Univerzitet u Sarajevu

Fakultet politikih nauka

Odsjek Politologija (Opti smijer)

PRIKAZ KNJIGE:
Naomi Klein: ''Doktrina oka'' Uspon
kapitalizma katastrofe

Student: Anesa Hodi, 3090/P

prof.dr.Asim Mujki

Mentor:

- U knjizi koju u prikazati detaljno su obuhvaeni problemi s kojima se svijet danas

suoava. Sva kompleksnost globalnoga svijeta, saeta na tristotinjak stranica, malo
to ostavlja neizreenim. S druge strane, neki drutveni problemi koje autor
analizira u knjizi ostaju prenaglaeni. Primjerice, knjiga ostavlja dojam stalnog
isticanja problema prevelike populacije, dok problematian ivotni stil prekomjerne
potronje, koji nas je i doveo do ozbiljnih ekolokih problema, ostaje izvan arita
diskusije.
Ipak, u cjelini gledano, Plan B znai izvanredan napor saimanja sve sloenosti
problema s kojima se suoava moderna civilizacija na jednom mjestu. Knjiga nudi
vrlo konkretna i uvjerljiva rjeenja popraena konkretnim podacima i primjerima.
Iako takav dojam izostaje u zakljuku, knjiga u cjelini ipak ostavlja dojam da se
neto jo moe uiniti.
Plan B ima za cilj provesti sve kroz tekst navedene mjere do 2020., to je uzeto kao
zadnja granica da plan spaavanja civilizacije uspije. Budui da prijetnje sigurnosti
sve manje dolaze od vojnih sila, a sve vie od problema okolia, odnosno nedostatka
resursa da se zadovolje osnovne potrebe stanovnika neke drave, autor smatra da
ne postoji nacionalna sigurnost bez globalne sigurnosti i obrnuto. Potrebno je hitno
djelovanje. Budui da je povijest pokazala kako je takvo djelovanje mogue, budui
da tehnologija koja bi nam to omoguila postoji, autor smatra da je provedba
njegova prijedloga samo pitanje volje politike i one osobne. Prije kraja autor
donosi budet Plana B za sve navedene mjere raspravljene u knjizi i usporeuje ga s
budetom zemalja cijelim svijetom za vojne svrhe. Kako bi se provele sve
predloene mjere, potrebno je 190 milijardi dolara. Na prvi pogled to je velik novac,
no neusporediv sa 1,235 milijarde dolara koje je svijet potroio samo na ratovanje
2006. godine. Zadnje misli autor upuuje itatelju, kojega poziva da jo odlui hoe
li nastaviti mirno ivjeti u svijetu u kojem business-as-usual unitava temelje koji ga
podravaju ili e usvojiti Plan B i postati dio generacije koja e odvesti svijet na put
odrivoga razvoja.
Knjiga ''Doktrina oka'' zaspravo odlian je nain za osvjeivanje svih onih koje
zanima svijet u kojem ive i sile koje pokreu promjene. Pritom se ona istie u moru
knjiga sline tematike snanom podlogom, brojnim primjerima i jako dobrim
istraivanjem same autorice. Ova knjiga potie na razmiljanje, okira, propitkuje i
nudi odgovore te raskrinkava globalne profitere i korporacijske interese ''upakirane''
kao javne. Iako se moda na poetku ideja iskoritavanja kao sa i ljudske nesree
ini okantnom, to dublje ulazimo u samu bit knjige, shvatamo koliko je svijet oko
nas slojevit i koliko je profit postao vaan nekima i vaniji od ljudskih ivota. U
vrtlogu tih zbivanja vano je prepoznati kada ''veliki igrai'' pokuavaju iskoristiti
okove svih vrsta i nastojati se oduprijeti, jer ako I dalje budemo utjeli, doktrina
oka postajat e sve snanija.

Doktrina oka je koncept koji se povezuje s ovisnosti slobodnoga trita o snazi

oka, koju je Naomi Klein poela istraivati u prvim danima okupacije Iraka, a potom
je detektirala slian modus operandi u brojnim dravama i dijelovima svijeta. Ona je
primjetila
i da biznisu bliske politike strategije zahtijevaju privatizaciju,
deregulaciju na razini drave i rezanje javne potronje. Kada nastupaju katastrofe,
graani su previse dezorijentirani da se suprotstave pa trite postaje ovisno o
okovima koji su uvelike olakavali njegovu slobodu i djelovanje.
- Na samom poetku knjige Klein spominje Miltona Friedmana, koji je uobliio ideju
koju ona naziva doktrinom oka. On je smatrao da samo kriza stvarna ili prividna
uzrokuje istinsku promjenu. Vjerovao je u ekonomsku teoriju laissez-faire te je
isticao da se trite moe samo regulirati ako nije pod utjecajem drave. Smatrao je
da se zajedniki resursi trebaju prebaciti u privatne ruke, to je bilo u interesima
velikih multinacionalnih kompanija, koje zapravo i imaju najveu korist od provedbe
ok-terapije.
Knjiga zapravo prouava uinke i primjene liberalnih teorija Miltona Friedmana i
chicake kole u razliitim zemljama svijeta, od ezdesetih godina prolog stoljea
do 2007. Glavna teza autorice govori da se primjena tih pravila (koje ukljuuju
privatizaciju, javno smanjenje potronje i liberalizaciju plaa) uvijek dogaa bez
pristanka naroda, ve se umjesto toga koristi doktrina oka kao oblik ok terapije,
preko koje se dolazi do liberalizacije. Uinak primjene tih teorija dovodi do rasta
nezaposlenosti, bogaenja elite i opeg osiromaenja stanovnitva. Meu tim
okovima, autorica nabraja torturu Pinochetova reima u ileu 1973., ruenje
Berlinskog zida i gospodarsku nestabilnost u Poljskoj i Rusiji u ranim osamdesetima,
nezaustavljivu inflaciju u Boliviji, rat na Falklandskim otocima izmeu Argentine i
Velike Britanije, rat u Iraku i unitenje New Orleansa uraganom Katrina u novije
vrijeme. Zagovornici doktrine oka meu kojima su MMF i Svjetska banka trae
nain, kako bi uspostavili model slobodnog trita u nekoj zemlji, pri tome obino
nasilno razarajui postojei ekonomski sustav. Kanadska spisateljica Naomi Klein u
knjizi "Doktrina oka - Uspon razarajueg kapitalizma" otkriva tajnu povijest naeg
doba raskrinkavajui globalne profitere i otkrivajui podatke i meusobne veze koje
su potresle ak i nju - koliko sveobuhvatno uvjerenja doktora oka dominiraju naim
svijetom i na koji se nain ostvarila ta dominacija. Zarada milijardi na tsunamiju,
pljaka po Rusiji, izrabljivanje Iraka - sve to je zastraujua pria o tome kako neki
mlate novac, dok se ostali mlate meusobno.
- Knjiga zapoinje opisom oka na individualnoj razini torturom, koja nastoji raznim
tehnikama u zatvoreniku izazvati stanje dezorijentacije i oka, da bi se na taj nain
od njih izvukla priznanja. Doktrina oka podrava to naelo i nastoji ostvariti u
masovnim razmjerima ono to tortura postie na pojedincu. Katastrofe poput
dravnih udara, teroristikih napada, sloma trita, cunamija, uragana ili ratova
izazivaju stanje kolektivnoga oka, to omoguuje preobrazbu svijeta i ostvarenje
ciljeva korporacija i politiara. Osim Friedmana, Klein je istaknula i Ewena
Camerona, kao jo jednoga ''doktora oka''.

Pritom Camerona veemo uz torturu, odnosno ok na individualnoj razini, a

Friedmana uz ikaku kolu, rat protiv ''socijalne drave'' i elju za osloboenjem
trita iz okova drave. Do 1950-ih godina usmjerenja koja su vjerovala u nadziranu
ekonomiju kejnesijanci, socijaldemokrati i developmentalisti bili su uspjeni u
svom djelovanju. Unitavanje developmentalizma na podruju Junoga unja (ile,
Argentina, Urugvaj i neki dijelovi Brazila) pokazalo se poput izazova zagovornicima
ok-terapije. Provoenje svoje politike zapoeli su u ileu, gdje im je cilj bio da
svrgnu administraciju Salvadora Allendea, koji se zalagao za dravno upravljanje i
nadzor nad velikim podrujima ekonomije. Allendeovo mjesto zauzeo je general
Augusto Pinochet, koji je ratom, uhienjima, muenjima, ideolokim istkama i
drugim tehnikama okirao graane. Istodobno je nastojao provesti privatizaciju,
deregulaciju i rezanje javne potronje. Meutim, na taj se nain ekonomija nije
uspjela oporaviti, pa su uslijedili jo vei okovi, a situacija se tek blago popravila
sredinom 1980-ih. U ileu nije bilo rijei o istom slobodnom tritu, ali usprkos
tome ile je zagovornicima fridmanizma primjer njegove uspjenosti.
- Ne moemo se ne zapitati je li mogua ok-terapija u demokratskoj zemlj poput
Ujedinjenoga Kraljevstva. Friedrich Hayek, Friedmanov suradnik i jedan od
predstavnika ikake kole, poslao je pismo Margaret Thatcher, tadanjoj britanskoj
premijerki, u kojem joj je predloio da se poslui dravama June Amerike kao
modelom za preobrazbu britanske kejnesijanske ekonomije. Iako ju je taj koncept
zainteresirao, odbijala je podrati politiku ok-terapije. Nekoliko dana potom, 1982.
godine, Argentina je izvrila invaziju na Falklandsko otoje, ostatak britanske
kolonijalne vlasti, to je dalo pokrie M. Thatcher da ostvari program kapitalistike
preobrazbe. U iduih nekoliko godina, usprkos brojnim trajkovima, privatizirane su
mnoge britanske tvrtke i sektori. Time je dokazano da je mogue, u razdoblju
politike krize, provesti ekonomski program ikake kole i bez vojnih diktatura i
muenja, i to ogranienom inaicom ok-terapije. - Friedman je nauio kako koristiti
okove ili krizevelikih razmjera jo sredinom sedamdesetih godina, kad je radio kao
savjetnik ileanskog diktatora,generala Augusta Pinocheta. Ne samo to su
ileancitada ostali okirani Pinochetovim silovitim dravnimudarom, nego je icijela
drava bolovala od tekehiperinflacije. Friedman je savjetovao Pinochetu danametne
brzu i rafalnu preobrazbu ekonomije rezanje poreznih stopa, slobodnu trgovinu,
privatiziraneusluge, rezanje javne potronje i de-regulaciju trita. ileanci su
doivjeli da njihove dravne kole zamijeneprivatne koje su placali vauerima.
Friedmanova radikalna ideja bila je da vlada, umjesto da potroi mili jardu dolara za
obnovu i poboljanje postojeeg njuorlinskog sustava javnoga kolstva, obiteljima
podijeli vauere kojima bi se plaalo privatnim institucijama, koje veinom rade kao
profi tne ustanove a sve bi to subvencionirala drava. Bitno je, pie Friedman, da
ta temeljna promjena ne postane privremena zamjena,nego '' stalna reforma''.
Friedmanov napis o New Orleansu bio je njegova posljednja javna preporuka umro
je za manje od godinu dana, 16. studenoga 2006., navrivi devedeset etiri godine.
Privatizacija kolskog sustava u amerikom gradu srednje veliine moda se ini
skromnom zadaom za ovjeka kojeg je veina smatrala najutjecajnijim

ekonomistom u posljednjih pola stoljea, ovjekom meu ijim se studentima nalazi

nekoliko amerikih predsjednika, britanskih premijera, ruskih oligarha, poljskih
ministara fi nancija, diktatora iz Treeg svijeta, sekretara Kineske komunistike
partije, direktora Meunarodnog monetarnog fonda i posljednja tri ravnatelja
amerikih Federalnih rezervi. Unato tome, njegova odlunost da njuorlinsku krizu
iskoristi za promicanje fundamentalistike inaice kapitalizma neobino je prikladan
oprotaj od nezamislivo energinog, metar i ezdeset visokog profesora koji je, kad
je bio u punoj snazi, sam sebe opisivao kao staromodnog sveenika koji
propovijeda na nedjeljnoj misi.11 Vie od tri desetljea Friedman i njegovi moni
sljedbenici usavraval su upravo tu strategiju ekati krizu velikih razmjera, a
zatim, dok se graani jo oporavljaju od oka, privatnicima prodati dijelove
dravnog vlasnitva i, to bre, reforme uiniti stalnima.
Friedman je nauio kako koristiti okove ili krize velikih razmjera jo sredinom
sedamdesetih godina, kad je radio kao savjetnik ileanskog diktatora, generala
Augusta Pinocheta. Ne samo to su ileanci tada ostali okirani Pinochetovim
silovitim dravnim udarom, nego je i cijela drava bolovala od teke hiperinfl acije.
Friedman je savjetovao Pinochetu da nametne brzu i rafalnu preobrazbu ekonomije
rezanje poreznih sto- pa, slobodnu trgovinu, privatizirane usluge, rezanje javne
potronje i de - regulaciju trita. ileanci su doivjeli da njihove dravne kole
zamijene privatne koje su plaali vauerima. Bila je to najradikalnija kapitalistika
preobrazba u povijesti, kasnije poznata kao revolucija ikake kole, jer je velik
broj Pinochetovih ekonomista studirao kod Friedmana na ikakome Sveuilitu.
Friedman je predviao da e brzina, neoekivanost i opseg ekonomskih promjena
izazvati psiholoku reakciju javnosti i time olakati prilagodbu. Toj munoj taktici
nadjenuo je i ime ekonomska ok-terapija. U sljedeim desetljeima, kad god bi
vlade nametale nasilne programe razvoja slobodnog trita, odluivale bi se, sve
redom, za sveobuhvatno lijeenje okom, za ok-terapiju.
- Nadalje, Klein spominje primjer Bolivije, u kojoj je takoer primijenjena okterapija. Nakon dugoga razdoblja diktature stanovnitvo je 1985. napokon dobilo
priliku da izabere predsjednika na tzv. nacionalnim izborima pritom su birali
izmeu bivega diktatora Huga Banzera i bivega izabranog predsjednika Victora
Paza Estenssora. Banzer je bio uvjeren u pobjedu u tolikoj mjeri da je izradio
antiinflacijski program u suradnji s Jeffreyjem Sachsom, pristaom fridmanizma.
Pobijedio je Victor Paz Estenssoro, meutim, odjednom je Paz (dotad nacionalist i
developmentalist) prihvatio Banzerov program ok-terapije, koji je proveden odmah,
ali ishod nije bio pozitivan za veinu. Hiperinflacija se smanjila, meutim,
svakodnevica veine stanovnika pogorala se, dok je elita profitirala.
- Idui primjer koji Klein opisuje jest primjer Poljske, gdje su 1980. radnici, nakon
trajka, glasovanjem utemeljili sindikat Solidarnost i izabrali sindikalnoga vou.
Sindikat se poeo veoma brzo iriti I prokazivati u javnosti korumpirane partijske
dunosnike, a ubrzo nakon toga ponudio je Poljskoj svoj ekonomski i politiki

program. U sreditu programa bila je njihova elja da se velike tvrtke preobraze u

radnike kooperative. Godine 1988. Solidarnost napokon preuzima vlast i zatjee
dug, inflaciju i glad. Najprije su se trebali rijeiti duga, ali to sami nisu mogli. Pomo
MMF-a i amerike vlade bila je uvjetovana prihvaanjem ok-terapije, koja je na
kraju i provedena. Friedman je tvrdio da su slobodna trita i slobodni narodi dio
nerazdvojnoga projekta, ali je Klein dokazala nevjerodostojnost te tvrdnje na
primjeru Kine. Ondje je vlada htjela ekonomiju otvoriti privatnom vlasnitvu te
istodobno zadrati vlast autoritarnim politikim nadzorom I represijom. Mnoge
vladine reforme pokazale su se uspjenima, ali kad je potkraj 1980-ih ukinula nadzor
nad cijenama i zatitu na radu, izazvala je snanu reakciju I negodovanje. Na sve
pokuaje pobune naroda vlast je odgovorila napadima. ok pokolja omoguio je
vladi daljnju provedbu ok-terapije, pa je Kina postala svjetska manufaktura i
omiljeno mjesto za tvorni- are svih multinacionalnih kompanija.
Jo jedna drava u kojoj je provedena ok-terapija jest Junoafrika Republika, gdje
je 1994. godine Afriki nacio nalni kongres (ANC) pobijedio na izborima, a Nelson
Mandela izabran je za predsjednika. Iako su oni bili za nacionalizaciju kljunih grana
junoafrike ekonomije, prihvatili su program koji je poveao nejednakost. elei
postii politiku preobrazbu, ANC je pristajao na uvjete u organizaciji ekonomije koji
su im kasnije praktiki onemoguili politiku preobrazbu. Iako su formalno bili na
elu Junoafrike Republike, nisu imali stvarnu mo. Umjesto nacionalizacije, tvrtke
su i dalje bile u rukama konglomerata, a veina moi u rukama malobrojnih bijelaca.
U Rusiji je pak Jeljcin, nakon raspada Sovjetskog Saveza, htio ''preobratiti'' Rusiju na
kapitalizam. On i njegovi savjetnici htjeli su postii ekonomsku stabilizaciju
primjenom ok-terapije. Kao prvi korak, ukinuo je kontrolu cijena te je zapoeo s
pripremama za provedbu privatizacije. Kriza koja je potom uslijedila bila je golema,
zbog ega se narod pobunio. Na to je Jeljcin odgovorio proglaenjem opsadnoga
stanja, za vrijeme kojeg su mnogi parlamentarni pristae ubijeni, a demokracija
izgubila. Tvrtke su se poele rasprodavati, korporacije dominirati, a elita je stekla
profit. Napredak ekonomije nije se u Rusiji uspio ostvariti prema planu, jer se
primjenjivalo previe oka, a premalo terapije.
Priu o ok-terapiji u SAD-u Klein poinje s Donaldom Rumsfeldom, koji je 2001.
godine postao ministar obrane, nakon ega je poeo provoditi svoj plan da u
ameriku vojsku uvede sustav ugovornih suradnika umjesto profesionalnih vojnika.
Busheva administracija bila je zainteresirana za privatizaciju mnogih javnih sektora,
a napad 11. rujna iskoriten je kao temelj za ok-terapiju. Slubeni cilj Busheve
administracije bio je borba protiv terorizma, ali je zapravo stvorena nova ekonomija
domovinske sigurnosti. Kapitalistima protokatastrofe ratovi i druge katastrofe
postale su cilj sam po sebi, zato to se na nesreama moglo dobro zaraditi. Mnogi
savjetnici u Bushevoj administraciji, koji su obnaali kljune dunosti u vladi, na
pravili su unosne karijere u kapitalizmu katastrofe. Svi koji su zbog toga bili optueni
za sukob interesa nijekali su da imaju ekonomsku korist od ratova te su se
predstavljali kao domoljubi iji je glavni interes bio obrana drave. Diljem SAD-a

dogaa se zanimljiv fenomen propada javni sektor, a zbog povjeravanja mnogih

poslova vanjskim suradnicima jaa privatni sektor. Time je drava praktiki izgubila
sposobnost da obavlja svoje glavne funkcije. Godine 2004. Klein je posjetila Bagdad
te otkrila mnoge injenice o invaziji na Irak. Invazija se u javnosti predstavila kao
opravdan postupak zbog straha od oruja za masovno unitenje, a Iraani su
prikazani kao teroristi. U Iraku su odluili iskoristiti sve tehnike oka strategija
SAD-a bila je sijanje straha, a cilj je bio privatiziranje vlasnitva teroriziranjem cijele
zemlje, razaranjem infrastrukture i njezinim obnavljanjem zapoljavanjem vanjskih
suradnika.
- Nakon odreenog razdoblja oka poeo se pripremati teren za gradnju I dolazak
multinacionalnih kompanija. Irak je unato napadima ostao nepokoren, pa se 2006.
naputaju gotovo svi planovi o privatizaciji i o privatiziranoj obnovi na tom podruju.
Umjesto toga, interes se okree prema naftnom sektoru, za koji su iraki sindikati
ranije naglasili da privatizacije ne smije biti. Ipak, 2007. iraki kabinet prihvaa
zakon koji doputa da se iraka leita nafte, koja su dotad bila u dravnom
vlasnitvu, izuzmu iz demokratske kontrole. Na kraju Klein zakljuuje da je u Iraku
zaista stvorena ''model-ekonomija'', ali ne ona koja se bila oekivala, nego model
privatizacije rata. Dosad su u knjizi spominjane uglavnom politike krize, stoga Klein
iznosi primjer ri Lanke, koja je doivjela krizu 2004. godine u obliku cunamija. U
tom kontekstu govori o ribarskom turistikom selu Arugamu na istonoj obali otoka,
gdje su hotelijeri, nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre izmeu Tamilskih
tigrova i Singaleza, eljeli da se ribari presele na neko drugo podruje. Htjeli su
pretvoriti Arugam u otmjeno turistiko odredite, to su im onemoguavali ribari koji
se nisu htjeli preseliti. Meutim, cunami je potpuno oistio plau, nakon ega je
ribarima zabranjen povratak. Vlada je izala ususret ulagaima, stvorivi zakone koji
su uklonili zapreke posjedovanja zemljita te koji su omoguili modernizaciju
infrastrukture uz pomo stranoga kapitala. Pristali su i na otvaranje ekonomije
privatizaciji, na to je stanovnitvo reagiralo trajkovima i prosvjedima. Povrh svega,
Tamilski su tigrovi objavili kraj prekida vatre ime opet poinje rat, a ono to je i
bilo obnovljeno, biva ponovno oteeno u borbi. Godine 2005., nakon uragana
Katrine, Klein je provela odreeno vrijeme u New Orleansu. Ondje je zamijetila
pojavu koju moemo otkriti i u nekim drugim zemljama podjelu na zelene i crvene
zone. Ondje dolazi do stvaranja situacije sline onoj u Iraku: iste kompanije koje su
profitirale u Iraku gledaju New Orleans kao novu priliku za zaradu. Zelena zona u
Bagdadu imala je vlastitu infrastrukturu, kojoj ostali nisu imali pristup, a takve zone
moemo pronai svuda gdje je prisutan kapitalizam katastrofe. U New Orleansu
Busheva administracija nije htjela placate zaposlenima u javnom sektoru, nego je
radije zapoljavala vanjske suradnike, a usluge su ponuene samo onima koji su ih
mogli plaati. Te ustanove i usluge predstavljale su zelene zone, a slabo funkcionalni
javni sektor crvene zone.
- U zadnjem poglavlju Klein istie primjer Izraela, koji je dokaz fenomena da se
trite prilagodilo nestabilnosti i katastrofama. U prolom desetljeu u Izraelu su se

dogodili mnogi ratovi, ali je burza ipak rasla izraelska ekonomija pokazala se
otpornom na okove. Kada je dot-com eko-nomija 2000. godine doivjela slom,
Izrael je njome bio najvie pogoen, kao tehnoloki najovisnija ekonomija svijeta.
Nakon toga u njemu zapoinje rast industrije domovinske sigurnosti. Do 2004.
godine ve se potpuno oporavio i postao primjer veoma uspjene ekonomije
postavi odredite za protuteroristiku tehnologiju. Taj nagli oporavak izraelske
ekonomije, popraen valom privatizacije, takoer je rezultirao jo veom
drutvenom stratifikacijom izmeu bogatih i siromanih.
Nakon Friedmanove smrti 2006. Godine mnogi su se pitali moe li pokret koji je on
stvorio i dalje postojati. Deregulacija, privatizacija i rezanje trokova javne potronje
stvorili su niz slomova te istaknuli veliku razliku izmeu siromanih i bogatih. U
mnogim dravama javlja se estok otpor oku i sve vea vjera u demokraciju i
slobodno poduzetnitvo. Ipak, korporatistiki pohod se nastavlja, pa je slabo
izgledno da bi se u skorijoj budunosti trend mogao promijeniti.