UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: SOCIJALNI RAD

REFERAT
TEMA: BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRIMA
OSMANSKOG CARSTVA (1463-1593)

Student: Alibegovi Demir

Tuzla, mart 2016. Godine

BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRIMA

OSMANSKOG CARSTVA (1463-1593)
Osmansko carstvo se pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV
stoljeu, i odtada e dati peat razvoju i Balkanskog poluotoka
narednih etiri stotine godina. To je Carstvo koje je iz osnova
promijenilo sliku Balkana. Gotovo da nema sfere ivota u kojoj
te promjene nisu vidljive.
Pravi utemeljiva Osmanskog carstva bio je Mehmed Osvaja,
koji je uspostavio imperiju sa sjeditem u Carigradu koji je
osvojio1453. godine. Pod njegovom komandom osmanlijska
vojska je1463. godine zakratko osvojila veliki dio Bosne, to je bilo
u skladu sa ratnim planovima Osmanskog carstva. Godine 1463.
palo je i Jajce i pogubljen posljednji bosanski kralj iz dinastije
Kotromana, Stjepan Tomaevi. Osvajanjem Bosne ne samo da
je sruena posljednja znaajna drava na Balkanu, nego su
stvoreni uvjeti za daljana predovanja prema zapadu, a posebno
da se neutralie ugarski uticaj na ovim prostorima.
Svoja prva uporta u Bosni Osmanlije su stvorili jo prije 1430.
godine, a od1451. oni su stvarni gospodari u upi Vrhbosni.
Izmeu1448. i 1453. godine od osvojenih dijelova Bosne
obrazovana je upravna jedinica koja se udomaim izvorima
naziva"Bosansko krajite", a u najstarijem poznatom turskom
popisu ovih prostora iz 1455. godine "Vilajet Hodidjed" i "Vilajet
Saravovasi". Od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti
Pavlovia i Kovaevia, dijela hercegove zemlje te ranijih vilajeta u
Rakoj i Bosni, obrazovan je 1463. Bosanski sandak sa
sjeditem u Sarajevu. Iste godine uslijedila je protuofanziva u
kojoj je ugarska vojska osvojila Jajce te sjevernuBosnu (Donji
Krajevi i Usora). Od osvojenih krajeva Matija Korvin je obrazovao
dvije banovine: Jajaku i Srebreniku.
Vrijeme vladavine Bajezida II je doba velikog ekonomskog
napretka Carstva. Nije bilo velikih osvajanja kao u vrijeme
njegovog oca Mehmeda Osvajaa, ali su teritorije Carstva
konsolizovane. Stvoreni su uvjeti za velika osva janja Selima I i
Sulejmana I. Poslije pripajanja arapskih zemalja Osmanskom
carstvu 1517. godine, poinje novo razdoblje u povijesti ovog

carstva. Od tog trenutka to je Carstvo na tri kontinenta, to je

islamski halifat. Osmanski sultani postaju halife -poglavari svih
muslimana.
Vjerski zakon islama dobiva primarnu vanost u rukovoenju
dravom. To je sve imalo uticaja i na stanje i prilike u Bosni i
Hercegovini. Godine1512. osmanske ete su ponovo
zauzele podruje Srebrenike banovine, koja pola stoljea
predstavljala prepreku za dalja osmanlijska osvajanja prema
Ugarskoj, a petnaest godina kasnije (1527.) ,osvojena je i
Jajaka banovina, ija je teritorija prikljuena Bosanskom
sandaku. Time je pod sultanovu vlast doao najvei dio
teritorije Bosne i Hercegovine.
Vrijeme vladavine sultana Sulejmana Velianstvenog (15201566)
vrijeme je vojnih uspjeha koji su Osmansko carstvo uvrstili
meu svjetske sile.
U to vrijeme i u Bosni su osvojena nova
podruja prema zapadu i sjeveru te su formirani novi sandaci:
Kliki (1537.) i Poeki (1538). U XVI stoljeu formirani su Krkoliki sandak (1580.) i Bihaki (1592). Osvajanje bosanske
drave trajalo je vie od jednog stoljea, sve do pada Jajca, pa
do1592. godine. U tom periodu unitena je srednjovjekovna
bosanska drava a Osmanlije su uspostavile svoj sistem vlasti.
To je doba najveeg uspona Osmanskog carstva, doba u kome
se ova drava razvila u imperiju svjetskih razmjera. Posljednji
veliki vojni uspjeh Osmaniija bio je osvajanje Kipra 1570/71.
godine. Ali ve 7. Oktobra 1571. godine, Osmanlije su doivjele
veliki vojni poraz kod Lepanta, i od tada postepeno poinje da
opada mo ovog carstva.
Ovdje se razvila specifna vojna organizacija. Mnogi potomci
bosanskih feudalaca ukljuuju se u spahijsku organizaciju. To je
vrijeme najintenzivnijeg irenja islama na cijelom Balkanskom
poluotoku, a posebno u Bosni to joj je takoer davalo
posebnost u odnosu na susjedne zemlje.

Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno ureenje

Bosne u XVI stoljeu
Odmah po osvojenju Bosne Osmanlije uspostavljaju svoj
sistem vlasti, svoj drutveno-ekonomski poredak. Vrhovnu vlast
imao je sultan koji je bio i vjerski i vojni poglavar, pa je Carstvo
imalo karakter teokratske drave. Drutveno-ekonomski
poredak zasnivao se na feudalnom posjedu poznat kao timarski

sistem. Timarnici ili spahije pripadali su sitnom vojnom

plemstva a sluili su sultanu u vrijeme rata i mira. Sva obradiva
zemlja, izuzev mulkova,slobodnih imanja i vakufa bila je
dravna (arazi miri). Prihode sa zemlje sultan je rasporeivao u
timare, zijamete i hasove. Da bi uspostavila timarski sistem
Porta je morala utvrditi izvore prihoda u provincijama.
Provincijska vosjka bila je podijeljena na tri dijela:
-spahije ili timarnici, provincijska (lenska) konjica;
-serhat-kuli ("sluge krajine"), pogranine vojne snage, graniari;
-yerlu-kuli ("domae sluge")) lokalne vojne snage.
Najvie upravne jedinice u Osmanskom carstvu bile su ejaleti ili
paaluci na ijem elu je bio beglerbeg, kojeg je postavljao
carski divan, na prijedlogvelikog vezira. Nie vojno-upravne
jedinice na koje su se dijelili ejaleti bili su sandaci ili live
(sancak-turski zastava, liva-arapski zastava), na ijem elu se
nalazio sandak-beg ili mir~i liva.
Da bi se tano utvrdili prihodi, drava je redovno vrila popise
zemalja u dva razliita deftera; Atufasal defter i Tdmai. Spahije
jednog sandaka inile su alaj na ijem elu je bio alajbeg ili
miralaj - starjeina svih spahija i zaima jednog sandaka.
Najvaniji vojni red u utvrenim gradovima bili su mustahfzi na
ijem elu se nalazio dizdar-kastelan. Bili su rasporeeni u
buljuke na ijem elu je bio buljubaa, dok je manjim jedinicama
mustahfza zapovjedao odobaa. U pograninim sandacima,
kao to je bio i Bosanski, Kliski,Zvorniki, Hercegovaki,
postojali su jo neki vojni redovi: akindije, vojnici, azapi,
belije, delije, farisi, gonulije, martolosi. Svi oni koriteni su za
ouvanje krajine te su se nazivali serhatkuli - sluge krajine,
graniari.

Struktura drava u XVI stoljeu

Podanici Osmanskog cartva dijelili su se na dvije osnovne klase:
vladajuu feudalnu, vojniku klasu i podreenu - raju. Ova
podjela na asker i raju nije u potpunosti odgovarala vjerskoj
podjeli, jer je i meu rajom bilo muslimana, a s druge strane bilo
je vojnika krana, kao i krana spahija.
Pored vojnika i dravnih funkcionera u asker su se ubrajale kadije,
muderisi i neki vjerski slubenici. Osnovni zadatak vladajue

klase bio je tititi dravu i sistem, a podreene svojim radom

izdravati vojni stale i dravni aparat. Kranska raja davala je
svome spahiji neutralnu rentu kao i Muslimanska. U najveem
dijelu istone, centralne i zapadne Bosne, te u dijelovima
Hercegovine bila je naseljena zemljoradnika raja, dok je u
krajevima istone i zapadne Hercegovine u dijelovima Kliskog
sandaka kao i dijelovima Bosanske krajine jedan dio raje imao
status stoara (tzv. vlasi, fh urudije).
Izmeu feudalne klase i potinjenog rajinskog stanovnitva
nalazilo se, po svom statusu, gradsko stanovnitvo. Ono je bilo
povlateno, utoliko to nije bilo potinjeno spahiji, tj. nije plaalo
osnovni rajinski porez (resmi-ift).

Uloga i znaaj Isa-bega Ishakovia

Prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast (1463),
Osmanlije su vie puta upadali u Bosnu. Od 1439. godine, sa
malim prekidima (1443-1444), pa do 1463, krajinik Skopskog
krajita, kome je pripadalo i Bosansko krajite bio je Isabeg
Ishakovi. Otac mu je takoer bio krajinik Skopskog krajita.
Njemu je turski car povjerio strau i upravu ove zemlje i granice
Bosne to su drali i njihovi prethodnici, da mogu zapovjedati i
malom i velikom. Po nareenju sultana Mehmeda Fatiha
jo1457. godine on je podigao damiju, koja je nazvana Careva i
koja je faktiki bila dravna, pa su svi njeni islubenici plaani iz
dravnih sredstava. Na ovom prostoru u srednjem vijeku se
nalazilo malo naselje Trgovite. U njemu se trgovalo utrokom te
se po tome nazivalo Utornik, odnosno Nautornik. Smatrajui
zemljite srednjovjekovnog sela Brodca, koje se nalazilo na
Bendbai, a protezalo se do Baarsije, pogodnim da na njemu
zasnuje novigrad, Isa-beg je to zemljite oduzeo ranijim
vlasnicima a u zamjenu im dao zemlju u selu Vrani u Hrasnici.
Kao poklonik dervia, tu je sagradio tekiju,koja se nalazila na
mjestu dananje pumpe na Benbai, neto nie na Baariji
han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam, izvjestan
brojduana, te mlinove na Miljacki.
Pored tekije, okolo koje se poelo formiratinovo naselje,
podizanjem hana odnosno karavan-saraja sa mnogim
duanima,on je postavio osnove privrednog centra, a mostom
omoguio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve damije
sa novim privrednim centrom na drugoj obali. Iako je Isa-beg

Ishakovi podigao vie zadudbina irom Osmanskog carstva,

on je ostao zapamen po svojim objektima na obalama Miljacke,
kao utemeljitelj jednog od najljepih gradova kojeg su nazivali
i"cvijet meu gradovima".
Ne zna se tano datum njegove smrti, a ukopan
je najvjerovatnije u haremu Careve damije.

Bosanski sandak i njegovo teritorijalno irenje u

vrijeme namjesnika Gazi-Husrev bega i Ferhadpae Sokolovia
Osnovan 1463. godine, Bosanski sandak se znatno proirio
tokom XVI stoljea. Ve poetkom toga vijeka poduzete su
znaajne vojne akcije od Smedereva do Banje Luke. Osvojena je
Srebrenika banovina 1512, i obrazovan je Zvorniki sandak.
Osvajake akcije potom su usmjerene prema Dalmaciji, Lici i
Slavoniji.
Bosanski sandak bio je dugo vremena izrazito akindijski, dakle
jedan odonih koji su povjeravani istaknutim vojskovoama. im
je Gazi Husrev-beg izabran za bosanskog sandak-bega, ve 27.
Septembra 1521. u Dubrovniku su odabrani poslanici Miho
Damjan i Marino Bercinjalo da se poklone novom
sandak-begu.
Tokom svoje dugogodinje uprave u Sarajevu, Gazi Husrev-beg
je uspio da podizanjem svojih zadudbina od Sarajeva, koje je
do tada smatrano kasabom, napravi veliki grad eher, poznat
irom Evrope i Osmanskog carstva.
Godinu dana poslije stupanja na dunost bosanskog sandakbega, Gazi Husrev-beg je krenuo sa vojskom u Dalmaciju.
Osvojio je Knin i Skradin, a krajem 1523. i Osnovicu. Iz ovih
gradova Osmanlije su esto upadali u Krbavudo Udbine i u
Primorje.
Polovicom juna 1526. Gazi Husrev-beg se pridruio vojsci
sultana Sulejmana
Velianstvenog na Mohau. U toj bici zadan je odluujui udarac
Maarima, te poslije toga nije bilo teko likvidirati ostatke
ugarske vlasti u Bosni i Dalmaciji.
Godinu dana iza mohacke bitke, Gazi Husrev-beg je osvojio
Obrovac i Udbinu, a uskoro je zauzeta i cijela Lika i Krbava. Iste
1527. i posada Jajca predala se bez otpora, a malo iza toga i Banja
Luka i jo neki gradovi, osvojeni gradovi u Dalmaciji od Cetine

na zapad i sjever, posjedi uLici, Krbavi i Pounju, kao i cijelo

podruje ranije jajake banovine u podruju Vrbasa prikljueno
je bosankom sandaku.
Godine 1538. Gazi Husrev-beg je kod Nadina potukao mletaku
vojsku, a ve slijedee osvojio je tvravu Sinju. Sa Murad-begom
Tardiem vojevao je po Hrvatskoj. Posljednji Gazi Husrev-begov
pohod bio je onaj na Budim 1541. godine, kada je ovaj grad
osvojen pod zapovjednitvom sultana Sulejmana
Velianstvenog. Poslije Gazi Husrev-bega, za bosanskog
sandak-bega izabran je Ulama-paa, koji je na tom poloaju
ostao do februara
1553.

Proces prelaska na islam

Jo prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast poeo se
iriti islam. Njegovo irenje je intenzivirano u vrijeme vladavine
sultana Mehmeda I (1413-1421), a najvie razmjere dostiglo u
vrijeme sultana Selima I (1512-1520), Sulejmana Zakonodavca
(1520-1566), tj. u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo na
vrhuncu svoje moi.
irenje islama na ovim prostorima nastavilo se i neposredno
poslije osvajanja Bosne. Prije dolaska Osmanlija u Bosni su bile
tri vjeroispovijesti: bogumilska,katolika i pravoslavna. Nijedna
od tri postojee crkve u bosanskoj dravi (bogumilska, katolika
i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost kao organizovana
vjerska snaga. Zbog toga je u Bosni i dolo do tako masovnog
irenja islama. Izvori pokazuju da je u matinim dijelovima
bosanske drave, u centralnoj i istonoj Bosni, najmasovniji
prelazak na islam bio meu bogumilima.
Mnogi bosanski velikai preli su na islam u prvim decenijama
osmanskevlasti: mlai sin hercega Stjepana, promijenivi vjeru
dobio je ime Ahmed, a kasnije postaje i veliki vezir. Islam se
najvie irio u plodnim zemljoradnikim podrujima, du puteva
ili oko utvrenih gradova.
Prihvatanjem islama feudalci su kao timare dobivali svoje stare
pelemenite batine i tako zaraavali ranije posjede, dok su
seljaci, koji su u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi bili u tekom
poloaju, dobivali izvjesne povlastice. Rijeka Drina predstavljala

je pravu granicu kada je irenje islama u pitanju. U to vrijeme i

u Bosni i u Srbiji vaili su isti zakoni. Naprimjer u nahijama
istono od Drine: Zvean, Jele, Arane, Ras, Vrae, Sjenica,
Ostat je, Bopolj, Dobrun itd., vrlo je mali procenat muslimana.
Ali s lijeve strane Drine u nahijama:Viegrad, Hrtar, Brodar, Osat
i Borac bio je veoma mali broj hriana, a islam se jako proirio.
Iako prvi defter Bosanskog sandaka iz 1468. godine ne biljei
sve muslimansko stanovnitvo, podaci iz njega pokazuju da je
proces irenja islama na podruju dananjeg Sarajeva i okolice
vei nego u svim ostalim dijelovima Bosne zajedno. To to se
broj stanovnitva tokom XVI stoljea stalno poveavao, rezultat
je, izmeu ostalog i stalnih ratova koji su voeni na granicama
Bosne, iz kojih su dovoeni mnogobrojni zarobljenici. Prelaskom
na islam dobivao se bolji status u drutvu, bile su otvorene
mogunosti napredovanja, kolovanja, obrazovanja.
Veliki broj naih ljudi doao je do visokih poloaja u osmanskoj
upravi, vojsci itd. Na prihvatanje islama uticali su naroito na
svoje roake i potomke oni Bosanci koji su ranije postali visoki
funkcioneri na Porti.
U najranije vrijeme osmanske vlasti veliki broj potomaka
srednjovjekovne vlastele prihvata islam. Mnogi od njih postali su
veziri, beglerbezi, admirali, kapetani, seraskeri, kadije. U irenju
islama u Bosni znaajnu ulogu odigrali su i gradovi kao centri
islamske kulture i civilizacije. Openito se moe rei da je irenje
islama u Bosni teklo postepeno. Ni osmanski ni zapadni izvori
ne sadre nikakve podatke o bilo kakvom prisiljavanju od
osmanske vlasti u pitanju vjere njenih podanika, na to ukazuje
imasovnost prelaska na islam bosanskog stanovnitva kako
gradskog tako i seoskog.

Znaaj velikih vezira Osmanskog carstva Rustempae i Mehmed-pae Sokolovia za prilike u Bosni
Dvorom osmanskih sultana tokom stoljea proli su
mnogobrojni mladii iz naih krajeva. Meu najistaknutijim
linostima XVI stoljea u Osmanskom carstvu odvedenih kao
adami oglani iz Bosne, jesu dvojica velikih vezira Mehmedpaa Sokolovi i Rustem-paa Opukovi. Vodili su glavnu ulogu,

ne samo u politikom i ekonomskom, nego i u kulturnom ivotu

Bosanskog ejaleta, kao posebno najistaknutiji predstavnici ovog
stalea.
U vrijeme kada je Rustem-paa doao na poloaj velikog vezira,
nastalo je jedno mirnije razdoblje u povijesti Osmanskog
carstva. Umoran od dugih ratovanja, sultan Sulejman je sve vie
vremena provodio na svome dvoru, na kojem su se pod
uticajem ena, a posebno mone Rokselane, birale linosti za
visoka zvanja. Pored Rustem-painog direktnog uticaja, kao
velikog vezira Carstva, on je preko svojih potomaka i bliskih
roaka indirektno uticao na neke dogaaje uBosni. Rustem-paa
je imao dva sina i jednu kerku koja je bila udata za velikog
vezira Ahmed-pau. Jedan od Rustem-painih sinova je Mustafapaa, kliski sandak-beg koji je poginuo zajedno sa Hasanpaom. Sva tri Rustem-paina brata zauzimala su istaknuta
mjesta meu muslimanskim plemstvom u Bosni.
Meu najznaajnije feudalne porodice iji su lanovi odigrali
znaajnu ulogu u historiji Bosne, jesu Sokolovii. Iz ovog roda
poteklo je nekoliko dravnika i znaajnih linosti u Osmanskom
carstvu, a najpoznatiji je svakako Mehmed-paa Sokolovi
(Visoki). Odveden je kao adami oglan iz Bosne u Jedrene, gdje
je stekao svoje prvoobrazovanje. Jo uvijek anoniman, ne malo
iznenaenje izazvalo je na dvoru, kad ga je sultan Sulejman
postavio za admirala turske flote, poslije smrti Hajrudina
Barbarose - slavnog pomorca i iskusnog morskog vuka. Vijesti o
uspjehu Mehmed-pae sve ee su dolazile u njegov
zaviaj, pogotovo to je u to vrijeme rod Sokolovia imao najvie
svojih lanova u sul-tanovoj slubi. Poetak Mehmed-painog
vezirovanja obiljeen je porazom turske flote na Malti, a odmah
zatim uslijedio je pohod na Australiju, kada umire sultan
Sulejman Velianstveni, a na prijestolje dolazi njegov sin Selim.
Mehmed-paa se na dvoru okruio svojim roacima, koje je
esto slao i po provincijama Osmanskog carstva. Mehmed-paa
je veliki znaaj pridavao zapadnim provincijama Carstva, im je
u njih kao namjesnike isturao svoje najblie rodjake, mlade i
poletne, na putu da stignu do viih zvanja. Od odnosa sa
Austrijom zavisio je u mnogome, poloaj Turske prema Zapadu u
cjelini, a posebno odravanja onog sistema drava u srednjoj
Evropi koje je on napregnuto stvarao ve nekoliko godina.
Mehmed-paa je za ivota podigao niz zadudbina po cijelom

carstvu. Mehmed-paini biograf zabiljeili su da je to bio jedan

od najveih dravnika svijeta.

LITERATURA

H. abanovi

Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959.

Grupa autora
1960.

Istorija naroda, Jugoslavije, Beograd,

R. Samardi

Mehmed Sokolovi, Beograd, 1975.

M. Hadijahi
Sarajevo, 1979.

Porijeklo bosanskih Muslimana,

S. Baagi
Kratka uputa u prolost Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1989.
A. Sueska
dravi, Pogled, 1989.

Bosanski Muslimani u osmanskoj

H. Kreevljakovi

Sabrana djela I-I/Sarajevo, 1990.

C. Truhelka
Gazi Husrev-beg, njegov ivot i
njegovo doba, Sarajevo, 1912.
A. Handi
O drutvenoj strukturi stanovnitva u
Bosni poetkom XVII stoljea, POF 32-33/1982-83, Sarajevo,
1984.
A. Handi
XV-XVI/1966-67.

O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni, POF

A. Handi
O gradskom stanovnitvu u Bosni u
XVI vijeku, POF 28-29/1978-9, Sarajevo, 1980.
B. Zlatar
O nekim muslimanskim feudalnim
porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu, Prilozi, godina XIV br.
14-15, Sarajevo, 1958.
V. Skari A
Kalendar Gajret za 1940.

irenje islama u Bosni i Hercegovini,

Solovjev
Nestanak bogumilstva i islamizacija
Bosne, GDIBiH, god. I, Sarajevo, 1949.