PSIHOLOKI RAT

Vera Ranogajec
Psiholoki rat o kojem se govori u radu, oblik je specijalnog rata usmjerenog na postizanje
psiholokih uinaka u vlastitu korist. Moemo ga definirati kao politiku i vojnu strategiju
kojom se nastoji raznovrsnim sredstvima i postupcima umanjiti snagu neprijatelja, smanjiti
njegovu otpornost i spremnost na borbu, a ujedno poveati snagu u vlastitim redovima i
pridobiti to brojnije saveznike. Bez obzira na sredstva djelovanja, u psiholokom ratovanju
nastoje se proizvesti psiholoki efekti (odatle i naziv psiholoki rat), koriste se odreeni
psiholoki mehanizmi i zakonitosti, a krajnja namjera je ostvarivanje ciljeva vlastite politike.
Za razliku od oruanog sukoba, psiholoki rat moe se voditi i u miru (npr. Hladni rat izmeu
SSSR-a i SAD-a), prikriveno, bilo kao stalno potkopavanje nekog drutvenog sustava, bilo
kao slabljenje obrane tog drutva u pripremi za oruani napad na to drutvo. Koji su to eljeni
psiholoki uinci? Prije svega onaj tko vodi psiholoki rat eli nametnuti svoj nain vienja,
svoju ideologiju, politiki sustav i svoju mo. Da bi to postigao, nastoji oslabiti i sruiti
obranu napadnute strane potiui unutranje podjele, izazivajui nepovjerenje i sumnje u
redovima obrane i ohrabrujui unutranje neprijatelje sustava koji napada da iniciraju strah,
nesigurnost, dezorganizaciju. Slui se i irenjem lanih obeanja, iluzija, glasina itd. Cilj
psiholokog rata je, dakle, izmijeniti stavove, vrijednosti, miljenja i ponaanje pripadnika
napadnute strane u svoju korist, prisiliti ih na pokornost, upravljati njihovim ponaanjem a da
esto toga nisu svjesni. Takav cilj ostvaruje se razliitim pritiscima i manipulacijama
psiholokog rata, ime se namee odreeni sustav vrijednosti, ovisnosti i nadmoi. Psiholoki
rat nije usmjeren samo na protivnika; usmjeren je i na vlastitu javnost (npr. opravdavanje rata
pred javnim mijenjem) te na vlastite oruane snage (motiviranje, poticanje borbenog morala),
zatim na zemlje saveznice i neutralne zemlje (ostvarivanje pozicije i podrke na
meunarodnom planu), a djeluje i na puanstvo privremeno okupiranih teritorija (smirivanje,
pokoravanje i preodgoj puanstva). Cijeli je niz primjera ratne propagande, kao jednog od
najee koritenih oblika psiholokog ratovanja, tijekom povijesti. Cezar je, primjerice,
nakon pobjede namjerno javno prikazivao ratni plijen i zarobljenike, straei tako budue
protivnike. Dingiskan je irio glasine o nepobjedivosti mongolskih hordi, a Temistoklo je
ostavljao poruke uklesane na kamenu pored izvora, izazivajui podjele u redovima
neprijatelja. Machiavelli se intenzivno bavio metodama razaranja morala protivnika, pa ga
mnogi smatraju ocem teorije psiholokog rata. U Amerikom ratu za neovinost (1775.-1783.)
masovno se koriste leci i pamfleti kojima se pripadnici kontrarevolucionarnih snaga pozivaju

na dezertiranje. Napoleon je u ratne pohode vodio pisce, slikare, novinare i itave tiskare. Na
sve bi strane slao vjete pregovarae koji bi uvjeravali neprijatelja da prekine otpor i surauje.
U Drugom svjetskom ratu, ratna propaganda je takoer uzela maha. Vrlo jaku, agresivnu
propagandu koristili su reimi u Njemakoj, Italiji i Japanu. Jaali su fanatizam i fatalizam u
vojsci i narodu, manipulirali masama, a Njemaka je Austriju i ehoslovaku osvojila
praktino bez ispaljenog metka zahvaljujui upravo takvim specijalnim aktivnostima. SSSR je
pak angairao ogroman broj propagandista- politikih radnika. Tiskani su vojni listovi na 50
jezika, a stotine pisaca, novinara i znanstvenika angairani su iskljuivo za potrebe ratne
propagande. Nakon Drugoga svjetskog rata, propaganda postaje iznimno snano oruje
Hladnog rata, jedno od najjaih sredstava borbe za prevlast u svijetu. Generalna skuptina UN
raspravljala je 3.11.1947. o projektu rezolucije usmjerene protiv svake propagande koja
nastoji izazvati ili ohrabriti prijetnje miru, povredu mira ili bilo koji akt agresije. U rujnu
1959., na 48. konferenciji Interparlamentarne unije u Varavi, usvojena je rezolucija koja
osuuje pokretae i vinovnike Hladnog rata i primjenjivane metode propagande. Moderne
svjetske vojske i u miru predviaju u svom sastavu snage za psiholoko propagandno
djelovanje, a u tome prednjai SAD koji ima najveu i najsavreniju organizaciju. U
Njemakoj, u mirnodopsko vrijeme, oko 3000 ljudi ukljueno je u psiholoko-propagandna
djelovanja, dok ih, primjerice, Grka i Turska imaju oko 300. Iako duboko korijeni,
psiholoko je oruje ipak vrlo moderno oruje: oruje modernog vremena. Posjeduje neke
vrlo bitne znaajke koje ga razlikuju od svih ostalih oruja:

psiholoko oruje je oruje duha, djeluje izravno na psihu, a ne pogaa tijelo;

psiholoko oruje ima od svih oruja najvei doseg, ne poznaje ni granice ni frontove;
psiholoko oruje moe djelovati bez odmora i njegova uporaba ne trai prekid;
psiholoko oruje ne ubija, ono uvjerava;
psiholoko oruje pridobiva neprijatelje i hrani moral vlastite zemlje i zato u isto

vrijeme osvaja i brani;

psiholoko oruje slui i za hladni i za vrui rat, to je oruje za sva razdoblja;
psiholoko oruje djeluje u globalnom obliku te obuhvaa u svoj svojoj jakosti i
neprijateljsko bojite i vlastito zalee u isto vrijeme

Uspjenost psiholokog oruja bitno ovisi o njegovom utjecaju na javno miljenje koje
konano oblikuje i nadahnjuje. Najee koriteno sredstvo za oblikovanje javnog miljenja
jest propaganda. Pod nazivom psiholoki rat najee se misli na tzv. politiku i ratnu
propagandu, odnosno uporabu semiotikih podraaja u odreene svrhe, mada psiholoki rat
koristi i neka druga sredstva. Ratna propaganda posebna je vrsta djelovanja u ratu, moe
postii i vie psiholokih uinaka od svih drugih oblika specijalnog ratovanja. Ona je

organizirana aktivnost u irenju ideolokih, politikih, vjerskih, znanstvenih i drugih stavova,

uvjerenja, injenica i ideja, ili, reeno psiholokim terminima, aktivnost irenja informacija
radi stvaranja predispozicija za odreeni nain ponaanja; utjecaja na akcije ljudi odreenim
propagandnim informacijama i porukama. Propagandu zanima kako promijeniti stavove ljudi
u odnosu na neki cilj. U propagandi je najvanija poruka, no nije nevano ni tko je izvor, koje
su osobine poruke, a koje osobine primaoca te kojim se putem prenose propagandne poruke.
Onaj tko provodi ratnu propagandu mora, prije svega, definirati na koga eli djelovati, to eli
postii, a zatim mora prouiti ciljanu populaciju: njezine znaajke, posebno njezine slabe
toke kako bi djelovao upravo na njih- najvee frustracije, probleme, strahove, kulturne
osobine, na to je osjetljiva i sl. Na osnovu tih spoznaja oblikuje se koncepcija propagande
usmjerena prema toj populaciji- najprikladnije poruke, najprikladniji naini prezentacije,
izvori poruke, kao i pravo vrijeme i mjesto prezentiranja- ovisno o vojnoj i politikoj situaciji.
Najlake se djeluje na osobe koje su visoko komforne, autoritarne, emocionalno labilne,
agresivne, rigidne te osobe smanjene emocionalne, socijalne i intelektualne zrelosti; pritom
valja iskoristiti ono to im je zajedniko i pronai njima trenutano najvanije motive (npr.
strah od gladi, ekonomski prosperitet itd.). Propaganda koristi razliite medije: od radija,
televizije, novina i elektronske pote, do glasina. Najee se koriste sljedei prenositelji
poruka:
1. radioemisije; radio je najbri prijenosnik informacija;
2. TV emisije i filmovi; televizija je djelotvorno sredstvo, najvie zbog snanog
vizualnoemocionalnog djelovanja;
3. pisane poruke; leci, plakati, grafiti, tisak, karikature;
4. propagandni timovi; pripremljene grupe ljudi koji osobno na terenu uvjeravaju ljude,
djeluju na njihove stavove i uvjerenja;
5. zvuna psiholoko-propagandna sredstva;
6. glasine; vrlo esto koriteno i opasno oruje ratne propagande.
Ovisno o prilikama i potrebama esto se koriste i druge metode kao to su, primjerice,
ispovijesti zarobljenika, pozivi na predaju koje vojnicima upuuju njihova djeca ili rodbina i
sl. U ratu protiv Hrvatske jedan od propagandnih ciljeva bio je svjetskom i politikom javnom
mnijenju prikazati Hrvate kao ustaoidan i genocidan narod. No strunjaci upozoravaju kako
propaganda koja poiva na lanim, izmiljenim ili podacima koji se ne mogu dokazati, moe
postii svoj konani cilj samo ako je praena uspjesima u politikim i/ili ratnim osvajanjima.
Inae se efekt dokazivanja pomou neosnovanih tvrdnji smanjuje i potpuno nestaje, to se i
desilo faistikoj propagandi za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a to se dogodilo i ratnoj
propagandi protiv Hrvatske. U propagandi, osobito ratnoj, djeluje se na kognitivnu i

emocionalnu sferu ovjekovu. Najvie se pri tom eli utjecati na emocije jer se na njih djeluje
najlake. Gustav Le Bon je rekao: Kad se srce pridobije, onda je lagano gospodariti voljom,
pa se izazivaju strah, bijes, tjeskoba, nostalgija ili suprotne emocije - patriotizam,
identifikacija, emocionalno rastereenje, lociranje krivca i drugo. Pritom se koriste emocijama
zasiene rijei, parole i simboli. Pri djelovanju na kognitivnu sferu upotrebljavaju se injenice
(bijela propaganda), poluistine (siva propaganda) te razne izmiljotine (crna propaganda koja
ne bira sredstva). Moemo rei da postoje dva tipa drugih sredstava psiholokog rata.
Jedan tip slian je propagandi jer se, takoer, slui semiotikim podraajima. Cilj koritenja
znakova je dezinformacija protivnika kako bi ga se navelo da donese pogrenu odluku ili
procjenu. Primjer su lane, polulane ili iskrivljene poruke za koje se zna da e ih neprijatelj
dobiti. Tu spadaju i razliita maskiranja, prikazivanje situacije tako da ju protivnik pogreno
percipira: lani pokreti postrojbi kombinirani katkad sa stvarnim pokretima i tome slino.
Najee koriteni znakovi su, dakako, rijei i slike, odnosno verbalni i grafiki materijal.
Primjer koji elimo navesti je upotreba sintagme palestinska drava. Koristio ju je oko 1964.
godine PLO, mada taj naziv slubeno nije postojao, a oznaavao je neidovsku, tj. neizraelsku
zemlju. Vano je bilo pustiti je u optjecaj; prvo su je poeli koristiti novinari, pa zatim javno
mnijenje, a na kraju i politiari. Cilj je bio proirenje i prepoznavanje tog naziva meu
ljudima kako bi se stvorila predodba o stvarnom postojanju palestinske zemlje. Kada je
predodba jednom stvorena, onda je daleko lake oblikovati njezin sadraj. Drugi tip
sredstava psiholokog rata su izravne aktivnosti kao to su ubojstva, bombardiranja,
ranjavanja, sakaenja, masakriranja. Svrha je izazvati, u ciljanoj populaciji, takvo ponaanje
koje odgovara agresoru. Takvim se aktivnostima izaziva strah i bespomonost, a na ustraene
i bespomone ljude se lake djeluje (individualno i grupno) i lake se potiu eljena
ponaanja. Obrana od djelovanja psiholokog rata sustav je podizanja psiholoke
otpornostisvih graana, a posebno jae ugroenih socijalnih skupina. Tome pripomae
razvoj demokratskog, zdravog i slobodnog drutva koje omoguava razvoj stabilnih, otpornih,
kritikih i psiholoki zrelih linosti, ime se onemoguava indoktrinacija kao i specijalna
djelovanja neke druge zemlje. Jedan od preduvjeta psiholoke obrane je kvalitetno
informiranje- ispunjenost informacijskog prostora stalnim, opsenim, istinitim, pravodobnim,
nedvosmislenim i provjerljivim informacijama. Drugi bitan element psiholoke obrane je
kohezivnost i optimizam stanovnitva napadnute zemlje. Za koheziju i optimizam znaajan je
efekt djelovanja masovnih medija: mogu u velikoj mjeri utjecati na stvaranje dobrog ugoaja,
ali mogu imati i negativan podsticaj ako ire naivni, lani optimizam, ako se pasivno
postavljaju prema obrani, ako nepotrebno opetovano, osobito u poetku rata, prikazuju

drastina ljudska stradanja, ako nekritino pridaju vanost neprijateljskim uspjesima.

Psiholoko savjetovanje namijenjeno irokoj populacij, vid je obrane od psiholoke
manipulacije neprijatelja. To je, u osnovi, edukacija najirih slojeva drutva putem sredstava
javnog komuniciranja ( TV, radio , tisak, izdavaka djelatnost, predavanja i tribine) kako bi ih
se upoznalo s problemima sa kojima bi se mogli suoiti, ali i s nainima na koje bi ih mogli
svladati. Kakav se psiholoki rat vodio u Domovinskom obrambenom ratu? Poelo je
iniciranjem straha kod srpskog naroda u Hrvatskoj koji je postepeno konvertirao u mrnju i
agresivno ponaanje. irena je propaganda o negativnim povijesnim karakteristikama
hrvatskog naroda i o njegovoj faistoidnoj usmjerenosti (u prolosti i budunosti), te se
pokuavalo destabilizirati Hrvatsku na politikom, drutvenom i ekonomskom planu. Ova
faza je dakako ostavila traga i bila dobra priprema za sljedeu, zavrnu fazu koja je koristila,
uglavnom, kombinaciju ratovanja niskog intenziteta (vjerojatno je procijenjeno da bi vei
intenzitet izazvao neposrednije negativne meunarodne reakcije) s psiholokim ratom.
Psiholoki rat je, mogli bismo rei, bio primaran, a sva ostala sredstva, pa i stvarno borbeno
djelovanje, bili su u njegovoj funkciji. To potkrepljuje injenica da su etniki ciljevi bili
uglavnom vrtii, kole, bolnice, crkve, kulturni spomenici te civili openito. Prisjetimo se
samo bombardiranja Dubrovnika i razaranja njegovih kulturnih spomenika, napada na
vukovarsku bolnicu, unitavanja crkava i svetita diljem Slavonije itd. Ne treba zaboraviti niti
druge razliite oblike psiholokog rata protiv Hrvatske: ekonomska borba - otimanje hrvatskih
(i slovenskih) poduzea, posebni porezi na robu iz Hrvatske (i Slovenije), namjerno
unitavanje industrije; politika borba- umjetno stvaranje politikog nezadovoljstva masa
(posebice kod Srba u Hrvatskoj), osnivanje nekih politikih stranaka koje su Hrvatskoj
podmetnute kao kukavija jaja jer je njihovo djelovanje dirigirano od strane agresora;
ideoloki, drutveni i kulturni pritisak, osporavanje povijesnih i kulturnih injenica o
Hrvatskoj, iskljuivanje kulturnih, znanstvenih, sportskih, umjetnikih i drugih hrvatskih
drutava iz saveznih udruenja, obavjetajni i kontraobavjetajni rad, ubaeni ljudi, izdajstva,
pijunae, sabotae, trajkovi, psiholoko-propagandna djelovanja itd. Drugim rijeima, protiv
Hrvatske se vodio dugotrajan, viegodinji psiholoki rat , iji je vrhunac bio oruani sukob.
ini se da do sada nigdje nisu koriteni psiholoki mehanizmi psiholokog rata na taj nain i u
toj mjeri kao u ratu protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine.