HUTBA: Da li musliman smije rei: ne dam?

Osobina muslimana jeste lijep, prijatan i prepoznatljiv ahlak. Ahlak je toliko bitan da ga je
Allahov poslanik, s.a.v.s., uporedio sa imanom:

Najpotpunije vjerovanje imaju oni vjernici iji je ahlak najljepi.((Tirmizi, Dami'a, 1162;
Ebu Davud, Sunen, 4682; Albani i Darusselam hasen, dobar))
Uzvieni Allah, opisujui najsavrenije stvorenje, Poslanika, s.a.v.s, kae:

I ti si, zaista, najljepe udi/morala/ahlaka((Kur'an, Kalem , 4))
Ahlak tei ka ostvarenju i izgradnji plemenitih unutranjih svojstava, a izbjegavanju loih,
dok se vanjska manifestacija tih svojstava naziva edeb, odnosno lijepo ponaanje ili odgoj. U
odnosu prema drugima, musliman uvijek tei ka najljepem moguem saobraanju.
Tako bi to trebalo biti u teoriji, ali kakva nam je praksa?
U svijetu kojega smo svjedoci i kojega svakodnevno ivimo, moe se primjetiti da su i
muslimani ograisali na bezbrojne, komplicirane i slojevite materijalistike, kako svoje tako i
tue, interese. Naravno, u pitanju je interes za dunjalukom, dok je interes za ahiretom, bez
bojazni od generalizacije, prilino nizak. U borbi za bezbrojne i esto suprostavljene
dunjaluke interese, nemogue je nekoga ne povrijediti. to je u suprotnosti sa istim
islamskim ahlakom.
Ako pogledamo primjer Allahovog poslanika, s.a.v.s, moemo vidjeti da je njegov interes bio
iskljuivo usmjeren prema ahiretu, dok je dunjaluk u potpunosti ignorirao. Kada bi bio u
pitanju njegov lini interes, nikada se nije ljutio niti se trudio da svoje interese zatiti. Allahov
poslanik, s.a.v.s, se nije nikada ljutio zbog dunjaluka ili ovosvetskih ukrasa. Jedino zbog ega
bi se naljutio i to je njegovo lice uinilo crvenim jeste ako bi se neko usprotivio istinama
islama. Ta ljutnja ne bi splahnula dok istina ne bi nadvladala.((Dezairi, ovjek kojeg treba
voljeti, str: 803))
Koliki je interes Allahovog poslanika, s.a.v.s, prema dunjaluku, vidljivo je iz predaje Dabir
ibn Abdullaha, r.a. koji kae:

Od Poslanika, s.a.v.s., nikada nije bilo zatraeno neto, a da je on rekao: 'Ne
(dam)!'((Buhari, Sahih, 6034))
Zabiljeen je sluaj da su od Allahova poslanika, s.a.v.s., zatraili njegovu odjeu a da nije
imao druge, pa je Poslanik, s.a.v.s., dao tu odjeu.
Moe se upitati a kako se ponaao sa prevarantima?
1

Zabiljeen je sluaj ovjeka koji je uo da je Alahov poslanik, s.a.v.s., dareljiv, pa je htio da

se na lagan nain obogati. Enes ibn Malik, r.a., kae:

- -












Od Allahovog poslanika, s.a.v.s, nikada nije u ime islama neto zatraeno, a da to ne bi i
dao. Jednom je neki ovjek od njega zatraio, pa mu je dao toliko ovaca da su svojom
brojnou mogle ispuniti prostor izmeu dva brda. Kada se ovjek vratio svome narodu, ree
im: 'O narode moj, primite islam! Uistinu Muhamed dijeli toliko obilno kako mogu dijeliti
samo oni koji se ne boje siomatva.'((Muslim, Sahih, 2312))
Ovaj je ovjek poetkom dana doao Muhamedu, s.a.v.s, samo s namjerom da se obogati, a tu
no je omrknuo kao osoba kojoj je islam bio drai od dunjaluka i svega na njemu.
Poslanikov, s.a.v.s, primjer da nije nikada rekao: Ne (dam), nuno se protivi naoj
bespotednoj borbi za vlastite interese i naoj nepanji hoemo li koga pri tome zgaziti. Kada
bi takvog upitali da odustane od svog interesa, ne bi mogao smoi snage rei :uredu, evo
dajem, odustajem! A da ne govorimo o tome da takvim primjerom nikada neemo moi
uticati na druge ljude i njihov islam, jer Allahov poslanik, s.a.v.s., kae:

Budi skroman na dunjaluku, voljet e te Allah, i budi ravnoduan prema onome to
posjeduju ljudi, voljet e te ljudi.((Ibn Made, Sunen, 4241; Nevevi i Albani sahih,
vjerodostojan))
Molim Uzvienog Allaha da nam omrzne dunjaluk a omili ahiret. Amin.
Haris Hasii