XIII.

ALTERNACIJE SUGLASNIKA K/G/H : // I K/G/H : C/Z/S

Alternacija suglasnika k, g i h u , i naziva se prva palatalizacija, a alternacija suglasnika
k, g i h u c, z i s druga palatalizacija ili sibilarizacija.

198.

PALATALIZACIJA
199.

Kad se suglasnici k, g i h nau ispred e kao nastavka za oblik ili dijela nastavka za tvorbu
rijei, prelaze u , i . Npr.:
konjanik : konjanie
junak : junae
drug : drue
vrag : vrae
duh : due
vlah : vlae
vui : vuem
tui : tuem
ruka :ruetina
noga : noetina

200.

Suglasnici k, g i h ispred vokala i kao nastavka za oblik ili dijela nastavka za tvorbu rijei
prelaze u , i . Npr.:

junak : junaina
ruka : ruica
stog : stoina
knjiga : knjiica
evojka(djevojka) : evojina (djevojina)
prah : praina
muha : muica
uho : ui
201.

Palatalizacija nije obuhvatila suglasnike k, g i h ispred vokala e u akuzativu mnoine imenica s

osnovom na te suglasnike jer se oni u vrijeme vrenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred
navedenim samoglasnikom. Npr.:
junake, oblake, uenike, ruke, muke, kuke, krage, prijedloge, zaloge, zadruge, maljuge, orahe, svrhe, snahe i sl.

202.

Palatalizacija se ne vri u prisvojnim pridjevima izvedenim nastavkom in od imenica

enskoga roda. Npr.:

Milkin, Ankin, Lenkin, Darkin, Jovankin, Zorkin, Dragin, Gogin, Zagin, Mihin, crnkin, tetkin, Crnogorkin,
krukin, bakin i sl.
Od toga pravila odstupaju pridjevi na -in izvedeni od imenica majka i evojka (djevojka) koji se
upotrebljavaju dubletno: majkin i majin; evojkin (djevojkin) i evojin (djevojin).

47

SIBILARIZACIJA
203.

Sibilarizacija (alternacija k : c, g : z, h : s) vri se u sljedeim kategorijama:

a. u nominativu, dativu/instrumentalu/lokativu mnoine imenica mukoga roda s finalnim
k, g ili h u osnovi, npr.:
junak: junaci junacima
momak: momci momcima
konjanik: konjanici konjanicima
sirak: siraci siracima
nalog: nalozi nalozima
brlog: brlozi brlozima
prijedlog: prijedlozi prijedlozima
duh: dusi dusima (ali i: duhovi duhovima)
almanah: almanasi almanasima
orah: orasi orasima
Napomena: Kod imenica poput izdatak, gubitak, boljitak, pregradak i sl. poslije izvrene
sibilarizacije vri se i gubljenje suglasnika, pa se u navedenim padeima u krajnjem
razultatu dobijaju sljedei oblici:
izdatak: izdatci>izdaci izdatcima>izdacima
gubitak: gubitci>gubici gubitcima>gubicima
boljitak: boljitci>boljici boljitcima>boljicima
b. u dativu/lokativu jednine imenica enskoga roda s finalnim k, g ili h u osnovi, npr.:
ruka ruci
muka muci
struka struci
evojka evojci
noga nozi
podloga podlozi
briga brizi
knjiga knjizi
svrha svrsi
c. u imperativu glagola ija se osnova zavrava suglasnikom k, g ili h, npr.:
pei: peci
rei: reci
tei: teci
strii: strizi
lei: lezi

204. Meutim, radi ouvanja osnove, odnosno iz semantikih razloga ili zbog tekoe izgovora koja bi
bila izazvana sibilarizacijom pojedinih konsonantskih grupa ta glasovna promjena se ne vri
dosljedno u svim navedenim kategorijama.
a. Suglasnici k, g i h s kraja osnove vlastitih imenica enskoga roda u dativu/lokativu ostaju
nepromijenjeni:
Milka Milki
48

Mika Miki
Jovanka Jovanki
Milanka Milanki
Draga Dragi
Zaga Zagi
Blaga Blagi
Goga Gogi
Miha Mihi
b. Sibilarizacija se ne vri u dativu/lokativu jednine zajednikih imenica stranoga porijekla s
osnovom na k, g i h te uopte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvrene
glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo znaenje rijei:
freska freski
frizerka frizerki
maska maski
droga drogi
doga dogi
aga agi
sluga slugi
duga dugi
psiha psihi
epoha epohi
snaha snahi
maeha maehi
c. Suglasnici k, g i h kad se nau u grupama ck, k, k, zg i sh ispred vokala i u
dativu/lokativu jednine imenica enskoga roda ne podlijeu sibilarizaciji jer bi se u
rezultatu dobijenom poslije takve promjene izgubilo znaenje rijei ili bi se stvorile
suglasnike grupe teke za izgovor (npr.: maka maki>maci ili tezga tezgi>tezzi>tezi).
Zato su pravopisno jedino dozvoljeni oblici tipa:
kocka kocki
bocka bocki
maka maki
taka taki
boka boki
kuka kuki
praka praki
voka voki
sreka sreki
tezga tezgi
rozga rozgi
mazga mazgi
Pasha Pashi
Napomena: Suglasnik k iz konsonantske grupe k na kraju osnove imenica mukoga
roda u nominativu mnoine uvijek podlijee sibilarizaciji:
cvrak cvrci
traak traci
49

oblaak oblaci
zakljuak zakljuci
sobiak sobici
d. Suglasnik k iz suglasnike grupe tk u dativu/lokativu jednine nekih imenica enskoga
roda ne alternira sa c da ne bi dolo do semantikih pomjeranja rijei (tipa tetka
tetki>tetci>teci; motka motki>motci>moci):
tetka tetki
estitka estitki
reetka reetki
doetka doetki
krletka krletki
zagonetka zagonetki
patka patki
utka utki
butka butki
etka etki
motka motki
Ali je pravopisno dozvoljeno i: pripovijetka pripovijeci, bitka bici i sl. jer u takvim
sluajevima ne dolazi do izmjene znaenja rijei.
e. Suglasnik k u dativu/lokativu imenica enskoga roda koje znae nacionalnu,
narodnosnu, konfesionalnu ili dravnu pripadnost ne alternira sa c:
Crnogorka Crnogorki
Bosanka Bosanki
pravoslavka pravoslavki
muslimanka muslimanki
Bjelopoljka Bjelopoljki
Indoneanka Indoneanki
Talijanka Talijanki
205.

Suglasnici k, g i h ispred vokala i u dativu i lokativu geografskih imena ponaaju se dvojako.

Iako nema strogoga pravila po kojemu bi se moglo odrediti kad navedeni suglasnici alterniraju sa c,
z i s a kad ostaju neizmijenjeni, jer o tome odluuje ponajvie dosadanja tradicionalna upotrebna
praksa, moglo bi se rei:
a. Ako je rije o dobro poznatim naim i stranim geografskim nazivima u kojima poslije
izvrene alternacije suglasnika ne bi dolo do promjene znaenja, suglasnici k, g i h u
navedenim padeima alterniraju sa c, z i s, npr.:
Rijeka Rijeci
Banjaluka Banjaluci
Lika Lici
Palanka Palanci
Afrika Africi
Amerika Americi
b. Ukoliko je rije o geografskim nazivima kojima bi se poslije izvrene alternacije
izmijenilo znaenje, sibilarizacija navedenih suglasnika se ne vri, npr.:
50

Boka Boki
Kostarika Kostariki
Meka Meki
Volga Volgi
Krka Krki
206.

Suglasnik k u grupama sk i k u dativu/lokativu jednine imenica enskoga roda pravopisno je

dozvoljeno upotrebljavati u dubletnom obliku i neizmijenjen i sibilarizacijom izmijenjen u c jer
tako nalae upotrebna praksa, npr.:
praska: praski prasci
ljuska: ljuski ljusci
guska: guski gusci
puka: puki puci
kruka: kruki kruci
vaka: vaki vaci

51

XIV. NEPOSTOJANO A
207.

Nepostojano a je a koje se u nekim oblicima javlja, a u nekima ne. Upor.: pas psa, novac
novca, momak momka i sl. To a je kratko. Dugo a nije nepostojano a. Upor: bardak -bardaka, junakjunaka, teak- teaka i sl.

208.

Nepostojano a se javlja u nominativu jednine i genitivu mnoine imenica mukoga roda,

npr.:
momak momaka
pas pasa
sastanak sastanaka
vrabac vrabaca
trupac trupaca
U svim ostalim padeima i u jednini i u mnoini nepostojano a se gubi. Npr.: momka, momcima; psa,
psima; vrapca, vrapcima i sl.

209.

Nepostojano a javlja se u genitivu mnoine imenica enskoga i srednjeg roda sa

suglasnikom grupom na kraju osnove. Npr.:
guska gusaka
tikva tikava
olovka olovaka
taka taaka
maka maaka
tetka tetaka
koplje kopalja
staklo stakala
sedlo sedala
jedro jedara
stegno stegana

210.

U nominativu jednine pridjeva neodreenoga vida u mukom rodu javlja se nepostojano a

izmeu dva krajnja suglasnika u osnovi. U svim ostalim oblicima to a se gubi. Npr.:
dobar (dobri, dobra, dobro)
kran (krni, krna, krno)
sitan (sitni, sitna, sitno)
plodan (plodni, plodna, plodno)
Nepostojano a se javlja u odreenim sluajevima i pri graenju sloenih glagola prefiksima. Npr.:
izagnati, razagnati, podastrijeti, odazvati, odailjati i sl.

211.

I u nekim glagolskim oblicima javlja se nepostojano a, npr.:

jesam jesmo
nijesam nijesmo
strkao strkla
rekao rekla
poao pola
52

212. U primjerima koji slijede nije rezultat nepostojanog a, nego rezultat odgovarajuih distribucija.
Upor.:
izagnati, razagnati, podastrijeti, izabrati, odazvati, odailjati i sl.
213. Istu pojavu imamo i u primjerima tipa
sa sestrom, sa snahom, sa svekrvom, sa svekolikom vojskom, sa svitom, sa stepenica, sa strane; sa zapada, sa zida,
sa zvijerima, sa zeljem, sa Zdravkom, sa zastave; sa pijunom, sa atora, sa tekera, sa najderom, sa etom, sa
emena, sa evera, sa otom, sa enice, sa agom, sa enom, sa eluca i sl., e rije poinje sa s, z, , , i .
Tako je i sa sa mnom nasuprot s tobom, s njim i sl.
Tako je i s distribucijom k u dodiru s k, g ili h. Upor.:
ka kui, ka klubu, ka kapiji, ka komandi, ka kapetanu, ka Kosti, ka Klimentima, ka klanici, ka konju, ka
kolu; ka gradu, ka gnijezdu, ka gostima, ka gazdi, ka Gvozdenu, ka govedima, ka hridi, ka haustoru i sl.
Prethodnom pravilu odgovara i pravilo da se prijedlozima s finalnim suglasnikom z, ispred rijei
koje poinju sa s ili z, distribucijski dodaje a. Upor.:
kroza selo, niza stranu, uza stranu, niza stube, uza stube, niza zid, kroza zid, uza zid, kroza zube i sl.
Ispred rijei s poetnim suglasnikom , ili navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno, tj. sa a
i bez a na kraju i bez njega. Upor.:
kroza umu/kroz umu, uza trike/uz trike, kroza kolu/kroz kolu, niza ljeme/niz ljeme, kroza bunje/
kroz bunje, kroza ito/kroz ito, kroza eme/kroz eme, uza enicu/uz enicu i sl.

53