Professional Documents
Culture Documents
Teorija2 Petrovic 2
Teorija2 Petrovic 2
NEPRIMARNO USVAJANJE:
- karakterizira ga to da ucenik na osnovi prethodnog iskustva iz materinskog jezika I
novih jezicnih podataka iz jezika koji uci stvara svoj jezicni system koji se razlikuje I od
materinskog I od jezika koji uci taj system naziva se APROKSIMATIVNI SISTEM/
KOMPROMISNI SISTEM ili MEDJUJEZIK
1) UCENJE STRANOG JEZIKA uz formalnu nastavu u sredini gdje taj jezik nije
sredstvo komunikacije
2) USVAJANJE DRUGOG JEZIKA u prirodnoj sredini medju izvornim govornicima
toga jezika uz govorne interakcije u stvarnim zivotnim situacijama
DRUGI JEZIK:
Krashen: (1981) ima teoriju da se kod odraslih ucenika koji uce drugi strani jezik
razvijaju dva neovisna sistema jedan se odvija NESVJESNO (kao kod djece) a drugi
SVJESNO.
- Govorno izvodjenje u odraslih je kod drugog jezika inicirano preko usvojenog sistema
- Svesno nauceni system se umijesa, kada uvjeti to dopustaju, I mijenja sintakticki oblik
iskaza prije govora
Labov primjecuje postojanje MONITORA u uvjetima kada je monitorstvo otezano
(umor, rastresenost, uzbudjenje), dijalekatski oblici koji su ranije usvojeni u meterinskom
jeziku se pojavljuju u govoru ljudi koji inace govore standardnim jezikom.
DOTJERIVANJE GOVORA ovisi o individualnim kriterijima I prirodi zadatka koji se
izvrsava
Mnogi pojedinci ulazu napor u ispravljanje gramatickih gresaka u govoru
MOTIVACIJA KAO VAZAN FAKTOR USVAJANJA/ UCENJA JEZIKA:
DRUGI JEZIK:
- Motivacija je jedan od najvaznijih faktora koji utjecu na usvajanje drugog jezika (vise o
tome u Vilke, str.111)
- Ucenikov stav prema clanovima jezicne skupine tog jezika presudan za njegovo
napredovanje u drugom jeziku.
- Ucenici koji su integrativno motivirani (voljni prihvatiti kulturu I ponasanje izvornih
govornika tog jezika da se od njih ne bi razlikovali) brze ce I bolje napredovati od onih
koji su instumentalno motivirani (poznavanje drugog jezika im je samo sredstvo
postizanja nekog cilja, npr napredak na poslu).
Kod male djece koja usvajaju drugi jezik je integrativna motivacija vrlo izrazena djeca
su motivirana zeljom I potrebom vrsnjaka u igri zele se po govoru izjednaciti s ostalom
djecom iz okoline kako bi bili prihvaceni kao ravnopravni clanovi. Djeca nemaju
razumijevanja za one koji govore drugacije ili imaju drugacije obicaje pa mogu ismijavati
druge zato su djeca koja usvajaju drugi jezik motivirana.
STRANI JEZIK:
- Motivacija za ucenje stranog jezika kao nastavnog predmeta je takodjer vazan factor ali
se razlikuje od motivacije za usvajanje drugog jezika.
- bitan je odnos prema jeziku, narodu ciji jezik se uci te nastavniku koji ga predaju,
nastavnim materijalima, metodama, tehnikama koje se primjenjuju u nastavi.
- sto je odnos pozitivniji, to ce biti I uspjeh ucenika
Prije slusanja s ucenicima treba razgovarati o tekstu koji ce slusati I upozoriti ih na sto
trebaju obratiti paznju tako ce ucenici moci stvoriti pretpostavke o tekstu I aktivirati
proces predvidjanja
GLOBALNO SLUSANJE
- Prvo slusanje teksta: cilj mu je razumijevanje osnovnih misli I poruka teksta
INTENZIVNO SLUSANJE
Nakon provjere rezultata globalnog slusanja
- Slusanje dijelova teksta.
- Svrha mu je uocavanje leksickih I sintaktickih detalja u tekstu.
- Moze se provoditi ovako:
- ucenici slusaju nedovrsene recenice I po zadnjoj rijeci koju su culi
odredjuju slijedecu rijec vjezba pogodna za utvrdjivanje gramatickih I
leksickih kolokacija
- ucenici slusaju dijelove teksta koji su elipticni I dopunjuju ih
izostavljenim elementima
- ucenici odredjuju kljucne rijeci I izraze za svaki dio teksta u odnosu
prema cijelom tekstu
- ucenici slusaju nekoliko recenica teksta I odredjuju kako su sintakticki I
logicki povezane (vremenski slijed, uzrocno posljedicne odnose)
NAKON GLOBALNOG I INTENZIVNOG SLUSANJA, preporucljivo je ucenicima
dati pisati tekst pomaze kod provjera
CITANJE I RAZUMIJEVANJE PISANOG TEKSTA
VAZNOST PISANOG TEKSTA I CITANJA:
- Pisani tekst je uvijek prisutan u organiziranoj nastavi ali razliciti pristupi ga razlicito
vrednuju
1) DO POCETKA 20 ST on se koristio kao iskljucivi vid jezicnog izrazavanja citanje
je bila dominantna vjestina
2) RAZVOJ FONETIKE POCETKOM 20 ST je usmjerio ucenje jezika prema govoru
3) AUDIOLINGVALNE METODE 40ih I 50ih godina
- dolazi do potpunog preokreta govor postaje gotovo iskljucivi vid komunikacije
- audiolingvalne metode zasnivale su se na nacelu Bloomfielda da je pisani tekst samo
nacin prikazivanja govora pomocu vidljivih znakova
- smatralo se da su sposobnost citanja I pisanja samo nusproizvodi procesa ucenja
govora
- ustanovljen je redosljed usvajanja vjestina koji se morao strogo provoditi:
slusanje govor- citanje pisanje
- polazilo se od pretpostavke da se usvajanjem govora automatski usvaja I vjestina
citanja
- razlike govorne I pisane komunikacije bile su zanemarene
ZBORNO CITANJE pogotovo treba biti uz govorni model jer inace brzo gubi
prirodnost nastavnik odredjuje recenicni ritam
NEDOSTACI GLASNOG CITANJA
- cesto se ne posvecuje paznja smislu teksta koji se cita
- paznja je koncentrirana na zvucni efekt, izgovor, intonaciju
VILGA RIVERS RAZLIKUJE 6 STUPNJEVA U NASTAVI CITANJA:
1)Prvi stupanj ili uvodni stupanj
- moze biti dulji ili kraci tekstovi su obicno u obliku DIJALOGA
- osnovni zadatak citanja je uocavanje odnosa glasova I pisanih simbola
2) Drugi stupanj
- tekstovi su pisani jednostavnim neformalnim stilom
- ucenici vjezbaju uociti smislene cjeline unutar teksta
- strukture I vokabular su im uglavnom poznati pa mogu obratiti paznju na znacenje
teksta
3) Treci stupanj
- ucenici se upoznaju sa stilom jezika I slozenijim strukturama
- vokabular je ili poznati ili takav da se moze zakljuciti uz pomoc ilustracije I
konteksta
- ucenici trebaju vjezbati razumijevanje teksta bez obzira na njihovo leksicko znacenje (tj
bez obzira da li poznaju sav vokabular ili ne)
4) Cetvrti stupanj
- vjestina citanja se vjezba pretezno na autenticnim tekstovima
- dvije vrste citanja na tom stupnju: intenzivno (ucenje gramatike I vokabulara) I
ekstenzivno (samostalno citanje ucenika za razonodu ili za osobne potrebe)
5) Peti stupanj
- ucenici vec samostalno mogu citati razlicite tekstove u originalnom obliku
- intenzivno citanje je usmjereno razvijanju maste ucenika, njihovoj moci rasudjivanja I
kritickog misljenja
- paznja se posvecuje stilu I izrazajnim mogucnostima
6) Sesti stupanj
- ucenici su osposobljeni za potpuno samostalno citanje, prema svojim zeljama I
potrebama
- obracaju se nastavniku da bi prodiskutirali nesto
- citanje ima kao cilj upoznavanje s nekim podrucjima iz knjizevnosti, kulture I
znanosti
ROLE-PLAY:
- ucenicima se dodjeljuju zamisljene uloge u skladu s kojima oni improviziraju
dodijeljene su I komunikacijske situacije tako da pri oblikovanju svojega govornog
ponasanja vode racuna o ulogama ostalih ucenika
- predvidjene uloge moraju biti dobro opisane I uskladjene kako bi stimulirale govorne
interakcije poput onih u stvarnim zivotnim situacijama
- ucenicima treba dati izbor vokabulara I struktura koje ce moci primjeniti
- uloge moraju biti prilagodjene opcem znanju I iskustvu ucenika
- nastavnikova intervencija je potrebna kad uceniku nedostaje jezicno znanje da bi
mogao sudjelovati u komunikaciji
- Kod role-playa potrebno je izbjegavati neposredno ispravljanje gresaka koje ne
ometaju komunikaciju
ROLE-PLAY JE POGODAN u situacijama kad ucenici nemaju isti materinski jezik
- bolje uspijeva s ucenicima koji su mastovitiji I kreativniji
- najcesce se provodi s naprednijim ucenicima
IGRE POGADJANJA
- u njima ucenici pocetnog I srednjeg stupnja mogu primjenjivati steceno znanje u
komunikaciji
- znatizelja sluzi kao poticaj za ucenje pa je pogadjanje motivacijski factor
- npr pogadjanje skrivenih predmeta, pogadjanje vrste radnje prema zvuku, uz zatvorene
oci
- spontane govorne reakcije ucenika mogu se izazvati nedovrsenim crtezima, nejasnim
maglovitim slikama
- vjezbanje postaje zanimljivije I prirodnije ako se stvori potreba za prenosenjem
obavijesti (Sto prikazuje slika? Gdje je olovka?)
- svako povezivanje govornih iskaza sa situacijskim kontekstom u razredu pospjesuje
usvajanje struktura I vokabulara kao sredstva za prenosenje obavijesti za razliku
od mehanickih vjezbi koje pospjesuju jedino savladavanje jezicne forme
PREPISIVANJE
- najjednostavniji oblik pismenih vjezbi je
- na pocetnim stupnjevima ucenici prepisuju rijeci s ploce ili iz udzbenika
- ako se graficki sistemi materinskog I stranog jezika razlikuju to je korisno za
usvajanje novih grafickih simbola
- nakon nekog vremena mehanicko prepisivanje ucenicima je dosadno ucenici u njima
ne vide smisao
- vjezbe prepisivanja treba pribliziti zivotnim situacijama dajuci im odredjeni smisao
VJEZBE PREPISIVANJA
- mogu se organizirati tako da ucenici unose odredjene izmjene u tekst koji prepisuju:
- tekst prepisuju dopunjujuci ga izostavljenim rijecima ili rijeci s izostavljenim
slovima tekst se moze napisati na plocu, pa posto ga ucenici procitaju, izbrise se
nekoliko rijeci koje ce ucenici pri prepisivanju dodati po sjecanju
- recenice su ispremjesane a ucenici ih prepisu slijedom koji im se cini logican
- u duljem tekstu ucenici pronalaze odredjene podatke I prepisuju ih odredjenim
redom
- prepisujuci tekst ispravljaju pogresne podatke koji su u tekst namjerno uneseni
- prepisuju tekst dodajuci namjerno izostavljenu interpunkciju
- iz veceg broja podataka odaberu I prepisu srodne pojmove ili misli
Navedene vjezbe tjeraju ucenike da razmisljaju o tekstu koji prepisuju pa to prestaje biti
mehanicka vjezba.
DIKTAT
jedan od najstarijih I najcesce primjenjivanjih oblika pismenih vjezbi
- ucenici pretvaraju slusani tekst u pisani oblik
- moze se provoditi kao pismena vjezba radi:
- utvrdjivanja jezicnog znanja
- kao postupak za provjeravanje stupnja jezicne kompetencije
- uspjeh ovisi o RAZUMIJEVANJU SLUSANOG TEKSTA I zato on mora biti
prilagodjen mogucnostima I znanju ucenika
PREDNOSTI DIKTATA u usporedbi s ostalim pismenim vjezbama:
a) pisanjem diktata svi su ucenici istovremeno jednako aktivni, bez obzira na njihov broj
u razredu
b) diktatom se, osim pisanja, vjezba I pazljivo slusanje I razumijevanje govora,
segmentiranje govornog niza na prepoznatljive jedinice
c) moze se ispraviti neposredno nakon pisanja dok kod ucenika jos postoji zanimanje
za tekst koji su pisali I dok su svjesni teskoca na koje su pri pisanju naisli
d) ucenici lako mogu sami ispraviti prema danom uzorku
Diktat
- treba biti pazljivo pripremljen I usmjeren prema odredjenom cilju vjezbanja
TIPOVI DIKTATA:
DIKTAT NA RAZINI RIJECI ILI KRACIH NEVEZANIH RECENICA
- primjenjuje se za usvajanje ortografije (posebno za usvajanje fonoloskih I grafoloskih
razlika medju rijecima koje se slicno izgovaraju ili pisu)
takvi diktati su posebno cesti na pocetnom stupnju
jedan ucenik moze pisati na plocu a ostali u biljeznice I mogu ispravljati onoga na ploci
DIKTAT NA RAZINI VEZANOG TEKSTA
- primjenjuje se za vjezbanje vokabulara I gramatickih struktura
- tekst je tematski ili sadrzajno vezan uz obradjene lekcije
- duzina teksta ovisi o stupnju ucenja jezika I dobi ucenika
- zbog intenzivne paznje koju zahtijevaju preporucuju se kraci I cesci diktati
PRIJE DIKTIRANJA:
- ucenici trebaju cuti diktat u cjelini I nista ne biljeze za to vrijeme
ZA VRIJEME DIKTIRANJA:
- nastavnik cita tekst s pauzama dati dovoljno vremena za biljezenje
- mjesta za pauze se mogu obiljeziti kod pripreme nakon svake ritmicke ili smislene
cjeline
NAKON DIKTIRANJA
- nastavnik jos jednom cita tekst da bi ucenici zapisali ono sto su izostavili
NAKON VJEZBE DIKTATA
- potrebno je ucenicima pokazati originalni tekst kako bi samostalno mogli ispraviti
greske koje su napravili
- ucenici mogu zamjeniti biljeznice I medjusobno ispravljati
- nastavnik upozorava na rijeci s najcescim greskama zbog mogucih propusta
INTERPUNKCIJA
- jedni misle da znakove treba diktirati a drugi misle da ucenici na naprednijim
slucajevima trebaju sami odrediti interpunkciju
VARIJACIJE DIKTATA
- diktat u obliku dopunjavanja teksta
- DICTO-COMP je kombinacija diktata I pismenog sastava. Nastavnik cita odabrani
tekst dva do tri puta u cjelini, bez pauza. Nakon toga ucenici pisu tekst po sjecanju
sluzeci se frazama, vokabularom koje su culi odnosno vlastitim frazama ako se ne
mogu sjetiti originala
- drukcijim redom I vise rijeci nego sto je potrebno da bi se tekst dopunio, tako da
ucenici izabiru
- ako su izostavljene leksicke jedinice, umjesto rijeci moze se dati opis ili definicija
- umjesto rijeci na stranom jeziku mogu se dati ekvivalenti na materinskom jeziku
- duzina rijeci moze se oznaciti brojem tockica ili crtica
- mogu se ispisati prva slova izostavljenih rijeci
- uz svako izostavljeno mjesto moze se dati izbor od tri ili cetri rijeci od kojih samo
jedna odgovara kontekstu
VJEZBE TRANSFORMACIJE ILI KONVERZIJE:
- pretvaranje jedne strukture recenica u druge strukture I pretezno su gramatickog
tipa
- mijenjanje teksta iz aktiva u pasiv, potvrdne u pitanja
- prebacivanje radnje iz sadasnjosti u proslost ili buducnost uz izmjene glagolskih
vremena, zamjenjivanje fraza recenicama iste gramaticke funkcije I obratno
VJEZBE SINTEZE
- zasnivaju se na spajanju odvojenih recenicnih elemenata ili jednostavnih recenica u
kompleksnije strukture
SVE NAVEDENE VJEZBE
- mogu pomoci da uoce I savladaju sintakticke odnose unutar teksta I semanticke
odnose leksickih jedinica
- te vjezbe su usmjerene prema savladavanju jezicnih mehanizama I kao takve zahtijevaju
neposredno ispravljanje jezicnih pogresaka
- to su kognitivne vjezbe koje aktiviraju ucenikovo znanje o jeziku, poticu ga na
razmisljanje o pravilima upotrebe I na njihovo svjesno primjenjivanje
VJEZBE RAZVIJANJA SPOSOBNOSTI PISMENOG IZRAZAVANJA:
- ne zaustavljaju se samo na pravilnom izboru vokabulara I gramatickih struktura, na
stvaranju gramaticki ispravnih recenica
- prvenstveno su usmjerene prema KOMUNIKACIJSKIM CILJEVIMA
osposobljavaju ucenike za pismeno prenosenje poruke
PRIMAOC PORUKE
- Pri oblikovanju pismene poruke treba imati na umu primaoca koji je fizicki odsutan
- zahtijeva svjesnu organizaciju jezicnih elemenata da bi se postigli zeljeni stilski efekti a
ne samo gramaticka ispravnost
ANALIZE PISANOG TEKSTA
- najvise pridonose razvijanju vjestine pisanja koji sluzi kao model
- ucenici mogu nauciti kako izraziti razlicite semanticke odnose, uzrocno-posljedicne
odnose, usporedjivanje I suprotstavljanje pojava I cinjenica, pogodba, namjera I slicno.
PISMA
- su najcesci oblik pisane komunikacije u svakodnevnom zivotu
- uvijek su upucena odredjenoj osobi ili osobama, sto utjece na njihov sadrzaj, stil I izbor
konvencionalnih uvodnih I zavrsnih fraza
- mogu biti upucena prijateljima ili biti sluzbena, upucena sluzbenim osobama ili
ustanovama
- pisanje pisama je vjezba koja se moze upotrebljavati na svim stupnjevima ucenja
- na modelu pisma ucenici uocavaju nacine oslovljavanja, oznacavanja datuma,
pisanja adrese I ostale konvencije koje mogu biti razlicite od onih u materinskom
jeziku
- ucenici mogu sastavljati pismo prema zadanom modelu u grupi, za domacu zadacu ili
kao cijeli razred nekoj zamisljenoj skoli u stranoj zemlji
- pisanje pisma moze se lako povezati s govornim vjezbama, kao zadatak nakon
razgovora ili diskusije
- ako nastavnik odredi svrhu pisanja I osobu kojoj je pismo namijenjeno, to postaje
vjezbom vodjenog pismenog zadatka
PISMENI SASTAVI:
- vodjeni ili slobodni, cesto se primjenjuju u nastavi stranih jezika
- cesto se javljaju oprecna misljenja u vezi ocjenjivanja slobodnih sastava
- mogu biti manje ili vise vodjeni ovisno o kolicini I vrsti uputa koje nastavnik daje
MLADJI UCENICI:
- Ako se ucenici jos tesko sluze jezikom, primjenjuju se ovi postupci, ako se radi o
poznatim sadrzajima:
- ucenici pisu sastav odgovarajuci na niz pitanja odgovori cine logicnu cjelinu
- ucenici pisu sastav prema okosnici teksta u kojemu su dijelovi recenice izostavljeni a
sintakticki I logicki osnosi medju recenicama naznaceni su veznicima ili veznickim
prilozima
- za ucenike mladje dobi, umjesto izostavljenih dijelova teksta, cesto se umecu slicice na
principu rebusa
- ucenicima se daju osnovne misli I kljucne rijeci u obliku natuknica onim redom
kojim ih treba pisati u sastavu
STARIJI UCENICI:
- sastavci su u obliku sazetka procitanog teksta (prcis)
- nekada je ova vrsta pisanih vjezbi bila jedina koja se koristila
- pisali su se obicno u vezi s nekim knjizevnim djelima
- broj rijeci je ogranicen
- ucenika navikavaju na razlikovanje bitnih od nebitnih informacija
- pipremaju ucenike za pracenje strucne literature
KOGNITIVNI PRISTUP:
- ucenike navodi na razmisljanje o jeziku, na svjesno usvajanje njegovih zakonitosti I
izrazajnih mogucnosti
NASTAVA GRAMATIKE
integralni je dio nastave jezika I ne smije postati sam sebi svrha
- ucenje gramatike trebalo bi pomoci ucenicima da se bolje koriste jezikom u govoru I
pisanju
NA POCETNOM I SREDNJEM STUPNJU se preporuca primjena INDUKTIVNOG
PRISTUPA GRAMATICI:
1. Ucenici vjezbaju upotrebu odredjenog gramatickog oblika ili strukture u prirodnom
kontekstu uz eventualna kratka objasnjenja na materinskom jeziku
2. Struktura se u sklopu recenice izdvaja iz teksta I pise na plocu
3. Potcrtavanjem ili zaokruzivanjem isticu se formalna obiljezja strukture
4. Ucenici uz pomoc nastavnika oblikuju pravila tvorbe I upotrebe strukture u danoj
situaciji
NA NAPREDNIM STUPNJEVIMA I na nizim s odraslim ucenicima:
- nastavnici cesto pribjegavaju DEDUKTIVNOM pristupu: ucenici se prvo upoznaju s
novom strukturom a zatim vjezbaju njezinu upotrebu u odgovarajucem jezicnom
kontekstu
GRAMATICKA OBJASNJENJA
- na materinskom jeziku
- kratka I jasna
- s mnogo ilustrativnih primjera
- graficko prikazivanje odnosa gramatickih struktura moze pridonijeti razumijevanju
- potrebno je imati na umu interferenciju s materinskim: cesto se gramaticke kategorije
u opisima dvaju jezika ne podudaraju a gramaticki termini koji se upotrebljavaju u oba
jezika mogu imati razlicite vrijednosti (perfekt perfect tense) potrebno je upozoriti na
razlike da bi ih ucenici bili svjesni
NASTAVA GRAMATIKE odvija se u koncentricnim krugovima tako da se na
kasnijim stupnjevima prosiruju znanja o pojedinim jezicnim pojavama stecena na ranijim
stupnjevima
METAJEZICNA TERMINOLOGIJA
- moze biti vrlo sarolika sto predstavlja problem u nastavi
- tokom obrazovanja studenti su izlozeni mnogim teorijama I razlicitim opisima
jezika: priklanjanje bilo kojoj kao superiornoj ne bi bilo u skladu sa znanstvenim
principima
S druge strane, nastava stranih jezika u osnovnoj I srednjoj skoli zahtijeva dosljednost u
pridrzavanju programa, jedinstven pristup jezicnoj analizi I jedinstvenu terminologiju
SELINKER
- razlikuje tri osnovne vrste pogresaka
- one nastaju jer se ucenici ne zadovoljavaju samo podacima koje dobiju u toku nastave
vec svjesno ili nesvjesno na temelju tih podataka stvaraju pravila i neku vrstu
pojednostavljenog sistema stranog jezika INTERLANGUAGE mijenja se
priblizavajuci se sistemu izvornih govornika
a) INTERLINGVALNE uzrokovane interferencijom materinskog jezika tj.
negativnom transferom
b) INTRALINGVALNE nastaju zbog nedovoljnog poznavanja zakonitosti unutar
jezika
- ucenik na osnovi podataka koji su mu dostupni stvara pogresne analogije I
generalizacije
C) GRESKE UZROKOVANE NASTAVNIM POSTUPCIMA ILI NASTAVNIM
MATERIJALIMA ogranicenost vremena prisiljava nastaavnike I pisce udzbenika na
odredjene simplifikacije
PIT CORDER:
2 su tipa gresaka:
1) ERRORS nastaju zbog nedovoljne kompetencije u jeziku
2) LAPSES posljedica su neuropsiholoskih smetnji (strah, odusevljenje, uzbudjenje) u
procesu enkodiranja I artikulacije govora javljaju se I kod izvornog govornika I god
ucenika stranog jezika
- emocionalna napetost onemogucuje kontrolu govora
- kod ljudi koji govore cistim standardnim jezikom mogu izbiti dijalekatski oblici nauceni
u djetinjstvu
Ove dvije vrste gresaka su na nivou KOMPETENCIJE I PERFORMANCE
- Govornik se moze sam ispraviti
- Zato je vijek potrebno dati uceniku mogucnost da se sam ispravi.
- Tek ako on to ne moze uciniti, nastavnik treba ispraviti gresku.
VAZNOST GRESAKA
- potrebno ga je utvrditi
- bilo radi odredjivanja stupnja znanja ucenika bilo radi poduzimanja mjera za
ispravljanje
- Vaznost greske ovisi o tome koliko ona smeta u prenosenju poruke I koliko odstupa od
norme.
- Vrednovanje gresaka ovisi I o nastavnom programu od ucenika se ocekuje da ne
grijese u podrucjima koja su uvjezbana I obradjena.
KADA I KAKO ISPRAVLJATI GRESKE?
- ucenje jezika je kognitivan process ucenici moraju biti svjesni gresaka koje cine I
trebaju ih cim vise ispravljati
- ispravljanje gresaka je neizbjezan dio procesa ucenja stranog jezika, greske se moraju
javljati ali se mogu I ukloniti njihovom dobrom voljom
1. GRESKE U GOVORU
- ispravljanje moze biti neposredno (ako se ispravljaju odmah) ili naknadno (s
vremenskim razmakom).
NEPOSREDNO ISPRAVLJANJE kada nastavnik zeli uvjezbati odredjenu jezicnu
strukturu ili vokabular
Nacin na koji se mogu neposredno ispraviti greske:
a) cim ucenik pogrijesi, nastavnik ga zaustavlja I upozorava, ucenik se ispravlja sam ili
ga ispravljaju drugi ucenici
b) nastavnik navodi ucenika dfa ponovi recenicu koju je rekao, pretvarajuci se da nije
dobro cuo. Ako se greska ponovi, nastavnik upozorava.
c) Nastavnik izravno ne upozorava na gresku vec prihvaca ucenikov izraz I ponavlja ga u
pravilnom obliku. Ucenik sam uocava gresku. Pogodno je za ucenike koji nemaju puno
samopouzdanja
d) nastavnik ponavlja ucenikov iskaz do mjesta gdje ocekuje da se on ispravi
NEPOSREDNO ispravljanje treba biti vrlo takticno da bi bilo efikasno
NAKNADNO ISPRAVLJANJE
kad se ocekuje od ucenika da se sluzi jezikom u nesto duzem monologu ili dijalogu:
prepricavanje, sudjelovanje u diskusiji, role-play
- u takvim slucajevima paznja je usmjerena na komunikativni cilj
- nastavnik biljezi greske pa ih kasnije komentira s ucenicima
Ispravljanje gresaka je nuzno u razrednoj situaciji ne samo zbog ucenika koji govori vec I
zbog ostalih jer oni lako prihvacaju greske kao normu
2. GRESKE U PISANOM TEKSTU
- ispravljanje gresaka treba cim je vise moguce prepustiti ucenicima
- ispravan model je potrebno pokazati ucenicima neposredno nakon dovrsetka
zadatka
- tako se ucenicima pomaze da potvrde ili isprave svoje pretpostavke ili nauce nesto
novo
- neposredno nakon zadatka, zelja za provjerom ispravnosti je veoma snazna pa taj
psiholoski moment treba iskoristiti
- kod pismenih sastavaka, ucenici mogu procitati svoje radove a nastavnik moze
obratiti paznju na oblike I strukture kod kojih se najvise grijesi
- greske koje ucenici sami pronadju ce djelovati bolje na njihovo daljnje napredovanje
a nastavnik ce imati manje gresaka za ispraviti
- Ispravljanje gresaka zahtijeva sistematicnost: simboli za upozoravanje na razlicite
tipove gresaka (potcrtavanje jednom ili dvije crte, ravnom ili vijugavom), oznacavanje
pogresnog reda rijeci brojevima, zaokruzivanje pogresne interpunkcije
- greske se oznacuju crvenom bojom
globalno I na svoj nacin ga povezuju sa situacijom na slici prije slusanja teksta treba
uskladiti predodzbe ucenika o tome sto se slikama zeli prikazati
2) KAO POTICAJ ZA RAZGOVOR I KOMUNIKACIJU RADI UTVRDJIVANJA
VOKABULARA
- mogucnosti vizualnih sredstava su gotovo neogranicene
- npr. crtez koji nastavnik stvara na ploci pred ocima ucenika pobudjuje paznju
- crtanje na ploci ima prednost jer ucenici mogu pogadjati o cemu se radi, iznositi svoja
misljenja I pretpostavke
- mogu se crtati figure u obliku skica (stick-figure drawing)
- crtezi mogu biti I unaprijed pripremljeni mogu se projicirati iz knjiga ili casopisa
- vise gotovih crteza mogu se spojiti u pricu ili dijalog
- slike mogu prikazivati pojedinacne predmete, radnje ili situaciju
- slike se mogu prikazati na grafoskopu, na ploci, podjeliti ucenicima za grupni rad
Ucenici mogu:
- pogadjati sto slika prikazuje prije nego im je nastavnik pokaze
- opisivati situaciju na slici, sto joj je prethodilo ili sto joj slijedi
- slika moze posluziti kao inspiracija za pismeni sastav
- mogu sastaviti dijalog koji bi osobe na slici mogle voditi
- diskutirati situaciju na posteru, reklami, slici
- pogadjati detalje po kojima se slike razlikuju
- diskutirati o razlikama u obicajima I kulturi ako im prikazemo autenticnu situaciju iz
zemlje ciji se jezik uci
- sastavljati pricu
***
GRAFOSKOP I FOLIJE
- folije su prakticne jer se mogu unaprijed pripremiti
- mogu se cuvati za visekratnu upotrebu
- pogodne su za ispisivanje recenica za graficku analizu, zadataka za pismeno ili usmeno
rjesavanje
- za prikazivanje rezultata cloze-testa jedna folija se moze staviti na drugu
- mogu se prikazati rezultati diktata
- mogu se koristiti za crteze, tabele, dijagrame koji ce se koristiti za diskusiju
KARTICE S RIJECIMA
- osobito su korisne s ucenicima na pocetnim stupnjevima nastave
- pogodne za uvjezbavanje I usvajanje vokabulara kao I uocavanje grafoloskih osobitosti
- pomazu da se bolje uoci vizualna slika rijeci
- mogu se na razne nacine vise puta upotrijebiti u toku jednog sata (dok se napisane nap
loci moraju brisati)
- na poledjinu im mozemo napisati nepravilne fleksivne oblike koji se tako lakse pamte
isto se moze koristiti za vjezbanje kolokacija
- kartice s rijecima, frazama I recenicama mogu se koristiti za uvjezbavanje brzog citanja
(flesh kartice)
TELEVIZIJA
- moze biti korisna u nastavi
- mogu se gledati direktno tv emisije
- mogu se koristiti video kasete
- rad u razredu se moze nastaviti na prethodno odgledane emisije kod kuce
- pruzaju mogucnost povezivanja jezika s autenticnim zivotnim situacijama
- ucenici ne samo da cuju govor vec I vise situacijski kontekst, geste, mimiku
KOMPJUTORI
- danas su svakodnevna pojava
- mogu imati neposrednu primjenu u nastavnom procesu
- mogu se primjenjivati za proucavanje I unapredjivanje nastave
- imaju veliku motivacijsku vrijednost ucenici se vole igrati tehnologijom
- stvarne mogucnosti u neposrednoj nastavi su ogranicene
- zahtijeva individualno ucenje
- uspjesna primjena pretpostavlja postojanje dobrih programa, prilagodjenih znanju I
mogucnostima odredjenih grupa ucenika
- pripremanje programa je dugotrajan I odgovoran posao rade ga malobrojni strucnjaci
- programi bi trebali biti savrseniji od skolskog udzbenika
- kompjutorski programi kao I svi ostali moraju brinuti o tome koje podatke ucenici
moraju svladati, kako ce ih svladati I mogucim pogreskama
- precjenjivanje u neposrednoj nastavi bi moglo razocarati
- korisni su u znanstvenim istrazivanjima za unapredjivanje nastave
- omogucuju laku I brzu kontrolu vokabulara I struktura u skladu sa zahtjevima jezicne
progresije za pojedini stupanj
- nastavnicima pomazu u pisanju vjezbi I testova
- studentima pomazu u savladavanju pismenog izrazavanja jer omogucuju laku I brzu
korekciju
MATERINSKI JEZIK U NASTAVI STRANOG JEZIKA
- Kroz povijest se upotreba materinskog shvacala na razne nacine:
GRAMATICKO- PRIJEVODNE METODE:
- obilato su se sluzile materinskim (prevodjenje, objasnjenja)
to je odgovaralo potrebama: ucenje se svodilo na prevodjenje knjizevnih djela
DIREKTNE ili PRIRODNE METODE:
- pocetak 20.st
- materinski jezik mora se u potpunosti izbaciti kako bi ucenici na direktan nacin mogli
svladavati strani jezik
AUDIOLINGVALNE METODE
- izbjegavaju upotrebu materinskog
- preporucaju da se ucenice na satu oslovljavaju stranom verzijom svog imena
DANAS
- tumacenja I stavovi su razliciti ovise I o uvjetima nastave
- TECAJEVI STRANIH JEZIKA u zemlji izvornih govornika
potpuno iskljucuju materiski jezik ali za vrijeme boravka u toj zemlji ucenici imaju
prednosti stalna izlozenost: dovoljno mogucnosti za samostalno provjeravanje,
potvrdjivanje ili mijenjanje pretpostavki o jeziku koji se uci
SKOLE U ZEMLJAMA GDJE UCENICI IMAJU ZAJEDNICKI STRANI JEZIK:
- upotreba materinskog jezika, ako je dobro osmisljena, moze pomoci brzem I boljem
svladavanju stranog jezika
- ucenici su vec svladali materinski jezik I ne moze se sprijeciti da to znanje donekle
utjece na savladavanje stranog jezika
- nastava bi se trebala pretezno odvijati na stranom jeziku
UTJECAJI MATERINSKOG: TRANSFER
- RAZLICITOSTI u gramatickim I leksickim sistemima dvaju jezika
materinski jezik moze negativno utjecati na napredovanje na stranom jeziku
interferencija ili negativni jezicni transfer
- uocava se na greskama ili u pisanoj produkciji
SLICNOSTI cesto su brojnije
- utjecaj slicnosti je manje uocljiv I na njega najcesce ne obracamo paznju
- znanje materinskog jezika bi se moglo pravilno iskoristiti u nastavi kada bi nastavni
postupci poticali pozitivni transfer a istovremeno ukazivali na negativni transfer
PROBLEMIMA TRANSFERA su se bavili:
Weinreich I Haugen njihovo proucavanje dvojezicnosti je znatno utjecalo na procvat
KONTRASTIVNIH JEZICNIH ISTRAZIVANJA u cijelom svijetu.
Fries I Lado prvi su naglasili potrebu kontrastivne analize materinskog jezika I
stranog jezika u pedagoske svrhe radi pripremanja nastavnih materijala koji bi uzimali
u obzir ter razlike
KONTRASTIVNA PROUCAVANJA u pocetku su imala za cilj da se na osnovi
uocenih razlika izmedju dva sistema predvide moguce interferencije materinskog
jezika na strani jezik
- na osnovi predvidjanja pripremili bi se materijali koji bi paznju posvecivali upravo
tim jezicnim pojavama kod kojih je moguca interferencija
- materinski jezik ne bi se koristio izravno u nastavi ali bi se o njemu vodilo racuna
- ciljevi su se dokazali nedostiznim zbog nedostatka cvrste I opceprihvatljive teorije
prema kojoj bi se konstrastirali jezici
- kontrastivna proucavanja su se usmjerila na lingvisticko proucavanje razlika medju
jezicima a istrazivanja transfera su presla u domenu psiholingvistike
DANAS ne postoji cvrsto znanstveno tumacenje o prirodi jezicnog transfera
jos su otvorena pitanja kako I zasto dolazi do transfera