Filip Koi

Reforma obavjetajno-sigurnosnog
sustava BiH

Zagreb, svibanj 2011.

SADRAJ
1. Saetak

2. Uvod

3. Izazovi transformacije obavjetajnih slubi

4. Geneza obavjetajno-sigurnosne slube u BiH

5. Politika uvjetovanost i reforma obavjetajne slube

6. Zakon o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH

11

7. Sukus reforme obavjetajno-sigurnosnog sektora u BiH

8. Uloga i odrivost OSA-e

13
15

9. Zakljuak

17

10. Literatura

18

1. Saetak

Nakon uruavanja socijalistikog sigurnosnog sustava i poetka rata u

BiH, predmetni sustav doivio je mnoge promijene koje su osim u
organizacijskom i ideolokom smislu nasljea jugoslavenskog totalitarnog
sustava, ratnih previranja devedesetih godina pa sve do dejtonskog politikog
ureenja rezultirale uspostavom jedinstvene Obavjetajno-sigurnosne agencije
(OSA) koja je nakon usvajanja Zakona o obavjetajnoj slubi postala operativna
1.lipnja 2004. godine. Dotadanje tri obavjetajne slube koje su bile definirane
u skladu s najveim etnikim zajednicama Srbi, Hrvati i Bonjaci te nakon
nekoliko godina uspostave nove strukture koje je sainjavala dvije obavjetajne
slube u BiH Federalne obavjetajno-sigurnosne agencije (FOSS) u Federaciji
BiH i Obavjetajno bezbjednosne slube (OBS) u RS-u, uz pomo meunarodne
zajednice, odnosno Ekspertne komisije za reformu obavjetajne slube i Visokog
predstavnika, uspostavljena je jedinstvena sluba na dravnom nivou. U radu se
iznosi geneza sigurnosno-obavjetajnog sustava BiH, opisuje se pozadina
uruavanja ideologiziranog okruenja sigurnosno-obavjetajnog sustava te
reforma aktualnog sustava u BiH.

2. Uvod
Obavjetajno-sigurnosne slube su djelatnosti i organizacije koje za potrebe drave,
posebno njenog politikog i vojnog vodstva, a radi ostvarivanja politikih ciljeva i
vanjskopolitikih interesa zemlje, prikupljaju i analiziraju podatke o mogunostima,
namjerama i djelatnostima stranih sila i drugih obavjetajno i sigurnosno zanimljivih
subjekata te tite od njihovih obavjetajnih i drugih djelatnosti, izuzimajui otvorenu
oruanu agresiju, koje mogu ugroziti nacionalnu sigurnost1. Drugim rijeima, u
suvremenom smislu, rije je o svojevrsnom podsustavu nacionalne sigurnosti, koji
djeluju u smjeru realizacije nekoliko primarnih funkcija; pruanje potpora dravnom
elnitvu u procesu donoenja i realizacije politikih odluka, pruanja potpore vojnim
zapovjednicima glede pripreme i izvoenja vojnih operacija, pruanje potpore
policijskim i pravosudnim tijelima u otkrivanju i sankcioniranju poinitelja kaznenih
djela, protuobavjetajno djelovanje, protuteroristiko djelovanje te izvoenje tzv.
tajnih operacija prikrivenih djelovanja.2 Prema Tataloviu i Bilandiu, na njihovu
poziciju, djelatnost i strukturu, bitno utjeu osnovne karakteristike politikog sustava
konkretne drave, karakteristike sustava nacionalne sigurnosti, sigurnosna situacija,
poloaj drave u meunarodnim odnosima, shvaanje pojma nacionalne sigurnosti i
organizacija vlasti.
U skladu s navedenim podrujem koje evidentno predstavlja znaajnu varijablu
funkcioniranja drave, a uzimajui u obzir injenicu da je drutvo BiH podijeljeno
drutvo, odnosno drutvo koje je ispresijecano povijesno starim i dubokim vjerskim i
etnikim rascjepima, a koje je rezultiralo stvaranju razmjerno zatvorenih politikih,
kulturnih i socijalnih segmenata, sigurnosnu problematiku i nunost reforme dravnih
institucija moemo gledati kao neizostavan instrument u suzbijanju daljnjih
mogunosti izbijanja novih sukoba u BiH. Reforma pravosudnog sistema, oruanih
snaga, obavjetajno-sigurnosne agencije, granine slube, dravne agencije za

Ozren UNEC, Darko DOMILJANOVI, Obavjetajno-sigurnosne slube Republike Hrvatske, Zagreb

2000., str.11
2
Sinia TATALOVI, Mirko BILANDI, Osnove nacionalne sigurnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova,
Zagreb 2006.

istraivanje i zatitu, carinske slube i dravnog suda, jednom rijeju sigurnosnog

sektora, nametnuta je od strane OHR-a ili indirektno, uz njegov permanentan pritisak,
koji je u krajnoj instanci vodio do kompromisa meu politikim akterima u BiH.

radu se daje poseban osvrt na reformu obavjetajno-sigurnosne agencije (OSA).

3. Izazovi transformacije obavjetajnih slubi
Prema Rustowu, uspjena tranzicija u demokraciju mogua je samo uz varijable
kao to su gospodarska stabilnost, politika kultura i politika participacija, a kao
evolucijski model, tranzicija se temelji na akterima i pravilima igre koji trebaju dovesti
do demokratskih promjena.4 Uzimajui o obzir obavjetajni sektor, moemo zakljuiti
da je u skladu s razvojem liberalno-demokratske drave koja postavlja politiku
dravu kao servis civilnom drutvu na podruju ostvarivanja sigurnosti uz umanjivanje
mogunosti pretvaranja moi drave u izvor ugroenosti civilnog drutva,
preusmjeravanje iz represivnog programa u onaj koji podupire nove demokratske
principe i prihvaa demokratsku kontrolu, predstavlja teak ali svrsishodan zadatak.
To je naroito izraeno u dravama koje su spore u reformama i koje uglavnom zbog
ekonomskih problema, privatizacijskih mana i drugih nasljedstva iz prolosti, vide
sebe sukobljene s ogromnom koliinom socijalnih nemira i smanjenom popularnou.5
Slabost zakona posebno je vidljiva u sigurnosnom sektoru, gdje veina institucija ima
predugo zahtijevanju primarnu odgovornost za sigurnost od vanjskih neprijatelja i
uglavnom nedefinirano podruje domaih izazova. U veini tranzicijskih drava taj je
zahtjev poduprijet nedostatkom civilnog znanja i iskustva u vojnom, obavjetajnom i
nacionalno sigurnosnom podruju.
S obzirom da je svaka tranzicija jedinstvena i ne postoje dvije drave s identinim
iskustvom, mnogi od problema i izazova s kojima su se susretale obavjetajne slube u
tranzicijskim dravama irom svijeta su podudarni.

Denis HADOVI, Ured Visokog predstavnika i reforma sigurnosnog sektora u BiH, Centar za sigurnosne
studije - BiH
4
Dankwart A. RUSTOW, Transition to Democracy. Toward a Dynamic Model Comparative Politics 2/1970, str.
337. 363.
5
DCAF Radna grupa za obavjetajne slube, Obavjetajna praksa i demokratski nadzor praktini pogled,
eneva, 2003.

Tabela 1 Izazovi obavjetajnih slubi u tranzicijskim dravama (Obavjetajna praksa i demokratski nadzor
praktini pogled, DCAF, 2003.)

Povijesno, veina obavjetajnih slubi u zemljama koje su sada u tranziciji od autokratskih prema
demokratskim pravilima bila je represivna i funkcionirala je izvan zakonskih pravila. One su bile
upotrebljavane da konsolidiraju mo, da identificiraju i blisko motre disidente, da neutraliziraju
vladinu opoziciju i da izazovu domau ravnodunost na razliite naine, ukljuujui kontrolu
medija.

U tim zemljama obavjetajno je djelovanje uglavnom znailo protuobavjetajno djelovanje, koje

titi dravne tajne od stranaca. Kako je skoro sve moglo biti definirano kao dravna tajna, podruje
koje se moralo kontrolirati bilo je ogromno. Istovremeno su u veini sluajeva obavjetajne slube
povezivale unutarnju opoziciju s narodnim vanjskim neprijateljima, a svladavanje je vie bilo
usredotoeno na domau opoziciju, a manje na druge drave.

Veina zakonskih negativnosti obavjetajnih slubi s novim demokracijama odnosila se na njihovu

ukljuenost u povredu ljudskih prava. S vremenom su informacije koje su oni prikupljali o svom
vlastitom narodu dobivane upotrebom izopaenih metoda nasilnikim nainom, da se eliminira
domaa opozicija.

esto velik broj osoblja obavjetajnih slubi ostaje prikriveno raditi u drugim ministarstvima ili
ambasadama u inozemstvu. Osim toga, postoji veliki stupanj politizacije i elje unutar tih slubi da
zadre autonomiju i nacionalistiku politiku, dok odnosi s civilnim drutvom ostaju neodluni i
vrlo posebni.

Veina slubi ostaje vie reaktivna nego proaktivna. Njima nedostaje moderna doktrina, kodeks
ponaanja, standardi i operativna djelotvornost te su, osim toga, kompromisne suparnitvima
izmeu razliitih organizacija i uglavnom previe rasipne i skupe.

Veina obavjetajnih asnika koji su stasali u reimu tajni stvarno ne zna tko to radi, smatrajui
tekim prilagoditi se velikoj otvorenosti. Politika kultura obavjetajnih organizacija, gledajui
prema unutra i pojaavajui pravilo tko treba znati, nee dobrovoljno dati informacije, najmanje
javnosti, bez jasnog razumijevanja cilja.

Veina slubi prevelika je po broju zaposlenika, to nije usklaeno s trenutnim potrebama, ali
postoji i nedostatak sposobnosti da se ispravi situacija.

Problem oteava i injenica da stara kategorizacija dravnih neprijatelja nije ieznula iz glava
dunosnika, da obavjetajne slube jo nadmono funkcioniraju bez jasnog zakonskog temelja
proraunske raspodjele, da je proces raspodjele resursa obavjetajnog djelovanja esto nedostatan
te da poveani trokovi osoblja iskljuuju potrebna investiranja u nove tehnologije.

Zadravajui staru organizacijsku strukturu, u veini obavjetajnih slubi ostaje nedjelotvornost, a

potrebne su moderne menaderske vjetine i praksa.

Izvan ideolokih postavki, nedavna povijest obavjetajnih slubi tranzicijskih zemalja bila je, osim
toga, oznaena visokim stupnjem korupcije i ilegalnih aktivnosti, kao to su iznuda i reket.

4. Geneza sigurnosno-obavjetajne slube u BiH

Sigurnosno-obavjetajni sustav BiH poeo se stvarati istovremeno sa stvaranjem
prvih partizanskih postrojbi na prostoru bive kraljevine Jugoslavije. Kako je BiH bila
jedna od est republika SFRJ-a, njezin sigurnosno-obavjetajni sustav treba promatrati
kao integralni dio jugoslavenskog/totalitarnog sigurnosno-obavjetajnog sustava. Od
1941. godine razliiti oblici sigurnosno-obavjetajnog djelovanja postoje na podruju
BiH, dok u svibnju 1942. godine Vrhovni tab Narodno oslobodilake partizanske
vojske izdaje prvo Uputstvo o organizaciji obavjetajne i kontraobavjetajne slube u
partizanskim

jedinicama.

studenome

iste

godine

Vrhovni

komandant

Narodnooslobodilake vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije Uputstvom o

organizacijskoj strukturi i osnovnim zadacima obavjetajne slube na osloboenoj i
neosloboenoj teritoriji uspostavlja jedinstvo obavjetajne organizacije, objedinjuje
obavjetajne i protuobavjetajne poslove, a cijelu organizaciju podinjava Drugom
(obavjetajnom) odsjeku Vrhovnog taba. Nakon formiranja Odjeljenja za zatitu
naroda (OZNA), ime OZNA postaje centralizirana sigurnosno obavjetajna
organizacija s jedinstvenom organizacijskom strukturom i metodama rada na itavom
teritoriju kasnije Jugoslavije, a nakon donoenja Ustava FNRJ-a, reorganizacije
sigurnosno-obavjetajne slube, ime je u oujku 1946. godine od Prvog i Drugog
odsjeka OZNE pri Ministarstvu unutarnjih poslova dravne bezbjednosti (UDB-a), dok
se

od

Treeg

odsjeka

OZNE

pri

Ministarstvu

narodne

obrane

formira

Kontraobavjetajna sluba Jugoslavenske armije (KOS) egzistirao je potpuno

centralizirani sustav na razini federacije i djelominom decentralizacijom funkcija
javne sigurnosti. 6
Na Brijunskom plenumu, tj. 4. sjednici CK SKJ koja je odrana 1. srpnja 1966.
godine, utvreno je da Sluba dravne sigurnosti ne radi u skladu sa zakonom prema
tome, sluba se zatvorila i deformirala.

Ivica LUI, Sigurnosno-obavjetajne slube u Bosni i Hercegovini, Nacionalna sigurnost i budunost

Brijunski plenum bio je odluujui zbog svladavanja otpora procesu decentralizacije

tadanje drave, a time i prenoenja odreenih nadlenosti iz oblasti dravne
sigurnosti sa saveznih na republike i pokrajinske organe. Ustavnim amandmanima iz
1967. i 1971., Osnovnim zakonom o unutarnjim poslovima od 1. sijenja 1967. i
Ustavom od 21. veljae 1974. utvreno je da su pored Federacije, za zatitu Ustavom
utvrenog poretka, tj. dravnu sigurnost, odgovorne i Republike. Uz to preciznije su
odreeni djelokrug, organizacija i metode rada Slube dravne sigurnosti, kao
samostalne strune slube u Saveznom sekretarijatu za unutarnje poslove.7
Iako je time preciznije odreen djelokrug, organizacija i metoda rada, jo uvijek
se ne moe govoriti o samostalnosti rada unutar republikih slubi. Tadanji teoretiari
sustava sigurnosti s jedne strane lamentiraju o ukidanju monopola drave i dravnih
organa na provoenje funkcije i poslova sigurnosti i podrutvljavanja te funkcije
stavljanjem u okvir drutvene samozatite, ime se implicira novi karakter drutvene
sigurnosti, a istovremeno upozoravaju kako upravo savezni zakon odreuje koji
organi u republikama i pokrajinama mogu obavljati poslove dravne sigurnosti i
lociraju njihovu organizaciju unutar tih organa.8 Totalitarni karakter rada slubi i dalje
je bio prisutan, a karakteristina retorika vanjskog i unutarnjeg neprijatelja
uklopljena je u uratku pod nazivom Teze.9 Uz nagovjetaj demokratskih promjena u
Hrvatskoj i promijene vlasti u travnju 1990. godine, dolazi do prvih naznaka promjena
unutar SDB-a. Dokumentom pod nazivom Polazni osnovi za transformaciju slube
dravne bezbjednosti konstatira se nemogunost opstanka partijske slube SDB se
pokuava ustrojiti kao profesionalna sluba na koju niti jedna politika stranka ne
smije imati izravan utjecaj, a spominje se uloga slube kao instrumenta pravne drave
te da se ista ne moe baviti politikim opredjeljenjima graana. Takoer, prema
spomenutom dokumentu, novo ustrojena sluba trebala bi biti struna i tehniki
suvremeno opremljena, na elu sa strunjakom za poslove sigurnosti. Uz intencije koje
7

isto
isto
9
Teze su izraene u Republikom sekretarijatu unutarnjih poslova (RSUP) u Sarajevu, a nadlena su tijela,
prije svega CK SK BiH, dali svoju suglasnost. Takav uradak trebao je pomoi drutveno-politikim radnicima
oko pripremanja predavanja za stanovnitvo radi postizanja obavjetajne kulture graana i njihovog pripremanja
za odgovorniji odnos prema sigurnosti zemlje. Teze su podijeljene svim opinskim komunistikim komitetima
koji su predavanja odravali iskljuivo s lanovima Saveza komunista.
8

bi doprinijele profesionalizaciji i depolitizaciji slube, kao i novoj sistematizaciji, sve

je ostalo nedoreeno, a razvoj buduih dogaaja rezultirao je raslojavanjem slube na
tri zasebna etnika korpusa.
Pobjedom Hrvatske demokratske zajednice, Stranke demokratske akcije i
Srpske demokratske stranke, na izborima u BiH 18. studenoga 1990. godine, dolo je
do smjene vodstva SDB-a, dok su se stranke dogovorile o raspodjeli elnih pozicija
unutar slube. Dotadanji ispolitizirani sistem rada i stari kadrovi vraaju se u slubu,
a sve je rezultiralo masovnim curenjem informacija putem kanala pojedinih politikih
stranaka.
5. Politika uvjetovanost10 i reforma obavjetajne slube
Nakon Mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini koje je dogovoren 21.
studenoga 1995. godine u Daytonu i potpisan tri tjedna poslije u Parizu11, u BiH su
egzistirale tri obavjetajne slube koje su definirane u skladu s najveim etnikim
zajednicama. Nakon nekoliko godina, dogovorena je i uspostavljena nova struktura na
osnovu koje su postojale dvije obavjetajne slube u BiH: Federalna obavjetajnosigurnosna agencija (FOSS) u Federaciji BiH i Obavjetajno bezbjednosna sluba
(OBS) u RS. Popratne afere i reforma obrane olakale su uspostavljanje jedinstvene
obavjetajne slube. Naime, OHR je u takvoj atmosferi dobio potrebnu strateku
poziciju ime su se promicala reforma i uvjetovali domai akteri da prihvate program
reforme, koja je bila podrana od strane nekih politikih predstavnika u BiH. U isto
vrijeme, predsjedavajui Zastupnikog doma Parlamentarne skuptine BiH, smatrao je
potrebnim adresiranje problema obavjetajnih slubi u BiH po kojoj bi glavnu ulogu
u ovom procesu trebala imati meunarodna zajednica.12

10

Pojam izveden iz autorovog osvrta na lanak Franka Schimmelfenniga European Regional Organizations,
Political Conditionality, and Democratic Transformation in Eastern Europe. Politolog Frank Schimmelfennig u
tekstu koji je objavljen na web stranicama East European Politics and Societies donosi promiljanja o uvjetima
europskih regionalnih organizacija spram drava s podruja Srednje i Istone Europe koje streme euroatlantskim
integracijama. Nadalje, Schimmelfennig raspravlja o kredibilitetu i uvjetovanosti od strane europskih institucija
prema istim zemljama radi usklaivanja s liberalno-demokratskim normama zapadnog svijeta.
11
dr. sc. Mirjana KASAPOVI, Bosna i Hercegovina: Podijeljeno drutvo i nestabilna drava, Politika kultura,
Zagreb, 2005.
12
Denis HADOVI, Ured Visokog predstavnika i reforma sigurnosnog sektora u BiH, Centar za sigurnosne
studije BiH/Veernji list, Civilna kontrola obavjetajnih struktura, 2. travnja 2003., str. 4.

29. svibnja 2003. godine, Visoki predstavnik najavio je osnivanje Ekspertne

komisije za reformu obavjetajne slube na dravnom nivou, koji bi bio u skladu s
europskim principima i praksom, s obzirom da je osnivanje ove agencije bilo jedan od
uvjeta Studije izvodljivosti EU. Visoki predstavnik je na elo Komisije imenovao
Kalmana Kocsisa, biveg ambasadora Maarske u BiH.13
Prema Hadoviu, unato neslaganjima oko reformi, otpor meu lokalnim
politiarima i nije bio toliko snaan koliko se pretpostavljalo, a implementacija zakona
koja je predloena od strane Komisije, prolongirana je zbog razliitih ideja o broju
regionalnih centara: Bonjaci su htjeli etiri regionalna centra, Srbi dva, a Hrvati tri.14
Nesuglasice oko reformi ne predstavljaju novum u unutarnjem stanju BiH. U zemlji
kojom vlada Visoki predstavnik meunarodne zajednice, koji ima zakonodavne ovlasti
jer moe donositi konane i obvezujue odluke, kao i privremene mjere, kojima moe
staviti izvan snage zakonske odluke usvojene u parlamentu, dok je njegov ured glavno
sredite politike moi, Bonjaci, Hrvati i Srbi egzistiraju kao etnike skupine izmeu
kojih ne postoji temeljni konsenzus o dravnoj zajednici te ne postoji suglasnost o
temeljnim vrijednostima i normama zajednikog ivota, koja je osnova uspostave i
funkcioniranja demokratskog politikog poretka.15 Tome treba pridodati i poslijeratno
okruenje koje je vladalo te koje je bilo potencirano negativnom reputacijom
obavjetajnih slubi u bivem komunistikom sistemu.

13

Emir SULJAGI, www.bhdani.com, Zakon za bosanske pijune - Kalman Koscis uao je u maarsku
obavjetajnu zajednicu prije neto manje od trideset godina. Napredujui od analitiara preko naelnika
operativnog odjeljenja maarske Slube za nacionalnu sigurnost, Kocsis je 1990. godine u vrijeme pada
komunizma, bio zamjenik direktora. Godinu dana nakon to su nove vlasti smijenile direktora , Kocsis je postao
prvi ovjek slube. Njego dolazak na to mjesto obiljeio je skandal; tajna policija je naime, i pored toga to je
viestranaki politiki sistem postao legalan, nastavila prislukivati opoziciju i podatke dostavljati Radnikoj
socijalistikoj partiji. Skandal koji je u Maarskoj postao poznat kao Dunavgate bio je uvod u niz ozbiljnih
reformi maarske obavjetajne zajednice, u kojima je Kocsis imao kljuno mjesto. Obavjetajna zajednica je
podijeljena u pet slubi: dvije civilne, sigurnosnu i obavjetajnu slubu, dvije vojne i jednu tehniku slubu koja
jedina u cijeloj zemlji ima pravo prislukivanja. Kocsisev odlazak s mjesta direktora Ureda za nacionalnu
sigurnost, takoer je bio u znaku skandala. Njegovi operativci su u operaciji Vrbaoptueni za prislukivanje
poslanika u maarskom parlamentu. Nakon sudskog postupka, operativci su osloboeni, a Kocsis se povukao s
mjesta direktora i doao na mjesto maarskog ambasadora u BiH.
14
Krito, Jedna obavjetajna sluba, tri ureda, Slobodna Dalmacija, 2. listopada 2003.
15
dr. sc. Mirjana KASAPOVI, Bosna i Hercegovina: Podijeljeno drutvo i nestabilna drava, Politika kultura,
Zagreb, 2005.

10

S vremenom, pregovori su zapali u pat poziciju, dok su mediji poeli pekulirati

o tome da li e Visoki predstavnik nametnuti zakon. S druge strane, predsjedavajui
Vijea ministara BiH, Adnan Terzi, smatrao je da bi visoki predstavnik trebao
iskoristiti svoje ovlasti i nametnuti zakon, dok je ministar vanjskih poslova BiH,
Mladen Ivani, u to vrijeme jo uvijek odbijao razgovarati o zakonu i vjerovao da
vlasti RH trebaju i dalje imati kontrolu nad obavjetajnom slubom. U oujku 2004.
godine, Visoki predstavnik je iskoristio svoj autoritet i nadiao zastoj u Vijeu
ministara BiH te poslao zakon u Parlament na usvajanje. Time nisu iskoritene Bonske
ovlasti kako bi se nametnuo Zakon o osnivanju Obavjetajno sigurnosne slube, s
obzirom da se u isto vrijeme odvijala reforma obrane i indirektnog poreznog sistema,
koje su naizgled, u to vrijeme, predstavljale ozbiljniju frontu iskuenja, nego reforma
obavjetajne slube. Visoki predstavnik je iskoristio zaostavtinu Bonskih ovlasti koju
je upotrijebio u dvije spomenute reforme i uspio osigurati da Zakon o obavjetajnoj
slubi bude usvojen. Obavjetajno-sigurnosna agencija (OSA) postala je operativna 1.
lipnja 2004. godine i ima jurisdikciju na cijelom teritoriju BiH. Ona djeluje pod
izvrnom vlau Vijea ministara i predmet je nadzora parlamentarne komisije za
nadzor rada OSA-e.16
6. Zakon o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH
Usklaivanje sustava odgovornosti obavjetajnih slubi koji istodobno sadri
komponentu demokratinosti i uinkovitosti predstavlja teak izazov s kojima se
susreu moderne drave. Uopavanje tih dviju komponenti doprinosi smanjenju
zlouporabe i poveanju uinkovitosti obavjetajnih slubi. Iako ne postoji jedinstven
primjer najbolje svjetske prakse niti je mogue stvoriti obvezujuu matricu
ponaanja, primjetan je porast meunarodnog konsenzusa oko pitanja nadzora
obavjetajnih slubi. Meunarodne zajednice poput Organizacije za ekonomsku
suradnju i razvoj Ujedinjenih naroda, Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi,
16

Dana 22. oujka 2004. godine, na osnovu lanka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna
skuptina Bosne i Hercegovine, na sjednici Zastupnikog i Doma naroda, usvojila je Zakon o obavjetajno sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine. Ovaj zakon stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine br.12 od 14.04.2004. godine, dok je Agencija poela sa radom 01.
lipnja 2004. godine.

11

Parlamentarne skuptine Vijea Europe (PACE) i Meuparlamentarne unije izriito i

bez iznimke smatraju da obavjetajne slube trebaju biti podlone demokratskim
nainima provjere odgovornosti. Stoga, kako bi sigurnosne i obavjetajne slube u
demokratskim drutvima obavljale korisne zadae u zatiti nacionalne sigurnosti,
istodobno uvaavajui ustavna i ljudska prava, ovo podruje treba biti ureeno
zakonskim propisima. Vladavina zakona temeljni je i neizostavni dio demokracije, a
sigurnosne i obavjetajne slube pravovaljane su samo ako su zakonski ustrojene i ako
svoje ovlasti dobivaju od pravnog reima. Bez takvog okvira ne postoji temelj za
razlikovanje postupaka koji se provode na dobrobit drave i onih koje ine kritelji
zakona, ukljuujui teroriste.17
Kako se navodi na stranicama Obavjetajno-sigurnosne agencije (OSA), Zakon
o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BIH zajedniko je djelo stranih i domaih
eksperata te je usvojen zahvaljujui stranim i domaim naporima da se Bosna i
Hercegovina i u ovom segmentu svog dravnog ustrojstva priblii poeljnim i od
strane svih, zagovaranim euroatlantskim integracijama (NATO i EU). Zakonodavac je
imao u vidu potrebu drave za neovisnim informacijama i analizom bitnom po
sigurnost BiH, a posebno potrebu za uspostavljanjem mehanizma za prikupljanje
informacija o djelima kanjivim po meunarodnom pravu i prijetnjama po odrivost ili
ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Zbog toga je Visoki predstavnik 29. svibnja
2003. godine donio Odluku o uspostavi Strunog povjerenstva za reformu
obavjetajno-sigurnosne slube. Takoer, brojni meunarodni strunjaci i organizacije
iz BiH dali su svoje komentare na nacrt Zakona o obavjetajno sigurnosnoj agenciji
BiH te je istaknuto da karakteristike nacrta ispunjavaju najvie europske standarde,
ocijenivi ga kao jednog od najefikasnijih zakona takve vrste u Europi.18
U rijetkoj ili teko dostupnoj literaturi koja se bavi ovim podrujem, dijelovi
Zakona o obavjetajno sigurnosnoj agenciji BiH navedeni su kao dobro rjeenje
pojedinih podruja. U knjizi Postizanje odgovornosti u obavjetajnoj djelatnosti:
17

Hans BORN, Ian LEIGH, DCAF, Postizanje odgovornosti u obavjetajnoj djelatnosti: Pravni standardi i
najbolji naini nadzora obavjetajnih agencija, Oslo, 2005.
18
www.osa-oba.gov.ba

12

Pravni standardi i najbolji naini nadzora obavjetajnih agencija19, navedeni su

dijelovi koji se odnose na Zakonsko odreenje nacionalne sigurnosti (l. 5. Zakon o
Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH), Odredbe o prijavljivanju nezakonitih
radnji u Zakonu o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH (l. 41. Zakon o
Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH), Potivanje profesionalnih etikih pravila
(l. 27 Zakon o Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH), Meunarodna suradnja (l.
6. Zakon o Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH), Mjere kojima se titi
nepristranost Agencije (l. 45 Zakon o Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH),
Postupanje u sluajevima odbijanja sigurnosne dozvole lanovima Parlamenta u
BiH (l. 17 Zakon o Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH).
7. Sukus reforme obavjetajno-sigurnosnog sektora u BiH
Visoki prestavnik Paddy Ashdown20 imenovao je Kalmana Koscisa21 za
supervizora reforme obavjetajnog sektora, sa zadaom da pomogne provedbu reformi
koje su dogovorene u ovom sektoru. Imenovanje je izvreno na temelju modela kojeg
su utvrdili Jim Locher i Joly Dixon, koji su pomogli u procesu provedbe reformi u
sektoru obrane i neizravnog oporezivanja, ostajui angairani i nakon isteka njihovog
prvobitnog mandata. Iako je Kalman Kocsis kao osoba koja je direktno nadgledala
proces reforme obavjetajnog sektora ocijenio reformu uspjenom, Denis Hadovi,
generalni sekretar Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva ne dijeli isto miljenje.

19

Hans BORN, Ian LEIGH, DCAF, Postizanje odgovornosti u obavjetajnoj djelatnosti: Pravni standardi i
najbolji naini nadzora obavjetajnih agencija, Oslo, 2005.
20

Obavjetajna reforma se i dalje uspjeno odvija, izjavio je Visoki predstavnik prigodom imenovanja.
Ostvareni napredak, ukljuujui usvajanje zakona, imenovanje Obavjetajne komisije pri Parlamentarnoj
skuptini te imenovanje generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora vrlo su ohrabrujui pomaci.
Vodea uloga ambasadora Kocsisa, njegova vizija i predan rad bili su kljuni imbenik u ovom procesu.
Njegovo imenovanje na ovo mjesto omoguit e ambasadoru Kocsisu da nastavi pomagati Bosni i Hercegovini u
provedbi ove reforme, OHR Sarajevo, 18.06.2004.
21
Bivi ambasador Maarske u Bosni i Hercegovini Kalman Kocsis radio je kao predsjedavatelj Strunog
povjerenstva koje je izradilo nacrt Zakona o Obavjetajno sigurnosnoj agenciji, i to od njenog formiranja 29.
svibnja 2003. godine. Kalman Kocsis bivi je ef Maarske obavjetajne slube.

13

U svom tekstu Intelligence Reform in Bosnia and Herzegovina and the

International Community22, Kocsis zadovoljno konstatira da je obavjetajni sektor
dobro reformiran ali da e za implementaciju trebati nekoliko godina. Nadalje, smatra
reformu uspjenom priom na zapadnom Balkanu gdje obavjetajni sustav ima
dobru zakonodavnu podlogu, apolitian karakter bez stranakog utjecaja te da se nalazi
u domaem vlasnitvu. Takoer, navodi parlamentarni nadzor i druge potrebite
instrumente za nadgledanje rada obavjetajnog sektora. Postavljajui pitanje zato su
reforme zapoele osam godina nakon Daytona, okrivljuje prethodnike Pattya
Ashdowna za bavljenje sa sporednim stvarima visoki predstavnici nisu se htjeli
uputati u nemoguu misiju. S druge strane, Kocsis smatra da je Ashdown shvatio da
meunarodna zajednica ne smije ostaviti BiH bez uspostave snane centralizirane
drave - s dravnom vladom koja e biti vlasnik snaga za provedbu zakona, obrane i
obavjetajnih institucija kao garancije za neovisnost i sigurnost BiH.
Kako je prije spomenuto, unato pozitivnom miljenju Kalmana Kocsisa,
evaluacija reforme obavjetajnog sektora koja je sadrana u dokumentu Ured
Visokog predstavnika i reforma sigurnosnog sektora u BiH, koji je izdao Centar za
sigurnosne studije - BiH, pokazuje da postoji prostor za poboljanje po pitanju
funkcionalnosti OSA-e na demokratski nain. Meunarodna zajednica je bila, osim
inicijative na samom poetku, malo ukljuena u reformu, uslijed nepostojanja niti
jedne meunarodne organizacije koja je specijalizirana za pitanja koja se odnose na
obavjetajni sektor.
Usprkos tome to je OHR bio stalno prisutan, meunarodna ukljuenost tokom
reforme obavjetajnog sektora, bila je ograniena maksimalnim brojem od etiri
vanjska eksperta. U smislu suradnje s razliitim sferama drutva, vano je napomenuti
da je postojalo jako malo dijaloga izmeu medija, akademije i obavjetajne slube23.

22

http://www.isn.ethz.ch/isn/Digital-Library/Publications/Detail/?id=31341&lng=en
Denis HADOVI, Ured Visokog predstavnika i reforma sigurnosnog sektora u BiH, Centar za sigurnosne
studije - BiH
23

14

Takoer, u istom dokumentu, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije iz

Sarajeva, za to krivi nerazvijeni sektor civilnog drutva te zakljuuje da je teko
prosuditi do kojeg omjera je OSA reformirana ili je u domaem vlasnitvu. Zakljuno,
spominje se i zatvoreni karakter OSA-e koji otvara znaajan prostor za pekulacije u
smislu demokratskog upravljanja.
8. Uloga i odrivost OSA-e
Punog naziva, Obavjetajno-sigurnosna/bezbjednosna agencija odgovorna je za
prikupljanje obavjetajnih podataka u vezi s prijetnjama po sigurnost Bosne i
Hercegovine, kako unutar, tako i van drave. Agencija je odgovorna za analiziranje
prikupljenih podataka i njihovo prenoenje ovlatenim dunosnicima i tijelima (najvii
organi vlasti i njihovi predstavnici), kao i za prikupljanje i analiziranje i prenoenje
obavjetajnih podataka sa svrhom pruanja pomoi ovlatenim slubenim osobama,
kako je definirano zakonima o kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini te ostalim
mjerodavnim tijelima u BiH, kada je to potrebno poradi suzbijanja prijetnji po
sigurnost Bosne i Hercegovine. Prema lanku 5. koji propisuje dunosti i zadatke
Agencije unutar Zakona o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH, radi se o prijetnjama
s aspekta terorizma, pijunae, sabotaa usmjerenih protiv vitalne nacionalne
infrastrukture BiH, organiziranog kriminala, trgovine drogama, orujem i ljudima,
nezakonite meunarodne proizvodnje oruja za masovno unitenje, nezakonite
trgovine proizvodima i tehnologijama koje su pod meunarodnom kontrolom, radnji
kanjivih po meunarodnom humanitarnom pravu i prijetnjama s aspekta djela
organiziranog nasilja ili zastraivanja nacionalnih vjerskih grupa u BiH.
Iako postoje razliita miljenja oko uspjenosti reforme i funkcioniranja
Agencije, zamjetne su primjedbe oko demokratskog upravljanja, a uz nedostatak
transparentnosti i odgovornosti za koje se okrivljuju posljedice komunistikog sistema,
navodi se i sporost u prilagoavanju demokratskim normama i vrijednostima. Centar
za sigurnosne studije navodi nepostojanje javnih informacijama o efikasnosti rada ove
institucije, dok je organizacijska struktura nedostupna za javnost. Ako usporedimo ovu
tvrdnju s praksom Sigurnosno-obavjetajne agencije iz Republike Hrvatske, mogue je
15

zakljuiti da na ovom podruju postoji mogunost znatnijeg napretka, ponajvie u

komunikaciji s javnostima, odnosno objavljivanju informacija kojima e se izvijestiti
zainteresirana javnost o djelokrugu, ustrojstvu, nainu rada i nadzoru Agencija. U
vrijeme pisanja rada, slubene web stranice OSA-e, sadravale su ture informacije o
zakonodavnom okviru i djelatnosti, a takoer iz istog sadraja nije razvidno, niti
posredstvom ture infografike, kako je ustrojena Agencija. Takoer, predsjednik
Zajednike sigurnosno-obavjetajne komisije Mirko Okoli, primjeuje mali broj albi
protiv OSA-e, pritom navodei dva zakljuka ili je rad OSA-e u savrenom skladu sa
zakonom, ili javnost nije upoznata s procedurom kome se obratiti ukoliko postoji
razlog za albom na rad Agencije.
Slika 1 Usporedni prikaz web stranica OSA/SOA

16

9. Zakljuak
Problematinost implementacije reformi u obavjetajno-sigurnosnom sustavu ne
predstavlja novum, posebno u tranzicijskim dravama koje se suoavaju s razvojem
civilnog drutva i naputaju diskurs ideoloki utemeljenog represivnog aparata.
Reforme koje obuhvaaju ustavne, zakonske i tranzicijske promijene od totalitarnog
prema demokratskom poretku, prije svega, zahtijevaju promjenu postojeeg shvaanja
sigurnosti i definiranja ugroza, pritom pazei na pronalaenje ravnotee izmeu
kvalitetnog obavljanja obavjetajnog posla, koji u odreenoj mjeri mora biti tajan i
donoenja zakona koji e osigurati adekvatan nadzor i najveu moguu transparentnost
djelokruga rada ovog sektora. S druge strane, reforma sigurnosno-obavjetajnog
sektora, za birae predstavlja nevidljiv proces, stoga na politikom planu, ne donosi
nikakve dodatne bodove.
Dodatnu problematiku ini nedostupnost izvorima preko kojih je mogue doi do
uravnoteenog sadraja za izuavanje ovog predmeta. Posredstvom otvorenih izvora,
nije mogue dobiti uvid u strukturu upravljanja, niti doi do dodatnog sadraja
posredstvom kojeg bi se moglo, primjerice, doprinijeti izuavanju obavjetajnog
podruja.
Jo uvijek rasprostranjena pretjerana tajnovitost dovodi do mistificiranja ovog
podruja, koje posredno moe dovesti do krive slike i dezinformiranja javnosti o radu
ovog svrsishodnog sektora, koji u zemljama razvijenih demokracija, sve vie napora
ulae u razvoj znanstvenih kapaciteta. Profesionalni razvoj i usmjeravanja ka
znanstvenom pristupu, u konanici moe doprinijeti razvoju pouzdanog obavjetajnog
proizvoda i saznanja koji e se koristiti od strane mjerodavnih aktera u svrhu stvaranja
adekvatnih politika.

17

10. Literatura
Mirjana Kasapovi, Bosna i Hercegovina: Podijeljeno drutvo i nestabilna
drava, Politika kultura, Zagreb, 2005.
Ozren unec, Darko Domiljanovi, Obavjetajno-sigurnosne slube Republike
Hrvatske, Zagreb 2000.
Sinia Tatalovi, Mirko Bilandi, Osnove nacionalne sigurnosti, Ministarstvo
unutarnjih poslova, Zagreb 2006.
Denis Hadovi, Ured Visokog predstavnika i reforma sigurnosnog sektora u
BiH, Centar za sigurnosne studije BiH
Frank

Schimmelfennig,

European

Regional

Organizations,

Political

Conditionality, and Democratic Transformation in Eastern Europe, East

European Politics and Societies
Hans Born, Ian Leigh, DCAF, Postizanje odgovornosti u obavjetajnoj
djelatnosti: Pravni standardi i najbolji naini nadzora obavjetajnih agencija,
Oslo, 2005.
Ivica Lui, Sigurnosno-obavjetajne slube u Bosni i Hercegovini, Nacionalna
sigurnost i budunost
DCAF, Obavjetajna praksa i demokratski nadzor praktini pogled, Geneve,
2003.
Kalman Kocsis, Intelligence Reform in Bosnia and Herzegovina and the
International Community, The International Security Forum (ISF)
Zakon o Obavjetajno sigurnosnoj/bezbjednosnoj agenciji BiH, 2004.
www.osa-oba.gov.ba
www.soa.hr
Arhiva lanaka iz elektronikih medija

***
18