu krajem 3.
tisuljea pr. Kr. Prometni pravac tih seoba bio je od krucijalne vanosti za razvitak drevne Grke.
Sofoklo, Euripid, Sokrat, Platon, Aristotel, Pitagora, Tales samo su neka od imena na ijim e se
radovima temeljiti budua knjievnost, filozofija i matematika. Niti antiki Rim i njegova pobjeda
nad Grkom nisu mogli ugasiti taj intelektualni ar koji je kulturu iznio u visine. Poznata je
izreka: Pobijeena Grka osvojila je Rim!5. Rimljani su od Grka preuzeli kulturni kalup i
pomou njega veliali mo Republike, odnosno Carstva. Vojno, upravno i tehniki nadmona
rimska drava pokorila je gotovo itavu Europu - populacije na niem stupnju razvoja najee su
prihvaale novu vlast koja je sa sobom nosila napredak. Meutim, niti jedan dravnopravni sustav
nije savren pa je tako i Carstvo propalo, nakon ega slijedi razdoblje koje se u povijesti naziva
srednjim vijekom.
esto se uz srednji vijek vee, moda neprimjeren, pridjev mrani, ali postoji i razlog tomu.
Naime, propau Rimskog Carstva, nositelja kulture i napretka na svim podrujima ivota,
supremaciju preuzimaju barbari, a antike pisce od zaborava spaavaju crkveni samostani u
kojima se njihova djela prepisuju. Ipak, mnoga antika djela Crkva, kao najutjecajniji imbenik u
razvitku drutva srednjega vijeka, ne odobrava. Ona predstavljaju opasnost u dogmatskom
svjetonazoru kranskog nauka: sredite svega je Bog, a ovjek mora odgovore na sva pitanja
pronai u vjeri. Od pamtivijeka je ovjek imao potrebu da u neto vjeruje, bilo u duhove predaka,
u duhove prirode ili u bogove sa Olimpa. Ali, kako se duhovno razvijao, a s time i materijalno,
elio je protumaiti neka pitanja na koja mu vjera nije mogla dati konkretan odgovor.
Tek je humanizam, krajem 14. stoljea, obnovom grke i rimske kulture, postavljanjem
ovjeka u sredite zbivanja i opirui se zamisli da razumske injenice moraju biti podreene
vjerskim naelima, zapoeo kulturnu i gospodarsku revoluciju te pripremio teren za renesansu i
ulazak u novo razdoblje - novi vijek. Nakon 10 stoljea mirovanja znanost se poela ubrzano
razvijati i rjeavati praktine probleme vane za razvitak drutva. Istovremeno, europska se
civilizacija susrela sa onom Sjeverne i June Amerike. Tehniki nadmoniji Europljani postavili
su se kao kolonizacijske sile u novootkrivenim zemljama nemajui potovanja prema kulturama
koje su se razlikovale od njihovih. Ta su osvajanja i gomilanje bogatstava na tui raun
omoguila daljnji razvoj naprednih europskih drava ije relikte i danas moemo pronai u
svjetskoj ekonomiji. Proces globalizacije vezan za 20., sada ve i 21. stoljee, uinio je od
zemaljske kugle globalno selo u kojoj se razlike meu kulturama sve vie smanjuju. Hoe li se
uskoro obistiniti miljenje jednog od najveih francuskih filozofa 20. stoljea, Raymonda Arona
koji smatra da ulazimo u fazu samo jedne civilizacije, ostaje za vidjeti. Hoe li se uspjeti pronai
univerzalna formula kako bi se prevladale nesuglasice meu kulturama u svrhu opeg napretka i
blagostanja? Nadamo se samo da e politiko-gospodarske aspiracije odigrati sasvim sporednu
ulogu u tome.
5
U originalu: Graecia capta ferum victorem cepit et artes // intulit agresti Latio/Zarobljena je Grka zarobila
divljeg pobjednika i unijela umjetnost u divlji Lacij. (Horatius, Ep. II. 1, 156.)
MILAN RAKOVAC
GOST BROJA
K.undK. NOSTALGIJA
ILI UTOPIJA MITTELEUROPA
MILAN RAKOVAC
GOST BROJA
10
MILAN RAKOVAC
GOST BROJA
tako jo vie njegova moderna varijanta, koja je danas istinski demokratska, graanska
opcija protivna svakom totalitarizmu, a iskazala se principijelna antiautoritarnost ve
odmah poslije rata, u doba zloglasnog obligatnog otkupa vika proizvoda, kada je seljak
morao prodati sve, ni zato; pa je zavrio u zatvoru jedan bodul koji je zapjevao drue
Tito, bila ljubiice, tebi ulje, a meni koice, i jedan iz Barbantine koji je u otariji reka
da a Buoh hita ajete na njegove brajde, neka hita na Brione, tamo ni intrade. Ranije, u
Italiji, isto tako, kada je hrvatski jezik bio zabranjen, pak bi nai mladii zakantali La
korente 'letrika e korente forte, ki toka vila Rahovci, perikolo di morte...
Ta, dakle, uzajamna tolerancija, ta convivenza, bila je u Istri i naokolo uvijek
duboko usaena, pa ako i ne jaa od svih naih viestranih nacionalizma, patriotizama,
rasizama, ovinizama, faizama ili komunizama, bila je barem jednako jaka; i uvijek je na
kraju pobjeivala. Taj duh convivenze buknuo je u hrvatskoj Istri devedesetih godina
svom svojom izvornom, intuitivnom silinom, i postao svijetla toka u mraku balkanskih
ratova; pamtim zapis istarskog asnika, koji je ratovao u Lici, kako je njegova brigada
zauzevi neko mjesto u Oluji, najprije zatitila imovinu i malobrojne ljude koji su
ostali...
Istarski regionalizam izravna je posljedica pobrojanih initelja, smatram to posve
uvjereno, kako tradicijske antiautoritarne, napose, convivenze, tako i tog povijesnog
koliko i idejnog, filozofskog antifaizma. Kada se govori pak o budunosti Istre, o Europi,
o manjinama, o bezgraniju; onda najprije moramo voditi rauna o tim i takvim
tradicijama, o naim povijesnim datostima.
Ali, Istru u, dakako subjektivno, ovdje jasno teritorijalno i kulturalno definirati; Istra, po
mom sudu, nije niti povijesna Istra koja ukljuuje Kvarnerske otoke, Volosko, Kastav
(ali ne i Rijeku), Kozinu (ali ne i Divau), Milje (Muggia), ali ne i Trst. Istra kako j u
kulturalno, emocionalno i mentalno, doivljavam u svakom sluaju se poklapa sa
negdanjim Austrijskim primorjem (Oestereichische Kuestenland), odnosno negdanjom
Julijskom krajinom (Venezia Giulia)...
Istra pak u europskom ujedinjenju (kada i Hrvatska postane lanicom Europske
unije), i tu posve prihvaam ideje koje zastupa predsjednik regije Friuli Venezia-Giulia
Riccardo Illy, protee se i preko Soe i Piave, i do Rijeke, i sve do austrijske Koruke,..
ali, smatram da se ona iri i na Prekmurje i Meimurje, kao i niz Jadran...
Zamislite Istru sa formalnim, doslovnim i dosljednim viejezitvom,
Istru u kojoj su slubeni jezici, kao u vrijeme K.und K., hrvatski, slovenski, talijanski,
iribirski, furlanski, crnogorski,.. koji se, jamano, svi stapaju ne vie u lingua franca
istrovenetskog dijalekta, makar je i on i te kako iv i posve na, nego u novom
latinskom, u ameriko-engleskom digitalnom vokabularu skraenica. Govorim ovdje,
dakle, o OZAKONJENJU PLURILINGVIZMA, govorim ovdje o svekolikoj legalizaciji
legitimizma, dakle iskonske humanistike pravice, a ne vie samo formalne, sudske
pravde.
Govorim ovdje ponukan fenomenom da je u Istri 1991. bilo oko 43 000
deklariranih Istrijana ili Istrana, a da ih je 2001. ostalo tek oko 7 000! Kako to? U biti
se nita dramatinoga nije dogodilo ni 1991., niti pak 2001.; jer biti Istrijan ukljuuje u se
hrvatstvo, ili talijanstvo, a ne negira ih. Biti Istrijan znailo je i znai biti Europljanin, biti
i onaj drugi, biti nadnacionalno usmjeren, teiti da iz okupljenih Naciona nastane
svenacionalni, pardon, vienacionalni, viekonfesionalni, pluralistiki Demos. Zato su
onda nestali Istrijani? Istra regija u Europi regija, meutim, ostala je pusta sanja.
Europa je odustala od euroregionalizma ba zato to on prijeti samoj sri postojee
dominante Nacija-Drava, a onda su se redom radosno od toga otresli i Hrvatska, ali i
politika, stranaka hijerarhija istarskih regionalista. Postoji i jedan ozbiljan razlog tom
11
MILAN RAKOVAC
GOST BROJA
12
NACIONALNA POVIJEST
Bareljef iz krstionice Splitske stolne crkve, najvjerojatnije iz 11. st. Prikazuje vladara
na prijestolju s krunom na glavi te kriem i vladarskom kuglom u rukama. Stojei lik
predstavlja dostojanstvenika, a lik u leeem stavu podanika na njegovu dvoru.
13
14
ELJKO CETINA
NACIONALNA POVIJEST
15
ELJKO CETINA
NACIONALNA POVIJEST
O rimskoj onomastici vidi kod Robert MATIJAI, Uvod u latinsku onomastiku, Pula 2002., 57.
Isto, 70.
14
Miroslav BRANDT, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1995., 10.
13
16
ELJKO CETINA
NACIONALNA POVIJEST
Centri trgovine u Istri bili su Pula i Pore. U kolonijama postoje trnice gdje dolaze
ljudi iz okolnih mjesta (najee poljoprivrednici) prodavati svoje proizvode i kupovati
proizvode koji se proizvode u gradu. Na gradske trnice dolazili su i trgovci s razliitih
podruja Carstva kupovati cijenjeno istarsko maslinovo ulje, ali i prodavati robu koja se
dovozila sa Dalekog istoka, prije svega, mirodije i nakit, iz Egipta penicu, a iz Sirije
staklo15.
Istok je u antiko
vrijeme bogatije podruje
od Zapada. U Rimsko
Carstvo dolaze
mnogi
vrijedni ukrasi s Istoka na
sam dvor, ali predmete s
Istoka kupuju i bogati
rimski graani. Takav
jedan predmet iz Sirije
pronaen je i na Brijunima
gdje je bio rezidencijalni
kompleks, sa bazenom,
ribnjakom, vonjakom i
Ostaci rezidencijalnoga kompleksa na Brijunima
maslinikom, najbogatijih
16
rimskih graana. Takvih ljetnikovca bogatih rimskih graana i senatora ima mnogo na
prostoru od Barbarige do Medulina gdje su nedavno i pronaeni ostaci jedne vile.
Do sredine drugog stoljea vlada u Rimskom Carstvu Pax Romana (unutarnji mir).
Ve u 1., ali naroito sredinom 2. i u 3. stoljeu gospodarstvo i trgovina jako slabe, unutar
drave javljaju se sve vei nemiri, granice Carstva poinju pritiskivati Germani. Tako je
car Karakala 212. bio primoran svim stanovnicima dodijeliti rimsko graansko pravo.
Razlika po politikom pitanju meu Rimljanima i lokalnog stanovnitva nestaje (sve vie
se poinju stvarati imovinske razlike). U to vrijeme poinju se iriti tovanja razliitih
boanstava s Istoka. Posebno je bilo tovano boanstvo Mitre koje je dolo iz Egipta.
Takoer, u to vrijeme poinje se iriti i kranstvo koje zagovara poniznost, strpljivost,
opratanje Takva jedna religija koja zagovara jednakost ljudi najvie se svidjela on om
najniem sloju ljudi robovima, enama i djeci. 17 Kranstvo se najprije irilo u
gradovima, a tek kasnije u okolnim seoskim krajevima. Prvi krani tajno su se sastajali u
kuama bili su meusobno jako povezani. Prve takve zajednice na podruju Istre nastale
su u Poreu.
Jo jedan stereotip Rimskog Carstva je taj da su Rimljani progonili krane zbog
toga to imaju drugu vjeru, to tuju neko novo boanstvo. to se tie religije Rimljani su
bili veoma tolerantni, pokorenim narodima doputali su da tuju vlastite bogove, ali
obavezno su se morali pokoravati Jupiteru glavnom boanstvu Rimske drave. Problem
s kranima je bio u tome to kranstvo zagovara jednobotvo, ne priznaje druge bogove
(1.BZ Ja sam Gospodin Bog tvoj: Nemaj drugih bogova uz mene). Budui da se krani
nisu eljeli pokoravati rimskim dravnim boanstvima i careve priznavati kao boanstva,
15
16
17
ELJKO CETINA
NACIONALNA POVIJEST
po miljenju vladajuih, bili su i protivnici samog carstva, iako su sve ostale zakone
potivali. Progoni samih krana bili su jo izrazitiji zbog toga to su u 2. i 3. st. Rimsko
Carstvo potresali mnogi ratovi, vojni porazi, gospodarstvo je bilo u krizi, pa se morao
traiti krivac takvog stanja. Krivcima su se smatrali krani. Poeci progona zapoeli su
za Nerona, a vrhunac je bio za vladanja Dioklecijana. Najpoznatiji muenici s istarskog
podruja jesu: u Poreu sv. Mauro, sv. Eleuterije, sv. Projekt i sv. Akolit; u Puli sv.
German.18 Legenda o sv. Germanu govori da su mu sudili u amfiteatru da bi ga vojnici
potom odveli podalje od grada gdje su mu odrubili glavu. 19 Konstantin, Dioklecijanov
nasljednik, 313. je godine Milanskim ediktom priznao kranstvo kao religiju, a i sam je
postao kranin, te je na neki nain sugerirao - ako je car kranin poeljno je da i vi
(Rimljani) budete krani. Car Teodozije je 380. proglasio kranstvo jedinom
doputenom dravnom religijom.
Nakon proglaenja kranstva ravnopravnom religijom u Istri se intenzivno poinju
graditi crkve i bazilike. Do kraja 6. stoljea utemeljenje su biskupije u Kopru, Novigradu,
Poreu, Cissa(?), Puli i Pinu. 20
U drugom i treem stoljeu Carstvo je naglo poelo slabiti: smanjila se proizvodnja
i vrijednost novca, oslabila je pravna drava, poveali su se porezi, pojavile su se
korupcija i inflacija, a istone granice poeli su pritiskati Germani. Drava vie ne vodi
osvajake ratove, a samim tim, ni u Italiju se ne donosi velika bogatstva steena u
osvajanjima.
Dioklecijan je bio posljednji imperator koji je uspio vratiti stabilnost carstvu.
Proveo je mnoge reforme ukljuujui i one u dravnoj administraciji i teritorijalnoj
podijeli21. Nakon Dioklecijana veu promjenu u podijeli Carstva napravio je Teodozije
395. godine podijelivi ga na Zapadno i Istono Carstvo. Posljednje stoljee Rimskog
Carstva karakteriziraju uestale promjene vladara, nema vie onih jakih imperatora kao
to su bili na poetku carstva.
U drugoj polovici 4. st. provala Germana na podruje Rimskog Carstva nije se
bitnije odrazila na svakodnevni ivot u Istri. Seobe su se odvijale sjevernije od poluotoka,
pa je etnik Istre ostao isti, a ni gospodarstvo nije doivjelo nikakve posljedice.
Godinu 476. smatra se godinom propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Promjena je
bila samo politika, formalna, jer jedan graanin u Rimu, a ni u Istri, nije na svojoj koi
osjetio nita za njega nije nastupilo novo doba, nastavio je ivjeti svojim nainom
ivota.
Kroz itavo je vrijeme carstva u Istri vladao mir to je bio preduvjet za razvoj
gospodarstva, poljoprivrede i trgovine. O takvom stanju svjedoi nam i injenica da nije
pronaen niti jedan natpis koji bi kazivao da je u Istri bila stacionarana rimska vojska.
ak ni pisci toga vremena o Istri ne govore u kontekstu nekakvog nemirnog podruja, ve
tovie, poznato im je istarsko vino i ulje koje veoma hvaljeno.
U takvoj mirnoj okolni postojao je suivot Rimljana i Histra. Dolaskom Rimljana
na ova podruja zapoela je i nenasilna romanizacija histarskog stanovnitva. Rimski je
nain ivota bio taj koji omoguava bolju budunost. Rimska drava je ta koja nudi zatitu
(vojnu i pravnu), razvoj gospodarstva, jednostavno reeno, lagodniji nain ivota, a
rezultat toga je brza akulturacija Histra. S dolaskom Rimljana na ova podruja dolazi i
pisana rije.
18
18
ELJKO CETINA
NACIONALNA POVIJEST
22
19
ELJKO CETINA
NATIONAL HISTORY
20
ELJKO CETINA
NATIONAL HISTORY
The result of this adjustment was a fast acculturation of the Histrians. The fast
acculturation did not contribute to a complete assimilation of the Histrians into the Roman
society. The Histrians continued to live in their settlements; they continued to take their
own traditional names, to worship their divinities (with the obligation to submit to the
supreme state god - Jupiter). After the Constantin's Edict in 313, Christianity began to
spread to a large extent, but in the central and northern Istria the pagan believes persisted
until the end of the Empire.
Gentle and very tolerant mentality showed that even two at the beginning very
different cultures can coexist. In such a peaceful atmosphere the coexistence of the
Histrians and the Romans went on through all of the time of the Empire.
21
IVAN AGAR
NACIONALNA POVIJEST
23
Dane GRUBER, Povijest Istre, repr., Zagreb 1924., 13.; Darko DAROVEC, Pregled istarske povijesti, Pula
1996., 25.; Luka KIRAC, Crtice iz istarske povijesti, Zagreb 1946., 32.; Stjepan ANTOLJAK, Doseljenje
Slavena ( Hrvata) u Istru, Znanstveni skup posveen Miji Mirkoviu, susreti na dragom kamenu, Pula 1972.,
182.; ISTI, Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena- Hrvata u Istri, Hrvati u prolosti, ( gl. ur.
Stijepo Obad), Split 1992., 43.; Branko MARUI, Istra u ranom srednjem vijeku, arheoloki prikaz, Pula
1960., 15.
24
S. ANTOLJAK, Doseljenje Slavena ( Hrvata) u Istru, 182. - 183. ; Histriae aditus je nekakav prolaz,
kojim su se barbarske vojske sluile za prodor u Italiju. Iako nije sigurno, veina hrvatskih i posebno slovenskih
autora smatra da je to Vipavska dolina u slovenskom dijelu Istre.
22
IVAN AGAR
NACIONALNA POVIJEST
Sljedea provala Slavena i Avara, ovaj put s Langobardima, zbila se koju godinu
nakon prve. Povjesniari nisu sigurni kada je to tono bilo, ali se nagaa da se provala
dogodila izmeu 601. - 603. godine. Ovaj su put jo vie palili i pljakali Istarski
poluotok. Kao i u prvom naletu doli su samo do primorskih gradova, koji su bili dobro
zatieni bedemima i kulama. ini se da Slaveni vie ne krstare po poluotoku samo radi
pljake, ve se polagano poinju naseljavati s ciljem da tu i ostanu. Na njih nas podsjea
cesta via Sclavenica, koja je vjerojatno ila negdje iz okolice Pazina do Porea, kojom
su se Slaveni moda sluili prodirui iz kontinentalnog dijela Istre prema moru. 25
Trei upad Slavena u Istru bio je, za razliku od prethodna dva, samostalan te
moda i najstraniji. Po Pavlu akonu oni su toliko opljakali poluotok, da je to bilo
vrijedno aljenja (... et eodem anno Sclavi, multis interfectis militibus, totam Ystriam
depredati sunt...).26 Ima nekoliko spornih godina unutar kojih bi se smjestila trea provala.
Dio se autora odluilo za 604., a dio za 611. godinu, iako u zadnje vrijeme ova druga
prevladava nad prvom. Za pretpostaviti je da su ili istom rutom kao i u prethodna dva
upada, koristei ve uhodanu via Sclavenica. Namee se zakljuak da je ovaj zadnji
prodor Slavena bio najei njihov prodor preko Uke, a budui da se poslije u izvorima
vie ne pojavljuju nikakvi prodori, i njihov posljednji masovni upad takve vrste. 27
Istra je u vremenu o kojem govorimo bila pod Bizantskom vlau. Uzevi u obzir
da su barbari upadali na ovo podruje gotovo kako su htjeli namee se teza da je ta
vladavina vie bila formalnost no stvarnost. Bizantinci nisu bili sposobni obraniti svoja
podruja od vojno monijih, ali zato kulturno inferiornijih naroda. Vlast se tako uspjela
odrati u primorskim, dobro zatienim, gradovima s romanskim stanovnitvom koje je
obitavalo unutar gradskih zidina. Prema nekim autorima, u prethodno opisane tri provale
novopridolih plemena, Slaveni su se malo pomalo naseljavali na osvojenim podrujima s
time da su bili odijeljeni od autohtonog romanskog stanovnitva samo visokim gradskim
bedemima. U prilog tome ide injenica da su na nekim lokacijama u Istri pronaeni
grobovi koji datiraju iz 7. i 8. st., a prema nalazima pronaenim unutra arheolozi su doli
do zakljuka da su u njima sahranjeni pravno slobodni Slaveni. To se prvenstveno vidi po
noevima koji su u ranom srednjem vijeku oznaavali slobodnog ovjeka. Analizom
konstrukcije grobova, pogrebnih obiaja i lonarskih proizvoda oit je utjecaj romanskog
naina ivljenja, to nas dovodi do zakljuka da je dolo do procesa meusobnog fizikog
i kulturnog spajanja ova dva elementa. 28 Suivot ih je stoljeima oblikovao tako da ve
804. imamo potpuno drukiju sliku. Romani, koji su ve stoljeima tu, i Slaveni,
vjerojatno veinom Hrvati, se spore. Romani trae svoja prava!
Zar je tu jo nekakva snaga, kao protutea na podruju istarskog poluotoka? Da, to
su oni isti Slaveni koji su kao barbari provaljivali i pljakali. Vjerojatno su traili zemlju
za sebe, neko mjesto gdje e se nastaniti. Iz toga moemo zakljuiti da su ostavili pljake,
te postavili temelje za ivot u novoj zemlji. Sada ih ima ve puno, obrauju zemlju, kre
ikare, a koliko ih je zapravo, moemo samo pretpostaviti.
25
23
IVAN AGAR
NACIONALNA POVIJEST
29
24
IVAN AGAR
NACIONALNA POVIJEST
32
Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997., 137. - 138.
25
IVAN AGAR
NATIONAL HISTORY
26
SANJA BANKO
NACIONALNA POVIJEST
HRVATSKI HUMANIZAM
Razvoj hrvatskog latinizma vezan je uz primorske gradove, centre kulture,
Dubrovnik, Hvar, Split, Zadar, ibenik i Trogir. Ti su gradovi dali velika imena ija su
djela bila poznata ondanjoj Europi. Razlog tomu jest to je naa obala u neposrednoj
blizini talijanske, pa je Italija jako utjecala na nau knjievnost 34. Vano je istaknuti da je
osnova za razvoj humanizma pismenost i razvijena knjievnost. Kod nas je za to jo i
pogodan bio kontinuitet latinskih gradskih i kaptolskih kola u kojima se uz vjersku
nastavu predavala i studia humaniora. Zbog toga je latinski jezik u kasnom srednjem
vijeku usvajao norme klasinog rimskog razdoblja pa je zato prijelaz u humanistiki
latinizam bio prirodan. 35
Naobrazba se stjecala u posebnim kolama, pa je na neki nain bila
usmjerena na urbane sredine koje su pruale vie mogunosti za obavljanje tih zahtjevnih
djelatnosti. U Hrvatskoj nisu postojale vie kole i sveuilita, niti vladarskih renesansnih
dvorova na kojima su se intelektualci mogli iskazati zato je dosta talentiranih pojedinaca
nakon osnovnog kolovanja nastavljalo studij u europskim gradovima.
Drutvenopolitika situacija na naem podruju stoljeima je bila nepovoljna.
Zbog stalnih provala Turaka u nae krajeve jedino su otoci i obalni pojas ostali slobodni,
kao i neki djelovi sjeverozapadne Hrvatske. Tu se razvijaju centri latinizma.
33
Vladimir GORTAN Vladimir VRATOVI, Temeljne znaajke hrvatskog latinizma, u: Hrvatski latinisti/
Croatici auctores qui Latine scripserunt, sv. I II, Zagreb 1969. 1970., (knjige 2 i 3 edicije PSHK)
34
Humanizam poinje u Italiji.
35
Hrvatski latinizam, Hrvatska i Europa, kultura, znanost i umjetnost: Srednji vijek i renesansa, sv. 2, Zagreb
2000., 404.
27
SANJA BANKO
NACIONALNA POVIJEST
CENTRI HUMANIZMA
Prvenstvo pripada Zadru u kojem se vide zaeci humanizma na prijelazu iz
14. u 15. st. i to u sakupljanju grae. Okupljalite humanista bilo je u crkvi sv. Krevana.
Humanizam je tu vrhunac dosegnuo u 15. st, a ve se u 16. st. tu pie na hrvatskom jeziku.
Najznaajniji predstavnik bio je imun Koii Benja (1460? 1536.).
U Dubrovniku se zaetci humanizma javljaju
sredinom 15. stoljea. Zbog ekonomskog napretka i
samostalnosti gradadrave, humanizam u Dubrovniku
doivljava procvat krajem 15. i poetkom 16. st. kada dolazi
do svog vrhunca. Zanimljivo je da u Dubrovniku latinizam
traje do 19. stoljea. Najznaajniji predstavnici su Karlo
Puci (1458./1461. 1522.), Ludovik Crijevi Tuberon
(1459. 1527.) te Jakov Buni (1469. 1534.).
U ibeniku su osim Juraja igoria (oko 1445.1509.) djelovali i Antun Vrani (1504. 1573.) Faust
Vrani (1551. 1617.). igori je pisao poeziju i prozu, te
prevodio narodne poslovice na latinski jezik. U tom je gradu
i prije njega bio razvijen kulturni knjievni krug, ali se
naalost od tog razdoblja nije nita sauvalo.
U Splitu se razvila intenzivna, ali kratka
Marko Maruli
humanistika djelatnost u drugoj polovici 15. i poetkom 16.
stoljea. Glavni je predstavnik splitskog kruga, ujedno i najznaajnija linost hrvatskog
latinizma, Marko Maruli (1540. - 1624.). Nakon njegove smrti knjievnost hrvatskog
latinizma se ugasila. U Splitu je djelovao i Frane Boievi Natalis (1469. 1542.).
U Trogiru je u 15. st. djelovalo nekoliko talijanskih pedagoga humanista (Palladio
Fosco). Od naih je vaan Fran Trankvil Andreis koji je pisao preteno prozu, ali i pjesme.
Najznaajniji otok je bio Hvar s predstavnikom Vinkom Pribojeviem (?
1530?), no latinizam se tu kratko zadrao.
36
Isto, 407.
28
SANJA BANKO
NACIONALNA POVIJEST
37
38
Hrvatski latinizam, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 5., Zagreb, 1988., 59. - 63.
Marcijal, poznati rimski, antiki tvorac epigrama, bio mu je veliki uzor.
29
SANJA BANKO
NACIONALNA POVIJEST
39
Isto, 419.
30
SANJA BANKO
NATIONAL HISTORY
31
SLAVICA TOBOK
NACIONALNA POVIJEST
ISTARSKE DIFFERENTIE
40
Wustungssprozes je njemaki naziv naputanje i zaputanje obradivih povrina koji je bio jako izraen u
junoj Istri. Miroslav BERTOA, Istarsko vrijeme prolo, Pula 1978., 188.
41
Miroslav BERTOA, Istra: Doba Venecije, Pula 1995., 464.
42
Rat Cambraiske lige je rat izmeu Venecije i Austrije, kasnije nazvan ratom Cambraiske lige, koalicije
nekoliko europskih drava protiv Mletake republike. Vodio se od 1508. godine do 1523. godine.
43
Beneani su bili mletaki podanici u Istri.
44
Kraljevci su austrijski podanici u Istri.
45
Miroslav BERTOA, Istra, 462.
32
SLAVICA TOBOK
NACIONALNA POVIJEST
33
SLAVICA TOBOK
NACIONALNA POVIJEST
49
34
SLAVICA TOBOK
NATIONAL HISTORY
ISTRIAN DIFFERENTIAS
After the Middle Ages Istria was separated in two parts. One part, the bigger one,
was taken by the Venetian authority and the other by the Austrian empire. But, on
conferences in Worms in 1521 and in Trident in 1535 there were some territories that
weren't defined, like Socerb, Kopartina, Raporski kapetanat, Grimalda, Kaerga,
Muntrilj, Sutlovre. They were called differentie.
On one side of these villages lived the Austrian people, on the other Venetians.
Between them were the frontiers that caused lot of trouble, fights and misery to those
people who lived there. They had daily conflicts because of the land they were using.
They were taking their cattle to graze in differentias and sometimes even at the inimical
territory. As revenge, the enemy would come to their part of the land lighting their houses,
cattle or land.
This situation was not finished until the 18th century, but even then, when the
Venetian Republic was destroyed, the peasants still felt unpleasant with their neighbours.
These people were of the same ethnic group, separated by the political power, not noticing
that their imperator was using them. They lived one against another for centuries.
I'm sure we can realize this problem easily, because we still feel the consequences, we
argue with our neighbours every day about the property. Maybe the problem of the
differentias is not finished yet?!
35
DRAGAN IVKOVI
NACIONALNA POVIJEST
52
Kada govorimo o Slavoniji u 16. i 17. st. mislimo na teritorij omeen Savom, Dravom i Dunavom, tj. teritorij
od esme i Ilove na zapadu do Zemuna na istoku; ve krajem 16. st. Zagrebaka, Varadinska i Krievaka
upanija nazivaju se Hrvatskom.
53
Dragutin PAVLIEVI, Povijest Hrvatske, Zagreb 2000., 156.
54
Ive MAURAN, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb 1998., 182.
55
Isto, 181.
36
DRAGAN IVKOVI
NACIONALNA POVIJEST
ubrzano je kolonizirala podruja bez i s malim brojem stanovnika. Ve dvadesetih godina 16.
st. bila je prva kolonizacija, a krajem etrdesetih godina istog stoljea i rekolonizacija, jer i
nakon kolonizacije dvadesetih godina stanovnitva je bilo jo uvijek malo. Kako je Slavonija,
iako umovito i movarno podruje, bila mnogo bogatija regija od njoj susjednih te je tako
privlaila stanovnitvo i to pogotovo nakon to je bila relativno sigurna od opasnosti rata, nije
ju bilo problematino naseliti. Slavonija je bila militarizirana i sve utvrde i utvrdice imale su
posade dok se nije uspostavila relativno stabilna granica s niijom zemljom izmeu
zaraenih strana, a granica se nalazila oko Poilovlja. Budui da je itavo vrijeme 155 godina
duge vladavine Turaka sa slobodnom Hrvatskom voen rat, Slavoniju moemo podijeliti na
dva dijela :
1. Ravniji i stabilniji ISTOK
2. Bregoviti i turbulentni ZAPAD.56
Ova podjela nam zapravo otkriva stvarnu sliku stanja u kojem se Slavonija nalazila u vremenu
okupacije. Turska upravna podjela Slavonije bila je neto drugaija pa je tako Slavonija imala
tri sandaka :
1. Osjeko-srijemski sandak
2. Poeki sandak
3. azmansko-pakrako-cerniki sandak
Manja upravna jedinica od sandaka bila je kadiluk, a od kadiluka nahija. Ova podjela bitna je
bila zbog spahijsko-timarskog sustava koji je bio temelj Osmanskog Carstva. Taj sustav
iziskivao je i znaio podjelu stanovnitva na dva sloja:
1. vladajui vojno-feudalni ASKER
2. podlona RAJA57
Asker je od raje prikupljao porez koji nije bio jednak za svu raju jer se ona dijelila na
kransku i muslimansku koja je bila, naravno, u povoljnijem poloaju. Istina je da je i
muslimanska raja plaala porez ili namet, ali je kranska uz redovan porez imala i hara (50 60 aki na godinu po kui, tj. oko 1 dukat), te danak u krvi (odvoenje sposobne djece u
Istanbul na kolovanje i odgoj u muslimanskom duhu i mogue postavljanje na visoke vojne
slube). Ovakav poloaj krana bio je jedan od uzroka prelaska na Islam. Iako islamizacija
nije bila nasilna, neki su joj se morali pokoriti pa u 16. st. etvrtina stanovnitva se klanja
Alahu, a u 17. st. ak treina. Veina tih muslimana bili su doseljenici, ali bilo je tu i dosta
domaih muslimana. Poseban sloj drutva inili su Vlasi (sva kranska raja na naem
podruju bez obzira na porijeklo) koji su doselili uglavnom iz Smederevskog sandaka i
sjeverozapadne Bosne, a naselili su Posavinu, Poetinu i Srijem. Nisu plaali poreze, ve su
imali obvezu uvanja granice i prodiranja u neprijateljsku pozadinu gdje su pljakama unosili
nemir i plijenom osiguravali svoju egzistenciju. Pljakaki pohodi bili su njihovo omiljeno
zanimanje. Vremenom ih turska vlast poinje izjednaavati s rajom i naplaivati porez, te oni
zbog toga i zbog slabljenja turske vojne moi naputaju zemlje podlone sultanu i odlaze pod
zatitu hrvatskih velikaa i habsburkih kraljeva. Uz Vlahe, asker i raju postojali su i graani ;
meusloj izmeu askera i raje koji je osloboen od nekih poreza, ali nije vladajui sloj, ve
onaj koji financira begove, tj. askere.
Kako su doseljavali muslimani, ali i pravoslavci, dovodi se u pitanje opstanak krana.
Naime, zbog velikog broja doseljenika nekrana, te dobrog broja iseljavanja krana i
prelaska nekih od krana na Islam i to uglavnom zbog povlastica, prijeti opasnost od
utapanja krana u moru muslimanske i pravoslavne raje, ali iz te situacije svojim
misionarskim radom izbavljaju ih franjevci, poglavito oni iz Bosne.
56
57
Nenad MOAANIN, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod 2001., 2.
I. MAURAN, Hrvati i Osmansko Carstvo, 203.
37
DRAGAN IVKOVI
NACIONALNA POVIJEST
Unitavane su crkve i samostani, razorene su biskupije i upe. Nije bila rijetka pojava
da se crkva pretvori u damiju pa je jedini oblik duhovnog ivota krana bio mogu preko
misionara. Iako okrutni prema kranstvu, Turci nisu bili toliko barbarski raspoloeni prema
kranima i rijetke su bile pojave ubijanja kranske raje, jer je od njih asker imao korist kroz
ubiranje poreza, pa se usprkos nepovoljnijem poloaju od ostale raje krani odravaju u
Slavoniji.
Hrvati koji su ostali zajedno s novopridolim narodima pravoslavne (uglavnom Srbi) i
islamske vjeroispovijesti uz pomo vladajueg askera, uspijevaju oivjeti gospodarstvo koje
je kroz godine rata gotovo do temelja bilo uniteno. Budi se u prvom redu poljoprivreda, a
najvei proizvoa ita postaje kadiluk Brod sa selima. Uz penicu uzgaja se zob i jeam
kojih ima i za izvoz. Ratarske kulture prevladavaju na stabilnom Istoku gdje nema straha od
upada neprijateljskih snaga i paljenja polja. Na turbulentnom i bregovitom Zapadu je
praktiniji uzgoj svinja i ovaca pa se ondje ljudi vie bave tim poslovima. Podjela na Istok i
Zapad ne znai i strogu podjelu poslova, te podjelu na ratarski i stoarski dio Slavonije jer su
prilike i pogodnosti bile takve da se svatko mogao baviti svaim. Tako je poznato da su se u
cijeloj Slavoniji uzgajala razna povra, a po ovarstvu je nadaleko bio poznat Srijem. U
vinogradarstvu je prednjaio Poeki sandak, ali ni ostatak Slavonije, a pogotovo zapadni
Srijem nije puno zaostajao. Iako je proizvodnja voa bila prilino slaba, valja istaknuti znatan
izvoz ljiva koje su bile cijenjene po kvaliteti, a sluile su za proizvodnju rakije i u
slastiarnama (npr. pekmez). Nita manje nije bilo zastupljeno pelarstvo ili govedarstvo, koje
je sluilo za proizvodnju meda i mlijenih preraevina. U Slavoniji se u to vrijeme nije ivjelo
loe, bilo je hrane, ali i posla. Viak proizvoda se prodavao, a da ga je bilo mnogo govore
brojni sajmovi. Meutim, Slavonija se ne uspijeva obogatiti previe jer se vlast porezima
potrudila drati stanovnitvo na razini preivljavanja. Upravo zbog tih poreza, a najvie
haraa i danka u krvi javlja se, i to veinom kod kranske raj, nezadovoljstvo koje se oituje
kroz pobune, ali samo na lokalnoj razini pa one ne predstavljaju veliki problem turskoj vlasti.
Biljei se tek jedan, opi narodni ustanak iz 1607., ali je i on kao i svi sitni lokalni ustanci
brzom intervencijom vojske uguen.
Poetkom vladavine Osmanlije su same naoruavale raju u cilju obrane od
neprijatelja, a kada je ta opasnost prestala, odnosno kada se uspostavila relativno stabilna
granica oruje raji vie nije bilo potrebno. Bez obzira na to, dobar dio raje nije ga se elio
odrei zbog toga to je svatko imao oruje, pa su bile uestale sitne pljake, hajduija i
razbojnitva. Uzrok tome nije bilo samo oruje nego svakako i umovit i brdovit kraj poput
dananjih spavanskih uma koji teko da je kren i ien pa ga je bilo teko kontrolirati te je
bio pravo leglo i utoite svim nepotovateljima zakona. Ali nisu samo razbojnici otimali raji,
jer u tih 155 godina Osmanske okupacije nisu bili strani ni pljakaki pohodi begova gdje nije
bilo bitno je li netko musliman ili kranin, svi su bili jednaki pa se esto deavalo da se
zdruenim snagama muslimanska i kranska raja, pa i pravoslavna, brani od pljakaa.
Materijalnu korist od pljakakih pohoda ne vide samo turski begovi i pae nego i krani,
tonije knezovi koji po uzoru na svoje nadreene begove i pae otimaju mukarce iz sela i
prodaju u roblje. Upravo je to u srednjoj Slavoniji radio knez Andrija oko 1540. godine.
Pljake su bile glavno obiljeje poetka vladavine Osmanlija i kako su godine
odmicale bilo ih je sve manje i bile su sve rjee. Pogotovo su bile rijetkost na stabilnom
Istoku jer je to podruje udaljeno od granice pa su vladali normalni, mirnodopski uvjeti.
Meutim, na turbulentnom Zapadu stanje se pogoravalo iz dana u dan.
38
DRAGAN IVKOVI
NACIONALNA POVIJEST
58
59
39
DRAGAN IVKOVI
NACIONALNA POVIJEST
povijesti dogodila se kada se poeo koristiti i Istoni arhiv, tonije graa iz turskih arhiva,
a najvie Istambulskog koji je donedavno bio zatvoren za javnost, ali i nepristupaan zbog
nepoznavanja turskog jezika. U prouavanju Istonog arhiva prednjai Moaanin, te
Mauran, ali kako se tek odnedavno na ovaj nain uope pristupa prouavanju ovoga dijela
povijesti Slavonije, jo uvijek je velik broj neistraenih ili ak neproitanih stranica koje bi
pomogle u konkretnijem stvaranju slike o Slavoniji onoga vremena, o nainu ivota, o
suivotu domaih krana i novopridolih muslimana, o njihovim sukobima ili nesukobima
Sve su ovo (uz brojne druge) neistraene teme i mrane tajne prolog vremena koje ekaju
da dou na svijetlo sadanjice. Uz nadu da e se i to dogoditi, elim napomenuti da nigdje na
europskom prostoru nije zabiljeen takav stupanj razaranja i unitenja materijalnih i duhovnih
dobara i stanovnitva, niti je ijedan stari europski narod doivio priblino istu katastrofu kao
Hrvatski narod koji i danas ivi i u Slavoniji i u ostalim hrvatskim zemljama koje su
svojedobno osvojili Turci.
40
DRAGAN IVKOVI
NATIONAL HISTORY
41
MARTINA BATEL
NACIONALNA POVIJEST
60
Darko GLAVAN, Velibor JERBI, Stoja LUKI, Vladinir TOPI, Pop glazba i kultura mladih, Zagreb
1978., 10.
42
MARTINA BATEL
NACIONALNA POVIJEST
Reenica, koja bi takvu simbiozu hrvatskog roka najbolje objasnila, iako vie pripada
legendi, bila bi: Ivo Robi otkrio je Beatlese! Pjevau koji je postizao velike meunarodne
uspjehe pripisuje se i koautorstvo velikog hita Franka Sinatre Strangers in the night.
Legenda o otkrivanju Beatlesa ispriana njegovim rijeima glasi ovako: Jednom zgodom
etao sam sa svojim sad ve pokojnim producentom Bertom Campfertom Hamburgom gdje
se odvijao noni ivot, iz jednog sam kluba uo neto posebno, jedan novi zvuk. Nagovorio
sam ga da svratimo i tamo smo vidjeli Beatlese sa Tonijem Sheridanom. Uvjerio sam Berta da
ih vrijedi snimiti i tako je nastala njihova prva singl ploa, na kojoj se nala pjesma My
Bonnie..
Naime, kasnije se Ivo Robi razoarao u Beatlese, i u mlade uope, te rokere koji
konzumiraju drogu. Moda je i promijenio miljenje kad je Prljavo kazalite 1981. obradilo
njihovu pjesmu Sedamnaestogodinjoj, u njihovoj verziji 17 ti je godina tek. 61
Upravo se u to vrijeme javlja neto to nazivamo novim valom. Novi val. arobne
rijei za mnoge pripadnike srednje generacije odraslih na ulicama Zagreba, koja je visei pred
vratima kafia Zveka, kultnog okupljalita progresivaca studenata nastalih kao
kontrakulturni odgovor na tadanji sistem drutva. Unutar asopisa Polet, ili strip pokreta
Novi kvadrat pokazali su da znaju biti manje rukovoeni, a vie reakcionarni u svojem
shvaanju svijeta. Sastajali su se unutar Kuluia i SC-a, Jabuke ili kojeg drugog okupljalita i
koncertnih prostora. Od kraja 70-ih do prve polovice 80-tih glazbeno su bili nazvani, na
teritoriju bive Jugoslavije, grupnim kodom novi val. Novi val su inili Prljavo kazalite,
Idoli, Elektrini orgazam, Azra, arlo Akrobata, Film, Patrola, Zvijezde, Haustor, Parafi koji
su odravali gae sve od Zagreba do Beograda, pa ponekad i u Ljubljani. Tada se ivjelo puno
prisnije i oputenije nego danas, po priama mnogih koji pamte mlade dane. upavci s
gitarama bili su manje afektirani nego danas; elektrine gitare su im puno bolje pristajale nego
danas, zvuali su puno snanije, opipljivije nego danas.
Dokumentarac Sretno dijete Igora Mirkovia uobliio je slikovitu razglednicu iz
vremena kad je bunt i nemir mladih znao kumulirati i eksplodirati. Ako kae da je bio mladi
u najboljim godinama i da je dan danas Sretno dijete tada mu treba vjerovati.
Dokumentarac je dinamian. Autor kroz razgovor sa svim glavnim i sporednim akterima tog
perioda vodi razgovore pokuavajui doznati je li to vrijeme bilo samo glazbeno posebno ili je
u sebi nosilo odreenu vibru, zajednitvo. Video materijali, koncertne snimke, fotografije,
naslovnice asopisa (Duboks, Polet) mahom su arhivirani iz privatnih kolekcija.
Najzanimljivija je spoznaja jest ta da ono to se zove novi val je funkcioniralo kao veliki
prasak, kratko i silovito. Gotovo sve te pjesme koje mi danas sluamo nastale su u roku od
nekih est mjeseci. U drugoj polovici 1980. ili poetkom 1981.
godine pojavilo se vie velikih hitova nego u devedesetim
godinama. Odjednom se oslobodila golema koliina energije
koja je trajala relativno kratko. Nakon izvjesnog vremena svi
su ti ljudi postali etablirani glazbenici. Iako tada glazba nije
prestala, nestala je ona arolija.
Jedan od nekolicine najrelevantnijih i najutjecajnijih
linosti hrvatskog roka, pa i balkanskoga u posljednjih 25
godina je Darko Rundek, jedan od voa novoga vala.
Rundek je onaj tip pojavnosti u roku koji svaku svoju manu
uspijeva preokrenuti u vrlinu, koji e svoju razliitost uvijek
Darko Rundek
plasirati suptilno i neprimjetno te koji e bilo koju opu i
61
Zabavno estradni pogled u rock glazbu, Mala enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe, Rijeka 1994., 15.
-18.
43
MARTINA BATEL
NACIONALNA POVIJEST
poznatu formu ili potez pretvoriti u svoj prepoznatljiv autorski rukopis. Stoga nije sluajno da
je od brojnih prvoboraca novovalne hrvatske scene s kraja sedamdesetih i poetka
osamdesetih ostao, uz samo nekolicinu, impozantan i cijenjen autor koji i dalje kontinuirano
objavljuje intrigantne i atraktivne, danas, pop uratke. Pokuajmo rekapitulirati poetke
njegove karijere; 1977./78. studira na Filozofskom fakultetu, pie kazaline i filmske kritike.
Prapovijest Haustora je jedna vrst neformalne skupine koju su i sami Haustorovci prozvali
Komuna i koja je djelovala dvije godine. Sam se Rundek toga sjea ovako: Ne sjeam se
sada uopte koji su motivi stajali iza te nae komune... Znam samo da su u to vrijeme po svim
zagrebakim gimnazijama postojali nekakvi protobandovi u kojima se skupina gimnazijalaca
druila, svirala akustine gitare, udaraljke i stvarala tu neku atmosferu... tako da je mogunost
stvaranja pravog banda stalno visila u zraku... esto je netko na ta naa neformalna druenja
dolazio s nekom idejom ili harmom, pa se to tesalo i neto sviralo... No, isto tako, obiljeje
tog vremena je da su bandovi nastajali i raspadali se velikom brzinom... Da, ali to jo nije
band... to je ono... neki muving i tako... No, da li je Komuna bila band to bas ne mogu
tvrditi... Moram priznati da se nekih stvari i detalja bas i ne sjeam...62
S novim valom poistovjeuje
se i karizmatska pojava Branimira
tulia i Azre. Pri tome se misli na
mnogobrojne postave koje je
Branimir tuli Johnny izmijenio
oko
sebe
teei
prema
profesionalnijem odnosu spram
glazbe. S druge strane se smatra da
je ba njegova egocentrinost bila
prepreka za trajanje nekih postava.
Ipak tulieva Azra kroz prilino
dug period ne uspijeva prekoraiti
status lokalne senzacije na relaciji
Studenski centar - Lapidarij. U
suradnji s Huseinom Hasanfendiem
Najpoznatija linost novog vala, Branimir tulituli uspijeva napraviti prvi singl.
Johnny, frontmen grupe Azra
Eto kako se sam tuli prisjea toga
vremena: Lud sam bio, a i danas to jako volim, za nekakvim kabaretskim timungom.
Svejedno je obrauje li neku klasinu ili kakvu drugu stvar, samo da joj da kabaretsku
patinu. Htio sam napraviti glazbu koja bi odgovarala atmosferi krme, a u krmi ne moe
svirati Emerson, Lake & Palmer. Te su stvari trebale biti ritmizirane, da moe stepavati
nogama i pucketati prstima. Susreo sam tada Paola (Sfecci, bubnjar Aerodroma, op. a.). On je
svirao tarabuku. To ti je makedonski izraz za neto slino bongosu, to se vadi od devine
koe. Imali smo i pjevaljku. Tako je izgledala moja prva prava trupa. Zvali smo se Balkan
sevdah bend. Snimili smo tada neke demo-tapeove Balkana koji je proao mnoge oblike do
ovoga na singl plou. Da danas netko to uje, popljuvao bi me tako da bi mi bilo neugodno
izlaziti iz kue. Ali nije bitno, bio sam ist kao djevica. Balaevi je zadnji roker prema
onome to smo mi tada radili. Ja u stvari nisam brutalan ovjek, to su me tek kasnije
nauili.63
62
44
MARTINA BATEL
NACIONALNA POVIJEST
Dakle, asopis koji je pratio generaciju Novog vala zvao se Polet. Fotografije
Draena Kalenia u Poletu bile su pravo otkrie, bile su drukije, otkaene, vesele, nosile
su poruku i zapravo pogaale senzibilitet vremena. Njegov talent podjednako se mogao uoiti
na reportanim fotografijama, kao i na portretima. Najvie je snimao rok koncerte i glazbene
zvijezde Novog vala, ali nije bjeao ni od drugih poslova.
Kako vrijeme protjee tako i odreeni segmenti glazbe prestaju biti hitovi ili glazbom
svoga vremena te prelaze u sferu evergreena. Tada se javlja nostalgija i pokuava vratiti
vrijeme mladosti, a budui da je takva publika u meuvremenu dosegla veliku kupovnu mo, i
glazbeno trite nudi svoj odgovor kroz ponudu specijaliziranih bendova za npr. rock' n' roll
pedesetih, soul, blues itd.64
Porastom roka do jednog od vodeih vidova glazbene kulture broj takvih izvoaa
raste. U tome se poslu okuavaju razliiti tipovi glazbenika od ljudi koji se kroz gae
jednostavno prehranjuju, preko onih koji kroz takve bendove pokuavaju stei afirmaciju ili
iskustvo da bi se kasnije bavili vlastitom glazbom, do onih kojima svirako znanje nije
proporcionalno kreativnosti i cijeli ivot ostaju reproduktivci. Naravno, i uspjeh takvih
izvoaa varira od potpune anonimnosti i sviranja po cesti, do solidne svjetske slave.
Sljedei je razlog velikom broju reproduktivnih izvoaa isto zabavne prirode. Uvijek
reakcionarna, okrenuta prolosti, oivljavajui neko prolo vrijeme ona ne prua bilo kakav
pomak unutar glazbe. Neselektivno izvoenje pjesama samo da bi se odrala financijska
stabilnost trita teko se moe okarakterizirati boljim rijeima. Ipak, glazbenike ne treba u
potpunosti osuivati, jer oni postoje radi publike, a ne obratno, barem ne u ovom sluaju.
64
Draen VALENTI. Reproduktivnost-autorstvo ili plagijat, Mala enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe,
Rijeka 1994., str. 43.-48.
45
MARTINA BATEL
NATIONAL HISTORY
46
SVJETSKA POVIJEST
47
48
JELENA COSTANTINI
SVJETSKA POVIJEST
KRETSKO-MIKENSKA KULTURA
Pojam kretsko-mikenska kultura oznaava dva razliita umjetnika izraza koji se
meusobno dotiu i proimaju. Umjetnost Krete nastala je u 3., a svoj vrhunac je dostigla u 2.
tisuljeu pr. Kr. Na Peloponezu se u 2. tisuljeu pr. Kr. razvila te dostigla svoj vrhunac
mikenska kultura. Kako je dolo do ispreplitanja tih dviju kultura nastojat u objasniti na
slijedeih nekoliko stranica.
Kreta
Kreta se smjestila u jugoistonom dijelu Sredozemnog mora, izmeu afrikog, azijskog
i europskog kontinenta. Kretsku civilizaciju otkrio je Sir Arthur Evans poetkom 20. stoljea.
Njezinu je kulturu nazvao minojskom (po slavnom kralju Minosu) i podijelio ju na tri
razdoblja: ranominojsko (2600. - 2000. pr. Kr.), srednjeminojsko (2000. - 1700. pr. Kr.) i
kasnominojsko razdoblje (1700. - 1450. pr. Kr.). Svako od ta tri razdoblja podijeljeno je na
jo tri perioda.65 Postoji jo jedna podjela minojske kulture, a to je podjela na razdoblje prije
palaa (obuhvaa ranominojsko razdoblje I.,II. III.), razdoblje starih palaa (obuhvaa
srednjeminojsko razdoblje I. i II.), razdoblje novih palaa (srednjeminojsko razdoblje III. I
kasnominojsko razdoblje I.) i razdoblje poslije palaa (obuhvaa kasnominojsko razdoblje II.
III.).
Sir Arthur Evans je 1899. poeo otkopavati Knosos. Tijekom nekoliko godina
otkrivena je Velika kraljevska palaa, Mala palaa, jedna kraljevska vila i pojedini dijelovi
grada. Talijanski, njemaki, ameriki i francuski arheolozi vrili su iskopavanja u Festosu,
Hagiji Trijadi, Gurniji i Malliji. Neto kasnije iskopani su i Tilisos, Gortina, Kato Zakro,
Palaikastro i Mesara.
Ranominojsko razdoblje
U ranominojskom razdoblju Kreani su ivjeli na razini neolitikog seoskog ivota.
ivjeli su u kamenim kuama nadograenim glinom ili erpiem. Potkraj ovog razdoblja
vjerojatno su nastali prvi gradovi, a sigurno je da je tada nastalo prvo kretsko pismo
hijeroglifsko pismo.
Srednjeminojsko razdoblje
Ovo je razdoblje kada zapoinje razvoj kulture na Kreti. Izmeu 1950. i 1900. pr. Kr.
nikle su prve palae u srednjem dijelu Krete, u Festosu, Malliji, Hagiji Trijadi i Knososu.66
Palae u Malliji, Festosu i Knososu sagraene su istodobno. Palae su jedine vane graevine
za povijest Krete od kojih je ostalo tragova. One se odlikuju udobnou, pristupanou,
pomno biranim ukrasima. Nepravilnog su tlocrta. Rasporeene su stepenasto na padinama
breuljaka. U palaama postoji sredinje dvorite oko kojeg su rasporeene ostale prostorije,
dvorane za zborovanje, stanovi, radionice, kultne nie, kupaonice, spremita itd. Zajedniko
obiljeje im je vrlo dobra uklopljenost u okoli, uspjeno koritenje razliitih razina, prekrasni
vrtovi i otvorenost prema krajoliku, priguivanje jake svjetlosti i stvaranje zrane struje kako
65
66
49
JELENA COSTANTINI
SVJETSKA POVIJEST
bi se ublaile velike ljetne vruine.67 Osim mitskog kralja Minosa, ne znamo tko je vladao tim
palaama. Znamo da nisu bili ratnici jer na minojskoj Kreti nisu pronaene vojne utvrde, a
ratna tematika je vrlo rijetko prisutna u minojskoj umjetnosti. Nema dokaza da su vladari bili
tovani kao boanstvo iako su vjerojatno vodili vjerska slavlja. 68 Mogue je da su palae bile
sredita vjerskog ivota, meutim, jedina mjesta namijenjena molitvi su male kapele unutar
palae, to bi znailo da su se obredi morali odravati na otvorenom (dvorita palaa!). Palaa
nije bila samo kraljevska rezidencija, ona je bila sredite uprave, trgovine, obrta, umjetnosti i
dvorskog ivota. Dokaz tomu su brojna spremita i uredi u palai.69
Iako nam grobni ostaci govore o bogatom ivotu
Kreana, njihov nam drutveni ivot ostaje zagonetka. Ne
moemo proitati njihove zapise jer njihov sustav slogovnih
znakova (Linear A) nije deifriran. Poznato je da je na Kreti
cvalo poljodjelstvo, da su se ljudi bavili stoarstvom, uzgajali
vinovu lozu, proizvodili ulje, a manufakture u palai
proizvodile su umjetnike i upotrebne predmete. Glavne
gospodarske grane bile su trgovina i pomorstvo. One su
doprinijele brzom razvoju te civilizacije. Dokaz su kretski
izvozni proizvodi pronaeni na mnogim lokacijama, npr. u
Egiptu, Siriji, na grkom kopnu, cikladskim otocima i
drugdje.
Iz tog razdoblja potjeu ostaci viebojne keramike
tankih stijenki tzv. Kamares stila. Naziv Kamares potjee od
glavnog nalazita u jednoj kultnoj peini u gori Ida.70
Pronaeni su i bodei, metalni maevi, nakit s ukrasnim
motivima, peati, glinene ploice i mnogi drugi predmeti.
Pribliavamo se kraju srednjeminojskog razdoblja.
Umjetnost, graditeljstvo i gospodarstvo u punom su cvatu.
Katastrofalan potres zadesio je Kretu. Mnogo je toga uniteno, no minojska kultura nije
doivjela konani slom. Uskoro je dolo do obnove i razdoblje najveega sjaja.
Kreta zmijska boica
Kasnominojsko razdoblje
Nakon obnova palaa minojska se civilizacija uzdigla do svog vrhunca. Posebno se
razvilo freskno slikarstvo. Najstarije freske pronaene su u naselju Akrotiri na otoku Theri.
Ploni oblici krajolika, te slike biljaka asociraju na egipatsko slikarstvo. Freske su lijepe i
matovite. Takoer su zanimljive freske iz Knososa. One pokazuju ivot prirode, slobodu
uivanja, aristokratsku mlade kako bere cvijee, procesije i rtvene obrede. Prisutne su i
freske plesnih i ivotinjskih igara meu kojima je najpoznatija slika mladia i djevojaka kako
se prebacuju preko bikovih lea.71 Likovi su postavljeni asimetrino i nisu povezani.
Prikazane kretnje su snane i brze.
Iako se u kiparstvu javljaju isti motivi kao i u slikarstvu, za kiparstvo je karakteristino
prikazivanje religijskih idola. Glavno boanstvo bilo je enskog roda, u srodstvu s majkom i
boicom plodnosti. Budui da Kreani nisu imali hramove, ne nalazimo velike kultne kipove,
a i oni malih dimenzija su vrlo rijetki, a znaenje im je nejasno. Poznat je mali kip Zmijske
67
50
JELENA COSTANTINI
SVJETSKA POVIJEST
boice iz oko 1650. prije Krista. Boica u rukama dri zmije koje simboliziraju zemaljska
boanstva i muku plodnost. Grudi su joj otkrivene i predstavljaju ensku plodnost. Iako se
radi o boici, njezina odjea je odjea smrtnice, dvorske dame toga vremena. Bujne grudi,
naglaeni stoasti oblik tijela, velike oi tekih svedenih obrva u dalekom su, moda i
neizravnom srodstvu preko Male Azije s mezopotamskom umjetnou.72 Na Kreti je bio
razvijen i kult bika. Njemu u ast odravale su se proslave. Iz razdoblja od oko 1500. 1450.
pr. Kr. potjee riton u obliku glave bika pronaen u Knososu. Izraen je iz serpentina. Oi su
mu od obojenog kristala, a njuka od uloenih koljki. Urezane linije predstavljaju dlaku.
U kasnominojskom razdoblju u izradi keramike nastaje novi, naturalistiki stil. Motivi
su nadahnuti stvarnou. Na svijetloj pozadini javljaju se motivi cvijea, riba, algi, ivotinja
naslikanih tamnom bojom.73 Oituje se sloboda pokreta. Time je umjetnost novih palaa
napredovala od geometrijsko-ornamentalnog oblikovanja do naturalistiko-figurativnog.74
Godine 1450. pr. Kr. Kretom su zagospodarili mikenski vladari. Minojska je
civilizacija pretrpjela konaan slom. Smatra se da se to zbilo kada su Kreani digli ustanak
protiv mikenskih vladara. Palaa u Knososu tada je potpuno izgorjela. Ali nije to jedini kobni
imbenik propasti minojske civilizacije. Godine 1450. pr. Kr. jaka eksplozija i poniranje
vulkana zatrpali su otok Theru 50 m debelim pokrovom od pepela. 75 Popratni uinci bili su
podrhtavanje tla i podizanje mora, kie od pepela, atmosfersko zamraenje i klimatske
promjene. Sve je to bilo prisutno na jugu Egeja. Ve oslabljena Kreta nakon ovoga je bila
blie rukama Mikenjana.76
O preuzimanju Krete najvie doznajemo iz glinenih ploica upravne palae u Knososu.
Njihov jezik postao je razumljiv rani grki jezik. Isprave su pisane Linearom B nastalim na
kopnu. Iz ruevina u Knososu izvaeno je mnotvo takvih ploica na kojima su uglavnom
poslovni podaci. Novi gospodari zadovoljili su se vrhovnitvom nad Knososom. Mallia,
Festos i Hagia Triada bili su naputeni i preputeni propasti.
Mikena
Istovremeno, procvatom minojske kulture, izmeu 2000. i 1600. pr. Kr. kontinentalnu
Grku i Peloponez osvojili su Ahejci. Ratoboran narod pastira-ratnika naselio je Tesaliju,
Beociju, Atiku, Argolidu i Meseniju. Stvorio je mala naselja od Peloponeza do Krete kao i u
Argolidi i Lakoniji, na prirodnim poljoprivrednim podrujima u blizini plodnih ravnica ili
dolina, te dobrih prirodnih luka.77
Razvili su se gradovi Argos, Tirint, Pilos i naravno Mikena. Mikena je bila vojno i
kulturno sredite i po njoj je dobila ime itava kultura. Grad je bio smjeten na sjeveru
argolidske ravnice i imao je izvanredan strateki poloaj, te kontrolu nad svim putovima koji
su povezivali junu Argolidu s njezinim sjevernim dijelovima, Istmom i Korintom.78
Gradovi-drave
Gradovi-drave bile su utvrene palae. Bile su manjih razmjera od minojskih i puno
jednostavnije. etvrti su bile opasane megalitskim zidinama, tzv. kiklopskim zidinama, ija je
72
51
JELENA COSTANTINI
SVJETSKA POVIJEST
debljina tolika da kroz njih vode uzduni hodnici. Kraljevska palaa dominirala je
rezidencijalnom etvrti koja se nalazila na padinama akropole i izvan zidina.
To je kompleks graevina, dijelom na terasama, sagraen preko stare utvrde iz 17. i
15. stoljea prije Krista. Oko osnovnog rezidencijalnog modela nalazilo se mnogo privatnih
prostorija i soba za poslugu. Zidovi ove palae bili su ukraeni freskama u minojskom stilu.
Sredite palae bio je megaron, tj. kraljevska dvorana za primanje. Poznat je samo njezin
tlocrt. Radi se o velikoj pravokutnoj dvorani sa okruglim ognjitem u sredini i etiri stupa
koja su nosila krovne grede. U nju se ulazilo kroz duboki trijem s dva stupa i pretkomorom.
Ulaz u Mikenu, tzv. Lavlja vrata, jedino je
monumentalno kiparsko djelo kretsko-mikenske
umjetnosti koje se sauvalo do danas. Ime su dobila
po reljefu na preko 3 m visokom trokutastom bloku
iznad ulaza na kojem su prikazane dvije lavice
okrenute jedna prema drugoj. Izmeu njih je stup
jasnog minojskog podrijetla. Uloga uvara vrata,
napeta miiava tijela i simetrina kompozicija
podsjeaju na utjecaj drevnoga Bliskog Istoka.79
Pogrebni obiaji
Njemaki arheolog Heinrich Schliemann
otkrio je Mikenu 70-ih godina 19. stoljea. Pokusna
istraivanja zapoela su 1874., a sustavna iskopavanja
1876. godine. Nakon to je otkopao Lavlja vrata,
otkrio je uz njih, s desne strane, pet kraljevskih
grobova u krugu A80 s bogatim sadrajem.
Pokojnici su bili sahranjeni u grobovima u obliku
rova. Tijelo im je balzamirano i
umotano u plahte, a na lice poloena mrtvaka
maska. Meu bogatim prilozima pronaeni su
Mikena Lavlja vrata
bogato ukraeni maevi i bodei, krune, kultne
posude za pie, mikenske i minojske keramike, nakit od jantara iz sjeverne Europe te jedno
pozlaeno nojevo jaje iz Afrike. Takvi dragocjeni predmeti mogli su biti uvezeni, ukradeni ali
mogli su ih izraditi i kretski obrtnici koji su radili za mikenske kraljeve. Mikenska kultura
usvojila je mnoge elemente drugih kultura, a posebno minojske.
U Mikeni se javljaju grobovi s kupolom. Grobovi s kupolom u Mikeni datiraju
iz oko 1400. prije Krista. Takvi grobovi istisnuli su grobove u obliku rova. Grobnice su
graene pomno klesanim kamenim blokovima slaganim u koncentrinim slojevima to se
suzuju prema najvioj toki. Zbog svoje grae i skupocjenih grobnih priloga raniji istraivai
su ih smatrali riznicama. Jedan od najpoznatijih takvih grobova je tzv. Atrejeva riznica.
Atrejeva riznica davno je opljakana, no u ostalim pronaenim grobnicama ovoga stila
pronaeni su vrlo vrijedni pogrebni ostaci - mrtvake maske od zlata i srebra, znatna koliina
osobnih predmeta, npr. posude za pie, nakit i oruje. U mikenskoj grobnici kod Vafija
pronaena su dva zlatna kalea posebne izrade. Ne zna se gdje su izraeni, tko ih je izradio i
za koga. Oita je slinost ljudskih i ivotinjskih likova s onima na minojskim vazama, razlika
je samo u stupnju izraza. Zato se pretpostavlja se da ih je izradio minojski umjetnik za
mikenske naruitelje.
79
Fabio BOURBON, Drevne civilizacije svijeta. Velike kulture svijeta, Zagreb 2002., 38.
Izmeu 1600. i 1500. g. pr. Kr. u Mikeni su nastala dva kruga grobova, mlai krug A i stariji krug B; vidi u:
Kreta i Grka, Povijest svijeta od poetka do danas, Zagreb 1990., 709.
80
52
JELENA COSTANTINI
SVJETSKA POVIJEST
U 16. st. pr. Kr. u Mikeni je oit egipatski utjecaj na pogrebne obiaje spojen s jakim
kretskim utjecajima izrazitim materijalnim blagostanjem i bogatom upotrebom zlata. Potrebno
je pronai veze Mikenjana s Kretom i Egiptom. Evo jedne teorije: izmeu 1700. i 1580. pr.
Kr. Egipani su se nastojali rijeiti Hiksa koji su prigrabili deltu Nila. Da bi to ostvarili
priskoili su im u pomo mikenski ratnici, a na povratku kui ponijeli su mnogo zlata (Egipat
ga je imao na pretek) i upeatljive dojmove o egipatskim pogrebnim obiajima. Minojci nisu
bili vojnici nego pomorci i prevozili su Mikenjane u Egipat i natrag tako da su i oni doli u
prisniji dodir s Egiptom. Ovo bi moglo objasniti njihovo iznenadno blagostanje oko 1600. pr.
Kr., kao i brz razvoj naturalistikog zidnog slikarstva u istom razdoblju. Teorija je
potpomognuta otkriem velike skupine minojskih freski u Egiptu. Bliske veze uspostavljene
izmeu Krete i Mikene trajale su, dakle, vrlo dugo.81
Slikarstvo i kiparstvo
U fresknom slikarstvu i umjetnikom obrtu glavni utjecaj dolazi s Krete, no oblici su
postali neto grublji. Teme se bave vitekim ivotom, uzgojem konja, lovom na divlje svinje,
maevanjem i vonjom bojnih kola.82 Kao i Minojci i Mikenjani su tovali mnogo bogova.
Mikenska je religija preuzela elemente s Krete, utjecaje iz Male Azije, te boanstva grkoga
podrijetla naslijeena od svojih predaka. Kako bogovi esto mijenjaju identitet ili se spajaju s
drugim bogovima, teko je protumaiti vjerske prizore u mikenskoj umjetnosti.83
Gospodarstvo
Stanovnitvo se bavilo poljoprivredom, proizvodnjom prehrambenih namirnica, ulja,
vune, lana, izradom prestinih rukotvorina od zlata, srebra i bronce, te najfinije keramike.
Trgovali su na podruju od Egipta do Sirije, od Sicilije do Jonije i od Rodosa do Cipra. Tako
je bilo sve do 13. stoljea prije Krista. Najrazvijenije razdoblje Mikene bilo je u 13. i 14.
stoljeu prije Krista. Politiki bi unitavali konkurenciju i kontrolirali zemljopisno osjetljiva
mjesta na Sredozemlju tijekom rata.
81
53
JELENA COSTANTINI
WORLD HISTORY
CRETAN-MYCENAEAN CULTURE
When we talk about Cretan-Mycenaean culture we have to point out that we know very
little about it. Many of the works were destroyed, precious metals were melted, many paintings
were destroyed together with material they were painted on, because of religious changes, object
of cult were changed and earthquakes and new coming inhabitants destroyed magnificent
structures of the time. Still, thanks to Sir Arthur Evans, Heinrich Schliemann and other
archaeologists and their work, today we can at least partially touch the world of those two
civilizations.
Crete is situated in the east Mediterranean, being the island where, in the third millennium
BC; one of the greatest cultures of the Antiquity began developing. In the earliest times,
inhabitants of this island lived in little village houses. Later, they founded towns with big palaces
in the centre, and cosy two and three store houses. They worked as agriculturists, fishermen,
shipbuilders, and various craftsmen. They were skilled in stone craftsmanship and making things
of silver and gold, skilled as merchants and seamen. Geographical position of Crete helped the
island to be on intersection of sea paths in the east Mediterranean and Cretans became first
mediators between Africa, Asia and Europe. Trade and seamanship take credit for very early ties
of Crete with Egyptians and the people of Mesopotamia. That helped them to get to know their
culture, science and discoveries. Rare remains, found on the island, speak about Cretan culture.
There are remains of frescs from palaces, vases, clay tablets, funeral remains etc.
In the middle of the fifteenth century BC began the decline of the Cretan culture. Crete
was hit by natural disasters and the island was taken over by Achaeans, rulers of Mycenae. Cretan
culture was definitely destroyed around 1450 BC. Achaeans subjugated native inhabitants,
ravaged them and inhabited their land. Then they founded small town-states. The strongest of
them was Mycenae, on Peloponnesus. It was military and cultural centre, the whole culture named
by it. Mycenaean culture started growing around 2000 BC. In the beginning it was under
influence of Cretan culture, but later it became something new. Strong forts and big palaces were
characteristic for Mycenaean culture, in Mycenae and other parts of Greece. In the tombs of
Mycenaean rulers, bronze weapons and many gold and silver objects were found. Mycenaean
Greeks had ships, which they used to sail by their coasts. They were especially attracted to the
wealth of Crete. So, while they were conquering Crete, Greek land was invaded by Dorians, the
last tribe that inhabited Greece. Around 1300 BC, Mycenaean structures in Argolide were
destroyed and never rebuilt. Mycenae went the way of Knossos - it was ravaged and destroyed.
54
LUKA TIDI
SVJETSKA POVIJEST
Taj je nalet trajao do otprilike 1000. pr. Kr. Indija, Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 3., Zagreb
1968., 141.
2
Drugi val naleta je trajao do oko 600. pr. Kr. Isto, 141.
3
Sikizam je nastao u 15. st. kao rezultat muslimanskih utjecaja. Isto, 144.
55
LUKA TIDI
SVJETSKA POVIJEST
56
LUKA TIDI
SVJETSKA POVIJEST
1. Dravidska jezina skupina zahvaa itav jug poluotoka, ali se pojedini jezici govore i
na teritorijalno nepovezanim podrujima u srednjem dijelu poluotoka, na
sjeveroistoku i sjeverozapadu.
2. Jezinu skupinu Munda ine slabo istraeni jezici vrlo zaostalih plemena koji ive na
podruju pobra i dungla juno od Gangesa te na sjeveroistoku Indije odakle dopiru
i u centar i jo na jugoistonoj obali poluotoka.
3. Tibeto-burmanska jezina skupina obuhvaa jezike na sjeveru i sjeveroistoku Indije,
osobito podruju Himalaje i Assama. Nesigurna klasifikacija ovu skupinu dijeli na :
Tibetohimalajske, Sjevernoasamske i Asamoburmaske jezike.
4. Indoeuropskoj jezinoj skupini pripadaju najstariji, najraireniji i kulturno
najznaajniji jezici Indije. Jezik Veda je najstariji poznati indoeuropski jezik koji se
oblikovao sredinom 1. tisuljea pr. Kr. kao sanskrt, a odrao se dva i pol tisuljea,
sve do danas kao jezik literature i znanosti te tvori rjeniki fond gotovo svih
dananjih indijskih jezika. Uz sanskrt javljaju se i razne varijante pukog jezika, tj.
prakrta.
U indijska se pisma ubraja oko 200 alfabeta rairenih meu razliitim narodima.
Najstarije pismo iz kojeg su se razvila gotovo sva ostala je brahmi pismo nastalo u 6./5. st.
pr. Kr., a raireno je ve u 3. st. pr. Kr. u cijeloj Indiji. Podrijetlo mu nije pouzdano
istraeno, a izvodilo se iz pisma kulture Mohenjo Daro.
Razne varijante brahmi pisma dijele se poetkom nove ere u dvije velike skupine :
1.
Gupta-pismo ili sjeverna skupina,
2.
Nagari-pismo.
Iako je knjievnost pisana u razliitim razdobljima i na razliitim jezicima, ona tvori
relativno jedinstvenu i kulturno zatvorenu cjelinu. Najvei i najvrjedniji dio te knjievnosti
je pisan indoeuropskim jezicima. Najstariji poznati indoeuropski jezik je staroindijski jezik
Veda od kojih su nastali tekstovi Brahmana6, Aranyaka7 i Upanishade8, te tvore kanonske
svete knjige Hindusa. Znatno su mlae prirune knjige pouka najraznovrsnijeg
sadraja. Jezik koji se ustalio je sanskrt na kojem se razvijala bogata znanstvena i
beletristika knjievnost. Iz puke epopeje nastali su epovi Mahabharata i Ramayana.
Mahabharata je konaan oblik dobila u 4. st., ima oko 100 000 distiha, a opisuje borbe
sjevernoindijskih arijskih plemena. Ramayana je svoj konaan oblik dobila u 2. st., ima 24
000 distiha, a opisuje doivljaje Rame te u mitskom ruhu hindusko osvajanje Dekana i
Ceylona. Dio Mahabharate je Bhagavad Gita u kojem se filozofski raspravljaju pitanja
pojedinca i drutva. Sa sadrajem ovih epova povezane su i knjige Purana, enciklopedijskodidaktinog karaktera pisane u ast pojedinih bogova i hramova.
U novonastalim pravcima budizmu i dainizmu pojavio se niz djela preteno
religiozno-moralistikog sadraja. Uz njih se razvila i filozofska literatura brahmanski
orijentiranih sustava. Za propagiranje upotrebljavaju basnu, priu, legendu koje se
razvijaju i izvan religiozno-moralistikih tendencija, a motivi se ire izvan Indije. Indijska
drama se javlja jo u 2. st. pr. Kr., ali najstariji sauvani tekstovi su iz 4. stoljea. Vrhunac
je dostigla u 5. stoljeu. Lirika je usko povezana s dramom iji je sastavni dio, a kao
samostalna se javlja u obliku ciklusa ili zbirka strofa. Najstarije lirske pjesme pisane su na
prakrtu. Novi je procvat lirika doivjela u razdoblju 11. i 12. stoljea. Znanstvena literatura
na sanskrtu uz filozofiju, obuhvaa vrlo vrijedna djela iz lingvistike, medicine i matematike
s astronomijom, dok je historiografija vrlo oskudna. U pravnoj literaturi istie se
dharmashastra, tj. propisi o dunostima ovjeka, graanina i vjernika ;
Manavadhamashastra poznata kao Manuov zakonik. Seksualna ljubav kama, uz
6
57
LUKA TIDI
SVJETSKA POVIJEST
Stupa je vrsta budistike bogotovne graevine (prvobitno polukuglasta grobnica s ogradom) koja kasnije, u
razvijenom obliku, dobiva naziv pagoda. Bratoljub KLAI, Veliki rjenik stranih rijei, Zagreb 1974., 1251.;
Grupa autora, Povijest svijeta od poetaka do danas, Zagreb 1990., 386.
11
U takvim hramovima ima vie graevina unutar etverokutnog prostora meu kojima dominira jedan ili vie
unjastih tornjeva.
58
LUKA TIDI
SVJETSKA POVIJEST
59
LUKA TIDI
WORLD HISTORY
60
MLADEN BRI
SVJETSKA POVIJEST
MIYAMOTO MUSHASHI
61
MLADEN BRI
SVJETSKA POVIJEST
velesila i izlazi na svjetsku pozornicu kao prva drava druge rase koja je pobijedila dravu
preteito bijele rase. To, pokraj militarizma, raa i odreeni stupanj rasizma i
arogantnosti, budui da su vjerovali kako im nitko nije vojniki dorastao zbog samurajske
tradicije kojoj je predvodnik bio nepobjedivi Mushashi. Svakom Japancu, bilo mukom ili
enskom, bilo je na usnama Jamato Damashii, odnosno nepobjedivi duh Japana, te uzvik
Banzai koji bi odgovarao naem hura, a pravo znaenje mu je ivio deset tisua godina,
to je, po Mushashijevu uenju znailo nae li asnu smrt u borbi, duh ti ne umire.
Japan ima sreu to izabire pravu stranu u Prvom svjetskom ratu te se iri na nova
podruja. Izmeu dva rata cjelokupan narod postao je ohol i uvjeren da mu je sudbina
zavladati cijelom Azijom, odnosno ujediniti je pod japanskom vlau i kulturom. Zbog
toga su osnivani i posebni odbori koji su prouavali na koji nain prilagoditi militaristiko
uenje ivotima ostalih nacija u istonoj Aziji.
Naime, treba se distancirati od takve interpretacije Mushashijevog uenja, jer su
njegova knjiga, slike i pjesme koritene prepravljene za uenje koje je odgovaralo
imperijalistikim tenjama carskog Japana. On je uio da postoji pet prstenova, odnosno
Voda, Zemlja, Zrak, Vatra i Praznina, prema kojima se samuraj mora ravnati ako eli
postii savrenstvo u borbi. Knjiga je potpuno izmijenjena, odnosno koritena kao pokrie
za ono to se uilo u vojnim kolama. Njegovo najpoznatije geslo je bilo Slijedi put
Vode., odnosno budi kao Voda koja se moe prilagoditi svemu, to je znailo da ratnik
mora biti fleksibilan u borbi, ali to je koriteno u interpretaciji da se japanski ovjek mora
prilagoditi novim izazovima koje je od njih zahtijevao njihov boanski gospodar u
buduim osvajanjima.85 Tu se moe povui paralela sa dananjim interpretiranjem Kuran'a
od strane islamskih fundamentalista, odnosno kriarskih pohoda u srednjem vijeku kada se
Biblija koristila kao nadahnue za kriare da maem ire svoju vjeru.
Ve 20-ih i 30-ih godina uvedeno je vjebanje cjelokupnog naroda nalik na sletove
u socijalistikim zemljama Europe u drugoj polovici 20. stoljea. Tako se Japan
pripremao za mogui rat na koji nije dugo trebalo ekati. U junoj Manduriji 1932.
godine dignut je u zrak dio pruge, zbog ega je Japan odmah optuio Kinu za eksploziju te
napao i okupirao Manduriju. Nakon toga, 1937. godine otvoreno su zaratili Kina i Japan
te je Japan prodro u obalni dio Kine i uspostavio nadzor nad velikim dijelom
sjeveroistone Kine. Da bi se prikazao mentalitet japanskog vojnika, treba spomenuti
divljanje japanskih vojnika u Nankingu, kada je u manje od tjedan dana ubijeno 115 tisua
ljudi. Japanski zapovjednici su tada nad stanovnitvom obnavljali neke stare japanske
obiaje, poput isprobavanja otrine maa na tijelu ivog ovjeka. Mushashi je upravo tu
tradiciju elio prekinuti u svoje vrijeme. Meutim, oni su je koristili ponovno u njegovo
ime. Uzvik Jamato Damashii im sve te dane nije silazio s usana, te su svi zapovjednici u
tom pokolju unaprijeeni. 86
Nakon okupiranja istonog dijela Kine, Japan se okrenuo prema sirovinama
bogatoj jugoistonoj Aziji. Kao glavni protivnik smatrana je, u japanskoj intepretaciji,
dekadentna demokracija SAD-a za koju se mislilo da ne e dopustiti velike rtve jer nisu
odgojeni u militarisikom duhu. Konani sukob zapoinje 7. prosinca 1941. napadom na
Pearl Harbour. Japanski piloti u tom napadu opremljeni su i samurajskim maevima kako
bi i dalje osjeali njihov duh. Taj napad, kao i uope zapoinjanje rata sa SAD-om, znait
e, u budunosti, i raspad militarizma u Japanu. Kod pokretanja ofenzive Marinskog
korpusa SAD-a, koja je znaila iskrcavanje na pomorske baze na otocima diljem Pacifika,
japanski vojnici borili su se do zadnjega dok su oficiri vrili ritualno samoubojstvo
rascjepkavanjem vlastitog stomaka, tzv. harakiri. Harakiri je jo jedna tradicija
85
86
62
MLADEN BRI
SVJETSKA POVIJEST
samuraja koju je Mushashi htio iskorijeniti. Meutim, mnogi generali, admirali pa i nii
asnici bili su izravni potomci samuraja, a i ako nisu bili izravni potomci, bili su
dogmatizirani militaristikim uenjem baziranim na au samuraja. Vrhunac takvog
uenja predstavljaju dva dogaaja. Prvi je osnivanje posebnih jedinica samoubilakih
pilota tzv. kamikaza, u prijevodu boanski vjetar to vue svoje korijene iz
srednjovjekovnog dogaaja kada je tajfun spasio Japan od mongolske invazije. Najvei
napad kamikaza bio je isplovljenje ogromnog bojnog broda Jamato koji je otiao u
vojni zadatak u jednom pravcu. Njegov je brod blizanac, Mushashi, potopljen dva mjeseca
prije njega, u takoer uzaludnom poduhvatu. Kamikaze su sa sobom nosili citat
Mushashija slijedi put vode. Drugi dogaaj je bila provala nekolicine, Mushashijem
nadahnutih, asnika u carsku palau saznavi za mogue primirje Japana i saveznika.
Veina ih je tada izvrila harakiri. Taj dogaaj je ujedno znaio kraj militarizma u Japanu.
Posljednji dogaaj vezan uz militarizam dogodio se u listopadu 1970. godine kada
je japanski pisac Mishima, vatreni pobornik samurajske tradicije i militarizma, na vrhu
japanskog Ministarstva obrane odrao govor o potrebi ponovnog naoruavanja Japana i
oivljavanja samurajskih tradicija te se potom ubio tradicionalnim harakirijem. U
dananjem Japanu knjiga Pet prstenova iskoritena je kao prirunik za poslovnog
ovjeka Japana.
63
MLADEN BRI
WORLD HISTORY
MIYAMOTO MUSHASHI
64
SAA ERGOTI
SVJETSKA POVIJEST
MAORI I NOVI ZELAND
65
SAA ERGOTI
SVJETSKA POVIJEST
87
Pakeha je maorska rije za bijelca. The World Book Encyclopedia, N-O, 376.
66
SAA ERGOTI
SVJETSKA POVIJEST
67
SAA ERGOTI
WORLD HISTORY
68
MIHOVIL DABO
SVJETSKA POVIJEST
STVARANJE ORIJENTA
1.
Knjiga Orijentalizam Edwarda W. Saida objavljena je prvi put 1978. godine 88. Iz
dananje je perspektive pionirska uloga ovoga djela neupitna, a pri objanjavanju takve
ocjene najbolje je zapoeti smjetanjem u kontekst.
Prije svega, valja naglasiti kako je raspad kolonijalnog sustava jedan od
najvanijih procesa koji obiljeavaju 20. stoljee, a mnoge je suvremene dogaaje
nemogue objasniti bez zadiranja u spomenutu problematiku. Iako je stvaranje
postkolonijalnih drutava sloen i nipoto linearan proces koji, osim teritorijalne, politike
i ekonomske, podrazumijeva ostvarivanje i duhovne slobode, moe se ustvrditi kako
prijelomnu toku u postavljanju novih odnosa izmeu imperijalnih sila i njima podlonih
nacija predstavljaju desetljea nakon Drugog svjetskog rata, tijekom kojih velik dio
nekadanjih kolonija stjee neovisnost.
U takvim okolnostima, pravo glasa dobivaju i teoretiari, u potpunosti
suprotstavljeni uvrijeenim europocentrinim stavovima. Orijentalizam s kraja 70-ih nije
prvo djelo takovog karaktera 89, ali ga temeljnim ine njegova neosporna aktualnost i 25
godina kasnije, nezaobilazno mjesto pri svakom ozbiljnijem bavljenju tom problematikom
(a slijedila je lavina studija, monografija i lanaka s podruja postkolonijalne teorije) te,
ne manje vano, sama autorova osobnost 90. Iako Orijentalizam u prvomu redu pripada
knjievnoj teoriji, ova se studija svakako moe promatrati i kao vano djelo na podruju
kulturne povijesti te povijesti mentaliteta.
2.
Saidov se Orijentalizam pozabavio europskom predodbom i prikazom Bliskog
Istoka te posljedicama to su ih one ostavile na akademsko prouavanje potonjeg 91. to
to, konkretno, znai? Na etiristotinjak stranica Said je, kao potkrjepljenje svojim
stavovima, analizirao vrlo aroliku literaturu: znanstvene traktate, politike spise,
novinska izvjea, putopise, religijske tekstove i, naravno, knjievna djela. Ipak, ni u kom
sluaju ne radi se tek o pukom nabrajanju koje bi svu svrhu iscrpljivalo u dokazivanju
autorove erudicije.
88
69
MIHOVIL DABO
SVJETSKA POVIJEST
3.
Orijentalizam je, dakle, tradicionalno gledano, znanost o Orijentu. Ovako
definirana, znanost je to koja bi trebala obuhvatiti golem broj disparatnih podruja
istraivanja, a sve s ciljem da se mentalno obujmi irok teritorijalni, i na ablone u
stvarnosti nesvodivi, duhovni prostor Istoka. Apsurdnost takvih pokuaja vjerno odraava
injenica kako se na Zapadu nikada nije javila ideja o okcidentalizmu kao svojevrsnom
parnjaku, kroz stoljea etabliranoj, orijentalistikoj znanosti. Objasniti takav stav prema
Istoku zapadnom indolencijom, ini se na prvi pogled logino, ali je to, prema svemu u
Saidovoj studiji iznesenom, potpuno pogreno.
Zapoevi95 Orijentalizam citatima iz govora britanskog dravnika A. J. Balfoura,
Edward Said se odmah laa odnosa znanja i moi. Naime, Balfourov govor 1910. godine u
Donjem domu imao je za cilj objasniti potrebu britanske nazonosti u Egiptu i u njemu se
jasno razabiru svi zapadnjaki stavovi kojima e se Said u Orijentalizmu baviti.
Foucaultova ideja o istini/znanju kao povlastici mone manjine gotovo da nije mogla biti
bolje oprimjerena96. Britanski politiar, razlaui svoje nazore, u nekoliko reenica saima
egipatsku povijest, ali ne samo to: on joj pronalazi i smisao, povezujui ju s orijentalnim
despocijama kao jedinim djelotvornim oblikom vlasti na Istoku. Slijedei takvu logiku,
zakljuak je njegova govora kako britanska vrstorukaka vladavina ide, zapravo, na
korist samim Egipanima, nenaviklim na bilo kakvu samoupravu.
Kako je istaknuto, Saidova je knjiga prepuna raznih citata koje, ve i zbog njegove
jasnoe u analizi, ne treba na ovome mjestu iznova prepriavati, pa je i detaljnije
razlaganje Balfourovih teza najbolje potraiti u samom Orijentalizmu. Za prenoenje duha
ove studije, korisnije je izloiti ukratko Saidovo shvaanje na kojem
92
Michel Foucault (1926. 1984.) spada meu najvanije mislioce strukturalistike generacije, a njegovo je
djelovanje veinom smjeteno u ezdesete i sedamdesete godine 20. stoljea. Jedan je od zaetnika moderne
misli, a u posljednjih desetak godina vie mu je djela prevedeno na hrvatski jezik.
93
Antonio Gramsci (1891. 1937.) bio je talijanski revolucionar i socijalno-politiki teoretiar. Osniva je KP
Italije.
94
Vladimir BITI, n. dj., 391.
95
Nakon izuzetno instruktivnog uvoda koji, zapravo, sadri sve, na sljedeim su stranicama razjanjene ideje,
principi i metode kojima se autor koristio pri pisanju monografije.
96
Detaljnije o Foucaultovim koncepcijama u: Michel FOUCAULT, Znanje i Mo, Zagreb 1994., a o odnosu
Saida spram Foucaultovih ideja u: Shelley WALIA, Edward Said i pisanje historije, Zagreb 2002.
70
MIHOVIL DABO
SVJETSKA POVIJEST
cijela knjiga poiva. Pronalazei zaetke orijentalistike misli jo u srednjemu vijeku, kao
kljuan dogaaj autor istie irenje Islama to zapoinje u 7. stoljeu, zapljuskuje kako
istone tako i zapadne europske granice (panjolska!), te na taj nain Istok za Europljane
postaje neto nepoznato i opasno.
Iako odreene shematizacije Said nalazi ve u nekih srednjovjekovnih autora
(primjerice Dantea), razvitak orijentalizma kao znanosti smjeta u prosvjetiteljsko 18.
stoljee. Nasuprot prijanjim strunjacima za Istok (uglavnom bibliarima, rijetkim
poznavateljima bliskoistonih jezika), prosvjetitelji pokazuju interes, i to ne samo
filoloki, za itav Orijent 97. Kroz cijelo 18. stoljee orijentalisti se uglavnom bave
klasinim razdobljem Istoka, ne obraajui gotovo uope panju suvremenosti, ali s
jasnom tendencijom da na znanstven nain obuhvate, te tako spoznaju i pripitome, cijeli
taj nepoznati i daleki (geografski i mentalno) prostor.
Vezano uz tu iskljuivo tekstualnu predodbu, vrijedi spomenuti i logino
razoaranje europskih putnika po Istoku. Knjiki Orijent bio je, zapravo, tek zapadna
fantazija - prema vlastitim kriterijima izgraena slika neega to u zbilji ne postoji. Jedna
od kljunih postavki Saidova djela i jest injenica kako Orijent nije drugo do li
okcidentalni konstrukt, sainjen kroz stoljea kako bi se nadvladalo prijeteeg Drugog,
inei ga poznatim i shvatljivim. Putnici devetnaestog stoljea, naravno, nisu postavljali
stvari na Saidov nain, ve su, neispunjenih oekivanja, konstatirali orijentalnu
nesposobnost noenja s vlastitom velianstvenom prolou.
Orijentalizam je, dakle, ve u ranijim razdobljima, nad znanstvenom, imao i
odreenu politiku svrhu, iako prilino nesustavno izraenu. Ona se, uglavnom, oitovala
u spomenutoj elji podreivanjem Istoka europskom racionalnom umu. Prekretnica jest,
prema Saidu, Napoleonova egipatska ekspedicija koja zapoinje 1798. godine. Njegove
opsene pripreme, uvelike povezane s dotadanjim zapadnim znanjem o Istoku, jasno su
u politike i dravne svrhe koristile orijentalistike spoznaje, povezujui jednom za
svagda znanost i imperijalizam u nerazmrsivo klupko. Sam neuspjeh ekspedicije tako je
manje vaan od injenice kako od tog vremena kolonijalistike tenje pojedinih drava
potpomau razvoj orijentalizma kao znanosti, neskriveno oekujui politike probitke.
Vei dio Saidove studije prati zato orijentalizam u Velikoj Britaniji i Francuskoj, kao
dominantnim imperijalistikim silama na Istoku tijekom 19. stoljea pa i due, sve do
kraja Drugog svjetskog rata.
Said nije bjeao od aktivne uloge intelektualca u drutvenom i politikom
ivotu. Kritizirajui akademski, knjiki karakter orijentalizma, nije dopustio da i njegova
studija padne u istu zamku. Tako, posljednji dio Orijentalizma uglavnom govori o, i
danas aktualnoj, bliskoistonoj situaciji, tretirajui pritom SAD kao poslijeratnog
ekvivalenta klasinim imperijalnim silama (koje su nakon Drugog svjetskog rata
izgubile svoja kolonijalna uporita). Na taj nain Orijentalizam nije samo prikaz razvoja
jedne znanosti, on je i vrlo informativan uvid u genezu zapadnog mijeanja u pitanja
Istoka (to je bitno ne samo za pravilno shvaanje izraelsko-palestinskog sukoba, ve i za
nabujalu problematiku islamskog terorizma), a ujedno u iri kontekst smjeta
hegemonistiku vanjsku politiku SAD-a nakon Drugog svjetskog rata.
97
71
MIHOVIL DABO
WORLD HISTORY
72
POVIJESNI KOLORIT
Kasnogotika freska iz crkve sv. Marije u krilinama kraj Berma, naslikao ju je Vincent iz
Kastva oko 1474. g. Simbolizira jednakost svih stalea pred zakonom smrti.
73
74
75
ROMINA JAGAR
INTERVJU
Drugi broj asopisa Epulon donosi vijesti o jednom od vanijih projekata protekle
godine koji e svjetlo dana ugledati na proljee 2005. godine. Naime, rije je o projektu koji u
dananje doba pokazuje kako svijet nije dehumaniziran i da usprkos snanoj globalizaciji
alijenacija nije uhvatila snane korijene u ljudskim duama. Projekt Istarska enciklopedija
dokaz je da meu narodima i danas ivi slika povijesti u kojoj se dijelilo i zajedno ivjelo.
Istarska enciklopedija obuhvatit e sva znanja na jednom podruju ne obazirui se na
geografska ogranienja, obuhvatit e sva kulturna i ina dostignua bez obzira na dananje
politike tvorevine. Ovo je projekt koji ne poznaje konstruirane granice, jer ljudska svijest to
ne poznaje, stoga je itekako vaan za Hrvatsku, ali i nae susjede s kojima nas vee zajedniki
ivotni prostor - Istra. Kako bi vas mogli informirati to tonije i predanije, stupili smo u
kontakt sa jednim od strunjaka koji radi na projektu Istarska enciklopedija, dr. sc.
Miroslavom Bertoom, redovitim profesorom na Filozofskom fakultetu u Puli.
- Kada se rodila ideja o projektu, tko je bio inicijator svega?
- Ideja o Istarskoj enciklopediji ve se desetljeima nametala mnogim istarskim
intelektualcima. Tim sam nastojanjima i osobni svjedok. Poetkom 60-ih godina izradu
leksikona ili enciklopedije Istre poticali su profesor i pedagog Tone Peruko, ravnatelj
Pedagoke akademije u Puli, i kulturolog i bibliotekar Matko Rojni, ravnatelj Nacionalne i
sveuiline biblioteke u Zagrebu. Ideju je podravao i znameniti novinar Ive Mihovilovi iz
Premanture. Koncem 70-ih i tijekom 80-ih godina - u okviru djelatnosti akavskoga sabora i
njegove edicije Istra kroz stoljea - knjievnik i kulturolog Zvane rnja zapoeo je pripremne
radove za izradu opsenog i vietomnog leksikona Istre. Zamisao su, nakon rnjine smrti
(1991.), namjeravala ostvariti dvojica istarskih nakladnika - Armando Debeljuh i Aldo
Kliman u svojem poduzeu Libar od grozda.
- Je li u blioj ili daljoj prolosti Istre bilo ovakvih projekata?
- Nadovezujui se na prolo pitanje valjalo bi nadodati da se nijedan od spomenutih
pokuaja nije pomaknuo dalje od pukog prijedloga. Sve se zavrilo s nekoliko pripremnih
sastanaka, bio je sastavljen nekakav draft i iznesen prijedlog o moguim urednicima i
suradnicima. Pristupajui danas ponovno tome poslu, uzet e se u obzir i dosad objavljene
talijanske edicije s leksikografskim obiljejima. Neke od njih i nisu prele razinu diletantskih
improvizacija s nekritino nagomilanim (esto i neprovjerenim!) podatcima (primjerice
Piccola enciclopedia giuliana e dalmata, Gorizia, 1962.), dok druge ozbiljnou pristupa,
strunom razinom i opsenom dokumentacijom zavrijeuju pozornost. Takav je, primjerice,
Dizionario biografico degli italiani, voluminozni biografski leksikon koji izdaje Istituto della
Enciclopedia Italiana Treccani u Rimu (I./1960.-LV./2000.), obraen do slova G (u njemu su
navedene i mnogobrojne linosti iz Istre, Dalmacije i Dubrovnika). Leksikoloki je intonirano
i bogato podatcima djelo Daria Alberija, Istria: storia, arte, cultura (Trieste, 1997.). Golemi
nakladniki uspjeh te knjige (izvrsno se prodaje ne samo u Trstu ve i na cijelome podruju
Istre) svjedoi o potrebi izrade leksikoloko-enciklopedijskih prirunika i zanimanju javnosti
za takva izdanja. Bibliografski i leksikoloki pristup primijenio je i Francesco Semi u
76
ROMINA JAGAR
INTERVJU
dvotomnome djelu, Istria e Dalmazia: uomini e tempi (Udine, 1992.), punom podataka,
potkrijepljenih talijanskom povijesnom literaturom, o linostima i njihovim djelima, no
gotovo iskljuivo iz romanskoga, venetskoga i talijanskoga kulturnog kruga. Premda se i u
Semijevim knjigama zanemaruje hrvatska etnokulturna sastavnica istarske (dakako i
dalmatinske) prolosti, one velikim dijelom mogu posluiti kao kompendij podataka.
- to se oekuje od enciklopedije budui da pojam Istre nije shvaen u
politikom ve geografskom smislu?
- Osnovna je zadaa Istarske enciklopedije pokuati sintetizirati razmrvljene
odrednice istarskoga prostora u njegovoj povijesnoj, etnokulturnoj i gospodarskoj
raznolikosti. Sintetino osmiljene, sustavno i temeljito obraene natuknice svojevrsni
saetak dosad istraene istarske prolosti kao i podataka o sadanjosti - pridonijele bi
prikazivanju prave slike istarske stvarnosti. Mnoge osobitosti ove najzapadnije pokrajine
prostiranja hrvatskog etnosa ovim e enciklopedijskim kompendijem postati jasnije i
prihvatljivije.
- Tko radi na projektu, odnosno ima li komunikacije s institucijama izvan nae
zemlje?
- Napose je vano to je novi prijedlog za izradu Istarske enciklopedije potekao
od Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea, ustanove u kojoj je prikupljena golema
leksikografska graa i u kojoj djeluje razgranata ekipa vrsnih i iskusnih strunjaka. Struna,
znanstvena i zanatska logistika koju ovome projektu moe pruiti Leksikografski zavod
ne samo da je iznimno dragocjena, ve predstavlja i osnovni uvjet bez kojega bi takav pokuaj
doivio jo jedan neuspjeh. Na izradi natuknica radi veliki broj suradnika iz Istre, ali i iz
drugih mjesta diljem Hrvatske. Napose je dragocjena suradnja rovinjskoga Centra za
povijesna istraivanja/Centro di ricerche storiche te strunjaka iz Kopra i nekoliko iz susjedne
Italije.
- Po kojem e se principu obraivati natuknice, hoe li se promatrati
problemski, idejno, ili moda nekako drukije?
- Natuknice e biti enciklopedijskoga tipa, jer ipak je rije o enciklopediji ovoga
prostora. Urednici i suradnici nastojat e obuhvatiti sve raznolike dimenzije istarske
stvarnosti, bez ikakvih polemika i osporavanja. Bilo bi krajnje neprimjereno u strune i
znanstvene podatke unositi bilo kakvu ideologiju. Dokumentarna vrela analizirat e se i
vrednovati struno, znanstveno i kritino.
- Kada moemo oekivati izlazak enciklopedije iz tiska?
- Dovravanje tekstova predvieno je za jesen ove godine, a izlazak iz tiska za
proljee 2005. godine.
- Hoe li se pristupiti i projektu prevoenja na strane jezike kako bi Istarska
enciklopedija postala dostupna i svjetskoj javnosti?
- Najkrae reeno to ovisi o svjetskoj javnosti! Hrvatski nakladnik zasigurno ne
raspolae sredstvima za skupo prevoenje na strane jezike. Meutim, i ta je opcija otvorena
ukae li se prilika za ukljuivanje u neki meunarodni projekt...
77
MARIJA VUKOVI
OBLJETNICE
78
MARIJA VUKOVI
OBLJETNICE
79
MARLENA LAKI
OBLJETNICE
98
Grad je 2. lipnja 983. predan u tue ruke i sljedeih nekoliko stoljea sudbina Pazina je bila neizvjesna. Inae,
na taj se datum ve tradicionalno slavi Dan grada Pazina.
99
To je prva gimnazija u Istri na hrvatskome jeziku, osnovana 1899. godine.
80
MARLENA LAKI
OBLJETNICE
temama lokalnog i ireg znaenja, obiteljske i osobne fondove te razne druge materijale
koji predstavljaju vrijedne povijesne, gospodarske, politike i kulturne izvore.
U Dravnom arhivu u Pazinu moemo pronai dokumente iz 13. stoljea, Zbirku
istarskih statuta iz razdoblja srednjega vijeka, Matine knjige istarskih upa te posebno
istaknutu Zbirku isprava iz razdoblja od 1200. godine do 19. stoljea. Uz razliita
posebna izdanja, Arhiv objavljuje i svoj asopis Vjesnik Istarskog arhiva.
Arhiv ove godine slavi 45. godinjicu postojanja i aktivnog djelovanja na
istarskom podruju. U dugogodinjem radu Arhiv se morao suoiti i s razliitim
problemima u realizaciji njegove zadae. Razne nedae poput nepovoljnih klimatskih
uvjeta koji su doveli do unitenja nekih dokumenata i oteanog ouvanja drugih, zatim
nezainteresiranost laika za samu arhivistiku, ali i nedovoljna obrazovanost prijeko
potebnih strunjaka, dovodile su ovu djelatnost na sam rub egzistencije. Ipak, Arhiv ve
nekoliko generacija, s razliitim vodstvom, uspjeno djeluje. Dapae, slovi kao jedan od
najbogatijih (osvrui se na arhivsku grau) ogranaka Dravnog arhiva, a mi cijelome
timu ljudi zaslunih za takvu uspjenost moemo samo poeljeti sve najbolje u nastavku
rada.
81
ROBERTA CVEK
OBLJETNICE
PAD CARIGRADA 1453.
82
ROBERTA CVEK
OBLJETNICE
Opsada grada je zapoela ujutro 6.
travnja 1453. Sultan je najprije prema
Islamskom zakonu ponudio graanima da se
dobrovoljno predaju te da e ih, uine li to,
potedjeti. Nakon toga je zapoeo s topovskom
paljbom. Paljba je trajala est tjedana, a zatim
je uslijedio juri janjiara. Turci su potkopima
pokuavali oslabiti zidine koje su branitelji
preko noi uz velike napore pokuavali
obnoviti i popraviti. Braniteljima je nedostajalo
hrane i oruja, a bivali su i sve oajniji jer
pomo sa Zapada nikako nije stizala. Obrani se
ipak pridruuju mletake naseobine u
Carigradu i genovske naseobine u Peri sa
sjevera Zlatnog roga. Uskoro, nakon prvog
83
MLADEN MAJUEVI
OBLJETNICE
102
Znanstvena i kulturna ustanova utemeljena 1855., financirana direktno iz amerikog prorauna, smjetena u
Washingtonu, D.C.
84
MARIO MILETI
ISTARSKA BATINA
MOTOVUNSKI ZAVIAJ
Istarski duh srednjovjekovlja
85
MARIO MILETI
ISTARSKA BATINA
86
MARIO MILETI
ISTARSKA BATINA
87
MARIO MILETI
ISTARSKA BATINA
gradsku jezgru unutranji trg, crkvu i zvonik. Nije rijetkost da zvonik i zgrada crkve
nisu iz istog vremena, ali obino je zgrada starija od zvonika. U Motovunu je obrnuto:
zvonik je iz 12. stoljea, a zgrada iz 16. stoljea. Vjerojatno je zvonik u poetku bio ratni
toranj kojemu su promijenili namjenu. Visok je petnaestak metara i jasno se vidi sa
povee udaljenosti, to znai da se s njegovog vrha vidi jo i dalje - odlina promatranica
i obrambeni toranj. Crkva sv. Stjepana izgraena je u renesansnom stilu i djelo je
mletakog arhitekta Andrije Palladija.
Zanimljivo je da se oko stare jezgre na jugozapadnoj strani vrlo rano razvilo
podgrae, a malo kasnije, uz prilaz sa istone strane, predgrae. Sva tri dijela grada
povezana su vrstim sustavom unutarnjih i vanjskih utvrda, s kulama i gradskim vratima
to su izgraene od 14. do 17. stoljea, na kojima se mogu uoiti obiljeja romanike,
gotike i renesanse. Naili smo na troja gradska vrata. Kroz prva, u kojima se nalazi
lapidarij, ulazi se u grad. Pred drugim vratima koja vode u jezgru, uz zapadne gradske
zidine, nalazi se renesansna loa iz 17. stoljea. Kroz trea se vrata, izgraena u gotikom
stilu, uspinje do gradskog trga.
Trajnost i promjene
Motovun je vrsta gradska cjelina. Prirodnost prijelaza arhitektonskih stilova iz
romanikog, preko gotikog, renesansnog i baroknog pa sve do klasicistikog, dokazuje
kontinuitet ivota na tom podruju. Grad je u prolosti imao mnogo vie stanovnika nego
danas; i strateka mu je vanost bila vea. To se moe objasniti povijesnim promjenama s
prijelaza 19. u 20. stoljee, kada poinje razdoblje stagnacije Motovuna. Sudbina mu je
bila vezana uz vane prometno-trgovake putove koji su neko prolazili kroz sredinju
Istru. Sa jaanjem vanosti morskih putova opadala je vanost cestovnih, a time i gradova
koji su ih uvali. Motovun ivne ljeti, kada mu se stanovnitvo privremeno povea
zahvaljujui kulturnim priredbama; mi bismo voljeli da preivi promjene netaknut, kao
svjedok povijesti u kojemu se prolost udie sa zrakom.
Povratak iz pitoresknih istarskih gradia nikada nije lak. Motovun mami svojom
mirnoom i poziva na ostanak. Mi smo se udili jer su oaze u vremenu koje izljeenje
donose vie duhu nego tijelu motiv kakav obino susreemo u knjievnosti
88
OZREN CATELA
ISTARSKA BATINA
RAKALJ I BALOTA
89
OZREN CATELA
ISTARSKA BATINA
Razgovarao je s ljudima, najee
o prolosti, ili samo sluao njihove
kuelje koristei ih poslije u svojim
djelima. Na ulazu u selo imao je komad
zemlje, starinu, elio je tu posaditi
vinograd. Susjedima je povjerio taj
zadatak. Svaku zasaenu lozu, po obiaju,
zalijevao je vinom i poslije o svemu jako
vodio rauna, no nikad, najvjerojatnije
zbog loze kojoj nije odgovaralo podruje,
ovaj vinograd nije imao uroda. Svakom
radniku plaao je urnade, tj. dnevnice, Uvijek je sa sobom nosio obiaje svoga kraja
pravedno, kae Percan. Osim ovih crtica
navodi njegovu impresivnu brigu za majku, kojoj je s velikom ljubavlju posvetio mnoge retke
svog stvaralatva. Na moje pitanje koliko su Rakljanci toga vremena znali o Baloti kao
pjesniku i ekonomistu moj sugovornik odgovara: Znali smo da pie, ali o njegovom radu kao
ekonomiste i sveuilinog profesora nismo znali nita. Kad bi ga pitali a dela u Zagrebu,
govorija bi da je uitelj i da gubi vrime z dicon.. Kad je kao pomorac na Atlantiku u
novinama proitao vijest o Balotinoj smrti saznao je kako je velik bija taj ovik, njegov
sused barba Miho Gapiov.
Iako malobrojni, studenti iz Raklja i ostalih dijelova Istre, koji su u to vrijeme poeli
dolaziti u Zagreb sa saznanjima o Mati Baloti kao akavskom knjievniku, ostali su
iznenaeni njegovom veliinom ekonomista, sveuilinog profesora, njegovim ugledom meu
studentima i sveuilinim nastavnicima koji su s mnogo emocija isticali njegovu veliinu. I u
Zagrebu brinuo je Balota za svoje Istrijane u svakom pogledu, ivi primjer za to je
zagrebaki Klub studenata Istre.
Tijekom naeg razgovora Ema Percan govorila je o sprovodu velikog knjievnika
istiui da tog kiovitog dana, u veljai, u Raklju nije bilo mjesta gdje bi se moglo parkirati
auto iako su te, 1963. godine, samo dvojica Rakljanca imala automobil. Sve je bilo puno od
Sinii do cimitara i dalje. Nikad takovega funerala Rakalj ni ima, osan miljari ljudi!. Vrlo
emotivno o tome govorili su mi i drugi Rakljanci opisujui rudare koji su s drugim radnicima
Labintine, seljacima iz Barbantine, Poretine doli na ispraaj Mate Balote. Odati mu
poast, pokloniti mu se u Drutvenom domu, doli su i aci istarskih kola, studenti pulske
Pedagoke akademije i drugih rijekih fakulteta, doli su njegovi prijatelji ribari sa Krka,
novinari, intelektualci, kolege znanstvenici. to je bilo u njemu, to je toga dana u Rakalj
dovelo tako velik broj ljudi razliitih mentaliteta, kultura, svjetonazora? Osjeali su da
ispraaju blisku osobu, lana obitelji ili dobrog prijatelja, dio svoje prolosti. Sahranjen je na
rakljanskom groblju kraj mjesne crkve u kojoj poinje radnja njegove Tijesne zemlje. U
nadgrobni spomenik njegova groba uklesane su rijei koje ga simboliziraju, jezgrovito i toplo:
Ovode lei pored majke Mare i oca Tone Mijo Mirkovi-Mate Balota, sveuilini profesor
28. IX.1898.-17.II.1963., putnik zme grada i svojega sela, ki je vajk piva kako nai stari
rodila loza grozda dva, teak, ribar, mornar, akademik, pjesnik, prvi Rakljan ki je napisa 50
knjig, pokopan uz zvuke dragih roenica.
Njegovi sumjetani na razliite su naine doivljavali njegova djela, posebice ona
gdje se direktno spominju osobe, mjesta ili dogaaji. Neki su se jednostavno divili ljepoti
reenoga dok su drugi traili samo realno, odnosno ono to se zaista zbilo, zamjerajui
pjesniku slobodu izraavanja, kritizirajui napisane rijei jer se, kako su znali rei: U Raklju
tako ne govori i slino.
90
OZREN CATELA
ISTARSKA BATINA
91
TOMISLAV SERGO
92
TOMISLAV SERGO
93
NATAA KNEZOVI
RECENZIJE KNJIGA
~
Povjesniarima dobro poznata izdavaka kua Barbat
iz Zagreba u protekloj je, 2003., godini, u inovativno usmjerenoj
biblioteci Homines, empora, loci suvremenu historiografiju
obogatila za etiri nova, i vrlo zanimljiva naslova. Otisnuvi se
izvan granica europskog kontinenta, posebno se istie Povijest
Japana Conrada Totmana, koja ve svojim ivopisnim koricama
privlai panju svakog oka. Specifina sama po svom nastanku,
jer jo nitko nije doktorirao na japanskoj povijesti, ova knjiga
prati Japan s dvije toke gledita; prouava ga kroz problem
iznimnosti, i s ekoloke toke gledita, tj. odreivanja razdoblja
pomou opisanih karakteristika odnosa izmeu ovjeka i okolia.
Tako povijest Japana tee kroz etiri osnovna razdoblja: od
samog poetka do 250 godina po. Kr.) ija povijest poinje
lovcem sakupljaem, koji se moe istraiti kao paleolitska kultura
s vrlo malo podataka, kao i kasnija kultura sa znatno vie
podataka, koja se po svojem lonarstvu uobiajeno zove Jomon. Drugi dio, doba rasprenih
poljodjelaca (400. pr. Kr. - 1250. po. Kr.), obuhvaa prvobitno razdoblje, koje se jo naziva
razdobljem rasta, kada su s kontinenta neprestano stizali doseljenici (do 700. po. Kr.), i razdoblje
zastoja (8. st.), kada je glavna znaajka bila centralistika vlast. Na to se od 1250. do 1890.
nadovezuje doba intenzivne poljoprivrede. Ono traje sve dok ga u 20. stoljeu nisu potisnuli
industrijski odnosi. Industrijalizacija je za Japan, kao i za veinu ovjeanstva bila bitna promjena
u njegovoj povijesti. Ona ukljuuje korjenite tehnoloke promjene i nove obrasce politikog
organiziranja, ideologije i sukoba, a uz to se veu i neposredna pitanja uz dananje najvee
probleme Japana na globalnoj razini kao to su stalna slabost japanskih financijskih trita i
inertnost japanskih politiara. Na unutarnjoj razini pozornost privlae i problemi vezani za
poljoprivredu, ivot u gradovima, pitanje ena i manjinska pitanja, kao i jo uvijek ivo pitanje
Istoka i Zapada. Osim toga, sve veu pozornost privlae i pitanja sve starijeg japanskog
stanovnitva i sve manjeg nataliteta.
Iako joj sudbina, vjerojatno, nije namijenila vei broj itatelja, a i malo je vjerojatno da e biti
uvrtena u bilo kakav obrazovni program, s ovako irokim spektrom detaljno razraenih tema,
Povijest Japana zasigurno nee proi nezapaeno, pa je i razlog
ovoj detaljnoj obradi, isto pobuivanje interesa i znatielje.
Manje egzotina, ali nita manje vrijedna ili zanimljiva je
Socijalna povijest Engleske Asa Briggsa u obradi duge socijalne
povijesti na engleskom tlu gdje autor ispituje njezine razne,
meusobno povezane i uvjetovane aspekte. On pridaje znatnu
panju ekonomskom ivotu, proizvodnji, unutranjoj razmjeni,
prometu i vanjskotrgovakim vezama, kao i socijalnim odnosima i
strukturama, demografskim stanjima i kretanjima, ali se bavi i
kulturom, obrazovanjem, poneto znanou, religijom i moralom, a
i raznim crtama engleske svakodnevice, od stanovanja i prehrane
do nonji, zabave i razonode. Dakako, svi ti aspekti nisu mogli biti
zastupljeni u svakom od obraenih povijesnih razdoblja zbog
94
NATAA KNEZOVI
RECENZIJE KNJIGA
95
IN MEMORIAM
Dr. sc. EDUARD ALI
(1910. Marana 2003. Salzburg)
Dr. sc. Eduard ali, jedan od najistaknutijih hrvatskih
povjesniara i publicista, preminuo je 29. kolovoza 2003. u
Salzburgu, u Austriji. ali je roen u Marani, 14. listopada 1910.,
a nakon to je Istra pripala Italiji, s obitelji se 1921. godine preselio
u Kraljevinu SHS. Pravni fakultet zavrio je 1937. godine u
Zagrebu, a doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zapadnome
Berlinu 1963. godine. Bio je i dopisni lan Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.
Prije Drugog svjetskog rata bavio se novinarstvom radei u
zagrebakom dnevnom listu Novosti za koje je izvjetavao iz
Berlina od 1939. godine. U nacistikom logoru Sachenhausen-Oranienburg bio je zatoen
od 1942. do 1945. godine.
Nakon zavretka rata dvadeset je godina radio kao novinar parikog dnevnika
Combat iji je glavni urednik tada bio slavni knjievnik Albert Camus. Istraivavio je
nacistike provokacije i zloine. Kada je u Combatu objavio da Kina ima atomsku
bombu tiraa lista je s 200 000 porasla na 500 000 primjeraka!
Godine 1968. izabran je za glavnog tajnika Europskog komiteta za znanstveno
prouavanje uzroka i posljedica Drugog svjetskog rata u Luxemburgu. Na mnogobrojnim
simpozijima o Drugom svjetskom ratu dr. alic imao je razne dunosti u organizacijskim
odborima. Sudjelovao je tako i u radu simpozija Drugi svjetski rat i mir meu narodima
1970. i Putevi i snage rata i mira 1975., na kojem je iznio svoju zapaenu studiju o
ratnoj privredi Treeg Reicha.
U svojim djelima daje prikaze koncentracijskih logora, obrauje nacistiko
konano rjeenje idovskog pitanja te nacistiku ideologiju. Televizijska emisija ovjek
brojka govori ostala je vrlo zapaena kad je dr. ali, kao nekadanji logora, po prvi put
prikazao funkcioniranje plinske komore. Posljednih deset godina bavio se problemom
nuklearnoga naoruavanja i u svezi s tim pitanjima o opoj sigurnosti.
Dr. Eduard ali, kao istaknuta, svestrana linost, bio je voditelj i organizator niza
likovnih izloaba, radiodrama i znanstvenih skupova. Godine 1984. emisija Kino-oko
prikazala je aliev dokumentarni film o paljenju Reichstaga u kojem je on argumentirano
dokazao nacistiku urotu. Bio je i lan Francuskoga drutva dramskih autora, a za ivotno
je djelo 1985. godine dobio francusku Meunarodnu nagradu otpora. Njegova
najznaajnija djela su Himmler i njegovo carstvo, Hitler bez maske, Europska
trilogija, Marseille i Drugi svjetski rat, Od Hitlera do Bin Ladena, a bio je i glavni
urednik biblioteke Histria Croatica pulskog izdavaa C.A.S.H. Prema elji akademika
alia, donacija 770 svezaka iz njegove knjinice uruena je u sijenju Sveuilinoj
knjinici u Puli.
96
IN MEMORIAM
ANDREJ KOMAC
(1970. - 2003.)
Gotovo su sve dnevne novine 18. srpnja 2003. godine objavile
vijest kako je dan ranije, ronei preminuo slovenski turist na Dugom
otoku. Naime, taj mladi Slovenac po mnogo emu nije bio obian
turist. Zaljubljenik u hrvatski Jadran i hrvatsko srednjovjekovlje,
Andrej Komac, smrtno je stradao u Dalmaciji bavei se omiljenim
sportom u kojemu je bio gotovo profesionalac. Tko je bio Andrej
Komac te zato i mi uz slovenske kolege osjeamo nenadoknadiv
gubitak njegovom smru?
Andrej je diplomirao u lipnju 1996. godine na Odsjeku za
povijest Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Jo je za studentskih dana u
Dubrovniku redovito sudjelovao u radu Ljetne medievistike
radionice, gdje je s kolegama iz Hrvatske (uz struno vodstvo profesora Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu) radio na arhivalnomu gradivu Dubrovake Republike. Te su
godine bile temeljem njegovih buduih bliskih kontakata s kolegama iz Hrvatske (meu
mnogobrojnima iz Zagreba, stekao je svojom otvorenou i neposrednou prijatelje i meu
sudionicima prve generacije studenata povijesti naega Odsjeka M. Mogorovi, M. Levak,
T. Uji). im je diplomirao, upisao je postdiplomski studij na Medieval Department of
Central European University u Budimpeti, gdje je upoznao nove hrvatske medieviste (meu
inima i pisca ovih redaka). Magistrirao je, dakle, 1997. godine na tom Odsjeku s najviom
ocjenom na temi (The Ministerials of the Spanheims and Their Social Development in the
Thirteenth and First Half of the Fourteenth Century) koja je dijelom obuhvaala i istarsko
srednjovjekovlje. Od 1998. godine radio je na Odsjeku za povijest u Ljubljani kao asistent, a
iste je godine zapoeo i studij na prestinomu Institut fr sterreichische Geschichtsforschung
u Beu. Na tom je Institutu ispolagao sve ispite, obranio tezu (Krain zwischen Kaiser,
Frsten und lokalen Gruppen von Ministerialen. Ein Beitrag zur politischen Geschichte
Krains in der ersten Hlfte des 13. Jahrhunderts, zu den Anfngen der Landesherrschaft und
des lokalen Adels) te tako postao jednim od trojice slovenskih medievista kojima je to
uspjelo (meu Hrvatima je diplomu tog Instituta stekao samo T. Smiiklas). Dok je boravio u
Beu istovremeno je pripremao doktorsku disertaciju na matinom fakultetu u Ljubljani, kojoj
je tema bila vezana uz teritorijalno formiranje srednjovjekovne Kranjske i razvoja njezina
plemstva u razdoblju od sredine 12. do sredine 14. stoljea. Radnju je predao u lipnju 2003., a
nakon njezine obrane u rujnu, bio je planiran nastavak njegova rada na matinom Odsjeku u
Ljubljani, ali i rad u Znanstveno-istraivakom sreditu Republike Slovenije u Kopru.
Andrej Komac je nastojao odravati stalne kontakte s kolegama u Hrvatskoj, ma gdje se
trenutno nalazio. Prije odlaska na Dugi otok u vie smo navrata dogovarali buduu suradnju;
uspostavu slubenih kontakata Odsjeka za povijest u Ljubljani i Puli, zbliavanje studenata
povijesti tih dvaju odsjeka, zajednike znanstvene projekte kojima bi uz suradnju s talijanskim
i austrijskim medievistima predmet prouavanja bio istarski medievalni svijet. Ugovorili smo
i susrete u studenom u Kopru i Puli, kojima sam se radovao, jer se od Budimpete nismo
osobno susretali. Gubitak tog ovjeka nevjerojatne ivotne energije, nezamislivoga
znanstvenoga potencijala, ali i potenja, te spontane neposrednosti u dnevnim odnosima jest
gubitak ovjeka sposobnog da okuplja i vodi ljude. Energije mu za to nije nedostajalo. Njome
je zraio ma gdje i s kime god bio.
Mr. sc. Ivan Jurkovi, asistent pri Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Puli
97
IN MEMORIAM
SLAVEN SKOKO
(1976. Derventa 2004. Zagreb)
Postoje ljudi koje pamtimo po njihovom radu, po njihovim djelima,
po znaaju ili jednostavno po tome to su nam bili dobri prijatelji. Moj bivi
uenik, kasnije kolega i suradnik na uistinu bitnim projektima, Slaven Skoko,
u svakom je smislu ostavio u meni, i ne samo u meni, takav trag za sobom.
Roen je 1976. godine u posavskom gradu Derventi, gdje je zavrio
osnovnu kolu i doekao poetak rata. Sudbina prognanika odvela ga je
najprije u Austriju, a potom (1993.) u Pazinski kolegij klasinu gimnaziju,
gdje sam ga i upoznao. Bio je inteligentan, duhovit i marljiv uenik, ali
nikada treber. Jednostavno je itao stvari koje su ga zanimale i pamtio ih s
lakoom. To su u prvom redu bili klasini jezici.
Nakon Kolegija Slaven je upisao studij klasine filologije na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radom i marom znanstvenika brzo se istaknuo meu tamonjim
studentima. Na kraju studija bio je najbolji student ne samo na Odsjeku za klasinu filologiju, nego
je takoer od rektora Sveuilita u Zagrebu dobio najvie priznanje Rektorovu nagradu za djelo
Kupinska pjesmarica. Intelektualna ga je radoznalost, naime, dovela do starih pjesama pisanih
na latinskom jeziku u 18. stoljeu, koje je uspio prikupiti, obraditi s potrebnim kritikim aparatom i
prevesti na sjajan hrvatski jezik.
Iste godine, zajedno s grupom studenata, mladih znanstvenika i entuzijasta osnovali smo
udrugu Antiquitas croatica Institut hrvatskih starina, iji je cilj zapravo prerastanje u istoimeni
institut koji e u iduih nekoliko godina prikupljati grau za pomnije izuavanje starije povijesti
Istre i sjevernog Jadrana, dakle nastaviti tamo dokle je davno prije sa svojim diplomatikim
zbornikom doao Kandler. Slaven je, na prvoj i osnivakoj sjednici Udruge, jednoglasno od strane
dvadesetak prisutnih lanova, bio izabran za njezinog tajnika. Jedna od prvih stvari koju je pokrenuo
bila je ogroman i strahovito zahtjevan posao prikupljanja svih inskripcija na latinskom jeziku na
podruju Republike Hrvatske, od antikih vremena do danas, jer nijedna zbirka takve vrste do sada
u Hrvatskoj ne postoji. Slaven je, takoer, suraivao sa mnom na projektu u obradi djela Marka
Antonija de Dominisa. Zajedno smo obraivali neke tekstove, a samostalno je preveo s
latinskog Dominisovu pravnu i satiriku obranu Venecije u sporu s Vatikanom poetkom 17.
stoljea (Prigovor Mletake republike). Tada smo radili na tekstu i uivali u
blagodatima pulskog i istarskog ljeta.
Nakon Dominisa, dok je radio kao profesor latinskog jezika na Pazinskom kolegiju zajedno
s jo jednim mojim bivim uenikom i sadanjim kolegom, Hrvojem ugarom, bio mi je suradnik u
prireivanju drugog izdanja udbenika latinskog jezika za gimnazije Hereditas linguae Latinae.
Ove jeseni zaposlio se za stalno u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu i planirao
poduzeti poslijediplomski studij. Zadnji put sam ga vidio na dan Zimskog solsticija 2003. godine u
Motovunu, zajedno s djevojkom Davorkom koju je oenio nekoliko dana kasnije u Zagrebu. Ovaj
svijet napustili su zajedno, u Zagrebu, nakon svega nekoliko dana brane sree.
Otiao je Slaven Skoko, veliki ovjek, istinski kolega i pravi prijatelj. Pamtit emo njegovu
prijateljsku odanost, njegovu marljivost i duboku ljudsku estitost.
Posljednji pozdrav prijatelju, ueniku i pravom ovjeku.
ORET QVI SPECTAT DICENS: IN PACE QVIESCAT
CORPVS VT ARCA TEGAT, FLATVS ET ALTA PETAT.
Zvonimir Milanovi, lektor latinskog jezika na Filozofskom fakultetu u Puli
98
99
ZAHVALE SPONZORIMA
Grad Pula
upanija istarska
100
BILJEKE
101
BILJEKE
102