akavska ri XLIII (2015) br.

1-2 Split sijeanj-prosinac

Filip Galovi
Zagreb

JEZINE POSEBNOSTI JEDNOGA SPLITSKOGA

ROMANA IZ DEVEDESETIH GODINA XX. STOLJEA
UDK: 821.163.42282-31
Rukopis primljen za tisak 15.10.2015.
Izvorni znanstveni lanak
Original scientific paper
Ljubo Plenkovi (1926. 1998.) produktivan je
splitski knjievnik. Posebno su zapaena njegova knjievna ostvarenja napisana splitskim govorom. U lanku
se prezentiraju jezine posebnosti romana Splianin iz
2005. godine, koji je takoer pisan splitskim idiomom.
Premda je rije o autoru starijega narataja, a uz to potjee
iz stare splitske etvrti Veli varo koja je dugo zadrala
svoju jedinstvenost u pogledu jezika, analizom se jezinoga materijala pokazuje da je uz dio akavskih osobina
prisutan i stanovit broj tokavskih karakteristika.

Kljune rijei: govor Splita, Ljubo Plenkovi, junoakavski dijalekt, novotokavski

ikavski dijalekt, dijalekatna proza, jezine posebnosti

1. UVOD
Knjievni tekstovi pisani nekim mjesnim govorom, posebice onim o kojem
nedostaju relevantni ili drugi dijalektoloki podatci, mogu pruiti odreenu jezinu
sliku toga govora ili upotpuniti saznanja o njemu.1
1
Valjano je to na primjeru splitskoga idioma pokazao Josip Lisac (1990: 659): Nedostatnega zanimanja
dijalektologov preteklih asov, da bi opisali splitski govor ali najstareje idiolekte splitskih akavcev, oitno

75

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

Plodnim splitskim autorima, poput Marka Uvodia, Ivana Kovaia, Ive

Vlahovia, Miljenka Smoje, valja pridruiti i Ljubu Plenkovia. Ljubo Plenkovi
roen je 1926. godine u teakoj obitelji u splitskoj etvrti Veli varo. Okuao
se u pisanju romana, pripovijedaka, poema, pjesama, novela, feljtona, humoreski,
drama i sl. Od bitnijih se izdvaja poema Glad iz 1983. godine, a i opsean ratni
roman Bijeli vorovi iz 1985./ 1986. godine. Naroito je zapaen dio njegovih
knjievnih ostvarenja napisan splitskim govorom meu kojima posebno mjesto
zauzima zbirka pripovijedaka iz 1990. godine pod naslovom Da se ne zaudobi,
kroz koje je podsjetio sebe i sve nas da ne zaudobimo akavsku besidu (Vidovi
1990: 90) te svakako roman Splianin iz 2005. godine. Umro je 1998. godine.
U radu se, nakon provedene dijalektoloke analize, prezentiraju jezine posebnosti romana Splianin. Roman se sastoji od 232 stranice, a podijeljen je na 16
naslovljenih dijelova. U predgovoru je romana, pod perom A. Kudrjavceva, zapisano da je to prvi, a po svoj prilici i zadnji roman napisan splitskom akavicom,
onom koja se, uglavnom, vie ne uje (Plenkovi 2005: 5). Premda je rije o autoru starijega narataja, a pored toga potjee iz stare splitske etvrti Veli varo, koja
je dugo zadrala svoju jedinstvenost u pogledu jezika, prouavanjem je jezine
grae utvreno da je uz dio akavskih osobina prisutan i stanovit broj tokavskih
karakteristika.

2. JEZINA ANALIZA
2.1. FONOLOKE POSEBNOSTI
2.1.1. Poluglasovi
Kontinuata je starohrvatskoga fonema va ( < *, *) konsekventno vokal a: jema nito maglutine (21), vanka pue vitar (42), prazni badanj (45), lipi
primalitnji dan (47), lagat da su vore (86), za ovu la (94), jubavni oganj (98), s
marmeladon od smokav (115), pravi, spametni starac (121), na jenu dasku (185),
otac joec ne popustije (217), sa je sudac sluben (223).
ni mogoe nadomestiti. Tako stalie dijalektologov je razumljivo, kajti zanimali so se predvsem za organsko
stanje, Split pa je neko podobno kot danes bil zelo primeren za sociolingvistine raziskave, vendar zanje ni bilo
ne zadostnega zanimanja ne zanesljivih metodolokih prijemov, ki bi uenjakom bili na volju pri pojasnjevanju
zapletenega jezikovnega poloaja. Prav zato sprejemamo pisatelje, ki piejo v rodnem splitskem nareju, s posebno pozornostjo.

76

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

U itavoj se paradigmi imenice pas protee vokal a: pervi se pasi u more

bacijedu (35), svi pasi (46), tri lovaka pasa (88), bacimo morskin pasiman (131),
nima ni pasa (184).
akavska se nepreventivna puna vokalizacija provodi u imenici jagla: ka da ga
je koko jaglon uboja (78). Istoj se osobini mogu prikljuiti i sljedei primjeri: Fabjan otlen vazimje (8), malu oenit... vazest (11), zavazimju svoja mista (12), vazest
e nas (36), vazimjedu motike (54), ostali su jur zavazeti drugin posliman (75),
vazmimo (106), ka se vazme u jozir (116), vazmite jovo (116), Ilija privazimje ri
(130), vazmi torun (184). Takvu dosljednost remeti pokoji efemeran primjer tipa:
Fabjan je ka uzet (134), mogli biste se uime fabrike za nji zauzest (138).
2.1.2. Jat
Refleks je jata (* > ) u korijenskim, tvorbenim i relacijskim morfemima
ikavski, to ilustriraju neke od potvrda: dvi komore (8), brojit zvizde (18), paticer
i tira (24), lin si (46), va da vazme likarije (50), sve razumidu (58), vazimje kosir
(66), Ante je sve bisniji (66), medvid (82), tvoji konjov G mn. (90), donit (91),
prilipin uganu sviicu na uje (91), cili svit (99), s kolina na kolino (115), meni
je rekla (139), svitlost vinja nek nan pute prosvitli (147), lipo, smino mu govori
(147), po tilima (148), po miini (157), puedu vitri (170), u nediju izutra (192), u
miernon viku (208), vazimje ditia (214), s vrimenon pribolit (220).
Realizacije su tipa sest, prema praslavenskomu prezentskomu obliku *sd,
zastupljene i u Plenkovievu tekstu: sedite joec ekund-dva (54), sedite, bi e
nan drago (56), dojdi ovamo i sedi (68), sede za kritorij (76), lipo sedite na katrige
pa da mi vidimo (164), nimadu di sest (168). Glagoli su nesvrenoga vida i njihovi
oblici ovjereni u ikavskim varijantama: i jona sida za tolu (13), u tren se rukujedu
i sidadu (34), jur sididu za tolon (49), erjasto i mue sidadu (56), prid kritorijen
za kojin sidi debeli, oravi pulicjot (94), prijubjeno sidadu na sturu (103), jemat e
entadu na uste u karu na kojon e sidit (109), sididu na sturi (187).
Primjeri neton dojdu na cestu (19), na Solinskon cesti (110), obedvi ruke (132,
132, 207) potvruju prisue manjega broja ekavizama.
Prijedlog prema glasi prima, a vokal i stoji i u sloenici primalie: naginje
se prima curi (8), nastavjadu put prima Rivi (37), molin vas da budete dobri prima
meni (100); ni tila padat u primalie (65), primalie vlano, kino (176), ka u
primalie (194).
U rijei je romanskoga postanja praska evidentirana stara mijena * > a:
otrunilo vinje, trinje, praske (54).
77

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

Na zamjenu jata vokalom i upuuju leksemi (j)idro i gnjizdo: dva bila idra
(26), etiri tvrde tele za jidra (64); u gnjizdu (13).
Jekavski se odraz jata javlja okaziono, preteito u pokojoj rijei iz novijega
nanosa: svjeinu s mora (45), njegov zamjenik Soldati (167).
2.1.3. Fonem * i stranji nazal *
Protojezini i starojezini fonem * sustavno je reflektirao u vokal u: za trudele
o jabuk (8), pun mul (10), uti vlasi (13), sunce (21), Fabjan mui (46), prolit
u (46), iz zemje duboke (46), dvi velike suze (50), gleda u te bilo-crne, vunaste
oblake (59), pome jabukarice (76), velto ga vue (97), muk dura (110), po tuston
janjetini (116), ma mi se pari da si nito ka blid, da si uutija (149), dosta je gulija
puk (189), ma a s ocen, vukon, zmajon (200).
Protojezini stranji nazal *, odnosno starojezini , dobio je supstituciju u,
ime je podudaran s refleksom *: da van molan ruku (7), mendaje kluko biav
(27), gredu a (33), kus oviine (37), joec dobacije muu (49), rekli su mi da
e krcat tupinu (75), sudac (80), na velu udicu (91), na etiri goluba (92), intraju
na gombast put (111), od graje, kupine i otrovnog betrama (116), prez kripanja
zub (121), joec se eka na guske (121), gusta tepla kia (124), ako bude potriba
(138), u po mara, pup vanka (146), ja u ti sudi (151), aje po fakinu muke, pulente (184), moju kuu A jd. (223).
2.1.4. Prednji nazal *
Jedna od hijerarhijski najviih odlika akavskoga narjeja jest zamjena
protojezinoga prednjega nazala * vokalom a u poziciji nakon j, , ,2 koja se
moe pratiti i u Plenkovievu knjievnome izvoru: zmijurina otrovna jazika (150),
jone luke tufine i porki jazikov G mn. (215) pored kontrastinoga primjera jema
bi da njon je jezik perikulan i velat (17); u Ciklo klubu su zajali piiklete (109),
zato se kum Ivan i boji zajat (119), jope zajat koji oldo (204). U ostalim je pozicijama, ali i u nekim rijeima iza j, , , stari nosnik zamijenjen vokalom e: red je red
(30), asno ime (45), oti sveti dan (65), prosut sime (69), meki enski glas (138),
do pete (zadnji dio stopala) (142), slidi Veli petak (153), na po pameti G jd.
(223); jetrva Anka (61), mladi jedri monci (85), poet uticat (117), nisan ni edan,
ni gladan (149), ruvinala jetru (178).

78

Uz redovito e pokoja je potvrda s a ovjerena i u nekim tokavskim govorima (Lisac 2003: 18).

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

2.1.5. Slogotvorni r
U premonome je broju pojavnica silabem posvjedoen bez popratnoga vokala: crni vlasi (11), bili trli (23), mrvu se u gru pripala (42), ka da su cili dan
krili (45), mrvu me grlo pee (49), otac se mrdi (55), tvrdo obeaje (63), krcat
tupinu u kare (75), da zrno nabumbori (101), da e brzo do (104), pijedu iz vra
(111), obrve, brki i vlasi (128), za vrj nosa (134), volin i grlin (189), kolora te
pridrla (217). Ipak, u jednome se dijelu primjera pie popratni vokalski element e:
perva jubav (16), svakoga serbidu persti (37), od perve plae (74), tere sve brje
(97), za slanu serdelu (115) pored etiri srdele (15), na smert bolesna (119), pa se
deri reda (129), na iroke Fabjanove persi (150), znate li vi ervaski (177), verti
glavon (182), broji mertve i ive (188).
Kako je iz materijala razvidno, silabem dolazi u konsonantskome susjedstvu,
pa nisu brojni sluajevi u kojima se javlja u inicijalnoj poziciji ispred konsonanta,
odnosno na apsolutnome kraju: konji kopitadu, rzadu (110), u rvanju sa Fabjanon
(157); povr Trogira (33).
U primjeru tipa umra gl. pridj. rad. m. jd. (29) slogotvorno r preuzima konsonantsku funkciju.
Ieznuem kratkoga vokala uz r u dvama je sluajevima notiran razvoj
sekundarnoga : dimon o grbuna (59) pored kamenog garbuna (167), ka ratni
brjaci (182).
akavski su leksemi crikva i drivo zastupljeni u analiziranome tekstu: na skalinu o crikvice (26), bimo u crikvu (97), zaklopit crikvu (99); u bavule o driva
(88), noga od driva (202).
2.1.6. Sekvencije ra, re
Govorima se june provenijencije pripisuje prijevojni lik s vokalom e u korijenskim morfemima glagola rest i krest te u leksemu rebac. Neke potkrepe nahodimo u Plenkovievu romanu: da e ti narest gorac (11), ka san naresla (43), ne
moredu rest zajeno (116), morski valii restedu (190), Antina kua reste li reste
(193), restedu moji trudi (219), vas je zaresta u travu (219); ni derava ne more
lambrit, ukrest (116), ukreli su mi (118), s lakoon krede dvi botilje (222).
2.1.7. Skupina v
Skupina je v (< *v) u funkciji prijedloga konsekventno prela u u: u komoru
(50), u Poreskoj upravi (60), u isti maj (93), u sebi (143), u dvoru (199), kao i u
funkciji prefiksa, izuzev izoliranih nalaza s vokalizacijom poluglasa (usp. 2.1.1.):
79

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

a si se toko uga (12), eto ti mlade udovice (17), jesu li, ora gospoja, vore
unutra? (40), sritan van Uskrs! (153), nisan ja uenak (156), svoga unuka oli unukicu (195), ja lipo gren umrit (226), bili bi uvik zajeno (226). Odraz u svojstven
je svim dijalektima tokavskoga narjeja, junoakavskomu dijalektu i veemu
dijelu sredinjega akavskoga dijalekta.
2.1.8. Leksem greb
Da se u korpusu javlja prijevojni lik s vokalom e u korijenskome morfemu imenice grob, kao to je to esto na akavskome jugoistoku i u susjednih
tokavaca, signalizira potvrdnica u grebu (141).
2.1.9. Osnova *teplOd starih je praslavenskih osnova *topl-/ *tepl- u splitskome romanu prisutna
iskljuivo osnova *tepl-: teplu mladu enu (18), mudante, od teplog futanja (19),
lipi tepli dan (21), teplo je (56), borami je oteplilo (56), oteplije sve vije (195).
2.1.10. Protetski j
Protetski konsonant j realizira se u mnotvu rijei iz grae: u joko (7), ne zna
ni jona (7), ka emo se jope vidi, an? (10), jovi veliki blagdan (10), okolo josan
uri (23), apje mu na juvo (55), tepla jarja (65), iz Jamerik (81), smije se joima
(81), cura se jope zlamenije (98), deboto se sorije u jafan (103), ka se vazme u
jozir (116), jona zna (136), ladi justa (157), na tvoje pribile persi, joi, jusne (189),
evo jovod na jovi ugovor (198).
2.1.11. Redukcije i dodavanja vokala
Finalni je -i sustavno eliminiran u infinitivu, a nerijetko se reduciraju i finalni -t, -
(v. 2.2.5.). Potonji je na doetku glagolskoga priloga u veinskim primjerima uklonjen, premda se pokatkada piu i cjeloviti oblici: etaju (62), bacilaju (88), balaju
(111), vataju (139), teturaju (225) pored pleskajui (114), pritei (223), reei
(223). U oblicima se imperativa iskljuuje u sporadinim sluajevima (v. 2.2.5).
Vokal o dodaje se na poetku pokaznih zamjenica oti, ota, oto: oti vraji
mukardin (10), s otin ladija justa (98), vas oti posal (111), otemen gluncu (132),
oti tvoji prijateji (139); zna otu glendu (84), di su ti ote baline (94); oto novo udo
(123), oto mi je u krvi (130), oto pakleno proklestvo (186). Prema ovaki pie se
vokal o u otaki: otaki kaaj (50), s otakin ivoton (60), otaki ti je ivot (71), uz taki
je ovo red (77).
80

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

Instrumentalni oblik line zamjenice ja glasi menon, gdje je vokal e analoki

interpoliran prema drugim padeima: s menon se kontretavat (99), govorit prid
menon (191).
U nadmonome dijelu primjera strane su konsonantske skupine u finalnoj
poziciji likvidirane uvrtenjem vokala izmeu sastavnica skupine: sakramenat
(11), inkanat (11), levanat (33), cimenat (77), puntamenat (121), divertimenat
(218). Od iznesene konstatacije odudara poneki nalaz u kojem je strana konsonantska skupina u finalnoj poziciji odriva: bila je votant na sudu (8).
2.1.12. Afrikate i
U govoru je grada Splita dolo do neutralizacije afrikata i , pa je dijelom konsonantskoga sustava srednji glas , to je, po svoj prilici, rezultat dodira
akavskoga i tokavskoga sustava. S obzirom na to da je rije o knjievnome tekstu, piu se obje afrikate, kako je to oito iz niza primjera u ovome radu.
2.1.13. Odrazi *d, dj
Odraz jotacije dentala d u skupini *d kao j jedna je od temeljnih osobitosti akavskoga konsonantizma (Mogu 1977: 64).3 U raspoloivu su materijalu
protojezina konsonantska skupina *di i starojezina dj reflektirale u j: rojen san
1888. (8), a je, gospojice? (9), sve a se okolo nji dogaja (9), najmlaji Bari (13),
di si rojen i ka si rojen? (94), ugaja muu (70), braa oli rojaci (95), istimo nae
foe, meje (116), mlaji svit (116), suvozidi i mejai (117), paridu mlaje (124), crnin
ka caja (127), od fine, tanke vunene preje (134), posipa cajon (136), kratka pitanja
o rojaciman (174), mlajiman se puno drimje (204), tuji judi (77) pored za tue
trude (77), rajajte se Spliani (130), sompra tujemu i tujiman (189), neu nikako
amenovat rajanje ditetov (199), ranili puste nae grajane (220). S druge strane, u
dijelu je primjera potvren ,4 a ponajvema stoji u rijeima stranoga podrijetla: u
graanskin vetitima (7), anel, ne anel (7), svit iraje (9), po jedan elat (10), ako
mi dovede endare (17), vazest e nas u ir (36), kako jin je zapovieno (40), nima
nita; ni riipeta (41), da se monci samo korteajedu (54), jemat dva korteanta
(58), priko ardina (60), vriat divojku (68), koraaje se Fabjan (89), sve je pronto,
nareeno (107), nij vije eloast (121), gospoda ometri (122), zanamisto suenja
3
U veini je tokavskih govora rezultat iako je u pokojem primjeru u nekim tokavskim govorima registriran j (Lisac 2003: 20, 33).
4
U govoru je jedna bezvuna i jedna zvuna palatalna afrikata koje se izgovaraju kao srednje [] (...) i []
(Menac-Mihali, Menac 2011: 12).

81

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

(146), da je Luka osloboen suda (146), jedan ograeni dil (164), u njijovu stopro
dograenu kuu (201), jor Rudi je ka priporoen (217), njon daje kuraa (224).
2.1.14. Odrazi *sk, *st i skj, stj
Konsonantska skupina rezultat je protojezinih konsonantskih skupina *sk,
*st te starojezinih skupina skj, stj, kao u veini akavskih i u dijelu tokavskih
govora: ne pua iz joka (7), zapuenog vinograda (19), more se blii (26), vije
na korist ven na etu (33), ni traka boleini (52), namiadu se (90), namia
debele oale (94), viica se boji (98), dim ji ipje (113), ovikova baina (116),
jur mitije kupalie (120), u Bekon skupini (132), bacit krepanu pantaganu,
guerice, gatapane (153), debela apina (156), pripomia na tlej (182), on je
s Visa primien u Istru (184), napuadu dekune (186), na krenje (212). Od
prikazanih se konsekventnih akavskih realizacija izuzima poneki sluaj: past na
prosjaki tap (39), lovake dogodovtine i razne fjabe (90).
2.1.15. Odrazi *zg, *zd i zgj, zdj
U nalazima tue u mojane (13), vaja meknit pamet u mojane (55), dvi stvari
jeman na mojaniman (116); spravjen od grozja (56), grozd-dva ranog grozja (122),
od krajice grozja (218); zvie Mili koji ga jur eka (88), olovon i goen fudrane
izvanka (88), uinjen od debeloga goa (167) zrcale se odrazi protojezinih konsonantskih skupina *zg i *zd te starojezinih zgj i zdj.
2.1.16. Fonem
Fonem u akavskim sustavima nije razvijen jer nije uspio probiti fonemsku
zavjesu akavskoga narjeja: nije poznat akavski govor s realizacijom fonema d
kakav se nalazi u tokavskom narjeju, odnosno strano d zamjenjivalo se sa
(Mogu 1977: 6465). Da je u raspoloivu materijalu mjesto fonema popunio ,
signaliziraju ovjere: u epiu (8), ruvinala ti ep i obraz (11), s pineziman u epu
(35), gleda sto puti na epni leroj (201), epi su mu prazni (224).
2.1.17. Fonem h
U konsonantskim sustavima akavskih govora fonem h u pravilu ima vrsto
mjesto. Njegova je nestabilnost obiljejem mnogih tokavskih govora, kao i nekih
akavskih govora pod tokavskim utjecajem, u kojima je djelomino ili sasvim
reduciran ili je supstituiran nekim zamjenskim fonemom. Koliinu tokavskoga
utjecaja jasno pokazuje ponaanje fonema h u grai gdje je isti: a) iskljuen bez
82

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

zamjene u svim pozicijama: ote, ote zbogon (10), u borbi s ajducima (20), ladnon
vodon (23), ostanedu u lad (53), joec dva ica (90), franki ostajedu raniteji (165),
itat kroz ponistru (215); mrvu odane (28), da pune perva bura (63), more bi i
neote (66), tot tren odanemo (96), duboko uzdane (158); povr Trogira (33), pun
razni izumi (152), o nji ni traga ni glasa (176), pria ji je uvatila (194); b) uklonjen, a njegovo mjesto nadomjeta fonem j u medijalnim i finalnim pozicijama:
pu vrja Pjace (10), odgovara mu Fabjan utijo (12), s nikin strajon (15), njijova
mladost (16), o straja zaskrie (37), u njijove dvore (58), po cukru u praju (90),
velika grijota (115), noas su ujapsili (137), majon die s tleja (183); ini veliki
grij (11), povrj tega (21), padadu doli na tlej (36), nije ga straj (53), vataju se za
trbuj (59), do povrj nabrekli i (136); c) uklonjen, a njegovo mjesto nadomjeta
fonem v u medijalnim i finalnim pozicijama: biloga kruva (13), apju mu na juvo
(19), joedu mi puvat (30), mencujedu ga gluvon noi (45), ka riba na suvo (55),
od metrala ni uva ni puva (56), same suvice mukata (56), pulastri kuvani za
juvu (115), jedan suvozid (184), ene iz susistva su kuvarice (202); guca kruv i
salamu (47), da je major malo nagluv (139), mora bi u po suv (169). Fonem h
zapisan je u izoliranim rijeima: divojka se posmihuje (7), sa ote zvizde pohotne
lipote (147), juskog duha i tila (161), modernon ratnon tehnikon (163), a ondar
iznebuha... nikor vie (174).
2.1.18. Fonem f
Fonem f u analiziranoj je grai visoke frekvencije, a redovito stoji u rijeima
stranoga podrijetla, ukljuiv mjesto skupina hv i pv. Dokaznu snagu nose primjeri: fio je gleda (7), ka zafastan gleda (13), kako bi boje lelujala fjankiman (17),
ako mi dovede endare, oli koje barufante (17), ispo duge kafenaste brnice (18),
mladi je iznebuen Auntinon finecon (18), picaferaji se spremadu (18), fjakasto
se die (23), uvi ja refan (23), manistre i faola (27), jema jenu fjorinu (30), dva
prijateja se joec fregulicu badadu rukan (34), kolafjaka sidadu za njijovon tolon
(35), ferali tumitadu (37), ka da mu je nikor uga uferin (38), Splianin nasre
na ofal (41), glava fermantunice (49), velika forca (59), tufina i vlaga (65), bili
garifuli (65), isprin Betiinog uficija (75), ulaz u fabriku (76), s mojin afitovalon
(102), na samon mostu o ferate (112), Aunta se, jema bi, puno ofendila i ostala
infotana (122), ka tii faganeli (201), bacije se u barufe (220).
Stara je skupina pv sustavno prela u fonem f: s ufanjen u Boga (58), eka
svoga sveca, svoje ufanje (73), isto se ufa u nju (153), jednako kao i skupina hv:
fala Bogu (8), zafalije svetomen Anti (34), u zanju se zafalije (82), pofalije ga
83

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

kapo (109), fala Gospi (150), uglas zafalijedu (213). Dosljednost promjene hv > f
naruava nekoliko ovjera u kojima je fonem h zamuknuo, doim se v ouvao, to
je specifino za organske tokavske govore: ko van je dozvolija da me vatate za
ruku? (7), jerbo bi mogla uvatit dvi po unki (62), nenadinja ga uvatila (65), u Merjan san uvaen (129), vata se za bradu (131), da se privatidu jonega posla (147),
odmar se vatadu posla (200), ako te uvatin (222).
Primjeri poput kako bi se ora gospoja itala u me in trevi (47), taki tajun je
trevija (56), na Rivi trevije kapa (179) upozoravaju na supstituciju fonema f fonemom v, pa je razlono pretpostaviti da je i potonja pojava opet posljedak utjecaja
susjednih tokavskih govora.5
2.1.19. Finalni slogovni l
Finalni je slogovni l neizmijenjen u mnogim akavskim i kajkavskim govorima te ponegdje u tokavskim. U grai je:6 a) zadran u kategoriji doetka osnove
imenica, pridjeva i priloga: za stol koji je doli, kat nije, u tinel (11), nova misal
(13), metral (47), samo bol (49), posal (50), ne ini skandal (50), sinjal (56), bavul (57), u donji dil tila (62), karatil, maklin, motiku, matil o vina (75), liedu
sol (111), popije mul vina (115), ka je otaki kotal (152), pada u kal (177); zril
ovik (45), vengo je Ferdinand bija nagal (160), debel dva milimetra (169), debul
u tilu i dui (173), i momak je gol (183), sritan, vesel (194), poten i vajal svit
(197); gre nizdol Radunice (62), kolotaje se nizdol (96), ozdal zavre triko (136),
ozdal o olte (161); b) zadran u kategoriji doetka unutranjega sloga: ka ste
puni pinez ka salpa govan (36), koltrinu i mobiliju ne tiite (41), molidu za olde
(42), u mulce u ja tebe (45), pulciman, templiman (50), obisit u te o trkmar ko
telca (62), usliija je vae molbe (91), zapovida soldatiman (96), uza sve Margine
molbe (102), u p telca (130), neu mulca u kui (196), uz usamljeni sluaj: prasac
je u kocu (213); c) u jednini mukoga roda glagolskoga pridjeva radnoga supstituiran vokalom a koje se kontrahira s prethodnim ili se izmeu dvaju vokala interpolira hijatsko j: umra (29), doa (34), reka (51), podivja (81), osta (137), moga
(226), potira (227); vazeja (54), uinija (68), spasija (74), uboja (78), poginija (81),
donija (91), mislija (119), douja (173), donija i ostavija (188). Tip vidija esto je
registriran u akavskim govorima koji su pod tokavskim utjecajem. U imenica u
5
Usp. primjere iz Dalmatinske zagore: patavaol, trevilo mu se, vudra, vundamenat i sl. (Gusi 2004: 312,
490, 539, 540).
6
Zanimljivo je popratiti i ponaanje finalnoga slogovnoga l u primljenih rijei, pa su i one ovdje obuhvaene.

84

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

genitivu mnoine finalni je slogovni l sauvan: na vrj skal (41), bokuni kruva i
krotul (21), trja sa gradel (115), cila rika akul (194). Prema finalnomu slijedu al
javlja se aj u primjeru aj (46).
2.1.20. Mijena -m > -n
akavskim je idiomima uz Jadransko more, tokavskim idiomima bliih
moru, ali i nekim nehrvatskim idiomima, svojstven prijelaz finalnoga -m u -n.
U Plenkovievu se tekstu neutralizacija dosljedno ostvaruje u gramatikim morfemima promjenjivih rijei: u ton trenu (28), svaki svojin puten (31), niman ti ja
njin nita (33), kain s vodon, sapunon i ugamanon spravjen van je (41), za sebon
ostavja (58), u groznin suzan (66), ja mislin da nan je dosta (69), dariva ga velikon
zlatnon kandinelon s velikin krien (183), naprtije Bufu slomjenin takjan (186),
jema edu joni s menon posla (204), s metlon u rukan (227) te na doetku nekih
nepromjenjivih rijei: neton dojdu na cestu (19), sedan kari i osan konjov (75),
za sedan-osan dan (155). Na doetku je leksikoga morfema promjenjivih vrsta
rijei -m nepodloan mijeni: kum Jere (12), otrovni dim (77), potpiije prijem (80),
reim straja (81), po u lagum (147), juskost i razum (159), ratni alarm (170), on
nij pitom (183), nek vas bude sram (198), ovod je va dom (217), ven se sam snajdi (226). Jedna je i druga mogunost evidentirana u primjeru bi e otaki balarum
(10) pored balarun reste (24), a u leksemu grom autor pie samo -n: jedan po jedan gron puca (26), ka jedan gron (53), dobra ka gron! (45). K tomu treba dodati i
nekoliko primjera tipa: vi ste vajali monci (59), pa prijubije se uz monka (98), koja
e se pantit (115), ekadu makarane glunce (127), tajni glunci (137).
2.1.21. Promjena > j
Prijelaz > j u akavskim govorima mjestimina je, a ipak karakteristina
promjena (Finka 1971: 29), koja je u strunoj literaturi pridruena adrijatizmima.
Mijena je u analiziranoj grai obilato potvrena: malo pogobjen (13), tare krmeje
(23), mog divjeg oca (39), jubavni in (42), za veliki kju (45), pipa sinovjevo
ugano elo (50), kalumelon i kadujon (50), prin ijadu godin (52), dvi kapje kie
(59), evo nove nevoje (66), njega jubi u justa (79), u subotu i nediju (83), apje na
juvo (98), na rikamanon, ka snig bilon kouji (101), prijatejski njon govori (124),
krajica o lipote ste vi (134), pozdravjadu tebe i sve prijateje (143), slomjena ruka
(157), priduplat pojske posle (161), za jute potribe (162), vrilin ujen (164), vaja
uvat glavu (168), prez eji (173), tamo di su zemje boje, dubje (206), lipe dare
aje (218), eto primalia ka te voja (224). Zbog razvoja > j tee je zakljuiti
85

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

je li postojalo interpoliranje epentetskoga l u skupine pj, bj, mj, vj. Konsekventnost mijene > j okaziono probijaju neke primljene ili novije rijei: nedan sudac,
koniljer (116), na kraj dignute brklje (137), botilju bilega (186), vazimje jednu
staru botilju (227).
2.1.22. Pojednostavnjivanja konsonantskih skupina
Rastereenje se napetosti u rubnim zonama sloga (usp. Mogu 1977: 8490)
u primjerima uzetim iz materijala odvija sljedeim postupcima: a) zamjenom afrikate manje napetim frikativom: maka mjaue (45), puki pripovidai (55), tano
je (55), svoju lovaku puku (65), ne jubi teaki posal (73), zapovidniki glas
(75), lovaki dan (88), jema visoke vojnike postole (90), na mostu di se obino
rastajedu (106), da se intavulamo na zajedniku ovikovu bainu (116), jema lipo
mladenako lice (128), baci mu ga makan (130), vidi da je oblano (135), tona
je ka leroj (140), mladi, junaki ivot (142), u Grkoj (184), politika borba (186);
b) eliminacijom okluziva: ka slaki san (148), sve do zanji murvi (15), popone
u pet uri (55), brat ti je jena dobriina (68), njegova mora bi zanja (87), znate
spliskog Braanina (90), slaki mrak (136), do subote u pone (153), estitadu
jeni drugiman (153), da osigura svoje bogastvo (162), pesto metri (164), mlaje
ene iz susistva (202).
U svim je hrvatskim narjejima prisutna tenja za uklanjanjem netipinih konsonantskih skupina na nain da se prvi lan skupine likvidira, kako to predouju
i neke potvrde iz romana: ka tia na baketini (11), gredu lovi tie (63), sve same
tice (95), ni tijega mlika ne fali (202); nastavja ga sovat (11), udri me sovat (91);
crnoga kruva od enice (27), ka vriu punu enice (70); tira bidnu rasplakanu er
(100), on nee mulca u kui, ni mulca ni er (199).
2.1.23. Ogranienje distribucije sonanta v
Sonant v u skupini u slijedu sa sonantom r ili slogotvornim r u istome ili u
sljedeem slogu u pokojem primjeru moe biti otklonjen: ka da je mertac (197),
ali etvrtak gre (51), od joec tvrdije stine (67), judi od Boga stvoreni (77), jesu
li utvrdo namiene (109), tvrda deboto ka cimenat (117), mu, svekar i svekrva
(214). Nekoliko ovjera ukazuje na to da sonant v moe izostati i u nekim drugim
skupinama: vrj gozdene kalamite (48), vrata o gozda (120), retelasta gozdena
vrata (140), ovik o gozda (191), ali: jema gvozdene gvante (156). Odstranjenje je
sonanta v u odreenim pozicijama esto u govorima sjeverozapadnoga akavskoga
podruja, kao i u kajkavskim.
86

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

2.1.24. Rotacizam
Supstitucija je intervokalnoga s r u prezentskoj osnovi glagola moi (<
*mogti) zajednikom znaajkom mnogih govora svih triju narjeja, a u nizu je
pojavnica ovjerena u grai: ne moremo se potuit (9), ne more falit (47), morete
ulist (73), znadi da i Solinjani ne moredu ut (112), a nan more naudit? (130), ne
more znat a se otoli dogodilo (146), tebe joni moredu potirat (224). Nahodi se
i neto zapisa tipa: mo do doma (39), ne mo vengo tako (69), a mo (77).
2.1.25. Skupina vs
U tokavskim je govorima, kao i u dijelu akavskih, stara skupina vs (< *vs)
izmijenjena u sv nakon redukcije poluglasa i metateze. U tekstu to potvruju primjeri: pa se svi diedu (58), svakoga mukega (81), mora sve reitravat (101), svi
pozdravjamo (115), ruga se svak svakomen (132), u dobru i svakon obilanci (160),
ma svemen dojde kraj (182), iz dana u dan sve vije zapua (219). U liku vas
metateza nije provedena jer je va u jakome poloaju dao a, pa nije prijetio razvoj netipine konsonantske skupine: vas je svit na Rivu (16), kar je vas u plamenu
(113), vas svit se die (128), rie u vas glas (177).
2.1.26. Skupina *r
Stara protojezina skupina *r, koja se veinom odrala u akavskim, kajkavskim i rijetko u zapadnotokavskim jezinim sustavima, u korpusu je u pretenome
dijelu primjera preinaena u cr: u bilo i crjeno (8), vata se za bilo-crjene obraze
(10), do duge crne kotule i crjene otane (13), nima vie crjenila (19), stopro sa
Fabjan crjeni ka poma (28), jema crni bilig (33), crjenkasta maglutina (49), crjeni
se o jida (50), vino je od crjenka (53), crjenokosi uvar (94), po crnin ricastin vlasiman (96), nebo se crni (136), na iroki crjeni ofal (181), u tomen crnilu (183). U
neizmijenjenu je obliku opstala u imenici rv: radi ka rv (13, 77).
2.1.27. Skupina jd i glagol ii
Na granicama prefiksalnoga i korijenskoga morfema u prezentskim se osnovama glagola prefigiranih s *iti konsekventno ostvaruje skupina jd, kao u mnogim
akavskim, kajkavskim i dijelu tokavskih govora: eno, dojdi (68), dojdite vi sutra (73), njemu jope dojde eja (118), lipe stvari uvi dojdedu (151); svit eka da
izajdedu (15), izajde iz tvornice (79), ondar izajde vanka kvare (101); najdimo
se onod (10), u takin kuicaman se uvi najde podikoji lovac (90), pa se u tili as
najde (96); ako a pojde bande (101), ako pojde za me (193), pojdi u crikvu (200);
87

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

ven se sam snajdi (226). Razumije se, u infinitivnim je osnovama izvren proces jt
> tj > : da nee ni do (26), ne mogu ja iza vanka (77), ka se ne bi zna sna (85),
ne zna di e me na (225).
2.1.28. Konsonantska skupina t (< *t)
Stara je skupina t u svim hrvatskim narjejima prela u t, pa su takvi primjeri
zabiljeeni i u materijalu: vas poteni svit (37), poteno klesat (67), u naemen
dvoru i vaon potenon i juskon kui (69), miran i poten svit (141); tovat emo
(76), svi tujedu (138); lipo protij naglas (103), da protijen pismo (103), svaki
dan tije novine (162), ka je protija (162). S druge strane nalazimo i primjere
tipa: Fabjan ita kraj pisma (104), zavri vije s otin itanjen! (104), ti mali itaj,
sluan ja (104).
2.1.29. Konsonantske skupine k, p, t u primljenih rijei
Konsonantske su skupine k, p, t u primljenica potvrene u brojnim hrvatskim govorima. U knjievnome su izvoru veoma frekventne: cila jarja gre ukuro
(19), u makaduru (21), kroz okrinute kure (65), u crjeno lakirane karpete (143);
nisan ja pija (17), Fabjan se d u upet (17), zapalije panjulet (26), veliki je
parenjo (83), eto ti vridne i aperte Aunte (141), gubi svaki repet prima ocu
(217); u novon svitlon vetitu (8), nito se kontretaje (33), vinetanog marinera,
artitu oli batelanta (37), tri male terike (41), komad katradine (49), ne gre
trambasto teakin odon (60), tufali su me (64), jerbo ti je ona, moj Fabjane,
atuta ka vrag (104), bija san fogita (166).
2.1.30. Asimilacije i disimilacije
Da je u nekim sluajevima dolo kontaktne i distantne asimilacije, pokazuju
dostupni primjeri iz materijala: uz omanju, staru okoruu (19), da se ui o pota
(51), vria in se ui, uti (53), brat, uit smokve (71), puke opose uidu (89),
jednomen se vididu soldatske ime (128), ali od suije (33), jove sune jubavne
godine (187); da se njiman svitujemo (55), i njiman se vratija (78), jeman
namiru se njon vinat (100), da se svituje njin (124), jesi li razgovarala njiman
(142), utrat se njon (191).
Dokaz su za disimilacijske pojave sljedee: zlamenije se Otri (26), glavno je da se
zlamenenova (43); sedavnajst (8), ali se pie osamnajst (152). Fonem l rezultat je disimilacije fonema r u rijeima: ka ga zovedu u lizervu (90), zapan je otako reka u lizervu
(145) te u nadretidu ruku i lebra (157), ali tue po rebriman (111), nikoliko rebar (157).
88

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

2.1.31. Depalatalizacija
U primjeru za janca (83) palatalni je nazal izgubio palatalnost.
2.1.32. Umekavanje nazala
Umekavanje nazala zahvatilo je rijei: u gnjizdu (13), anina se ognjojila
(51), gnjojit (71), kupujedu gnjoj (163), vria gnjoja (198).
2.1.33. Ostale konsonantske skupine i umetanja konsonanata
U imenici sliva ouvana je stara skupina sl: ka dvi lipe slive (31), lipa, esna ka
jena sliva (70), ka jena sliva (181).
Nakon provedene metateze konsonantska je skupina st rezultirala fonemom c
u imenici svako cablo (211), kao i u primjerima na postoliman njon se cakli lakada
(18), puca ka caklo (53), punon akon cakla (227), bokuni cakla (228).
Stara je skupina zr u premonome broju potvrda razbijena umetanjem dentala
d: zdrilije cure i gospoje (9), ka smokva uzdrije (13), zdrili mukardin (20), joec
ni zdrila (62), da si uzdrija, ne bi ti persti letili (67), zelenenin i zdrilin maslinan
(115), govori njon zdrilo (148), sve esno, zdrilo, pupasto (181), na zdrilog ovika
(189), je, uzdrija je (189) pored primjera ka jedan zrili galantomo (7), a si jur zril
ovik (45).
Iako za preciznije utvrivanje nedostaje materijal, jedan primjer posvjedouje
da je u skupini r interpoliran d: jono se bila pridrla (211).
Sekundarno se interpoliranje nazala m javlja u leksemu kumplir: peeni
kumpliri (115), tepli kumplir (172).
Sekundarni je n sustavno umetnut u rijeima: nisu Tedeki, Pujizi, Manari
(116), niki grof Manar iz Pete (129), ka da je Luac Manarska (153), mladu i
lipu Manaricu iz Debrecina (178), zafalije mu na manarskon i jemakon (181) te
kadto u terminu nontromo: za zamjenika nontroma imuna (221), prid zoru ga
je nontromo naa (222), pored niko vrime san bija pod notromon (166).
2.1.34. Sibilarizacija
U dativu i lokativu jednine enskoga roda sibilarizacija uglavnom nije izvrena:
u najbojon snagi (13), na livon nogi (19), tii pineze u ruki (125), na desnoj ruki
(156), o ratu i politiki (167), ratni brodi u luki (186), ie njon igradu ka mladon
divojki (196), pir u tugi (203), mladon majki Mandici (212), u pervon luki (222).
U veinskim primjerima sibilarizacija se ne provodi ni u nominativu, odnosno dativu, lokativu instrumentalu mnoine mukoga roda: jubavniki sve oto ne
89

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

ujedu (19), ozvanjaju koraki (40), iznebueno prikidadu uzviki (78), vididu da su
oblaki pokrili cilo nebo (88), ka jeni vuki (116), obrve, brki i vlasi (128), papki
o tovara (129), teki oblaki (216); vlasnikiman o kari (75), polugolin jubavnikiman (79), gre dugin, brzin korakiman (80), s laganin jugon i gustin oblakiman
(127), s bilkastin oblakiman (149), ali: rukujedu se s protivniciman (36), za tolon
sididu teaci (115), dojdedu u Split teaciman kopat (156). Kolebanja su prisutna
u mnoinskim oblicima imenice vrag: svi vrazi (26), vrazi pakleni (37) pored ka
da ga vragi deredu (15), ka da ga svi vragi gonidu (94).
2.2. MORFOLOKE POSEBNOSTI
2.2.1. Imenice
2.2.1.1. Imenice mukoga roda
Mukoga je roda imenica zvon: zvoni zvonidu (71).
Zanimljivo je istai fluktuacije u instrumentalu jednine imenica mukoga roda:
karon i konjon (8), s ocon (50, 52) pored s ocen (200), utepliji ga bijcon (50), sa
sinon Milon i gnjojen (117), s velikin krien (183).
Jednoslone imenice mukoga roda, kao i dio dvoslonih, u pravilu imaju kratku mnoinu, odnosno oblike bez proirenja osnove: balote, noi, noii (9), gromi
pucadu (19), pijani ste ka epi (24), moji posli (27), na ispruene dlane (63), gromi
se redaju (63), bignuli ste ka zeci (86), ja san ispalija jedan jitac u golube grivoe
(93), uzorat emo pute i zide (111), ka ognjeni zmaji (113), plode in detrigaju
(116), kod niki en kojiman su mui pulitiari (130), veleposjednici, grofi, bani,
baruni (133), teki driveni bati (157), o cariman, krajiman (159), ka jeni kipi stojidu (163), novi topi, reoplani, tenki (165), proklinje sve kotle, pare, letrike, grome
(171), sve kraje, care, ministre (176), doa je iz Boke s topima (176), bogatai,
cari, kraji i generali (186), epi su mu prazni (224). Rijetke su potvrde s proirenim
osnovama: krikovi, smij, jagma (24), vodidu dikore o balkanskin ratoviman i
pulitiki (37), u vein seliman i gradoviman (208), pa se majon pridie na laktove
(225), a laviranja se javljaju u mnoinskim padeima imenice sin: gredu sini Jure i
Ante (21), kum Ivan i sinovi mu Ante i Jure (49), zapovida siniman (49), jerbo se
u Barievi uvi rajaju sinovi (213). tokavska je duga mnoina opozitna akavskoj
i kajkavskoj kratkoj mnoini pa se u dijalektolokoj literaturi dri kao morfoloki
razlikovni kriterij.
90

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

U genitivu mnoine imenica mukoga roda zastupljeni su trojaki nastavci:

-ov, -i, -: veliki dil teakov (56), prez konjov (59), bojimo se prosjakov, loferi,
poreznikov (73), iz gornji krajev (75), u nikoliko korakov (100) pored nikoliko
koraki (23), jema suiju bubrigov (105), evo i Tomaevi sinov (115), desetak
Plenkovievi susidov (115), nikoliko prosjakov (115), ka ijadu mijov (130), kontra
juti ajdukov (140), vrvi od soldatov, razni viri i narodov (165), jema i namirnikov,
a u dvoru se skupilo nikoliko prosjakov (202), gospodar tvornice i radnikov (215);
milijarde feralii (19), okolo trsi izgulit travurinu (21), nikoliko metri (61), jema
jur grdelini i verduni ka os (63), dognat toko i toko kari (75), od brade do njuti
(97), puno vojakov i marineri (168), juva od pulastri (202); prin petnajst dan (78),
danas je pet lovac lovilo (90), vojske ka mrav (176).
U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine imenica mukoga roda nije
zadrana stara nejednakost, odnosno sustavan je sinkretiki nastavak -ima(n):
u graanskin vetitiman (7), lelujadu fjankima (9), sa crnin briiman (14), tijo
na perstiman (20), u pjatiniman (65), po vratu, teplin obraziman (98), maedu
kapan, udariman (112), svin nadolazein daniman i miseciman (145), lipo je
stiman meu prijatejiman, susidiman (145), nastavjadu pojupciman (148), trujedu
raznin otroviman (163), trabakuliman, ribarskin leutiman (183), spugadu suze
udariiman (209).
2.2.1.2. Imenice srednjega roda
Imenica dite sauvala je karakteristike nekadanje t-promjene, pa u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu ima proirenu osnovu konsonantom -t-: ditetu D jd.
(215). Neke imenice koje su pripadale staroj n-deklinaciji u svim padeima, izim
u nominativu, akuzativu i vokativu jednine, imaju proirenu osnovu konsonantom
-n-: o vrimenu (99), s vrimenon (220); ramen G mn. (80), rameniman (158).
U genitivu mnoine registrirani su nastavci -ov, -i, -: konjski kopitov (111);
iza brdi (58), priko poji (75); nikoliko rebar (157).
Potrvena je stara razlika u nastavcima dativa, lokativa i instrumentala mnoine
imenica srednjega roda, pa je prevladao nastavak -ima(n): o irokon slobodi i velikin diliman (26), okini mu ga s jajiman (130), zaklepedu kriliman (225).
2.2.1.3. Imenice enskoga roda
enskoga je roda imenica benzin: ota motorpiigla a gre na benzinu (123).
U genitivu mnoine imenica enskoga roda uz dominantan - nastavak javlja
se i nastavak -i: jur dese godin (8), na desetak loz (21), svu etrdeset karat (37),
91

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

veliki trianj (56), drugi cur (59), ka ijadu os (62), iz vlaki zemaj (63), naramak
granic maslin (69), puno ki (71), petnajst ijad ovac (78), pospuga mast s puak
(87), bi e zeci i jarebic (87), na grebju karot (89), skae s dasak (131), sok od
jabuk (169), lipi li besid (192), po svin kantunima o ku (218), prez brig (222);
u lov emo poza jematvi (30), a se tie pripremi (101), uz pomo kalamiti (101),
ka da ivot tee od fjeri, feti (122), jedanajst uri (179). tokavski je nastavak -a
markiran na dvama mjestima: niman brae ni sestara (8), priko jusana (35).
U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine imenica enskoga roda u brojnim
je primjerima zabiljeen sinkretiki nastavak -an: u butigan, julican (9), ladidu se
ventulan (9), penje se po skalan (20), ini este rukan (33), pa udri nogan, akan
(39), palaca jusnan (41), glimadu glavan (56), razbiali se po kaletan (85), tajna
nad svin tajnan (98), suci se pokrivaju s vrian (113), nadountana daskan i trupican (115), po okolnin planinan (119), sve mise po crikvan (122),7 po lokvan i
lokvican (124), dvojica s vrian na glavan (129), maedu sabjan (129), po dviman zlatnin pletenican (147), s tekin matikan (150), akan i nogan udri po njemu
(157), po gvaneran (179). Pozornost plijeni stanovit broj pojavnica s nastavkom
-ama(n): ena se ispozdravja s prijatejicaman (29), po kantunima i jerulicama reste
cvie (56), udri na lovce sovkaman i pritnjaman (89), u takin kuicaman (90),
kruva u konistricaman (115), u duaman judi (188), sa tekin i erjastin brigaman
(200), zapleska ruicaman (219). Interesantan je usamljeni primjer s lukin divojkamin (157), dakle s nastavkom -amin.
to se tie imenica i-deklinacije, vano je upozoriti da je u jednome primjeru
registriran nastavak -iju kao odlika tokavskih idioma: smoit do kostiju (140).
2.2.2. Zamjenice
U instrumentalu jednine osobnih zamjenica ja i ti dosljedno se javljaju osnove men-, teb-: oli se samo s menon diverti? (106), o velike praine koja e se
za menon dizat (110); uzdisat za tebon (77), da san prid tebon grinik (105), jeman
s tebon nito erjasto razgovarat (138). Posvojna je zamjenica potvrena s dvojakim osnovama: seb- i sob-: za sebon ostavja (58), oto a vidi prid sebon (182) uz
sobon vodidu tri lovaka pasa (88), sobon nosi nova veseja (212).
U velikome je broju primjera iz teksta potvrena tipino akavska zamjenica a
u funkciji upitno-odnosne zamjenice za neivo: gleda sve i vidi sve a ko ini (15),
veliki kju a uvi visi (45), a misli o meni ka mui? (79), ne znan a bi ti (123),
7

92

Na drugome mjestu itamo realizaciju s nastavkom -iman: da se u crikviman narod moli Bogu (99).

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

dobro je a si me aviza (137), a je daje bilo? (143), ne more znat a se otoli dogodilo (146), a govorite monade? (164), od milinja ne zna a e (212). Probijanje
tokavskoga lika jami primjer nisi ti kriv za tetinu smert, ka ta u snu sebe krivi
(220), kao i pojavnice tipa: a ta, manjinjorgo (49), a ta, trpi, pati (184). Zamjenica a u zavisnoj se reenici u funkciji veznika moe odnositi i na ivo: jena
srinjokolka a u procesiji stupa (7), drugi svit a se otot skupija (123), smijala si
na jenu a je bila obuena ka krampus (138), dvojicu moji prijateja a su noas
ujapeni (138). Potonja se moe pojaviti u funkciji neodreene zamjenice u znaenju
togod, ita, neto: je li Ante dikod a pokua (57), ako je a ostalo od roda (218),
premda istodobno cirkulira i neodreena zamjenica ako(d): da mu nikor protuslovi
akod (46), mislin da bi i jona mogla akod pomo (138), gredu akod prigrist (138),
jema li akod u torbi (157), mekni akod u justa (184), da ne bi ilo ako bande
(218).
Potvren je stari genitivni oblik esa: ne znan zaraj esa (54), zaraj koga, esa
(77), eto, mali moj, zaraj esa me nij bilo (155), ali se ostvaruje i noviji ega: o
ega ivite? (8).
U tekstu izostaju akavski kompoziti nastali od prijedloga i akuzativa zamjenice a. Namjesto akavske realizacije za sustavno se pojavljuje zato: zato
danas ne radite? (11), zato Margi nij dola s tebon? (158), zato, an, jubavi moja
najvija? (226).
Zamjenica sa znaenjem iji ima oblik igov: pa se sadac nadbijedu da igovi
su verduni (64), da igov je prasac (91), koja si i igova si? (136), pa prema tomu
i nije neobina neodreena zamjenica niigov: naprosto da je njegova i niigova
vije (118).
Neodreena zamjenica u znaenju nita glasi nita: ka da se nita nij dogodilo (27), joni s otin nimadu nita (142), nisu mogli nita uinit (158), nij mi nita
(214), nita, nita od tega (225), dok neodreena zamjenica u znaenju neto
glasi nito: jema nito gore od manduli, nito a se likarijama ne more liit (50),
steka je nito dolori (79), nito eka (167), sa se barenko ufa u nito, nito a e
mu donit Leno (172). Prema oekivanomu niesa javlja se niega: nima niega
(228). Znaenje netko pokriva neodreena zamjenica nikor: nikor vie u vas glas
(113), nikor je u konobi (184), nikor ree jovo, nikor jono (188), koma Jela avizaje
mua da jin je nikor u dvoru (224). U znaenju nitko rabi se nikor: da se nikor
nee ni oervat na nas (10), a san ja... nikor i nita (47).
U materijalu su evidentirane neke pokazne zamjenice i pokazni zamjeniki
pridjevi. Mjesto ovaj, taj, takav, pie se (j)ovi, oti, (o)taki: ovi noi (9),
93

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

jovi veliki blagdan (10), ovi pervi lovaki dan (88), jovi ugovor (198); oti vraji
mukardin (10), vas oti posal (111); taki beteg (15), otaki kaaj (50), taki tajun
(56), s otakin ivoton (60).
2.2.3. Pridjevi
Pridjevi na nepalatalni konsonant u genitivu jednine mukoga i srednjega roda
imaju nastavke -og(a) i -eg(a) od kojih prvi preteu: svetoga Duje (7), maloga mia
(9), od teplog futanja (19), do biskupovog palaca (30), u lipega esnega mladia
(61), tufinastega vonja (78), gloga enskoga (104), velikoga, bisnoga tigra (113),
ludega svita (114), otrovnog betrama (116), nedijnog dana (122), sminoga jukozlaca (131), pustega smija (131), do upletenog latika (136), mul crnoga (184),
suvoga boba, mrvu slanega i botilju bilega (186).
U pridjeva na nepalatalni konsonant u dativu i lokativu jednine mukoga i srednjega roda cirkuliraju razliiti nastavci: u novon svitlon vetitu (8), na cilon putu
(26), na dobron poetku (34), na lipon svitu (58), u susidovon dvoru (59), govori
isfrianon Juri (67), u niskon letu (89), vridnon i potenon radu (140), u dubokon
jafanu (178); po lipen, teplen vrimenu (7); mladomen mukardinu (7), zafalije svetomen Anti (34), na blagomen metraliu (147); o pokojnemu Petru (141).
Pridjevi (i pridjevske rijei) enskoga roda jednine u dativu i lokativu jednine
u veinskim primjerima imaju -on, uz rijetko -oj: u bilon rikamanon kouji (12),
na cilon Rivi (15), samo na livon nogi (19), o njegovon kartakon mandi (33), kai
svojon materi (49), u dugon spavaon kouji (65), mislit o pravon jubavi (99),
na modron zemajskon baloti (191); u jenoj maloj potleuici (91), na desnoj ruki
(156).
2.2.4. Brojevi
U tekstu su na nizu mjesta registrirane brojevne imenice. Potvrdom su primjeri: joni dvoje (19), ota dvojica (75), svo troje (223); trojica brae (12), joec
trojica (75), sva etvorica (34), avizaje osmoricu (75).
2.2.5. Glagoli
Infinitiv je apokopiran, kako je u veini akavskih i tokavskih govora, a nerijetko se uklanjaju i finalni nastavci -t, -: jema odnit (23), Boga molit (61), oviku
se joe papat, obu se (79), to bi se ti azarda uinit (91), nastavja pivat (103), vaja
znat inenjat (123), perste u in osi (133), iskat od vas (224); mene e ubi (30),
nee bi zla (57), nij moglo uzavri (70), to e ti lipo vrati (103), nee ni vidi
94

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

(110), tili bi se oslobodi (113), more uini (152), da e tamo kupi (155), da e
nikor plati (176), ja u do sutra (184). Potrebito je istaknuti i primjere: koja e
potena udavaa vazest kurbara (11), ne more ulist u kuu (12), jema li a za izist
(20), vaja dovest vodu (54), istrest sa sebe (99), koliko e a zapast (152).
U glagola II. vrste gotovo konsekventno stoji tvorbeni morfem ni: ne mo
ni maknit (7), nij dala taknit (67), jemadu uru za poinit (78), doa san vas dignit
(92), perste u ti okinit (119), kako okrenit volan (123), moga si poginit (123),
odmar prominit gornji dil (131), otac mi ne da ni maknit iz kue (138), moga bi i ja
skoknit (159), ne zna ni beknit (181), more i svaki as puknit glas (186), pak u ja
potegnit (216). Samo je u jednome nalazu zabiljeen nu: u molitvi spomenut koma
Jovanu (71), doim se kod glagola prekinuti prepleu nu i ni: azardaje se Fabjan
prikinut oca (11), razvr u ja to... prikinit (197).
U 3. licu mnoine prezenta prevladavajui je nastavak -du, uz poneki
drugaiji ostvaraj: uadu i jidu pate (10), to joni utidu (16), ne bacilaju (19),
arivajedu u poje (21), smiju se, viedu (24), portade se razletijedu po aliu
i barufantiman koji se tumbulajedu (24), piju po bierin (29), govoridu uglas,
alutiradu i gredu a (33), kucadu na vrata (40), gromi fermajedu (63), piju bilu
kafu (67), da nan ne ulizedu u kuu (73), dani pasaju (73), jedan uz drugega
prolazidu (111), svi ekadu, pleskadu, tredu (113), detakajedu konje, skupjadu
kola (114), s ovin a jemaju (121), miridu, glimadu glavan, stimaju svoje trude,
uberedu ako jema a (122), u konistran nosidu (153), svi se jubidu i plaedu, a
ondar se veselo rasvantajedu i polako partijedu pu crikve (201), kako lizedu i
vijugadu zmije jutice (222).
Podruje junoakavskoga dijalekta (junije i istonije od Drvenika) ima
posebnu tvorbu iterativnih prezenta, to je zasvjedoeno i u korpusu: uredijedu se
(70), ka da se umudrije, prominije (124), pervi svuije vriu (131), feraton partije
za ibenik (145), zafalijemo Bogu (159), pokrije joi rukan (209), bacije se u barufe (220).
Zanijekani oblici prezenta glagola biti u jednini imaju oblike nisan, nisi, nij:
samo a nij udrilo pone (11), nij uja nednu friku novitad (29), nisi bolestan (64),
nisan jidan (194). Oblik nisan poznat je akavskim i tokavskim idiomima, a nekim je akavskim i kajkavskim govorima karakteristian okrnjeni lik nis (Pliko,
Mandi 2011: 64).
Zanijekani su oblici prezenta glagola imati: niman, nima, nima, nimamo,
nimate, nimadu: nima crne vlase (11), nimamo ni vrat o kue (28), niman ti
ja njin nita (33), Lene Budrovia nima (79), nimadu ni jovo, ni jono (208).
95

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

Potonji su dobiveni nakon to je prevladala artikulacija drugoga samoglasnika

dvovokalne sekvencije koja podlijee stezanju (ne+ima > neima > nima),
a rezultat je stezanja ili na prvi vokal (nema) ili na drugi (nima) (Lukei
1998a: 101).
Glagol sa znaenjem ii izraava se dvjema supletivnim osnovama: infinitivnom odi- i prezentskom gre(d)- (< *grd-) (usp. Pliko, Mandi 2011: 65): ka
a su odili prin ijadu godin (52), nima namiru odit daje (145); prez rigvarda gre a
(35), a ne gre, ajde (53), gremo oca molit (204), Margi i Fabjan gredu le (209),
gren vidi ko je to (210).
Glagol ivjeti glasi ivit (219), dok su za prezent uglavnom karakteristini
oblici glagola *ivsti: o takega rada ivedu (75), ja ti iven zaoto a se mora (219),
da iven s van (224) pored primjera ondar o ega ivite? (8).
U obliku imperativa za 2. l. jednine vrlo je rijetko zamuknuo finalni -i: tr
doma (20), bi svak na svoju stranu (176).
Potvrena je konstrukcija futura I. glagola biti i pridjeva radnoga odreenoga
glagola koja ima znaenje vjerojatne radnje u prolosti: bi e se ofendila (125),
bi e ji Bosanci izbuali (160), bi e komen pritija (160), bi e bila lipa (160).
Konstrukcijom se imperfektne forme glagola biti i infinitiva izrie radnja
(stanje ili zbivanje) koja je trebala biti izvrena u prolosti, a nije. U korpusu je
jedan takav primjer: Zato, zato, Fabjane? Bie mene pitat (228).
Premda bismo za tvorbu kondicionala oekivali posebne oblike glagola
biti, npr. bimo, bite, u tekstovima su dosljedni oblici bismo, biste: jemali bismo
nito erjasto napravit (54), mi bismo van rekli njijova imena (142); kada biste
odali njijova imena (142), Vi biste tili, jor Cvitani (198), vi biste ubili svoju
er (198). U jednome nalazu sreemo oblik bidu: koju bidu dekapoto tili prisvojit
(160).
U grai je veoma frekvetan optativ, koji je oblikom jednak glagolskomu pridjevu radnomu: dva te kolpa apalo (11), etiri te kolpa trevilo (50), kolora ga
pridrla (65), umira, a ne moga umrit (65), kankari te rastoili (91), da bi te more
izilo i moje oi vije nikad ne vidile (221).
2.2.6. Prilozi
Izdvajaju se neki prilozi koji se istiu svojim osobitim likom: dekapoto (posve,
potpuno, sasvim): pa bi te moga koji lud Luanin napast, isprobivat dekapoto (30),
koma Jovana malo-pomalo dekapoto zavazimje ri (58); desteo (polako, polagano): Fabjan desteo gre Anti otet kosir (66); fio (netremice, pozorno, zapan96

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

jeno ravno): fio gleda enu (28); jur (ve): ja san svoje jur rekla (9), spavadu jur
debele tri ure (45); juto/ jutro (ba, upravo, tono): juto koliko triba, ni manje,
ni vije (57), juto je intra (86), jutro po miri (155), jutro za jono (155); kolafjaka (polagano, sporo, lijeno): pa se ka kolafjaka okrie nauznak (43), odaleije
se ka kolafjaka (86); najskoli (osobito, naroito): svi pasi, a najskoli tabakini
iz susistva tiradu slono (46); potla (poslije): potla mo di oe (52); erjasto
(razborito, ozbiljno): odmar erjasto govori (40), nisu siguri da se erjasto volidu
(102); otoli (maloprije): Fabjan pita jono a je jema otoli pitat (151).
2.2.7. Prijedlozi
Zanimljivi su sljedei prijedlozi: poza (poslije, nakon): poza Novoj godini e
se zaposlit (62), Cvitnica e ka te voja, a poza nje Uskrs (65), poza Sveta Tri kraja
(122); prez (bez): prez prie polako sida (53), budite vi prez brige (149), obine
rii, prez kletvi (215), pored bez granic (147); uein (uoi): uein Cvitnice
(68), uein Vele Gospe (73); zanamisto (umjesto, namjesto): odgovara kum
Ivan, zanamisto kum Jere (58).
2.2.8. Veznici
Od veznika se istiu ovi: a nemoli (a kamoli): gledan kako van se ni jedna
karta nee zalipit o nebo, a nemoli da e van past doli (36), njanci se ne azardaje
spomeni Trmbuac, a nemoli po tamo (159); jerbo (jer): juski svit pusti na
miru, jerbo u ti brane izvadit (11); nanka/ njanci (niti): ne da njanci na ponistru
povirit (118), a da se nanka ne ozire (125), Roko nij reka nanka be (157), njanci
mrvu ne alin (160); oli (ili): unar ti je boje po u kain oli uvatit koju lofju (11);
vengo/ ven (nego): nima nan druge vengo zvat likara (50), vengo, a sa moremo
(54), pustimo mi njega, ven ti meni kai (106), ka san ja vije doma ven vanka
(188).
2.3. LEKSIKE POSEBNOSTI
Prema oekivanju, niz je romanskih termina ovjeren u analiziranome materijalu. Vrlo su interesantni nazivi romanskoga postanja za zanimanja, zvanja i slube,
pa se ovom prilikom navode neki od njih. Termin fogita (< mlet. foghista) (152)
pokriva znaenje loa na brodu. Za znaenje strojar rabi se nazivak makinjita
(170) (< tal. macchinista), a za upravitelja stroja kapo (152) (< mlet. capo). Imen97

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

ica notromo (166) (< mlet. nostromo) ima znaenje voa palube, a kapitan (<
mlet. capitan) (167) kapetan. Znaenje mornar ratne mornarice pokriveno je nazivkom mariner (< mlet. mariner), a vojnik nazivkom soldat (152) (< mlet. solda,
tal. soldato). Termin batelant (< mlet. batelante) (27) nosi znaenje luki radnik.
Podrijetlo je termina fakin (184) u mlet. fachin, a ovjeren je u znaenju nosa,
trhonoa, dok se podrijetlo rijei kovacin izvodi iz tr. scovazin, a potvren je
u znaenju smetlar, ista ulica. Znaenje policajac pokriva imenica pulicjot (<
mlet. polizioto) (94). Prema tr. pizaferai posvjedoen je termin picaferaj, a sadri
znaenje uiga javnih ferala, plinskih svjetiljki. Za znaenje stolar, drvodjelac
rabi se imenica marangun (< mlet. marangon) (152), a za znaenje liilac rabi se
pitur (< mlet. pitor) (152). Nazivak kurat sveenik, upnik (56) proizlazi iz tal.
curato, a vora asna sestra (39) iz tal. suora. Termin profeur (< mlet. professor)
(119) zastupa znaenje profesor. Podrijetlo se imenice butigir prodava (168)
izvodi iz mlet. botegher, podrijetlo imenice bikar mesar (23) iz mlet. becher, a
podrijetlo imenice paticer slastiar (169) iz mlet. pastizzier. Nazivak koniljer
(< tal. consigliere) (186) evidentiran je u znaenju opinski savjetnik, a impjegat
(< tal. impiegato) (166) u znaenju javni slubenik, inovnik. Znaenje mjernik,
geodet pokriveno je terminom ometar (< tal. geometra) (122). Pored imenice
dotur (< mlet. dotor) lijenik (52) rabi se i likar (23).
U nastavku se podastiru manje poznate ili osobite rijei registrirane u
Plenkovievu romanu.8
adet m obiaj, navada po staron spliskon adetu mora re koju o vrimenu (99)
afitoval m zakupac, stanar sa je jur na Mermontovon julici prid velikon
kuon u kojon je na stanju ka afitoval (33)
ankora m sidro pa je oto sinjal da e se veselo dignit ankora i vatat ruta
prima Puli (170)
atut pridj. domiljat, spretan, snalaljiv na Fabjan je atut i pametan (199)
avaricija krtost ijako su na Rudija krivo gledali i ronjali zaraj zelenaenja
i njegove do zla boga velike avaricije, nisu ga dekapoto rifjutali (122)
aventur m stalni kupac, stalna muterija niki smini aventuri (36)
avizat svr. obavijestiti, javiti, upozoriti govori mi da e te na vrime avizat
di emo se na (139)
8
Uz natuknicu se ispisuju gramatike odrednice i definicija dok se podaci o obliku ne biljee. Nakon simbola navodi se dio teksta u kojem je natuknica ovjerena.

98

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

azardat se svr. usuditi se, osmjeliti se da se vije njanci niste azardali pogledat Mandicu (59)
baldakin m nebnica, raskoni pokrov od tkanine koji se nosi u procesiji evo
i biskupa pod crjenin baldakinon (7)
bandira zastava joni privredu bandiru kako vitar pue (53)
banica vrsta staroga austrougarskoga kovanoga novca brat mu Jure konjon
i karon dobije koju banicu vije (83)
barufa svaa, prepirka, tunjava opije se, karta, bacije se u barufe (220)
batardan pridj. vierasan, mijean, krian joe li govorit istinu, an, ti
batardani stvore? (129)
beverin m ljubavni napitak koje lipe rii, duevne, ka da si popija litru beverina (106)
brane mn krge ma da si ka moja, ja bi ti brane izvadila (16)
bumbak m pamuk; vata spugadu mu rane, zaepijedu kerv s bumbakon (67)
cigalin m cigaretnik, cjevica u koju se umee cigareta prije puenja piju
kapucinere i fumadu na cigaline (34)
civetona ena koja oijuka s mukarcima, namigua, koketa ena si mi, a
ne neka civetona (69)
depoit m spremite, skladite ondar mu je jedan ograeni dil bukaporte
depoit za municiju i sve versti oruja (164)
devan pridj. raskliman, razmrdan, razbijen vazimjedu na se da e u jedan
dan mukte popravit devane kare (114)
divertimenat m razonoda, zabava lov i kurbe, to in je unajvii divertimenat
(87)
dolibit se svr. douljati se, prikrasti se, prii kradom roska kia, pa se vragolasta enica neopazice dolibije iza Fabjana (140)
iga lukobran, zatitni nasip vali a tuedu u igu rasprijedu se u milijarde
kapjic (47)
eler m sitan stari novac, filir nee dobi ni elera (193)
franak pridj. slobodan pa se nesriknjaci trujedu raznin otroviman, ne bi li na
komijunu ostali franki (163)
incerada cerada, votano nepromoivo platno; kina kabanica Fabjan
skae, zaklonjen nikon inceradon (170)
incukan pridj. zapanjen, ukipljen pa se na ekond-dva ukipi ka incukan (18)
infaavat nesvr. zavijati povojem, umatati u zavoj bolesnika pet-est puti na
dan infaajite mokrin lancuniman (51)
99

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

infotan pridj. ljut, srdit, bijesan Aunta se, jema bi, puno ofendila i ostala
infotana Fabjanovin nedilon (122)
izuminat svr. ispitati (u sudskome postupku) sve e nas pulicjoti izuminat
(211)
izventavat nesvr. izmiljati, iznalaziti uvi nito izventajedu (82)
kadinela vrsta zlatne ogrlice fine izrade jubi kri na kadineli, jubi i zalije
ga suzan (187)
kalada gusti i tamni sloj oblaka na zapadnome horizontu joec uvi vedra
juina, s crnin kaladaman (187)
kalamita gromobran, munjovod kalamita potie grome (26)
kaerma vojarna, kasarna oto je stara kaerma, otac mi je u njon sluija
vojsku (146)
konat m raun konat s doturon je uinjen (52)
korteavat se nesvr. udvarati se, oijukati, ljubovati a ja, buzdo, mislija da
se monci samo korteajedu (54)
kotula suknja spuznije njon kotula i otana (16)
krejanca uljudnost, pristojnost, potovanje Ante je srameiv i pun krejance
(57)
kukvia vrsta none ptice, kukvija kukvia zakukvia (45)
makakada nepodoptina, vragolija on bi ga spasija nikon njegovon makakadon (171)
malatija bolest, slabost jou re, da san se dekapoto delibera malatije (52)
obligat svr. obvezati koga, zaduiti koga nikor ne zna enu obligat ko ti
(106)
otarija gostionica, krma u jenoj maloj otariji uza samo more pije biru
(165)
oebad m vrsta bodljikave biljke, osljebad koji lipi vertal, vas je zaresta u
travu i oebade (219)
pergul balkon na pegulu redi cvie, zalije ga, oli mee robu na uilo (64)
pobasji pridj. onii, omanji otvara razgovor pobasji ovik pedeseti godin (35)
portada pladanj, posluavnik sve su portade prazne, polizane, njanci
bokuni ni osta (24)
prigatorij m istilite nikor uie lumine za due prigatorija (185)
pulastar m pile juva od pulastri (13)
puntamenat m sastanak veselo najdi dan, uru i misto za Margin i moj puntamenat (106); dvi ure prin puntamenta (145)
100

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

ripoat se svr. odmoriti se, ugodno se smjestiti tila bi se uz dragoga joec

boje ripoat, ali se ne azardaje na jovomen sveton mistu (98)
rusula rua bili garifuli, crjene rusule (65)
stura vrsta prostiraa (ob. od rogoza) na Mrdujaevon sturi prizjopet buja
jubav (105)
suija vrsta zarazne bolesti, suica, tuberkuloza umrli su jeno za drugin
od suije (33)
igureca sigurnica, ziherica pripijene nogavice trikoa zavre od njuti do
upletenog latika na fjankiman, sa kojega veselo skida dvi male igurece (136)
karpete mn vrsta laganijih cipela unajprin svuije karpete i bive (136)
kritorij m pisai stol ef je u svojemu uficiju, pije kafu, pui i deri noge
na kritorij (137)
kua izlika, isprika, izgovor jur drugi pu kivaje i smislije kuu (181)
otana podsuknja nima nita; ni reipeta, kurtini, otani (41)
pala rame, pleka polako se diedu od tole i vije nji se pleskaju po
palan ven a se rukujedu (117)
pedit svr. otpremiti, otpraviti, poslati bi, bi ja odmar, ali bi me joni veselo
pedili nase (130)
poalicij m vjenanje je li to jono init prin poalicija grij, niki difet (147)
uferin m igica, palidrvce ka da mu je nikor uga uferin pod nos (38)
uperat svr. nadmaiti, nadjaati koga sve doklen metral nij upera buru
(47)
uprakuperta omotnica za pismo, kuverta evo ti u uprakupertu stavjan
njejino pismo (174)
vogavat se nesvr. iskaljivati bijes u Get se vogajite, kod gospoje Marijete
(59)
takja koli kojim se podupire biljka, pritka teaku se triba dobro napri
za izgulit takju (117)
tingulet m vrsta paprikaa od peradi eno ti u mukaduru tingulet (21)
tolitar m hektolitar moga bi ga jenon boton ake zakolotat ka karatilac od
dva tolitra (99)
tupina lapor (za cement) rekli su mi da e krcat tupinu (75)
uficij m ured, kancelarija isprid Betiinog uficija (75)
umideca vlaga, vlanost joec da zapue bura i pospuga jovu umidecu u
jarji (101)

101

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

vargula otvor u gradskoj kanalizaciji, slivnik podikoja pantagana proleti

od vargule do vargule (45)
vinetan pridj. pripit svi pucadu od milinja, ma nikor nij vinetan (117)
vugava sorta vinove loze i vino od te loze dese litar vugave (83)
gorac m kvrga, voruga jema ji kervava nosa i sa velikin gorciman (67)

3. ZAKLJUAK
Ljubo Plenkovi (1926. 1998.) plodan je splitski knjievnik, koji je svoja
djela pisao i splitskim govorom. U radu se izdvajaju jezine osobitosti romana
Splianin iz 2005. godine, koji je takoer pisan splitskim idiomom. Premda je rije
o autoru starijega narataja, a uz to potjee iz stare splitske etvrti Veli varo koja
je dugo zadrala svoju jedinstvenost glede jezika, rezultati su analize jezinoga
materijala pokazali da se ne moe tvrditi da je rije o romanu koji je napisan
splitskom akavicom (Plenkovi 2005: 5) jer pored dijela akavskih osobina
jezik romana upuuje na tokavske i neke druge importirane znaajke. Sve ide u
prilog injenici da je splitski govor, ne samo u posljednje vrijeme, ve u posljednjih nekoliko desetljea, doivio osjetne promjene koje su na akavskome temelju
ostavile vieslojnu tokavsku nadogradnju.
LITERATURA
Finka, Boidar (1971). akavsko narjeje. akavska ri, 1.1-2: 11-71.
Gai, Jasna (1979). Romanski elementi u splitskom akavskom govoru.
akavska ri, 1.2: 107-155.
Galovi, Filip (2014). Prilog poznavanju splitske akavtine prve polovice 20.
stoljea. akavska ri, 42.1-2: 51-69.
Galovi, Filip (2015). Spliske rii (u rukopisu).
Galovi, Filip (2013). tokavsko i akavsko: iz jezika splitskoga dijalekatskoga
pjesnitva. akavska ri, 41.1-2: 121-138.
Gusi, Ivica; Gusi, Filip (2004). Rjenik govora Dalmatinske zagore i zapadne
Hercegovine. Zagreb.

102

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

Jutroni, Dunja (2010). Spliski govor od vapora do trajekta: po emu e nas pripoznavat. Split.
Kurtovi Budja, Ivana (2010). Kopneni akavski govori u okolici Splita, ibenika
i Zadra, 77-157., u: Celini, Anita; Kurtovi Budja, Ivana; ila impraga,
Ankica; Jozi, eljko, Prinosi hrvatskoj dijalektnoj fonologiji. Split Zagreb.
Lisac, Josip (2003). Hrvatska dijalektologija 1: Hrvatski dijalekti i govori
tokavskog narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja. Zagreb.
Lisac, Josip (1990). Zanimiva akavska novelistika. (Ljubo Plenkovi: Da se ne
zaudobi, Logos, Split, 1990) (prikaz). Nai razgledi, 39.22: 659.
Lukei, Iva (1998a). Govori Klane i Studene. Crikvenica.
Lukei, Iva (1998b). tokavsko narjeje (nacrt sveuilinih predavanja). Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 32: 117-135.
Lukei, Iva (2012). Zajednika povijest hrvatskih narjeja, 1. Fonologija. Zagreb
Rijeka.
Menac-Mihali, Mira; Menac, Antica (2011). Frazeologija splitskoga govora s
rjenicima. Zagreb.
Mogu, Milan (1977). akavsko narjeje. Fonologija. Zagreb.
Pliko, Lina; Mandi, David (2011). Govori opine Linjan. Pula.
Radii, Tonko (2003). Rinik spliskoga govora (2. izd.). Split.
Vidovi, Radovan (1990). Splitska akavska proza Ljube Plenkovia (prikaz).
akavska ri, 21.1: 88-90.
Vuli, Sanja (2008). Sociolingvistika situacija u gradu Splitu i okolici. Miasto
w kulturze chorwackiej/ Urbano u hrvatskoj kulturi, 329-338.
IZVORI
Plenkovi, Ljubo (2005). Splianin. Split: Knjievni krug Split.

103

F i l i p G a l o v i , Jezine posebnosti jednoga splitskoga romana iz devedesetih godina XX. stoljea (75-104)
akavska ri XLIII (2015) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

LINGUSTIC CHARACTERISTICS OF A NOVEL BY SPLIT WRITER FROM

LATE 20th CENTURY
Summary
Ljubo Plenkovi (1926 1998) is a fertile writer from Split. Especially valuable
are his novels written in local speech of Split. The author presents here linguistic
characteristics found in his novel Splianin (Person from Split) from 2005, written
in local speech of Split. Plenkovi is an author of the older generation, his roots going back to the old Split quarter called Veli Varo which kept its identity of the dialect
spoken there. Although Plenkovis idiom shows the basic akavian characteristics
of the region we, nevertheless, still find a number of tokavian infiltrations.
Keywords: local speech of Split, Ljubo Plenkovi, South akavian dialect,
Neo-tokavian ikavian dialect, dialect prose, linguistic characteristics

LE PARTICOLARIT DI UN ROMANZO SPALATINO DEGLI ANNI

NOVANTA DEL VENTESIMO SECOLO
Riassunto
Ljubo Plenkovi (1926 1998) uno scrittore produttivo di Split (Spalato). Sono
particolarmente note le sue opere letterarie scritte in dialetto spalatino. Nellarticolo
vengono presentate le particolarit del romanzo Splianin (Spalatino) del 2005, scritto
appunto in dialetto spalatino. Sebbene si tratti di un autore di vecchia generazione
proveniente dallantico quartiere Varo, lanalisi dimostra che, oltre alle particolarit
ciacave, sono presenti anche determinate caratteristiche stocave.
Parole chiave: dialetto spalatino, Ljubo Plenkovi, dialetto ciacavo occidentale, dialetto nuovostocavo icavico, particolarit linguistiche
Podaci o autoru:
Dr. sc. Filip Galovi, hrvatski filolog. Podruje je njegova znanstvenoga interesa hrvatska dijalektologija, s posebnim usmjerenjem na akavske mjesne govore.
E-mail: filip.galovic17@gmail.com
104