MARIJIN

TRSAT

Crkva Blaene Djevice Marije na Trsatu

Nad Gradon, na groti, sidro i lanterna:

ruka u neveri, Ti si nan spasenje.
Vavik za nas moli milost svoga Sina,
Tvoj Kvarner blii se u bronci od zvona:
Salve Regina!

Biblioteka
TURIZAM I BATINA
Broj 70

ISBN 978-953-215-549-5

Urednitvo
Ana Ivelja-Dalmatin
Mato Njavro
Maja Periin
Iva Vranje
Marija Vranje
Glavni urednik
Mato Njavro
Odgovorna urednica
Ana Ivelja-Dalmatin
Nakladnici
Turistika naklada d.o.o., Zagreb
Franjevaki samostan na Trsatu
Za nakladnike
Marija Vranje
fra Lucije Jagec

Copyright by Turistika naklada d.o.o., Zagreb

Fotoliti
O_TISAK, Zagreb
Tisak
PRINTERA, Zagreb

MARIJIN
TRSAT

Reljef Gospe Trsatske u kapeli svijea

Tekst

MARIJAN BRADANOVI
fra EMANUEL HOKO
Fotografije
Petar Fabijan, Foto Luigi, Opatija, Renco Kosinoi
Arhiv franjevakog samostana na Trsatu
Zagreb, 2009.

Trsat sa Svetitem Gospe Trsatske, najstarijim hrvatskim marijanskim

svetitem

MARIJIN TRSAT
Dragi posjetitelji
Marijina Trsata!
Raduje me veliki broj privatnih i organiziranih hodoaa u
Trsatsko svetite. Znam da ljude
ne treba puno nagovarati da krenu na hodoae Gospi Trsatskoj.
Naa Rijeka nadbiskupija ima
takoer svoje posebno hodoae
u ovo Svetite. Ono je najvee du-

hovno sredite u naem gradu i

Nadbiskupiji. Veliko je, ne samo
po broju hodoasnika, nego poglavito po duhovnosti koja se u
njemu doivljava i iz njega iri. To
je izvorna marijanska duhovnost,
proeta franjevakom jednostavnou, evaneoskom humanou
i tankoutnou. U budunosti
e postojati sve vea tenja za

doslovnim ivljenjem evanelja

prema primjeru sv. Franje, to
e ukljuivati i sve veu potrebu
za oazama mira i osvjeenja kakvo je Trsatsko svetite. Vjernici,
a i oni koji se moda takvima
ne smatraju, upravo tako danas
doivljavaju ovo Svetite, stoga
rado ovamo dolaze i vraaju se
osvjeeni, radosni i smireni.
Duga je povijest Trsatskog
svetita, sedam stoljea. U toj
dugoj prolosti na Trsatu se

mnogo toga dogodilo i utkalo u

povijest ovoga kraja, zapravo u
povijest Crkve i Domovine. Ne
bi trebalo zaboraviti nita od
onoga to se znaajno na Trsatu
zbilo. Ipak je najvrjednije danas
razumjeti tradiciju o povezanosti Trsata s Nazaretom jer iz te
predaje slijedi povezanost svakog posjetitelja Marijina Trsata,
napose hodoasnika, i sa svetom
nazaretskom obitelji Isusa, Marije i Josipa. Tu obitelj, s njezinom
odanou Bogu i meusobnom
ljubavi njezinih lanova, Crkva
stavlja za uzor kranskim obiteljima. U ovoj rijekoj crkvenoj
pokrajini, tj. metropoliji, vano
je nama, biskupima do pastorala
obitelji, a poetak te inicijative
zbio se upravo na Trsatu, u listopadu 2001. godine za vrijeme metropolijskog hodoaa s
naglaskom na obiteljskoj tematici. To znai da su biskupi ove
metropolije prepoznali Trsatsko
svetite kao obiteljsko svetite i
da ga kao takvoga nastoje vrjednovati. Nadati se je da e to u
budunosti biti jo naglaenije,
pri emu uprava Svetita moe
svojim prijedlozima i programima puno pomoi. Pozdravljam
i podravam sve napore da se
kranska poruka prenosi i iri
modernim sredstvima priopavanja. Suvremena Crkva mnogo
na tome inzistira, stoga sam sretan to se Trsatsko svetite eli

6
predstaviti ovom novom monografijom, najprije na hrvatskom
jeziku, a zatim i na stranim jezicima. Doista je opravdano da se
na taj nain priblii mnogobrojnim posjetiteljima sadraj Trsatskog svetita, njegova povijest,
kulturna bogatstva, a napose
njegova duhovnost.
Drugim rijeima, ovu monografiju vidim u slubi Svetita,
njegovih sadraja i programa, te
je u tome smislu smatram prijeko
potrebnom. Preporuujem je posjetiteljima Trsata da se Svetitem
kreu s njome u ruci, ali i da im
ostane kao uspomena u koju mogu

ee pogledati i obnoviti svoje

dojmove. Posjetiteljima Trsatskog
svetita od srca elim da i za najkraega boravka doive Boji dar
nove nade, smisla i vjere.
Dok razgledavaju crkvu, kapelu zavjetnih darova, klaustar,
a moda i unutranjost samostana, neka se pred njihovim oima
okreu stranice povijesti i promiu djela koja izazivaju osjeaj ljepote i divljenja. Ipak, elim svima
da istodobno doive istinu da je
Trsat oaza mira i osvjeenja.

Impozantni glavni oltar Trsatskog svetita

Ivan Devi,
rijeki nadbiskup

Kopija trsatske ikone Bogorodice s djetetom, XVIII. st., samostanska

riznica

SVETITE BLAENE DJEVICE MARIJE,

GOSPE TRSATSKE

arijin Trsat je osobit povijesni,

vjerski, kulturni i graditeljski
sklop koji ine Svetite Gospe
Trsatske i franjevaki samostan,
boravite uvar tog Svetita. Naravno, jezgra je tog sklopa Svetite Majke Boje i ono daje Marijinu Trsatu snagu privlaljivosti u
prolosti i danas. Ono je obiteljsko
svetite, jer su mu poeci vezani
uz tradiciju o boravku Marijine
kuice na Trsatu (1291. 1294.)
prije dolaska u Loreto. Zato je takoer i Loreto sestrinsko svetite,
i s pravom nosi naslov HRVATSKI NAZARET. Ve odavno je i

najpopularnije svetite pomoraca

Kvarnerskog zaljeva i duhovno
sredite zapadne Hrvatske. Iako
ima i svoju predfranjevaku povijest, koju je teko precizno razluiti od legende, bitno ga je oblikovalo stoljetno sluenje franjevaca koji su ga obiljeili izvornom
snagom franjevake pobonosti,
bliske irokom puku. Trsatski franjevaki samostan najpoznatiji je
u zapadnoj Hrvatskoj. Ne plijeni
pozornost savrenstvom primjene
i ouvanou graditeljskih oznaka
vremena u kojemu je nastao, ve
ostvarenom povijesnom zadaom.

Majka Boja Loretska

Svetite Majke Boje na Trsatu,

kao graditeljsko ostvarenje unutar
grada Rijeke, ne spada meu najljepa sauvana crkvena zdanja,
jer su neka i zamiljena kao konkurencija trsatskom graditeljskom
sklopu, ali ih slavom sve nadaleko
zasjenjuje. Prije opisa Trsatskog
svetita potrebno je ponoviti zapiBlagoslov Pastoralnog centra

se o njegovim poecima. Valjda

nema po naim otocima obitelji
u kojoj se ne spominje Svetite
Gospe Trsatske. Odakle i u emu
je privlanost Trsata? Aneo je to
rekao u pozdravu Mariji nazvavi
je milosti puna, to znai: puna
Boga, blizu Boga, ispunjena Bojom moi. Drugim rijeima, u Marijinoj blizini doivljavamo Boju
blizinu, jer je ona bliska i Bogu
i nama. Ona nam, stoga, pomae
da po njoj postajemo bliski Bogu
pa su njezina svetita mjesta Boje blizine, mjesta gdje se ta Boja
blizina oituje. Zato u Marijinim
svetitima, i ovdje na Trsatu, doivljavamo sigurnost da je Bog taj
koji je s nama, da on vodi nau
povijest, na ivot, na narod, da
je on oslonac svega to se zbiva pa
u njemu imamo sigurnost.
Kardinal Josip Bozani,
zagrebaki nadbiskup

POKUAJ POVIJESNE REKONSTRUKCIJE

POETAKA TRSATSKOG SVETITA

esetoga svibnja 1291. godine, prema legendi je, na

zaravni na kojoj se danas nalazi
franjevaki samostan, osvanula
Nazaretska kuica, ona u kojoj
je ivjela Blaena Djevica Marija, prema tome i ona u kojoj se
odigrao in Navjetenja i utjelovljenja Kristova. Na Trsat su je iz
Nazareta prenijeli aneli. Ovdje je
ostala do 10. prosinca 1294. godine, kad je aneli prenijee u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas
nalazi. Racionalna interpretacija
legende nudi nam sloenu priu
koja je u segmentima i znanstveno
provjerena. Nazaretska kuica ve
je u apostolsko doba bila pretvorena u Svetite koje je porueno
u vrijeme arapske invazije, no
obnavljaju ga kriari u XIII. stoljeu. U doba Kriarskih ratova
bio je rairen obiaj evakuacije
(zlobnici bi za neke sluajeve
koristili i drugi pojam) relikvija iz
Svete zemlje. Meu kriarima su
u tome prednjaili redovnici, osobito znameniti ratniki red vitezova-templara, hrvatski nazivanih
bojacima. U srednjovjekovnoj
se interpretaciji redovnici koji
posreduju u spaavanju relikvija
esto poistovjeuju s anelima.
Takoer, upravo je 1291. godine
pala Accra, posljednje kriarsko
uporite u Svetoj zemlji. Relikviju svete kue, tj. sveto kamenje

iz kue nae Gospe, nalazimo

znakovite 1294. godine na popisu miraza Margerite Angeli, keri
epirskog despota Nicefora, kad
se udavala za Filipa II. Anuvinca (DAnjou, lat. De Angelis to
Ilustracija iz glasovitog
Glavinieva djela Historia
Tersattana iz XVII. st.

10

Aneli donose Nazaretsku kuicu na Trsat, ilustracija iz Historie

Tersattane

opet podsjea na anele). Anuvinci, napuljski vladari, upravo u

to vrijeme obilato daruju, hrvatske
krajeve, ne bi li zadobili prevlast
u borbi za ugarsko-hrvatsko prijestolje. Osobito su im privlana
primorska mjesta, kao mostobran
prema unutranjosti, sklonijoj
konkurentskim Arpadoviima.
Ilustracija Gospe Trsatske iz
Historie Tersattane

Interes je naih feudalaca u potpori Anuvincima ograniavanje

naglog rasta mletakog utjecaja,
a takav rasplet odgovara i Rimu.
Frankopani, feudalni gospodari
regije, bili su saveznici Anuvinaca u borbi za hrvatsko-ugarsko
prijestolje. Uloga Frankopana bila
je, bez sumnje, kljuna u genezi i daljnjoj popularizaciji kulta
Trsatske Gospe. Vjerojatno su
imali udjela i u akcijama koje su
prethodile pojavi kulta na Trsatu,
a koje jo nisu preciznije razjanjene. Najsigurniju komunikaciju
Levanta i Europe predstavljao je
pomorski put koji je vodio upravo
uzdu razvedene, za plovidbu pogodne, istone obale Jadrana. Ancona, pokraj koje se nalazi Loreto,
bila je glavna papinska luka, ali i
jedna od najznaajnijih luka u vezi
izmeu dviju obala Jadrana. Tamo
je postojala i hrvatska dijaspora,
osobito osnaena u XV. stoljeu
priljevom izbjeglica pred turskim
osvajanjima. Napokon, arheoloka istraivanja na Bogorodiinoj
kui u Loretu potvrdila su indicije
o preseljenju i kriarima.

11

PROELJE CRKVE I SAMOSTANA

a dananjoj se crkvi isprepliu mnogi stilovi i povijesna

razdoblja. Proelje je osebujna
mjeavina kronoloke slojevitosti, stilskih kanjenja, ugledanja
na slavnu prolost te, za nae
krajeve karakteristinog, tedljivog pristupa obnovama. Najispravnije ga je okarakterizirati
bidermajerskim, jer vjerno odraava duh tog razdoblja afirmacije
nacionalne svijesti i graanskog
ukusa. Izvedeno je prilikom posljednjeg produenja crkve 1824.
godine. Zvonik je, mjesni graditelj Jakov Matkovi, tad izgradio
u jo uvijek ivoj baroknoj tra-

diciji. Isti ugoaj prua povieni

zabat proelja valovitih linija. U
proelje zvonika majstor je vjeto ugradio jedan stari prozor
ukraen fino izraenim kasnogotikim ukrasnim motivom ueta.
Aktualni klasicistiki stil nazire
se tek u ralambi proelja pilastrima s kompozitnim kapitelima.
Plitki vegetabilni ornament nije
modeliran, ve urezan u buci.
Simetrino se proteui na ulaz u
samostan, proelje varljivo sugerira trobrodnost unutranjosti. Za
pobone ulaze u sjevernu lau i
samostan iskoriteni su stari portali iz XVII. stoljea. Oni, pak

Crkva Gospe Trsatske, sklad razliitih stilova i povijesnih razdoblja

12

Bidermajersko proelje crkve Gospe Trsatske

se javlja na nekoliko
zbog stilskog kamjesta u ukrasu pronjenja odiu visokoelja, zapravo je prirenesansno-manirikaz izvornoga grba
stikim ugoajem.
Frankopana. Tako je
Nadvratnik desnog
bidermajerska obnopobonog portala
va Trsatskog svetiureen je propetim
Franjevaki grb
ta, ba kao i ona
lavovima koji lome
oblinjeg katela, u
kruh, jednim od grnacionalnim okviribova Frankopana, feudalnih gospodara Trsata, osniva- ma vrlo rani primjer izraavanja
a i najveih donatora samostana. buenja nacionalne svijesti kroz
Motiv estokrake zvijezde, koji graditeljstvo.
Zabat desnog pobonog portala

13

UNUTRANJOST
CRKVE

ao nosai dananjeg pjevalita, ispod kojeg se ulazi

u crkvu, sekundarno su u prvoj
polovici XIX. stoljea iskoriteni
gotiki stupovi. Nakon ulaska u
crkvu iznenaujue se nailazi na
samo dvije lae, prvotnu i lijevu,
nastalu baroknim objedinjavanjem nekadanjih pobonih kapela. Iako su Frankopani, feudalni
gospodari Trsata, prvu crkvu na
tom mjestu vjerojatno izgradili
ve krajem XIII. stoljea, najraniji dijelovi dananje potjeu iz

XV. stoljea. Tada je knez Martin

Frankopan dozvolom pape Nikole V. poeo graditi novu crkvu i
samostan, te 1453. godine doveo
franjevce iz Bosne, takozvane
Bosanske vikarije. Martinova crkva bila je tipina kasnogotika
jednobrodna (dvoranska) crkva s
pravokutnim svetitem.
Njezini su preostaci i unutranjost danas sauvani u niim
dijelovima zia Svetita i crkve,
na dijelu junog zida povezanog
s klaustrom. Izvorni se juni zid

Raskona unutranjost trsatske bazilike

14

Oltar sv. Franje Asikog

protezao od svetita do oltara sv.

Nikole, najblieg ulazu u crkvu.
S druge strane, preostaci nekadanjeg sjevernog zida skriveni
su u masivnim, zidanim stupovima koji glavnu lau odvajaju
od pobone. Zanimljivo je da su
prilikom barokizacije u XVII.
stoljeu Frankopani franjevcima
naloili suzdranost, kako adaptacija ne bi naruila izvornost
Svetita.
1 Oltar sv. Franje Asikog
prvi je u nizu oltara sjeverne (lijeve) lae. Prvobitni je oltar na tom
mjestu poetkom XVIII. stoljea

podignuo barun Franjo

ikulini od Podsuseda
i Stubice, carski savjetnik i naslovni biskup
grada Skoplja. On je i
sahranjen podno oltara,
o emu svjedoi natpis
iznad kapitela nasuprotnog zidanog stupca. Prvotni oltar ve je 1725.
godine zamijenjen dananjim. Pobone su
oltarske skulpture sv.
Paskala i sv. Bernardinija Sijenskog iz istog
vremena. Rezbarene su
u drvu, a obradom imitiraju skupi mramor.
Slika Stigmatizacija
sv. Franje izraena je
1891. godine, a izvorna se pala ovog oltara
uva u samostanu.
2 Kapela sv. Ane. Prvotnu
je kapelu na ovom mjestu, kao
obiteljsku grobnicu, 1624. godine dao izgraditi barun Stjepan
della Rovere, tadanji feudalni
upravitelj Rijeke. Sauvani natpis na ploi izmeu oltara sv.
Ane i prvotnog oltara sv. Franje
svjedoi o tom pothvatu. Da su
barun i lanovi njegove obitelji
tu pokopani potvruje natpis na
ploi podno oltara i onaj njemu
nasuprot, ugraen u zidani stup
koji dijeli glavnu od pobone
lae. Kapela je ve dvadesetak
godina nakon izgradnje inkorpo-

15
rirana u jedinstvenu,
lijevu crkvenu lau.
Od izvornog je oltara kapele sauvana
slika Bogorodice i
sv. Ane s lanovima
obitelji della Rovere i njihovim svecima zatitnicima: Sv.
Stjepan je barunov
zatitnik, Sv. Ana je
baruniina zatitnica, a Sv. Ferdinand i
Sv. Fridrik zatitnici
su barunovih sinova.
Podno nogu darivatelja je klju grada Rijeke. Autor je oltarske
slike Giovanni Pietro
Telesphoro de Pomis,
Talijan koji je radio u
Grazu, na dvoru nad- Oltar sv. Ane
vojvode Ferdinanda.
Taj se tipini izdanak talijan- stana, hrvatski vojskovoa Petar
skog humanizma, osim slika- Krui. I ona je, poput prethodne,
njem, bavio arhitekturom i me- prilikom barokizacije provedene
daljarstvom. U slikarstvu je bio u prvoj polovici XVII. stoljea,
sljedbenik mletakih manirista. ugraena u jedinstvenu lijevu poitavo stoljee nakon nastanka, bonu lau. Drvorezbareni oltar
de Pomisova je slika uklopljena sa slikom Krist predaje kljueve
u sadanji drvorezbareni oltar. Na sv. Petru i predelom s prikazom
bonim postoljima oltara, pokraj Dua u istilitu potjee iz 1723.
tordiranih stupova, u punoj su godine. Pobone skulpture, kao
skulpturi prikazani Sv. Ivan Ka- na vjetru razigranih nabora drapistran i Sv. Bernardin.
perije, predstavljaju Sv. Pavla
3 Kapela sv. Petra apo- apostola i Sv. Jeronima. Oltar je
stola. Izvornu je kapelu na tom podignut donacijom Petra de Demjestu 1531. godine dao izgraditi nara, carskog upravitelja bakarske
jedan od veih darivatelja samo- luke i savjetnika dvorske komore

16

Oltar sv. Petra apostola

Nadgrobna ploa krkog kneza

Nikole VI. Frankopana

u Grazu. Lijevo i
desno u podnoju oltara danas se nalaze
grobne ploe Nikole
VI. Frankopana Trakog umrlog 1523.
godine i njegove supruge Elizabete Petuhi de Gerse umrle
1513. godine. Vegetabilni ukras i dupini
u obrubu Nikolina
epitafa izrazito su
renesansnih karakteristika.
U grobnoj kripti
podno oltara sahranjeno je nekoliko
senjsko-modrukih
biskupa (Smoljanovi, Mariani, Agati), to jasno govori
o vanosti Trsatskog
svetita u toj Biskupiji. U kripti kapele sv. Petra navodno je poloena i glava Petra
Kruia o emu govori ugovor
njegove sestre Jelene koja je nakon njegove pogibije pod Klisom
otkupila njegovu glavu, isplativi Turcima stotinu dukata.
4 Kapela sv. Antuna Padovanskog. Dograena je poput
apside pobonom brodu 1691.
godine iz zaklade Franje Frankulina, potkapetana bakarske luke i
grobnikog katela, koji je donacijom osigurao povlateni ukop
za svoju obitelj. Postojei mra-

17
morni oltar postavljen je 1761. godine.
Oltarska pala pripisana je Christophoru Taschi, mletaki odgojenom slikaru, rodom iz Bergama, koji poetkom XVIII. stoljea
djeluje u naim krajevima i to s obje
strane mletako-habsburke granice.
Osobito je bio
popularan meu franjevcima od Trsata
do Karlobaga.
Istie se slikama
velikog formata koje
je radio za trsatski
samostan i krku katedralu.
Kapela sv. Antuna Padovanskog
Natpis na nadgrobnoj ploi svje5 Mramorni oltar sv. Midoi da su u kripti kapele stoljeima pokapani trsatski franjevci, hovila nalazi se u glavnoj lai,
pa su tu i posmrtni ostaci obnovi- lijevo od trijumfalnog luka Svetelja Trsatskog svetita i proiritelja samostana, fra Franje
Glavinia i trsatskog
slikara fra Serafina
Schna.
Na njih danas,
podsjeaju reljefni
likovi koje je 1989.
godine izradio rijeki kipar Zvonimir
Kamenar.
Fra Franjo Glavini i fra Serafin Schn,
obnovitelji Trsatskog svetita

18
tita. Ovaj prvorazredni kamenoklesarski rad izveden je poetkom XVIII. stoljea, sredstvima
koja je oporuno ostavio senjski
biskup Sebastijan Glavini. Visoko zanatsko umijee ogleda se u
vjetom komponiranju razliitih
vrsta jednobojnog i viebojnog
mramora. Osobito je lijep minijaturni prikaz sv. Mihovila koji ubija Sotonu u sredinjem medaljonu
na predoltarniku (antependiju).
Palu s arkanelima Mihovilom,
Gabrijelom, Rafaelom, malim Tobijom i pripadnicima aneoskih
hijerarhija s presvetim Trojstvom
na vrhu, 1631. godine naslikao je
vicarac Serafin Schn. Taj slikar-franjevac na Trsat dolazi oko
1630. godine, na poziv, gotovo
odmah nakon velikog poara koji
je poharao samostan. Boravei ovdje vie od desetljea, samostanu
ostavlja veliki slikarski opus. Njegove je slike lako prepoznati po
gracilnim, maniristiki izduenim
likovima svijetle puti i prozranoj draperiji halja. S posebnom
je panjom slikar prikazao lik sv.
Mihovila, zatitnika fra Mihovila
Kumara, tadanjeg provincijala
franjevake provincije Bosne Hrvatske i zaetnika grandiozne
obnove samostana.
6 Kasnogotiki trijumfalni
luk najznaajniji je ostatak arhitektonske plastike iz doba izgradnje franjevake crkve i samostana
u drugoj polovici XV. stoljea.

Veliku palu Navjetenja u luneti

iznad trijumfalnog luka, tekom
je venecijanskom paletom 1714.
godine naslikao Christophor
Tascha. U uobiajenu scenu Navjetenja inventivno je uklopljen
prizor prijenosa Svete kuice.
Kao donator je, natpisom na posebnoj slici ispod Navjetenja,
zabiljeen barun Franjo Ignacije
Androcha. Kovanu reetku koja
zatvara svetite 1707. godine
donirao je senjski biskup Martin
Brajkovi. Reetka je raskono
ukraena lisnatim ornamentom i
figurama anela apliciranim na
podlogu u formi punica. Smatra
se jednim od najboljih djela te
vrste u cjelokupnom hrvatskom
baroku.
7 Crkva je stoljeima slovila kao najpovlatenije mogue mjesto ukopa u regiji. Za
Frankopane je, naravno, bila
rezervirana grobna kripta ispod
podnice samog svetita. Ne treba
zaboraviti da je to i mjesto prvobitne, predfranjevake crkve
i same Bogorodiine kue, u
vrijeme dok se ta relikvija, prema predaji, nalazila na Trsatu.
Grobna je ploa vrlo izlizana,
pa je danas prekrivena sagom
da se zatiti ono to je ostalo od
reljefa i natpisa. Ondje izvorno,
od druge polovice XV. stoljea,
poivaju utemeljitelj samostana,
Martin Frankopan sa suprugom
Dorotejom i njihov neak Bartol.

19

Trijumfalni luk svetita s oltarom sv. Mihovila s lijeve i oltarom

sv. Katarine s desne strane

20
pana, jedna od dviju
najveih u hrvatskoj
feudalnoj povijesti,
dugo je nakon izumiranja golicala matu hrvatskog puka.
Tako je uz podzemlje Svetita vezana
mjesna legenda o udesnom zlatnom konju sv. Martina, od
kojeg franjevci prema potrebi uzimaju
dio, koji zatim opet
naraste. Sredinom
XX. stoljea svetite
je poploano zelenkastim mramorom i
ukraeno ciklusom
slika (Prijenos Svete kuice, Sveano
krunjenje lika Bl.
Dj. Marije 8. rujna,
1715. godine, Zavjet
Petra Kruia, Knez
Nikola Frankopan
alje izaslanstvo u
Raspelo na kovanoj reetki koja zatvara ulaz
u svetite
Nazaret, Zdravo Zvijezdo mora). Izradio
Ukop Bartola memoriran je nat- ih je zagrebaki slikar Vladimir
pisom, dok je brani par prika- Kirin. Prozore svetita i cijele
zan u reljefu. Podno suprunika crkve ukrasio je svojim vitrajije tit sa estokrakom zvijezdom, ma 1993. i 1994. godine splitski
stariji grb Frankopana. Ovdje slikar Josip Botteri Dini. Gotije u bronanom sarkofagu bio ka vrata na desnom zidu svetita
sahranjen i Nikola IX. Franko- vode prema sakristiji.
8 Monumentalni mramorpan koji je umro 1647. godine
u Beu, a jedno je vrijeme bio ni glavni oltar Svetitu je 1692.
hrvatski ban. Dinastija Franko- godine darovao brat tadanjeg

21

Kovana reetka iz 1707. godine, jedinstveno djelo hrvatske barokne

umjetnosti

gvardijana, zagrebaki sudac Ivan

Uzolin. Pripisuje se radionici gorikog majstora Giovannija Pacassija. U sreditu oltara je kopija
znamenitog triptiha Gospe Trsatske, iji se original danas uva
u samostanskoj riznici (vidjeti u

daljnjem tekstu). Slika je ovjenana zavjetnim darovima. U pobonim su niama pune skulpture sv.
Franje i sv. Ivana. Arhitektonskom
i figuralnom plastikom osobito je
bogato ralanjena atika oltara.
Rasko pojaava uporaba razno-

22

23

udotvorna slika Majke

Milosti, dar pape Urbana V.
Trsatskom svetitu

Glavni oltar bazilike sa slikom

Majke Milosti

Stigmatizacija sv. Franje na

vratnici svetohranita

24

Prijenos Svete kuice, slika u svetitu

bojnog mramora i mramornih

inkrustacija. Umecima mramora
izvedeni su i mali figuralni prikazi
Stigmatizacije sv. Franje na vratnici svetohranita i Bogorodice s
Kristom na antependiju. Dva luna
prolaza s drvenim oslikanim vrat-

nicama omoguuju ophod uokolo

oltara. Prostor iza oltara sluio je
za odlaganje zavjetnih darova.
9 Dananji mramorni, inkrustirani oltar sv. Katarine, desno
od trijumfalnog luka (gledano od
glavnih vrata), podignut je u XVII.

25
stoljeu. Bio je trei u
nizu na tom mjestu,
nakon svoga gotikog
i ranobaroknog prethodnika. Donirala ga
je Ana Sorsiana roena Petrekovi, kako je
zabiljeeno na natpisu
na oltarskoj predeli.
Oltar gorikih majstora samo se u detaljima
razlikuje od nasuprotnog oltara sv. Mihovila. Ba kao i kod njega, sredinja je pala s
prikazom sv. Katarine
s muenicama znatno
ranijeg postanka, a
Oltar sv. Katarine, pala sv. Katarine s
muenicima
Vitraj u svetitu

naslikao ju je takoer fra Serafin

Schn.
Aleksandrijska muenica prikazana je i na predoltarniku tehnikom inkrustacije.
10 U ophodu slijedi drvorezbareni polikromirani oltar
Sv. Ivana Nepomuka na junom zidu glavne lae. Svetac je
prikazan unutar baldahina koji
pridravaju anelii. Okruen
je skulpturama franjevakih svetaca; Sv. Franje Solanskog i Sv.
Petra Alkantarskog sa strana i Sv.
Paskala na oltarskoj atici. Oltar
je posveen 1727. godine. Poput
ostalih drvorezbarenih oltara u
crkvi izradila ga je franjevaka

26

Oltar sv. Ivana Nepomuka

27

Propovjedaonica iz 1726. godine i Krini put, detalj

radionica kranjskog (slovenskog)

podrijetla i junotirolskih utjecaja. Trsatski su franjevci u XVIII.
stoljeu i upravno bili vezani za
Kranjsku. Radionica je ostavila
znaajan broj djela na Trsatu,
boravei ovdje dvadesetih godina XVIII. stoljea. U skladu s
ondanjom modom ovi su oltari
bili drvorezbareni i bojeni tako
da imitiraju ukras viestruko
skupljih mramornih, inkrustiranih oltara.

11 Propovjedaonicu je, tako-

er, poput prethodnog, a i sljedeeg oltara izvela ista radionica

1726. godine. Koara je peterokutnog oblika. Rubovi punih
stranica naglaeni su balustrima.
U sredinjoj kartui parapeta
izveden je Marijin monogram.
Kompoziciju kruni baldahin s
punom skulpturom anela koji
pue u trublju. Vratnica koja
vodi do hodnika na samostanskom katu reljefno je ukraena,

28

Unutranjost crkve Blaene Djevice Marije, Gospe Trsatske

29

30
a sredinji je motiv Kristov monogram.
12 Oltar sv. Nikole. Zatitnik pomoraca u
ovoj se crkvi astio ve
poetkom XVI. stoljea.
U prvoj polovici XVII.
stoljea oltar je obnovljen, a iz 1631. godine je
pala sv. Nikole sa zagovornicima, djelo fra Serafina Schna. Na knjizi
koju dri svetac sauvao
se originalni slikarev
potpis. Sv. Bonaventura prikazan je u reljefu
atike oltara kako sjedi
na oblaku. Na lijevom
pobonom postolju puna
je skulptura jednog sveca
Oltar sv. Nikole, zatitnika pomoraca
Unutranjost crkve Gospe Trsatske

31

Veliki klaustar Franjevakog samostana na Trsatu

Impresivni krini svodovi Velikog klaustra

32

Freska u Velikom klaustru

biskupa, dok je na desnom prikazan Sv. Antun Padovanski.

Krini put na ziu crkve, naslikan fresko tehnikom ezdesetih godina XX. stoljea, djelo je
Varadinca Ivana Reeka. Klupe
za puk u glavnoj lai su iz 1886.
godine, a ispovjedaonice iz 1981.
godine. U obilazak samostana
moe se krenuti kroz mala vrata
na junom crkvenom zidu koja se
nalaze izmeu propovjedaonice i
oltara sv. Nikole.
13 Veliki klaustar. U njega se moe ui na zasebni ulaz
pokraj crkvenog proelja ili kroz
pobona vrata koja vode iz same
crkve.
Dovren je u razdoblju zamane barokizacije potkraj prve polovice XVII. stoljea. Zanimljivo je

da nikad nije bio dio samostanske

klauzure, ve je zamiljen i koriten kao otvoreni dio samostana,
mjesto gdje su se hodoasnici
mogli odmoriti, okrijepiti i utaiti
e. Masivni obukani zidani stupovi i krini svodovi, daju opi
dojam kontinentalnog baroka.
Cilindrino krunite vodospreme
(terne) poput ostale kamene
arhitektonske plastike iz tog razdoblja na Trsatu, ima karakteristike maniristikog oblikovanja.
Poslije obnove nakon poara
1629. godine, klaustar je nizom
fresaka, s prikazima iz Bogorodiina ivota, ukrasio Serafin Schn.
Izvorne, vrlo oteene freske, nestale su u dvjema pretjeranim restauracijama u XIX. i XX. stoljeu.
Sauvani su ipak autorovi motivi i

33
meuodnos likova. Ciklus poinje
Navjetenjem Marijina roenja,
pokraj vanjskog ulaza u predvorje
sakristije. Du klaustra stie se do
prolaza koji vodi do malenog dvorita u kojemu je nedavno ureena
kapela u obliku trijema s prostorom za paljenje svijea. Iz ovog se
dvorita ulazi u kapelu zavjetnih
darova, nezaobilazno odredite u
samostanskom sklopu.
14 Kapela zavjetnih darova
jedini je iz temelja (relativno)
novi dio samostanskog kompleksa, a graena je poetkom XX.
stoljea.
Predvorje Velikog klaustra
Kapela svijea.

U njoj su u rasponu od drvorezbarene skulpture preko srebrnine i drugih zavjetnih darova,

naivnog slikarstva koje narativno
opisuje konkretan dogaaj, zavjetnih prikaza brodova u oluji,
goblena, odbaenih taka i slinih
pomagala, prezentirana svjedoanstva o udesnim izbavljenjima
i ozdravljenjima prema zagovoru
Majke Boje Trsatske. Osobito
su dojmljivi prikazi iz smrtnih
pogibelji udom spaene djece.
Darovi vjerno odraavaju snagu
i meunarodno znaenje Marijina
svetita na Trsatu. Izloci se stalno
mijenjaju i nadopunjuju novim darovima. Kapelom dominira vrsna
gotika skulptura Gospe Slunjske
iz XV. stoljea. Gospu su franjevci
krajem XVI. stoljea pred Turci-

34

Kapela zavjetnih darova

ma sklonili najprije u Senj, pa ubrzo na Trsat. Stoljeima se uvala

u samom svetitu trsatske crkve.
Sve do druge polovice XX. stoljea veina je zavjetnih darova bila
izloena na ziu same crkve.
15 Kapela sv. Franje Asikog. Ova je kapela zamiljena i
izvedena 1647. godine, dakle u
sklopu cjelovitog i grandioznog
graditeljskog pothvata krajem
prve polovice XVII. stoljea.
Donirao ju je Matija Rakamari.
Smjetena je u uglu Velikog klaustra, tik do prolaza koji vodi u
dvorite, pred Kapelom zavjetnih
darova. Sadanji barokni oltarski
retabl izraen 1724. godine, djelo
je franjevake, drvorezbarske ra-

dionice koja je u to doba djelovala

na Trsatu. Sredinji reljefni prikaz
Stigmatizacije sv. Franje uokviren
je bogatim drvorezbarenim okvirom. Za tu je kapelu ciklus Krinog puta naslikao Bakranin Nenad
Petronio. Krilom Velikog klaustra
slijedi prodavaonica uspomena,
krunica i svijea te vratarnica unutarnjih samostanskih prostora koja
je ujedno i informativni punkt. U
kutu je ulaz u unutarnji prostor
samostanske klauzure. Dalje se
moe jugozapadnim krilom prema
predvorju i izlazu iz samostana.
16 Predvorje Velikog klaustra (izlaz) ukraeno je skulpturom Bogorodice i jedinom sauvanom izvornom, Schnovom

35

Kapela sv. Franje Asikog iz 1647. godine

Predvorje Velikog klaustra sa
sauvanom freskom S. Schna

freskom iz prve polovice XVII. stoljea. Scena

u luneti pod svodom,
iznad ulaza u klaustar,
prikazuje Bogorodicu
kao Nebesku kraljicu s
Isusom u krilu. Uz Bogorodicu su prikazani
Sv. Franjo i Sv. Mihovil. Freska je sluajno
pronaena ispod buke
u vrijeme obnove samostana ezdesetih godina
XX. stoljea. Iz predvorja se izlazi u perivoj
ispred crkvenog proelja. Okoli samostana,
Krini put, Marijin perivoj, Pastoralni centar

36

Slika Gospe Trsatske spaena iz poara u Klanjcu

Bogato ukraen sakristijski ormar

37
Aula Ivana Pavla II., Trsatske
stube, trsatska Gradina i druge
zanimljivosti koje se mogu obilaziti na Trsatu opisane su kasnije u tekstu.
17 Sakristija se nalazi uza
svetite, a njezino predvorje na
mjestu stare sakristije u kojoj
su smjetena dva robusna ormara za liturgijsko ruho i posue.

Ormari za popis svetih misa iz

XVIII. st.

nogram klesan goticom, trilobni

svretak ukraen zupcima). Plitko uklesana datacija (1668. god.)
naknadno je dodana, a vjerojatno
biljei vrijeme njegove ugradbe u staru sakristiju. U novu je
sakristiju premjeten sredinom
XX. stoljea.
Detalj kamenog umivaonika u
sakristiji

Datirani su natpisima u 1661. i

1678. godinu. Kasniji ima kienije metalne okove, dok je
stariji, drvorezbarski bogatije
ukraen, ukladama baroknih formi i ornamentiranim lezenama.
Raskonim intarzijama istiu se
sakristijski ormar za uvanje pokaznica i ormari za popis svetih
misa iz XVIII. stoljea. Kameni
umivaonik u sakristiji svojim
je stilskim karakteristikama kasnogotiki rad (glavice stupia,
profilirana greda, Kristov mo-

Sakristijski ormar za uvanje

pokaznica

38

Barokni zvonik crkve Gospe Trsatske

39

FRANJEVAKI SAMOSTAN
U SLUBI TRSATSKOG SVETITA

ali klaustar nalazi se unutar

tzv. Samostanske klauzure,
tj. prostora gdje borave redovnici, predani svom osobitom nainu
ivota i zauzeti odgajanjem mladia koji upravo na Trsatu provode prvu godinu svog redovnikog
ivota, obavljaju tzv. novicijat.
Stoga se u taj dio samostana zalazi u vrijeme kad se ne remeti
dnevni red franjevaca. Mali klaustar ima malenu povrinu vodospreme, znatno su ui rasponi
lukova i krinih svodova, pa ukupne dimenzije hodnika rezultiraju

intimnijim ugoajem od onog iz

Velikog klaustra, koji praktino
od same izgradnje i nije bio dio
samostanske klauzure. Neobukani stupovi zidani od kamenih
klesanaca Malom klaustru daju
odreenu mediteransku notu.
Ljetna blagovaonica je jo
jedna od samostanskih umjetnikih galerija. Posebno je dojmljivo da ova velika prostorija
i danas ivi u punoj, izvornoj
funkciji, premda su njezino zie
i strop potpuno prekriveni vrijednim zidnim i stropnim slikama.

Mali klaustar Franjevakog samostana

40

Oslikani strop Ljetne blagovaonice

41

Ljetna blagovaonica, riznica vrijednih umjetnikih slika

42

Govornica za itae i mramorni umivaonik

43
Franjevci su najprije naruili veliko platno s prikazom Mistine
veere sv. Obitelji koje je fra
Serafin Schn izveo 1640. godine, odmah nakon dovrenja ovog
dijela samostana. Neuobiajeni
ikonografski prikaz (redovnike
su se blagovaonice inae konvencionalno ukraavale Posljednjom veerom) razradio je prema
naputku tadanjeg samostanskog
gvardijana Franje Glavinia. Cjelokupni preostali ures blagovaonice ostvaren je prema pomno
razraenom ikonografskom programu u zadivljujue kratkom
razdoblju poetkom XVIII. stoljea. Na zidu nasuprot velikog
platna s prikazom Mistine veere, u nekoliko vrsta mramora
i mramornih umetaka izveden je
monumentalni umivaonik s govornicom za itae. Mramornu
os dopunjuje bujni akantov ukras
Sv. Bonaventura, ulje na platnu,
rad Christophora Tasche

Frankopanski grb, rad

Christophora Tasche

sa strana i vjeto izvedeni drveni

nosai za runike. Cjelovita konstrukcija poput raskonog baroknog oltara zauzima vei dio
zidne stijene. Na trbuastom parapetu govornice inkrustacijom je
u toplim bojama izraen simbol
franjevakog reda. Na drvenim
vratnicama govornice naslikana
je Bogorodica s djetetom. Rad
se pripisuje Christophoru Taschi.
Preostali dio zia iznad pobonih
vrata ispunjavaju platna s prikazom habsburkog grba sa titom
na kojemu su inicijali cara Leopolda I. i frankopanskog grba s
natpisom posveenom osnivau
samostana, Martinu. Autor tih i
svih ostalih platna na ziu blagovaonice takoer je Tascha. Na
uzdunom zidu prema unutranjosti samostana izveo je velika
platna prigodne tematike, udesno umnaanje kruha i Kiu

44

Zimska blagovaonica u kojoj dominira barokno drvorezbareno Raspelo

mane. Zanimljivo je usporediti dva

slikarska naina koja su obiljeila
razdoblje barokizacije samostana,
teatralni Taschu i lirski Schna.
Izmeu prozora suprotnog zida
Fra Franjo Glavini, povjesniar,
pisac i teolog

Tascha je postavio ulja na platnu s prikazom Sv. Ljudevita, Sv.

Bonaventure i Sv. Franje. Sredinja velika stropna slika takoer
je Taschino ulje na platnu kao i
dvije njoj pobone slike. Glavna prikazuje Bezgrjenu Djevicu kojoj se klanjaju Sv. Franjo
Asiki i Sv. Antun Padovanski.
Manje prikazuju patrijarhe: Jakovljev san u Betelu i Mojsija
pred goruim grmom. Slike su
smjetene unutar medaljona i
uokvirene tabulatom, drvenom i
oslikanom stropnicom. Tabulat je
1703. godine oslikao Josip Benedikt Stemberger. I drugi su dijelovi samostana u znatnoj mjeri
sauvali barokni ugoaj.
Zimska blagovaonica manja je i vrlo jednostavno ureena
prostorija. Njome dominira jedno
barokno drvorezbareno raspelo
iz prve polovice XVIII. stoljea.

Stolovi i klupe visokih naslona

u kontrastu su s bjelinom zia i
svodova. Otmjeniji je dio inventara barokni umivaonik od crnog
mramora. Sv. Pavao apostol, ulje
na platnu veeg formata s kraja
XIX. stoljea, rad je uenika beke akademije A. Robleka koji je,
poput mnogih drugih to su ukraavali samostan, bio redovnik. Tu
je i portret sluge Bojeg, kardinala
i padovanskog biskupa G. Barbadiga koji je prilikom hodoaa
Gospi Trsatskoj 1709. godine donio njegov neak, veronski biskup
Ivan Franjo Barbadigo, inicijator
krunjenja Bogorodiina i Isusova lika s trsatskog triptiha 1715.
godine. Osobito je neobina tzv.
Crna Bogorodica, Schnova slika

Crna Bogorodica

koja dokumentira izgled glavnog

oltara crkve u prvoj polovici XVII.
stoljea, dakle prije gradnje glavnog mramornog oltara. U zimskoj
je blagovaonici i Schnov portret

Hodnik iznad Velikog klaustra, galerija umjetnina

46
fra Franje Glavinia, povjesniara, pisca i teologa, samostanskoga gvardijana i voditelja obnove
samostana potkraj prve polovice
XVII. stoljea. Pokraj gvardijana
naslikani su mitra i pastoral, znakovi biskupske asti koju je odbio.
Iznad klaustra, u obodnom hodniku starog dijela samostana, iz
kojeg se ulazi u franjevake sobe,
nalazi se jo jedna galerija umjetnina. Mnoga, od ovdje izloenih
djela bila su i izvorno namijenjena za ovaj prostor. Meu njima
se istiu barokna ulja na platnu
s prikazima franjevakih svetaca
nastala tridesetih godina XVIII.
stoljea. Naslikao ih je Valentin
Metzinger, Lotarinanin udomaen u Ljubljani. Mnogobrojna
djela ovog plodnog slikara sauvana su u Sloveniji i Hrvatskoj.
Meu novijim donacijama istie
se jedan crte znamenitog naivnog umjetnika Ivana Lackovia
Croate koji je Trsatsko svetite i
njegove hodoasnike prikazao na
svoj specifini, podravski nain.
Izloeno je i nekoliko modela
brodova od vrsnih brodomodelarskih radova, do onih nevjetih, ali
ne manje dojmljivih, poput Viribusa Unitisa, komandnog broda
Austrougarske ratne mornarice iz
Prvog svjetskog rata.
Pokraj barokne drvorezbarene
skulpture Bezgreno Zaete, iz
samostanskog hodnika ulazi se u
Riznicu koja uva bogatstvo zavjetnih darova.

U njoj se u posebnim mikroklimatskim uvjetima prvenstveno

uva ikona koju je, prema tradiciji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. zatekavi ih
na hodoau u Loretu neutjene
zbog gubitka kuice. Ikona je ve
u to vrijeme slovila kao udotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao
sam Sv. Luka. Suvremena stilska analiza ovaj triptih pripisuje
sjevernojadranskom, preciznije
mletakom kulturnom krugu prve
polovice XIV. stoljea. Gotiki
stilski elementi jasno su izraeni,
a grka slova rezultat su tada uobiajenih konvencija u prikazima
udotvornih ikona. Ikonografska
analiza likova bonih stranica
triptiha upuuje na Frankopane
koji su vjerojatno nabavili ikonu.
Zasebno su danas izloene zlatne
krune kojima su Bogorodica i mali
Isus trsatskog poliptiha, na inicijativu biskupa Verone Barbadiga,
sveano okrunjeni 1715. godine.
Izrada kruna financirana je iz zaklade Aleksandra Sforze, kanonika vatikanske bazilike sv. Petra.
Treba naglasiti da je ovo bio prvi
takav sluaj krunjenja Bogorodiina lika izvan podruja Italije. U
prvoj sobi Riznice nalazi se kopija
trsatske ikone Bogorodice s djetetom iz XVIII. stoljea.
Tu su takoer i donirani darovi najuglednijih habsburkih
vladara: svijenjak Leopolda I.,
dvoglavi zlatni orao optoen draguljima Karla V. i misno ruho

47

Kopija trsatske ikone Bogorodice s djetetom sa zlatnim krunama

48

Kuna kapela

od zelenog baruna koji je darovala Marija Terezija (franjevci

njeguju tradiciju da ga je carica
vlastoruno i izvezla). Ljepotom
plijeni visokorenesansna srebrna
skulptura Bogorodice s djetetom
iz 1597. godine. Ona je zavjetni
dar, za ozdravljenje Sigismunda Erddyja, sina bana Tome
Erddyja i njegove supruge Ane
Marije Ungnad. Pod Bogorodiinim nogama, nije samo Marijin biblijski znak, ve je on tada
imao i dodatno simbolino znaenje pobjede nad Turcima. Ban
Toma bio je slavljen diljem Europe, zbog kljunog poraza koji je
1593. godine Turcima nanio kod
Siska. Na visokom podnoju skulpture iskucani su grbovi i posvet-

ni natpis zahvalnih
roditelja. Skulptura
se pripisuje nekoj od
augsburkih zlatarskih radionica.
Jedan neobini
monik s natpisima na bosanici dar
je srpske despotice Barbare, roene
Frankopan, neakinje
osnivaa samostana.
Preostalo srebro mahom je podrijetlom
iz mletakih i junonjemakih radionica. Tu su gotiki,
renesansni, barokni
i klasicistiki relikvijari, kalei s pliticama, pacifikali,
procesuali i drugi liturgijski predmeti. U Riznici je prikazan samo
jedan dio ovog blaga, uglavnom
onaj povezan uz poznate darovatelje. Znaajno mjesto pripada
jedinom poznatom sauvanom
primjerku molitvenika Raj Due.
Molitvenik tiskan 1560. godine
u Padovi nastao je na podruju
Pokuplja, tadanje frankopanske
dravine, pa je stoga jedan od najstarijih poznatih primjeraka knjige tiskane na hrvatskom jeziku na
podruju kontinentalne Hrvatske.
Priredio ga je sveenik Nikola Dei, a pripadao je Katarini
Frankopan, supruzi Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Ovdje se uva
sveani rukopis Historie Tersat-

49
tane, glasovitog djela o povijesti samostana koji je napisao fra
Franjo Glavini, a tu su i listine
pape Nikole V. iz 1453. godine i
Martina Frankopana iz 1468. godine. U unutarnjoj kunoj kapeli
zgrade novicijata, kao pozadina
oltaru, postavljena je slika na
drvu u bogatom drvorezbarenom
okviru akantova lia. To kvalitetno djelo pripisuje se Serafinu
Schnu, a prikazuje Bogorodicu
koja doji Isusa a uz nju su Ivan
Krstitelj i Sv. Elizabeta.
Samostan ima bogatu knjinicu i arhiv jer su u njemu franjevci vodili filozofsku i bogoslovnu
kolu. Znatan dio knjiga i rukopisne grae stradao je u poaru
samostana 1629. godine. SuvreProcesija Krinog puta

menik poara gvardijan Franjo

Glavini spominje vane rukopise i rijetke knjige iz razliitih
krajeva Europe stradale u poaru.
Ne smije se zaboraviti da su se
u samostan slijevale mnoge franjevake dragocjenosti iz Bosne
i dijelova Hrvatske koje su zauzeli Turci. Nakon te katastrofe u
samostanu vie nije zabiljeeno
takvih teta. Danas se osim dokumenata i samostanskih knjige tu
uvaju i glazbene arhivalije. Samostanska knjinica ima 17 inkunabula, knjiga tiskanih do 1500.
godine. Jedna od njih napisana je
na hrvatskom jeziku, a objavljena
je u Veneciji 1495. godine. Rije
je o poznatom evanelistaru fra
Bernardina Splianina.

Riznica

Ciborij, pozlaeno srebro,

venecijanski rad iz XVIII. st.
Relikvijar Barbare Frankopan,
domai majstor, XV. XVI. st
Pokaznica, pozlaeno srebro,
XVIII. st.
Kri s janjetom, srebro
Kri Pacifikal, lijevano srebro

51

Kale, pozlaeno srebro,

tehnika iskucavanja, XVII. st.
Kale biskupa Aleksandra
Ignacija Mikulia, XVII. st.
Srebrni kip Madone s Isusom,
zavjetni dar kneza Tome
Erddyja (1597.)
Zavjetna kruna senjskih
uskoka iz 1615. godine
Privjesak cara Karla V.,
nepoznati draguljar, 1536.
godine

52

Pokaznica
Relikvijar grofa Porcia,
Venecija, 1636. godine
Unikatni molitvenik Raj
Due iz 1560. g. pripadao je
Katarini Frankopan
Evanelistar fra Bernardina
Splianina iz 1495. g. napisan
na hrvatskom jeziku, tiskan
latinicom

53

Dragocjeni zavjetni darovi

Misnica, dar carice Marije

Terezije, zeleni barun izvezen
srebrom

udotvorna ikona Gospe Trsatske uva se u samostanskoj riznici

Knjinica

Papinsko pismo o proglaenju

Gospine crkve manjom
bazilikom

Papinsko pismo o osnutku

bratovtine Gospe Trsatske

Historia Tersattana, glasovito

djelo o povijesti samostana

55

Marijin perivoj

DIJELOVI TRSATSKOG SVETITA POD

VEDRIM NEBOM
Marijin perivoj i
Kalvarija
Samostan je ugodno obilaziti
i izvana, Marijinim perivojem
koji je nedavno ureen. Stari
dio perivoja ispred crkvenog
proelja formiran je u XIX. stoljeu. Produi li se njime prema
jugozapadu brzo se nailazi na
posljednje dvije kapele Trsatskih stuba. Ostale se kapele niu
podno ceste kojom se prilazi
Trsatu, no o Trsatskim stubama,

kao cjelovitom urbanistiko-arhitektonskom kompleksu, iscrpnije u zasebnom poglavlju koje

slijedi. Novoureeni dio perivoja
okruuje samostanski kompleks
s istoka, na podruju nekadanjih
vinograda. Taj veliki pothvat
izveden je u doba gvardijana fra
Serafina Sabola u posljednjem
desetljeu XX. stoljea.
Tu se za blagdana odravaju
euharistijska slavlja. Zbog povoljne konfiguracije terena ovaj
prostor slovi i kao najbolja ljetna

56
pozornica u gradu Rijeci. Dalje
prema istoku, u sklopu samostanske okunice nedavno je ureeno
vee odmorite s klupama i stolovima za hodoasnike. Na brdu
Fortica iznad Marijina perivoja i
samostana ureen je Krini put.
Tu neko ogoljenu uzvisinu
franjevci su poumili u posljednjih stotinjak godina. Sjeveroistono iza samostana i danas je
netaknuto sauvan Dolac sa zidanim podzidima vrtnih parcela
Postaja Krinog puta
Svetite majke Boje na Trsatu,
crkva i franjevaki samostan

na kojima se uzgaja povre. Ovaj

Dolac s povrtnjakom spominje se i
u drevnoj legendi o dolasku kuice
na Trsat. Uz njega je vezana jo
jedna zanimljiva epizoda iz ivota
samostana. Znameniti secesijski
arhitekt, Slovenac Joe Plenik,
pred Prvi svjetski rat
zamislio je proirenje
Krini put, vrijeme molitve i razmiljanja
crkve tako da se iznad
ove krke vrtae izvede novo svetite s kupolom po uzoru na
baziliku sv. Petra u
Rimu. Plenikova zamisao obnove bila je
ak i suzdranija od
drugih koje su se u
to doba pojavile. Realizaciju je ipak zau-

57

Krini put

stavio austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji je

kao veliki ljubitelj starina procijenio da bi ona naruila spomeniko
znaenje Trsatskog svetita.

Stube Petra Kruia

Izgled ovog vjerskog i urbanistiko-arhitektonskog spomenika
rezultat je stoljetnih dogradnji i
popravaka. Stube poinju iz sredita Suaka, dijela grada Rijeke
poloenog uz lijevu obalu Rjeine.
Prema tradiciji ih je 1531. godine,
na trasi ve postojeeg zavjetnog
puta prema samostanu, zapoeo
graditi hrvatski vojskovoa Petar
Krui. Zavjetna kapela koju je
dao podignuti smjetena je ve
na samoj zaravni nadomak franje-

vake crkve. Posveena je sv. Nikoli, zatitniku pomoraca, jer je

Krui u stalnom ratovanju protiv
Turaka esto putovao morem. Do
nje se iz perivoja pred crkvenim
proeljem dolazi pjeakim putom poploanim krilom.
Na proelju je kapele, na vrhu
iljastog kasnogotikog luka, glagoljskim pismom uklesana 1531.
godina. Neto dalje nalazi se prohodni trijem u formi slavoluka.
Na natpisu unutar trijema zabiljeen je veliki doprinos koji
je dovrenju Trsatskih stuba u
prvoj polovici XVIII. stoljea
dao vojvoda tajerske, Koruke
i Kranjske, te zapovjednik Brinja, Franjo Gabrijel Aichelberg.
Podno kapele hodoasniki put

58
Danas ih ima vie od pet stotina,
a puka predaja hoe da im se
broja ne zna.
Poetak stuba na Suaku naglaen je baroknom kapelom u
formi slavoluka. Na teak hodoasniki uspon ondje poziva reljef
Tjeiteljice alosnih, Bogorodice s
djetetom u naruju. Smjeten je u
nii atike, uokvirene baroknim volutama. Strmim se usponom niu
Kapela sv. Nikole, zavjetna kapela
Petra Kruia na Trsatskim
stubama
Kapela Tjeiteljice alosnih na
poetku Trsatskih stuba

je presjeen cestom, no im se
ona prijee, stubama se nesmetano moe sputati sve do njihova
ishodita. Tradicionalno ih je, naravno, prijei u obrnutom smjeru,
uspinjui se prema samostanu.
Aichelbergov trijem na Trsatskim stubama

jo dvije kapele,
zavjeti uglednika.
Poseban je doivljaj prijei Trsatske
stube u procesiji na
Velu Gospu. Drevna zavjetna tradicija svladavanja
stuba na koljenima, zna se i danas
prakticirati prilikom hodoaa.

59

Srednjovjekovna Trsatska gradina

TRSAT, MJESTO I GRADINA

Sredite Trsata
Preko puta ulaza u crkvu Gospe Trsatske krajem XIX. stoljea
izgraena je zgrada Hrvatske itaonice na Trsatu. Projektirao ju
je u oblicima kasnog historicizma
domai graditelj Mate Glavan. itaonice su u to doba funkcionirale
kao polivalentni kulturni centri
hrvatskog preporodnog pokreta i
sjedita razliitih drutava.
Frankopanski trg pokraj crkvenog zaelja urbano je sredite

Trsata. U daljnji obilazak valja

poi Ulicom Petra Zrinskog koja
vodi prema katelu, trsatskoj
Gradini, na sjeverozapadu.
Putem promiu karakteristine puke katnice graene u XIX.
stoljeu. Naselje se spominje u
Vinodolskom zakonu iz 1288.
godine, kao dio sustava od 9 vinodolskih opina s razvijenom
autonomijom. Vea kua izrazitijih graanskih obiljeja, na kraju
ulice, pripadala je grofovskoj obi-

60

Trsat - mjesto, gradina, upna crkva sv. Jurja i Svetite Gospe Trsatske

61
telji Nugent, posljednjim gospodarima katela. Njoj nasuprot je
barokni upni stan sa sauvanim
tragovima ranijih graditeljskih
faza.

Trsatska gradina, katel

iznad kanjona Rjeine

Rijeke, gradske luke, dakako i

itav Kvarner, liburnijsku Istru
na zapadu, otoke Cres na jugu i
Krk na jugoistoku. Na sjeveru se
vide ostaci nekadanjih mlinova u
kanjonu Rjeine.

Pristup Svetitu Blaene

Srednjovjekovnim katelom Djevice Marije, Gospe
uglavnom su gospodarili Fran- Trsatske
kopani, hrvatska vlastela podrijetlom s otoka Krka. Zbog turske,
ali i mletake prijetnje, utvrde
katela ojaane su krajem XVI.
stoljea. U katelu su se, zbog
straha od turskih provala, u posebno ureenoj riznici uvale
samostanske dragocjenosti. Naputen je nakon velikog potresa
sredinom XVIII. stoljea. U prvoj polovici XIX. stoljea katel
je za svoje posljednje poivalite
odabrao, i u romantinom klasicistiko-bidermajerskom duhu obnovio austrijski vojskovoa i grof
Laval Nugent, koji je podrijetlom
bio iz Irske. Njegova je obitelj
imala znaajnu ulogu u formiranju hrvatskog pokreta narodnog
preporoda. Podno katela nalazi
se drevna, viekratno pregraivana crkva sv. Jurja, koja je stoljeima bila, a i danas je, upna crkva
Trsata. S katela se prua pogled
na rijeke etvrti na uzvisinama,
Kalvariju i Kozalu, zatim suaki dio gradskog sredita s lijeve
strane Rjeine, dio sredita same

Ako ste ve u Rijeci, Trsat je

dobro uoljiv s Jelaieva trga,
Fiumare, Wenzelove i Ribarske
ulice, dakle cijele obale Mrtvog
kanala (najuoljiviji je katel koji
se nalazi u blizini samostana).
Svetite bi bilo najbolje pohoditi na tradicionalni hodoasniki
nain, Trsatskim stubama. One
polaze iz suakog dijela sredita
grada. Ako niste spremni na vrlo
naporan uspon na Trsat iz Rijeke,
moete i gradskim autobusnim
linijama 1 i 1a (Cindrieva - Kumiieva - Mihanovieva ul. - et.
J. Rakovca). Racionalno je Trsat
pohoditi javnim prometom, a zatim se Trsatskim stubama pjeice
spustiti u Rijeku. Trsatu se vozilom moe prii i sa zaobilaznice,
preko istonog ulaza u grad (Rijeka istok Kajak Ul. T. Striia Mihanovieva ul. et. J.
Rakovca), izbjegavajui prometnu
guvu gradskog sredita.
Na Velu Gospu 15. kolovoza
Trsat je zatvoren za promet vozilima.

62

Trsatsko svetite - Hrvatski Nazaret, mjesto okupljanja mnogobrojnih

hodoasnika, tovatelja Gospe Trsatske

63

HODOASNIKI IVOT U MARIJINU

TRSATU

Trsatsko svetite intenzivno stube, omoguio je pristup Marijise hodoastilo i prije nego ga nu Trsatu onima koji su dolazili s
u XV. stoljeu preuzimaju franjev- mora (glavna luka Rijeke tada se
ci, jer je papa Martin V. odobrio nalazila upravo na uu Rjeine,
da modruki pomoni biskup Bla podno Trsata).
1420. godine preuzme brigu o tom Ve 700 godina na Trsat
Svetitu, a godinu dana prije tr- hodoaste Tvoji pobonici
satskim je hodoasnicima udijelio sa Trsata, grada Rijeke i
osobite oproste. Isti papa doputa okolice, Istre,
Martinu Frankopanu da franjev- Kvarnerskih otoka i Primorja,
cima povjeri brigu o Trsatskom Gorani i Podgorani, itelji Like
svetitu, crkvi Majke Boje, zato i Krbave,
to Kristovi vjernici onih strana cijele Lijepe nae domovine
gaje poseban osjeaj pobonosti Hrvatske i susjedne Slovenije.
zbog razliitih udesa to ih je u S ovim si narodom dijelila
prolom vremenu uinio svemo- svaku sreu i nesreu,
gui Bog zbog zalaganja predra- svaki poraz i pobjedu.
ge Djevice Marije. Broj trsatskih Kroz duga stoljea Ti si uvijek bila
hodoasnika je porastao jo u XIV. Utjeha alosnih, Utoite grenika.
stoljeu nakon to je u Svetitu Anton Tamarut (1932. - 2000.),
1367. godine postavljena i slika
rijeko-senjski nadbiskup
Gospe Trsatske kako
to dokazuje neprekidKristovi vjernici u Trsatskom svetitu
na privlanost kojom
to mjesto utjee na
narode raznih kraljevina i prekomorskih
krajeva koji u javnim
procesijama i pojedinanim manjim skupinama dolaze da to
potvrde na razliite
naine. Kad je 1531.
godine Petar Krui
dao izgraditi Trsatske

64

Slavljenje Svete mise na otvorenom u Marijinu perivoju

Glavini 1647. godine naglaava da su upravo Trsatske

stube uvjetovale nov nain tovanja Gospe Trsatske: I da
ne izostavim sjeanje na jednu
pobonost, velim da se mogu
vidjeti osobe razliitih stalea
kako se esto, kleei na golim
koljenima, uspinju onim stubitem koje poinje na podnoju
brijega, a svrava na njegovu
vrhu. Glavini koji je desetljeima boravio na Trsatu svjedoi
nam da se onamo stjee sav kranski puk ne samo iz oblinjih
krajeva nego i iz dalekih alpskih
predjela i drugih vrlo udaljenih
zemalja, natjeui se meusob-

no u zahvalnosti za primljene
milosti. Hodoasnici se pobono mole i zavjetuju, traei
uslianja od one Djevice koja
je jedinome vjenom Potomku,
Vrhovnome Vladaru, bila i slukinja i majka (Historia Tersattana, 1989., str. 77., 99., 130.).
Najvei zamah je Marijin Trsat
doivio nakon to je 1715. godine bila okrunjena slika Gospe
Trsatske. Tada je papa Klement
XII. trsatskim hodoasnicima
udijelio povlasticu pohoda sedam oltara rimske bazilike sv.
Petra s istim oprostima. Ipak
su kasnije povijesne mijene
uvjetovale i zalete i zamiranja

65
hodoaenja na Trsat. To se
osobito oitovalo kad je Rjeina kao granica odijelila Trsat od
Rijeke, Istre, nekih kvarnerskih
otoka i dijela Slovenije.
Takoer i u prvim desetljeima nakon Drugog svjetskog rata,
kad je hodoaenje nailazilo na
ideoloke prepreke tada uspostavljenog politikog sustava.
Hodoasnike povlastice posebno su proirili pape Pio IX.
i Pio XI. koji je trsatsku crkvu
1930. godine poastio naslovom
manje bazilike (basilica minor).
Od slubenih hodoaa u nae
doba treba istaknuti ono franjevake mladei u travnju, zatim
u svibnju za blagdan
Gospe Trsatske (10.
svibnja, kad se slavi Procesija
dolazak Nazaretske
kuice na Trsat), Majin dan, Hodoae
pomoraca, Karlovako
hodoae, u lipnju hodoae iz Grobintine,
u srpnju hodoae Novog Zagreba, zatim u
kolovozu blagdan Velike Gospe (15. kolovoza), hodoae vjernika iz zalea Bakarskog
zaljeva, Bistriko hodoae, u rujnu Mala
Gospa (8. rujna), hodoae Istrana, sveope
zagrebako hodoae,
u listopadu hodoa-

e Krke biskupije i Rijeke

nadbiskupije krajem listopada.
Posebno je dojmljiva sredinja
svetkovina Velike Gospe. Trsat
je tad zatvoren za promet pa ga
vjerniko mnotvo preplavljuje
dolazei sa svih strana. Svetkovinu prati tradicionalni sajam i
mnogobrojne popratne priredbe.
Subotama pak kroz cijelo ljeto
dolaze hodoasnici iz sredinjeg
dijela gornje Hrvatske. Svoju
pobonost hodoasnici iskazuju
u obrednom ophodu oko oltara Gospe Trsatske. Mnogi se u
meditaciji i molitvi zadravaju u
crkvi i kapeli zavjetnih darova
cijeli dan.

na blagdan Velike Gospe

66

Sveti Otac moli pred udotvornom slikom Majke Milosti

PAPA IVAN PAVAO II. NA TRSATU

rijeme brzo tee, ali pamtimo

da je od 5. do 9. lipnja 2003.
papa Ivan Pavao II. trei put bio u
Hrvatskoj. Rijeka je bila domain
njegova pohoda, a iz nje je traio
put do Dubrovnika, Osijeka i Zadra. Potkraj svojih rijekih dana
posve se predao gradu domainu.
No iz koje je bljesnuo dan 8. lipnja, na rijekoj Delti mnotvo je
vjernika u molitvi i pjesmi ekalo
taj dan Duhova. Zatim je na Delti
prijepodne papa slavio misu i hrabro analizirao drutvene i druge
uvjete u kojima ivi danas obi-

telj u Hrvatskoj, ali nije odustao

od gesla kojim je doekan da je
obitelj budunost Crkve i naroda! Svoje dobre elje i ljubav
prema naem narodu pretoio je
u usklik: Budite narod nade!
Tog duhovskog blagdanskog poslijepodneva stigao je i na Trsat
i tako potvrdio svoju pouku da je
Trsatsko svetite spomen-mjesto
Svete obitelji i zatitniko Svetite hrvatskih kranskih obitelji. Bio je svjestan svoje bolesti
i starake iznemoglosti pa je
uskliknuo na Trsatu: Molite se

67
za mene dok sam iv i kad budem
mrtav! Vrativi se u Rim jednostavno je oznaio svoj pohod
Trsatu kao potvrdu da bude i on
u dugom nizu trsatskih hodoasnika pa se i nazvao trsatskim
hodoasnikom.
Papa Ivan Pavao II., 8. lipnja
2003. godine pohodio je Svetite
Majke Boje na Trsatu, pomolio
se pred slikom Gospe Trsatske,
predvodio zajedniku molitvu
okupljenih franjevaca i Svetitu
poklonio osobitu sveanu krunicu
kao spomen na svoje hodoae.
Iako nije mnogo govorio na Trsatu, jasno je naznaio da Trsatsko
svetite smatra trajnim nadahnu-

em za obiteljski pastoral jer je

ono Hrvatski Nazaret, Svetite
Svete Obitelji. Upravo zato je
on hodoastio na Trsat i to e
ga stalno povezivati s Trsatskim
svetitem.
Trebao je papa Ivan Pavao II.
doi na Trsat jo 1991. godine
kad su ga u vremenu priprave
za proslavu 700. obljetnice Trsatskog svetita pozvali biskupi
Rijeke metropolije, u dogovoru
s predsjednikom tadanje Biskupske konferencije, kardinalom Franjom Kuhariem. Politika situacija je u bivoj Jugoslaviji tada
bila takva da se Papa nije mogao
odazvati pozivu. Nije pohodio Tr-

Sveti Otac u crkvi Majke Boje Trsatske

68
da su pojaavala njegovu elju da
hodoasti i u to Marijino svetite,
u Hrvatski Nazaret.
Stoga je bilo razumljivo da je
na rijekoj Delti poeo svoju propovijed rijeima kojima je elio
oznaiti da je blizu Trsata: Nalazimo se podno brijega na kojemu
lei Trsatsko svetite S mukom
je tek u treem pokuaju izrekao
tu za njega teku rije trsatsko,
a okupljeni su ga nagradili dugim
pljeskom. Tim rijeima nije samo
oznaio lokaciju rijeke Delte ve
je to bio uvod da okupljenima
uputi svoju poruku o obitelji i kod
toga naglasi da je Trsatsko svetite trajni spomen na ivot Svete
Obitelji u Nazaretu.
Sveta Obitelj je trajni
Papa Ivan Pavao II. pohodio je 2003. godine
Trsatsko svetite
ideal kranskim obiteljima jer su lanovi Svete nazaretske
obitelji ostavili ideal
obiteljskog ivota na
koji trsatske hodoasnike uvijek podsjea
Trsatsko svetite. Razumljivo je stoga da
je Papa i sam elio
doi na Trsat, to je
jasno rekao u svojoj
prvoj opoj audijenciji nakon povratka
s treeg pohoda iz
Hrvatske u Rim, naglasivi da je posjetio
Trsat kao hodoasnik
jer potuje to Svetite

sat ni za prva svoja dva pohoda

Hrvatskoj 1994. i 1998. godine;
dogodilo se to sada kad je Rijeka
bila njegov domain, a Dubrovnik, Osijek, akovo i Zadar daljnja odredita njegova putovanja.
Na Trsat i Trsatsko svetite
Majke Boje papu su podsjeala
njegova hodoaa u Loreto koji
je pohodio nekoliko puta i poznaje
povijest tamonjeg svetita, a ona
je neobjanjiva bez Trsata. Loreto
i Trsat su, naime, povezani istom
tradicijom o prijenosu kue Blaene Djevice Marije od Nazareta,
preko Trsata do Loreta. Loretska
hodoaa nisu Papi dopustila da
zaboravi Trsat. Naprotiv, ini se

69

Spomenik Svetom Ocu pred Trsatskim svetitem

koje uva uspomenu da se, prema

pobonoj predaji, na Trsatu zaustavila sveta Nazaretska kua
prije nego e doi u Loreto.
Papa je na Trsat stigao na
blagdan Duhova poslije podne.
Doekalo ga je mnotvo na trgu
pred crkvom i na prostoru za
slavljenje misa na otvorenom u
Marijinu perivoju. Da on baci
pogled na Marijin perivoj, mjesto
velikih liturgijskih proslava i hodoasnikih okupljanja, a i zato
da ga okupljeni bolje vide, Papin
automobil je proao polukrunom
stazom ispred Svetita. Na ulazu
u Svetite su ga srdano pozdravili tadanji pokrajinski franjevaki starjeina, provincijal fra
Lucije Jagec i gvardijan i uvar
Svetita fra Matija Koren; danas
je fra Lucije uvar Svetita.
Dok je prolazio crkvom, gvardijan mu je ukratko iznio povijest
Trsatskog svetita, a pred oltarom

mu je upravio rijei sveanog pozdrava i predao kao dar Raj due

(1560.) Katarine Frankopanske i
faksimil-izdanje povijesti Trsatskog svetita Historia Tersattana,
objavljena prvotno godine 1647.,
autora fra Franje Glavinia. To su
dva najstarija spisa o Trsatskom
svetitu; drugi je povijest Svetita, a prvi je osobito svjedoanstvo da je Trsatsko svetite bilo
iritelj marijanske misli i bogate
duhovnosti i pobonosti. Papa
zbog mnogobrojnih obveza vjerojatno nije proitao te knjige,
ali je zato s oitim zanimanjem
primio u ruke Litanije Gospe
Trsatske iz Raja due koje su za
ovu zgodu prevedene na njegov
materinski jezik pa je opravdano
pretpostaviti da ih je molio i tako
obnavljao uspomene na svoje
hodoae na Trsat. Kad je Papa
doao pred oltar Gospe Trsatske,
zatraio je da se klecalo pomakne

70
do samog Gospina oltara i onda
kleknuo na to klecalo pred likom
Gospe Trsatske. Udubio se u tihu
molitvu i predano promatrao sliku. Dopustio je da ga impresionira slika Gospe Trsatske. Zatim
je predvodio pripravljenu zajedniku molitvu, a potom izrekao
svoje tumaenje prastare slike
Gospe Trsatske.
Budui da je Papa u donjim
poljima poliptiha opazio apostolske likove i lik akona, moda Sv.
Stjepana Prvomuenika, nametnula mu se misao da lik Gospe
Trsatske zapravo oznai kao lik
Majke Crkve. Stoga uz ostale
naslove koje je prolost vezala
uz lik Gospe Trsatske, nakon tih
Papinih rijei, treba u Trsatskom
svetitu naglaavati upravo Marijino dostojanstvo Majke Crkve.
Uinio je Papa jo jednu hodoasniku gestu. Darovao je, naime,
Svetitu krunicu i taj dar popratio rijeima: Molite za mene dok
sam iv, a i kad budem umro!
Bio je, dakle, molitelj i predvodnik zajednike molitve prisutnih,
ali je i s povjerenjem zatraio molitvu drugih za samoga sebe, kako
iva tako i mrtva.
Ne smije se preutjeti da se
ovim svojim hodoaem papa
Ivan Pavao II. ukljuio u proslavu 550. godinjice franjevakog
sluenja Svetitu Trsatske Gospe. U svom pozdravnom govoru trsatski je gvardijan skromno

spomenuo da franjevci slue u

Svetitu pet i pol stoljea. Zbog
tog dugovjenog sluenja Majci
Bojoj Trsatskoj, Papa je oito
htio nagraditi prisutne franjevce
i uinio je to na jednostavan, ali
oinski nain.
Dopustio je da mu pristupe svi
nazoni franjevci; bilo ih je pedesetak. Primio je sve prisutne franjevce kao da prima kakve crkvene ili drutvene dostojanstvenike,
ne obazirui se ni na njihovu dob
niti na njihove slube. Bio je to
oit znak da priznaje i odobrava
pet i pol stoljetno sluenje bezbrojnih franjevaca u Trsatskom
svetitu i da eli mlade franjevce, a oni su bili veina nazonih
u tom sveanom pozdravljanju,
ohrabriti da nastave sluenje svojih predaka.
Nakon posjeta Svetog Oca
Trsatskom svetitu i ono se nalo meu mnogobrojnim marijanskim svetitima koja je posjetio
ovaj Papa. Zato sada ima i novu
zadau: treba radost i zadovoljstvo zbog tog posjeta pretoiti
u elan to e oivotvoriti inicijative koje je za svog posjeta
naznaio Ivan Pavao II. Istina,
bit e odsada Trsatsko svetite
privlanije hodoasnicima jer e
mnogi eljeti slijediti Papu kao
trsatskog hodoasnika. To nije
sve. Na Trsatu valja nasljedovati
i Papu molitelja, ali i Papu koji
je izriito rekao u svom govoru

71
na generalnoj audijenciji nakon
povratka iz Hrvatske da stavlja
kranske obitelji u Hrvatskoj i
u svijetu pod posebnu zatitu
svete Nazaretske obitelji.
Dakle, Trsatsko svetite kao
Hrvatski Nazaret treba svjesno
i organizirano prihvatiti zadau
promicanja pastorala obitelji, i to
ne samo govorom ve i odgovarajuim ureenjem svoje sveukupne
pastoralne ponude. Danas to ne
mogu vie trsatski franjevci sami;
potrebna im je pomo i vjernika
laika koji vole Trsatsko svetite.
Ako franjevci udrue svoje sile s
vjernicima laicima, Papino hodoae na Trsat bit e poetak novog
razdoblja povijesti Trsatskog svetita, a polazite je naznaio sam

papa Ivan Pavao II. svojim dolaskom u Svetite Gospe Trsatske.

Svakako, Papa nije bio na Trsatu
zato da bi zatim otiao. Spomenik
pred Trsatskim svetitem pribraja
ga svakoj skupini trsatskih hodoasnika, a nedavno zavrena Aula
pape Ivana Pavla II. postaje pastoralni centar gdje e trajno biti iva
njegova poruka, osobito ona koju
je navijestio za svoja tri boravka
u Hrvatskoj. Jo vie, prema njegovoj nauci ovaj pastoralni centar
Trsatskog svetita eli biti mjesto s
kojega e odjekivati socijalni nauk
pokojnog pape i stvarati novi lik
krana na naem prostoru, osjetljivog za drutvene probleme i
spremna da ih rjeava s visokom
kranskom odgovornou.

Aula pape Ivana Pavla II. Pastoralni centar

TURISTIKE INFORMACIJE
Svetite Majke Boje Trsatske, Franjevaki samostan,
Frankopanski trg 12. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .tel. 051 / 45 29 00

Papa Ivan Pavao II,

rad kipara Ante Jurkia

KAZALO
Marijin Trsat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Svetite Blaene Djevice Marije, Gospe Trsatske. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Pokuaj povijesne rekonstrukcije poetaka Trsatskog svetita . . . . . . . . . 9
Proelje crkve i samostana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Unutranjost crkve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Franjevaki samostan u slubi Trsatskog svetita . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Dijelovi Trsatskog svetita pod vedrim nebom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Trsat, mjesto i gradina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Hodoasniki ivot u Marijinu Trsatu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Papa Ivan Pavao II. na Trsatu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66