Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Katedra za arheologiju

Grka kolonizacije Isse, Pharosa, Lumbardije i Dimosa

(esej)

Radili:

Mentor:

Adela Koki,

Vii.ass. Amra ai, MA

Ivana Mirkovi

Sarajevo, 2015

Sadraj:
UVOD..3
Issa4
Epetij, Tragurij, Aspalatos, Salona6
Pharos....7
Lubardija...9
Dimos..10
ZAKLJUAK12
LITERATURA...13

UVOD
Grka kolonizacija Jadranske obale jako je znaajan dogaaj za Ilire, narode koji su naseljavali
ovo podruje. Grki trgovci su Jadranskim morem putovali esto, jer su upravo tu bili jedni od
najznaajnijih trgovakih puteva, kojima se prevozio jantar i druge sirovine.
Grka kolonizacija ovog podruja bila je posljedica sve loije politike situacije u Grkoj, u
kojoj dolazi do formiranja klasnog robovlasnikog sistema, od VIII do VI stoljea, te
stanovnitvo iseljava i osniva nove polise na Jadranskoj obali.
Kolonija, vjerovatno i nije adekvatan izraz, s obzirom da ovo stanovnitvo nije imalo direktan
kontakt sa svojom maticom. Tako da za ove gradove koje su osnovali kolonisti koristimo pojam
apoikija, to znai ,,ivjeti u daljini ili u prenesenom znaenju preseliti se.
U ovom radu govorit emo o grkoj kolonizaciji Isse, Pharosa, Lumbarde i Dimnosa. Koristit
emo djela Grge Novaka ,,Prolost Dalmacije , ,,Stari Grci na Jadranskoj obali , ,,Issa i
Issejska drava , Duje Regi Mioevi ,,Iliri i antiki svijet , John Wilkes ,,Iliri, Robert
Matijai ,,Povjest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana.
Cilj ovog rada je iznoenje argumenata i dokaza koji potvruju postojanje apoikija uope.
Arheoloki dokazi su na nekim mjestima oskudni ili ih uope nema, dok su pisani izvori
neprovjereni i nesigurni tako da je ovo jo uvijek problematika kojom se bave mnogi arheolozi i
historiari.
U ovom radu emo pokuati da iznesemo miljenja savremenih pisaca koji se bave ovom
problematikom, kako oni gledaju na ovo pitanje, kojim se izvorima slue i koji su im argumenti.
Meutim, moramo znati da je ovo pitanje jo uvijek otvoreno, i nije rijeeno do kraja, tako da
moemo oekivati da e arheoloka istraivanja koja budu sprovedena u budunosti moda
dokazati i potpuno drugaije stanje.

Issa

,,Na visokom Humu (585 m) koji dominira itavim otokom i odakle se iri pogled sve do italske
obale na zapadu a do Kotora na istoku, Zadra na sjeveru, preko Braa i Hvara do Splita i
makarskog primorja, Neretve, Peljeca, Korule i Mljeta, stajala je budna straa i obavjetavala
Dionizijevog eparha o Issi i kretanju laa po Jadranu, da u eventualnoj potrebi krene sa
spremnim i brzim trijerama u pomo novim kolonijama napadnutim od gusara1
Dionizijevo osvajanje Isse dogodilo se oko 397. godine prije Krista. Vano je rei da je za
Dionizijeve vladavine Sirakuza postigla svoj vrhunac te da je on osigurao ulaz u Jadransko more
i sklopio mir s Kartaanima. Meu prvim osvajanjima na Jadranu bio je Vis, zbog svog dobrog
prirodnog poloaja, dobre luke i mogunosti da primi mnogo sirakukih laa. On je pomogao
Paranima da osnuju svoj polis na Hvaru kako bi ojaao grki utjecaj na Jadranu.
,,Trea grka kolonija u tom sredinjem dijelu dalmatinske obale bila je Issa, na sjevernoj strani
otoka Visa. Nita nije zabiljeeno o njenom osnivanju, ali kovani novci i unutranja organizacija
govore da je to bila sirakuka naseobina. Nedavna otkria ukljuuju znatan niz grobova iz
helenistikog razdoblja koji sadre grku keramiku s nekim nadgrobnim natpisima na kamenu
koji su jo uvijek na svom prvobitnom poloaju.2
Ovako Wilkes u svom djelu ,,Iliri pie o Issi koja je kao Crna Korkira (Korula) i Pharos (Hvar)
jedna od prvih kolonija na istonoj obali Jadrana.
Za Issu se moe rei da je ona bila ilirska varijanta grkog polisa za vrijeme Dionizija, dakako
bez stvarnog legitimiteta, koja je od svojih grkih uzora preuzela kovanje novca, to svakako nije
bila privilegija ni svih grkih naselja, nego samo onih koji su uivali autonomiju.
Za vrijeme sirakuke vladavine, Issa je bila vodea kolonija na istonom Jadranu i glavni
ekonomski i trgovaki centar iz kojeg su se proizvodi iz june Italije (to se naroito odnosi na
keramiku) plasirali u druge grke naseobine.
Nakon smrti Dionizija Sirakukog Issa je poela kovati svoj vlastiti novac, a isti se koristio i u
subkolonijama Isse, Traguriju i Epetiju o kojima e kasnije u radu biti govora.
,,Tako su svoje pravo i prerogative autonomnih polisa ostvarili i Pharos i Issa (ali tek nakon
smrti Dionizija Starijega, za ijeg je ivota Issa bila dio Dionizijeve sirakuke drave), isto tako
nam i slabo poznati dorski polis Herakleia, pa moda i onaj jo slabije poznata nam knidska
naseobina (polis) na otoku Koruli. Tragurij (Tragurion) i Epetij (Epetion) kao subkolonije Ise i
lanovi isejskog polisa nisu, dakako, ni mogli kovati vlastiti novac ve je u njima vrijedio i kolao
zajedniki im isejski novac.3
1 Novak, 1952, 11.
2 Wilkes 2001, 127.

Na vlast sirakuke drave, pa tako i Isse, nakon smrti Dionizija Starijeg, dolazi njegov sin,
Dionizije Mlai, koji za razliku od oca nije bio autoritativan, te su to starosjedioci iskoristili i
ponovno je zavladalo gusarenje. Issa je iskoristila ovu priliku da ostvari potpunu politiku
nezavisnost, te je tako nastala Issejska drava. Issa je, razvivi ekonomsku nezavisnost, postala
centar keramike proizvodnje na Jadranu.
,,Nedavno otkrivena i druga keramika pe na Visu, potvruje gornji sud, da je i ova kolonija
politikom nezavisnou (ovu je Isa ostvarila ve za Dionizijeva nasljednika, D.Mlaega)
postigla i svoju ekonmsku nezavisnost, a time i procvat, razvivi se u snaan centar keramike
proizvodnje na istonom Jadranu i do poduzimanja i jaanja njene vlastite kolonizatorske
djelatnsti, u koju ide osnivanje naseobina u Trogiru, Stobreu i Solinu4
Kao to je ve reeno, Issa je poela s kovanjem svog vlastitog novca, ali i prekrivanjem novca u
isti onakav kakav je na otoku Farosu.
,,Postoje brojni nalazi bronanog novca koji se kovao na Visu, na ijem je aversu glava
heroiziranog mladia, a na reversu dupin. No dio takvog novca prekovan je u farski novac, pa se
na njemu vidi dvostruki prikaz na aversu i reversu.5
Ostalo je jo razjasniti porijeklo imena Issa. Mnogi pisci su ranije smatrali da je Issa osnovana od
kolonista sa Lesbosa, na kojem se nalazio grad Antissa. Ova tvrdnja nikako se ne moe dokazati,
a naroito je sumnjiva s obzirom da su o tome pisali grki pisci kojima je zadatak svakako bio
dovesti u vezu otoke istone jadranske obale sa grkim otocima. Issa prema miljenju nekih
znai utvreno mjesto u blizini vode, to nikako ne moramo dovesti u vezu sa Lesbosom.
Diodor u svojim tekstovima Issu povezuje sa Lissosom, meutim Ivan Lucius smatra da se ovdje
radi o greci u prepisivanju , te da je Lissos grka kolonija, dananji Lje u Albaniji, koja je
osnovana istovremeno kad i Issa. Meutim, ni jedan grki pisac sve do Diodora ne govori o
Lissosu kao grkom gradu, ni kao koloniji Sirakuze. ak ni Pseudoskimnos u svojoj ,,Periegesis
iz II stoljea ne spominje Lissos, dok navodi ostale grke kolonije na istonoj obali Jadranskoga
mora.
,,U svom opisu istone obale Jadranskoga mora, savjesni i tani Strabon, koji pie u prvoj
polovici I st. pr. n. e. govorei o obali od Boke kotorske na jug kae za Epidamnos da je osnovan
od Korkirana, a Lissos i Akrolissos samo spominje kao gradove koji se nalaze poslije Rizonskog
zaliva.6

3 Rendi Mioevi, 1989, 146.

4 Rendi Mioevi, 1989, 156.
5 Matijai, 2009, 71.
6 Novak, 1952, 176.

Tako da moemo odbaciti gore navedene tvrdnje. Naziv otoka je najvjerovatnije predgrkog
porijekla.

Epetij, Tragurij, Aspalatos, Salona

Isa je osnovala, na dalmatskom kopnu, blizu Salone ak dvije naseobine, Epetij (Epetio) istono
od Salone, i Tragurij (Tragure) sjeverozapadno od nje gdje su naeni i neki veoma znaajni
spomenici antike umjetnosti 7
Subkolonije Trag(o)urion i Epetion su osnovane u 3.st.pne. U politiko-pravnom sistemu nikada
nisu osamostalile u odnosu na svoju metroloplu Isu.
Trogir se nalazi na zapadu od dananjeg Splita, na malom otoku izmeu kopna i otoka iova- te,
je time grad bio potpuno izoliran od ilirske sredine koja ga okruuje. Ime je sloeno od grkih
rijei tragos to se prevodi kao jarac ili koza, i oros to znai brdo, meutim postoji i
miljenje da je ime ilirskog porjekla. Dananje ime Kozjaka nad Katelima pokazuje da su Grci
kada su doli zatekli ve naseobinu od koje su preuzeli ime.
Trogir je jedina grka naseobina u Dalmaciji u kojoj se sauvao poneki spomenik ovog vremena.
Radi se o dva reljefa, od kojih jedan, oteeni, predstavlja boanstvo dobrog trenutka Kairos, a
drugi malu stelu sa likom ene koja sjedi obavljajui svoj dnevni rad8. Ovo je potvrda ire
umjetnosti koju su dalmatinski Grci donijeli sa sobom u novu domovinu.
Epigrafski spomenik iz tog vremena govori da je bilo Ilira i meu kolonistima ovog grad. Natpis
je veoma vaan jer je jedini spomenik koji govori o visokim slubenicima logistima i njihovom
broju u Dalmaciji. Tragurion je jo u prvo doba rimskog carstva, kao i Isa, imao rimsko
graansko pravo, takoe postade u rimsko doba glasovit radi svog mramora9
Epetion je osnovan u 3.st.pne. Nalazio se istono od Splita, a danas se naziva Strobe. Prvi put
se spominje kao isejsko naselje poslije sloma Genecijeve drave, godine 158. kad su ga Daorsi i
Delmati napali, a Isa se obratila Rimu za intervenciju, a Rim poslao ka Delmatima poslanstvo,
kojemu je na elu bio Gajo Fenije.10
Aspalatos je dananji Split i bio je osnovan u 3. Ili 2.st.pne, kao malo primorsko- luno naselje
da slui za pristajenje isejskih ladja, koje su dalje kopnom prevozile svoju robu do isejsko-ilirske
7 Rendi Mioevi, 1989, 23.
8 Isto
9 Novak. 1952, 77.
10Isto, 203.

Salone. Dva grka natpisa nadjena su u Splitu.

Salon se na povjesnoj pozornici pojavljuje kao ton dalmateon- dakle naseobina domaeg
ilirskog stanovnitva.11 To je pretpostavlja se, bilo jadastrinsko naselje,odnosno Jadastrina- ager
Salotinatus.
Grko stanovnitvo Salone bilo je veinom tragurijskog porijekla. Salona nikada nije bila prava
grka subkolonija.
Ni Trogir ni Epetij nisu imali dobre luke, te je Isa traila nain da ih mirnim putem pridobije
solinsku luku koja je po poloaju bila potencijalna glavna luka na istonom Jadranu. To uspijeva
jer je bilo uspostavljeno povjerenje izmeu starosjedilaca Jadastrina i ovih grkih gradova.
Sklopljen je ugovor o prijateljstvu i saveznitvu, ime su isejske naseobine smjele osnovati jednu
novu naseobinu na jadranskom podruju gdje se kasnije razvio republikanski Solin.
Ovo dokazuje i arheologija kroz ostatke fragmenata. Salona je i u rimsko doba bila podjeljena na
ilirsko-rimski i isejski dio, od kojih je drugi stalno ostao u politikoj vezi sa svojim gradom
matricom.

Pharos

Poznato je da je otok Hvar bio naseljen i prije dolaska Grka, jo od neolitika, to dokazuje
materijal pronaen u piljama (Markova pilja, Grapeva pilja, Haranova pilja, Antunova kosa,
Skalezje, Brusje i dr.)
Kontakti sa Egejskim morem i Sicilijom u eneolitiku vidljivi su na keramici iz Grapve pilje na
Hvaru, to je netipina obojena vrpasta keramika, visoke kvalitete sa geometrijskom
ornamentikom, koja se moe povezati sa grkim keramikom.
Na osnovu prvih nalaza od eljeza, fibula, moe se zakljuiti da su stanovnici Hvara upoznali
eljezo poetkom prvog milenija prije Krista, koje je dolazilo morskim putem iz Grke ili
Sicilije, dok se spondilus uvozio sa Crnog mora.
Sve navedeno ukazuje na to da su stanovnici Hvara i prije dolaska Parana, jo od treeg milenija
prije Krista, imali kontakte sa grkim svijetom.
,,23 Nesti. Poslije rijeke Nesta slijedi putovanje oko zaljeva koji se zove Manijski i ono traje
jedan dan. Unutar zaljeva lee otoci Protera, Krateja i Olinta. Razdaljina meu njima je (?8 li
12) stadija ili manje i oni lee u pravcu Pharosa i Isse. Prvi je sada Pharos grki otok a drugi
Issa, a na oba se nalaze grki gradovi. 12
Ovako Pseudoskilaks govori o Issi i Pharosu, otocima na kojima se nalaze grki gradovi, u
svom ,,Periplusu iz 4.st prije Krista.
11 Rendi Mioevi, 1989, 137.
12 Wilkes, 2001, 107. (Sylasic Caryandensis Periplus maris ad litora habitat Europae et Asiae et Lybaiae, sv 1.)

,,Dok se to dogaalo, Parani, na poticaj nekog prorotva, poslae svoje apojkiste u Jadransko
more i sagradie naselje na jednom njegovu otoku koji se zove Faros, a pomogao ih je pritom
Dionizije13
Diodor jo tvdi da su Parani nakon kolonizacije na Hvaru, 385. godine prije Krista, u kojoj im je
pomogao Dionizije, sirakuki vladar, dopustili domaem stanovnitvu da nesmetano ive dok su
sami izgradili grad pokraj mora i utvrdili ga zidinama. U tanost ovih informacija ne treba se
sumnjati s obzirom da na to ukazuju i arheoloki nalazi: novci i natpisi a donekle i arhitektonski
ostaci.
Novac koji je pronaen na Hvaru, s prikazom koze i glave Persefone, simbolima Parana, koji se
datiraju u IV. st prije Krista, kovani su ili na samoj Sirakuzi ili su ih kovali sirakuki majstori na
Hvaru, s obzirom na dobru kvalitetu.
,,Novci Pharosa, koji u svojim najranijim tipovima reproduciraju tip reversa s novca matinog
grada Parosa (koza) i koji su kronoloki stariji od novca istorodnih tipova emitirana u Isi, idu
svakako meu najranije novce kovane u tom podruju Jadrana.14
Prisustvo Grka e kasnije kod domaeg stanovnitva izazvati ljutnju te e oni pozvati u pomo
Ilire, koji su ivjeli na kopnu i napasti Grke pravei veliku tetu.
Dionizije, koji je u to vrijeme osnovao grad Lissos, poslao je svog zapovjednika iz Lissosa da
ugui pobune. On se lako izborio, s obzirom da su ilirski brodovi bili laki i nisu se mogli
usporediti sa velikim brojem troveslarki. U ovom sukobu poginulo je pet hiljada Ilira.
,, Neki uee da se natpis naen na Hvaru, osnosi na upravo ovaj sukob i da su pharski klonisti u
ovom sukobu zaplijenjeno oruje od Ilira, zapravo od ilirskih Jadasinaca i njihovih saveznika
posvetili jednom svom boanstvu. Ti bi Jadesinci po nekima bili stanovnici kasnijeg Jadera
(Zadra), a po drugima oni su nastavali kraj oko dananje rjeice Jadro (ilirski Jader), koja
protie kraj Solina, stare Salone15

Pitanjem porijekla imena otoka Hvara nije se bavilo mnogo arheologa i historiara. Grga Novak
smatra da ime Faros nije grkog porijekla nego predgrkog li ilirskog, a moda i predilirskog ili
mediteranskog.

13 Novak, 1952, 189. (Diodor XV 13. V. grki tekst na str. 39.)

14 Duje Rendi Mioevi, 1989, 146.
15 Novak,1952, 47.

Lumbardija
Lumbarda sa lijepom i prostranom lukom koja je zatiena gotovo od svih vjetrova, smjetena je
u sjevero-istoni dio otoka i svojim poloajem odgovarala smjetaju drugih grkih kolonija na
naoj obali koji je uvijek bio dobro biran i sraunat.16
Na jednom mjestu u Lumbardi naena su tri groba iz helenistikog vremena i nedaleko odatle
jedan djeiji grob, jako interesantan gdje su naene razne posude gnatijskog tipa.
Nakon Dionizija mlaeg, Issa se osamostalila i kao slobodan polis obrazovala svoju
samostalnu vladu.17 Ve u 4.v.pne osnovala svoju koloniju na prostoru dananje Lumbarde na
otoku Koruli i taj svoj polis opasala bedemima. Isi je sluila kao pomorska i trgovaka
ispostava, polazite za trgovinu sa susjednim kopnom. Upravo zbog toga ona je tokom 4.v.pne
naglo ojaala; imala vanu ulogu izmeu prometa Grke i sjevero-jadranskih emporija Spine i
Adrije.
Na poluotoku koji se naziva Koludrt, u Lumbardiji, pronaeni su 1877. ulomci grkog natpisa na
kamenoj ploi sa tekstom koji dokumentira ugovorni odnos izmeu dvojice Ilira s jedne strane,
te osnivaa nove naseobine Isejaca i time potvruje raanje nove grke naseobine na Koruli
kojoj ime naalost nije sauvano.
To je poznata tzv. lumbardska psefizma (psefizma- u skuptini glasanjem donesena odluka) iji
su ulomci pronaeni nekoliko puta u 20.v. na istom mjestu, a iskopana je i helenistika cisterna
u ijim je ruevinama natpis i zavrio. Na tim ruevinama u srednjem vijeku bio je izgraen
samostan sv. Ivana.
Na vrhu breuljka pronaeni su znatni ostaci helenistike monumentalne cisterne, sagraene od
velikih blokova lokalnog kamena koja osim to je snadbijevala naselje vodom, morala je
predstavljati i mjesto kulta, jednu vrstu svetenstva na otvorenom, a u ijem okviru je dolo do
podizanja onog glasovitog epigrafskog spomenika, psefizme, koji je predstavljao prvi dokument
o postanku ove anonimne isjeske subkolonije18.
Fragmentnost teksta (nedostaju njegovi veliki djelovi) oteava tumaenje sadraja kome je
osnovna namjena kodifikacija odluke o osnivanju grada, upuivanje nekoliko stotina ljudi i
podjela zemlje u gradu i izvan njega: dvije treine teksta ini popis imena naseljenika koji su
velikim djelom po svemu sudei Isejci, odnosno svakako pripadaju dorskom etnosu.
Popis kolonista podjeljen je na tri stupca koji su naslovljeni imenima triju dorskih fila: Hila,
Dimina, Pamfila.
Porijekla imena su veinom isejska, neki iz Sicilije, a ima i pohelenjenih Ilira iz june Italije. Uz
svako osobno ime navodi se jo ime oca, prema uobiajenoj formuli u grkoj onomastici.
16 Rendi Mioevi, 1989, 168.
17 Novak, 1952, 189.
18 Rendi Mioevi, 1989, 137.

Potpuno je sauvano 158 imena, ali 65 imena u svakom od tri stupca daje ukupan zbroj od 195
osoba koji na elu svojih obitelji dolaze u Lumbardu osnovati svoju koloniju, ako taj broj
pomnoimo sa 4 koliko je lanova mogla imati prosjena obitelj, dobit emo 780 osoba koje su
inile prvu kolonizacijsku skupinu.19
Uvodni dio natpisa donosi isejskm hijeromamonom i praksidomom te kae da su se oikisti
sporazumijevali sa Pilom i njegovim sinom Dozom vjerovatno oko proputanja njihovog
zemljita novoj zajednici. (Pil i Daz tipina su ilirska imena poznata iz rimskodobne epigrafije
istonog Jadrana..)
...oni koji ponovo dou i obzidaju grad imaju pravo na graansku esticu sa okunicom u gradu,
tj. Unutar bedema, te na drijebom dodjeljen zemljinji posjed od 3 pletera od najbolje zemlje, a
neodreenu povrinu i od zemlje slabije kvalitete.
*pleta/er? (pletheron) je mjera za duinu od oko 30 m (100 grkih stopa), a kad se za povrinu
koristi odnosi se na kvadrat 100x100 stopa te od povrine od oko 885 m2.20
Uvodni tekst zavrava pravnim formulama koje moraju osigurati nepovredivost tih odredbi, te
sankcije. Vlast u novom gradu morala su se zarei da nikada nee ponovo dijeliti zemlju, a ako
neko i predloi to, bio je kanjen oduzimanjem graanskog prava i zapljenom imetka u korist
zajednice, a nekanjen neka ostane onaj ko ga ubije.
Iako su ovo vrlo stroge kazne, donekle su i razumljive uzimajui u obzir i vrijednost obradive
zemlje koje nije bilo u izbobilju.
Plodno polje kod Lumbarde, duine 2,5 km i irine 500 m moglo je biti temlj poljodjelstva te
kolonije, a dvije susjedne uvale (...) davale su naseobini onu komunikacijsku sigurnost koju su
grke kolonije uvijek stavljale na prvo mjesto pri odabiru lokacije21
Nije doivjela rimsko doba.

Dimos
Namee se zakljuak da se Dim(os) nalazio negdje na nekom otoku srednjeg Jadrana.
Mi smo smatrali da se najvjerovatnije on nalazio na mjestu dananjeg grada Hvara. Pri tome su
nas vodili sljedei razlozi:
a) Na putu a Egejska obala- Jonsko more ue Pada Nesakcij najpovoljnija luka za sklonite
u sluaju oluje je hvarska luka. Ona je to bila i ostala dokle god se plovidba odvijala sa
jedrenjacima.
c) naen ntpis grki u Hvaru
d) mnotvo novca sa legendom Di.. odnosno Dim... naeno u Hvaru i oko Hvara
e) velika mnoina novca grkog naena u Hvari i oko Hvara
19 Matijai, 2009, 77.
20 Isto 76.
21 Isto

22

Dakle u 4. i 3.v. pne jedan jak emporij koji je podrazumijevao trgovake veze sa itavom starom
Grkom i njezinim naseobinama na Apeninskom poluostrvu, i na Siciliji, sa Makednijom i sa
Azijom.
Ime ne doznajemo ni iz pisaca, ni iz natpisa, al je bio na mjestu dananjeg Hvara u njegovoj
neposrednoj blizini, u isto vrijeme kad je postojao i Faros, tj. u drugoj polovini 4. I u 3.v.pne.
Nagaanja da je Di..odnosno Dim..bilo ime nekog magistrata na dalmatinskoj obali ili je ime
poznatog (Dimallum, Dimalle) ili sasvim nepoznatog grada (Dimos). Meutim, iako se smatra da
je postojao u junoj Iliriji, negdje na jugu Skadarskog jezera grad Dimale, on nije grki polis,
nego isto ilirski grad, a Iliri nisu u 4.v. pne kovali svoj novac.
Takoe, ni Pseudoskilak ne spominje Dimos- prema tome on nije u njegovo doba.
Na Hvaru gotovo svi naeni i na susjednom Visu i svi su prekovani, neki na isejskim Jonios
novcima, neki na farskim i neki na heraklejskim, dakle svi na novcima ovih grkih kolonija koje
su se nalazile u srednjem istonom dijelu Jadranskog mora 23
Di(m) novci stariji i od farskih, heraklejskih ali i od issejskih Jonios-novca. Brunmid publicirao
ukupno 44 komada.
Otprilike 16 tipova isjeskog novca poinje sredinom 4.stoljea serijom Ionio to je ime ili
domaeg junaka ili savremenog vladara po kojem je nazvan Jonski zaljev. Motiv delfina se javlja
i na Jonios- novcu i na heraklejskom, to nam govori da su njihove kovnice bile u vezi.
Sin Epidamnove kerke - Dirak osnuje luku koja je pripadala gradu Dirahij. Graani Diraha kau
da je u bitci Heraklo grekom ubio Jonija, sina Diraka i nakon to je podigao nadgrobnu humku,
bacio je tjelo u more 24, pa je tako da se ono zove po njemu.
Bitka se desila jer su Diraka napala njegova braa, te je on sa Herkulom sklopio savez i zauzvrat
dobio podruja njihova. Zbog toga Herakla smatraju jednim od osnivaa i potuju kao boanstvo.
Prema starijima, Jonije je Ilir rodom iz Ise(Visa),a bio je u tim krajevima i vladar (kralj, dinast).

22 Novak: 1952, 196.

23 Isto
24 Wilkes, 2001, 127.

ZAKLJUAK
Danas su jo uvijek su otvorena razna pitanja (Je li Dionizije Stariji osnovao Isu?; Je li postojala
na otku Hvaru(Pharos) kolonija- polis- imena Dim..(Dimos, Dimale); Je li i Salona bila
subkolonija Ise?) i problemi koji se odnose na ovu grku kolonizaciju ilirske obale, kao i na
odnose doseljenih Grka i domaeg stanovnitva.
Takoe, jo uvijek nemamo potpuno jasnu sliku opsega grke kolonizacije na istonom Jadranu
kao ni taan broj tih kolonija.
Literalni izvori spominju samo neke, a veina njih potvrena je i samim arheolokim nalazima.
Pored literalnih izvora, epigrafski dokumenti nam sa sigurnou potvruju da su dodiri Ilira i
Grka davali plodove na raznim poljima ekonomskog, kulturnog, pa i politiko-vojnog ivota.
U radu smo pokuali odgovoriti na ova pitanja, koristei djela savremenih pisaca, meutim,
istraivanja koja budu sprovedena u narednom peridu mogu dovesti i do novih otkria i
razrjeenja gore navedenih pitanja.

LITERATURA

MATIJAI 2009: Robert Matijai, Povjest hrvatskih zemalja od antike do cara Dioklecijana,
Leykam International, Zagreb
NOVAK 1944: Grga Novak, Prolost Dalmacije, Slobodna Dalmacija, Split
NOVAK 1952: Grga Novak, Issa i issejska drava, VAHD, Split
NOVAK 1952: Grga Novak, Stari Grci na Jadranskom moru, VAHD, Split
RENDI MIOEVI 1989: Duje Rendi Mioevi, Iliri i antiki svijet, KK, Split
WILKES 2001: John Wilkes, Iliri, Laus, Split