Dnevnik citanja

Gospoda
Glembajevi
Miroslav Krleza

I Biografija i bibliografija
Biografija
Miroslav Krlea rodjen je 7. srpnja 1893.
godine u Zagrebu, u gradjanskoj obitelji
nieg socijalnog statusa. Zavrio je niu
gimnaziju u Zagrebu, a kasnije je
pohadjao vojnu kadetsku kolu u Pecuhu.
U knjievnosti se javlja 1914. godine, a
bio je fascinantan knjievnik i
enciklopedist. Mnogi su ga smatrali
najvecim hrvatskim piscem 20. stoljeca.
Tijekom svoje karijere i stvaranja,
postigao je vrhunske domete u doslovno
svim knjievnim vrstama, te se njegov
opus ne moe nikako svrstati ni u jednu
kategoriju ili stilsku formaciju. Pisao je u
svim tematskim cjelinama, od novela,
poezije, romana, drama pa sve do eseja i
dnevnika.

Desetljeca njegova stvaralatva znacajno

su obiljeila hrvatsku knjievnost, te dala
tematsku, estetsku i ideoloku mjeru
svega to je napisano u to vrijeme u
Hrvatskoj. Izuzetnu snanu stvaralacku
energiju posvetio je dramskom anru, u
kojem je poznat kao jedan od
najznacajnijih. Njegova najvanija,
odnosno najpoznatija djela bila su:
Gospoda Glembajevi, Povratak Filipa
Latinovia, U agoniji, Na rubu pameti,
Balade Petrice Kerempuha.
Izrazito je vaan i njegov rad na
enciklopedistici, te njegovo ustrojstvo
Leksikografskog zavoda, koji danas nosi
Krleino ime, te cini jednu od glavnih
kulturnih institucija hrvatskog naroda.
Preminuo je u Zagrebu, 29. prosinca
1981. godine.
Krleino djelo potvrdjuje koliko je zapravo
bio velik knjievnik i umjetnik,
nenadmane snage rijeci. Znao je

doprijeti u drutvenu stvarnost svoga

vremena i prikazati sudbinu obicnog
hrvatskog covjeka. Iako je bio pobornik
ideologije i socijalizma, u svom se
stvaralatvu uzdigao iznad toga.
Opredijelio se za kriticki odnos sa
stvarnocu i istinskim humanizmom.

Biobliografija
Knjievna djela

1918. Pjesme I i

II

1919. Pjesme III

1922. potpuna i konacna varijanta 1933.
Hrvatski bog Mars
1937. Pjesme u tmini
1924. Novele
1932. Hiljadu i jedna smrt
1932. Povratak Filipa Latinovicza
1937. Novele
1936. Balade Petrice Kerempuha
1938. Na rubu pameti
1938.,1939.,1962. Banket u Blitvi
1969. Zastave

Drame

1915. Kraljevo
1917. Kristofor Kolumbo
1918. Michelangelo Buonarroti
1920. U logoru
1924. Vucjak
1929. Gospoda Glembajevi
1928. U agoniji
1930. Leda
1959. Aretej

II

Opsti dozivljaj djela

.....................................................................................................................................
.....................................................................................................................................
.....................................................................................................................................
.........................................................................................................

III

Fabula i kompozicija

Gospoda Glembajevi je psiholoskosocijalna drama raspada i degeneracije

jedne zagrabacke patricijske porodice
zatecene u zlocinu prvog Glembaja.Ta
unutrasnja degeneracija ubrzana je
raspadom Austro-Ugarske,politicke i
drustvene strukture na cijem se temelju
razvijao glembajevski svijet.
,,

Zasto bas Socialna drama? Socialno je u

samoj porodica Glembajevih,u njihovoom
porijeklu i porijeklu bogatsva,u
porodicnim odnosima i odnosima sa
spoljasnjim svjetom .Glembajevstina ,a
pod tim se podrazumjeva skup naravi
clanova porodice iz vise generacija ,ima
socijalnu osnovu.U ovoj drami socijalni
momentat je snazno naglasen
uvodjenjem price o porodici Rupert,koja je
tragicno zavrsila,a takav zavrsetak je

povezan sa porodicom Glembajevih. Cak i

na samom pocetku mozemo vidjeti da je
ovo socijalna drama jer su oni na pocetku
drame na vrhuncu financijske i drustvene
moci(bankari).A dok na kraju drame
pocetak je porodicnog raspada odnosno
bankrot Glembaj Ltd. Socijalni/Drustveni
motivi u ovoj drami su Drustvena
nepravda,gramzivost,licemjernos...Takodj
e htjela bih da naglasim da je
internecionalno obiljezje kapitalistickog
preduzetnistva u Hrvatskoj iskazano
mjesanjem dvaju jezika
A sta je u ovoj drami zapravo psiholosko ?
Pa to psiholosko mozemo da predstavimo
na cetiri nacina:
1.epskim sredstvima-didaskalijama
2.dramskim sredstvima-dijalogom i
verbalnim sukobima
3.lirskim sredstvima-snazna
prezivljavvanja i unutrasnji lomovi

4.metaforicko-simbolickim sredstvimagromovi,munje ,vjetar

Vrlo obimna didaskalija na pocetku prvog
cina predocavaLeona u portretu,ali i sa
kratkim zapazanjem o psiholoskom
aspektu,njegove licnosti: Igra ruku i
zivaca oko te lulu abnormalno je
intenzivna .Igra ruku otkriva njegovo
nervozno stanje,unutrasnje nemire,stanej
koje dovodi covjeka pred pitanje :sta cu s
rukama.Krleza iz situacije u situaciju
komentarise psiholosko stanje svog
junaka,primenjujuci cisto narativni
postupak opisa psiholoskog
stanaj.Njegove didaskalije imaju jasnu
funkciju-da glumcu i reditelju budu
putokaz.To im je cisto prakticna,zanatska
funkcija.Ali za citaoca didaskalija ima
umjetnicku funkciju pomaze mu da
pronikne u psiholosko stanje junaka i
potpunije shvati njegovu prirodu i
ponasanje.

Dramaska sredstva psiholoskog

predocavanja likova su verbalni sukobi i
dijalog kao sredstvo ispoljavanja licnostinjegova sadrzina i priroda.Sasvim je
prirodno da dijalog u sustini dramskog
roda i da bez njega nema ni drame .
Krlezin dijalog posjeduje dramsku
tenziju,sredstvo je verbalnog
obracuna,radnji daje furiozan tok.
Lirska sredstva psiholoskog predocavanja
likova su snazna prezivljavanja i
psiholoski lomovi.U dramskom dijelu
nijem oguca sire primjena ovog sredstva
posto je u osnovnom dramskom
tekstu(izvan didaskalija) nije moguce
predocavanje opisa psiholoskog stanaj ili
direktnog unutrasnjeg monologa ,glavnih
nosilaca lirskog i liricnosti u konjizevnom
tekstu.
Metaforicko-simbolicna sredstva
predocavanja psiholoskog stanja su

prirodne pojavegromovi,munje,vjetar,kisa.
Fabula
Prvi se cin odvija u sobi obitelji Glembaj.
Angelika, supruga pokojnog Ivana Glembaja
promatra promatra portrete na zidu. Leone
Glembaj, inace vrlo zaljubljen u nju, stoji
pokraj nje te takodjer promatra portrete.
Usred razgovora, Leone joj pocne podilaziti i
govori joj kako je promatra vec citavu vecer.
Angeliki postaje neugodno, no tada dolaze
Fabriczy i Silberbrand. Stanu s njima
razgovarati o portretima, djelima koje je
naslikao sam Leone. Angelika se osjeca
nelagodno te odlazi do ostalih portreta. Sva
trojica krenu za njom.
Fabriczy pocinje govoriti o dobrocinstvima i
uspjesima Glembajevih, dok Leone govori
kako je tocno da su zapravo svi Glembajevi
varalice. Tada ulazi Puba, pravni savjetnik
Glembajevih i trai barunicu. Nervozan je i
skeptican zbog natpisa u novinama i medijima
koji krue o obitelji Glembaj. Smatra
potrebnim demantirati te lai, no barun

Glembaj misli da to nije potrebno. Puba mu

cita clanak iz novina u kojem barunicu
optuuju da je ubila svekrvu i svoju krojaicu.
Glembaj se razljuti i zatrai od Pube da
prestane citati.Leone se uplete u razgovor i
optuuje barunicu. Ona sva ljuta odlazi iz
sobe, a tada dolazi do svadje izmedju Leonea i
Silberbrandta koji tvrdi da je cuo njegov
razgovor s krojaicom. Leone jo jednom
optuuje barunicu, a nakon to je Silberbrandt
pocne braniti, Leone ga optui da je nezin
ljubavnik. Sve to cuje i barun Glembaj.
U drugom se cinu radnja dogadja u Leoneovoj
sobi. On se, naime pakira i planira otici.
Silberbrandt je s njim u sobi i ljut je kako ga je
mogao tako optuiti pred svima. Leone se
nimalo ne obazire na njega. Tada u sobu ulazi
barun te se Silberbrandt, sav preplaen,
ispricava i izlazi iz sobe. Isprva izbjegava pravi
razlog svog dolaska te prica s Leoneom o
njegovom slikanju, vremenu i slicno. Tada ga
upita je li ono to je malo prije rekao o
njegovoj eni i Silberbrandtu istina. Leone
misli da je potpuno nepotrebno da
razgovaraju o tome te nema dokaza da

potvrdi svoju pricu.Optuuje barunicu da je za

sve kriva, za smrt njegove majke i sestre.
Barun mu ne vjeruje i optuuje ga, ne
prihvacajuci cinjenicu da je njegova ena
ubojica i laljivica. Tvrdi da je voli i da ona
nikako ne bi bila sposobna i u stanju to
napraviti. Leone je bijesan i pocinje optuivati,
a zatim i vrijedjati barunicu. Glembaj ne
dozvoljava da tako govori o njegovoj eni te
ga dva puta udara. Leone nakon tih udaraca
kae barunu da je i njega barunica pokuala
zavesti. Tada Glembaj trai barunicu, no
njegov je sluga ne moe naci. Kae da nije u
svojoj sobi. Napokon postaje sumnjiav.
Barunica kasnije ipak dolazi, a Glemabj
svjestan da mu lae jako se razljuti i
onesvijesti.
Treci cin zavrava u Glembajevoj spavacoj
sobi. Glembaj lei u svom krevetu, do njega
sjedi Angelika, a pored njih stoji leone crtajuci
portret svog oca. Fabriczy, Silberbrandt i
doktor Altmann razgovaraju o smrti. Leone je
tuan, ljut i razocaran jer misli da je za sve on
kriv. Potrga svoju skicu, no Puba ju sprema i
slae na stolu. Dolazi barunica te kako bi

ostala sama s Leoneom, moli Angeliku da ode

barunu po kravatu.Kad ostanu sami, barunica
upita Leonea zato je mrzi i eli optuiti.
Leone samo uti i ne eli razgovarati s njom.
Nakon to se Angelika vrati, zazvoni telefon.
Direktor trgovacke banke eli hitno
razgovarati s barunicom. Kad ona razgovara
na telefon, Angelika i Leone ostaju sami.
Leone joj govori kako se on smatra krivim
zbog Glembaja te smatra da bi jedino dobro
rjeenje bilo da se ubije.Barunica dodje u sobu
i pocne vikati da joj je Glembaj uzeo sve to je
naslijedila i to je zapravo njeno. Leone govori
da je samo vratio ono to mu je uzela. Pokua
otjerati barunicu, no ona ne eli otici. Pokua
ga napasti, ali se Leone obrani karama. eli
je dohvatiti, no ona pokua pobjeci. Leone
potrci za njom i zacuje se barunicin vrisak na
kraju hodnika. U Glembajevu sobu zatim ulazi
sluga i govori da je barunica ubijena. Angelika
sva u oku ostaje mirno stajati u sobi.

Dramska prica je dovedena do kraja ,jos

dvije smrti u porodici Glembaj,a izvan njih
izvan njihove kuce ,radja se novi dan

najavljeeeen cvrkutom ptica.Prica o

Glembajevima je samo jedan
detalj,sitnica na ovome svijetu koji i dalje
nastavlja da zivi kao da se nsita nije
dogodilo.

IV

Vrijeme i mjesto radnje

Vrijeme radnje :
jedna ljetnja noc prije rata 19141918.,jedan do pet u noci
Mjesto radnje:
Kuca bogate,bankarske porodice-Zagreb

Analiza Likova

Drama nema mnogo likova-svega

deset,bez posluge.Iz toga broja izdvajaju
se dva muskarca i dve zene : Ignjat
Glembaj ,njegov sin Leone ,Barunica
kasteli (Ignjatova druga
zena),Angelika,udovica starijeg
Ignjatovog sina Ivana.

Ignjat Glembaj
Ignjat glembaj je bankar,sef firme
Glembaj Ltd,glava porodice
Glembaj,sesdesetdevetogodisnajk.Stari
Glembaj zivi u svijetu glembajevskog
gospodstva kome obelezje i stil daje
njegova zena barunica Kasteli.Ona je
njegov oslonac,dala mu je sigurnost koju
nije imao u ranijem braku.Barunica Kasteli
mi je vazan oslonac jer mu podilazi
lazima,smislom za raskos i laznim stilom
zivljenja i ponasanja jedne baronice.Ona
mu je oslonac utoliko pre nego sto je pred
finansijskim krahom pa se oseca

nesigurnim.On ne vidi njene avanture,zivi

u iluziji srecno ozenjengo covjeka ,a kada
cuje istinu ne zeli da vjeruje.A kada se za
jednu istinu doda jos istina o pravoj
prirodi barunice Kasteli i njenom pravom
zivotu,Glembaj ne moze da izdrzi i
umire.Njega je drzala lazna porodicna
sreca,lazni sjaj bogatstva,samopouzdanje
o moci i slavi.

Leone Glembaj
Leone Glembay je pripadnik visokog
stalea, patricijske porodice, koji
nezadovoljan ivotnim okolnostima bira
dobrovoljno izgnanstvo i umetnicki mir. Iz
svog (ne)mira budi ga ocev poziv da se
vrati kuci povodom proslave godinjice
kompanije Glembay. Ono to on na tom
putu otkriva jesu tajne, preljubnitvo,
finansijski slom porodice i, kao vrhunac

propasti, svoje pravo lice. Trudio se vie

od svega da vlada razumom, ali onog
trenutka kad prekoraci prag roditeljske
kuce postaje pravi Glembay. Godine
bekstva od samog sebe pretacu se u
krvavi vrhunac.
Na samom pocetku drame pojavljuje se
Leone kao prosed covek, srednjih godina,
sa vedskom bradom i engleskom lulom.
Prividno je bio covek svetskih osobina ,
hladan i dalek. Pametan je ali se bavi
slikarstvom te otac mu to ne odobrava
.On ne voli barunicu jer je smatra
odgovornom za sestrinu i majcinu
smrt.Suprotstavlja se ocu i govori protiv
barunice ne bi li mu dokazao da ona ije
takva kako se pokazuje.Skroz je suprotnih
osobina u odnosu na oca ali mrznaj
,bijes,spremnost na zlocin pa i izvrsavanje
zlocina ,to je ono glembajevsko u njemu.

Barunica Kasteli
Lik zene koji ima zivotni cilj i ne bira
sredstva da do njega dodje.Njen cilj je
bogatstvo lagodan zivot,zadovoljstvo
tijela,prijatnost i kmfor i jednia zrtva koju
je u zivotu spremna da da je posvecena
kultu telesnog ,jer zenska dusa je bila za
barunicu Kasteli samo titraj neceg
tjelesnog ,a u kultu tog tjelesnog neceg,u
tom lapurlatizmu te tjelesne forme,sto
uziva sama u sebi kao angora-macka na
svili uz kamin ,u tome naporu ,da se to
tjelesno izdrzi na visini,u tome prolazili su
barunicini dani i njene skupocjene i
fantasticne noci.
Barunicina zivotna deviza je bila sve je u
zeni i na zemi samo odraz tjelesnog te se
tako trudila da to tjelesno odvoee do
savrsenstva kupkama

,masazama,skupocjenim kremama, i da
svoje mlado i vitko tijelo uvije u svilu i
krzno i da ga okiti skupocjenim nakitom i
ekscentricnim detaljima kave su cipele od
zimske koze...
Sarlota je bila bolecljivog,setnog
pogleda,blede puti,krke gradje i
misterijozne pojave,i kao takva,ona je
samo smatrala da je zensko tijelo vazna
tema za zensku pamet ,ve je tvrso i po
iskustvu nepokolebljivo znala,daod
kakvog provincijalnog biskupa,pa do
obraznog onog kelnera,koji nijemo kao
vostana figura ceka da odnese pismo,da
sva ta gospoda vjeruju i misle da je
iskljucivo tijelo i ono tijelesno ono,sto
zenu cini zenom.
Sarlota je iz siromasnog djetinstva
udajom u dvadesetoj godini za
pedesetogodisnjeg barona usla u svijet
visokog drustva i otmene dosade i uzival
u svakom trenutku.Sve dok muz niej

ponistio brak,i to zbog njene preljube.Ali

to je njoj tada ostala titula barunice i kako
pisac kazeneverovatno mnogo zivotnog
talenta,pa se tako poslijep ar godina
pojavila i postala ljubavnice bogatasa
Ignjata Glembaja,a poslije samoubistva
zene i legitimna gospodja Glembaj.
Sarlota je tako prikazana kao demonska
zena,ciji je cilj zavodjenje i manipulacija
suprotnim polom i cije je trajanje na
svijetu nerakidivo vezano za muskarce.
Ona je savrseno nezainteresovana za
tudje patnje, cinjenica da se izdaje za
dobrotborku zarad imidza cini je jos
pokvarenijom.
Pisac cesto Sarlotu poredi sa zverju koju
vode instikti,a ne razum.Kao prava
zenka,zena koja je izgubila svaku ljutsku
kocnicu,pokazana je Sarlota na kraju
dramekada saznaje da je ostala bez para i
kad bezocno napada Andjeliku i Leona ne
birajuci rijeci,jer instiktom gonjene

zivotinje ne osjeca medju medju njima

emotivnu povezanost.Ona reaguje kao
besna zivotinja i Leone je bas tako i ubija.

Andjelika Glembaj
Andjelika se pojavljuje u drami Gospoda
Glembajevi kao biva baronesa
Beatriks,udovica pokojnog sina-mezimca
Ignjatovog Ivana. U vreme kada se
deava radnja drameona je monahinja,
sestra dominikanskog reda. Opisujuci njen
lik, pisac u didaskaliji kae:
Ona je vitka, otmjena i dekorativna, bez
ijedne jedine kapi krvi u obrazma,
sprekrasnim ljiljanskim prozirnim rukama,

koje koketno skriva u bogatim

naborimasvojih rukava.
Jedna od osnovnih crta Andjelikinog
karaktera je elja da pomogne, da smiri,
daublai bol. U razgovoru sa nervno
rastrojenim Leonom u trecem cinu ona se
trudi damu pomogne i da ga utei.
Angeliku i Leonea pribliava zajednicko
nastojanje da seistisnu iz glemajevske
sfere. Kada ih napadne pobesnela
barunica Kasteli ona setrudi da je smiri,
da spreci barunicin sukob sa razdraenim
Leonom. Ali, duhovi utom Glembajevskom
domu su toliko uznemireni da ih Angelika
svojom staloenocu istrpljenjem ne moe
nadvladati. Ona ih ne moe ni razumeti.
Sva okrenuta pomaganjuslabih i bolesnih,
njima ne moe pomoci. Ne moe spreciti
njihove burne sukobe satragicnim
posledicama. Ostaje nemocna, kao
votani kip, kao nemi posmatrac
glembajevskog zla kome nema leka.Takav
lik sestre Andjelike dat je kao suta

suprotnost barunice Kasteli.Angelika je

sve svoje strasti guila pod crnom
mantijom, dok je Kasteli svoje strasti
raspirivala. Ona je lik sasvim blizak
stereotipu plemenite i dobre enesvetice,koja za svet ima masku
produhovljenog spokoja, i koja nastoji da
takva maska postane istvarni izgled
njenog ipak materijalnog lica.

VI

Stil i jezik

Krlea je posjedovao iznimno iroku i

temeljitu jezicnu naobrazbu. Poznavao je
nekoliko jezika: uz hrvatski aktivno je
vladao njemakim i madarskim, mnogo
je citao na francuskome, talijanskome, te
na junoslavenskim jezicima; baveci se
povijesnim i filolokim temama postigao
je visoku umjenost u citanju i
interpretaciji srednjovjekovnih latinskih
tekstova. Uz neprijeporan jezicni i

filoloki dar, stalnim vraanjem

temama hrvatske prolosti i kajkavskog
naslijedja, proucavanju due
kajkavskog covjeka kroz povijest, izotrio
je svoju filoloku intuiciju i smisao za
poniranje u najsloenije podsustave u
ustrojstvu tekstova te dar za poimanje
suptilnih nijansi koje su samo naznacene
jezicnom gradjom. K. je jezika gotovo
uvijek svjestan, jezik ga uvijek na ovaj ili
na onaj nacin zanima, a intuiciju za
jezicna pitanja stalno je potkrepljivao i
podupirao mnogobrojnim lektirama.

VII

Ideja dijela

,,Ljudi se hiljadu puta vie trude da

steknu materijalno nego duhovno
bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da
nau srecu stvara ono to jesmo, a ne ono
to imamo." - Schopenhauer

VIII

Odabrani kraci odlomci

Kao sto glupo zivimo,isto tako glupo i

umiremo.
Smrt kao kosac kosi,on kosi precizno!
Da,da,smrt radi smrt radi 24 sata na
dan.
Uzdizanje covjeka kao beskrajnog
duha iz njegove vlastite konacne
ovisnosti o prirodi k slobodi povrh nje
u beskonacnoj ovisnosti
Svaka umjetnost je oponasanje prirode
Ukoliko zivimo,zivimo tako da se
pokoravamo nekoj tihoj,nevidljivoj
zakonitosti;u nama i oko nas sve je
isto tkao tamno kao u termitskom
mravinjaku.
Matematicka formula moze jasno da
kaze ono st ne mogu ni govor ni

slika,pa ni glazba,koja je jos uvjek

relativno najmatematicnija ! Govor
govoriti i govorom se izrazit,to je
artizam,to je vec problem umjetnicki.
Preglupo je da se covjek uvjek samo
muci i gnjavi.
Neke stvari mogu biti u glavi ako nisu
u ruci.
Slikara nema ali od motiva sve vrvi u
paklu.
Moze li covjek uopce posjedovati na
svijetu nesto sto nije platio.
Covjek je zivotinja koja robuje svojim
navikama.
U smrt se covjek spaja s poslednjim
razlogom sviju stvari: kao sto se vode
vracaju moru ,tako i nasa dusa poslije
smri utjece natrag u Boga.

Smrt nije nista drugo nego sasvim

logicna izmjena materije:od organskih
supstancija nastaju anorganske.
Pubertet je pun kriminalnih nagona
Smrt je jedna od najsmjesnijih pojava
u gradjanskom drustvu.