Adrian Udovii

Tektonika ploa, mjerenja i

GPS

Tektonika ploa je znanstvena teorija koja prouava svoukupno gibanje

tektonskih ploa, od prolosti do sadanjosti, prema budunosti. Opisuje gibanje
8 (7, ako na Australsku i Indijsku gledamo kao jednu, to se u veini definicija
uzima kao tako) vei i mnogo manjih ploa kroz stotine milijuna godina. Teorijski
model se gradi na ideji kontinentalnog drifta koja je zaeta poetkom 20. st. U
pedesetim i ezdesetim godinama 20. st. Geoznanstveno drutvo je prihvatio tu
teoriju nakon potvrde irenja morskog dna
Litosfera je vanjski sloj Zemljine kore i sastoji se od vie desetaka
tektonskih ploa. Vrsta tzv. pregrade odreuje se vrstom gibanja dvaju ili vie
ploa (konvergentno, divergentno ili translacijsko). Na tim podrujima se osjeaju
najjai potresi, izbijaju vulkani i uzdiu se planine te nastaju brazde.
Postoje vie teorija o gibanju tektonskih ploa, ali neke od najznaajnijih
moemo svrstati u 3 kategorije: a) dinamika plata, b) gravitacija, c) rotacija.
a) Mehaniki, litosfera je hladnija i krua od astenosfere koja je
vrua i fluidna. Gibanje litosfere se s toga opisuje izmjenom
topline izmeu kore i gornjeg dijela plata.
b) Gibanje ploa je rezultat gibanja dna mora (seafloor spreading)
koje nastaje radi varijacije u topografiji i gustoi kore, a to
uvjetuje razliku u gravitaciji to potie gibanje.
c) Rotacija se opisuje kao vanjski utjecaj Sunca i Mjeseca na Zemlju,
tj. Sunce i Mjesec rasteu i tlae Zemlju i kao produkt je opet
toplina.

Kako se prije GPS-a znalo da se ploe pomiou?

Odgovor na ovo pitanje nam daje Alfred Wegener, koji je Zemlju gledao kao
jednu veliku puzlu. Naime, u njegovo doba, 20-ih godina 20. st., gledao je razne
formacije stijena i kamenja u razliitim djelovima svijeta. Npr. Korroo sistem u
Junoj Africi bio je identian sistemu Santa Katarina u Brazilu. Takoer je
pronaeno mnogo fosila na djelovima Zemlje koji su meusobno jako udaljeni, a
pripadaju istoj vrsti. Poto su sad izmeu ta dva dijela Zemlje oceani, a dobar dio
tih ivotinja nije imalo naina da ih prijee, zakljueno je da su nekad davno ti
dijelovi bili blii. Takoer, u 50-im godinama su otkrivene magnetske linije na
morskom dnu. Magnetske linije nastaju izbijanjem magme iz Zemljinog plata, i
prije nego to se ohladi se polarizira u smijeru geomagnetskog polja.
Poznavanjem toga moglo se podosta precizno na lokalnoj razini izraunati brzinu
gibanja tih ploa. Ovim je izraunato da je prosjena brzina gibanja tektonskih
ploa 10 cm/god .

GPS, Global Positioning System, je sustav koji koristi da bi odredili poloaj

recievera na Zemlji. GPS sateliti su u orbiti oko Zemlje na 20.000 km i prate svoje

orbite brzinom od 14.000 km/h. Trenutano iznad Zemlje u tu svrhu imamo 60

satelita, od kojih je barem 8-10 uvjek vidljio na nebu. Amerika je prva zemlja koja
je poela koristiti GPS, tj. koristio se u vojne svrhe prije nego to se krajem 80-ih,
poetkom 90-ih tehnologija komercijalizirala. Da bi na nekom podruju mogli
dovoljno precizno odrediti poloaj recievera potrebno nam je barem 3 satelita u
vidljivom dijelu iznad tog poloaja. Koristi se trilateralnost. Koritenjem 4 satelita
tonost poloaja se moe odrediti do na 15 metara stvarnog poloaja, a danas se
ta pogrka smanjila na ak 1-3 metra. Najmanji broj satelita potreban da bi svaki
dio Zemlje uvjek bio prekriven je 24. Svaki od tih satelita prati jednu od 6
moguih orbita, a u svakoj se orbiti nalazi isti broj satelita. Poveavanjem broja
satelita se poveava preciznost. Da tono moemo odrediti poloaj recievera, tj.
Da bi se objsanio rad GPS-a, potrebno je znati neto o specijalnoj i opoj
relativnosti.
Specijalna relativnost je prva od Einstein-ovih teorija relativnosti koja
govori o relativnosti odvijanja dogaaja, tj. promatra koji se giba nekom brzinom
v u odnosu na drugog promatraa e opaziti dogaaj sporjie nego drugi
promatra. Ovo moemo pokazati eksperimentom fotonskog sata. Na jednoj
strani imamo izvor svijetlosti i detektor, dok na drugoj strani imamo zrcalo koje
odbija svijetlo koje dolazi iz izvora prema detektoru. Promatra koji miruje opazit
e da jedan otkucaj tog sata iznosi t, dok promatra koji se giba opaa da je
vrijeme jednog otkucaja t'=t/, gdje je Lorentzov faktor.
Opa relativnost nam govori o tome kako objekti vee mase djeluju na
prostorvrijeme, tj. govori o tome da se izmjereno vrijeme blizu i daleko od
masivnog predmeta znatno razlikuje. Ovo je dobro objanjivo sa primjerom crne
rupe gdje predmet koji upada u crnu rupu putuje u budunost, dok vanjskom
promatrau predmet izgleda kao da se asimptotski pribliava crnoj rupi.
Poznavanjem nekakvih osnova specijalne i ope relativnosti moemo se
vratiti GPSu. Promatra na Zemlji vidi satelit u pokretu u odnosu na njega, a iz
specijalne relativnosti znamo da e promatra vidjeti kako sat na satelitu kuca
sporije, drugim rijeima, moramo postaviti sat na satelitu da kasni, i to je
izraunato da treba kasniti 7s dnevno. Nadalje, sat na satelit u visokoj orbiti,
gdje se prostorvrijeme manje savija nego na povrini Zemlje, sa Zemljine
povrine izgleda kao da kuca bre . Kad oduzmemo razliku vremena po opoj i
specijalnoj relativnosti dobijemo da satovi na satelitima moraju kucati 38s bre
od onih na Zemlji. Sateliti onda alju signal korigiranog vremena recieveru koji
pomou toga moe odrediti svoju udaljenost od satelita. Koritenjem
trilateralnosti reciever sa 4 i vie satelita moe odrediti svoj poloaj sa
preciznou do na nekoliko metara. Rastom broja satelita raste i tonost poloaja.
Istom se metodom, ali kroz vremenske intervale, moe odrediti brzina i smjer
gibanja tektonskih ploa.
Jedna od kljunih figura zasluna za izum GPS-a je Roger Easton. Sve je
zapoelo potrebom praenja satelita u orbiti sa Zemlje. Njegovi eksperimenti
zapoeli su 1964. Deset godina kasnije imao je patent za Navigation System
Using Satellites and Passive Ranging Techniques . Njegov je sistem ukomponirao
najbitnije znaajke GPS-a. Znanstvenici iz Naval Research Laboratory (NRL) su
dizajnirali, napravili i lansirali 4 satelita u orbitu da bi dokazali da njegov koncept
radi. Dva satelita, TIMATION 1 i 2, lansirani su 1967. i 1969. da demonstriraju
koncept koritenja sinkroniziranih satova. Satelit Navigation Technology Satelite-I

(NTS-I), lansiran 1974., koristio je rubidijev atomski sat, a NTS-2, cezijev. Ovim su
izumom amerikom ministarstvu obrane (Department of Defence) postavljeni
temelji navigacije koje danas zovemo GPS.

Izvori:
Relativnost i GPS:
Izumitelj GPS-a http://www.gpsinventor.com/
https://books.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=Jtun8AzJhMC&oi=fnd&pg=PA1&dq=general+theory+of+relativity&ots=0zswJXnzJ5&
sig=KNy0zwqWgve7F9x3o3uTSmr6izY&redir_esc=y#v=onepage&q=general
%20theory%20of%20relativity&f=false
http://www.space.com/17661-theory-general-relativity.html

Young & Freedman University physics 13th edition

http://money.cnn.com/2015/08/04/technology/hack-space-satellites/
(zanimljivost)
http://www.astronomy.ohio-state.edu/~pogge/Ast162/Unit5/sr.html
http://www.astronomy.ohio-state.edu/~pogge/Ast162/Unit5/gr.html
http://www.astronomy.ohio-state.edu/~pogge/Ast162/Unit5/gps.html
https://www.aapt.org/doorway/TGRU/articles/Ashbyarticle.pdf
http://www.iris.edu/hq/files/programs/education_and_outreach/aotm/
14/1.GPS_Background.pdf
Tektonika ploa: http://hypertextbook.com/facts/ZhenHuang.shtml
https://en.wikipedia.org/wiki/Plate_tectonics
https://en.wikipedia.org/wiki/Transform_fault
https://en.wikipedia.org/wiki/Divergent_boundary
https://en.wikipedia.org/wiki/Convergent_boundary
https://en.wikipedia.org/wiki/Seafloor_spreading
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_tectonic_plates

http://earthguide.ucsd.edu/eoc/teachers/t_tectonics/p_seafloorspreading.html
https://www.youtube.com/watch?v=GyMLlLxbfa4
http://nationalgeographic.org/encyclopedia/seafloor-spreading/

http://oceanexplorer.noaa.gov/edu/learning/2_midocean_ridges/activities/seafloor
_spreading.html

https://platetectonics.pwnet.org/story_tectonics/theory/magnetic_striping.htm