Professional Documents
Culture Documents
Harmonija Sa Harmonskom Analizom - Seminarksi Rad
Harmonija Sa Harmonskom Analizom - Seminarksi Rad
Fakultet umetnosti
Seminarski rad
Predmet:
Harmonija sa harmonskom analizom
Tema:
Harmonski sadraj i elementi nacionalnog u klavirskom
komadu Maj Petra Iljia ajkovskog
Profesor:
Student:
Mr. Marko Milenkovi
Petrovi 916/14
Nikola
Sadraj :
Uvod
1.
3
Stil
2.
Stvaralatvo..5
Tonalni plan...6
2.
Akordi.7
3.
Modulacije.11
4. Kadence
11
5.
Forma12
Zakljuak
13
Literatura..14
Uvod
1. Stil
Romantizam je zapravo graanski pokret srednje klase.
Umetnici tog vremena su razoarani sadanou i zbog
toga se vraaju u prolost. Romantiarski umetnici su
smatrali muziku za najznaajniju od svih umetnosti.
Romantiari su zainteresovani za folklor egzotikoh
naroda, Bliskog istoka, Afrike i panije.
Javlja se francuska grana opera sa nacionalnom
tematikom. Sonata prestaje da bude centralna forma.
Orkestar je slian klasinom, osim to se poveava broj
limenih duvakih instrumenata. Istovremeno se
usavravaju muziki instrumenti, a pijanisti konano
utvrdjuju prstored.
Predstavnici ranog romantizma prve polovine 19. veka su
Karl Marija Fon Veber, Franc ubert, oakino Rosini,
Robert uman, Frederik open, Feliks Mendelson.
U poznom romantizmu se kompozitori rado inspiriu za
svoja dela sadrajima iz knjievnosti, likovnih umetnosti ili
prirode ( tzv. programska muzika ). U melodiji i harmoniji
3
2. Stvaralatvo
ajkovski spada u kompozitore romantizma druge
polovine 19. veka. Pojavio se u ruskoj muzici istovremeno
s kompozitorima Ruske petorke, ali nije bio njihov clan.
Njegova muzika, koja je sadrala ruski karakter, bila je
jako dobro prihvaena. Ipak, sadrala je vie zapadnih
elemenata, iako je uspeno kombinovao internacionalne
elemente sa elementima ruske narodne muzike.
ajkovski se prvenstveno istakao kao majstor
instrumentalne muzike, njegove opere, nisu ba puno
uvaavane na Zapadu, s izuzetkom Evgenije Onjegin i
Pikova dama. Dok je veina njegovih opera imala
ogranieni uspeh, ajkovski se pokazao neobino
5
2. Akordi
U klavirskom komadu Maj pored lestvinih nalazimo i
alterovane akorde. ajkovski u ovom komadu koristi
trozvuke na svim stupnjevima. Najeca je primena
glavnih trozvuka. Od sporednih stupnjeva sreemo III i VII
stupanj. Od etvorozvuka se javljaju V kao septakord,
kvintsekstakord, terckvartakord i sekundakord, VII kao
septakord(Primer 1).
8
Primer 1
3. Modulacije
Naini promene tonaliteta u ovom komadu su dijatonska i
hromatska modulacija, a takoe se javlja i tonalni skok.
Preovladava dijatonska modulacija.
10
Primer 5
11
Primer 7
4. Kadence
12
Primer 8
5. Forma
Klavirski komad Maj je po obliku sloena trodelna
pesma sa emom A B A. Deo A predstavlja prostu
trodelnu pesmu sa emom a b a1. Deo B takoe
predstavlja prostu trodelnu pesmu, ali kontrast u odnosu
na deo A, ajkovski je postigao time to je deo B napiso u
dvodelnom ritmu, znatno je bri i u njemu preovladavaju
molski tonaliteti. Repriza je u potpunosti ista kao prvi put.
Jedino to je izmenjeno jeste kadenca. Prvi put imamo
trostruku zadricu na tonici, dok u reprizi toga nema.
13
Zakljuak
U klavirskom komadu Maj, ajkovski koristi sve akorde
romantiarskog proirenog tonaliteta, osim medijantike.
Koristi sve vantonalne dominante i vantonalne
subdominante i njihove zamenike. Sve akorde razreava
pravilno, npr. posle vantonalnog II za subdominantu sledi
dominanta za subdominantu, koja se razreava u
subdominantu, kao privremenu toniku.
Kompozitor se slui preteno dijatonskom modulacijom,
mada koristi na nekim mestima i hromatsku modulaciju
pomou tercne srodnosti, i tonalni skok. U ovoj
kompoziciji zanimljivo je to to kompozitor na neki nain
pokua da pobegne od ruske tradicije, ali je ipak ima tu.
Peremeni lad koji je tipian za rusku nacionalnu muziku
on pokuava da zamagli tako to ne ide u paralelu
osnovnog tonaliteta, ve u paralelu dominante. Ali ipak tu
nacionalnost on izraava kroz pentatonsku lestvicu, koju
izlae na toninoj kvinti, i na taj nain brilijantno prikazuje
majske noi, obasjane svetlom zvezda.
14
Literatura
Despi Dejan: Harmonija sa harmonskom analizom,
Izdanje Zavod za uzbenike Beograd, 2007.
15