Professional Documents
Culture Documents
FPN PDF
FPN PDF
SADRAJ
PREDGOVOR .......................................................................................................... 1
1.UVOD ...................................................................................................................... 3
1.1. PREDMET, PROBLEM I OBJAKT ISTRAIVANJA .............................. 3
1.2. GLAVNA HIPOTEZA I POMONE HIPOTEZE ....................................... 3
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAIVANJA ........................................................... 4
1.4. METODE ISTRAIVANJA ............................................................................ 5
1.5. STRUKTURA RADA ....................................................................................... 5
3. ZAKLJUAK..................................................................................................... 28
4. LITERATURA ................................................................................................... 30
PREDGOVOR
Postoje prava programske naravi koja se sastoje od opih izjava o ciljevima koji se
moraju postii, programskom djelovanju i aktivnostima za njegovo ostvarenje.
Ostvarenje tih prava ovisi o poduzimanju mjera od strane vlada, ponekad i
dugoronih. Ne stvaraju se neposredno pojedinani zahtjevi za provedbu dotinog
prava, ve su u pitanju posredno primjenjiva subjektivna prava pojedinaca i
kolektiviteta. Takva se prava najee odnose na politiku zapoljavanja, socijalnu
sigurnost, diskriminaciju i jednakost nagraivanja, a u konvencijama su oblikovana
kao naela.
Temeljna razlika izmeu konvencija i preporuka Meunarodne organizacije rada jest
u stepenu njihove pravne obaveznosti za drave. Konvencije su pravno-obavezujui
normativni instrumenti za drave koje su ih ratificirale, budui da tim postupkom
postaju dio unutarnjeg pravnog sistema, odnosno dobivaju snagu zakona. S druge
strane, preporuke su savjetodavnog, odnosno usmjeravajueg karaktera.
U meunarodnoj radnopravnoj znanosti i teoriji sporna su sljedea pitanja vezana uz
pravnu narav konvencija. Pitanje je, predstavljaju li meunarodne konvencije, po
svojem znaenju, klasine meunarodne ugovore koji meusobno obavezuju njegove
stranke, ili su one ipak meunarodni zakoni koji trenutkom ratifikacije proizvode
obaveze drave koja je konvenciju ratificirala prema Meunarodnoj organizaciji
rada, a ne prema drugim dravama koje su takoer ratificirale konvenciju. Na kraju,
jesu li konvencije Meunarodne organizacije rada meunarodni instrumenti sui
generis koji istodobno sadre i elemente ugovora i zakona. Prema vladavajuem
miljenju u radnopravnoj teoriji, konvencije Meunarodne organizacije rada su
pravni instrumenti kojima se ureuju odreeni aspekti prava ovjeka koja su u uskoj
vezi s radom, socijalnim blagostanjem te administracijom rada. Konvencija
obavezuje dravu samo ukoliko ju je ratificirala. U sluaju revizije konvencije, tekst
revidirane konvencije obavezivat e dravu samo ukoliko je ratificirala revidirani
tekst. Do tog trenutka dravu e obavezivati prijanji tekst konvencije. Stoga,
konvencije nisu istovjetne klasinim meunarodnim ugovorima, ve su meunarodni
ugovori sui generis.
1
1.UVOD
1.1. PREDMET, OBJEKT I PROBLEM ISTRAIVANJA
Unutar rada obrauje se pitanje rjeavanja najniih standarda socijalne sigurnosti
regulisanih izmeu ostalog Konvencijom broj 102 Meunarodne organizacije rada,
Europskom socijalnom poveljom kao Europskim zakonikom o socijalnom
osiguranju. Unutar toga analiziraju se posebne socijalne grupe te prava koja
ostvaruju osiguranici prema socijalnim standardima.
1.2. GLAVNA HIPOTEZA I POMONE HIPOTEZE
S obzirom na samu materiju koja se obrauje u ovom radu mogue je postaviti vie
hipoteza. Kao radna (glavna) hipoteza se postavlja; Da li solidarno obezbjeenje
socijalnog osiguranja treba da obezbijedi predviena davanja i administrativne
trokove vezane za ta davanja kolektivnim putem doprinosa ili poreza i da li princip
solidarnosti proizlazi iz vaeih ustavnih dokumenata prema kojima se pravo na
socijalno osiguranje utvreno ustavom i zakonom obezbjeuje obaveznim
osiguranjem na naelima uzajamnosti i solidarnosti.
Ono to karakterie i hipotetiki odreuje socijalno pitanje je nemogunost
nasljeivanja, ona se ne mogu ni prenositi na druga lica ugovorom, otuivati ni na
bilo koji drugi nain uskraivati.
Na temelju radne hipoteze mogue je postaviti vie pomonih hipoteza:
1. PH.
U samom radu radi dokazivanja postavljenih hipoteza ali i ispunjenja svrhe i cilja
samog rada koristio sam slijedee metode:
Crnjac Paukovi, V., Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti i najnii standardi mirovinskog
osiguranja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
2
Europski zakonik o socijalnom osiguranju s Protokolom
prihoda zbog smrti hranitelja obitelji, potrebno je osigurati dostojne uslove ivota, a
osobama koje podiu djecu potrebno je pruiti pomo cijele drutvene zajednice.
Instrumenti harmonizacije trae od drava da izmijene svoj unutranji pravni sistem
socijalne sigurnosti u skladu s propisanim naelima. Potpuna harmonizacija
zahtijevala bi standardizaciju jednaka davanja pod istim uslovima u svim
dravama. Naprijed navedeni instrumenti (Europska socijalna povelja s Protokolima,
Revidirana europska socijalna povelja, Europski zakonik o socijalnom osiguranju s
Protokolom, Revidirani Europski zakonik o socijalnom osiguranju, te Konvencija
broj 102. Meunarodne organizacije rada na koju se poziva Europska socijalna
povelja) nisu instrumenti standardizacije ve minimalne harmonizacije, te zahtijevaju
od drava uspostavljanje najnieg stepena socijalne sigurnosti, a ureivanje veeg
stepena od najnieg preputaju dravama, ovisno o njihovim mogunostima.5
Dio XII. Europskog zakonika o socijalnoj sigurnosti sadri najnie standarde koji se
odnose na sve osigurane sluajeve i to u pogledu: mogunosti obustave davanja
(privremeno, za vrijeme boravka korisnika izvan drave u kojoj ima stalno
prebivalite, ili trajno, u sluaju zlonamjernog sticanja ili prijevare), omoguavanja
prava na albu, naina finansiranja sistema socijalne sigurnosti koje ne smije
predstavljati pretjerani teret za osiguranike (doprinosima i/ili putem poreza),
odgovornost drave za upravljanje sistemom na nain da se omogui sudjelovanje
predstavnika osiguranika, poslodavaca i javne vlasti.6
U sistemu principa penzijskog i invalidskog osiguranja poseban znaaj ima
konvencija broj 102 MOR-a. Ista regulie savremene tendencije i postizanje
obezbjeenja svih socijalnih rizika. Principi konvencije broj 102 MOR-a su:
1.princip solidarnosti
2.opa odgovornost drave u sprovoenju osiguranja
3.obuhvaenost kruga zatienih lica
4.odreeni kvalifikacioni period uplate doprinosa
5.obezbjeenje prava albe
6.obustava davanja.
Crnjac Paukovi, V., Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti i najnii standardi mirovinskog
osiguranja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
6
Europski zakonik o socijalnom osiguranju s Protokolom
Doprinos za osiguranje koji plaaju zatiena lica u radnom odnosu ne moe biti vei
od 50% ukupnog iznosa sredstava namijenjenih za zatitu lica iz radnog odnosa i
lanova njihovih porodica
Princip solidarnosti proizlazi iz vaeih ustavnih dokumenata prema kojima se pravo
na socijalno osiguranje utvreno ustavom i zakonom obezbjeuje obaveznim
osiguranjem na naelima uzajamnosti i solidarnosti.7
Zakonom se ustanovljava obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i ureuju prava
i obaveze po osnovu tog osiguranja. Ustanovljava se i mogunost da se lica koja nisu
obuhvaena obaveznim osiguranjem, osiguraju na penzijsko i invalidsko osiguranje.
Obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem obezbjeuju se, na osnovu rada i
na naelima uzajamnosti i solidarnosti, prava za sluaj starosti, smanjenja i gubitka
radne sposobnosti i smrti osiguranika, u skladu sa zakonom, radi obezbjeenja
socijalne sigurnosti osiguranih lica i lanova njihove porodice. Sredstva za penzijsko
i invalidsko osiguranje obezbjeuju se u skladu sa zakonom. Steena prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, mogu prestati, odnosno ograniiti samo u
sluajevima utvrenim zakonom.8
2.3. OPA ODGOVORNOST DRAVE U SPROVOENJU PENZIJSKOG I
INVALIDSKOG OSIGURANJA
Opa odgovornost drave treba obezbijediti dobru administraciju koja e odluivati o
pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Zakonitost u radu subjekata koji treba da primjenjuju pravna pravila iz ove oblasti
nuno je postizati istim mjerilima, odnosno sredstvima kao i u dravnoj upravi
traenjem strunosti lica koja rade u provoenju i izvravanju pravnih pravila,
polaganjem strunih ispita i sl. jer je u pitanju ostvarivanje znaajnih javnih
ovlatenja.
10
11
Osiguranik je:
lice zaposleno u preduzeu i drugoj organizaciji koja obavlja privrednu
djelatnost, udruenju, banci, organizaciji za osiguranje, zadruzi, ustanovi,
fondu i drugoj organizaciji koja obavlja djelatnost javnih slubi, dravnom
organu, organu politiko-teritorijalne zajednice i kod drugih domaih pravnih
i fizikih lica;
oficiri, podoficiri, oficiri po ugovoru i vojnici po ugovoru; lice zaposleno kod
preduzetnika;
lice izabrano ili imenovano na odgovarajuu javnu funkciju, ako za taj rad
prima platu;
zaposleno lice upueno na rad u inostranstvo, odnosno lice zaposleno kod
poslodavca koji obavlja djelatnost u inostranstvu, pod uslovom da nije
obavezno osigurano po propisima drave u koju je upueno na rad, odnosno u
kojoj je zaposleno, ako meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno;
dravljanin BiH koji je na teritoriji BiH zaposlen kod stranih ili
meunarodnih organizacija ili ustanova, stranih diplomatskih ili konzularnih
predstavnitava, ili je zaposlen kod drugih stranih pravnih ili fizikih lica, ako
meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno.
11
12
Krug zatienih lica koji izraava kompromis izmeu ciljeva socijalnog osiguranja i
razliite prakse, treba da obuhvati propisane kategorije radnika i lanova njihovih
porodica, s tim da ta obuhvaenost ini najmanje 50% ukupnog broja zaposlenih lica
ili propisane kategorije aktivnog stanovnitva koji predstavlja najmanje 20%
cjelokupnog stanovnitva ije imovinsko stanje u momentu osiguranja ne prelazi
propisani limit.12
U naem sistemu socijalnog osiguranja obaveznim penzijskim i invalidskim
osiguranjem obuhvaena su za vrijeme koje su u radnom odnosu, odnosu koji je
izjednaen sa radnim odnosom, nai graani zaposleni kod stranih poslodavaca, lica
bez dravljanstva, kao i lica koja obavljaju privrednu ili uslunu djelatnost.
2.4.1. Zdravstvena zatita
Osigurani sluaj obuhvaa svaku bolest bez obzira na njen uzrok, kao i trudnou i
porod i njihove posljedice.
Krug zatienih osoba obuhvaa:
propisane kategorije zaposlenika koje ine najmanje 50 posto svih
zaposlenika, kao i njihove supruge i djecu;
propisane kategorije ekonomski aktivnog stanovnitva koje ine najmanje 20
posto svih stanovnika, kao i njihove supruge i djecu;
propisane kategorije stanovnika koje ine najmanje 50 posto svih stanovnika;
propisane kategorije zaposlenika koji ine najmanje 50 posto svih
zaposlenika u industrijskim preduzeima koja zapoljavaju 20 ili vie osoba,
kao i njihove supruge i djecu.13
12
13
Osigurani sluaj obuhvaa nesposobnost za rad uslijed bolesti koja ima za posljedicu
gubitak zarade, kako je utvren nacionalnim zakonima i drugim propisima.
Krug zatienih osoba obuhvaa:
propisane kategorije zaposlenika koje ine najmanje 50 posto svih
zaposlenika;
propisane kategorije ekonomski aktivnog stanovnitva koje ine najmanje 20
posto svih stanovnika;
sve stanovnike ije imovinsko stanje za vrijeme osiguranog sluaja ne prelazi
granine iznose;
propisane kategorije zaposlenika koji predstavljaju najmanje 50 posto svih
zaposlenika u industrijskim preduzeima koja zapoljavaju 20 ili vie osoba,
kao i njihove supruge i djecu.14
14
15
16
17
17
18
20
19
najmanje
50
posto
svih
zaposlenika
industrijskim
22
20
23
21
25
22
navri 40 godina penzijskog staa, bez obzira na godine ivota. Izuzetno od uslova za
sticanje prava na starosnu penziju, osiguranik ena ako to zahtijeva, stie pravo na
starosnu penziju kad navri 60 godina ivota i najmanje 20 godina staa osiguranja ili
kad navri 35 godina staa osiguranja, bez obzira na godine ivota.
U RS-u, osiguranik koji je proveo najmanje 15 godina efektivnog rada na naroito
tekim i po zdravlje tetnim poslovima stie pravo na starosnu penziju, pod uslovom
da je navrio 55 godina ivota i najmanje 30 godina penzijskog staa.
U FBiH, osiguranik, kod koga je utvrena i kategorija invalidnosti stie pravo na
invalidsku penziju: ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili
profesionalnom bolesu, bez obzira na duinu penzijskog staza; ako je invalidnost
prouzrokovana povredom van rada ili bolesu, pod uvjetom da je prije nastanka
invalidnosti imao navren penzijski sta koji mu pokriva najmanje jednu treinu
razdoblja od navrenih najmanje 20 godina ivota do dana nastanka invalidnosti,
raunajui radni vijek na pune godine. Osiguranik kod koga je utvrena i kategorija
invalidnosti do navrene 30. godine ivota stie pravo na invalidsku penziju ako je
invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili boleu, pod uvjetom da prije
nastanka invalidnosti ima navren penzijski sta koji mu pokriva najmanje jednu
treinu radnog vijeka, ali najmanje jednu godinu osiguranja. Osiguraniku koji je bio
na redovnom kolovanju i takvim kolovanjem stekao viu ili visoku strunu spremu,
radni vijek se rauna od 22 godine ivota, ako je stekao viu strunu spremu,
odnosno 25 godina ako je stekao visoku strunu spremu.26
Na teritoriji RS-a, pravo na invalidsku penziju ima osiguranik: kod kojeg je nastao
gubitak sposobnosti za rad, gubitak sposobnosti za obavljanje djelatnosti po osnovu
koje je osiguran ili gubitak sposobnosti za privreivanje; kod kojeg je utvrena
preostala sposobnost za rad, uz prethodnu prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, ali mu
se ne obezbjeuje pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju zato to je na dan
nastanka invalidnosti stariji od 55 godina ivota. Osiguranik stie pravo na
invalidsku penziju, ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili boleu,
pod uslovom da ima navren penzijski sta koji pokriva najmanje jednu treinu
26
23
njegovog radnog vijeka. Izuzetno, osiguranik kod koga je invalidnost nastala prije
navrenih 30 godina ivota, a prouzrokovana je boleu ili povredom van rada, stie
pravo na invalidsku penziju, pod uslovom da penzijski sta pokriva najmanje jednu
etvrtinu njegovog radnog vijeka.27
Invalidska penzija u sluaju invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ili
profesionalnom boleu ne moe biti manja od iznosa starosne penzije za 40 godina
penzijskog staa. Invalidska penzija u sluaju invalidnosti prouzrokovane boleu ili
povredom van rada odreuje se od penzijskog osnova zavisno od duine penzijskog
staa i pokrivenosti radnog vijeka penzijskim staom. Visina invalidske penzije ne
moe biti manja od visine starosne penzije za jednak penzijski sta.
2.6. OBEZBJEENJE PRAVA ALBE
U nacionalnom zakonodavstvu treba obezbijediti pravo albe u sluaju odbijanja ili
osporavanja njegove vrste i visine. Zatita prava osiguranih lica i korisnika penzije u
postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obezbjeena su
na nain predvien propisima o upravnom postupku i zakonima o penzijskom i
invalidskom osiguranju, kao lex specialis propisima.28
Kada je za rjeavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno
utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privreivanje, nosilac osiguranja
donosi rjeenje o pravima po osnovu tih injenica utvrenih na osnovu nalaza,
ocjene i miljenja ustanove za medicinsko vjetaenje. Kod utvrivanja radne
sposobnosti nosilac osiguranja zadrava pravo da vri reviziju nalaza, ocjene i
miljenja.
Protiv rjeenja nosioca osiguranja donesenog u prvostepenom postupku osiguranik i
korisnik penzije, odnosno lan porodice osiguranika , odnosno korisnika penzije,
moe podnijeti albu drugostepenom organu nosioca osiguranja. Na osnovu
konanog rjesenja nosilac osiguranja, preduzee i drugo pravno lice, poslodavac,
odnosno nosioc osiguranja, osiguraniku osigurava ostvarivanje odgovarajueg prava.
U postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osigurava se
27
24
25
26
31
27
3. ZAKLJUAK
Na samom poetku rada uspjeno je dokazana hipoteza da solidarno obezbjeenje
socijalnog osiguranja treba da obezbijedi predviena davanja i administrativne
trokove vezane za ta davanja kolektivnim putem doprinosa ili poreza i da princip
solidarnosti proizlazi iz vaeih ustavnih dokumenata prema kojima se pravo na
socijalno osiguranje utvreno ustavom i zakonom obezbjeuje obaveznim
osiguranjem na naelima uzajamnosti i solidarnosti. Sama obaveza zatite lica sa
najniim primanjima - doprinos koji plaaju zatiena lica ne moe biti vei od 50%
ukupnog iznosa sredstava namijenjenih za zatitu lica iz radnog odnosa. Iz principa
solidarnosti slijedi i obaveza zatite lica sa najniim primanjima.
Uspjeno je dokazana i hipoteza da ono to karakterie i samim tim odreuje
socijalno pitanje je nemogunost nasljeivanja, i da se ta prava ne mogu ni prenositi
na druga lica ugovorom, otuivati ni na bilo koji drugi nain uskraivati. To je zbog
injenice da prava iz socijalnog osiguranja karakterie:
nemogunost otuivanja, jer su u pitanju strogo lina prava
nezastarjelosti koja je odreena pravnim pravilima.
Zapravo u pitanju su prava kojima je zakonom ili drugim propisom odreena strogo
lina namjena. Upravljanje socijalnim osiguranjem odvija se preko dravnih organa,
dok se autonomiji subjekata osiguranja daje supsidijarni i ogranieni znaaj.
Na dalje je razmatrano i dokazano da krug zatienih lica koji izraava kompromis
izmeu ciljeva socijalnog osiguranja i razliite prakse, treba da obuhvati propisane
kategorije radnika i lanova njihovih porodica, s tim da ta obuhvaenost ini
najmanje 50% ukupnog broja zaposlenih lica ili propisane kategorije aktivnog
stanovnitva koji predstavlja najmanje 20% cjelokupnog stanovnitva ije imovinsko
stanje u momentu osiguranja ne prelazi propisani limit. U naem sistemu socijalnog
osiguranja obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem obuhvaena su za
vrijeme koje su u radnom odnosu, odnosu koji je izjednaen sa radnim odnosom, nai
graani zaposleni kod stranih poslodavaca, lica bez dravljanstva, kao i lica koja
obavljaju privrednu ili uslunu djelatnost.
28
na stalni boravak u
inostranstvo.
29
4. LITERATURA
KNJIGE ;
1.Dedi Sead, SOCIJALNO PRAVO, Sarajevo, 2010.
2.Crnjac Paukovi, V., Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti i najnii standardi
mirovinskog osiguranja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
3.Europska socijalna povelja s Protokolima,
4.Revidirana europska socijalna povelja,
5.Europski zakonik o socijalnom osiguranju s Protokolom,
6.Revidirani Europski zakonik o socijalnom osiguranju,
7.Konvencija broj 102. Meunarodne organizacije rada - Konvencija o najniim
standardima socijalne sigurnosti
LANCI;
8.ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU "Slubene novine
Federacije BiH, broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09
9.ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU PREIENI
TEKST "Slubeni glasnik Republike Srpske", broj: 32/00, 40/00, 37/01, 32/02,
40/02, 47/02, 110/03 i 67/05
30