METALURGIJA VUCEDOLSKOG KULTURNOG KOMPLEKSA ALEKSANDAR DURMAN 41000 Zagreb, Yu, Arheologki zavod, Filozofski fakultet, P.O. Box 421 Izvorni znanstveni ¢lanak — Prethistorijska arheologija U vrijeme kasnog eneolitika unutar vutedolskog kultur- _kompleksa stvoreni su pored ostalih i osnovni ki uvjeti koji su ‘pojavi ranog bronganog do- ba, Serijska proizvodnja bs predmeta rezultirala je on § aksidne na upotrea sulfidne bakrene Tadade, 9,42 dovelo do pomicania di rema rudnim citima ‘agno} vusedo! ‘oblicima i sastavom ‘proametn watedolgka kultura’ predstavlea sutton, tance Baa mettuctk cjelinu koja se dosta o&tro distancira od istovremenih prilika istogno od Dunava. I VUCEDOLSKI KULTURNI KOMPLEKS I HISTORIJAT ISTRAZIVANJA NJEGOVE METALURGIJE Vrijeme prvih potetaka proizvodnje metala u Karpatskoj kotlini nesum- njivo je vezano veé za neolitski period. Sporadiéni nalazi bakrenih predmeta u naseljima kasne vinéanske kulture i nekropoli Zengévarkony, koja pripada tipu lengyelskih kultura, pokazuje da je neolitsko stanovniStvo upotrebljava- lo metal. Time, ipak, nije reteno mnogo jer upotreba bakra nije morala pod- razumijevati i poznavanje prave prirode metala, Mnogo viSe o tome moze oknima nadeni ke- ramitki prilozi kasne vinéanske kulture, ali s njima i ostaci najstarijeg rudar- skog alata, kameni batovi i jelenski rogovi.' Ostaje pitanje da li je rudarenje na bakar stanovnicima vinéanske kultu- re bila stvarna potreba u svrhu metalurske proizvodnje ili im je ta rudata predstavljala neku vrstu trgovatkog artikla za jo3 neidentificirane veze prema jugu ili istoku. ‘Uistinu, visok stupanj organiziranja rudarenja u potrazi za bakrom govo- ri da je neolitsko vrijeme ozbiljno zakoratilo u tehnoloSke procese proizvod- nje metala jer se vise ne oslanja samo na slu¢ajne, povrsinske nalaze elemen- tarnog bakra.A. Durman: Metalurgija vutedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. Premda su time vrata prvog metalnog razdoblja bila otvorena, rane eneo- litske kulture nisu direktno nastavile ovaj rast. One ga uglavnom potinju is- potetka i iz novih sredita. Razlog razvoja tih novih srediSta novi su ekonom- ski odnosi, Staro neolitsko zemljoradniéko stanovni8tvo i njihovi zemljorad- niéki nasljednici u eneolitiku ustupaju primat sto¢arskim populacijama ko su u stanju, viskom vrijednosti ostvarenim u godinjem prirastu stoke i nji- hovoj razmjeni, do¢i do zlata i bakra. Korak do usvojenja metalurske proiz- vodnje ovih metala nije vise bio velik. Takve je nove ekonomske odnose za- tekla vuéedolska kultura u svom radanju. Vutedolska je kultura reprezentant razvijenog eneolitika i svojom je dje- latno&éu prostor Sirokog areala Karpatske kotline uvela u move ekonomske, socioloSke i kulturne odnose koji su prethodili pojavi bronéanog doba. Uz zemljoradnju i uzgoj stoke te reafirmacijom lova kao bitnog uvjeta w stvaranju materijane baze za vidni potetak uslojavanja drugtva, ova je kultura istaknula i zavidni repertoar kerami¢kog materijala. Iz priliéno uskog regiona u razvojnoj i klasiénoj fazi — istotno od Po- %e8kog gorja do spoja Save i Dunava, na sjeveru omedenog Dravom pa do Posavine (koja je najvjerojatnije obubvatila obje savske obale) na jugu — Vuéedolska je kultura u svojoj posljednjoj fazi zahvatila mnogo Siri areal — gotovo Eitav prostor karpatskog bazena. »Ona obuhvaca teritorijaini raspon od pragkog regiona u CeSkoj i juinih obronaka Karpata u Slovaékoj — do Sumadije i juine Bosne, od Praga, Beta i Ljubljane do rumunjskog Banata, gotovo do Derdapa (Moldova Veche), ukljucujuéi ¢itavu veliku madarsku ravnicu, tj. Alfélde? Ova Siroka ekspanzija rezultirala je cijepanjem évrstih veza s uskim prostorom Klasitnog centra 8to je dovelo do pojava regionalnih tipova Koji kasnije nisu bili dovoljno snazni da u novim prostorima zadrée specifiéna o- biljeZja vuéedolske kulture. Tako se na osnovi jednoga od tipova kasne vu- éedolske Kulture na podruéju danaSnje Slovenije, uz jednakosnazan migra- cioni val zvonastopeharske kulture, oformila Ijubljanska kultura koja se u svom daljnjem razvoju pocijepala na dvije varijante: alpski i jadranski tip. U ovom se radu upotrebljava terminologija S. Dimitrijevi¢a, kako za sam razvojni put, tako i za regionaine tipove kasne vusedolske kulture. Ta podje- la izgleda ovako:* 1. Rana ili pretklasitna faza — stupanj A 2, Ranoklasitna ili zrela faza — stupanj Bi 3. Kasnoklasiéna faza — stupanj B, 4. Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vutedolske kulture — stupanj C u slavonsko-sremskom podruéju. Tipovi kasne vutedolske kulture: slavonsko-sremski, zapadnobosanski ili hrustovatki, slovenski, juznobosanski ili tip Debelo Brdo, Sumadijski, Mako i Nyirseg tip u istognim i sjevernim regionima Karpatske kotline, te u Ceé- koj. 7A. Durman: Metalurgija vudedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. Ovaj rad nema za cilj dati odgovore na zamriena pitanja potetaka ru- darstva i metalurgije unutar Karpatske kotline, a osvrt na same potetke upo- trebe metala dat je utoliko koliko je potrebno da se uoti razvojni put bakra od njegovih najranijih nalaza do potetaka vuéedolske kulture. Pitanje da li je otkriée metala bila samostalna izdvojena pojava na vise mijesta u priblizno isto vrijeme (izmedu ostalih prostora i u jugoistotnoj Ev- ropi) ili je bakar u ove krajeve donesen iz jednog centra, podijelio je istrazi- vate ovih podrugja na policentriste i monocentriste. Razvijene civilizacije Prednjeg i Srednjeg Istoka poznaju bakar znatno ranije nego druga podrudja, a buduci da je njegova eksploatacija ogranitena na malobrojna lezista, moglo ih se relativno lako vojno i politiéki kontroli- rati, Ona podrutja (prvenstveno zapadna Mala Azija i azijska podrutja okre- nuta Mediteranu) koja su lezala izvan zona gdje se mogao nai bakar, ili su rano upoznala njegovu vrijednost, morala su se orijentirati prema novim lezi8tima. Zbog toga se ¢ini da se na ovom prostoru potreba za novim kolitinama bakra javila ranije no Sto su se na ostalim podruéjima opée tehnoloske spoz- naje odvojile od iskljuéive upotrebe kamena za orude i orudje. U tim okvirima treba promatrati i kasnovinéanski rudnik bakra Rudna Glava, kao i rudiSte u mjestu Meti-Kladenec (Ai-bunar) kod Stare Zagore.' Sve do pojave Metalurgije eneolitskog perioda Jugoslavije Borislava Jo- vanoviéa u 1971. godini, nismo na teritoriju nase zemlje imali sistematskog uvida u ovu gradu. Premda izuzetno pedantnog pristupa, ovo nam djelo nije moglo odgovoriti na sva zamrSena pitanja najranije prethistorijske metalur- gije nae zemlje, ali zavidna bibliografija s preko éetiri stotine citiranih au- tora i sustavno prikupljena grada, izdvajaju ovo djelo kao nezaobilazno sva- kom buduéem istrazivaéu ovih podruéja. U Prethistoriji jugoslavenskih ze- malja III iz 1979. godine, isti autor nije bitno nadopunio ovu gradu. Velika je Steta Sto je izostala ira rasprava o samim tehnikama izrade ranog meta- Ja, kao i objava malaze kalupa. Upravo njihovo prisustvo odnosno neprisustvo pruza odgovore na pitanja u vezi s metalurskim procesima i prostorima nepo- sredne eneolitske proizvodnje nekih tipova bakrenih sjekira. Ovaj je pokuSaj dubljeg upoznavanja eneolitika Jugoslavije kroz prou- éavanje metalurgije pokazao nedostatnim atribuciju pojedinih bakrenih iz. , prije svega sjekira, pojedinim kulturama. Tome svakako pridonose i brojni bakreni predmeti koji se dobrim dijelom nalaze izvan stambenih po- vr8ina ili nekropola koje su od najveceg znaéenja za njihovu kulturnu atri- buciju, ali je uoéljiv i nedostatak kalupa koji se inate uglavnom nalaze na lo- kalitetima. Dosada, medutim, nije poznat niti jedan kalup za lijevanje sjekirateki¢a i sjekira s dvije krizno postavljene o8trice, prema GaraSaninovoj podjeli sje- kira s otvorom za dréalo, sto uvelike oteZava pitanje njihove provenijencije’ Nedostatak nalaza kalupa za lijevanje sjekirateki¢a neki autori (D.. Berciu i H. Schmidt) pripisuju tehnici a cire perdue, Sto podrazumijeva jednokrat- a‘A, Durman: Metalurgija vudedotskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. nost upotrebe i razbijanje kalupa, dok za drugi tip, krstastu sjekiru, drugi (J. Nestor i D. Popesku) smatraju da su nastale kovanjem. F. Schubert je sistematski obradio nalaze ova dva tipa sjekira svrstavSi ih u nekoliko podgrupa’ Premda im se jo’ uvijek ne moze odrediti kulturna pripadnost, sude¢i po uéestalosti njihova javijanja u pojedinim regionima Karpatske kotline i Balkana, mogla su se izdvojiti uza podrutja kao njiho- va izvori8ta. Posebna je zanimljivost Sto se krstaste sjekire Sesto nalaze u blizini rud- nika bakra’ Vuéedolska je kultura najatraktivnija eneolitska manifestacija Podunav- ja, koja svojom metalurgijom donosi niiz novina kako u smislu tehnologije, ta- ko iu novim oblicima bakrenih predmeta dotad nepoznatih na ovom tlu. Revolucionarna je metalurgijska novost u nagem dijelu Podunavija serijska proizvodnja koja se ostvarila lijevanjem u dvojnim kalupima. I upravo je ta orijentacija metalurga vuéedolske kulture prema serijskoj proizvodnji pred- odredila uvjete za potetak brontanog doba, premda se za ovu kulturu ne moie reéi da je poznavala broncu. Ona se sve do svoga kraja zadrzala na upo- trebi bakra, mada B. Jovanovi¢é njezinu zavr’nu fazu smatra ranobronéano- dopskom kao i B. Covié koji neke primjerke kategorizira u »arsenovu bron- cus, ali tvrdi da niti jedan ne sadr2i kositar’ Tehnolo’ki reéeno, prave bron- ce i nema bez kositra pa prisustvo arsena u bakru od majvi8e 2% (kako je to kod nekih primjeraka pokazala M. Novotna pri njezinoj podjeli sirovine na tisti bakar, sirovi bakar i bakar s arsenom") ukazuje na to da se tu ne radi o njegovoj svjesnoj upotrebi jer se uz njega javijaju i drugi metali. Ci- njenica da se arsen upotrebljava kao dodatak metalima da ih uéini tvrdima nije u ovom slugaju mamjerno izazvana pojava jer ostali metali §to se ae jaju uz njega ne moraju nuzno doprinositi veto} évrstoci nastale legure, mut prije svih." M. Novotna smatra, naprotiv, da se arsen svjesno perks wu svrhu sniZenja talista bakra, ali istite da, na primjer, klin ili sjekira-te- kié mogu biti izradeni bilo od Gistog, sirovog ili bakra s arsenom. Ova konsta- jedino moze dokazivati da su se brie razvijala metalurska iskustva nego pojedini tipovi sjekira, Sto bi dalje moglo pretpostaviti da su sjekire koje sadrée bakar s arsenom kod istih tipova — mlade. O valjanosti ove pretpos- tavke koja proizlazi iz zakijuéka Novotne, bit ¢e rijeti na drugom mjestu. Ovi neznatni procentualni dodaci drugih metala bakru oznatavaju pri- jelaz eneolitskih metalurga ma upotrebu slofenijih procesa od prethodnih, upotrebom ne samo elementarnog bakra i bakrenog oksida (kuprita), veé i karbonatnih i, 8to je osobito znatajno, sulfidnih ruda. Borivoj Covié je prvi autor koji zaokruzuje pregled metalurske djelatnos- ti vuéedolske kulture na uzZem regionu objavom do tada poznatih kalupa s teritorija Bosne.” Uz kalupe, kao novost, donosi i jedan dio pribora koji se upotrebljavao pri taljenju, no nije se opredijelio za njegovu funkciju, ve¢ iznosi dvije moguénosti: keramitki zavrSetak (sopalj) mijeha ili lijevak za ulijevanje rastaljenog metala u kalup. Sklon sam podréati prvu mogucnost jer mi se druga ne Gini vjerojatnom iz vie razloga. Stijenke nisu dovoljno 4A. Durman: Metalurgija vutedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1963. debele da zadrée rastaljeni bakar, gornji je otvor posude preuzak i nema ni- kakvu sigurnosnu dréku i, premda se bakar prilikom hlatenja steze za 2%, ipak bi bio problem izvaditi jedan dio koji bi se neminovno stegao na njego- vom otvoru za vrijeme ulijevanja bakra u kalup. Poznato je da je rastaljeni bakar slabe ditkosti pa bi se teSko ulijevao u kalupe kroz suZeni dio lijevka, koji kod nekih primjeraka s lokaliteta Zecovi ne iznosi niti 4 milimetra u promjeru donjeg dijela. Bakrenim predmetima koji odgovaraju razligitim kalupima nadenim na lokalitetima vutedolske kulture, bilo u njezinom Klasitnom ili kasnom hori- zontu, bavilo se posredno ili neposredno vise autora pofevsi od kraja proslog vijeka: 8. Ljubi¢, F. Fiala, J, Brunsmid, V. Curéié, C. Truhelka, F. Milleker, M. Gara8anin, D. Gara’anin, V. Mirosavijevié, I. Marovié, A. Benac, M. Bulat, N. Tasié i M. Kuna, koji su pored novoobjavijenog materijala raspravijali i o pitanjima geneze tih bakrenih oruzja i oruda, te ée 0 njihovim mi8ijenjima biti vige rijeti na drugom mjestu.” Uz objavu golemog keramitkog materijala vutedolske i ljubljanske kul- ture, posebne su, manje osvrte i na samu metalurgiju dali R. Schmidt, P. i J. Koro8ec i S. Dimitrijevié."* Ir MINERALI I RUDNA LEZISTA U NASOJ ZEMLII Od svih do sada poznatih kemijskih elemenata u zemljinoj se kori u najvecim koliginama malaze kisik (49,42%), silicij (25,75%), aluminij (7,51%) i Zeljezo (4,10%) i oni s 14 najrasprostranjenijih satinjavaju 99,66% zemljine , kore, Bakar se ne malazj medu ajima. Znatno je rjedi (0,01% po Clarku) i javlja se medu onom vecinom elemenata Koji svi zajedno dine svega 0,34% zemiljine kore.” Premda prilitno rijedak, bakar je u prirodi lako prepoznatljiv po svojoj bakrenocrvenoj boji, ali takoder mo%e biti smede ili crno nahukan od ba- krenog oksida ili pokriven zelenom prevlakom (patinom) tj. malahitom, ba- ziénim bakrenim karbonatom. Bakar se kao poluplemeniti metal javlja samorodan, u obliku oksida, sulfata, karbonata i najéeSée sulfida. Iz sulfida i sulfosoli moze redukcijom prijeci’u elementarno stanje ili oksidacijom u okside i oksisoli, a iz njih redukcijom ponovo u sulfide, sulfosoli i u elementarno stanje. Veé su ranije spomenuti sulfidi kao najée8di oblik javijanja bakrenih ruda, Okupljaju se po rudnim Zilama, a razvili su se uglavnom hidrotermal- ima jer je nji Bakreni sulfidi dijele se na jednostavne sulfide i sulfosoli ili dvostruke sulfide. Najraspros- tranjeniji je halkopirit ili bakrena pakovina — CuFeS:, a geneza mu je veza- na uz magmatske procese, U nekima dolazi jo8 neSto malo zlata, srebra, olova,A, Durman; Metalurgija vutedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983, arsena i mangana, Vrlo esto dolazi s halkozinom i bornitom, takoder i sa sul- fidima. Uz halkozin, Cu.S, Zesto se javija i Zeljezo i neznatno Kobalt, nikal, srebro j arsen, a uz bornit, CuFeS;, nalazi se neSto srebra, Oba ova sulfida djelovanjem atmosferilija i troSenjem prelaze u elementarni bakar, kuprit, malahit ili azurit. Sulfosoli imaju prilitno kompliciran kemijski sastav a najznatajniji su tetraedriti ili sinjavci, gdje se bakar jo8 veZe uz antimon, arsen, bizmut ili sumpor. Bakar moze biti zamijenjen srebrom, Zeljezom, cinkom ili Zivom, pa formula mote izgledati ovako: (Cu, Ag;, Fe, Zn, Hg): (Sb, As, Bi).S, Javljanje olova, kobalta i nikla potjege, kako se misli, od mehaniékih pri- mjesa. Dvije su osnovne grupe sinjavaca: antimonski sinjavac (tetraedrit) s 25—45% Cu i 25—30% Sb, koji jo8 moze u svom sastavu sadrZavati cink, Zelje- zo i Zivu; i arsenski svinjavac (tenantit) koji pored 38—55% bakra ima i oko 15—20% arsena, kao i neSto malo cinka i Zeljeza.* Sulfosolni mineral bakra, enargit, CusAsS., u svom sastavu, pored po- nekad prisutnog antimona, sadr#i jo$ i neSto malo cinka, zlata i srebra. Kada na primare (baziéne) slojeve bakrenih sulfida koji izbijaju na povr8inu zemlje pod povisenom temperaturom djeluje kisik, oslobada se sumpor u vidu sumpornog dioksida. Sumporni dioksid uz novu oksidaciju i dodatak vode prelazi u sumpornu kiselinu koja otapa stijenje u koje je uprskan bakar u sitnim éesticama i vezuéi se uz bakar tvori bakrene sulfate. Ovim procesom oslobadanja sumpora nastaje i elementarni bakar, a vrlo brzo i bakreni oksid — kuprit (CuO) i bakreni karbonat — malahit Cu,(OH).CO: koji se nalazi svuda uz bakrene rude. Ovi bakreni minerali prekrivaju primarma, sulfidna lezi8ta bakra, prosti- ru se povrSinski i nazivamo ih eljeznim Se8irima. »Crvena Stena (Tilva Ro’) u selu Boru, koja i sa velike daljine pada u oti sa svoje Zive crvene boje, iz- gleda kao ogroman prekrivaé (gvozdeni Se8ir) bakrenih rudi8ta i prekrivena je mnogobrojnim starim raskopima i grdnim masama stare kopines.” Naj- veée su koncentracije bakra vezane obiéno s najviSim nivoima zona; s dubi- nom sadréaj bakra opada.” To se moze vidjeti iz analize proizvodnje rudnika u Boru: 1902, eksploatirala se rudata s 15% bakra, ve¢ 1907. godine bilo je samo 5,51% bakra”, a 1958. godine minimalan sadréaj otkopavanja je 0,5% bakra” Kako se kreée sastav jednog uzorka bogate borske rude z 1939. godine, pokazat ¢e ova tabela: Cu 10,35% Sn 0,025% s 24,75% Fe 21,60 % As 0 Mn 0,10 % Pb 0,04% SiO. 41,64 %‘A. Durman: Metalurgija vudedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. Zn 044% CaO 0,16 % Co 0,02% MgO 0 Sb 0,10% ALO; 0,39 % Druga analiza veé pretopljenog (prije elektrolize) borskog bakra pokazuje: SiO, 0,054% Ni 0,005% Fe 0,04 % Co 0,001% Cu 99,37 % Se tragovi s 0,056% Te tragovi Pb tragovi Oo 0,492% As 0,006% Ag 0,031 g/t Sb 0,002% Au 0,004 g/t Ove dvije analize pokazuju koliko je elemenata i spojeva sadrZano u ba- krenoj sulfidnoj rudadi i bakru pretopljenom iz ovakve rudate.” | § obzirom na dugotrajan rudarski rad u na¥oj zemlji mora se ratunati | da su tragovi dorimskog, a dobrim dijelom i rimskog rudarstva uniSteni ru- darstvom srednjeg vijeka. U srednjovjekovnim se troskama koje testo sa- | drie i komadiée bakra, oko Bezdana na planini Rudnik, kao i na mnogim drugim rudiStima, pokazuje da je jedno rudarstvo uniStavalo trgove pret- hhodnog. Analiza komada bakra sa srednjovjekovnog troskvi8ta iz Bezdana doka- zuje da je bakar prvenstveno sluzio za dobivanje srebra” Cu 94,33% Pb 0,23% Bi 0,15% Sb 0,16% As 147% Ag 2500 g/t Ovaj bi se sastav bakra mogao lako pripisati tzv. sarsenskoj broncie eneolitskog perioda M. Novotne, Sto bi u ovom sluéaju bilo neumjesno. Kako je veé naglaSeno, eneolitski su rudnici samo izuzetno rijetko sacu- vani i medu njima se istiée kasnoeneolitski rudnik Rudna Glava, 22 km isto’. no od Majdanpeka, koji spletom istrazenih radova ukazuje na eksploataciju bakra znaéajnijih razmjera” Eneolitski rudnici nisu trebali biti te velivine jer je i eneolitsko sta- novni8tvo bilo pokretljivije od neolitskog :pa se eksploatiranje bakra moglo svesti samo na najbogatije dijelove rudnih Jezita u obliku svrtnjeva ili vecih raskopa.A, Durman: Metaturgija vudedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1988. Nalazi dviju krstastih bakrenih sjekira na brdu Tilva Ro, sjeverozapad- no od Boljevca u selu Savincu, gdje je bilo tragova starih radova na otkopu bakra, i sjekire istog tipa kod sela Slatine u blizini Bora, mogli bi ove pred- mete pretpostaviti kao rudarske alatke.* Za metalurgiju kasnog eneolitika jednako je bio vatan i elementarni ba- kar kao i eksploatacija bakrenih suliida, jer i sulfidna lezi8ta pored svoje veée zapremine mogu biti i visokoprocentna. Kod Studene, istotno od Nia, u sloju Sljunka, oblutaka kvarcita debelog 30 metara nalazi se do 10% vrijedne bakrene rude, Jedna volutica halkozina dala je 72,32% bakra i 2200 g/t srebra. I elementarni je bakar prisutan u naSim krajevima, a na¥lo ga se i u pro- 3lom stoljecu u komadu teSkom 130—150 kg nedaleko sela Planinice na pla- nini Suvoboru, Sadrzaj mu je iznosio 84,3% bakra, a ostalo je bila stjenovita masa.” Elementarni se bakar javlja jo8 u Trgovskoj Gori (kao previaka pre- ko halkopirita), VareSu (razvio se u obliku lima Koji leZi na povrSini hemati- ta), kod Majdanpeka i Bora i u okolini Demir Kapije kod Drena.” Promatrajuéi analize bakrenodobnog materijala Karpatske kotline uoéa- va se da je pored dobrog dijela nalaza izradenih od elementarnog bakra i ti- pa E 00, jo8 veti broj onih predmeta koji pripadaju orudu i oruzju, a nema- ju ist bakreni sastav” Pored bakra, u malim se kolitinama od najvise 2%, rijetko kada iznad, javljaju i olovo, arsen, antimon, nikal, bizmut, cink, ko- balt, Zeljezo, a vrlo éesto zlato i srebro. Iz ovoga se nameée jedno nuino pitanje — da li je prisustvo pojedinog elementa, pa makar kako se on éesto i u konstantnoj kolifini javijao, znati njegovo svjesno prilaganje radi poboljganja kvalitete, ili je to odraz nemodi metalurga da iz kompleksne rudate osigura ist bakar. Svakako da je u pitanju kompleksnost rudaga iz kojih se, onda’njim po- stupcima rafinacije, teSko moglo izolirati druge metale. Prihvatimo li da se pored elementarnog bakra upotrebljavaju i njegovi oksidi i karbonati, joS uvijek mismo odgovorili na pitanje zbog éega se uz bakar javijaju svi ti me- tali, kad oksidi i karbonati nemaju takav kompliciran kemijski sastav. Samo se sulfidna rudata bakra mote u prirodi javiti ‘tako kompleksno, na primjer antimonski sinjavac iz Ma8kara (Bosna) sa sastavom 384% Cu; 27,4% Sb; 7,6% Hg; 2,8% Fe; 21,6% S; 0,15% Ag; 0,005% Au; 0,72% Zn, dok se samo u tragovima nalazi Pb i As.* Tzuzetno je valan podatak da je razvijeni eneolitik Karpatske kotline o- vladao kompliciranom tebnologijom dobivanja bakra iz nekih sulfidnih ruda- éa jer su time i njihovi rudari praktiki mogli uéi u eksploatacju svih rudista bakra Vise se nije bilo potrebno oslanjati na tanki sloj, takozvani Zeljezni Se8ir, u kojem se nalazio izdvojen elementarni bakar ili bakreni oksidi, veé se ovla- dalo Gitavim rudnim prostorom i posegnulo za metalom dublje u rudista. Obradujuéi rudi8ta nae zemlje koja su mogla biti dosegnuta u encolit- skoj eksploataciji bakra, treba istaknuti da su po svom porijeklu hidroter- 8A. Durman: Metalurgija vudedolskog kulturnog kompteksa — OA 8/1963. malna (u pukotine primarnih stijena prodrli su vruéi mineralni rastvori i ta- mo se ‘kristalizirali) i i metasomatska (mineralni rastvori otapaju lako topljive stijene i na njihovo mjesto odlazu rudatu koja se kristalizira — rudnik Bor).” Unutar Karpatske kotline ve¢ se odavno kolijevkom rudarstva smatralo ée5- ko-slovatko rudogorje i rudista u Transilvaniji, Ali i planinski krajevi na’e zemlje koji obrubljuju jugozapadnu i juznu granicu Karpatske kotline Cine splet rudista — od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine do istogne Srbije, te emo ih pokv8ati nabrojiti s duz- nim oprezom da neki vjerojatno neée biti spomenuti. Ovdje se ne radi o rudnicima bakra, veé o rudi8tima koja su u prodlosti mogla biti moguéi izvo- ri bakra. Pri satinjavanju ovakvog pregleda %ini se potrebnim ukljuditi i ostale nae krajeve izvan rubnog pojasa Karpatske kotline, kao 8to su Crna Gora, judna Srbija i Makedonija, zbog nekih dubljih prodora eneolitskih kultura iz panonskog prostora, ali jo vige iz razloga da se na jednom mjestu nadu sva nalazista bakra naSe zemlje od kojih mnoga nikada nisu uSla, zbog svojih malih kapaciteta, u geoloske karte. Ve¢ina je bakronosnih lezista Jugoslavi- je neznatna i danas neinteresantna za eksploataciju, ali ta kolitinski mala, a vrlo esto bogata rudiSta, mogla su posluziti kao vrijedan plijen eneolitskih rudara.* Njima su i deseci kilograma bakra Ginili posao izuzetno uspjeSnim, pogotovu ako su ga naili u jednom »gnijezdue. Upravo su takva gnijezda ka- rakteristika naSih rudnih nalazi8ta.’ Nalazi8ta bakra u Sloveniji mogla bi se podijeliti u tri regije. Sjevero- zapadno od Ljubljane u trokutu izmedu Cerkna, Skofje Loke i Zirija na jugu, u Poljanskoj dolini — Poljane, Skofje, Novine, HobouSe, Podplete, Ko- privnik, Stara Oselnica, Knapouz, te kod Zeleznika na sjeveru. Druga se regija protete od Ljubljane prema istoku — Turjak, Ceinjice (Blagovica), Litija, i Kamnica kod Vata, te Radete na Savi. U ovu se regiju moze ukljuditi t Hiesoiea kod Solave, Treéa je grupa u porjeéju Drave na sjever- nim obroncima Pohorja, Meéa (Dravograd), Hudi Kot ( (Ribnica) j RemSnik. U Hrvatskoj nema ovakvih zona, ali nalazi8ta bakra ima na vise mjesta: | Rude kod Samobora, Mikuli¢i na Zagrebatkoj gori, u selu Rude kod Jele- nja u Gorskom Kotaru, Velika Plana kod Pazari8ta, Petrovac na Petrovoj go- | rii kod Trgova na Zrinskoj gori. |. Bosna i Hercegovina obiluju bakrenom rudatom, halkopiritom i po- sebno sinjavoima, a rudna se podruéja mogu podijeliti u tri zone. Zapadna Bosna izmedu Vrbasa i Une, podrugja Sane i Japre kod Bla- gaja i Ljubije i na Kozari kod Kozarca. Srednjebosansko gorje izmedu Vrbasa, Lave, Krivaje, gornjeg toka Ne- retve i njihovih pritoka, Izmedu Mrkonjié Grada i Jajca, kod Jezurina, Zao- vina, Kovatevca, Sinjakova, te zapadno od Bugojna na podruéju planine Ra- soje. Juino od Gornjeg Vakufa u gornjem toku Vrbasa i njegove pritoke Desne, od Lisinske i Dobruske planine (Seoca, Dobro’in, Mrataj, Seferovici, Zastinje), preko MaSkare na u&¢u Desne do Borove Ravni i Cvrée ispod Krug- 9A, Durman: Metalurgija vudedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. Jjaée na jugu, pa na sjeveroistok preko KulentaSa (Grkvice) do samog izvora Vrbasa. U porjesju Neretve, uz obalu Neretvice kod Budigne Ravni i Orlov. ca, te sela Koto nedaleko uSé¢a Neretvice, Uz ui¢e Rame u Neretvu sinjavaca se nalazi kod Slatine, a kod sela Dobrigo3¢a, nedaleko Ostroica, nalazi se si- njavaca i na ljevoj obali Neretve. Na Zec planini, Bakovicima kod Fojnice, KreSevu (s preko Sezdeset nalazista), Busovate, ViSnjice i u porjetju Krivaje kod Kamenca, Gare, Vozuéa, Dubokog Potoka kod Ribnice, RadoSevica i Brgula kod Vare8a, te izdvojena pojava na planini Cavki istoéno od Doboja. U porjetju Drine, na jugoistotnoj granici Bosne sinjavaca se nalazi kod Fote, Cajniéa, Ustiprate, Rogatice (Jabuka i Odzak) te Uvea, Vardi8ta i Sre- brenice. Bakrena rudista Crne Gore vezana su za njezine istotne granice uz rije- ku Lim: Gusinje, Plav, Murino, Konjuhe, Andrijevica, Cadinje kod Prije- polja, a izdvojena nalazista su Varine kod Pljevalja, Boan i Krnja Jela kod Savnika i Brskovo kod Mojkovaca. I prostor Srbije moze se izdvojiti u tri zasebne cjeline. Zapadna Srbija, od Cera na sjeveru do planine Zlatar na jugu, vezana je uz Siri areal desne obale Drine i Lima; Srebrne Rupe pod Cerom, Zajata, u Sirem prostoru Krupnja Lipnik, Voljevica, Crnéa, Vranovina, Donja Oro- vica kod Ljubovije, na planini Povlen, Jarmovac kod Priboja i planina Zla- tar uz tok Lima. Vise prema unutraSnjosti ima nalazista bakra oko Valjeva, kod Rebelja, Visa, Vragotanice, na planini Suvobor kod Planinice i Suvog Graba, te na planini Rudnik. Prostor isto%ne Srbije obuhvaéa ridanjsko-krepoljinsko metalogenetsko podrudje i timotki eruptivni kompleks, koji se prema sjeveru nastavija na terene Rumunjske, a prema jugoistoku u Bugarsku i po veli¢ini danas pozna- tih le#i8ta pripada najznaéaj bakronosnim podruéjima Evrope. Timoé- ki eruptivni kompleks zahvaéa povréinu od oko 1000 km’, odnosno 3000 km* sa Sirim obodom, a pruza se od Dunava na sjeveru do Dimitrovgrada na jugo- slavensko-bugarskoj granici na jugu: Kutevo, Majdanpek, Dumitri potok, Rud. na Glava, Jasikovo, Tanda ju%no od Crnjake, Krepoljin, Sige, Lipa, Krivelj, Bor, Brestovac kraj Bora, Zlot, Senjski Rudnik, Boljevac, Batevica, Lasovo kod Grlista, Aldinac kod Knjazevca, Bancarevo i Veta ispod Suve Planine, Studena na jugu i Borovo kod Dimitrovgrada i Stara Planina prema istoku. Rudista juzne Srbije obuhvaéa uglavnom Kopaonik i sjeverne predje- le Skopske Crne Gore. Rudi’ta se na Kopaoniku nalaze kod Raike (Badanj, Suvo Rudiste, Sipagine, Plana), KurSumlije (Tijovac) i Kosovske Mitrovice (Plakaonica i Trepéa). Izvan ovog prostora, prema jugu, lezi Novo Brdo (istoé- no od Pri8tine) i dalje kod Gnjilana su Surlane, Vitina i Binaé. U Makedoniji se bakra moze na¢i na juznim pristrancima Osogovskih pla- nina kod Kratova i Zlatice nedaleko Zletova, juino od Stipa kod Damjana i Budima, Iberli kod Demir Kapije, Kazandolu kod Valandova, te planini Dudi- ci na samoj jugoslavensko-grékoj granici. jd posebnog su znataja nalazista unutar Karpatske kotline — na Frus- koj Gori, nedaleko manastira Jazak i manja gnijezda na Psunju i Krndiji. 10A. Durman: Metalurgija vutedolskog kulturnog komplekse — OA 8/1983. Poljane Skofje Novine HobouSe Podplete Koprivnik Stara Oselica Zelezniki Knapouz Turjak iL Ceinjice 12, Litija . Cirkuse . Kamnica . Radete . Hrasnica Beenoyaepr Meza . Hudi Kot ). Reménik . Rude |. Mileuli¢i . Rude . Velika Plana }. Petrovac . Trgovi . Blagaj . Budiina Ravan }. Orlovac Pregled rudi8ta bakra u Jugoslaviji 44. Koto 87. 45. Slatine 88. 46. Dobrigosée 39, 47. Zec pl. 90. 48. Bakovi¢i 91. 49. KreSevo 92 50. Busovaéa 93. 51. Vi8njica 94, 52. Kamenac 95. 53. Gare 96. 54. Vozuéa 7 55. Duboki Potok 98. 56. RadoSevici 99. 57. Brgule 58. Foéa 59. Cajniée 60. Ustiprata 61. Jabuka 62. Odzak 63. Uvac 64. Srebrenica 65. Cavka pl. 66. Varine 67. Boan 68. Krnja Jela iL. 69. Brskovo 112. 70. Rotaj 113. 71. Andrijevica 114. 72. Konjuhe 115. 73. Murino 116. 74. Plav 117. 75, Gusinje 118. 16. Cadinje 119. 71. Srebrne Rupe 120. 78. Zajata 121, 79. Lipnik 122. 80. Voljeviei 123. 81. Crnéa 124. 82. Vranovina 125, 83. Donja Orovica 126. 84. Vragotanica 127. 85. Vis 128, 86. Rebel 129. Povlen pi. Planinica Suvi Grab . Bezdan . Jarmovac . Ziatar pl. . Kuéevo . Majdanpek . Dumitri Potok Rudna Glava Jasikovo Tanda ). Krepoljin . Sige . Bancarevo . Veta . Studena . Ruplje . Borovo . Stara Planina . Badanj . Suvo Rudiste . Sipatine Plana |. Tijovac Plakaonica ‘Trepta Novo Brdo Surlane Vitina Binat Kratovo Ziatica lLA. Burman: Metalurgija vuSedolskog kultumog komplekea — OA 8/1983. 130. Damjan 133. Dudica 136. PodeSko gorje 131. Buéim 134. Kazandol 132, Iberli 135. FruSka gora Tm OPSEG METALURSKE DJELATNOSTI U PREDVUCEDOLSKOM RAZDOBLJU Da bismo mogli obuhvatiti opseg i znafaj metalurgije vutedolske kultu- re, moramo sagledati potetke metaluréke proizvodnje kultura koje joj pret- hode, kao i prostor s kojeg su dolazili poticaji za proizvodnju bakra. No nije dovoljno obuhvatiti samo kulture koje neposredno vremenski i prostorno prethode i paralelno teku s vuéedolskom kulturom jer one ne mo- raju nuéno dati pravu sliku stanja i razvoja metalurgije toga vremena. Citav _karpatsko-panonski prostor predstavija jedinstveni krug razvoja metalurgije unutar kojega je potrebno obuhvatiti sve inioce, ma koliko na prvi pogled bili vremenski i prostorno udaljeni. Veé sama dinjenica da se bakar pojavio u naselju vintanske kulture u Gor- njoj Tuzli u stratumu Sto ga je B. Covi oznatio brojem III, na dubini od 3,15—2,9 m, u kojem je nadeno Silo od bakrene Zice éetvrtastog presjeka (dubina 3,70 m) utaknuto u ko&tanu dr&ku; govori o praktitnoj upotrebi ba- krenih predmeta u ovoj kulturi. Pored toga u istom su sloju nadeni i nakitni predmeti od bakra — 22 male perle nadene zajedno (dubina 3,50 m), 13 malih perli (dubina 3,20 m), spiralni prsten od bakrene Zice nepravilnog presjeka i fragment narukvice od bakrene Zice okruglog presjeka (oba na dubini od 3,05 m). Slijedeci mladi stratum (11) takoder je zastupljen manjim bakrenim predmetima, ali sloj od 2,90 — 0,90 m nije jedinstven jer se pored vinéanske javlja i salcutanska keramika, M. GaraSanin® dovodi sloj III gornje Tuzle u vremensku vezu s Vintom-Ploénikom Ifa i istiée da vintanska kultura veé po- Zetkom faze Vinéa-Ploénik I koristi metalne izradevine, dok se ikrajem ove faze javlja rudarstvo (Rudna Glava) i ostave krupnih metalnih alatki nadenih u Ploéniku. Zatvoreni nalaz, usitnjene i samljevene bakrene rude iz mladeg horizonta stanovanja na lokalitetu »Fafose I kod Kosovske Mitrovice, pomijegane s ostacima gorenja, dokazuje da je rudata proSla kroz proces dobivanja bakra metalurSkim putem upravo na tom mjestu. Ovaj sloj pripada mladoj vinéan- skoj kulturi, a rudaéa je oksidnog i karbonatnog porijekla (kuprit i azurit)* Na lokalitetu Vinéa, na dubini od 6,6 m nadene su bakrene perle Sto pred- stavija sam kraj starije faze vinéanske kulture, dok V. Milojei¢ nalaze § ove aA, Durman: Metaturgija vutedotskog kultu‘tiog kompleksa — OA 8/1983, dubine smijeSta u polovinu sloja Vink B. Postoji, naravno, i mogué- nost da nalaz pripada jednoj neidentificiranoj jami neito mladeg horizonta. Narukvica izradena od bakrene Zice éetvrtastog presjeka, fragment ba- krene tice i komad amorfnog bakra iz drugog (srednjeg) sloja Velike Gradine kod Stapara pripadaju mladoj fazi vinéanske kulture” Analiza pet bakrenih predmeta iskopanih na Gomolavi u slojevima Ib — — Ilb u toku 1975. godine*, izvrSena primjenom neutronske aktivizacije, po- kazuje da je uzorak pod brojem 3 (cilindriéni privjesak) najblizi éistom bak- ru, a pripada sloju Gomolava Ia—b, 8to odgovara C stupnju vinéanske kul- ture. Dva primjerka iz sloja Tb svojim se sastavom medusobno veoma raz kuju. Cilindritni privjesak, pored veé u prethodnoj analizi pomatog cinka, ima u vrlo maloj kolitini i novi elemenat — arsen (0,0013%), dok kruzni privjesak ima iznenadujuci sastav: Sn As Sb Au Zn Fe 6,6 0,23 041 0,0008 0,05 19 i predstavlja bronéani, a ne bakreni predmet. No i bez prisutnosti kositra ru- daéa je znatno kompleksnija i dosad takva nije nadena u vinganskoj kultu- ri, Modda bi ipak trebalo pretpostaviti da je ovaj nalaz ovamo upao iz nekog gornjeg sloja, prije no Sto zakljutimo da je vinéanska kultura poznavala u- Potrebu sulfidne rudage, a jo3 k tome i kositra. Ako je predmet sasvim pre- cizno stratificiran, kako istie autor, postoji moguénost da je importiran iz. van zatvorenog kruga Karpatske kotline. Na ovu pretpostavku nuzno navodi i predmet pod brojem 4 — udica koja pripada sloju Gomolave Ila — &to odgovara kostolaékoj kulturi, a sastav mu je veoma slian primjerku spo- menutom pod brojem 2 — cilindri¢nom privjesku. Predmet iz sloja kostolatke kulture ukazuje da je koriStena rudata morala biti iz istog izvora kao i ona iz winéanskog sloja, Zanimljivo je, takoder, nekoliko nalaza bakrenog nakita iz Gomolave koji pripadaju vinéanskom sloju — bakrene perle iz bakrena na- rukvica nadena u jednom grobu.” Ovaj zatvoreni grobni nalaz iz vremena Vin. &e D, jo8 vite istiée ulogu bakra u ovoj kulturi. Svi bakreni predmeti koji pripadaju nakitu vintanske kulture izradeni su od bakrene Zice okruglog ili Zetvrtastog presjeka koja je oblikovana kova- njem (perle, spiralno prstenje i narukvice), dok je orude, znatno masivnije izrade, nastalo lijevanjem pa sekundarno obradeno kovanjem (sjekiretckici, dlijeta i plosnate sjekire). Jedini istrayeni rudnik ovog ranog razdoblja upotrebe bakra u Kar- patskoj kotlini je Rudna Glava, a tad se u njemu odvijao u tri glavne zone: a) pristupna platforma; b) kanali rudnih Zila koji su uglavnom vertikalni ©) tjede su se iz pristupne platforme otvarali kanali u horizontalnim rasje- dima stijena koji su ispunjeni rudaéom.* Bakrena rudaéa koja je bila najinteresantnija za encolitske rudare te va- dena u Rudnoj Glavi je bakreni karbonat (malahit). Iz ove je rudage metalur- gu jednostavno dobiti bakar. Ranoencolitska jama VII sadrdi getit (Zeljezni 13‘A. Durman: Metalurgija vudedolskog kulturnog kompleksa —'OA #/1983. hidro-oksid) u kojem je velik postotak bakra, ali koji prilikom topljenja trai dodavanje silicijevog dioksida.* Kako analize pokazuju ve¢ je sama ru- daéa sadréavala silicijev dioksid, Sve su rudarske jame Rudne Glave bile iscrpljene pa je te3ko redi koji je stvarni postotak bakra bio sadrian u isko- panim dijelovima. ‘Analiza bakrene rudaée iz jame VII pokazuje da je getit osim bakra (32%) sadréavao i Zeljezo (26%), arsen (0,003%), antimon (0,005%), srebro (0,002%) i olovo (0,001%). KKasna je vinéanska kultura zahvaéena eneolitizacijom s istoka, s izvan- karpatskih prostora. Premda vezana svojim neolitskim vitalitetom, ukljuéuje se u vrijeme nove tehnologije. Mozda bi na ovom mjestu trebalo podréati mi8ljenje B. Coviéa koji se, potkrepljujuéi zanemarenu misao V. Milojéiéa, pitao: »Ako je formiranje i Sirenje vintanske kulture u balkansko-podunavskoj oblasti rezultat migraci- je jednog relativno homogenog i brojnog etnitkog elementa, koja je krecuéi iz Male Azije, otpozela na prijelazu iz IV u III milenij prije nae ere, Sto je da- has manje vise usvojeno, onda se s pravom mote pretpostaviti da su tom novom stanovnitva morali biti poznati bakreni objekti svakodnevne upo- trebe (orude, nakit), a vjerojatno, makar i u veoma ograniéenom obimu, os- novni metalur8ki procesi obrade i dobijanja bakras.* Vinéanska je kultura tek poslije faze konsolidacije, upadom u regione is- toéne Srbije, kao i zapadne Srbije i istone Bosne te Kosova i sjeverne Ma- kedonije, mogla obnoviti svoje poznavanje proizvodnje bakra jer upravo ovi krajevi posjeduju znaéajna bakronosna rudi8ta. Takoder se ne smije zane- mariti ni Zinjenica da je vinéanska kultura zaposjela i rumunjski Banat® i Transilvaniju“, 8to samo pojaéava dojam da je ova kultura upravo zaposjela najznatajnija leZi8ta bakra juznog i istotnog dijela Karpatske kotlinc. Ovo Sirenje vinéanske kulture u spomenute prostore teSko da se zbilo sluéajno. Premda tek Vinéa B: razvija proizvodnju bakra wrijednu spomena, mo- gla je ona to mnanje prenijeti i Sirem arealu Karpatske Kotline, kako lengyel- skim kulturama na sjeverozapadu, tako i ranoeneolitskim manifestacijama kompleksa Bubanj-SalcufaKrivodol na istdku, pa i same Tiszapolgar kultu- re na sjeveru. Pogied na kartu nalazi8ta bakra Bliskog istoka pokazuje da su njego- va le#iSta ograniéena na Elam, Sinaj i Cipar, te kavkaska leziSta.° Pored ovih nalazigta koja su se veoma lako mogla upravno (vojno i polititii) kontrolira. ti, najbliza su nalazi8ta onima koji, iz bilo kojeg razloga, nisu mogli do¢i do bakra na ovom prostoru — ona na Balkanu. Da je vinéanska kultura imala nekih blizih veza s Bliskim istokom, svje- doge i nadene plotice s piktografskim znakovima iz Tartarije, a pripadaju vremenu Vinte B.* Ne treba smetnuti s uma da je to vrijeme iskljutivo eksploatacije elemen- tarnog, oksidnog ili karbonatnog bala koji se moze na¢i samo na povrsini qudi8ta, Takva ‘se lezigta brzo iscrpljuju pa su za one koji se bave sakuplja- 14A, Durman: Metalurgija vudedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983, njem takve rudate potrebne uvijck nove i nove povréine, Moida je upravo to uvjetovalo Sirenje vinéanske kulture. Za tri ostave bakrenih predmeta iz Plotnika B. Jovanovié smatra da pripadaju zavrSnoj fazi mlade vintanske grupe’, a sudedi prema njihovu sas- tavu, vremenski su vrlo bliske jedna drugo}. Ostava _ I sadréi 12 bakrenih dlijeta i 1 sjekirutekié; ostava II sadréi 2 bakrena dlijeta, 2 sjekire écki¢a j 3 narukvice; ostava II sadr#i 5 bakrenih dlijeta, 1 sjekiru éokié, railjastu iglu i 2 odljov- ka rudate bakra. Za éetwrtu ostavu B. Stalio navodi da je posjedovala i sjckimiécki¢ koja je nestala pa je sada ograniéena samo na dlijeta, a ukupno ih je nadeno sesi. Spektralnom je analizom obuhvaéeno ukupno sedamdeset balkrenih prod- meta (samo diijeta i sjekiredeki¢i) iz ostava I i II s Plotnika. Sadréaj analize pokazuje da su predmeti radeni od elementarnog bakra s vrlo malim sadrza- Jom srebra od 0,013 — 0,038%, a ak pet primjeraka je bez ikakvih primjesa, Velika je Steta Sto analizom nije obuhvacena i ostava III jer su u njoj nade- na dva bakrena ingota i Tailjasta igla. Ova igla umnogome podsjeca na dvi. Je ra8ljaste igle spiralno namotanih krajeva iz Oltenije s lokaliteta »Magura Fetelor« (Vadastra) kulture Salcuta®, pa se Gitava ostava TI mote oslanjati na njezine utjecaje, Takvih se igala na8lo u Troji i Korintu.” Buduéi da se na vintanskim lokalitetima Zesto nade tragova bakrenog oksida, a izuzev na Plotniku nema i nekog znatajnijeg bakrenog nalaza, po- stavlja se ipitanje koliki su zapravo bili dometi njezine metalurgije, Ako se i za same nalaze s Plotnika upitamo mozemo li ih sasvim sigurno pripisa- ti vinéanskoj kulturi, moramo odgovoriti odretno. Mi8ljenje B. Jovanoviéa da se oni nalaze u vinéanskom sloju moZemo oboriti i slutnjom da su u nje- ga wkopani iz nekog mladeg vremena jer ne pripadaju ‘kkucnim cjelinama Sto tada ostaje kao sigurna bakrena izradevina nadena u slojevima vin- éanske kulture? Prije svega bakrena Zica iz koje obradom moze nastati: &i- Jo, igla, udica, narukvica, prsten, perla, privjesal. Ove standardne iaradevine na bazi bakrene dice, kao i tinjenica da se éitava kultura-nalazi u bakronosnim JeziStima, govori u prilog ideji da je vinéanska kultura poznavala bakar u Easu svog dolaska na ovaj ‘prostor. Skupljanje dksidnog bakra pa Yak i rudarenje jasno pokazuju da su po- trebe bile velike, a to se u vintanskim naseljima ba’ ne mole uotiti kroz ‘konikretne bakrene nalaze. Da li je iskopani bakar najvecim dijelom pred- stavijao element razmjene s jo3 neidentificiranim vezama s jugom ostaje pret- postavka, ali prema sjeveru takvu su razmjenu mogli diniti i gotovi proiz. vou Nekropola lokaliteta Zengévarkony je u vi8e od dvadeset grobova kao prilog imala bakrene predmete: cilindritne perle, narukvice i prstenje od je- Gnostruko ili spiralno namotane balkrene Zice Cetvriastog ili okruglog pre- 15A. Darman: Metalurgija vutedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. sjeka® Kako lengyelske kulture na viastitim podrudjima nemaju leZista ba- kra, vjerojatno su se snabdijevale gotovim proizvodima iz vintanske kul- ture, jer u nakitnom repertoaru ponavijaju ono Sto su mogli izraditi vinéan- ski majstori. Pretpostavimo li jo’ da i ostave iz Plotnika pripadaju vintanskoj kultu- ri, onda otvaramo i nove dimenzije njezinoj metalurgiji, ne samo u tehnolos- kom smislu ved i u prostornom Sirenju. Sjekiratekié iz Ploénika koju je F. Schubert nazvao tip »Plognike ima veliku wéestalost i rasprostiranje od za- padne Bugarske, preko srednje i sjeverne Srbije, u Srijem, Bosnu, Hercego- vinu, Hrvatsku, te preko Banata, juine Transilvanije do sjevernog Potisja” Ovaj je prostor u krajnjoj Hiniji zona utjecajnih dosega vintanske kulture. Predio istono od ovog tipa — donje Podunavije, gornji tok Olta, istotnu Transilvaniju i zapadnu Bugarsku — zaposjeo je tip »Vidrac. I jedan i drugi tip pripadaju najstarijoj podgrupi sjekirateki¢a i nemaju prstenasta poja- éanja oko rupe za nasad. Ove krajeve jednim dijelom pokriva i kultura Cu- cuteni, a nalaze oba tipa sjekira na njezinom podruéju E. Comsa pripisuje Cucuteni A fazi.* ‘U fazi Cucuteni A-B u jugoisto&noj se Transilvaniji gasi Cucutenj kultura, a nasljeduje ju Tiszapolgar — Bodrogkeresztur kompleks. Prema tome, nala- zi8ta Cucuteni kulture uglavnom su orijentirana na prostor izvan karpat- skog bazena, izuzev veé spomenute A faze koja se tek manjim dijelom nala- zi na njezinoj jugoistotnoj granici. Ova kultura, ‘kako vidimo, nece imati ja. eg odraza na zbivanja unutar Karpatske kotline, a njezini su brojni nalazi identiéni repertoaru Salcuta, te Tiszapolgar i Bodrogkeresztur dailture. Bez obzira na poznavanje rudarstva i metalurgije vintanska je kultura tradicionalno neolitska, sa stanovniStvom prvenstveno usmjerenim na poljo- privredmu djelatnost. Sa zavréetkom neolitika i nastupanjem eneolitika, u uzem smislu, u Kar- patskoj kotlini dolazi do izrazitih polarizacija, prije svega u ckonomskom pogledu. U zapadnim regionima u Kojima se odvija kontinuirani prijelaz iz Vinéansko-sopotsko-lengyelskog supstrata u Jasinjsku kulturu kao ekonomskog, sociolo&kog i duhovnog nastavijata kasnoneolitske civilizacije, najmanje se uogava [prijelaz iz neolitika u eneolitik. ‘Veéi je problem s badenskom kulturom koja predstavija rani encolitik u sjevernoj Srbiji, Srijemu, istofnoj Slavoniji tc Wijelovima zapadne Pano- nije* Unatot nekim svojim nedvojbenim balkanskim korijenima, ona ne pokazuje uotljiva promjenu u natinu Zivota u odnosu na ‘kasnoneolitski sup. strat. U jo8 se vecoj mjeri to odnosi na klasitnu badensku kulturu za koju je N. Kalicz prutio dokaze o tijesnoj vezi s trojanskim i heladskim izvorima (Troja III—V),’ Premda se te veze otituju i u sferama dubovne kulture (npr. urne ¢ licem) ili u nekim nesumnjivim tehnitkim dostignucima kao Sto je prva wpotreba kola na ovom prostoru (Budakalasz), one se neée manifesti- rati i u odnosu na metalursku djelatnost. U istotnim se regionima Karpatske kotline formira Tiszapolgar kultura koja je najizrazitiji predstavaik novih ekonomskih zbivanja: stotarstva (kao 16A, Durman: Metaturgija vatedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983, osnovne privredne djelatnosti) i, za svoje prilike, iarazite kolitine bakrenih predmeta kao posljedice izazvane prirodnom akumulacijom stotnih viskova. Ovdje je uodijiva razlika u Icvaliteti kontinuiteta prijelaza neoliti — ene. olitik u isto&nom i jugozapadnom prostoru Karpatske kotline, jer je i Tisza. polgar ikultura rezultat kontinuirana razvoja iz kasne potiske ili izv. proto. i ce Osnove (Ceshalom-Herpaly-Gorza), pa ipak ona predstavija iz- riiti skok u odnosu na tu osnovu. Tiszapolgar kultura ima velo brojan i razvijen tipoloSki inventar bakre. nih izradevina. Bududi da su nalazi Tiszapolgar kulture manje orjjentirani na naselja, zbog prirode ekonomike i njezinog stanovnitva, najznatajnije su metalne nalaze dale nekropole." Svojom se izuzetnoSu istite nekropola Lucsky grupe tiszapolgarske kul- ture Tibava”, jer se upravo zahvaljujuéi njezinom otkriéu moze govoriti o razvijenoj metalurgiji unutar te kulture. Od ukupno iskopanog 41 groba (od toga 4 spaljena), Tibava je dala 9 bakrenih sjekiracki¢a (5 iz grobnih cjeli na), 9 zlatnih privjesaka (8 iz grobnih cjelina) i 11 bakrenth narukvica jedno- strukih ili spirainih. Svi se ostali nalazi koji se sa sigurno&éu mogu pripisati Tiszapolgar kul- turi svode na tri tipa narukvica: a) spiralne; b) s krajevima koji se prekla- paju ic) otvorene s krajevima koji se ne dodiruju. Jo& se nalazi i spiralno ili otvoreno prstenje, jedna bakrena ogrlica iz , nauSnica iz Deszk A i bakrene perle. Cini se da pored mramornih, bakrene perle nisu bile na cijeni, a ima ih samo u grobovima iz Deszk A i Hodmezivasarhely-Nepkerta" Prstenje se takoder javija na nekropolama Desk A, Basatanya, Ujtikos-Tikostany i Ujtelep. Za narukvice radene od bakrene Zice utvrdilo se na nekropoli Tibava da su bile priliéno omiljene, U Tibavi ih nose samo mudkarci i djeca, 3to je vje- rojatno obiéaj i u drugima. U Basatanyi se nalaze po dvije namukvice u gro- bovima, a najljep%a je svakako iz groba 3 iz Hodmezivasarhely-Nepkerta, s pet spiralnih navoja. Presjck im moze biti pplosnat, trokutast, kvadratan, vi Sestran ili okrugao. U nekropolama se nalaze i igle, a jedna takva s raskovanom plogastom glavom, duljine 17,5 cm, nadena je u grobu 129 u Basatanyi" zajedno s jed- nom kamenom sjekirom koja je svojim oblikom veoma nalik trecem tipu bakrene sjekire-tekiéa ili Coka tipu, kojem u najvecem broju pripadaju i na- lazi iz Tibave. Ostali nalazi sjekira s ovog podrutja nisu stratificirani pa druge raze tipove sjekiratckiéa ne mo%emo sa sigurnoSu pripisati Tiszapolgar kulturi. Posebno treba naglasiti da Lucsky grupa tiszapolgarske kulture leZi u neposrednoj blizini rudnih lezista bakra. Kod najveéeg se dijela metalnih nalaza uz bakar uglavnom javija srebro, dok neki primjerci imaju tragova nikla i Zeljeza. NaSlo se i primjeraka od Gistog bakra. Kolike je znatajne promjene unijelo otkri¢e nekropole u Tibavi u vred- novanju metalurgije Tiszapolgar kulture, vidi se po tome &to su svi ostali ey‘A. Durman: Metalurgija vutedotskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. stratificirani nalazi te kulture vezani za upotrebu bakrene Zice, a to je ka- rakteristika i kasnoneolitskog stratuma. Prije mo Sto prijedemo na razmatranje metalnih nalaza iz Bodrogkeres2- tur kulture, potrebno je neSto re¢i o nalazima Bubanj-Salouta-Krivodol kom- pleksa koji u istotnoj Srbiji masljeduje kasnu vinéansku kulturu. Ovaj je kompleks naslijedio bogata rudonosna podruéja istotne Srbije pa se to od- razilo i na uéestalost nalaza bakrenih predmeta na njegovim naseljima. Na samom lokalitetu eponimu Salcuta kulture nadeno je Sest Sila i dvi- je sjekire-dlijeta iz faza I, Ma, IIb, IIc i IV“ Tri su Sila ikvadratnog presje- ka. Bakreni su predmeti Gistog sastava, a uz bakar sadrée’samo’ tragove sre- bra ili nikla” " Sila gu nadena takoder i na Jokalitetu Verbicioara u sloju Salcuta H, s tragovima srebra i Zeljeza, dok dva dlijeta od elementarnog bakra s naselja Piscul Cornisorolui pripadaju takoder Salcuta kulturi. “ Na lokalitetima Bubanj i Hisar pored igala i Sila nadeni su i amorfni komadi bakra.“ U Smedovu u istoénoj Srbiji, u sloju »bubanjsko-humske gru- pe, nadena je bakrena zgura i igle, a slutajan je nalaz i krstasta bakrena sjekira* Njezina mesigurna atribucija ne moze pomoci da se brojne krstaste sjekire pripisu ovoj kulturnoj grupi. Pedina Hotilor kod Baia Herculane sa- dri, osim Sila, udica i bakrenih perli, i veci broj igala s jednim savijenim kra- jem. Nadena je ineka vrsta bakrenog bodeza.” U Zlotskoj je pedini nadeno pedeset bakrenih predmeta i bakrene zgure, Sto ovaj lokalitet stavija u red najznagajnijih metalurskih centara ranog ene- olitika, Plosnata sjekira, dlijeto, listoliki boded, igle i brojna Sila éetvrtastog presjeka predstavljaju opéi izbor nalaza" Od posebne je va%nosti nalaz krs- taste sjekire tipa Jaszladany koja pripada Salcufa III sloju iz Resca.” I populacija Salcuta grupe iskljutivo je orijentirana prema stotarstvu, premda neki pe¢inski lokaliteti (Hotilor i Zlotska peéina) pokazuju da se dio etnikuma prete%no opredijelio za metalurgiju bakra i to ba’ onaj dio smjeS- ten isto&no od Homoljskih planina, neSto istognije od Rudne Glave. Salcuta kultura je svojim prodorom na zapad mogla u vrijeme.kasne Vin- ée donijeti, direktno ili indirektno, novu obradu metala — lijevanje. Direktno, jer ga je sama poznavala ili indirektno, buduéi da je kao aku- mulativna kultura mogla u svrhu razmjene privuci putujuée ljevate s podruc- ja Bliskog Istoka gdje je takva obrada veé bila poznata i ubrzo je i-sama usvoj : ‘Ocjenjujuéi metalurgiju Salcuta i Tiszapolgar kulture stjete.se dojam da su obje usvojile tehniku lijevanja, mada je gotove predmete Tiszapolgar kultura, s izuzetkom rudnonosnog podruéja (Tibava), mogla dobivati i raz- mjenom za stoéne viskove. Sljedeéi je period (vrijeme srednjeg encolitika). obiljeZila u okviru novih metalnih oblika — »krstasta« sjekira. a Pitajuéi se tko zapravo proizvodi krstaste sjekire, I. Bognar-Kuitzian iz- lade jedan nedovoljno argumentiran stav: 18A. Durman: Metalurgija vuéedolskog kulturnog kempleksa — OA 8/1983. »Ne izgleda vidljivo da je Salcuta populacija u jugoslavenskom regionu eksploatirala bakar iz istoSnosrpskog rudogorja, veé je vise vjerojatno da su bakrene krstaste sjekire bile uvozene iz bodrogekerszturske kulture ... Kr- staste sjekire nisu bile nadene u naseljima Salcuta kulture i nije poznato da su one mogle biti povezane s ovom kulturom, a sve to u fazi B Bodrogkeresz- tur kulture, dokazano bliskih veza sa Transilvanijom i Madarskom«.” Ne smije se, medutim, zanemariti velik broj nalaza ovih sjekira izvan krajnjih teritorijalnih dosega te kulture, kao npr. u Bugarskoj. I. Bognar- -Kuizian pretpostavlja da su se u tom kraju pojavile nakon prestanka traja- nja Saloufa i Gumelnifa kulture, pa prema tome ne mogu biti njihov pro vod. I opet se vraéa na ranije izneseni zakljuéak da je to mogla utiniti jedi- no Bodrogkeresztur kultura u svojoj B fazi, izvozom rijetnim tokovima izvan Karpatske kotline.” Takva bi pretpostavka znaéila da su brojni nalazi iz Oltenije, Bugarske i istogne Srbije bodrogkereszturskog porijekla, jer je sa- mo jedna krstasta sjekira stratificirana u salcutanski sloj. Ovakvo mi8ljenje iziskuje i protupitanje: »A Sto bi bilo od tiszapolgarskog metalnog »bumae da kojim slutajem nije otkrivena nekropola u Tibavi?« Premda se u nekropolama B faze Bodrogkeresztur kulture javlja i Salcu- {a IV tip kantarosa, zatuduje zakljuéak I. Bognar-Kutzian da se krstasta sje. kira javlja poslije zavrSetka Salcuta kulture. Od krstastih sjekira tipa Jasz. ladany nadenih u grobovima Bodrogkeresztur kulture, poznati su nalazi iz nekropole ‘Jaszladany grob 18, MagyarhomorogKényadomb grob 46 j éetiri primjerka iz Fenyeslitke.” U spomenutom su grobu 46 nekropole Magyarho- morog-Kényadomb nadeni jo Silo i igla, ali takoder j modificirani kantaros tipa Salcuta IV" Da je Bodrogkeresztur kultura nasljednik i nastavlja’ tradicija tiszapol garske, pokazuje i metalni nalaz u grobu 1 u Magyarhomorog Mogyoréstanya. Iz predfaze bodrogkereszturske kulture nadena je ovdje polovina sjekire-ce- ki¢a tipa Székely-Nadudvar" uz koju je bila polozena i kamena sjekira, to Je bio sluéaj u Zetiri od pet grobova u nekropoli Tibava, u kojima su nadene bakrene sjekire. Plosnate bakrene sjekire, tzv. Szakalhat tipa, nadene su u grobu 2 ne- kropole Hodmezivasarhely-Szakalhat, grobu 21 iz Fényeslitke, kao i grobu 26 iz Magyathomorog-Kényadomb.® Sjekire su radene lijevanjem u jednodijel- nim kalupima, ali je druga, koja ima éetvrtast, simetriéan presjek, dorade- na kovanjem. U Bodrogkereszturskoj kulturi javijaju se igle do 0,3 cm u promjeru i Sila § promjerom do 1 cm. U grobu 28 u Pustaistvanhazi naden je listoliki bodez dug 17 cm i Sirok 3 cm na najéirem dijelu, bez blizih paralela u Karpatskoj kotlini”* Grob 29 iz Tiszavalk-Kenderfelda sadr#i vrlo interesantnu sjekiruceki¢ s gljivastim zavretkom na strani suprotnoj od o8trice.” Ostali su bakreni pri- Jozi u grobu Silo, igla i bakrena narukvica s lagano progirenim krajevima u kojoj kao da se nastavija tradicija iz muskih grobova Tiszapolgar kulture. 19‘A. Durman: Metalurgija vutedolskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983. Mo%da je upravo ova narukvica preteta onih s petatastim krajevima iz ranog bronéanog doba, Za ovu nekropolu P. Patay istiée da je u uskoj vezi s Hu- njady-Halom-Vajska grupom, a I. Bognar-Kutzian je pripisuje ovoj grupi. U grobu 53 nekropole Fenyeslitke nadeno je i jedno bakreno dlijeto.” Poslije ovako brojnih nalaza bakrenih predmeta u bodrogkerszturskoj kulturi, teSko je govoriti o metalurgiji bedenske é lasinjske kulture. I jedna i druga odriavaju metalni minimum, a tome su dva osnovna razloga. Obje kulture egzistiraju izvan prostora gdje se moze eksploatirati bakar, a kao zemljoradnitke populacije su niskoakumulativne pa me mogu razmjenom do- Gi do bakrenth predmeta. Badenska kultura, premda neSto utestalija metalnim nalazima od lasinj- ske, nije mi izdaleka tako bogata bakrom kao kompleksi Tiszapolgar-Bodrog- keresztur { Bubanj-Salcuta-Krivodol. ‘Ni jedan se bakreni nalaz iz badenskog sloja na Vuéedolu me moze sa si- gurnoséu pripisati ovoj kulturi” Uz tri badenske Salice iz jednog groba iz Dobanovaca, N. Tasi¢ javija o nalazu jedne plosnate bakrene sjekire: »Od metalnih predmeta u toku isko- pavanja nije naden nijedan, ali su radnici neposredno pre potetka iskopava- nja nai8li na jedan grob sa pokojnikom u zgréenom stavu pored koga je pored pomenutih Solja nadena i jedna bakrena sckiras." Spektralnom je analizom utvrdien i njezin sastav u kojem se uz bakar nalazi i vise od 10% ko- sitra, 0,2% arsena, 0,022% srebra, 0,008% bizmuta i vie od 1% Zeljeza." Ova- kav nam sastav sigurno moze potvrditi da sjekira ne pripada istom vremenu s badenskim alicama i da su se ovdje izmijeSali razlititi nalazi. Velika nekropola badenske kulture Budakaldsz manje je zastupljena bro- jem bakrenih predmeta (velike i male perle, éetvrtasta Sila), nego neolitska nekropola Zengdvarkony." Najznagajniji je nalaz ove kulture bakreni dijadem iz Vérsa na Balato- nu” U grobu broj 2 oko glave pokojnika, s prednje strane suena i gotovo zaverana, nalazila se bakrena traka, duljine 67 cm. UkrSena je iskucavanjem, a Sirina joj varira od 1,6 — 1,8 cm. Te&ko je taj rad pripisati badenskim metalurzima, ali ni§ta slitno nije nadeno u ostalim eneolitskim manifestaci- jama. Traka je izradena kovanjem. Dijadem ¢e se opet pojaviti u rano brontano doba u tipu Unterwolbling, bitno obiljezenom badenskim supstratom, U grobu iz Gedersdorfa", metalna traka oko glave ovog je puta vezana zakovicama koje se kao vezivo na bode- Zima najranije pojavijuju tek u rano bronéano doba. Jo$ nekoliko grobnih nalaza oboga¢uje spoznaju o upotrebi bakra u ba- denskoj kulturi: dvojni grob razvijene badenske kulture iz Leobersdorfa sa- dri dvije ogrlice od bakrene Zice sa savijenim krajevima®, te izvanredno bo- gati grob iz Velvaryja s pektoralom, tri ovalna privjeska u obliku Skoljke, dvije cilindrigne, spiralno namotane marukvice, devet perli i dva spiralna prstena.* Ostale su kulturne grupe izvan prostornog dosega u kojem se stvarala vu- éedolska kultura ili joj neznatno prethode j teku paralelno s njom, kao kos- 20A, Durman: Metalurgija vudedotskog kulturnog kompleksa — OA 8/1983, tolaéka i neki tipovi Retz-Gajary kulture. Kostolatka, kao i badenska, kao da nema afiniteta prema metalu, a bakreni nalazi vezani su iskljudivo uz Sila” Retz-Gajary kultura ée8¢e je u posjedu metala tek u svojoj kasnoj fazi — Mondsee tip, kada se moze utvrditi i bliska veza s kasnoklasiénom vude- dolskom kulturom, B; stupnjem, pa éemo je ne8to kasnije uzeti u razmatra- nje. Iz Kevderc-Hrnjevac tipa Retz-Gajary kulture vrijedan je spomena nalaz male plosnate sjekire iz Levakove jame.* I ovaj tip Retz-Gajary kulture vre- menski odgovara kasnoklasi¢noj vuéedolskoj kculturi.” Sliéma plosnata sjekira nadena je u VradiStu (Skalica)*, takoder uz keramiku RetzGajary kulture, ali se istovremeno pribliZava { trapezastim plosnatim sjekirama s lokaliteta Mondsee.” Ovaj je pregled samo pokuSaj izdvajanja metalnih nalaza koji su jasno stratificirani u pojedine kulture, premda je najveci dio bakrenih predmeta iz neolitsko-eneolitskog perioda naden izvan zatvorenih cjelina, Da rezimiramo — problem potetaka i razvoja metalurgije u Karpatskoj kotlini svodi se na vinéansku kulturu. Da li je bakar u vinéanskoj kulturi samo »kamene ili novi tehnoloski materijal? Bakar se kao univerzalniji kamen mogao otkriti veé relativno rano. Nje- govo oblikovanje kovanjem i brugenjem nije se tehnoloski bitnije razlikova- Jo od obrade kamena, Takvom su obradom bakra mogle nastati igle, Sila i rame Sire ili uze trake od kojih se pravio nakit (prstenje i narukvice). To Je upravo ono &to nalazimo u krugu prostiranja vinéanske kulture. No, ne bi bilo dovoljno, upravo samo zbog ovih sitnih nalaza, tvrditi da vintanska kultura nije bakar poznavala i kao novi tehnolo8ki materijal koji se moze pro- izvesti taljenjem. Moghi bismo ¢ak tvrditi da vinéanska kultura upravo i do- lazi na ovaj prostor sa spoznajom bakra kao metala, a ne kamena, 8to je razvijeniji tehnoloSki pristup Koji pretpostavlja eksploataciju bakra u vidu oksida i karbonata kroz taljenje rudaée. Dakako, samo taljenje oksidne ru- date iz koje se dalje kovanjem dobivaju gore veé spomenuti predmeti. Potreba za Sirom upotrebom ovakvih predmeta ne samo u vinéanskoj kul- turi, mogla je nagnati neke njezine predstavnike da se posvete iskljutivo sa. kupljanju oksidne i karbonatne ruda¢e. To je dovelo do prvih rudnika bakra (Rudna Glava).'Ovakvim nadinom eksploatacije i prerade rudate, te kova- njem bakra, zavrSava se i uloga vinéanske kulture. Ali vinganska je kultura ovaj prostor otvorila i za intenzivnije veze s jugom. Vaina je dinjenica u daljnjem razmatranju razvoja spoznaje o bakru kao metalu izrada bakrenih sjekiraeki¢a s rupom za nasad drike. Osnovna je dilema u vezi s izradom tih predmeta, da li su nastali kovanjem ili lije- vanjem. Pretpostavimo li da su nastale kovanjem, to podrazumijeva da se nak. nadno morala buSiti rupa za nasad dr&ke, dakle identiénom tehnikom kako su nastajale i kamene sjekire. Posebno je pitanje da li se ova rupa i mogla 2