Professional Documents
Culture Documents
JA SAM TO - Nisargadata - Razgovori PDF
JA SAM TO - Nisargadata - Razgovori PDF
JA SAM TO - Nisargadata - Razgovori PDF
Razgovori sa
RI NISARGADATA MAHARADOM
Naziv originala:
I AM THAT
Talks with Sri Nisargadatta Maharaj
Izdava:
Samostalno izdanje
Copyright: 2008 by Vladimir Ribar
Priprema:
Ivan Anti
Prevodilac: nepoznat
Lektura i korektura:
Ivan Anti
tampa:
Agencija Jovan Beograd, 2008
Tira. 500
ISBN
"Ono u kome borave sva bia i koje boravi u svim biima, koje
je davalac milosti svima, Svevinja Dua Univerzuma,
Neogranieno Bie - Ja sam To."
Amritbindu Upaniad
Predgovor
Nije iznenaujue da je trebalo da se pojavi jo jedno novo izdanje knjige "JA SAM
TO". Uzvienost rei izgovorenih od ri Nisargadata Maharade, njihova neposrednost,
iskrenosti i lucidnost, jasnoa sa kojom se odnose na Najvie, Uzvieno, ine da je ova knjiga
literatura od najvie vanosti.
U stvari, mnogi je smatraju za jedinu knjigu duhovnog uenja, stvarno vrednu
prouavanja.
Postoje razliite religije i filozofski sistemi koji tvrde da donose smisao ljudskom
ivotu. Ali oni pate od izvesnih bitnih ogranienja. Oni izlau svoja verovanja i ideologiju u
milozvunim reima, bilo teolokim ili filozofski. Pre ili kasnije, vernici, meutim, otkrivaju
ogranienost smisla i pogodnost takvih rei, oni postaju otrenjeni i tee da napuste sisteme
na isti nain kao to se naputaju naune teorije, kad se sazna za kontradiktorne iskustvene
podatke koje one daju.
Kada sistem duhovne interpretacije (tumaenja) postane neubedljiv i nesposoban da
bude racionalno opravdan (podeen), veina ljudi dozvoljava sebi da bude preobraena u neki
drugi sistem.
Meutim, uskoro oni otkrivaju ogranienja i kontradikcije (suprotnosti) takoe i u
drugim sistemima. U ovakvom neostvarenom traganju prihvatanja i odbacivanja, ono to im
ostaje je samo skepticizam i agnosticizam (stvarnost se ne moe spoznati), koji ih odvodi do
iluzornog (bolesnog) naina ivljenja, obuzetog vie grubim koristima ivota, samo
konzumirajui materijalna dobra.
Ponekad, meutim, mada retko, sumnja podie intuiciju o temeljnoj stvarnosti, mnogo
temeljnijoj od svetih izreka, religija ili filozofskih sistema. udno, to je pozitivan aspekt
skepticizma (sumnje).
U takvom stanju skepticizma, a imajui intuiciju o temeljnoj (izvornoj) stvarnosti
desilo se da sam itao knjigu ri Nisargadata Maharade: JA SAM TO. Bio sam odmah
privuen (zaokupljen) knjigom i nepobitnim poverenjem njegovih rei. Mada su rei
ograniene po svojoj samoj prirodi, pronaao sam da je iskazivanje (uenje) Maharade
prozrano kao sjajno uglaani prozori, kako to behu. Meutim, nijedna knjiga duhovnih
uenja, ne moe da zameni prisustvo samog Gurua. Jedino rei izgovorene direktno vama od
Gurua ire svoju neprozranost (neprovidnost) potpuno.
U Guruovom prisustvu i poslednji otpori uma se raspruju (osvetljavaju) i nestaju.
ri Nisargadata Maharad je, zaista takav Guru. On nije propovednik (svetenik), ali
daje potpuno one nagovetaje (indikacije) koje tragalac treba. Stvarnost koja isijava iz njega
je Apsolutna i nepromenljiva. To je autentino. Imajui iskustvo istinitosti njegovih rei na
stranicama knjige JA SAM TO, i budui inspirisan njima, mnogi sa Zapada su nali put do
Maharade tragajui za prosvetljenjem.
Maharadino tumaenje Istine se ne razlikuje od onoga iz Dnana joge (Advaita
Vedante). Ali on ima svoj sopstveni put.
Raznovrsni oblici oko nas, kae on, su stvoreni od pet elemenata. Oni su prolazni
(privremeni) i u stanju neprestanog (veitog) toka (prolaza). Takoe su oni pod kontrolom
zakona uzronosti. Sve ovo se odnosi na telo i na um takoe, jer su oba privremeni i podloni
raanju i umiranju.
Mi znamo da spoljanji svet moemo upoznati samo posredstvom telesnih ula i uma.
Kako je po Kantovom gleditu to uzajamna veza ljudskog saznajnog subjekta (sistema),
predstavlja temeljnu strukturu naeg naina saznavanja. Ovo znai da vreme, prostor i
uzronost nisu "objektivni" ("stvarni"), ili strani elementi, ve mentalne kategorije u kojima je
4
sve smeteno (oblikovano). Postojanje i oblik svih stvari zavise od uma. Poimanje (saznanje)
je mentalni proizvod (plod). Svet vien umom je subjektivan i privatan (lian) svet koji se
menja neprestano u saglasnosti sa nespokojstvom samoga uma.
Naspram nespokojnog uma, sa njegovim ogranienim kategorizacijama (svojstvima) dualnosti, subjektivnosti, hotiminosti, itd. - stoji uzvieni neogranieni opaaj "JA SAM".
Jedina stvar u koju mogu da budem siguran da "JA SAM" nije mentalni "ja sam" u
Kartezijanskom smislu, ali bez svih osobina. Neprestano nas Maharad navodi da obratimo
panju na ovu osnovnu injenicu sa ciljem da bi ostvarili nae "JA SAM" i na taj nain se
oslobodili svojih samostvorenih zatvora. On kae: Jedino istinito stanovite je "JA SAM".
Sve drugo je samo zakljuivanje (izvoenje). Bez napora moete promeniti "Ja sam" u "Ja
nisam".
Sagledajte, onaj koji stvarno doivljava nije um, ve ja sam, svetlost u kojoj se sve
pojavljuje. Sopstvo je zajedniki faktor (sutina) u korenu svakog iskustva, svesnost u kojoj
se sve odigrava. Celokupno polje uma je samo film, ili trunka (mrlja), u "JA SAM" svesti.
Ovo "ja sam" je, budui svesno svesnosti, svesno njega samog. A to je neopisivo, jer ono
nema atributa (svojstava). Ono je samo bivanje mene samog, a bivanje mene samog (mog
bia) je sve to to uistinu postoji (jeste).
Sve to postoji, postoji u meni samom (mom Sopstvu). Nema niega, to je razliito
od mene. Nema dualnosti, a prema tome ni bola. Nema problema. To je sfera ljubavi u kojoj
je sve savreno. ta se deava, deava se spontano, bez namere, kao starenje ili rast kose.
Ostvari ovo i budi slobodan od ogranienja uma.
Sagledaj da u dubokom snu nema saznanja da sam ovo ili ono.
Ipak "JA SAM" ostaje (postoji).
Sagledaj veno sada.
Seanje izgleda kao da donose stvari iz prolosti, ali sve to se deava, deava se
jedino u sadanjosti.
Jedino u bezvremenskom sada pojave manifestuju same sebe.
Prema tome, vreme i uzronost ne postoje u stvarnosti. Ja sam nastojnik telu i umu. Ja
sam sfera u kojoj se oni pojavljuju i nestaju. Ja sam izvor svih njih, univerzalna mo, pomou
koje se svet sa svim svojim zabunama i promenama manifestuje.
Uprkos svoje iskonske budnosti, oseaj "JA SAM" meutim nije Najvii (Svevinji).
Nije Apsolutan.
Oseaj ili ukus "ja sam" (I am-ness) nije apsolutno iznad vremena. Budui sutina od
pet elemenata, on, na neki nain, zavisi od sveta. On izvire iz tela koje je, sa svoje strane,
sagraeno od hrane, koja sadri pet elemenata. Ono nestaje kad telo umre, kao mrlja (taka)
kada se tamjan zapali.
Kada se ista svest ostvari nikakva potreba vie ne postoji, niti ak ni za "ja sam" koje
je koristan ukaziva, direktni nagovetaj prema Apsolutnom.
Svesnost "ja sam" onda lagano nestaje. Ono to ostaje (preovladava) je to to ne moe
biti opisano, to je iznad rei (ostaje samo Apsolutno na koje je 'Ja sam' jedino direktno
ukazivalo).
To je to stanje koje je najstarije, stanje istog potencijala (mogunosti), koje je izvor
(nastojnik) svega. Univerzum i "ja sam" su samo refleksije njegove. To je ono stanje koje je
dnani (Mudrac) ostvario.
Najbolje to moete uraditi je da paljivo sluate dnania (mudraca) - iji je ri
Nisargadata ivi primer - i da mu verujete i da se pouzdate.
Takvim sluanjem vi ete shvatiti da je njegova stvarnost i vaa stvarnost.
On vam pomae da vidite prirodu sveta i "Ja sam". On vam dokazuje (tera vas) da
treba da studirate (posmatrate) ponaanje tela i uma sa intenzivnom i ozbiljnom
koncentracijom, da bi prepoznali da vi niste ni jedno od njih i da treba da ih se odreknete (da
ih ne smatrate za vau sutinu). On savetuje da se neprestano vraamo naoj sutini "ja sam"
5
kao svom jedinom prebivalitu, izvoru kada nita ne postoji, dok ego kao ogranienje "ja
sam" ne iezne. Tek onda e se najvie ostvarenje desiti bez napora.
Zapazite rei mudraca koje se probijaju kroz sve koncepte i dogme.
Maharad kae: "Dok ne postanete samo-realizovani, dok ne steknete znanje o samom
sebi, dok ne prevaziite sebe, sve dotle, sve ove "cock-and-bull" (izmiljotine) prie su
potrebne, svi ovi koncepti. Da, one su koncepti (pojmovi), ak je to i "ja sam", ali sigurno
nema koncepta vrednijeg od toga. Tragalac treba da ih razmatra najozbiljnije, jer oni
nagovetavaju Najviu Stvarnost.
Nikakvi bolji koncepti nisu u mogunosti da zamene sve koncepte.
Zahvalan sam Sudhakar S. Dikitu, izdavau, koji me je pozvao da napiem predgovor
ovom novom izdanju knjige JA SAM TO i tako mi omoguio da pokaem svoju zahvalnost
Sri Nisargadata Maharadi, koji je proirio najuzvienije znanje na najjednostavniji, najjasniji
i najubedljiviji nain.
Filozofski fakultet
Erazmus Univerzitet
Roterdam, Holandija
Juni, 1981
Douwe Tiemersma
KO JE NISARGATA MAHARAD?
Kada smo ga pitali o datumu njegovog roenja Majstor je odgovorio da on nije nikad
roen!
Pisanje biografije ri Nisargadata Maharade je frustrirajui i neuspean zadatak. Jer,
ne samo da su podaci o njegovom roenju nepoznati, ve nema pouzdanih injenica o
njegovim ranim godinama. Meutim neki od njegovih starijih roaka i prijatelja kau da je on
roen u martu 1897 godine na dan punog meseca, koji se poklapa sa festivalom Hanumana
Jaynti, kada Hindusi pokazuju svoje potovanje Hanumana, takoe zvanog i Maruti,
majmunskom Bogu iz poznatog epa Ramajane. I do bi povezali njegovo roenje sa ovim
povoljnim (svetim) danom, njegovi roditelji dali su mu ime Maruti.
Pouzdane informacije o njegovom deatvu i ranoj mladosti su nepovezane i
nesigurne (neispitane). Saznali smo da je njegov otac ivrampant, bio promaen ovek, koji je
radio neko vreme kao kuni posluitelj u Bombaju, a kasnije dopunjavao svoje prinadlenosti
kao sitan farmer u Kandalgaonu, malom selu u umskom predelu Ratnagiri distrikta (okruga)
Maharatrea.
Maruti je odrastao skoro bez obrazovanja (kolskog). Kao deko pomagao je ocu u
takvim poslovima kao to su - uvanje stoke, rad na polju i donoenje porudbina, sve to je
bilo potrebno u skladu sa njegovim mogunostima.
Njegova zadovoljstva (zabave) bila su jednostavna kao i njegovi poslovi (rad), ali on
je bio obdaren jednim radoznalim umom koje je vrvio pitanjima svih vrsta (oblasti).
Njegov otac je imao prijatelja Brahmina koji se zvao Vinu Taribhani Gore, koji je bio
poboan ovek i koji je polagao mnogo na poljske poslove. Gore je esto govorio o
religioznim temama (pitanjima), a deko Maruti je paljivo sluao i bavio se ovim temama
mnogo vie nego to bi bilo ko pretpostavljao. Gore je bio za njega idealan ovek - ozbiljan,
ljubazan i mudar.
Kada je Maruti napunio osamnaest godina njegov otac je umro, ostavljajui svoju
udovicu, etiri sina i dve keri.
6
Siromaan dohodak od male farme jo se je umanjio, posle smrti njegovog oca i nije
bio dovoljan da ishrani tako mnogo usta.
Maruti je napustio selo i otiao u Bombaj da trai posao, i Gore ga je pratio u tome
neto kasnije. Govorilo se da je u Bombaju on radio nekoliko meseci kao slabo plaen mlai
trgovaki pomonik u jednoj poslovnici, ali je napustio posao sa gaenjem. Zatim je uzeo
malu trgovinu kao prodavnicu cvea i poeo je sa prodavnicom deje odee, duvana i runo
pravljenih seoskih cigareta. Ovaj posao je procvetao tokom vremena i doneo mu neku vrstu
finansijske sigurnosti. U toku tog perioda on se oenio i imao sina i tri keri.
Detinjstvo, mladost, enidba, potomstvo - Maharad je iveo jednolian ivot bez
posebnih dogaaja sve do svojih sudnjih godina bez neke naklonosti uopte ka svetosti da bi
je sledio.
Meu njegovim prijateljima, u to vreme, bio je neki Javantrao Bagkar, koji je bio
poklonik Sri Sidharamevar Maharade, duhovnog uitelja Navnath Sampradaja, sekte
Hinduizma.
Jedne je veeri Bagkar odveo Marutija svom Guruu i te veeri se pokazalo da je to
bila kljuna prekretna taka u njegovom ivotu. Guru mu je dao mantru i instrukcije za
meditacije. Rano u svojoj praksi on je poeo da dobija vizije i povremeno je ak padao u
trans. Neto je eksplodiralo unutar njega, kao da je dalo roenje kosmikoj svesnosti, oseaju
venog ivota. Identitet Marutija, sitnog trgovca, rastopio se u prosvetljenu linost ri
Nisargadata koja se pojavila.
Veina ljudi ivi u svetu ego svesti (odvojenosti) i nema elju ili snagu da to napusti.
Oni postoje samo za sebe same, svi njihovi napori su usmereni prema dosezanju
samozadovoljenja (sebinosti) i linog isticanja.
Postoje, meutim, vidioci (sveci), uitelji i probuivai (gurui), koji, dok spolja
oevidno ive u istom svetu, ive istovremeno u drugom svetu takoe - svetu kosmike
svesnosti obasjani beskonanim znanjem.
Posle svog prosvetljujueg iskustva ri Nisargadata Maharad poeo je da ivi takav
dvostruki ivot. On je vodio svoju prodavnicu, ali je prestao da bude profitno orijentisan
trgovac.
Kasnije, naputajui svoju porodicu i posao, on je postao prosjak, hodoasnik
prostrane i raznolike Indijske religiozne scene.
Iao je bosonog na svom putu ka Himalajima, gde je planirao da provede ostatak
svojih godina u traenju venog ivota.
Ali uskoro je odluio da se vrati istim putem nazad kui, shvatajui besmislenost
takvog traganja.
Spoznao je da veni ivot ne treba traiti, on ga ve ima.
Prevazilazei ideju ja sam telo, zadobio je mentalno stanje velike radosti, mira i
uzvienosti, tako da je sve u poreenju s tim bilo bezvredno.
On je ostvario samorealizaciju.
Mada neobrazovan (kolski), Majstor je svoju konverzaciju pojasnio do jednog
izvanrednog (uzvienog) nivoa. Mada roen i vaspitan u siromatvu, on je najbogatiji od
najbogatijeg, jer ima neogranieno bogatstvo izvornog (venog) znanja, tako da su u
poreenju s njim, i najvea blaga samo koljkice.
On je srdaan i nean, lukavo humoristian, potpuno bez straha i apsolutno istinit inspiriui, poduavajui i podravajui svakoga ko mu doe.
Svaki pokuaj da se napiu biografski podaci o takvom oveku je trivijalan i uzaludan.
Jer on nije ovek sa prolou ili budunou. On je iva sadanjost - vena i nepromenljiva.
On je Sopstvo koje je sve.
KOMENTAR PREVODIOCA
Susreo sam se sa ri Nisargadata Maharadom pre nekoliko godina i bio sam
zadivljen spontanom jednostavnou njegove pojave i ponaanja, dubinom i istinitou
njegove ozbiljnosti u razjanjavanju svog iskustva.
Mada je njegov mali stan u predgrau Bombaja skroman i vrlo teak za pronalaenje,
ipak mnogi nalaze put do njega.
Veina od njih su Indijci, koji slobodno konverziraju na njihovom maternjem jeziku,
ali tu je bilo takoe mnogo stranaca, kojima je bio potreban prevodilac.
Kad god sam bio prisutan taj zadatak bi bio poveren meni. Mnoga postavljena pitanja i
dati odgovori bili su toliko zanimljivi i znaajni da je koriten i magnetofon.
Dok je veina traka (magnetoskopskih) bila normalnog Marati-engleskog tipa, neka su
bila poliglotski ifrovana na nekoliko Indijskih i Evropskih jezika. Kasnije svaka traka je bila
deifrovana i prevedena na engleski.
Nije bilo lako prevesti doslovno, a u isto vreme izbei monotona ponavljanja i
ponavljanja. To daje nadu da ovaj prevod magnetoskopskih traka nee umanjiti uticaj ovog
jasnog, genijalnog i na mnogo naina neobinog ljudskog bia.
Marati verzija ovih govora, lino verifikovana od samog ri Nisargadata Maharade,
bila je odvojeno publikovana.
Bombaj, oktobar 16, 1973
Prevodilac,
MAURICE FRYDMAN
PRIMEDBA IZDAVAA
Sadanje izdanje knjige JA SAM TO je preraena i ponovo izdata verzija 101
razgovora, koja se je pojavila u dva toma u ranijim izdanjima.
Ne samo da je materija bila preureena na itljiviji slog i sa naslovima poglavlja, ve
su nove slike ri Nisargadate Maharade ukljuene, a dodaci sadre izvestan do sad
nepublikovan vredan materijal.
Preporuujem posebnu panju itaocu na prilog pod naslovom "Nisarga joga"
(dodatak I), u kome je moj potovani prijatelj, pokojni Maurice Fridman, jezgrovito prikazao
uenje Maharade.
Jednostavnost i skromnost su osnovne karakteristike njegovog uenja, kako to
Maurice primeuje.
Majstor ne propagira nikakvo intelektualno uenje (koncept) ili doktrinu. On ne
stavlja pred tragaoca neke preduslove i srean je sa njima.
U stvari ri Nisargadata Maharad je naroito slobodan od svakog ponienja i
osuivanja, grenik i svetac samo izmenjuju iskustva. Svetac je greio, a grenik moe da
bude prosveen. Vreme ih je razdvojilo, vreme e ih spojiti.
Uitelj ne procenjuje; njegova jedina briga je "patnja i okonavanje patnje".
On zna iz svog linog i trajnog iskustva da su koreni patnje u umu i da je um taj koji
se mora osloboditi od svojih destruktivnih i iskrivljenih navika. Od ovih navika identifikacija
sebe sa projekcijama uma je najsudbonosnija.
Sa primerom i poukom ri Nisargadata Maharad pokazuje krai put, nelogian
(nesvakidanji) ali iskustveno pouzdan. To deluje kad se razume.
Revidiranje i izdavanje knjige JA SAM TO, bilo je za mene hodoae za moje
unutarnje Sopstvo - odjednom oplemenjeno i prosvetljeno. Uradio sam moj posao u duhu
prosveenosti, sa velikom ozbiljnou. Posmatrao sam pitanja svakog pitaoca kao moje
sopstveno pitanje i upijao odgovore od Majstora sa umom ispranjenim od svega to sam
znao.
Meutim, u ovom procesu koji bi mogao biti nazvan dvoglasna (dvoizrazna)
meditacija, mogue je da sam se na nekim mestima mogao izgubiti u hladnokrvnoj preciznosti
oko sintakse i interpunkcije, oekivane od jednog izdavaa.
Zbog takvih propusta, ako ih ima, molim oprotaj od itaoca.
Pre nego to zakljuim, eleo bih da izrazim moju duboku zahvalnost (iz dna due)
Profesoru Douve Fiemersma iz Filozofskog Fakulteta Erazmus, Univerzitet Roterdam,
Holandija za priloeni novi Predgovor ovom izdanju. To to se on odazvao na moj zahtev
odmah, ini me jo zahvalnijim.
Bombaj
Izdava
Sudhakar S. Dikit
Juli, 1981.
10
Vi posmatrate oseaj srca, miljenje uma, delovanje tela; sam akt (in) percepcije
(opaanja) pokazuje vam da vi niste ono to opaate.
Moete li biti opaanja, iskustva, bez vas?
Iskustvo mora "pripadati" nekome. Neko mora doi i izjasniti se (objaviti) to kao
njegovo sopstveno.
Bez onoga ko doivljava (ima iskustvo), iskustvo nije stvarno.
Iskustvo koje vi ne moete imati, od koje je ono koristi vama?
P: Oseaj da sam onaj koji ima oseaj "ja sam", nije li to takoe jedno iskustvo?
M: Oevidno, sve to je doivljeno je iskustvo. A u svakom iskustvu tu se pojavljuje njegov
iskusitelj (onaj koji doivljava).
Seanje stvara iluziju kontinuiteta. U stvarnosti svako iskustvo ima svog sopstvenog
iskusitelja (onog ko doivljava), a oseaj identiteta (linosti) je upravo zajedniki faktor u
osnovi svih odnosa iskusitelj - iskustvo.
Identitet i kontinuitet nisu isto. Upravo kao to svaki cvet ima svoju sopstvenu boju,
mada su sve boje prouzrokovane od iste svetlosti, tako se mnoga iskustva pojavljuju u
nepodeljenoj (jedinstvenoj) i neodvojivoj svesti, svako, odvojeno u seanju, identino u
sutini.
Ova sutina je koren, temelj, bezvremene i bezgranine "mogunosti" svih iskustava.
P: Kako u to zadobiti (ostvariti)?
M: Vi ne moete to da dobijete, jer ste vi to! To e ostvariti vas, ako mu vi date ansu.
Napustite vau vezanost za nestvarno i stvarno (istinito) e neno i spremno zakoraiti
u svojoj pravoj prirodi.
Prestanite da zamiljate da ste vi ovo ili ono, ili da vi inite ovo ili ono, i spoznaja da
ste vi izvor i srce svega e vam se sama razotkriti.
Sa ovim e doi i velika ljubav, koja nije izbor ili pristrasnost, ve mo koja stvara sve
stvari vredne ljubavi i dostojne ljubavi.
2. OPSEDNUTOST TELOM
Pitalac: Maharad, vi sedite ispred mene, a ja sam ovde pored vaih stopala. ta je osnovna
razlika meu nama?
Maharad: Ne postoji sutinska razlika.
P: Ipak mora postojati neka stvarna razlika, ja sam doao do vas, vi niste doli meni.
M: Vi zamiljate razlike pa idete tamo-amo u potrazi za "superiornim" ("uzvienim") ljudima.
P: Vi ste takoe uzviena (sveta) osoba. Vi tvrdite da znate stvarnost, dok ja ne.
M: Da li sam vam ikad rekao da ne znate i da ste zato inferiorni? Pustimo takvima koji
izmiljaju (pronalaze) takve razlike da ih dokau! Ja ne tvrdim da znam ta vi niste. U stvari,
ja znam mnogo manje to nego vi.
P: Vae rei su mudre, vae ponaanje dostojanstveno, vaa milost (veliina) svemona.
M: Ja ne znam nita o tome i ne vidim razliku izmeu vas i mene. Moj ivot je niz dogaaja,
kao i va. Jedino to sam ja nevezan i vidim prolaznu dramu (igru) kao prolazni san (paradu),
dok ste vi vezani za stvari i kreete se zajedno sa njima.
P: ta vas ini tako spokojnim?
M: Nita posebno. Desilo se tako da sam verovao svom Guruu. On mi je rekao da sam nita
do moje Sopstvo i ja sam mu poverovao.
12
13
3. VENA SADANJOST
Pitalac: Kako mogu da shvatim, nema niega loeg u vezi sa mojim telom niti sa mojim
stvarnim biem. Oba nisu moj produkt i ne moraju da budu poboljavana. Ono to je krenulo
na loe je "unutarnje telo", nazovimo ga umom, materijalnom svesnou, antahkaranom
(unutarnjim organom), bilo kako da se zove.
Maharad: ta vi smatrate da je loe sa vaim umom?
P: On je nemiran, pohlepan na zadovoljstvo a uplaen od neprijatnog (neugodnog).
M: ta je pogreno u njegovom traenju prijatnog i odbijanja neprijatnog? Izmeu obala bola
i zadovoljstva reka ivota protie! Jedino kada um odbija da prati taj tok ivota, i vezuje se za
obale, tada nastaje problem.
Smatram prihvatanjem toka ivota stav: neka doe ta e doi i neka ode ta e otii.
elje nema, straha nema, posmatrajte stvarnost, kako i kad se deava, jer vi niste ono
to se deava, vi ste onaj kome se to deava.
Konano, vi ak niste ni posmatra kome se to deava.
Vi ste krajnja svest koja omoguava sve, i materijalnu manifestaciju i onoga kome se
ona ispoljava.
P: Ali izmeu tela i Sopstva su oblaci misli i oseanja, koji ne slue ni telu ni Sopstvu. Ove
misli i oseanja su nesolidni, prolazni i besmisleni, samo mentalna praina koja zaslepljuje i
priguuje, oni su unitavajui i zamraujui.
M: Svakako, seanje na neki dogaaj se ne moe smatrati kao dogaaj sam po sebi. Niti moe
biti predvianje. Postoji neto izuzetno i jedinstveno u vezi sadanjeg dogaaja (u
sadanjosti), to prethodni ili dolazei nemaju. Postoji ivotnost u njemu, jedna aktuelnost
(stvarnost, zbilja), on upravo prosvetljava. Postoji "obeleje stvarnosti" o sadanjosti (zbilji),
to prolost i budunost nemaju.
P: ta daje sadanjosti to "obeleje stvarnosti"?
M: Nema nita posebno u sadanjim dogaaju to ga ini razliitim od onog iz prolosti ili
budunosti. Za trenutak prolost je bila stvarna (realna), a budunost e biti takoe.
ta ini sadanjost tako razliitom?
Oevidno, moje prisustvo. Ja sam stvaran, jer ja sam uvek upravo u sada, u
sadanjosti, i ono to je sa mnom sudeluje u mojoj stvarnosti.
Prolost je u seanju, budunost u imaginaciji. Nema nita i samom sadanjem
dogaaju to ga ini izdvojenim kao stvarnim.
To moe biti neka jednostavna povremena pojava (dogaaj) kao kucanje asovnika.
Uprkos naem znanju da je periodino kucanje identino, sadanji otkucaj je sasvim
razliit od prethodnog i sledeeg - kao zapamen ili oekivan.
Stvar fokusirana (usredsreena) u sadanjosti je sa mnom, jer Ja sam uvek prisutan, to
je moja sopstvena realnost (stvarnost) da ja sudelujem u sadanjem dogaaju.
P: Ali mi se bavimo stvarima kojih se seamo kao da su stvarne.
M: Mi razmatramo seanja jedino kad ona dou u sadanjost. Zaboravljeno nije od vanosti
(ne uzima se) dok se osoba ne seti - to sadri u sebi (zahteva) dovoenje u sadanjost.
P: Da, ja mogu da vidim da postoji u sadanjosti neki nepoznat faktor (inilac) koji daje
trenutno stvarnost prolaznoj stvarnosti.
M: Ne treba da kaete da je to nepoznato, jer to vidite u stalnom delovanju.
Otkad ste se rodili da li se to ikad promenilo? Stvari i misli se menjaju neprestano. Ali
oseaj da je stvarno ono to je u sadanjosti, nije se nikad promenio. ak ni u snu.
P: U dubokom snu nema iskustva o sadanjoj stvarnosti.
14
M: Praznina dubokog sna je uglavnom zbog gubitka posebnih memorija. Ali glavno seanje o
dobrobiti je tu. Postoji razlika u oseaju kad mi kaemo "ja sam bio u dubokom snu" od "ja
sam bio odsutan".
P: Ponoviu pitanje sa kojim smo poeli: izmeu izvora ivota i ispoljavanja ivota (koji je
telo), postoji um i njegova stalna promenljiva stanja. Strujanje (talasanje) mentalnih stanja je
beskrajno beznaajno i bolno. Bol je stalni faktor. Ono to mi zovemo zadovoljstvom to je
samo meuprostor (praznina) interval (izmeu dva bolna stanja). elja i strah su izopaeni
sainitelji ivota, i oba su sainjena od bola.
Nae pitanje je: postoji li radostan um?
M: elja je seanje na zadovoljstvo, a strah je seanje na bol. Oba ine um nemirnim. Trenuci
zadovoljstva su samo pauze u ivotnom toku. Kako um moe biti radostan?
P: Istina je da elimo zadovoljstvo, ili oekujemo bol. Ali postoje trenuci neoekivane,
nepredviene radosti. iste radosti, nezagaene eljom - netraene, nezasluene, Bogom
dane.
M: Ipak, radost je samo radost naspram pozadine bola.
P: Da li je bol kosmika injenica, ili isto mentalna?
M: Univerzum je potpun kao celina, a gde je potpunost, gde nita ne nedostaje, ta moe da
zada bol?
P: Univerzum moe biti potpun kao celina, ali nepotpun u delovima (detaljima).
M: Deo celine vien u odnosu (povezanosti) na celinu je takoe potpun. Jedino kad je vien
odvojeno (izolovano) on postaje nedovoljan (nepotpun) i na taj nain mesto (sedite) bola. ta
nas dovodi do izolacije (odvojenosti)?
P: Ogranienja uma, naravno. Um ne moe da vidi celinu za deo celine.
M: Potpuno tano. Um, po svojoj prirodi, deli (odvaja) i suprotstavlja. Moe li postojati
drugaiji um, koji sjedinjuje i harmonizuje (usaglaava), koji vidi celinu u delu celine i deo
celine kao potpuno sjedinjen sa celinom?
P: Drugaiji um - gde tragati za njim?
M: U prevazilaenju (nadilaenju) ogranienog, razdvajajueg i suprotstavljajueg uma. U
naputanju mentalnog procesa (naina miljenja) koga smo dotad poznavali. Kada se to desi,
um je roen ponovo.
P: U takvom umu (koji sjedinjuje) problem radosti i bola (tuge) vie ne postoji?
M: Ne onako kako ih mi znamo, kao poeljne ili odvratne (neprijatne).
To tada postaje vie pitanje ljubavi koja tei da se ispolji i susretne sa preprekama.
Sveobuhvatni (celoviti) um je ljubav u akciji, koja se bori sa okolnostima, u poetku
frustrirajuih, ali na kraju pobeuje.
P: Izmeu duha i tela, da li je ljubav ta koja osigurava povezanost?
M: A ta bi drugo? Um stvara pakao razdvojenosti, srce ga prevazilazi.
M: Jedan od mnogih. Za sve postoje nebrojeni uzroni faktori. Ali izvor svih njih je
Beskonana Mogunost, Svevinja Stvarnost, koja je u vama i koja daje svoju mo i svetlost i
ljubav svakom iskustvu.
Ali ovaj izvor nije uzrok, a uzrok nije izvor. Zbog ovoga, ja kaem da je sve
bezuzrono.
Vi znate da pokuate da uete u trag kako se stvari deavaju, ali ne moete da naete
zato su stvari takve kakve jesu.
Stvar je onakva kakva je, jer je Univerzum takav kakav je.
5. ROENO MORA DA UMRE
Pitalac: Da li je svesnost svedoenja stalna ili nije?
Maharad: Nije stalna. Znalac (onaj koji zna) pojavljuje se i odreuje zajedno sa znanim
(saznanjem).
Ono u emu oba, i znalac i znano, nastaju i odreuju se, jeste izvan vremena. Rei
stalno ili veno nisu prikladne.
P: U snu nema ni saznanja ni znalca. ta odrava telo osetljivim i prijemivim?
M: Sigurno da vi ne moete rei da je znalac odsutan. Iskustvo o stvarima i mislima nije
prisutno, to je sve.
Ali iskustvo o odsustvu iskustva je takoe iskustvo. To je isto kao kad se ue u
mranu sobu i kae: "Ne vidim nita".
ovek slep od roenja ne zna ta je mrak.
Slino, jedino znalac zna da ne zna. San je samo gubitak pamenja. ivot ide dalje.
P: A ta je smrt?
M: To je promena ivotnog procesa odreenog (posebnog) tela. Integracija (sjedinjenost) se
zavrava i dezintegracija nastupa.
P: ta biva tad sa znalcem? Sa nestankom tela, da li nestaje i znalac (saznavalac)?
M: Upravo kako se spoznavalac (znalac) tela pojavljuje pri roenju, tako on nestaje pri smrti.
P: I nita ne ostaje?
M: ivot ostaje. Svesti je potreban nosa i instrument za njeno manifestovanje. Kad ivot
stvori novo telo, novi saznavalac se raa.
P: Postoji li uzrona veza izmeu uzastopnih (naizmeninih) saznavatelja tela, ili telesnih
umova?
M: Da, postoji neto to bi se moglo nazvati memorija tela, ili kauzalnost (uzrono telo),
zapis svega to je miljeno, eljeno i uraeno. To je kao vie slika spojenih zajedno.
P: ta je ovaj oseaj odvojenog postojanja?
M: On je odraz jedne stvarnosti u odvojenom telu. U tom odrazu neogranieno i ogranieno
su u konfuziji i smatraju se istovetnim. Svrha toga je da ukloni ovu konfuziju.
P: Da li smrt uklanja ovu konfuziju?
M: U smrti samo telo umire. ivot ne umire, svesnost ne umire, stvarnost ne umire.
A ivot nikad nije tako ivotan (svestan) kao posle smrti.
P: Da li se osoba ponovo raa?
M: Ono to je roeno mora umreti. Samo neroeno je besmrtno. Pronaite ta je to to nikad
ne spava i nikad se ne budi, a ija bleda refleksija je na oseaj "ja".
P: kako da to pronaem?
M: Kako vi tragate za bilo im drugim? Vezujui svoj um i srce za to. Mora postojati interes
za to i neprestano podseanje. Seanje na ono to je neophodno da bude podseano je tajna
uspeha. Doi ete do toga kroz ozbiljnost i marljiv rad.
P: Da li mislite da kaete da je samo elja za iznalaenjem dovoljna? Sigurno, da su potrebni
i uslovi (kvalifikacije) i mogunosti (prilike).
17
6. MEDITACIJA
Pitalac: Svi duhovni uitelji savetuju da se meditira. Kakva je svrha i cilj meditacije?
Maharad: Mi znamo spoljanji svet oseaja (opaaja, oseta) i delovanja (akcija), ali o
naem unutranjem svetu misli i oseanja znamo vrlo malo.
Glavni cilj meditacije je da postanemo svesni, i bliski s naim unutarnjim ivotom.
Konani cilj je dosegnuti izvor ivota i svesti.
Povremeno praktikovanje meditacije deluje duboko na na karakter. Mi smo robovi
onoga to ne znamo; ono to znamo mi smo tu gospodari. ta god da otkrijemo u sebi porono
ili slabo i razumemo njegove uzroke i njegovo delovanje, mi to prevazilazimo sa samim
saznanjem; nesvesno se rastvara (nestaje) kada se dovede u svesnost.
Rastapanje nesvesnog oslobaa (vezanu) energiju; um se osea zadovoljno i postaje
smiren.
P: Kakva je korist od smirenog uma?
M: Kada je um miran, mi spoznajemo sami sebe kao istog (potpunog) svedoka.
Mi se povlaimo (izdvajamo) iz iskustva i onoga-ko-iskuava i stojimo odvojeno, u
istoj svesti, koja je izmeu i iznad oba.
Vano je razumeti da je pored discipline (meditacije) potrebno izvesno vreme koje mora da se istraje u stalnoj
svesti o sebi da bi ona postala trajno i prirodno stanje. Relativno je o kolikom vremenu se radi jer je to
individualno. Nekome je dovoljno 24 asa, nekome nekoliko dana, a nekome godine truda.
Iz svog skromnog ali viegodinjeg iskustva probuenja mogu rei samo da je u poetku potrebno svu
volju i energiju uloiti u stalnu svest o sebi koja je po svojoj prirodi nezavisnost od tela, oseaja i uma, i svega
to se s njima zbiva. Kada ta panja postane ispravna, uvia se najpre da nije potrebno ulagati napor i energiju u
njeno odranje jer se svest o sebi ne razlikuje od samog postojanja: mi uvek postojimo i samo postojanje je
svest. Bie se pokazuje kao svesno. Svi dogaaji i oblici ivota se pokazuju kao jedno svesno ivo bie. A zatim,
kada to postane jasno, vreme nestaje, kao i razlike izmeu spoljnjeg sveta i unutarnjeg bia. U stvarnosti bivstva
nema vremena. I na kraju, trajna budnost se ostvaruje istog trena kada nestaje vremenost zbivanja i postaje
konano jasno da nije potrebno nikakvo vreme da bi postali trajno budni, jer to je naa prava priroda. Dovoljno
je samo da budemo nezavisni od vremena. A to emo biti onda kada osvestimo svoju nezavisnost od tela,
oseaja i uma. Nezavisnost od individualnog tela-uma, nestanak vremena i trajna budnost jedno su isto. Jedina
osobina svega toga je blaenstvo i potpuna ispunjenost smislom postojanja.
Dakle, svakome e biti potrebno da uloi onoliko energije, vremena i truda koliko treba da zaista
spozna injenicu da mu nije potrebno vreme, energija i trud za buenje (jer ono je uvek ovde kao samo
postojanje), niti moe da se probudi, da doe k Sebi, u budunosti (jer ono je uvek sada). Budnost (objektivna
svest) je sama Stvarnost koja ne moe biti nigde drugde do bezvremeno ovde i sada. I zaborav Sebe (Sopstva) i
njegovo osveenje tokom vremena i truda, samo su sadraji i aktivnosti uma. A mi nikada nismo ni bili um.
Stvarnost, koja je nae Sopstvo i ista svest, uvek jeste ovde u bezvremenom sada i zato nikada nije mogla biti
izgubljena jer omoguava samo postojanje i nita osim nje ne postoji. (Primedba: Ivan Anti)
18
7. UM
Pitalac: Postoje vrlo zanimljive knjige koje su pisali oevidno vrlo kompetentni ljudi, u
kojima su razotkrivene obmane sveta (mada ne i njihove prolaznosti).
Saglasno sa njima, postoji hijerarhija bia, od najniih do najviih; na svakom nivou
savrenost (sloenost) organizma omoguava i odraava dubinu, irinu i jainu svesnosti bez
neke vidljive ili poznate kulminacije (vrhunca).
Jedan svevinji zakon vlada svuda; oblici evoluiraju za rast i obogaenje svesti i
manifestacije njenog neogranienog potencijala.
Maharad: To moe, ali i ne mora biti tako. ak i da je tako, to je samo tako sa take
gledita uma, ali u stvari ceo univerzum (mahadaka), postoji jedino u svesti (chidaka) dok ja
boravim u apsolutu (paramaka).
U istom postojanju (biu) svest se javlja; u svesti se svet pojavljuje i nestaje.
Sve to postoji je u Meni, sve to postoji je Moje.
19
Pre svih bia, posle svih svretaka (krajeva) - Ja sam. Sve ima svoje postojanje u
Meni, u "ja sam", koje sija u svakom ivom biu.
ak i nebie je nezamislivo bez Mene. togod da se desi, Ja moram biti tamo kao
svedok toga.
P: Zato vi negirate postojanje sveta?
M: Ja ne negiram svet. Ja ga vidim kao pojavnog u svesti, koji je totalitet znanog u
neizmernosti neznanog.
Ono to poinje i zavrava se samo je pojavnost. Moe se rei da se svet pojavljuje ali
ne postoji. Pojavnost moe trajati vrlo dugo u nekoj vremenskoj skali, ili na nekoj drugoj vrlo
kratko, ali konano deava se isto. Sve to je ogranieno vremenom je trenutno i nema
realnosti (biti).
P: Vi svakako vidite aktuelni svet kako vas okruuje? Vi se izgleda ponaate sasvim
normalno!
M: To je kako se on pojavljuje vama. Ono to u vaem sluaju zaokuplja celo polje vae
svesti, je samo mrlja (taka) u mojoj svesti.
Svet traje, ali za trenutak. Samo vae seanje tera vas da mislite da je svet neprekidan.
Ja lino ne ivim sa seanjem. Ja vidim svet onakav kakav je, kao trenutno pojavljivanje u
svesti.
P: U vaoj svesti?
M: Svaka ideja "ja" i "moje", ak i "ja sam" je u svesti.
P: Da li je onda vae "apsolutno postojanje (paramaka) nesvesno?
M: Ideja o nesvesnom postoji jedino u svesnosti.
P: Onda, kako vi znate da ste u uzvienom stanju?
M: Jer sam u njemu. To je jedino prirodno stanje.
P: Moete li ga opisati?
M: Jedino negacijom, kao bezuzronim, nezavisnim, nedeljivim, nesastavljenim,
neuzdrmanim, neospornim, nedostinim pomou napora. Svaka pozitivna definicija je iz
seanja, i zbog toga, neprimenjiva. A ipak moje je stanje savreno stvarno i, prema tome,
mogue ostvarivo, dostupno.
P: Niste li vi utonuli u vanvremensku apstrakciju (mentalnu odvojenost)?
M: Apstrakcija (odvojenost) je mentalna i verbalna i iezava u snu, ili nesvesti, ona se vraa
vremenom; ja sam u mom sopstvenom stanju (svarupa) neprekidno u sadanjosti (sada).
Prolost i budunost su jedino u umu - Ja sam sada.
P: Svet je takoe u sadanjosti (sada).
M: Koji svet?
P: Svet oko nas.
M: To je va svet koji imate u umu, ne moj. ta vi znate o meni, kad je ak i moj razgovor sa
vama samo u vaem svetu? Vi nemate razloga da verujete da je moj svet identian sa vaim.
Moj svet je realan, istinit onakav kakav je opaen, dok se va pojavljuje i nestaje,
saglasno stanju vaeg uma. Va svet je neto strano (protivureno) i vi ste uplaeni od njega.
Moj svet je moj sopstveni. Ja sam kod kue.
P: Ako ste vi svet, kako moete biti svesni njega? Nije li subjekat svesti razliit od njegovog
objekta?
M: Svesnost i svet se pojavljuju i nestaju zajedno, zato su oni dva aspekta istog stanja.
P: U snu ja nisam, a svet postoji.
M: Kako to znate?
P: Kad se probudim ja saznam. Moje seanje mi kae.
M: Seanje je u umu. Um postoji u snu.
P: To je delimino u nesvesnosti.
M: Ali njegov svet slike nije dirnut. Sve dok je um tu, vae telo i va svet su tu.
20
Nisargadata esto identifikuje sebe sa svetom. To emo lake razumeti ako se podsetimo na SAP (Jai
antropiki princip) po kome kosmos postoji ba ovakav kakav je sa svrhom stvaranja svesnog subjekta. To se
izvodi iz injenice da je bilo koja fundamentalna konstanta kosmosa malo drugaija, nita ne bi postojalo to
postoji, pa ni mi. Stoga ishod kosmosa se reava i dovrava u svesnom (prosvetljenom) subjektu. Na taj nain
postojanje kosmosa zavisi od svesnog subjekta, kao to tvrdi Nisargadata. (Prim. Ivan Anti)
21
P: Dakle, ja mogu isto tako da se oenim, imam decu, jurim za poslom... budem srean.
M: Svakako. Vi moete biti ili ne biti srean, uzmite to kao va napredak.
P: Ipak, ja elim da budem srean.
M: Istinska srea ne moe da se pronae u stvarima koje se menjaju i prolaze (nestaju).
Zadovoljstvo i bol se neumoljivo smenjuju.
Srea dolazi iz Sopstva i jedino moe da se nae u Sopstvu. Naite svoje istinsko
Sopstvo (svarupa), a sve drugo e doi sa tim.
P: Ako je moje istinsko Sopstvo mir i ljubav, zato je ono tako uznemireno (nespokojno)?
M: Vae istinsko bie (vae Sopstvo) nije ono koje je nespokojno (uznemireno), ve njegova
refleksija (odraz) u umu, koja izgleda nespokojna, jer je um nespokojan.
To je upravo kao meseev odsjaj u vodi koja se talasa od vetra. Vetar elje talasa um i
"mene", to je samo refleksija (odraz) Sopstva u umu, pojavljujui se tako kao da je
promenljiv. Ali ove ideje o kretanju, uznemirenosti, zadovoljstvu i bolu su sve u umu.
Sopstvo stoji iznad uma, svesno, ali neuznemireno.
P: Kako to ostvariti?
M: Vi ste Sopstvo, ovde i sada, samo napustite um, budite sreni i bezbrini i shvatiete da
kad ste paljivi (svesni), a nevezani (odvojeni) dok posmatrate dogaaje kako dolaze i odlaze,
da je to aspekt vae istinske prirode.
P: ta su drugi aspekti?
M: Aspekti (izrazi) su bezbrojni. Shvatite jedan i shvatili ste sve.
P: Kaite mi neto to bi mi pomoglo.
M: Vi znate najbolje ta vam treba.
P: Ja sam uznemiren. Kako mogu zadobiti mir?
M: Zato elite mir?
P: Da bih bio srean.
M: Vi niste sad sreni?
P: Ne, nisam.
M: ta vas ini nesrenim?
P: Imam ono to ne elim, a elim ono to nemam.
M: Zato to ne obrnete; elite ono to imate, a ne brinite o onome to nemate?
P: Ja elim ono to je prijatno i ne elim ono to je bolno.
M: Kako vi znate ta je prijatno, a ta ne?
P: Iz prolog iskustva, naravno.
M: Vi ste sledili zadovoljstvo, a izbegavali nezadovoljstvo, voeni seanjem. Da li ste uspeli?
P: Ne, nisam. Zadovoljstvo nije trajalo, a bol se ponovo vratio.
M: Koji bol?
P: elja za zadovoljstvom, strah od bola, oba su stanja elja. Postoji li stanje nepromenljivog
(istog) zadovoljstva?
M: Svako zadovoljstvo, fiziko ili mentalno, zahteva instrument (objekat). Oba, i fiziki i
mentalni instrumenti (objekti) su materijalni, oni malaksavaju i habaju se ( iscrpljuju se).
Zadovoljstvo koje oni donose je svakako ogranieno i po intenzitetu i u trajanju.
Bol je pozadina svih vaih zadovoljstava. Vi ih elite zato jer patite.
S druge strane samo traganje za zadovoljstvom je uzrok bola.
To je grean (poroan) krug.
P: Mogu da vidim mehanizam (nain stvaranja) moje konfuzije, ali ne vidim svoj put izlaska
iz toga.
M: Smo istraivanje naina stvaranja mehanizma pokazuje put. Konano, vaa konfuzija
je jedino u vaem umu, koji se nikad ne buni mnogo protiv konfuzije i nikad se sa njom ne
hvata u kotac. On se buni jedino protiv bola.
P: Onda, sve to mogu da uinim je da ostanem konfuzan (smuen)?
22
M: Budite svesni (budni). Pitajte, posmatrajte, istraujte, uite sve to moete o konfuziji
(pometnji), kako ona radi, ta ini vama i drugima. Postajui svesni konfuzije, postajete
slobodni od pometnje.
P: Kada gledam unutar sebe, nalazim da je moja najvea elja da stvaram spomenike, da
stvorim neto to e me nadiveti. Isto tako kad razmiljam o domu, eni i deci, to je zato to
mi je to postojanost, solidnost, potvrivanje mene samog.
M: Pravilno, graditi sam sebi spomenik. Kako predlaete da se to radi?
P: Nije vano ta gradim, sve dotle dok je to stalno (permanentno).
M: Svakako, vi moete videti i sami da nita nije stalno. Sve se obre, slama i rastapa. Sam
temelj na kome gradite nestaje. ta moete sagraditi da moe due da traje?
P: Intelektualno, verbalno, ja sam svestan da je sve prolazno. Ipak, na neki nain moje srce
eli trajnost (postojanost). elim da stvorim neto to e trajati.
M: Onda morate graditi neto to e trajati. ta vi imate to je trajno? Niti vae telo niti va
um nee ostati. Morate traiti negde drugde.
P: Ja teim za stalnou, ali je nigde ne nalazim.
M: Da li ste vi sami po sebi nestalni?
P: Roen sam, umreu.
M: Moete li zaista rei da niste bili pre nego to ste se rodili, i da li moete s verovatnoom
rei kada umrete: "Sada ja vie ne postojim"? Vi ne moete iz svog sopstvenog iskustva rei
da niste postojali. Moete samo rei: "Ja jesam", jer vi sad postojite. Drugi takoe ne mogu
rei vama da "vi niste".
P: Ne postoji "ja sam" u snu.
M: Pre nego to donesete takav dalekosean (potpun) zakljuak, prouite paljivo vae budno
stanje. Uskoro ete otkriti da je ono puno pukotina (praznina), kada je um prazan
(bezizraajan). Primetite kako se vrlo malo seate ak i kad ste sasvim budni. Vi ne moete
rei da niste bili svesni u toku sna. Vi se samo ne seate. Praznina u seanju nije obavezno i
praznina u svesnosti.
P: Mogu li da osposobim sebe da se setim mog stanja u dubokom snu?
M: Naravno! Sa eliminacijom intervala nepaljivosti (nesvesnosti) u toku vaih budnih
asova vi ete postepeno eliminisati dug interval odsutnosti - svesnosti (uma), koju vi zovete
san. Biete svesni da spavate.
P: Ipak, problem stalnosti, kontinuiteta bia, nije reen.
M: Stalnost (trajnost) je samo ideja, roena od delovanja vremena. Vreme opet ovisi od
seanja. Sa stalnou vi podrazumevate neiscrpnu memoriju kroz beskrajno vreme. Vi elite
da ovekoveite um to nije mogue.
P: Onda ta je veno?
M: Ono to se ne menja s vremenom. Vi ne moete da ovekoveite prolaznu stvar - jedino
nepromenljivo je veno.
P: Ja sam upuen u glavni smisao o emu vi govorite. Ne udim za vie znanja. Sve to elim
je mir.
M: Moete imati sav mir koji elite, ako traite molei.
P: Ja molim.
M: Morate moliti sa nepodeljenim (punim) srcem i da vodite integralan (jedinstven) ivot.
P: Kako?
M: Odvojte (oslobodite) sebe od svega onoga to uznemirava va um. Odrecite se svega to
uznemirava njegov mir. Ako elite mir, zasluite ga.
P: Svakako, svi zasluuju mir.
M: Zasluuju ga samo oni koji ga ne uznemiravaju.
P: Na koji nain ja uznemiravam mir?
M: Postajui rob svojim eljama i strahovima.
23
9. ODGOVORI SEANJA
Pitalac: Neki kau da je univerzum stvaran. Drugi kau da je on oduvek postojao i da je
zauvek podvrgnut (trpi) promenama. Neki kau da je on podvrgnut venim zakonima. Drugi
poriu ak i uzronost. Neki kau da je svet istinit. Drugi - da on nikad i nije postojao.
Maharad: Koji ste svet vi istraivali?
P: Svet mojih opaaja, naravno.
M: Svet koji vi moete da opazite je zaista vrlo mali. I on je potpuno individualan. Smatrajte
da je on san i budite zadovoljni s tim.
P: Kako svet mogu smatrati snom? San ne traje dugo.
M: Koliko e dugo va sopstveni mali svet trajati?
P: Uostalom, moj mali svet je deo ukupnog.
M: Nije li shvatanje da ukupni svet sadri va individualni svet samo jedna predstava?
Univerzum nije doao kod vas da vam kae da ste vi deo njega. Vi ste izmislili da totalnost
(ukupnost) sadri vas kao deo. U stvari, sve to vi znate je va sopstveni privatni
(individualni) svet; onoliko dobar koliko ste ga opremili sa vaim imaginacijama i
oekivanjima.
P: Ali percepcija nije zamiljanje!?
M: A ta je drugo? Opaanje je prepoznavanje, nije li? Neto potpuno nepoznato moe da
bude opaeno ulima, ali ne mora da bude prepoznato. Prepoznavanje zahteva seanje.
P: Sigurno, ali seanje ne ini to iluzijom (obmanom).
M: Opaanje, zamiljanje, oekivanje, predvianje, obmana - svi su bazirani na seanju.
Teko da postoji neka granina linija meu njima. Oni se jednostavno stapaju meusobno
jedno u drugom. Svi su oni odgovori (reakcije) seanja.
P: Ipak, seanje je tu da potvrdi realnost moga sveta.
M: Koliko se vi seate? Pokuajte da napiete po seanju ta ste mislili, govorili, i radili 30tog prolog meseca.
P: Da, postoji praznina.
M: To nije tako loe. Vi se seate mnogo ega - nesvesno seanje stvara svet u kome vi ivite
tako prisno.
P: Priznajem da je svet u kome ja ivim subjektivan i parcijalan (pristrasan). A ta je sa
vama? U kojoj vrsti sveta vi ivite?
M: Moj svet je upravo kao va. Ja vidim, ujem, oseam, mislim, govorim i radim u svetu
koji opaam, ba kao i vi. Ali za vas to je sve, a za mene to je skoro nita!! Znajui da je svet
deo mene samog, ja ne obraam veu panju na njega nego to vi obraate panju na hranu
koju ste pojeli! Dok ste je spremali i jeli, hrana je bila odvojena od vas i va um ju je
posmatrao; kad ste je progutali jednom, postali ste potpuno nesvesni njenog prisustva. Ja sam
progutao svet i nemam potrebe da mislim na njega vie.
P: Da li to znai da ste postali potpuno neodgovorni?!
24
M: Kako bih mogao? Kako bih mogao povrediti neto to je jedno sa mnom. Naprotiv, bez
razmiljanja o svetu, to god da radim bie mu od koristi!! Upravo kao to telo nesvesno
odrava samo sebe, tako i ja prestajem da budem aktivan u ispravnom ureivanju sveta.
P: Ipak, da li ste vi svesni ogromne patnje sveta?
M: Naravno, mnogo vie nego to to vi opaate.
P: ta onda radite?
M: Ja gledam na patnju Boanskim oima i vidim da je sve dobro!!
P: Kako moete rei da je sve dobro? Pogledajte na ratove, eksploataciju, okrutne sukobe
izmeu graana i drave.
M: Sve te patnje su delo ljudi i u ljudskoj je moi da prestanu sa tim. Bog pomae da ljudi
sagledaju rezultate (posledice) njihovih dela i zahteva da ravnotea bude uspostavljena.
Karma je zakon koji radi za pravednost; to je isceliteljska ruka Boja.
10. SVEDOENJE
Pitalac: Imam puno elja i elim da ih ispunim. Kako u dobiti ono to elim?
Maharad: Da li vi zasluujete ono to elite? Na ovaj ili onaj nain moraete da radite da
biste ispunili svoje elje. Utroite energiju i ekajte na rezultate.
P: Gde u dobiti energiju?
M: elja sama po sebi je energija.
P: Zato se onda svaka elja ne ispuni?
M: Moda nije dovoljno jaka i trajna.
P: Da, to je moj problem. Ja elim stvari, ali sam lenj kada doe do rada.
M: Kada vaa elja nije ni jasna ni jaka, ona se ne moe razviti. Pored toga, ako je vaa elja
lina, za vae sopstveno uivanje, energija koju joj dajete je neminovno ograniena, ona ne
moe biti vea nego to vi elite.
P: Ipak, esto obine osobe dobiju ono to ele.
M: ak i posle dugotrajne i jake elje, ak i onda njihovo ostvarenje je jako ogranieno.
P: A kako je sa nesebinim eljama?
M: Kada vi elite zajedniko dobro, ceo svet eli sa vama. Uinite humane elje vaim
sopstvenim i radite za njih. Tu ne moete zakazati.
P: ovekoljublje, Boanski rad, ne moj! Ja sam zabrinut za samog sebe. Nemam li ja prava
da vidim moje sopstvene elje kako se ispunjavaju? One nee povrediti nikoga. Moje su elje
legitimne. One su ispravne elje, zato se one ne bi ispunile?
M: elje su ispravne ili loe zavisno od okolnosti, one zavise od toga kako ih gledate. Jedino
je za pojedinca opravdano (vredno) razlikovanje izmeu dobrog i loeg.
P: Kakvi su principi za takvo razlikovanje? Kako da znam koje su od mojih elja dobre, a
koje loe?
M: U vaem sluaju elje koje vode ka patnji su pogrene, a one koje vode srei su ispravne.
Ali vi ne smete zaboraviti na druge. Njihove patnje i srea se takoe uzimaju u obzir.
P: Rezultati su u budunosti. Kako mogu da znam kakvi e biti?
M: Koristite va um. Pamtite. Posmatrajte. Vi niste drugaiji od drugih. Mnoga od njihovih
iskustava vredna su i za vas. Razmiljajte jasno i duboko, uite u celokupnu strukturu vaih
elja i njihovo razgranavanje. One su najvaniji deo vaeg mentalnog i emocionalnog sastava
(naravi) i mono deluju na vae akcije. Zapamtite, vi ne moete napustiti neto to ne znate.
Da biste se podigli iznad sebe, morate poznavati sebe.
P: ta to znai da poznajem sebe? ta u ja tano saznati upoznavanjem sebe?
M: Sve ono to vi niste.
25
P: A ne ono to ja jesam?
M: Ono to vi jeste, to ste uvek. Saznavanjem onoga to niste (iluzija), vi se oslobaate od
toga i ostajete svoj sopstveni u svom prirodnom stanju (koje uvek jeste). To se sve deava
sasvim spontano i beznaporno.
P: I ta u otkriti?
M: Otkriete da nema ta da se otkriva. Vi ste ono to ste i to je sve!!
P: Ali u krajnjoj istini ta sam ja?
M: Krajnja istina osporava sve ono to vi niste.
P: Ne razumem!
M: Vaa je fiks ideja da vi morate biti ovo ili ono, to vas zaslepljuje (zavarava).
P: Kako se mogu osloboditi ove ideje?
M: Ako mi verujete, imajte poverenja kad vam kaem da ste vi ista svest (bit), koja
osvetljava i va um i njegove beskrajne sadraja (univerzum). Shvatite ovo i ivite po tome.
Ako ne verujete meni, onda idite unutra u vau nutrinu (bit) i istraujte "Ko sam ja?", ili
usredsredite va um na "Ja jesam!", koje je isto i jednostavno bie (postojanje).
P: Od ega moja vera u vas zavisi?
M: Od vaeg sagledavanja srca drugih ljudi. Ako ne moete videti moje srce, gledajte u vae
sopstveno.
P: Ja ne mogu ni to.
M: Proistite sebe sa dobro ureenim i korisnim ivotom. Posmatrajte vae misli, oseanja,
rei i delovanja. To e razbistriti vau viziju.
P: Ne moram li ja prvo da se odreknem svega i ivim ivotom prosjaka?
M: Vi se ne moete odrei. Moete napustiti va dom i doneti nevolja vaoj porodici, ali
vezanosti su u umu i nee vas napustiti sve dok ne spoznate va um unutra i spolja. Prva stvar:
prvo upoznajte sebe, sve drugo e doi sa tim.
P: Ali vi ste mi ve rekli da sam ja Svevinja Istina. Nije li to samospoznaja?
M: Naravno, vi ste Svevinja Istina!! I, ta? Svako zrno peska je Bog; znati je vano, ali to je
samo poetak.
P: E pa, vi ste mi rekli da sam ja Svevinja Stvarnost (Istina). Ja Vam verujem. ta je sad
sledee za mene to treba da radim?
M: Ve sam vam rekao. Otkrijte sve ono to vi niste. Telo, oseanja, misli, ideje, vreme,
prostor, postojanje i nepostojanje, ovo ili ono - nita konkretno ili apstraktno to vam moe
ukazati da ste vi. Smo verbalno stanovite nee delovati - moete ponavljati formulu
beskonano bez ikakvog rezultata. Morate posmatrati sebe neprestano - posebno va um - iz
momenta u momenat, ne proputajui nita. Ovo svedoenje je bitno (sutinsko) za odvajanje
Sopstva od ne-sopstva.
P: Svedoenje - nije li to moja sutinska priroda?
M: Za svedoenje mora postojati neto drugo da svedoi. Mi smo jo u dualnosti!
P: Kako stoji sa svedoenjem svedoka? Svesnost svesnosti?
M: Stavljajui rei jednu do druge, neete stii daleko. Uite unutra i otkrite ono to vi niste.
Nita drugo nije vano.
26
M: Naravno. Ali ne postoji ideja "moje telo", kao razliito od drugih tela. Za mene to je
"telo", ne "moje telo", i "um", ne "moj um".
U redu, um pazi na moje telo, nemam potrebu da se uznemiravam. ta treba da se
uradi biva uraeno, na normalan i prirodan nain.
Vi moete biti objektivno svesni (mentalno) vaih fiziolokih funkcija (potreba kao
nesvesnih), ali kad doete do misli i oseanja, elja i strahova, vi postajete sasvim subjektivni
(poistoveeni). Za mene ovo poslednje je takoe u velikoj meri nesvesno.
Ja vidim sebe da govorim s ljudima, ili da radim stvari sasvim ispravno i odgovarajue
a da sam ih vrlo malo svestan (mentalno). To izgleda kao da ivim moj fiziki, budan
(mentalni) ivot automatski i reagujui spontano i precizno.
P: Da li ova spontanost (spontano ponaanje) dolazi kao rezultat ostvarenja, ili od
uvebanosti?
M: I od jednog i od drugog. Posveenost vaem cilju navodi vas da ivite ist i uredan
(skladan) ivot, posveen traganju za istinom i pomaganju ljudima, a ostvarenje donosi
predivne (plemenite) vrednosti (vrline) lako i spontano uklanjajui smetnje u obliku elja i
strahova i pogrenih ideja.
P: Da li imate jo elja i strahova?
M: Moja sudbina je bila da se rodim kao obian ovek, osoba treeg stalea, ponizni
zanatlija, sa malo formalnog obrazovanja. Moj ivot je bio obian, sa obinim eljama i
strahovima.
Kada sam kroz veru u mog uitelja, i poslunou prema njegovim reima, ostvario
svoju istinsku prirodu (bie), ostavio sam za sobom moju ljudsku prirodu da se brine sama o
sebi, dok se njena sudbina ne istroi. Povremeno neka stara reakcija, emocionalna ili
mentalna, se dogodi u umu, ali ona je odmah sagledana (opaena) i odbaena.
Posle svega, sve dok je osoba optereena sa linou, ona je izloena njenim navikama
i nainom ponaanja.
P: Bojite li se vi smrti?
M: Ja sam ve mrtav!!
P: U kom smislu?
M: Ja sam dvostruko mrtav. Ne samo da sam mrtav za moje telo, ve i za moj um takoe.
P: Dobro, ali vi ne izgledate mrtvi nipoto!!
M: Tako vi kaete! Vi izgleda znate moje stanje bolje nego ja.
P: Izvinite, ali ja samo ne razumem. Vi kaete da ste bez tela (odsutni telom) i bez uma
(odsutni umom), dok vas ja vidim potpuno ivog i sposobnog za razgovor.
M: Ogroman i kompleksan posao se svo vreme odvija u vaem mozgu i telu, da li ste vi njega
svesni? Uopte ne. Ipak, za jednog posmatraa sve izgleda da se odvija inteligentno i
namerno. Zato ne dopustiti da se neiji celokupan individualni ivot moe spustiti u velikoj
meri ispod praga svesti (mentalne), a ipak odvijati zdravo i prijatno?
P: Da li je to normalno?
M: ta je normalno? Da li je to va ivot - opsednut eljama i strahovima, pun nesloge i
borbe, besmislen i bez radosti - normalan? Biti stvarno svestan (mentalno) vaeg tela, da li je
to normalno? Zdravo telo i zdrav um deluju u velikoj meri neprimeeni od njihovih vlasnika;
jedino povremeno, kroz bol i patnju oni privlae panju i sagledavanje. Zato to isto ne
proiriti na celokupan individualan ivot? Osoba moe da funkcionie pravilno, odgovorno i
potpuno na sve to joj se deava, a da ne mora da to iznosi (donosi) u sredite panje duhovne
svesti.
Kada samokontrola postane druga (sporedna) priroda, duhovna svesnost pomera
(usmerava) svoje sredite panje u dublje nivoe postojanja i delovanja.
P: Da ne postajete robot?
29
M: Uzmimo jedan primer. Dostojanstveni jogi, majstor umetnosti dugovenosti, star preko
1000 godina, doao je da me ui tu svoju umetnost. Ja potpuno uvaavam i potujem njegovo
dostignue, ali ipak sve ono to mogu da mu kaem je: od kakve koristi je dugovenost za
mene? Ja sam iznad vremena. Ma koliko dugo moj ivot trajao, on je samo trenutak i san. Na
isti nain ja sam iznad svih kvaliteta. Oni se pojavljuju i nestaju u mojoj svetlosti, ali me ne
mogu opisati. Univerzum je sav od imena i oblika zasnovan na kvalitetima (gunama) i
njihovim razlikama, dok sam ja iznad toga.
Svet je tu zato to ja jesam, ali ja nisam svet.
P: Ali vi ivite u svetu?!!
M: To je ono to vi kaete! Ja znam da postoji svet, koji obuhvata i ovo telo i ovaj um, ali ih
ja ne smatram vie "Mojim" nego ostala tela i umove. Oni su tu u meni, u vremenu i prostoru,
ali sam ja bezvremen i beskonaan.
P: Poto sve postoji od Vae Svetlosti, niste li vi stvaralac (Kreator) sveta?
M: Ja nisam ni potencijal ni stvarnost (dogaanja), niti stvarnost stvari. U mojoj svetlosti oni
dolaze i odlaze kao takice praha koje pleu na sunevim zracima. Svetlost osvetljava takice,
ali ne zavisi od njih. Niti se moe rei da ih stvara. ak se ne moe rei i da ih poznaje.
P: Ja vam postavljam pitanje, a vi odgovarate. Da li ste vi svesni (mentalno) pitanja i
odgovora?
M: U Istini ja niti ujem niti odgovaram. U svetu dogaanja pitanje se deava i odgovor se
dogaa. Nita se ne dogaa meni. Sve se samo dogaa!!
P: A vi ste svedok?
M: ta znai biti svedok? Samo znanje. Padala je kia i sada je prestala. Ja se nisam okvasio.
Ja znam da je padala kia, ali nisam dodirnut, samo sam svedoio kiu.
P: Potpuno ostvaren ovek, spontano boravi u svevinjem (duhovnom) stanju, izgleda da
jede, pije itd. Da li je on svestan toga ili ne?
M: Ono u emu se (mentalna) svesnost deava, u univerzalnoj svesti ili umu, mi nazivamo
etar mentalne svesnosti.
Svi objekti mentalne svesti formiraju univerzum. ta je iznad oba, to je svevinje
(duhovno) stanje, stanje potpunog mira i istine. Bilo ta da ode tamo, nestaje. To je
nedostino reima ili umu. To moete nazvati Bog, ili Parabrahman, ili Svevinja Istina, ali
to su imena data mentalno. To je bezimeno, besadrajno, oputeno i spontano stanje, iznad
bitisanja i ne bitisanja.
P: Ali, da li osoba ostaje (mentalna) svesna?
M: Kako je univerzum telo uma, tako je i mentalna svest telo svevinje (duhovne) svesti. Ona
nije mentalno svesna, ali daje roenje mentalnoj svesti.
P: U mojim dnevnim aktivnostima veina se odvija po navici, automatski. Ja sam svestan
glavne namere, cilja, ali ne svakog pokreta u detaljima. Kako se moja mentalna svest
proiruje i produbljuje, detalji tee da se izgube, ostavljajui mi slobodu za glavne namere. Da
li se isto deava sa znalcem (Svecem), ili slino?
M: Na nivou mentalne svesti - da. U duhovnoj svesnosti - ne. Ovo stanje je potpuno
jedinstveno i nedeljivo, jedinstven vrsti blok Istine. Da bi se on opazio nisu potrebna ula; da
bi se on spoznao nije potreban um.
P: Tako Bog upravlja svetom?
M: Bog ne upravlja svetom.
P: Onda ko to radi?
M: Niko. Sve se deava samo po sebi. Vi postavljate pitanje i vi dajete odgovor. A vi znate
odgovor kad postavljate pitanje. Sve je igra u svesnosti. Sve podele su iluzorne. Vi moete
znati samo lano. Da bi znali istinu, morate biti.
P: Postoji osvedoena prola svesnost i postoji svesnost svedoenja (sadanja). Da li je druga
duhovna (svevinja)?
31
M: Postoje dvoje - osoba i svedok, posmatra. Kada ih vidite kao jedno, i odete iznad, vi ste u
duhovnom (svevinjem) stanju. To nije vidljivo, jer je to (ono) to ini opaanje moguim. To
je iznad bia i nebia. To nije ni ogledalo niti slika u ogledalu. To je ono to je - bezvremena
istina, neopisivo vrsta i stvarna.
P: Dnani (Svetac) - da li je on svedok ili Svevinji?
M: On je Svevinji, naravno, ali on moe biti takoe smatran kao univerzalni svedok.
P: Ali on ostaje persona ( osoba)?
M: Kad smatrate sebe za personu (osobu), vi vidite osobe svuda. U istini ne postoje osobe,
jedino niti (tkanje) seanja i navika.
U momentu ostvarenja (realizacije) osoba prestaje da postoji. Identitet ostaje, ali
identitet nije persona (osoba); identitet je spojen sa samom istinom. Osoba (persona) nema
sutinu (bie) u sebi; ona je refleksija u umu svedoka, u "ja jesam", koji je opet oblik samog
bia (sutine).
P: Da li je Svevinji (mentalno) svestan?
M: Niti svestan niti nesvestan, ja vam to kaem iz iskustva.
P: Prognanam Brahma. ta je Progna?
M: To je ne-samosvesno (ne-mentalno) znanje o ivotu samom.
P: Da li je to vitalnost (ivotna snaga), energija ivota, ivotnost (postojanje)?
M: Energija dolazi prvo. Sve je oblik energije. Svesnost je najstvarnija u budnom stanju.
Jednolika u sva etiri stanja. Iznad je neizrecive monolitne stvarnosti (istinitosti), boravite
Sveca (Dnania).
P: Posekao sam ruku. Zarasla je. Kojom snagom se izleila?
M: Snagom ivota.
P: ta je ta snaga?
M: To je svesnost. Sve je svesnost.
P: ta je izvor svesnosti?
M: Svesnost sama po sebi je izvor svega.
P: Moe li biti ivota bez svesnosti?
M: Ne, niti svesnosti bez ivota. Oni su oboje jedno. Ali u stvarnosti jedino je Konano
(Osnovno) istinito. Ostalo je stvar imena i oblika. I sve dok vi naginjete ideji da jedino to
ima ime i oblik postoji, Svevinji e se vama initi nepostojeim.
Kada shvatite da su imena i oblici samo prazne ljuture bez bilo kakvog sadraja, a
ono to je istinito da je bez imena i oblika, ista energija ivota i svetlost svesti, biete
uronjeni u duboki mir istine.
P: Ako su vreme i prostor samo iluzije, a vi ste iznad toga, molim vas, recite mi, kakvo je
vreme u Njujorku? Da li je toplo ili pada kia tamo?
M: Kako to mogu da vam kaem? Takve stvari zahtevaju poseban trening. Ili, jednostavno
otputovati u Njujork.
Ja mogu biti sasvim siguran da sam izvan vremena i prostora, a ipak u nemogunosti
da prenesem sebe po volji u neku taku (mesto) vremena i prostora. Ja nisam za to
zainteresovan dovoljno i ne vidim svrhu da se podvrgnem posebnom jogijskom treningu. Ja
sam samo uo o Njujorku. Za mene to je samo re. Zato bih trebao da znam vie nego to re
saoptava (prenosi)?
Svaki atom moe biti univerzum, tako sloen kao na. Moram li ih ja znati sve?
Mogao bih - ako bi uvebao!!
P: Pri postavljanju pitanja o vremenu u Njujorku, gde sam napravio pogreku?
M: Svet i um su stanja bia. Svevinji (Duh) nije stanje. On prevazilazi sva stanja, ali nije
stanje neeg drugog. On je potpuno bezuzroan, nezavisan, potpun sam po sebi, izvan
vremena i prostora, uma i materije.
P: Na koji nain, kojim zakonom vi to prepoznajete?
32
Vidite, vi pravite od zlata ukrase i, oni su uvek zlato. Izmeu razliitih ukrasa nema
uzrone povezanosti (odnosa). Kada vi ponovo pretopite ukras da bi napravili drugi, ne
postoji uzrona veza izmeu njih. Zajedniki faktor je zlato.
Ali vi ne moete rei da je zlato uzrok. Ono ne moe biti nazvano uzrokom, jer ono ne
uzrokuje nita samo po sebi. Ono je reflektovano u umu kao "ja jesam", kao posebno ime i
oblik ukrasa. Ipak, sve je samo zlato.
Na isti nain, istina ini sve moguim, a ipak, nita to ini stvar onakvom kakva je,
njeno ime i oblik, ne dolazi od istine.
Ali zato toliko brinuti o uzronosti? to pridavati tome takav znaaj, kad su stvari
same po sebi prolazne? Pustimo da doe to doe i neka ide to odlazi - zato se vezivati za
stvari i istraivati njihove uzroke?
P: Sa relativne take gledita, sve mora imati uzrok.
M: Od koje je koristi za vas takvo (relativno) gledite? Vi ste sposobni da vidite iz apsolutne
(sveobuhvatne) take gledita - zato se vraati na relativnu? Da li se vi plaite apsolutnog?
P: Plaim se, bojim se da ne padnem u san preko moje takozvane apsolutne sigurnosti. Jer
ivei ivot apsolutno siguran ne pomae. Kad je vama potrebna koulja, kupujete platno,
zovete krojaa itd.
M: Sav ovaj govor pokazuje neznanje.
P: A kakav je stav znalca?
M: Postoji samo svetlost i svetlost je sve. Sve drugo je samo slika sainjena pomou svetlosti.
Slika je u svetlu i svetlo je u slici. ivot i smrt; Sopstvo i ne-Sopstvo - napustite sve te ideje.
One su za vas beskorisne.
P: Sa koje take gledita vi negirate (poriete) uzronost? Sa relativne - univerzum je uzrok
svega. Sa apsolutne - stvari ne postoje uopte.
M: Sa kojeg stanovita vi pitate?
P: Sa svakodnevnog budnog (mentalnog) stanja u kome se jedino sve ove razlike dogaaju.
M: U svakodnevnom budnom stanju svi ovi problemi se pojavljuju, jer je takva njihova
priroda. Ali vi niste uvek u tom stanju. ta dobro vi moete uraditi u stanju u koje
bespomono zapadate vraate? Na koji nain moe da vam pomogne to to vi znate da su
stvari uzrono povezane - kako se one mogu pojaviti u vaem budnom stanju.
P: Svet i budno stanje se pojavljuju i iezavaju zajedno.
M: Kada je um miran, potpuno miran (utian), budnog stanja vie nema.
P: Rei kao Bog, univerzum, total, apsolut, svevinje su samo buka u vazduhu, jer nikakva
akcija ne moe da se izvede na njima.
M: Postavljate pitanja, na koja jedino vi moete odgovoriti.
P: Nemojte me terati na takav nain! Vi ste tako ustri da govorite o totalnosti, univerzumu i
takvim imaginarnim stvarima! One ne mogu doi i zabraniti vam da govorite u njihovu korist.
Ja mrzim takva neodgovorna uoptavanja! A vi ste tako skloni da ih prisvojite. Bez uzronosti
ne bi bilo reda; niti korisne akcije.
M: Da li vi elite da znate sve uzroke svih dogaaja? Da li je to mogue?
P: Znam, to nije mogue! Sve to elim da znam jeste: ako postoje uzroci za sve, i ako se na
njih moe uticati, da li se na taj nain moe uticati i na dogaaje?
M: Da utiete na dogaaje, vi ne treba da znate uzroke. Zato zaobilazite put reavanja
stvari!! Niste li vi izvor i kraj svih stvari (dogaaja)? Kontroliite ih na samom izvoru.
P: Svako jutro kupujem novine i itam sa uasom da se svetske patnje - siromatvo, mrnja i
ratovi - nastavljaju nesmanjenom estinom. Moja pitanja se odnose na injenicu patnje, uzrok,
otklanjanje. Ne terajte me govorei da je to Budizam! Ne etiketirajte me. Vae nastojanje na
bezuzronosti uklanja svaku nadu sveta za nekom promenom sveta.
34
M: Vi ste konfuzni, zato to vi verujete da ste u svetu, a ne svet u vama!? Ko dolazi prvo - vi
ili vai roditelji? Vi zamiljate da ste se rodili u odreeno vreme i na odreenom mestu, da
imate oca i majku, telo i ime. To je va greh (greka) i vaa nesrea (propast)!
Sigurno da moete promeniti va svet ako radite na tome. Svakako, radom. Ko vas
zadrava? Ja vas nisam nikad obeshrabrio. Uzronost ili neuzronost, vi ste stvorili ovaj svet i
vi ga moete promeniti.
P: Bezuzroni svet je potpuno izvan moje kontrole.
M: Naprotiv, svet iji ste vi jedini izvor i temelj je potpuno u vaoj moi promene. Ono to je
stvoreno uvek moe biti rastvoreno i ponovo stvoreno. Sve e se desiti kako vi to elite,
uzevi da vi to stvarno i elite.
P: Sve to ja hou je kako da se borim sa svetskim patnjama.
M: Vi ste ih stvorili zbog vaih sopstvenih elja i strahova, i vi se nosite (borite) sa njima.
Sve je to zbog toga to ste zaboravili vae sopstveno bie. Posmatrate datu realnost kao sliku
na platnu, volite ljude na slici i patite zbog njih i elite da ih spasite. To nije tako. Morate
poeti sa sobom. Nema drugog puta. Radite, naravno. Nema tete u radu.
P: Va univerzum izgleda da sadri svako mogue iskustvo. Individua trasira put kroz njega i
doivljava prijatna i neprijatna stanja. To ga nagoni da postavlja pitanja i da traga, to
proiruje sagledavanje i osposobljava pojedinca da ide iznad svog skuenog i samostvorenog
sveta, ogranienog i egocentrinog. Ovaj lini svet moe da se promeni - vremenom.
Univerzum je bezvremen i savren.
M: Uzimati pojavnost za istinitost je bolna pogreka i uzrok svih nesrea. Vi ste
sveproimajua, vena i beskonana stvaralaka duhovna svest. Sve ostalo je ogranieno i
privremeno.
Ne zaboravite ko ste!!
U meuvremenu radite na sadraju vaeg srca. Rad i znanje treba da idu ruku pod
ruku.
P: Moje sopstveno oseanje je da moj duhovni razvoj nije u mojim rukama. Sopstveni
planovi koje pravim i sprovodim, ne vode me nikuda. Ja jednostavno jurim u krug oko samog
sebe!? Kada Bog smatra da je voe zrelo, on e ga ubrati i pojesti. Bilo koji plod, ako njemu
izgleda nedozreo, ostae na drvetu sveta za neki drugi dan.
M: Vi mislite da vas Bog zna? ak ni svet On ne zna!!?
P: Va Bog je drugaiji. Moj je drugaiji. Moj je milostiv. On pati zajedno sa nama.
M: Vi se molite da spasete jednoga, dok hiljade umiru. I kad bi svi prestali da umiru, ne bi
vie bilo mesta na zemlji.
P: Ja se ne plaim smrti. Moja zabrinutost je zbog bola i patnje. Moj Bog je jednostavan Bog i
veoma bespomoan. On nema snage da nas primora da budemo mudri. On jedino moe da
stoji i eka!?
M: Ako ste vi i va Bog oba bespomoni da li vas to ne navodi na pomisao da je svet
sluajan? I ako je to tako, jedina stvar koju vi moete da uinite je da idete izvan njega.
35
M: Pravinost e bez sumnje uiniti vama i vaem svetu da vam bude udobno, ak sreno
mesto. Ali od kakve koristi? Nema stvarnosti u tome. To ne moe potrajati.
P: Bog e pomoi.
M: Da bi vam Bog pomogao on mora znati vae postojanje. Ali vi i va svet ste u stanju sna.
U snu moete patiti u agoniji. Niko to nee znati, i niko vam ne moe pomoi.
P: Dakle, sva moja patnja, moja traganja i prouavanje su beskorisni?
M: Ona su samo komeanja oveka koji je umoran od spavanja. Ona nisu uzroci buenja, ali
su njegovi rani znaci. Ali vi ne smete postavljati nekorisna pitanja, na koja ve znate odgovor.
P: Kako da dobijem pravi odgovor?
M: Postavljajui pravo pitanje ne reima, ve smelo da ivite u saglasnosti sa vaom
svetlou. ovek koji je spreman da umre za istinu dobie pravi odgovor.
P: Jo jedno pitanje. Postoji osoba. Postoji i saznavalac osobe. Postoji svedok. Da li su
saznavalac i svedok isto, ili su oni odvojena stanja?
M: Da li su saznavalac i svedok dvoje ili jedno? Kada se saznavalac vidi kao odvojen od
saznajnog, tada svedok stoji sam. Kada se saznajno i saznavalac vide kao jedno, svedok
postaje jedno sa njima.
P: Ko je prosvetljeni, svedok ili Svevinji?
M: Mudrac (Svetac) je Svevinji, a takoe i svedok. On je oboje i bit (sutina) i duhovna
svest. U odnosu na svesnost spoljnjeg sveta, on je duhovna svesnost. U odnosu na univerzum,
on je isto bie (bit).
P: A ta je sa personom (osobom)? ta dolazi prvo, persona (pojedinac) ili svedok?
M: Osoba (pojedinac) je vrlo mala stvar (pojava). U stvari ona je sklop, i ne moe se rei da
ona postoji sama po sebi. Nezapaena, ona jednostavno nije tamo. Ona je samo senka uma,
suma zbira memorija.
isto bie (bit) se reflektuje u ogledalu uma kao saznavanje. Ono to je znano ima
oblik osobe (persone), zasnovano na memoriji i navici. To je samo senka ili projekcija
saznavaoca na platnu uma.
P: Ogledalo je tamo, refleksija je tamo. Ali gde je sunce?
M: Svevinji je sunce.
P: To mora biti svesnost.
M: To nije ni svesnost ni nesvesno. Ne razmiljajte o tome u pojmovima svesnosti i
nesvesnosti. To je ivot koji sadri i jedno i drugo, a iznad je i jednog i drugog.
P: ivot je tako inteligentan. Kako on moe biti nesvestan?
M: Vi govorite o nesvesnom kad postoji odsustvo pamenja. U stvarnosti postoji samo
svesnost. Sav ivot je svestan, sva svesnost - iva.
P: ak i kamenje?
M: ak i kamenje je svesno i ivo.
P: Nevolja sa mnom je da sam sklon da negiram postojanje onoga to ne mogu da zamislim.
M: Bili bi mudriji da negirate postojanje onoga to zamiljate. Nestvarno je ono to je
zamiljeno.
P: Da li je svo zamiljanje nerealno?
M: Imaginacija (zamiljanje) zasnovana na memoriji (seanju) je neistinita. Budunost nije
potpuno neistinita.
P: Koji deo budunosti je istinit, a koji nije?
M: Neoekivano i nepredvidivo (neiskazivo) je istinito.
37
M: Prevaziite ih.
P: Ne mogu. Slab sam.
M: ta vas ini slabim? ta je slabost? Drugi ispunjavaju svoje elje, zato ne biste i vi?
P: Mora da gubim energiju.
M: ta se deava sa vaom energijom? Gde ona odlazi? Niste li vi rasuli nju na tako mnogo
kontradiktornih elja i tenji? Vi nemate beskonaan izvor energije.
P: Pa zato da ne?
M: Vae tenje su male i niske. One ne obavezuju na neto vie. Jedino Boanska energija je
beskonana - jer on ne eli nita za sebe. Budi kao on i sve tvoje elje e se ispuniti.
to su uzvienije vae ideje (ciljevi), i sveobuhvatnije (nesebinije) vae elje, vie
ete imati energije za njihovo ispunjenje.
elite dobro svima i univerzum e raditi sa vama. Ali ako vi elite vae sopstveno
zadovoljstvo, morate to zasluiti na mukotrpan nain. Pre eljenja, zasluite.
P: Ja sam angaovan na studiranju filozofije, sociologije i obrazovanju. Mislim da je vii
mentalni razvoj potreban pre nego to ja budem mogao da sanjam o samoostvarenju. Da li
sam na pravoj stazi?
M: Da bi zaradili za izdravanje neko specijalizovano znanje je potrebno. Opte znanje
razvija um, bez sumnje. Ali ako idete za tim da protraite va ivot u nagomilavanju znanja,
vi gradite zid oko sebe. Da bi otili iznad uma, dobro snabdeven um nije potreban.
P: ta je onda potrebno?
M: Ne verovati svom umu i ii iznad.
P: ta u nai iznad (izvan) uma?
M: Direktno iskustvo postojanja (bia), znanja i ljubavi.
P: Kako da se dospe iznad uma?
M: Postoje mnoge polazne take - sve one vode ka istom cilju. Moete poeti sa nesebinim
radom, odriui se, naputajui plodove svoga rada; zatim moete prestati da mislite i elite
sve vae elje. Ovde je odustajanje (tyaga) operativni faktor.
Ili moete da se ne brinete ni o jednoj stvari koju elite, ili mislite, ili radite i
jednostavno se prenesete u misao i oseanje "ja jesam" usredsreujui "ja jesam" snano u
svoj um.
Razne vrste iskustva vam se mogu dogoditi - ostanite nepokolebivi u saznanju da je
sve to opaate (spolja) prolazno, a da jedino "ja jesam" traje.
P: Ne mogu ceo svoj ivot utroiti na takve vebe. Imam svoje obaveze o kojima moram
brinuti.
M: Na svaki nain brinite o svojim dunostima. Delovanje, u kome vi niste emocionalno
ukljueni, a koje je korisno i ne prouzrokuje patnju, nee vas vezivati. Vi moete biti
angaovani u nekoliko pravaca i raditi sa ogromnim uivanjem, a ipak iznutra biti slobodni i
mirni, sa umom kao ogledalom, koji reflektuje sve, a da nije uznemiren.
P: Da li je takvo stanje ostvarivo?
M: Ja ne bih govorio o tome, ako to ne bi bilo mogue. Zato bih se angaovao u iluzijama?
P: Svi citiraju svete knjige.
M: Oni koji znaju samo svete knjige, ne znaju nita. Znati znai biti. Ja znam o emu
govorim, to nije od itanja ili uvenja.
P: Ja sam studirao sanskrit, ali sam stvarno samo itao svete knjige. Tragam za
samoostvarenjem i doao sam da naem neophodno vostvo. Lepo vas molim, ta treba da
radim?
M: Poto ste itali svete knjige zato onda pitate mene?
P: Svete knjige pokazuju glavna usmerenja, dok individualna (osoba) treba line instrukcije.
39
M: Vae Sopstvo (bie) je va vrhunski (krajnji) uitelj (Sadguru). Spoljanji Uitelj (guru) je
samo putokaz. Samo va unutranji uitelj je onaj koji e ii sa vama do cilja, jer on sam je
cilj.
P: Unutarnjeg uitelja nije lako dosegnuti.
M: Poto je on u vama i sa vama, tekoa ne moe biti tako ozbiljna. Zagledajte se unutra, i
nai ete ga.
P: Kad gledam unutra ja nalazim oseaje i opaanja, misli i oseanja, elje i strahove, seanja
i oekivanja. Ja sam uronjen u taj oblak i ne vidim nita drugo.
M: Onaj koji vidi sve to, i nita drugo, je unutarnji uitelj. On jedini jeste, sve ostalo se samo
priinjava da jeste. On je vae Sopstvo (svarupa), vaa nada i pouzdanje slobode. Pronaite
ga i drite ga se i biete spaeni i sigurni.
P: Ja vam verujem, ali kad doem do stvarnog pronalaenja tog unutarnjeg Sopstva, vidim da
mi ono bei.
M: Ideja "to mi bei", gde se ona raa?
P: U umu.
M: A ko zna um?
P: Svedok uma zna um.
M: Da li je neko doao kod vas i rekao vam: "Ja sam svedok vaeg uma"?
P: Svakako da nije. To bi bila smo jo jedna ideja u umu.
M: Onda ko je svedok?
P: Ja sam.
M: Dakle, vi znate svedoka, jer ste vi svedok. Vi ne morate da vidite svedoka ispred vas.
Ovde ponovo (opet vidimo), znati je biti.
P: Da, vidim da sam ja svedok, sama duhovna svest. Ali na koji nain mi to uopte koristi?
M: Kakvo pitanje! Kakvu vrstu koristi vi oekujete? Da spoznate ko ste vi, nije li to sasvim
dovoljno?
P: Kakvu primenu ima samospoznaja?
M: Samospoznaja vam pomae da spoznate ko niste i oslobaa vas od pogrenih ideja, elja i
delovanja.
P: Ako sam ja samo svedok, ta odreuje ta je ispravno, a ta je pogreno?
M: Ono to vam pomae da spoznate sebe je ispravno. Ono to vas spreava je pogreno.
Znati svoje istinsko Sopstvo je blaenstvo, zaboraviti - je bol (patnja).
P: Da li je svedoea svesnost istinsko Sopstvo?
M: Ona je refleksija stvarnosti u umu (buddhi). Stvarnost je iznad (uma). Svedok je kopija
kroz koju vi prolazite iznad.
P: ta je cilj meditacije?
M: Vienje lanog kao lanog je meditacija. Ovo mora da se sprovodi sve vreme.
P: Vi ste rekli da se meditira redovno (sistematino).
M: Promiljena svakodnevna veba u razluivanju izmeu istinskog i lanog i odricanje od
lanog je meditacija. Postoje mnoge vrste meditacija sa kojima se poinje, ali se sve one
konano stapaju u jedno.
P: Molim vas, recite mi, koji je put ka samoostvarenju najkrai?
M: Nijedan put nije ni kratak ni dugaak, ve su neki ljudi revnosniji, a neki nisu. Mogu vam
rei o sebi. Ja sam bio obian, jednostavan ovek, ali sam verovao mom Guruu. Ono to mi je
rekao da uradim, ja sam uradio. Rekao mi je da se koncentriem na "ja jesam" - i ja sam to
radio. Rekao mi je da sam ja iznad svega to je vidljivo i shvatljivo - i ja sam poverovao. Dao
sam mu moje srce i duu, moju sveukupnu panju i celokupno moje raspoloivo vreme
(morao sam da radim da izdravam porodicu).
Kao rezultat vere i revnosne predaje, ja sam ostvario Sebe (svarupa) kroz tri godine.
40
Moete odabrati bilo koji put koji vam odgovara - vaa revnost (iskrenost) e odrediti
brzinu vaeg napretka.
P: Postoji li nada za mene?
M: Uvrstite se snano u svesnost (duhovnu) "ja jesam". To je poetak, a takoe i kraj sveg
nastojanja.
M: Niste li bili prisutni pri vaem roenju? Neete li biti prisutni u vreme vae smrti?
Pronaite onoga ko je uvek prisutan i va problem spontanosti i savrenog ponaanja
(odgovora) e biti reen.
P: Ostvarenje venog, i beznaporno i odgovorno ponaanje na veno promenljive dogaaje,
dva su razliita i odvojena problema. Izgleda da ih vi spajate u jedno. ta vas navodi na to?
M: Ostvariti veno znai postati venost, celina, univerzum, sa svim to on sadri u sebi.
Svaki dogaaj je rezultat i izraz celine i u temeljnoj je harmoniji sa celim. Svi
odgovori iz celine moraju biti ispravni, beznaporni i neposredni.
Ne moe biti drugaije, ako je to ispravno. Odloen odgovor je pogrean odgovor.
Misli, oseanja i delovanje moraju biti jedno i jednovremeno sa situacijom koja ih
zahteva.
P: Kako se to ostvaruje?
M: Ve sam vam rekao. Naite onoga ko je bio prisutan pri vaem roenju i koji e svedoiti
pri vaoj smrti.
P: Moj otac i majka?
M: Da, va otac-majka, izvor iz kog ste vi doli. Da reite problem morate ga pratiti do
njegovog izvora. Samo u rastapanju problema u univerzalnim rastvaraima istraivanja
spokojstva, nepristrasnosti, mogu se nai njegova ispravna reenja.
43
M: Sve to oni mogu da potvrde jeste da su vas videli da leite mirno sa zatvorenim oima i
diete ravnomerno. Oni nisu mogli da zakljue da li ste vi svesni ili niste. Va jedini dokaz je
vae seanje. Ona je vrlo nesigurni dokaz!
P: Da, slaem sa moje strane da sam ja osoba jedino u toku mojih budnih asova. ta sam ja
izmeu, ne znam.
M: Konano, vi znate da ne znate!
Poto smatrate da niste svesni u intervalima izmeu budnih asova, pustimo sad
intervale na miru. Razmotrimo sad samo budne asove.
P: Ja sam ista persona u mojim snovima.
M: Slaem se. Razmotrimo ih sad zajedno - budno i stanje sna. Razlika je samo u
kontinuitetu. Kada bi se vai snovi stalno ponavljali (bili neprekidni), donosei sobom iz noi
u no istu okolinu i iste ljude, bili biste u zabuni da odredite koje je budno stanje, a koje je
san. Od sada, kada govorimo o budnom stanju, mi emo tu ukljuivati takoe i stanje sna.
P: Saglasan sam. Ja sam osoba u svesnom odnosu sa svetom.
M: Da li su svet i va svesni odnos sa njim bitni za postojanje vas kao osobe?
P: ak i zazidan u peini, ja sam osoba.
M: To dovodi u vezu telo i peinu. I svet u kome oni mogu postojati.
P: Da, mogu da shvatim. Svet i svesnost o postojanju sveta su bitni (neophodni) za moje
postojanje kao linosti.
M: Ovo ini linost delom i odeljkom sveta ili obrnuto (uzajamno). Dva su jedno.
P: Svesnost postoji posebno. Linost i svet se pojavljuju u svesnosti.
M: Vi ste rekli: pojavljuje. Moete li dodati i: iezava?
P: Ne, ne mogu. Ja sam jedino svestan mog pojavljivanja i pojave sveta. Kao osoba ja ne
mogu rei: "Svet ne postoji". Bez sveta ni ja ne bih bio tu da to kaem. Poto svet postoji, ja
sam ovde da kaem: "Postoji svet".
M: Moda bi to bilo i obrnuto. Zbog vas postoji svet!
P: Za mene takvo stanovite izgleda besmisleno!
M: Njegova besmislenost moe da nestane u toku istraivanja.
P: Odakle da ponemo?
M: Sve to ja znam jeste da sve to zavisi nije realno. Stvarnost je zaista nezavisna!!
Poto postojanje linosti zavisi od postojanja sveta i ogranieno je i definisano
(ustanovljeno) svetom, ono ne moe biti istinito.
P: Linost ne moe biti san, sigurno.
M: ak i san ima postojanje, kada je on svestan i uivan ili prepaen. Sve to vi mislite i
oseate ima postojanje. Ali to ne moe da bude ono to vi smatrate da jeste. Ono to vi mislite
da je linost (osoba) moe biti neto sasvim razliito.
P: Ja sam ono to znam o sebi da sam.
M: Ne moete sa sigurnou rei da ste vi ono to mislite o sebi da ste!
Vae ideje o vama menjaju se iz dana u dan i iz trenutka u trenutak. Vaa slika o sebi
je najpromenljivija stvar koju imate. Ona je krajnje ranjiva, zavisna od milosti prolaznosti.
Otpori, alost, gubitak posla, uvrede, utiu na vau sliku o sebi, koju vi zovete linou
(personom), i ona se temeljno menja.
Da biste znali ko ste vi morate prvo ispitati ono to vi niste. A da biste znali ono to
niste, morate posmatrati sebe paljivo, odbacujui sve ono to ne ide neophodno sa osnovnom
temeljnom injenicom: "Ja jesam".
Ideje: ja sam se rodio na odreenom mestu, u odreeno vreme, rodili su me moji
roditelji i danas sam ovo ili ono, ivim negde, oenjen sam, otac, zaposlen tu, i tako dalje,
nisu nerazdvojivi u oseanju "ja jesam".
Nae uobiajeno ponaanje je tipa "ja sam ovo ili ono". Odvojte svesno i trajno "ja
jesam" od "ovo" ili "ono" ("to") i pokuajte da to ('ja jesam') znai biti, jednostavno biti, bez
44
postojanja (vezivanja za) "ovo" ili "ono". Sve vae navike idu protiv toga i va zadatak borbe
sa njima je dug i teak ponekad, ali jasno razumevanje mnogo pomae.
to jasnije vi razumete da na nivou uma moete samo biti opisani u negativnim
pojmovima, bre ete doi do kraja vaeg traganja i ostvarenja vaeg neogranienog bia.
M: Kada vidite svet vi vidite Boga. Ne moe se videti Bog odvojeno od sveta. Videti Boga
izvan sveta je biti Bog. Svetlost s kojom vi vidite Boga, koja je Bog, je sitna mala mrlja: "ja
jesam", naizgled tako mala, a ipak prva i poslednja u svakom aktu saznavanja i ljubavi.
P: Moram li ja videti svet da bih onda video Boga?
M: Kako drugaije? Ako nema sveta, nema ni Boga.
P: ta ostaje?
M: Vi ostajete kao isto (istinsko) bie.
P: A ta biva sa svetom i Bogom?
M: Istinsko (isto) bie (avjakta).
P: Da li je to isto kao Veliki Prasak (ekspanziija) - paramaka?
M: Moete to tako nazvati. Rei nisu bitne, jer one ne doseu to. One se odbijaju od potpune
negacije.
P: Kako mogu da vidim svet kao Boga? ta to znai videti svet kao Boga?
M: To je kao ui u mranu sobu. Ne vidite nita - moete dotai, ali ne vidite - nema boja,
nema oblika. Prozor se otvara i soba se ispunjava svetlou. Boje i oblici se pojavljuju. Prozor
je davalac svetla, nije njegov izvor.
Slino, materija je kao mrana soba, svesnost - prozor - ispunjavajua materija sa
osetima i percepcijama, a Svevinji je sunce; izvor oboje: i materije i svetlosti.
Prozor moe biti otvoren ili zatvoren, meutim sunce sija sve vreme. Ovo ini svu
razliku za sobu, ali ne za sunce.
Ipak, sve je ovo drugorazredno za malu, sitnu stvar koja je "ja jesam". Bez "ja jesam"
nema niega. Svo znanje je o "ja jesam".
Pogrene ideje o ovom "ja jesam" vode ka ropstvu, ispravno znanje vodi ka slobodi i
srei.
P: Da li je "ja jesam" i "postoji" isto?
M: "Ja jesam" oznaava unutarnje, a "postoji" - spoljanje. Oba su zasnovana na oseanju
bivanja (bia).
P: Da li je to isto kao iskustvo postojanja (egzistencije)?
M: Postojati, znai biti neto, stvar, oseanje, misao, ideja. Svo postojanje je odreeno.
Jedino je bivanje univerzalno, u smislu da je svako bie u harmoniji sa svakim drugim biem.
Postojanje se sukobljava, bivanje nikad. Postojanje znai postati, menjati se, roenje,
smrt, i ponovno roenje, dok je u bivanju tihi mir.
P: Ako sam ja stvorio svet, zato sam ga uinio tako loim?
M: Svako ivi u svom vlastitom svetu. Nisu svi svetovi jednako dobri ili loi.
P: ta odreuje razliku?
M: Um koji projektuje svet, boji ga na svoj sopstveni nain. Kada sretnemo oveka, on je
stranac. Kad se venate za njega, on postaje va sopstveni. Kada se svaate, on je va
neprijatelj. Takvo je ponaanje vaeg uma koji odreuje ta je on vama.
P: Mogu da vidim da je moj svet subjektivan. Da li ga to ini takoe iluzornim?
M: On je nestvaran sve dokle je subjektivan i samo do tog stepena. Stvarnost boravi u
objektivnosti (bezlinosti).
P: ta objektivnost (bezlinost) znai? Vi kaete svet je subjektivan, a sad govorite o
objektivnosti. Nije li sve subjektivno?
M: Sve je subjektivno, ali je realnost objektivna.
P: U kom smislu?
M: Ona ne zavisi od seanja i oekivanja, elja i strahova, svianja ili nesvianja. Sve je
vieno onakvo kakvo je.
P: Da li je to to vi nazivate etvrto stanje (turija)?
M: Nazovite je kako hoete. Ono je vrsto, stabilno, nepromenljivo, bez poetka i kraja, uvek
novo, uvek svee.
46
P: Kako ga ostvariti?
M: Beeljnou i hrabrou ete doi tamo.
49
M: ta vi volite sada? "Ja jesam". Predajte vae srce i um tome, ne mislite nita drugo. Ta
predaja, kad je laka i prirodna, najvie je stanje. U njemu ljubav sama je i ljubavnik i voljeno.
P: Svako voli da ivi, da postoji. Nije li to samoljublje?
M: Sve elje imaju svoj izvor u Sopstvu. To je sve stvar izbora ispravne elje.
P: Ono to je dobro ili loe varira sa navikom i obiajem. Standardi se menjaju sa drutvima.
M: Odbacite sve tradicionalne standarde. Ostavite ih licemerima. Jedino ono to vas oslobaa
od elja, straha i pogrenih ideja je dobro. Sve dotle dok vi brinete o grehu i vrlini neete
imati mira.
P: Ja se slaem da su greh i vrline drutvene norme. Ali moraju postojati takoe duhovni gresi
i vrline. Mislim pod duhovnim apsolutno. Postoji li takva stvar kao apsolutni greh ili
apsolutna vrlina?
M: Greh i vrlina se odnose samo na linost (osobu). Bez grene i edne osobe (linosti) ta
(gde) je greh ili vrlina?
Na nivou apsolutnog nema individualnih osoba; okean iste duhovne svesnosti niti je
grean niti bezgrean. Greh i vrlina su, sigurno, relativni.
P: Mogu li izai na kraj sa takvim nepotrebnim stavovima?
M: Ne, sve dotle dok mislite o sebi da ste osoba (linost, ego).
P: Kako u znati da sam iznad greha i vrline?
M: Kad postanete slobodni od svih elja i strahova, i od same ideje da ste osoba. Hraniti
ideje: "Ja sam grenik", "ja nisam grenik" je greh! Poistoveivati se sa partikularnim
(posebnim, linim) je sav greh koji postoji. Bezlino (sveopte) je istinito, lino se pojavljuje
i iezava.
"Ja jesam" je sveopte Bie.
"Ja sam ovo" je persona (linost).
Linost je relativna (prolazna), a isto Bie - temeljna (osnovna).
P: Svakako da isto Bie nije nesvesno, niti je lieno raspoznavanja. Kako mogu da budem
iznad greha i vrline? Samo nam recite, molim vas, ima li to smisla ili ne?
M: Sva ova pitanja nisu iz vaeg verovanja o sebi da ste persona. Idite iznad linog i vidite.
P: ta vi stvarno mislite kad mi kaete da prestanem da budem osoba?
M: Ja vam ne kaem da prestanete da budete - ono to ne moete (da prestanete da postojite).
Ja vam samo kaem da prestanete da zamiljate da ste bili roeni, da imate roditelje, da imate
telo, da ete umreti i tako dalje. Samo pokuajte, uinite pokuaj (za poetak) - to nije tako
teko kako mislite.
P: Misliti o sebi kao o personi je greh prema sveobuhvatnom.
M: Opet lini nain gledanja! Zato insistirate na blaenju sveopteg (bezlinog) sa vaim
idejama o grehu i vrlini? To se jednostavno ne moe dovesti u vezu. Sveopte (bezlino) ne
moe biti opisano u izrazima dobro i loe.
Ono je Bie (stvarnost) - Mudrost - Ljubav - sve apsolutno (bezgranino). Gde postoji
podruje greha ovde?
P: Vi govorite o boanskoj (duhovnoj) vrlini.
M: Istinska vrlina je duhovna (boanska) priroda (svarupa). Ono to ste vi uistinu (realno) je
vaa vrlina. Ali suprotnost grehu, to vi nazivate vrlinom, je samo pokornost roena iz straha.
P: Onda zato sav napor da se bude dobar?
M: On vas dri u pokretu. Vi idete i idete dok ne pronaete Boga. Onda vas Bog uzima u
Sebe - i stvara vas onakvim kakav je On.
P: Ista akcija se smatra prirodnom s jedne take gledita, a greh s druge. ta je ini grenom?
M: ta god vi radite protiv vaeg vieg znanja je greh.
P: Znanje je zasnovano na seanju.
51
52
M: Razgovor je u vaem svetu. U mome - je vena tiina. Moja tiina peva, moja praznina je
puna, ne zahtevam nita. Vi ne moete znati moj svet dok ste tamo.
P: To izgleda da ste vi sami u vaem svetu.
M: Kako moete rei sam sm ili ne, kad se svetovi ne dodiruju? Naravno, ja sam sm, jer
sam ja sve.
P: Da li vi ikad dolazite u na svet?
M: ta je odlaenje i dolaenje za mene? To su opet rei? Ja jesam. Otuda imam li ja odakle
da doem ili gde da odem?
P: Od kakve je koristi va svet za mene?
M: Morate razmotriti poblie va sopstveni svet, prouiti ga kritiki, i, odjedanput, jednog
dana, vi ete se nai u mom svetu.
P: ta mi dobijamo s tim?
M: Vi ne dobijate nita. Vi ostavljate za sobom ono to nije vae sopstveno i nalazite ono to
nikad niste izgubili - vae sopstveno bie.
P: Ko je vladar vaeg sveta?
M: Ne postoji tamo vladar i onaj kojim se vlada. Ne postoji dualitet uopte. Vi samo
projektujete svoje sopstvene ideje. Vae svete knjige i vai bogovi tamo nemaju svrhe ni
znaenja.
P: Vi jo uvek imate ime i oblik, ispoljavajuu svesnost i aktivnost.
M: U vaem svetu ja se pojavljujem takoe. U mom svetu ja imam samo postojanje. Nita
drugo. Vi ljudi ste bogati sa vaim idejama posedovanja, kvantiteta i kvaliteta. Ja sam
potpuno bez ideja.
P: U mom svetu postoji uznemirenost, tuga i beznae. Izgleda da vi ivite na nekom
skrivenom bogatstvu, dok ja moram da robujem da bih preiveo.
M: Uradite kako vam je volja. Slobodni ste da napustite va svet i doete u moj.
P: Kako se ostvaruje prolazak?
M: Sagledajte va svet onakav kakav je, a ne kako vi zamiljate da je!! Sposobnost
razlikovanja (razluivanja) e vas dovesti do nevezanosti; nevezanost e osigurati ispravno
delovanje; ispravno delovanje e sagraditi unutarnji most ka vaem istinskom biu.
Delovanje je dokaz iskrenosti (ozbiljnosti). inite ono to vam se kae sa puno vere i
marljivo i sve prepreke e nestati.
P: Da li ste vi sreni?
M: U vaem svetu ja bih bio najbedniji. Buditi se, jesti, razgovarati, ponovo spavati - kakva
dosada!
P: Tako da vi ne elite ni da ivite?
M: iveti, umreti - kako su to besmislene rei! Kad me vidite da sam iv, ja sam mrtav. Kad
mislite da sam mrtav, ja sam iv! Kako ste vi zbunjeni!
P: Kako ste vi nezainteresovani! Sve patnje naeg sveta su nita za vas!
M: Ja sam potpuno svestan vaih nevolja.
P: Onda ta vi radite sa njima?
M: Ne postoji nita to ja trebam da radim. One dolaze i odlaze.
P: Da li one odlaze sa samim aktom vae panje koju dajete?
M: Da, tekoe mogu biti fizike, emocionalne, mentalne; ali su uvek individualne
(pojedinane). iroka skala nesrea su skup brojnih individualnih sudbina, i treba vremena da
se srede (zadovolje). Ali smrt nije nikada nesrea.
P: ak i kad je ovek ubijen?
M: Nesrea je za ubicu!
P: Ipak, izgleda da postoje dva sveta: va i moj.
M: Moj je istinit, va je od uma.
56
P: Zamislite jamu i abu u jami. aba moe provesti svoj ivot u savrenom blaenstvu,
neuznemirenosti, skladnosti. Izvan jame svet postoji. Ako bi se abi u jami kazalo o
spoljanjem svetu, ona bi rekla: "Ne postoji tako neto. Moj svet je od mira i blaenstva. Va
svet je samo struktura rei, on nema postojanje". To je isto sa vama. Kad vi kaete nama da
na svet jednostavno ne postoji, ne postoji zajednika osnova za diskusiju.
Ili, uzmimo drugi primer. Ja idem kod doktora i alim se na bol u stomaku. On me
pregleda i kae: "Vi ste dobro". "Ali boli me", kaem ja. "Va bol je mentalan" tvrdi on. Ja
kaem: "To mi nita ne pomae to znam da je moj bol mentalan. Vi ste doktor, izleite moj
bol. Ako me ne moete izleiti, vi niste moj doktor."
M: Sasvim ispravno.
P: Vi ste sagradili prugu, ali zbog nedostatka mosta nijedan voz ne moe da proe. Sagradite
most.
M: Nema potrebe za mostom.
P: Mora postojati neka veza izmeu vaeg sveta i moga.
M: Ne postoji potreba za vezom izmeu istinskog sveta i zamiljenog sveta, jer ne moe
postojati nikakva veza.
P: Dakle, ta emo da radimo?
M: Istraujte va svet, usredsredite va um ka njemu, ispitujte ga kritiki, prouite svaku
ideju o njemu, to e pomoi.
P: Svet je suvie velik za istraivanje. Sve to ja znam jeste da ja jesam, da svet jeste, svet me
uznemirava i ja uznemiravam svet.
M: Moje je iskustvo da je sve blaenstvo. Ali elja za blaenstvom stvara bol. Tako
blaenstvo postaje seme bola. Ceo univerzum bola je roen od elje. Odustanite od elje za
zadovoljstvom i vi ak neete ni znati ta je bol!
P: Zato bi zadovoljstvo bilo seme bola?
M: Zato to zbog cilja zadovoljstva vi inite mnogo grehova. A plodovi greha su patnja i
smrt.
P: Vi kaete da nam svet nije od koristi - samo patnja. Ja oseam da ne moe biti tako. Bog
nije takva budala. Svet mi izgleda kao velika fabrika za donoenje potencijala u stvarnost
(aktuelnost), materije u ivot, nesvesnog u punu svesnost. Da bismo ostvarili svevinje,
moramo iskusiti suprotnosti. Upravo kao za graenje hrama, trebamo kamen i malter, drvo i
gvoe, staklo i crep, da bi oveka uinili boanskim mudracem, gospodarom ivota i smrti,
potreban je materijal (graa), svakog iskustva. Kao kad ena ide u trgovinu, kupuje hranu
raznih vrsta, dolazi kui, kuva, pee i hrani svog gospodara, tako mi peemo (eliimo) sami
sebe prijatno u vatri ivota i hranimo naeg Boga.
M: Dakle, ako vi mislite tako, radite na tome. Hranite vaeg Boga na svaki nain.
P: Dete ide u kolu i ui mnoge stvari, koje e mu malo koristiti kasnije. Ali u toku uenja
ono raste. Tako mi prolazimo kroz brojna iskustva i sve ih zaboravljamo, ali u meuvremenu
mi odrastamo sve vreme. A ta je gnani (znalac), nego ovek genije za realnost (istinu). Ovaj
moj svet ne moe biti nesrean sluaj. On ima smisao, mora biti plan za njega. Moj Bog ima
plan.
M: Ako je svet laan, onda su i plan i njegov kreator takoe lani.
P: Ponovo vi negirate svet. Nema mosta meu nama.
M: Ne postoji potreba za mostom. Vaa greka lei u tome to vi mislite da ste roeni. Vi
niste nikad roeni niti ete ikad umreti, ali vi verujete da ste roeni u odreeni dan i na
odreenom mestu i da je to posebno telo vae sopstveno.
P: Svet jeste, ja jesam. To su injenice.
M: Zato vi brinete o svetu pre nego to se pobrinete o sebi? Vi hoete da spasete svet, neete
li? Moete li vi spasti svet pre nego to spasete sebe? I ta znai biti spasen? Spasen od ega?
Od iluzije. Spasenje je videti stvari onakvima kakve jesu.
57
Ja stvarno ne vidim sebe u odnosu sa bilo kim ili bilo im, niti ak prema sebi, ma ta
bi moje Sopstvo moglo biti. Ja ostajem zauvek nedefinisan. Ja sam unutra i izvan - prisan i
nepristupaan.
P: Kako ste vi doli do toga?
M: Sa verom u mog Gurua. On mi je rekao: "Ti jedino postoji (jesi)", i ja nisam sumnjao u
ono to mi je on rekao. Ja sam jednostavno uporno razmiljao o tome, dok nisam shvatio da je
to apsolutna istina.
P: Ubeenje uz pomo ponavljanja?
M: Pomou samoostvarenja. Pronaao sam da sam potpuno svestan i srean i jedino grekom
sam mislio da posedujem bit-svesnost-blaenstvo pomou tela i sveta.
P: Vi niste (svetovno) obrazovan ovek, niste itali mnogo i ono to ste itali, ili uli
verovatno nije bilo kontradiktorno samo sebi. Ja sam poprilino dobro obrazovan i itao sam
mnogo i uvideo sam da su knjige i uitelji beznadeno kontradiktorni meusobno.
Otuda sam sumnjao u sve ono to sam itao ili uo. "To moe biti tako", "To ne moe
biti tako", je bila moja prva reakcija. I kako je moj um nesposoban da odlui ta je istina, a ta
nije, ja sam ostao na cedilu (bespomoan) sa mojim sumnjama. Sumnjiavi um u jogi je
ogromna smetnja.
M: Meni je drago to to ujem, ali me je moj Guru takoe uio da sumnjam - u sve i potpuno.
On je govorio: "Porii postojanje potpuno osim sebe samoga (svog Sopstva)". Kroz elju vi
ste stvorili svet sa njegovim bolovima i zadovoljstvima.
P: Mora li to biti tako bolno?
M: Kako drugaije? Po svojoj samoj prirodi zadovoljstvo je ogranieno i prolazno. Iz bola
elja se raa, u bolu ona trai ispunjenje, i to se zavrava u bolu neispunjenja i oaja. Bol je
poreklo zadovoljstva, svo traganje za zadovoljstvom je roeno u bolu i zavrava se u bolu.
P: Sve to kaete jasno mi je. Ali kada doe neka psihika ili fizika nevolja, moj um postaje
tup i mraan, ili pomamno trai olakanje (pomo).
M: to je to vano? To je um koji je glup i uznemiren, ne vi. Pogledajte, sve mogue vrste
stvari se deavaju u ovoj sobi. Da li sam ja uzrok tom deavanju? One se jednostavno
deavaju. Tako je i sa vama - kolo sudbine se odmotava samo od sebe i neizbeno ostvaruje.
Vi ne moete izmeniti tok dogaaja, ali moete promeniti vae ponaanje, a ta je
stvarno vano je ponaanje (stav), a ne prazan dogaaj.
Svet je carstvo elja i strahova. Ne moete nai mir u njemu. Za mir morate otii iznad
sveta.
Temeljni uzrok sveta je samoljublje. Zbog toga mi traimo zadovoljstvo i izbegavamo
bol.
Zamenite samoljublje za ljubav Sopstva i slika e se promeniti.
Brahma stvoritelj je zbir svega - totalitet elja. Svet je instrument za njihovo
ispunjenje.
Due uzimaju sva zadovoljstva njihovih elja i plaaju zbog njih u suzama. Vreme
umnoava sve raune (bolove). Zakonom ravnotee vlada Svevinji.
P: Da bi bio savren ovek mora se prvo biti ovek. Zrelost (ovekova) je plod bezbrojnih
iskustava. elje pokreu ka iskustvu, otuda u svoje vreme i na svom nivou elja je ispravna.
M: Sve ovo je istina na neki nain. Ali dan e doi kada ete se dovoljno obogatiti iskustvom
i moraete poeti da gradite. Onda e biti apsolutno neophodno da razvrstavate i odbacujete
(viveka - vairagja). Sve mora biti proueno, i nepotrebno bez pogovora uniteno. Verujte mi,
ne moe biti suvie mnogo unitenja. Jer u stvarnosti nita nije od vrednosti.
Budite strasno bestrasni - to je sve.
58
61
M: Svakodnevni ivot je ivot delovanja. Voleli vi to ili ne, vi morate delovati. Bilo ta da
radite za svoju sopstvenu korist akumulira se i postaje eksplozivno (razarajue); jednog dana
se to oslobaa i stvara pusto u vama i vaem svetu.
Kada vi obmanjujete sebe da radite za dobrobit svih, to ini stvar jo gorom, jer vi ne
treba da budete voeni vaim sopstvenim idejama o tome ta je dobro za druge.
ovek koji proklamuje da zna ta je dobro za druge, je opasan.
P: Kako onda da se osoba angauje?
M: Niti za sebe, niti za druge, ve za cilj samoga rada. Stvar koja je vredna da se uradi ima
svoju sopstvenu svrhu i smisao. Ne initi nita ima smisao neeg sasvim drugog. Ne vezuje.
Bog nije stvorio stvar da slui drugoj. Svaka je stvorena za svoju sopstvenu korist. Poto je
ona stvorena za sebe samu, ona se ne sukobljava ni sa im. Vi koristite stvari i ljude za svrhe
koje su njima tue i vi stvarate haos sa svetom i samim sobom.
P: Vae istinsko bie je stalno sa nama, vi to kaete. Kako to da ga mi ne primeujemo?
M: Da, vi ste uvek Svevinji. Ali je vaa panja usredsreena na stvari, fizike ili mentalne.
Kada je vaa panja dalje od stvari i nije fiksirana na neto drugo, u tom intervalu (razmaku)
vi ste isto bie.
Kada kroz praksu razluivanja i nevezanosti (viveka - vairagya), vi izgubite oseaj
ula i mentalnih stanja, isto bie (Sopstvo) se pojavljuje kao prirodno stanje.
P: Kako da se uini kraj ovom oseaju odvojenosti?
M: Sa usredsreenjem uma na "Ja Jesam" na oseaj Sopstva (bia), misao "ja sam ovo ili
ono" se rastapa (nestaje); "ja sam jedino svedok" ostaje i to se takoe utapa u "ja sam sve".
Onda sve postaje Jedno i Jedan - svoj sopstveni, neodvojiv od mene (tj. od vas).
Napustite ideju odvojenosti, "Ja" ("mene") i pitanje "ije iskustvo?" se nee
pojavljivati.
P: Vi govorite iz vaeg sopstvenog iskustva? Kako bih ja to mogao uiniti svojim?
M: Vi govorite o mom iskustvu kao da je razliito od vaeg iskustva, jer vi verujete da smo
mi odvojeni. Ali nismo. Na dubljem nivou moje iskustvo je i vae iskustvo. Zaronite duboko
unutar sebe samog i pronai ete to lako i jednostavno.
Idite u smeru "JA JESAM".
P: Sigurno da postoji razlika izmeu ivota i smrti. Vi govorite o ivotu kao smrti i smrti kao
ivotu.
M: Zato se vi sekirate ako jedan ovek umre, a ne brinete nimalo o milionima koji umiru
svakodnevno? Celi univerzumi implodiraju i eksplodiraju svakog momenta - da li da plaem
za njima? Jedna stvar mi je sasvim jasna: da sve to postoji, ivi i pokree se ima sopstvenu
bit u svesnosti, a ja sam u, i iznad, te svesti. Ja sam u njoj kao svedok. Ja sam iznad toga kao
Bie.
P: Sigurno da vi brinete kad je vae dete bolesno, sigurno da?
M: Ja ne postajem frustriran. Samo inim najneophodnije. Ja ne brinem o budunosti.
Ispravan odgovor u svakoj situaciji je u mojoj prirodi. Ja ne stajem da razmislim ta da radim.
Ja delujem i idem dalje. Rezultati ne utiu ne mene. Ja ak i ne brinem da li su oni dobri ili
loi. Ma kakvi da su, oni su tu - ako se vrate k meni, ja se bavim njima ponovo.
Ne postoji oseaj svrhe u mom radu bilo ega. Stvari se deavaju kako se deavaju ne zbog toga to sam ja uinio da se dese, ve je to zbog Ja Jesam da se one deavaju.
U stvarnosti nita se nikada ne deava. Kada je um uznemiren on plee iva ples, kao
to uznemirene vode jezera ine da Mesec plee u njihovom odsjaju. To je sve pojavljivanje
usled pogrenih ideja.
P: Svakako, vi ste svesni mnogih stvari i ponaate se u saglasnosti sa njihovom prirodom. Vi
gledate na dete kao na dete, a odraslog kao odraslog.
M: Upravo kao to ukus soli proima veliki okean i svaka pojedinana kap morske vode ima
isti ukus, tako mi svako iskustvo daje dodir istine (realnosti), uvek sveeg ostvarenja mog
sopstvenog bia.
P: Da li ja postojim u vaem svetu, kao to vi postojite u mom?
M: Naravno, vi jeste i ja jesam. Ali samo kao (skupne) take u svesnosti. Mi nismo nita
odvojeno od svesnosti Ovo mora biti potpuno shvaeno; svet lebdi u svesnosti; nema
svesnosti, nema sveta.
P: Postoje mnoge (skupne) take u svesti; da li su one mnogi svetovi?
M: Uzmite san kao primer. U bolnici moe biti mnogo pacijenata, svi spavaju, svi sanjaju,
svako sanja svoju sopstvenu privatnost, lini san, nesrodan, iskren, koji ima jedan zajedniki
faktor - bolest. Slino, mi smo odvojili sebe u naem zamiljanju od istinitog (realnog) sveta
opteg iskustva i zakljuali sebe u oblak (zamraenost) linih elja, strahova, slika i misli,
ideja i koncepata (planova).
P: Ovo mogu da razumem. Ali ta bi mogao biti uzrok ogromnim razlikama personalnih
svetova?
M: Razlike nisu tako velike. Svi snovi su nametnuti od zajednikog sveta. Do izvesnog
stepena oni oblikuju i utiu jedan na drugi (meusobno). Osnovna jednakost deluje uprkos
svega. U sutini toga svega lei samozaborav; neznanje 'ko sam ja'.
P: Da bih zaboravio, prethodno moram znati. Da li sam ja znao ko sam, pre nego to sam to
zaboravio?
M: Naravno. Samozaborav je usaen u samoznanje. Svesnost i nesvesno su dva aspekta
(istog) ivota. Oni postoje zajedno. Da biste znali svet, vi zaboravite sebe - da biste znali
sebe, vi zaboravite svet (a uvek postojite).
ta je svet uopte? Kolekcija seanja. Prilepite se za jedinu stvar koja vredi, drite se
vrsto za "JA JESAM" i napustite sve ostalo. Ovo je sadhana. U ostvarenju ne postoji nita za
ta se treba drati i nita to treba zaboraviti. Sve je poznato, nita nije zapameno.
P: ta je uzrok samozaborava?
M: Ne postoji uzrok, jer nema zaboravljanja. Mentalna stanja slede jedno za drugim, i svako
brie prethodno. Samoseanje je jedno mentalno stanje, a samozaborav je drugo. Ona se
smenjuju kao dan i no. Istina (stvarnost) je iznad oba.
63
P: Sigurno da mora postojati razlika izmeu zaborava i neznanja. Neznanje ne treba uzrok.
Zaboravljanje predstavlja prethodnicu saznanju, a takoe i sposobnost ili tendenciju da
zaboravi (saznato). Prihvatam da ne mogu istraivati razumom nesaznajno, ali zaboravljanje
mora imati neku osnovu.
M: Ne postoji takva stvar kao neznanje. Postoji samo zaboravljanje. ta je loe u
zaboravljanju? Jednostavno je zaboravljati kao i seati se.
P: Nije li propast zaboraviti sebe?
M: Isto tako loe kao i seati se sebe neprestano. Postoji stanje iznad zaboravljanja i
nezaboravljanja - prirodno stanje. Seati se, zaboravljati - sve su to stanja uma, umne ograde,
misaone ograde, svetovne ograde. Uzmimo jedan primer, ideju biti roen. Ja sam roen - to
mi je reeno. Ja se ne seam, reeno mi je da u umreti. Ja to ne oekujem. Vi ste mi rekli da
sam zaboravio, ili ja oskudevam u imaginaciji. Ali ja se samo ne mogu setiti onoga to se
nikada nije desilo, niti oekivati potencijalno nemogue. Tela su roena i tela umiru, ali ta je
to za mene? Tela dolaze i odlaze u svesnosti, a svesnost sama ima svoj izvor u meni. Ja sam
ivot, a moji su um i telo.
P: Vi kaete da je u temelju sveta potpuni samozaborav. Da bih zaboravio ja moram da se
seam. ta sam zaboravio, da bih se setio? Ja nisam zaboravio da ja jesam.
M: Ovaj "JA JESAM" takoe moe biti deo zablude.
P: Kako to moe biti? Vi mi ne moete dokazati da ja nisam. ak i kad sam ubeen da ja
nisam - ja jesam.
M: Istina ne moe biti dokazana niti nedokazana. Unutar uma vi to moete, a iznad uma
nemate potrebe. U stvarnosti pitanje "ta je stvarnost?" se ne pojavljuje. Manifestovano
(saguna) i nemanifestovano (nirguna) nisu razliiti.
P: U tom sluaju sve je stvarno.
M: Ja sam sve. Kao Ja sam sve je stvarno. Odvojeno od mene nita nije stvarno.
P: Ja ne oseam da je svet rezultat pogreke.
M: Vi to moete rei nakon potpunog istraivanja, ne pre. Naravno, kad vi razaznate i
odbacite sve to je neistinito, ono to ostaje je istinito.
P: Da li ita ostaje?
M: Istinito ostaje. Ali ne budite obmanuti reima!
P: Od pradavnih vremena, u toku bezbrojnih roenja, ja sam gradio i poboljavao i ulepavao
moj svet. On niti je savren, niti je nerealan. To je proces.
M: Vi greite. Svet nema postojanje odvojeno od vas. U svakom momentu on je samo
refleksija (odraz) vas samih. Vi ga stvarate, i vi ga transformiete (razarate).
P: I ponovo se gradi i usavrava.
M: Da bi ga usavrili (poboljali) vi ga morate opovrgnuti. Mora se umreti da bi se ivelo. Ne
postoji ponovno roenje, a da nema smrti (jedino kroz smrt).
P: Va svet moe biti savren. Moj lini svet se usavrava.
M: Va lini univerzum ne postoji sam po sebi. On je samo ogranien i iskrivljen pogled na
stvarnost. Nije univerzum onaj koji treba usavravanje, ve va nain posmatranja.
P: Kako vi gledate na to?
M: To je stanje (pozornica) u kojem se odigrava svetovna drama. Kvalitet predstave, sve ono
to je vano nije ta uesnici govore i rade, ve kako to rade i govore.
P: Ja ne volim tu ideju o igri (lila). Ja bih radije uporedio svet sa radnim poljem u kome smo
mi graditelji.
M: Vi uzimate to suvie ozbiljno. ta ima loe u igri? Vi imate cilj jedino dotle dok niste
kompletni (potpuni); sve dotle punoa, savrenstvo, je cilj. A kada ste vi potpuni (savreni) u
sebi samom, potpuno integrisani (celoviti) iznutra i spolja onda vi uivate univerzum; vi se ne
muite (napreete) uopte.
64
M: Moda se periodi joge i bhoge naizmenino smenjuju, prvo bhogi, zatim jogi, onda
ponovo bhogi, onda ponovo jogi.
P: ta tu moe biti svrha?
M: Slabe elje mogu da se odbace pomou ispitivanja i meditacije, ali jake elje, duboko
ukorenjene moraju biti ispunjene i njihovi plodovi, slatki ili gorki, iskuani.
P: Zato bi mi onda hvalili jogije a nipodatavali bhogije? Svi su jogiji na neki nain.
M: Na ljudskoj skali vrednosti promiljen napor se smatra dostojnim hvale. U stvarnosti oba i
jogi i bhogi slede svoju sopstvenu prirodu saglasno prilikama i mogunostima. Jogijski ivot
je rukovoen jednom eljom - nai Istinu; bhogi slui mnogo gospodara. Ali bhogi postaje
jogi, a jogi moe da se ponovo vrati na put bhoge. Konani rezultat je isti.
P: Buda je rekao da je strahovito vano uti da postoji prosvetljenje, potpuni preobraaj u
svesnosti. Dobra vest se moe uporediti sa iskrom u brodskom tovaru pamuka; polako ali
nemilosrdno ceo tovar ona e pretvoriti u pepeo. Slino e i dobra vest o prosvetljenju, ranije
ili kasnije, doneti preobraaj.
M: Da, prvo sluanje (shravana), zatim pamenje (smarana), razmiljanje (manana) i tako
dalje. Mi smo na poznatom terenu. ovek koji je uo vest postaje jogi, dok ostali nastavljaju u
njihovoj bhogi.
P: Ali vi se slaete da ivei ivot - jednostavno ivei ljudski ivot u svetu, budui roen da
umre i umirui da bude roen - napredan (duhovan) ovek sa svojom istom zapreminom
(masom) nae svoj put upravo kao to reka nae svoj put do mora sa istom masom vode koju
skupi.
M: Pre nego to je postojao svet bila je svest. U svesnosti on je doao u postojanje, u
svesnosti je trajao, i u istoj svesti e nestati. U temelju svega je oseaj "JA JESAM". Stanje
uma: "postoji svet" je drugorazredno, jer da bih bio, ne trebam svet, svet treba mene.
P: elja za ivotom je izvanredna stvar.
M: Ipak, vea je sloboda od zalaganja za ivotom.
P: Sloboda od kamena?
M: Da, sloboda od kamena, i mnogo vie pored toga. Sloboda neograniena i svesna.
P: Da li je linost potrebna za sakupljanje iskustava?
M: U stanju u kakvom ste vi sad, linost je samo prepreka (smetnja). Poistoveivanje sa
telom moe biti dobro za dete, ali istinsko odrastanje (napredovanje) zavisi od sklanjanja tela
s puta. Normalno, ve u ranom periodu ivota treba prerasti elje zasnovane na telesnom. ak
i bhogi, koji ne odbacuje uivanja, ne bi trebalo da tei za onim eljama, koje je ve iskusio.
Navika, elja za ponavljanjem, frustrira oboje i jogija i bhogija.
P: Zato vi smatrate da persona (vyakti) nije od vanosti i ne vrednujete je? Linost je
primarni faktor nae egzistencije. Ona zauzima celokupnu predstavu (ivot u svetu).
M: Sve dok vi ne vidite da je to samo navika, sagraena na seanju, podstaknuta eljom, vi
ete misliti o sebi kao linosti - koja ivi, osea, misli, deluje, odmara se, uiva ili pati.
Postavite sebi pitanje: "da li je to tako?", "ko sam ja?", "ta je iza i iznad svega ovoga?" I
uskoro ete uvideti vau pogreku. A u samoj prirodi pogreke (iluzije) jeste da prestaje da
bude (iluzija) kada se uoi.
P: Jogu ivljenja, samog ivota, moemo nazvati Prirodna Joga (nisarga yoga). To me
podsea na Svevinju Jogu (Adhi Yoga), koja se spominje u Rig-Vedi, i koja je opisana kao
venanje ivota sa umom.
M: ivot koji se ivi misaono (osmiljeno), u punoj svesnosti, je sama po sebi Nisarga Yoga
(Prirodna Joga).
P: ta znai venanje ivota i uma?
M: iveti u spontanoj svesnosti, svesnosti spontanog ivljenja, potpuno zainteresovan za svoj
ivot - sve ovo je ukljueno.
66
P: Sharada Devi, supruga Sri Ramakrine Paramahamse, imala je obiaj da ukori svoje
uenike zbog suvie velikog napora. Ona ih je uporedila sa mangoima na drvetu, koji su
otkinuti pre nego to su sazreli. "Zato uriti?", ona je obino govorila. "Saekajte dok
potpuno ne sazrite, razmekani i slatki."
M: Koliko je ona bila u pravu! Ima ih tako mnogo koji smatraju zoru za podne, trenutno
iskustvo za potpuno ostvarenje i unitavaju ak i ono malo to su ostvarili neumerenim
ponosom. Poniznost i smirenost su bitni za tragaoca (sadhaku), koji je napredan. Jedino
potpuno sazreo gnani (mudrac) moe dopustiti sebi potpunu spontanost.
P: Postoje izgleda kole joge gde je student posle prosvetljenja obavezan da bude u tiini od
7, ili 12, ili 15, ili ak 25 godina! ak je Bhagavan ri Ramana Mahari nametnuo sam sebi
20 godina utanja pre nego to je poeo da poduava.
M: Da, unutarnji plod mora da sazri. Dok se to ne desi, disciplina (sadhana) ivljenja u
svesnosti, mora da se nastavi. Postepeno praksa (sadhana) postaje sve vie i vie suptilna, dok
ne postane potpuno ista.
P: Krinamurti takoe govori o ivljenju u svesnosti.
M: On je uvek ciljao direktno u "bitno" ("osnovno") - "konano". Da, konano sve se joge
zavravaju u vaoj Adhi jogi (Svevinjoj jogi), venanju svesti (neveste) - sa ivotom
(mladoenjom). Svesnost i bie (sat-chit) se susreu u blaenstvu (ananda). Da bi se
blaenstvo rodilo mora postojati spajanje, kontakt, potvrivanje jedinstva u dualnosti.
P: Budha je takoe rekao da je za postizanje nirvane neophodno postojanje ivih bia.
Svesnosti je neophodan ivot da bi rasla.
M: Svet sam po sebi je kontakt (dodir) - ukupnost svih kontakata aktuelizuje se u svesnosti.
Duh dodiruje materiju, a svesnost sledi rezultate. Takva svesnost, kada se uprlja seanjem i
oekivanjem postaje prepreka. isto iskustvo ne vezuje; oekivanje zarobljeno izmeu elje i
straha je neisto (greno) i stvara karmu (sudbinu).
P: Moe li postojati srea u jedinstvu? Ne zahteva li svaka srea obavezno kontakt, prema
tome dualitet?
M: Nema nita loe u dualnosti sve dok ona ne stvara sukob. Mnotvo i razliitost bez sukoba
je radost. U istoj svesnosti je svetost. Za oduevljenje potreban je kontakt. Iznad jedinstva
postojanja je jedinstvo ljubavi. Ljubav je smisao i svrha dualnosti.
P: Ja sam usvojeno dete. Mog pravog oca nisam upoznao. Majka mi je umrla kad sam se
rodio. Moj hranitelj (ouh), zamolio je svoju suprugu, koja nije imala dece, da me usvoje sasvim sluajno. On je jednostavan ovek - poseduje tovarna kolica i vozi. Moja majka je
domaica. Sada imam 24 godine. Poslednjih dve i po godine sam putovao, neumorno,
tragajui. elim da ivim dobrim (potenim) ivotom, svetim ivotom. ta treba da radim?
M: Idite kui, preuzmite teret posla svog oca, pazite na svoje roditelje u njihovoj starosti.
Oenite devojku koja vas eka, budite lojalni, budite jednostavni, budite ponizni. Skrivajte
svoje vrline, ivite smireno.
Pet ula i tri kvaliteta prirode (gune) su vaih osam stupnjeva joge. A "JA JESAM" je
Veliki Podsetnik (mahamantra).
Moete iz njih nauiti sve to vam je potrebno da znate. Budite paljivi, istraujte
neprestano. To je sve.
P: Ako samo ivljenje ivota oslobaa, zato svi nisu osloboeni?
M: Svi e biti osloboeni. Nije vano ta vi ivite, ve kako ivite, to je vano. Ideja
prosvetljenja je od vrlo velike vanosti. Samo saznanje da postoji takva mogunost, menja
potpuno ljudsku perspektivu. To deluje kao zapaljiva ibica u gomili suve strugotine. Svi
veliki uitelji nisu radili nita drugo. Mrvica (iskra) istine moe da sagori planinu lai.
Suprotno je takoe istina. Sunce istine ostaje sakriveno iza oblaka samopoistoveivanja sa
telom.
P: Ovo irenje dobre vesti prosvetljenja izgleda je vrlo vano.
67
Postoje i neki drugi koji su kao ume - bogati, raznoliki, ogromni, puni iznenaenja,
svetovi u njima samima. Mora postojati razlog za ovu raznolikost.
M: Dobro, vi tako kaete. Po vama jedan zadobija podvige (dobrobiti) u svojoj jogi, dok se
drugi rascvetava u bhogi.
P: Nije li to tako? Jogi se plai ivota i traga za mirom, dok je bhogi avanturista, pun duha,
ide napred. Jogi je vezan za jedan ideal, dok je bhogi uvek spreman da istrauje.
M: Stvar je u tome: biti zadovoljan sa malim, ili teiti ka viem. Jogi je ambiciozan
(astoljubiv), dok je bhogi vie pustolov (avanturista). Va bhogi izgleda da je bogatiji i
zanimljiviji, ali to nije tako u realnosti. Jogi je uvek oprezan, kao na otroj ivici noa. On
mora da bude - da zaseca duboko i neno, da bi prodro nepogreivo u mnoge naslage neistine
(obmane).
Bhogi oboava na mnogo oltara; jogi slui samo svom Sopstvu.
Nema svrhe u suprotstavljanju jogija bhogiju. Put koji vodi spolja (u prirodu) pravritti, obavezno prethodi putu povratka (nivritti) - odricanje. Smeno je sedeti, davati
miljenje (prosuivati) i deliti etikete. Sve doprinosi konanom savrenstvu. Neki kau da
postoje tri aspekta stvarnosti: Istina - Mudrost - Blaenstvo. Onaj koji traga za istinom postaje
jogi, onaj koji traga za mudrou postaje gnani (mudrac); onaj ko traga za sreom postaje
ovek od akcije.
P: uli smo o blaenstvu nedualnosti.
M: Takvo blaenstvo je vie od prirode bilo kog mira. Zadovoljstvo i bol su plodovi
delovanja - pravednosti i nepravednosti.
P: ta ini razliku?
M: Razlika je u davanju i grabljenju. Ma kakav da je put prilaza, na kraju svi postaju jedno.
P: Poto ne postoji razlika u cilju, zato postoji razlika u prilazima?
M: Neka svako deluje saglasno svojoj prirodi. Krajnji cilj e biti ostvaren na svaki nain. Sve
vae diskriminacije i klasifikacije su sasvim u redu, ali one ne postoje u mom sluaju.
Kao to opis sna moe biti detaljan i precizan, mada nema neku osnovu, tako i va
obrazac nije nita drugo do vae sopstvene pretpostavke. Vi poinjete sa jednom idejom i
zavravate sa istom idejom u razliitoj odei.
P: Kako vi vidite stvari?
M: Jedna i sve su iste za mene. Ista svesnost (chit) se pojavljuje kao bie (sat) - postojanje i
kao blaenstvo (ananda). Chit (svesnost) u kretanju je Ananada (Blaenstvo). Svesnost (chit)
u mirovanju je bie (postojanje).
P: Vi ipak pravite razliku izmeu kretanja i mirovanja.
M: U tiini govori nerazliitost. Rei donose razliku. Nemanifestovano (nirguna) nema ime,
sva imena se odnose na manifestovano (saguna). Beskorisno je pokuavati reima izraziti ono
to je iznad rei. Svesnost (chidananda) je duh (purusha), svesnost je i materija (prakriti).
Nesavren duh je materija, savrena materija je duh. U poetku, kao i na kraju sve je jedno.
Sve razlike (posebnosti) su u umu (chitta); ne postoji nijedna razlika u stvarnosti (chit) - u
istini. Kretanje i mirovanje su stanja uma i ne mogu postojati bez svojih suprotnosti. Samo po
sebi nita se ne kree, nita ne miruje. Ogromna (alosna) je pogreka pripisivati mentalne
konstrukcije apsolutnom postojanju. Nita ne postoji samo po sebi.
P: Vi izgleda poistoveujete mirovanje sa Svevinjim stanjem.
M: Postoji mirovanje kao stanje postojanja (bia) - atmaram. Prvo dolazi i odlazi, dok je
istinsko mirovanje samo srce (sutina) delovanja. Naalost, jezik je mentalni instrument i
deluje jedino u suprotnostima.
P: Kao svedok, da li vi radite ili mirujete?
M: Svedoenje je iskustvo, a mirovanje je sloboda od iskustva.
P: Mogu li oni koegzistirati, kao uzburkanost talasa i smirenost duboke koegzistencije
(stapanja) u okeanu?
69
M: Iznad uma ne postoji tako neto kao iskustvo. Iskustvo je dualistiko stanje. Vi ne moete
govoriti o stvarnosti kao o iskustvu. Jednom kad se ovo shvati neete vie gledati na bivanje i
postajanje kao odvojene i suprotne. U istini (realnosti) oni su jedno i nerazdvojivo, kao koren
i grane istog drveta. Oboje mogu postojati jedino u svetlosti svesti, koja opet, izranja u javi
(saznanju) oseanja "JA JESAM". Ovo je glavna injenica. Ako ovo izgubite (ne spoznate),
propustili ste sve.
P: Da li je oseaj bivanja (postojanja "JA JESAM") jedino produkt iskustva? Velika objava
(Mahavakya) 'tat sat' nije bilo samo nain pominjanja?
M: to god da je reeno samo je govor. ta god da je zamiljeno samo je misao. Stvarni
smisao je neobjanjiv, mada moe da se iskusi. Mahavakya (tat - sat 3 ) je istina, ali vae ideje
su lane, jer su sve ideje (kalpana) lane.
P: Da li je tvrenje: "Ja sam to" lano?
M: Naravno! Tvrenje je mentalno stanje. U "To" ne postoji "JA JESAM". Sa pravom
spoznajom "JA JESAM" se pojavljuje i "To" je zasenjeno. Ali kao to zvezde blede kada se
sunce raa, i kao to sa suncem dolazi svetlost, tako sa saznanjem Sopstva dolazi blaenstvo
(chidananda). Uzrok blaenstva je traen u "ne - ja" i na taj nain poela je prepreka
(ropstvo).
P: Da li ste vi u vaem svakodnevnom ivotu svesni vaeg stvarnog (istinskog) stanja?
M: Niti svestan, niti nesvestan. Ja ne trebam potvrivanja (ubeivanja). Ja ivim hrabro.
Hrabrost je moja sutina, koja je ljubav ivota. Ja sam osloboen od seanja i oekivanja,
nezabrinut (ravnoduan) time ta ja jesam ili ta nisam. Ja se ne odajem ravoj navici
samoopisivanja; soham i brahmasmi ("Ja sam On", "Ja sam Svevinji") nemaju svrhu za
mene. Ja imam hrabrost da budem nita, i da vidim svet onakav kakav jeste: nita. To zvui
jednostavno, samo pokuajte!
P: Ali, ta vam daje hrabrost?
M: Kako su izopaeni vai pogledi (shvatanja)!? Treba li hrabrost da bude dta? Vae pitanje
sadri u sebi to da je uznemirenost normalno stanje, a da je hrabrost nenormalna. To je
poseban krug. Uznemirenost i iekivanje su roeni od imaginacije (zamiljanja) - Ja sam
slobodan od oboje. Ja sam jednostavno postojanje i nemam potrebe za niim da bih se na to
oslanjao.
P: Ako vi ne znate sebe, od koje je svrhe vae postojanje (bie) vama? Da biste bili sreni sa
onim to ste, morate znati ono to jeste.
M: Postojanje (bie) sija kao saznanje, saznavanje je toplota (sutina) u ljubavi. To je sve
jedno. Vi zamiljate odvojenosti i zabrinjavate sebe pitanjima. Ne zabrinjavajte sebe previe
formulacijama (opisivanjima). isto postojanje (bie) ne moe biti opisano.
P: Ako stvar nije saznata i iskuana, nije od koristi za mene. Ona mora postati deo mog
iskustva, pre svega.
M: Vi srozavate realnost (istinu) na nivo iskustva. Kako moe realnost (istina) zavisiti od
iskustva, kad je ona sam temelj (na kome su) iskustva (uopte mogua). Realnost (istina) je u
samoj injenici iskustva, ne u njegovoj prirodi. Iskustvo je, na kraju krajeva, stanje uma, dok
postojanje (istina) sigurno nije stanje uma.
P: Ponovo sam zbunjen. Da li je postojanje odvojeno od saznanja?
M: Odvojenost je pojavljivanje (spoljanost). Kao to san nije odvojen od snevaa, tako i
saznanje nije odvojeno od postojanja (bia). San je sanja, saznavanje je znalac, razlika je
samo verbalna.
Tat je takvost ili postojanje, prevodi se kao 'to'. Sat je isto bie, koje je, opet, smo postojanje. Otuda njihov
identitet. Smisao je da je najvie bie ono to jeste, ovde i sada; da bie i sutina nisu razliiti niti skriveni. (I.
A.)
70
P: I jedno i drugo. Ponekad oseam sebe da nisam ni telo, ni um, ve jedno jedino svevidee
oko. Kada idem dublje u to, vidim sebe da sam sve to vidim i svet i ja postajemo jedno.
M: Vrlo dobro, a ta je sa eljama? Imate li neke?
P: Da, one dolaze kratko i povrno.
M: I ta vi radite sa njima?
P: ta mogu da radim? One dolaze, one odlaze. Ja ih posmatram. Ponekad ja vidim moje telo
i moj um kako su angaovani u njihovom ispunjavanju.
M: Koje su elje bile ispunjene?
P: One su deo sveta u kojem ivim. One su upravo tamo kao drvee i oblaci.
M: Nisu li one znak neke nesavrenosti?
P: Zato bi one bile to? One su takve kakve jesu, a ja sam onakav kakav sam. Kako moe
pojavljivanje i nestajanje elja uticati na mene? Naravno one utiu na oblik i sadraj uma.
M: Vrlo dobro. ta je vaa profesija?
P: Ja sam zatvorski slubenik (brine o bivim zatvorenicima).
M: ta to znai?
P: Maloletni okrivljeni se putaju na probni rad i postoje posebne ustanove i slubenici
(zatvorski) koji posmatraju njihovo ponaanje i pomau im da dobiju obuku (osposobljavanje)
i nau posao.
M: Morate li vi da radite.
P: Ko radi? Rad se deava.
M: Imate li potrebu da radite?
P: Rad mi je potreban zbog novca. Ja ga volim, jer me on dovodi u kontakt sa ivim biima.
M: Zato vam oni trebaju?
P: Oni mogu mene da trebaju i to je njihova sudbina, koja ini da ja uzimam da radim. To je
ivot na kraju krajeva.
M: Kako ste vi dospeli u sadanje stanje?
P: Uenja Sri Ramana Maharshija su me dovela na moj put. Zatim sam sreo Douglasa
Hardinga, koji mi je pomogao pokazavi mi kako da radim na pitanju: "Ko sam ja?"
M: Da li je to bilo odjedanput ili postepeno?
P: To je bilo sasvim iznenada. Kao neto zaboravljeno to se vratilo nazad u um. Ili kao
iznenadni bljesak razumevanja. "Kako jednostavno", rekao sam, "kako jednostavno; ja nisam
ono to sam mislio da sam! Ja nisam ni posmatra ni posmatrano; ja sam samo posmatranje."
M: ak ne ni posmatranje, ve onaj koji ini to posmatranje moguim.
P: ta je ljubav?
M: Kad je oseaj razlike u odvojenosti odsutan, to moete nazvati ljubav.
P: Zato je toliki naglasak na ljubav izmeu mukarca i ene?
M: Zato to je elemenat (osnov) sree u tome tako naglaen.
P: Nije li to u svakoj ljubavi?
M: Ne obavezno. Ljubav moe izazvati bol. Tada vi to zovete saoseanje.
P: ta je srea?
M: Harmonija izmeu spoljanjeg i unutranjeg je srea. S druge strane, identifikovanje sa
spoljnim uzrocima (stvarima) je patnja.
P: Kako se deava identifikovanje?
M: Sopstvo po svojoj prirodi zna jedino sebe. Zbog nemanja iskustva to god ono opazi to
smatra da je ono samo. Povreeno, ono ui da pazi (viveka) i da ivi smo (vairagya). Kada
ispravno ponaanje (uparati) postane normalno, snana unutarnja tenja (mukmuksutva)
pokree ga da traga za svojim izvorom. Svea (svetlost) tela je upaljena i sve postaje jasno i
svetlo (atmaprakash).
P: ta je stvarni uzrok patnje?
72
73
M: ak i napor je deo toga (prirodnog procesa). Kada neznanje postane uporno (tvrdoglavo) i
teko (gorko), a karakter postane izopaen, napor i bol od toga postaju neizbeni. U potpunoj
poslunosti (saglasnosti) prirodi nema napora. Seme duhovnog ivota raste u tiini i u mraku
do svog odreenog asa.
P: Mi smo sluajno naili na neke velike ljude, koji su u njihovim starim godinama postali
detinjasti, sitniavi, svadljivi i pakosni. Kako su mogli toliko da se pogoraju?
M: Oni nisu bili savreni jogiji, te nisu imali potpunu kontrolu nad svojim telima. Ili, oni
moda nisu vodili brigu da zatite svoja tela od prirodnog propadanja. Ne mogu se donositi
zakljuci bez razumevanja svih faktora. Povrh svega, ne mogu se donositi osude o
inferiornosti ili superiornosti. Mladost ima u sebi vie vitalnosti (prane) nego mudrosti
(gnane).
P: Neko moe ostareti, ali zato treba da izgubi svu opreznost i sposobnost razluivanja?
M: Svesnost i nesvesnost, dok su u telu, zavise od stanja mozga. Ali je Sopstvo iznad oba,
iznad mozga, iznad uma. Pogreka instrumenta se ne odnosi (ne utie) na njegovog korisnika.
P: uo sam da realizovan ovek nee nikad da se ponaa neprikladno. On e se uvek ponaati
na primeran nain.
M: Ko je odredio ta je primereno? Zato se ne bi osloboen ovek ponaao mimo utvrenih
konvencija? Onog momenta kada on postane predvidljiv, on ne moe biti slobodan. Njegova
sloboda lei u njegovom biu slobodnom da ispuni potrebu trenutka, da se povinuje nunosti
situacije. Sloboda koja podrazumeva da se radi ta se hoe je zaista nesloboda (zatvor), dok
biti slobodan da se radi ta se mora, ta je ispravno, je stvarna sloboda.
P: Ipak, mora postojati neki nain da se prepozna ko je realizovan, a ko nije. Ako se jedan ne
razlikuje od drugog, od koje je onda on koristi?
M: Onaj ko zna sebe (ostvareni) ne sumnja u to, niti ga je briga da li drugi prepoznaju
njegovo stanje ili ne. Redak je ostvaren ovek koji otkriva svoje samoostvarenje i sreni su
oni koji ga sretnu, jer to on ini za njihovu trajnu dobrobit.
P: Kad se ovek osvrne okolo, on je zaprepaen sa koliinom nepotrebne patnje koja se
stalno obnavlja. Ljudi kojima bi trebalo pomoi ne dobijaju pomo. Zamislite veliko bolniko
odeljenje puno neizleivih, koji se prevru i stenju. Da vi imate vlast da ih ubijete sve i
zavrite njihovu patnju, da li biste to uradili?
M: Ja bih to ostavio njima da odlue.
P: Ali, ako je njihova sudbina da pate, kako vi moete ometati sudbinu?
M: Njihova sudbina je ono to se desi. Ne postoji spreavanje sudbine. Vi elite da kaete da
je svaiji ivot potpuno odreen pri njegovom roenju? Kakva udna ideja! Kada bi to bilo
tako, mo koja to odreuje bi se postarala za to da niko ne pati.
P: A ta je sa uzrokom i posledicom?
M: Svaki trenutak sadri celinu prolosti i stvara celinu budunosti.
P: Da li prolost i budunost postoje?
M: Jedino u umu. Vreme je u umu, prostor je u umu. Zakon uzroka i posledice je takoe
nain miljenja. U stvarnosti, sve je ovde i sada, i sve je jedno. Mnotvo i razliitost su jedino
u umu.
P: Ipak, vi ste u situaciji da doivite patnju, ak i kroz raspadanje neizleivo bolesnog tela.
M: Opet vi gledate spolja, dok ja gledam iznutra. Ja ne vidim paenike, ja sam paenik. Ja
znam njega iznutra i radim ono to je ispravno spontano i beznaporno. Ja ne sledim pravila
niti ih postavljam. Ja plovim sa ivotom - veno i nezadrivo.
P: Opet vi izgledate vrlo praktini sa punom kontrolom vae neposredne okoline.
M: ta drugo vi oekujete od mene da budem? Nespretan ovek?
P: Ipak, vi ne moete pomoi mnogo drugome?!
M: Sigurno, ja mogu pomoi. Vi takoe moete pomoi. Svako moe da pomogne. Ali patnja
se ponovo sve vreme stvara. ovek jedino moe da uniti u sebi koren bola. Drugi jedino
75
mogu pomoi oko bola, ali ne sa njegovim uzrokom, koji je velika glupost oveka
(oveanstva).
P: Da li ova glupost moe ikada da doe do svog kraja?
M: U oveku naravno, svakog momenta. U ljudskom rodu - kao to znamo - posle mnogo,
vrlo mnogo godina. U kreaciji - nikad, jer je sama kreacija (svet) ukorenjena u neznanju.
Neznanje i neznanje da se ne zna uzrok je ovekove beskonane patnje.
P: uli smo o velikim Avatarima, spasiocima sveta.
M: Da li oni spasavaju? Oni dolaze i odlaze - a svet ne napreduje. Naravno, oni ine mnogo i
otvaraju nove dimenzije u ljudskom umu. Ali govoriti o spasavanju sveta je preuveliavanje.
P: Ima li spasa za svet?
M: iji svet elite da spasete? Svet vae sopstvene projekcije (zamisli)? Spasite ga sami! Moj
svet? Pokaite mi moj svet i ja u se pozabaviti s njim. Ja nisam svestan nijednog sveta
odvojenog od mene samog, za koji bi ja bio slobodan da ga spasem ili ne spasem. Kakav
posao imate vi u spasavanju sveta, kad ceo svet ima potrebu da bude spasen od vas? Izaite iz
slike i vidite da li je neto ostalo da se spase.
P: Vi izgleda naglaavate misao da bez vas i va svet ne bi postojao i prema tome jedina stvar
koju vi moete da uradite je da zavrite predstavu. To nije izlaz. ak i ako je svet bio moja
sopstvena tvorevina, ovo znanje ga ne spasava. To ga jedino objanjava. Pitanje ostaje: zato
sam ja stvorio takav bedan svet i ta mogu da uradim da ga promenim? Vi izgleda kaete:
zaboravite to sve i divite se svojoj sopstvenoj slavi. Sigurno da vi to ne mislite. Opis bolesti i
njenih uzroka ne lei je. Ono to mi trebamo je prava medicina.
M: Opis i uzrok jesu lek za bolest prouzrokovanu tupou i glupou. Upravo kao i kod
mna, bolest se lei dobavljanjem nedostajueg faktora, tako se i bolesti ivljenja lee sa
dobrom dozom inteligentne (mudre) nevezanosti (viveka - vairagya) - razluivanjem i
nevezanou (za telo i materijalna dobra).
P: Ne moete spasti svet propovedajui savete o savrenstvu. Ljudi su onakvi kakvi su.
Moraju li oni patiti?
M: Sve dotle dok su oni onakvi kakvi su, ne postoji spas od patnje, otklonite oseaj
odvojenosti i nee biti sukoba.
P: tampana poruka moe biti samo papir i mastilo. Tekst je od znaaja. Analizirajui svet u
elementima (delovima) i kvalitetima mi proputamo najvanije - njegov smisao. Vaa
redukcija svega na san ne obazire se na razliku sna jednog insekta i sna jednog poete. Sve je
san svakoga. Ali svi nisu jednaki.
M: Snovi nisu jednaki, ali je sanjar jedan (isti). Ja sam insekt, ja sam poeta - u snu. Ali u
stvarnosti ja nisam ni jedno ni drugo, Ja sam iznad svih snova. Ja sam svetlost u kojoj se svi
snovi pojavljuju. Ja sam i u snu i van sna oboje. Kao to ovek kad ima glavobolju zna za bol
i takoe zna da on nije taj bol, tako isto ja znam san, sebe koji sanja i sebe koji ne sanja - sve
u isto vreme. Ja sam uvek ono to sam, pre, u toku, i posle sna. Ali ono to vidim u snu ja
nisam.
P: To je sve stvar zamiljanja. Neko zamilja da sanja, drugi zamilja da je budan. Nisu li oba
isto?
M: Isto, i nisu isto. Budnost kao period izmeu dva sna je, naravno, deo sanjanja. Budnost
kao stanje (stabilnog) oslonca i bezvremeno prebivanje u stvarnosti nema nita sa sanjanjem.
U tom smislu ja nikad ne sanjam, niti u ikad sanjati.
P: Ako su oba, i san i bekstvo od sna, imaginacije, gde je izlaz?
M: Nema potrebe za izlazom! Zar ne vidite da je izlaz opet deo sna? Sve to morate da inite
je da vidite san kao san.
P: Ako ponem da odbacujem sve kao san, gde e me to odvesti?
M: Gde da vas to odvede, to e opet biti san. Sama ideja odlaska iznad sna je iluzorna
(besmislena). Zato ii bilo gde? Samo shvatite da sanjate san koji vi nazivate svetom, i
76
prestanite da traite izlaz. San nije va problem. Va problem je da vi kao deo vaeg sna, a ne
drugog, volite sve, ili nita od toga, i prekinite da se alite. Kada budete videli san kao san, vi
ste uradili sve to treba da se uradi.
P: Da li je sanjanje prouzrokovano miljenjem?
M: Sve je igra misli. U stanju bez misli - nirvikalpa samadhiju - nita se ne opaa. Osnovna
misao je: "JA JESAM". Ona raspruje stanje iste svesti i praena je bezbrojnim senzacijama
i opaanjima, oseanjima i idejama koje u njihovoj sveukupnosti vide Boga i njegov svet. "JA
JESAM" ostaje kao svedok, ali to je po Bojoj volji da se sve deava.
P: Zato ne po mojoj volji?
M: Ponovo ste podelili sebe na Boga i svedoka. Oboje su jedno.
Objektivno se nita ne deava, sva deavanja u svetu su projekcija tj. tumaenja uma. Objektivno postoji samo
Jedno koje je sve i uvek je celovito. Um nije takav ve ima iluziju izdvojenosti, podeljen je i neuravnoteen pa
takva svoja stanja projektuje van, na svet, i vidi mnotvo objekata u sukobu. Otuda i njegova greka da ne moe,
ili da uopte treba da utie na zbivanja u svetu. (Prim. I. A.)
78
ovekova svrha nije da bude samo ivo bie, ogranieno telom i umom, ve da bude olienje Duha koji sve
omoguava. U oveku se Duh manifestuje kao izvor svesti, tano mesto tog izvora je svest o samom postojanju
ili 'Ja jesam'. (Prim. I. A.)
79
M: Ne, ne razlikujemo se. Razlika je jedino u umu i privremena je. Ja sam bio kao vi, vi ete
biti kao ja.
P: Bog je stvorio najraznovrsniji svet.
M: Razlika je jedino u vama. Sagledajte sebe onakvog kakvi ste (u biti) i videete svet
onakav kakav jeste - nedeljiv, neopisiv. Vaa sopstvena kreativna snaga projektuje (stvara) od
toga sliku i sva vaa pitanja se odnose na sliku (koja zamenjuje dogaaj - stvarnost).
P: Tibetanski jogi je napisao da je Bog stvorio svet sa svrhom i da ga vodi po planu. Svrha je
dobra, a plan je najmudriji, najsavreniji.
M: Sve je to privremeno, dok se ja bavim sa venim. Bogovi i njihovi univerzumi dolaze i
prolaze, Avatari prate jedan drugog u beskonanom nizu, i na kraju se vraamo izvoru. Ja
govorim samo o bezvremenom izvoru svih Bogova sa svim njihovim univerzumima, u
prolosti, sadanjosti i budunosti.
P: Da li ih vi znate sve? Da li ih se seate?
M: Kad nekoliko glumaca igraju ale radi, ta tu onda ima da se vidi ili zapamti?
P: Zato je pola oveanstva muko, a pola ensko?
M: Zbog njihove sree. Impersonalno - bezlino (avyakta) postalo je lino - personalno
(vyakta) u cilju sree u meusobnom odnosu (povezanosti). Milou moga Gurua ja mogu da
gledam na impersonalno (bezlino), a isto tako i na lino (personalno). Oboje su jedno za
mene. U ivotu se personalno stapa (integrie) sa impersonalnim (bezlinim).
P: Kako se personalno pojavljuje iz bezlinog (impersonalnog)?
M: Oboje su aspekti jedne realnosti. Nije ispravno govoriti o jednom, a ne uzimati u obzir
drugo. Sve ove ideje pripadaju budnom (mentalnom) stanju (javi).
P: ta donosi budno stanje (java)?
M: U temelju svih kreacija lei elja. elja i imaginacija (mata) gaje i pojaavaju jedna
drugu. etvrto stanje (turiya) je stanje istog (potpunog) svedoenja, nepristrasne stvarnosti
(budnosti), bestrasno i neiskazivo (bez rei). To je kao prostor (vasiona) nepromenjen od bilo
ega to sadri. Telesne i mentalne nevolje ga ne dotiu (uznemiruju) - one su napolju "tamo",
dok je svedok uvek "ovde". 7
P: ta je realno (stvarno): subjektivno (lino) ili objektivno (bezlino)? Ja sam naklonjen
misli da verujem da je objektivni univerzum realan (stvaran), i da je moj subjektivni svet i
psiha promenljivi i prolazni. Vi izgleda tvrdite da je realnost vaa unutranjost, subjektivna
stanja i negirate svu realnost, konkretan, spoljanji svet.
M: Oba, i subjektivni i objektivni su promenljivi i prolazni. Nema niega istinskog (realnog)
u njima. Naite stalno u prolaznom, jedan stalni faktor (inilac) u svakom iskustvu.
P: ta je to stalni faktor (inilac)?
M: Moete mu davati razliita imena i oznaavati ga na mnogo naina, ali vam to nee
pomoi mnogo dok ne budete u stanju da vidite. ovek slabog vida nee videti papagaja na
grani drveta, ma koliko vi pokuavali da ga podstiete da vidi. U najboljem sluaju on e
videti va uperen prst. Prvo proistite vau viziju, vidno polje, nauite da vidite, umesto da
buljite, zurite, i vi ete primetiti, opaziti papagaja. Takoe morate biti eljni da vidite. Vama
je potrebno oboje, i jasnoa i ozbiljnost za samootkrivanje, samospoznaju. Vama je potrebna
zrelost srca i uma, koja se zadobija kroz ozbiljnu primenu u svakodnevnom ivotu, da bi bilo
ta, ak i najmanje, mogli razumeti. Ne postoji tako neto kao kompromis u jogi.
Ako vi elite da zgreite, greite svesno i otvoreno. Greke takoe imaju svoj nauk,
lekcije, da naue ozbiljnog grenika, kao vrline - pravog sveca.
Prvo stanje je stanje dubokog sna bez snova. Drugo stanje je sanjanje. Tree stanje je java ili dnevna budnost.
etvrto stanje (turiya) je stanje iste, transcendentalne svesti koja svedoi ovim trima stanjima, postie se
meditacijom. (Prim. I. A.)
80
M: Strah i pohlepa prouzrokuju zloupotrebu uma. Ispravno korienje uma je u slubi ljubavi,
ivota, istine i lepote.
P: Lake je rei nego uraditi. Ljubav, istina, ovek dobre volje - kakav luksuz, rasko. Nama
je potrebno mnogo toga da bi popravili svet, ali ko e to obezbediti, kako to ostvariti?
M: Moete provesti venost traei istinu na sve strane, kao i ljubav, dobru volju i
inteligenciju, moliti Boga i proklinjati oveka - ali sve uzalud. Morate poeti u sebi, sa samim
sobom - ovo je neumoljiv zakon. Ne moete promeniti sliku, izgled, bez promene lica. Prvo
shvatite da je va svet samo odraz vas samih i prestanite traiti pogreke u odrazu.
Pazite na sebe, postavite se ispravno - mentalno i emocionalno. Fiziko e to pratiti
automatski. Vi govorite toliko mnogo o reformama: ekonomskim, drutvenim, politikim.
Pustite na miru reforme i brinite o reformatoru. Kakvu vrstu sveta moe da stvori ovek, koji
je glup, pohlepan, bez srca, bezduan?
P: Ako moramo da ekamo na promenu srca, moraemo da ekamo neodreeno. Va je savet
o savrenstvu, takoe i bez nade, oaja. Kada je sve savreno i svet je savren. Kakva
beskorisna oevidna istina!
M: Ja nisam to rekao. Ne moete promeniti svet pre nego to promenite sebe. Ja nisam rekao
pre nego to se promene svi. To niti je neophodno, niti je mogue promeniti druge. Ali ako vi
moete promeniti sebe vi ete uvideti da druga promena nije ni potrebna. Da biste promenili
sliku vi samo menjate film, ne menjate filmsko platno!
P: Kako moete biti sigurni u to? Kako znate da je istina ono to kaete?
M: Ne samo da sam siguran u sebe, ja sam siguran i u vas. Sve to treba da uradite je da
prestanete da tragate izvan vas za onim to se jedino moe nai u vama, unutar vas. Postavite
ispravno vau viziju pre nego to ponete da tragate. Vi patite od akutnog nesporazuma,
zablude. Proistite va um, proistite vae srce, osvetite, posvetite va ivot, ovo je najbri put
da promenite va svet.
P: ivelo je i umrlo tako mnogo svetaca i mistika. Oni nisu promenili moj svet.
M: Kako bi oni to mogli? Va svet nije njihov, niti njihov va.
P: Sigurno da postoji stvarni svet zajedniki za sve.
M: Svet stvari, energije i materije? ak i da je bio takav zajedniki svet stvari i sila, to nije
svet u kome mi ivimo. Na je svet od oseanja i ideja, od privlanosti i odbojnosti, skala
vrednosti, motiva i inicijativa, potpuno mentalni svet. Bioloki nae su potrebe veoma male,
nai problemi su drugoga reda. Problemi stvoreni od elja i strahova i pogrenih ideja mogu
biti reeni samo na nivou uma. Vi morate pobediti svoj sopstveni um i zbog toga vi morate ii
iznad njega.
P: ta to znai otii iznad uma?
M: Vi ste otili iznad tela, niste li? Vi ne pratite aktivno vae varenje, cirkulaciju i
eliminaciju. Oni su postali automatski. Na isti nain um treba da radi automatski, bez
zahtevanja panje. Ovo se nee desiti dok um ne bude radio besprekorno, bez greke.
Mi smo veinu naeg vremena u umu i telesnoj svesnosti, jer oni neprestano zovu u
pomo. Bol i patnja su jedini telesni i umni pozivi za panjom. Da biste otili iznad tela
morate biti zdravi, da biste otili iznad uma, morate imati um u savrenom stanju. Vi ne
moete napustiti, ostaviti za sobom zbrku i otii iznad. Nered e vas zgrabiti, utopiti.
"Poistite, pokupite vae smee" - izgleda da treba da bude univerzalni zakon. I takoe, samo
zakon!
P: Da li mi dozvoljavate da Vas pitam, kako ste Vi otili iznad uma?
M: Milou moga Gurua.
P: Kako je izgledala, u emu se ogledala njegova milost?
M: Rekao mi je ono to je istina.
P: ta vam je rekao va Guru?
M: Rekao mi je da sam Svevinja Stvarnost.
83
Tri stanja uma su: dubok san bez snova, sanjanje i java.
85
P: injenica je da vas ja sada i ovde pitam: kada se konstatacija Ja sam telo pojavila? Pri
mom roenju? Ili ovog jutra?
M: Sada.
P: Ali ja se seam da sam to oseanje imao i jue takoe.
M: Seanje od jue je jedino danas.
P: Ali sigurno da ja postojim u vremenu. Imam i prolost i budunost.
M: To je kako vi zamiljate - sada.
P: Mora da postoji poetak.
M: Sada.
P: A ta je sa svretkom, krajem?
M: Ono to nema poetka, ne moe se zavriti.
P: Ali ja sam svestan moga pitanja.
M: Na lano pitanje se ne moe odgovoriti. Ono jedino moe biti vieno kao pogreno, lano.
P: Za mene ono je realno.
M: Kad vam se ono uinilo realnim? Sada.
P: Da, ono je sasvim stvarno meni - sada.
M: ta je realno u vaem pitanju? To je stanje uma. Nijedno stanje uma ne moe biti realno
kao ni um sam. Da li je um realan, istinit? To je samo skup stanja, a svako od njih je prolazno.
Kako moe niz, skup prolaznih stanja biti smatran realnim, istinitim?
P: Kao perle na niski, dogaaji slede dogaaje - veno, zauvek.
M: Oni su svi postavljeni na osnovnoj ideji: Ja sam telo. Ali isto tako i ovo je mentalno
stanje koje je prolazno. Ono dolazi i odlazi kao i druga stanja. Iluzija, obmana da smo telo-um
je tu jedino zato to nije istraivana, ispitivana. Neistraivanje je konac - nit na kome su sva
stanja uma postavljena. To je kao mrak u zatvorenoj sobi. On je tu oigledno. Ali kad se soba
otvori, gde on odlazi? On ne ide nikud, jer on nije bio tu. Sva stanja uma, sva imena i oblici
postojanja su utemeljeni u neistraivanju, netraganju, u lakovernoj imaginaciji.
Ispravno je rei: JA JESAM, ali rei: Ja sam ovo, ja sam ono, znak je neistraivanja,
mentalne slabosti ili letargije, zaboravnosti.
P: Ako je sve svetlo, kako se mrak pojavljuje? Kako moe biti mraka usred svetlosti?
M: Ne postoji tama usred svetlosti. Zaborav Sebe je mrak, tama. Kada smo apsorbovani,
zadubljeni u druge stvari, u ne-Sopstvo, mi zaboravljamo sebe. Nema niega neprirodnog u
tome. Ali zato zaboraviti Sopstvo zbog neumerenosti i vezanosti? Mudrost postoji u stalnom
nezaboravljanju Sopstva, kao veno prisutnog izvora oboje: iskuenika i njegovog iskustva.
P: U mom sadanjem stanju ja sam telo ideja dolazi spontano, prirodno, dok ideja ja sam
isto Sopstvo mora biti nametnuta umu kao neto istinito, ali ne i doivljeno, iskuano.
M: Da, sadhana, praksa, se sastoji u prisilnom, nametnutom, podseanju osobe na njeno isto
postojanje, bit', da ona nije nita odvojeno, posebno, niti je suma posebnosti, pojedinosti,
niti ak i totalitet, sveukupnost, posebnosti, koji sainjava univerzum. Sve postoji u umu, ak
je i telo jedan sklop u umu od velikog broja ulnih opaaja, percepcija, a svako opaanje je
takoe mentalno stanje. Ako vi kaete: Ja sam telo, pokaite to.
P: Evo ga, tu je.
M: Jedino kada vi mislite o njemu. Oboje, i um i telo su prekidana, naizmenina stanja. Suma
ukupnosti ovih odsjaja, javljanja, stvara iluziju postojanja. Istraite ta je stalno u prolaznom,
stvarno u nestvarnom. To je sadhana, duhovna praksa.
P: injenica je da ja mislim o sebi kao o telu.
M: Mislite o sebi na bilo koji nain. Jedino nemojte uzimati ideju tela u slici. Postoji samo
tok opaaja, seanja i stvaranja ideja. Telo je apstrakcija, saetak - uoptenost, stvorena
naom tendencijom, namerom, da tragamo za jedinstvom u razliitosti to opet nije pogreno.
P: Meni je reeno, da je misliti: Ja sam telo, oteenje, nedostatak uma.
86
M: Zato tako govoriti? Takvi iskazi stvaraju probleme. Sopstvo je izvor svega, i za sve krajnje odredite. Nita nije spoljanje.
P: Kada ideja o telu postane opsesivna, nije li ona sasvim pogrena.
M: Nema nita pogreno u ideji o telu, niti ak u ideji Ja sam telo. Ali, ograniavati sebe
samo na telo je pogreno.
U stvarnosti, svo postojanje, svaki oblik je moj sopstveni, u mojoj svesnosti. Ja ne
mogu rei ta sam ja, jer rei mogu opisati samo ono to ja nisam.
Ja jesam, i poto ja jesam, sve jeste. Ali ja sam iznad svesnosti, i prema tome, u
svesnosti ja ne mogu rei da ja jesam.
Ipak, ja jesam. Pitanje: ko sam ja? nema odgovor. Nijedno iskustvo ne moe da
odgovori na to, jer je Sopstvo iznad iskustva.
P: Ipak, pitanje: ko sam ja? mora biti od neke koristi.
M: Ono nema odgovor u svesnosti i, zato, pomae da se ode iznad svesnosti.
P: Ja sam ovde - u ovom trenutku. ta je realno, stvarno u tome, a ta nije? Sada, molim vas,
nemojte mi rei da je moje pitanje pogreno. Ispitivanje mojih pitanja nee me odvesti nigde.
M: Vae pitanje nije pogreno. Ono je nepotrebno! Vi kaete: Ovde i sad ja jesam! Stanite
tu, ovo je realno, stvarno. Ne izvrite injenicu u pitanje. Tu lei vaa pogreka. Vi niste ni
znanje ni neznanje, niti um niti materija, ne pokuavajte da opiete sebe u izrazima uma i
materije.
P: Upravo sad je doao deko do vas sa problemom. Vi ste mu rekli nekoliko rei i on je
otiao. Da li ste mu pomogli?
M: Naravno.
P: Kako moete biti sigurni?
M: Nema potrebe da znam. To se odvija samo od sebe.
P: Ipak, vi ste napravili zakljuak. Na emu je on zasnovan?
M: Na onome to mi ljudi kau. Ali vi ste onaj ko trai dokaze. Ja ih ne trebam. Postavljanje
stvari ispravno lei u samoj mojoj prirodi, koja je sathyam, shivam, sundaram - istina,
dobrota, lepota.
P: Kada ovek doe do vas po savet i vi mu date savet, odakle to dolazi i sa kojom snagom to
pomae?
M: Njegovo sopstveno bie utie na njegov um i podstie odgovor.
P: A koja je vaa uloga?
M: U meni se sastaju ovek i njegovo Sopstvo.
P: Zato Sopstvo ne pomogne oveku bez vas?
M: Ali ja sam Sopstvo! Vi mene zamiljate kao odvojenog, otuda vae pitanje. Ne postoji
Moje Sopstvo i njegovo Sopstvo. Postoji Sopstvo, jedino Sopstvo svega. Obmanuti
razlikom imena i oblika, umova i tela, vi zamiljate mnotvo, viestruka Sopstva. Mi oboje
smo Sopstvo, ali vi izgleda niste u to ubeeni. Ovaj razgovor personalnog sopstva i
univerzalnog Sopstva, je ueniki stepen, faza, idite iznad, ne budite u orsokaku dualnosti.
P: Vratimo se ka oveku u potrebi za pomoi. On dolazi kod vas.
M: Ako on dolazi, on je siguran da e dobiti pomo. Jer je on predodreen da dobije pomo,
on dolazi. Nema niega nestvarnog, tajanstvenog, u tome. Ja ne mogu pomoi nekima, a
druge odbiti. Svi koji dou dobijaju pomo, jer takav je zakon. Jedino oblik pomoi je
promenljiv zavisno od potrebe.
P: Zato on mora doi ovde da dobije savet? Moe li ga on dobiti iznutra?
M: On nee sluati. Njegov um je okrenut napolje. Ali, u stvari, ovo iskustvo je u umu, i sam
njegov dolazak k meni i dobijena pomo je sve unutar njega samog; umesto da pronae
odgovor u sebi samom, on zamilja odgovor od spolja. Za mene ne postojim ja, nema oveka i
nema davanja. Sve ovo je samo treperenje u umu. Ja sam beskonani mir i tiina u kojima se
87
nita ne pojavljuje, jer sve to se pojavi - nestane. Niko ne dolazi po pomo, niko ne daje
pomo, niko ne dobija pomo. Sve je to samo ispoljavanje, pokazivanje, u svesnosti.
P: Ipak, snaga, mo, za pomo je tu i tu je neko ili neto to ispoljava tu mo, snagu, nazvali
to Bog ili Sopstvo ili Univerzalni Um. Ime nije bitno, vano, ali injenica, delo, jeste.
M: Ovo je stav, miljenje, koje ima telo-um. isti um vidi stvari onakvim kakve jesu. Mehuri,
klobuci u svesnosti. Ovi mehuri se pojavljuju, nestaju i ponovo pojavljuju a da nemaju
stvarno postojanje, bit. Nikakav poseban uzrok ne moe biti pripisan, dodeljen njima, jer
svaki je prouzrokovan sa svim i utie na sve. Svaki mehur je telo, i sva ta tela su moja.
P: Da li hoete da kaete da imate mo da sve uradite ispravno?
M: Ne postoji snaga, mo, koja je odvojena od mene. Ona je ugraena, nerazdvojna, u samu
moju prirodu. Nazovite to kreativnou. Od grumena zlata vi moete napraviti puno
ornamenata, ukrasa, svaki e sadrati zlato. Slino, u ma kojoj se ulozi mogu pojaviti i ma
koju funkciju mogu da obavljam, ja ostajem ono to sam, "JA JESAM" nepokretan, stabilan,
neuzdrman, netaknut, nezavisan. Ono to vi nazivate Univerzum, priroda, je moja spontana
kreativnost, togod da se desi, deava se. Ali, takva je moja priroda, da se sve zavrava u
radosti.
P: Ja imam sluaj deaka koji je oslepeo jer ga je njegova glupa majka hranila metil
alkoholom. Ja sam vas zamolio da mu pomognete. Vi ste prepuni samilosti, oevidno, eljni
da pomognete. Kakvom snagom, moi, vi moete pomoi njemu?
M: Njegov sluaj je registrovan, zabeleen u svesnosti. On je tamo - neizbrisivo. Svesnost e
delovati.
P: Da li ini neku razliku da vas ja zamolim za pomo?
M: Vae pitanje je deo deakove slepoe. Poto je on slep, vi pitate. Vi niste dodali nita.
P: Ali, vaa pomo e biti novi faktor?
M: Ne, sve je sadrano u deakovoj slepoi. Sve je u tome - majka, deak, vi i ja, i sve drugo.
To je jedan dogaaj.
P: Vi hoete da kaete da je i pored nae diskusije deakov sluaj bio predodreen, unapred
odreen?
M: Kako drugaije? Stvari sadre svoju budunost. Deko se pojavio u svesnosti. Ja sam
iznad. Ja ne izdajem nareenja svesnosti. Ja znam da je u prirodi svesti, duhovnoj, da postavi
stvari ispravno. Neka svesnost pazi na svoju kreaciju! Deakov bol, vae saaljenje,
saoseanje, moje sluanje i svesnost deluju - sve to je jedna jedina injenica - ne razdvajajte
to na komponente da bi onda postavljali pitanja.
P: Kako udno va um funkcionie.
M: Vi ste udni, ne ja. Ja sam normalan. Ja vidim stvari onakvim kakve jesu, i otkuda, Ja
nisam uplaen od njih. Ali, vi ste uplaeni od stvarnosti.
P: Zato bih ja to bio?
M: To je neznanje o Sebi, koje vas ini uplaenim, a takoe nesvesnog da ste uplaeni. Ne
pokuavajte da ne budete uplaeni. Prvo sklonite zid neznanja.
Ljudi su uplaeni da e umreti, jer oni ne znaju ta je smrt. Gnani, svetac, je umro
pre svoje smrti, on je video da nema nieg ega bi se trebao bojati. U trenutku kada
spoznate vae stvarno bie, vi se prestajete plaiti bilo ega. Smrt daje slobodu i mo. Da
biste bili slobodni u svetu, vi morate umreti za svet. Tada je univerzum va sopstveni, on
postaje vae telo, izraz, manifestovanje, i instrument, alat. Srea postojanja, bia, potpuno
slobodnog je iznad moi opisivanja, objanjenja. S druge strane, onaj ko je uplaen od
slobode ne moe umreti.
P: Vi mislite da onaj ko ne moe umreti, ne moe ni iveti?
M: Uzmite to kako hoete, vezanost je zatvor, nevezanost je sloboda. eleti je ropstvo.
P: Da li iz toga sledi da ako ste vi spaseni - i svet je spasen?
88
M: Kao celina svet ne treba spasavanje. ovek ini greke i stvara patnju; kad to ue u polje
svesnosti, svesnosti Gnanija, sveca, to je postavljeno ispravno. Takva je njegova priroda.
P: Mi moemo posmatrati ono to bi mogli nazvati duhovnim napretkom, progresom. Sebian
ovek posveen religiji, kontrolie sebe, proiava svoje misli i oseanja, sprovodi duhovnu
praksu, ostvaruje svoje istinsko bie. Da li je takav napredak voen uzronou, ili je on
sluajan?
M: Sa moje take gledita, sve se deava samo od sebe, sasvim, potpuno spontano. Ali ovek
zamilja da on radi na podsticaju prema cilju. On uvek ima nagradu na umu i tei za njom.
P: Grub, zaostao, nerazvijen ovek, nee raditi bez nagrade. Nije li u redu i njemu nuditi
podsticaje?
M: On e stvoriti za sebe podsticaje bilo kako, svakako. On ne zna da je napredovati u prirodi
svesnosti. On e napredovati od motiva do motiva i nai e, jurei, Gurua, za ispunjenje
svojih elja. Kada uz pomo zakona svoga postojanja, bia, on pone da pronalazi put
povratka, nivritti, on e napustiti sve motive, jer njegovo interesovanje za svet je zavreno.
On ne eli nita - niti od drugih, niti od sebe samog. On umire za sve i postaje Sve. Ne eleti
nita i ne raditi nita - to je istinska kreacija, stvaranje.
Gledati univerzum, koji se pojavljuje, raa i opada u svom sopstvenom srcu - je udo.
P: Velika prepreka unutarnjem naporu, nastojanju, je dosada. Ueniku postaje dosadno.
M: Inercija, lenjost, i uznemirenost, tamas i raas, deluju zajedno i sputaju, smanjuju,
jasnost i harmoniju, sattva. Tamas, lenjost, i raas, uznemirenost, moraju biti pobeeni pre
nego to se sattva, harmonija, moe pojaviti. To e sve doi blagovremeno, potpuno spontano.
P: Nije li onda napor nepotreban?
M: Kada je napor potreban, on e se pojaviti. Kada beznapornost, lakoa, postane bitna, ona
e se pojaviti sama od sebe. Vi nemate potrebe da se u vezi toga zabrinjavate, napreete.
Samo plovite sa tim i predajte sebe potpuno zadatku sadanjeg trenutka, koji je umiranje iz
trena u tren, u sadanjosti. Zbog ivljenja je umiranje. Bez smrti ivot ne moe postojati.
Drite se vrsto glavne stvari da su svet i Sopstvo jedno i savreni. Samo je vae
ponaanje pogreno i treba ga promeniti, prilagoditi.
Ovaj proces ili ponovno prilagoavanje je ono to vi zovete sadhanom. Vi dolazite do
tog saznanja stavljajui taku na indolenciju, neaktivnost, i koristite svu svoju energiju da
rasvetlite put zbog jasnoe, bistrine, i dobrotvornosti, milosra. A u stvarnosti ovo su sve
znaci sigurnog, nesumnjivog, napretka, duhovne evolucije. Nemojte se plaiti, nemojte se
protiviti, nemojte kasniti, odlagati. Budite ono to ste. Nema niega ega biste se plaili.
Verujte i pokuajte. Probajte iskreno. Dajte svome stvarnom biu ansu da kreira va ivot.
Neete zaaliti.
34. UM JE SAM PO SEBI UZNEMIRENOST
Pitalac: Ja sam veanin po roenju. Sada poduavam Hatha Jogu u Meksiku i u SAD.
Maharad: Gde ste to nauili?
P: Imao sam uitelja u SAD, jednog indijskog svamija, monaha.
M: ta vam je to donelo?
P: To mi je donelo dobro zdravlje i sredstva za ivot.
M: Sasvim dovoljno. Da li je to sve to elite?
P: Tragam za smirenou uma. Ja oseam otvorenost prema svim svirepim stvarima
uinjenim od takozvanih hriana u ime Hrista. Neko vreme bio sam izvan religije. Onda me
je privukla joga.
M: Koliko ste napredovali, razvili se?
P: Studirao sam filozofiju joge i to mi je pomoglo.
89
M: Na koji nain vam je to pomoglo? Pomou kojih ste znakova vi zakljuili da vam je to
pomoglo? Bez sumnje, vrlo je prijatno to osetiti. Da li je zadovoljstvo sve to ste vi iskusili,
dobili, od joge?
P: Radost blagostanja je nagrada od Hatha joge. Ali joga uglavnom donosi vie od toga. Ona
odgovara na mnoga pitanja.
M: ta vi podrazumevate pod jogom?
P: Celokupno uenje Indije - evolucija, reinkarnacija, karma, itd.
M: U redu, vi ste dobili svo znanje koje ste eleli. Ali na koji nain ste vi imali koristi od
toga?
P: To mi je dalo mir uma.
M: Da li je? Da li je va um u miru? Da li je vae traganje zavreno?
P: Ne, nije jo.
M: Prirodno. Nee biti kraja tome, jer ne postoji tako neto kao mir uma. Um znai
uznemirenost; um je sam po sebi nesreenost. Joga nije svojstvo uma, niti je stanje uma.
P: Neku koliinu mira ja sam dobio od joge.
M: Ispitajte dobro, detaljno, i vi ete videti da um prepun vrvi od misli. On privremeno moe
biti prazan, ali to se deava za kratko i ponovo se vraa u svoju uobiajenu rastresenost.
Smiren um nije miran, tih um. Vi kaete da hoete da smirite svoj um. Da li je onaj ko eli da
smiri svoj um, sam smiren?
P: Ne, ja nisam u miru. Traim pomo od joge.
M: Da li vidite protivrenost? Mnogo godina vi traite va mir uma. Vi ga niste mogli nai,
jer on je u sutini, u osnovi. Uznemirujue ne moe biti u miru.
P: Postoji neko poboljanje.
M: Mir koji vi elite da imate je vrlo lomljiv, nestalan; bilo koja mala stvar moe da ga
razbije. Ono to vi nazivate mirom je samo odsustvo uznemirenja. To je teko postii. Pravi
mir ne moe da bude uznemiren. Moete li eleti mir uma koji je stalan?
P: Ja teim za tim.
M: Tenja je takoe oblik uznemirenosti.
P: Onda, ta ostaje?
M: Sopstvo nema potrebu da bude stavljeno na odmaranje. Ono je mir sam po sebi, a ne u
miru. Jedino je um uznemiren. Sve to on zna je uznemirenost, sa njenim mnogim oblicima,
nainima i stepenima. Prijatnost se smatra izvanrednom, a bol se opovrgava. Ono to mi
zovemo progresom samo je promena ili prelaz od neprijatnog ka prijatnom. Ali promene sa
njima samima ne mogu nas dovesti do nepromenljivog, jer to god ima poetak ima i kraj.
Stvarno, istinito, ne poinje, ono samo otkriva sebe kao bespoetno i beskrajno, sveprisutno,
nepokretno, najbolji pokreta, bezvremeno i nepromenljivo.
P: Dakle, ta treba osoba da radi?
M: Kroz jogu vi ste prikupili znanje i iskustvo. To se ne moe porei. Ali, od koje je to sve
koristi vama? Joga znai sjedinjenje, spajanje. ta ste vi ponovo sjedinili, spojili?
P: Pokuao sam da ponovo spojim linost sa stvarnim Sopstvom.
M: Linost (vyakti) je samo proizvod imaginacije, zamiljanja. Sopstvo je rtva ovog
uobraenja. To je smatrati sebe da smo ono to nismo, a to nas zarobljava, vezuje. Za
personu, linost, se ne moe rei da postoji sama od sebe; to je sopstvo koje veruje da je
osoba, persona, i svesna je da je to. Iznad sopstva (vyakte) postoji, lei, nemanifestovano,
avyakta, uzronost uzroka svega. ak i govoriti o ponovnom spajanju osobe sa Sopstvom nije
ispravno, jer ne postoji osoba, persona, jedino mentalna projekcija koja daje lanu sliku
stvarnosti po ubeenju.
Nita nije bilo podeljeno i nema ta da se sjedinjuje.
P: Joga pomae u traganju i pronalaenju Sopstva.
M: Vi moete nai ono to ste izgubili, ne moete nai ono to niste izgubili.
90
P: Da ja nisam nikada nita izgubio, bio bih sada prosvetljen. Ali, nisam. Ja tragam. Nije li
samo moje traganje dokaz da sam neto izgubio?
M: To jedino pokazuje da vi verujete da ste neto izgubili. Ko veruje? U ta se veruje da je
izgubljeno? Da li ste vi izgubili osobu slinu vama? ta je Sopstvo za kojim tragate? ta vi
tano oekujete da ete pronai?
P: Istinsko znanje o sebi.
M: Istinsko znanje o sebi nije znanje. To nije neto to ete vi nai traganjem, traei svuda.
To se ne moe nai u prostoru i vremenu. Znanje je samo memorija, seanje, nain miljenja,
mentalna navika. Sve je to motivisano zadovoljstvom i bolom. Zato ste vi podstaknuti
zadovoljstvom i bolom i u potrazi ste za znanjem. Biti ono to uistinu jesi, Sopstvo, je sasvim
iznad svih podsticaja. Vi ne moete biti vi, Sopstvo, zbog nekog razloga. Vi ste vi, Sopstvo, a
razlog nije potreban.
P: Radei jogu ja u nai mir.
M: Moe li postojati mir odvojen od vas, Sopstva? Da li govorite iz sopstvenog iskustva, ili
samo iz knjiga? Vae knjiko znanje je korisno da se sa njim pone, ali uskoro ono mora biti
ostavljeno, naputeno zbog direktnog iskustva, koje je po svojoj samoj prirodi neizrecivo.
Rei mogu da se koriste takoe za destrukciju, razaranje, od rei se stvaraju slike, sa
reima one se unitavaju. Vi ste sebe doveli u sadanje stanje kroz verbalno miljenje, morate
iz toga izai na isti nain.
P: Ja sam dobio izvestan stepen unutarnjeg mira. Da li sam ja to izgubio, unitio?
M: Ono to je zadobijeno moe biti ponovo izgubljeno. Jedino kada ostvarite istinski mir, mir
koji nikad niste izgubili, taj mir e ostati sa vama, jer on nikad nije nigde otiao. Umesto da
traite ono to nemate, pronaite ono to nikad niste izgubili. To to je tu pre poetka i posle
kraja svega; ono koje nema roenja ni smrti. To nepokretno stanje, koje nije pod uticajem,
izvetaeno od roenja i smrti tela ili uma, to stanje vi morate opaziti.
P: Kakav je smisao takve percepcije?
M: U ivotu nita se ne moe ostvariti bez prevazilaenja prepreka. Prepreke ka jasnoj
percepciji, opaanju sopstvenog istinskog bia, su elja za zadovoljstvom i strah od bola.
To je zadovoljstveno-bolna motivacija, inicijativa, koja stoji na putu. Istinska sloboda
od svih motivacija, podsticaja, stanje u kome se nijedna elja ne pojavljuje je prirodno stanje.
P: Takvo odustajanje od elja, da li to zahteva vreme?
M: Ako to ostavite vremenu bie potrebno milion godina. Odustajanje od jedne elje za
drugom, dug je proces sa krajem koji se ne sagledava. Ostavite vae elje i stavove same i
usredsredite svu panju na subjekat, Sopstvo, ka onome ko je iznad iskustva, elja i strahova.
Pitajte: ko eli? Dopustite svakoj elji da vas vrati, podseti na vas, vae Sopstvo.
P: Koren svih elja i strahova je isti - udnja, traganje za sreom.
M: Srea o kojoj vi moete misliti i teiti je samo fiziko ili mentalno zadovoljenje. Takvo
ulno ili mentalno zadovoljstvo nije istinito, apsolutna srea.
P: ak i ulna i mentalna zadovoljstva i glavni oseaj dobrobiti, blagostanja, koji se
pojavljuje sa fizikim i mentalnim zdravljem, moraju imati svoje korene u stvarnosti.
M: Oni imaju svoje korene u imaginaciji, zamiljanju. oveku kome je dat kamen i koji je
ubeen, siguran, da je to neprocenjiv dijamant bie jako zadovoljan dok ne shvati svoju
pogreku; na isti nain zadovoljstva gube svoj ukus, ar, i bolovi svoju otrinu, kad se upozna
Sopstvo. Oboje se vide onakvim kakvi su - prinueni odgovori, odzivi, samo reakcije,
impulsi, bolne privlanosti i odbijanja. Obino bol i zadovoljstvo se doivljavaju kad se
oekuju. To je sve stvar steenih navika i ubeenja.
P: Dobro, zadovoljstvo moe biti imaginarno, zamiljeno. Ali bol je stvaran.
M: Bol i zadovoljstvo idu uvek zajedno. Sloboda od jednog znai slobodu i od drugog, od
oboje. Ako vi ne brinete o zadovoljstvu, vi neete biti uplaeni ni od bola.
91
Ali postoji srea koja nije ni jedno ni drugo, koja je potpuno iznad. Srea koju vi
poznajete je opisiva i merljiva. Ona je objektivna, telesno-umna - tako se kae. Ali objektivno
ne moe biti vae sopstveno. Bila bi velika greka identifikovati sebe sa neim spoljanjim.
Ovo talasanje nivoa ne vodi nigde, niemu. Realnost, istinitost je iznad subjektivnog i
objektivnog, iznad svih nivoa, iznad svakog odredita, razlikovanja. Najodreenije se moe
rei da spoljanje nije izvor, temelj ili koren zadovoljstva, istinske sree. Jer spoljanje dolazi
iz neznanja o stvarnosti, istinitosti, koja je neunitiva, iznad postojanja i nepostojanja.
P: Imao sam mnogo uitelja i sledio njihove doktrine, ipak, nijedan mi nije dao ono to sam
eleo.
M: elja da pronaete Sopstvo bie sigurno ispunjena ako ne budete eleli nita drugo. Ali
morate biti iskreni sa samim sobom da zaista ne elite nita drugo. U meuvremenu vi elite
mnogo drugih stvari i angaovani ste u njihovom ispunjavanju, traenju; va glavni cilj,
svrha, moe da kasni dok ne stasate mudriji i ne prekinete da budete podeljeni izmeu
kontradiktornih, suprotnih tenji. Idite unutra, bez skretanja, bez bilo kakvog gledanja spolja.
P: Ali moje elje i strahovi su jo tu.
M: Gde su oni nego u vaoj memoriji, seanju? Shvatite da je njihov koren u oekivanju
roenom iz seanja i oni e prestati da vas opsedaju.
P: Ja sam razumeo vrlo dobro da je drutvena sluba jedan beskonaan zadatak, jer
poboljanje i raspad, propadanje, napredak i nazadovanje, idu ruku pod ruku. Mi to moemo
videti na svim stranama i na svim nivoima. ta mi preostaje?
M: Ma koji rad, posao da ste poduzeli, zavrite ga. Ne preduzimajte nove zadatke, jedino, ako
to nije izazvano konkretnom situacijom patnje ili oslobaanja od patnje.
Prvo pronaite sebe, i sledie vas beskrajno blaenstvo, blagoslovi.
Nita ne koristi svetu tako kao odustajanje od profita, dobiti.
ovek koji vie ne misli o pojmovima gubitka i dobitka je stvarno nenasilan ovek, jer
je on iznad svakog konflikta, sukoba.
P: Da, ja sam uvek bio privuen idejom ahimse, nenasilja.
M: Izvorno, ahimsa znai kad se kae: ne povredi. Nije da prvo dolazi da se radi dobro,
poteno, nego prekidanje povreivanja; ne dodavanje na patnju. Ugaanje drugima nije
ahimsa.
P: Ja nisam govorio o ugaanju, ve sam potpuno za pomaganje drugima.
M: Jedina pomo vredna davanja je oslobaanje od potrebe za davanjem pomoi. Ponovljena
pomo nije pomo uopte. Nemojte govoriti o pomoi drugom sve dok ga ne moete staviti
iznad svake potrebe za pomoi.
Moete pomoi drugom poukom i primerom i, iznad svega, svojim postojanjem,
biem. Ne moete dati ono to nemate i nemate ono to niste. Moete dati samo ono to jeste a od toga moete dati neogranieno.
P: Ali, da li je istina da je svo postojanje bolno?
M: ta bi drugo bio uzrok ovog univerzalnog traganja za zadovoljstvom? Da li sretan ovek
trai sreu? Kako su ljudi uznemireni, nespokojni, kako neprestano u pokretu, haosu! To je
zato to su oni u bolu i trae olakanje u zadovoljstvu. Sva srea koju oni mogu da zamisle je
u obezbeenju ponovljenog zadovoljstva.
P: Ako sam ja ono to sam, osoba - to smatram da jesam, i da ne mogu biti srean, onda, ta
treba da radim?
M: Vi moete jedino prestati da budete ono to vam izgleda da ste sad. Nema niega okrutnog
u onome to ja kaem. Probuditi oveka iz none more, komara, je milost, blagoslov. Vi ste
doli ovde jer ste u bolu, i sve to ja kaem je: probudite se, upoznajte sebe, budite ono to
jeste!
P: Kraj bola ne lei u srei!?!
92
M: Kada spoznate da ste iznad oba: i bola i zadovoljstva, daleko i nesavladivi, onda prestaje
gonjenje, jurenje sree i rezultirajueg bola takoe. Jer bol navodi na zadovoljstvo, traga za
zadovoljstvom, a zadovoljstvo zavrava u bolu sigurno, neizbeno.
P: U konanom, krajnjem stanju, ne moe biti nikakve sree.
M: Niti bola. Samo sloboda. Srea zavisi od neega, ovoga ili onoga, bilo ega, i moe biti
izgubljena; sloboda od svega ne zavisi od niega i ne moe biti izgubljena. Sloboda od bola,
patnje, nema uzrok i prema tome, ne moe biti unitena. Ostvarite tu slobodu.
P: Nisam li ja roen da patim kao rezultat moje prolosti? Da li je sloboda uopte mogua?
Da li sam ja roen po svojoj sopstvenoj volji? Nisam li ja samo kreatura, stvor?
M: ta je roenje i smrt nego poetak i kraj toka dogaaja i umne svesnosti? Zbog ideje o
odvojenosti i ogranienosti zbivanja su bolna. Trenutno olakanje od bola mi nazivamo
zadovoljstvom - i gradimo kule u vazduhu, zamkove u oblacima, nadajui se beskrajnom
zadovoljstvu, uivanju, koje mi nazivamo sreom.
Sve je to nesporazum, nerazumevanje i zloupotreba. Probudite se, idite iznad, ivite
istinski.
P: Moje je znanje ogranieno, a moja snaga, neznatna.
M: Budui da je izvor za oboje, Sopstvo je iznad oba: i znanja i snage. Opaanje je u umu.
Priroda Sopstva je ista svesnost, isto svedoenje, neuslovljeno, nedotaknuto prisustvom ili
odsustvom znanja ili naklonosti, simpatije.
Ostvarite vae bie, Sopstvo, izvan ovog tela od roenja do smrti i svi vai problemi
e biti reeni. Potekoe postoje zato to vi verujete da ste roeni i da ete umreti.
Ne obmanjujte sebe i budite slobodni. Vi niste osoba, persona.
ishrane i naina ivota, i bude vam dobro. Ako mu ne verujete, vi moete jo imati ansu,
moete studirati medicinu i sami! U svim sluajevima pokree vas vaa elja za oporavkom, a
ne lekar.
Bez vere nema mira. Nekome uvek verujete - to moe biti vaa majka ili vaa ena.
Od svih ljudi poznavalac sebe, Sopstva, slobodan ovek, najvie je dostojan
poverenja. Ali samo verovati nije dovoljno.
Moete takoe eleti slobodu. Bez elje za slobodom, od kakve je koristi poverenje da
moete ostvariti slobodu? elja za slobodom i poverenje moraju ii zajedno. to jae vi elite,
to e bre, lake, doi pomo. I najvei Guru je nemoan sve dotle dok uenik nije eljan da
ui. Ozbiljnost i iskrenost, udnja, su najvaniji.
Poverenje e doi sa iskustvom. Budite posveeni vaem cilju, a predanost njemu cilju - koji vas moe voditi, e uslediti. Ako su vaa elja za slobodom i poverenje jaki, oni e
delovati i odvee vas do vaeg cilja, jer vi neete odgaati u oklevanju, nesigurnosti i
kompromisima, ustupcima.
Najvei Guru je vae unutarnje Sopstvo. Istina je svevinji uitelj. Ona vas samo moe
odvesti do vaeg cilja, i ona e vas samo sresti na kraju vaeg puta. Budite sa poverenjem u
Sopstvo i nee vam trebati drugi Guru. Ali, opet, vi morate imati jaku elju za slobodom. Ne
radite nita to e stvarati prepreke i oklevanje. Ne gubite, ne rasipajte energiju i vreme na
opravdavanje.
Uite na svojim grekama i ne ponavljajte ih.
P: Ako ne zamerate, mogu li vas pitati lino pitanje?
M: Da, samo napred.
P: Vidim da vi sedite na koi od antilope. Kako se to poklapa sa nenasiljem?
M: Ceo moj radni vek bio sam prodavac cigareta, pomaui ljudima da narue svoje zdravlje.
A ispred mojih vrata optina je sagradila javni WC naruavajui moje zdravlje. U ovom
nasilnom svetu, kako neko moe da se sauva, skloni od nasilja bilo koje vrste!?
P: Svakako da bi trebalo izbegavati svako nasilje koje se moe izbei. A ipak u Indiji svaki
sveti ovek ima za sebe tigrovu, lavlju, leopardovu ili antilopinu kou, da sedi na njoj.
M: Moda zato to je plastika bila nedostupna, nije postojala u drevnim vremenima, a koa je
bila najbolja da sprei vlanost pri sedenju. Reumatizam nije poeljan ak ni za svece. Tako
je tradicija postala da je za dugu meditaciju potrebna koa. Upravo kao i opna na dobou u
crkvi, tako je koa antilope joginu. Mi teko to primeujemo.
P: Ali ivotinja mora biti ubijena.
M: Nisam nikad uo da je neki jogi ubio nekog tigra da bi posedovao kou. Ubice ne postaju
jogini, i jogini ne postaju ubice.
P: Ne biste li vi trebali da izrazite svoje neslaganje sa ubijanjem ivotinja, odnosno, da li biste
trebali da odbijete sedenje na koi?
M: Zato bih samo ja osuivao kou, koja je ideal celog sveta?
P: ta je loe sa univerzumom?
M: Zaboravljanje svog Sopstva je najvea rana, povreda - greh. Sve nesree i propasti
proizilaze iz toga. Vodite brigu o najvanijem, manje e se pobrinuti samo od sebe. Ne
ureujete mranu sobu; prvo otvarate prozore. Putajui svetlost unutra sve se lake odvija.
Dakle, saekajmo sa poboljanjem, obraanjem drugih dok mi ne vidimo sami sebe onakvim
kakvi smo - i ostvarimo promenu. Nema potrebe da se vrtimo u krugu i beskonano
postavljamo pitanja; pronaite, otkrite sebe i sve e doi na pravo mesto.
P: udnja za vraanjem izvoru je vrlo retka. Da li je to sasvim prirodno?
M: Otvorenost ka spolja je prirodna u poetku, okrenutost ka unutra - je na kraju. Ali u
stvarnosti, oba su jedno, upravo kao disanje, udah i izdah, koji su jedno.
P: Na isti nain nisu li telo i stanovnik u njemu 9 jedno?
9
Stanovnik u telu je, prema Vedama i Upaniadama, Purua, Duh, sinonim za Sopstvo.
94
M: Dogaaji u vremenu i prostoru - roenje i smrt, uzrok i posledica - oni mogu biti smatrani
kao jedno; ali telo i otelovljenje, i Sopstvo, nisu istog reda, kvaliteta, realnosti, istine. Telo
postoji u vremenu i prostoru, prolazno je i ogranieno, dok je stanovnik bezvremen i
neogranien, vean i sveproimajui, sveprisutan. Izjednaiti to dvoje, ogromna je greka i
uzrok beskrajne patnje. Vi moete govoriti o umu i telu kao jednom, ali telo-um nije temeljna,
osnovna, realnost, istina.
P: Ma ta on mogao biti, stanovnik u telu kontrolie telo i prema tome, odgovoran je za njega.
M: Postoji univerzalna sila koja kontrolie i koja je odgovorna.
P: I tako mogu da radim ta hou i bacim krivicu na neku univerzalnu silu? Kako lako!
M: Da, vrlo lako. Samo upoznajte, realizujte Jednog Pokretaa iza svega, koji sve pokree i
ostavite sve njemu. Ako ne oklevate, ako se ne kolebate, ili ne varate, to je najkrai put ka
istini, realnosti. Budite bez elja i straha, prepustivi svu kontrolu i svu odgovornost.
P: Kakvo ludilo, haos!
M: Da, boansko ludilo. ta ima loe u naputanju iluzije o linoj kontroli ili linoj
odgovornosti? Oboje su jedino u umu. Naravno, sve dok zamiljate da ste kontrolor, vi ete
sebe zamiljati kao odgovornog. Jedno sadri u sebi i drugo.
P: Kako moe biti univerzalno odgovorno za pojedinano, posebno?
M: Sav ivot na zemlji zavisi od Sunca. Ipak vi ne moete kriviti Sunce za sve to se desi,
mada je to glavni uzrok. Svetlost prouzrokuje boju cveta, ali ona nije odgovorna ni za
kontrolu, niti je odgovorna direktno za to. Ona to omoguava, to je sve.
P: Ono to ja ne volim u svemu ovome je skrivanje iza neke univerzalne sile.
M: Ne moete se prepirati sa injenicama.
P: Sa ijim injenicama? Vaim ili mojim?
M: Vaim. Vi ne moete poricati moje injenice, jer ih ne znate. Kad biste mogli da ih znate,
vi ih ne biste poricali. Ovde lei nevolja. Vi smatrate svoja zamiljanja za injenice, a moje
injenice za zamiljanja, imaginaciju. Ja znam sigurno da je sve jedno. Razlike ne razdvajaju.
Ili ste odgovorni za sve, ili niste ni za ta. Zamiljati da vi kontroliete i odgovarate samo za
jedno telo, jeste samo nenormalnost, nesavrenost tog tela-uma.
P: Ipak, vi ste ogranieni vaim telom.
M: Jedino u stvarima, funkcijama, koje se odnose na telo. O tome ja ne vodim brigu. To je
kao trajanje godinjih doba. Ona dou, prou - i vrlo slabo utiu na mene. Na isti nain telaumovi dou i prou - ivot je veno u potrazi za novim izraavanjima, manifestovanjima.
P: Sve dotle dok vi ne stavite sav teret avola na Boga, ja sam zadovoljan. Moda postoji Bog
za sve druge koje znam, ali za mene on je koncept, ideja, projektovan, stvoren, ljudskim
umom. On moe biti realan, istinit, za vas, ali za mene drutvo, svet, je mnogo realnije nego
Bog, jer sam ja oboje: njegova kreatura, stvor, i njegov zatvorenik.
Vae vrednosti su mudrost i samilost; drutvo ceni dovitljivu sebinost. Ja ivim u
svetu sasvim razliitom od vaeg.
M: Niko se ne ali, ne prisiljava.
P: Niko ne prisiljava vas, meutim ja sam pod pritiskom. Moj svet je avolski svet, pun suza,
tekog rada i bola. Objasniti ga bez spekulisanja, nametanjem teorija evolucije i karme,
sudbine, samo je dodavanje povrede na ranu. Bog avolskog sveta je okrutan, svirep Bog.
M: Vi ste Bog vaeg sopstvenog sveta, i vi ste oboje glupi i okrutni. Neka Bog bude koncept,
ideja, vaa sopstvena kreacija. Pronaite ko ste vi, kako ste doli na svet, u ivot, tenju za
istinom, dobrotu i lepotu u svetu punom zla. Od koje je koristi vae prepiranje, dokazivanje za
i protiv Boga, kada vi uopte ne znate ko je Bog, i uopte, o emu vi govorite.
Bog roen iz straha i nade, uoblien, projektovan eljom i imaginacijom,
zamiljanjem, ne moe biti Mo, Snaga, koja je Um i Srce univerzuma.
P: Ja se slaem da su svet u kome ivim i Bog u koga verujem, i jedno i drugo, kreature,
pojmovi, imaginacije. Ali, na koji su nain oni stvoreni pomou elje? Zato ja zamiljam
95
svet tako bolnim, a Boga tako nezainteresovanim? ta nije u redu sa mnom da ja treba da
muim sebe tako surovo? Prosvetljeni ovek dolazi i kae mi: To je samo san, zavrite ga,
ali nije li i on samo deo sna?
Vidim sebe u zamci i ne vidim izlaz. Vi kaete da ste slobodni. Od ega ste slobodni?
Za ime Boga, ne zatrpavajte me reima, prosvetlite me, pomozite mi da se probudim, poto
ste vi onaj koji vidi da se prevrem u mom snu.
M: Kada kaem da sam slobodan, ja samo potvrujem stanje. Ako ste vi odrastao ovek, vi
ste slobodni od detinjstva. Ja sam slobodan od svih opisa i identifikacija. togod vi moete
videti, uti, i o neemu razmiljati, ja to nisam. Ja sam slobodan od utisaka, opaanja ili
koncepata.
P: Vi jo imate telo i zavisite od njega.
M: Ponovo mislite da je vaa taka gledanja jedino ispravna. Ponavljam: Ja nisam bio, nisam
i neu biti telo. Za mene, ovo je injenica. Ja sam takoe bio u iluziji da sam bio roen, ali je
moj Guru uinio da vidim da su roenje i smrt samo ideje - roenje je samo ideja: Ja imam
telo. A smrt: Ja sam izgubio moje telo. Sada, kada znam da nisam telo, telo moe biti tu, ili
ne mora - kakvu to razliku ini? Telo-um je kao soba. Ona je tu, ali ja nemam potrebu da
budem u njoj sve vreme.
P: Ipak, postoji telo i vi vodite brigu o njemu?
M: Sila koja ga je stvorila brine o njemu.
P: Mi skaemo sa nivoa na nivo sve vreme.
M: Postoje dva nivoa koja posmatramo - fiziki od injenica, i mentalni od ideja. Ja sam
iznad oba. Ni vae injenice ni vae ideje, nisu moje. Ono to ja vidim je iznad. Preite na
moju stranu i gledajte sa mnom.
P: Ono to ja elim da kaem je vrlo jednostavno. Sve dotle dok verujem: Ja sam telo, ja ne
mogu rei: Bog e paziti na moje telo. Nee, on e ga pustiti da gladuje, da boluje i umre.
M: ta vi drugo oekujete od samog tela? Zato ste tako uzbueni zbog toga? Zato to mislite
da ste telo, vi ga elite neunitivog. Vi moete produiti njegovo trajanje sa odgovarajuim
vebama, ali zbog kojeg konanog dobra?
P: Bolje je iveti dugo i zdravo. To nam daje ansu da izbegnemo pogreke detinjstva i
mladosti, frustracije, neispunjenja zrelosti, bedu i imbecilnost, slaboumnost starosti.
M: Na svaki nain ivite dugo. Ali vi niste gospodar. Moete li vi odrediti dane vaeg roenja
i smrti? Mi ne govorimo istim jezikom. Va je prividan, iluzoran, govor, zasnovan na
pretpostavkama, nepouzdanostima i nagaanjima. Vi govorite sa sigurnou i uvereno o
stvarima u koje niste sigurni.
P: Dakle, ja sam ovde.
M: Vi niste ipak ovde. Ja sam ovde. Uite! Ali vi neete. Vi hoete da ja ivim va ivot,
oseam na va nain, koristim va jezik, govor. Ja ne mogu, i to vam nee pomoi. Vi morate
doi do mene. Rei su od uma, a um je nejasan, pomraen i iskrivljen, neistinit. Prema tome
apsolutna je potreba otii iznad rei i prei na moju stranu.
P: Vodite me tamo, iznad.
M: Ja to radim, ali se vi opirete. Vi dajete realnost konceptima, idejama, dok su ideje,
koncepti iskrivljena realnost. Napustite svo zamiljanje, pojavnost i budite, zaustavite se tihi i
paljivi. Budite ozbiljni u vezi toga i sve e biti dobro sa vama.
96
M: Onda stvorite svoj svet savrenim, na sve mogue naine. Ako verujete u Boga, radite sa
njim. A ako ne, postanite Jedno. Ili gledajte na svet kao na igru, ili posao u njemu, sa svom
svojom snagom. Ili oboje.
P: ta je sa identifikacijom umirueg oveka. ta se tu deava kad je on mrtav? Da li se vi
slaete da on nastavlja u drugom telu?
M: Nastavlja se, a ipak i ne. Sve zavisi kako vi gledate na to. ta je identitet linosti na kraju
krajeva? Nastavak u seanju? Moete li vi govoriti o identitetu bez seanja?
P: Da, mogu. Dete moe da ne zna svoje roditelje, ipak nasledne karakteristike e biti tu.
M: Ko ih identifikuje? Neko sa memorijom da ih registruje i uporedi. Zar ne vidite da je
memorija osnova vaeg mentalnog ivota? A identitet, linost, je samo obrazac dogaanja u
vremenu i prostoru. Promenite obrazac ponaanja, stil ivota, i vi ste promenili oveka.
P: Stil ponaanja je znaajan i vaan. On ima svoju sopstvenu vrednost. Govorei da je
izatkana ara samo obojeni konac, vi gubite ono najvanije - lepotu toga. Ili opisujui knjigu
kao papir sa mrljama mastila i bojama vi proputate njen smisao. Identitet je vredan, jer je on
osnova individualiteta, posebnosti koji nas ini jedinstvenim i nezamenjivim. "JA JESAM" je
intuicija, direktno znanje jedinstvenosti.
M: Da i ne. Identitet, individualnost, jedinstvenost - su najvrednije stvari, vidovi uma, ali
samo od uma. Ja sam sve to jeste takoe je jedno iskustvo, jednako vredno. Posebno i
univerzalno su nerazdvojni, oni su dva aspekta Bezimenog, opteg. Kako gledamo spolja i
iznutra? Naravno, rei samo spominju, ali ne prenose. Pokuajte da odete iznad rei.
P: ta umire sa smru?
M: Ideja Ja sam telo' umire, svedok ne.
P: aini veruju u mnotvo svedoka, veno odvojenih.
M: To je njihova tradicija zasnovana na iskustvu nekih velikih ljudi. Jedan svedok odraava
sebe u bezbrojnim telima kao "JA JESAM". Sve dotle dok tela, ma kako savrena, traju, "JA
JESAM" se pojavljuje kao mnotvo. Iznad tela postoji samo Jedno.
P: A Bog?
M: Spasitelj je osoba (linost) ije je telo svet. Bezimeno je iznad svih Bogova.
P: ri Ramana Mahari je umro. Kakvu razliku to ini njemu?
M: Nikakvu. Ono je to je i bio - Apsolutna Istina, Realnost.
P: Ali za obinog oveka smrt je razliita.
M: Ono to on misli o sebi da je pre smrti, on nastavlja da bude i posle smrti. Njegova
sopstvena predstava o sebi preivljava.
P: Prolog dana ovde je bio razgovor o korienju ivotinjske koe pri meditaciji, itd. od
strane mudraca. Ja nisam bio ubedljiv. Lako je opravdati sve u vezi sa tradicijom i obiajem.
Obiaji mogu biti okrutni, a tradicija korumpirana. One objanjavaju ali ne opravdavaju.
M: Nikad nisam nameravao da kaem da bezakonje prati samoostvarenje. Osloboen ovek
je ekstremno onaj ko se pridrava zakona. Ali njegovi zakoni su zakoni od njegovog istinskog
Sopstva, ne od njegovog drutva. Ove on posmatra, ili kri, saglasno okolnostima i
potrebama. Ali on nee biti nikad izmiljen, nestvaran i nasilan.
P: Ono to ja ne mogu da prihvatim je opravdavanja sa obiajem i navikom.
M: Razlike lee u naim razliitim takama gledanja. Vi govorite iz tela-uma. Moj govor je
od svedoka. Razlika je temeljna.
P: Ipak, surovost je surovost.
M: Niko vas ne prisiljava da budete okrutni.
P: Zloupotrebiti druge ljude je okrutno i kada je ovlaeno.
M: Ako paljivo zagledate u proces ivota, vi ete nai surovost svuda, jer ivot hrani ivot.
Ovo je injenica, ali to ne ini da se vi oseate krivim poto ste ivi!
98
P: Kako vi dolazite do saznanja o stanju iste biti, koja nije ni svesnost, ni nesvesno? Svo
znanje je jedino u svesnosti. Mora postojati stanje kada je um privremeno neaktivan. Da li se
svesnost onda pojavljuje kao svedok?
M: Svedok samo registruje, belei dogaaje. U mirovanju uma ak se i oseaj "JA JESAM"
rastapa, nestaje. Ne postoji: "JA JESAM" bez uma.
P: Bez uma - znai - bez misli. "JA JESAM" kao misao postoji. "JA JESAM" kao oseaj biti,
sutine ostaje.
M: Sve iskustvo nestaje sa umom. Bez uma ne moe biti ni onoga koji iskuava ni iskustva.
P: Da li ostaje svedok?
M: Svedok samo belei, registruje prisustvo ili odsustvo iskustva. To nije iskustvo samo po
sebi, ve to postaje iskustvo kada se misao: "JA SAM SVEDOK" pojavljuje.
P: Sve to ja znam jeste, da um ponekad radi, a ponekad stane. Iskustvo mentalne tiine ja
zovem mirovanje uma.
M: Nazovite to tiinom, prazninom, ili mirovanjem, injenica je da tada i subjekt i objekt
iskustva i proces iskuavanja ne postoje. U svedoenju, u duhovnoj svesnosti, samosvesnosti,
oseaj postojanja ovog ili onog, ne postoji. Neidentifikovano postojanje ostaje.
P: Kao stanje nesvesnosti?
M: U odnosu prema bilo emu, to je suprotnost. A to je takoe izmeu i iznad svih
suprotnosti. To niti je svesnost, niti nesvesnost, niti neto izmeu, niti iznad oboje. To je samo
po sebi, ni sa kakvim odnosom ni sa im, to bi moglo biti nazvano iskustvo ili njegovo
odsustvo.
P: Kakvo udo! Vi govorite o tome kao da je to bilo iskuano.
M: Kada ja mislim na to - ono postaje iskustvo.
P: Da li nevidljiva svetlost, zaustavljena u cvetu, postaje boja?
M: Da, moete tako rei. Ona je u boji, ali nije boja.
P: Ista stara etvorostruka negacija Nagarune: niti ovo, niti ono; niti oboje; niti razliito od
oboje. Moj um se muti!
M: Vaa tekoa proizilazi iz ideje da je istina stanje svesti, jedno meu mnogima. Vi
nameravate da kaete: "Ovo je istina. Ovo je delimina istina. Ovo nije istina. A ovo je
delimino istina, a delimino neistina", kao da je istina neko svojstvo ili kvalitet, koja ima
promenljivu vrednost, kao da varira u merenju.
P: Dopustite da postavimo to drugaije. Posle svega, svesnost postaje problem samo kad je
bolna. Jedno stalno blaeno stanje ne doputa da se pojave pitanja. Mi nalazimo svu svest da
je meavina prijatnog i bolnog. Zato?
M: Sva svesnost uma je ograniena i prema tome bolna. U korenu svesnosti lei elja za
iskustvom.
P: Da li vi hoete da kaete da bez elje nema svesnosti? I kakva je prednost biti nesvestan?
Ako ja moram da napustim zadovoljstvo radi osloboenja od bola, ja bih bolje zadrao oboje.
M: Iznad bola i zadovoljstva je blaenstvo.
P: Nesvesno blaenstvo, od kakve je ono koristi?
M: Nije ni svesno, ni nesvesno. Istinito.
P: ta je va prigovor umnoj svesnosti?
M: Ona je teret. Telesno-umni teret. Opaanja, elje, misli - to su sve tereti. Sva svesnost uma
je od konflikata.
P: Realnost je opisana kao istinsko postojanje, ista svest, beskrajno blaenstvo. ta tu ima da
trai bol?
M: Bol i zadovoljstvo se dogaaju jer je bol cena za zadovoljstvo, a zadovoljstvo je nagrada
bolu. U ivotu takoe vi esto pomaete sa povreivanjem, a povreujete kad udovoljavate.
Znati da su bol i zadovoljstvo jedno je mir.
102
P: Sve ovo je interesantno, bez sumnje, ali moj cilj je jednostavniji. Ja elim vie
zadovoljstva, a manje bola u ivotu. ta da radim?
M: Sve dotle dok postoji umna svesnost, moraju postojati zadovoljstvo i bol. To je u prirodi
"JA JESAM", od svesnosti, da identifikuje, poistoveti, sebe sa suprotnostima.
P: Onda, od kakve je koristi za mene sve ovo? To ne zadovoljava.
M: Ko ste vi? Ko je nezadovoljan?
P: Ja sam ovek bola i zadovljstva.
M: Bol i zadovoljstvo, oba su ananda, blaenstvo. Ja ovde sedim ispred vas i kaem vam - iz
mog sopstvenog neposrednog i nepromenljivog iskustva - bol i zadovoljstvo su vrhovi i
doline talasa u okeanu blaenstva. Duboko dole je potpuna, apsolutna punoa.
P: Da li je vae iskustvo stalno?
M: Ono je bezvremeno, veno, i nepromenljivo.
P: Sve to ja znam je elja za zadovoljstvom i strah od bola.
M: To je ono to vi mislite o sebi. Prekinite s tim. Ako ne moete prekinuti naviku odjednom,
razmotrite poznati, utvreni obrazac miljenja i uvidite njegovu lanost, varljivost.
Preispitivanje uobiajenog, ukorenjenog je dunost uma. Ono to je um stvorio, um mora i
promeniti, transformisati, unititi. Ili da shvatite da nema elje izvan uma i budite izvan.
P: Iskreno, ja sumnjam u ovo objanjenje, da je sve produkt uma. Um je samo instrument.
Moete li rei da je percepcija kreacija, tvorevina? Ja vidim svet kroz prozor, ne u prozoru.
Sve to vi kaete se dobro poklapa zbog zajednike osnove, ali ja ne znam da li je va temelj
u istini, realnosti, ili samo u umu. Ja mogu da imam samo mentalnu sliku o tome. ta to znai
vama, ja ne znam.
M: Sve dotle dok vi boravite u umu, vi ete videti mene u umu.
P: Kako su rei neprikladne za razumevanje!
M: ta ima da se razume ako nema rei? Potreba za razumevanjem pojavljuje se zbog
nerazumevanja. Ono to ja kaem je istina, a za vas je to samo teorija. Kako ete vi doi do
toga da je to to ja govorim istina? Sluajte, pamtite, razmiljajte, vizualizirajte, doivljavajte,
iskuavajte. Takoe dovedite to u vezu sa vaim svakidanjim ivotom. Imajte strpljenja sa
mnom i iznad svega, imajte panje i strpljenja sa samim sobom, jer ste vi sami sebi najvea
prepreka. Put vodi kroz vas do iznad vas. Sve dotle dokle vi verujete da je realno ono to je
posebno-izdvojeno, u svesnosti uma, da je srea u materijalnom, i odbijate nedualistiku,
celovitu, realnost kao neto zamiljeno, apstraktni koncept, vi ete nai da sam podeljen,
izvan koncepta i apstrakcija, zamisli.
Ali jednom, kad vi dodirnete realno u vaem sopstvenom postojanju, biu, vi ete me
pronai i moi ete da mi opiete ta je za vas najblie i najdrae.
Na kraju, kad ja govorim o verovanju u mene, ja to inim samo za kratko vreme, ali to
je sasvim dovoljno da ponete da se kreete. to vie ozbiljnosti imate, manje vam je
verovanja potrebno, jer ete uskoro pronai vau veru u mene, i znaete da je opravdana.
Vi hoete da vam potvrdim, da sam vredan poverenja, vere. Kako ja to mogu i zato
bih? Na kraju krajeva, ono to vam ja nudim je operacioni pristup, tako vrednovan i cenjen u
zapadnjakoj nauci.
Kad naunik opie jedan eksperiment i njegove rezultate, obino vi prihvatate njegova
objanjenja, stavove, sa poverenjem i ponavljate njegov eksperiment kako ga je on opisao.
Jednom kad vi dobijete iste ili sline rezultate, vi nemate potrebu vie njemu da verujete; vi
verujete svom sopstvenom eksperimentu, iskustvu. Ohrabreni, vi nastavljate i dolazite na
kraju na sutinski identine rezultate.
P: Po svojoj prirodi i kulturi indijski um je uvek bio spreman za metafizike eksperimente. Za
Indijca, rei, kao npr. "direktna percepcija Svevinje istine, Realnosti" ima smisla i donosi
odgovore iz same dubine njegovog bia, postojanja. One znae vrlo malo Zapadnjaku. ak i
kad je vaspitan u autentinom obliku Hrianstva, on ne razmilja iznad konformizma sa
Bojim zapovestima i Hristovim naelima. Znanje iz prve ruke o stvarnosti nije samo iznad
ambicija, astoljublja, ve takoe i izvan shvatanja.
Neki Indijac mi je rekao: "Beznadeno. Zapadnjak nee, jer on ne moe. Nemojte mu
nita rei o samorealizaciji. Pustite ga da ivi koristan ivot i zaslui ponovno roenje u
Indiji. Jedino e onda on imati ansu".
Neki kau: "Realnost, Istina je za sve ista, ali nisu svi jednako snabdeveni, obdareni,
kapacitetom da to shvate. Kapacitet e doi sa eljom, koja e prerasti u pobonost i konano
u potpunu samopredanost. Sa celokupnou, integritetom, i ozbiljnou i gvozdenom
odlunou, reenou, da prebrodi sve prepreke, Zapadnjak ima iste anse kao i ovek
Orijenta. Sve to on treba je buenje interesa". Probuditi njegov interes u samosaznanje
potrebno mu je da bude ubeen u njegove prednosti.
M: Vi verujete da je mogue preneti, komunicirati, lino iskustvo.
P: Ne znam. Vi govorite o jedinstvu, identitetu, jednakosti onoga koji vidi sa vienim. Kad je
sve jedno, komunikacija treba da bude izvodljiva.
M: Da bi imali direktno iskustvo zemlje, naroda, mora se otii tamo i iveti tamo. Ne pitajte
za nemogue. ovekova duhovna pobeda bez sumnje koristi oveanstvu, ali pomoi drugoj
individui, zahteva blizak meusobni odnos. Takav odnos nije sluajnost i ne moe svako
pretendovati na njega, zahtevati ga. S druge strane nauni prilaz je za sve. "Veruj - isprobaj,
ispitaj - oseti". ta vam vie treba? Zato kljukati silom Istinu u neeljena, nerada, grla?! To
se ne moe uraditi ni na koji nain. Bez primaoca ta moe davalac da uradi?
P: Sutina umetnosti jeste da koristei se spoljanjom formom prenese unutarnje iskustvo.
Naravno, osoba mora biti osetljiva prema unutarnjem, pre no to spoljanje moe biti
osmiljeno. Kako se odrasta u osetljivosti?
M: Ma kojim putem, dolazi se do istog. Davalaca ima mnogo, gde su primaoci?
P: Da li moete deliti svoju sopstvenu osetljivost?
M: Da, ja mogu, ali deljenje je dvosmerna ulica! Dvoje je potrebno u deljenju. Ko je eljan da
primi, ono to sam ja voljan da dam?
P: Vi kaete da smo mi jedno, nije li to dovoljno?
M: Ja sam jedno sa vama. Da li ste vi jedno sa mnom? Ako jeste, neete postavljati pitanja. A
ako niste, ako vi ne vidite ono to ja vidim, ta mogu da uradim ja, koji sam iznad sveta,
pokazujui vam put da poboljam vau viziju?
P: Ono to ne moete dati nije vae sopstveno?
M: Ja ne tvrdim da je ita moje. Kada "Ja" ne postoji, gde je "moje"? Dva oveka gledaju
drvo. Jedan vidi plod skriven meu liem, a drugi ne vidi. Drugaije nema razlike meu
105
njima. Jedan koji vidi zna da e sa malo panje i drugi videti takoe, ali pitanje deljenja
sposobnosti se ne pojavljuje.
Verujte mi, ja nisam stisnuta pesnica, da se uzdravam da vam delim Istinu, Realnost.
Naprotiv, ja sam sav va, jedite me i pijte me. Ali, dokle god vi ponavljate verbalno "daj, daj",
vi ne radite nita da uzmete to je ponueno.
Ja sam vam pokazao lak i kratak put da postanete sposobni da vidite ono to i ja, ali se
vi priklanjate vaim starim navikama miljenja, oseanja i delovanja i svaljujete svu krivicu
na mene. Ja nemam nita to vi nemate. Samosaznanje, samoostvarenje nije komad svojine
koji se nudi i prihvata. To je sasvim nova dimenzija postojanja, gde ne postoji nita da se daje
ili uzima.
P: Dajte nam bar neki uvid u sadraj vaeg uma dok ivite va svakodnevni ivot. Kako se vi
oseate iz vaeg ugla, dok jedete, pijete, razgovarate, spavate?
M: Uobiajene stvari ivota. Ja ih doivljavam upravo kao i vi. Razlika lei u onome to ja ne
doivljavam. Ja ne doivljavam strah ili pohlepu, grabe, mrnju ili ljutnju, gnev. Ja ne pitam,
ne traim nita, ne dobijam nita, ne drim nita. U tim stvarima, ja nemam kompromisa.
Moda je ovo istaknuta glavna razlika meu nama. Ja se neu kompromitovati, odstupiti od
ispravnog, ja sam iskren, istinit, prema Sebi, dok ste vi uplaeni od Stvarnosti.
P: Iz zapadnjake take gledanja postoji neto uznemirujue, nestabilno, u vaim putevima.
Sedeti u uglu sam sa sobom i ponavljati neprestano: "Ja sam Bog. Bog Ja jesam", izgleda da
je isto ludilo. Kako ubediti Zapadnjaka da takve prakse vode do savrenog duevnog
zdravlja?
M: ovek koji namerava da bude Bog, i ovek koji sumnja u to - obojica su obmanuti. Oni
govore u svojim snovima.
P: Ako je sve sanjanje, ta je buenje?
M: Kako opisati budno stanje jezikom sna? Rei ne opisuju, one su samo simboli.
P: Ponovo isto izvinjenje da rei ne mogu da prenesu istinu, Stvarnost.
M: Ako elite rei, ja u vam dati neke, od drevnih rei moi. Ponavljajte neke od njih
neprestano, one mogu uiniti uda.
P: Da li ste vi ozbiljni? Da li biste rekli Zapadnjaku da ponavlja "OM" ili "RAM" ili "Hare
Krina" neprestano, mada on nema uopte vere i ubeenja koja vode poreklo iz istinskog
religioznog i kulturnog naslea? Bez poverenja i ara, oduevljenja, ponavljajui mehaniki
iste zvuke, da li e on ikada neto ostvariti?
M: Zato da ne? Ono to je vano je cilj, tenja, skriveni motiv, a ne oblik koji on ima. Sve
to on radi ako radi u cilju pronalaenja istinskog sebe, sigurno e dovesti njega samom sebi.
P: Nije potrebna vera u efikasnosti postupka?
M: Nije potrebna vera koja je oekivanje rezultata. Ovde se jedino delovanje rauna. Sve to
god vi radite u svrhu istine, dovee vas do istine. Samo budite ozbiljni i iskreni. Oblik koji se
sprovodi slabo je vaan.
P: Onda gde je potreba davanja izraza neijoj tenji?
M: Nema potrebe. Ne raditi nita je isto tako dobro. Samo udnja, tenja, nerazblaena
mislima i delovanjem, ista, koncentrisana udnja, bre e vas dovesti do vaeg cilja. Ono to
je vano je istinski motiv, a ne nain.
P: Neverovatno! Kako moe glupo, tupo ponavljanje u dosadi, naginjui oajanju biti
efikasno?
M: Sama injenica ponavljanja, sve vea borba i izdrljivost, istrajnost, uprkos dosadi i
oajanju i potpunom nedostatku vere, su stvarno bitni. Oni nisu vani sami po sebi, ali
ozbiljnost koja ih prati je najvanija, svevaea. Mora postojati podsticaj, guranje iznutra i
napor, kao i privlanost spolja.
106
koju sam sm stvorio i da je Realnost, Istina, neizreciva, neobjanjiva reima. Rei samo
pojaavaju zabunu i jedini mudar pravac jeste tiho traganje unutar sebe.
Maharad: Konano, um je taj koji stvara obmanu i onaj koji oslobaa od nje. Rei mogu da
pogoraju obmanu, rei takoe mogu da pomognu da se ona odagna. Nema nita loeg u
neprestanom ponavljanju iste istine dok ona ne postane Realnost, istinitost. Majin posao nije
zavren sa roenjem deteta. Ona ga hrani svakog dana, godinu za godinom, dok je ono vie ne
treba. Ljudi imaju potrebu da uju rei sve dok injenice ne progovore glasnije od rei.
P: Znai, mi smo deca koja treba da budu hranjena reima?
M: Sve dok budete davali vanost reima, vi ste dete.
P: U redu. Onda budite naa majka.
M: Gde je bilo dete pre nego to je roeno? Da li je ono bilo sa majkom? Dete je moglo biti
roeno tek poto je bilo sa majkom.
P: Sigurno da majka nije mogla da nosi dete, kad je i sama bila dete.
M: Potencijalno ona je bila majka. Idite iznad obmane vremena.
P: Va odgovor je uvek isti: vrsta satnog mehanizma, koji otkucava iste asove neprestano.
M: Tu nema pomoi. Kao to se jedno sunce reflektuje u milionima kapljica rose, tako je i
bezvremeno neprekidno ponavljanje. Kad ja ponavljam: "JA JESAM, JA JESAM", ja samo
potvrujem i ponovo afirmiem jednu veno prisutnu injenicu, istinu. Vi ste postali umorni
od mojih rei, jer vi ne vidite ivu istinu iznad njih. Dodirnite to, poveite se s tim, i pronai
ete pun smisao rei i tiine - svoje.
P: Vi kaete da je mala devojica ve majka njenog budueg deteta. Potencijalno - da.
Stvarno - ne.
M: Mogunost postaje stvarna sa miljenjem. Telo i njegove aktivnosti postoje u umu.
P: A um je svesnost u pokretu, kretanju, dok je svesnost uslovljeni aspekt, saguna, Sopstva.
Neuslovljenost, nirguna, je drugi aspekt, a iznad je punoa apsolutnog, paramartha.
M: Sasvim tako - to ste postavili prelepo.
P: Ali to su samo rei za mene. Ponavljati ih i sluati ih nije dovoljno, one moraju biti
doivljene.
M: Nita vas ne zaustavlja sem zaokupljenosti sa spoljanjim, koje vas spreava da se
usredsredite na unutarnje. Vanjsko ne moe biti od pomoi, i moete tako propustiti vau
sadhanu. Morate se okrenuti od sveta i ii unutra, dok se unutranje i spoljanje ne stope i vi
moete otii iznad uslovljenosti, bilo ona unutarnja ili spoljanja.
P: Svakako, neuslovljenost je samo jedna ideja u uslovljenom umu. Samo po sebi nema
postojanja.
M: Samo po sebi nita nema postojanje. Sve ima potrebu za svojim sopstvenim odsustvom.
Postojati, znai biti odvojeno, razlikovati se, biti ovde a ne tamo, biti sada a ne onda, biti
ovako, a ne drugaije. Kao voda uobliena posudom, tako je sve odreeno sa uslovljenostima,
gunama. Kao to voda ostaje voda bez obzira na sudove u kojima je, kao to svetlost ostaje
ono to je bez obzira na boje koje donosi, isto tako i realno ostaje realno, bez obzira na stanja
svesti u kojima se reflektuje. Zato se usredsreivati samo na refleksiju u svesnosti? Zato ne
na sebe istinskog?
P: Svesnost sama po sebi je refleksija. Kako ona moe sadravati realno, istinito?
M: Znati da su svesnost i njen sadraj samo refleksije, odsjaji, promenljivi i prolazni, je
usredsreivanje na realno. Odbijanje da vidimo zmiju u konopcu, je neophodno stanje za
vienje konopca.
P: Samo neophodno, ili takoe i dovoljno?
M: Osoba mora takoe znati da konopac postoji, a izgleda kao zmija. Slino, mora se znati da
realno, istinito, postoji i da je po prirodi svedok-svesnost. Naravno, ona je iznad svedoka, ali
da bismo doli do toga, moramo prvo ostvariti stanje istog svedoenja. Stanje duhovne
svesnosti dovodi osobu do neuslovljenog.
108
M: Zato vean u budunosti, a ne u prolosti? Ono to ima poetak mora imati i svoj kraj.
Samo bespoetno je beskrajno, veno.
P: Bog moe biti samo koncept, radna, delotvorna teorija. Vrlo koristan koncept ipak.
M: Za ovo mora se biti slobodan od unutranjih suprotnosti, to nije sluaj. Zato ne raditi na
teoriji da ste vi svoj sopstveni kreator i kreacija. Naposletku, nee postojati spoljanji Bog da
se s njim mukotrpno suoavate.
P: Svet je bogat i kompleksan, kako bih ja mogao da ga stvorim?
M: Da li vi poznajete dovoljno sebe, da znate ta vi moete da uradite, a ta ne moete? Vi ne
znate svoje sopstvene moi!! Niste nikad istraivali. Ponite sa sobom sada.
P: Svi veruju u Boga.
M: Za mene vi ste svoj sopstveni Bog. Ali ako vi mislite drugaije, vi mislite do kraja. Ako
postoji Bog, onda je sve Boje i sve je za dobrobit, sve je najbolje. Pozdravite sve to doe sa
radosnim i zahvalnim srcem, i volite sva stvorenja. Ovo e vas takoe voditi ka vaem
Sopstvu.
M: Kada ste bunovni, vrti vam se u glavi, vidite kako se svet okree oko vas u krugovima.
Opsednuti idejom znaenja i kraja rada i svrhe, vi me vidite prividno da funkcioniem,
delujem. U stvarnosti ja samo posmatram. ta god da se desi, uradi, ili je uraeno, desilo se,
desilo se na pozornici. Radost i bol, ivot i smrt, oni su svi stvarni za oveka u kavezu (u
ropstvu); za mene oni su svi u predstavi, kao nestvarni, kao i sama predstava.
Ja mogu da posmatram svet upravo kao i vi, ali vi verujete da ste u njemu, dok ja to
vidim kao jednu kap u irokom prostranstvu svesnosti.
P: Mi emo svi ostariti. Starost nije prijatna - sva patnja i bol, slabost i pribliavanje kraja.
Kako se osea Gnani, mudrac, kao star ovek? Kako njegovo unutarnje Sopstvo gleda na
njegovu sopstvenu senilnost?
M: Kako on stari, on raste, napreduje, sve vie i vie, i sve je vie srean i smiren. Konano
on odlazi domu svome. Kao putnik koji se pribliava svom odreditu i prikuplja svoj prtljag,
on naputa voz bez aljenja.
P: Sigurno da postoji kontradikcija. Mi smo govorili da je Gnani iznad svih promena.
Njegova srea niti raste, niti opada. Ne smanjuje se. Kako on moe biti sreniji poto postaje
stariji, i to uprkos fizikoj slabosti i tako dalje?
M: Ne postoji kontradikcija. Toak sudbine pribliava se svom kraju - um je srean. Magla,
zavesa, telesnog postojanja je otklonjena, rasterana; ograda, ropstvo tela se sve vie i vie
smanjuje iz dana u dan.
P: Recimo, Gnani, mudrac, je bolestan. On se prehladio, ima temperaturu i svaki ga zglob
boli i iga, gori. Kakvo je njegovo stanje uma?
M: Svaki oseaj, utisak je kontempliran, razmatran u savrenoj mirnoi, staloenosti. Ne
postoji elja za tim, a niti odbijanje. To je kako jeste i on gleda na to sa osmehom i nenom,
prijatnom, nevezanou.
P: On moe biti nevezan od svoje sopstvene patnje, ali je ona jo tu.
M: Ona je tu, ali to nije vano. Ma u kakvom stanju da sam, ja vidim to kao stanje uma koje
prihvatam onakvim kakvo jeste.
P: Bol je bol. Vi doivljavate to na isti nain pri svemu tome.
M: Onaj koji doivljava telo, doivljava njegove bolove i zadovoljstva. Ja nisam ni telo, niti
onaj koji ga doivljava.
P: Recimo da vi sad imate dvadeset pet godina. Vae venanje, organizovano i izvedeno,
zavreno je, i dunosti domaina koje su velike su na vama. Kako biste se oseali?
M: Isto kao to se oseam i sada. Vi nastavljate da insistirate na tome da je moje unutarnje
stanje modelirano pod uticajem spoljanjih dogaaja. To jednostavno nije tako. ta god da se
desi, ja ostajem. U korenu, temelju moga bia, postojanja, je ista duhovna svesnost, iskra
mone svetlosti. Ova iskra, po svojoj sutinskoj prirodi, obasjava, zrai i stvara slike u
prostoru i dogaaje u vremenu - beznaporno, lako, i spontano, prirodno. Sve dotle dok je to
jedva svesno nema problema. Ali kad onaj koji razlikuje um doe u postojanje i stvori razlike,
pojavljuju se bol i zadovoljstvo. U toku sna um je u odsustvu, ne deluje, a takoe i bol i
zadovoljstvo.
Proces stvaranja se nastavlja, ali ne postoji opaanje toga. Um je oblik svesnosti, a
svesnost je aspekt ivota. ivot stvara sve, ali Svevinji je iznad svega.
P: Svevinji je gospodar, a svesnost - njegov sluga.
M: Gospodar je u svesnosti, ne iznad nje. U svesnosti Svevinji je oboje: kreator i rastvara,
stvaran i zamiljen, arite i univerzalno. A takoe on nije ni jedno ni drugo. Rei ne dopiru
donde, niti um.
P: Gnani, Svetac, je izgleda vrlo usamljeno bie, sav sa samim sobom.
M: On je usamljen, ali on je sve. On ak nije ni bie. On je bit, postojanje, svih bia. ak nije
ni to. Ni rei tu ne vae, ne pomau. On je ono to on jeste, temelj, podloga iz koje sve nie,
stvara se.
111
114
M: Vi ne moete uiniti nita u vezi toga, ali moete da izbegnete izvesne smetnje, prepreke.
Posmatrajte va um, kako je on doao u postojanje, kako on funkcionie, radi. Kako budete
gledali va um ozbiljno, otkriete sebe kao posmatraa. Kada ste nepomini, samo
posmatrajui, vi ete otkriti vae Sopstvo kao svetlost iznad, iza posmatraa. Izvor svetlosti je
mrak, skriven, nepoznat je izvor znanja. Taj izvor jedino jeste, postoji. Idite nazad ka tom
izvoru i boravite tamo. To nije na nebu, niti u sveproimajuem, sveprisutnom eteru. Bog je
sve i to je velianstveno i predivno. I Ja sam nita, nemam nita, ne mogu da uradim nita.
Ipak sve proizilazi iz mene - izvor sam Ja, koren sam Ja, poreklo - poetak sam Ja.
Kada Realnost, Istina, eksplodira u vama, moete to nazvati iskustvom Boga. Ili bolje,
to je Bog koji vas doivljava, iskuava. Bog zna vas kad vi upoznate sebe. Istina, Realnost,
nije rezultat procesa, to je jedna eksplozija, ekspanzija, irenje. To je potpuno iznad uma, i
jedino to vi moete da uradite jeste da upoznate um dobro. Ne da e vam um pomoi, nego
sa upoznavanjem svog uma moete da izbegnete da vas va um onemogui, sprei, ili oslabi.
Morate biti vrlo oprezni, budni, ili e va um da vas prevari. To je kao posmatranje
lopova - ne da vi oekujete neto od lopova, ali ne elite da budete pokradeni.
Na isti nain poklonite mnogo panje vaem umu, a da nita ne oekujete od njega.
Ili uzmite drugi primer. Mi se budimo i spavamo. Posle dnevnog rada san dolazi. Sad,
da li ja odlazim da spavam ili omakom, nenamerno, karakteristika stanja spavanja dolazi
meni? Drugim reima - mi se budimo zato to smo spavali. Mi se ne budimo u stvarno budno
stanje. U budnom stanju svet se pojavljuje zbog neznanja i odvodi osobu u budno-sanjajue
stanje. I san i budno stanje, oboje su pogreni. Mi samo sanjamo. Istinsko buenje i istinsko
spavanje samo Mudrac, Gnani, zna. Mi sanjamo da smo budni, mi takoe sanjamo da
spavamo.
Tri stanja (java, san i dubok san bez snova) su samo raznolikosti stanja sna.
Smatrajui, tretirajui sve kao san, ovek se oslobaa. Sve dok pridajete realnost snu,
njegov ste rob. Zamiljajui da ste roeni kao ovaj ili onaj, vi postajete rob toga: ovoga ili
onoga. Sutina ropstva je zamiljati sebe da si proces, tok, razvoj, da imate prolost i
budunost, da imate istoriju. U stvari, mi nemamo istoriju, mi nismo proces, postupak, mi
se ne razvijamo, niti stagniramo; vidite sve kao san i budite izvan toga.
P: Kakvu korist u ja izvui sluajui vas.
M: Ja vas zovem nazad vama samima! Sve to vas ja molim jeste da gledate sebe, prema sebi
i u sebe.
P: Sa kojim ciljem?
M: Vi ivite, vi oseate, vi mislite. Obraajui panju na vae ivljenje, oseanja i miljenje,
vi ih se postepeno oslobaate i idete iznad, izvan njih. Vaa se linost, personalnost rastapa i
ostaje jedino svedok. Potom odlazite iznad svedoka. Ne pitajte kako se to deava. Samo
tragajte unutar vas.
P: Kakva je razlika izmeu linosti, osobe, i svedoka?
M: Oba su oblici svesnosti. U jednom vi elite i plaite se, u drugom vi ste nedirnuti,
nevezani zadovoljstvom i bolom i neuzrujani, neuznemireni dogaajima. Vi ih putate da
dolaze i odlaze.
P: Kako se uvrstiti u najviem stanju, stanju istog, pravog svedoenja?
M: Materijalna svesnost ne sija sama od sebe. Ona sija sa svetlou iznad nje. Uvidevi
snevajui kvalitet svesnosti, tragajte za svetlou u kojoj se ona pojavljuje, koja joj daje
postojanje. Postoji sadraj svesnosti, a isto tako i svesnost o sadraju.
P: Ja znam i Ja znam da ja znam.
M: Sasvim tako. Zaboravite saznanje, poznato, ali se setite da ste vi znalac. Nemojte sve
vreme biti zadubljeni u vaa iskustva. Zapamtite da ste vi iznad znalca, da niste nikad roeni i
da ste besmrtni!! U priseanju ovoga, pojavie se kvalitet istog znanja, spoznaje, svetlost
neuslovljene duhovne svesnosti.
116
10
Jer bi to podrazumevalo da je Stvarnost, Istina bila neispoljena, to nije sluaj. Jedino ona uvek jeste.
Probuenje u Istini je upravo u spoznaji da nema niega ispoljenog (i neispoljenog) ve je sve jedna Stvarnost,
tj. da nema niega objektivnog, izvan mene, sve je To i ja sam svesni subjekt Toga to Jeste. Ja sam To. To sam
Ja. (Prim. I. A.)
117
M: Nije bilo dolaenja (razvoja). Ja sam bio takav uvek. Bilo je otkria, spoznaje, i to je bilo
iznenada. Upravo, kao kad se rodite, vi otkrivate svet iznenada, tako sam i ja iznenada otkrio
moje istinsko bie, postojanje.
P: Da li je to bilo zamraeno, zamagljeno, i vaa je sadhana, duhovna disciplina rasterala
maglu? Kad je vama vae istinsko stanje postalo jasno, da li je ono i ostalo jasno, ili se
ponovo zamaglilo? Da li je vae stanje stalno, trajno ili nije trajno?
M: Potpuno je stabilno, postojano. Bilo ta da radim, ono ostaje kao stena - nepokretno.
Jednom kada se probudite u Istini, ostajete u njoj. Dete se ne vraa u matericu! To je
jednostavno stanje, manje od najmanjeg, vee od najveeg. Ono je samo oigledno, a ipak
izvan opisa.
P: Postoji li put ka tome, ka Istini?
M: Sve moe biti put, samo ako ste zainteresovani. Samo razmiljajte duboko o mojim reima
i pokuajte da shvatite njihovo puno znaenje i to je sadhana, duhovna praksa, sasvim
dovoljna da ukloni zid.
Mene nita ne uznemirava, mui. Ja se ne opirem nevoljama - zbog toga one se ne
zaustavljaju kod mene. Na vaoj strani, neduhovnoj, postoji tako mnogo nevolja. Na mojoj
strani, duhovnoj, uopte nema problema. Doite na moju stranu!
Vi ste skloni nevoljama. Ja sam imun. Bilo ta se moe desiti - ono to je potrebno je
iskren interes, panja. To se postie ozbiljnou i iskrenou.
P: Mogu li ja to uraditi?
M: Naravno!! Vi ste dovoljno sposobni da preete preko, na drugu obalu. Samo budite
iskreni.
P: Neki ostvareni ljudi kau da znanje mora biti zaslueno, osvojeno, a ne poklonjeno,
dobijeno. Neko moe samo da poduava, ali je uenje svoje sopstveno.
M: To se svodi na isto.
P: Postoje mnogi koji su praktikovali jogu godinama i godinama bez nekog rezultata. ta
moe biti uzrok njihovog neuspeha? Neki su se odali transu u privremenoj obustavi svesnosti.
Bez potpune svesnosti kakav progres moe da bude? Mnogi su praktikovali samadhi, stanje
ekstatinog zadubljenja. U samadhiju svest je potpuno aktivna, duboka, ali ipak to nije dalo
nekih rezultata.
M: Kakve rezultate vi oekujete? I zato bi znanje, spoznaja, bilo rezultat bilo ega? Jedna
stvar vodi ka drugoj, ali znanje nije ogranieno, Istina nije ograniena uzrocima i
posledicama.
Znanje je potpuno iznad uzronosti. Ono je stanovnik u Sopstvu.
Jogi dolazi do saznanja mnogih uda, ali o Sopstvu on ostaje u neznanju. Svetac,
Znalac, moe izgledati i oseati se sasvim obino, ali on zna Sopstvo potpuno dobro.
P: Postoje mnogi koji tragaju iskreno ka samoostvarenju, ali sa oskudnim rezultatima. ta
moe biti uzrok tome?
M: Oni nisu dovoljno istraivali izvor znanja, svoje opaaje, oseanja i misli oni ne poznaju
dovoljno. Ovo moe biti jedan uzrok odugovlaenja. Drugi jeste da su neke elje moda jo
ive.
P: Uzdizanje i padovi u sadhani, duhovnom razvoju, su neminovni. Ipak, iskren tragalac,
uprkos svemu napreduje polako. ta moe Mudrac, Gnani, da uradi za takvog tragaoca?
M: Ako je tragalac iskren, svetlost e biti data. Svetlost je za sve i uvek je tu, ali tragalaca je
malo, i meu tom manjinom, oni koji su spremni su veoma retki. Sazrevanje srca i uma je
neophodno.
P: Da li ste vi ostvarili vau realizaciju naporom ili milou Gurua?
M: Njegovo je bilo uenje, a moje je bilo poverenje, moja je bila vera. Moje poverenje u
njega uinilo je da prihvatim njegove rei kao istinu, da odem duboko u njih, da ih ivim.
Tako sam ja doao do ostvarenja onoga to sam sada. Guruova linost i njegove rei su
uinile da mu verujem, i moje verovanje uinilo ih je plodonosnim.
P: Ali da li moe Guru dati ostvarenje bez rei, bez poverenja, upravo ovako jednostavno, bez
neke pripreme?
M: Da, on moe, ali gde je primalac? Vidite, ja sam bio jako u harmoniji sa mojim Guruom,
tako sam mu potpuno verovao, da je postojalo vrlo malo otpora u meni, te se sve desilo brzo i
lako.
Ali nisu svi tako sreni. Lenjost i uznemirenost esto stoje na putu i dok oni nisu
uoeni i otklonjeni, napredak je spor. Svi oni koji su imali ostvarenje brzo, samo dodirom,
pogledom ili milju, bili su sazreli za to. Ali takvi su vrlo retki. Zrelost trai neko vreme za
sazrevanje. Sadhana ubrzava sazrevanje.
P: ta ini da neko sazri? ta je faktor sazrevanja?
M: Iskrenost, ozbiljnost, naravno, osoba mora biti zaista puna udnje za istinom. Na kraju
krajeva, ostvaren ovek je najozbiljniji ovek. Bilo ta da radi, on to radi potpuno,
kompletno, bez ogranienja i rezervi, zadravanja. Integritet, sveobuhvatnost vas vode ka
Istini, Stvarnosti.
P: Da li vi volite svet?
M: Kada se vi povredite, plaete. Zato? Zato to vi volite sebe. Nemojte zatvarati vau
ljubav ograniavajui je na telo, ostavite je otvorenom. Onda e ona biti ljubav za sve. Kada
se odbace sve lane identifikacije, ono to ostane je sveobuhvatna ljubav.
Oslobodite se svih ideja, predstava o sebi, ak i od ideje da ste vi Bog. Nedefinisanje
sebe je vredno, samozaborav je punovaan.
119
P: Ja sam umoran od obeanja. Umoran sam od sadhana, tehnika koje mi uzimaju sve vreme
i svu energiju, a ne donose nita. Ja elim Realnost, Istinu, sada i ovde. Da li mogu imati to?
M: Naravno da moete, ako ste siti svega, ukljuujui i vae sadhane. Kada ne zahtevate, ne
oekujete nita od sveta, niti od Boga, kada ne elite nita, ne tragate za bilo im, ne
oekujete nita, onda e Svevinje Stanje doi ka vama nepozvano i neoekivano.
P: Ako je ovek angaovan porodinim ivotom i svetovnim poslovima, radi svoju sadhanu,
duhovnu praksu, striktno, strogo, kako je propisano, da li e on imati rezultata?
M: Rezultate e on imati, ali e biti obuzet njima kao u auri.
P: Tako mnogo mudraca kae da kad ste sazreli i spremni, vi ete se realizovati, ostvariti.
Njihove rei mogu biti istinite, ali one su od male koristi. Mora postojati izlaz, spas,
nezavisan od sazrevanja koje zahteva vreme, od sadhane koja zahteva napor.
M: Nemojte to zvati putem. To je vie vrsta vetine, umetnosti. To nije ak ni to. Budite
otvoreni i smireni, to je sve. Ono za im tragate je tako blizu vas, da nema mesta za put.
P: Postoji tako mnogo ljudi u neznanju, a tako malo mudraca, svetaca. ta moe da bude
uzrok tome?
M: Nemojte se brinuti o drugima, vodite brigu o sebi. Vi znate da jeste. Nemojte se
ograniavati sa imenima, samo budite. Bilo koje ime ili oblik koji dajete sebi zamrauje vau
istinsku prirodu.
P: Zato bismo tragali za krajem, pre nego to se moemo ostvariti?
M: elja za istinom je najvia od svih elja, ipak, ona je i dalje samo elja. Sve elje moraju
biti odbaene, da biste stvarno bili. Zapamtite, vi jeste. To je va radni kapital, bogatstvo.
Obrite, angaujte to i bie mnogo profita.
P: Zato bi uopte bilo traganja?
M: ivot je traganje, osobi ne moe pomoi traganje. Kada sva traganja prestanu, to je
Svevinje Stanje.
P: Zato svevinje stanje dolazi i odlazi?
M: Ono niti odlazi, niti dolazi. Ono jeste.
P: Da li vi govorite iz svog sopstvenog iskustva?
M: Naravno. To je bezvremeno stanje, uvek prisutno.
P: Za mene ono dolazi i odlazi, za vas ne. Zato ova razlika?
M: Moda zato to ja nemam elja. Ili vi ne elite Svevinje dovoljno snano. Vi se morate
oseati razoarano, beznadeno, kad va um nije u kontaktu sa Svevinjim.
P: Sav moj ivot je bio traganje, tenja, a dosegao sam tako malo. itao sam, sluao sam - ali
sve uzalud.
M: Sluanje i itanje su postali vaa navika.
P: Ja sam to ostavio takoe. Ja ne itam u dananje vreme.
M: Ono ega ste se vi odrekli nije sada vano. ega se niste odrekli? Pronaite to i odrecite
se toga. Sadhana je traganje, zato se i nje odrecite. Ispraznite sebe potpuno.
P: Kako moe budala eleti mudrost? Osoba mora da zna objekat elje, da bi ga elela. Kada
Svevinji nije poznat, kako moe biti eljen?
M: ovek prirodno sazreva i postaje spreman za samoostvarenje.
P: Ali ta je faktor sazrevanja?
M: Samo-priseanje, svesnost "Ja jesam" dovodi ga do sazrevanja brzo i snano, mono.
Odrecite se svih ideja o sebi i jednostavno budite.
P: Umoran sam od svih puteva, staza, i znaenja, htenja, i vetina i trikova, svih tih mentalnih
akrobatika. Postoji li put koji pokazuje, opaa, istinu direktno i odmah, trenutno?
M: Prestanite da koristite va um i gledajte ta se deava. Radite samo ovu jednu stvar
potpuno, direktno. To je sve.
120
P: Kad sam bio mlai, imao sam udna iskustva, kratka, ali vredna, da sam nita, upravo
nita, a ipak potpuno svestan. Ali opasnost je to osoba ima elju da ponovo stvori iz seanja
trenutke, dogaaje koji su proli.
M: Ovo je sve imaginacija, zamiljanje. U svetlosti svesti sve vrste stvari se dogaaju i ne
treba da osoba daje posebnu vanost bilo kojoj.
Lepota cveta je predivna kao vizija Boga. Dopustite im neka budu. Zato ih se seati
i onda stvarati seanje kao problem? Budite neni, blagi, u vezi njih; ne delite ih u vie i
nie, unutarnje i spoljanje, trajne i prolazne. Idite iznad, idite nazad ka izvoru, idite ka
sebi, Sopstvu, koje je isto, nepromenjeno, ma ta da se desi.
Vaa slabost je zbog vaeg ubeenja da ste vi bili roeni u svetu. U stvarnosti, istini,
svet se uvek ponovo stvarao u vama i sa vama. Vidite sve kao emanaciju iz svetlosti koja je
izvor vaeg sopstvenog bia. Otkriete da je ta svetlost sainjena od ljubavi i energije.
P: Ako sam ja ta svetlost, zato je ne znam?
M: Da biste znali, morate imati znalaki um, um sposoban da zna. Ali va um je neprestano u
trci, nikad smiren, nikad sa punom refleksijom, odsjajem. Kako moete videti mesec u
njegovom punom sjaju kad su oi zamraene?
P: Moemo li rei, poto je sunce uzrok senci, da se ono ne moe videti u senci. Osoba se
mora okrenuti.
M: Ponovo ste uveli trojstvo sunca, tela i senke. Nema takve podele u Stvarnosti, Istini. Ono
o emu govorim nema nita sa dualnostima i trojstvima. Ne materijalizujte i ne verbalizujte.
Samo gledajte i budite.
P: Mogu li ja videti i biti?
M: Vidite ono to ste. Ne pitajte druge, nemojte dopustiti da vam drugi govore o vama.
Gledajte unutra i vidite. Svi uitelji mogu vam rei samo to. Nema potrebe ii od jednog do
drugog. Ista voda je u svim izvorima. Vi samo uzmite iz najblieg. U mom sluaju voda je
unutar mene i ja sam voda.
Svet postoji u seanju, seanje dolazi u svest. Mentalna svesnost postoji u duhovnoj
svesti, a duhovna svest je odraz svetlosti na vodama postojanja.
P: Ipak, ja ne shvatam, ne vidim, kako svet moe biti u meni, kad je oevidno suprotno: "ja
sam u svetu".
M: ak i rei: "ja sam svet, svet je moj" je znak neznanja. Ali kad ja imam na umu i
potvrujem, svedoim u ivotu moj identitet sa svetom, mo se raa sa svetom, mo se raa u
meni koja unitava neznanje, spaljuje ga potpuno.
P: Da li je svedok neznanja, odvojen od neznanja? Da li on kae: "Ja sam neznalica", deo
neznanja?
M: Naravno, sve to mogu da kaem iskreno je: "Ja jesam", sve ostalo je posledica,
izvoenje. Ali posledica je postala navika. Unitite sve navike miljenja i gledanja. Oseaj "Ja
jesam" je manifestacija dubljeg uzroka, koji vi moete zvati Sopstvo, Bog, Istina, Realnost ili
nekim drugim imenom. "Ja jesam" je u svetu; ali to je klju koji moe da otvori vrata izvan
sveta. Meseev ples na vodi se vidi u vodi, ali on je uslovljen mesecom na nebu, a ne vodom.
P: Ipak mi glavni smisao izgleda izmie. Ja mogu da prihvatim da je svet u kome ivim,
kreem se i postojim, moja kreacija, moja projekcija, moja imaginacija u nepoznatom svetu,
svetu kakav jeste, svet "apsolutne materije", "apsolutne supstance", ma ta bila ta materija.
Svet moje sopstvene kreacije moe biti sasvim drugaiji od istinitog sveta, kao to je
bioskopsko platno sasvim drugaije od slika koje se projektuju na njemu. I pri svemu tome
ovaj apsolutni svet postoji, sasvim nezavisno od mene.
M: Sasvim tako, svet Apsolutne Istine, Realnosti, na kome je va um projektovao svet
relativne neistine, nerealnosti, je nezavisan od vas iz vrlo prostog razloga: on je vi sami.
P: Da li ovde postoji suprotnost u izrazima? Kako moe nezavisno dokazati identitet?
M: Istraite kretanje promene i videete. Ono to se moe menjati dok se vi ne menjate, moe
da se kae da je nezavisno od vas. Ali ono to je promenljivo mora biti jedno sa onim, bilo
kojim, drugim promenljivim. Jer, dualitet zahteva interakciju, a meudelovanje znai
promenu. Drugim reima, apsolutno materijalno i apsolutno duhovno, potpuno objektivno i
potpuno subjektivno su identini, i u supstanci, sadraju, i u sutini, biti.
P: Kao u trodimenzionalnoj slici, svetlost formira svoju sopstvenu podlogu, platno.
M: Bilo koje poreenje e odgovarati. Glavna sutina koju treba razumeti jeste da ste vi
projektovali iz sebe svet vae sopstvene imaginacije, zasnovane na memoriji, na eljama i
strahovima, i da ste zarobili sebe u tome. Slomite aroliju i budite slobodni.
P: Kako se slama arolija, obmana?
M: Uspostavite i osigurajte vau nezavisnost u mislima i delu. Iznad svega, oslanjate se na
vau veru u sebe, na ubeenju da je ono to vidite i ujete, mislite i oseate realno, istinito.
Zato ne preispitate vau veru? Bez sumnje, ovaj svet je naslikan, formiran, od vas, na platnu
svesnosti i on je potpuno va privatni svet. Jedino va oseaj "Ja jesam" mada u svetu, nije od
sveta. Bez napora logike ili imaginacije, da li moete promeniti "Ja jesam" u "Ja nisam"? U
samom negiranju vaeg bia vi to tvrdite.
Jednom kada shvatite da je svet vaa sopstvena projekcija, vi ste slobodni od njega.
Ne treba da se oslobodite od sveta kao da on objektivno ne postoji, ve jedino od sveta
u vaoj sopstvenoj imaginaciji, zamiljanju. Ma kakva da je slika sveta, lepa ili runa, vi ste je
naslikali i vi niste vezani za nju. Spoznajte da ne postoji niko ko vas prisiljava na to, da je to
zbog navike, obiaja da smatrate zamiljeno kao istinito.
Vidite imaginarno kao imaginarno i budite slobodni od straha.
Upravo kao to su boje na ovom tepihu pobuene svetlou, ali svetlost nije boja, tako
je i svet uzrokovan, izazvan od vas, ali vi niste svet.
Ono to stvara i odrava svet moete nazvati Bog ili provienje, promisao, ali u
konanom vi ste dokaz da Bog postoji, ne na neki drugi nain. Jer, pre bilo kog pitanja o
Bogu koje se moe postaviti, vi morate biti tamo da ga postavite.
122
11
Svako ko ispoljava mrnju prema bilo kome ili emu, uvek projektuje van svoju mrnju prema samome sebi i
to je dokaz njegove nesvesnosti. Onaj ko je sebe svestan (svoga Sopstva) on sebe i voli i to se automatski
ispoljava kao ljubav prema svemu, jer Sopstvo je sve to Jeste. (I. A.)
123
Svetlost i ljubav su bezlini, ali oni se reflektuju u vaem umu kao znanje i dobrota,
ljubav prema vama samima. Mi smo uvek naklonjeni prema nama, ali nismo uvek mudri. Jogi
je ovek ija je dobra volja, blagodat, ujedinjena sa mudrou.
124
125
M: ta vi znate o sebi? Vi jedino moete biti ono to ste u Stvarnosti, Istini; moete samo
izgledati kao ono to niste. Vi se niste nikad udaljili od savrenstva. Cela ideja o
samodokazivanju, samopopravljanju je konvencionalna i verbalna.
Kao to sunce ne zna za mrak, tako Sopstvo ne zna za ne-Sopstvo.
Um je taj koji, zamiljajui drugo, postaje drugo. Ipak, um nije nita drugo do
Sopstvo! To je Sopstvo koje je postalo drugo, ne-Sopstvo, a ipak ostaje Sopstvo. Sve ostalo je
pretpostavka. Upravo kao kad oblak zakloni sunce, a da ni na koji nain ne utie na njega,
tako i lano postojanje zaklanja Realnost, a da je ne unitava. Sama ideja o ponitavanju
Realnosti, Istine je smena; ponitavalac je uvek realniji od ponitavanog. Realnost je
konaan ponitavalac. Svo podvajanje, svaka vrsta otuivanja i razdvajanja je lana. Sve je
jedno - ovo je krajnje reenje svih sukoba.
P: Kako to da uprkos tako mnogo instrukcija obuke i pomoi mi ne napredujemo?
M: Sve dok sebe zamiljamo kao odvojene personalnosti, osobe, jednog sasvim odvojenog od
drugog, mi ne moemo razumeti Realnost, Istinu koja je u biti bezlina. Prvo morate spoznati
sebe samo kao svedoka, bezdimenzionalnog i bezvremenog centra posmatranja, a zatim
spoznati taj ogromni okean iste svesti, koji je oboje, i um i materija, a takoe i iznad njih.
P: togod bi mogao biti u Realnosti, Istini, ipak ja se oseam da sam mala i odvojena osoba,
jedan meu mnogima.
M: Vae postojanje kao osobe je zbog obmane prostora i vremena; vi zamiljate sebe da ste
na nekom mestu i da tu zauzimate neki prostor; vaa personalnost postoji zbog vae
identifikacije sa telom.
Vae misli i oseanja postoje u nizovima, ona imaju svoj vek u
vremenu i ine da vi zamiljate sebe zbog seanja kao da postojite u vremenu. U Realnosti
vreme i prostor postoje u vama, ne postojite vi u njima, u vremenu i prostoru. Oni su samo
naini opaanja, i nita drugo. Vreme i prostor su kao rei napisane na papiru; papir je realan,
a rei su samo konvencija, prenoenje.
Koliko imate godina?
P: etrdeset osam.
M: ta vas navodi na to da kaete etrdeset osam? ta vas navodi na to da kaete ovde sam?
Verbalne navike roene iz pretpostavki. Um stvara vreme i prostor i smatra svoju sopstvenu
kreaciju za Realnost. Sve je ovde i sada, ali mi to ne vidimo. Zaista, sve je u meni, i zbog
mene. Ne postoji nita drugo. Sama ideja "drugog" je katastrofa i nesrea.
P: ta je uzrok personifikacije, obiaja ograniavanja sebe u vremenu i prostoru?
M: Ono to ne postoji ne moe imati uzrok. Ne postoji takva stvar kao odvojena linost.
Uzimajui ak i taku gledanja koja uzima u obzir empirijsko iskustvo, oevidno je da je sve
uzrok svemu, da je sve onakvo kakvo jeste, jer je ceo univerzum onakav kakav jeste.
P: Ipak personalnost, linost, mora imati uzrok.
M: Kako linost dolazi u postojanje? Pomou memorije. Identifikacijom sadanjeg sa prolim
i projektovanjem toga u budunost. Razmiljajte o sebi u ovom trenutku: prisutan stalno, bez
prolosti i budunosti, i vaa e se linost rastopiti.
P: Da li: "JA JESAM" ostaje?
M: Re "ostaje" ne odgovara. "JA JESAM" je uvek prisutno. Vi imate potrebu da se seate da
biste postojali. U stvari, pre nego to moete da doivite bilo ta morate postojati, biti, imati
oseaj postojanja.
U sadanjosti vae postojanje je pobrkano, upetljano sa doivljavanjem, iskuavanjem.
Sve to je potrebno jeste da razmrsite, odmotate, postojanje od zbrke iskustava. Jednom kada
spoznate isto postojanje, bez postojanja ovoga ili onoga, bez ega, vi ete to razlikovati,
raspoznati i neete biti vie obmanuti imenima i oblicima. Samoograniavanje je sama sutina
personalnosti.
P: Kako mogu da postanem univerzalan?
126
M: Ali vi jeste univerzalni. Vi ne treba i ne moete postati ono to ve jeste. Samo prestanite
da sebe zamiljate izdvojenim, posebnim. Ono to dolazi i odlazi nema postojanje. Ono
poseduje samo svoje pojavljivanje koje dobija od Realnosti, Istine.
Vi znate da postoji svet, ali da li svet zna vas? Sve znanje potie od vas, kao i svo
postojanje i sva radost. Spoznajte da ste vi veni izvor i prihvatite sve kao vae sopstveno.
Ovakvo prihvatanje je istinska ljubav.
P: Sve to kaete izgleda vrlo lepo. Ali kako se moe to uiniti nainom ivljenja?
M: Ne naputajui nikad kuu, vi pitate za put ka domu. Oslobodite se pogrenih ideja, to je
sve. Skupljajui pogrene ideje, a takoe i ispravne, nigde neete stii. Samo prestanite da
zamiljate.
P: To nije stvar dostignua, ve razumevanja.
M: Ne pokuavajte da razumete! Dovoljno je ako ne razumete pogreno. Nemojte se pouzdati
u va um za osloboenje. Um je onaj koji vas je doveo u ropstvo. Idite sasvim iznad njega.
Ono to je bez poetka ne moe imati uzrok. To nije da ste vi znali da vi jeste, a onda
da ste to zaboravili. Jednom kad znate, vi ne moete zaboraviti.
Neznanje nema poetka, ali moe imati kraj. Istraite ko je u neznanju i neznanje e se
rastopiti kao san.
Svet je pun kontradikcija, otuda i vaa potraga za harmonijom i mirom. To ne moete
nai u svetu, jer je svet dete haosa, nereda. Da biste nali red morate tragati unutra. Svet
dolazi u postojanje samo kad ste vi roeni u telu. Bez tela nema sveta. Prvo istraite da li ste
vi telo. Razumevanje sveta doi e kasnije.
P: Ono to vi kaete zvui ubedljivo, ali od koje je to koristi osobi koja zna sebe da postoji u
svetu i od sveta?
M: Milioni jedu hleb, ali malo ih zna o penici. I samo oni koji znaju mogu da poboljaju
hleb. Slino, samo oni koji znaju sebe, Sopstvo, koji su videli iznad sveta, mogu poboljati
svet. Njihova vrednost je ogromna za ljude, jer su oni njihova jedina nada za spasenje.
Ono to je u svetu ne moe spasti svet. Ako vi stvarno vodite brigu da pomognete
svetu, morate biti izvan njega.
P: Ali, moe li neko biti izvan sveta?
M: Ko je roen prvo, vi ili svet? Sve dok dajete svetu prvo mesto, vi ste zarobljeni od njega;
jednom kad spoznate bez ikakve sumnje da je svet u vama, a ne vi u svetu, vi ste izvan
njega.
Naravno, vae telo ostaje u svetu, od sveta, ali vi niste obmanuti time. Sve svete knjige
kau da je pre sveta bio Stvaralac. Ko zna Stvaraoca? Samo onaj ko je bio pre Stvaraoca, vae
sopstveno, istinsko bie, izvor svih svetova sa njihovim stvaraocima.
P: Sve to vi kaete povezano je sa vaom pretpostavkom da je svet vaa sopstvena
projekcija. Vi doputate da predodreujete va lini, subjektivni svet, svet koji vam je dat
pomou vaih ula i vaeg uma. U tom smislu svako od nas ivi u svetu svoje sopstvene
projekcije.
Ti privatni svetovi vrlo teko dodiruju jedan drugoga i oni se raaju i stapaju,
sjedinjuju, u "JA JESAM" u njihovom centru. Ali sigurno da iza ovih privatnih svetova mora
postojati zajedniki, objektivni svet iji su privatni svetovi samo njegove senke.
Da li vi negirate postojanje takvog objektivnog sveta, zajednikog za sve?
M: Realnost, Istina, nije ni objektivna ni subjektivna, niti um, niti materija, niti vreme, niti
prostor. Ovakve podele odvojenosti su potrebne nekome kome se to deava, svesno
izdvojenom centru. Ali Realnost, Istina, je sve i nita, totalitet, sveukupnost, i iskljuivost,
punoa i praznina, potpuno konzistentno, dosledno, apsolutno paradoksalno, neverovatno.
Vi ne moete govoriti o tome, jedino se moete izgubiti u tome. Kada negirate
Realnost prema bilo emu, vi dolazite do ostatka koji ne moe biti negiran, a to je sama
sutina.
127
M: Vi ste sami sebi dokaz. Vi nemate niti ete imati drugi dokaz. Vi ste vai, vi znate sebe, vi
volite sebe. togod da um ini, on ini za ljubav sebe samog. Sama priroda Sopstva je ljubav.
Ono je voljeno, voli i privlai. To je Sopstvo koje stvara telo i um tako zanimljivim, tako jako
dragim. Sama panja, koja se odnosi na njih, telo i um, dolazi od Sopstva.
P: Ako Sopstvo nije ni telo ni um, moe li ono postojati bez tela i uma?
M: Da, moe. To je stvar stvarnog, aktuelnog iskustva da Sopstvo ima postojanje nezavisno
od tela i uma. To je postojanje - duhovna svesnost, blaenstvo. Duhovna svesnost je
Blaenstvo.
P: To moe biti stvar stvarnog iskustva za vas, ali to nije sluaj sa mnom. Kako ja mogu
dospeti do takvog iskustva? Kakve prakse da sledim, kakve vebe da preduzmem?
M: Da saznate da niste ni telo ni um, treba neprestano da posmatrate sebe i da ivite
nedirnuti od vaeg tela i uma, potpuno odvojeno, nezavisno, kao kad biste bili mrtvi. A to
znai da nemate steene interese, zainteresovanost niti za telo, niti za um.
P: Opasno!
M: Ja ne traim od vas da izvrite samoubistvo. Niti moete. Moete jedino ubiti telo, ne
moete prekinuti mentalni proces, niti moete uiniti kraj osobi za koju mislite da ste vi.
Samo ostanite nedodirnuti, nezavisni. Ova potpuna odvojenost, nezavisnost, sloboda
od uma i tela, najbolji je dokaz da srce vaeg bia, koje ste vi, nije ni um ni telo.
Ono to se deava telu i umu ne moe biti u vaoj moi promene, ali vi uvek moete
prestati sa vaim zamiljanjima da ste telo i um.
Ma ta da se desi, podseajte sebe da ste nezavisni, da su to samo va um i telo.
to ste vie iskreni u pamenju onoga to treba da bude zapameno (sebe), skorije ete
biti svesni sebe, ta ste, jer e seanje postati iskustvo.
Ozbiljnost, iskrenost, otkriva postojanje. Ono to se zamisli i to se eli, postaje
stvarno, realno - tu lei opasnost, a isto tako i izlaz, spas.
Recite mi, kakve ste vi korake preduzeli da izdvojite vae stvarno, istinsko Sopstvo,
ono u vama to je nepromenljivo, od vaeg uma i tela?
P: Ja sam ovek medicine, studirao sam mnogo, uveo sam sebi striktnu disciplinu na putu
vebanja i periodinog posta, i vegetarijanac sam.
M: Ali u dubini vaeg srca, ta je to to vi elite?
P: elim da spoznam Istinu.
M: Kakvu cenu elite da poloite za Istinu? Bilo koju cenu?
P: Dok sam teorijski spreman da platim bilo koju cenu, u stvarnom ivotu neprestano sam
podstican da se ponaam na naine koji stvaraju prepreku izmeu mene i Istine. elje me
odvlae.
M: Poveajte i proirite vae elje sve dotle, dok ih nita sem Istine ne moe ispuniti. Nije
stvar u tome da je elja pogrena, ve njena uskost i besmislenost. elja je oboavanje,
predanost pobonost. Na svaki nain budite predani, poboni, istinitom, beskonanom,
venom srcu postojanja, biti. Preobratite elje u ljubav. Sve to vi elite je da budete sreni.
Sve vae elje, ma kakve one mogle biti, su izrazi vae tenje za sreom. U sutini, vi elite
sebi najbolje.
P: Znam da ne bi trebalo...
M: ekajte! Ko vam je rekao da ne biste trebali? ta je pogreno da se bude srean?
P: Ego mora otii, ja znam.
M: Ali ego je tu. Vae elje su tu. Vaa enja da budete sreni je tu. Zato? Zato to vi volite
sebe. Na svaki nain volite sebe - ali mudro. Ono to je pogreno je voleti sebe pogreno, tako
da stvarate sebi patnju. Volite sebe mudro. Oboje: i uzdravanje i zadovoljenje imaju istu
nameru u vidu - da vas uine srenim. Zadovoljenje je pogrean, glup put, uzdravanje,
disciplinovanost, je mudar put.
P: ta je uzdravanje?
129
M: Jednom kada proete kroz neko iskustvo, ne prolazite kroz njega ponovo; to je
uzdravanje. Izbegavati nepotrebno je uzdravanje. Neprihvatanje zadovoljstva ili bola je
uzdranost.
elja sama po sebi nije pogrena. To je ivot sam po sebi, udnja da se odrasta,
napreduje u znanju i iskustvu.
Izbori koje pravite su pogreni. Zamislite da je neka mala stvar: hrana, seks, mo,
slava - koja e vas uiniti srenim, obmanjivanje sebe. Jedino neto tako prostrano, iroko, i
duboko kao vae istinsko Sopstvo moe vas uiniti istinski i trajno srenim.
P: Poto ne postoji nita u sutini pogreno u elji kao manifestaciji ljubavi prema sebi, od
Sopstva, kako bi trebalo elje sprovoditi?
M: ivite svoj ivot inteligentno, sa panjom na vae najdublje Sopstvo. Ono vas moe
uiniti istinski i trajno srenim. Na kraju krajeva, ta vi zaista elite? Ne savrenstvo; vi ste
ve savreni!! Ono za im teite je da izrazite u akciji, na delu, ono to vi uistinu jeste. Zbog
ovoga vi imate telo i um!! Drite ih spremnim i uinite da vam slue za ono zata su
namenjeni.
P: Ko je ovde upravlja? Ko dri u pripravnosti telo i um?
M: Proieni, Bogu usmereni um, je verni sluga Sopstva. On se brine o instrumentima,
unutarnjim i spoljanjim, i prisiljava ih da slue svojoj nameni.
P: A ta je njihova svrha?
M: Sopstvo je univerzalno i njegovi ciljevi su univerzalni. Nema nita personalno u odnosu
na Sopstvo. ivite uredan, smiren ivot, ali ne inite ga ciljem samim po sebi, on treba da
bude poetna taka ka najvioj avanturi.
P: Da li mi savetujete da doem u Indiju ponovo?
M: Ako ste ozbiljni, predani, nemate potrebe da idete. Vi ste svoji ma gde da ste i vi stvarate
svoju sopstvenu klimu, atmosferu. Kretanje i premetanje nee vam doneti spasenje. Vi niste
telo i premetanje tela iz mesta u mesto nee vas dovesti nikud. Va um je slobodan da tumara
u tri sveta - iskoristite to u punoj meri.
P: Ako sam slobodan, zato sam u telu?
M: Vi niste u telu, telo je u vama. Um je u vama. Oni se deavaju u vama. Oni su tu, postoje,
jer ih vi smatrate zanimljivim. Vaa stvarna priroda ima beskonaan kapacitet da uiva. Ona
je puna oduevljenja, poleta, i ljubavi, naklonosti. Ona iri, rasprostire, svoje zraenje,
bliskost, na sve to doe u njen fokus svesnosti i nita nije iskljueno. Ona ne zna ni zlo niti
runou, ona se nada, ona veruje, ona voli. Vi ljudi ne znate koliko mnogo gubite to ne znate
vae sopstveno, istinsko Sopstvo, bit. Vi niste ni telo, niti um, niti gorivo, niti vatra. Oni se
pojavljuju i nestaju u skladu sa njihovim sopstvenim zakonima.
Ono to ste vi je vae istinsko Sopstvo, vi ga volite, i ta god da radite, vi to inite za
vau sopstvenu sreu. Da ga pronaete, da ga spoznate, da ga odgajate, negujete, va je
osnovni cilj.
Od davnih vremena vi ste voleli sebe, ali ne mudro. Koristite vae telo i um mudro u
sluenju Sopstvu, to je sve. Budite iskreni prema vaem Sopstvu, volite Sebe potpuno,
apsolutno.
Nemojte se pretvarati da volite druge kao sebe. Sve dok niste njih spoznali kao jedno
sa vama, neraskidivo, vi ih ne moete voleti kao sebe.
Nemojte pretendovati da budete ono to niste, nemojte se pretvarati, da ste ono to
niste. Nemojte odbijati da budete ono to jeste.
Vaa ljubav prema drugima je rezultat samospoznaje, a ne njegov uzrok.
Bez samospoznaje nikakva vrlina nije prava.
Kada znate bez trunke sumnje da isti ivot tee kroz sve, i da ste i vi taj ivot, vi ete
sve voleti spontano i prirodno.
130
Kada spoznate dubinu i punou vae ljubavi prema sebi, od sebe, vi znate da su svako
ivo bie i ceo univerzum ukljueni u vau ljubav, saoseajnost.
Ali kada vi gledate na bilo koga ili ta kao odvojeno od vas, ne moete voleti jer ste
uplaeni od toga. Otuenost prouzrokuje strah, a strah produbljuje otuenost. To je zaaran
krug.
Jedino samoostvarenje moe to da otkloni. Idite za tim odluno.
Slino, Guru moe pomoi. Ali glavna stvar koja pomae je imati Realnost, Istinu,
unutra. Ona e potvrditi samu sebe. Va dolazak ovde svakako e vam pomoi. To nije jedina
stvar koja e vam pomoi. Glavna stvar je vae sopstveno bie. Sama vaa ozbiljnost e to
nagovestiti, osvedoiti.
P: Da li moje radno mesto, moj posao, umanjuje moju ozbiljnost?
M: Ve sam vam rekao. Sve dok vi doputate sebi u toku posla trenutke mira, vi moete
sigurno praktikovati vau potenu profesiju. Ovi momenti unutarnjeg mira e ukloniti sve
prepreke, bez pogovora. Nemojte sumnjati u njegovu efikasnost. Pokuajte to.
P: Ali ja sam pokuao!
M: Nikad sa punom verom, nikad stabilno. Jer da je drugaije vi ne biste postavljali takva
pitanja. Vi pitate jer niste sigurni u sebe. A niste sigurni u sebe, jer nikad niste posvetili
panju sebi, samo vaim iskustvima. Budite zainteresovani za sebe iznad svakog iskustva,
budite sa sobom, volite sebe, potpuna sigurnost se zadobija samo u samospoznaji.
Glavna stvar je ozbiljnost.
Budite poteni, iskreni prema sebi i nita vas nee izdati ni zavesti.
Vrline i moi su samo simboli za decu da se time igraju. One su korisne u svetu, ali
vas ne vode izvan toga. Da biste otili iznad, vama je potrebna budna nepokretnost, tiha
panja.
P: ta se onda deava sa fizikim postojanjem osobe?
M: Sve dotle dok ste zdravi, vi nastavljate da ivite.
P: Ovakav ivot, ovakvo stanje unutarnje nepokretnosti, nee li uticati nepovoljno na zdravlje
osobe?
M: Vae telo se menja sa hranom. Kakva je vaa hrana, teka ili laka, takvo e biti i vae
zdravlje.
P: A ta se deava sa instinktom seksa? Kako on moe da se kontrolie?
M: Seks je jedna steena navika. Idite iznad. Sve dok je vaa panja usmerena na telo, vi ete
ostati u okovima hrane i seksa, straha i smrti.
Pronaite sebe i budite slobodni.
48. SVESNOST JE SLOBODA
Pitalac: Upravo sam doao iz ri Ramanarama (Ramane Maharija). Proveo sam tamo
sedam meseci.
Maharad: Kakvu ste sadhanu sledili u aramu?
P: Koliko god sam mogao koncentrisao sam se na: "KO SAM JA?"
M: Na koji nain ste to radili? Verbalno?
P: U slobodnim trenucima, za vreme kursa, u toku dana. Ponekad sam mrmljao u sebi: "Ko
sam ja?" "Ja jesam, ali ko sam Ja?" Ili sam to radio mentalno. Ponekad bih imao neko fino
oseanje, ili bi dospeo u stanje smirene sree. U celini pokuavao sam da budem smiren i
prijemiv vie nego da radim u vezi iskustva.
M: ta je bilo vae stvarno iskustvo kad ste bili u predivnom raspoloenju?
P: Oseaj unutarnje tiine, mira i smirenosti.
M: Da li ste primetili da ste postali nesvesni?
P: Da, povremeno i za jako kratko vreme. Inae sam bio samo smiren, iznutra i spolja.
M: Kakva je to bila vrsta smirenosti? Neto slino dubokom snu, a ipak svesni sve vreme
takoe? Vrsta potpuno budnog, svesnog sna?
P: Da. Budno spavanje, jagrit sushupti.
M: Glavna stvar je biti osloboen negativnih emocija - elja, strahova i tako dalje, "est
neprijatelja" uma. Jednom kad se um oslobodi njih, ostalo e doi lako.
133
Upravo kao kad se tkanina potapa u vodi za pranje i postaje ista, tako e se i um
proistiti tokom istih oseanja.
Kada sedite u miru, tihovanju, i posmatrate sebe, sve vrste moguih stvari mogu doi
na povrinu. Nemojte raditi nita sa njima, ne reagujte na njih, jer kako su dole, tako e i
otii same od sebe. Sve to je vano jeste biti svestan, bitna je potpuna svesnost samog sebe
ili tanije, svog uma.
P: Pod izrazom "sebe" da li vi mislite dnevnog sebe (ego)?
M: Da, mislim na osobu, koju je jedino stvarno mogue posmatrati. Posmatra je iznad
posmatranog. Ono to se posmatra nije stvarno, realno, istinsko Sopstvo.
P: Ja mogu uvek posmatrati posmatraa, u beskrajnom povlaenju.
M: Vi moete posmatrati posmatrano, ali ne i posmatraa. Vi znate da ste posmatra sa
direktnim uvidom, shvatanjem, a ne sa loginim procesom zasnovanim na posmatranju. Vi ste
ono to jeste, ali vi znate ono to niste. Sopstvo je znano kao bit, postojanje, ne-Sopstvo je
znano kao prolazno. Ali u Realnosti, Istini, sve je u umu. Posmatrano, posmatranje i
posmatra su mentalne konstrukcije. Sopstvo jedino jeste.
P: Zato um stvara sve te podele?
M: Sama priroda uma je podela i izdvajanje. Nema nita loe u deljenju. Ali odvajanje ide
protiv injenica stvarnosti. Stvari i ljudi su razliiti, ali oni nisu odvojeni. Priroda je jedno,
Istina je jedno. Postoje suprotnosti i razliitosti, ali ne postoje sukobi.
P: Uvideo sam da sam po prirodi vrlo aktivan. Ovde me savetuju da izbegavam aktivnost. to
vie pokuavam da ostanem neaktivan, to je vea elja, potreba da radim neto. To me ini ne
samo aktivnim spolja, ve se takoe napreem i unutra da budem ono to po prirodi nisam.
Postoji li lek protiv udnje za radom?
M: Postoji razlika izmeu rada i iste aktivnosti. Sva priroda radi. Rad je priroda, priroda je
rad. S druge strane, aktivnost je zasnovana na elji i strahu, na udnji za posedovanjem i
uivanjem, na strahu od bola i unitenja, razaranja.
Rad je kada celina radi za celinu; aktivnost je od ega za sebe, za pojedinca.
P: Da li postoji lek protiv aktivnosti?
M: Posmatrajte je i ona e prestati. Koristite svaku priliku da se podsetite da ste u kavezu,
zatvoru; da sve to vam se deava proizilazi iz vaeg telesnog postojanja. elje, strahovi,
nevolje, radost, one se ne mogu pojaviti ako vi ne postojite, ako niste tu da se pojavite. Ipak,
sve to se deava ukazuje na vae postojanje kao centra posmatranja, spoznaje.
Ne obazirite se na pokazivae i budite svesni onoga na ta oni ukazuju.
To je sasvim jednostavno, ali je potrebno da se uradi. Ono to je bitno jeste istrajnost
sa kojom se vraate sami sebi.
P: Ja sam dospevao u udesna stanja duboke apsorpcije, iezavanja u sebe, ali neoekivano,
nepotvreno i trenutno. Nisam oseao da mogu da kontroliem takva stanja.
M: Telo je materijalna stvar i zahteva vreme da se promeni. Um je samo skup mentalnih
navika, naina miljenja i oseanja, a da bi se oni promenili, moraju biti izneseni na povrinu i
proueni, istraeni. Ovo takoe zahteva vreme. Samo odluite smelo i budite istrajni,
postojani, ostalo e se samo pobrinuti o sebi.
P: Izgleda mi da imam jasnu ideju o tome ta treba da uradim, ali zatiem sebe kako sam
umoran i depresivan i traim ljudsko drutvo i tako gubim vreme koje bi trebalo iskoristiti za
meditaciju i osamljivanje, poniranje u sebe.
M: Radite ono to oseate da volite da radite. Nemojte se svaati sa sobom. Nasilje e vas
uiniti okrutnim, tvrdim, i ukoenim, strogim. Ne borite se sa onim to smatrate da je
prepreka, tekoa, na vaem putu. Samo budite zainteresovani, radoznali za njih, posmatrajte
ih, istraujte ih i udubite se u njih. Dopustite neto, bilo ta, da se desi, dobro ili loe. Ali ne
dozvolite sebi da budete zaokupljeni, vezani sa onim to se deava.
P: ta je cilj u podseanju sebe sve vreme da sam ja posmatra?
134
M: Um mora da spozna da iznad pokretnog, lutajueg uma, postoji podloga, temelj svesnosti
koji se ne menja. Um mora doi do saznanja istinskog Sopstva, Sebe, i to potovati i prestati
da ga prekriva, kao mesec koji zaklanja sunce u toku sunevog pomraenja.
Samo shvatite da nita to se vidi, ili doivljava, u vama ili izvan vas, niste vi. Ne
obraajte panju na ono to niste vi.
P: Da bih radio ono to mi vi kaete, moram biti neprestano svestan.
M: Biti budan je biti svestan. Nesvestan znai zaspao. Vi ste svesni svakako, ne treba da
pokuavate da budete to. Ono to je potrebno jeste da budete svesni promiljeno i svesno
proirite i produbite vau svesnost, vae polje svesnosti. Vi ste uvek svesni uma, ali niste
svesni sebe, onoga ko je svestan. 12
P: Kako ja mogu da zakljuim, Vi dajete odreena, posebna, znaenja reima "um",
"svesnost", i "probuenost - duhovna svesnost".
M: Shvatite to na ovaj nain. Um proizvodi misli neprestano, ak i kad ne obraate panju, ne
gledate na njega, vi to nazivate svesnou. To je vae budno stanje - vaa svesnost se menja,
pomera, od senzacije ka senzaciji, od opaanja ka opaanju, od ideje ka ideji, u neprekidnom
nizu.
Zatim dolazi budnost, duhovna svesnost, direktno sagledavanje, uvid u celokupnu,
totalnu, svesnost, celinu svesnosti, totalitet uma.
Um je kao reka, tee neprestano u koritu tela; vi se identifikujete za trenutak sa nekim
posebnim talasiem i zovete to: "moja misao".
Svesnost vaeg uma je sve ono ega ste vi individualno svesni. Probuenost, duhovna
svesnost je prepoznavanje svesnosti kao celine (kao samog postojanja).
P: Svako je svestan, ali nije svako probuen, duhovno svestan.
M: Nemojte rei: Svako je svestan. Recite: Postoji svesnost u kojoj se sve pojavljuje i
nestaje.
Nai umovi su samo talasi na okeanu svesnosti. Kao talasi oni odlaze i dolaze. Kao
okean oni su beskonani i veni. Upoznajte sebe kao okean postojanja, matricu, temelj
celokupnog postojanja. Ovo su samo metafore. Naravno, Stvarnost je iznad mogunosti
objanjenja. Moete saznati to samo ako to postanete.
P: Da li je potraga za tim vredna svih nevolja, da li je duhovni put vredan truda?
M: Bez duhovnosti, sve je nevolja. Ako elite da ivite zdravo, kreativno, i radosno i imate
beskonana bogatstva da delite, tragajte za onim to ste.
Dok je um usredsreen na telo i svesnost usredsreena u umu, duhovna budnost uvek
je slobodna.
Telo ima svoje prohteve, a um svoje bolove i zadovoljstva. Duhovna budnost je
nevezana, slobodna, i neuzdrmana. Ona je lucidna, mudra, tiha, puna mira, svesna i
neuplaena, hrabra, bez elja i straha. Meditirajte na nju kao vae istinsko bie, postojanje, i
pokuajte da budete u njoj u vaem svakodnevnom ivotu, i vi ete to ostvariti u njenoj
punoi.
Um je zainteresovan za ono to se deava, dok je duhovna budnost zainteresovana za
sm um kao takav. Dete je vezano za lutku, ali majka nadgleda dete, a ne lutku.
Neumornim posmatranjem postao sam sasvim prazan, i sa tom prazninom, istotom,
sve mi se vratilo nazad sem uma. Uvideo sam da sam izgubio um nepovratno.
P: Dok nam sad upravo govorite, da li ste nesvesni?
12
Treba da budemo svesni svoje individualne svesti, a takva objektivna svesnost prema sebi zasniva se na
smom postojanju, na biu. Otuda svest samog postojanja, onoga to uvek postoji, daje objektivnu svesnost ili
budnost. Zbog tog jedinstva svesti i postojanja moemo da postojimo i nesvesni a da funkcioniemo vrlo
uspeno, ali tada nismo i objektivno svesni, probueni. Postojanje-svest (sat-it) je u oba sluaja isto, moemo
da ga koristimo na subjektivan ili na objektivan nain. Subjektivan donosi iluziju patnje, a objektivan blaenstvo
(ananda) uea u neuslovljenoj celini. (Prim. I. A.)
135
istinsko bie. Od svih elja, to je najambicioznija, jer je niko i nita ne moe zameniti.
Tragalac i traeno, Sopstvo, su jedno i traganje je jedino to je vano.
P: Traganje e doi do kraja. Tragalac e ostati.
M: Ne, tragalac e se rastopiti, nestati, a traganje za Istinom e ostati. Traganje je konana i
bezvremena Realnost, Istina.
P: Traganje znai udnja, nekompletnost, nesavrenost i oskudevanje.
M: Ne, to znai odbijanje i odbacivanje nesavrenosti i nedovoljnosti, nekompletnosti.
Traganje za Realnou je samo po sebi pokretanje Realnosti.
Na svoj nain svo traganje za istinom je zbog istinskog blaenstva, ili blaenstva
Realnog, Istine. Ali ovde pod traganjem mi podrazumevamo traganje za samim sobom kao
temeljom, sutinom, za ostvarenje svesnosti, kao svetlom iznad uma.
Ovo traganje se nee zavriti dok se nespokojno, neobuzdano, preklinjanje, moljenje
za sve ostalo ne prekine, i tako omogui da se stvarni napredak dogodi.
Osoba, tragalac, mora da shvati da je traganje za Realnou, Istinom, ili Bogom, ili
Guruom - i traganje za sobom, Sopstvom, isto; kad ste sebe pronali, sve ste pronali.
Kad "JA JESAM" i Bog JESTE, postane u vaem umu utvreno, onda e se neto
desiti i vi ete znati bez traga sumnje, neizvesnosti, da je Bog zato to vi jeste, vi jeste zato to
Bog jeste.
Dvoje su jedno.
P: Poto je sve predodreeno, bilo kad, da li je i naa samorealizacija takoe unapred
utvrena?
M: Sudbina se odnosi samo na ime i oblik. Poto vi niste ni telo ni um, sudbina nema
kontrolu nad vama, vaim Sopstvom. Vi ste potpuno slobodni!!
aa je uslovljena svojim oblikom, materijalom, upotrebom, primenom; pehar je
ogranien kvalitetima, kakvoom. Ali prostor u ai je slobodan. Taj prostor u ai postoji,
kao takav, samo kad se posmatra povezano sa aom. Drugaije, on je samo prostor.
Sve dok postoji telo, vi ste otelovljeni. Bez tela vi niste neotelovljeni, osloboeni tela vi jednostavno jeste.
ak i sudbina je samo jedna ideja. Rei mogu da se uzajamno poveu na mnogo
razliitih naina! Stanja mogu da se razlikuju, ali da li ona ine neku, bilo kakvu promenu u
stvarnom postojanju? Postoji tako mnogo teorija namenjenih da objasne stvari - sve su
prividne, nijedna nije istinita. Kada vozite kola, vi ste izloeni zakonima mehanike i hemije;
kad izaete iz kola vi ste pod zakonima psihologije i biohemije.
P: ta je meditacija i ta je njena primena?
M: Sve dok ste poetnik izvesne formalizovane meditacije ili molitve mogu biti dobre za vas.
Ali za tragaoca za Realnou, Istinom, postoji samo jedna meditacija - rigorozno odbijanje
biti utoite, skladite misli. Biti slobodan od misli je samo po sebi meditacija.
P: Kako se to ostvaruje?
M: Poinjete sa tim da dopustite da misli teku i vi ih posmatrate. Smo posmatranje usporava,
smiruje um dok se ne zaustavi potpuno. Jednom kad je um smiren, drite ga smirenim, tihim.
Nemojte biti nestrpljivi sa mirom, budite u njemu, idite dublje u njega.
P: uo sam da zadravanje na jednoj misli ima za cilj odstranjivanje svih drugih misli. Ali
kako drati sve misli po strani, kako ih odstraniti? Sama ta ideja je takoe misao.
M: Eksperimentiite, meditirajte ponovo, nemojte ii za prolim iskustvom. Posmatrajte svoje
misli i posmatrajte sebe kako gledate misli. Stanje osloboenja od svojih misli desie se
iznenada i sa blaenstvom toga stanja vi ete se prepoznati.
P: Niste li vi uopte zabrinuti u vezi sudbine, stanja sveta? Pogledajte na uase u Istonom
Pakistanu. 13 Da li vas oni uopte dodiruju, da li utiu na vas?
13
Ovaj razgovor i nekoliko drugih na sledeim stranama, desili su se 1971 godine, kada je bio rat u Istonom
Pakistanu, sada poznatom kao Banglade.
137
M: Ja itam novine, i znam ta se deava! Ali moje reakcije nisu kao vae. Vi gledate na
leenje, dok sam ja zabrinut za preventivu.
Sve dok postoje uzroci, mora takoe biti i posledica. Sve dok su ljudi skloni deljenju i
odvojenostima, sve dok su sebini i agresivni, takve stvari e se deavati.
Ako elite mir i harmoniju, sklad u svetu, morate imati mir i harmoniju u vaim srcima
i umovima. Ta promena se ne moe nametnuti; ona mora doi iznutra.
Oni koji se gnuaju rata, moraju imati rad izvan njihovog sistema.
Bez smirenih ljudi, kako moete imati mir u svetu? Sve dok se ljudi ponaaju tako
kako se ponaaju, svet mora biti ovakav kakav jeste.
Ja radim moj deo u pokuavanju da pomognem ljudima da spoznaju sebe kao jedinog
uzronika njihove sopstvene bede. U tom smislu ja sam koristan ovek. Ali ono to sam ja,
to je moje normalno stanje, to ne moe biti izraeno reima drutvene svesnosti i korisnosti.
U mom govoru o tome ja mogu da koristim metafore i parabole, ali sam stvarno svestan da to
jednostavno nije tako. Ne da to ne moe biti doivljeno, to je doivljavanje njega samog! Ali
to ne moe biti opisano izrazima, reima uma koji mora odvojiti i suprotstaviti da bi znao.
Svet je kao komad papira na kome je neto odtampano. itanje i znaenje e se
menjati sa promenom itaoca, ali papir je zajedniki faktor, uvek prisutan, retko primetan.
Kada je traka uklonjena, kucanje ne ostavlja trag na papiru. Tako je i sa mojim umom.
Impresije dolaze stalno, ali ne ostavljaju traga.
P: Zato vi sedite ovde sa ljudima i razgovarate sa njima? ta je va stvarni motiv?
M: Nema motiva. Vi kaete da ja moram imati motiv. Ja ne sedim ovde, niti govorim, nema
potrebe da tragam za motivima. Nemojte me pobrkati sa telom. Je ne moram da radim,
nikakvu dunost da ispunim. Onaj deo mene, koji vi moete nazvati Bog, e brinuti o svetu.
Ovaj va svet, koji tako mnogo treba pomo, negovanja, ivi i kree se u vaem umu.
Zadubite se u njega i vi ete nai vae odgovore tamo, jedino tamo. Gde bi ih na drugom
mestu oekivali da se pojave? Izvan vae svesnosti, da li bilo ta postoji?
P: Moe postojati, a da ja nikad to ne saznam.
M: Kakva bi to vrsta postojanja bila? Moe li postojanje biti odvojeno od saznavanja? Svo
postojanje, kao i svo znanje, su u odnosu sa vama. Stvar postoji jer vi znate da postoji ili u
vaem postojanju, ili u vaem biu. Vae telo i um postoje sve dok vi verujete u to. Prestanite
da mislite da su oni vai, i oni e se jednostavno rastopiti, nestati. Na svaki nain dopustite
svom umu i telu da funkcioniu, ali ne dopustite da vas ograniavaju. Ako primetite
nesavrenosti, samo ih konstatujte i posmatrajte; smo vae obraanje panje na njih e
postaviti vae srce, um i telo u ispravno delovanje.
P: Mogu li da izleim sebe od ozbiljne bolesti samo pomou njenog prepoznavanja?
M: Prepoznajte celinu toga, ne samo spoljne simptome. Sve bolesti poinju u umu. Prvo se
pobrinite za um, pronaite i eliminiite sve loe ideje i emocije. Zatim ivite i radite ne
obraajui panju na bolest i vie ne mislei na nju.
Sa otklanjanjem uzroka rezultat e se sigurno pojaviti.
ovek postaje ono to on veruje o sebi da jeste.
Napustite sve ideje o sebi i vi ete uvideti da ste ista svesnost, iznad svega to se
moe desiti telu i umu.
P: Ako postanem neto, bilo ta, i mislim o sebi da sam to, i ponem da mislim da sam
Svevinja Realnost, Istina, nee li moja Svevinja Istina ostati samo ideja?
M: Prvo dosegnite to stanje, pa onda postavite pitanje. 14
14
Drugim reima, sve dok mislimo o realnosti to e za nas ostati samo ideja ili misao. To treba biti. (Prim. I.A.)
138
15
Moda je bolje rei: ono to je nae sutinsko ne moe biti nikada izgubljeno. Ono to moe biti izgubljeno i
traeno natrag, nije nae sutinsko svojstvo. (Prim. I.A.)
140
Um ne shvata, ne dosee celinu - njegov fokus, arite, je vrlo suen. On vidi samo
fragmente, delove, i proputa da opazi celu sliku. Upravo kao kad ovek koji uje zvukove, a
ne razume jezik, moe da optui spikera zbog besmislenog brbljanja i da bude sasvim u
pogrenom saznanju. Ono to je za nekoga haotina buka, za drugog je prelepa poema.
Kralj anaka je jednom sanjao da je bio prosjak. Kad se probudio upitao je svog
Gurua Vasishta: Da li sam ja kralj koji je sanjao da je prosjak, ili sam ja prosjak koji sanja da
je kralj? Vi niste ni jedno ni drugo, a i oboje ste. Vi jeste, a ipak i niste ono to mislite da
jeste. Vi to jeste, jer se tako ponaate, a niste, jer to ne traje. Moete li vi biti kralj ili prosjak
veno? Sve se mora promeniti. Vi ste ono to se ne menja. ta ste vi?
anaka ree: Da, ja nisam ni kralj ni prosjak, ja sam nepristrasni svedok.
Guru ree: Ovo je vaa poslednja iluzija da ste vi nani, znalac, svetac, da ste vi
razliiti ili vii, superiorniji od obinog oveka. Vi ponovo identifikujete sebe sa vaim
umom, u ovom sluaju sa dobrim i na svaki nain uzornim umom. Sve dok vidite i poslednju
razliku, vi ste stranac u Realnosti, Istini.
Vi ste na nivou uma. Kad ja sam ja nestane, ja sam sve dolazi. Kad ja sam sve
ode, ja jesam dolazi. Kad ja jesam ode, Istina, Realnost jedino jeste i u njoj ja opaa,
kroz sebe odraava i slavi sve to jeste.
Razliitost bez odvojenosti je konano to um moe dosegnuti. Iznad toga sva
aktivnost prestaje, jer u tom stanju svi ciljevi su dostignuti i sve svrhe dunosti ispunjene.
P: Jednom kad se Svevinje Stanje ostvari, moe li ono da se deli sa drugima?
M: Svevinje Stanje je univerzalno, ovde i sada, svako se ve u njemu nalazi. To je stanje
postojanja - znanja i ljubavi. Ko ne voli da bude, ili ne zna svoje sopstveno postojanje? Ali mi
ne koristimo prednosti ove radosti da budemo svesni, mi ne ulazimo u nju i ne proiavamo
je od svega to je njoj strano.
Ovaj rad mentalnog samoproiavanja, ispiranja, ienja psihe duhom, je bitan.
Upravo kao to trn u oku moe da prouzrokuje zapaljenje i na taj nain zamagli svet,
tako i pogrena ideja - ja sam telo - um - prouzrokuje samozabrinutost, koja zamrauje
univerzum.
Beskorisno je boriti se za smisao postojanja ograniene i odvojene persone sve dok su
njeni koreni ogoljeni.
Sebinost je ukorenjena u pogrenim idejama o sebi.
Razbistravanje uma je Joga.
141
Zlatar topi stari nakit da bi napravio nov. Ponekad dobar komad ide sa loim. On ga
uzima i koristi efikasno, jer on zna da ni najmanje zlata ne moe biti izgubljeno.
P: Nije samo smrt protiv koje se ja bunim. To je i nain umiranja.
M: Smrt je prirodna, a nain umiranja je ljudska tvorevina. Odvojenost izaziva strah i
agresivnost, koja zatim ponovo izaziva nasilje. Uinite kraj sa odvojenou, koja je ovekov
izum, i time sav ovaj uas ubijanja. Stvarno ne umire, a nestvarno nikad nije ivelo.
Sredite, usmerite svoj um ispravno i sve e biti uredu. Kada spoznate da je svet jedno,
da je oveanstvo jedno, vi ete delovati prema tome, saglasno sa tim. Ali pre svega morate
voditi panju na nain na koji vi oseate, mislite i ivite. Sve dok nema reda u samom sebi,
nee biti reda u svetu.
U stvarnosti, Istini, nita se ne deava. Na ekranu uma sudbina, samsara, uvek
projektuje svoje slike, seanja ranijih, bivih projekcija i tako iluzija neprestano obnavlja
sebe. Slike dolaze i odlaze - svetlost je uhvaena neznanjem. Vidite svetlost i ne obraajte
panju na sliku.
P: Kakav nain gledanja na stvari! Ljudi se ubijaju i bivaju ubijeni, a ovde vi govorite o
slikama.
M: Svakako, idite i ubijte se, ako je to to vi mislite da treba da uradite. Ili ak da ubijate, ako
smatrate da je to vaa dunost. Ali to nije nain da uinite kraj zlu. Zlo je smrad uma koji je
bolestan. Izleite va um i on e prestati da projektuje iskrivljene, bolesne, lane slike.
P: Ono to vi kaete, ja razumem, ali emocionalno to ne mogu da prihvatim. Ovaj potpuno
idealistiki pogled na ivot duboko me pogaa i odbija. Ja jednostavno ne mogu da mislim o
sebi da sam stalno u stanju sna.
M: Kako vi moete neprestano biti u stanju koje prouzrokuje nepostojano telo?
Nerazumevanje je zasnovano na vaoj ideji da ste telo. Istraite ideju, uvidite njene
suprotnosti, shvatite da je vaa sadanja egzistencija kao pljusak kapi, svaka kap traje
sekundu, a sam pljusak minut ili dva. Sigurno da stvar iji je poetak i kraj ne moe imati
sredinu.
Potujte vae izraavanje. Realnost, Istina, ne moe biti trenutna. Ona je bezvremena,
ali vremeno nije trajno.
P: Ja prihvatam da svet u kom ivim nije realan, istinit, svet. Ali postoji realan, istinski svet,
od koga ja vidim iskrivljenu sliku. Iskrivljenost moe biti zbog neke mane u nekom telu ili
umu. Ali kad vi kaete da ne postoji realan svet, ve samo svet sna u mom umu, ja to ne mogu
da prihvatim. Ja bih voleo da mogu da verujem da su svi uasi, strahote, egzistencije zbog
toga to imam telo. Samoubistvo bi bilo spas, izlazak.
M: Sve dok obraate panju na vae sopstvene ideje, ili na ideje drugih, vi ete biti u nevolji.
Ali ako odbacite sva uenja, sve knjige, sve to je smeteno u rei i zaronite duboko u sebe, i
pronaete sebe, to e jedino reiti vae probleme i dovesti vas u potpuno stanje ovladavanja,
gospodarenja svakom situacijom, jer neete biti pod dominacijom, torturom vaih ideja o
nekoj situaciji. Uzmite jedan primer. Vi ste u drutvu privlane ene. Vi imate ideje o njoj i to
stvara seksualnu situaciju. Problem je stvoren i vi poinjete da gledate po knjigama za
zadovoljenje ili uzdravanje. Da ste mala deca, oboje biste mogli biti potpuno goli i problem
meu vama se ne bi pojavio.
Samo prestanite da mislite da ste tela i problemi ljubavi i seksa e izgubiti svoj
smisao, sav oseaj ogranienosti e nestati, strah i traganje za zadovoljstvom - sve prestaje.
Jedino duhovna svesnost ostaje.
143
M: Moete imati hroninu groznicu, uznemirenost, neprestano. To su elje i strahovi koji ine
um uznemirenim. Osloboenje od ovih negativnih emocija - to je smirenje, mir.
P: Ne moete zatiti dete od negativnih emocija. im se rodi ono spoznaje bol i strah. Glad,
hranjenje je okrutan gospodar i ui zavisnosti i mrnji. Dete voli majku jer ga ona hrani, a i
mrzi je ako je ona zakasnila sa hranom.
Na nesvesni um je pun konflikata koji dospevaju u svesnost. Mi ivimo na vulkanu,
mi smo uvek u opasnosti. Ja se slaem da je druenje sa ljudima iji je um smiren jako
korisno; ima jak uticaj, ali im sam daleko od njih, stara nevolja poinje. Zato ja dolazim
povremeno u Indiju, da budem u prisustvu moga Gurua.
M: Moete da dolazite i odlazite, prolazei kroz razna stanja i raspoloenja. Ja vidim stvari
onakve kakve one jesu, kakve mi se pojavljuju u brzim nizovima izvlaei svoje postojanje od
mene, ipak, konano, niti su Ja, niti su moje.
Meu pojavama ja nisam jedan, poseban, niti uzrok nijednog, ja sam nezavisan tako
jednostavno i potpuno da va um, prilagoen suprotnostima i negiranju, ne moe to da shvati.
Ja mislim doslovno ono to kaem: nemam potrebe da se suprotstavljam ili negiram,
jer mi je jasno da ne mogu biti suprotstavljen ili da negiram bilo ta.
Ja sam jednostavno iznad, potpuno u drugoj dimenziji. Nemojte me gledati kao
identifikaciju ili suprotnost neemu; ja sam tamo gde straha i elje nema.
Sada, ta je vae iskustvo? Da li vi takoe oseate da stojite potpuno izdvojeno od svih
prolaznih stvari?
P: Da, oseam - povremeno. Ali odjednom se pojavi oseaj opasnosti. Oseam se izolovano,
izvan svih odnosa sa drugima. Vidite, ovde lee razlike u naim mentalitetima. Kod Hindusa
emocija prati misao. Daj Hindusu ideju i njegove emocije e se probuditi. Sa Zapadnjakom je
drugaije; daj mu emociju i on e stvoriti ideju. Vae ideje su vrlo privlane - intelektualno, a
emocionalno ja ne reagujem na njih.
M: Ostavite va intelekt po strani. Nemojte ga koristiti u ovim stvarima.
P: Od koje je koristi savet, ako ga ne mogu ispuniti? To su sve ideje i vi elite da ja reagujem
emocionalno na ideje, jer bez oseanja ne moe biti akcije.
M: Zato govorite o akciji? Da li vi ikad delujete? Neka nepoznata sila deluje a vi zamiljate
da vi delujete. Vi samo gledate ta se deava, a da niste sposobni da utiete na to ni na koji
nain.
P: Zato postoji u meni tako izvanredno ogroman otpor protiv prihvatanja toga da ja,
jednostavno, ne mogu da uradim nita?
M: Ali ta vi moete da uradite? Vi ste kao bolesnik pod anesteticima na kome hirurg izvodi
operaciju. Kad se probudite vi vidite da je operacija uraena. Moete li rei da ste neto
uradili?
P: Ali to sam bio ja koji sam operisan.
M: Svakako da ne!? To je vaa bolest s jedne strane, i pritisak vaeg lekara i porodice s druge
strane, tako da ste vi morali da se odluite. Vi nemate izbora, samo imate iluziju da imate
izbor.
P: Ipak ja nisam tako bespomoan kako se vama ini da jesam. Ja oseam da mogu da radim
sve. Mogu da mislim, jedino ne znam kako. To nije snaga, mo koju nemam, ve znanje.
M: Ne znati kako je po optem miljenju isto tako loe kao i nemati snage!!
Ali ostavimo tu temu za trenutak; konano, nije toliko vano zato se oseamo
bespomoni sve dok vidimo jasno koliko dugo smo bespomoni do sada.
Ja sad imam 74 godina ali ipak se oseam kao dete. Oseam jasno da sam dete uprkos
svim promenama!! Moj Guru mi je rekao da dete koje ste vi ak i sad, jeste vae istinsko
Sopstvo, swarupa. Idite nazad u to stanje, istog postojanja, gde je "JA JESAM" u svojoj
istoti pre nego to je postalo zagaeno sa "TO SAM JA" ili "OVO SAM JA".
145
Ispravna definicija Boga moe biti samo da je on Apsolut, svaka druga predstava Boga je demonistika.
Budui Apsolutan, pored Boga ne moe postojati nita drugo, nikakav svet koji je on stvorio, niti posebna bia u
svetu, kao odvojeni entiteti od Boga. Samo Bog postoji i on je sve to Jeste. Zato smo i mi Bog. To je vrhunac
nae samospoznaje. Apsolutno se ispoljava kroz privid relativnog, iskuava se kroz sve postojee, kada vidimo
drvo, to je Bog koje sebe spoznaje (iskuava) kao drvo, ili kao kamen ili bilo ta od predmeta ili pojava, a
najfinije samospoznavanje boanskog je kroz svesnog subjekta i njegovo iskustvo Ja jesam, tu je boansko
najblie sebi, na najfiniji i najiskusniji nain. Dodirna taka Apsolutnog u prividnoj individualnosti naeg tela je
naa svest "Ja jesam". Tu se najpre raa 'Luciferijanski problem' iluzije da je to "Ja jesam" izdvojeno i nezavisno
od celine (kao ego). Ta ego-faza je neophodna da bi kroz diferencijaciju zapoela kristalizacija individualne
svesti, ali kada se ta svest o sebi proisti i procesom individuacije do kraja produbi, onda iluzija izdvojenosti
nestaje, sve individualno se pokazuje kao deo apsolutnog. Zato kada svesni subjekt dozri i kristalie svest o sebi
on spoznaje da je on sam Bog. Nita drugo i ne moe biti, jer nieg drugog i nema, niti se dogaa do Boga
samoga. Konano probuenje nastaje u spoznaji da uopte i nema manifestovanja i iskuavanja kroz relativno i
pojedinano, ve da uvek, ili bezvremeno, samo Apsolutno ili Bog Jeste i da zato nita nije. (Primedba I. A.)
17
Tri centra: motoriki (fiziko kretanje), intelektualni i emocionalni. O tome videti u radu G. I. Gurijeva i P.
D. Uspenskog. (I. A)
146
moete biti svesni svih njih. Jedino kada imate steen interes za neki poseban nivo, vaa
panja je zarobljena u njemu i blokira vas za druge nivoe.
ak i onda rad na zamraivanju se nastavlja, izvan polja svesnosti. Nemojte se boriti
sa vaim seanjima i mislima. Pokuajte samo da ukljuite u vae polje panje druga, mnogo
vanija pitanja, kao to su: "ko sam ja?", "kako se desilo da sam se rodio?", "odakle ovaj
univerzum oko mene?", "ta je Realno, Istinito, a ta trenutno?"
Nikakvo seanje nee ostati ako vi izgubite interes za to; emocionalna veza je ta koja
stvara ropstvo.
Vi ste uvek u traganju za zadovoljstvom izbegavajui bol, uvek posle sree i mira. Da
li vi vidite da je vaa sama potraga za sreom ono to ini da se oseate bedno?
Pokuajte na drugi nain, budite nezainteresovani za bol i zadovoljstvo, niti da
zahtevate, molite, niti odbijate, obratite svu vau panju na nivo na kome je "JA JESAM"
bezvremeno prisutno. Uskoro ete shvatiti da su mir i srea u samoj vaoj prirodi, i jedino
ako se oni trae kroz neke posebne kanale, tada to uznemirava i zbunjuje. Izbegnite
uznemiravanje, to je sve. Nema potrebe za traganjem, ne biste trebali da tragate za onim to
ve imate. Vi sami ste Bog, Svevinja Realnost. Za poetak, verujte mi, verujte Uitelju. To
vas osposobljava da uinite prvi korak - a onda e se vaa vera potvrditi, opravdati vaim
sopstvenim iskustvom. U svakom koraku ivota poetna vera je bitna, bez toga malo ta se da
uraditi. Svaki poduhvat, angaovanje je delo vere. ak i vau svakodnevnu hranu jedite sa
verom.
Sa seanjem na ovo to sam vam rekao vi ete postii sve. Ponovo vam kaem:
mislite, oseajte i delujte u skladu sa celinom i stvarno, istinsko iskustvo o kome sam vam
govorio e osvanuti za vas ubrzo.
Nikakav napor nije potreban. Imajte vere i radite na tome.
Molim vas shvatite da ja ne traim nita od vas. U vaem je sopstvenom interesu ono
to vam govorim, jer iznad svega vi volite sebe, vi elite sebi sigurnost i sreu.
Vi ste sveproimajua, transcendentalna Realnost, Istina.
Nemojte se stideti toga da elite sebi sigurnost i sreu, nemojte to poricati. Prirodno je
i dobro voleti sebe. Ponaajte se dosledno prema tome. Jedino ta biste vi trebali da znate
jeste, ta treba tano da volite. To nije telo koje volite, to je ivot - posmatrajte, oseajte,
mislite, radite, volite, stvarajte. To je onaj ivot koji volite, koji ste vi, koji je sve.
Ostvarite to u njegovoj sveukupnosti, iznad svakih podela, razlika, i ogranienja, i sve
vae elje e se stopiti u to, jer vee sadri manje, u velikom je sve ostalo.
Prema tome, pronaite sebe, jer u pronalaenju sebe vi nalazite sve.
Svako je zadovoljan, radostan, da bude, da postoji. Ali samo nekolicina, vrlo mali
broj, zna punou toga. Vi dolazite do saznanja boravei u vaem umu na idejama "JA
JESAM", "JA ZNAM", "JA VOLIM" - sa voljom dosezanja, ostvarivanja, najdubljeg smisla
ovih rei.
P: Mogu li da mislim: "JA SAM BOG?"
M: Nemojte se identifikovati sa jednom idejom. Ako smatrate pod Bogom Nesaznajno,
Nepoznato, onda samo recite: "Ja ne znam ko sam". Ako znate Boga kao sebe samog, to ne
morate rei. Najbolje je jednostavno oseati "JA JESAM". Boravite u tome strpljivo. Ovde je
strpljenje mudrost: ne mislite na neuspeh. Ovde ne moe biti neuspeha u ovakvom
angaovanju.
P: Nee mi dopustiti moje misli.
M: Ne odbacujte panju. Nemojte se boriti sa njima. Samo nemojte initi nita u vezi njih,
pustite ih da budu ma kakve da su. Sama vaa borba sa mislima daje im snagu i ivot! Samo
ne odbacujte panju, ne obazirite se na njih. Gledajte kroz njih.
Zapamtite da se seate: togod da se desi - deava se zato to "JA JESAM".
Sve vas podsea da vi jeste.
147
Izvucite punu korist iz toga, iz injenice da morate postojati da biste imali iskustvo
neega (tako seanje na Sebe postaje lako i trajno).
Nemate potrebe da prestanete da mislite, samo prestanite da budete zainteresovani
(za misli).
Nevezanost, ravnodunost je ono to oslobaa. Nemojte se vezivati, vrsto drati, to
je sve.
Svet je sainjen od prstenova. Kuke, zakake su sve vae. Ispravite vae kuke,
zakake, i nita vas ne moe drati, vezivati. Odustanite od vaih navika, ne postoji nita
drugo ega se treba odrei. Prestanite sa navikom sticanja bogatstva, kao i da teite
rezultatima, i sloboda univerzuma je vaa.
Budite beznaporni, sa lakoom.
P: ivot je napor, borba. Postoji tako mnogo stvari, koje treba uraditi.
M: Ono to treba da se uradi, uradite to. Nemojte se opirati. Vaa ravnotea mora biti
dinamina, zasnovana na obavljanju onoga to se stvarno treba uraditi, pravih stvari, od
trenutka do trenutka. Nemojte biti dete koje ne eli da odraste. Stereotipne gestikulacije i poze
nee vam pomoi.
Oslonite se potpuno na jasnou vae misli, uenja, istoti motiva i sveobuhvatnosti
delovanja. Verovatno ne moete pogreiti. Idite iznad i ostavite sve iza sebe.
P: Ali, moe li neto da ostane kao dobro, za stalno?
M: Vi elite neto kao punu asovnu ekstazu. Ekstaza doe i proe, to je neophodno, jer
ljudski mozak ne moe da bude u napetosti due vreme.
Produena ekstaza bi povredila va mozak, ako nije krajnje ista i suptilna, prefinjena.
U prirodi nita nije u mirovanju, sve pulsira, pojavljuje se i nestaje. Srce, dah, metabolizam,
spavanje, buenje, hodanje, kretanje, roenje i smrt - sve dolazi i odlazi u talasima. Ritam,
periodinost, harmonina suprotnost, ekstremna, krajnosti, to je pravilo, zakon.
Nemojte se odupirati protiv samoga modela, sutine ivota.
Ako tragate za nepromenljivim, idite iznad iskustva. Kad kaem: Seajte se "JA
JESAM" neprestano, ja mislim: vratite se nazad tome hitno.
Nikakva posebna misao ne moe biti prirodno stanje uma, jedino tiina!
Kad je um u svom prirodnom stanju, on se spontano vraa tiini, miru, posle svakog
iskustva, ili tanije, svako se iskustvo deava naspram pozadine, tiine.
Dakle, ono to morate da nauite ovde postaje seme, klica. Vi moete to zaboraviti prirodno. Ali ono e iveti i u pravo vreme proklijati, zatim e rasti, procvetati i doneti
plodove.
Sve e se desti samo od sebe. Ne treba da radite nita, samo nemojte to spreavati,
stvarati prepreke.
Moja lina sadhana se odnosila na moj poseban problem iz mog ranog detinjstva i
deatva. Moja majka mi nije mogla dati oseanje sigurnosti i ljubavi, tako neophodnih za
deiji normalan razvoj. Ona je bila ena koja nije bila spremna i sposobna da bude majka;
sputana i muena neurozama i uznemirenostima, nesigurna u sebe, smatrala me je teretom i
odgovornou iznad njenih moi da to podnese. Nije nikad elela da se rodim. Nije elela da
odrastem i razvijem se, elela je da se vratim u njenu utrobu, neroen, nepostojei.
Bilo kakav pokret ivota u meni, ona je guila, svaki pokuaj da odem izvan, iznad
suenog kruga njenog uobiajenog ivljenja, ona je svirepo kanjavala i spreavala.
Kao dete sam bio i osetljiv i nean. Grcao sam za ljubavlju iznad svega ostalog, i
jednostavna, instiktivna ljubav majke za njeno dete, mi je bila uskraena.
Deije traganje za majkom, postao je vodei motiv moga ivota i ja nikad nisam to
prerastao. Sreno dete, sreno detinjstvo, postali su moja opsesija. Trudnoa, roenje,
detinjstvo, to me je zanimalo strasno. Ja sam postao akuer od renomea i doprineo sam
razvoju metode bezbolnog poroaja. Sreno dete srene majke - to je bio moj ideal celog
ivota. Ali je moja majka bila uvek tamo - nesrena sama sa sobom, ne elei i nemajui
sposobnost da me vidi srenog. To se manifestovalo na vrlo udne naine. Kad god sam ja bio
loe, ona se oseala bolje; kad god sam ja bio dobro, u dobrom stanju, ona se oseala ponovo
loe, proklinjui i sebe i mene takoe. Kako ona nikad nije mogla da zaboravi, da mi oprosti
moj zloin to sam se rodio protiv njene elje, i kako me je okrivljavala, ja sam se oseao
krivim to sam iv. Ti ivi zato to me mrzi. Ako me voli - umri! Bila je to njena stalna,
mada neizgovorena poruka. I tako sam proveo svoj ivot, i bio stalno nuen smru umesto
ljubavlju.
Kako sam bio zarobljen u svetu moje majke kao veito dete, nisam mogao da razvijem
prisan odnos sa enom; slika moje majke je stajala izmeu neopratanja i neoprotenog.
Naao sam olakanje u mom radu i pronaao mnogo toga; ali nisam mogao da se odmaknem
od provalije detinjstva.
Konano sam se okrenuo duhovnom traganju i na ovom sam putu stabilno, uporno
vie godina. Ali, na neki nain to je opet samo traganje za majinom ljubavlju, nazvali mi to
Bog ili atman ili Svevinja Realnost.
U sutini eleo sam da volim i da budem voljen; na alost, mnogi takozvani religiozni
ljudi su protiv ivota i potpuno su za um.
Kad sam se suoio sa ivotnim potrebama i ciljevima, nagonima, oni su poeli da se
klasifikuju, odreuju, saimaju konceptualiziraju, apstraktno zamiljaju i zatim da ine
klasifikaciju, odreenost mnogo vaniju nego i sam ivot. Oni zahtevaju stalnu koncentraciju
na njih i igraju ulogu koncepta, pojma. Umesto spontane integracije, sveobuhvatnosti kroz
ljubav oni preporuuju promiljenu, neslobodnu, i munu koncentraciju na formulu, ideju.
Da li je to Bog ili atman, meni ili drugome, to dolazi na isto! Na nekoga treba misliti,
na nekoga voleti. To nisu teorije i sistemi koji su meni potrebni, postoje drugi mnogo
privlaniji i verodostojniji, ili isto tako vredni.
Meni su potrebni uzbuenje, probuenje srca, obnavljanje ivota, a ne novi nain
miljenja.
Ne postoje novi naini miljenja, ali oseanja mogu biti uvek, uopte svea.
Kada volim nekoga, meditiram na njega spontano i snano, sa energijom i toplinom,
kojima moj um ne moe da komanduje, dominira.
Rei su dobre za uoblienje oseanja; rei bez oseanja su kao odela bez tela u njima hladna i mlitava.
Ova moja majka mi je iscrpela sva oseanja - moji izvori su presahnuli.
Mogu li ja ovde nai bogatstvo i izobilje emocija, koje su mi trebale u takvoj koliini,
kao kad sam kao dete trebao dobiti?
M: Gde je sad vae detinjstvo? I ta je vaa budunost?
P: Rodio sam se, odrastao sam i umreu.
149
P: To je opet dete sa svojim udljivostima. Nisam se pomerio ni pedalj od onog gde sam bio
pre.
M: Poeli ste kao dete i zavrili kao dete. togod da ste stekli u meuvremenu, vi to morate
izgubiti i poeti ispoetka!
P: Ali dete se protivi, otima. Kada je ono nesreno ili odbijeno, ono se buni.
M: Pustite ga da se protivi. Samo posmatrajte protivljenje. I ako ste suvie uplaeni drutva
da se protivite samouvereno, posmatrajte i to takoe. Ja znam da je to bolan posao. Ali, ne
postoji lek - sem jednoga - traganje za lekovima mora prestati.
Ako ste ljuti ili u bolu, odvojte se od ljutnje i bola i posmatrajte ih!!
Objektivno izdvajanje je prvi korak ka slobodi. Iziite van, izdvojte se i posmatrajte.
Fiziki dogaaji e nastaviti da se odvijaju, ali oni sami po sebi nemaju vanost. Samo
je um onaj koji je vaan. Ma ta da se desi, vi ne moete da se bunite i viete u kancelariji
aerodroma, ili u banci. Drutvo to ne dozvoljava. Ako vi ne volite njihove postupke, ili niste
pripremljeni da ih podnesete, nemojte leteti ili nositi novac. Hodajte, a ako ne moete da
hodate, nemojte putovati.
Ako ste u drutvu i imate posla sa njim, morate prihvatiti njegove zakone, jer su
njegovi zakoni ponaanja i vai. Vae potrebe i zahtevi su ih stvorili. Vae elje su tako
sloene i kontradiktorne i nije udo to je drutvo koje stvarate takoe sloeno i protivreno.
P: Ja vidim i priznajem da je spoljanji haos uglavnom odraz moje sopstvene unutarnje
neskladnosti. Ali, ta je lek?
M: Nemojte tragati za lekovima.
P: Ponekad, osoba je u stanju milosti i ivot joj je srean i skladan. Ali takvo stanje ne traje
dugo! Raspoloenje se menja i sve kree naopako.
M: Ako biste mogli samo da budete smireni, tihi, osloboeni od seanja i oekivanja, vi biste
bili u stanju da prepoznate prekrasan nain, odvijanja dogaaja. Vaa uznemirenost je ta koja
prouzrokuje haos, vae nespokojstvo ima za posledicu nemir.
P: Puna tri asa sam proveo u kancelariji aerodroma, carini, i tu sam praktikovao prinudno
strpljenje i uzdranost. Nisam ubrzavao stvari.
M: Konano, to ga nije usporilo, kako bi to vae opiranje sigurno uradilo!
Vi elite odmah rezultate! Mi ovde ne delimo magiju! Svako ini istu pogreku:
odbacuje sredstvo, postupak, ali eli krajnje rezultate. Vi elite mir i harmoniju u svetu, ali
odbijate da ih imate u vama samima. Sledite moj savet bezuslovno i neete biti razoarani. Ja
ne mogu reiti va problem samo reima. Morate da delujete, morate da radite na onome to
sam vam rekao i morate da budete istrajni, da ne popustite. Nije pravi savet onaj koji
oslobaa, ve delovanje, akcija zasnovana na tome.
Upravo kao doktor, posle davanja injekcije bolesniku, kae mu: Sada budite mirni.
Nita nemojte raditi, samo budite mirni.
Kaem vam: Vi ste sada dobili injekciju, sad samo budite mirni. Nemate nita drugo
da radite. Moj Guru je to isto uradio. On bi mi neto rekao i onda bi kazao: Sad budi miran.
Nemoj sada da ide i da premilja, prevakava sve vreme. Stani. Budi tih, smiren.
P: Mogu da budem smiren jedan sat ujutru. Ali dan je dug i mnoge se stvari dogaaju koje me
izbacuju iz ravnotee. Lako je rei budite smireni, ali biti smiren kad sve u meni vriti i
okruuje me - molim vas recite kako je do toga dolo?
M: Sve to treba da se uradi moe biti uraeno u miru i tiini. Nema potrebe biti uznemiren,
zbunjen.
P: To je sve teorija, koja ne odgovara injenicama. Vraam se u Evropu sa tim da tamo nita
ne radim. Moj ivot je potpuno prazan.
M: Ako vi samo pokuate da budete smireni, sve e doi - posao, snaga za rad, ispravan
motiv. Morate li vi sve znati unapred? Nemojte biti uznemireni zbog budunosti - budite
smireni sada i sve e doi na mesto.
151
18
Apsolut je ono to jeste u svakoj taki i obliku postojanja. On stvara svesnog subjekta kao svoje najfinije
olienje (Ja jesam). Stoga svesni subjekt nije nita drugo do sm Apsolut na tom individualnom mestu, u nama.
(Prim. I. A.)
153
M: Ali gde su vai naunici sa njihovim naukama? Nisu li oni ponovo slike u vaem
sopstvenom umu?
P: Ovde lei osnovna razlika! Za mene oni nisu moja sopstvena projekcija. Oni su bili pre
mog roenja i bie tu kad ja budem mrtav.
M: Naravno. Jednom kad ste prihvatili vreme i prostor kao realnost vi ete smatrati sebe
prolaznim, svrenim, i kratkog veka. Ali, da li su oni realni, istiniti? Da li oni zavise od vas ili
vi od njih? Kao telo, vi ste u prostoru. Kao um, vi ste u vremenu. Ali, da li ste vi samo telo sa
umom u njemu? Da li ste vi ikad to istraivali?
P: Nisam imao motiv, a ni metod.
M: Ja vam savetujem oboje. Ali stvarni, neposredni rad sagledavanja i nevezanosti - viveka i
vairagya - je va.
P: Jedini motiv koji mogu da prihvatim jeste moja sopstvena bezuzrona i bezvremena srea.
A kakav je metod?
M: Srea je iznenadna, sluajna. Istinit i delotvoran motiv je ljubav. Vidite ljude koji pate i
traite najbolji nain da im pomognete. Odgovor je jasan, prvo morate sebe da dovedete u
stanje iznad, izvan, potrebe za pomoi. Budite sigurni u vae ponaanje iz iste dobre volje,
osloboene od bilo koje vrste oekivanja. Oni koji tragaju samo za sreom mogu zavriti u
uzvienoj, sublimiranoj ravnodunosti - dok ljubav nee nikad biti ravnoduna, neaktivna.
Kao metod, postoji samo jedan - morate da spoznate sebe, onoga koji izgleda da ste vi
i onoga koji ste u stvari - vi ste to. Jasnoa, bistrina, i milosre, saoseanje, idu zajedno svako ima potrebu za drugim, i ojaavaju jedno drugo.
P: Saoseanje zahteva postojanje jednog objektivnog sveta, punog neizbene patnje.
M: Svet nije objektivan i njegova bol nije neizbena. Saoseanje je samo jedna druga re za
izbegavanje da se pati zbog imaginarnih razloga.
P: Ako su razlozi imaginarni, zato bi patnja bila neizbena?
M: Uvek je lano ono koje ini da patite, lane elje i strahovi, lane vrednosti i ideje, lani
meusobni odnosi meu ljudima. Napustite lano i vi ste osloboeni od bola; istina vas ini
srenim, istina oslobaa.
P: Istina je ta da sam ja um koji je zarobljen u telu i to je vrlo nesrena istina.
M: Vi niste telo, niti ste u telu - ne postoji takva stvar kao telo. Vi grdno greite u shvatanju
sebe; da biste razumeli ispravno - istraujte.
P: Ali ja sam roen kao telo, u telu, i ja u umreti sa telom, kao telo.
M: To je vrlo pogreno razumevanje. Istraujte, ispitujte, sumnjajte u sebe i druge. Da biste
pronali istinu ne treba vrsto da se drite vaih ubeenja. Ako se drite neega u to ste
sigurni trenutno, nikada neete ostvariti krajnji cilj. Vaa ideja da ste bili roeni i da ete
umreti je apsurdna, besmislena; i logika i iskustvo protivrei tome.
P: U redu. Neu insistirati da sam telo. Vi imate ovde cilj, svrhu. Ali ovde i sada, dok ja
govorim sa vama, ja sam u mom telu oevidno. Telo moe biti da nisam ja, ali je ono moje.
M: Ceo univerzum doprinosi neprestano vaem postojanju. Ceo univerzum je vae telo. U
tom smislu ja se slaem.
P: Moje telo snano utie na mene. Moje telo je na mnogo naina moja sudbina. Moj
karakter, moja raspoloenja, oseanja, priroda mojih reakcija, moje elje i strahovi, uroeni ili
steeni, zasnovani su na telu. Malo alkohola, neto droge ili neeg drugog i sve se menja. Dok
droga deluje ja postajem sasvim drugi ovek.
M: Sve se to deava jer vi smatrate o sebi da ste telo. Ostvarite istinskog Sebe, svoje Sopstvo,
i ak i droga nee imati uticaj na vas.
P: Vi puite?
M: Moje telo ima nekoliko navika koje mogu tako da se nastave, dok ono ne umre. Te navike
meni ne kode.
P: Vi jedete meso?
154
M: Ja sam roen meu ljudima koji jedu meso i moja deca su jela meso. Ja jedem vrlo malo i ne stvaram nepotrebnu uznemirenost, ne probiram.
P: Jedenje mesa zahteva ubijanje.
M: Oevidno, ja ne vodim brigu o doslednosti. Vi mislite da je apsolutna doslednost mogua,
pokaite to primerom. Nemojte propovedati ono to ne sprovodite, to ne praktikujete.
Vratimo se nazad na ideju o tome da smo bili roeni, da se raamo. Vi ste vezani za
ono to su vam rekli vai roditelji. Drite se svega to su vam saoptili o zaeu, trudnoi i
roenju, detinjstvu i deatvu, mladikom dobu, monatvu i tako dalje. Sada, oslobodite se
ideje da ste vi telo, uz pomo suprotne ideje da niste telo. To je takoe jedna ideja, bez
sumnje. Posmatrajte telo kao neto to je naputeno, kada je njegov posao uraen, kada je
njegova svrha prola. Ideja da Ja nisam telo daje telu realnost, mada u stvari, ne postoji takvo
neto kao telo - to je samo stanje uma. Vi moete da imate toliko mnogo tela i toliko
razliitih, kolko elite. Samo zapamtite, uporno, stalno, ono to elite i odbacite ono to je
tome neskladno.
P: Ja sam kao kutija u kutiji, unutar kutije spoljanja kutija deluje kao telo, a ona sledea do
nje kao dua koja boravi unutra. Uklonite spoljanju kutiju i sledea e postati telo, a
sledea do nje dua. To je jedna beskonana serija, jedno beskonano otvaranje kutija, i da li
je ona poslednja, Krajnja, Svevinja Dua?
M: Ako imate telo, morate imati duu; ovde vae poreenje sa slojevima kutija, jedne u
drugoj, je prihvatljivo. Ali ovde i sada, kroz sva naa tela i due sija duhovna svesnost,
budnost, ista svetlost, chite. Drite se za to nepokolebivo. Bez svesnosti duhovne, telo ne bi
trajalo ni sekunde.
Postoji u telu tok energije, ljubav-naklonost i inteligencija, koji vode, odravaju i daju
energiju telu. Otkrijte taj tok i budite sa njim.
Naravno, sve su ovo naini govora. Rei su isto toliko prepreka kao i most spajanja.
Pronaite iskru ivota koja stvara tkivo vaeg tela i budite sa njom. Ona je jedina realnost
koju telo ima.
P: ta se deava sa tom iskrom ivota posle smrti?
M: Ona je iznad vremena. Roenje i smrt su samo take vremena. ivot tka veno svoja
mnoga tkanja. Tkanje je u vremenu, a ivot sam po sebi je vean, bezvremen. Ma kakvo ime i
oblik dajete njegovim pojavama, on je kao okean - nikad promenljiv i uvek promenljiv.
P: Sve to vi kaete zvui prekrasno ubedljivo, ipak moj oseaj da sam samo persona, osoba,
u svetu udnom i otuenom, esto neprijateljskom i opasnom, nikako ne prestaje.
Budui da sam osoba, ograniena u prostoru i vremenu, kako bih ja mogao ostvariti
sebe kao suprotnost onome to mislim da sam: depersonalnost, bezlinost, univerzalna
duhovna svest, nita posebno, izdvojeno?
M: Vi pristajete na to da o sebi mislite kao o onome to niste, a poriete sebe onakvog kakav
ste u stvari, u sutini. Vi proputate temelj, element iste spoznaje, duhovne svesnosti
osloboene od svih linih deformisanosti. Sve dok ne prihvatite realnost chite (iste svesti),
nikad neete spoznati sebe.
P: ta da radim? Ja ne vidim sebe onakvim kakvim me vi vidite. Moda ste vi u pravu, a ja
greim, ali kako da ja prestanem da budem ono to ja oseam da jesam?
M: Princ koji veruje da je prosjak moe da bude razuveren od te iluzije samo na jedan
nain: on se mora ponaati kao princ i videti ta se deava. Ponaajte se onako kako sam
vam ja rekao da je ispravno i prosudite ta e se stvarno desiti. Sve to ja zahtevam je malo
vere koja je potrebna da se uini prvi korak. Sa iskustvom e doi poverenje i vi vie neete
trebati mene. Ja znam ko ste vi i ja vam to kaem. Verujte mi malo za neko vreme.
P: Biti ovde i sada, potrebno je da imam telo i njegova ula. Da bih razumeo, potreban mi je
um.
155
M: Vi ste kao ovek koji kae: "Potrebno mi je mesto gde da stavim svoje stvari, ali od koje
je koristi prostor za mene?", ili "Potrebno mi je mleko, aj, kafa, ali za vodom ja nemam
potrebe".
Ne vidite li vi da je Svevinja Istina, Realnost, ono to daje svemu mogunost
postojanja? Ali ako vi pitate od koje je koristi to za vas, ja moram odgovoriti: "Od nikakve".
U stvarima, dogaajima svakodnevnog ivota, znalac Realnog, Istine nema prednost; on moe
biti pre u gubitku, biti hendikepiran; budui da je osloboen straha i pohlepe on ne titi sebe.
Sama ideja o profitu, dobiti, njemu je strana. On se gnua gomilanja novca, bogatstva; njegov
ivot je stalno liavanje, deljenje, davanje.
P: Ako ne postoje prednosti zadobijanja Svevinjeg, zato se onda stvaraju nevolje?
M: Ne postoji nevolja, nesrea; jedino ako se vi vezujete, prianjate za neto, onda postoji.
Kada se vi ne vezujete ni za nita, nevolje se ne pojavljuju.
Odricanje od manjeg je dobijanje veeg. Odrecite se svega i dobiete sve.
Onda ivot postaje ono to bi trebao da bude: isto zraenje iz jednog neiscrpnog
izvora. U tom svetlu svet se pojavljuje nejasan, zamraen, kao san.
P: Ako je moj svet samo san i vi ste njegov deo, ta vi moete uraditi za mene? Ako san nije
realan, istinit, nemajui postojanje, kako realnost moe da utie na njega?
M: Dok traje, san ima prolazno postojanje. Vaa je elja ta koja stvara vezanost za to to
stvara problem. Napustite je. Prestanite da zamiljate da je san va.
P: Vi izgleda da primate kao istinu da moe da postoji san bez snevaa i da ja sebe
identifikujem sa snom po mojoj sopstvenoj slobodnoj volji. Ali ja sam sneva i san takoe.
Ko e da zaustavi sanjanje?
M: Pustite da se san odvija sam od sebe do svoga samog kraja. Vi tu ne moete pomoi. Ali
vi moete gledati na san kao san, nemojte mu pripisivati etiketu realnosti.
P: Ja sam ovde, sedim ispred vas, sanjam i vi me gledate i govorite u mom snu. Kakva je
povezanost meu nama?
M: Moja namera da vas probudim je povezanost. Moje srce eli da se vi probudite. Ja vidim
da vi patite u svom snu i znam da se vi morate probuditi da zavrite va jad i bedu.
Kada vidite va san kao san, vi ete se probuditi. Ali u samom vaem snu, i o vaem snu
opte, ja nisam zainteresovan. Dovoljno je za mene da se vi morate probuditi. Vi ne morate
va san da dovodite do konanog zakljuka, zavretka, ili da ga uinite plemenitim, ili
radosnim, ili lepim; sve to trebate jeste da shvatite da sanjate.
Prestanite da zamiljate, prestanite da verujete. Uvidite suprotnosti, kontradiktornosti,
nepodudarnosti, lai, neistine, i patnju ljudskog stanja; i potrebu da se ide iznad, izvan.
Unutar beskonanosti prostora lebdi mali, sitni atom svesnosti i u njemu se nalazi ceo
Univerzum.
P: Postoje naklonosti u snu koje izgledaju stvarne i vene. Da li one nestaju pri buenju?
M: U snu vi volite neke, a druge ne volite. Kad se probudite vi vidite sebe samog, i grlite sve.
Lina ljubav, ma koliko intenzivna i iskrena, sigurno vezuje; ljubav u slobodi je ljubav za sve.
P: Ljudi dolaze i odlaze. Osoba voli onoga koga sretne, pronae, ne moe voleti sve.
M: Kada volite sebe, vi ste iznad vremena i brojeva. Volei jednoga vi volite sve, volei sve,
vi volite svakoga. Jedan i sve nisu iskljuujui.
P: Vi kaete da ste u bezvremenom stanju. Da li to znai da su prolost i budunost otvoreni
za vas? Da li ste sreli Vashishta Muni-a, Raminog Gurua?
M: Pitanje je u vremenu i o vremenu. Ponovo me pitate o sadraju sna. Bezvremeno je iznad
iluzije vremena, to nije neki raspon vremena. Onaj koji naziva sebe Vashishta zna Vashishtu.
Ja sam iznad svih imena i oblika. Vashishta je san u vaem snu. Kako ja mogu da znam
njega? Vi ste suvie mnogo zabrinuti oko prolosti i budunosti. Sve je to zbog vae udnje da
trajete, da zatitite sebe od umiranja. I kako elite da trajete, vi elite da vam i drugi prave
drutvo, otuda i vaa briga o njihovom preivljavanju.
157
Ali ono to vi nazivate preivljavanjem je samo preivljavanje sna. Smrt ima prednost
nad tim. Kod nje postoji ansa buenja.
P: Vi ste svesni venosti, zato niste zabrinuti za preivljavanje.
M: To je drugi put okolo. Sloboda od elja je venost. Sve vezanosti izazivaju strah, jer sve
stvari su prolazne. A strah ini oveka robom. Ova sloboda od vezanosti ne dolazi sa
praksom; ona je prirodna, kad osoba zna svoje pravo postojanje. Ljubav ne prianja, prianjanje
nije ljubav.
P: Dakle, ne postoji put zadobijanja nevezanosti?
M: Nema niega da se dobije. Napustite sva zamiljanja i spoznajte sebe onakvim kakvi ste.
Ostvarenje samospoznaje je nevezanost. Sve patnje i udnje su zbog oseaja suvinosti,
nedovoljnosti. Kada spoznate da ne oskudevate ni u emu, da sve to postoji ste vi i da je sve
vae, elja prestaje.
P: Da bi spoznao sebe da li moram praktikovati svesnost?
M: Nema nita da se praktikuje. Znajte sebe, budite ono to ste vi u sutini. Da bi bili svoji,
ono to ste, prestanite da zamiljate o sebi da ste ovo ili ono, u svetovno - socijalnom smislu.
Samo budite. Dopustite da se vaa istinska priroda pojavi. Nemojte uznemiravati svoj um
traganjem.
P: Potrajae mnogo vremena ako samo budem ekao na samoostvarenje.
M: ta morate da ekate kad je to ve tu i sada? Vi samo morate da gledate i vidite. Gledajte
sebe i vae sopstveno postojanje. Vi znate da vi jeste, i to vam se dopada. Napustite sva
razmiljanja, to je sve. Nemojte se pouzdati u vreme. Vreme je smrt. Ko eka - umire. ivot je
samo sada. Nemojte mi govoriti o prolosti i budunosti - oni postoje samo u vaem umu.
P: Vi ete takoe umreti.
M: Ja sam ve mrtav. Fizika smrt ne ini nikakvu razliku u mom sluaju. Ja sam
bezvremeno bie, postojanje. Ja sam osloboen straha i elje, jer se ne seam prolosti, ili da
zamiljam budunost. Tamo gde ne postoje imena i oblici, kako moe biti elje i straha? Sa
beeljnou dolazi bezvremenost. Ja sam siguran, jer ono to nije, ne moe dotai ono to
jeste. Vi se oseate nesigurno jer zamiljate opasnost. Naravno, vae telo kao takvo je sloeno
i ranjivo i treba zatitu. Ali ne vi!!! Jednom kada spoznate vae sopstveno nesavladivo bie,
biete u miru.
P: Kako mogu da naem mir, kad svet pati?
M: Svet pati zbog vrlo opravdanih razloga. Ako elite da pomognete svetu, morate biti iznad
potrebe za pomoi. Tada e svo vae injenje i neinjenje pomoi svetu najefikasnije.
P: Kako moe nedelovanje biti od koristi tamo gde je akcija potrebna.
M: Gde je delovanje potrebno, ono se deava. ovek nije initelj. Njegovo je da bude svestan
ta se deava. Njegovo smo prisustvo je delovanje, akcija.
Prozor je odsustvo zida i on daje vazduh i svetlost zato to je prazan. Budite
ispranjeni od svakog mentalnog sadraja, od svih zamiljanja i napora, i samo odsustvo
prepreka, smetnji, e prouzrokovati da Realnost, Istina, jurne unutra.
Ako stvarno hoete da pomognete nekome, drite se podalje!
Ako ste emocionalno angaovani, posveeni za pomaganje, vi ete propustiti da
pomognete. Moete biti vrlo zauzeti i biti vrlo zadovoljni sa vaom milosrdnom prirodom, ali
malo e biti uraeno. oveku je stvarna pomo kada on vie zadugo dalje nije u potrebi da mu
se pomogne. Sve ostalo je samo uzaludnost.
P: Nema dovoljno vremena da se eka na pomo da se desi. Osoba mora neto da uradi.
M: Na svaki nain radite! Ali ono to vi moete uraditi je ogranieno; Sopstvo je jedino
neogranieno. Dajte neogranieno od vaeg Sopstva, Sebe. Sve ostalo moete dati samo u
maloj meri. Samo vi, vae Sopstvo ste nemerljivi.
Pomagati je u samoj vaoj prirodi, to je sama vaa priroda.
158
ak i kad jedete i pijete pomaete svom telu. Za sebe, svoje Sopstvo, vi ne trebate
nita. Vi ste isto davanje, bespoetno, beskrajno, nepresuno.
Kada vidite alost i patnju, budite sa tim. Ne jurite u aktivnost.
Niti uenje niti delovanje ne mogu uistinu pomoi. Biti sa alou, razgolititi je,
rasvetliti njene korene - pomaui da se razume, razotkrije - istinska je pomo.
P: Moja smrt se pribliava.
M: Vae je telo kratkog veka, ali vi ne. Vreme i prostor su samo u umu. Vi niste ogranieni, u
kavezu. Samo razumite Sebe - to samo po sebi je Venost.
Sve postoji u duhovnoj svesti, a duhovna svest niti umire niti se ponovo raa, to je
sama nepromenljiva stvarnost, Istina.
Ceo univerzum iskustva se raa sa telom i sa telom i umire. On ima svoj poetak i kraj
u duhovnoj svesti, dok duhovna svest ne zna ni za poetak ni za kraj. Ako razmislite o tome
paljivo, i zadrite se na tome, analizirate se due vreme, vi ete doi do spoznaje svetlosti
duhovne svesti u svoj njenoj jasnoi, i svet e postepeno da se gubi iz vae vizije. To je kao
gledanje u gorui komad tamjana; vidite u poetku komad tamjana i dim; kada primetite
vatrenu taku, iku, shvatate da ona ima mo da proguta planine takvih komada tamjana i
ispuni univerzum dimom.
Vanvremeno Sopstvo ostvaruje, manifestuje sebe bez iscrpljivanja svog beskonanog
potencijala.
U komadu tamjana jednostavno je komad tela, a dim je um. Sve dotle dok je um
zauzet sa svojim izopaenostima, trivijalnostima, on ne primeuje svoj sopstveni izvor. Guru
dolazi i okree vau panju ka unutra, ka iskri, biti. Po samoj svojoj prirodi, um je okrenut
spoljanjem; on uvek tei da traga za izvorom stvari meu stvarima samim; na neki nain
poetak novog ivota je okretanje uma ka izvoru unutra.
Duhovna svesnost zauzima mesto materijalnoj svesnosti; u materijalnoj svesnosti
postoji "ja" koje je svesno, dok je duhovna svesnost nedeljiva, jedinstvena; duhovna svesnost
je svesna sebe same.
"Ja jesam" je misao, dok duhovna svesnost nije misao: ne postoji "ja sam svestan,
duhovno" u duhovnoj stvarnosti.
Mentalno-materijalna svesnost je atribut, kvalitet, dok duhovna svesnost nije; neko
moe biti svestan duhovno da je svestan mentalno, ali ne moe biti svestan mentalno da je
svestan duhovno.
Bog je sveukupnost mentalne svesnosti, ali duhovna svesnost je iznad svega postojanje i nepostojanje. 19
P: Ja sam poeo sa pitanjem o stanju oveka posle smrti. Kada je njegovo telo uniteno, ta se
deava sa njegovom mentalnom svesti? Da li on nosi svoja ula vida, sluha, itd, sa sobom ili
ih on ostavlja? I, kako on gubi svoja ula, ta se deava sa njegovom mentalnom svesti?
M: ula su samo nain opaanja. Kad grubi naini opaanja ieznu, finija stanja mentalne
svesnosti se pojavljuju.
P: Postoji li prelaz ka duhovnoj svesnosti posle smrti?
M: Ne moe biti prelaza od mentalne svesnosti ka duhovnoj, jer duhovna svesnost nije oblik
mentalne svesnosti. Mentalna svesnost moe da postane samo suptilnija, finija, i proienija,
i to je ono to se deava posle smrti.
Kako razni prenosnici, organi ovekovi odumiru, oblici mentalne svesnosti pobueni
njima takoe nestaju.
P: Dok samo ne ostane nesvesno?
M: Pratite sebe dok govorite o nesvesnom kao o neemu to dolazi i odlazi! Ko tu postoji da
bude svestan nesvesnog?
Sve dotle dok je prozor otvoren, postoji svetlost u sobi; kada je prozor zatvoren, sunce
ostaje, ali da li se vidi mrak u sobi? Postoji li takva stvar kao mrak u suncu? Ne postoji takva
stvar kao nesvesno, jer nesvesno nije ono to se doivljava. Mi izvodimo zakljuak o
nesvesnom kad postoji gubitak u seanju ili komunikacija. Ako ja prestanem da reagujem, vi
ete rei da sam nesvestan. U stvarnosti ja mogu biti najstvarnije svestan, jedino ne mogu da
komuniciram ili da se seam.
P: Ja sam pitao jednostavno pitanje: postoji otprilike etiri milijarde ljudi u svetu i svi su oni
osueni da umru. Kakvo e biti njihovo stanje posle smrti - ne fiziki, ve psiholoki? Da li e
se njihova svesnost nastaviti? I ako hoe, u kakvom obliku?
19
Duhovna svesnost o kojoj se ovde govori jeste budnost u budizmu i uenju Gurijeva. (I. A.)
160
Nemojte mi rei da ne pitam pravo pitanje, ili da vi ne znate odgovor, ili da je u vaem
svetu moje pitanje besmisleno; jer u trenutku kada vi ponete govoriti o vaem svetu i mom
svetu kao razliitim i nekompletnim, neuporedivim, vi gradite zid izmeu nas. Bilo da mi
ivimo u istom svetu ili ne vae iskustvo nama ne koristi.
M: Naravno da mi ivimo u jednom svetu. Jedino to ga ja vidim onakvim kakav jeste; dok vi
ne. Vi vidite sebe u svetu, dok ja vidim svet u meni. Za vas, vi smatrate da ste bili roeni i da
ete umreti, dok za mene, svet se pojavljuje i nestaje. Na svet je istinit, realan, ali va pogled,
poimanje, na njega nije. Ne postoji zid izmeu nas, osim onaj koji ste vi stvorili.
Nema nieg loeg u vaim ulima, samo vae zamiljanje je ono koje vas obmanjuje.
Ono skriva potpuno svet onakav kakav je on u stvari, sa onim to vi zamiljate da on jeste neto to postoji nezavisno od vas, a ipak blisko prati vae nasledne ili steene obrasce
ponaanja.
Postoje duboke suprotnosti u vaem ponaanju, koje vi ne vidite, i koji su uzrok patnji.
Vi se drite za ideju da ste roeni u svetu bola i patnje.
Ja znam da je svet dete ljubavi, koji ima poetak, rast i uspinjanje u ljubavi.
Ali ja sam ak i iznad ljubavi.
P: Ako ste vi stvorili svet iz ljubavi, zato je on tako pun bola?
M: Vi ste u pravu sa materijalne, mentalne take posmatranja. Ali vi niste telo. Vi ste
ogromnost, bezmernost i beskonanost svesnosti. Nemojte prihvatati ono to nije istina i
videete stvari onako kako ih ja vidim.
Bol i zadovoljstvo, dobro i loe, ispravno i pogreno; to su relativni pojmovi i ne
mogu se smatrati apsolutnim, konanim. Oni su ogranieni i privremeni.
P: U budistikoj tradiciji smatra se da je jedan prosvetljeni, Buddha, ostvario osloboenje od
Univerzuma. On moe da zna i da doivi sve to postoji. On moe da intervenie, da upravlja
prirodom, sa nizom uzroka, menja sled dogaaja, ak i da ukine prolost. Svet je i dalje sa
njim, ali je on slobodan od njega, iako u njemu.
M: Taj, koga vi opisujete je Bog. Naravno, tamo gde postoji Univerzum, tamo e takoe biti i
njegov duplikat, koji je Bog. Ali, ja sam iznad oboje, i Univerzuma i Boga!
Postojalo je kraljevstvo u potrazi za kraljem. Nali su pravog oveka i postavili ga za
kralja. On se ni na koji nain nije promenio. Njemu je samo data titula, prava i dunosti
kralja. Njegova priroda nije dirnuta, samo njegove akcije.
Slino, kod prosvetljenog oveka sadraji njegove svesti podvrgnuti su radikalnoj
promeni. Ali, ona, svest sma, nije dovedena u pitanje. Ona je nepromenljiva.
P: Nepromenljivo ne moe biti svesno. Svesnost je uvek promenljiva. Nepromenljivo ne
ostavlja ni traga u svesnosti.
M: Da i ne. Papir nije tekst. Ipak, on nosi tekst. Mastilo nije poruka, niti je itaoev um
poruka - ali oni svi ine poruku moguom.
P: Da li se materijalna svesnost sputa dole iz Stvarnosti, Istine, ili je to kvalitet materije?
M: Materijalna svesnost kao takva je suptilan, profinjen duplikat materije.
Upravo kao to su inercija, tamas, i energija, raas, kvaliteti materije, tako se i sklad,
harmonija, sattva, manifestuje kao svesnost.
Moete je shvatiti kao oblik vrlo fine, suptilne energije.
Bilo kad i ma gde da se materija organizuje, formira, u suptilni organizam, svesnost se
pojavljuje spontano, prirodno. Sa destrukcijom organizma, mentalna svesnost iezava.
P: ta onda preivljava?
M: Ono, iji su materija i svesnost samo izrazi, koji se niti raa, niti umire.
P: Ako je to iznad materije i svesti, kako to moe biti spoznato?
M: To moe biti spoznato po svojim efektima i na materiju i na svest. Oekujte ga u lepoti i u
blaenstvu. Ali neete razumeti ni telo ni svesnost sve dok ne odete iznad oboje.
P: Molim vas, recite nam poteno, da li ste vi svesni ili nesvesni?
161
M: Prosvetljeni, Gnani, nije ni jedno ni drugo. Ali u njegovoj prosvetljenosti sve je sadrano.
Duhovna svesnost, probuenost, sadri svako iskustvo. Ali onaj ko je duhovno probuen je
iznad svakog iskustva. On je i iznad probuenosti sme.
P: Postoji pozadina, poreklo iskustva, nazovite to materijom. Postoji iskuenik, nazovimo ga
umom. ta ini most izmeu uma i materije?
M: Sama praznina, jaz, izmeu je most. Ono to s jednog kraja izgleda kao materija, a sa
drugog kao um, je samo po sebi most. Nemojte odvajati realnost na um i telo i nee biti
potrebe za mostovima.
Kada svesnost uskrsava, svet se raa. Kada vi razmatrate mudrost i lepotu sveta, vi to
nazivate Bog. Spoznajte izvor svega toga koji je u vama samima, i vi ete pronai odgovor na
sva vaa pitanja, odgovori e biti ve dati automatski.
P: Posmatra i vieno, da li su oni jedno ili dvoje?
M: Postoji samo vienje; oboje, i posmatra i posmatrano su sadrani u njemu. Nemojte
stvarati razlike tamo gde ih nema.
P: Ja sam poeo sa pitanjem o oveku koji je umro. Vi ste rekli da e se njegova iskustva
uobliiti saglasno njegovim oekivanjima i verovanjima.
M: Pre nego to ste bili roeni, vi ste isplanirali da ivite po planu koji ste sebi postavili. Vaa
sopstvena volja je bila oslonac vae sudbine.
P: Svakako, karma je intervenisala.
M: Karma uobliava okolnosti, ponaanja su vaa sopstvena. Konano, u sutini, va karakter
uobliava va ivot, a samo vi moete da oformite va karakter.
P: Kako osoba stvara svoj karakter?
M: Sa uvianjem onakvog kakav zaista jeste, i sutini jadan. Objedinjeno vienje - oseanje,
moe da uini uda. To je isto kao livenje lika od bronze; sam metal, ili sama vatra nee
pomoi; niti e kalup biti od ikakve koristi; morate pomeati oboje; rastopiti metal u vatri i
izliti ga u kalup.
slike, niti su slike ni na koji nain uticale na platno. Platno prima, zadrava i reflektuje slike, i
ne menja ih. Ono nema nita da ini sa prikazivanjem filmova. Oni su onakvi kakvi su, koreni
sudbine, prarabdha, ali ne moje sudbine; sudbine ljudi na ekranu, filmskom platnu.
P: Ne mislite da kaete da ljudi u slici imaju sudbine! Oni pripadaju prii, lai, pria nije
njihova.
M: A ta je sa vama? Da li vi oblikujete va ivot, ili ste uoblieni njime?
P: Da, vi ste u pravu! ivotna pria odvija se sama po sebi u kojoj sam ja jedan od uesnika.
Ja nemam postojanje van nje, kao to ni ona nema postojanje bez mene. Ja sam samo karakter,
a ne persona.
M: Karakter e postati persona, kad on pone da uobliava svoj ivot umesto da ga prihvata
onakvog kakav dolazi; i da identifikuje sebe sa njim.
P: Kada vam je postavljeno pitanje, ta se tano desi?
M: I pitanje i odgovor - oba se pojavljuju na ekranu. Usne se pokreu, telo govori i ponovo je
ekran ist i prazan.
P: Kad vi kaete: jasan, ist i prazan, ta pod tim mislite?
M: Ja mislim: osloboen sveg sadraja. Za mene samog ja nisam ni primetan, vidljiv, niti
shvatljiv; ne postoji nita na ta ja mogu ukazati i rei: Ovo sam Ja. Vi identifikujete sebe
tako lako sa svaim, sa bilo im; ja to za sebe uviam kao nemogue. Oseanje: "Ja nisam
ovo ili ono, niti je bilo ta moje", je toliko jako u meni da im se stvar ili misao pojave,
odmah tu dolazi oseaj "ovo Ja nisam".
P: Da li mislite da kaete da gubite vreme ponavljajui: "ovo ja nisam, ovo ja nisam"!?
M: Naravno da ne. Ja sam to samo tako rekao radi vas. Uz pomo milosti moga Gurua, ja sam
spoznao jednom i zauvek da nisam ni objekat ni subjekat i nemam potrebe da podseam sebe
neprestano.
P: Vrlo mi je teko da shvatim tano ta zapravo mislite kad govorite da niste ni objekat, ni
subjekat. Upravo u ovom sadanjem trenutku, dok mi razgovaramo, nisam li ja objekat vaeg
iskustva, a vi subjekat?
M: Pogledajte, moj palac dodiruje moj kaiprst. Oba dodiruju i dodirnuti su. Kada je moja
panja na palcu, palac je onaj koji osea, i kaiprst sam ja neposredno. Promenite fokus,
usredsreenost panje, i odnos je obrnut. Ja sam spoznao da na neki nain, sa promenom
fokusa, centra panje, postajem sama stvar koju gledam i doivljavam, iskuavam vrstu
svesnosti koju ona ima; postajem unutranji svedok stvari. Ja nazivam ovu sposobnost ulaska
u druge take svesnosti - ljubav; vi moete tome dati ime bilo koje elite. Ljubav kae: "JA
SAM SVE". Mudrost kae: "Ja sam nita". Izmeu ovo dvoje moj ivot plovi. Zato, u svakom
trenutku i svakoj taki prostora, ja mogu biti i jedno i drugo, i subjekat i objekat iskustva. Ja
to objanjavam govorei da sam oboje, i nita i iznad i jednog i drugog.
P: Vi inite sva ova neobina tvrenja o sebi. ta je to to vas navodi da to kaete? ta mislite
kad kaete da ste iznad vremena i prostora?
M: Vi pitate, a odgovor dolazi. Ja posmatram sebe - gledam odgovor i ne vidim suprotnost.
Meni je jasno da vam govorim Istinu. To je sve vrlo jednostavno. Jedino mi morate verovati
da mislim ono to govorim, da sam sasvim ozbiljan. Kao to sam vam ve rekao, moj Guru mi
je pokazao moju istinsku prirodu - i istinsku prirodu sveta. Ja sam spoznao da sam jedno sa
svetom, a ipak iznad njega, da sam slobodan od svih elja i strahova. Ja nisam pomiljao da
treba da budem slobodan, ja sam zatekao, naao, sebe slobodnim - neoekivano, bez i
najmanjeg napora.
Ova sloboda od elje i straha ostala je sa mnom od tada. Jo jednu stvar sam primetio,
a to je da nemam potrebe da inim napor; dela prate misli bez odlaganja i otpora. Takoe sam
uvideo da misli postaju samoispunjujue, samoostvarujue; stvari dolaze na svoje mesto, kako
treba, glatko, neno, i ispravno.
163
164
M: Takvih ete pronai mnogo - a od nikakve koristi za vas. Guru vam moe pokazati put
povratka domu svome, vaem realnom, istinskom Sopstvu. Kakve to ima veze sa karakterom
persone koja se pojavljuje da je? Nije li on jasno rekao vama da on nije persona? Jedini nain
na koji moete prosuivati je sa promenom u vama kad ste u njegovom drutvu. Ako oseate
vie mira i sree u njegovom prisustvu, ako razumete sebe jasnije i dublje, to znai da ste
susreli pravog oveka.
Nemojte uriti, ali kad jednom budete sigurni potpuno da treba da mu verujete, verujte
mu potpuno i sledite sve upute potpuno i sa potpunom verom. Ne vredi mnogo to to ste ga
prihvatili za svoga Gurua i da ste samo zadovoljni sa njegovim drutvom - mora biti potpune
predaje Guruu.
Satsang vas takoe moe dovesti do vaeg cilja, ako je autentian i neometan.
Ali kada jednom nekoga prihvatite kao svog Gurua, sluajte, pamtite i budite posluni.
Polusrdanost, polupredanost, je ozbiljna nezgoda i uzrok velike samostvorene patnje.
Greka nikad nije Guruova; ona je uvek tupost, glupost, i nastranost nediscipline, koja stvara
pogreke.
P: Da li onda Guru naputa, ili otputa uenika?
M: On ne bi bio Guru, ako bi to uradio! On eka na svoje vreme i eka dok se uenik,
popravljen i uzdran, trezven, ne vrati nazad k njemu, na mnogo prijemiviji nain.
P: ta je motiv? Zato Guru ima toliko mnogo nevolja?
M: Motiv je patnja i okonanje patnje. On vidi da ljudi pate u njihovim snovima i eli da ih
probudi. Ljubav je netrpeljiva prema bolu i patnji. Strpljenje Gurua nema granica, i prema
tome ona ne moe nikad da otkae. Guru nikad ne odustaje, ne izneverava.
P: Da li je moj prvi Guru takoe i poslednji, ili ja moram ii od Gurua do Gurua?
M: Celokupan Univerzum je va Guru. Vi uite od svega, ako ste ozbiljni, budni i
inteligentni. Ako va um bude jasan i vae srce isto, vi biste trebali da uite od svakog
prolaznika. Ali vi ste suvie indolentni i nemirni da bi se vae unutarnje Sopstvo
manifestovalo kao spoljanji Guru, i da biste ga sluali i verovali mu.
P: Da li je Guru neizbean?
M: To je kao da pitate: "Da li je majka neophodna?" Da biste rasli u svesnosti od jedne
dimenzije ka drugoj, vama je potrebna pomo. Pomo ne mora biti uvek u obliku ljudske
osobe, to moe biti suptilno, prefinjeno prisustvo, ili iskra intuicije, ali pomo mora doi.
Unutarnje Sopstvo pazi i eka da se sin vrati svome ocu. U pravo vreme ono aranira sve,
neno, srdano i delotvorno. Gde je potreban glasonoa ili vodi, ono alje Gurua da uini
potrebno.
P: Postoji jedna stvar koju ne mogu da shvatim. Vi govorite o unutarnjem Sopstvu, tako
mudrom, tako dobrom i tako lepom, prekrasnom, i na svaki nain savrenom, a o osobi kao o
refleksiji bez sopstvenog postojanja. S druge strane, vi imate tako mnogo problema u
pomaganju personi da ostvari sebe. Ako je persona, osoba, tako nevana, zato biti tako
zabrinut za njenu dobrobit. Ko brine o senci?
M: Vi ste roeni u dualnosti, gde nema niega. Postoji telo i postoji Sopstvo. Izmeu njih je
um, u kome je Sopstvo reflektovano kao: "JA JESAM"
Zbog nedostataka uma, njegove grubosti i uznemirenosti, rastresenosti, nedostatka
pronicljivosti i sagledavanja, on smatra sebe da je telo, a ne Sopstvo. Sve to je potrebno jeste
da se proisti um tako da on moe da spozna svoj identitet sa Sopstvom.
Kada um utone u Sopstvo, telo ne predstavlja problem. Ono postaje ono to jeste,
instrument prepoznavanja, saznavanja i akcije, alat, instrument, i izraz kreativne vatre iznutra.
Krajnja, bitna vrednost tela je da poslui da se otkrije kosmiko telo, koje je Univerzum u
svojoj ukupnosti. Kada ostvarite sebe u pojavnosti, vi produavate u otkrivanju da ste oduvek
neto to niste mogli ni zamisliti.
P: Postoji li kraj u samootkrivanju, samospoznaji?
166
M: Kako ne postoji poetak, ne postoji ni kraj. Ali ono to sam otkrio milou moga Gurua,
jeste: Ja nisam nita na to moe biti ukazano. Ja nisam ni "ovo", niti "ono". Ovo vai kao
apsolutno.
P: Onda, gde svrava nikad dovreno otkrivanje beskonano transcendirajueg Sopstva u
nove kvalitete?
M: Sve ovo pripada carstvu manifestovanja, ispoljavanja; u samoj strukturi Univerzuma je da
vie moe da se ostvari samo kroz osloboenje od nieg.
P: ta je nie, a ta vie?
M: Gledajte na to u stanjima svesnosti. ira i dublja svesnost je via. Sve to ivi, radi da
ovekovei i proiri svesnost. Ovo je jedina svetovna svrha i smisao. To je sama sutina Joge veno podizanje nivoa svesnosti, otkrivanje novih dimenzija, sa njihovim svojstvima,
kvalitetima i moima. U tom smislu ceo Univerzum postaje kola Joge, yogakshetra.
P: Da li je savrenstvo sudbina ljudskog postojanja?
M: Svih ivih bia - konano. Mogunost postaje neizbenost kad se zamisao prosvetljenja
pojavi u umu. Jednom kad ivo bie uje i shvati da je ta zamisao u njegovom dosegu,
mogunostima, ono nee to nikad zaboraviti, jer je to prva, glavna, poruka iznutra.
To e zahtevati iskorenjivanje i sazrevanje, i blagovremenu pojavu milostivog oblika,
svete pojave, Gurua.
P: Dakle, sve to se nas tie je spasenje svesti?
M: ta drugo? Um ide pogrenim putem, i um se vraa domu svome. ak i re "u stranu" nije
ispravna. Um mora da zna sebe u svakom raspoloenju, stanju. Nita nije pogreka ako se ne
ponavlja.
59. ELJA I STRAH SU EGOCENTRINA STANJA
Pitalac: eleo bih da se ponovo vratim na pitanje zadovoljstva i bola, elje i straha. Ja
razumem strah koji je seanje i predvianje bola. To je bitno za ouvanje organizma i
njegovog naina ivljenja. Potrebe, kada se ne ispune, su bolne i njihovo predvianje je puno
straha; mi smo opravdano uplaeni od nesposobnosti da se suoimo sa naim osnovnim
potrebama. Olakanje koje imamo kad se potreba ispuni, ili smanjenje uznemirenosti,
uglavnom je zbog okonanja bola. Moemo tome dati pozitivna imena kao to su
zadovoljstvo, ili radost, ili srea, ali u sutini to je osloboenje od bola. To je onaj strah koji
dri sve nae drutvene, ekonomske i politike institucije.
Ono to mene zbunjuje jeste da mi izvlaimo zadovoljstvo iz stvari i stanja uma koja
nemaju nita zajedniko sa preivljavanjem, opstankom. S druge strane, naa zadovoljstva su
obino destruktivna, ruilaka. Ona oteuju, povreuju ili unitavaju objekat, instrument,
orue, a takoe i subjekat zadovoljstva. Inae zadovoljstvo i tenja ka zadovoljstvu ne bi bilo
problem. Ovo me dovodi do sutine moga pitanja: Zato je zadovoljstvo destruktivno? Zato
je, uprkos svojoj destruktivnosti, poeljno?
Mogu da dodam, da nisam imao na umu zadovoljstveno-bolni obrazac ponaanja, na
koji nas priroda primorava da idemo, kao njenim putem. Mislio sam na zadovovoljstva koje je
ovek izmislio, i ulna i suptilna, od grubih, kao prejedanje, sve do najfinijih.
Prijemivost posveenika za zadovoljstvo, po bilo koju cenu, je tako univerzalno da
mora postojati neto znaajno u osnovi toga.
Naravno, ne mora svaka ovekova aktivnost biti usmerena na korist i projektovana da
se ostvari potreba, zadovoljstvo. Igra, na primer, je prirodna i ovek je najveselije,
najrazigranije stvorenje u postojanju. Igra ispunjava potrebu za samootkrivenjem i
samorazvojem. Ali ak i u svojoj igri, ovek postaje destruktivne prirode, prema drugima i
sebi samom.
167
169
170
M: Jedino vi moete da ponitite zlo koje ste stvorili. Vaa sopstvena nemilosrdna,
neosetljiva sebinost je koren toga. Dovedite prvo vau sopstvenu kuu u red i videete da je
va posao obavljen.
P: Ljudi od mudrosti i ljubavi, koji su dolazili pre nas, sebe su doveli u ispravnost, esto po
nezamislivoj ceni. ta je bio rezultat? Letea zvezda, ma koliko blistava, ne ini no
svetlijom.
M: Da biste mogli prosuivati o njima i njihovom radu, morate postati jedno sa njima. aba u
bunaru, ne zna nita o pticama na nebu.
P: Da li hoete da kaete da izmeu dobra i zla nema prepreke, zida?
M: Nema zida, prepreke, jer ne postoji dobro i ne postoji zlo. U svakoj konkretnoj situaciji
postoji samo potrebno i nepotrebno. Nuno je ispravno, suvino je pogreno.
P: Ko odluuje?
M: Situacija odluuje. Svaka situacija je izbor, izazov, koji zahteva ispravan odgovor. Kada
je odgovor ispravan, izbor je pronaen i problem je zaustavljen, reen. Ako je odgovor
pogrean, izbor nije pronaen i problem ostaje nereen. Vai nereeni problemi - to je ono to
konstituie, stvara, vau karmu. Reite ih ispravno i biete slobodni.
P: Izgleda da me vi vraate uvek nazad ka meni. Postoji li objektivno reenje svetskih
problema?
M: Svetski problemi su stvoreni od brojnih ljudi kao to ste vi, svaki od njih je pun svojih
sopstvenih elja i strahova. Ko vas moe osloboditi vae prolosti, personalne i socijalne,
osim vas samih? I kako ete vi to uraditi ako ne vidite hitnu potrebu vaeg bia, postojanja, da
se prvo oslobodite od preklinjanja, enji, roenih u obmani? Kako zaista moete pomoi sve
dotle dok i vi imate potrebu da vam se pomogne?
P: Na koji su nain drevni mudraci pomagali? Na koji nain vi pomaete? Mali je broj
pojedinaca koji dobijaju korist; bez sumnje, vae vostvo i primer mogu mnogo da znae
njima; ali na koji nain vi utiete na oveanstvo, na ukupnost ivota i svesnosti? Kaete da
ste vi svet i da je svet vi; kakav vi uticaj imate na njega?
M: Kakvu vrstu uticaja, delovanja, vi oekujete?
P: ovek je glup, sebian.
M: ovek je takoe mudar, ljubazan, nean, i dobar, plemenit.
P: Zato dobrota ne prevlada?
M: Ona prevladava - u mom realnom svetu. U mom svetu ak i ono to vi nazivate zlom je
sluga dobrog i, prema tome, potrebno. To je kao temperature i groznice, koje iste telo od
neistoe. Bolest je bolna, ak i opasna, ali ako se odvija onako kako treba, ona lei, isceljuje.
P: Ili ubija.
M: U nekim sluajevima smrt je najbolji lek. ivot moe biti gori od smrti, koja je samo retko
neprijatno iskustvo, ma kako da izgleda. Prema tome, saaljevajte ivot, nikad smrt. Ovaj
problem stvari, dobra i zla u njima, ne postoji u mom svetu. Ono to je potrebno je dobro, a
to je nepotrebno je zlo. U vaem svetu zadovoljstvo i prijatno, je dobro, a bolno je zlo.
P: ta je potrebno, neophodno?
M: Odrastati, sazrevati je potrebno. Prerastanje, nadrastanje, prevazilaenje je potrebno.
Ostaviti iza sebe dobro, u korist boljeg je potrebno.
P: Do kog kraja?
M: Kraj je poetak. Vi zavravate gde ste poeli - u Apsolutu.
P: Zato onda sve ove nevolje? Da se vratim gde sam poeo?
M: ije nevolje? Koje nevolje? Da li vi saaljevate seme, koje raste i umnoava se dok ono
ne postane ogromna, mona uma? Da li vi ubijate dete da ga spasete od nevolja ivota? ta
je loe u ivotu, venom ivotu?
Otklonite prepreke duhovnom napredovanju i svi vai personalni, socijalni, ekonomski
i politiki problemi e se jednostavno rastopiti, ieznuti.
171
Univerzum je savren kao celina, a njegovi delovi, koji tee ka savrenstvu su na putu
radosti.
Dobrovoljno, spremno, rtvujte nesavreno savrenom i vie nee biti govora o dobru
i zlu.
P: Ipak, mi smo uplaeni od boljeg i priklanjamo se gorem.
M: To je naa glupost, zasnovana na ludosti i koja se granii sa ludou.
M: U mom svetu, ljubav je jedini zakon. Ja ne molim za ljubav, ja je dajem. Takva je moja
priroda
P: Ja vidim da vi ivite va ivot saglasno odreenim pravilima ponaanja. Vodite as
meditacije ujutro, predavanja i razgovore imate redovno; dva puta dnevno je bogosluenje,
puja, i religiozno pevanje, bhajan. Izgleda da se vi slaete sa propisanim tokom dogaaja
pedantno, pristajete na tu rutinu savesno.
M: Bogosluenje i pevanje su onakvi kakvim sam ih zatekao, i nisam video razlog da ih
menjam, da interveniem. Glavna rutina, sled ponaanja, je saglasno eljama ljudi sa kojima
sam sluajno iveo ili koji su hteli da sluaju. To su zaposleni ljudi sa mnogo obaveza i
vremenski raspored aktivnosti je u cilju njihove udobnosti. Izvesna ponovljena rutina, navika,
je neminovna. ak i ivotinje i biljke imaju svoje vremenske rasporede.
P: Da, vidimo ispravan niz dogaaja u celom ivotu. Ko odrava red? Postoji li unutranji
vladar koji uspostavlja zakone i odrava red?
M: Sve se kree saglasno svojoj prirodi. Odakle potreba za policijom? Svaka akcija stvara
reakciju, koja balansira, uravnoteuje ili neutralie akciju. Sve se deava, ali postoji
neprestano ponitavanje, neutralisanje, i na kraju ostaje kao da se nita nije desilo.
P: Nemojte me teiti sa krajnjom, konanom harmonijom. Obrauni su podesni, slau se, a
gubitak je moj.
M: Saekajte i vidite. Moete zavriti konano sa profitom dovoljno dobrim da opravdate
troak.
P: Imam dug ivotni put pred sobom i esto se udim da li se njegovi mnogi dogaaji
deavaju sluajno, neoekivano, ili postoji plan. Da li je postojao kalup, uzorak, koji je
postavljen pre nego to sam ja roen, po kome ja moram da ivim moj ivot? Ako jeste, ko je
sainio planove i ko ih je podstakao? Mogu li tu postojati odstupanja i greke? Neki kau da
je sudbina nepromenljiva i da je svaki sekund ivota predodreen; drugi kau da ista
sluajnost odreuje sve.
M: Moete uzeti to kako elite. Moete u vaem ivotu jasno opaati kalup, obrazac, ili videti
samo lanac sluajnosti. Objanjenja su namenjena da zadovolje um. Ona ne moraju biti
istinita. Realnost je nedefinisana, neodrediva i neopisiva.
P: Gospodine, vi ste izbegli moje pitanje! Ja elim da znam kako vi gledate na to. Bilo gde da
pogledamo mi vidimo strukturu neverovatne inteligencije i lepote. Kako mogu da verujem da
je Univerzum bezoblian i haotian? Va svet, svet u kom vi ivite, moe biti bezoblian, ali
on ne mora biti haotian.
M: Objektivni Univerzum ima strukturu, grau, on je ureen i prekrasan. Niko to ne moe da
porekne. Ali struktura i obrazac, oblici zahtevaju prinudu i obaveznost. Moj svet je potpuno
slobodan; sve u njemu je samoodreeno. Prema tome ja se zadravam na onome to sam
rekao da se sve deava samo od sebe.
Postoji red i u mom svetu takoe, ali to nije nametnuto spolja, to dolazi spontano i
trenutno, odmah, zbog njegove bezvremenosti. Savrenstvo nije u budunosti. Ono je ovde i
sada.
P: Da li va svet osea moj?
M: Samo u jednoj taki - u taki sadanjosti, sada. To nije njemu trenutno postojanje,
prolazni oseaj realnosti. U punoj objektivnoj svesnosti kontakt je uspostavljen. To zahteva
nenapornost, spontanu panju.
P: Da li je to panja kao ponaanje uma?
M: Da, kad je um udi za realnou, to daje panju. Nema niega loeg sa vaim svetom,
samo je vae miljenje o sebi kao odvojenom od njega to koje stvara nered. Sebinost je izvor
sveg zla.
173
P: Ja se vraam ponovo na moje pitanje. Pre nego to sam bio roen, da li je moje unutarnje
Sopstvo odluilo o detaljima moga ivota, ili je to bilo potpuno sluajno i u milosti naslea i
okolnosti?
M: Oni koji tvrde da su izabrali svoga oca i majku i odluili kako e iveti svoj sledei ivot,
to mogu znati za sebe. Ja znam za sebe. Ja nikad nisam roen.
P: Ja vidim da sedite ispred mene i odgovarate na moja pitanja.
M: Vidite telo, koje je, naravno, bilo roeno i koje e umreti.
P: ivotna pria ovoga tela - uma je ono za ta sam ja zainteresovan. Da li ste to postavili,
odredili vi ili neko drugi, ili se to deava sluajno?
M: Postoji zamka u samom vaem pitanju. Ja ne pravim razliku izmeu tela i Univerzuma.
Svaki je uzrok onoga drugoga; svaki je onaj drugi u Sutini, u Stvarnosti. Ali sam ja izvan
svega toga. Kad vam govorim da nisam nikad roen, zato nastavljati sa pitanjem kakve su
bile moje pripreme za naredno roenje? U momentu kada dopustite vaoj mati da se kovitla,
luta, ona se odjednom zavrti van Univerzuma. Nije sve tako kako vi zamiljate i ja nisam
ogranien vaim matarijama.
P: Potrebna je inteligencija i energija da se izgradi i odrava ljudsko telo. Odakle one dolaze?
M: Postoji samo imaginacija. Inteligencija i mo, energija, su sve utroene u naem
zamiljanju, imaginaciji. Ona, imaginacija, vas je toliko apsorbovala, zaokupila, tako
potpuno, da vi jednostavno ne moete shvatiti koliko ste daleko od realnosti odlutali.
Bez sumnje imaginacija je obilato kreativna. Univerzum unutar univerzuma se na njoj
gradi. Ipak oni su svi u prostoru i vremenu, prolosti i budunosti, koje jednostavno ne
postoje.
P: itao sam skoro izvetaj o maloj devojici, koja je bila jako strogo odgajana u svom ranom
detinjstvu. Bila je jako osakaena i unakaena i odrasla je u jednom sirotitu, potpuno otuena
od svoje okoline. Ova mala devojica je bila tiha i posluna, ali potpuno nezainteresovana.
Jedna od sestara koja je pazila na dete, bila je ubeena da devojica nije mentalno zaostala,
nego samo povuena i nije reagovala. Psihoanalitiar je bio zamoljen da preuzme sluaj i
tokom pune dve godine on bi obilazio dete jednom nedeljno, i pokuavao da razbije zid
izolacije.
Ona je bila posluna i dobrog ponaanja, ali nije obraala panju na svog doktora. On
ju je odveo u kuu lutaka, sa sobama i pokretnim nametajem i lutkama koje su predstavljale
oca, majku i njihovu decu. To je izazvalo odgovor, devojica se zainteresovala. Jednog dana
stare povrede su ponovo oivele i dole na povrinu. Postepeno ona se oporavila, brojne
operacije su dovele njeno lice i telo u normalno stanje i ona je stasala u efikasnu, delotvornu, i
privlanu mladu enu. To je doktoru oduzelo vie od pet godina, ali je posao bio uraen. On
je bio stvarni Guru! On nije postavljao uslove i govorio o spremnosti i kvalifikacijama. Bez
vere, bez nade, jedino iz ljubavi on je pokuavao i pokuavao neprestano.
M: Da, to je priroda Gurua. On nee nikad odustati. Ali, da bi uspeo, on se ne mora susresti
sa toliko mnogo otpora. Sumnja i neposlunost, neozbiljnost, nuno usporavaju uspeh. Dato
poverenje i poniznost, fleksibilnost, koje on donosi, donose brzu, radikalnu, korenitu promenu
u ueniku. Duboko sagledavanje, pronicljivost Gurua i ozbiljnost uenika, su neophodni.
Ma kakvo da je bilo njeno stanje, devojica u vaoj prii je patila od gubitka
poverenja, iskrenosti u ljude. Najtei su intelektualci. Oni govore mnogo, ali nisu ozbiljni.
Ono to vi nazivate realizacijom je prirodna stvar. Kada ste spremni, va Guru e
ekati. Sadhana, duhovna disciplina, je beznaporna, laka. Kada je odnos sa vaim Uiteljem
ispravan vi napredujete. Iznad svega, verujte mu. On vas ne moe izneveriti, obmanuti
P: ak i kad me on zamoli da uradim neto oigledno pogreno?
M: Uradite to! Saniyasin, monah, je bio zamoljen od svog Gurua da se oeni. On je posluao
i patio gorko. Ali njegovo etvoro dece su bili svi sveci i proroci, najvei u Maharashtra-i.
174
Budite sreni sa svim onim to doe od vaeg Gurua i vi ete napredovati ka savrenstvu bez
napora.
P: Gospodine, imate li vi neke elje ili potrebe? Mogu li ja uiniti neto za vas?
M: ta mi vi moete dati to ja ve nemam? Materijalne stvari su potrebne za zadovoljstvo.
Ali ja sam zadovoljan sa samim Sobom. ta bih drugo trebao?
P: Sigurno da kad ste gladni tad vam treba hrana, a kad ste bolesni potreban vam je lek.
M: Glad donosi hranu, a bolest donosi lek. Sve je to prirodan rad.
P: Ako bih ja doneo neto, to ja verujem da vam je potrebno, da li biste to prihvatili?
M: Prihvatio bih ljubav koja je uinila da mi to ponudite.
P: Ako bi vam neko ponudio da vam sagradi prelep Aram?
M: Dopustimo mu na svaki nain. Dopustimo mu da potroi bogatstvo, zaposli stotine,
nahrani ljude.
P: Nije li to elja?
M: Uopte ne. Ja ga samo molim da to uradi onako kako treba, ne sa krtou, neodluno. On
ispunjava svoju sopstvenu elju, ne moju. Dopustimo mu da to uradi dobro i bude poznat
meu ljudima i bogovima.
P: Ali da li vi to elite?
M: Ja to ne elim.
P: Da li ete to prihvatiti?
M: Meni to nije potrebno.
P: Da li ete ostati u njemu?
M: Ako sam prisiljen.
P: ta vas moe prisiliti?
M: Ljubav onih koji su u potrazi za svetlom.
P: Da, shvatam vau ideju. Sada, kako da dospem u samadhi, blaenstvo?
M: Ako ste u pravom stanju, togod da vidite dovee vas u samadhi. Konano, samadhi nije
nita neobino! Kada je um intenzivno zainteresovan, zaokupljen, on postaje jedno sa
objektom interesovanja - posmatra i posmatrano postaju jedno u vienju, slualac i sluano
postaju jedno u sluanju, ljubavnik i voljeno postaju jedno u ljubavi. Svako iskustvo moe biti
temelj za samadhi.
P: Da li ste vi stalno u stanju samadhia?
M: Naravno da ne. Samadhi je stanje uma na kraju krajeva. Ja sam iznad svakog iskustva, kao
i od samadhia. Ja sam veliki prodrljivac i razoritelj, bilo ta da dotaknem, rastapa se u
prazninu, akasha.
P: Potreban mi je samadhi za samoostvarenje.
M: Vi imate sve to vam treba za samoostvarenje, ali ne verujete u to. Imajte hrabrosti,
verujte u sebe, idite, priajte, delujte; dajte tome ansu da dokae sebe. Sa neto napretka, to
dolazi neprimetno, ali na neki nain ljudima je potrebno uverenje. Oni su se promenili, ali to
ne primeuju. Takvi ne-spektakularni, neprimetni sluajevi su esto najpouzdaniji.
P: Moe li osoba da veruje sebi da je prosvetljena, a da grei?
M: Naravno. Sama ideja "ja sam ostvaren" je pogreka. Ne postoji "ja sam ovo", "ja sam ono"
u Prirodnom Stanju.
62. U SVEVINJEM SE RAA SVEDOK
Pitalac: Pre nekih etrdesetak godina J. Krishnamurti je rekao da postoji samo ivot i da svi
razgovori o personalnostima i individualnostima nemaju osnove u realnosti. On nije pokuao
da opie ivot - samo je rekao da ivot nema potrebe i ne moe biti opisan, ali moe biti
potpuno doivljen, iskuen, ako su prepreke za njegovo iskuavanje otklonjene. Glavna
175
prepreka lei u naoj ideji, i predanou vremenu, u naoj navici da iekujemo budunost u
svetlosti prolosti. Ukupna suma prolosti postaje "ja sam bio", nada za budunost postaje "ja
u biti", a ivot je stalni napor da se pree od onoga "ja sam bio" do onoga "ja u biti".
Sadanji trenutak, "sada" je izgubljeno iz vida. Maharad govori o "ja jesam". Da li je to
obmana, kao "ja sam bio" i "ja u biti", ili postoji neto realno u vezi toga? I ako je "ja jesam"
takoe jedna obmana, kako da se osoba oslobodi od toga? Sam pojam ja jesam osloboen od
"ja jesam" je besmislenost. Postoji li neto realno, neto trajno u vezi sa "ja jesam" za razliku
od "ja sam bio" ili "ja u biti", koji se menjaju sa vremenom, jer uskovitlane memorije
stvaraju nova nadanja?
Maharad: Sadanje "ja jesam" je isto tako lano kao i "ja sam bio" i "ja u biti". To je samo
jedna ideja u umu, jedna impresija osloboena iz memorije, a odvojeni identitet je stvara
lanom. Ova navika obraanja lanom centru mora biti prekinuta, zavrena; utisak: "Ja
vidim", "ja jesam", "ja mislim", "ja radim", mora ieznuti iz polja vae svesnosti; ono to
ostaje kad lano iezne je realno, istinito.
P: Zato ovaj veliki govor o eliminaciji sebe (Ja)? Kako moe sebe (Ja) da eliminie samo
sebe? Koja vrsta metafizike, tajanstvene akrobatike moe dovesti do iezavanja akrobate?
Na kraju on e nestati, jako ponosan na svoje nestajanje.
M: Nemate potrebu da jurite "ja jesam" da biste ga unitili. Vi to ne moete. Jedino to je
potrebno je iskrena tenja za istinom, realnou. Mi to nazivamo atma-bhakti, ljubav prema
Svevinjem; ili moksha-sankalpa, odlunost da se bude slobodan od lanog. Bez ljubavi i
voljom inspirisanom ljubavlju nita ne moe biti uraeno.
Samo govoriti o Realnosti, Istini, bez ikakvog rada u vezi toga je poraavajue. Mora
postojati ljubav u odnosu izmeu osobe koja kae "ja jesam" i posmatraa tog "ja jesam".
Sve dok posmatra, unutarnje Sopstvo, "vie" Sopstvo, smatra sebe odvojenim od
posmatranog, "nieg" sopstva (Ja), ono ga prezire i osuuje, reenje je bez nade.
Jedino kad posmatra, vyakta, prihvata Ja vyakti, kao projekciju ili manifestaciju
sebe, i tako rei, smatra da je Ja u Sopstvu, dualnost "Ja" i "ovo" nestaje i u istovetnosti
unutarnjeg i spoljanjeg Svevinja Realnost, Istina, manifestuje Sebe.
Ovo jedinstvo gledaoca i vienog se ostvaruje kad posmatra postane svestan sebe kao
posmatraa; on vie nije zainteresovan za vieno, koje je on svakako, ali takoe je
zainteresovan da bude zainteresovan, dajui panju panji, probuenost probuenosti. Nena,
prijatna duhovna probuenost je presudan faktor koji dovodi Realnost, Istinu, u centar panje.
P: Saglasno Teozofima i ujedinjenim okultistima, misticima, ovek se sastoji od tri aspekta:
personalnosti, individualnosti, i duhovnosti.
Iznad duhovnosti je Boanstveno, Bog.
Personalnost je striktna i valjana samo za jedno roenje. Ona poinje sa roenjem tela
i zavrava se sa roenjem sledeeg tela. Jednom zavrena, zavrena je za svagda; nita ne
ostaje od nje, osim nekoliko slatkih ili gorkih lekcija.
Individualnost poinje sa animalnim ovekom i zavrava se sa potpuno humanim.
Rascep izmeu personalnosti i individualnosti je karakteristika naih sadanjih dana u
oveanstvu. Sa jedne strane individualnost sa svojom tenjom za istinom, dobrotom i
lepotom, a sa druge strane jedno runo naprezanje izmeu navike i ambicije, straha i pohlepe,
pasivnosti i nasilja.
Duhovni aspekt je jo u neizvesnosti. On ne moe da se manifestuje u atmosferi
dualnosti. Samo kada je personalnost ponovo sjedinjena sa individualnou i postane
ograniena, verovatno, ali istinit izraz toga je da svetlost, ljubav i lepota duhovnog se
pojavljuju kao njihovi sopstveni.
Vi uite o vyakti, vyakta i avyakta, posmatrau, posmatranom i inu posmatranja. Da li
se to slae sa drugim gledanjem?
176
M: Sasvim ispravno. Bez tela, kako bi mogla ideja "ja nisam telo" postojati? Ideja "ja sam
slobodan" je isto tako lana kao i ideja "ja sam zarobljen". Pronaite "ja jesam" zajedniko za
oboje i idite iznad.
P: Sve je samo san.
M: Sve su to samo rei, od kakve su koristi one vama? Vi ste upetljani u tkanje verbalnih
definicija i formulacija. Idite iznad vaih koncepata i ideja; u tiini, smirenju od elja i misli,
Istina se pronalazi.
P: ovek mora da se seti, ne samo da se seti. Kakav zadatak!
M: To ne moe biti uraeno, naravno. To mora da se desi. A to se deava kada vi zaista vidite
potrebu za tim. Ponovo, ponavljam, ozbiljnost, iskrenost je zlatni klju.
P: U pozadini mog uma postoji zujanje, koje se neprekidno odvija. Brojne, neodlune,
konfuzne misli se roje, motaju se, i bruje, agore i ovaj bezoblini oblak je uvek sa mnom. Da
li je tako isto i sa vama? ta je u pozadini, temelju vaeg uma?
M: Tamo gde nema uma, nema pozadine uopte. Ja sam sav napred, na elu, ne pozadi!
Praznina govori, Praznina ostaje.
P: Da li je neko seanje ostalo?
M: Nijedno seanje prolog zadovoljstva ili bola nije ostalo. Svaki momenat je novoroeni.
P: Bez seanja vi ne moete biti mentalno svesni.
M: Naravno da sam svestan i potpuno probuen, duhovno svestan, toga. Ja nisam drvena
klada. Uporedite svesnost i njen sadraj sa oblakom. Vi ste unutar oblaka, dok ga ja
posmatram. Vi ste izgubljeni u njemu, teko sposobni da vidite i vrhove vaih prstiju, dok ja
vidim oblak i mnogo drugih oblaka i plavo nebo takoe, i Sunce, Mesec, zvezde. Realnost je
jedna za nas oboje, ali za vas je to zatvor, dok je za mene dom.
P: Vi ste govorili o personi-vyakti, svedoku-vyakta i Svevinjem-avyakta. Koje dolazi prvo?
Koje se prvo javlja?
M: U Svevinjem se svedok pojavljuje.
Svedok stvara personu, osobu, i misli o sebi da je odvojen od nje. Svedok vidi da se
persona pojavljuje u mentalnoj svesnosti, koja se opet pojavljuje u svedoku.
Ostvarenje temeljnog jedinstva je posao Svevinjeg. To je mo iznad svedoka, izvor iz
koga sve proistie. On ne moe biti dosegnut dok ne postoje jedinstvo i ljubav i uzajamna
pomo izmeu persone i svedoka, dok delanje nije u harmoniji sa postojanjem i
spoznavanjem.
Svevinji je oboje: i izvor i plod takve harmonije.
Dok vam govorim, ja sam u stanju odvojene, ali srdane, nene, duhovne svesnosti,
turiya.
Kada se ova duhovna svesnost podigne navie, na vii nivo, iznad sebe, vi je moete
nazvati Svevinje Stanje, turiyatita.
Ali Temeljna Stvarnost je iznad duhovne svesnosti, iznad tri stanja bivanja i
nebivanja.
P: Kako to da je ovde, sa vama, moj um angaovan u uzviene teme i snalazi se lako boravei
u njima, druei se sa njima, i prijatno se osea. A kad se vratim kui ja uviam da sam
zaboravio sve to sam ovde nauio, brinui se i plaei se, nesposoban da se setim moje
istinske prirode ak i za trenutak. ta tu moe biti uzrok?
M: To je vaa detinjatost kojoj se vraate. Vi jo niste potpuno odrasli; postoje nivoi koji su
ostali nerazvijeni jer im nije posveena panja, nisu negovani. Samo dajte punu panju na ono
to je u vama grubo, nasilno, i primitivno, neumereno, i neljubazno, sirovo, potpuno
detinjasto i vi ete sazreti. Bitna je zrelost srca i uma. Ona dolazi bez napora i lako kada su
glavne prepreke otklonjene - nepanja, nesvesnost.
U svesnosti, duhovnoj probuenosti, vi napredujete, sazrevate.
178
179
Zato to je individualno Ja lano, ono proizvodi i laan utisak da ivot nije (ve) ispunjen i stoga bez elja, da
treba tek da doe do ispunjenja. elje postoje zbog lanog oseaja nepotpunosti, ispunjenje elja je laan
pokuaj da se ostvari potpunost. Kada je bez iluzije Ja, ovek vidi da je postojanje u svakom trenutku potpuno i
savreno i zato su elje nepotrebne. (I. A.)
180
Glavna stvar je biti potpuno svestan, budan, da niti ste vi, niti je ovek ispred vas
samo telo; ako je vaa svesnost, probuenost jasna i potpuna, greka je manje verovatna.
M: Hajde, budite razumni! Naravno, ja jesam. Jedino nisam ono to vi moete misliti o meni
da sam! Ovo vam sve govori.
P: To meni nita ne govori.
M: Zato to to ne moe biti reeno. Vi morate stei vae sopstveno iskustvo. Vi ste
prilagoeni da se bavite sa stvarima, fizikim i mentalnim. Ja nisam stvar, niti ste to vi. Vi
niste niti materija, niti energija, niti telo, niti um. Jednom kada imate letimian pogled
sagledavanja vaeg sopstvenog postojanja, Bia, vi neete videti da postoje tekoe da me
razumete.
Mi verujemo u tako mnogo stvari po uvenju, rekla-kazala. Mi verujemo u daleke
zemlje i ljude u nebesima i paklu, u dobru i zlu jer nam je to reeno. Slino tome, nama je
reeno o nama samima, naim roditeljima, imenu, poloaju, dunostima... i tako dalje... Mi
nikad nismo pokuali da to proverimo.
Put ka Istini vodi kroz ruenje lanog. Da bi sruili lano, morate preispitati vaa
najokorelija, najukorenjenija verovanja. Od svih verovanja najgore je da verujete da ste telo.
Sa telom dolazi svet za svetom - Bog, za kog se pretpostavlja da je stvorio svet i zato
poinju strahovi, religije, molitve, rtvovanja, sve vrste drutvenih sistema - sve da se zatite i
podre ljudi-deca, preplaeni od svojih umova, sa udovitima svog sopstvenog delanja.
Spoznajte da ono to ste vi ne moe biti roeno, niti umire, a sa odlaskom straha sva
se patnja zavrava.
Ono to um stvori, izmisli, to um i razori. Ali realno, Istinito, nije izmiljeno,
stvoreno, i ne moe biti uniteno. Drite se onoga nad im um nema mo, snagu. Ono o emu
vam govorim nije niti u prolosti, niti u budunosti. Niti je u svakodnevnom ivotu kako on
protie u sadanjosti. To je bezvremeno i potpuna bezvremenost toga je iznad uma.
Moj Guru i njegove rei: "Ti si Ja" su veno sa mnom. U poetku sam morao da
usmerim svoj um na njih, ali sada je to postalo prirodno i lako.
Momenat kada um prihvati rei Gurua kao Istinu i ivi sa njima spontano, prirodno, i
u svakom detalju dnevnog ivota, je predvorje ostvarenja.
Na neki nain to je spasenje verom, ali vera mora biti jaka, intenzivna, i trajna.
Meutim, vi ne smete misliti da je vera sama po sebi dovoljna. Vera ispoljena u akciji
je siguran put ka ostvarenju. Od svih naina to je najefikasniji.
Postoje uitelji koji negiraju veru i veruju samo razumu. Stvarno, to nije vera koju oni
negiraju, nego slepo verovanje. Vera nije slepa. To je spremnost da se pokua.
P: Nama je reeno da od svih oblika duhovnih praksi, praksa stava samosvedoenja je
najefikasnija. Kako je to u uporeenju sa verom?
M: Stav svedoenja je takoe vera; to je vera u samog sebe. Vi verujete da vi niste ono to
doivljavate, iskuavate, i gledate na sve sa distance. Nema napora u svedoenju. Vi razumete
da ste samo svedok i razumevanje deluje. Vi ne trebate nita vie, samo se seajte, zapamtite
da ste samo svedok.
Ako u stanju svedoenja pitate sebe: "Ko sam ja?" odgovor odmah dolazi, mada je on
bezglasan i tih. Prestanite da budete objekt i postanite subjekt svega to se deava; jednom,
kada se okrenete unutar sebe, vi ete pronai sebe i iznad subjekta. Kada pronaete sebe vi
ete uvideti da ste takoe iznad objekta, da oboje: i subjekt i objekt postoje u vama, a vi
niste ni jedno ni drugo.
P: Vi govorite o umu, o svedoenju svesnosti iznad uma i o Svevinjem, koji je iznad
duhovne svesnosti, probuenosti. Da li mislite da kaete da je ak i probuenost, duhovna
svesnost, nerealna, neistinita?
M: Sve dok se koristite izrazima realno-nerealno, duhovna probuenost, svesnost, je jedina
realnost koja moe biti. Ali Svevinji je iznad svih razlika, posebnosti, i na njega se izraz
"realan" ne primenjuje, jer u njemu je sve istinito, realno, i prema tome, nema potrebe da bude
oznaen na taj nain. On je sam izvor realnosti, on saoptava, donosi realnost svemu ega se
183
takne (omoguava smo postojanje, bilo nama ono realno ili nerealno). On jednostavno ne
moe biti shvaen reima. ak i direktno iskustvo, ma koliko uzvieno, samo prua
svedoenje, nita vie.
P: Ali ko je stvorio svet?
M: Univerzalni Um, Chidakash stvara i rastvara sve. Svevinji, Paramakash, donosi realnost
svemu to dolazi u postojanje. Rei da je to Univerzalna ljubav moe biti najblie to mi
moemo doi do njega reima. Upravo kao ljubav on ini sve realnim, lepim, poeljnim.
P: Zato poeljnim?
M: Zato da ne? Odakle dolazi svemona privlanost da ini da sve stvorene stvari
odgovaraju jedna drugoj, da spaja ljude zajedno, ako ne od Svevinjeg? Ne izbegavajte elju;
jedino se pobrinite da ona tee usmerena u ispravnim smerovima. Bez elje vi ste mrtvi. Ali
sa niskim eljama vi ste sablast, avet.
P: Koje nas iskustvo najblie pribliava Svevinjem?
M: Ogroman mir i neograniena ljubav. Spoznajte da je sve to postoji istinito, plemenito i
lepo u Univerzumu, to sve dolazi od vas, da ste vi sebi izvor i na izvoru svega toga. Bogovi i
Boginje koji nadgledaju svet mogu biti najdivnija i najslavnija bia; ipak su svi oni kao
prelepo obuene sluge koje objavljuju mo i bogatstvo njihovog Gospodara.
P: Kako ovek ostvaruje stanje Svevinjega?
M: Odricanjem od svih niih elja. Sve dok ste zadovoljni sa niim, ne moete imati vie.
Sve to vas zadovoljava, vue vas nazad. Dok ne ostvarite nezadovoljstvo sa svim,
svesni njihove tendencije i ogranienosti, i ne sakupite vie energije u jednu veliku tenju, ak
ni prvi korak nije uinjen. S druge strane, sveukupnost elja za Svevinjim je samo po sebi
poziv od Svevinjeg.
Nita fiziko ili mentalno ne moe vam dati slobodu. Vi ste slobodni kada jednom
spoznate da vae ropstvo nastaje od vaeg sopstvenog delovanja, i kada prestanete da kujete
lance koji vas zarobljavaju.
P: Kako se ostvaruje vera u Gurua?
M: Pronai Gurua, a takoe i verovati u njega je velika srea. To se ne deava esto.
P: Da li to sudbina odreuje?
M: Nazivanje to sudbinom vrlo malo objanjava. Kad se to desi vi ne moete rei zato se to
desilo i samo prekrivate vae neznanje nazivajui to karmom ili Milou ili Voljom Boga.
P: Krinamurti kae da Guru nije potreban.
M: Neko vam mora rei o Svevinjoj Realnosti i putu koji vodi ka njoj. Krinamurti nije radio
nita drugo. Na neki nain on je u pravu - veina takozvanih uenika, poklonika, ne veruju
svojim Guruima, nisu im posluni i konano ih naputaju. Za takve uenike bilo bi daleko
bolje da oni nemaju Gurue uopte i da se samo okrenu u svoju unutarnjost da dobiju vostvo.
Nai ivog Gurua je retka prilika i velika odgovornost. Ove stvari ne smeju se shvatiti olako.
Vi ljudi ste spremni da kupite sebi nebesa i zamiljate da e vam to Guru nabaviti za neku
cenu. Teite da pravite pogodbu nudei malo, ali traei mnogo! Vi ne varate nikog do sebe
same.
P: Vama je va Guru rekao da ste Svevinji i vi ste mu verovali i radili na tome. ta vam je
donelo to poverenje?
M: Recimo da sam bio samo razuman. Bilo bi suludo ne verovati mu. Kakav bi mogu interes
on imao da me obmanjuje?
P: Vi ste rekli pitaocu da smo mi isto, da smo mi jednaki. Ja to ne mogu da verujem. Poto ja
u to ne verujem, od kakve je koristi vaa tvrdnja za mene?
M: Vae neverovanje nije vano. Moje rei su istinite i one e uraditi svoj posao!! Ovo je
lepota plemenitog druenja, satsang (druenja sa plemenitim, uzvienim ovekom).
P: Samo sedei pored vas moe li to biti smatrano duhovnom praksom?
184
M: Naravno. Reka ivota tee. Neke od njenih voda su ovde, ali tako mnogo vode je ve
doseglo svoj cilj, okean. Vi znate samo sadanjost. Ja vidim malo dalje u prolost i budunost,
i to to ste vi i ta moete biti. Ja ne mogu videti vas drugaije nego kao samog sebe. U samoj
prirodi ljubavi je da ne vidi razlike.
P: Kako mogu ostvariti to da vidim sebe kao to me vi vidite?
M: Dovoljno je ako vi sebe ne zamiljate kao telo. Ta sama ideja "ja sam telo" je tako kobna,
nesrena. Ona vas potpuno zaslepljuje za vau realnu, istinitu prirodu. ak ni za trenutak
nemojte misliti da ste telo. Nemojte sebi davati ime, niti oblik. U mraku i tiini realnost se
pronalazi.
P: Ne moram li misliti sa izvesnim ubeenjem da nisam telo? Gde da pronaem takvo
ubeenje?
M: Ponaajte se kao da ste potpuno ubeeni u to da niste telo i ubeenje e doi. Kakva je
korist samo od rei? Formula, mentalni obrazac, nee vam pomoi. Ali nesebino delovanje,
osloboeno od svake zabrinutosti za telo i njegove potrebe e vas odvesti u samo srce
Realnosti, Istine.
P: Gde u dobiti hrabrost da delujem bez ubeenja?
M: Ljubav e vam dati hrabrost. Kada sretnete nekoga potpuno predivnog, vrednog ljubavi,
uzvienog, vaa ljubav i divljenje e vam dati podsticaj da delujete plemenito.
P: Ne znaju svi da se dive predivnom. Veina ljudi je neosetljiva.
M: ivot e ih uiniti da razumeju. Sama teina akumuliranih iskustava dae im oi da vide.
Kada sretnete vrednog, dostojnog oveka, vi ete ga voleti i verovati mu i slediti njegov savet.
Ovo je uloga ostvarenih ljudi - da daju primer savrenstva drugima, da se dive i da vole.
Lepota ivota i karakter je ogroman doprinos za opte dobro.
P: Moramo li da patimo da bismo napredovali?
M: Dovoljno je znati da postoji patnja, da svet pati. Sami po sebi niti zadovoljstvo, niti patnja
ne prosvetljuju. Jedino razumevanje da.
Jednom kada shvatite istinu da je svet pun patnje, da biti roen znai nevolju,
katastrofu, vi ete nai snagu i energiju i nagon da idete iznad toga.
Zadovoljstvo vas uspavljuje, a bol vas budi. Ako ne elite da patite, nemojte spavati.
Vi ne moete znati sebe samo kroz blaenstvo, jer je blaenstvo sama vaa priroda.
Morate se suoiti sa suprotnim, sa onim to niste, da biste pronali osloboenje, prosvetljenje.
M: Ono to kaete je istina. Vae lino telo je deo u kome je celina udesno reflektovana. Ali
vi takoe imate i Univerzalno Telo. Vi ak ne moete rei da to ne znate, jer doivljavate i
vidite to sve vreme. Jedino to vi zovete to "svet" i uplaeni ste od njega.
P: Ja oseam moje malo telo i znam ga, dok drugo univerzalno ja ne znam, jedino ga
poznajem kroz nauku.
M: Vae malo telo je puno tajni i uda koja vi ne znate. Tu je takoe nauka va jedini vodi.
Oboje i anatomija i astronomija, opisuju vas.
P: ak i ako prihvatim vau doktrinu univerzalnog tela kao radnu teoriju, na koji nain to
mogu da proverim i od koje je to koristi za mene?
M: Znajui sebe kao stanovnika u oba tela vi se neete odrei niega. Sav Univerzum bie
vaa briga, interes, svaku ivu stvar vi ete voleti i pomoi najnenije i najmudrije. Nee biti
sukoba interesa izmeu vas i drugih. Svako iskoriavanje e prestati potpuno. Vaa svaka
akcija bie korisna, svaki pokret e biti blagoslov.
P: To je sve veoma primamljivo, ali kako da postupim da ostvarim moje univerzalno
postojanje?
M: Imate dva puta: moete predati svoje srce i um samootkrivanju, ili prihvatiti moje rei i
delovati saglasno njima. Drugim reima, ili vi postanite potpuno samozainteresovani, ili
potpuno ne-samozainteresovani. Morate biti ekstremni, ii u krajnost, da biste dosegli
Svevinje.
P: Kako mogu da udim do takvih visina, mali i ogranien kakav jesam?
M: Spoznajte sebe kao okean svesnosti u kome se sve deava. Ovo nije teko. Malo
paljivosti, bliskog posmatranja samog sebe, i vi ete videti da nikakav dogaaj, sluaj, nije
van vae svesnosti.
P: Svet je pun dogaaja koji se ne ponavljaju u mojoj svesnosti.
M: ak i vae telo je puno dogaaja koji se ne pojavljuju u vaoj svesnosti. To vas ne
spreava da ne proglasite vae telo da je vae. Vi znate svet tano kao to znate vae telo pomou vaih ula. Va um je taj koji je odvojio svet izvan vae koe, od sveta unutar i stavio
ih u opoziciju. Ovo stvara strah i mrnju i sve bede ivljenja.
P: Ono to ja ne razumem jeste ono to vi kaete o odlasku iznad svesnosti. Ja razumem rei,
ali ne mogu da vizualiziram to iskustvo. Konano, vi ste i sami rekli da su sva iskustva u
svesnosti.
M: Vi ste u pravu, ne moe postojati ni jedno iskustvo iznad svesnosti. Ipak, postoji iskustvo
samog postojanja. Postoji stanje iznad svesnosti, koje nije nesvesno. Neki zovu to stanje
super-svesnost, ili ista svesnost, ili svevinja svesnost. To je probuenost, duhovna svesnost
osloboena od subjekt-objekt povezanosti.
P: Ja sam studirao teozofiju i nisam naao nita blisko u onome to vi govorite. Prihvatam da
se teozofija bavi samo sa manifestacijom. Ona opisuje Univerzum i njegove stanovnike u
mnogim detaljima. To obuhvata mnoge nivoe materije i odgovarajue nivoe iskustva, ali to ne
ide iznad toga. Ono to vi kaete ide iznad svakog iskutva. Ako se to ne moe iskusiti,
doiveti, zato sav razgovor oko toga?
M: Svesnost, mentalna, je isprekidana, puna praznina. Ipak, postoji kontinuitet jedinstvenosti.
ta je ovaj oseaj jedinstvenosti kao posledica, ako ne neega iznad, iznad svesnosti?
P: Ako sam ja iznad uma, kako mogu da promenim sebe?
M: Gde je potreba za menjanjem bilo ega? Um se menja svakako sve vreme, neprestano.
Posmatrajte va um nepristrasno; to je dovoljno da ga smirite. Kad je on smiren vi moete ii
iznad njega. Nemojte ga drati zauzetim sve vreme. Zaustavite ga - i samo budite. Ako mu vi
date da se odmori, on e biti doveden u red i ponovo dobiti svoju istotu i snagu. Neprestano
miljenje ini ga propadljivim.
P: Ako je moje istinsko bie uvek samnom, kako to da sam ja nesvestan toga, da ja to ne
znam?
187
M: Zato to je vrlo suptilno, prefinjeno, a va um je grub, pun grubih misli i oseanja. Smirite
i proistite, razjasnite va um, i vi ete znati sebe onakvim kakvi ste.
P: Da li mi je potreban um da bih znao sebe?
M: Vi ste iznad uma, ali vi znate sa vaim umom. Oevidno je da irina, dubina i karakter
znanja zavise od instrumenta koji koristite. Poboljajte va instrument i vae znanje e se
poboljati.
P: Da bih znao savreno, potreban mi je savren um.
M: Smiren um je sve to vam treba. Sve drugo e se desiti ispravno, onako kako treba, kada
je jednom va um smiren. Kao kad se Sunce raa i ini svet aktivnim, tako ini i budnost,
duhovna svesnost, utiui na promene u umu. U svetlosti tiine, smirenosti i stabilne,
ustaljene budnosti unutarnje energije se bude i ine uda bez ikakvog napora sa vae strane.
P: Vi hoete da kaete da je najvei, glavni rad uinjen sa neradom, neaktivnou?
M: Tano tako. Morate da razumete da ste vi stvoreni za prosvetljenje, da vam je ono
sueno. Saraujte sa vaom sudbinom, nemojte ii protiv nje, nemojte to spreavati.
Dozvolite prosvetljenju da se ispuni. Sve to vi treba da radite jeste da posvetite panju
preprekama koje su stvorene od vaeg luckastog, budalastog uma.
188
M: Da, jednom kad kaete: "Ja elim da pronaem Istinu", sav va ivot e biti duboko proet
time. Sve vae mentalne i fizike navike, oseanja i emocije, elje i strahovi, planovi i odluke
e pretrpeti najradikalnije promene.
P: Jednom kada ja usmerim, pripremim moj um da pronae Istinu, Realnost, ta treba da
radim nakon toga?
M: To zavisi od vaeg temperamenta. Ako ste vi ozbiljni, iskreni, bilo koji put da izaberete
odvee vas do vaeg cilja. Ozbiljnost je onaj odluujui faktor.
P: ta je izvor ozbiljnosti?
M: To je samonavodei instinkt, tenja za domom. Njim se ptica vraa u gnezdo i riba u
planinskom toku vraa se tamo gde je bila roena. Seme se vraa zemlji, kada je plod sazreo.
Sazrevanje je sve.
P: A ta e dati meni da sazrim? Da li mi je potrebno iskustvo?
M: Vi ve znate svo iskustvo koje vam je potrebno, jer da je drugaije, vi ne biste doli ovde.
Ne treba vie nita da skupljate, ve pre morate da idete iznad iskustva. Koji bilo napor da
uinite, bilo koji metod, sadhanu, da sledite, to e samo stvoriti vie iskustva, ali vas nee
odvesti iznad. Niti e vam itanje knjiga pomoi. One e obogatiti va um, proiriti vae
znanje, ali osobu koja ste vi - nee dotaknuti. Ako vi oekujete neke koristi od vaeg traganja,
materijalne, mentalne ili spiritualne, vi ste promaili sutinu. Istina ne donosi prednosti
materijalno-mentalne. Ona vam ne daje vii status u drutvu, niti mo nad drugima; sve to
dobijete je Istina i sloboda od lanog.
P: Sigurno vam Istina daje mo da pomognete drugima.
M: To je samo matanje, imaginacija, ali plemenita! U sutini, uistinu, vi ne pomaete
drugima, jer ne postoje drugi. Vi delite ljude u plemenite i jadne, i molite plemenite da
pomognu jadnima. Vi delite, vi vrednujete, procenjujete, vi sudite i osuujete - u ime Istine vi je unitavate. Vaa sama elja da formuliete Istinu je negira, zato to ona ne moe biti
sadrana u reima. Istina moe biti izraena samo pomou negiranja lanog - u delovanju.
Zato vi morate otkriti lano kao lano putem razluivanja, viveka, i odrei se toga, vairagya.
Odricanje od lanog je oslobaajue i daje energiju. To postavlja otvoren put ka savrenstvu.
P: Kad u znati da sam otkrio Istinu?
M: Kada se ideja "ovo je Istina", "ono je Istina" ne pojavljuje. Istina ne afirmie sebe, ona je
u vienju lanog kao lanog i odrie ga se. Beskorisno je tragati za Istinom, kada je um slep
za lano. On mora biti oien od lanog potpuno, pre nego to Istina moe da se rodi u
njemu.
P: Ali ta je lano?
M: Svakako, ono to nema postojanje je lano.
P: Na ta vi mislite s tim - nemati postojanje? Lano je tu otro kao ekser.
M: Ono to protivrei sebi nema postojanje. Ili ono ima samo trenutno postojanje, to dolazi
na isto, da nema postojanje. Jer, ono to ima poetak i kraj nema sredinu. To je uplje. To ima
samo ime i oblik dobijen od uma, ali ono nema ni supstance, biti, ni sutine.
P: Ako sve to prolazi nema postojanje, onda i Univerzum takoe nema postojanje.
M: Ko je ikad to negirao? Naravno, Univerzum nema postojanje.
P: ta ima?
M: Ono to ne zavisi od svog postojanja, ono to se ne raa kad se Univerzum raa, niti
nestaje kad Univerzum nestaje; ono to ne treba nikakav dokaz, ali donosi realnost svemu to
dotakne. Priroda je lanog da se ono pojavi kao realno za neko vreme. Moe se rei da Istina
postaje otac lanom. Ali je lano ogranieno u vremenu i prostoru i podvrgnuto je
okolnostima.
P: Kako da se oslobodim lanog, a sauvam realno?
M: Kojom svrhom?
P: Da bi iveo bolji, zadovoljniji ivot, sveobuhvatan i srean.
189
M: Sve to je um zamislio mora biti lano, jer je to na putu da bude relativno i ogranieno.
Realno je nepojmljivo i ne moe biti upotrebljeno za neku svrhu. To mora biti eljeno za
svoju sopstvenu korist, cilj, duhovni cilj.
P: Kako mogu da elim nezamislivo?
M: ta je drugo vredno elje? Uistinu, realno ne moe biti eljeno kao to se stvar eli. Ali vi
moete videti nerealno kao nerealno i odbaciti ga. Odbacivanje lanog je ono to otvara put
ka istini.
P: Razumem, ali kako to izgleda u svakodnevnom, stvarnom ivotu?
M: Samozainteresovanost, egocentrinost i briga za sebe, lini interes, su ie lanoga. Va
dnevni ivot vibrira izmeu elje i straha. Posmatrajte ga paljivo i vi ete videti kako um
stvara bezbrojna imena i oblike, kao reka koja penua meu kamenjem. Uite u trag svakoj
akciji do njenog sebinog motiva i gledajte na motiv usredsreeno dok se on ne rastopi.
P: Da bi iveo ovek mora da pazi na sebe, mora da zarauje novac za sebe.
M: Vi ne morate da zaraujete za sebe, ali vi moda morate da to radite za enu ili dete.
Moda morate da radite u korist drugih. ak i samo biti iv moe biti rtvovanje. Nema
potrebe da bilo ko bude sebian. Odbacite svaki sebian, koristoljubiv motiv im ga spazite i
ne treba da tragate za Istinom. Istina e vas nai.
P: Postoji minimum potreba.
M: Nisu li one bile obezbeene otkako ste bili zaeti? Odustanite od ropstva brige za sebe i
budite ono to ste - inteligencija i ljubav u akciji.
P: Ali ovek mora da preivljava.
M: Vi ne moete pomoi preivljavanju! Realno, vi ste bezvremeni i iznad roenja i smrti. A
telo e preiveti, opstati onoliko dugo koliko je potrebno. Nije vano da ono treba da traje,
ivi dugo. Pun, ispunjen ivot je bolji nego dug ivot.
P: Ko odluuje ta je ispunjen ivot? To zavisi od mog kulturnog porekla.
M: Ako tragate za stvarnou morate se osloboditi od svakog porekla, od svih kultura, od svih
obrazaca miljenja i oseanja. ak i sama ideja da ste ensko ili muko, ili ak ovek, treba da
bude naputena. Okean ivota sadri sve, ne samo ljude. Dakle, pre svega, napustite sve
identifikacije, prestanite da mislite o sebi kao takvom i takvom, tom i tom, ovom i onom.
Napustite svaku brigu o sebi; nemojte brinuti o vaem blagostanju, materijalnom ili
spiritualnom, napustite svaku elju, grubu ili suptilnu, prefinjenu, prestanite da mislite o
postignuu bilo koje vrste. Vi ste potpuni ovde i sada, vi ne trebate apsolutno nita. Ali to ne
znai da morate biti bez pameti i ludo odvani, rasipni ili nezainteresovani; samo osnovna
uznemirenost za sebe mora nestati. Vama treba neto hrane, odee i zaklon, krov za vas i
vae, ali ovo nee stvarati probleme sve dok se pohlepa ne smatra potrebom. ivite u skladu
sa stvarima onakvim kakve su, a ne kako ih vi zamiljate.
P: ta sam ja ako nisam ovek?
M: Ono to vas navodi da mislite da ste ovek, nije ovek. To je bezdimenzionalna taka
svesnosti, svesno nita; sve to vi moete rei o sebi samom je: "JA JESAM". Vi ste isto
postojanje - svesnost, budnost - blaenstvo. Shvatite da je kraj svom traganju. Vi dolazite do
tog zakljuka kad uvidite da sve to mislite o sebi da ste samo je imaginacija, matanje, i
ostanete povueno u istoj budnosti, duhovnoj svesnosti, od prolaznog kao prolaznog,
zamiljenog kao zamiljenog, nestvarnog kao nestvarnog. To nije uopte teko, ali je potrebna
nevezanost. Prianjanje uz lano je ono to ini da se Istina teko moe videti. Jednom kada
razumete i shvatite da lano treba vreme, a ono to treba vreme je lano, vi ste blie Realnosti
koja je bezvremena, uvek u sadanjosti. Venost u vremenu je samo ponavljanje, kao kretanje
asovnika. Ono tee od prolosti u budunost veno, prazna veitost. Realnost je ono to ini
sadanjost tako vitalnom, tako razliitom od prolosti i budunosti; koje su samo mentalne.
Ako je vama potrebno vreme da spoznate neto, to mora biti lano. Realno, Istina je uvek sa
vama; vi ne treba da ekate da biste bili ono to jeste. Samo ne smete dozvoliti vaem umu da
190
ide izvan vas u potragu. Kada elite neto, pitajte sebe: da li ja stvarno to trebam? Ako je
odgovor ne, onda samo to napustite.
P: Da li moram biti srean? Ja mogu da ne trebam neto, neku stvar, ali ako me ona ini
srenim, ne bi li trebalo da je se doepam?
M: Nita vas ne moe uiniti srenijim od vas samih, od onog to ste vi. Svo traganje za
sreom je beda i vodi veoj bedi. Jedina srea vredna pomena je prirodna srea svesnog
postojanja.
P: Da li mi je potrebno puno iskustva pre nego to mogu da dosegnem tako visoke nivoe
svesnosti?
M: Iskustvo ostavlja samo seanje iza sebe i dodaje na breme koje je i onako dovoljno teko.
Vi ne trebate vie iskustava. Prola iskustva su dovoljna. A ako oseate da ih trebate jo,
pogledajte u srca ljudi oko vas. Vi ete nai raznolikost iskustava kroz koja ne biste mogli da
proete ni za hiljadu godina. Uite iz patnji drugih i spasite sebe vaih sopstvenih. Iskustvo
nije ono to vam treba, ve sloboda od svakog iskustva. Nemojte biti pohlepni za iskustvom.
Vi ne trebate ni jedno.
P: Da li ste vi proli kroz vaa iskustva?
M: Stvari se dogaaju oko mene, ali ja ne uzimam udela u njima. Jedan dogaaj postaje
iskustvo jedino kad sam ja emocionalno ukljuen, povezan. Ja sam u stanju koje je potpuno,
koje ne traga za tim da unapredi sebe. Od koje je koristi iskustvo za mene?
P: oveku je potrebno znanje, obrazovanje.
M: Da biste se bavili stvarima, znanje o stvarima je potrebno. Da biste kontaktirali sa
ljudima, vama je potrebno sagledavanje, pronicljivost, simpatija, saoseanje. Da biste se
bavili sobom, ne treba vam nita. Budite ono to jeste: svesno bie, postojanje, i ne budite
izvan sebe.
P: Univerzitetsko obrazovanje je najkorisnije.
M: Bez sumnje, ono vam pomae da zaradite za ivot. Ali to vas ne ui kako da se ivi. Vi ste
student filozofije. To vam moe pomoi u nekim situacijama. Ali moete li vi iveti od
filozofije? ivot je vredan imena samo kada on odraava Realnost u akciji. Nijedan
univerzitet nee vas nauiti kako da ivite tako da kada vreme umiranja doe, moete rei:
iveo sam dobro, nemam potrebe da ivim ponovo. Veina od nas umire elei da moe iveti
ponovo. Koliko mnogo uinjenih greaka, toliko mnogo ostaje neuraeno. Veina ljudi
vegetira, ali ne ivi. Oni samo skupljaju iskustva i obogauju svoju memoriju. Ali iskustvo je
negiranje Realnosti, koja nije ni ulna, niti konceptualna, niti od tela, niti od uma, mada ona
ukljuuje i prevazilazi i jedno i drugo.
P: Ali iskustvo je korisno. Iskustvom vi uite da ne dotaknete plamen.
M: Ja sam vam ve rekao da je znanje najkorisnije u bavljenju sa stvarima. Ali vam ono ne
kae kako da se odnosite sa ljudima i samim sobom, kako da ivite ivot. Mi ne govorimo o
vonji kola, ili zaraivanju novca. Za to vi trebate iskustvo. Ali za bie od svetlosti unutar vas
materijalno znanje nee vam pomoi. Vama je potrebno neto mnogo vie, intimnije i dublje
nego razmiljajue znanje, da budete svoji u istinskom smislu rei. Va unutarnji mir i radost
morate zasluiti. To je mnogo tee nego zaraivati novac. Nijedan univerzitet vas ne moe
nauiti da budete svoji. Jedini nain je sa praksom. Odmah ponite da budete svoji. Odbacite
sve ono to mislite i idite uvek dublje, mnogo dublje. Upravo kao to ovek kopajui bunar
odbacuje sve ono to nije voda, dok ne dosegne leite vode u sloju, tako i vi morate ukloniti
ono to nije vae sopstveno, dok nita ne ostane za to se um moe zakaiti. Vi niste ak ni
ljudsko bie. Vi jednostavno ste iskra, taka duhovne svesnosti, koegzistirajua sa vremenom
i prostorom i iznad njih, konani uzrok, sama po sebi bezuzrona. Ako me pitate: "Ko ste vi?"
moj odgovor bi bio: "Nita posebno. Ipak, Ja jesam".
P: Ako vi niste nita posebno, onda morate biti univerzalni, opti.
191
mene u ovome to kaete. To je tako potpuno iznad mojih bitnih potreba. Kada ja molim za
hleb, vi mi dajete dragulje. Oni su lepi, bez sumnje, ali ja sam gladan.
M: To nije tako. Ja vam nudim tano ono to vi trebate - probuenje. Vi niste gladni i vama
ne treba hleb. Vama treba prestanak, odricanje, nevezanost. Ono to vi verujete da vam treba,
nije ono to vam treba. Vau istinsku potrebu ja znam, a ne vi. Ja sam - vae prirodno stanje.
Bilo ta drugo da vi mislite je iluzija i prepreka. Verujte mi, vi ne trebate nita drugo sem da
budete ono to jeste. Vi zamiljate da ete poveati vau vrednost sa sticanjem materijalnog.
To je kao kad bi zlato zamiljalo da e ga jedno dodavanje bakra poboljati. Odstranjivanje i
proienje, svesno odricanje od svega to je strano vaoj prirodi je dovoljno. Sve ostalo je
uzalud.
P: Lake je rei nego uraditi. ovek dolazi kod vas sa bolom u stomaku, a vi mu savetujete da
isprazni svoj stomak. Naravno, bez uma ne bi bilo problema. Ali um je tu najopipljiviji.
M: Um je taj koji vam kae da je um tu. Ne budite obmanuti. Svi brojni argumenti o umu su
samo proizvodi samog uma, za njegovu sopstvenu zatitu, kontinuitet, produenje i irenje.
Prazna je upornost smatrati da vas uvijanje, grenje i pulsiranje uma mogu dovesti iznad
njega.
P: Gospodine, ja sam jedan ponizan tragalac, dok ste vi Svevinja Realnost sama. Sada
tragalac prilazi Svevinjem da bi bio prosvetljen. ta ini Svevinji?
M: Sluajte ono to nastavljam da vam govorim i ne kreite se izvan toga. Mislite o tome sve
vreme, i o niem drugom nemojte misliti. Uspevajui u tome dovoljno daleko napustite sve
misli, ne samo one o svetu nego i o sebi takoe. Budite iznad svih misli, u tiini sutinske
probuenosti, duhovne svesnosti. To nije napredak, jer ono do ega ste doli je ve tu u vama,
eka na vas.
P: Dakle, vi kaete da bih trebao da pokuam da zaustavim miljenje i budem strpljiv,
stabilan u ideji: "JA JESAM".
M: Da, i bilo koje misli da vam dou u vezi sa "JA JESAM", ispraznite ih od svakog znaaja,
i ne obraajte panju na njih.
P: Susreo sam mnogo mladih ljudi, koji su doli sa Zapada i uvideo da postoji bazina,
osnovna razlika, kad uporedim njih sa Indijcima. Izgleda kao da je njihova psiha
(antahkarana) razliita. Koncepti kao to su Sopstvo, Realnost, isti um, univerzalna svesnost
- Indijski um prihvata lako. Oni zvue njima prisno i slatkog su ukusa. Zapadnjaki um ne
odgovara na to ili ih ak odbija. On konkretizuje i eli da ih koristi odmah u slubi
prihvaenih i priznatih vrednosti. Ove vrednosti su esto line: zdravlje, dobrobit, prosperitet,
ponekad su one socijalne - bolje drutvo, sreniji ivot za sve; sve su povezane sa svetovnim
problemima, linim ili bezlinim. Druga tekoa je kad sluajno, vrlo esto, u razgovoru sa
Zapadnjacima vidite da je njima iskustvo sve - jer oni ele da iskuse hranu, pie, ene,
umetnost i putovanja, tako isto oni ele i da iskuse Jogu, ostvarenje i osloboenje. njima je to
samo jo jedno novo iskustvo, da bi ga imali kao uspeh. Oni smatraju da takvo iskustvo moe
biti kupljeno i oni se pogaaju o ceni. Kad se neki Guru ceni suvie visoko u uslovima
vremena i napora, oni idu drugome koji nudi blae uslove, oigledno vrlo lake, ali zasnovane
na neispunjavajuim uslovima. To je stara pria nerazmiljanja sivog majmuna kad uzme lek.
U ovom sluaju to nije razmiljanje o svetu, "naputanju svakog identifikovanja", "gaenja
svake elje", "postojanje savrenog celibata", itd. Prirodno postoji iroka prevara koja se
deava na svim nivoima i rezultati su nitavni. Neki Gurui iz istog oajanja naputaju svu
disciplinu, ne propisuju uslove, savetuju beznapornost, prirodnost, jednostavno ivljenje u
pasivnoj svesnosti, bez ikakvog uslova ponaanja "mora se" ili "ne mora se". Postoje mnogi
uenici, poklonici, ija ih prola iskustva dovode do toga da ne vole i ne ele da paze na sebe.
Ako nisu ispunjeni gaenjem, onda su u dosadi. Oni su prezasieni od znanja,
samopouzdanja, oni ele neto drugo.
193
M: Dopustimo im da ne misle na sebe, ako to ne ele. Neka oni ostanu sa Guruom, neka ga
gledaju, misle na njega. Uskoro e iskusiti vrstu blaenstva, sasvim novog, nikad doivljenog
ranije, izuzev, moda u detinjstvu. Iskustvo je tako oigledno novo, da e privui njihovu
panju i stvoriti interesovanje. Jednom kada se interesovanje pokrene, probudi, prava primena
e slediti.
P: Ovi ljudi su vrlo kritini i sumnjiavi. Oni ne mogu da budu drugaiji, jer su proli kroz
mnogo uenja i mnogo razoarenja. S jedne strane oni ele iskustvo, s druge oni ne veruju u
njega, sumnjaju. Kako im prii, jedino Bog zna?!
M: Istinsko razumevanje i ljubav e dospeti do njih.
P: Kada imaju neko duhovno iskustvo, nova tekoa se pojavljuje. Oni se ale da iskustvo ne
traje, da ono doe i ode na sluajan, iznenadan nain. Drei vrsto sladoled na tapiu oni
ele da ga liu sve vreme.
M: Iskustvo, ma koliko uzvieno i produhovljeno, nije realna, istinska stvar. Po svojoj samoj
prirodi ono dolazi i odlazi. Samorealizacija nije aktivacija, sticanje bogatstva. Ona je vie
iznad, od prirode razumevanja. Jednom kad ona doe, ne moe biti izgubljena. S druge strane,
svesnost mentalna je promenljiva, tee, podvrgava se promenama od momenta do momenta.
Nemojte se vezivati, vrsto drati za mentalnu svesnost i njen sadraj. Svesnost
zadrava, prekida, nestaje. Pokuati ovekoveiti bljesak razumevanja, sagledavanja, ili
eksploziju sree je destruktivno za onoga ko eli da sauva. Ono to doe mora otii. Veito,
stalno je iznad svih dolaenja i odlaenja. Idite do korena svakog iskustva, do oseaja
postojanja, do biti. Iznad postojanja i nepostojanja boravi ogromnost realnog, istinitog.
Pokuavajte i pokuavajte neprestano.
P: Da bi verovao, oveku je potrebna vera.
M: Mora prvo postojati elja. Kad je elja jaka, volja i spremnost da se pokua e doi. Vama
ne treba osiguranje uspeha, kada je udnja jaka. Vi ste spremni da se odate riziku.
P: Jaka elja, jaka vera - to dolazi na isto. Ovi ljudi ne veruju ak ni njihovim roditeljima ili
drutvu, ili ak sebi samima. Sve to oni dotaknu pretvara se u pepeo. Dajte njima jedno
iskustvo potpuno istinito, nesumnjivo, iznad dokazivanja, raspravljanja uma, i oni e vas
pratiti do kraja sveta.
M: Ali ja i ne radim nita drugo! Neumorno usmeravam njihovu panju ka jedinom
neprotivurenom, nepobitnom faktoru - koji je postojanje. Budui da ne treba dokaza - on
dokazuje sve ostalo. Ako oni samo idu duboko u faktor postojanja i otkriju ogromnost slave,
kojoj su "ja jesam" vrata, i prou vrata i odu iznad, njihov ivot e biti pun svetlosti i sree.
Verujte mi, potreban napor nije nita kad se uporedi sa otkrovenjem, spoznajom koja se
dobija, koja dolazi s tim.
P: Ono to vi kaete je u redu. Ali ti ljudi niti imaju poverenja, niti strpljenja. ak i kratak
napor ih umara. Zaista je dirljivo gledati ih kako pipaju naslepo, a ipak ne mogu da se uhvate
za pruenu ruku. Oni su u osnovi tako divni ljudi, ali potpuno zbunjeni. Ja sam im rekao: ne
moete doi do istine vaim sopstvenim uslovima, pojmovima. Morate prihvatiti uslove,
stanja. Ovo je njihov odgovor: neke emo uslove prihvatiti, a neke neemo. Prihvatanja ili
neprihvatanja su povrna i sluajna, nebitna; realnost je u svemu; mora postojati put za sve da
koraaju - bez obavezujuih uslova.
M: Postoji takav put, otvoren svakome na svakom nivou, u svakom koraku ivota. Svako je
svestan sebe. Produbljenje i proirenje samosvesnosti, probuenosti je kraljevski put.
Nazovite to svesnou, paljivou, ili svedoenjem, ili jednostavno panjom - to je sve. Niko
nije nesazreo za to i niko ne moe pasti, biti razoaran. Ali naravno, vi ne moete biti samo
budni, oprezni. Vaa paljivost mora ukljuiti takoe i um. Svedoenje je u poetku
probuenost svesnosti i njeno kretanje.
194
196
izvan nje. Drugaije, vi ste jednostavno svoji. Ne pokuavajte da ubedite druge u to. Ako
moete, to nije prava stvar, istinita. Budite tihi, potpuno smireni, i posmatrajte to ispoljavanje
Sebe u akciji.
P: Ako biste mi vi rekli ta u postati to bi mi moda pomoglo da nadgledam, pratim moj
razvoj.
M: Kako vam bilo ko moe rei ta ete vi postati, kad ne postoji vidljivo postojanje? Vi
samo otkrivate ono to jeste. Svo ukalupljivanje sebe u neke obrasce je ogromno gubljenje
vremena. Ne mislite niti o prolosti, niti o budunosti, samo budite.
P: Kako mogu jednostavno biti? Promene su neizbene.
M: Promene su neizbene u promenljivom, ali vi niste predmet promena. Vi ste
nepromenljivi temelj na kome se promene deavaju, opaaju.
P: Sve se menja, temelj se takoe menja. Nema potrebe za nepromenljivim temeljom da bi se
primetile promene. Sopstvo od uma i tela je trenutno, to je samo taka gde prolost susree
budunost.
M: Naravno da je sopstvo zasnovano na seanju, i kao takvo ono je trenutno, prolazno. Takvo
sopstvo od uma i tela zahteva neprestan kontinuitet iza sebe. Vi znate iz iskustva da postoje
praznine, meuprostori, kad je vae sopstvo zaboravljeno. ta njega vraa nazad u ivot, u
svest? ta vas budi ujutro? Mora postojati neki konstantan faktor koji dovodi praznine u
svesnost. Ali ako posmatrate paljivo, vi ete videti da iako je vaa dnevna svesnost stalno
budna, ima praznina koje se pojavljuju, meaju sve vreme. ta je u prazninama? ta moe
tamo biti osim vaeg realnog, istinskog postojanja, bia koje je bezvremeno; njemu su um i
bezumnost jedno.
P: Postoji li neko posebno mesto koje biste vi preporuili da odem, zbog duhovnog
ostvarenja?
M: Jedino odgovarajue mesto je unutar vas. Spoljni svet niti moe pomoi, niti ometati. 21
Nikakav sistem, nikakav obrazac delovanja nee vas dovesti do vaeg cilja. Odustanite od
svakog rada ubudue i koncentriite se potpuno na sadanjost, budite koncentrisani samo na
va odgovor na svako kretanje ivota kako se to bude deavalo ovde i sada.
P: ta je uzrok nagona da se tumara okolo?
M: Nema uzroka. Vi samo sanjate da tumarate unaokolo. Kroz nekoliko godina va boravak u
Indiji e vam se pojaviti u snu. Vi ete sanjati neki drugi san u to vreme. Spoznajte da vi niste
neto to se kree od sna do sna, ve da snovi teku ispred vas, a vi ste nepromenljivi svedok.
Nikakvo dogaanje ne utie na vae realno postojanje - ono je apsolutna, potpuna istina.
P: Da li mogu da se fiziki kreem, a da iznutra budem smiren?
M: Moete, ali kakvoj svrsi to slui? Ako ste ozbiljni, iskreni, vi ete uvideti da ete na kraju
biti siti tumaranja i zaaliete za gubitkom vremena i energije. Da biste pronali svoje
duhovno Sopstvo, nije potrebno da uinite nijedan korak.
P: Da li postoji neka razlika izmeu iskustva Sopstva, atmana, i apsoluta, Brahmana?
21
Vrlo vaan detalj. Poto je naa duhovna sutina (Sopstvo) nezavisna od predmetnog sveta, i u nama je, onda
je aktuelizujemo nezavisnou. To znai i sledee: nita od spoljnjeg sveta ne moe nam pomoi u tome, ve mi
sami to moramo uiniti. I drugo: spoljni svet nam isto tako ne moe ni nauditi u pogledu nae duhovne sutine,
jer je ova nezavisna od pojavnog sveta. Ona je uvek dostupna nezavisno od okolnosti. Mi uvek Jesmo. Jedino
to nas ometa je na odnos prema sebi, nesvesnost je na jedini problem, i upravo zbog nesvesnosti mi taj
problem uvek projektujemo spolja, kao da su nam krive vanjske okolnosti i problemi, i uvek njih pokuavamo
da promenimo i druge ljude umesto sebe. Sve se reava u nama. Ostajemo porobljeni jer problem pogreno
projektujemo i reavamo spolja.
Svoju nezavisnost i budnost dokazujemo tek kada i najneprijatnija osoba ili okolnost ne mogu da utiu
na nas. Neprijatne osobe i okolnosti upravo i postoje u naim ivotima sa svrhom da nas nateraju da se
okrenemo unutra, svojoj nezavisnosti i da u nezavisnom i kreativnom odnosu prema njima pokaemo i
dokaemo svoju nezavisnost i objektivnost. Kada njih ne bi bilo, kada bi nam ivot bio uvek prijatan, nikada se
ne bismo okrenuli ka sebi, ka Sopstvu. (Primedba I. A.)
199
M: Ne moe biti iskustva Apsoluta, jer je On iznad svakog iskustva. S druge strane, Sopstvo
je iskustveni faktor u svakom iskustvu i otuda, na neki nain, potvruje raznovrsnost i
mnogostrukost iskustava. Svet moe biti pun stvari velikih vrednosti, ali ako nema nikoga da
ih kupi, one nemaju vrednost. Apsolutno sadri sve to se ispoljava i iskuava, ali bez
iskuenika obe su kao nita. Ono to ini iskustvo moguim je Apsolut, Brahman. Ono to ga
ini aktuelnim, stvarnim je Sopstvo.
P: Da li mi ostvarujemo apsolutno kroz postupna iskustva? Poinjui sa najgrubljim,
najloijim, mi zavravamo sa najsuptilnijim, najuzvienijim.
M: Ne moe biti iskustva bez elje za tim. Moe biti gradacije, poreenja izmeu elja, ali
izmeu najuzvienije elje i osloboenja od svih elja postoji ponor, ambis koji mora biti
preen. Nerealno moe da izgleda realno, ali ono je prolazno. Realno nije zavisno od
vremena.
P: Da li je nerealno izraz realnog?
M: Kako bi to moglo biti? To bi bilo isto kao kad bi rekli da Istina izraava sebe u snovima.
Nerealno nije izraz Realnog. Ono izgleda da je realno, jedino zato to vi verujete u to.
Posumnjajte u to, i to e nestati. Kada ste u ljubavi s nekim, vi mu dajete realnost - vi
zamiljate vau ljubav da je svemogua i nena. Kada ljubav doe do svog kraja, vi kaete:
"Ja sam mislio da je to realno, ali nije bilo tako". Prolaznost je najbolji dokaz nerealnog. Ono
to je ogranieno u prostoru i vremenu, i primenjivo samo jednoj osobi, nije realno. Realno je
za sve i zauvek. Iznad svega drugog vi negujete sebe. Vi ne biste prihvatili nita u zamenu za
vae postojanje. elja da postojimo je najjaa od svih elja i ii e samo na ostvarenje vae
istinske prirode.
P: ak i nerealnom postoji dodir realnog.
M: Da, realnost u kojoj vi uestvujete, kojoj vi pripadate je realna samo kao fikcija. Ubedili
ste sebe, i vi ste ogranieni vaim ubeenjem. Kada sunce sija, boje se pojavljuju. Kada zae,
one iezavaju. Gde su boje bez sunca?
P: To je miljenje u pojmovima dualizma.
M: Sva miljenja su u dualizmu. U jedinstvu nijedna misao ne preivljava.
200
M: Naravno. Kao kad ovek prepozna oveka, tako i Gnani, Mudrac, prepoznaje Mudraca. Vi
ne moete proceniti ono to niste iskusili. Vi ste ono to vi mislite o sebi da ste, ali vi ne
moete misliti o sebi da ste ono to niste iskusili.
P: Da bih postao inenjer, moram nauiti inenjerstvo. Da bih postao Bog, ta moram da
nauim?
M: Morate da zaboravite sve! Bog je kraj svih elja, i znanja.
P: Vi mislite da kaete da ja postajem Bog samo sa odustajanjem od elje da postanem Bog?
M: Sve elje moraju biti zaboravljene, jer kada elite vi preuzimate oblik vaih elja. Kada
nijedna elja ne ostane, vi se vraate ponovo u vae prirodno stanje.
P: Kako u znati da li sam dosegao savrenstvo?
M: Ne moete znati savrenstvo, samo moete znati nesavrenstvo. Da biste znali da
postojite, mora postojati odvojenost i disharmonija, nesklad. Vi moete znati ono to niste, ali
ne moete znati vae istinsko bie. Vi moete samo biti ono to jeste. Ceo pristup je kroz
razumevanje koje je u vienju lanog kao lanog. Ali da biste razumeli, morate posmatrati
spolja.
P: Vedantinski koncept, uenje o mayi, obmani, vai za manifestovano, ispoljeno,
materijalno. Ali mi bismo trebali da smo u stanju da verujemo u nae znanje manifestovanog.
M: Ne moe postojati znanje nemanifestovanog. Potencijal je nepoznat, nesaznajan. Jedino
stvarno moe biti poznato, saznajno.
P: Zato bi znalac ostao nesaznajan?
M: Znalac zna znano. Da li vi znate znalca? Ko je znalac znalca? Vi elite da znate
nemanifestovano. Moete li rei da znate manifestovano?
P: Ja sam stvorio i ideje i njihove odnose. To je ukupna suma svih mojih iskustava.
M: Svih?
P: Pa, svih stvarnih iskustava. Ja se slaem da ne mogu znati ono to se nije desilo.
M: Ako je manifestovano ukupna suma sveg stvarnog iskustva, ukljuujui njihova iskustva,
koliko od ukupnog vi znate? Veoma mali deo, zaista. I ta je to malo to znate?
P: Neka ulna iskustva koja su povezana sa mnom.
M: ak ni to! Vi samo znate da reagujete. Ko reaguje i zato, vi ne znate. Vi znate po dodiru
da postojite kao "ja jesam". Inae uvek zamiljate "ja sam ovo", "ja sam ono".
P: Ja znam manifestovano jer uestvujem, ivim, u njemu. Priznajem, moj udeo je vrlo mali,
ipak on je toliko stvaran kao sveukupnost toga. Ali to je jo vanije, ja tome dajem smisao.
Bez mene svet je mraan i miran.
M: Svitac osvetljava svet! Vi ne dajete smisao svetu, vi ga pronalazite. Uronite duboko u sebe
i pronaite izvor odakle sav smisao tee. Sigurno to nije povrni um koji moe dati smisao.
P: ta me ini ogranienim i povrnim?
M: Sveukupnost je otvorena i raspoloiva, ali vi neete uzeti sveukupnost. Vi ste vezani za
malu personu o kojoj mislite da ste vi. Vae elje su suene, vae ambicije sitne. Konano,
bez centra opaanja, gde bi bilo manifestovano? Neopaeno manifestovano je isto tako dobro
kao i nemanifestovano. A vi ste taka opaanja, bezdimenzionalni izvor svih dimenzija.
Spoznajte sebe kao sveukupnost.
P: Kako moe taka da sadri Univerzum?
M: Postoji dosta prostora u taki za beskrajnost Univerzuma. Ne postoji nedostatak
kapaciteta. Ego - ogranienost je najvei problem 22 . Ali vi ne moete pobei od samog sebe.
Ma koliko daleko otili, vi se vraate sebi i potrebi razumevanja ove take, koja je kao da je
nita, a ipak je izvor svega.
P: Doao sam u Indiju u potrazi za joga uenjem. Jo uvek sam u traganju.
22
Ego je sam po sebi jedno iluzorno ogranienje. Problem je to on svoje iluzorno stanje projektuje i namee
samom subjektu, koji je po svojoj prirodi najfiniji izraz i olienje neogranienog. Otuda je osloboenje svesnog
subjekta od iluzije Ega i nuno i mogue. (Primedba I. A,)
201
M: Koju vrstu joge vi elite da praktikujete, jogu dobijanja ili jogu odricanja?
P: Ne dolaze li one do istog na kraju?
M: Kako bi to mogle? Jedna porobljava, druga oslobaa. Motiv znai najvie. Sloboda dolazi
kroz odricanje, davanje. Svo posedovanje je ropstvo.
P: Zato bih se ja pridravao toga kad imam i snagu i hrabrost, zato bih se odricao? A ako
nemam snage, kako mogu da odustanem? Ja ne razumem ovu potrebu odricanja. Kada elim
neto, zato ne bih to sledio? Odricanje je za slabe.
M: Ako nemate mudrosti i snage da odbacite svoja posedovanja, odreknete ih se se, onda ih
samo pogledajte. Smo vae objektivno sagledavanje e ih sagoreti. Ako moete da budete
izvan vaeg uma, vi ete uskoro uvideti da je potpuno odricanje od posedovanja i elja
oevidno najrazumljivija stvar na svetu da se uradi. Vi stvarate svet i onda brinete o njemu.
Postajui sebini, to vas ini slabim. Ako mislite da imate snagu i hrabrosti da elite, to je
zbog toga to ste jaki i mladi i neiskusni. Stalno objekt elje unitava smisao koji mu je
namenjen i onda i sam odumire. To je sve najbolji izlaz, jer vas to ui da izbegavate elju kao
otrov.
P: Kako da praktikujem beeljnost?
M: Nema potrebe za praktikovanjem. Nije potreban bilo koji akt odricanja. Samo okrenite va
um na neto drugo, to je sve. elja je samo fikcija, ustaljenje uma na neku ideju. Izbacite je iz
njenog koloseka ne obraajui panju na nju.
P: To je sve?
M: Da, to je sve. Ma kakva bila elja ili strah, nemojte boraviti u njoj. Pokuajte i vidite sebe
radi. Ovde i onde moete i zaboraviti, ali to nita ne znai. Vraajte se neprestano vaim
pokuajima, dok ne izbriete, dok ne otklonite svaku elju i strah, dok svaka akcija ne postane
automatska.
P: Kako neko moe iveti bez emocija?
M: Vi moete imati sve emocije koje elite, ali pazite na reagovanja, od pobuenih emocija.
Budite potpuno samoopredeljeni i upravljani iznutra, a ne spolja. Smo odricanje od jedne
stvari da bismo sauvali drugu, bolju, nije istinsko odricanje. Odustanite od stvari jer vidite
njihovu bezvrednost. Kako se pridravate odricanja, vi ete videti da odrastate, napredujete
spontano u inteligenciji i snazi, moi, i nepresunoj ljubavi i radosti.
P: Zato se toliko mnogo naglaava odricanje od svih elja i strahova? Da li oni nisu
prirodni?
M: Oni nisu prirodni. Oni su potpuno proizvodi uma. Morate da odustanete od svega to
znate da vam ne treba, ak i vaeg tela!?! Vae potrebe su nerealne i vai napori besmisleni.
Vi zamiljate da vas vae posedovanje titi. U realnosti ono vas ini ranjivim. Spoznajte sebe
izvan svega to moe biti naznaeno kao "ovo" ili "ono". Vas ne dodiruje nijedno ulno
iskustvo ili verbalna konstrukcija. Okrenite se od njih. Odustanite da igrate ulogu nekoga.
P: Posle svega to sam uo od vas, ta da radim?
M: Samo sluanje nee vam pomoi mnogo. Morate to stalno imati na umu i pokuati da
razumete stanje uma koje omoguava da ja kaem ono to kaem. Ja govorim iz Istine:
ispruite ruke i uzmite to. Vi niste ono to mislite o sebi da ste. Ja vas uveravam. Slika koju vi
imate o sebi je sainjena od seanja i sasvim je nebitna, sluajna.
P: Ono to sam ja je rezultat moje karme.
M: Ono to izgleda da ste vi, to vi niste. Karma, sudbina, je samo re, koju ste vi nauili da
ponavljate. Vi nikad niste bili, niti ete ikad biti persona. Odbacite da smatrate sebe kao
nekog. Ali sve dotle, dok vi ak i ne sumnjate u to da ste vi taj i taj, postoji malo nade. Kad vi
odbijate da otvorite vae oi, ta vam moe biti pokazano?
P: Ja zamiljam karmu da je misteriozna, tajanstvena sila koja me nagoni savrenstvu.
202
M: To je ono to su vam ljudi rekli. Vi ste ve savreni, ovde i sada. Vi niste onaj ko se moe
usavriti, ve ste to. Vi zamiljate da ste ono to niste - prestanite. Prestanak, prekid, je ono
to je vano, a ne to ete vi prestati.
P: Ne prisiljava li me karma da postanem ono to sam?
M: Nita vas ne spreava niti prisiljava. Vi ste ono to verujete o sebi da ste. Prestanite
verovati.
P: Ovde vi sedite na vaem seditu i govorite sa mnom. Ono to vas prisiljava je vaa karma.
M: Mene nita ne prisiljava. Ja radim ta treba da se radi. Ali vi radite toliko nepotrebnih
stvari. To je vae odbijanje da ispitate ta stvara karmu. To je nezainteresovanost za svoju
sopstvenu patnju koja je ovekoveava i stalno ponavlja.
P: Da, to je istina. ta moe uiniti kraj ovoj nezainteresovanosti?
M: Tenja, nagon mora doi iznutra kao talas nevezanosti, ili milosra, saoseanja.
P: Mogu li ja susresti taj nagon na pola puta?
M: Naravno, sagledajte svoje sopstveno stanje, sagledajte stanje sveta.
P: Mi smo govorili o karmi i reinkarnaciji, evoluciji i jogi, uiteljima i uenicima. ta da
radimo sa svim tim znanjem?
M: Ostavite sve to iza vas. Zaboravite to. Idite napred, nezarobljeni idejama i verovanjima.
Napustite sve verbalne strukture, sve relativne istine, sve opipljive objekte, ciljeve. Apsolutno
moe biti ostvareno samo sa apsolutnom, potpunom predanou. Ne budite neodluni.
P: Moram poeti sa apsolutnom istinom. Postoji li neka?
M: Da, postoji oseaj "ja jesam". Ponite sa tim.
P: Nita drugo nije Istina?
M: Sve ostalo niti je Istina, niti je lano. Ono izgleda stvarno kad se pojavi, kad je negirano,
nestaje. Prolazna stvar je tajna.
P: Ja sam mislio da je realno tajna.
M: Kako bi ono moglo biti? Realno je jednostavno, otvoreno, jasno i dobro, lepo i radosno.
Ono je potpuno slobodno od protivurenosti. Ono je uvek novo, beskrajno kreativno.
Postojanje i nepostojanje, ivot i smrt, sve posebnosti, razliitosti se pojavljuju iz njega,
realnog.
P: Ja mogu da prihvatim da je sve lano, ali da li to ini moj um nepostojeim?
M: Um je ono to on misli. Uinite ga istinitim mislei istinito.
P: Ako je oblik stvari samo pojava, ta su one u realnosti?
M: U realnosti postoji samo opaanje. Posmatra i posmatrano su pojmovi, injenica
posmatranja je stvarna.
P: Gde Apsolutno ulazi?
M: Apsolutno je mesto roenja opaaja. Ono ini opaanje moguim. Ali suvie mnogo
analiza nee vas dovesti nikuda. U vama postoji srce postojanja, koje je iznad analiza uma. Vi
to moete znati jedino u akciji. Izrazite to u svakodnevnom ivotu i njegova svetlost e rasti
uvek svetlija. Zakonita, prava funkcija uma jeste da vam kae ono to nije. Ali, ako elite
pozitivno znanje, morate ii iznad uma.
P: Postoji li u celom Univerzumu i jedna stvar od vrednosti?
M: Da, mo ljubavi.
203
M: elja za lanim i strah od istinitog. Vi, kao persona zamiljate da je Guru zainteresovan za
vas kao personu, osobu. Ne, uopte! Za njega ste vi neugodnost i prepreka, smetnja koju treba
ukloniti, ubiti. On zapravo cilja na vau eliminaciju kao inioca u svesnosti.
P: Ako sam ja eliminisan, ta ostaje?
M: Nita nee ostati, sve e ostati. Oseaj identiteta e ostati, ali vie ne poistoveivanje sa
posebnim telom. Postojanje - probuenost, duhovna svesnost - ljubav e sijati u punom sjaju,
divoti. Osloboenje nije nikad osloboenje persone, osobe, to je uvek osloboenje od
persone.
P: I ni trag od persone ne ostaje?
M: Maglovita seanja ostaju, kao seanje sna ili seanja iz ranog detinjstva. Konano, ta ima
da se pamti? Protok dogaaja, uglavnom sluajnih i besmislenih. Niz elja i strahova i
praznih, grubih greaka. Postoji li neto vredno pamenja? Persona je samo ljutura, omota
koji vas zarobljava. Slomite ljuturu.
P: Kome kaete da slomi ljusku? Ko e da slomi ljusku?
M: Prekinite veze, okove, seanja i samopoistoveivanja i ljuska e se sama slomiti od sebe.
Postoji centar koji udeljuje realnost svemu to opaa. Sve to vam treba jeste da razumete da
ste vi izvor realnosti, da vi dajete realnost umesto da je dobijate, da vama nije potrebna
potpora, ni potvrivanje. Stvari su onakve kakve jesu, zato jer ih vi prihvatate onakve kakve
su. Prestanite da ih prihvatate i one e se rastopiti. O bilo emu da mislite sa eljom ili
strahom, pojavljuje se pred vama kao realno. Gledajte na to bez elje i straha i to e izgubiti
sutinu. Zadovoljstvo i bol su trenutni. Jednostavnije i lake je napustiti ih nego delovati na
njih.
P: Ako sve stvari imaju kraj, zato su se one uopte i pojavile?
M: Kreacija je u samoj prirodi svesnosti. Svesnost prouzrokuje pojavnosti. Realnost je iznad
mentalne svesnosti.
P: Dok smo mi svesni pojavnosti, kako to da mi nismo svesni da su to samo pojavnosti,
privremene?
M: Um prekriva realnost, a da je ne zna. Znati prirodu uma znai: treba imati inteligenciju,
sposobnost da se posmatraju u tiini um i nepristrasna probuenost, duhovna svesnost.
P: Ako sam ja po prirodi od sveproimajue svesnosti, kako mi se moe desiti neznanje i
obmana?
M: Ne deavaju se vama nikad niti neznanje, niti obmana. Pronaite Sopstvo kome
pripisujete neznanje i obmanu i na vae pitanje e doi odgovor. Vi govorite kao da znate
Sopstvo i vidite ga da je pod uticajem neznanja i obmane. Ali, u stvari, vi ne znate Sopstvo
(Sebe), niti ste svesni neznanja. Ali na svaki nain postanite probueni, duhovno svesni - ovo
e vas dovesti do Sopstva i vi ete spoznati da ne postoji niti neznanje, niti obmana u njemu.
To je kao kad se kae: postoji li Sunce, kako onda moe biti mraka?! Pod kamenom e
postojati mrak, ma kako bila jaka suneva svetlost, tako i u senci "ja sam telo"-svesnosti mora
biti neznanja i obmane.
P: Ali zato je telesna svesnost uopte dola u postojanje?
M: Ne pitajte zato, ve "kako". U prirodi je kreativne imaginacije da se identifikuje sa
svojim kreacijama. Vi to moete zaustaviti svakog trenutka sa prekidanjem panje. Ili pomou
istraivanja.
P: Da li kreacija postoji pre istraivanja?
M: Prvo vi stvarate svet, zatim "ja jesam" postaje persona, osoba, koja nije srena iz
raznoraznih razloga. Zatim ona ide napolje u potrazi za sreom, sree Gurua koji joj kae: "Ti
nisi persona, pronai ko si". Ona to ini i ide iznad.
P: Zato to ona nije uradila na samom poetku?
M: To joj se nije dogodilo. Ona treba nekoga da joj to kae.
P: Da li je to bilo dovoljno?
205
M: Bilo je dovoljno.
P: Zato to ne ide u mom sluaju?
M: Vi mi ne verujete.
P: Zato je moja vera slaba?
M: elje i strahovi su otupeli va um. Njemu treba ienje.
P: Kako mogu da razbistrim svoj um?
M: Pomou njegovog neprestanog posmatranja. Nepanja zamrauje, panja razbistrava.
P: Zato Indijski uitelji preporuuju neaktivnost?
M: Veina ljudskih aktivnosti su bezvredne, ako nisu potpuno destruktivne. Pod dominacijom
elje i straha, one ne mogu uiniti nita dobro. Prekidanje injenja zla nastupa sa poinjanjem
injenja dobra. Zato potreba za prekidanjem svih aktivnosti za neko vreme, da bi se ispitali
neiji nagoni i njihovi motivi, da bi videli da je sve lano u ivotu, to proiava um od svih
zlih motiva i onda je dovoljno samo ponovo poeti rad, zapoinjui sa svojim jasnim,
ispravnim dunostima. Naravno, ako imate priliku da pomognete nekome, na svaki nain
uradite to i brzo takoe, nemojte da eka dok ne postanete savreni. Ali nemojte postati
profesionalni dobroinitelj, zaduna baba.
P: Ja ne nalazim da ima suvie mnogo "zadunih baba" meu poklonicima. Veina onih koje
sam ja sretao je suvie zauzeta sa svojim sopstvenim sitnim konfliktima. Oni nemaju srca za
druge.
M: Takva egocentrinost je privremena. Budite strpljivi sa takvim ljudima. Tako mnogo
godina oni su davali panju svemu, samo ne sebi. Dopustite im da se okrenu sebi samima za
promenu.
P: ta su plodovi samoprobuenosti, duhovne svesnosti?
M: Postajete inteligentniji. U svesnosti vi uite. U samosvesnosti vi uite o sebi. Naravno, vi
moete nauiti samo ono to niste. Da biste znali ono to ste, vi morate ii iznad uma.
P: Nije li svesnost iznad uma?
M: Svesnost je taka, iskra u kojoj um dopire iznad sebe u realnost. U svesnosti vi tragate,
udite, ne za onim to zadovoljava, ve za onim to je istinito.
P: Ja sam pronaao, osetio da svesnost donosi sobom stanje unutarnjeg mira, stanje psihike
praznine.
M: To je sve u redu dok traje, ali to nije dovoljno. Da li ste osetili sveobuhvatnu,
sveproimajuu prazninu u kojoj Univerzum plovi kao oblak na plavom nebu?
P: Gospodine, dozvolite mi prvo da upoznam dobro moj sopstveni unutarnji prostor.
M: Unitite zid koji razdvaja ideju "ja sam telo", i unutarnje i spoljanje e postati jedno.
P: Da li ja umirem? Da li u umreti?
M: Fiziko unitenje je besmisleno, bez znaenja. Prianjanje za ulni ivot je ono to vas
zarobljava. Ako moete da iskusite, doivite potpuno unutarnju prazninu, eksplozija,
ekspanzija u totalitet, sveukupnost, bila bi blizu.
P: Moje sopstveno duhovno iskustvo ima svoje periode, etape. Ponekad se oseam
velianstveno, slavno, onda ponovo, ja sam dole, padam. Ja sam kao lift boy - vozim se gore,
sputam se dole, penjem se gore i padam dole.
M: Sve promene u svesnosti su zbog ideje "ja jesam telo." Oslobaanjem od ove ideje um
postaje smiren. Postoji isto postojanje, bit, osloboeno od iskuavanja bilo ega posebnog.
Ali da biste to ostvarili morate initi ono to vam va uitelj kae. Samo sluanje i pamenje
nije dovoljno; ako se vi ne trudite da primenite, ivite svaku re od toga u vaem
svakodnevnom ivotu, nemojte se aliti da nemate napredak. Svaki stvarni progres je
nepovratan. Dizanje i padanje, gore-dole, samo pokazuje da uenje nije potpuno prionulo u
srcu i prevedeno potpuno u akciju.
P: Prethodnog dana vi ste nam rekli da ne postoji takva stvar kao karma. Ipak mi vidimo da
svaka stvar ima uzrok, a suma ukupnosti svih uzroka moe se nazvati karma.
206
M: Sve dotle dok vi verujete da ste telo, vi ete davati uzroka svemu. Ja ne kaem da stvari
nemaju uzroke. Svaka stvar ima bezbroj uzroka. To je tako kako je, jer je svet onakav kakav
je. Svaki uzrok u svom razgranavanju pokriva Univerzum. Kada spoznate da ste potpuno
slobodni da budete ono to izgleda da ste zbog neznanja ili nezainteresovanosti,
ravnodunosti, vi ste slobodni da se bunite i menjate. Vi doputate sebi da budete ono to
niste. Vi tragate za uzrocima postojanja onoga to vi niste. To je uzaludno traganje. Ne
postoje uzroci, ali vae neznanje vam drugaije kae o vaem istinskom biu, postojanju, koje
je savreno i iznad svake uzronosti. Jer za sve to se desi celokupan Univerzum je
odgovoran, a vi ste izvor univerzuma.
P: Ja ne znam nita o postojanju uzroka Univerzuma.
M: Zato to ne istraujete. Ispitujte, tragajte iznutra i saznaete.
P: Kako moe iskra kao to sam ja da stvori prostrani Univerzum?
M: Kada ste inficirani virusom "ja sam telo", ceo Univerzum se aktivira, uskae u postojanje.
Ali, kada steknete dovoljno tog iskustva, gajite neke nestvarne ideje o osloboenju i sledite
puteve delovanja potpuno beskorisne i uzaludne. Vi se koncentriete, meditirate, teroriete,
muite va um i telo, inite sve vrste nepotrebnih stvari, ali proputate ono bitno, a to je
eliminacija persone, osobe.
P: U poetku mi moramo da se molimo i meditiramo neko vreme, pre nego to budemo u
stanju da se samoistraujemo.
M: Ako verujete tako, nastavite. Meni je svo odlaganje samo gubitak vremena. Vi moete
preskoiti sve pripreme i ii direktno za krajnje, bitno traganje unutar vas. Od svih Joga to je
najjednostavniji i najkrai put.
Ovde je oigledno re o Ju Diju ili U. G. to je skraeno od Uppaluri Gopala Krishnamurti. (I. A.)
207
M: Svako eli da bude aktivan, ali odakle njegova delovanja potiu? Ne postoji centralna
taka, iskra; svaka akcija raa drugu, besmisleno, bez znaaja, i bolno, u beskonanom nizu.
Promena, menjanje, rada i pauze, ne postoje. Prvo naite nepromenljiv, stalni centar, gde svi
pokreti imaju roenje. Upravo kao to se toak okree u krug na osovini, tako i vi morate biti
uvek na osovini u centru, a ne da se obrete, vitlate na periferiji.
P: Kako e to da se odvija u praksi?
M: Kad god vam misao ili emocija elje ili straha doe u um, samo se okrenite od toga, ne
obraajte panju na to.
P: Potiskivanjem svojih misli i oseanja ja u izazvati reakciju.
M: Ja ne govorim o potiskivanju. Samo ne obraajte panju.
P: Ne moram li ja da koristim napor da bih zaustavio kretanja, uznemirenost uma?
M: To se ne sme raditi sa naporom. Samo odvratite panju, gledajte izmeu misli, radije nego
na misli. Kada vam se desilo da hodate u gomili, vi se ne sudarate sa svakim ovekom koga
sretnete - vi jednostavno nalazite put izmeu.
P: Ako ja koristim moju volju da kontroliem um, to samo ojaava moj ego.
M: Naravno, kad se borite, vi privlaite borbu. Ali kad se ne opirete, vi se ne suoavate sa
otporom. Kada odbijate da igrate igru, vi ste izvan nje.
P: Koliko e mi to oduzeti vremena, koliko e trajati oslobaanje od uma?
M: To moe trajati stotine godina, ali stvarno, nikakvo se vreme ne zahteva. Sve to vam je
potrebno jeste da budete potpuno ozbiljni. Ovde je volja delotvorna. Ako ste ozbiljni, vi ete
to imati. Konano, to je stvar stava, dranja i odnosa. Nita vas ne spreava da postane
mudrac, gnani, ovde i sada, osim straha. Vi ste uplaeni da postanete bezlini, vi zazirete od
bezlinog postojanja. A to je sasvim jednostavno. Okrenite se, odustanite od svojih elja i
strahova i od misli koje oni stvaraju, i vi ste odmah u vaem prirodnom stanju.
P: Nije u pitanju ponovno dovoenje u ispravno stanje, menjanje, ili eliminisanje uma?
M: Apsolutno ne! Ostavite svoj um na miru, to je sve. Ne idite zajedno sa njim. Konano, ne
postoji takvo neto kao um odvojen od misli, koje same dolaze i odlaze povinujui se svojim
sopstvenim zakonima - ne vaim. One gospodare vama samo zato jer ste vi zainteresovani
za njih. To je upravo kao to je Hrist rekao: "Ne opirite se zlu". Sa opiranjem zlu vi ga samo
ojaavate.
P: Da, sad mi je jasno. Sve to treba da radim jeste da negiram postojanje zla. Onda to
iezava, nestaje. Ali, da li se to ne svodi na neku vrstu autosugestije?
M: Autosugestija je sad u punom zamahu, kada vi mislite o sebi da ste persona, uhvaena
izmeu dobra i zla. Ono to vas ja molim da uradite jeste da stavite taku, kraj na to, da se
probudite i vidite stvari onakve kakve su realno. U vezi vaeg boravka u vajcarskoj, sa tim
udnim vaim prijateljem, ta ste stekli u ovom druenju?
P: Apsolutno nita. Njegovo iskustvo nije uticalo na mene uopte. Jednu stvar sam razumeo:
ne postoji nita to treba traiti. Ma gde mogao da odem, nita me ne eka na kraju putovanja.
Otkrivanje nije rezultat premetanja tela.
M: Da, vi ste sasvim izvan svega da moete stei ili izgubiti.
P: Da li vi to zovete vairagya, odricanje, rtvovanje?
M: Nemate se niega odricati. Dovoljno je ako prestanete da stiete. Da biste dali morate
imati, a da biste imali morate uzeti. Bolje nemojte uzeti. To je jednostavnije nego praktikovati
odricanje, koje vodi ka opasnom obliku "duhovnog" ponosa, gordosti. Sve ovo odmeravanje,
odabiranje, menjanje - sve je to kupovanje u nekoj "duhovnoj" trgovini. Kakav je va posao
tamo? ime imate vi da se bavite izvan izvrnosti? Kad vi niste izvan poslovno, zato se
bakete sa ovim beskonanim uzbuenjima izbora, odabiranja. Uznemirenost vas nee odvesti
nikuda. Neto vas spreava da ne vidite da nema niega to vam je potrebno. Pronaite to i
vidite njegovu lanost. To je kao da ste progutali neki otrov i patite od neugasive udnje za
208
vodom. Umesto to pijete iznad svake mere, zato ne eliminiete otrov i budete osloboeni
ove gorue strasti ei.
P: Moram da eliminiem ego?
M: Oseaj "ja sam persona u vremenu i prostoru" je otrov. Na neki nain, vreme samo po sebi
je otrov. U vremenu sve stvari imaju svoj kraj, a nove se raaju, da budu proderane kad doe
njihov red. Ne identifikujte sebe sa vremenom, ne pitajte uznemireno: ta dalje, ta dalje?
Izaite iz vremena i vidite to prodiranje sveta. Recite: "Dobro, to je u prirodi vremena da
dovodi do kraja sve. Neka tako bude. To mene ne zabrinjava. Ja nisam zapaljiv, niti imam
potrebu da skupljam gorivo".
P: Moe li svedok biti bez stvari koje svedoi?
M: Postoji uvek neto da se svedoi. Ako ne stvar, onda njeno odsustvo. Svedoenje je
prirodno i nije problem. Problem je prekomerno interesovanje, koje vodi do identifikovanja.
U bilo ta da ste zadubljeni, apsorbovani, vi to smatrate realnim, istinitim.
P: Da li je "ja jesam" realno ili nerealno? Da li je "ja jesam" svedok realan ili nerealan?
M: Ono to je isto, potpuno, nevezano, je realno. Ono to je uprljano, pokvareno, konfuzno,
zavisno i prolazno je nerealno, neistinito. Nemojte biti obmanuti reima - jedna re moe
preneti nekoliko i ak protivurenih znaenja. "Ja jesam" koji prati zadovoljstvo i izbegava
neprijatno je laan; "ja jesam" koji vidi zadovoljstvo i bol kao nerazdvojno vidi ispravno.
Svedok koji je upetljan u ono to opaa je persona; svedok koji stoji rezervisano, izdvojen,
nepokrenut i nedodirnut, je osmatra, kula osmatranica realnog; taka, iskra u kojoj se
duhovna svesnost, nerazdvojiva i nemanifestovana, povezuje sa manifestovanim. Ne moe
biti Univerzuma bez svedoka, ne moe biti svedoka bez Univerzuma.
P: Vreme prodire, transformie svet. Ko je svedok vremena?
M: Onaj ko je iznad vremena - Neimenovano. Zapaljena baklja okretana u krug dovoljno brzo
stvara vatreni krug. Kada se okretanje prekine, baklja ostaje. Slino, "ja jesam" u pokretu
stvara svet. "Ja jesam" u mirovanju postaje Apsolut. Vi ste kao ovek sa elektrinom
baterijom koji se eta kroz galeriju, hodnik. Moete videti samo ono to je u snopu svetlosti.
Ostalo je u mraku.
P: Ako ja projektujem, stvaram, svet, trebalo bi da mogu i da ga menjam.
M: Naravno da moete. Ali morate da prestanete da identifikujete sebe sa njim i da idete
iznad sveta. Onda imate mo da unitite i ponovo stvarate.
P: Sve to elim jeste da budem slobodan.
M: Morate znati dve stvari: od ega treba da budete slobodni i ta vas dri u ropstvu.
P: Zato vi elite da unitite, ukinete Univerzum?
M: Ja nisam zabrinut za Univerzum. Neka on bude ili ne bude. Dovoljno je ako ja znam sebe
samog.
P: Ako ste vi iznad sveta, onda niste od koristi svetu.
M: Ne da svet ne postoji, nego je nitavno sopstvo, mentalno Ja ono za koje svet postoji.
Udubljeni u san, vi ste zaboravili vae istinsko Sopstvo.
P: Bez sveta ne postoji mesto za ljubav.
M: Sasvim tako. Svi ovi kvaliteti: postojanje, mentalna svesnost, ljubav i lepota su refleksije,
odrazi Stvarnosti u svetu. Da nema Stvarnog, istinitog, ne bi bilo ni odraza, refleksije.
P: Svet je pun poeljnih stvari i ljudi. Kako ga ja mogu zamisliti kao nepostojeeg?
M: Ostavite poeljno onima koji ele. Promenite tok vae elje od uzimanja ka davanju.
Strast za davanjem, za delanjem e prirodno isprati ideju o spoljanjem svetu iz vaeg uma,
i o davanju takoe. Samo isto zraenje ljubavi ostaje iznad davanja i primanja.
P: U ljubavi mora postojati dualnost: ljubavnik i voljeni.
M: U ljubavi ne postoji ak ni jedan, kako bi onda moglo biti dva? Ljubav je odbijanje
razdvajanja, pravljenja razlikovanja, posebnosti. Pre nego to moete misliti o jedinstvu, vi
209
morate prvo stvoriti dualnost. Kada istinski volite vi ne kaete: "ja te volim"; gde postoji
pominjanje, seanje, tu je dualnost.
P: ta je to to me neprestano vraa u Indiju? To ne moe biti samo neuporediva jeftinoa
ivljenja ovde! Niti kolorit i razliitost utisaka. Mora postojati neki mnogo vaniji faktor.
M: Postoji takoe duhovni aspekt. Podela izmeu spoljanjeg i unutarnjeg je manja u Indiji.
Lake je ovde izraziti unutarnje u spoljanjem. Integracija je laka. Drutvo nije tako
ugnjetako.
P: Da, na Zapadu je sve tamas i rajas. U Indiji postoji vie sattve, harmonije i ravnotee.
M: Moete li se vi izdignuti iznad guna? Zato odabrati sattvu? Budite ono to jeste ma ko da
ste i ne brinite o gunama.
P: Pa ja nemam snage.
M: To samo pokazuje da ste malo stekli u Indiji. Ono to vam je istinski potrebno vi ne
moete izgubiti, jer to imate veno. Budete li se dobro uzemljili i upoznali u vae Sopstvo,
promena mesta nee uticati na to.
P: U Indiji duhovni ivot je lak. Tako nije na Zapadu. ovek mora da se prilagodi okolini do
jako visokog stepena.
M: Zato ne stvorite svoju sopstvenu okolinu? Svet ima samo onoliko mnogo moi nad vama
koliko mu vi to dozvolite. Probudite se. Idite iznad dualnosti, nemojte praviti razliku izmeu
Istoka i Zapada.
P: ta ovek moe uraditi kad se nae u vrlo neduhovnom okruenju?
M: Nemojte raditi nita. Budite svoji sopstveni. Budite izvan. Gledajte iznad.
P: Mora moda biti sukoba u porodici, kod kue. Roditelji retko imaju razumevanja.
M: Kada znate vae istinsko bie, nemate problema. Vi moete zadovoljiti vae roditelje ili
ne, oeniti se ili ne, zaraditi mnogo novca ili ne; to je sve sasvim svejedno vama, samo delujte
u skladu sa okolnostima, ipak u bliskom dodiru sa injenicama, a i sa realnou u svakoj
situaciji.
P: Nije li to vrlo visoko stanje?
M: Oh ne, to je normalno stanje. Vi zovete to visoko, jer ga se plaite. Prvo budite osloboeni
od straha. Vidite da ne postoji nita ega biste se plaili. Stanje bez straha, neustraivost, je
kapija ka Svevinjem.
P: Nikakva koliina napora me ne moe uiniti neustraivim.
M: Neustraivost dolazi sama po sebi, kada vi vidite da nemate ega da se bojite. Kada
hodate ulicom prepunoj ljudi, vi jednostavno zaobilazite ljude. Neke vidite, a neke
jednostavno samo nazirete, ali se ne zaustavljate. Zaustavljanje je ono to stvara usko grlo.
Nastavite da se kreete. Ne obazirite se na imena i oblike, nemojte biti vezani, privreni za
njih; vaa vezanost je vae ropstvo.
P: ta bi trebao da radim kad me ovek oamari po licu?
M: Vi ete reagovati u skladu sa vaim karakterom, roenim ili zadobijenim.
P: Da li je to neizbeno? Da li sam ja, da li je svet osuen da ostane kao i mi?
M: Draguljar koji eli da promeni izgled nekome nakitu prvo ga pretopi do bezoblinog zlata.
Slino, ovek mora da se vrati u svoje prvobitno stanje pre nego to se novo ime i oblik mogu
pojaviti, roditi. Smrt je bitna za renoviranje, obnavljanje.
P: Vi uvek naglaavate potrebu odlaska iznad, u povuenost, u usamljenost. Vi teko da ikad
koristite rei "ispravno" i "pogreno". Zato je to tako?
M: Ispravno je biti Sopstven, pogreno je ne biti. Sve ostalo je posledica. Vi ste eljni da
odvojite ispravno od pogrenog, jer imate potrebu neke osnove za delovanje. Vi ste uvek
radite ovo ili ono. Ali personalno motivisana akcija, zasnovana na nekoj skali vrednosti, sa
ciljem za nekim rezultatom je gora nego neaktivnost, jer su njeni plodovi uvek gorki.
P: Da li su duhovna svesnost i ljubav jedno i isto?
210
telo; u realnosti sve je jedno, spoljanje postojanje je samo projekcija unutarnjeg. Duhovna
svesnost dolazi kao da je iz vie dimenzije.
P: Pre nego to je iskra upaljena i posle, kakva je razlika?
M: Pre nego to je iskra bila upaljena nije postojao svedok da opazi razliku. Individua moe
biti svesna, ali nije svesna da je svesna. Ona je potpuno nezainteresovana za ono to misli i
osea, iskuava i doivljava. Mrak koji je u njoj je njena sopstvena tvorevina. Kada je mrak
ispitan on se rastapa. elja za ispitivanjem je planirana od Gurua. Drugim reima, razlika
izmeu linosti i svedoka je kao izmeu neznanja i znanja Sopstva. Svet vien u svesnosti e
biti od prirode svesnosti, tada postoji harmonija, sattva, ali kad se aktivnost, rajas, i
pasivnost, tamas, pojave, one zamrauju i iskrivljuju i vi vidite lano kao realno.
P: ta moe da uradi linost da se pripremi za dolazak Gurua?
M: Sama elja da se bude u redu, spremna, znai da Guru mora doi i plamen je upaljen.
Moe biti zalutala re, ili strana u knjizi, Guruova milost deluje tajanstveno.
P: Da li postoji tako neto kao samopripremanje? Mi ujemo tako mnogo o joga sadhani.
M: Linost nije ta koja radi sadhanu. Linost je u nemiru i opire se sadhani sve do samog
kraja. 24 Svedok je taj koji radi na linosti, na ukupnosti njenih obmana, prolosti, sadanjosti i
budunosti.
P: Kako moemo znati da je Istina to to nam vi govorite? Iako je to samostalno i osloboeno
od unutarnjih protivurenosti, kako moemo znati da to nije proizvod plodonosne mate,
pothranjen i obogaen sa neprekidnim ponavljanjem?
M: Dokaz Istine lei u njenom uticaju na sluaoca.
P: Rei mogu imati najmoniji uticaj. Sa sluanjem ili ponavljanjem rei, ovek moe
doiveti razliite vrste zanosa. Sluaoeva iskustva mogu biti pobuena i ne mogu biti
smatrana kao dokaz.
M: Uticaj rei nije nuno i iskustvo. Rei mogu izazvati promenu u karakteru, u motivaciji, u
odnosima sa ljudima, i sa samim sobom. Zanosi, transevi i vizije, podstaknuti reima ili
drogama, ili nekim drugim ulnim ili mentalnim nainom, su privremeni, kratkotrajni i
neubedljivi. Istina o kojoj je re ovde je nepokretna, u miru, i vena. A dokaz o njoj je u
sluaocu, u dubokoj i trajnoj promeni u njegovom celom biu i postojanju. To nije neto u ta
on moe da sumnja, osim ako ne sumnja u svoje sopstveno postojanje, to je nezamislivo.
Kada moje iskustvo postane takoe vae sopstveno iskustvo, koji bolji dokaz vi elite?
P: Iskuenik je dokaz svoje egzistencije.
M: Doista, ali iskuenik nema potrebu za dokazom, "ja jesam, i ja znam da jesam". Ne
moete traiti dalje dokaze.
P: Moe li postojati istinsko znanje stvari?
M: Relativno - da. Apsolutno - ne postoje stvari. Znati da nita nije istinsko je znanje.
P: Kakva je veza izmeu relativnog i apsolutnog?
M: Oni su identini.
P: Sa koje take gledita su oni istovetni?
M: Kada su rei izgovorene, postoji Tiina. Kad je relativno zavreno, apsolutno ostaje. Da li
je Tiina pre nego to su rei bile izgovorene razliita od Tiine koja dolazi posle izgovorenih
rei? Tiina je jedna i bez nje rei ne bi mogle da se uju. Tiina je uvek tu - u pozadini, u
temelju rei. Usmerite vau panju od rei ka Tiini i vi ete je uti. Um udi za iskustvom,
seanjem iz kojeg uzima znanje. Gnani, Mudrac je iznad svakog iskustva i njegova memorija
je ispranjena od prolosti. On je potpuno nezavisan i nepovezan sa bilo im posebno. Ali um,
koji udi za formulacijama i definicijama, uvek tei da iskae realnost u verbalnom obliku.
24
Najei vidovi opiranja praksi je teoretisanje o samoj praksi, menjanje prakse ili ubeenje da smo nakon
poetnog rada spoznali dovoljno i zavrili sa praksom. Najlukaviji otpor ega ili individue je kada praksu pretvori
u ritual koji vredno i redovno ponavlja, dok se cilj meditativne prakse uvek odlae u budunost, zamilja ili
projektuje na neki drugi nain. (Prim. I. A.)
213
Od svega on eli da naini jednu ideju, jer bez ideja um ne postoji. Realnost je sutinski sama,
jedna, ali um je nee ostaviti na miru - i bavi se umesto toga sa nerealnim fikcijama. Ali ipak
to je sve to um moe da uradi - da otkrije nerealno kao nerealno.
P: A vienje realnog kao realnog?
M: Ne postoji takvo stanje kao vienje realnog, istinitog. Ko vidi i ta? Vi jedino moete biti
realni - to vi i jeste u svakom sluaju. Problem je samo mentalan. Napustite lane ideje, to je
sve. Nema potrebe za istinitim idejama. One ne postoje uopte!
P: Zato se mi onda ohrabrujemo da tragamo za realnim?
M: Um mora imati svrhu, cilj. Ohrabriti ga da oslobodi sebe od nerealnog je obeanje neega
za uzvrat. U realnosti nema potrebe za ciljem, svrhom. Biti slobodan od lanog je dobro samo
po sebi i ne eli nagradu. To je kao jednostavno biti ist - to je samo po sebi njegova
sopstvena nagrada.
P: Da li je samospoznaja nagrada?
M: Nagrada od samospoznaje je osloboenje od individualnog sopstva, ega. Vi ne moete
znati znalca, jer ste vi znalac. injenica saznavanja dokazuje znalca. Vama ne treba drugi
dokaz. Znalac znanja nije saznajan. Upravo kao to je svetlost znana samo u bojama, tako je
znalac znan u znanju.
P: Da li je znalac samo jedan zakljuak?
M: Vi znate vae telo, um i oseanja. Da li ste vi samo jedan zakljuak?
P: Ja sam zakljuak drugih, ali ne mene samog.
M: Tako sam i ja jedan zakljuak za vas, ali ne za mene. Ja znam sebe, pomou svog
postojanja. Kao to vi znate sebe da ste ovek. To je samo kada vas ostali ljudi zapitaju da vi
to potvrdite. Slino, ja znam da sam sve. Ja nemam potrebe da stalno ponavljam: "Ja sam sve,
Ja sam sve". Jedino kada me vi smatrate da sam izdvojen, poseban, linost, ja protestujem.
Kako ste vi ovek sve vreme, tako sam i ja ono to sam - sve vreme. ta god da ste vi uvek, vi
ste to bez sumnje.
P: Kad vas pitam kako znate da ste vi Mudrac, Gnani, vi odgovorite: "Ne nalazim u sebi
nijedne elje. Nije li ovo dokaz?"
M: Ako bih i bio pun elja, ja bi i dalje bio ono to jesam.
P: Ja, pun elja, i vi puni elja, u emu bi bila razlika?
M: Vi identifikujete sebe sa vaim eljama i postajete njihov rob. Za mene su elje stvari
meu drugim stvarima, samo oblici na mentalnom nebu, i ja se ne oseam prisiljen da delujem
po njima.
P: Znalac i njegovo znanje, da li su oni jedno ili dva?
M: Oni su oboje. Znalac je nemanifestovan, znano je manifestovano, ispoljeno. Znano je
uvek u pokretu, ono se menja, nema svoj sopstveni oblik, niti mesto boravka. Znalac je
neminovni, nepromenljivi oslonac sveg znanja. Svako ima potrebu za drugim, ali realnost
postoji iznad. Mudrac ne moe biti znan, jer ne postoji niko da bi bio znan. Kada postoji
individua, vi moete rei neto o njoj, ali kada ne postoji poistoveivanje sebe sa posebnim,
ta moe da se kae? Vi moete rei Mudracu bilo ta, njegovo pitanje e uvek biti: "Kome vi
govorite? Ne postoji takva individua". Upravo kao to nita ne moete rei o Univerzumu, jer
on ukljuuje sve, tako isto se ne moe rei o Mudracu, jer je on sve, a ipak nita posebno.
Vama je potrebna kuka da na nju obesite vau sliku; kada nema kuke, eksera, na ta e se
slika okaiti? Da biste smestili stvar, potreban vam je prostor, da bi se odigrao dogaaj,
potrebno je vreme; ali bezvremeno i besprostorno, neogranieno, ne da se nikako
manipulisati. Ono omoguava svako opaanje, a ipak ono smo je iznad opaanja. Um ne
moe da zna ono to je iznad uma, ali sm um je znan sa onim to je iznad njega (s onim to
ga omoguava). Mudrac ne zna niti za roenje niti za smrt; egzistencija ili neegzistencija
njemu su isto.
P: Kada vae telo umre vi ostajete?
214
M: elja za raspravljanjem je takoe samo elja. elja za znanjem, da se ima mo, ak i elja
za postavljanjem sve su samo elje. Svako eli da bude, da postoji, da preivi, da traje, jer
niko nije siguran u sebe samog. Ali svako je besmrtan. Vi inite sebe prolaznim, smrtnim,
smatrajui sebe da ste telo.
P: Poto ste vi pronali vau slobodu, da li ete mi dati malo od nje?
M: Zato malo? Uzmite celu. Uzmite je, ona je tu da se uzme. Ali vi ste uplaeni od slobode!
P: Svami Ramdas se bavio slinom molbom. Neki poklonici su se okupili oko njega i poeli
da ga mole za osloboenje. Ramdas ih je sluao smeei se, a onda je iznenada postao
ozbiljan i rekao: "Vi je moete imati ovde i sada, slobodu apsolutnu i stalnu. Ko je eli, neka
istupi". Niko se nije pomerio. Tri puta je on ponovio ponudu. Niko nije prihvatio. Onda je
rekao: "Ponuda je povuena".
M: Vezanost unitava hrabrost. Davalac je uvek spreman da daje. Primalac je odsutan.
Sloboda znai napustiti. Ljudi jednostavno ne ele da napuste sve. Oni ne znaju da je konano
cena beskonanog, kao to je smrt cena besmrtnosti. Duhovna zrelost lei u spremnosti da se
sve napusti. Predavanje je prvi korak. Ali realno predavanje ili naputanje je u spoznavanju
da nema niega od ega treba odustati, nema od ega da se odustane, jer nita nije vae
sopstveno. To je kao duboki san - vi ne naputate va krevet kad zaspite - vi ga jednostavno
zaboravljate.
M: Na neki nain vi ste u pravu. Ali zar ne vidite, vi traite dokaz Istine bez objanjavanja ta
je to Istina koju imate na umu i koji bi dokaz vas zadovoljio? Moete dokazati bilo ta ako
verujete u va dokaz. Ali ta e potvrditi da je va dokaz istinit? Ja vas lako mogu dovesti do
priznanja da vi znate samo to da postojite - da ste vi jedini dokaz koji moete imati o bilo
emu. Ali ja ne identifikujem samo egzistenciju sa realnou. Egzistencija je trenutna uvek u
vremenu i prostoru, dok je Realnost, Istina, nepromenljiva i sveproimajua.
P: Gospodine, ja ne znam ta je Istina i ta je moe dokazati. Nemojte me bacati na moje
sopstvene izvore. Ja nemam ni jednog. Vi ste ovde Znalac Istine, a ne ja.
M: Vi odbijate svedoenje kao dokaz Istine, iskustvo drugih je nekorisno za vas, vi odbijate
sve zakljuke od podudarnih stanovita velikog broja nezavisnih svedoka; dakle, na vama je
da mi kaete ta je dokaz koji bi vas zadovoljio, ta je test verodostojnosti vaeg dokaza?
P: Iskreno, ja ne znam ta ini dokaz.
M: ak niti vae sopstveno iskustvo?
P: Niti moje iskustvo, pa ak ni moja egzistencija. Oni zavise od postojanja moje mentalne
svesnosti.
M: A vaa svesnost, od ega ona zavisi?
P: Ne znam. Doskora bih rekao od tela, sada mogu da vidim da je telo sekundarno, ne
primarno, i ne moe biti smatrano kao dokaz postojanja.
M: Meni je drago da ste napustili ideju "ja sam telo", glavni izvor greaka i patnje.
P: Ja sam je napustio intelektualno, ali oseaj posebnog, odvojenog postojanja persone, jo
uvek je sa mnom. Ja mogu da kaem "ja jesam", ali stvarno ta sam ja - ne mogu rei! Ja
znam da postojim, ali ne znam ta postoji. Na bilo koji nain da se suoim s tim, ja se
suoavam s nepoznatim.
M: Smo vae postojanje je realno, istinito.
P: Svakako, mi nismo govorili o istoj stvari. Ja nisam neko apstraktno, zamiljeno postojanje,
bie. Ja sam persona, ograniena i svesna svojih ogranienja. Ja sam injenica, ali najnebitnija
injenica sam ja. Ne postoji nita to mogu da sagradim ili razorim na mojoj trenutnoj
egzistenciji kao persona.
M: Vae rei su mudrije od vas samih. Kao persona, vaa egzistencija je trenutna, prolazna.
Da li vi niste samo persona? Da li ste vi persona uopte?
P: Ko sam ja da odgovorim? Moj oseaj postojanja dokazuje samo da ja jesam; on ne
dokazuje bilo ta to je nezavisno od mene. Ja sam relativan, zavisan od oboje: od kreacije i
od Kreatora relativnog. Apsolutni dokaz apsolutne Istine - ta je to, gde je to? Moe li samo
oseanje "ja jesam" biti dokaz Realnosti, Istine?
M: Svakako da ne. "Ja jesam" i "svet jeste" su relativni, povezani i posledini. Oni postoje
zbog tendencije uma da zatiti imena i oblike.
P: Imena i oblici, ideje i ubeenja - da, ali ne i Istinu. Zbog vas ja bih prihvatio relativnost,
prolaznost svega, ukljuujui i Istinu, i nauio da ivim sa pretpostavkama. Ali onda vas
susreem i ujem vas da govorite o Apsolutnom kao o neemu meni dostupnom, a isto tako i
najvie eljenom. Rei kao 'mir', 'blaenstvo', 'venost', 'besmrtnost', privlae moju panju,
kao ponuda slobode od bola i straha. Moji uroeni instinkti, traganje za zadovoljstvom i
radoznalost, znatielja, su se probudili i ja sam poeo da istraujem carstvo koje ste vi otkrili.
Sve izgleda najprivlanije i najprirodnije te se pitam da li je to dostupno? Da li je to realno,
istinito?
M: Vi ste kao dete koje kae: "Dokai da je eer sladak, jedino u ga onda uzeti." Dokaz
slatkoe je u ustima, ne u eeru. Da biste znali da li je sladak, morate ga okusiti, ne postoji
drugi nain. Naravno, vi poinjete sa pitanjima: Da li je to eer? Da li je sladak? i prihvatate
moje tvrenje poto ga probate. Jedino onda se sve sumnje rastapaju i vae znanje postaje iz
prve ruke i stabilno. Ja vas ne molim da mi verujete. Samo mi verujte onoliko da sa tim
zaponete. Svaki korak dalje dokazuje ili opovrgava, ne dokazuje sebe. Vi izgleda elite da
217
dokaz Istine prethodi. I ta bi bio dokaz dokaza? Vidite, vi ste pali u nazadovanje. Da biste to
prekinuli, morate prestati da tragate za dokazima i prihvatite, samo za trenutak, neto kao
Istinu. To zaista nije vano, ma ta da je. To moe biti Bog, ili Ja, ili vae Sopstvo. U svakom
sluaju vi prihvatate neto, ili nekoga, neznanog kao Istinu. Sada, ako vi radite na Istini koju
ste prihvatili, ak i za trenutak, vrlo brzo ete biti dovedeni do sledeeg koraka. To je kao
penjanje uz drvo po mraku - vi se moete vrsto uhvatiti za sledeu granu jedino kad ste se
prvo dobro oslonili na prethodnu. U nauci to je nazvano eksperimentalni pristup. Da biste
dokazali teoriju vi izvodite eksperiment u saglasnosti sa praktinim instrukcijama datim od
onih koji su izveli eksperiment pre vas. U duhovnom traganju niz eksperimenata koje ovek
treba da uradi nazvani su Jogom.
P: Postoji tako mnogo Joga, koju odabrati?
M: Naravno, svaki Mudrac, Gnani, e savetovati put svog sopstvenog ostvarenja, kao jedinog
koji zna najintimnije. Ali veina njih je veoma liberalna, slobodoumna i velikoduna i
prilagoava svoje savete potrebama tragaoca. Sve duhovne staze vode vas ka proienju
uma. Neisti um je opak, tup, mraan za Istinu; ist um je otvoren, proziran. Istina moe da se
vidi kroz njega lako i jasno.
P: Oprostite, ali izgleda nisam u stanju da vam prenesem moju tekou. Ja pitam o dokazu
Istine i dati su mi metodi kojima se ona ostvaruje. Prihvatajui i sledei metode i postiui
najudesnija i najpoeljnija stanja, kako u doi do toga da znam da su moja stanja istinita?
Svaka religija poinje sa verom i obeanjima neke ekstaze, zanosa. Da li je ekstaza od
realnog, Istine, ili je produkt vere? Jer ako je to uslovljeno znanje, ja neu da imam nita s
tim. Uzmite Hrianstvo koje kae: Isus je va spasilac, verujte i biete spaseni od greha.
Kada zapitam grenog Hrianina, kako to da on nije spasen od greha uprkos svoje vere u
Hrista, on odgovara: Moja vera nije savrena! Mi smo opet u zaaranom krugu. Bez savrene
vere nema spasenja, bez spasenja nema savrene vere, otuda nema spasenja. Postavljeni su
uslovi koji se ne mogu ispuniti i onda smo mi krivi i odgovorni to ih ne moemo ispuniti.
M: Vi ne shvatate da je sadanje vae budno stanje, stanje neznanja. Vae pitanje o dokazu
Istine, je roeno iz neznanja realnosti. Vi ste angaovali vaa ulna i mentalna stanja u
mentalnoj svesnosti, u taki "ja jesam", dok realnost nije posredovala, nije kontaktirana, nije
doivljena, iskuana. Vi prihvatate dualnost tako sigurno za Istinu, da to ak i ne primeujete,
ali za mene raznolikost i razliitost ne stvaraju odvojenost. Vi zamiljate da realnost stoji
odvojeno od imena i oblika, dok su za mene imena i oblici veno promenjiva izraavanja,
ispoljavanja realnosti, a ne odvojeni od nje. Vi traite dokaz Istine, dok je za mene sva
egzistencija dokaz. Vi odvajate egzistenciju od postojanja i postojanje od realnosti, dok je za
mene sve to Jedno. Ma koliko da ste ubeeni u istinu vaeg budnog sadanjeg stanja, vi ne
tvrdite da je ona nepromenljiva i stalna, kako ja tvrdim o Mojoj Istini. Ipak ja ne vidim razliku
meu nama, jedino to vi matate o stvarima, zamiljate ih, a ja ne.
P: Prvo ste me diskvalifikovali, oglasili nesposobnim za pitanja o Istini, onda me optuujete
da matam! Ono to je zamiljanje za vas, jeste Istina za mene.
M: To je tako sve dok ne istraujete. Ja vas ne optuujem ni za ta. Ja vas samo molim da
pitate, raspravljate, mudro, pametno. Umesto traganja za dokazom istine, koji ne znate, idite
kroz dokaze koje imate o onome to verujete da znate. Vi ete uvideti da ne znate nita
sigurno - vi verujete po uvenju "rekla - kazala". Da biste znali Istinu, morate proi kroz svoje
sopstveno iskustvo.
P: Ja sam smrtno uplaen od samadhija i drugih transeva, ekstaza, ta god da je njihov uzrok.
Pie, puenje, groznica uzbuenja, droga, disanje, pevanje, plesanje, brzo okretanje, molitva,
seks ili post, uzdravanje, mantre ili neko vrtoglavo, iznenadno izdvajanje, moe me pomai
iz mog budnog stanja i doneti mi neko iskustvo, izvanredno, jer je nepoznato. Ali kada uzroci
prestanu posledice se rastope i jedino seanje ostaje, koje ne izbija iz glave, ali postepeno se
218
M: Dokaz Istine nije niti delovanje, niti nedelovanje. Istina je iznad toga, iznad oboje.
P: Moe li ovek ikad rei: "Da, ovo je istina"? Ili je ogranien na negiranje lanog? Drugim
reima, da li je Istina ista negacija? Ili, da li e doi trenutak kada e ona postati tvrdnja?
M: Istina ne moe biti opisana, ali ona moe biti doivljena, iskuana.
P: Iskustvo je subjektivno, ono ne moe biti podeljeno. Vae iskustvo ostavlja me tamo gde
sam.
M: Istina moe biti doivljena, ali to nije samo iskustvo. Ja to znam, i ja to mogu da
prenesem, saoptim, ali samo ako ste vi otvoreni za to. Biti otvoren znai ne eleti nita
drugo.
P: Ja sam pun elja i strahova. Da li to znai da nisam kvalifikovan za istinu?
M: Istina nije nagrada za dobro vladanje niti dobra ocena za neke poloene testove. To ne
moe biti dobijeno. Istina je osnovna, primarna, neroena, prastari izvor svega to postoji, to
jeste. Vi ste kvalifikovani zato to jeste. Vi ne treba da zasluite Istinu. Ona je vaa
Sopstvenost. Samo prestanite da beite jurei za neim drugim. Budite smireni, budite tihi.
P: Gospodine, ako elite da telo bude smireno i um smiren, kaite mi kako se to radi. U
duhovnoj samosvesnosti ja vidim telo i um da se kreu sa uzrocima iznad moje kontrole.
Naslee i okolina potpuno dominiraju sa mnom. Svemogui "ja jesam", Kreator Univerzuma,
moe biti uniten, ubijen drogom privremeno, ili sa kapi otrova trajno.
M: Opet vi smatrate sebe da ste telo!?!
P: ak i ako odbacim ovo telo od kostiju, mesa i krvi kao ne - ja, jo ja ostajem sa suptilnim
finim telom, sainjenim od misli i oseanja, memorije i imaginacije. Ako odbacim i ovo
takoe, kao ne - ja, jo uvek ostajem sa sveu, koja je takoe jedna vrsta tela.
M: Vi ste sasvim u pravu, ali ne treba da se zaustavite tamo. Idite iznad. Niti mentalna
svesnost, niti "ja jesam", u centru toga ste vi. Vae istinsko bie je potpuno nesvesno sebe
mentalno, potpuno je slobodno od svih poistoveivanja sa bilo im to moe biti grubo,
suptilno ili transcendentalno.
P: Mogu zamisliti sebe da sam iznad. Ali kakav dokaz imam? Biti da bi bio. Ja moram biti
neko.
M: To je dugi put unaokolo. Biti - da biste bili - vi morate biti niko. Misliti o sebi da ste
neto, ili neko, je smrt i pakao.
P: itao sam da su ljudi u starom Egiptu bili ulazili u neke misterije u kojima su pod uticajem
droge ili bajanja, gatanja, bili odvojeni od svojih tela i mogli su stvarno da doive da budu
van tela i da gledaju na njihove sopstvene ispruene, leee oblike. Ovo je bilo namenjeno da
ih ubedi o realnosti posmrtne egzistencije i da stvori u njima duboku brigu za njihovu krajnju
sudbinu, tako korisnu za dravu i crkvu. Poistoveivanje sa osobom koja poseduje telo je
ostalo.
M: Telo je sainjeno od hrane, dok je um sainjen od misli. Vidite ih onakvim kakvi jesu.
Nepoistoveivanje, kada je prirodno i spontano, je osloboenje. Vi ne treba da znate ta ste,
ko ste. Dovoljno je da znate ono to niste. Ono to ste vi nikad neete znati, jer svako
otkrivanje otvara nove dimenzije koje treba osvojiti. Nepoznato nema ogranienja.
P: Da li to nagovetava neznanje zauvek?
M: To znai da neznanje nikad nije bilo. Istina je u otkrivanju neotkrivena. A otkrivati nema
ni poetka ni kraja. Ispitajte ogranieno, idite iznad, postavite sebi zadatke, naizgled
nemogue - to je put.
220
25
Ovde se govori o uenju Snkhye. Videti o tome na: http://www.ivantic.net/moje_knjige.htm (I. A.)
223
uslovljavaju novo roenje. Poistoveivanje sebe sa telom stvara veno nove elje i nema kraja
u njima, sve dok taj mehanizam ropstva nije jasno spoznat. Jasno razumevanje je ono to
oslobaa, jer ne moete napustiti elje sve dok njihovi uzroci i posledice nisu jasno sagledani.
Ja ne kaem da se ista individua ponovo raa. Ona umire i umire za dobro, sa svrhom. Ali
njena seanja ostaju i njihove elje i strahovi. Oni skupljaju energiju za novu individualnost.
Stvarnost ne uestvuje u tome, ali omoguava dajui svetlost (svest koju individua koristi na
svoj nain).
P: Moja tekoa je u sledeem. Kako ja mogu da vidim, svako iskustvo je svoja sopstvena
realnost. Ono je tu - iskueno, doivljeno. U momentu kada ga ja ispitujem i pitam se kome se
to desilo, ko je posmatra i tako dalje, iskustvo je gotovo i sve to ja mogu da istraujem je
seanje na njega. Ja jednostavno ne mogu da istraujem trenutak deavanja, ivi trenutak,
sada. Moja svesnost je od prolosti, ne od sadanjosti. Kad sam svestan, ja ne ivim stvarno u
sadanjosti, ve jedino u prolosti. Moe li realno biti svesnost o sadanjosti?
M: Ono to vi opisujete nije svesnost, probuenost uopte, ve samo razmiljanje o iskustvu.
Istinska svesnost, probuenost, sam uvid, je stanje istog svedoenja, bez i najmanjeg
pokuaja da bilo ta radite u vezi sluaja, dogaaja koji svedoite. Vae misli i oseanja, rei
i akcije mogu takoe biti deo dogaaja; vi gledate sve nezabrinuti i nevezani, u punoj svetlosti
jasnoe i razumevanja. Vi sve razumete precizno, jasno, ta se deava, zato to to na vas ne
utie uopte. To moe da izgleda da je bio pokuaj hladne, ravnodune povuenosti, ali to nije
realno tako. Jednom kad ste u tome, vi ete videti, osetiti, da volite sve to vidite, ma ta
mogla biti njegova priroda. Ova nesebina, neizbirljiva ljubav je probni kamen probuenosti,
duhovne svesnosti. Ako ona nije tamo, vi ste samo zainteresovani iz nekih linih razloga.
P: Sve dok postoje bol i zadovoljstvo, ovek je ogranien samo da bude zainteresovan.
M: I sve dok je ovek svestan mentalno, postojae bol i zadovoljstvo. Vi se ne moete boriti
sa bolom i zadovoljstvom na nivou mentalne svesnosti. Da biste otili iznad njih morate
otii iznad mentalne svesnosti, uma, to je mogue samo kada gledate na um (misli) kao na
neto to se vama deava, a nije vae, kao neto spoljanje, strano, nadreeno. Onda,
iznenada, vi ste osloboeni uma, realno sami, niim uznemireni. I to je vae istinsko stanje.
Mentalna svesnost (um) je osip koji vas tera da se eete. Naravno, ne moete izai iz uma
(mentalne svesnosti) samo pomou same ideje o izlasku, jer je i ona u umu. Ali ako nauite
da posmatrate vau mentalnu svesnost (um) kao vrstu groznice, nervoze, line i privatne, u
kojoj ste zarobljeni kao pile u svojoj ljusci, iz samog ovog stanja doi e pomo koja e
slomiti ljusku.
P: Buddha je rekao da je ivot patnja.
M: On mora da je imao na umu da je sva svesnost mentalna bolna, to je oevidno.
P: A da li smrt nudi osloboenje?
M: Onaj ko veruje o sebi da je bio roen, jako je uplaen od smrti. S druge strane, za onog ko
sebe poznaje istinski, smrt je srean dogaaj.
P: Hindu tradicija kae da je patnja donesena sa sudbinom, a sudbina je zasluena. Pogledajte
na ogromne nesree, uase, prirodne ili koje je ovek izazvao, poplave i zemljotrese, ratove i
revolucije. Moemo li se mi usuditi da mislimo da svako pati za svoje sopstvene grehe o
kojima on ne moe imati pojma? Milioni koji pate, da li su svi oni jednostavno kanjeni
kriminalci?
M: Moe li ovek patiti samo za svoje sopstvene grehe? Da li smo mi stvarno odvojeni? U
ovom prostornom okeanu ivota mi patimo zbog grehova drugih, i utiemo da drugi pate zbog
naih grehova. Naravno, zakon ravnotee najvie odluuje i rauni se podmiruju na kraju. Ali
dok ivot traje mi utiemo jedni na druge duboko.
P: Da, kao to pesnik kae: "Nijedan ovek nije ostrvo".
M: U pozadini svakog iskustva je Sopstvo i njegova zainteresovanost u iskustvu. Zovite to
eljom, zovite to ljubavlju - rei nisu vane.
226
P: Mogu li ja da elim patnju? Mogu li ja namerno da molim za patnju, bol? Da li sam ja kao
ovek, koji je sebi sainio paperjasti krevet nadajui se dobrom nonom snu, a onda je imao
posetu none more i prevrtao se i vritao u svom snu? Svakako da ovde nije ljubav ta koja
stvara none more.
M: Sva patnja je uzrokovana sebinom izolacijom, zbog uskogrudosti i pohlepe. Kada je
uzrok patnje spoznat i otklonjen, patnja prestaje.
P: Ja mogu da otklonim moje uzroke patnje, ali drugi e biti ostavljeni da pate.
M: Da biste razumeli patnju, morate ii iznad bola i zadovoljstva. Vae sopstvene elje i
strahovi spreavaju vas da razumete i tako pomognete drugima. U realnosti ne postoje drugi, i
sa pomaganjem sebi vi pomaete svim drugima. Ako ste ozbiljni u vezi patnje oveanstva,
morate usavriti jedini nain pomaganja koji imate - sebi samima.
P: Vi nastavljate da govorite da sam ja kreator, odravatelj i preobrazitelj ovog sveta,
sveprisutan, sveznajui, svemogui. Kad razmislim o onome to kaete, ja se pitam: "Kako to
da postoji tako mnogo zla u mom svetu"?
M: Ne postoji zlo, nema patnje; radost ivljenja je superiorna. Pogledajte kako sve prianja i
stremi ivotu, kako je draga egzistencija.
P: Na ekranu moga uma slike teku jedna za drugom u beskonanom nizu. Nema niega
stalnog u vezi sa mnom.
M: Morate bolje da se zagledate u sebe. Ekran je tu - on se ne menja. Svetlost sija postojano.
Jedino se film izmeu njih nastavlja da pokree i stvara slike koje se pojavljuju. Moete
nazvati film sudbinom, prarabdha.
P: ta stvara sudbinu?
M: Neznanje je uzrok neminovnosti.
P: Neznanje ega?
M: Prvenstveno neznanje o sebi. Takoe, neznanje o istinskoj prirodi stvari, o njihovim
uzrocima i posledicama. Vi gledate unaokolo bez razumevanja i smatrate pojavnost za
realnost. Vi verujete da znate svet i sebe - ali to je samo vae neznanje koje vas nagoni da
kaete: ja znam. Ponite sa priznanjem da ne znate i ponite odatle. Ne postoji nita to moe
pomoi svetu vie nego zavretak vaeg neznanja. Dakle, ne morate da inite nita posebno da
biste pomogli svetu. Vae smo postojanje je pomo, delovali ili ne delovali.
P: Kako moe neznanje biti saznato? Znati neznanje predstavlja znanje.
M: Potpuno tako. Smo priznanje: "Ja ne znam" je roenje znanja. ovek koji ne zna, ne zna
svoje neznanje. Vi moete rei da neznanje ne postoji, jer u momentu kad se vidi ono vie ne
postoji. Prema tome, moete to nazvati nesvesno ili slepilo. Sve to vidite okolo i u vama je
ono to vi ne znate i ne razumete, ak uopte i ne znajui da vi to ne znate, i ne razumete.
Znati da ne znate i ne razumete je istinsko znanje, znanje poniznog, skromnog, srca.
P: Da, Hrist je rekao: "Blaeni su siromani u duhu"... 26
M: Uzmite to kako hoete, injenica je da je znanje samo neznanje. Vi znate da ne znate.
P: Da li e se neznanje ikad zavriti?
M: ta je loe ne znati? Vi ne treba da znate sve. Dovoljno je da znate to treba da znate.
Ostalo e se brinuti samo o sebi, bez vaeg znanja kako se to deava. Ono to je vano je da
vae nesvesno ne radi protiv svesnosti, da postoji integracija, jedinstvo na svim nivoima.
Znati nije tako jako vano.
P: Ono to vi kaete je ispravno psiholoki. Ali kada doe do saznavanja drugih, saznavanja
sveta, moje znanje da ne znam tu ne pomae mnogo.
M: Jednom kada ste iznutra integrisani, spoljanje znanje vam dolazi spontano. U svakom
momentu vaeg ivota vi znate ta treba da znate. U okeanu univerzalnog uma svo znanje je
sadrano; ono vam dolazi na poziv. Veinu od toga vi moda neete trebati nikad da znate 26
Jedan od pogrenih prevoda Biblije, taan prevod je: Blaeni su smernoga uma, pri emu smernost
oznaava smirenost i sa merom. (I. A.)
227
ali to je ipak vae. Kako sa znanjem, tako je i sa moi. Bilo ta da oseate da treba da se desi,
deava se neprestano, neiscrpno. Bez sumnje, Bog se brine za sve poslove rukovoenja
Univerzumom; ali On je radostan da ima neku pomo. Kad je pomaga nesebian i
inteligentan, sve sile univerzuma su pod njegovom kontrolom.
P: ak i slepe sile prirode?
M: Ne postoje slepe sile. Mentalna svesnost je mo. Budite budni, budite svesni onoga to
treba da se uradi i bie uraeno. Samo budite budni, oprezni i smireni. Jednom kada
dostignete vae odredite, i znate vau pravu prirodu, vaa egzistencija postaje blagoslov za
sve. Vi ne morate znati, niti e svet znati, ipak pomo zrai. Postoje ljudi u svetu koji ine
mnogo vie dobra nego svi dravnici i filantropi zajedno. Oni zrae svetlost i mir bez elje i
bez znanja. Kad im drugi kau o udima koja su oni uinili, i oni su takoe iznenaeni.
tavie, ne smatrajui nita kao njihovo sopstveno, oni niti su ponosni, niti tee za
reputacijom. Oni su jednostavno nesposobni da ele bilo ta za njih, ak ni radost
pomaganja drugima, znajui da je Bog dobar, oni su u miru.
M: Njegove su rei bile istinite i zato su se ostvarile. Istinite rei uvek se ostvaruju. Moj guru
nije uinio nita. Njegove su rei delovale samo zato to su bile istinite. Sve to sam inio
dolazilo je iznutra, iako to nisam ni traio ni oekivao.
P: elite li rei da je guru pokrenuo proces u kojem nije sudelovao?
M: Moe to izraziti kako god eli. Stvari se dogaaju tako kako se dogaaju. Ko moe rei
zato i kako? Nita nisam uinio namerno. Sve je dolo samo od sebe - elja da sve odbacim,
da budem sam, da uem u sebe.
P: Zar niste ulagali nimalo napora?
M: Nimalo. Verovali ili ne, nisam ak ni gorljivo eleo postii osloboenje. Guru mi je samo
rekao da sam ja Vrhovna Stvarnost i nakon toga je umro. Jednostavno nisam mogao nita
drugo nego da mu poverujem. Ostalo se dogodilo samo od sebe. Shvatio sam da se menjam to je bilo sve. U stvari, i sm sam bio zaprepaten. Ali pojavila se elja da proverim istinitost
njegovih rei. Bio sam toliko siguran da mi moj guru ni u kojem sluaju nije mogao lagati da
sam oseao kako moram spoznati puno znaenje njegovih rei jer u inae umreti. Bio sam
posve odluan, mada nisam znao ta zapravo inim. Provodio sam sate razmiljajui o svojem
guruu i njegovim reima, ali nisam se u mislima prepirao s njim, ve sam se samo priseao
onoga to mi je rekao.
P: ta vam se nakon toga dogodilo? Kako ste spoznali da ste Vrhovna Stvarnost?
M: Nije doao niko izvana da mi to kae, niti mi je to reeno iznutra. U stvari, kroz neka sam
neobina iskustva proao samo u poetku svoje sadhane, kad sam ulagao napore. S vremena
na vreme viao sam svetlost ili bih zauo glasove, susretao sam razliite bogove i boginje i
razgovarao s njima. No, otkada mi je moj guru rekao: "Ti si Vrhovna Stvarnost", vizije su i
transevi prestali te sam postao veoma miran i jednostavan. Ustanovio sam da sve manje elim
i znam, sve dok nisam s krajnjim zaprepatenjem mogao rei: "Nita ne elim, nita ne znam."
P: Jeste li se istinski oslobodili svih elja i strahova ili ste otelovili mudraca prema predstavi
koju vam je dao guru?
M: Nisam ni od koga dobio nikakvu predstavu o mudracu, niti sam je sam imao. Moj guru mi
nikada nije rekao ta mogu oekivati.
P: Moglo bi vam se dogoditi jo dosta toga. Jeste li uistinu stigli na kraj puta?
M: Nije bilo nikakvog puta. Ja jesam, kao to sam oduvek i bio.
P: Ali ta je ta Vrhovna Stvarnost koju ste morali postii?
M: Vie nisam bio obmanut, to je sve. Ranije sam stvarao i naseljavao svet. Sada to vie ne
inim.
P: A gde onda ivite?
M: ivim u praznini koja se nalazi onkraj bitka i nebitka, iznad svesnosti. Ta je praznina
ujedno i punoa. Nemoj me aliti. Oseam se poput oveka koji kae: "Obavio sam svoj
posao, nema se vie to initi."
P: Postoji odreeni dan koji smatrate datumom svojeg osloboenja. Znai li to da vam se
neto dogodilo upravo toga dana? ta se tada dogodilo?
M: Um je prestao da proizvodi dogaaje. Traganje koje bez prestanka traje od pamtiveka toga
se dana zavrilo. Vie nita nisam ni eleo, ni oekivao, ni prihvatao kao svoje. Nije vie bilo
pojedinanog "ja" koje bi neemu teilo. Izbledeo je ak i puki oseaj "ja jesam". Druga stvar
koju sam primetio bila je da sam izgubio sva svoja uobiajena uverenja. Ranije sam bio
siguran u mnogo toga, a posle toga dana ni u ta. Ali nisam oseao da sam ita izgubio time
to ne znam, zato to je sve moje znanje bilo lano. Moje sadanje neznanje bilo je
poznavanje injenice da je sve znanje u stvari neznanje i da je tvrdnja "ja ne znam" jedina
istinita tvrdnja koju um moe izrei. Uzmi kao primer ideju "ja sam roen". Ti je moe
smatrati istinitom. Ali ona to nije. Nikada se nisi rodio i nikada nee umreti. Umree ideja o
roenju i smrti, a ne ti. Poistoveujui se s njom, postaje smrtan. Kao to u bioskopu sve
nastaje iz svetlosti, tako i sav veliki svet nastaje iz svesnosti. Pogledaj poblie i videe da sva
230
imena i likovi nisu nita drugo do prolazni valovi na okeanu svesnosti, da jedino za svesnost
moemo rei da jeste, a nikako za njene preobraaje.
U beskraju svesnosti pojavljuje se svetlost, siuna taka koja se brzo pokree
iscrtavajui likove, misli, oseaje, koncepte i ideje, kao olovka koja pie po papiru. A tinta
koja ostavlja trag je pamenje. Ti si ta siuna taka ijim se kretanjem svet uvek iznova
stvara. Prestani da se pokree i vie nee biti sveta. Pogledaj u sebe i shvatie da je ta taka
svetlosti odraz beskrajne svjetlosti u telu i da se izraava u oseaju "ja jesam". Postoji jedino
svetlost, sve se drugo samo pojavljuje.
P: Poznajete li ti tu svetlost? Jeste li je videli?
M: Ona se umu pokazuje kao tama. Moe je spoznati jedino kroz njene odraze. Na dnevnoj
svetlosti moe videti sve osim same svetlosti.
P: Trebam li odatle zakljuiti da su nai umovi slini?
M: Kako bi to bilo mogue? Ti ima svoj um, isprepleten nitima pamenja koje na okupu dri
elja i strah. Ja nemam vlastitog uma. Ono to treba da znam univerzum donosi pred mene
kao da mi pribavlja hranu koju u pojesti. 27
P: Znate li sve to elite znati?
M: Nema niega to bih eleo znati. Ali ono to trebam znati postaje mi dostupno.
P: Stie li ti to znanje iznutra ili izvana?
M: Na mene se ne mogu primeniti rei "iznutra" ili "izvana". Moja je nutrina izvan mene, a
moja vanjtina u meni. Znanje koje mi je u odreenom trenutku potrebno mogu dobiti i od
tebe, ali ti nisi odvojen od mene.
P: uli smo da postoji etvrto stanje svesti (turija). ta je to?
M: Biti taka svetlosti koja iscrtava svet znai nalaziti se u stanju poznatom kao turija, a biti
sama svetlost znai nadii to stanje (turijatita). Ali od kakve su nam koristi nazivi, kad nam je
stvarnost toliko blizu?
P: Postoji li ikakav daljnji napredak u vaem stanju? Kad uporeujete sebe kakvi ste bili jue
s ovim kaki ste danas, primeujete li da ste se promenili ili napredovali? Dobiva li vae
vienje stvarnosti na irini i dubini?
M: Stvarnost je nepokretna, a ipak se neprestano kree. Ona je poput mone reke - tee, a
ipak je vena. Ono to tee nije reka sa svojim koritom i obalama, ve voda u njoj. Isto tako i
univerzalni sklad, svojstvo uravnoteenosti (sattva guna), igra svoje igre protiv sile mraka
(tamas) i beznaa (raas). U uravnoteenosti uvek postoji promena i napredak, u beznau
promena i nazadovanje, a mrak predstavlja haos. Ta se tri svojstva veno nadigravaju. To je
injenica koju nikako ne moemo osporiti.
P: Moram li uvek postajati tup zbog sila mraka ili oajavati zbog sila beznaa? to se tada
dogaa s uravnoteenosti?
M: Ona je zraenje tvoje prave prirode. Uvek je moe nai onkraj uma i njegovih
mnogobrojnih svetova. Ali eli li biti u svetu, mora prihvatiti njegove tri osobine kao
neodvojive: materija, energija i ivot isti su u svojoj sri, ali razliiti kao pojave. Oni se
meaju i teku u svesnosti. U vremenu i prostoru postoji veni tok: roenje i smrt, napredak i
nazadovanje - prividno bez poetka i bez kraja. Blaenstvo je stvarnost, bezvremena i
nepromenljiva svesnost koja ne poseduje ni telo ni um.
P: Razumem da je, prema vama, sve to postoji samo jedno od stanja svesnosti. Svet je
prepun razliitih stvari i pojava. Jedno zrnce peska stvar je koliko i itava planeta. U kakvom
su odnosu sve te stvari sa svesnou?
M: Tamo gde svesnost ne moe da dopre poinje materija. Pojava je oblik bitka koji nismo
27
Um se odrava iluzijom da ovek treba uvek neto da osmisli i sazna, da doe do odgovora.
Transcendencijom uma otkriva se paradoks da je sve ve tu i da nam nije potreban um da bismo neto videli
kako jeste. Bez uma vidimo mnogo bolje i direktno sve kako jeste. Sve je ve tu i sve nam se otkriva. Otuda
vidovitost kod prosvetljenih. (I. A.)
231
razumeli. Taj se bitak ne menja, on je uvek isti. No, nama se ini da se pojavljuje negde
zasebno, kao neto strano i tue. Naravno, pojava se uvek odigrava u svesnosti (it), ali
pojavljuje se kao da se nalazi izvan nje zbog svoje prividne nepromenljivosti. Temelj je svih
stvari pamenje jer bez njega ne bi bilo prepoznavanja. Stvaranje, odraavanje, odbacivanje to su Brahma, Vinu i iva, odnosno proces koji veno traje i upravlja svime.
P: Ne postoji li izlaz?
M: Ja i ne inim nita drugo: samo ti pokazujem izlaz. Shvati da Jedno ukljuuje troje, da si ti
to Jedno, i bit e spasen od svetovnih procesa.
P: to e se u tom sluaju dogoditi s mojom svesnou?
M: Nakon razdoblja stvaranja dolazi razdoblje ispitivanja i odraavanja, a onda konano i
razdoblje odustajanja i zaboravljanja. Svesnost ostaje, ali u skrivenom, mirnom stanju.
P: Zadrava li se i dalje identitet?
M: Identitet je svojstven stvarnosti i nikada se ne gubi. Ali identitet nije ni prolazna linost
(vjakti), ni karmom odreena individualnost (vjakta). To je ono to ostaje kad se svako
poistoveivanje odbaci kao pogreno - ista svest, oseaj bitka svega to jeste i to moe biti.
Svest je ista u poetku i na kraju, ali u meuvremenu se zagauje zamiljanjem koje se
nalazi u korenu stvaranja. Ona u svakom trenutku ostaje ista. Spoznati je takvu kakva jeste
predstavlja osloboenje i bezvremeni mir.
P: Je li oseaj "ja jesam" stvaran ili nestvaran?
M: I jedno i drugo. Nestvaran je kad kaemo "ja sam ovo, ja sam ono", a stvaran kad znamo
"ja nisam ovo, ja nisam ono".
Spoznavalac se javlja i nestaje zajedno s onim to je spoznao i prolazan je. Ali ono to
zna da ne zna, ono to je osloboeno svih seanja i predvianja, bezvremeno je.
P: Je li oseaj "ja jesam" isto to i svedok ili je to dvoje odvojeno?
M: Da nema jednog, ne bi bilo ni drugog. Pa ipak, oni nisu jedno. To je poput cveta i njegove
boje. Da nema cveta, ne bi bilo ni boje, a da nema boje cvet se ne bi mogao videti. Onkraj
svega nalazi se svetlost koja u dodiru s cvetom stvara boju. Spoznaj da je tvoja istinska
priroda jedino ista svetlost i da posmatra i posmatrano dolaze i odlaze zajedno. Ono to
oboje ini moguim, a ipak nije nijedno od njih, jeste tvoj stvarni bitak. On nije bitak
"ovog" ili "onog", ve ista svest o bitku i nebitku. Kad se svest usmeri na sebe, javlja se
oseaj neznanja. Kad je okrenuta prema vanjskome, nastaje sve spoznatljivo. Zato je tvrdnja
"ja poznajem sebe" protivrena jer ono to poznajem ne moe biti "moje Sopstvo".
P: Ako Sopstvo zauvek ostaje nepoznato, ta se onda spoznaje prilikom samoostvarenja?
M: Dovoljno ve oslobaa i spoznaja da ono to znamo ne moe biti ni "ja" ni "moje".
Sloboda od samopoistoveivanja s nizom seanja i navika, zauenost pred beskonanim
bogatstvom bitka, njegovom neiscrpnom kreativnou i potpunom transcendentalnou,
apsolutna neustraivost koju raa spoznaja prividnosti i prolaznosti svakog oblika svesnosti istiu iz dubokog i neiscrpnog izvora. Postii samoostvarenje znai spoznati taj izvor kao
izvor, pojave kao pojave, a sebe kao izvor.
P: Na kojoj je strani svedok? Je li on stvaran ili nestvaran?
M: Niko ne moe rei: "Ja sam svedok." Predmet svedoenja uvek je oseaj "ja jesam".
Stanje nevezane svesti je svesnost, "um kao ogledalo". Ona se pojavljuje i nestaje zajedno sa
svojim objektom i zato nije sasvim stvarna. No, o kakvom god se objektu radilo, ostaje
nepromenjena pa je zato i stvarna. Oseaj "ja jesam" sudeluje i u stvarnom i u nestvarnom
pa predstavlja most izmeu toga dvoga.
P: Ako se sve dogaa samo u odnosu na oseaj "ja jesam", ako je on i predmet spoznavanja i
spoznavalac i proces spoznavanja, ta ini svedok? Od kakve je on koristi?
M: Svedok ne ini nita i nije ni od kakve koristi.
P: Ali zato onda uopte govorimo o njemu?
M: Zato to postoji. Most slui samo jednoj svrsi - da premouje. Na njemu ne moe
232
sagraditi kuu. Oseaj "ja jesam" posmatra stvari, a svedok vidi kroz njih. On ih vidi takvima
kakve jesu, kao nestvarne i prolazne. Njegov je zadatak da govori: "Ovo nisam ja, ovo nije
moje."
P: Je li pojavno (saguna) nain na koji se ispoljava nepojavno (nirguna).
M: Nepojavno se ne moe ni na koji nain ispoljavati. Nita od pojavnog ne moe izraziti
nepojavno.
P: Ali zato onda govorite o njemu?
M: Zato to je to mesto mog roenja.
79. LINOST, SVEDOK I VRHOVNA STVARNOST
Pitalac: Dugo smo uzimali razliite vrste droga. Uglavnom se radilo o drogama koje slue
proirenju svesti. Na taj nain stekli smo iskustva razliitih stanja svesti, uzvienih i
prizemnih, ali takoe i uverenje da su droge nepouzdane te da su uinci koje izazivaju u
najboljem sluaju prolazni, a u najgorem razorni za organizam i linost. Sada smo u potrazi za
boljim nainima razvijanja svesnosti i transcendencije. eleli bismo da nam plodovi naeg
traganja zauvek ostanu i da nam obogate ivot, umesto da se preokreu u bleda seanja i
bespomona aljenja. Smatramo li pod duhovnou samoispitivanje i razvoj, svrha naeg
dolaska u Indiju izriito je duhovna. Sretno razdoblje u kojem smo bili deca cvea daleko je
iza nas. Sada smo ozbiljni pa elimo tako i da delujemo. Znamo da postoji stvarnost koju
trebamo nai, ali ne znamo kako da je dosegnemo i kako da se veemo za nju. Ne treba nam
uverenje, ve jedino vostvo. Moe li nam pomoi?
Maharad: Vama ne treba pomo, nego savet. Ono to traite ve je u vama. Uzmimo kao
primjer moj sluaj. Ja nisam uinio nita kako bih postigao osloboenje. Moj mi je uitelj
rekao da se stvarnost nalazi u meni. Pogledao sam u sebe i, kao to mi je on rekao, onde sam
je i naao. Videti stvarnost jednostavno je koliko i videti svoj odraz u ogledalu. Ali ogledalo
mora biti isto i ne sme iskrivljavati sliku. Potreban ti je samo spokojan um koji nije izopaen
eljama i strahovima, koji je slobodan od svih ideja i miljenja i ist na svim razinama, da bi
se u njemu mogla odraziti stvarnost. Budi ist i miran, paljiv i nevezan pa e se sve drugo
dogoditi samo od sebe.
P: Pre nego to si spoznao istinu morao si proistiti i smiriti svoj um. Kako si to postigao?
M: Nisam uinio nita. Sve se dogodilo samo od sebe. iveo sam mirno svoj ivot i brinuo se
za potrebe svoje porodice. Ali um mi nije proistio ni moj guru. To se dogodilo samo od sebe,
upravo onako kako je on rekao da e se dogoditi.
P: Nita se ne dogaa samo od sebe. Za sve to se dogaa mora postojati neki uzrok.
M: Sve to se dogaa uzrok je svemu to se dogaa. Uvek postoji bezbroj uzroka. Ideja o
jednom jedinom uzroku isti je privid.
P: Zasigurno si radio neto posebno, neku vrstu meditacije ili joge. Kako moe tvrditi da e
se samoostvarenje dogoditi samo od sebe?
M: Nisam radio nita posebno. Samo sam iveo svoj ivot.
P: Zaprepaten sam!
M: I ja sam bio. Ali zbog ega bismo se trebali toliko uditi? Rei mog uitelja ostvarile su
se. I to s time? On me poznavao bolje nego to sam ja poznavao samog sebe, i to je sve.
Zato traiti uzroke? U samom poetku pridavao sam odreenu panju i vreme oseaju "ja
jesam", ali to je bilo iskljuivo u poetku. Ubrzo nakon to je moj guru umro, ja sam oiveo.
Njegove su se rei pokazale istinitima. To je sve to se dogodilo. Sve je to jedinstven proces,
a ti eli odvojiti stvari u vremenu i onda traiti njihove uzroke.
P: ta sada radi? ime se bavi?
M: Ti zamilja da su bitak i delovanje istovetni. Ali nije tako. Um i telo pokreu se i
233
menjaju, a time uzrokuju kretanje i promenu drugih umova i tela. To se zove delovanje ili
akcija. Ja uviam da je u prirodi delovanja da stvara novo delovanje, kao to je u prirodi vatre
da nastavi da gori ako u nju ubacujemo gorivo. Ja niti delujem niti uzrokujem da drugi deluju.
Ja sam samo bezvremeno svestan svega to se dogaa.
P: Vredi li to samo za tvoj um ili i za druge umove?
M: Postoji samo jedan um, koji vrvi idejama: "Ja sam ovo, ja sam ono, ovo je moje, ono je
moje." Ja nisam, nikada nisam bio i nikada neu biti um.
P: Kako je nastao um?
M: Svet se sastoji od materije, energije i inteligencije. To troje ispoljava se na mnogo
razliitih naina. elja i zamiljanje stvaraju svet, a inteligencija usaglaava to dvoje i
uzrokuje oseaj sklada i mira. Meni se sve to dogaa. Ja sam svestan, ali me se nita ne
dotie.
P: Ne moe biti svestan i uz to nedirnut. To je protivreno. Percepcija je promena. Kad si
jednom iskusio oseaj, seanje ti nee dopustiti da se vrati u prvobitno stanje.
M: Tano, ono to se zabelei u pamenju ne moe se tako lako izbrisati, ali, sasvim je
sigurno da se to ipak moe uiniti. U stvari, ja sve vreme upravo to i inim. Nalik sam ptici
koja se pokree zahvaljujui krilima i zato ne ostavlja tragove u pesku.
P: Ima li svedok ime i lik ili se on nalazi iznad njih?
M: Svedok je samo taka u svesti. Nema ni imena ni lika. On je poput sunevog odraza u
kapljici rose. Kapljica ima ime i lik, ali mala takica svetlosti uzrokovana je suncem. istoa i
glatkoa kapljice nuni su preduslov za to, ali nisu same po sebi dovoljne. Slino tome,
istoa i tiina uma nuni su preduslov da bi se u njemu pojavio odraz Stvarnosti, ali same po
sebi nisu dovoljne. Iznad njih mora postojati Stvarnost. No, budui da je Stvarnost
bezvremeno prisutna, naglasak se stavlja upravo na te nune preduslove.
P: Moe li se dogoditi da um bude ist i miran, a da se u njemu ipak ne pojavi odraz
Stvarnosti?
M: Postoji sudbina koja se treba paljivo razmotriti. Nesvesno je u aci sudbine. U stvari,
nesvesno jeste sudbina. Pojedincu bi se moglo dogoditi da mora da eka. Ali koliko god bila
teka ruka sudbine, strpljenjem i nadzorom nad sobom uspeemo je podignuti. Potenje i
istota uklanjaju sve prepreke pa u umu dolazi do vienja Stvarnosti.
P: Kako se moe stei nadzor nad sobom? Moj je um veoma slab!
M: Najpre mora razumeti da nisi osoba kojom se smatra. Ono to ti misli da jesi samo je
slutnja ili zamiljanje. Nema roditelje, nikada nisi roen i nikada nee umreti. Moe odmah
poverovati u to to ti kaem, a moe i sam doi do toga prouavanjem i istraivanjem. Put
savrene vere veoma je brz, a potonji je spor, ali postojan. Oba se moraju proveriti na delu.
Deluj u skladu s onim to smatra istinitim. To je put do istine.
P: Jesu li zasluivanje istine i sudbina jedno te isto?
M: Da, oboje se nalazi u nesvesnom. Svesna zaslunost samo je tatina. Svesnost je uvek
puna prepreka. Kad nema prepreka, pojedinac je lako nadilazi.
P: Hoe li mi razumevanje da nisam telo dati snagu karaktera koja je potrebna da se postigne
nadzor nad sobom?
M: Kad spozna da nisi ni telo ni um, oni vie nee moi da vladaju nad tobom. Sledie
istinu kamo god te vodila i inie ono to treba initi kakvu god cenu morao da plati.
P: Je li nuno delovati kako bi se postiglo samoostvarenje?
M: Za njegovo postizanje nuno je razumevanje. Delovanje je samo propratna pojava. ovek
koji je postigao nepokolebljivo razumevanje nee se uzdravati od delovanja. Delovanje je
provera istine.
P: Jesu li nam takve provere nune?
M: Ne bude li sve vreme samog sebe proveravao, nee moi razlikovati stvarnost od
fantazije. Promatranje i paljivo razlikovanje pomau do neke odreene mere, ali stvarnost je
234
svoju igru.
P: Kako da postignem savrenstvo?
M: Budi spokojan. Obavljaj svoj svetovni posao, ali iznutra ostani miran. Tada e sve dobiti.
Nemoj se oslanjati na svoj rad na osloboenju. To moe koristiti drugima, ali ne i tebi. Tvoja
je nada u tome da zadri mir u umu i ljubav u srcu. Osloboene osobe ive u tiini.
P: Vi ste jednom rekli da su, posmatra, posmatranje i posmatrano jedna jedina stvar, celina,
ne tri. Za mene su tri odvojene. Ja ne sumnjam u vae rei, samo ne razumem.
M: Gledajte paljivo i videete da se posmatra i posmatrano pojavljuju samo kad postoji
posmatranje. Oni su osobine posmatranja. Kad kaete: "ja vidim ovo", "ja jesam", i "ovo"
dolazi sa vienjem, ne pre toga. Vi ne moete imati nevieno "ovo" niti nevieno "ja jesam".
P: Ja mogu rei: "ne vidim"
M: "Ja vidim ovo" je postalo "ja vidim moje nevienje" ili "ja vidim tamu". Vienje ostaje. U
trojstvu: spoznato, spoznavanje i znalac, jedino je spoznavanje injenica. "Ja sam" i "ovo" su
sumnjivi. Ko zna? ta je znano? Ne postoji sigurnost, osim da postoji saznavanje.
P: Zato sam ja siguran u saznavanje, ali ne i u znalca?
M: Saznavanje je odraz vae istinske prirode zajedno sa postojanjem i voljenjem. Znalac i
znano su dodati pomou uma. U prirodi uma je da stvara dualnost subjekt-objekt, gde ne
postoji niko.
P: ta je uzrok elje i straha?
M: Oevidno, seanje prolog bola i zadovoljstva. Nema velike tajne u tome. Sukob nastaje
samo kad se elja i strah odnose na isti objekat.
P: Kako izbrisati seanje?
M: To niti je potrebno, niti je mogue. Spoznajte da se sve deava u mentalnoj svesnosti, a da
ste vi izvor svesnosti. Svet je samo niz iskustava, i vi ste onaj koji ih ini svesnim, a ipak
ostaje iznad svakog iskustva. To je kao toplota, plamen i gorue drvo. Toplota odraava
plamen, plamen spaljuje drvo. Bez toplote ne bi bilo niti plamena, niti goriva. Slino, bez
duhovne svesnosti ne bi bilo mentalne svesnosti, niti ivota koji preobraava materiju u
sredstvo svesnosti.
P: Vi podravate to da bez mene ne bi bilo ni sveta i da su svet i moje znanje sveta identini.
Nauka je dola do sasvim razliitog zakljuka; svet postoji kao neto konkretno, stvarno, i
kontinuirano, dok sam ja nusprodukt bioloke evolucije nervnog sistema, koji nije prvobitno
sedite svesnosti, kao mehanizam preivljavanja kako individualnog tako i vrste. Va pogled
je potpuno subjektivan, dok nauka pokuava da sve opie u objektivnim merilima. Da li je ova
protivurenost neizbena?
M: Konfuzija je oigledna i isto verbalna. to jeste, jeste. Niti je subjektivno, niti je
objektivno. Materija i um nisu odvojeni, oni su aspekti jedne energije. Gledajte na um kao
funkciju materije, i imaete nauku; gledajte materiju kao produkt uma imate religiju.
P: Ali ta je istina? ta dolazi prvo, um ili materija?
M: Nijedno ne dolazi prvo, jer se ni jedno ne pojavljuje samo. Materija oblikuje, um imenuje.
Zajedno oni stvaraju svet. Realnost je sveproimajua i prevazilazea, isto postojanje duhovna svesnost, probuenost - blaenstvo, sama vaa sutina.
P: Sve to ja znam je tok svesnosti, jedan beskrajan niz dogaaja. reka vremena tee donosei
i odnosei nemilosrdno. Transformacija budunosti u prolost se odvija neprestano, sve
vreme.
M: Niste li vi rtva vaeg govora? Vi govorite o proticanju, toku vremena, kao da ste bili
stacionirani, stalni. Jer dogaaje koje ste vi svedoili jue, neko drugi moe videti sutra. Vi
ste onaj koji je u pokretu, ne vreme. Prestanite da se pokreete i vreme e se zaustaviti!
P: ta to znai - vreme e se zaustaviti?
M: Prolost i budunost e se stopiti, integrisati u veno sada.
P: Ali ta to znai u stvarnom iskustvu? Kako znate da je za vas vreme stalo?
M: To moe znaiti da prolost i budunost nisu vie od znaaja, da nisu vani. To moe
takoe da znai da sve to se desilo ili e se desiti, postaje otvorena knjiga da se ita po elji.
P: Ja mogu da zamislim neku vrstu kosmike memorije, pristupanu uz izvestan trening. Ali
kada moe budunost biti poznata? Neoekivano je neizbeno.
237
M: Ono to je neoekivano na jednom nivou moe biti izvesno da se desi kad se gleda sa
vieg nivoa. Konano, mi smo unutar ogranienja uma. U realnosti nita se ne deava, nema
prolosti, nema budunosti; sve se pojavljuje i nita nije, ne postoji.
P: ta to znai: nita nije i ne postoji? Da li vi odlazite u prazninu, ili padate u san? Ili
rastapate svet i drite nas sve u neizvesnosti, dok se ne vratimo nazad u ivot na sledei
treptaj, plamiak vae milosti?
M: Oh ne, to nije tako loe. Svet uma i materije, imena i oblika, nastavlja da postoji, ali meni
ne znai nita uopte. To je kao imati senku. Ona je tu - prati me bilo gde da idem, ali mi
uopte nita ne smeta. To ostaje svet iskustva, ali ne od imena i oblika koji se odnose na mene
sa eljama i strahovima. Iskustva su bez kvaliteta, ista iskustva, ako tako mogu rei. Ja ih
zovem iskustvima u nedostatku bolje rei. Ona su kao talasi na povrini okeana, uvek prisutni
a ne utiui na njegovu smirenu, tihu mo.
P: Hoete da kaete da iskustvo moe biti bez imena, bez oblika, nedefinisano?
M: U poetku sva iskustva su takva. Samo su elja i strah, roeni u seanju, oni koji mu daju
ime i oblik i odvajaju ga od drugih iskustava. To nije svesno iskustvo, jer nije u suprotnosti sa
drugim iskustvima, ipak to je iskustvo pri svem tom.
P: Ako nije svesno, zato govoriti o njemu?
M: Veina vaih iskustava su nesvesna. Ona svesna su vrlo retka. Vi ste nesvesni injenica,
jer vama vredi samo ono ega ste svesni. Postanite svesni nesvesnog.
P: Moe li ovek da bude svestan nesvesnog? Kako se to ostvaruje?
M: elja i strah su zamraujui i iskrivljujui faktori. Kada je um osloboen od njih,
nesvesno postaje pristupano.
P: Da li to znai da nesvesno postaje svesno?
M: To je pre obrnuto. Svesno postaje jedno sa nesvesnim. Razlike nestaju, na koji bilo nain
da vi gledate na to.
P: Ja sam zbunjen. Kako neko moe biti svestan, a ipak nesvestan?
M: Duhovna svesnost, probuenost, nije ograniena mentalnom svesnou. Ona je sve to
jeste, temelj svega to jeste. Mentalna svesnost je od dualnosti. U probuenosti, duhovnoj
svesnosti, nema dualizma. To je jedan jedinstven blok istog razumevanja. Na isti nain,
ovek moe govoriti o istom postojanju i istoj kreaciji - bezimenoj, bezoblinoj, smirenoj, a
ipak apsolutno realnoj, istinskoj, monoj, korisnoj. Njihovo postojanje je neopisivo, ne utie
na njih na kraju. Dok su oni nesvesni, oni su bitni. Mentalna svesnost se ne moe promeniti
temeljno, ona se moe samo prilagoavati, modifikovati. Bilo koja stvar, da bi se promenila,
mora proi kroz smrt, kroz pomraenje i rastapanje. Zlato dragulja mora biti pretopljeno pre
nego to se izlije u kalup za drugaiji oblik. Ono to odbija da umre, ne moe biti ponovo
roeno.
P: Pored smrti tela, kako ovek umire?
M: Povlaenje, rezervisanost, odlazak, otputanje je smrt. Da bi iveo potpuno, smrt je
bitna; svaki kraj ini novi poetak. S druge strane, morate razumeti da jedino smrtno moe
umreti, ne ivot. Ono to je ivo u vama je besmrtno.
P: Odakle elja crpi svoju energiju?
M: Njeno ime i oblik ona crpi iz seanja. Energija tee iz izvora.
P: Neke elje su potpuno pogrene. Kako mogu pogrene elje tei iz univerzalnog izvora?
M: Izvor niti je ispravan, niti je pogrean. Niti je elja sama po sebi ispravna ili pogrena. To
je nita drugo do stremljenje za sreom. Identifikujui sebe sa maleckim telom vi se oseate
izgubljeni i tragate oajniki za oseajem punoe i potpunosti, to vi nazivate sreom.
P: Kad sam ja izgubio sreu? Nikad je nisam ni imao.
M: Imali ste je pre nego to ste se probudili ovog jutra. Idite iznad vae svesnosti i nai ete
je.
P:Kako da idem iznad?
238
pojavi i prouzrokuje da ono iezne. Uestalost prolaznih trenutaka stvara iluziju vremena, ali
bezvremena realnost istog postojanja nije u trenutku, jer svo kretanje treba nepokretnu
pozadinu, podlogu. Ona je sama sebi podloga. Jednom kada je naete u sebi, vi znate da
nikada i niste izgubili to nezavisno postojanje, nezavisno od svih podela i odvojenosti. Ali ne
traite to u mentalnoj svesnosti, tamo je neete nai. Ne traite realnost nigde, jer nju nita ne
sadri. Suprotno, ona sadri sve i manifestuje sve. To je kao dnevno svetlo to omoguuje da
sve bude vidljivo, dok je samo po sebi nevidljivo.
P: Gospodine, od koje je to meni koristi kad mi vi kaete da se realnost ne moe nai u
mentalnoj svesnosti? Gde drugde da je traim? Kako vi to shvatate?
M: To je sasvim jednostavno. Ako vas ja upitam kakav je ukus vaih usta, sve ta vi moete
da uradite jeste da kaete: on nije niti sladak, niti gorak, niti kiseo, niti opor; on je onakav
kakav ostaje, kad svi ovi ukusi nisu prisutni. Slino tome, kada sve razlike i reakcije ne
postoje vie, ono to ostaje to je realnost, jednostavna i stabilna.
P: Sve to mogu da razumem, jeste da sam ja u zagrljaju bespoetne, vene iluzije. I ne vidim
kako se to moe okonati. Ako moe, trebalo je mnogo ranije. Ja sam morao imati mnogo
prilika u prolosti, a imau ih takoe i u budunosti. to se ne moe desiti, ne moe se desiti.
Ili ako moe, to ne moe potrajati. Samo nae alosno stanje, posle svih ovih neopisivih
miliona godina, donosi u najboljem sluaju obeanje konane ugaenosti, ili to je jo gore,
pretnju beskrajnog i besmislenog ponavljanja.
M: Kakav dokaz vi imate da je vae sadanje stanje bez poetka i bez kraja? Kakvi ste vi bili
pre nego to ste se rodili? Kakvi ete biti posle smrti? A o vaem sadanjem stanju - koliko vi
uopte znate? Da li vi znate ak i to kakvo je bilo vae stanje jutros, pre nego to ste se
probudili? Vi samo malo znate o vaem sadanjem stanju i iz toga izvlaite zakljuke za sva
vremena i mesta ?!?! Moe biti da vi sad upravo sanjate i zamiljate da je va san vean.
P: Nazivanje toga snom - ne menja situaciju. Ja ponavljam moje pitanje: kakva je nada
preostala kad se venost pored mene ne moe ispuniti. Zato bi moja budunost bila razliita
od moje prolosti?
M: U vaem grozniavom stanju vi projektujete prolost u budunost i smatrate ih realnim. U
stvari, vi znate samo vae sadanje stanje, sadanji momenat. Zato ne istraujete ono to je
sad umesto to ispitujete prolost i budunost? Vae sadanje stanje niti je bez poetka, niti je
bez kraja. Ono je svreno u tren oka. Gledajte paljivo odakle ono dolazi i gde odlazi. Uskoro
ete otkriti bezvremenu realnost iza toga.
P: Zato ja to nisam uradio ranije?
M: Kao to se svaki talas povlai u okean, tako se i svaki trenutak vraa svom izvoru.
Realizacija se sastoji u otkrivanju izvora i ostajanju u njemu.
P: Ko otkriva?
M: Um otkriva.
P: Da li on nalazi odgovore?
M: On nalazi da je ostao bez odgovora, da nijedan odgovor nije potreban.
P: ovek se raa, to je injenica. ovek umire, to je druga injenica. Kako se one pojavljuju
svedoku?
M: Dete se rodilo, ovek mora umreti - samo dogaaji u trajanju vremena.
P: Postoji li neki napredak svedoka? Da li probuenost, duhovna svesnost, evoluira?
M: Ono to se opaa moe biti podvrgnuto mnogim promenama dok je svetlost probuenosti
usmerena ka njemu, ali objekat je onaj koji se menja, a ne svetlost. Biljka raste na svetlu, ali
Sunce ne raste. Sami po sebi, oboje, i telo i svedok su nepokretni, ali kad su uvedeni zajedno
u um, oba izgledaju da se kreu.
P: Da, mogu da vidim da ono to se kree i menja jeste samo "ja sam". Da li je "ja sam"
potrebno uopte?
M: Ko to treba? On je tu sad. Ko je imao poetak, on e imati i kraj.
240
vaeg Sopstva, vi ete ga nai svuda, na svim mestima i u svako vreme. Prema tome, to je
tako vano da treba da doete do toga. Jednom kada to saznate, vi ga nikada neete izgubiti.
Ali morate dati sebi priliku kroz intenzivnu, ak i napornu meditaciju.
P: ta tano elite da ja radim?
M: Predajte vae srce i um kontemplaciji na ideju "ja jesam", ta je ona, kakva je ona, ta
je njen izvor, njen ivot, njen smisao. To je jako slino kopanju bunara. Vi izbacujete
kopajui sve ono to nije voda, dok ne dospete do izvora koji ivot daje.
P: Kako u znati da se kreem u pravom smeru?
M: Sa vaim napretkom u posveenosti, odanosti, u jasnoi i sranoj predanosti prema
zadatku.
P: Mi, Evropljani, nalazimo da nam je jako teko da budemo smireni, tihi. Mi smo suvie
okrenuti svetovnom.
M: Oh, ne, vi ste takoe sanjai, matari. Mi se razlikujemo samo u sadraju naih snova. Vi
jurite za savrenstvom u budunosti. Mi nameravamo da ga naemo u sadanjosti. Samo je
ogranieno jo nesavreno. Neogranieno je ve savreno. Vi ste savreni, samo to to ne
znate. Nauite da spoznate sebe i otkriete uda. Sve to vam je potrebno ve je u vama, samo
morate prii vaem Sopstvu sa potovanjem i ljubavlju. Samoosuivanje, nepoverenje u sebe i
nesigurnost su ogromne greke. Vae stalno beanje od bola i traganje za zadovoljstvom je
znak ljubavi koje vi nosite za vae Sopstvo; sve to vas ja molim je ovo: uinite ljubav od
vaeg Sopstvenog savrenstva. Nemojte nikad negirati Sebe - dajte vaem Sopstvu
beskonano i veno i otkrite da ih ne trebate; vi ste iznad.
P: Niste odgovorili na moje pitanje. Samo ste opisali ono to znam - ivot i njegove patnje.
Ali ko je odgovoran, niste rekli. Kad vas pritisnem, vi bacate krivicu na Boga, ili karmu, ili na
moju sopstvenu pohlepu i strah - koji samo otvaraju dalja pitanja. Dajte mi konaan odgovor.
M: Konaan odgovor je ovaj: niko i nita nije odgovorno. Sve je trenutno pojavljivanje u
polju univerzalne svesti; kontinuitet kako imena tako i oblika je samo mentalna struktura, laka
za unitenje.
P: Ja pitam o neposrednosti i prolaznosti pojavnosti. Ovde je slika deteta ubijenog od vojnika.
To je injenica - koja gleda na vas. Vi je ne moete negirati. Dakle, ko je odgovoran za smrt
deteta?
M: Niko i svako. Svet je ono to sadri i svaka stvar utie na sve druge. Mi svi ubijamo dete, i
mi svi umiremo sa njim! Svaki dogaaj ima bezbrojne uzroke i stvara bezbrojne uticaje.
Beskorisno je to prebrojavati, tome se ne moe ui u trag.
P: Vai ljudi govore o karmi i odmazdi, kazni.
M: To je samo veliko uproavanje; u realnosti mi smo svi kreatori i stvoreni jedni za druge;
meusobno prouzrokujemo jedni drugima teret, probleme i podnosimo ih.
P: Znai, nevin pati za krivca?
M: U naem neznanju mi smo nevini; u naem delovanju mi smo krivi. Mi greimo, a da to i
ne znamo; i patimo, a da ne razumemo zato. Naa jedina nada jeste: stati, gledati, razumeti i
osloboditi se, izvui se iz klopke seanja. Jer seanje hrani matu, a mata stvara elju i strah.
P: Zato ja uopte matam.
M: Svetlost svesnosti prolazi kroz film seanja i stvara slike u vaem mozgu. Zbog
manjkavosti, neosveenosti i nesreenog stanja vaeg mozga, ono to vi opaate je iskrivljeno
i obojeno oseanjima dopadanja i nedopadanja. Uinite vae miljenje smirenim, sreenim i
osloboenim od emocionalnog preterivanja, i videete ljude i stvari onakvim kakvi oni jesu,
sa jasnoom i dobronamernou, saoseajnou. Svedok roenja, ivota i smrti je jedan i isti.
On je svedok bola i ljubavi. Za neko vreme egzistencija u ogranienju i odvojenosti je
alosna, a mi je volimo. Mi je volimo i mrzimo u isto vreme. Mi se borimo, ubijamo,
unitavamo ivot i vlasnitvo, imovinu, a ipak smo neni, srdani i samoportvovani. Mi
odgajamo dete neno i stvaramo od njega siroe takoe. Na ivot je pun suprotnosti. Ipak mi
mu se priklanjamo, odani smo mu. Ova odanost je koren svega. Ipak, ona je potpuno povrna.
Mi se vezujemo za neto ili nekoga svom naom snagom, a sledeeg trenutka to
zaboravljamo; kao dete kad oblikuje blatne kolae i naputa ih laka srca. Ako ih dodirnete ono e vritati u ljutini, zabavite dete neim i ono e ih zaboraviti. Poto je na ivot sada, i
ljubav iz njega je sada. Mi volimo razliitosti, igru bola i zadovoljstva, mi smo fascinirani s
kontrastima. Jer nama su potrebne suprotnosti i njihova vidljiva odvojenost. Mi uivamo u
njima neko vreme i onda postajemo umorni i udimo za mirom i tiinom istog postojanja.
Kosmiko srce kuca neprestano. Ja sam svedok, a i srce takoe.
P: Ja mogu da vidim sliku, ali ko je slikar? Ko je odgovoran za ovo teko, strano, a ipak
divno iskustvo?
M: Slikar je u slici. Vi odvajate slikara od slike i tragate za njim. Ne odvajajte i ne
postavljajte lana, pogrena pitanja. Stvari su onakve kakve jesu i niko posebno nije
odgovoran. Ideja o linoj odgovornosti dolazi iz obmane drutva: "Neko mora da je to uradio,
neko je odgovoran". Drutvo, kakvo je danas sa svojim propisanim, okvirnim zakonima i
obiajima je zasnovano na ideji odvojene i odgovorne linosti, ali to nije jedini oblik koje
drutvo moe da ima. Mogu postojati drugi oblici, gde je oseaj odvojenosti slab i
odgovornost proirena.
P: Da li je individua sa slabim oseajem linosti blia samorealizaciji?
M: Uzmimo sluaj malog deteta. Oseaj "ja jesam" jo nije formiran, linost je u zametku.
Prepreka za samospoznaju je malo, ali snaga i jasnoa svesnosti, njena irina i dubina
nedostaju. Nizom godina svesnost e rasti, ali takoe i skrivena, potencijalna personalnost e
243
se pojaviti, zamraiti i oteati stanje. Upravo kao to je kvalitetnije drvo koje je tvre, i daje
topliji plamen, tako se iz jae linosti unitenjem i rastapanjem dobija svetlija, jasnija svetlost
svesti.
P: Da li vi imate problema?
M: Ja nemam problema, ve sam vam rekao. Postojati sa imenom i oblikom: ja to volim.
P: Da, ali vi volite sve!
M: U postojanju sve je sadrano. Moja sama priroda je da volim; ak i bolno je voljeno.
P: To ne ini bolno manje bolnim. Zato ne ostane u neogranienom?
M: To je instinkt istraivanja, ljubav nepoznatog, tajanstvenog, koja me je dovela u
postojanje. U prirodi je postojanja da vidi avanturu u stvaranju, kao to u samoj prirodi
stvorenog da trai mir u postojanju. Ova naizmeninost postojanja i stvaranja je neizbena; ali
moj dom je iznad.
P: Da li je va dom u Bogu?
M: Voleti i klanjati se Bogu - takoe je neznanje. Moj dom je iznad svih pojmova, ma koliko
bili uzvieni.
P: Ali Bog nije pojam. To je realnost iznad postojanja.
M: Moete koristiti bilo koju re koju volite. Ako o bilo emu moete misliti, ja sam iznad
toga.
P: Jednom kad ste upoznali svoj dom, zato ne ostanete u njemu? ta vas odvodi izvan njega?
M: Iz ljubavi prema celokupnoj egzistenciji ovek je roen i kad je roen, on je upleten u
sudbinu. Sudbina je neodvojiva od stvaranja. elja da budete posebni, odvojeni, dovodi vas u
osobnost sa svom njenom linom prolou i budunou. Pogledajte neke velike ljude, kakvi
su predivni ljudi oni bili! A ipak kako je nesrean i teak bio njihov ivot i ogranien u
svojim plodovima. Kako je personalnost oveka krajnje zavisna i kako je njen svet
nezainteresovan. A ipak ga mi volimo i titimo ga zbog njegovih mnogih beznaajnosti.
P: Rat se nastavlja i vlada haos i vi ste zamoljeni da brinete o prehrani u narodnoj kuhinji.
Vama je dato sve to je potrebno i samo je pitanje kada ete poeti sa radom. Da li ete to
odbiti?
M: Raditi ili ne raditi je jedno isto za mene. Ja mogu preuzeti brigu, ili ne moram. Moda bi
drugi bolje odgovarali za takve zadatke, moda su obdareni za njih vie nego ja, ili su
obueni, kao na primer profesionalni isporuioci hrane. Ali moj stav je drugaiji. Ja ne
gledam na smrt kao na nesreu, kao to se ne radujem previe roenju deteta. Dete ima
problema i nevolja koje ima da savlada. Smrt je osloboenje od toga. Vezanost za ivot moe
biti vezanost za patnju. Mi volimo ono to nam donosi bol. Takva je naa priroda. Za mene,
trenutak smrti e biti trenutak likovanja, ushienja, ne straha. Ja sam plakao kad sam se rodio,
a umreu smejui se.
P: Kakva je promena u svesnosti u trenutku smrti?
M: Kakvu promenu oekujete? Kada se film projekcije zavri, sve ostaje isto kao kad je
zapoelo. Stanje pre nego to ste bili roeni bie isto stanje posle smrti, ako se seate.
P: Ne seam se niega.
M: Zato to nikad niste pokuali. To je samo pitanje okretanja uma. To zahteva trening,
naravno.
P: Zato ne uzmete uea u drutvenom radu?
M: Ali ja i ne radim ita drugo sve vreme! Koji je to drutveni rad koji biste vi voleli da
radim? Krpe, sitniarenje, nije za mene. Moj stav je jasan: proizvesti da bi distribuirali,
nahraniti pre nego to jedete, dati pre nego to uzmete, misliti na druge pre nego to mislite na
sebe. Samo nesebino drutvo zasnovano na delanju, darivanju, moe biti stabilno i sreno.
To je jedino praktino reenje. Ako to ne elite - borite se.
P: Sve je to stvar guna. Gde tamas i raas prevladavaju, mora postojati rat. Gde sattva vlada,
tu e biti mir.
244
M: Uzmite to kako elite, sve to dolazi na isto. Drutvo je sagraeno na motivima. Stavite
dobru volju u temelj i neete imati potrebu da specijalizujete socijalne radnike.
P: Svet postaje bolji.
M: Svet bi morao neprestano da postaje bolji, ipak nije. Kakva nada postoji za budunost?
Naravno, bilo je i bie perioda harmonije i mira, kada je sattva u dominaciji, kada ona
preovladava, ali stvari bivaju unitene sa svojim sopstvenim savrenstvom. Savreno drutvo
je neminovno statino i otuda, ono stagnira i propada. Od vrhunca svi putevi vode nanie.
Drutva su kao ljudi - oni se raaju, razvijaju se do odreene take relativnog savrenstva i
onda propadaju i umiru.
P: Postoji li stanje apsolutnog savrenstva koje ne propada?
M: Sve to ima poetak mora imati i svoj kraj. U bezvremenom sve je savreno, ovde i sada.
P: Ali, da li emo blagovremeno dosei bezvremeno?
M: Blagovremeno emo se vratiti do poetne take. Vreme nas ne moe odvesti van vremena,
kao to nas prostor ne moe izvesti van prostora. Sve to dobijate sa ekanjem je samo
ekanje. Apsolutno savrenstvo je ovde i sada, nije u nekoj budunosti, blioj ili daljoj.
Tajna je u delovanju, ovde i sada. Va stav, ponaanje je ono to vas zaslepljuje prema
vama samima. Izostavite sve ono to mislite o sebi da ste i delujte kao da ste potpuno
savreni ma kakva ideja o savrenstvu mogla biti. Sve to vam treba je hrabrost.
P: Gde da pronaem takvu hrabrost?
M: U samom sebi, naravno. Zagledajte se unutra.
P: Vaa milost e pomoi?
M: Moja milost vam govori sada da gledate unutra. Sve to vam treba, imate. Koristite to.
Ponaajte se kako najbolje znate, radite ono to smatrate da je potrebno. Nemojte biti
uplaeni od greaka; uvek ih moete popraviti, samo je namera vana. Oblik koji stvari
uzimaju nije unutar vae moi, motivi vaih delovanja jesu.
P: Kako delovanja stvorena iz nesavrenosti mogu da vode ka savrenstvu?
M: Delovanje ne vodi ka savrenstvu; savrenstvo je izraeno u delovanju. Sve dok
prosuujete sebe pomou vaih izraavanja, dajete im punu panju; kada ostvarite vae
sopstveno postojanje, vae ponaanje e biti savreno spontano i prirodno.
P: Ako sam ja veno savren, zato sam onda roen uopte? Kakva je svrha ovog ivota?
M: To je isto kao pitati: ta poboljava zlato da bude ugraeno kao ukras? Ukras dobija boju i
lepotu zlata, zlato nije obogaeno. Slino, realnost izraena u delovanju ini delovanje
znaajnim, osmiljenim i lepim.
P: ta realnost moe da dobije kroz svoja izraavanja?
M: ta ona moe dobiti? Uopte nita. Ali je u prirodi ljubavi da se izrazi, da se afirmie, da
prevazie tekoe. Jednom kada shvatite da je svet ljubav u akciji, u delovanju, vi ete to
gledati sasvim drugaije. Ali, prvo se va stav prema patnji mora promeniti. Patnja je
prvenstveno poziv na panju koja je sama po sebi kretanje ljubavi. Vie nego srea, ljubav
eli da raste, da se proiri i produbi svesnost i postojanje. Sve to spreava postaje uzrok bola,
a ljubav ne izbegava bol. Sattva, energija koja deluje za pravednost i miran razvoj, ne sme biti
spreavana. Kada je pomraena, ona se okree protiv sebe same i postaje destruktivna. Kad
god je ljubav zadrana, i patnji dozvoljavamo da se iri, rat postaje neizbean. Naa
nezainteresovanost prema naim susedima, njihovoj patnji, donosi patnju do naih vrata.
245
M: Onaj to zna um kao nerealizovan i realizovan, ko zna neznanje i znanje kao stanje uma,
On je Realnost. Kada su vam dati dijamanti pomeani sa ljunkom, vi moete ili promaiti, ne
pronai dijamante, ili ih pronai. Vienje je ono to je vano. Bez moi da se vidi, gde je
sivoa ljunka i lepota dijamanta? Znano je samo oblik, a znanje je samo ime. Znalac je samo
stanje uma. Realno je iznad.
P: Svakako, objektivno znanje i ideje o stvarima i znanje Sopstva nisu jedna ista stvar. Jedno
treba mozak, drugo ne treba.
M: Moete aranirati rei i dati im znaenje u svrhu diskusije, ali injenica ostaje da je
mentalno znanje oblik neznanja. Najpreciznija mapa je ipak samo papir. Svo znanje je u
seanju; to je samo prepoznavanje, dok je Realnost iznad dualnosti znalca i znanog.
P: Onda, sa ime se Realnost prepoznaje?
M: Kako se obmanjujete! Vi primate za gotovo da je Realnost takoe spoznajna kroz
mentalno znanje, i onda ete uvesti i znalca realnosti iznad Realnosti! Morate razumeti da bi
uopte bila - Realnost ne treba da bude znana. Neznanje i znanje su u umu, ne u Realnom.
P: Ako ne postoji tako neto kao znanje Realnosti, istine, onda kako u je ja dosei?
M: Ne morate da doseete ono to je ve u vama. Samo vae spoznavanje ini da vi to
proputate. Odustanite od ideje da vi to niste nali i samo dopustite da to doe u centar
direktnog opaanja, ovde i sada, sa odstranjivanjem svega to je od uma.
P: Kada sve to moe da ode, ode, ta ostaje?
M: Praznina ostaje, duhovna svesnost, probuenost ostaje. To je kao pitati ta ostaje od sobe
kad se sav nametaj ukloni. Ono najkorisnije, soba, ostaje. I kad su ak i zidovi srueni,
prostor ostaje. Iznad prostora i vremena je ovde i sada Realnost, Istina.
P: Da li svedok ostaje?
M: Sve dok postoji mentalna svesnost, njen svedok je takoe tu. Ovo dvoje pojavljuje se i
nestaje zajedno.
P: Ako je svedok takoe prolazan, zato mu je data toliko velika vanost?
M: Samo da odagna aroliju znanoga, obmanu da je samo opaeno Realno, istinito.
P: Opaanje je primarno, svedok - sekundaran.
M: To je srce problema. Sve dok verujete da je samo spoljni svet realan, vi ostajete njegov
rob. Da biste postali slobodni, vaa panja mora biti usmerena na "ja jesam", na svedoka.
Naravno, znalac i znano nisu dvoje, ali da se rastera arolija znanog, znalac mora biti
izveden napred, u prvi plan. Nijedan nije primaran, glavni, oboje su refleksije, odrazi u
seanju neizvesnog iskustva, uvek novog i uvek sada, neprolaznog, breg nego to je um.
P: Gospodine, ja sam ponizni tragalac, lutam od gurua do gurua u traganju za ostvarenjem.
Moj um je bolestan, gori od elje, smrzava se od straha. Moji dani lete, prolaze, crveni od
bola, posiveli od dosade. Moje godine napreduju, troe se, moje zdravlje propada, truli, moja
je budunost mrana i zastraujua. U ovoj trci ivota iveu u patnji i umreti u beznau. Da
li postoji nada za mene? Ili sam doao suvie kasno?
M: Nita nije loe sa vama, ali ideje koje vi imate o sebi su potpuno pogrene. Niste to vi koji
eli, plai se i pati, to je linost stvorena na temelju vaeg tela sa okolnostima i uticajima. Vi
niste ta linost. Ovo mora biti jasno utvreno, utemeljeno u vaem umu i nikad izgubljeno.
Normalno, to zahteva duu sadhanu, godine samouzdravanja, odricanja i meditacije.
P: Zato je um slab i neodluan. Ja nemam niti snage niti upornosti za sadhanu. Moj sluaj je
beznadean.
M: Na neki nain va sluaj najvie ohrabruje, daje najvie nade. Postoji jedna alternativa
sadhane, to je poverenje, vera. Ako ne moete da imate poverenje, ubeenje dobijeno iz
neuspelog traganja, onda uzmite prednost iz mog otkria, koje sam ja tako spreman da
podelim sa vama. Ja mogu da vidim sa potpunom jasnoom da vi nikad niste, niti ete biti
odvojeni od Realnosti, da ste vi punina savrenstva ovde i sada i da vas nita ne moe liiti
vaeg naslea, od ega ste vi. Vi niste ni na koji nain razliiti od mene. Jedino to vi to ne
247
znate. Vi ne znate ta ste vi i otuda zamiljate sebe da ste ono to niste. Otuda elje i strah i
porazno beznae. I besmislena, beznaajna aktivnost da bi pobegli. Samo mi verujte i ivite
verujui mi. Ja vas neu obmanuti. Vi ste Svevinja Realnost iznad sveta i njegovog tvorca,
iznad mentalne svesnosti i njenog svedoka, iznad svih tvrdnji i negiranja. Zapamtite to,
mislite o tome, delujte na tome. Napustite svaki oseaj odvojenosti, vidite sebe u svemu i
delujte saglasno prema tome. Sa delovanjem blaenstvo e doi, a sa blaenstvom uverenje.
Konano, na kraju krajeva, vi sumnjate u sebe, jer ste u patnji. Srea, prirodnost, spontanost i
trajnost ne mogu biti zamiljeni. Ili je to tu, ili nije. Jednom kada ponete da doivljavate mir,
ljubav i sreu, koji ne trebaju spoljanje uzroke, sve vae sumnje e nestati. Samo se vrsto
uhvatite za ono to sam vam rekao i ivite sa tim.
P: Vi mi govorite da ivim sa seanjem?
M: U svakom sluaju vi ivite sa seanjem. Ja vas samo molim da zamenite stara seanja
ovim to sam vam rekao. Kako ste delovali po vaem starom seanju tako sad delujte po
ovom novom. Nemojte se plaiti. Posle izvesnog vremena sigurno, neminovno e biti sukoba
izmeu starog i novoga, ali ako se stavite odluno na stranu novoga, razdor e se uskoro
okonati, i vi ete ostvariti nenaporno, oputeno stanje postojanja svog Sopstva, Sebe, i
neete biti obmanuti eljama i strahovima roenim iz obmane.
P: Mnogi Gurui imaju naviku da daju svete simbole, predmete svoje milosti - njihove kape,
njihove police, tapove, zdelu za proenje hrane, ili odeu, te tako prenose ili potvruju
samorealizaciju svojih uenika. Ja ne mogu da vidim vrednost u takvim obiajima. To nije
samoostvarenje koje je preneseno, ve sujeta, samovanost. Od koje je zemaljske koristi
moglo biti tako neto reeno vrlo laskavo, a neistinito? S jedne strane vi me upozoravate na
mnoge samozvane Gurue, a s druge strane elite da vam verujem. Zato smatrate da ste
izuzetak?
M: Ja vas ne molim da verujete meni. Verujte mojim reima i zapamtite ih, Ja elim vau
sreu, ne moju. Ne verujte onima koji stvaraju odvojenost izmeu vas i vaeg istinskog bia,
postojanja, i nude sebe kao posrednika. Ja ne inim nita od toga. Ja ak i ne dajem neka
obeanja. Ja samo kaem; ako verujete mojim reima i proverite ih, vi ete za sebe otkriti
kako su one apsolutno istinite. Ako traite dokaz pre poduhvata, sadhane, ja samo mogu da
kaem: 'Ja sam dokaz'. Ja sam verovao reima moga Uitelja i drao ih u umu i doiveo da su
one bile istinite, da sam Ja bio, da Jesam, i da u biti Vena Realnost, koja sve grli i
prevazilazi sve. Poto vi kaete da nemate niti vremena niti energije za due praktikovanje, ja
vam nudim alternativu. Prihvatite moje rei na poverenje i ivite iznova, ponovo se rodite, ili
ivite i umrite u patnji.
P: To izgleda suvie dobro da bi bila istina.
M: Nemojte biti obmanuti jednostavnou saveta. Malo je onih koji imaju hrabrosti da veruju
jednostavnom i bezazlenom. Znati da ste zatvorenik, rob svoga uma, da ivite u zamiljenom
svetu vae sopstvene kreacije, je buenje mudrosti. Ne eleti nita od ovoga zatvora, biti
spreman da se to potpuno napusti, jeste ozbiljnost, iskrenost. Samo ovakva iskrenost,
predanost, roena iz stvarnog oaja, beznaa, e uiniti da mi verujete.
P: Da li sam ja patio dovoljno?
M: Patnja vas je uinila tupim, mlitavim, nesposobnim da vidite njenu ogromnost. Va prvi
zadatak jeste da vidite patnju u vama i oko vas; a va sledei zadatak jeste da teite intenzivno
ka osloboenju. Sam intenzitet tenje e vas voditi; ne treba vam drugi vodi.
P: Patnja me je uinila tupim, ak nezainteresovanim za sebe samoga.
M: Moda to nije patnja nego zadovoljstvo koje vas je uinilo tupim, neosetljivim.
P: Ma ta bio uzrok, ja sam tup. Nemam ni volje niti energije.
M: Oh, ne! Vi imate dovoljno energije za prvi korak. A svaki korak e stvoriti dovoljno
energije za sledei. Energija dolazi sa poverenjem, a poverenje dolazi sa iskustvom.
P: Da li je ispravno menjati Gurua?
248
neistinite pretpostavke: da neko treba da brine o drugom, da jedan moe proceniti drugoga i
da je napredak uenika, zadatak i odgovornost njegovog gurua. U realnosti, guruova uloga je
samo da podui i ohrabri, uenik je potpuno odgovoran za sebe.
P: Nama je reeno da je potpuna predanost guruu dovoljna, da e guru uraditi ostalo.
M: Naravno, kad postoji potpuna predanost, potpuno odricanje od svoje prolosti, sadanjosti
i budunosti, sa fizikom i duhovnom sigurnou i postojanou, novi ivot se raa, pun
ljubavi i lepote; tada guru nije vaan, jer je uenik slomio ljuturu, oklop samoodbrane.
Potpuna predanost je sama po sebi osloboenje.
P: Kada su i uenik i uitelj neadekvatni, nepotpuni, ta e se desiti?
M: U dugakom putovanju sve e biti dobro. Konano, realno Sopstvo obojice nije pod
uticajem komedije koju oni izvode neko vreme. Oni e se otrezniti, uozbiljiti i sazreti i
prikloniti se viem nivou meusobnog odnosa.
P: Ili se mogu razdvojiti.
M: Da, oni se mogu rastati. Na kraju krajeva, nijedan odnos nije vean. Dualnost je prolazno
stanje.
P: Da li je sluajno da sam vas ja susreo i da li je drugi sluaj da emo se mi rastati, a da se ne
sretnemo ponovo? Ili je moj susret sa vama deo nekog kosmikog modela delovanja, odlomak
u velikoj drami naih ivota?
M: Realnost je duboko osmiljena, a osmiljenost se povezuje sa realnou. Ako je na odnos
osmiljen vama i meni, on ne moe biti sluajan. Budunost utie na sadanjost isto toliko kao
i prolost.
P: Kako mogu da razluim ko je istinski svetac, a ko nije?
M: Ne moete ukoliko nemate jasno sagledavanje srca oveka. Pojavnosti su varljive
obmane. Vidite jasno, va um mora biti ist i nevezan. Dok ne spoznate dobro sebe, kako
moete znati drugog? A kad spoznate sebe - nema drugog, vi ste drugi! Ostavite druge na
miru za neko vreme i istraujte sebe. Postoji toliko mnogo stvari koje vi ne znate o sebi - ta
ste vi, ko ste vi, kako je dolo do vaeg roenja, ta radite sada i zato, kuda idete, kakav je
smisao i svrha vaeg ivota, vae smrti, vae budunosti... Imate li prolost, imate li
budunost? Kako je dolo do toga da ivite u patnji i meteu, gunguli, dok vae celokupno
bie stremi ka srei i miru? Ovo su znaajne stvari i moraju biti prvo razmatrane. Vi nemate
ni potrebe ni vremena za traenje ko je gnani, svetac, a ko nije.
P: Moram izabrati moga gurua ispravno.
M: Budite ispravan ovek i pravi guru e vas pronai sigurno.
P: Niste odgovorili na moje pitanje: kako pronai pravog gurua?
M: Ali ja sam odgovorio na vae pitanje. Nemojte traiti gurua, ak nemojte ni razmiljati o
nekom. Uinite va cilj vaim guruom. Konano, guru je samo sredstvo prema cilju, ne sam
cilj. On nije vaan, vano je ono to vi oekujete od njega. Dakle, ta vi oekujete od njega?
P: Njegovom milou ja u postati srean, moan i smiren.
M: Kakve ambicije! Kako moe osoba ograniena u prostoru i vremenu, puko telo-um,
guenje izmeu roenja i smrti, biti srena! Sami uslovi i stanja njenog razvijanja ine sreu
nemoguom. Mir, mo, srea, to nisu nikad personalna stanja, niko ne moe rei: "moj mir",
"moja mo", zato to "moj" sadri u sebi iskljuivost, koja je krhka, lomljiva i nesigurna.
P: Ja znam samo moje uslovljeno, ogranieno postojanje, ne postoji nita drugo.
M: Sigurno da to ne moete kazati. U dubokom snu vi niste uslovljeni. Kako spremno i rado
vi idete na spavanje, kako ste smireni, slobodni i radosni kad spavate!
P: Ja ne znam nita o tome.
M: Stavite to negativno. Kad spavate niste u bolu, niti ogranieni, niti uznemireni.
P: Vidim Vau poentu. Dok sam budan, ja znam da ja jesam, ali nisam srean; u snu ja jesam,
srean sam, ali ne znam to. Sve to mi je potrebno jeste da znam da sam slobodan i srean.
250
M: Tano tako. Dakle, idite unutra, u stanje koje moete uporediti sa stanjem budnog sna; u
kome ste svesni sebe, ali ne i sveta. U tom stanju vi ete znati, bez i najmanje trunke sumnje,
da ste u osnovi vaeg bia slobodni i sreni. Jedina nevolja jeste da ste se odali iskustvu, i
negujete vaa seanja. U realnosti postoji sasvim drugi kruni put: ono to je zapameno
nikad nije realno; realnost je sada.
P: Sve to ja shvatam verbalno, ali to nije postalo deo mene. To je ostalo kao slika u mom umu
da bi bila gledana. Nije li zadatak Gurua da d ivot slici.
M: Ponovo vam kaem, to je potpuno drugaiji kruni put. Slika je iva. Mrtav je um. Kako
um stvara rei i slike, tako je svaka odraz u umu. To prekriva realnost sa verbalizacijom, i
onda se ali. Vi kaete da je guru potreban da ini uda sa vama. Vi se igrate samo reima.
Guru i uenik su jedna ista stvar, kao svea i njen plamen. Ukoliko uenik nije ozbiljan, on se
ne moe nazvati uenikom. Ukoliko guru nije sav ljubav i davanje sebe, on se ne moe
nazvati guruom. Samo realnost stvara realnost, ne lano.
P: Mogu da vidim da sam ja laan. Ko e me stvoriti istinitim?
M: Same rei koje ste rekli e to uraditi. Reenica: "Ja mogu da vidim da sam laan,
neistinit", sadri sve to je potrebno za osloboenje. Razmiljaj o tome, idi u to duboko, idi u
koren toga; to e delovati. Mo je u rei, ne u personi.
P: Ja vas ne shvatam potpuno. S jedne strane vi kaete da je guru potreban; s druge, guru
moe samo dati savet, ali je napor moj. Molim vas, formuliite, recite jasno, moe li uenik
ostvariti Sopstvo bez Gurua, ili je pronalaenje istinskog gurua bitno?
M: Mnogo bitnije je pronai istinskog uenika. Verujte mi, istinski uenik je vrlo redak, jer
on odlazi iznad potreba za guruom, pronalazei svoje sopstveno Sopstvo. Nemojte gubiti
vreme u pokuavanju da protumaite da li savet koji ste dobili dolazi samo iz mentalnog
znanja, ili iz vaeg istinskog iskustva. Jednostavno ga sledite s punom verom, verno. ivot e
vam doneti drugog gurua, ako je drugi potreban. Ili se liite svakog spoljanjeg vostva i
prepustite se vaem sopstvenom svetlu. Vrlo je vano da shvatite da je ono to je vano uenje - a ne linost gurua. Vi ste dobili pismo koje vas je rasplakalo ili razveselilo. To nije
uradio potar koji vam je doneo pismo. Guru vam samo kae dobre vesti o vaem realnom
Sopstvu i pokazuje vam put nazad ka njemu. Na neki nain guru je njegov kurir, glasnik. Bie
puno glasnika, ali poruka je jedna: budi ono to jesi. Ili, to se moe postaviti drugaije: dok ne
spoznate sebe ne moete znati ko je va istinski guru. Kada ostvarite, uviate da su svi gurui
imali doprinos vaem probuenju. Vae ostvarenje je dokaz da je va guru bio realan, istinit.
Prema tome, uzmite ga onakvim kakav je, radite ono to vam on kae sa ozbiljnou i
revnou, i verujte vaem srcu da vas upozori ako bilo ta poe naopako. Ako se uvue
sumnja, nesigurnost, nemojte se boriti sa njom. Priklonite se onome to je sigurno, a napustite
sve ono to je nesigurno.
P: Ja imam gurua i volim ga veoma mnogo. Ali, da li je on moj pravi guru, ne znam.
M: Posmatrajte sebe. Ako vidite sebe kako se menjate, napredujete, to znai da ste pronali
pravog oveka. On moe biti lep ili ruan, prijatan ili neprijatan, koji vam laska ili vas grdi,
nita nije vano osim jednog presudnog faktora, unutranjeg napretka. Ako toga nema, dobro,
on moe biti va prijatelj, ali ne va guru.
P: Kada sretnem Evropljanina sa nekim obrazovanjem i razgovaram sa njim o guruu i
njegovim uenjima, njegova reakcija je: "ovek mora biti glup da poduava takve gluposti".
ta da mu kaem?
M: Ostavite ga njemu samom. Pokaite mu kako malo zna o sebi, kako ima apsurdno
stanovite o sebi prema svetoj istini. Njemu je reeno da je telo, da je roen, da e umreti, da
ima roditelje, obaveze, da naui da voli ono to drugi vole i da se plai onoga ega se drugi
plae. Potpuna kreatura, stvorenje naslea i drutva, on ivi po seanju i deluje po navikama.
Ne znajui sebe samog i svoje istinske interese, zanimanja, on sledi lane ciljeve i uvek je
frustriran, razoaran. njegov ivot i smrt besciljni su i bolni, i izgleda da ne postoji izlaz.
251
Onda mu recite da postoji izlaz u domenu njegovog lakog ostvarenja, ne zamena sa drugom
grupom ideja, ve osloboenje od svih ideja i obrazaca ponaanja, ablona ivljenja. Nemojte
mu rei o guruima i uenicima - ovaj nain miljenja nije za njega. Za njega je unutarnji put,
on je voen unutranjim nagonom i voen je unutranjom svetlou. Pozovite ga da se pobuni
i on e odgovoriti. Nemojte se truditi da ga impresionirate tim da je neko realizovan ovek, i
da ga moe prihvatiti kao gurua. Sve dok on ne veruje ni sebi samom, on ne moe verovati
nekom drugom. Poverenje e doi sa iskustvom.
P: Kako udno! A ja ne mogu zamisliti ivot bez gurua.
M: To je stvar temperamenta. Vi ste takoe u pravu. Za vas pevanje o slavljenju Boga je
dovoljno. Vama nije potrebna elja za ostvarenjem, niti je potrebno da se doda sadhana.
Boje ime je sva hrana koja vam je potrebna. Nastavite tako da ivite.
P: Ovo neprestano ponavljanje nekoliko rei, nije li to vrsta ludila?
M: To je ludilo, ali je oslobaajue, promiljeno ludilo. Svako ponavljanje je tamas, ali
ponavljanje imena Boga je sattva - tamas zbog svog visokog cilja i svrhe. Zbog prisustva
sattve, tamas e se raspasti i dobie oblik potpune nepristrasnosti, nevezanosti, odricanja,
odvojenosti, rezervisanosti, nepromenljivosti. Tamas postaje snaan temelj na kome moe da
se ostvari integrisani, celovit ivot.
P: Nepromenljivo - da li ono umire?
M: Promenljivo je ono to umire. Nepromenljivo niti ivi, niti umire; ono je veni svedok
ivota i smrti. Vi to ne moete nazvati mrtvim, jer je ono svesno, niti to moete nazvati ivim,
jer se ono ne menja. To je isto kao i va magnetofon. On snima i reprodukuje - sve sam od
sebe. Vi samo sluate. Slino, ja gledam sve to se dogaa, ukljuujui i moj razgovor sa
vama. To nisam ja koji govorim, rei se pojavljuju u mom umu i onda ih ujem da govore.
P: To nije sluaj sa svima.
M: Ko kae da nije? Ali vi insistirate da vi govorite, dok za mene postoji miljenje, postoji
govorenje, prianje.
P: Postoje dva sluaja o kojima treba voditi rauna. Ili da sam naao Gurua, ili da nisam. U
svakom sluaju ta je ispravno da uradim?
M: Vi niste nikad bez gurua, jer je on veno prisutan u vaem srcu. Ponekad on ispoljava sebe
i dolazi vam kao jedan uzdiui, inspiriui i preureujui faktor u vaem ivotu, kao majka,
ena, uitelj, ili on ostaje kao jedan unutarnji nagon, tenja prema ispravnosti i savrenstvu.
Sve to treba da radite jeste da ga sluate i radite ono to vam kae. Ono to on eli da vi
radite je jednostavno, uite samosvesnost, samokontrolu, predanost. To moe izgledati
naporno, ali to je lako ako ste ozbiljni. A potpuno nemogue ako niste. Ozbiljnost je oboje: i
neophodna i dovoljna. Sve se potinjava ozbiljnosti.
P: ta ini nekoga ozbiljnim?
M: Saoseanje je temelj ozbiljnosti. Saoseanje prema sebi i ostalima, roeno iz patnje, vae
sopstvene i drugih.
P: Moram li da patim da bih bio ozbiljan?
M: Ne morate ako ste osetljivi i reagujete na patnje drugih, kao to je Buda oseao. Ali, ako
ste neosetljivi i bez saaljenja, saoseanja, vaa sopstvena patnja e vas naterati da postavite
sebi neizbena pitanja.
P: Ja sam primetio da patim, ali ne dovoljno. ivot je neprijatan, ali podnoljiv. Moja mala
zadovoljstva nadoknauju moje male patnje i u celini ja se oseam bolje nego veina ljudi
koje poznajem. Znam da je moje stanje nesigurno, da me nesrea moe presresti svakog
trenutka. Moram li ekati na krize da me izvedu na put ka Istini?
M: U trenutku kada ste videli kako je vae stanje krhko, vi ste ve budni, oprezni. Sada
ostanite budni, istraujte, ispitujte, budite paljivi, otkrijte vae greke uma i tela i napustite
ih.
P: Odakle treba da crpim energiju? Ja sam kao paralizovan ovek u zapaljenoj kui.
252
M: ak i paralizovani ljudi ponekad u trenucima opasnosti osete svoje noge! Ali vi niste
paralizovani, vi samo to tako zamiljate. Uinite prvi korak i biete na vaem putu.
P: Ja oseam da je moja vezanost za telo tako jaka da ja jednostavno ne mogu da napustim
ideju da sam telo. Ona e biti neprestano vezana za mene sve dok telo traje. Postoje ljudi koji
smatraju da realizacija nije mogua sve dok su ivi i ja se oseam naklonjen toj ideji i slaem
se sa njima.
M: Pre nego to se sloite ili ne sloite, zato ne istraite samu ideju o telu? Da li se um
pojavljuje u telu ili telo u umu? Sigurno da mora postojati um da shvati, da potvrdi ideju "Ja
sam telo". Telo bez uma ne moe biti "moje telo". "Moje telo" je odsutno kada je um u
privremenom odsustvu, nesvestan. Ono je takoe odsutno kada je um duboko angaovan u
mislima i oseanjima. Jednom kada shvatite da telo zavisi od uma, a um od mentalne
svesnosti, a svesnost od probuenosti, duhovne svesnosti, a ne suprotno, odgovoreno je na
vae pitanje o ekanju na samoostvarenje dok ne umrete. Nije neophodno da budete prvo
osloboeni od ideje "ja sam telo" da biste spoznali Sopstvo. To je potpuno drugaiji put - vi
prianjate uz lano jer ne znate istinito. Ozbiljnost, ne savrenstvo, je preduslov za
samoostvarenje. Vrednosti i moi dolaze sa ostvarenjem, ne pre.
ivljenje na vrhuncu njegovog smisla i intenziteta, jer sam ja jedno sa ivotom u njegovoj
totalnosti, sveukupnosti i punoi, snazi, osmiljenosti, znaajnosti, skladu, harmoniji; ta vie
elite?
P: Naravno, nita vie nije potrebno. Ali vi govorite o znanom.
M: O neznanom samo tiina govori. Um moe govoriti samo o onom to on zna. Ako
marljivo istraujete znano, ono se rastapa i samo neznano ostaje. Ali sa prvim treptajem
imaginacije i interesovanja nepoznato je zaklonjeno, zamraeno, i znano dolazi u prvi plan.
Znano, promenljivo, je ono sa kojim vi ivite, nepromenljivo nije od nikakve koristi vama.
Ono je jedino tu kada ste zasieni sa promenljivim i teite ka nepromenljivom, kada ste
spremni da se okrenete, odvratite i da stupite u ono to moe biti opisano, kad se gleda sa
nivoa uma, kao praznina i tama. Jer um tei za sadrajem i razliitou, dok je stvarnost za um
bez sadraja i nepromenljiva.
P: To meni izgleda kao smrt.
M: To i jeste. Ali takoe ona je sveproimajua, svemona, intenzivna, duboka, iznad
poimanja rei. Nijedan obian, nespreman um ne bi mogao biti s njom, a da ne bude slomljen;
zbog toga je neophodna sadhana. istota tela i jasnoa uma, nenasilje i nesebinost u ivotu
su bitni za preivljavanje jednog inteligentnog i duhovnog entiteta (subjekta).
P: Ima li entiteta (subjekta) u stvarnosti?
M: Identitet je Stvarnost. Stvarnost (da)je identitet. Stvarnost nije bezoblina masa, haos bez
rei. Ona je mona, svesna, probuena blaena; uporeena sa vaim ivotom je kao sunce
prema svei.
P: Uz pomo Boje Milosti i vaeg Gurua vi ste izgubili sve elje i strah i ostvarili ste
nepromenljivo stanje. Moje je pitanje jednostavno - kako znate da je vae stanje
nepromenljivo?
M: Jedino promenljivo moe biti u seanju i o njemu se moe govoriti. Nepromenljivo jedino
moe biti ostvareno u tiini. Jednom ostvareno, ono e duboko uticati na promenljivo, a ono
samo e ostati nepromenjeno, nedodirnuto.
P: Kako vi znate da ste svedok?
M: Ja ne znam, ja jesam. Ja jesam, a da bih bio, sve mora biti osvedoeno.
P: Postojanje moe takoe biti prihvaeno po uvenju.
M: Konano ipak dolazite do potrebe direktnog svedoenja. Svedoenje, ako nije personalno
i aktuelno, stvarno, mora biti konano mogue i izvodljivo. Direktno iskustvo je konaan dokaz.
P: Iskustvo moe biti pogreno i obmanjujue.
M: Sasvim tako, ali ne i injenica o postojanju samog iskustva kao takvog. Ma kakvo bilo
iskustvo, istinito ili lano, injenica da se iskustvo desilo ne moe se poricati. Ono je samo
sebi dokaz. Posmatrajte sebe paljivo i videete da ma kakav bio sadraj mentalne svesnosti,
njegovo svedoenje nee zavisiti od sadraja svesnosti. Duhovna svesnost, probuenost je
sama po sebi Sopstvo, i ne menja se sa dogaanjima. Dogaaj moe biti prijatan ili neprijatan,
nevaan ili vaan, probuenost, duhovna svesnost, ostaje ista. Uoite jedinstvenu prirodu
iste probuenosti, njen prirodni identitet bez i najmanjeg traga misli o sebi, idite u koren
toga i uskoro ete spoznati da je probuenost vaa istinska priroda i da nita ne moete zvati
svojim sopstvenim od svega onoga ega moete biti svesni.
P: Da li su mentalna svesnost (um) i njen sadraj jedno isto?
M: Mentalna svesnost (um) je kao oblak na nebu, a vodene kapi su sadraj. Oblaku je
potrebno sunce da bi bio vidljiv, a umu je potrebna budna svest.
P: Da li je probuenost oblik mentalne svesnosti (uma)?
M: Kada se sadraj vidi bez svianja i nesvianja, takva svesnost je probuenost. Ali jo
postoji razlika izmeu probuenosti koja je reflektovana u umu, i iste probuenosti iznad
mentalne svesnosti. Reflektovana probuenost, oseaj: "ja sam probuen" je svedok, dok je
254
ista probuenost sutina, bit realnosti. Refleksija Sunca u kapi vode je refleksija Sunca, bez
sumnje, ali nije Sunce samo po sebi. Izmeu probuenosti reflektovane u mentalnoj svesnosti
kao svedoka, i iste probuenosti, postoji praznina koju um ne moe da proe.
P: Da li to zavisi od naina gledanja na to? Um kae da postoji razlika. Srce kae da ne
postoji.
M: Naravno da nema razlike. Realno vidi realno u nerealnom. Um je onaj koji stvara nerealno
i um je taj koji vidi lano u lanom.
P: Ja razumem da iskustvo realnog sledi vienje lanog kao lanog.
M: Ne postoji takvo neto kao iskustvo realnog. Realno je iznad iskutva. Svo iskustvo je u
umu. Vi znate realno kad postanete realno.
P: Ako je realno iznad rei i uma, zato mi toliko govorimo o njemu?
M: Zbog radosti od toga, naravno! ak i sam razgovor o njemu je srea.
P: Ja ujem kad vi govorite o nepromenljivom i blaenom. ta je u vaem umu kad koristite
te rei?
M: Nema nita u mom umu. Kako vi ujete rei, tako ih i ja ujem. Mo koja ini da se sve
desi, ini da se i one takoe dese.
P: Ali vi govorite, a ne ja.
M: To se tako vama ini. Kako ja to vidim, dva tela - uma razmenjuju simboline zvuke. U
realnosti se nita ne deava.
P: Molim Vas, sasluajte me, gospodine. Ja sam doao do vas jer sam u nevolji. Ja sam
siromana, jadna dua, izgubljena u svetu koga ne razumem. Uplaen sam od Majke Prirode,
koja eli od mene da odrastem, rodim se i umrem. Kada pitam za znaenje, smisao i svrhu
svega ovoga, ona ne odgovara. Doao sam do vas jer mi je reeno da ste vi dobri i mudri. Vi
govorite o promenljivom kao lanom i prolaznom i to ja onda mogu razumeti. Ali kada
govorite o nepromenljivom, nepokretnom, oseam se izgubljenim. "Ne ovo, ne ono, iznad
znanja, nekorisno" - zato o tome uopte i govoriti? Da li to postoji, ili je to samo koncept,
verbalna suprotnost promenljivom?
M: Ono jeste, to jedino postoji. Ali u vaem sadanjem stanju svesti ono, nepromenljivo je
beskorisno za vas. Upravo onako kao to je aa vode pored vaeg kreveta, a vi sanjate da
umirete od ei u pustinji. Ja pokuavam da vas probudim, ma ta vi sanjali.
P: Molim vas, nemojte mi rei da sanjam i da u se uskoro probuditi. Ja svakako elim da to
bude. Ali ja sam budan i u bolu. Vi govorite o stanju bez bola, ali dodajete da to ne mogu
imati u mom sadanjem stanju. Oseam se izgubljeno.
M: Nemojte se oseati izgubljeno. Ja samo kaem da morate napustiti vau vezanost za
promenljivo i bolno da biste pronali nepromenljivo i blaenstvo. Vi ste zaokupljeni i
zabrinuti vaom sopstvenom sreom, a ja vam kaem da tako neto, takva pojava ne postoji.
Srea nikad nije vaa sopstvena, ona je tamo gde "ja" ne postoji. Ja ne kaem da je ona izvan
vaeg dosega; morate je ostvariti samo izvan sebe samog, i tada ete je pronai.
P: Ako moram da idem izvan sebe samog, zato ste mi naveli ideju "ja jesam"?
M: Umu je potreban centar da krui oko njega. Krug moe da se poveava i sa svakim
poveanjem bie promena u oseaju "ja jesam". ovek koji ima kontrolu nad sobom, svoj je
gospodar, jogi, obrtae se po spirali, ali e centar ipak ostati, ma koliko spirala bila prostrana.
Dan e doi kada e se videti da je ceo poduhvat laan i bie naputen. Centralne take vie
nee biti i univerzum e postati centar.
P: Da, moda. Ali ta da radim sada?
M: Marljivo posmatrajte sve promene u vaem ivotu, ispitujte temeljno vae motive iza
vaih delovanja, i vi ete uskoro probiti mehur u kome ste zatvoreni. Piletu je potrebna ljuska
jajeta da bi odraslo, ali kada dan doe ljuska mora biti probijena. Ako se to ne desi, bie
patnje i smrti.
P: Da li hoete da kaete da sam ja, ako se ne posvetim jogi, osuen na propast?
255
M: Postoji guru koji e doi da vas spasi. U meuvremenu budite zadovoljni sa posmatranjem
toka vaeg ivota; ako je vae gledanje duboko i neprestano, stabilno, uvek okrenuto ka
izvoru, to e vas postepeno pomerati uz maticu toka vaeg ivota, dok iznenada to ne postane
izvor. Dopustite vaoj budnosti, duhovnoj svesnosti, da radi, da deluje, a ne vaem umu. Um
nije pravi instrument za ovaj zadatak. Bezvremeno, veno, moe biti dosegnuto samo sa
venim. Vae telo i va um - oboje su potinjeni vremenu; samo je duhovna svesnost,
probuenost, vena; a takoe i u sadanjosti, venom sada. U probuenosti vi se suoavate sa
injenicama, a realnost je sainjena od injenica.
P: Vi se pouzdajete potpuno u moju duhovnu svesnost da e me prevesti preko, a ne na gurua
i Boga.
M: Bog daje telo i um, a guru pokazuje put kako da ih koristimo. Ali povratak izvoru je va
sopstveni zadatak.
P: Bog me je stvorio, on e me uvati.
M: Postoje bezbrojni Bogovi, svaki u svom sopstvenom univerzumu. Oni stvaraju i
preobraavaju veno. Da li ete ekati na njih da vas spasu? Ono to je vama potrebno za vae
spasenje je ve unutar vaeg dosega. Koristite to, istraujte ono to znate do njegovog samog
kraja i vi ete dosegnuti nepoznate nivoe vaeg bia. Idite dalje i neoekivano e eksplodirati
u vama i razbie sve.
P: Da li to znai smrt?
M: To znai ivot - konano.
je sve. Vi ne treba da postanete ono to ve jeste u svakom pogledu. Postoji identitet koji ste
vi, i postoji individua koja mu je nadreena. Sve to vi znate je vaa individualnost, a svoj
izvorni identitet, koji nije individua, vi ne znate, jer vi nikad niste sumnjali, nikad niste
zapitali sebe presudno pitanje - "Ko sam ja?". Identitet je svedok individue, osobe, a sadhana
se sastoji u zaokretu naglaavanja od povrne i prolazne individue ka nepromenljivom,
postojanom i uvek prisutnom svedoku.
P: Kako to da me pitanje "Ko sam ja?" vrlo malo privlai? Vie volim da provodim vreme u
slatkom, divnom, drutvu svetaca.
M: Boravak u vaem sopstvenom biu je takoe sveto drutvo. Ako nemate problem patnje i
osloboenja od patnje, neete nai energiju i istrajnost potrebne za samoispitivanje. Vi ne
moete stvoriti krize. To mora biti istinito, pravo.
P: Kako se prave krize dogaaju?
M: To se deava svakog trenutka, ali vi niste dovoljno budni. Senka na licu vaeg suseda,
ogromna i sveprisutna patnja egzistencije je stalni faktor u vaem ivotu, ali vi odbijate da
obratite panju. Vi volite i vidite da drugi pate, ali ne reagujete.
P: Ono to kaete je istina, ali ta ja mogu da uradim u vezi toga?! Zaista je takva situacija.
Moja neaktivnost, beznadenost i tupost su deo toga.
M: Sasvim dovoljno. Posmatrajte sebe neprestano, uporno - to je dovoljno. Vrata koja vas
zarobljavaju, takoe su vrata koja vas izvode na slobodu. Vrata su: "Ja jesam". Ostanite na
tome dok se ona ne otvore. U stvari, ona su otvorena, samo to vi niste na njima. Vi ekate na
nekim nepostojeim, naslikanim vratima koja se nee nikad otvoriti.
P: Mnogi od nas su uzimali droge neko vreme, i do izvesnog stepena. Ljudi su nam rekli da je
svrha uzimanja droge prodiranje u vie nivoe svesnosti. Drugi su nam savetovali da
upranjavamo obilan seks sa odreenim ciljem. Kakvo je vae miljenje u vezi ovoga?
M: Svakako da droga, koja moe da utie na va mozak moe takoe da utie na va um i da
vam donese sva obeana udna iskustva. Ali ta su sve droge u poreenju sa drogiranjem koje
vam je donelo najneobinije iskustvo da ste bili roeni i da ivite u patnji i strahu u potrazi za
sreom, koja ne dolazi ili kratko traje. Vi treba da istraujete prirodu ove droge i da pronaete
protivotrov.
Roenje, ivot, smrt - oni su jedno. Pronaite ta ih je prouzrokovalo. Pre nego to ste
bili roeni vi ste bili drogirani. Kakva je to vrsta droge bila? Moete sebe izleiti od svih
bolesti, ali ako ste jo pod uticajem prvobitne droge, od koje su koristi povrna leenja?
P: Nije li karma uzrok preporaanja?
M: Moete promeniti ime, ali injenice ostaju. Kakva je droga koju vi nazivate karma ili
sudbina? Ona deluje tako da vi mislite o sebi da ste ono to niste. ta je to i moete li biti
osloboeni toga? Pre nego to krenete dalje vi morate prihvatiti konano kao radnu terapiju ili
teoriju da vi niste ono to vama izgleda da jeste, da ste pod uticajem droge. Onda ete samo
morati da imate elju i strpljenje da istraujete simptome i tragate za njihovim zajednikim
uzrocima. Sve to vam guru moe rei jeste: "Moj dragi gospodine, vi ste sasvim pogreili o
sebi. Vi niste osoba za koju mislite o sebi". Ne verujte nikome, ak ni sami sebi. Tragajte,
pronaite, otklonite i odbacite svaku pretpostavku, sve dok ne doprete do ive vode i stene
istine. Sve dok se niste oslobodili od droge, sve vae religije i nauke i molitve i joge nemaju
za vas nikakve koristi, jer su zasnovane na pogreki, one to samo ojaavaju. Ali ako ostanete
pri ideji da niste telo niti um, pa ak ni njihov svedok, ve sasvim iznad, va um e se
razvijati u jasnoi, vae elje u istoti, vae delovanje u milosru, saoseanju i to unutarnje
proienje e vas odvesti u drugi svet, u svet istine i neustraive, nepokolebljive ljubavi.
Odolevajte vaim starim navikama oseanja i miljenja, borite se protiv njih, nastavite uporno
da govorite sebi: "Ne, ne to, to ne moe biti tako; ja nisam kao ovo, ja to ne trebam, ja ne
elim to", i dan e sigurno doi kad e se cela struktura greaka sruiti i temelj e biti
slobodan za novi ivot. Konano, vi morate zapamtiti da su sve vae preokupacije sa sobom
257
samo u toku budnih asova i delimino u vaim snovima; u toku dubokog sna sve je stavljeno
na stranu, ostavljeno i zaboravljeno. To pokazuje kako je malo vaan va budni ivot, ak i
vama, dok samo leite i zatvorite oi on moe da se zavri. Svaki put kada zaspite vi inite to
bez i najmanje sigurnosti da ete se probuditi, a ipak preuzimate rizik?!
P: Kada vi spavate, da li ste svesni ili nesvesni?
M: Ja ostajem svestan, ali nesvestan da sam posebna osoba.
P: Moete li nam dati ukus iskustva samoostvarenja?
M: Uzmite sve od toga! To je ovde da se okusi. Ali vi ne probate, ne pitate. ak i kad pitate,
vi ne uzimate. Pronaite ta vas spreava da uzmete.
P: Ja znam ta spreava - moj ego.
M: Onda, pozabavite se svojim egom - mene ostavite. Sve dok ste vi zarobljeni svojim
umom, moje stanje je vama nedostupno.
P: Nalazim da ne bih imao ta vie da vas pitam.
M: Kad ste stvarno u ratu sa vaim egom, vi biste trebali da postavite mnogo vie pitanja.
Nemate vie pitanja jer niste zaista iskreno zainteresovani. Sada ivite sa naelom
zadovoljstvo - bol, odnosno sa egom. Vi se slaete sa egom, ne borite se sa njim. Vi ak i
niste svesni kako ste potpuno pod vlau personalnog razmatranja. ovek bi trebao uvek da
bude u revoltu, pobuni protiv samog sebe, jer ego, kao krivo ogledalo, smanjuje i iskrivljuje.
On je najgori od svih tirana, on potpuno upravlja vama.
P: Kada ne postoji "ja", ko je slobodan?
M: Svet je slobodan od ogromne neprilike. Za dobrobit.
P: Dobrobit za koga?
M: Dobrobit za sve. To je kao ue razapeto preko ulice, ono ometa saobraaj. Smatrajte da je
ono tu kao ist identitet. Koristi nam tu samo kad nam zatreba u svojoj nameri. Sloboda od
ega je plod samoistraivanja.
P: Ranije sam bio jako nezadovoljan sobom. Sada sam sreo moga Gurua i sad sam smiren,
posle potpune predaje njemu.
M: Ako gledate va svakodnevni ivot videete da se vi uopte niste predali. Vi ste samo
dodali re "predanost" vaem reniku i stavili vaeg Gurua u poloaj klina da o njega obesite
vae probleme. Stvarna predanost znai ne raditi nita sem ako nije podstaknuto od gurua.
Zato vi stanite po strani takorei, i pustite vaeg Gurua da ivi svoj ivot. Vi samo gledajte i
udite se kako on lako reava probleme koji vama izgledaju nereivi.
P: Ja sedim ovde i vidim sobu, ljude. Vidim vas takoe. Kako to sve izgleda iz vaeg ugla?
ta vi vidite?
M: Nita. Ja gledam, ali ono to vidim ne prekrivam prosuivanjem, predubeenjima. Ja ne
opisujem niti vrednujem. Ja gledam, ja vas vidim ali ne zamiljam neki stav. Nikakvo
miljenje ne zamrauje moje vienje. A kad skrenem pogled moj um ne dozvoljava seanju da
se zadrava; on je odjednom slobodan i sve za sledei utisak.
P: Kako sam ja ovde, gledam vas, ne mogu da odredim dogaaj u prostoru i vremenu. Postoji
neto veno i univerzalno u vezi prenoenja mudrosti koje postoji. Deset hiljada godina ranije
ili kasnije, ne ine razliku - dogaaj sam po sebi je bezimen, vean.
M: ovek se ne menja mnogo godinama, ljudski problemi ostaju isti i pozivaju za iste
odgovore. Postojanje vae svesnosti, onoga to vi nazivate prenosom mudrosti, pokazuje da
mudrost ipak nije bila prenesena. Kad je imate, niste je svesni. Ono ega ste svesni niti ste vi,
niti je to vae. Vaa je mo opaanja, ne ono to opaate. Pogreno je smatrati da je mentalna
svesnost celina oveka. ovek je sainjen od nesvesnog, mentalne svesnosti i nadsvesti, ali vi
niste ovek. Vae je filmsko platno, svetlost kao i mo vienja, ali slika niste vi.
P: Moram li da tragam za guruom, ili u ostati sa onim koga sam naao?
M: Samo pitanje pokazuje da jo niste pronali nekog. Sve dok niste prosvetljeni vi ete se
kretati od gurua do gurua, ali kad pronaete sebe, traganje e prestati. Guru je putokaz. Kada
258
ste u pokretu, prolazite tako mnogo putokaza. Kada dostignete vae odredite, on je poslednji
koji zavreuje panju. U realnosti sve zavreuje panju u njegovo sopstveno vreme i ne vredi
posle toga.
P: Vi izgleda ne pridajete vanost guruu?! On je samo jedan dogaaj izmeu ostalih!
M: Svi dogaaji doprinose, ali nijedan nije presudan. On je samo dogaaj izmeu ostalih. Na
putu svaki vam korak pomae da dostignete vae odredite; i svaki je toliko bitan kao i drugi,
jer svaki korak mora biti uinjen, vi ga ne moete preskoiti. Ako odbijete da ga uinite, vi ste
zastali, vi ste se zaglibili!
P: Svako peva u slavu Gurua, dok ga vi uporeujete sa putokazom. Da li nam je potreban
guru?
M: Da li su nam potrebni putokazi? Da i ne. Da, ako smo nesigurni, ne ako znamo na put.
Jednom kada smo sigurni u sebe, Guru vie nije potreban, osim u tehnikom smislu. Va um
je instrument, te biste konano trebali da znate kako da ga koristite. Kako ste nauili da
koristite vae telo, tako biste trebali da znate kako da koristite va um.
P: ta ja dobijam uenjem da koristim moj um?
M: Dobijate slobodu od elja i straha, koji su potpuno tu zbog pogrenog korienja uma.
Smo mentalno znanje nije dovoljno. Znanje je sluajno, nebitno, Nepoznato je dom
Stvarnog, Istinitog. ivot u mentalnom znanju je ropstvo, iveti u nepoznatom je osloboenje.
P: Ja sam razumeo da je sva duhovna praksa namenjena odstranjivanju personalnosti. Takva
praksa zahteva vrstu odluku i upornu primenu. Gde pronai celovitost, potenje i energiju za
takav rad?!
M: To ete nai u druenju sa mudrima.
P: Kako da znam ko je mudar, a ko je samo pametan?
M: Ako su vai motivi isti, ako tragate za istinom i niim drugim, vi ete pronai prave
ljude. Njih je lako nai, ono to je teko je verovati im i dobiti punu korist iz njihovih saveta o
vostva.
P: Da li je budno stanje vanije za duhovnu praksu od spavanja, sna?
M: U celini mi pridajemo suvie mnogo vanosti budnom stanju. Bez spavanja bi budno
stanje bilo nemogue; bez sna, spavanja, ovek poludi ili umire; zato pridavati toliko mnogo
vanosti budnoj svesnosti, koja je oigledno zavisna od nesvesnog?! Ne samo svesno, ve i
nesvesno isto tako treba da bude razmatrano sa velikom panjom u naoj duhovnoj praksi.
P: Kako da ovek pazi na nesvesno, kako da prisustvuje u njemu?
M: Postavite "ja jesam" u fokus svesnosti, seajte se da vi jeste, posmatrajte sebe neprestano i
nesvesno e potei u svesno bez nekog velikog napora s vae strane, uticae na svesno.
Pogrene elje i strahovi, lane ideje, drutvena sputavanja su blokade, prepreke koje
spreavaju njegovu slobodnu meuigru, povezanost sa svesnim. Jednom osloboeni da se
meaju - nesvesno i svesno - dvoje postaju jedno i jedno postaje sve. Individua se stapa sa
svedokom, svedok sa svesnou duhovnom, duhovna svesnost-probuenost se uliva u isto
postojanje, a ipak individualni identitet nije izgubljen, samo su njegova ogranienja
izgubljena. Ona je preobraena, i postaje realno, istinito Sopstvo, Sadguru, veni prijatelj i
vodi. Vi ne moete do toga doi ritualom, oboavanjem. Nijedna spoljna aktivnost ne moe
dospeti do unutarnjeg Sopstva, oboavanje i molitve ostaju samo na povrini; da se ide dublje
bitna je meditacija, neophodna je tenja da se ide iznad stanja dubokog sna, spavanja i budnog
stanja. U poetku pokuaji su povremeni, dobrovoljni, zatim se oni ponavljaju ee, postaju
stalni, redovni, zatim neprekidni i intenzivni, duboki, dok sve prepreke nisu pobeene.
P: Prepreke od ega?
M: Od samozaborava.
P: Ako oboavanja i molitve nisu efikasne, zato vi svakodnevno vrite oboavanje vaeg
Gurua sa pesmama i muzikom?!
M: Oni koji to ele, rade to, ne vidim svrhe da interveniem.
259
P: Unutra i spolja. U toku dana - unutra; nou - spolja. Mentalna svesnost nije sve. Tako
mnogo stvari se deavaju izvan njenog dosega. Rei da ne postoji ono ega nisam svestan,
sasvim je pogreno.
M: To to kaete je logino, ali stvarno vi znate samo ono to je u vaoj svesnosti. Ono to
tvrdite da postoji izvan svesnog iskustva, to je tek pretpostavka.
P: To moe biti pretpostavka, ali je realnije nego ulno opaanje.
M: Budite paljivi. U momentu kada ponete da govorite, vi stvarate verbalni univerzum,
univerzum rei, ideja, koncepata, apstrakcija, isprepletenosti i meuzavisnosti, najudesnije
stvorenih, podravanih i razjanjenih, izloenih meusobno, a ipak sve bez sutine ili
supstance, izvornosti, samo kreacija uma. Rei stvaraju rei, realnost je tiina, mir.
P: Kada vi govorite ja vas ujem. Nije li to injenica?
M: Da, vi ujete - to je injenica. Ono to ujete - nije! injenica moe biti doivljena,
iskuana, i u tom smislu zvuk rei i mentalnih talasa, koji se proizvode, doivljavaju se. Nema
druge realnosti iznad toga. Njeno znaenje je esto konvencionalno, da bude zapameno;
jezik moe biti lako zaboravljen ako se ne koristi.
P: Ako rei nemaju realnosti u sebi, zato uopte govoriti?
M: One slue svojoj ogranienoj svrsi meuljudskoj komunikaciji. Rei ne saoptavaju
injenice, one ih signaliziraju. Jednom kad ste iznad linosti, vama nisu potrebne rei!!!
P: ta me moe odvesti iznad persone? Kako otii iznad mentalne svesnosti?
M: Rei i pitanja dolaze iz uma i tu vas vezuju, dre. Da biste otili iznad uma, morate biti
tihi, smireni i u tiini. Mir i tiina, tiina i mir - to je put iznad uma. Prestanite da postavljate
pitanja.
P: Jednom kada prestanem da postavljam pitanja, ta u da radim?
M: ta moete da radite nego da ekate i posmatrate.
P: ta da ekam?
M: Da se centar vaeg bia pojavi u svesnosti. Tri stanja dubok san bez snova, sanjanje i
budno stanje (java), sva su u mentalnoj svesnosti, manifestovani; ono to vi zovete nesvesno,
nepoznato, e biti takoe manifestovano - u svoje vreme; iznad mentalne svesnosti (uma) u
celini lei nemanifestovano. A iznad svega, i proimajui sve je srce postojanja koje kuca
neprekidno - manifestovano - nemanifestovano; manifestovano - nemanifestovano - sagunanirguna.
P: Na verbalnom nivou to zvui sasvim dobro. Ja mogu da vizualizujem sebe kao seme ili
izvor postojanja, taku, iskru u svesnosti, sa mojim oseajem "ja jesam" kako se pojavljujem i
nestajem naizmenino. Ali ta da radim da ostvarim to, da odem iznad u nepromenljivo, u
Stvarnost bez rei?
M: Ne moete uraditi nita. Ono to je vreme donelo, ono e i odneti.
P: emu onda sva ova podsticanja da se veba joga i traga za realnou? Oni ine da se
oseam odgovoran i osposobljen, dok je u stvari vreme ono koje ini sve.
M: Ovo je kraj joge - ostvariti nezavisnost. Sve to se desi, deava se u umu, i za um, ne za
izvor "ja jesam". Jednom kada spoznate da se sve deava samo po sebi, nazovite to sudbinom
- ili Voljom Bojom - ili samo sluajnost - vi ostajete samo kao svedok, razumevajui i
uivajui, ali neuznemireni.
P: Ako prestanem da verujem reima, kakvo e biti moje stanje?
M: Postoji vreme za verovanje i za neverovanje. Neka vreme ini svoj posao, zato brinuti.
P: Na neki nain ja se oseam odgovorno za ono to se deava oko mene.
M: Vi ste odgovorni samo za ono to moete da promenite. Sve ono to moete da promenite
je samo va stav. Tu lei vaa odgovornost.
P: Vi mi savetujete da ostanem nezainteresovan, neosetljiv na patnje drugih?!
261
28
262
od trenutne ushienosti. Moete sluajno naii na velikog i svetog oveka ili enu i ak ne
znati za due vreme vau veliku sreu. Dete velikog oveka dugo nee znati veliinu svog
oca. Vi morate sazreti da biste prepoznali veliinu i istotu vaeg srca kao svetost. Ili ete
potroiti vae vreme i novac uzalud i takoe propustiti ono to vam ivot nudi. Postoje dobri
ljudi meu vaim prijateljima, moete nauiti mnogo od njih. Jurnjava za svecima je samo
druga igra koja se odvija. Umesto toga setite se sebe i posmatrajte va svakodnevni ivot
neprestano, uporno. Budite ozbiljni i neete se razoarati u ruenju zidova nepanje,
rasejanosti i imaginacije.
P: Da li mi vi to savetujete da teim potpuno sam?
M: Vi nikad niste sami. Postoje sile i prisustva koja vas slue najodanije sve vreme. Vi ih
moete ili ne moete primetiti, ali ipak ona su realna i aktivna. Kad shvatite da je sve u vaem
umu, a da ste vi iznad uma, tada ste stvarno sami; onda ste vi sve.
P: ta je sveznanje? Da li je Bog sveznajui? Da li ste vi sveznajui? Mi ujemo izraz:
"Univerzalni svedok". ta to znai? Da li samorealizacija sadri u sebi sveznanje? Ili je to
stvar posebnog treninga?
M: Izgubiti potpuno interes u mentalnom saznavanju rezultira sveznanjem. To je jednostavno
dar saznanja ta treba da bude spoznato u pravom trenutku za akciju osloboenu greke.
Konano, znanje je potrebno za delovanje i ako vi delujete ispravno, spontano, prirodno, bez
negovanja u umu, to vie to bolje.
P: Moe li neko znati um druge osobe?
M: Prvo saznajte svoj sopstveni um. On sadri ceo univerzum, i izvan njega!
P: Vaa radna teorija je da budno stanje nije u sutini razliito od sna i spavanja bez snova.
Ova tri stanja su istinski uzroci obmane, identifikacije sa telom. Moda je to istina, ali ja
oseam, da to nije cela istina.
M: Nemojte pokuavati da znate istinu, jer saznavanje pomou uma nije istinsko znanje. Ali
vi moete znati ono to nije istina - to je dovoljno da vas oslobodi od zablude, neistine. Sama
ideja da znate ta je istina je opasna, jer vas dri zarobljene u umu. Kada ne znate, onda ste
slobodni da tragate. A ne moe biti spasenja bez istraivanja, jer je neistraivanje glavni
uzrok ropstva.
P: Vi kaete da obmana sveta poinje sa oseajem "ja jesam", ali kada ja pitam o izvoru
oseaja "ja jesam", vi kaete da on nema izvor, jer se pri istraivanju on rastapa. ta je
dovoljno temeljno da stvara svet, a da ne moe biti samo iluzija. "Ja jesam" je samo
promenljivi faktor koga sam ja svestan, kako on moe biti laan?
M: Nije "ja jesam" ono to je lano, ve ono to vi smatrate o sebi da ste. Ja mogu da vidim,
van svake sumnje, da vi niste ono to verujete o sebi da ste. Bilo logino ili nelogino, vi ne
moete negirati oevidno. Vi niste nita od onoga ega ste svesni mentalno. Usredsredite se
marljivo na to da uklonite strukturu koju ste sagradili u vaem umu. Ono to je um stvorio
mora i sruiti.
P: Vi ne moete negirati sadanji trenutak miljenjem ili nemiljenjem. Ono to je sad, jeste.
Vi moete sumnjati, osporiti pojavnost, ali ne i injenicu. ta je koren injenice?
M: Koren svih pojavnosti jeste "ja jesam" i stalna veza u nizu dogaanja koja mi nazivamo
ivot, ali Ja sam iznad "ja jesam".
P: Primetio sam da ostvareni ljudi obino opisuju njihovo stanje u izrazima koji su
pozajmljeni iz njihove religije. Vi ste Hindus sluajno, tako govorite o Brahmi, Vishnuu i ivi
i koristite Hindu pristupe i slikovito izlaganje. Ljubazno vas molimo da nam kaete, ta je
iskustvo iznad vaih rei? Na koju se realnost one odnose?
M: To je moj nain govora, jezik koji sam nauio da koristim.
P: Ali ta je iznad jezika?
265
M: Kako mogu to da izrazim reima, osim u njihovim negacijama? Prema tome, ja koristim
rei kao bezvremeno, neogranieno, bezuzrono. To su takoe rei, ali kako su one potpuno
besmislene, one koriste mojoj svrsi.
P: Ako su one besmislene, zato ih koristite?
M: Zato to vi elite rei tamo gde se rei ne primenjuju.
P: Mogu da vidim vau nameru. Ponovo ste me liili mog pitanja.
M: ovek ne postaje uenik preobraanjem, ili sluajno. Postoji sigurno, ranija, drevna
povezanost, uspostavljena kroz mnoge ivote, koja cveta kao ljubav i poverenje, bez kojih
nema ni uenika.
P: ta je odluilo da vi postanete Uitelj?
M: Ja sam to postao tako to su me prozvali uiteljem. Ko sam ja da poduavam i koga?! Ono
to sam ja i vi ste, ono ko sam ja - i vi ste. Zajedniko svima nama je "ja jesam"; iznad "ja
jesam" je ogromnost svetlosti i ljubavi. Mi to ne vidimo, jer gledamo negde drugde, bilo
kuda; ja samo mogu da ukaem na nebo; va sopstveni rad je da vidite zvezdu na nebu.
Nekome treba vie vremena pre nego to ugleda zvezdu, nekome manje. To zavisi od jasnoe
njegovog vienja i njegove ozbiljnosti u traganju. Ovo dvoje moraju biti njegovi sopstveni ja mogu samo da ohrabrim.
P: ta mogu da oekujem kad postanem uenik?
M: Svaki uitelj ima svoj sopstveni metod, obino sainjen prema uzoru na uenja njegovog
gurua, i na nain kako je on sebe realizovao, i po svojoj terminologiji takoe. Unutar tog
okvira se regulie linost uenika. Ueniku je data puna sloboda miljenja i istraivanja i
ohrabrenje da se zapita o sadraju svoga srca. On mora biti potpuno iskreno siguran u stanja i
sposobnosti svoga gurua, jer ako to nije, njegova vera nee biti potpuna. Apsolutno u vama je
ono to vas vodi ka Apsolutnom iznad vas - Apsolutnoj Istini i Ljubavi, nesebinosti, koji su
odluujui faktori u samoostvarenju. Sa ozbiljnou ovo moe da se ostvari.
P: Ja sam razumeo da ovek mora da napusti svoju porodicu i posedovanja da bi postao
uenik.
M: To varira od gurua do gurua. Neki oekuju od svojih naprednih uenika da postanu askete
i pustinjaci, osamljenici, neki odobravaju, podstiu porodian ivot i obaveze. Mnogi od njih
smatraju oblik porodinog ivota teim nego ivot odricanja, usamljenika, koji je pogodniji za
napredniju i vie uravnoteenu linost. U ranim stadijumima disciplina monakog ivota
moe da bude preporuljiva. Prema tome u Hindu kulturi studenti sve do 25-e godine ivota
trebalo bi da ive kao monasi - u siromatvu, ednosti i poslunosti - da im se da prilika da
izgrade i steknu karakter, da se osposobe da se suoe sa iskuenjima i tekoama branog,
porodinog ivota.
P: Ko su ljudi u ovoj sobi? Da li su oni vai uenici?
M: Pitajte njih. ovek ne postaje uenik na verbalnom nivou, ve u tihim dubinama
ovekovog bia. Vi ne postajete uenik birajui; to je vie stvar sudbine nego vae volje. Ne
znai mnogo ko je Uitelj - oni vam svi ele dobro. Ono to je vano je uenik - njegova
estitost, potenje i ozbiljnost. Pravi uenik e uvek nai pravog Uitelja.
P: Mogu da vidim lepotu i osetim blaenstvo ivota posveenog traganju za Istinom pod
vostvom sposobnog i voljenog Uitelja. Naalost, moramo da se vratimo u Englesku.
M: Rastojanje nije vano (ne predstavlja prepreku). Ako su vae elje jake i istinite, one e
oblikovati va ivot za njihovo ispunjenje. Posejte vae seme i ostavite ga sezonama.
P: ta su znaci napretka u duhovnom ivotu?
M: Sloboda od svih napetosti, zabrinutosti, oseaj lakoe i radosti; dubokog mira iznutra i
izobilja energije spolja.
P: Kako ste vi to ostvarili?
M: Sve sam to naao u svetom prisustvu moga Gurua - nisam nita ja radio. On mi je rekao da
budem tih, smiren - i ja sam bio - onoliko uspeno koliko sam mogao.
P: Da li je vae prisustvo tako mono i sveto kao njegovo?
M: Kako bih ja to znao? Za mene - njegovo prisustvo je jedino. Ako ste vi sa mnom, vi ste i
sa njim.
P: Svaki Guru e me uputiti na svog sopstvenog Gurua. Gde je poetna taka.
M: Postoji mo, snaga u Univerzumu koja radi za prosvetljenje i osloboenje. Mi je zovemo
Sadashiva, koja je uvek prisutna u srcima ljudi. To je ujedinjujui faktor. Sjedinjenje
267
oslobaa. Osloboenje je sjedinjenje. Konano, nita nije moje niti vae - sve je nae. Samo
budite jedno sa sobom i biete jedno sa svim; u domu i u celom Univerzumu.
P: Vi elite da kaete da e sva ta slava doi sa zadravanjem na oseanju "ja jesam"?
M: Jednostavnost je ono to je sigurno, ne komplikovanost. Na neki nain, ljudi ne veruju
jednostavnom jer jednostavnost je uvek na raspolaganju! Zato ne uiniti jedan astan pokuaj
o onome to sam rekao? On moe da izgleda vrlo mali, ali to je kao seme koje raste u
ogromno drvo. Dopustite sebi priliku!
P: Vidim tako mnogo ljudi ovde da sedi - smireno (u tiini). Zbog ega su oni doli?
M: Da se susretnu sa sobom. Kod kue svet je suvie mnogo sa njima. Ovde ih nita ne
uznemirava; imaju priliku da se oslobode njihovih svakodnevnih briga i kontaktiraju bitno u
sebi.
P: Kakav je nain treninga ka samoostvarenju?
M: Nema potrebe za treningom. Svesnost je uvek sa vama. Istu panju koju usmeravate ka
spoljanjosti, usmerite ka unutra. Nikakva nova ili specijalna vrsta svesnosti nije potrebna.
P: Da li vi pomaete ljudima lino?
M: Ljudi dolaze da iznesu svoje probleme. Oigledno da oni dobijaju neku pomo, inae ne
bi dolazili.
P: Da li su razgovori sa ljudima javni, ili vi razgovarate sa njima i privatno?
M: To je u saglasnosti sa njihovom voljom. Lino, ja ne pravim razliku izmeu javnog i
privatnog.
P: Da li ste vi uvek na raspolaganju ljudima, ili imate i drugi posao da radite?
M: Ja sam uvek na raspolaganju, ali asovi ujutro i kasno posle podne su najpogodniji.
P: Shvatam da nikakav rad ne donosi toliko ploda koliko rad duhovnog uitelja.
M: Najvie vredi motiv.
vremenu, kao neto tako suvie malo da bude poseeno, smrvljeno, i tako kratkog veka, da
bude ubijeno, onda, i samo onda, sav strah e nestati. Kada ste manji od vrha igle, onda vas
igla ne moe probosti, - vi probadate iglu!
P: Da, ponekad se ja tako oseam - nesavladivo. Ja sam vie nego neustraiva - ja sam sama
neustraivost.
M: ta vas je navelo da odete u Aram?
P: Imala sam nesrenu ljubav, pakleno sam patila. Nije mi moglo pomoi pie, a ni droga.
Poela sam oprezno da istraujem i sluajno sam nala neke knjige o jogi. Od knjige do
knjige, od otkria do otkria - dola sam do Ramanashrama.
M: Ako bi vam se iste tragedije desile ponovo, da li biste vi isto toliko patili, uzimajui u
obzir sadanje stanje vaeg uma?
P: Oh, ne, ne bih dozvolila sebi da ponovo patim. Ubila bih se.
M: Znai, vi se ne bojite da umrete!
P: Bojim se umiranja, ne od same smrti. Zamiljam proces umiranja kao bolan i ruan.
M: Kako znate, ne mora biti tako. On moe biti lep, prijatan, smiren. Jednom kada spoznate
da se smrt dogaa telu, a ne vama, vi samo posmatrajte, vae telo se odbacuje kao stara
iznoena odea.
P: Ja sam potpuno svesna da je moj strah od smrti zbog strahovanja i neznanja.
M: Ljudska bia umiru svake sekunde, strah i patnja od umiranja pokriva svet kao oblak. Nije
ni udo to ste i vi takoe uplaeni. Ali, jednom kada saznate da samo telo umire, a ne
kontinuitet seanja i oseaj "Ja jesam" reflektovan u tome, vi vie niste uplaeni.
P: Dakle, umrimo i videemo.
M: Obratite panju i videete da su roenje i smrt jedno, da ivot pulsira izmeu postojanja i
nepostojanja i da svaki treba drugoga zbog potpunosti. Vi ste roeni da umrete i umirete da
biste se ponovo rodili.
P: Da li nevezanost zaustavlja proces?
M: Sa nevezanou strah nestaje, ali ne i delo.
P: Da li u biti prisiljena da se ponovo rodim? Kakav uas?
M: Ne postoji prinuda. Vi dobijate ono to elite. Vi pravite vae sopstvene planove i vi ih
ostvarujete.
P: Da li mi osuujemo sebe na patnju?
M: Mi napredujemo kroz istraivanje, a da bismo istraivali potrebno nam je iskustvo. Mi
teimo da ponovimo ono to nismo razumeli. Ako smo senzitivni i inteligentni, ne moramo da
patimo. Bol je poziv na panju i kazna zbog nepanje, nemara. Inteligentna i saoseajna
akcija jedini je lek.
P: Ba zato to sam odrasla u inteligenciji, razumevanju, ne bih vie tolerisala moju patnju.
ta je loe u samoubistvu?
M: Nema nita loe ako to reava problem. ta ako ne? Patnja izazvana stranim, irelevantnim
faktorima - neke bolne i neizleive bolesti, ili nepodnoljive nesree, mogu da daju neko
opravdanje, ali gde nedostaju mudrost i saoseanje, samoubistvo ne moe pomoi. Glupa smrt
znai glupo ponovo roenje. Pored toga mora se uzeti u obzir pitanje karme. Izdrljivost je
obino najmudriji put.
P: Mora li ovek da izdri patnju, ma kako beznadeno i bolna bila?
M: Izdravanje je jedna stvar, a beznadena agonija je neto drugo. Izdrljivost je osmiljena
i podnoljiva, dok je agonija beskorisna.
P: Zato brinuti o karmi? Ona vodi brigu sama o sebi u svakom sluaju.
M: Veina nae karme je kolektivna. Mi patimo zbog grehova drugih, kao to i drugi zbog
naih. oveanstvo je jedno. Neznanje o ovome nee promeniti te stvari. Mi smo mogli biti
mnogo sreniji ljudi, ali nismo zbog nae nezainteresovanosti za patnje drugih.
P: Uvidela sam da sam postala mnogo oseajnija.
269
M: Dobro. Kad vi to kaete, ta imate na umu? Sebe kao oseajnu osobu sa telom ene?
P: Postoji telo i postoji saoseanje, i postoji seanje, i brojne stvari i ponaanja; zbirno oni
mogu da se nazovu osoba.
M: Ukljuujui i ideju "Ja jesam"?
P: "Ja jesam" je kao koara koja sadri mnoge stvari, koje ine osobu.
M: Ili, preciznije, to je vrba od koje je koara ispletena. Kada mislite o sebi kao o eni, da li
mislite da ste ena, ili da je vae telo opisano kao ensko?
P: To zavisi od mog raspoloenja. Ponekad oseam sebe da sam samo centar svesnosti.
M: Ili okean svesnosti. Da li postoje trenuci kada vi niste ni ovek ni ena, ne sluajno, bez
povoda od okolnosti i stanja?
P: Da, postoje, ali ja oseam stidljivost da govorim o tome.
M: Namigivanje je sve to ovek moe oekivati. Nemate potrebe da dalje govorite.
P: Da li mi je doputeno da puim u vaem prisustvu? Znam da to nije obiaj da se pui pred
svecem, mudracem, i jo je to neobinije za enu.
M: Svakako, puite, niko nee zameriti. Mi razumemo.
P: Oseam potrebu da se smirim.
M: Vrlo je esto tako sa Amerikancima i Englezima. Posle izvoenja sadhane oni postaju
ispunjeni energijom i izbezumljeno trae oduak. Organizuju udruenja, postaju uitelji joge,
sklapaju brakove, piu knjige - bilo ta izuzev da pokuaju da borave u tiini i u okeanu svoje
energije unutra pronau izvor nepresune moi i naue umetnost njenog dranja pod
kontrolom.
P: Priznajem da sada elim da se vratim i ivim vrlo aktivnim ivotom, jer se oseam
ispunjena s puno energije.
M: Moete raditi ta vam se svidi sve dok ne smatrate za sebe da ste telo i um. To nije toliko
pitanje stvarnog nevrednovanja tela i svega to ide sa tim, kao to je jasno razumevanje da vi
niste telo, oseaja povuenosti, izdvojenosti, emocionalne nevezanosti.
P: Znam ta mislite. Pre nekih etiri godine sam prola kroz period odbacivanja fizikog,
nebrige o svom izgledu; ne bih kupovala odeu, jela bih najjednostavniju hranu, spavala na
golim daskama. To je prihvatanje privatnosti, oskudice koja ima smisao, znai, ne stvarna
neudobnost. Sada sam spoznala da treba prihvatiti, pozdraviti ivot onakav kakav je, kakav se
dogaa i voleti sve to on nudi. To je najbolji nain. Prihvatiti radosnog srca sve to doe i
uiniti najbolje to mogu. Ako ne mogu nita drugo, do da dam ivot i istinsko obrazovanje i
kulturu nekolicini dece - sasvim dovoljno; mada moje srce pripada svakom detetu, ipak ne
mogu doi do svakoga.
M: Vi ste u braku i majka samo kad ste muko - enske svesnosti. Kada ne smatrate sebe
telom, onda porodini ivot tela, ma koliko intenzivan i zanimljiv, izgleda samo kao igra na
platnu, ekranu uma, sa svetlou svesti koja ih projektuje i koja je jedina realnost.
P: Zaista vi insistirate na svesnosti, probuenosti, kao jedinoj realnosti? Nije li objekat
svesnosti isto tako realan, dok traje?
M: Ali, on ne traje! Trenutna, prolazna realnost je sekundarna; ona zavisi od vanvremenskog.
P: Da li mislite neprekidnog ili stalnog?
M: Ne moe biti kontinuiteta u postojanju. Kontinuitet sadri u sebi identitet u prolosti,
sadanjosti, i budunosti. Nikakav takav identitet nije mogu, jer sam smisao identifikacije,
poistoveivanja je kolebanje, talasanje i promena. Kontinuitet, stalnost, to su obmane stvorene
u umu, seanju, samo mentalne projekcije obrazaca gde nikakvi obrasci ne postoje; napustite
sve ideje o prolaznom ili stalnom, telu ili umu, mukarcu ili eni, ta tad ostaje? Kakvo je
stanje vaeg uma kada su sve podvojenosti otklonjene, prevaziene? Ja ne govorim o
prestajanju razliitosti, jer bez njih nema manifestovanja, ispoljavanja.
270
P: Kad ne odvajam, ja sam srena i u miru. Ali nekako uvek gubim orijentaciju i poinjem da
tragam za sreom u spoljanjim stvarima. Zato moj unutranji mir nije stabilan, ne mogu da
razumem.
M: Mir je, naposletku, takoe jedno stanje uma.
P: Iznad uma je tiina. O njoj se ne moe rei nita.
M: Sav govor o tiini je samo buka.
P: Zato mi tragamo za svetovnom sreom, ak i posle iskustva sa svojom sopstvenom
prirodnom, spontanom sreom?
M: Kada je um angaovan u sluenju telu, srea je izgubljena. Da biste je ponovo zadobili, to
zahteva zadovoljstvo. Nagon da se bude srean je ispravan, sasvim u redu, ali naini da se to
ouva su pogreni, obmanjujui, nepouzdani i destruktivni za istinsku sreu.
P: Da li je zadovoljstvo uvek pogreno?
M: Ispravno stanje i korienje tela i uma su intenzivno jaka i prijatna. Ono to je pogreno je
traganje za sreom. Ne pokuavajte da uinite sebe srenim, bolje se upitajte o samom vaem
traganju za njom. Vi elite da budete sreni zato to niste sreni. Pronaite zato ste nesreni.
Zato to niste sreni, vi traite sreu u zadovoljstvu; zadovoljstvo donosi bol i zato vi to
zovete svetovno; vi zatim tragate, udite za nekim drugim zadovoljstvom, koje ne donosi bol,
koje vi nazivate duhovnim, boanskim. U realnosti zadovoljstvo je samo predah od bola.
Srea je i svetovna i nesvetovna, unutar i iznad svega to se deava. Nemojte praviti razliku,
nemojte odvajati neodvojivo i ne otuujte sebe iz ivota.
P: Kako vas sad razumem dobro! Pre mog boravka u Ramanashramu bila sam tiranizovana
saveu, uvek nastojei da prosuujem o sebi. Sada sam potpuno smirena, oputena, potpuno
prihvatajui sebe onakvu kakva sam. Kad se vratim u SAD, prihvatiu ivot onakav kakav
bude, kao Bhagavanovu milost, i uivati u gorkom kao i u slatkom. To je jedna od stvari koju
sam nauila u Aramu - da verujem Bhagavanu. Nisam bila ranije ovakva, nisam mogla da
verujem.
M: Verovati Bhagavanu je verovati sebi. Budite svesni da ta god se deava, deava se vama,
pomou vas, kroz vas, da ste vi kreator, uivalac i transformator svega to opaate i tad neete
biti uplaeni. Bez straha neete biti nesreni, niti ete tragati za sreom. U ogledalu vaeg
uma razne vrste slika se pojavljuju i nestaju. Znajui da su one potpuno vae sopstvene
kreacije, posmatrajte ih smireno kako dolaze i odlaze, budite budni, svesni, ali
neuznemireni, nedodirnuti. Ovakav postupak smirenog posmatranja je sam temelj joge.
Vidite sliku, ali vi niste slika.
P: Ja mislim da me misao o smrti plai zato to ne elim ponovo da se rodim. Ja znam da me
niko ne prisiljava, ipak, pritisak neostvarenih elja je neodoljiv i ovek nee biti sposoban da
se odupre.
M: Pitanje suprotstavljanja se ne postavlja. Ono to se raa i preporaa niste vi. Neka se to
sve desi, gledajte kako se to deava.
P: Zato se mi onda uopte brinemo?
M: Ali, vi ste zabrinuti! I vi ete biti zabrinuti sve dok se slika ne uskladi sa vaim
sopstvenim oseajem istine, ljubavi i lepote. elja za skladom, harmonijom u miru je
neizbrisiva. Ali kad je jednom ispunjena, zabrinutost prestaje i fiziki ivot postaje
nenaporan, prijatan, i ispod nivoa panje. Onda, iako ste u telu, vi niste roeni. Biti
otelovljen ili bez tela, vama je isto! Vi doseete taku kad vam se nita ne moe desiti. Bez
tela ne moete biti ubijeni, bez posedovanja ne moete biti opljakani, bez uma ne moete
biti obmanuti. Ne postoji taka gde se elja ili strah mogu zakaiti. Sve dok vam se nikakva
promena ne moe desiti, ta je drugo vano?
P: Nekako ne volim ideju o umiranju.
M: To je zato to ste tako mladi, to vie znate o sebi, to ste manje uplaeni. Naravno,
agonija umiranja nije nikad prijatna da se gleda, ali umirui ovek je retko svestan.
271
P: Da li se on vraa svesnosti?
M: To je vrlo slino snu. Za izvesno vreme osoba je izvan fokusa i onda se vraa.
P: Ista osoba?
M: Osoba, budui da je stvorena od okolnosti, nuno se menja zajedno sa njima, kao plamen
koji se menja sa gorivom. Jedino se proces (individuacije) nastavlja neprestano, stvarajui
vreme i prostor.
P: Dakle, Bog e me paziti. Mogu sve prepustiti njemu.
M: ak i vera u Boga je samo stepen na putu. Konano, vi naputate sve jer dolazite do
neega tako jednostavnog da ne postoje rei da to mogu da izraze.
P: Ja sam samo poetnica. U poetku nisam imala vere. Bila sam uplaena da dopustim
stvarima da se dese. Svet mi je izgledao vrlo opasno i neprijateljsko mesto. Sada konano
mogu da govorim o poverenju u Gurua ili Boga. Dopustite da napredujem. Nemojte me
pourivati. Dopustite da nastavim mojom sopstvenom brzinom.
M: Na svaki nain nastavite. Ali vi ne nastavljate. Vi ste jo uvek vezani za ideje o mukarcu
i eni; starom i mladom, ivotu i smrti. Nastavite idui iznad. Spoznata stvar, ideja, je
prevaziena stvar.
P: Gospodine, ma gde da odem, ljudi smatraju da je njihova dunost da mi pronalaze greke i
da me neprestano podbadaju, gone. Ja sam ispunjena sa ovim duhovnim bogatstvom koje sad
imam. ta je loe sa mojom sadanjou to bi trebalo da rtvujem za budunost, ma kako to
bilo uzvieno? Vi kaete da je realnost u sadanjosti. Ja volim moju sadanjost. Ja je elim. Ja
ne elim da veno budem nespokojna u vezi mog statusa i njegove budunosti. Ja ne elim da
jurim vie i bolje. Dopustite mi da volim ono to imam.
M: Vi ste sasvim u pravu. Radite to. Samo budite poteni - jednostavno volite ta volite nemojte se napinjati i usiljavati.
P: To je ono to ja nazivam predaja Guruu.
M: Zato projektovati, ii izvan sebe? Predajte se vaem sopstvenom Sopstvu jer sve je
njegova projekcija.
prirodne. Plemenita je vrlina nepokolebljivo izdrati sve to ivot nosi, ali ima i dostojanstva
u odbijanju besmislenog muenja i ponienja.
P: Dobio sam knjigu koju je napisao neki siddha. 29 U njoj je opisao mnogo svojih neobinih,
ak i zapanjujuih iskustava. Po njegovu miljenju, put istinskoga sadhake 30 zavrava kad
sretne svojega uitelja i preda mu telo, um i srce. Od toga trenutka guru preuzima sadhakin
ivot u svoje ruke i postaje odgovoran za svaki, pa i najmanji dogaaj u njegovu ivotu, sve
dok njih dvoje ne postanu jedno. To moemo nazvati samoostvarenjem kroz poistoveivanje.
Uenika obuzima sila koju nema pod nadzorom i kojoj se ne moe oduprijeti, a pri tom se
osea bespomonim kao list u oluji. Jedino to ga moe spasti od ludila i smrti jeste vera u
ljubav i mo njegovog gurua.
M: Svaki uitelj pouava u skladu s vlastitim iskustvom. Iskustvo se oblikuje prema uverenju,
a uverenje prema iskustvu. ak i uenik oblikuje gurua prema vlastitoj predstavi. Uenik je
taj koji gurua ini velikim. Kad jednom postane jasno da je guru nosilac moi osloboenja
koje deluje i iznutra i izvana, zduna predanost postaje prirodna i laka. Kao to se ovek
preplavljen bolovima potpuno predaje u ruke hirurga, tako se i uenik bez ikakvih ograda
poverava svojem guruu. Sasvim je prirodno traiti pomo kad se osea gorua potreba za
njom. Ali, koliko god guru bio moan, on ne sme nametati svoju volju ueniku. S druge
strane, uenik koji ne veruje i okleva mora ostati neispunjen, a da njegov guru nije nimalo
kriv za to.
P: ta se tada dogaa?
M: Kad se sve ostalo pokae neuspenim, ivot postaje na uitelj. Ali na pouke ivota treba
dugo ekati. Mogue je utedeti mnoga odgaanja i nevolje ako samo postoji poverenje i
poslunost guruu. No, do takvog poverenja dolazi samo onda kad ravnodunost i nemir ustupe
mesto jasnoi i miru. ovek koji ne potuje samoga sebe nee moi verovati ni sebi ni bilo
kome drugome. Zbog toga uitelj daje u poetku sve od sebe kako bi uverio uenika u svoje
visoko poreklo, plemenitu prirodu i velianstvenu sudbinu. On mu prenosi iskustva velikih
svetaca jednako kao i svoja vlastita i nastoji da u ueniku probudi poverenje u samog sebe i u
vlastite bezgranine mogunosti. Kad poverenje u sebe i u uitelja idu ruku pod ruku, u
uenikovom se karakteru i ivotu dogaaju brze i dalekosene promene.
P: Moda se ja ne elim menjati. Moj je ivot dovoljno dobar takav kakav jeste.
M: Govori tako jer jo nisi uvideo koliko je bolan ivot koji vodi. Nalik si detetu koje spava
s cuclom u ustima. Moe se oseati srenim u trenutku kad si potpuno usmeren na sebe, ali
dovoljno je samo paljivije pogledati ljudska lica da bi na njima primetio sveobuhvatnu
injenicu patnje. ak je i tvoja srea tako ranjiva i kratkotrajna, izloen si milosti i nemilosti
bankrota ili ira na elucu. Tvoja je srea samo trenutak predaha, puki vremenski razmak
izmeu dve patnje. Stvarna srea nije ranjiva, zato to ne zavisi od okolnosti.
P: Govorite li iz vlastitoga iskustva? Jeste li vi nesreni?
M: Ja nemam osobnih problema. Ali svet je pun ivih bia iji su ivoti pritisnuti izmeu
straha i elje. Oni su nalik stoci dovedenoj u klanicu koja bezbrino i sretno skae i juri
naokolo, ali ne proe ni sat vremena a ve je mrtva, odrane koe. Tvrdi da si srean. Jesi li
uistinu srean ili samo nastoji samoga sebe uveriti u to? Pogledaj u sebe bez straha i zaas
e shvatiti da tvoja srea zavisi od uslova i okolnosti i da je zato trenutna, a ne stvarna.
Stvarna srea dolazi iznutra.
P: Od kakve mi je koristi takva srea? Ona me ne ini srenim.
M: Moe je imati celu, i vie od toga, samo ako je zatrai. Ali ti je ne trai, ini se da je ni
ne eli.
P: Zato to kaete? Ja elim da budem srean.
M: Ti se u potpunosti zadovoljava svojim uicima. Tu nema mesta za sreu. Isprazni svoju
29
30
273
oljicu i oisti je, inae se nee moi napuniti. Drugi ti mogu pruiti uitak, ali nikada sreu.
P: Meni je ve dovoljan i lanac ugodnih dogaaja.
M: Prije ili kasnije taj e se lanac prekinuti i zavriti u bolu, ako ne i u nekoj veoj nesrei.
Joga nije nita drugo do traganje za trajnom sreom u sebi.
P: Vi moete govoriti jedino o ivotu na Istoku. Na Zapadu su ivotni uslovi drukiji i onde
se to ne moe primeniti.
M: Nema istone ili zapadne patnje, odnosno istonoga ili zapadnoga straha. Problem je
univerzalan, postoji patnja koju treba prekinuti. Uzrok je patnje zavisnost, a lek je
nezavisnost. Joga je nauka i umetnost postizanja osloboenja zahvaljujui razumevanju
samoga sebe.
P: Ne oseam se spremnim za jogu.
M: A za ta biste drugo mogli biti spremni? Svi ti vai dolasci i odlasci, traganje za uitkom,
ljubav i mrnja - sve to pokazuje vau borbu protiv ogranienja, samonametnutih ili
prihvaenih izvana. U svojem neznanju inite greke i nanosite bol sebi i drugima. Ali poriv
za osloboenjem postoji u vama i ne sme se negirati. Isti poriv koji vapi za roenjem, sreom
i smru vapie i za razumevanjem i samoostvarenjem. On je poput iskre plamena u tovaru
pamuka. Moda ni ne znate da je iskra u pamuku, ali pre ili kasnije ceo brod e izgoreti.
Osloboenje je prirodan proces i dugo traje, ali je neminovan. No, u tvojoj je moi da ga
dovede u sadanji trenutak.
P: Zato onda na svetu postoji tako malo osloboenih ljudi?
M: U odreenom trenutku u velikoj umi je samo malobrojno drvee u punom cvatu, ali e na
svako drvo doi red. Pre ili kasnije, vai telesni i mentalni izvori e se iscrpiti. ta ete tada
uiniti? Oajavati?! U redu, oajavajte. Umoriete se od oajavanja i poeete da postavljate
pitanja. U tom ete trenutku postati spremni za svesnu jogu. 31
P: Meni sve to traganje i mozganje izgleda veoma neprirodno.
M: Vaa prirodnost nalik je prirodnosti oveka koji se rodio kao bogalj. Moda ste nesvesni,
ali to vas ne ini prirodnim. Vi uopte ne znate ta znai biti prirodan ili normalan, a ne znate
ni da to ne znate. Trenutno lutate i zato ste u opasnosti. Onome ko luta u svakome se trenutku
moe neto dogoditi. Bilo bi pametnije da se probudite i uvidite u kakvoj se situaciji nalazite.
To da jesi - to zna; ali ta jesi - to ne zna. Otkrij ta uistinu jesi.
P: Zato na ovome svetu ima toliko patnje?
M: Uzrok je patnje sebinost. Nema drugog uzroka.
P: Mislio sam da je patnja sastavni dio ogranienog linog postojanja.
M: Razlike i osobine nisu uzrok patnje. Jedinstvo u razliitosti prirodno je i dobro. Istinska
patnja pojavljuje se u svetu jedino zbog oseaja odvojenosti i traganja za sebinim
zadovoljstvima.
31
Sav ivot i karmika evolucija due je nesvesna joga. Kada taj proces postane svestan, onda se naziva joga i
privodi se svom ishodu. (I. A.)
274
M: Zamislite gustu umu punu tigrova, a sebe u vrstom, elinom kavezu. Znajui da vas
kavez u potpunosti titi, bez straha posmatrate tigra. U sledeoj fazi, tigar se nalazi u kavezu,
a vi lutate dunglom. Na kraju, kavez iezava, a vi jaete tigra!
P: Prisustvovao sam grupnoj meditaciji koja se nedavno odrala u Bombaju i svedoio ludilu
i mahnitom preputanju oseajima onih koji su u njoj uestvovali. Zato ljudi rade takve
stvari?
M: Sve su to izumi nemirnoga uma koji hrane ljude u potrazi za senzacijama. Neki od tih
izuma pomau nesvesnom da otpusti potisnuta seanja i elje, ime se postie odreeno
olakanje. Ali, na kraju, takve metode ostavljaju praktikanta na istom mestu na kojem je i bio
ili ak i na gorem.
P: Nedavno sam proitao knjigu koju je napisao neki jogin, a govori o njegovim iskustvima u
meditaciji. Knjiga je prepuna vizija i zvukova, boja i melodija, prava rasko i izvrsna zabava!
Na kraju su svi joginovi doivljaji iezli, a ostao je jedino oseaj potpune neustraivosti. Nije
udo, ovek koji je proao kroz sva ta iskustva neozleen uistinu se ne treba plaiti niega.
Uprkos tome, pitao sam se od kakve mi koristi moe biti takva knjiga?
M: Ni od kakve, verovatno, budui da vas nije privukla. Neko drugi moda bi bio oaran.
Ljudi se razlikuju. Ali svi su suoeni s injenicom vlastitog postojanja. Oseaj "ja jesam"
osnovna je injenica, a pitanje "Ko sam ja?" osnovno pitanje na koje svako mora sam nai
odgovor.
P: Je li odgovor isti za sve?
M: Isti u sutini, ali razliit u izraavanju.
Svaki duhovni tragalac prihvata ili pronalazi metodu koja mu najbolje odgovara,
primenjuje je na sebi s odreenom ozbiljnou i naporom i postie rezultate u skladu sa
svojim temperamentom i oekivanjima. Zatim ih uliva u kalupe rei, gradi od njih sisteme,
uspostavlja tradiciju i poinje da prima uenike u svoju "kolu joge". Sve se to gradi na
seanju i zamiljanju. Nijedna takva kola nije bezvredna, ali nije ni neophodna. U svakoj od
njih pojedinac moe napredovati do one take u kojoj se i elja za napretkom odbacuje kako
bi se omoguio daljnji napredak. Nakon toga odbacuju se sve kole i prestaju svi napori. U
samoi i tajanstvenom neznanom napravie se zadnji korak kojim se zauvek okonava
neznanje i strah.
Meutim, pravi uitelj nee zarobiti svoga uenika nekim propisanim sledom ideja,
oseaja i delovanja, ve e mu, naprotiv, strpljivo ukazivati na potrebu da se oslobodi svih
ideja i obrazaca ponaanja. Traie od njega da bude budan i ozbiljan i da pliva u skladu s
bujicom ivota, ma kamo ga ona nosila, ali ne da bi uivao ili patio, ve da bi razumevao i
uio. Uenik, pod vostvom pravog uitelja, ui kako da ui, a ne da pamti i slua. Satsang,
drutvo plemenitih i svetih, ne oblikuje ga u kalup, ve ga oslobaa svih kalupa. uvajte se
svega to vas ini zavisnim. Veina takozvanih "predavanja" guruu zavrava razoaranjem,
ako ne i tragedijom. Sreom, ozbiljan e se trailac izvui na vreme, obogaen mudrou koju
je stekao zahvaljujui tom iskustvu.
P: Sasvim je sigurno da predanost Sopstvu ima odreenu vrednost.
M: Predati se Sopstvu znai predati mu sve svoje brige. To se ne moe uiniti, to se dogaa
kad spoznate svoju istinsku prirodu. Verbalna predanost, ak iako je praena iskrenim
oseajima, nije gotovo ni od kakve vanosti i rui se kod prvog stresa. Ona, u najboljem
sluaju, odaje iskrenu nameru, ali ne i stvarnu injenicu.
P: U Rg-vedi se spominje prvobitna joga (adhi joga), koja se sastoji od venanja mudrosti
(pranja) i ivota (prana), to oznaava, barem sam tako ja shvatio, sjedinjenje to dvoje.
Smatrate li da to znai i jedinstvo ispravnosti (dharma) i delovanja (karma)?
M: Da, upravo tako, pod uslovom da pod ispravnou smatrate usklaenost sa svojom
pravom prirodom, a pod delovanjem iskljuivo nesebinu akciju koja nije motivisana eljom.
U adhi jogi sam je ivot guru, a um je njegov uenik. Um oslukuje potrebe ivota, ali mu ne
276
zapoveda. ivot tee prirodno i bez napora, a um uklanja prepreke koje stoje na putu
njegovog venog toka.
P: Nije li ivot po svojoj prirodi sklon ponavljanju? Nee li preputanje ivotnom toku voditi
do zastoja?
M: ivot je sam po sebi beskrajno kreativan. Siuna semenka tokom vremena postaje velika
uma. Um je nalik umaru koji titi beskrajni ivotni poriv postojanja i koji upravlja njime.
P: Shvati li se adhi joga kao sluenje uma ivotu, ona predstavlja savrenu demokratiju.
Svako ivi svoj ivot u skladu sa svojim najveim sposobnostima i znanjem i svi su uenici
istoga gurua.
M: Moe se i tako rei. Postoji mogunost da zaista bude tako, ali sve dok osoba ne voli ivot
i dok mu ne veruje, sve dok ne ide za njim s ozbiljnou i poletom, bie neozbiljno govoriti o
jogi koja je kretanje u svesnosti i svest u akciji.
P: Jednom sam prilikom posmatrao kako planinski potok tee preko kamenja. Kod svakog
kamena voda stvara virove na drukiji nain, u skladu s njegovim oblikom i veliinom. Nije li
svaka osoba samo vrtloenje vode ivota koja prelazi preko njenog tela, a ivot je jedan i
vean?
M: Virovi i voda nisu odvojeni. Smetnja u slobodnom protoku ini te svesnim vode. Svesnost
je uvek u kretanju i u promenama. Ne postoji nepromenljiva svesnost. Nepromenljivost istoga
trena u potpunosti brie svesnost. ovek koji je lien vanjskih i unutarnjih oseta gubi svest ili
se uzdie iznad svesnosti i nesvesnosti do stanja u kojem nema ni roenja ni smrti. Svesnost
se raa samo kad se zdrue duh i materija.
P: Jesu li oni jedno ili dvoje?
M: To zavisi od rei koje koristite. Oni su jedno, dvoje ili troje. U procesu istraivanja troje
postaje dvoje, a dvoje jedno. To se moe uporediti s licem, ogledalom i odrazom lica u
ogledalu. Za svako dvoje potrebno je tree da bi ih ujedinilo. U sadhani vidi troje kao dvoje,
dok iznenada ne shvati da je dvoje jedno.
Dokle god vau panju zaokuplja svet, neete moi da spoznate svoje Sopstvo. Da bi
ga spoznali, odvratite panju od sveta i okrenite je prema unutra.
P: Ne mogu unititi svet.
M: Nema potrebe za tim. Samo shvatite da ono to vidite nije ono to uistinu jeste.
Zahvaljujui procesu istraivanja, pojave e ieznuti, a na povrinu e izbiti stvarnost koja se
nalazi u njihovoj pozadini. Ne trebate spaliti kuu da bi je napustili. Jednostavno izaite.
Kua postaje za vas zatvor jedino onda kad ne moete slobodno da ulazite i izlazite iz nje. Ja
izlazim iz mentalne svesnosti i ulazim u nju lako i prirodno te je zbog toga svet za mene dom,
a ne zatvor.
P: Ali, konano, postoji li svet ili ne?
M: Ono to vidite kao svet zapravo je vae Sopstvo. Moete ga nazvati kako god elite, ali
sama injenica nee se promijeniti. Sluei se filmom sudbine, vaa svetlost prikazuje slike na
platnu. 32 Vi ste gledalac, svetlost, slika i platno. Sami ste odabrali ak i sadraj filma
(sudbinu, prarabdha) pa ga samome sebi nametnuli. Duh voli da se igra i uiva u
savladavanju prepreka. to je zadatak tei, to je dublje i ire njegovo samoostvarenje.
32
Film je seanje, kroz njegov oblik svetlost projektuje sliku sveta s kojom se identifikujemo kao neto u to
gledamo spolja. Seanje (film) nastaje svakog trena nae identifikacije s telom, iluzije individualnosti, a to je
nesvesnost Sebe. (Prim. I. A.)
277
pitanja o neznanju, zato prvo ne istraite ko je neznalica? Kad kaete da ste u neznanju, ne
znate da ste trenutanom stanju svojih misli i oseaja nametnuli koncept neznanja. Ispitajte ih
onako kako se dogaaju, sasvim se usredotoite na njih i otkriete da ne postoji neznanje, ve
samo nepanja. Usmerite panju na ono to vas brine, to je sve. Naposletku, briga je mentalna
bol, a bol je neminovno poziv na panju. U trenutku kad usmerite panju na taj poziv, on
nestaje i pitanje se neznanja gubi. Umesto da ekate odgovor na svoje pitanje, otkrijte ko je
onaj koji ga postavlja i ta ga podstie na to. Veoma ete brzo ustanoviti da je to um teran
strahom od bola. A u strahu postoji seanje i predvianje, prolost i budunost. Panja vas
vraa u sadanjost, u sada. A prebivanje u sadanjem trenutku stanje je koje nam je uvek
blizu, mada ga retko primeujemo.
P: Sveli ste sadhanu na najobiniju panju. Kako to da drugi uitelji poduavaju celovite i
teke tehnike koje izvesno vreme treba praktikovati?
M: Guru obino poduava onu vrstu sadhane kojom je sam dosegao cilj, kakav god da mu je
bio cilj. To je sasvim prirodno jer svoju sadhanu najbolje poznaje. Mene je moj guru poduio
da se usredotoim na oseaj "ja jesam" i ja sam otkrio da je to krajnje delotvorna tehnika.
Zbog toga o njoj mogu govoriti s potpunim uverenjem. Ali esto ovamo dolaze ljudi koji su
potpuno pogreno postupali sa svojim telom, mozgom i umom tako da su postali izopaeni i
slabi te im je stanje bezobline panje nedostino. U takvim sluajevima pogodniji su neki
jednostavniji oblici discipline. Ponavljanje mantre ili promatranje odreene slike mogu
pripremiti njihovo telo i um za dublje i neposrednije traganje. Naposletku, neophodna je
jedino ozbiljnost, ona je presudni inilac. Sadhana je samo posuda koja se mora do ruba
ispuniti ozbiljnou. Ozbiljnost pak nije nita drugo do ljubav na delu. Jer, nita se ne moe
uiniti bez ljubavi.
P: Volimo jedino sebe.
M: Bilo bi sjajno kad bi tako bilo! Volite sebe mudro i postii ete vrhunac savrenstva. Svi
vole svoje telo, ali veoma malo njih voli svoje stvarno bie.
P: Je li mojem stvarnom biu potrebna moja ljubav?
M: Vae stvarno bie je sama ljubav, a vae mnogobrojne ljubavi jedino su njeni odrazi u
skladu sa situacijom u odreenom trenutku.
P: Mi smo sebini, poznajemo jedino sebinu ljubav.
M: To je dovoljno za poetak. U svakom sluaju, elite sebi dobro. Razmislite o tome, osetite
duboko ta je uistinu dobro za vas i iskreno teite k tome. Ubrzo ete ustanoviti da je
stvarnost vae jedino dobro.
P: Uprkos tome, ne razumem zato razliiti gurui uporno propisuju uenicima sloenu i teku
sadhanu? Zar ne znaju nita bolje?
M: Nije vano ono to inite, ve ono to ste prestali da inite. Ljudi koji poinju sa
sadhanom veoma su grozniavi i nemirni pa se moraju u potpunosti zaposliti kako bi se
odrali na putu. Za njih je dobra rutina kojoj se mogu u potpunosti predati. No, nakon nekog
vremena smiruju se i odustaju od daljnjih napora. U miru i tiini pokrov lanog "ja" iezava,
a vanjsko i unutarnje postaju jedno. Prava sadhana tee bez napora.
P: Ponekad imam oseaj da je ceo svemir moje telo.
M: Dokle god ste vezani iluzijom "ja sam ovo telo", samo ste taka u prostoru i trenutak u
vremenu. Kad vie nema poistoveivanja s telom, sav prostor i vreme u vaem su umu, koji je
samo mali val u svesnosti, a ona je pak svest odraena u prirodi. Svest i materija aktivni su i
pasivni aspekt istoga bia, koji se nalazi u obema i izvan oba. Prostor i vreme jesu telo i um
univerzalnog postojanja. Ja imam oseaj da se sve ono to se dogaa u prostoru i vremenu
dogaa meni, da su sva iskustva moja, kao i svi oblici. Ono to mislim da jesam postaje moje
telo, a sve to se dogaa tom telu postaje moj um. No, u korenu univerzuma postoji samo ista
svest, izvan prostora i vremena, ovde i sada. Spoznajte da je ona vae stvarno bie i delujte u
skladu s time.
279
da je on izuzetak i da je svet duan da ga usrei. Ali svet mu ne moe dati ono to ni sam
nema. U svojoj je sri nestvaran pa mu za postizanje stvarne sree nije ni od kakve koristi. Ne
moe biti drugaije. Tragamo za stvarnim zato to smo nesreni s nestvarnim. Budui da je
srea naa stvarna priroda, ne moemo se smiriti dok je ne naemo. Ali retko znamo gde je
treba traiti. Kad jednom budete razumeli da svet nije nita drugo do pogrean pogled na
stvarnost i da nije onakav kakvim se pojavljuje, oslobodiete se njegovih opsesija. Jedino vas
ono to je u skladu s vaim stvarnim biem moe usreiti, a svet kakvog opaate direktno je
negiranje stvarnoga.
Budite veoma mirni i posmatrajte sve to dolazi na povrinu vaeg uma. Odbacite
znano, doekajte s dobrodolicom daleko i neznano, a na kraju, kad na to doe red, odbacite i
njega. Tako ete doi u stanje u kojem nema znanja, u kojemu postoji samo bie, u stanje u
kojem je bie samo po sebi znanje. Znati biem neposredno je znanje. Ono se temelji na
istovetnosti onoga koji posmatra i objekta posmatranja. Posredno znanje temelji se na ulima
i pamenju, na blizini onoga koji opaa i objekta opaanja, a ogranieno je njihovom
suprotnou. Isti je sluaj sa sreom. Morate biti tuni da bi znali ta je radost, i radosni da bi
znali ta je tuga. Istinska srea nema uzroka i ne moe ieznuti zbog nedostatka podsticaja.
Ona nije suprotnost tuzi, ve ukljuuje svu tugu i patnju.
P: Kako je mogue biti srean usred tolike patnje?
M: Unutarnja srea ne moe se prekinuti. Ona je neodoljivo stvarna. Kao i sunce na nebu,
moe biti zaklonjena oblacima, ali nikada nije odsutna.
P: Kad smo u nevolji, moramo biti nesretni.
M: Strah je jedina nevolja. Spoznaj sebe kao nezavisno bie i bie slobodan od straha i
njegovih senki.
P: Kakva je razlika izmeu sree i uitka?
M: Uitak uvek od neega zavisi, a srea ne.
P: Ako srea ne zavisi ni od ega, zato nismo uvek sreni?
M: Sve dok verujemo da nam je potrebno neto to e nas usreiti, moramo verovati i da
emo biti nesreni ako to izgubimo. Um se uvek oblikuje u skladu sa svojim uverenjima.
Zbog toga je veoma vano stei uverenje da za sreu nisu potrebni nikakvi razlozi, a da je
uitak samo nepanja i smetnja zato to iskljuivo poveava lano uverenje da trebamo imati
ili initi neto kako bismo bili sreni. U stvarnosti je upravo suprotno.
Ali emu uopte govoriti o srei? O njoj mislite samo kad ste nesreni. ovek koji
tvrdi: "Sada sam srean" nalazi se izmeu dve patnje, prole i budue. Njegova srea samo je
uzbuenje koje je uzrokovao prestanak boli. Stvarna srea nije uopte svesna sebe. Ona se
najbolje izraava negativnim pojmovima: "Sa mnom se trenutno ne dogaa nita loe, ne
treba ni zbog ega da se brinem." Naposletku, krajnji je cilj sadhane dosegnuti taku u kojoj
se to uverenje temelji na stvarnom i uvek prisutnom iskustvu, a nije samo verbalno.
P: O kakvom se iskustvu radi?
M: O iskustvu da si prazan, neoptereen seanjima i oekivanjima. To je srea otvorenog
prostora, mladosti, obilja vremena i energije da radi ono to voli, da otkriva, da kree u
pustolovinu.
P: A ta se treba otkriti?
M: Svemir koji je izvan nas i beskraj koji je u nama, i to onakvi kakvi su u stvarnosti, u
velikom srcu i umu Boga. Otkriti treba smisao i svrhu postojanja, tajnu patnje i nain
izbavljenja ivota iz kandi neznanja.
P: Ako biti srean znai isto to i biti slobodan od straha i brige, moe li se rei da je uzrok
sree odsutnost potekoa?
M: Stanje odsutnosti ili nepostojanja ne moe biti uzrok sree. Sam pojam podrazumeva
prethodno postojanje uzroka. Tvoje prirodno stanje, u kojem nita ne postoji, ne moe biti
uzrok postajanja. Uzroci su skriveni u velikoj i tajanstvenoj moi seanja. Ali tvoj istinski
281
zbog koje vidite ono ega nema. Sudbina (karma) je nain leenja koji je propisao Bog.
Izrazite joj srdanu dobrodolicu, verno sledite njena uputstva i bie vam bolje. Pacijent moe
napustiti bolnicu tek nakon to se oporavi. No, zahteva li on uporno da mu se istoga trena
omogui sloboda izbora i delovanja, samo e odgoditi svoj oporavak. Prihvatite svoju sudbinu
i ispunite je - to je najkrai put da je se oslobodite, iako se time neete osloboditi ljubavi i
njenih zahteva. Delovanje iz elje i straha je ropstvo, a delovanje iz ljubavi sloboda.
Duhovna praksa.
284
e se pojaviti nove prilike za delovanje, ali sadanji je trenutak nenadoknadivo izgubljen. Sve
pripreme usmerene su ka budunosti, ne moete se pripremati za sadanjost.
P: ta je loe u pripremanju za budunost?
M: Te pripreme ne mogu mnogo pomoi delovanju u sadanjem trenutku. Jasnoa je sada,
delovanje je sada. Razmiljanje o spremnosti ometa delovanje, a delovanje je merilo
stvarnosti.
P: ak i kad delujemo bez uverenja?
M: Ne moete iveti bez delovanja, a u pozadini svakog delovanja nalazi se neki strah ili
elja. Konano, sve to inite temelji se na vaem uverenju da je svet stvaran i nezavisan. Kad
biste bili uvereni u suprotno, vae bi ponaanje bilo sasvim drukije.
P: Nema nieg loeg u mojim uverenjima. Moje se delovanje oblikuje zavisno od okolnosti.
M: Drugim reima, uvereni ste u stvarnost svojih okolnosti, odnosno sveta u kome ivite.
Pratite svet do njegovog izvora i otkriete da ste pre njega postojali i da ete, kad njega vie
ne bude, vi ostati. Pronaite svoju bezvremenu sutinu i vae e delovanje sadravati dokaz o
tome. Jeste li je nali?
P: Ne, nisam.
M: A ta bi drugo trebali da radite? U svakom sluaju, to je va najvaniji zadatak. Ne moete
da spoznate da ste nezavisni od svega ako ne odbacite sve pa ostanete bez osnove i
nedefinisani. Kad jednom budete spoznali sebe, bie nevano ono to radite, ali da bi spoznali
svoju nezavisnost, morate je proveriti otputanjem svega onoga od ega zavisite. Ostvarena
osoba ivi na razini apsolutnog. Njena mudrost, ljubav i hrabrost potpune su, u njoj nema
nieg relativnog. Zbog toga se ona mora potvrditi na stroim testovima i podvrgnuti se
zahtevnijim iskuenjima. Onaj ko proverava, ono to se proverava i postupak proveravanja
odigravaju se u pojedincu. To je unutarnja drama u kojoj niko drugi ne moe uestvovati.
P: Raspee, smrt i uskrsnue - na poznatom smo tlu! Beskonano sam itao, sluao i govorio
o tome, ali ne oseam se sposobnim da to napravim.
M: Budite mirni, neka vas nita ne dodiruje pa e mudrost i mo doi u pravo vreme. Ne treba
da udite za njima. ekate ih u tiini svoga srca i uma. Veoma je lako biti miran, ali tek
poneko ima i spremnosti. Ljudi ele da postanu nadljudi preko noi. Budite bez ambicija, bez
i najmanje elje, ogoljeni, ranjivi, nezatieni, nesigurni i sami, u potpunosti otvoreni ivotu.
Izrazite mu dobrodolicu onako kako se dogaa, bez sebinog uverenja da vam sve mora
doneti uitak ili profit, bilo materijalni bilo takozvani duhovni.
P: Slaem se sa svim to kaete, ali jednostavno ne vidim naina kako da to postignem.
M: Kad biste znali kako, ne biste to uinili. Odustanite od svakog pokuaja i jednostavno
budite. Nemojte se boriti, nemojte nastojati, otpustite svaki oslonac i prionite uz slepi oseaj
bia, ne obazirui se ni na ta drugo. To je dovoljno.
P: Kako da to uinim? to vie odbacujem i otputam, to vie sadraja izlazi na povrinu.
M: Ne usmeravajte panju na njih, dopustite da sve dolazi i odlazi. elje i misli takoe su
tvarne prirode. Ne obazirite se na njih. Od pradavnih vremena praina dogaaja prekriva
isto ogledalo vaeg uma tako da moete videti jedino seanja. Oistite prainu pre nego to
se nataloi. To e ienje otkrivati stare slojeve sve dok se ne pokae istinska priroda vaeg
uma. Postupak je veoma jednostavan i razmerno lak. Budite ozbiljni i strpljivi, to je sve.
Nepristranost, nevezanost, sloboda od elje i straha, od svake brige za sebe, puka svest osloboena seanja i oekivanja - to je stanje uma u kome moe doi do otkria. Konano,
osloboenje je sloboda koju treba otkriti.
285
286
Prihvatanje svega je mera i pokazatelj naputanja svega, nevezanosti ili nezavisnosti. (I. A.)
287
288
tebi je da ga nastoji prekinuti i do toga jednom mora doi. Pucanje ueta moe se odgoditi,
ali ne i spreiti.
P: Zbunjuje me to negira zakon uzronosti. Znai li to da niko nije odgovoran to je svet
takav kakav jeste?
M: Ideja o odgovornosti nalazi se u tvom umu. Ti misli da mora postojati neto ili neko ko je
iskljuivo odgovoran za sve to se dogaa. Izmeu mnogostrukog univerzuma i pojedinanog
uzroka postoji protivrenost. Neto od toga mora biti lano. A moda je i oboje lano. Ja sve
to vidim samo kao sanjarenje na javi. Ideje nisu stvarne. injenica je da bez tebe ne bi mogli
nastati ni univerzum ni njegov uzrok.
P: Ne mogu da shvatim je li univerzum stvorio mene ili sam ja stvorio univerzum?
M: To da "ja jesam" uvek je prisutna injenica, a ideja "ja sam stvoren" samo je ideja. Ni
Bog ni univerzum nisu doli da ti kau da su te stvorili. Um, opsednut idejom uzronosti,
izmilja stvaranje i zatim se pita ko je stvoritelj. Upravo je on stvoritelj. No, ak ni to nije
potpuna istina, zato to su onaj koji stvara i ono to je stvoreno jedno. Um i svet nisu
odvojeni. Shvati da je ono to smatra svetom u stvari tvoj vlastiti um.
P: Postoji li svet i iznad, odnosno izvan uma?
M: Sav prostor i sve vreme nalaze se u umu. Gde e smestiti supramentalni svet? Postoji
mnogo nivoa uma i svaki projektuje svoju verziju sveta, ali ipak, sve se one nalaze u umu i
on ih stvara.
P: Kakav je tvoj stav prema grehu? Kako gleda na grenika, na onoga ko kri vanjski ili
unutarnji zakon? eli li da se on promeni ili samo osea sauee za njega? Ili si moda
ravnoduan prema njemu zbog njegovih grehova?
M: Ne poznajem ni greh ni grenika. Tvoja razlikovanja i vrednovanja nimalo me se ne tiu.
Svako se ponaa u skladu sa svojom prirodom. To se ne moe spreiti, niti zbog toga treba
aliti.
P: Drugi pate.
M: ivot ivi od ivota. U prirodi vlada proces prisile, a u drutvu bi trebala vladati dobra
volja. Nema ivota bez portvovanosti. Grenik odbija da se rtvuje i time priziva smrt. To je
tako kako jeste, ali nije razlog za osudu ili aljenje.
P: Sigurno osea barem malo saoseanja kad vidi oveka koji je ogrezao u grehu.
M: Da, oseam da sam taj ovek ja i da su njegovi gresi moji.
P: To je lepo, ali ta ini?
M: Kad postanem jedno s njim, on postaje jedno sa mnom. To nije svestan proces, ve se u
celosti dogaa sam od sebe. Ne moemo to zaustaviti ni on ni ja. Ono to se treba promeniti
svakako e se promeniti. Dovoljno ti je da upozna samoga sebe kakav jesi, ovde i sada. Joga
je pomno i metodiko istraivanje uma.
P: ta je s lancima sudbine koje je iskovao greh?
M: Kad iezne neznanje koje je majka greha, nestaje i sudbina koja nije nita drugo do
prisila da se ponovno grei.
P: Ali greh se mora iskupiti.
M: Kad se neznanje privede kraju, kraju se privodi i sve ostalo. Tada sve vidi kako jeste,
spoznaje da je sve dobro.
P: Ako grenik, prekritelj zakona, doe k tebi i zamoli te za milost, ta e mu odgovoriti?
M: Dau mu ono to trai.
P: Uprkos tome to se radi o veoma loem oveku?
M: Ja ne poznajem loe ljude, ja poznajem samo sebe. Ne vidim ni grenike ni svece, samo
iva bia. Ne delim milost. Nema niega to bih ti ja mogao dati ili uskratiti, a to i sam ne
poseduje u jednakoj meri. Samo postani svestan svog bogatstva i iskoristi ga na najbolji
nain. Sve dok zamilja da ti je potrebna moja milost, stajae poput prosjaka na mojim
vratima molei me da ti je dam. Kad bih ja tebe molio za milost, to takoe ne bi imalo smisla!
290
291
potrebu da mitove smatram stvarnou. Brine me samo neznanje i kako ga se osloboditi. Guru
je zapravo tu da raspri neznanje u srcu i umu svoga uenika. Kad uenik to jednom shvati, na
njemu je da u svom delovanju to i potvrdi. Niko ne moe delovati umesto tebe. Ne deluje li
uenik ispravno, to samo znai da nije postigao razumevanje i da guruov posao jo nije
zavren.
P: Sigurno postoje i beznadeni sluajevi.
M: Niko nije beznadean sluaj. Sve se prepreke mogu savladati. Ono to ivot ne moe
popraviti, dovrie smrt, ali guru e sigurno uspeti u svom zadatku.
P: ta ti jami da je tako?
M: Guruova i ovekova unutarnja stvarnost uistinu su jedno te isto i zajedniki rade na
ostvarenju istoga cilja - na iskupljenju i spasenju uma. Tu ne moe biti neuspeha. Upravo od
kamenja koje stvara prepreke oni grade svoje mostove. Umna svesnost ne predstavlja
celokupno ovekovo bie. Postoje i drugi nivoi na kojima je ovek spremniji na saradnju.
Guru je kod kue na svim nivoima, a njegova energija i strpljivost neiscrpne su.
P: Neprestano mi govori da sanjam i da je krajnje vreme da se probudim. Kako je mogue da
Maharad, koji je doao k meni u moj san, nije uspeo da me probudi? On me stalno podstie
na buenje i podsea me na to koliko je ono nuno, ali san se i dalje nastavlja.
M: Nisi se probudio zato to jo uvek nisi razumeo da uistinu sanja. To je sr ropstva,
meanje stvarnog i nestvarnog. U tvom sadanjem stanju jedino se oseaj "ja jesam" odnosi
na stvarnost. "ta sam ja?" i "Kako sam ja?" samo su prividi nametnuti sudbinom ili sluajem.
P: Kad je moj san zapoeo?
M: ini se da on nema poetka, ali u stvari postoji jedino sada. Obnavlja ga iz trenutka u
trenutak. 38 Kad jednom shvati da sanja, probudie se. Ali ti ne vidi da sanja jer eli da
se san nastavi. Doi e dan kad e za prestankom sna eznuti svim svojim srcem i duom.
Tada e biti spreman da plati bilo koju cenu da se to dogodi, a cena e biti nepristrasnost
i nevezanost, gubitak interesa za taj san.
P: Kako sam samo bespomoan! Sve dok san postojanja traje, ja elim da se nastavi. A sve
dok ja elim da se nastavi, on traje.
M: eleti da se san nastavi nije neminovno. Uvidi jasno u kakvim se uslovima nalazi i tvoja
e te jasnoa osloboditi.
P: Dokle god sam s tobom, sve to govori ini mi se sasvim jasnim. Ali im se udaljim od
tebe, lutam naokolo nemiran i u teskobi.
M: Ne treba da se dri dalje od mene, barem ne u svom umu. Ali tvoj se um brine za
dobrobit sveta!
P: Svet je pun nevolja, nije udo da je moj um zaokupljen njima.
M: Je li svet ikada bio bez nevolja? Tvoje postojanje u obliku osobe zavisi od nasilja nad
drugima. I samo je tvoje telo bojno polje, puno smrti i umiranja. Postojanje podrazumeva
nasilje.
P: Ako misli na postojanje tela, to je tano, ali ako misli na postojanje ljudskoga bia, to je
sasvim sigurno netano. Za oveanstvo je nenasilje zakon ivota, a nasilje zakon smrti.
M: U prirodi ima vrlo malo nenasilja.
P: Bog i priroda nisu ljudi i ne treba da se ponaaju kao ljudi. Mene zabrinjava jedino ovek.
Da bih mogao biti ovek, moram biti bezuslovno milosrdan.
M: Zar ne uvia da sve dok ima lano "ja" koje treba da titi, mora biti nasilan?
P: Uviam. Da bih bio istinski ovek, moram biti nesebian. Sve dok sam sebian, blii sam
ivotinji nego oveku. Tada sam samo humanoidan.
M: Dakle, skoro svi smo humanoidni, ima veoma malo ljudi. No, nezavisno od toga koliko ih
ima, malo ili mnogo, jasnoa i saoseanje ono su to ih ini pripadnicima ljudske vrste. Kod
38
292
onih koji su na nivou ispod ovekovog, kod humanoida, prevladava pasivnost (tamas) i
aktivnost (raas), a kod ljudi prevladava uravnoteenost (sattva). Jasnoa i saoseanje
svojstva su uravnoteenosti budui da utiu na um i delovanje. Ali stvarnost se nalazi iznad
svojstva uravnoteenosti. Otkada te znam neprestano se zamara pomaganjem svetu. Koliko
si mu pomogao?
P: Nimalo. Nismo se promenili ni svet ni ja. Ali, injenica je da svet pati i da zajedno s njim
patim i ja. Prirodno je boriti se protiv patnje. A ta su drugo civilizacija i kultura, filozofija i
religija doli pobuna protiv patnje? Nije li zlo i okonavanje zla ono najvanije ime se i ti
bavi? To to ja radim moe nazivati neznanjem, ali svodi se na isto.
M: Tano, rei nisu vane, a nije ni vano u kakvom si trenutno liku. Imena i likovi
neprestano se menjaju. Spoznaj sebe kao nepromenljivog svedoka promenljivog uma. To je
dovoljno.
i u tom nastojanju e videti kako. Sama praksa nam korak po korak ukazuje kako se meditira, tj. smiruje
um. Um se smiruje smirivanjem, nikako drugaije. Nikakvom aktivnou uma, zamiljanjem i razmiljanjem, to
se ne moe videti. (I. A.)
40
Ova svesnost moe biti podstaknuta i reima prosvetljenog majstora, kao to je Nisargadata. On nam pomae
da budemo svesni onoga to znamo i oduvek jesmo. Stvarnost uvek postoji kao i naa svest o njoj. Neko spolja
mora da nam potvrdi ega smo svesni jer esto nismo sigurni da je to - to. Uostalom, to radi i sam ivot. Uitelj
to samo ini reima, a niko na svetu nije to jasnije i preciznije uinio od Nisargadate zbog ega zasluuje nau
najdublju zahvalnost. (I. A.)
294
to je povezano s tvojim imenom i likom - porodica, rod, zemlja, rasa i slino. Sebinost je
vezanost za vlastito ime i lik. ovek koji zna da nije ni telo ni um ne moe biti sebian jer on
ne poseduje nita zbog ega bi bio sebian. Moe se rei i da je on podjednako "sebian"
prema svima koje susree. Dobrobit bilo kojeg pojedinca ujedno je i njegova dobrobit. Za
takvog je oveka oseaj "ja sam svet, svet je ja" sasvim prirodan. A kad se on jednom
uspostavi, vie jednostavno ne postoji mogunost sebinosti. Biti sebian znai pohlepno
udeti, sticati i skupljati samo u korist jednog dela, a protiv celine.
P: Neko e moda posedovati velika bogatstva koja je stekao nasledstvom, brakom ili ak
zahvaljujui srei.
M: Ali mora biti vrsto vezan za njih ako ne eli da mu budu oduzeta.
P: Moe li ti, u svom sadanjem stanju, da voli drugu osobu kao osobu?
M: Ja jesam ta druga osoba, ona je moje Sopstvo. Razlikujemo se imenom i likom, ali izmeu
nas nema odvojenosti. U temelju svoga bia mi smo jedno.
P: Nije li uvek tako kad se ljudi vole?
M: Uvek je tako, ali ljudi nisu toga svesni. Oni oseaju privlanost jedni prema drugima, ali
ne znaju razlog za to.
P: Zato je ljubav tako izbirljiva?
M: Nije izbirljiva ljubav, ve elja. U ljubavi nema stranaca. Kad vie ne postoji sredite
sebinosti, svaka elja za uitkom i strah od bola iezavaju. Tada nismo zainteresovani za to
da budemo sreni budui da iznad sree postoji ista snaga, neiscrpna energija, ekstaza
davanja koja dolazi iz venog izvora.
P: Ne bih li najpre morao da razreim problem ta je pogreno, a ta ispravno?
M: Ljudi smatraju dobrim ono to je ugodno, a loim ono to je bolno.
P: Da, tako je to s nama, obinim ljudima. Ali kako je to s tobom, na nivou jedinstva? ta je
za tebe dobro, a ta loe?
M: Loe je ono to poveava patnju, a dobro ono to je uklanja.
P: Dakle, ti ne smatra da patnja moe biti dobra. Postoje religije koje je smatraju dobrom i
plemenitom.
M: Sudbina (karma) je oitovanje zakona dobrobiti, univerzalne sklonosti prema ravnotei,
skladu i jedinstvu. U svakome trenutku dogaa se ono to je najbolje. To moe izgledati bolno
i runo, kao gorka i besmislena patnja, a da uprkos tome predstavlja jedini i najbolji izlaz iz
tragine situacije, uzimajui u obzir prolost i budunost.
P: Pati li ovek zbog svojih grehova?
M: On pati zbog onoga s ime se poistoveuje. Osea li da si jedno s oveanstvom, patie
zbog oveanstva.
P: A budui da ti tvrdi da si jedno s univerzumom, u vremenu i prostoru nema granica tvojoj
patnji!
M: Biti znai patiti. to je ui krug onoga s ime se poistoveuje, to je manje duboka patnja
uzrokovana eljom i strahom.
P: Hrianstvo prihvata patnju kao put proienja i oplemenjivanja, a hinduizam na nju
gleda s gnuanjem.
M: Hrianstvo sainjavaju rei sloene na jedan, a hinduizam ine rei sloene na drugi
nain. Stvarnost je iza i onkraj rei, njima ju je nemogue preneti, ve je valja iskusiti
neposredno. Ona je eksplozivna u svom delovanju na um. Ne eli li se nita drugo osim nje,
veoma ju je lako stei. Nestvarno je stvoreno zamiljanjem, a odravaju ga elje.
P: Da li postoji li patnja koja je nuna i dobra?
M: Sluajna ili nenamerna bol neizbena je i prolazna. Namerna bol, makar joj se podvrgli u
najboljoj nameri, besmislena je i okrutna.
P: Ti nisi pobornik kanjavanja zloinaca?
M: Kazna je ozakonjen zloin. U drutvu koje bi se temeljilo na prevenciji, a ne na naknadnoj
295
kazni, bilo bi veoma malo kriminala. U takvom drutvu mali broj izuzetaka mogao bi se leiti
medicinski, kao nezdrav um i telo.
P: ini mi se da ti religiju ne smatra previe korisnom.
M: ta je religija? Oblak na nebu. Ja ivim na nebu stvarnosti, a ne u oblacima koji nisu nita
drugo nego rei sloene na odreen nain. Ukloni li prazne rei, ta e ti ostati? Ostae
istina. Moj je dom u nepromenljivom, koje izgleda kao stanje neprestanog mirenja i
ujedinjavanja suprotnosti. Ljudi dolaze ovamo da bi uili o stvarnom postojanju takvog stanja
i o preprekama koje stoje na putu njegovog pojavljivanja. Oni ue kako da ga zadre u
svesnosti nakon to ga jednom opaze i kako da izbegnu sukob izmeu razumevanja i
ivljenja. Ali, to stanje nadilazi um i nije ga potrebno uiti. Um se moe jedino usredsrediti na
prepreke. Sagledati prepreke kao takve veoma je delotvorno jer tada um deluje na um. Poni
od poetka: usredsredi se na injenicu da jesi. Nikada ne moe rei: "Ja nisam bio." Jedino
to moe rei je: "Ne seam se." Dobro ti je poznata nepouzdanost pamenja. Prihvati
injenicu da si zbog zaokupljenosti beznaajnim linim problemima zaboravio ko si. Nastoj
da povrati izgubljeno seanje, uklanjajui ono to ti je poznato. Ne moe ti biti reeno ta e
se dogoditi, a to nije ni poeljno. Predvianje e stvoriti iluziju. U unutarnjem traganju
neizbeno e naii na neoekivano. Otkrie istine sigurno je iznad svih tvojih zamiljanja.
Kao to neroeno dete ne moe znati kakav e mu biti ivot nakon roenja, jer u njegovom
umu nema niega to bi mu omoguilo da stvori pouzdanu sliku, tako i ovekov um nije
sposoban da misli o stvarnom u okvirima nestvarnog, osim negiranjem, "ne ovo, ne ono".
Prihvatanje nestvarnog kao da je stvarno je osnovna prepreka. Sagledavanje lanoga kao
lanoga i odricanje od lanoga uvodi stvarnost. Stanje krajnje jasnoe, beskrajne ljubavi i
potpune neustraivosti u ovom su trenutku za tebe samo prazne rei, crtei bez boje,
pokazatelji onoga to tek moe biti. Nalik si slepcu koji se nada da e nakon operacije oiju
progledati! U stanju u kojem se ja nalazim rei nita ne znae, a ne postoji ni vezanost za njih.
Vane su jedino injenice.
P: Kad ne bi bilo rei ne bi bilo ni religije.
M: Sve zabeleene religije samo su hrpe praznih rei. One pokazuju svoje pravo lice tek
tokom delovanja u tiini. Da bi saznao u ta ovek veruje, promatraj kako deluje. Za veinu
ljudi religija je sluenje vlastitom telu i umu. Oni moda gaje religijske ideje, ali se ne
ponaaju u skladu s njima. Takvi se ljudi samo poigravaju sa svojim idejama, esto ih veoma
ljube, ali ne postoji sklad izmeu njihovih misli i dela.
P: Rei su potrebne radi komunikacije.
M: Potrebne su samo za razmenu informacija jer stvarna meuljudska komunikacija nije
verbalna. Da bi se uspostavio i odrao neki odnos, potrebna je svesnost proeta ljubavlju koja
se izraava u neposrednom delovanju. Nije vano ta kae, nego ta ini. Rei je stvorio um
i znaajne su samo na nivou uma. Re "hleb" ne moe pojesti, a ne moe ni iveti od nje.
Ona samo prenosi odreenu ideju. Ta re poprima znaenje jedino kad stvarno jede hleb. U
tom smislu govorim ti da prirodno stanje nije verbalno. Mogao bih rei da je to mudra ljubav
koja se izraava u delovanju, ali te rei veoma malo prenose ne iskusi li ih sam u svoj
njihovoj punoi i lepoti.
Rei imaju ogranienu upotrebljivost, ali mi ih ne ograniavamo i time se dovodimo
do ruba katastrofe. Nae plemenite ideje okaljane su neplemenitim delovanjem. Govorimo o
Bogu, Istini i Ljubavi, ali umesto neposrednog iskustva imamo samo definicije. Umesto da
proirujemo i produbljujemo delovanje, samo usavravamo svoje definicije. A pri tom jo
zamiljamo da znamo sve to moemo definisati!
P: Kako se iskustvo moe preneti osim reima?
M: Iskustvo se ne moe preneti reima. Ono dolazi s delovanjem. ovek koji ima duboka
iskustva irie oko sebe samopouzdanje i hrabrost. Drugi e takoe delovati inspirisani njime
i stei sopstveno iskustvo roeno iz delovanja. Verbalno uenje ima svoju korist jer priprema
296
koja se moe posmatrati iz trena u tren. Ni u jednom trenutku ono to je trenutno prisutno nije
i ono ega se seamo. Izmeu toga dvoga postoji razlika i u vrsti, a ne samo u intenzitetu.
Ono to je trenutno prisutno jeste nesumnjivo. Nikakvim naporom volje ili zamiljanja ne
moe zameniti to dvoje. Ali ta to daje jedinstvenu kakvou onome to se trenutno dogaa?
P: To to se trenutno dogaa stvarno je, a u pogledu onoga to pamtimo postoji prilina
nesigurnost.
M: Sasvim tano. Ali zato je tako? Samo as ranije ono ega se seamo bilo je trenutno
prisutno, a za koji e as ono to je trenutno prisutno biti ono ega emo se seati. ta ini
ono to je trenutno prisutno toliko jedinstvenim? To je, oigledno, oseaj tvoga prisustva. U
seanju i predvianju postoji jasan oseaj da su to mentalna stanja koja posmatramo, a u
onome to se trenutno dogaa od presudne je vanosti oseaj da smo prisutni i svesni.
P: Da, mogu to da shvatim. Svesnost je ta koja stvara razliku izmeu onoga to se trenutno
dogaa i onoga ega se seamo. Pojedinac razmilja o prolosti, ali prisutan je jedino sada.
M: Kuda god iao, sve vreme nosi sa sobom oseaj prisutnosti ovde i sada. To znai da si
nezavisan od prostora i vremena, da su oni u tebi, a ne ti u njima. No, tvoje poistoveivanje s
telom koje je, naravno, ogranieno prostorom i vremenom, daje ti oseaj konanosti. U
stvarnosti si beskrajan i vean.
P: Kako da spoznam svoje beskonano i veno Sopstvo?
M: Da li je Sopstvo koje eli da spozna neko Sopstvo koje je odvojeno od tebe? Jesi li ti
napravljen od veeg broja Sopstava? Svakako, postoji samo jedno Sopstvo, a to si ti. Ukloni i
odbaci pogrene ideje o sebi i ono e biti ovde s tobom, u svoj svojoj velianstvenosti. Jedino
te tvoj um spreava da ga spozna.
P: Kako da se oslobodim uma? Je li ivot bez njega uopte mogu na ljudskom nivou?
M: Um ne postoji. Postoje samo ideje, a neke su od njih pogrene. Odbaci sve pogrene ideje
zato to su lane i zato to te spreavaju da vidi svoje Sopstvo.
P: Koje su ideje pogrene, a koje istinite?
M: Ideje kojima neto tvrdimo obino su pogrene, a ideje kojima neto negiramo obino su
ispravne.
P: Ne moe se iveti u negiranju svega!
M: Jedino se u negiranju svega moe iveti. Ropstvo je tvrditi neto. Nuno je sve dovesti u
pitanje i zatim ponititi. To je sr pobune, a bez pobune nema slobode.
Nema drugog ili vieg Sopstva koje bi trebao da trai. Ti si najvie Sopstvo, samo
odbaci lane ideje koje ima o sebi. I vera i razum govore ti da nisi ni telo ni njegove elje i
strahovi, da nisi um s njegovim zamiljanjima i idejama, da nisi uloga koju pod pritiskom
drutva mora da igra, a ni osoba kojom se smatra. Odbaci lano i istina e doi na videlo.
Tvrdi da eli da spozna samoga sebe. Ti jesi to to jesi, ne moe biti nita drugo do
ono to jesi. Je li znanje odvojeno od bia? Sve to moe spoznati umom pripada umu, ali ne
ti sam. O sebi moe rei samo "ja jesam", "ja sam svestan", "ja to volim".
P: Po mom miljenju, biti iv veoma je bolno stanje.
M: Ti ne moe biti iv, ti jesi sam ivot. Pati jedino osoba kojom se smatra, a ne ti. Postani
svestan te osobe i time je uniti. Ona je samo hrpa seanja i navika. Izmeu svesnosti o
nestvarnom, i svesti koja je tvoja prava priroda, nalazi se provalija koju e lako prei kad
jednom savlada umee bivanja u istoj svesti.
P: Znam jedino da ne poznajem sebe.
M: Kako zna da ne poznaje sebe? Tvoj neposredni uvid govori ti da pre svega poznaje
sebe jer za tebe nita ne postoji ako nema tebe koji e iskusiti to postojanje. Ti samo
zamilja da ne poznaje sebe jer ne moe da se opie. Uvek moe rei: "Ja znam da
jesam" i na taj nain odbaciti neistinitu tvrdnju: "Ja nisam". Ali, ti ne moe biti ono to se
moe opisati, a ono to jesi ne moe se opisati. Svoje Sopstvo moe spoznati jedino tako da
bude Sopstvo, a ne da ga pokuava definisati ili na neki nain prikazati. Kad jednom bude
298
razumeo da ti nisi neto to se moe opaziti ili pojmiti, da ne moe biti nita od onoga to se
pojavljuje u polju tvoje svesnosti, dae se na iskorenjivanje svih poistoveivanja jer je to
jedini put koji te moe dovesti do dublje spoznaje vlastitog Sopstva. Istinski napreduje
upravo odbijanjem svega - to je prava raketa. Spoznati da nisi ni u telu ni u umu, iako jesi
svestan i jednoga i drugoga, ve je znanje o Sopstvu.
P: Ako nisam ni telo ni um, kako je mogue da sam ih svestan? Kako mogu opaati neto to
mi je potpuno strano?
M: Prvi je korak misao "ja nisam nita", a drugi "ja sam sve". Obe su povezane s idejom
"postoji svet". Kad se i ona odbaci, ostaje ono to jesi, nedvojno Sopstvo. Ti si to, ovde i
sada, ali tvoj je vid zamuen lanim idejama koje ima o sebi.
P: U redu, priznajem da jesam, da sam bio i da u biti, barem od roenja do smrti. Nemam
nikakve sumnje to se tie mojeg bia ovde i sada. Ali smatram da to nije dovoljno. Mom
ivotu nedostaje radost koja se raa iz sklada unutarnjeg i vanjskog. Postojim li jedino ja, pa
je svet samo moja projekcija, otkud sav taj nesklad?
M: Taj nesklad stvara ti sam i onda se ali na njega! Kad eli i strahuje, kad se
poistoveuje sa svojim oseajima, stvara patnju i ropstvo. A kad stvara s ljubavlju i
mudrou, kad nisi vezan za svoje tvorevine, posledica je toga sklad i mir. Ali, kakvo god bilo
stanje tvog uma, na koji se nain ono odraava na tebe? Jedino te poistoveivanje s umom
ini srenim ili nesrenim. Pobuni se protiv robovanja umu, shvati da si svoje granice stvorio
ti sam i slomi lance privlanosti i gaenja. Imaj na umu svoj cilj slobode sve dok ne shvati da
si ve slobodan, da sloboda nije neto to je mogue zasluiti u dalekoj budunosti ulaganjem
bolnih napora, ve da je ona tvoja imovina koju uvek moe da koristi! Osloboenje nije
sticanje slobode, ve se radi o hrabrosti koja e ti omoguiti da poveruje kako si ve
slobodan i da deluje u skladu s time.
P: Budem li inio sve to mi se svia, morau da patim.
M: Uprkos tome ti jesi slobodan. Posledice tvojih dela zavise od drutva u kojem ivi i
njegovim obiajima.
P: Mogao bih delovati nepromiljeno.
M: Uporedo s hrabrou pojavie se mudrost, saoseanje i sposobnosti za delovanje. Znae
ta mora da radi, a ono to e raditi donosie dobrobit svima.
P: Otkrio sam da u meni ratuju moji razliiti aspekti i da stoga nemam mira. Gde su sloboda,
hrabrost, mudrost i saoseanje? Moje delovanje samo poveava provaliju u kojoj ivim.
M: Sve je to zato to misli da si neko ili neto. Zaustavi se, posmatraj, istrauj, postavljaj
prava pitanja, doi do pravih zakljuaka i imaj hrabrosti da deluje u skladu s njima pa e
videti ta e se dogoditi. Prvi koraci mogli bi dovesti do toga da ti se srui krov nad glavom,
ali zbrka e se veoma brzo razbistriti i nastae mir i radost. Toliko toga zna o sebi, ali ne
poznaje onoga ko to zna. Otkrij ko si ti, ko je poznavalac onoga to zna. Marljivo se
posmatraj i ne zaboravi neprestano da se prisea da ono to se opaa ne moe biti onaj koji
opaa. Upamti dobro da ti nisi nita to vidi, uje, nita o emu misli. Ti nisi ono to se
dogaa, ti si onaj kome se to dogaa. Uroni duboko u oseaj "ja jesam" i sigurno e otkriti da
je sredite percepcije sveobuhvatno, kao to je sveobuhvatna i svetlost koja osvetljava svet.
Sve to se dogaa u univerzumu dogaa se tebi, tihom svedoku. S druge strane, sve to se u
univerzumu ini, ini se zahvaljujui tebi, univerzalnoj i neiscrpnoj energiji.
P: Bez imalo sumnje, svakoj je osobi veoma ugodno da uje da je tihi svedok i univerzalna
energija. Ali kako iz verbalne tvrdnje stii do neposrednog znanja? uti nije isto to i znati.
M: Pre nego li bilo ta spozna neposredno, neverbalno, mora spoznati spoznavaoca. Do
sada si smatrao da je to um, ali jednostavno nije tako. Um te obasipa slikama i idejama koje
ostavljaju tragove u pamenju. Ti misli da je seanje isto to i znanje. Ali istinsko je znanje
uvek svee, novo, neoekivano. Ono izvire iznutra. Kad zna ta si, ti si ujedno i to to zna.
Izmeu znanja i bia nema raskoraka.
299
Ovde se moramo podsetiti na sve one gurue koji su doli na Zapad da nas ue kako da se promenimo, nudei
nam tako lek od sulude i razarajue zapadnjake identifikacije sa umom i telom. (I. A.)
300
jogom.
M: Sve promene odnose se jedino na um. Da bi mogao postati ono to stvarno jesi, mora se
uzdii iznad uma, do svojeg stvarnog bivstva. Sasvim je nevano kakav je um koji si ostavio
za sobom, pod uslovom da si ga ostavio radi neeg boljeg. Ali to nije mogue uiniti pre
negoli doe do samoostvarenja.
P: Da li dolazi prvo do odustajanja od uma, ili do samoostvarenja?
M: U svakom sluaju prvo dolazi do samoostvarenja. Um ne moe nadii sam sebe. On mora
da se rasprsne.
P: A da li je pre tog rasprsnua potrebno istraivati?
M: Sila koja je potrebna za rasprsnue uma dolazi iz stvarnosti. Ali, dobio si dobar savet, um
se mora pripremiti na to. Strah uvek moe odgoditi samoostvarenje, sve dok se ne pojavi nova
prilika.
P: Mislio sam da uvek postoji ansa.
M: Teoretski postoji, ali u praksi se mora pojaviti situacija u kojoj e biti prisutni svi faktori
nuni za samoostvarenje. Ali, to ne treba da te obeshrabri. Tvoje prebivanje u oseaju "ja
jesam" veoma e brzo stvoriti novu ansu, i to zato to ispravno ponaanje privlai povoljnu
priliku. Sve to zna dolo ti je iz druge ruke. Jedino oseaj "ja jesam" dolazi iz prve ruke i ne
trai nikakve dokaze. Stoga neprestano prebivaj u njemu.
M: Sve dok u neto ne uloi veliki napor, ne moe biti siguran da te napor nikuda ne vodi.
Pojedinano Ja toliko veruje samom sebi da se nee predati sve dok ga sasvim ne obeshrabri.
Puko verbalno uverenje nije dovoljno. Jedino jaki dokazi mogu ukazati na potpunu nitavnost
slike koju imamo o sebi.
P: Onaj koji mi ispira mozak tera me da postanem lud, a guru me tera da postanem zdrav.
Oboje koriste slian postupak. Uprkos tome, njihov motiv i namera potpuno su drukiji.
Slinosti su moda samo verbalne.
M: I poziv i prisila na patnju sadre u sebi nasilje, a plod nasilja ne moe biti sladak. Postoje
odreene ivotne situacije koje su neizbeno bolne i koje mora prihvatiti kako najbolje zna i
ume. Postoje takoe odreene bolne situacije koje si stvorio sam, namernim delovanjem ili
propustom. Iz takvih situacija mora izvui neku pouku, kako se vie ne bi ponavljale.
P: ini se da moramo da patimo kako bismo nauili da savladamo bol.
M: Bol se mora izdrati. Nema savladavanja bola i to nije potrebno vebati. Vebanje za
budunost uenjem novih oblika ponaanja samo je pokazatelj straha.
P: Kad jednom saznam kako da se suoim s bolom, oslobodiu ga se i neu ga se vie bojati.
Zbog toga u biti srean. To je ono to se dogaa i zatvoreniku. Prihvati li on svoju kaznu kao
pravednu i odgovarajuu, ivee u miru sa zatvorskim vlastima i dravom. Sve religije ine
samo jedno: propovedaju prihvatanje i predanost. Ohrabruju nas da se oseamo krivi, da
preuzmemo odgovornost za sva zla u svetu i da upremo prstom u sebe kao u jedini uzrok za
sve to. Ne vidim veliku razliku izmeu "ispiranja mozga" i sadhane, osim to na sadhanu
nismo fiziki primorani. Element prisilne sugestije prisutan je u oba sluaja.
M: Kao to si rekao, slinosti su samo povrinske. Ne mora se stalno vraati na njih.
P: Slinosti nisu povrinske. ovek je sloeno bie i istovremeno moe biti tuitelj, optueni,
uvar, zatvorenik i delat. U "dobrovoljnoj" sadhani malo je toga dobrovoljno. Pojedinca
pokreu sile koje se nalaze izvan njegovog razumevanja i kontrole. Ne podvrgnem li se
bolnom i dugotrajnom upinjanju koje se zove joga, mogu tek malo da promenim svoj
mentalni sistem, a isto toliko i telesni. Jedino to me zanima jeste: "Slae li se Maharad sa
mnom da joga ukljuuje nasilje?"
M: Slaem se da joga kakvom je ti prikazuje znai nasilje, a ja nikada ne zastupam nita
slino. Moj put je potpuno nenasilan. I mislim upravo to to kaem: moj put je nenasilan.
Otkrij sam ta to znai. Ja samo kaem da on nije nasilan.
P: Ja ne zloupotrebljavam rei. Kad guru trai od mene da do kraja svoga ivota meditiram
esnaest sati dnevno, ne mogu to da uinim bez ekstremnog nasilja prema sebi. Je li takav
guru u pravu ili grei?
M: Niko te ne prisiljava da meditira esnaest sati dnevno, ako ti osea da to ne eli. To je
samo jedan od naina da ti se kae: "Ostani sa svojim Sopstvom, nemoj se izgubiti meu
drugim ljudima." Uitelj moe da eka, ali um je nestrpljiv. Nije nasilan uitelj, ve um, a um
se ujedno i plai vlastitog nasilja. Pogreno je proglasiti apsolutnim ono to dolazi iz uma jer
je to relativno.
P: Ostanem li pasivan, nita nee da se promeni, a budem li aktivan, morau biti nasilan. ta
bih mogao da inim a da to ne bude ni neplodno ni nasilno?
M: Sasvim sigurno, postoji put koji nije ni nasilan ni neplodan, a ipak je vrhunski delotvoran.
Samo posmatraj sebe kakav jesi, sagledaj sebe kakav jesi, prihvati sebe kakav jesi i ulazi sve
dublje u to to jesi. Nasilje i nenasilje opisuju tvoj stav prema drugima. Sopstvo nije ni
nasilno ni nenasilno u odnosu prema samome sebi, ono ak nije ni svesno ni nesvesno sebe.
Poznaje li Sopstvo sebe, sve to radi bie dobro. Ali, ne poznaje li sebe, sve to radi bie loe.
P: ta misli kad kae: "Ja poznajem sebe kakav jesam?"
M: Pre uma - ja jesam. Stav "ja jesam" nije misao u umu. Um se dogaa meni, a ne ja njemu.
A budui da su vreme i prostor u umu, ja sam iznad njih, vean i sveprisutan.
P: Misli li ti to ozbiljno? eli li stvarno rei da postoji svugde i u svako doba?
302
M: Da, upravo tako mislim. Meni je to oigledno koliko i tebi sloboda kretanja. Zamisli da
drvo upita majmuna: "Misli li ti ozbiljno da moe da se kree s mesta na mesto?" A
majmun mu odgovori: "Da, upravo tako mislim."
P: Jesi li osloboen i zakona uzronosti? Moe li stvarati uda?
M: Svet je sam po sebi udo. Ja sam iznad uda - potpuno sam normalan. Sve mi se dogaa
onako kako mora biti. Ne meam se u stvaranje. Od kakve su mi koristi mala uda, kad se u
meni sve vreme dogaaju najvea od svih uda? Sve to vidi tvoje je bivstvo. Ui sve dublje
u sebe i trai u sebi. U otkrivanju Sopstva nema ni nasilja ni nenasilja. Unitenje lanoga nije
nasilje.
P: Kad ispitujem ili ulazim u sebe s idejom da u od toga imati neke koristi, ipak beim od
onoga to jesam.
M: To je sasvim tano. Istinsko ispitivanje uvek te uvodi u neto, nikad te ne izvodi iz neeg.
Ako se ispitujem samo zato da bih neto dobio ili izbegao, zapravo se ne ispitujem. Da bih
neto spoznao, moram to u potpunosti da prihvatim.
P: Da, da bih spoznao Boga moram da ga prihvatim - kako je to zastraujue!
M: Pre nego li uzmogne da prihvati Boga, morae da prihvati sebe, a kako je tek to
zastraujue! Prvi koraci u prihvatanju sebe nisu nimalo ugodni jer ono to pojedinac vidi
obino nije naroito lepo. Potrebna nam je velika hrabrost da bismo nastavili dalje. Ali,
pomae tiina. Posmatraj samoga sebe u potpunoj tiini i nemoj da se opisuje. Gledaj bie za
koje veruje da jesi i ne zaboravi da ono to vidi nisi ti. "To nisam ja, a ta sam ja?" - to je
trenutak istinskog samoispitivanja. Nema drugog puta do osloboenja, svi ostali su samo
odgaanje. Odluno odbacuj ono to nisi, sve dok u svom velianstvenom nitavilu, u svojoj
praznini u kojoj niega nema, ne izroni tvoje stvarno Sopstvo.
P: Svet prolazi kroz brze i kljune promene. Kod nas u Americi moemo ih sasvim jasno
videti, iako se dogaaju i u drugim zemljama. S jedne strane, dolazi do velikog porasta
kriminala, a s druge do porasta stvarnije i istinske duhovnosti. Osnivaju se razliite duhovne
zajednice, a neke su od njih na veoma visokom nivou celovitosti i discipline. ini se kao da
zlo unitava samo sebe sopstvenim uspesima, poput vatre koja unitava svoje gorivo. A
dobro se, poput ivota, neprestano obnavlja.
M: Sve dok deli dogaaje na dobre i zle, moda i jesi u pravu. U odreenom trenutku dobro
postaje zlo, a zlo dobro.
P: A ta je s ljubavlju?
M: Kad se ljubav pretvori u poudu, postaje razorna.
P: ta je pouda?
M: Priseanje, zamiljanje, predvianje. Pouda je ulne i verbalne prirode i predstavlja oblik
zavisnosti.
P: Da li je u jogi neophodno suzdravanje od seksa (barahmaarja)?
M: ivot ograniavanja i potiskivanja nije joga. Um mora biti osloboen od elje i oputen.
Do toga se dolazi razumevanjem, a ne odlunom usmerenou, koncentracijom, koja je samo
drugi oblik pamenja. Um koji razume slobodan je od elja i strahova.
P: Kako da postignem takvo razumevanje?
M: Meditiranjem koje predstavlja usmeravanje panje. Postani potpuno svestan svog
problema, razgledaj ga sa svih strana, razmotri na koji nain utie na tvoj ivot. Tada ga
ostavi na miru. Ne moe uiniti nita vie od toga.
P: Hoe li me to osloboditi?
M: Slobodan si od onoga to si razumeo. Vanjskim izrazima slobode potrebno je vreme da bi
se mogli pokazati, ali oni su ve ovde. Ne oekuj savrenstvo. U pojavnom svetu nema
savrenstva. Detalji se moraju meusobno sukobljavati. Nijedan problem ne moe se reiti u
celosti, ali se moe odmaknuti od njega na nivo na kome vie ne deluje na tebe.
303
sadanjem trenutku, nema vie kuda da ode. Ono to bezvremeno jesi, to veno i izraava.
P: Jesi li ti jedan ili mnogi?
M: Ja sam jedan, ali pojavljujem se kao mnogi.
P: Zato se pojedinac uopte pojavljuje?
M: Dobro je biti i dobro je biti svestan.
P: ivot je tuan.
M: Patnju uzrokuje neznanje. Srea je posledica razumevanja.
P: Zato bi neznanje trebalo biti bolno?
M: Neznanje se nalazi u korenu svih elja i strahova koji su veoma bolna stanja i izvor
beskonanih zabluda.
P: Viao sam kako se ljudi, koji su se navodno ostvarili, smeju i plau. Ne pokazuje li to da
jo nisu osloboeni elja i strahova?
M: Oni se mogu smejati ili plakati zavisno od okolnosti, ali iznutra su mirni i sabrani te
nevezano posmatraju svoje spontane reakcije. Pojave uvek zavode, a jo i vie kad se radi o
mudracu.
P: Ne razumem te.
M: Um to ne moe da razume zato to je uveban da se za sve hvata i da sve zadrava, a
mudrac se ni za ta ne hvata i nita ne zadrava.
P: ta ja to ne mogu da otpustim, a ti moe?
M: Vi ste bia stvorena od seanja ili barem zamiljate da ste takvi, a ja sam u potpunosti
stvaran. Ja sam to to jesam i ne mogu se poistovetiti ni s jednim psihikim ili mentalnim
stanjem.
P: Neka bi nesrea moda unitila tvoju ravnoteu.
M: Moda ti to izgleda neobino, ali nije tako. Na moje veliko iznenaenje, uvek ostajem
takav kakav jesam, ista svest, i uvek sam spreman na sve to se dogaa.
P: Hoe li biti takav ak i u trenutku svoje smrti?
M: ta bi meni trebalo da znai to moje telo umire?
P: Nije li ti ono potrebno da bi mogao da bude u dodiru sa svetom?
M: Meni nije potreban svet. Ja ne ivim u njemu. Svet na koji ti misli nalazi se samo u tvom
umu. Ja ga mogu videti tvojim oima i tvojim umom, ali potpuno sam svestan da je on
projekcija tvog seanja. Taj svet dotie se sa stvarnou jedino u taki svesnosti koja moe
biti samo sada.
P: ini se da je jedina razlika izmeu nas ta to ja neprestano tvrdim da ne poznajem svoje
stvarno Sopstvo, a ti tvrdi da ga odlino poznaje. Postoji li ikakva druga razlika?
M: Izmeu nas nema razlike. Ni ja ne mogu rei da poznajem svoje Sopstvo. Ja samo znam
da mene nije mogue ni opisati ni definisati. Za najdaljim dosegom uma protee se golemo
prostranstvo. To je moj dom, to sam ja. A to je prostranstvo ljubav.
P: Ti svugde vidi ljubav, a ja mrnju i patnju. Istorija oveanstva je istorija ubistava,
individualnih i kolektivnih. Nijedno drugo ivo bie ne uiva toliko u ubijanju kao ovek.
M: Bude li dublje istraivao motive takvog ponaanja, otkrie da je u pozadini svega uvek
ljubav - ljubav pojedinca prema samome sebi i onome to misli da mu pripada. Ljudi se bore
za ono to zamiljaju da vole.
P: Njihova ljubav, sasvim sigurno, mora biti za njih dovoljno stvarna kad su za nju spremni i
umreti.
M: Ljubav je bezgranina. Stoga se ono to se ograniava na svega nekoliko osoba ili ideja ne
moe nazvati ljubavlju.
P: Poznaje li ti takvu bezgraninu ljubav?
M: Da, poznajem.
P: Kako se ona doivljava?
M: Sve je voljeno i vredno ljubavi. Nita nije iskljueno.
305
U prirodi je uma da je uvek aktivan. Na zadatak je da uoimo da smo razliiti od uma, od svih sadraja i
aktivnosti koje on moe da ima. Upravo nam stalna aktivnost uma i pomae da to lake uoimo. Tako nam je
nemir uma od pomoi. Zapravo, kada krenemo u probuenje, sve nam je od pomoi. (I. A.)
306
308
Dodatak I
Prirodna joga
(nisarga-joga)
U skromnom staniu ri Nisargadate Maharada samo se po elektrinoj rasveti i
zvukovima ulinog saobraaja moglo znati u kom se razdoblju ljudske istorije nalazimo. U
njegovoj malenoj sobici vladalo je ozraje bezvremenosti, a takve su bile i teme o kojima se
raspravljalo, teme koje od pamtiveka pobuuju ovekovo zanimanje. Nain na koji su se
izlagale i razraivale bio je jednako tako bezvremen. Proli su vekovi, milenijumi, ak i itave
juge, a ovek se i dalje bavi istim pitanjima, neizmerno starim, a ipak veno novim.
Rasprave koje su se onde vodile i uenja koja su se predavala bila su ista i deset
hiljada godina pre, a ista e ostati i deset hiljada godina posle. Uvek ima svesnih bia koja se
ude samoj injenici svoje svesnosti i istrauju njen uzrok i svrhu. Odakle dolazim? Ko sam
ja? Kuda idem? Takvim pitanjima nema ni poetka ni kraja. Od presudne je vanosti znati
odgovore na njih jer bez potpunog razumevanja samog sebe, i u vremenu i u bezvremenosti,
ivot je samo san to ga nameu sile koje ne poznajemo, sa svrhom koju ne moemo
razumeti.
Maharad nije bio obrazovan ovek. On nije poznavao nijedan drugi jezik osim svog
materinskog marathskog. Nije citirao autoritete, veoma je retko spominjao svete tekstove. U
njegovom uenju zauujue bogato naslee Indije vie se samo po sebi podrazumeva, nego
to se jasno istie. Nikada nije izgradio aram, a veina njegovih poklonika bili su skromni
ljudi u radnom odnosu koji su veoma cenili svaku priliku da s vremena na vreme uestvuju u
jednosatnom satsangu.
Jednostavnost i poniznost glavne su odrednice Maharadijevog ivota i uenja. Ni u
fizikom ni u psihikom smislu on nikada nije zauzimao vii poloaj. Sr bitka o kojem je
govorio video je jednako jasno u drugima kao i u samome sebi. Maharad je priznavao da je
on tog bitka svestan a ostali jo nisu, ali je govorio da je ta razlika privremena i od male
vanosti i da se tie jedino uma i njegovih veno promenljivih sadraja. Kad su ga ispitivali o
njegovoj jogi, govorio je da nema ta ponuditi, da ne postoji neki posebni sistem koji bi
mogao izloiti, neka posebna teologija, kosmogonija, psihologija ili filozofija koju bi mogao
predstaviti. On je samo spoznao svoju istinsku prirodu, koja je istovetna istinskoj prirodi
njegovih slualaca i stoga ukazuje na nju. Slualac je ne moe sam videti zato to ne moe
videti ono to je oigledno, jednostavno i neposredno. Sve to zna spoznao je svojim umom
koji stimuliraju ula. A ak nije ni posumnjao da je i sam um jedno ulo.
Maharadijeva prirodna joga (nisarga-joga) gotovo je zabrinjavajue jednostavna.
Sveproimajui um mora da prepozna sopstveno bivstvo i da prodre u njega. To ne znai biti
ovo ili ono, ovde ili onde, tada ili sada; to znai biti samo bezvremeno bivstvo.
Bezvremeno bivstvo izvor je ivota i svesti. U okvirima vremena, prostora i uzroka on
je svemogu, bezuzroan uzrok, sveproimajui, vean, jer nema ni poetka ni kraja, jer je
uvek prisutan. Slobodan je jer nema uzroka, sveznajui jer sve proima i blaen jer nije
podeljen. On ivi, voli i beskrajno se zabavlja oblikujui i preoblikujui univerzum. Svaki
ovek poseduje bezvremeno bivstvo, on jeste to bie. Ali, naalost, ovek ne poznaje sebe
kakav jeste i zbog toga se poistoveuje s imenom i likom svog tela i sadrajem svoje svesti.
Jedini nain da ovek ispravi pogreno razumevanje svoje stvarne prirode jeste da u
potpunosti spozna kako radi njegov um i da ga pretvori u instrument otkrivanja vlastitog
Sopstva. U samom poetku duhovne evolucije um je bio dragoceno orue u borbi za
opstanak. Morao je nauiti zakone i puteve prirode da bi je mogao pokoriti. To je inio i ini
jo uvek jer ivot se na vii nivo moe podii samo ako um i priroda rade zajedno. Ali, u tom
procesu um je stekao umee simbolinog razmiljanja i komunikacije, sposobnost i vetinu
309
izraavanja govornim jezikom. Rei su postale previe vane. Ideje i pojmovi poprimili su
izgled stvarnosti, konceptualno je zamenilo stvarno, a sve je to dovelo do toga da ovek sada
ivi u verbalnom svetu, zaguen reima koje su stekle vlast nad njim.
Oigledno je da se u svakodnevnici moramo sluiti predmetima i komunicirati s
ljudima, a u oba sluaja rei su izuzetno korisne. Ali zbog njih ostajemo u svetu da ivimo
potpuno simbolino pa stoga i nestvarno. Da bismo iz tog zatvora verbalnog uma pobegli u
stvarnost, moramo biti u stanju da premestimo teite svoje panje s rei na ono o emu
govore, na samu stvarnost.
Re koja se najee upotrebljava i koja je najvie proeta oseajima i idejama jest
"ja". Um pokazuje sklonost da je ukljui u sve ime se bavi, i u telo i u apsolut. U duhovnoj
disciplini re "ja" slui kao putokaz prema iskustvu koje je neposredno, direktno i beskrajno
znaajno. Najvanije je biti i znati da jesi. Zanimljivo nam moe biti samo ono to je
povezano s naim svesnim postojanjem, koje je arina taka svake elje i straha. Krajnji cilj
svake elje jeste da istakne i pojaa oseaj vlastitog postojanja, a svaki oseaj straha u svojoj
je sri samo strah od prestanka postojanja ili unitenja.
Nisarga-joga znai prebivanje u oseaju "ja jesam", tako stvarnom i ivotnom, s
namerom da se stigne do njegovog izvora. Budui da taj oseaj nije neprekidan, on mora
imati izvor iz kog dolazi i u koji se vraa. Bezvremeni izvor svesnoga bivstva je ono to
Maharad zove naom stvarnom prirodom ili biem (svarupa).
Kad govori o nainima spoznaje svog vrhovnog identiteta kao sveprisutnog bivstva,
Maharad je izrazito neogranien. On tvrdi da svako raspolae vlastitim putem do stvarnosti i
da zato ne moe postojati opte pravilo koje bi vredelo za sve. Ali, za svakoga tragaoca
glavna ulazna vrata u stvarnost predstavlja oseaj "ja jesam", nezavisno od toga kako je stigao
do njih. Upravo se uvianjem izuzetne vanosti oseaja "ja jesam" i njegovim nadilaenjem
stie do njegovog izvora pa tako spoznajemo vrhovno stanje, koje je ujedno prvobitno i
krajnje. Razlika izmeu poetka i kraja postoji jedino u umu. Kad je um tup ili uznemiren, taj
se izvor ne moe spoznati. Ali kad je ist i jasan, um postaje veran odraz izvora. Izvor je uvek
nepromenljiv, nalazi se izvan mraka i svetlosti, izvan ivota i smrti, izvan svesnog i
nesvesnog.
Poniranje u oseaj "ja jesam" veoma je jednostavna, lagana i prirodna joga. U njoj
nema nikakve tajnovitosti ili zavisnosti, ona ne zahteva posebnu pripremu ili inicijaciju. Ko
god je zbunjen samom injenicom svog postojanja kao svesnog bia pa iskreno eli da
pronae svoj izvor, moe vrsto prionuti uz veno prisutni oseaj "ja jesam" pa marljivo i
strpljivo prebivati u njemu sve dok se ne raspre oblaci koji mu zamrauju um, dok ne ugleda
srce bivstva u svoj njegovoj velianstvenosti.
Bude li pojedinac istrajan u praktikovanju nisarga-joge, ona e uroditi bogatim
plodom i dovesti ga do toga da postane svestan i aktivan u onome u emu je oduvek bio
nesvestan i pasivan. Ne postoji razlika u kvalitetu, ve samo u nainu izraavanja, kao to ne
postoji razlika izmeu grumena zlata i velianstvenog nakita koji je iz njega izraen. ivot se
nastavlja dalje, ali postaje spontan i slobodan, svrhovit i srean.
Nisargadata veoma jasno opisuje to prirodno, spontano stanje, ali kao to ovek koji je
od roenja slep ne moe zamisliti svetlost i boje, tako i neprosvetljen um nije u stanju da
prida znaenje takvim opisima. Izrazi kao to su spokojna srea, saoseajna nevezanost,
bezvremenost i bezuzronost bia i pojava zvue mu strano i ne izazivaju nikakav odgovor.
ovek samo intuitivno osea da se u njima krije duboko znaenje i stoga oni bude u njemu
neobinu enju za neobjanjivim, kao vesnici neega to tek treba doi. Ali to je sve. Upravo
kao to Maharad kae, rei su samo putokazi, one upuuju na smer kretanja, ali ne mogu
poi s nama. Istina je plod ozbiljnog traganja, a rei samo pokazuju put.
Maurice Frydman
310
Dodatak II
Devetorica uitelja
(navanath sampradaja)
Pojmom hinduizam obuhvaene su brojne sekte, vere i kultovi. Poreklo veine gubi
se u drevnoj prolosti. "Tradicija uitelja" (nath sampradaja), kasnije poznata kao "tradicija
devetorice uitelja" (navanath sampradaja), samo je jedna od njih. Neki uenjaci smatraju da
ta sekta vue koren od mitskog uitelja (rii) Dattatreje, za kojeg se veruje da je bio
zajedniko otelovljenje svetog trojstva Brahme, Vinua i ive. Jedinstvena duhovna
postignua tog legendarnog lika spominju se u Bhagavata-purani, Mahabharati, a i u nekim
kasnije nastalim Upaniadama. Neki pak smatraju da je to uenje ogranak hatha-joge.
Ma kakvo da mu je poreklo, uenje "tradicije devetorice uitelja" postajalo je tokom
vekova sloeno poput lavirinta i poelo u razliitim delovima Indije primati razliite oblike.
Neki gurui iz te "tradicije" poeli su naglaavati put predanosti Bogu (bhakti), neki put
mudrosti (njana), a neki put delovanja (karma). Pojedini su pak uitelji smatrali da je vaan
jedino cilj svake joge, a to je sjedinjenje s vrhovnom stvarnou. U etrnaestom veku iveo je
veliki hatha-jogin po imenu Svatmarama Svami, koji je jadikovao nad tamom razliitih
miljenja. U nameri da raspri taj mrak upalio je svetiljku svojim uvenim delom Hatha-jogapradipika.
Prema nekim uenim komentatorima, "tradicija devetorice uitelja" poduavala je da
je cela kreacija roena iz zvuka (nada), koji predstavlja boanski princip, i iz svetlosti
(bindu), koja predstavlja materijalni princip, a da je vrhovna stvarnost, iz koje oba potiu,
iva. Po njihovom miljenju, osloboenje je stapanje due sa ivom u procesu unitenja (laja)
ljudskog ega, odnosno ieznue oseaja individualnog i linog postojanja.
Meutim, u svakodnevnim duhovnim uputstvima svojim poklonicima uitelji su se
retko pozivali na metafizike spoznaje do kojih su ueni ljudi doli u svojim istraivanjima. U
stvari, pristup tih uitelja bio je potpuno nemetafiziki, jednostavan i direktan. Iako pevanje
svetih himni i potovanje idola jesu tradicionalne osobine sekte, njeno uenje naglaava da se
vrhovna stvarnost moe spoznati jedino u vlastitom srcu.
"Tradicija uitelja" postala je poznata kao "tradicija devetorice uitelja" kad su
jednom u dalekoj prolosti sledbenici sekte izabrali devetoricu od svojih prvih gurua kao
istaknute primere vlastitih verovanja. Naalost, ne postoji saglasnost o imenima te devetorice
majstora. Bilo kako bilo, najprihvaeniji je sledei popis: Matsjendranath, Gorakhnath,
alandharnath, Kantinath, Gahininath, Bhartrinath, Revananath, arpatnath i Naganath.
Dvojica od devetorice tih majstora, Gahininath i Revananath, imali su veliki broj
sledbenika u junim delovima Indije, ukljuujui i dravu Maharasthru, kojoj pripada i Sri
Nisargadatta Maharaj. Smatra se da je Revananath osnovao vlastitu podsektu izabravi
Kadasiddhu za svog glavnog uenika i naslednika. Ovaj je pak inicirao uvenog
Lingaangama Maharaa i Bhausahiba Maharaa, kojima je poverio aram i irenje svoga
uenja. Bhausahib Mahara osnovao je kasnije tradiciju koja je postala poznata kao injegeri
sampradaja, novi pokret unutar tradicionalnog. Njegovi najpoznatiji uenici bili su Amburao
Mahara, Grimallevar Mahara, Siddharamevar Mahara i uveni filozof dr. R. D. Ranade.
Sri Nisargadatta Maharaj je uenik i naslednik Siddharamevara Maharaa.
Ovde svakako moramo spomenuti da Maharad nikada nije pridavao mnogo vanosti
sektama, kultovima i verama, ukljuujui i vlastitu, iako je slubeno bio tadanji guru ogranka
injegeri sampradaj. Odgovarajui na pitanje jednog tragaoca koji je eleo da se pridrui
"tradiciji devetorice uitelja", Maharad je rekao: "Navnath sampradaja samo je tradicija,
nain poduavanja i sprovoenja duhovne discipline. Ona ne oznaava nivo svesti. Prihvati li
uitelja iz te tradicije za svog gurua, pridruio si se i njegovoj tradiciji. Tvoja pripadnost
311
tradiciji zavisi samo od tvog linog oseaja i uverenja. Najzad, sve je to verbalno i formalno.
U stvarnosti ne postoji ni guru ni uenik, ni teorija ni duhovna disciplina, ni neznanje ni
samoostvarenje. Sve zavisi od toga ta misli o sebi. Spoznaj samoga sebe na ispravan nain.
Nita drugo ne moe zameniti znanje o Sopstvu." Uenja "tradicije devetorice uitelja" nude
tragaocu kraljevski put do osloboenja koji u sebi sjedinjuje sva etiri sporedna puta: bhakti,
njana, karma i dhjana margu. I Adinath Bhairava, za koga se smatra da je bio otelovljenje
samog Gospoda ive, u svom ivotopisu pod naslovom Nathlingamrita tvrdi da je put na koji
je ukazala ta tradicija najbolji od svih jer vodi direktno do osloboenja.
312
DODATAK III
RENIK
adhar ................................. podravanje, trpljenje
adhi-yoga.......................... svevinja joga, iznad, svevinje + joga
ahimsa............................... nenasilje, odustajanje od povreivanja drugih reju ili delima,
neubijanje, nepovreivanje
akash................................. praznina, eter kao elelment prostora, nebo
ananda............................... blaenstvo, srea
anirvachaniya ................... neopisivo
antahkarana....................... psiha, um, um u ukupnom smislu ukljuujui inteligenciju, ego i
um, manas
anubhava........................... direktna percepcija, iskustvo, prepoznavanje. Iskustvo koje se
ostvaruje na kraju akcije. U svim iskustvima nema iskuenika osim
"ja". Tako su sva iskustva direktna (anubhavas) i vode ka "ja"
principu - "ja jesam"
Atma, Atman .................... Svevinje Sopstvo, individualna dua. Atman je iznad sve tri gune
prirode, prakriti. Atman je onaj koji ne deluje, ve samo Prakriti,
priroda.
Atma - bhakti.................... oboavanje svevinjeg
Atma - prakash ................. svetlost Sopstva
atmaram............................ radost Sopstva
avatara .............................. inkarnacija, Onaj koji je siao
avyakta ............................. nemanifestovano
bhajan ............................... pevanje svetih pesama, praksa oboavanja
bhakti................................ devocija, oboavanje
bhoga, bhogi ..................... iskuavanje svetovnih radosti i tuge, "bhogi" je onaj koji je
ukljuen u svetovne radosti i tuge, "bhoga marga" put je svetovnih
tenji, radosti i tuge
Brahma ............................. jedan od Bogova Hinduistikog trojstva: Brahma-kreator, Vishnuodravatelj i Shiva-transformator, preobrazitelj
Brahmacharya................... uzdravanje, religiozno kolovanje sa celibatom, neenjstvo, u
irem smislu odustajanje od svih ulnih uivanja
Brahman ........................... Apsolut, Konana Realnost ije su karakteristike: apsolutno
postojanje-sat, apsolutna svesnost-chit, i apsolutno blaenstvoananada. Po Sanakaracharyai Brahman, Apsolut, ima pet razliitih
lica, faza: 1. Hiranyagarbha, Kosmiko Sopstvo, Ishvara, 2.
personalni Bog u formi Avatara, 3. jiva, individualna dua, 4.
prakriti, prolazna, nestalna priroda, i 5. shakti, kreativna mo, sila.
313
Brahmasmi ....................... Ja sam Svevinji, Brahman, "ja jesam" ista svesnost samopostojanja - Purushae. Kada ova ista svesnost bude ukljuena,
inkorporirana u materiju, isto "ja jesam" se menja u "ja sam to",
"ja sam ovo - i ono"
buddhi............................... inteligencija, odraz realnog u umu, mo koja osposbljava um da
opaa objekte u pojavnom svetu. Sve dok budhi funkcionie kroz
medijum, sredstvo uma, nije mogue spoznati istu svesnost,
probuditi se.
chetana.............................. svesnost, unutarnje probuenje, chit
chidakash.......................... Brahman u svom aspektu, obliku, neogranienog znanja,
ekspanzija svesnosti, razliito koriena za svesnost, kako
individualnu tako i univerzalnu.
chidananda........................ svesnost blaenstva, radost duha
chidaram ........................... radost svesnosti
chit.................................... Univerzalna svesnost
chitta ................................. individualna svesnost, priroda svesnosti ne materijalna - ali pod
uticajem materije, produkt svesnosti i materije, Purushe i Prakriti,
obuhvata sve nivoe uma, od kojih je najnii manas
deha .................................. fiziko telo
deha - buddhi.................... intelekt koji ini da ovek identifikuje sopstvo sa fizikim telom
digambara ......................... nag ovek obuen u etvrtinu neba, u prostor, uglavnom sledbenici
aine
gnana ................................ znanje, posebno vie znanje ostvareno iz meditacije, esto pisana i
kao "jnana", gnani, znalac, gnana je ostvarenje jedinstva svih
stvari u Brahmanu
gunas................................. atributi, kvaliteti, u filozofiji Samkhya tri kvaliteta Kosmike
Supstance, Prakriti, jesu: prosvetljenost-sattva, aktivnost-rajas, i
opadanje-tamas.
guru................................... duhovni uitelj, majstor
yagrat-sushupti ................. probueno spavanje, budan san
jiva, jivatman.................... individualna dua, po Vedanti jiva dospeva u postojanje kao
rezultat pogrene identifikacije atmana sa telom, ulima i umom.
Atman + injenje, delovanje, jeste jiva
kalpana ............................. imaginacija, zamiljanje, fantazija
karma................................ delovanje, posebno odgovorna akcija, dobra ili loa, karma je od tri
vrste akcija: sanchita-sakupljenih iz prethodnih roenja,
prarabdha-deo prole karme koja treba da se odradi u sadanjem
ivotu, i agami-tekua karma iji rezultat e doneti plodove u
budunosti
karana ............................... uzrok, primarni uzrok neminovno prethodi rezultatu,
nemanifestovan potencijalni uzrok koji blagovremeno uzima oblik
kao vidljiv ivot, efekt, materijalni uzrok univerzuma, karana je
kosmika energija u potencijalnom obliku
314
lila..................................... igra, sport, kosmos posmatran kao boanska igra. Lila nije
Apsolutna Istina Brahmana. Ona je samo delimina istina, koja se
ne razlikuje od neistine. Na primer, led moe biti opisan od nekih
kao voda i kao para od drugih, ali oba ta stanovita su samo
delimino istinita.
mahdakash........................ velika prasak, ekspanzija egzistencije, Univerzum od materije i
energije
maha-karta........................ veliki stvaralac, delovaoc - um, uvek zauzet, uvek angaovan
neim, ovim ili onim
maha-mantra..................... velika inkarnacija
maha-maya ....................... velika obmana, nerealno, velika obmanjujua slika koja skriva,
pokriva Realnost. Priroda maye je da obmanjuje. Maya je
sveukupnost svih mentalnih projektovanja, stvaranja.
maha-mrityu ..................... konano rastapanje, velika smrt cele kreacije
maha-sattva....................... Svevinja Harmonija, Sklad
maha-tattva ....................... Velika Realnost, Svevinja Svesnost
maha-vakya ...................... velike izjave, reenice. etiri upaniadske objave izraavaju
najvie vedantijske istine, koje su poznate kao mahavakyas. One
su: Prajnam Brahman svesnost je Brahman, Aham Brahmasmi
ja sam Brahman, Tat Tvam Asi to si ti i Ayam Atma
Brahma - moje Sopstvo je Brahman
mana, manas ..................... um, razumevanje, sposobnost razmiljanja, razluivanja, u Nyaya
filozofiji manas je dua, razliita od Atmana
manana ............................. meditacija, refleksija, razmiljanje
mantra............................... inkarnacija, himna, instrument misli, idealni zvuk vizualiziran kao
slova i vokalizovan, artikulisan, kao slogovi. Mantra je grupa rei
ije stalno ponavljanje proizvodi posebne rezultate.
marga................................ put, staza
moksha ............................. emancipacija, osloboenje od svetovnog postojanja, "Mukta" osloboena persona, osoba
moksha - sankalpa ............ odluka da se bude slobodan od lanog
mumukshattva .................. ispravna elja koja sadri ozbiljnost da se spozna Konani Princip i
pomou toga da se ostvari osloboenje; u vedanti jedan od etiri
uslova tragaoca za Istinom: ispravno razlikovanje - viveka,
ispravna nepristrasnost - vairagya, ispravno vostvo - sat sampat i
ispravna mumukshattva. Mumukshattva je intenzivna tenja ka
osloboenju.
neti - neti .......................... ne ovo - ne ovo, analitiki proces progresivnog, razumnog
negiranja svih imena i oblika od kojih je svet stvoren, radi
dosezanja venog, Konane Istine
nirguna.............................. neuslovljeno, bez kvaliteta
315
neograniena,
319
Sadraj:
Predgovor
Ko je Nisrgadata Maharad
Primedba prevodioca
Primedba izdavaa
1. Oseaj "JA SAM"
2. Opsednutost telom
3. Vena Sadanjost
4. Stvarni svet je iznad uma
5. Ono to je roeno mora umreti
6. Meditacija
7. Um
8. Sopstvo boravi iznad uma
9. Odgovori seanja
10. Svedoenje
11. Duhovna budnost (svesnost) i mentalna svesnost
12. Linost (individualnost) nije istina
13. Svevinji um i telo
14. Pojavno i istina
15. Svetac Gnani - znalac
16. Beeljnost, najvee blaenstvo
17. Uvek prisutan (sveprisutan)
18. Da biste znali ko ste - saznajte ta niste
19. Realnost poiva na bezlinosti
20. Svevinji je iznad svega
21. Ko sam ja?
22. ivot je ljubav i ljubav je ivot
23. Razlikovanje (razluivanje) dovodi do nevezanosti
24. Bog je sveinitelj. Gnani - mudrac je neinitelj
25. vrsto se drite za "ja jesam"
26. Linost (personalnost), prepreka
27. Bespoetnost poinje veno
28. Sva patnja se raa iz elje
29. iveti je jedini cilj ivota
30. Bi ste slobodni sad
31. Vrednujte panju
32. ivot je svevinji guru
33. Sve se deava samo od sebe
34. Um je sam po sebi uznemirenost
35. Najvei Guru je vae unutarnje Sopstvo
36. Ubijanje povreuje ubicu, ne povreenog
37. Iznad bola je blaenstvo
38. Duhovna praksa je potvrujua i ponovo potvrujua volja
39. Samo od sebe nita nema postojanje
40. Jedino je Sopstvo istina
41. Razvijajte stav svedoka
42. Istina se ne moe iskazati
43. Neznanje moe biti prepoznato - istina ne
320
322