Visoko 21.10.

2013

OPROSTAJNI GOVOR

Draga nasa Mama, Baba I Stano, kako su te svi zvali I znali

znali smo da si u poznim godinama, znali smo da te zdravlje
polako izdaje, ali usprkos tome, vjerovali da ces I ovoga puta, tog
dana bola - 17. oktobra, izaci kao pobjednik.
Zaspala si i ostala spavati zauvijek, a nama si ostavila nezimjernu
tugu.
Uvijek si govorila kada umrem, samo neka neko progovori
nekoliko rijeci o meni. To su trebali biti gosp. Spaho ili teta
Devleta, ali ni njih vise nema sa nama. A govoriti o tebi nije tesko,
samo je tesko pronaci prave rijeci, podsjetiti na tvoju beskrajno
plemenitu dusu, ljubav i prijateljstvo koje si darivala svima oko
sebe. Bila si prava, brizna majka i odana supruga, koja se
nesebicno i bez ostatka zrtvovala za svoju porodicu i bila njen
pouzdan i nazamjenjiv oslonac. Bila si komsinica za cijom je
trpezom uvijek bilo mjesta za namjernika, na cijoj je tacni uvijek
bilo dovoljno fildzana I kafe u dzezvi, uz cigarete naravno.
Svi koji smo te znali, sa tobom zivjeli, drugovali I pazili se,
ostajemo siromasniji za jednu divnu ljubav i prijateljstvo, ali
bogatiji za mnostvo predivnih uspomena. Beskrajno ti hvala za to.
I bas kako si zeljela, danas se od tebe oprastaju tvoji najdrazi,
tvoji prijatelji i komsije, tvoje Rosulje i tvoje Luke, tvoje uvijek
drago, Visoko.
Spavaj mirno kod svoje majke I svoga Gogeta, a tamo gdje ides ,
ima ih jos mnogo koji te cekaju od Bore do sestre Ljubinke, koja
je otisla nekoliko dana prije tebe

NEKA TI JE LAKA ZEMLJA I SLAVA TI!