Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 15

Vjenceslav Novak - Poslednji Stipanii

Kratak sadraj - Ante Stipani bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su
imali krmu. Kao mladi, postao je natporunik, ali je napustio slubu i
ivio od oeve imovine. Zagledao se u Valpurgu Domazetovi iz takoer
ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je bila mnogo mlaa od
njega, a kad su se vjenali, bilo joj je samo 16 godina. 1806. je godine
Valpurga rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je pripremao gozbu
povodom njegova krtenja u vinogradu.

Trebala je to biti gozba koju e Senj dugo pamtiti, a zacijelo je i bila


zapamena po skandalu koji se tamo odigrao. Naime, pijani je Winter
Valpurgi izjavio ljubav zbog ega je Stipani poludio i napao ga sabljom,
nakon ega se drutvo razilo. Winter je napustio Senj. Jednom je prilikom,
kada Stipani nije bio kod kue, Valpurga pronala njegove spise. itala
je o njegovim eljama za usponom i pronala je spis o Jurjevom krtenju i
sudskoj parnici zbog napada na Wintera. O tome joj Ante prije nije nita
rekao, ali je ona, unato tome to je vidjela vlastitim oima spise, jo
uvijek vjerovala da je Ante savren.

Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga


nije smjela ljubiti da ne bi postao razmaen. U meuvremenu je Valpurga
rodila i ker Luciju, za koju Ante nije mario.

... gojila se uz Valpurgu Lucija, doim je sin Juraj pripadao skroz ocu od
onoga dana kad je poeo da ui itati. Lucija je bila vrlo ivahna
djevojica te je poradi toga Valpurga pretrpjela mnoga ogovaranja od
Stipania koji je uope za Luciju malo mario i samo jedno u pogledu
njezinog odgoja odrijeito zahtjevao: da ne smije na ulicu gdje bi dola
u dodir s gradskom djeurlijom...

Sva Antina osjeajnost, panja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja.


Otac je svog "veoma inteligentnog" sina poslao na kolovanje u Be, a za
Luciju nije htio odvojiti ni malo novca za kolovanje, iako je imala mnogo

afiniteta, a da i nije imala, uinila bi to da pokae da i ona to moe. Na


Valpurgin je zahtjev da i Luciju koluju, Ante rekao da nemaju novaca za
oboje, no ipak je uila talijanski i njemaki.

Da, majice vi bi ste na nj digli pitolj jer ste mi mati, a jer nemam ni
oca ni brata. Da vidite druge kako ih braa miluju, a one se braom
ponose.

Juraj nikako nije mogao zavriti studij. etiri su se godine kolovanja otegle
u deset, a trokova je bilo sve vie i vie. Dio je po dio imovine Stipani
prodavao uvijek pronalazei opravdanja za Jurjevo ponaanje. Pustio je
Luciju na jedan ples i mnogi su se mladii zanimali za nju. Ona je eljela
ee izlaziti i druiti se sa svojim vrnjacima, a to joj je zabranjeno.
Andrija Bukovi, stari mornar koji je spasio Antin brod doao je u posjet
Stipaniima i zamolio Antu za glas u saboru, to mu je Ante obeao, ali
nije potivao svoju rije. Ante nije bio izabran za suca, to je arko elio. Za
suca je izabran oli.

U gradu su poeli nemiri. Senj se podijelio na dvije strane: iliriste i protivike


ilirizma. Vukasovi eli pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi
nacionalnu svijest. Njegov je protivnik major Benetti koji polako gubi ljude
koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovia.

Sve vie eli Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokuava mu se
osvetiti zbog naina na koji postupa s njom. Odnos postaje gori. Lucija je
slomljena, otac jo vie ljut, a Valpurga ih pokuava pomiriti. Juraj je
potroio sav novac, ali nije zavrio studij i osramotio je obitelj zaposlivi se
kao konobar. Ante je emocionalno uniten i "mora" nai novac za Jurja.
Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva nita. Benetti saznaje od
Martinia da Ante treba novac i nudi mu posao, koji ga jako privlai,
pokuavajui ga tako pridobiti, ali u poetku ne uspijeva. Stipani je traio
novac od Vukasovia, no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu
ponudu. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio obeavi da e im to
nekako vratiti.

Krajem je jeseni Stipani obolio od upale plua. Sada je bio samo starac
osuen na leanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od Jurja da
je poloio i posljednji ispit s odlinim uspjehom. Uskoro je umro na
Lucijinim rukama. Juraj nije bio prisutan. Mladi se Stipani napokon vratio
kui u sijenju 1832. g. sa prijateljom Alfredom. S vremenom se Lucija se
snano zaljubila u Alfreda za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u
nju. Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca.

Kada je prodala kuu i dala mu novce, on i Alfred su otili i nisu se vie


javljali. Luciji su jo uvijek stizali Petrarkini soneti s inicijalima M.T. Ona pati
za Alfredom i postaje krhka, boleljiva i slomljena. U strahu za njeno
zdravlje, majka se odluuje na prevaru i zamoli Martina Tintora, koji joj
alje sonete, da pie Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko
vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no uskoro ona razotkriva prijevaru i tada
naglo oboli i umre. Na samrti ju je posjetio, po njenoj izriitoj elji, Tintor.
Lucija je umrla ljepa nego ikad. Tintor se nakon traginog dogaaja
zaredio.
Valpurga je umrla u bijedi i siromatvu prosei na ulici umotana u plahtu
da je ne prepoznaju.

Knjievni rod - epika


Vrsta djela - roman
Vrijeme radnje - prvo desetljee 19. stoljea, doba ilirskog preporoda i
buenja nacionalne svjesti Hrvata
Mjesto radnje - Senj, koji je u biti zatvoren i izoliran od svjeta.
Ideja - Socijalni poloaj ljudi u odreenom povjesnom razdoblju; Odupiranje
Maarima; Oinska ljubav.

Tema - Propadanje patricijske i patrijarhalne obitelji Stipani


- ekonomski razlozi: ne zarauju, samo troe naslijeenu obiteljsku
imovinu
- moralni razlozi: nastoje ostvariti samo osbnu korist
- drutveni razlozi: u drutvu jaa graanska klasa
- psiholoki razlozi: pogrjeke u odgoju

Problem u djelu - Osim opeljudskih problema (problem odgoja,


roditeljske ljubavi, osobne sree, odnosa pojedinca i drutva), djelo
prikazuje i prodor ilirskih ideja u Senj te odnaroivanje stanovnitva
(nacionalno - politiki aspekt teme) i propadanje patricija, uspon
graanstva, lihvarenje (socijalni aspekt teme). Zato ovaj roman ima
znaajke psiholokog, povijesnog i socijalnog romana.

Likovi
Ante Stipani - Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj
u pismu koje je pisao svom prijatelju: moj tatica nije bio, ini mi se, od
najistijih karaktera. Htio je poto - poto plivati na povrini, a neprestano je
tonuo. Htio je biti i izvan kue ono to je bio u kui: prvi autoritet u svemu i
svaemu, ali nije ilo. A nije ilo zato to je u isti as troio uporite na
raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio ni politiar. Da je poivio,
ja kriv ako ga ne bi lako naao i meu naim ilirima. Bio je Austrijanac,
Francuz, Taljan i Maar u isti as. Otac i mati bili su mu zapravo krmar i
krmarica, za svoj stale i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao
jedinac primio uzgojem svoju tatinu koja mu je ostala neotklonjiva volja
na svakom koraku ivota. Morao je naravno zaboraviti to su mu otac i
mati zaista bili i gledati u davninu da potrai plemiki list svojih
pradjedova, esa nije mogao nai. Ali drao se svejedno plemiem. Kako je
uio, rekao sam ti: znao je od svaesa neto, a od svega nita.

Zato je ipak drao sebe ovjekom uenim. Kod kue je bio strah ukuana, a
mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije
nikada pozdravom odvraao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku
i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim
poloajima nezadovoljan. Osim toga, brinuo se previe za sina, a svoju
kerku i enu je zanemarivao. Ustvari je elio da Jurja napravi ono to on
nije uspio, tj. Da se Stipaniev san ostvari preko Jurja to naravno nije
uspjelo. Na krau svog jadnog ivota koji je svrio na ruevinama zbog
nepravde koju je nanio svojoj eni i keri, a samo zato jer je smatrao da ga
je Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je ivio. Okruen svojom enom i
keri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.

Lucija Stipani - Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to


patrijahalno drutvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i
nepotenje vanjskog svijeta jer je izmeu ostalog stalno boravila u kui.
Usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg
nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju bio potpuni stranac kojeg bi
vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno
(njoj mrsko) ponaati. Upravo zbog te "izoliranosti" od svijeta je u nevinost
i istinitost Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se moe
voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjeajna i krhka, a
to je ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije
mogla shvatiti Alberta i alila je za svojom mladosti i nevinosti koju je
izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog
tuberkuloze, njeno duevno stanje puno je pridonjelo ranijoj smrti.
Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom nije mogla
ivjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji sluaj
posrnule djevojke.

Valpurga Stipani - Tipian prikaz tadanje ene. U ranoj se dobi udala


za Stipania i poto je on bio iz vie porodice smatrala ga je savrenim.
Uvijek mu je bila posluna i radila je sve to se od nje trailo iako se to
kadkad i kosilo njenom miljenju ili elji. Kada je pronala spise koji su u
biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine (negativne) nije
odustala od svog uvjerenja da je Stipani ipak najbolji avjek Nakon
roenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majinsku ljubav prema svojoj djeci
koju je iskreno voljela iako joj Stipani nije dao skoro ni pristup k njenom
sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao ensko. Sve bi
uinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipania ispunjavala je elje Lucii jer
je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti.

Nakon Stipanieve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromatva morala


povui u malenu kuicu zajedno s Lucijom. Jedva je doekala sinov
dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa ak i kad je prijetio svojim
samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i nita mu nije zamjerila te
ga je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je ak i svoje
hrvatsko ime promjenio u maarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog
Alberta otila je do Martina da se dogovori da joj on napie pismo (jer je
znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpie sa Albert. Sve je eljela
dati, pa ak i svoj ivot za sreu svoje keri, iako je znala da joj moda
Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu.
Nadivjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najvie ju je

boljelo to je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tuni ivot
zavrila je smrznuta u hladnoj noi traei milostinju. Tada je zavrila
patnja njenog srca.

Juraj Stipani - Bio je prvo dijete, a jo k tome i sin pa je upravo k njemu


Ante Stipani njemu posvetio cijeli svoj ivot. Kada je bio jo malen
dovodio bi mu uitelje kako bi skupio to vie znanja za tvz. misiju koja ga
je ekala. Majinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije
dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osjeao nita prema njima i uope za
njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je
elio imati i majku i sestru, ali je tada ve bilo kasno. Mislim da je za
njegovo ponaanje nakon odlaska iz kue bio kriv upravo njegov otac.
Kada je Juraj otiao, znao je da e mu otac slati novac, pa se prepustio
lagodnom ivotu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon oeve smrti vie
ga nije nita vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod
majke promjenio je ime u maarsko i vie se nije javljao. Ja Jurju ne
okrivljujem jer smatram da je njegovoj dui jako puno utjecaja dao i odgoj
njegova oca.

Sporedni likovi
Alfred - Jurjev prijatelj. Zaveo Luciju, pa ju ostavio
Gertruda - Valpurgina slukinja. Jedina veza Valpurge i Lucije s vanjskim
svijetom
Marko - potar
Vukasovi, oli, Martini, Major Benetti, Martin Tintor

O djelu - U romanu se sueljavaju dva vremena, prolost i sadanjost.


Novak je vjerovao da se treba osvrnuti na prolost i na temelju greaka iz
prolosti rijeiti sadanje probleme. To jest, u odnosima prolosti treba
pronai pouke za sadanjost.

Takoer je Novak u ovom romanu naglasio izrazitu razliku izmeu prolosti


i sadanjosti. Posebno je naglasio kako su Stipanii u prolosti bili vrlo
imuna, bogata i ugledna obitelj kojom su rukovodili mukarci, da bi u

sadanjosti (1834. g. i kasnije) bili jedan vrlo siromaan sloj graanstva


grada Senja zahvaljujui Anti koji je sav imutak proigrao ulaui u svoje
ideale koji su se na kraju izjalovili. Dolazi do raslojavanja obitelji: stari
Stipani umire, Juraj se pomaariva, dok enski dio obitelji ostaje bez
ideala, naputen, s dugovima koje je Ante ostavio.

Prvi odlomak predstavlja sadanjost. Novak je trebao osnovu, neki razlog


koji bi ga ponukao da zaviri u prolost. Taj je razlog naao u otkriu pisma,
tonije u tijeku misli Valpurge, kad je vidjela smjeak na licu svoje keri
dok je otvarala dobiveno pismo. Taj tijek misli govori o grinji savjesti
Valpurge zbog podmetnutog pisma, a sve u cilju usreivanja svoje kerke,
iako je dobro znala da to ne moe dugo potrajati.

Sadanjost predstavlja idilu jedne kuice i u protivljenju je s


naslovom Posljednji Stipanii - povijest jedne patricijske obitelji. Novak
je izabrao ba taj dio za sadanjost (nultu toku) jer nakon toga dolazi do
preokreta u fabuli romana, smrti se niu jedna za drugom i upravo tu,
neposredno nakon nulte toke dolazi do psiholokog sloma Lucije romantikog lika, jednog od najvanijih likova romana iji ivot pratimo od
poetka pa do kraja, a zatim i do smrti. Upravo je ta Lucija posljednji ivui
Stipani. I od njenog ivota se polazi u trenutku njene najvee sree kad
je Alfred (Tintor) zaprosi preko pisma. Tada se otvara pogled u budunost.
I, upravo tada, da bi izbjegao nepredvidivu budunost, Novak se vraa u
prolost i pria priu od poetka, da bi budunost bila onakva kakva jest, a
ne kakvu je itatelj zamislio nakon proitana prva dva dijela romana (brzo
ozdravljenje Lucije, njena udaja za bogataa koji e je izvui iz krizne
situacije).

Rez u fabuli dolazi u XV. dijelu romana, kada se prolost spaja sa


sadanjou, a fabula naglo zavrava Lucijinom smru nakon saznanja da
je Alfred ve godinu dana sretno oenjen. Tada dolazi do zastoja fabule
koja ve od 1806. godine idui prema sadanjosti 1834.-oj postupno sve
vie usporava.
________________________________

Vjenceslav Novak roen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je


pohaao u Senju i Gospiu. U Uiteljsku kolu je iao u u
Zagrebu. Kasnije je nastavio muzike studije u Pragu.
Slubovao je kao profesof muzike na Uiteljskoj koli u
Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u
Hrvatskoj knjievnosti koji je u svojim djelima poeo slikati
probleme drutvenih nepravdi i nevolja koje su pogale mali svijet seljake
sirotinje, siromanih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim
suosjeanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka.
Romani
su
mu: Pod
Nehajem, Poslijednji
Stipanii, Dva
svijeta, Zapreke, Pavao segata i Tito Dori. Vanije pripovjetke su
mu: Podgorske pripovjetke, U Glib, Majstor Adam, Iz velegradskog
podzemlja i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
XXXXXXXXXXXX
Vjenceslav Novak - Poslednji Stipanii - esej

Primjer kolskog eseja prema zadanom tekstu

... I koliko je to njezino eznue za odlinim drutvom i zabavama to bi ih


sad graani a sad asnici davali, bilo neobuzdano, opet ga je neumoljivo
sapinjala tvrdokorna vlast oca. Nije htio ni da uje za kakove izdatke na
njezina odijela igdjekada upravo surovo uskraivao i neznatne trokove to
bi ih za nju mati od njega traila.

Da uskrati novac, on bi naao sto razloga i napokon predbacivao Valpurgi


da je iskvarila to dijete putajui mu preko oevoga znanja kojeta na
volju. - Htio je pako da Lucija boravi u njegovoj sobi te mu ita, a on je
poduava, kako bi tvrdio, u onome to e joj danas-sutra vrijediti daleko
vie nego misli na kojekakve ludorije to ih moe da zamisli enska
ispraznost. Nelijepo, zlobi nalik uvstvo proti ocu muilo bi gdjekad Luciju,
a to nije mogla da zataji ni njemu ni majci.

Izravno mu toga dato nije smjela rei; ali je Stipani pogaao da je


njezina pokornost i uslunost prema njemu usiljena. Majci pako nije
skrivala to svoje uvstvo naspram ocu; kad bi joj rekla da otac eli neka
doe u njegovu sobu, smraila bi lice: - Iclem kad moram. Ali da znate
kako mi teko teku asovi u oevoj sobi, vi me ne bi nikada gore slali.
- Vidi, Lucijo, a on eli samo da s njime razgovara.
- Ja ne umijem da s njime razgovaram.
- Zato si takova? I otac se na te tui da sjedi uza nj kao tua i samo ga
mui svojom upornom utnjom.
- Velim vam, kad sam sama uza nj, meni su svezana usta. to bih s njime
govorila, kad znam da mi nije pravedan? Zar nisam odrasla pa i danas jo
zatvorena u ovim tamnim sobama kao u samostanu? Neka pogleda moje
vrnjakinje kakvi im je ivot, pa e vidjeti govorim li pravo.

I Valpurga je bila o tom uvjerena, ali je htjela da Luciju priljubi ocu, jer on
je jo uvijek najradije njoj spoitavao da nije umjela dati Luciji odgoja te
nema u sebi nikakvih njenijih osjeaja ve je odrasla divlja i surova kao
gortakinja.

ivot Lucije Stipani pravi je primjer tragine sudbine ene koja


bi htjela biti moderna,ravnopravna, snana. Tragedija navire iz
suprotnosti: s jedne strane nalazi se Lucijina mladost, mladenaka htijenja,
zanosi, emocije, a s druge strane je oev patrijarhalni ledeni stav prema
enskim pravima i mogunostima, iz kojeg proizlazi i nepravedno razliit
odnos prema vlastitoj djeci.

Sinu treba dati sve. Ker nema nikakvih prava jer ona je "enski"
slaba", nesposobna za velike, "muke" stvari. Njeno je mjesto u kui, oko

kuhinje, a dunost joj je da slua glavu obitelji, bio to njen otac ili neki
budui "mu". Takve stavove moemo iitati iz misli i razgovora Ante
Stipania, duboko svjesni da ti stavovi ni danas nisu samo prolost. Lucija
Stipani je dakle "viak", na nju ne treba troiti. "Da uskrati novac, on bi
naao sto razloga...". Monstruozno je to to Ante Stipani oekuje da ga
ker potuje i voli.

Ljutit je to ona ne eli usvojiti njegove "prave" vrijednosti: - Htio je pako


da Lucija boravi u njegovoj sobi te mu ita, a on je pouava, kako bi tvrdio,
u onome to e joj danas - sutra vrijediti daleko vie nego misli na ludorije
to ih moe da zamisli enska ispraznost. Moemo li razumjeti Antu
Stipania? Moemo njegove razloge staviti u kontekst vremena i mjesta u
kojem ivi. Moemo razumjeti da je i on odgojen u takvom patrijarhalnom
drutvu i obitelji, pa nije ni mogao drugaije misliti. Moemo shvatiti i
taj njegov podcjenjivaki odnos prema enskom rodu kao proizvod
njegovog i svih prolih vremena. S druge strane, nikako ne moemo
opravdati njegov nepravedno nejednak i emocionalno suprotan odnos
prema djeci. Uz sve navedene okolnosti (patrijarhalni odgoj, drutvo), ta
emocionalna "epavost" Ante Stipania nema opravdanja i ini ga
glavnim krivcem propadanja obitelji Stipani. Kakva je u svemu tome
uloga majke Valpurge Stipani? Valpurga zapravo funkcionira u tom
nepravednom svijetu. Ona se uklopila u Stipanievu viziju ene. U njenom
liku svakako ne moemo pronai ni naznake modernog i naprednog, ali
njen lik nam je ipak drai jer ona pokazuje podjednake osjeaje prema
djeci.

Luciju nastoji zatititi od oeve hladnoe, koliko to moe, u okviru


mogunosti kakve je autorromana tom liku zadao. Njen je grijeh
upravo u tom nedostatku ikakve pobune. Tu je i njezina krivnja za
traginu sudbinu Lucije, svoju vlastitu, pa i cijele obitelji. Lucija nema taj
nedostatak. Ona protestira protiv oeve nepravednosti onim orujima koje
ima: I otac se na te tui da sjedi uza nj kao tua i da ga mui svojom
upornom utnjom". Ipak, Lucija je zastala na pola puta. Ona primjeuje
moderno i novo oko sebe , ali nema snage da pobunu protiv oeva
autoriteta izvede do kraja:

- I koliko je to njezino eznue za odlinim drutvom i zabavama to bi ih


sad graani a sad asnici davali, bilo tvrdokorno, opet ga je neumoljivo
sapinjala tvrdokorna vlast oca.

Vjenceslav Novak stvorio je Luciju kao lik kojem zapravo nisu dane
nikakve mogunosti da "pobijedi", a na borbu je osuena jer joj je dana
svijest i pamet da vidi bolje" i da osjea potrebu za tim. Ona "vidi"
budunost oko nje, ali u toj budunosti ne ivi i ne moe ivjeti. Iz
perspektive njezina oca, sve ono to Lucija eli, je ispraznost i grijeh.

Tako Ante Stipani igra ulogu "boga" jer mu je dodijeljena od drutva i


Valpurge. Lucija i Juraj bili bi u tom kontekstu djeca boja", Adam i Eva. I
dok Juraj uspjeno nosi Adamovu ulogu jer sretan, bez brige i pameti, ivi u
oevoj sjeni u izobilju kao u raju, Lucija se penje na stablo spoznaje i
pokuava ubrati jabuku. I usporedba tu prestaje jer ni Lucija-Eva, nije tu
jabuku zagrizla, a kamoli ponudila Adamu-Jurju. Moemo se jo jedino
naljutiti na autora romana to Luciji nije dao nikakvu mogunost da uspije,
ali, to je hrvatski realizam. Ni Novak, ni Kovai, ni drugi autori nisu bili
ispred svog vremena po pitanju enske ravnopravnosti. Moramo biti
poteni, pa rei da su problem uoili, ali ni sami se nisu mogli nositi sa
svojim modernim" junakinjama pa su njihovu "modernost" sasjekli u
zaetku. Dok Lucija Stipani nema snage, Kovaieva Laura uzima
sudbinu u svoje ruke, ali Kovai ju je uinio zloinkom, hajduicom i
"kaznio" drutvenom osudom i nasilnom smru.

Iz perspektive enskog pitanja" Lucija Stipani i njena obitelj, te Laura i


njen Ivica Kimanovi zajedno sa svojim autorima Novakom i Kovaiem,
samo su odraz svoga vremena i drutvenih okolnosti u kojima nastaju i
stvaraju.
___________________________________

Vjenceslav Novak - Poslednji Stipanii - esej

U romanu Posljednji Stipanii patrijarhalni otac Ante sve ulae u


sina Jurja, zanemarujeinteligentnu ker Luciju i portvovnu

suprugu Valpurgu. Ante svojoj eni prigovara da nije znala odgojiti ker,
a ne vidi koliko je Lucijino ponaanje odgovor njegovom dugogodinjem
zanemarivanju. Otac je prema keri krt. Smatra da su ene openito nia
vrsta i u njih ne treba nita ulagati. Otac se tako ponaa jer je to u skladu s
razdobljem o kojem pisac pie. Devetnaesto stoljee, razdoblje u kojem se
odvija radnja ovog romana, obiljeeno je mukarcima koji su izdizali svoje
sposobnosti nad enama. Zanimljivo je pratiti kako se dijete (Lucija)
roditeljima obraa Vi. Taj postupak odraava potovanje, ali i dokazuje
kako roditelji i djeca nisu bili prisni u dananjem smislu.

Da uskrati novac, on bi naao sto razloga i napokon predbacivao Valpurgi


da je iskvarila to dijete putajui mu preko oevoga znanja kojeta na
volju. - Htio je pako da Lucija boravi u njegovoj sobi te mu ita, a on je
poduava, kako bi tvrdio, u onome to e joj danas-sutra vrijediti daleko
vie nego misli na kojekakve ludorije to ih moe da zamisli enska
ispraznost...

Otac je nepravedan prema keri, a to vide i ona i njezina majka. Unato


tomu to su njih dvije svjesne situacije u kojoj se nalazi Lucija, nemone
su. Ponaaju se u skladu s pravilima koje postavlja otac.

Velim vam, kad sam sama uza nj, meni su svezana usta. to bih s njime
govorila, kad znam da mi nije pravedan? Zar nisam odrasla pa i danas jo
zatvorena u ovim tamnim sobama kao u samostanu? Neka pogleda moje
vrnjakinje kakvi im je ivot, pa e vidjeti govorim li pravo. I Valpurga je
bila o tom uvjerena, ali je htjela da Luciju priljubi ocu...

Otac se nejednako odnosi prema sinu i keri. Podupire i materijalno i


duhovno sina, s njim ima poseban odnos, a ker omalovaava i ne daje joj
potporu ni u kojem obliku. Takvo ponaanje u skladu je s vremenom
nastanka djela jer su u to doba mukarci bili cjenjeniji od ena.

Tadanji odgoj je iz dananje perspektive udan, pa ak i smijean. udno


je da razlika u spolu odreuje kvalitetu osobe, mada i danas jo postoje
neki ljudi koji imaju 19-stoljetno razmiljanje o toj temi. Tuno je to su

zbog takvog odnosa mnoge djevojke i ene imale nesretan ivot. Trebalo je
proi puno vremena da se te stvari isprave, a unato tomu i danas smo
svjedocima kojekakvog loeg postupanja sa enama kao slabijim spolom.

Lucija je rtva svog doba, a posebice oca. Otac ju je zanemarivao u


djetinjstvu, otac joj je nanosio nepravdu kad je sinu davao sve, a njoj nita.
Nakon svae s ocem Lucija govori da nema ni oca, ni brata. Kao pripadnica
19. stoljea jedino se mogla udati, ali ni to joj se nije ispunilo jer je brat
potroio sav novac. Lucija je zbog naivnosti potpuno propala, poetak
njezinog pada obiljeio je otac, a potpuni krah omoguio joj je brat. Imala
je sve predispozicije da uspije u ivotu, ali nizom okolnosti ona je ubijena.
U njoj su ubili volju za ivotom i to dodatno potcrtava njezinu tragediju.
__________________________________

Vjenceslav Novak hrvatski knjievnik, glazbeni pisac,


pedagog, teoretiar i skladatelj (Senj, 11. 09. 1859 Zagreb,
20. 09. 1905). Nakon zavrene preparandije u Zagrebu radio je
kao uitelj u Senju, a zatim je 1884 - 87. studirao na Prakome
konzervatoriju, gdje je stekao zvanje orguljaa (1886) te
nastavnika pjevanja i teorije glazbe (1887). Do smrti je bio
zaposlen kao profesor glazbe u Mukoj uiteljskoj koli u Zagrebu;
uz to 189094. predavao je teoriju, glazbenu estetiku i povijest glazbe na
koli Hrvatskoga glazbenoga zavoda. Ureivao je glazbeni asopis Gusle
(1892. s V. Klaiem) i izdavao list Glazba (1893).

Premda je njegovo prvo objavljeno djelo pjesma Lavoslavu


Vukeliu (Vienac, 1874),poslije je pisao samo prozne tekstove. Prva
tiskana novela Maca (Hrvatska vila, 1881) jo uvijek pripada knjievnom
razdoblju romantizma i nastavlja se na hajduko-tursku novelistiku. Potonje
novele, poput antologijske Lutrijaice, okupljene u zbirci Podgorske
pripovijesti (1889), oblikovane su konvencijama realizma, s graom iz
podgorske i senjske svagdanjice. U njegovim najcjenjenijim novelama U
glib (1901) iIz velegradskog podzemlja (1905) prevladava socijalna
analiza tekoga ivota potlaenih drutvenih slojeva, a probleme
siromatva, gladi, drutvene neravnopravnosti i nepravde obrauje
naturalistiki objektivno. Zato je uvrijeeno miljenje (K. Nemec) da se

Novak od svih hrvatskih pisaca toga razdoblja najvie pribliio stilskoj


paradigmi europskog realizma.

U njegovu prvom romanu Pavao egota (1888), u kojem glavni junak


stradava kao rtva kobne ene, jo uvijek prevladavaju tematika i stil
enoina Prijana Lovre, no slinu je priu o traginoj sudbini intelektualca
suoenoga s nepoticajnim drutvenim okolnostima autor obradio u
romanima Tito Dori i Dva svijeta. Novak je napisao niz romana
regionalne senjsko-podgorske tematike (Pod Nehajem, 1892; Podgorka,
1894;Posljednji
Stipanii,
1899; Tito
Dori,
1906),
a
u Zaprekama (1905) otvorio
je
zanimljivu
problematiku
sveenikova
ljubavnoga
ivota. U Posljednjim
Stipaniima, vjerojatno najboljem romanu hrvatskog realizma (K.
Nemec), Novak s jedne strane opisuje drutveni i javni ivot Senja u prvoj
polovici 19. st. koji obiljeavaju propadanje pomorske trgovine, klasna i
politika previranja te osobito raanje ilirskih ideja, a s druge privatni ivot
obitelji Stipani, s naglaskom na muko-enske odnose. Politiki ivot
Senja prikazan je s gledita mukarca, Ante Stipania, a privatni sa
enskoga gledita, koje dijele majka i ki, Valpurga i Lucija Stipani. Lucija
je najpromiljeniji enski lik hrvatskog realizma, djelatna junakinja koja se
buni protiv spolne diskriminacije u vlastitoj patrijarhalnoj obitelji te trai
pravo na obrazovanje, koje iskljuivo pripada njezinu bratu. Novak je i u
drugim romanima konstruirao snane enske likove, kao to je Titova
supruga Regina u Titu Doriu.

Taj roman s tezom autorov je pokuaj prikazivanja Darwinove teorije


hereditarnosti kroz priu o mladiu iz ribarske obitelji koji protiv svoje volje
postaje odvjetnikom. Zanimljiv je i lik samosvjesne Irme iz romana Dva
svijeta (1901). Taj je tekst Novakov pomak prema modernizmu jer je prvi
dio romana ispunjen unutarnjim monolozima glavnog junaka glazbenika
Amadeja Zlatania, u drugi je inkorporiran Amadejev dnevnik, a kraj
romana prikazuje rasap njegove svijesti u ludilu i pred smrt. Naslov na
simboliki nain povezuje sve binarne opreke u romanu: sukob izmeu
umjetnika i malograanskog drutva, izmeu visoke i popularne
umjetnosti, istinskog umjetnikog stvaranja i zanata, umjetnosti i
svakidanjega ivota, izmeu svijeta oko Amadeja i onoga u njegovoj
unutranjosti, izmeu Amadeja i njegove ene Adelke, koja ga ne razumije,
te izmeu skromne Adelke i samosvjesne Irme.

Novak je za hrvatsku knjievnu historiografiju znaajan kao


dosljedan realist, ali i autor romana pisanoga u modernistikom stilu
mnogo prije Nehajevljeva Bijega. Meutim, treba ga biljeiti i kao autora
najkompleksnijih i najpromiljenije konstruiranih enskih likova u hrvatskoj
knjievnosti uope.

Godine 18881903. objavio je etrdesetak lanaka i kritika s glazbenom


tematikom, objavljivao je prirunike (Puki uitelj kao uitelj pjevanja i kao
orgulja, 1888; Pjevaka obuka u pukoj koli, 1892; Uputa u orguljanje,
1893) i prve udbenike harmonije (Priprava k nauci o glazbenoj harmoniji,
1889; Nauka o glazbenoj harmoniji, 1890), koji su se dugo zadrali u
kolskoj uporabi; autor je prve povijesti glazbe na hrvatskom jeziku
(objavljena 1994). Harmonizirao je 52 napjeva iz zbornika Cithara
octochorda (Starohrvatske crkvene popijevke, 1891). Bavio se i skladanjem
(za orgulje, zborovi, popijevke), ali je veina njegovih djela izgubljena.

You might also like