Internet

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 26

8.

INTERNET

Internet je odavno od mree za razmenu


akademskih, nau nih i vojnih informacija prerastao u osnovnu za razmenu podataka svih
vrsta. Do promena je dolo zbog omasovljenja
PC-a u poslovnim i ku nim primenama i ulaska
poslovanja na Internet kao jednog od najjednostavnijih na ina za pronalaenje poslovnih partnera i korisnika. Internet je danas u isto vreme
i sistem za emitovanje, i mehanizam za irenje
informacija, i medijum za saradnju izme u ljudi
i njihovih ra unara bez obzira na geografsku
lokaciju. Po ev od ranih istraivanja komutacije
paketa, razvijene drave, industrija i univerzite
bili su partneri u razvoju ove tehnologije.

8.1. UVOD

Za razvoj Interneta klju na su tri aspekta. Prvi je tehnoloka evolucija koja je


po ela sa ranim istraivanjem komutacije paketa i ARPANET-om to je dovelo do razvoja i primene novih tehnologija. Dananja istraivanja na razvoju Interneta nastavljaju da unapre uju infrastrukturu: u pravcu veli ine, brzine i funkcionalnos . Drugi
je drutveni aspekt, iji je rezultat ogromna zajednica korisnika koji rade zajedno na
kreiranju i unapre enju tehnologije. Tre i aspekt je, naravno, komercijalni koji za rezultat ima ekstremno ekasnu razmenu rezultata istraivanja u iroko primenjivanu i
dostupnu informacionu infrastrukturu.

Internet kakav danas poznajemo u sebi nosi klju nu tehnoloku ideju ideju mree
otvorene arhitekture. U ovom konceptu, izbor neke mrene tehnologije nije dik ran
odre enom arhitekturom, ve je ostavljeno korisniku da slobodno odabere tehnologiju
i povee se sa ostatkom mree. Da bi se razumele osnove Interneta vano je pro i njegovu istoriju.

8.2. RAZVOJ INTERNETA


Koreni Interneta se vezuju za 1856. godinu kada su SAD osnovale Agenciju za
napredne istraiva ke projekte (ARPA-Advanced Research Projects Agency) kao na in
da se pos gne vojna premo kroz s mulaciju napretka u nauci i tehnologiji. ARPA je
elela da ispita da li ra unari na raznim lokacijama mogu da budu me usobno povezani tehnologijom paketnog prenosa (packet switching). Informacije su po prvi put bile
deljene na manje celine - pakete i tek onda upu ivane drugim ra unarima. snovna
prednost ovakvog na ina razmene podataka je to nekoliko korisnika mogu da dele istu
komunikacionu liniju, a pake mogu da pronalaze najbolju putanju kroz mreu spojenih
vorova. U 1868. godini osnovana je mrea pod nazivom ARPANET. edan od najve ih
napredaka projekta ARPANET-a bio je razvoj protokola za komunikaciju umreenih
ra unara Mreni protokol za kontrolu prenosa TCP (Transmission Control Protocol) i
Internet protokol IP (Internet protocol) postao je standardni protokol za ARPANET.
Zanimljivo je da je povod za osnivanje ARPANET projekta u stvari bilo lansiranje prvog veta kog satelita Sputnik, od strane Sovjetskog Saveza 1857. godine. Kao odgovor
na to, SAD osnivaju agenciju ARPA. edan od istraiva kih zadataka ove agencije bio
je da se utvrdi na koji na in bi ameri ke vojne snage mogle zadra komandu i kontrolu nad svojim snagama i projek lima nakon nuklearnog napada. Cilj je trebalo da
bude vojna mrea, dovoljno decentralizovana da eventualni napad na klju ne ameri ke
gradove ne ugrozi mogu nost lansiranja projek la za izvo enje pro vnapada. Su na
ovakve mree je paketna komu rana mrea. Komutacija paketa, kako je navedeno ve

I 249

u prvim dokumen ma, predstavlja deljenje podataka u pakete, njihovo obeleavanje


tako da sadre izvor i odredite informacije i prosle ivanje od ra unara do ra unara dok
informacija ne s gne na svoj cilj. Ako se neki paket izgubi u bilo kom trenutku, poiljalac
ga moe ponovo posla .

U narednim godinama primarni razvoj odnosio se na komple ranje funkcionalnos


komunikacionog protokola i ostalog mrenog so vera. Krajem 1870. radna grupa za
mree zavrava inicijalni protokol i daje mu ime NCP Netowork Control Protocol. U
oktobru 1872. odrana je prva velika javna prezentacija ARPANETa, a iste godine lansirana je i atrak vna primena koncepta elektronske pote. Prezen ran je prvi so ver za
slanje i itanje elektronske pote, kako bi se olakala koordinacija razvojnih mova. Ve
slede a verzija, koja se pojavljuje nekoliko meseci kasnije, donosi listanje, selek vno
itanje, prosle ivanje i odgovaranje, i utemeljuje e-mail kakav danas poznajemo. n e
osta dominantna mrena aplikacija itavu deceniju.
Tokom 1880. godine donete su klju ne promene za Internet. Nacionalna fondacija
za nauku ( NSF Na onal Science Founda on) osnovala je svoju mreu NSNET. va
mrea se odlikovala pojedinim izvanrednim tehnolokim inovacijama, uklju uju i brze
ra unare i super ra unare velikih mogu nos na koje su bile smetene informacije.
Po etkom devedese h godina uvode se nove usluge i protokoli. Upravo nastankom
WWW-a (World Wide Web), koji e kasnije posta najpozna ja i najvie kori ena usluga (servis) na Internetu, po inje prava eksplozija povezivanja na Internet. Poslovni svet
i mediji po inju da prime uju veli inu i mogu nos Interneta, tako da po inje njegova
komercijalizacija. Na Internet se spajaju razne vladine i obrazovne ins tucije iz svih delova sveta. Sve vie rmi postavlja na Internet svoje web stranice i 1884. se pojavljuju
prve on-line prodavnice u kojima je mogu e kupova preko Interneta. NSNet se 1885.
vra a svojoj prvobitnoj ulozi istraiva ke i nau ne mree, a okosnica Interneta postaju
komercijalni davaoci usluga (Internet Service Provider). World Wide Web postaje najpopularnija i najkori enija usluga i prva po broju prenesenih podataka. Krajem devedese h godina razvijaju se nove tehnologije i usluge, kao to su pretraiva i Interneta
(search engines), Internet telefonija, elektronska trgovina (e-commerce), portali, online bankarstvo, prenos slike i videa u realnom vremenu itd.

8.3. TCP/IP SKUP PROTOKOLA


Kada su mreni protokoli razvijani tokom ezdese h i sedamdese h godina prolog
veka, za posmatranje paketa koji se alju kroz komunikacioni medijum bili su neophodni skupi, namenski ure aji analizatori protokola. Tako e, bilo je potrebno izuzetno
poznavanje samih protokola kako bi se prikazani podaci mogli razume . Danas, ovo se
250 IFO

dras no promenilo. Zahvaljuju i utemeljenju IP protokola kao otvorenog i zahvaljuju i


njegovoj arhitekturi, bilo koja radna stanica na mrei moe se koris
za analizu
saobra aja. Pokretanjem javno dostupnih i vrlo esto besplatnih programa moe se na
bilo kom ra unaru priklju enom na mreu vide ta se deava. snovna namena ovih
alata jeste dijagnos kovanje problema, ali su oni zna ajno doprineli i omasovljavanju
upotrebe IP protokola, jer su prak no svakome omogu ili da jasno vidi i razume kako
mrea radi.
TCP/IP skup protokola omogu ava ra unarima svih veli ina, razli i h proizvo a a,
sa razli i m opera vnim sistemima, da komuniciraju. To je njegova klju na karakteris ka. Predstavlja otvoreni sistem, u smislu da su denicija protokola i njegove brojne
implementacije besplatno javno dostupne. n je baza onoga to se zove svetski Internet, ili samo Internet, mree sa injene od miliona ra unara irom planete.
asno e radi, neki od do sada pominjanih protokola u slede oj tabeli pozicionirani
su u odgovaraju e slojeve:
Tabela 8.1 dnos protokola i slojeva SI modela

Sloj 7

Sloj aplikacije

HTTP, SMTP, SNMP, TP, Telnet, SIP, SSH...

Sloj 5

Sloj sesije

RPC, NetBIS, TLS, Winsock...

Sloj 6
Sloj 4
Sloj 3
Sloj 2
Sloj 1

Sloj prezentacije

XDR, SMB, NCP...

Transportni sloj

TCP, UDP, RTP...

Sloj veze

Ethernet, Token ring, rame Relay, ISDN, Wii, DDI...

Sloj mree
izi ki sloj

IP, ICMP, IGMP, ARP, RARP, X.25...

Bakarna parica, koaksijalni kabl, radio veza, ber-op ki kabl.

8.4. IP ADRESA
IP adresa je struktura podataka koja slui za jedinstveno iden kovanje ra unara u
mrei. To je vrednost duine 32 bita (4 bajta) koja je dodeljena svakom sistemu na Internetu. Poto je ova vrednost jedinstveni iden kator, dva sistema ne mogu ima istu
IP adresu. Sa druge strane, mogu e je da neki sistemi imaju vie od jedne IP adrese. U
tom slu aju, moe im se pristupi koriste i bilo koju od njih.

IP adrese su naj e e u praksi zapisane u ta ka - decimalnoj notaciji svaki bajt


je predstavljen svojom decimalnom vredno u, a izme u njih su ta ke (na primer
82.117.206.16). bzirom da su u pitanju bajtovi, o igledno je da u decimalnom zapisu
uzimaju vrednost 0-255.

I 251

Kako je Internet mrea sastavljena od mrea, svaka IP adresa sastoji se od dva dela:
mrenog (koji iden kuje mreu u koju je ra unar povezan) i tzv. host dela (koji iden kuje sam ra unar unutar mree). IP mrena adresa dobija se bitskom operacijom I (AND)
izme u 32-bitne IP adrese i jo jedne vrednos mrene maske (subnet mask). Maska
sadri logi ku vrednost 1 za svaki bit koji ini mreni deo i vrednost 0 za svaki bit host
dela. igledno, svi ra unari u istoj lokalnoj mrei (treba da) imaju istu mrenu masku.
Mrena maska se tako e esto zapisuje u ta ka decimalnoj notaciji (npr. 255.255.255.0
prvih 12 bita mreni deo, poslednja 4 host).
Postoje tri vrste IP adresa:

1. unicast odre uje ta no jedan ra unar,

2. broadcast odre uje celu lokalnu mreu,


3. mul cast odre uje grupu ra unara.

Kada je odredite nekog IP paketa broadcast adresa, ceo host deo adrese popunjava
se jedinicama.

IP adresa iz prethodnog primera moe ima mrenu masku 255.255.255.0, to zna i


da je njen mreni deo 82.117.206, pa je adresa mree 82.117.206.0. Kako je mrena
maska duga ka 24 bita, to zna i da host deo ima 8 bita. Zato u toj mrei moe bi
maksimalno 254 ra unara, jer je adresa 0 oznaka same mree, a adresa 255 broadcast
adresa. esto se u praksi mrena maska zapisuje iza IP adrese kao broj bita mrenog
dela, razdvojen kosom crtom: 82.117.206.16/24. Neprak nost ovog adresiranja za
ljude prevazi ena je uvo enjem domenskog servera imena (DNS Domain Name
Server), koji svojom hijerarhijskom konstrukcijom obezbe uje da se numeri ke adrese
zamene logi nim i razumljivim imenima.
Da bi se olakala administracija mrea, skup svih IP adresa podeljen je na klase: A,
B i C. U praksi postoje i klase D i E, ali se koriste samo za mul cast i eksperimentalno
adresiranje.

Mree klase A, kod kojih je najvii bit postavljen na 0 (vidi Sliku 8.1), obuhvataju
opseg adresa od 1.0.0.0 do 126.0.0.0. vo su jako velike mree i dodeljuju se samo
ogromnim kompanijama, jer u sebi mogu sadra preko 16 miliona ra unara.
Mree klase B, kod kojih dva najvia bita imaju vrednost 01 (vidi Sliku 3.7), sadre
adrese iz opsega 128.0.0.0 do 181.254.0.0 i korisnicima stavljaju na raspolaganje
oko 65000 adresa.

Mree klase C imaju navie bitove postavljene na vrednost 110 i omogu avaju 254
ra unara u ovoj mrei.

252 IFO

Slika 8.1 Klase IP adresa

8.5. POVEZIVANJE NA INTERNET

Su na povezivanja na Internet predstavlja povezivanje ra unara sa nekim ruterom


koji je deo Interneta. vakav ruter naj e e poseduju univerzite (akademske mree),
istraiva ki centri ili komercijalne kompanije koje se nazivaju davaoci Internet usluga
(ISP - Internet Service Providers). Internet provajderi funkcioniu na raznim nivoima
komunikacije. Lokalni provajder obezbe uje konekciju od nacionalnog ili regionalnog
provajdera ka korisnicima. Nacionalni ili regionalni provajderi NSP (Network Service
Providers) su provajderi velikog kapaciteta i oni poseduju sopstvenu backbone mreu.
Ki ma (Backbone), ili jo kako se naziva Internet ki ma, su op ki kablovi velikog kapaciteta koji nose najve i deo protoka informacija na Internetu. Ime su dobili tako to
njihova uloga podse a na ulogu ki me u ljudskom skeletu. NSP provajderi napla uju
lokalnim provajderima kori enje njihove mree. Protoci koje backbone podravaju
mogu bi u opsegu od 45Mb/s do 10Gb/s. vakvi backbone provodnici se presecaju na
mes ma koja se nazivaju Network Access Point (NAP). Tako e, presecaju i regionalne
mree na mes ma koja se nazivaju - MAEs (Metropolitan Area Exchanges).
Razmotri emo dva osnovna slu aja povezivanja ra unara na Internet: kada je
ra unar deo lokalne mree i kada je izolovan, a povezuje se putem telekomunikacionih
usluga. Ako je ra unar deo lokalne ra unarske mree, tada je on preko mree povezan do gateway-a , koji je dalje povezan na davaoca Internet usluga. Ako se radi o
pojedina nom ra unaru, koji nije deo LAN-a, postoji nekoliko na ina povezivanja na
Internet od kojih su slede i metodi naj e i: telefonski, broadband (telefonski ve eg
kapaciteta), leased-line (zakupljenim linijom) i bei no. Svaki od ovih na ina povezivanja ima svoje karakteris ke kao to su cena i bitski protok. Protok informacija sa
Interneta moe bi simetri an, kada je protok podjednak u oba smera i asimetri an
kada protok nije is u oba smera. Smer od ra unara ka Internetu se naj e e naziva
upstream ili upload dok se smer od Interneta ka ra unaru naziva download ili downlink
ili downstream.

I 253

Telefonska veza: avna telefonska mrea - PSTN koris postoje e telefonske veze
za konekciju sa Internetom i omogu ava protok do 56kb/s, primenom modemske tehnologije. Neke telefonske kompanije pruaju usluge i ve ih protoka kori enjem novijih tehnologija me u kojima su DSL (Digital Subscriber Line) i ISDN (Integrated Service
Digital Network). ISDN servis je skuplji od standardnog telefona ali prua mnogo ve i
protok: od 128kb/s i 256kb/s.
irokopojasne (Broadband) veze: irokopojasne ili difuzne veze predstavljaju telefonske veze sa brzinama ve im od 200kb/s. Tehnologija koja omogu ava ovaj servis
naziva se Asymmetric Digital Subscriber Line (ADSL). Re asimetri no ozna ava da je
protok asimetri an i iznosi 100 do 640kb/s uplink i 1.5 do 8Mb/s downlink. Postoji i
kablovski Internet preko kablovske televizije. Protok je tako e asimetri an i uplink je od
100 do 1000Kb/s, a downlink od 1 do 10Mb/s.
Zakupljene linije: Velike rme koje imaju potrebu za velikim Internet protokom
mogu se poveza sa Internet provajderom preko kablova koje mogu da iznajme od
provajdera. To su naj e e op ki kablovi velikog kapaciteta koji im omogu avaju bri
pristup internetu za sve ra unare u njihovoj lokalnoj mrei. Neke od linija koje se mogu
iznajmi su E1, E3, itd.
Bei na konekcija: Bei na konekcija ne obezbe uje velike protoke ali je sve popularnija zbog obezbe ivanja mobilnos . Pojavom mobilnih telefona, notebook ra unara,
PDA-ova (Personal Digital Assistant) i sl. popularizovao se bei ni pristup Internetu.
Tehnologije koje obezbe uju bei ni pristup su: GPRS, Bluetooth i WLAN.

8.6. SISTEM IMENA DOMENA


Sistem imena domena - DNS (Domain name system) uva i povezuje veliki broj informacija sa imenima domena i prevodi imena domena u IP adrese. Kao to je ve re eno,
komunikacija izme u pojedinih ra unara na Internetu zasniva se na IP adresama. Poto
ih je teko pam i zadra preglednost nad npr. 100 i vie ovakvih adresa, uveden je
sistem koji vee IP adresu jednog ra unara za jedno ime. Mogu e je npr. ra unaru sa
adresom 156.210.11.78 dodeli ime MRACUNAR i za sve poslove koris samo to
ime. Ukoliko se ovaj ra unar prebaci u drugu mreu (subnet), ne mora se pam njegova nova IP adresa jer njegovo ime ostaje isto. DNS je u osnovi jedna distribuirana baza
podataka u kojoj su upisana sva imena i odgovaraju e IP adrese pojedinih ra unara i
skup funkcija koje omogu avaju prevo enje IP adresa u imena domena i obrnuto.
Kori enje imena umesto numeri kih adresa ra unara pojavilo se prvo u ARPANET-u.
Svaki ra unar u mrei sadrao je fajl hosts.txt u kome su bili mapirani svi ra unari koji
su se nalazili u mrei, tj. njihove IP adrese sa imenima (npr. 212.62.45.222 sa www.
singidunum.ac.rs). vi fajlovi i dalje postoje na modernim ra unarima i koriste se kao
alterna va DNS-u u manjim mreama. Me u m, ova metoda je sta kog karaktera
jer, ukoliko se neka IP adresa u me uvremenu promeni, moraju se ru no unosi novi

254 IFO

podaci. DNS se pojavio zbog porasta broja umreenih ra unara i potrebe za jednostavnijim adresiranjem.
DNS ine hijerarhijski povezani DNS serveri. Za svaki od domena mora da postoji
deklarisan jedan ili vie nadlenih DNS servera koji su zadueni za uvanje i davanje informacija o navedenom domenu. edan DNS server moe bi zaduen i za ve i broj potpuno nezavisnih domena. U korenu stabla postoje specijalni DNS serveri koji se zovu
root serveri i oni su zaduene za domene na najviem nivou (top level domene), tj.
domene na samom korenu stabla.
Prostor domenskih imena je stablo za iji svaki vor postoji zapis u DNS-u nadlenom
za tu zonu. U nadlenom DNS serveru (authorita ve DNS name server) mogu e je za
odre enu zonu deklarisa pod-zone putem deklarisanja odgovaraju ih DNS pod-servera. Informacije koje su povezane sa vorovima se trae pomo u razreiva a (resolver).
To su klijentske komponente DNS sistema koje se obra aju DNS serveru da bi od njih
dobili IP adresu odre enog domena. Resolver koris rekurziju da bi doao do eljene
informacije koja je zahtevana od strane korisnika.
Naziv domena (domain name) se sastoji od dva ili vie delova razdvojenih ta kama.
Uzmimo za primer domen: en.wikipedia.org
Prva oznaka sa desne strane predstavlja top-level domen (.org).
Svaka naredna oznaka predstavlja pod-domen top-level domena (wikipedia. en).

Domen moe ima jedan ili vie hostname-ova kojima su pridruene realne IP
adrese.Npr. en.wikipedia.org i wikipedia.org domeni su oba hostname-ovi, ali org
domen nije.

Slika 8.2 Hijerarhijska organizacija DNS imena

I 255

ema imenovanja domena na Internetu hijerarhijski je organizovana. Internet je


podeljen na podru ja od kojih svako ima odre eno zna enje. Podru ja su organizovana u obliku stabla i podse aju na organizaciju direktorijuma na hard disku jednog
ra unara. edan DNS server moe uva informacije o vie razli i h domena, a vie
DNS servera mogu uva informacije za samo jedan domen. Struktura Interneta prikazana je na Slici 8.3:

Slika 8.3 Hijerarhijska organizacija imena domena


Root Domain: Na vrhu se nalazi tzv. root domen koji se ozna ava ta kom. U praksi
se ta ta ka ignorie tako da se ne mora koris
Top Level Domain: Drugom podru ju pripadaju tzv. top level domeni (TLD) i iz njih
se moe odredi kojoj organizaciji, dravi ili geografskom prostoru taj domen pripada.
Ispod ili iznad top level domena ne moe se nalazi neki drugi top-level domen. Postoje
tri kategorije top-level domena:

TLD vezani za zemlje: domen duine dva slova vezan za zemlju ili odre eni
geografski prostor (.sr - Srbija, .jp - apan, .ru - Rusija i sl.)
generi ki TLD: domen koji se koris za odre enu klasu organizacija (.com -commercial, .org - neprotne organizacije, .net - network, .mil - military i sl.)
infrastrukturni TLD: jedini u ovoj grupi je .arpa domen.

Second Level Domain: Predstavlja slede e nie podru je ispod TLD i ozna ava ime
pod kojim se neka rma moe registrova . Uzmimo za primer da rma velika rma
eli da registruje domen na Internetu sa nazivom velikarma.sr. Prvo se mora sazna
da li je taj domen slobodan? Centralno mesto za registraciju domena je InterNIC (www.
internic.net). vde se tako e moe prekontrolisa dostupnost slobodnih domena.
256 IFO

Subdomain: Ispod gore navedenih domena slede i sloj domena se naziva Subdomain. Univerzite npr. esto koriste subdomene jer su podeljeni u vie stru nih
podru ja. Na naoj slici je prikazana su dva ra unara koja se nalazi pod subdomenom
.singidunum.

8.7. PROBLEMI I OGRANI ENJA TCP/IP SKUPA PROTOKOLA


Dananja rasprostranjenost IP skupa protokola nije se mogla ni naslu u vreme
kada je nastajao. Vremenom, pojavljivale su nove i nove primene u trgovini, mobilnoj
telefoniji, ru nim i prenosnim ra unarima, najraznovrsnijim ure ajima koji se nalaze u
doma instvu. Potrebe za adresama rastu, a sa njima je i usmeravanje saobra aja sve
tee. Porast potreba je eksponencijalan, a ne linearan, a ovo su neki od razloga:
trend prelaska sa povremenih (tzv. DialUp, telefonskih) na stalne Internet veze
(kablovski, bei ni, ADSL) dovodi do toga da se odnos broja adresa prema broju
korisnika brzo menja sa npr. 1:10 na 1:1.
dinami na ekspanzija Interneta u najmnogoljudnijim zemljama (Kina, Indija)
ekspanzija ure aja koji trae Internet adrese milijarde mobilnih telefona,
prenosnih ra unara, televizora, konzola za igru, kompjuterizovanih ku nih aparata, automobila.
Zbog klasikovanja adresa, svaki korisnik je dobijao jednu od tri ponu ene veli ine
mree. Recimo, ukoliko vam je bilo potrebno 100 adresa, dobijali ste najmanju mogu u
jedinicu C klasu 254 adrese, ime su itave 154 adrese ostajale neiskori ene. Rezultat toga bila je injenica da je na Internetu ponestajalo adresa, dok je iskori enje ve
dodeljenih bilo tek oko 3%.
Drugi problem predstavljala je veli ina tabela ru ranja na usmeriva ima. Sa porastom broja mrea na Internetu rastao je i broj ruta. Savremeni usmeriva i imaju tabele
maksimalne duine oko 60.000 redova. Da nisu preduzete odgovaraju e mere, rast Interneta bio bi zaustavljen zbog ovog ograni enja.
Privremeno reenje ovog problema su NAT (Network Address Transla on) i besklasno me udomensko ru ranje -CIDR (Classless InterDomain Rou ng). NAT je koncept
prevo enja adresa, kojim se omogu ava da itave lokalne mree pristupaju Internetu koriste i samo jednu IP adresu, uz neka ograni enja. CIDR je princip generalnog
mrenog preksa, koji se uvodi umesto klasa A, B i C. Mreni deo adrese me nije ksiran na 8, 16 ili 24 bita. Na taj na in pos e se preciznije usitnjavanje adresnog prostora, koji onda moe bi op malnije raspodeljen korisnik moe dobi od 32 adrese
do 500.000, u skladu sa svojim potrebama. vim je dobijena i takozvana agregacija
ruta, jer jedna ruta vieg nivoa (ve e mree) u tabeli rutera moe predstavlja vie ruta
nieg nivoa (manjih mrea).
I 257

Prenos zvuka i videa zahteva garantovani kvalitet prenosa i prioritet u prenosu (tzv.
QoS, Quality of Service) u odnosu na pakete servisa koji nisu na taj na in vremenski zavisni (na primer elektronske pote, za koje je nebitno da li putuju 10 ms ili 30 sekundi).
Pojavljuje se potreba za ifrovanjem sadraja paketa na IP nivou. tvorenost mrene
arhitekture ne mora obavezno zna i i otvorenost podataka koji se tom mreom
prenose, te je neophodno obezbedi za tu sadraja.

Ve po etkom devedese h godina prolog veka postalo je jasno da IP skup protokola, onakav kakav je bio i kakav je u prethodnom delu opisan, nije u stanju da odgovori
izazovima. Bilo je neophodno radi na razvoju protokola slede e generacije, koji e
zadra sve dobre karakteris ke koje IP sada ima, i rei navedene probleme. Radna
grupa za razvoj IP protokola nove generacije postavila je sebi slede e smernice za novi
protokol:
omogu i postepen prelazak sa postoje eg IP protokola na protokol nove generacije
omogu i da postoje a oprema koris i protokol nove generacije

omogu i da nova oprema komunicira i jednim i drugim protokolom

zna ajno pove a adresni prostor, uz mogu nost translacije postoje ih IP adresa
razvi mehanizme za te sadraja koji se prenose
podrka za klase servisa (QoS)

podrka za mobilnost da ra unar bez prekida u radu moe prelazi iz jedne mree
u drugu
lake upravljanje saobra ajem kontrola toka, primena raznih poli ka ru ranja,
dodeljivanje prioriteta.
automatska dodela adresa i parametara ru ranja unutar samog protokola

Novi protokol je usvojen 1884. godine, kada je i dobio ime IP verzija 6, ili skra eno
IPv6, dok je postoje i IP protokol poznat kao IP protokol verzija 4 IPv4. Adrese su
pove ane na 128 bita i predstavljaju se kao niz 8 grupa od po 4 heksadekadne cifre.
Naspram oko 4.2 milijarde adresa kod verzije 4, novi protokol ima adresni prostor
veli ine 4.2 milijarde na 4 stepen, tj oko 3.4 E38. Promenjena je i struktura adrese. Iako
iz dananje perspek ve ne deluje blizu dan kada e novi protokol zauze mesto starog,
poslednjih godina se intenzivno radi na njegovom razvoju.

258 IFO

8.8. INTERNET SERVISI

8.8.1. Elektronska pota

Servis elektronske pote (e-mail servis) je jedan od naj e e kori enih servisa na
Internetu. vaj servis postoji due od samog Interneta. Prvi put je predstavljen 1865.
godine za me usobnu komunikaciju korisnika na mainframe ra unarima. Ubrzo je dobio mogu nost rada i u mreama tj. mogu nost razmene poruka izme u korisnika na
razli i m ra unarima. 1868. godine se pojavljuje simbol @ za razdvajanje korisnika
od maine (korisnik@ra unar.mrea).
Elektronska pota omogu ava razmenu privatnih poruka sa bilo kojim korisnikom
Interneta bez obzira na zemlju ili deo sveta u kojem se nalazi. Predstavlja najje iniji
i istovremeno najekasniji na in komuniciranja. Poput standardne potanske slube,
epota je p asihronog prenosa podataka ljudi alju i primaju poruke onda kada
im to odgovara, a ne moraju da uskla uju svoje ak vnos . U porukama savremene
epote esto se nalaze priloeni dokumen , hiperveze, tekst u HTML formatu ili slike.
Iako moe da se iskoris za prenos govornih i video poruka, epota se jo uvek najvie
koris za razmenu klasi nih tekstualnih poruka.
Uobi ajeno je da e-mail adresa sadri dva dela. Prvi deo korisnik sam odre uje.
Drugi deo je odre en imenom Internet provajdera. U okviru celog Interneta ne moe
se pojavi dupliranje bilo koje elektronske adrese.
E-mail sistem je dizajniran tako da omogu ava slanje i prijem tekstualno baziranih
poruka i slanje raznih dokumenata u obliku dodatka (a achment). Razni so verski pake za manipulaciju sa E-mail porukama daju i neke mogu nos kvalitetnijeg pisanja Email-a, recimo sa izborom slova, njihove boje i veli ine. Poto nije poznato koji so ver
koris primalac poruke sa druge strane, moe do i do problema da se korektno pro ita
poruka. Zbog toga je preporu ljivo da se uvek koriste jednostavna ASCII slova, ili kako
se esto naziva takav vid pisanja Plain Text.

Slika 8.4 Primer klijentskog so vera za rad sa e-mail-om

I 259

Da bi se mogao posla razli it e-mail i dobi informacije koje nisu standardne


ASCII tekst e-mail poruke, vano je da postoji standardan na in predstavljanja strukture ovih poruka. vaj standard se zove MIME (Mul purpose Internet Mail Extension )
vienamenska Internetova proirenja za elektronsku potu. MIME je u stvari pokuaj da
se razli i forma poruka prenose na is na in, kako bi se moglo komunicira s drugim
ljudima, ak i kada oni koriste potpuno druga iji program za elektronsku potu. MIME
osigurava da se netekstualni fajl prvo transformie u tekstualni iako rezultuju i tekst
ne moe da se ita.
Najraireniji protokol za slanje e-pote je SMTP (Simple Mail Transfer Protocol), a za
preuzimanje poruka POP3 (Post O ceProtocol version 3) protokol.

SMTP podrava slanje tekstulanih poruka u sedmobitnom ASCII kodu. Na svaku poruku koja se alje, SMTP dodaje podatke potrebne za ru ranje paketa. Svako kreiranje
poruke se obavlja u programima za kreiranje poruka, koji se jo nazivaju i Mail User
Agent. Progam koji se naziva Mail Transport Agent elektronsku poruku za m prosle uje
na Internet do mail servera kori enjem TCP/IP protokola. Na serverskoj strani se mogu
izdvoji tri osnovne celine: mail server, mail hub, i mail gateway prolaz. Mail server je
ra unar namenjen da primi poruku od korisnika i da je preko mail hub-a prosledi do
mail gateway-a na internet. Da bi poruka pris gla na eljeno odredite potrebno je da
poseduje korektnu adresu, koja se sastoji iz dva osnova dela: imena korisnika i imena
SMTP servera na koji je korisnik priklju en, odnosno na kome je korisnik otvorio nalog. Poslata elektronska poruka sa SMTP servera se ru ra (preusmerava) kroz Internet
do ciljnog mail gateway-a. Mail hub preusmerava prispelu poruku do PP servera na
prijemnoj strani. Na osnovu korisni kog imena poruka se smeta u posebne sistemske foldere poznate kao mailbox-ovi. SMTP protokol obezbe uje korekciju greke ali
ne obezbe uje potvrdu pris zanja poruke. Problem SMTP protokola je to ne moe
prenosi binarne podatke bez prethodne konverzije u karaktere. Prispele poruke u
mailbox klijenta prosle uju se na zahtev klijenta na njegov ra unar ili na neki drugi
nalog putem PP protokola. PP server se moe so verski podesi da prispele poruke
preusmerava, uva kopije, prosle uje i odmah brie i sli no.

8.8.2. Telnet servis

snovna uloga telnet servisa jeste da omogu i rad korisnika na udaljenim


ra unarima. vaj servis je izgra en na klijent-server arhitekturi to zna i da zahteva od
korisnika posedovanje klijentske aplikacije i da na ra unaru na koji korisnik eli da se
povee bude instalirana serverska komponenta servisa. Nakon uspostavljanja inicijalne
veze telnet protokola ovaj servis poprima karakteris ke host-based arhitekture. To
zna i da svaka operacija od strane klijenta (npr. pri sak tastera na tastaturi) se istovremeno prosle uje serveru. Na taj na in korisnik moe obavlja operacije na udaljenom
ra unaru na is na in kao da sedi direktno ispred ra unara i koris lokalnu tastaturu i
monitor.

260 IFO

edan od glavnih razloga zato se danas telnet retko koris za udaljeni pristup
ra unarima jeste pojava gra kog korisni kog interfejsa (GUI) za koji ovaj protokol nije
dizajniran. Dodatni razlog pada popularnos ovog servisa jeste bezbednost. Telnet protokol sve akcije korisnika (uklju uju i i slanje korisni kog imena i lozinke) i rezultate
instrukcija alje u izvornom obliku to ga ini nebezbednim za kori enje na mreama
ije je kanale mogu e prislukiva .
Bez obzira na sve re u upotrebu telnet servisa za rad na udaljenim ra unarima
ve ina modernih opera vnih sistema danas se isporu uje sa uklju enom klijentskom
komponentom. Razlog ovome jeste mogu nost kori enja telnet klijenta za pristup
serverskim komponentama ostalih servisa.

8.8.3. Protokol za prenos podataka

Protokol za prenos podataka - TP (File Transfer Protocol) sa ra unara na ra unar


nastao je jo na samom po etku Interneta. Zahteva posebne naredbe za kopiranje podatake sa ra unara na ra unar. Na TP serverima se nalaze fajlovi i programi koji se
mogu prene na eljeni ra unar. Za pristup ovim serverima koris se TP so ver (TP
klijen ). ednostavno, na serveru se izaberu datoteke, a TP izvrava prenos.
Tako e, TP se koris i za tzv. upload, tj. slanje fajlova do servera. Na primer,
kada se kreiraju sopstvene web stranice, da bi svima bile dostupne moraju se prene
na hostuju i server. Postoje dve razli ite vrste TP servera. Da bi se pristupilo prvim
potrebna je lozinka i korisni ko ime. Postoji druga vrsta servera tzv. anonimni (anonymous) gde se za pristup kao korisni ko ime koris re anonymous, a kao lozinka se
koris sopstvena e-mail adresa.

8.8.4. Diskusione grupe

Diskusione grupe (Newsgroups) su grupe za diskusiju preko mree na kojima se okupljaju osobe sli nih interesovanja da bi razmenili miljenja. Postoji na hiljade diskusionih grupa koje se bave gotovo svakom temom koja se moe zamislite. Ve ina diskusionih
grupa se povezuje preko Usenet-a, mree posebnih serverskih ra unara sa specijalizovanim so verom potrebnim za obradu poruka. Usenet serveri primaju poruke od
korisnika i iste prosle uju do drugih Usenet servera irom sveta. So ver koji se koris
za slanje i itanje ves se naziva news reader. Program koji se nalazi na serverskom
ra unaru, koji razvrstava pris gle ves naziva se news server. Poruke se razvrstavaju
prema news grupama, a ako se pojavi poruka sa nepostoje om news grupom, takva
vest se odbacuje. Kada se otvori poruka ona se preuzima sa servera, a ita se kao poruka elektronske pote. Na poruku se moe odgovara ili se mogu prosle iva koriste i
istu tehniku koja se upotrebljava za elektronsku potu. Svako u grupi moe da postavi poruku i svako moe da je pro ita. Pored obi nog teksta, lanovi grupe mogu da
razmenjuju slike i datoteke s drugim sadrajem, tako to e ih jednostavno priloi uz
poruku.

I 261

Najbolji na in da se pristupi diskusionim grupama jeste da se koris poseban ita


za diskusione grupe. Internet Explorer sadri sopstveni ita za diskusione grupe koji
se zove utlook Express, a koji se naravno koris i za elektronsku potu. Za vlasnike preduze a, diskusione grupe su odli an na in za dobijanje povratnih informacija o
kvalitetu proizvoda ili usluga.

8.8.5. Servis za trenutnu razmenu poruka

Trenutna razmena poruka - IM (Instant Messaging), ili servis za razmenu kratkih


poruka je servis dostupan kori enjem ra unarskih mrea, a njegov razvoj se uglavnom
podudara sa razvojem Internet mree. vaj servis omogu ava direktnu komunikaciju
sa ostalim lanovima mree putem razmene kratkih pisanih poruka. Dananji IM servisi
uglavnom nude i dodatne mogu nos kao to su razmena fajlova ili ak neke oblike
audio/video konferencija. IM servisi se uglavnom baziraju na nekoj vrs Peer-to-Peer
arhitekture. Klijen IM servisa poruke naj e e razmenjuju direktno a za pronalaenje
ostalih korisnika IM servisa u mrei koriste usluge centralnog IM servera.
IM servis se moe smatra naslednikom nekada veoma popularnog IRC (Internet
Relay Chat) servisa koji nudi sli nu uslugu ali sa tom razlikom to je realizovan na klijent/server arhitekturi te je za njegovo kori enje potreban centralni server na koga
su klijen povezani putem komunikacionog kanala visoke propusne mo i. Neki od najpopularnijim IM servisa jesu ICQ, AL IM i MSN IM.

8.8.6. Internet telefonija

Internet telefonija (Voice over Internet) je Internet servis koji omogu ava govornu komunikaciju u realnom vremenu preko Interneta. Komunikacija preko Interneta
obavlja se na druga iji na in nego pri standardnom telefoniranju. Govor se digitalizuje,
komprimuje vokoderskim algoritmom, a za m se niz dobijenih digitalnih podataka deli
u pakete. Pake se prenose kroz Internet TCP/IP protokolom, a na prijemu se pake
objedinjuju, dekoduju i konvertuju u prirodni govorni signal. Pake , naravno, mogu
da pro u razli i m putanjama, istovremeno sa pake ma iz drugih izvora informacija.
Ponekad postoje neprirodno duge pauze tokom telefonskog razgovora preko Interneta,
koje su posledica na ina prenoenja signala Internetom. Za dobar kvalitet prenesenog govora neophodno je obezbedi komunikacione kanale sa zahtevanim propusnim
opsegom, kao i primeni algoritme ru ranja koji mogu da obezbede zahtevani kvalitet
servisa (QoS).

8.8.7. Video konferencija

Servis video-konferencija omogu ava prenos audio i video materijala u realnom


vremenu sa ciljem omogu avanja odravanja sastanaka izme u osoba koje se nalaze na
dve ili vie udaljenih lokacija. Svi u esnici video-konferencija su opremljeni displejima
262 IFO

sa zvu nicima za reprezentovanje materijala koji druga strana alje kao i kamerama
sa mikrofonima za slanje poruka drugoj strani. U esnici video-konferencija mogu bi
pojedinci sa li nom opremom ali i grupe u specijalno opremljenim salama. Najve u korist od video-konferencija imaju poslovne organizacije koje na ovaj na in mogu ostvari
zna ajnu utedu tede i novac i vreme potrebno za putovanje na lokaciju na kojoj bi se
odrala standardna konferencija.
Za kori enje usluge video-konferencije je osim adekvatnog hardvera i so vera
potrebno ima i vezu sa drugom stranom (ili drugim stranama) koja omogu ava prenos
audio i video poruka u realnom vremenu. So ver i ure aji koji se koriste kod videokonferencija uglavnom podravaju kompresiju/dekompresiju audio i video materijala
u cilju to ekasnijeg iskori enja komunikacionog kanala. Kod komunikacionih kanala
male propusne mo i uglavnom se pribegava kompromisu u pogledu kvaliteta audio/
video poruka.

8.9. WORLD WIDE WEB


World Wide Web je najpristupa niji i najzastupljeniji Internet servis. Nastao je na osnovu idejnog projekta koji je napravio Tim Berners Lee iz CERN-a - laboratorije za atomsku ziku u vajcarskoj. Tema projekta bila je sistem za hipertekst, odnosno metoda
pronalaenja dokumenata na Internetu pomo u hiperveza koje upu uju na mesta gde
se dokumen nalaze. Web je po eo sa probnim radom 1881. godine ali je bilo potrebno
da pro u dve godine dok se nisu pojavili prvi gra ki ita i Weba. ednog od njih (Mosaic) je bio ita koji je u inio da Web postane popularan i dostupan svima. dlikovao
se dobrim gra kim korisni kim interfejsom. Nakon Mosaica nastaje Netscape Navigator koji je imao itav spisak novih funkcija pretraiva a, uklju uju i dodatnu podrku
za prikazivanje gra kih slika, napredno obezbe enje za poslovne transakcije koje se
zasnivaju na Webu i jo mnogo toga. Netscape je u svom pretraiva u imao programe
za potu i klijentske podatke za diskusione grupe.

Slika 8.5 Princip povezivanja dokumenata na Web-u putem hiperveza

I 263

Dakle, WWW je sistem kojim se razli i dokumen (tekst, slike, zvuk, video) na Internetu povezuju linkovima. Za rme je to je in na in da svoje proizvode i usluge predstave
javnos , za pojedince da na je in i brz na in do u do eljenih informacija, a za ra unarske
stru njake prilika da novu tehnologiju iskoriste da ponude svoje usluge, naprave i prodaju puno novih proizvoda, a veliki broj starih prilagode novom medijumu.
Web se zasniva na hipertekstu kao obliku prikaza dokumenta. Dokument napisan u
hipertekstu moe u sebi sadra link (hiperlink ili hipervezu), koji predstavlja vezu sa
drugim delom istog ili nekog drugog dokumenta. Link izgleda poput normalnog teksta
samo to je ozna en (npr podvu en) i to prelaskom kursora preko njega kursor menja
izgled u aku s ispruenim kaiprstom. Klikom na takav tekst ostvaruje se veza sa m
drugim dokumentom, to zna i da se otvara novi dokument ili se ska e na novu poziciju
tog istog dokumenta.
Web servisi funkcioniu na zahtev. To zna i, da korisnici primaju one informacije
koje ele i onda kada to ele. Pored toga to funkcionie na zahtev, Web ima i mnoge
druge izuzetne funkcije koje su ga u inile veoma popularnim. Hiperveze i pretraiva i
olakavaju navigaciju kroz Web lokacije. brasci, jezik JavaScript i Ac ve X kontrole,
kao i mnoge druge komponente, omogu avaju interakciju sa Web stranama i Web
lokacijama. Dalje, Web obezbe uje interfejs za pristup ogromnim koli inama zvu nog
i video materijala koji se uva na Internetu. vim i drugim mul medijalnim sadrajima
pristupa se tako e na zahtev.

Slika 8.6 Prikaz rada Web-a

8.9.1. HTTP - Protokol za slanje hiperteksta

HyperText Transfer Protokol (HTTP) je osnovni protokol za distribuciju sadraja na


Web-u. snovna funkcionalnost ovog protokola je prenos zahteva za HTML dokumenma (od strane klijenta ka serveru) i prenos sadraja HTML dokumenata (od strane
servera ka klijentu).

264 IFO

8.9.2.HTML - jezik za ozna avanje hiperteksta

HTML (Hyper Text Markup Language) je jezik iz porodice jezika za ozna avanje
(Markup Language). Uloga jezika za ozna avanje je da ozna e delove dokumenta. Na
primer:
vo je <u>jezik za ozna avanje</u>.

predstavlja deo HTML dokumenta i u njemu je ozna eno da se re i uokvirene


<u> i </u> oznakama (tag) prikau podvu ene. Za sam prikaz je zaduen klijent (Web
ita ). HTML dokumen nisu predvi eni da sadre binarne podatke (mada je mogu e
zaobilaenje ovog ograni enja) ali mogu ima reference prema binarnim resursima.

Slika 8.7 Primer HTML dokumenta


HTML omogu ava standardni prikaz Web stranice. Kada ne bi bilo standarda, Web
stranice bi se razlikovale u zavisnos od toga sa kog browser-a im se pristupa. Klasi an
HTML dokument se sastoji od dve celine: zaglavlja i tela dokumenta. Podaci u zaglavlju
su namenjeni Web ita u i sadre informacije o naslovu dokumenta, klju nim re ima,
datumu is canja i sl. Telo dokumenta je deo koji je namenjen za prezentovanje (koje
moe bi prikaz na ekranu ali i zvu ni izlaz) korisnicima.
Postoji veliki broj tekstualnih i gra kih (tzv. WYSIWYG - What You See Is What You
Get) editora koji olakavaju rad sa HTML dokumen ma. Najpozna ji gra ki editor je
Dreamweaver, proizvod kompanije Macromedia.

8.9.3. Web ita

Web ita i (browsers) su ra unarski programi koji omogu avaju itanje HTML dokumenata koji ine Web, zajedno sa gra kim i drugim mul medijskim datotekama koje
su pridruene m stranicama. Utvr ivanje zastupljenos Web ita a na Internetu nije
jednostavan zadatak i sta s ke razli i h izvora variraju i do 30%. Prose na sta s ka
pokazuje oko 80% zastupljenos Internet Explorer-a (Microso ), 15% zastupljenos
Mozilla Firefox-a (Mozilla ounda on), 3% zastupljenos Safari-ja (Apple) i 2% ostalih
Web ita a (Opera, Netscape Navigator...).

I 265

unkcije osnovnih komandi za kretanje po Web stranicama koje se nalaze na Toolbar-u su slede e :
back (strelica unazad odlazak na prethodni dokument)
forward (strelica unapred odlazak na slede i dokument)
home (ikona ku e)
reload (kruna strelica ponovo u itava dokument)
stop (prekida u itavanje)
ita i standardno poseduje brojne olakice u radu kao to su :
History list (lista pregledanih dokumenata ) Browser memorie sve adrese (sajtove) koje je korisnik obiao u toku rada i po potrebi jednostavnim pri skom na
mia, korisnik se vra a na eljenu adresu. vim se izbegava dugotrajno pri skanje strelice unazad kada se eli vra na neku ranije pose enu Web stranicu.
Bookmark list (liste adresa) Ukoliko korisnik browsera nai e na neku Web stranicu
koja je za njega interesantna, on njenu adresu moe upisa u bookmark listu.

8.9.3 Jedinstvena lokacija izvora

Svaki dokument na Internetu ima adresu koja se zove jedinstvena lokacija izvora

URL (Uniform Resource Locator). n omogu ava da se prona u dokumen tj. eljene
Web strane. URL adresa je podeljena na vie delova i sadri slova, kose crte i druge
znake interpunkcije. Svaki simbol, grupa slova i broj imaju svoje funkcije. Prva strana
Web lokacije naziva se ma nom stranom. Lokacija moe ima samo jednu stranu, koja
se i tada naziva ma nom, ili veliki broj strana koje su povezane sa glavnom (ma nom)
stranom. Pomo u DNS (Internet Domain Name System) URL-ovi se prevode u numeri ke
adrese. Numeri ka adresa je pravi URL. Format URL-a:
prokol://ra unar/putanja/ime _ datoteke
h p://www.singidunum.ac.rs/m/index.htm

h p : //
www
singidunum.ac.rs.
m /
index.htm

266 IFO

skra enica od Hypertext Transfer Protocol, ukazuje na hipertekst


dokument ili direktorijuma
ukazuje da je strana na WWW

ime domena (domain name) i ime draave kojoj pripada ins tucija
ovo je direktorijum odnosno folder na web serveru koji sadri
grupu Web strana koje obi no imaju neto zajedni ko. U ovom
slu aju na tom direktorijumu se nalazi prezentacija IM
ovo je web strana u okviru direktorijuma

8.10. WEB PRETRAIVA

Web pretraiva (Web search engines) predstavlja Internet servis ija svrha je
traenje informacija na Internetu i to uglavnom zadavanjem klju nih re i (njihova kombinacija), a mnogo re e izborom ponu ene stavke. Ishod pretrage se naj e e prikazuje
kao spisak Internet stranica kao i spisak Internet sajtova koji sadre traenu informaciju.
Web pretraiva i su u osnovi ekspertski sistemi. Pretraiva i su sistemi sa povratnim informacijama dizajnirani da pomognu u pronalasku informacija koje su sa uvane negde
na Web-u. Pretraiva i za cilj imaju minimiziranje vremena koje je potrebno da bi se
neka informacija pronala.
Porast popularnos i broja dostupnih sadraja, koji su u potpunos neorganizovani, rui osnovni koncept Web-a - jednostavno pronalaenje informacija. Zbog toga
se po evi od 1884. g. razvija niz alata, iji je osnovni zadatak pronalaenje eljenih
sadraja na Web-u. Web pretraiva i sadre bazu Web stranica, indeksa, URL-ova i dokumenata na Internetu.

Slika 8.8 Google Web pretraiva

8.11. UPRAVLJANJE INTERNETOM


Ne postoji organizaciona kontrola Interneta. Me u m, postoji dosta u cajnih organizacija. Tri organizacije imaju autoritet nad koordiniranjem razvoja Interneta.
Internet Inenjering pera vna Grupa (IET) je velika, povezana grupa dizajnera,
istraiva a i u e na razvoj standarda koji se odnose na upravljanja arhitekturom Interneta. IET je profesionalna organizacija Internet eksperata koji nadgled poli ku i
praksu. Internet Drutvo tako e sadri Web konzorcijum (W3C), koji je volonterska organizacija koja nansira razvoj na web-u.

I 267

8.12. INTRANET I EKSTRANET


Intranet je privatna mrea unutar preduze a (ra unarska mrea jedne kompanije) koja koris Internet tehnologije za povezivanje ra unara, organizaciju podataka i
pristup podacima. Internet tehnologije postaju od izuzetnog zna aja zato to nalaze
iroku primenu i u reavanju problema koji nisu striktno vezani za Internet: Mnogi
proizvo a i distribuiraju tehni ku dokumentaciju u elektronskom obliku itljivom za
Internet ita e. Tako e, Web sajt je najjednostavniji na in predstavljanja, odnosno
promocije kompanije ili proizvoda. Za korisnika, intranet je pojavno i funkcionalno
iden an Internetu informacije se mogu razmenjiva putem e-maila, a osnovni program za gledanje sadraja na intranetu je Internet ita (browser). Dok na Internet
ima pravo pristupa svako ko ima tehni ke mogu nos za to, na intranet imaju pristup
samo osobe koje su za to ovla ene. Intranet radi podjednako dobro u okviru male
kompanije sa nekoliko zaposlenih, koji su raspore eni na razli i m lokacijama, kao i u
velikoj, svetskoj korporaciji.

Uvo enje Intraneta znatno smanjuje trokove komunikacije unutar organizacije


uz istovremeno pove anje njene ekasnos i pouzdanos . Zna ajne utede se mogu
pos i i na planu komunikacije preko Interneta. Naj e i na in kori enja Interneta u
preduze ima je u tome da se otvori jedan ili vie naloga kod provajdera koje zaposleni
koriste po potrebi. To zna i da e vie zaposlenih zbog iste informacije zasebno da se
povezuju na Internet. Kori enjem Intraneta, dovoljan je samo jedan nalog kod provajdera. Svaki zaposleni ima sopstveni nalog na lokalnoj mrei i njega koris za prijem i
slanje pote ili pristup Internetu. Broj naloga na lokalnoj mrei je neograni en a postoji i
mogu nost dodeljivanja razli i h privilegija pojedinim nalozima. Kada je mrea povezana na Internet tada vie zaposlenih istovremeno moe da koris istu vezu sa Internetom
ime se znatno pove ava ekonomi nost.
Kada je u pitanju elektronska pota utede su znatno ve e. Kada korisnik alje ili
prima poruke on to radi preko lokalnog servera. U tom trenutku veza sa Internetom
uopte nije potrebna! Server se podeava da u odre enim vremenskim periodima sam
razmeni potu sa Internetom. To zna i da e se on na Internet poveziva i odjednom
sla svu prikupljenu potu umesto ranijeg direktnog povezivanja svakog korisnika na
Internet svaki put kada alje ili prima poruke.
Ekstranet je proireni intranet koji moe da obuhvata potroa e, klijente, snabdeva e
i skoro svakog drugog ko ima potrebu da svakodnevno kontak ra eljenu rmom. Njime
se osobama izvan kompanije daje pristup intranetu te kompanije, uz pomo Internet
tehnologije. Ekstranetovi pomau rmama da poboljaju usluge koje pruaju klijen ma,
pove avaju prihod, utede vreme, novac i resurse. Na primer, kompanija koja druge
kompanije snabdeva proizvodima, moe da dopus svojim kupcima da prelistaju njen
katalog i naprave on-line porudbine tako da joj nisu potrebni trgova ki predstavnici.
268 IFO

Ekstranet moe da dozvoli pristup svim lokacijama na intranetu, ili da ograni i korisnike samo na odre ena podru ja. Da bi se osiguralo da ne do e do neovla enog
pristupa poverljivim informacijama kompanije izvan preduze a neophodno je prilikom
kreiranja intraneta i ekstraneta dizajnira i rewall. To je posebna so verska aplikacija
smetena na serveru kompanije ili hardverski ure aj na mestu veze sa Internetom. Njegova svrha je da spre i neovla eni pristup u ra unarsku mreu kompanije iz okruenja.
irewall so ver se potom moe podesi tako da prihvata samo linkove iz domena od
poverenja koji predstavlja druga predstavnitva unutar kompanije.
Intranet i ekstranet su neophodni kada je potrebno deli informacije ili usluge, ali
ukoliko su informacije osetljive prirode one se ne mogu deli sa svima koji imaju pristup
Internetu.

8.13. ZAKLJU AK
Internet je danas osnova za razmenu podataka svih vrsta. Izgra en je na otvorenoj
arhitekturi i ne zavisi od mrene tehnologije pojedinih korisnika. Internet je u isto
vreme i sistem za emitovanje, i mehanizam za irenje informacija, i medijum za saradnju izme u ljudi i njihovih ra unara bez obzira na geografsku lokaciju. Internet predstavlja jedan od najuspenijih primera inves ranja.

snovni protokol na Internetu je TCP/IP koji omogu ava ra unarima svih veli ina,
razli i h proizvo a a, sa razli i m opera vnim sistemima, da komuniciraju. To je njegova klju na karakteris ka. Predstavlja otvoreni sistem, u smislu da su denicija protokola
i njegove brojne implementacije besplatno javno dostupne. Ra unari na Internetu se
iden kuju na osnovu IP adresa. To je vrednost duine 32 bita koja je dodeljena svakom sistemu na Internetu. Poto je ova vrednost jedinstveni iden kator, dva sistema
ne mogu ima istu IP adresu.

Povezivanje ra unara na Internet predstavlja povezivanje ra unara sa nekim ruterom koji je deo Interneta. vakav ruter naj e e poseduju univerzite , istraiva ki centri ili komercijalne kompanije koje se nazivaju davaoci Internet usluga (ISP - Internet
Service Providers). Internet provajderi funkcioniu na raznim nivoima komunikacije.
Lokalni provajder obezbe uje konekciju od nacionalnog ili regionalnog provajdera ka
korisnicima. Nacionalni ili regionalni provajderi su provajderi velikog kapaciteta i oni
poseduju sopstvenu backbone mreu.
Domain name system (DNS) je sistem koji prevodi imena domena u IP adrese.
Poto ih je teko pam binarsne IP adrese uveden je sistem koji vee IP adresu jednog ra unara za logi no ime, koje se lako pam . Mogu e je npr. ra unaru sa adresom
156.210.11.78 dodeli ime MRACUNAR i za sve poslove koris samo to ime. Uko-

I 269

liko se ovaj ra unar prebaci u drugu mreu, ne mora se pam njegova nova IP adresa
jer njegovo ime ostaje isto. DNS je u osnovi jedna distribuirana baza podataka u kojoj
su upisana sva imena i odgovaraju e IP adrese pojedinih ra unara i skup funkcija koje
omogu avaju prevo enje IP adresa u imena domena i obrnuto.

Sloj aplikacije predstavlja najvii sloj SI i TCP/IP referen h modela i kao takav ovaj
sloj se nalazi najblie korisniku. Elemente na ovom sloju ine korisni ke aplikacije koje
koriste mrene resurse i komunikaciju. Prvobitni servisi, kao to su TP, Telnet i E-mail,
danas su dopunjeni savremenim servisima pa diskusione grupe, Internet telefonija,
video konferencije, e-trgovina, web pretraiva i i sl. World Wide Web je najpristupa niji
i najzastupljeniji Internet servis. WWW je sistem kojim se razli i dokumen (tekst,
slike, zvuk, video) na Internetu povezuju linkovima. Za rme je to je in na in da svoje
proizvode i usluge predstave javnos , za pojedince da na je in i brz na in do u do
eljenih informacija, a za ra unarske stru njake prilika da novu tehnologiju iskoriste
da ponude svoje usluge, naprave i prodaju puno novih proizvoda, a veliki broj starih
prilagode novom medijumu.

8.14. KLJU NI TERMINI

Applica on server (AS) (server aplikacija)


skladi aplikacije PC kancelarijske aplikacije, baze podataka, ili druge aplikacije i
omogu ava, da budu dostupne klijent programima u svakom trenutku kada ih budu
zahtevali.
Broadband connec ons (brodbend veza)
veza irokog frekvencijskog opsega preko
DSL-a,kabla ili satelita, koja nudi visoku brzinu
prenosa podataka.
Cookie (kuki, kola i ) mali fajl koji se nalazi
na hard disku pose oca WWW-a, a koriste ga
mnogi sajtovi da bi pra li i pam li informacije
o pose ocu.
Dial-up connec on (konekcija putem telefona) povezivanje na Internet preko standardne telefonske linije primenom modema.
Download (preuzimanje) je operacija koja
omogu ava korisnicima da kopiraju fajlove sa
udaljenih servera (nekad se zovu TP serveri)
na svoje ra unare.
Electronic commerce (e-commerce) (elektronska trgovina) biznis transakcije kroz Internet.

270 IFO

E-mail sever (server za elektronsku potu)


Server e-pote prima potu, uva je. i
prosle uje je e-potanskim klijent programima primaoca kada je zatrae. Sli no, server
e-pote sakuplja potu svojih pretplatnika i
alje je dalje ka njihovim Internet des nacijama.
Extranets (ekstrane ) privatne TCP/IP mree
dizajnirane za spoljanju upotrebu od strane
potroa a, klijenata, i poslovnih partnera tj.
organizacija.
File transfer protocol (FTP) (protokol transfera
fajlova) omogu ava korisnicima da preuzimaju fajlove podataka sa udaljenih servera (TP
servera) i kopiraju ih na svoje ra unare, kao i
da postavljaju fajlove koje ele da podele sa
svojih ra unara u te arhive.
HTML (hypertext markup language) jezik koji
se korist za kreiranje ve ine Internet stranica
Internet service providers (ISPs) (Internet
provajderi) su kompanije koje nude nekoliko
vrsta Internet konekcija po razli i m cenama.
Intranets (intrane ) samostalne intraorganizacijske mree koje su zasnovane na Internet tehnologijama.

Java (ava) objektno-orijen san programski


jezik, razvijen od strane kompanije Sun Microsystems, je verovatno najpozna ji jezik za
Web programiranje.
JavaScript (avaskript) je jezik koji se koris
za pisanje skriptova.
Packet-switching je model slanja poruka
koje se prethodno dele u pakete odre ene
duine. Pake ne moraju da pro u istu putanju do odredita.
Peer-to-peer (P2P) compu ng (kori enje
mree ravnopravnih ra unara) je forma distribu vnog kori enja ra unara zasnovana na
delenju fajlova na Internetu.
Plug-in (dopunski/dodatni modul) so vrska
ekstenzija koja dodaje nove mogu nos programu.

Portal (portal) ulazna stanica na mrei koja


nudi brz i lak pristup raznoraznim uslugama.
TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) (Protokol za kontrolu prenosa/
Internet protokol) protokol na kome je zasnovan Internet.
Uniform resource locator (URL) Internet adresa koja govori pretraiva u gde da
prona e Internet resurse
Upload (dodavanje) operacija kopiranja fajlova na server
Web server uva Web strane i alje ih klijent programima- Web pretraiva ima- koji ih
trae

I 271

PITANJA ZA PONAVLJANJE
ta ozna ava TCP/IP?
Kako se nazivaju Internet ure aji koji vre usmeravanje paketa?
ta poseduje svaki host na Internet-u?
Kolika je duina IP adrese IPv4 protokola
Kako se naziva sistem koji prevodi simboli ko ime u IP adresu?
Koliko slova uklju uju Internet kodovi zemalja?
ta je o ce u e-mail adresi o ce@singidunum.ac.rs?
ta je singidunum u e-mail adresi o ce@singidunum.ac.rs?
ta zna i ISP skra enica?
ta radi klijentski program u klijent/server modelu?
bjasni kako funkcionie TP.
bjasni ta je URL skra enica.
Kako se naziva protokol koji se koris za prenos Web stranica?
ime se obi no kreiraju Web stranice?
bjasni namenu SMTP servera.
bjasni namenu PP3 servera.
Kako se nazivaju so verske ekstenzije koje se mogu download-ova i koje
browser-u dodaju nove karakteris ke?
Kako se naziva so verski robot koji sistematski pretrauje Web?
ta ozna ava termin Intranet, ta je njegova osnovna karakteris ka?
ta je Extranet i ta je njegova namena.

272 IFO

You might also like