Safet Kadi

Bosanski jezik
izmeu lingvocida i
lingvosuicida
(sociolingvistiki eseji i ogledi)

SADRAJ
Postgenocidni nijemi vrisak (Proslov) ........................................... 5
Prolegomena: Pismo "Mladinskoj knjizi" povodom negiranja
bosanskog jezika: Lane injenice "izpod ruke" ......................... 17

I. O fenomenu glasa/foneme 'h'

Mehlem za uvo (Zakon 'haka' i refleks 'gluvizma') ....................... 37
Adaje iz jendeka (Bhs. normativne kontroverze) .........................59
Bosanske hd hudvice (Lingvocid i genocid) ........................... 91
Kako kahvenisati uz pravu bosansku kahvu (Izmeu tradicije i
pomodarstva) ................................................................................. 101
Zakuhavanje u kujni (Uzavrio bosanski lonac) ......................... 115
Sahatdija, koja je ura na tvome asovniku? (Vrijeme
autodestrukcije) ............................................................................. 125
Je li marama mahrama sa mahanom? (Bosanske normativne
dileme) .......................................................................................... 133
Federalna alka od duvanskog dima (Obstrukcije bosanske norme)
........................................................................................................ 151
Muvatori u truleu (ta je truhlo u zemlji Bosni) .......................161

II. Zatomljeni ikavski izraz

Dokle je dogorilo? (Normativno ignorisanje izvornog naslijea) 177
Kome je gori gore, a dolje bolje (Kolo historije se (o)kree) .....227
Guenje ikavskog avaza (Postgenocidno otimanje za ijekavicu) 241
Kad Plvm plv pljva, Dva suze proljv (Tokovi jekavizacije)
.........................................................................................................271
emu negiranje ikavskog identiteta? (Povodom tuzlanskog
izdanje Uskufinog Makbl-i 'rif-a) ..............................................285

Zavoliti i preiviti? (Normativna razpua) .................................. 303

III. Odbaeni akavski izraz

Popovski udar (takavizam u bosanskm jeziku) ......................... 331
avke na avljaku (Skrnavljenje toponima) ............................. 349

IV. Glagolski sufiksi -ovati, -isati, -irati

Isto je lajati i psovati (Psi laju, a karavana prolazi) .................... 369
Biti limunizovan (Bosanske sufiksalne glagolske tvorbe i diobe) 381

V. Bosanska akcenatska arhitektonika

Kad udari grd na grd (Akcenatska diferencijacija znaenja).. 399
Original i reprza amide Idrza (Trendovi akcenatske destrukcije)
........................................................................................................ 417
Kako se opriti, a ne pariti se (Pare vrte to burgija nee) ...... 431
C(je)na majkina ml(je)ka (Ljudska sudbina jednog akcenta)... 447

VI. Ortografska razpua

Za europski morfoloki pravopis (Revizija Karadieva naslijea)
........................................................................................................ 459
Citirani izvori ............................................................................. 479
Indeks imena i naziva ..................................................................491

Proslov

Postgenocidni nijemi vrisak

Samo je moj krik
vrst kao ovaj moj kamen
Postojan i stalan
(Mak Dizdar)
Bosanski jezik je rodno mjesto i emanacija
bosanskog duha i prva domovina Bonjaka. Kao izvorni
slavenski organski idiom zemlje i naroda Bosne, razvijao
se tokom turbulentnih epoha i kontroverznih dogaaja,
esto u vrlo dramatinim okolnostima, i zato je jo uvijek
nedovoljno iztraen i razsvijetljen fenomen. U ovoj
knjizi, pod naslovom: Bosanski jezik izmeu lingvocida i
lingvosuicida bosanski jezik se posmatra sa aspekta
bonjakog etno-nacionalnog identiteta nakon srbskog
genocida nad Bonjacima. Kao sastavnici Bosanske
postgenocidne trilogije,) u njoj je sakupljeno

)Bosansku postgenocidnu trilogiju sainjavaju knjige: "Antibosanski duh

u jeziku ta je to?" (knjiga I.); "Bosanski jezik izmeu lingvocida i
lingvosuicida" (knjiga II.); "Bonjaci izmeu genocida i suicida" (knjiga III.)

dvadesetak kritikih iztraivako-analitikih

sociolingvistikih eseja i drugih polemikih spisa o
bosanskom jeziku) u savremenom bosanskom
kulturnom, drutvenom i politikom kontekstu, pisanih u
posljednjih pet godina bez dlake na jeziku i sitnih
konformistikih kalkulacija, esto veoma otro, a
ponekad i sarkastino. Ponekad su provokativno
polemiki intonirani, to je zavisilo od teme i povoda. U
njima se razvija nova lingvistika koncepcija i kao
crvena nit provlai temeljna teza o bonjakom
postgenocidnom uzpostavljanju lingvosuicidne
standardnojezike norme bosanskog jezika u svjetlu
nesaglasnosti organskog i standardnog idioma. Tekstovi
su nastajali spontano, kao publicistika reakcija na
aktuelna drutvena zbivanja i maehinski odnos
bonjake (ne)dravotvorne politike prema svome
maternjem jeziku. Zasnovani su na vlastitim
viegodinjim iztraivanjima i pisani sa poetnom
namjerom da uzkostruna i podosta zamrena jezika
pitanja priblii to irem krugu italaca, ukazujui na
znaaj promjene odnosa Bonjaka prema svome jeziku i
potrebu temeljite reforme standardnojezike norme,

)Tekstovi su pisani i objavljivani kontinuirano, od poetka 2008. do

polovine 2013. godine u bosanskom omladinskom magazinu SAFF iz
Sarajeva, bez predhodnog dogovora sa urednitvom niti o temi niti o
sadraju. Po jedan tekst objavljen je neto ranije u strunom asopisu
"Knjievni jezik" iz Sarajeva, zatim u periodinom asopisu "Slovo
Gorina" iz Stolca te u dnevnom listu "Osloboenje" povodom Europskog
dana jezika. Ovdi se donosi ira verzija objavljenih tekstova, sa unesenim
fusnotama, neki su dopunjeni novim primjerima, a vrlo mali broj je
preredigovan.

pisma i pravopisa bosanskog jezika, kao jednom od

bitnih inilaca obnove svoga identiteta i postgenocidnog
uzpravljanja. Iako se u knjizi govori o pojavama, ljudima
i dogaajima u vremenskom razponu od oko hiljadu i pol
godina, ona je situirana u savremeni kontekst. Kao to je
dokumentirano u nekoliko stotina fusnota i priblino
toliko citiranih pojedinaca, u knjizi se mogu nai svi
najistaknutiji savremenici iz svih oblasti javnog ivota i
rada, od teaka do akademika: naunici, umjetnici,
politiari, novinari, sportisti, vjerski velikodostojnici,
estradne zvijezde, kao i obini ljudi iz naroda.
Bez predhodnog plana i namjere, sasma
neoekivano, dogodilo se da svaki tekst za sebe postane
samostalni fragmenat vee cjeline, a svi zajedno da
sklope zaokruen mozaik imenovan u naslovu knjige. Sa
svim ovim i brojnim drugim pitanjima autor se susretao
svakodnevno tokom dugogodinjeg profesionalnog
bavljenja jezikom kao strukom, ali i novinarstvom i
publicistikom, kao i politikom. U "Bosanskoj
postgenocidnoj trilogiji" sakupljeno je i objedinjeno to
trostruko (struno, novinarsko, politiko) izkustvo. Iako
je povod za svaki tekst bio neki konkretni dogaaj,
pristup i tematiziranje nisu izkljuivo pozitivistiki, nego
preteno fenomenoloki. injenica da ovi eseji tretiraju
struna jezika pitanja, koje je autor dugo godina
iztraivao i u svom okruenju neprekidno ukazivao na
njihovu vanost, a koji nisu pisani mahsuz za neki
specijalizirani struni asopis i strunu javnost, nego ad
hoc za omladinski politiki magazin i najiru javnost i
prosjenog itaoca, usmjerila je pristup i stil i limitirala
obim tekstova, ali i ograniila irinu argumentacije i
upotrebu strune terminologije. Ove svojevrstne nauno-

popularne sociolingvistike minijature na nov nain

aktueliziraju neka zapostavljena i otvaraju neka zapretana
i tabuizirana pitanja bosnistike, s ciljem da se skrene
panja javnosti i probudi dogmatizirana svijest
bonjakih jezikoslovaca, dovoenjem u pitanje nekih
ustaljenih kanona serbokroatistike i pozivom na kritiko
sueljavanje u javnom dijalogu.
Dranje jezika za zubima pod
"podrazumijevajuom prijetnjom" i nametnuta zavjera
utnje o ovim temeljnim pitanjima bonjakog narodnog
bia bili su kriterij za odabir podobnih bonjakih
kadrova za nauno bavljenje svojim jezikom, kojem
donedavno ni ime nisu smili javno spomeniti ako su elili
obstati i uspiti u tome. U serbokroatistici im je bila
namijenjena uloga marioneta, epigona i trabanata.
Bavljenje jezikom tretirano je kao politika, a ne kao
znanstvena djelatnost. Serbokroatistika od genocidnog
"bekog knjievnog dogovora", u skladu sa politikom
idejom hegemonizma i asimilacije na kojoj je nastala,
nikada nije posmatrala Bosnu kao povijesni, etniki i
politiki subjektivitet, nego kao 'no man's land', niti
bosanski jezik kao samorodan, samosvojan, samonikli
organski idiom bosanskog naroda, nego kao refleksiju
irih junoslavenskih jezikih tokova i dvopolnih
hrvatsko-srbskih jezikih procesa i uticaja. Podpuno je
zatakana injenica da je ovaj knjievni jezik, hibridnog
naziva, kodificiran na bazi srednjojunoslavenskog
tokavskog idioma, na prostoru centralnog Balkana, na
kojem su Bonjaci do tada inili veinsko stanovnitvo, i
to kao vladajui sloj. Tragikomina paradigma
marionetske pozicije bosanskih jezikoslovaca jeste
kolski usaeno shvaanje da se bosanski jezik razvio iz

srbskog, oduzimajui mu, tako, izvorni kontinuitet iz

praslavenskog, kao zajednikog sveslavenskog prajezika
iz indoevropske jezike zajednice, i negirajui mu
genetsku samosvojnost. Takvu genocidnu podvalu do
smrti je propagirao velikosrbski trabant, beogradski
profesor Asim Peco, pozivajui se na iznuene izstupe
slaviste, bekog profesora Vatroslava Jagia. Njihov
minorni ovovremeni sarajevski epigon Ibrahim edi
podrazumiva da se bosanski organski razvio iz
staroslavenskog. Nita pogrenije i pogubnije, upravo
katastrofalna suicidna zabluda ili, moda, svjesna
zavjerenika nakana i podvala. Takvo shvaanje
nametnuo je pri izradi Rjenika bosanskog jezika, kakvog
li paradoksa, taj poslijeratni direktor sarajevskog Instituta
za jezik Ibrahim edi i urednik Rjenika bosanskog
jezika, koji je starocrkvenoslavenski takavizam proveo
kao pricip u Rjeniku, nasuprot bosanskom akavizmu
iz organskog idioma, odnosno sve rijei koje alterniraju
/t unio samo u takavskoj varijanti, jer "tako je u
staroslavenskom"! alosno da alosnije ne moe biti!
Njih uporno treba podsjeati da je staroslavenski jezik ili,
terminoloki jo odreenije, starocrkvenoslavenski jezik,
prvi pisani, knjievni, jezik svih Slavena, kodificiran na
bazi jednog junoslavenskog idioma iz okolice Soluna,
koji su uradila "solunska braa" Konstantin (iril) i
Metod radi prevoenje Biblije i drugih liturgijskih spisa
sa gkog i na taj nain pokravanja mnogoboakih
Slavena kako bi se podveli pod vlast Bizanta.
Da bi bio u politikom trendu, jer u naunom
nikada nije ni bio, edi je prilikom promocije toga
rjenika apostrofirao jednu ohrdanu politiku floskulu da
se bosanski, hrvatski i srbski jezik razlikuju svega pet

posto. Kada bismo i uzeli da je to tano, iako nauno to

nikada niko nije verificirao, ostaje otvoreno pitanje ta
ini tih pet posto bosanskih razlika "sa samim sobom".
Prvo treba naglasiti da se to odnosi na kodificirani
standardnojeziki idiom, a ne organske idiome, a, drugo,
treba podsjetiti kako su nastale te razlike u bosanskom
jeziku. Nastale su tako to su neka strukturna svojstva
iztjerana iz bosanskog, a na njihovo mjesto utjerana tua
pa se postiglo nula posto razlika. To se prvenstveno
odnosi na ikavsko-akavski izraz, glas i fonemu h, te
orijentalizme i druge reference bosansko-turske jezike
interferencije. Naalost, ni u ovom rijeniku nisu vraene
izvorne osobine iz prirodnog idioma u samostalnu
leksiku standardnojeziku normu bosanskog jezika.
Zato ova knjiga postavlja dosad nepostavljena
pitanja, etablira neke nove teorijske postulate bosnistike i
znai neposredan doprinos afirmaciji i popularizaciji
bosanskog jezika. Po tome je ova knjiga jedinstvena u
bosanskoj lingvistici i publicistici obenito. Ovakvu ili
slinu knjigu Bonjaci su morali davno napisati. Takav
pionirski korak u "vrlo zamamnim pa i opasnim vodama
nauke o bosanskom jeziku, odnosno bosnistike", kako je
ocijenio profesor Devad Jahi, temeljen je na "dobrom
poznavanju grae bosanskoga jezika i njegove
historijske, govorne i pisane, utemeljenosti u matici
Bosni". Razumije se samo po sebi da ni izdaleka nisu
izcrpljene sve teme niti je esejistiki pristup, kako je ve
iztaknuto, omoguavao autoru studioznu i strogu
znanstvenu elaboraciju tretiranih pitanja, po uobiajenoj
metodologiji, sa usvojenom terminologijom i potrebnom
znanstvenom argumentacijom, nego da sa pozicija
bosnistike na popularan, ponekad i provokativan nain,

10

ponudi novi pristup i dostatnu strunu argumentaciju za

potrebu i razlonost otvaranja ovih pitanja u bosnistici.
Njihova cjelovita obrada i podpuno razsvjetljavanje trai
dugorono sistematsko iztraivanje i elaboraciju
angaovanjem strunih timova buduih mladih bosanskih
lingvista. Pa, ipak, iako nije primijenjena stroga
znanstvena metodologija i terminologija, sva
argumetacija se zasniva na nauno verificiranim
injenicama, a nove teze razlono su argumentirane.
lagvort za svaki od ovih tekstova javljao se u
svakidanjem ivotu surove tranzicije (eufemizam za
konverziju) i zato ponekad nose izvjesnu dozu gorine,
ironije i cinizma. Iz tog razloga e se ponekad djelimino
ponoviti neke teze, citirani primjeri ili argumentacija,
istina u razliitim kontekstima, ali mislim da to nee
umanjiti, nego uvrstiti autorove tvrdnje.
Iako su ove ideje pratile autora tokom cijelog
ivota, kao neki zaviajni, narodnosni, politiki i kulturni
amanet, one nikada ne bi ugledale svjetlo dana da se nisu
odigrala dva sudbonosna dogaaja za Bosnu i Bonjake:
agresija i genocid Srba nad Bonjacima u posljednjoj
deceniji dvadesetog stoljea, s jedne strane, i savremena
bonjaka kodifikacija standardnojezikog izraza
bosanskog jezika nakon sticanja nezavisnosti Bosne i
Hercegovine, kao politiko i kulturno pitanje prvog reda,
u kojoj su Bonjaci prvi put u povijesti izborili pravo da
samostalno normiraju, odnosno propisuju gramatiku,
leksiku i pravopisnu standardnojeziku normu za svoj
organski bosanski jezik, s druge strane. Prelomni trenutak
dogodio se objavljivanjem Rjenika bosanskog jezika,
koji je priredio i tampao Institut za jezik u Sarajevu i u
kojem su iznevjereni autentini bosanski principi i

11

interesi, prvenstveno oko normativne ekvivalencije

odnosa organskog i standardnog idioma bosanskog
jezika. Budui da sam na radnoj dunosti strunog
saradnika Instituta i sm participirao u njegovoj izradi,
kao lan peterolanog leksikografskog tima, osjetio sam
se izdan i prevaren naknadnim, neodobrenim i
nedobronamjernim, intervencijama srbsko-hrvatskih
cenzora u mome autorskom tekstu, rijeniki ustrojenih i
obraenih rijei koje poinju slovima M, Nj, R, S, V.
Pred takvim intelektualnim, osobito moralnim, izazovom
nije se moglo samo utke slegnuti ramenima kako bi
ostali "i siti vuci i ovce na broju", makar vuci pojeli
obana, kako glasi ovovremena formalnologika
konkluzija ovoga sofizma, to je u ovom sluaju sasvim
mogu epilog. Ostaviti jezik za zubima bilo bi ravno
samoizdaji i samoponitenju. Zar je trebalo ponovo utiti
gotovo pola stoljea i onda lamentirati nad sudbinom,
kao to je to uinio list "Bonjak" 1891. godine, etiri
decenije nakon "bekog knjievnog dogovora", kada je
ugluho jeknuo: "Mi se ponosimo time da je upravo na
jezik iz nae otadbine uzet za osnovu knjievnog jezika
naih komija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci V.
Karadi, Lj. Gaj, . Danii prenijeli su na lijepi jezik
u knjievnost obaju reenih naroda te ga prozvae kako
su oni htjeli, jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama ni
pomena." Bojaljivi ukor istonim i zapadnim komijama
nije bio dovoljan da zaustavi procese negiranja Bonjaka
i bosanskog jezika, pogotovo da promijeni pravac novih
geopolitikih vjetrova na Balkanu. Kad voda krene niz
goru, niko je nazad ne vrati!
Nakon "banovinske" destrukcije Bosne u vrijeme
Kraljevine Jugoslavije, Bosna je u osvit Drugog

12

svjetskog rata, kao najveeg sraza ovjeanstva,

dvopolno administrativno podijeljena sporazumom
Cvetkovi-Maek 1939. godine, ali su Bonjaci u
partizanskoj borbi u sastavu antifaistike koalicije sruili
taj sporazum i izborili pravo na slobodan ivot u svojoj
povijestnoj zemlji Bosni. U zanosu socijalistike
izgradnje i projektovanog bratstva i jedinstva, Bonjaci
su bili omamljeni iluzijom o ravnopravnosti u
zajednikom ivotu da ih je iznenadna i niim izazvana
provala antibosanske i antibonjake mrnje i
netrpeljivosti u posljednjoj deceniji proteklog stoljea
podpuno okirala i paralizovala. Tako uljuljkani, zateeni
i nespremni bili su "idealna" rtva probuenih i
razjarenih faistikih zloinakih atavizama krvolonih
susjeda. Bonjaci nisu mogli vjerovati svojim oima da
su dojueranje komije, radne kolege i sugraani bili
spremni ubijati njih u ime nekih iracionalnih ideja i
ciljeva. Reinkarnirani faizam krajem 20. stoljea sruio
je njihov san o slobodi i samostalnom razvoju u svojoj
povijestnoj postojbini. To je nuno vodilo preispitivanju
mnogih izkonstruisanih "istina" pa i otvaranju onih
pitanja koja su u vrijeme jednoumlja i hegemonije bila ne
samo proskribirana i anatemisana, nego vjeto
zamaskirana kvazinaunim teorijama za potrebe
politikih ciljeva hegemonije i asimilacije. Tek sada,
nakon razbijanja i podjele BiH tokom agresije i genocida
nad Bonjacima 1992-1995. godine, jasno se odkriva
davno projektovana namjera, ozvaniena "bekim
dogovorom", da se i jezikim tumaenjima stvori
podloga za podjelu, jer se Bosna nije tretirala kao
samostalan jeziki areal sa autohtonim svojstvima i
zakonitostima razvoja, nego kao prostor gdje se samo

13

dotiu i prelivaju glavni jeziki tokovi i procesi iz nekih

drugih aria (centara) i mehaniki susreu i pripliu
najvanije jezike pojave. Iako izpravljanje te 'krive
Drine' znai obstanak Bosne, i Bonjaka u njoj, autor
nema iluzija da taj sizifov posao moe natovariti na svoja
nejaka plea, nego samo skromno ukazati na "seobu
obala" njezinih.
Ova knjiga je, zapravo, izpisani postgenocidni
krik oaja, strahve i uasa zbog ubijenog prava na
(slobodan) ivot jednog malog autohtonog europskog
naroda u svojoj domovini Bosni. Imajui na umu
shvaanje da je jezik rodno mjesto duha i prva domovina
ovjeka, autor je nastojao skrenuti panju javnosti i
istraivaima da odgonetnu da li se u jeziku i oko jezika
kriju odgovori na pitanja: kako, zato i zbog ega su
dojueranje bliskojezine junoslavenske pravoslavne
komije Srbi, koji su se posljednjih stoljea naselili i
ivili izmijeano sa Bonjacima muslimanima u
zajednikoj domovini Bosni i Hercegovini, podmuklo
gajili naum i neljudski kovali zavjeru o istrebljenju
starosjedilaca Bonjaka, koju su zloinaki provodili
tokom agresije od 1992. do 1995. godine te kako i koliko
su sami Bonjaci kumovali toj svojoj jezovitoj kobi.
Drugim rijeima, autor je nastojao proniknuti gdje su
nastale klice i povodi tako stranog neovjenog ina. Je
li jezik jedan od tih povoda? Zato pitanje izbora svoga
prirodnog jezika, kao idioma najvieg ranga, za podlogu i
substrat standardnome jeziku, kao komunikativno
kodificiranom neorganskom idiomu, predstavlja za
Bonjake ne samo izraz samobitnosti nego i nalog
obstanka. Uzgred, u podtekstu se mogu naslutiti i
autorove refleksije o globalnoj krizi identiteta i

14

perspektive savremenog ovjeka u aktuelnoj drami

svijeta, iji se sukob temelji na triplicitnoj relaciji:
tehnologija teologija ideologija. U odsustvu filozofije
i etike, epilog je obezsmiljavanje ljudskog ivota do
nihilizma.
Iako se ovdi tematiziraju jezika pitanja u datom
drutvenom i politikom kontekstu, ovo je prvenstveno
govor o temeljnim ljudskim pravima i njihovoj
pripadnosti, prema demokratskim naelima, svima
zajedno i svakome posebno. Zato je ovo, u krajnjem,
knjiga o ljudskim pravima. O uzurpiranim ljudskim
pravima cijelog jednog naroda i potrebi buenja svijesti o
pripadnosti tih prava. Jer, lingvistika je u osnovi nauka o
ovjeku i jezikoj emanaciji njegova duha, biljeg njegova
postojanja u vremenu i prostoru, izraz njegove
drutvenosti.
S obzirom na tematsku raznovrstnost, eseji su
grupisani u knjizi u devet tematskih poglavlja, pri emu
se vodilo rauna o hronolokom redu objavljivanja, a radi
vjerodostojnosti i strune validnosti unesene su fusnote
te, na kraju, indeks imena i naziva. itaoci e lahko
uoiti da je u ovim tekstovima djelimino primijenjen
novi princip morfolokog pravopisa, koji podrazumiva
ouvanje nepromijenjenih morfolokih korijena i
znaenjskih jezgara rijei u pisanju, kao i drugih
morfema, vezanih prvenstveno za procese afiksacije i
derivacije, brez obzira na glasovna prilagoavanja do
kojih dolazi pri doticaju rijei u govornom procesu,
odnosno jezikoj realizaciji. I pored toga to se mogu
oekivati otre reakcije prozvanih i licemjerno
omalovaavanje ovog pregnua kao sizifovskog posla i
grotesknog donkihotovskog jurianja na vjetrenjae,

15

skromni doprinos afirmaciji i popularizaciji

hegemonistiki i asimilatorski osporavanog bosanskog
jezika dovoljna su satisfakcija autoru za uloene napore.
Ako nita drugo, ostat e trag o jednom vremenu i
jednom miljenju. Andrievski svjestan da je "nebo
visoko, zemlja tvrda, a ovjek slab i kratkovjek" i
selimovievski uvjeren "da e se nai neko rjeenje, kad
bude raun sveden, ako bude", da ovaj skromni pokuaj
nee ostati samo usamljeni krik ugluho u pustopoljini
svakodnevice, dizdarovski poruujem "s pravom mjerom
u izrazu i glasu Ako nam glas i nije stigao duboko do
neba, Vrisnuli smo bar kako treba!" Iluziju o izpravljanju
krive Drine ne treba brkati sa "seobom obala" njezinih!
Na kraju, treba, ipak, ponoviti i zapamtiti ovo
strano upozorenje: kada Bonjaci budu, ako budu,
svodili krvave raune svoje nazapamene etnonacionalne kataklizme preivljenog genocida, nad
glavom e im i dalje visiti damoklov ma sve dok
lingvocidno i lingvosuicidno amputirana obiljeja svog
materinskog jezika ne vrate u svoja srca i u svoja pera. U
tom smislu i ova knjiga moe se simboliki uzeti kao
intimna oporuka i nepredviena ivotna katarza. Nakon
svega. (S.K.)

16

Prolegomena: Pismo "Mladinskoj knjizi"

povodom negiranja bosanskog jezika

Lane injenice "izpod ruke"

Izdavaka kua "Mladinska knjiga" iz Ljubljane
vrlo napadno nudi itaocima u Bosni i Hercegovini
knjigu enciklopedijske naravi, "injenice na dohvat
ruke", u kojoj se plasira gruba neistina i otvorena
postgenocidna provokacija.1) U prikazanoj shemi
indoevropskih jezika, predstavljeni su i slavenski jezici, a
kao posebna grana junoslavenski jezici, ali meu
nabrojanim nema bosanskog jezika. Takvu negatorsku
podvalu kao 'injenicu na dohvat ruke' svojim
potencijalnim kupcima i itaocima nudi ova izdavaka
kua iako je opepoznato da bosanski jezik, kao
autentini prirodni idiom naroda i zemlje Bosne ima
hiljaduipogodinju povijest na Balkanu, a jo nije pobijen
i raseljen vas taj narod koji ga je iznjedrio. Normiran je i
kao standardnojeziki idiom, a dobio je i meunarodni
jeziki kod. Upravo je bosanski jezik sa svojom
gramatikom i leksikom strukturom prije 150 godina, na
tzv. "bekom knjievnom dogovoru" Hrvata i Srba, uzet
kao supstrat za ustanovljavanje zajednikog knjievnog
1

) "injenice na dohvat ruke", 'Mladinska knjiga', Ljubljana, 2007.

17

jezika za Bonjake, Crnogorce, Hrvate i Srbe, ali je on

neosnovano i lingvocidno samo dvonacionalno imenovan
kao hrvatski ili srpski. etiri decenije nakon toga list
"Bonjak" o tome pie: "Mi se ponosimo time da je
upravo na jezik iz nae otadbine uzet za osnovu
knjievnog jezika naih komija Srba i Hrvata. Glasoviti
jezikoslovci V. Karadi, Lj. Gaj, . Danii prenijeli su
na lijepi jezik u knjievnost obaju reenih naroda te ga
prozvae kako su oni htjeli, jedni srpskim a drugi
hrvatskim, a o nama ni pomena".2)
Zato treba, u najkraem, podsjetiti na neke
injenice na dohvat ruke o bosanskom jeziku i narodu
koji ga je stvorio, namjerno izbjegavajui pritom, radi
nepristrasnosti, citirati bosanske autore. Taj kratki
taksativni pregled zapoinjemo srbskim hagiografom
Konstantinom Filozofom, s kraja 14. stoljea, koji u
svojim spisima spominje bosanski jezik, uz bugarski,
srpski, eki i hrvatski. Idui hronoloki, dalje nalazimo
da je u notarskim knjigama grada Kotora 3. jula 1436.
godine zabiljeeno je da je mletaki knez u Kotoru kupio
petnaestogodinju djevojku "bosanskog roda i heretike
vire, zvanu bosanskim jezikom Divinu". Ninski biskup
u Peri pisao je 1581. g. fra J. Arsenigu "bosanskim
jezikom". U djelu Jeronima Megisera Thesaurus
polyglotus (Frankfurt na Majni, poetak 17. vijeka)
spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski,
dalmatinski, srpski, hrvatski. Bosanskim jezikom su ga
zvali (uz: slovinski, iliriki/ilirski, ponekad i hrvatski) i
mnogi pisci franjevci od 17. vijeka naovamo: Matija
Divkovi, "Bonjak roen u selu Jelakama kod Varea
koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja",
2

) List "Bonjak", 23. jula 1891. godine, Sarajevo.

18

zatim Stjepan Matijevi, Stipan Margiti, Ambroz Mati,

Luka Dropulji, Ivan Franjo Juki (pseudonim Slavoljub
Bonjak), Martin Nedi, Anto Kneevi, itd. Duvanjski
biskup fra Dragievi 1735.godine pie da u Bosni ima
devet sveenika koji se u vrenju vjerskih obreda
ispomau "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro
crkvenoslavenski. Dodaje da je uenim katolicima u
razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju
bosanski jezik. Svijest o bosanskom jeziku kao
metajeziku u BiH izrazio je jedan visoki
zapadnohercegovaki dunostnik u Vanjskotrgovinskoj
komori BiH, Bruno Stoji, koji povodom meunarodnog
skupa u Sarajevu o proizvodnji sjemena kae: Bosna i
Hercegovina je, bosanskim jezikom reeno, nezasaena i
nezasijana zemlja.3)
Na balkanskim prostorima slavenskog jezika
mnogi pisci iz raznih krajeva jo od 16. stoljea
zagovaraju uzpostavljanje zajednikog knjievnog jezika
tokavskog idiolekta bosanskog tipa i da bi svi ilirski
pisci trebali nastojati da njime piu, ne samo zato to je
najrazprostranjeniji i sa najveim brojem govornika nego
to je, po rijeima isusovca Jakova Mikalje, "u ilirskom
jeziku bosanski jezik najljepi". Jedan od prvih
gramatiara, Bartol Kai u svom Ritualu rimskom
istie da je za stvaranje zajednikog knjievnog jezika
(lingua communis) u junoslavenskim krajevima
potrebno izabrati jedan govor i on se zalae za bosanski
slijedei na taj nain preporuke Kongregacije za
propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima. Tako se i
dubrovaki dramatiar . Palmoti, opredijelio za govor
3

) TVSA dnevnik, 20.12.2011. godine, 18,30 sati

19

"susjednih Bonjaka", istiui ljepotu tog govora.

Hrvatski pjesnik Andrija Kai Mioi svoju je
"Korabljicu" "prinio iz knjiga latinskih, italijanskih i
hronika Pavla Vitezovia" u "jezik bosanski". Jo jedan
poznati hrvatski pisac iz Slavonije, Matija Antun
Reljkovi, spominje bosanski jezik, pored srpskog,
hrvatskog, ekog i poljskog. Poetkom 19. stoljea u
Dubrovniku se pojavila Grammatica della lingua
illirica, u ijem predgovoru autor Antun Kanii,
Francesco Maria Appendini, istie da je od svih
dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavreniji.
Ivan Popovi, kojem je bosanski govor meu
slavenskim isto to i atiki meu grkim, u nastojanju da
Juni Slaveni oforme jedinstven knjievni jezik, zalae se
za usvajanje bosanskog govora jo mnogo prije Bekog
dogovora iz 1850. godine. Alberto Fortis jezik Morlaka
naziva: ilirskim, morlakim i bosanskim. Evlija elebija
u svom uvenom putopisu hvali Bonjake, za koje kae
"kako im je jezik, tako su i oni isti, dobri i razumljivi
ljudi". On govori o bosanskom jeziku koji je po njemu
blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rjenik M.
H. Uskufije. Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu
spominje Mula Hasana Nikianina, koji govori pola
turskim, pola bosanskim jezikom. Naziv bosanski jezik
upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlii, upnik u akovu i
Matija Petar Katani, koji je 1831. u Budimu objavio
prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora
Bosanskog". Prema svjedoenju Matije Maurania4),
sarajevski paa, iako "dobro znade turski, arapski i
arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istie
"da je na slavni bonjaki jezik od svih najljepi na
4

) Maurani (1842), str. 54.

20

svijetu". U tom putopisu se kae da se u Bosni "eglendie

Bonjaki". Svoj jezik naziva bosanskim i Stoanin Halil
Hrle, prevodilac sa arapskog.5) Hercegovaki pravoslavni
prvaci, meu kojima i Prokopije okorilo, trae od Alipae Rizvanbegovia da se za vladiku postavi ovjek
vian bosanskom jeziku. Bosanski biskup Vujii jo
uvijek je 1881. godine ovaj jezik zvao bosanskim. I
hercegovaki ustanici su ga tako zvali. Pero Tunguz, koji
je prvi opalio "nevesinjsku puku" znao je rei: Razumi
me, oee, bosanski ti govorim! Autor prvog tampanog
alhamijado teksta, s prvim pokuajem stvaranja
stabilnijeg arabikog pravopisnog uzusa za tampanu
praksu, Mustafa Rakim u naslovu svoje knjige ima
bosanski jezik.6) Desetak godina kasnije Mostarac Omer
Humo, narodni prosvjetitelj koji se borio za uvoenje
narodnog jezika u kole, na kraju svoga Ilmihala, kao
prve knjige, pisane arebicom a bosanskim jezikom,
objavljene u Bosni, hvali Mustafin kitab i kae: Ah da
je Bog do meni bio avaki bosanski pisani itab.7), a u
pjesmi Stihovi zahvale na bosanskom jeziku: Brez
uhbe (sumnje) je babin jezik najlanji/ Svatko njime
vama vikom besidi/ Slatka brao, Bonjaci/ Hak (istinu)
vam Omer govori. On je autor i pjesme Dova na
bosanskom. "Gramatika bosanskog jezika za srednje
kole", nepotpisanog autora Frane Vuletia i redaktora
Davorina Nemania, prva je gramatika u Bosni i
Hercegovini za interkonfesionalno kolstvo, koju je
Zemaljska vlada BiH tampala 1880. godine. Imala je
5

) Halil Hrle: Kasidei burdei bosnevi, Stolac, 1849. godine

) Mustafa Rakim: Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab,
Istanbul, 1868. godine
7
) Omer Humo: Sehletu-l-vusul, Sarajevo, 1875. godine
6

21

vie izdanja i bila u upotrebi do 1911. godine, s tim to je

od 1908. godine, pod pritiskom srbskih i hrvatskih
krugova, preimenovana kao "Gramatika srpskohrvatskog jezika", to jo jednom potvruje da se naziv
"srpsko-hrvatski jezik" odnosi na bosanski jezik. Salih
Gaovi, rodom Nikianin, autor je Mevluda za iji
nastanak kae: Molie me kolainski prvii, Mevlud
nami daj bosanski napii.8) I drugi autori vjerske
literature, kao to su Ibrahim Edhem Berbi,9) Ibrahim
Seljubac10) i Arif Sarajlija11), pisali su na bosanskom
jeziku. Tako je i Sejfudin Proho izdao 1907. u Sarajevu
"Tedvidi-inas (na najlaki i najkrai nain bosanski
jezik)", a iste godine u Sarajevu izlazi "Tedvidi edaijjei
bosnevi" Ibrahima Saliha Puke. Bosanski reis M. D.
auevi objavljuje 1908. u Sarajevu "Bergivija", koje je
urednitvo "Tarika" sa turskog prevelo na bosanski
jezik, "radi openite koristi". Franjevci su odbacivali
pritiske da zovu jezik srpski pa su 1894. godine otpisivali
M. P. Desaniu da ne govore srpski, nego bosanski.
uvena je intervencija mostarskog gradonaelnika I.
Kapetanovia na jednoj sjednici 1895. godine, kojom
zabranjuje da gospodin Stagner neto kae na njemakom
jeziku. U zapisniku je navedeno kako je rekao da mi
ovdje nismo u Beu niti Gracu, ve u Mostaru i da treba
da se govori bosanski, da svi razumimo. Naziv bosanski
8

) Salih Gaovi: asni mevlud na bosanski jezik, Sarajevo 1878.

godine; (zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana elebije
http://www.feniks.ba/Images/im.ashx?Id=156)
9
) Ibrahim Edhem Berbi: Bosansko-turski uitel, Carigrad 1893.
godine
10
) Ibrahim Seljubac: Nova bosanska elifnica, 1900. godine
11
) Arif Sarajlija: Terduman mevludski na jezik bosanski, Carigrad
1909. godine (takoer verzija prevoda Mevluda Sulejmana elebije)

22

jezik bio u upotrebi sve do 1907.godine kada je odlukom

Zemaljske vlade, sljedstveno diplomatsko-politikim
igrama srbijnske i austro-ugarske vlade, taj naziv ukinut
kao uvod u aneksiju BiH. I pored svega i uzprkos svemu,
bosanski jezik je preivio nadiranja latinskog,
orijentalnih jezika koji su doli s Osmanlijama, zatim
njemakog, pa srpskohrvatskog jezika.12)
O kontinuitetu toga jezika tano, kratko,
jednostavno, jezgrovito i efektno zasvjedoio je jedan
europski lingvista, savremeni norveki slavista i
orijentolog, bos(a)nista Svein Mnnesland: "Bosna i
Hercegovina ima, u odnosu na ostali dio
srednjojunoslavenskog prostora, izvanredno jedinstvenu
knjievnojeziku tradiciju. Od Povelje bana Kulina 1189.
godine do danas postoji kontinuitet u knjievnom jeziku
na osnovu govornog jezika. Od jezika srednjovjekovnih
povelja i natpisa, preko knjievnog jezika bosanskih
franjevaca, krajikih i hercegovakih begova i jezika
alhamijado knjievnosti do knjievnih tokova u
devetnaestom vijeku vidimo jasnu liniju knjievni jezik
na osnovu govornog jezika, (novo)tokavskog
(ijekavskog ili ikavskog) tipa" kae Mnnesland.13)
O identitetu bosanskog jezika eksplicitni su i
dvojica korifeja serbokroatistike, Srbin Aleksandar Beli
i Hrvat Dalibor Brozovi. Beli kae: "Nema nikakve
sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim
hercegovakim i Daniievim vojvoanskim, narodna

12

) Veina ovih podataka sistematizirana je na fb-profilu "Luter i

Orlovi"
13
) Mnnesland (2005), str. 7.

23

osnovica naeg knjievnog jezika".14) Beli, dakako, pod

"naim knjievnim jezikom" podrazumiva zajedniki
knjievni jezik za Bonjake, Crnogorce, Hrvate i Srbe,
utemeljen "bekim knjievnim dogovorom"15) na
srednjejunoslavenskom tokavskom idiomu, a imenovan
kao hrvatski ili srpski, kasnije
srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Brozovi posebno
istie: "Nazivi tipa srpskohrvatski, koji su se u raznim
dvolanim varijacijama upotrebljavali u znaenju
'srednjojunoslavenski' ne zadovoljava zbog, najmanje,
tri razloga: sadri imena samo dva od etiriju naroda,
viestruko su mnogoznana, te beznandno i
nepopravljivo su kompromitirana u obama nekadanjim
jugoslavenskim razdobljima".16) Osobito je znaajna
Brozovieva opaska da je "posebna vanost bh.
razgovornog jezika u tom to je on u svojim korijenima
vrlo star, stariji od pismenog fiksiranja novotokavskoga
jezinog standarda, i hrvatskoga i srpskoga".17) Oito je,
14

) Beli (1937) Beli, dr. Aleksandar: Bosanski jezik i stil, 1937.

godine.
15
) Beki dogovor (1850) "Beki knjievni dogovor" je, zapravo,
dogovor o zajednikom knjievnom jeziku Hrvata i Srba, a potpisali
su ga u Beu 28. marta 1850. knjievnici Ivan Maurani, Dimitrija
Demeter i Ivan Kukuljevi, gramatiari Vuk St. Karadi, uro
Danii, Franjo Mikloi, te Vinko Pacel i Stjepan Pejakovi.
16
) Brozovi (2001) Brozovi, dr. Dalibor: Lingvistiki nazivi u
srednjojunoslavenskom podruju, meunarodni nauni skup 'Jezik i
demokratizacija' (zbornik radova), POSEBNA IZDANJA, knj. 12,
Institut za jezik, Sarajevo, 2001, str. 25.-32. (Dalje: Brozovi:
'Lingvistiki nazivi')
17

) Brozovi (1974) Brozovi, dr. Dalibor: O naelnim i

metodolokim pretpostavkama projekta 'Bosanskohercegovaki
dijalekatski kompleks sinkronijska deskripcija i odnos prema
suvremenomu standardnom jeziku, POSEBNA IZDANJA, Institut za

24

dakle, da za "narodnu osnovicu" biveg zajednikog

knjievnog jezika nije uzet ni hrvatski ni srpski, nego
upravo bosanski jezik. U bos(a)nistici nema dvojbe da je
bosanski jezik autohtoni izdanak praslavenskoga jezika
koji je prikalemljen na tle zemlje Bosne, a razvijao se
potom u centralnom dijelu Balkanskog poluostrva, u
granicama koje najbolje obiljeavaju nekropole steaka,
odnosno na prostoru koji je obuhvaalo Bosansko
kraljevstvo u vrijeme bosanskog kralja Tvrtka Prvog
Kotromania. U filolokoj literaturi autohtoni organski
idiom toga prostora jezikoslovci oznauju kao
srednjojunoslavenski tokavski dijasistem. Prvi rijenik
toga jezika, i to u stihu, napisao je Bonjak Muhamed
Hevai Uskufi Bosnevi 1631. godine,18) navodei u
pridgovoru svoju namjeru "da skupi jedan rinik na
bosanskom jeziku"19) i objanjavajui primarni
strukturni postulat: Nek jedan polustih bude na
bosanskom jeziku,/ A drugi nek bude na turskom kad
mogne izai srok.20) On, ak, glorificira bosanski jezik,
uzimajui ga kao egzemplar slavenskog jezika, u rangu
sa latinskim jezikom: Meu jezicima je siao (s nebesa)

jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. 2. (1974), str.

65-80.
18

) Uskufi (1631) Uskufi, Hevai Bosnevi, Muhamed: Bosanskoturski rjenik iz 1631. godine, Izdava: Opina Tuzla, Suizdava:
Ministarstvo nauke i obrazovanja FBiH, Tuzla 2011. godine
19
) Uskufi (1631), str. 65/66.
20
) Uskufi (1631), str. 69. U istom kontekstu, govorei o razlozima i
potrebama za ovakvim rijenikom, autor kae: Ali nema napisana na
bosanskom jeziku (str.66); Rekavi 'u Boga se pouzdasmo' na
bosanskom jeziku (str. 66.); Izrekao sam bosanski neke duhovite
ale (str. 68)

25

latinski/ Latinski je, pak, jezik isto to i bosanski.21) U

drugoj prilici, povodom reprint izdanja Uskufijinog
Rinika u stihu na bosanskom jeziku iz 1631. godine,
norveki orijentalista i slavista Svein Mnnesland iztie:
Bosanski jezik je bio na neki nain slubeni jezik na
sultanovom dvoru. vicarski orijentalist Hottinger biljei
u svojoj knjizi Historia Orientalis iz 1651. da se turski
jezik rijetko uje na sultanovom dvoru, jer dvorski ljudi
veinom govore slavenski, to znai bosanski. Razlog je
to su mnogi Bosanci postali janjiari, zbog institucije
devirme, te dobili visoke poloaje na porti. U carevoj
slubi je bilo mnogo uenih ljudi, a i sam Hevai je
dvadeset godina sluio na carskom dvoru. U Carigradu,
na Porti, postojala je slavenska kancelarija, koja je
odravala veze s Dubrovnikom.22) Ovu injenicu
potvruje i jedan carski ferman na bosanskom jeziku iz
XVI vijeka Sanak-begu Dukaina i kadiji
crnogorskome: "Oni sveenici imaju tri ribnika kojizi su
ihovi od davna vremena."23) Moda bi trebalo
podsjetiti ovoga nadobudnog i "zaboravnog" slovenskog
izdavaa da je to bilo dva vijeka prije nego su se kod
ostalih Junih Slavena, pa i Slovenaca, poeli izraivati
prvi rijenici. Osnovano se uzima da je bosanski jezik
poznavao i govorio i slavni sultan Sulejman
Velianstveni Kanuni, uz jo najmanje etiri svjetska
jezika, jer je na njegovom dvoru bio veliki broj uenih
Bonjaka, s jedne strane, i jer je bio dosta slian
ukrajinskom jeziku, najprije po ikavskom izgovoru,
21

) Uskufi (1631), str. 70/71.

) Mnnesland, Uskufi (2011), str. 22.
23
) Rjenik JAZU, tom XVII, svezak 72, Zagreb, 1960. Uredio S.
Musulin; odobrili: D. Borani i P. Skok
22

26

maternjem jeziku njegove ene-miljenice Hurem

(Rokselane), s druge strane.
Bosanski jezik kao standardnojeziki idiom
naroda i zemlje Bosne pripada europskoj i svjetskoj
zajednici standardnih jezika, jer ima svoj meunarodni
kod, svoju gramatiku, svoj rijenik i svoj pravopis. Na
svjetskim katedrama bosanski se uporedo tretira sa
hrvatskim i srpskim. U svijetu su mnoge slavistike
katedre u toku 90-ih godina usvojili trostruki naziv
jezika, obino po alfabetskom redu, 'bosanski, hrvatski,
srpski' (sa kosom crtom, zarezom ili crticom). Tako je
npr. u Beu (Bosnisch-Croatisch-Serbisch), Oslu
(Bosnisk, kroatisk, serbisk), Stokholmu (Bosniska,
kroatiska, serbiska), Parizu (na Sorboni: Bosniaque,
croate, serbe). Bez obzira na sve nejasnoe oko naziva
'bosanski/bonjaki', na stranim jezicima prevladava
naziv koji je u prevodu 'bosanski'. U SAD-u jo uvijek
vlada naziv srpskohrvatski, Serbo-Croatian (Browne
2000). 24)
Na ovakvo bahato ponaanje "Mladinske knjige" i
nedobronamjerno ignorisanje bosanskog jezika, a time i
Bosne i Bonjaka, niko od zvaninika u BiH nije javno
reagovao. Ni lingvisti, ni politiari, ni nadleni bosanski
dravni organi, jer irenje krivotvorenih injenica koje su
svakome 'na dohvat ruke' moe se podvesti pod
neprijateljsko djelo potvore i meunarodna provokacija.
Kao to vidimo, Bonjaci su imali svoj prvi rijenik
najmanje dva stoljea prije Slovenaca i bilo kojeg drugog
junoslavenskog naroda, a tim povodom treba podsjetiti
da se i prije Hevaijinog rijenika veliki broj bosanskih
rijei mogao nai i u drugim djelima, koje su Bonjaci
24

) Mnnesland, Browne (2005), str. 510

27

pisali na orijentalnim jezicima. Takvo je, primjerice,

jedno medicinsko djelo Omera Sarajlije Attara,
napisano na turskom jeziku spoetka 17. stoljea, iste
godine kada se rodio Uskufi, u kojem se prvenstveno
nalaze imena raznih ljekovitih trava i pripremljenih
lijekova. Iako se Uskufi moe smatrati rodonaelnikom
bos(a)nistike, on se ne moe tretirati prvim
leksikografom u Bonjaka niti je njegov rijenik bio prvi
koji su napisali Bonjaci. Kako navodi ve citirani
savremeni norveki lingvista Svein Mnnesland u
predgovoru spomenutog izdanja, prije njega su to bili
Osman b. Huseyn Bosnevi, sa perzijsko-turskim
rijenikom 1583. godine, pa Muhamed b. Er-Rumeli
Bosnevi sa svojim arabsko-turskim rinikom iz 1624.
godine.25) To je bio prirodan slijed leksikografskog rada
Bonjaka. Tako je ve 1288. godine, u vrijeme
bosansakog bana Prijezde Kotromania, prepisan
znameniti Al-Farabijev desetotomni leksikon arabskog
jezika, koji je nastao krajem 10. stoljea, a uva se u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. To je bilo oko
stotinu godina nakon to su 'Solunska braa' preveli
Bibliju sa grkog na staroslavenski jezik, to jasno govori
o nadmetanju Bizanta i Arabljana, odnosno hrianstva i
islama za dominaciju na Balkanu. Godine 1526. godine
susreemo se i sa njegovom skraenom rukopisnom
verzijom, koja je nastala u Visokom, srednjevjekovnom
prijestolnom gradu bosanske dinastije Kotromania.26)
Bonjake posebno zabrinjava injenica da ovaj
ugledni izdava potie iz zemlje koja predsjedava EU
(2008), pitajui se, s pravom, nije li to, moda, neka
25

) Mnnesland, Uskufi (2011), str. 24.

) Kadri TKPLB (2011), str. 167.

26

28

prikrivena poruka Bonjacima da razmisle ta ih to eka

pridruivanjem ovoj evropskoj asocijaciji drava i
naroda. Nije li to isti onaj evropski antibosanski
negatorski stav iz vremena slovenskog europejca J.
Kopitara i balkanskog dinarskog govedara Vuka
Karadia. Osim toga, napadno nudkanje te knjige
Bonjacima moe se shvatiti i kao provokacija i
smiljeno negiranje, ne samo bosanskog jezika nego i
Bosne i Bonjaka poto bosanski jezik nedvojbeno spada
u same korijene bonjakog identiteta. Na takav stav
upuuju "injenice na dohvat ruke" u odjeljku knjige
"Drave i narodi",27) gdje se u tipskoj rubrici "Kljuni
datumi" upravo ignoriu kljuni datumi bosanske
povijesti: postojanje samostalne bosanske drave,
najstarija balkanska slavenska kraljevina,
najdugovjenija bosanska dinastija Kotromania, koja je
vladala Bosnom u kontinuitetu oko 700 godina, datum
izdavanja Kulinove povelje iz 1189. godine itd. Prema
ovoj knjizi bosanska povijest poinje tek turskim
osvajanjem. Pa ni u tom kontekstu se ne spominje jedan
od kljunih dokumenata bosanske multikulturne
povijesti: uvena Ahdnama sultana muslimanskog
Otomanskog carstva, Mehmeda Fatiha, nakon osvojenja
Bosne, kojom se granatuje sloboda vjere, ivota i imetka
bosanskim katolicima i tako uvodi princip tolerancije,
stoljeima prije Francuske revolucije ili univerzalne
deklaracije o ljudskim pravima. Slovenski izdava u
tretiranoj knjizi ne spominje ni autohtoni i temeljni,
povijestni bosanski narod, Bonjake, nego se samo
spominju Muslimani, u skladu sa velikonacionalnim
hegemonistikim projektima balkanskih susjeda da se
27

) "injenice" (2007), str. 249.

29

zatre ime i sami korijeni Bonjaka, koji e potom dovesti

do eklatantnog genocida. Citirani bonjaki leksikograf i
pjesnik Uskufi u pridgovoru navedenog djela
nedvosmisleno imenuje Bonjake, podsjeajui, ak, na
neke njihove osobine: Kako je Bonjak krupna stasa,/
Znaj da su mu, tako, i rii krupne.28) Podsjetimo,
hrvatska historiarka i borac za povijestnu istinu Nada
Klai nalazi da su "Slaveni u bosanskim zemljama
(kasnije (samo)identifikovani kao Bonjani, op. S.K.)
poeli svoj samostalni politiki razvitak (prva vijest
potie iz 567. godine), mnogo prije nego su Hrvati i Srbi
doselili i dospjeli do Dinarskih planina potkraj 8. i
poetkom 9. stoljea".29) Nije, valjda, da urednici
"Mladinske knjige" misle da su ti Slaveni (Bonjani) bili
nijemi ili da su utili cijelo to vrijeme (oko tri stoljea)
"samostalno se politiki razvijajui", sve dok ovi drugi
nisu doli kako bi s njima bratski prozborili?! Slino
gledie zastupa i znameniti historiar Lajosz Tallczy
tvrdei da su slavenska plemena naselila dolinu rijeke
Bosne na prijelazu 6. i 7. stoljea, te da Juni Slaveni u
srednjem vijeku obuhvaaju Bonjake, Hrvate i Srbe.30)
Savremeni bosanski fililog Devad Jahi,
podsjea da je bosanski jezik tipian i karakteristian po
svome leksikom bogatstvu i slojevitosti: On je leksiki
bogat i slojevit sutog to je narod iji je to matini jezik i
sam kao historijska pojava proao kroz izuzetno sloene i
28

) Uskufi (2011), str. 67. U istom kontekstu, govorei o razlozima i

potrebama za ovakvim rijenikom, autor kae: Jedan od tih je
Bonjak, a drugi ovjek irokih vidika (naravi), / Jer e se Bonjak
moi izraziti na turskom, str. 69.
29
) Klai (1994), str.
30
) Imamovi (1972), str. 30.

30

takoer slojevite faze svoga razvitka na svom tekome

putu opstanka ili nestanka. Leksiko bogatstvo
bosanskog jezika na sreu svjedoi ne o nestanku ve
upravo o opstanku toga naroda kao specifine etnike
posebnosti u evropskim razmjerama. U leksici bosanskog
jezika izrazito je svojstvo simbioze, a nauni je fakt da je
u porodici slavenskih jezika upravo bosanski jezik, kao
jezik Bonjaka, pa i svih onih koji Bosnu i Hercegovinu
osjeaju kao svoj matini kulturni prostor, u leksikom i
frazeolokom pogledu najslojevitiji jezik i da mu u tom
smislu premca nema ak ni u uoj porodici
junoslavenskih balkanskih jezika.31) Ne treba
zaboraviti da se areal bosanskog jezika prostire znatno
ire od sadanjih dravnih granica BiH i da bosanskim
jezikom od pamtivijeka govore i mnogi ljudi koji nisu
Bonjaci. U tom smislu ilustrativno je citirati Jahievog
mlaeg kolegu sa istog Fakulteta i iste katedre, prof. dr.
Ismaila Palia, koji kae da bosanskim jezikom govore
Bonjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi. Izdvajanje
osobenosti bosanskoga jezika nije mogue bez jasnog
odreenja samog pojma i termina bosanski jezik. Za
mene je bosanski jezik sve ono to ja kao govornik
gramatiki i leksiki prepoznajem kao svoj vlastiti jezik.
Ako ja, npr. sluam ili itam ono to neko govori ili pie,
pa zapaam da se on kao i ja stopostotno koristi istim
gramatikim pravilima u oblikovanju reenica, istim
rijeima, da ima, npr. sedam padea i da ih koristi kao i
ja, da mu je rije 'kua' enskog roda, da uz nju mora i
pridjev biti u enskom rodu itd. itd. ta mi ostaje nego
da zakljuim da taj i taj govori bosanskim jezikom. Zar je
pritom vano kako se taj zove, koje je nacionalnosti, gdje
31

) Jahi Rjenik (2010), tom prvi: A-, Predgovor, str. 9/10.

31

ivi, pa ak i to kako on lino naziva svoj jezik?

Nacionalna pripadnost na naem terenu ne moe biti
kriterij jezike diferencijacije, to je jasno. Da budem
potpuno precizan, bosanskim jezikom izvorno govore
Bonjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi te pripadnici drugih
naroda i manjina. Oni koji bosanski jezik suavaju i
svode samo na Bonjake ine veliku tetu tome jeziku
zakljuuje Pali u intervjuu sarajevskom listu
"Preporod".32)
Na pitanje: ta je bosanski jezik, bosanski poetski
akademik Abdulah Sidran odgovara:
Bosanci hiljadu godina govore istim jezikom i on nije i
ne moe biti nita mlai od jezika komija Srba i
susjeda Hrvata. I to je jo vanije: u susjeda, i jednih i
drugih, postoji znatna, ponekad i veoma velika razlika
izmeu jezika kojim narod govori i knjievno-jezikog
32

) Zanimljivo je da je slino shvaanje bosanskog jezika

preovladavalo meu nosiocima bosanske dravotvorne ideje
etrdesetak godina ranije, koje se moe reprezentirati stavom
iztaknutog bosanskog partizanskog pisca Mladena Oljae, tadanjeg
predsjednika Komisije CK SKBiH za idejno-politiko djelovanje u
oblasti obrazovanja i kulture, kada je pokuao amortizirati
velikosrbsko asimilatorsko negiranje bosanskog jezika koje je na
jednom partijskom savjetovanju o "standardnom izrazu u Bosni i
Hercegovini" u Sarajevu hegemonistiki zastupao beogradski
profesor hercegovakih korijena, Asim Peco: "Mogu da kaem drugu
Peci da zaista nema potrebe da se zbog toga brine. To ve postoji: ta
silna rijeka naeg jezika i bosanskohercegovakog izraza! Mi nita
ne stvaramo iznova, mi govorimo o osnovi, ne samo jezika i govora
u Bosni i Hercegovini, nego i jezika i govora Muslimana (Bonjaka,
op.a.) Hrvata, Crnogoraca i Srba. To je ta osnova. Nema druge. Mi
imamo zadatak da to sada ispiemo, da popiemo taj izraz, da ga
urijeniimo, da ga 'upravopiemo'. To je nae zajedniko blago..."
(Oljaa KJP (1974), str. 154-160)

32

standarda, u Bosni te razlike gotovo da i nema. Veoma se

udim nacionalnim barjaktarima, jezikoslovcima i
pjesnicima koji govore o novim i izmiljenim
narodima i jezicima. To je veoma zloesto. Nisu novi ni
narodi ni jezici, nova su pravila koja reguliu tu
problematiku. Razumnija i pravednija. Prema
dojueranjim pravilima, ni ja ni moja majka, ni moj
jezik nismo postojali. Postojala je samo moja zemlja
koju je trebalo oteti. Uzgred, smislio sam finu reenicu:
historija Bosne, to je historija otimanja za Bosnu. I sve
ove male fabule, dio su te jedne, velike i krvave fabule.33)
Na kraju ovdi treba eksplicirati i jednu
zanemarenu injenicu: da su Bonjaci i bosanski jezik i
Slovenci i slovenski jezik imali slinu sudbinu u razvoju
od srednjeg vijeka do novog doba: slovenski se razvijao u
preteno germanskom okruenju, a bosanski u dvostrukoj
izolaciji: od blizkojezikih susjeda dijelila ih je vjera, a
od istovjernih gospodara dijelio ih je jezik i zato su oba
ova jezika konzervirali dosta arhainih osobina. Bosanski
je u nekim osobinama, koje je naslijedio iz
praslavenskog, blii slovenskom, nego srbskom. Takav je
sluaj, primjerice, u pogledu 'principa haka', tj. prisustva i
upotrebe glasa 'h' u naslijeenim praslavenskim rijeima
kao i njegovo strukturno pozicioniranje u jezgrima rijei
u procesu leksikalizacije onomatopeja. Za razliku od
bosanskog i slovenskog, srbski nema takav kontinuitet sa
praslavenskim, nego su razvili zamjenske glasove u
samostalnom jezikom razvoju, npr. u rijeima tipa:
(bos.) snaha, (slov.) snaha, (srb.) snaja; (bos.) buha,
(slov.) bolha, (srb.) buva (: prasl. < *blha) ili u rijeima
lahko, mehko, hrzati, hrvati, nahuditi, u srbskom je
33

) Iz intervjua beogradskom NIN-u, 17.05.2013. godine

33

potpuno nestalo glasa i foneme 'h'. Slian je sluaj sa

refleksima praslavenskog jotovanja suglasnikih grupa
*skj, *stj. Bosanski i slovenski imaju praslavensko '/',
a srbski starocrkvenoslavensko 't', npr. (bos.) gledie,
(slov.) gledie, (srb.) gledite. Treba podsjetiti da su
Bonjaci sa Slovencima i prije stvaranja jedne slavenske
drave na Balkanu, Kraljevine SHS, ivili zajedno 40
godina u zajednikoj dravi, u okviru Austro-Ugarske
Monarhije. Iz toga vremena potie i ona uvena
intervencija mostarskog gradonaelnika I. Kapetanovia.
Ogorenje koje ova knjiga izaziva kod Bonjaka, moglo
bi se najlake odagnati, a dalji nesporazumi izbjei, ako
bi se u interesu injenine istine i prijateljstva bosanskog
i slovenskog naroda ta greka hitno izpravila i o tome
posebnim letkom obavijestili dosadanji kupci navedene
knjige, kao i najira bosanska javnost.34)
(2008)

34

) Duan sam napomeniti da je prvobitni tekst tokom pripreme za

knjigu dopunjen i proiren.

34

I.
O fenomenu glasa/foneme 'h'

35

36

Zakon 'haka' i refleks 'gluvizma'

Mehlem za uvo
Prouavanje te strukturnojeziko i
standardnojeziko pozicioniranje glasa/foneme h u
fonetsko-fonolokom sistemu i vokabularu bosanskog
jezika je iznimno vano pitanje za bos(a)nistiku, jer
njegovo naglaeno prisustvo ima nezamjenjiv simboliki
znaaj za Bonjake kao unikatan biljeg njihova identiteta
i njihov jeziki amblem.
O zemljini ljubavnici pod pazuhom mojim!
ujte cvrkut rsprs grla,
ujte prhut rsprh perja:
----------------------Utopite edne zjene u modrini!
koljke uha otvorite kapljevini!...
Zbog vs prhnuh prvom suncu
i s njim treptim pod pazuhom u modrini,... 35)
Tako pjeva Skenderova eva. Iz svakog stiha,
nabreklog znaenjem, kao da se slivaju zvune bujice u
nezadrive slapove smisla. Ekspresivnost ove pjesme,
sazdana na aliteraciji mnogih raznozvunih glasova,
doivljava se kao velianstveni oratorij ili glasomet na
35

) Kulenovi P (1984/85), str. 79.

37

otvorenoj sceni prirode. Upravo u tom udesnom

milozvuju ove pjesme izvanredno se oituje
jezikotvornost glasa/foneme h u bosanskom jeziku. Glas
h nalazi se u jo pedesetak rijei ove pjesme. Da je
bonjaki pjesnik Skendar Kulenovi posluao
"filosofski" savjet uenog srbskog pravoslavnog kaluera
Lukijana Muickog i podrao paraklis glasu h
reformatora srpskog jezika i pravopisa, Vuka Karadia,
nikad ne bi mogli nastati ovi stihovi u neponovljivoj,
tagoreanskoj, pjesmi "Proljetna eva nad kolonom pjeva
domovinu", koja moe posluiti kao egzemplar
stvaralake upotrebe glasova u smislu onomatopejskog
sugeriranja znaenja zvukom u bosanskom jeziku.
Ja 'hjeru' dobro ne mislim. Blagoglasie ezika est
edno od sutestvenih svoistava. H nam to blagoglasie
naivema vrea, "filosofski" poruuje Lukijan Muicki
Vuku Karadiu, u februaru 1817. godine, na njegov
panini upit od 12. juanuara 1817. godine: "Nego za
Boga kaite mi ta emo raditi sa h? (...) Odgovorite mi i
na ovo togod, ali ne kaluerski, nego filosofski."?
Dobivi ovakav odgovor, Vuk trijumfalno, s dubokim
olakanjem, u odgovoru Muickom 1817. godine, klie:
Hjeru ste oitali dobar paraklis. Bog da mu duu prosti.
Sad emo slobodno pisati ristos, duovnik, ou, ora, kou,
itd. kao to naa braa i govore.36) Bez obzira kako bi
otorinolaringolozi okvalifikovali ovo stanje uha, za
lingviste ostaje injenica da je na ovaj nain uveden
refleks 'gluvizma' u srbsku normativistiku, koji je ostao, u
principu, sve do danas mada se u treoj taki 'bekog
36

) Peco (2007), knj. V, str. 254/255) Kao to moemo primijetiti

Muicki uvodi termin 'hjer' za glas/fonemu 'h', a ja koristim termin
'hak'.

38

knjievnog dogovora' izmeu Srba i Hrvata iz 1850.

godine "preporuuje da se glas h pie svagdje gdje mu je
po etimologiji mjesto (uho, muha)".37)
Za razliku od "Karadieve brae", "bonjaka
braa" u svim ovim rijeima imaju glas/fonemu h, gdje
mu je po etimologiji mjesto: hristos, duhovnik, hou,
orah, kouh. Neupitan status glasa/foneme h kao
etimologijskog konstituenta fonetsko-fonolokog sistema
kod Bonjaka nepobitno potvruje referentno poetskoleksikografsko djelo, stihovani rijenik, Muhameda
Hevaije Uskufije Bosnevije Makbl-i 'rif (Rinik u stihu
na bosanskom jeziku) iz 1631. godine,38) golema dva
vijeka prije Vuka.39) Na simbolikoj ravni glas h je za
Bonjake jeziki amblem i nezaobilazni biljeg njihova
jezikog identiteta. Upravo o tome svjedoi i zorno
dokumentuje ovo kapitalno djelo, koje se uzima ne samo
kao poetna taka bosanske leksikografije nego i kamentemeljac bos(a)nistike obenito. U njemu, razumljivo,
nisu nale mjesta gori spomenute rijei hristos i
duhovnik, ali sve ostale (praslavenske) navode se sa
etimologijskim h u stihovima, npr. uho ("Usta aiz, rame
omuz, hem kulaa uho di", str. 76); gluh Gluh oldi
sair, slip ne krdr, str. 99); orah ("Di smokva incir
ve koz ne - orahdur", str. 113); kouh ("Hem pu ile
kouh dai krk bcek, koa deri", str. 81); muha
37

) Jonke JAZU (1976), str.83. do 95.

38

) Najnovije izdanje nosi naziv: Bosansko-turski rjenik, Muhamed Hevai

Uskufi, 1631. godine, Izdava: Opina Tuzla, Suizdava: Ministarstvo nauke
i obrazovanja FBiH, Tuzla 2011. godine (Dalje: Uskufi Rinik (1631)
39

) Nekoliko godina pred agresiju na BiH 1992. godine, u Srbiji i jo

nekim dijelovima Titine Jugoslavije, cijelu jednu godinu odravane
su manifestacije povodom dvjestogodinjeg jubileja Vukova roenja
pod motom: "dva veka Vuka".

39

("Muha sinek, kelebege der lepir", str. 110). Da nije

postojalo to h, ni u srbskom (slavenskom) jeziku ne bi
mogle postojati rijei, kao to su: ui, ogluiti (se),
muica, kiem, puem, praiti, promaiti, omekati itd.,
jer to nastalo je upravo od h. To kontrastivno
bonjako-srbsko suponiranje, pretoeno u sh.
pravopisnu kontroverzu, osjetio je na svojoj koi i
beogradski profesor hercegovakih korijena i deklarisani
vukovac, Asim Peco, koji se, gotovo pokajniki, pravda:
Nikad nisam prestao da govorim i piem uho, suho (...),
mada je norma sredine u kojoj radim i u kojoj sam stasao
propisivala neto drugo ili i neto drugo.40)
Odkud ova razlika izmeu bosanskog i srbskog
jezika? Odakle potie i kakvo znaenje ima ta naglaena
averzija, gotovo animozitet, Karadievih Srba i gotovo
emotivna vezanosti Bonjaka za glas h, odnosno kako i iz
kojih razloga su Bonjaci razvili "princip haka" u
bosanskom jeziku, a Srbi "refleks gluvizma"?
"Princip haka" je unikatan jeziki fenomen u
slavistici i ekskluzivno su ga ustanovili tokom svog
samostalnog razvoja jedino Bonjaci izmeu svih
(jeziki) slavenskih naroda kao svoju samostalnu jeziku
kreaciju. Ne samo da su zadrali glas h u svim rijeima
naslijeenim iz praslavenskog (gdje mu je po etimologiji
mjesto), nego su ga zadrali u svim rijeima koje su
tokom svoje povijesti i doticaja sa drugim jezicima
prihvatili iz drugih jezika, posvojili i podomaili, te
razvili taj princip do savrenstva i fonoloke
ekskluzivnosti u bezbrojnim onomatopejskim rijeima
koje su u samostalnom razvoju stvorili leksikalizacijom
onomatopeja. Zato se "zakon haka" smatra jezikim
40

) Peco (1991), str. 8.

40

amblemom Bonjaka. Zakon haka u Bonjaka zasniva se

na hiperproduktivnosti glasa i foneme h, drugim rijeima
Bonjaci su razvili hiperjezikotvornost glasa/foneme h.
Tome je doprinio splet drutveno-historijskih okolnosti
tokom polumilenijskog ivota u sastavu Otomanskog
carstva i dvostruke izolacije mada su u tom periodu bili
dominantan etniki faktor na Balkanu: od blizkojezinih
susjeda dijelila ih je vjera i staleki poloaj kao
zemljovlastnika, a od istovjernih gospodara dijelio ih je
jezik. Ali ne moe se zanemariti uticaj arabskog jezika na
proces profiliranja jezikog "principa haka", s obzirom na
dominantno prisustvo glasa h u semitskim jezicima, u
arabskom u tri glasovno-fonemske varijante. Kada su u
drugoj polovici 19. pa potom u prvoj polovici 20. stoljea
drastino promijenjene drutveno-historijske prilike i
poloaj Bonjaka, to je dovelo do brojnih i snanih
jezikih turbulencija, koje se osjeaju i danas. Nakon
srbske okupacije Bosne 1918. godine i uzpostave
velikosrbske vlasti, pored zatiranja ikavskog i
akavskog govora Bonjaka, poela je slubena iztraga i
paraklisizacija glasa h putem knjievnojezike norme u
kolstvu, dravnoj administraciji i medijima. Glas h je
oznaen kao nacionalni biljeg Bonjaka i tretiran kao
strani elemenat u zajednikom jeziku, upravo kao relikt
turske vlasti i sruene dominacije Bonjaka. Jeziki
refleks gluvizma doivljavao je izrazito prisustvo glasa h
u govoru i tradiciji Bonjaka kao neto suvino i
nepotrebno, kao udar na njihovo uvo i predpostavljenu
prijetnju njihovoj jezikoj pravovjernosti. Oskrnavljene
su brojne rijei i kao takve nametnute Bonjacima. Ta
praksa je dovela i do destrukcije brojnih orijentalnih

41

imena Bonjaka u kojima je postojao glas h.41) A, u

stvari, glas h, zajedno sa k i g, pripada izuzetno znaajnoj
grupi glasova u ljudskom govoru, grupi stranjih velara,
odnosno grlenih glasova koji su, kako se predpostavlja,
prvi izrazili ljudski govor, odnosno supstancijalizirali
zvuk u znaenje i omoguili prvo ljudsko smisleno
oglaavanje. Za francuske ekspresioniste glasovi su imali
i svoju boju, a za jednog savremenog bosanskog pjesnika
"iz glasova hlipti rmn i zv."42) Kako navodi Klai,43)
stari Latini su, ak, glas r oznaavali kao pasije slovo,
pasiji glas (canina littera).
Uho predstavlja ulo sluha, koje njegovi
poznavaoci svrstavaju u najvanijije od svih ljudskih
osjetila. Ne ulazei detaljnije u anatomske i fizioloke
osobine uha i laiku je jasno da je uho jedan od
najznaajnijih, najsloenijih i najsofisticiranijih organa
ljudskog organizma. Uho je sloeni sistem absorbcije
zvunih podraaja iz prostora, koje te zvune signale
detektira, zatim selektira i pretvara u kodirane
informacije u obliku elektroimpulsa za centralni nervni
sistem i tako klasificira najprimjereniju reakciju cijelog
organizma. U bosanskom jeziku postoje tri rijei koje
definiraju i semantiki, pojmovno i terminoloki
pokrivaju ovaj fenomen: uho (organ), sluh (proces) i
gluh (patoloki poremeaj) Sve ostale su iz njih
41

) Brojni su primjeri za to, a ovdi navodim samo jedan, nedavno

zabiljeen: Idajet (umjesto Hidajet), zaposlenik na FTV. Isti je sluaj
i sa njegovim prezimenjakom Senaidom I. (umjesto Senahid),
dravnim nogometnim reprezentativcem BiH.
42
) Hajdarevi, Hadem: Sutranje putovanje brodom, Bemust,
Sarajevo 2000. godine, pjesma "Gluho doba", str. 38. (Kako iz
glasova hlipti rumen i zov)
43
) Klai (1974), str. 197.

42

izvedene, kao to su: ui/uheta/uesa (mno.),

naunice/naunjaci; uholaa, uara (sova), dounik;
ogluhnuti/ogluiti, pogluh, nagluh, gluhak:gluhaci (vrsta
kukuruza), Gluha Bukovica, travniko selo na obroncima
Vlaia), zagluiti; sluati, po-, od-, na-, prislukivati,
osluhnuti: oslukivati, (ovo nastalo je od h poznatim
fonetskim promjenama jo u dalekoj prolosti, u
praslavenskom jeziku, a vodi porijeklo od jo starijeg
indoevropskog s, ije tragove vidimo u oblicima duala
(uesa). ulo sluha je presudno za govor, odnosno sluh je
nerazdvojan od govora i zato je svaki gluh ovjek i
nijem, gluhonijem. Uho, gluh i sluh su praslavenske rijei
i u tom obliku ih, osim bosanskog, poznaju i drugi
slavenski jezici, izuzev srbskog, u kojem ove rijei
nemaju glas h, nego fonetski supstitut v pa se rijei uvo,
gluv i sluv tretiraju kao srbizmi u bosanskom jeziku.
Razlozi emotivne vezanosti Bonjaka za ovaj glas
seu do daleko u prolost. Kao to nedvosmisleno navodi
hrvatska historiarka i borac za povijestnu istinu dr. Nada
Klai, Slaveni, koji su kasnije (samo)identifikovani kao
Bonjani, naselili su Bosnu u 6. stoljeu i poeli u
bosanskim zemljama svoj samostalni politiki razvitak
mnogo prije nego su Hrvati i Srbi doselili i dospjeli do
Dinarskih planina potkraj 8. i poetkom 9. stoljea.
Zajedno s njima iz Panonske nizije, koja im je bila vatan
nekoliko stoljea, nadirui Madari iz Bakirije, potisnuli
su i zantan broj ve slaveniziranih Vlaha, koji su se rasuli
po Balkanu, preteno na nenaseljenim visoravnima i
neposjednutim krakim poljima. Oni su kao stoari i
nomadi dolazili u doticaj, razumije se, i sa ve ranije
naseljenim Slavenima, odnosno slaveniziranim Ilirima, tj.
Bonjanima u bosanskim zemljama, koji su vea tada

43

imali oformljen jeziki sistem stvoren na bazi svog

osobenog izdiferenciranog jezikog genetskog koda. U
njemu su svi elementi funkcionirali saobrazno po jasnim
principima na kojima je poivala ukupna jezika
struktura. Meusobno su se jasno jeziki diferencirali i
prepoznavali, izmeu ostalog i po prisustvu glasa 'h' u
rijeima. Naime, Bonjani kao (jeziki) Slaveni imali su
glas h u svim slavenskim rijeima gdje mu je po
etimologiji mjesto, a slavenizirani Vlasi kao Romani nisu
imali taj glas u svome glasovnom inventaru i svome
vokabularu pa su slavenske rijei primali i upotrebljavali
bez toga h, stvarajui zijeh ili hijatus izmeu vokala, u
kojem su razvijali posebne glasove da bi taj zijeh
popunili, primarno v (iza u) ili j (iza i). Primjerice, rije
uho primali su kao u'o, pa su u tom hijatusu razvili glas,
preciznije sonant 'v' kao najblii vokalu 'u' i dobili novu
rije 'uvo'. Tako je bilo i sa rijeima gluh, priko genitiva
glu'a pa gluva, a odatle se 'v' analogijom prenijelo i u
nominativ: gluv. Tako je stvoren jeziki princip po kojem
su i rijei koje su primane iz drugih jezika ili
onomatopejske rijei dehakirane. Prema tim rijeima, tzv.
gluvizmima jasno su se identificirali Vlasi i Bonjani u
meusobnim kontaktima i meusobno diferencirali. A
mnogo citirana srbska historiarka, Duanka Bojani,
kae: "Vlasi u Srbiji, meu kojima je bilo dosta
hercegovakih, su praktiki, vlahizirali Srbe, a u Bosni i
Hercegovini su Srbi srbizirali Vlahe."44) Zato se glas h
reformatoru srbskog jezika Vuku Karadiu inio kao
nerjeiv problem pa je potraio "filosofski" savjet od tada
vodeeg uenog kaluera Lukijana Muickog. Takva
situacija zadrala se do danas, o emu svjedoi
44

) Muli (2006), moto

44

onomastika, ali i samostalno zasebno normiranje

standardnog jezika. Tako imamo paralelne nazive planina
(oronim Mahnjaa i Manjaa) ili mjesta (toponimi)
Hrenovica i Renovica, Hreljevo (izvorno po vlastnicima,
familiji Hrelja; Hreljevo pie na karti Sarajeva iz 1883.
godine) i Reljevo (nakon uzpostave velikosrbske vlasti
1918.godine); Vrhpolje (kod Sanskog Mosta, nastanjeno
Bonjacima) i Vrpolje u Srijemu; Hrasno (<Hrastno) i
Rasno (< Hrastno), juna bosanska pokrajina
Hercegovina i Ercegovina. Slino je sa imenima45) i
45

) U periodu velikosrbske vlasti u BiH izmeu dva svjetska rata

mnoga bonjaka imena su oskrnavljena, jer su polupismeni srbski
matiari upisivali bonjaka imena, shodno svom gluvistikom
izgovoru, bez h: Senaid (umjesto Senahid) ili Mersija (umjesto
Mersiha), npr. I u najnovije vrijeme vri se atak na bonjaka imena.
Jedan primjer sa Federalne televizije viestruko je indikativan:
bonjako ime Hasib (ar. 'plemeniti', 'astni') u kontakt-emisiji FTV
"Odgovorite ljudima",12.02.2014. godine, bilo je napisano na telopu
kao Asib. Gledalac koji se uivo javljao u emisiju zvao se Hasib, ali
onaj operater koji je primio poziv gluvistiki je prenio na telop kao
Asib. Oito je da se radi o osobi koja ne samo da nema h u svom
glasovnom sistemu nego ne poznaje sredinu u kojoj radi i imena
domicilnih stanovnika. Oito je, takoer, da se radi o polupismenom
novinarskom neprofesionalcu, jer i novinar poetnik mora znati da se
pogreno navoenje imena i naziva u novinarstvu smatra najteom
povredom materijalne istine i zato se obavezno provjeravaju. I ovaj
primjer potvruje izpravnost moga stava da se u rijeniku
bosanskoga jezika moraju nai najfrekventnija imena iz bonjake
muslimanske tradicije. Naime, tokom izrade prvog standardnog
Rijenika bosanskog jezika u sarajevskom Institutu za jezik nakon
2000-te godine, kao lan peterolanog tima za njegovu izradu, a
pouen izkustvima iz medija, predlagao sam da se u taj rijenik
uvrsti barem stotinjak najfrekventnijih bonjakih imena orijentalnog
porijekla, jer se radilo o prvom rijeniku takvog formata koji prave
Bonjaci da ne bi bilo nedoumica oko njihove upotrebe ne samo kod
stranih novinara i drugih stranaca koji su dolazili u BiH nakon

45

prezimenima u kojima alternira glas 'h': Hodovi i

Odovi, Hrenovica i Renovica, Helez i Elez, Halilovi i
Alilovi, Hasanovi i Asanovi, Horozovi i Orozovi,
Kahrovi i Karovi, Herceg i Erceg, Pehlivan i Pelivan i
sl.46) Prezimena Halimi i Halimanovi, nasuprot
Alimanovi, ne treba svrstavati meu ove primjere, jer
nisu nastala iz iste osnove, prva dva su od imena Halim
(= ar. "blagi"), a drugo je od ar. alim (=ar. "uenjak,
znanstvenik"). Nekadanji toponim Hojnica,
srednjevjekovno rudarsko mjesto u centralnoj Bosni,
oito onomatopejskog nastanka, koji se navodi u
opirnom popisnom defteru Bosanskog sandaka iz 1489.
agresije nego i evropskih zvaninika u kontaktu sa (bonjakim)
zvaninicima iz BiH tokom pregovora o lanstvu nae zemlje u EU.
Naalost, to su odbili srbskohrvatski dogmati iz sastava tima bez
ikakvog razumnog obrazloenja i validnih argumenata.
46
) Bivi fudbaler "elje" Milomir Odovi, povremeno trener
novopeenog prvoligaa 'Slavije' sa Pala (Istono Sarajevo) i Senad
Hodovi, direktor Zaviajnog muzeja Visoko. Milanko Renovica je
nekadanji lan Predsjednitva SRBiH, a Emir Hrenovica, ministar
privrede Kantona Sarajevo. Jedan Helez je ministar (Zukan, Vlada
FBiH), a jedan Elez je osueni kriminalac (Darko sa Pala). Sefer
Halilovi je ratni komandant Armije Republike BiH, a Mirko
Alilovi iz Ljubukog je golman RK "Izvia" i hrvatske
reprezentacije. Dr.sc. Aida Hasanovi je profesor Anatomije na
Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a Aljoa Asanovi bivi
nogometa "Hajduka" iz Splita. Sarajevski tv-reiser Ratko Orozovi
je prezimenjak sa istaknutim bosanskim knjievnikom, prognanim iz
rodne Banjaluke, Irfanom Horozoviem. Novinar iz Tuzle Samir
Kahrovi je po tome prezimenjak zenikog muzikog pedagoga
Milenka Karovia ili nekadanjeg crnogorskog pjevaa Nikole
Karovia. Sejad Herceg iz Novog Travnika i Vlado Erceg iz Posuja
su prezimenjaci, kao i Jure Pe'livan, prvi premijer SRBiH nakon
prvih viestranakih izbora i biciklistiki as Kenan Pehlivan iz
Kiseljaka.

46

godine,47) odavno se biljei kao Fojnica. Dvostruko je

ilustrativan izvorni bosanski toponim Hodidid,48) koji su
bransko-istonohercegovaki doseljenici, uglavnom
slavenizirani vlasi, nakon pomora kuge domicilnog
bosanskog stanovnitva u 18. stoljeu, saglasno svom
jezikom kodu, vremenom priobrazili u Odied. To su
vlasi koji su doli svana, naselili se i daju pristojbu po
vlakom obiaju a prihod od njih je (upisan) na sandakbega.49) U tom kontekstu moe se navesti veoma rairen
47

) Kanuni (1957) Kanuni i kanun-name, grupa autora, Orijentalni

institut, Sarajevo, 1957. godine
48
) Imenom Hodidid drevni Bonjani nazivali su najstariju poznatu
sarajevsku utvrdu na istonom izlazu prema Romaniji. Danas je tu
mjesto Bulozi (Bulagaj), koje je bilo "veliko i dobro naseljeno
podgrae pod gradom Hodididom, koje je 1459. godine spalio
bosanski kralj Toma prilikom pokuaja da oslobodi Hodidid od
Turaka." Dizdar utvrenog grada Hodidida do 1463. godine bio je
hadi-Mehmed, a tada je dat silahdaru Isa-begovom Kemalu, zajedno
sa timarom Orua i Ilijasa. Tvrava Hododid ubicirana je na mjestu
koje se danas zove Gradie/te u blizini sela Hodidid, sada Odied.
(abanovi (1964) Danas na putu Sarajevo Pale, u mjestu Bulog,
svaki voza primijetit e tablu sa nadpisom Odied. Branskoistonohercegovaki doseljenici su zateeni naziv Hodidid
priobrazili prema svome govoru, u kojem nije bilo glasa h, pa smo
dobili Odidid, ali poto su oni bili ijekavci, oni su ijekavizirali 'did' u
'djed', a zatim 'd' jotovali sa 'j' i dobili '', pa je Odidjed > Odied,
kao u primjeru divojka > djevojka>evojka. Ijekavizirani Bonjaci
ga danas nazivaju Hodidjed.
49
) Kanuni (1957), str. 11. (Vlasi su bili razprostranjeni po cijelom
Balkanu pa i na prostoru srednjevjekovne bosanske drave. O tome
postoje brojni vjerodostojni dokumenti. U uvodnom tekstu pod
naslovom Kanuni za Bosnu i Hercegovinu iz XV vijeka stoji: Od
materijala koji je pripremljen za ovu knjigu hronoloki su najstariji
kanuni koji se odnose na vlahe Hercegovakog i Bosanskog
sandaka i kanuni rudnikih trgova Kreeva i Fojnice (u kanunu o
tom rudniku iz 1489. Fojnica se navodi kao Hojnica, str. 17, op.

47

antroponim u srbskoj tradiciji iz samog temelja

hrianskog vjerozakona, a to je ime Risto, nastalo od
izvornog imena Hristo(s), kojemu je, u skladu sa srbskim
principom gluvizma, amputirano inicijalno h, a nalazimo
ga izvorno npr. u makedonskom i bugarskom. Da se tome
h izgubio svaki trag u tom imenu i da se znak r smatrao
njegovim poetkom, svjedoi jedan detalj iz Karadieve
polemike sa uenim Jovanom Hadiem, priznatim
autoritetom kod vojvoanskih Srba, povodom reforme
pisma. Konzervativni Hadi (polemike sa Vukom vodio
je pod pseudonimom Milo Sveti) bio je protiv
pozajmljivanja znaka j iz latinice u reformisanu srbsku
irilicu. Vuk je vrlo efektno uutkao nadobudnog
Hadia opazkom: kad ne bi bilo j, onda bi Jovan bio
Ovan, a Risto Isto! Odsustvo toga j vidimo i kod
Muickog u citatu sa poetka teksta.
U serbokroatistici su poznati razliiti pokuaji, od
gori citiranog reformatora srbskog jezika i pravopisa
Vuka Karadia pa sve do dananjih dana, do
beogradskog profesora i hercegovakog vukovca, Asima
Pece, da se znanstveno razsvijetli ovaj fenomen, ali niko
nije konzistentno odgovorio na neka temeljna pitanja,
koja se svakom naunom istraivau nameu na samom
poetku. Reeni akademik Asim Peco ovako logicira:
S.K.). U opirnom defteru Hercegovkaog sandaka iz 1477. godine
dat je kanun vlaha te oblasti. U sumarnom defteru Bosanskog
sandaka iz 1485. godine nalazi se kanun vlaha Oblasti Pavlovia.
Opirni defeter toga sandaka iz 1489. donosi kanun vlaha Kraljeve
zemlje. Meusobno uporeeni, ti kanuni pokazuju da su njihove
odredbe o vlasima gotovo istovjetne. Oevidno je da su u tim
kanunima preuzete nae stare odredbe o vlasima. To potvruje
poreenje tih kanuna sa slinim kanunima o vlasima drugin naih
oblasti (misli se na exjugoslavenski prostor, op. S.K.).

48

Razlozi su u islamizaciji. Prelazei na islam, primajui

novu vjeru u ijim molitvama esto se javlja fonema h,
oni su, moda i nesvjesno, uvali taj glas i u domaim
rijeima.50) Ili: Bez sumnje, najdosljednije ga,
upotrebljavaju Muslimani. Poznati su i razlozi za to: pod
uticajem molitava koje su na arapskom jeziku, a u kojima
se ovaj glas esto javlja, dolo je i do ouvanja ovog
konstriktiva u naim rijeima, u naem jeziku.51) Peco,
meutim, izpua iz vida injenicu da su Bonjaci uvali
taj glas u domaim (slavenskim) rijeima i prije
prihvaanja islama, za razliku od drugih Junih Slavena
(Srbi, Crnogorci, Hrvati). Takoer, islam su primili i
Turci i Albanci, ali to nije bitnije uticalo na
jezikotvornost glasa/foneme h u tvorbi njihovih domaih
rijei.
Svesti izrazito prisustvo glasa h u Bonjaka na
islamizaciju je ne samo povrno i nenauno, nego i
ideologizirano i politiki tendenciozno. Peco slijedi
matricu jedne teze u serbokroatistici koja je blie
proizvoljnom nagaanju, nego naunom dokazivanju. Iz
ovakvog i slinih shvaanja stvoren je srbski
ksenofobini anticivilizacijski knjievnojeziki princip,
zasnovan na animozitetu prema glasu h, kao i
nezapamena knjievnojezika hajka (pod bajrakom
purizma) na orijentalizame (koje su, napadno, uvijek
imenovali kao turcizme) u zajednikom tzv. srbskohrvatskom knjievnojezikom standardu, koji je
nametnut i Bonjacima. Ne moe se odbaciti teza da
arabski jezik nije uticao na bosanski, posebno na glasovni
sistem, osobito glas h, jer arapski jezik ima izrazitu grupu
50

) Peco, Asim: Govor istone Hercegovine, str. 60/61.

) Peco (2007), knj. V, str. 253.

51

49

grlenih glasova, od kojih samo tri zasebna glasa i foneme

h, ali to nije razlog njegovog izrazitog prisustva u jeziku
Bonjaka, nego upravo potvrda.52) Tako misli i tuzlanski
profesor Ismet Smajlovi: Ja dozvoljavam da je preko
islamizacije i turskoga jezika glas h uvren u sakralnim
i religioznim izrazima, ali turskom utjecaju na uvanje
glasa h u ostalim rijeima ne dajem presudnu ulogu.53)
Do sada, koliko je poznato, nauno nije ozbiljno tretirano
pitanje da li su Slaveni, koji su naselili Bosnu u 6.
stoljeu (Bonjani), odprilike kada se i u Arabiji javio
islam, imali doticaja sa islamom i arabskim jezikom prije
nego su ga zvanino i masovno prigrlili tokom 15. vijeka.
Spomenutom beogradskom profesoru (kao i
bos(a)nistima) treba javno postaviti nekoliko pitanja, na
koja nedvosmisleno treba i mora odgovoriti
bos(a)nistika:
- Kako to da su Bonjaci u Bosni uvali, njegovali i
razvijali u svom slavenskom jeziku taj glas/fonemu, koji
su naslijedili iz praslavenskog, predhodnih hiljadu godina
svoga samostalnog razvitka u Bosni do prihvaanja
islama, a drugi nisu, odnosno kako to da samo Bonjaci
od svih Slavena iz neposrednog okruenja imaju
52

) I sam sam, nezavisno od Pece, iznio ovakvu tezu na jednom asu

Fonetike kod profesora Jovana Vukovia u prvoj godini studija 1969.
godine. I profesor i studenti su bili iznenaeni nekonvencionalnou
moje teze i hrabrou da se vjeri prida neki javni znaaj u
ateistikom drutvu, kao i polemikom smjelou prema profesoru, s
kojim sam o tome poveo duu razpravu. Tu tezu je J. Vukovi
varirao u jednome svom radu.
53
) Smailovi, Ismet: "O porijeklu specifinih osobina u govoru
Bosanske krajine", POSEBNA IZDANJA, Institut za jezik i
knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. 2. (1974), str. 107109.

50

glas/fonemu h u odreenim slavenskim rijeima, a drugi

nemaju, npr. snaha, uho, buha, muha, duhan, kuhati,
kihati; hud isl.;
- Kako to da su i drugi narodi primili islam, a u svom
jeziku nisu razvili princip 'haka' i nemaju takvoga h u
svom jeziku, npr. Albanci na Balkanu, pa djelimino i
sami Turci;
- Kako to da Bonjaci imaju glas h (hiperhak ili tzv.
sekundarno 'h') i u usvojenim arapskim ili turskim
rijeima gdje ga nemaju ni Arapi ni Turci, to potvruje
da su imali ve stvorenu jeziku matricu i modele prema
kojima su pozajmljene rijei iz drugih jezika, u
kontaktima s njima, saobraavali prema naelima zadatog
ustrojstva svoga jezikog koda, npr. bos. sevdah54), tur.
sevda; bos. sahat, ar. sa'at ili bos. horda, tur. urdu, bos.
halat, tur. alat, bos. hambar, tur. ambar55) i sl., a u nekim
sluajevima tursko-arabsko 'f' zamjenjuju sa 'h'56);
54

) Bosanska rije sevdah nastala je prema turskoj rijei sevda, to

znai 'ljubav'. Osim bonjakog "zakona haka", mogue je da je ovo
"sekundarno" 'h' nastalo prema dah, uzdah, jer sevdah oznauje
melanholinu ljubav ili je djelovala analogija u periodu turskobosanske interferencije po modelu turskih rijei tipa: perdah
('zadovoljstvo') ili, pak, zvukovna asocijacija prema bosanskim
rijeima tipa predah. Serbokroatistika je priznala ovu bonjaku
inovaciju pa je od Rjenika JAZU sve do danas, u svim sh.
rijenicima, normiran leksiki oblik sevdah, ali ne i iz nje izvedene
rijei. Samo kalji ima dubletne oblike: sevdalija/sevdahlija,
sevdaluk/sevdahluk, ali, zaudo, samo sevdalinka.
55
) Zajednika sh. norma nije prihvatila ovu bonjaku jeziku
kreaciju i sve ove rijei normirane su bez 'h', uprkos injenici da
neka sela nose ime sa ovim protetskim 'h', npr. Hambar u travnikom
kraju ili Hambarina u banjalukom kraju.
56
) Takav je sluaj sa rijeju juhka (tur. yufka < ar. ufqa 'tanka
koica'). Taj oblik redovno sam biljeio kod Bonjaka u

51

- Kako i zato su Bonjaci u samostalnom jezikom

razvoju stvorili brojne rijei sa h, po modelu
leksikalizacije onomatopeja, odnosno itav leksiki fond
po principu 'haka', a kojih nema u drugim
balkanskoslavenskim jezicima, npr. holuja, hlipati,
huka(ti), hudovica, promaha, prhut, i sl.;
- Kako to da su i Srbi primili iste orijentalizme iz turskog
jezika, kao i Bonjaci, ali kod Bonjaka ima h, a kod njih
nema: halka, halal, halat, hajvar, hajvan, mahana,
mahrama, mehlem, mahmuran, hamajlija, hamal i sl.;
- Kako to da Bonjaci imaju h i u rijeima iz orijentalnih
jezika, koje nisu vezane za vjerski ivot, a drugi nemaju,
npr. halva, halka, halvat i sl.;
- Kako to da Bonjaci imaju h u rijeima iz drugih jezika,
koji nisu, uslovno reeno, muslimanski, a drugi, kao Srbi,
nemaju, npr. lehemiti (sanskrt), historija (gr.), hora (lat.)
i sl.;
ekajui te odgovore treba ponoviti da je pitanje
upotrebe glasa/foneme h u bosanskom jeziku veoma
vano pitanje za bosanistiku. Ono ima sociolingvistiki,
strukturnojeziki, komunikoloki, standardnojeziki i,
napose, simboliki znaaj, jer jednima blagoglasie ezika
naivema vrea, a drugima je pravi mehlem. A za svaku
boljku ima mehlem, kae stara bosanska izreka, dosta
esta kod Bonjaka. Toga naela drala se hrabra
doktorica Fatima Dautbai, tada mladi ljekar, koja je u
srednjebosanskim govorima, kao i u Sarajevu: -Onaj ko zna da
razvija juhke, razvije juhku, kae uvena voditeljica narodne kuhinje
za siromane na Baariji, tetka Zilha, povodom sjeanja na obsadu
Sarajeva, TVSA, 08.07.2010. godine. Isti oblik (nana bi savij juhku)
zabiljeen je i od aira Malohodia, potomka izseljenih Bonjaka
u Turskoj, iz sela Fevzije kod Ankare, TVSA, 17.05.2013. godine.

52

nedostaku lijekova koristila domae mehleme za

zbrinjavanje ranjenika u obkoljenoj i blokiranoj enklavi
Srebrenica i epa, koju je srbska vojska danonono
granatirala iako je bila zatiena zona UN. -Morala sam
koristiti mehleme, kae dr. Dautbai u jednoj emisiji
povodom Dana Srebrenice.57) Nakon rata bosanski
farmaceutski lider iz Sarajeva pustio je na trie svoj
bosanski mehlem kao ilad za mnoge postratne boljke, ali
nedugo zatim, to se moglo i oekivati, neka
konkurentska firma iz okruenja poela je na istoj tvstanici reklamirati svoj melem. Nita udno ni neobino.
Regularno reklamno nadmetanje u trinoj utakmici i
borbi za kupce. No, kupci su se poeli opredjeljivati ve i
na osnovu samog naziva lijeka. Za iste boljke jedni su
traili mehlem, a drugi melem, a dobijali su, moda, i
jedni i drugi, neki surogat. Turska rije melhem, prema
grkoj rijei malagma, sa znaenjem ljekovita maza,
posvojena je u bosanskom jeziku, odnosno pobonjena
ili, kako bi rekao Visoki predstavnik Valentin Inzko,
pobosanena, u dva oblika: kod Bonjaka kao mehlem, 58)
sa metatezom likvida hl, analokim putem prema
modelu uzpostavljenog glasovnog sklopa hl kao u
rijeima: oprhlo, rahlo, uvehlo, truhlo, ogluhlo i sl.,59) a
57

) BHT1, 11.07.2012. godine

) U svim dosadanjim rijenicima i pravopisima bosanskog jezika
propisan je mehlem: kalji, Isakovi, Institutski Rjenik, Fakultetski
Rjenik, Jahi Rjenik, Halilovi Pravopis, ali ga zajedniki
novosadski srbsko-hrvatski pravopis odbacuje i propiosuje melem,
to slijede potonji srbski i hrvatski normativci, oslanjajui se na
svoje narodne govore.
59
) Postoje i nedopustive metateze glasova u orijentalizmima, kao to
se u svakodnevnom govoru sekularnih Bonjaka ili manje
obrazovanog svijeta u arabsko-islamskoj tradiciji, mogu uti i
58

53

kod Srba i Hrvata kao melem, bez glasa h koji se nalazi i

u bonjakoj i u turskoj varijanti. -Ima li jo onih heimBeirovih mehlema? pita jedan akter u predratnoj
sarajevskoj TV-seriji "Tale".60)
Za jednog pravoslavnog popa iz Sarajeva "Boi
dolazi kao me'lem na ranu."61) Kao to se na prvi pogled
primjeuje, kod popa je nestalo ono 'h' iz mehlema.
Mehlema nema ni na bosanskohrvatskom tv-kanalu
OBN, ak ni u situacijama kada melem djeluje zaista
neprirodno, vie povreujue, nego ljekovito. Zar ne
djeluje groteskno njihov postupak prilikom titlovanja
popularne turske serije "Sulejman Velianstveni" kada se
zna da je mehlem doao preko turskog jezika u obliku
melhem, kao u primjeru kako je titlovan: Dopustite da
jedno drugom budemo me lem na dui, obraa se njeno
veliki vezir svjetskog Osmanskog carstva, Ibrahim-paa,
svojoj supruzi, sultaniji Hatidi, u nastojanju da se

arapske rijei sa permutacijom glasova 'v' i 'h', koje imaju neeljene

efekte i koje kod obrazovanijih izazivaju pravi ok. Primjerice:
arabsku rije levha (u osnovnom znaenju tabla, ploa) neki
izgovaraju kao lehva, to znai strast, pouda. U bonjakoj tradiciji
levhama se nazivaju kaligrafski izpisani harfovi, ajeti iz Qur'ana,
dove ili hadisi na zidu ili slici. Rije levha spominje se i u Qur'anu, u
posljednjem ajetu sure Burud: fi levhi-l-mahfuz ( na ploi
pomno uvanoj). Takoer, neki izgovaraju arapsku rije tevhid
(Jednoa Svevinjeg Stvoritelja) kao tehvid, to znai pojevrejiti se,
tj. konvertirati u jevrejstvo.
60
) FTV, 14.02.2014. godine, oko 17,30 sati (Jedan akter iz naroda
izgovara rije mehlem, upadno naglaavajui ono h, to moe znaiti
da je traeno od njega, kako bi se na taj nain etiketirao kao Bonjak
ili, s druge strane da je glumac nebonjak pa se mui da ga izgovori.
61
) Branislav Livopoljac, NTV Hayat, 07.01.2013. godine

54

zalijee stare rane koje su jedno drugom nanijeli.62) A

jedan ugledni akademik iz Sarajeva je izriit: Kad u
rijei mehlem nestane glasa h, nestaju i njegova
blagotvorna, ljekovita svojstva i zato nema ilada u
melemu.63) Zato su gotovo blasfemino zazvuale rijei
jednog drugog uglednog Bonjaka, poznatog glumca i,
kako se govorilo, agilnog ministra kulture u bosanskoj
metropoli, Emira Hadihafizbegovia, kada je u vrijeme
SFF 2007. godine izjavio na dravnoj televiziji da mu
"nagrada doe kao melem".64) Bez obzira na to je li se
rije melem omakla slavnom glumcu i "agilnom
ministru" pod utiskom one napadne reklame melema,
ostao je gorak okus u ustima Bonjaka, jer
Hadihafizbegovi je dvostruko javna linost, javna
linost na kvadrat, i u njega su kao Bonjaka uprte
dvostruke oi svih pa i onih manje obrazovanih i manje
"kulturnih" Bonjaka. ta su Bonjaci dobili pojavom
"Dnevnog avaza" u bosanskom medijskom prostoru,
zorno svjedoi i njihov melem: "Od ovakve pobjede nije
bilo boljeg naina da se jo jednom melemom namae
rana s proteklog Svjetskog prvenstva kada su Francuzi
doivjeli debakl", kae jedan sportski novinar tog lista.65)
Tako se Bonjacima, umjesto da im se mehlemom
62

) Popularna turska serija "Sulejman Velianstveni", OBN,

10.12.2012. godine. etiri dana kasnije gledamo i itamo titl u istoj
seriji: Donijet u vam me lem.
63
) Rahm. akademik, prof. dr. Faruk Konjhodi, direktor KCU
Sarajevo, u privatnom razgovoru u Mekki 1997. godine
64
) ...Nagrada doe kao melem... (Emir Hadihafizbegovi, glumac i
ministar kulture Sarajevskog kantona, BHRT dnevnik u 19 sati,
20.08.2007. godine u razgovoru s Majom engi o svojim filmskim
nagradama)
65
) Dnevni avaz, 19.11.2010. godine, str. 66. (autor: N.D.)

55

namau postgenocidne rane, izpira mozak, kao to se

izapira prhut iz glave.
Prhut razdragane Skenderove eve u razprhu
perja je homonim sa rijeju prhut, jo jednom veoma
ekspresivnom i frekventnom bosanskom rijei, u
znaenju "luice epitela koje se gule i opadaju, obino
na glavi", koja, takoer, nije nala mjesto u Institutskom
Rjeniku. Obraivaica rijei pod slovom 'p' i 'zavrna
obraivaica', Naila Valjevac, nije unijela rije prhut iz
bosanskog/bonjakog narodnog izraza, ali jeste rije
perut iz srbskog vokabulara. Tu normu slijedi Dnevni
avaz koji ak i u krialjki ima perut.66) Zato se ne treba
uditi glumcu Emiru Hadihafizbegoviu kada u liku
Samira, foliranta i sitnog prevaranta, "mahera za sve",
kae: Ima perut u kosi. Mora ii na transplantaciju
dlaka.)67 Fakultetski Rjenik donosi obadva znaenja
rijei 'prhut': pht (naglo polijetanje uz lepranje (o
pticama) i pht (ljuice dijelova povrinske koe koja
se guli, otpada (ob. na glavi), ali na znaenje kod ove
druge upuuje kod rijei perut, navodei uz to kao
sinonim rije prhut).68) Znai, priznaje postojanje rijei
'prhut', ali propisuje samo rije 'perut' da nosi navedeno
znaenje. Rije pht predstavlja pravu paradigmu
leksikalizacije onomatopeja kod Bonjaka po 'zakonu
haka', u kojoj je glas h supstancijaliziran u semantikom
jezgru -prh-, koje ini leksiki korijen i morfoloku
osnovu brojnih rijei: prhati, prhut (sa sufiksom "t koji

66

) Avazova krialjka, 01.02.2013. godine

) FTV, satirino-humoristika serija "Lud, zbunjen, normalan",
03.12.2013. godine, 21 sahat
68
) Fakultetski Rjenik (2010), str.
67

56

se moe deminuirati na -k, npr. vrtak",69) prhnuti,

prhutati, prhutanje, prhak (snijeg, hljeb), prhtina (trag u
snijegu), prhulja (prhka zemlja,), oprhnuti (hljeb),
leprati (<le-prh-a-ti, bajrak, zastava, sin. vihoriti),
razpriti (raz-prh-i-ti). Treba spomeniti da o
jezikotvornoj potenciji jezgra 'prh' govore i dva glagola,
izvedena iz tog korijena, koji imaju isti grafemski lik, ali
razliito znaenje koje diferencira samo akcenat: phnuti
(o ptici mahnuti krilima za poletanje) i phnuti (o
hljebu postajati prhak, lahko mrvljiv). Postoje i
bosanski toponimi izvedeni iz ovoga leksikog korijena,
kao to su Prhinje, selo kod Breze, ili Prhovo, selo kod
Kljua. Serbokroatistika etimologizira rije perut iz pero
jo od Vuka i Rjenika JAZU.70) Za Barakovia je prh
postverbal od prhati.71) Ani propisuje samo prhut i
upuuje da mu je perut sinonim.72) Referentni ruski
leksikograf I.I. Tolstoj ima rije prhut, ali upuuje na
njeno znaenje kod rijei perut,73) gdje kae:
( ).
ta rei na samom kraju? Za leksikografe poput
N.V. prije bi se moglo rei da vre izpiranje mozga
Bonjacima od prhuti, nego to peru glavu od peruti,
mada, kako kae narodna poslovica, voda sve opere osim
crna obraza. Milozvunost bosanskog jezika i muzikalno
uho su dunjaluke blagodati. Muzikalni Sarajlija,
zdravog uha i iztananog sluha, povratnik u rodni grad,
frontmen i kompozitor slavne rock-grupe "Bijelo
69

) Skok ER (1973), III, str. 551.

) Rjenik JAZU (1880-1976), tom IX, str. 800.
71
) Skok ER (1973), III, str. 39
72
) Ani RHJ (2007), str.427.
73
) (1982), str. 486.
70

57

dugme", Goran Bregovi, lahko e uti i kad "zvoni

telefon u gluho doba",74) ali gluvo uvo nee. Suho drvo je
daba zalivat, kae stara bosanska poslovica. Ako je za
muzikalno uho i komarac muzika, kako je smatrao jedan
uveni evropski mislilac 19. stoljea, za uvo gluva sluva
ni stihovana harmonija Horacijevih heksametara, ni
arobni zvuci razkone harfe, ni prhut razprhnutog perja
Skenderove eve, ni himninost 'Ode radosti', ni uzdah
sevdahlije, ne moe proizvesti duhovno uzhienje
rahatluka. No, stara je mudrost da za svaku boljku postoji
mehlem prije paraklisa.
(2008)

74

) FTV, emisija "60 minuta", 20.02.2012. godine, 20 sahata

58

Bhs. normativne kontroverze

Adaje iz jendeka
Postoje brojne normativne kontroverze u
samostalnom normiranju bosanskog jezika koje upuuju
na nesklad izmeu organskog i standardnog idioma.
Mnoge su posljedica konfuzije koju je unijela ranija
zajednika sh. norma na prostor bosanskog jezika. Iako je
bosanski jezik bio najira baza za svojevremeno
normiranje zajednikog knjievnog jezika itelja
zapadnog Balkana, on nije normiran pod tim imenom,
nego kao srpski ili hrvatski knjievni jezik (kasnije:
srpskohrvatski) pa od tada sve do danas traju problemi
oko njegovog normiranja pa i imenovanja. Normativno
razvlaenje bosanske pameti i imputiranje samomrnje
kod Bonjaka slikovito je izrazila jedna Travnianka,
roena u mahali Hendek izpod slikovite travnike
tvrave, Starog grada, poalivi se davnoj prijateljici sa
studija kako je mui savjest radi nepravde koju je
59

svojevremeno uinila roenoj majci. Pribirajui zajedno

po uzpomenama, sjetila se i jednog dogaaja od prije
pedesetak godina, kada je kao smjerni srbsko-hrvatski
ak, nagonila svoju majku da govori "pravilno" jendek,
kako su nju drilovali njeni uitelji, a ne "nepravilno"
hendek, kako se od pamtivijeka zvao njihov zaviajni
lokalitet (Hendek) i kako je oduvijek govorila njena
majka. Majka se trudila, za ljubav zabludile eri, da
govori jendek iako joj je to zvualo daleko i strano, ak
vrijeajue, da bi joj prid smrt na bolesnikoj postelji, uz
zagonetan smijeak, spomenila tu davnu epizodu iz
njihova ivota, svodei svoj ivot u nekoliko rijei: "... U
svom Hendeku sam dunjaluk ugledala, u dragog se
zagledala, dicu izrodila, ivot proivila i tu se za ahiret
spremila".75) O toj nametnutoj normi gorko svjedoi u
jednom tekstu akademik Asim Peco: U novom
pravopisu se proglaava kao ispravna proja, adaja,
promaja, jendek. Iako sam taj pravopis primio kao
zajedniki pravopis iz 1960. godine, te oblike nisam
primio zato to moj jezik ni govor krajeva koje sam
ispitivao nije poznavao takve forme, nego je tu uvao
glas h izjasnio se formalno protiv ovakvog sh.
normiranja dr. Asim Peco, beogradski profesor i
akademik hercegovakih korijena i gotovo pokajniki se
pravda: Nikad nisam prestao da govorim i piem hljeb,
uho, suho, hendek, mada je norma sredine u kojoj radim
i u kojoj sam stasao propisivala neto drugo ili i neto
drugo.76) Ovaj formalni stav profesora Pece, kao

75

) Zabiljeeno iz razgovora Travnianke Jasmine H. i Sarajke

Sabahete H. A., 21.04.2008. godine
76
) Peco (1991), str. 7/8.

60

deklariranog protivnika imenovanja bosanskog jezika77),

izraava stanovito licemjerje, jer Peco kao jezikoslovac
sa autoritetom akademika, nikada nije pokrenuo neku
inicijativu da se u zajedniku sh. jeziku normu unesu
zlonamjerno odbaene osobine ekskluzivnog bonjakog
jezikog naslijea i tako zatite njihova elementarna
ljudska i graanska prava, kao to je pravo na maternji
jezik. Posebno je indikativan ovakav Pecin odnos kada je
i sam u brojnim iztraivanjima uoio to nesuglasje, kao u
primjeru mostarskog pisca pravoslavne tradicije
Svetozara orovia: Fonemu h orovi ee
upotrebljava nego to to nalae naa standardna norma.
On, naime, ima kao obine likove: uho, muha, duhan,
duhankutija, ak i: lahko, mehka. Sve su to osobine
govora njegovog ueg zaviaja (podv. SK)."78) Dakle, u
svom knjievnom izrazu orovi je upotrebljavao oblike
ovih rijei iz bonjake tradicije, koju je on usvojio, jer
opepoznato je da su u orovievom uem zaviaju
dominantnu veinu inili Bonjaci sve do posljednjeg
rata. U takvom ambijentu bonjake rijei, stvorene po
principu haka, pa i one sa sekundarnim protetskim h,
funkcionirale su kao ope bosanske lekseme, a ne etniki
markirane, o emu svjedoi i slijedei primjer: Nasto je
pravi hurnebes, kae sedamdesetetverogodinji
Kazimir iz Doma staraca u Travniku.79) Naalost, ova
77

) Peco (1991), str. 10: Ja nikako nisam mislio da treba bosanski

jezik kao poseban lingvistiki individualitet iz srpskohrvatske
jezike zajednice (...) i ne vidim nikakvog razloga da se mijenja ime
koje ovaj jezik (srpskohrvatski, op. S.K.) nosi.
78
) Peco (2007), knjiga VI, str. 166.
79
) BHT dnevnik u 19 sati, 02.03.2008. godine ( Izuzetno dinamino
znaenje rijei hurnebes osigurava joj glagolsko-imenska
kompozicija, tvorena od glagola huriti (= gurnuti) i imenice nebesa,

61

izuzetno ekspresivna i frekventna rije nije nala mjesto

u bosanskim rijenicima. Nije poznato da li je Peco u
svojim iztraivanjima zabiljeio staru bosansku
poslovicu: "Suho drvo je daba zalivat", ali ju je jedna
demonstrantkinja na protestima graana u Banjaluci
izgovorila pred tv-kamerama u obliku: Suvo drvo je
daba zalivat,80) napominjui da ju je (tako) ula od
Milorada Dodika. Isti oblik kao Dodik upotrijebio je
jedan akter u zagrebakoj humoristikoj seriji i to ne bi
bilo nimalo neobino da se taj akter nedvosmisleno u
seriji ne etiketira Bosancem, sa bonjakim imenom:
Crijevo ostaje apsolutno suvo, kae portir emso. U
daljem toku, gdje je bilo vie glumake improvizacije
"provalio" je kod emse instinktivno izvorni jezik, kao u
izrazu ... da bude suha...81)
Ignorantski odnos srbsko-hrvatskih normativaca prema
glasu/fonemi h iz organskog idioma Bonjaka u
to sugerie i znaenje nemjerljive zbrke, metea, buke, loma, guve,
cike, vriske, galame, kao da se privru nebesa i treskom padaju na
zemlju. Najblia po znaenju joj je rije halabuka)
80
) BHT, 12.06.2013. godine. Shodno svom gluvistikom izrazu
"dodikovci" su promijenili i jedan toponim u kanjonu Sutjeske,
poznat iz bitke za ranjenike izmeu partizana i Nijemaca u II.
svjetskom ratu. Taj lokalitet zvao se Suha, sa izvornim starim
kratkouzlaznim akcentom na prvom slogu u odreenom vidu
pridjeva enskog roda: sh. Tako smo ga izgovarali svi prilikom
posjete tom lokalitetu u okviru poznate godinje smotre stvaralatva
jugoslavenske omladine na legendarnom Tjentitu, poznate pod
imenom "Mladost Sutjeske", u ijoj organizaciji sam vie godina
uestvovao osamdesetih godina. Nakon agresije i uzpostavljanja
dejtonskog entiteta RS, na tom mjestu stoji tabla sa nadpisom: Suva i
vjerovatno se izgovara kao Sv.
81
) Portir emso Poplava, Bosanac u seriji "Naa mala klinika", FTV,
11.02.2014. godine

62

predhodnom zajednikom srbsko-hrvatskom knjievnom

jeziku imao je vrlo negativne praktine posljedice u
ivotu ljudi, posebno u obrazovnom sistemu i medijima u
BiH.82) Na tu injenicu upozoravali su mnogi, a,
podsjeanja radi, navodimo rijei nekadanjeg profesora
sarajevske Pedagoke akademije od prije etrdesetak
godina, Mustafe Ajanovia, kojim ukazuje na
"neprirodnost odnosno na neusklaenost stavova,
kriterija u vezi sa glasom h, naroito s obzirom na one
koji govore, a onda i s obzirom na pojedine rijei ili
grupe rijei koje se u Pravopisu navode". I dok se god
glas h bude uope priznavao kao ravnopravan glas naeg
glasovnog sistema, morao bi biti priznat kao paralelan
82

) U vrijeme Sarajevske olimpijade moja desetogodinja keka dola

je jedanput iz kole sva uplakana, pokazujui mi svoj pismeni sastav
o temi Olimpijade. Uiteljica joj je umanjila ocjenu na 'pet minus'
radi jedne 'greke'. Opisujui nau porodinu posjetu takmienju u
skijakim skokovima na Igmanu, napisala je da joj nije bilo hladno,
jer su joj noge i arape bile suhe u izmama: "Ja sam napisala 'suhe
arape', kako mi govorimo, a uiteljica mi je ispravila na 'suve
arape', a samo ona tako govori", rekla je bezpotrebno se pravdajui.
Nastojei utjeiti dijete, teka srca sam morao rei, budui da sam i
sam svojevremeno prije zavretka Filozofskog fakulteta bio uitelj,
da joj uiteljica nije imala pravo "izpraviti" tu rije i zbog toga joj
umanjiti ocjenu, jer je ona pravilno napisala kako mi govorimo.
Poznavajui pravopisnu normu, pokuao sam pred kerkom "spasiti"
uiteljicu rekavi da uiteljica ima pravo tako govoriti, ali ne druge
izpravljati na svoje. Sutradan je to rekla uiteljici, napomenuvi da
sam ja profesor sh. jezika, ali uiteljica nije prihvatila te argumente i
nije joj izpravila ocjenu, upozoravajui dijete: Neka je on profesor,
ja sam ovde uiteljica. To isto je ponovila i meni kad sam je posjetio
radi objanjenja i tada sam shvatio da se ne radi o njenom neznanju i
sujeti, nego o svjesnom postupku i demonstraciji nadmoi svoje
pozicije oslanjanjem na pripadnost dominirajuem jezikom izrazu
veinskih govornika.

63

izgovor sa izgovorom bez njega u svim rijeima u kojima

je on izvorni. Ovo treba da vrijedi bar za
bosanskohercegovaki izraz, rezolutan je Ajanovi.83)
Glas h je strogo diferencirao govornike i korisnike
zajednikog srbsko-hrvatskog knjievnog jezika,
dovodei u neravnopravan, zapravo podreen poloaj
one koji su u svom organskom idiomu, odnosno
glasovnom sistemu, imali ovaj glas, kao to su Bonjaci.
Tokom svog bogatog radnog vijeka, radei, pored
ostalog, kao profesionalni lektor, novinar i urednik u vie
novina i asopisa, i sam sam se skoro svakodnevno
susretao s tim problemima, koji su nerijetko izazivali i
nesuglasice, ponekad i incidente. Navodim ovdje jedan
viestruko ilustrativan, pa i indikativan primjer iz
nekadanjeg dnevnog lista "Veernje novine", u kojima
sam u to doba bio na dunosti urednika kulturne rubrike,
ali sam se svakodnevno u listu javljao i autorskim
tekstovima vieg stepena autorstva, kao to su komentari,
kritike, putopisi ili feljtoni. U jednom od takvih tekstova
upotrijebio sam pridjev suh u kontekstu izraza,
parafraziram, da je u ratu suk drveta u Sarajevu vrijedio
suhog zlata. Sutradan je u novinama osvanulo 'suvog'
umjesto 'suhog'. 84) Oblik pridjeva suv je serbizam,
83

) Ajanovi (1976), str. 201-217. kad sam je posjetio

84

) Sitnica, reklo bi se u vrijeme kada se pet godina nakon zavretka

rata vodila burna debata oko privatizacije, zapravo najgrublja
pljaka, otimaina i pretakanje drutvenog i dioniarskog vlastnitva
u privatne depove. Ne bih to ni primijetio da u toj sedmici nisam
bio analizator novina i bio obavezan proitati cijeli list od 'a' do '' i
napisati analizu sadraja, to je obuhvaalo ne samo ekskluzivnost,
aktuelnost i tematsko-sadrajnu prestinost u odnosu na
konkurentske listove, nego i stilsku izraajnost novinara i
knjievnojeziku pravilnost tekstova. Bio sam bijesan, jer sam to

64

izveden sekundaran oblik u skladu sa srbskim pincipom

gluvizma u odnosu na etimoloki primaran bonjaki
oblik suh po bonjakom principu haka, koji je bosanski
jezik naslijedio jo iz praslavenskog, a naslanja se na
indoevropski jezik. To je baltoslavenski i sveslavenski
oblik. ak i Vuk u svom Rjeniku upuuje na taj oblik
kao primaran u odnosu na suv.85) U Halilovievom
Pravopisu navedene su ove rijei izvedene iz osnove smatrao najgrubljim atakom na moj struni, intelektualni i
spisateljski integritet i ugled, zapravo podlu podvalu i provokaciju,
jer sam predhodno dosta pisao o bosanskoj knjievnojezikoj normi i
poltronskom robovanju predhodnoj srbsko-hrvatskoj normi.
Ustanovio sam da je to uradila priuena lektorica Dragica Princip,
porijeklom iz Krajine, kojoj je najvei struni domet bio "ispravljati
na ijekavski" i "pravilno izgovarati evapie". Otro sam je
upozorio da nema pravo na taj nain intervenisati u autorskom
izrazu, na to je ona drzko odbrusila: Nee me ti uiti ta je
pravilno, navodei da je tako u novosadskom Pravopisu
srpkohrvatskog jezika. Kada sam je pitao zato je tako propisano,
nije znala odgovor, kao to nije znala objasniti ni komparativni oblik
sui, nastao jotovanjem h jo u praslavenskom (suh-ji >sui), koji ne
bi mogao postojati da tu po etimologiji nije bilo h. Poznavao sam
dobro pravopis, imajui predhodno dugogodinje izkustvo lektora u
mnogim listovima i asopisima, pa i stranim univerzitetima, i znao
da spomenuti pravopis propisuje da se navedena rije "moe pisati
na oba naina". U ovom sluaju radi se o individualnom pravu na
slobodan izbor normom dozvoljenih izraajnih sredstava. Osim toga,
podsjetio sam je da je oblik suh etimologijski primaran, a suv
sekundaran i da ve etiri godine postoji Pravopis bosanskoga jezika
profesora Senahida Halilovia, u kojem je propisano samo suh.
Halilovi nije opteprihvaen i ja se drim novosadskog pravopisa,
rekla je gotovo likujui. Oito je imala podrku sh. glavnog urednika
Fete Ramovia i novog vlastnika novina Irfana Ljevakovia, s kojim
sam, kao predsjednik Sindikata novinara, ve bio u sukobu zbog
mafijake privatizacije lista, u kojem sam ja bio predratni dioniar.
85
) aa CP (1898), str. 746, 751.

65

suh-: suh, suhaa, suhad, suharak, suhoa, suhodica,

suhodicin (vjerovatno se misli na suhoicu sleene
kapi kie u obliku oica ili lee; tua, grad), suhogrud,
suhogrudost, suhomeina, suhomesnat, suhomrazan,
suhomrazica, suhonjav, suhonjavost, suhoparan,
suhoparno, suhoruk, suhorukost, suhotan, suhovina,
suhozeman; suac, suanj, suica, suiav, suiavost,
suionica, suiti.86) Nije potrebno biti veliki etimolog pa
uviditi da nikada ne bi mogli nastati glagoli kao to su
suiti (prasl. palatalizacija: suh-i-ti) i sahnuti (ie.,
baltoslav., sveslav. i praslav. prijevoj > a; stcslav.
) da je u korijenu bilo v, a ne h, kao ni narodni
izraz suica za tuberkulozu, te patronim Suac. Postoji i
toponim Sh, izmeu Janjia i Lave u srcu Bosne, kako
je nekada bilo obiljeeno stajalie lokalnog voza.
Toponim Suhi Do(l) na obroncima planine Hum, koji
dominira prostorom izmeu Busovae i Kaknja, javlja se
u obliku Suvi Do u Srbiji (na Kosovu kao Si D).
Zabiljeio sam i jednu uzreicu kod Bonjaka centralne
Bosne kada se hoe nekome skretnuti panja na
nekritiko i neumjestno prizivanje prole moi i znaaja:
Im'o je i moj babo Suhd pa ga prod'o.87)
Pored slavenskih rijei, u kojima je po
praslavenskoj etimologiji fungirao glas/fonema h u
govoru Bonjaka, srbsko-hrvatska norma im je i u
posvojenicama sa glasom h iz drugih jezika nametala
oblike sa supstitutom v po principu gluvizma. Tako su
Bonjacima, pored ostalog, nametali sekundarno
(pogreno) 'buzdovan', umjesto primarnog 'buzdohan',
86

) Halilovi Pravopis (1996), str. 528, 531.

) Zabiljeeno od sedamdesetdvogodinjeg Mustafe Kadia iz sela
Gora kod Lave, 27.04.2003. godine
87

66

izvorno iz perzijskog a prihvaenog iz turskog. Evo

rjeitog primjera kako je teklo to nametanje u toku
posljednja dva stoljea, a takvih je primjera bezbroj: Jo
uvijek su Gunduli u Osmanu, Mikalja, A. Kai-Mioi
upotrebljavali buzdohan, ali je Vuk poetkom 19.
stoljea, iako je na terenu biljeio izvorno buzdohan, taj
oblik potpuno izbacio, a ve tada je upuivao kao normu
buzdovan. To, meutim, ne prihvaa Safvet-beg Baagi
koji 1900. i 1902. u narodnim pjesmama nalazi oblik
buzdohan, tumaii ga njemakim Streitkolben, a srpski
jezikoslovac Aleksansadr Beli 1923. vraa stanje na
pravi tok i normira 'buzdohan' (a kao sekundarno navodi
'buzdovan'), a hrvatski filolog D. Borani 1951. normira
paralelno 'buzdohan' i 'buzdovan'. Vraajui stvari na
Vuka, dvista godina unazad, obraiva rijei pod slovom
'b' u Institutskom Rjeniku, Ibrahim edi rjeava ovo
pitanje upravo na groteskan nain: on, ak, uduplava to
'v' navodei tu rije kao nepostojei akcenatski dublet sa
sekundarnim 'v' u oba dubleta (bzdovn/buzdvn),
umjesto da se dubletnost zasniva na fonolokoj alternaciji
izvornog 'h' i sekundarnog 'v': buzdhn/buzdvn.88)
edi se u ulozi cenzora nije zadovoljio samo tim, nego
je rije buzdohan, koju je drugi obraiva (S. K.)
upotrijebio objanjavajui rije salma, prepravio u
buzdovan. Naalost, i leksikograf-orijentalista Abdulah
kalji, povodei se za sh. normom, potpuno
neutemeljeno, neumjesno, neshvatljivo i neprihvatljivo,
odbacuje izvorni oblik 'buzdohan', a upuuje na
'buzdovan' kao pravilan. Ako se mogu traiti opravdanja i
nalaziti razlozi za ovakav antibonjaki gest ovog
cijenjenog orijentaliste, onda je to poltronski odnos
88

) Institutski Rjenik (2007), str. 57.

67

prema srbsko-hrvatskoj dominaciji i nebosanskom

vaeem pravopisu zajednike norme sh. jezika, koji je
izriito ignorantski prema tome 'h' i kao odrednicu navodi
'buzdovan' i izriito zabranjuje 'buzdohan', kao da je, ne
daj Boe, ta rije zarazna. Naroito neprirodno i strano
djeluju gluvizmi u posvojenicama iz jezika sa kojih se
prevodi, a koji imaju etimoloko h u njima, pa jo kad je
to medij koji se smatra bonjakim. Sad si postao
buzdovandija. Od jutra do veeri mai buzdovanom.89)
Ovi oblici su nestandardni u bosanskom jeziku, kao to
propisuju i najnoviji rijenici bosanskog jezika, i
Jahiev90), i Haliloviev,91) samo izvorni oblik buzdohan.
Nakon traginog izkustva ratne kataklizme
namee se primisao da je srbsko-hrvatska
knjievnojezika norma, koja je nametnuta i Bonjacima,
progonila glas h , ne samo zato to ga veinski korisnici
nisu imali u svom vokabularu, nego to je taj glas bio
izraziti biljeg bonjakog jezikog identiteta. To je bio
put njihovog obezliavanja s ciljem njihove asimilacije, u
krajnjem negacije i genocida. Razni teoretiari upinjali su
se iz petnih ila da dovedu u pitanje porijeklo ovoga
glasa u rijeima zajednikog naslijea, gdje god je bilo
mogue, ne ustruavajui se ponekad da amputiraju i
itav slog, poput rijei mahana (mana) lehemiti (lemiti) i
sl. O tome se govori u vie tekstova u ovoj knjizi. Ovdi
navodimo jedan takav primjer glagol probati, umjesto
89

) Lik Memati u turskoj seriji "Dolina vukova", titl NTV Hayat,

08.12.2013. godine
90
) Jahi Rjenik (2010), t. I., str. (Jahi, Devad: Rjenik bosanskog
jezika, tom I-X, ANUBiH, Sarajevo, 2010. godine (tom I, II, III),
2011. (tom IV. i V.)
91
) Fakultetski Rjenik (2010), str. 102.

68

(ili: pored) prohabati. Svi sh. rijenici poznaju samo

oblik probati. Da bi prividno objasnili ovaj etimoloki
nepostojei oblik, pozvan je upomo latinski, pa i
njemaki, kao to to ini sh. etimolog Petar Skok. On
glagol probati tumai od latinskog probare ili preko
njemakog (die) Probe, slinog znaenja kao i u nas, ali
imenicu proba ne tumai kao posvojenicu iz njemakog,
nego kao postverbal od (domaeg) glagola na ati:
probati. Ni on niti itko drugi nije logicirao tako da bi
ovaj glagol mogao nastati destrukcijom glagola
prohabati nakon izpadanja h (prohabati-pro'abatiprobati). Zaudnost samo ovakvog tumaenja tim je vea
to isti autor navodi glagol habati kao sveslavenski i
praslavenski glagol u znaenju noenjem derati haljinu
(odjeu), kvariti. Oblik sloenog glagola prohabati
izveden je iz prostog glagola habati (u znaenju:
upotrebom troiti, derati), a tvoren je u procesu afiksacije
starim, veoma frekventnim i jezikotvornim slavenskim
glagolskim prefiksom pro-, uz leksiki korijen -hab-92) i
formant glagolske osnove a te infinitivni nastavak ti:
pro-hab-a-ti, u znaenju provjeriti, izpitati, testirati. (U
bosanskim narodnim govorima, koje sam ja biljeio, ovaj
glagol svakodnevno funkcionira, npr. Domaica prvo
prohaba hranu pa tek onda stavlja na sofru). Postojanje
sloenog glagola sa glagolskim prefiksom pro-, kao i
drugim prefiksima, poput s-, iz- i sl., je neupitna: kao to
je neupitno i postojanje postverbala od njega: prohba
(<pro-h(a)b-ba. U ovom sluaju, razliiti fonetski
procesi doveli su do potpune destrukcije korijenske
morfeme (-hab-) i njeno svoenje samo na -h-. Prvo se
92

) Isti glasovni sastav, samo u obrnutom sklopu, ima i

onomatopejski glagol bahnuti (bah-nu-ti)

69

to b poklopilo sa b iz sufiksalne morfeme ba za tvorbu

nomina actionis i podsvjesno primilo kao njezin dio,
prohab-ba (tip: glasba) i izprid nje se gubio vokal a iz
korijenske morfeme, a zbog teine izgovora glasovnog
skupa hb, koji se artikuliraju na sasvim suprotnim
mjestima (bilabijal i velar), glas h je reduciran u govoru,
a fonetskom normom je izbaen i u pisanju (trebalo bi
pisati: prohba po morfolokom pravopisu) pa je ustaljen
oblik proba, i glasovno, i akcenatski, i semantiki nalik
njemakom (die) Probe, ali razliitog porijekla. Shodno
pravilima bosanske akcentuacije, kratki silazni akcenat sa
osnovnog glagola (hbati) prenesen je na proklitiku u
vidu kratkog uzlaznog (pr = prhabati), ali je zbog svih
ovih procesa kod nastanka njegovog postverbala prohba,
gubljenje korijenskog vokala a kompenzirano duenjem
prefiksalnog vokala o prhba. U Institutskom Rjeniku
se nalazi osnovni (prosti) glagol habati (obraiva H.
H.), ali se ne nalazi i sloeni glagol prohabati, nego
probati (obraiva N. V.). Istovremeno, od bezbrojnih
dijalektizama koje je N .V. "ugurala" u Rijenik, kao da
se radi o dijalektolokom, a ne standardnom rijeniku,
nalazi se i jedan strogi lokalizam i dijelaktizam
prouiti, ije znaenje, vjerovatno, nijedan savremeni
govornik bosanskog jezika, izuzev nje same, ne bi znao
("poeti osjeati ljubav, biti u pubertetu")!!! Treba dodati
da ni u Halilovievom Pravopisnom rijeniku ne postoji
ni probati ni prohabati, mada sam uvjeren da je u svojim
dijalektolokim iztraivanjima nailazio na izvorni oblik
ovoga glagola kod Bonjaka. Dodue, u ovom sluaju to i
nije principijelna manjkavost, jer ovdi se radi o
pravopisnom, a ne leksikografskom ustroju rijei. Ni u
drugim rijenicima i pravopisima nema glagola

70

prohabati, samo probati i proba.93) Oblik glagola habati

nalazi se u jednom primjeru i u Gorskom vijencu,
razumljivo u govoru jednog Bonjaka: Vjera turska
podnijet ne moe/ da se haba dokle glava skoi.94)
Apsurdno je da je viedecenijsko zatiranje i
normativno ignorisanje nekih jezikih osobina koje
izrazito markiraju bosansko/bonjako jeziko naslijee
dobilo svoj konani epilog u Institutskom Rjeniku.95)
Ovaj rijenik je bosanski samo po imenu, a po sadraju
istonohercegovaki, tj. obian (i proizvoljan) popis
rijei po Karadievom modelu i predstavlja istu
podvalu Bosancima, prvenstveno Bonjacima. Paradoks
je u tome to su spomenuti rijenik izradili iskljuivo
Bonjaci (po imenu) i po tome je pravi bonjaki salto
mortale. Direktor Instituta, rukovodilac projekta, urednik
Rjenika i njegov "konani obraiva" (sve u jednoj
osobi) Ibrahim edi, rodom sa obronaka Zelengore,
iznad Popova Mosta na Tjentitu, zajedno sa "konanom
obraivaicom" Nailom Valjevac, porijeklom iz Gacka,
izvrili su pravi masakr bosanskih rijei i oblika kod
drugih obraivaa, pravdajui to na jedan neshvatljiv i
neprihvatljiv nain: to nije u normi! U kakvoj i ijoj
normi, ako se u tom rijeniku prvi put slubeno
uzpostavljala samostalna bosanska leksika norma?! To
se, izmeu ostalog, odnosi i na izbacivanje bosanskih
oblika denominatnih glagola i-osnova tipa goriti:gorim,
93

) Ani, Rjenik; Renik MS/MH; Pravopis NS; Rjenik HP i dr.

) Rizvi, Muhsin: Kroz Gorski vijenac: interpretacija i tekstualnokomparativna studija o strukturi, Svjetlost, Sarajevo 1985. godine,
str.218.
95
) Institutski Rjenik (2007) (Rjenik bosanskog jezika, grupa autora,
Institut za jezik, Sarajevo, 2007. godine)
94

71

voliti:volim, koje sam, kao autor-obraiva, dubletno

normirao u infinitivu, leksikom obliku glagola, kao:
voliti/voljeti. Karadiev sljedbenik edi ostavio je
samo istonohercegovake ijekavske oblike, a izbacio
bosanske ikavske oblike iako za to nije postojao vrst
unutarlingvistiki razlog.96) Naprotiv, postojali su jaki
sociolingvistiki razlozi da se dubletno normiraju.
Po kakvoj i ijoj normi se izraava glavni lik
humoristike serije FTV, koji izigrava nekog Bonjaka,
kada kae: Od ove promaje tano e me krsta ufatit?97) U
bonjakoj tradiciji nesumnjivo je promaha,98)
naslijeena jo iz praslavenskog, uz sinonim propuh. Da
nije toga h u tim rijeima ne bi bilo, primjerice, ni rijei:
promasi (dat. i lok., pored eeg promahi), promaiti,
promaaj, promaen, domaaj, omaha (za Jurjev),
omahnuti, zamah, zamahnuti, zamahac, odmahnuti;
propuiti se i sl. jer ti glasovi s i nastali su upravo od h
po poznatim zakonima glasovnih promjena u
praslavenskom kao i u bosanskom jeziku. Kad ne bi bilo
ovih rijei, kako bi bonjaki knjievni klasik Nedad
Ibriimovi mogao napisati nezaboravne stihove: Majka
mahne rukom, a lokomotiva krisne u neponovljivoj
pjesmi "Bosna". Ali ako su se autori serije elili
informirati o pravilnom leksikom obliku rijei promaha
u spomenutom bosanskom rijeniku, ostali bi ne samo
96

) Jahi ima obadva oblika, goriti i gorjeti, a Halilovi samo gorjeti,

voljeti, ivjeti.
97
) Izet Fazlinovi, FTV, humoristika serija "Lud, zbunjen,
normalan", 10.12.2012. godine, 22 sahata
98
) Postoji oronim Promahe kao naziv dijela brda Orlovae iznad
sela Breani, izmeu Kaknja i Kraljeve Sutjeske, kako navodi srbski
kraljevski etnograf Milenko S. Filipovi u knjizi "Visoka nahija",
str. 572.

72

uzkraeni, nego i zaprepaeni, jer tu rije u njemu

nikako ne bi nali iako je obilato prisutna u svakodnevnoj
komunikaciji, a, podsjetimo, jedan od kriterija za unos
rijei u rijenik bio je njena frekventnost.99) Dovoljno je
samo otii u vozila sarajevskog gradskog prijevoza i u to
se uvjeriti. Na stotine puta e tokom dana, naroito ljeti,
podviknuti neka starija osoba obijestnoj omladini, koja
stalno otvara prozore za provjetravanje: Zatvori prozor,
zar ne vidi da je promaha? Ili: Zatvaraj prozor, ubi me
propuh! Oito su se autori priklonili srbsko-hrvatskoj
normi, u kojoj je kao pravilan oblik normiran promaja, a
ne promaha iako je glasu h po etimologiji tu mjesto.100)
ak i u Vukovu rijeniku je promaha. To sh. normativno
nasilje podeeno je prema veinskim korisnicima
zajednike sh. norme, iz ijeg je govora nestalo glasa h, a
nadomjeen je glasovima v ili j, kao u ovom sluaju.101)
To nasilje osjetio je usred Sarajeva jedan student na asu
Oralne medicine u verbalnom incidentu (i deliktu) koji je
izazvala prof. dr. Amira Dedi: Student: Profesorice,
moemo li zatvoriti vrata propuh je? Profesorica:
Kolega, ne kae se propuh, nego promaja!102)

99

) Uputstva za izradu Rjenika bosanskog jezika, Institut za jezik,

Sarajevo 2005. godine
100
) U Fakultetskom Rjeniku (2010) je samo izvorno promaha
101
) Po toj normi se i u genitivu brojeva ubacuje 'j' umjesto 'h' kao to
je to uinio sportski komentator Zoran uko u primjeru "...dvaju
ekipa..." u BHT-dnevniku, 02.04.2013. godine. Upotrijebio je
dvostruko nepravilan oblik: umjesto izvornog duala dvahu,
upotrijebljen je oblik dvaju. Osim toga, upotrijebljen je muki oblik
ovog duala uz ensku imenicu dvaju ekipa, a trebalo je: dvihu ekipa
ili sinonimski dvahu timova (tako i: trihu, etirihu).
102
) Stomatoloki fakultet, 29.03.2012. godine

73

Katastrofalne razmjere leksikografskog promaaja

urednika Institutskog Rjenika, Ibrahima edie, i dvojca
"konanih obraivaa" edi-Valjevac, vidljive su na
svakoj stranici ove predebele knjige. Osim promahe,
ovim povodom navodim samo jo nekoliko rijei sa
prefiksom pro-, koje se ne nalaze u ovom rijeniku iako
pripadaju leksikom fundusu bosanskog jezika i od
davnina su svakodnevno u upotrebi kod bosanskog
stanovnitva, ime je nametnutom normom drastino (da
li i nepovratno?) oskrnavljeno i osiromaeno prebogato
leksiko blago bosanskog jezika: prokapati, prokasati
(narodna uzreica "Kasum prokasa, zima dokasa"),
prokaljati, prokihati, prokisnuti, prokleti, prokletstvo
(prokletinja), proklijati, prokljuati, prokockati, prokop,
prokopati, prokositi, prokuhati, prolaz, prolaziti,
prolaznik (Bez ove rijei ne bi postojao naslov romana
Irfana Horozovia: "Berlinski nepoznati prolaznik"),
prolaznost, proletiti, proliti, proliv, prolog, prolom
("Prolom", roman Branka opia), prolupati; proljee
("Proljea Ivana Galeba, roman Vladana Desnice),
proljepati se; promaknuti, promaiti, promet, prometati
(se), prometnica. Na svu sreu, ove rijei nisu nepovratno
izgubljene, jer svakodnevno funkcioniraju u govoru
naroda Bosne, a zastupljene su u potonjem Fakultetskom
Rjeniku,103) kao to e, bez sumnje, biti zastupljene i u

103

) Fakultetski Rjenik (2010) Halilovi Senahid, Pali Ismail,

ehovi Amela: Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet
Sarajevo, 2010. godine

74

enciklopedijskom Rjeniku profesora D. Jahia kada

bude obradio rijei sa poetnim slovom 'p'.104)
Oigledno je da je edi za ovakve postupke
naao idejni oslonac i teorijsko uporie kod svog
patrona i mentora, kao svog dugogodinjeg direktora u
Institutu za jezik, Milana ipke, koji je decenijama
odreivao ta Bonjaci mogu i smiju, a ta nikako ne
mogu i nipoto ne smiju, unosei opu konfuziju, ne
dozvoljavajui ni za ivu glavu da Bonjaci, primjerice,
normiraju oblik 'hudovica', jer je to rije u kojoj, kako
smatra ipka, glasu 'h' "po etimologiji nikako nije
mjesto". A gdje mu je po etimologiji mjesto, ipka ne
vidi.105) Zato se veina federalnih medija u pogledu
upotrebe glasa h i dvadeset godina nakon uzpostavljanja
bosanske norme slijepo dri ipkinih pravila, protivno
bonjakoj tradiciji 'naela haka', odnosno upotrebe glasa
h gdje mu je po etimologiji mjesto, ubrajajui tu i
leksikalizaciju onomatopeja, u ijim je semantikim
jezgrima supstancijaliziran ovaj grleni glas i tako postao
strukturni elemenat leksikih korijena i morfolokih
osnova rijei. Na prostoru bosanskog jezika, slijedom
ekonominosti govora u oblicima bez 'nepostojanog a'
(lahka) Bonjaci su zadrali h u glasovnoj kombinaciji hk
u toj rijei dok su drugi, kao Srbi, gubili glas h, pa je
uzpostavljen oblik laka, a analokim ujednaavanjem
takav oblik se proirio i na muki rod (lak) i izvedene
104

) Do sada je obraeno pet tomova, zakljuno sa slovom 'lj', a kao

to mi je profesor Jahi rekao 17.01.2014. godine, u tampi su jo
dva toma.
105
) Ilustrativno je da se na njegovoj smrtovnici 08.07.2011. godine
meu oaloenim navode i snaje, mada je izvorni oblik snaha
prastari indoevropski, sveslavenski i praslavenski porodini termin
(za sinovu ili bratovu enu)

75

denominale, npr. laknuti (lak-nu-ti). U srbskim narodnim

govorima i u drugim sluajevima je h zamjenjivano sa k,
odok, na primjer, umjesto odoh. Shodno 'zakonu haka'
kod Bonjaka je proces tekao upravo u suprotnom
pravcu. U tekoj grupi za izgovor u rijei lahknuti (lahknu-ti) reduciran je glas k, a ostao h pa smo dobili oblik
lahnuti.106) Kod Bonjaka postoje paralelno dvije rijei
istog znaenja sa izvedenim denominalima: miruh
(miruiti (< miruh-i-ti), miruhati (iter.) i miris (mirisati,
za-, na-, raz-). Opraajui se sa ipkom na
komemoraciji, kao svojim onovremenim rukovodiocem
Instituta za jezik u Sarajevu, aktuelna profesorica
bosanskog jezika na sarajevskom FPN, dr. Hanka
Vajzovi, poelila mu je "lahku zemlju", jer je laka od
'lake', kako je, kae, smatrao ipka.107)
ipka je bio dugogodinji profesor na Akademiji
scenskih umjetnosti u Sarajevu, a kakvo je naslijee
ostavio vidi se, primjerice, iz kontroverzne
(kvazi)humoristike serije "Lud, zbunjen, normalan". Iz
te serije, koja se prikazuje na Federalnoj televiziji i
namijenjena je prvenstveno gledateljstvu u Federaciji
BiH, gdje su Bonjaci ogromna veina, glas h je,
naprosto, protjeran i u najveem broju osobina dosljedno
je proveden srbski jeziki standard gluvizma. "Ostavite
dijete kod Izeta pa za sat-dva ba nite...(umjesto: bahnite)
Ba'nite kad vam se ne nada" kae jedan od glavnih

106

) -Tek je lahnulo, kae dugogodinja voditeljica narodne kuhinje

na Baariji, opepoznata i priznata tetka Zilha eta, sjeajui se
obsade Sarajeva, TVSA, 08.07.2010. godine
107
) Hanka Vajzovi: Rije na komemoraciji Milanu ipki, Rektorat
UNSA, 11.07.2011. godine

76

protagonista, Faruk F.108) Isti lik u drugoj prilici kae:

Mogao bi Kejt (Kat Richards, Rollingstonsi) da ba'ne
(mjesto bahne).)109 Marija iz iste serije kae Damiru da
je njegova dlaka s glave "onako graorasta",110) umjesto
izpravno: grahorasta. I u "Vizi za budunost" iste tvstanice primijenjen je strogo srpski standard, odnosno
srpska varijanta bosanskog jezika: dva glumca Miraj
Grbi i Emir Hadihafizbegovi u istoj emisiji ponavljaju
desetak puta adaja, a nikako izvorno adaha.111) Samo
e u jednoj situaciji jedan lik (domai mafija Soko)
iznervirano uzviknuti Milanu: Ova tvoja nije ena, nego
troglava adaha,112) kako je i normirano u Institutskom
Rjeniku. Likovna predstava adahe moe se nai na
nekim stecima i starim bosanskim rukopisima. Najljepu
skulpturu zmaja ima uveni steak iz Zgoe koji se
nalazi u lapidariju Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a Mak
Dizdar adahu je ovjekovjeio u "Kamenom spavau" u
stihovima: /Da zbaena bi na zemlju otrovna guja
adahaka/; /Ruke su tvoje plavi dozivi zore/ A njima
valja da se hvata u kotac/ Da dijeli bojeve na
razmirjima/ Sa zmijskim udima u kojima ivi
adahaka/.113)

108

) FTV, serija "Lud, zbunjen, normalan", emisija od 16.04.2011.

godine, oko 18 sati i (repriza) 24.12.2011. godine, oko 22 sata
109
) (Faruk F., humor. serijal Lud, zbunjen, normalan, FTV,
08.05.2012.
110
) FTV, serija "Lud, zbunjen, normalan", emisija od 01.06.2011.
godine, oko 20 sati
111
) FTV, serija "Vizi za budunost", emisija od 01.04.2008. godine,
18 sati
112
) FTV, serija "Vizi za budunost", emisija od 06.07.2011. godine
113
) Dizdar KS (1984/1985), str.

77

ipkin krunski dokaz za tvrdnju da je nizak

stepen kulture govora u Bosanaca mijeanje i preplitanje
upotrebe glagola 'izvinuti' i 'izviniti se'. Da ipka prihvaa
'princip haka', znao bi da je nemogue napraviti zabunu s
tim glagolima, jer pripadaju potpuno razliitim
kategorijama i po porijeklu, i po obliku, i po tvorbi, i po
znaenju. Izviniti se doslovno znai izuzeti sebe ili koga
iz, ili od, krivice, skinuti s koga potvoru, zatraiti oprost
za neku greku ili iskljuenje iz neke krivice. To je
rusizam ili ruskoslavenizam koji potie iz
staroslavenskog (vina znai krivica, greka) i koji pripada
kategoriji primarnih postnominala i-osnova (iz-vin-i-ti), a
da glagol 'izvinuti' pripada kategoriji glagola nu/neosnova, koji u korijenu ima glas 'h' kao bitan konstituent
znaenjskog jezgra ove glasovne molekule (iz-vih-nu-ti) i
znai 'izviti se, vihnuti se u visine'. Dakle, osnove ovih
glagola su sasvim razliite: '-vin-' i '-vih-' i nemaju
nikakve meusobne veze niti uslovljenosti, a mogue ih
je pobrkati samo u sluaju redukcije izvornog glasa 'h' u
korijenu '-vih-'. Napomenimo, uzput, da su od osnove 'vih-' izvedene jo i slijedee rijei: vihar114) ili vihor
(snaan vjetar), vihoriti, vihavica (meava), vihati, vihar,
viharan, viholje (eboj), vihoran, vihorst, -o, vihorina,
vihorno, vihorov, vihrovit, zatim Vihari, selo u
rogatikom kraju, Vihovii, naziv sel u foanskom i
mostarskom kraju; Vihnii, selo u ajnikom kraju; pa i
sa sekundarnim 'h': vihojla ljubica, ljubiica od tal.
viola, (kod fra Matije Divkovia vihojlica je violina).
Shodno ranijoj srpsko-hrvatskoj normi ni u
postdejtonskoj BiH, kako izvjeuju mediji, zastave za
114

) Dorat mahnut ka i vihar gorom, stih iz epa "enidba Smailagi

Meha" Avde Meedovia

78

praznike se ne vihore, nego izkljuivo vijore. Da je do

njih dospio jedan stih savremenog bosanskog pjesnika
Hadema Hajdarevia, u kojem "vihorila se
mahrama"115) bio bi lektorski "standardiziran" u "vijorila
se marama". Takvu orijentaciju potvruju i najnoviji
primjeri reportera FTV koji su izvjeivali iz Mostara
povodom otvaranja graninog prijelaza Bijaa i
prikljuenja Hrvatske EU prvog jula 2013. godine. "Od
onog trenutka kada se zavijorila zastava EU", kae
dopisnica Adla Dizdar, a kod druge dopisnice, Angele
Cvitanovi, se "vijori i stjeg EU".116) Po svemu sudei,
male su anse da se u dogledno vrijeme tamo zavihori i
bosanski bajrak, a da i ne govorimo o bajraku Republike
BiH, koji je nakon meunarodnog priznanja nezavisnosti
nae drave, Republike Bosne i Hercegovine, zavihorio
prid sjediem UN na Ist Riveru u Njujorku, da bi se
nakon "dejtona" poela vijoriti dejtonska zastava BiH.
Samo po sebi se namee pitanje: zar se u EU ne moe
vihoriti bajrak pa novinari prilagoavaju svoj vokabular
europskom? Uzprkos svemu, tom srpskohrvatskom
jezikom standardu ostala je vjerna i BHT i njen voditelj
dnevnika Amir Krivoija, koji povodom izbora novog
katolikog poglavara informie bosansku javnost:
Kardinali e ostati sve dok se ne bude zavijorio bijeli
dim,117) upotrebljavajui srbski oblik zavijorio iako bi za
Bonjake oblik zavihorio, sa izvornim onomatopejskim
'h' u leksikalizovanoj onomatopeji, bio preferentan. Isti je
115

) Stih iz pjesme: Nacija, imperfekt u knjizi: Hajdarevi, Hadem:

Sutranje putovanje brodom, Bemust, Sarajevo 2000. godine, str. 17.
116
) FTV dnevnik u 19 sahata, 01.07.2013. godine
117
) Amir Krivoija, voditelj BHT dnevnika u 19 sati, 12.03.2013.
godine

79

sluaj i sa voditeljicom dnevnika TVSA, koja kae:

Nakon 550 godina bosanska kraljevska zastava se
ponovo zavijorila na zidinama kraljevskog grada
Bobovca.118)
U bosanskim medijima svi listom upotrebljavaju i
srbski ekavski 'gluvizam' vejavica (umjesto: vihavica),
vejati (umjesto: vihati) i sl., to emo ilustrirati s
nekoliko en passant zabiljeenih primjera. Nita udno,
jer ih od malih nogu u sarajevskim obdaniima ue
pjesmicu: Veju veju, pahulje... To je zainio moni "BH
Telekom" istim ovim rijeima u jednoj neinventivnoj
antireklami koja se vrti na domaim televizijijama, a
svemo elektronskih medija svakome je ve poznata:
Veju, veju, pahulje, ultra radost ara!?119) Spikerica
vremenske prognoze Nasiha Imamovi deklamuje:
Snijene pahuljuce provejavaju.120) Posjetili smo
zavejana sela, kae Aida Mujan, voditeljica FTV
dnevnika, a reporterka Selma Kapetanovi navodi da je
zavejana kua Selimovia.121) Nekoliko dana kasnije
FTV izvjeuje da su u Srbiji spaene 22 osobe iz
zavejanih podruja...sa zavejanih cesta.122) No, krajem
veljae za spomenutu voditeljicu poeo je da provejava
optimizam.123) I za direktora Federalnog taba Civilne
zatite situacija je alarmantna, pogotovo u HNK, gdje na
putu M17 imamo zavejana vozila.124) Sportski
118

) TVSA u 18,30 sahata, 13.11.2013. godine

) Zabiljeeno na BHT 19.12.2013. godine u 20,50 sahata te na
FTV 20.12.2013. godine
120
) FTV, 19.12.2008. godine
121
) FTV dnevnik u 19,30 sati, 27.01.2012. godine
122
) FTV dnevnik u 19,30 sati, 04.02.2012. godine
123
) Aida Mujan, voditeljica FTV dnevnika, 27.02.2012. godine
124
) Alija Tihi, BHT1 dnevnik u 19 sati, 04.02.2012. godine
119

80

komentator utakmice Galatasaray-Juventus, Velid

Spaho, se ibreti to provejava snijeg u Istanbulu.125)
Dravna televizija se,nakratko, bila oslobodila ekavizma
u ovoj rijei, ali je zadrala 'gluvizam' pa e voditelj
dnevnika Benjamin Butkovi, govoriti kako su putevi
zavijani te da je noanja vijavica zamela ve oiene
puteve, a trebalo je 'putevi zavihani' i 'noanja
vihavica'.126) I "nezavisni bh. politiki dnevnik" se dri
gluvistike verzije vihavice: Snijegom zavijanu
Srebrenicu politika odavno zaboravila, pie u jednom
nadnaslovu ovoga lista.127) Povodom te snijene vihavice
i nesvakidanje holuje, voditeljica BHT1 dnevnika u 19
sati, Adisa Dedi-Kolo, upotrebljava jedan gluvizam,
istina normom propisan oblik, ali suprotan organskom
govoru Bonjaka i njihovog 'zakona haka': Snijena
meava, praena 'olujnim vjetrovima..., kae voditeljica.
Teko je razumiti razloge bosanskih (bonjakih)
normativaca koji su u rijenike unijeli leksiki oblik
oluja iz naslijeene sh. norme, a ne holuja iz bonjakih
narodnih govora, jer ne treba biti veliki etimolog pa
uviditi da u onomatopeji holuja glas 'h', sa glasovima 'l' i
'j', ini nerazdvojnu onomatopejsku glasovnu cjelinu,
sklop, koji tvori glasovnu supstancu to ini semantiko
jezgro rijei.
Navodimo i nekoliko karakteristinih primjera
upotrebe glasa/foneme h u javnoj komunikaciji kao
ilustraciju savremene jezike situacije u BiH. Poznati
bosanski glumac, Enis Belagi, stalno "guta" h u jednoj
zagrebakoj humoristikoj seriji. Npr. "Te rue e vam
125

) BHT 10.12.2013. godine

) BHT1 dnevnik u 19 sati, 07.02.2012. godine
127
) "Dnevni avaz", 03.02.2012. godine, str. 9.
126

81

tako brzo uvenuti" (pravilno: uvehnuti).128) Vjerovatno

po nalogu hrvatskog lektora, jer u njegovom narodnom
bosanskom je uvehnuti, kao to vidimo u primjeru jedne
srebrenike majke, kojoj su srbski zloinci muki pobili
sinove: Meni srce moje vehne...129) Ali i u jednoj
domaoj TV-seriji glumci "gutaju" h: Jes' malo pnula (
tj. pihnula), kau likovi: i Danica, i Milan.130) TVSA
redovno emitira filmove titlovane na srbskom
knjievnojezikom standardu, koji u mnogim rijeima
nema sauvano etimoloko h , kao da nemaju lektora koji
bi prilagodio bosanskom izrazu. Tako se u jednom filmu
upozorava: Ako neko od vas kine u pogrenom
pravcu...131) Pravilan oblik 3.l. prezenta je: khn, prema
infinitivu kihnuti (kih-nu-ti, a ne ki-nu-ti). Da je napisan
etimoloki oblik kihne, ne bi se moglo asocirati na
grafijski homonim u sloenom glagolu otkinuti
(:odkinuti < od-kid-nu-ti).
Nekadanji direktor Direkcije za promociju
stranih investicija (2005), Mirza Hajri, ne trepnuvi,
jasno porui da "nije lako prodati BiH",132) a folkpjevaica emsa Suljakovi iz sveg glasa pjeva
"knjievno": Prebolio bi me la ko/Ovako umire pola

128

) Serija "Naa mala klinika", FTV, 24.07.2013. godine (repriza)

) Ucviljena srebrenika majka uhra Mali(?), FTV "Federacija
danas", 22.07.2008. godine oko 17,30 sati
130
) Glumci Jasna Dikli i Ljubia Samardi, u seriji "Viza za
budunost", FTV, 27.03.2008. godine u 18 sati
131
) TVSA, titl u prijevodu filma "ena muketir", 11.04.2012.
godine
132
) -Mi u Agenciji radimo krvav posao. Nije lako prodati BiH. Niko
se ne otima. (Mirza Hajri u 3. dnevniku FTV (voditeljica Ljiljana
Smailbegovi), 24.01.2005. godine, oko 22,00 sahata
129

82

ko.133) Ali reisu-l-ulema, Husein ef. Kavazovi,

vjerodostojno svjedoi: Had nije ba lahak obred.134)
Zanimljiv primjer zabiljeen je na jednoj drutvenoj
mrei. Komentariui jedan post dvojica posjetilaca,
jedan iza drugog, upotrebljavaju iste rijei, samo prvi sa
h, a drugi bez: Lahko je tebi i Lako je tebi.135) La'ko se
zaboravi, govori narator (Midhat Paravli) o planini
Fudi na dravnoj televiziji.136) Istaknuti bosanski
intelektualac, akademik Muhamed Filipovi, u razgovoru
sa voditeljem Senadom Hadifejzoviem na televiziji
kae: "Nije se lahko ivilo u komunistikom sistemu, ali
je svake godine bilo neto malo bolje." Ali, govorei o
parazitskoj vlasti, kod uglednog profesora iznebuha je
odnekud izmigoljila pihtijasta pihavica i poela se izvijati
i svijati u jedan gluvizam: "Imate jednu pijavicu..."137),
kaza akademik, umjesto pihavicu, koristei taj oblik
vjerovatno kao stilski valer da bi bio to ekspresivniji i da
bi samim jezikim izrazom primjereno etiketirao
poslijeratnu vlast u BiH.
Navedeni primjeri sami po sebi ne bi predstavljali
nita posebno strano, jer danas i pametni ljudi govore
svata, da oni ne predstavljaju paradigmu stanja duha u
Bosni, posebno meu Bonjacima. Mirza Hajri je u ovoj
prii znaajan jer mu je babo, Adil Hajri, bio
dugogodinji predratni lektor "Osloboenja", a tokom
rata lan "Preporodove" komisije za izradu prvog
133

) FTV, emisija "Zvjezdani studio", 23.01.0209. godine

) FTV, emisija "Poteno", 14.10.2013. godine u 20 sahata
135
) Lahko je tebi (Demal Beirovi, Bonjak?), Lako je tebi (Boko
egrt, Srbin?) komentariui isti post Vedrana Smajlovia na
facebooku U mene mi avlica, 11.08.2013. godine, 23,54 sati
136
) BHT, 25.05.2012. godine
137
) Tv1, facetv, 21.08.2011. godine
134

83

pravopisa bosanskog jezika pa bi morao znati da je oblik

lahko preferentan za Bonjake. Za razliku od sarajevskog
"Bosnalijeka", koji ima uspjeha sa svojim bosanskim
mehlemom, "Sarajevoosiguranje" se mora zapitati koliko
e imati uspjeha sa svojim reklamnim sloganom: Nae
klijente je lako prepoznati, koji se iri na muralima
zgrada i vrti na elektronskim medijima. I graditelji novog
mosta priko Miljacke u Sarajevu, koji povezuje Radievu
ulicu i Likovnu akademiju na Keju Maka Dizdara, na
nogostupu su upisali staru latinsku poslovicu festina lente
kao pouri pola ko. Za jednog vatrogasca iz Jablanice
nekontrolisano duva vjetar,138) umjesto pravilnog duha
ili pue. Cijela izjava je problematina, jer kada i kako je
neko mogao kontrolirati vjetar. Sve je u jednoj ulinoj
TV-anketi zainila jedna gluvistika prolaznica u
Sarajevu izjavom o aktuelnim vruinama: Ovo je
stra'oba.139)
Sve su to posljedice nametnute srpskohrvatske
standardnojezike norme koja se striktno provodi u
kolskom sistemu, medijima i administraciji, nasuprot
prirodnog narodnog jezika veinskih Bonjaka u svim
dijelovima BiH. Jednako e rei i estdesetpetogodinja
Ismeta Manjuak iz sela Varvare kod Prozora: Meni je
bilo lahko...140) i njena sarajevska vrstnica, tetka Zilha,
uvena domaica narodne kuhinje za socijalno ugroene
na Baariji: Tek je lahnulo.141). "Najtiraniji bh.
politiki dnevnik", kako se godinama reklamira, preferira
srpsku varijantu bosanskog jezika, odnosno primjenjuje
138
139

) Omer Drenjak, dnevnik TVSA, 09.08.2013. godine

) Dnevnik TVSA, 09.08.2013. godine

140

) FTV dnevnik u 19,30, 19.04.2010. godine

) TVSA, etvrtak, 08.07.2010. godine

141

84

srpsku normu bez h u rijeima koje po (bonjakoj)

etimologiji imaju taj glas. Tako e u jednom broju lista
donijeti naslov: Lopovi odnijeli stolarsku mainu za
rezanje i oblanje,142) za razliku od izvornog narodnog
izraza hoblanje i hoblarica, kao u izkazu jednog
Kalesijca: - Tu je i hoblarica...143) Tako e u jednom
broju lista, u nadnaslovu, napisati da je "zenika
manekenka otputovala u Peuj",144) zapravo maarski
grad Peuh, upotrebljavajui srbski standardni oblik
imena ovoga grada. I voditelji "binga" na FTV Hazim
Begagi i Jasmina Joki stalno izgovaraju maarski grad
Peuh kao Peuje, po srbskoj varijanti. Iz grada Peuja u
Maarskoj... Isti list na naslovnoj stranici najavljuje
udarni tekst povodom ukopa Srebreniana, rtava
srbskog genocida: Svatovske marame na denazi,145) bez
izvornog 'h' u rijei 'mahrama', gdje mu je po etimologiji
mjesto. Ovom "bonjakom" listu ne ostaje duan u tom
pogledu ni drugi sarajevski dnevni list "anacionalne"
orijentacije, koji ak i u krialjkama, kao najposjeenijim
sadrajima u listu, satire bonjako jeziko naslijee.
Tako se za traeni pojam, objanjen metaforom "glasno
spavati"(!?), mora upisati rkati,146) umjesto izvornog
bonjakog hrkati, kako je u svim bosanski rijenicima.
Oito je da je shodno 'refleksu gluvizma' nemilosrdno
amputiran glas/fonema h u inicijalnom poloaju rijei
hrkati, kojem je po etimologiji tu mjesto. To je tipian
142

) Dnevni avaz, 22.09.2008. godine

) Enver Mei, naelnik Odjela krim-policije u PU Kalesija, FTV
"Federacija danas", 14.01.2009. godine
144
) "Dnevni avaz", 23.03.2007. godine, str. 14.
145
) "Svatovske marame na denazi", najava teksta na naslovnoj
stranici, "Dnevni avaz", 01.09.2005. godine
146
) Osloboenje, 17.01.2014. godine
143

85

primjer nastajanja gluvizma. Gluvistikim manirom,

odstranjivanjem kljunog glasa h osiromaena je
glasovna supstanca i razbijeno semantiko jezgro te
destruiran korijen, a stvorena suglasnika grupa rk u
osnovi rijei gotovo nemogua za izgovor. Ova rije je
ista (tipina) leksikalizirana onomatopeja, iji korijen
ini suglasniki skup hrk (dva grlena suglasnika
povezana strujnim sonantom r, ovdje u vokalskoj
funkciji, a postoje rijei, izvedene iz ovog glasovnog
sklopa sa obrnutim razporedom velara: krh (krhati,
krhotina, krhtina i sl.). Moda u cjelokupnom leksikom
inventaru ne postoji ekspresivnija onomatopejska
glasovna supstanca kao u semantikom jezgru koje ini
glasovni sklop hrk/krh. ak i ovi primjeri djeluju
beznaajno u poreenju sa jezikom srbizacijom
Bonjaka koju provodi sa radio-talasa dosta sluan BMradio iz Zenice. Dovoljno je uzeti samo jednu emisiju,
posveenu poljoprivrednicima, u kojoj se, pored ostalog,
govorilo o "prerani pilia".147) Tu se izriito primijenjuje
srbski standardnojeziki izraz bez glasa 'h', gdje mu je po
etimologiji mjesto, koji Bonjaci dosljedno uvaju i time
markiraju svoj izraz u odnosu na srbski (rana, mesto
hrana, prerana mjesto prehrana, naraniti mjesto nahraniti,
suvi mjesto suhi, trunuti mjesto truhnuti). Kuriozitet je u
tome to ovaj radio ima atribuciju "bonjakomuslimanski" u samom nazivu (BM).
U predratnoj tv-drami 'Ugursuz'148), prema
istoimenom romanu velikog bosanskog knjievnika
147

) Emisija "Dar prirode", urednik Begzad Kubat, 08.10.2011.

godine, 09 sati.
148
) Nedad Ibriimovi: Ugursuz, tv-drama, repriza na BHT1,
13.09.2010. godine u 20 sati

86

Nedada Ibriimovia, glumac Vlado Jokanovi, u liku

Dafera Abazovia ak falsifikuje knjievni predloak
kada kae: Hou da danem duom, izostavljajui glas 'h'
u rijei 'dahnem', kojem je po etimologiji tu mjesto. Niti
je tako napisao Ibriimovi, niti je tako ikada govorio
ijedan Bonjak.149) Eventualna analogija prema glasovnoj
homonimiji u bonjakim narodnim govorima, naroito
istone Bosne, kako je zabiljeio profesor Devad
Jahi,150) javlja se u rijei slinog glasovnog sklopa u
obliku 'dannem' (od: 'dadnem' sa geminiranim glasom 'n'
nakon izpadanja 'd' u procesu razjednaavanja dva 't' u
korijenskoj morfemi.), ali sa potpuno razliitom
etimologijom i semantikom (dad-ti>datti). Odsustvo
etimologijskog glasa 'h' u korijenskoj mofemi: 'dah', iz
koje je izveden glagol dahnuti (dah-nu-ti) posljedica je
knjievnojezike prakse koja ne priznaje bonjaku
jeziku tradiciju. Od ovoga korijena izvedene su brojne
rijei, kao to su spomenuti glagol dahnuti, zatim iterativ
dahtati, sloeni izdahnuti, predahnuti i sl., sloene
imenice, postverbali, predah, uzdah, zadah, daak, i sl.
Ovaj glas 'h' vodi porijeklo od praindoevropskog 's'. Kad
bi korijen bio 'da' bez 'h' (dah) rijei 'daak' i njoj sline
ne bi ni mogle biti izvedene, jer upravo glas '' ukazuje da
je tu bilo 'h', od kojeg je nastalo '' u procesu 'prve
palatalizacije' jo u praslavenskom jeziku. Osim toga,
glasovi 'd' i 'h' tvore korijensku morfemu 'dh' i ine
znaenjsko jezgro spomenutih rijei, ali i drugih rijei u
kojima po zakonu 'prijevoja vokala' dolazi do variranja
korijenskog vokala, pa se, pored 'dah', javljaju i
149

) Ne daju afiri dahnut. (Zabiljeeno u sarajevskom tramvaju,

09.08.2013. godine)
150
) Jahi IGIB (2002)str.

87

osnove:'dih' i 'duh'. Od osnove 'dih' izvedene su rijei:

dihati diem (<h), prodihati, zadihati, dodihati;
dihanje, zadihan i sl. U bonjakoj tradiciji, u skladu sa
principom haka, u obticaju je izvorni oblik sloenog
glagola dodihati,151) u znaenju dojaditi, dosaditi, dok je
u srbskoj tradiciji i normi prisutan oblik dodijati u skladu
sa srbskim jezikim principom gluvizma. Ba taj oblik
upotrebljava predsjednik SDA, Sulejman Tihi: Rekao
sam da mi je dodijalo, potvruje Tihi.152) Od osnove
'duh' izvedene su rijei: duh, duhati, duhai
(instrumenat), izduhni (plinovi/gasovi), izduhati (npr.
autoguma), duhnuti, oduak (<od-duh-jak), zaduha
(narodni izraz za astmu), Duhovi (pravoslavni vjerski
praznik, kao i Zadunice), i sl. Jo u Njegoevom
Gorskom vijencu nema toga korijenskog h u duhnuti:
/...iz mrtvijeh Sba dozva, du'nu ivot srpskoj dui/.153)
Serbokroatizam nadut ogledni je primjer i pravi ampion
destrukcije izvornih rijei gubljenjem glasa/foneme h ,
jer je tu zajedno sa korijenskim h izbaen, ak, i cijeli
tvorbeni formant za glagolsku osnovu pa je od naduhnut
(na-duh-nu-t) dobijeno nadut. Orijentalizam 'duhan' u
Bosni samo Bonjaci izgovaraju sa etimologijskim 'h' pa
je tako nazvana i Fabrika duhana u Sarajevu. Iako joj je
to slubeni naziv, nerijetko se krivotvori u Fabriku
duvana u skladu sa jezikim osjeajem govornika, pa ak
i neki Bonjaci, kao to je poetkom 2010. godine na
151

) Kao to je u onoj eleginoj sevdahlinki: A moj doro, dobri doro/

ta je tebi dodihalo/Ili ti je dodihalo/ lahko sedlo imirovo/ Ili ti je
dodihala/ teka uzda pozlaena/?...
152
) OBN, emisija "Telering", 28. 05.2012. godine.
153
) Rizvi, Muhsin: Kroz Gorski vijenac: interpretacija i tekstualnokomparativna studija o strukturi, Svjetlost, Sarajevo 1985. godine,
str. 54.

88

BHT1, u emisiji 'Crta' uinio Eldar Dizdarevi,

predstavljen kao urednik jednog web-portala. Za
voditeljicu BHT dnevnika Adelu Topalovi nema dileme,
ona redovno upotrebljava srbsku varijantu: duvan.154)
Nije teko primijetiti da autori federalne humoristike
serije "Lud, zbunjen, normalan" proteiraju srbskohrvatsku standardnojeziku normu, nasuprot bosanskoj
normi i, pogotovo, bonjakom organskom idiomu. Tako
e svi akteri sve izvedenice iz arabske posvojenice
mahmur upotrebljavati bez etimolokog h, mamuran,
mamurluk, mamurati nasuprot bosanskoj normi, kojom
su propisani oblici: mahmuran, mahmuluk,
mahmurati,155) i nasuprot govoru Bonjaka iako su i
scenarista i reditelj Bonjaci. Ne znam da li aktuelni
federalni premijer, Nermin Niki, voli gledati
spomenutu emisiju, ali i on ignorie izvorni bosanski
narodni oblik i upotrebljava istu nepravilnu rije
mamurluk.156) Ako bi neko traio opravdanje za takav
postupak zato to se radi o stranoj rijei, odmah ih
demantuje slijedei primjer, gdje je izostavljen glas h u
domaoj bosanskoj rijei porijeklom iz praslavenskog:
hotiti/htjeti, kao u primjeru: "Neka upada ko 'oe."157)
Tako izpada da su ipkina "kultura govora" i ediev
srbsko-hrvatski rijenik pod bosanskim imenom
namijenjeni odvikavanju Bonjaka od njihovog

154

) Dnevnik BHT1, 22.12.2011. godine, 19 sati

) Institutski Rjenik (2007), str. 359.
156
) Nermin Niki: Sutra se probude sa mamurlukom, BHT dnevnik
2, 23.12.2013. godine
157
) Lik Atif u kontroverznoj satirino-humoristikoj seriji "Lud,
zbunjen, normalan", FTV, 18.03.2012. godine
155

89

maternjeg jezika i drilovanju gluvizmima, ijekavizmima i

takavizmima. (2008)

90

Lingvocid i genocid

Bosanske hd hudovice
Zato hd bosanske hd hudovice? Hudovice
zasluuje posebnu panju, jer nebrojeno hudovica hudi i
pati po ovoj zemlji, a rije hudovica odvajkada postoji u
bosanskom jeziku kod Bonjaka, a nema je u Institutskom
Rjeniku.158) Leksiki je normirana samo rije 'udovica'
mada u skladu sa bonjakom jezikom tradicijom i
jezikim zakonom 'haka', kao ekskluzivnom jezikom
kreacijom, u standardnojezikoj normi bosanskog jezika
mora biti legitiman i leksiki oblik hudovica, pored
srbsko-hrvatskog udovica. Rije hudovica je jednostavno
iztjerana iz vokabulara bosanskog jezika, kao da se hotila
nametnuti logika: nema rijei, nema ni hudovica. Nema
hudovica nema genocida! Samo je korak od verbalnog
158

) Institutski Rjenik (2007) Nema, takoer, ni ostalih rijei,

izvedenih iz istog korijena: huditi, nahuditi, hudovac, hudnik,
hudnjak, hudnica, hudoba, zlehud...

91

do fizikog negiranja. A, kao to svi moemo posvidoiti

svojim oima i svojim srcima (ko ga ima), bezbroj je
bosanskih hudih hudovica, koje nijemo hude u osami
svoje tuge.
Slavistika i serbokroatistika etimologiziraju ovu
rije iz predpostavljenog praslavenskog korijena *vd,
nalazei danas takav oblik u veini slavenskih jezika. Na
tokavskom terenu 'v' se, kau, vokalizirao ispred
dentala u 'u' i tako je dobijen leksiki korijen 'ud' (v+d >
ud). Iz tog korijena u hrvatskom i srpskom jeziku
izvedena je rije udovica. Ali u bosanskom jeziku, po
principu haka u Bonjaka, koji pored ostalog znai i
stvaranje novih rijei supstancijaliziranjem glasa 'h' u
semantikim jezgrima (ovdje u inicijalnom poloaju, to
je bila veoma rairena pojava), nastao je leksiki korijen i
morfoloka osnova 'hud' i rije hudovica, sa znaenjem:
hudnica, jadnica, alostnica, nesrenica koja je izgubila
mua. Po tom naelu protetskog 'h' u inicijalnom
poloaju, osobito kraih osnova to poinju vokalom,
uzpostavljen je pandan 'hudovica' prema 'udovica', poput
brojnih drugih primjera, posebno u rijeima
onomatopejskog porijekla (holuja:oluja; huka:uka) i
drugim rijeima sa sekundarnim protetskim 'h': hambar,
halat, halabuka i sl.*) Drugi nain etomologiziranja rijei
hudovica je od korijena -hud-, to je sveslavenski i
praslavenski pridjev 'hud' sa znaenjem jadan, nevoljan,
alostan. U "Kamenom spavau" Maka Dizdara u
desetak stihova javlja se pridjev hud kao izuzetno
ekspresivan epitet, kao npr. u stihu /Da svaka sudba
huda ne dobi svoj biljeg u mramorju/159), ali toga
pridjeva nema u Institutskom Rjeniku. alostno je i hudo
159

) Mak, KS (1985), str.

92

to u njemu uope nema i mnogih drugih rijei koje

pripadaju bonjakoj jezikoj tradiciji, a zanimljivo je da
su svi autori Rjenika Bonjaci, sudei po orijentalnim
imenima. Taj oblik i to znaenje u Rjeniku JAZU
posebno naglaava krajem 19. stoljea njegov urednik
Pero Budmani: "Nije rijetko i u nae vrijeme, osobito u
Bosni",160) navodei i oblike u drugim slavenskim
jezicima, npr. stsl. '', e. 'chudy', polj. 'chudy', rus.
'o', ukr. '', hrv.-srb. 'ud/'.161) Odatle su
izvedene rijei huditi, nahuditi, hudac, hudica, hudan,
hudnik, hudnica, hudljiv, hudobica, hudobija, hudobnik,
hudoblji, hudinja, Hudbina (mjesto u Lici), grmolika
biljka hudika ili hudljika (ili fudika), hudikov,
hudikovina, sinonim bikovina. To hravo drvo zove se u
slovenskom hudolesovina, u e. chudovina. A Bonjaci,
po principu haka, uvaju naslijeeni glas h iz
praslavenskog u svim rijeima. Naravno, moglo je doi i
do preplitanja jednog i drugog oblika i znaenja
*) Princip haka, kao jedinstven jeziki fenomen u slavistici, koji su
od svih slavenskih naroda razvili jedino Bonjaci, kao svoju
ekskluzivnu jeziku kreaciju, obraen je u posebnom tekstu u ovoj
knjizi.
160
) Rjenik JAZU (1867-1976), III, str. 717.
161
) Pridjev hud, u znaenju: nemio, jadan, tuan, nesrean, alostan,
oaloen, bolestan, bijedan, nalazimo u 9 stihova "Kamenog
spavaa" Maka Dizdara: "Sa ove mrane strane vrata nadire vjetar
hudi razdire vjetar ludi"; "Pa ostah stoga na svome hudome/ Be i
Be"; "Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju"; "Neka
barem ovo slovo/ hudu povjest okameni! "; "Za one hude to ivot
bez jala ive"; "Hude ga tad turake sablje pogube/ Za smjernu i
vjernu slubu"; "Nitko ne zna gdje je ona/ malo znamo al je znano//
iza gore iza dola/ iza sedam iza osam/ i jo hue i jo lue"; "Na nas
e hudo danas da poleti"; "Bez drube to ostah hudo je na putu
pustom".

93

analokim ujednaavanjem, izuzetno prisutnim zakonom

u jeziku. S jedne strane, zvuni sklop glasova moe
indicirati znaenje, kao u onomatopejskim rijeima, tj.
leksikalizacijom onomatopeja, a, s druge strane, kako nas
o prirodi jezikog znaka ui semiotika, komunikologija
pa i strukturalistika teorija, ta poetna indiciranost se
gubi pa jeziki znak ne mora nuno niim biti uslovljen i
moe biti sasvim proizvoljan, rezultat iste konvencije,
kojom se uspostavlja konotirani odnos (relacija), odnosno
programirana (ili sluajna) konotacija oznake i
oznaenog. I da je i tako nastao oblik hudovica, obavezno
ga je normirati u bosanskom jeziku, u skladu sa
kon'junktivnom normom, jer ga upotrebljavaju Bonjaci.
Veliki stvaralac, istraiva i borac za afirmaciju
bosanskog jezika, Alija Isakovi, navodi brojne
bonjake pisce koji upotrebljavaju rijei hud, hudovica i
ostale rijei izvedene iz istog korijena, meu kojima su i
Mulabdi, Bjelevac, Selimovi, Muminovi, Resulovi,
Kreevljakovi, Baeskija, Kapetanovi, Osman-Aziz, M.
Enveri Kadi, Dizdar, Mahmutehaji, kao i drugi: Blau,
enoa, Mato, J. Benei, Skok...162)
Bilo kako bilo, i u jednom, i u drugom, i u treem,
i u svakom sluaju, u standardnojezikoj normi
bosanskog jezika, koja mora obuhvaati i bonjaku
jeziku tradiciju, legitiman je oblik hudovica za
Bonjake, a ne udovica, koji se smatra gluvizmom i
srbizmom, ali ga ne odriu drugima. To je bonjaka
etimologija glasa 'h' u rijei hudovica i zato mu je
svakako po toj etimologiji tu mjesto. A, ipak, neki ga
zabranjuju. Poraavajue bi bilo shvatiti da dvoje doktora
162

) Isakovi (1992), str. 169. (Rjeniku karakteristine leksike u

bosanskome jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1992. godine

94

filolokih nauka u sarajevskom Institutu za jezik ne znaju

za 'princip haka' u Bonjaka ili naprijed pojednostavljeno
predstavljenu etimologiju rijei hudovica. Takoer bi bilo
hudo predpostaviti da su bili samo neije slijepe
marionete u izradi Rjenika, moda svoga
dugogodinjeg, ve spominjanog mentora Milana ipke,
koji izriito zabranjuje glas i fonemu 'h' u rijei
hudovica.163)
____________________________________
Na Kozari uka velika
Glas 'h' kao "znak razpoznavanja" koristili su i
pisci kao stilski postupak u karakterizaciji knjievnih
likova, poput Skendera Kulenovia u poznatoj ratnoj
poemi "Stojanka majka Knepoljka".164) Da bi postigao
autentinost izkaza pripadnika srbskog naroda, koji
nemaju glasa 'h' u svome jezikom osjeanju,
Kulenovievi pjesniki likovi, majka Stojanka i sin joj
Mlaen, rije 'huka' izgovaraju u stihovima kao 'uka'.
Sveti nas, seko Kozaro,
okaj nas smrtno, krvavo,
uje li jednu uku veliku
163

) Nai nacionalni jeziki standardi razliito se odnose prema

upotrebi suglasnika h ... najzastupljeniji je u bonjakom
(bosanskom, op. S.K.) ak i u rijeima gdje mu po etimologiji
(srbsko-hrvatskoj, op.S.K.) nikako nije mjesto (npr. hudovica).
(ipka, Milan: Kultura govora, Institut za jezik, prirunici 5,
Sarajevo 2005. godine, str. 101.)
164
) Kulenovi, Skender: Stojanka majka Kneopoljka, Savremena
knjievnost naroda i narodnosti BiH, knjiga 5., Svjetlost , Sarajevo
1984/85. godine, str. 60.

95

od one strane otkud sunce izlazi?...

Nju mi je Mlaen esto pominjo:
Ako poginem, majko Stojanko,
mene e okajat pomajka Kozara,
mene e okajat pramajka Rusija,
nee, majko, dugo potrajat
ue se jedna uka velika!165)
U Kulenovievoj bonjakoj tradiciji ova rije fungira
kao huk (u mukom rodu) i huka (u enskom rodu). One
se, ak, mogu smatrati samostalnom bonjakom
jezikom kreacijom.
__________________________________
Princip haka u Bonjaka toliko je bio jezikotvoran
da su mnoge rijei nastale onomatopejskom kreacijom
supstancijalizacijom glasa 'h' kao nukleusa novog
semantikog jezgra u koje vezuje druge glasove, a potom
se profilira i identificira znaenje. Prvo(bi)tno su to, i
najee, srodni velarni glasovi /k/ i /g/, s kojima esto
mijenja pozicije u jezgima, stvarajui nova znaenja, npr.
huk, kuh, hrd, drh, prh, hrp, krh, hrk, i sl. Tumaei 'uk' i
'uka' kao postverbale od 'ukati', Skok navodi da se
njihovo "onomatopejsko podrijetlo vidi i odatle to se
vee i s uzvikom 'hu' pa se govori i pie hukati, huknuti,
zahukati, pohukivati".166) Neki, pak, kao Alija Nametak,
podsjeaju da 'hu' nije samo onomatopeja, nego
spominjanje Boijeg imena H (< Huwe-On) u
dervikom zanosu, od ega je izveden postnominal
huktati. Od morfolokog korijena -huk-, koji se
165

) Tako je recituje Marija Crnovranin na BHT1 04.04.2008.

godine, oko 17 sati (arhiv TVBiH iz 1983.godine)
166
) Skok ER (1973), str. 540.

96

semantiki vee sa uzvikom 'hu', izvedena je cijela

familija bosanskih rijei: huk, huka, hukati, huknuti,
huati, zahukati, pohukivati, odhuknuti, odhukivati,
huktavica (sova, jejina), huktavac (podrugljivo dervi),
huka, huktaa (velika sova uara) i dr.
U propisivanju izkljuivo leksikog oblika
udovica ne moe zanemariti ni uloga zaviajnog izgovora
kod onih autora Rijenika koji su odluivali ta moe, a
ta ne moe meu njegove korice, ta je pravilno, a ta
nepravilno, kao to je reena Naila Valjevac: Pravilno je
samo udovica i ne moe nikako u normi biti hudovica. To
je od vdovica. U mom kraju je udovica, izriita je
"konana obraivaica" Rijenika Valjevac. A koji je
tvoj kraj? bilo je pitanje. Istona Hercegovina!
Gacko! slijedio je odgovor.167) Da li se poveo za ovim
"nau(e)nim" tumaenjem ili je presudila injenica da su
iz istog kraja, tek savremeni bosanski pjesnik Hadem
Hajdarevi ima, ak, pjesmu koju je naslovio sa:
Udovac.168) Namee se logino pitanje: Zato ovi
"bosanski" normativci iztrajavaju na nametanju tueg
izraza? Moda je i ovo, u krajnjoj instanci, jedan od
razloga to danas u Bosni hd tolike hd hudovice.
Ipak, malo-pomalo u normu ulazi izvorna bosanska rije
167

) Radna biljeka, Institut, 20.02.2006. godine. Interesantno je

primijetiti da je urednik Rjenika bosanskog jezika, Ibrahim edi,
napadno forsirao da je citirana kolegica iz srednje Bosne, iz Visokog,
manipulirajui injenicom da je ona zapravo udata u neko visoko
selo. Oito je time providno nastojao preduprijediti i izbjegnuti
eventualne prigovore da je etvero od pet lanova leksikografskog
tima za izradu Rjenika bosanskog jezika porijeklom sa istog
istonohercegovakog terena, to se kasnije pokazalo presudnim za
nebosansku rijeniku normu.
168
) Hajdarevi (2000), str. 28.

97

hudovica. U Fakultetskom Rjeniku postoji rije

hudovica, ali se upuuje na rije udovica, gdje se daje i
njeno znaenje: "ona kojoj je umro suprug; udova". U
enciklopedijski zasnovanom desetotomnom rijeniku
autora akademika BANU, profesora Devada Jahia,
leksiko znaenje rijenike odrednice hudovica tumai
se sinonimom udovica, ali svi primjeri upotrebe rijei
imaju samo oblik hudovica, za koji se napominje da
pripada knjievnom jeziku.169)
Daleko razornije posljedice po bonjako jeziko
naslijee i ekskluzivni zakon haka od jedne pjesme, s
obzirom na tira i pristupanost novine, izazvat e jedan
nadnaslov udarnog teksta na naslovnoj stranici "Dnevnog
avaza": "Ispovijest udovice ubijenog funkcionera AIDa".170) Komentator jedne sarajevske televizije bi
zakljuio: Pa, to bi se ona huda alila kad se ne ali
...?171) U toj novini, ali i drugim listovima i medijima,
amputirano je 'h' i u sloenom glagolu nahuditi (< nahud-i-ti) prema denominalu huditi, u skladu sa
bosanskosrbskim izrazom, uditi. Kako se navodi u
Rjeniku JAZU, takav oblik upotrijebio je prije stoljee i
pol i bosanski franjevac Stipan Margiti.172) Danas je
izkljuivo u upotrebi sloeni glagol nauditi, kao to se
oituje u jednoj izjavi dravnog ministra spoljne trgovine
Mirka arovia: Ja apsolutno nemam nita to bi
169

) Jahi, Devad: Rjenik bosanskog jezika, tom I-X, tom III.,

ANUBiH, Sarajevo, 2011. godine
170
) "Dnevni avaz", 28.09.2011. godine
171
) Mimo ahinpai, OBN, Vox populi, 17.01.2012. godine, oko
22,30 sahata
172
) "Pelam udi ('uhudi') duan. S. Margiti, fal. 193", Rjenik JAZU
(1880-1976), tom II, str. str. 875.

98

na'udilo takvom ovjeku.173) Samo prije stotinjak godina

oblik nahuditi upotrijebio je, ak, prvi prevodilac Qur'na
za "Srbe muhamedance", pop Mio Ljubibrati, 174)
smatrajui ga bonjakim izrazom, mada on sam u svom
vokabularu nije imao glas 'h', kao to ga ni danas nema
spomenuti arovi.
Kao to smo vidili, bosanski leksikografi u
tumaenju rijei hudovica nisu ukalkulisali genocid i
zloinako usmrivanje bonjakih mueva, jer rije
(h)udovica definiu kao: "ona kojoj je umro suprug;
udova", a ne ire "ona koja je ostala bez supruga usljed
njegove prirodne ili nasilne smrti". Bonjake ratne
hudovice lake bi prebolile gubitak supruga, koji su im
(samo) "leali na srcu", nego gubitak brojnih sinova koji
su im "od srca odpali". Na sve naprijed reeno jedna
srebrenika majka, hudovica, kojoj su srbski zloinci
muki pobili sinove, samo bi gorko jeknula: Meni srce
moje vehne...175)
(2008)

173

) FTV, emisija "Poteno", 23.09.2013. godine

) Ljubibrati, Koran, II.51: "Vi ste sami sebe nahudili."
175
) FTV, emisija "Federacija danas", 22.07.2008. godine, oko 17,30
sahata
174

99

100

Izmeu tradicije i samomrnje

Kako kahvenisati uz pravu

bosansku kahvu?
ini se da ne postoji dvojba hoe li Bonjaci u
demokratskom Briselu moi popiti pravu bosansku
kahvu, nego hoe li u svojoj roenoj zemlji Bosni, u kojoj
postoji poslovica: Kahva nalivena i ena odkrivena ne
mogu ekati
Hoe li Bosanci ikada moi kahvenisati uz pravu
bosansku kahvu? Da ovo nije samo puko retoriko
pitanje i izprazno teorijsko razglabanje pokazuju redci
koji slijede. Stari bosanski adet kahvenisanja nije obino
srkanje ovoga, za neke arobnog, napitka, nego ima
duboku sociokulturnu pozadinu. U bosanskoj tradiciji
ponuda gosta kahvom je izkazivanje asti i dobrodolice
domaina. To je uobiajeno prvo posluenje gostiju
(istina, nakon erbeta), kao to je na Zapadu alkoholno
101

pie. Domain ne pita gosta ta e popiti, nego se

podrazumiva posluivanje erbetom i kahvom. Postoji
kahva 'doekua' i kahva 'razgovorua', a za nezvanog i
nametljivog gosta izpee se 'dolivua' pa i 'sikterua'.
U Bosni se tokom vremena razvila kultura
kahvenisanja. Kahvenisanje je postalo ritual. Kahva se ne
pije samo radi kahve. Kahvu niko, po pravilu, ne pije
sam. Bila bi to kahva "emerua" i odavala bi kaharli
insana. Kahvenisati znai razgovarati uz kahvu, znai
imati ugovoreni sastanak radi razgovora o neemu.
Kahvenisati se moe samo sa prijateljem, dragim dostom,
rodbinom, (dobrim) poslovnim partnerom, a ne sa
neprijateljem, sa nemilim ovjekom, neznancem ili
nezvanim gostom. Poziv na kahvu je najea
svakodnevna uzreica. Poziv na kahvu ne mora doslovno
znaiti da se popije kahva, nego je to prvenstveno poziv
na razgovor, na muhabet, na prijateljski ili poslovni
dogovor. Otuda je i kahvana postala u neku ruku prava
sociokulturna institucija, gdje se ljudi skupljaju da
odahnu, da se vide, da se opuste, da porazgovaraju, da se
dogovore o poslu i uz to i popiju neizostavnu kahvu.
Ugledna lingvistkinja i profesorica na sarajevskom FPN,
Hanka Vajzovi, svjedoi, kada bi pozivala svoga
mentora "na kahvu", on bi redovno priupitao: Hoemo li
kahvenisati ili emo popiti kafu?176) Problem nastaje kada
se nema ni "za kahve" ili kada pijenje kahve postane
samo sebi svrha, kada se kahvenisanje pretvori u svoju
suprotnost, u "ispijanje", izprazno razglabanje i
naklapanje, dokono dangubljenje, traanje i ogovaranje, u
parazitsko "ubijanje" vremena. Kahvane (kompozit
176

) Rije na komemoraciji Milanu ipki, Rektorat UNSA,

11.07.2011. godine

102

kahva+hane) se spominju i u narodnim pjesmama:

"izgorie hani i hamami/i kahvane i damije bijele", ali je
ee u upotrebi bio krai oblik: kahva, to se takoer,
biljei u narodnim pjesmama, kao u stihu: "Po kahvama i
po hanovima". uvena je "Lutvina kahva" na Plavoj vodi
u Travniku, koju je opisao nobelovac Ivo Andri u
romanu "Travnika hronika" i ona je do danas,
zahvaljujui Andriu, zadrala taj izvorni naziv, inae bi
se pretvorila u kafanu. Danas su listom kafane, kavane i
kafii. Priko Drine se upotrebljava iskljuivo oblik kafa i
kafana, a priko Save kava i kavana. Kod Slovenaca je
kavarna, a kod Engleza Cafe.
Kako vidimo, u nekom smislu sve se vrti oko
kahve i njenog imena. Kahvu su, kao i samo njeno ime i
ukupnu terminologiju vezanu za ovu pojavu, sa Iztoka
donijeli Turci, nakon osvajanja Bosne i uzpostavom
svoje vlasti. Iako su i plod i ime doli s Turcima, iz
Turske ne potie ni jedno ni drugo. Turska rije kahve
preuzeta je iz arapskog qahw i oznauje bunastu
drvenastu biljku sa zrnastim plodovima, koji se sue, pre
i mliju u kahveno mlivo, od kojeg se potom "pee"
kahva, odnosno uz pomo vrele vode spravlja
tamnosmei gorki mirisni napitak. Njeno porijeklo se
vee za Abisiniju i navodnu pokrajinu istog imena
(Kafa), mada je danas Brazil sinonim za kahvu. U
bosanskom jeziku su nastali i originalni bosanski izrazi
izvedeni od rijei kahva kombinacijom arapskog,
turskog, persijskog i bosanskog jezika: kahvenisati,
kahvenisanje, kahvana ili kahva, kahvopija, kahvenjak
(dezvenjak), kahve-odak, kahvedija, kahvaji, kahvast,
kahven. Jeziki strunjaci e lahko objasniti da su i
glagol kahvenisati i glagolska imenica kahvenisanje

103

izvedeni od imenice kahva s pomou formanta -isa- za

tvorbu glagolske osnove, koji je prihvaen u bosanskom
jeziku (iz grkog), takoer priko turskog. Zanimljivost je
u tome to u bosanskom jeziku postoje jo dva potpuno
ravnopravna formanta sa istom funkcijom: domai
bosanski -ova- i usvojeni iz zapadnih jezika (iz latinskog,
uglavnom priko njemakog i francuskog) -ira-, ali se
glagol moe tvoriti samo sa -isa- (kahvenisati), a ne sa ova- (kahvenovati) niti sa -ira- (kavenirati) kao neki
drugi postnominali. Ali u pluralnoj, multikulturnoj Bosni
i sama rije kojom se imenuje ova biljka, njen plod i od
njega spravljeni napitak, upotrebljava se u razliitom
obliku: Bonjaci preferiraju izvorno preuzet oblik iz
arapskog i turskog (kahva), Hrvati oblik s reduciranim /h/
(kava), a Srbi oblik sa saetim suglasnikim skupom /hv/
u /f/ (kafa) kao i u nekim drugim sluajevima koji nisu
prihvaeni u ranijoj srpsko-hrvatskoj knjievnoj normi,
npr. fatati (: hvatati), faliti (: hvaliti) i sl. U jednoj
humoristikoj seriji Srbkinja Danica imitira Bonjakinju
Senu, koja, kobajagi, kori mua Miru za nevjeru,
naglaavajui rije 'kahva': "Sa Danicom pije kahvu, je
li?"177) Svi oblici ove rijei imaju uporie u skladu s
jezikim zakonitostima razvoja bosanskog jezika kao
srednjojunoslavenskog tokavskog idioma. U narodnim
govorima suglasnika grupa /hv/ najee je fonetizovana
u /f/ ili /v/ i tako se dolo do trostrukog izgovora:
kahva/kafa/kava. U narodnom izrazu kod Bonjaka su
oblici kahva i kafa naporedni, ali je oblik kahva sa
grupom /hv/ preferentan u skladu s naelom izvornog
priuzimanja pozajmljenih rijei iz drugih jezika, s jedne
strane, i, s druge strane, jer podrava jeziki 'zakon haka'
177

) FTV, "Viza za budunost", 06.07.2011. godine (repriza)

104

u Bonjaka, kao jedinstveni fenomen meu Slavenima, tj.

latentna tendencija da se glas /h/ supstancijalizira u
semantikim jezgrima onomatopeja, a kasnije
uspostavljenom analogijom i u drugim jezgrima, i da se
potom ta jezgra leksikalizuju. Taj jeziki princip
produktivan je u bosanskom jeziku i danas. Zapravo, u
Bosni se kod Bonjaka kahva pee, a ne kuha, kod Srba
se kafa kuva,178) a kod Hrvata se kava pripravlja. Postoje
i obratni izuzetci: u emisiji jedne tv-stanice pjeva
Predrag Gojkovi Cune pjeva bonjaku pjesmu iz
Sandaka: "Kahvu mi, draga, ispeci" kao "Kafu mi,
draga, ispeci", a banjaluki ugostitelj Midhat
Hajdarpai, kae: "Kafa se kuha".179)
Reduciranje glasa /h/ u suglasnikoj skupini /hv/ i
njeno svoenje na /v/ biljeio je i Vuk Karadi u
srpskim narodnim pjesmama, npr. kavu pie, tutun
zapalie, a prisutno je i kod pojedinih pisaca. Svoenje
suglasnike grupe -hv- na /v/ ipak je smatrano
barbarizmom i u tom smislu ga upotrebljava Koiev
David trbac kada se izruguje sudiji (austrijskim
vlastima) koji sudi jazavca (Vala (=hvala) ti, slavni sude,
e uo i e ne uo!). Ni u tom miljeu nije pohvalno, pa ni
pristojno, ni u obinom govoru, svaku suglasniku grupu
-hv- pritvarati u /v/. Donekle se moe razumiti kad neko
kae vatati umjesto hvatati, ali se ne moe prihvatiti ako
kae povaliti, umjesto pohvaliti, jer upravo glas /h/ nosi
distinkciju u znaenju ovih rijei. U epskim narodnim
178

) To lijepo demonstrira jedna glumica u predratnoj beogradskoj

seriji "Bolji ivot", zabiljeeno u reprizi na FTV, 19.12.2013.
godine: Idem da skuvam kafu
179
) TV Liberty na Behar TV, 19.07.2011. godine
(www.slobodnaevropa.org)

105

pjesmama Bonjaka, koje je zabiljeio Kosta Hrmann

(izg. Herman), nalazimo ovakve stihove: "U findane
kahvu utoila", ali u srpskim narodnim pjesmama Vuk
Karadi je zabiljeio ove stihove: "a ujutru kafu u
fildanu/ ne bi li me u kafi popio", zatim: "Kada popi
kavu iz vildana". Kao to vidimo, kod Hrmanna je
kahva, a kod Karadia kafa i kava. Postoji jo jedna
transparentna razlika. Kod Hrmanna je naveden pravilan
oblik findan, kako ga izgovaraju Bonjaci, dok je kod
Karadia redovno nepravilno fildan koji se smatra
barbarizmom, ali taj oblik i danas upotrebljavaju njegovi
sljedbenici. Oblik fildan je srbizam u bosanskom jeziku.
Upravo taj srbizam upotrijebio je na televiziji ministar
sigurnosti BiH Fahrudin Radoni.180) Tako ju je
upotrijebila i jedna voditeljica TV Liberty-ja: "fildan
razgovorue". Ona je, takoer, upotrijebila i skroznaskroz upitnu sintagmu "tradicionalna bosanska
kafa",181) jer ako je tradicionalna i bosanska, onda je
kahva. Za razliku od nje, istog dana na drugoj tv-stanici
stogodinja nana, Nura Hurem, kae: "Mora da urani
pa da pristavi svekru kahvu."182) I popularna tetka Zilha,
voditeljica poznate narodne kuhinje na Baariji
ponosno iztie da se za praznike za korisnike nae i
"oljica crne kahve".183) U podnaslovu jedne pjesme
savremenog bosanskog pjesnika Hadema Hajdarevia

180

) FTV, emisija "Poteno", 20.01.2014. godine ("...neka bonjaka

fildan-drava... ")
181
) TV Liberty na Behar TV, 19.07.2011. godine
(www.slobodnaevropa.org)
182
) NTV Hayat, dnevnik ,19.07.2011. godine, u 19 sati
183
) TVSA, 08.07.2010. godine

106

stoji: Kahva sa Zilhadom Kljuaninom.184) Uz kahvu

redovno, gotovo obavezno, ide i duhan. Jedan od
najpopularnijih bonjakih pjesnika proteklih stoljea i
narodni tribun i buntovnik, ejh Hasan Kaimija, koji je
pjevao na turskom i bosanskom jeziku, ukljuio se u
razpravu koja se polovicom 17. stoljea estoko vodila u
Otomanskoj carevini izmeu pristalica i protivnika kahve
i duhana, napisavi jednu didaktiku pjesmu protiv
uivanja, odnosno pijenja kahve i duhana.185) Kaimija
upotrebljava termin "piti" duhan, kako su govorili Turci.
U Institutskom Rjeniku nisu prihvaena u normu
sva tri oblika (kahva/kava/kafa) nego samo kafa/kahva,
to nije u skladu sa zahtjevima bosnistike i kon'junktivne
norme u smislu normativnog priznavanja svih
knjievnojezikih tradicija u Bosni i Hercegovini, jer je
to jeziko bogatstvo, a ne manjkavost. U normativistici
bosanskog jezika i bosanskohercegovakoj
knjievnojezikoj politici mora se uzpostaviti princip:
Svi govornici bosanskog jezika imaju pravo na slobodan
izbor svih raspoloivih izraajnih sredstava, to znai da
svaki pojedinac ima pravo od normom priznatih rijei i
izraza, dubleta, tripleta, sinonima i sl. ravnopravno
upotrijebiti koju i kada on eli, mijeajui ih bez ikakvog
ogranienja u istom tekstu i istom iskazu. Treba se
184

) Hajdarevi (2000), str.17, pjesma Nacija, imperfekti.

185

) Ovdi donosimo dvi od ukupno sedamnaest strofa ove pjesme:

Tutundija svaki blid/Iz nosa mu tee jid/Eger taze eger sid/Ostan'te
se tutuna.//Zloesto je po viru/Runo jedni umiru/U zemlju se
uviru/Ostan'te se tutuna. Kao to nasluujemo iz ovih stihova, ve
tada je to bila prava poast u Otomanskom carstvu, sveope odavanje
uitcima, neto slino kao to je danas zahvatilo zapadna drutva (pa
i nae s njima), samo to je sada umjesto kahve i duhana u pitanju
droga, alkohol, prostitucija i istopolni protivprirodni blud.

107

prisjetiti rijei bosanskog jezikoslovca i borca za jeziku

ravnopravnost Bonjaka, dr. Ismeta Smailovia iz
sedamdesetih godina, kada su se bile razbuktale jezike
rasprave o jeziku i nacionalnom identitetu, i odmah e se
shvatiti sutina bosanskog principa tolerancije. Govorei
o knjievnojezikoj politici kao izrazu zajednitva naroda
BiH kao i politikom aspektu tadanje aktuelne drutvene
stvarnosti, Smajlovi istie: "Mi stvaramo u Bosni i
Hercegovini takvu situaciju koja e odgovarati najbolje
naem zajednitvu, triju nacija, naoj drutveno-politikoj
stvarnosti, naoj bosanskohercegovakoj kulturnoj
tradiciji. Mi smo otvoreni i prema drugim sredinama.
Neka u Bosnu ulazi ono to je dobro i sa istoka i sa
zapada sa tokavskog podruja. Mi nismo protiv toga.
Ako se naa situacija sluajno podudara sa situacijom
preko Drine ili preko Save, to nama nita ne smeta."186)
Ovo je paradigma bosanske (jezike) tolerancije, ali ne
podrazumiva da se knjievnom normom ciljano unose
rijei iz drugih sredina, a da se domae autohtone
izbacuju, nego da uporedo funkcioniraju pored bosanskih
preferentnih rijei! Po tome se bosanski standardni jezik
odlikuje i prepoznaje u odnosu na druge knjievnojezike
standarde prisutne na bosanskohercegovakom prostoru,
koji imaju disjunktivnu normu. Njihova unificirana
norma izkljuuje ranije spomenute mogunosti i sve
polarizuje, preferirajui samo jednu opciju, kao to je,
primjerice, upotreba rijei kava, to je postalo simbolom
hrvatskog standarda mada se ne moe smatrati
kroatizmom, jer isti oblik imaju i Ukrajinci i Slovenci.
186

) Smailovi (1974), str. 125-127.

108

Bosna je stoljeima bogatila svoj jezik komunicirajui sa

drugim najveim jezicima svijeta irei duhovne
horizonte i bogatei izraajne potencijale svoga jezika i
zato odricanje bilo kojeg dijela te specifine tradicije, kao
nezamjenjivog bogatstva, bilo bi siromaenje. U nekom
smislu rije kafa mogla bi se smatrati i europeizmom, jer
je u europskim jezicima uglavnom oblik kafa u razliitim
varijacijama: u njemakom Kaffee (izg. kaf), u
francuskom caf (izg. kaf), u engleskom coffee (izg.
kf), u talijanskom caffe, panskom caf. U ruskom je
, u ukrajinskom , u slovenskom
(slovenakom) kavo.
Ako bosanski normativac nije uvrstio i oblik rijei
kava, koju izriito preferiraju hercegbosanski Hrvati, ni
rijenik ne moe pretendirati da se zove bosanski, jer
odbacuje jednu bosansku tradiciju, jednu sastavnicu
identiteta bosanskog bia, u konanici ne priznaje ni
Hrvate kao nosioce tog izraza i logino je da Hrvati nee
prihvatiti ni taj rijenik, ni takav bosanski standardni
jezik, koji ne obuhvaa njihovu specifinu tradiciju.
(Sluao sam jednog turistikog vodia na srid
eherehajinog mosta u Sarajevu kako objanjava neto
turistima bhs. jezika pa na kraju kae: Sad moete, ako
elite, na kavu ili evape.) Treba podsjetiti da je Abdulah
kalji u svom rijeniku turcizama, pored primarnog
etimolokog oblika kahva (prim."Nosi crnu kahvu na
tabaku"), naveo paralelno i oblike kafa i kava. Inae, ova
rije u tri verzije upuuje na drutveni ili etniki milje, jer
je postala nacionalni amblem: Kao to je ranije
spomenuto, Srbi upotrebljavju iskljuivo oblik kafa,
Hrvati kava, a Bonjaci kahva i kafa, ali i oni u novije
vrijeme kad naruuju kahvu u staroj sarajevskoj

109

"imperijalnoj" cafe-slastiarni u centru grada zatrae

kavu. Ako ne zatrae kavu, nego kahvu ili kafu, konobar
e ih uljudno upitati kao da nije dobro uo: elite kavu?.
Da - kae gost, a ve slijedei put naruit e kavu da
ne bi bio izloen ovom nepotrebnom podpitanju. Postoji i
obratan primjer iz svakodnevne prakse, ali on vie lii na
ve poslovinu bonjaku samomrnju i poltronstvo,
nego istinsku tenju za ravnopravnom upotrebom
dubleta, tripleta i drugih sinonima u bosanskom jeziku.
Odavno se u medijima vrti jedan, i jeziki i marketinki,
kontroverzan reklamni slogan "prava bosanska kafa"
starog i dobro poznatog "kahvopaka" iz Visokog.
Svakom laiku je jasno da je u ovoj zavisnoj sintagmi
glavna rije "kafa", a "prava" i "bosanska" su atributi koji
nju u nekom smislu odreuju. Strunom analizom lahko
bi se ustanovilo da je ova trolana sintagma nastala
priklapanjem dvije dvolane, iji je zajedniki imenitelj
rije kahva: "prava kahva" i "bosanska kahva", koje nisu
obine sintagme, nego termini u bosanskom jeziku. Ovaj
izraz sam po sebi aludira da postoji i neka druga kahva,
koja nije prava. Termin "prava kahva" nastao je u davno
prohujalim (kokuznim) vremenima. Stariji ljudi sjetit e
se onoga vakta iza rata kada je "prava kahva" bila
privilegija i prava rijetkost i kada su je mogli priskrbiti
samo imuniji ljudi, a obian svijet je upotrebljavao
zamjensku, pseudokahvu, neki od surogata, potvorinu
kahve u vidu prenog jema ili kupljene "kafe" pod
imenom "divka" ili "frank". Novokomponovani
frazeologizam "prava kafa", umjesto "prava kahva",
predstavlja semantiko i frazeoloko preplitanje, u kojem
ono "kafa" znai surogat, jer terminoloki, kafa je znaila
surogat, potvorina kahve i bila je antonim pravoj kahvi. S

110

druge strane, termin "bosanska kahva" ili "bosanska

kafa" nastao je pojavom automata za kahvu i espreso
kahve i potrebe za diferenciranjem "prave kahve"
ispeene u dezvi, i drugih naina i vrsta kahve, kao to
je espresso. Ako biste nekad u nekoj sarajevskoj kafani
(rijetko kahvani, nikad kavani), traili kahvu, domai
konobar bi vam bez pitanja donio kahvu u dezvi, a neki
uljueni konobar, pridolica sa strane, bi vas upitao da li
elite bosansku ili espresso kafu. Istina, ee su
upotrebljavali blasfemiju "turska kafa" za bosansku
kahvu, ali to je tema za drugu priu. Bilo kako bilo,
slogan "prava bosanska kafa" jeziki nije nepravilan, ali
je negativno selektivan i ignorantski prema bonjakoj
tradiciji. Stalno ponavljanom reklamom Bonjacima se
ubrizgava u uho kafa u skladu sa poznatom maksimom
da "triput ponovljena la postaje istina" i tako nedovoljno
jeziki upueni ljudi poinju vjerovati da je samo to
pravilan izraz u skladu sa knjievnojezikim standardom.
Posebno zato to Visoko nije bilo koje mjesto. Visoko
ima poseban znaaj i tretman u svijesti Bonjaka. To je
sredie prvobitne Bosne i prijestolni grad
srednjevjekovnog Bosanskog kraljevstva, sjedie
vrhovnog vjerskog bosanskog autoriteta - Dida
bosanskog. To je bosanski grad odnedavno planetarno
poznat po prahistorijskim piramidama, a u najnovije
vrijeme i visoku vodu po kristalnom sastavu uporeuju
sa svetom vodom zemzem u Mekki. Upotrebom sinonima
kafa, umjesto primarnog izvornog kahva, otvoren je
prostor aluzijama na moguu la i podvalu. Kupci dalje
logiciraju ovako. Ako su proizvoai, da bi privukli
kupce na svoj proizvod, spremni na sve, pa i krivotvoriti
(iz neznanja ili neke namjere, svejedno) sam naziv

111

proizvoda, predstaviti ga drugim imenom, kako im onda

vjerovati u deklarisani sastav i kvalitet proizvoda, bez
obzira koliko se hvalili. I sam slogan "prava bosanska
kafa" je svojevrstna blasfemija. Izrazom "bosanska" daje
se lani bosanski identitet rijei, raunajui da e ba ta
identifikacija osigurati najjai marketinki efekat. Treba
biti potpuno jasan: i rije kafa je bosanski knjievni izraz,
dakle nije nepravilan, ali je sekundaran kod Bonjaka
pored primarnog kahva. Ako se normativno ravnopravno
tretira i u praksi upotrebljavaju rijei kahva i kafa, to ne
negira injenicu da je kahva preferentan oblik za
Bonjake kao oblik identifikacije, kao to je kafa za Srbe
i kava za Hrvate. Srbi i Hrvati nikada nee upotrijebiti
oblik kahva, a Bonjaci bez ikakvog uztezanja hoe rei
kafa i (rjee) kava. Zanimljivo je da Bonjaci u
nepoznatom okruenju nikada nee upotrijebiti svoj
primarni izraz kahva, nego prilagoen sredini, zavisno od
mjesta i sastava okruenja, kafa i kava. Moda su
Visoani pourili u Europu pa odbacili svoju rije kahva
kao "zaostalu", a ubacili "europsku" rije kafa kao
naprednu. Je li to izraz dodvornikog glorifikovanja
tueg ili nipodatavanje svoga, izraz sve prisutnijeg
samonijekanja i samomrnje? Ako ta kahva ikada dospije
do Brisela, nee biti prihvaena ili odbaena zbog naziva,
nego radi kvaliteta. Tako ta reklama nanosi viestruku
etu: prodavau zbog relativno slabe trine proe u
odnosu na visok kvalitet, bosanskoj tradiciji koju podlo
negira i bosanskom jeziku koji takvim postupkom
jednodimenzionira. To je takozvani marketinki slogan sa
lanim identitetom. Najjai reklamni efekat postigao bi
se upravo suprotno: ekskluzivnim oblikom kahva, jer bi
priskrbio autentinost, a dobio bi prizvuk egzotinosti u

112

drugim sredinama i oekivani marketinki efekat kroz taj

bosanski identitet.
Izraz "prava bosanska kahva" izazvat e u
bonjakim sredinama osjeaj samosvojnosti i jezike
identifikacije, a u nebonjakim sredinama pobudit e
znatielju, a izraz "prava bosanska kafa" e pokrenuti
cijelu lavinu negativnih asocijacija kod veine Bonjaka,
sve do osjeaja prevare, a u nebonjakim sredinama
nee izazvati nikakvu panju. Tu se, zapravo, krije prava
jezika zamka i podvala: ako je kahva, onda je sigurno
bosanska, i to prava, a ako je kafa, onda je, moda,
bosanska i vjerovatno surogat. Rije kahva u naim
okolnostima ima i snanu politiku konotaciju. Kao to je
ve reeno, vee se iskljuivo za Bonjake i veliko je
pitanje da li bi neko u kavani u irokom Brijegu ili u
kafani na Palama uope i bio posluen ako bi naruio
kahvu. I to, moda, neto govori o navedenom
reklamnom sloganu "prava bosanska kafa" i poloaju
Bonjaka u svojoj roenoj zemlji, u samom srcu Bosne.
(Slian ovome je sluaj jednog suhomesnatog proizvoda
iz zapadne Hercegovine, koji se reklamira kao "bosanski
suduk", ali o tome u posebnom tekstu.) Uzput reeno,
kod Bonjaka odavno postoji termin i izraz "slatka
kahva" ili jednostavno "slatka". To ne znai da je kahva
specijalno zaslaena, nego da se pije s posebnom slau i
radou zbog nekog veselja. Termin "slatka" je
poimenieni pridjev u znaenju radostan dogaaj,
veselje. esto se moe uti: U mene "slatka", diplomirao
mi sin ili udala mi se er. Obavio sam hairli posao ili
sklopio sam povoljan ugovor i sl. Ima li bujruma? ujem
u tebe "slatka"! Taj frazeologizam efektno demonstrira
jedan zeniki rudar povodom obnove jednog kopa nakon

113

havarije: To nam je prava slatka, kako kaemo mi

Bosanci.187) U posljednje vrijeme udomaio se i izraz
"politika kahva". Ne znam da li se autorstvo ovome
terminu moe pripisati nekadanjem dravnom ministru
Rasimu Kadia, od kojeg sam ga svojevremeno uo u
prilici kako poziva nekadanjeg kolegu iz omladinske
organizacije, Beriza Belkia, da popiju "politiku
kahvu".188) Za uvenu voditeljicu narodne kuhinje na
Baariji u Sarajevu, omiljenu tetku Zilhu, oljica crne
kahve mnogo znai nakon svakodnevnog napornog
pripremanja obroka za siromane.189)
S kahvom ili bez kahve, Bosna upire pogled u
Brisel. Prije ili kasnije pridruit e se Europskoj uniji,
zajedno sa svojim bosanskim jezikom, kao to e
Hrvatska ui sa svojim hrvatskim jezikom i Srbija sa
svojim srpskim jezikom. U standardnojezikoj normi
bosanskog jezika legitimno fungira rije kahva, kao to je
u hrvatskom kava ili u srpskom kafa pa ona visoka
firma nema potrebe jeziki prilagoavati Evropi (ili
nekome drugom) svoje reklamne slogane. ini se da ne
postoji dvojba hoe li Bonjaci u demokratskom Briselu
moi popiti pravu bosansku kahvu, nego hoe li u svojoj
roenoj zemlji Bosni. Sudei po "Vispakovoj" reklami
nee!
(2009)

187

) Ifet Hamidovski, rudar u jami Raspotoe, TV PinkBiH,

14.12.2010. godine u 16 sati
188
) Sarajevo, sjedie LDS-a, 17.09.2003. godine
189
) Zilha eta, TVSA, 08.07.2010. godine, sjeanje na obsadu
Sarajeva

114

Uzavrio bosanski lonac

Zakuhavanje u kujni
Silajdi ponovo zakuhava, bio je svojevremeno
udarni naslov jednog sarajevskog tabloida ampionskog
imena.190) Kako i prilii tabloidu, naslov je intrigantan i
sa politikog i sa jezikog stanovia pa je postigao i svoj
marketinki cilj. List je upotrijebio pravilan oblik
'zakuhava' iz bonjake jezike tradicije, a ne 'zakuvava'
iz srbske, kako, primjerice, upotrebljava jedan
samodopadni stariji novinar, koji i u svom imenu
Sabahudin ima 'h', ali ga ne koristi, nego nadimak Saa.
Udvojeno komentariui jednu utakmicu komentator,
Sabahudin Saa Vugdali, kae: Dobro je da se zakuvalo,
a sakomentator, Adis Hadi, dodaje: Da, dobro je za

190

) Tabloid "As" iz sastava novinskih izdanja medijske kompanije

"Avaz", naslovna strana, 10.11.2008. godine

115

utakmicu da se zakuha.191) Prvi se dri propisane

knjievne srbsko-hrvatske norme, zapravo srbske, i
upotrebljava nepravilan sekundarni oblik, a drugi se dri
bosanske narodne govorne tradicije i upotrebljava
primarni, pravilan oblik, kako ga upotrebljavaju
Bonjaci. Paradoksalno je da se takav nepravilan oblik
putem medija, kolstva i administracije sada natura i
Bonjacima na njihovom kunom pragu. Eto jo jednog
od (vjetaki proizvedenih) bosanskih apsurda! Bonjaci
ni na koji nain ne osporavaju drugima upotrebu
gluvistike verzije ovih rijei, mada su etimoloki
nepravilne, ali ne prihvaaju da se kao takve njima
naturaju.
Iz politikog rakursa naslovljena aluzija sa
naslovne stranice lista u bosanskim politikim
kontekstima je savreno jasna, mada rije zakuhava nije
stavljena pod navodnike, ime bi bilo sugerisano
preneseno znaenje, ali i ovako je sve jasno poto je
obepoznato da Silajdi nije nikakav kuhar koji svako
jutro rano rani da mijesi i zakuhava dnevni hljeb ili kruh
na nasuni, nego tadanji politiar najvieg ranga u
Bonjaka. Politika kuhinja neodvojiva je od jezika. Iz
jezikog kuta lahko je uoiti da aktivno stanje sloenog
glagola zakuhavati, prezentska temporalnost, kao i
njegov iterativni vid, tj. znaenje radnje koja se
neogranieno ponavlja, djeluju prosto razarajue u
kontekstu navedenog naslova. Najjednostavnijom
morfolokom analizom ustanovili bismo da je oblik
glagola zakuhava sloen od prefiksalne morfeme za-,
korijenske morfeme -kuh- i sufiksalne morfeme -ava-,
191

) Utakmica Europske lige Sevilla-Porto, OBN, 17.02.2011.

godine, 21 sat.

116

koja ima znaenje iterativnog glagolskog vida ove vrste

glagola. Osnovni oblik glagola glasi: kuhati, a u procesu
afiksacije moe biti sloen sa raznim prefiksima kao u
primjerima: zakuhati, izkuhati, nakuhati, skuhati,
prikuhati/prekuhati, razkuhati, odkuhati, podkuhati,
prokuhati. Osim ovih glagola, iz leksikog korijena kuh- izvedene su i slijedee rijei, postverbali: kuhinja,
kuhanje, kuhar, kuharica, kuharov/kuharev, kuharski,
kuharicin/kuhariin, kuharstvo, kuharka, kuha, kuhaa,
kuhai... Kao to vidimo, leksiki korijen i morfoloku
osnovu -kuh-, ini molekularna kompozicija dvahu
bezzvunih velara: /k/ i /h/ povezanih vokalom zadnjeg
reda /u/. kao veoma dinamino i ekspresivno
polivalentno semantiko jezgro. Zajedno sa zvunim
velarom /g/, navedeni velari, po ocjenama
lingvopaleologa, spadaju meu najstarije glasove u
ljudskom govoru i zadiru u sami poetak ljudske
civilizacije. Poznato je da je ljudska civilizacija i poela
govorom i odkriem vatre i na njoj varenjem, odnosno
kuhanjem hrane. Rije kuhati u bosanskom jeziku
primarno znai variti u vodi to vri, gotoviti jelo u vodi
na vatri, a potom se semantiko polje irilo. Bosanska
rije kuhati je, zapravo, davna slavenska pozajmljenica iz
starogermanskog kochn od vlat. cocere prema kllat.
coquere,192) koja je prihvaena kao sinonim za
praslavensku rije variti, od kojeg su izvedeni: varivo,
varenika, varenjak, razvarua, variak, podvarak, var,
toponim Vare itd). Njihov semantiki antonim je pei. Iz
istog prajezika pozajmljena je i naa rije hljeb (stg.
hlaibs). Znaenjska polja ovih rijei dosta se priklapaju
192

) Skok ER (1973), str. 224.

117

pa se u Bosni hljeb kuha, umjesto pee, jer se podkuhava

i nakuhava, a kahva se pee, umjesto kuha, ali se zato
sama voda moe prokuhati ili uzavriti, mogu se izkuhati
kosti za supu, mogu se odkuhati haljine (rublje, ve),
svariti krompir, obariti (<obvariti) neto, napraviti
kuhano jelo, moe se mlijeko uzvariti, ali i provariti,
prilikom pritapanja mladog masla mogu se dobiti privare
(provare). Prema nalazima etimologa P. Skoka, radne
imenice kuhanje i zakuhavanje su samostalne slavenske
kreacije od njemakog -koch-.193) Imenice kuhar i
kuhinja su zapadnoslavenske posuenice iz
starovisokonjemakog (stvnj.). Na tom teritoriju istisnule
su praslavensko variti. Oznauju savreniji stepen
kuhinjskog rada, nego je praslavensko variti na ognjiu.
To su latinizmi koji su uli u slavine oko 9. stoljea priko
stvnj. Umjesto njih u Dalmaciji su ule iz mletakog
cusina iz vlat. cocus i cocina u obliku kuina. Rije
kuhar nalazi se u svim slavinama osim ukrajinskog i
ruskog. Znaajno je da je area ove radne imenice vea od
aree glagola. Nalazi se jo u ekom i poljskom. Mjesto
gdje se kuha, tj. kuhinja, ima istu areu kao i predhodna
radna imenica na -ar, tj. sveslavenska je, osim
ukrajinskog i poljskog. Pozajmljenica je iz stvnjem.
chuhhina od vlat. cocina prema kllat. coquina. Ovu
sveslavensku pozajmljenicu od njih priuzee Maari,
Rumuni i Novogrci.
Ovih nekoliko etimologijskih napomena bilo je
neobhodno da bi se naznaile razmjere propusta koji je
nainjen u Instituitskom Rjeniku. Ako bi se sudilo po
tom rijeniku, Bosanci niti znaju ta je hljeb, niti znaju
ta je kuhanje, niti jedu hljeb niti ga kuhaju, niti neko
193

) Skok ER (1973), str. 224.

118

neta u Bosni kuha, niti ima kuhara, ni kuharica, ni

kuhinje, ni kuharstva, jer nijedne od tih rijei nema u
njemu. Nema ni rijei hljeb. Vjerovali ili ne! Da Bosanci,
ipak, ne bi ostali gladni, vajni urednik rijenika mudro je
zakljuio da pored zelja i mesa trebaju pojesti i pokoju
krunu mrvu pa se, na svu sreu, u tom rijeniku naao
kruh. Tako, bar, nisu propale poznate narodne uzreice:
Trbuhom za kruhom i to je ruha, na meni je; to je
kruha u meni je. No, izbacivanje hljeba iz izhrane, kao i
iz rijenika, ima dalekosene posljedice po fiziko i
mentalno zdravlje svih ljudi, od ega nisu imuni ni
Bosanci. Nepobitno je da za tu grandioznu greku
direktnu odgovornost snose lanovi leksikografskog tima
Instituta I. edi i N. Valjevac, koji su vrili, kako stoji u
predgovoru Rjenika, tzv. konanu obradu rijei, a edi
je uz to bio i urednik. Postavlja se pitanje kako se mogao
desiti ovakav neprihvatljiv propust, ta su radili "konani
obraivai", ta je radio urednik, kako to nisu primijetili
recenzenti ili brojni lanovi redakcije Rjenika, i sl. Da
su oni uradili svoj posao kako treba, odkrili bi i brojne
druge nedopustive greke i ozbiljne manjkavosti. Ta
pitanja su umjestna, pogotovo zato jer se "konani
obraiva" i urednik tog rijenika ponio kao najstroiji
cenzor koji je vrlo pedantno kod drugog autoraobraivaa prepravljao izvorne bosanske rijei u
Karadieve istonohercegovake bez ikakvog strunog
utemeljenja i drutvenog opravdanja i tako falsifikovao
njegovo autorsko djelo, objavljeno pod njegovim
imenom, to predstavlja zloupotrebu poloaja i moe se
smatrati ne samo nekorektnim nego i zlonamjernim
inom. Ako nema gori nabrojanih rijei u zvaninom
rijeniku, iza kojeg stoji jedna nauna ustanova, onda se

119

nije uditi kada dobri Tarik Helji u svakoj emisiji

"Svako dobro Bosno i Hercegovino" bezbroj puta ponovi
rije kulinarstvo, kojeg nema u njegovoj rodnoj epi,
(ta je novo u kulinarstvu?), a nijednom kuharstvo; to se
u titlovima skoro svih filmova na FTV samo kuva (Da
skuvam aj?), a nikad nita ne kuha. Oblici rijei
kulinarstvo i kuvati su, zapravo, serbokroatizmi u
bosanskom jeziku. U srpskom jezikom izrazu, u skladu
sa principom 'gluvizma', gotovo svako etimologijsko 'h' u
intervokalnom poloaju ili je izostavljeno ili zamijenjeno
je sa 'v' ili 'j', u zavisnosti da li je 'h' iza 'u' ili iza 'i'.194)
Jedino rije kuhinja nisu mogli pretvoriti u kuvinja , ali
su je, shodno principu 'gluvizma' preobrazili u kujna, a
kao izpomo dobro im je dola i strana rije kulina. Za
Bonjake su rije kujna i kulinarstvo, umjesto kuhinja i
kuharstvo, 'gluvizmi', zapravo barbarizmi. Kao to
vidimo, izostavljanjem glasa/foneme /h/ iz korijena rijei
deformiu se i destruiraju leksike i morfoloke osnove
rijei,195) tj. razobliavaju korijene rijei, kao to su
korijen -kuh- deformisali u -kuv- ili ak -kuj- i -kul-.
Osnove -kuh- i -kul- meusobno nemaju nikakve veze.
U ovom primjeru se najjasnije mogu uoiti priplitanja i
sukobljavanja dva principa u junoslavenskim jezicima:
principa haka kod Bonjaka u bosanskom jeziku i
principa gluvizma kod Srba u srbskom jeziku. Kako to
194

) Tako sve rijei sa etimolokim 'h', poput: uho, kuhati, kruh, suh,
buha, duhati i sl. priobraene u: uvo, kuvati, kruv, suv, buva, duvati
ili kihati, smihati, pihavica, i sl. preobraene u: kijati, smijati,
pijavica.
195
) Tako je u rijeima, kao to su: muhur, mahala, mahana
amputiran itav slog pa se javljaju u obliku: mur, mala, mana. U
rijeima buhutavka (ptica) ili suhufi to se nije moglo desiti, jer ne
postoje u srbskom izrazu.

120

funkcionira u srbskom jeziku slikovito emo ilustrirati

dvama recentnim primjerima: po jedan iz organskog i
standardnog idioma. Reagujui na neprimjereno
proizvoenje vojnih kuhara u podoficirska zvanja, u
jedinici koja gaji tradiciju VRS u Bijeljinskoj kasarni,
jedan njezin penzionisani pripadnik krajikog prezimena,
zorno demonstrira istu srbsku jeziku tradiciju
'gluvizma' pitajui se na dravnoj televiziji: "Zbog ega
je neko ko je kuvar zaboravio kuvati i vie ne kuva".196)
Sa druge strane, u knjievnom diskursu jedan naslov u
beogradskim Novostima povodom izpadanja
titogradske "Budunosti" iz prve fudbalske lige te zemlje:
Skuvali nas u "kuhinji", odkriva dvostruku upotrebu:
rije u kojoj je upotrijebljeno izvorno h umjesto
izvedenog, sekundarnog v stavlja se, ak, u navodnike,
sugerirajui ne samo njezino preneseno znaenje nego i
neuobiajenu upotrebu.197)
Kao to sam u uvodu napomenio, ovaj bonjaki
jeziki "zakon haka" mnogi ne provode u javnoj
komunikaciji iako je on jedan od bonjakih jezikih
amblema, obeprisutan u narodnim govorima, organskom
idiomu Bonjaka. Zna li kuvati? pita voditelj
popularne kontakt-emisije na RSG, Emir Cocali,
novoizabranu misicu BiH, Tuzlanku Azru Graci. Misica
Azra prvo zaueno pita: Kuhati?, a onda odgovara:
Znam kuhati!"198) I Amra Silajdi, koja je postala
svjetski top-model, zna i voli kuhati. U jednoj
gastronomskoj tv-emisiji ona kae: Volim da kuham. Kad

196

Rade Bilbija, BHTdnevnik, 27.03.2013. godine

) Dnevni list "Novosti", Beograd
198
) Radio Stari Grad (RSG), 06.06.2006. godine
197

121

kuham...199) Povratnica Sevda ehi iz sela elije na Uni

kod trbakog Buka, volila, ne volila, mora kuhati, ali u
kui nema vode: Sa izvora donosim za kuhanje, ali se
Sevda.200) U kontroverznoj federalnoj humoristikoj
seriji uobiajen je srbski standardnojeziki izraz u
pogledu (ne)upotrebe glasa 'h' pa, u skladu s tim, glavni
lik Izet Fazlinovi, kae kunoj pomonici Bubi: "Neki
dan kad si mi kuvala..."201) Istina, kon'junktivna norma
bosanskog jezika dopua i jedne i druge oblike, jer
obuhvaa sve posebne jezike tradicije Bosanaca. Tako
se u "nezavisnom bh. politikom dnevniku" svakodnevno
moe nai rije kulinarstvo, a da mnogi itaoci (Bonjaci)
i ne znaju ta to znai. Oni koji znaju, ude se zato se
upotrebljava ta rije njima nejasnog oblika i porijekla
pored domae bosanske rijei kuharstvo i drugih
istorodnih rijei izvedenih iz istog korijena -kuh-.
Neposredno nakon zavretka agresije i obsade grada,
sarajevski hotel Bosnia napadno je reklamirao "bosanske
kulinarske specijalitete", hvalei ih kao originalne
domae proizvode iz domae kujne. Mnogi nisu znali o
emu se radi. Razumili su samo da je neto povezano s
kuhanjem, jer se spominju bosanski specijaliteti. Ako se
strana rije koristi za domae specijalitete, ni specijalitet
ne moe biti domai, sumnjiili su. Ako su kulinarski,
onda nisu bosanski, gdje bi bili kuharski. ista podvala!
Tako im je propala ta akcija. Neki rijenici navode

199

) NTV Hayat, emisija "Tajna nae kuhinje", 29.03.2013. godine

) BHT1, dnevnik u 19 sahata, 03.03.2012. godine
201
) FTV, serija "Lud, zbunjen, normalan", glumac Mustafa
Nadarevi, Bonjak, u epizodi emitiranoj 24.12.2010. godine u 18,15
sati
200

122

porijeklo rijei kulinarstvo iz latinskog, a neki iz

talijanskog.
U junoslavenskim rijenicima odmah iza rijei
kuhinja nalazi se rije kuja, ali nema nikakve veze s
njom. To to rije kuja glasovno asocira na rije kujna,
koja je destruirana verzija rijei kuhinja, takoer nema
nikakve veze sa znaenjem. Ali u Bosni, izgleda, nema
nijedne kuje, jer ni te rijei nema u spominjanom
rijeniku. Da osmotrimo u kojim rijeima se sve
pojavljuje osnova -kul-! U bosanskoj jezikoj tradiciji ne
postoji korijen iz kojeg bi se mogla razviti rije
kulinarstvo a da je znaenjem vezana za kuhanje i
kuharstvo. Moda su je neki poeli upotrebljavati
umjesto izvornih kuhati i variti, jer ih zvukovno asocira
na srbsku rije kulen (bosansi kulin), to predstavlja
"vrstu devenice, kobasice od debelog creva, napunjene
seckanim svinjskim mesom".202) Postoji i ime konja kula.
Taj glasovni sklop postoji i u rijei kula, augmentativ
kulina, ali to je orijentalizam, iz arabskog kulla, prema
kal'a i znai toranj ili utvrdu, pa i dvor. Od te rijei sa
arapskim lanom -al- izveden je i panski toponimom
Alkala, od ega je izvedeno i sefardsko prezime
nekadanjeg "spoljnjeg" ministra Alkalaja, sa srodnim
znaenjem kao turski Dizdar (dizdar zapovjednik
tvrave). Ako bi neko pokuao dovesti ime bosanskog
bana Kulina sa kulinarstvom, mora se razoarati, jer je
njegovo ime ilirskog porijekla, na to podsjea historiar

202

) Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska, Novi

Sad, 1976. godine

123

Ibrahim Pai.203) Ne znamo da li spomenuti ministar

voli kuhati i zakuhavati, za ta mu je stranakog efa
obtuio reeni tabloid, ali se sigurno moe tvrditi da je
bosanski ban Kulin jeo varivo, varenu, kuhanu hranu na
ognjiu iz vlastite kuhinje, uporedo sa peenom, sa
ranja ili ispod saa (peke), a koji i kakvi kuhari i
kuharice su kuhali u njegovoj kuli ostavljamo svakome
na volju da svojom matom dokui. Koliko je znano,
niko mu nije uspio 'skuhati kau'. Ostalo je da jedni
kuhaju, drugi kuvaju, a trei se u kujni bave
kulinarstvom.
(2009)

203

) Pai, Ibrahim: Kulin i Prijezda, dva imena ilirskog porijekla u

vladarskoj dinastiji srednjevjekovne Bosne, Drutvo historiara
Zenica, 2006. godine (dvojezino izdanje)

124

Vrijeme autodestrukcije

Sahatdija, koja je ura na tvome

asovniku?
Moj pradjed (Salih) je bio sajdija, moj djed
(Salih) je bio sajdija, moj otac (Salih) je bio sajdija u
Travniku, kae u jednom tv-razgovoru univerzitetski
profesor na sarajevskom FPN, dr. Besim Spahi, roen
polovicom prolog stoljea u Travniku.204) Iz ove kratke
genealogije vidimo da se u tri generacije, s koljena na
koljeno, prenosilo ne samo ime (Salih = dobar) nego i
(sahatdijski) zanat. Znai, bavili su se pravljenjem i
opravkom sahata, satova, aproksimativno najmanje oko
sto pedeset godina. Po slobodnoj procjeni, pradjed mu je
ivio polovicom 19. stoljea (tada su ga sigurno potomci
u Travniku oslovljavali kao did), a otac polovicom 20.
stoljea. Za to vrijeme promijenile su se etiri vlasti u
204

) TVSA, emisija "Javni agent 033", 26.01.2011. godine, 21 sahat

125

Bosni: od turske (kada je ivio njegov pradjed), preko

austro-ugarske i starojugoslavenske velikosrbske (kada je
ivio njegov djed), do novojugoslavenske partizanske
(kada je ivio njegov otac). Nas ovdje zanima samo
jedno: kako su oni sami nazivali posao kojim su se bavili,
odnosno svoj zanat. Gotovo je nevjerovatno da je u
vrijeme turske vlasti, Besimov pradid Salih sebe nazivao
sajdija, nego sahatdija, jer je, ak, i njegov savremenik
Vuk Karadi, koji u svom vlako-branskom govoru
nije imao glasa 'h', unio u svoj rijenik bonjaki oblik
rijei sahat. Za ostale potomke, posebno dedu Saliha,
koji je vjerovatno ivio u vrijeme velikosrbske vlasti u
BiH, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, postoji neki
stepen vjerovatnoe da je bio sajdija, poltroniui toj
vlasti, koja je progonila sve to je "tursko" mada je oblik
rijei 'sahat', sa 'h' isto bonjaka jezika kreacija, za
razliku od turskog 'saat' (prema izvornom arabskom
sa'at). Ono to je sigurno, jeste to da sve njih sajdijama
naziva njihov praunuk, unuk i sin, kako smo i zabiljeili
u njegovom javnom nastupu. Neozbiljno bi bilo
predpodstaviti da intelektualcu toga nivoa nije bilo
poznato kako je njegov pradjed nazivao napravu koju je
pravio, kao i svoje zanimanje. I otac velikog bonjakog
pisca, Skendera Kulenovia, bio je sahatdija. U
pripovijetki Otac Skender kae da mu je otac bio
"sahaija na glasu" i tu spravu je nazivao sahat, za
razliku od Skendera, koji je naziva sat, a oevu radnju
sahainica.205) Savremena bosanska standardnojezika

205

) Kulenovi PP (1984/85), str. 151, 152, 153.

126

norma ne priznaje oblik sajdija i sahaija, nego samo

sahadija.206)
Slijedi jo zanimljiviji primjer od Spahievog.
Svako ko proe Marindvorom u Sarajevu, naii e pored
sahatdijske radnje koja tu stoji odkako znam za sebe, u
istom nizu sa elegantnim peterospratnim dvorcem iz
predprolog stoljea sa nadpisom na fasadi "Halid-dvor",
a nasuprot masivnog dvospratnog dvorca, koji je izgradio
arhitekta August Braun za svoju suprugu Mariju, po
kojem narod prozva stari lokalitet Hiseta kao Marijin
dvor ili pojednostavljeno Marindvor. Nita se na ovoj
sahatdijskoj radnji nije promijenilo posljednjih
etrdesetak godina, samo je mladi sin naslijedio oca. Na
isturenoj neonskoj firmi stoji nadpis urar, a na staklu
iznad vrata velikim slovima pie asovniar, a ispod toga
neto manjim: vl. Sahai M. Kuriozitet je u tome to je
vlastnik radnje izostavio nadpis sahatdija, kao
preferentan bosanski izraz, a i sam se preziva Sahai pa
je oito da je ovaj patronim nastao od zanimanja kojima
su se bavili njegovi predci. Dakle, njegovi predci su bili
sahatdije, a on je urar i asovniar iako se preziva
Sahai. Autor Pravopisa bosanskoga jezika dr. Senahid
Halilovi tretira rijei sahadija, urar i asovniar
sinonimima,207) ali upuuje na rije sahadija kao
preferentnu mada prezime Sahai smatra jedino
ispravnim. Zaudo, u stadardnom rijeniku istog autora,
petnaestak godina kasnije, nema rijei asovnik i

206

) Halilovi Pravopis (1996), str. 492. (Prema morfolokom

pravopisu, za koji se ja zalaem, trebalo bi pisati sahatdija, a
izgovor bi ostao isti.)
207
) Halilovi Pravopis (1996)

127

asovniar.208) Poseban je kuriozitet to, ak, i u Srpskom

rjeniku V. S. Karadia iz 1851. godine postoji rije
sahat, a nema nikako rijei urar i asovniar. Zato
vlastnik na radnju nije stavio nadpis saha(t)dija, nisam
ga pitao pa neka odgovor nae svako za sebe. Mogao je
staviti i naziv radnje sahadinica, u skladu sa propisanom
rijeju u spomenutom pravopisu. Ako je Haliloviev
pravopis predstavljao prvu pravopisnu normu bosanskoga
jezika u povijesti (pod tim imenom), desetak godina
kasnije pojavio se Rjenik bosanskog jezika u izdanju
Instituta za jezik u Sarajevu, koji je ponudio i prvu
samostalnu bosansku leksiku normu.209) Ovaj rijenik,
pored osnovne rijei sahat (i sat), ima dubletno
normiranu izvedenu rije sahaija/sahadija (Andri ima
i sahaija i sahadija), ali, zaudo, nema nikako rijei
asovnik i asovniar. Savremena hrvatska norma jo je
restriktivnija, jer u Rjeniku hrvatskoga jezika Vladimira
Ania nema ni sahadije, ni sahaije, ni asovnika, ni
asovniara.210) Tim vie je zanimljiv jedan primjer iz
popularne zagrebake humoristike serije, u kojoj jedan
akter, koji je nedvosmisleno etiketiran kao Bosanac,
kae: Odnesite ga sajdiji.211) Anieva norma je
restriktivnija i od ranije srpsko-hrvatske, poevi jo od
Rjenika JAZU, u kojem postoje sva tri sinonima: sahat
(i sat), ura i asovnik. U tom rijeniku postoji i urar i
sahadija, ali ne i asovniar. Za razliku od Halilovia,
koji preporuuje pisanje patronima u obliku Sahai, ovaj
208

) Rjenik H-P- (2010)

) Institutski Rjenik (2007)
210
) Ani RHJ (2007)
211
) Portir emso Poplava, Bosanac u seriji "Naa mala klinika",
FTV, 12.02.2014. godine
209

128

rijenik navodi "Sahadi, muslimansko prezime u Biu

u Bosni". Oito je da su se voditeljica FTV-dnevnika
Ljiljana Blagojevi i reporterka iz Prusca drale
Halilovievog Pravopisa kada su govorili o "prusakom
asovniaru" (voditeljica) i "najstarijoj sahatdijskoj
porodici iz Prusca, koja odrava sahat na prusakoj
Sahat-kuli" (novinarka), kako je govorio i sam sahatdija
u tom tv-prilogu iz drevnoga bosanskog grada Prusca.212)
Normiranje ovih rijei nije zanimljivo samo sa
leksikog i pravopisnog stajalia nego i sa semantikog,
etimolokog i sociolingvistikog, pa i etnikog i
etnolokog. Ovo je ujedno ogledni primjer na kojem se
moe testirati bosanska kon'junktivna norma, koja
obuhvaa sve tradicije i zagovara i promie leksiko
bogatstvo i pluralizam u izrazu pa bi sve tri rijei trebalo
ravnopravno tretirati kao sinonime, za razliku od
izkljuujue, separatne, disjunktivne norme, koju
proteiraju nacionalne politike u razliitim bosanskim
sredinama. Vrijedi zabiljeiti jedan zastraujui
antibosanski primjer iz starog bosanskog rudarskog
gradia Varea. Bonjakinja Sena, profesorica
bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i knjievnosti
naroda BiH, koja je diplomirala na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu, konkurisala je na mjesto nastavnika
hrvatskog jezika u osnovnoj koli u Vareu, ali je
odbijena, jer "ne govori teno hrvatski jezik". Shvativi
da nije bitno znanje niti kvalitet, nego nacionalna
pripadnost, kandidatkinja je odustala, jer nije hotila
polemizirati o tome ta znai u Vareu uiti djecu da
"teno govore hrvatski jezik", dok su joj u glavi
odzvanjale rijei njezinog profesora sa Fakulteta, Josipa
212

) FTV-dnevnik, 24.07.2013. godine

129

Baotia, Hrvata iz Posavine, koji je govorio da Hrvat iz

Tuzle pria slinije Bonjaku iz Tuzle, nego Hrvatu iz
Zagreba. 213) Tako je ostalo nepoznato da li je profesorica
trebala na "tenom hrvatskom jeziku" rei "nastavni sat",
umjesto "nastavni as", kao to je to uinio u jednom
intervjuu jedan njezin drugi profesor, Enver Kazaz,
kritikujui bolonjski nastavni plan i program. "Nemate u
nastavnim planovima i programima mogunost da na
neku veliku Eliotovu ili Tinovu pjesmu potroite jedan
nastavni sat."214)
Osvrnimo se ukratko, u dobar as i bolji sahat,
kako kae jedna bosanska uzreica, na etimologiju i
semantiku ovih rijei. asovniar je novija izvedenica od
crkvenoslavenske rijei asovnik. Hrvatsko-srpski
etimolog iz prolog stoljea Petar Skok navodi da
"izvedenica stcslav. asovnik, koju su danas kod nas
zamijenili turcizam sat i romanizam ura, bila je u
upotrebi u 13. i 15. vijeku, a nalazi se jo u ivoj upotrebi
u Srbiji".215) I u bugarskom je asovnik. Prema Skoku,
njihov korijen lei u sveslavenskoj rijei iz
praslavenskog doba as, prema stprus. kisman (vrijeme)
213

) "Na razgovoru je bilo pitanja tipa: ta bih uradila da me djeca

isprave ako kaem neku nehrvatsku rije ili znam li ja uope hrvatski
jezik, te kako se na hrvatskom jeziku kae "nastavni as". Pri tome
mi direktorica govori kako njima nije bitno znanje iz gramatike i
pravopisa ve da zaposle nekoga ko teno govori hrvatski jezik, jer
to roditelji trae. Drugu kandidatkinju pitaju ta bi uradila kada bi se
roditelji bunili to im "balinka" predaje djeci", svjedoi Sena na
jednom njemakom portalu. Objavljeno: 24.01.2013. u 03,10 sahata
na portalu "Deutsche Welle"
214
) Enver Kazaz, Kul.ba, 21. decembar 2011. godine. (Razgovarao:
H.H.)
215
) Skok ER (1973) (Skok, Petar: Etimologijski rjenik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1973. godine)

130

sa indoevropskim korijenom qei-quei, ali da je "u tom

znaenju danas veinom na istoku, kod Srba". U srpskoj
tradiciji je pored asovniar prisutan i sajdija i sadija.
U ruskom je (izg. asvik). U ukrajinskom
nema izvedenih rijei iz as i zadrano je samo prvobitno
znaenje: vrijeme, doba, a za sahat i sahatdiju ima rijei
iz drugog korijena: a, , ( se
izgovara kao laringalno h, poput arabskog ). Sahat je
arapsko-bosanska rije: arapsku rije sa'at Bonjaci su
bosnizirali supstancijalizacijom glasa h u zijehu
(hijatusu) izmeu dva a u skladu sa svojim ekskluzivnim
jezikim zakonom 'haka'. Izvedena rije sahatdija je
arapsko-bosansko-turska, jer je na pobonjenu arapsku
rije sahat dodat turski sufiks -ci (izg. -di) za
imenovanje nosioca zanimanja. Po morfolokom
pravopisu, za koji se zalaem, trebalo bi je tako pisati sa
korijenskim t, a ne sahadija po kvazifonetskom principu.
To je jedan od primjera "sekundarnog" h, razvijenog u
nekoj pozajmljenoj rijei. Taj bonjaki oblik arapske
rijei prihvatili su svi rijenici, poev od citiranog
Karadia, priko Rjenika JAZU, do spominjanih
bosanskih. U albanskom je saatija. Urar je izvedena
rije od talijanske ora (vrijeme, prema lat. hora i gr.
) i njemake Uhr (sahat) sprava za mjerenje
vremena (engl. clock i watch, rus. i ). Kao
to smo vidili kod Ania, preferiraju je Hrvati, a u
bosanski je ula najvie priko bosanskih franjevaca.
Egzemplar (pravilne) upotrebe ovih sinonima u
bosanskom standardu nalazimo u jednom novinarskom
izvjetaju: Kongres je poeo u ranim jutarnjim asovima
... prije dva sata zavren.216) U dobar as i bolji sahat, da
216

) Elvira Jahi, FTV dnevnik u 19 sahata, 27.05.2009. godine

131

ponovim onu uzreicu! Na ovom putu/Sada smo prvi put

zastali/Znajui da je vrijeme da vremenu pogledamo u
oi" rekao bi bosanski poetski bard Mak Dizdar,217) a
poznati bosanski pjesnik starije generacije Demaludin
Ali, rodom iz Zenice, tanije iz naselja Tetovo, u
susjedstvu drevnog Gradia, stolnog mjesta Velikog
bosanskog sudije Gradie, zakljuio bi:
"Vrijeme je unitilo i asovnik/
i zlotvora". 218)
ta rei na kraju? Bez obzira to se ona verbalna
genealoka egzibicija travnikog profesora i firmopisna
"zaboravnost" sarajevskog urara i asovniara mogu
smatrati kao pitanje slobodnog izbora izraajnih
sredstava i liberalno tretirati kao privatno pravo iz
domena individualnih ljudskih prava i sloboda, kako ga i
ja posmatram, ostaje nepobitna injenica da ovi postupci
predstavljaju paradigmu kompleksakog odbacivanja i
potiranja vlastite tradicije i identiteta kod Bonjaka i
ignorisanja propisane standardnojezike norme.
(2009)

217

) Dizdar, Mak: Kameni spava, Svjetlost, Sarajevo, 1984/85.

godine, pjesma MMmmmm u: "Savremena knjievnost naroda i
narodnosti BiH u 50 knjiga", knjiga 14, str. .
218
) Ali, Demaludin: Bosna Bosona (poezija), Dom tampe,
Zenica, 2005. (Zavrni stihovi iz pjesme Vrijeme je unitilo
asovnik)

132

Bosanske normativne nedoumice

Je li marama mahrama sa
mahanom?
Mahrama je frekventna rije u bosanskom jeziku,
kao to je i predmet koji imenuje u svakodnevnoj
upotrebi kod Bonjaka. U zavisnosti od kulturne
provenijencije i jezike tradicije govornika bosanskog
jezika, rije se javlja u dva oblika: izvorno kao 'mahrama'
i sekundarno kao 'marama', to jasno diferencira
govornike u odnosu na upotrebu glasa 'h' u
svakodnevnom govoru. U mahrami eera da mi draga
veera, stihovi su poznate bosanske sevdahlinke: "Oj,
djevojko pod brdom, sapni puce pod grlom".219) Za
razliku od ovih njenih stihova, mnogo manje su,
meutim, poetine aktuelne razprave o mahrami, tom
219

) Tako je izvodi "Mostar Sevdah Reunion" na Ilidanskom

festivalu, 2012. godine, BHT, 24.08.2012. godine, 22,50 sahata

133

specifinom predmetu iz bonjake terminologije

odijevanja. Ako i po emu ostane upamena
kontroverzna emisija "Poteno" voditeljice i urednice na
FTV Duke Jurii o aktuelnoj temi "zabrane
hidaba",220) nee to biti po doprinosu razumivanja
noenja hidaba i "pokrivanja" ena, nego po jednoj
jezikoj paradigmi savremene bosanske kon'junktivne
norme o leksikim viestrukostima i diferencijaciji
govornika bosanskog jezika u pogledu razliite upotrebe
zajednikog leksikog blaga, kao i izpravnosti stava
bosanskih normativaca da se mnoge rijei, koje
alterniraju specifinu nacionalnu i kulturnu tradiciju
Bosanaca, dubletno normiraju. Emisija je zorno
posvjedoila da upotreba dubleta ne predstavlja nikakvu
prepreku u meusobnoj komunikaciji izvornih govornika
bosanskog jezika i osvijetlila neke aspekte interferencije.
Razumljivo, jedna od najfrekventnijih rijei tokom
razgovora bila je rije 'mahrama', koju su neki
sagovornici preferirali u obliku 'marama', ime se jasno
oitavala tipina diferencijacija u pogledu upotrebe glasa
'h' kod bosanskog stanovnitva: goe u emisiji prof. dr.
Jasna Baki Mufti sa sarajevskog Pravnog fakulteta,
kao i prof. dr. Fahira Fejzi-engi sa sarajevskog
Fakulteta politikih nauka, te jo dvije "pokrivene"
goe, stalno upotrebljavaju izvorni primarni oblik
'mahrama', dok voditeljica Duka Jurii konzistentno
upotrebljava nepravilan, izvedeni, sekundarni oblik
'marama', kao i njen gost fra Mato Zovko, a uz njih,
zaudo, i doc. dr. Devad Hodi sa sarajevskog
Fakulteta islamskih nauka, podilazei sekularnoj javnosti
i voditeljici, mislei, valjda, da je samo tako pravilno,
220

) FTV, emisija "Poteno", 10.12.2009. u 20 sahata

134

im tako na televiziji govori voditeljica. Ali Devad nije

usamljen primjer u tim strukturama. I u zvaninim
organima Islamske zajednice u obticaju je izraz 'marama'
za ovaj enski pokriva za glavu, u to se svakto moe
uvjeriti ako makar malo zaviri u njihov zvanini webportal ili primijetiti u zvaninim saobenjima za javnost,
kakvo je izdato povodom suspenzije pripadnice OSBiH
Emele Mujanovi zbog noenja mahrame.221) Zbog toga
se ova saobenja doimaju neuvjerljivo, kao obian pucanj
u prazno. Ali ne samo zbog toga! Oni ovim povodom
mahramu tretiraju izkljuivo kao znak (muslimanskog)
vjerskog identiteta ena, izvodei to iz vjerskih propisa o
obaveznom pokrivanju glave i kose u namazu, umjesto
da je vezuju za domenu osnovnih ljudskih prava u
demokratskom drutvu. Izvjeujui bosansku,
regionalnu i svjetsku javnost o ovome nesvakidanjem
sluaju i novinar Aljazeere Sarajevo, Harun Kari,
dosljedno upotrebljava takav, prema bosanskom
standardu, nepravilan oblik 'marama'. Da Bonjaci imaju
upliva na jeziku politiku u ovoj skoranjoj TV-stanici,
ovaj novinar bi upotrebljavao pravilan oblik. Oito da
Bonjaci ne mogu zatititi i spasiti ni glas h u rijei
mahrama, kao ekskluzivni simbol njihova jezikog
identiteta, a kamoli da mogu legalizovati noenje
mahrame i zatititi nesretnu Emelu u OS zbog noenja
tog lijepog odjevnog predmeta, koji nezamjenjivo iztie
sofisticiran enski stav o svojoj ekskluzivnosti,
samosvijesti i dostojanstvu, a u irem smislu i otmjenost.
221

) Saopenje Slube za odnose s javnou Rijaseta Islamske

zajednice u Bosni i Hercegovini, "Potivanje prava i
nediskriminacija muslimanki koje nose maramu...", www.rijaset.ba,
27.10.2011. godine

135

Osim toga ovaj odjevni predmet, kao enski detalj

vojnike uniforme, makar malo "poenstvenjuje" grubu
jednoobraznost i monotoniju te odore, koja ne prilii
njenoj enskoj prirodi. (Na stranu to to se u ovom
sluaju jasno manifestira licemjerje mukog ovinizma: u
vojnim strukturama bi elili imati ene u svojim
redovima, ali da one glume mukarce i da se odreknu bilo
kakvih oznaka svoje enske prirode.)
Za neke je pokrivanje glave (i kose) mahramom
izraz kulturno-civilizacijskog prestia! Moja mahrama je
moja prednost, izjavila je u jednom intervjuu
novoizabrana "pokrivena" naelnica opine Visoko,
Amra Babi, nakon opinskih izbora 2012. godine. Pa i
englezska kraljica u sveanim prilikama stavi mahramu
na glavu! Mahramu masovno nosi itava Azija, a ne
samo muslimanke. Dovoljno je otii u Moskvu (u
pravoslavnoj Rusiji) ili u Kijiv (u pravoslavno-katolikounijatskoj Ukrajini) da bi se uvjerilo u to. Poput Juriike
i Zvonko Mari je kao voditelj na Sarajevskoj televiziji
organizirao kontakt emisiju o nikabu, ali kod njega su ba
svi, moda povodei se za njim, upotrebljavali nepravilan
oblik marama,222) ukljuujui i jednu "pokrivenu" gou
(inae profesionalnu novinarku i tadanju voditeljicu na
NTV Hayat, danas u Al Jazeeri/Balkans, Arduanu Kuri)
kao i jednu gledateljku, koja smatra da je noenje
mahrame nazadno.
Ako bismo i mogli pravdati upotrebu nepravilnog
oblika marama, bez etimolokog h, uticajem okruenja
koje nema toga glasa u svome fonetskom inventaru,
zaudnost upotrebe nepravilnog oblika 'marama' u
"bonjako-muslimanskim strukturama" je tim vea
222

) TVSA , 16.04.2010. godine

136

poto je rije 'mahrama' orijentalizam iz terminologije

odijevanja, koji je dospio u bosanski jezik, kao i mnoge
druge rijei, iz arapskog jezika priko turskog. Bosanski
orijentalista i leksikolog Abdulah kalji navodi da je
ova rije pozajmljena iz turskog u istom obliku
'mahrama', a vodi porijeklo od arapske rijei 'miqrm'
istog znaenja kao i kod nas, navodei da, s obzirom na
namjenu, postoje: abdestna, jemekna, erbetna mahrama.
U Rjeniku H-P- je mahrama, s napomenom da postoji i
oblik marama.223) Hrvatsko-srpski etimolog Petar Skok
smatra mahramu 'balkanskim turcizmom' arapskog
porijekla, navodei primjere iz bugarskog 'mahrama',
albanskog 'maram', rumunskog 'nfram', a leksiki ih
ravnopravno tretira.224) Temeljno znaenje je komad
platna (danas postoje i papirne mahrame i mahramice),
boa, ubrus, runik, pekir, rubac, zar, veo, al,
pokriva, frcule. Pored navedenog, postoje i druga
znaenja 'mahrame' i njene umanjenice 'mahramica' pa i
terminoloka: svatovska mahrama; pluna mahramica,
depna mahramica, lojna mahramica (ovojnica droba
papkara) i sl. Mahrama igra znaajnu ulogu i u
savremenoj modi. U tom smislu mahrama je ne samo
ekskluzivan modni detalj nego se doima i kao visoko
sofisticiran odjevni predmet koji iztie ljepotu enskog
lica, ali istodobno ukazuje na samosvijest i
samopotovanje ene pa i otmjenost. Mnoge ene na
Zapadu e u sveanim prilikama staviti mahramu na
glavu. Zaista gologlava ena sugerira zapuanost i
razpuanost, a pokrivena ena sugerie vii nivo
kultiviteta i samopotovanja.
223

) Rjenik H-P- (2010), str. 620.

) Skok ER (1973), str. 356.

224

137

Prisustvo glasa 'h' kod Bonjaka i njegovo

odsustvo kod Srba i (manje) kod Hrvata u rijeima
zajednikog jezikog naslijea ima svoju dugu tradiciju
pa tako i u pogledu posvajanja orijentalizama. U
recentnoj lingvistikoj analizi orijentalizama
(eufemizam: turcizmi) u bosanskom jeziku225)
profesorica na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu dr.
Hanka Vajzovi posebno istie poznatu injenicu da je 'h'
u rijeima orijenatlnog porijekla vrlo frekventna fonema,
zato to je i u orijentalnim jezicima izrazito prisutna,
navodei da je u bosanskome jeziku takva pojava imala i
svoje izvanjezike razloge (i danas ih ponovo ima, iste ili
tek sline), kao i stanovita sociolingvistika i psiholoka
opravdanja i objanjenja. O emu je rije, Vajzovieva
ovako objanjava: U samom poetku tursko-bhs
interferencije glas h u mnogim naim govorima nije
postojao. Njegovo zapaeno "prispijevanje" i obilato
prisustvo u orijentalizmima, dobijalo je kod
muslimanskog stanovnitva i odreeni izvanjeziki
znaaj u smislu neeg osobenog, "znaka raspoznavanja" ,
pa i potvrde identiteta s poetka kao znak
konfesionalnog, a vremenom i nacionalnog markiranja.
Zapravo glas h je u odreenoj mjeri postao oznakom
muslimanstva i bonjatva u svijesti muslimana i
nemuslimana. Takvo stanje, meutim, u kojem je h
dobijalo izvjesnu stabilnost u upotrebi makar kod jedne
grupe korisnika jezika, moralo se odraziti i na ostale
grupe, druge konfesije, naroito one iz najblieg
225

) Vajzovi (1999) Vajzovi, Hanka: Orijentalizmi u knjievnom

djelu - lingvistika analiza-, Institut za jezik i Orijentalni institut u
Sarajevu, 1999. godine.

138

susjedstva, ali ne samo na njih i ne samo u ekspanziji

jezikih pojava to su posljedica dijalekatskih kontakata i
interferencije.226) Ova originalna teza zahtijeva obirnu
elaboraciju i detaljnu kritiku analizu, ali ovom prilikom
treba iztaknuti dvi neobhodne napomene za iru javnost
da bi se izbjegle mogue zabune: 1) glas 'h' u bosanski
jezik nije "prispio" turskim osvajanjem i prihvaanjem
islama, nego vodi porijeklo iz praslavenskog; 2) Bonjani
bogumili, koji su masovno prihvatili islam u svom jeziku
u slavenskim rijeima imali su glas 'h' svugdi gdi mu je
po etimologiji mjesto i po tome su se jo u to vrijeme
diferencirali od drugih. Prihvaanjem islama oni su
zadrali glas 'h' u slavenskim i ranije usvojenim rijeima
iz drugih jezika (sanskrt, latinski, grki), a u interferenciji
sa novopridolim orijentalnim jezicima priuzimali su
rijei izvorno sa glasom 'h' u njima, pa ak i tamo gdje ga
i nije bilo izvorno u njima (sahat, sevdah, halat i sl.), za
razliku od drugih, koji taj glas nisu imali ni u ranijim
slavenskim rijeima; 3) Na temelju hiperjezikotvornosti
glasa h Bonjaci su razvili ekskluzivan jeziki 'princip
haka', to se moe smatrati samostalnom bonjakom
jezikom kreacijom. Radi se o leksikalizaciji
onomatopeja, nastalih supstancijalizacijom glasa 'h' kao
nukleusa novog semantikog jezgra u koje vezuje druge
glasove, a potom se profilira i identificira znaenje.
Iztraujui prisustvo glasa 'h' na stecima, mladi
iztraiva Edim ator227) je utvrdio da se njegova
grafema javlja na 77 nadpisa, od ukupno 328 redovno u
226

) Vajzovi (1999), str. 116.

) ator (2011) ator, Edim: Suglasnik h u natpisima na stecima,
Prvi bosanskohercegovaki slavistiki kongres, Sarajevo 2628.05.2011. godine
227

139

aoristu (legoh), lokativu imenica enskog roda

(dubravah), genitivu prisvojnih zamjenica (njegovih) itd.,
pa i u antroponimima poput Herak, Radohna i sl. Ali na
jednom steku u Koerinu nema toga 'h' u aoristu (slui',
umjesto sluih), a u Nevesinju nema 'h' u korijenu rijei
(sa'ranih, umjesto sahranih).
Podsjetimo da se u treoj taki Bekog
knjievnog dogovora Hrvata i Srba 1850. godine
preporuuje da se "glas h pie svagdje gdje mu je po
etimologiji mjesto (uho, muha)", ali se u estom tomu
Rjenika JAZU navode i 'mahrama' i 'marama' kao
rijenike odrednice iako se prednost daje rijei
'mahrama', sa glasom /h/ "gdje mu je po etimologiji
mjesto". Novosadskim dogovorom istih aktera stotinu
godina kasnije, opet bez prisustva Bonjaka (mada su ga
neki naknadno podpisali, npr. Skender Kulenovi),
nadvladala je tendencija izgona i orijentalizama i glasa
/h/ obenito iz zajednikog knjievnog jezika pa je
pravopisna norma priznala kao pravilan samo oblik
'marama'. Tako je tu rije normirao i savremeni
leksikograf hrvatskog jezika Vladimir Ani, navodei joj
sinonimsko znaenje 'rubac' kao regionalizam. Oito je
prevodilac nedavno emitovane televizijske serije na BHT
"Evropski muslimani" Aniev sljedbenik, jer je pokriva
za glavu kod muslimanskih ena prevodio iskljuivo kao
'rubac', a ne kao mnogo primjerenije muslimanskoj
tradiciji 'mahrama' ili 'zar', pa i 'boa'. U znaenju 'rubac'
u bonjakoj tradiciji javlja se drugi orijentalizam:
'mendilj' pa je asocijativni put do znaenja 'mahrama' u
ovom serijalu zapleteniji. Svi sh/hs rijenici upuuju na
oblik 'marama'. ak i poznati i priznati srpsko-hrvatskoruski renik Ilje Iljia Tolstoja ima samo oblik 'marama'.

140

U Institutskom Rjeniku navedena je samo leksika

jedinica 'mahrama' kao rijenika odrednica, a rije
'marama' se navodi u opisu znaenja rijei 'mahrama':
marama, ubrus, runik, pekir, rubac, krpa, boa kojom
ene pokrivaju glavu. Veoma je rairen i sinonim 'zar'.
Haliloviev postupak u Pravopisu iz 1996. godine, kada
je u Pravopisnom rjeniku dubletno normirao ovu rije
kao 'mahrama/marama', ostavljajui govornicima
bosanskog jezika hoe li ravnopravno upotrebljavati oba
oblika ili e preferirati jedan od njih, potvruje i
savremena praksa. U jednom stihu savremenog
bosanskog pjesnika Hadema Hajdarevia "vihorila se
mahrama"228) dok u stihu popularne sarajevske muzike
grupe "Regina" "u maramu tugu vee sama".229) Druga
je stvar sa citiranjem autentinih bonjakih sevdahlinki,
koje imaju izvorno h u skladu sa bonjakim zakonom
'haka' i koje se moraju citirati izvorno, kako je to uinio
popularni klarinetista anta iz poznatog mostarskog
ansambla, pjevajui stihove: U mahrami eera da mi
draga veera iz uvene sevdahlinke: "Oj djevojko pod
brdom, sapni puce pod grlom".230)
Sa aspekta bosanske kon'junktivne norme
Devadu Hodiu se nema ta zamjeriti, jer je
228

) "Povijesti su potom jedna drugoj okretale lea/ pa tamo gdje se

uspravljala kima/ vihorila se mahrama odlazeeg/ ili izmiljenog
voza za sve dalji svijet." (pjesma: Nacija, imperfekt u knjizi:
Hajdarevi, Hadem: Sutranje putovanje brodom, Bemust, Sarajevo
2000. godine, str. 17.
229
) "Sama/ u maramu tugu vee sama/ kao i ja" (Iz pjesme "Sama"
popularne sarajevske muzike grupe "Regina".
230
) "Mostar Sevdah Reunion", u emisiji FTV "Veer sa Emirom",
iji je voditelj bio tadanji ministar kulture KS i poznati glumac Emir
Hadihafizbegovi, dana 31.12.2008. godine.

141

upotrebljavao jedan od dva normom propisana oblika, ali

e mu zamjeriti Bonjaci to se odrekao svoje tradicije,
principa 'haka', a prihvatio drugu tradiciju 'gluvizma'.
Ako je suditi po zabiljeenim primjerima, te tradicije se
odrekao, a prihvatio 'gluvizam', i Munever Mehii, ef
Odsjeka za opi kriminalitet ZDK, koji u jednom
izvjetaju navodi da je "... pronaena a'ura..." i "...
staviti joj ma ramu".231) Te tradicije se odrekla i jedna
uena Bonjakinja, magistrica ermana eta, i sama
pokrivena mahramom. I ona i voditelj Nedim Hrbat u
jednom ramazanskom razgovoru o problemu "pokrivanja
ena" u naem drutvu upotrebljavaju izkljuivo
'gluvizam' marama, bez etimolokog 'h'.232) Ali, kao to
sam naprijed naveo, te tradicije odrekla se i najvia
muslimanska institucija. Ipak, najvie sam se razalostio
kada sam nedavno uo dragu osobu, koju poznajem od
kako znam za sebe, kako kae 'marama' iako je cijelog
ivota govorila, kao i njena majka i svi ostali iz
okruenja, 'mahrama'. Na pitanje zato kae 'marama'
kada je cijelog ivota govorila 'mahrama', dobijam
odgovor da danas svi tako govore. Doista, u tom novom
okruenju "danas svi tako govore" i niko u tome ne vidi
nita sporno!?
Praktine reperkusije Halilovievoga normativnog
stava o dubletnom obliku (mahrama/marama) javljaju se
na razini reprezentacije kada se upotrebljava u
elektronskim medijima javnog servisa ili slubeno uime
BiH. U tom sluaju ne vrijedi sloboda individualnog
izbora. Tada vrijedi pravilo o dubletnoj naporednosti, s
jedne, ili dubletnoj naizmjeninosti, s druge strane.
231

) BHT, emisija "Nerijeen sluaj", 13.02.2013. godine

) FTV, 03.08.2013. godine

232

142

Dubletna naporednost znai upotrebu obahu oblika u isto

vrijeme (mahrama/marama, selektor/izbornik,
mart/oujak). Jedinstven je primjer u kulturnoj povijesti
Bosne da su za vrijeme naprednog bosanskog valije i
reformatora Topal erif Osman-pae, u drugoj polovini
19. vijeka izlazili listovi pola na turskom jeziku i pismu
pola na bosanskom jeziku, latinicom ili irilicom.
Dubletna naizmjeninost, znai naizmjeninu upotrebu
jednog pa drugog oblika. Na primjer, sarajevski list
"Osloboenje" prije agresije tampano je jedan dan
latinicom, a jedan irilicom. Kada se radi o pismu, toga
principa danas se dri BHT1, ali ne dri se kada se radi o
govoru, jer kod voditeljice Adele Topalovi je u tom
pogledu izkljuivo disjunktivna srbska varijanta
bosanskog jezika (marama, duvan, i sl.).
Meu tipine primjere ignoriranja, pa i negiranja,
bonjakog jezikog izraza i jezikog naslijea u Bosni i
Hercegovini spada i postupak irokobrijekog
proizvoaa papirnih mahramica. Na svakom paklu
navodi se naziv ovoga proizvoda na vie jezika, pritom
skupno za "BiH" i "HR" u obliku obezhakirane
njemako-orijentalne kombinacije: papirne maramice.
Nema sporno nita u tome to tako govore Hercegovci u
bivoj Litici, sadanjem irokom Brijegu. To svakako
mogu initi na individualnom nivou kao izraz osobnog
stila, ali i kao izraz kulturnog identiteta, ali je
nedopustivo, u najmanju ruku neumjestno i nekorektno,
na takav nain potirati bonjaki identitet kao da ga nema
u BiH. Nekorektno je i u odnosu na Hrvatsku. U ovom
sluaju neumjestno je vezati BiH i Hrvatsku i trebalo ih
je navesti odvojeno: "BiH" mahramica/maramica (sa
jednim od atributa: papirna (njem.), agetna (pers.),

143

hartijna (gr.), a "HR" rupi, jer je u hrvatskoj normi

propisano rubac i rupi, a kao sinonim navodi se
maramica, i to kao regionalizam. Moe se samo nagaati
u kojoj se to hrvatskoj regiji govori marama, ako ne
svrstavaju irokobrijeko podruje meu hrvatske regije
ili se moda mislilo na Imotsku krajinu u kojoj su do
progona poetkom 17. stoljea ivili Bonjaci pa je ta
rije ostala od njih, ali u reduciranom obliku bez h. Inae,
kod Bonjaka je rubac narodni izraz za mahramicu, a
njihov sinonim je jedan bosanski orijentalizam mendilj.
Uzgred, proizvoa pogreno navodi i arapski naziv:
umjesto mendil (), pie menlil (). Skupno je
naveden naziv i za "SRB" i "MNE" u istom obliku kao za
"BiH" i "HR", bez etimolokog h, samo irilicom:
. U "MK" su dijelovi ove sintagme
grko-orijentalnog porijekla: , sa
izvornim 'h' u grkoj rijei, a bez izvornog 'h' u arabskoj
rijei.
Bosanska konjunktivna
(izg.kon'junktivna=) norma podrazumiva
upotrebu dubleta bez ikakvog ogranienja i preferencije,
ak sa 'mijeanjem' u istom izkazu. Tako se u
televizijskim istupima svojevremenog selektora dravne
nogometne reprezentacije Miroslava ire Blaevia
mogle uoiti rijei ije oblike preferiraju Bonjaci:
"Igrai su horni. Nismo olahko shvaeni." Uslovno
reeno, bonjake rijei sa glasom 'h' ponekad upotrijebe
i istonohercegovaki Vlasi, koji u svom vokabularu
nemaju toga glasa, poput Vuka Karadia ili popa Mie
Ljubibratia, da bi na taj nain oznaili vezu tih rijei sa
Bonjacima. Tako e uveni skuplja tueg perja, Vuk
Karadi, zapisati poslovicu, oito u bonjakoj sredini:

144

"Niko ne moe natkati mahrama da cijelom svijetu usta

povee" da bi je doveo u vezu sa "Srbima muhamedanske
vjere", kako je on imenovao Bonjake. U istom smislu
austrijski etnolog F. Krauss je zabiljeio (od Bonjaka):
"U katolika bijela mahrama na glavi znai da se ena
'rui'. (Ovo 'rui' znai da je u alosti, da 'ali', da nosi
crninu). Za razliku od njih 'nezavisni bh. politiki
dnevnik', koji se lano predstavlja kao zatitnik
bonjakih interesa, na naslovnoj stranici najavljuje tekst
pod naslovom: "Svatovske marame na denazi".233)
Nikako se ne slae marama i denaza. Oba su
orijentalizma, ali je izvorno mahrama i denaza.
Pogotovo se ne moe vezati oblik marama za svatove,
gdje je ona uvijek imala bonjaki oblik sa glasom h:
mahrama. Sjetimo se stihova one stare bonjake
baladine sevdahlinke, nezaboravnoj svatovskoj pjesmi
Gorom jezde kieni svatovi, koju ba onako "svatovski"
pjeva neponovljivi Safet Isovi: Na umoru Fata majci
govorilila:/ Svakom svatu, majko, po boaluk dajte/
mome dragom, majko, vezenu mahramu.234)
233

) "Dnevni avaz", 01.09.2005. godine, str. 3. (najava teksta na

naslovnoj strani)
234
) Boaluk je sadravao unutranje rublje, koulju, podkoulju,
gae, orape, mendilj (rubac), sve zamotano u tkanu bou ili
mahramu. U bonjakoj tradiciji svaka djevojka bi posebno izvezla
mahramu za svoga budueg uvegiju, kao izraz svoje ljubavi i
odanosti do kraja ivota, u koju bi uvezla sve one najljepe
djevojake snove, nade i ljubavne uzdahe. Zauzvrat, mladoenja bi je
uvao do kraja ivota kao linu ljubavnu hamajliju i u sveanim
prilikama, kao to je roenje djece, obrezivanje sina, udadba ili
enidba svojih evlada, odlazak u svatove, na pirove i teferie,
stavljao oko vrata ili kao almu oko fesa, a nakon smrti bi mu je
hudovica vezala na uzglavni nian.

145

Kao to vidimo, 'Dnevni avaz' ne reprezentira ni

savremenu jeziku normu ni savremeno stanje bosanskog
jezikog izraza. Ne demantuju ga samo predhodni
primjeri iz prolosti, nego i dvi predhodno citirane
ugledne univerzitetske profesorice, ali i obian ovjek iz
naroda kao to je Ismet Babaji, jedan od uvene brae
Babaji iz sela Raljeve na tromei obina: Srebrenik,
Graanica i Lukavac, koji gaje specifian melos toga
kraja, koji kae: (Kad majstor vie na slime), "Neko
donese rbac, neko mhramicu..."235)
Rije 'mahrama' zasvjedoena je pismeno u
bosanskom jeziku jo polovicom 16. vijeka ("aljemo
vaoj milosti dva testemela i dvi mahrame", "Na njoj
Mare bilo ruho pere, se tumbane i are mahrame", nar.
pjesma; i ima svoj kontinuitet ("Pokrila ga kumalijorganom,/ A po glavi srmali-mahramom/", nar. pjesma)
sve do danas i u narodnim govorima, u asopisima poput
"Behara" i kod pisaca. Istaknuti bosnista Alija Isakovi
nalazi ovu rije u djelima bosanskih pisaca M.
Kapetanovia, H. Kreevljakovia, M. Selimovia, E.
olakovia, M. Ajanovia, M. E. Kadia, R.
Mahmutehajia, N. Alispahia, J. Musabegovi.236)
Istovremeno dubrovaki pjesnik toga vremena, Ivan
Gunduli, u svom historijskom epu "Osman"
upotrebljava oblik 'marama', ali i 'mahrama' ("Crnac
skide zlatnu mahramu iza pasa"). Bosanski franjevci
preteno upotrebljavaju oblik 'marama', primjerice Filip
Lastri: "Nit' imajui svitica za poviti ga, slui se istim
maramicama glave svoje", a tako i M. Dobreti:
235

) FTV, emisija "Pozitivna geografija", ponedjeljak 23. 05. 2005.

godine, 22,30 sahata
236
) Isakovi RKL (1992), str.

146

"Maramica oli urubi, s kojom se glava vee

krizmanomu").
Bonjaci naelno upotrebljavaju ovu rije u
bosanskom jeziku u obliku 'mahrama' u skladu sa
principom haka i normativnim stavom da se rijei
priuzimaju iz drugih jezika u izvornom obliku. Tako
postupaju sa svim pozajmljenicama iz svih jezika u
kojima postoji glas i fonema 'h' pa i sa orijentalizmom
'mahana', koji je tako, sa izvornim 'h', i normiran u
Halilovievom Pravopisu 237) kao i u Fakultetskom
Rjeniku, s napomenom da se u razgovoru upotrebljava i
oblik 'mana'.238) Oblik 'mahana' propisan je i u Rjeniku
medicinskih naziva u bosanskome jeziku akademika
Faruka Konjhodia.239) Ova rije je u nebonjakoj
tradiciji u okruenju, pa i normi, morfoloki toliko
destruiran da mu je "amputiran" itav jedan slog te se
preporuuje iskljuivo oblik 'mana', a izvorni oblik
'mahana' se odbacuje kao nepravilan, to ini i zajedniki
Novosadski pravopis.240) Taj serbo-kroatistiki postupak
Petar Skok u svome Etimologijskom rjeniku ovako
objanjava: "Rije mna je rije tokavskog govora koja
je danas postala openita zbog prestia Vukova
jezika."241) U Skokovom rijeniku, kao rijenika
odrednica i leksika jedinica postoji samo oblik 'mahna',

237

) Halilovi Pravopis (1996) (1996), str. 320.

238

) Fakultetski Rjenik (2010), str. 619.

) Konjhodi RMN (1999) (Dr. Faruk Konjhodi: Rjenik
medicinskih naziva u bosanskome jeziku, ANUBiH, Sarajevo, 1999.
godine)
240
) Pravopis SHj (1960), str. 417. (" ")
241
) Skok ER (1973), tom II., str. 354.
239

147

ali ne i 'mana' u ovome znaenju.242) Rije 'mahana' Skok

tumai kao "balkanski turcizam arapskog podrijetla" od
ar. mhn (njem. Verachtung, Vorwurf, Fehler), bug.
mahan, alb. mahan, mhan.243) Ovaj arabizam doao
je u jadranskoj zoni i kao talijanizam magagna (>
maganja). U Primorju, Istri i kod dubrovakih pisaca je
mana. U Institutskom Rjeniku, uz rijeniku odrednicu
'mahana', koju je unio obraiva (S.K.), kae se da je
obinije 'mana', to je dodao urednik i 'konani obraiva'
(I..), zapravo srpskohrvatski cenzor.244) 'Mana' je
obinija u nametnutoj srpskohrvatskoj knjievnoj normi,
a ne u bosanskim narodnim govorima, u kojima je
'mahana', i zato predstavlja isti leksiki falsifikat u tom
rijeniku bosanskoga imena. Dovoljno je osluhnuti
izvorne govore Bonjaka u svakom dijelu BiH. Pa i
edi nije morao biti dijalektolog da bi se u to uvjerio:
mogao je to uti, kao to sam i ja uo na "kunom pragu",
tj. u Institutu od spremaice, rodom iz Bijelog Polja kod
Mostara.245) Istina, ne moe se porei da je (ovakav)
knjievni (kolski) imao velikog uticaja na narodni jezik
pa danas i kod visokoobrazovanih Bonjaka preovlauje
242

) Istina, postoji njen grafijski homonim, ali ne i glasovni i

semantiki, jer ima oblik 'mna', koju ovaj autor tretira kao
internacionalizam hebrejskog porijekla man, koja je dospila priko
grkog ili latinskog manna, a znaenje joj tumai na dva
naina: ili od hebrejske upitne sintagme man hu (ta je to?) ili od
imena jestive biljke azijskih stepa "lecanora esculenta"), Skok (1973)
, tom II., str. 354.
243
) Skok ER (1973) , tom II., str. 354.
244
) Institutski Rjenik (2007), str. 358.
245
) Hata Muraspahi: "Nije znala da joj sin ima mahnu (nekoliko
puta ponovljena rije u ovom obliku i akcenatskom liku: mahna),
zabiljeeno 12.11.2013. godine

148

serbokroatizam 'mana'246), ali se jo uvijek osjea

kolebanje. Kao ilustracija ovoga stava moe posluiti
jedna izjava Bakira Izetbegovia, koji je u jednom iskazu
upotrijebio obadva oblika: Imamo jednu ma'nu (...) onda
je ova mahana dola do izraaja, rekao je Izetbegovi na
jednom predizbornom skupu u Cazinu 2010. godine.
Novosadskog, a ne bosanskog pravopisa, dri se
"Dnevni avaz", koji u tom pogledu preferira srbsku
varijantu mana. Ovaj list citira Sarajliju Devada Poturka
"ponajboljeg K-1 borca", koji "zbog zdravstvenih
problema zavrava karijeru": Imam sranu manu, znao
sam da svaki me moe biti fatalan, navodno je rekao
Poturak.247) (Na stranu to to se u navedenom primjeru
brkaju razlog i uzrok zavretka karijere: Poturak, naime,
zavrava karijeru radi zdravstvenih problema zbog srane
mahane.) Iste pravopisne norme dri se i scenarista
humoristike serije "Lud, zbunjen, normalan" na
Federalnoj televiziji. Tako e, primjerice, izvanredni
glumac Mustafa Nadarevi u ulozi kontroverznog
glavnog lika (sekularnog Bonjaka) Izeta Fazlinovia, za
kojeg sam glumac kae da je "negativan lik, fakin,
varalica koji i svoju djecu vara, ali da mu je drago da se
ljudi nasmiju u ovoj oblanoj atmosferi",248) u jednoj
246

) Tako je, primjera radi, na Medicinskom fakultetu u Sarajevu,

24.juna 2013. godine, odbranjen visokostruan i nauno inovativan
magistarski rad "Postoperativna ventilatorna terapija pedijatrijskih
pacijenata sa uroenim sranim manama" iako se pravilan oblik
'mahana' nalazi u Rjeniku medicinskih naziva u bosanskome jeziku
ratnog i poratnog direktora Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu,
akademika prof. dr. Faruka Konjhodia, a i magistrant u svom
govoru ima oblik mahana.
247
) Objavljeno: 25.06.2013. godine, autor A. MIZDRAK.
248
) FTV, emisija "Veer sa Emirom", 31.12.2008. godine

149

prilici rei: ena bez mn,249) a u drugoj: Ima jednu

veliku manu.250) Neka se Allah smiluje onome ko mi
ukae na moje mahane, kae se u jednom hadisu koji se
pripisuje Omeru, r.a.
Tako je, po shvaanju nepatvorenih Bonjaka, i
sama rije 'mana' stekla mahanu, ba kao to e oni i na
rije 'marama' gledati kao na mahramu sa mahanom.
(2010)

249

) FTV, 24.12.2011. godine, oko 22 sahata

) FTV, 07.03.2014. godine

250

150

Obstrukcije bosanske norme

Federalna alka od duvanskog

dima
U Federaciji BiH ogromnu veinu ini bonjako i
hrvatsko stanovnitvo pa bi se oekivalo da zvanine
institucije i mediji primjenjuju normu bosanskog jezika,
tj. upotrebljavaju izvorne oblike rijei 'halka' i 'duhan',
sa etimologijskim glasom 'h' i u govoru i u pisanju
Ko e s kime "sjesti u halku" bilo je glavno
pitanje bosanske postizborne ekvilibristike 2010. godine.
'Sjesti u halku', prema Institutskom Rjeniku,251) u
prenesenom znaenju podrazumiva "ukljuiti se vlastitom
ili tuom voljom u odreenu interesnu grupaciju", to u
praksi i jesu politike stranke, kod nas jo odreenije
klanovske druine. Sama rije 'halka' je orijentalizam,
251

) Institutski Rjenik (2007), str. 192.

151

priuzet u bosanski iz arabskog priko turskog jezika, a

znai kolut, karika, obru; prsten; zvekir na vratima, a
moe asocirati i na omu. Etimolozi ga imenuju
balkanskim turcizmom, jer se nalazi u svim balkanskim
jezicima i svugdi sa izvornim 'h' na inicijalnom poloaju
u osnovi: rum. halk, bug. halk, alb. halk, gr.
halkas.252) Tako je i u svim dosadanjim bosanskim
rijenicima (pored naprijed spomenutog Institutskog, tu
je i kaljiev, Isakoviev, Haliloviev, Jahiev),253) sa
kratkouzlaznim akcentom na prvom slogu (hlka). Tako
je i u zajednikom Rjeniku JAZU,254) tako je i u ranijem
zajednikom novosadskom Pravopisu,255) tako je i u
bosanskom Pravopisu.256)
Ali nije tako na Federalnoj televiziji!
Federalna javnost je posredstvom ovog javnog
emitera saznala da je izviaki odred, pod vodstvom
Safeta Riia, organizovao takmienje izviaa pod
imenom "Nemilska alka", po ugledu, kako ree, na
poznatu "Sinjsku alku". Dopisnica FTV iz Zenice
Gordana Ristovi Muslija izvjeuje javnost o tome i
spominje "izviaku alku", a tako je najavljuje i
voditeljica zenikog dopisnitva Mujesira Puri. Svi
listom upotrebljavaju (nepravilan) oblik 'alka', umjesto
bosanskom normom propisanog (pravilnog) oblika
'halka', to upuuje na to da je to ustaljena praksa, pravilo
na FTV koje provode lektori. Postavlja se pitanje da li
252

) Skok ER (1973), str. 652.

) kalji TSH (1985), str. 305; Isakovi RKL (1992), str. 153;
Rjenik H-P- (2010), str. 353; Jahi Rjenik (2010), str. 140.
254
) Rjenik JAZU (1880-1976), tom III, str. 560.
255
) Pravopis SHj (1960), str. 786.
256
) Pravopis SH (1996), str. 248.
253

152

lektori poznaju savremenu standardnojeziku normu

bosanskog jezika, sadranu u objavljenim normativnim
knjigama: Pravopisu257), Gramatici258) i spomenutim
rijenicima, a koju su duni provoditi. I pozitivan i
negativan odgovor na ovo pitanje implicira zabrinutost.
Ako znaju, a ne provode je, znai da ne rade svoj posao
ili svjesno obstruiraju, a ako ne znaju, postavlja se
slijedee pitanje: ko ih je na takvo mjesto instalirao i
zato i tu dri? Istina, to moe znaiti i da neko, mimo
ustanovljene i propisane norme, forsira oblike rijei
kojim se ponitava tradicija Bonjaka. U Sinju, naravno,
moe postojati Sinjska alka, jer se tamo i govori 'alka', a
tako je i u (Anievoj) hrvatskoj normi, ali u Bosni se
govori 'halka' i tako je ovaj leksiki oblik propisan u
spomenutim normativnim knjigama. Dakle, bosanskom
normom propisani leksiki oblik je 'halka', ali je na FTV
'alka' kao u Rjeniku hrvatskoga jezika Vladimira
Ania.259) Ani je, ak, prepisao iz Pravopisa SHj
neobian dugosilazni akcenat na prvom slogu (lka), to
je zapravo preuzeti akcenatski lik iz Rjenika JAZU, ali
takva rije tamo znai hipokoristiku od Aleksandra. Ima i
kod Klaia lka, ali ona znai njorka, galebu slina ptica.
ak i hrvatsko-srbski etimolog Petar Skok u svom
Etimologijskom rjeniku alternira 'h': '(h)alka'.260) Dakle,
u ovom primjeru u Hrvatskoj postoji suglasnost
standardnojezikog i organskog idioma bez 'h', ali i u
257

) Pravopis SH (1996) (Halilovi, Senahid: Pravopis bosanskoga

jezika, "Preporod", Sarajevo 1996. godine)
258
) Gramatika JHP (2000) (Jahi Devad, Halilovi Senahid, Pali
Ismail: Gramatika bosanskog jezika, Dom tampe, Zenica 2000.
godine)
259
) Ani RHJ (2007), str. 5.
260
) Skok ER (1973), str.

153

Bosni postoji, kao to je ve reeno, takva saglasnost sa

'h', ali ovaj medij to ne potuje i razbija tu saglasnost za
raun "uvezene" norme.
U cijeloj ovoj nepravilnosti i nekorektnosti postoji
i jedna korektnost. Lijepo je to zeniki novinari nisu
kazali 'Sinjska halka', jer bi krivotvorili izvoran naziv,
njeno vlastito ime, poto je zvanian naziv ove
manifestacije 'Sinjska alka'. Ni, barem, toliko korektnosti
nema Eldar Dizdarevi, koji u jednoj emisiji Federalne
televizije u dva navrata spominje Fabriku duvana
Sarajevo,261) zapravo ponavlja netaan naziv, ime
zapravo falsifikuje ime ove sarajevske tvornice. On bi,
kao urednik jednog internet-portala, kako je najavljen
kao gost reene emisije, svakako morao znati da se ovaj
proizvoa cigareta slubeno imenuje kao Fabrika
duhana Sarajevo i da javno krivotvorenje vlastitih imena
podlijee sankcijama. Slino je sa Fabrikom duhana
Mostar postupila voditeljica dnevnika BHT Adela
Topalovi, krivotvorei ime ove tvornice u Fabrika
duvana Mostar.262) Ali ovakve izpade nema ko
sankcionirati, jer ne samo da mediji destruiraju bosansku
standardnu normu, nego i zvanini (para)dravni organi,
poput Federalnog ministarstva zdravstva. Ovo
ministarstvo, na ijem je elu ministar Bonjak, Safet
Omerovi, povodom Svjetskog dana borbe protiv
puenja, tampalo je letak "Puenje svjetski ubica broj
jedan", u kojem se govori o "sastavu duvanskog dima" i
"tetnim efektima duvanskog dima". Provjerom u
spominjanim normativnim knjigama, u kojima se
ustanovljuje bosanska knjievnojezika norma, lahko je
261

) Eldar Dizdarevi, BHT, emisija "Crta", 20 sati, spoetka 2010. godine

) BHT1 dnevnik u 19 sati, 12.07.2011. godine

262

154

utvrditi da ovo ministarstvo upotrebljava nepravilne

oblike 'duvan' i 'duvanski', tzv. gluvizme, jer su kao
jedino pravilni propisani oblici 'duhan' i 'duhanski'. Pa i u
naslovu ovoga letka ono '' u rijei 'puenje' nastalo je od
'h' u tzv. procesu palatalizacije velara (puh-enje). Da ne
bude zabune: u BiH su zvanina sva tri standardna izraza
bosanskog jezika: bosanski, hrvatski i srbski. Bosanska i
hrvatska norma su u ovom sluaju saglasne. U svim
dosadanjim rijenicima svugdi je izvorno 'duhan' i
'duhanski'. Tako je i u Rjeniku JAZU, gdje se navodi i
izjava bosanskog franjevca S. Margitia, koji svjedoi:
"Kod onoga dijela naega naroda koji ne izgovara h kae
se duvan, rjee duan."263) Ve u Pravopisnom rjeniku
Pravopisa SHj iz estdesetih godina prolog stoljea je
dvostruko normirano: duhan i duvan.264) Tako e u
informaciji o zatiti puaa, novinarka Adisa Smailagi,
koristi bosanski termin duhan, dok voditeljica FTV
dnevnika Ivana Crnogorac upotrebljava srbsku varijantu
duvan.265)
Danas je u srbskoj normi 'duvan' i 'duvanski', kao
to to demonstrira portparol UIOBiH266) i kao to je i u
letku Omerovievog federalnog ministarstva iako u
Federaciji BiH ogromnu veinu ini bonjako i hrvatsko
stanovnitvo pa bi se oekivalo da zvanine institucije
primjenjuju normu bosanskog jezika, tj. upotrebljavaju
izvorne oblike sa glasom 'h' i u govoru i u pisanju:
263

) Rjenik JAZU (1880-1976), tom II, str. str. 875.

) Pravopis SHj (1960), str. 275.
265
) FTV dnevnik, 19.12.2012. godine, 19,30 sati
266
) Postoji nelegalna proizvodnja duvana, kae portparol Ratko
Kovaevi, (rije 'duvan' u ovom obliku i kontekstu upotrijebio est
puta, BHT, emisija "Crta", 10.03.2013. godine
264

155

'duhan' i 'duhanski'. (Ili su, moda, Srbi bili ciljna grupa

ove kampanje?) Teko je ustanoviti koliku je korist za
zdravlje donio ovaj letak, ali je sigurno da je Bonjacima
nanio veliku jeziku i kulturnu tetu, upravo dvostruku
etu: destrukciju knjievnojezike norme i
zamagljivanje pravih problema u borbi protiv puenja
dimnim zavjesama i kolutovima, halkama, duhanskog
dima. A pravi problemi su, pored ostalog: agresivno
reklamiranje cigareta, pravi reklamni presing, dozvoljeno
puenje i prodaja cigareta na svakom mjestu pa i u blizini
obrazovnih ustanova, nekontrolisan uvoz cigareta,
nestandardizirana "podnoljiva" koliinu katrana i
nikotina u cigaretama koje se proizvode, itd. Zato je
krajnji efekat ovoga letka obian p. dim. Podsjetimo se
da je i rije 'duhan' orijentalizam iz arabskog jezika, ije
je prvobitno znaenje i bilo upravo 'dim' (otuda izraz
'potegnuti dim'), a danas, prema Institutskom Rjeniku,
ima znaenje "biljke koja sadri nikotin, koja kao
sirovina slui za proizvodnju cigara, cigareta i sl.". I ovaj
orijentalizam sh. etimolozi podvode pod balkanski
turcizam, navodei njegove oblike u nekim jezicima, kao
npr. alb. duhan, ma. dohany, itd.
Neobhodno je napomeniti da 'duhan' nema
nikakve etimoloke veze sa bosanskim korijenom (-duh-)
u rijeima: duh, duhati, naduhnut ili nabuhnut (napuhan),
naduhanost duha, duhai instrumenat i sl. osim
oigledne homonimije. Treba naglasiti da je u Bosni
srbsko-hrvatska knjievnojezika norma razbila ovu
korijensku homonimiju tako to je umjesto etimolokog h
uvela sekundarno v: duvati, duva, duvai instrument.267)
267

) Zbog toga je kod nekih rijei podpuno destruirana korijenska

morfema, npr. nadut (<na-duh-nut amputiran glas h i uz njega i

156

Ta norma uinila je svoje tako da danas mnogi Bonjaci

upotrebljavaju srbske oblike ovih rijei sa sekundarnim v,
tzv. srbizme, umjesto bosanskih sa primarnim
etimolokim h: duhati, duhai, duhaki.268) Tako iz
nadnaslova jednog teksta u sarajevskom "Osloboenju"
saznajemo da je "Sarajevo prvi put dobilo profesionalni
duvaki kvintet", koji e svoj premijerni nastup pred
publikom imati u Bonjakom institutu.269) Tu
informaciju ve smo bili saznali predhodne veeri iz
veernjeg dnevnika dravne televizije, ija voditeljica
Adela Topalovi obznanjuje da je "u Sarajevu osnovan
duvaki kvintet".270) Na ovom kanalu ide i zanimljiv
putopisni serijal Nihada Zeevia, u kojem "vjetar duva
takvom jainom da izaziva velike talase".271) Kada je
voditeljica FTV-dnevnika Aida Mujan upoznala javnost
da su u Travniku na Badnje-vee "... slavlje uveliali
lanovi travnikog duvakog orkestra...", nije se samo
ogrijeila o bosansku jeziku normu, nego i o materijalnu
istinu, netano navodei naziv ovoga travnikog orkestra:
formant glagolske osnove -nu-), nadutost ili naduvenost naspram
bosanskog: naduhnutost i naduhanost.
268
) -Nekontrolisano duva vjetar.(Omer Drenjak, vatrogasac iz
Jablanice, dnevnik TVSA, 09.08.2013. godine
269
) I novinar N. Selimovi i njegovi izvori: Devad abanagi i
Vedran Tuce upotrebljavaju nepravilan oblik iz srbskog standarda:
'duvaki': ...duvaki kvintet uz gudaki kvartet...nismo imali
profesionalni duvaki kvintet... (D. abanagi) i Duvaki kvintet
se stvara due vrijeme... (V. Tuce), "Osloboenje", 27.01.2012.
godine, str. 32. Za razliku od njih Pea Kojovi, zastupnik u
Skuptini Kantona Sarajevo, kae: Napuhava prihode da bi
opravdao rashode. (Dnevnik TVSA, 11.02.2013.godine)
270

) BHT1, 26.01.2012. godine (Ova voditeljica se dosljedno dri srbske

disjunktivne knjievnojezike norme, umjesto bosanske kon'junktivne)
271
) BHT1, emisija Nova avantura, 07.01.2012. godine

157

Duhaki orkestar Travnik.272) Shodno srbskoj varijanti

bosanskog jezika kazat e i lik ombe (glumac Miraj
Grbi),273) a godinu dana kasnije ponoviti i lik Rukfa
(glumac Senad Bai), u federalnoj humoristikoj seriji:
Jednom duva, uvijek duva (termin duva udomaio se u
ratu i nakon rata iz sh. argona za drogere, puae
marihuane; narkomane).274)
I u ovom sluaju, kao i u sluaju duhana teta za
bosansku normu je nemjerljiva, jer destruira normativni
princip haka u Bonjaka i propisivanja pravilnog oblika
rijei sa izvornim, etimolokim glasom h u njima. Isto
tako, destruira se i bosanski normativni princip
priuzimanja rijei iz drugih jezika, pozajmljenica, i
uvanja izvornog glasa 'h' u priuzetim rijeima,
primjerice u inicijalnom poloaju, kao to su: halal,
halva, halvat, halhala, hala, hamal, hamam, hamur,
hara, haram, harati, hasura, havan, hajvar (havijar),
hazna (orijent.), harfa, hajcer (njem.), hangar, haranga
(franc.), harpun (hol.), harakiri (jap.) pa i najnoviji haker
(engl.) i postnominal hakirati (engl-bos.). To to su
srbsko-hrvatski normativci vrili izgon orijentalnih rijei
iz zajednikog knjievnog jezika nije imalo ama ba
nikakve lingvistike razloge i opravdanje, nego je
podrazumivalo politiku pozadinu hegemonistikoasimilatorske aspiracije prema Bonjacima. U tom
kontekstu normativni izgon glasa 'h' vren je samo zato
to je, pored drugih bitnih osobina, kao to su ikavsko) FTV dnevnik u 19,30 sati, 06.01.2012. godine

272

273

) FTV, satirino-humoristika serija "Lud, zbunjen, normalan",

01.11.12. godine
274
) FTV, satirino-humoristika serija "Lud, zbunjen, normalan",
07.01.2013. godine

158

akavski izgovor, potvrivao poseban jeziki identitet

Bonjaka u okviru junoslavenske jezike zajednice.
U tretiranom sluaju 'alka', pored naprijed
navedenog, jo znaajnije je naruavanje unikatnog
glasovnog principa haka u Bonjaka, to podrazumiva, ne
samo uvanje etimolokog 'h' u naslijeenim
praslavenskim rijeima i pozajmljenicama iz drugih
jezika u samostalnom razvoju, nego i normativno
etabliranje toga glasa u samostalnim kreacijama
supstancijalizacije protetskog 'h' kojeg nema u originalu
(npr. halat, hambar, Hajvatovica, haure i dr.).
Normativno legitimiranje ovog tzv. sekundarnog 'h', kao
ekskluzivne bonjake jezike kreacije, korespondira sa
samostalnim stvaranjem slinih onomatopejskih rijei sa
glasom 'h' u inicijalnom poloaju osnove (hurnebes,
halabuka, halapljiv, haluga, havdika, hlapiti, hlipati,
hliptiti, holuja, hrdati, hrliti, hrkati, hrzati, hripati,
hlupati, horiti, hujati i sl.) i dio je ekskluzivnog
bonjakog jezikog identiteta. (Ipak, na naim tvstanicama vrti se jedna turska serija, koja je u prijevodu
naslovljena sa oluja, a ne holuja.) Glas 'h' u ovim
rijeima nije sekundaran, nego primaran, bitan dio
glasovne substance semantikog jezgra. Ovaj fenomen
kod Bonjaka dobro je doao nekadanjim srbskohrvatskim normativcima da i neke rijei sa izvornim
inicijalnim 'h' normiraju bez tog 'h' samo da bi se
destruirala ova osobina, a normativno podilazilo,
Margitievim rijeima reeno, "onom dijelu naega
naroda koji ne izgovara h", na to je nasjeo i S. Halilovi
kada je sa izvornog (i pravilnog) 'hajvar' uputio na
upotrebu nepravilnog 'ajvar' u svome Pravopisu.275) Iako
275

) Pravopis SH (1996), str. 247.

159

danas, u vrijeme masovnih medija i globalnih

komunikacija, na jezik se ne gleda prvenstveno iz rakursa
etno-nacionalne identifikacije, nego sredstva
komunikativne prohodnosti i prestinosti te kulturne
afirmacije (pa i hegemonistike dominacije) ne moe se
jo uvijek kod malih naroda izbjei simboliki znaaj i
odagnati osjeaj jezika kao bitnog elementa
etnonacionalnog i dravnog identiteta, jo uvijek se jezik
uzima kao zaviaj ljudskog duha i prva domovina
ovjeka i zato meu normativcima postoje zahtjevi da se
u normu unesu izvorne osobine iz prirodnog dioma, pa
makar i na raun komunikativne (ne)prohodnosti i
idiomatske neprestinosti.
Ako bi se olahko i utke prilazilo priko ovih samo
naoko sitnih pitanja, lahko bi se moglo desiti da se
kolutovi od duvanskog dima, koji se savijaju iznad naih
glava, askom priobraze u smrtonosne ome oko naih
vratova i tako zaustavi duhanski dim duhandija da ne
mogu ni dahnuti, a kamoli duhaniti.
(2010)

160

ta je truhlo u zemlji Bosni

Muvatori u truleu
Kvazilingvistika gluvistika teorija, koja destruira i
negira izvorno praslavensko naslijee glasa/foneme h u
bosanskom jeziku kao i ekskluzivnu bonjaku
etimologiju glasa/foneme h u vidu samostalne bonjake
kreacije u leksikalizaciji onomatopeja, svoje izvorie i
uporie nalazi kod "reformatora srbskog jezika i
pravopisa", Vuka Karadia
Ima neto truhlo u zemlji Bosni Bosni glasio je
udarni naslov na naslovnoj stranici jednog sarajevskog
dnevnog lista276) kao parafraza onog uvenog poklika
276

) "Dnevni avaz", 09.07.2013. godine. List koji se, uglavnom, dri

ranijeg srbsko-hrvatskog pravopisa, mada, kobajagi, pokriva
bonjaki medijski interes u BiH, oito nije smio u naslovu
falsifikovati muftijin izgovor, a moda se prid ramazan hotio malo
dodvoriti iznevjerenim Bonjacima i tako postii marketinki cilj, jer
u tritnom medijskom prostoru ne postoji ljubav, nego goli interes.

161

danskog kraljevia. Ova alarmantna misao izvuena je iz

izjave muftije travnikog, Nusreta ef. Abdibegovia, u
intervjuu tom listu: Ako se svi u okruenju kreu ka
naprijed, a BiH stoji i tone, onda moemo konstatirati da
je neto truhlo u zemlji Bosni, rekao je muftija,
aludirajui, kako se ini, na sveprisutnu korupciju, koja
poput truhlei iznutra razjeda bosansko drutvo,
ocjenjujui je, i prema islamu, rak-ranom drutva.
Muftijina izjava privukla je i panju sociolingvista,
prvenstveno onih koji se bave standardnojezikom
normom i njenom implementacijom u medijima. Muftija
je kao Bonjak upotrijebio veoma ekspresivnu rije
truhlo, onako kako je izgovaraju Bonjaci, u skladu sa
svojim jezikim principom 'haka', koja svojim
zvukovnim sklopom gotovo zorno sugerira znaenje i
stvara slike razpada, rasapa zamiljene organske materije.
Taj oblik sa izvornim glasom h, gdje mu je po etimologiji
mjesto, normiran je u svim recentnim bosanskim
pravopisima i rijenicima, za razliku od ranijih srbskohrvatskih i savremenih srbskih i hrvatskih, koji izriito
zabranjuju taj oblik sa glasom h, u skladu sa svojim
principom 'gluvizma'.
Upotrijebljeni oblik glagolskog pridjeva radnog
srednjeg roda truhlo izveden je iz leksikog korijena
truh, koji se u tom obliku sauvao samo u poslovici: lijep
kao truh u po noi. To je sveslavenski, praslavenski
pridjev na l (>-(a)l), poput pridjeva topal, bos. truhao
(<truhal), trhla, trhlo; odreeni vid truhl; stcsl.
trhl, polj. truchlo, brus. truhlyj, rus.
truhavyj(), s-h. truo, trula, trulo; truli.
Denominal sa formantom -i-: truhliti, e. truchliti,
stcslav. natruhliti, otruhliti, natruhlit; sa formantom -

162

nu/ne-: bos. truhnuti-truhnem, ukr. potruhnuti. Obe

znaenje je: razpadati se prirodnim putem, djelovanjem
bakterija, zraka i vode; gnjiti. Ima i prenesena znaenja.
Kod etimologa P. Skoka rije trulo ima sasvim drugo
znaenje: kube, kupola. (Slina kompozicija korijenskih
konsonanata kao u truh je i u semantikim jezgrima
leksikaliziranih onomatopeja: gruh-, buh-, vuh-, tuh-,
suh-, itd.). Glas/fonema h je sastavni dio semantikog
jezgra i kao takav predstavlja korijenski konsonant u
leksikom korijenu, koji ini morfoloku osnovu, iz koje
je afiksacijom izveden itav niz razliitih vrsta srodnih
rijei: truhle, truhlina, truhljad, truhljenje, truhloa,
truhlost, truhnuti, truhao (<truhal)/truhla/truhlo;
natruha. Glas/fonema h u ovoj bosanskoj rijei vodi
porijeklo od indoevropskog (ie.) s u poziciji poslije u. To
ie. s sauvalo se do danas u bosanskom jeziku samo u
rijeima trusno (npr. podruje) i trsiti (se). Navedene
rijei u izvornom obliku, sa etimolokim h, normirane su
u relevantnim bosanskim rijenicima i pravopisima, u
skladu sa bonjakim zakonom 'haka',277) za razliku od
srpsko-hrvatske norme, koja ima izkljuivo oblike sa
amputiranim h.278) Izvorni oblik glagola truhnuti
nalazimo u titlu jedne turske serije na FTV: Ako nas
odvoje od zemlje, istruhnut emo.279) Te bosanske norme
i izvornog narodnog izraza Bonjaka dri se i bosanski
pjesniki akademik Abdulah Sidran, koji ima stihove:
Trista hiljada sarajevskih logoraa/ Znaju da ova
277

) Fakultetski Rjenik (2010), str. 1352; Halilovi Pravopis (1996),

str. 556; Institutski Rjenik (2007), str. 1151. (pored truhle, tu je i
trule)
278
) Pravopis SHj (1960), str. 744.
279
) Titl u turskoj seriji ASI, FTV, 12.10.2012. godine

163

pjesma/ ovdje prirodno zavrava/ ali ta sa cijelim

Svijetom/ u koga je davno struhlo srce?280) Govorei na
jednoj televiziji o tome ta su prilikom uzpostave nove
puistike vlasti 2012. godine dogovorili Lagumdija i
Dodik, politiki analitiar Mustafa ii, uporijebio je,
takoer, izvorni oblik ove rijei sa etimolokim h: To su
truhli kompromisi, ocijenio je vispreno ii.)281 Isti
izkaz svjedoi jedna beogradska glumica u gluvistikoj
varijanti: Dosta mi je tvojih tru'lih kompromisa.282) Za
divno udo, izvorni, etimoloki oblik zabiljeen je tih
dana i na sportskoj stranici naprijed spominjanog lista:
Dok Hrvati prodaju talentirane fudbalere za milione
eura, mi truhnemo.283) Etimoloki oblik zabiljeen je i od
izvornog govornika bosanskog jezika, jednog postarijeg
seljaka, u jednoj emisiji bosanske dravne televizije:
Kosti su struhle.284) Ali za razliku od izvornog
govornika, na toj televiziji u jednoj dokumentarnoj
emisiji, nalazimo reenicu iz titlovanog prijevoda govora
iranskog predsjednika Ahmedinedada, u 'gluvistikoj'
verziji: Cionistiki reim je tru'lo drvo.285) Takve verzije,
280

) Pjesma "Prestanak ope opasnosti" (1995), (prilog biografiji

Nedada Ibriimovia), u: "Da bi krenuo sa mrtve take u Bosni
ovjek najprije mora da umre", Godinjak BZK "Preporod", 2011.
godina, str. 337.
281
) To su truhli kompromisi. (Mustafa ii, politiki analitiar, TV
Sahar, emisija "40 minuta", 07.11.2012. godine
(www.bosanskatv.irb.ir)
282
) FTV, repriza predratne beogradske tv-serije "Bolji ivot",
19.12.2013. godine
283
) "Dnevni avaz", 12.07.2013. godine, str. 64.
284
) BHT, dokumentarno-reportani tv-serijal Josipa Pejakovia "U
ime naroda", 11.02.2011. godine, 20 sahata
285
) BHT, emisija "Iran, pritajena sila", 06.08.2013. godine, 23,30
sahata; tekst itao Midhat Paravli

164

odnosno srbske varijante bosanskog jezika, drao se

predsjednik bosanskog dejtonskog entiteta RS u izjavi:
To govori koliko je tru'lo Tuilatvo i Sud BiH.286) Bez
obzira to je upotrijebio za bosnistiku nepravilan oblik
trulo, on bi nagonio Bonjake da i oni upotrebljavaju
takav nepravilan oblik, jer on ne uztruava da arbitrira i u
krupnim pitanjima sociolingvistike, kao to je pitanje
samog naziva bosanskog jezika. On se naao pozvanim
da reagira na rijei reisu-l-uleme IZBiH Huseina ef.
Kavazovia u bajramskoj hutbi "da smo mi Bonjaci i da
je na jezik bosanski" i popuje sa davno iztruhlih
hegemonistikih velikosrbskih pozicija kako Bonjaci
trebaju nazivati svoj jezik. Ne mogu ga zvati bosanski,
nego bonjaki, docira Dodik. A jo prije etiri stotine
godina jedan Bonjak, autor uvenog bosansko-turskog
rijenika (Rinik u stihu na bosanskom jeziku) Bonjake
naziva Bonjacima, a bosanski jezik bosanskim
jezikom.287) Iako bi Dodik naao argumente za svoj
antibosanski stav u politikantskim ekscesima o
bosanskom jeziku paljanskog profesora Miloa
Kovaevia i nekadanjeg direktora sarajevskog Instituta
286

) Promptna reakcija na vijest o tuilakom oslobaanju emsudina

Mehmedovia, poslanika u PD PSBiH, kojeg je SIPA uhapsila
samovoljno, bez naloga Suda i Tuilatva, samo sahat prije nego je
Mehmedovi trebao svjedoiti u Tuilatvu o ratnom zloinu
direktora SIPE Gorana Zubca, ne spominjui samovoljni, nezakoniti,
'truli' postupak svoga kadra, direktora Zubca, koji je razbojniki
zloupotrijebio svoju finkciju, FTV-dnevnik u 22,30, 20.07.2013.
godine
287
) Uskufi Rinik (1631) ("Kako je Bonjak krupna stasa,/Znaj da su
mu, tako, i rii krupne", str.67; "Nek jedan polustih bude na
bosanskom jeziku,/A drugi nek bude na turskom kad mogne izai
srok", dvost. 73/74, str. 69.)

165

za jezik, Milana ipke, njemu su pravu javnu lekciju na

istoj televiziji oitala dvojica profesora sa Filozofskog
fakuleteta u Sarajevu: knjievni teoretiar i kritiar Enver
Kazaz i lingvista Devad Jahi i nema potrebe nita
dodavati tome. Ne moe se zamjeriti voditeljici jednog
sarajevskog radija, prijatnog glasa, to u svome
fonetskom inventaru nema glasa h niti je treba nagoniti
da ga upotrebljava u privatnoj komunikaciji, ali kada na
radio-talasima iznad Sarajeva tokom cijelog dana
ponavlje: Dva tru'la stabla sruila su se u opini Novo
Sarajevo. ...sruilo tru'lo stablo,288) u najmanju ruku nije
fer prema veinskim govornicima nametati im
posredstvom medija izraz bez h i iriti 'gluvizam' meu
njima. To, jelda, nije u skladu sa proklamovanim
evropskim principima i standardima o ljudskim pravima.
To isto ini i FTV, podmeui bonjakim glumcima u
usta 'gluvizme', kao u primjeru jednog tv-lika: Svakako se
mota po stanu. Strulie.289) Istini za volju, uporie su
mogli nai u Institutskom Rjeniku, u kojem obraiva
rijei pod slovom 't', Ibrahim edi (ujedno i urednik
toga rijenika i tadanji direktor Instituta), za rijeniku
odrednicu truhle, preporuuje 'gluvistiki' oblik trule,
navodei da je ona obinija!?)290 Obinija jeste za
srbsko-hrvatsku normu, ali ne i za bonjaki izraz i
bosansku normu, u kojoj ima status unesenog serbizma!
288

) Adela Alagi-orevi, voditeljica Radio "Antena Sarajevo",

25.06.2013. godine u 08,25 sahata
289
) Faruk Izetu u kontroverznoj satirino-humoristikoj seriji "Lud,
zbunjen, normalan U spomenutoj seriji ponekad se "omakne" i
pravilan izgovor sa h, ali u negativnom kontekstu, u funkciji
izrugivanja: efika: Bogami, Izete, ti truho sav. Izet: aa ti je
truho!, 06.08.2013. godine
290
) Institutski Rjenik (2007), str. 1151.

166

Bez razlonog lingvistikog uporia i historijskog

utemeljenja srpsko-hrvatska norma prihvatila je oblike
navedenih rijei bez etimolokog glasa h, uzprkos
temeljnom Rjeniku JAZU, u kojem se navode svi
izvedeni oblici iz osnove truh. 291) Tako srpsko-hrvatski
pravopis iz 1960. godine propisuje sve oblike bez h, ne
prezajui od toga da izrikom zabrani oblike sa h: trule,
trulear, truleni, trulenica, truleti, truli, trulina, trulost,
truljenje, truljeti, trunuti (ne truhnuti, truhle, truhli,
nareuje Pravopis), truljenje, truo, trula, truli.292) U
takvoj situaciji javljaju se homonimi u oblicima
kon'jugacije glagola trnuti (trn, 3.l. pr. sg.) i trniti
(trn, 3.l.pr. pl.) Toga principa dre se i samostalne
hrvatska i srbska knjievna norma. Kod hrvatskog
lingviste i leksikografa V. Ania, na primjer, normirani
su samo leksiki oblici truljeti (truliti).293) Ovakva tvorba
ovih sekundarnih postnominala predstavlja pravo nasilje
nad jezikom! Mnogo simbolike sadrano je u rijeima
jednog aktera uvezene televizijske serije: Ako nas odvoje
od zemlje, istruhnut emo.294)
________________________________________
Hajvatovica ili Ajvatovica?

291

) Rjenik JAZU (1880-1976), tom XVIII, str. 811-814: truh, truha,

truhao, truhar, truhav, truhlaa, truhlad, truhladak, truhlar, truhle,
truhlear, truhlica, truhlilo, truhlina, truhliti, truhliv, truhloa,
truhlost, truhlovina, truhlja, truhljenje, truhnuti, truhnjenje,
truhovjetriti
292
Pravopis SHj (1960), str. 744.
293
) Ani RHJ (2007), str. 582.
294
) FTV, titl u turskoj seriji ASI, 12.10.2012. godine

167

Nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine

i uzpostave pluralistike demokratske vlasti, obnovljena
je vievjekovna tradicija okupljanja Bonjaka na
zboriu i doviu u drevnom srednjebosanskom gradu
Pruscu, to je predhodni reim bio zabranio. Dolazak na
ovo dovie, u narodu poznatom kao Hajvatovica,
sedmog ponediljka po Jujrevu, smatrano je svojevrstnim
hodoaem. Hajvatovica je legendarni pojam vezan za
jednog od prvih muslimanskih misionara u Bosni
poetkom 15. stoljea po imenu Ajvaz-dede, koji je ivio i
djelovao u drevnom Pruscu. Zvanino je stajalie da je
ovo uveno zborie Bonjaka dobilo ime po Ajvaz-dedi,
derviu, evliji, kome pripadaju velike zasluge to su
Bonjani/Bonjaci toga kraja masovno prigrlili islam
(meu kojima i dedo uvenog bonjakog alima i filozofa
iz 16. stoljea, savremenika Machiavellia, Hasana
Kjafije Pruaka Akhisarija Jakov), ali i zato to se
molitvom i dovom uticao Allahu d.. da razpukne veliki
kameni monolit kako bi mogla potei voda prema Pruscu.
Tradicija Hajvatovice nastavljena je nakon agresije sa
slubenim nazivom Ajvatovica i do danas je izrasla u
respektabilnu vjersko-kulturnu manifestaciju.
Ne mora biti sporno samo po sebi da se rije Ajvatovica
izvodi iz imena Ajvaz-dede, ali je olahko prihvaeno
logiciranje da je to oblik Ajvatovica, a ne Hajvatovica.
Postoje brojni jeziki argumenti da bi primjereniji oblik
bio 'Hajvatovica', pozivajui se prvenstveno na unikatni
bonjaki princip haka u jeziku i stvaranja protetskog 'h'
u ovakvim rijeima, ali i opu rairenost ovog naziva u
narodu. Oblik Hajvatovica je obrazovan djelovanjem
reenog principa u bosanskom jeziku. Hajvatovica od
Ajvaz moglo je nastati po istom analokom modelu po

168

kojem je, primjerice, nastalo Hase od Asim (Ferhatovi).

Naziv naselja Hajvazi iz tog kraja (prema Jajcu) takoer
poneto govori. Postoji i selo Hajvazi kod Zvornika.
Nesporno je da narod po Bosni listom govori
Hajvatovica. Samo ta injenica bila bi dovoljna da se
utvrdi zvanian naziv 'Hajvatovica'. Postoji i prezime
Hajvaz, koje nose dvoje uposlenika FTV (A.H.i E.H.).
Postoji prezime Hajvaz i kod nemuslimana, a postoji i
prezime Hajvazovi. Glas 'h' igra jednu od najvanijih
uloga u jezikom identitetu Bonjaka i njegovo
izostavljanje iz naziva Hajvatovica otvorilo bi proces
"dehakiranja" brojnih rijei i tako nepovratno naruilo
sistem i destruiralo neprocjenjivo vaan glasovni 'zakon
haka' u Bonjaka kao svoj etno-nacionalni amblem.
Zanimljivo je da u Institutskom Rjeniku nema pojma
Hajvatovica ili Ajvatovica. Jo je zanimljivije da neki
mediji, koji sebe smatraju bonjakim, nakon proteklog
rata uporno forsiraju oblik Ajvatovica za ovo
tradicionalno zborie Bonjaka, izvodei etimologiju iz
imena Ajvaz-dede iako je narod u Bosni oduvijek
upotrebljavo oblik Hajvatovica. Glavni urednik najjaeg
lista iz tog kruga oitao mi je pravu lekciju krajem rata
povodom moga pisanja o Hajvatovici u jednom drugom
listu graanske orijentacije. Ova tri pojma: Ajvaz-dede,
Hajvazi i Hajvatovica gotovo sigurno su u nekoj vezi, a
da li im je zajednika i etimologija, to tek treba nauno
razjasniti. Ali neki vjerski umovi su izgleda sami
presudili i tako rijeili ovu etnolingvistiku dilemu bez
traenja objanjenja mogueg nastanka ovog naziva od
lingvista i etimologa.
Povodom jubilarne 500 Hajvatovice, u izdanju Muftiluka
travnikog i zaslugom muftije Abdibegovia, publicirana

169

je luksuzna monografija 'Ajvatovica', ime je za sva

vremena zacementiran ovaj oblik, a da znanstveno nije
do kraja razsvijetljen ovaj pojam. Posljedice su
nesagledive, jer je tako suicidno naruen jedan od
temeljnih zakona uzstrojstva bonjakog organskog
idioma, glasovni princip 'haka' u jeziku Bonjaka, koji je
mnogo vaniji od toga da li je ime ove 'vjersko-kulturne
manifestacije' izvedeno prema Ajvaz-dedi, pa,ak, i od
nje same. irom su otvorena vrata da se analogijom
izbacuje etimologijski glas 'h' i u rijeima koje imaju
slian zvukovni sklop, poput pozajmljenica hajde, hajvar,
hajduk, hajvan, nae onomatopeje holuja ili hajka,
poratnog ustaljenog neologizma, arabsko-bosanskog
kompozita hajrovati i sl. Da se i ne govori o smrtnoj
presudi protetskom glasu 'h', koji oficijelna
serbokroatistika naziva 'sekundarno 'h', jer nema
etimologiju u praslavenskom a koji su u odreenim
rijeima sukladno "zakonu haka" ekskluzivno razvili
Bonjaci u svom samostalnom razvoju na Balkanu i
Bosni.
________________________________________
Kvazilingvistika gluvistika teorija, koja
destruira i negira izvorno praslavensko naslijee
glasa/foneme h u bosanskom jeziku kao i ekskluzivnu
bonjaku etimologiju glasa/foneme h u vidu samostalne
bonjake kreacije u leksikalizaciji onomatopeja, svoje
izvorie i uporie nalazi kod "reformatora srbskog
jezika i pravopisa", uvenog skupljaa tueg perja i
priuenog leksikografa, Vuka Karadia, koji je uveo
princip 'gluvizma' u serbokroatistiku i, koji je ostao, u
principu, sve do danas, uzprkos treoj taki 'bekog

170

knjievnog dogovora' izmeu Srba i Hrvata iz 1850.

godine u kojoj se "preporuuje da se glas h pie svagdje
gdje mu je po etimologiji mjesto (uho, muha)". Rije
muha navodi se u izvornom obliku u Institutskom
Rjeniku,295) a nalazi se i u referentnom Uskufinom
bosansko-turskom rijeniku: "Muha sinek, kelebege der
lepir".296), ali se scenarista i glumci naprijed navedene
serije, Bonjaci, dre srbske norme i tradicije pa jedan od
glavnih aktera, Faruk, kae svome ocu: Izete, ta se ti
muva ovuda?297) U svom kulturnom kodeksu Bonjaci
apsolutno nemaju ovu uzreicu niti denominatni glagol
muvati ni u etimolokoj verziji: muhati. Mnogi su je
usvojili posljednjih decenija tokom zajednikog ivota i
zajednikog jezikog sh. standarda u kojem je dominirala
'gluvistika' kultura, a putem ove serije i popularnog
glumca (Bonjaka) jo uvijek se namee i ostalima kao
isti srbizam. U bonjakoj tradiciji gornja izreka prije bi
mogla glasiti: Izete, ta se ti mota ovuda? Ako bi
spomenuli muhu, uvijek sa h, u slinoj uzreici, ona bi
glasila: Uzvrtio se (uzvrpoljio se, uzhodo se) ko muha bez
glave.
U Uskufinom rijeniku, istina, nema rijei truhlo,
ali ima mehko: "Bilo akdur, dahi mehko jumuak".298) U
Institutskom Rjeniku nalazi se i izuzetno ekspresivna
rije suhoica (sinonimi: led, grd, tua) sa leksikim
znaenjem "sleene kapi kie, 'suha kia', ljetna ledena
padavina u obliku oica (soiva), umjesto kapi", ali jedan
skoranji primjer sa dravne televizije moe posluiti kao
295

) Institutski Rjenik (2007), str. 396.

) Uskufi Rinik (1631), str. 110.
297
) FTV, 16.06.2013. godine
298
) Uskufi Rinik (1631), str. 94.
296

171

ilustracija kolika je nebriga i nehat nadlenih prema

svome prirodnom jezikom naslijeu i prema
projektovanom standardnojezikom izrazu. U jednoj
bajramskoj emisiji, rije suhoica je podpuno
deformisana izostavljanjem h, dva sloga sabijena u jedan,
kao soica: Voda je soica i led... govori narator oito
prevedeni tekst o fenomenu vode u islamu.299)
Dananji bosanski politiari nemaju kao imperativ
bosanske dravne interese, koje bi stavili iznad
partikularnih interesa, nego prave truhle kompromise na
tetu drave, a za vlastitu korist. I zato Bosna svakim
danom, u svakom pogledu, sve se vie i vie sui,
propada, kopni, vehne i truhne. Zaista ima neto truhlo u
dravi Bosni, ali to nije zemlja Bosna, u kojoj sve
stostruko nie i buja, ni njezin napaeni narod, koji dura
dok jedno ne vrisne, tako da se nee ostvariti pusti
Dodikovi snovi da, poput voe zagrebakih ilegalaca u
Drugom svjetskom ratu, nakon oslobodilakog ulazka
partizana u grad, uzvikne: Drugovi, Endehazija je
zavrila svoj tru li ivot.300) Ne stoji ni Dodikova zlurada
aluzija iz stare bosanske poslovice Suho drvo je daba
zalivat, koju je on izrazio u 'gluvistikoj' verziji Suvo
drvo je daba zalivat poto e, ko biva, kad-tad

299

) Bajramska emisija Qur'an, povratak izvorima Knjige, BHT,

08.08.2013. godine, ita poznati spiker Tarik Heli. (Oblik soica
nastao je od suhoica izostavljanjem h u govoru pa je suoica
postala soica. Morfoloki gledano, suhoica je sloenica od suho i
oica, a tako se sliva i njena leksika semantika: 'suhe kapi', led u
obliku oica, lee, soiva.
300
) Voa ilegalaca u Zagrebu (glumac Mustafa Nadarevi) prilikom
oslobaanja tog grada 1945. godine, serija "Nepokoreni grad",
posljednja epizoda, FTV, 21.07.2013. godine (22,45)

172

iztruhnut.301) Dodajem jednu dijalektoloku napomenu.

Uzpravno (neoboreno) suho (osueno) drvo u govorima
centralne Bosne, koje sam ja biljeio kao dijalektolog
prije etrdesetak godina, naziva se steika (dakle, stojee
drvo) kao postverbal, imenica enskog roda, tvorena
sufiksom ka, posredstvom glagolskog priloga sadanjeg:
stojei uobiajenim glasovnim procesom: stojei >
stojei-ka > stoeika > steika. To je najkvalitetnije drvo
za loenje u domainstvu i zato se suenje najee
izaziva vjetaki tako to se drvo obilii (<obiliiti <-bil-,
ijekavski: bijel). To je izraz za skidanje kore ukrug okolo
stabla drveta da se onemogui protok sokova iz korijena
podkornom opnom prema granama. Ono je stojee iako
je suho (osueno), ali ako bi palo, imalo bi naziv leika i
brzo bi struhlo, iztruhnulo, leei na vlanoj zemlji u
umi. Muki antonim steiki je steak, poznati
srednjevjekovni nadgrobni spomenik predislamskih
Bonjaka. To je, takoer, postverbal od glagola stojati
identine tvorbe kao i u predhodnom sluaju, samo
pomou mukog sufiksa ak, posredstvom glagolskog
priloga sadanjeg: stojei >stojeak>stojeak>stoeak>steak.
Kosti su struhle, to ree onaj seljak, ali steak
stoji uzgor, to bi rekao Alija Isakovi.
(2013)

301

) Jedna demonstrantkinja na protestima graana u Banjaluci citira

ovu poslovicu kako ju je, kae ona, rekao Milorad Dodik, BHT,
12.06.2013.

173

174

II.
Zatomljeni ikavski izraz

175

176

Normativno ignorisanje izvornog naslijea

Dokle je dogorilo?
Bosanski ikavski izraz nije obuhvaen savremenom
standardnojezikom normom iako predstavlja izvorno i
nezaobilazno jeziko naslijee Bonjaka. Paradigmu
lingvosuicidnog bonjakog zatiranja ikavskog izraza iz
samog srca bonjakog ikavskog bia predstavlja i
normativno ignorisanje dubletnog normiranja
denominatnih glagola i-osnova
Niija nije do zore gorila jedna je podosta
cinina i zloslutna bosanska poslovica, koja je
neoekivano dospila u iu interesovanja javnosti kada je
jednog jutra osvanula na dambo-plakatima u bosanskoj
prijestolnici, Sarajevu, povodom smjene evropskih
namjestnika u Bosni i Hercegovini.302) Uz sliku

302

) Dambo-plakat na vie mjesta u gradu (januar, februar, 2006.)

povodom odlaska sa dunosti Visokog predstavnika meunarodne

177

odlazeeg visokog predstavnika Paddy Ashdowna (Pedi

Edaun) ova uzreica je inventivnom gramatikografikom manipulacijom na plakati bila postavljena tako
da je posljednja rije gorila bila posebno naglaena i
izdvojena izpod slike ovoga englezskog lorda, kao
"podpis pod sliku", pa se mogla, osim glagolske funkcije
u izrazu, itati samostalno i shvatiti kao imenica: gorila.
Autori plakate303) dosjetili su se da iskoriste
homonimnost imenice gorila (vrsta velikog majmuna) i
oblika glagolskog pridjeva radnog enskog roda gorila
od glagola goriti (npr. Vatra je gorila), kako se
upotrebljava u svakidanjem govoru, a ne kako ga je
propisao bosanski normativac: gorjela.304) Tako je
poruka ove narodne mudrosti, uz izvorno, dobila sasvim
novo znaenje, jednu dosta grubu i uvredljivu konotaciju,
to i nije, ba, u skladu sa bosanskom tradicijom
gostoljubivosti i gostoprimstva. Tim povodom u Sarajevu
su kruile razne anegdote, esto veoma cinine. Prema
jednoj, odlazei visoki predstavnik (HR High
Representative), kao vrhovni (dejtonski) meunarodni
autoritet vlasti u BiH, u pratnji bosanskog normativca, za
uho vodi marionetu (bosanska vlast) da na plakatama
prepravlja izraz gorila u gorjela, jer prema propisanoj
normi ovaj glagol moe imati samo ijekavski oblik
gorjela prema infinitivu gorjeti, nasuprot autohtonom
narodnom gorila i goriti, kako ih, osim ove poslovice,
zajednice u BiH Pady Ashdowna (Pedi Edaun) i ustupanja funkcije
Christianu Schwarz Schillingu (Kristijan varc iling).
303
) U podpisu na plakati stajalo je: Forum mladih SDP
304
) Institutski Rjenik (2007): (gorjeti gorjela), str. 173; Halilovi
Pravopis (1996): (gorjeti gorjela, gorjenje/gorenje), str. 240;
Fakultetski Rjenik (2010) str. 326; Jahi Rjenik (2010) ima
obadvije rijei: goriti gorila i gorjeti gorjela, str. 66/67.

178

susreemo i u narodnoj pjesmi: Di(je)vojka sokolu goru

zapalila: Gorila je gora do dva do tri dana/Dok je
dogorila sokolu do gni(je)zda. Oblike ovoga glagola:
goriti i dogorila je nalazi i A. Peco u pripovijetkama
mostarskog pisca Svetozara orovia,305) koji po
njegovim nalazima pie jezikom sredine, tj. mostarske
arije s kraja 19. vijeka, u kojoj su izrazito dominantni
Bonjaci.
Poslovica, kao izraz narodnog duha, nastala je u
citiranom obliku mnogo prije savremenog normiranja
bosanskog jezika, a mladi ljudi su ovom provokativnom
jezikom egzibicijom ostvarili duhovitu i inventivnu
politiku kontekstualizaciju stranih upravljaa, ali i,
nehotice, "natrljali nos" bosanskim normativcima, koji,
ruku na srce, nemaju nikakvog udjela u ovakvoj
interpretaciji ove mudre poslovice niti neke politike
uloge u navedenoj jezikoj akrobaciji. Da su pitali
bosanske normativce, oni im ne bi ni dozvolili ovakav
oblik i tako bi ovakva fingirana domiljatost bila
onemoguena, a sloboda izraza uguena. Zabiljeeni
primjer, koliko god da je politiki bizaran, makar toliko
je lingvistiki izazovan, posebno za normativce, ali nije
nimalo i nikako zanemarljiv. Zato je ova politika
plakata, osim to je privukla opu panju i uzburkala
politiku javnost, neoekivano pobudila i interes
305

) Asim Peco: Hercegovaki govori u knjievnom djelu Svetozara

orovia, Izabrana djela, knjiga VI, Bosansko filoloko drutvo
Sarajevo, 2007. godine, str. 165. (orovieve ikavske oblike
posebno apostrofiram, jer je on iz Hercegovine, koja se smatra
ijekavskom, jer je iz bosanske pravoslavne tradicije, koja je
ijekavska, jer pie jezikom svoje sredine, jer je to iztraivanje proveo
Hercegovac, vukovac, ijekavac, itd.)

179

lingvista, jer je dotaknula i jedno veoma aktuelno, moglo

bi se rei, gorue jeziko pitanje pitanje
standardnojezike norme bosanskog jezika.
Ako ovaj virtuelni incident i sarajevske cinine
doskoice te specifinu upotrebu ove poslovice ostavimo
po strani, a pozornost u ovoj prilici usmjerimo u pravcu
jezike norme, nuno e se primijetiti da i danas, kao i
ranije, postoji podvojenost izmeu propisane norme
standardnog idioma i izvornog jezikog naslijea
organskog idioma bosanskog jezika. Kao to
primjeujemo, citirana uzreica zadrala se u
autentinom obliku i, kako raste politika napetost i
socijalna beznadenost, sve ee je u upotrebi u
svakodnevnom ivotu izvornih govornika bosanskog
jezika i u javnom diskursu.306) Ona je prava paradigma
upotrebe primarnih postnominala i-osnova ovoga tipa u
javnoj komunikaciji, koja svjedoi o toj
nesaglasnosti narodnog jezika i slubeno propisane
norme. Glagol goriti pripada tipu primarnih postnominala
i-osnova koji u organskom idiomu imaju odnos
prezentske i infinitivne osnove :i (gor--m: gor-i-ti).
Njihova glagolska osnova nastaje u morfolokom
procesu afiksacije dodavanjem formativa 'i' na leksiku
osnovu (primarni), odnosno na samostalnu punoznanu
leksemu nekog gramatikog imena (sekundarni) u
funkciji tvorbene osnove (imenica, zamjenica, pridjev,
broj) dodavanjem spomenutog formanta za glagolsku
306

) "Niija nije do zore gorila". (akademik Muhamed Filipovi,

TVSA, 15/16. 01.2009, 0,30 sati); "Ali niija nije do zore gorila."
(Ognjen Blagojevi, novinar i voditelj dnevnika, FTV dnevnik,
03.11.2006, 19,30 sati); "Niija nije do zore gorila" (Bakir
Hadiomerovi, FTV emisija "60 minuta", 11.04.2011, 21,20 sati

180

osnovu, infinitivnu i prezentsku, npr. gor-i-ti gor--m

gorila, vol-i-ti volm volila; let-i-ti letm letila, osvoj-i-ti osvojm - osvojila, iv-i-ti ivm ivila, odvoj-i-ti o-dvojm o-dvojila i sl. Ovi glagoli su veoma
brojni, jer je formativ 'i' za tvorbu glagolske osnove
trajno jezikotvoran, tj. iv i produktivan, odnosno
tvorbeno potentan i u povijestnoj i u savremenoj
perspektivi. To dokazuju i glagoli nastali od pozajmljenih
rijei iz drugih jezika po ovom tvorbenom modelu, npr.
eif-i-ti, seir-i-ti, o-sevap-i-ti se, rezil-i-ti, mandal-i-ti,
derneiti (<dernek-i-ti), iz-vin-i-ti (:vina = krivica), nasafun-i-ti. Kako navodi Josip Hamm, "Trubeckoj je
polazei od infinitivne osnove gledao na produktivnost
nekih tipova, pa u produktivne tipove ubraja glagole na i-."307) Uzprkos tome, u prvom bosanskom pravopisu ak
se izriito zabranjuje upotreba i-oblika ovog tipa glagola,
pa u Pravopisnom rijeniku uz odrednicu letjeti stoji
napomena: ne letiti. 308) U Institutskom Rjeniku propisan
je iskljuivo jekavski leksiki oblik infinitiva, sa
odnosom prezentske i infinitivne osnove :je, na primjer:
gorm gorjeti, letm letjeti, vidm vidjeti, ivm
ivjeti. Takav pristup leksikoj normi ovih glagola
zasnovan je na, vjerovali ili ne, normativnom principu
koji je proklamovao tadanji direktor Instituta za jezik u
Sarajevu i urednik Institutskog Rjenika Ibrahim edi:
Tako govorim ja, tako govori moj Ulog i cijela istona
Hercegovina. Taj potpuno nepojmljiv i neprihvatljiv
karadievski princip u bos(a)nistici ve na prvom
koraku demantuju i primjeri iz savremenog
svakodnevnog ivota, izmeu ostalog i iz istone
307

) Hamm (1958), str. 153.

) Pravopis SH (1996), str. 313.

308

181

Hercegovine.309) Taj siledijski nametnut stav demantira

i iztraivanje govora u (ijekaviziranoj) centralnoj
Hercegovini, koje je obavio beogradski profesor i srbski
akademik Asim Peco, Hecegovac ijekavac, rodom iz
Hortijea, koji iztie da su "tipine osobine
centralnohercegovakoga govora i ei ikavski oblici
glagola tipa voliti i iviti od ijekavskih voljeti i ivjeti.310)
Peco nalazi narodne ikavske oblike glagola goriti i u
orovievim pripovijedkama: dogorila je
(Bogojavljenska no); goriti (Stana Rankovieva). Ne
postoji opravdan razlog da se sumnja u inae lahko
provjerljive rezultate Pecinih iztraivanja, ali bi se mogla
dovesti u pitanje njegova tvrdnja da se "esto uoptava
nastavak i umjesto oekivanog refleksa starog vokala jat
je", jer polazi od aksioma da je tu primarno postojao
"refleks starog vokala jat je" pa da se sada nekim novim
jezikim procesom "esto uoptava nastavak i".311)
Pristalice nauno najprihvatljivije teorije da je etniki
jezik Bonjaka izvorno ikavski i da je ijekavski refleks
jata u bosanskom ikavskom jeziku migracijskog
309

) "Moda je malo gorilo", kae Lutvo Fazlagi, itelj Kule

Fazlagia kod Gacka u istonoj Hercegovini povodom paljenja
obnovljene damije u tom mjesti za Bajram 2008. godine (BHT
dnevnik u 19 sati, 08.12.2008), a novinar izvjeiva o tom
dogaaju, Goran Karanovi, konstatuje: "Potpuno je izgorila krovna
konstrukcija." Stanovnik sela Podosoja izmeu Bilee i Trebinja,
Lei, kae: " Dalje emo vidit ta e se desiti... (BHT dnevnik u 19
sati, 05.12.2010). Studentica Suzana iz Foe govori: "elila bi da
postavim pitanje dr. Trbojeviu" (TVPinkBiH, "Zabranjeni forum",
22.10.2009, 23, 23 sati), a naelnik Optine Foa Zdravko
Krsmanovi: "Graani Bilee su elili promjene (FTV, emisija
Poteno, 04.02.2010, 20,30 sati)
310
) Peco (2007), knj. VI, str. 164.
311
) Peco (2007), knj. VI, str. 165.

182

porijekla, nastao procesom narastanja ijekavskog na

ikavski, prodorom sa jugoiztoka i njegovim ijekavskim
preslojavanjem. Prema tome, u tim glagolima je primarno
bilo 'i', a kasnije je tokom stoljea preslojeno sa 'je'. To
to je u tim glagolima na tom poloaju u sauvanim
spomenicima bio napisan znak 'jat', nije nikakav dokaz
njegovog ijekavskog izgovora, jer je on imao glasovnu
vrijednost 'i' u bosanskom jeziku. Dakle, zakljuak je
upravo suprotan: u tim govorima se je jo uvijek, sve do
vremena u kojem je orovi pisao, a njegovi likovi su,
po Pecinom svjedoenju, govorili jezikom svoje sredine,
zadrao izgovor glasa 'i', kao refleks starog vokala 'jat'.
U Gramatici bosanskog jezika312) ovi
denominatni glagoli i/je-osnova svrstani su u istu vrstu
(treu) sa ostalim glagolima i-osnova, koji imaju odnos
prezentske i infinitivne osnove :i, tipa: nosm: nositi,
kosm: kositi, ali su propisali oblike koji imaju odnos
prezentske i infinitivne osnove: :je (gorm-gorjetigorjela, ivm-ivjeti-ivjela, vidm-vidjeti-vidjela, letmletjeti-letjela). Znai, infinitiv kao leksiki glagolski
oblik, ima infiksni tvorbeni formant infinitivne osnove je-, kao i drugi gramatiki oblici izvedeni od infinitivne
osnove (npr. glagolski pridjev radni enskog roda:
ivjela), a -i- kao formant za tvorbu prezentske osnove.
Kada je nekoliko nastavnika sa jezike katedre
Filozofskog fakulteta u Sarajevu najavilo na svojoj webstranici313) izdavanje "svoga" Rjenika bosanskoga
jezika, to je izazvalo veliku panju meu strunjacima
zbog napomene da on "predoava stanje u savremenom
bosanskom jeziku", oekujui da e se tu nai leksika iz
312

) Gramatika JHP (2000), str. 270.

) www.rbj.ba (27.11.2006.)

313

183

bosanskog organskog idioma, poput spomenutih glagola,

ali su ve rijei u nastavku toga proklamovanog principa
da su "u njemu opisana znaenja rijei, sintagmatskih
veza i frazeolokih izraza koji su prihvaeni od izvornih
govornika" izazvale nedoumicu i zebnju radi li se o
ponovnom normiranju ve nametnutih Karadievih
leksikih oblika "koji su prihvaeni od izvornih
govornika" tokom proteklih petnaest decenija i
ponovnom ignorisanju izvornog bosanskog leksikog
naslijea. Od izvornosti ostali su samo "izvorni
govornici".
S obzirom na povijestno izkustvo i savremene
okolnosti, odnos bosanskih normativaca prema
bosanskom organskom idiomu ima poseban znaaj u
strukturiranju standardnojezikog idioma radi njegove
simbolike funkcije u potvrivanju jezikog identiteta
bosanske drutvene zajednice, jer opepoznato je da
standardnojezika norma znatno utie na tokove jezikog
razvoja, sputavajui ili usmjeravajui jezike promjene,
kao to se desilo uvoenjem ijekavskog izgovora nakon
"bekog knjievnog dogovora". Ikavski je autohtoni
bosanski idiom, a ijekavski je naknadno tokom vijekova
narastao na ikavski uticajem sa jugoistoka pod
"podrazumijevajuom prijetnjom", posebno agresivno i
"zvanino" nakon spomenutog "bekog knjievnog
dogovora". Nema sumnje da je historijski na tom
poloaju bilo 'i', bez obzira da li se ono obiljeavalo
znakom 'i' ili znakom 'jat', ono se izgovaralo kao 'i'. "U
velikom broju tekstova (na narodnom i
crkvenoslavenskom jeziku) u nizu primjera 'jat' je
zamijenjeno sa 'i', ili je napisano tamo gdje je iskonski
bilo 'i', to nesumnjivo svjedoi o ikavskom karakteru

184

teksta."314) Kao to je poznato, praslavenski glas 'jat'

razliito se reflektirao u samostalnom razvoju slavenskih
jezika. Slaveni koji su naselili Bosnu polovinom 6.
stoljea, kasnije (samo)identificirani kao Bonjani, preci
dananjih Bonjaka, imali su glas 'i' na poziciji gdje je u
praslavenskom jeziku bio tzv. glas 'jat', kao i Ukrajinci
iza Karpata na istoku, te Dalmatinci i Slavonci na
Balkanu, a Bugari, Makedonci, Srbi, Slovenci, Hrvati
kajkavci imali su 'e', kao i Rusi i Bjelorusi, dok su
slavenizirani Vlasi i Brani (Crnogorci) razvili prelazni
oblik 'ie' sa raznim varijacijama. A, kako tvrdi uveni
beki profesor Josip Hamm, "glas 'jat' sa svojim
refleksima postao je jedna od najglavnijih
diskriminanata po kojima se slavenski jezici i danas
meu sobom razlikuju".315) S obzirom na stav
serbokroatistike jo od 'bekog knjievnog dogovora' da
je ijekavski primaran u odnosu na bosanski ikavski izraz,
javljala su se razliita tumaenja o (ne)ujednaenosti
infinitivne (ijekavske) i prezentske (ikavske) osnove ovih
glagola, sve do najnovijeg vremena. Prije vie od jednog
stoljea uro urmin navodi da je "analoko
ujednaavanje infinitivne prema prezentskoj osnovi
glagola III vrste podrano stanjem u
bosanskohercegovakim govorima".316) Kuna je smatrala
ovaj "morfoloki ikavizam" substandardnom osobinom
urbanih sredina.317) Taj teorijski aksiom slijedi i Lejla
Naka kada tvrdi da "glagol razumiti (razumi, razumili)
tvoren je sekundarnom analogijom prema glagolima tipa
314

) Kuna TNCJ (1974) str. 9.

) Hamm SG (1958), str. 79.
316
) urmin OSG (1895), str. 189.)
317
) Kuna JBH (1981), str. 57.
315

185

ivjeti, to vidimo prema 3.l. mn. rzm: v".318)

Naka, kao istraiva jezika u djelima Safvet-bega
Baagia, koji je bio porijeklom iz Nevesinja u istonoj
Hercegovini, navodi da u "Baagievom jeziku glagoli
lebdjeti, buktjeti, opustjeti, strepjeti javljaju se samo u iliku".319) Dakle: lebditi, buktiti, opustiti, strepiti. Oblik
glagola razumiti, u skladu sa svojom jezikom
tradicijom, sasvim prirodno upotrebljava prije
osamdesetak godina uveni bosanski reis-prosvjetitelj i
prevodilac Qur'ana, Muhamed Demaludin ef. auevi,
koji kae: "Mi smo u prevodu Kur'ana zastupali ono to
se iz Kur'ana razumi..."320), ali e prireiva reprinta
Ljubibratieva prevoda Korana, Enes Kari, u
predgovoru, u skladu s recentnom normom, ijekavizirati
ovaj glagol, navodei: "auevi esto istie da je prevod
Kur'ana determiniran prevodioevim
razumijevanjem."321) Ijekaviziranje iterativa ovog glagola
u bosanskom jeziku je hiperijekavizam, zapravo
kvaziijekavizam, jer je praslavenskim duenjem formanta
'i' iz glagolske osnove ovoga tipa glagola nije mijenjan
kvalitet glasa, nego samo kvantitet, tako je od 'i' nastajalo
dugo '' (do-gritido-gorvati; razmiti razumvati;
lti lvati), za razliku od nekih drugih, gdje je mijenjan
i kvantitet i kvalitet prijevojem vokala: rditi rati;
oprostitiopraati; gnitignjati itd.
Naelno, nesaglasnost organskog i standardnog
idioma gotovo je redovna pojava i sama po sebi ne
predstavlja neki poseban teorijski problem prilikom
318

) Naka JKSB (2003), str. 13-161.

) Naka JKSB (2003), str. 25.
320
) auevi- Panda (1937), str. 9.
321
) Kari RoQ (1990), str. 27.
319

186

normiranja, a ni praktinu smetnju u komunikaciji, ali u

sloenim bosanskim drutveno-psiholokim kontekstima
ovo pitanje izlazi iz okvira lingvistike i dobija
prvorazredni politiki znaaj. U tom smislu, drutveno
najprihvatljivije bilo bi dubletno normiranje ovih glagola
u infinitivu, ime bi se zadovoljila simbolika funkcija
standardnog jezika, kao izraz jezikog identiteta, jer
historijski formativ 'i' je iz ikavskog izraza (Bonjaci i
bosanski Hrvati), a formant 'je' iz ijekavskog (Brani i
srbizirani hercegovaki Vlasi). Bosanski (bonjaki)
normativci ponijeli su se kao "vei katolici od pape", jer
je u pogledu odbacivanja "ikavskih" oblika ova bosanska
norma rezolutnije restriktivna i od rijenika i gramatika
iz vremena "tradicionalne serbokroatistike", ali je
potpuno saobrazna, ako je to nekome utjeha, s recentnom
hrvatskom i srpskom ijekavskom normom.322)
322

) U vrijeme izrade rijenika u Institutu, na jednom od

svakodnevnih radno-konsultativnih sastanku uz podnevnu kahvu,
12.12.2005. godine, skrenuo sam panju ostalim lanovima
leksikografskog tima da ne bismo trebali podlei pritisku agresivnih
hrvatskih i prohrvatskih medija u BiH koji vjetaki izazivaju proces
ijekavizacije, u skladu sa svojom disjunktivnom normom, napadno
ijekavizirajui sve rijei u nastojanju da apsolutiziraju princip
razlikovnosti od predhodnog sh. standarda da bi time potvrdili
identitet hrvatskog jezika. Tako se redovno ijekavizira dugo 'i' u
iterativima, pretvarajui ga u 'ije', to nema genetsko-strukturnog
uporia, jer u bosanskom jeziku postoji pet vokala od kojih svaki
moe biti i dug i kratak, pa nema razloga da se dugo iterativno 'i'
pretvara u 'ije' i tako destruira glagolska paradigma, jer dugo 'i' je
prisutno u bosanskom jeziku i u dijahroniji i u sinhroniji, pa tako i u
iterativima. Smatrao sam da je sa pozicija bosnistike to nepravilno i
neprihvatljivo za bosanski standard. Dakle, od 'liti' iterativ je 'lvati',
a ne lijevati. (Postoji jo jedan iterativ deriviran iz istog semantikog
jezgra, ltati, ije je znaenjsko polje od obeg pomaknuto u
posebno: imati proliv.) Spomenio sam da sam zabiljeio brojne

187

Podvojenost izmeu propisane norme koja je

"prihvaena od izvornih govornika" i "stanja u
savremenom bosanskom jeziku" svakodnevno ilustriraju
brojni primjeri u javnoj komunikaciji, o emu svjedoi ad
hoc istraivanje metodom sluajnog uzorka observacijom
informativnih medija sa cijelog prostora BiH.
Obuhvaene su sve kategorije stanovnitva, iz svih
etnikih grupa, svih uzrasta i nivoa obrazovanja i
utvreno da ovi glagoli paralelno funkcioniraju u oba
navedena oblika. U svakodnevnoj komunikaciji prisutna
su oba oblika u infinitivu: izvorni narodni ikavski oblik
goriti323) i normom nametnuti ijekavski oblik gorjeti.324)
primjere spontanog narodnog govora, gdje se dobro zadralo dugo -i. Naveo sam primjer jedne osamdesetpetogodinje Sarajke koja je
rekla da je due bila odsutna od kue i nije zalivala cvijee u avliji.
- To nije pravilno! To je greka. Ona je to lino usvojila.(sic!) Treba
zalijevala zagrmila je radna koleginica Naila Valjevac.
- Ne treba! Tu je 'i' izvorno, a ne 'jat'. U bosanskom postoje i dugi i
kratki vokali jo od praslavenskog. Ovo dugo 'i', dugi slog (-l-), je
od iterativnog duenja kratkog 'i' uzvratio sam.
- E, hajdemo vidjeti kod Skoka zainatila se uvrijeeno.
- Ne moram ja nita viditi, ja to znam i bez gledanja. Idi ti vidi pa mi
reci ta kae Skok! dometnuo sam pomalo cinino.
Na tome se sve zavrilo. Nikad to vie nije spomenila, ali je zato
kasnije u Rjeniku sve takve rijei vukovski ijekavizirala u leksikim
odrednicama koje poinju "njenim" slovima (P,Z) polijevati,
polijevanje, prelijevati, prelijevanje; zalijevati, zalijevanje
(izostavljen je veoma frekventan glagol proliti : prolivati nema ga
u Rjeniku). "Zavrni obraivai", odnosno ijekavsko-takavski
cenzori (edi, Valjevac), neovlaeno su, bez moje saglasnosti,
ijekavizirali sve glagole ove vrste, kao i druge rijei, koje poinju
slovima koje sam ja obraivao. (npr. Sava se izlijeva, namjesto
izliva)
323
) Metodom sluajnog uzorka oblik goriti zabiljeen je i kod
slijedeih izvornih govornika: Ognjen Blagojevi (novinar i

188

U Institutskom Rjeniku od ijekavske osnove gorjedonesena je jedino (izforsirana) rije gorjelina, pored
ekavskog sinonima gorevina, ali nema uobiajene i
veoma frekventne glagolske imenice gorenje. Od ikavske
osnove gori-, ovaj rijenik donosi tri rijei: pridjev goriv
i dvije imenice: gorivo i gorivost.325) Zanimljivo je da u
Rjeniku nema rijei gorionik, koja je bila posebno
frekventna i popularna tokom srbske obsade Sarajeva,
kada je do obkoljenog grada, nakon dvogodinje patnje,
tajno doveden plin kroz "tunel spasa" izpod Sarajevskog
aerodroma pa su iznureni graani nabrzinu morali
improvizirati razne plinske gorionike kako bi ih stavljali
u svoje prirune pei umjesto nedostajuih drva. Treba
podsjetiti da je obraivaima kriterij za unos i selekciju
rijei u Rjeniku bio da "e se u Rjeniku nai
najfrekventnije rijei iz svakodnevne upotrebe u svim
stilovima jezika"326) pa je teko predpostaviti ta je razlog
izostavljanja ove rijei: ili obraiva nije bio u gradu
tokom obsade pa nije osjetio koliki je znaaj gorionik
imao za preivljavanje ili mu je bio stran njegov ikavski
oblik! Kod sloenih glagola u ovom rijeniku vlada
pravo arenilo, to je zavisilo od obraivaa: negdi su
navedeni kao dubleti, npr. izgoriti/izgorjeti;
razgoriti/razgorjeti; negdi paralelno, npr. nagoriti i
urednik), Lutvo Fazlagi (seljak), Muhamed Filipovi (akademik),
Mesud Jusufovi (vatrogasac), Goran Karanovi, (novinar),
Viegraanka, (povratnica), efik Daferovi (politiar), Bakir
Hadiomerovi (novinar)
324
) Oblik gorjeti forsiraju mediji. Za ilustraciju zabiljeeni su samo
neki primjeri: Dnevni avaz, 16.01.2009, str.27; 10.12. 2008. godine
325
) Institutski Rjenik (2007), str. 173.
326
) Uputstva za izradu Rjenika bosanskog jezika, Institut za jezik,
Sarajevo 2005. godine

189

nagorjeti; negdje samo ijekavski oblici, npr: dogorjeti,

pregorjeti (ak i pregorjetina), progorjeti, sagorjeti. Svi
iterativi od njih su ijekavizirani, npr. progorijevati.
Glagola odgoriti uobe nema. Moju rijeniku odrednicu
glagola sagoriti 'konani obraivai' su ijekavizirali u
sagorjeti.
Bez obzira iz kojeg dijela Bosne potiu, veina
Bosanaca, pa i Hercegovaca (centralnih i zapadnih),
upotrebljavaju izvorne narodne ikavske oblike. Tako
jedna Viegraanka (Bonjakinja), koja je preivila
srbski genocid u Viegradu, povodom hake presude
viegradskom zlikovcu Milanu Lukiu na doivotnu
robiju za zlodjelo poinjeno 1992. godine, kada je
zarobio i zatvorio u jednu kuu oko sedamdeset svojih
dojueranjih viegradskih komija civila i potom ih
zapalio, svjedoi: "Ovdi gori izgorila je... "(rije je o
djevojki).327) Sve je izgorilo, rezignirano konstatuje jedna
Branka,328) a naelnik Optine Istoni Mostar, Radovan
Palavestra, je jo ubjedljiviji: Vidite da je sve izgorilo.329)
I voditelj FTV dnevnika, Darjan Babi, koristi narodni
oblik: Vatrogasci su gasili poar, gdje je gorilo,
uglavnom, nisko rastinje.330) Komandant sarajevske
Profesionalne vatrogasne brigade kae: "Sarajevo je puno
puta gorilo...Sarajevo vie nikada nije gorilo u toj
mjeri... kao tokom opsade grada."331) Povratnik u Kulu
Fazlagia kod Gacka Lutvo Fazlagi kae: "Moda je
327

) FTV dnevnik, 24.07.2009, 19 sati

) Rasema Alimanovi, Prutae kod Brkog, FTV, emisija
Federacija danas, 24.08.2012. godine, 17 sahata
329
) BHT dnevnik, 02.09.2012. godine
330
) FTV, 21.08.2012. godine u 19,30 sahata
331
) Jusufovi Mesud, FTV, emisija "Pozitivna geografija",
07.02.2006. godine, 20 sahati
328

190

malo gorilo ..."332) Izvorni narodni oblik upotrebljava i

reporter sa lica mjesta Goran Karanovi, iztiui:
"Potpuno je izgorila krovna konstrukcija." Dugogodinji
zastupnik u Predstavnikom domu Parlamentarne
skuptine BiH, Zavidovianin efik Daferovi,
ocjenjujui savremenu politiku situaciju, iznosi
alarmantno upozorenje: "Mislim da je dogorilo do
nokata.333) Policijski dunosnik iz Stolca, Vinko ori,
povodom navodne paljevine boinih jaslica, iztie da su
"vatrogasci ugasili vatru koja je tek poela goriti",334) a
jednom Viegraaninu je "svastika izgorila".335) U
Banjaluci nita nije gorilo, kae voditelj BHT dnevnika
Amir Krivoija u povodu masovnih protesta graana
BiH,336) ali u Sarajevu jeste: Nisu gorile njihove vile i
penthausi, gorio je arhiv drave, naglasio je profesor na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Nenad Velikovi.337)
Kao to nam je to kijevski Mejdan jo jednom
dokazao, niija nije do zore gorila, napisao je svjetski
poznati bosansko-ameriki knjievnik rodom iz Sarajeva,
Aleksandar Hemon.338) Zgrada Predsjednitva bi
potpuno izgorila da nije intervenisala Specijalna jedinica

332

) BHT dnevnik u 19 sahati, 08.12.2008. godine

) BHT, "Tema dana", 07.04.2011. godine
334
) FTV dnevnik u 19,30, 01.12.2011. godine
335
) Sredovjeni Viegraanin povodom pretrage jezera Peruac i
traenja kostiju Bonjaka, koje su pobili srboetnici u Viegradu
1992. godine, TVSA dnevnik u 18,30, 10.09.2013. godine
336
) BHT, 07.02.2014.godine .Tom prilikom demolirane su i
zapaljene zgrada Predsjednitva BiH u Sarajevu te sjedia
kantonalnih vlada u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihau i Mostaru.
337
) Preuzeto sa portala Deutsche Welle, 17.02.2014. godine
338
) Radiosarajevo.ba, 25. februar 2014. godine u 12:24.
333

191

FUP-a, tvrdi direktor Uprave, Dragan Luka.339)

Nikakva je utjeha za nas to su i francuska predgraa
gorila prije etiri godine tokom demonstracija.340)
Univerzitetski profesor, roeni Mostarac, Zdravko
Grebo, u jednoj televizijskoj emisiji prisjea se poetka
rata: Kada su pincgaueri gorili na Skenderiji... izvlaili
oficire koji su gorili...341) Jo jedan Mostarac, Svetozar
orovi, u svom knjievnom djelu upotrebljava izvorni
oblik goriti. Kako nas izvjeuje iztraiva jezika
njegova knjievnog djela, Asim Peco, glagol goriti nalazi
u pripovijetki "Stana Rankovieva", a oblik dogorila je u
pripovijetki "Bogojavljenska no".342) I na facebookprofilu "Aleksandar Planjanin" zabiljeen je taj oblik:
Pred kraj rata pala mu granata na talu i sve markice
izgorile.343) Ikavski oblik nalazi se i u rukopisnom
Riniku u stihu na bosanskom jeziku, Muhameda
Hevaije Uskufije Bosnevije iz 1631. godine: (Yoruldi
umori, yanar ne gori, kaar ne bii, tiraj ne
kovar.344)
Za razliku od izvornih govornika i izvornog
bosanskog jezikog naslijea, "Dnevni avaz"
339

) FACE TV, 15.02.2014. godine, oko 19,30 sahata

) Neven Kazazovi, TVSA, emisija Dobre vibracije, 12.02.2014.
godine. U istoj emisiji jedna graanka Sarajeva u telefonskom
javljanju, kae: ... ovo to je gorilo ...
341
) FTV, emisija "Odgovorite ljudima", 03.05.2012. godine
342
) Peco, 2007: VI, 165. orovieve ikavske oblike navodimo, jer
pie jezikom svoje mostarske hercegovake sredine, kako je utvrdio
iztraiv Peco, koji je i sam Hercegovac, ijekavac, vukovac, a
Hercegovina se paualno uzima kao ijekavska, zatim jer je orovi
iz bosanske pravoslavne tradicije, koja je ijekavska.
343
) fb,04.02.13. godine
344
) Uskufi, Rinik, str. 85.
340

192

upotrebljava normirane ijekavske oblike, odnosno

zaviajne crnogorske govorne oblike svoga vlastnika,
npr. "Gorjelo potkrovlje kue Mustafe abia."345) Ili:
"Gorjela Baarija".346) Da bi u tome bio dosljedan, taj
list ak falsifikuje govor izvornih govornika. Gledaoci
FTV jasno su vidili i uli kako Lutvo Fazlagi kae da je
gorilo, ali ga dan kasnije "Avaz" citira, drei se
propisane norme, u ijekaviziranom (krivotvorenom)
obliku: "Damija je poela gorjeti."347) Za ovim
skorojevikim listom ne zaostaje ni predratni ugledni
dnevni list "Osloboenje", koje u dva navrata na
naslovnoj stranici donosi redakcijske naslove sa
ijekaviziranim glagolom goriti, prvi: Dogorjelo do
nokata i drugi, koji se stavlja u usta srpskom lanu
Predsjednitva BiH: Neboja Radmanovi:
Predsjednitvo nije sluajno gorjelo.348) Ali: Kao to
nam je to kijevski Mejdan jo jednom dokazao, niija nije
do zore gorila, kategorian je svjetski poznati i priznati
bosansko-ameriki knjievnik srednje generacije, rodom
iz Sarajeva, a ivotom u Chicagu, Aleksandar Hemon.349)
Istina, u Bosni se mogu uti i ekavski oblici ovoga
glagola, ali dosad nije objanjeno je li to "uvezeni"
ekavizam ili ekavizam nastao prirodnim putem nakon
vjetakog ijekaviziranja ikavskih oblika, kada je 'j' dolo

345

) "Dnevni avaz", naslov, 16.01.2009, str. 27. Da su Nikiani

sauvali svoj pradidovski ikavski jezik u svojoj ariji, bilo bi isto:
goriti, gorilo...
346
) Glavni, udarni naslov na naslovnoj strani "Dnevnog avaza", dana
07.03.2012. godine
347
)"Dnevni avaz", 10.12. 2008. godine
348
) "Osloboenje", 15.02.2014. i 27.02.2014. godine
349
) Radiosarajevo.ba, 25.02.2014. godine u 12,24 sahata

193

u kontakt sa 'r' koje ga je absorbiralo, "progutalo":

(goriti:gorjeti> gor'eti>goreti350).
Pored glagola goriti projektovani "bosanski"
jeziki standard Bosancima ne dopua ni letiti, ni eliti,
ni viditi, ni druge glagole ujednaenih i-osnova ovoga
tipa.351) Iako bosanski pravopis izriito zabranjuje
upotreba ikavskog oblika glagola letiti, bez ikakvog
razlonog objanjenja i prihvatljivog obrazloenja,
njegova upotreba je oberairena. Posebno je ilustrativan
primjer poznate bosanske folk-pjevaice Fahrete Jahi
alias Lepe Brene, rodom iz Brkog, koja je nakon udaje
za srbijanskog tenisera Slobodana Bobu ivojinovia,
konvertirala u ekavski i u jednom intervjuu strogo i
pravilno govori ekavski, a rije sletili ponovila je
uzastopno tri puta, zadravi tako svoj zaviajni izvorni
oblik glagola letiti352) iz svog maternjeg bosanskog
jezika: "Kad smo sletili na Floridu..." kae Brena.353)
Njen "zemljak", poznati reper Edo Maajka, ima isti oblik:

350

) - Naa pekara je tri puta gorela. ... neposredno ... pekare koja je
gorela. (Alija abanovi, direktor 'itozajednice BiH', lan ratne
Uprave Velepekare, sjeanje na obsadu Sarajeva, TVSA,
08.07.2010. godine)
351
) Pored navedenih, u ad hoc iztraivanju metodom sluajnog
uzorka u savremenim informativnim medijima, zabiljeeni su od
izvornih govornika ikavski oblici slijedeih glagola: lediti, mraviti,
oboliti, odoliti, ogoliti, poskupiti, razumiti, sazriti, stariti, sviditi,
tediti, utiti, trpiti, voliti, uspiti, iviti
352
) U ad hoc iztraivanju metodom sluajnog uzorka u savremenim
informativnim medijima, zabiljeeni su oblici glagola letiti jo i od
slijedeeih izvornih govornika: Faruk Guso, Ana Balaban, Irena
Kljaji, Hadem Hajdarevi
353
) Intervju sa Aleksandrom Stankoviem, voditeljem emisije
Nedjeljom u 2 na HRT 1, 15.02.2009. godine

194

"Trebo sam letit, ali, na kraju, nisam."354) Mnogo

dramatinije je bilo za vozaa navijakog kombija FK
Slavija iz Lukavice kod Sarajeva nakon utakmice GOKSlavija, koje su napali domai navijai negdi kod
Mostara: Uspio sam se nekako otkopat i izletit.355) Na
poetku koarkake utakmice BiH-Georgia(Gruzija) u
sarajevskoj Skenderiji, sportski komentator Vladislav
Majer navijaki pravi optimistinu atmosferu, pokazalo
se neopravdano, jer je Bosna izgubila tu utakmicu:
Vjerujem da e se bukvalno letiti terenom.356) Njegov
radni kolega, komentirajui nogometnu utakmicu, kae
da je "sve igrae preletila lopta".357) Povodom pobjede
nogometne reprezentacije BiH nad Litvanijom 1:0 i
plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, u zemlji je
zavladala euforija i organiziran spontani doek, pa je
voditelj specijalne emisije, takoer sportski komentator
na dravnoj televiziji, Aleksandar Babi, uzhieno
najavljivao: Nai reprezentativci samo to nisu sletili na
Sarajevski aerodrom.358). Povodom velikog ljetnog
poara kod Jablanice, voditelj dnevnika na FTV Darjan
Babi, pita Idriza Brkovia iz Ministarstva sigurnosti
BiH "hoe li poletit" vojni helikopteri za gaenje, a on
mu odgovara: Da li e oni poletit u 7 ili 8, to mi ne
znamo.359)

354

) TV Hayat, 25.04.2010. u 18,55 sati

) BHT dnevnik, 17.09.2012. godine. Tim povodom voditeljica
dnevnika, Svjetlana Topali, primijetila je: Trebamo se stiditi.
356
) BHT1, 21.08.2012. godine, 20 sati
357
) Igor Kristi, komentator fudbalske utakmice Brazil-Urugvaj,
BHT, 26.06.2013. godine
358
) BHT, 15.10.2013. godine
359
) FTV, 06.08.2013. godine, 22,30 sahata
355

195

A kako je bilo uletiti i izletiti objanjavaju u

jednoj emisiji pjevai, Zagrebanka Sanja Doleal360) i
Sarajlija Mladen Vojii Tifa.361) Isti oblik upotrebljava i
lan Predsjednitva BiH iz reda hrvatskog naroda, eljko
Komi,362) ali i novinarka BHT Irena Kljaji363) te
glumac i reiser Branko uri.364) Nezaposelni pilot
civilne avijacije, Faruk Guso, rezignirano konstatuje: "Ne
mislim da u u skorije vrijeme letit."365) A voditelj vijesti
BHT1 Saa Deli saobava: Dva aviona amerikih
oruanih snaga sletili su na Sarajevski aerodrom.366) U
jednoj sekvenci postratnog filma "Dobro utimani
mrtvaci" Benjamina Filipovia i Fee Isovia jedan od
glavnih aktera (glumac Miralem Zubevi) kae: - Jo od
Ikara i Dedala ovjek sanja da mu je poletit.367)
Promovirajui svoju predstavu u Pozoritu mladih,
sarajevski reditelj Ale Kurt kae za glumce: Letit e
stvarno.368) Z. Vuina, pak, kae: "Nikad ne znate kad e
neki labud sletiti."369) Poznata beogradska glumica
Svetlana Bojkovi u jednoj prilici kae: "Ja sam samo
360

) - Kako je bilo uletiti? (Sanja Doleal, OBN, emisija Sanja,

6.2.2007. u17 sati (repriza emisije iz 2005. godine)
361
) - Jo lake izletiti. (Mladen Vojii Tifa u istoj emisiji)
362
) - Najbolje bi bilo da smo mi uletili... (eljko Komi, lan
Predsjednitva BiH, FTV 60 minuta, 24.01.2011. u 20 sati)
363
) - Oni su doletili... (Irena Kljaji, reporter, BHT1 vijesti u 19 sati,
26. 06.2006. godine
364
) - Na njega smo naletili. (Branko uri, kao glumac u filmu
Mali svet, snimljenom u Srbiji i Crnoj Gori, FTV, 23.06.2006, 22
sahata
365
) BHT1 dnevnik u 19 sati, 12.03.2005. godine
366
) BHT1 vijesti u 19 sati, 26.06.2006. godine
367
) FTV, 30.10.2011. godine, 21 sahat
368
) TVSA dnevnik u 18,30, 13.12.2011. godine
369
) BHT1 vijesti u 19 sati, 01.02.2007. godine

196

naletila na kaficu."370) Ovaj primjer potvruje opu

upotrebu ovih oblika glagola sa i-formantom kao pravilo,
to je zahtivalo potrebu da se izgovor glumice ekavke
prilagodi lokalnoj sredini, bez obzira da li je ona sama to
instinktivno prilagodila ili joj je sugerisano. I u jednom i
u drugom sluaju postoji svijest da je takav izgovor
odlika te 'lokalne' (sarajevske, bosanske) sredine. Izvorne
oblike glagola letiti nalazimo u narodnim pjesmama, kao
i kod bosanskih knjievnika, slikara, profesora, pjevaa...
Kod ve citiranog orovia zabiljeen je oblik naletie
suze u pripovijedki "Bogojavljenska no". Neponovljiva
interpretatorka bosanskih sevdahlinki, Zehra Deovi,
pjeva: /Da sam ptica i da imam krila/Ja bih cijelu Bosnu
preletila/Letila bih, nikad ne bih stala/dok se Bosne ne
bih nagledala/. Predhodne stihove ove popularne
sevdahlinke u istom obliku nadahnuto je odpjevao uz
gitaru, u sasvim novom izvoenju, mladi kantautor Damir
Imamovi na zavrnoj veeri Sarajevskih dana poezije u
maju 2011. godine u sarajevskom Domu mladih na
Skenderiji. Ovu sevdahlinku u parodijskoj parafrazi
donosi kuna pomonica Buba u kontroverznoj
federalnoj tv-seriji: Da sam ptica i da imam krila/ Ja bi
od Izeta odletila, pjeva ova mostarska glumica.371) Jo
neki likovi iz ove serije imaju izvorni oblik, kao to je
Barbara: Ali sam se malo zaletila372) ili ombe i Refko:
Ruka sama poletila.373) Povodom masovnih protesta
graana BiH, sociolog starije generacije, Esad Bajtal, u
370

) FTV, humoristika serija "Lud, zbunjen, normalan", 29.12.2010.

godine u 18,15 sati
371
) "Lud, zbunjen, normalan", FTV 13.05.2013. godine
372
) Barbara, FTV, 20.01.2013. godine
373
) FTV, 14.12.2013. godine

197

razgovoru sa voditeljem dnevnika kae: Neki ljudi su se

zaletili...374) Nasuprot bosanskom ivom narodnom
govoru, Karadievi sljedbenici forsiraju ijekavizirane
oblike, kao to je to uinio obraiva rijei pod slovom 'l'
Uloanin I. edi u Institutskom Rjeniku. On je dodatno
napravio jedan kvaziijekavizam u iterativu ovoga
glagola: kao rijeniku odrednicu naveo je pravilan
praslavenski oblik u kojem je izvorno 'e' iterativnim
duenjem postalo dugo 'e': ltati, ali ga je u objanjenju
ijekavizirao u nepravilan oblik: lijetati. Glede njega
postupit e i "nezavisni bh. politiki dnevnik", koji e na
naslovnoj strani upotrijebit ijekavizirani oblik iz govora
svoga gusinjskog vlastnika: BiH e uskoro dobiti
bespilotnu letjelicu.375)
Nekada su, stoljeima unazad, po Bosni letile i
ptice-golubice sa sarajevske Baarije, ali odkako je
"Poletjela golubica sa Baarije" pjesnika Duka
Trifunovia i (tada) mladog interpretatora Harisa
Vareanovia u muzikom sastavu Zov 1979. godine,
nijedna vie nije poletila. to su letile letile su! Ova
Harijeva je postala pravi hit.376) Od tada neke nove
golubice ue letjeti na onoj istoj Baariji. U aktuelnoj
reklami zapadnohercegovakog proizvoaa papirne
374

) BHT dnevnik, 07.02.2014. godine (Tokom tih masovnih protesta

diljem Federacije demolirane su i zapaljene zgrade Predsjednitva
BiH u Sarajevu, te sjedia kantonalnih vlada u Sarajevu, Tuzli,
Zenici, Bihau i Mostaru.
375
) Dnevni avaz, 19.07.2013. godine
376
I sam sam esto znao poletiti na krilima ove baladine
kompozicije, sa onom neponovljivom instrumentalom solo-gitare,
koju sam tada sa posveenou presluavao kad god bi me tokom
dvogodinjeg boravka na lektoratu na Kijivskom univerzitetu
(Ukrajina) uhvatila nostalgija.

198

galanterije jedna tinejderka obeava/garantuje/kae

drugoj: Sa (...) e letjeti ako treba.377) U jednoj svojoj
pjesmi bosanski poetski akademik, Abdulah Sidran, ima i
imenicu, postverbal, letilo u obliku akuzativa mnoine
'letila', to je homonimski oblik glagolskog pridjeva
radnog enskog roda od glagola letiti: /stvorio, plovila
zatim i letila, i druga, svakojaka,/mona osjetila! I niim,
jamano, elio nije da/ 378), a jedna slika poznatog
bosanskog slikara iz Tuzle, Nesima Tahirovia, nosi
naziv "Rajska letilica".379) Identian oblik upotrijebio je
voditelj BHT-dnevnika Amir Krivoija: Ruenje letilice
niko nije preivio.380) Takav oblik naao se u jednom
komentaru nosioca fb-profila "Aleksandar Lukich":
Mislim da je probna pista dobra prvenstveno za
letilice...Govorei o slobodi medija i novinarskom
profesionalizmu, profesorica na urnalistici sarajevskog
FPN-a, Nermina Mujagi, kae: "Oni moraju uletiti."381)
Zar nije paradoksalno da bosanski pravopis izriito
zabranjuje upotrebu ovoga oblika glagola, a jedan od
lanova pravopisne komisije za njegovu izradu bio je
upravo Sidran, koji u citiranom stihu instinktivno
upotrebljava ba taj zabranjeni oblik. U uvenom
Uskufijinom Riniku u stihu na bosanskom jeziku iz
1631. godine itamo stih: Hem sokol dur hin adi, udi
dimek poleti.382)
377

) NTV "Hayat", 17.04.2013. godine

) Sidran, Abdulah: Sarajevski tabut, Civitas, Sarajevo, 2004,
pjesma Disput o Bogu, str. 117/118.)
379
) Tahirovi, Nesim: "Rajska letilica", slika, izloba u Collegiumu
artisticumu u Sarajevu, 01. juna do 31. jula 2010.godine
380
) BHT-dnevnik, 27.05.2013. godine, 19 sahata
381
) FTV 3D, 03.05.2011. godine oko 23,30 sata
382
) Uskufi, Rinik, str. 76.
378

199

Nema granice dokle se na krilima ljubavi moe

doletiti, kao to, s druge strane, nema granice do koje se
neto moe eliti,383) ali se mogu ostvariti samo realne
elje. "Ostvarili smo ono to smo elili" kae Devad
abanagi, prva violina Sarajevske filharmonije.384)
Svoje elje ostvarila je i pjesnikinja i pjevaica Rahima
Halimanovi ehi, koja kae: "Uradila sam ono to sam
volila, elila."385) Jedna elja vue drugu. Tako
projektant Centra za srce u Tuzli, Husein Dropi, kae:
"Onda smo elili...",386) a profesor islamske kulture
Nusret Isanovi, napominje: "Ovaj se problem moe
rijeiti ukoliko ga budemo elili rijeiti."387) Nekadanji
gradonaelnik Foe, Zdravko Krsmanovi, tvrdi:
"Graani Bilee su elili promjene",388) a njegova
sugraanka studentica medicine, Suzana, ima skromniju
elju: "elila bi' da postavim pitanje dr. Trbojeviu.389)
"Ne bi elili da nam neko ne pomogne",390) jada se jedan
Habul, mjetanin naselja Kula Fazlagia kod Gacka,
opisujui svoje povratnike muke, ali i gradonaelnik
Sarajeva Alija Behmen, na otvaranju Festivala Sarajevo
"Sarajevska zima" potvruje da nije isto eliti i moi:
383

) U ad hoc iztraivanju metodom sluajnog uzorka u savremenim

informativnim medijima, zabiljeeni su oblici glagola eliti jo od
slijedeih izvornih govornika: Mijo Miji, Igor Kristi.
384
) BHT1, emisija "Dimenzija vie", 17.10.2008. godine oko 22,50
sati
385
) FTV, emisija "Folk-ou", 20.07.2008. godine, izmeu 22 i 23
sata
386
) FTV dnevnik u 19,30, 26.02.2006. godine
387
) BHT1, emisija "Javna tajna", 16.10.2006. godine oko 20 sati
388
) FTV, emisija "Poteno", 04.02.2010. godine oko 20,30 sati
389
) TVPinkBiH, emisija "Zabranjeni forum", 22.10.2009. godine u
23,23 sahati
390
) FTV dnevnik, 18.04.2008, 19,30 sahata

200

"Ova gradska administracija, koliko god elila i trudila,

inila, ne moe sama."391) Povodom Dana dravnosti
BiH vremena Mostarka Azra arac-Kalajdi svjedoi:
"Odluke ZAVNOBiH-a djelovale su ohrabrujue za sve
koji su elili dobro BiH."392) Profesor Omer Ibrahimagi
otkriva jednu elju meunarodne zajednice u BiH:
"Meunarodna zajednica je u Bosni i Hercegovini elila
mir bez pobijeenih i poraenih,"393) a ministar MUP-a
FBiH Muhidin Ali jednom prilikom kae "... nismo
lili..."394) Komandir jedne ete u Mostarskom bataljonu
svjedoi: Hujka je prepoznao na naboj, nas
Podveleaca, da smo elili...395) ak i pomalo aknuti
humoristiki lik ombe, u humoristiko-satirinoj seriji,
upotrebljava izvorni oblik (nastranu uvezena sintaksika
konstrukcija): Publika me se stvarno poelila.396)
Na jednom relativno novom sarajevskom radiju,
biljeim en passant jedan viestruko jeziki ilustrativan
primjer, koji pokazuje kako se putem medija modelira
jezik sredine, ali i kako nove rijei ulaze u jezik po
uzusima uroenog genetskog koda. Jo jedanput se
potvruje shvaanje da su djeca (pored pjesnika) jezika
"vojska najjaa", najvei stvaraoci u jeziku, samo ih
odrasli sputavaju i gue raznim normama i strogim
vjetakim pravilima. Voditeljica na ovom gradskom

391

) BHT1, 07.02.2011. godine u 17 sahati

) BHT1, 24.11.2010. godine
393
) FTV dnevnik u 19,30, 18.12.2010. godine
394
) BHT1, dnevnik u 19 sati, 17.04.2007. godine
395
) TVSA, emisija o Hujki, 18.12.2011. godine (Hujka je nadimak
Midhata Hujdura, komandanta Mostarskog bataljona)
396
) FTV, humoristilka serija "Lud, zbunjen, normalan", 24.12.2011.
godine
392

201

radiju,397) kako se samoreklamira, pita djecu ta bi eljeli

(upotrebljavajui serbokroatizam i bhs. standard) da im
donese "djed mraz", a jedna sarajevska djevojica
predkolskog uzrasta kae da bi elila (upotrebljavajui
bosnizam, organski idiom, maternji jezik) da joj donese
"dividivove"!398) I ovaj primjer potvruje da su djeca, uz
pjesnike, najvei stvaraoci u jeziku, kao to vidimo kako
sa novim tehnolokim izumima ulaze rijei u bosanski
jezik, kako se posvajaju, podomauju, tj. bosniziraju
posvojenice, u ovom sluaju po modelu div divovi ili
sliv slivovi. Slian primjer, ali ovaj put kao alostan
primjer autocenzure, zabiljeen je dva mjeseca kasnije od
Amne Tuzovi, uenice Tree gimnazije u Sarajevu u
izkazu: ... zato to smo elili... pa u nastavku se izpravi u
eljeli ... Ovdi je vrlo vano skrenuti panju da je prvi put
uenica upotrijebila oblik elili, kako ona nosi u
maternjem idiomu, pa se sama izpravi na eljeli prema
kolskom nauenom knjievnom idiomu, svjesna da se
nije izrazila "knjievno". Treba zamisliti koliko je to
obtereenje za psihu, ali i za slobodu izraavanja te
kreativnost u jeziku, ovakva samocenzura mladih ljudi
to je praktina posljedica normativnog nasilja nad
maternjim jezikom.
U bosanskoj sredini djeluje krajnje izvjetaeno
strogo pridravanje savjeta bezkompromisnih
karadievskih istonohercegovakih lektora, kao to su
zvuale neke rijei u pozdravnom govoru
novoimenovanog premijera Kantona Sarajevo, Fikreta
Musia, na otvaranju Festivala Sarajevo "Sarajevska
397

) Radio Antena Sarajevo 27.12.2013. godine, 07, 05 sahata

) To je englezsko spelovanje skraenice DVD, a bhs. bi bilo
devedeovi.
398

202

zima", koji se slijepo drao propisane norme:

"Zadovoljstvo mi je pozdraviti vas i poeljeti vam
dobrodolicu uime Vlade ...Dok su grmjeli topovi, muze
nisu utjele...".399) (Ako je, pak, ovaj jezik njegov
zaviajni govor, to, opet, potvruje primjetbe Sarajlija da
njihovim gradom ve cijelo stoljee vladaju nesarajlije.)
Za razliku od Musia, politiki komentator Mimo
ahinpai se narodski (shodno nazivu svoje emisije)
pita: Do kada e graani utiti i trpiti?400) U narodnom
duhu je i jedna reklama: Ljepoti ne moete odoliti.401)
Kod mnogih je jo uvijek prisutno kolebanje izmeu
svoga svakodnevnog materinskog i propisanog
knjievnog izraza, kao to svjedoi jedan primjer
sportskog komentatora Igora Kristia: "Sigurno su se
ueli..." pa se bre-bolje na pola rijei izpravi u: "Sigurno
su se ueljeli."402) To najbolje govori o funkcionalnom
statusu ovog formativa, odnosno njegovom
nedistinktivnom karakteru i opravdanosti dubletnog
normiranja ovih glagola. Tako bi bilo normalno, a i
poeljno, da se Kristi ne mora izpravljati usred reenice
i da legitimno upotrijebi i jedan i drugi oblik kako mu
padne na pamet, shodno fleksibilnoj bosanskoj
kon'junktivnoj normi. Dok ne bude tako, utjeti e
gromoglasno parati bosansko uho jednako kao i grmjeti.
Uzalud banjaluki biskup, msgn. Franjo Komarica,
poruuje: Ne smijemo na to utiti!
Oblik glagola viditi takoer je razprostranjen u
cijeloj Bosni i Hercegovini kod svih kategorija
399

) BHT, 07.02.2011. godine, oko 17 sati

) OBN, "Vox populi", 30.03.2012. godine
401
) TVSA, 20.03.2012. godine
402
) BHT1, 01.02.2009. godine oko 21,20 sati
400

203

stanovnitva, svih tradicija. Motorista eljko iz Sarajeva

objanjava stairanje novih lanova "... da bi vidili kakav
je ovjek",403) ali se reporterka Nadina Salijevi
"standardno" nadovezuje: "... a mi smo vidjeli... " U
svojoj putopisnoj tv-reportai akademik Muhammed
Filipovi navodi ta se sve "u Stocu moglo viditi",404) a
mladi zanatlija iz Blagaja poziva gledaoce u goste i
obeava: "Nee se pokajat, jer imaju ta vidit'... "405)
Istaknuti fudbaler i nogometni trener iz Sarajeva, Predrag
Pai, najavljuje: "Tu arenu loptu emo sad vidit u
Njemakoj.406) Voditelju BN-radija iz Bijeljine, Sai
Petroviu, koji inae govori ekavski u cijeloj emisiji,
omakne se pokoja domaa rije, pa kae: Vidiemo ta e
biti. Nezaboravnom vokalu "Bijelog dugmeta", eljki
Bebeku, najvjerovatnije se nita nije omaknulo kada
tvrdi: Moja kerka me nikad nije vidila u "Bijelom
dugmetu".407) Legendarni skaka sa Starog mosta u
Mostaru, Emir Bali, tek kao ezdesetogodinjak otkriva
neke djeake motive za ove podvige: Mati me je
vidila.408) A novoimenovani Visoki predstavnik u BiH,
Austrijanac Valentin Inzko, u nastupnom intervjuu sa
Aleksandrom Mlaom za Federalnu televiziju, kae: To

403

) BHT1, 15.07.2008. u 20,30 sati

) FTV, emisija "Putujui Bosnom" 15.01.2006. godine
405
) NTV Hayat, emisija "Vijesti" 19-20,30, 08.04.2006. godine
406
) BHT1, emisija "Javna tajna", 08.06.2006, 20-21 sat
407
) OBN, emisija Sanja, 06.02.2007. godine oko 17 sati (repriza
emisije o Bijelom dugmetu iz 2005. godine)
408
) FTV, emisija Dobri ljudi 27.02.2010. godine u 20 sati.
Takoer: - Ove mlade generacije koje budu itali knjigu, vidie...
povodom promocije svoje knjige "Sjeanja" 02.12.2008. godine,
FTV dnevnik u 19,30 sati
404

204

emo viditi.409) Primjetno je nastojanje Inzka da se

dodvorniki jezikom identificira sa sredinom u koju
dolazi, sa Bosancima, to znai da je Inzko, kao stranac, i
ovu osobinu identificirao kao bosansku i da za njega ima
funkciju distinktivnog obiljeja bosanskog izraza prema
drugima. Kako stranac prirodno usvaja izvorne oblike iz
razgovornog organskog idioma vidimo i u primjeru
jednog zvaninika UNDP-a: Moemo viditi da se od
mlijeka moe iviti.410) Isti oblik ovoga glagola
upotrebljava jo jedna strankinja, Slovenka Tanja Fajon,
zastupnica ove zemlje u Europskom parlamentu: Vano
je imati dobre prijatelje. Evropski partneri su dobri
prijatelji. To smo vidili danas.411) Slino se ponio i
poznati Nikianin sa dvadesetogodinjim ivotnim
staom u Sarajevu, utemeljitelj "Avaza", Fahrudin
Radoni, koji kae: To e se viditi.412) Hadezeovski
politiar iz zapadne Hercegovine, Martin Ragu, jo od
omladinskih dana napadno nastoji svoj hrvatski identitet
izpoljiti strogim pridravanjem hrvatskog
standardnojezikog izraza, ali e, ipak, upotrijebiti
bosanski oblik ovoga glagola: Vidiemo sada ta e
biti.413) Aktuelni federalni ministar MUP-a Predrag
Kurte priznaje: Mi smo uvidili greku,414) a tadanji
premijer bosanskog dejtonskog entiteta "republika
srpska", Aleksandar Dombi, razmilja: Vidiemo kako i

409

) FTV dnevnik u 19,30, 25.03.2009. godine

) Alexander Prieto, zvaninik UNDP, TVSA, 13.03.2013. godine
411
) BHT dnevnik, 08.11.2011. godine, 20 sati
412
) FaceTV, 08.01.2011. godine
413
) BHT1, emisija "Crta", 04.10.2011. godine, 21 sat
414
) FTV dnevnik, 29.12.2011. godine
410

205

na koji nain...415) Govorei o ratnoj izvedbi "Kose" u

Kamernom teatru 55 u obkoljenom Sarajevu 1993.
godine, jedan od uestnika, Sran Jevevi, podsjea:
Kao to smo vidili...416)
Zabiljeeno je da iste izvorne ikavske oblike ovoga
glagola upotrebljavaju poljoprivrednik Lei iz Podosoja
kod Trebinja,417) sindikalni aktivista iz Mostara, Salko
Dalto,418) planinar iz Travnika, Faruk H-i,419) Sarajlija
Milomir Kovaevi Strani, ratni reporter iz obkoljenog
grada, koji ivi u Parizu,420) Mato Tomi, nekadanji
Titin kuhar u Bugojnu,421) Mostarac Ramiz Jelovac,
predsjednik Skuptine HNK,422) zastupnik u Parlamentu
BiH Stanko Primorac,423) srbijanska terapeutica Vladica

415

) BHT1 dnevnik u 19, 02.01.2012. godine (Kod Dombia je

prisutan pleonazam, uduplan prilog, est kod novokomponovanih
polupismenih bosanskih politiara, jer 'kako' upravo znai 'na koji
nain'.)
416
) FTV dnevnik u 19 sahata, 17.03.2013. godine (Originalna
izvedba Kose desila se na Brodvej 1968. god.)
417
) - Dalje emo vidit ta e se desiti, BHT dnevnik u 19 sati,
05.12.2010.
418
) ...poto smo vidili... FTV, emisija "60 minuta", 29.05.2006.
godine
419
) - Moete vi vidit, BHT1, emisija "BH danas", 10.11.2006. godine
u 18,30 sati
420
) Vidiemo. FTV, emisija "Centralni zatvor", 28.11.2008. godine
u 18,50 sati
421
) - Moete vidit... FTV, emisija "Centralni zatvor", 20.11.2006.
godine
422
) - Kao to smo vidili... FTV dnevnik , 15.04.2009. godine u 19,50
sati
423
) -Graani trebaju dobro viditi... FTV, emisija "Odgovorite
ljudima", 13.10.2011. godine

206

orevi,424) predsjednik Olimpijskog komiteta BiH Izet

Rao425), ali (zaudo) i glavni likovi federalne
humoristike serije "Lud, zbunjen, normalan".426)
Presudno je vano za bosansku normativistiku to se
takav izvorni ikavski oblik upotrebljava u dva kljuna
korpusa: u srednjevjekovnim bosanskim kodeksima i u
prvom bosanskom rijeniku. U jednom od najznaajnijih
i najobimnijih bosanskih srednjevjekovnih kodeksa,
Mletakom zborniku, napisanom najvjerovatnije u doba
kralja Dabie, krajem 14. stoljea, stoji: I stah na pisci
mo(r)skom' i vidih' iz mora zvir' ishodet'... i na rozih'
jego 10 vin'c'... I zvir' v'shodite vdih'... I jazva s'mr'tna
jego iscilii...427) Prvi leksikograf bosanskog jezika i
rodonaelnik bos(a)nistike M.H. Uskufi jo poetkom 17.
stoljea u svom stihovanom rijeniku navodi: Ej, to
dobro vidih od teb', ne more se hi izbravjit.428) Oblik
vidila zabiljeen je i u orovievoj pripovijetki "Stojan
Mutikaa". Meutim, bosanski pjesniki akademik,

424

) -Moete viditi matriks ivota. BHT, emisija "Putevi zdravlja",

03.02.2013. godine
425
) -Da bi vidili... BHT1, 06.02.2014. godine oko 23 sahata
426
) -To emo vidit, kae Izet F., a sin mu Faruk odgovara: -ta emo
vidit. FTV, 23.10.2011. godine, 22 sata; - Jesi vidila kako me mala
pase? Faruk F., 16.12.2011. godine, oko 23 sata; -Ba bi to volio
vidit. (Izet F., 03.08.2012. oko 21 sahat) -E, vidjee!, odgovara mu
sin Faruk; -Volio sam da sam te mogao vidit. (Izet F., FTV, 09. 06.
2013. godine.
427
) BHKH (1974), I. knjiga, str. 19. (Preneseno u savremeni
ijekavski glasi: I stojah na morskom pijesku i vidih iz mora izlazeu
zvijer... i na njegovim rogovima 10 vijenaca... I zvijer izlazeu
vidih... i rana smrtna njegova iscijeli..., cit. djelo, str. 21.
428
) Uskufi Rinik (1631), str.105.

207

Abdulah Sidran, priklonio se u jednom stihu normiranom

ijekavskom obliku: I ve se vidjelo.429)
U opljakanoj i osiromaenoj postgenocidnoj
Bosni ivot je sve jeftiniji, a iviti sve skuplje pa je
posebno frekventan glagol poskupiti. Svakodnevno ga
nebrojeno puta izgovaraju svi, od domaica do
univerzitetskih profesora, od Une do Drine i od Save do
mora, i Mujo, i Pero, i Anto, jer poskupljuje sve. Val
poskupljenja u talasima je preplavio zemlju prilikom
uvoenja PDV-a ...pa je to razlog zato je poskupilo u
januaru...430) Na jednoj tv-stanici postavljen je telop sa
stavkom iz analize o poskupljenju: Proizvodi koji su
poskupili,431) a dravna televizija napravila je ulinu
anketu u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu i sve tri domaice
u sva tri grada govore izkljuivo: poskupilo, poskupiti, a
reporterka poskupjelo.432) Voditelj FTV dnevnika Ognjen
Blagojevi kae: ta e poskupiti..., a novinarka
izvjeta Sanja Bagari: poskupjeti...433) Posebno je
alarmantno kad poskupljuju hljeb i lijekovi. Mora
poskupiti hljeb, kategorian je direktor "Klasa" iz
Sarajeva,434) a univerzitetska profesorka Lamija Tanovi,
povodom poskupljenja struje, tvrdi: Sa strujom e

429

) Abdulah Sidran: Prestanak ope opasnosti (1995), Godinjak

BZK "Preporod", 2011. godine
430
) Zlatko Lagumdija, politiar i univerzitetski profesor iz Sarajeva,
FTV, emisija 60 minuta, 30.01.2006. godine 20 21 sat
431
) TVSA, emisija "Danas Kantona Sarajevo", 24.02.2006, 18,30
sati
432
) BHT1, vijesti u 19 sati, 18.01.2006. godine
433
) FTV dnevnik u 19,30 sati, febraruar 2006. godine
434
) BHT1, emisija "Poteno govorei", 13.12.2005. godine

208

poskupiti hljeb.435) Savjetnik tadanjeg premijera Adnana

Terzia Zlatko Hurti ubjeivao je javnost: Nisu
poskupili lijekovi sa esencijalne liste..., sedam puta
ponavljajui rije poskupilo, a jedanpun poskupjelo.436)
Sam predsjedavajui Vijea ministara BiH, rodom iz
Travnika je govorio: Postoje lijekovi koji su
poskupili...Nije sve poskupilo...Pet maraka da e sve
poskupit...437) Odgovarajui gledateljici Fatimi iz
Mostara, koja mu je spotaknula: Vi ste obeali da nee
nita poskupit, Terzi navodi: Lijekovi jesu poskupili...
ali nita nije toliko poskupilo koliko su graane plaili
Lagumdija i ostali...438)
Takvu upotrebu ovih denominatnih glagola iosnova potvruju i sva dijalektoloka iztraivanja
bosanskih govora. Svugdi po Bosni narod govori goriti,
kipiti, letiti, luditi, viditi, iviti, sjediti itd. Sudjelujui jo
kao student poetkom sedamdesetih godina u timovima
Lingvistike komisije ANUBiH u dijalektolokim
iztraivanjima bosanskih govora, od Ivanjske pod
Kozarom priko eria na obroncima Vlaia do pionice
pod Majevicom, redovno sam biljeio od naroda, da je
mli(je)ko pokipilo, a ne pokipjelo, da je zvi(je)zda
(padalica) proletila, a ne proletjela, da je teaku vazda
bilo teko ivit na zemlji, a ne ivjeti, da je lie poutilo,
a ne poutjelo, da se vatra brzo, i razgorila, i zgorila, a
ne razgorjela i zgorjela, da se mlada zastidila, a ne
zastidjela i zarumenila, a ne zarumenjela, da je rano
435

) Prof. dr. Lamija Tanovi, TVSA dnevnik, 21.08.2011.godine,

18,30 sati
436
) TVSA, emisija "Danas" u 17 sati, 18.01.2006. godine
437
) Adnan Terzi, FTV, emisija "60 minuta", 30.01.2006. godine
438
) FTV, emisija "Centralni zatvor", 12.06.2006. godine

209

zavolila, a ne zavoljela, da mu se di(je)vojka iz prve

svidila, a ne svidjela, a da ona njega prije nikad nije
vidila, a ne vidjela, da ponekad ne bi sve razumili, a ne
razumjeli, da mu je dogorilo do nokata, a ne dogorjelo i
sl. Takve oblike toga tipa glagola nalazimo od prvih
pisanih spomenika na (staro)bosanskom knjievnom
jeziku (bosanska redakcija staroslavenskog jezika), od
povelje Kulina bana, priko povelja velikaa, banova i
kraljeva i kasnije brojnih pjesnika koji su pisali na
bosanskom jeziku od 15. do 19. stoljea sve do ve
spominjanog Safvet-bega Baagia, porijeklom
Nevesinjca, kod kojeg se ovi glagoli javljaju samo u iliku, npr. lebditi, buktiti, opustiti, strepiti,439) kao i
mnogih drugih sve do danas. I to kod svih kategorija
bosanskog stanovnitva. Svi se u to lahko moemo
svojim oima i sami uvjeriti gledajui na televiziji
reportae o izbjeglikoj golgoti. Srebrenianin Hakija
Meholji, predstavnik Srebreniana koji su najavili
iseljenje ako se Srebrenica ne izdvoji iz RS, jer su
"diskriminirani i izloeni aparthejdu", upozorava one koji
manipuliu Srebrenicom "da e mnoge zabolit
glava".440) Osamdesetpetogodinji partizanski general
Ekrem Duri, sjeajui se bitke na Neretvi, istie "da
treba neprekidno bditi nad bratstvom i jedinstvom..."441)
Ugledni psiholog Ibrahim Prohi, analizirajui
maloljetniku delinkvenciju, kae da "ako se desi neko
maloljetniko nedjelo, kakva god bila reakcija drave,

439

) Naka, Lejla: Jezik Safvet-bega Baagia u svjetlu literarnog

izraza Bonjaka u austrougarskom periodu, Sarajevo 2002. godine
440
) FTV dnevnik u 19,30; 06.03.2007. godine
441
) FTV dnevnik D, 26.04.2008. u 20 sati

210

ona je zakasnila.442) U jednoj novinarskoj TV-anketi o

PDV-u u glavnoj informativnoj emisiji dravne
televizije443), koju vode novinari-anketari na ulicama
Banjaluke, Mostara i Sarajeva, sluajne prolaznice u
svakom od navedenih gradova upotrebljavaju iskljuivo
svakodnevne narodne oblike: poskupilo, poskupiti,444) ,
ali novinarka, koja se dri norme, upotrebljava iskljuivo
oblik poskupjelo. Meutim, dvije voditeljice na BHT,
Adisa Dedi i Svetlana Topali, u istom danu, u dvije
razliite emisije, upotrijebile su isti ekavski oblik:
poskupele.445) Poto su itale potpuno istu informaciju
znai da je i bila napisana ekavski!? Voditelj FTV
dnevnika, Ognjen Blagojevi, kae: ta e poskupiti, a
reporterka Sanja Bagari: poskupjeti.446) Gotovo
identian je i primjer iz Tuzle. Novinarka u prilogu o
bolesti goveda u tuzlanskom kraju iznosi podatak da je
"od kone bolesti oboljelo vie steonih junica, kupljenih
prije dva mjeseca u Njemakoj"447), a njen sagovornik,
veterinar, dodaje: "... pa su obolili i vlasnici junica".
Obruavajui se s pravom na jednu betonaru u predgrau
442

) TVSA, emisija Labirint, 16.03.2012. godine

) BHT 1, vijesti u 19 sati, 18.01.2006. godine
444
) Osim njih, u ad hoc iztraivanju metodom sluajnog uzorka u
savremenim informativnim medijima, zabiljeeni su oblici glagola
poskupiti i od slijedeeih izvornih govornika: Hazim abanovi,
direktor "Klasa", Zlatko Hurti, Sarajlija, savjetnik predsjedavajueg
Vijea ministara BiH, Adnan Terzi, Travnianin, predsjedavajui
Vijea ministara BiH, Zlatko Lagumdija, Sarajlija, predsjednik
SDPBiH, Ognjen Blagojevi, Sarajlija, voditelj FTV dnevnika,
Fatima iz Mostara, Igor Gavran, ekspert, Darjan Babi, voditelj FTV
dnevnika, Lamija Tanovi, profesorica univerziteta, i dr.
445
) BHT1, 27.02.2008: "BH danas" u 17,45 i BHT dnevnik u 19 sati.
446
) FTV dnevnik u 19,30, febraruar 2006. godine
447
) Hatka Hamidovi, BHT1 vijesti u 19 sati, 25.08.2005. godine
443

211

Sarajeva, koja pravi nepodnoljivo aerozagaenje

mjetanima, tv-kolumnista, Mimo ahinpai, navodi:
Nije rijedak sluaj da su stanovnici Brijea obolili.448)
U Zenici je jo vee zlo, jer su zbog aerozagaenja,
mnogi "ljudi obolili."449) Protivei se gradnji
termoelektrana, poznati strunjak iznosi crnu prognozu
"da e svaki etvrti oboliti od karcinoma."450) Urednik
jednog portala smatra, ak, da je "naa javnost
obolila."451) U krimi-seriji "Dolina vukova" jadnu enu
sve je bolilo.452) Promotori njemakih nadkrevetnih
vunenih proizvoda ne kriju da "manje oboliva ljudi u
Engleskoj" od raznih koanih oboljenja, jer koriste
vunenu posteljinu.453) Teko je odoliti takvoj reklamnoj
krilatici, kao to je teko odoliti i novinarskoj znatielji.
Ne mogu odolit a da ne postavim to pitanje, kae voditelj
FTV dnevnika Sanjin Beiragi, u razgovoru sa
exrektorom Sarajevskog univerziteta Farukom
aklovicom,454) a, prema rijeima sportskog komentatora
Igora Kristia, nogometai reprezentacije Trinidad &
Tobago: Uspjeli su odoliti svim napadima Engleza, gdje
upotrebljava knjiko uspjeli, a narodno odoliti.455)
448

) Mimo ahinpai, "Vox populi", OBN, 06.09.2011. godine, oko

23 sata
449
) Enes Terzi, Peuj kod Zenice, FTV, "Federacija danas",
04.02.2009. godine, oko 17,20 sati
450
) Prof. dr. Anton Vrdoljak, porijeklom iz Livna, BHT1,
17.10.2008. godine, 19 sati
451
) Aleksandar Trifunovi, urednik portala Buka, TVSA,
11.02.2011. godine, oko 23,15 sati
452
) NTV Hayat, 17.01.2012. godine, 22 sahata
453
) Prezentator Mario, Livno, hotel "Hollyvood" Ilida, 23.02.2007.
godine, oko 20,00 sati
454
) Dnevnik-D, 27.09.2008. godine oko 20,30 sati
455
) BHT1, 15.06.2006. godine u 19 sati

212

Meutim, za razliku od "domaeg" Kristia, stranci

upotreblavaju izvorni narodni oblik glagola uspiti poput
lanice Evropskog parlamenta, Slovenke Tanje Fajon, u
izjavi u Sarajevu povodom ukidanja viza za graane BiH:
"Meni je veliko zadovoljstvo da smo uspili postignut' ovaj
cilj."456) Jo jedan stranac, roeni Sudanac, a
naturalizovani Hrvat, Ahmed zvani Antimon, upotrijebio
je isti oblik glagola: "Ima mijeanih brakova koji su
uspili."457)
Za razliku od naroda i svoga materinskog jezika,
bonjaki ueni ljudi, kolovani u srbsko-hrvatskom
kolskom sistemu, ele govoriti "pravilno" srbskohrvatski. Tako e nastavnica na Fakultetu islamskih
nauka u Sarajevu mr. Zehra Alispahi na promociji
knjige "Putopisi, ususret znakovlju vremena i prostora",
autorice Fahire Fejzi engi kazati: "Putovati znai
vidjeti",458) a sama autorica, inae profesorica
komunikologije na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu,
kae: "Dugo sam utjela dok me kolega Stjepan imi
nije razuvjerio...". U svojoj knjizi spominje i oblik
glagola 'ite', to je isti crkvenoslavenizam od glagola
'iskati', za razliku od bosanskog pravilnog oblika 'ie'.
Oito da je ona usvojila ove oblike kao knjike
(standardne), ili, moda od "kolege Stjepana", jer nema
teorije da u njezinom visokom rodnom kraju neko iz
naroda kae 'ite' niti 'utjela', nego 'ie' i 'utila'. Za
razliku od nje, narodne oblike tog glagola upotrebljava i
poznati novinar Mimo ahinpai u svojoj TV-kolumni
"Vox populi": - Kako Vas nije stid, Ismete Bajramoviu,
456

) TV PinkBiH, 14.12.2010. godine u 16 sati

) OBN, emisija "Sanja", 02.09.2008. godine
458
) Bonjaki institut, 23.06.2011. godine
457

213

sjediti i utiti?459) Ako postoji neko "opravdanje" za

Fahiru, onda je to injenica da je ijekavske oblike ovih
glagola mogla usvojiti i od mua Hasana iz foanskog
kraja, da se zna ko je glava kue. Izpada da sve to su
Bonjaci ueniji (ili misle da jesu), to su dalje od svoga
izvornog (maternjeg) jezika. Zar treba naglaavati da ne
postoji ta nauna ili filozofska misao, zamiljena
umjetnika vizija ili osjeanje, niti ivotna situacija koja
ne bi mogla biti izraena bosanskim jezikom. Svakto e
razumiti pitanje zastupnika u parlamentu Kantona
Sarajevo, Nasira Kabila, kada kae: Zanima me na kome
se tedilo?460)
Ako bacimo pogled na neke bosanske spomenike
kodekse i povelje vidimo da je na poziciji formanta za
tvorbu glagolske osnove ovih postnominala u izvornom
bosanskom organskom idiomu, ali i prvom bosanskom
knjievnom jeziku, bilo 'i'. Za razliku od aktuelnih
bosanskih normativaca (i "uenih" ljudi), knez Vladislav
Hercegovi u povelji, kojom sklapa savez s
Dubrovnikom 1451. godine ne samo da dopua iviti
nego naglaava "i toliko bolje u napridak iviti meju
nama, kako bog i priista dopusti"461), a deset godina
kasnije posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi u
povelji Dubrovanima, pisanoj u Jajcu 1461. godine, to
predstavlja, u stvari, propusnicu za dubrovake trgovce,
navodi "damo viditi vsakomu lovku komu se podoba
kako zapovidismo i zapovidamo"462). Prvi bosanski kralj
Tvrtko u darovnici bosanskom velikau Hrvoji Vukiu
459

) OBN, 07.11.2011. godine, 23,30 sati

) TVSA dnevnik u 18,30, dana 09.01.2012. godine
461
) BHKH (1974), I. knjiga, str. 62.
462
) Isto, str. 63.
460

214

Hrvatiniu 1380. godine, koju je pisao logotet Vladoje,

porijeklom iz Srbije, kae: "Tada mi vidiv'e da se ni
njegovo sime izrodilo i svitovav'e se [...] vlasteli vidiv'e
reenoga kneza Hrvoja dostojna asti svoje[g]o o[t]ca
dasmo mu veliko vojevodstvo v' misto reenoga vojevode
[Vl'k]'ca."463) Iste osobine u tom pogledu ima i Mletaki
zbornik iz toga perioda, koji je izrazito ikavski tekst, a
to se vidi naroito dobro po nizu primjera u kojim 'jat'
stoji tamo gdje ga nikad nije bilo, nego je po porijeklu
bilo 'i', pa tako i 'jat' valja itati kao 'i'.464) Tu itamo:
V'zrte na ptice n(e)b(e)snije, jako ne sjut ni njut'...
( ('jat') = i) ili: Smotrte na krn' sel'nih' kako rastut'
(Smotrite (pogledajte) krinove poljske to rastu). Na
samom poetku stoji: "Niki e bo rab ne moet dvima
g(ospo)d(i)noma rabotati. Ili jedinogo vzljubit, a
drugago nenav(i)diti nanet, ili jedinogo drit se, a
druzim ne raditi nanet."465) U jeziku Radosavljeva
zbornika iz sredine 15. stoljea, koji je pisao krstjanin
Radoslav za krstjanina Gojsaka, kao najevidentnija
osobina notiran je dosta izrazit ikavizam. I stah na
pisci mo(r)skom' i vidih' iz mora zvir' ishodet'... i na
rozih' jego 10 vin'c'... I zvir' v'shodite vdih'... I jazva
s'mr'tna jego iscilii...466)
463

) Isto, str. 47.

) Isto, str. 19.
465
) Isto, str. 19.
466
) Isto, str. 21. (preneseno u ijekavski glasi: I stojah na morskom
pijesku i vidih iz mora izlazeu zvijer... i na njegovim rogovima 10
vijenaca... I zvijer izlazeu vidih... i rana smrtna njegova iscijeli...
Kada sam ponudio jedan tekst za objavljivanje u "Knjievnom
jeziku", u kojem su bili ovakvi citati, jedan od urednika, ugledni
profesor na Katedri bhs. jezika na sarajevskom Filozofskom
fakultetu, dr. Josip Baoti, smatrao je nepotrebnim ovim poveljama
464

215

Historijski gledano, da je kod tretiranih glagola

umjesto 'i' bila ijekavska zamjena 'jata' u vidu 'je', dentali
i labijali iz osnove (korijena) bi se jotovali u vrijeme
vaenja ovoga zakona: dentali direktno, a labijali preko
epentetskog 'l'. Tako bismo dobili 'lueti' umjesto 'luditi',
'leeti' umjesto 'letiti', ueti umjesto utiti, 'ivljeti' ili
'iveti' umjesto 'iviti' i 'goreti' umjesto 'goriti', kao u
crnogorskom izrazu. U bosanskom to je vremenski
kasnija pojava i registrovana tek kada su ijekavizirani
ikavci, bez naslijeenog osjeaja za ijekavskim
izgovorom, poeli razvijati te procese. Ta pojava je
novijeg datuma. Takav sluaj zabiljeen je, u spontanom
govoru jedne srebrenike povratnice,467) koja nemono
hudi za svojim najmilijim. Kae da je troje ukopala,
ubijen joj mu i dva sina, nijedan oenjen, (jedan se zvao
emsudin) i pita se: "Da li u to moi preiviti", a potom
varira: "Teko je to preivljet", uvjetujui svoje
preivljavanje: "Da se od rada more ivljet". Tu pojavu u
govorima istone Bosne evidentirao je i objasnio profesor
Devad Jahi u obimnoj dijalektolokoj studiji o
ijekavskotakavskim govorima istone Bosne.468) Oito
je da je to nova tendencija hiperijekavizacije, gdje se,
maltene, svako 'i' ijekavizuje, tj. pretvara u 'je'. Svakako
je mlaa od vremena vladanja zakona epentetskog 'l'. Da
je 'jat' postojao, odnosno da je na tim mjestima u rijeima
argumentirati postojanje ikavskih oblika ovih glagola u prolosti
bosanskog jezika, jer su, kae, povelje ikavske! Nisam ga posluao,
jer, naravno, nisam nita drugo ni hotio, nego podsjetiti na
autohtonost i kontinuitet bosanskog ikavskog jezika!
467
) Nezira Sulejmanovi, povratnica 2001. godine u Srebrenicu, oko
50 godina BHT, emisija "U ime naroda", 16.06.2009, 20 sati
468
) Jahi IGIB (2002) Jahi, str. 15-236.

216

bio substitut 'je', neminovno bi se iza sonanata m,v, ili

eksplozivnog labijala 'b', razvilo epentetsko 'l'. Pored
toga, u dijalektolokoj literaturi je zabiljeena pojava u
srednjebosanskim govorima (posebno zeniki kraj) da se
reducira glas 'i' u predposljednjem slogu izprid likvide 'l'
ili poslije sonanata 'n', 'm', 'v', npr. vid'la, rad'la, svid'la,
jaran'ca, stan'ca, sprem'la, preiv'la. Da je tu bilo 'je', ta
se pojava nikad ne bi javila. Takoer, jo u davnoj
prolosti, u praslavenskom, mijenjali su se krajnji glasovi
korijenske morfeme u morfolokom procesu afiksacije pa
smo, na primjer, izprid 'i' od korijena: puk, mok, mrak,
muk; dug, mnog, drag, lug; suh, prah, grah dobili
punoznane glagolske lekseme: puiti, moiti, mraiti,
muiti; duiti, mnoiti, draiti, luiti; suiti, praiti,
graiti (i sve izvedene i sloene od njih).
Iako su u svakodnevnoj upotrebi glagoli goriti,
odoliti, razumiti, stariti, sviditi, tediti, (po)skupiti, trpiti,
voliti, viditi, eliti, to dokumentuju zabiljeeni
primjeri469), oni su u Institutskom Rjeniku navedeni
samo u ijekavskoj varijanti: gorjeti, progorjeti, letjeti,
razletjeti, poletjeti (ak letjenje i letjelica, uzletjeti,
obletjeti, (ali : letimice/letimino, letimian), oboljeti,
odoljeti, (odolijevanje) poskupiti (nema impf.
skpiti/skpjeti) uiniti ta skupim, poskupjeti postati
skup (trebalo bi: skuplji), (posivjeti), razumjeti razumijevati, sazriti (nema ga u Institutskom Rjeniku),
stariti (nema starjeti) = postajati star, svidjeti = svesti
raune i svidjeti = ostaviti prijatan utisak, dopasti se;
tedjeti, trpjeti/trpjeti, vidjeti, voljeti, eljeti, ivjeti.
Cenzor je propustio ukinuti normirani dublet
469

) Vidi, takoer: Kadi, Safet: iviti i goriti pored ivjeti i gorjeti,

"Knjievni jezik", br. 23/1, Institut za jezik, Sarajevo, 2007. godine

217

razgoriti/razgorjeti, ali je, zato, jekavizirao iterativ od

'zriti' (sazrijevati, umjesto sazrivati primjer pretvaranja ''
u 'ije kod iterativnog duenja), kao i od 'liti' (Sava se
ulijeva, umjesto uliva470)
Dosta zbrke unijeli su neki ijekavski gramatiari
koji su objanjavali unoenje formanta 'je' umjesto 'i' u
deadjektivne uinske glagole, koji pokazuju aktivnu
radnju, razlikovanjem glagolskog stanja pa bi, po njima,
'i' trebalo da znai aktivno stanje glagola (crveniti
"initi da neto postane crveno"), a 'je' pasivno (crvenjeti
"postajati crven"). Ali ta teorija nema uporia u
bosanskom ikavskom izrazu ni dijahronijski i
sinhronijski. Postoje samo i-oblici, koji pokrivaju oba
znaenja, npr. ocrnila ga kod prijatelja i pocrnila je na
moru. Brojni su glagoli poput glagola elaviti, koji imaju
oblik aktivnog stanja, a pasivno znaenje (postajati
elav). Na primjer, svi rijenici navode leksiki oblik
glagola koji znai "gubiti vid, postajati slijep", dakle ima
pasivno znaenje, a oblik aktivnog glagola sa formativom
'i', u ikavskom obliku. Ni u ekavskom ni u ijekavskom
nema 'je': slijepiti slijpm kod Ania471) i slepiti; ijek
slijpiti slijpm u Reniku.472) Nije im smetala ni
leksika homonimija sa sloenim glagolom sljepiti (:
lijepiti), koji znai "sastaviti lijepkom jedno s drugim,
zalijepiti, uiniti da se neto sastavi, spoji, slijepi;
sljubiti" iako je oito da ovaj drugi ima aktivno stanje:
Renik ga donosi u obliku slpiti za ekavski i slijpiti za
ijekavski, a Ani samo slijpiti. Takav je i glagol pstiti
pstm ("postajati pust, prazan"), kojeg nema u
470

) Institutski Rjenik, str. 1019.

) Ani RHJ (2007)
472
) Renik (1976)
471

218

Institutskom Rjeniku (tu je: pstjeti pstm (sic!akcenat iterativnog glagola: pm), ali ima kod
izvornih govornika bosanskog jezika, to se vidi iz izjave
Ivana Milasa iz Srebrenice: Srebrenica je, vjerujte vi
meni, opustila...473) Tu spadaju i glagoli mraviti, strepiti,
stariti,474) sjediti, luditi,475) stiditi se, sviditi se476) i sl. U
svakodnevnoj komunikaciji glagol stiditi se ("osjeati
stid, sramiti se") javlja se u tom obliku i u ekavskom i u
ijekavskom, ali ga Renik proglaava (kao i Ani i
Institutski Rjenik) neknjievnim, i u ekavskom, i u
ijekavskom, a kao knjievni uvode stideti (ek.) i stidjeti
(ijek). Renik proglaava neknjievnim oblik glagola
svetliti u ekavskom i svijetliti u ijekavskom, nego za
ekavski propisuje svetleti, a za ijekavski svijetljeti. Ipak
pokazuje kolebanje, npr. kod glagola strepiti (Institutski
Rjenik) sa (pasivnim) znaenjem "pribojavati se sa
zebnjom, strahovati zbog predosjeaja opasnosti" pa taj
oblik dozvoljava i u ekavskom (pored: strepeti) i u

473

) FTV, emisija "Uivo", 15.03.2007. godine, oko 21,00 sat

) - Oprema je zastarila...( Zaim uga, radioamater iz Gorada,
FTV dnevnik u 19,30; 25.03.2006.); - Naravno da su te kue starile.
(fra Petar Anelovi, rodom iz sela Boe kod Brkog, FTV,
14.01.2009. 22,10 sati) - ivot nee ostariti. (Plakatirani naziv
knjievne veeri Ibrahima Kajana, Centar za kulturu Mostar,
21.03.2012. godine u 19 sati), -Informacija je zastarila u svakom
pogledu. (Radovan Vikovi, poslanik u NSRS, FTV-dnevnik,
11.12.2012. godine
475
)-Ona je naisto poludila. (Beogradska glumica Svetlana Bojkovi
u liku Laure u satirinoj komediji "Lud, zbunjen, normalan", FTV,
08.12.2013. godine
476
) - ta vam se svidilo, a ta vam se nije svidilo... (Boris iber,
voditelj u emisiji "Centralni zatvor", FTV, 29.06.2006. godine, oko
23 sata)
474

219

ijekavskom (pored: strepjeti). I za Ania je oblik strpiti

primaran, a strpjeti sekundarno.
Iterativno duenje vokala je opa pojava kod
glagola, ali kod nekih (rijetkih), umjesto duenja toga 'i',
javljao se ispred njega poseban "glagolski sufiks
iterativnog imperfektivnog vida -r- , koji je sluio u
denominalnoj funkciji za izvoenje glagola, dijelom od
imenikih i pridjevskih, a dijelom od nepoznatih
osnova"477), npr. usplahiriti (<uz-plah-ir-i-ti) prema
osnovnom glagolu plaiti (< plah-i-ti), sve iz leksikog
korijena -plah-. Posebno je pitanje preklapanja nekih
glagola i-osnova i nu/ne-osnova kao posljedica nestajanja
glasa/foneme 'h', to istjerivanjem normom, to uticajem
gluvizma. Primjerice, izvinuti mnogi upotrebljavaju u dva
razliita znaenja: "zatraiti oproaj, izuzeti od krivice,
skinuti greku ili krivnju" i "baciti se, izviti se u visine". I
u jednom i u drugom sluaju radi se o pogrenoj upotrebi.
Imaju i razliitu etimologiju, i razliito znaenje, i
razliitu tvorbu. Glagol koji znai "zatraiti oproaj,
izuzeti od krivice, skinuti (sa sebe) greku ili krivnju" je
primarni denominal i-osnova iz stcsl. rijei vina (krivica),
preuzet direktno ili kao rusizam istog znaenja i oblika.
Ovdje je fonema 'i' u funkciji formanta za tvorbu
glagolske osnove od leksikog korijena -vin-, pa njegov
pravilan oblik u bosanskom jeziku glasi: izviniti se (< izvin-i-ti se). Glagolska osnova glagola koji znai "baciti
se, izviti se u visine" izvedena je iz leksike osnove -vih- i
afiksa 'nu/ne' kao formativa za tvorbu glagolske osnove,
pa njegov pravilan oblik u bosanskom jeziku glasi:
izvihnuti se (iz-vih-nu-ti se) Na isti nain se brkaju i
oblici glagola obmanuti, umjesto pravilnog obmahnuti, i
477

) Skok ER (1973), str.53.

220

spomenuti, umjesto pravilnog spomeniti, kao to je i u

slovenakom, a tako ga navodi i Rjenik JAZU. Osnova
men-, min-, mn- nalazi se u nekim indoevropskim
jezicima: u snskr. manye, u lat. memini, u staronjem.
meiman, u ukr. (), u rus. , u polj.
wspomina, u e. vzpomenouti, u bug. , u slov.
spomeniti. ak je jedna novinarka NTV Hayat
upotrijebila oblik glagola oslonuti, omjesto pravilnog
osloniti (< o(b)-slon-i-ti).
Samo po sebi se razumije da su zabiljeeni
primjeri samo ilustracija savremene situacije, a ne
(dovoljna) podloga za znanstvenu generalizaciju, ali su
dostatna indikacija za sociolingviste i normativce. Iz
citiranih primjera uoava se da dananja govorna praksa
nedvosmisleno upuuje na to da su gramatiki i leksiki
'i-oblici' tretiranih glagola oberaireni, tj. da pojava ima
obi karakter i povijestni kontinuitet pa, stoga, ne postoje
valjani razlozi zato bi bosanski normativci odbacili i
zabranili ove "ikavske" oblike. Na tu podvojenost i
odstupanje upozorio je u jednom tekstu prije tridesetak
godina i Savo Puji, iznosei ocjenu da
"bosanskohercegovaka pisana praksa nije potpuno
saglasna s ijekavskom normom".478) Tim normativcima,
ini se, najbolje bi pristajala ona stara bosanska uzreica:
Sidi di si, ni za di si nisi. Meutim, oni ne misle tako pa
su po njihovu nalogu autori nadrihumoristike tv-serije
"Viza za budunost" ak i ovu iskonsku bosansku
poslovicu uspili jekavizirati pa glavni lik, Suad, kae:
Sjedi gdje si, ni za gdje si, nisi. Zato ne treba uditi to se
u medijima pojavljuju jekavizirani denominatni glagoli i478

) Puji Distribucija (1974), str. 11-107.

221

osnova: elavjeti, smravjeti, preutjeti, kao npr. u

"Dnevnom avazu" oblik elavjeti.479) Na TVSA su "...
Kinezi izumjeli barut".480) Kuda vodi takva praksa
pokazuje primjer gramatike destrukcije glagolskog
pridjeva radnog pozavidjeo481) ili podpuno ijekavski
izkonstruisanog infinitiva 'ohladnjet' od denominala
ohladiti (< o(b)-hlad-i-ti). ("Nuklearka 'Daini' ohladnjet
e se do sutra ujutro."482) Na fb sam zabiljeio i primjer:
"Zaledjelo se jezero... ".
Ako sarajevske cinine doskoice i specifinu
upotrebu citirane poslovice u naslovu ovog teksta
ostavimo po strani, a pozornost u ovoj prilici usmjerimo
u pravcu jezike norme, nuno emo primijetiti da i
danas, kao i ranije, postoji podvojenost izmeu propisane
norme koja je "prihvaene od izvornih govornika" i
"predoenog stanja u savremenom bosanskom jeziku".
Danas, pak, kvazijekavizme uglavnom razvijaju oni koji
su prihvatili ijekavski izgovor, a nisu izvorni ijekavci pa
svako 'i' ili 'e' pretvaraju u jekavizam: prolijevati
(umjesto prolivati), prelijetati (umjesto pri/preletati). Od
pisanih medija najrevnostniji prema propisanoj jekavskoj
normi je trenutno "nezavisni bh. politiki dnevnik".
Redovno su iskljuivo jekavski oblici: gorjeti, letjeti,
oboljeti, odoljeti, poskupjeti, razumjeti, starjeti, svidjeti,
tedjeti, vidjeti, voljeti, eljeti, ivjeti, elavjeti, kao i u
primjeru:... vie mukaraca uspjelo smravjeti483) ili: BiH

479

) "Dnevni avaz", 25.01.2007. godine

) TVSA, 11.08.2010. u 17,50 sati (History Chanal)
481
) Express, Sarajevo, 24.02.2011. godine, str. 3.
482
) Telop vijesti u dnevniku NTV Hayat, 14.03.2011. u 19 sati
483
) "Dnevni avaz", 23.09.2005. godine
480

222

e uskoro dobiti bespilotnu letjelicu.484) U svojoj revnosti

ide ak u krajnost: prije e upotrijebiti 'e' i gdje ne treba,
nego 'i' gdje treba. Dok u tom listu stoji naslov: Potpuno
sazreo pisac, dotle e jedan kulturni poslenik iz Bihaa
na televiziji sasvim prirodno kazati: Smatram da je
sazrilo vrijeme.485) U jednom "Avazovom" izdanju ide se
dotle da se uvodi podpuno nepravilan oblik po svim
pravopisima i gramatikama. U intervjuu sa Dinom
Merlinom nakon premijernog izvoenja pjesme koja e
zastupati BiH u takmienju za pjesmu Eurovizije,
novinarka Sanela Begovi je napisala i ovo: Svaki
diplomata pozavidjeo bi Dini na ovom odgovoru.486) U
istom sedminiku stoji i hiperijekavizam: Janu pretukla
Nijemica.487) Naalost, i neki bosanski pjesnici podlegli
su toj tendenciji hiperijekavizacije, kao to itamo u stihu
savremenog bosanskog pjesnika Hadema Hajdarevia,
koji je dugo iterativno glagola sniti - snvati
hiperijekavizovao u snijevati, kao da u bosanskom jeziku
ne postoji (praslavensko) dugo da bi se udovoljilo
metrici i ritmu: Jo je bolnije da te snijevamo u
vodi.488) Za razliku od njega, srpski romantiarski
pjesnik Laza Kosti, kao ekavac, upotrebljava u svojim
484

) "Dnevni avaz", 19.07.2013. godine, najava na naslovnoj strani

teksta sa 8. strane
485
) Senad Zanai, BHT1, emisija "BH danas", 16.05.2006. oko 18
sati
486
) "Express", Sarajevo, 24.02.2011. godine, str. 3.
487
) "Express", sarajevo, 14.04.2011., str. 16.
488
) Hajdarevi, Hadem: Sutranje putovanje brodom, Bemust,
Sarajevo 2000. godine, pjesma "Hurija", str. 39. Pjesnicim,a kao
izravnim stvaraocima u jeziku, ne treba zamjeriti pa ovaj
Hajdareviev postupak moemo pripisati "pjesnikoj slobodi" i
upotrebi stilski markiranog izraza po neobinosti i rijetkosti.

223

poznatim stihovima pravilan oblik ovoga iterativa:

"Snove snivam, snujem snove".
Kao to smo vidili, savremena standardnojezika
norma bosanskog jezika priznaje iskljuivo formant je
kao afiks za tvorbu infinitivne osnove (i od nje izvedenih
rijei) denominalnih glagola tipa 'gorjeti', 'ivjeti' iako se
u praksi susreu i jedni i drugi oblici paraleno: je-oblici
propisani normom te i-oblici iz organskog idioma.489)
Prirodni odnos prezentske i infinitivne osnove: :i (gorm:
goriti) normom je praktino razjednaen u :je odnos
unoenjem je umjesto i u infinitivu (gorm:gorjeti).
Znai, infinitiv kao leksiki glagolski oblik, ima tvorbeni
formativ 'je', kao i neki gramatiki oblici (npr. glagolski
pridjev radni enskog roda: ivjela), a 'i' kao formant za
tvorbu prezentske osnove. Ovi formanti javljaju se u
nedistinktivnim varijantnim oblicima kao morfemske
alternante u procesu afiksacije i imaju istu funkciju
sufiksa za tvorbu glagolske osnove i istu semantiku
vrijednost: "biti, postajati ili initi ono to je sadrano u
korijenu". Formalna varijacija ovih formativa, kako je
ve reeno, nije jeziki distinktivna i nema semantiki
znaaj, jer ne dovodi do promjene znaenja, ali ima
nezamjenjiv simboliki znaaj za jeziki identitet
(ikavski:jekavski:ekavski) izvornih govornika radi
konotirane etniko-stilske diskriminacije. Oito je, dakle,
489

) Najsvjeiji primjer te dvostrukosti zabiljeen je nedavno na

istom mjestu, u isto vrijeme, istim povodom, na otvaranju
ovogodinjeg Festivala Sarajevo "Sarajevska zima" u rijeima
dobrodolice gradonaelnika Alije Behmena i premijera Vlade
kantona Fikreta Musia. Sarajlija Behmen upotrijebio je razgovorni,
"narodni" oblik: Ova gradska administracija, koliko god elila,
a premijer normom propisani, nametnuti "slubeni" oblik:
Zadovoljstvo mi je poeljeti vam dobrodolicu.

224

da se ovdje radi o dva oblika vezane morfeme u funkciji

sufiksalnog formativa za tvorbu glagolske osnove u
morfolokom procesu afiksacije, ali, kao to je poznato,
gramatika ili leksika informacija sufiksalne morfeme
koja se dodaje korijenskoj morfemi i tvori glagolsku
osnovu, ne mijenja semantiko polje glagola, samo to se
znaenjska potencija, sadrana u semantikoj jezgri,
usmjerava u pravcu predikativnosti da bi se, naposlijetku,
ispoljila u nekom vremenu, vezujui se za neko lice ili
predmet.
Budui, dakle, da morfema -i- i morfema -je-, kao
formanti za tvorbu glagolske osnove ovih glagola, imaju
istu morfonoloku i semantiku vrijednost, a da i-oblici
imaju historijsku utemeljenost, strukturnu saobraznost
cjelini sistema organskog idioma i punu komunikativnu
prohodnost u savremenom jeziku paralelno sa jeoblicima, opravdano je bilo oekivati da dobiju puni
normativni legitimitet u savremenoj normi bosanskog
jezika. To je razumljivo, jer formalna varijacija sufiksa
za tvorbu infinitivne osnove i:je (gor-i-ti:gor-je-ti) nije
jeziki distinktivna, dakle ne utie na funkcionalni
identitet jezike jedinice u jezikoj strukturi i ne dovodi
do promjene znaenja. Normiranje tretiranih glagola u
obje varijante znailo bi izvjesno usaglaavanje standarne
norme sa bosanskim organskim idiomom, u kojem
funkcioniraju i-oblici, a istodobno ne bi umanjivalo
semantiki potencijal ovih glagola niti bi proizvodilo
komunikacijske smetnje poto bi ravnopravna upotreba
ili, pak, preferencija jednih ili drugih oblika bila
ostavljena na slobodnu volju korisnicima norme, i tako
otvorila mogunost svakom govorniku puna sloboda
izbora kao, uostalom, i svih drugih jezikih izraajnih

225

sredstava, za to se verbalno zalau svi bosanski

normativci. Dubletno normiranje ovih glagola u infinitivu
ispunilo bi i simboliku funkciju standardnog jezika, jer
historijski formativ 'i' je iz ikavskog izraza (Bonjaci i
bosanski Hrvati), a formant 'je' iz ijekavskog (Crnogorci i
bosanski Srbi). Dakle, uzimajui u obzir i
sociolingvistiki, i strukturni, i simboliki aspekat
normiranja bosanskog jezika, prezentirana je dostatna
argumentacija za propisivanje gramatike, leksike i
pravopisne norme denominalnih glagola tipa
goriti/gorjeti, eliti/eljeti, letiti/letjeti, viditi/vidjeti i sl.,
u vidu dubletnih i/je-oblika kao najprimjerenije rjeenje
bosanskohercegovakoj situaciji. Na takav stav bosanske
normativce, uostalom, upuuje i jedan od temeljnih
postulata sociolingvistike da je varijantnost osnovna
odlika jezikog sistema, a ne homogenost. Ali cenzori ne
misle tako pa su na koncu sami "Bonjaci" sebi propisali
(samo) tui jezik. Nemogue je nai strukturne ili
komunikacijske argumente za ovakav normativni
postupak izuzev suicudne zavjere da se podpuno zatre
izvorni ikavski izraz ijekavizacijom sve do
kvaziijekavizma i poltronske povodljivosti za
izjednaavanjem sa ijekavskim standardima agresivnih
susjeda. Ako to nije lingvosuicid, ne znam ta je drugo.
"Mislim da je dogorilo do nokata", ocijenio je na
televiziji jedan politiar aktuelnu politiku situaciju u
naoj zemlji.490) Eto, dokle je dogorilo, a dokle e ija
goriti ivi bili pa vidili.
(2008)
490

) efik Daferovi, rodom iz zavidovikog kraja, dugogodinji

zastupnik u Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine BiH,
BHT, emisija "Tema dana", 07.04.2011. godine

226

Kolo historije se (o)kree: ko bi gori...

Kome je gori gore, a dolje bolje

Rijei gori i doli su imenski prilozi mjesta, koji su se
tokom historijskog razvoja bosanskog jezika razvili iz
sintaksike slube oblika imenica gora i dola u lokativu i
koji su sami sobom mogli izraavati odnose za koje su uz
njih poslije bili potrebni prijedlozi
Doli je dobro, kae ikavski jedan
osamdesetogodinjak iz najvisoijeg bjelanikog sela
Lukomir, aludirajui na ivot u eher-Sarajevu i
odkrivajui neke razloge zato omladina masovno
napua selo.491) Da je (...) bile bi stvari na svom mjestu i
gori i doli... lamentira nad svojom gorkom sudbinom
dvostruko oaloeni ezdesetogodinji Velikokladuanin
Deli,492) pokuavajui shvatiti i samom sebi objasniti
491

) BHT, 07.05.2011. godine, oko 21,30 sahata

) FTV, emisija "Poteno govorei", 23.06.2005. godine, 20 sahata

492

227

tragini sukob meu Bonjacima Krajinicima kada je

izgubio dvojicu sinova: jedan je poginuo kao pripadnik
paravojske, tzv. "abdievaca", a drugi kao "korpusovac",
borac Petog korpusa zvanine Armije Republike Bosne i
Hercegovine. Sa druge strane rijeke Save bez prestanka
grmi ijekavski (karadievski) Seve, popularna hrvatska
pjevaica Severina Vukovi, "dolje na koljena", iji
izazovni glas odjekuje po bosanskim brdima i dolinama!
Dole lopovi, ekavski skandiraju martovski protestanti
izprid Predsjednitva BiH u Sarajevu, a njihov eho
odzvanja sve do Brisela.493)
A ivot tee i kolo (sree) se okree: ko bi gori,
sad je doli; ko bi doli sad je gori, kako jednostavno ali
slikovito Bonjaci izraavaju stanovito poimanje
povijesnih tokova, neizvjestnosti ljudskog usuda i
varljive sree na beskrajnom polju neumitne
prolaznosti.494) Ovu staru mudrost varirao je poznati
dubrovaki pjesnik Ivan Gunduli u svom poznatom
historijskom epu o traginoj sudbini sultana Osmana i
navjeujuoj propasti Otomanskog carstva
nezaboravnim stihovima: "/Kolo od sree uokoli/vrtei se
ne pristaje:/ tko bi gori, eto je doli,/ a tko doli, gori
ostaje/". Lahko je uoiti da u predhodnoj mudroj izreki,
kao i u strukturi ovih Gundulievih stihova, dominiraju
dva prostorna antipoda, izraena dvama prilokim
antonimima: gori i doli. Uzput budi reeno, o istim
dogaajima pjevao je i jedan Gunduliev savremenik
meu Bonjacima, Aga Dede, dizdar utvrenog grada
493

) FTV, emisija "Mrea", 14.03.2014. godine

) Slinu poruku izraava jo jedna bosanska izreka: Jedna gobelja
u kal, druga iz kala. Postoji i jedan lokalitet izmeu Lave i
Busovae, izveden iz rijei kal: Kank (<Kalnik)
494

228

Dobora kod Modrie, ali na turskom jeziku pa ne znamo

koje je oblike ovih priloga on upotrebljavao.495) Naalost,
ne moemo provjeriti upotrebu tih oblika ni kod
najznaajnijeg bonjakog pisca tog vremena Hasana
Kjafije Pruaka, jer je pisao na turskom i arabskom.
Njegovo glasovito djelo Nizamu-l-'alem ("Ureenje
svijeta") premda je napisano 1595. godine, prevedeno je
na bosanski jezik tek poetkom 20. vijeka, cijelo stoljee
nakon prevoda na francuski i pedesetak godina nakon
prijevoda na maarski... Meutim, nema nikakve sumnje
da je tako upotrebljavao navedene rijei (kao i drugi stari
pisci iz Prusca i okoline Ahmed Hadinesimovi
Pruak, Ibrahim Munib Pruak, Mehmed-aga
Pruanin, Hadi-Mustafa Muhlisi i dr.), jer se u tom
dijelu Bosne i danas tako govori, to potvruje i
ovovremeni njihov zemljak, dr. Mirsad Abazovi, u
svojoj postratnoj memoarskoj prozi. Abazovieva knjiga
je stilski postulirana na dijalogu oca i sina i izraava
jednu traginu bosansku paradigmu: babo govori
izvornim bosanskim ikavsko-akavskim, a sin
usvojenim kolskim ijekavsko-takavskim jezikom. Sin
kae: "da jednom doe vrijeme pa ko je gore da bude
malo dolje", "jedni odoe nagore, a jedni nadole", a otac
kae: "neko ode gori, a neko doli", "Eh, eto ti jaraniko,
ono gori i doli".496) Ipak, ne moe se podpuno odbaciti
i zanemariti injenica da je postojala domovinska svijest
o znaaju i izraajnim mogunostima svoga maternjeg
jezika meu bonjakim piscima. U drutvu uglednih
pjesnika u Istanbulu, Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi
Stoevi esto je isticao da mu je najvei ponos to je
495

) BHKH (1974), knjiga I., str. 277.

) Abazovi (1996), str. 102/103

496

229

Hercegovac. Polemizirao je sa turskim pjesnicima i o

izraajnim mogunostima svoga jezika, koji je nazivao
kao i svi njegovi predhodnici, poevi od Uskufije,
bosanskim pa je tvrdio da se na njegovu jeziku moe
izpjevati strofa od etiri stiha koja se rimuje na etiri, po
glasovima jednake, a po znaenju razliite rijei, to u
turskom nije mogue zbog sistema akcenata. Za ovo je
naveo i konkretan primjer sa rijeima: na gri (dat./lok.
sg im. gora), gr (3.l. sg. prez. glagola goriti), gri
(prijedlog mjesta, iznad take stajalia), gr (supl.
komp. pridj. zao, lo). Sve to je demonstrirao u
slijedeim stihovima:
Vidio sam lijepu curu na zelenoj gri
Njeno lice kao sunce odsijava i gr.
Mili Boe, ja miline! tu na zemlji i gri
Na nebesima rekao bih, od nje mjesec je gr.497)
Kao to se vidi, u ovim rijeima samo akcenat (sa
neakcentovanim duinama) vri fonoloku funkciju
diferenciranja znaenja.
Rijei gori i doli su imenski prilozi mjesta koji su se
tokom historijskog razvoja bosanskog jezika razvili iz
sintaksike slube oblika imanica gora i dola u lokativu i
koji su sami sobom mogli izraavati odnose za koje su uz
njih poslije bili potrebni prijedlozi.498) I dativni padeni
oblik imenica gora i dola poprimili su prilokoprijedloku funkciju, sa znaenjem kretanja i
upravljenosti prema tim objektima. Ove funkcionalno
preobraene supstantivne rijei sa adverbijalnom ulogom
497

) Nametak (1989), str. 227.

) Na planini Zvijezdi iznad Varea postoji turistiko odmaralie
Doli, pa ko to ne zna zaudio bi se kad bi uo da neko kae: Odoh
gori na Doli.
498

230

u nezavisnim sintagmama biljeimo od najstarijih dana i

u bonjakim epskim pjesmama: te pobego' gori i
planini.499) Na isti nain nastali su i njihovi sinonimi kao
opozitivni parnjaci, antonimi: brdu (od brdo) i strmo (od
strmina). Na primjer: Ja sam se zaputio strmo prema
cesti, a on je okrenuo brdu u planinu (sa izostavljenim
prijedlogom namjere kao u prvoj reenici, a brdu
priuzima priloku funkciju). Takav primjer zabiljeen je
od jedne Bonjakinje iz sela Bukve kod Viteza: ...prolete
strmo brdu.500)
U staroslavenskom jeziku lokativ singulara imao
je znak 'jat' (sh. latiniki transkript '', bosanski ) na
kraju ovih padenih oblika (gor, dol) u vrijednosti
glasa 'e', kao danas u srbskom, a u starobosanskom jeziku
je imalo vrijednost 'i' kao i danas (bosanski latiniki
transkript gor, dol)501. Ovi oblici prisutni su i u
najranijim bosanskim pisanim spomenicima i knjievnim
tekstovima poput Iskendername, poznate pod imenom
499

) Tarik ui: Sintagmatske veze u Parry-Lordovoj zbirci epskih

pjesama, Godinjak BZK Preporod, Sarajevo, 2012. godine, str.
2012/333.
500
) Rukija Smaji, BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal "U
ime naroda", 13.11.2012. godine
501
) Za razliku od slavistike i serbokroatistike prakse, koje
upotrebljavaju znak '' ili '' kao latiniki ekvivalent irilikom znaku
praslavenskog (dvo)glasa 'jat' u latinikoj transkripciji
staroslavenskih tekstova, u ovim primjerima upotrijebljen je znak ''
za obiljeavanje istog znaka u latinikoj trankripciji starobosanskih
kodeksa, pisanih bosan()icom, jer je mnogo primjereniji
dijahronijskoj i sinhronijskoj perspektivi bosanskog ikavskog jezika.
To je, zapravo, imperativni nalog bosnistike, jer se, inae, stvara
(podmetnuta) konfuzija kod itanja starocrkvenoslavenskih ekavskih
i starobosanskih ikavskih tekstova, pa se i bosanski kodeksi itaju
ekavski, to je ista podvala serbokroatistike.

231

"berlinska Aleksandrida" ili "foanska Aleksandrida",

prepisana bosanicom sa starocrkvenoslavenskog
predloka 1754. godine ("Od pasa gori lovik, a nie
pasa doli konj", "Velnozi su to oholi, doli ribe, gori ene"
kao i kod brojnih bosanskih pisaca sve do danas. Tako,
primjerice, mr. Lejla Naka u svojoj obimnoj studiji o
jeziku Safvet-bega Baagia nalazi ikavski oblik priloga
gori i doli u knjievnom djelu ovoga istaknutog
bonjakog pisca od prije jednog stoljea: "kako je gori
spomenuto", "tamo doli na livadi cvietnoj".502)
Takva je situacija i u dananjem svakodnevnom
ivom bosanskom govoru. Za ilustraciju navodim samo
nekoliko recentnih primjera. - Kad ima deset miliona,
anda jedan gori, jedan doli nita ne znai kae
zaviajnim jezikom popularni nogometni menader i
nekadanji selektor nogometne reprezentacije BiH,
osvjedoeni srebroljubac, Miroslav iro Blaevi, rodom
iz Dolca nadomak Travnika.503) Da me ne bi neki
jezikoslovci, koji su skloni olahko preuzimati ideoloki
skrojene karte rasprostiranja jezikih pojava i procesa u
bosanskom jeziku, optuili za srednjebosanski
lokalpatriotizam, navodim rijei Foaka Frate, N.N.
Viegraanina, Stolanina uke, Srebrenianina
Hadovia, Vlasenianina Talovia, Velikokladuanina
Delia i jednog kakanjskog rudara. Starina Subhija Frato
iz sela Paunci kod Foe (u jednoj emisiji BHT na ekranu
mu je u dva navrata ime (pogreno?) ispisano kao
Suhbija), opisujui svoju golgotu i strahote stradanja
bonjakih civila prid nejezdom srpskih etnikih hordi
502

) Naka JKSB (2003), str. 40.

) U razgovoru sa Saom Vugdaliem na OBN-u, 16.06.2008.
godine
503

232

1992. godine, pored ostalog, kae: - Ne znam kuda u, ni

gori, ni doli. - Lina mi karta gori, a sve vamo doli. enu mi zapalili u ovoj ovdi sobi, ronici spali doli. Valja mi nai vrijeme kada u pobii Drini doli. - Evo hi
gori.504) Isto govori i Srebrenianka Remzja Deli:...sili
doli u logor...505) Sredovjeni Viegraanin povodom
pretrage jezera Peruac i traenja kostiju Bonjaka, koje
su pobili srboetnici u Viegradu 1992. godine, kae: U
mene je kua u gradu gori.506) Boravei na jubilarnoj 35.
pjesnikoj manifestaciji "Slovo Gorina" u Stocu obiao
sam po ko zna koji put i nekropolu steaka na Radimlji, a
potom se uputio prema uvenoj gradini Oanii (ilirski
Daorson). - Idi gori onim putom, upuuje me susretljivo
jedan povratnik Bonjak iz oblinjeg sela, predstavljajui
se kao uko. ukin zemljak, a vrstnik i komija Nijaza
Durakovia iz stolakog naselja Kukavac, Avdo
Elezovi, ima ikavski oblik i antonima doli: - ak je i
doli pekar Denis pek'o hljeb, kae Elezovi.507) - Iznad
uguma, gori u jednom potoku... kae preivili
Srebrenianin Hadovi, opisujui mar smrti u vrijeme
srpskog genocida nad podrinjskim Bonjacima.508)
Ostalo je samo ono malo gori, kae jedan sagovornik
Josipa Pejakovia,509) a kod jednog majstora-kovaa iz
504

) BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal Josipa Pejakovia

"Uime naroda", 20.04.2008. godine, 21 sahat
505
) BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal "Uime naroda",
09.07.2009. godine, 20 sati
506
) TVSA dnevnik u 18,30 sahata, 10.09.2013. godine
507
) FTV dnevnik u 19,30 sati, 29.01.2012. godine
508
) BHT1, emisija "Mar smrti", Bonjak oko 55 godina,
10.07.2006. godine, 21,30 sati
509
) BHT1, dokumentarno-reportani serijal Uime naroda,
16.07.2009. godine

233

Kreeva se omakne i pomodarski usvojeni ekavizam: Oni

kj skire, krmpe... pokivi i kovi... dle sp n
zemlju...510) A gori je bila jedna soba, kae za jednu
bosansku televiziju oaloeni otac Suljo Talovi,
porijeklom iz Vlasenice, a nastanjen u amerikoj dravi
Utah (Juta), ijeg je sina Sulejmana ubila tamonja
policija nakon to je navodno rastrojeni Sulejman
predhodno pucao po kupcima u jednom marketu.511) Isti
oblici zabiljeeni su i u derventskom kraju: A, ono, tamo,
nema tavana gri... ...dli vatra, dli eru metne, a zgr
pokrije erom..., kazuje jedan itelj toga kraja. 512)
Penzionisani kakanjski rudar, pored ostalog, kae: Dli je
vi nie Zraa, sela...513) Povodom hake presude
viegradskom zloincu Milanu Lukiu jedna
Viegraanka jezivo svjedoi prid tv-kamerama o
njegovoj "ivoj lomai": Ovdi gori je izgorila (odnosi se
na djevojku).514)
I pored svega, ovi izvorni bosanski oblici
prijedloga mjesta gori i doli nisu dobili normativni
legitimitet u Institutskom Rjeniku iako pripadaju
bosanskom narodnom izrazu od davnina na cijelom
prostoru BiH. Neautentini bosanski/bonjaki
normativci potpuno su ignorisali te oblike, kao da ne
postoje i normirali samo ekavsko-ijekavske leksike
oblike gore i dolje, identino kako ih je tretirala
dosadanja srpsko-hrvatska norma od Karadia i
510

) BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal "Uime naroda",

02.04.2013. godine
511
) NTV Hayat, CD, 17.02.2007. godine
512
) Baoti IGD (1983), str. 197.
513
) BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal "Uime naroda",
30.12.2010. godine
514
) FTV dnevnik, 24.07.2009. godine, 19,30 sati.

234

Rjenika JAZU naovamo i kako je u savremenoj

hrvatskoj leksikoj normi.515) Kad jednu od autorica
Rijenika bosanskog jezika, porijeklom od Gacka, upitate
zato se normiraju samo isonohercegovaki oblici, a ne
(makar paralelno kao dubleti) i bosanski oblici, ona
spremno, bez imalo dvojbe, odgovara da to nije u normi!
Samo po sebi namee se pitanje: u kojoj, kakvoj i ijoj
normi, ako Bosanci/Bonjaci prvi put samostalno, bez
iijeg paternalistikog uplitanja i hegemonistikog
nametanja, uspostavljaju svoju standardnojeziku normu
na bazi svoga bosanskog organskog idioma? Kako to da
je za takve bosanske normativce blie i pravilnije
srbijansko ekavsko gore ili Karadievo
istonohercegovako dolje, nego izvorno bosansko gori i
doli? (Sam Karadi je u svom Rjeniku za "zapadno
narjeje" naveo oblik doli, za "istono" dole, a za "juno"
dolje516). Tako su ovi bosanski normativci, koji se dre
Karadia k'o pijani Mile plota, postali vei karadievci
i od samog Karadia. Tako je spomenuta Gaanka, kao
zadojena ijekavka i "vukovka", rezolutno je zahtivala da
u normi mogu biti samo (ekavski) oblici gore, dole, pred,
preko. Bili smo zajedno meu lanovima peterolanog
leksikografskog tima Instituta za jezik u Sarajevu za
izradu Institutskog Rjenika pa je bilo dosta neslaganja,
nesporazuma i razmirica o nekim temeljnim normativnim
principima, a ponekad bi se i sporjekali. Ja sam, u
skladu sa svojim jasno izraenim stavom da u rijeniku
treba dubletno normirati izvorne narodne ikavske i
akavske oblike rijei iz organskog idioma, kao izraz
bonjakog jezikog identiteta, uporedo sa usvojenim
515

) Ani RHJ (2007)

) aa CP (1898), str.

516

235

ijekavskim i takavskim, kao prelazno rjeenje, naveo,

pored ostalog, i primjer prijedloga gori/gore, doli/dole,
prid/pred, priko/preko i sl.
- Da li ti preferira uklon prema srpskom ekavskom ili
prema bosanskom ikavskom? upitao sam. - Prema
dosadanjem! odgovorila je. - Ali to je ekavski!
podsjetio sam. - Neka je! Neemo se vraati na staro!517)
Zato su u martovskim demonstracijama protiv vlasti,
protestanti izprid zgrade Predsjednitva BiH u Sarajevu
uglas ekavski skandirali: Dole lopovi!518) Normativno
usmjeravanje bosanskog jezika prema ekavskom vidi se i
po tome to je "konani obraiva" i urednik Rjenika
sasvim suprotno postupio kod rijei rijenik, koju je
obraivao drugi autor obraiva. Umjesto dubletno
normirane rijenike odrednice rjenk/rjnk: jedne sa
dvoslonim supstitutom "jata" i dugosilaznim
("ikavskim") akcentom na 'i' (prvi slog) u ijekaviziranoj
ikavskoj rijei, a druge kao u dosadanjoj normi, on je
ubacio odrednicu kontroverznih akcenatskih likova:
rjnk/rjnk svoga mentora ipke sa ekavskim
akcentom na 'e'.519)
__________________________________
Jevremove gore i more
Dok se u zraku jo uvijek osjeao eho
ezdesetosmakog studentskog proljea, ef Odsjeka za
517

) Radna biljeka 18.05.2006. godine

) FTV, emisija "Mrea", 14.03.2014. godine
519
) U rijeniku JAZU je Vuk-Danii-Maretiev akcenat rjnk,
rjenka.
518

236

junoslavenske jezike sarajevskog Filozofskog fakulteta u

Sarajevu, Jovo Vukovi, porijeklom sa avnika u Crnoj
Gori, doveo je na as Fonetike sa akcentologijom svoga
zemljaka, tada mladog pjesnika Jevrema Brkovia da
nam proita neke svoje pjesme, kao ivi primjer koji
dokumentuje znaaj i ulogu akcenata u diferenciranju
znaenja u srpsko-hrvatskom jeziku. Dugokosi i
dugobradi pjesnik, u jednoj pjesmi koju je, ako me nakon
protoka etrdeset godina pamenje dobro slui, stilski
postulirao i strukturirao na eksperimentu u igri rijeima i
kontekstualnog nijansiranja njihova znaenja, to je bio
jugoslavenski pjesniki trend nakon pojave "Kamenog
spavaa" Maka Dizdara.
Kao roeni branin koji udi more, varirao je u jednoj
pjesmi rijei kao u ovoj parafrazi: gre gr gr gre
dolje mre mr mre. Bila je to, u stvari, kako sam
kasnije tokom studija saznao, kompilacija stihova
starijeg bosanskog pjesnika Arif Hikmet-bega
Rizvanbegovia kojima je on stotinjak godina ranije u
istambulskim knjievnim krugovima ponosito ilustrirao
bogatstvo i izraajnosi bosanskog jezika i u tom pogledu
nadmoi nad turskim jezikom. Zanimljivo je da sam tek
tada od Jevrema kao bruco na fakultetu prvi put u ivom
govoru uo izraz dolje. Inae, nikada u ivotu do sada, ni
kao dijalektolog, ni kao novinar, ni kao hodoljubac po
Bosni, nisam uo nekog Bosanca iz naroda da je rekao
dolje. Ako nije rekao izvorno narodno bosansko doli,
rekao bi kolsko sh. dole, a nikako i nikada
karadievsko dolje.
_____________________________

237

Oblici dole i gore su isti ekavizmi. Pa zato,

onda, bosanski normativci normiraju ekavski oblik
imenskog priloga gore, a ne domai ikavski gori,
pogotovo kada se zna da ne postoje nikakvi
sociokulturni, ni genetsko-strukturni, ni komunikativni
razlozi. Naprotiv! Eventualna primjetba komunikologa o
homonimnosti oblika gori, koji moe izazvati smetnje u
komunikaciji, jednostavno ne stoji, jer ona nije nita vea
nego kod ekavskog oblika gore. U ovom sluaju,
posmatrajui iz savremene perspektive, javlja se samo
grafemska homonimija (ne fonoloka) meu razliitim
rijeima. Budui da se u bosanskom jeziku ne
obiljeavaju akcenti u tekstu, imenski prilog mjesta gori
ima isti grafemski sastav, kako je ranije iztaknuto, kao i
imenica gora u dativu i lokativu gri, zatim kao
komparativ pridjeva lo, zao gor te u treem licu
prezenta singulara od glagola goriti gr, ali meu
njima nema nijedan akcenatski homonim, odnosno svi
ovi oblici se razliito izgovaraju, jer svi imaju razliit
akcenat koji diferencira znaenje. (Poznato je da u
pisanom iskazu sintagmatske veze u kontekstu odreuje
znaenje homonima, a u govoru jo i akcenat.) I u ovom
sluaju se potvruje istina o neizmjernom znaaju
prozodijskog bogatstva bosanskog jezika, gdje spada i
spori ritam i razvuena "pjevaka" intonacija, nasuprot
normom nametnute jednoline otre "psovake"
intonacije. To je posljedica svojevrstnog prozodijskog
konzervatizma, odnosno zadravanje sve do naeg
vremena nekih starih praslavenskih akcenata, npr. u
iterativima te postojanje silaznih akcenata na
unutranjem slogu, ljubomorno uvanje praslavenskih
duina (dugih slogova), zadravanje neprenesenih

238

akcenata i predakcenatskih duina, to ga je izdvajalo od

drugih tokavskih organskih idioma i davalo mu
prepoznatljivu i znanstveno uoenu melodioznost.
Neko e nekad, moda, odgovoriti i na ovo
pitanje: jesu li spomenuti bosanski normativci taoci
sopstvenih zabluda i usaenih dogmi ili slijepe marionete
koji bezpogovorno izvravaju naloge svojih mentora,
drei se dosadanje hrvatsko-srpske norme. Kod onih
treih u pitanju je vjerovatno jedan socio-psiholoki
fenomen "ikavski" kompleks nie vrijednosti! Zasad se
ini jasnim ko je gornji, a ko dolnji, ali kolo sree se
okree: ko bi gori, sad je doli, ko bi doli sad je gori!
(2008)

239

240

Postgenocidno otimanje za ijekavicu

Guenje ikavskog avaza

Dok crnogorski jezikoslovac Vojislav Nikevi poruuje
da je "ijekavski izgovor preneen s podruja crnogorskog
jezika", a dekan Filolokog fakulteta u Beogradu
Radmilo Marojevi se hvali da je, branei zlikovca
Milana Lukia u Hakom tribunalu, "odbranio srpski
jezik i srpsku ijekavicu", dotle bosanski knjievni
akademik Abdulah Sidran glorifikuje "najbolju tradiciju
bosanske ijekavice"
Ja sam na Sudu odbranio srpski jezik i srpsku
ijekavicu,520) rekao je u pred Hakim tribunalom
Radmilo Marojevi, dekan Filolokog fakulteta iz
Beograda, koji je kao jeziki vjetak svjedoio u prilog
odbrane obtuenog i potom osuenog zloinca Milana
Lukia za zloine poinjene nad Bonjacima
520

) SENSE, TVSA, 22.03. 2009. godine, 13 sati

241

Viegrada.521) Povodom presude ovom zlikovcu jedna

Viegraanka Bonjakinja, podsjeajui se na ovaj
monstruozni zloin, ree stopostotno ikavski u tvkameru: Ovdi gori je izgorila (odnosi se na jednu curu,
djevojku).522) Iako je Luki bosanski Srbin ijekavac,
kakvi su svi Srbi u Bosni, naseljeni uglavnom iz istone
Hercegovine i dananje Crne Gore, njega je prid
Tribunalom u Hagu branio ekavski Srbin iz Beograda
(raniji bonjaki naziv Biograd), a ne neki bosanski
ijekavski Srbin, jer i Luki nije "branio" samo Srbe u
Bosni, nego svekoliko srbstvo. Zato Luki, kao ni
Milorad Dodik, ne eli u svom nacionalnom odreenju
imati atribuciju 'bosanski' ('bosanski Srbin'), nego
(veliko)Srbin. Drei se krilatice da mrtva usta ne
puaju avaza, jezikoslovac Radmilo Marojevi nije
negirao samo "najbolju tradiciju bosanske ijekavice",
nego i Bonjake i srbski genocid nad njima, podastirui
svoje zaumne "argumente": Tu nije bilo genocida, jer su
se Srbi meusobno ubijali. Srbi su ubijali Srbe,
muslimane i katolike. U Bosni ive samo Srbi sa tri vere:
Srbi pravoslavci, Srbi katolici i Srbi muslimani,
objanjavao je Marojevi na ekavskom Karadievim
tezama od prije dvjestotinjak godina, iznesenim u lanku
"Srbi svi i svuda", objavljenom u njegovom "Koveiu".
Na Marojevievu sreu, tu njegovu izjavu nije
upratio vodei crnogorski jezikoslovac i dukljanski
521

) Za Lukievo ime vee se jedan od najmonstruoznijih

pojedinanih srbskih genocidnih zloina tokom protekle agresije: u
jednu kuu u viegradskoj Pionirskoj ulici on je, pod prijetnjom
kame i kalanjikova, stjerao sedamdeset civila, komija Bonjaka:
mukaraca, ena i djece, iz naselja Koritnik i sve ih ive spalio. Za
takav zloin dobio je u Hagu samo doivotnu robiju.
522
) FTV dnevnik, 24.07.2009. godine, 19,30 sati.

242

akademik Vojislav Nikevi, inae bi se odmah epali

za jezikoslovne vratove, jer za Nikevia "u tokavskom
dijasistemu kao osnovici bosanskoga, crnogorskog,
hrvatskoga i srpskog standardnoga jezika izvorno je
ijekavski izgovor crnogorski i hrvatski(dubrovaki),
ikavski hrvatski i bosanski i ekavski srpski i hrvatski."
Ijekavski izgovor je preneen masovnijem seobama
stanovnitva pred najezdom Turaka od poetka XV
stoljea s podruja crnogorskoga jezika tvrdi
Nikevi.523) Teko je dokuiti ta Nikevi podrazumiva
pod pojmom "podruje crnogorskoga jezika", jer do
Berlinskog kongresa 1876. godine Crnu Goru su
sainjavale etiri male nahije: Vasojevii, Piperi, Moraa
i Katuni sa sjediem u Cetinju, a veinsko stanovnitvo
ostalih kasaba tadanjeg Skadarskog paaluka, koje su
danas u sastavu Crne Gore (Podgorica, Niki, Berane,
Bar, Herceg-Novi i dr.) inili su muslimani, u velikom
broju Bonjaci sa svojim ikavskim jezikom, zatim
Albanci, Turci i drugi muslimani velikog Carstva i
neznatan broj Brana/Crnogoraca. Nikevi smatra da su
zapadnobalkanski Slaveni: Bonjaci, Crnogorci, Hrvati i
Srbi svoj izgovor naslijedili iz "pradomovinske
baltoslovjenske etnike i jezike zajednice",524) a Josip
Hamm postulira da je glas jat "sa svojim refleksima
523

) Nikevi JJ (2004), str. 12. ("Mladinska knjiga" iz Ljubljane

ijekavski smatra hrvatskom svojinom, a ekavski srbskom. Bonjaka i
Crnogoraca, po njima, nema nigdi. Tako je najnovije trodijelno
DVD izdanje "Putovanje ivota", sa putopisima po cijeloj zemaljskoj
kugli, koje se distribuira po BiH, 'pokriveno' naracijom "samo na
hrvatskom ijekavskom i srbskom ekavskom", kako navode u
sarajevskom predstavnitvu ove izdavake kue, iztiui da nema
izdanja na bosanskom)
524
) Nikevi JJ (2004), str. 12.

243

postao jedna od najglavnijih diskriminanata po kojima se

slavenski jezici i danas meu sobom razlikuju".525)
Nikeviev stav o vremenu i nainu ijekavizacije je
podloan strogom kritikom naunom preispitivanju, ali
jedno je sigurno proces ijekvizacije bosanskog
ikavskog jezika, odnosno narastanja ijekavskog na
ikavski, doao je sa te strane, odnosno zetsko-sjenikog
prostora.
ta bi radio i kako bi u sporu Marojevia i
Nikevia proao "najvei ivi pjesnik u Bonjaka" i
bosanski poetski akademik, Abdulah Sidran, sa svojom
"najboljom tradicijom bosanske ijekavice". Ovu sintagmu
Sidran je upotrijebio u svojoj kolumni na TV Hayat
povodom smrti bosanske pjesnikinje Mubere Pai u
Beogradu, a kasnije ponovio u emisiji o Andriu na FTV.
Lamentirajui nad sudbinom ove pjesnikinje, rodom iz
Sarajeva, Sidran iztie da je ona pisala poeziju na
ekavskom, a da je posljednju pjesmu napisala u maniru
"najbolje tradicije bosanske ijekavice", nastojei da
ilustruje tezu da se svako prid smrt vraa svojim
korijenima, svome rodnom ili duhovnom zaviaju, svome
identitetu. Prisjetimo se, Sarajka Mubera Pai bila je
ivotna saputnica srbijanskog ekavca i posveenog
andrievca Radovana Vukovia, koji je do poetka
agresije na BiH predavao srpsku knjievnost 20. vijeka
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a onda poetkom
srpske agresije vratio se pod skute matice u Beograd.
Teko je razabrati ta Sidran podrazumiva pod
"najboljom tradicijom bosanske ijekavice": je li to
nametnuta "original ijekavica" drobnjakog skupljaa
tueg perja Vuka Karadia, koja, izmeu ostalog,
525

) Hamm SG (1958), str. 79.

244

obuhvaa tzv. tvrdu pridjevsko-zamjeniku promjenu

(nijesam, naijem, onijeh, vjernijeh) i najnovije jotovanje
(evojka, erati), takavizam (krten, osvjetati), nasilnu
ijekavizaciju bosanskih ikavskih postnominala (goriti,
iviti, voliti) pa ak ijekavizaciju praslavenskog /i/ (liti)
ili /e/ (letiti) u iterativima. Karadiev ijekavski
dosljedno je slijedio Mio Ljubibrati, pop koji je sainio
prvi prevod Qur'ana na jedan junoslavenski jezik, ali i
Bonjaci, Ljubibratievi mlai savremenici, Nevesinjac
Safvet-beg Baagi i Ljubuak Mehmed-beg
Kapetanovi. Je li Sidran mislio na Bihorca amila
Sijaria, Krajinika Skendera Kulenovia ili Stolanina
Mehmedaliju Maka Dizdara ili, moda, Tuzlaka
Mehmeda Meu Selimovia, porijeklom Bileanina, ije
je prvo izdanje sabranih djela objavljeno u Novom Sadu
na ekavskom ili na savremene prevodioce Qur'ana, prof.
dr. Enesa Karia ili prof. dr. Esada Durakovia. Da li je,
moda, Sidran mislio na "najbolju tradiciju bosanske
ijekavice", koju u posljednjih petnaestak godina
dosljedno provodi u milionskim primjercima "najtiraniji
bh. politiki dnevnik", koji ni za milimetar ne odstupa od
srbsko-hrvatske standardnojezike norme, kao da
standardnojezika norma bosanskoga jezika i ne postoji,
sedimentirajui tako novoijekavski (pseudo)identitet u
bosanske glave za sva vremena, jer se tako,
neponovljivom ironijom sudbine, povijestni krug
bosanskog ikavskog jezika konano zatvara medijskom
egzekucijom ovoga lista, iji vlastnik vodi porijeklo "s
podruja crnogorskog jezika" kao i spomenuti Nikevi.
Taj list e bezobzirno ijekavizirati sve ivo. ak je
krajnje neprofesionalno ijekavizirao i patronim uvenog

245

gvardijana fojnikog samostana iz 15. stoljea fra.

Angela Zvizdovia u Anel Zvjezdovi.526)
Sidranova "najbolja tradicija bosanske ijekavice"
mogla se zvanino poeti razvijati tek nakon to je
Zemaljaska vlada BiH prihvatila Vukov jezik i pravopis
1883. godine. Danas su Bonjaci jeziki podpuno
izparcelisani: na nivou standardnojezikog idioma su
(prisilno) ijekavci (u Bosni i junom Sandaku) te ekavci
(u sjevernom Sandaku), a u domeni organskog idioma
Bonjaci danas imaju troizgovornost: ikavsku (preostali
narodni ikavski govori te u privatnoj upotrebi), ijekavsku
u BiH i junom Sandaku te ekavsku u sjevernom
Sandaku. Ono to e desetotomni Rjenik bosanskog
jezika profesora Devada Jahia oznaiti kao prekretnicu
u posmatranju, izuavanju i normiranju bosanskog jezika
i postuliranju bosnistike jeste jedna smjela, znanstveno
utemeljena teza ovoga filologa o dvovarijantnosti
(dvoizgovornosti) bosanskog jezika: istonoj ijekavskotakavskoj (sandakoj) i zapadnoj ikavsko-akavskoj
(bosanskoj). Slijedei tu svoju ideju (i moju skromnu
prijateljsku sugestiju), Jahi, kao prvi jezikoslovac ikad,
daje u ovom rijeniku normativni legitimitet izvornim
ikavsko-akavskim oblicima iz bosanskog organskog
idioma, to e imati dalekosene posljedice ne samo za
unapreenje ljudskih prava nego i za razmah bosnistike, i
smjer normativistike, ali i kao prvi korak deviktimizacije
Bonjaka. Istina, ne radi se o ravnopravnim rijenikim
odrednicama, nego samo o obavijesti o ikavskim i
akavskim (akcentovanim) oblicima u zagradi iza
rijenike natuknice, na primjer: cijna (ik. cna), cjelna
(ik. cilna); dijte (ik. dte), djca (ik. dca); bralte
526

) "Dnevni avaz", 28.05.2011. godine, prilog "Sedmica", str. 20.

246

(ak. brale), brilte (ak. brile); cigntina

(ak. cignina), fukartina (ak. fukarina); to
je, mada prvi i nepodpun, znaajan korak u priznavanju
sobstvenog narodnog jezika. U tome je pionirska zasluga
profesora Jahia i po tome je ovaj rijenik, kao i po
mnogo emu drugom, 'prvi' i 'pionirski'.
Sandak je najupeatljiviji primjer kako se
instrumentima tzv. knjievnojezike politike (kolstvo,
administracija, mediji) moe promijeniti jezik cijelog
naroda za relativno kratko vrijeme. Nekada jedinstveno
etniko i kulturno bie Bonjaka Sandaka jeziki je
razpolueno podjelom Sanaka na dva dijela izmeu
Srbije i Crne Gore nakon balkanskih ratova i pogroma
tamonjih Bonjaka. Koristei razpad Otomanskog
carstva i podpunu dezorijentaciju Bonjaka, ekavski Srbi
i ijekavski Crnogorci su 1912. godine okupirali Sandak i
podijelili ga izmeu sebe. Za nepunih stotinu godina u
"srbijanskom" dijelu Sandaka Bonjaci su ekavci, a u
"crnogorskom" dijelu ijekavci, tako da je danas, za
razliku od svojih djedova, Bonjak Rasim Ljaji (jeziki)
blii Srbinu Borisu Tadiu i Aleksandru Vuiu, rodom
iz Bosne, nego Bonjaku amilu Sijariu iz istog kraja i
istog etnikog porijekla.
I hrvatski jezikoslovac Stjepan Pavii zastupa
tezu o migracionom porijeklu ijekavskih govora u odnosu
na prvobitnu ikavicu: Znaajno je, da jekavski govor
nije u 17. stoljeu jo potpuno osvojio gornje Lijevo
Podrinje, iako mu je ono bilo na udaru jo od 14.
stoljea. Foa, ajnie i Gorade u svojem
starosjedilakom muslimanskom (bonjakom, op. SK)
dijelu jo su u tome stoljeu ikavski i nalaze se na prvom

247

stupnju mijeanja s doseljenim jekavcima.527) Pavii

zakljuuje da kretanja stanovnitva sa juga zapoinju oko
sedme decenije 15. stoljea i nastavljaju se kroz 16.
stoljee da bi se potom naroito intenzivirala u 18. i 19
stoljeu. Paviievu tezu snano podupire Rinik u stihu
na bosanskom jeziku Tuzlaka Muhameda Hewaije
Uskufije iz 1631. godine, u kojem je vidljivo da su
Bonjaci Tuzle govorili svojim maternjim ikavskim
jezikom. Od ukupno 700 bosanskih rijei, u ovom
izuzetnom poetsko-leksikografskom bosansko-turkom
rijeniku, u svim rijeima u kojima je bio praslavenski
glas 'jat', zamijenjen je sa i samo je sedam ijekavskih.
Oito je preslojavanje ikavskog ijekavskim bilo jo u
poetnoj, "kolebajuoj", fazi, odnosno narastanje
ijekavskog na ikavski izgovor tek je bilo zahvatilo
tuzlanski govor. Jamano su se neke rijei u Uskufijino
doba dvostruko upotrebljavale tako da ovih nekoliko
ijekavizama moe biti od samog autora koji su ve bili
uli u njegov govor (neke od njih upotrebljava i u
ikavskom obliku, dakle jo u fazi kolebanja), a moe biti,
kako tvrdi Alija Nametak, "sigurno iz pera prepisivaa".
Ostaje na bos(a)nistici da razsvijetli fenomen
preslojavanja bosanskog ikavskog jezika, odnosno
narastanja ijekavskog na ikavski supstrat. U bos(a)nistici
je temeljni aksiom da je bosanski ikavski jezik etniki
jezik Bonjaka i da su svi tokavski ikavci etniki
Bonjaci, gdje god da su, bez obzira na njihov recentni
preovlaujui jeziki izraz i bez obzira na vjeru i
savremeno nacionalno izjanjavanje. Ikavski je bio znak
bonjakog identiteta. Ikavski je najstariji slavenski
527

) Pavii MBH (1942), str. 137.

248

jeziki idiom u Bosni i ire, izvorni prirodni jezik prvih

stanovnika Bosne slavenskog jezika Slavenoilira,
Bonjana. Oni su iz prapostojbine donijeli svoj ikavski
jezik i na njemu jeziki slavenizirali preostale Ilire
Bosne. Dokle god su doprli i gdje god su ivili Bonjaci,
nosili su svoj ikavski jezik i govorili njime. A dokle se
razprostirao prostor gdje su ivili Bonjaci obiljeen je
nekropolama steaka, ekskluzivnim srednjevjekovnim
bosanskim nadgrobnim spomenicima. Mapa tih
nekropola, koju je utvrdio najznaajniji iztraiva
steaka, efik Belagi, u svojoj nezamjenjivoj studiji
"Steci", poklapa se u milimetar sa mapom
srednjevjekovne bosanske drave kralja Tvrtka
(Bosansko kraljevstvo). Ikavski jezik je bio jasan znak
razpoznavanja Bonjaka od ostalih balkanskih Slavena.
Pored pisma bosan()ice, ikavski jezik je jedan od
elemenata za utvrivanje bosanskog identiteta
srednjevjekovnih povelja. Sve povelje bosanskih vladara
i drugih feudalaca pisane su u tom ikavskom maniru, od
Bana Kulina, preko kralja Tvrtka, do posljednjeg kralja
Stipana Tomaevia ili, ak, feudalnih gospodara Huma
(dananja Hercegovina), neukrotivih Kosaa. U tim
tekstovima fonema 'i' oznaavana je grafemom 'i' iz
bosan()ice ili, pak, starocrkvenoslavenskom grafemom
'jat', koja je na tim pozicijama, takoer, imala glasovnu
vrijednost 'i'. U istonobalkanskim jezicima i njihovim
kodeksima grafema 'jat' ita se kao 'e', pa neki tamonji
zlonamjernici iz hegemonistikih razloga tu grafemu i u
bosanskim kodeksima itaju kao 'e', a ne kao 'i', to stvara
latentne nesporazume i trvenja. Najreferentniji dosadanji
bosanski iztraiva na tom polju, pok. profesorica
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Herta Kuna, u radu O

249

tekstovima na narodnom i crkvenoslavenskom jeziku,

poetkom sedamdesetih godina je napisala: U velikom
broju tekstova u nizu primjera 'jat' je zamijenjeno sa 'i', ili
je je napisano tamo gdje je iskonski bilo 'i', to
nesumnjivo svjedoi o ikavskom karakteru teksta.528) Za
bosanski kodeks pod imenom Mletaki zbornik iz 15.
vijeka je rezolutna u tvdnji: "Po svome je jeziku to
izrazito ikavski tekst, a to se vidi naroito dobro po nizu
primjera u kojim 'jat' stoji tamo gdje ga nikad nije bilo,
nego je po porijeklu bilo 'i', pa tako i 'jat' valja itati kao
'i'."529) I ostali stvaraoci, bilo da su pisali bosan()icom,
latinicom ili arebicom (alhamijado knjievnost), ostali su
dosljedni svom izvornom narodnom ikavskom jeziku,
bez obzira na mjesto na centralnobalkanskim prostorima
odakle dolaze. O tome govori dragocjeno iztraivanje
jednog iz nastupajue garde bos(a)nista, dr. Alena
Kalajdije, koje navjeuje novi bosnistiki pristup
iztraivanju ovoga bonjakog jezikog naslijea:
Postojanje pisanog manira, u ovom sluaju ikavskog,
jedno je od osnovnih naela jezike zakonomjernosti
starije knjievnosti. Zapadnotokavska fizionomija
alhamijado knjievnosti, utemeljena prvenstveno na
poetskoj ikavizaciji teksta, odnosno poetskom ikavskom
maniru, koji nije uvijek apsolutno dosljedan kako se
radi o predstandardnom idiomu koji pokazuje odreene
jezike posebnosti, bez obaveze normativnosti i u
tendenciji ujednaavanja odreene jezike
zakonomjernosti posluila je i kao osnova za
formiranje posebne knjievne alhamijado koine. I pored
toga to se u alhamijado pjesmama uoava nedosljednost,
528

) Kuna TNCJ (1974), str.

) Kuna MZ (1974), str.

529

250

spontanost u odabiru jezikoga materijala, subjektivnost

u smislu upotrebe idiolekatskog, u njima se ustanovljuje
vrsta unutarnja struktura koja upuuje na karakter
literature: da obujmi to vei broj govornika i da direktno
skrene panju na sebe svojom unutarnjom vezivnom
strukturom i formom, kakva je u ovom sluaju upotreba
ikavizma tvrdi Kalajdija.530)
Svojim maternjim ikavskim jezikom govorili su i
Bonjaci Mostara. Beogradski profesor, inae
Hercegovac iz Hortijea nie Mostara u Hercegovini i
zakleti vukovac ijekavac, Asim Peco, podsjea da je u
dijalektolokoj nauci odranije poznato da su mostarski
Bonjaci ikavci i napominje da je o tome je na poetku
20. vijeka M. Milas napisao vei prilog u Radu JAZU.
Milas za reflekse starog vokala jata tu pie: Njega (tj.
vokal 'jat', A.P.) izgovaraju muslimani i katolici kao i, a
pravoslavci kao ije ili je...531), potvrujui tako ikavski
supstrat bosanskog jezika. I u drugim kasnijim radovima
(Vladimir orovi, Jovo Vukovi) konstatuje se isto,
postojanje ikavskog govora Bonjaka Mostara. Pored
toga, Milas je konstatovao u Mostaru i postojanje
akavskog govora: puenica, puat, namien, pui,
ali i sve vee prodiranje takavizama, kao to su: tap,
teta, klita, prit, guterica, ognjite, tipati, tene,
umjesto izvornih akavizama: ap, eta, klia, pri,
guerica, ognjie, ipati, ene. Taj jezik potovali su
i nebonjaci kada su u svojim knjievnim djelima tretirali
likove Bonjaka, kao to je bio mostarski knjievnik iz
epohe realizma, Svetozar orovi. Iztraiva njegova
djela, A. Peco, pie: Mostarski Muslimani (Bonjaci,
530

) Kalajdija (2013), str. 174.

)

531

251

op.S.K.) u orovievom knjievnom djelu imaju svojih

govornih posebnosti. Prvo, oni su skoro redovno ikavci,
up.: lipo li e biti, ev ovdi, sidim ja, ko dribac, vas svit,
divojke, ko pivcu, nasrid njegove kue (San Mehe
fenjerdije); ovdi, lip, zapovida, vira, vidili svita, moje
vire, u vrii, vrime, ali ko ojek (Omer-aga); da zapiva,
pivo, pobigla sam, pivati (Osmanbegova argija); u svitu,
livega momka, piva, divojka, lipa neno, ba si dite
(Teferi).532) Ono to nam prua pisana rije Svetozara
orovia daje sliku govora mostarske arije poetkom
ovog vijeka (dvadesetog, op.S.K.), zakljuuje Peco i
obrazlae: orovi je pisao onako kako je govorio, a
linosti njegovih djela govore, ili se osjea tenja da
govore, onako kako se govori u kraju odakle su te
linosti.533)
Svojim maternjim ikavskim jezikom govorili su i
Bonjaci Podgorice kao veinski itelji te izriito
muslimanske arije do Berlinskog kongresa 1878.
godine. Bonjako stanovnitvo je bilo dominantno i u
demografskom, i u ekonomskom, i u kulturnom pogledu i
njihov ikavski jezik, uz takoer obebonjaki princip
haka (izrazita jezikotvornost glasa h), najizrazitije ih je
diferencirao od ostalog stanovnitva. Naime, do
Berlinskog kongresa veinsko stanovnitvo malobrojnih
crnogorskih kasaba inili su Bonjaci sa svojim ikavskim
jezikom. Najbolji primjer za to je dananja crnogorska
prijestolnica Podgorica, u kojoj su preivile malobrojne
porodice Bonjaka, koje su, uprkos svemu, ostale u
Podgorici i do danas sauvali svoj izvorni ikavski jezik,
kao izraz svoga identiteta. Kako navodi dr. Adnan irgi,
532

) Peco HGS (2007),

533

252

ikavizmi podgorikih muslimana su najupadljivija

karakteristika njihovog govora. Osnovna fonetska
obiljeja govora podgorikih muslimana (Bonjaka,
op.a.) u odnosu na hriane (Crnogorce) Podgorice su
ikavica, ije porijeklo ni do danas nije sa sigurnou
utvreno (italik, S.K.) sudbina glasa h, sudbina glasa v u
intervokalnom poloaju, dosljedna desonorizacija
zvunih suglasnika na kraju rijei, tvrdi irgi.534
Prisustvo ikavskog jezika u Podgorici moe se objasniti
samo i izkljuivo povijestnim prisustvom Bonjaka u
Podgorici. Radi se jednostavno o Bonjacima koji nisu
odselili i koji su za divno udo za sve ovo vrijeme
sauvali svoj maternji, etniki bosanski ikavski jezik. Da
je podgoriki iztraiva karakteristika govora
podgorikih muslimana (Bonjaka, op. S.K.), Adnan
irgi, uzeo u obzir ovu elementarnu injenicu, on se ne
bi muio pokuavajui dokazati odkuda ikavski jezik u
Podgorici. Da bi eliminisali ili bar zamaglili povijestno
prisustvo Bonjaka u Podgorici kao domicilnog faktora,
Crnogorci konstruiu razne kvaziteorije, a u tu zamku
upada i irgi: Postoji vie teorija, esto oprenih, o
pojavi ikavske zamjene starog grafema ('jat') u ovom
govoru podgorikih muslimana. Ovdi se ne radi "o
pojavi ikavske zamjene starog grafema ", nego o
postojanju Bonjaka i njihovog ikavskog govora u
Podgorici. (Nastranu to to se u govoru ne moe mijenjati
grafema, nego glas, fonema) irgi sam istie da se od
Berlinskog kongresa ivot podgorikih Bonjaka
korjenito promijenio kada je Turska predala upravu
Podgorice Crnoj Gori. Kao posljedica toga, pod
prijetnjom i pritiscima, poela su masovna iseljavanja
534

) irgi (2006), str. 92.

253

Bonjaka ove varoi u one krajeve koji su i dalje ostali

pod turskom upravom. Mnoge porodice odselile su u
Skadar, kao tadanje sjedie vilajeta kojem je pripadala
Podgorica, neke u Sarajevo, a neke su se nastanile
nadomak Podgorice, u Tuzima, jer je u to vrijeme rijeka
Cijevna bila granina linija izmeu Crne Gore i Turske.
Ali irgi, kao zarobljenik i prisilni sljedbenik
serbokroatistikih ideolokih konstrukcija i kliea,
pokuava objasniti savremeno stanje bez dijahronijske
pespektive, odnosno sinhronijsku perspektivu projicirati
u prolost kao dijahronijsku. On prid sobom ima
slijedeu sinhronijsku perspektivu: gradska zajednica sa
ogromnom veinom crnogorskog pravoslavnog
stanovnitva ijekavsko-takavskog jezika i nekoliko
bonjakih muslimanskih porodica, iji stariji pripadnici
govore ikavsko-akavskim jezikom. (On posmatranu
populaciju radi jezikog izuavanja ne diferencira
etniki, nego vjerski, suponirajui hriansko i
muslimansko stanovnitvo, kao da su istog etnikog
porijekla i istog jezika, to mu je nametnula oficijelna
crnogorska serbokroatistika o jedinstvenom jeziku jednog
naroda i ve tu upada u novu zamku.) Prirodno je da su
se, usljed iseljavanja, promjene vlasti, naina ivota,
uticajem kolstva, odlivom islamskog stanovnitva i
prilivom hrianskog - obiaji, kultura i govor muslimana
Podgorice nali pod veim uticajem pravoslavnog
stanovnitva koje je u posljednjih sto godina veinsko u
ovom gradu i to je danas najbolje ouvan taj nekadanji
podgoriki govor kod (bonjakih, op.a.) iseljenika u
Skadru, a ne Podgorici, izpravno zakljuuje irgi. Iz
istog razloga, kako svjedoi profesor srbskog jezika,
Mehmed Muminovi, u svojoj knjizi "Moji Tuzi", taj

254

bosanski govor, sa ikavicom i orijentalizmima, kao

posebnim odlikama, due su se zadrali u Tuzima, nego u
Podgorici.
I dok su manjinski Bonjaci u Podgorici, Tuzima i
Skadru sauvali svoj ikavski jezik, dotle su veinski
Bonjaci u matici Bosni tokom vremena izgubili,
odnosno odbacili svoj izvorni ikavski jezik. Ne treba
smetnuti s uma da se ijekaviziranje bosanskog ikavskog
jezika odvijalo pod podrazumijavajuom prijetnjom
nakon crnogorske "istrage poturica", posebno nakon
Karaoreve bune poetkom 19. stoljea i srbskog
pogroma i iztrebljenja Bonjaka koje je potom uslijedilo
na svim prostorima Balkana istono od rijeke Drine, s
jedne strane, te forsirane kolonizacije Bosne s jugoistoka
sa prostora ijekavskog narijeja. Radi svog golog
obstanka, prevareni i izdani, bez jasne vizije odbrane
svoga etnikog prostora i straha od neizvjesnosti,
Bonjaci su samozatajno, utke i pokorno, zapretavali
svoj jezik izpod svojih kunih pragova. Bilo je vrlo
opasno u takvoj situaciji odkrivati i naglaavati svoj
(ikavski) jeziki identitet, koji bi bio doekan gotovo kao
provokacija, kao to je i samo spominjanje bosanskog
jezika i svoga historijskog imena Bonjak (Bonjanin)
sve do agresije kod srbskih hegemona i asimilatora
tretirano kao provokacija. Zato je Nikeviu najbolje
replicirati kompilacijom njegova citata: "Ikavski izgovor
je prognan masovnim seobama stanovnitva pred
najezdom Crnogoraca od poetka XIX stoljea s podruja
bosanskoga jezika." I dok su manjinski Bonjaci u
Podgorici, Tuzima i Skadru sauvali svoj ikavski jezik,
dotle su veinski Bonjaci u matici Bosni tokom vremena
izgubili, odnosno odbacili svoj izvorni ikavski jezik.

255

Jo uvijek nije dovoljno iztraen fenomen kada,

kako i zato je dolo do ijekavskog preslojavanja,
odnosno narastanja ijekavskog na ikavski jezik i na ta
pitanja bosnistika tek treba dati prave odgovore, jer
sociolingvistiki fenomen ijekavske konverzije ikavskih
Bonjaka slavistika je ignorisala, a serbokroatistika, kao
ideologizirana (dvo)nacionalna nauna disciplina,
zatakala. Cijeli taj proces u periodu od pola milenija
moe se saeti u samo tri rijei: tranzicija, migracija,
asimilacija. Svakako da u osnovi lei splet specifinih
geostratekih i drutveno-historijskih okolnosti. Za
povijestni usud Bonjaka sudbonosno je bilo tursko
osvajanje bogumilsko-heretike Bosne i njen ulazak u
sastav velikog i monog Otomanskog carstva i masovnog
prihvaanja islama u vrijeme feudalnog uztrojstva
drutva i staleke podvojenosti stanovnitva. Butum
bosansko plemstvo je primilo islam, zajedno sa svojim
podanicima istog etnikog porijekla, jer novu
osmanlijsku vlast nisu prihvatili kao osvajaku, nego kao
spas od vatikansko-bizantskih progona i torture, ali i kao
donosioce novih, najviih do tada poznatih civilizacijskih
vrijednosti. Zaslijepljeni blistavou i moi nove
islamske civilizacije i bezkrajnog bogatstva orijentalnih
jezika: arabskog, perzijskog i turskog, prvo je bosanska
vlastela, kao jedino pismen sloj u maternjem jeziku,
poela zapostavljati taj svoj maternji jezik, obrazujui se
i stvarajui na prestinim orijentalnim jezicima, utapajui
se tako u tu kulturu i odbacujui prestinu ulogu
bosanskog ikavskog jezika. Sve vie ljudi je uilo nove
jezike i obrazovalo se na njima, a potom i stvaralo svoja
djela na njima ve u prvoj ili drugoj generaciji.535) Tako
535

) Postoji mnogo poznatih primjera, a ovom prilikom kao posebno

256

je zaustavljen prirodni tok razvoja i bosanski ikavski

jezik konzerviran na dostignutom stepenu razvoja, a
arobna supstanca majkina mlika prisahla u grlu. Pored
kulturno-civilizacijske tranzicije i feudalne podvojenosti
drutva, na gubljenje prestinosti bosanskog ikavskog
jezika u povijestnom kontekstu presudno su uticale i
unutranje migracije niih slojeva stanovnitva kao
nosilaca usmene predaje. Prvo su nii slojevi i klase
(slobodni seljaci, kmetovi, trgovci, zanatlije) bili na
udaru ijekavizacije, kontaktima i mijenjem, dovoenjem
kmetova pa je narod spontano prihvaao, upoetku, a
kasnije kada je u 19. stoljeu vladajui sloj pod
"podrazumijevajuom prijetnjom", masovno iseljavao u
Tursku, ostavljajui obian svijet politiki, obezglavljen i
ekonomski izcrpljen, na milost i nemilost probuenim i
razjarenim kmetovima. Drama Bonjaka muslimana
nakon odlazka muslimanskog Osmanskog carstva i
dolazka okupatorske vlasti evropskog kranskog
Austrougarskog carstva bila je sudbinska, hamletovska.
Ostati iviti na rodnoj grudi, ali ponien i porobljen pod
pritiskom krsta ili napustiti rodni kraj otii zauvijek u
tuinu, u daleke nepoznate krajeve velikog Carstva, gdi
interesantan mogu se izdvojiti dva unuka hercega Stjepana Vukia
Kosae, od od kojih je Ali-beg bio prvi bonjaki pjesnik na
orijentalnim jezicima, a drugi, Ahmed, prvi bonjaki hafiz. Sretna je
okolnost da su, s majkine strane, bili unuci sultana Bajazita II. Ili
primjer bonjakog povjesniara Ibrahima Alajbegovia Peuhije
(Peevije), iji je otac iz Zgoe doao u Peuh kao kolonista nakon
mohake bitke 1526. godine, u vrijeme dok je u Budimu stolovao
kao beglerbeg Ibrahimov tetak Ferhat-paa, osniva Banjaluke. On je
bio potomak ugledne srednjevjekovne vlastelinske porodice sa
podruja Zgoe u centralnoj Bosni, gdje i danas ive njihovi
potomci (Donji Kakanj, Groce).

257

"zapovida naa vira", to bi rekao centralnohercegovaki

Bonjak Omeraga u istoimenoj orovievoj pripovijetki.
Na ijekavizaciju Bonjaka imala je uticaja i
slobodna cirkulacija stanovnitva u okviru jedne te iste
drave, odnosno ekonomske migracije. Bila je rairena
pojava dovoenja kmetova u Bosnu sa neplodnih
bransko-istonohercegovakih prostora, osobito nakon
estih ratnih pohoda i stradanja i masovnih pomora kuge.
Najvei broj dananjih krajikih Srba ijekavaca je tog
porijekla. Isti je sluaj i sa masovnim doseljavanjem
ijekavskih Brana u Visoku nahiju, koji je znanstveno
obradio srbski kraljevski etnolog Milenko S. Filipovi.
Njihov ijekavski prvo je ulazio u govor domaeg
stanovnitva istog stalea, dakle seljaka, pa su u govoru
mijenjani i nazivi mjesta, npr. Kraljeva Sutiska postala je
Kraljeva Sutjeska, a Poriani - Porijeani,536) a kasnije
kad je dola njihova vlast uzeli su fursat i poeli se
izrugivati ikavskom i nabijati ikakvski kompleks
Bonjacima u njihovoj roenoj zemlji. Isti proces tekao je
i na zapadnoj granici Bosne, gdje je Pliivica postala
Pljeivica.537)
U vrijeme SHS to je bila slubena politika prema
bosanskom ikavskom jeziku, ak ismihavanje u kolskim
udbenicima, jer su velikosrbski hegemoni uzimali
bosanski ikavski kao glavnu prepreku asimilaciji
Bonjaka. U toj funkciji sluili su i useljenici. Oni su
536

) O tome Filipovi doslovno svjedoi: "Selo se pominje dva puta

u sidilu sarajevskog mule 973 god. po hidretu (1565/66) i to kao
Poriani", "Visoka nahija", str. 543.
537
) "Naa vojska imala ih je ispratiti, ali ne u Biha, kako Turci
eljahu, ve preko planine Pliivike." Radoslav Lopai, 1888.
godine

258

dosljedno upotrebljavali svoj ijekavizam, ne

prilagoavajui se desetkovanoj ikavskoj sredini. Prvo su
bosanski seljaci usvajali taj kao neto neobino, strano
primamljivo, kao stilsko obiljeje, a potom ve u
slijedeoj generaciji sasvim normalno. Vii slojevi i
zemljovlasnici su due zadrali svoj izvorni ikavski, jer
su ivili kastinski izolovano, koji su preteno ivili u
arijama pa su njihovi kontakti sa kmetovima bili rjei,
a njihov jezik due ostao izvorni ikavski, poto se
vlastela nije mijeala s narodom, pogotovo ne s
doljacima. Vremenom se u niim slojevima taj jezik
poeo uzimati kao jezik staleki suprotstvljene
aristokracije, a kod kmetovske raje nazivao "turskim", jer
je bonjaka arostokracija bila vladajui sloj u Bosni u
okviru Turskog carstva. Sociolingvistika tek treba
znanstveno iztraiti i objasniti fenomen savremene
"podnovljene ijekavizacije" koja tee na bosanskim
prostorima. Radi se o dovretku procesa narastanja
ijekavskog na ikavski jezik, tj. preslojavanja ikavskog
ijekavskim, odnosno zavrnom inu ijekavske konverzije
Bonjaka. Proces je otvoren u toku i nakon srbskohrvatske agresije na BiH iz tri izvora: 1. bonjako
etabliranje ijekavske norme u samostalnom propisivanju
standardnojezike norme bosanskog jezika; 2. migracija i
veliki priliv bonjakog ijekavskog stanovnitva iz
Sandaka i Crne Gore u Sarajevo i druge bh. gradove i
njihova inkorporacija u drutveni ivot (politika,
obrazovni sistem, mediji itd.); 3. hiperijekavizacija
hrvatskog jezika i presija nadmonih hrvatskih medija u
BiH.
Kao to je poznato, Bekim knjievnim
dogovorom Hrvata i Srba 1850. godine ozvanien je

259

ijekavski izgovor u knjievnom jeziku i legaliziran

progon ikavskog jezika. No, uzprkos stopedesetgodinjim
strogim zabranama u dravnoj administraciji, kolskom
drilu, tzv. knjievnojezikoj politici i bezobzirnom
medijskom anatemisanju, ikavski izraz, kao prvobitni
organski idiom Bonjana/Bonjaka, ipak se zadrao u
narodnim govorima, i to kod svih kategorija stanovnitva
i na cijelom prostoru BiH, na kojem je historijski
egzistirao kao i njegovi nosioci Bonjaci, a ne kako je to
ideoloki postavljeno po modelu srpsko hrvatske
polarizacije bosanskog bia i diktatu velikonacionalnih
politika, ekspliciranih u cvetkovi-maekovskoj podjeli,
po kojoj je zapadna Bosna ikavska i treba pripasti
Hrvatskoj, a istona ijekavska i treba pripasti (ekavskoj)
Srbiji. Takvoj vrsti podjela i polarizacije bosanskog
jezikog bia prihvatili su i velikonacionalni lingvisti, a
kasnije i neki bonjaki dijalektolozi nekritiki priuzeli.
I pored svega, ostali su brojni relikti bosanskog
ikavskog jezika, prvenstveno toponimi, kao i drugi
ononimi, razasuti diljem bosanskih zemalja, jer su
toponimi sedimentirana supstanca bosansko-bonjanskobonjakog duha i jezika na svom povijestnom
bosanskom vatanu, staniu. Dokle god su doprli
Bonjaci, iza njih su ostali ikavski toponimi ili patronimi.
Takav je sluaj sa gradom pod Havalom, dananjim
Beogradom, koji je do druge polovice 19. vijeka, dok su
Bonjaci u njemu inili veinu, nosio bonjako ime
Biograd. Ne samo da taj naziv nije sauvan nego ni
sarajevski ikavski toponimi Bilave (danas Bjelave),
Hodidid (danas Odied), Hria (danas Hrea), Osik

260

(danas Osijek) i dr.,538) ali su sauvani tradicionalni

ikavski toponimi u visokom kraju, kao to su Riica,
Virovi i Briznik. Poznati su zeniki toponimi: Bilino
polje, Bil(i)mie, Brist, Riice, na prostoru Zenice, te
Dolipolje539) kod Lave i dr. Nedaleko od Lave, u
samom srcu Bosne, je i selo Gora, u kojem je
dijalektolog na malom prostoru zabiljeio brojne ikavske
geografske pojmove, kao to su: Zavrilazi, Bristavica,
Usike, Vrila, Zabriznica, Podbilinica, Prikodonica,
Poslivnica, Diljka, Livode,540) a do nje u selu Dusina
Trianj i Liskovik. Sjevernije niz rijeku Bosnu je selo
Prisade kod Doboja, kao i Pridjel Donji, zatim Liskovik
kod Srebrenice, u kojem su jednoj majki Srbi ubili pet
sinova, Divi kod Zvornika, Bilalii kod Ugljeviku pa
Liskovac i Piskavica u sjeveroistonoj Bosni. Naselje
Slivno kod Breze i danas postoji pod tim imenom, a
takoer i Drin u Fojnici te Bila kod Travnika. Vitrenice
su privoj izmeu Zenice i Viteza, ali su ne tako davno
preimenovane u Vjetrenice, a Slimena su planinsko sedlo
kod Novog Travnika. Lisina541) je naziv jednog
538

) abanovi (1964), str. 17, 61, zatim: Bile Gore (18), Bili Potok
(12). Ne samo to! U popisu oblasti Brankovia iz 1455. godine
navodi se paralelno Bila Stena (143) i Bela Stena, dananje selo Bela
Stena na padini Kopaonika, sjeverozapadno od sela Polatne, kod
Priboja, zatim Businje (169), zatim Bezvira (Jezora (247) u: "Oblast
Brankovia opiran katastarski popis iz 1455. godine", Orijentani
institut Sarajevo, 1972. godine
539
) Mati mi je ostala u Dolipolju. (Nihad Paali, dir. Slube za
zapoljavanje ZDK, 08.09.2012. godine
540
) Kadi Akcenat (1980)
541
) Iz istog semantikog jezgra i leksike osnove su i rijei: ls je
stari ikavski naziv za umu (ijek. ljes), to je i krai naziv za lisca
(ls); lsa (ijek. ljesa) je pletara od prua i krai naziv za lisicu (lsa);
lska je razprostranjeno umsko nisko rastinje (ijek. lijeska); lnjk

261

umovitog lokaliteta na srednjem dijelu vlaikog platoa,

a isti oblik (Lisina) ima planinski masiv izmeu Gacka
(Avtovca) u BiH i Pluina u CG. Povijestno misto
Diviani, te Rika i Vinac su toponimi u jajakom kraju, te
Bilobuje kod Bugojna. Postoji i Rika kod Konjica, a
Vinac, historijsko mjesto, srednjevjekovni grad kod
Nevesinja, kao i Biograd. Nije daleko ni hercegovako
jezero Blidinje. Toponim Bili Brig je kod Gruda u
zapadnoj Hercegovini. Jo uvijek se pamti ikavski oblik
krajikog grada Pridora, 542) danas Prijedor, u kojem su
Srbi poinili genocid nad Bonjacima u protekloj agresiji,
iji su ostatci pronaeni tek nakon dvadeset godina u
masovnoj grobnici Tomaica. Ikavski oblik ovoga grada
u sintagmi pridorski muselim nalazi L. Naka u
Baagievu knjievnom djelu.543)
Kod dananjih Bosanaca/Bonjaka sve tri vjere
postoje ikavska prezimena: Porianin (Samira Petrein),
Zvizdi544), Zvirki (novinar "Osloboenja"), Bilajac,
Slipac, Bida (u ovom obliku postoji ak i lino ime,
antroponim, kao to je Bida Osmanovi (ena, preivili
svjedok genocida u Srebrenici), Bili, Slipac, Biogradli
(muslimani), Stipovi, Slipac, Livakovi (glumica Linda
Gaei), Bili, Bilobrk (katolici); Bili, Bilinac (Slavia)
(ijek. ljenjak/ljenik) je plod liske; lst, zb. lie, raste na svom
umskom drveu; lstve su merdevine za penjanje, napravljene od
nekog umskog drveta; lstopd je kalendarski mjesec
542
) "Da li ovaj staje u Zaluanima... ja bih do arije Pridora", kae
Banajaluanka Naja Keri, na fb. povodom posta Ediba Gurde o
uskotranom vozu "iri", 23.12.2012. godine
543
) Naka JKSB (2003), str. 40.
544
) Iz Sjenice je ugledni Bonjak Hasan-aga Zvizdi; iz Gacka je u
Sarajevo doselio Hako Zvizdi; u Sarajevu je predsjednik KO SDA
Denis Zvizdi

262

sa Pala, Svitlica (uka) od Jajca, Bilki (Nedeljko) od

Bugojna, Cvitianin (Denis) iz Istonog Sarajeva, Sikira
(Ognjen) Banjaluka, Bigovi (Milan) sa Kosova, Bilobrk
(pravoslavci). Uposlenik BH Telekoma, Nediljko Bili,
ima ikavsko i ime i prezime. ak i jedan pravoslavni
svetenik nosi ikavsko, dakle bonjako, prezime:
Livopoljac.545) Njihova dananja ikavska prezimena,
patronimi, nepobitno dokazuju da vode porijeklo od
Bonjana, jer su svi ikavci tokavskog idioma na Balkanu
po porijeklu etniki Bonjaci (Bonjani), bez obzira na
vjeru. Jedan manastir u Srbiji nosi ime Bonjani.
ak ni antiikavska norma u administraciji, kolstvu i
medijima nije mogla iztirati i zatrti starije ikavske oblike.
Za ilustraciju dovoljno je navesti neke recentne primjere
en passant zabiljeene od izvornih bosanskih govornika u
javnoj komunikaciji. I ne samo kod Bonjaka. Tako e
legendarna nana Fata Orlovi, od Bratunca, povodom
bezobzirne srbske harange i sudske farse protiv nje,
samo zato to je traila da se ukloni crkva, nelegalno
sagraena u njenoj avliji dok je ona bila u progonstvu,
izmeu ostalog, rei: Svemu svitu na sramotu ta se
radi,546), a uplaena Zenianka nakon zemljotresa pria:
Svt je npolju b.547) Jedan odpueni radnik
"Mitalstila" u bivoj Zenikoj eljezari na TV se jada: Ja
mogu radit. Istirali su me... Isti ikavski oblik ovog
glagola, ali i drugih rijei, upotrebljava u jednoj
dokumentarno-reportanoj tv-emisiji Suhbija Frato
(posebna je pria kako mu je matiar unakazio ime
545

) Branislav Livopoljac, govor na obiljeavanju Savindana, TVSA,

27.01.13. godine
546
) NTV Hayat, CD, 03.03.2007. godine, oko 19 sati
547
) Radio Slobodna Evropa, 28.07.2012. godine, oko 15 sati

263

Suhbija, umjesto pravilnog Subhija) iz sela Paunci kod

Foe, svjedoei o svojoj golgoti prid srboetnikim
zlikovcima, pa izmeu ostalog, kae: "Natiralo me,
vjerujte...Ne znam kuda u, ni gori, ni doli... enu mi
zapalili u ovoj ovdi sobi...Ronici spali doli... Valja mi
nai vrijeme kada u pobii Drni doli."548) Isto govori i
Srebrenianka Remzja Deli: Dola sam ovdi...sili doli
u logor...nadio mi sin...U Liskovku ena pet sinva
izgubila...549) Ovo je skira objanjava majstor Salko
iz Piskavice u sjeveroistonoj Bosni jednom
ljubopitcu,550) ali e sarajevski list, iji je vlastnik,
upravo naturalizovani Podgorianin iz Gusinja,
ijekavizirati tu rije u sjekira, i to u naslovu, sa
nevjerovatno prostakim vokabularom podzemlja,
morbidnim asocijacijama i jeziki neinventivnim
zvukovnim analogijama: "Sjekira je moj sekjuriti".551) A
u ijekavskoj Banjaluci je zabiljeeno prezime Sikira.552)
Izvorni ikavski oblik sikira upotrebljava i zatieni
svjedok Hakog tuilatva protiv Radovana Karadia,
(Bonjak izmeu 65-70 godina, koji je preivio
strijeljanje hiljadu Bonjaka u Kravicama), svjedoei o
logorskim patnjama kroz koje je ranije proao i
zlostavljanju obtuenika: Donosio je krvavu sikiru da
nam pokae ta rade sa zatvorenicima.553) Ko moe biti
vjerodostojniji u izgovoru ove rijei od majstora-kovaa:
548

) BHT1, dokumentarno-reportani serijal Josipa Pejakovia: "U

ime naroda", 20.04.2008. godine, 21 sahat
549
) BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal "Uime naroda",
09.07.2009. godine, 20 sati
550
) (FTV, emisija "Pozitivna geografija", 21.02.2005. godine
551
) "Express", 24. 11.2011. godine, str. 13.
552
) Ognjen Sikira, FTV dnevnik, 26.12.2011. godine
553
) TVSA, "Tribunal", 27.11.2011. godine u 16 sahata

264

Oni kj skire, krmpe... pokivi i kovi... dle sp

n zemlju...554) Servirka na ORL KCUS, Rogatianka,
upozorava: aj je jo vrio.555) Olovljak Nezir Karaga
kae: Nsu me nli z misc,556) a Sarajlija Vedran
Smajlovi, poznati elista iz obkoljenog Sarajeva, ovako
navodi staru bosansku uzreicu: Izio vuk magarca.557)
Jedna sridovina Bonjakinja pria: Nije eni virovat'.
Viruj samo to oima vidi. Ila prikodana...prije dva
miseca...558) Sakib Tokalija iz Sopotnice kod Kaknja
zadovoljan je kupljenom motornom testerom (pilom,
agom) pa kae: Dbro r.559) Nekadanji zeniki livac,
vremeni Ahmed Huseinspahi iz zenikog predgraa
Gnjusa sjea se da njihova kua nikad nije bila bez
mlka,560) a sedamdesetogonji Mehmed Durmi iz
Gornje Zenice, penzionisani rukovodilac tehnike
kontrole kvaliteta elika u eljezari Zenica, hvali
starinske, domae sorte voa, od kojih se pravio i
kvalitetan pekmez: Sidci su plaho soni i lahko hi je
tucat u stupi.561) Istu kruku (sdac) i isto miljenje o njoj
ima i njegov vrstnik i radni kolega Akif Tarahija iz
Poulice kod Viteza, ali se ali da "esto prirodi, brate,
pa mu se skre grane i opada po putu".562) Istu kruku
554

) (BHT, emisija "U ime naroda", 02.04.2013. godine

) KCUS, ORL, 14.04.2009. godine
556
) FTV, emisija "Pozitivna geografija", 13.09.2005. godine, 20 sati
557
) facebook-profil, 10.02.2011. godine, 23 sata
558
) BHT, dokumentarno-reportani tv-serijal Josipa Pejakovia "U
ime naroda", 26.03.2013. godine
559
) BHT, dokumentarno-reportani tv-serijal Josipa Pejakovia "U
ime naroda"
560
) Zabiljeeno u Gnjusima, 09.05.2010. godine
561
) Zabiljeeno u Gornjoj Zenici, 09.05.2010. godine
562
) Zabiljeeno na Poulici, 09.05.2010. godine
555

265

ima i osamdesetogodinji penzioner, Mustafa Kadi,

nekadanji eljezarac-mainovoa iz sela Gora,
dvadesetak kilometara jugoistono, ali je on naziva
sjedac, a vrlo rijetko sdac ("k'o babo").563) Fratar iz
Ovareva u fojnikom kraju navodi: Ispod te kapelice
izvire vrlo. ... Gspino vrlo ... Vrlo je zviralo... a
postarije ene tamonjeg KUD-a pjevaju: Smilje, bilje,
beru l te divjke.564) U razgovoru sa J. Pejakoviem
jedan Bosanac katolik (Mare), oenjen Bonjakinjom,
kae: Priko zime, priko lita... Imam svoju dicu.565)
Pedesetogodinji Travnianin, Bonjak, kae da je
vlaike proplanke zaposila srmua /srmua.566) Ova
biljka bila je u maju 2009. godine u udarnim vijestima,
jer se jedan postariji brani par iz okolice Prijedora
(izvorno Pridor) otrovao na izletu u prirodu jedui neku
slinu biljku, a mislei da je srimua. Mediji su je
upotrebljavali u ijekavskom obliku i u mukom rodu:
srjemo. Narodni naziv srimua za diviju lukoviastu
jestivu biljku, sa sabljastim listovima iz korijena, ljuta
okusa i mirisa, poput saransaka, bijelog luka, s kojim je u
srodstvu, karakteristian je ne samo po ikavskom obliku
nego i po enskom rodu na a. Bonjakinja, oko 65
godina, iz Tarina, kae: Ja sam se posli infuzije znla
(onesvijestila se, op.S.K.)567) Devla Arapovi,
Bonjakinja, oko 70 god, selo itovo, spominje ...
563

) Zabiljeeno na Gori, 25.07.2011. godine

) FTV, emisija "Pozitivna geografija", 12.04.2007. godine
565
) BHT, dokumentarna emisija "U ime naroda", 11.06.2013. godine
566
) Ovaj oblik, s ovim akcentom, zabiljeen od sredovjenog Nadira
Brajia, dana 14.01.2012. godine
567
) U posjeti kod pacijenta na ORL klinici sarajevskog KCUS-a,
Ibre Opute, 15.04.2009. godine, oko 14 sati
564

266

ljetonje dviske...568) Nismo nigdi... jada se Hatida

Mehmedovi, jedna od unesreenih majki Srebrenice,
kojoj su Srbi pobili sinove i druge srodnike 1995. godine
u srebrenikom genocidu.569) Poimenieni ovaj prijedlog
u obliku nigdna (daleki, nepoznati, neodreeni,
zamiljeni, nepostojei prostor) jo uvik odoliva
ijekavizaciji, kao i jo neke rijei: osvit, krvoprolie,
nalivpero, neprikosnoven, linguz, 570) izrikom571),
proricati, izriaj, izriit, i sl. Jo uvijek je u narodu iva
jedna cinina doskoica: Sidi di si, ni za di si nisi!
Zanimljivo je dovijanje jednog Bonjaka, koji smilja
bosanske nazive za mjesece, kako bi trebao biti naziv za
mjesec august zvzdanj "zato to se kae: 'pek
zvzdan'"!572) Moda mu je na pameti bila i ona stara
bosanska ikavska sevdahlinka u sedmercu: Zvizda tira
miseca, koja je kasnije ijekavski preslojena u Zvijezda
tjera mjeseca.
Da je bilo pameti pa da je muslimansku svetu
knjigu Qur'an, umjesto Karadieva sljedbenika, popa
Mie Ljubibratia, preveo na bosanski ikavski jezik tada
vodei bonjaki pjesnik i jedan od najmonijih
bosanskih velikaa i najuglednijih alima, Muhamed
Fadil-paa erifija, danas bi to bio slubeni knjievni
568

) (BHT1, emisija "U ime naroda", 30.12.2007. godine, oko 21 sat

) NTV Hayat, CD, 03.03.2007. godine
570
) "Dobro sam ja, ivim kako ivim sa dva onakva linguza." (Izet
Fazlinovi, glavni lik humoristike serije "Lud, zbunjen, normalan" ,
FTV, 18.11.2011. godine, oko 22,30 sati
571
) U tom dokumentu se ne govori izrikom da se dogodio genocid,
izjavio je Boris Tadi povodom Rezolucije o Srebrenici, koju je
usvojila Skuptina Srbije.
572
) Glavni lik u humoristiko-satirinoj seriji "Lud, zbunjen,
normalan", Izet Fazlinovi, FTV, 05.04.2009. godine, 21 sahat
569

267

jezik Bonjaka. Nita manji efekat ne bi imao ni prevod

savremenog islamskog teologa i profesora na FIN-u,
Enesa Karia, koji je nakon agresije sainio svoj privod
Qur'ana, razumije se na knjievnom ijekavskom. Moe se
samo zamisliti kakav bi to bio epohalan znaaj i kakve
dalekosene efekte bi imao taj poduhvat da je ostvaren na
izvornom bosanskom ikavskom jeziku. Znaajno je
podsjetiti da to Kariu ne bi predstavljalo ni najmanju
potekou, jer je Kari rodom iz ikavskog (travnikog)
kraja i da mu je maternji jezik ikavski. Bosanski ikavski
jezik je danas kao jedan razbijeni bardak bonjakog
identiteta. Ostale su samo krhotine i fosilizirani relikti.
Na sjeverozapadu Bosne, u Krajini jo je sauvan ivi
ikavski govorni jezik u narodu i najdue se zadrao
pisani ikavski jezik u pismima krajikih begova. Ovo
drugo je svojevrstan bosanski paradoks: aristokracija je
prva poela da zanemaruje (referiranjem orijentalnih
jezika), a na koncu posljednja napustila svoj jezik.
Krajiki ikavski fenomen najzornije svjedoi o
povijestnom procesu nestajanja i guenja bosanskog
ikavskog avaza. Krajinici, kao graniari Bosne najvre
su uvali bonjaka identitetska svojstva, pa i u jeziku, i
do njih je najkasnije dopro migracijski val ijekavizma sa
jugoistoka i tree, tu je bio najjai otpor pokuajima
srbske asimilacije putem kolstva nakon 1918. godine i
odbijanje kolovanja na velikosrbskim kolskim
programima, kakvi su sada ponovo vaskrstnuli u RS-u.
Najmanje to su bonjaki normativci morali uiniti jeste
kompromisno rjeenje u propisanim dubletima, kojima bi
alternirale foneme i:ije (mliko : mlijeko) kao i :t (ap
: tap), koje u strukturnom smislu imaju istu funkciju i
semantiku vrijednost pa formalna varijacija ovih fonema

268

nije jeziki dinstinktivna, ali unekoliko (neznatno)

mijenjaju leksiku fizionomiju. To bi sasvim bilo u
skladu sa osnovnim postulatom savremene
sociolingvistike da je "varijantnost temeljna odlika
jezikog sistema, a ne homogenost". Sociolingvistiki
aspekat je vaan, jer ove alternirajue foneme imaju
nezamjenjiv simboliki znaaj za jeziki identitet
govornika. Bonjaci ne samo da nemaju jedinstven stav o
standardnojezikoj normi svoga jezika, nego ni osnovne
poluge u svojim rukama za njenu provedbu, to jest:
dravnu administraciju, kolski sistem i medije.
(2009)

269

270

Tokovi ijekavizacije

Kad Plvm plv pljva, Dva suze proljv

Srbija i Hrvatska dolivaju ulje na vatru bio je
naslov propratnog teksta na jednom branskom
portalu573) povodom dolazka premijera Hrvatske,
esdepeovca Zorana Milanovia, u Mostar kod
hadezeovaca: ultranacionaliste Dragana ovia i njegove
odane skutonoke Borjane Krito, kao i njegovog
mostarskog gradonaelnika Ljube Belia, da bi, kako je
rekao, "smirio strasti" mostarskih demonstranata protiv
nenarodne partokratske vlasti, koji su tom prilikom
zapalili sjedia vladajuih partija, SDA i HDZ.574)
Najvii zvaninik susjedne drave nije doao u glavni
grad posjeene drave, Sarajevo, pa ak njegova posjeta
nije bila ni najavljena uobiajenim dravnim
573

) Otisak.ba, 11.02.2014. godine

) Istog dana predsjednik eresa M. Dodik otiao je u Beograd,
mimo dravnog diplomatskog protokola, na referisanje
podpredsjedniku srbijanske vlade, Aleksandru Vuiu.
574

271

diplomatskim kanalima niti praena primjerenim

protokolima. Ovaj hrvatski diplomatski amar dravi BiH
ne moe se drugaije objasniti nego odmazdom to je na
izborima 2010. godine za lana Predsjednitva BiH iz
reda hrvatskog naroda izabran (tadanji) esdepeovac,
Sarajlija eljko Komi, a ne hadezeovka, Hlivnjanka
Borjana Krito, kada bi predstojnik njezinog ureda,
vjerovatno, postao Boo Miura iz stare bosanske Rame,
srednjevjekovne oblasti iz sastava "bosanskih zemalja",
koji je svoj zahtjev za treim kanalom na hrvatskom
jeziku obrazlagao nepojmljivim nebulozama na FTV uoi
izbora 2006. godine, poput one: Da se mogu slobodno
smijati na svome hrvatskom jeziku, a da mi se ne smiju
oni u Sarajevu. (sic!) Da je bilo, kao to nije, ova
novopeena dama, roena ikavka iz povijestnog ikavskog
kraja, ubrzo bi nakon zaposidanja predsjednike fotelje
naloila otri kurs treekanalske hercegbosanske
turbohrvatske hiperijekavizacije kako bi demonstrirala
konvertiranu hrvatsku jezinu vjerodostojnost i
pravovjernost Tumanove kole i uzput se lijeila od
"ikavskog kompleksa". Pripomogli bi joj i neki ueni
Bonjaci sa svojom 'najboljom tradicijom bosanske
ijekavice', poput pjesnikog akademika Abdulaha
Sidrana,575) te drugi 'meritorni' ijekavci, poput
orijentaliste Muhameda Hukovia,576) pa i njihov
anonimni sljedbenik, kakav je jedan ribar sa Plive u ulozi
nadrionomastiara.
575

) NTV Hayat,
) Hukovi BJDE (2007) "Na 'Slavenskom seminaru' u Zagrebu
(1951.g.) prof. dr. Stjepan Ivi u svojim predavanjima je esto mene
prozivao da kaem kako se pojedina rije u mom ajniu izgovara i
naglaava. Moji su odgovori za njega bili meritorni.", str. 8.)
576

272

Sjedei, dakle, u ribarskom zanosu uz

omamljujui ubor vode ove modrikaste srednjebosanske
rijeke, dobroudni ribolovac tumai porijeklo imena
rijeke Plive reporteru Federalne televizije,577) iznosei
nevjerovatnu konstrukciju da je 'Pliva' nastalo od 'pljeva'.
Ovaj novopeeni onomastiar i etimolog amater kae da
ova rijeka izvire kod Livna i obrazlae etimologiju
hidronima 'Pliva' ovako: Poto je ovo kraki teren, ljudi
su nekad davno nastojali ustanoviti gdje e se pojaviti
voda sa ovoga izvora pa su u njega sasipali pljevu.
Govorilo se "pljeva, pljeva pa Pliva". Kao kad bi neki
srednjevjekovni alhemiar, drei u ruci komad olova,
uzvikivao: olovo, olovo pa zlato, nagonei obinjene
posmatrae da vjeruju kako on u ruci dri zlato umjesto
olova. Latini su za ovakvo kvazietimologiziranje imali
jedan paradoks: canis canendi ("pas a ne pjeva"). Nikada
narod ovoga kraja nije govorio 'pljeva' (ijekavski), nego
'pliva' (ikavski). Da je ribar rekao "pliva, pliva, pa Pliva",
to bi imalo smisla, jer rije 'pliva' je podpuno glasovno
podudaran sa imenom rijeke Plive i predstavlja izvorni
ikavski oblik prema ijekavskom 'pljeva', a ovo je, da
ponovim, povijestno ikavski kraj, kao i cijela Bosna. Tek
to (Plivom pliva pliva) bi moglo zavarati onomastiare
poetnike i etimologe diletante iako bi izraajno to bio
izkaz na razini Makovih aliteracija u "Kamenom
spavau". Ovdi ne moe biti rijei o onomatopejama i
indiciranosti znaenja zvukom, jer su 'Pliva' i 'pliva' pravi
homonimi. Uostalom, isti glasovni sklop, iz kojeg je
izvedena 'pliva' ima leksiki korijen (-pliv-), kao
morfoloka osnova iz koje je izveden i glagol 'pliviti'
(ijek. plijeviti), koji i znaenjem asocira na zajedniko
577

) FTV, emisija 'Dopunska nastava', 27.09.10. godine

273

porijeklo: oslobaati zasijane (zasaene) biljke od divijih

nametnika, oslobaati kulturu od korova, glavno od
sporednog, kao to je oslobaanje zrnevlja od plive
(pljeve). Homonimsku osnovu, samo sa drugim
formativom glagolske osnove, i naravno, drugim
znaenjem, ima i glagol plivati (pliv-a-ti), koji u treem
licu jednine prezenta (i aorista) ima isti glasovni sastav
kao i naa rijeka (plv). Ovakav oblik ovoga glagola
naveden je i u uvenom Uskufijinom riniku: Oldi
rgan dahi yzmek pliva.578) Takoer, isti korijen,
samo sa prijevojnim stupnjem vokala 'i', 'o', 'a', i srodno
znaenje, imaju i paronimski glagoli 'ploviti' i 'plaviti' i
prema njima izvedene rijei, vremeplov, moreplovstvo,
moreplovac, zrakoplovstvo, plovna rijeka, plovilo,
plovak, plovka (sin. patka) i sl. te splav, poplava,
naplavina, plavni val, vodoplavni teren i sl.). Drugo je
deadjektivni glagol 'plviti' (sa dugim vokalom 'a') ima
aktivno i pasivno znaenje: initi neto plavim i postajati
plav. Ostavljajui u ovoj situaciji po strani poznato
tumaenje, po kojem je ime rijeke Plive izvedeno od
antikog naziva 'Preva', za mlade bosanske urbane
naraaje, kojima manjka etnografskih informacija,
neobhodno je objasniti o emu se radi, poto se iz
Institutskog Rjenika to ne moe saznati, zapravo dobija
se podpuno pogrena slika, jer je rije 'pljeva'
obraivaica i "zavrna obraivaica" N. Valjevac
definisala kao 'prazna zrna'. (sic!) Prvobitno je ova rije
izvorno imala ikavski oblik 'plva' (sa kratkosilaznim
akcentom na 'i', ijekavska alternanta 'pljva' sa istim
akcentom) i njome se imenovala vihanjem odvojena
prhutava ljuska od zrilog zrnevlja strvnog ita (penica,
578

) Uskufi Rinik (1631), str.125.

274

jeam, zob i dr.) prilikom vihanja ('reenja'), drugim

rijeima itna trina, odpadak, nusproizvod kod vrenja
ita. Za razliku od plive (pljeve) od ita, rijeka Pliva ima
dugouzlazni akcenat na 'i': Plva.
U ovome kontekstu moe se govoriti i o glagolu
liti livati, iz ijeg semantikog jezgra -liv- je razuen
itav sliv rijei, a oko kojeg se javljaju mnoge
normativne kontroverze. On je tipian primjer najnovije
hiperijekavizacije, zapravo kvaziijekavizacije u slubi
diskriminantnosti disjunktivne norme po svaku cijenu,
izgleda samo zato to se smatra ikavskim oblikom mada
je to 'i' naslijeeno iz praslavenskog, a ne 'jat': umjesto
etimologijskih izvornih oblika, kako ih je, uglavnom,
propisivala i ranija norma i u ekavskom i u ijekavskom
standardu: liti, livati, prolivati, odlivak, liv, sliv, izliv
(krvi u mozak), priliv (novanih sredstava), odliv
(mozgova), proliv, zaliv, livnica, slitina, nalivpero,
ulivak, krvoprolie, i sl. najnovijom normom se
forsiraju ijekavski oblici: ljev, ljevati, ljevaonica, zaljev,
izljev, proljev, ali nikako im se ne da ijekavizirati
infinitiv liti ili navedenih ustaljenih frazeologizama. Tako
e kod Ania sliv biti slijv sa dugosilaznim akcentom na
'e', mnoina sljvovi, to se moe smatrati njegovom
individualnom jezikom kreacijom.579) Renik je
propisao i u ekavskom i u ijekavskom slv, dopuajui u
ijekavskom i sljev.580) Za razliku od poznate zenike
livnice u sastavu eljezare Zenica, koja izliva gvoe
vie od stotinu godina (sivi liv), u novije vrijeme u
javnom obticaju je sve vie prisutna ljevaonica aluminija
u Mostaru. U TV istupima predstavnika ovih kompanija
579

) Ani RHJ (2007), str. 519.

) Renik (1976), str.

580

275

redovno jasno se uoavaju polarizirani i:je-oblici ovih

rijei, samo se jo ne zna kako e se, ne tehnoloki, nego
jeziki, rijeiti problem slitine (legure), ako se bude u toj
tvornici poeo praviti dur-aluminijum ili neka druga
slitina. Nee valjda biti sljetina ili ljetina. I nee je
valjda nametnuti i zenikim gvoarima u eljezari.
Nasuprot tom vjetakom ijekaviziranju, u javnoj
komunikaciji svakodnevno susreemo od izvornih
govornika izvorne oblike u svim dijelovima BiH i iz svih
etnikih zajednica, razliitog uzrasta i nivoa obrazovanja.
U ad hoc iztraivanju metodom sluajnog uzorka
zabiljeeno je mnogo takvih primjera, od kojih navodimo
neke. Jedan tuzlanski metalurg sanja o njenoj
modernizaciji svoje tvornice ...i da imamo jednu
modernu livnicu.581) Posebno su vana svjedoenja
najmlaih. Tako e petogodinja djevoica Minja iz
Banjaluke djetinje iskreno i prirodno rei "...
trava...zaliva se..."582) Daleko odatle, od grada na
Vrbasu, na sjeveroistok Bosne, u Brkom na Savi,
kandidat za gradonaelnika ovog distrikta, u predizbornoj
kampanji kae da pripada partiji ...koja uliva veliko
povjerenje.583) Aktuelni dopredsjednik Federacije BiH,
Sarajlija Svetozar Pudari, dok je bio zastupnik SDP-a u
Parlamentu FBiH, govorio je: Argumentacija se
preliva...584) Isti oblik upotrebljava i Adil Pezerovi iz

581

) (eljko) K(oiek), privrednik Tuzla, BHT dnevnik u 19 sati,

21.06.2011. godine
582
) BHT 1, emisija "behate bebe", 07.03.2006. godine oko 17 sahata
583
) Izet Banda, kandidat SDP-a za gradonaelnika Brkog, FTV,
emisija "60 minuta", 22.12.2008. godine oko 20,30 sahata
584
) FTV, emisija "60 minuta", 23.02.2009. godine oko 21 sahat

276

ravne Posavine kada tvrdi: Ovo nam uliva nadu.585)

Javno diui glas protiv pljake bosanskog prirodnog
bogatstva, radnik u rudniku "Sase" - Srebrenica, Rado
Cvjetinovi, objanjava: Pare se prelivaju u tue
depove.586) Voditeljica emisije "Da, moda, ne" na
RTRS-u, Olivera Kovaevi, se pita: Kako smo doli do
toga da gledamo sve vee izlive mrnje.587) U svom
autorskom tekstu povodom masovnih graanskih protesta
u BiH, novinar Vlastimir Mijovi je napisao: Zar mi
svoju vlast ve godinama ne upozoravamo da je aa
prelivena.588) ak i Podgorianin Adnan irgi tvrdi da
su se "odlivom islamskog stanovnitva i prilivom
hrianskog obiaji, kultura i govor muslimana
Podgorice nali pod veim uticajem pravoslavnog
(ijekavskog) stanovnitva".589) Njegova stogodinja
sugraanka Fahrija sjea se da je u djetinjstvu osnovnu
vjersku nastavu, mekteb, pohaala sluajui predavanja
iz usta hafiza Sulejmana Suke, koja su, kako kae, tekla
kao med i ulivala znanje.590) Govorei o brzini
registracije vozila u Sarajevu, naelnica u MUP-u KS
navodi da to zavisi i od priliva predmeta.591) S druge
strane, zemljoradnik sa plahovite Drine, iz glasovite Janje
kod Bijeljine, svjedoi o tekom i neizvjestnom
585

) FTV, emisija " Federacija danas", 21.07.2009. godine, oko 17

sahata
586
) FTV, emisija "60 minuta" 21.02.2011. godine oko 20 sahata
587
) RTRS, 04.03.2011. godine
588
) Avaz online, 08.02.2014. godine, naslov: Prelivena aa.
589
) irgi (2006), str. 91.
590
) fb-profil univerzitetskog profesora Seada Jasavia iz Novog
Pazara
591
) Sabina Bukva BHT1, emisija "Euroimpuls plus" 23.08.2011.
godine, oko 21 sahat

277

teakom ivotu, jadajui se prid tv-kamerama da im je

sua 2011. godine unitila ljetinu: Paprike zalivamo
svaki drugi-trei dan...592), a Tuzlanka Arnela razmilja
o nivou preliva vode iz jezera Modrac.593) Pravilan oblik
ovoga glagola upotrebljava i federalni ministar finansija
Ante Krajina, ali jedan njegov nedavno zabiljeeni izkaz
treba navoditi u udbenicima i izuavati na studiju
sintakse kao paradigmu izpraznog administrativnobirokratskog govora i nakaenja bosanskog jezika: Mi
smo u decembru imali izostanak dva znaajna priliva
sredstava! odkriva Krajina. Kakva logika konfuzija i
sintaksika alhemija: 'imali izostanak', 'izostanak priliva',
'imali izostanak dva znaajna priliva sredstava'!594)
Pravilni ikavski primjeri prisutni su i u strunoj,
lingvistikoj, i u umjetnikoj literaturi. ak i
rodonaelnik ijekavske knjievnojezike norme, Vuk
Karadi, u svome prvom "Srpskom rjeniku" iz 1818.
godine kae da su ponekad u Pivi i Drobnjaku morali
"izlvati eci stru" (strhu/strvu, op. S.K.). U Rjenik
JAZU strava se objanjava kao "salitak od olova"595) I u
Reniku je saliti ("Salila se nesavrena moja povijest u
vredniji spomenik."), saliveno ("Sve na njemu bijae kao
saliveno."), sliva ("... koji se stvara na mestima gde se
sliva tekua voda."596) -I, zalivajte cvee! ree jedna
akterka u nekadanjoj beogradskoj seriji.597) Za razliku
592

) aban Mulahevi, FTV dnevnik u 19 sati, 15.08.2011. godine

) Arnela Ulji, FTV dnevnik 08.02. 2012. godine
594
) FTV dnevnik 2, 24.12.2013. godine
595
) Rjenik JAZU (1880-1976), tom XVI, sv 69, str. 688.
596
) Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika (Matica srpskaMatica hrvatska, Novi Sad Zagreb 1967 1976.)
597
) Serija "Bolji ivot", iz 80-tih godina prolog vijeka, repriza na
FTV, 16.01.2014. godine
593

278

od njih I. edi u Institutskom Rjeniku vjetaki

konstrira kvaziijekavizam lijevati mada ima pravilan
trpni glagolski pridjev liven.598)
Srbska knjievnica Isidora Sekuli, doekujui
muslimanske pisce u Beogradu 1941. godine, ree:
"Bosanski jezik i knjievnost to je jedna livada koja se
gui od rasta, cvea i mirisa. Livada ostaje blizu, zemlju
krasi i preliva, u zemlju otresa seme". Ovaj citat prenosi
orijentalista dr. Muhamed Hukovi, porijeklom
ajnianin, i komentarie: "Plodovi se prelijevaju i svoje
sjeme otresaju u bosansku zemlju".599) Kako moemo
primijetiti, Srbkinja i ekavka Isidora, upotrebljava
pravilan oblik sa korijenskim 'i' preliva, a Muhammed,
Bonjak, pretvara u nepravilan pseudoijekavski oblik
prelijevaju. Ako to radi jezikoslovac, nije se onda uditi
obinom narodu, kojeg ovakve jezike zavrzlame samo
zbunjuju i unose nepotrebne nedoumice. Od brojnih
primjera u umjetnikoj literaturi izdvajamo dva velika
pjesnika. Neponovljivi bosanski pjesnik Mak Dizdar u
"Kamenom spavau" ima veoma ekspresivan stih: O
logama krvi to ih istraga crna proliva, 600) a njegov
hrvatski kolega, tragini tvorac ratne poeme "Jama", Ivan
Goran Kovai, u pjesmi "Usnula draga" izlio je stihove:
I san svih zvijezda na njoj sniva/Na grudi joj se bijele
sliva.601)
Ovakav izvorni oblik potvruje i sam naziv grada
(H)livna kod kojeg upravo izvire Pliva, ali i drugi
toponimi po Bosni, kao to su npr. naselje Slvno kod
598

) Institutski Rjenik (2007), str. 348.

) Hukovi BJDE (2007) "uvanje jezike tradicije", str. 8.
600
) Mak, KS (1985), str.
601
) Citirano prema: Lei, JKD (1971), str. 49.
599

279

Breze ili oranica Pslvnica i ajra Lvode na prostoru

sela Gore kod Lave u centralnoj Bosni. Izvorni narodni
oblik potvruju i bosanske narodne poslovice, kakva je,
primjerice: "Kahva nalivena i ena odkrivena ne mogu
ekati". I neprevaziena bosanska ljubavna narodna
pjesma sevdahlinka, svjedoi kontinuitet narodnog
oblika ovoga glagola. Jedan izvoa na "Biha sevdah
festu" 2008. godine pjeva izvorno stihove poznate
sevdahlinke: Ruo moja, mladost sam ti dala/Svojom
sam te suzom zalivala.602) Za razliku od nedostinih
stihova sevdahlinke, neinventivni novokomponovani
stihoklepci, noeni kompleksakom samomrnjom, ne
samo da ne znaju i ne potuju narodni izraz nego
razbijaju pravu rimu u stihovima. Tako hor Kulturnog
centra u Bihau pjeva pjesmu pod nazivom "Dert", iji je
autor rukovodilac Centra, u kojoj su stihovi: Djevojka
lice umiva/I mnoge suze proljeva.603) Oito je blizina
hrvatskih medija i Anieve hrvatske norme uinila svoje,
jer u njima je samo proljev pa e, primjerice, popularni
junaci humoristike serije, i Zadro i Florijan, rei: Meni
je proljev navrh glave.604)
Urednik "dravne" televizije, Saa Deli,
upoznaje bosanske gledaoce ta se desilo nakon
izlijevanja rijeke Rzav.605) Ne treba se, onda, uditi
"ludom" Izetu, koji citira Marxa: Viak kapitala se

602

) Reprizno emitiranje zavrne veeri na FTV, 24.07.2009. godine

oko 20 sati
603
) FTV, 01.11.2009. godine
604
) "Naa mala klinika", FTV, 03.12.2013. godine
605
) BHT dnevnik, 07.11.2009. godine

280

prelijeva...606) Tako se vremenom, malo-pomalo, dolo

do izljeva proljeva u zaljev, iako se ak ni tadanja
hrvatska ministrica za evropske integracije, Petra Barii,
ne dri propisane hrvatske norme, nego bosanske
narodne, kada govori o "odlivu mozgova".607) Za razliku
od nje, domai lik u jednom serijalu kae: Dobit u izljev
krvi u mozak.608) Ali neki sporedni lik, dakle iz naroda, u
istoj seriji rei e izvorno: Stoji ti ko saliveno (odijelo,
op.S.K.).609) Dok u dnevniku TVSA moemo uti da
nema opasnosti od izlijevanja,610) dotle e jedna
demonstrantkinja na protestima graana u Banjaluci
citirati poznatu poslovicu, kako ju je, kae, rekao Milorad
Dodik: Suvo drvo je daba zalivat .611) Treba nedvojbeno
kazati da je bosanski ikavski jezik naslijedio iz
praslavenskog jezika iterativno duljenje osnovnog vokala
'i', ali to duljenje, osim promjene kvantiteta, nije imalo i
promjenu kvaliteta kao u ijekavskom: od liti je lvati, kao
to je od letiti ltati. Ali e ijekavci ovo dugo 'i' i 'e'
pretvoriti u 'ije'. Ikavsko prezime zagrebake glumice
Livakovi ijekavski alternira prezime Ljevakovi iz
Okolice Tenja. Navodim ovdi i ikavsko prezime
Livopoljac, koje nosi pravoslavni pop Branislav u
Sarajevu. Bez obzira kako se etimologizira ovaj
patronim, iz ikavskog sintagmatskog izraza 'lv plje' ili,

606

) Lik Izet Fazlinovi u seriji, FTV, "Lud, zbunjen, normalan",

02.06.2013.godine
607
) Dnevnik NTV Hayat u 19 sati, 13.10.2011. godine
608
) Faruk F., "Lud, zbunjen, normalan", FTV, 21.03.2012. godine
609
) N.N. prodavaica odijela Izetu F. FTV, 02.08.2012.godine, oko
20 sati)
610
TVSA dnevnik u 18,30 sati, 03.03.2012. godine
611
) BHT, 12.06.2013. godine
281

eventualno, iz glagolske osnove -liv-, vidimo tu

korijensko 'i', a ne 'e'.612)
U spomenutoj staroj bosanskoj Rami postoji
legenda o djevojci (divici) po imenu Diva Graboveva,
ali isto sumnjam da bi njeno ime smili ijekavizirati i
Borjana i njen zamiljeni predstojnik Boo. Njeno ime
Diva je ikavski oblik prema ijekavskom djeva, odnosno
djevojka, cura, prema mukom antonimu div (nema
ijekavsku alternantu u obliku djev) u znaenju
'(neobuzdani) mladi, momak u najveem usponu snage'.
Kao takvi, divovi su se uselili u legendu i do nas doprli iz
brojnih bajki kao gorostasi nadnaravne veliine i snage,
koji obitavaju u netaknutoj prirodi i pomau ljudima u
nevolji u razliitim situacijama. Div i diva su osnovni
leksiki oblici iz kojih su afiksacijom izvedene brojne
rijei, poput: divac, divica, divka, divojka, diviji, divjak,
divan, divota, divljina, kao i prezimena dvahu poznatih
linosti: fra Matije Divkovia, koji u 17. stoljeu
upotrebljava rije diva u deminutivnom i
hipokoristikom obliku divica, te poznati koarka Vlade
Divac (<div-ac), to je muki antonim od divica (ijek.
djevica) umanjenice u hipokoristikom znaenju, kao i
njen sinonim divka. Divica/djevica danas ima latinsko
znaenje virgo intacta. No, nau ikavsku divu ne treba
dovoditi u vezu sa njenim homonimom, koji je prisutan u
recentnom javnom diskursu mada ne treba odbaciti neko
njihovo daleko zajedniko praindoevropsko srodstvo.
Diva u sintagmama poput 'muzika diva', 'estradna diva',
'filmska diva', prema latinskom 'divus' nebeski,
boanski, u prvobitnom znaenju 'boginja', a danas je u
612

) BHT, 27.01.13. godine

282

bosanskom jeziku blie prenesenom znaenju zvi(je)zda,

engl. star. Od toponima ija bi se etimologija mogla
dovesti u vezu sa korijenom, na osnovi glasovnog sastava
semantike jezgre -div-, vrijedi spomeniti povijesno
mjesto Diviani kod Jajca te uveno naselje Divi na
Drini kod Zvornika.
I nakon tih izbora teko je bilo predviditi kud
plovi ovaj brod, to Bosnom se zove, a kud tee, plovi,
pliva, rika (rijeka) Pliva znano je odvajkada: uvenim
vodopadom u starom bosanskom prijestolnom i
avnojskom gradu Jajcu sjedinjuje se sa vodama Vrbasa
ili, kako bi nadahnuto rekao neki pjesniki razpoloeni
posmatra: plavooka diva (divica) Pliva pliva, skae sa
litice pravo u zagrljaj zelenookog diva (divca) Vrbasa.
(2010)

283

284

Povodom tuzlanskog izdanja Uskufinog Makbli 'rif-a

emu negiranje bosanskog

ikavskog identiteta?
Pojava prvog reprint-izdanja rukopisnog
pripisa613) od 30 stranica Uskufinog Makbl-i 'rif-a, koji
se uva u univerzitetskoj biblioteci grada Uppsale u
vedskoj, a nabavljen je 1924. u egipatskoj pristolnici
Kahiri (Kairo), ostat e upamena po izkonstruisanom
pokuaju negiranju ikavskog karaktera originalnog
pridloka, to je donekle bacilo u zasinak ovaj izuzetan
izdavaki poduhvat.614) Kada je naelnik Opine Tuzla
613

) Treba podsititi da u Otomanskom carstvu, u ijem je sastavu tada bila i

Bosna, knjige se nisu tampale sve do 18. vika, nego su se pripisivale.
614

) NAPOMENA: U znak dike i potovanja prema autoru kapitalnog

djela bosnistike Makbl-i 'rif (Rinik u stihu na bosanskom
jeziku) iz 1631. godine, Muhammedu Hevaiji Uskufiji Bosneviji,
tekst koji slidi napisan je u stilu njegova maternjeg bosanskog

285

Jasmin Imamovi u aprilu 2012. godine trijumfalno

obavistio javnost da je ova lokalna zajednica objavila
Bosansko-turski rjenik iz 1631. godine615) uvenog
Tuzlaka (roen u Dobrinji kod Donje Tuzle) Muhameda
Hevaije Uskufije, neupueni su pomislili da se radi
klasinom leksikografskom dilu, a upueni su se ponadali
da se pojavljuje kritiko izdanje, kojim su definitivno
odklonjene neka otvorena pitanja i dileme povodom
ranijih izdanja ovoga poetsko-lingvistikog dragulja
bos(a)nistike,616) a prema pristupu prireivaa i opremi,
takve namjere su doista i postojale.
Nesporno je da Tuzlak Muhammed Hevai Uskufi
spada u najznaajnije bosanske alhamiado pisnike, uz
Sabita Alija Uianina. Taj ugled i ast donilo mu je
prvenstveno jedno izvanredno i neponovljivo poetskoleksikografsko dilo, stihovano i rimovano po uzusima
arabske metrike a pisano dvojezino, bosansko-turski ili
kako sam autor u pridgovoru objanjava njegovu
strukturu: Nek jedan polustih bude na bosanskom
ikavskog jezika i morfolokog pravopisa. Svatki italac ovoga teksta,
nakon poetnog iznenaenja, lahko e se uviriti da nema nikakvih
smetnji u razumivanju teksta, odnosno da nema "uma u
komunikaciji". Ako se nekto i umorio "deifrujui" ikavske oblike
bosanskih rii, mora priznati da je bilo uzbudljivo i da se izplatilo, a
ako bi neko odluio proitati tekst ponovo, ositio bi da mu je
odjedno postao sasvim obian i blizak pa bi se upitao zato ga i
dojako sam nije upotribljavao.
615

) Hevai Uskufi, Muhamed: Bosansko-turski rjenik iz 1631. godine,

Izdava: Opina Tuzla, Suizdava: Ministarstvo nauke i obrazovanja FBiH,
Tuzla 2011. godine
616
) Prvo tampano izdanje ovog rinika, na temelju tri pripisa, priredio je
njemaki iztraiva Otto Blau 1868. godine, drugo Dervi Korkut 1942, a
tree, kritiko izdanje, objavio je Alija Nametak, stotinu godina nakon
Blaua, 1968. godine na temelju dva pripisa iz Balkanskog instituta.

286

jeziku,/ A drugi nek bude na turskom kad mogne izai

srok.617) Autor koji se sam, inae, naziva Uskufi
Bosnevi, naslovio ga je u pridgovoru kao Makbl-i 'rif
(Pristaje (svia se) uenom), a u podnaslovu Bosnali
Lisni zere Lgt- Manme (Rinik u stihu na
bosanskom jeziku).618) Poznat je i pod kolokvijalonim
imenom Potur ahidija, jer je pisan na turskom "na
ahidijin nain".619) Ovim svojim rinikom Uskufi je
postao rodonaelnik bosanske (i ire slavenske)
leksikografije i jedan od temeljaca bosnistike, kao to je
jedan drugi Bonjak, njegov neto stariji savremenik,
Hasan Kafi Pruak zaetnik bosanske ope
lingvistike.620) Detaljno su ga opisali i analizirali poznati
norveki orijentalista i slavista-bosanista Svein
Mnnesland, bos(a)nista Ahmet Kasumovi i turkolog
Adnan Kadri. Od njih saznajemo da originalni Uskufijin
autograf nije pronaen, a najstariji sauvani pripis potie
iz 1635. godine, dakle samo etiri godine nakon nastanka
originala, i uva se u turskom gradu Erzurumu.
Viestruko je dragocin jedan od prvih pripisa, koji
nalazimo dvadesetak godina nakon nastanka izvornika
kod uvenog putopisca i etnologa Evlije elebije. On u
svome geografskom dilu citira jedan fragmenat od 21
redka iz rinika sa pedesetak bosanskih rii.621) I sve su
ikavske! Ne zna se taan broj pripisa ovoga rinika
razasutih po cilom svitu, od vedske Uppsale, priko
617

) Uskufi: Rinik, distih 73/74, str. 69.

) Uskufi: Rinik, str. 61.
619
) ahidi je uveni persijski leksikograf........
620
) Pruak 1595 (Pruak, Hasan Kafi: Nizamu-l-'alem, 1595.
godine)
621
) Mnnesland, Uskufi (2011), str. 25.
618

287

turskog Erzuruma, do egipatske Kahire, to

nedvosmisleno svjedoi o njegovom znaaju,
popularnosti i irokoj upotrebi. Iz dragocjenog spiska
vanijih pripisa, koji je sainio agilni turkolog Adnan
Kadri, vidljivo je da ih je najvie u Sarajevu, i to samo u
Gazi Husrefbegovoj biblioteci 11 (najstariji 1750), u
nekadanjem Balkanskom institutu dva (najstariji 1723),
u NUBBiH jedan i u Arhivu grada Sarajeva dva. U etiri
turska grada ima ih est, od toga tri u Istanbulu.622)
Kadri ne navodi koliko ih je bilo u krcatom
Orijentalnom institutu u Sarajevu, koji je granatirala i
spalila upuh srbska zloinaka vojska na samom poetku
agresije i obsade grada Sarajeva u divljakoj provali
kulturocida. Jo jedna potvrda da se istina ne moe
spaliti. U svojoj inspirativnoj leksikografskoj analizi stoji
Kadrieva oba ocjena: Rjenik je sretan spoj
knjievno-umjetnike i leksikografske forme, sa snanim
elementima autorske originalnosti, duboko zaronjene u
svakodnevicu Uskufijinog vremena (sve u ovom tekstu
podvukao S.K.). Rjenik je otvoren za razliite
kontekstualizacije, koje kroz bosanske i turske lekseme
nasluuju osmansku i bosansku svakodnevicu s poetka
17. stoljea.623)
Za prosinog itaoca danas u Bosni podastiremo
osnovne faktografske podatke o ovom dilu, onako kako
ih je notirao tuzlanski profesor Ahmet Kasumovi u
obimnom komentaru u ovoj knjizi. Konstatujui da se
ovo stihovano leksikografsko dilo sastoji iz pridgovora,
rinika i pogovora, dalje navodi: Predgovor se sastoji iz
stotinu i dva stiha, a pogovor ima samo etrnaest stihova.
622

) Kadri TKPLB (2011, str. 180-183.

) Kadri TKPLB (2011), str. 179.

623

288

(...) Rjenik ima trista i trideset stihova sa preko sedam

stotina rijei bosanskoga jezika, tumaenih turskim
jezikom i obratno turskih rijei tumaenih bosanskim
jezikom, ali i izmijeano. (...) Uslovljen rimom i
pravilima arapske pjesnike metrike (kao treeg jezika,
op. S.K.) Hevai je u Rjeniku upotrijebio najvie imenica
u nominativu jednine (dakle, u leksikom obliku,
op.S.K.) onda pridjeva, brojeva i glagola, tri priloga i
jednu zamjenicu. (...) Hevai je svoj Rjenik podijelio u
trinaest poglavlja razliite duine. Najdue je zadnje
poglavlje i ima pedeset i osam stihova. Svih trinaest
poglavlja Rjenika su samostalna i ona nisu niim
meusobno povezana. (...) Svako poglavlje Rjenika,
osim trinaestoga, zavrava se izrekom, sentencijom na
bosanskom jeziku, a iza toga slijedi prijevod na turski
jezik. (...) Lingvistiki posmatrano Rjenik Hevaije je
jedinstven i po tome to u Evropi nije poznato takvo
djelo koje pretendira leksikografskoj profilaciji, a da
istovremeno ima bezbroj vrlo vrijednih knjievnoteorijskih obiljeja. Sve tri dijela Magbuli arifa (Poturahidije) i Predgovor i Rjenik i Pogovor imaju i brojne
knjievne vrijednosti.624) Pada u oi da Kasumovi
naglaava nebitnu injenicu da su u Riniku imenice
navedene u nominativu jednine, to je logino, jer radi se
o riniku, a to je leksiki oblik imenica, a ne navodi bitnu
da su svi glagoli navedeni u obliku supina, bez finalnog
'i' u infinitivu, kako se i danas izgovara u Bosni. Za
ilustraciju navodimo jedan rimovani distih u latinikoj
transkripciji:

624

) Kasumovi BJ (2011), str. 42/43.

289

Hem arma durur kihat, su'l itmek dai

pitat.
Elin almadurur mahat ve fal ama dinil
(v)raat.625)
U svom znanstvenom, na injenicama
zasnovanom pridgovoru ovog izdanja rinika, poznati
norveki orijentalista Svein Mnnesland, najvei
evropski slavista-bos(a)nista i, moda, najvei evropski
orijentalista nakon bekog orijentaliste iz 19. stoljea
Josepha von Hammera, o tim pripisima kae: U raznim
prijepisima postoje jezine varijante jer su prepisivai
promijenili neke jezine crte prema svom govoru ili
prosto zamijenili pokoju rije. Ipak ostaje injenica da je
jezik i u prijepisima uglavnom Hevaijin, jer je pisan u
stihu, u sloenoj arapskoj metrici, te se nije moglo mnogo
promijeniti. Razni prijepisi ne razlikuju se mnogo. (...)
to se tie refleksa glasa jat, Rjenik uglavnom ima
ikavske oblike. To vai za sve prijepise. To iztie i
Adnan Kadri:U bosanskim leksemama prevladava
ikavska zamjena jata. Tako ne misli tuzlanski profesor
Ahmet Kasumovi, koji je uz Mnneslandov pridgovor,
priloio obiman i izcrpan komentar ovoga stihovanog
leksikografskog dila, u kojem tvrdi upravo suprotno:
Dakle, i jezine osobine u Rjeniku Hevaije (kao i
drugih pisaca njegovih savremenika i Tuzlaka) su
autentine, autohtone, izvorne. Govor (izgovor) je bio
ijekavski, a to u Rjeniku Hevaije ima ikavizama, razlog
su prepisivai njegova Rjenika (autograf nije sauvan),
jer je Hevai pisao svoj Rjenik jezikom Tuzle i njene
okoline kakav je bio originalan u 17. stoljeu, a to je
ijekavica tokavskog dijalekta. Ovakvu rezolutnost i u
625

) Uskufi Rinik (1631), str. 104.

290

mnogo jednostavnijim i jasnijim stvarima naunici

izbjegavaju. Malo kasnije pada u kontradikciju sa samim
sobom: Dakle u Rjeniku se nalaze iskljuivo one rijei
koje je Hevai ba te daleke 1631. godine uo, govorio,
napisao u svome Rjeniku Magbuli arif (Potur
ahidija). Ovo je, naprosto, nevjerovatno! Da ovjek ne
povjeruje svojim oima! To se deava kada se izvrne
perspektiva i kada se eli projicirati savremeno stanje u
prolost, nasuprot oiglednim injenicama: Ali, utoliko
gore po injenice, rezolutno bi zagrmio Kasumovi, po
ugledu na jednog poznatog brku, sibirskog hazjaina.
Upravo je suprotno! Jezik rinika je ikavski sa neznatnim
brojem ijekavizama, ba kakav je bio u Tuzli toga
vremena. Dakle, bezona, niim opravdana
Kasumovieva konstrukcija! Moda je i omaka i previd
Kasumovia. Moda je on upravo hotio napisati
suprotno, to bi bilo sasvim tano u skladu s injenicama,
npr.: Govor (izgovor) je bio ikavski, a to u Rjeniku
Hevaije ima ijekavizama, razlog su prepisivai njegova
Rjenika (autograf nije sauvan), jer je Hevai pisao svoj
Rjenik jezikom Tuzle i njene okoline kakav je bio
originalan u 17. stoljeu, a to je ikavica tokavskog
dijalekta. On meu argumente svoje izkonstruisane
tvrdnje, bezmalo likujui, ubraja injenicu da autograf
nije sauvan i trijumfalno zakljuuje da su za sve krivi
pripisivai. Pripisivai su potivali autorstvo i uvijek su
se drali originala i nikad nisu vrili strukturne izmjene,
pogotovo ako su bili limitirani ovako strogom metrikom
rimovanih stihova, kao to konstatuje i Mnnesland. A
to bi im se podkrala pokoja osobina iz razgovornog
jezika, kao to se deavalo i u srednjevjekovnim
bosanskim kodeksima, gdje su pripisivai unosili,

291

svjesno ili ne, neka svojstva svoga izraza i tako stvorili

bosansku redakciju staroslavenskog jezika, odnosno prvi
samosvojni bosanski knjievni jezik, koji je bio ikavski.
Od tada kontinuitet bosanskog slubenog ikavskog
knjievnog jezika protee se sve do Uskufije i dalje do
"bekog knjievnog dogovora" dva stoljea kasnije.
Bosanski jezik je bio na neki nain slubeni jezik na
sultanovom dvoru. vicarski orijentalist Hottinger biljei
u svojoj knjizi Historia Orientalis iz 1651. da se turski
jezik rijetko uje na sultanovom dvoru, jer dvorski ljudi
veinom govore slavenski, to znai bosanski. Razlog je
to su mnogi Bosanci postali janjiari, zbog institucije
devirme, te dobili visoke poloaje na porti. U carevoj
slubi je bilo mnogo uenih ljudi, a i sam Hevai je
dvadeset godina sluio na carskom dvoru. U Carigradu,
na Porti, postojala je slavenska kancelarija, koja je
odravala veze s Dubrovnikom.626) Ovu injenicu
potvruje i jedan carski ferman na bosanskom jeziku iz
XVI vijeka Sanak-begu Dukaina i kadiji
crnogorskome: "Oni sveenici imaju tri ribnika kojizi su
ihovi od davna vremena."627) Glasovna sekvenca ,
odnosno dvoglas (diftong) kao fonema u fonolokom
sistemu bila je i onda, a i danas je, odlika bosanskog
jezika za razliku od srbskog koji je na toj poziciji, i onda,
i danas, imao junomakedonski, odnosno
starocrkvenoslavensku fonemu t. Moda bi kao
spasonosno rjeenje za Kasumoviev izlaz iz raomona
koji je sam stvorio mogla posluiti Mnneslandova
napomena: Ikavica kod Hevaije moe biti utjecaj
626

) Mnnesland, Uskufi (2011), str. 22.

) Rjenik JAZU, tom XVII, svezak 72, Zagreb, 1960. Uredio S. Musulin;
odobrili: D. Borani i P. Skok
627

292

knjievne tradicije. Znamo da postoji ikavska tradicija

jo od steaka.628) Ali ta opazka nedvosmisleno upuuje
na postojanje ikavske knjievne tradicije, zasnovane na
autohtonom bosanskom organskom ikavskom idiomu. O
tome govori najnovije dragocjeno iztraivanje jednog iz
nastupajue garde bos(a)nista, dr. Alena Kalajdije,
sadrano u referentnoj studiji Refleksi jata u bosanskom
alhamijado pjesnitvu, koja navjeuje novi bosnistiki
pristup iztraivanju ovoga bonjakog jezikog naslijea:
Postojanje pisanog manira, u ovom sluaju ikavskog,
jedno je od osnovnih naela jezike zakonomjernosti
starije knjievnosti. Zapadnotokavska fizionomija
alhamijado knjievnosti, utemeljena prvenstveno na
poetskoj ikavizaciji teksta, odnosno poetskom ikavskom
maniru, koji nije uvijek apsolutno dosljedan kako se
radi o predstandardnom idiomu koji pokazuje odreene
jezike posebnosti, bez obaveze normativnosti i u
tendenciji ujednaavanja odreene jezike
zakonomjernosti posluila je i kao osnova za
formiranje posebne knjievne alhamijado koine. I pored
toga to se u alhamijado pjesmama uoava nedosljednost,
spontanost u odabiru jezikoga materijala, subjektivnost
u smislu upotrebe idiolekatskog, u njima se ustanovljuje
vrsta unutarnja struktura koja upuuje na karakter
literature: da obujmi to vei broj govornika i da direktno
skrene panju na sebe svojom unutarnjom vezivnom
strukturom i formom, kakva je u ovom sluaju upotreba
ikavizma,
tvrdi Kalajdija.629)

628

) Mnnesland, Uskufi (2011), str. 28.

629

) Kalajdija (2013), str. 174.

293

Moda je u ikavskom jeziku Tuzle ve tada bilo

mnogo vie ijekavizama nego to to pokazuje Uskufijin
rinik. O Kasumovievom "jeziku Tuzle i njene okoline,
kakav je bio originalan u 17. stoljeu" efektno moe
posvidoiti ugledni hrvatski jezikoslovac Stjepan Pavii,
koji odluno zastupa tezu o migracionom poriklu
ijekavskih govora na tom prostoru u odnosu na prvobitnu
ikavicu: Znaajno je, da jekavski govor nije u 17.
stoljeu jo potpuno osvojio gornje Lijevo Podrinje, iako
mu je ono bilo na udaru jo od 14. stoljea. Foa, ajnie
i Gorade u svojem starosjedilakom muslimanskom
(bonjakom, op. S.K.) dijelu jo su u tome stoljeu
ikavski i nalaze se na prvom stupnju mijeanja s
doseljenim jekavcima. Pavii zakljuuje da kretanja
stanovnitva sa juga zapoinju oko sedme decenije 15.
stoljea i nastavljaju se kroz 16. stoljee da bi se potom
naroito intenzivirala u 18. i 19 stoljeu.630) Ovaj
Paviiev stav upravo argumentira leksika graa iz
samog Uskufinog rinika sa ukupno 700 rii. Sve
odnosne rii su ikavske, samo je sedam ijekavskih
(ovjek (pored ovik, op. S.K.), kolijevka, mjed, nevjesta,
njedra, sjedi, svjea) i jedna (uslovno) ekavska (seme).
Jednostavna logika ne dozvoljava zakljuivanje poput
Kasumovia. Preslojavanje ikavskog ijekavskim bilo je
u "kolebajuoj" fazi, odnosno narastanje ijekavskog na
ikavski izgovor tek je bilo zahvatilo tuzlanski govor.
Jamano su se neke rii u Uskufijino doba dvostruko
upotribljavale tako da ovih nekoliko ijekavizama moe
biti od samog autora koji su ve bili uli u njegov govor
(neke od njih upotribljava i u ikavskom obliku, dakle jo
630

) Pavii MBH (1942) U: Finka (1976), str. 128.

294

u fazi kolebanja), a moe biti, kako tvrdi Alija Nametak,

"sigurno iz pera prepisivaa".631)
Teko je razumiti zato bi nekome smetala
ikavska Tuzla u 17. stoljeu i ikavac Uskufi u njoj. Pa, u
to vrime sve arije, koje su nastanjivali Bonjaci, bile su
ikavske, ukljuujui i Beograd, pardon Biograd, i
Podgoricu, na primjer. Ono to je najznaajnije, a to
demantira nametnuti ideologizirani stav serbokroatistike
o ikavskom jeziku, jeste to da je Uskufi ikavac, da je
tadanji dominirajui jezik Bosne bio ikavski i da je
njegov maternji jezik bio ikavski. Prije bi se moglo
dovesti u pitanje njegovo mjesto roenja, nego njegov
ikavski jezik! Ikavski je bio jezik pismenosti Bonjaka
ili, dananjim rinikom reeno, knjievni (standardni)
jezik, jo od prvih pisanih spomenika u kontinuitetu sve
do Karadia. To baca sasvim novo svitlo na ideoloki
uzpostavljene sh. kanone o ikavskom jeziku. Ikavski je
prvobitni etniki jezik Bonjaka, njihov povijestni
organski idiom. Drugim rijeima, svi tokavski ikavci na
Balkanu su etniki Bonjaci! I nakon letiminog i
povrnog uvida obinog znatieljnika, najupeatljiviji
dojam o jeziku u ovome riniku, jeste da je to rinik
ikavskog jezika, jer su sve rii ikavske (uz zanemarljive
izuzetke), kao npr. bilo, bii, briza, ovik, dvi, kolino,
korin (ijek. korijen), likar, lipo, livo, linik, medvid, mid
(ijek. mjed bakar), misec, mliko, mlivo, nedilja, pliva
(ijek. pljeva), ponediljak, ri, rika, sino, slip, snig, srida,
tiraj, tisto (ijek. tijesto), vitar, zdila, lib, dribe, vidih; da
glagoli u infinitivu imaju oblik nekadanjeg supina (bez
finalnog znaka 'i'), kao to se i danas u Bosni izgovara,
npr. on'svistit, pivat, sidit, kihat, mahat, odkat, podkovat;
631

295

da je fonema 'h' prisutna u svim riima gdi joj je po

etimologiji misto, npr. mehko, kihat, mahat, hodi, lasno
(lahko), orah, proha, kuhat, kouh, siromah, uho; da je,
uglavnom, priminjen morfoloki pravopis, npr. kadca
(sh. kaca.), robski, putce (tur. dugme), kao i etimoloki
oblici pridloga u funkciji prefiksa: podkov, podkovat,
odkat i sl.
Da je Uskufi roeni ikavac svidoe i njegove
pisme na bosanskom jeziku, kao to se vidi u ovim
stihovima: Jadovno, tuni kak' se rodimo,/Srcem i umom
teb' se vodimo,/Misao si ti nam digod hodimo./ Sazdade ti
nas, ti paz' uvik nas! Jo oitiji ikavizam prisutan je u
jednoj njegovoj dovi na bosanskom jeziku, iz koje
navodimo jedan fragmenat: Boe jedini, ti nas greno
robje oprosti, i vrli uitak, i na jedin navod' i bili raj, i
tvoje lipo milostivo lice. I svaki as to je tvoja zapovid
da drimo. Ukai da ne hodi meu nami opaina, ni la,
ni nevira. Hevaiji Uskufiji se pripisuje i jedna ljubavna
pjesma: Moje srce. Kako navodi Muhamed Hadijahi,
ovu pismu zapisao je jedan pripisiva rukopisne zbirke
hadisa oko 1733. godine. Evo nekoliko stihova: Moje
srce, moja dua, lipo ime, medu moj/.../ Ote tebi, ljubo,
mede, one punde kose, bile ruke i nidra.632) O jeziku
Tuzle Uskufijina vremena ne moemo saznati nita od
njegovog starijeg savremenika, lirskog pjesnika Nabije
Tuzlaka, jer je pisao na turskom jeziku, a bio je poznat u
svom vrimenu i imao je relacije sa najveim osmanskim
pjesnikom toga doba Bakijem.633)
Uskufi nije pao s neba. On je proizvod jednog
vremena i izraz tadanjeg stanja bosanskog duha i
632

) BHKH (1974), str. 233.

) Nametak (1989), str. 56.

633

296

stvaralake klime koja je vladala u Bosni i meu

Bonjacima obenito, koji su imali iztaknuto mjesto u
Osmanskom carstvu, o emu Mnnesland eksplicitno
navodi: Bosna pod osmanskom upravom nije bila
siromana u kulturnom pogledu, kao to su bile druge
balkanske pokrajine u okviru Osmanskog carstva.
Krajem esnaestog i poetkom sedamnaestog stoljea,
nakon vie od stotinu godina pod osmanskom
vladavinom, kulturne prilike u Bosni bile su povoljne, iz
dva razloga. Veina stanovnitva je prela na islam, te su
bosanski muslimani uestvovali u upravi, neki su imali
visoke poloaje, a begovski sloj je bio vrlo imuan.
Mnogi su bili pismeni i visoko obrazovani. Bosanci su
postali nosioci orijentalne kulture na visokom nivou.
Drugi razlog je djelovanje katolikih franjevaca, koji su
dobili povlaen poloaj u Osmanskom carstvu, te
razvijali vrlo bogatu kulturnu djelatnost u Bosni.634)
Zato je potrebno neto rei o vremenskom i kulturnocivilizacijskom kontekstu, pa i geopolitikom, u kojem je
nastao ovaj stihovani rinik, jer je oito da se brkaju
vremenske perspektive. Bio je to uzlet, procvat i razmah
bosanskoga duha u svakom pogledu: u oblasti prava,
filozofije, nauke, umjetnosti, knjievnosti na bosanskom
narodnom ikavsko-akavskom jeziku; na orijentalnim
jezicima (arabski, persijski, turski); kao i na na
bosanskom jeziku arabskim pismom, arebicom
alhamiado literatura. Uskufiji je predhodila itava plejada
izvanrednih stvaralaca na turskom jeziku iz svih
bosanskih arija, o kojima se u naim kolama, ak i na
studijima bosnistike malo govori, kao da su bezznaajni i
kao da ne pripadaju naem nasliu, kojim se moemo
634

) Mnnesland, Uskufi (2011), str. 22.

297

diiti. A neki su spadali u najcjenjenije pjesnike svoga

vremena i najvee uglednike u cijelom Carstvu i po
svome poloaju i po svome knjievnom dilu. Predvodi je
epski pjesnik i vojskovoa iz 15. stoljea Dervi Jakubpaa Bonjak, koji je kao beglerbeg Bosne predvodio i
osmansku vojsku u pobjedi na Krbavskom polju 1493. i
koju je opjevao u svojoj pjesmi. Uz istaknutog filozofa i
sociologa Hasana Kafiju Pruaka, iz 16. stoljea su
poznati Bonjaci pjesnici na turskom: sufija Ibrahim
Kazzaz Bonjak ((tur. kazzaz = svilar), unuk pogubljenog
buntovnog Bonjaka Hamze Balije Orlovia. Njegovi
traktati iz tesavufa poznati su nam samo po naslovu:
Muhrikatu-l-kulubi fi--evki li allami-l-gujubi.635) Umro
je u Kairu, 1617. godine i tu ukopan. Slijede Muhamed
engi, zatim Ali-beg Hercegli (Hercegovi) irija, pisac
ulnih i intelektualistikih gazela, namjestnik iz vremena
sultana Sulejmana Velianstvenog, miljenik sultana
Selima I., sin proslavljenog Ahmed-pae Herceglije
(velikog vezira, koji je, pored maternjeg bosanskog,
poznavao i arabski, perzijski, turski i latinski), a unuk
turskog vazala u Hercegovini, hercega Stjepana Vukia
Kosae. On je i unuk sultana Bajezida II., jer mu je
majka bila sultanija Fatima, Bajezidova kerka. Umro je
u Egiptu 1550. godine.636) Od poznatijih tu su jo: lirik
635

) Rami (2011), str. 531.

) Rami (2011), str. 536. Meu znaajne Uskufine savremenike
sadaju i Abdulah ef. Bonjak (Bosna 1584- Konja 1644), Dervi
Sulejman Mezaki (ajnie umro 1676. i ukopan na Galati), dvorski
pjesnik velikog vezira Ahmed-pae uprilia, opjevanog u
bonjakim epskim pjesmama, koji je najdulje bio na toj funkciji,
due i od Mehmed-pae Sokolovia. Mezaki je opjevao zauzee
Krita, koje je ostvario Ahmed-paa; Hasan Nazmi-dede Bonjak
(Sarajevo (?) - Carigrad 1713); Abdulah-beg Bonjak (umro u Egiptu
636

298

Zijaija Mostarac, Jahjaija Mehmed-beg Vusulija, Edaija

Sinan elebija, Mahmud Arija, Ubejdija sin Zijaije,
Vahdetija Ahmed Bonjak iz Dobruna kod Viegrada,
Dervi-paa Bajezidagi iz Mostara, Alija Gajbija
Bonjak, Muhamed Karamusi Nihadija, Mehmed
Ulamapai Gajretija iz Poege, Ahmed Jazidi
Sarajlija, Kemterija Banjaluanin, Husein Lamekanija iz
Pete, Sarajlija Salih anija elji, koji je bio kadija u
Meki i tu umro 1601. godine ba kad je roen Uskufija,
Mostarac Ahmed Dervipai Sabuhija, sin spominjanog
Dervi-pae Bajezidagia.637) Meu Uskufine slavne
predhodnike i savremenike spada i najuveniji Bonjak
Osmanskog carstva, svjetski priznati enciklopedijski um,
Nesuh Matrakija (Bosnevi) iz Visokog, svestrani pisac i
slikar-minijaturista, majstor ratnih vjetina (proglaen
1529. fermanom Sulejmana Velianstvenog, objavio i
esej o maevanju), geograf, kartograf, autor topografskog
atlasa Anadolije, historiar, putopisac, matematiar,
prevodilac, pjesnik, slikar i kaligraf. Umro je 1564. i
upravo ove godine UN i UNESCO obiljeavaju 450.
godinjicu njegove smrti.638)
Prvo tampanje ovoga unikatnog dila bosanske
kulture, pripisa iz Uppsale, aktueliziralo je i pitanje
savremenog odnosa prima kulturnom nasliu. U ovom
sluaju prireivai knjige su morali potovati injenicu
da je autor ikavac, da on pie ikavski rinik i, stoga, bili
su obavezni citirati ga na ikavskom. Ne samo korektno
1703.) bio defterdar u Egiptu 1691. godine, a potom emir vojske u
Rumeliji.
637
) Nametak (1989), str. 49-77.
638
) Nametak (1989), str. 79. Osim njega, Nametak navodi jo
dvadesetak iztaknutih jesnika, njihovih savremenika.

299

nego i obavezno bilo bi i od prevodilaca sa turskog da su

Hevaijin pridgovor i pogovor priveli onako kako bi ga on
napisao na svom maternjem bosanskom ikavskom, kao
to je i sve rii svoga rinika naveo na ikavskom. Istina,
bilo je i gorih postupaka nekih prireivaa, koji su
navodili da je Uskufi "pjevao na srpskohrvatskom", koji
tada nije ni postojao: Pjevao je na turskom i
srpskohrvatskom jeziku. Od posebne je vanosti njegov
tursko-bosanski (srpskohrvatski) rjenik u stihu...639)
Neki su, pak, naziv jezika stavljali u navodnike:
...napisao je i vie pjesama na "bosanskom" i turskom
jeziku.640) Opepoznata je injenica da je smrtna
presuda bosanskom ikavskom jeziku donesena u Beu
1850. godine tzv. bekim knjievnim dogovorom izmeu
Srba i Hrvata, u kojem se, odmah u drugoj taki kae da
je za jezik Hrvata i Srba najpravije i najbolje primiti
ijekavski govor, i to tako da se u dugim (ikavskim,
op.S.K.) slogovima pie ije, a u kratkim je (dijete
djeji). Nije, meutim, poznato ta navodi bosanske
politiare i jezikoslovce da zatiru svoje nezaminljivo
kulturno-historijsko naslie, jer bosanski ikavski jezik je
jedan od noseih stubova bonjakog identiteta i zato je
bio prvi na udaru neprijatelja, hegemona i asimilatora i
zato se ikavska tradicija mora zvanino i institucionalno
valorizirati i kao nezaobilazna kulturnohistorijska batina
Bonjaka, legalizirana makar kao privatno, individualno
ljudsko pravo u javnoj komunikaciji. Ili, to bi bilo jo
pravednije, da se u savremenoj bosanskoj
standardnojezikoj normi rijei sa praslavenskim glasom

639

) BHKH (1974), str. 241.

) Nametak (1989), str. 93.

640

300

jat dubletno normiraju kao leksike alternante, npr.

snig/snijeeg, pisma/pjesma, pa ko kako voli, nek' izvoli.
Na kraju, uz zahvalnost za zasluge inicijatorima i
prireivaima te svim drugim akterima okupljenim oko
ovoga ekskluzivnog projekta, ne moe se zaobii jedan
neprimjeren, gotovo reketaki, postupak dvojice
aktuelnih politiara i kulturnih mecena narodnim parama,
sa svoja dva suvina uvodna teksta koji su samo obteretili
knjigu, kao balast i provincijalizirali napore prireivaa i
njihov struni i nauni profil. Njihov motiv i razlog za
objavljivanje ovog rinika oito nije bila dobrobit nauke i
afirmacija Bosne i bosanskoga duha i jezika, nego je
njima posluio samo kao povod za vlastitu nezajaljivu
estradnu promociju i afirmaciju. Obsjednuti
ksenofobinim lokalizmom, nekima kao da je bilo bitnije
tuzlansko porijeklo autora nego univerzalan znaaj
samog dila. Javnost je svakako bila zbunjena i
injenicom da je jedna lokalna zajednica priuzela na sebe
ulogu da obilodani jedno ovako vridno dilo, koje ima
prvorazredni znaaj za Bosnu, bosanski jezik i Bonjake,
ali i za sve balkanske ("junoslavenske") narode, za
bosnistiku i slavistiku obenito, za orijentalistiku i
lingvistiku. Gdi je tu drava, gdi su bosanske naune
institucije, ANUBiH, Institut za jezik, brojne
univerzitetske jezike katedre; gdi su lingvisti, bosnisti,
orijentalisti pitala se?
Ako povelja Kulina bana svidoi o sritnom susretu
bosanskog i latinskog jezika, Uskufin Rinik u stihu na
bosanskom jeziku je drugi veliki susret bosanskog jezika
sa velikim svitskim jezicima toga doba, kao to je turski,
i jo jedan kamen-temeljac bosanske kulturne historije,
kojim se Bonjaci mogu podiiti meu drugim

301

balkanskim narodima i zato ne trpi nikakve

kvaziznanstvene eksperimente.
(2012)

302

Normativna razpua

Zavoliti i preiviti
Srbsko-hrvatsko normativistiko i pravopisno
nasilje nad bosanskim narodnim jezikom jo od "bekog
knjievnog dogovora" predhodilo je nasilju i genocidu u
posljednjoj agresiji i postratnom aparthejdu i segregaciji
na etniki oienim teritorijama BiH. Danas su agresivni
hrvatski mediji, kao revnostni ijekavski konvertiti,
priuzeli primat "ljutih vukovaca" i Koi-ipkaOstojievih lektora i na bosanskom medijskom prostoru
(prvenstveno u Federaciji, gdje su veinski Bonjaci)
neprestalno i nesmetano "bombardiraju" bosansko uho,
spremni da gotovo od svakog 'i' naprave 'ije', a u nekim
drastinim sluajevima ak i od 'o': tijek od tok. Suicidno
su im se prikljuili i tobonji bonjaki normativci, a
zapravo srpsko-hrvatski cenzori, prilikom izrade
Rjenika bosanskog jezika u izdanju Instituta za jezik u
Sarajevu, Ibrahim edi i Naila Valjevac, koji su se
skrivali pod krinkom "zavrnih obraivaa", pa su brez
303

znanja i dozvole autora obraenih rijei u tom rijeniku

pod slovom 'v' pripravili bosansko narodno voliti u
njihovo (i Karadievo) voljeti. U svojoj poltronskoj
bezpogovornosti i slijepoj izkljuivosti ni pomiljali nisu
da bi se ovaj glagol leksiki mogao normirati kao dublet:
voliti/voljeti, kao to je to uinio obraiva. To bi bilo
sasvim u skladu sa osnovnim postulatom savremene
sociolingvistike da je "varijantnost temeljna odlika
jezikog sistema, a ne homogenost". Sociolingvistiki
aspekat u ovom sluaju presudno je vaan, jer ove
alternirajue foneme imaju nezamjenjiv simboliki
znaaj za jeziki identitet govornika.
Glagol voliti je jedan od onih denominatnih
glagola i:i-osnova u bosanskom organskom idiomu koji
nedvojbeno potvruje ikavski identitet bosanskoga
jezika. Za ovaj iznimno frekventan glagol vezan je i
jedan gramatiki ekskluzivitet. Obepoznato je da se
fleksija rijei u bosanskom jeziku ogleda u deklinaciji
imenica, komparaciji pridjeva i konjugaciji glagola, ali je
glagol voliti karakteristian po tome to jedini izkae iz te
gramatike sheme i ima, pored konjugacije, i
komparaciju, poput pridjeva, pa njegov komparativ glasi
voliji. Ima, ak, i superlativ, o emu svjedoi narodna
pjesma, sevdahlinka, "Tri divojke zbor zborile",641) u
641

) U zabavnoj emisiji TVSA 2008. godine jedan sredovjeni

Sarajlija izuzetno emotivno je odpjevao ovu sevdahlinku uz svoj saz
vlastorune izrade u ovom obliku:
Tri djevojke zbor zborile
ta bi koje najvolile
Najstarija govorila:
Ja bih srebro najvolila
................................
a trea je govorila

304

kojoj se oblik najvolila ponavlja etiri puta, u etiri

dvostiha, istina kao svojevrstan pridjevsko-glagolski
kompozit (naj-volila, a trebalo bi: najvolija).
Bosanski glagol voliti vue korijen (*vol-) jo iz
praslavenskog, zapravo je sveslavenski, prisutan od
indoevropskog priko baltoslavenskog do
balkanskoslavenskog, odnosno bosanskog. Etimolozi,
poput serbokroatiste Petra Skoka, tretiraju ga kao
denominal na -ti642) od volja u znaenju eliti, hotiti,
osjeati naklonost prema kome, ljubiti, s ujednaenjem
samoglasnika 'i' kao formativa i za infinitivnu i za
prezentsku osnovu: voliti volim, iterativ izvolivati. Od
ovog korijena, kao to smo na poetku iztakli, postoji
komparativ volij. Ovaj glagol u svim rijenicima sve do
Rjenika JAZU, koji slijedi "beki knjievni dogovor",
kojim je uveden ijekavski supstitut 'jata', ima ikavski
oblik voliti, a od tada ijekavski voljeti, to su prihvatili i
savremeni bosanski, tanije bonjaki, normativci,
nasuprot izvornim narodnim govorima, u kojima je do
danas ostao povijestni oblik voliti. Zanimljiv je potez
autor Renika srpskohrvatskog jezika, koji normira
voleti i voljeti, a voliti proglaava neknjievnim, ali u
primjerima navodi upravo ikavski oblik: Njezina tetka
erifa ... volila je Huseinu nego Alipai Vidaiu
(Fidahi, op.S.K.).643) Poznati bonjaki orijentalista i
leksikograf, rahm. Abdulah kalji u svome Rjeniku
da bi dragog najvolila.
642
) Znak '' upotrebljavam kao latiniki transkript
starocrkvenoslavenskog znaka (,) za praslavenski (dvo)glas 'jat',
koji je u starobosanskom ikavskom jeziku supstituiran glasom 'i'. U
slavistici i serbokroatistici su se koristili znakovi '' i ''.
643
) Renik (1976) , I/414

305

turcizama, u objanjenju turskog glagola sevmek, navodi

"voliti, ljubiti, milovati".644) U jednom govoru Zlatnim
ljiljanima ratne 1994. godine tadanji predsjednik
Predsjednitva RBiH, Alija Izetbegovi, poruuje: Liite
na narod iz koga potiete. Taj narod neto voli, a neto ne
voli. Volite ono to on voli, ne volite ono to on ne voli.
Ne treba vas biti sramota da liite na taj narod, pa makar
dijelili s njim, moda, neke mahane.645)
Bosanski narodni govori, unato stoljetnoj
ijekavskoj presiji, jo i danas potvruju prisustvo
infinitivnog glagolskog oblika voliti na cijelom prostoru
bosanskog jezika, na sve etiri strane, bez obzira na vjeru
i naciju govornika, uzrast, socijalni status, stepen
obrazovanja, zanimanje i sl., o emu svjedoe i slijedei,
nasumice odabrani, primjeri. Ne treba volit' ili ne volit'
SDP, objanjava spoljnopolitiki komentator Neven
Kazazovi na jednoj televiziji aktuelnu vojno-politiku
situaciju. Da li treba voliti Sarajevo, retoriki se pitao
veliki bosanski i svjetski slikar i grafiar Mersad Berber
u razgovoru sa Mufidom Memijom. Ovu zemlju nakon 1.
marta ne moraju svi voliti, ali je moraju potovati,
djetinje naivno je zavapio povodom Dana nezavisnosti

644

) kalji Turcizmi SH (1985), str. 562.

) Obraanje borcima i "Zlatnim Ljiljanima", 12.01.1994. godine.
Njegov sin-nasljednik, Bakir, ve dijeli sa svojim narodom 'neke
mahane', kao to je izostavljanje glasa 'h', pod pritiskom okruenja,
upravo u ovoj rijei, a to je nezaobilazni dio bonjakog jezikog
naslijea i identiteta. U istom izkazu jedanput je upotrijebio oblik
'mana', a drugi put oblik 'mahana'. "Imamo jednu ma'nu ... onda je
ova mahana dola do izraaja." (Govor na predizbornom skupu za
opinske izbore u Cazinu 2010. godine)
645

306

profesor Zdravko Grebo sa malih ekrana.646) Kao da ga je

uo, godinu dana kasnije gotovo identine rijei izgovara
portparol mitropolita dabrobosanskog Nikolaja, povodom
boinog prijema 2013. godine u Sabornoj crkvi u
Sarajevu: Ne moramo se mi voliti, ali se moramo
potovati, kae on.647) Nekoliko godina prije obadvojice,
dok je jo slobodno cvrkutao po televizijama, istu
reenicu izgovara na jednoj lokalnoj sarajevskoj tvstanici Slavko Jovii, poslanik SNSD u Domu naroda,
kojem neki mediji dodaju nadimak Slavuj zbog navodne
predratne saradnje sa SDB (policijski dounik) dok je
radio kao konobar u zgradi Skuptine SRBiH. Ne
moramo se voliti, mudro je zacvrkutao ovaj nasrtljivac.
648
) E, bogami, e volit', kao da mu replicira Semka
Sokolovi u filmskom liku Teta-Hanke u filmu "Praznik
u Sarajevu" reditelja Benjamina Filipovia.649) Mnogo je
konktretniji msgn. Franjo Komarica, biskup banjaluki,
prije dvije godine na Sarajevskoj televiziji: Ovdje je (u
RS-u, op.S.K.) bilo zabranjeno ljubit, voliti, ne dvoji
Komarica.650) Ne dvoumi se ni jedna prognana
Srebrenianka kada na BHT kae: Ja bi' se volila vratit' i
tamo bi' ivila.651) I poznata pridratna tuiteljica, a
646

) Prof. dr. Zdravko Grebo, FTV, emisija "Odgovorite ljudima",

01.03.2012. godine, 20 sahata
647
) Paroh stavrofor povodom boinog prijema mitropolita
dabrobosanskog Nikolaja u Sabornoj crkvi u Sarajevu, FTV dnevnik
3, 08.01.2013. godine
648
) TV Vogoa, 25.03.2009. godine, 21,30 sati
649
) Film je snimljen i prikazan neposredno pred srbsko-hrvatsku
agresiju na BiH i Bonjake, a emitiran je i na FTV 21.06.2013.
godine
650
) TVSA, 25.12.2011. godine, 18 sati
651
) BHT1 dnevnik, 14.04.2009. godine, 19,15 sati

307

postratna advokatica, Edina Reidovi, javno izraava

svoje elje: Mi kao graani bi volili...652) Mnogo
konkretniji je jedan rudar iz Rudnika "urevik": Volili
bi da su plate kao u Elektroprivredi, budno sanja svoje
snove ovaj rudar.653) Ako meu nama ima onih koji bi
volili da izbori ne budu priznati... kalkulirao je na
dravnoj televiziji predsjednik SDP-a Zlatko
Lagumdija.654) Mi smo najvie volili ii u Potoku
damiju kod hode Tale, koji je brzo klanjao teraviju,
sjea se banjalukog djetinjstva akademik Muhamed
Filipovi.655) I mladi hafiz Salih Halilovi ima
potovanje prema jednom imamu: Svi smo potovali i
volili hafiza, alima, muderiza, imama i hatiba, Fadila
Fazlia.656) Ugledni bosanski fratar, Mile Babi,
poruuje: Taj nauk slui da moe volit ljude.657) U
dijalogu sa sinom Gornjevakufljanin Dervi Abazovi,
iztie: ...i mi stariji smo u to doba poahkad volili...658)
Mi bismo volili da se bave Meom Selimoviem, priznaje
poznati bosanski teoretiar knjievnosti, profesor Zdenko
Lei.659) Nakon povratka iz Japana u rodno Sarajevo,
poznata kantautorka Jadranka Stojakovi, lamentira nad
davno mihnulim sretnim danima i svoju "raju": Volila bih
da se s nekim od njih provozam, makar do Makarske,
652

) BHT1 dnevnik 3, 27.05.2011. godine

) FTV dnevnik, 09.02.2012. godine
654
) BHT dnevnik, 12.04.2013. godine
655
) NTV Hayat, 20.10.2006. godine, 18,30 sati
656
) Hutba u Begovoj damiji povodom smrti dugogodinjeg imama i
hatiba te damije, 06.04.2012. godine
657
) TVSA, emisija "Rebus", 24.12.2010. godine
658
) Abazovi (1996), str. 65.
659
) Prof. dr. Zdenko Lei, BHT, emisija "Dimenzija vie",
26.04.2010. godine, oko 23,30 sati
653

308

kae Jadranka.660) Nisam tako brzo zavolila, kae jedna

akterka TV dokumentarnog programa.661)
Govorei o "Veleu" postariji Mostarac, Nusret erki,
kae: Mi smo taj klub volili,662) a 80-togodinja
romansijerka Evgenija efki iztie vrijednosti nekog
prolog vremena: Mi smo se svi potivali i volili.663)
Njezina mlaa kolegica po peru, pjesnikinja i pjevaica
Rahima Halimanovi ehi, zadovoljno kae: Uradila
sam ono to sam volila,664) a mjetanin sela Grapska kod
Doboja govori o svojim susjedima koje su ubili srbski
zlikovci: Njih je itavo selo volilo...665) I poznati novinar
efko Hodi kae za komandanta i heroja odbrane
sarajevskog brda u, Safeta Zajku: Svi su ga volili.666) U
jednoj emisiji federalne televizije zabiljeen je izkaz: Svi
oni koji su ga volili,667) a u dokumentarnom programu
BHT: Nisam tako brzo zavolila...668) Svojevremeno Titin
kuhar u BiH kae za njegovu gou Elisabet Taylor: Ona
je volila.669) Pa i oni kojima bosanski jezik nije maternji
upotrebljavaju bosanske narodne oblike ovoga glagola.
Tako e osoba iz bosansko-jordanskog braka napisati:
660

) FTV, emisija "TV bingo show", 27.07.2007. godine, 20-21 sahat

) BHT, dokumentarni program "Pravo ljudski", 09.12.2013.
godine
662
) FTV, emisija "60 minuta", 20.06. 2005. godine
663
) FTV dnevnik, 26.03.2010. godine
664
) FTV, emisija "Folk-ou", 20.07.2008. godine, oko 22,30 sahata
665
) FTV dnevnik u 19,30, 25.03.2006. godine
666
) TVSA, 07.11.2010. godine, 22 sahata
667
) FTV, emisija "Nadreality show", 27.04.2013. godine, oko 20,30
sati
668
) BHT, dokumentarni program "Pravo ljudski", 09.12.2013.
godine
669
) Mato Tomi, ugostitelj iz Sarajeva, FTV, emisija "Centralni
zatvor", 20.11.2006. godine, oko 23 sahata
661

309

Volila bih da si tu.670) Jo je karakteristiniji primjer

naturalizovane Romkinje, koja je napisala: Hvala vam
puno to ste volili i potovali moga babu.671) ak i jedan
ekavac upotrebljava bosanski narodni ikavski oblik: ...a
najvie bismo volili...da entiteti i narodi u BiH sami
reavaju svoje probleme, kae predsjednik Srbije
Tomislav Nikoli.672)
"Volila me, ne volila, mala/moja te je ruka
milovala"673) su stihovi bearca koje pjevajui citira
Mostarac Mustafa anti u dokumentarnom filmu o
ratnom mostarskom duhu i postratnom Mostaru, onako
kako bi, po njegovim rijeima, nekada pjevali kosci u
trenutcima predaha i odmora nakon koevine.674)
Dominantno prisustvo ikavskog oblika ovoga glagola u
mostarskom govoru nauno je utvrdio beogradski
profesor i srbski akademik hercegovakog porijekla,
670

) Post na facebook-profilu Zuhre Moss, dana 30.11.2012. godine

) Rabija Bubalo Mujkanovi, kerka Huseina Hasanija,
legendarnog sarajevskog istaa cipela, poznatog po nadimku ika
Mio. Zabiljeeno povodom Hasanijeve smrti na fb-profilu glumca
Nermina Tulia, uz zajedniku Tulievu fotografiju sa Hasanijem,
09.01.2014. godine. Ovaj primjer upotrebe izvornih narodnih oblika
glagola voliti (:volim) je jo jedna dragocjena potvrda o
openarodnoj upotrebi postnominala tipa goriti, iviti, voliti u
ikavskom obliku sa jednakom infinitivnom i prezentskom i:iosnovom, jer to nije maternji jezik Roma i oni su ga mogli primiti iz
bosanskog jezika u svom okruenju, kao svog drugog jezika, samo
onako kako se upotrebaljava u narodu, jer manje pohaaju kolu da
bi im kola nametnula ijekavski oblik. To jo jedno potvruje da se
ovaj oblik instinktivno doivljava kao unutranji strukturni model.
672
) BN-televizija2. dnevnik, 23.04.2013. godine
673
) FTV, dokumentarni film "Mostar", 5.11.2012. godine, repriziran
23.05.13. godine
674
) "Mi antii imali smo pedeset duluma" kae Mustafa anti.
671

310

Asim Peco, to, takoer, opovrgava neke nadriijekavce

da je Hercegovina oduvijek bila ijekavska. Tipine
osobine centralnohercegovakoga govora (gdje su
oduvijek bili veinski Bonjaci, op. S.K.) su i ei
ikavski oblici glagola tipa voliti i iviti od ijekavskih
voljeti i ivjeti tvrdi Peco. I na suprotnom kraju Bosne
se voli i pjeva bearac: "Oj, Bihau, ne bi' te volila/da se
nisam u tebi rodila", pjeva jedan enski sastav u
bihakom kraju.675) Bearac je, kao to znamo iz
etnologije i muzikologije, svenarodna pjesma lahkog
ljubavnog, najee lascivnog sadraja, prozaian i manje
poetian i lirian od suptilne sevdahlinke. Vee se
uglavnom za ruralne, dok se sevdahlinka izkljuivo vee
(po postanku) za urbani prostor i ivot i duh kasabe i
mahala ehera. Sevdahlinka je enska ljubavna pjesma,
koja se, kako je smatrao rahm. Himzo Polovina, "pjeva sa
pola glasa, a sa punim srcem", dok je beerac uglavnom
muka pjesma. Na takav nain dr. Polovina, roeni
Stolanin, interpretirao je sve pjesme, kao i ovu na radiju
BIR, iz koje donosimo dvostih, u kojem se susree
izvorni glagol 'voliti' u pravoj "mukoj" rimi:
"Kamo sree da te nisam volila/
sretnija bih po svijetu hodila".676) Tuzlak Nedad
Salkovi u svom prepoznatljivom stilu pjeva narodnu
pjesmu: "Volila si mene kao nikog/volila si ti." Sin
legendarnog interpretatora narodnih pjesama,
Goradanina Zaima Imamovia, Nedad, na koncertu u
zagrebakom Lisinskom odpjevao je i ove stihove:
675

) FTV, emisija "TV bingo show", 22.09.2006. godine. Pjesmu

izvodi KUD "Sanica" iz egara, koji djeluje u okviru HKUD
"Napredak" iz Bihaa u emisiji
676
) Radio BIR, 22.02.2010. godine, oko 08 sati

311

"Srce voli i volie/

divne kose, oi mile."677) Voliti je Boija blagodat. A
"Lipo milovat zakon je davni", izticao je jo 1631. godine
u svom bosansko-turskom riniku prvi bosanski
leksikograf i jedan od najznaajnijih alhamijado pjesnika,
Tuzlak Muhammed Hewai Uskufi. Ljubav je u osnovi
ivota.678)
Iako je "bekim knjievnim dogovorom" Srba i
Hrvata 1850. godine za osnovicu zajednikog knjievnog
jezika uzet bosanski, iz knjievnog jezika je iztjeran
ikavski izgovor, a uveden Vukov hercegovaki ijekavski
(a ne, primjerice, novopazarski niti dubrovaki). Zvui
nevjerovatno, ali najgorljiviji propagatori novog
knjievnog jezika i ijekavskog izraza u BiH bili su
ikavski hercegovaki fratri (kao jedino pismeni) iz
apsolutno ikavske zapadne Hercegovine, a tek potom
svojevremeno naseljeni istonohercegovaki kmetovi u
677

) Koncert: "Sevdah u Lisinskom", 02.01.2011. godine, BHT1,

22,15 sati
678
) Upravo su dva suprotstavljena a meuzavisna principa
univerzuma, dva principa postojanja, imenovana u antikoj filozofiji
kao: eros (nagon za ivotom) i tanatos (nagon prema smrti) tajna
ifra ivota. Ona je sa transcedentalnog stajalia najeksplicitnije
sadrana u 36. ajetu 36. qur'anske sure Yasin, koja se smatra kimom
Qur'ana, u privodu znaenja Besima Korkuta: Neka je hvaljen Onaj
koji u svemu stvara parove, pol: u onome to iz zemlje nie, u njima
samima, i u onome to oni ne znaju. Tek nedavno je savremena
genetika potvrdila tu istinu, odkrivi da sve elije svih ivih bia
imaju po 46 hromozoma, a samo polna elija polovicu od toga i zato
je u njoj smiena potencija za inicijaciju ivota, nagonom da se
spoji sa ostalih 23 hromozoma i postane puna elija, jedno. Tim
spajanjem nastaje ivot, ali, kakav paradoks (prividni) i smrt, jer od
tog momenta poinje kucati kudret-sahat tome ivotu. Uzmimo
zmijsko ljubavno klupko: u ekstazi erosa tanatos istresa otrov smrti

312

(ikavskoj) Bosanskoj krajini, iji je najizrazitiji knjievni

predstavnik Petar Koi. Od tada sve do danas na
prostoru bosanskog jezika Vukovi sljedbenici u liku
lektora, poput pravopisnih policajaca, ili Makovih
badaca, revnostno su provodili taj "vuiji", pardon Vukov
zakon. Ijekavizirale su se, zapravo skrnavile i sakatile,
ak i stare, ekskluzivno bonjake, pjesme
sevdahlinke. Ovdi u navesti samo jedan primjer takvog
skrnavljenja. U poznatoj sevdahlinki Bere cura plav
jorgovan, koja je spjevana u osmerakim dvostihovima,
sa strogom rimom, lektor je ijekavizirao rije zavolila, ne
razumijevajui ni sevdahlinku ni openito poetiku,
razvalio, ak, rimu da bi vjetaki ijekavizirao rije
voliti-zavoliti, koja je bila nosilac rime:
Ja se s dragim naalila/
Da sam drugog zavolila (prepravljeno u zavoljela).
Pjesma je snimljena prije 1990. godine u interpretaciji
Bebe Selimovi. ak je u stihu: Prije e mi uvehnuti,
izbaeno izvorno h pa Beba pjeva gluvistiku verziju:
Prije e mi uve'nuti. ipka-Ostojievi lektori su i od
kiseljakog ikavca, Joze Penave, napravili ijekavca pa
njegovu pjesmu, koja izvorno glasi Kad bi draga volila
me sada, kako ju je svojevremno pjevao i Goradanin
Zaim Imamovi, danas Hanka Paldum, roena
ajnianka, pjeva:
Kad bi draga voljela me sada
etali bi ulicama grada.679) I pjevai autorskih
popularnih pjesama morali su proi torturu "glaanja"
bosanskog narodnog jezika od strane srbsko-hrvatskih
679

) Moda neke zavede zvukovna analogija participa, aktivnog i

pasivnog, ovoga glagola: voljela prema voljena, ali je to nemogue,
jer je vremenska razlika u nastanku ovih oblika oko jednog milenija.

313

"pravopisnih policajaca". Dovoljno je samo uzeti

popularne pjesme Travnianina (ikavski kraj) Seida
Memia Vajte (Nikad te niko nee voljet k'o ja, Lejla),
Sarajlije Sae Loia (Suada, Suada, da li si ikad mene
voljela, koje su zbog svoje popularnosti definitivno
uklesale ije u jeziko pamenje Bonjaka.
__________________________
Moe li se zavoliti grad?
Aktueliziranje ovih pitanja vratilo mi je u sjeanje
jednu nezaboravnu epizodu iz Uiteljske kole u Travniku
sproljea 1965. godine. Nauvi da piem pjesme,
urednik tek osnovanog Radio-Travnika Besim
Mulamuhi, pozvao me kao gosta u jednu svoju emisiju
da proitam jednu pjesmu. Agilni i svestrani kulturni
radnik Besim Mulamuhi je jedna od travnikih legendi.
Izmeu ostalog, osnovao je i rukovodio Travnikim
amaterskim pozoriem, reirajui i glumei, zajedno sa
suprugom Irenom, u predstavama, na koje sam i ja
dolazio, pa sam bio neobino obradovan ovim pozivom.
Radio-stanica je bila smjeena u jednoj damiji na
Kahvici, padinskoj travnikoj mahali naspram stare
tvrave. Pitao me je, izmeu ostalog, kako se kao
pridolica na kolovanju osjeam u tom gradu i kako,
inae, mi 'domci' doivljamo Travnik. Rekao sam neto u
tom smislu da Travnik doivljavam kao grad-muzej u
kojem iz svake ulice i uliice huje vijekovi. Ponekad
osjeam da je cijela kotlina izmeu (tada) umovite
Vilenice i litica Bukovice izpunjena tajnama i legendama
burnih prohujalih vremena, koje me prosto obinjavaju
od prvog susreta. Posebno me je fascinirao Stari grad,

314

travnika tvrava kao iz bajke, koja vas prva doeka na

horizontu na ulazu u Travnik dok se vozite 'irom' iz
pravca Dolca, kao to je to opisao francuski konzul Pjer
David. Sliku je dopunjavala unikatna graevina, poput
dvorca, u podnoju, na utoku hune Plave vode u rijeku
Lavu, sa arenom fasadom kao na ponjavi moje majke
(kasnije sam saznao da je to nekad bila Eli Ibrahimpaina medresa, pretvorena u Dom staraca). Grad je
stoljeima urbaniziran, prave gradske ulice, sa veernjim
korzom, stare mahale sa svojim damijama i bijelim
munarama, kao "Boijim uzklinicima". Odatle su veziri
upravljali nemirnom i neposlunom Bosnom. Kada bih u
rane veeri dolazio do Plave vode i umeeg, inilo mi se
da iznad tvrave, obasjane mjeseinom, lebde i jecaju
due svilenim gajtanom zadavljenih brojnih bosanskih
prvaka, ajana i kapetana, samo zato to su volili svoju
zemlju i elili njenu slobodu.
Za razliku od zadimljene radnike sirotinjske
Zenice, sa ostatcima nekadanje arije i jednom
uliicom iz austrijskog vremena, okruenom radnikim
barakama, Travnik mi je izgledao kao pravi grad, sa
dosta starih ulica, gospodski grad, arija, koja ima duu
i tradiciju. Ponekad mi se inilo da su njegove stare
mahale izgledale kao skamenjene u vremenu i da se u
njihovim ulicama i sokacima nou doaptavaju vijekovi,
uju uzdasi zaljubljenih i jecaji ranjenih iz mnogih i
estih bojeva. Izpod gradskih zidina, u umeem ivila je
i moja prva (travnika) ljubav. Svega toga nije bilo u
gradovima: Zenica, Kakanj, Visoko i Busovaa u mome
okruenju iz djetinjstva. Takav grad nije teko zavoliti i
ja sam ga zavolio od prvog trenutka, ba kao to su ga
zavolili i ostali 'domci' iz srednjokolskog akog doma.

315

Proitao sam i neku svoju pjesmu o jablanovima i

njihovim sjenama na bulevaru. Bio sam presretan
nastupom, a inilo mi se da je voditelj Mulamuhi bio
zadovoljan, ali sutradan nije bila zadovoljna moja mlada
profesorica srpsko-hrvatskog jezika Mirjana Zec, jer sam
tokom razgovora na radiju izgovorio jednu "kobnu"
reenicu: Zavolili smo ovaj grad. Sutradan sam meu
acima bio glavni u razredu, takorei radijska zvijezda.
(Ne treba zaboraviti da se u manjim sredinama tek tih
godina pojavljivali tv-aparati) Sve mi je to prisjelo im se
na asu pojavila profesorica Zec i javno me ukorila prid
cijelim razredom zato sam upotrijebio oblik 'zavolili',
rekavi: Moe li se zavoliti grad? Kae li se 'zavoliti' ili
'zavoljeti'. Grad se moe samo 'voljeti' primjedbovala
je profesorica. Moe se voliti, reagirao sam
instinktivno, pomalo okiran pitanjem i na zaprepaenje
svih aka u mome "prvom etiri" razredu, dodavi sebi u
njedra, kao to ja volim Zilhu iz iz "prvog jedan". A i
Vi moete nekog voljeti. Ljubav doivljava svako na svoj
nain odgovorio sam hrabro i pomalo osorno, ali
smireno, pokuavajui biti cinino duhovit, kako samo
mogu biti uvrijeeni mladi ljudi toga uzrasta. Ali to nije
zadovoljilo nadobudnu profesoricu. Kae se voljeti,
zavoljeli! bila je kategorina prof. Zec, puna
ijekavskog znanja, donesenog sa fakulteta iz Zagreba i
neskrivenih kompleksa.
"Nesporazum" je izglaen dvi godine kasnije kada sam
dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za najbolji
literarni rad, raspisan u svim kolama u Lavanskoj
dolini povodom pedesetogodinjice oktobarske revolucije
1967. godine. Na knjievnoj veeri, organizovanoj
povodom javnog uruivanja nagrada i itanja

316

nagraenih radova, (to je opet prenosio uivo

Mulamuhiev Radio-Travnik), na kojoj su gostovali i
velikani poput Maka Dizdara i Gustava Krkleca,
profesorica mi je estitala, to sam ja shvatio kao
priznanje i satisfakciju da smo i ja i ona bili u pravu.
_____________________________
Nepobitna je istina da je nobhodno voliti da bi se
moglo ljudski iviti. Gramatiki, pored glagola voliti, i
glagol iviti spada u kategoriju denominatnih glagola
izjednaenih i-osnova u bosanskom organskom idiomu:
iviti:ivim. Projektovani "bosanski" leksiki standard
urednika Institutskog Rjenika, Ibrahima edia, pod
supervizijom njegovog mentora M. ipke, ne dopua
Bonjacima ni iviti ni druge glagole i-osnova ovoga
tipa680), nasuprot oberairenim narodnim govorima i
naunoiztraivakim potvrdama. Tako je i citirani
profesor Peco utvrdio: Tipine osobine
centralnohercegovakoga govora su i ei ikavski oblici
glagola tipa voliti i iviti od ijekavskih voljeti i ivjeti.681)
kao i narodni oblici u orovievim pripovijetkama:
"sjediti, trpiti, sjedili (Zapisci sa sela); dogorila je,
naletie suze (Bogojavljenska no); vidila, sjediti, iviti
(Stojan Mutikaa); goriti (Stana Rankovieva)."682)

680

) U ad hoc iztraivanju metodom sluajnog uzorka u savremenim

informativnim medijima, osim iviti zabiljeeni su od izvornih
govornika ikavski oblici i slijedeih glagola: goriti, lediti, letiti, liti,
mraviti, naditi, oboliti, odoliti, ogoliti, poskupiti, razumiti, sazriti,
sjediti, stariti, sviditi, tediti, utiti, trpiti, uspiti, viditi, voliti, zalivati,
eliti...
681
) Peco HGS (2007), str. 164/165.
682
) Peco HGS (2007), str. 145.

317

O tome kako se ivi i moe li se iviti u ovom

tekom postgenocidnom vremenu postoje svakodnevna
svjedoanstva diljem BiH. Poznati bosanski snimatelj i
reditelj iz Sarajeva, Mirza Idrizovi, posjetio je 1997.
godine prijatelja u Banjaluci, slikara Mihajla Rakitu, i
razgovarao s njim u ateljeu o njegovom radu,
umjetnikom snalaenju u nevremenu i sl. Razgovor je
sniman za televiziju pa reditelj u ulozi novinara nastoji
govoriti "pravilno", kako je propisala knjievna norma, a
ne narodski, kako privatno govori on i njegova okolina u
Bosni, te zabrinuto pita slikara: "Moe li se ivjeti od
toga?", ali, zato, slikar Rakita odgovara spontano
narodski, "nepravilno", bosanski: "Pa, more se ivit."683)
Identian sluaj zabiljeen je u Bijeljini petnaestak
godina kasnije: "Moe li se ivjeti od toga? " pita
reporter Roma Osmana Hidanovia, a on odgovara:
"More se ivit, mora se ivit."684) "Mogli bi ivit, kae i
Ilija ii iz ajnia.685) Da nije ba (bilo) lahko ivit(i),
ali da su oni, ipak, preivili, svjedoi bonjaka dijaspora
u Albaniji, muhadiri iz Hercegovine nakon srbskog
progona Bonjaka tokom hercegovakog ustanka 1875.
godine, poznatog kao "nevesinjska puka": "Nije ba bilo
lahko (...) kako je ivila" kae jedan sagovornik
novinaru Zvonki Mariu686), a drugi govori: (...) da
nemere vie ivit,...oni su preivili."687) Devedeset pet
683

) Mihajlo Rakita, slikar, Banjaluka, BHT1 (repriza putopisne

emisije Mirze Idrizovia iz 04.11.1997. godine
684
) RTRS, 23.10.2008, 17,45 sahata
685
) RTRS, dnevnik u 19,30
686
) Lutvija Duga Dugali, Dra - Elbasan, BHT1, emisija "Javna
tajna", 23.11.2006, 20-21 sahat
687
) Abdulah Kapitani (Kapetanovi), Dra - Elbasan, BHT1, emisija
"Javna tajna", 23.11.2006, 20-21 sahat

318

godina je ivila, svjedoi o jednoj Bonjakinji potomak

izseljenih Bonjaka u Turskoj, air Malohodi, iz sela
Fevzije kod Ankare,688) a o drugoj ...da e ona oiviti,
govori Mostarka Radmila Komadina.689) Sredovjena
Bonjakinja, mjetanka Klisa na prostoru Buturovipolja, kae: U Podhumu sam ivila...690) Fra Miljenko
Dalto, mjesto Prozor-Rama, lamentira nad nevino
stradalim: Krivi to su ivili na svojim ognjitima, u
svojoj vjeri. A ivit se mora, kae jedan postariji bosanski
seljak.691)
Slino se u ovom vremenu oituju Bosanci i
Hercegovci diljem BiH, razliitog etnikog porijekla i
nacionalne pripadnosti, godina starosti, vrste zanimanja i
sl. Sredovjeni povratnik Trifunovi (pravoslavac) u selo
Sije na Ozrenu trai samo "da se more vit od rada"692),
takoer sredovjeni povratnik (katolik) u Plehan u
Bosanskoj Posavini navodi da su "vde vili tg
kmena."693) Jedna nana (muslimanka) iz sela Bukve kod
Viteza u Srednjoj Bosni istie da je "tj vilo sdam
snh i sdam sinv"694), a nepismena Marija Leti
(1916), katolkinja iz Dobre Vode u derventskom kraju,

688

) TVSA, 17.05.2013. godine.

) Savjetnica gradonaelnika Mostara, BHT, emisija BH danas,
10.03.2014. godine
690
) NTV Hayat, emisija "Sluajevi X", 10.03.2014. godine
691
) BHT, dokumentarni serijal "U ime naroda", 11.02.2011. godine,
oko 20 sati
692
) N. Trifunovi, povratnik, FTV dnevnik, 22.01.2006, 19,30 sati
693
) FTV, emisija "Pozitivna geografija", 24.01.2006. godine, 21 sat
694
) Nana Varupa, TV Liberty na TVSA, 31.01.2005. godine, 15,05
sati
689

319

napominje: "Pa ivili tud i onda..."695) "Najbitnije je,

mora se ivit... ...Nema ambulante... da se prigledaju..."
kae Meho Kustura sa podruja Trnova kod
Kalinovika.696) Sjeajui se "svoga vremena" bivi igra
"Velea", Mostarac Nusret erki, nostalgino
konstatuje: "ivili smo lijepo, lijepo smo ivili."697) Jedan
od starijih mjetana koji su preivili ratno stradanje u
Trusini kod Jablanice, Hrvat Bosiljko Vujievi,
lamentira: Mogo sam oti ivit gdje god 'oe.698)
Povodom jedne saobraajne nesree bosanskih dravljana
u Austriji, bosanski ambasador Haris Hrle saobava:
"Kerka Aldina je, sreom, preivila."699) Upoznavajui
javnost sa brodolomom italijanskog kruzera, voditeljica
federalnog dnevnika navodi da je "u spaavanju
uestvovalo i etrnaest preivilih.700) Za jednu akciju
gradske vlasti sarajevski eksgradonaelnik Alija Behmen
kae da "e doiviti..."701) Jednom drugom prilikom
generalni revizor Ureda za reviziju dravnih institucija
BiH, Milenko ego (iz bh. katolike tradicije), kae:
"Takva vrsta odgovornosti jo uvijek nije zaivila.702) Isti
narodni ikavski oblik koristi i naturalizovani
695

) Dobra Voda, Derventa, u: Josip Baoti: Ikavskoakavski govor

u okolici Dervente, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik,
knjiga IV, Institut za jezik i knjievnost, Sarajevo 1983. godine, str.
202.
696
) Dnevnik TVSA u 18,30 sati, 08.10.2008. godine
697
) FTV, emisija pjesnika Ivana Kordia, 07.02.2007. godine oko
22,30 sahati
698
) FTV dnevnik u 19 i 30, 25.12.2011. godine
699
) FTV dnevnik u 19,30 sati, 17.08.2009. godine
700
) FTV dnevnik u 19,30, 05.01.2012. godine
701
) Sveana sjednica Gradskog vijea povodom Dana Sarajeva,
06.04.2012. godine, TVSA u 18 sati
702
) FTV-vijesti u 22,45, 12.07.2013. godine

320

Amerikanac, nekadanji Sarajlija Ognjen Gaji, koji je

postao najcjenjeniji ekspert u oblasti intenzivne medicine
u Americi, kada kae: "... kod ljudi koji su preivili..."703)
Stepanija (bosanska pravoslavna tradicija) iz Bratunca,
povodom sjeanja na poginulog sina, kae: "Mislila sam
da mogu ivit."704) Jedna sredovjena Srebrenianka jo
uvijek udi za povratkom u rodni kraj: "Ja bi se volila
vratit i tamo bi ivila."705) Mladi hafiz Salih Halilovi
ima svoj recept ivota: Qur'an treba uiti i po njemu
iviti.706)
Moe li se iviti i kako su ivili u razna vremena
oituju se i akademik Muhamed Filipovi, Banjaluanin
po roenju,707) putopisac Zuko Dumhur, porijeklom
Konjianin,708) zastupnik udruge invalida iz Mostara
Mijo709), ovar Baria iz Pougarja na Vlaiu710),
vremeni vijenik ZAVNOBiH-a, svetenik Krstan
Bjeljac iz Sarajeva711) i mnogi drugi,712) a poznati
703

) BHT, emisija "Portret savremenika", 29.05.13. godine

) FTV-vijesti u 22,45, 12.07.2013. godine
705
) BHT1 dnevnik, 14.04.2009. oko 19,15 sati
706
) Hutba u Begovoj damiji povodom smrti dugogodinjeg imama i
hatiba te damije Fadila Fazlia, petak 06.04.12. godine
707
) - Oni su ivili... (akademik Muhamed Filipovi, NTV Studio 99,
29.06.2006. godine, oko 21 sat; - Nije se lahko ivilo u
komunistikom sistemu, ali je svake godine bilo neto malo bolje,
facetv)
708
) - Oni su ivili u sjajnim zamkovima. (Zuko Dumhur, putopis
Hodoljublje, BHR1 (repriza), 14.11.2006. godine, 19,30 sati)
709
) - Ne mogu od etrest maraka ivit... (Mijo, udruga invalida iz
Mostara, BHT1, Vijesti u 19, 03.06.2006. godine)
710
) - Jedino ovdi se more ivit (Baria Barii, selo Krii Jeji
(Pougarje), dnevnik FTV, 19,30, 19.11.2006. godine)
711
) - Oni su ivili ... (Krstan Bjeljac, svetenik i vijenik
ZAVNOBiH-a, NTV Studio 99, 26.11.2006, 23 sata)
704

321

novinar i urednik Senad Hadifejzovi misli na

budunost pa kae: "Ljudi e u budunosti iviti..."713)
Posebno je znakovito to to ve citirani Rom Hidanovi,
kojem je bosanski tek drugi maternji jezik, pored
romskog, upotrebljava ikavski oblik u poluekaviziranoj
Bijeljini, to ukazuje da on osjea da je 'i ' na ovoj
poziciji u rijei odlika strukture bosanskog organskog
idioma. Ta pojava zabiljeena je i kod stranaca koji ue
bosanski jezik i nastoje da govore izvorno. Tako e
visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko (Incko) krajem
prole godine rei: "Uvijek se zajedno ivilo."714)
Moemo viditi da se od mlijeka moe iviti, tvrdi
Alexander Prieto, zvaninik UNDP, gdje, takoer,
uoavamo kako stranac usvaja prirodno izvorne oblike iz
razgovornog organskog idioma.715) Po ijekavizaciji ovih
oblika savremena bosanska norma je rezolutnija i od
rijenika i gramatika iz vremena "tradicionalne
serbokroatistike", gdje su paralelno fungirali i jedni i
drugi oblici.716)
712

) Pored ovdje citiranih, u ad hoc iztraivanju metodom sluajnog

uzorka u savremenim informativnim medijima, izvorni ikavski oblik
glagola iviti zabiljeen je i od slijedeih izvornih govornika: Miro
Lazovi, Rene Bitorajac, Jerko Ivankovi Lijanovi, Valida ahmi,
Janja Jazbec, Srebrenianka N.N., Stojanka Terzi, Sarajlija N.N.,
Podmilaanka N.N.
713
) TV1,CD facetv, 26.09.2010. godine oko 20 sati
714
) BHT1 dnevnik u 19 sati 13.12.2010. godine
715
) TVSA, 13.03.2013. godine
716
) Na primjer: Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika ( Matica
srpska-Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb 1967 1976.) pored
oiveti propisuje oblik oiviti i u ekavskom i u ijekavskom
(pozajmljenicu reprodukovati objanjava: ponovo oiviti), a
Bratoljub Klai u Velikom rjeniku stranih rijei (Zora, Zagreb,
1974.) upotrebljava oblik iviti sloen sa svim prefiksima (npr.

322

Glagoli voliti i iviti su veoma frekventni i u

izvedenim i sloenim oblicima u procesu afiksacije
prefiksima pri/pre-. Posebno je upotreba sveslavenskog
nominalnog (pridjevski) i glagolskog prefiksa pri/pre- (<
prasl. *per-), u svim njegovim funkcijama vrlo
frekventna i rairena po svim dijelovima BiH, ali esto
dolazi do njihove pogrene upotrebe zbog njihovog
preplitanja. (U ekavskom je pre-, a u ijekavskom se
nalazi u dva vida: prije- u dugim slogovima (tip
prijegled) i pre- u kratkim slogovima (tip pregledati). U
znaenju 'ponovo obaviti radnju' upotrebljava ga jedan
penzionisani kakanjski rudar, govorei o strogim
rudarskim procedurama: Nejma lampe! Nije pridata
lampa i haj nazad! (...) Priuze ope' uma, priuze
breza.717) estdesetogodinji Zenianin Suad Kalji,
koji ima anatomski ekskluzivitet srce na desnoj strani,
kae: Nita, doktori prigledaju i upuuju dalje...718)
Identian oblik upotrijebio je sedamdesetogodinji
Ibriim Gui iz Han-Pijeska, kao pacijent na sarajevskoj
ORL, objanjavajui svojoj pridoloj bolnikoj posjeti:
...prigledaju me...bio malo sdio...719)
Prefiks pri- sasvim prirodno funkcionira u
postverbalima, npr. prisada, prilaz, prilog, prikaz. Tako
se N.N. supruga Mehmeda aria iz Trnova u uenju
oiviti ), kod Petra Skoka u Etimologijskom rjeniku hrvatskoga ili
srpskoga jezika (JAZU, Zagreb, 1971.) ravnopravno su upotrijebljeni
oblici ivjeti i iviti, ali kod Vladimira Ania u Rjeniku hrvatskoga
jezika, (Novi liber, Zagreb 1991.), nema dubletnih oblika, nego su
iskljuivo je-oblici.
717
) BHT1, dokumentarno-reportani tv-serijal "Uime naroda",
30.12.2010. godine
718
) TV PINKBiH, emisija "Zabranjeni forum", 15.03.2007. godine
719
) KCUS, ORL, 03.03.2009. godine, oko 09,30 sati

323

pita: ta, ima prvoz? i napominje da ... ona d...720)

Ali e voditeljica BHT dnevnika Svjetlana Topali,
ekavizirati (nepravilno) jedan od ovakvih postverbala
(<pri-liti): ... dolazi do prliva sredstv (priliv
sredstava : priliti).721) Za razliku od nje, naelnica MUPa Kantona Sarajevo, Sabina Bukva, navodi priliv
predmeta kao faktor koji utie na brzinu registracije
vozila u Sarajevu.722) (Ovaj primjer je viestruko
zanimljiv: po brkanju prefiksa pri- i pre- (i u ekavskom
je priliv); zatim, po tome to, ak, i osoba koja je
negramatiki, nepravilno, ekavizirala prefiks pri-, u pre-,
upotrijebila je pravilan oblik postverbala 'preliv', prema
glagolu 'liti', a on je nastao od glagola preliti i oznauje
pripremljen sadraj koji se prelije preko ega: kolaa,
pite, musake i sl.) Ali, nije Svjetlana jedina koja
pogreno upotrebljava rijei sa prefiksima pri- i pre-,
kojima se diferencira znaenje. ini to i ef
kriminalistike policije SBK, koji kae: Dana...
prestupila je ...723) (u znaenju pristupila, dola, prila,
pridola). Da je prestupila, napravila bi prestup i bila bi
prestupnik. Prestupiti moe atletiarka u skoku udalj, i
tada ini prestup preko/priko linije, ali ona moe i
pristupiti nekom atletskom klubu kada joj se odobri
pristup i kada podpie pristupnicu. Istu greku pravi i
sportski komentator Zoran uko (inae, neto
profesionalniji novinar od mnogih drugih) kada kae: ...
720

) KCUS, ORL klinika, 03.03.20909. godine, oko 09,30 sati

) BHT dnevnik u 19 sati, 15.04.2011. godine (Ovdje je pogreno
upotrijebljen prefiks pre-, umjesto pri-. Pravilna upotreba prefiksa
pre- bila bi u sintagmi preliv brane, tj. preliv vode preko brane)
722
) BHT1, emisija "Euroimpuls plus", 23.08.2011. godine, oko 21
sat
723
) BHT, emisija "Crta", 30.11.2010. godine, oko 20,30 sati
721

324

da dio krivice prepiu golmanu West Ham-a.724) Ne

znamo da li je Zoran u koli od koga ta izpravno
prepisivao, ali ovdi se radi o glagolu pripisati, u znaenju
pribrojiti nekome neto, staviti nekome neto u
pripadanje, kao osobinu ili nadlenost. Drugo je glagol
prepisati koji znai: pisanjem prenijeti sadraj napisanog
sa jednog predloka na drugi. Kvaziekavizam upotrijebila
je i Srebrenianka Hatida Mehmedovi, ogorena
postupkom policije RS-a povodom hapenja Midhata
Salihovia, koji je doao na denazu u Potoare: ... da se
naa djeca policijski prevode,725) umjesto pravilnog
privode. Drugo je nekada bilo privest s jezika na jezik,
kao to je fra Matija Divkovi 1611. godine priveo Nauk
karstianski za narod slovinski.726) Simpatini tv-lik dr.
iimilovi brka druga dva glagola razliitih prefiksa,
kada kae: Da ti prepiem ozbiljnu terapiju,727)
umjesto pravilnog: propiem. Isti ikavski oblik glagola
prii upotrijebit e tri Bosanca iz tri razliita bosanska
mjesta, razliitog etno-nacionalnog identiteta i razliitog
zanimanja. Obuar Hamdo Hadiomerovi iz Visokog
sjea se nekog poznanika: Psl je pr u Vsok... Da
kali sdje.728) Oni su bili prili u Srbiju, kae
724

) BHT, 05.12.2009. godine, oko 17,30 sati

) BHT dnevnik, 06.07.09. godine
726
) (Ovi nauk iz diakoga iazika ispisa, privede i sloi u iezik
slovinski bogoliubni bogoslovac p.o. fra Matie Divkovi iz
Ielaak iz provincie Bosne Arentine ... U Mnetcie na iliadu i esat i
iedinonaest.) U: Popis kiga i rukopisa upotrijebenih za Rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, tom XXIII, Svezak 96. 2. dvadeset i
treeg dijela, Zagreb, 1976. godine
727
) FTV, satirino-humoristika serija Lud, zbunjen, normalan",
08.06.2011. godine
728
) NTV Hayat, 06.11.2006. godine oko 17 sati
725

325

etrdesetogodinji Bijeljinac Rahman Isi, roditelj djece

koja su na poetku srbske agresije 1992. oteta u
Bijeljini.729) Pedesetogodinji naelnik Odjeljenja za
stambeno-komunalne poslove u Optini Laktai Milenko
Baji, objanjava: Da bi stanovnitvo iz pe moglo da
pr na drugu stranu (rijeke).730) uj, prepast... udi
se jedan doseljenik iz Bosanske krajine u Vojvodinu
(kolonisti) na govor svog zemljaka, koji se jezikom ve
prilagodio mjetanima ekavcima: kod njega je pripast.731)
I kod politiara Sulejmana Tihia iz Bosanskog amca je
'pripast': ...kad se jedan poslanik pripao i pobjegao ...)732
svjedoi Tihi. Doao je u Fojnicu da prinoi, objanjava
Kemal Polutan, borac paraplegiar iz Fojnice. U jednoj
sceni "ludi" Izet kae: Ja bi' se priklo. I u junijim
dijelovima Bosne prisutni su izvorni ikavski oblici. Tako
e jedan pedesetogodinji Stolanin pravdati svog
prijatelja u kahvanskom drutvu u vrijeme odravanja
"Slova Gorina": On je prisp'o jutros. Mahmuran je bio,
sigurno.733) Enver Halilovi, komandant 404. brigade
ARBiH iz Konjica, objanjava: Da se prisijeku svi
putovi i tragovi.734) Dok na jednoj skoranjoj tv-stanici
ekavski savjetuju gledaoce: Foliju je potrebno prelijepiti
(umjesto prilijepiti), 735) dotle ve stoljeima na mnogim
bosanskim stecima stoji upozorenje: Proklet kto e
privalit' (a ne: k'o e prevaliti).736) Djevojica Kristina,
729

) FTV dnevnik u 19,30, 21.11.2007. godine

) BHT1, emisija "BH danas", 09.01.2006. godine, 18,30 19 sati
731
) BHT1 serija, 04.06.2006. godine, 21 sat
732
) OBN, emisija "Telering", 19.04.2007. godine, 20 sati
733
Stolac, "Slovo Gorina", kahvana, 09.09.2007. godine oko 08 sati
734
) FTV, emisija "60 minuta", 21.11.2005. godine
735
) TV Discovery, 20.01.2010. godine, oko 17 sati
736
) TVSA, 25.11.2008. godine, oko 11 sati
730

326

na rehabilitaciji u "Reumalu" u Fojnici, ovako objanjava

odakle je: Misto Rika kod Jajca...prema Vincu.737)
Zanimljivo je navesti naziv mjesta Pridjel Donji kod
Doboja, jer je pola ikavski, a pola ijekavski, ali je
znakovito spomeniti i izvorni toponim Bili Brig kod
Gruda u ikavskoj Zapadnoj Hercegovini za razliku od
skoranjeg naziva za bivu Liticu iroki Brijeg.
Franjevac Filip Lastri priredio je Nedinik dvostruk o.f.
Filipa iz Oevije... to jest po dva govorea za svaku
nediu priko godine... data na svitlost 1766. u Mleci.738)
Mleci nisu izpravljali Lastria, a dva i pol stoljea kasnije
sam sebe izpravlja nogometni ex-reprezentativac Vlatko
Glava kada kae: ... koji e nam omoguiti da priko...
(pa se brzo izpravi) ... preko Nogometnog saveza...739) Da
je, makar, u privatnoj javnoj upotrebi (mediji) ozvanien
izvorni bosanski ikavski izraz, Vlatko Glava ne bi
morao javno sam sebe izpravljati sa svog rodnog
ikavskog na tui ekavski. I Bonjaci na Kosovu su
sauvali poneto od svog starog materinskog ikavskog
jezika, o emu svjedoe dva zabiljeena ikavska priloga
pridvee i pridjesen.
Zemlja pritee/ Nebo visoko/O da sam ptica/ Da
sam soko/, zakljuio bi Mak Dizdar.
(2013)

737

) Fojnica, maj 2007. godine

) Popis kiga i rukopisa upotrijebenih za Rjenik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, tom XXIII, Svezak 96. 2. dvadeset i treeg dijela,
Zagreb, 1976. godine
739
) FTV 29.03.2011. godine, oko 21 sat
738

327

328

III.
Odbaeni akavski izraz

329

330

takavizam u bosanskom jeziku

Popovski udar
takavizam ne pripada bosanskom organskom idiomu,
nego je unesen preslojavanjem slivenog glasa '' koji je
imao funkciju foneme, a u starobosanskom pismu
bosan()ici imao je i poseban znak (monografemu) u
obliku tri paralelna uspravna stubia na ravnoj liniji od
kojih srednji (znatno) prolazi ispod te linije
Nije ga imo ko spuat gorko je jeknula
pedesetogodinja Nezira Sulejmanovi, povratnica iz
progonstva u svoje porueno srebreniko selo 2001.
godine, mislei na denazu svoga mua i pradavni adet
da sinovi spuste oca u kabur prilikom ukopa.740) Do
srbske agresije i progona Bonjaka iz Podrinja ivila je sa
muem i dvojicom sinova (stasalih za enidbu), ali su ih
740

) Emisija "U ime naroda", autora Josipa Pejakovia, BHT1, 16. 06.
2009. godine, oko 20 sati.

331

Srbi svu trojicu dumanski pobili u srebrenikom

genocidu. Svoj oaj i gorku sudbinu nastoji savladati u
osami "razgovorom" sa sinom emsudinom, kao da je
iv, mada ona zna da nije, jer je svu trojicu ukopala na
spomen-mezarju u Potoarima, nakon to su im
izlomljene kosti pronali u sekundarnoim masovnim
grobnicama desetak godina nakon mukog ubistva. A
mrtva usta ne puaju avaza. Danas ivi sama na
razvalinama svoga biveg doma, meu svojim
uspomenama i preostalim krhotinama svoga ivota.
Mene nema ko viknuti majko! s vremena na vrijeme
jekne prid kamerom Sae Pejakovia. Prid istom
kamerom zavapio je ozlojeeni povratnik Redep iz
jednog sela na istonoj granici opine Srebrenica, dan
uoi 11. jula 2009. godine i obiljeavanja 14. godinjice
srbskog genocida nad Bonjacima Podrinja. Ako ovako
nastave, narod e ovo napuat, kae Redep. 741)
Njegovo upozorenje nita nije promijenilo ni godinu dana
poslije, kao to se tipski nije znatnije promijenio
Redepov jezik u posljednjih milenij i pol, uzprkos silne
navale sa svih strana. Ljudi iz naroda i danas sasvim
prirodno upotrebljavaju svoj akavski izraz iz prirodnog
idioma, kao to e jedan neimenovani Bosanac spontano
kazati: Pa se ne bi trebalo deavat da se propua
obiljeavat...742) Ili sridovina Kalesijka Sadeta Zuli,
koja kae: Djeca su onako potiena...743) To potvruje i
jedna sekvenca iz filma "Nebo iznad krajolika", kada
jedan stariji akter u jednom bjelanikom selu trai da
njegov sin pusti maku: Puaj je, puaj je kad ti kaem!
741

) BHT1, emisija o Srebrenici, 10.07.2009. godine, 20-21 sat.

) N.N., FTV dnevnik, 09.05.2011. godine, 19 sati
743
) BHT1 dnevnik u 19 sati, 12.10.2007. godine
742

332

Oito je scenarista hotio i jezikom doarati autentinost

ambijenta, to znai da akavizam smatra izvornim
narodnim jezikom. Narodni akavski izraz sauvao se
izvorno u narodnim izrekama. Citirajui Nasrudin-hodu
ilidanski naelnik Senaid Memi, kae: Kakvo je to selo
kad su paad puena, a kamenje svezano?744) Glasovnu
sekvencu '' smatra izvornom narodnom osobinom i
scenarista jedne humoristike serije, ali se on tome
izruguje, smatrajui to nazadnim i zaostalim, a
takavizam naprednim i modernim. On tako karakterie
lik Zumre, kao neobrazovane i primitivne kune
pomonice iz naroda kod 'gazde' graanina Izeta. Ona
govori "prostim" narodnim jezikom kada u jednoj prilici
kae: ta tebe pa... pa... pua...745) I njen "gazda"
ponekad upotrijebi neki akavski oblik, ali kao ustaljeni
narodni izraz, frazeologizam: Dok sam puio, bio sam
zdrav k'o dren, kad sam prestao, spopale me razne
boleine,746) kae Izet F. Taj oblik podrugljivo e
upotrijebiti i ukrija, njegov prijatelj iz Splita, punac sina
mu Faruka: Da te nije koja boleina safatala? pita on
Izeta.747) Odkud takav stav scenariste Fee Isovia? S
jedne strane, on vue korijene od Bilee, iz okruenja
veinskog i dominantnog pravoslavnog takavskog
stanovnitva, a s druge strane teorijsko uporie nalazi
kod svoje "zemljakinje" porijeklom iz susjednog Gacka,
Naile Valjevac, s titulom doktora filolokih nauka, koja
je bila angairana i na Akademiji scenskih umjetnosti i
744

) NTV Hayat 22.10.2011. godine u 20 sati

) FTV, "Lud, zbunjen, normalan", 115 epizoda, 22.05.11. godine,
20 sati.
746
) FTV, "Lud zbunjen, normalan", 22.08.2011. godine, 20 sati
747
) FTV, "Lud zbunjen, normalan", 13.03.2011. godine
745

333

koja se smatra "ovlatenom" da natura takavizam u

normi. Naravno da u rei ovlatena, jer je to norma,
pravilno, izriita je bila titulirana filologinja kad smo se
malo sporjekali tokom izrade Institutskog Rjenika,
mislei, valjda, na srbsko-hrvatsku normu. Meutim, ta
norma nije tako izriita kao to je ona pa su paralelno
normirana oba oblika,748) to znai ili da ona ne zna za to
ili takavizam natura na svoju ruku. Jo vee neznanje i
jo veu nebulozu, kao "argument" za potvrdu stava
svoje kolegice izpoljio je direktor Instituta, Ibrahim
edi, nonalantno uztvrdivi: - Tako je u
staroslovenskom! podrazumivajui izvorie bosanskog
u staroslavenskom. - Jeste u staroslavenskom, ali nije u
(staro)bosanskom! - uzvratio sam. I prosjeno
obavijeeni ljudi, a kamoli lingvisti, znaju da su
staroslavenski (ire zalee Soluna) i starobosanski
(centralni areal Balkana, sa Bosnom kao epicentrom) dva
nezavistna balkanska organska slavenska idioma,
donesena nezavisno na Balkan iz praslavenske zajednice.
Ne moe se negirati injenica da je staroslavenski, kao
prvi jezik pismenosti svih Slavena, imao uticaja i na
bosanski narodni jezik, ali uvoditi na mala vrata tezu da
se bosanski razvio iz staroslavenskog nije samo neuka
zabluda, nego drzka i podla podvala, a, moda, i fatalna
zavjera, jer perfidno negira bosanski jezik i njegov
samosvojan razvoj. Junomakedonski slavenski dijalekat
748

) U Reniku srpskohrvatskoga knjievnog jezika MS/MH, 1969.

godine, tom 3., str. 897. stoji : ovlaen i ovlaten;
ovlaenik=ovlatenik; ovlatenje=ovlaenje, ali samo ovlaivanje
(glagolska imenica) i ovlaivati, prez. ovlaujem, nesvreni i
uestali glagol prema ovlastiti, sa odgovarajuim primjerima iz
literature. Identina norma je i u Pravopisu Novosadskog dogovora
iz 1960. godine, str. 495.

334

iz okolice Soluna, kao substrat opeslavenskog

knjievnog jezika staroslavenskog
(starocrkvenoslavenskog), egzistirao je u isto vrijeme kad
i bosanski u Bosni, od kojeg se razlikovao, izmeu
ostalog, po tome to je imao 'jat' (predpostavljeni izgovor
'e') na mjestu 'i' u bosanskom, a 't' na mjestu '' u
bosanskom, to bosanska redakcija staroslavenskog
jezika jasno potvruje.
Iterativni glagol pati (: pstiti), od
praslavenske jezike zajednice pa sve do Nezire i
Redepa, ima u bosanskom jeziku sliveni glas '' kao
refleks praslavenskog jotovanja dentala u suglasnikoj
skupini 'stj', kao i velara u suglasnikoj skupini 'skj'
(vriati < vrisk-iati), za razliku od istone grupe
junoslavenskih jezika: staroslavenskog, bugarskog,
makedonskog, koji imaju 't' kao refleks toga
praslavenskoga jotovanja. (Srpski i crnogorski su ovu
osobinu primili iz staroslavenskog, a potom su je putem
knjievne norme u posljednih stotinu pedeset godina
nametnuli i bosanskom, pa i hrvatskom, tako da se
glasovne sekvence -/t- javljaju kao fonoloke
alternante u leksemama). U starobosanskom jeziku, kao i
danas, ovaj sliveni glas '' imao je funkciju foneme, a u
starobosanskom pismu bosan()ici imao je i poseban
znak (monografemu) u obliku tri paralelna uspravna
stubia na ravnoj liniji, od kojih srednji znatno prolazi
ispod te ravne linije. Ova jezika osobina jo od raspada
praslavenske jezike zajednice otro je dijelila zapadnu
(dananji bosanski, hrvatski i slovenaki jezik) od istone
grupe junoslavenskih jezika (dananji makedonski,
bugarski, crnogorski i srpski) po liniji koja polazi od
Pete i ide na jug Dunavom pa Drinom. Nasuprot, a,

335

moda, i uzprkos injenici da ovu (akavsku) osobinu

bosanski jezik batini jo od praslavenskog (kao i
slovenaki te hrvatski akavski i kajkavski) i da se i u
pisanim spomenicima749) i u narodnim govorima zadrala
do danas, to pored Redepa svjedoe i ostali preivili
Srebreniani, poput hude Nezire Sulejmanovi, ali i drugi
Bosanci, poput Konjianina Hrndia,750) ona (akavica),
zaudo, ima (samo) takavsku leksiku normu u
Institutskom Rjeniku pa je ona uvrtena u bosanske
medije, a ne uvrena.751) I Redepov bosanski glagol
puat' (prosti) i Nezirin spuat' (sloeni) imaju u tom
rijeniku takavski oblik putati, kao u srpskom, jeziku
Redepovih i Nezirinih katila. Kada je uredniku toga
rijenika postavljeno pitanje zato su sve starobosanske
akavske rijei takavizirane, spremno je odgovorio da
je to zato to je tako u staroslovenskom i na taj nain
sugerirajui da se bosanski jezik razvio iz
staroslavenskog, a ne iz starobosanskog. Ova
u(v)rednikova postavka predstavlja direktnu negaciju
bosanskog jezika, njegova porijekla i samosvojnog
razvoja. Kada se tome doda da navedena osoba predaje
studentima neke jezike predmete na Pedagokoj
akademiji u Sarajevu, koji e sutra prenositi takvo
"znanje" o identitetu bosanskog jezika na svoje uenike u
razredu tako da se te perfidne podvale multipliciraju
749

) Ovu injenicu potvruje i jedan carski ferman na bosanskom

jeziku iz XVI vijeka Sandak-begu Dukaina i kadiji crnogorskome:
"Oni sveenici imaju tri ribnika kojizi su ihovi od davna
vremena." (Rjenik JAZU, tom XVII, Zagreb, svezak 72., 1960.
Uredio S. Musulin; odobrili: D. Borani i P. Skok)
750
) Hrndi (Bakir(?): "Da Amerika udari apom... ", BHT1, emisija
"Javna tajna", 24.11.2005. godine
751
) FTV vijesti, 22.05.2006. godine

336

geometrijskom progresijom, nije ni udo to se negira

postojanje bosanskog jezika, kao i njegovi nosioci, od
kojih mnogi jo nisu ekshumirani iz masovnih grobnica
koje su napravili takavci. Oni ni po koju cijenu ne bi
dozvolili, kad bi mogli, da devedesetpetogodinji Ilija iz
abara u Usori kae da je "1916. godie"752) niti da
stogodinji Haim Zuki iz Srednje Bosne tv-reporterki
kae isto o svojim godinama, odnosno svome godiu: Deseto godie ja sam, razgovjetno kae starac.753)
Prognana Srebrenianka Hadira, koja je svoj smiraj
nala u Mihatoviima kod Vogoe, kae: Ja sam
tridesetsedmo gode, ak sa starijim akcentom.754) I
drugi koji se dre svoga bosanskog narodnog izraza
govore o "zaraavanju rana"755) kao to to ini
banjaluki biskup Franjo Komarica i godinu dana kasnije
opominje: - Bosna i Hercegovina totalno krivo zara ...
doprinijeti iskrenom zaraanju rana...756) Sjeajui se
jo nerazjanjene pogibije legendarnog komandanta
Drinske divizije ARBiH Zaima Imamovia, njegov
saborac Nedim Alagi-Peda tvrdi: - Svi su bili
zaprepaeni...757) Ni sredovjena Kalesijka nije se
752

) FTV, emisija povodom Uskrsa, 27.03.2005. godine (Ilija: "Ovo

je abljak, Usora. Ja sam 1916. godie. Pojde se arat... Kad sam ja
oaro mlogo jaja..... Metne se boja koju oete. To more bit deset
godina. Voda mora da kuva... da dojdu gledat ta rade... "
753
) FTV dnevnik u 19,30 sati, 01.10.2011. godine
754
) BHT1, Dan Srebrenice, 11.07.2012. godine
755
) TV1, 05.11.2010. godine, oko 19,55 sati
756
) FTV, emisija "Odgovorite ljudima", 12.05.2011. godine, 21,00
sat. U istoj emisiji Pejo Banovi iz Usore i Soli pledira "da razvijamo
ljubav prema svojoj zemlji Bosni".
757
) TVSA, emisija "Voa dokumentarni program", 31.10.2010.
godine, 20-21 sat

337

obazirala na propisanu takavsku normu kada izravno u

kameru napominje: Djeca su onako potiena...758) A,
kada je ovjek potien? Jedan od najilustrativnijih
primjera uticaja knjievne norme na svakodnevni govor
zabiljeen je kod jednog izvornog govornika bosanskog
jezika i istaknutog aktiviste u borbi protiv droge,
Sulejmana Bugarija, inae uglednog alima, imama, hatiba
i dervia. Govorei nadahnuto u jednoj tv-emisiji o
problemu droge, Bugari spontano ree: Kad je ovjek
potien...pa se odmah 'ispravi' i ponovi u obliku
'potiten'.759) To jasno ukazuje da kod govornika u
prirodnom govoru postoji '' koje on instinktivno
upotrebljava, a sa druge strane da postoji znanje o normi,
odnosno da je normom njegov prirodni izraz 'potien'
proglaen nepravilnim, a da je normirano 'potiten',
odnosno da kod govornika permanentno postoji
podsvjesno kolebanje izmeu svoga maternjeg '' i
nauenog, zvaninog, knjievnog, 'pravilnog',
nametnutog 't'. Sa tree strane, to potvruje da formalna
varijacija /t nije jeziki distinktivna, odnosno ne
dolazi do promjene znaenja i da sa komunikativnog
stanovia imaju istu vrijednost pa se u svakom trenutku
moe upotrijebiti jedan ili drugi oblik: ovo je dragocjen
podatak i nepobitan argumenat da se bez ikakvih
komunikacijskih zapreka mogu dubletno normirati oba
oblika. Za ovaj (dvo)glas postojala je jedinstvena
monografema u staroslavenskom jeziku iako su Solunska
braa znala da se razliito izgovara na slavenskom
terenu. Za ilustraciju se moe uzeti djelo imuna
Zadranina iz 17. stoljea Summa ... nauka
758

) Sadeta Zuli, BHT1 dnevnik u 19 sati, 12.10.2007. godine

) NTV Hayat, 23.10.2006. godine, oko 18,30 sati

759

338

hristianskoga... iz vlakoga ili latinskoga i-azika u

slovinski i-azik protumaio iest pop imun Budiineo
Zadranin, pisano irilicom. iriliki znak neki
obraivai prepisuju kao '', a drugi kao 't' ili kao ''.760)
U bosanici je, takoer, bila monografema sa tri stubia
na ravnoj liniji, ali u neto modifikovanom obliku, sa
srednjim stubiem koji je prolazio kroz ravnu liniju, a
bez jezika na donjem desnom kraju. Izgovarala se kao
sliveni glas, diftong, ''.
takavizam nije autohtoni izdanak bosanskog
jezika, nego je u bosanski narodni jezik unesen na vie
naina, preslojavajui akavizam: 1. kao izraz
knjievnog manira uticajem prvog knjievnog jezika svih
Slavena - staroslavenskog, odnosno
starocrkvenoslavenskog, jo od devetog stoljea; 2.
neposrednim uticajem govornika takavaca
naseljavanjem sa jugoistoka, osobito u 18. i 19. stoljeu;
3. nametanjem takavske knjievnojezike norme od
ure Daniia naovamo.
Kako je Danii uspio provesti princip
takavizacije?
Kao prvi sekretar i prvi urednik Rjenika JAZU
(od 1867. do 1882), ore Popovi, alias ura Danii,
uvodi takavinu na svoju ruku, bolje rei izpod ruke,
jer meu pet taaka Knjievnog dogovora Srba i Hrvata
1850. godine u Beu nije ni spomenut takavizam, ali ga
Popovi/Danii preuzima od Vuka, kao svoga idola, i
srpsko-crnogorske narodne i crkvenoslavenske tradicije,
odnosno iz srpskoslovenskog knjievnog jezika, koji su
reprezentirali Dositej Obradovi i P.P. Njego. Ta
760

) Popis kiga i rukopisa upotrijebenih za Rjenik, u: Rjenik

JAZU, Zagreb, 1976. godine; Svezak 96. 2. dvadeset i treeg dijela

339

osobina bila je odlika izumrlog staroslavenskog, kao

prvog knjievnog jezika svih Slavena, a ostala kao jeziki
relikt pravoslavnih balkanskih naroda (Bugara,
Makedonaca, Srba i Crnogoraca) koja je vremenom
postala amblemom pravoslavlja. On je, jednostavno,
falsificirao rijenike odrednice. Za ilustraciju navodimo
samo jednu oiglednu krivotvorinu rijei sveenica i
sveenik kao leksikih odrednica svetenica i svetenik u
Rjeniku JAZU.761) Daniievo gotovo zavjereniko
forsiranje i nametanje crkvenoslavenskog takavizma
ogleda se, pored ostalog, u primjeru internacionalne
rijei, koja je u sve slavenske jezike, te u rumunski i
maarski, ula u obliku topor, a znai sikira/sjekira (pers.
tabar, arm. tapar, tur. teber). Dodavanjem slavenske
sufiksalne morfeme -ie/ie na tu osnovu dobijemo
rije toporie sa znaenjem dralica, sikirie;
dralo/sjekirite. Tako je i u akavskom toporie, u
kajkavskom torporie. U ruskom je e (izg.
toporie), u poljskom toporzysko, ekom topoisko i
topoite, u bugarskom toporie i u slovenskom
toporie. U starocrkvenoslavenskom je toporite
(manubrium). Kao to vidimo u svim navedenim
slavenskim jezicima je toporie/e, samo je u
staroslovenskom toporite pa ipak je samo taj oblik
761

) svtenica, f, "Samo u jednom primjeru u liku sveenica.";

svtenk, isto to sveenik. Rije je iz crkvenog jezika prela u
knjievnost i narod. Samo u rijeima 19. vijeka. Nalazi se u liku
sveenik i svjetenik. Najstarije su potvrde iz XIII. v. ("Jerj, pop,
redovnik, sveenik." (Hrvatska glagoljska liturgijska
knjievnost); ("Oni sveenici imaju tri ribnika kojizi su ihovi od
davna vremena." (Carski ferman Sanak-begu Dukaina i kadiji
crnogorskome, XVI.v.), u: Rjenik JAZU, tom XVII, Zagreb, svezak
72., 1960. Uredio S. Musulin; odobrili: D. Borani i P. Skok

340

normom nametnut, odnosno dobio normativni legitimitet

u srbsko-hrvatskoj standardnojezikoj normi.762)
Naalost, tu praksu nastavio je i Daniiev sljedbenik i
urednik Rjenika JAZU od 1907. do 1938. godine,
srbsko-hrvatski jezikoslovac Tomo Mareti, koji je radi
vjetakog nametanja principa takavizacije inio,
takoer, najobinije krivotvorine, u svezku 36, 2. osmoga
dijela, objavljenom u Zagrebu 1918. godine.763)
injenica da je Beki dogovor postignut sa
katolikim Hrvatima, koji ni u jednom od svoja tri
dijalekta (kajkavski, akavski i tokavski) nisu imali
takavicu (kao ni ijekavicu), nego, naprotiv, akavicu,
nije igrala nikakvu ulogu kod perfidnog Popovia.764)
Bonjake kao akavce (i ikavce) su, kao to je poznato, i
jedni i drugi podpuno ignorisali mada su njihov bosanski
jezik (osim ijekavice i takavice) uzeli kao osnovicu
zajednikog knjievnog jezika. Dijahronijski gledano
akavica je izvorno obebosansko naslijee (kao i
ikavica) i pripada govornom idiomu bosanskog
stanovnitva (i katolikog i muslimanskog) sve do
762

) Rjenik JAZU , tom XVIII, str. 478.

) Treba osmotriti tu nevjerovatnu demagoku leksikografsku
obmahnu i viditi kako se vrti ukrug i maioniarski jedno
nepostojee objanjava drugim nepostojeim. Evo je doslovno:
ESTERTICA, f. isto to Nester.(Nester se tumai: rijeka
Destar, po tal. izgovoru bez d (Niester, op. SK) Samo u jednoj
knjizi, u kojoj upravo stoji Njesterica. Mrnavi osm. 59. Vidi
Njepertica. Evo ta sam vidio: EPERTICA, f. isto to Neper.
Samo u jednoj knjizi, u kojoj upravo stoji Njeperica i eperica.
Mrnavi osm. 38. 40. 41. Vidi Nestertica.
764
) U dotadanjim rjenicima je /: u Habdelievu (toporie,
manubrium), u Vitezovievu (manubrium securis, toporie), u
Bjelostjenevu (manubrium, ruica, dralie, toporie, balana; toporie motino et.c.
763

341

posebno intenzivnog naseljavanja pravoslavaca u 18. i

19. vijeku sa prostora istone Hercegovine i Pive i
Drobnjaka, odnosno, kako bi rekao crnogorski akademik
Vojislav Nikevi "sa prostora crnogorskog jezika"765)
sve do samog srca Bosne, kako svjedoi u prvim
decenijama prolog stoljea srpski kraljevski etnograf
Milenko S. Filipovi u etnolokoj studiji "Visoka
nahija". Narodni govori, odnosno organski idiom
bosanskohercegovakog stanovnitva ostali su jasno
diskriminantni i otro diferencirani sve do danas.
Bonjaci i Hrvati (70 posto bh. populacije) su izvorni
akavci (i ikavci), a dananji bosanski Srbi (30 odsto)
takavci i ijekavci. Jo u Njegoevu "Gorskom vijencu"
prisutno je alterniranje /t u govoru Bonjaka i Brana,
to se uoava, primjerice, u spontanom dijalogu Vuka
Manduia i Arslan-age Muhadinovia. Vuk Mandui:
Nema kumstva do krtena kumstva; Arslan-aga
Muhadinovi: iano je isto k kreno.766)
Danii, odnosno Popovi, i doslovno je bio sin
popa, novosadskog paroha Joana Popovia, a preveo je i
Stari zavjet. Od tog popovog sina, Popovia, tu crkvenu
popovsku tradiciju takavtine nastavili su i drugi popovi
ili popovski sljedbenici. Meu njima istaknuto mjesto
ima, Karadiev savremenik i sljedbenik,
istonohercegovaki pop iz Zagradinja kod Trebinja,
Joanikije Pamuina, koji je bio hercegovaki jeremonah i
arhimandrit, kao i njegov sljedbenik Ibrahim edi, koji
s popovima ima veze ne samo po tome to je roen
negdje u blizini Popovog Mosta izpod Zelengore na
Tjentitu, mada je odrastao u Ulogu, nego i po
765

) Nikevi JJ (2004), str.

) Rizvi GV (1985), str. 220.

766

342

"naunom" interesovanju. On se na poetku svoje

"naune" karijere napajao i svoje jezike nazore klesao
na "jeziku Joanikija Pamuine sa posebnim osvrtom na
njegovu dijalekatsku osnovicu, kako glasi njegova
magistarska teza odbranjena na Filolokom fakultetu u
Beogradu. ediev doprinos nauci sastoji se u tome to je
utvrdio da je Joanikije Pamuina u knjievnom ivotu
svoga vremena bio prvenstveno poznat kao sakuplja
usmenih narodnih umotvorina, hajdukih guslarskih
pjesama, pod snanim djelovanjem tadanjega srpskog
nacionalnog romantiarskog pokreta i da u jeziku
Pamuine preovlauju "elementi istonohercegovakog
govora, na ijem terenu je Pamuina roen".(sic!)
Hercegovaki fratri i popovi znaajno su doprinijeli
unoenju takavizma iz crkvenog u narodni jezik. Jedan
od tih popova, koji je bio i voa zloglasnog
hercegovakog ustanka Srba, podsticanog iz Srbije,
("nevesinjska puka") 1875. godine, Mio Ljubibrati,
ak je za ikavsko-akavske Bonjake preveo sa ruskog
Qur'an (njegov naziv: Koran) prema svome ijekavskotakavskom izrazu. Sve rijei u Rjeniku bosanskog
jezika u izdanju Instituta za jezik 2007. godine su
takavizirane. edi je kao urednik preduzeo zahvat
takavizovanja standardnojezike norme bosanskog
jezika na gotovo identian nain, kao i Danii 150
godina ranije, na svoju ruku, bolje rei izpod ruke,
bezobzirno takaviziravi sve izvorne bosanske
akavske rijei i predstavivi se u tome kao "vei katolik
od pape", ili u konkretnom sluaju, vei pop od popa,
odnosno vei pobornik crkvenoslavenskog na tetu
bosanskog narodnog jezika, nego njegov uzor i idejni
patron, pop Joanikije Pamuina. Ova historijska farsa

343

svjedoi da je postojala svjesna namjera da se,

zloupotrebljavajui slubeni poloaj i naune titule
izkamene "kod pravovernih" u Beogradu, provede neiji
nalog.
Vie je nego oito da je nad bosanskim narodnim
jezikom i interesom privagnula neprekinuta popovska
linija starocrkvenoslavenskog jezika od arhiepiskopa
Save do nedavno premihnulog "patrijarha masovnih
grobnica" te ediev "govor Uloga i cijele istone
Hercegovine". Pogotovo to je u peterolanom timu
leksikografa, koji su radili na izradi rijenika, bilo autoraobraivaa rijenikih odrednica koji su slijedili ideju o
uzpostavljanju samosvojne bosanske standardnojezike
norme i dubletnoj zastupljenosti rijei sa /t glasovnim
alternacijama. Ako ve nisu hotili normirati samo izvorne
akavske oblike, "bonjaki" normativci su trebali sve te
rijei, u kojima postoji formalna varijacija foneme /t,
u najmanju ruku dubletno normirati, jer ne utie na
funkcionalni identitet ovih leksikih jedinica u
bosanskom jeziku poto nije jeziki distinktivna, odnosno
ne dovodi do promjene znaenja, primjerice: ene/tene,
aviti/taviti, editi/tediti, ucati/tucati, eta/teta,
ipati/tipati, it/tit, bez obzira to su one "knjiki"
takavizirane. Npr. rije tene je vjetaki takavizirana
bosanska rije ene,767) koja postoji jo u ukrajinskom
jeziku: e (izg. enja). U bosanskom narodnom
izrazu rjee je prisutna opeslavenska, pa prema tome i
starocrkvenoslavenska, rije pas, kao njen sinonim. Tako
767

) To nimalo ne smeta popularnom glavnom liku Izetu F. u

humoristikoj seriji na FTV "Lud, zbunjen, normalan", koji teatralno
upotrebljava ba taj hipertakavizam/srbizam: Nosi to tene,
30.10.2012. godine

344

je i sa posvojenim orijentalizmom baa (<tur. bahe,

pers.< be), koja je takavizirana u bata pa
novokomponovani pjevai izvorni stih sevdahlinke: u
ul-bai kraj imira pjevaju takavizirano: u ul-bati
kraj imira. S obzirom na postojeu sociolingvistiku
situaciju, a u duhu tradicionalne bosanske tolerancije i
multikulture te opredjeljenja da se u samostalnoj
standardizaciji provede konjunktivna norma, trebalo je
normativno rijei koje sadre ove alternante i u sufiksima
tretirati kao dublete, kao izraz razliitog naslijea, to
znai da bi u rijenikoj odrednici trebalo navesti oba
oblika kao standardna, npr. rujie/rujite,
sajmie/sajmite, stanie/stanite, skijalie/skijalite,
vardie/vardite. Upravo tako postupio sam ja kao
autor-obraiva navedenih rijei, ali je urednik Rjenika i
cenzor sve te bosanske narodne oblike neovlaeno, bez
mog znanja i dozvole, amputirao, a ostavio samo
crkvenoslavenske, odnosno srpske oblike poto su, kako
stoji u Srpskom pravopisu iz 1995. godine, a citira edi
u jednom svom napabirenom uradku, srpskom izrazu
svojstveni oblici sa t, koji su preuzeti iz irilometodskog
(staroslovenskog i srpskoslovenskog) naslea.
Posredstvom zajednike srbsko-hrvatske takavske
norme mnogi takavizmi uli su i u akavski narodni
jezik, a neke od njih koje nemaju svoju akavsku
alternantu u narodnom izrazu, poput nautrb, nemut,
postale su sastavni dio vokabulara kolovanih bosanskih
ljudi.768) Nasuprot tome, brojne akavske rijei obeg
768

) Tako e "Dnevni avaz" 06.05.2009. godine u naslovu napisati:

Milionske zarade nautrb fondova, a poslanik SBiH u Skuptini
Kantona Sarajevo, Besim Mehmedi, spominje nemut projekat
(TVSA 23.12.2013. godine)

345

znaenja ili iz terminologija, ne postoje u takavskom

izrazu, poput rijei naturik ili ica, na primjer.769)
Razumi se samo po sebi da se ne mogu alternirati sve
glasovne sekvence '' i 't', jer glasovnu sekvencu i
fonemu 't' u takavskom ne treba izjednaavati sa
glasovnom grupom 't' (+t) razliitog nastanka i
porijekla, koja je prisutna u akavskom organskom
idiomu, npr. siromatvo (< siromah -stvo < siromah-6sk
+ tvo); drutvo (< drug-stvo). Takoer, u brojnim
posvojenicama, prvenstveno europeizmima, nalazi se
glasovni skup t: trajk (engl.); truca, tanga, tof, tala,
tula, tand, tikla, timanje, tirka, toperica, treka,
trik, trudla, teker (njem.); tampa, tafeta, taka,
tapin, tambilj, tapin, tula (tal.) i dr.
Vjerovatno zato nekadanji fudbaler sarajevskog
"elje" Nikola Niki, kojeg su navijai sa Grbavice od
milja zvali "Guto", radi povijenih lea i uvuene glave u
ramena, da bi bio u nacionalnom trendu, u reperskoj
769

) Za rije ica vezana je jedna dosta aljiva zgoda sa mog prvog

dijalektolokog iztraivanja u julu 1970. godine kada sam asistirao
mom profesoru Jovi Vukoviu u izpitivanju govora prostranog
seoskog podruja er (: eri) na istonim obroncima Vlaia
prema Zenici. Jednog dana uputili smo se iz baze u poznatom
odmaraliu na Bistriaku prema selu i putem sreli sredovjenog
mjetanina, koji je vodio na povodcu osamarenog, a nenatovarenog
konja. Izkoristivi zgodnu priliku da se razpita za nazive pojedinih
dijelova samara od izvornog govornika, profesor je upirao prstom u
neki dio, a seljak je govorio kako se nazivaju. Kad je u nabrajanju
doao do onih malo povijenih priki (ijek. prijeka) koje spajajau
oglavinu i krstinu samara i rekao njihov naziv: ca, profesor je
insistirao da mu seljanin ponovi jo koji put da bi bio siguran i u
oblik i u akcenat. Seljak kao da se malo ljutnu, mislei da se postariji
gospodin egai sa njim, trznu za povodac konja i okrenuvi se meni,
dobaci: Vidi ga, ostario, a ne zna ta je ica!

346

pjesmi kae da su "... koture ispale...",770) to je

pseudotakavizam, zapravo hipertakavizam od koura,
nastala glasovnim putem. Glasovnim putem su nastali i
oblici to (<to) i tivo (<tivo<tati, itati). Da je Niki
jo u elji, on bi vrstnog mladog nogometaa Edina
Viu prikrstio u Vitu, jer takaviziranje je svojstveno
srbskom izrazu, kao u primjeru sekundarnog
hipertakavizma takor, gdje je i glas 'h' pretvoren u 'k',
umjesto stare slavenske rijei stahor (veliki mi), kako je
u Bonjaka. Niki vie nipoto ne bi rekao izvorno
narodno 'koure', jer nije "svojstveno srbskom izrazu",
kao to nipoto ne bi rekao za tvrdi orah 'koun', nego,
vjerovatno, 'kotun', a za orah mehke ljuske, 'mehkun', ne
znam koji bi oblik izmislio. Takoer se ne moe saznati
da li danas neko prilikom peenje hljeba kae da se hljeb
izti'o, jer ga gotovo vie niko u domainstvu ne kuha,
ne mijesi u navama niti pee u pei, a kamoli izpod saa
na ognjiu. Neki e logicirati i ovako: Ako su neki
muslimanski intelektualci i teolozi sveteni prevod
Qur'ana na crkveni jezik mogli proglasiti "ekumenskim
dogaajem", zato i uvoenje crkvenih (takavskih) rijei
u vokabular bosanskog jezika ne posmatrati kao "jeziki
ekumenizam"?
Ne znamo da li je Redep u meuvremenu, nakon
to je nebrojeno puta napuao svoj dom, zauvijek
napustio svoj toprak, ali postoji nada da e obstati, jer je
sauvao svoj jezik iako je sve manje onih koji su izbjegli
karadievoj taki i popovskom udaru. Jesu li nam svima
za optimizam dovoljne rijei stogodinjeg vijenika
ZAVNOBiH-a iz nekadanjeg Varcar-Vakufa, Mitra
770

) RSG (Radio Stari Grad), 17.01.2007. godine

347

Subotia da "Bosnu nemere niko ukiniti" ili e biti

potrebno "da Amerika udari apom", kako je jo 2005.
godine prizivao Bosanac Bakir Hrndi.
(2009)

348

Skrnavljenje toponima

avke na avljaku
Nema sumnje da je samostalna fonema u bosanskom
jeziku, kao najmanji dinstinktivni znak u jeziku, sa
izdiferenciranom funkcijom i posebnim mjestom u
fonolokom sistemu, ali i povijestno poseban glas, koji se
artikulira na svojstven nain kao dvoglas, diftong
Sarajevsko brdo avljak, na sjeverozapadnoj
strani grada prema Palama, postalo je jedno od
najdostupnijih lokacija Sarajlija za bijeg iz zaguljivosti
gradskog smoga i nepodnonjivog smrada u vrijeme
estih aerozagaenja grada, jer strunjaci ozbiljno
upozoravaju da je Sarajevo ve postalo najzagaeni grad
u Evropi. Ko je onomad gledao veernji dnevnik
Sarajevske televizije mogao se i sopstvenim oima
uvjeriti u to. Okom kamere Sarajevo se, zapravo, ni ne
nazire, kao da ga i nema, samo more zaguljivog smoga u
koji su do polovice potonule u pjesmama opjevane
349

planine Igman i Trebevi. Vie se ne uje stara pjesma:

Sa Igmana pogledat' je lijepo/ gdje se Bosna razliva
daleko, nego novokomponovana: Sa avljaka pogledat
je strano... Grad se gui u "sarajevskom tabutu" kao u
gasnoj komori. Iako je gori zrak ist, bijeg na avljak i
nije najsretniji izbor, jer i samo njegovo ime u sebi nosi
smrad u izvedenom znaenju. Vjerovatno zato, da bi
stvari koliko-toliko izgledale ljepe, reporter sa avljaka
se upustio u kvazietimologiziranje ovoga oronima, bez
ikakve potrebe i profesionalnih razloga da je "avljak
dobio ime po jatima avki u kamenjaru". (Asocirajui
znaenje prema sazvuju rijei komotno je mogao
dozvati i aplje, prema turskom aylak (izgovor: ajlak),
a u starobosanskom piluin (Hevai Uskufi). Slino zvui i
ajka (a) u ukrajinskom jeziku, ali znai galeb).
Ovakav nain etimologiziranja i za planinu Vranicu
vezao bi vrane, ali njih vee samo ista osobina, izraena
pridjevom 'vran' mrk, taman, crn. Posebno bi se
novinar naao na mukama kada bi ga na ispitu profesor
pitao kako to od avke u avljak netragom nestade ono k
u avka, a umjesto njega se maioniarski pojavi lj. U
jeziku nema maioniarskih trikova, nego precizna, na
jasnim zakonima i zakonomjernim procesima zasnovana
etimologija. Za ovakvu vrstu logiciranja i
etimologiziranja, kada se neto tumai pogreno, kada
nekoga privari zvuanje, glasovni sklop rijei iz razliitih
jezika i razliitih znaenja, stari Latini su imali efektan
paradoks: canis a non canendo ("pas po tome to ne
pjeva"), npr. bos. bubriti, tur. bubreg; bos. znati tur.
zanat. ta bi, tek, mudri Latini rekli za naslov u jednom
Avazovom izdanju, u kojem se u semantiku vezu dovode

350

rijei sjekira i sekjuriti.771) Ne sporei novinaru da se na

avljaku (ili kako se u svakodnevnom govoru uje:
avljaku ili avljaku) mogu nai avke, kao i na drugim
brdima okolo Sarajeva i drugdje, valja rei da je malo
vjerovatno naziv ovoga brda etimologizirati od ove ptice,
772
) ali je mogue od jedne biljke, koja je, takoer, svugdi
razprostranjena, a zove se upravo avljak ili av. Ona je
stalno i vrsto pripijena o njegovo tle i tako mu prenosi
svoja svojstva i u imenu, a manje je vjerovatno da bi se
jedan stameni oronim mogao razviti iz neega nestalnog,
to nije vrsto vezano za njega kako bi mu dalo osobinu,
poput nekoga jata ptica.
Oronim avljak nastao je sasvim jednostavnom
i uobiajenom leksikom tvorbom u procesu afiksacije.
Na leksiki korijen, odnosno morfoloku osnovu avkalemi se sufiks -jak, to daje avjak, a potom avljak.
Glas lj je nastao jotovanjem l-epentetikum, koje se
javljalo izmeu osnove sa zavretkom na sonant i j iz
sufiksa. Po istom modelu nastale su brojne rijei opeg
znaenja, poput rijei zdravljak, veseljak, babljak, zatim
etnici Ramljak, Olovljak, Posavljak, Kreevljak,
Neret(v)ljak itd. Identian naziv, samo u takavskom
obliku, nosi jedno selo u pirotskom kraju, u Srbiji:
771

) "Express", 24. novembar 2011. godine, str. 13.

) Primjer etimologije jednog toponima prema imenu ptice avka
jeste zloglasna hercegovaka jama avkarica u bilekom kraju, koju
su nevesinjsko-bileki etnici u Drugom svjetskom ratu napunili
ubijenim Bonjacima, komijama civilima, i na koju su se godinama
jatile avke i raznosile njihove kosti. O tome je svjedoio Bileanin
Tahir Pervan u dodatku prvog broja magazina "Behar", koji sam ja
pokrenuo i uredio u Sarajevu poetkom 1993. godine, usred
obkoljenog i blokiranog Sarajeva za vrijeme srbske agresije i
genocida u Bosni.
772

351

tavljak. Budui da u Institutskom Rjeniku nema rijei

avljak i av, navodimo sve nazive ove biljke koje
donosi Rjenik JAZU, a za iju potvrdu se nalaze i
primjeri iz Bosne, posebno Visokog: av, (Za (h)ranu
blagu beru svakojaku travu... av); avljak, avak,
avica, avljika, (List od avljike, repuha, kupusa...
pokiti (se) po elu pa povee, odmah bude bolje glavi
(zabiljeeno u Visokom), abljika, Trave su ove:
pirika...abljika. Gizdaju se (tj. kite) ruicom,
nevenom... Za repuh, bcu, zvonac, abljiku, niko mi ne
mari(zabiljeeno u Visokom); Postoji i oblik sa
tvrdonepanom varijantom drugog elementa glasa :
av, avjak, ali i sa takavskom alternantom: tav i
tava. Zove se jo i kiselica, kiseljaa, kiseljak, ljutika,
lat. rumex (i acetosa), polj. szczaw (izg. av), i slov.
av, rus. (izg. avelj) i e (izg. avej), ukr.
(izg. avelj - kiseljak). Biljka av (avljak,
abljika) od davnina je u Bosni koriena kao fermenat
(kvasac) kojim se pospjeuje proces vrenja da bi prilikom
obrade neto organsko ukislo (ukisnulo), kao to se
sirie preivara koristilo u domainstvu da bi neto
ukislo.
Od imenice av, kao leksike osnove,
jednostavnom tvorbom u procesu afiksacije, dodavanjem
formanta -i- kao sufiksa glagolske osnove, nastao je
sekundarni denominatni glagol av-i-ti (prvotno
doslovno znaenje: namakati to u otopinu s korijenom
ava ili avljaka, avljike, abljike; kiseliti, ukiseliti;
prenes. smrditi. Bosancima je od davnina bio poznat
postupak avljenja i obrade koe kreom. Budui da se
u srednjevjekovnoj Bosni, a i kasnije, najvie avila
sirova koa kao znaajan artikal za izvoz i dalju preradu,

352

glagol je dobijao znaenje: aviti kou sa biljkom av,

kiseliti sirovu kou sa biljkom av za obradu; obraivati
kou metodom kiseljenja u otopini biljke av.
Semantiko polje ovoga glagola vremenom se pomicalo i
proirivalo. Prilikom namakanja i ostavljanja da se kiseli
bilo to, naroito predmeti organskog porijekla u otopini
biljke av, kao to je sirova koa, redovno se javlja
otar kiseo miris, vulgarno kazano smrad. Taj miris
postao je kasnije dominantan u supstancijaliziranju
znaenja. Tako je dobijeno novo, preneseno znaenje:
aviti znai, iriti neprijatan (ukisnuo) miris, vulgarno
smrad; zaudarati, smrditi; uaviti se, znai usmrditi se.
(Uavio se vas k'o tvor, nar. uzreica za nekog ko nema
higijenskih navika)
Osim naprijed spomenutih rijei, u Rjeniku
JAZU navedene su i druge rijei s poetnom glasovnom
sekvencom i njegovom "tvrom" alternantom , ali se
bezrazlono, slijedei Daniieve instrukcije, upuuje na
oblike sa t: aka, p, apiti, editi, enac, enad,
eni, ene, er, erati, eta, eti, etiti, i, ika
(ptica zeba, bitkavac), ip, ipa (stupica za ptice),
ipae, (karice, noice, makaze), ipala (maice),
ipati, ita (kiobran), ititi, itonoa, opet i opit,
(puka), orlati, ucati, uuriti se, ula, (v. tula),
upiti, urac, (cvrak, uric), ut (zglavak); atati,
(proitati); isto i atiti, av, avjak, ekati, eliti,
enac, pati, epiti (oepiti, uepiti), eznuti, ink
(ili zeba), oliti, uuriti se, vrsnuti se. Jedini
navedeni takavski oblici su: tav, truca, tanga, (njem.
Stange), tudirati, tof (njem. Stoff), tav i tava, sela u
Srbiji, tavljak, selo u pirotskom kraju. U Institutskom
Rijeniku od svih gori navedenih, postoji samo nekoliko

353

rijei, i to samo u takavskom obliku: tavilo, tavionica,

tavljenje, taviti sa opisanim znaenjem: sirovu kou
pripremiti za dalju obradu pomou sredstava za
tavljenje.
Pored avljaka po Bosni postoji jo oronima (naziv
planina) koji imaju sliveni glas i fonemu , kao to je
planina it u Rami ili prijevoj Koan kod Hadia,
nadomak Sarajeva. Od hidronima (imena rijeka) tu je
fojnika rjeica ona, sarajevska Muanica, kakanjska
Zgoa. Od toponima (naziv mjesta), tu je sarajevski
lokalitet Piivode; zatim tu su sela it i ipe u
prozorskom kraju; ipe kod Konjica; enica, enovac,
epuevii u trebinjskom kraju; Okolie, Selie, it,
Igrie, Mostie, Vignjie, Podrae, Guvnia,
Bojia, Bogoe, Vinie, Pietovo brdo, Baica,
Koriak, Repie, Koprivie, itari, Broia,
Papratie, Kruica, u visokom kraju; itovo Polje u
fojnikom kraju, Tre u kakanjskom kraju, zatim Zgoa
pored Kaknja, staro sjedie bosanskih banova; Kulie,
toponim na Sani kod Trnove; abnica "abnica selo
koje je bosanski kralj Toma dao sinovima vojvode
Ivania Dragiia, s gradom Kljuem 1446. godine";
ivani, ime mahali u teanjskom kraju; etin Brijeg,
mahala u livanjskom kraju, i dr. akavske nazive
lokaliteta lino sam zabiljeio na podruju sela Gore, u
krilu pitome planine Hum, nedaleko od ua Lave u
Bosnu: Be i Zbaa, Sela, Hre, Pitci. Od
patronima spomenimo samo neke koje nose javne
linosti: avina, Krio, uk, Via, eti, eta, eta
(<eta), avi (<avi), itd. Ova glasovna sekvenca
(dvoglas i fonema) ovdi je u inicijalnom poloaju i
pripada korijenskoj morfemi, ali se nalazi i u brojnim

354

sufiksalnim morfemama, kao to su: -e, -ie, -ina, ad, -enje, -aina, itd. Zabiljeen je, ak, i jedan
antroponim: Beo.773)
Fonema u imenu biljke i brda avljak
predstavlja sliveni glas, dvoglas ili diftong, sliven od
elemenata dva glasa '' i '', jednog strujnog ukavog,
drugog eksplozivnog i tako smo dobili trei glas, ija je
artikulacija na prednjem nebcu, u sredini izmeu ova
dva. Obadva nastaju na istom mjestu na prednjem nebcu
obadva su palatala. (U prolosti, u praslavenskom, su
diftonzi bili ei meu vokalima, nego konsonantima.)
Dakle, nisu to dva puna glasa sa svim svojim
elementima, fiziolokim i zvukovnom, nego sliven glas
iz elemenata ovih glasova. Diftong se i izgovara tako to,
ne mijenjajui postavku artikulacionih organa, izgovor
poinje iz poloaja jednog glasa (u ovom sluaju ), a
zavrava izgovorom drugog glasa (u ovom sluaju ). Iz
tih artikulacionaih razloga se deava da se jedan od
elemenata u svakodnevnom govoru reducira, i svede na
jedan puni glas, u ovom sluaju (>:
avljak>avljak) ili obratno u (>) kao u primjeru
ipetar >iptar. esrce < esrce < ie srce (jutarnji
gladan prazan eludac). To je jezika zakonitost i o tome
postoje brojni primjeri. Takav sluaj je sa imenicom
obeg (izg. opeg) znaenja opina, koja otro polarizira
hrvatski standardni izraz od srbskog optina. Taj izraz
nastao je od ob-ina, u kojem je reduciran elemenat
strujnog palatala i ostalo je obina, pa se, shodno
zakonu jednaenja suglasnika po zvunosti, u govoru vri
jednaenje zvunog b prema bezvunom u bezvuno p i
stvara oblik opina. To, meutim, ne znai da ne trebamo
773

) Zabiljeeno na FTV 22.02.2014. godine

355

pisati izvorno po morfolokom pravopisu: avljak,

ipetar, obina i sl. Nema sumnje da je samostalna
fonema u bosanskom jeziku, kao najmanji dinstiktivni
znak u jeziku, sa izdiferenciranom funkcijom i posebnim
mjestom u fonolokom sistemu, ali i poseban glas koji se
artikulira na svojstven, gori opisan nain. Ovakva
situacija je bila i u praslavenskom i u (staro)bosanskom,
ali i u staroslavenskom, kao prvom knjievnom jeziku
svih Slavena. Imala je i poseban znak, ali se razliito
izgovarala na junoslavenskom prostoru, istono i
zapadno od Drine, istono kao t, a zapadno kao . Od
tog vremena, moda i ranije, imao je poseban simboliki
status u diferenciranju i razpoznavanju stanovnitva.
Glasovna sekvenca t vremenom je postala amblem
pravoslavlja, jer se javlja kod pravoslavnih slavenskih i
drugih balkanskih (Rumuni, npr.) naroda bizantskog
kulturnog kruga, a slavenskog. akavski izgovor je
izvorna osobina narodnog govora u Bosni od
naseljavanja Slavena u estom stoljeu. Istu osobinu
imaju i slovenski, te hrvatski kajkavski i dalmatinski
akavski te slavonski tokavski, za razliku od
istonobalkanskih slavenskih jezika: bugarskog,
makedonskog, srpskog, crnogorskog i izumrlog
staroslavenskog, za koje je karakteristino da na istim
pozicijama u rijeima umjesto '' imaju 't' i po tome se
odvajkada meusobno diferenciraju. Takvo pravilo
nedvosmisleno ustanovljuje i Srpski pravopis iz 1995.
precizirajui da "srpskom izrazu su svojstveni oblici sa
't', koji su preuzeti iz irilometodskog (staroslovenskog i
srpskoslovenskog) naslea".774)
774

) Peikan-Jerkovi-Piurica: Pravopis srpskog jezika, Matica

srpska N. Sad - Beograd, 1993. (kolsko izdanje 1995.)

356

U normu savremenog bosanskog jezika trebalo bi

vratiti i rije avljak u leksikon, i znak u abecedi grafemu, i fonemu u fonolokom sistemu, jer u ivom
govoru postoji. I u ruskom i ukrajinskom, na primjer,
je poseban glas, fonema i grafema. Ovo obilato prisustvo
dvoglasa u starom bosanskom jeziku, osobito u
vlastitim imenima (toponimima, oronimima,
hidronimima pa i patronima) moe se dovesti i u vezu s
interferencijom bosanskog i ilirskog jezika u vrijeme
slaveno-ilirske asimilacije, jer je ilirski jezik imao slian
glas i fonemu u svom vokabularu. Zadrali su ga i
Albanci. I sam izvorni naziv za Albance glasi Shqipetar
(izg. ipetar). Tokom vievjekovne interferencije
bosanskog i turskog jezika mnoge turske rijei su
transkribovane sa suglasnikom grupom , a ne t, npr.
bosanska rije tamr od turske tamahkjar
(>tamahar>tamaar). Na slian nain mogao je glas t
iz grkog ui u jezik solunskih Slavena i staroslavenski
jezik, na koji je sa grkog preveden Stari zavjet, u kojem
su mnoge rijei iz vjerske terminologije koje imaju
glasovnu sekvencu t, npr. gr. ktrm smak svijeta,
strani sud i sl.
U Visokom odavno postoji poznata avionica
koe (ali je takavizirana) i koarsko-tekstilni kombinat,
a nakon agresije izgraena je jo jedna tvornica za
preradu koe i izradu kone galanterije, uglavnom za
automobilsku industriju, presvlake sjedia automobila i
sl. Eto, zato se obavezno mora zatvoriti ventilacija
(klima) u autu kad se prolazi auto-putem pored Visokog,
a kako je iteljima ovog srednjevjekovnog kraljevskog
kraja, oni najbolje znaju. A u Visoko bi trebalo svratiti iz
brojnih razloga, to savremenih, to povijesnih, a ne

357

protutnjati kraj njega glavom bez obzira. Visoki kraj sa

starim gradom Visokim je sredie srednjevjekovne
bosanske drave i sjedie kraljevske porodice (pored
Bobovca), sjedie vrhovnog vjerskog autoriteta Dida
bosanskog, tu je neolitsko arheoloko nalazie
butmirske kulture na lokalitetu Okolie od prije 50007000 godina, konano tu su jo starije hipotetike visoke
piramide kao svjetska senzacija u visokoj Dolini
piramida. Ali ako bi neko svratio na taj neolitski lokalitet,
doekala bi ga arheologinja Zilka Kujundi-Vejzagi iz
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koja bi posjetiocu
objasnila da se nalazi na "neolitskom nalazitu u
Okolitu"775) iako je narodni, ali i slubeni naziv ovoga
lokaliteta Okolie.776) Stranac tu nita neobino ne bi
zapazio, ali ako bi se zatekao neki lokalni vodi, odmah
bi uoio da je Zilka takavizirala i nalazie i naziv
lokaliteta i tako ga falsifikovala, a dalje logiciranje tee
ovako: ako je arheologinja spremna da krivotvori jedan
toponim, kako joj, onda, povjerovati u njene navodno
naene arheoloke artefakte. Zar treba podsjeati na
opepoznatu injenicu da jezika batina, pohranjena u
toponimima kao sedimentiranim jezikim spomenicima,
najizvornije svjedoi o postojanju jednog naroda na
svojoj rodnoj grudi. To je nezamjenjivi biljeg obitavanja
u svojoj postojbini i neraskidiva veza sa rodnom
zemljom. Jer toponimi su najizvorniji i najpouzdaniji
775

) TVSA, 31.01.11. godine, oko 01,30 sati

) Zakon NNM (1986) (Ovim zakonom raniji naziv Okorie
zamijenjen je nazivom Okolie. Tako je i u Konjicu naziv Orlie
zamijenjen sa nazivom Orlite, a naziv Grua zamjenjuje se
nazivom Grua, u Gornjem Vakufu ukinuto mjesto Moani, u
Fojnici se uvodi novi naziv naseljenog mjesta Tovarite, u
Kalinoviku naziv Kruica zamjenjuje se nazivom Kruica, itd.)
776

358

izraz duha, identiteta, tradicije i kontinuiteta jedne

drutvene zajednice. U toponimima je sadrana i
sauvana ona supstanca duha izvornog domicilnog
stanovnitva u kojem je sadrana ifra njihovog identiteta
i civilizacijski kod njihova postojanja. Bosanski toponimi
i drugi geografski nazivi su supstanca bosanskog duha i
jezika sedimentiranih na zemlji Bosni. Ako je jezik rodno
mjesto duha, onda su toponimi njegovi spomenici.
Neobhodno je podsjetiti: kao to glasovna sekvenca '' u
tretiranom toponimu pripada izvornoj bosanskoj narodnoj
jezikoj tradiciji, tako sekvenca 't' pripada srpskoj
jezikoj tradiciji naslijeenoj iz crkvenoslavenskog i
srbskoslovenskog kao izraziti amblem pravoslavlja.
Dakle, takaviziranje bosanskih akavskih toponima
predstavlja srbiziranje ili posrbljavanje bosanskih sela i
gradova. Tako su i rijei opeg znaenja koje u
bosanskom narodnom izrazu imaju oblike sa '' , npr.
ognjie, siromaina, ene, puenica, guer, krenje
takavizirane u ognjite, siromatina, tene, putenica,
guter, krtenje. Praktine posljedice ovog Zilkinog
falsifikata vidljive su odmah "na licu mjesta". U reportai
Sarajevske televizije sa tog lokaliteta poetkom 2013.
godine i svi drugi stranci iztraivai, angairani na
arheolokim iskopavanjima, slijedei Zilku,
upotrebljavaju isti, falsifikovani oblik: Okolite, ali i
druge izraze, priuzete od Zilke, kao to su: djed bosanski,
umjesto Did bosanski, bosanski muslimani, umjesto
Bonjaci, ognjite, a ne domae ognjie, a neki mladi
"arheolog" iz Srbije, slijedei svoje mentore, kae da je
za ovu butmirsku kulturu matina "vinanska" (kod
Vine, Beograd). Tako se te perfidne podvale
multipliciraju i nije ni udo to se negira postojanje

359

bosanskog jezika, kao i njegovi nosioci, od kojih mnogi

jo nisu ekshumirani iz masovnih grobnica koje su
napravili takavci.
Neizbrisivo svjedoanstvo o naseljima i porijeklu
stanovnitva ovog podruja krajem dvadesetih godina
proteklog stoljea ostavio je srpski etnograf Milenko S.
Filipovi u jedinstvenoj etnolokoj studiji.777) Toponimi
koje on biljei tipino su bosanski i potpuno u duhu
bosanskog narodnog jezika, kao to su naprijed navedeni.
Naalost, o kakanjskim i zenikim toponimima, kao i
veini bosanskih podruja nema ovakvih studija. Poneto
bi se, moda, moglo doznati iz dijalektolokog materijala
koji neobraen ami u depou Zemaljskog muzeja u
Sarajevu ve vie od stotinu godina. Radi se o
dijalektolokom ispitivanju bosansko-hercegovakih
govora na temelju kvestionara od 150 pitanja koji je
provela Zemaljska vlada BiH 1897. godine u saradnji sa
tada vodeim slavistima Milanom Reetarom i
Vatroslavom Jagiem.778) Ali gle uda: anketari su
popunili upitnike za 215 veih naseljenih mjesta,
odnosno govornih areala iz cijele Bosne i Hercegovine,
ali ne postoje ispunjeni upitnici za kljuna mjesta u
samom srcu Bosne: za Zenicu i Kakanj. Da li su uope
postojali, ako jesu gdje su, a ako nisu zato nisu?! Za
jedno dananje kakanjsko naselje M. S. Filipovi kae:
"Nepravilan je zvanini naziv ovog sela: Doboj. Narodni

777

) Filipovi, Milenko S.: Visoka nahija, u: Naselja i poreklo

stanovnitva, Srpska kraljevska akademija, Beograd, tamparija 'Sv.
Sava', 1928. godine (Dalje: Filipovi VN (1928)
778
) Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljska vlada BiH, 1897.
godine

360

je naziv Dobuj. Stariji ljudi govore: Idem u Dobuje".779)

Istraujui bosanske narodne govore prije etrdesetak
godina i sam sam zabiljeio da obian svijet iskljuivo
govori Dobuje. To bi morao znati i sadanji opinski
naelnik u Kaknju Mensur Jaarspahi, jer, prema
Filipovievom svjedoenju, njegova porodica nastanjuje
to mjesto od 15. stoljea, kada im je predak uuk Jusufbeg doselio iz Konje u Turskoj sa sultanom Fatihom.780)
U krivotvorenje, odnosno takaviziranje izvornih
bosanskih naziva mjesta bezskrupulozno se ukljuio ak i
"Dnevni avaz" koji slovi kao bonjaki medij i na toj
floskuli svakodnevno ubire hara od svojih italaca, firmi
i institucija po cijeloj Bosni, najveim dijelom od
Bonjaka. Falsifikovanjem imena zenikog naselja
Gradie u Gradite781) te visokog mjesta Okolie u
Okolite782) ovaj list je prevrio svaku mjeru. Umjesto da
izpravi greku, na koju mu je dobronamjerno skrenuta
panja, glavni urednik toga lista podvaljuje da su ti oblici
"preneseni u formi koja se slubeno koristi" i ak optuio
"lokalne vlasti Zenice i Visokog" za to. I dok "lokalne
vlasti Zenice" ute, ovo je odluno demantovao
transparentni naelnik opine Visoko Munir Alibegovi,
pozivajui se na zakon kojim je to regulisano.783) Ovaj i
drugi mediji slino postupaju i sa nazivom povrinskog
kopa kakanjskog rudnika Vrtlie, otkrivenom prije
tridesetak godina na mjestu zbrisanog sela istog imena,
779

) Filipovi VN (1928), str. 510.

) Filipovi VN (1928), str. 561.
781
) "Dnevni avaz", petak 18.01.2008. godine, str. 19. (Dalje: 'Dnevni
avaz')
782
) "Dnevni avaz", petak 16. 12. 2005. godine, str. 14.
783
) Zakon NNM (1986)
780

361

koje se u medijima sistematski pokrava u Vrtlite.784)

Zato su ove, naoko sitne, promjene u nazivima
bosanskih mjesta tako vane, zapitat e se neki. U ovom
sluaju ne radi se samo o pukoj promjeni naziva mjesta,
nego i o suptilnoj jezikoj konverziji, koja je izraz
velikosrpskih tenji za jezikom asimilacijom Bonjaka.
Ako to radi 'bonjaki list', to nije nita drugo nego
zavjereniki podmuklo ispiranje mozga Bonjacima u
funkciji srpske hegemonije nad njima i zavrni udarac
njihovom identitetu. Kao da je i ovaj list nastavio tamo
gdje su Karadii i karadievci stali?! Kao to
primjeujemo, njima su se pridruili esdeaovski naelnik
Zenice Husejin Smajlovi i esdepeovski naelnik Kaknja
Mensur Jaarspahi. Naprijed spominjani kakanjski
naelnik, poznat u narodu po nadimku Suri, upozoren je
na to, ali nita nije poduzeo. ak se ovaj 'pokreni' naziv
Vrtlite koristi u opinskoj administraciji, u to se svako
moe uvjeriti ako posjeti ured geometara, gdje se na zidu
nabrajaju mjesta koja spadaju u podrunu nadlenost
pojedinih geometara. Tako ova opina daje za pravo
navedenom listu. Neto nizvodno rijekom Bosnom prema
Zenici na udaru medija u posljednje vrijeme je lokalitet
Muanica, kako ga narod naziva, mada je Zakonom iz
1986. utvren naziv Moanica785), jedno od najstarijih
bosanskih naseobina sa poznatim putovikim
arheolokim nalaziem iz prahistorije, gdje su vlasti
Opine Zenica (najstariji toponim: Brda) izgradili
regionalnu deponiju smetlja, dodatno zagaujui ionako
784

) "Na povrinskom kopu kakanjskog rudnika mrkog uglja na

lokalitetu Vrtlite" (dnevnik FTV, dnevnik TVSA, BHT1, 'BH
danas', agencijska vijest iz FENA-e, 01.04. 2008. godine)
785
) Zakon NNM (1986)

362

zaguenu zeniku kotlinu. Tu je posljednjih godina

otkriven i povrinski kop zenikog rudnika.
Stanje je postalo alarmantno i zato je neophodno
skrenuti panju bosanske i svjetske javnosti, ali i
nadlenih organa na dugogodinju nedopustivu opu
praksu krivotvorenja i uvoenja u javni opticaj nelegalno
izmijenjenih izvornih naziva naseljenih mjesta i drugih
lokaliteta, to predstavlja perfidan oblik zatiranja
bosanskog duha, identiteta i tradicije, a to je kulturocid,
samo drugi oblik genocida. Na taj nain Bosance
odvajaju od rodne grude, a svaki Bosanac je, ba kao i
legendarni helenski junak Antej, bezpomoan bez tog
spasonosnog dodira s majkom Bosnom. Nema nita pree
nego u ovoj zemlji vratiti dostojanstvo i imperativ istine,
a protiv lai, falsifikata, obmahna i prevara, bezstidnosti i
primitivizma. Istina je, kao i svaki lijek, gorka, ali, zato,
ljekovita. Bez istine nema ivota u ovoj zemlji i zato je
dunost svakog Bosanca da reaguje na svaku la ili
falsifikat. Pogrean navod lokaliteta Gradie i Okoloe
samo je povod za reagovanje na bezobzirno
falsifikovanje bosanske historije i geografije koje dovodi
do dalekosenih traginih posljedica. Jezika batina
pohranjena u toponimima najizvornije svjedoi o
postojanju jednog naroda na svojoj rodnoj grudi i stoga
se toponimi svrstavaju u prvorazredno i neotuivo
civilizacijsko blago svjetskog naslijea pod zatitom
UNESCO-a.
Stopedesetgodinjom presijom administracije,
kolstva i medija takavizam je utjeran i u bonjaki
vokabular i zato ga je nemogue izbjei u savremenoj
bosanskoj knjievnojezikoj normi. Stoga se zalaem da
se normativno dopusti alterniranje sekvenci /t u

363

rijeima obeg znaenja, kao to je, na primjer, narodni

izraz nalazie i normom propisani oblik nalazite, ali ne
i vlastitih imena: toponima, oronima, hidronima,
antroponima i patronima. Kao i u izrekama i narodnim
pjesmama, naravno. Oaloeni gledaoci javnih
elektronskih medija u Sarajevu (BHT, FTV, TVSA)
ostali su zbunjeni izgovorom voditelja i novinara pomalo
neobinog naziva mjesta ukopa biveg predsjednika
Bosne i Hercegovine, potovanog i dobrog Bosanca Joze
Krianovia. Voditelj veernjeg dnevnika BHT1 Saa
Deli saopava da je Jozo Krianovi sahranjen na
groblju Nebae kod Viteza, a voditelj dnevnika FTV
Sanjin Beiragi kae da je sahranjen na groblju Nebate,
kao i reporterka sa lica mjesta Naa Rii. Nebate
izgovara i Edina eerovi (ba tako je titlovano njeno
prezime na ekranu), voditeljica dnevnika TVSA iste
veeri. Odkud dvostruki izgovor i koji oblik je pravilan?
Nebae je izvorni naziv ovoga lokaliteta, iju
osnovu ini rije baa, koja je naknadno takavizirana u
bata. (Stihove stare sevdahlinke: u ul-bai kraj
imira sjedi jedna cura fina.... danas neki pjevaju: u ulbati) Kako objanjava poznati orijentolog Abdulah
kalji u svome rjeniku turcizama, rije baa vodi
porijeklo od perzijske rijei be, koja je u bosanski
jezik dospila priko turskog u obliku bahe (bahe). Ova
turska rije pobonjena je sukladno sa obim jezikim
zakonitostima funkcioniranja jezikog sistema bosanskog
jezika: u govornoj realizaciji glas /h/ se artikulacijski
pribliava glasu // i daje novi glasovni kvalitet, koji se
grafemski eksplicira kao //. Tako smo dobili glasovnu
grupu -- u rijei baa. Inae, pojave pretvaranja glasa
/h/ u glas // umekavanjem, poznate kao palatalizacije i

364

jotovanja, iroko su razprostranjene u slavenskim

jezicima, pa i bosanskom, jo od praslavenskog jezika.
Time se, istina dosta pojednostavljeno, moe objasniti
oblik baa. Ali odkud glasovni skup -t- u bata? Ovaj
oblik nije nastao djelovanjem nekih glasovnih zakona,
nego je umjetno uzpostavljen analogijom po principu
takavizma i zapravo je hipertakavizam. Ova naoko
sitna razlika u interpretaciji naziva ovoga mjesta ima
svoje i lingvistike i toponomastike, ali i zakonske
reperkusije. To je ujedno ogledalo novinarskog
(ne)profesionalizma u medijima, koliko i indikator stanja
savremene bosanske standardnojezike norme u njima.
Toponimi, kao i drugi nazivi, te antroponimi i patronimi,
ne mogu se mijenjati i prilagoavati svome jezikom
osjeanju i ukusu. Kako bi se tek osjeale
prezimenjakinje Adisa Krio, sa TV Vogoa, i Borjana
Krito, Hlivnjanka, expredsjednica Federacije BiH, kada
bi im neko zamijenio patronime pa ih imenovao kao
Adisa Krito ili Borjana Krio. Za pohvalu je to
novinari pravilno navode i izgovaraju prezime skulptora
Edina uka 786) ili, pak, talentiranog nogometaa
sarajevskog "eljezniara" Edina Vie, kao i njegove
prezimenjakinje Taibe Vie iz Olova.787)
Ako se budemo drali pravila, reda i zakona,
ubudue ni pogled sa avljaka nee biti tako straan!

786

) TVSA, veernje vijesti, 19.01.2011. godine oko 22,30 sati

) BHT, emisija "U ime naroda", 20.12.2008. godine

787

365

366

IV.
Glagolski sufiksi -ovati, isati, -irati

367

368

Psi laju, a karavana prolazi

Isto je lajati i psovati

Psovati znai initi, biti, poprimati svojstva i ispoljavati
se kao pas, a lajati oglaavati se, "govoriti" pasijim
jezikom. Lajanje je pasiji govor, a psovanje ljudsko
oglaavanje pasijim jezikom, odnosno ljudsko lajanje
Paad puena, a kamenje svezano, poznata je
izreka o naopakom vremenu i poremeenim drutvenim
odnosima, koja se pripisuje mudrom i pronicljivom
eretu Nasrudin-hodi i koja najslikovitije izraava
aktuelno stanje bosanskog drutva, i u doslovnom, i u
metaforikom smislu. ("Plaha vakta za pogana insana!")
Neuljudnost i psovaki vokabular kao da neosjetno stiu
pravo graanstva u javnoj komunikaciji u bosanskom
drutvu. Posredstvom svemonih medija u javni obticaj
na mala vrata ulaze razne psovke i vulgarne rijei.
Vulgarne rijei i psovke postali su bitno stilsko obiljeje i
u filmovima poslijeratne bosanske kinematografije i tv369

serijama, kojim, ugledajui se na okruenje, jeftino

podilaze prostakoj publici sa margina drutva ili
podzemlja, poprimajui razmjere "psovakog cunamija".
Haman to postaje manir nekih javnih linosti, na koje se
narod ugleda kao svoj uzor, od biznismena i politiara,
priko estradnih zvijezda, do sportista. Neki na tome, ak,
grade svoj osobeni imid, poput repera. Kao da je
nastupio neki pasiji vakat, ova pojava iri se u drutvu, pa
i u intelektualnim krugovima, poput svinjske kuge,
kravljeg ludila, bruceloze ili ptiije gripe. Nije nikakvo
udo kad u prvi plan bosanskog drutva, uz astne
izuzetke koji potvruju pravilo, nerijetko izbijaju uliari,
ljudi sa kriminalnom prolou, razbojnici i varalice,
ljudi iz podzemlja ili sa margina drutva. Plaha vakta za
pogana insana, rekao bi narod. Svi psuju na svakom
koraku. Najporaznije je, ipak, uti kako curice psuju u
obinom meusobnom razgovoru, i to u mukom rodu
(!), pokuavajui psovkom osigurati prestini imid i
statusni ekskluzivitet u grupi.
Psovanje je izazvalo i jedan struni nesporazum u
peterolanom leksikografskom timu Instituta za jezik u
Sarajevu za izradu Rijenika bosanskog jezika. Na
redovnom svakodnevnom neformalnom radnokonsultativnom sastanku ("kahva-kolegiju") autorskog
tima poetkom juna 2005. godine, kolegica Naila
Valjevac, otro je upozorila ostale da se u rijenik ne
unose bezobrazne rijei, poput latinskih penis i vagina.
Neemo praviti psovaki rjenik bila je kategorina
Valjevac.
Zbilja, da li 'psovati' ima neke veze sa 'psom'? dolio
je ulje na vatru lan leksikografskog tima Hadem
Hajdarevi.

370

 I te kako ima, jer obadvi rijei imaju zajedniki leksiki

korijen, odnosno morfoloku osnovu, zapravo isto
glasovno i semantiko jezgro ukljuio sam se u
razgovor.
Nisam ba sigurna da je tako!? odluno me
"demantovala" titulirana kolegica, sa zvanjem doktora
filolokih nauka, koja je po sopstvenom svjedoenju
imala i profesorski angaman na Akademiji scenskih
umjetnosti i Fakultetu fizike kulture u Sarajevu!
To je sto posto tano, a tvoja nesigurnost je tvoj
problem uzvratio sam podpuno zbunjen, zapravo
preneraen takvim stavom kolegice i podsjetio na
najjednostavnije etimologijske injenice, koje svaki
srednjokolac treba znati. Moje uenje bilo je tim vee
jer smo studirali u isto vrijeme, na istoj jezikoslovnoj
katedri Filozofskog fakulteta u Sarajevu i sa takvim i
slinim jednostavnim primjerima svakodnevno smo se
susretali. Kolegicu je oito zbunila nejednaka leksika
osnova imenice (pas) i glagola (ps-ovati), odnosno
jeziki fenomen "nepostojanog a" koje se javlja u
nominativu imenice, a nema ga u padenoj paradigmi niti
u glagola. Iz historijske gramatike je poznato da je stari
oblik rijei pas u bosanskom jeziku, prije vokalizacije
poluglasa od 12. do 14. stoljea, glasio 'ps', dakle,
leksiki korijen, odnosno morfoku osnovu inilo je
glasovno i semantiko jezgro -ps-. Kod imenice se
korijenski poluglas vokalizirao nakon gubljenja finalnog
poluglasa '', jer je bio od akcentom, a u glagola se gubio
izprid punog vokala nakon simbioze sa veoma
produktivnim slavenskim formantom -ova- za graenje
glagolske osnove u procesu afiksacije: ps-ova-ti >
psovati. Pored toga, na vokalizaciju korijenskog

371

poluglasa u imenice uticala je injenica da je bio pod

akcentom u nominativu. Tako su od imenica ili drugih
gramatikih imena (pridjevi, brojevi) graeni brojni
denominatni glagoli (postnominali) upravo formantom ova- poput: rob-ova-ti, (ak i kombinacije sa stranim
rijeima) aik-ova-ti, vezir-ova-ti, strajk-ova-ti, itd.
Znaenje mu je: bivati pas, postajati psom, odnosno
ponaati se kao pas, kakvo je dananje znaenje. U Bosni
su glagoli psovati i lajati pravi sinonimi. ak je naknadno
uzpostavljeni sinonim 'lajati' kao pandan 'psovati' gotovo
iskljuivo u upotrebi i potpuno potisnuo 'psovati'. Zato se
u Bosni i kae za onoga ko iznosi pogrdne, vulgarne,
uvredljive i sramotne, bezobrazne, rijei da laje (k'o pas).
I u ukrajinskom glagol znai: psovati, grditi, a
znai svaati se, psovati.788)
ta se moe oekivati od studenata jednog nazovi
profesora Pedagoke akademije u Sarajevu i vjeitog
poslijeratnog direktora propalog (unitenog) Instituta za
jezik, Ibrahima edia, koji se (samo radi strunih
razilaenja) obrui na svoga kolegu u Institutu takvom
salvom pogrdnih rijei, psovki, uvreda i prijetnji i takvim
raskonim psovakim vokabularom, na kojem bi mu
pozavidili i najprikaljeniji koijai. Pa i dukela, kako
Beograani nazivaju pae i ovjeka koji se tako ponaa.
Prisutne kolege ostaju konsternirani. Niko ne reagira. Sve
ostane na tome, jer takve vjerovatno titi neko isti takav
iz vlasti. Nije reagovala ni prisutna licemjerna protivnica
vulgarizama i psovanja iako je ba ona podpirila ovaj
"psovaki nastup" reenog "profesora" i nedoraslog
urednika Rijenika bosanskog jezika. Zar, onda, nekoga
trebaju uditi vulgarne rijei i psovke u tv-seriji "Viza za
788

) Menac-Kovalj (1979), str. 151.

372

budunost", kada ih je jeziku na Akademiji za scenske

umjetnosti u Sarajevu upravo uila osoba koja nijee da
rijei pas i psovati vode porijeklo iz istog korijena.
(Usput budi reeno, u toj seriji striktno je proveden srpski
jeziki standard.) Moda je dotinu profesoricu,
porijeklom iz Gacka, zbunilo to to je u nekim bh.
sociokulturnim sredinama, gdje je psovanje normalna
pojava, znaenje glagola psovati specijalizirano na
"grditi, ruiti", to je udaljilo taj glagol od veze sa psom i
od njegovog prvobitnog znaenja "initi, ponaati se,
izpoljavati se kao pas". U nekim bosanskohercegovakim
sredinama jo uvijek se moe uti stara narodna uzreica:
Ne hvali Radaka nit' kuni Pejaka, oba psa jednaka. U
nekim, pak, sociokulturnim sredinama preferentan je
sinonim ene za psa i eufemizam lajati za psovati.
ene je u opoj svakodnevnoj upotrebi, muki je enac,
a enka nije enica ili enja, nego kuja, zbirno su
enad, mladi su enad, pridjevi su enei i eniji,
ali e malo ko rei: 'Laje ko ene', nego 'Laje ko pas'.
Prijekor: Ne laj! Imperativ: Hajde, lani koji put! Laj
kol'ko hoe! ovjek sklon lajanju je lajavac (dukela), a
ena lajavica. Od ivotinja, osim psa, laje jo i lis(ac).
________________________________
Psost i ljudskost
U jednom novinskom komentaru autorica je uvezala
"vlast, pse i huligane". U njemu se, pored ostalog, kae:
opori pasa lutalica ve mjesecima opsjedaju glavne
ulice gradova, mahale, parkove i dvorita... Pitanje zato
vlasti, dravne i lokalne, sve one nadlene, ne iste nae
ulice od pasa koji su postali nona mora ili, s druge

373

strane, huligana koji se iivljavaju na tim ulicama,

presreu i ljude i ivotinje, za sada nimalo ne tangira
prozvane. Zato? Pa, moda zato to djeca ministara,
pomonika, savjetnika, naelnika u kolu ili nona
tulumarenja odvoze njihovi slubeni vozai narodnim
automobilima, a hljeb i mlijeko im iz granapa, umjesto
supruga i majki, donose slubeni pratioci. Za ostale, to
bi ih bilo briga.789)
_________________________________
Bonjaci ve skoro est stoljea pripadaju muslimanskom
kulturnopovijestnom krugu, a poznato je da im vjera
zabranjuje nedolino ponaanje, u koje svakako spada i
psovanje. Od starijih Bonjaka u centralnoj Bosni se
moglo uti da se psovanje pojavilo sa austrougarskom
okupacijom, kada su mnogi nakon boravka u vojsci
dolazili kao uvjebani psovai, a da je psovanje
kulminiralo u vrijeme velikosrpske okupacione vlasti u
dravi pod pseudonimom Kraljevine SHS/Jugoslavije
izmeu dva svjetska rata, kada je Bosna kolonizovana
tzv. solunskim dobrovoljcima i kada su sve dravne
slube od dravne administracije, prosvjete, vojske i
policije do eljezniara, potara i matiara bile u srpskim
rukama. Ne treba ponavljati da je u osnovi ove prostake
pojave neukost i primitivizam. Isto je psovati i lajati, jer
je i jedno i drugo vezano za pse i lajanje. Psovati znai
initi, biti ispoljavati se kao pas, a lajati oglaavati se,
"govoriti" pasijim jezikom. Lajanje je pasiji govor, a
psovanje ljudsko oglaavanje pasijim jezikom.
789

) Hadi, Almasa: "Vlast, psi i huligani", "Dnevni avaz", 18.

novembar 2011. godine, komentar dana, str. 3.

374

Denominatni glagol psovati izveden iz imenice

pas, kao leksike osnove, mada je vezan za ljude, ali ima
istu semantiku supstancu kao i glagol lajati, koji je
izriito vezan za pse, moda i zato to su u
svakodnevnom govoru umjesto pas ee u upotrebi
sinonimi ene ili cuko. U Bosni su glagoli psovati i
lajati pravi sinonimi. Glagol lajati gotovo potpuno je
potisnuo glagol psovati iz upotrebe. Zato se u Bosni i
kae za onoga ko iznosi pogrdne, vulgarne, uvredljive,
sramotne i bezobrazne rijei da laje k'o pas, kao u
izrazima: Ne laj! ili Nemoj lajat!, Zato laje?! Izlaj'o se
k'o pas, Svata mu nalaj'o. Pored lajati, u bonjakoj
tradiciji sinonim za psovati je 'ka(v)uriti se'. ("Ne tiraj me
da se ka(v)urim!") Kad se koristi glagol psovati, kao u
izrazima: o'sov'o mu neto golemo, sve mu ivo sa'sovo i
sl., primjeujemo da ima oblik 'sovat(i), dakle bez
inicijalnog -p- koje se gubi kao i u rijeima 'en(i)ca
(umjesto penica), 'tica (umjesto ptica).
Moda i ne mora biti toliko zaudno kad jedan
poznati bh. pjesnik naglas izrazi svoju dilemu imaju li
veze rijei pas i psovati, ali kad osoba sa naunom
titulom u Institutu kae da nije ba sigurna da meu
njima postoji veza, - onda je to poraavajua injenica.
Pas je praslavenska i sveslavenska rije (*ps, lat.
"canis"), nastala iz indoevropskih jezikih sredstava ili
leksikalizacijom onomatopeje sa slijedeom (pasijom)
leksikologijskom familijom: pasiji, pasjak, pasjaa,
pasjaluk (bos.-tur.), pasjakovina, pasov, paski, paskovi;
psica, pseto, psei, psina, psi, psetance, psetace, psar,
psost, psolik, psoglav, psoglavac, psiti, psvati (inf.
osnova: psova-, prez. osnova psuj- psuj (stcsl., slov.,
bug. psuvam), polj. psowa pored psu, rus. o),

375

psovka, psova, psovaica, psovaev, psovkinja,

psovanje; pae, paad, paadija, painje. Mnoge
nestrunjake e zbuniti oblici nominativa i genitiva
jednine (pas, psa) i mnoine (psi, ps), u kojima se
vokal -a- sad pojavljuje, sad nestaje. Samoglasnik -anastao je iz palatalnog poluvokala -- pod akcentom (
hrv.-kajk. i slov. pes, e., rus., polj. pies) i vokalizacijom
u jakom poloaju, isprid sloga sa punim vokalom. Ne
treba zaboraviti spomeniti i homonime ps (ene) i ps
(pojas), kod kojih je isti fonetski sklop, ali s razliitom
fonolokom vrijednou vokala 'a', koji je jedini
diferencijalni znak znaenja u ovim rijeima, zapravo
samo njegova duina kao distinktivno obiljeje.
Kao to se moe primijetiti, u pasijoj
leksikologijskoj porodici nalazi se i glagol psovati,
tipini postnominal koji se vrlo jednostavno izvodi od
imenice pas, dodavanjem afiksa 'ova' za tvorbu
glagolske osnove. Tako je, dakle, imenica pas
poglagoljena dodavanjem formativa -ova- na leksiku
osnovu -ps- (ps-ova-ti>psovati). -Ova- je sveslavenski
i praslavenski glagolski afiks koji se kao formant u
morfolokom procesu afiksacije dodaje korijenskoj
morfemi sa gramatikom informacijom: glagolska
osnova denominatnog glagola i leksikom informacijom:
biti, postajati, ponaati se, initi ono to znai rije na
koju se dodaje. Ovaj formant je jeziki iv i produktivan i
u dijahronijskoj i sinhronijskoj perspektivi bosanskog
jezika. Po istom morfolokom modelu, odnosno istim
afiksacijskim postupkom, nastali su brojni glagoli u
bosanskom jeziku, kao to su: bolovati, gladovati,
ratovati, radovati (se), momkovati, ljetovati, drugovati,
curovati, milovati, ljudovati (ljudovanje nekadanja

376

uvena kolumna Enke Mehmedbaia), poslovati,

ludovati, popovati, plandovati; stolovati, kamenovati,
imenovati, niklovati, vojevati, prijateljevati, svadbovati,
nazadovati, razhodovati, naijenizovati, (i)jekavizovati i
sl. Na isti nain nastajali su, kao to nastaju i danas,
glagoli od bosnizovanih (bosniziranih, pobonjenih)
pozajmljenica iz drugih jezika: rimovati, (gr.) aikovati,
vezirovati, hajrovati (tur.), trajkovati, drilovati, (engl.),
lumpovati, rajzovati, hajcovati (njem.), efovati,
marevati, ifrovati (franc.), itd.
___________________________
O psoglavima
U Berlinskoj Aleksandridi, popularnom
srednjevjekovnom romanu o Aleksandru Velikom,
jedinom svjetovnom bosanskom srednjevjekovnom
rukopisnom kodeksu, prepisanom sa originala u 16.
stoljeu tipinom bosanskom brzopisnom irilicom,
tokavskim jezikom, dijelom ijekavski, a dijelom ikavski,
govori se o psoglavim ljudima.
I zemlji ih' za 6 dni prijee, va psoglave ljude prie. Ti
bo lovici sve tilo ih' loviasko bie, glavi e pasije.
Glasi jedinoju jako psi laju, dragoju jako lovici
govorahu.
(Prijevod: I zemlju njihovu za 6 dana prijee, te meu
psoglave ljude doe. A u tih ljudi sve tijelo bijae ljudsko,
ali glave pasije; pa jednim glasom kao psi laju, a drugim
kao ljudi govorahu.)
_________________________

377

Kao pandan ovome slavenskom formantu (-ova-),

u bosanskom jeziku paralelno sa njim fungiraju jo dva
formanta s istom funkcijom i istim znaenjem, a
razliitim porijeklom: -isa- iz grkog i -ira- iz latinskog.
Grki aoristni nastavak -isa- dospio je u bosanski jezik
kao glagolski afiks direktno u podomaenim grkim
rijeima, posredstvom starocrkvenoslavenskoga, npr.
urnisati, kidisati, igosati, karakterisati i sl. ili, pak,
posredstvom turskog, npr. majmunisati, sevdisati,
begenisati, kaparisati i sl. Formant -ira- preteno je
infiksiran u europeizmima (iz latinskog) priko njemakog
jezika, npr. komunicirati i sl. Preplitanje ovih formanata
u tvorbi glagola u bosanskom jeziku veoma je
kompleksno pitanje koje se u najogoljenijoj formi
postavlja i prid bosanske normativce. Javljaju se
nedoumice kako normirati glagole kod kojih se ova tri
formanta pripliu i kojem formantu dati prvenstvo,
posebno kod europeizama koji su naijenizovani,
pobonjeni, formantom -ova-, npr. modelovati ili ih
ostaviti s izvornim formantom -ira-, npr. modelirati ili s
formantom -isa-, npr. modelisati. Sa stajalia
bosanistike ovi formanti su ravnopravni: funkcionalno
kao morfonoloke alternante, semantiki kao sinonimi,
leksiki kao dubleti ili tripleti, npr.
modelovati:modelirati:modelisati i tako bi trebali biti i
normirani u Rjeniku bosanskog jezika. Slinu bosansku
jeziku politiku u svojim predavanjima, po vlastitom
svjedoenju, provodi i ugledna profesorka na PMF u
Sarajevu prof. dr. Lamija Tanovi, to nailazi na puno
odobravanje studenata.
U novouspostavljenom tzv. hercegbosanskom
turbohrvatskom jezikom standardu namee se iskljuiva

378

upotreba nastavka -irati, mada je jo 1919. godine

A.B.imi u svom knjievnom listu "Juri" pisao: Mi
emo, ako treba, zavriti u neartikulovanim
glasovima[...].790) Po nametnutom principu
diskriminantnosti po svaku cijenu proteira se trajkati
umjesto uobiajenog trajkovati, a suprotno tome
glasovati umjesto dosadanjeg glasati?! Iako je glagol
psovati nemogue priobraziti u psirati, psovka je ponovo
"u modi" i sve je vie psovaa. Ne hvali Pejaka, nit' kudi
Radaka, oba psa jednaka, rekao bi narod. Kao da je
nastupio neki pasiji vakat "za Bogu plakat", u kojem
psost nadvladava ljudskost.
(2008)

790

) imi, Antun Branko: "Juri", knjievni list, 1919. godine.

379

380

Bosanske sufiksalne glagolske tvorbe i diobe

Je li dobro (biti) limunizovan i

limuzinovan
U bosanskom jeziku paralelno fungiraju tri sufiksa za
tvorbu denominatnih glagola imperfektivnog aspekta sa
istom funkcijom i znaenjem, ali razliitog oblika i
porijekla: izvorni ovati slavenskog porijekla i usvojeni:
-irati latinskog i isati grkog porijekla. Bez obzira na
razliit simboliki status, koji se zasniva na posebnom
kulturnom identitetu i tradiciji njihovih govornika,
trebalo bi ih normativno ravnopravno tretirati kao
morfonoloke alternante
eli da bude limunizovan glasio je jedan
efektan animirajui reklamni slogan, koji je tokom
cijelog mjeseca juna 2008. godine stajao na jednom
bilbordu u Ulici Terezija, u sarajevskom kvartu

381

Skenderija.791) Njime se navjeivao novi proizvod na

bosanskom triu, kao osvjeavajui napitak za
prognozirane ljetne vruine. Ljubopitci su mogli saznati
da se radi o koktelu pive i limuna, koji lansira poznati
svjetski proizvoa pive. Taj limunisani napitak navodno
je namijenjen enskoj populaciji kao ciljnoj grupi i zato
je, navodno, etverostruko smanjena doza alkohola, na
odprilike tri posto, a zauzvrat dodato je toliko (oko tri
odsto) limunovog soka. Upravo to je privuklo mnoge
znatieljnike, jer je limun bogat C-vitaminom, koji je kao
antioksidans neobhodan ljudskom organizmu. A radi se,
zapravo, o limuniziranoj pivi. Mudro, nema ta!
Tehnoloku inovativnost pratila je i marketinka
domiljatost koja je zaokupila panju javnosti.
Inventivnom jezikom kreacijom jednog neologizma,
nastalom nesvakidanjim poglagoljivanjem imenice,
proizveo je oekivani reklamni efekat, ali i skrenuo
panju na jedno akutno pitanje bosnistike, posebno
standardnojezike normativistike pitanje normativnog
statusa glagolskih sufiksa: -ovati, -isati, -irati. Neobinost
ovog neologizma nije u tvorbenoj ekskluzivnosti, jer je
sasvim valjano tvoren u skladu sa gramatikom normom
bosanskog jezika dodavanjem glagolskog sufiksa -ovati
na imenicu limun kao leksiku osnovu. Lahko je uoiti da
je tako stvoren perzijsko-bosanski kompozit, jer je limun
orijentalizam iz perzijskog, a -ovati je bosanski sufiks za
denominatne glagole imperfektivnog aspekta, nastao od
formativa za tvorbu glagolske osnove -ova- i infinitivnog
nastavka -ti. Otvara se pitanje zato je naijenizovan
791

) Zabiljeeno 23.06.2008. godine

382

domaim formantom -ova-, a ne pripadajuim iz

prirodnog orijentalnog idioma -isa-? Slian, gotovo
nevjerovatan primjer, zabiljeen je ovih dana u Sarajevu
povodom remontiranja jednog mosta kod RTV-doma, u
glavnoj gradskoj longitudinali, upravo gradskoj ili
kucavici, i nezapamene guve u saobraaju: - Danas svi
ele da vozaju auto. Svi hoe da su limuzinovani
ironino je komentirao jedan sredovjeni Sarajlija u
tramvaju kao da je elio napraviti anagramsku varijaciju
predhodnog glagola permutacijom fonema 'z' i 'n':
limuniz-ova-ti limuzin-ova-ti. - Nema para, a hoe da
vozi auto. Ne plaa kiriju ni vodu, a tankuje gorivo i
vozika se po gradu. Takvi prave guvu na cesti i razgone
izgladnile pjeake po pjeakim prelazima razmahao se
ovaj anonimni jeziki kreativac, koji je napravio
neuobiajen, ali sasvim regularan, glagol od imenice
limuzina, francuskog porijekla, i domaeg, bosanskog,
sufiksa -ovati. Kao i u predhodnom sluaju, postavlja se
pitanje zato nije napravio glagol od europeizma limuzina
pomou pripadajueg evropskog (podomaenog) sufiksa
-irati.
Ovo nisu obine jezike pikanterije kako se na
prvi pogled ini. Ovi primjeri nedvosmisleno ukazuju da
je slavenski formativ -ova- za tvorbu glagolskih osnova
iv i produktivan, odnosno jezikotvoran u punom
kapacitetu, i da je veoma frekventan, posebno to je kao
izvorni formant iz strukture organskog idioma bosanskog
jezika tvorio glagol od posvojenica iz drugih jezika. Ali,
u bosanskom jeziku paralelno fungiraju jo dva formanta
sa istom funkcijom i znaenjem, ali razliitog oblika i
porijekla. To su formanti ira-ti i isa-ti, koje je on
posvojio tokom svoga historijskog razvoja i kontakata sa

383

drugim jezicima i kulturama. Oni imaju razliit

simboliki status, koji se zasniva na posebnom kulturnom
identitetu i tradiciji njihovih govornika.
Sufiks -ovati (formativ -ova- + infinitivni dodatak
-ti) pripada organskom idiomu bosanskog jezika, a vodi
porijeklo jo iz praslavenskog. Imaju ga i svi drugi
slavenski jezici u razliitim varijacijama. Etimolozi
nalaze da je nastao jo u praslavenskoj eri razlaganjem
diftonga (dvoglasa) 'ou' na pune glasove u otvorenom
slogu, odnosno izprid sloga sa punim vokalom, kao u
primjeru glagola kovati < kou-ati. Kod glagola, pak,
kupovati < koupou-ati, prvi diftong 'ou' se vokalizirao u
'u', jer je bio u zatvorenom slogu izprid konsonanta, a
drugi se razloio u dva punoznana glasa i foneme, u
glasovnu grupu 'ov'. Formant 'ova' slui za izvoenje
glagola od imenica kao sufiks za tvorbu glagolske
osnove, kojim se leksikoj osnovi dodaje gramatika
informacija imperfektivnog glagolskog aspekta, odnosno
transformie svrene glagole na -iti (kup-i-ti) u nesvrene
na -ovati (kup-ova-ti). Njime se poglagoljuje imenica
tako to se unoenjem elementa predikativnosti
dinamizira njena znaenjska supstanca.
Sufiks imperfektivnog i perfektivnog vida -isati je
grkog porijekla i nalazi se najprije u bosanskim
glagolima grkoga porijekla: mirisati, metanisati i sl.
Uao je u bosanski jezik prvotno priko
starocrkvenoslavenskog jezika i liturgijskih spisa od 9.
do 15. stoljea, a potom u narednih pola milenija jo
intenzivnije priko turskog jezika i zato dolazi daleko
ee kod glagola turskog porijekla negoli kod grkih:
sevdisati, begenisati, ograisati, ovarisati, bojadisati,
mubarekleisati, kaldrmisati, mahanisati, testerisati,

384

budalisati, dokundisati, umurisati, a moe doi i na

bosanske osnove: igosati, ciganisati, hvalisati,
djeverisati, krunisati, majstorisati, ugljenisati, saborisati,
vragolisati.792) Sa turskih glagola prenosi se i na uene
latinskog porijekla: definisati, deklamisati, informisati,
numerisati, gdje je u hrvatskom zamijenjen sa -irati.
Sufiks -isati je balkanizam, koji se, osim bosanskog,
hrvatskog i srbskog, nalazi i u rumunskom, bugarskom,
albanskom i cincarskom. Cincarski govor mu je postao
izhodie.
Glagolski sufiks imperfektivnog vida -rati je
njemako-francuskog porijekla, na tradiciji latinskog
jezika i prilino je produktivan.793) Prispio je u bosanski
jezika, kao i u hrvatski, posredstvom njemakog jezika u
vremenu etrdesetogodinje austro-ugarske uprave u
Bosni. Donedavno je bio uobiajen samo u strunom
govoru, ali presijom mas-medija ulazi i u narodni govor
pa je sve prisutniji i u domaim osnovama, npr. nogirati,
ijekavizirati.
Sufiksom -ovati mogu se izvoditi glagoli od svake
imenice u bosanskom jeziku. Tako su nastali brojni
denominatni glagoli kao to su: darovati, robovati,
ivovati, poslovati, rtvovati, momkovati, curovati,
drugovati, vojevati, ratovati, domovati, bolovati,
zimovati, ljetovati, snovati, psovati, radovati (se),
792

) U federalnoj humoristikoj seriji "Lud, zbunjen, normalan"

napravljen je postnominal od imenice paranoja: - Neu da
paranoiem, kae Faruk, jedan od glavnih protagonista. FTV,
22.10.2011. godine, 21,30 sati
793
) Bajramovi etvrti put operiran ("Dnevni avaz", najava na
naslovnoj strani naslova teksta sa sportske strane 73. , dana
06.05.2009. godine

385

stolovati, kamenovati, stanovati, gladovati, trgovati ,

svatbovati, strahovati, rukovati, hladovati, hudovati,
ludovati, gladovati, boievati, popovati, strahovati, itd.
Na isti nain podomaene su brojne posvojenice:
aikovati, vezirovati, logorovati, tipovati, stepenovati,
lobovati, bajramovati. (Glagoli boievati i bajramovati
tvoreni su od imenica boi i bajram istim sufiksom ovati, ali obadva imaju svoje specifinosti: u prvom se
umjesto 'ova' javlja 'eva', to je posljedica preglasa vokala
'o' u 'e' iza palatalnog '', a u drugom sluaju je jedna
pozajmljenica, orijentalizam bajram, poglagoljena
domaim formativom.) Neki bosanski slavenofilski
puristi suponiraju ovaj domai sufiks kao pandan prema
stranim -rati i isati i stoga zamjenjuju organizirati sa
organizovati, privilegovati mjesto privilegisati i
privilegirati, kao i limunizovati mjesto limunisati i
limunizirati. Dosljednost u primjeni tog puritanskog
principa znaio bi da se domae imenice mogu
poglagoljivati samo domaim sufiksom -ovati,
europeizmi samo europskim sufiksom -irati, a
orijentalizmi sa sufiksom -isati, ali nas na samom
poetku dematuje govorna praksa. Zato se esto javljaju
nedoumice i kolebanja u javnom diskursu, to ponekad
dovodi do konfuzije, pogotovo ako se time sputavaju
novinari i drugi javni radnici. Univerzitetska profesorica
Lamija Tanovi nedavno na televiziji sasvim prirodno
upotrijebi latinsku rije sa grkim sufiksom: ele
redefinisati "Dayton".794) Identina tvorba zabiljeena je
na poznatom sarajevskom internet-portalu, gdje se moglo
proitati: "Predsjednik Josipovi... kontinuisano snano
794

) TVSA dnevnik u 18,30 sati, 22.09.2011. godine

386

podrava... "795) Zaista nema potrebe ni razloga da neko

u Bosni radi toga sam sebe izpravlja u pola rijei kao to
je to uinio u januaru ove godine aktuelni dopredsjednik
FBiH Svetozar Pudari. Taman to je zaustio da kae
jedno, izpravi se na drugo: Mi smo definir... definisali...,
u trenutku se dosjetio Pudari ta pripada njegovom
kulturnom identitetu.796) Sasvim obratno
samoizpravljanje biljeimo kod novinara i urednika
Zvonke Maria: Termin je rezervis... (pa se odmah brzo
izpravi) ... razerviran.797) Ni jedan ni drugi ne bi mogli
izpraviti romski glagol: marisati. ivotnost i
produktivnost formanta -ova- u glagolskom sufiksu ovati moda najbolje ilustrira krilatica, nastala u
postdejtonskoj i postgenocidnoj Bosni: Dok su jedni
ratovali (za Bosnu), drugi su hajrovali (od Bosne za svoj
dep)! Ostaje za razmatranje zato je obinije
ijekavizirati, nego ijekavizovati kada je u ijekavizovati
potpuno bosanska tvorba, a ijekavizirati je na domau
kovanicu prikalemljen posvojeni formant -ira.
Srbsko-hrvatski jezikoslovci smatrali su sufikse isati i -irati sinonimima, ali su ih varijantski polarizirali
pa su -isati vezali za istoni, odnosno srbski knjievni i
saobraajni govor, a -irati za zapadni, odnosno hrvatski,
podpuno ignoriui bosanski jezik kao povijestnu i
kulturnu injenicu. Crni talas antibosanskog
razpoluivanja bosanskoga jezikog bia prisutan je na
svakom koraku: od administracije i kolstva do medija,
gdje je i najuoljiviji za javnost. Posebno je poraavajue
795

) Sarajevo-x.com, 07.04.2011. godine

) Svetozar Pudari, predsjednik GO SDP Sarajeva, FTV, emisija
Odgovorite ljudima, 13.01.2011. godine, 20 sati
797
) TVSA, emisija "Uivo", 16.03.2009. godine, oko 22 sata
796

387

kada se ljudi ponu vjetaki opredjeljivati i svrstavati uz

jednu od tih opcija. Preferencija samo jednog sufiksa ima
izkljuivo simboliki znaaj kao pitanje kulturnog
identiteta, odnosno identifikacije sa zapadnom,
evropskom ili istonom, orijentalnom kulturom. Mnogi
bosanski intelektualci, moda i nesvjesno, preferiraju
evropski sufiks -irati. To je legitiman izbor identifikacije,
ali ta preferencija svodi Bosnu na jednu dimenziju. Od
javnih linost gotovo napadno je najdosljedniji Rusmir
Mahmutehaji, jo od njegovih prvih objavljenih pria u
asopisima sedamdesetih godina, te filozof Abdulah
arevi, politiar Safet Halilovi, teolozi Reid
Hafizovi i Enes Kari, a donekle i akademik Muhamed
Filipovi, zatim neki novokomponovani politiar(i)i.
Neki, moda, misle da su zbog toga pametniji i
evropskiji. Moda je u pitanju pomodarstvo, a moda
postoji i odreena psiholoka barijera. Neki Bonjaci
izbjegavaju upotrebu glagola tvorenih bosanskim
sufiksom -ovati i preferirju evropski -irati, jer je njime
tvoren glagol srbovati, koji kod njih izaziva najuasnije
asocijacije. Bezrazlono, jer nije problem u tvorbi i
glagolskom sufiksu, nego u imenici koja mu daje
znaenje. Svakako je znaajno ovom prilikom spomeniti
tretman koji imaju ovi glagolski formanti u referentnom
djelu M. Hevaije Uskufije Bosnevije: Rinik u stihu na
bosanskom jeziku, napisanom 1631. godine (reprint
izdanje pod imenom Bosansko-turski rjenik iz 1631.
godine798), koji je ne samo poetna taka bosanske
leksikografije nego i kamen-temeljac bosnistike obenito.
798

) Hevai Uskufi, Muhamed: Bosansko-turski rjenik iz 1631.

godine, Izdava: Opina Tuzla, Suizdava: Ministarstvo nauke i
obrazovanja FBiH, Tuzla 2011. godine (Dalje: Uskufi, Rinik)

388

Od svih glagola koji su navedeni u leksikom obliku

infinitiva, zapravo staroslavenskog supina bez finalnog i,
kako se i danas upotrebljava u Bosni u razgovornom
jeziku, nema nijednog sa formantom -ira- i -isa-, a samo
jedan sa formantom -ova-, i to iskonskog znaenja i
upotrebe: milovati: Lipo milovat zakon je davni Gzel
sevmek 'det-i ezeldr.799) Zbog prirode samog djela
nije se nalo vie ovakvih glagola, a ve nastale brojne
bos.-tur. hibride na -ovati, poput aikovati, bajramovati i
sl. oito nije smatrao dovoljno bosanskim. Ali i ovaj je
dostatno egzemplaran. Sasvim je razumljivo da se
Uskufijinom lingvistiko-poetskom djelu nisu mogli nai
glagoli na -irati, jer su u bosanski jezik uli puna tri
vijeka kasnije posredstvom njemakog jezika, ali je
nemogue predpostaviti da u njemu nisu sasvim
normalno funkcionirali brojni frekventni glagoli na
isati, poput glagola: sevdisati, begenisati, kalaisati,
kaparisati, pa i belajisati, budalisati, kaldrmisati,
bojadisati, testerisati, mahanisati, ovarisati, kaparisati,
kidisati, ograisati, dokundisati, koji se i danas koriste,
kao to ree legendarni Mostarac, leta sa Starog mosta,
Emir Bali, kada je komentirao svojevremeno hedezeesdeaovsko natezanje oko uzpostave vlasti u Mostaru,
upotrijebivi u jednoj izjavi bosansko-tursko-grki
morfoloki kompozit dokundisati: Narodu je
dokundisalo,800) veli Bali. ili "veseli" lik humoristike

799

) Uskufi, Rinik, str.99. Ovaj, oito frekventan, glagol autor je

upotrijebio u jo dva stiha: Pipat oama, ve sevmek milovat
(str. 94); Ti pomiluj, pogled' mene, iki gzm, bir bak beri! (str.84)
800
)

389

serije: Vala mi je ivot s vama dokundis'o.801) U obticaju

je, najvjerovatnije, bio i bosansko-turski hibrid, kakav je,
npr. provodadisati.
______________________________________

Stati srbovati
Jedinstven glagol koji je stvoren formantom 'ova' je
glagol srbovati. Iako ovaj formativ potie iz praslavenskog i
imaju ga svi slavenski jezici, jedino su Srbi od svog
nacionalnog imena pomou ovoga formanta stvorili glagol, u
skladu sa svojom patolokom tenjom nacionalnog posvajanja
svega ivog. Znaenje su mu sami stvorili tokom posljednja
dva stoljea. Ovaj glagol, odnosno glagolska imenica
srbovanje, u posljednjoj agresiji i genocidu Srba nad
Bonjacima postao je sinonim za genocid. Rezltat srbovanja je
priko 500 masovnih grobnica Bonjaka koje su pobili Srbi, na
hiljade i hiljade bonjakih hudovica. Srbovanje je stvorilo
RS.
Srbovali su nedavno navijai "Slavije" u sarajevskom
predgrau Lukavici kada su nakon vodstva "Sarajeva"
uzvikivali "No, ica, Srebrenica", a svoje srbovanje potom
izkazali navijai u Trebinju, a zainili banjaluki navijai
nasrnuvi kamenicama na navijae "eljezniara" iz Sarajeva.
Samo to se doepao gradonaelnike stolice novoizabrani
gradonaelnik Brkog Miroslav Gavri, poeo je srbovati,
obavijestivi saradnike da sa njim mogu komunicirati samo
irilicom i samo na srbskom jeziku,802) kao da je irilica
(samo) srbska i kao da u slubenoj upotrebi u BiH nisu
bosanski, hrvatski i srpski. Planetarno je poznato srbovanje
hakog osuenika, Milana Lukia, koji se nedavno u albenom
801

) FTV, "Lud, zbunjen, normalan", glavni lik Izet F., 27.11.2011.

godine
802
) "Dnevni avaz", 16.09.2011. godine, str. 6.

390

postupku prid Hakim tribunalom, nakon presude na

doivotnu robiju zbog monstruoznog zloina, brani: Nisam ja
kriv to sam Srbin, tako sam roen.803) Pokuavajui izkamiti
olakavajue okolnosti, on i nesvjesno sugerira da je
zloinstvo u srbskoj genetskoj supstanci i da, po njegovim
rijeima, biti Srbin znai biti predodreen za zloinca. To
potvruju i rijei jednog Banjaluanina u tv-anketi povodom
hapenja Ratka Mladia: ao mi je to je uhapen, jer je bio
pravi Srbin,804) sugerirajui logiku konkluziju da samo
zloinci mogu biti pravi Srbi. Srbijanski predsjednik Boris
Tadi srbuje na svoj nain. On priznaje da Mladi i genocid
koji je poinio u Srebrenici predstavlja ljagu za srbski narod.
Ovim hapenjem skinuli ljagu sa srpskog naroda,805) kae
Tadi. Tadi je u pravu kada misli da je genocid ljaga za
srbski narod, ali njegova demagoka zamjena teza da se
hapenjem jednog zlikovca moe skinuti ljaga je ne samo
providna nego i uvredljiva i za rtve i za Bonjake kao narod.
Genocid nije individualni in nekog patolokog pojedinca,
nego dobro planiran i organizovan kolektivni in i zato taj
kolektivitet priko svojih najviih institucija mora sprati ljagu
sa svoga imena, to podrazumiva: priznanje i institucionalnu
osudu genocida, hapenje i osuivanje zloinaca i odricanje
takve mogunosti u budunosti, izvinjenje rtvama
(Bonjacima) i namirenje tete za ubijene i ponitenje
rezultata genocida genocidnog entiteta RS. Tek tada se moe
otvoriti proces opraanja i pomirenja i uzpostave povjerenja.
___________________________

Takvo svrstavanje u Bosni vodi polarizaciji

bosanskog jezikog bia, ali i podjeli same Bosne.
Ponekad je komino posmatrati u javnom prostoru neke
803

) FTV dnevnik u 19 sati, 15.09. 2011. godine

)
805
)
804

391

ljude kako se sile da budu ksenofobino dosljedni u

upotrebi samo jednog sufiksa. Najgore to bi se moglo
desiti je mijenjanje imena i naziva pa bi se moglo
oekivati da eventualno novo izdanje knjige sarajevskog
pjesnika Valerijana uje, koju je izdao polovicom
sedamdesetih godina prolog vijeka pod naslovom Strah
od fotografisanja, osvane pod imenom Strah od
fotografiranja. No, takva izkljuivost nije prisutna kod
ljudi iz naroda, primjerice kod sredovjenog Boe
Tomia, bosanskog katolika (Hrvata), iz Husina kod
Tuzle, kada kae: ...koja karakterie svakog
igraa...806)
Neosnovano i bezrazlono vri se dvopolna
polarizacija po principu: -irati je hrvatski, a -isati je
srbski, uzimajui u obzir historijske okolnosti i tradiciju
da Hrvati kao katolici svoj kulturni identitet oslanjaju na
latinsku tradiciju i evropsku kulturu, a Srbi kao
pravoslavci na grku i starocrkvenoslavensku tradiciju i
kulturu. Tako nastaju diobe povodom ovoga jezikog
pitanja izazvane ekstralingvistikim faktorima, koje u
ovom sluaju dovode do otre polarizacije razuenog
bosanskog jezikog bia. I tu, sad, dolazimo do
politikog uplitanja i izvanjske intervencije politike u
unutranju strukturu jezika. Jezik je ivi duhovni emanat,
iva pulsirajua struktura razliitih elemenata, koja
izmie svakom izvanjskom sputavanju i nikako se ne da
politiki spregnuti, normativno ukalufiti, ksenofobino
unificirati. Suprotno je razkonom bosanskom jezikom
biu unificiranje i svoenje na jednu dimenziju.
Najprimjerenije bosanskom jezikom biu i
konjunktivnoj normi bilo bi tretiranje ovih sufiksa
806

) FTV, emisija "Pozitivna geografija", 13.12.2005. godine

392

ravnopravno kao morfolokih alternanata, s kojim se,

teorijski, od svake imenice, bez obzira na porijeklo,
mogu tvoriti denominatni glagoli imperfektivnog vida sa
svakim od ovih sufiksa.
Uzmimo, nasumino, primjer francuske rijei
model i od nje izvedene glagole:
modelirati/modelovati/modelisati. Iz savremenog rakursa
ovi formanti se mogu posmatrati kao morfonoloke
sufiksalne alternante u bosanskom jeziku i, stoga, trebalo
bi ih sasvim ravnopravno tretirati u standardnojezikoj
normativistici, jer formalna varijacija ovih formanata kao
afiksa u morfolokom procesu afiksacije ne utie na
funkcionalni identitet ovih leksikih jedinica u
bosanskom jeziku poto nisu jeziki distinktivni, odnosno
ne dovode do promjene znaenja. Znaajno je napomeniti
da i sa komunikativnog stanovia imaju istu vrijednost
pa se u svakom trenutku moe upotrijebiti jedan ili drugi
oblik a da ne izazove nesporazume u komunikaciji: ovo
je dragocjen podatak i nepobitan argumenat da se bez
ikakvih lingvistikih razloga i komunikacijskih zapreka
ovi sufiksi mogu tripletno normirati.
Kao to je ve istaknuto, oni imaju istu funkciju i
znaenje, ali osim razliitog porijekla imaju i razliit
simboliki status kod govornika. Meutim, u bosanskom
jeziku sva tri sufiksa su jezikotvorni, tj. ivi i produktivni
i oni se ravnopravno prepliu, ak u istom izkazu. Takva
situacija je esta kod izvornih govornika bosanskog
jezika, to potvruje i slijedeih nekoliko primjera. U
izjavi za BHT 2008. godine univerzitetski profesor i
strunjak za ustavno pravo dr. Zdravko Grebo kae:
Dejtonski ustav nije nikad ratifikovan ni verificiran u
Parlamentu. Taj bosanski princip zabiljeen je i u izjavi

393

legendarnog fudbalera sarajevskog "elje" i svjetski

priznatog nogometnog strunjaka, Ivice Osima, povodom
smjene elnitva NSBiH: Oni su ispolitizirani i
izmanipulisani.807) Povodom trajka radnika GRASA-a i
saobraajnog kolapsa u Sarajevu, premijer Kantona
Fikret Musi, pojanjava: Kao to se cijela ova situacija
kvalificirala i okarakterisala...808) Tragovi tog
bosanskog jezikog principa naziru se i u humoristikoj
seriji "Viza za budunost", u kojoj je zabiljeen slijedei
dijalog: Vi agitirate. ta radimo? Agitujemo.809)
Fleksibilni bosanski standardni izraz dopua ne samo da
se u istom izkazu mijeaju razliiti formanti za razliitu
vrstu glagola, nego se razliit afiks spontano koristi za
isti glagol u istom izkazu, kao to vidimo u primjeru:
"Mora biti spreman da bude kritiziran...ako ga neko
kritikuje", kako nedavno na televiziji ree akademik
Esad Durakovi. 810) Takvo neto ipkini i Ostojievi
lektori, kao to je svojevremano bila Naila Valjevac na
Radio-Sarajevu, ni pijani ne bi dopustili, kao i dananji
ovievi i Dodikovi. Srbsko-hrvatskim ekstremistima u
Bosni se od ovoga bosanskog principa die kosa na glavi,
jer oni strogo provode razluujuu, disjunktivnu normu i
forsiraju samo jedan formant, kao to to ini elnik SDSa: Moda treba sve resetovati i sve poeti ispoetka,
kako mi u srpskom jeziku kaemo, bez meusobnog
politikog eranja.811) "Za njim igra, cupka, skakue"
807

) TVSA dnevnik u 18,30 sati, 25.02.2010. godine

)
809
) FTV, "Viza za budunost", (repriza, 03.09.2011. godine)
810
) Akademik Esad Durakovi, FTV, emisija "Odgovorite ljudima",
08.09.2011. godine, 20 sati
811
) Mladen Bosi, predsjednik SDS, na sastanku u Mostaru sa
oviem, FTV, 60 minuta, 28.03.2011. godine
808

394

novinarka Svetlana sa BHT, izforsirano upotrebljavajui

oblik 'rezultovali' iako je uobiajen oblik 'rezultirali'.
'Rezultuje' se pojavljuje i u emisiji "Smanji gas" iste
dravne televizije, ali to nita ne smeta bosanskoj
konjunktivnoj, zdruujuoj normi, ako se ne forsiraju
samo jedni oblici,812) a drugi odbacuju iako su obiniji,
poput rijei 'provejava', umjesto 'provihava' i 'melem',
umjesto 'mehlem' u istoj emisiji. U skladu je sa
bosanskom normom i reklamni slogan sa poetka: 'eli
da bude limunizovan', a bilo bi regularno i da je tvoren
sa 'isa' limunisan ili 'ira' limuniziran. (U ovoj prilici
neemo se osvrtati na fenomen da se neki glagoli mogu
tvoriti samo bosanskim sufiksom -ovati iako bi bilo
prirodnije da se tvore sufiksom iz svog prirodnog idioma,
kao to su: hajrovati, titlovati, trajkovati, aikovati,
daunloudovati, filmovati, rimovati, urovati, molovati,
lobovati i dr. Zapravo glagol lobovati ima svoj pandan
tvoren sa afiksom 'ira' (lobirati), ali on ima sasvim drugo
znaenje. Glagol hajrovati postao je posebno frekventan
nakon agresije i susree se esto u aktuelnoj doskoici:
Dok su jedni ratovali, drugi su hajrovali! ) Postoje i
primjeri kada se glagol od bosanske rijei izvodi
izkljuivo posvojenim formantom -irati, npr. nogirati (<
noga+ira-ti). Kao poseban kuriozitet moe se uzeti
jezika kreacija teanjskog knjievnika Bajruzina Hajre
Planjca, koji je pomou domaeg bosanskog formanta ovati napravio glagol od Bosna bosnovati, nazvavi
svoju prvu poratnu stihozbirku Bosnuj Bosno. Bosanski
jezik kao jedinstveni jezik naroda i zemlje Bosne i
Hercegovine, koji obuhvaa sve tradicije, neobhodan je
za jedinstvenu Bosnu i njen prosperitet, ne samo iz
812

) BHT1, emisija "Smanji gas", 13.02.2009. godine

395

politikih nego i praktinih razloga. Zaista je besmisleno

troiti pare i vrijeme "prevodei" jedan te isti jezik radi
nekoliko razlika koje nisu genetsko-strukturne, kao npr.
tretirani glagolski sufiksi, nego su stilsko-izraajne u
vidu slobodnog izbora izraajnih sredstava iz vie
mogunosti: dubleta, tripleta i ostalih viestrukosti. To je
bogatstvo u toleranciji, a ne dioba u tjeskobi.
(2011)

396

V.
Bosanska akcenatska
arhitektonika

397

398

Akcenatska diferencijacija znaenja u

bosanskom jeziku

Kad udari grd na grd

Distribucija akcenata u govoru igra izuzetnu
ulogu, ne samo u neponovljivoj melodiji bosanskoga
jezika nego i diferenciranju znaenja i jasnoi izkaza te
razumivanju smisla poruke
Pamtimo podvige branitelja da se ne bi ponovili
zloini agresora - bio je promotivni slogan spota, koji se
vrtio na TVSA kao najava manifestacije "Igman 2009" i
kojim se graani Sarajeva pozivaju na obiljeavanje
godinjice odbrane Igmana od srbske agresorske
paravojske, koja je tokom etverogodinje obsade grada
sijala po njemu granate poput nebeskog grada (suhoice,

399

tue, leda).813) Udarnu rije: pamtimo spiker je izgovarao

sa dugim glasom 'i', to je kod gledalaca/slualaca
izazivalo nedoumicu u pogledu znaenja ove poruke.
Poruka je imperativno intonirana kao poziv, na ta
upuuje i sam kontekst reenice pa i iri drutveni
kontekst, a u tom sluaju glas 'i' u rijei pamtimo trebalo
je izgovoriti kratko. Lingvisti bi rekli da samo prisustvo
duine naspram njenog odsustva po fonolokom principu
binarnih opozicija distingvira znaenje ne samo ovih
dvahu homonimskih glagolskih oblika nego i glagolskih
kategorija, tvorenih od iste, prezentske, osnove: pmtimo
ima znaenje prvog lica mnoine imperativa, a pmtmo
prvog lica mnoine prezenta. Kao to vidimo, ovdi samo
jedan segmenat akcenatskog lika, jedna prezentska
postakcenatska duina, diferencira znaenje ova dva
glagolska oblika u govoru, koji su u pisanju potpuni
grafemski homonimi.
Ovom nijansom u znaenju i netanim izgovorom nije
odaslana nepopravljivo pogrena poruka, jer svi pamtimo
i na svaki nain moramo i pamtiti i pozivati na pamenje
podviga branilaca da se ne bi ponovili zloini agresora (i
agresor = gresr). Drava, naravno, ne moe obstati
bez branitelj/branilaca, kao ni zemlja bez teak ili kola
bez uitelj. Niti standardnojezika norma bez lektor u
medijima, izdavakim kuama, administraciji... Da je
813

) Iako je Sarajevo bilo glavni grad nezavisne i meunarodno

priznate drave, Republike Bosne i Hercegovine, i imalo status este
"zatiene zone UN-a", srbska vojska je sa oboda hermetiki
zatvorenog grada tokom etverogodinjeg krvnikog bombardiranja i
svirepog masakriranja nezatienih graana polumilionskog grada
Sarajeva, kojemu sam i sam svjedoio, na oigled cijelog svijeta
hladnokrvno poinila genocid ubivi vie od 11.000 ljudi, izkljuivo
civila, od toga 1.500 djece.

400

lektor predhodno akcentirao citiranu reenicu sa poetka

teksta, kao to je bio duan na auditivnom mediju, spiker
bi je pravilno proitao i tako bi se izbjegle nedoumice u
pogledu znaenja.814)
Ovdi se susreemo sa jednim prozodijskim
fenomenom u bosanskom jeziku kada se samo jedna
postakcenatska duina javlja kao diferencijalni znak
znaenja rijei. U pisanju bi se imperativni nain citirane
reenice lahko pripoznao stavljanjem uzklinika na kraju.
Ali, da je ova reenica bila predoena napismeno,
nedoumice bi se pojavile i u pogledu itanja rijei
'branitelja' i 'agresora', jer se u bosanskom jeziku ne
obiljeavaju akcenti, izuzev nekoliko sluajeva, kao to
je npr. 'genitivni znak'. I kod rijei 'branitelja' jedino iz
konteksta saznajemo da se radi o mnoini, jer su kod
rijei ovoga tipa (sa imenikim sufiksom -telj) u pisanju
jednaki genitiv jednine i genitiv mnoine, a u govoru im
diferencira znaenje samo genitivna duina u mnoini,
koja se u pisanju obiljeava posebnim pravopisnim
znakom, tzv. genitivnim znakom (). Analiziranu
reenicu lektori u audio-vizuelnim medijima bi
814

) Lektori bi trebali uiti novinare i urednike u audio-vizuelnim

elektronskim medijima kulturi govora, gramatikoj pravilnosti te
primjeni vaee standardnojezike norme bosanskog jezika, ali se
postavlja pitanje jesu li i sami lektori obueni za svoj delikatni
posao. Ovdi se, naravno, ne misli kako su se obukli, to zavisi od
vremenskih uslova i linog stila i morala, niti da delikatnost njihovog
posla zavisi od obenosti, nego od buenosti, to znai da su
bueni, odnosno da su proli strunu obuku i sistematizirali
fakultetsko znanje u skladu sa standardnojezikom normom, a ne
'obuni', to znai kako su se obukli i kako se oblae. Da bi se
izbjegle nedoumice, umjesto obuen mogao bi se upotrijebiti
sinonim 'odjeven' (ik. odiven).

401

akcentirali ovako: Pmtimo pdvge brnitlj da se ne

bi ponvili zlini gresr! Obueni spikeri bi je
proitali shodno tome i predviena poruka bi bila poslata
javnosti bez mogunosti dvostrukog tumaenja. Kao to
je poznato, distribucija akcenata u govoru igra izuzetnu
ulogu ne samo u neponovljivoj melodiji bosanskoga
jezika, nego i diferenciranju znaenja i jasnoi izkaza i
razumivanju smisla poruke.
Da su autori spota upotrijebili sinonim 'branilaca'
izbjegla bi se ta nedoumica, jer genitiv jednine je
'branioca', a genitiv mnoine 'branilaca', pogotovo to se
ove dvije rijei mogu smatrati istoznanim leksikim
dubletima u bosanskom standardnojezikom izrazu (U
Sarajevu postoji Ulica branilaca grada). Formalna
varijacija sufiks -telj/lac nije jeziki distinktivna, jer ne
utie na funkcionalni identitet jedinice u jeziku, odnosno
ne dovodi do promjene znaenja. Radi se o rijeima istog
znaenja, leksikim dubletima, koje imaju ravnopravan
normativni tretman. Preferencija u upotrebi nekog od
oblika vezana je za simboliku funkciju jezikog
identiteta. Suprotno je bosanskom standardu preferirati
neku od ovih rijei i sasvim je svejedno kada emo koji
leksiki oblik upotrijebiti. Istina, ovaj bosnistiki
normativni aksiom nije dosljedno proveden u
Institutskom Rjeniku. I branilac i branitelj nisu
normirane kao dubleti (branilac/branitelj), nego su
navedene kao samostalne rijenike odrednice i zasebne
leksike jedinice, s tim da je rije branilac dobila
preferentan status u odnosu na branitelj ("branitelj
im.m.r. branilac"). I pored ove rijenike neloginosti,
smatram da bosansko leksiko normativno naelo mora
biti da se ove rijei bez ikakvog ogranienja naporedo

402

upotrebljavaju. Bjelodano je, meutim, da sufiksi -lac i telj i pored toga to imaju razliitu etimologiju, imaju istu
morfonoloku funkciju sufiksalnog formativa u tvorbi
radnih imenica, a znaenja im se priklapaju. Ovi sufiksi
mogu se posmatrati kao morfonoloke alternante u
morfolokom procesu afiksacije i tvorbe dubletnih
oblika.815) U praksi je primjetno leksiko unificiranje,
odnosno diskriminiranje jednih i preferiranje jednog od
dva alternativna oblika jezike jedinice, koje je suprotno
bosanskoj jezikoj tradiciji i fleksibilnoj konjunktivnoj
normi, kao to u naem posmatranom sluaju
istoznanice branitelj i branilac imaju podpuno
ravnopravan tretman u upotrebi. Tako se preferiranjem, a
ne ravnopravnom upotrebom dubleta, polarizira bosansko
jeziko naslijee i nepotrebno vjetaki razgrauje i
osiromauje pa neki nedovoljno upueni i obueni
poslenici u bosanskim medijima pojedine rijei i oblike
vezuju neosnovano i neutemeljeno samo za neku
815

) Kako nalazimo u filolokoj literaturi, sufiks -lac (< gl. prid. rad.
+ -(a)c, (< c) je obi slavenski sufiks za muki rod imenica, jo i
danas iv i jezikotvoran, a znai vrioca radnje, dunosti ili nosioca
osobine. Veoma je rairen u tvorbi apelativa i toponima sa osnovnom
deminutivnom funkcijom iz koje se razvila funkcija tvorenja nomina
agentis od jednoslonih glagolskih osnova, npr. starac, kosac, borac,
pisac. Slui kao morfoloki elemenat u poimenienju pridjeva,
prolih participa, aktiva i pasiva, kao u naem primjeru: branilac,
davalac, vladalac. Sufiks -telj je sveslavenski i praslavenski sufiks
(dometak), koji slui za tvorenje radnih imenica od kauzativnih,
odnosno faktitivnih glagola na ati, -iti. Prisutan je i u
starocrkvenoslavenskom, a iv i produktivan u bosanskom jeziku jo
i danas, kako dokazuju neologizmi ravnatelj, upravitelj, itatelj,
uitelj itd. Meutim, poznati slavisti Mareti i Leskien slau se u
tvrdnji da je malo naih narodskih rijei s tim sufiksom, mnoge da su
iz crkvenog jezika i iz drugih slavenskih jezika.

403

izolovanu sociokulturnu sredinu, odnosno jedan

nacionalni izraz, kao to su, primjerice, polarizacija rijei
prema spominjanom imenskom sufiksu: -telj/lac.
Kada se radi o genitivnoj duini, ona u ovom
sluaju ini distinkciju u znaenju i kod rijei 'agresora' ,
samo to u ovom sluaju pogrean izgovor ima duboke
politike konotacije i implikacije, jer od te duine zavisi
da li se poruka odnosi na jednog gresora ili vie
gresr. Iz tog razloga uzpostavljeno je pravopisno
pravilo da se genitivna duina kao pravopisni znak biljei
u genitivu mnoine ovakvih imenica, npr. agresor. U
konkretnom sluaju nee biti potekoa u razumivanju
poto se radi o sarajevskom mediju i o bitki za Igman pa
poznavaoci prilika znat e da se radi samo o jednom
agresoru (srbskom). Samo ova jedna jedina reenica
dovoljan je dokaz znaaja prozodijskog sistema
bosanskog jezika ne samo za ouvanje bosanskog
identiteta kao amblema drave nego i uloge akcenta kao
diferencijalnog znaka znaenja u rijeima ili njihovim
oblicima koji su i po fonetskom i po grafemskom sastavu
podpuni homonimi.
Prozodijski sistem bosanskog jezika obuhvaa i
sporedne dugosilazne akcente ili neakcentovane duine,
ostale na mjestu nekadanjih dugosilaznih akcenata prije
procesa prenoenja akcenata za jedan slog naprijed.
Bosanski jezik je poseban i po tome to u odnosu na
jezike u okruenju uva sve duine, od onih koje su bile
u praslavenskom jeziku, kao to su, primjerice, genitivne,
prezentske ili iterativne duine, do onih novijih nastalih
od 15. stoljea u procesu prenoenja akcenta za jedan
slog prema poetku rijei, npr. sljk seljka (<seljk);
nrod nroda (<nrd). Sporedni dugi akcenti, ili

404

neakcentirane duine, su najljepi ukras bosanskog jezika

i zato ih treba uvati, jer slue glasovnoj izraajnosti i
melodijskoj razuenosti i nijansiranosti. Na istoku se te
duine gube i posredstvom medija takva pojava iri i na
bosanski jezik. Ve se moe uti kod gotovo svih
najavljivaica vremenske prognoze na BHT kako e
vrijeme biti blano, umjesto blno, i sl. Sa te strane,
ali i sa zapadne, dolazi i pojava neprenoenja akcenata na
proklitiku i sjeckanja pojedinih sekvenci govora, ime
intonacija dobija amplitudu zemljotresa, a ne jednog
harmoninog pulsiranja. Presudna je uloga sveprisutnih i
svemonih elektronskih medija u svemu tome iako je
uloga kolskog sistema i administracije nazaobilazna. Ide
se dotle da se, ak, akcenatski krivotvore lina imena
(antroponimi) i prezimena (patronimi) te etablirani
geografski nazivi (toponimi, hidronimi, oronimi) i,
umjesto izvornih bosanskih oblika, ciljano nameu
Karadievi istonohercegovaki oblici.
_______________________________________
Festvl festivl
U Institutskom Rjeniku posvojenica iz latinskog,
festival, akcenatski je dubletno normirana: prema englezskom,
fstivl i prema podomaenom bosanskom, festvl. Kao da je
to znao, vispreni Hercegovac Stipe Prli, kao predstavnik
generalnog sponzora, ovako je izgovorio jednu reenicu na
otvaranju Sarajevo film festivala (SFF), estitajui
organizatorima 15. godinjicu toga festivla: Sarajevo film
fstivl nije samo festvl ... izgovarajui prvi put rije festival
sa hercegovakim izgovorom (fstivl), a drugi put sa
bosanskim (festvl). Ovo je, dakle, prava paradigma upotrebe

405

bosanske (bosansko-hercegovake) konjunktivne norme u

pogledu akcenatskog dubletizma.
Tokom ovog festivala jasno su se diferencirali u
govoru i gosti i domai, i oni koji su u trendu i koji nisu. Ad
hoc analiza pokazuje da su razni akteri razliito upotrebljavali
ovu rije i tako se akcenatski diferencirali. Direktor SFF
Mirsad Purivatra ima dosljedno izvorni bosanski akcenatski
lik: festvl festivla, kao i selektorka regionalnog programa
Elma Tataragi te glumice ana Marjanovi i Ivana Pekui.
Na glumca i tadanjeg ministra kulture KS Emira
Hadihafizbegovia izgleda je uticala medijska presija sa
strane (ili englezski izgovor) pa mu se omakne novi nebosanski
akcenat: fstivl fstivla. Voditelj BHT dnevnika Saa Deli
ima taj novokomponovani akcenat, kao i izvjetaeni
voditeljski tandem Dejan Kukri i Maja engi (manje) sa iste
televizije.
Bosanski i hercegovaki akcenat se razlikuju i u mnogim
drugim rijeima u odnosu na 'blagi' (bosanski) i 'otri'
(hercegovaki) izgovor, npr. kv kova, jsmn
jasmna, Mstr Mostra (bosanski) i kv kva,
jsmn jsmna, Mstr - Mstra (hercegovaki). To su
podpuno zasebni akcenatski likovi, gdje pored kvalitativne
razlike u tonalitetu imamo i svoenje bosanskog akcenta u
genitivu na 'obinu' postakcenatsku duinu u hercegovakom
izgovoru.

______________________________________
Unikatni prozodijski sistem bosanskog jezika, sa
zakonomjernim smjenjivanjem naglaenih i
nenaglaenih, dugih i kratkih glasova, uzlazne i silazne
intonacije, ini onu uvenu i pripoznatljivu melodiju
bosanskog jezika, koja govor Bosanaca ini tako
pjevnim, muzikalnim i milozvunim. Prema inherentnom
strukturnom modelu, bosanski akcenat je, u principu,

406

slobodan (pokretan, nevezan) tako da akcenti razliitog

kvaliteta i kvantiteta "skau" sa sloga na slog u istoj rijei
ili sintagmi ili se, pak, izmjenjuju sve etiri akcenta na
istom slogu iste rijei u padenoj paradigmi, a kada se
tome dodaju i akcenatske alternacije, dobijemo
prepoznatljivu i neponovljivu dinaminost, melodioznost
i ekspresivnosti bosanskog govora.816) Tako je
etveroakcenatski sistem sa dva kratka i dva duga te dva
silazna i dva uzlazna akcenta, uz postakcenatske duine,
postao nezamjenjivi i nezaobilazni znak identiteta
bosanskog jezika i neprocjenjivo blago bosanske kulturne
batine.817) O melodioznosti bosanskoga jezika postoji
816

) Postoje dva ogranienja koja ga ne ine apsoluto slobodnim, a to

su da posljednji slog ne moe biti naglaen i da jednoslone rijei
mogu imati samo naglasak silazne intonacije. Tree ogranienje,
naslijeeno iz ranije srbsko-hrvatske akcenatske norme o
izkljuivanju silaznih akcenata sa unutranjih slogova rijei,
bosanski normativci su prihvatili, ali govorna praksa odbacuje.
817
) Poto e u ovom radu biti oznaavani akcenti u rijeima,
potrebno je za itaoce koji nisu jeziki strunjaci navesti oznake za
pojedine akcente, njihove nazive i izgovor (znaenja):
(") je znak za kratkosilazni (ili brzi) akcenat, a izgovara se tako da i
jaina i intonacija glasa naglo padaju;
() je znak za dugosilazni (silazni) akcenat. Kao i kod (") postoji
naoporednost tona i intenziteta, samo to se u poetku kratko penju,
a potom naglo padaju u dva dijela: u prvom vrlo jako i brzo, a u
drugom slabo ili nikako. Istim znakom se obiljeava 'genitivna
duina';
() je znak za kratkouzlazni (spori) akcenat, a izgovara se kratko tako
to mu ton stalno raste, a intenzitet prvo raste, a potom opada; (U
filolokoj literaturi korieni su i termini 'blagi' ili 'spori' za
kratkouzlazni akcenat, a 'otri' ili 'brzi' za kratkosilazni.)
() je znak za dugouzlazni (uzlazni) akcenat koji ima iste osobine kao
i (), samo to je rast tona i rast i opadanje intenziteta u veim
razmjerama;

407

obeprihvaena naelna teorijska postavka i u slavistici i

u serbokroatistici, a bosnistika je duna da je detaljnije
objasni i uztrajno njeguje. I povrni istraivai lahko e
utvrditi da takav "muziki" etveroakcenatski sistem
predstavlja znaajan segmenat fonetsko-fonoloke i
semantike strukture bosanskog jezika i nezaobilazan
elemenat njegova identiteta. Nije nikakvo udo to je u
takvom jeziku nastala najljepa i najmelodinija
graanska ljubavna pjesma sevdahlinka. Nerijetko
samo jedna zvukovna nijansa glasa postaje instrumenat
najsuptilnijeg zvukovnog diferenciranja znaenja
homonimskih jedinica u leksikoj i morfolokoj
paradigmi, to potvruje injenicu da akcenat igra veoma
vanu ulogu u bosanskom jeziku kao morfonoloki i
semantiki strukturni elemenat i kao jedan od najljepih
ukrasa, koji slui njegovoj ljepoti i glasovnoj izraajnosti
sve do egzotinosti.
Nezamjenjiva uloga akcenta oituje se i u
diferenciranju leksikih i morfolokih homonima. esto
je formalna akcenatska varijacija u rijeima jeziki
distinktivna i ne samo da odreuje njihov funkcionalni
identitet nego u odreenim primjerima dovodi i do
promjene znaenja. Postoje brojni primjeri gdje je samo
akcenat diferencijalni znak znaenja u rijeima istog
fonetskog i grafemskog sastava. Evo nekih: grd (urbano
naselje) i grd (suhoica, tua, led); tk (zemljoradnik,
ratar) i tak (pridjev, m.r. koji ima veliku masu); dga
(luni spektar boja nakon kie), dga (daska na buretu),
dga (pridjev, .r., neodreeni vid) dg (.r., odreeni
vid); jrica (koza) i jrica (proljetna penica); mlde
() je znak za nenaglaeni dugi glas (slog)

408

(omladina) i mlde (oiljak, biljeg, izraslina na tijelu);

psti (svaliti se na zemlju) i psti (gristi travu, o
biljojedima); pgledati ("baciti" pogled) i pogldati
(uestalo "bacati" pogled); drstao (gl. prid. rad. svr.
od drsti) i odrstao (gl. prid. rad. iter. od odrstati);
zvesti (vodei uiniti da ko napusti zatvoren prostor)
zvsti/izvsti (vezenjem ukrasiti to, npr. mahramu),
pored zvesti (: izvoziti ); sjati (izsijavati svjetlost) i
sjati (razsipati, razbacivati sjeme po zemlji, ek. sejati);
vjati, zapravo vhati ("rediti" ito, ek. vejati) i vjati
(goniti, iter. od viti; slo. zaviti, iter.zavijati), pplaviti
(prekriti teren vodom) i poplviti (obojiti u plavo ili
dobiti plavu boju, pomodriti). U primjerima pgledati i
pogldati, te drstao i odrstao, radi se o akcenatskom
diferenciranju oblik svrenog i nesvrenog iterativnog
glagolskog vida; u primjerima vjati i vjati zapravo i ne
postoji homonimnost u bosanskom jeziku, jer je oblik
vjati unesen srbsko-hrvatskom normom umjesto
izvornog vhati; u primjerima zvesti (< iz-vod/ved-ti) i
zvsti/izvsti (<iz-vez-ti) ne bi ni postojala potreba
akcenatske distinkcije znaenja da je u upotrebi
morfoloki pravopis, jer bi se ovaj glagol pisao izvezti.
Tako bi se pisao i svreni vid prema nesvrenom izvoziti,
samo bi njegov akcenat bio zvezti. Sasvim je neznatan
broj rijei koje se ni po emu ne mogu diferencirati, osim
prema kontekstu ili u rijenicima, jer imaju identian i
leksiki oblik i akcenat, a razliito znaenje, kao u
primjeru ksa, koja ima tri znaenja: 1. halatka, orue za
runu konju trave (tur. tirpan); 2. vlasi na ljudskoj glavi
(tur. salar); 3. manji planinski privoj ili greben. Prva dva
navedena znaenja dokumentirao je jo Muhamed Hevai
Uskufi u svome bosansko-turskom riniku iz 1631.

409

godine.818) Sa ovom rijeju homonim je pridjev enskog

roda neodreenog vida ksa (npr. slika na zidu) i
odreenog vida ks (npr. linija ili ravan u geometriji),
ali ih diferencira akcenat.
Zanimljiv je nastanak akcenatskog diferenciranja
znaenja u rijei novina, koja pripada veoma brojnoj
kategoriji deadjektivnih imenica sa sufiksalnim
tvorbenim formantom -na. Razlika u akcenatskom liku
izmeu starijeg bosanskog akcenta 'novna' i novijeg
istonohercegovakog 'nvina' dovela je do promjene
znaenja u vrijeme pojave tampe u BiH, kada je
prihvaena Vukova istonohercegovaka akcenatska
norma pa je 'nvina' dobila znaenja tampanog
informativnog glasila, tj. lista, a 'novna' je zadrala svoje
nepromijenjeno znaenje (sve to je novo). Na to
diferenciranje znaenja uticala je i injenica to je veina
prvih novinara i urednika novina u BiH dolazila ba sa
istonohercegovakih i crnogorskih strana, kao,
uostalom, i danas.819) Uobiajeno akcenatsko
diferenciranje znaenja ovih rijei u narodu izpoljio je
instinktivno i ex-premijer FBiH Nedad Brankovi u
jednom televizijskom intervjuu, govorei o privatizaciji
naftnih terminala u luci Ploe, kada je izjavio: To je bila
jedna trakavica u nvinama i to nije nikakva novna.820)
818

) Uskufi Rinik (1631), str. 82.

) Za razliku od opeg znaenja rijei brzna, prezime novinarke i
voditeljice na FTV izgovaraju sa kratkosilaznim akcentom na 'r':
Bzina (Amra).
820
) FTV, emisija "60 minuta", 24.12.2007, oko 20,15 sati. Povodom
katastrofalnih majskih poplava u BiH 2014. godine, tv-gledaoci su
mogli primijetiti u reporterskim javljanjima sa lica mjesta da
domicilni stanovnici eria i Topi-Polja upotrebljavaju rije slina
za odron zemlje, koji reporteri imenuju kao klizite (klizie). Njezin
819

410

Na isti nain diferencirane su i rijei slinog znaenja:

bosanski 'prvna' i istonohercegovako 'pvina' (prvi
rod, prinos ita, prvi rod voke, prvo janje, jare, tele, prvi
odlazak u pohode oca i majke prijateljima, kerkinim
svekru i svekrvi, nakon udaje). Taj novi akcenat
nezaustavljivo se iri audio-vizuelnim elektronskim
medijima. Tako je, za razliku od politiara Brankovia,
porijeklom iz istone Bosne, profesor Prirodnomatematikog fakulteta u Sarajevu Sulejman Redi u tvserijalu BHT1 o biljnom svijetu u BiH neprekidno
upotrebljavao istonohercegovaki akcenat 'plnina', a ne
bosanski planna.821) Razlike u akcentu rijei istog
znaenja prisutne su u govorima i u okviru jednog
dijalekta, kao to, primjerice, navodi Dalibor Brozovi da
se pridjevi enskog roda tipa 'stara' razlikuje u akcentu
izmeu fojnikog (stra) i zenikog (stra) govora.822) Tu
injenicu potvrdio sam i vlastitim iztraivanjima
akcenata u srednjebosanskim govorima, na tromei
obina Zenica, Busovaa i Kakanj, u kojem ova rije
homonim silna ima obe znaenje: sila, snaga, mo; silovitost,
estina i tako sam je i unio u Institutski Rjenik.
821
) O vanosti akcenta, ak i u imenima, svjedoi jedan posve
neobian primjer. Pozivajui neke radne kolege iz Predsjednitva
SSOBiH polovicom osamdesetih godina u goste u porodinu kuu u
sarajevskom naselju vrakino Selo, tadanji glavni urednik
sarajevskog omladinskog asopisa "Lica", potom urednik
beogradskog lista "Mladost" i sadanji urednik magazina "Slobodna
Bosna", Senad Avdi, osjetio je potrebu i razlog da skrene panju
zvanicama da ni za ivu glavu neko ne bi oslovio njegovu majku
imenom Hasba, nego izkljuivo Hsiba, kako je oslovljava mu
Muslija (tur. Hasbe < ar. asb), jer bi se, kae, naljutila. Razlog je
vrlo jednostavan: Avdii su porijeklom iz istone Hercegovine,
tanije Plane, i Hsiba je Muslijin zaviajni izgovor.
822
) Brozovi (1959), str. 431-438.

411

ima "zeniki" akcenat: stra. Ali u uzreici: ...majka mu

stra ima "fojniki" akcenat: stra.
Veliki je broj rijei u kojima razlika u akcentu i
postakcenatskoj duini ini jedinu fonoloku razliku
meu oblikim kategorijama kao to su imenice enskog
roda na a, npr. ena. Od etrnaest oblika promjene ove
rijei u jednini i mnoini, polovica su morfoloki
homonimi, a zanimljivo je da ova rije ima unakrsno
identine oblike u nominativu jednine i genitivu
mnoine, te u genitivu jednine i nominativu mnoine, ali
ih razliiti akcenti diferenciraju: na (nom.jd.) i n
(gen. mn.) te n (gen. jd.) i ne (nom. mn.). Akcenat
ini distinkciju i meu leksikim kategorijama, kao to
su, primjerice, imenice i od njih poimenieni pridjevi:
stdn (hladnoa) i stden (hladan), mlda (nevista,
snaha) i mlda (nije stara); rmn (rumenilo) i rmen
(crvenkast, ruiast); stmn (strmina, vrhlet) i stmen
(strm, vrhletan); kmn (stijena) i kmen (koji je od
kamena, stijene); plmn (vatreni jeziak iz aria),
plmen (koji plamti); psmn (slovo, grafema) i psmen
(koji zna pisati) i sl. Ove imenice su veoma izraajne
zbog irokog asocijativnog spektra i ouvane semantike
veze sa pridjevom pa su vrlo este u poeziji, kao u stihu:
"Kako iz glasova hlipti rmn i zov."823) Pored toga,
postakcenatska duina ini kategorijalnu distinkciju
izmeu pridjeva i priloga tipa reprtrsk (pridjev) i
reprtrski (prilog). ta znai samo jedna neakcentovana
duina, kao jedini diferencijalni znak znaenja, moe
posluiti jedna omaka urednika BHT vijesti, Sae
Delia, kojom je izazvao "komunikacijski um" u
kiparskoj koloniji mada on ima vrlo korektan izgovor
823

) Hajdarevi (2000), pjesma "Gluho doba", str. 38.

412

prema srpskohrvatskom knjievnojezikom standardu. U

jednoj informaciji Deli je rekao da je "zavrena kparsk
kolonija" i odmah izazvao znatielju, ali i nedoumicu kod
gledalaca o kakvoj se to koloniji na Kipru radi. Tek kad
je etvrti put upotrijebio sinonim i rekao da e vajarski
radovi biti ispeeni, postalo je jasno da se radilo o skupu
kipara (skulptora) i njihovoj koloniji na Ilidi, a ne skupu
(koloniji) Kiprana. Deli je morao izraziti duinu na oba
glasa 'a', u obliku "zavrena kprsk kolonija", a ne
samo na krajnjem, i ne bi bilo nikakvog
'komunikacijskog uma'.
_________________________________
Domai akcenat na putu
Nakon sarajevske premijere dugo najavljivanog hit-filma "Na
putu" bosanske rediteljke Jasmile bani, filmski kritiar
Mirsad Klii je na Sarajevskoj kantonalnoj televiziji,
oekivano, iznio hvalospjev filmu, uz primjetbu da su "glavne
uloge u filmu pripale hrvatskim glumcima Leonu Luevu i
Zrinki Cvitei, koji nisu do kraja savladali domai akcenat,
ali to se nee ni osjetiti im film pree granicu Kantona
Sarajevo", ime se indirektno sugerira da postoji
diskrepancija izmeu izvornog bosanskog akcenta i srbskohrvatskom knjievnom normom projektovanog akcenta, kojeg
su se drali akteri filma. Iako se u filmu varira aktuelna
bosanska tema o vehabijama, iako je Bosna mjesto radnje
filma, iako je rediteljka porijeklom iz Bosne, film ne mora
nuno biti bosanski i na bosanskom jeziku, jer je film raen u
produkciji nekoliko zemalja, meu kojima i Hrvatske.
Kulturoloki gledano, umjetnost je univerzalna, a praktino
film, kao i knjievnost, pripada onome na ijem jeziku je
ostvaren. Umjetniki film, za razliku od dokumentarnih,
rijedko posee za jezikom karakterizacijom likova. Ovaj

413

stilski postupak vie je vezan za knjievnost, a svoju promociju

i punu afirmaciju doivio je prije vie od jednog stoljea, u
doba realizma kao globalne (knjievno)stilske formacije. Za
preovlaujue bosanske poglede bosanska atribucija filma
pogotovo bi bila upitna ukoliko bi se prihvatila mogua
poruka filma da je (vehabijsko) vjersko osjeanje prepreka
("normalnoj") ljubavi.
_______________________________________

Postoji prilian broj rijei tipa: zid, lonac, konac,

grad, ivot, u kojima se u padenoj paradigmi smjenjuju
sva etiri akcenta: knac, knca, knci, knc/konc,
ali ima primjera uklanjanja akcenatskih alternacija. U
posljednjem primjeru, pod uticajem sa strane, u novije
vrijeme izvreno je analoko ujednaavanje genitiva
mnoine sa nominativom, kao i kod rijei snovi snv,
umjesto sinv. Ali bosanski narodni govori jo uvaju
izvorne akcenatske likove u bosanskim rijeima kao u
bosanskoj poslovici: Hdo slo bez momk, a i zmlja
bez tek. Tome svjedoi i povratnica Remzja Deli sa
podruja Srebrenice, koja kae: U Liskovku ena pet
sinva izgubila824), a sokolaki imam Omerovi e rei:
Djeca tih nana su uglavnom u gradvima.825) Tako
govori i narator povodom otvaranja obnovljene Stare
kamene uprije u Konjicu: "... napiti se sa esm...",826)
a isti oblik upotrebljava i jedan vremeni profesor
historije iz Stoca: "...gradei dvadesetak esm...827)
Nasuprot njima, na dravnoj televiziji se uje izgovor
824

) BHT1, reportani serijal Josipa Pejakovia "Uime naroda",

09.07.2009, 20 sati
825
) NTV Hayat, 18.02.2009, 19 sati
826
) BHT1, 16.06.2009. godine, 20 sati
827
) FTV, emisija "Pozitivna geografija", 09.05.2006. godine

414

jednog lokaliteta u Lavanskoj dolini koji je podpuno

nepoznat govorima toga kraja: Zbog sanacije puta u
Kanku, umjesto u Kaonku.828) Radi se o sve rairenijoj
uvoznoj pojavi izjednaavanja akcenta u nominativu i
ostalim padeima, kao i u sluaju na FTV: Pomraenje
sunca bilo je u Nplu... (umjesto Neplu829) Tako e
postupiti sa poslanicima i voditeljica veernjeg dnevnika
na BHT Svetlana Topali, koja inae ima katastrofalnu
akcentuaciju, u izkazu: Kako je protekao dananji dan
poslnka, umjesto pravilnog akcenatskog lika:
poslank, sa obaveznom genitivnom duinom na
posljednjem slogu.830) U Institutskom Rjeniku ova rije
je dubletno akcenatski normirana kao: poslnk/poslnk.
Ova akcenatska dvostrukost u jednini ima jedinstven
akcenatski oblik u mnoini: poslanci. Zaudo, takvu
zbrku pravi i dugogodinji predratni televizijski spiker,
Rinko Golubovi, itajui prilog o Buni i Blagaju: Prilozi
od duana i mgza831), unosei nepravilan,
novokomponovani, nebosanski akcenat na prvom slogu, i
to kratkosilazni, umjesto dugouzlaznog na drugom slogu,
a nema ni obavezne genitivne duine na posljednjem
slogu (): bosanski pravilno bi bilo: magz.
Ekskluzivnost prozodijskog sistema bosanskog
jezika najuoljivija je pri meusobnom doticaju sa
jezicima (slavenskog porijekla) u okruenju. To je jedan
od neponovljih biljega bosanskog identiteta i kao takav
predstavlja neprocjenjivo blago bosanskog kulturnog
naslijea, koje se u postdejtonskoj Bosni, kao i sve
828

) BHT1, emisija "Smanji gas", 25.11.2008. godine, 12,50 sati

) FTV dnevnik u 19,30, 22.07.2009. godine
830
) BHT1 dnevnik u 19 sati, 28.10.2009. godine
831
) FTV, 24.03.2009. godine, 16,30 sati.
829

415

drugo, unitava i destruira, to neznanjem, to

kompleksakom samomrnjom i podanitvom, to
ciljanim programiranim unitavanjem radi asimilacije.
Ljudi kao da se utrkuju ko e manje liiti na sebe. Nakon
rata odjednom su spikeri, voditelji/ce, urednici i novinari
poeli 'teljirati', umjesto 'lacovati', slino kao to su
poeli iskljuivo 'irati' dojueranji 'isai'. Za to ne postoji
nikakav lingvistiki ni komunikativni razlog, izuzev
kulturni i psiholoki ili kvaziidentitetski. Presija
elektronskih audio-vizuelnih medija susjednih zemalja na
otvorenom medijskom prostoru nae drave remeti i
destruira taj strogo determiniran sistem unutranje
genetske strukture bosanskog jezika. Zato bosanski
mediji forsiraju uvezeni akcenat? Odgovor je
jednostavan. Bosna nije postala samo ekonomska i
kulturna kolonija, nego i medijska. Na javnoj sceni niti
postoje mediji koji bi mogli afirmisati i prononsirati
izvorni akcenat i tako parirati agresivnoj medijskoj presiji
sa strane, niti u postojeim medijima postoje obuene
strune snage koje bi se suprotstavile ovoj poplavi. Ne
postoji ni drutvena klima niti politika svijest o znaaju
medija za njegovanje izvornog bosanskog melodioznog
govora. Zaboravlja se da su mediji projektovano sredstvo
za "izpiranje mozga". Postoji svijest da sve to je bilo
ranije ne valja i da sve to je tue i to dolazi sa strane,
bolje od svoga. Ostaje pitanje: Ako na medije sa strane,
izgleda, niko nikako ne moe uticati, kako i ta uiniti da
urednici, razni voditelji programa i novinari govore na
radiju i televiziji u skladu sa tom bosanskom
(najmilozvunijom) tradicijom?
(2010)

416

O krivotvorinama imen

Original i reprza amide Idrza

Postgenocidna katunizacija bosanskog kulturnog
prostora ogleda se i u skrnavljenju onomastikih
pojmova. Kad su u pitanju imena orijentalnog porijekla,
to ima ne samo jezike nego i politike konsekvence, jer
najvei dio najbrojnijeg bosanskog autohtonog
stanovnitva, Bonjaka, nosi orijentalna imena u skladu
sa svojom orijentalno-islamskom tradicijom. Tipian
primjer nepravilne upotrebe bonjakih imena
orijentalnog porijekla, ali i obstrukcije bosanskog
akcenatskog sistema, desio se upotrebom imena Idriz u
filmu "Kod amide Idriza", tokom snimanja i potom
napadne promotivne kampanje. U navedenom kontekstu
ovo ime upotrebljavano je u filmu u genitivnom
akcenatskom obliku drza, a ne uobiajeno Idrza, prema
nominativu drz.(< ar. Idrs : Asir) Da su autori filma i
medijski promotori, ali i domai mediji, pogledali

417

intervju Mufida Memije sa vrhunskim bosanskim

slikarom-grafiarom, Mersadom Berberom, primijetili bi
da je Berber upotrijebio pravilan izvorni oblik ovog
imena kada je nabrajao neke filmove kao ilustraciju
svoga stava da recentna bosanska kinematografija ima
svjetske reference. Rekao je ba kako treba: Kod mid
Idrza.832) Tako e i dopisnik FTV iz Bihaa Esad
Budimli normalno upotrijebiti izvorni oblik akcenta
svoga kraja u imenu Rfk Refka kao i njegova
kolegica iz Zenice Mujesira Puri.833) Autori filma su,
moda nesvjesno, imputirali u bonjaku tradiciju neto
to joj ne pripada, a ako su falsifikovali izgovor imena,
neki gledalac e se upitati jesu li autentini i duh i
atmosfera, prikazani u filmu, autentini u umjetnikom
smislu. Iako nije izvorna bosanska rije, nego
orijentalizam, posvojena je u bosanski jezik prema
modelu zajednikih imenica tipa: vdr vodra (<
vodr); vjnk vojnka (< vojnk), koje u zavisnim
padeima imaju dugouzlazni akcenat na mjestu starog
neprenesenog akcenata na drugom slogu. U bosanskom
jeziku jo uvijek postoje brojne posvojenice iz
orijentalnih jezika ovoga tipa, npr. ibrik, miraz, hadis,
avaz i sl. Kod Bonjaka, osobito u privatnoj
komunikaciji, veoma su frekventne i imaju dosljedno
navedeni bosanski akcenat u zavisnim padeima: ibrka,
mirza, hadsa, avza. I orijentalizam amida je veoma
frekventan. U razgovornom jeziku kod Bonjaka
podpuno je potisnuo slavenski sinonim stric, ali ne i u

832

) Mersad Berber: "Filmovi 'Nafaka' i 'Kod amide Idrza'..." ,

TVSA, emisija 'Portreti', repriza 13.12.2009. u 20 sati
833
) Vie u prilogu Refka..., FTV dnevnik 16.05.2014. godine

418

novoosnovanim "bonjakim" medijima.834) Ali i od

jedne bosanske filologinje sa naunom titulom, Naile
Valjevac, porijeklom iz Gacka, zabiljeio sam taj
istonohercegovaki akcenat u izrazu: u vzu,835)
umjesto bosanskog oblika: u Avzu (:vz < pers. vz)!
Zato nije zaudno ako jedna biva radio-novinarka Borka
Rudi, kae: ...u vzu... iz vza...836), jer je reena
filologinja bila svojevremeno lektor na radiju, zajedno sa
Veliborom Ostojiem. Poput Rudike u predhodnom
primjeru jo jedna radijska novinarka, Radmila Sesar,
falsifikovala je, ak, antroponim, ime ene o kojoj je
pravila reportau, kada je svoju sagovornicu Abdu
(kratki uzlazni akcenat na drugom slogu '') u reportai
prikrstila u bidu (kratki silazni akcenat na prvom slogu
'') i za Abdinu priu dobila nagrade na radijskim
festivalima u Istanbulu i Iranu.837) Velika boljka naeg
postratnog novinarstva je netano navoenje imena, to
upuuje na nepotivanje profesionalnih standarda i na
pomanjkanje jezikog obrazovanja i njegovanja jezike
834

) Kada je jedan od likova u kontroverznoj humoristikoj seriji

FTV "Lud, zbunjen, normalan", itajui "Dnevni avaz", naiao na
rije stric, zapitao se: ta ono doe stric? i sam odgovorio: Aha
amida! (FTV, 09.04.2012.)
835
) Zabiljeeno u Institutu, 17.07.2006. godine
836
) FTV, emisija "Poteno", 11,02.2010. godine
837
) BHT1, "Radio na TV", povodom 65. godinice Radija BiH
10.04.2010. godine, 20 sati. I ovi primjeri opravdavaju moje
nastojanje prilikom izrade Institutskog Rjeniku da se u prvi slubeni
standardni rijenik bosanskog jezika, koji prvi put izrauju sami
Bosanci, unesu najfrekventnija uobiajena (akcentovana) orijentalna
imena kod Bonjaka, kao i najvaniji bosanski toponimi, ali to
srpskohrvatski urednik i cenzor Uloanin I. edi, uz savjetodavnu
logistiku Gaanke N. Valjevac, nije dozvolio.

419

kulture. Za takvu praksu, naprosto, nema nikakvog

opravdanja, jer tano navoenje imena spada u abecedu
novinarske profesije i novinari su duni, sukladno
profesionalnim standardima, provjeriti kako se izgovara i
kako se pie svako ime: antroponim, patronim, toponim,
etnik, ktetik itd., i to od izvornog govornika, kad je to
mogue, i na licu mjesta, gdje utvruje i druge injenice
materijalne istine nekog dogaaja.838) Posebno je
primjetno nametanje i medijsko forsiranje
istonohercegovakog izgovora prezimena Paali za
njegove bosanske nosioce u obliku Pal, umjesto
bosanskog Pal. To se deava kada se govori o
uvenom bosanskom glumcu, rahm. Safetu Paaliu,
potom je to bio sluaj povodom tragedije generala
ARBiH, rahm. Arifa Paalia, zatim povodom citiranja
exgradonaelnika Zenice Zakira Paalia i ex-sekretara
Vlade ZDK Nihada Paalia te medijska halabuka oko
biveg sportskog novinara i direktora nogometnih
selekcija u NSBiH Ahmeta Paalia.839)
Medijsko nametanje novog
(istonohercegovakog) otrog silaznog akcenta
prenoenjem kratkouzlaznog akcenta na poetni slog
odvija se svakodnevno. Drastian primjer dogodio se
prilikom gostovanja tadanjeg dravnog tuioca,

838

) Jo mi je u sjeanju insistiranje jednog izkusnog englezskog

novinara na press-konferenciji u hotelu Holliday inn u ratnom
Sarajevu 1992. godine kada je uporno traio da mu jedan pridoli
englezski zvaninik speluje a potom i u njegovu biljenicu napie
svoje ime i prezime dok su napolju grmile srbske granate sa okolnih
brda.
839
) Osim Ahmeta, sve ostale Paalie lino poznajem ili sam
poznavao pa pouzdano znam da se prezivaju Pal.

420

Milorada Baraina, na Federalnoj televiziji.840) Voditelj

Sanjin Beiragi je, ak, akcenatski falsifikovao prezime
svome sagovorniku prid njegovim i naim oima. Iako je
tokom razgovora sam Barain vie puta izgovorio svoje
prezime, stavljajui kraktkouzlazni akcenat na drugo 'a'
(Barin), ipak je voditelj nebrojeno puta izgovorio to
prezime stavljajui kratkosilazni akcenat na prvo 'a'
(Brain). Ovdi se ne radi o nekoj rijei obeg znaenja,
nego o patronimu, a netano navoenje antroponima,
patronima, kao i toponima, nedopustivo je u novinarstvu
i predstavlja teku povredu materijalne istine, zapravo
falsifikat i podvalu.841) Ali ima i onih koji se odgovornije
odnose prema prezimenu nekadanjeg dravnog tuioca,
kao to je poznata voditeljica sa iste televizije: Da
ujemo gospodina Barina.842) U istoj emisiji i
predsjednik VSTV, Milorad Novkovi, pravilno izgovara
prezime svoga kolege: Kolega Barin je rekao...843)
U susjednim jezicima, hrvatskom i srpskom, ove
rijei su se akcenatski poele izjednaavati sa rijeima
840

) FTV, emisija Dnevnik D, 06.03.2010. godine, 20,30 sati.

) Radi vjerodostojnosti novinari su duni provjeriti kako njihov
sagovornik izgovara svoje ime i prezime i tako ih izgovarati ili pisati.
Isto treba postupiti i sa toponimima, navodei ih onako kako ih
izgovaraju i piu domicilni stanovnici, odnosno kako se vode u
administrativnim knjigama i odgovarajuim zakonima.
842
) Duka Jurii, emisija "Poteno", 13.05.2010. godine u 20 sati.
843
) Meu rijedke primjere novinarskog profesionalizma u pogledu
pravilne upotrebe linih imena i naziva izpoljio je sportski
komentator BHT Zoran uko, komentirajui utakmicu Chalsea
(izg. elzi ahtjor), koji je dosljedno izgovarao pravilno
prezime ruskog reprezentativca Arvin i naziv ukrajinskog
ampiona: htjr. Istovremeno, u studiju analiziraju utakmicu
novinar Igor Kristi i trener Dragan Jovi i konstantno
upotrebljavaju pogreene oblike ravin i ahtar.
841

421

koje na prvom slogu imaju otri kratki silazni akcenat

tipa mdr mdra i to se reflektovalo i na ovo ime u
naslovu tretiranog filma. Tako je u filmu i oko filma
puen u opticaj nebosanski oblik jednog tradicionalno
bosanskog imena orijentalnog porijekla i ono je otilo u
medijsku eksploataciju a da niko u bosanskim medijima
nije dovodio u pitanje njegovu akcenatsku
vjerodostojnost. Pored Idriza, pogreno se upotrebljavaju
i druga orijentalna imena Bonjaka toga tipa iako su
njihovi nosioci obepoznati, kao to su: Devad
(Karahasan), Nedad (Ibriimovi), Demal (Bijedi),
Dervi (Sui), itd. Ve odavno nastala je akcenatska
alternacija kod imena tipa Devad: Dvd Dvda
(herc.) i Dvd Devda (bos.). Na tu akcenatsku
dvostrukost u svome imenu upozorio jedan iztaknuti
bosanski intelektualac i knjievnik, relevantan u
europskim relacijama, rodom Duvnjak, po imenu Devad
Karahasan, gostujui u jednoj kasnoveernjoj emisiji
BHT, navodei da prihvaa oba izgovora, ali da je
Dvd Devda stariji i u skladu sa tradicijom pa mu
je drai. Zabiljeio sam da ovakav izvorni akcenatski
oblik ovoga imena upotrebljava jo jedan knjievnik,
Bajruzin Hajro Planjac, kao promotor knjige Devada
Kuukalia "Vjenanje u Kijevu".844) Takav akcenat
zabiljeio sam i od pjesnika i docenta
knjievnohistorijskih nauka na sarajevskom Filozofskom
fakultetu, Sanjina Kodria: ...Derva Suia...845) Ovaj
844

) Planjac je iroj javnosti u BiH i regiji poznat i kao utemeljitelj i

mecena godinje nagrade za najbolju zbirku poezije u Bosni i
Hercegovini, ali i kao utemeljitelj i vlastnik prestine izdavake i
tamparske kue Planjax u Bobarama kod Tenja.
845
) Sarajevski filoloki susreti, 09.12.2010. godine

422

bosanski akcenat u imenu Nedad zabiljeen je kod

profesorice sa istog fakulteta Hasnije Muratagi Tune
prilikom promocije romana "Vjenik" Nedada
Ibriimovia: Roman Nedda... Takav oblik toga imena:
Nedda upotrijebit e i slikar i kritiar Boko Kuanski,
povodom otvaranja izlobe skulptura Nedada
Ibriimovia u Bonjakom institutu u Sarajevu. Da taj
akcenat i dalje ivi u narodu potvruju i slijedei
zabiljeeni primjeri. Pozdravio bi' svoje sinove Ajdna i
Nedda, kae jedan Zenianin, dobitnik na bingu.846) A
oaloena majka ehida iz Prijedora, Fatima Fazli,
kae: Pored Nedda...847) U jednoj emisiji povodom
pogibije nekadanjeg predsjednika SIV-a Demala
Bijedia, njegov srodnik Buri Bijedi, upotrijebit e
pravilan oblik imena: Demla. Dok je poznati
Gradaanlija, Husnija Kamberovi, direktor Instituta za
historiju u Sarajevu govorio o Demlu Bijediu848),
novinarka Sanela Sojtari i voditelj Vlado Mari govorili
su o Dmlu. I jedan reporter iz Srebrenice je javio:
Nusret je krenuo na denazu bratu Dmlu. Sve ovo
govori da novinari ne poznaju dovoljno Bosnu, posebno
bonjaku tradiciju, ali i da su nedovoljno profesionalno
educirani, jer bi inae provjeravali i nauili ove injenice,
to sve upuije da i ne dre mnogo do toga i da to ne
smatraju vanim.
O (ne)profesionalnom odnosu novinara prema
svom poslu poneto se moe zakljuiti iz jednog
zabiljeenog sluaja na Radiju Federacije. U emisiji
povodom 45. godinjice Radio-Gardaca voditeljica je
846

) FTV, Bingo show, 16.05.2006. godine

) FTV, emisija "60 minuta" 26.10.2009. godine, 20 sati
848
) FTV dnevnik, 18.01.2013. godine
847

423

uzpostavila kontakt sa novinarom Radio-Gradaca

Devadom Paaliem i odmah na poetku, u maniru
pravog novinarskog profesionalca, pita gostujueg
kolegu kako se izgovara njegovo ime i prezime: Pal
ili Pal; Dvd ili Dvd.849) Kod nas u Gradacu
se kae: Pali i Dvd i malo otegnuto kae
gradaaki novinar, sa kratkosilaznim akcentom na 'a' u
prezimenu i bez neizostavne duine na 'i'. Do tada je
federalna voditeljica upotrebljavala izvorni bosanski
oblik Pal, ali im je njen sagovornik rekao kako se
izgovara njegovo prezime, poela ga je, opet u maniru
pravog profesionalca, oslovljavati kako je on rekao, ali sa
obaveznom duinom na 'i', jer je nastala saimanjem
dvahu 'i' i jednog polu-'i', tj. 'j' od oblika Paaliji (<
paa+Alija). Svugdje se patronimi i antroponimi te etnici
i ktetici izgovaraju onako kako ih njihovi nosioci
izgovaraju. Meutim, novinar iz Gradaca nije rekao
kako on izgovara svoje prezime, nego je rekao "kod nas
u Gradacu". Moda on izgovara tako svoje prezime, ali
se u Gradacu tako ne izgovara, nego ima tradicionalni
bosanski oblik Pal, to se moe vrlo lahko provjeriti
na relativno malom reprezentativnom uzorku. Gradaaki
novinar je tako nepotrebno i neprofesionalno falsifikovao
injenice iako ga to niko nije pitao. Ime Devad
akcentirao je bosanski i ono je u svakoj varijanti
"otegnuto" Dvd Devda, samo to je gradaaki
novinar, koji se oito ne razumije u akcente, vjerovatno
mislio na dugouzlazni genitivni akcenat toga imena
Devda. Ovakav akcenatski tip zabiljeio sam od
izvornog govornika, koji se, kae, rodio u Golu, kod
izgovora zaviajnog oronima Komar: Polahko, kud si
849

) Radio Federacije, 01.04.2010. godine u 13,15 sati

424

pohitio, nije vabo na Komru!850) Ovaj akcenatski tip

uva se u narodnim govorima i u rijeima opeg
znaenja. Od jednog estdesetpetogodinjeg Bonjaka iz
Han-Pijeska zabiljeio sam oblik roci, a osamdesetih
godina proteklog stoljea zabiljeio ga je i Josip Baoti
od starine Mate Bekia u Modranu kod Dervente u obliku
"...bila su ognja".851) Jedan povratnik u Zeleni Jadar
kod Srebrenice i novopeeni proizvoa mlijeka, jasno
kae: Imam 18 krava...teld, jund,852) a voditeljica
FTV dnevnika, Almira Huseinovi, spominje
poljoprvredn gazdnstva.853) Za razliku od Duvnjka
Devda, jedan novostasali sportski komentator e
upotrijebiti novi oblik: Sve e biti u redu sa Dvnjkom,
umjesto izvornog bosanskog oblika sa Duvnjkom.
Uestvujui 2007. godine na okruglom stolu na
jubilarnom, 35. "Slovu Gorina" u Solcu, posveenom
90. godinjici roenja Maka Dizdara i 75. godinjice
roenja Alije Isakovia, primijetio sam da samo sudionici
porijeklom iz Stolca upotrebljavaju izvorni akcenat u
zavisnim padeima prezimena ove dvojice velikana
bosanskog jezika i bosanskog duha: Dizdra i Iskovia.
Ve je postalo otuno kako se medijski falsifikuju
bosanski toponimi izvornog naziva Ahmi, eri, Veli,
Muli, nastali od patronima. Nije nikakva novost da je
Bosna odavno postala medijska kolonija. Ali domae
medije treba podsjetiti na elementarno novinarsko pravilo
850

) uveni pelar, estdesetogodinji Travnianin, Ahmet Bali,

Sarajevo, 06.06.2013. godine
851
) Josip Baoti: Ikavskoakavski govor u okolici Dervente,
Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knjiga IV, Institut za
jezik i knjievnost, Odjeljenje za jezik, Sarajevo 1983, str. 197.
852
) Fadil Jusufovi, oko 60 godina, TV Vogoa, 20.01.2013. godine
853
) FTV dnevnik, 21.01.2013. godine

425

u ostvarivanju naela neprikosnovenosti materijalne

istine, koje nalae reporterasku provjeru imena ljudi
(antroponimi i patronimi) i geografskih pojmova
(toponimi, hidronimi, oronimi) na licu mjesta, gdje
reporter utvruje i druge injenice materijalne istine o
nekom dogaaju. Dopisnica FTV iz Travnika i prostora
Srednje Bosne, Naa Rii, uporno ve godinama
ponavlja pogrean naziv mjesta najstranijeg zloina
tokom rata u srednjoj Bosni, za koji su u Hagu ve
osueni neki visoki dunosnici i asnici HVO-a. Radi se
o selu Ahmi, a ne hmii, kako ona navodi. To ini i
sa poznatim mjestom eri izgovarajui ga kao rii, a
pravilan izgovor mogla je nauiti od svoje kolegice iz
Zenice, Gordane Ristovi Muslija, koja lijepo kae:
Desetine graana er... Nesrea u erima...854) Njoj
je blii bio izgovor voditeljice FTV dnevnika Edine
eerovi, koja je, takoer, upotrijebila nepravilan
akcenat: U riima...855) Da je, na primjer, reporterka
FTV, Naa Rii, samo malo zavirila u selo Ahme i
popriala sa mjetanima, mogla je uti izvorni izgovor,
zapravo u ovom sluaju moda i ne bi, jer su gotovo svi
stanovnici muki pobijeni. Ovako, naziv ovoga sela
prema prezimenu njihovih stanovnika, ula je vjerovatno
od "suprotne strane". Ako izvorni izgovorni oblik ovoga
sela nadomak Viteza travnika dopisnica nije mogla uti
od itelja, mogla je od reisa Mustafe ef. Ceria, koji je
bio domain hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviu
prilikom posjete Ahmima i odavanja poasti i

854

) Dopisnica FTV iz Zenice, Gordana Ristovi Muslija, FTV

dnevnik, 20.01.2013. godine
855
) Voditeljica FTV dnevnika, Edina eerovi, 20.01.2013. godine

426

poklonjenja nevinim ahmikim civilnim rtvama.856) Ali

izkusni tv-novinar i urednik Sanjin Beiragi nije
ponovio Riikinu greku kada je vodio razgovor sa
Josipoviem: Boravili ste u Ahmima ...? - pita
Beiragi, pravilno izgovarajui ime ovoga nesretnog
srednjebosanskog sela.857) Mediji su zadrali jedino
izvorni oblik najstarijeg dovia u Bosni Kari , jer su
ga prvi put registrirali u ratu od izvornih govornika, a u
posljednje vrijeme zeniki novinari pravilno izgovaraju
naziv rudarske jame Begi., kao to to ini Amir Didi:
Otvaranje podzemnog kapaciteta u jami Begi RMU
Kakanj858) ili Gordana Ristovi-Muslija: Jama Begi
bie moderan kop.)859 Poznata je uzreica u tom kraju:
Razgulili je k'o Begi tavu. Izvorni bosanski akcenat
medijski se falsifikuje i u zavisnim padeima imena
starog bosanskog rudarsko-metalurkog gradia Vre,
iji je izvorni akcenat u genitivu: Vara. Ovaj pravilan
oblik upotrebljavaju samo dopisnici FTV iz Zenice (... iz
Vara... na podruju Vara), dok e, na primjer,
voditeljica dnevnika BHT (... u Vreu... ) i voditelj
dnevnika TVSA (isti snijeg u Vreu) upotrebljavati
novokomponovani akcenatski oblik pod uticajem medija
sa strane: Vre Vrea. Narodni oblik akcenta ovoga
gradia zabiljeio sam i od predhodno citiranog Ibriima
iz Han-Pijeska, koji kae: ... snjeg u Varu... eto ti
Vara...

856

) BHT1 dnevnik u 19,00 sati, 15.04.2010. godine

) FTV, emisija "60 minuta", 19.04.2010. godine
858
) Novinar Amir Didi iz zenikog ITC, BHT-dnevnik,
17.07.2013. godine
859
) Gordana Ristovi-Muslija, FTV-dnevnik, 17.07.2013. godine
857

427

Lahko je uoiti da akcenat u bosanskom jeziku

nije vezan uvijek za jedan slog u rijei, nego pulsira,
"skae" sa sloga na slog dajui govoru prepoznatljivu
dinamiku i "pjevnu" intonaciju. Ima veliki broj rijei u
ijoj se promjeni smjenjuju sva etiri akcenta (zd, zdu,
zdovi, zidvima). U kontekstu slavenskih jezika,
bosanski jezik u pogledu akcenta nalazi izmeu jezika sa
vezanim akcentom, kao to su eki (na prvom slogu) i
poljski (na predposljednjem slogu) i jezika sa slobodnim
akcentom, koji moe stajati na svim slogovima, kao to
su slovenaki, ruski i bugarski. U bosanskom jeziku svi
akcenti mogu stajati na svakom slogu osim posljednjeg, a
jednoslone rijei mogu imati samo silazne akcente (rg,
vd, dm, m). Za uvoenje bosanskog kratkouzlaznog
akcenta u knjievni standard, kojeg nije bilo u Vukovom
govoru i prvim rijenicima, hrvatski filolog Tomo
Mareti najvee zasluge pripisuje uri Daniiu, koji je
imao uvida u bosanske govore, a taj akcenat postojao je i
u njegovim vojvoanskim govorima. Ocjenjujui
Daniievu Malu srpsku gramatiku860) kao bolju i od
Vukove, Tomo Mareti odaje Daniiu veliko priznanje
za utvrivanje etveroakcenatskog sistema ovim
rijeima: Svi pisci koji su makar samo malo prouavali
poredbenu slavensku akcentuaciju, znadu vrlo dobro, od
kolike je vanosti razlikovanje brzoga i sporog akcenta u
tokavskom govoru, znadu da bez toga razlikovanja ne
moe nitko ni koraiti tko eli porediti slavenske akcente.
Za to Daniiu ide valika hvala i slava , to je reenu
razliku u tokavskom govoru utvrdio za sva vremena i
tako omoguio temeljito istraivanje, ne samo srpske i
860

) Danii, uro: Mala srpska gramatika, Be 1850. godine

428

hrvatske nego i ope slavenske...861) U isto vrijeme

Danii je pripremao drugo izdanje Karadievog
Srpskog rjenika iz 1818. godine, nastojei u njemu
dosljedno provesti etveroakcenatski sistem, jer je u
prvom izdanju prikazan samo djelimino. Ali samoljubivi
Karadi nije shvaao svu vanost te znaajne akcenatske
inovacije pa u predgovoru to nije ni spomenio, nego je
Daniievu pomo priznao samo u tehnikom dijelu rada:
Velika hvala uru Daniiu, koji se trudio oko
prevoenja rijei na njemaki i na latinski jezik i oko
popravljanja i nadgledanja u tampanju.862) Za razliku
od Karadieva troakcenatskog sistema
istonohercegovakog idioma, prozodijski sistem
bosanskog jezika ini sistem od etiri akcenta razliite
duine i melodije i sistem neakcentovanih kratkih i dugih
slogova u rijei tzv. postakcenatskih duina i po tome je
jedinstven meu svim slavenskim jezicima kao jedna od
najveih dragocjenosti bosanskoga identiteta. Razuenost
bosanskog akcenta ini onu neponovljivu melodiju
bosanskog govora za razliku od jednoline i dosadne
jednoobraznosti. Samo narod koji ima takvu
melodioznost svoga govora mogao je iznjedriti
neponovljivu i neprevazienu pjesmu, kakva je glasovita
sevdahlinka. Ta ljubavna lirska varoka pjesma, kao
kolektivni izraz bonjakog genija, koja se pjeva sa pola
glasa, ali sa punim srcem, ima tako umilnu melodiju i
primamljiv muziki kod da osvaja ak i nemuzikalno
uho.

861

) Jonke, dr. Ljudevit: Tomo Mareti, Rjenik JAZU, tom XXIII,

Dodatak, materijali o Rjeniku, str.115.
862
) Karadi, Vuk Stefanovi: Srpski rjenik, Be 1852. godine

429

iru javnost treba podsjeati da akcenat, odnosno

naglasak, kao sredstvo kojim se jedan slog rijei
naglaava i istie od ostalih, ima nezamjenjivu ulogu i
neprocjenjiv znaaj u fonetskoj, fonolokoj, morfolokoj,
leksikoj, muziko-estetskoj pa i semantikoj strukturi, a
ponekad je i jedini diferencijalni znak znaenja glasovnih
i grafemskih homonima u leksici i oblicima promjene
rijei u paradigmi. Treba, tkoer, stalno imati na umu da
svaka pogrena upotreba, odnosno pogreno navoenje
imena ljudi ili geografskih pojmova i lokaliteta, povlai
za sobom mnoge neeljene posljedice, sve do
krivinopravnih i da su izvorni toponimi dio zajednike
svjetske batine pod zatitom UNESCO-a.
(2009)

430

Pare vrte to burgija nee

Kako se opriti, a ne pariti se

I jezik i pare imaju nezamjenjivu ulogu u
ljudskom drutvu i historiji pa je ponekad samo jedna
jedina pogreno izgovorena rije mogla ovjeka
napraviti siromahom pa ak i doi glave
Opari se, sine! orilo se sa televizijskih ekrana i
mamilo sa novinskih stranica u jednoj reklamnoj poruci.
Pare ili novac zauzimaju centralno mjesto u ivotu
savremenog ovjeka, to potvruje i recentna svjetska
novana kriza. U drutvima koje svoju ideologiju
zasnivaju na kapitalu i profitu, novac je uzdignut na
pijedestal najveih ljudskih vrijednosti i potreba kao
boanstvo i boansko blago oko kojeg se sve vrti. Pare
vrte to burgija nee, uobiajena je uzreica. Od davnina
se u ljudskom rodu podhranjuje potreba za blagom i
parama. Oni koji ga nemaju, umiru udei za njim, a oni
koji ga imaju, umiru u patnjama to ga nemaju jo vie.
Svevremenska je ona pria o hajducima u mranoj peini,
431

u kojoj im je svjetlucavi tajanstveni glas poruivao: Ko

me uzme kajat e se, ko me ne uzme kajat e se! Vidivi
na svjetlu dana da se radilo o blagu, jedni su se kajali to
nisu uzeli nita, a drugi to nisu uzeli sve. Pare kvare
ovjeka, a nemanje (njih) jo vie, svjedoi
internacionalna narodna poslovica! Radi blaga i novca
vode se ratovi, unitavaju prirodna bogatstva, ubijaju i
teroriu ljudi. Oni koji smatraju da je nesrea ovjeka to
je konano bie, a ima misao o beskonanosti, parama
nastoje stvoriti iluziju o ljudskoj moi i monu
samoobmahnu da je ljudska sudbina u ljudskim rukama.
Kao to postaje sve oitije, takvo shvaanje svrhe, smisla
i razloga ljudskog ivota i postojanja, poprima razmjere
globalne kataklizme. U Americi dolar je Bog. Marka,
jen, dolar ili funta ine da se svijet okree pjeva slavna
Lisa Minelli. ak se i ljubav, koja je boanski dar
ovjeku, kupuje za novac. Dadoe mene mladu za stara/
dadoe mene starcu zbog para jada se kroz prostor i
vrijeme mlada i huda djeva u jednoj bosanskoj
sevdahlinki.
Pare su postale nuno zlo, ali i predmetom
najvee pohlepe. Zato nikome nimalo nije zaudno to
jedan svjetski poznati bogati Bosanac, rodom iz
Lavanske doline, svakodnevno poziva gledaoce da se i
oni opare, obraajui im se oinski sloganom: Opari se,
sine! Kontroverzni Miroslav iro Blaevi postao je
vjeti maher s parama i odavno se dobro oprio na
nogometu i oko nogometa. Iako nikada nije postao veliki
fudbaler i ongler, kakav je bio, recimo, legendarni Hase,
iro je postao nogometni trenerski mag i medijska
reklamna moneta. Svijet je ugledao u Dolcu kod

432

Travnika.863) Zadivljene djetinje oi malog Miroslava tu

su prvi put posmatrale jedno tadanje udo ovoga svijeta,
ognjenog zmaja koji se uz buku i krisku vukao
Lavanskom dolinom, izpredajui na plavom nebu
vretenasti oblak crnog ugljenog dima i bijele vodene
pare. Taj vlak je svakodnevno, gotovo cijelo jedno
stoljee po dva sahata stenjao, huktao i iao dok bi
savladao nekih tridesetak kilometara od Lave priko
Kaonika, Busovae, Selia, Viteza, Bile (Stare i Nove) i
Dolca do Travnika. To je bilo ovdanje udo onoga
vremena, kada ovjek jo uvijek nije bio osvojio nevinost
ute lune i nepovratno oskrnavio romantini zanos
mjeseine. Podruje mjesta Bila predstavlja jedno od tri
nekadanja sela u Lavanskoj dolini koja je bosanski
kralj Tvrtko, darovnicom od 1380. godine, dodijelio sinu
bosanskog vojvode Vukca "s' vsimi pravimi mejami
reenomu vojevodi Hr'voju i njegovi dit'ci i njih'
poslidnjimi da su za plemenito u viki vikoma". Inae,
ezdesetih godina proteklog stoljea tu je postojalo
ogledno poljoprivredno imanje, kao ope drutveno
dobro, i tada je predstavljalo pravo malo udo. Bilo je
projektovano da hrani itom, povrem, voem i mesom
cijelu Srednju Bosnu.
Vremena su se mijenjala, ali je ostala misao da su
na ovom dunjaluku sva uda mogua. Tom
nezamjenljivom vozu i njegovoj aavoj parnoj
863

) Osim nobelovca Ive Andria, odatle su jo etiri istaknuta

franjevca s prezimenom Lavanin, koji su to prezime uzimali i
"drugim pripuali" da ih tako nazivaju iz ljubavi prema svom
rodnom kraju. Smrtna kob ba u tom mjestu prije 250 godina zatekla
je i istaknutog bonjakog pjesnika Mehmeda Mejliju, savremenika
pjesnika fra Nikole Lavanina.

433

lokomotivi parnjai ljudi su od milja nadili ime "iro",

a kada je Miroslav postao miljenik svoje sredine, taj
udnovati naziv zakaio se uz njegovo ime kao
nezaobilazni nadimak. "iro" je odavno otiao u legendu,
a iro je postao legenda. Ostat e irina intimna tajna da
li se on nekada pario, odnosno oprljio, sprio, opekao
na paru koja je iz te lokomotive iala na sve strane, ali
je javna tajna da se on itekako oprio na nogometu. Sada
se mnogi ele opariti na toj legendi priko njegova imena.
Lavanska dolina postala je u meuvremenu simbol ta
znai opariti se. Na prostoru vitekog polja i Bile niknuo
je cijeli moderni poslovno-trgovaki grad, kojem je
temelje udario poznati harmunika i pjeva sa uvenih
lavanskih teferia i sijela. Pravo udo modernog doba i
spomenik parama. Od polja ni traga ni glasa. Nita se ne
proizvodi, samo se trguje. Pare se vrte na sve strane. Ali
oparili su se samo rijetki pa taj novac sada hrani samo
mali broj, a ostali gledaju kako se tim nekadanjim
poljem vihori samo crni dim iz automobila posjetilaca
toga megashopingcentra, umjesto bijele pare onoga
davno zaboravljenog "ire". Niko ne mari za onu staru
mudrost da pare kvare ovjeka, a esto donose i nesreu.
Reklamnim sloganom: opari se, sine, iro je,
moda zanesen parama, pogreno izgovorio rije opari
se, stavljajui naglasak na /o/, umjesto na /a/, i tako
usmjerio znaenje i smisao poruke u sasvim drugom
pravcu od onoga koji nedvojbeno sugerie vizuelni
kontekst. Kod manje upuenih u ovakve jezike finese on
unosi zbrku i nedoumicu da li poziva da se ljudi opre
(postanu posjednici para, novca) ili pare (opeku, opre
parom) mada vizuelni kontekst, kao to je reeno,
nedvojbeno upuuje na pare, a ne paru. Onako kako iro

434

poziva da se "sin" opari, stavljajui naglasak na /o/,

znailo bi, ne daj Boe, da se on spri, opee vrelom
parom. Za ovu priu nije na odmet ponoviti da je iro
roeni Bosanac, iz samog srca Bosne, a reklamira jednu
hercegovaku firmu. Ako je hotio da svojim pozivom
podstakne ljude na sticanje para (novca) putem te
nagradne igre u iznosu od stotinu hiljada maraka
(upotrijebljena je grka rije hiljada, a ne slavenska
tisua) morao je naglasiti drugi slog, akcentujui glas /a/.
Ovakva reklamna zagonetka i jezika nedoumica bila je
mogua radi homonimijske kolizije glagola izvedenih iz
morfolokog korijena rijei pra i pra. Radi se o
potpunoj homonimiji grafemskog i glasovnog sastava, ali
u govoru akcenat jasno diferencira znaenje, jer u ivotu
pra ide u zrak, a pra u dep. Tako "jadni iro", ni kriv
ni duan, poziva ljude u nesreu, umjesto u sreu. Sadzasad nije poznato da li je neko posluao iru i opekao se
na paru. To bi moglo imati i nepoeljan epilog ako bi
neko protumaio ovaj javni irin poziv kao navoenje na
ozljeivanje. Teko je povjerovati da bi to elio jedan
Bosanac pa bio to i iro. Eto, ta znai samo jedan
akcenat koji potpuno mijenja znaenje rijei i smisao
poruke. Ovo je primjer kako jedan akcenat moe biti
jedini diferencijalni znak znaenja, odnosno nosilac
znaenja pojedinih rijei ili njihovih oblika identinog
glasovnog sastava, a razliitog porijekla i znaenja. U
ovom sluaju radi se o grafemskim homonimskim
postnominalima i:i-osnova, izvedenih od rijei pra i
pra (pare) formantom /i/ za tvorbu glagolske osnove od
leksikog korijena: -pr-i-ti i pr-i-ti. Etimolozi su
utvrdili da je pra sveslavenska rije iz praslavenskog, a
znai plinovito agregatno stanje vode nastalo

435

zagrijavanjem. Od srodnih indoevropskih jezika njoj

odgovaraju pruska rije pore i litavska rije prs ono
to se poput dima die, pui iz ega. Od Slavena su je
pozajmili Maari (pra) i Rumuni (par, ppar i opri,
odatle ime srednjovjekovnog Vlaha Oparitul). Od nje je u
bosanskom jeziku izveden denominal priti i druge rijei
kao to su: popara, parenica, parnjaa (parna maina,
parostroj, lokomotiva), parobrod (kalk Dampfschiff),
paromlin (kalk njem. Dampfmhle), i sl. Od prostog
glagola priti prefiksacijom su stvoreni mnogi glagoli,
kao to su: zpariti, npariti, pdpariti, zpariti. Meu
njih spada i pariti se. Kao to se moe primijetiti,
kratkosilazni akcenat je sa unutranjeg korijenskog sloga
prenesen na prefiks kao kratkouzlazni po zakonitostima
akcenatskih promjena u razvoju bosanskoga jezika od 15.
stoljea.
__________________________________

Kijivska pouka o parama

Nosim jednu nezaboravnu "pouku" o parama iz
glavnog grada Ukrajine Kijiva (ukr. K). Boravei poetkom
osamdesetih godina kao lektor-predava jezika i knjievnosti
na Dravnom univerzitetu "Taras evenko", ostala mi je za
sva vremena u sjeanju jedna zgoda vezana za pare i nau
poslovicu da pare kvare ovjeka, jer tada nisam znao za
ukrajinsku efektnu "dopunu" te poslovice. Plaa je bila strogo
svakog prvog, ali mala. Ta injenica bila je razlog to sam ak
1. maja, na neradni dan i najvei praznik "proletera svih
zemalja", doao na matini Filologieski fakultet ne bi li mi se
posreilo da se oparim, tj. dobijem platu. Kao da mi je itala
misli, sekretarica slavistike katedre
pourila je da mi uzme mutuluk:

436

- , o, a? (Safete,
molim Vas, jeste li ve dobili plau?!)
- E ! o! (Jo ne! Pare kvare
ovjeka!) odgovorih "mudro" pravei se da znam za plau,
ali da ja tu nisam radi para.
- ! (A nemanje para jo vie!)
sa zagonetno nadmonim smijekom uzvrati mi simpatina
babuka nastavljajui mi "itati" misli. Tako sam se ja
istovremeno i oprio i pario, odnosno opekao i ujeo za jezik
radi para.
Kada se ve spominje jezik, lahko je uoiti da je ova kratka
konverzacija voena na ruskom, a ne ukrajinskom jeziku.
Naime, bilo je to vrijeme apsolutnog ruskog hegemonizma u
SSSR-u, pa i Ukrajini. Iako je vrhovna vlasti (sekretar KPSS)
bio Ukrajinac Leonid Brenjev, Ukrajinci su u zvaninoj
upotrebi morali koristiti slubenii ruski jezik, a ne svoj
materinski ukrajinski, a Ukrajinci i Ukrajina i brojem i
teritorijom idu u red najveih evropskih naroda i zemalja. Ko
se toga ne bi pridravao bio bi poslat nepovratno u neki ledeni
sibirski gulag, gdi se i para iz usta ledi. Ovo se navodi samo
zato to se zaboravlja da je starobosanski jezik najblii
ukrajinskom od svih slavenskih jezika po ikavskom supstitutu
praslavenskog glasa jat. Iako je Ukrajina multivjerska
(katolici, pravoslavci, unijati), svi Ukrajinci govore jednim
materinskim ukrajinskim jezikom pa je i to slinost sa Bosnom
,koja je, takoer, multivjerska (katolici, muslimani,
pravoslavci) a svi govore bosanskim jezikom, a nacionalno se
izjanjavaju kao Bonjaci, Hrvati i Srbi.
________________________________

Za razliku od pare, rije pra je orijentalizam

pozajmljen iz turskog od arabskog (bara) prema
persijskom (pra) i oznaavao je etrdeseti dio groa,
kasnije stoti dio dinara, odnosno sitan novac obenito, a
danas u pluralnom obliku pare znai novac. Od rijei
437

pra izveden je postnominal priti, a od njega sloeni

glagol opriti (se). Odmah se primjeuje razlika od
predhodnog sluaja. Kratkouzlazni akcenat u ovakvom
derivacijskom modelu ostaje na istom mjestu, tj. na
korijenskom vokalu i ne prenosi se sa prostih glagola na
prefikse u sloenim glagolima.
U bosanskom jeziku, uz ove, javljaju se jo neki
leksiki korijeni istog glasovnog sastava, a razliitog
porijekla i znaenja, kojima akcenat diferencira znaenje.
Na primjer: rije pr pozajmljena iz njemakog,
porijeklom iz latinskog, to znai dvije istovrstne jedinke
uzete zajedno. Od nje je izveden prosti glagol priti se i
sloeni glagoli: spriti, upriti, razpriti, kao i opriti se,
ali sve njih stari dugouzlazni akcenat na korijenskom
vokalu diferencira od pariti se. Postoji i leksika osnova
-par- u iterativu prati (sloeni oprati, ali nema
postnominala na iti.). To je prijevojni stupanj o > a
zbog iterativnog duenja praslavenskog korijena por- iz
kojeg je izveden prosti glagol priti (razivati) i sloeni:
izpriti, razpriti, opriti. Pozajmljeni grki prefiks
para- nema samostalnu upotrebu, nego samo u
sloenicama (npr. paravojska, paradrava) i ne moe
izazvati nesporazume u komunikaciji, a znai surogat,
kvazi.
Slinu akcenatsku konfuziju u javni prostor unose
novinari pri upotrebi vrlo frekventnih homonimskih
glagola plviti i plviti, kojima samo akcenat distingvira
znaenje. Deadjektivni glagol plviti od pridjeva plav
znai boju vedrog neba ili bistrog mora, modar,864) a ima
864

) U narodnim govorima ima i znaenja: blijedout i svijetlout,

kao u primjerima: plav, plave, tj. svijetloute kose, ita zaplvila,
promijenila boju od zelene u blijedoutu; poplviti - poprimati

438

aktivno i pasivno znaenje: initi neto plavim i postajati

plav, a glagol plviti (: pplava), koji je u srodstvu sa
paronimskim glagolima plvati i plviti (prijevojni
stupanj vokala i, o, a) znai potapati zemlju vodom,
prekrivati teren nadolazeom vodom. Kada se sa tvekrana uje: Stari grad Mostar je poplvio... ili ...u
Popovom polju koje je poplvilo... gledalac dobija
informaciju da su ti prostori dobili plavu boju, a ne da ih
je potopila nadolazea voda.865) Voditeljica dnevniku
HRT-a ne prenosi akcenat na prefiks i kae da je
poplvio dio Hrvatske...866) Za razliku od njih, voditeljica
FTV-dnevnika Edina eerovi pravilno je akcentirala
ovaj glagol i tano prenijela poruku gledaocima: Drugi
put da pplav Kulen-Vakuf.867) Sline greke se prave i u
glagolskom pridjevu trpnom od glagola bi: oben
obuni u znaenju staviti odjeu na tijelo, odjenuti se i
obiti (se) u znaenju prenijeti nekome odreena znanja
i vjetine, proi obuku: buen bueni. Voditeljica
FTV-dnevnika, Almira Huseinovi, sve je pobrkala u
izgovorenoj reenici: Federalna policija je obena za
sve vidove kriminala868) i samo na osnovu jednog
pogrenog akcenta nainila najmanje pet greaka:
umjesto glagola obiti, kontekstualizirala je glagol
bi. Ali i tu je napravljena greka: umjesto akcenta
participa pasivnog za enski rod: obuna, rije je
akcentirana kao da je muki rod: oben. U tom sluaju
bljedilo u licu, pomodriti), a glagol plviti ima i prenesena znaenja:
plviti vlake niz strminu, spuati drva; plviti povlaku (kajmak) sa
mlijeka.
865
) Goran Karanovi, FTV dnevnik, 22.01.2013. godine
866
) Dnevnik HRT, 10.01.2010. godine
867
) FTV-dnevnik 3, 22.01.2013. godine
868
) FTV-dnevnik, 01.07.2013. godine

439

izpada da je neko specijalno obukao, odjenuo policiju u

takve uniforme u kojima je mogue praviti sve vrste
kriminala. Ali intencija poruke sugerira znaenje da se
radi o obuenosti, iztreniranosti, a ne o odjevenosti pa bi
poruka glasila: Federalna policija je buena za sve
vidove kriminala. Ali tada dobijamo jo neprihvatljivije
znaenje: da je neko obuio, iztrenirao, Federalnu
policiju da moe initi sve vrste kriminala. To je teka
optuba i malo je vjerovatno da bi je neko tek tako
izrekao. Oito je poruka trebala glasiti: Federalna
policija je buena da sprijei sve vidove kriminala.
Beogradski glumac B. Ejdus u liku gay-aktiviste Jovana
Belajbega upotrebljava akcenat jednine (oben) u
mnoinskom obliku istog pridjeva: Svi emo biti obeni
u plave koulje.869) Trebalo je: obuni. I u ovih nekoliko
primjera lahko je uoiti znaaj pravilne akcentacije, jer
akcenat u bosanskom jeziku nije vezan uvijek za jedan
slog u rijei, nego pulsira, "skae" sa sloga na slog,
dajui govoru prepoznatljivu dinamiku i melodiju.
U svom povijestnom razvoju bosanski jezik je iz
troakcenatskog sistema razvio etveroakcenatski,
iznjedrivi novi kratkouzlazni akcenat, u procesu
pomicanja silaznih akcenata u rijeima za jedan slog
naprijed i prenoenja akcenta na proklitike: kop >
kp; sfra n sofru, lpta n loptu.870) Ali u
869

) FTV, humoristino-satirina serija " Lud, zbunjen, normalan",

12.05.2013. godine, 20,30 sati
870
) Pod uticajem susjednih medija neki bosanski televizijski
komentatori (i voditelji) ne prenose akcente na proklitike pa jednu
akcenatsku i intonacijsku cjelinu pretvaraju u dvi, npr. n || lptu,
umjesto n loptu, izgovor: nloptu. To svakako destruira prozodijski
sistem bosanskog jezika i kvari onu njegovu prepoznatljivu
melodiju. Takvi akcenatski likovi su prisutni u bosanskom jeziku, ali

440

mnogim govorima irom Bosne jo se paralelno zadrao i

nepreneseni akcenat. U narodnim govorima u visokom
kraju i drugim podrujima srednje Bosne i Krajine jo i
danas bi se od starijih ljudi iz naroda mogli uti ak i
nepreneseni akcenti, primjerice kako je Nezr bio najbolji
kop u Motru ili da bi se ponekad napio vod iz vodra
dok bi nakosio trv. Tako jedna vremenija mjetanka
Gornje Breze kae: Vidi se da ima d ... on le...871)
Takav akcenat zabiljeen je i kod Alije Prijia, direktora
"Krivaje" iz Zavidovia ("Ne mogu da izmre..."872) i kod
radnika istog preduzea ("Nee da uplte..."873), a njihov
sugraanin Haim kae: "Sve porazbjano."874) To je
izvorni izraz i ex-predsjednika bosanskog Saveza
sindikata (porijeklom iz Zenice) Edhema Bibera ("Mi
pokuvamo da to realzujemo."875) Tuzlak Osman
Ikanovi se ibreti: "Ja ne mogu razumit dravu koja more
ott neto...876) Takav izgovor iv je i u Sarajevu. "Jedva
izdm z ulicu" kae postariji stanovnik Poegijine
ulice u Sarajevu prilikom jedne uline ankete o
poledici.877) Jedan Bonjak iz Kotorskog, kojem su Srbi
oteli zemlju, vapi: "Niko se ne oglava."878) "Da se
su oni stilski markirani kada se, primjerice, eli naglasiti da je igra
startovao na lptu, a ne na ngu suparnikog takmaca.
871

) BHT1, emisija "U ime naroda" autora Josipa Pejakovia,

25.02.2010, 20,00 sati
872
) FTV, emisija "Federacija danas", 22.07.2009, 15 sati
873
) FTV, emisija "Federacija danas", 22.07.2009, 15 sati
874
) Haima Hadiefendi, oko 65 godina, Zavidivii, emisija "U ime
naroda", BHT1, 02.03.2008. oko 22 sata
875
) FTV dnevnik u 19,30, 22.07.2009.
876
) FTV, emisija "60 minuta", 12.03.2007. godine
877
) TVSA, Dnevnik, 28.11.2008. oko18,40 sati
878
) FTV, emisija "Federacija danas", 17.11.2008. u 17 sati

441

zahvalim Federalnoj televziji" kae sredovjeni

Busovljak879) iz Udruenja sportskih ribolovaca.
"Telvzija je neprirodno i uzalud aica poltrona i
lektora tako govore, a normalno je 50 godina televzija",
smatra profesor emeritus Sarajevskog univerziteta
Midhat Rianovi.880) Ex-gradonaelnik Bihaa Hamdija
Lipovaa elio bi "... da se investra..." u njegovom
gradu,881) a Mirsad eman, kao zastupnik u
Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine BiH,
porijeklom iz teanskog kraja, starosti oko 45 godina,
strahuje "...da se zatvori, kazneno-popravni zavodi, ne bi
pretvorili u jednonacionlne ustanove..."882) Nasuprot
nekima koji vjetaki dijele i polariziraju bosanski jezik
na zapadni i istoni, takav akcenat je uobiajen i na
Drini. Tako jedan postariji Srebrenianin kae:
"Podrvm Ftu..."883) Majstor Salko iz Piskavice u
sjeveroistonoj Bosni se ali da "nsu mgli n kamena
dov... t uklp...884) Poznati hrvatski lingvista
bosanskih korijena, Ivo Pranjkovi, slino bosanskom
anglisti Midhatu Rianoviu, zastupa tezu da se npr.
realizacija silaznih akcenata (naglasaka) na nepoetnim
slogovima (ukljuujui i posljednji), bar u nekim rijeima
i/ili akcenatskim cjelinama (posebno onima stranoga
porijekla), nije zapravo nikada posve iskljuivala te da je
stoga u najmanju ruku problematina teza prema kojoj se
navodno ("pravi") novotokavski silazni akcenti ne mogu
879

) FTV "TV bingo show", 19.12.2008. godine

) FTV, 14.03.2009. godine
881
) FTV, emisija "Pozitiv", 02.12.2008. godine, oko 22 sata
882
) FTV, emisija "Federacija danas", 07.03.2006. godine, 17 sati
883
) Asim uheri, Bonjak, oko 65 godina, Srebrenica; FTV
dnevnik u 19,30 sati, 14.03.2007. godine
884
) FTV, emisija "Pozitivna geografija", 21.02.2005. godine
880

442

realizirati na nepoetnim slogovima. Pri tom se osobito

misli na primjere tipa: podtk, domanstv,
poljoprvreda, zemljopsjednk, o strma, magistrj,
radijtor, kabr, itd. Autor smatra da naglasci (akcenti)
toga tipa u savremenom hrvatskome standardu ak posve
prevladavaju, a da su akcenti tipa domnstv,
strma, magstrj, kabr, i sl. manje ili vie izrazito
obiljeeni, npr. kao zastarjeli ili kao regionalni.885) Na
javnoj sceni itekako je uoljiva borba izmeu narodnog
izraza i nametnutog knjievnog. Tako mlada voditeljica
dender-centra iz Banjaluke narodski kae: ..."najvei
broj podtk...",886) a novinar u razgovoru sa njom
upotrebljava normom propisani oblik "...pdtk u ovoj
zemlji..." Ta dvojba i unutranja borba izmeu maternjeg
i knjievnog kod pojedinih medijskih poslenika esto je
prisutna. Tako popularni voditelj TV bigo showa, Hazim
Begagi, kae izvorno narodski, iz svoga zenikog kraja:
"da njih osigurv..." pa se odmah pokajniki izpravi u
"osigrv" sa izvinjavajuim smijekom.887)
Bit e da su se autori navedenog spota oslonili na
svoj zaviajni hercegovaki govor kada su roenom
Bosancu, iz samog srca Bosne, odredili kako e
izgovoriti rije imperativnog oblika: opari! Jer, bilo bi
gotovo na granici fantazije pomisliti da su ciljano
izazvali jeziku dvosmislenost kako bi se i na takav nain
pobudila dodatna pozornost to veeg broja konzumenata
reklame, a ponua domogao to vie para. Mogue je i
da se radi o neznanju autora reklame, jer akcenat tih
885

) Pranjkovi (2001), str. 299-306.

886

) Biljana Laki, dender centar, BHT1 vijesti u 19 sati,

23.11.2008. godine
887
) FTV, 07.03.2008. godine, 21 sat

443

glagola nisu mogli provjeriti u savremenom Rjeniku

hrvatskoga jezika Vladimira Ania, u kojem uope nema
ovih glagola. Ali u argumentaciji ovakvog postupka
mogli bi se pozvati na Rjenik bosanskog jezika, u kojem
su ovi glagoli bezrazlono normirani kao potpuni i
grafemski i akcenatski homonimi: pariti, iako su
postojali i etimologijski, i semantiki, razlozi za razliito
akcenatsko normiranje (pariti i opriti), ime bi se
izbjegla homonimijska kolizija.888) To je vjerovatno
888

) Tokom izrade Rjenika bosanskog jezika u Institutu za jezik u

Sarajevu, lanovi peterolanog leksikografskog autorskog tima
ponekad su razmjenjivali miljenje i usaglaavali stavove o nekim
pitanjima, najee na zajednikoj kahva-pauzi. Tako je jedne prilike
H. Hajdarevi spomenio pitanje akcenta glagola na -irati u infinitivu,
posebno u prezentu. Sa svoje strane, onako uzgred, kratko sam
dometnuo da ovi europeizmi u infinitivu uvijek imaju dugi uzlazni
akcenat na 'i' u sufiksalnoj morfemi, odnosno formativu 'ira' za
tvorbu glagolske osnove u procesu afiksacije ovih glagola, a da se
zalaem da se u prezentu normira na istom slogu dugi silazni akcenat
u skladu sa rairenom praksom u svakodnevnom govoru kod svih
kategorija izvornih govornika, bez obzira na dosadanje pravilo u
serbokroatistici da silazni akcenti ne mogu stajati na unutranjem
slogu, npr. rezonrati:rezonrm, pa je za ove glagole u prezentu
propisan akcenat: reznrm. Ovo pravilo, razumije se, ne vai ako
bi se ovi glagoli tvorili bosanskim formantom za glagolsku osnovu
'ova', npr. rzonovati: rzonujm. Takav akcenat tih pozajmljenica
podrava isti takav akcenat na istom mjestu kod domaih bosanskih
iterativnih glagola, graenih slavenskim formantom 'v', 'v' tipa:
okpati okopvati:okopvm (ili okopjm), razumiti
razumivati:razumivam, sa prenosom kratkouzlaznog akcenta sa
vokala 'o' ili 'i' iz osnove na vokal 'a' ili 'i' u formativu za tvorbu
iterativa u obliku dugouzlaznog kao posljedicom iterativnog duenja.
Na tom slogu u prezentu je uzpostavljen dugosilazni (okopvm), ali
se on prenosi za jedan slog naprijed kao kratkouzlazni na istom
vokalu na kojem je i u osnovnom (svrenom) glagolu
(okpm:okpvm), ali je 'a' ostao dugi (neakcentovan) slog.
444

posljedica nekritikog priuzimanja ranije srpskohrvatske

norme iz Renika srpskohrvatskog jezika u pridratnom
izdanju Matice srpske i Matice hrvatske. Ali u njemu
obje rijei, od kojih su izvedeni glagoli, imaju
Karadiev silazni akcenat na prvom slogu pa je
akcenatska homonimija preslikana i na sloene glagole.
Ova naa reklamna poruka nije tako drastina i ne moe
izazvati tako strane posljedice, jer je, na svu sreu,
vizuelna kontekstualizacija nesporna (Kontekst je
vrhovni arbitar znaenja u komunikaciji!) pa ne postoji
bojazan da se neko opri parom, a hoe li se opei
parama, svako e sam osjetiti na svojoj koi. Jer, najbolje
iskustvo je na vlastitoj koi, kae narod. Ali se odmah
dodaje: Samo se magarac ui na sopstvenoj koi!
(2009)

Nakon to se otvorio jeziki proces prenoenja silaznih akcenata sa

unutranjeg sloga za jedan slog naprijed, i dugi i kratki silazni
akcenti prenosili su se kao uzlazni, samo to je iza dugih ostajao dugi
slog (tzv. postakcenatska duina), npr. seljk > sljk; vod > vda.
U govornom nizu silazni akcenti na poetnom slogu rijei nau se,
ipak, na unutranjem slogu ako se izpred njih nala neka
neakcentovana rije, kao to su proklitike, pa bi se silazni akcenat
prenosio na njih po pravilu: i dugi i kratki silazni akcenti prenose se
kao kratki, dvojake melodije: kao uzlazni i kao silazni, to zavisi od
porijekla akcenta koji se prenosi, npr. vda, ak. vdu n vodu
(silazni, stariji); ka, ak. ku n kuu (uzlazni, mlai); rka, ak.
rku pd rku; prvda, ak. prvdu z prvdu (u frazeologizmu:
n prvdi Boga). Na mjestu prenesenog akcenta sa dugog sloga
uvijek ostaje tzv. postakcenatska duina.

445

446

Ljudska sudbina jednog akcenta

C(je)na majkinog ml(je)ka

Akcenatski fenomen zadravanja ikavskog akcenta na
ijekaviziranim rijeima uoio sam prilikom
dijalektolokih istraivanja srednjebosanskih narodnih
govora u kojima je jo bilo kolebanja izmeu starog
ikavskog i agresivno nadirueg (posredstvom kolstva,
administracije i medija) zvaninog ijekavskog izgovora
Pored "zakona haka", koji predstavlja
hipersupstancijalizaciju glasa 'h' u semantikim jezgrima
i njegovo fonoloko pozicioniranje u leksikim
korijenima leksikaliziranih onomatopeja, jo jedan
jeziki fenomen vezan je iskljuivo za Bonjake i
bosanski jezik izmeu svih slavenskih jezika i svih
slavenskih naroda, a to je zadravanje starog "ikavskog"
akcenta u ijekavizovanim rijeima. Iako je, pored
bosanskog, jo jedino ukrajinski slavenski organski
ikavski jezik, ove pojave nema u ukrajinskom jeziku iz
prostog razloga to u njemu nema ni ijekavizacije.
447

Slavistika je ignorisala, a serbokroatistika anatemisala to

vano sociolingvistiko pitanje. Ostaje kao jedan od
prioritetnih i neodloanih zadataka bosnistike da
znanstveno istrai i osvijetli to pitanje, jer pored
vjerodostojne osobenosti, svjedoi i o nespornom
kontinuitetu bosanskog jezika. Kada je i u Bosni
zvanino prihvaen Karadiev ijekavski jezik i pravopis
i nametnut na bosanski organski ikavski jezik, stvorena je
jedna specifina sociolingvistika situacija: izvorni
ikavski govornici osjeali su da se u svim rijeima sa
dugim '' dodaje jo jedan slog, npr. mlko = ml+je-ko >
mljeko ili sno = s+je-no > sjeno. Osnovni vokal 'i' se
nije mijenjao, nego je zadravao sve predhodne osobine i
kvalitativne i kvantitativne, tj. ostajao je dug sa uzlaznom
ili silaznom intonacijom. Takav ikavski akcenat redovno
sam biljeio svojevremeno u govorima srednje Bosne, a u
nekim se govorima sporadino zadrao do danas, to se
moe uoiti u reportanim televizijskim emisijama na
cijelom prostoru Bosne.
Radi se, dakle, o zadravanju prvobitnog starog
dugog ikavskog akcenta (i uzlaznog i silaznog) u
bosanskim govorima na istom mjestu u ijekaviziranim
rijeima, npr. dugouzlazni akcenat rjeka (<rka), vrjeme
(<vrme), za razliku od srpsko-hrvatskog
knjievnojezikog akcenatskog standarda, jo od
Karadia i Daniia, preko Maretia, gdje je akcenat
prebaen na drugi slog i glas 'e', s promijenjenim
kvantitetom, kao kratkouzlazni: rijka, vrijme.889)
889

) Naslanjajui se na hrvatsku kajkavsku ekavsku tradiciju, ovakav

izkonstruisani knjievni akcenat napustio je i V. Ani u svome
rijeniku i vratio ekavski akcenat na 'e': rijka, cijna kao pandan
ikavskom: rjeka, cjena.

448

Zadran je i dugosilazni akcenat: sjeno (<sno), snjeg

(<sng), za razliku od propisanog Karadievog
knjievnog otrog kratkosilaznog na istom slogu,
odnosno glasu 'i', npr. sjeno, snjeg.890) Ovom
akcenatskom tipu pripada i rje (<r) i od nje izvedena
rjenk (<rnk), ali su hrvatsko-srpski normativci
propisali oblik rjnk, a bosanski normativci
bezpogovorno prihvatili. Kratki akcenti ostaju isti na
ijekaviziranim kratkim ikavskim slogovima, samo to je
sa 'i' pribaen na 'e', npr. vjra (<vra), pjsma (<psma);
sjditi (<sditi), djca (< dca). Ovakav stari ikavski
akcenatski tip nedavno je tako lijepo dokumentovao glas
naratora u emisiji o turizmu na BHT, u kojoj se jasno
mogao uti izvorni, pravilan bosanski akcenat na 'i' (u
ijekaviziranim rijeima): rjeka, cjena (... one rjeke ...
omoguuje rjeka Neretva ... to je cjena ...), nasuprot
izkonstruisanom istonohercegovakom KaradiDanii-Mareti-Pecinom ijekavskom akcentu na 'e' rijka, cijna ili Anievom i edievom ekavskom:
rijka, cijna. Isti bosanski akcenat zabiljeio sam u
spontanom razgovoru sa postarijom roenom Sarajkom
Emirom Karamehmedovi, koja i po ocu, pogotovo po
majci Fadilpai, vodi porijeklo od najuglednijih
sarajevskih i bosanskih porodica, koja je objanjavala
svoje recepte za neke jednostavne jemeke za iftar: Kad
pravim tpu, stavim malo mljeka, pa malo putera, pa ...,
kae ova "roena hanuma", inae dugogodinja
predavaica latinskog jezika na univerzitetu. Isti izgovor
ml(je)ka sluao sam svakodnevno od malih nogu i od
890

) Izvorni narodni ikavski akcenat u ovoj rijei zabiljeio sam i od

predhodno citiranog vremenog Ibriima iz Han-Pijeska, koji kae:
... snjeg u Varu... eto ti Vara...

449

svoje majke, kao i ostalih itelja moga rodnog kraja, u

kojem se mijeao ikavski i ijekavski izgovor. Takav
akcenat razprostranjen je jo uvijek po svim krajevima
Bosne, kako svjedoi, na primjer, jedan mlai teak,
uzgajiva krava iz srebrenikog kraja, povratnik, koji
kae: Sada imam oko 15 litara mljeka.891) Ali isti tip
akcenta ima i svojevremeni sarajevski gradonaelnik
Alija Behmen, koji u jednoj izjavi kae: "Da cjelm
svjetu poaljemo poruku".892) Identian izgovor ima i
legendarna nana Fata Orlovi iz Konjevi Polja, koja je
postala planetarno poznat sluaj kako jedan reim (RS)
vri nasilje nad graaninom pojedincem, koja kae:
Svemu svtu na sramotu ta se radi.893)
Naalost, hegemonistiko zatiranje nekih izvornih
osobina bosanskog jezika i bonjakog jezikog naslijea
provodi se i dalje nesmanjenom estinom, samo to sada
to ne provode hegemoni direktno, nego posredstvom
svojih marioneta kao u primjeru Institutskog Rijenika, u
ijoj izradi sam i sm sudjelovao kao lan peterolanog
leksikografskog autorskog tima. U rijeima koje sam ja
obraivao za Rijenik bosanskog jezika i koje poinju
slovima M, Nj, R, S, V, sve rijei koje imaju akcenat na
supstitutu "jata" dubletno sam normirao, sa izvornim
bosanskim ikavskim akcentom na 'i', kao to sam
predhodno naveo, i unesenim istonohercegovakim
ijekavskim, npr. mjeh/mjeh, mjeati/mijati;
rje/rje, rjeka/rijka; sjelo/sijlo (cenzor akcenatski
891

) Meanovi, selo Klotjerac kod Srebrenice, FTV dnevnik u 19,30,

02.08.2009. godine
892
) FTV, Federacija danas, 28.10.2009, 17 sati
893
) NTV Hayat, CD, 03.03.2007. godine, 19 sati.

450

ekavizirao u sijlo!!!), sjeno/sjeno, svjea/svija;

svjetliti/svijtliti (cenzor prepravio u pogrean svjetliti),
vrjeme/vrijme, vrjednst/vrijdnst, itd.
No, Karadi-ipkin cenzor izbacio je sve
bosanske akcenatske oblike, a ostavio nametnute
ijekavske akcente, pa ak i ekavske (sijlo). Tako e
Bonjaci od svog ikavskog, priko ijekavskog, doi do
ekavskog. U odnosu na refleks praslavenskog glasa jat
(znak, grafema , latiniki ili , u bosnistici ), koji je,
po miljenju istaknutog slaviste, bekog profesora Josipa
Hamma, "sa svojim refleksima postao jedna od
najglavnijih diskriminanata po kojima se slavenski jezici
i danas meu sobom razlikuju", Bonjaci su sve proli
od autohtonih ikavaca postali su ijekavci. Ostalo je jo da
postanu ekavci, a kako se stvari razvijaju i to e se
uskoro desiti. Ako je suditi po Bonjacima iz onog dijela
Sandaka koji su Srbi u balkanskim ratovima okupirali i
pripojili Srbiji, Bonjaci su kolskim drilom,
administracijom i medijima postali ekavci (Sandaklija
Rasim Ljaji, porijeklom ijekavac, ministar, bolji je
ekavac od ondanjeg predsednika Borisa Tadia,
porijeklom ijekavca iz C. Gore). Ali i u samoj Bosni se
odvijaju slini procesi. Da bi drilovali bonjaku ikavsku
djecu pravilima ijekavskog izgovora hegemoni su smislili
originalnu smicalicu i dali u amanet nastavnicima i
profesorima jezika i knjievnosti, kao didaktiko sredstvo
u vidu pravila: ako je u ekavskom dugo 'e' u ijekavskom
je 'ije', a ako je kratko 'e', onda je u ijekavskom 'je'. Niko
nije postavljao pitanje kako e bosanska djeca znati
kakva je situacija u ekavskom, koje je dugo, a koje
kratko 'e' kada i ne poznaju ekavski izgovor, nego svoj
rodni ikavski. Dakle, jedno nepoznato se objanjava

451

drugim nepoznatim, to je za didaktiku nepojmljiva

nebuloza. Ne samo logino, nego i po didaktikim
principima primjereno (od poznatog ka nepoznatom, od
blieg ka daljem, od jednostvanijeg ka sloenijem...) bilo
je da se ijekavski savladava prema naelu: ako je u
ikavskom dugo 'i', u ijekavskom je 'ije', a ako je u
ikavskom kratko 'i', u ijekavskom je 'je'. Ali to e im
objasniti ekavski profesori, koji su inili glavninu
prosvjetnog kadra u BiH. Ilustrativan je primjer koji je
svojevremeno naveo profesor sarajevske Pedagoke
akademije Mustafa Ajanovi povodom razprave o jeziku,
koju je organizovalo bosansko partijsko rukovodstvo
polovicom sedamdesetih godina prolog stoljea. Ja
sam spomenuo sluaj Kalesije, gdje je, od 80 nastavnika,
79 sa irilikog podruja, ekavci. Direktor je takav,
generalni direktor je takav...894) Bez obzira, ak, i na tu
injenicu da ekavski nastavnici ne znaju ikavski izgovor,
struno osposobljeni nastavnici bi bez potekoa mogli
provoditi navedeno naelo poto je ista akcenatska
situacija kao i s ekavskim. Ekavski princip perfidno i
neosjetno je uvoen i na studijsko izuavanje bosanskog
jezika na fakultetima. Primjerice, kod izuavanja,
transkripcije i itanja bosanskih srednjevjekovnih
spomenikih kodeksa, prvenstveno administrativnopravnih spisa i lapidarnih zapisa, starocrkvenoslavenski
pismen (znak) 'jat' itan je kao 'e' iako je on u tim
dokumentima i u narodnim govorima imao glasovnu
vrijednost 'i'. U velikom broju tekstova u nizu primjera
'jat' je zamijenjeno sa 'i', ili je napisano tamo gdje je
iskonski bilo 'i', to nesumnjivo svjedoi o ikavskom
894

) Ajanovi (1974), str. 130-131.

452

karakteru teksta.895) Da ne pominjemo eresovske Srbe,

koji od tradicionalnih istonohercegovakih
Karadievih ijekavaca uurbano postaju Miloevievi
ekavci. Ve smo ranije spominjali da i u Institutskom
Rjeniku tako nalazimo ekavski akcenat bjla umjesto
ijekavskog akcenatskog lika bijla ili ikavskog b(je)la.
Naprijed u tekstu je navedeno da je "cenzor iz Uloga"
bosanski narodni akcenat sa 'i' u ijekaviziranim rijeima,
poput sjelo (<slo), pribacivao na 'e' sijlo.
Akcenatski fenomen o kojem je ovdi rije
identificirao sam polovicom sedamdesetih godina,
prilikom dijalektolokih istraivanja srednjebosanskih
narodnih govora u kojima je jo bilo kolebanja izmeu
starog ikavskog i agresivno nadirueg (posredstvom
kolstva, administracije i medija) zvaninog ijekavskog
izgovora. Taj akcenat je bio krunski dokaz narastanja
novijeg ijekavskog, nadolazeeg sa jugoistoka zajedno sa
njegovim nosiocima, na stariji autohtoni ikavski izgovor,
o kojem "oficijelna i oficiozna" (da upotrijebim sintagmu
Maka Dizdara iz jednog polemikog teksta), zapravo
dogmatska unitaristika lingvistika nije dozvoljavala
nikakvu raspravu. Kada sam tu tezu postavio u
diplomskom radu Akcenat u govoru sela Gr,896) moj
profesor i mentor, Jovo Vukovi, tadanji ef Odsjeka za
junoslavenske jezike Filozofskog fakulteta u Sarajevu,
predsjednik Lingvistike komisije ANUBiH i neformalni
ef tek osnovanog Instituta za jezik u Sarajevu (formalno
je za direktora postavljen Milan ipka), inae roeni
Branin iz Drobnjaka u Crnoj Gori, nije htio ni
895

) Kuna TNCJ (1974), str. 9.

) Gora je poznato staro srednjebosansko selo, nekoliko kilometra
jugoistono od ua rijeke Lave u rijeku Bosnu prema Kaknju
896

453

razgovarati o takvoj ideji, a kamo li da ostane u radu te

mi je "mudro" savjetovao da tu tezu izbacim i to pitanje
zaobiem ako elim ostati raditi na Fakultetu.897) Iako
sam bio zahvalan prof. Vukoviu na naklonosti i
izkazanoj podrci, osjetio sam se duboko uvrijeen i
razoaran takvim njegovim nenaunim, a ucjenjivakim
stavom i odnosom prema izvornom bosanskom jezikom
naslijeu. Ne hotivi falsifikovati gole injenice i
mijenjati teze zasnovane na iztraivanju, odustao sam i
od odbrane diplomskog rada i od tada veoma privlanog
mjesta asistenta i univerzitetske karijere i okrenuo se na
drugu stranu, a tek nekoliko godina kasnije odbranio ovaj
diplomski pred drugom komisijom.898) Za razliku od
Vukovia, ove moje teze je sa velikim razumivanjem i
respektom primio i podrao, barem verbalno, direktor
Instituta za ruski jezik u Moskvi, Nikita Ilji Tolstoj,
nekoliko godina kasnije. Nesporazumu sa prof.
Vukoviem predhodila je jedna razmirica sa jednim
njegovim zemljakom i poslunikom, Draganom
Vujiiem, kojeg je Jovo Vukovi doveo iz Drobnjaka i
897

) Jo ranije prof. Vukovi me je interno odredio za svoga asistenta

na predmetu "Fonetika" i ve bio izposlovao za mene stipendiju od
Instituta u vrijeme apsolventskog staa. Trebalo je samo formalno
provesti proceduru izbora nakon diplomiranja. Tako sam postao i
prvi stipendista tek formiranog Instituta za jezik u Sarajevu sa
estomjesenom stipendijom u visini prosjene plae u BiH. Osjeao
sam da je u mene polagao velike nade i primjeivao da je nastojao
uzpostaviti i blizke privatne relacije.
898
) Mome razlazu s Jovom vjerovatno su doprinijele i glasine na
Fakultetu da je on u Drugom svjetskom ratu bio "na drugoj strani",
odnosno da je, navodno, bio pisar u tabu Drae Mihajlovia. Nisam
elio provjeravati te glasine, a takvu stvar nisam mogao podnijeti ak
ni kao insinuaciju, jer su etnici u tom ratu na pravdi Boga ubili
dvojicu mojih amidia na pragu nae zajednike rodne kue.

454

zaposlio u ANUBiH kao sekretara njegove Lingvistike

komisije. Na terenskom dijalektolokom istraivanju
bosanskih narodnih govora u okolini Kladnja 1972.
godine, gdje je Vujii, podrazumiva se, bio ef tima, u
jednoj situaciji rekao sam da bosanski narodni jezik ne
poznaje rijei i oblike koje je on uporno pokuava nai za
potrebe opeslavenskog dijalektolokog atlasa, to mi je
desetak godina kasnije u Moskvi (u prisustvu kolege
Devada Jahia) potvrdio i dao za pravo i tvorac i nosilac
tog projekta Nikita Ilji Tolstoj, inae praunuk Lava
Nikolajevia Tolstoja. Vujii je usred kladanjske
kahvane skoio sa stolice i verbalno, zamalo i fiziki,
nasrnuo na mene urlajui o kakvom to ja bosanskom
jeziku govorim (apsurdno, upravo smo istraivali taj
jezik) glasno me optuujui da sam nacionalista,
neprijatelj Jugoslavije i jugoslovenskog bratstva i
jedinstva. Kao ef istraivakog tima zaprijetio mi je
vraanjem sa terena, ali je nakon smirivanja odustao od
toga, uvidivi da bez mene ne moe ni maknut, jer nam
se trei lan tima, Miodrag Rajak, lektor na tadanjoj
Televiziji Sarajevo, jo nije bio prikljuio. Bilo mi je
neshvatljivo, neprihvatljivo i nepodnoljivo da neko iz
Drobnjaka, zaposlen u bosanskoj Akademiji nauka, meni
Bonjaku usred Bosne, zabranjuje razgovor i samo
spominjanje bosanskog jezika. Treba podsjetiti da se to
deavalo sedamdesetih godina, u vrijeme "politikog
proljea", ohlabavljivanja dogmatskih stega jednoumlja i
prodor demokratizacije kada je "u zraku vrila mujaka
krv", da parafraziram jedan Sidranov stih, i kada su razni
"oficijelni i ofociozni" jurinici, Makovi badci, skidali
glave malo glasnijim horozima i onima koji su malo vie
podigli glavu. Vujiieva verzija toga nesporazuma brzo

455

je dospila do katedre i uiju Jove Vukovia, ali i mnogo

ire. Ona je bila jedan od "argumenata" da nakon
diplomiranja ne budem podoban za Institut, kako se,
navodno, ulo u razgovoru o mom prelazku u Institut
izmeu Milana ipke, direktora Instituta i Brane Miljua,
tadanjeg predsjednika Predsjednitva SSOBiH, gdje sam
bio zaposlen kao urednik u redakciji ( i ujedno lektor)
omladinskog asopisa "Lica". Zvanino obrazloenje
koje je meni dato u Institutu bilo je da je Institut ve
primio planirani broj kadrova i da mi se stipendija
"velikoduno" opraa. Umjesto u Institut konkurisao
sam na opejugoslavenskom konkursu za izbor lektor
srpskohrvatskog jezika i jugoslavenskih knjievnosti na
stranim univerzitetima i izabran za tu poziciju na
Dravnom univerzitetu "Taras evenko" u glavnom
gradu Ukrajine, Kijivu. U Institut sam se zaposlio tek
tridesetak godina kasnije, 2004. godine, kada je zasnivan
projekat izrade prvog velikog standardnog rijenika
bosanskog jezika. Ovo bi mogle biti i neke naznake za
odgovor uvaenom kolegi, prof. dr. Devadu Jahiu, koji
je u intervjuu jednom magazinu izrazio aljenje to se
"Safet Kadi kasno vratio u lingvistiku".
(2008)

456

VI.
Ortografska razpua

457

458

Revizija Karadieva naslijea

Za europski morfoloki
pravopis
Bosansko drutvo se nalazi na epohalnoj
prekretnici, a bosanski lingvisti pred neponovljivim
izazovima imperativnog naloga budunosti i zato ovo
vrijeme trai i epohalna rjeenja, u to svakako spada i
korjenita reforma standardnojezike norme bosanskog
jezika, pisma i pravopisa, jer e Bonjaci i bosanski jezik
sve vie biti u neposrednom doticaju sa europskim i
svjetskim jezicima
"Dani Grebka" bilo je svojevremeno izpisano na
povelikom transparentu, iztaknutom na goradanskom
Domu kulture. Ovaj nadpis, ba tako napisan, oznaavao
je, zapravo, naziv memorijalne goradanske
manifestacije, koja se odrava svake postratne godine u
ovom bosanskom gradu na Drini u znak sjeanja na
nadljudsku borbu Goradana za obstanak u toku srbske
obsade grada tokom agresije 1992-1995. godine. Planina
459

Grebak, koja se prostire na zapadnoj strani toga grada

prema Sarajevu, postala je pojam spasiteljice i od tada
nosi oreol legende, jer je samo neprohodnim stazama i
bogazama, urvinama i visovima ove planine bilo mogue
uzpostaviti improvizirani tajni noni koridor, kojim su se
iznureni stanovnici ovoga herojskog grada mogli
obskrbiti najosnovnijim potrebinama za preivljavanje,
poput brana i soli. Te staze kriju tajnu nestalih
Goradana u neravnopravnoj borbi za obstanak sa
nedokuivim udima ove planine i njenim
nepredividljivim (za neke i nesavladivim) snijenim
holujama i meavama. Leksiki korijen ovoga oronima greb- ini zajedniku morfoloku osnovu za tvorbu
drugih rijei obeg znaenja: grebati, greb/grob,
grebje/groblje, pogeb i sl. Kao to se odmah na prvi
pogled moe uoiti, ime ove planine u genitivu,
Grebka,899) bilo je napisano po morfolokom, a ne prema
vaeem fonetskom pravopisu, bez jednaenja po
zvunosti zvunog b iz korijenske morfeme Greb- i
bezzvunog k iz sufiksalne morfeme, koji su doli u
doticaj nakon gubljenja 'nepostojanog a'. Meutim, sve
nae novine navodile su ime ove legendarne planine u
genitivnom obliku Grepka, tj. sa registrovanjem u pisanju
glasovnog ujednaavanja po zvunosti (bk > pk). U
prvom sluaju privagnulo je instinktivno narodno
osjeanje svoga jezika, pogotovo to se ovdi radi o
vlastitom imenu kada je kod izvornih govornika svijest o
korijenskoj morfemi mnogo jae prisutna, a u drugom
sluaju se radi o vjetaki nametnutom pravilu fonetskog
pravopisa. Vas absurd takvog pravopisanija uoljiv je
odmah na prvi pogled: ako odbijemo nominativni i
899

) FTV dnevnik u 22,30 sati, dana 08.08.2010. godine

460

genitivni nastavak dobijemo sasvim razliit grafemski

sastav morfoloke osnove jednog te istog naziva: Greb- i
Grep- i tada se postavlja pitanje identiteta, jer se radi o
jedinstvenom oronimu. Sa druge strane, sasvim je jasno
da uoljiva zvuna varijacija glasa b u Grebka u odnosu
na izgovor Grepka, kao alofonska varijanta te foneme, ne
utie na funkcionalni identitet ove jezike jedinice u
jezikoj strukturi. Uoena formalna varijacija nije jeziki
distinktivna, jer ne dovodi do promjene znaenja i zato je
ne treba grafemski distingvirati. U ovom sluaju
realizacija foneme b u vidu alofona, iju je zvunost
eliminisao sukcesivni glas k, nije dovela do novog
znaenja ove rijei. Unoenje nove grafeme za
oznaavanje alofona neke foneme bezrazlono i
nepotrebno se naruava pravilna fonoloka
korespondencija meu oblicima u paradigmi. Uostalom,
ova varijacija u formi glasa b je redundantna u odnosu
na, primjerice, distinktivnost genitivnog a. Prema tome, u
ovom primjeru moemo govoriti o zvunom i
bezzvunom alofonu foneme b. Tako je i sa drugim
vlastitim imenima poput toponima, hidronima,
patronima, antroponima... Kada se u javnosti otvorilo
pitanje navodnog sukoba interesa kod zamjenika
dravnog ministra odbrane, Igora Crnadka, nekadanjeg
pripadnika one vojske koja je drala u okruenju grad
Gorade, njegovo prezime Crnadak Dnevni avaz je u
udarnom naslovu naveo u genitivnom obliku Crnatka, u
skladu sa srbskohrvatskom pravopisnom normom,
zasnovanom na nakaradnom Vukovom pravilu: Pii kao
to govori!? Ovakvo pravopisno skrnavljenje vlastitih
imena nema nikakvog smisla ni opravdanja niti se takvo

461

kvazifonetsko pravilo moe pravdati izgovorom tih rijei.

900
)
ini se da je pristupanje Evropskoj uniji (EU)
najbolja prilika i, moda, posljednja ansa da bosanski
jezik napokon dobije "europski" pravopis. Valja
karadievski tzv. fonetski pravopis srpsko-hrvatskog
jezika konvertirati u europski morfoloki pravopis
bosanskog jezika prema elementarnom pravilu: sve
morfeme u procesu afiksacije, deklinacijske,
kon'jugacijske i komparacije fleksije te derivacije ostaju
nepromijenjene u pisanju bez obzira na glasovno
ujednaavanje u govornom procesu. Vukovo pravilo:
Pii kao to govori treba priobratiti u bosansko: Pii
izvorno, govori normalno! Time e se standardnojezika
norma bosanskog jezika, prvenstveno pravopisna,
pribliiti principima na kojima su normirani i europski
jezici i usaglasiti sa dostignuima savremene lingvistike.
Kao to je poznato, govor i pismo su dvi zasebno
konstituirane forme jednog jezikog sistema. Foneme su
abstrakcije i konkretni fonetski oblik koji dobijaju zavisi
od mnogobrojnih inilaca, naroito od njihovog poloaja
u odnosu na druge glasove u vezanom govoru. Kada u
vezanom govoru, na primjer, izgovorimo rije
izpoljavaju njena zvuna slika javlja se u glasovnom
sklopu ispoljavaju, jer u govoru zvuni glas z izpred
bezzvunog p, zamjenjuje njegov bezzvuni parnjak s.
Njena ortografija je neto drugo. Ona je u procesu
afiksacije tvorena od etiri morfeme kao tvorbena
formanta: iz-polj-ava-ju. Stari imenski genitivni prijedlog
900

) Jasno je kojim i ijim pravilima su se rukovodili oni koji su

bosanski narodni naziv mjesta Podkraj kod Kiseljaka priobratili u
Potkraj na saobraajnoj tabli.

462

iz postao je vezana morfema u funkciji glagolskog

prefiksa i dodaje osnovi informaciju svoga izvornog
znaenja izdvajanja i poticanja od i on, zato, u pisanju
ostaje nepromijenjen, jer, zapravo, samostalna morfema
is, kao prefiks, ne postoji u bosanskom vokabularu i
bosanskoj ortografiji; polj je morfoloka osnova
korijenske morfeme polje, a ava je sufiksalna morfema
glagolske osnove sa znaenjem iterativnog aspekta, a ju
je sufiksalna glagolska morfema sa znaenjem treeg lica
mnoine prezenta. Pored navedenog, uvoenje
morfolokog principa u pravopisnu normu znai
pojednostavljivanje kompjuterskog programiranja i
zadovoljavanje jo dva bitna zahtjeva modernog doba,
prohodniju internet komunikaciju i kompjutersko
prevoenje. Na unutarlingvistikom planu ta norma bi
doprinijela zaustavljanju dalje destrukcije izvornih oblika
rijei, morfema u paradigmi, osobito korijenskih, u
procesu derivacije i afiksacije, a i semantikih jezgara
rijei te erozije izvorne strukture bosanskog jezika, a time
i osigurati povijesni kontinuitet njegova razvoja.
Dosadanjom vulgarizacijom fonetskog principa
unakaene su mnoge rijei, bezrazlono destruirani
morfoloki korijeni rijei i unesena prava konfuzija u
pravopis koji je za mnoge, pogotovo za strance (pa i nae
kolarce) postao nepotrebno komplikovan i nesavladiv,
bez jasnih naela i sa bezbroj izuzetaka u svakom
pravilu. Tako je, na primjer, destrukcijom korijenske
morfeme ust- (kao morfoloke osnove od lekseme usta) u
us-, tvorbeno je destruirana opozitivnost antonima
pismen:ustmen (pis-men : ust-men) u pismen:usmen.
Zato je "reformator srbskog jezika i pravopisa",
Vuk Karadi, uveo tzv. fonetski princip u pravopisu? Iz

463

jednostavnog razloga, jer potie iz stoarsko-ratarskog

miljea i naina ivota i najnieg drutvenog stalea raje,
koji nije poznavao pismenost, nego se ta "kultura"
zasnivala na govoru i usmenoj predaji, a trebalo je to sve
prevesti u kulturu pisma i pismenosti u komunikaciji i
stvaralatvu pa je trebalo popisati rijei u rijenik i
ustanoviti pravila pisanja, tj. pravopis za potrebe srbskog
nacionalnog pokreta i nastupajue buroazije. Osim
pismenosti na starocrkvenoslavenskom, ogranienu na
malobrojne popove u manastirima, a kasnije na
slavenoserbskom i srbskoslavenskom, imali su i Srbi
knjievnost sa morfolokim (evropskim) pravopisom, iji
je knjievnik Dositej Obradovi bio predstavnik
evropskih Srba iz dananje Vojvodine, ali je to odbaeno
pred navalom agresivnog Vukovog hajdukog i dinarskovlakog narodnog mentaliteta, jer su, kako smatra srbska
historiarka, Duanka Bojani "Vlasi u Srbiji, meu
kojima je bilo dosta hercegovakih, su praktiki,
vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini su Srbi
srbizirali Vlahe".901) Dakle, dosadanja zajednika
Karadieva pravopisna norma nastala je na ustmenoj, a
ne pismenoj tradiciji, u nepismenom ruralnom okruenju,
jer je bila i usmjerena prema nepismenim konzumentima,
kao to je itava ta kultura nastala na kolektivnoj
ustmenoj epskoj predaji i mitologiji, a ne na
individualnom umjetnikom i znanstvenom stvaralatvu.
Tako su mnoge rijei izgubile svoju etimologiju. Kada
danas ujemo rije otkinuti, teko moemo indicirati
njenu etimologiju i kad je razzglobimo na
predpostavljene tvorbene morfeme: ot-, -ki-, -nu-, -ti.
Najproblematinija je korijenska morfema, jer ne postoji
901

) Muli (2006), moto

464

neko semantiko jezgro koji bi inio glasovni sklop -ki-,

ali postoji -kid-, prema glagolu kidati. Karadievim
filolokim zahvatima najvie su nastradale rijei, u ijoj
glasovnoj strukturi po etimologiji postoji glas h, koje ovo
stanovnitvo nije imalo u svom glasovnom sistemu. Tako
je, na primjer, od glagolskog pridjeva naduhnut, nakon
to mu je sa glasom h izbaen i cijeli tvorbeni formant za
glagolsku osnovu nu pa je ostao deformisani glasovni
sklop nadut, bez ikakve etimologije i ikakva znaenja.
Od krhak je ostalo krt, od kuhinja kujna, od mehak
mek i tako dalje. Isti sluaj je i sa posvojenicama, poput,
primjerice, orijentalizama lehemiti iz sanskrta ili mahana
iz arabskog, kojima je amputiran po jedan itav slog pa je
ostalo je samo: lemiti i mana. Na toj osnovi dolazi i do
nepravilne upotrebe glagola izvinuti, u znaenju zatraiti
oprost, kao kombinacije i preklapanja dva glagola
razliitog znaenja: izviniti (iz-vin-i-ti) i izvihnuti (iz-vihnu-ti). Sve su to posljedice glorifikovanja govornog tzv.
fonetskog principa, koji nije polazio od jezika kao
sistema, nego od pojedinane ili uobiajene govorne
realizacije. Fonetski princip, koji podrazumiva da jedan
znak odgovara jednom glasu u fonetskom sistemu, razvio
se u svoju suprotnost, tzv. vulgarni fonetizam, gdje se u
pisanju registrovalo gotovo svako ujednaavanje glasova
u vezanom govoru. Provoenjem ovoga kvazifonetskog
principa toliko se destruira jezika struktura (fonetska,
morfoloka, leksika) i komplikuje pravopis da to postaje
optereenje u kolstvu, izdavatvu, medijima,
administraciji. Taj pravopis nametnut je kasnije, putem
zajednikog knjievnog jezika, i Bonjacima, Hrvatima i
Crnogorcima iako je, kako napominje Beli, bio

465

"bosanski jezik narodna osnovica naeg knjievnog

jezika".902)
Za razliku od "fonetskog" pravopisa, koji je,
zapravo, fonoloki, morfoloki princip podrazumiva
pismenost i pisanu tradiciju, koju su Bonjaci ve imali,
od samog poetka pismenosti u 9. stoljeu kroz cijeli
srednji vijek na tri pisma (bosan()ica, latinica i arebica) i
etiri jezika (bosanski, turski, arabski i perzijski). Oni su
imali kontinuitet pisma i pisanja na narodnom jeziku i
nikakav pravopis, pogotovo nekakva reforma im nije bila
potrebna. Bonjacima su jednako bili razumljivi i Kulin
ban,903) i humski knez Miroslav,904), inae Kulinov zet, i
Hewai Uskufi,905) i fra Matija Divkovi906) i svi ostali
pisci na bosanskom narodnom jeziku sve do danas.
Morfoloki pravopis primjenjivan je u ilirskom
knjievnom jeziku na bazi bosanskog jezika, na kojem su
stvarali hrvatski pisci vie od pola stoljea, meu kojima
i A. enoa. Tako se izraavao i srbski gramatik ore
Popovi (alias ura Danii) u dopisu 10. srpnja 1867.
godine, kada je kao sekretar JAZU obavijestio nadleno
tijelo "da skuplja grau za obiran rjenik hrvatskosrbskoga jezika",907) mada se dvadeset godina ranije u
902

) Beli (1937)
) "I da im' ne bude od' moih' estnikov' sile" (BHKH (1974), I 40.)
904
) "Ja, knez Miroslav, kln se i podpisah... " (Dizdar Antologija
(1997), str. 35.) I njegov sin Andrija pie Dubrovanima: "...i vsj
obin..." (BHKH (1974), I - 41.)
905
) kadca (kaca); modka (motka); nizko (nisko); odkat (otkati);
petdesed; podkov, podkovat; putce (puce, tur. dme); estdeset.
(Uskufi Rinik (1631)
906
) "Poklisaru potovani...", (BHKH (1974), I - 151.)
907
) Mareti CRA (1976), XXIII, str. 15-54.
903

466

Peti bezkompromisno borio za fonetski pravopis, a

"etimoloiki pravopis" za njega je bila "sama misao
luda".908) U "Popisu kiga i rukopisa upotrijebljenih za
Rjenik"909) navode se publikacije iz Bosne, meu
kojima i "Bosanske narodne pripovijedke", koje je izdao
Zbor redovnike omladine bosanske u Sisku 1870.
godine. Posebno treba naglasiti da Bonjaci do sada ni na
koji nain nisu uestvovali u normiranju zajednikog
knjievnog jezika i izradi dosadanjih pravopisa (izuzme
li se poratni pravopis Senahida Halilovia910) pa u tom
pogledu nikom nita ne duguju. Jedan od zakljuaka
"Simpozija o bosanskom jeziku" bio je izrada Pravopisa
bosanskog jezika,911) ali se do danas nita nije uradilo.
Ohrabruje injenica da je u intervjuu jednom
magazinu912) univerzitetski profesor Devad Jahi
pozvao bosanske lingviste da se ujedine u izradi novog
pravopisa. S razlogom, jer izrada pravopisa u postojeim
bosanskim okolnostima predstavlja veliki
sociolingvistiki poduhvat, ravan istinskom podvigu,
pogotovo to se radi o maloj sociokulturnoj sredini i
narodu. Inae, morfoloki pravopis imaju, uglavnom, svi
najvei evropski jezici, kao i slavenski, meu kojima i
ruski i poljski,913) te nama najblii, slovenski
(slovenaki).
Meu prvima koji su otvorili pitanje odnosa izmeu
fonetskog i etimolokog pravopisa bio je Ivan Klajn, koji
908

) Danii (1847)
) Rjenik JAZU (1880-1976), tom XXIII.
910
) Halilovi Pravopis (1996)
911
) Biha, 07. i 08. septembar 1998. godine
912
) "Saff" br. 224 od 25. juli 2008. godine
913
) U nadpisu na tabli kod autobusskog stajalie u poljskom gradiu
Zory pie da je vonja bezpatna. (Aljazeera Balkans, 15.05.2014.)
909

467

je polovicom sedamdesetih godina, gotovo heretiki,

uztvrdio da "naa ortografija nije fonetska nego
fonematska (fonoloka), jer njena slova ne oznaavaju
glasove (fone) nego foneme", posebno iztiui potrebu
sagledavanja pravopisne problematike iz savremenog
ugla i sa stanovia potreba jezika novog vremena."Nije
najsavrenije pismo ono koje najvernije odraava govor.
Naprotiv, takvo pismo, to jest detaljna fonetska
transkripcija, bilo bi kao to je isticao i sam Saussure
krajnje neitko i odgovaralo bi zahtevima naunika, ali
nikako i potrebama svakodnevnog sporazumevanja", bio
je decidan Klajn.914)
____________________________
Plagijati i plagijatori
Fonetski princip u pravopisu koji se pripisuje Vuku
Karadiu teorijski je uzpostavio, zapravo, njegov epigon
ore Popovi u svojoj knjizi "Rat za srpski jezik i pravopis",
objavljenoj 1847. godine u Peti, koju je podpisao
pseudonimom uro Danii prema liku iz narodne poezije.
"Pa e onda biti najbolji pravopis oni kojijem e se moi sa
svijem onako pisati kako se govori, glas po glas, a
etimoloiki pravopis, po kojem e se rijei samo korijena
radi drukije pisati nego to se govori, bie nikakav pravopis,
- i sama misao luda." 915)
Manje je poznato da je to, ustvari, plagijat, jer je Danii
doslovno prepisao to naelo od Bunjevca i pripadnika
franjevakog reda Bosne srebrene Lovre Brauljevia koje je
on uspostavio u svojoj knjizi "Uzao... ", objavljenoj stotinjak
914

) Klajn (1976), str. 59-75.

915

) Danii (1847)

468

godina ranije (1736), takoer u Peti, a ugraen je i u temelje

tzv. Bekog knjievnog dogovora.
"Ali je lipe i pofahljenije pisati onako kako se govori, jer
togod je odvie, nije fahljeno, vee kueno. Suprflua sunt
visanda. Zato ja u ovim knjigama piem onako, kako govorimo
i izgovaramo nake rii, jer kako se mogu izgovarati, onako se
mogu i u knjigah itati."
Inae, fonetski pravopis prihvatili su Vlada Kneevine Srbije
1868, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu 1883, a u
Hrvatskoj je uveden nakon pojave Hrvatskog pravopisa Ivana
Broza 1892. godine.
Karadieva jezika pobjeda nad oponentima (D. Obradovi,
J. Hadi, Stratimirovi i dr.) u "ratu za srpski jezik i
pravopis" znaila je ujedno i pobjedu ruralnog vlakog
elementa u srpskom nacionalnom biu koji e ih pod
Miloeviem u Srbiji i Karadiem juniorom u Bosni, dovesti
do agresije, faizma i genocida. Da je tada pobijedila
graanska evropska struja na elu sa Dositejem Obradoviem,
gotovo je sigurno da do toga ne bi dolo. Tu srpsku
paradigmu kristalno jasno izrazila je srpska historiarka dr.
Duanka Bojani ve citiranim stavom: "Vlasi u Srbiji, meu
kojima je bilo dosta hercegovakih, su praktiki, vlahizirali
Srbe, a u Bosni i Hercegovini su Srbi srbizirali Vlahe".
______________________________

Morfoloki princip obuhvaa i oblike pridjeva

enskog roda tipa: teak-teka (< *teg-) i od njeg
izvedena imenica tekoa ili drzak-drzka-drzkost. Isto
naelo vai i u komparaciji (drzkiji). Morfoloko naelo
nalae da se pie etimoloko l i u genitivu uvenog
junobosanskog grada Stlca, sa dugim ili kratkim
akcentom na o, prema nominativnom Stolac, bez obzira
to se ova likvida l jo davno izjednaila u govoru sa
vokalom o i kontrahirala u dugo : Stlac Stlca >

469

Stooca>Stca. Razumije se da se ovaj princip odnosi i na

sve rijei obeg znaenja, tzv. 'zajednike imenice' tipa
dubak-dubka, izvadak-izvadka, izlazak-izlazka, kolackolca i druge, gdje u govoru dolazi do glasovnog
ujednaavanja. I u dosadanjim tzv. fonetskim
pravopisima uoena je pojava destrukcije morfema kada
se dosljedno registruju u pisanju sva glasovna
ujednaavanja u vezanom govoru pa su kao izuzetci od
pravila navoeni oni primjeri koji bi u morfolokom
pravopisu trebali biti pravilo, kao to je uputa da se u
pisanju ne registrira jednaenje po zvunosti d izpred s i
. U govornom procesu javljaju se npr. i oblici ljucki,
svjecki, iljubiti i sl., ali je preporueno pisanje: ljudski,
svjetski, izljubiti. U Halilovievom fonetskom pravopisu
imamo rije fesdija prema morfolokom pravopisu (po
fonetskom bi bilo fezdija ili fedija. U vezanom govoru
rijei izvui, ispasti, iaiti, idikljati u procesu
afiksacije imaju morfemske alternante prefiksa iz- u
nedistinktivnim varijantnim oblicima: iz-, is-, i-, i-, to
su dakle alomorfi morfeme iz- i zato ih po morfolokom
pravopisu ne registrujemo u pisanju, pa ove rijei glase:
izvui, izpasti, izaiti, izdikljati, a neka ih svako
izgovara kao i dosad i niko nikoga nee nagoniti da
razlanjuje rije na sastavne dijelove i tako ih
pojedinano izgovara.Takav je sluaj i sa veoma
razirenim prefiksom bez- koji, prema dosadanjem
pravopisu, u procesu afiksacije dobija oblike bez- i bes- u
zavisnosti kojim glasom poinje korijenska morfema
iako ima isto znaenje i funkciju, kao u rijeima poput
bezlinost i beskunik. Ovako razjednaavanje
grafemskog oblika na temelju zvukovnog pribliavanja i
ujednaavanja u govoru prefiksa i leksikog korijena

470

nema nikakvog znanstvenog utemeljenja u strukturalnoj

lingvistici. Ovdi je s samo alofon foneme z i ne treba ga
registrovati u pisanju, jer je nedinstinktivan. Nije udo
to se stranci, kad ue na jezik, pitaju jesu li to dva
prefiksa ili je jedan. Tako treba pisati u izvornim
oblicima i ostale prefikse nastale od nekadanjih
prijedloga (bez-, uz-, pod-, nad-, ob-, od- i sl. kao u
primjerima: bezkunik, bezae, bezivotan, uzputno,
podpunost, nadkoljenica, obiran, odkos, odkameniti.916)
Po istom principu ponaa se i korijenska morfema izprid
raznih sufiksa, npr. mektebski,917) srbski, interesdija,
evapdija,)918 stubca, podbradka. Ili u oblicima
promjene, npr. vrutak vrutci, dohodak dohodci,
zadatak-zadatka-zadatci kao i u tvorbi sloenih rijei,
osnovni tvorbeni elementi ostaju nepromijenjeni u
pisanju iako se u govoru vri jednaenje. Vukov
nakaradni kvazifonetski princip: Pii kao to govori
izazvao bi nesagledive posljedice ako bi se iz govora, a
ne pisma priuzimale rijei iz arabskog jezika, posebno iz

916

) /Trebalo bi se odkameniti/- glasi jedan stih Maka Dizdara u

"Kamenom spavau"
917
) U Dnevnom avazu od 16.01. 2009. godine zabiljeen je
nepravilan oblik: mektepska nastava
918
) Vukovi-Ostojievi srbsko-hrvatski knjievnojeziki policajci
nagonili burekdije po sarajevskoj Baariji da svoje radnje
nazivaju buregdinica kako bi udovoljili Karadievu pravopisusu i
tako destruirali posvojenicu iz turskog: burek. Zapravo, obadvije
morfeme: i korijenska burek i sufiksalna di (tur. ci) su pozajmljene
iz turskog i tako ih izvorno treba i pisati, uz bosanski dodatak ja,
dakle burekdija. kalji je zadrao korijensku morfemu izvorno, ali
je prema njoj ujednaio sufiksalnu: -ija pa je normirao paralelno
burekija i buregdija.

471

vjerskog ivota.919) U pisanju po morfolokom pravopisu

svakako se registruju geminate i udvojene grafeme
prilikom stapanja dvihu rijei, npr. prefiksa sa leksikom
morfemom (bezzakonje, poddojiti, oddati, naddograditi i
sl.). Imajui u vidu polumilenijsko pripadanje Bonjaka
orijentalno-islamskom kulturno-povijestnom krugu, sve
posvojene rijei iz orijentalnih jezika, u kojima postoje
geminate, drei se etimolokog principa, treba zadrati u
bosanskom jeziku: Allah, Muhammed i dr.
Dakle, sve morfeme zadravaju svoj prvobitni
oblik i prilikom tvorbe sloenica, zatim u derivaciji i
izvoenju novih rijei, kao i u morfolokom procesu
afiksacije, i korijenska morfema i afiks u pisanju ostaju u
izvornom obliku bez obzira to se u govoru deavaju
jednaenja. Tako bi se, kao to je ve reeno, zaustavila
dalja erozija i destrukcija strukture bosanskog jezika i
bosanskih rijei, a sauvao korijen i tako zadrala svijest
o kontinuitetu i razvoju. Taj gramatiki postulat da rijei
u procesu derivacije i afiksacije uvaju svoj osnovni
oblik treba pretoiti u poetno ortografsko-ortoepsko
pravilo: u pisanju se u svakoj situaciji zadravaju izvorni
primarni grafemski oblici svih morfema, a razraditi
919

) Tako bi vukovci Allahu ekber, zbog jednaenja po zvunosti

kb>gb zapisali kao Alahu egber, to bi znailo Allah je praina,
neuzubillah. Vjernik, takoer, esto izgovara rijei pokajanja i
traenja oprosta: estagfirullah (oprosti mi Allahu), ali ako bi neko
zapisao i izgovorio estakfirullah, to bi znailo: uini me nevjernikom
pa bi ovjek umjesto traenja oprosta, traio nevjerstvo. Takoer,
nije dozvoljeno vriti metatezu glasovnog skupa vh u hv, jer bi se
tevhid (tj. jednoa Stvoritelja kao osnovni postulat islama) priobrazio
u tehvid, to bi znailo pojevrejiti se. Ili ako bi neko traio lehvu,
umjesto levhu, dobio bi strast, poudu, umjesto ukrasnog arabskog
kaligrafskog zapisa na tabli, ploi.

472

ortoepska pravila kao i u drugim jezicima, shodno

prirodnim zakonima pribliavanja, prilagoavanja,
saglaavanja, ujednaavanja glasova jednog prema
drugom po mjestu obrazovanja ili po zvunosti u
neposrednom doticaju radi racionalnijeg i lakeg
izgovora u vezanom govoru.
Kljuna stvar je u tome to se ova era smatra
erom pisma, jer je ljudska kultura i civilizacija i poela u
pravom smislu rijei pojavom pisma. Ovo je u nekom
smislu civilizacija pisma i pismenosti. Iako se jezik
uzima kao rodno mjesto duha i prva domovina ovjeka,
danas moramo prvenstveno imati u vidu da se nalazimo
na pragu informatikog drutva u savremenoj internet-eri
globalnih komunikacija, gdje se teie stavlja na
komunikativnu funkciju jezika i njegovu veu
prohodnost, ukljuujui i automatsko prevoenje.
Poznato je da jeziku strukturu u sprezi ine i pismo i
govor. Prirodnom stanju bosanskog jezika najbolje
odgovara jedan kombinovani fonetsko-morfoloki
pravopis u kojem bi izbalansirano, paralelno fungirala
ortografska i ortoepska pravila, kao npr. u engleskom.
__________________________________
Reforma pisma
Zbog opredea za EU buduchnost i inkorporiraa u
europsku civilizaciju, zasnovanu na latinskoj tradiciji, pored
uvoea europskog morfolozhkog pravopisa, trebalo bi
prihvatiti i europsku latinicu. Vech je u praksi u internetskoj
komunikaciji kod Bosanaca veoma rashirena upotreba znaka
ch za dosadashe i , kao i sh za , a tako bi trebalo i za
grafem zh. I afrikate d i trebalo bi svesti na jedan znak,
moda i ili tursko C i c. Za nj bi trebalo uvesti znak

473

(kao to je u nauci ili nh, kao to je u portugalskom), a za lj

znak (kao to je u poskom, samo to u poskom ima
suprotan, tvrd, izgovor). Osim toga, u bosansku abecedu
obavezno bi trebalo uvesti znak za sliveni glas i fonemu ,
koji je u bosan()ici imao poseban znak (mozhda sch
<sh+ch> sch920) (schene, klscha, prisch) ili neki
monografem), zatim znak za nekadashnji grafem 'jat' (vrme,
psma), koji bi neki izgovarali kao i, a neki kao je ili ije u
zavisnosti od duzhine sloga, kao shto je bilo i u proshlosti.
Uvoenje znaka , koji postoji josh i u ukrajinskom jeziku,
pored pojednostavea abecede, sprchilo bi ekaviziranje
bosanskih sridevkovnih ikavskih kodeksa, shto se zlonamrno
chini chak i na bosanskim univerzitetima, a izbgla brojna
pravopisna pravila o ijekavizmu.
Dakle, savremena europska abeseda bosanskog jezika
imala bi 30 znakova i izgledala bi ovako: Aa, Bb, Cc, Chch,
Dd, (Cc), Ee, Ff, Gg, Hh, Ii, , Jj, Kk, Ll, , Mm, Nn,
(Nhnh), Oo, Pp, Rr, Ss, Shsh, Schsch, Tt, Uu, Vv, Zz, Zhzh.
Ova abeceda za shkolarce ne bi predstavljala nikakav
problem, a starijim bi stvaralo potezhkoche samo sedmicu
dana.

______________________________________
Od Karadievog vremena do danas lingvistika je
gotovo zaokruila nauna saznanja o tajnama i samoj
prirodi jezikog fenomena, ustrojstvu njegove strukture,
pojavama i procesima u njegovom razvoju, nainu
funkcioniranja i sl. da neki Karadi-Daniievi stavovi
izgledaju zastarili i nepotrebni. S druge strane, savremena
genetika je 2008. godine odkrila postojanje posebnih
gena jezika u genetskom lancu, odnosno genomu
920

) Poznati violonelista Vedran Smajlovi napisao je 30.12.2013.

na svom fb. profilu: shchuchuren (uuren)

474

ovjeka. Tekovina je savremene nauke i saznanje da se

rijei ne itaju sukcesivnom identifikacijom pojedinih
slova, nego po principu globalne percepcije rijei.
Zapreke i otpori za uvoenje morfolokog pravopisa vie
su posljedica psiholoke i statusne prirode,
konzervatizma, konformizma i ksenofobije, nego
pomanjkanja naunih argumenata. Osim toga u cijeloj
Evropi i ire postoje stoljetna iskustva i modeli
morfolokog pravopisa na koji se moe ugledati, kao i
kod svih Slavena, osim karadievskih Srbo-Hrvata i
"suncokretnih" Bonjaka. Nakon tektonskih geopolitikih
promjena i drastine promjene sociolingvistike situacije
na Balkanu, Bonjaci/Bosanci u pogledu jezika ne duguju
nikome nita i mogu brez optereenja i balasta prolosti
samostalno normirati svoj jezik onako kako najbolje
odgovara organskom biu bosanskog jezika za potrebe
bosanskohercegovakog drutva i zemlje Bosne, za njen
savremeni razvoj i prikljuenje zajednici naprednih i
razvijenih evropskih naroda. Ali on mora na
najprikladniji nain korespondirati sa evropskim
jezicima. Moe se sasvim osnovano predpostaviti da e
za dvadesetak godina veina obrazovanog stanovnitva u
BiH znati engleski najmanje kao i bosanski i zato nam taj
jezik moe posluiti kao uzor za normiranje. Ako se iz
skromnosti kao uzor u pogledu morfolokog pravopisa ne
ele uzeti veliki jezici kao to su engleski, francuski,
ruski ili arapski, zato se ne moe uzeti kao uspjean
primjer slovenski (slovenaki) jezik, jezik koji pripada
istoj zajednici junoslavenskih jezika i koji je u mnogim
elementima strukture (jo uvijek) blizak bosanskom. Iako
su brojem i prostorom koji zaposijedaju mali narod,
priblino kao Bonjaci danas, vidimo kakvu su

475

samostalnu kulturu na tom jeziku razvili Slovenci i koji

napredak su postigli da se svrstavaju rame uz rame sa
drugim velikim europskim narodima. Do poetka 2008.
godine predsjedavali su Europskom unijom.
Neki e odmah postaviti pitanje: zato raditi novi
pravopis kad ve postoji "Pravopis bosanskoga
jezika"921), koji je pripremila osamnaestolana
pravopisna komisija respektabilnih imena i
intelektualnog kapaciteta, a objavio "Preporod" 1996.
godine. Autorstvo je podpisao takoer sveuilini
profesor, Jahiev kolega sa iste jezikoslovne katedre
Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Senahid
Halilovi. Izrada novog pravopisa moe kod nekih
pobuditi nedoumicu da li se radi samo o naunoj sujeti i
linom prestiu dvojice lingvista (mada jedan od njih
sam sebe titulira kao "filolog ope prakse") i unosnoj
zaradi ili se radi o dubokim neslaganjima bosanskih
lingvista oko temeljnih principa na kojima e se
zasnovati striktna pravopisna pravila. Dilemu ove vrste
otklanja na samom poetku injenica da je izrada novog
pravopisa bio je jedan od zakljuaka bihakog
"Simpozija o bosanskom jeziku",922), ali se od tada nita
nije uradilo. S obzirom na okolnosti, svojevremena
pojava "Halilovievog pravopisa" ima povijestno
znaenje kao struni i kulturni, pa i politiki, dogaaj bez
presedana. Njegovi kritiari zaboravljaju da je to bio prvi
normativni kodeks bosanskog jezika savremenog doba
dok jo nije bila uraena gramatika i rijenik, ija je
norma, inae, osnova i podloga za pravopisnu normu, pa
921

) Halilovi Pravopis (1996)

) "Simpozij o bosanskom jeziku" (zbornik radova), Institut za
jezik u Sarajevu, posebna izdanja, knjiga 10, Sarajevo 1999. godine
922

476

djelimice iz toga proizilazi njegova eventualna

nedoreenost i odreene kontroverze, ali i iz injenice da
je pripreman tokom agresije, nakon Bonjakog sabora
1993. godine. S druge strane, ostaju prigovori da je tu
ostvaren pristup sa pozicija serbokroatistike, a ne
bos(a)nistike i da se ini da je njegova pozitivna misija
prelaznog rjeenja izcrpljena.
Dakle, korjenita reforma standardnojezike norme
bosanskog jezika, pisma i pravopisa je imperativ
budunosti, jer ivimo u eri pisma, eri posvemanje
pismene internet-komunikacije, a bosanski jezik ima,
kako su to jasno izrazili bosanski knjievnik Alija
Isakovi i norveki slavista Svein Mnnesland, savren
kontinuitet od dolaska Slavena u Bosnu, historijski
(samo)identifikovanih kao Bonjani, u estom stoljeu
sve do tzv. Vukove reforme polovinom 19. stoljea.
Nekima uvoenje morfolokog pravopisa izgleda kao
(nepotrebno komplikovanje i uenje svog jezika)
nemogua misija i daleka futuristika vizija, o kojoj ne
treba ni razgovarati i uzalud troiti vrijeme, ali
zagovarae ne obezhrabruju takvi konzervativni stavovi,
drei se devize da e se svaki cilj ostvariti ako se
napravi prvi korak, jer i najdalji put poinje prvim
korakom. Ovu ideju brojni Karadievi epigoni u Bosni i
ire doekat e sa prijeteim gnjevom, kao to su
sedamdesetih godina prolog stoljea doekali ideju
istaknutog bosanskog angliste Midhata Rianovia da se
dvije afrikate '/' i 'd/' svedu na po jedan znak, jer su u
veini bosanskih narodnih govora (kod Bonjaka) odavno
izjednaene, ali ta ideja se nanovo aktualizira.
Hoe li Bonjaci prilikom izrade novog pravopisa
bosanskog jezika izvui neke pouke iz prolosti,

477

osloboditi se balasta karadievskog naslijea i uvaiti

dostignua savremene nauke o jeziku te slijediti potrebu
prikljuenja zajednici evropskih naroda, pitanje je koje
dugo visi u zraku, pogotovo nakon srpsko-hrvatske
agresije na Bosnu i srpskog genocida nad Bonjacima.
(2008)

478

Citirani izvori
A
Abazovi (1996) Abazovi, Mirsad D.: Sumaglice i jasnoe (ivotne
usputice ili jednostavna pria), autorsko izdanje, Sarajevo 1996.
godine
Ajanovi (2011) Ajanovi, Midhat (www.ajan.se) na Depo Portal,
15.01.2011. godine
Ajanovi (1976) (Ajanovi, Mustafa: Glas h u naem jeziku i
pravopisu", RADOVI, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu,
Odjeljenje za jezik, knj. III (1976), str. 201-217.)
Ajanovi (1974) (Ajanovi, Mustafa: Povodom primjedaba na
referat o ravnopravnosti pisma, POSEBNA IZDANJA, Institut za
jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. 1. (1974), str.
130-131.
Ali (2005) Ali, Demaludin: Bosna Bosona (poezija), "Dom
tampe", Zenica, 2005.Ani RHJ (2007)
(Ani, Vladimir: Rjenik hrvatskoga jezika, "Novi liber" i "Jutarnji
list", Zagreb, 2007. godine)

B
Baoti IGD (1983) Baoti, Josip: Ikavskoakavski govor u okolici
Dervente, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knjiga IV,
Institut za jezik i knjievnost, Odjeljenje za jezik, Sarajevo 1983.

479

Beki dogovor (1850) Beki knjievni dogovor je dogovor o

zajednikom knjievnom jeziku Hrvata i Srba, a potpisali su ga 28.
oujka 1850. knjievnici Ivan Maurani, Dimitrija Demeter i Ivan
Kukuljevi, gramatiari Vuk St. Karadi, uro Danii, Franjo
Mikloi, te Vinko Pacel i Stjepan Pejakovi. U:
Behar TV
Beli (1937) Beli, Aleksandar: Bosanski jezik i stil, 1937. godine
Berbi (1893) Berbi, Ibrahim Edhem: Bosansko-turski uitel,
Carigrad 1893. godine
BHKH (1974) Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija, (I.
STARIJA KNJIEVNOST; II. NARODNA KNJIEVNOST; III.
NOVIJA KNJIEVNOST, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo,
1974. godine
BHT Bosanskohercegovaka televizija, dravni javni servis,
Sarajevo
Bosni (2007) Bosni, Ahmed: Knjiga tajni, Sarajevo, 2007. godine
"Bonjak" (1891) "Bonjak", list, 23. jula 1891. godine, Sarajevo.
Brbori (2001) Brbori, Branislav: Trojezinost i/ili
jednojezinost, Meunarodni nauni skup Jezik i demokratizacija
(zbornik radova), POSEBNA IZDANJA, knj. 12, Institut za jezik,
Sarajevo, 2001., str. 55.-68. (tampano irilicom)
Brozovi (1959) Brozovi, Dalibor: Izvjetaj o istraivanju govora u
dolini rijeke Fojnice, Ljetopis JAZU, 63, Zagreb 1959, str. 431-438.
Brozovi (2001) Brozovi, Dalibor: Lingvistiki nazivi u
srednjojunoslavenskom podruju, Meunarodni nauni skup Jezik
i demokratizacija (zbornik radova), POSEBNA IZDANJA, knj. 12,
Institut za jezik, Sarajevo, 2001. godine
Brozovi (1974) Brozovi, dr. Dalibor: O naelnim i metodolokim
pretpostavkama projekta 'Bosanskohercegovaki dijalekatski
kompleks sinkronijska deskripcija i odnos prema suvremenomu
standardnom jeziku, POSEBNA IZDANJA, Institut za jezik i
knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. 2. (1974), str. 65-80.
Browne (2000) Browne, Wayles: S/C/B in North America, rukopis,
Language Conference, London, 2000. u: Svein Mnnesland: Od
zajednikog standarda do trostandardne situacije, str. 510. Jezik u
Bosni i Hercegovini, izdanje: Institut za jezik u Sarajevu i Institut za
istonoevropske i orijentalne studije u Oslu, Sarajevo, 2005. godine

480

Buli (2007) Buli, Refik: Zamjena dugog 'jata' u govoru Bonjaka

Srebrenice, "Knjievni jezik" br. 23/1, Sarajevo 2007. godine, str.
65.
C
Crystal (1985) Crystal, David: A dictionary of Linguistics and
Phonetics, Basil Blackwell Ltd, Oxford, 1980. (Dejvid Kristal:
Enciklopedijski rijenik moderne lingvistike, predgovor Ranko
Bugarski, preveli Ivan Klajn i Boris Hlebec, Nolit, Beograd, drugo
osavremenjeno i proireno izdanje, 1985.)

auevi-Panda (1937) (auevi, Demaludin i Panda, hafiz

Muhamed: Kur'an asni i prikaz glavnog odbora "El-Hidaje",
asopis "Naa budunost", br. 4., Sarajevo, 15. jula 1937. godine
irgi (2006) irgi, Adnan: Karakteristike govora podgorikih
muslimana, Podgorica, 2006. godine
D
Danii (1847) (Danii, uro: Rat za srpski jezik i pravopis, Peta
1847. godine
Deutsche Welle, portal
Dizdar KS (1984/1985) Dizdar, Mehmedalija Mak: Kameni spava,
poezija, u: "Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50
knjiga", knjiga 14, "Svjetlost", Sarajevo 1984/1985. godine
Dizdar Antologija (1997) (Dizdar, Mak: Antologija starih bosanskih
tekstova, izbor i uvodni tekst Mak Dizdar, Alef, Sarajevo 1997.
godine)
Divkovi NK (1611) (Divkovi, Matija: Nauk karstianski za narod
slovinski, Vnenecija 1611. U: Popis kiga i rukopisa upotrijebljenih
za Rjenik, JAZU, tom XXIII, str. 541.do 563.
Dnevni avaz, nezavisni bh. politiki dnevnik, Sarajevo
F
Fakultetski Rjenik (2010) (Senahid Halilovi, Ismail Pali, Amela
ehovi: Rjenik bosanskoga jezika, Filozofski Fakultet Sarajevo,
2010. godine)

481

FENA Federalna novinska agencija (FENA), Sarajevo

FTV RTV Federacije BiH, javni servis, Sarajevo
Filipovi VN (1928) (Filipovi, Milenko S.: Visoka nahija, u:
Naselja i poreklo stanovnitva, Srpska kraljevska akademija,
Beograd, tamparija 'Sv. Sava', 1928. godine)
Finka (1976) Finka, dr. Boidar: Slavko Pavei (urednik Rjenika
od 1967. do 1975.), Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, tom
XXIII, Zagreb 1976, Dodatak, materijali o Rjeniku
G
Gaovi, Salih: asni mevlud na bosanski jezik, Sarajevo 1878.
godine; (zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana elebije
http://www.feniks.ba/Images/im.ashx?Id=156)
Gramatika JHP (2000) (Jahi Devad, Halilovi Senahid, Pali
Ismail: Gramatika bosanskog jezika, Dom tampe, Zenica 2000.
godine)
H
Hajdarevi (2000) (Hajdarevi, Hadem: Sutranje putovanje
brodom, Bemust, Sarajevo 2000. godine)
Halilovi Pravopis (1996) (Halilovi, Senahid: Pravopis bosanskoga
jezika, "Preporod", Sarajevo 1996. godine)
Hamm SG(1958) Hamm, dr. Josip, Staroslavenska gramatika,
kolska knjiga, Zagreb 1958. godine
Hrle (1849) Hrle, Halil: Kasidei burdei bosnevi, Stolac, 1849. godine
Hukovi BJDE (2007) (Hukovi, dr. Muhamed: Bosanski jezik,
dravotvorni element Bosne i Hercegovine (ogledi), 'Sarajevo
Publishing', Sarajevo, 2007. godine
Humo (1875) Humo, Omer: Sehletu-l-vusul, Sarajevo, 1875. godine
I
Imamovi (2011) (Imamovi, dr. Enver: Svjetski primjer vjerske
snoljivosti (Fojnika "Ahdnama", pravni dokumenat i povelja
tolerancije), "Sedmica", politiki prilog 'najtiranijeg bh. dnevnika',
Sarajevo, 28. maj 2011. godine
Imamovi (1972) (Imamovi, Mustafa: Razvitak graanskih pokreta
i ideologija kod Muslimana 1878-1914, Fakultet politikih nauka,
Sarajevo 1972. godine)

482

Institutski Rjenik (2007) Rjenik bosanskog jezika, grupa autora,

Institut za jezik, Sarajevo, 2007. godine
Isakovi RKL (1992) Isakovi, Alija: Rjenik karakteristine leksike
u bosanskome jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1992. godine
J
Jahi IGIB (2002) Jahi Devad: Ijekavskotakavski govori istone
Bosne, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knjiga VIII,
Sarajevo, 2002. godine
Jahi Rjenik (2010) Jahi, Devad: Rjenik bosanskog jezika, tom
I-X, ANUBiH, Sarajevo, 2010. godine (tom I, II, III), 2011. (tom IV.
i V.)
Rjenik JAZU (1867-1976), Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, tom I-XXIII, Zagreb,
1867-1976.
Jonke JAZU (1976), Jonke dr. Ljudevit: uro Danii prvi
urednik rjenika (od 1867. do 1882), Dodatak materijali o
Rjeniku, uredio udevit Jonke, str.83. do 95, u: Rjenik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, tom XXIII, Zagreb, 1976. godine
K
Kadri TKPLB (2011) (Kadri, Adnan: Tradicija konceptualne
poetizirane leksikografije u Bosni i stihovani rjenik Makbul-i Arif.
ta nam govore rukopisi?, u: Hevai Uskufi Bosnevi, Muhamed:
Bosansko-turski rjenik iz 1631. godine, Izdava: Opina Tuzla,
Suizdava: Ministarstvo nauke i obrazovanja FBiH, Tuzla 2011.
godine, str. 170.
Kalajdija (2013) (Kalajdija, Alen: Refleksi jata u bosanskom
alhamiado pjesnitvu ikavski poetski manir, Institut za jezik,
Sarajevo, 2013. godine)
Kanuni (1957) Kanuni i kanun-name, grupa autora, Orijentalni
institut, Sarajevo, 1957. godine
aa CP (1898) aa, C.: , tamparija
Kraljevine Srbije, u Biogradu 1898. godine
Karadi, Vuk Stefanovi: Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba
sva tri zakona, Be, 1849. godine
Kari RoQ (1990) (Kari, Enes: Rasprave o prevoenju Kurana kod
nas (od prevoda Mie Ljubibratia do prevoda Besima Ko(rkuta), u:

483

Mio Ljubibrati: Koran, reprint izdanja iz 1895. godine, "Svjetlost"

Sarajevo, 1990. godine
Kasumovi BJ (2011) Kasumovi, Ahmet: Bosanski jezik, predgovor
u knjizi Predgovor u knjizi: : Bosansko-turski rjenik, Muhamed
Hevai Uskufi, 1631., Izdava: Opina Tuzla, Suizdava:
Ministarstvo nauke i obrazovanja FBiH, Tuzla 2011. godine
Klai (1974) (Klai, Bratoljub: Veliki rjenik stranih rijei, izraza i
kratica, Zora, Zagreb, 1974. godine
Klai (1994) Klai, dr. Nada: Srednjovjekovna Bosna (politiki
poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377.g.), 'Eminex',
Zagreb 1994. godine
Klajn (1976) (Klajn, Ivan: Konvencionalno i sutinsko u pravopisu,
RADOVI, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za
jezik, knj. III (1976), str. 59-75.)
Konjhodi RMN (1999) (Dr. Faruk Konjhodi: Rjenik
medicinskih naziva u bosanskome jeziku, ANUBiH, Sarajevo, 1999.
godine)
Kotovi (1995) Kotovi, Nijazija: Sarajevo izmeu dobrotvorstva i
zla, El-Kalem, 1995. godine
Kulenovi PP (1984/85) (Kulenovi, Skender: Pjesme, pripovijetke,
Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH, knjiga 5., Svjetlost ,
Sarajevo 1984/85. godine)
Kulenovi SMK (1984/85) Kulenovi, Skender: Stojanka majka
Kneopoljka, Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH, knjiga
5., Svjetlost , Sarajevo 1984/85. godine)
Kulenovi P (1984/85) (Kulenovi, Skender: Proljetna eva nad
kolonom pjeva domovinu, Savremena knjievnost naroda i
narodnosti BiH, knjiga 5, Svjetlost, Sarajevo 1984/85. godine)
Kul.ba (www.kul.ba)
Kuna TNCJ (1974) (Kuna, Herta: O tekstovima na narodnom i
crkvenoslavenskom jeziku, u: Bosanskohercegovaka knjievna
hrestomatija, I. knjiga: STARIJA KNJIEVNOST, Zavod za
izdavanje udbenika Sarajevo, 1974. godine )
Kuna MZ (1974), Kuna, Herta: Mletaki zbornik, u:
Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija, I. knjiga: STARIJA

484

KNJIEVNOST, Zavod za izdavanje udbenika Sarajevo, 1974.

godine
Kuna JBH (1981) (Kuna, Herta: Jezik tampe u BiH do 1918.
godine, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik,
Radovi VIII, 9-135, Sarajevo, 1981. godine
L
LiO (2013) "Luter i Orlovi", fb-profil, 2013. godine
M
Mak, KS (1985) Dizdar, Mehmedalija Mak: Kameni spava, poezija,
u: "Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga",
knjiga 14, "Svjetlost", Sarajevo 1984/1985. godine
Mareti RHS (1976), XXIII, str. 15-54. (Mareti, Tomo: Crtice o
Rjeniku nae Akademije, u: Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
tom XXIII, svezak 97, Zagreb, 1976. godine, Dodatak, materijali o
Rjeniku, str. 15-54.)
Maurani (1842) (Maurani, Matija: Pogled u Bosnu uinjen
1839-1840, Zagreb, 1842, str. 54.)
Menac-Kovalj (1979) (Menac, Antica .:
- , SNL, Zagreb,
1979. godine
Miura, Boo: "Demokratska alternativa Rame", FTV, septembar
2006. godine
Mnnesland (2005) Mnnesland, Svein: Jezik u Bosni i Hercegovini,
izdanje: Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i
orijentalne studije u Oslu, Sarajevo, 2005. godine
Mnnesland, Browne (2005) Browne, Wayles: S/C/B in North
America, rukopis, Language Conference, London, 2000. u: Svein
Mnnesland: Od zajednikog standarda do trostandardne situacije,
str. 510. Jezik u Bosni i Hercegovini, izdanje: Institut za jezik u
Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije u Oslu,
Sarajevo, 2005. godine
Mnnesland, Uskufi (2011) Mnnesland, Svein: Bosanski jezik prije
etiri stoljea Makbul-i-arif. Predgovor u knjizi: Hevai Uskufi
Bosnevi, Muhamed: Bosansko-turski rjenik iz 1631. godine,
Izdava: Opina Tuzla, Suizdava: Ministarstvo nauke i obrazovanja
FBiH, Tuzla 2011. godine

485

Mostar Sevdah Reunion, mostarski muziki sastav

Muli (2006) Muli dr. Jusuf: Velika Srbija, muslimani i Bosna,
autorsko izdanje, Sarajevo, 2006. godine (moto)
Muli (2007) Muli, dr. Jusuf: Hercegovina, Drugi dio. Vojna i
upravna jedinica Osmansdkog carstva.Knjiga 2.2: od poetka XVII
stoljea do kraja osmanske vladavine, Izdava: Muzej Hercegovine,
Mostar, 2007. godine
Muminovi Tuzi (1998) Muminovi, Mehmed: Moji Tuzi, Almanah,
Podgorica, 1998. godine
N
Naka JKSB (2003) (Naka, Lejla: Jezik u knjievnom djelu Safvetbega Baagia, Institut za jezik u Sarajevu, Radovi XVI, Sarajevo,
2003. godine)
Nametak (1989) (dr. Fehim: Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakim Muslimana na turskom jeziku, El-Kalem, Sarajevo,
1989. godine)
Nikevi JJ (2004) Nikevi, Vojislav P.: Jedan ili etiri
srednjojunoslovjenska jezika, u: Crnogorski jezik u novom ustavu
Crne Gore, zbornik saoptenja sa okruglog stola, Cetinje-Podgorica,
2004. godine
Novak, Grga: Rije predsjednika Akademije, u: Rjenik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, tom XXIII, Dodatak materijali o Rjeniku, str.
1, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU), Zagreb,
1976. godine
NTV Hayat, Sarajevo
O
Oljaa KJP (1974) Oljaa, Mladen: Nekoliko rijei o knjievnom
jeziku i knjievnojezikoj politici u Bosni i Hercegovini, POSEBNA
IZDANJA, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za
jezik, knj. 1. (1974), str. 154-160.
P
Pai Kulin (2006) Pai, Ibrahim: Kulin i Prijezda, dva imena
ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjevjekovne Bosne,
Drutvo historiara Zenica, 2006. godine (dvojezino izdanje)

486

Pavei, S:, Vince, Z., Barac-Grum, V., Mali, D.: Jezini savjetnik,
Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1971. godine
Pavii MBH (1942) Pavii, Stjepan: Migracije, Bosna i
Hercegovina, u: Hrvatska enciklopedija, sv. III, Zagreb. 1942.
godine
Peco (2007), I-VI. (Peco, dr. Asim: Izabrana djela I-VI, Filoloko
drutvo Sarajevo i ANUBiH, Sarajevo, 2007. godine)
Peco HGS (2007), Peco, Asim: Hercegovaki govori u knjievnom
djelu Svetozara orovia, Izabrana djela, knjiga VI, Bosansko
filoloko drutvo Sarajevo, 2007. godine)
Peco (1991) Peco, dr Asim: Odraz drutvene stvarnosti na nau
jeziku normu, referat na simpoziju "Jezika situacija u BiH",
Filozofski fakultet, Sarajevo, 26. i 27. april 1991. godine (stenogram
i videosnimak u mom posjedu)
Peikan Mitar, Jerkovi Jovan, Piurica Mato: Pravopis srpskog
jezika, Matica srpska N. Sad - Beograd, 1993. (kolsko izdanje
1995.)
Pitanja o govoru prostoga naroda, Zemaljska vlada BiH, 1897.
godine
Popis kiga i rukopisa upotrijebenih za Rjenik, u: Rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1976. godine; Svezak
96. 2. dvadeset i treeg dijela
Pranjkovi (2005) (Pranjkovi, Ivo, upotrijebljen povodom
promocije knjige "Jezik u Bosni i Hercegovini", u amfiteatru
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 16. juni 2005. godine)
Pranjkovi (2001) (Pranjkovi, Ivo: Za demokratizaciju hrvatske
ortoepske norme, Meunarodni nauni skup "Jezik i
demokratizacija" (zbornik radova), POSEBNA IZDANJA, knj. 12,
Institut za jezik, Sarajevo, 2001. godine)
Pravopis PSHj (1960) (Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika
sa pravopisnim renikom, Matica srpska-Matica hrvatska, Novi SadZagreb, 1960. godine)
Pruak, Hasan Kafi:
Puji Distribucija (1974) Puji, Savo: Distribucija ijekavskih
varijacija u zamjeni jata u savremenoj bosanskohercegovakoj
pisanoj praksi, RADOVI, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu,
Odjeljenje za jezik, knj. I (1974), str. 11-107.

487

R
Radio Antena, Sarajevo
Radio Stari Grad (RSG)
Rakim, Mustafa: Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab,
Istanbul, 1868. godine
Rami (2011) Rami, prof. dr. Jusuf: Bonjaci knjievnici u Egiptu,
Glasnik Rijaseta IZ BiH, br. 5-6. maj-juni, 2011. Sarajevo
Rizvi GV (1985) Rizvi, Muhsin: Kroz Gorski vijenac:
interpretacija i tekstualno-komparativna studija o strukturi,
Svjetlost, Sarajevo 1985. godine
Rjenik JAZU (1880-1976) Rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU), tom I
XXIII, Zagreb, 1880 1976. godine
Renik (1976) Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica
srpska, Novi Sad, 1976. godine
Regina, muzika pop-grupa
Rijaset IZBiH (www.rijaset.ba)
S
SAFF, magazin
Sarajlija, Arif: Terduman mevludski na jezik bosanski, Carigrad
1909. godine (takoer verzija prevoda Mevluda Sulejmana elebije)
Selimovi DiS (1984) (Selimovi, Mehmed Mea: Dervi i smrt,
roman, u: "Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50
knjiga", knjiga 17, "Svjetlost", Sarajevo 1984/1985. godine
Seljubac, Ibrahim: Novu bosansku elifnicu, 1900. godine
Skok ER (1973) (Skok, Petar: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1973. godine)
Smailovi (1974) (Smailovi, Ismet: Knjievnojezika politika
izraz zajednitva naroda BiH, POSEBNA IZDANJA, Institut za
jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. 1. (1974), str.
125-127.

abanovi (1964) (Dr. Hazim abanovi: Krajite Isa-bega

Ishakovia zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijentalni
institut u Sarajevu, 1964. godine (Naslov originala: HICRI 859

488

TARIHL-I SURET-I DEFTER-I MCMEL-I VILYET-I YELE

VE IZVEAN VE HODIDIDE (bold SK) VE SENIA VE RAS VE
SKB VE KALKANDELEN MEA TEVABIIHA. (Prevod:
Prepis sumarnog popisa vilajeta Jele, Zvaan, Hodidid, Sjenica,
Ras, Skoplje, Kalkandelen (Tetovo) sa podrujima koja im
pripadaju)
ator (2011) ator, Edim: Suglasnik h u natpisima na stecima, Prvi
bosanskohercegovaki slavistiki kongres, Sarajevo 26-28.05.2011.
godine
ipka, Milan: Kultura govora, Institut za jezik, prirunici 5, Sarajevo
2005. godine
kalji Turcizmi SH (1985) (kalji, Abdulah: Turcizmi u
srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, "Svjetlost", Sarajevo
1985. godine)
urmin OSG (1895) (urmin, uro: Osobine dananjeg sarajevskog
govora, Rad JAZU, 121, 1895. godine
T
(1982) ( .. : a , Moc, " ", 1982.)
TV Liberty (www.slobodnaevropa.org)
TV PinkBiH
TVSA (Televizija Kantona Sarajevo)
U
Uputstva za izradu Rjenika bosanskog jezika, Institut za jezik,
Sarajevo 2005. godine
Uskufi Rinik (1631) (Uskufi, Hevai Muhamed: Bosansko-turski
rjenik iz 1631. godine, Izdava: Opina Tuzla, Suizdava:
Ministarstvo nauke i obrazovanja FBiH, Tuzla 2011. godine
(Original: Muhammed Hewai skf Bosnev: Makbl-i 'rif (Svia
se uenom ili Upuenom mio) Bosnali Lisni zere Lgt-i
Manme (Rinik u stihu na bosanskom jeziku), zavren 1041/1631.
godine)
V
Vajzovi (1999) Vajzovi, Hanka: Orijentalizmi u knjievnom djelu
- lingvistika analiza-, Institut za jezik i Orijentalni institut u
Sarajevu, 1999. godine.

489

Z
Zakon o promjeni naseljenog mjesta Litica i opine Litica u iroki
Brijeg, Skuptina SRBiH, 01.oktobar 1991. godine
Zakon NNM (1986)( Zakon o utvrivanju naseljenih mjesta i o
izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u odreenim opinama od
24. marta 1986. godine, Slubeni list SRBiH br. 24. od 24. juna
1986. godine)
Zbornik za narodni ivot, 6, 73. (Dalje: Zbornik, N)

490

Indeks imena i naziva

491

492