UNIVERZITET "DZEMAL BIJEDIC" MOSTAR

GRADEVINSKI FAKULTET

Prof. dr. MUSTAFA SELIMOVIC, dipl.ing.grad.

MEHANlKA TLA I
TEMELJENJE

DIOI
MEHANIKA TLA

MOSTAR,2000. god.

AUTOR:

Prof. dr.Mustafa Selimovic, dip!. ing. grac.

redovni profesor Gradevinskog fakulteta
Univerziteta "Dzemal Bijedi6" u Mostaru
MEHANIKA TLA I TEMELJENJE

dio 1- Mehanika tla

If iztlanje

Mojoj supruzi i djeci

koji su privrzenoscu
mome iivotu i radu
dio ovoga djela

RECENZENTI:
Akademik prof. dr. Dzevad Sarae, dip!. ing. gracl.
Prof. dr. Hamid Dolarevic, dip!. ing. grad.
Objavljivanje ovog udzbenika odobrilo je Nastavno - naucno
vije6e Gradevinskog fakulteta u Mostaru, Odlukom broj:
120-20/99 od 27.1.1999. godine.
IZDAVAC:
Gradevinski fakultet Univerziteta '<Dzemal Bijedi6" u Mostaru
Univerzitetsko-sportsko-rekreacioni centro", Mostar
UREDNIK:
Prof.dr. Mehmed Saric,dip!.ing.grad.
LEKTURA I KOREKTURA:
Nusret Omerika, profesor i Muhamed Sator, profesor
TEHNJCKI UREDNIK I DIZAJNER NASLOVNE STRANE:
Salko Pezo, akademski slikar
IZRADA CRTEZA:
Sead Zebic, grad.teh.
KOMPJUTERSKA OBRADA:
Lutvo Haznadarevic, dip!. ing. mas.
Dragi Tiro, dip!. ing. mas.
STAMPA: "Slovo" Mostar
TIRAZ: 500
CIP - Kalalogl'lacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska bihlioteka Bosnc i Hercegovine, Sarajevo
624.13/.15(075.8)

Starnpano uz finansijsku pomo<; Austrijske vlade i WUS-a, Austrija.

Printed with the support of the Austrian Federal Chancellery and WUS
Austria.
Izdavanje ovog udZbenika finansijski su potpomogli i :
~ Elektroprivreda BiH-e, Sarajevo, Hidroelektrane na Neretvi,
Jablanica.
~ Preduzeee za puteve "Mostar", Mostar
~ J.P. "Vodovod", Mostar
}- J.P. "Komos", Mostar
~ G.P. "Hercegovina", Mostar
~ Autoprevoz, putnicki saobraeaj, Mostar
~ "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, Filijala Mostar
~ Zavod za zastitu kulturno - historijskog i prirodnog naslijeda,
Mostar
Autor se zahvaJjuje na pomoei.

SELIMOVIC, Mustafa
Mchanika Ua j tcmdjcl1ie I

Mu~tafa

Sclimovie.

2. izd. Mnstar: Gradevinski fakullet, 2000-,

Oio <1->: iJustr./24 em
Dio 1: Mehanikll tJa. - 2000. - 685 str.ISBN 9958-9474-2-0
COBISSIBIH-ID 7731974

Na osonvu MISUENJA Federainog ministarstva obrazovanja, nanke, kulturc i sporta, broj: 04-15-1857/00, od
20.04.2000. godine, knjiga: Mehanika tin i tcmcljenje" (dio r Mchanika tla) au{ora profdr. Mustare SclimoviCa jc
proizvod iz ciana 19, tacka 13. ZakOOll 0 porezu na promc( proizvoda i usluga na ciji se pwmct ne plm':a porez nll
promet proizvoda.

MEHANIKA TLA I TEMELJENJE

DIO I

MEHANIKA TLA

SADRZAJ ......................................................................................... 5
Predgovor drugom izdanju ................................................. ,......................... 15
Predgovor prvom izdanju ........................................ .................................... 17

POGLAVLJE I
UVOD, POSTANAK, VRSTE I
METODE ISTRAZIV ANJA TLA .............................................................. 19
1, UVOD ." .. ""..... " ""."" ....." .. " ........""""".""" ....... ""... " ..... ".... 23
1.1. Opcenito 0 mehanici tla i mehanici stijena .............~................... 23
1.2. Primjena mehanike tIa i mehanike stijena .................................. 29
POSTANAK, PODJELA I NACIN
RASPOZNA V ANJA TLA " .... ".""" ...."""""" .... """""" .. "".. """.
2.1. Geoloski uslovi postanka tia ........................................................
2.1.1. Raspadanje materijala .......................................................
2.1.1.1. Mehanicki faktori .....................................................
2.1.1.2. Hemijski [aktori .......................................................
2.1.2. Transport raspadnutih dijelova .........................................
2.1.3. Sedimentacioni procesi .... ;................................................
2.1.4. Mineraloski sastav tIa .......................................................
2.1.5. Struktura sedimentnog tIa .................................................
2.1.6. Sedimentna tIa i stijenski masiv .......................................
2.2. Vrste tla i nacin raspoznavanja ....................................................
2.2.1. Osnovne vrste tIa ..............................................................
2.2.2. Identifikacija tIa na terenu ................................................
2.2.2. L Krupnozrna tIa ..........................................................
2.2.2.2. Sitnozrna tIa .............................................................

33
33
33
33
35
36
37
38
39
41
43
43
45
45
46

3. ISTRAZNI RADOVI I UZlMANJE UZORAKA TLA ..................

3.1. Metode izvodenja istraznih radova ..............................................
3.2. Rekognosciranje terena i prikupljanje podataka .........................
3.3. Posredna i direktna istraiivanja te-rena .......................................

51
51
53
54

2.

Melumiko tlo

Sadriaj

3.3.1. Geoelektricna metoda ....................................................... 54

3.3.2. Seizmicka ispitivatlja ......................................................... 56
3.3.3. Radioaktivno ispitivanje ................................................... 58
3.3.4. Sondazni iskopi ................................................................. 58
3.3.5. Sondazne busotine ............................................................ 61
3.4. Uzimanje uzoraka tla i stijena ...................................................... 67
3.4.1. Rueno uzimanje uzoraka ................................................... 68
3.4.2. Mehanicko uzimanje uzoraka ........................................... 69
3.4.3. Jezgra stijenskog masiva ................................................... 73

5.

VODA U TLU ...................................................................... 131

5.L Oblici pojave vode u tlu ............................................................... 131
5.2. Kapilarnost i kapilame sile .......................................................... 132
5.2.1. Pojava kapilarnosti ............................................................ 132
5.2.2. Kapilarnost u lIu ............................................................... 134
5.2.3. Odredivanje visine kapilamog podizanja vode ................. 135
5.3. Propusnost tla .............................................................................. 139
5.3.1. Proticanje vode kroz vodopropusno tlo ............................ 139
5.3.2. Mjerenje koeficijenta propusnosti u laboratoriji .............. 144
5.3.2.1. Ispitivanje propusnosti penneametrom
sa konstantnim padom ............................................. 145
5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajucim
pritiskom vode ......................................................... 146
5.3.3. Mjerenje propusnosti tla na terenu ................................... 149
5.3.3.1. Neposredno rrljerenje propusnosti tla .................... ., 150
5.3.3.2. Mjerenje propusnosti t1a ispumpavanjem vode
iz bunara .................................................................. 150
5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc ............ 152
5.3.4. Ispitivanje vodopropusnosti stijenskog
masiva "in situ" .................................................................. 158
5.3.5. Djelovanje mraza na tlo .................................................... 161
5.3.5.1. Faktori koji u\jecu na osjetljivost tla na mraz .......... 161
5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz ............. 161

6.

CVRSTOCA TLA ........................................................................... 165

6.1. Opste postavke ............................................................................... 165
6.2. Osnove cvrstoce na smicanje ......................................................... 166
6.3. Parametri cvrstoce na smicanje ..................................................... 170
6.3.1. Trenje .................................................................................... 170
6.3.2. Kohezija tla ........................................................................... 172
6.4. Ispitivanje cvrstoce tla smicanjem ................................................. 173
6.4.1. Opit direktnog smieanja ........................................................ 174
6.4.1.1. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
prirastom sile ................................................................... 174
6.4.1.2. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
prirastom deformacija ..................................................... 176
6.4.2. Opit triaksijalnog smicanja ................................................... 180
6.4.3. Vrste ispitivanja i interpretacija rezultata ............................. 184
6.4.3.1. Konsolidovani drenirani opit (CD) ................................. 184
6.4.3.2. Konsolidovani nedrenirani opit (CU) ............................. 185
6.4.3.3. Nedrenirani nekonsolidovani opit (0') ............................ 187

POGLAVLJEU
GEOMEHANICKE OSOBlNE, KLASIFIKACIJE I METODE
ISPITIVANJ A TLA ..... ................ ............... ..... ................. ........ ............ ..... 77
4. FIZICKE OSOBINE TLA I KLASIFIKACIONI SISTEMI .........
4.1. Faze materijala u tIu ....................................................................
4.2. Gustoea i specificna tdina cvrstih cestica tla ...........,.................
4.3. Poroznost i koeficijent pora .........................................................
4.4. Indeks gustoee nekoherentnog tla ...............................................
4.5. Vlaznost t1a ..................................................................................
4.6. Gustoea i jedinicna tdina tla ......................................................
4.7. Granulometrijski sastav ...............................................................
4.7.1. Metoda prosijavanja .........................................................
4.7.2. Metoda sedimentacije .......................................................
4.7.3. Kombinovana metoda .......................................................
4.7.4. Stepen ravnomjemosti i kontinualnosti tIa .......................
4.8. Stanja i granice konzistencije ...................... :..............................
4.8.1. Granica tecenja .................................................................
4.8.2. Granica plasticnosti ..........................................................
4.8.3. Granica skupljanja ............................................................
4.8.4. Indeksni pokazatelji ..........................................................
4.8.5. Dijagram plasticnosti ........................................................
4.8.6. Sadr:1:aj organskih materija u tlu .......................................
4.9. Klasifikacija tla ...........................................................................
4.9.1. Svrha klasifikacije ............................................................
4.9.2. Klasifikacioni sistemi .......................................................
4.9.3. Klasifikacija tla po granulometrijskom sastavu ................
4.9.4. Opis i simboli AC klasifikacije .........................................
4.9.5. Jedinstvena klasifikacija ...................................................
4.9,6. Prosirenajedinstvena klasifikadja tla za puteve i
aerodrome .........................................................................
4.9.7. Klasifikacija tla prema Pravilniku ...................................

81
81
82
84
88
89
92
98
99
101
105
105
106
107
110
110
111
113
114
116
116
116
118
119
121
121
128

."

Mei1ullika ITa

Mehanika tla

Sadriaj

Sadriaj

7.

8.

9.

6.4.3.4. Anizotropno konsolidovani drenirani i

nedrenirani opit (CAD i CAUl .......................................
6.4.4. Opit kompresije sa slobodnim boenim sirenjem ...................
6.5. Karakteristike cvrstoce na smicanje tla .. ,......................................
6.5.1. Cvrstoca na smicanje nekoherentnogtIa ...............................
6.5.2. Cvrstoca na smicanje koherentnog tl ..................................
6.6. OsjetJjivost i koloidna aktivnost tla ...............................................
6.6.1. Osjetljivost tla .......................................................................
6.6.2. Koloidna .ktivnost tla ...........................................................

189
189
191
191
196
199
199
200

STISWIVOST TLA ........................................................................

7.1. Stisljivost, slijeganje i konsolidacija tla .........................................
7.2. Edometarski opit stisljivosti ..........................................................
7.2.1. Opis edometra .......................................................................
7.2.2. Provodenje ispitivanja ...........................................................
7.3. Pardmetri stisljivosti, deformacija i konsolidacije .........................

203
203
204
204
206
206

GEOMEHANICKA ISPITIVANJA OBJEKATA

OD ZEMLJANIH MATERIJALA ................................................
8.1. Opcenito 0 zemljanim objektima ...................................................
8.2. Ispitivanje, izbor i karakteristike materijala
za zernljane objekte ........................................................................
8.3. Karakteristike zbijanja materijala ..................................................
8.3.1. Optimalni sadrz.j vode prema Proctoru ................................
8.3.2. Kalifornijski indeks nosivosti - CBR opit ............................
8.3.3. Ispitivanje stiSlj ivosti tIa kruZnom ploeom ...........................
8.4. Kontrola kvaliteta materijala u nasipima .......................................
ISPITIVANJE OSOBINA TLA NA TERENU ............................
9.1. Sondiranje penetracijom ................................................................
9.I.l. Standardni dinamicki penetracioni opit (SPT) ......................
9.1.2. Opit lahkim dinamickim penetrometrom ..............................
9.1.3. Staticki penetracioni opit ......................................................
9.2. Mjerenje evrstoce na smicanje krilnom sondom ...........................
9.3. Probno opterecenje ........................................................................
9.4. Ispitivanje i osmatranje podzemnih voda ......................................

10.

217
217
218
219
219
223
226
228
231
231
232
234
237
241
243
246

PRlKAZIVANJE REZULTATA TERENSKIH I

LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA ......................................... 249
10.1. Prikaz rezultata istrainih radova i
laboratorijskih ispitivanja ............................................................ 249
10.2. Geomehanicki elaborat 0 ispitivanjima tla .................................. 249

MeliaJlika lla

POGLA VLJE III

RASPODJELA NAPONA, SLUEGANJE I
SLOM TLA ISPOD TEMEUA ............................................................... 253

11.

DEFINICIJE I PRORACUN NAPONA I DEFORMACIJA ......

11.1. Sile, naponi i deformacije ............................................................
11.2. Grafii;ko prikazivanje napona ......................................................
11.3. Ukupni, efektivni i neutralni naponi u tlu ...................................
11.4. Odnosi izmedu napona i deformacua ..........................................
11.5. Porni pritisci u tlu ........................................................................
11.6. Prirodni naponi u tlu ....................................................................

257
257
260
264
267
271
273

12.

RASPODJELA NAPONA U POLUPROSTORU USLJED

VANJSKIH OPTERECENJA ....................................................... 277
12.1. Raspodjela kontaktnih napona na temeljnoj plohi ...................... 278
12.2. Aproksimativni proracun napona utlu ........................................ 280
12.3. Naponi i deformacije u poluprostoru izazvani
koncentrisanom sHorn ........................... ,...................... ,.. ' ............ 282
12.3.1. Boussinesqovo rjesenje ......................................................... 282
12.3.2. Frohlichov obrazac ................................................................ 287
12.3.3. Westergaardov obrazac ......................................................... 288
12.4. Ravni problemi za neke slucajeve opterecenja ............................ 289
12.4.1. Linijsko opterecenje .............................................................. 289
12.4,2. Ravnomjemo opterecenje II obIiku beskonacne trake ........... 292
12.4.3. Trokutasto opterecena temeljna traka ................................... 294
12.4.4. Trapezno opterecena temeljna traka ..................................... 296
12.5. Naponi od ravnomjemog opterecenja pravougaonog oblika ....... 298
12.5.1. Princip proracnna .................................................................. 298
12.5.2. Steinbrennerova metoda ........................................................ 300
12.6. Naponi od ravnomjernog opterecenja kn,znog oblika ................. 306
12.7. Newmarkova metoda ................................................................... 309
12.8. Napani od trouglastog opterecenJa na
pravougaonoj povrsini ." ..................................... ,........................ 312

13.

PRORACUN SLIJEGANJA TEMELJA ...................................... 315

13.1. Tipovi i elementi za odredivanje slijeganja ................................. 315
13.2. Naponi od vlastite tezine i dodatni naponi .................................. 316
13.3. Osnovni principi proraenna slijeganja temelja ............................ 318
13.4. Neki izrazi za slijeganje temelja u propusnom tlu ....................... 321
13.5. Uticaji na objekat i kriteriji slijeganja ......................................... 325

M ehanika tla

Sadriaj

Sadr::oJ

14. NOSIVOST TLA ISPOD TEMELJA ........................................... 329

14.1. Kriticno i dopusteno opterecenje ................................................. 329
14.2. Prandtl i PrandtI - Caquotovo rjesenje
. ....................................................................3'12
. '.
opterecenJ8
'
k ntJcnog
14.3. Caquot - Buismanov obrazac ...................................................... 334
14.4. Terzaghijevo rjesenje ................................................................... 334
14.5. Brinch Hansenova metoda ......................................................... 339
14.6. Meyerhofovo rjesenje napona sloma tla ...................................... 344
14.7. Posebni uticaji na velicinu kriticnog opterecenja tla ................... 346
14.7.1. Uticaj podzemne vade ........................................................... 346
14.7.2. Uticaj slojevitosti tIa ............................................................. 347
14.7.3. Temelji uz kosinu i na kosini ............................................... 351
14.7.4. Medusobni uticaj temelja na slom tla ................................... 353
14.7.5. Uticaj dubine temelja na slom tla .......................................... 354
14.8. Koeficijenti sigurnosti i dopustello opterecenje .......................... 356

PRITISAK NA POTPORNE I PODZEMNE KONSTRUKCIJE ................ 409

17.

GRANICNA STANJA PLASTICNE RA VNOTEZE U

POLUPROSTORU .................. 415
17.1. Kruto plastican model sa granicnim stanjima ............................. 415
17.2. Rankineovo stanjc plasticne ravnotde ........................................ 416
17.2.1. Opste postavke ...................................................................... 416
17.2.2. Aktivni pritisak tla prema Rankineovoj teoriji ..................... 421
17.2.2.1. Nekoherentnotlo ........................................................... 422
17.2.2.2. Koherentno tIo ............................................................... 424
17.2.3. Pasivni otpor tla prema Rankineovoj teoriji ......................... 427
17.2.3.1. Nekoherentno tlo ........................................................... 428
17.2.3.2. Koherentno tlo ............................................................... 429
17.2.4. Pritisakmirovanja ................................................................. 431

18.

POGLA VLJE IV
PROTICANJE VODE KROZ TLO I KONSOLIDACIJA TLA ................ 361
15. PROTICANJE VODE KROZ TLO ..............................................
15.1. Stacionarno tecenje vode u tlu .....................................................
15.1.1. Strujne i ekvipotencijalne linije ............................................
15.1.2. Eksperimentalno rjesenje funkcije potencijaia .....................
15.1.3. Graficka aproksimacija funkcije potencijaia ........................
15.1.4. Numericko rjesenje funkcije potencijala ..............................
15.2. Nestacionarno tecenje vode u tlu .................................................
15.3. Uzgon i filtracioni pritisak ...........................................................
15.3.1. Uzgon u polju sa konstantnim visinskim potencijalom ........
15.3.2. Uzgon u polju promjenIjivog visinskog potencijala .............

367
368
370
375
377
380
383
386
386
387

16. KONSOLIDACIJA TLA ................................................................

16.1. Uzroci i pojave kod konsolidacije ...............................................
16.2. Analogni model konsolidacije .....................................................
16.3. Jednosmjema konsolidacija prema Terzaghiju ...........................
16.3. L Jedlladzba primarne konsolidacije ........................................
16.3.2. Stepen konsolidacije .............................................................
16.4. Raspodjela i oblik pocetnog pornog pri(iska ...............................
16.5. Konsolidacija za radijalno dreniranje ..........................................

391
391
393
394
394
401
403
407

10

POGLAVLJE V

Meluwikn ria

AKTIVNI PRlTISAK TLA NA POTPORNE

KONSTRUKCIJE ................... 435
18.1. Metode odredivanja aktivnog pritiska ......................................... 436
18.1.1. Coulombova teorija ............................................................... 436
18.1.1.1. Nekoherentno tlo ........................................................... 436
18.1.1.2. Koherentno tlo ............................................................... 444
18.1.2. Culmannova metoda .............................................................. 449
18.1.3. Rebhann - Ponceletova metoda ............................................ 451
18.1.3.1. Linija terena paralelna sa linijom ugla otpornosti
na smicanje ..................................................................... 454
18.1.3.2. Presjecna linija terena sa linUom ugla otpornosti na
smicanje se ne sijeku ...................................................... 455
18.1.4. Engesserova metoda .............................................................. 456
18.2. Posebni slucajevi proracuna aktivnog piitiska ............................ 458
18.2.1. Opterecenje tla koncentrisanom silom .................................. 458
18.2.2. Djelovanje ravnomjemog opterecenjana tlo iza zida ........... 460
18.2.3. IzlomJjena linija (erena .......................................................... 463
18.2.4. Poligonalno izlomljena unutamja povrsina zida ................... 466
18.2.5. Uslojeno tlo iza zida .............................................................. 468
18.2.6. Uticaj podzemne vode na aktivni pritisak ............................. 469
18.2.7. Aktivni pritisak na armirano - betonski potpomi zid ............ 472

19. PASIVNl OTPOR TLA .................................................................. 473

19.1. Uvod ............................................................................................ 473
19.2. Metode odredivanja pasivnog otpora tla ..................................... 474
Mehanika tla

II

Sadriaj

SadriaJ

19.2.1. Coulombova metoda ............................................................. 474

19.2.2. Culmannov graficki metod .................................................... 476
19.2.3. Rebhann - Ponceletova metoda ............................................ 478
19.2.4. Engesserova metoda .............................................................. 479
19.2.5. Kruzno - cilindricna klizna povrsina .................................... 479
19.2.6. Klizna povrsina u obliku logaritamske spirale ...................... 483
19.2.7. Proraoun pasivnog olpora tla analitickom metodom ............. 488
19.3. Primjena pasivnog otpora tla ....................................................... 490

20.

POTPORNI ZIDOVI ...................................................................... 495

20.1. Opcenito 0 potpornim zidovima ...................................................

20.2. Vrste potpornih zidova ................................................................
20.3. Dimenzioniranje i ispitivanje stabilnosti potpornih zidova .........
20.3.1. Kontrola ivicnih napona ........................................................
20.3.2. Stabilnost zida protiv klizanja ...............................................
20.3.3. Stabilnost zida na prevrtanje .................................................
20.3.4. Stabilnost tla i zida ................................................................
20.4. Uticaj slijeganja tla na stabilnost potpornog zida ........................
20.5. Filteri iza potpomih zidova ..........................................................
20.6. Potporne konstrukcije u stijenskim masivima .............................

21.

495
496
502
503
508
510
511
512
512
515

PODZEMNI PRlTISCI .................................................................. 519

21.1. Pojam, vrste, mehanizam ispoljavanja i teorije podzemnih

pritisaka .......................................................................................
21.2. B ierbiiumerova metoda ................................................................
21.3. Engesserova metoda ....................................................................
21.4. Kommerellova metoda .................................................................
21.5. Teorija Protodyakonova ..............................................................
21.6. Terzaghijeva teorija pritiska ........................................................
21.7. Osvrt na ostale teorije pritiska .....................................................

519
521
523
524
529
533
535

POGLA VLJE VI
STABILNOST PADlNA I KOSlNA .......................................................... 537

22.

OPCENITO 0 STABILNOSTI PRlRODNIH I

VJESTACKIH KOSINA ................................................................ 541

22.1. Osvrt na izucavanje stabilnosti pad ina i kosina ...........................

22.2. Uzroci nestabilnosti zemljanih i stijenskih masa .........................
22.2.1. Obrazovanje kliznih povrsina u prirodnim uslovima ............
22.2.2. Promjena uslova ravnoteze ...................................................
22.2.3. Ulicaj filtracije podzemne vade ............................................
22.2.4. Uticaj likvifakcije pijeska .....................................................
12

Mehallikfl tla

541
543
544
545
546
547

22.3. Oblici sloma i definicija koeficijenta sigumosti .........................

22.4. Klasifikacija i tipovi klizista sa njihovim osnovnim obiljezjirna
22.4.1. Sipari .....................................................................................
22.4.2. Lavine ....................................................................................
22.4.3. Odroni ...................................................................................
22.4.4. Rotaciono kliziste ..................................................................
22.4.5. SloZeno kliziste .....................................................................
22.4.6. Translatorno kliziSte ..............................................................
22.4.7. Tecenje ..................................................................................
22.4.8. Kompleksna kliziSta ..............................................................
22.5. Brzina klizanja .............................................................................

548
550
552
552
552
553
554
555
556
556
557

23. METODE PRORACUNA STABILNOSTI KOSINA ................. 561

23.1. Pregled metoda proracuna i njihova osnovna obiIjezja ............... 561
23.2. Metode granione ravnoteze .......................................................... 562
23.2.1. Osnove proraeuna metodom granicne ravnoteze ....... ,.......... 563
23.2.2. Rezultantne metode ............................................................... 565
23.2.2.1. Metoda krnga trenja ....................................................... 565
23.2.2.2. Metoda Iogaritamske spirale .......................................... 570
23.2.3. Metode Iamela ....................................................................... 572
23.2.3.1. Graficka metoda Iamela ................................................. 572
23.2.3.2. Svedska analiticka metoda ............................................ 574
23.2.3.3. Bishopova metoda .......................................................... 577
23.2.3.4. lanbuovametoda ............................................................ 584
23.2.3.5. Pojednostavljena lanbuova metoda ................................ 591
23.2.3.6. Metoda Morgenstern. i Pricea ...................................... 592
23.2.3.7. Nonveillerova metoda .................................................... 597
23.3. Metode teorije plasticnosti .......................................................... 599
23.3.1. Metoda Sokolovskog ............................................................. 601
23.3.2. Limitna analiza ...................................................................... 603
23.3.3. Analiza napona duz zadanih kliznih povrsina ....................... 605
23.3.3.1. Coulomb - Mobrov kriterij sloma ................................ 605
23.3.3.2. Nelinearan kriterij sloma .............................................. 605
23.4. Metoda konacnih elemenata ........................................................ 607

POGLA VLJE VII

POBOLJSANJE OSOBlNA TLA .............................................................. 609

24.

METODE VJESTACKOG POBOLJSANJA OSOBINA TLA .. 613

24.1. Tehnika sabijanja tla .................................................................... 613

24.2. Primjena geotekstila .................................................................... 615
24.3. StabiJizacija tJa ............................................................................ 616
MelulIlika tla

13

Sadriaj

24.4. E1ektroosmoza .............................................................................

24.4.1. Razvoj e1ektroosmoze ...........................................................
24.4.2. Princip primjene isusivanja tia elektroosmozom ..................
24.4.3. Elektroosmozno injektiranje .................................................
24.5. Zamrzavanje tla ...........................................................................
24.6. -Injektiranje tla ..............................................................................
24.6.1. Razvoj injektiranja ................................................................
24.6.2. Detinicija, svrha i prineip if\iektiranja ..................................
24.6.3. Probna injekeiona polja i osnovni parametri injektiranja .....
24.6.4. Materijali i smjese za injektiranje .........................................
24.6.4.1. Materijali za injektiranje ...............................................
24.6.4.2. Smjese za injektiranje ...................................................
24.6.4.3. Laboratorijska ispltivanja sirovina i
injekeionih smjesa ........................................................
24.6.5. Strojevi, pribor i instrumenti za busenje i injektiranje .........
24.6.6. Injekeioni radovi ...................................................................
24.6.6.1. Opcenito 0 vrstama injekeionih radova .........................
24.6.6.2. Postupei injektiranja ........ :..-...........................................

617
617
618
620
620
622
623
624
626
631
631
633
637
640
645
645
646

LITERA TURA .. " .......... " .......... "." .......................... " ............"." .. 653
LISTA SIMBOLA ..............................................................................,...... 663
INDEKS AUTORA ..........................................................:........................ 671
INDEKS POJMOVA ................................................................................ 673
TUMAC SPECIFICNIH IZRAZA .......................................................... 677
GRCKl ALFABET ................................................................................... 685

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Mehanika tla i temeljenje gradevina posljednjih deeenija dozivjeli su
nagli razvoj, sto je posebllo usavrsello upotrebom numerickih metoda i savreJ11ene
kompjuterske tehnologije, izazivajuci danas pravu revoluciju u inzenjerskoj praksi.
Za prihvacanje novih koncepcija, njihovoga razv~ja i unapredivanja potreban je j
novi pristup koji ce nas dovesti do rjesenja koja ce balje odgovarati od nekih
dosadasnjih. Pri ovome potrebno je predznanje iz klasicnih metoda i rjesenja iz
ove i drugih bliskih disciplina.
Iz prakticnih razloga knjigaje podijeljena u dva dijela: "Mehanika tla" i
"Telneljenje", koja su se j do sada obicno odvojeno izucavala. Novim nastavnim
planom i programom na Gradevinskom fakultetu u Mostaru ove dvije oblasti
izucavaju se kroz jedan kolegij, radi cega je namjera autora da se gradivo
prezentira objedinjeno. Prvo izdanje knjige "Mehanike tla" je preradeno,
inovirano, dopunjeno i prilagodeno novorn sadrZaju ove knjige. Podjelaje izvrsena
u 13 poglavlja, koja cine zaokruzenu cjelinu, ali su medusobno povezana u
izlaganjima, pojrnovima i tematici.
Knjiga je namijenjena kako studentima gradevinarstva, arhitekture,
rudarstva i inzinjerske geologije kao udzbenik, tako i inz.eujerirna u praksi na
z:.jesavanju geotehnicke problernatike. Radi ovoga je gradivo obradeno sire j
potpunije nego 5tO se moZe izloziti na redovnim predavanjima.
Priloreni dijagrami i tabele preuzete iz strane iii nase literature i prakse
mogu korisno posluziti i in.zenjerima u praksL Teoretski dijelovi obradeni su
prema klasicnim metodama, novim spoznajarna i rezultatima istrazivanja
objavJjenim U obimnoj svjetskoj Iiteraturi. Pokusano je da se istakne zasto su
potrebne odredene osobine, kako ih determinisati iii izmjeriti, U kojern obimu i
kako ih stvamo koristiti u praksi.
U prvom dijelu knjige Mehanika tla u sedam poglavlja date Sll potrebne
znacajke mehanike tla kao egzaktne nauke, koje treba upoznati prije razrnatranja
tehnickih rjesenja za temeljenje objekata. Prva dva poglavlja upucllju studenta iii
inzenjera kako da "osjeti" tlo, njegovo ponasanje i osobine. neophodne za daJjnje
poznavanje materije i uspjesan rad u praksi. Putem opstih postavki, laboratorijskih
i terenskih ispitivanja dolazi se do spoznaje 0 raspodjeli napona, nosivosti i
sIijeganju tla, sto je obradeno u trecem poglavlju. Kako voda utjece i efekti njenog
djelovanja na tIc i njegovu konsolidaciju prikazano je u cetvrtom poglavlju.

14

MeiJalli/w Ilo

15

Metode odredivanja aktivnog i pasivnog pritiska tia prezentirane su u narednom,

petoID poglavlju u obimu i na nacine koji omog~.6ujll upotr~bu i nj~hov ?~abi~
prema terenskim uslovima. U sklopu ove mat~rlJe obraden.l su dJei,omtcno 1
podzemni pritisci, prema klasicnim teorijama. Sesto poglavtJe. obu~vac~ uzroke
pojava nestabiInosti, klasifikaciju i vise metoda proracuna stabIlnostI kosma, dok
su sedmim poglavljem opisane neke rnetode ojacanja tla.
U ovom, drugom dijelu lmjige, Temeljenje, dati su opsti principi
projektovanja i proracuna temelja, ukljucujuci i osnovne po~tavke Euroc~da 7~
koji se odnosi na geotehnicke radove (poglavlje VIIl). Metode I proraeun phtkog I
dubokog temeljenja obuhvacene su poglavljem devet i deset, a zagati od nasutih
materijala u poglavlju jedanaest. Materija je izlozena u sirem obimu taka d~ je
moZe shvatiti student pocetnik, a vjerujem da korisno moze posluziti i inzenjenma
u praksi. U poglavlju dvanaest obradene su, pored osiguranja iskopa i asanacije
kliziSta, ankerisanja u tlu i stijenskom masivu, koji se posljednjih decenija veoma
intenzivno primjenjuju u gradevinarstvu, rudarstvu, arhitekturi i prilikom zastite
objekata. Osnove dinamicki opterecenih temelja j neke druge specificne metode
temeljenja obradene su u trinaestom poglavlju jer smatramo njihovo poznavanje
numim, prilikom temeljenja i zastite objekata.
Ovom knjigom prikazani su klasicni postupci prilikom proracuna i
izvodenja temelja, kao i savremene metode i pravci, koji revolucionisu tehniku
temeljenja. Ona ima svrhu da stimulira mlaa; kadar na daljnja proucavanja,
razmisljanja i unapreaenja, a ne na odbacivanja tradicionalnih metoda graaenja.
Cijenim da ce ova knjiga korisno posluziti u poslijeratnoj obnovi ; izgradnji zemlje
i da ce nadomjestiti sadasnj i nedostatak ove strucne literature, kod nas. Ako i
djelimicno u ovom smislu bude primljena ova knjiga, ona ce ispliniti svoju
osnovnu namjenu.
Autar je nastojao u knjizi karistiti sto razumljivije i prihvatljivije izraze,
sto nije bilo jednostavno zbog nepostojanja tradicije i odgovarajucih termina.
Lektori M.Sator i N.Omerika ulozilj Sll dosta truda da tekst bude pristupacan,
citak i jasan.
Posebnu zahvalll dugujem recenzentima, akademiku prof. dr. Dzevadu
Saracu i prof. dr. Hamidu Dolarevicu, koji su svojim primjedbama i savjetima
doprinijeli boljoj obradi i jasnoci pojedinih oblasti.

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

U posljednjih sezdeset godina nauka 0 tlu, odnosno mehanika tla do~ivjela
je nagli razvoj i afirmisala tlo kao gradevinski materijal, od koga i u kome se grade
graaevinski objekti i znacajno definisala zajednicko djelovanje tla ; konstrukcije u
fazi izvoaenja i eksploatacije objekta. Sagledavajuci znacaj i ulogu mehanike tla u
cjelokupnom razvoju gradevinarstva, na Gradevinskom fakultetu u Mostaru
iZllcava se gradivo koje je uskladeno sa postoje6im Nastavnim planom i
programom kroz predmet Mehllnika tla i stijena, koji slusaju studenti lzvodacko
- konstruktivnog i Hidrotehnickog odsjeka. U sklopu ovog predrneta izucavaju se
i osnove mehanike stijena, koje nisu obradene u prezentiranoj materiji.
IzloZeno gradivo podijeljeno je na osam .poglavlja i dvadeset i cetiri
potpogJavlja. Pojedina pogJavlja obradena su sire nego sto se mogu izloziti u
redovnoj nastavi. Kao novo uvedeno je poglaylje Ojacanje tla, koje u drugim
izucavanim disciplinama nije u cijeiosti obuhvaceno, a ima osnove da cini cjelinu
ovog predmeta.
Od brojne literature koja je koristena 11 toku rada posebno isticem:
Mehanika tla i temeljenje gradevina prof. dr E. Nonveillera, Mehanika tla u
inzinjerskoj praksi prof. N. Najdanovica i dr R. Obradovica, Mehanika tla i
Metode proracuna stabilnosti kosina u mehanici tla prof. dr Dz. Saraca i
Mehanika tla prof. dr R. Stojad;novica i drugih autora. Ucinjen je pokusaj da se iz
obimne grade saZmu bitnije klasicne metode i uvedu studenti u savrernenije, kako
bi u praksi mogli odlucnije nastaviti sa izucavanjem i osavremenjavanjem ove
znacajne inZenjerske nauke. Putokaz da se ovaj predmet priblizl citaocima bila su
sje6anja i osnove koje sam stekao kod pokojnog prof. dr D. Krsmanovica, ciji sam
aak bio.
Posebno se zahvaljujem recenzentima prof. dr Dzevadu Saracu i doc. dr
Zlatku Langofu, koji su brizljivo pregledali teks! i dali korisne sugestije i savjete
za poboljsanje sadrzaja i jasnoce prikazane grade.
Dragocjenu pomoc autoru u toku rada pruzili su Vera Bilopavlovic,
Slavica DursuIn, Marija Bajcetic i Zivojin Ruzic, radnici RO "Hidroelektrane na
Neretvi", kao i sarna Radna organizacija, na cemu im se zahvaljujem.

Mostar, septembra 1985.

Mostar, 2000. godine

Prof. dr. Mustafa Sel;movic

16
17

POGLAVLJE I

UVOD
POSTANAK, VRSTE I
METODE ISTRAZIVANJA TLA

Szechy, 1973.

" ... Vrijeme je do sad bilo more .fto se

polako giba meau velikim obalama
trajanja. Sada je licilo na brzi tok
rijeke
koja
trenutke ... "

nepovratno

odnosi

Mesa Selimovic
"Dervis i smrt"

19

Psti pojmovi iz Mehanike tla i Mehanike stijena

sa historijskim razvojem i dosadasnjim
iskustvima dati su u uvodnom dijelu ovoga
poglavlja. U drugom poglavlju obrazlozeni su faktori, koji
utjecu na nastanak razliCitih vrsta tla, sa razliCitim strukturama
i vrstama koje je potrebno na terenu identificirati. Radi
uporedbe sa tlom date su i osnovne fizicko-strukturne osobine
stijenskog masiva. Metode izvodenja istraZivackih radova sa
uzimanjem uzoraka tla su znacajne za odredivanje
geotehnickih osobina tla, koje su prikazane u posebnom trecem
potpoglavlju.

2J

1. Uvod

tTi
,:J

UVOD

(i.1.

OPCENITO 0 MEHANICI TLA I MEHANICI STiJENA

Mehanika tIa, kao dio opste mehanike, bavi se tcorijskim i prakticnirn

proucavanjem fizickih, mehanickih, hemijskih i inzenjerskih osobina tia, kao i
izucavanjem medusobnog djeJovanja izmcclu objekta i till., te ponasanja prirodnjh
kosina i objekata izgradenih od zemljanih materijaia, ukljucujuCi rnetode ojacanja
tla.
ana ima veoma siroku primjenu kod projektovanja i gradenja temelja
objekata, iZllcavanja stabilnosti prirodnih padina i vjestackih kosina, te kod
gradenja nasipa, putevll., ieljeznica., aerodroma, zemljanih brana i drugih radova u
domenu gradevinarstva, arhitekture i urbanizma, rudarstva i geologije.
Osnovni zadaci mehanike tIa iii, blize reeeno, m,ehanike gradevinskog tla
su:
(a) Izucava'\ie fizickih, mehanickih i hemijskih karaklerislika tla i metoda
pomocu kojih se odreduju parametri kojima se karakteriSu ove osobine.
(b) Iznalazenje odllosa izmedu napona i deformacija u funkciji vremena, tc
odredivanje kriterija sloma.
(c) Raspodjela napona i deformacija ispod objekta u tlu iIi unutar
zemljanog objekla, usljed djelovanja vanjskog oplerece'\ia i unutrasnjih
sila.
'(d) Uspostavljanje odnosa izmedu toka sIijeganja, vremena i konsoJidacije
tla nastaJe pod djelovanjem opterecenja, tc razmatranje uticaja vode na
tlo i njegove osobine.
(e) Metode i nacill iznalaienja pritiska na potporne i podzemne
konstrukcije i provjera njihove stabilnosti.
(f) Izucavanje cvrslo6e i stabilnosti Ila i objekata od zemljanih materijala,
tc mctode proracuna nosivosti tla~ stabilnosti prirodnih i vjestackih
kosina.
(g) Poboljsanje fizicko-mehanickih i defonnacionih osobina tla, Ie micaj
dinamickog opterecenja na tla.
Navedene osnovne grupe ne mogu se odvojeno tretirati, jer su najcesce
rneausobno povezane, te se u novije vrijeme razmatraju kao jedna cjelina.
Tlo u inzenjcrskom smislu je relativl10 rastresita skupina minerala, koji se
javljaju kao sedimenti anorganskih cestica i organskih materija sedimenata iznad
cvrste stijenske podloge. Tlo se maze relativno lahko rasclaniti na njegove sastavne
mineralne j organske dijelove,
Stijene, sa druge strane, imaju vrlo jaku unutrasnju koheziju i molekulamc
sile, koje drze zma minerala zajedno na okupu. Liniju podjele izmedu tla i stjena
23

J Uvod, postanak, vrsle i mefode istraiivanja fla

kad nekih prirodnih materijala, koje susrecemo u gradevinskoj praksi, nije lahko
povuci. Ostale naucne discipline imaju razlicite termine za tlo i stijenu. Tako npr. u
geologiji se pod pojmom stijene podrazumijevaju sve materije nadene na zemljinoj
kori.
Pod Mehanikom stijena podrazumijevamo naucnu i tehnicku discipIinu,
koja se bavi ispitivanjima i istrazivanjima cvrstih (kamenitih) stijenskih masa,
odnosno stijenskih masiva, kao prirodnih sredina, buduCih radnih sredina i sredina
koje tokom njihovog koristenja sadejstvuju sa objektima i sa njima predSlavljaju
jednu cjelinu~ u svrhu sto boljeg upoznavanja njihovih mehanickih osobina i
Iljihovog mehallickog ponasallja pod djelovalljem datih optereeellja iii Ilaponskih
stanja (KujundZic,1986).
Pod mehaoickim osobinama stijenskog masiva podrazurnijevamo one
osobine, kaje se ispoljavaju pri djelavanju vanjskih sila. Njihove pojedine
parametre najcesce nazivamo mehanickim karakteristikama. U ove mehanicke
osobine uglavnom ubrajamo: (i) deformabilnost i (ii) mehanicke cvrstoce,
odnosno otpornost
Mehanickim ponaSanjem stijenskog masiva najcesce obuhvacamo: 0)
stanje napona, (ii) stanje deformacija, iIi (iii) sloma. Ovakvo ponasanje biva
izazvano opterecenjem masiva datirn sistemom unutrasnjih i/ili vanjskih sila i/ili
iskopom ulna stijenskom masivu.
Historijski promatrano Mehanika stijena je dugi vremenski period bila
direktno u sklopu Mehanike tla, jer su irn velike slicnosti u vise teorija i kad
mnogih problema. Iz same definicije Mehanike stijena proizlazi i predmet njenog
proucavanja, koji se u osnovi svodi na sljedece oblasti:
(1) fizicko-mehanicka ispitivanja stijena, u laboratoriji i stijenskog masiva
"in situ", te metade klasifikacije;
(2) opste fizicko-strukturne asobine, koje su u Mehanici stijena poznate
kao: heterogenost, anizotropnost, diskontinualnost i prirodna
napregnutost;
(3) stanje napona i deformacija u stijenskom masivu;
(4) podzemni objekti i radovi, sa iznalaielljem podzemnih pritisaka,
njihovog mehanizma postanka, razvoja i intenziteta, sa metodama
njihovog savladavanja;
(5) stabilnost prirodnih padina i vjestackih kosina u prirodnim i
izrnijenjenim uslovima;
(6) terneljenje ulna stijenskom masivu i sigurnost konstrukcija na masivu
i njihova osmatranja;
(7) uticaj vode i seizmike na stijenski masiv;
(8) poboljsanje osobina stijellskag masiva;
(9) djelovanje alata, strojeva i eksploziva na stijenski masiv i obratno.
Metode Mehanike stijena Sli slicne metodama koje se koriste u srodnirn
tehnickim disciplinama, kao sto su: 0) teoretske metode zasnovane na teoriji
24----------------------------~M~,7ha-'~I~~a-a~a---------------------------

1. Uvod

elasticnosti i plastiCnosti, kao i na numerlckim metodama; (ii) eksperimentalne

staticke iIi dinamicke metode provedene "in situ" iii u laboratoriji; (iii) modelske
metode, kao sto su fotoeiasticni, geotehnicki i matematski modeli; (iv) metode
osmatranja, i dr. Zbog ispucalosti stijenskog mas iva veca je primjena
eksperimentalnih ispitivanja "in situ", nego u laboratoriji.
U gradevinarstvu i rudarstvu susrecemo se sa pojrnom Geotehnicko
inienjerstvo, kojim se obuhvaca bavljenje primjenom gradevinskih tehnologUa na
pojedine aspekte ponasanja tia i stijena. Obicno je geotehnicko inzenjerstvo
vezano sarno za prirodne materijale, koji se nalaze blizu povrsine zemlje.
Gradevinski inzenjeri ovim imenom nazivaju zemljane materijale i stijene, odnosno
stijenski masiv (Holtz i Kovacs,1981).
Sire promatrano, Geotehnika je inzenjerska disciplina sastavljena od
inZenjerske geologije i ostalih nauka 0 zemlji, kao sto su mehanika tia, mehanika
slijena, hidraulika slijena i tla, temeljenje, zemljani radovi, hidraulika, hidrologija,
hidrotehnicke inZenjerske konstrukcije, injekcioni radovi, ankerisanja, tuneli,
podzemni radovi i objekti itd. (J umikis,1979).
Tlo je materijal koji je priroda stvarala tokom veoma dugih vremenskih
perioda pocev od forrniranja Zemljine kore na koju su djelovali najrazlicitiji
mehanicki, fizicki, hemijski, biohemijski i drugi uticaji, usljed cega su se mijenjale
i osobine tIa. Zbog toga je povrsinski dio Zemljine kore, koji je interesantan za
mehaniku tla i temeljenje, veoma heterogen. On sadrzi slojeve i proslojke razlicitih
debljina, prostiranja, fizicko-mehanickih i deformacionih karakteristika, u cijem
sastavu se cesto nalaze i osnovne stijene iii mjesavina produkata njihovog
raspadanja. Osobine ovako neujednacenog sastava tla ne mogu se definisati
jednostavnim odnosima i matematskim izrazima. Upravo zbog heterogenosti
potrebno je vise sistematskog rasudivanja i proucavanja tla za svaki konkretan
slucaj kako bi se otklonile opasnosti svojstvene tak.vom materijalu.
Koristenje tla za temeljenje primitivnih naseobina stare je koliko i ljudsko
druS-tvo. Prahistorijski covjek je, napustajuci pecine u najstarija vremena, za
podizanje sojenica na vodi poceo upotrebljavati temelje od drvenih sipova. Stare
civilizacije i kulture ostavile su mnoga znacajna zdanja. Ta zdanja su zahtijevala
odredena znanja i traiila pogodna rjesenja za sigumo oslanjanje temelja na tlo.
Posebno je znacajno napomenuti da je bio izgraden veliki broj brana, pretezno od
zemlje, radi akumuliranja vode za natapanje, vodovodnih sistema sa tunelima i
akvaduktima, a mnogi ad njih i danas sluZe svojoj svrsi. Stad Grci a narocito
Rimljani bili su poznati majstori za izgradnju slozenih sistema za
vodosnabdijevanje. U ti. vijeku prije nase ere zapoceta je izgradnja vodovodnog
sistema za Atinu koji je zavrsen 138. godine nase ere. Za izgradnju vodovoda
Virgo u Rimu koji je izgraden prije nase ere u duzilli od 21 kilometar, trebalo je
takoder poznavati tlo i rjesavati problematiku gradellja. Od tih davnih vremena,
kada je stepen razvoja drustvenih sn<l:ga bio na niskom nivou, pa do sve
Mehanika tfa

25

1. Ullod

f Uvod, poslanak. I'rste i metode islraiivanja tla

donedavno, problematika temeljellja i tla rjesavala se na osnovu tradicija i licnog

iskustva graditelja. Razvojem proizvodnih snaga nastale su potrebe za 'izgradujom
slozenijih gradevina i ua manje sigurnim i poznatim dima, tako da postojece znanje
nije bilo dovoljno, te je treba10 iznalaziti nova rjesenja i sukcesivno pomicati
granice znanja. Tako su se vremenorn poeeli. postepeno rjesavati. i .sve
komplieiraniji zadaei i unapredivati znanja iz mehamke tla. Uprkos tome bllo Je u
pros 10m. ana Zalost i u danasnjem vremenu, vise primjera neuspje10g temeljenja,
gdje se uslovi i posljedice nisu unaprijed procijenile, iii se nedovoljno studiozno,
strucno i znalacki pristupiJo izvodenju.
Primjeri neuspjelih temeljenja poznatih gradevina u svijetu najbolje ce
ilustrovati problem oslanjanja temelja na tIo i ispod njega.
Poznati turisticki atraktivan i klasican primjer gradevine koja je pretrpjela
veliko slijeganje i naginjanje zbog neprikladnog temeljenja je toranj Katedrale u
Pizi, u svijetu poznat kao Kosi toranj. Toranj je poceo da se gradi 9.8.1174, a
posljednji sprat sa zvonikom zavrsen je 1370, godine, Tlo je sastavljeno od d~belih
glinovitih naslaga sa proslojcima sljunka i pijeska neravnomJerno rasporedenih, pa
je to uzrok jakom slijeganju i naginjanju od samoga poeetka izgradnje,
Most preko potoka Orasnica, na Zeljezniekoj pruzi Split-Knin u Hrvatskoj,
koji je graden 1886, godine, projektovan je sa otvorom od 20,9 m, Temelji stupova
upornjaka leie na slabo konsolidiranim jezerskim naslagama mehke glIne Ispod
koje jE? sloj rastresitog pijeska. Vee u toku gradnje stupovi su se poeeli sl~egati. i
naginjati prerna vani. tako da se raspon poveeao na 23,2 m, a ukupno sllJeganJe
iznosilo je od oko 7,0 m, (Nonveiller,1981),
Dio luke u Barskorn zalivu, oakon sto je sagraden 1926. godine, kliznuo je
u more u duzini od 120 m. Betonski blokovi pristanista oslonjeni su na nasip od
lomljenog kamena, koji je leZao !la, do tada neotkrivenom, nagnutom glinenorn
sIoju male otpornosti. Nakon punog opterecenja nastalo je klizanje tia kroz
glinovite slojeve ispod temeijnog nasipa.
Ponekad prirodni uslovi i vjestacki izazvani zahvati pri temeljenju nameeu
posebne probleme, Glavni grad Meksika (Ciudad Mexico) izrasta od 15 19,9odine u
moderan grad na lagunama jezera. koje se postepeno isusivalo. Snizenje nivoa
vade u jezerima i crpljenje vode iz podzemlja za snabdijevanje izazvalo je
region.lno slijeganje grada, Zbog stalnog podizanja zgrada dolazilo je do
pove6anih opterecenja, sto je izazvaJo dodatna regionalna slijeganja slabo
konsolidiranih glinovitih jezerskih naslaga vecih od 6 m, Ova nejednolika
slijeganja uzrokuju stalne probleme u temeljenju i kod davno i u novije vrijeme
izvedenih objekata, (Nonveiller,1981),
Soliter u Smederevu visil1e 38,5 rn (Srbija) neravnouyerno se siebTflUO i
nagnuo. a temeljen je na prasinastim glinama ispod kojih su muljevite gline i
pijesci, Ispiranjem mUljevitog pijeska j slabljenjem na dijelu koji se manje slijegao
ispravljenje; stabiliziran ovaj objelcat (ElordeviC, 1981),

26

Melwllika tiJ).

Pocetkoll1 dvadesetog vijeka u Svedskoj se pojavio niz veeih klizista na

zeljezniekim prugama, a pored toga doslo je ; do rusellja kejova u luc; Goteborg,
To je hiD rezultat dubokih klizanja u glini, U Svedskoj je karakteristiena pojava
klizanja u tzv. marinskim glinama. Ta pojavaje vezana za talozenje eestica u slanoj
vodi (morima). Ispiranjem soli glina gubi cvrstocu i postepeno prelazi u teeno
stanje, Klizanje kosina pri kopanju Panamskog kanala i plovidbenih kanala u
sjevernoj Njemackoj izazvalo je vece gradevinske nesrece,
U posljednje cetiri deeenije srusilo se ili ostetilo viSe velikih objekata, koji
Sll opterecivali tlo veJikom ukupnom sHorn oa relativno velikoj povrsini. lz velikog
broja neuspjelog temeljenja silosa i rezervoara za tecna goriva otkrivene su greske
u dopustenom optereeenju. dirnenzijama, dubioi i naeinu nanosenja opterecenja.
Kao primjer rnogu se navesti dva sHosa u SAD za koje je dokazano da je
opterecenje u momentu prevrtanja i rusenja bilo na granie! sloma. U jednom
slueaju prasinaste gline, a u drugom gline, dozivjele su slom prilikom njihovog
prvog punjenja, (Tschebotarioff, 1952; Nordlund i Deere, 1970),
St~tni uticaji oa objektima mogu se javiti u fazi ispumpavanja vode iz
gradevinske jame, Naime, ako se ispumpava zamuljena voda, (0 je znak da dolazi
do ispiranja sitnih eestica tla u okolini objekta, eime se stvara sacasta struktura,
koja ugroZava stabilllost objekta,
1z navedenih primjera vidimo da je za terneljenje teskih i velikih
gradevinskih objekata potrebno prouciti tlo i sve promjene koje ce nastupiti u toku
i nakon izgradnje koriste6i pri tome strucne i naucne principe i iskustva sa vee
izgradenih objekata,
Prve struene rasprave iz podrucja rnehanike tia uslijedile su vee u 17.
vijeku, karla inace poeinje nagliji razvoj inzenjerske nauke. U ] 9. vijeku nastupa
snmn razvoj tehnike i nauke u gradevinarstvu. Pojavljuju se novi rnaterijali i
sredstva za rad, koji stvaraju rnogu6nosti izgradnje veeih i slozenijih objekata.
Pojavom celika i cementa, eksploziva, busHiea na komprirnirani zrak i drugih
strojeva mijenjaju se uobicajene konstrukcije u gradevinarstvu. Ovi materijali
znatno su povecali djelokrug gradenja, tako da je bilo potrebno intenzivnije
proucavati osobine heterogenog sloja zemJj ine kore i pronaci metode za
jednostavnija, bru i racionalnija rjesenja.
Najraniji teorijski radovl iz mehanike tia javili su se u Franeuskoj vee 11 18.
vijeku, Coulomb (Kulon) je 1773, godine proueavao napone u sipkim materijalima
i postavio zakon 0 linearnoj zavisnosti izmedu normalnog napona i otpornosti na
smicanje. Taj zakon je postao osnovni postulat teorije graniene ravnoteze u tlu. On
je uglavnom razmatrao probleme pritiska na potporne zidove, ali je analizirao i
stabilnost vertikalnih odsjecaka u koherentnom tlu sa uvedenim hipotezama koje
uglavnom odstupaju od stvarnosti. Collin (Kolin) je 1846, godine razmatrao
stabilnost kosina u glinarna i obljavljeni rezultati predstavljaju znaeajan i pionirski
doprinos razvoju mehanike tla, a posebno razvoju teorije stabilnosti kosina.
M(l/umikn fla

27

I Uvod, poslanak, v/'ste ; ,"clade is!/' l:ivanja fla

Pocetkom dvadesetog vijeka dolazi do intenzivnih radova i brzog razvoja

industrijalizacije, sto je dovelo do potrebe za novim pristupima kod projektovanja i
graaenja: rnnogih rastucih gradova, tunela za saobracaj i iskoriStenje vodenih
snaga, sve vecih i visih brana za akumuliranje voda za vodoprivredu,
poljoprivredu, energetiku, pice i industriju. zatirn (uckih pristanista, modernih
cesta, zeIjeznica i aerodroma, tenno i atomskih elektrana, objekata za vojne svrhe,
raznih transportnih i skladisnih prostora za zmastu masu i tecna goriva, visokih
telekomunikacionih objekata, velikih industrijskih postrojenja, itd.
Takay nagli razvoj utjecao je na to da se pocetkom dYadesetog vijeka
zapocne sa eksperimentalnim ispitivanjem i izucavanjem osobina tla~ a posebno u
domenu gradevinarstva. Atterberg, Petterson i Fellenius u Svedskoj, Krey u
Njemackoj, a posebno Austrijanac Terzaghi u SAD udarili su temelje danasnjoj
nauci, koja je dala mnoga racionalna rjesenja za materijale koji se koriste kao
gradevinsko tIo iii materijal za gradenje.
Grana tehnicke nauke nazvana mehanika tia formirana je prvi put od
strane Karla Terzaghija, koji je svoje rezultate eksperimentalnog istrazivanja
fizicko - mehanickih osobina tla i bogate rnaternatsko - mehanic;ke analize
deformacionih procesa u zemljanom tIu objelodanio 1925. godine u knjizi
Mehanika zemljanih radova na temelju fizikalnih osobina tla (Erdbaumechanik
auf bodenphysikalischer grundlage). Pojavom ove knjige poceo je nagli razvoj
nove nauke 0 tIu-mehanike tla. ana je omogucila brze i racionalnije rjesavanje
problema temeljenja nastalih ubrzanim razvojem gradevinarstva u posljednjih
sedamdeset godina. Uporedo sa razvojem ove grane fonniraju se i mnoge
laboratorije za ispitivanje fizicko - mehanickih osobina tla kao prirodnog nosioca
optereeenja od objekta, iii kao materijala u sastavu vjestackih zemljanih objekata.
Pokazalo se da se uzimanjem uzoraka na terenu i ispitivanjem u laboratoriji mogu
odrediti mnoge karakteristike tia potrebne za pouzdan proracun: moei nosenja
temeljnog tla, slijeganja objekata, stabilnosti padina, kosina i usjeka., nasipa i
potpornih konstrukcija, osiguranja gradevinskih jama, te za ispravno koristenje i
ugradivanje materijala pri izvodenju saobracajnica, aerodroma, brana i drugih
vjestackih objekata od zemljanih materijala.
Uzorci koji se ispituju u laboratoriji ne odraiavaju u potpunosti pravo
stanje u realnoj sredini zbog naeina, obima, oblika i velicine uzetih uzoraka,
metodoJogije ispitivanja j izbora reprezentativnih uzoraka tla za ispitivanje. avo je
razlog da se sarno u sprezi teorijskog, ispitivackog i matematskog aparata sa licnim
iskustvom, osmatranjem i logickim tumacenjem prirodnih okolnosti u mehanici tla
mogu ocekivati zeljeni rezultati.
Cesto se ono sto je unutar tla ne shvaca inzenjerski vaznirn, jer se od toga
ne stice ugled, a ono se u vecini slucajeva pokazalo najbitnijim. Prof. Nonveiller je
u svojoj knjizi Mehanika tla i temeljenje gradevina naveo kao moto izvod iz
predavanja K.Terzaghia: .

28

Me/wlllla ria

UTemelji grailevina uvijek su hili pastorcad zato sto nema slave u

temefjenju i sio uuoei uspjeha iii neuspjeha leze skriveni duboko u tlu, ali djeta
osvete temelja zbog pomanjkanja brige 0 njima mogu biti veoma zbunjujuca ... "
Dugo su projektanti iIi konstruktori promatrali svaki diD objekta neovisno
o rnjestu, nactnu, uslovima i prirodnim okolnostima tla na kojem se vrsi temeljenje.
Zbog toga su nastaH nesporazumi oko potrebe i obima provodenja istraznih radova
na terenu, te je jednostrano gledanje dovodilo i do steta na objektima.Tezina
objekta prenosi se na tlo u kome izaziva odredene prornjene u naponima i
deforrnacijarna tla i one uijecu na stabilnost i funkcionalne karakteristike
cjelokupne konstrukcije objekta. Sarno sveobuhvatnim promatranjem tIa kao
bitnog nosioca optere6enj~ skupa sa svim dijelovima graaevine, doprinosi se
sigurnijem i raeionalnijem projektovanju i izvodenju, danas sve vecih i slozenijih
gradevina, koje se izvode u sredinama sa losijim geotehnickim karakteristikama.
Plejada strucnjaka u svijetu nakon Terzaghia dala je znacajan doprinos
razvoju mehanike 11a, a pojed.ine njihove metode upotpunile su njenu sve vecu
primjenu kao npr.: Bishop, A.; Boussinesq; Caquot A.; Casagrande A.; Jaky
J.;Meyerhof G.; Mohr D.; Newmark N.; Rankine W.; Skempton A.; Sokolovski V.;
Taylor D.; Atterberg A.; i mnogi drugi.
Poslje Drugog svjetskog rata na prostorirna bivse Jugoslavije ucinjen je
vidan napredak na teorijskom i eksperimentalnom rjesenju problematike temeljenja
velikih objekata, na tl.o iii stijenskorn masivu slozenih fizicko - mehanickih
karakteristika. Ofonnljeni su mnogi geotehnicki instituti, zavodi i laboratorije, u
koje je bio ukljucen veei broj istrafivaca, koj i su doprinijeli boljem poznayanju tla i
stijena, te razvoju eksperimentalnih metoda ispitiyanja. Znacajan doprinos razvoju
ove grane gradevinarstva, u okolisu nuSe zemije, dall su: Suklje L.; Sovine 1.;
(Slovenija); Nonveiller E.; Verie F.; Kleiner I.; Jasarevie I.; (Hrvatska); Najdanovic
N.; Stojadinovic R.; Kostic V.; Obradoyic R.; Kujundzic B.; (Srbija); Mitroy T.;
(Makedonija); i dr.; a u nasoj zemlji: Krsmanovie D.; Dolarevic H.; Sarae Dz.;
LangofZ.; i dr.
Posljednjirn ratom u Bosni i Hereegovini unisteni su rnnogi naucnoistraiivacki kapaciteti, smanjena materijalna osnova i izgubljeno dosta strucnih
kadrova. Zbog ovoga ce trebati vremena da se obnove kapaciteti i obrazuje mlaoi
kadar, kako bi se sto prije dostigao nivo saznanja razvijenih zemalja iz ove oblasti,
veoma znacajne za obnovu nase zernlje.

1.2. PRIMJENA MEHANlKE TLA I MEHANlKE STUENA

Mehanika tla kao tehnicka disci pi ina ima siroku primjenu kod istraiivanja,
projektovanja, izvodenja i kontrole temeljenja u gradevinarstvu, rudarstvu i kod
ostalih tehnickih konstrukcija. Njena primjena usko je vezana za geologiju,
Mefwlfika tla

29

1_ Uvod

1 Uvod, pOSlanak. VY.I'te i metode istra::ivarria tla

mehaniku stijena, geofiziku i gradevinsko inzenjerstvo. Na mnogim pnmJenma

nisko i visokogradnje moze da se ilustruje obimnost i sJoZenost koristenja ove
discipline na temeljenju objekata kao sto su: vodoprivredni, poljoprivredni,
eiektroprivredni, industrijski i podzemni objekti; saobracajnice, aerodromi, lucka
pristanista, obaloutvrde, telekomunikacioni tomjevi, transportni i skladiSni prostori,
naftna postrojenja, objekti za vojne svrhe itd. Stabilnost prirodnih padina i
vjestackih kosinaje znacajna oblast koja se izucava U ovoj disciplini, ukljucujuci i
stabilnost stalnih iii privremenih potpomih konstrukcija, te kontrolu toka i pritiska
podzemne i povrsinske vode. Specifican domen primjene je kod rekonstrukcije i
osiguranja starih i osteeenih objekata ratnim djejstvima iii zemljotresima.
Zemljani i kameni materijal cesto se koristi kao konstruktivni materijaI, jer
je jeftin za mnoge nasute objekte. Inzenjerske osobine kao sto su cvrstoca,
zbijenost i s1., ovih materijala Hi tla odnosno stijenskog masiva,. cesto su
nedovoljne za prijem optereeenja,. te se vrse poboijsanja njihovih osobina raznim
tehnickim zahvatima.
Temeljenje se mora izvesti sa sigurnoscu, ne sarno na staticka vee i na
dinamicka opterecenja, kao sto su zemljotres, vibriranja, miniranja itd. Tezina
svake gradevine mora se prenijeti na tlo iii masiv, na nacin da cvrsto i trajno budu
povezani. Opterecenje se od gradevine rasprostire na odreden volumen tIa i u
njemu izaziva nova naponska i deformaciona stanja, koja moraju biti u sagiasnosti
sa karakteristikama objekta. Radi ovoga gradevinsko tlo, odnosno masiv, treba da
se razmatra kao sastavni dio svake gradevine, odnosno tlo i objekat cine
jedinstvenu konstruktivnu cjelinu.
U Mehanici tla koriste se teoretske metode elasticnosti i piasticnosti, koje
Sll osnov i u gradevinskoj mehanici za kompaktnija tijela, nego sto je heterogeno
tlo. Medutim, tlo ima i svoje specificnosti, pa je potrebno koristiti i dru~e metode i
zakone, kojima se moze definisati konsolidacija tIa, unutrasnje trenje j kohezija,
filtracija i uticaj vode na osobine tla, odnos napona i defonnacija za disperzione
sredine i dr. Za istraiivanje tla koriste se, pored teoretskih metoda, i
eksperimentalne sa ciljem dobivanja sto povoljnijih odnosa izmedu napona,
deformacija, sloma i vremena, koji ce vjerodostojnije odraiavati ponasanje realne
sredine. Sve savremenija laboratorijska oprema i primjena racunara omogucit ee
daljnju teoretsku razradu i proracun kompleksnih odnosa u tlu. Kod ovih
razmatranja treba biti obazriv, jer niti laboratorijska ispitivanja niti primijenjene
racunske metode mehanike tla ne mogu obuhvatiti vjerno ponasanje realnog tla niti
dati precizni rezultat kao kod drugih tehnickih disciplina. Zbog ovoga je potrebna
sveobuhvatna analiza i logicno rasudivanje, a ne sarno rnehanicko i nekriticko
prihvacanje dobivenih rezultata. Za ovo rasudivanje koriste se i rezultati modelskih
ispitivanja, kao i rezultati osmatranja izvedenih objekata.
Mehanika tlaje II fazi neprestanog razvoja i usavrsavanja postojecih teorija
i metoda proisteklih iz obimnih ispitivanja i posmatranja velikog broja izgradenih
objekata, u raznim uslovima tla i stijenskog masiva. Danas se problemima
30

mehanike tla bavi veliki broj istrazivaca u svijetu. Na medunarodnim kongresima,

od kojih je prvi odr7.an u Cambridgeu 1936. godine, razmjenjuju su iskustva,
verifikuju se ostvareni rezultati na studijskirn, naucnim i izvedenim radovima i
iznose nove koncepcije iz teorije, istra.zivanja i l11etodologije gradenja. Sa istim
ciljem odrZavaju se regionalna i nacionalna savjetovanja iz podrucja l11ehanike tla i
mehanike stijena. Za unaprijedivanje ovih disciplina izdaje se ve6i broj periodicnih
pub1ikacija, koje geotehnicki inzenjer treba da koristi kako bi stalno bio u trendu
razvoja ovih discipIina i bio u mogucnosti da se njima koristi u praksi.
U svijetu i kod nas postoje odredeni standardi koji reguJisu I11ctode
ispitivanja i opremu. kao i propisi za temeljenje. U nasoj zemIji koriste se
predratni standardi za geomehanicka ispitivanja i Pravilnik 0 tebnickim
normativima za temeijenje gradevinskih objekata (SUist SFRJ 15/90). Evropski
komitet za standardizaciju izdao je za "Geotehnicko projektovanje" Eurocode 7
(Eurokod 7), kojem ce se u buducnosti prilagoditi nasi postojeci standardi.

*
Daljnji pravci razvoja mehanike tIa usmjereni su na detaljnije proucavanje
osobina tia u laboratoriji i traienje rjesenja kojima hi se adekvatnije reprodukovali
prirodni usJovi j uspostavili pravilniji odnosi izmedu napona,. deformacija,
dopustenog optereeenja, koeficijenata sigurnosti i sloma materijala. Za tacnije
odredivanje ponasanja materijaia u raznim prirodnim uslovima potreban je veci
braj parametara -j primjena savremenijih matematickih aparata. Numerickim
analizama i upotrebom kompjuterske tehnologije moei ce se unaprijediti mnoge
metode i povecati koristenje ve6eg broja ulaznih parametara.
U ovome izdanju Mehanike till i temelje,ya obradenaje problematika lla
bazi ldasicnih teoretskih rjesenja, ali su prikazani i savremeni postupci.
Obuhvaceni su noviji rezultati, rjesenja i pravci razvoja nauke i prakse koji ce
usmjeriti studente na iZllcavanje, a mladim inZenjerima u praksi ornoguciti brzo
ukljucivanje u savremene tokove rjesavanja probJematike iz ove znacajne tehnicke
oblasti.

MelulIIika tfa

Melwlliku tia

31

2. Postanak, podjela i naCin raspo:;navanja Ila

.fi')POSTANAK, PODJELA I NACIN

. .' RASPOZNA VANJA TLA
U prirodi postoje razne vrste tla sa veorna razlicitim fizicko -mehanickim i
opcenito geotehnickim osobinama, koje se u inzenjerskoj praksi radi
prepoznavanja moraju jednoobrazno identificirati. Razlike su nastale nacinom
njihovog postanka, uslovima pod kojima su vijekovima formirani i uticajima koji
su na njih djelovali. Sadasnji sastav tla nastao je, dakle, zajednickim i neprestanim
promjenama prilika, tektonskim pomjeranjima, djelovanjem vode, temperatura i
vjetra, raspadanjem i drugim procesima i faktorima.

2,1. GEOLOSKI USLOVI POSTANKA TLA

U periodu od oko cetiri milijarde godina, koliko traje proces tormiranja
nase planete, mijenjao se Zemljin oblik. sastav Htosfere i atmosfere, raspored i
osobine atmosferilija, a za vrijeme kataklizmi i dugotrajnih tektonskih pojava i
naponi, temperature i vlaga u Zemljinoj korL Posljedice tih dugih i sporih procesa
su promjene sastava i osobina na Zemljinoj kori, koja je interesantna sa stanovista
mehanike tla i temeljenja.
Od postanka Zemlje na njenoj povrsini djeluju razni faktori, koji dovode
do formiranja tIa, a U osnovi to su:
(a) raspadanje i dezintegracija prvobitnih stijena;
(b) transport raspadnutog materijala;
(c) sedimentacija-talozenje transportovanih cestica.

2.1.1. RASPADANJEMATERUALA

Sva tIa koja se nalaze na povrsini Zemljine kare nastala su raspadanjem

CVfstOg stijenskog masiva. U prirodi se ovo raspadanje obavlja mehanickim I

bemijskim putem., kao i njihovim uzajamnim djelovanjem.

2.1.1.l. Mehanickifaktori
Cvrsta Zemljina kora izlozena je od svoga postanka promjeni napona,
usljed pritisaka, savijanja, lstezanja, uvijanja itd. Ove pojave rezultat su dugorocnih
sezonskih temperatumih promjena i gravitacionih sila nastalih rotacijom Zemlje,
Meliallika tla

33

2. Postanak, podjela i natin raspoznaranja {lo

1 Uvod, poslanak vrsle i me/ode iSlraiivQ1!ia I/a

Mjeseca i drugih nebeskih tijela. Tektonske sile koje izazivaju promjene na

Zemljinoj kori u raznim razdobljima j na raz1icitim mjestima, deformisu cvrsti
slijenski masiv u obliku rasjeda, boranja iii navlacenja (sI.2.1.). Koji ce se oblik
javiti, ovisi 0 fizickim osobinarna masiva, od dubine procesa i od velicine, pravca,
jaCine i duzine djelovanja lektonskih sila.
Kod boranja deformacije plasticno preoblikuju masiv iii se stvaraju
pukotine koje se otvaraju na mjestima rastezanja, gdje nastupa otkidanje i
usitnjavanje materijala, '! ~ ~onama pritiska nastupa drobljenje masiva (s1.2.l.-a,d).
(a)

(b)

(d)

31.2.1.

(c)

Osnovne lektonske jedinice iilosfere: boranje (a), tektonsko smicanje (b),

navlacenje (e), bore sa antiklinalom (A), i sink/inalom (5) sa vlacnim (v),
pritisnutim (P) i smicuCim (s) pukotinama (d) i erodiranje (denudacija) masiva (e).

Na rubovima rasjeda j navlaka dolazi do mrvljenja i usitnjavanja cestica

(sI.2.1.-b,c). Ovim su ostvareni preduslovi za agresivno djelovanje drugih
mehanicko-hemijskih faktora za daljnju dezintegrac~ju prvobitnog monolitnog
stijenskog masiva.
Za ovu pojavu vezana je i mikrotektonika sa sistemom pukotina i lokalnim
rasjedima.
Bore, rasjedi i navlake su osnovne tektonske jedinice litosfere. Navlaci
obicno prethodi rasjed i/ili bora. Ovi veliki mehanicki diskontinuiteti znacajno
utjecu na lokaciju i izbor rjesenja velikih gradevinskih objekata u podzemlju ilili na
povrsini tla iIi stijenskog masiva. Pored rasjeda mogu da budu i siroke rasjedne
zone, kod kojih je Jakim mehanickim silama doslo do stvaranja veorna rastresitog
rnaterijala razlicitih fizicko-mehanickih osobina.
34

Meha/likn tla

Naknadno erodirane naslage (sl.2.1.-e) Iia iii masiva opterecivale Stl i

zbijale sedimente Ispod erodiranog podrucja. Ovi sedimenti nakon erozije ostaju i
dalje zbijeni. za razliku od onih koji nisu bili podvrgnuti ovim uticajima i ostaju
rahli.
U rnehanicke faktore ubrajamo takoder: ternperaturne promjene, efekat
leda, abraziju. padavine i vegetaciju.
Temperaturne promjene pri smjeni dana j noei, godisnjih doba i
dugorocnijih klimatskih preobraiaja izazivaju promjenu volumena stijenskog
masiva i nejednako rastezanje raznih mineralnih sastojaka. Kada su promjene
volumena sprijecene, dolazi do unutrasnjih napona koji izazivaju vece iii manje
pukotine, a time i postepenu dezintegraciju osnovnog masiva.
Led razara stijenski masiv i kamene blokove cim se na njihovoj povrsini
pojave i najmanje prskotine iii pukotine. Voda koja dospije u osteceni stijenski
masiv, ukoliko se zamrzne, izaziva znatne sile, jer je volumen leda veei za 11 % od
volumena vode, koji produhljuje i prosiruje pukotine i time doprinosi daJjnjem
sukcesivnom razaranju masiva.
Formiranje ledene kore na padinama dovodi do poremecaja kretanja
podzemnih voda. Ovo ima za posljedicu poveeanja nivoa podzemnih voda, 51:0
nakon otkravljivanja cesto dovodi do pojave nestabilnosti.
Abrazija je jos jedan faktor koji usitnjava i trosi stijene. Raspadnuti
dijelovi stijena noseni vodom i vjetrom struzu i udaraju 0 povrsinu cvrstih stijena i
medusobno, sto dovodi do odlamanja materijaia i usitnjavanja cestica. Ucinci
ovoga faktora izgledaju neznatni, ali njihovo sveukupno djelovanje' u toku vrlo
dugog vremenskog perioda na ogromnim povrsinama razara znatne kolicine
materijala. Abrazija se pojavljuje i kod kretanja ledenjaka koji svojim sporim
kretanjem, uz veliki pritisak, drobe materijal iz podloge.
Atmosferske padavine i voda mora i jezera svojim mehanickirn i
dinamickim ucincima izazivaju trosenje stijena i usitnjavanje vee raspadnutih
cestica.
Vegetacija doprinosi ubrzanom razaranju stijenskog masiva. To su u
prvom redu sile nastale rastorn korijenovog sistema biljki i drveca u vee postojecim
pukotinama. Ovako izazvane sile mogu odlamati i vece kamene blokove.

2.1.1.2. Hemijskijaktori

Minerali stijena podlozni su pod odredenim uslovima hemijskom

raspadanju. Voda~ vodena para, kisik, ugljicna kiselina sadrz.ana u zraku i u
oborinama, razne druge organske kiseline nastale raspadanjem vegetacije prisutnc
su svugdje u prirodi i u stalnom su doticaju sa stijenama. Hemijski procesi su spori,
ali kroz duga geoloska razdoblja oni izazivaju zulitne efekte. Od hemijskih faktora

Mehallikn rIa

35

2, Pos/anak, podje{a i na6n raspozl1avanja tla

J Uvod, posfanak vrste i metode istra!;vanja tla

najznacajniji su: oksidacija, karbonizacija, hidratacija, desilikacija i vulkanska

djelovanja.
Oksidacijom nastaje raspadanje ako se jedinjenje minerala stijene veze sa
kisikom j ozonorn iz zraka. Ovo raspadanje moze biti znacajno kod stijcQ.a koje
sadrze minerale zeljeznih spojeva.
Karbouizacija je uticaj ugljicne kiseline otopljene u vodi koja otapa soli i
minerale koji sadrze Ca, K, Mg, Na i Fe. U nasoj zemlji ovo posebno dolazi do
izraiaja u podrucjima izgradenim od kreenjaka (CaCO,), koji su izlozeni kiSnici u
kojej ima ugljicne kiseline. Ti spojevi vrSe postepeno otapanje i sirenje vee
postojecih pukotina i tektonskih ostecenja. sto dovodi do pojave poznatih kraskih
fenomena u obliku skrapa, jama, kanala, kaverni i pecina, a povrsina dobiva
karakteristicne ostre obI ike. Tako nastaju formacije opcenito nazvane krs (kras),
koji je znacajno zastupljen u nasoj zemlji. I granitne stijene se pod uticajern
ugljicne kiseline postepeno raspadaju.
Hidratacija izaziva heroijsko raspadanje minerala kada se vada u procesu
raspadanja hemijski veze. Ova pojava obicno nastupa u sprezi sa karbonizacijom.
Desilikacijom se naziva ispiranje i otapanje Si02 iz stijenskog rnasiva u
toku veoma dugih i sporih vecinom hidrotermalnih procesa.
..
Otapanjem soli natrija i magnezija (sol i gips) u vodi dolazi do razaranja
stlJenskog masiva.
Vulkanska djelovanja izazivaju hemijske procese. Inace rnagmatske
stijene jace su izlozene hemijskim procesima nego sedimentne, koje su vee nastale
kao rezultat trosenja i ponovne cementacije.
Na promjenu ovih mehanicki i hemijski dobivenih osobina tla mogu da
utjecu vjestacki proizvedeni faktori, kao 5to Sll: hidrostatski i pomi pritisak,
spoljnja opterecenja, dinamicki utic~ i i razna ojacanja tla.

2.1.2. TRANSPORT RASPADNUTIH DUELOVA

Proizvodi. raspadanja stijena rnogu ostati na mjestu raspadanja iIi mogu
na n.ovu lokaciju. Proizvodi prirnarno raspadnutih stijena mogu
bIb transportovam gravltacijom, vodom, vjetrom i ledorn.
Gravitacione sUe pomjeraju dijelove stijena iii vee raspadnutih materijala
razlicite. velicine sa viseg na fiizi nivo. Kad ovoga materijal moze biti pokrenut
slobodOim padom, kotrljanjem odlomljenih dijelova niz kosinu iii klizanjem
ve~l~lh rnasa .niz padmu. Ovi kao i drugi faktori utjecu na formiranje drobine u
noz~cama kosma. Efekat gravitacije cesto je kombinovan sa djelovanjem vade niz
padmu za vrijeme velikih kEa.
.
Voda slijevajuei se niz padine u potoke, bujice, rijeke, jezera i mora
svo}o.m velikom energijom pokrece i prenost cestice razlicitih velicina, pocev od
vehkih blokova preko valutica, sljunka i pijeska do sasvim sitnih suspendovanih
36
Mellallika Ita
..

b~t~ transportovan~

eestica. U loku transporta raspadnutih komada i djelica evrste stijene vrsi se daljnje
njeno usitnjavanje usljed abrazije jer se cestice stalno sukobljavaju, taru, ispiru i
drobe sve do procesa talozenja. VeJicina, oblik i CVfstoca sastojaka ovis! 0 cVfstoci
osnovne stijene, dllzini transporta, koliCini vode, velicini pada, brzini toka itd.
Zbog toga je oblik cvrstih sastojaka u tlu vrlo razliCit: okrugao, ovalan, izduzen,
pl?c~st sa. o.strim iIi za~bljeni~ ivicama j s1. Tekuca voda je najjaci cinilac
uSltnJavanJa I prenosa sedlmentmh naslaga. Uobicajeno je da se natalozene naslage
nasene vodom nazivaju aluvijalna tla.
.
V~etar u nekim podrucjima i u odredeno vrijeme moze puhati velikom
brzmom I snagom, te prenositi sitne cestice materijala na velike udaljenosti.
Transportna moe moze biti znatna, posebno 1I suhorn kIimatskom razdoblju kada
zracna struja moze pokrenuti velike kolicine sitnijih cestica. Velicina cesti~a ovisi
od snage i pravca strujanja, ali na mjestu talozenja one su gotovo iste velicine.
Nanos cvrstih cestica tla nosen vjetrom nazivamo eolskim tlom. Na ovaj nacin
nastaju jednozrni sedimenti, kao 5to je npr. kopneni les.
Ledenjaci (gieecri) u lagahnom kretanju prema nizim kotama zahvata
kamenje i na svome putu drobe ga i usitnjavaju. Ovako nakupljen materijal prenosi
se do kraja lednjaka i nakon otapanja leda formiraju se naslage, tzv, morene.
Obrazovanje tia na ovakav nacin naziva se glecersko tlo.

2.1.3. SEDlMENTACIONI PROCESI

Sedimentacija iIi talozenje raspadnutih i transportavanih cestica materijala
je posljednja faza u procesu pretvaranja cvrstih stijena u nevezane sedimente.
Aluvijalna tla, nastaju talozenjem cestica u vodi na mjestima gdje su
transportne sile vade previse male za daljnje prenosenje materijaia, iii su one
potpuno iscezle. Talozenje zavisi od vise faktora, a najvainiji su brzina i kolicina
vode, krupnoca i sadrzina transportovanih sastojaka, kao i od drugih faktora,
pocevsi od raspadanja, preko transporta do prestanka djeJovanja transportnih sila.
Pri velikirn brzinama vodenog toka taloze se sarno krupni sastojci dok se sitniji
transportuju dalje prema uscu rijeke. Zbog ovoga se krupniji cvrsti sastojci taloze u
gornjim, sitni u srednjim, a najsitniji u donjim tokovima rijeka. U mirnoj vodi
talozi se, po pravilu. najsitniji materijal. Gdje god dolazi do usporavanja vodenog
toka, nastaju velika talozenja kao sto je slucaj na poplavljenim podrucjima, na
uscima rijeka. iza vjestacki podignutih rijecnih pregrada itd. Na raznim mjestirna
uzduz toka i u prosirenim dolinarna talozi se krupni iii sitni rnaterijal, pa odatie
ponekad velike naslage krupnog i silnog sljunka, kao i pijeska. Bujice svojom
velikom snagom i brzinam na znatnom padu i uz intenzivne padavine mogu
prenositi velike blokove skupa sa sljunkom i drugim sitnim materijalom. Na nekim
mjestima takv! se materijali taloze pa nastaju sedimenti od najkrupnijih blokova do
Mdwl!ika tla

37

2. Postanak. podjela i nlCin raspo;;navanja

! Uvod. postal1ok vrsle i metode isfraiil'anja ila

veoma sitnih cestica. Kod akumulacija pretransportuje se krupniji materijaJ sa kraja

uspora do kraja denivelacije je~era dok se najfinije cestice taloZe bliZe samoj brani,
Osobine natalozenog materijala ovise u prvom redu 0 vrsti rnaticnih stijena
od kojih Sll nastaii, 0 uslavima talozenja i, konacno, 0 uticajima kojimaje sediment
bio podvrgnut od svog nastanka. Sedimenti su u izvjesnim epohama razvqja zemlje
mogli biti optereceni, te ani nakon rasterecenja ost~ju zbijeni, za razliku ad onih
koji to nisu pretrpjeH i ostal1 su rahii.
Nevezani sedimenti mogu dalje pod djelovanjem pritiska i raznih
hemijskih procesa da budu izlozeni procesu cementacije, ciIne nastaju razni
kongiomerati, brece, pjescari, skriljci, lapori i dr. Svi ovi faktori stalno djeluju na
osnovne stijene i proces raspadanja, transporta i taloZenja je neprekidan. Veoma
raznovrsni uticaji na najrazlicitije stijene i 11a Citav proces stvaranja sedimenata
uslovljavaju razlicite osobine j vrste koje je oteZano izucavati.
Eolska tla nastaju nanosom cvrstih cestica vjetrom, pri cemu razlikujemo
les i dine. Les se sastoji od cestiea tia jednozrne krupnoce oke 0,05 mm,
slijepljenih kalcijum karbonatom. Zbog toga les imaveliku cvrsto';u kada je u
suhorn stanju. Medutim, ako se raskvasi, gubi cvrstocu i veoma lahko se pokrece.
Poznate su lesne naslage oko Beograda koje se u suhorn stanju drie sa vertikalnim
stranama na visini preko 20 rn. Dine su pokretni brezuljci od nevezanog pijeska
kojeg vjetar veoma cesto pokrece i ponovno stvara dine.
Glecerska tla postala su nanosom zma tla trat:Isportovanih pokretima
ledenih masa. Ona imaju drukciji sastav od aluvijalnih i sadrZe cestice od
najkrupnijih blokova do koloida.

(/0

Definicija gline razlicilo se formulisc. U geologiji onaje kao: (i) prirodan malerijal
sa piasticnim osobinama; (iO sastav od pretezno vrl0 sitnih cestica i (iii) sastav od
poglavilo kristalnih fragmenala minerala sastavljenih prelezno od hidrosilikata
aluminijuma, a ponekad magnezija. U gradevinarstvu to je sitnozrni rnaterijal,
koloidne velicine sastavljen pretemo od aluminijeva hidrosilikata sa raznim
primjesama. Materijal je plastican i kohezivan, steze se pri susenju, buja ako se
vlaZi i ispusta vodu pod opterecenjem.
Najsitnije koloidne cestice giine (velicine od 1 J..l), pokazuju u vodenim
rastopinama specificna svojstva, Na povrsinama dispergovanog materljala u vodi
djeluje pored sile teze i elektricni naboj. Ove cestice se medusobno odbijaju j krecu
u tecnosti vecim brzinama ukoliko su manje (Brown-ova kretanja). Zbog ovih
kretal"Da tal ozenj e cestica i grudvica znatno je usporeno i moze trajati dugo. Ako se
ovakvoj suspenziji doda elektroJit, npT. kuhinjska so, odnosno ako su u vodi
otopljene soli lahkih i leskih metala, koji su takoder eleklricno nabijeni, onda
nastaju reakcije koje uzrokuju pra.znjenje elektricnog naboja i sljepljivanje ceslica
sa suprotnim elektricnim nabojem, te obrazovanje grudvica (koagulacija) ili
fonniranje pahuljiCa (flokulacija), iii se one sa jednakim nabojem odbijaju.
U prvom slueaju taloZe se tako naslale grudvice ili palJuljice jer su posta Ie
leie, a u drugom cestice veorna dugo lebde u vodi (Nonveiller,1981).
Mineralogija gline kao specijalno podrucje izucava se u koloidnoj hemiji,
gdje se za njeno proucavanje koristi diferencijalna termicka analiza, rentgenska
analiza, elektronski mikroskop itd.

2.1.5. STRUKTURA SEDIMENTNOG TLA

2.1.4. MINERALOSKI SASTA V TLA
Mineraloski sastav kod sitnih cestica tla bitan je za njegove geotehnicke
osobine dok kad krupnih cestica moze biti vaian samo za ocjenu upotrebljivosti
takvih agregata u proizvodnji gradevinskog materijala iIi za izgradnju nasutih
objekata. Krupne cestice tla nastale su kao produkl rnehanickog raspadanja slijena,
teje i njihov mineraloski sastav istovjetan maticnom stijenskom masivu.
Sitne cestice nastale su kao krajnji proizvod mehanieko - hernijskog
raspadanja. Geotehnicke osobine ovog materijala variraju ovisno 0 nj ihovom
mineraloskom sastavu. Oblik zma i kapilarne sile u stanovitoj su ovisnosti od
mineraloskog sastava. lma npr. minerala koji stvaraju zrnca staplcastog iii Jisnatog
oblika, sto sedimentu daje karakteristicne osobine. Za izucavanje sitnozrnih
sedimenata potrebno je, dakle, poznavati i njihove mineraloske osobine i sastav.
Minerali gline su aluminijevi hidrosilikati sloz.ene kristalne strukture,
Hsticasta jli Ijuskasta oblika, a sastoje se od kristalne mreze u kojqj su jednoliko
raspored"eni tetraedri silicija, silicijevog oksida i oktaedri aluminijevog hidroksida.
Ovaj mineral gline znacajan je kod geotehnickih osobina tla sastavljenog ad gline.
38

MeJlllllika Ila

Pod strukturom tla kao trofaznog sistema podrazumijevamo raspored

evrste faze u sedimentiranom tlu. Tlo se U osnovi sastoji od cvrstih cestica i
meduprostora ispunjenih vodom iii zrakom, a najcesce vodom i zrakom. Prostorni
raspored cvrstih cestica u tlu i naein njihovog medusobnog povezivanja odreauje
njegovu strukturu.
Strukture nevezanog i vezanog tla bitno se medusobno razlikuju. Kod
sedirnentacije u vodi na cestice djeluju pored sila gravitacije i rnolekularne sileo
Kao primjer uzmimo krupnu cesticu B koja ce se pri dodiru sa cesticom A (s1.2.2.d) prevrnuti, pod uticajem sile gravitacije u jedan stabilan polozaj. Medutim,
veorna sitna cestica B, kod koje na dodirnoj tacci djeluju molekularne sile, moze
ostati u ravnotezi, kako je skicirano na slici 2.3.-a.
Po vrsti i nacinu talozenja cestica razlikujemo istalozena tla od:
(a) nevezanih krupnih cestica sljunka i pijeska kod kojih prj talozenju
dominiraju sHe gravitacije i
(b) vezanih sitnih prasinastih i koloidnih cestica koje se taloze uz
gravitacione i molekularne S1 Ie,
Mehanika fla

39

2. Postanak, podje/a i nacin raspoznavanja do

1 Uvod, postanak vrste i metod/! jstraiivOty"O tla

Istalozena nevezana krupna zrna formiraju zrnastu strukturu koja opet

shodno velicini, jednolicnosti i nacinu talozenja zma moze biti raWa, gusta i vrlo
gusta. Ukoliko se nevezana zrna okruglog oblika i priblizno iste velicine taloze
bez uklapanja, dobije se rahla struktura sa supljinama do 48% (sI.2.2-a), a sa
uklapanjem gusta struktura sa supljinama do 26% (sI.2.2-b). Ako imamo dvije vrste
okruglih zrna, ali takve velicine da manja okrug1a zrna popunjavaju prostor izrnedu
primarnih veeih kugli, onda se dobije znatno gusca struktura sa meduprostorima
ispod 26% (sI.2.2-c). lzmedu ovih ekstrema pojavljuju se u prirodi razlicite gustoce
sedimenta ovisno 0 oblicima, velicini zma, nacinu i uslovima talozenja (sl.2.2-d).
Kod talotenja sitnih prasinastih, listicavih, Ijuskastih i iglicastih zrna
glinenih materijala, gdje je razrnak izmedu njih malen, preovladavaju rnolekularne
sHe. Kod krupnih cestica tla ove sHe su zanemarljive, dok su kod jako sitnih cestica
one velike i veorna bitno utjecu na pokretljivost j nacin formiranja sedimenata.

(a)

(b)

(e)
28\Jt:Nf. PAHUUIC E

IfAHlE

PAHl.l\.JC E

,B#/

~!

SI.2.3. Struktura taloienja vrlo finih ceslica: sacasla (a), pahuljasta struktura la/oienja (b)
i talotenje zrna vrlo razliCile krupnoce (e).

U jezerima koja ne sadri-c soli moze, takoder, d06i do brzog talozenja,

sarno ovdje ulogu elektrolita ima k~lcijev karbonat sapran iz krecnjackih masiva.

2.1.6. SEDIMENTNA TLA I ST[JENSKI MASIV

SI.2.2. Raspored idealiziranog sklopajednakih ceslica fla za: najrahliji (a) i najgusCi (b)
sastav zrnajednakih kugli i za vrlo gust sastav nejednakih kugli (c), Ie llobicajen
raspored raznolikog oblika cestiea (d).

Molekularne privlacne sile dde pojedine sitne cestice povezane jedna sa

drugorn u takvom ravnoteznom stanju koje ne odgovara djelovanju gravitacione
sHe kao kod krupnih cestica. Zbog toga sitne cestice mogu ostati u ravnotezi na
nacln da dodirujuci jedna drugu formiraju sediment sacaste strukture (51 2.3-a). U
odredenim uslovima najsitnije cesiice gline (montmorilonit) sakupe se u pahuljice,
a ove se opet sastave u strukturu drugog reda nazvanu pahuljaste strukture
(s1.2.3-b). Ovakvi su sedimenti veoma rahli i pore su ispunjene vodom iii zrakom,
tako daje tlo jako stisljivo i pod opterecenjem se dugo slijeze.
Na uscima rijeka u mora zbog djelovanja morske soli na koloidne cestice
nastaje koagulacija iii flokulacija, pa se osim krupnijih prasinastih cestica brze
taloze i pahuljice minerala gline (sI.2.2-c). Usljed pritiska koji neprestano faste
zbijaju se pahuljice minerala izmedu zrna praha i preuzimaju napone od vlastite
tezine. Ako ovakve materijale ispitujemo neporemecene, dobit 6erno vec.u cvrstocu
od poremecenih, odnosl1o prethodno pregnjecenih. Uzrok tome je postojanje~ pored
zbijenih, i vise rahlih pahuljica 1I poremecenom uzorku koje imajll manju CVfstOCU.
40

Meltanika fla

Ako bismo napravili presjek kroz Zemljinu koru, ustanovili bismo da se

ona sastoji od promjenjljive mocnosti vise slojeva rastresitog raznolikog materijaia
t1a i ad cvrstog stijenskog masiva. Gomje slojeve nazivamo rastresiti pokrivac, a
slojeve stijenskog materijala iii autohtonog tla geoloski snpstrat. Tla kao zrnasti
sedimenti koji su nastali raspadanjem osnovne stijene, kako je naprijed izneseno,
mogu biti taloz-eni pod vodom na padinama, kada se zovu rastresiti padinski
pokrivaci, Hi ostaju na mjestu raspadanja, kada ih nazivamo rezidualni (na
mjestu) sedimenti.
Geoloski supstrat u osnovi grade tri osnovne vrste stijena: magmatske
(eruptivne), sedimentne (talozne) i metamorfne. Tla predstavljaju najmlade
sedimente koji su nastali dezintegracijom stijena, odnosno stijenskog masiva.
Racunaju se kao kontinualne sredine, mada to, u stvarnosti, nisu. Supstrat nije
zrnast nego kontinualan, kvazikontinualan, a najcesce diskontinualan rnedij. On
moZe da se nalazi na razlicitim dubinama povrsine pa do jako velikih dubina.
Pored vee uocenih razlika izrnedu tla i stijena, potrebno je razlikovati i
osnovnu st~jenu (kamen) cd stijenskog (kamenog) masiva. Karl Terzaghi (1951)
k~ji se smatra osnivacern tehnicke discipline Mehanike tla, navodi da Zemljinu
koru cine tIo i stijena.
Tlo je prirodni agregat mineralnih zrna, koja se mogu mehanicki lahko
razdvajati, naprimjer potresanjem u vodi. S druge strane c.vrsta stijena je prirodni
agregat rninerala koji su rnedusobno vezani Jakim i stalnim kohezionim silama.
Pojrnovi "jak" (cvrst) i "stalan" rnogu se razlicito tumaciti, zbog cega granica
Me/wnika

41

2. Postanak, pod;'ela i naCin raspoznavanjn t/a

I (lvod, posfanak vrsle i melode isfrazivanja tla

izmedu tla i cvrste stijene nije tacno defillisana, posebno kod nekih materijala, kao
sto su npr. lapon i laporci sa osobinarna na granici tla j stijene.
Pojam stijene (Rock) je general no geoloski pojam, koji obuhvaca prirodne
agreg.te mineral. iii skupine mineralnih materija, koji su iii nisu koherentni i
sastavni su dio Zemljine kore (Jumiks,1979). Inzenjeri koji grade ulna slijeni iIi
pomocu stijene, pojmom stijene oznacavaju cvrstu j koherentnu iii konsolidovanu
materiju, koja se ne moze kopati normalno same rucnim metodama. U Qyome je
jedna ad razlika izmedu stijene i tla.
Pod pojmom stijenski masiv (m stijenska masa - 'Rock mass)
podrazllmijevaju se stijene odredenog ohima, odnosno prostiranja u sirim
razmjerarna, kao prirodne iii bllduce radne sredine i podrucja sadejstva objekata i
stijenskog mas iva u njegovom prirodnom poloZaju i stanju, sa J1jegovim prirodnim
i opstim fizicko-strukturnim i rnehanickirn osobinama.
Iz ova dva pojma: stijene i stijenskog rnasiva uocljive su njihove
medusobne razlike. Stijenski masiv sadai sve prirodne uslove, a posebno opste
fizicko-strukturne osobine kao sto su: ispucalost, heterogenost, anizotropiju i
prirodnu napregnutost. dok je stijena sarno jedan mali dio stijenskog masiva
(kamen), koji ne posjeduje ove prirodne osobine i uslove.
Prema Kujundzicu (1983) ..."u Mehanici stijena ispitivanja na malim.
uzorcima (izuzev U ogranicenorn broju slucajeva) ni teoretski ni praktiCno nernaju
smisla.Mehanika stijena, mora upravo zbog naprijed navedeoog, da se osIanja
na velike oglede "in situ" (na tereDU), u brdskim masivima".
Vidljive su razlike izmedu tta i stijene, odnosno stijenskog masiva, koje
utjeeu i na definiranje razlika izmedu Mehanike tla i Mehanike stijena, kao
disciplina opste mehanike, a one se OCitUjll u slijedecem:
(a) U pogJedu geoloske starosti formacije stijenskog masiva su po pravilu
starije, a tla mlada.
(b) Stijenski masivi se nalaze u prirodnom (primarnom, geo!oskom)
stanju napona, koje se bitno razlikuje od prirodnog naponskog stanja
u tlu. Dok kod stijenskih masiva prirnarni naponi imaju veliki znacaj,
dotle kod tla oni imaju sasvim ogranicen znacaj, U odnosu na dodatna
opterecenja. Kako se tla nalaze po pravilu na povrsini Zemljine kore,
to su prirodni naponi u njima relativno mali i jednostavno rasporedeni
pod uticajem djelovanja sarno sila gravitacije i Poissonovog bocnog
efekta. U stijenskim masivima, koji se prostiru veoma duboko,
prirodna naponska stanja su mnogo veca i slozenija nego u tiu, jer su
izazvani ne sarno sHama gravitacije, vee i djelovanjem tektonike i
erozije (denudacije) Zemljine kore.
(c) Mehanicka otporDost tla je relativno mala, a defonnabilnost znatno
veea u odnosu na mehanicku otpornost i deforrnabilnost stijenskog
masiva.

42

Meilallika fla

(d) Mehanicke osobine j deformabilnast tla umnogome ovise 0 sadrzaju

vode, dokje kod stijenskog masiva ovaj uticaj uglavnom malen. Uticaj
vode na tlo je izrazito velik u odnosu na stijenski rnasiv. U izvjesnim
usJovima sadrZaja vode tlo maze biti teena, sto nije slucaj kad
stijenskog masiva.
(e) Ispucalost (pored prirodne napregnutosti) je jedna od osnovnih
karakteristika stijenskog masiva, koja ujedno definira sllstinsku i
najvazniju razliku izmedu Mehanike tla i Mehanike stijena. Dok se
metode i teorije Mehanike tIa zasnivaju na pretpostavkarna neprekidnih
sredina (kontinuma), dotle Mehanika stijena treba da se zasniva na
pretpostavkama ispucalih sredina (diskontinuma).

ii2~VRSTE TLA I NACIN RASPOZNAVANJA

\ .... ,.~_/

:2,2,J.j OSNOVNE

VRSTE TLA

Postoje razne vrste tia, koje je potrebno prepoznati, razvrstatl i podijeliti na

naein da se rnogu lahko opisati i svrstati U odredene kategorije slicnih osobina.
Danas se podjela vrs, na vise nacina i prema razlicitim kriterijima. Cesta je
osnovna podjela prema: (i) prirodi rnaterijala, (ii) naCinu postanka i (iii) krupnoci
zma tla.
Prema prirodi materijala tIo se dijeli na anorganska j organska tla, a ova
posljednja mogu biti biljnog i Zivotinjskog porijekla. U gradevinskoj praksi se
cesce susrecemo sa anorganskim tlom, a organska tIa su nepovoljna i kao sredina
za izgradnju objekata, i kao materijal. za gradevinske objekte zbog veoma
nepovoIjnih fizicko - mehanickih osobina.
Po naclI1u postanka tla se dijele na samonikla (sedentarna),
transportovana i metamorfisana. Prva vrsta tIa se rjede javlja u praksi. Ona
nastaju raspadanjem stijena i ostaju na mjestu postanka. Ovo je siucaj npr. kod
kaolina, koji nastaje raspadanjem feldspata iz granita pod djelovanjem
atmosferilija. Transportovana tla, na bilo koji prije opisani nacin, najcesce se
javljaju. Metamorfisana tia nastaju metamotfozom transportovanog tIa usljed
pritiska, temperature. isusivallja. hemijskih uticaja, raznih rastvaranja i sJieno.
Najvise koristena je osnovna podjela prema krupnoci (granulaciji) zrna.
Ova je razumljivo, jer krupnoca zrna bitno utjeee na fizicko - mehanicke osobine
tla. Sa savremenog nacina podjele sarno ova karakteristika je nedovoljna, zbog
cega se ukljucuju i druge osobine tla (piasticnost). Po ovome kriteriju postoje
razlicite podjeIe, ali se u geotehnici najvise koristi slijedeea:
(a) drobine i oblucl velicine 60-200 mm ;
(b) krupnozrna, nekoherentna iIi nevezana tIa:
Mehallika Ila

43

2. Postanak. podjela

I Uvod. posfanak vrste i me/ode Islraiivat!ia tfa

sljunak, velieine 2-60 nun ;

pijesak, velicine 0,06 -2 mm ;
(c) sitnozma, koherentna iIi vezana tla:
prah (prasina), velieine 0,002-0,06 mm ;
glina, velieine <0,002 mm ;
(d) organska tla.
Krupnozrna, nevezana ili nekoherentna tla su takva tla cije cestice nisu
vezane nikakvim siJarna kohezije, vee izmedu njih samo djeluju site trenja. Ovdje
spadaju tIa eija velie ina zma varira od kamenih biokova i oblutaka do velicine
zrna sljunka i pijeska. Pojedina zrna mogu se raspoznati prostim okorn.
Vodopropusnost im je znatna i voda se slobodno krece u porama, pa su slijegaqja
bda nego kod drugih vrsta tla. Irnaju vecu otpornost na smieanje (jace izraieno
trenje).
Sitnozrna, vezana iii koherentna tia su ona tla kod kojih su cestice
rnedusobno vezane silama kohezije. Sile kohezije rnanje su kod prasine, a kod gline
veee. Cestice se fie mogu prepoznati prostim okorn. Osobine koherentnog t1a
znacajno zavise od sadri:ine vode u njemu. Velika poroznost i deformabilnost je
karakteristika mehkih glina. Postoje i prekonsolidirane gIine koje irnaju znatno
bolje rnehanicke osobine. U pdrodi se r:jede nalazi cista glina, vee pomijesana sa
pijeskom i prasinom i tada se nazi va ilovac3. U sitnozrna tla spadaju prasina i
glina.
Prasina je, termin koji se odnosi l1a tla cije su velicine cestica izmeau
sitnog pijeska i glina, a po osobinama se razlikuje od obje vrste. Kad stvaranja
prasine pored fizickih djeluju i hemijski procesi. Unutamje trenje je jos dosta
veliko, a kohezija mala i ovisnaje 0 sadriaju vode u tlu. Materijallahko prelazi iz
zitkog u tekuce stanje ako se poremeti vanjskim faktorima. Slijeganje se odvija
dosta brzo, sto ovisi od vodopropusnosti prasinastog t1a.
GUna predstavlja najsitnije frakcije tIa i kada je vlazna, ima piasticne
osobine koje potjecu od njenog mineraloskog i strukturnog sklopa, 0 cernu je u
prethodnom poglavlju detaljnije govoreno. Gline se obicno javJjaju kao dvofazni
sistem, ali ne mora biti uvijek slucaj, i relativno se sarno tanki povrsinski sloj moze
isusiti. Sile trenja su manje nego kod ostalih vrsta tla, a uzrok je vodeni film koji
obavija cestiee tla.
Organska tla sadde znatan dio organskih ili biljnih materija izmijesanih
sa anorganskim pjeskovito-prasinastim i glinenim sastojcima. Organske cestice u
tiu su nastale pretezno raspadanjern biljaka, a sarno manjim dijelom Sll zivotinjskog
porijekla. Ova tla vrlo su nepostojana, jako su stisljiva i upijaju vodu, pa je na
njima veorna oteZano gradenje, a ne upotrebJjavaju se kao gradevinski materijal. U
organska tla spadaju humus, treset i mulj.
Humus je plodno tio na povrsinskom sloju Zemljine kore. Ono se sastoji
od organskih i rnineralnih materija sa mnogo bakterija. Kod izrade zemljanih
44

i noCin

raspoznavanja Ila

radova na saabracajnicama i kad slicnih radova na tIu cio sloj humusa treba
iskopati i ukloniti.
Mulj se nalazi l1a dnu ranijih rijeka, jezera, bara i mocvara, a sastoji se od
mjesavine organskih materija i prasinastih cestiea mineralnih materija kao sto su
glina, pijesak i pra'ina.
Trese! se sastoji ad velike kolieine biljnih i organskih materija viaknastog
oblika sa rnanjirn sadr.zajem rnineralnih tvari. Treseti obicno irnaju ekstremno
visoke sadrfaje vode, koji ponekad sadde do 900/0 ukupne tezine.
Medutim, tlo se u prirodi rijetko pojavljuje u cistim oblieima, a cesce kao
smjesa vise osnovnih vrsta. Pritom postoji vise mogucih kombinaeija i bezbroj
vrsta t1a sa isto toliko razlicitih osobina. Zbog toga su usavrseni klasiflkaeioni
sistemi, kako bi se na bazi vise zajednickih osobina i rnedusobnih slicnosti da
magla svrstati u pojedine kategorije. ledinstvena klasifikaeija koja ce biti izloiena
veomaje pogodna i najcesce se prirnjenjuje u rnehaniei tIa.

2.2.2. lDENTlFlKAC[JA TIA NA TERENU

Identifikacija iii prepoznavanje t1a je proees ustanovljenja karakteristicnih
osobina nekog tla po kojirna ga mozemo prepoznati i razvrstati u odgovarajucu
grupu klasifikacionog iii nekog drugog sistema. Na osnavu jednostavnih i jeftinih
ispitivanja na tererru sve vrste tla rnogu se dovoljno tacno raspoznati i rasporediti u
jednu grupu sistema. Za kompleksniju i taeniju identifikaciju primjenjuju se i
odredena laboratorijska ispitivanja, tj. laboratorijsko identifikaciano ispitivanje
uzoraka tIa (granulometrijski sastav, graniee konzisteneije, prirodna sadrzina vode i
druge osabine).
Za identifikaeijll tIa, u ciIju odredivanja njegovih osnovnih karakteristika,
koristimo slijedeca jednostavna terenska ispitivanja.

2.2.2.1. Krupnozma tla

Kad krupnozrnog tla na terenu se moze llstanoVltl: (i) gradacija
granulometrijskog sastava, (ii) veHeina i nblik zrna, (iii) tvrdoca i (iv) sadr'iaj
kalcijkarbonata (CaC03)
Gradacija granulometrijskog sastava ocjenjuje se vizuelno tako, da se
odredena kolicina uzorka materijala razastre na ravnu podlogu, te osmatramo
raspodjelu pojedinih zrna po grupama raznih velicina i odredujemo ucestalost zma
u pojedinim gruparna. Ako su sve velicine zma dobro zastupljene, smatra se da je
do dobro granulisano, a ako vece frakcije preovlaauju a druge nedostaju, onda je
slabn granulisano. Ako preavladuje frakcija u vrlo uskom granulometrijskom
podrllcju, ollda je u pitanjll jednolicno granulisano tlo. Priblizan sadriaj pijeska
Meiumika I/o

45

2. Pos/anak. podjeta i IUlcin raspo:znm'onja flo

I Uvod, poslanak vrsle i metode istraiivaf?ia fla

moze so utvrditi ispiranjem uzorka vodom l1a situ velieine otvora 0,06 (0,076) mm
i procjenom ispranog sitnog rnaterijala. Nesto tacniji granulometrijski sastav moZe
se odrediti pomocu menzure iii case sa vodolTI u koju se stavi dovoljna kolicina
materijala (bez krupnih cestiea) pa se nakon nekoliko protresanja pusti da istalozi.
P\iesak ce se istaloziti za oko 30 sekundi, a prasina za 15 do 60 minuta dok za glinu
treba viSe sati iIi, eak, i dana. Postotak pojedinih frakeija odreduje se mjerenjem
istalozenih visina.
Odredivanje velicine i oblika zrna vrsl se mjerenjem promjera zma, a
oblika vizuelnim pregledom iii pod lupom klasificiranih zrna pijeska i s!junka.
Pregledom se konstatuje kockast oblik kada su ivice ostre, poluuglast za otupljene
ivice, poluzaobljen kada su ivice zaobljene i obal ablik bez ivica. Oblik zrna moZe
biti i j'\iolik, ploeast, ljuskast, valjkast, klinast i iglicast.
Tvrdoca zrna ocjenjuje se udarcima cekica iii paranjern pornocu nom iii
zma poznate tvrdoce. Ujedno se ocjenjuje i stepen zahvacenosti raspadanja,
prisustvo veziva i drugih elemenata.
Opit kiselinom sluii za odredivanje prisustva pojedinih minerala u tIu.
Sadrfuj kalcijevog karbonat. (CaCO,) pribliino se odreduje prelivanjem uzorka
razrijedenom sol nom kiseIinom. Pribli.zna ocjena kalcijeva karbonata daje se na
osnovu jaCine i trajanja suma, pri cemu razlikujemo sljedece slucajeve:
>- nema suma, 51 % CaC03, po tezini;
>- sumi slabo i kratkotrajno, 1-2% Caco, po te:lini;
>- sumijako i kratkotrajno, 2-4% CaCO, po teiini i
>- sumi jako i dugotrajno, ;:,;5% CaCO, po teiini.
Prisustvo CaCO, odreduje se kod slabo vezanih materijala da bi se
ustanovilao da Ii je cementacija vezana za kalcijev karbonat, gIinovito iIi neko
drugo vezivo. Mnoge osobine tIa ovise a vrs~i vezivnog sredstva, te ga je znacajno
ustanoviti ovom priblifuorn terenskom metodom.

2.2.2.2. Sitnozma tia

Za identifikaciju sitnozrnog tla primjenjuje se terensko ispitivanje: (i) suhe
cvrstoce, (N) tvrdoce valjcica, (iii) reakcije pri potresallju, (iv) sjaja, mirisa i
boje, (v) reakcije solnom kiselinom, (vi) osjetljivosti na poremecivanje, (vii)
konziste!'tnog stanja i (viii) penetrabilnosti.
Cvrstoca se ocjenjuje prema otporu na drobljenje potpuno suhog
materijaia stiskanjem rnedu prstirna, a identificira se na sljedeei nacin:
}> velika cvrstoea, kada se grudvice nj pod veJikim pritiskom ne rnrve iii
je to tesko izvesti, sto je karakteristika za gline veHke piasticnosti;

46-----------------------------M~~ch~a-'''~w-~IW----------------------------

>-

srednja cvrstoca, kada se grudvice mogu drobiti uz stanoviti pritisak

prstiju, a to Sll osobine anorganskih glina srednje plasticnosti i
organske gline visoke plasticnosti;
);;> mala cvrstoca proizlazi iz mrvljenja grudvica prstima bez narocitog
pritiska, sto upucuje na anorganske gline niske plasticnosti, na
prasinaste gline i prah;
:> nema cvrstoee, kada se uzorak odmah raspada medu prstima, sto je
karakteristika neplasticnog materijala.
TvrdoCa se qcjenjuje vaUanjem vlainog materijala u valjcice promjera 3

rnm i njihovim pregnjecivanjem u grudvice sve dok se valjcic ne pocne raspadati.

Pritiskom medu prstima ocjenjuje se njegova tvrdo6a, koja se definise na sljedeci
nacin:
);> aka je valjcie velike tvrdoce, radi se 0 masnim glinama visoke
plasticnosti. On se maze ponovo pregnjeciti na granici plasticnosti i
skupiti u lopticu, a da se ne zdrobi vee se sarno deformise bez
pukotina.
~ za ffirSavu glinu srednje pIasticnosti valjcic ce biti srednje tvrd i grudva
formirana iz valjCica pokazuje pukotine pod pritiskom prsta.
>- nisku plasticnost za sve materijale, u kojirna su komponente prah i
prasinasti pijesak, posjeduju valjcici, koji se uz oprezno valjanje lahko
lome, a nakon toga se od njih TIe moze ponovo naciniti grudvica iIi se
ona pod pritiskom lahko slomije.
);> ako valjanjem nije moguce dobiti valjcice prornjera 3 mm, tada se radi
o materijalima bez plasticnosti i uglavnom su to sitni pijesci sa malo
primjesa prasine.
Pri ispitivanju, takoder, treba konstatovati Jijeplli se materijal za prste ilj
ne, jer se materijali na bazi toga mogu svrstati u odredene skupine.
Ispitivanje reakcije pri potresanju sastoji se od naizmjenicne tresnje na
dianu i gnjecenja meau prstima, jedne male grudve materijala izmijesane sa vodom
u mehko plasticno stanje. Grumen stavimo na dian i poravnamo nozern povrsinu
tako da bude mutna. Zatim se grumen potresa udarctma ruke 0 ruku i promatra da Ii
voda izbija na njegovoj povrsini dajuci uzorku sjajan izgled. Kada opazimo vodu,
grumen se stisne ruedu prste usljed cega se voda izgubi i grumen dobiva ponovno
mutan izgied. Kod ovoga prati se brzina pojavljivanja i ponovnog nestajanja vode
pri tresnji i gnjecenju uzorka na dlanu. Reakcija pojavljivanja i nestajanja vode
stepenuje se u vidu:
>- brze reakcije, kada se voda pojavljuje i nestaje brzo sa povrsine. sto
ukazuje na nedostatak plasticnosti iii to znacl da se tIo sastoji preteZno
od sitnog pijeska i prasine;

Me/lan/ka fla

47

,2. Positlno}' podie/a i naCin raspoznavtln/a (Ia

J Uvod, postanak vrste i me/ode is(raiivanja flo

J> spore reakcije, kod koje se voda pojavljuje i nestaje sporije uz manju
sjajnost povrsine, sto znaci da se radi 0 glinama niske do srednje
plasticnosti, odnosno da je u tlu prasina glavna komponenta i
}- nikakve iii vrlo spore reakcije, koje su siguran znak da se radi 0
visokoplasticnim glinama.
Opcenito se moze konstatovati da se ovim ispitivanjima ustanovljuje
pokretljivost vode u uzorku i sto je ona veca, manja je plasticnost materijala,
odnosno krupnije su njegove cestice i obratno.
Sjaj povrsine ukazuje na prisustvo gline u uzarku. Ispitivanje se sastoji u
tome da se ostriID nOZeffi zasijece grudva suhog iii malo v[aznog uzorka tla i
ocjenjuje intenzitet sjaja, koji zavisi od plasticnih osobina tla. Izrazito sjajna ploha
pojavljuje se kod masnih glina (CH), a manje sjajna, odnosno mutna, kad manje
plastiCnih, odnosno mrsavih gHna (CL). Slab iii nikakav sjaj ukazuje na praSinaste
ili pjeskovite materijale (M i OL).
Miris i boja ustanovljuje se odmah nakon vadenja uzorka i to na svjeze
zarezanoj pavrsini vlainog uzorka. Miris maze biti po zemlji, organskoj truhleZi iIi
ga uopSte nema. Speeificno ostar miris i tamna boja indikator su postojanja
organskih materija u tIu. Miris se osjeca najbolje na svjezem uzorku, a efekat se
moze ubrzati i pojacati grijanjem prirodno vlainog uzorka. Boja tla ne utice na
klasifikaciju, ali je uvijek treba navesti zbog mogucnosti ocjene porijekla tla.
Opit solnom kiselinom identican je opitu koji se provodi i za krupnozmate
materijale.
Osjetljivost na poremecaje koristi se kod uporedbe tvrdoce valjcica od
neporemecenog uzorka t1a i istog valjcica nakon njegovog temeJjitog gnjecenjaporemecaja, ali bez gubitka vlage. Ukoliko su pregnjeeeni valjeici meksi, anda je
taj materijal osjetljiv na porernecaje.
Konzistentno stanje odreduje se prema velicini otpora koji pruia uzorak
od neporemecenog tla, koji gnjecimo u fUei pri cemu se daju sljedece ocjene stanja:
}- cvrsto konzistentno stanje smatra se kada se uzorak pod pritiskom
mrvi u manje komadice;
};:>
POIUCVfsto konzistentno stanje nastupa kada se uzo"rak moze pritiskom
pregnjeciti, ali se pocinje drobiti pri fonniranju valjcica promjera oko
3mm;
J> tesko gnjecivo konzistentno stanje nastupa u slueaju kadaje uzorak na
granici mogucnosti da se valja u valjcic promjera oko 3 mm, a da se
pri tome ne drobi;
J> lahko gnjecivo konzistentno stanje je ono stanje kod kojeg se moze
izvaljati valjcic tanji od 3 rum i
>- zitko konzistentno stanje ne pruza mogucnost valjanja.

48

Mehanika tla

Opit penetrometrom obavlja se na svjezem uzorku sa najmanje tri

mjerenja na razmacima od po 5 cm HZ primjenu dzepnog penetrometra, koji radi na
principu opruge. Ovim opitom se odreduje priblizna jednoaksijalna cvrstoca oa
pritisak.
Rezultati terenskih identi'fikacionih opita unose se u poseban fOIIDular
(tabela 2.1.) sa detaljnijim opisom uzoraka i sa svim podacima, koji magu
doprinijeti da se prepoznaju istovrsni materijali u raznim busotinama, sondama i
sondainim jarnama, na osnovu cega ce se odrediti protezanje pojedinih sIojeva.
Za sljunak i pijesak treba precizirati i druge pojedinosti koje se ne mogu
utvrditi prethodno opisanim ispitivanjima kao: prisutnost primjesa, stanje
zbijenosti, skieu proslojaka razlicitih materijala, cementaciju, stanje povrsina,
oblike ostecenosti i drobljivosti zrna i 51.
Za koherentne materijale navesti primjese, raspucalost, uslojenost,
cementaciju, zbijenost i dr.
Kod opisivanja mora se navesti sira i um lokacija, geoloski sastav svih
materijala, nivo podzemne vode, kao i svi drugi interesantni lokalni uslavi, koji su
vidljivi na terenu.
FOffllUlar za vizuelllu identifikaciju tla (Nollveiller, 1981).
Tab e.tl
I 21

Pdgovorni Goo,~',.
N:J<hOT:

Gamitura:

OBJEKT:

busac:

,,","m

..~

d
."

Granulacija

I..-

E
N

'0

8
"0

""> -"
:.c" '<;;'
:E
Q
Z
0
0

"
'2

Postotak

0
Ul

B::,.
"
-'"
~
c0 "" .- '"
'"
~

:=:0

,V)

"
0..

:.::;:>

E
"-

en

~
c

.C?

.-5;
'"

"d
c

U
'<;;'

:;;;>

-"

'" "'"

in' 0:

0
u

'"

:5

:;::

'0'

'"

'N
~

."
d

'"

"
'2
~
0

"~

;;::>

"

'0

~>

it ~
"

'"-;:;:;'"

Klasifikacija
sa OpiSOn}

::<"

"0
.n
E

""
'" -<
.~

-"

Ui

T
NEPOREMECENI UZORCl'.

STANDARDNI PF..NETRAC1ONl

No""

poJ~c".," ~,,,le:

orlT;
I'R1MJEDHA-

Mehnllika lia

49

3_ {slra::ni !"ado,,; i I/zmwnje u;:oralm rIa

(JJISTRAZNI
RADOVI I UZIMANJE UZORAKA TLA
. /
Za rjesavanje problematike temeljenja razlicitih objekata, u raznim vrslama
tla, potrebno je prethodno definisati geotehnicke pod loge i osobine tla za
razmatrani lokalitet. Osobine tla odreouju se iaboratorijskim ispitivanjem uzon:lka
tla i ispitiyanjem tla "in situ" koriste6i iskustva i saznanja sa ispitiyanja materijaia
sIicnih osobina. Za laboratorijska ispitivanja uzimaju se poremeccni iii
neporemeceni uzorci tla prema posebno sacinjenom programu istraiivanja.
,

3.1..METODE IZVODENJA ISTRAZNIH RADOV A

"
Postoji vise metoda istraiivanja tIa na terenu. Obirn i vrsta istraznih radova
zaY1S1 0 karakteru objekta i geotehnick6j slozenosti terena i uslovima grao-enja.
Istrami radoYi treba da pruze sliku 0 geomehanickim, hidroloskim, inzinjerskogeoloskim i drugim osobinama tla na osnovu kojih ce se moei provesti racionalno
projektovanje. Geomehanicki istrazni radovi mogu biti Yeoma skupi zbog cega se
provodi sistematsko istraiivallje tla polazeci od opstih na detaljnija ispitivanja. Tio
se obicno ispituje po etaparna j ovisno 0 znacaju, potrebi i obimu provode se sve iii
sarno neke od etapa.
Sve vrste istraZnih radova i ispitivanja mogu se pod ijel iti ,na:
(a) rekognosciranje terena i prikupljanje podataka;
(b) posredna ispitivanja;
(c) istraini radovi u tlu sa uzimanjem uzoraka;
(d) ispitivanje osobina tla "in situ";
(e) osmatranje tla i objekta.

Za sve Dve radove potrebno je prethodno saciniti program ispitivanja, sa

obimom radova, a nakon provedenih ispitivanja dati prikaz rezultata istnlznih
radova sa svim prilozima, zapisnicima 0 ispitivanju i drugim neophodnim
podacima. U ovom poglavlju obradit ce se prve tri faze istrazivanja, dok ce zadnje
dvije biti razmatrane u posebnom poglavlju.
Radi opsteg llvida II vrste, obim i moguce faze izvodenja istraznih radova, dat
je u tabeli 3.1. uobicajen plan aktivl10sti za geotehnicko projektovanje.

51

3. Is/raini radavi i Ilzimanje uzoraka tla

J Uvod, postanak, vrsie i melode lstraiivanja tla

Plan aktivnosti na istraiivanju za geolehnicko

projektovanje (lvsic, Grubic, 1992).
Tabela 3.1.

~
~
~

-~

,;z<::x:z..::
0<(>.1.;:'-

<.:H_"::O
000<0

n::"""'<;
"'-C~n::

i
52

REKOGNOSClRANJE TERENA I PRIKUPLJANJE

PODATAKA
Prije ispitivanja terena na kome ce se objekat podizati potrebno je
pretnodno prikupiti postojece pod loge i tennicke podalke 0 terenu i objektirna.
Ovdje se prvenstveno misli na geodetske. geo!oske. hidroloske. hidrogeoloske,
seizmicke i druge podloge, koje umnogome mogu pomo6i pri rjesavanju
postavljenog zadatka.
PovrSinski pregled podrucja obunvata proueavanje poslojecih podataka 0
geoloskim prifikama, rijecnirn tokovima, 0 podzernnim vodarna, 0 ispitivanjima
provedenim na susjednim podrucjima, te prikupljanje i svih drugih informacija 0
tlu kaje mogu dati siri uvid u stanje i problernatiku razmatranog podrucja.
Preliminarnim lIvidorn terena dobit ee se opsta slika 0 morfologiji podrucja
i sastavu tla na povrsini iz postojeCih zasjeka, jaruga, erodiranih pokosa, vee
izvedenih objekata itd. Registrovanje podataka 0 nacinu izgradnje postojecih
objekata, njihovim mogucirn ostecenjima u vezi s temeljenjem, 0 vegetaciji,
opasnosti od plavljenja, nanosenja materijala, klizanja terena, 0 izvorima i njihovaj
izdasnosti itd. moze korisno ,posluziti za usmjeravanje daljnjih ispitivanja i opstoj
pogodnosti terena za izgradnju.
Geoloska, inzenjersko - geoloska, hidrogeoloska i hidroloska istrazi~
vanja mogu bid od velike koristi, te je potrebno prije izrade programa ispitivanja
razmotriti geoloski nacin i uslove nastanka tta tog podrucja. Geoloskom
opservacijom dobije se uvid u vrstu stijena, prostiranje nevezanih sedimenata,
tektonske prilike, genezu, strukturne i druge medusobne odnose. Hidrogeoloskom i
hidroloskom interpretacijorn moZe se dobiti predstava 0 vrsti, nastanku i pravcima
kretanja podzemnih voda, izvorisnih zona, karstifikaciji (skrasenosli) i dT. Sve ovo
maze dobro da posluzi za preliminami lzbor lokacije objekta kao i da se pravilno
usmjere i odaberu po obimu istraini radovi, te oeijeni problematika koja moze da
uslijedi na tom podrucju.
Geodetske podloge su neophodne za obradu povrsinskog pregleda,
geoloskih studija i svih daljnjih ispitivanja, te ihje potrebno saciniti ukoliko vee ne
postoje za to podrucje. U posljednje vrijeme praktikuje se avionsko snimanje, te se
morfologija terena sa svim horizontalnim i visinskirn podacima u raznim
razmjerama dobije relativno brzo. Aerofotogrametrijski snimci u haji i infracrveni
snimci, te stereo parovi avionskog snimka daju dobar uvid u razne detaije na
samom terenu (kao promjenu sastava tla i vegetacije, reljef terena, tokove vode i
sl.) zbog cega se sve vise koriste za dobivanje podioga neophodnih za izucavanje
Ila.
Pored ovih podataka potrebno je prikupiti i druge elemente, sta aVIS! 0
karakteru objekta kao sto su klimatski uslovi, seizmicnost, meteoroloski uslovi,
opsta slabilnost podrucja, plavnost, odvodnja iii regulacija i sl. Svi ovi i drugi
Meltallika

Mehanika fla

53

j I fvod. posfa/1ak, lIrste i metade

istra::ivanja fla

._ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _.::3::..l"."tcra",z'.:",,','.:ad",o'.:'''.:ii I/zimanje

preiiminarni rezultati posluzit ce za opstu ocjellu pogodnosti podrucja i izradu

programa ispitiv811ja koji U osnovi treba da sadrzi:
y svrhu ispitivanja i problematiku na koju rezultati ispitivanja treba da daju
odgovor;
'jr mctode ispitivanja za ~jesavanje uocenih problema;
Y lokacije istrainih radova;
Y obim i zadatak svake vrste ispitivanja;
? kolicine i vrijednost planiranih ispitivanja.
Povrsinsko prou6avanje ne maze dati promjenu sastava tla po dubini. Radi
ovoga se koristc druge istraiivacke dubinske metode koje se iz.vode poslije ove
veoma korisne prve faze rada.

3.3.: POSREDNA I DIREKTNA ISTRAZIVANJA TERENA

Posrednim istrazivanjem tla sa povrsine moze se dobiti poioiaj, debljina i
sastav pojedinih. slojeva. Ova ispitivanja mogu posluziti za izradu programa
dctaljnih direktnih ispitivanja iii daljnjih geofizickih ispitivanja.
Geofizickim metodama mjere se razlike U odredenim geofizickim
osobinama u odnosu na poznatu homogenu sredinu, a zatim se iz ovih razHka
procjcnjuje sastav tla. Obim geofizicke djelatnosti na danasnjcm stepenu razvoja
nauke i tehnike je veoma sirok. Primljenjena geofizika u gradevinarstvu, nazvana
jos i inzenjerslm geofizika, najuze je vezana za probleme geomehanike.
U gradevinarstvu se primjenjuju sJijedece metode 7..a odredivanje
geofizickih konstanti tla: (i) geoelel(tricne, (ii) geoseizmicke, (iii) radioaktivne,
kao j razne vrste karotaZa u busotinama. Ostale geofizicke metode kao sto su:
gravirnetrijske, geotennalne, magnetometrijske, radiometrijske i dr. imaju rnanju
primjenu u graaevinsk(~j praksi. OviITI ispitivanjima mjere se elektricne, seizmicke
i radioaktivlle konstante i prim.iel~juju se kod jednostavnijih geotehnickih odllosa i
u kombinaciji sa drugim vrstama ispitivanja.

Specijicni otpor za materijale u tlu

......

Vrsta materijala
..

....

....

.........

Sljunak
Pijesak
Glina
Granit
Karbonatne stijcne malo ispuca\e
Ispuca\e stijene sa glinoYit.om ispunom
L'lporovite stijene

!-!.I-]--

T.b132
a eo
Soecificni otoor R .Om (ohmm) ..
... vlazoo ...
.suho
40+600
50+5.000
30-,200
50+2.000
1+200
100+30.000
100+30.000
3.000+20.000
100+2.000
500+10.000
.
1.000+5.000

+---._-,':.c,___>~

,i

Ova metoda ima kod nas najsiru primjenu, a zasnovana je na nijerenju

elel"tricllog otpora u tlu. Prillcip se sastoji u sJijedecem (sI.3.1-a): u tio se pobiju
dvije elektrode EJ i E2 na koje se pusti da djcluje istosmjerna struja iz baterije B,
cija se jakost I (A) mjeri pomocli ampermetra, A. U vise se tacaka po profilima
pohiju, na razlicitim razmacima, sonde S1 i S2 koje su medusobno povezane 7..a
voltmetar V. Voltrnetrorn se mjeri razlika napona-potencijal E(V) izrnedu sondi.
Elektricni otpor tla R dobije se prema izrazu:

54

R = 2-rra-(Qm).
(3.1.)
I
Razmak izmeau elektrode i sondi postepeno se povccava od 2,0 do 50,0 ffi.
Ukoliko je odstojanje vece, utoliko je veca dubina djelovanja c1ektricne struje, te se
na taj nacin mogu izracunati promjene materijala sa dubinom, a rnjercnjem na vise
protila moze se ustanoviti prostiranje slQjeva materijala jednakih elcktricnih
osobina.
Elektricni otpor se mijenja promjenorn slojeva, a narocito pri pojavi
podzemne vode i stijcne. Radi toga se ova geofizicka ispitivanja uspjesno
primjenjuju kod odredivanja nivoa vode i duhine do stijene iIi promjene sloja.
Uspjesna interpretacija mogucaje same ako sujednostavni geotehnicki odnost.
Elektricna provodljivost ne ovisi sarno 0 vrsti tla vee i 0 njegovoj strukturi,
kolicini vode u porama i qjegovog sastava.
Debljina sloja dobije se iz dijagrama ovisnosti razmaka sondi (a) i ukupnih
otpora (LR). Na prelomu ovoga pravea ovisnosti dobijc se dubina prvog sloja (D).
U tabeli 3.2. dale su geoelektricne karakteristike nekih materijala II tIu
(Nonveillcr, 1981).

.,

33.1. GEOELEKTRICNA METODA

Me/wnikatffl

uzomka tlo

"
I"~'~ '''"

T! ;,

"

".>. .... . ----__

1_ ~ ---/; /
---1--- . . .

E+E"'"

........

..l......'.....
12

....

~-j--

<1./';

.--

/E+E

I,

' -'-,

SI. 3.1. ~'iema geoelektricnog snimanja sa sondama SJ i 52 i efektrodama EJ i E2 (a), Ie poUe

potencijaia u homogenoj sredini (h).
Mc{umika ffa

55

3, lstraini radO}'i i IIzimanje uzoraka da

I Uvod, postanak. vrsfe i metode istraiivaJtja tlo _~_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __

Ova metoda specificnog elektricnog otpora pnmJenJuJe se u vidu: (i)

gcoelektricnog sondiranja i (it) geoelektricnog profilisanja. Geoelektricno
sondiranje zasniva se na principu da se simetricno poveeava rastojanje izmedu
elektroda (El' E 2 ) ne rnijenj~uci polohj centra elektrodnog sistema. Na ovaj nacin
ispituje se promjena otpornosti po dubini ispod jedne tacke, jer se povecanjem
rastojanja elektroda zahvaca sve veca dubina.
Metodom geoelektricnog profilisanja (kartiranja) ispituje se tIo na nacin da
raspored i razrnak elektroda ostaje isti, a citav sistem elektroda pornice se uzduz
odabranog profila. Dobivene velicine otpora nanose se na tackama u centru
elektroda i dobije se dijagram geoelektricnog profilisanja. Najcesce se koriste
obadvije metode zajedno i za veei broj tacaka duz profiJa crtaju izoome (izolinije)
jednake specificne otpornosti (sl. 3_Lb)_

udara geofon i registrator mogu biti zajedniCki, pa se dobiva uvijek samo po jedan
podalak
IZ-VOR

UOA~I

G,
/

~,

asl>~'

(l-v-2v)p

__

III

VI

Ed,"

m(m -1)

(m+l)(m-2)

TAlA-51
(; 0 GEOFONI

ts

\2

14

I,

OOSTOJ,\NJE GEdFONA

~GdY"
p'
--

(3A_)

Ovako dobivene brzine mogu posluziti za ispitivanje razlika u razlicitim

sIojevima tla. Princip rada sastoji se u tome da se na jednom mjestu udarom iii
malom eksplozijom izazovu udarni valovi, a na raznim udaljenostima ad izvora
mjeri se vrijeme refleklovanja signala na geofonu (detekloru), (sL 32.)_ Registruju
se direktni, reflektirani i refrakcijski talas!. Iz vremena putovanja talasa do geofona,
postavljenih na razlicitim udaljenostima od izvora, mogu se proracunavati debljine
slojeva razlicite gustoce, odnosno razlicitog sastava materijala u tIu. Kada se za
izvor sirenja talasa koristi eksploziv, postavlja se vise geofona istovremeno, a kod
Mehallika Ila

St. 3.2. Seizmicko sondiranje lerena sa tri sIoja razliCitih osobina i to sa putanjama talasa do geofona
(a) i hodogram brzina (b).

(33.)

gdje je:
E
--=-dinamicki modul smicanja.
2(J + V)

-----

(3.2.)

Veza poprecnih (smicucih) talasa (v,) i dinamickih svojstava tla (Ed," i v

moze se dobiti iz izraza:

56

__ ._ RE FlEKTOVANI
--OfR;EKTNI
____ REFRMCUSKI

~,>~,

(I-v)E,ly"

G dyn

I,

Postoji vise metoda seizmickog ispitivanja tla, a najvise se koristi na

povrSini: (i) refrakciona seizmika, (ii) mikroseizmika. Brzina slrenja
longitudinalnih talasa VI u odredenoj sredini ovisi 0 gustoci medija p, dinamickom
modulu elasticnosti Edyn i Poasonovom (Poisson) koeficijentu v, iIi Poasonovom
broju m, tj_:

;::;:::

3.3.2. SEIZMICKA ISPITIVANJA

D,

1,

,I

Ova se metoda uspjesno prirnjenjuje za ispitivanje strukturne grade tla na

veCim dubinama sa povrsine i iz busotina. Tlo je obiCno sa dubinom guscc, te
refrakcioni talasi stizu prije do geofona iz daljnjih zona, vee iz visih povrsinskih
zona pomocu direktnih talasa. Na HE Salakovac ispitana je dubina nanosa do
stijene kao j vrsta nanosa pomocu mikroseizmickih talasa, jer se radilo 0 relativno
malim dubinama.
Ovaj se princip uspjesno primjenjuje i na istrainim busotinama (cross hole)
tako da se na jednoj busotini po dubini vrsi otpucavanje, a na drugim se po obimu
postave geofoni za registrovanje. Na. ovaj nacin mogu se dobit! dinamicki moduli
elasticnosti Edyn Ovaj princip nprozracivanja" moZe se primijeniti i izmedu gaJerija
i busotina, izmedu galerija, iii izmedu terena i busotina.

Mefwllika tla

57

3_ /strain; radovi i uzimanje u::oraka fla

I Uvod, poslanak vrste i me/ode iSlrazivanja tla

je

3.3.3. RADIOAKTIVNO ISPITlVANJE

Radioaktivna metoda primjenjuje se u posljednje vrijeme za lTIJcrenje
vlaznosti i gustoce neporemecenog tla i kontrolu izrade nasipa. Metoda je. prikladna
za ispitivanje nevezanog tla (sljunka i pijeska), iz kojeg ne postoji mogucnost da se
izvadi neporemecen uzorak tla. Ispitivanja se obavljaju brzo, ali su skupa i
specijaiisticka, jer je potrebno strucno osoblje i posebne mjere zastite od zracenja.
Rezultati su manje tacni od laboratorijskih mjerenja, ali su za praksu prihvatljivi.
Mjerenja se rnogu obaviti na povrsini terena i u busotinama namijenjenim za
uzimanje uzoraka.
Ova metoda bazira se na vodikovim atomima koji u vodj usporavaju
neutrone visoke energije i pretvaraju ih u spore neutrone, a njihov broj ovisi 0
kolicini vodikovih atoma u podrucju ispitivanja. Mjereci impulse sporih neutrona
mo.ze se uz pornoc bazdarene krive zakljuciti 0 kolicini vlage u tlu. Izvor neutrona
je obicno radioaktivni arnericij 24 J/berilij. Vanjske elektronske Ijuske atoma
mineral a tla apsorbuju y (gama) zrakc koje do njih dospiju. Kolicina rasutog y
zracenja registruje se impulsima na Geigerovu (Gajgerovu) brojacu, a to je mjera
gustoce tla koja se uz komparaciju baZdarene krive moze izraziti gustocom,
odnosno zapreminskom masom tla.
Postoje i druge metode i principi kojima se mogu odrediti izvjesne osobine
tla na povrsini i u busotini kao 5to su: elektro i radioaktivni karotaz (prirodna
radioaktivnost i gama-gama karotai), bU50tinska TV kamera, akusticni karotaz,
busotinski dilatometar i dT.
Prednost ovih geofizickih metoda je u tome 5to se relativno brzo moze doci
do podataka 0 sastavu tla na velikim podrucjima i 5to su jeftine. Koriste se za
preliminarna ispitivanja veCih podru~ia oa kojima ce se provoditi daijnja detaljnija
ispitivanja drugim pouzdanijim metodama. Obicno se primjenjuju u kombinaciji sa
drugim nacinima ispitivanja.
.

'------....

3.3.4.jONDAZNIISKOPI
./

U direktne metode za ispitivanje tla pO dubini svrstavaju se sondazni

iskopi i sondazna busenja.
Korl sondainih iskopa razlikujemo: (i) sondazne jame, (ii) sondazna olma
ili bunari, (iii) potkopj ili stolne, (iv) zasjeci i (v) rovovi. Koji ce se vid sonde
primijeniti, ovisi 0 dubini sondiranja, vrsti i mOlfologiji tla.
Ovaj nacin istrazivanja ima viSe prednosti u odnosu na indirektne metode,
jer direktno dobijamo uvid u sastav tla i polofuj sJojeva. Iz njih se prema potrebi
mogu uzimati poremeceni i neporemeceni uzorci tla, a kod nekoherentnih
materijala neposredno mozemo ispitati stisljivost i odrediti prirodnu zbijenost tla.

58 ---------------cMc;'-,"-a''C,iko-a-,71a--------------

M~~u:i~n, kopan.!~ sondi

obicno dugotrajan, a ponckad i neekonomican posao.
~aJcesce se 'poshJ~ nekoltko met,~ra Imide na podzemnu vodu, te je potrebno njeno
!spun:pav~nJe. 051m t?ga~ ,,~a veclm..du~inama od jednog do dva metra potrebna su
razuplraDJa da se ne bl lJrUSIO materljai J ugrozio iivot radnika.
Sondaz.n~ .iame .koriste se za ispitivanje tla na manjim dubinama, najcesce
do ,~,O - 5,0 ~l I l~nad .l1Ivoa p~dzeJUne vode. Obicno se ne koriste kod temeljenja
vecJ!l gradevmsklh obJekata, Jer su potrebna ispitivanja do vecih dubina izuzev
kod laganih i plitko temeljenih objekata. lame su sirine u dnu 070 _ 1 OO'm sa tri
vertikalne, (1~i u n.agibu) strane i cetvrtom stepenastom, 's koj~ se vade
neporemeceOl UZorCI (s1.3.3.). U sondaZnim jamama moze se direktno ispitati
stisljivost pomocu kruzne ploce, eBR opit,jedinicna tezina tia iii stijcne i druo-o
o
Presiek B - B

Presjek A - A

0)

-";,C:
RAZUPIRANJE

I
:" !

... ...

...........

I
I

bl

j
A

Sf.3.3. Uzduini (a) i popreeni (b) presjek pravougaone sondafne jame.

Sondaine jame su pogodne za otkrivanje i ispitivanje pozajrnista materijaia

za zemljane radove, te za ispitivanje nalaziSta gradevinskog materi;ala i
industrijskih sirovina. Zavisno od dubine i vrste materijaia, iskop u sondazn~j jami
vrsi se razupiranjem bokova jame iIi bez razupiranja. U rastresitim pokrivacima
obavezno je razupiranje za dubine vece od 1,5 m, sto se obicno re-gulise uslovima
higijensko - tehnicke zastite na radu.
Sondazni bunari iii okna mogu imati kvadratni iii okrugJi oblik, a rade se
u koherentnom i1i u nekoherentnom materijalu za dubine veee od 4,0 lTI. Bocne
stijenke razuprte su pomocu ramova na razmaku od oko 1,0 m i osigurane oplatom.
Sondazni bunari imaju promjer iii stranicu kvadrata 1,5-2,0 m (sl. 3.4.-a).
Podzemna voda odstranjuje se posudama ako je priliv vode malen iii pumpama ako
je priliv veei. Uzorci se vade iz dobro iskopanog i poravl1atog dna, gdje materijaJ
iskopomjos nije poremecen.
U nekoherentnim materijalima uporedo sa iskopom vrsi se pobijanje lalpi
uz okvire koji ih razupiru (s1. 3.4.-b). Bunari sc kopaju i do vetih dubina, do 15,0
In, ali je rad skup i dugotrajan, pa busenje tu ima prednost. Jpak, bunar daje
Mehallika (ht

59

I Uvod. poslanak vrsle i melode

IstraZ.~i'::w"y::a::.tla,-_. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __

3. lstraini radovi i IIzimatrje ilZoraka fla

direktan uvid u slojevitost, kvalitet i sastav tla u neporemecenom stanju, a mogu se

izvrsiti i odredeoa ispitivanja "in situ" u bunaru. Pri iskopu pod vodom i na vecim
dubinama, u prasinastim i pjeskovitim materijalima, treba voditi racuna da ne dode
do hidraulickog sloma dna, do koga moze doci i pri malim kolicinama procjednih
voda.
Sondazni bunari se primjenjuju i na vecim dubinama od 15,0 m ako je
potrebno dobiti precizne podatke 0 inzenjersko - geoloskirn i geotehnickim
osobinama tla i ako treba ispitati "in situ" odredene clanove geotehnickog profila.
Tako je npr. u profilu brane Hidroelektrane Rama izvrsen iskop bunara i do 30,0 m
dubine radi utvrdivanja zbijenosti i deformacionih osobina osuline oa raznim
dubinama.

cl

b1

01

1,'5-2.0

.~

CPLAiA

.A 00 C\IlSAi<A

I/o.

S/.3.5. Potkor (a), raskop (b) i zasjek (e) u aluviju i slijenskom masivu gdjeje: raskop, zasjek (1),
aluv{jalni nanos (2), ispuca/i uslojeni stijenski masiv (3), iJovaca i laporovita glina (4), lapor
(5) u:zima,ye uzoraka (6), ispitivanje deformacionih mehanickih i smicuCih osobina (7),

geojizick.e metode ispitivanja (8), busotine (9).

!g<'

tH"
O!'I.Al A

<Xl CASA KA

"

u--_ . . . ij
---

S1. 3.4. Sondaini bunar sa oplatom od dasaka (a), pobijenih daski (b) i potkop (c).

Potkopi (stolne) su obiOno dimenzija 2,Ox2,O m razuprti i oblozeni

daskama i kopaju se za otkrivanje t1a u horizontalnom smjeru (sl. 3.4-c). Oni
omogucuju potpun vizuelan kontinualan uvid u tlo, te vadenje malih i velikih
neporemecenih i poremecenih uzoraka tla. Posebno su pogodni za izvodenje "in
situ" opita smicanja iii stisljivosti u velikoj razmjeri. (sL 3.5-a). Potkopi se obicno
primjenjuju kod pad ina koje su strmije od 30 stepeni, jer u bJaiim padinama
zahtijevaju dug predusjek.
.
Na HE Salakovac izvedena su tri potkopa dimenzija 3,0/3,0 m u
dliuvijalnom materijalu i stijeni, a tri u stijeni duzine do 80,0 m. U njima SD
p:ov~~ena predvidena .g~otehnicka ispitivanja stijenskog masiva, vadopropusnost
dliuvlJalne terase, kao I vlzuelni uvid u stepen njene zaptivenosti nakon injektiranja
(sI.2.9).
Raskopi (r?vovi) se primjenjuju za uvid u tlo, l1a vetoj dliZini, koji se
cesto lzvode rnehantzovano (sI.3.5.-b).
. Z~sjeci se kopaju na padinama i predstavljaju najracionainiji oblik za
utvrcitvanje vrste tla u profilu i za uzimanje uzoraka (sL3.S.-c).
v

60

Melwllika 110

3.3.5. SONDAZNE RUSOTINE

Danas se za sondaZna busenja koristi veliki broj raznovrsnih uredaja
podesenih vrsti materijala i dubini busenja. Ovaj naCin istrazivanja ima siroku
prirnjenu, jer se busenjem dospijeva na vece dubine, pojava podzemne vode ne
utjece znatno na rad, a izvodi se brzo i moze se primijenlti u gotovo svim dima.
Busenje moze da bude rotaciono i udarno. Kod rotacionog busenja alatka prodire
u tl0 pomocu rotacije i pritiska~ a kod udarnog busenje se obavlja udarom.
Razlikujemo rucno i masinsko busenje. Pretezno se koriste uredaji na masinski
pogan, ali se za manje dubine od oko 20-30 m mogu koristiti i ruene naprave.
(a) Rueno busenje se obavlja pornocu tronosca sa vitlom, cetverougaonih
sipki za okretanje svrdla debljine 24 ~ 40 mm i duzrne abicno 3,0 m, sa rucicorn za
okretanje, te raznih velicina i oblika svrdla i obloznih cijevi (sl.3.6.).
Za razlicite vrste tia upotrebljavaju se razlicita svrdla kojima se busi rupa i
vade uzorci tla. Svrdla postepeno razrahljuju materijal, zahvacaju ga i izvlace iz
busotine, te na taj naGin produbljuju busotinu. Kada je upotrijebljeni alat prodro
toliko duboko ispod dna busotine da je ispunjen materijalom, pribor se izvlaci na
povrsinu i isprazni. Ovim se nacinom dobiju poremeceni uzorci tla, koji sluze za
klasifikaciju t1a i izradu geotehnickih profila.
Uobicajena svrdla su: (i) kasikasta sa i bez proreza, (ii) tanjirasta, (iii)
kupasta, liv) spiralna, (v) dlijetasta, (vi) kutijasta, zatim (vii) sapa za pijesak i sitan
sUunak, (viii) sanducasto svrdlo i druga (sL3.6.-b-j).
Meliallika Iia

61

3. Istraini radovi i u::ima'!;e IIzoraka ffo

I Uvod, postanak, vrsle i metode istrait'>'anja ffa

(b)

(e)

(d) )

(e) )

Dlijeta se koriste za busenje komada kamenja, stijene i krupnozrnatog

nanosa, a ovisno 0 cvrstoCi stijene oblici sjeciva su razliCiti.
Kutijasto svrdlo upotrebljava se prilikom uzirnanja uzoraka iz mulja,
rastresitih prasinastih i pjeskovitih materijala ispod nivoa vode. Na donjem dijelu je
celicno sjecivo, a na gornjem kutija u koju ulazi uzorak kroz otvor snabdjeven
poklopcem iIi ventilom.
Sapa, kao i sanducasto svrdlo, koristi se za pijesak i sljunak.
Kasika u busotini djeluje kao klip tako da u fazi dizanja nastaje vakuum i
hidraulicki gradijent zbog cega se u slucaju rada u pijesku voda sa pijeskom dize
prema ustima busotine. Ovu pojavu busaCi nazivaju "zivi-tekuci pijesak", pa se
mogu izvuci pogresni zakljucci 0 stvarnim osobinama tla.

smDLO

@
(f)

(g) )

(h) )

(i)

0)

Sl. 3. 6. Garnitura za rucno busenje sa tronoscem, villom, c!jevima. iipkama i svrdlom u busotini (a),
le ramim svrdlima z.a buscllje: kasikastim sa prorezom (b) i bez prore<:,G (e), tanjiraslim (d),
kupastim (e), spirainim (f), dl~ielaslim (g), kutijaJtim (II), U obliku sape za sitan sljuflak i
pijesak (i) i sanducastim (j).

Kasikasto svrdlo sa prorezom iii bez njega cilindricnog je oblika sa

celicnim sjecivom na donjem kraju i na prorezu, a upotrebljava se za busenje u
tvrdoj glini i Bovaci, odnosno bez proreza koristi se u m'eksoj i trosnoj glini i
ilovaci.
Tanjirasto svrdlo ima sjecivo koje se obavija i siri oko osovine svrdla,
odozdo prema gore, a na tanjirima se zadrZava uzorak. UpotrebJjava se za busenje
u mehkoj glini iii ilovaci.
Kupasto svrdlo donjim dijelom bus! tlo, a uzorak se puni odozgo u kupasti
sud. Koristi se za rastresita pjeskovito-sljunkovita t1a.
Spiralno svrdlo je u obliku spirale po cijeloj duzini. Na spiralama se
zadrfuva materijal pri okretanju u cvrstim naslagama sljunka, pijeska, ilovace i
gline.

S1.3.7. c~emalski prikaz rotacione buJilice sa vadef!iemjezgra (a), sajedllostrukom (b) i dV(Jslrukom
(c)jc::grenom cijevi, gdjeje: saonicno pas/olje (1), pogonski motor (2), villo (3), loran] (4),
ispirna glava (5), busace sipke (6). pOlisno crijevo (7), hidraulitka rafaciona glava (8),
postolje za odvijanje sipke (9). zidovi busotine (JO), jezgrena cUev (1 I), voaica prdnika
busoline (/2), driacje::gra (13), hvatac za kidanje i dizanjejezgra (J4j, krulJica (15), as/atak
pri kidanju jc::gra (6). hu.~aca sipka (7), je::grena eye\> (8), unularrya eijel! (19), "mJjskc
cijev (20), dizacjezgra (21), ,~eCivojezgra (22), stijenski masiv (23).

Mehallika tla

62

Mf'iumika da

63

3. hitraini radovi i UZimanje uzoraka Ila

I Uvod. poslanak, vrsle i melode isrraiivanJa tla

Urusavanje busotina u losem tlu spreeava se zastitnim celicnim cijevima,

odnosno obloznim kolonama. Promjer busotine moze biti izmedu 60 i 150 mm, te
su oblozne kolone za 5 - 10 mm veceg precnika od svrdJa. Cijevi su duzine 1 - 3 m
i nabijaju se posebnim maljcm, a spajaju nastavcima. Prva donja sipka je na
donjem kraju zaostrena radi lakseg pobijanja u tlo. Efekat rucnog busenja iznosi
5,0 - 7,0 m za osam sati, sto ovisi 0 vrsti tla.
b) Masinsko rotaciono bUSenje izvodi se u tlu i stijenskom masivu pomocu
posebnih busilica koje se sastoje od tornja, posebnog motora i vitia za busenje sa
rotacionom glavom koja se krece i utiskuje busaeke sipke i krunice za busenje
(sI.3.7.-a). U rnekSim materijalirna busenje se izvodi svrdlirna u obliku ribljeg repa
iIi sa nazubljenom krunom, a za tvrde materijaie koriste se krune oblozene tvrdim
rnetalorn iii dijamantne krunice (s1.3.8.). Iz tIa jezgro se vadi jezgrenorn cijevi iIi
pamoeu dvostruke srine cijevi (s1.3.7.-b-c). Ovo vadenje jezgra u tvrdim
rnaterijalima moze biti i neporemeceno.

Sl. 3.8. Krunice za busenje: prstenaste nazubljelle lallkostijene Widia krullice 46-146 mm (I), isto
kao (I) sarno debdo.Hijene (II), pune tropane Widia krullice sa otvorom za dovod zraka iii
isplak (fIJj, prosirena krunica (IV), kriina Widia krullica za udarno rotaciono busenje (V),
dijamanlske krunice za duplu i obicnu srinu (VI).

Urusavanje busotine sprecava se zacjevljivanjem bU50tine cijevirna duzine

3,0 m, a u nekim materijaiirna, radi povecanja specificne rnase, koristi se isplaka od
suspenzije gline sa dodacima iii bez njih.
Za rotaciono busenje koristi se busenje sa punom krunom, svrdlom,
kontinuainim jezgrovanjem i ispiranjem. Nekada se koristi i udarno busenje za
pomocne svrhe i na bazi ispranog materijaia se identifikuje tlo, sto je nepouzdano.

64

Mt'llGl1ika tla

U praksi se naJcesce primjenjuje sondazno rueno iii masinsko busenje sa

vadenjem jezgra. U tom slucaju u tlo se rotacijom utiskuje cijev, koja na donjern
kraju irna specijalnu krunicu za busenje, a na gornjem kraju je preko celicnih sipki
pricvrscena za stroj koj im se izazivaju rotacije. Na taj nacin se iz tla isijeca
cilindricno jezgro kontinuirano po cijeJoj dubini busotine, koje ostaje unutar cijevi i
zajedno se s njim izvlaci na povrsinu. Dobiveno jezgro je prakticki neporemeceno i
najcesce dovoljno za identifikaciju tta i slojeva kao i za uzimanje uzoraka za
ispitivanje. Ovakav nacin daje zadovoljavajuce rezultate u koherentnom tlu i u
pijesku iznad nivoa podzemne vode. U pjeskovitim materijalima ispod nivoa
podzenme vode primjenjuju se specijalni cilindri sa ventilom koji sprecava
ispadanje jezgra.
Pomaeu svrdla raznih ablika (s1.3.6.) dohije se u koherentnom tlu u veeoj
mjeri parerneeen uzorak. Ipak, za manje dubine (do 10,0 rn) mogu se pomocu
svrdla pastiei zadovoljavajuei rezultati.

SI.3.9. Podrueje naprezanja u viseslojnom tiu, za sirine temelja b J i b 2. sa granicnom linijom

naprezanja vecom ad 5% prosjeenog pritiska no tlo (a) i tiocrt bliskih temelja sa oznakanlO ;;a
proracun potrebne dubine sondiranja (b).

(c) Dubina busenja za ispitivanje tla, odnosno masiva, ovisi od niza faktora,
kaa sto su: Ii) vrsta tla, njegova heterogenost i raspodjela slojeva po dubini, Iii)
osjetljivost objekta na slijeganje, njegov znacaj i velicina, (iii) oblik, velie ina i
nacin temeljenja, (iv) opterecenje tIa ispad temelja, Iv) raspolazivost geatehnickih i
drugih podataka 0 tIu, itd.
Pri ocjenjivanju nosivosti slojeva tla i dubine busenja treba imati u vidu
raspodjelu naprezanja u du. Na slici 3.9.-a data je granicna linija naprezanja veca
od 5% prosjecnih pritisaka na tlo za dvije sirine objekta u dvoslojnom rnaterijalu.
Me/ulIIikalia

65

f (hod, postanak, vrste i metode istraitvanja fla

_ _~_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ,3~h""a,,:i,,,",!imdO\'i i

Stisljivost sloja 2 gotovo nece imati uticaja na slijeganje temelja sirine hI, a on ce
se znatno stisnuti pod uticajem temelja sirine b2 Zbog toga dubina i prostor koji
moramo obuhvatiti ispitivanjem ovisi 0 karakteristikama objekta, all i od
intenziteta i vrste opterecenja.
Ne moze se dati opste pravilo za broj, dubinu i raspored busotina iii
sondainih iskopa. U svakorn konkretnorn slucaju potrebno je svestrano
sagledavanje svih okolnosti mjerodavnih za definisanje dubine ispitivanja.
Prema prije koristenom Pravilniku 0 tehnickim normativima za
projektovanje i izvodenje radova na temeljenju gradevinskih objekata (1974), bili
su definisani izvjesni elementi za dubine sondiranja, kao npr.:
(a) Dubina ispitivanja terena (D) odreduje se za objekte visokogradnje po
obrascu:
D=O,Ol . p . Bo (m),
(3.5.)
gdje je:
p - prosjecno specificno opterecenje t1a (kNtm');
Bo - sirina objekta mjerena pri dnu temelja (m).
(b) Dubina sondiranja prema obraseu 3.5. ne vliZi ako je razmak temelja
izmedu dva susjedna temelja sirine Bl i B, (SI.3.9.-b):

cd oko 20,0 - 40,0 m, s tim da se nakon njihovih busenja odluci 0 potrebi daUnjih
busotina.
Eurokod 7 (Eurocode 7) detaljnije opist~je razmak izmedu istnl:l,nih l(lcnka i
njihovih dubina, koji trebaju da se odabiru na bazi infonnacija 0 geoloskom
sastavu, uslovima tla, oblika i velicine gradilista, vrsti konstrukcije i geotehni~~koj
kategoriji. Kod nasipa minimalna dubina ispitivanja treba da bude m~ranicena !l;l
sloj u kojem je raspodjela oapona manja od 10% ~d ukupnog slijega~;j;:\. Raznwk
izmedu istrainih taeaka treba da bude nonnalno iZl11edu 100,0 - 200,0 m.
Ako se stedi u istfai.nim radovima, stete mugu biti u velikim trosk,oviuw
zbog pretjeranog uzimanja koeficijenata sigurnosti temelja i konstrukcije, u
povecanim troskovima gradenja za siucaj naknadnog ispitivanja zbog promjent'
nacina temeljenja i u stetama zbog slijeganja i ostecenja objekta.

> 2 (B1 + B,),

(3.6.)
kao i kod usamljenih zidova i stubova.
U ovom posljednjem slucaju dubina ispitivanja odreduje se izrazom:
D = 2B, ako je specificno opterecenje tla temelja p < 100 kNtm',
odnosno;
D = 0,02 . p. B, ako je specificno opterecenje tla temelja p > 100
kNlm2 gdje je B sirina najsireg ternelja izrarena u metrima.
(e) Ako je odnos duzine temelja (L) prema njegovoj sirini (8) manji od
2:1, dubina ispitivanja terena smanjuje se za 20%.
(d) Ako se prema prethodnim izrazima dobije dubina ispitivanja manja od
6,0 m, ispitivanje tog terena mora se izvrsiti do dubine od 6,0 m, izuzev ako se
dooe do nosivog sloja na dubini manjoj od 6,0 m.
(e) Dubina ispitivanja terena racuna se uvijek od dna temelja (S1.3.9.-b).
(f) Ako su povrsine temelja, specificno opterecenje i osjetJjivost objekta,
odnosno njegovog dijela, na neravnomjerno slijeganje znacajni, kao i kada l1osivost
tia opada sa dubinom, do se sondira na veCim dubinama.
Za ispitivanje stabilnosti kosina kod gradenja saobracajnica, brana,
odlagalista i s1., dubina ispitivanja mora biti veca, jer se radi 0 specificnim
objektima i opterecenjima.
Brej sondi nije posebno propisan. Za male i lahke gradevine uzima se
jedna, ali za vece cetiri (u cetiri ugla), pet iii vise njih. Ako se slojevi izmedu dvije
susjedne busotine gube, izmedu njih se buse nove. Obicno se busi na odstojanjima

66

Mehallika tfa

lI::im(JI~ie 1(::;orak(l.~~

3.4.bzIMANJE UZORAKA TLA I STUENA

-'

Radi ispitivanja fizicko-mehanickih osobina tla j karnena. kao ! radi

identifikacije, uzimaju se na razne nacine odgovarajuci uzorci.
Uzimanje uzoraka tIa vrsi se rncno iii masinski iz sondaznih .lama,
potkopa, bunara, stoIni, zasjeka i bus-olina. Uzorci se vade porerneccni i

neporemeceni.
Vadenje poremecenih uzoraka vrsi se kontinualno iz sonoaznih busotina,
na osnovu cega se dobiju podaci 0 mjeslu promjene slojeva i vrsti matcrUala duz
cijele busotine. Za vrijeme busenja odmah se vrsi klasifikacija jezgra i podacl sc
unose U odgovarajuce formu1are izvjestaja 0 busenju.
Vadenje jezgra tIa vrsi se uvrtanjcm sonde uz istovremeno pritiskivanje
rU\~ice ili udarom na naein da se sonda podigne do 1~O 111 i naglo rusti da proi7.vedc
udar na tlo.
Poremeceni uzorci pakuju se u sanduke sa prcgradama uz oznaku svakog
uzorka, broja bus-otine i dubine vadenja uzoraka.
Uzimanje neporemecenih uzoralrn vrsi se iz sondainih iskop<1 i iz
sondaZnih busotina pomocu posebnih metalnih cilindara razlicitih konstrukcijri,
Neporemecen uzorak mora zadrZati viainost, poroznost, zbijenost;. ieks(-Urll
matcrijala i druge osobinc, kako bi se dobili !ito pouzdaniji podaci 0 tlu iz kojeg su
uzeti uzorci.
Ovim uslovima najlakse se moze udovoljiti vadenjem uzoraka rue.no iz
sondafnih iskopa, bilo da se odsijeca cijeli vcei biok iii uzorak, ruena jli pomocu
cilindra. Uzorci se uzimaju takoder direktno sa objekata izvedenih od zernljanih
materijala.
Svako vadenje uzoraka izaziva u izvjesnoj mjeri porcmecaj tin i dovodi do
promjene strukture uzorka u domenu zasijecanja. (sl. 3.12.).

Mdwllikar/a

67

1 Uvod, posltlnak, vrsle i melode istrativan/a {fa

3.4.1.

3. lslratni radovi i uzimanje uzoraka fla

3.4.2. MEHANICKO UZlMANJE UZORAKA

RUCNO UZIMANJE UZORAKA

Rueno uzimanje uzorka zahtijeva pazljiv i postepen rad na odsijecanju

uzorka rucnim aiatom, kao sto je to prikazano na slici 3.10.-3. i b. U sondafuim
iskopirna rueno uzimanje uzorka obavlja se i pomocu metalnog cilindra sa
sjecivom (51. 3.1 O.-d), iz neporernecenih stepenica iii dna sondaine jame.
Pripremljen uzorak stavlja se u sanduk, zatim se odsijece posljednja strana
uzorka, premaZe parafinom, iii oblozi drugim izolacionim folijama, zapakuje se i sa
oznakama i zapisnikom dostavlja laboratoriji za ispitivanje (s1.3.1O.-c). Danas
postoje i posebni mali kontejneri za pakovanje i transpoli uzora~a tla.

(b)

~:.~

Mehanicke naprave i strojevi koriste se za vadenje neporemecenih uzoraka

tla iz sondaznih busotina, pomocu cilindra koji se sastoji od cijevi u sredini, noza
na donjem i glave na gornjem kraju (s1. 3.11.-a). Cilindar se rucno (s1. 3.6.-a) iIi
masinski (sl. 3.7.) preko noza mehanicki utiskuje u tIo, a uzorak, ulazeci u cilindar,
potiskuje zrak i vodu koji se ispustaju na poseban ventil u glavi ciHndra. Prilikom
prodiranja cilindra u tlo i ulaska uzorka u cijev venti! se otvara taka da ne dolazi do
pojave pritiska usljed vode i vazduha, te ne dolazi do poremecaja uzorka pod
pritiskorn. Kada se cijev ispuni, venti! se automatski zatvara, jer se pritisci
izjednacuju. Uwrak u cilindru vadi se izvan busotine pomocu busackih sipki.
Cijev cilindra moze biti od jednog dijela iii je uzduZno podijeljen na dvije
polutke radi lakseg vadenja uzorka. Rade se cilindri sa dvostrukom cijevi, pri cemu
je vanjska rnetaina, a unutarnja plasticna. 1z osjetljivog materijaia vade se u:t.Drci
pomocu cilindra sa tankim stijenkama od specijalnog celika (sl. 3.11.-b).
Utiskivanjem ciIindra izaziva se stanovit porernecaj tla, jer je utisnuti
volumen cilindra veci od prostora za uzorak (51.3.12.). U prvoj fazi nastupa
rastresanje materijala, pa je visina utisnutog dijela (h) manja od formirane duzine
uzarka (I), tj. h/l < 1.
Kada se ciIindar ispuni do vece visine, onda se uzorak sabije, jer djeluju
sile trenja po obodu stijenke cilindra i uzorka tako da je ukupna duzina uzorka (L)
obicno manja od dubine zabijanja (H), tj. HlL> l.
Radi dobivanja uzoraka sa sto manjirn poremecajem dimenzije cilindra i
nota moraju odgovarati odredenim zah~ievirna i biti u propisanim tolerancijama.
Porernecaji pri utiskivanju cHiodra bit ce zadovoljavajuci ako je odnos
povrsina (s1. 3. I 1.-a):

=D;-D;;100(%)
A

D;

iii:
Slap za

not koji se

(d)

asov

OPtere{:en.~ie:.. ".klan.ua

"--.. @

'.

"

S13.10.

68

('

D2

'

"

.'.

C = D; - D;; 100(%)
A

'~"-"< .~''''>

:.-

(3.7.)

"

Postepeno rueno isijecarlje neporeme!:enog uzorka tla: sa dna sondaine jame (aj i sa
bokova (b), sa zavrS/lim odsijecalljem i pakovanjem u sanduke (c), kao i uzimanje
neporemecenog IIzorka tla pomocu metalnog cilindra sa ~jeCivom (d).
Mdwllika lla

unutar granica 10% < Ca > l5% u prvom i manje od 10% u drugorn slucaju .
Vanjski precnik noia (D,,) veci je od unutarnjeg precnika n0711 (D,,), usljed cega
dolazi do deformacije Ila pri utiskivanju noza u tlo (s1.3.11.-a). Smanjenje ovoga
odnosa postiz,e se izradom tankostijenih cilindara od celika velike otpornosti
(s1.3.11.-b).
Odnos unutarnjih precnika cijevi (Du) i noZa Dn predstavljen je izrazom:

Mehallilm {fa

69

3, Isfrazni radovi i uzimanje w:oraka ria

(%) ,

(3.8.)

c)

0)

koji treba da sc krcce u granicama izmedu 0 < Cu < 5% za cilindar male duzine i
YH,> < C, < ! 5% l.a ciiindar vece duzine.
Prilikom utiskivanja ciiindra pojavi se trenje uzorka 0 zid cijevi cija
vdiclna ovisi 0 razlici unutarnjih precnika cijevi (Du) i nom (Dn). Ako je ovaj
odnos pre viSe mal en, trenje uzorka 0 stijenke je preveliko i previse ce se zbiti, a
ako je oclnos prevelik, uzorak ce se previSe ra5iriti, 5to utice na njegovu
neporemeccnost.

e>

d}

H(cmJ

,j'[3.! 1. ('II/ndrf za vaden,F> I1cporeme/;enih uzoraka sa debefim dvodije{nim st!Jenkama (a) i

(al1{wsl!"jcnim sfijenkama (6), pri cemu jc: glava sa venlilom (J), dvodijelna eijev za uzorak
(2) i 110i;co I'e::m?je (3).

S1.3.12. Deformacfje tla i:::azvane utiskivarv'em cilindra ZG vadenje neporemecenih uzoraka' cilindar
na dnu busotinc (aj, rasireso,?je materijala (b), zb(/anje u konacno}Jazi (c), korficijel1t
jezgrovarlja uzorka (d) i poremecaj tla ispod noia (e), (Nonveiller, J98/J-

Ocinos spoljnih precnika noza i cijevi (Co) datje izrazom (S1.3.11.-a);

D" -D,

-".~-'-lOO

(%)

D,.

(3.9.)

i m~ba da sc krccc za mehko tlo Co = 0, a za cvrsto Co< 3%.

Pri utiskivanju cilindra H tlo nas1aje otpor tla na val1jsk~j cijevi i on je najveci ako
je vnnjski djjametar cijevi (Dc) jednak vanjskolll dijametru nom (Dv). Radi
:o;manjenja ovoga uticaja dovo1jno je da Dc bude nesto manji od Dv.
Odnns duzina llspostavljen je preko koeficijenata jezgrovanja C r
12.-(1) sijjedecim odnosom:

C=H
,

OlQ )

70

Mt'IWlIika tia

i ne bi trebao preci vrijednost od (1-2) Cm odnosno JO% odjedinice.

Duzina neporemecenog uzorka usvaja sc da lznosi:
2Du::; L ~ 5Du za nekoherentno tlo~
3D.'; L'; !OD, za koherentno tl0.
Prilikom spustanja ciIindra kroz nezacijev\jenu busotinu otvoren cilindar
moze da sa strana nakupi poremeccni dio materijala. Da bi se ovo izbjeglo,
konstruisan je cilindar sa klipom (sI.3.13.), k~ji je uevrscen liZ nol: dolje dok se
cilindar spusta. Kada se pocne uzimati uzorak, oslohodi se klip i cijev ciiindra se
utiskuje dok sc ne napuni. Poslije se klip fiksira i izvlaci uzorak, koji se zadrzava
pornocu vakuuma. Osterberg je konstrulsao ovaj tip ciIindra tako da se cijev
utiskuje hidraulieki oko klipa koji je nepokretan (sl.3.13.), eime je eliminisan
slozen mehanizam za fiksiranje i oslobadanje klipa.
Mehall/ka tia

71

I Uvod, posianak, vrste i metode istraiivanja Ila

(al

3. Istraini radovi i uzimanje IIzoraka tlo

tel

! bl

ugraditi u aparate neporemecen, ali daje dosta dovoljan podatak

materijala.
FAZ A J

FA ZA _11_

uti skivanj e

vadenj~

zacjevljenje

poroznosti

cije"; za
zvono

sipk" za

Ivono utiskivanje
+-l _---.

dindara

i splak:~aF==c=-!z:!.v!,o.!1n~o,-.J
cHindor

......
taokos tjeni

isplaka

cHindor

SI.3.13. Cilindar za neporemecene uzorke s klipom !ipa Osterberg: klip u cilindru za uzorak
(1), ciiindar z.o uzorak (2), vanjski cilindar (3), suplja sipka za busenje (4), klip s
cilindrom (5), suplja sipka zo vaaenje cilindra (6), otvor u sipki za izbadvanje
vade (7), glava uredaja sa otvorima za hidrodinamicko potiskivanje cilindra (8),
alvar za izbacivanje vade (9), cilindar spusten na dna busatine (10) (a), faza
hidraulickog utiskivanja cilindra (b); cilindar za morak utisnut do kraja, voda za
patiskivanje klipa izlazi kraz atvare 7 i 9 (c), (Nonveiller, 1981).

Suplja sipka klipa na donjoj granici hoda irna otvar kroz koji izlazi
tekucina kada dade u krajnji poloi.aj, te se ovim automatski iskljucuje mogucnost
zbijal1ja uzorka, kada bi se cijev utisnula duze od njegove unutarnje duzine, sto se
ddava kod prethodnih tipova.
1z nekoherentnog tla tcSko se mogu lIzeti neporemeceni uzorci, te se ovi
abicni cilindri ne mogu koristiti, jer se stvara turbulencija u vodi j postepeno
ispiranje i ispadanje uzorka iz cilindra. Bishop je konstruisao uredaj za vadenje
uzoraka pijeska gdje se LIZ pomoc zvona j isplake utiskuje tankostijeni cilindar u
pjescano tlo (51.3.14.).
Tankostijeni cilindar utiskuje se sa dna busotine u posebnom zvonu u koje
se on l~vuce kad~ se t1zorak vadi, Busenje se vrsi uz pomoc bentonitske isplake,
kako bI se slnanjila turbulencija i postepeno ispiranje pijeska, Posebnim vodom
dovodi.se zr~k u zvono usljed cega se na dnu vlanog uzorka, kroz kqjije prodrla j
bentolUtska Ispiaka, stvara mala kohezija, koja osigurava dovoljnu cvrstocu da se
uzorak zadrzi u ciiindru za vrijeme izvlacellja. Uzorak pijeskaje gotovo nemoguc.e
72

MelulIlika tLa

SI.3.14. Cilindar sa zvonom za vadenje neporemecenih uzaraka pijeska (Nanveiller, 1979).

Po pravilu se neporemeceni uzarci tla skupa sa cilindrima atpremaju u

labaratoriju na ispitivanje, a iznimno se mogu vaditi i pakovati na sljedeci naein:
~ uzorci mekse konzistencije u cilindrima koji su koristeni za vodenje, S
tim da se na njihove krajeve ucvrste iii navuku posebni gumeni iIi
celieni cepovi i zaliju parafinom, a
}o> uzarci cvrsce konzistencije izvade se iz dvodijelnog cilindra, omataju
gazom i urone u parafin. Tako parafinirani uzorci pakuju se u limene
sanduke iii male kontejnere, ablozene vlaznom pilovinorn, da bi se
sprijecilo ostecenje osjetljive opne od parafina. Ovo treba izbjegavati i
bolje je transportovati uzorke u cilindrima. Uzorci i kutije moraju biti
numerisane i popracene zapisnicima 0 mjestu uzimanja, broju busotine,
dubini uzorka i s1., sto je sve registrovano u dnevniku busenja.

3.4.3. JEZGRA STIJENSKOG MASIVA

Pored busenja sa punim krunicama naJcesce se kod istraznog busenja
koriste prstenaste krunice (sI.3.8.), radi vadenja jezgra (uzorka) iz busotine.
Krunicu za busenje nosi jezgrena cijev, koja se navija na donji kraj busacih sipki

Mehallika

73

I Uvod, poslanak. vrste j me/ode iSlraziva1'!ja tla

3, istmini radovi i uzimanje uzoraka ffa

(s1.3.7.-b). Jezwena eijev (srina) dugaje 1,0 - 6,0

se nakon punjenjajezgra izvlaci iz busotine.

111,

a najcesce oko 3,0 m, a ona

- RQD), (Lama i Vutukuri, 1978). Ovaj metod zasnovanje na duzi"i cvrstogjezgra

ve6eg od 10 em, tj.:

RQD

I
I

dliZina cjeline jezgra veea od 10 em

100%

(3.11.)

dliZine busenja

Na bazi ovog RQD faktora vrsi se stepenovanje kvaliteta masiva od vrlo

slabog do odlicnog kvaliteta.

SI.3.15. Jezgro dobiveno kod busenja slijenskog masiva u dolomitiskim kreenjacima na hidroelekJrani
Salakovac.

Postoje jednostruke sa jednom i dvostruke sa dvije cijevi (unutarnja i

vanjska). Vise se koristi dupla jezgrena cijev~ jer ne ostecuje uzorak sto je veoma
Va.zllO kod slabo vezanih materijala. Voda iii isplaka 1I ovomu slucaju cirkulira
izmedu dvije cijevi.
Promjeri busotina su standardizovani i krecu se od 36 do 146 mm, U
kome slucaju su jezgra od 22 do 132 mm promjera (tankostijeni cilindar), odnosno
od 34 do 120 mm (debelostijeni cilindar), (Goodman, 1976).
Izvadeno jezgro se slaze u sanduke po dubini (sl. 3.15.) na kqjima se vrse:
geoioska, inzenjersko-geoloska, geotehnicka i druga ispitivanja i interpretacija.
lake se na ovaj nacin dobije jezgro, oteZana je rekonstrukcija velicine,
karaktera i pravca pruZanja diskontinuiteta, koji su veoma znacajni za mehanicko
ponasanje stijenskog masiva. Radi ovoga se u posljednje vrijerne vade tzv.
integraln3 jezgra na nacln da se najprije izbusi rupa u sredini uzorka i ugradi
zacementirana zeljezna sipka.
Pored uobicajene interpretacije jezgra, vrsJ se i njegovo kvantitativno
opisivanje putem metode: kvaliteta stijenskog masiva (Rock Quality Designation

74

Mehallika lin

Mdumika tla

75

POOLA VUE II

GEOMEHANICKE OSOBlNE, KLASIFIKAClJE

I METODE ISPITIVANJA TLA

ISMES

Priroda je svugqje razliCita

i ana ne s/ijedi udibenike.
Stini, 1952.

77

Projektovanje temelja objekata zahtijeva dobro

poznavanje geotehnickih osobina tla, odnosno stijenskog
mas iva. Geotehnicke osobine tla, kao sto suo (i) jedinicne
tezine, (ii) poroZl1ost, (iii) vlazoost, (iv) granulometrijski
sastav, (v) proPUSl1ost, (vi) cvrstoea na smicanje, (vii) stisijivost
treba da se definisu na bazi laboratorijskih jspitivanja. Zbog
poznate heterogenosti tla i stijenskog masiva ispitivanje
cvrstoce i deformacionih osobina provodi se danas u znacajnom
obimu "in situ". Za usvajanje parametara tla, dobivenih na bazi
laboratorijskih ispitivanja, i ispitivanja "in situ" iii usvojenih
na bazi prakticnih iskustava, inzenjer mora poznavati osnovne
principe mehanike tla.
Sveobuhvatnost ovih osobina i metode njihovih
ispitivanja u laboratoriji i "in situ" date su U ovome drugom
poglavlju kroz sJijedece naslove:
(4) Fizicke osobille tla i klasifikacioni sistemi, kojima su
objasnjene faze materijaia u tlu, gustoca, poroznost,
viafnost, granulometrijski sastav i klasifikacija tla.
(5) Voda u tin znacajno utjece na fizicko-mehanicke osobine tIa
j mas iva radi cega su obradeni njeni oblici, pojave, metode
mjerenja i njen uticaj na do.
(6) Cvrstoca tla proizlazi iz cvrstoce tla na smicanje. Radi ovoga
su dati svi vidovi ispitivanja cvrstoce na smicanje i njene
karakteristike.
(7) Stisljivosl i konsolidacija tla su veorna znaoajne osobine
tla koje se deforrniSe pod uticajern opterecellja.
79

4. Fizicke osobine fia i klasifikacioni sislemi

(8) Geomehanicka ispitivanja na objektima od zemljanih

matcrijala vezana su za ispitivanje, izbor, kontrolu i
dobivanje karakteristika zbijenog materijala.
(9) Ispitivanje osobina tla na tercllu, Hi "in situ" upotpunjuje
Jaboratorijske analize dovoljno tacnim rezultatima koji su
proistekli iz realne terenske sredine. Sondiranjem terena
raznim penetracionim opitima dobiju se fizicko-mehanicke
osobine neporemecenog nekoherentnog tIa koje se inace ne
mogu dobiti Iaboratorijskim ispitivanjem uzoraka tla.
(10) Prikazivanje reznltata terenskih i laboratorijskih
ispitivanja vrsi se zavrsnim geomehanickim elaboratom,
koji je generalno prikazan u ovoj tacci. OViffi elaboratom
trebaju biti definisane sve fizicko-mehanicke osobine tlo,
kao i pravci eventuainih naknadnih ispitivanja i osmatranja.

4:FIZICKE OSOBINE TLA I KLASIFIKACIONI

SISTEMI
4.1. FAZE MATERIJALA U TLU
Tio se sastoji od cestica razlicite velicine, oblika, sastava, tezine i cvrstoce
koje su medusobno odvojene rneduprostorima, eime obrazuju guscu iIi rastresitiju
strukturn. Ove cestice prema ovome ne popunjavaju cjelokupan volumen tla nego
izmedu njih ostaju meduprostori koje nazivamo porama. Pore u tlu mogu biti
ispunjene vodorn, zrakom iii djelomicno vodom i djelornicno zrakom.
U prvom sIucaju tlo je zasiceno, u drugorn suho, u trecern vlaino ili
djelomicno zasiceno.
Prema tome, tlo je porozni heterogeni visefazni sistem. Pod fazom tla
podrazumijevamo svaki dio sistema koji se razlikuje od drugog sistema i od njega
je prividno odvojen.
Tlo se uopste moz.e predstaviti kao da je sastavljeno ad tri glavne faze koje
cine cvrste eestice, voda i zrak (gas). U ovom slucaju tIo se smata trofaznim
sistemom. Uobicajeno je da se uzorak tla, kod kojeg je pretpostavijeno da su
pojedine faze odvojene i skoncentrisane na jednom mjestu, prikaie po fazarna
(sI.4.1.) i to sa slijede6im oznakama i nazivima:
ZAPREMINA TLA
V
(em')
TEZINA TLA
W
(kN)
MASATLA
M
(gr)

GUSTOCA TLA
p ,
(gr/em~)

SPECIFICNA TEZINA TLA

G
JEDINICNA TEZINA TLA
y
(kN/m')

80

V g - zapremina pora ispunjenih zrakom

V w - zapremina pora ispunjenih vodom
Vs - zapreminska mase ~vrstih cestica bez supljina
V" ukupna zapremina pora
W w- tenna vode
W s - tezina ~vrste faze
W v - tezina pora
-Mw ~ masa vode
Ms - masa cvrstih cestica
Mv - masa pora
Pw-1 gustoca vode
Ps gustoca cvrstih cestica
, 0" gustoea Dora
G w specificna tezina vode
G s specifiena tezina cvrstih cestica
G v snecificna tezina Dora
Yw-9,806 jedinicna tezina vode
Ys jedinicna tezina cvrstih cestica
'Yv jedinicna tezina Dora

Me/lalljka ria

81

II Geomehanicke osobine, klasifikaci/e i metode ispitivanja lfa

4. rlzitkc osobinc Iia i k{asifikacioni siSfcmi

Masa pojedinih faza u uzorku odredi se vaganjem vlainog i osusenog

uzorka, dok se ukupna zapremina j jedinicna masa odredi laboratorijskim i
terenskim postupcima, koji ce biti objasnjeni.

@
zrak

<[-

w_
W-

do-

z r ok

vwtv
V.

Vs

Vg

Vw
V.

kg/m Nize vrijednosti upucuJu na postojanje organskih primjesa i nekih

bentonitskih glina, a vece oa tla koja saddc teze mincrale kao sto su barit, do!omit
i sl.
Gustoca cvrstih cestiea tla odreduje se pomocu piknometra tacno p07.nnte
zapremine koja obicno iznosi od 50 do 300 em}. Ta zapremina oznacena je na
griicu piknometra. Usitnjeni suhi uzorak cvrstih cestiea tla od 20 do 100 grama
izrnjeri se preciznom vagom (Mot) i naspe u piknometar (M p) sa vodom (M;+Mw)
temperature do 20C (293,15K, 0 C odgovara 273,15 K). Uzorak se kuh" II
vakuumu da bi se istisnuo zrak, a nakon hladenja se dosipa voda do oznake i
ponovo mjeri masa cvrstih cestica piknometra i vode (M.\+Mp+M\\.). Volumen
cvrstih cestica u uzarku (V.I') bit ce jednak masi vade koju je On istisllllO iz
piknometra, podijeljen sa gustocom vode Pw(za destiliranu vodu uzima se Pi'll :::::1\
tj:

M s + M (p+w)

v,
Sf. 4.1. Sadriaj vode -i zraka u flu: suho tlo (aJ, zasiceno (b), 4Jelomicno zasiceno (c).

U izvjesnim slucajevima u tlu se moze javiti i cetvrta faza u obliku leda.

Ukoliko se u tlu, pored cvrstih cestica, pojavljuju sarno voda, tj. kadaje tlo
zasiceno vodom (Vg=O), iii sarno zrak kod potpuno suhog uzorka (V,rO), imamo
slueaj dvofaznog tla. Suha krupnozrna tIa mogu se smatrati u inzenjerskom smisJu
kao jednofazna, jer zrak u ovom slucaju nije zatvoren u porama i ne suprotstavlja
se kretanju cvrstih cestica, te se zbog toga efekta ne smatra fazom.
Tlo ispod nivoa podzemne vode najcesce je zasiceno potpuno vadorn i ne
sadrzi zrak. Takvo tID se smatra dvofaznim sistemom. Da bi se postigao dvofazni
sistern uslov je da se voda krece odozdo prema slobodnoj povrsini tako da voda na
svome putu istiskuje zrak. Dvofazni sistern se tesko postife u laboratoriji.
Usvaja se takoder dvofazni sistem tla na vecim dubinama, jer je zrak u
porama zatvoren i oema osjetnijeg uticaja na fizicke osobine Ha.
Fizicke osobine tla vezaoe su za osobine j odnose cvrste i tecne faze zbog
cega je njihovo izucavanje veoma znacajno.

82

Melumika Ita

M (p+s+w)

(4.1)

Pw

odnosno gustoca cvrstih cestica tla jednaka je njegovoj suhoj masi podijeljenoj sa
volumenom cvrstih cr'e~s~t~ic~a~t~la~,~j~L~.:_____________,

p, =

M,
V
,

M.,~

M, + M (p+w)

(g/cm )

(4.2.)

M (p+.,+w)

Ovaj opit radi se uz pomoc precizne vage i pri konstantnoj tempemturi

prostorije.
Jedinicna tezina cvrstih cestica tla bit ce:

= p . g = M '-9806

V'
.,

(kN/m'l,

(4.3.)

g. kao odnos izmedu

tezine i zapremine cvrstih cestica tla.

Specificna tezina cvrstib cestica tla (G s) moze se lzraziti preko odnosa
jedinicnih tezina cvrstih cestica tla,) i vode (y,c=9,806 kN/rn'J. Ij.:
G,=yl w=y/9,806
. (neimenovan broj)
(4.4.)
Specificna tezina cvrstih cestica tla moze se izraziti i kao odnos tezlllc iii
mase cvrstih cestica tla prema tezini iIi masi ekvivalentne zapremine vade, tj.:

4.2. ". GUSTOCA I SPEClFICNA TEZINA CVRSTllI

CESTICA TLA
Gustoca evrstih cestica tla (Ps) je masa cvrstih cestica tla (M.,) bez pora j
supljina u jedinici zapremine cvrstih cestica Vs, a izra.zava se u g/em 3 iii kg/n/. Za
razne vrste tia gustoca znatnije ne varira i krece se obicno od 2.600 do 2.800

G.,

W,

Ms

V, 'r",

V,' Pw

---

(4.5.)

gdje je:

y..,=9,806 kN/rn3 - jedinicna tezina vode,

Pw=I,O g/cm 3 - gustoca vode.
Mehallika rla

83

If Geomehanicke osobine, klasifikacife i metode ispitivanja tla

4. Fizicke osobine tla i klaslfikacioni siS/em;

Opeenito pijesak ima srednju vrijednost specificne tezine od G.,=2,65;

glina 2,75; a organska glina 2,60.

V, =M,

V,

P.,

4.3. POROZNOST I KOEFICUENT PORA

Vw + Vg

Vv

n=-=--'--

- V,.

Vv

V -V,

n==-=

V- M,
p,
V

Vv + V,.

(%).

Vw + Vg

V,

Vs

e==-==---'-I

"

,."

Mehallika fia

"

,;!'

o
71

(4.7.)

Sf. 4.2. Serna koncentrisane zapremine cestica v.~ i zaprernine pora V,. sa odgovarajuCim
visinama u uzorku tla (a), sema apsolutne poroznosti ujedinicnoj zapremini (b) i

serna rasporeda marerijala sa koeficijelltom pora u uzorku kada je zapremina

cesticajednaka jedinici (c).

(4.8.)

U mehanici tla prikladniji je koeficijent para, jer se zbijanjem uzorka tla

mijen.ja ukupna zapremina V i zapremina pora Vv, a zaprernina cvrstih cestica Vs
ostaje nepromijenjena. Prema tome, kad ponavIjanja ispitivanja u jednadzbi 4.8,
mijenja se samo zapremina para V".
Na slid 4.2. prikazani Sll ovi odnosi za visinu uzorka H, dijametra D i
ukupnog zapremine V. Ukupna visina uzorka podijeljena je na zamisljenu sabranu
ukupnu visinu svih para 1I v kojoj odgovara zapremina VI' i zamisljenu sabranu,
visinu svih cvrstih cestica H.~ sa odgovarajucom zapreminorn Vs.
Iz poznate mase cestica suhog uzorka Ms i gustoce cvrste faze bez para i
supljina Ps mozerno izracunati zapreminu cvrstih cestica:

84

(4.10.)

(4.6.)

Koeficijent (indeks) pora (e) predstavlja odnos izmedu zapremine pora i

zapremine samih cvrstih cestica tla u uzarku, dakle:

V,

V p,'

Vv+V,

1-~

Poroznost je cesto koriStena vehcina u inzenjerskoj praksi i izraiava se u

procentu ukupne zapremine uzorka tIa, odnosno:

n == 100

(4.9.)

Iz ovoga proizlazi izraz za poroznost:

Tlo je porozna materija jer se sastoji od odredene kolicine zma

raznih veliCina i od supljih meduprostora. Prostore izmedu Gestica zovemo
porama. Osobine tla umnogome ovise 0 rasporedu i kolicini pora, sadrzaju
vode i zraka u njima, te 0 njihovom odnosu prema ukupnoj zapremini.
Pokazatelji koji karakterisu odnose izmedu pojedinih faza daju se u ovim i
narednim izlaganjima kao sto suo poroznost, koeficijent pora, vlaZnost,
zasicenost i jedinicne tezine.
a) Poroznost tla (n) definise se kao odnos ukupne zapremine pora prema
ukupnoj zapremini uzorka ,=tl",a-"(,,,sl,-.-,4-,.2",.)",'-Ot]",'::_ _ _ _ _:-::-_-::-::_,

V, .

=V

a koeficijent pora:

M
V---'<
e == _V, == --:---'-P'-' = V . P s
V,
M,

M .,

VP'_l.
M,

(4.11.)

p,
Poroznost (e) i koeficijent para (n) mogu se izracunati i izjednacine tezine
cvrstih cestica (r~) j suhe tezine (Yd) koristeci laboratorijski odredene velicine,
pomo6u izraza:

Melwnika tfa

85

4, Fizicke osobil1c fla i klasifikacioni sislemi

11 Geomehrmifke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja Iia

V~ Wd
~

b.h

y,

V .y,

~ Wd

(4.12.)

n~---~=

h~h,

h~ho

(4.17.)

-.=--~=---

Vy,.

ho

ho

ho

Promatrajuci sloj tla povrsine jednake jedinici, onda

predstavljaju zapremine, te je:

J').h
ho

V,.
Vs

sve

V,.I

-=-~-=e~e

Vs

visine

(4.18.)

gdje je e koeficijent pora prije. a el poslije slijeganja. Iz ovoga slijedi da je:

6.h=h o (e-el).
(4.19.)

"

Posto]e

V,

Uz koristenje definicija za poroznost j koeficijent para sacinjene su dvije

skice (sl. 4.2. b i c), iz kojih se mogujednostavno izracunati zeljene velicine. Tako
celTIo dobiti i koeficljcnt para izraien preko Doroznosti iz odnosa:

e:l=n:(l-n}.

n
e=--

l~ n'

ho

h
l+e

(4.20.)

Prema tome dobije se da je slijeganje iz jednA.1S. i 4.20.:

e-e
e(
l'>h=h _ _1 =h--.
l+e
l+e

izraza 4.10. i 4.11.

Koc-ficijent pora ukazuje i na velicinu gustine tla. Ukoliko je ovaj
koeficijent veti, utoliko je gustina tla manja i obratno.
Pomocll koeficijenta pora prije i poslije slijeganja tla moze se odrediti i
velidna slijeganja tJa !1h.
Aka se stisljivi sloj debJjine h optereti (s1. 4.3.-a), on ce se slegnuti za dio
visine:
(4.16.)
Slijcganje stisijivog sloja vr5i se na racun zatvaranja pora, jer su cvrste
ccsticc praktiCno nestisijive, kao i voda~ te se slijeganje moze predstaviti sematski
slikom 4.3.-b.
Ako zamisljenu visinu s10ja cvrstih cestica ozna6imo sa h o onda se
slijeganje U odnosu na ovu visinu m~ze iskazati odnosom:

! I 1 I ! ! IP

r~
~

I
I

(4.21.)

Do ovih medusobnih odnosa moze se, takoder, matematski doci preko

Mehanika Ila

V, =nh.toje(sI.4.3.-b):

=h~nh=h(l~n)=-~.

(4.14.)

(4.15.)

86

V,

n=-y=-,;,

I~

-:-1
I
I

;:-

Sf. 4.3. Slijeganje .1h stisljivog sloja tla debljine h

pod opterecenjem (a), sa sematskim
prikazom sbjeganja na uzorku (b).
f

1.0

'l~

01TLOCRT

,r

Radi ilustracije navode se u tabeli 4.1. neke od prosjecnih vrijednosti

poroznosti (n) i koeficijenata pora (e) za neke materijale:
Meiumifw Ila

87

/1 Geome/umicke osobine, klasijikncije i me/ode ispitivanja Ila

4. Fizitke osobine tla i klasi/ikacioni sislem!

Najgusce stanje, kome odgovara emill> dobije se sipanjem uzorka u posudu

koju istodobno vibriramo. Vaganjem posude i materijala u oba slucaja izracunava
se jedinicna tezina sa porama i supljinama (Yd) i uz poznat volumen posude (V) i
gustoce cvrstih cestica bez pora i supljina (Pt) dobiju se potrebni koeficijenti emin i

Poroznosti i koeficijenti pora

Krajnje vijednosti indeksa gustoce su za najrahlije stanje e o = eml/.t> ID=O, a

za najgusce stanje eo:::;' emiw lD=l.
Prema Terzaghiju (aJ i drugim aulorima (Braj., 1995)(b) krilerij z. indeks
gustoce pjeskovitog tlaje za stanje:
(a)

(404:' INDEKS GUSTOCE NEKOHERENTNOG TLA

Indeks gustoce ID predstavIja odnos izmedu razlike maksimalnog i
stvarnog koeficijenta pora i razlike maksimalnog i minimalnog. koeficijenta pora,
dakIe:

e max

e min

vrlo~usto

(4,22.)

Drugi izraz prikazan je preko jediniCnih tezina za najgusce (maxYd),

najrahlije (minX/) i prirodno (ord) stanje suhog tla sa ponlIna i supljinama

M,.
V

(Yd=-' 'gJ.

Stvarni koeficijent pora eo tlo ima u prirodnom stanju dok se maksimalni i

minimalni koeficijenti para dobiju l.aboratorijskim ispitivanjima sipanjem
materijaia u standardizovanu posudu bez nabijanja i sa nabijanjem.
Najrahlije stanje dobije se ako se nevezani suhi materijal sipa kroz lijevak
i posudu ciji se otvor neposredno i sta1no drzi iznad cunja, koji se stvara u posudi
dok nije puna do ruba, nakon cega se suvisni materijai odstrani nozern. Ovakvoj
strukturi odgovara maksimalni koeficijent pora ema.r-

Mehanika fla

(b)
0-0,20
0,20-0,40
0,40-0,60
0,60-0,80
0,80-1,00

Umjesto jednadzbe 4.22. moZe se pisati izraz za jndeks gustoce:

Olli,Yd(oYd-mio yJ .100(%)
oYd(m"Yd-mioYd)

88

rahlo
ID=0-0,33
srednje gusto ID=O,33-0,66
gusto
ID=0,66-J ,0

,100(%),

ili preko jednacine suhih tezina:

vrlo rahlo
rahlo
srednje gusto
gusto

I D- Vmax -V0
Vmax -Vmin

(4.23.)

gdje je:
Vo Vmax Vmin -

zapremina neporemecenog prirodnog uzorka:

zapremina istog materijala u stanju najrahlije zbijenosti;
zapremina iste kolicine materijala u stanju najvece zbijenosti.

.4,5./VLAZNOST TLA
Mnage osobine tla iii zernljanih materijala ovise od sadr.zine vode zbog
cega je ovaj podatak znacajan za procjenu ostalih fizicko-mehanickih osobina.
Prema definicUi, vlainost uzarka ili sadrzjna vade (m) je odnos izmedu
mase vade u uzorku (Mw) i mase suhog uzorka (M s ), odnosno tezine vode u porama
uzorka Ww i tezine cvrstih cestica Ws , dakle:
OJ =

M-M
M,

'

100 (%) =

W-W
W,

' 100 (%),

(4.24.J

gdje je: M".=M-M, (kg) masa sadrlane vode u porama uzorka, koja se dobije
susenjem uzorka na temperaturi od 105C (378,15K), u trajanju ad najrnanje 24
Mehallika da

89

II Geomehonicke osobine, klasifikac(;e i metode ispilivanja flo

4. Fizicke osobine tla i klasifikacioni sisfl'mi

sata, pri Cemu se ispari sva slobodna i adheziona voda, te vazu6i uzorak prije (M) i
poslije susenja (M,), dobije se masa isparene vode u uzorku (M.),
Nacill odredivanja ovoga znacajnog parametra provodi se, prema
standardu, na uzorku vlaznog finozrnog materijala tla u mase 50- JOOg, On se
stavlja u malu staklenu posudu (Petrijevu) mase M i izmjeri masa MJ vla.znog
uzorka sa posudicom. Zatim se uzorak susi u susnici do stalne rnase, ohladi i
izrnjeri t.ezina M 2
Na bazi ovih pod atka izracuna se vlaznost uzorka ill (sadrzina vode) u
procelltirn~ prema slijedecem obrascu:
(j)

M -M
--100(%).
M 2 -M

s_Vw'_nw

, --v--;;-=---.
e'Y
v

V;I'- zapremina pora ispunjenih vodom;

V;,- zapremina pora ispunjenih zrakom i vodom;
nil' - poroznost pora ispunjenih VOdOffi.
Stepen zasi6enosti izraZava se i kao odnos stvarne mase vode u tlu prema
onoj masi vade kada hi sve pore bile ispunjene vodom, odnosno prema masi vode
zasicenog da. Prerna izvodu zajednadzbu 4.26, stavljaju6i V,,/Vv::::::Sp dobije se:

S, =

sal

gdje je:

p, -

= (1n_)
Pw

n p"

,0

d
nosno

ep,
(J) .m/ :;;;;

p,

(j).

(j).

P, . (1- n),

e Pw

VlaZnost se odreduje na dva uzorka i uzima se njihova srednja veJicina.

Srednja vrijednost sadrfine vade kod:
~ vlafuog pijeska rijetko prelazi 10%;
~ veoma fmog pijeska 10-15%;
~ prasine 10-20%;
~ gIine 20-30%
~ organskih muljeva 40-80%
~ organskih g1ina 50-100%,
Sadrzina vode u tlu ovisi 0 polo.zaju nivoa podzemne vode i odnosima
finih frakcija u tlu,
Vlaznost zasicenog tla W.WlI moze se odrediti i preko koeficijenta pora jz
jedl1adzbi 4.8. i 4.14. a za V,IV,=l, V,=M/p, i V,=M,/p,u obliku:
(j)

(4.28.)

gdjeje:

(4.25.)

_1

(j)'r s

(4.28,a)

(4.26.)

p,

gustoca vode (kg/m );

Ps - gusto6a cvrstih cestica bez pora i sup1j ina (kg/m\
Sadrzina vode zasicenog tla moze se izraziti preko jedinicnih tezina:

w<at=(1IYd1/y.)yw

St. 4.4. t;;ematski prikaz cjjelomicno zasicenog uzorka visine H sa visinom cesticG, vade i
zraka (a) i u uzorkujedinicne visine (bJ

(4.2n

Za svodenje na silu jedinice zapremine (zapreminska tezina) koristi se

odnos y=p.g.

Ako je vlainost tia Q) izraiena u procentu od sulle mase cestica tla u uzorku
M.I , onda izjednadzbe 4.26. proizlazi: Mw:;;;;MIIIw, a Mw:;;;; VwPw, odakle je:

Vw =

porarna prema ukupnoj zapremini pora (sL 4A), tj:

(4.29,)

Pro

Kada su pore t1a ispunjene samo djelomicno vodom, a ostatak sadr.zi zrak
iIi plinove, onda je tIo djelomicno zasiceno. U ovom slucaju vlaznost tia moze se
mjeriti stepenom zasicenja (Sr), koji predstavlja odnos izmedu zapremine vode u

(j)

1z slike 4A.a vidljivo je:

M
V,= V-V" pa kako je: Mm= V,g, to je V, = --'

p",
sto daje:

90

Mehallika tin

Mehal/ikn Ifa

91

4. F/zicke osobine ila i klasifikacioni sistemi

II Geomehonicke osobine, kfasijikacije i metode ispitivanja {fa

v, =V _lt1,_.

Ms
P, = --

(4.30.)

P.,

(4.34.)

(g/em, kg/m).

V,

Prema tome, stepen zasicenja iii stepen vlaznosti tla Sr bit ce:
SiIa na jedinicu zapremine iIi jedinicna (zapreminska) tezina
predstavlja odnos ukupne tezine tla (W), ukljucujuci cvrste cestice, vodu i gas,
prema ukupnoj zapremini (V), tj:

wM .,.

s = Vw =

V,

Pw
V_M,

= _-'-P-"c-'_W_'_M_,,--_

Pw(V'p,-M,)

r=V=

P.,
odnosno u procentirna suhe tezine:

S.=

(4.31.)

p,. ,w'M,
'100(%)1.
Pw(V'p,-M,)

Kao opsti krjterij danas se usvaja da je za:

SFOO,5 mala vIainost tla;
SFO,50,8 vrlo vlaina tia,
Sr=O,8-l,0 vodom zasicena tla.
SFO,O potpuno suho tlo, w~O;
Sr=l,O potpuno zasiceno tlo.

W,+Ww
V +V,.

M
V

- . g (N/em3 , iii kN/m').

(4.35.)

Razlikujemo gustocu, odnosno jedinicnu tezinu suhog, potpuno

zasicenog, vlaznog i potopljenog uzorka. U prvom slucaju pore su ispunjene
zrakom i dobije se najmanja gusto':a (Pd), odnosno jedinicna Moina (Yd) jer je
vIamost llFO. U drugom slucaju sve su pore ispunjene vodom do potpunog
zasicenja, te se dobije i najveca gustoca (psoa, odnosno jedinicna tezina (Y,ml)' Kada
su pore djelomicno ispunjene vodom, imamo djelomicno zasicenje sa drugom
gusto':om (p), odnosno jedinicnom tezinom (y), kao i kada je uzarak potopljon u
vodi sa umanjenorn gustocom (p,), odnosno jedinicnorn tezinom (y').
Prema tome, imamo slijedece izraze za gustocu, odnosno jedinicl1u
(zapreminsku) tezinu:
(a) V1aznog tla sa djelomicnim zasicenjem vodom u opstem obliku:

P = (1

n)p, +w(l-n)p, = p,(l-n)(l+w),

(4.36.)

iii ako iz jednadzbe 4.28. uvrstimo izraz za vlainost:

4.6. GUSTOCA I JEDINICNA TEZINA TLA

Gustoca (density) uzarka tla iIi materijala sa pararna i supljinama (p) je
masa uzoraka u prirodnom stanju (M), u jedinici zapremine (\I) sa porama
ispunjenim zrakom, vodom iii djelomicno zrakom i vodom:

masa
P= - =
V
zapremina
M

(g/em , kg/m').

Erp===(lc::::.."O~"L)-P-.,-+-S'C".-'-n-'-~-'w,(kg/m'),

ll/

(4.37.)

odnosno kao sila najedinicu zapremine - jedinicna tezina:

Y = [(1- n)p. + S . n

pJ. g (kN/m

),

(4.38.)

iii:

u jedinicnoj zapremini neosusenog tia (V), ~j,:

= - - (g/em', kg/m').

dobit ce s<!gustoca vla.znog tia: )

(4.32.)

Suha gustoca predstavlja se odnosom rnase osusenog tla (Md), kod 105C

Md

S ep w:::;:r
S np w
.. P.
(1- n)ps

W=r

W
l+w
Y =y=Yd(l+W)=r, l+e =Y,(l-n)(l+w)
(4.33.)

(kNM), (4.39.)

iIi:
(4.40.)

Gustoca cvrste materije predstavlja odnos mase cvrste materije (Ms) u

jedinici zapremine cvrste materije (V,f), ~j.:
92

Melwllika ria

Melwllika fla

93

11 Geomehanicke osobine, klas(fikacije i metode ispitivanja tia

Ako zamijenimo za

4. Fizicke osobine tla i klaslfikacioni sistemi

n = - - , a za (1- n) = - - , dobijemo iz jedn, 4.36:

l+e
l+e

jer po Arhimedovu zakonu tijelo potopljeno u vodu gubi prividno na tezini za

velicinu istisnute vode. lz gornje jednadzbe je sila najedinicu zapremine:

y'= (1- n)(ps - Pw)' g

1+ W
P = p, - - (kg/em')

gustoca:

1 +w
y = y , - - (kN/m')
s 1+ e

b) Suhog tla kadaje S'=r0:-:_ _ _ _ _ _ _ _ _ _---,

=(l-n)ps,ili

Pd =~

(kg/m'),

\1/

l +_e-l

L--_ _ _ _
' ___

(4.42.)

odnosno kao suha jedinicna tezina:

odnosno:

(4.43.)

c) Potpuno zasiceDog tla kada je S,=l,O:

!Pwt

= (l-n)p s +n' Pwi,(kglm'),

(4.44,)

odnosno kao sila na jedinicu zapremine zasicenog tla je:

Lat = [(1- n)p, + n' pJ. g ,(kN/m'l,

IYmt = (l-n)y, +nywl,

odnosno:

(4.45,)

d) Potopljenog lIa:

p'= (1- n)ps + n' Pw -1,0 P

Ip'= (1- n)(ps' - Pw)f

94

Mehanika flu

W '

(kg/m'), iIi }

y'= Ysat - Ym (1- n)(ys' -y m) (kN/m\

Iz ovih navedenih osnovnih izra7...a mogu6e je izvesti i druge obrasce i
dovesti ih u razlicite medusobne odnose, ovisno koji su podaci dati, a koji se traze,
na bazi kojih se moze izracunati vlaZnost, jedinicne tezine, poroznost, koeficijent
pora i zasicenosti materijala, sto se moze pronaci 1.1 literaturi (NoTIveiller, 1981;
Smith, 1993)..
Ovi pokazatelji. koji odreduju velicinu gravitacionih sila u gotovo svim
proracunima u mehanici tla i sluZe kao pornocna vrijednost kod rnnogih
laboratorijskih ispitivanja, izraiavaju se preko gustine (p) u kg/m' iii, u g/cm',
" odnosno kao jedinicna (zapreminska) tezina u vidu sile po jedinici zaprernine tla sa
"',J!,orarna i supljinama~ (y) u N/el11' iIi kN/m'.
'
--.__ .. Ispitivanjima u laboratoriji i na terenu odreduju se tezine i zapremine tIa, a
standardi predvidaju slijedece rnetode za dobivanje gustine, odnosno jedinicne
tezine:
a) sa cihndrom poznate zapremine;
b) pomoou kalibriranog pijeska;
c) pornocu vode iii ulja u piasticnom omotu;
d) potapanjem uzorka u vodu;
e) potapanjem uzorka u zivu;
f) pornoou izotopa,
odnosno:

(4.41.)

Pd

(4.47,)

. l+e

jedinicna tezina:

(kN/m'l,

a) Metode sa cilindrom poznate zapremine

Neposrednim rnjerenjem i vaganjem uzorka tla cilindricnog oblika
odreduje se njegova masa, odnosno tezina i zapremina. Primjenjuje se za
sitnozorne rnaterijale u laboratorijskim iJi terenskim uslovima.
Metalni cilindar poznale zapremine. koji je sastavljen od tri dijeJa (noz,
cilindar i glava sa otvorima za izlazak zraka), pailjivo se utisne u materijal (51.
3,11.).
Izvadeni cilindar oslobodi se gornjeg i donjeg dijcla i nozcm odstrani visak
materijala. CiHndar se sa uzorkom nUeri i dobije se masa uzorka, a preko poznate
zaprerrrine i gustina (p, Pd), odnosno jedinicna tezina uzorka u vlaznom (y) i suhom
(Yd) stanju (jedn.4.37, 4,40, 4.42, 4.43.).

(4.46,)
Mehallika tin

95

4. Fizicke osobine fla i klasifjkacioni sis(emi

II Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispilivanja (fa

b) Metoda pomocu kalibriranog pijeska

.
..
Ova metoda primjenjuje se na terenu tako da se lskopana rupa lspum
kalibriranim pijeskom poznate mase iz posebnog uredaja. Pijesak se vaga prije i
poslije ispunjavanja rupe. (sl. 4.5.-a). Na taj nacin dobije se masa pijeska koji je
popunio rupu, a preko njegove gustoce i zapreminu rupe. Na bazi ovih veliCina i
izmjerene mase iskopanog materijala dobije se gustoca (p) sa porama i
supljinama, odnosno jedinicna (zapreminska) tezina u vlaznom (y) iii suhom stanju
(Yd) iz izraza:

M
Mo-M, -M2
P = P P -M----M----M-' a odavde
o
,2
Pp

W,-W

= V -V
"

- zapremina parafina (4.49.)

Vp

C:

,.

b
.~

I
KAU8R1RA.tfi

KON1ROlNI

PIJES~

..YJ!!lli.........
VODA

(4.48.)

predstavlja zapreminu usutog pijeska, odnosno zapreminu rupe.

BA.LON :;Tl$NUT :;
....... ~At;U R~P...1L_

M -

Mo MJ -

M2 Pp -

U OVOID izrazu je:

masa iskopanog materijaJa prirodno vlaznog iii suhog, aka se trazi;
masa cilindricne posude sa lijevkorn napunjene pijeskom prije ispitivanja;
masa ciIindricne posude sa lijevkom i pijeskorn preostalim nakan
ispitivanja;
masa pijeska koji je ostao na lijevku. Ova veliCina je konstantna za istu
posudu i pijesak, uz iste uslove ispitivanja;
gustoea kalibriranog pijeska.

1'01lEIA"i

. _..

PJ,,~lNO

Kad brana ad kamenog nabacaja, gdje pojedini komadi mogu imati vece
dimenzije, koristi se kalibrirani tucanik.
c) Metoda pomoeu vode iii ulja u plasticnom omotu
Kad ove terenske metode iskopa se rupa i izn1ieri masa iskopanog
materijaia, dok se zapremina rupe odreduje sipanjem vode iIi ulja, uz prethodno
razastiranje plasticne folije (sl. 4.5.-b,c).

d) Metoda potapanja uzorka u vodu

Izmjeri se uzorak tla, rna kakvog oblika (W), a zatim glatko obraden oblozi
parafinom i ponovno mjeri (WI). Parafisani uzorak potopi se u vodu i izmjeri
njegova tezina (W2 ). Ovo se postize na taj nacin da se uzorak objesi na krak vage
ispod kojeg se nalazi posuda sa vodam u koju se uzorak potpuno potopi.
Zapremina (Vp) parafina (Yp=8,9 kN/m3) adbije se ad ukupne zapremine
parafisanog uzarka (V"=WrW,) koja se dobije na osnovU gubitka tdine
potopljenog uzorka.
Zapreminska tezina vlainog tla je:

Sf. 4.5. Metode mjerenjajedinicnih fetina na terenu pomoc.u kalibiranog pijeska (a), vode
(b), ulja (c) i potapanjem uzorka u iivu (d).

e) Metoda potapanja uzorka u zivu

U posudu sa brusenim ivicama naspe se ziva, stavi uzorak i pntlsne na
vrhu piocicom sa siljcima, kako bi se ziva izravnala sa gornjom ivicom posude. (sL
4.5.-d). Mjerenjem tezine uzorka prije potapanja (W) i tezine zive (WI) koja se
preJila u posebnu posudicu (V,=W,:y,) dobije se jedinicna tezina uzorka (y,=135,46
kN/m3 ). Jedinicna tezina dobije se stavljanjem u odnos tezine uzorka i zapremine
five, tj:

y=y,-.

(4.50.)

W,

g) Nacelno 0 metodi pornocll izotopa

96

Mehallikn tIa

Meltallika fla

97

JJ Geomehanicke osobine. klasiflkacije i me/ode ispitivanja Ila

Nuklearni nacin mjerenja zasniva se na nekim karakteristikama procesa

interakcije nuklearnog zracenja sa atomirna materijaia t1a. Za mjerenje vlaZne
mase tla koristi se gama zraeenje (Stojadinovic, 1983).

.Tedinicne tezine za uobicajene materijaie tla krecu se u granicama 17,022,0 kN/m3 Manje tezine su kod veoma rastresitih materijala i materijala sa
organskim primjesama. Vece tezine posjeduju materijali sa sadrfajem teskjh
minerala.

. 4.7. GRANULOMETRIJSKI SASTAV

~
~

Tlo Zemljine povrsine sastoji se od mineralnih iii organskih cvrstih cestica

razlicite krupnoce i oblika. Velieina Cestica, koje mogu da se krecu od velikih
oblutaka i blokova pa do blizu velieine molekula, ima veliki uticaj na fizieke
osobine tla. Sad~j zrna razlicitih velicina u odredenoj kolicini tla iskazan u
postotku od ukupne mase naziva se granulometrijskim sastavom. Dijagr.mi
granulometrijskog sastava (s1. 4.6.) slule za ocjenu pojedinih karakteristika tia, a i
kao jed.n od pokazatelja kod ldasifikacije tla.
Nacin razvrstavanja u grupe je razlicit u raznhn zemljama za razne svrhe i
u raznim sistemima klasifikacije. Kod nas je u mehanici tla usvojena podjela
prema Institutu za tehnologiju iz Masacuseta, MIT (Massachusetts Institute of
Technology. SAD) sa intervalima datim na slici 4.6. sa slijedom brojeva 6-2.
Sljunak jc izmedu granice 60 i 2 mm, pijesak izmedu 2 i 0,06 mm, a
prasina izmedu 0,06 i 0,002 mm. Iznad 60 mm su kameni blokovi, a ispod 0,002
gline. Gline su ovdje prihvacene sa zrnotn ispod 0,002 mm, bez obzira na njihov
mineraloski sastav, koji ima veliki uticaj na osobine tla. Ovi sastojci daju tIu
vezivna svojstva i ukoliko su oni sitniji i vise zastupljeni, utoliko je opcenito vise
izraiena njihova vezivnost. Sitnije cestice ispod 0,002 mm irnaju osobine gline, a
one mogu biti kaolin, iIit i montmorilonit. U ovu posUednju grupu spada bentonit,
koji upija vodu od 300 do 700% suhe mase i ima veliku primjenu kod injektiranja.
Granulometrijski sastav odreduje se:
> rnetodom sijanja, u suhom iii mokrom stanju za zrna veca od 0,06 mm;
}> rnetodorn sedimentiranja, iIi areometrisanja, za zrna velicine ispod 0,06 mm j
>- kombiniranom metodom, ako materijal sadrfi pijesak, praSinu i glinu, i to
sijanjem krupnih i sedimentiranjem sitnih frakcija.
Pored prikazivanja rezultata blTanulometrijskog sastava u obliku tabela, oni
se obieno daju grafieki u vidu krive granulacije (sl. 4.6.). U jednom takvom
grafickom prikazu nanose se na apscisu u logaritamskoj razmjeri promjeri zrna D,

98

----------------------------~M~"~'"-n~i~~tia----------------------------

4. Fizicke osobine fla i klasifikacioni sisfemi

a na ordinati u lineamoj razmjeri surnamo procentualno ucesce pojedinih zrna p

koja su prosla kroz. odredene velicine sita, odnosno ostala na situ.
N. slici 4.6. dato je viSe krivih granulometrijskog sastava koje
karakteriziraju odredenu vrstu rnaterijala, sto ce se naknadno objasniti.

4.7.1. METODA PROSIJA VANJA

Sijanje se vrsi kroz gal1lituru sita, kojih ima viSe sistema za razne
potrebe .
U geomehanici se obieno primjenjuju sita sa:
~ okruglim otvorima od perforiranog lima, preenika =IOO, 50, 30, 15,2
i 1 mmi
~
mrezastim kvadratnim otvorima S =0,5; 0.2; 0.1 i 0,06 mm.

SUUNAK

:::E

'"'"

krupni

sr~dnji

PIJESAK

. sitni

I\.

" i""

"I\.

.!<

'1\
~ I'

pU

\ I"
lSi

a.

20

10

6 I;

'"

:;0

I sitni

'" I I I
1 "kH

, \,MLlMH \ [\,'
1 1\
\
1

'"
I

'"

1-0..

.s\I

"-

'\

""

"'i-- ~

%
I 00

90

SO
70

60
50

100 50 1;0

[\,

Iool..

..... .....

krupni srednji

1131

r-.

PRAH

krupni Srednji! sit ni

40

""

.... I-..

30

20
10

0.2 Ul 0.06 004 002 QJ1 QOOS Q002 0.00 I

promjer una. 0 mm
0,6

Sf. 4.6. Granulometrijski dijagram sastava Ila sa karakteristicnim krivim linijama

oznacenim simbolima, AC-klasifikacije (GP-CH) sa tipicnim krivama dohre
(OW), slabe (OP) ijednalicne (SU) granulacije.

Odabrana kolicina materijala, a obicno je to 200 grama za prasinast j sitan

pijesak, 500 grama za krupnozrnati pijesak i sitan sljunak, osusi se u susnici na
100C (378,15K), da bi isparila sva vlaga sadrzana u njemu. Osuseni materijal
tacno se izvaga - masa Wm i sipa u najgrubIje, gomje sito. Sito sa najvecim
otvorom je gore, a sa najmanjim dolje, dok je ispod njega posljednja posoda za
Mehallilm fla

99

4, Fiz;tke osobine fla i klasifikacioni sislemi

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispifivanja ila

hvatanje materijala. Posljednje sito je velieine 0,06 mm. Sva se sita stave na
tresaljku i tresu toliko dugo dok sav rnaterijaille prode kroz njih (sl. 4.7.). Zatirn se
vaZu ostaci na svakom situ Wb .. , Wi, kao i prolaz kroz posljednje sito Wn i
izrazavaju u procentima ukupne tezine uzorka, kojt se dobije po obrascu:

W
P , =W- ' 100(%),

(4.51.)

a postotak materijala koji je prosao kroz sito promjera D:

DP;

=100-

tp;

(4.52.)

Kontrola postupka sijanja provodi se zbrajanjem svih frakeija, pri cernu:

:! Wi = Wm '

smije da odstupa najvise 1%.

(4.53.)

4.7.2. METODA SEDIMENTACl]E

Metoda sedimentacije (areometrisanja iii hidrometrisanja) bazira se na
Stockesovom (Stoksovom) zakonu da zrna razlicite velicine imaju razlicitu brzinu
taiozenja, iz cega proizlazi da se mogu proracunati dimenzije cestica ako
ustanovimo brzinu talorenja, Ukoliko su zrna ve6a, utoliko ce njihovo talozenje
biti brze, a sitnijih sporije, taka da ce se na dnu naei pravilna istalozene cestice
razlicite velicine. Ova pojava se koristi za odredivanje velicine i kolicine pojedinih
cestica tla manjih od 0,06 mm. Negdje se ova gornja granica uzima i 0,2 mm, a
uslovljenaje lahkim j mirnim, a ne brzim i vrtloznim tonjenjern.
Stoekesov (Stoksov) zakon pada vaii za lijela loptastog oblika u rnirnoj
vodi i definisan je slijedecirn izrazom:

i",1

Dimenzije cestica obicno su ovim prosijavanjem date kao "ekvivalentni

precnici cestica", jer zma mogu biti plocasta i izduZena, pa im je u tom slucaju
dimenzija veta od promjera okana na situ.

= p, - pw : D2

(emfs),

(4.54.)

181]
gdje je:

H
brzina tonjenja tezista areometra (cm/s);
T

v=-

Ii - reclukovana dubina talozenja (em);

T - vrijeme citanja na areometru (s);
p,- gustoca evrstih cestica (glem'>;
P. - gustoca vode (glem');
1] - koeficijent viskoziteta vode pri temperaturi t C;
t - temperatura suspenzije C;
D - d\jametar loptaste cestiee (em).
Dijametar D cvrstih cestica koje se istaloze za vrijeme T od povrsine tecne
mase do dubine H dobije se iz izraza:

Dt=~=

(4.55.)

VP:~P:

gdjeje:

C = [181]: (P,-Pw)]Yo.
Stoksov zakon rnoze se napisati i u obliku (Braja, 1995):

Sf. 4.7. Treskalica za prosljavanje materijala sa sitima piknometrom, menzurom i drugim

priborom.

100

Mehanilw. tla

D=

181]
(G,. -1)y w
M,./rmlika fla

{if

~t'

(4.56.)

101

4. Fizicke osobine tla i kiosifikacioni sistemi

II Geomehonitke osobine, klasifikacije i melode i,lpifivanja tio

gdje je:
Gs - specificna tezina cvrstih cestica t1a;
Yw - jedinicna tezina vode (10 kN/m 3).

Stoksov (Stockesov) zakon predvida loplasta zrna i homogenu smjesu kroz

koju tijelo tone u neogranicenom prostoru, sto je tesko ostvarljivo, ali se, ipak,
uzima da su odstupanja manja i zanemarljiva za tehnicku praksu.
Ispltivanje talozenjem moZe se provesti na vise nacina, ali je u
geomehanici uobicajen postupak areometrom, koji se jos zove i hidrornetar. (sl.
4.8.) On se sastoji od tijeIa areometra u kojem se nalazi ziva l1a dnu i vrata
areornetra

'"
TEZISTE
SliSPEN71JA

o~wo

IJ

" zapremma
'"
'1
(cm
3 / em3).I
,.
eestlca
tau uzorku - -

1.005)

uno

VRAT

Mo

?> zapremina vode 1 - - - (em 1 em').

P,V

3
V=1000 cm
y

.!

--

TlJElO
ZIVA

':'J,~:.~if~~/:{f.

SI. 4.8. Areometar za odreiltvanje granulometrijskog sastava 110 u menzuri sa suspenzijom.

Neposredno nakon iTItenzivnog potresanja suspenzije u menzuri ona ima

ravTIomjernu gustinu, jer su sve cestice jednolicno rasporedene u vodi. Sa
pocetkom taloZenja mijenja se gustina suspenzije i ona vrernenom biva sve manja.
Dubina tezista areometra H od nivoa tecnosti mijenja se sa gustinorn slispenzije i
najmanjaje kadaje najveca gustina, tj. u trenutku pocetka talozenja (to=O),
Jspitivanje se vrsi na taj nacin da se za glinovite materijaJe uzme uzorak
mase Mo ad 50 grama, a za pjeskovite 100 grama i dobro natopi 1dispergira u vodi.
Masa se sipa u rnenzuru sadrz.ine 1 litar i dosipa se destilirana voda, pa se
ponovnim mljesanjem suspenzija sasvirn ravnomjerno izmijesa. Radi sprecavanja
koagulacije ceslka dodaje se vodeno slaklo i nasipa destilovana voda do Iinije koja
na menzun oznacava 1.000 em3 Suspenzija se zatim u rnenzuri naizmjenicnim
102

(4.57.)

p,V

1.015
'D20

.>- masa cestica uzorka tla __

0 (g/em 3);
V
M

1.000
NI.

prevrtanjem i tresnjom u ruci dobro izmijesa i kada postane jednoobrazna masa,

stavlja se na sto i pocinje rnjeriti vrijeme i gustoca smjese. Gustoca smjese mjeri se
areometrom baidarenim u glem 3, prj cemu treba paziti da se areometar pazljivo
spusti na dubinu a da pri tome ne nastupi klacenje. Citanje se obavlja u intervalima
15 i 30 sekundi, 1,2,5 i 30 minuta iIi 24 sata. Poslije 2 minute areometar se
stavlja u menzuru destilovane vode, opere, potom osusi i nastavlja sa ~erenjem.
PoslUe 24 sata ne vrsi se daljnje citanje, jer se cestice koje jos lebde nalaze pod
uticajem Brownovog kretanja i manje su ad oko 2 x 10.4 mm.
Prije pocetka talozenja, tj. odmah nakon postavljanja lllenzure na sto
uzorak mase Mo bio je jednolicno rasporeoen u suspenziji zapremine Vi u vremenu
t=O, pri cemuje u jedinici zapremine saddano (Nonveiller, 1981):

MeJrallifw ria

Iz jednadzbi 4.57. mOZelTIo izracunati masu jedinice zapremina suspenzije

(gustocu) u momentu pocetka taloZenja:

Wo
Wo
Wo
p = (.1 - .p +-=p.+
o
py
w
V
w
P.,

(p, V

pJ .

(4.58.)

Po isteku vremena talozenja T na dubini H smanjila se masa suspenzije sa

Po na PI jer nema cvrstih sastojaka precnika vecih od DI, posto takvi sastojci imaju
brzinu tonjenja vetu od HIT i istalozili su se na dubini vecoj od H. U isto vrijeme
cestice precnika manjeg od DI lebde u vodi iznad dubine H jer im je brzina
talozenja manja od v =

%. Masa cvrstih cestica u jediniei zapremina paJa je od

Mif\! na p%. M~!, prj cemu je p%= M,l Mo odnos izmedu mase cestica ~rna ~

promjera D/ manjeg od ovih koji su do vremena T istaloz.ene pre~a .ukupnoJ m~sl

uzorka Mo. Analogno prethodnoj jednadzbi, dobivamo masu jedlfllce zapremma
suspenzije u vremenu T:

P,

Mo p, -Pw
Pw + p V

(4.59.)

P.,

iz cega proizlazi postotak mase zma preostalih u suspenziji promjera Dr<D prema
ukupnoj masi uzorka:

4. Fizicke osobine tfa i klasifikacioni sistemi

If Geomehanicke osobine, klasifikociJe i metode ispitivonJa Ifa

(4.60.)
P ~ 100(p, - Pw)'
(%)
p, - Pw Wo
gdje je: Pt~ gustoca smjese u vremenu T;
PI<.' i Po - gustoca yodel odnosno gustoca cvrstih cestica;
Mo - masa uzorka u suspenziji i
V - zaprernina uzorka suspenzije.
Na osnovu vremena T od pocetka ispltlvanja do mjerertia gustoce
dobivarno iz jednadzbe 4.55. promjer zrna D/, a sa gustocom Pt postotak rnase, na
osnovu cega se sacini dijagram prosijavanja (jedn.4.60).

~I

11"

':i

i-.

...

II

,."
~ I~

:,11;1

,,
l.M1.l

tU'fII.

tOtS

u".

'''''
to..

.
', . I
!
~

,
~

::+

"-1'

1.035

;;

"

Kod materijala sastavljenih od cestica raznih krupnoca odvajanje krupnih

vrsi se sijanjem kroz sita, a sitnijih areometrisanjem. Prvo se mokrim postupkom
izdvoje cestice preko 0,06 mm (neko uzima 0,1 mm) sijanjem, a zatim
areometriranjem cestice kaje su prosle kroz ovo sito i to ako je ovoga materijala
vise od 10%.

"

Ps .....iht... ,.j_ ..~.... tI~~'.i< ...l l

.."'" ..,t,..,. ~ ,...1.1

O ......... ,.~' ..

'_il'

<t "

u." 'n, ,

S1. 4. 9. Nomogram za proracun dijametra cestice tia pomocu areometrisanja po mctodi

Casagralldea (1940).

Navedeni obrasci moraju se korigovati zbog meniska, sredstava za

koagulaciju, temperatura, izdizaqja nivoa tecne mase u menzuri j dr. (Najdanovic j
ObradoviC, 1979). Medutim, izracunavanje dijametra i kolicine cesticll, ukljucuju6i
i sve korekcije, dugotrajno je, zbog cega se vrsi proracul1 pomocu nomograma.
104

4.7.3. KOMBINOVANA METODA

'

"I.." .
.~ ~

Casagrande 1940. je razradio graficku metodu POOlOCll nomograma koristeci

Stockesov (Stoksov) zakon (s1. 4.9.).
Postupak za odredivanje dijametra D je slijedeci:
Na skali za gustocu cvrstih cestica tla p~ nade se njena vrijednost koja se
dobije laboratorijskirn ispitivanjern (I). Na skali za temperature t nade se
vrijednost za temperaturu smjese pri citanju na areometru (2). Spajanjem ovih
tacaka i produzenjem prave do skale C.lO' dobije se nOva tacka koja se spaja sa
presjecnom tackom na skali za brzine v (6), dobivenom produzenjem prave od
taoaka na skali areometra R, iii H, (4) i trajanja taloZenja T (5). Sjecistem prave
C.lO'v sa skalom dijametra dobije se dijametar zrna D (7).
Ovim opitima dobijemo "ekvivalentni" dijametar zma (Nonveiller, 1981),
jer ona nisu loptasta, tako da je stvarni promjer tanke plocaste cestice znatno veci
od onoga koji se dobije ispitivanjem.

Me/!allika rfa

4.7.4. STEPEN RA VNOMJERNOSTI I KONTINUALNOSTI TIA

Ovisno 0 karakteru tipskih granulometrijskih kriva materijal tia gradiramo
kao dobro granlllirana, slabo i malo granulirana tIa (s1. 4.6.).
Dva parametra mogu se determinisati na bazi granulometrijske krive: (i)
stepen ravnomjernosti (C,) i (ii) stepen kontinualnosti - zaobljenosti (C,).
Allen Hazen je iz granulometrijske krive definisao stepen ravnomjernosti
tla odnosom:

C ~ Doo
11
Dw

(4.61.)

gdje je: D6fl - dijamelar zrna koji odgovara prolazll kroz sito od 60%;
D30 dijametar zrna koji odgovara prolazu kroz sito od 30%;
DJO - dijametar zma koji odgovara prolazu kroz sito od 10%.
Ako je:Cu <5 tlo se smatra ravnomjemim;
Cu :=5-15 tIo je umjereno neravnomjernog sastava i
Melwltika IIa

105

J/ Geomehanicke osobine, klasifikaci/e i metode ispiliva,yo flo

4. Fizicke o.wbine fla i kloslfikacioni sis/emi

Cu > 15 tID se smatra neravomjerno granulirano.

Najrnanja vrijednost koeficijenta iznosi 1 j odgovara materijalu
sva zma istog dijametra.
Stepen kontinualnosti definiSe se izrazom:

Dio

k~jem

su

(4.62.)

Iz granulometrijskog sastava mogu se ocijeniti i druge osobine tla kao sto

su propusnost, cvrstoca na smicanje, stisljivost i tako dalje. Granulometrijski
sastav tla, takoder, se koristi za analizu granulacije filtra koji sluzi za smanjenje
hidraulickog gradijenta izmedu tla i kamene naslage iii iza zidova i tla i kod
drenaZa, te kod kiasifikacije tla.

4.8.STANJA I GRANICE KONZISTENCIJE

Fizicke osobine koherentnog tla kao sto su gline, ilovace- i -slieno mijenjaju
se ovisno 0 sadrZaju vode. Sa porastorn vode rnijenja se stanje gline, pocev od
potpuno cvrstog i suhog preko piasticnog i mehkog do zitkog. odnosno tekuceg
stanja. Plasticnost je glavna karakteristika glina, a to je osobina koja omogucuje
materijalu da izdrzi nee!asticne deformacije bez pucanja ili mrvljenja.
Svedski istrazivac Atterberg (1911) je na osnovu dugogodisnjih ispitivanja
definirao stanja plasticnosti glinovitih rnaterijaia i granice izmedu njih, kao i
sadr~j vode u granicnirn stanjima.
Stanja plasticnosti i karakteristicne granke definirane su na bazi
empirijskih opaZanja i iskustava, a odreduju se laboratorijskim ispitivanjirna.

Cvrsto stanje nastupa kada se daljnjim susenjem uzorak vise ne skuplja.

iako se njegova masa smanjuje usljed isparavanja vode. Tlo je u ovom stanju
stalne zapremine i sa susenjem povecava se njegova cvrstoca (1).
Polucvrsto stanje karakterizira smanjenje zapremine sve dok se voda u
porarna pocne povlaciti u unutrasnjost uzorka, kada je postignuta granica stezanja
Wp Uz daljnji gubitak vlage uzorak je cvrsci i prelazi u cvrsto stanje, pri cemu
dobiva svjetliju boju. PoveCanjem vlage uzorak je rnanje cvrst i podlijeze vecoj
promjeni zapremine i prelazi u piasticno stanje (2).
Plasticno stanje nastaje daljnjim povecanjem vlage kada ne dolazi vise do
narusavanja kontinuiteta mase i pojave pukotina. Ta granica promjene zove se
granica plasticnosti w~ a stanje koje nastupa je plasticno. U tom stanju valjanjem
uzorka na staklenoj podlozi mogu se dobiti vaUciCi debljine 3 mm (3).
Tecno stanje karakterise visok sadrZaj vode. Povecanjem vode smjesa
prvo prelazi u zilavo tecno stanje. Tadajos irna malu cvrstocu na smicanje, i to pri
granici koju nazivamo granicom tecenja WL. Daljnjim povecanjem vode glinena
smjesa postaje gusto a zatim rijetko tecna. Ona uopste ne posjeduje cvrstocu na
smicanje (4).
Pri prelazu iz jednog stanja u drugo usvojene su odredene gran ice pri cemu
svakoj od njih odgovara odredeni sadrZaj vode. U mehanici tla najvaZnije su:
~ granica tecenja WL;
);- granica plasticnosi Wp;
y granica skupljanja iii stezanja WI' Ove granice se jos nazivaju i
Atterbergove granice.

4.8.1. GRANICA TECENJA

Polucvrsto
2

Cvrsto
I

Plastieno
3
Zilavo
Dlasticno

.g
~

STANJA

Ljepljivo

E
N

c4
~
-'"
~

It,
GRANICE

106

a.
~

stezanja

(skupljanja)

12\

piasticno
3

IVp

H,\-

Teeno, zitko
4
Zilavo tetno
I

Gusto tecno

4
Rijetko tecno

L"IV

h' piasticnosti

rVL 1eccnja

lplndeks
Dlasticnosti
Mehalliko lIa

Granica tecenja tla razdvaja plasticno od tecnog stanja a odredena je

sadrzajem vlage u uzorku tla koja pri potresanju omogucuje pocetak tecenja.
Ispitivanje se provodi na jednostavnom aparatu za odredivanje granice
tecenja (sl. 4.] 0.), koji se jos naziva i Casagrandeova treskalica. Aparat se sastoji
od mesingane posebno oblikovane posudice koja je vezana uz aparat sa elasticnim
postoljem preko ekscentra u gornjem dijelu. Okretanjem rucice preko ekscentra
podi.ze se posuda na visinu od 1,0 em j pusti da slobodno padne i udari 0 postolje.
Ponavljani opit sa uzorkom u posudici sa razlicitim procentom vlaz.nosti
omogucuje utvrdivanje granice tecenja.
Za ovo ispitivanje uzima se oko 200 g tla u prirodno vlaznolll stanju bez
zma vecih od 0,5 mm i da bi se provlaiilo stavlja se u posudu sa destiliranom
vodoITI. Smjesa se dobro izmijesa i homogenizirana stavlja na mesinganu posudicu
11 kolicini koja treba da pokrije nesto vise od prednje polovine zdjelice, s tim cia
Mc/wnika fla

107

4. Fizicke osohine fla j klasifikacioni sislemi

11 Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispitiva'!ja t1a

njena visina iznad najnire tacke pasudice bude eka 12 mm. Profilisanim noiem
prosijece se brazda u sredini uzorka tako da njena duzina bude oke 40 mm. Tada
se okrece rucka brzinom od aka 2 ebrtaja u sekundi, sve dok se zlijeb na dnu
posudice ne sastavi u duzini od eko 1 ern.
-MEStNGANA

ZAVRTANJ ZA POOESAVANJE
VISINE PAOA POSUDtCE

POS\#JiCA U DONJEM

I GCRNJEM POlOZAJU

EKSCONTAR KOJ! OKRETANJEM

PROUZROKUJE OIIA-

<;;;;f'[:i!,1;J.!!rI..::;:

r-

t SPUSTANJE C!NIJICE ZA

~~_ MESlNGAHA
~I!J-

tem

~+

.."

__CtNtJICA

Kada se ovo postigne, prestaje se sa daljnjim okretanjem, zapiSe broj

udaraca i uzrne dio materijala uz zlijeb za mjerenje vlaZnosti. Ovaj epit ponavlja se
3-4 puta, ali svaki put sa drugirn procentom vlainosti. Uzorak se obicno najprije
zamijesa sa rnanjom a poslije sa vecom i vecom vlaznoscu, uz dodavanje potrebne
koliCine vode. Smatra se da je tacnost opita najve6a izmedu 10 i 40 udaraea, tj.
kasa De smije hiti previi~e gusta niti rijetka.
Rezultati ispitivanja unose se u dijagram u koji se oa apscisi nanosi broj
udaraca n u logaritamskoj razmjeri a fla ordinati vlaznost w u procentima suhe
mase uzorka (sl. 4.11.). Dobivene tacke A, B, C, D, spoje se praveem za koji se
trazi tacka P za 25 udaraea. Vlahost koja odgovara ovoj tacki usvaja se kao
granica tecenja (l)L-

UZORAI\ TlA

ta.cnost
0.1 mm

UZ(Jf!AK flA PROf OF'lTA

UzoRAK TlA POSlUS: OPITA

SI. 4.10. Casagrandeov aparat za odreaivanje granice teeenja

s.

,.

,',

",;'

st.

'-- --30 .

4.12. Konicni penetrometar.

,8
_~L

i/izo

-.-

__

"
Z

'N
~

;!. 10 ,.

"'L

Iv

+_____l __

- , - - - - L - _ ,_ _ ,
!O

15

20

'
__

25
)0
40
BROl UOARACA 11

Sf. 4.11. Dijagram za odreaivanje granice lecenja flh

J.~

50
! log 1

Danas se urnjeslo aparata sa rucnim okretanjem i brojenjem udaraca,

koriste aparati sa motorom i autornatskom registracijom broja podizanja
(fotografija na slici 4.10.).
Cestaje upotreba konicnog penetrometra (sl. 4.12.) za odredivanje granice
tecenja. Uzorak pripremljen slicno kao i kod metode Casagrandea ugraduje se u
limeni prsten, fla koji se centricno spusta konus, cije se prodiranje mjeri svakih 5
sekundi. Ovo se ponavlja jos jednom s tim da se popuni formirana fupa i uzima
srednja veliCina. Ispitivanje se ponavlja na uzorcima razlicite vlainosti na kojima
se mjeri dubina prodiranja. Iz vise opita iz dijagrama vlaZnost-prodiranje uzima se
ona vlaznost pri dubini prodiranja od 20 mOl, koja predstavlja granieu tetenja.
--------------~M7,;"w:':lik~a~,~la~------------109

108

Mehallika ILa

4, Fizicke osobine tla i klasffikacioni sistemi

IT Geomehanicke osobine, kJasijikacije i metode ;spitivonja tfa

4.8.2. GRANICA PLASTICNOSTI

A/

--f
Granica plasticnosti mehko plasticne gline odreduje se valjanjem dlanom
na podlozi obicnog iii upijajuceg papira u valjcice debljine 3 mm. Valjanje se
obavlja sve dotle dok se valjcici ne pocnu kidati, odnosno dok se na valjku ne
pojave pukotine. Ako se u prvom pokusaju ovo ne ostvari, uzorak se ponovno
skupi u loptu i valja na isti naeln do kidanja. Tada se izlomljeni komadi skupe i
odredi sadrZaj vlage u uzorku. Kolicina vlage izraiena u postocima suhe mase
uzorka odgovara granici plasticnosti Wp. Obicno se zbog tacnosti ispituju nezavisno
izradena tfi uzorka. Interesantno je istaci da se u Rusiji i Kini granica plasticnosti
odreduje konicnirn penetrometrorn. Penetracija od 2 mm uzima se za granicu
plasticnosti.

~~

B/

c/

0'"
'"

%
.N

"">;
~

~_ ~ ..... K""'''''''''

E
V4

V3

ZAPREMINA

v2

v1

'kJ)

Sf. 4.13. Dijagram za odreiiivanje graniee skupljanja (a) i sematski prikaz promjene

zapremine od pOlpuno zasicenog uzorka do graniee stezanja pri postepenom

suenju (b).

4.8.3. GRANICA SKUP.JANJA

Granica skupljanja iii stezanja definisana je sadrZajem vlage pri kojoj se
zaprenllna uzarka ne smanjuje daljnjim susenjem. Ova granica dobije se
postepenirn sllsenjem patpuno zasicenog uzorka poznate zapremine VJ i mase MI.
Uzorak se mjeri prije postepenog susenja na zraku u susnici eM]) i odredi
zapremina (V}) obicno uranjanjem u zivu, a zatim se dalje sllsi, povremeno uzirna
uzorak. hiadi i mjere tezine. Ovakvim nacinom dobit cerna rnase: M j , M2, Mj , M4 i
zapremine Vj, V2, V3, V4 itd, iz cega cerna utvrditi da pri jednom sadr.zaju viage
zapremina uzorka ostaje nepromijenjena iako njegova masa i dalje opada usljed
snsenja. Gubitak vode susenjem do granice skupljanja priblizno odgovara
smanjenju zapremine uzorka. Susenje se i dalje nastavlja dok se uzorak potpuno ne
oSllsi, tj. do staine mase i mjeri se sarno tezina. Kolicina vode za pojedina mjerenja
zapremine i mase odredi se II procentima suhe mase i izradi dijagram ovisnosti
zapremine (V) i kolicine vode (w).
Granicu skupljanja mo7.emo odrediti na ovaj nacin graficki i analiticki.
Graficki se na dijagrarn nanesu zapremine svih uzoraka VI! sa odgovarajutim
procentima vlainosti WI!' U prelomnoj tacki P dobije se vlai,nost Ws koja odgovara
granici skupljanja (s1. 4. 13.-a).
Na slid 4.13.-b prikazan je sematski uzorak potpuno zasioen vodom (I),
zatiffi uzorak kod kojeg je zapremina smanjena susenjem toliko da su sve pore jos
ispunjene vodom do gran ice skupljanja (2) i, najz.ad. gdje je ostranjena vlaga u
uzorku a zapremina V2 ostala je jednaka onoj po definiciji za granicu skupljanja
(3). Iz skice slijedi:

Mehollika lin

w,

(4.63.)

gdje su:

Ps i Pw -

gustoca cvrstih cestica tla bez pora supljina gustoca vode

( g/cm3);
M.I masa cvrstih cestica (g);
Mukupna masa uzorka prije susenja (g).
Granice konzistencije karakteriziraju osnovne osobine glinovitih
materijaia, te je njihova primjena veoma dragocjena za uporedbu i priblizno
ocjenjivanje njihovih osobina.

4.8.4.

INDEKSNI POKAZATEL.Jl
Indeks plasticnosti Ip je razlika izrnedu granice tecenja fJh

plasticnosti

Wp,

graniee

tj:

(4.64.)

Me/ulIIika tin

II Geomeoonicke osobine, klasi/ikacije i metode ispitivanja tla

4. FiziCke osobine t1a i klasifikacioni sislemi

lndeks plasticnosti pokazuje kolicinu vode potrebnu da neko koherentno

tlo prede iz plasticnog u tecno stanje. Za pojedine vrste tla indeks plasticnosti
krece se u slijedecim granicama:
>25
za glinu;
10-25
za ilovacasta tla;
2-10
za prasinaste materijale i
o
za pjeskovita tla.
Indeks teeenja predstavlja odnos viska vode u tlu iznad granice
plasticnosti prema indeksu plasticnosti:
OJ o -OJ p
OJ o -OJ p
(4.65.)
OJ L -OJ p
Ip

gdje je

Q.\)

prirodna vlainost uzorka !la. Za tvrda glinovita tla h<O. plasticna

O<h<l, a tecna Iv 1.

4.8.5.

DIJAGRAM PLASTICNOSTI

Casagrande je predlozio prikazivanje karakteristika plasticnosti raznih

koherentnih materijaia dijagrarnom plasticnosti, II kojem se na apscisu nanosi
granica tecenja WL, a na ordinatu indeks plasticnosti Ip (s1. 4.14.). Visegodi5njim
proucavanjem ustanovio je da kosa Jinija, nazvana A-linija, cijaje jednadzba:
Ip =0,73(OJ L -20%).
(4.69.)
razdvaja podrucje dijagrama u dvije zone. Iznad A-Iinije su tla sa glinenim
cesticama, a ispod nje tIa sa prasinastim cesticama i organskim materijama. lz
ovoga se moZe zakljuciti da su tla iznad A-Iinije sa ve60m, a ispod sa manjom
kohezijom.
fR'-~'-----n-~~~--~
_

PlASTICNO T 1

STOCA RAstU
I PROMJEN

lndeks tecenja odreduje se i iz nagiba pmve u dijagramu tecenja (sl. 4.11):

(4.67.)

Indeks zilavosti je mjera cvrstoce materijala i yeti je 5tO je veca cvrstoca.

Indeks konzistencije Ie je odnos razlike granice tecenja WL i prirodne
vlaznosti Wo prema razlici gran ice tecenja i granice plasticnosti:
OJ L -W,
W L -W o
I,
(4.68.)
W, -(llp

Ip

te on karakterizira odnos izmedu prirodne vlaZnosti

one u granicama
konzistencije.
Mnogi autod su razlicito stepenovali plasticnost prema indeksu
konzistencije (Ie), kao npr.:
prema Terzaghiju (1951):
tvrdo plasticni materijali 0,75<1,<1.0
mehko plasticni
0,50< 1,<0,75
vrlo mehki plasticni

0,25<1, <0.50

tecno plasticni

zitko plasticni materijali

< I, <0.25
Ic~O

prema Angnostiiu (1982);

tvrdi materijal

polutvrdi
kruto plasticni

Ie> 1,25
I, =1.0-1.25
I, =0,75-1.0

srednje plasticni I, =0.50-0,75

mehki
vrlo mehki

I, =0.25-0.50
I, =0.0-0.25

112----------------------------M~~,.h~a-"'~M-~tm----------------------------

1-_....).._-'- .. _. J_
.. _ , -

,
PL~S CNO, T I SUHA CVRSrOCA OPAQAJU A PROPU5N -

Indeks iilavosti /y predstavlja omjer izmedu indeksa pJasticnosti Ip i

indeksa tecenja h:

I
=....L
I

eVR _

SMANJUJE

(4.66.)

h=(OJs,,-OJso,,)%.

SUHA

A PR;OPUSNOST,
APREMINE SEr

.. !

:' ~
",iC,

1,..\i)b,'

,
.

,I:;iS'

\:

t j @~"\~_ ~~=
...-~~--NP
, t \>~~,\>-

OST ( SlIS

NOST RASTE

'I

.... \>: >1',

~r-t--+~~~~:~--+~~~~~~~(O~HU-_~

PI

"@
0

"

20

30

"

SO

"

70

GRAN!CA

80
TEf::ENJA

90
100
wL {OM

Sl. 4.14. Dijagram plasticnosti sa vrstama tla.

Ordinata na granici tecnosti od wL=50% dijeli dijagram na podrucja

srednje i male plasticnosti na lijevoj strani (CI, CL, ML, OL), te podrucje visoke
plasticnosti na desnoj strani dijagrama (CH, OH, MH). Sest osnovnih polja
sacinjavaju vrste tla oznacene simbolima u dijagramu, a nazivi i stepeni
plasticnosti dati su u tabeli 4.4.
Materijali sa raznih lokaliteta, koji se u dijagramu nadu na istoj tacki.
imaju slicne osobine kao sto su stisljivost, cvrstoca na smicanje sa istim stepenom
vlai:nosti, propusnosti i dr., pa je prikladan za uporedivanje uzoraka i svrstavanje u
grupe slicnih osobina. Ovaj dijagram prihvacen je kao osnov za klasifikaciju
koherentnih materijala, prema AC klasifikaciji. koja ce se objasniti u tacki 4.9.
Mehallika ILa

113

II Geomehanicke osobine, klasifikacije j melode ispifivanja fla

4. Fizicke osoMne tla i klasifikacioni sistemi

Granice plasticnosti jednostavno je odrediti. One su veoma dobar

okazatelj za klasifikaciju tla njihovo grupisanje po slicnim osnovnim osobinam~.
tisoka graniea tecenja je znak finozrnijeg tJa, jer je za njegovo.
potrebno znatno vise vode, cimje sadrZaj sitnij~h ~estica v~c~. Veo~a sl~n plJe~ak
ima gotovo identicnu vlaZnost na granici tecenja I na gra~lci plastlc~ost1. ?ra~lCa
plasticnosti Wp, s druge strane, raste sa uveeanj.e~ ~adrZaJa org~...nskl~ tvan, all ne
utjece na granicu tecenja Wf.., zbog cega se smanJuJe mdeks plastlcn~stl /P',
.
Na slid 4.15. prikazan je primjer primjene dijagrarna plast,cnost. na ghnu
iz Bijelog polja, koja se upotrebljavala za injekci~nu zavJes~ na b:~m
Salakovac. Iz dijagrama se vidi da se radi pretezno 0 gimama srednJe plasticnostl.

pokr~tanJe

I.IE

;f. 80
D.

_ 70
~

on

o
z

.~

k1

GO

Il.

50

.' "
J<~l@).~

'"
-'

/-q+

'"~
o

~ 40

to. V /
...
@ . ......:.:Q
. .'

30

'-;

10

~;:"t.:

IY

lot;)'

10

'---'20

30

0= Mo -M 100(%).
Mo

(SF ~
~

(SC /'-"::;;

I
I

p:Y(OH
OH

, ,

20

[~'>

LO

50

60

70

80
90
100
GRANICA TECENJA wL 0/0

Mo-masa uzorka sa loncicem prije 7..arenja (g);

M -masa uzorka sa loncieem nakon z.arenja (g).
Prema nekim autorirna organskim tlom smatra se ono koje .zarenjem gubi
na tezini vise od 10%.
Ovu metodu ne rnozemo primijeniti za tlo koje pokazuje reakcije na
sadrz.aj sulfata i hidratizirane alumosiJikate, jer Zarenjem gube dio svoje tezine.

SADRZAJ ORGANSKIH MATERlJA U TLU

Opcenito se maze reci da su organska tla nepodes?a za gra~enj~, ali sma

povremeno prisiljeni da rjesavarno geotehnicke probleme , u ovakv,m t!,ma. Kod
ovoga postoje tla koja gotovo u cijelosti sadrZe organske rnaten]e, kao sto su npr.
114

(4.70.)

gdjeje:

SI. 4.15. Dijagram plasticnosti za glinu iz B. po(ia kod Mostara,

4.8.6.

lignit, treset i 51., kao j ona koja pretezno sadde mineralna zrna Sa primjesama
razlicitih koliCina organskih materija.
Osobine ovakvog tia znatno ovise od kolicine sadr.zanih organskih
materija, Za organska tla moZe se opcenito reci da imaju velik sadrfaj vode, da su
veoma stisljiva i da imaju veoma male cvr5toee. Pojavljuju se kao vlaknasta,
poluvlaknasta i amorfna organska !la.
Treseti se npr. sastoje od stare vegetacije raspadnute da razlicitog stepena,
na bazi cega se vrsi i njihova klasifikacija. Kod njih preovladavaju organske
materije i sadr.ze 80% do 90% vade od ukupne tezine. Ova tla sadr.ze velike
kolicine nezbijenih zivotinjskih i vegetacionih materija.
Cesta je istovremena sedimentacija organskih materija i mineralnih zrna iIi
se naknadno mijesaju, taka da nastaju tla sa visokim sadrZajem organskih materjja.
Takvi su npr. organski muljevi i organske gline.
Standardirna se predvida metoda odredivanja koliCine organskih rnaterija u
tlu. NajCesCe se oni zasnivaju na Zarenju uzorka tla na visokoj ternperaturi (7000C
- 800 0c) i na bazi gubitka tdine odreduje se kolicina organskih rnaterija. Kod
ovoga smatra se da gubitak na tezini predstavlja tezinu organskih materija, a da
rnineralni sastojci ne gube Zarenjem na tezini.
Uzorak tla ad mase 10- 20g osusen do konstantne mase na temperaturi ad
50C (323,15 K) stavi se u posudu i izvaga (Mo). Osuseni uzorak se usitni i stavi u
vee zagrijanu pee za .zarenje iii 5e nad plarnenikom uz.ari na temperaturi od 700C
800 C (973,15K-1073,15K). Zarenje traje obicno 20 do 30 rninuta poslije eega
se ohladi u eksikatoru i izvaga (M). SadrZaj organskih materija odredi se kao
procenat izgOIjelih sastojaka, prema masi suhog uzorka da, tj.:

Meilanika tIa

Drugi naein odredivanja sadrzine organskih materija u tlu je pomocu

razrijedenog vodikova superoksida, u koji se potapa uzorak tla. Uzorak mase 100 g
osusi se kao i u prethodnom slucaju i potapa u razrijedeni vodikov superoksid (1 :3)
i pusti da se zavrsi reakcija, poslije cega se vrsi ispitivanje. OSllsen uzorak na

----------------------------~M~,~h~m~,ffl~a~t~'a~------------------------115

/J Geomehanicke osobine. klasifikaciie i metode ispitivanja tla

4. Fizic'ke osobine Ifa i klasi}ikacioni sistemi

temperaturi ad 105 C se vaga i izracuna sadrZaj organskih tvari po obrascu 4.70. s

tim da se umjesto mase poslije zarenja uzima masa nakon susenja.
Organske materije imaju znacajan uticaj na fizicko-mehanicke osobine tla.
Graniea tecenja (WL) i granica plasticnosti (wp) rastu sa povecanjem organskih
rnaterija, a opada indeks plasticnosti (lp).
Nekada se saobracajnice moraju jzgraditi na ovakvom organskom tlu, pa se
prirnjenjuju posebno prllagodena rjesenja. Objekti visokogradnje temeljeni na
ovakvom tlu zahtijevaju takoder sira izucavanja, jer nekada ni duboka temeljenja
nisu opravdana.

4.9. ,KLASIFIKACIJA TLA

4.9.1. :)VRHA KLASIFlKACl]E
Klasifikacija ili razvrstavanje tla je proces kojim neko tlo klasiramo,
odnosno razvrstavarno u odredenu klasu u koju one spada
svojim bitnim
karakteristikama, uporedenjem stanovitih osobina ispitanog tla sa osobinama neke
klase koje su date u sistemu klasifikacije koji primjenjujemo.
U prirodi postoje razne vrste tIa koje se medusobno razlikuju po mnog{m
osobinarna zbog cega se ukazala potreba njihovog klasificiranja, pom06u cega bi
se mogle opisati njihove osnovne osobine i svrstati u odredenu klasu. Odabrani
sistem, koji bi se primjenjivao u mnogim zemijama, omogucio bi lakse
proucavanje i razumijevanje dobivenih rezultata 0 ispitivanju tla, te medusobno
sporazumijevanje i uporedbu rezultata dobivenih u rrmogim institutima, zavodima i
laboratorijama, koje se u okviru geotehnicke nauke bave izucavanjem tIa.
Razvrstavanjem tla u odgovarajucu grupu iii klasu datog sistema
kJasifikacije dobijemo padlogu za orijentacionu prognozu njegovih bitnih osobina,
koriste6i pri tome i sva ranija iskustva. Klasifikacioni sisterni, rna koliko siroko i
detaljno bili obradeni, ne mogu uvijek zamijeniti iaboratorijsko ispitivanje
odredenih osobina sa obradom podataka.
Klasifikacioni sistemi omogucuju da bar u grubim crtama, ocijenimo 0
kakvom se tIu radi i u kojem rasponu mozemo ocekivati da se krecu njegove
osobine.

po

4.9.2. KLASIFlKAClONl SISTEMI

Uporedo sa napretkom nauke 0 mehanici tla razvijali su se i usavrsavali
mnogi sistemi za razvrstavanje tla od kojih se sarno neki danas primjenjuju. Mnoge
laboratorije i druge institucije u svijetu koje proucavaju tlo i projektuju iii grade
116

Mehanika tla

objekte razradile su klasifikacione sisteme za posebne namjene iii sire potrebe po

kojima se tlo razvrstava u grupe slicnih osobina. Te se grupe formiraju na bazi
razlicitih osobina tla dobivenih opitima na terenu iii u iaboratorij i, a tu se
ug)avnom ubrajaju: granulometrijski sastav, zastupljenost pojedinih frakcija
odre(J'ene. velicin.e, zbi~enost, ust?ca tIa, granice konzistencije, geolosko porijeklo,
struktuml odnosl, kapilarno dlzanJe vode, viaznost, oblici, stanje zrna i tako dalje.
Neki prvobitni klasifikacioni sistemi bazirali su klasifikaciju iskljucivo na
granulometrijskom sastavu tla (US Bureau of Soils) koji, opcenito uzevsi, nisu
potpuno prakticni za inzenjersku praksu.
Za potrebe mehanike da u gradevinarstvu najpodesnija do sada pokazala se
jedinstvena k1asilikacija, poznata kao AC-klasilikacija, koja ce biti obradena.
Danas postoji vise verzija ovoga sistema, a one su slicne.
Ova je klasifikacija tokom vremena dozivjeJa nekoliko dopuna i kao takva
postigla primjenu ne sarno u Americi vee i u zapadnoj Evropi, odakle je putem
medunarodnih kongresa i simpozijuma prenesena i u nasu zemlju.
Izmedu mnosi"a klasifikacionih sistema navode se slijedeci:
~ Klasilikacija tl8 po granulometrijskom sastavu, prema Birou za tla
SAD (US Bureau of Soils).
~ Osnovna AC-klasitikacija Hi Casagrandeov sistem klasifikacije.
~ Modilikovana osnovna AC-klasilikacija, koju je dao Ured za
poboljsanje t1a SAD (United States Bureau of Reclamation). Ova
modifikacija skraceno je nazvana AC-klasifikacija po USBR-u iii
jedinstvena k1asifIkacija,
~ Modilikacija po RRL-u, koju je kao drugu dopunu dao istrazivacki
laboratorij za ceste (Road Research Laboratory, England).
~ Unilicirana klasilikacija tla iii skraceno USC-klasifikacija, koju su
dale dvije znacajne institucije iz SAD, i to Ured za poboljsanje tla
(USBR) i Korpus inienjerije (CElISA). Ova varijanta prihvacena je ad
mnogih geomehanickih krugova U svijetu.
);:. Dopuna jedinstvene klasifikacije za puteve i aerodrome, koja ce se
zbog vainosti skraceno prikazati.
Ostali klasifikacioni sistemi imaju posebne namjene i manje se
primjenjuju. Od ovih su poznati:
~ Klasilikacija Uprave javnih puteva SAD (US Public Roads
Administration Classification), iii krace PRA-klasifikacija.
>- Klasilikacija Uprave civilnog vazduhoplovstva SAD (Civil
Aeronautic Administration), prvobitna i izmijenjena, iii kraee CAAklasifikacija.
>- Klasitikacija na osnovu sabijenosti, koju je kao uproseenu metodu
dao K.B. Woods za bazen Misisipi.
Mf'hauika tla

117

If Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja Ila

};>

4. Fizicke osobine tla i klasifikacioni sistemi

Burminsterov opisni metod ldasifikacije tla, koji se zasniva na

izvjesnom broju definicija kornponenata tla.

granulornetrijskom sastavu mora se voditi racuna 0 razmjerarna granulacije glavnih

frakcija na kojima je ona zasnovana.
"

4.,/.3. KLASlFIKACl]A TLA PO GRANULOMETRl]SKOM

!
SASTAVU

" 4.9.4. OPiS I SIMBOLI AC KLASIFIKACl]E

/

Klasifikacije po granulometrijskom sastavu zasnovane su iskljucivo na

granulometrijskom sastavu sitnozrnog tla, koje saddi cvrste cestice ispod 2 mill.
Uobicajeni nacin je da se tlo klasificira pomocu trokutastog dijagrama. Njih
postoji vise vrsta, a bice naveden najnoviji dijagram Arnerickog biroa za tlo (US
Bnrean of Soils).

100

10

20

30

.0

50

100

60

70

-'0 -

80

90

100

PRASINA U
Sf. 4.16. Trokutasti d!iagram za k1asifikaciju Ila prema Americkom birou za tia.

Dijagram se sastoji iz tri koordinatne osovine sastavljene u istostranican

trokut u kome svaka stranica predstavlja po jednu frakciju. ito: pijesak, prasinu i
glinu u postotku tezine cijele mase tla. Dijagrarn je podijeljen na deset sektora i
svakom je od njih dato opste ime koje ugrubo opisuje odredenu vrstu tla. Svaka se
tacka u dijagramu dobije povlacenjern linija paralelno sa stranicama trougla za
pojedine frakcije, do njihovog presjecista. Kod upotrebe klasifikacija po

Ovaj sistern pokazao se najprihvatljivijim,jer obuhvaca mnoge slucajeve u

gradevinskoj praksi. Vrlo je jednostavan, razumljiv 1 prilagodljiv na sve jezike
svijeta zbog cega je maksimalno praktican za primjenu. U ranijim stadijima
razvoja mehanike tla kao nauke i njene prakticne prirnjene nije postojao praktican
sistem razvrstavanja i opisa tla, pa je dolazilo do razlicitog opisa i tumacenja ne
samo medu strucnjacima raznih zemalja vee i unutar jedne zernlje i jedne te iste
institucije, kao i izmedu pojedinih strucnjaka.
U izradi jedinstvenog i univerzalnog sistema klasificiranja tla najve6i
doprinos dao je Arthur Casagrande, koji je jos 1942. dao terensku klasifikaciju tla
pod nazivom "Airfield Classification", poznatu kao AC-klasifikacija. InZenjerske
jedinice vazduhoplovne armije SAD prihvatile su ovu klasifikaciju kod izgradnje
aerodroma, koja je objavljena 1947. pod nazivom: KlasifIkacija i identifIkacija
tIa (ClassifIcation and Identification of Soils) u publikaciji Proceedings A.S.C.E.
Sve vrste tla po ovoj kJasifikaciji podijeljene su na:
};> krupnozma iIi nekoherentna tla i
};> sitnozma iIi koherentna tIa.
Pored ove podjele razliknjemo i pet osnovnih grupa. datih u tabeli 42., sa
velicinama zrna i simbolima. Posebnu grupu predstavljaju vlaknasta organska tIa.

(a) Krupnozma On
MSilt
pfaSina

O.06-0W2

Uzeto iz drugog

(b) Sitnozma tla

Sljunak i pijesak (0 S). tj. krupnozrno tlo dijeli se dalje na sest podgrupa,
Ovisno 0 karakteristikama granulometrijskog sastava, 0110 mow biti dobro, sJabo
iii jednolicno granulirano, te sa vecorn kolicinom prasinastih iii g1inovitih
sastojaka sto oZllacavamo dodajuci drugo slovo osnovnorn simbolu, i to za:

118----------------------------M~d~m="'~'~~"a~-------------------------Mehallika tia

119

4. Fi::ic.'ke osobine Ila i kfasijikacioni sistemi

11 Geomelwnicke osobine, klasifikacije i melode ispitivallja Ifa

}>

);:.

;..

;..
;..
;..

dobro granuliran sa sirokim

granulometrijskim podrucjem
W (Well Grained);
dobro granuliran sa vecom
kolicinom glinovitih cestica.
koje djeluju kohezivno
C (Clayey);
slabo granuliran, uskog
granuIometrijskog podrucja,
jer mu nedostaje neka grupa zrna,
P (Poor Grainded);
malo sitnih frakcija
slabo granuliran sa vecom
primjesom cestica praha
F, (Fine-Silty)
slabo granuliran sa mnago
Fc (Fine Clayey),
cestica gline
jednolicno granuliran, sasvim
uskog granulometrijskog podrucja,
jednozmato i sa malo sitnih cestica U (Uniformly).

(b) Sitnozrna t1a diiele se na devet podQru! a:

Stepen pJastitnosti
Prasina
Glina
ML

srednjeplasticna

MI

viso\i:oplasticna

MH

CL
CI
CH

OL
OI

OH

Osnovni sistem AC-klasifikacije sadr,-i 22 karakteristicne grupe i podgrupe

t1a, od cega dvanaest otpada na krupnozma, devet na sitnozrna, a jedan na
organska tJa.
U prirodi se materijali cesto nalaze na granicama dviju podgrupa. Tada se
oni oznacavaju sa dva simbola blizih podgrupa kao naprimjer: eLISC je mrsava
pjeskovita glina, iIi CHiSC je masna pjeskovita glina.

Sitnozrna cista anorganska tla (M, C), kao i ova tIa sa manjim
procentom organskih primjesa (0), plasticna su u vlaznorn stanju. Plasticne
osobine iskazuju se indeksom plasticnosti Ip, granicom tecenja WL i prikazuju se
pomocu dijagrama plasticnosti. S obzirom na izrazene piasticne osobine tla,
koherentno tlo se pomoeu dijagrama dalje dijeli u tri podgrupe i dobiva slijedeee
simbole:

>
>

niskoplasticna tJa, sa wL,,3S%, dobiva oznaku L (Low);

srednjeplasticno tlo, sa wL=3S-S0% dobivaju oznaku 1 (Intermediate)
i
> visokoplasticna tla, sa WI.>SO% dobivaju dodatni simbol H (High).
Treset nema podgrupa u AC-klasifikaciji.
Prema tome, razlikujemo kod krupnozrnog tla ove grupe i podgrupe:

4.9.5. JEDlNSTVENA KLASIFlKAC[JA

Ova iedinstvena klasifikacija iii modifikovana AC-klasifikacija po USER
data je za k~pnozma da u tabeli 4.3., a za sitnozrna u tabeli 4.4. sa terenskim
opa.zanjirna, simbolima u pisanorn i grafickom obliku sa nazivom i opisom grupa
da i ostalim podacima koji se daju kod opisivanja nekog da.
Ova klasifikacija ima ukupno 22 grupe opisa da i one su identicne
osnovnom sastavu AC-klasifikacije, kako po sadriaju pojedinih grupa, tako
podgrupa.
.
.
Tabela krupnozrnatih tala sadrii po sest podgrupa za sljunkovlta I
pjeskovita tla, dok tabela sitnozrnatih tala sadrzi po tri grupe 5 obzirom na stepen
plasticnosti, sto daje ukupno devet podgrupa. Posebno je iskazana grupa. organskog
tla (treset) koja nema podgrupa.

4.9.6. PROSIRENA JEDlNSTVENA KLASIFlKACIJA TLA

ZA PUTEVE I AERODROME

dobro granuliran- i nevezan

slaho granuiiran i Cist
pomijesan sa glinom do 50%
jednoliko zmat
sa previse prasioe

GF.1

sa

GF.

120

niskoplastitna

Prasina i glina sa org.

primiesllma

GP
GC
GU

MelWl/ika tia

SU

SFs
SFc

Casagrande je prosirio svoju klasifikaciju primjenljivu i za saobracajnice,

koja je prihvacena za gradnju puteva i u V. Britaniji. Ona je prih~~tljiv~ i ~a ~a~e
prilike, te je izradena prosirena tabela 4.5. sa podacima 0 upotreblJlvostt pO]edmlh
vrsta tla.

Mdwllika tla

121

4. Fi;;icke osobine fia i klasifikacioni sis/emi

11 GeomehaniCke osobine, klasif/kacije i metode ispiiivanja lla

Jedillstvena klasifikacija za krupnozrna tla

Tabela 4 3
2
Giavna podjeIa

Nastavak Tabele 4 3

TERENSKA OrAZANJA

CijeJi malerija! iskJjucujuci cestice

promiera vetee: ad

Dobro
graduirane
krupne i
sitnc ccsticc

~130

mm(S")

Posloje watne
kolicine svih
krupnih frakcija (do
n~veceg una
uzorka)

Prevladavajedna iii
viSe frakcija sljunka
Siabo
graduirao

Dobru
graduirane
krupne i
sitne cestice

Prljav materijaJ,
krupnc eestice s
previse sitnih
cestica, tj. matan se
diD cestica ne moze
raspoznati prostim
okom
Postoje znatne
kolicine svih
velitina cestica do
najveeeg zrna
uwrka

~ r------1----------~
Prevladavajedna
frakcija pijeska iii
vise njih.
Siabo
graduirana

Prljav rnatcrijal,
krupne cestice sa
prcviSe silnih
cestica. tj. znata se
diD cestica oe moZe
raspoznaii prostim
okom

Mehallika fia

Sarno ccstice marue od -3mm (l/8")

Dovoljno glioastih testica da vrlo
dobro vde materijal. Mjd-avioa mora
biti dovoljno glinovita da medusobno
povczuje sve krupne ccsticc
ukljucujuCi i najvecc
Prilicno cist do cist matcrijal. Sarno
malcn diD Cestica se ne moze
raspoznati okom, Nema dovoljno
glinovitih &stica da medusobno
povezuju 2lllC3 pijeska. Kada je
mokar, materijal nema kohezije iii
plasticiteta
Veliki dio testica se nc moZe
raspoznati prostim okom, a materijal
kadaje mokar irna malo iii niSta
plasticiteta iii kohczije
Veliki dio eestica se ne maZe
raspoznati prostim okom i malerijal
kadaje makar, imajasni plasticitet i
koheziiu.
Dovo!jno glinovitih cestica koje vrlo
dobro povezuju materijaL Mjesavina
mora, takoder, biti glioovita da
povezuje medusobno sve krupne
eestice do maksimalne velicioe
PriJicno Cis! do cist materijal. Sarno
malen dio cestica ne moze se
raspoznati pros tim okom. Nema
dovoljno glinovitih cestica da
medusobno povcfu zrnca pijeska.
KaJaje mokar, rnaterijal nema
kohezije iii plasticitela
Veliki clio cestica ne m07 sc
raspoznati pros tim okom, ali materijal
kadaje mokar, irna malo iii (golovo)
Dita nlasticiteta iii kohezie
Vcliki se diD cestica ne moze
raspoznati prostirn okorn, a materijal
kadaje mokar, ima izrazit plasticitet j
koheziju

w
GR-lIPNI SlMRQU "

:,.;.,--,

GP

GU

','

Sljulluk S pjeslmvitpglioov;lIIn vczivom.

Grntlu;ronll '!jullkovu""nie,;k"v;t"
n1)O~vina ~ i1.vrsllirn vez,;vom

GC
GW

NAZIV I OPIS GRlIPA TV,

\<.<;::;~:

Slj"nuk. pijc",,): ,k.bn, ~mduirwl_ I:l<,I)r<>

grooulrun .'!immk i ~nknvjt<>Mesk"vi1"
mjd.vone_ Malo iii ni'Ia flllih ~e.tiCil
~ijun"k _

w,w gmduirfon_ Slam grad";",,,

~lju",", i ~\IU!lkovilo"nie""nvllc

IUjt.*>viI",
Malo ili nili:lIVrdih teslica

5lju,1ld; - jedno!iCan_ S!junai: sa SIlmo

"""">vit,,"i,akcijama thk"
granulomcuijskog p.oorucja, Bez finih

OSTAU PODACI KOJ! SEDODNIJ STANDARDNIM

NAZJVIMA PRJ TERENSKOl KLAS!FlKACIll

Sljunak' pribli""i pOSlP1ak. n.jveeo zmo. ohlik; Slanje p<>v.-';ne.
drobljivo~t ili Mdo(;a, Primjer: iJjunak ~ pje..kovilo glinovitim
vezivom ~Ijunka 40";', JIll)veee zmo iO em. =a vrlo uglasla gmba
pow~ina.

dmbljivos! i tvrdoc.. Primjer_ Iljunakpijessk d""", gmdui,all, ok"

SO"!. '!,iunh. najvete uno 7,Scrn

'-diu"".

"'J''*

tl>"'l~J<'l"

S~ullllk.. pl"CkOIl"t:IllO !!li:lle. G1inovil.;

GFc

~Ijunal;.

slabe

~radll= ~JjuQI"'''il<)

pjeokovil.o glinene p',vffiule

Pijesnk ,

~li"ovl!irn vez;V<>1)\

Dobro

OIDli.:3f"'\'<'lma..-ID'.ru"

Sljunak: prihliZni posto!ak. najveee <.rOO. prevladavajuca velitina.

oblik i sHmje povliine, drobljiV(Jst; lvruoea, Primjer' Sljunak
jedllOlitan, Sljunak ) 00"1.. najvete uno 6 em. u"," u podrul'j\l :16
Cll~ 1""',.~mB

Sljunak 5 prekorrJiemo pra.~_ VrlP

1'ra.{illa.<I; ~Ijunak, slabc.> ),'mduir"''''
~!iunl"'vi!""PJ"$k"vite pnIWll!Sle povrJ:ine

"""!'

S\l"""k: pribtiini 1>'>"""", Olljl-"'" """_ 1",,",'1.11;0;0""

""hI<;
po,....I" .. , dmh!j'''''' ;11 "ttl"", I'm"JO" ,lJIIMk >1.00 gr..lni",,, Ok" 'Jr."/.
Jljunlta.
mID 5 <;ttl __ lR""l.dIn:.j",," ,""htl ... U2.5 em, '~i('

CeSlica

GFs

<.Imb)j;v

Sljunak,pribJiwi po.lolak. najveee Zl"OO. oblik i .!anje poveSi".,

!vnIa i IlflIp.va, zma ugl,,!u

1""'''''. "'-I''<6e ml<>_ ""'''_ m.,crl1"1 """,;0 od lUI om J."",

vrl"rrnbn .." , ....lnl"JnM... ,I> mal"I"""'""" Primp' 'IJ,,""k,

Siju""k- !>ribl;l",

50""

p"okomj<n", ~"'" Ok"

;11'1111,,0_ noj\'<6e """ III OI"_ """"'ilal ""mi'
<>10,.)0"",_,.,;.

"'IJ'' ' '

Slj"",~_ pn'bi1ilm posIQI.k

,.mo_ "I'i"'"; "'"I<Ii;'! """'.i; od (' l! em
... , '<lin 11'M"", orron", ~hm"''' ih !llnl" 1""""''- 1";on,""": shun,k ,
pt<:i<'''''pn<> gii..: Ok" 4/)"", fiJl, ... _ ""-I''''''' "'''' ~ <m. M21.lijal man;; ",I
0 .)0"",_ ..,.101<' ~h""""

SC

gr",luirM; pijef;8\;:, 'nnnim ~Ij""vili",

Oblik i drob!jivost Zfnaca. prihliini pOSlolak '!junk., boja lin

Pri>nJer; pije.Hk, ~1i""""im veziVt>ll1 Ok" !5<)1 'Iiunka. ~hu"ai-.
ugl;w i vii<> 'vrd. vuivo vrlo ja""o .vijed';'mede -

SW

Pijc,nl; dobm r.raduinm, Dohm grodufralu

pije.'\Ci i s]junkov;.; Plyesak. Malo ili ruru.
finih ee.tica

Obli\;; drobljivost pjcslmvitih zmllCII, pribliz.,; po~!O(ak '-ljunka.

Cis! ili malo zamaun. boja tla Primjer: pijesak dobro gWUlnlJl
0100 20% Sljunka. pijesak wlo zaobljen ; vrlo twd, vrln "i~t.
svijctk>siv

SP

",)",.k >1.", ~m.!u".,,_ 51.to" 8''''''';'''''; P'P". ,

11)""",,,'11; I",it'sal<- Mnl<> iii .,!;tn lin,h Omi""

p'J""""
I<<<l"-" ,II 1",,- 001 ... ,1I..,.lo=>!liJCII- <,"- malo priJ"- iii
",,",in... _ ptlblo>.", """",.k lI,;""Ka_ boj' P"',gor p1j ... k .I.bo g",h"r<F,
Vri" flO', vrto.l!Ot>l)M ,,,,.. h-.;ov,
III"ok, "em"

SU

P,-,,,,"kj<:d,,,,III;a\l P;ioI:ok"'''''''''l;\,''",,;''m
,rokdJ"'''" U'KOj! f'''' ..'''''''n.lllllS """not). Be,_

SFs
SFc

r,,,iI>Om>Ca

''''1'''',

.,,,.""I"",,....

P'JCl"'k krul'''', .,00); il>

Pr,mJ'''_ p;J"""I<J."h",lie:,n <redn!" ..... '-

fm,,~'ar

,il ....rtllp'

"ijoI.,.,..ed,. _'I.i>nlk;o i p""io,

""""'. r.n .. u pOOn;l:jnO.'-LS """

f'lP2"p>""001.!<l'n""""me Vri"rr~l''''''

,"",,'" ,!"t"tm"lln,,,,,e PJO"'<lVH',"P'''''''','i'

'"jclaVln<

Pi!""''' 11m. <>WIll! do hoi ,IIU"I'''' oolin, Pr"'mo- veli,i "-,,.t,!, Ii =1>
GIi... ,
,\0 "''''!a1Mknl;tiM, P,ib/il"i flDSlOI"k II';""";> P""'icr

'"h~

''''!M''

I"J"""<' 1'ffi<''''Y''''''I'''''mo_ p,)"'''' vrl<>r,ni, '-.Ii" di"I"''''mo. """,,"nc,

gti"".",,"CIlk .t<mJJ!Ct\obc->:.!lju"i.:3

f'l_.,..k'I_'''''JCfll''~I;""OI,"''''i';I~''''''k.

,!.!" #' .... "'mn""f'l<.k,,.,;"'"~lm"'""e miclavm<,

P,.""ok ''''m;' 'f<>ln" &olin; ili l;"'I~,iil<) fim_ Glm,- ~;\;,. """') ill mol'
odio Th> j< ,,}o ""\""'00 ill ",,,k> pia"Kno, BoJ" rri~iji'..,i PO''''''o, 'li<mka
Pnmp' (l'jC$OI; V""""".IOrtlO gj,,,,,_ ,n,li 11m finog p>josl.-a_ 'k,,~lo pl.i."it<lV
IOmn""i",_Il,un"oncmo

Me"allika

123

I'

I
I

4, Fizicke osobine tia i klasifilwcioni sistemi

II GeomehaniCke osobine, klasifikac~je i melode ispilivanja aa

Nastavak tabele 4.4

to

JedillsrvenG klasifikacija za sitllozrna tla

Tabela 4.4

.,

Grupni simboli

IOENTlFIKACOSKI arm S Ci::STICAMA MANJ!M 00 -Jmm (Ill!"

Open

1
~

.,

."

.~

I'if
.~

~
0.

:1
.~

~
E
.g

1
'i'j

8ei:i
~o.

. ~

"U 0

Z E
t:~
~

0
0

sj<lj

ri,!jkn

~>lst<1Ca

(!;\C~"i

Prakti<!ki

,
t,

<~

,....ri
;r~ E

SulJ:l

n~plu.tii':no j

,,,,kollezivllo

Sm-vijeoo

,10

Nikukav
<1<.> wIn

~'5i

3'f.i
].
-;]
'2

"E,

Ul1jj<:",nn
pl;witno,

Il'
,.
"

l;"h""jv'~J

Mill"
piRMitooi
kohezio""

,'"

Nikakav

S",dnje

Nikokvado

koheljvn,-,

""'"

S",dnjc
piM!iCno;
KulleziVlK'

Srednjao.l<l
velika

~r"""ja

Smr\ltj,,,,n
do so osjeea
ka<' mil"vka
. Vdik"do
vrlo vciika

jl

.t~

U,,~C'rellO

do

"'"

phmitno i
koho";v",,,

Vlul",,,-,w i
Orgunska 1",

"'"

"rg~o

vrlo
la!titoo

NtmlllllllJ
~""dj""

~Iahi

Nik"kv"ili

Materijal
za pr;1C

pri"'''

vrlo ,'pur.

Slahi mehki valjciCi

l'olag"""

foe

Uo"",oj,lj.

p" olll""skoj (fuldi

Obicoo
niknkgV

)'nU"'"

Sred'\i; do

".iaju"

Malcudo
srronji

Mnlad"

'"

,rJ", 'VIm,

valj&:

Niknkuy
do vrk'

Niknkwi!i

- Srwnie Ivnl
valjejC
- malerijai "" lljt:pi

NikaJ.;""

Zem!j""

. ""tnU""'"

dmbi,1
""li5k"",
rstii"
, UOljercnn
~ojuk"

_ K<>lkruJ
malo

Mehak valj&
- ll11\\erijul w prima
zuprSIe

Nik"kvu

_ Vrk> mehuk ~I"h

Nikakav
d"InUt<!1l

Vrln

SJuj:m

'-, ,

.,

' / ''

"./ I,:' I ;~'

....

do ~"jclvnJ
valjcic
- ~Iab

Yrlo twd "..ljCic

- Jllat~rij,d "" wk,
lijepiwP'"'le

obic""

Srtl<hYI<l<.,
_juja"

-Mdltlkd"
~reUnje Ivnl valj"i,;
~I.s1abi

tllmnosmeda,

zm"sonei.la.,
LTvellkn.<ta. 1"'\1n"

Polagnna
olij-d.'ll'"

Nih"".

Nik""""

vi""!",,,

POOfg:all'
skoj trule:!:i

NijebltlU'

{ooicoo

''''It''')
Jal.;o
l~,,~jIU'

'"

org,,<l;.oj
Imleii

Nikuka~

Vrlo mdwk slahi

vlaknasli vatiCic
- sl"zuv<>pip

Niknkva

"" "'gUll-

skoJ lruldi

"!I

(Nijehitllu)
.iV8,

,~.>

plumsiv!!.

CI

Qbi<!:n<> uum>o!I01eda, iu(o

TamIlll,

uomnosmeda iii
vrlo l"UlA"siVll
Ohicno svijetle
flI"wh", nij,m!!e
{Jd plnve, n:le"".
hlte, ru;:ieaslc iii
hijelc

. '.':/~/I.

01

MH

CII

._-

Obiell" vrlo
Im\~m kIlO en""
""",d. iii siva

Oil

ObiCno wI"
kao com.
smed. iii siva

l"n~Ul.

P,

'"

'

Ostllli podnci koji !Ie dodaju sf;mdardnim Il:lzivin~ pn

lerensko' klasifikacri
-

Prah
anorganski prnh i vrlo fini pijesak,
kameno brasno, brasnllsti iii glineni
pijeSltk 5 malim plastidtetom.

Prisutnost tragova gline, ocganske tvmi ili pijeska.

Boju treba navest!. Primjer: pnlh s tr'''govima gline i
Ulatna ko!iCina finog pijeska_ Svijetlorota smeda boja

Glina pra~inasta,
Anorg;UlSke gJine malog pJasticiteta,
pjeskovite gline, pra!inaste gtine.

Maten plasticiteL Izgleda malo ill vrlo prasinasto.

Sadrfi 7JJalno iii ni~ta pijeska. Soja, Primjer: glina
mal-o plastiena. Vrlo prainasta. lnatna kolicina
pijeska. Crvenkastosmeda boja .

Pmh organski,
OrgnnslJ prah i oTgllnske pmsinaste gline
malog p!asticitela.

OrganslJ ostaci vidlji"j iii nevidljivL Miris gnjile

ocganske Ivan slab do jak.. Buja. Primjer: prah
organski. Nema vid!jivih OTllanskih ostataka ali miris
organskih tvari mo .iak, T amnosmeda hoja.

Pmh glinovit.
Giinovit pmh, pjeskovit, glinov;t prnh,
srednje stisljiv.

PrisutnOSt gline i pijeskll. Boja. Primjer: prab gJinoviL

Finog pijeska im3 1.1 maliln koliCinamll_ Sive boje.

Glina nrlava
AnoJ"g!IrlSke gline srednjeg plasticiteta,
srednje stiSljive.

Navesti primjese ho prah i pijesak, miris, boja.

Primjer: glina mr5ava, srednjeg plasticiteta. Vrlo male
ko!iCine pijeska i prnha_ Baja crvenkastosmeda .

GUlla organsim srednjeg plasticiteta .

Organske gline srednje sti~ljive.

Vidljivost i jacina mirisa organskih stvari, Boja.

Primjer: glina organska, osjeea s<: mins po orgal15koj
tru!eZi. Soja tamnosmeda,

Tinjeasta i dijalomejska tla

Tiqjfasti iii dijatomejski fini pijesak iii
prasinasti. Pijcsak elasticni prah vrlo
stisljiv .

PrisuU!Ost u""gova gline. Malen do srednji plaslicitet i

boje. Primjer:
elastican. Malo g1inovit i srednjeg
plasticiteta. Gotovo bijelo.

Glina masna
Anorganskc gline visokog plasliciteta vrlo

AIm iITllI pijesku i organskih tvari. Boja, Primjer: glina

masna. Nema pijeska ni orgnllskih Ivari. Tmnnopl.\\'a
boja_

........;.." ... ~/,4

. '.',
",,-.;--;,,/,:.

~
:iyOjV"

~1fA d
oj

Nu;!;iv i opis grupillb

l~~'

"f"'""'7-""''''

(Ngcm'Il<>,l
obieno
lamnosnleda.
crvenk"-,,a, {'lava

'-uta

/1'>//
.?//'////

'<-"''',
/ I' - I

13

/ .'

///l/~;

fulo.mei.la.,
cr"""kas\~ iii tall'
(Nil" hima)

Mehanika ria

.V" iJ'Il,
Q
/,U J;U,U
, .A,

obi~no

v\"kHafilo

SITNOZRNASTO TLO
Suh. evl'SWca, uf\)b~".i<: ,uhlhgrudvic:" velika. "",<.Iui"- mala. "eUUl
SiilJ, zarct'VlInje ""hog iii vlabmg grUut"". ve(},M sj.j~o, ..e<l"je gjajllO, "'ut",-" ""ma
Tvrd""o var~ic,., oc'e"',,ie '" "" valiCicu 3 mill" '''<Hiei krou>sti - vdik,~ "ednja, ",ob

trl<./:""~:'

~1/v'

<It'"lUla"

OL

12

",

.l,/~ "'-YO:
~;./.,';"t.... '.(,.,A.

7'7/Y"t

T,ul~,a. vrio
lam,.. smeda,
vdo "\ll~~"ivn

iii

vla)ouw"

-Mak,dll
,redlY"
- ~mrv!jcIK'
lie uhl"

CL

SIlteda, crveal;asla
iii ,,,,,,,,,,.iva

w",,'

Un~""e'llJ

Vrlo
plastic"" i
koll""i.""

- Sh,hi sreUnje ,VnJ

- Materijni ...
primuzurukc

-Mehak

, :!i~,"vit"
mh,nw

pla$litnoi

1"/'

..--./,".../
Sl8hd<1
=o.I'\ii

pla!tibu.> i
k"bezi"""

.~

lJema)

/~/%
I/, 0~~, ~0:.,

,~ ;'-:'-/2;;...

("ije bi!na) obieoo

~iva. piavk"'''(J
~iva. lUlo,meda,
crv~nk",l" iii hila

(N;j~billlOJ

- Smrvijcrn>
In
pje.<;kuvi!{)
,dlUhi!l1ll
Mala
- Smrvljeu",

Mnlado
sred'1ia

"0'

Nijc hil<m
(orncno ga

'u zuh",~,
-Mulau"

.g

,Y,lu s10bi vdjCit

- \..Ilhknl<C,,--,,-vi

IUlHal'

,,,,,hlia

Malouo
sllldnje
pl(l$(itoo ;
k"h.:zi"""

i,

Min'

ML

Boja

fI<'("'!imIl<'

~;e,;l,""vil<l

-5';;;

iOi&'

,.

RCllkdja

Nikakw.

.~

PI",a;';;, .., Iv",,,

"aljCia)

"n"'"

.~

brd"'~-

Il

.~J;'

,\
V ".. 1;i) ~'.

to!~~

v:ViJ,r,r
. '. j'

~;':':"'ii<
.. / . ~,./
,'",,'- . ":'-:'
!;~L'~f

sti~ljive.

pnm

..Glina organska visokog plasticiteta

Orgallsl::e gline vrlo stiilljive.

Slab do jnk orgallski miris. Vidljivost v!akn<ls1.og

materij31a. Boja. Primjer: glina organ.~l::a. Orglln5ki
miris sh'b. Vidljiv vlaknasti materijal. COla boj'l.

Treselasm tla
T reset i ostala jako organska mocvarna
tla.

Vrlo srednji do malo vll.lknast. Truhli organski BUns

slnb do wlo jak, Boja. Primjer: tresetasto tio_ Vrlo
vlaknas\o organski mins vrlo jak. vrlo tarrma baja,

Reakciia na potres;mje: potresanje !,'fUmena vlainog mllicrijllia na dlanl,l i stislrnn.ie pokamje brzinl,l 1 vdiCinl,l pojave vadebn.:l, spor:l, nikakva.
Miris i boia: na ~'VieZe zarezanoi Elohi; tanUia buia i miris indikacila or 'anskih primjesa

Mehallika Ita

~ Prosirena jedinstvena klasifikacUa za puteve i aerodrome

'"
OI""""ltnJpn

I ..

Ori;i ......":'kO

Tabela 4.5.
~

~,;iif';Toi'fti

K!".-.r.koc;unL
Sirn-

kl .. ifi~""lj'

"""ffiii'lun~"""'l<Iu(1JI

oplllln4 :
porc",Ct."",

o,,*"""

7,~rn,

~Ijt,"knviw (~(J,j""

G,:llII':""""rij.""
"""!f",,

ldeul,nk"dJ"

GW

k"""oIoHl!-o:1;J'n<>m,
DuT-r" ~m(jJ'ir"""

nll , ~Hkim "~jok'm

,'"

i
[
'"

f
~

GC

r;J":~:, "",rom
"Ud" me ,

I"M(1t<ient,fkl'apr"",,'
Olgledu. S"""jIt ,k,..ilk"

JerlnoH/an!lj1maks
malo 'li ~ ,,1o,,!,",

~ok~v.~e ":=:~;i:

;~J~;j~::,7:"

~line. No!:""'n., '"h"

",""I''''lq'''"~mje do

".m"~hnc""t.~priny"""

prje<lca, molQ 'Ii

au
GP

rro:clj.i'mlulin.o1~

D'*'''l'I"><Iu",,"1
pijt<"~''''''h)glm''

7.,.,..

>n'....

.. !Ott ",,,duprol!m..,

,"",j;,",

gf"""'"

kd""h~"" pij<"'k,'

u";o 1II!-o:1 ~i,""

~l~~~~~f;:~. ,~~~~':,'I~'~li l>a

._veri",
Q,,",uhr..lrU,k,

''''''

.\!.ll~""""I","m,".

Q'"nuj"""'tnj>kn

,-

Ni1m~.v

Oob", <lo odl>fno

=~:~I:

0''_

'"""

Odlitno

,~

~.w

nik"kvu

o,,,.utnm.,dj,k,,

...oJ,,,,,

Odjj~""

SC

~llj;li

OdIU"" do dob,"

Srodnj'

.. ,!I...

llim

N,ko",;;d;,

?:~~~(.n<lrijsk.' J

Dobro dt>

ol:t;l;~"" .. j ".

"",\1j
SU

eBR "pit. sml"nnje !

drug<! i'pll",',"j" ~'SlOo.

Qra"""''''''l!ii-<ko

Sf

-".

- p'obno oplerotonjo

Or"""it,n;;,iiij;i;"
l1llall"'JI'""k.

""Ij~no

,'=
n"l""f'U"!"

OAO

Skcm

OdliCno

;>12.0
0.40

nilmirnJ

,-

''''.

nika~",

Nlko~""do

Skmo

......... om'li

nikl,.""

M,\lI,1<.>

,,.,,,

Tlu S trnK>go frnkciju. ;,;pod

O,075mm. i E!llIllL'Otn
tet~nja l~p~d ]5,-Nije ;;rnast
me.d" pr5t,ma Ne mo~e se

lahko uvaljat' u vaij6,," karl

je vlahto, DilMira Odreduje

"" "pilOIll !re""uja

""""10'

SF

Dobra "" udjl~no

f'lasll~""'(i na
"".II'U,",<>j.

"l

rl"~tiCi!"I;

'"
g

Tla s granicom !ocenja

izmoou J~ i 50 Mole se
IuIlk<> u"aljati u valje;"" U
"lal.nom ilanju.Ne diia1ira

maJo 'e stele pri su.enju

'

.
Tla ~ g=com !eoenJa

Silnomlll.<!a
tla visokog
rins!id!.I~

,.....

Gr?nulotl>el,rij:ka ui:"lim
k

PT~::;~m ~:~~~i{;:,;~a

,.. .
GlmO>"ItJ p,:,h
(anof Ult,kl!
O"gm),k, !,,~h ",~kO!l
~hoMlCnC1U

ML

!uha !e}.ina i

grnmee loXeRja' plaS!l~n{lSli .

luhk" im<livo
.
.
Gram"". t"~".?a i

CL

relm;vnu
zbijeno,!

. ,.,."".,,,.

prl:~~ 50. ~?!e se ~ko

u~~;~~~~ ~:!!~~"~~ ~,,,i~m
]"ko 3l.""llje pri su""'~u
Sve jUKO stisljiva da

Obicno
,,,~",..,",-

~ti.<lji"o~li

~mede

.."~

~zo

."
."

Od!~

",,(1.10
~!lJ

"'''

S~"'n

t><...... ~"

1~!>Ilcnust'

vJaino~t i
k(\dlcij~m potU

OL

Gram"", te~e~ja i

MI

Gnmulllmetrij.IKIl al1ulizn
grartice tec~nja i plasticnooti
laWm lZVe<!jvQ

pUkNine ltd.

O,anice leeenja i

o<l110"',po<.l-

I I

1J!O<~k(wim I:lm~

Gliml (~'lOrgnnskn)
src<lnjeg r1:!Sfici!ela

Cl

Organsku giina
sreJnjeg pl~<tidteta

0>

u,I"jell'$t

Nastavak tabele 4,5,

tmhwdo
slabo

10

1l

Sre<lI~jd(\

Malo ,10

Dobre <10

,,,

' ' ' 1Im velik

smlnje

,labe

e<O,70

f---""'''ro,-+--c:l.'\'-',--+-';';;=--+-''''''''''''--l-'~Z-I
Slnr..,

Dohrndo
sl~oo

Sre<h!)i

Sr~dnje

Dobrodo

,,,

dojak<l

,,,",

e"O,70

d",,,jr:mj~

plas!i~no5ti

zern"" vode

Grarne~ !e~eoja i
plnstitllOMi 11 prirodnom
.t"nin i Hakon su!ellj~ na

MH

G~~nuJ<,tllC:rij~ka m~al;la .
srnOlce t~en!a t p~Mt'l:nOS!!
inhko "'."",,!ovo

(l~n" (ml\,"gan.~ka)

CH

("11"anice leeenja i

Orgilnsku glitln
"iwh)g I'lootki!~w

0
H

iIi erne boje.

Veoma sti~liivo. Lailkll ~c

idenrmcim "lrneino

Trese! i dn.gnjQko
!llocvama ti.

Dol>ro<lo
~taho

Dom, do
NezHutan

Juko

Slaho

p!asli~lI<)sti

Gran;ce l~enja;
piaslienosti u prirodoom
st"llju i nnkoll s!l~enjn no

sk"f<)
neOllll'USnn

upit
kon!l('lidncij~

NeZlmtan

Juku

Doh,..,<lo
.kof<)
ner"'rl!~no

probno
opteretenje

Smoo
SI~oo

CBR oril
tvr~toca za
~tniCUllje i drugn

Vlafnos! i 9!i!ijiv<J51
p

~.oo

n"l''''l'''''n<>

I>h"u~nO!lh

Jako stiSljiva tinjtasta

ili dija!m""j.<k~!ln

v;WkDg plosdciteta

~16,a

,I",ro

",koJo:""lD

tm/wdu

1000C
Ilu vdike

~
~

... o,!~

OdJitne

!05"C

r~:~:~(\~:~I;:~i)

f'rnSllJasm glirm
(-"IlM~,,!!ska) i

lin Sfed,lio2

"
!,
~

fr

0"l'~'1'''-'M

SilllOZm"~tfi

{l

"13,2

Sk1)

~"

"""'"'IIlmoU

"""I!.. ~"mi""
ozl'edl",

I.1

"IS.4
"",0,45

nlk"'""do

"="'00

NlkCLkaYdo

do dobm

,~

O","ul'''''clrij;k'l

p,]<>'Ok ''''''o~"
<ilm'1'''

pin,!icit"la

>17.6
0<0.'0

..",Jdi...,

SW

" ~i <b lie .... gIi""

Si!nm:[ll"'!U
tlnm"jog

>20.~
~.ID

",,"

n!k:>kvto

Maiido
sr<dnji

Oob," do odli~"o

(\dn",1!,m.ljo.\',xj<

Skr""

""'.
",,""

"."

Nlkof<.vdo

"nOEl;",

[
~

0>20
... 0.3~

Odr",,,,,

"11:.,,,""

Sndoj;

<I"'"i",oJo

"

~"

S',~(1

""''"

Odl~

-"""""n,,,.ij,,1

[1<!m"i""""tmo

IO~jlI'

GF

"tn,,,,"
mm $, Veei ..
",.u
,."...lIlw olil'ft"Um
ok","
i <r<;jo6j k.,d

Odlie""

,1p1jt:I~':rm
h"r",-IX""~

niknk,,"

Nibi,;v<J,;

1'<".

:.:;::;;:~r;:,~~b-

Dt+ro l'I",..rui':>n;

piP"t, >ii"nk'''''i
piJ",ak M"I,,;Jif-ez

vl"~,,; k''''fioiJtml

le1i"'p!"1

o..,bine
dr<llirnnp'

Sk",~

~,.

IIml'"

MJ~",j"<"l""bi

"'"~"

TI. "ot,", "'driajem

",,,,r,M

",,;dlz.

I-"."!n""''-~~_

GrM"I'''''''lr1i;h

I<6:nJo plaSlifuoSl

p'J<,b < """'1'0

Pij"""kl
pj<:<"".. ,""la

b.ot-;".

;,....prJ(

,-"

N, law""
Dolm! do odl;.:no

G,;;;\,j'''''''t,ij,ka

'~U<"" ,llunb ,

[,ilkci;o m""d" 7.'i <Ill j

!,S""" . Opo!el'li,o.e

fr

-Z"p,""'I",b!o;!;"a.uhn

""'" ,.~Iru..
O<A~"gr,od\'i'''''''

SIP","ki

I'oi,;,djlllni

<nIbiJ

~,.

'mje.,~ .Ujutlk" j pij ...

llj""k(~ila

.Ito".... nemo.~"'*

~ri1o)

n" ,,,,,,,,'1.1<"0 P"'~1."O

""drolll""'''''.""!!I",,,
$ Hi valu!;';. i,mod" lUI

vrijt&n,~ i~ i';";'lj rul.

jz""I"";ni>

llOpOrOn\eeonim

uwrb,)

u
Mobliiii..".I4I',

'"

J.a

ispiti.vUlljD
tV!"!ltoee

do
womn

slaoo

Sre<injido
jnk

SlISv;m
nCXl1nuU\

V<X>!lla

Susvim

""ro

nt:.tnn!un

Namcito
sbbo

N"znntall

0>15,2

e<D,8D

>15,2

e<O,gO
>16

luko

Stabo

'"'"

nel'rnpusilo

>14,4
e<O,90

10ko

Skoto
l1ep"'p"Stio

>16
e<O,70

Veomn

tmbro do

juko

sloho

SkOfO

rxO,70

(Nollveiller, 1979)

'"

."
N'

~.

"

~
'S

"

"

~:

11 Geomehanicke osobine, klasijikacffe j metode ispitivanja tla

4. Fizicke osobine tfa i klasifikacioni sistemi

Krupnozrna tla kIasificiraju se uglavnom na osnovu granulacije, a

sitnozrna na osnovu karakteristika plasticnosti i pomocu dijagrama plasticnosti.
Vlaknasta organska tla identifikuju se vizuelnim, ispitivanjem na terenu
(Nonveiller, 1979).

4.9.7.

KLASIFIKACIJA TLA PREMA PRA VILNIKU

Podgrupe nevezanih materijala i njihovih smjesa

4.6.

Siabo gra'lUli,.n
lednoliCan
Sa pjeskovito glinovitim vezivom
~labo _wan,uljran sa__ vetim_~adrZaj~inj)rtlha_ili -gline-

OW

SW

OP

OU

SP
SU

GC

SC

OP

Prema Pravilniku 0 tehnicldm normativima za temeljenje

gradevinskih objekata ("sl. list SFRJ" br, 15/90) klasifikacija tla vrsi se prerna
slijedecim grupama i podgrupama:
1)

Stijena - monolitna (sa pukotinama zdrohljena) iii trosna (jaee

zdrobljena, zahvacena procesom raspadanja,

2)

Nevezana tla, sa precnikom zma u mm:

drobna iIi obluci
sljunak (G)
krupan
20-60
srednji
6-20
sitan
2-6
pijesak (S)
krupan 0,6-2
srednji 0,2-D6
sitan
0,06-02

3)

iznad 60
2-60

0,06-2

Vezana tIa
prasina (M)
krupna
srednja
sitna

Podgrupe vezanih materijala:

?
Prasina male plastienosti (ML);
?
PraSinasta glina male plastienosti (CL);
?
Organski prah i glina male plastienosti (OL);
?
PraSina srednje plastienosti (MI);
?
Olina srednje plasticnosti (CI);
?
Organska glina srednje plastienosti (OI);
?
Prasina visoke plastienosti (MH);
?
Olina visoke plastienosti (CH);
?
Organska glina visoke plasticnosti (OH);
~

TresetPt ;

Nevezani materijali prema vlamosti razvrstav~u se u:

suhe, malo vlazne i zasi6ene vodom;
a prema porozitetu u:
vrlo zbijene, zbijene, srednje zbijene i rastresite.
Vezani materijali prema vlaZnosti i konzistenciji razvrstavaju se u:
tvrde, polutvrde, te,ko gnjeCive, lahko gnjeCive i zitke,
a prerna koeficijentu pora (e) n:
vrlo malo porozne, malo porozne, srednje porozne, porozne, jace
porozne i vrlo porozne.

0,002-0,06
0,02-0,06
0,006-0,02
0,002-0,006

glina (C)
koloidna glina
(neorganska i organska)

ispod 0,002

4) Organska tIa, muljevi i treset 0 i P,

128----------------------------M~~,h~a-"'~la-~tw----------------------------

MeiJallika tfa

129

5. Voda u rlu

S.VODA UTLU
5.1. OBLICI POJA VE VODE U TLU
Glavni izvor snabdijevanja podzemlja vodom su padavine koje se
infiltriraju kroz pore i kanale do priblizne dubine od 12.000m. Ispod ove dubine
voda nije slobodna, ali je voda hemijski vezana u kristalirna minerala. Ova voda se
moze podijeliti u dvije zone: aeraciona i zasicena zona. Opcenito se voda 1.1 tlu
pojavljuje u obliku slobodne (terneljne), vezane (adhezione), i kapilame
(zatvorene i otvorene) vode (sl. 5.1).
Nivo vode, pri vjekovnom talo.zenju cestica u mirnoj vodi, nalazio se lznad
povrsine t1a (a-a), da bi se postepeno spustio ispad, na nivo 1-1 (sl. 5.1.). Ispod
ovog nivoa vode u porama nalaze se pod uticajem gravitacionih sila i vode u tom
podrucju nazivamo slobodne iii temeljne vode. Zbog kapilarnog dizanja vade,
koja se krece pod dejstvom kapilamih sila i povrsinskog napona, ispunjene su pore
i vodom do nivoa 3-3, takozvanom kapilarnom vodom. Pritom su pore do nivoa 22 potpuno ispunjene vodom i do toga nivoa podrucje nazivamo zatvorenom, a
iznad nivoa 2-2 do 3-3, gdje su pore djelimicno ispunjene vodom, otvorenom
kapilarnom vodom.
Iznad zone sa kapilamom vodom do nivoa 4-4 nalazi se jos uvijek nesto
vode u porama koja obavija cvrste cestice. Ova voda zadr.zana je molekularnim
silama koje vladaju izmedu vode i tla. U ovom podrucju sadriana je vezana iIi
adheziona, iIi adsorbovana voda. Voda je U ovoj zoni adsorbovana na
povrsinama zrna i usljed povrsinske tenzije drzi se na zrnima u vidu veoma finih i
tankih filmova. Uticaj ove vode kod krupnijih cestica je neznatan dok je kod
sitnijih cestica utoliko veei ukoliko su cestice sitnije, jer se povecava povrsina
zrna, a time i odnos vezane vode prema cesticama u jedinici zapremine.Vezana
voda se sarno djelomicno moze ukloniti susenjem na 110C (383,15 K) za razliku
ad slobodne j kapilarne, koja se u cijelosti sllsenjem moze ukloniti.
Razlike izmedu pojedinih nivoa kapilarne vode ovise 0 velicini najuzih
pora u tiu i njihovoj poveznosti.
Vodu u tlu moguce je podijeiiti i kao: porna, adsorbovana i
konstituciona (hemijski vezana) voda. Pod pomom vodom smatra se slobodna i
gravitaciona voda, te kapilarne vode i vode povrsinskog napona. To je, znaci, sva
voda u porama i u raznim oblicima. Adsorbovana voda odgovarala bi adhezionoj,
dakje konstituciona voda hemijski sjedinjena 1.1 kristalima mineral a cVfstih cestica
tla. Te vade ima vrlo malo i ne moze se ukloniti susenjem tla na ternperaturi od
110 OC (383,15K).

Mehanika rla

131

1I Geomelianicke osobine, klasifikacife ; metode ispitivanja tla

5. Voda

II

tIll

kapilarnu silu T, koja djeluje pod uglom a i u pravcu tangente na menisk,

rastavimo u pravcu stijenke (Tv) i upravno na stijenke meniska (Tn). dobijemo
izdizucu sHu meniska:

T" =Tcosa,

POVR~rNA TL A

Pat

HH T,
T

Sf. 5.1. Serna/ski prikaz vade u tlu: Jaza taloienja u vodi (a-a), nivo podzemne vode (1-1),
zatvorene kapilame (2-2), otvorene kapilarne (3-3), vezana (4-4) voda.

Veoma znacajna osobina filma vode, u granicnoj zoni sa zrakorn, jeste da

se nalazi u stanju tenzije. Ova pojava poznata je kao povrsinska tenzija (napetost).
koja ima osobinu da povrsinske molekule vode drzi u napetom stanju. Zbog ovoga
se povrsina tecnosti moze predstaviti kao zategnuta elasticna membrana.

Ih~1-

1-

_j

---+'+
SL 5.2. Kapilarno penjanje vade u kapilarima: kapiJarne sile na menisk (a) i hidrostatski
pritisak u kapiLari (b).

5.2.1. PO]A VA KAPILARNOSTl

Ako usku staklenu cijev uronimo u posudu sa mirnom vodom (sL 5,2,-a),
primijeticemo uzdizanje vode na visinu he iznad nioa NV, pri cemu ce povrsina
vode u cijevi zauzeti ne horizontal an, vee ovalan oblik, takozvani menisk. Ova
pojava nazvana je kapilarno penjanje vode, i ona se pripisuje sili meniska nastaloj
intermolekularnim privlacnim silama izmeou rnolekula vode i stakla i povrsinskim
naponima izmeau zidova uske cijevi i vode. Vis ina penjanja ovisi 0 promjeru i
materijalu kapilara, kao i 0 temperaturi vode. Ukoliko je cijev uta, utoliko je
penjaqje vode vece i obratno. Zbog vece viskoznosti toplija voda penje se vise od
hladne,
PromatrajuCi nivoe vode u lackama A, NV i B (sL52-b), dolazimo do
zakljucka da je pritisna visina u tacki A hl'b na nivou NY bez pritiska .(na povr.sinu
vode djeluje atmosferski pritisak - Pm), a u tacki B pritisna visina je hd . Iznad NV
je, dakIe, hidrostatski pritisak negativan, a ispod pozitivan, te nastaje razlika
pritiska u vodi i na njenoj povrsini. Zakrivljeni oblik vode u cijevi preuzima ovu
razliku pritiska. koji djeluje kao membrana sa naponom od T=75,1O,6 kN/m
4
(7,5,10 N/cm), Na kraju kapilare prenos; se tdina slupa vode h" preko sile
povrsinskog naprezanja T liZ stijenke cijevi na same zidove kapilare. Ako

132

I he,

NV

5.2. KAPILARNOST I KAPILARNE SILE

Mehallika fla

Ako je Cista voda u kapilari i ako su ojeni zidovi potpuno cisti, onda je
a=O. Povrsina meniska je polukruma i uzdizuca sila T\.=T je maksimalna.
Iz uslova ravnoteze ukupne izdizuce sile T" na cijelom obimu cijevi
poluprecnika r i visine vodenog stupa u cijevi hI' dobijemo:

gdje je

Tcosa,2nr=r'rc,h, 'Y w '

roo - jedinicna tezina vode (10'2 N/cm\
Iz ove jednadzbe dobijemo visinu kapilarnog penjanja:

2T
ry w

cosa
r

he =--cosa =0,95--.. (em),

(5,3,)

Uocljivo je da visina kapilarnog dizanja ovisi od vrste tecnosti (T, Yw. a),
materijala eijevi (a) i precnika kapilare (r),
Prema eksperimentalnirn istraZivanjima dobivena je izdizuca sila za toplu
vodu. a uz ostale iste uslove kao i za hladnu kako slijedi (tabela 5,1.):

Mehallika tfa

133

5. Voda u tlu

JJ GeomehaniCke osobine, klas(fikacHe i mefode ispitivanja fia

lzdiiuca sila za toplu vodu

10
0,0742

0,0756

20
0,0727

Tabe/a 5.1.
40
0,0695

Voda u djevi, kako je prikazano (sl. 5.2.-b), napregnuta je na zatezanje, jeT

izdizuca sila izdize vodu navise dok sila gravitacije vuce nanize. Zidovi kapiIarne
cijevi napregnute su na pritisak pod djelovanjem membranske sile T.

5,2,2. KAPILARNOST U TLU

Tlo je sacinjeno od pora koje su medusobno nepravilno povezane na
raznim mjestima i razlicitim promjerima, tako da one cine mrefu kapilamih

ejeveica, koje dovode do pojave kapilarnosti u tlu. Odnosi u tIu su, dakle, mnogo
sloreniji, jer su pore povezane u svirn pravcima, raznih oblika i velicina. Ukoliko
je tlo sitnozrnije, utoliko je dizanje vode vece. Podizanje vode ovisi i 0 rasporedu
uskih i sirokih para u tIu, kao i 0 smjeru kretanja vode. Kada vodostaj raste i
kapiiama voda stigne na prosirena mjesto, tj. do veee pare nego sto odgovara
izdizucoj sili za precnik uie pore na toj visini, onda ce voda dosegnuti visinu
aktivne kapilarne visine (h m ) do prvog prosirenja. S druge strane, pri spustanju
nivoa" nakon prethodnog potapanja do vece visine (h cp ), voda ce se iduci prema
dolje zaustaviti na u.zem mjestll, iznad prosirenja. U ovorn slucaju postoji pasivna
kapilarna vislna (h cp ), koja zavisi od velicine najmanjih pora.
Obodna sila meniska (2r7r'T) prenosi tezinu podignutog stupea vode na
stijenke kapilara. Zbog ovoga i 1I tiu pojava kapilamosti izaziva napone pritiska,
koji djeluju na skelet tla. U sitnozrnom tiu pore su u svim smjerovima meollsobno
spojene, tako da tvore razgranatu mrezu povezanih kapilarnih prostora razlicitog
presjeka.
Ako zasiceni uzorak tla izlozimo susenju na zraku~ primijeticemo prvo na
povrsini svih kapilara meniske koji nastaju usljed isparavanja vode iz uzorka.
Povrsinski naponi prenosit ce se na kostur cestica kao naponi pritiska koji ce
ovisiti 0 promjeru rneniska, dakle 0 granuJaciji, zbijenosti tla, obliku zma, kolicini
apsorbovane vode i sL Prosjecni kapilarni pritisak, iz jednadzbe 5.3. na jedinicu
povrsine iznosi:
a,

=-2T- cos Ct. (kN/m

ryw

).

(5.4.)

Mjerenjem Sll llstanovljeni efekti napona na pritisak koje izazivaju

kapilarne sile, kao i visine penjanja vode u pojedinim vrstama tla koje su date u
tabeli 5.2.

134

Melumika ria

Kapilarni pritisak i vis ina penjanja vade

Vrsta da

Promjer zrna (mm)

Sitan pijesak
Prasina
Glinovita prasina
Glina-koloidna

20,06
0,060,006
0,0060,001
<0,001

Kapilarni. pritisak

Tabela .""2
Visina penjim.ia he

(kN/m')

(01)

0,156
660
60300
>300

0,050,5
0,55,0
5,015,0
15,050,0 i vise

Kapilama sila T u t1u djeluje na cvrste cestice tako da izmedu njih stvara
takozvanu prividnu koheziju koja u izvjesnol11 smislu stvara vezivnost izmedll
cvrstih cestica. Medutim, ovo postoji samo za vrijeme kapilamog penjanja vode u
porama tla. Njegovim potapanjem u vodu pore se zasicuju i nestaje prividne
kohezije.
Prividnoj koheziji pripisuje se i pojava medllsobne povezanosti sitnog
vlaznog pijeska koji se moze oblikovati, dokje, naprotiv, U suhom stanju rastresit i
nemoguce ga je oblikovati.
Zbag povrsinske napetosti vode i zakrivljenosti njezine povrsine u uskim
kapilarirna, odnosno u porama sitnozrnog tla, voda se izdize iznad nivoa slobodne
vode. Padaei 0 kapilarnom dizanju vode znacajni su kod rjesavanja problernatike
djelovanja mraza na temelje objekata, kolovoznih konstrukcija, nasipa i s1.

5.2.3. ODREDIVANJE VISINE KAPILARNOG

PODIZANJA VODE
Visina kapilarnog penjanja vode odreduje se u Iaboratoriji: direktnim
mjerenjem, metodom mjerenja brzine horizontalnog kretanja vode pod
uticajem kapilamog napona i pomocu kapilarimetara.
(a) Odredivanje vi sine kapilarnog podizanja vode direktnim mjeren,jem vIsi se
pomocu staklene cijevi promjera 2,0-3,0 em i duzine 1,5-2,0 m, koja je na oba
kraja otvorella. Poremeceni uzorak (oko 300g) osusi se na zrakll, izmrvi u sitan
prah, bez drobljenja zrnaea i sipa u slojevima od po 10 em u cijev sa potresanjem
kako bi se materijal sabio do stalne zapremine. Donji kraj eijevi se prethodno
zatvori staklenom vatom i uroni u stakleni sud sa destilovanom vodom, s tim da
donji kraj cijevi ne smije lezatt oa dnu posude (sl. 5.3-a). Stakleoa cijev je
graduirana od po 1,0 ern iIi se pricvsti za skalu i promatra visina penjanja vode.
Odstojanje izmedu nivoa vode u sudu i gornje ivice vlaznog uzorka predstavlja
visinu kapilarnog penjanja h,.
----------------------------~M7,~ha~'~,ika~~fl~a--------------------~----135

5. Voda u tlu

f! Geomehanitke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanJa fla

Rezultati ocitavanja u odredenim vrernenskim intervalima nanose se na

dijagram (s1. 53-b), gdje se na apscisi prikazuje vrijeme, a na ordinati visina
penjanja vode. Ovaj !lacin ispitivanja traje veoma dugo, posebno kod glinovitih
materijala. Taka npr. kod pjeskavitag tla traje 16 sati, a kad glinavitag aka 64 sata.

1=

ho + hc

(5.6.)

@
E 1000

J! '00
600

<

r-

'-

400

200

"

I~
~

V,

ii!

:I V--I""
I ,
I

'/1
~
\

SKAL A

<
z

--

~~J

" II'
2

i he

STAE~lENA _
CIJ
{' 5 mm 1:

/'

I
I

8
VRUEME U

l-ip!JE~ K

,,-

16

P"AS
GUN

"'

32

CASOVIMA

6l.

118

t [log hJ

SI.5.4. Serna ureilaja za mjerenje visine kapilarnog penjanja he i koeficijenta propusnosti k

(a), sa dijagramom za proracun visine penjanja i koeflcijenta propusnosti (b), po
metodi mjerenja brzine horizontalnog krelanja vade.

Sf. 5.3. Odreilivanje visine penjanja vode he direkmim mjerenjem (a), sa dijagramam
kapi/arnog penjanja vode u tlu (b), i to za pijesak (1), prasinu (2), i glillovito tlo
(3).

dabijema, nakan sredivanja, diferencijalnu jednadzbu:

(b) Mjeren.je brzine horizontalnog kretanja vode pod uticajem kapilarnag

pritiska vrsi se uranjanjem pripremljenog uzorka u vodu u horizontalnom polofaju
(sl. 5.4.-a). Suhi prah usitnjenag materijala nabije se u staklenu cijev, kaja ima na
jednoj strani mrezlcu, a na drugoj filter i cep. Radi oslobadanja zraka kroz cep je
provucena cjevcica, a iz uzorka poseblla cjevcica za mjerenje kapilarnog podizanja
vade he. Uranjanjem uzorka sa cijevima u posudu sa vodom, na dubinu ho, ona ce
kroz mrezicu prodrijeti u uzorak na dubinu x. Promatranjem promjene boje
materijala u uzorku mozerno odrediti granicu vlazenja i brzinu kapilarno zasicenog
podrucja pod uticajem ukupnog pritiska h= ho+h;..
Prema Darcyjevu (Darsijevu) zakonu brzina kretanja vode Vs u porama
iznasi (Nanveiller, 1981):

iz kaje se integrisanjem dobije:

Vs

Ie; dx.
:::::::--=

dt

a uvrstavanjem gradijenta:

(5.5.)

kh
n

xdx.=-~dt,

(5.7.)

=2kh=2k Ch +h)
t

(5.8.)

U ovoj jednadzbi dvije su nepoznate velicine, ito: k i he. Ove velicine

odrede se uranjanjem cijevi najprije na malu dubinu hOI i odredi odnos 6.(Xd2;~tf'
zatim se spusti na vec.u dubinu h02 i odredi drugi odnos ~(x2l~t2' Iz ovog se
dobiju dvije Hnije u dijagramu x 2 :t (s1. 5.4.-b) na osnovu cega se mogu pisati
slijedece jednadzbe:

(Xl)'
tl

2k (h ., h ).
I..,. 01'
n
l"

(x,Y=2k(h
h)
\., 02 +
t2
n
l'

(5.9.)

'

(5.10.)

iz kojih mozemo dobiti vrijednosti k i hr za ispitani materijaL

136

Mehmrika /la

Meba/lika fla

137

!J Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

(c) Mjerenje kapilarne visine pomoco kapilarimetara vrsi se ovisno 0

njihovoj konstrukciji na vise nacina, a kao najpoznatiji su: Beskowa, Jtirgensona i
Engelhardta. Najvise se primjenjuje kapilarirnetar Beskowa, koji se sastoji od dvije
posude medusobno spojene u donjim dijelovima gumenim crijevom (sI.5.5.).
Uzorak materijala u tecnol11 stanju stavlja se u lijevu posudu, na filtarsko dno,
ispod kojeg se nalazi destilirana voda i ziva. Zrak se prethodna mora ispustiti kroz
poseban venti! taka da u vodi ne ostanu rnjehurici zraka. Zatim se desna posuda
spusta naniu, cime se stvara potpritisak u vodi, koja je u vezi s uzorkom. Kada
ovaj potpritisak postane veci od kapilarnih sila u uzorku, zrak pocinje prodirati
kroz uzorak u vidu zracnih mjehurica. Visinska razlika hf{ izmedu nivoa zive u aba
suda u trenutku izjednacenja potpritiska i kapilarnih sila, preracunata na visil1u
vadenog stupa j uvecana za visinu vodenog stupa hw ispod llzorka, daje vislnu
kapilarnog podizanja hr

5. Voda u tIu

);- hi - visina zivinog stupa u em.

Kod Jtirgensonovog kapilarimetra mjeri se pritisak zraka, koji je potreban
da zrak prodre kroz uzorak. odnosno da savlada kapiJarne sileo Ovaj pritisak
preracunat u visinu vodenog stupa odgovara visini kapilarnog podizanja vade.
Labaratorijski dobiveni podaei raziikuju se od stvarnih velicina dobivenih
"in situ", jer su poroziteti tla i pripemljenog uzorka raziiciti. U prvom i trecem
slucaju poroznost uzorka razlicita je od poroznosti rnaterljala u prirodi, a u drugom
slucaju materijal se ugradttie u tecnom stanju i naknadno se konsoliduje, sto je
opet izvan realnih terenskih uslova. Laboratorijske velicine mogu sarno posJuziti
kao indikativne i uporedne vrijednosti. Teorijskim razmatranjem dokazana je
ovisnost izmedu kapilarnog dizanja hr (em) i koeficijenta propusnosti k (em/s)
(Nonveiller, 1981), koja se krece izmeou:

0,7

2,4

.Jk < ,<.Jk'

(5.13.)

Mjerenje visine kapilarnog penjanja vode u_Iaboratoriji vrSl se sarno na

poremecenim uzoreima, te navedene velicine irnaju samo kvalitativnu vrijednost.

5.3. PROPUSNOST TLA

Cestice tia razlicitih velicina i oblika formiraju nepravilnu mrezu kanala,
kod kojih se poprecni presjeei, tecenje i trenje na zidovirna pora mijenjaju od tacke
do tacke. Kod analize protieanja vade kroz ovakvu mrezu kanala pararnetre
propusnosti treba shvatiti kao statisticke prosjeke.
Pretpostavlja se da je tIo zasiceno vodom i da ne dolazi do pomjeranja
cestica, pod uticajem vade koja protice, nego cine cvrst skelet. U tIu su pore
najcesce taliko male da se moze usvojiti pretpostavka 0 laminarnom
(bezvrtloznom) kretanju vode.
SI. 5.5. Beskowljev kapilarimetar za mjerenje visine kapilarnog penjanja.

5.3.1. PROTlCAN]E VODE KROZ VODOPROPUSNO TLO

Posto je ziva 13,6 puta teZa od vode, to ce prema slici 5.5. visina
kapilarnog uzdizanja vode biti:
h,=13,6 hg+h w (em).
(5.11.)
Beskow (Beskov) kapilarimetar moze se upotrijebiti do h,,,lO,O m.
Nasim standardom predviden je Beskov kapilarimetar drugacijeg oblika, te
se visina kapilarnog upijanja izracunava iz izraza:
(5.12.)
h,.=kh 1=26.4h 1
gdje je:
);- 26,4 - konstanta kapilarimetra;
138

Mehallika Ila

Hidrostatski pritisak se prema osnovnoj jednadzbi hidrostatike moze

napisati u obliku:
(5.14.)

iii hidrostatski pritisak u nekoj tacki tecnosti jednak je pritisku na povrsini po

uvecan za umno.zak visine pritiska hI' i jedinicne tezine vode y. Pritisak na povrsini

je atmosferski pritisak, te se hidrostatski pritisak dobije mnozenjem vi sine pritiska

sajedinicnom tezinom vode, tj:

5. Voda u flu

/J GeomehaniCke osobine, klasifikacije i metode ispilivanja fla

(5.15.)
PIEZOMETARSK!

Prema tome, velicina hidrostatskog pritiska u nekoj tacki vode ne zavisi od

povrsine na koju djeluje, vee samo od poloZaja date tacke, tj. vezana je za
potencijalnu energiju. U hidraulici, pored ove energije, poznata je i kineticka
energija, kao posljedica kretanja vode. U mehnici tla brzina kretanja vode je mala
pa se kineticka energija zanemaruje, te je sva energija uslovljena poloZajem, dakle
potencijalnom energijom.
Potencijalna energija vode moze se ustanoviti mjerenjem visine do koje bi
se voda u mjemim cijevima digla, ovisoo 0 visini tacke koju ispitujemo i 0 pritisku
pod kojim se voda u toj tacki nalazi (sI.5.6.). Potencijalna energija je funkcija
visine stupa potrebna da se odrzi ravnoteZa sa pritiskam vode. Cijevi kajima se
mjeri visina vade nazivamo piezometri, a nivo do kojeg se izdigla voda nazivamo
piezometarski nivo.
Piezometarski nivo mjeri se od zajednicke ravoi (A-A) tako da ukupnu
visinu h (s1.5.6.) sacinjava geodetska visina z i visina pritiska iii piezometarska
visina, odnosno piezometarski pritisak hp , tj:

NIVO

c --+~~~---II c
~

~vo flj

e~'vjp

eEl
piezometarski

A,

N,

nivo
piezometar~

v;slna h~= '(w

ukupna
visina - - - h ,

hn.. ll-piezometarska
FZ
X'w
visina

odnosno prerna slid 5.6.-b:

z,
(5.16.)

Kada u dvije tacke zasicenog terena vodom piezometri ne pokazuju isti

nivo, voda ce teCi od viseg ka nizem nivou, jer se javlja razlika u piezometarskim
nivoima (s1. 5.6.-b), teje hidraulicka visina:
i1h=hrh2'
(5.17.)
Na slici 5.6.-a dat je presjek kroz zagatnu stijenu, koja usporava vodu na
nivou n, a na visini usporne vade hp (piezometarska visina) iznad povrsine
poroznag tla. Linije kojima protice voda sa veceg na nizi niva nazivaju se linije
proticanja. Linije jednakih patencijala nazivaju se ekvipotencijalne linije. Radi
ilustracije visine pritiska prikazan je presjek kroz uzorak tla (51. 5.6.-b) kroz koji je
proticanje laminarno ijednodimenzionalno. Pomocu piezometarskih cijevl maze se
odrediti piezometarski pritisak, odnosno piezometarska visina. U tacki BJ to je hpj,
au tacki B2 to je hp2 , tako da razlika u ukupnim visinama iznosi:
(5.18.)

140

-h'Z-u,kl.,lpna
v!s!na

B,
z,
zajednicka ravan

geodetska

visina

Sl. 5.6. Proticanje vode ispod zagatne stijene (a) i proticanje vade kroz uzarak tla (b).

Hidrostatski pritisak (J.hyw) na jedinicu duzine linije proticaja nazi va se

gradijentom pritiska:

Ii P
=!lh. Y I
I'
w

(5.19.)

dok je hidraulicki gradijent, iIi hidraulicki pad dat bezdimenzionalnim odnosom:

Ii

=;:

~ I

(5.20.)

Prema tome, hidraulicki gradijent je gubitak hidraulicke visine h po

jediniei duzine protieanja vode l, iii odnos izgubljenog poteneijala vode na
protlcaju prema predenom putu.
Opeenito se pad piezometarske linije u hidraulici racuna prema izrazu:
----------------------------~M7,~ha=a=~=a=ti~a--------------------------141

Mehanika Ila

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i melode ispilivanja Ila

5. Voda 1111/1

Ukupna kolieina vode q, koja u odredenom vremeou t prode kroz tJo

povrsineA dobije se izjednadzbe (5.25.):
(5.21.)

Brzina proticanja tecnosti

empirij skorn formulorn:

kroz tio moze se

K.
V:'::::-l p '

Yw K .

izraziti slijedecom
odahle je koefieijent

'

q=kA!i,

(5.26)

filtri~: o~n~s:(:::::F = A.~ '. ~h I,

(5,27.)

(5,22.)

I]
odnosno ako uvrstimo vrijednost za ip Gedn.5.19.), dobijemo:
V=--l,

!i=tki

gdje je:

q
A

v : - brzina protieanja vode kroz tlo (emls);

(5.23.)

I]

q: protieaj vode ujediniei vremena (em'!s);

gdje je:

A : povrsina presjeka t1a kroz koji teee voda (em');

K- empirijska konstanta ovisna 0 vrsti da, poroznosti, veliCini i obHku pora

i sl., ali nezavisnaje od fizickih osobina tecnosti;
T7 - viskozitet tecnosti(vode).
Obicno se problemi proticanja u mehanici tla rjesavaju prj konstantnoj
temperaturi, zbog cega se fizicke konstante (17 i Yw) mogu smatrati konstantnim
velicinama, te se moZe uvesti slijedeca zamjena:

YwI]

= k,

(5.24.)

Izraz za brzinu bite"e",:_ _-,

Iv=kib
iii

DhJ
L::L]-z-'k (emls).

6..h

i : - hidraulicki gradijent (bezdimenzionalan);

&= razIika u nivoirna vode oa ulazu i izlazu promatrane duzine 1 (em);

1 = duzina toka vode kroz tlo (em);
k: koefieijent propusnosti (emls).

Koeficijent propusnosti k predstavlja znacajnu osobinu tla koji varira II

veoma sirokim granicama od oka 102 cm/s za krupni i cisti sljunak do 10. 12 za
koloidnu glinu. Orijentacione vrijednosti koeficijenta propusnosti (filtracije) za
materijale razlicite granulacije date su u tabeli 5.3.

(5.25.)
Pribliine vrijednosti koejicijenta propusnosti (filtracije)
Tabela 5.3.
koeficijent
propusnosti k

(emfs)

10"

10'2

10"3

104
I

](i'

10"

... io"

10"

10"

Ovaj izraz (5.25.) je na bazi eksperimenta prvi ustanovio francuski naucnik

Darcy (1856, godine) i postavio hipotezu da je fiktivna brzina (v) tecenja kroz
propusno tlo direktno proporcionalna hidraulickom gradijentu pritiska (i ).
Ovaj, u Jiteraturi pozna! kao Dareyjev (Darsijev) zakon predstavlja
osnovni zakon linearnog, jednodimenzijalnog protieanja vode kroz tlo usljed
gravitaeije.
Koeficijent k naziva se koeficijent propusnosti i fizicki se interpretira kao
brzina proticanja kod jedinicnog hidraulickog gradijenta.
Razlika u nivoima NJ i N, (sl. 5.6-b) &z (jedn. 5.17.) predstavlja izgubljeni
hidraulicki pritisak utrosen na savladavanje otpora nastalih tecenjem kroz
homogeni propusni materijal na dutini I.

Opcenito se smatra da su sva koherentna i nekoherentna tla propustljiva za

vodu, sarno su razlicitog stepena propusnosti.
Brzina proticanja vade kroz tIo v je imaginarna velie ina, jer se
pretpostavlja da voda tece kroz tl0 cijelorn povrsinom. Medutim, ana tece sarno

142

--------------------------~M~,~ha="~ifu~tw~-----------------------143

--------------------------M~,~h~"'~liw~ti~a--------------------------

krupni i
vrsta
materijala
propusnost

materi aJa

cisti

krupni

fini pijesak

sljunak

pijesak

prah i smjese

propustan

homogene gline

slabo propustan

II Geomehanicke osobine, klasifilw.ci.fe i metode ispitivanja rfa

5, Voda u flu

kroz pore tla, i to veeom brzinom. Efektivna brzina je ovisna 0 poroznosti tla n, jer
se za proticanje ne moze uzeti povrsina A, vee sarno dio presjeka n-A, pa je:

q
v
v =--=-

(5.28.)

A'n n'
Ni ova efektivna brzina vode ne moze odraiavati prave i realne uslove
tecenja. Pretpostavlja se, nairne, da voda teee od najviseg do najnizeg visinskog
potencijala najkracim putevima i kroz slobodan dio presjeka. Medutim, stvarni
putevi tecenja su slozeniji. Voda teee kroz labirint pora zaobilazeci cestice u
raznirn srnjerovirna, te je stvarna brzina toka u raznirn tackama drugaeija od
efektivne i po veIicini i po pravcu.
Darcyjev zakon vaii sarno za larninarno kretanje vode u tlu, tj. mimo
kretanje bez vrtloga i za male brzine. Ovaj uslov moie biti ispunjen kod sitnozrnih
materijala kod kojih nema turbulentnog tecenja kao kroz krupnozrna sljunkovita
tla.
Koeficijent propusnosti k moZe se odrediti iaboratorijskim, terenskim i
racunskim putem.
Laboratorijsko ispitivanje najvise je rasprostranjeno i vrsi se na
neporemecenim uzorcima. Tacnost rezultata ovisi 0 reprezentativnosti uzorka,
stepenu neporemecenosti uzorka i od nacina ispitivanja.
Terensko ispitivanje daje tacnije rezuitate, jer u cijelosti odgovara
terenskim uslovima tla, ali se zbog dugotrajnosti ispitivanja i velikih traskova rjede
primjeniuju u nasoi praksi.
Racunsko odredivanje koeficijenta propusnosti daje najmanje tacne
rezultate, jer se pri proracunu ne rnogu obuhvatiti svi faktori koji utjecu na
vodopropusnost tla.
e

5.3.2. MJERENJE KOEFlCl]ENTA PROPUSNOSTI

U LABORATORl]I
Ispitivanje propusnosti u laboratoriji vrsi se na bazi mjerenja protoke vode
kroz uzorak tla odredene velicine i pod stanovitim pritiskom i to pornocll aparata
takozvanih penneametara.
Za jace propusne materijale koriste se permeametri sa konstantnim
pritiskom vode, a za manje propusna tla permeametri sa promjenJjivim
pritiskom vode. U oba slucaja ispitivanja se provode sa neporernecenirn uzarcima
tla. Ispitivanja se mogu vrsiti i na poremecenim uzorcima ukoliko nije moguce
dobiti neporemecene, kao sto je slucaj sa nekirn nekoherentnirn materijalirna. U
tom slueaju zbijenost uzorka treba da odgovara zbijenosti materijala u prirodi.
144

--------------------------~M~'~,h-a'~liw~t~w---------------------------

5.3.2.1. lspitivanje propusnosti penneametrom sa

konstantnim padom

Pomocu metalnog cilindra sa zaostrenom donjorn ivicom izvadi se

neporerneceni uzorak tia dijarnetra D i duzine L. Nakon izravnanja donje i gornje
ivice uzorak se stavlja u aparat izmedu donjeg i gornjeg filtera (st. S.7-a). Donii
filter sastoji se od gustog sita i filtarskog kamena da bi se sprijeeilo ispiranje finih
cestic~ dok gomji filter sacinjava sarno filtarski kamen, jer postoji manja
moguenost od ispiranja cestica. Voda se dovodi u uzorak sa donje strane i pomocu
preljeva odrZava stalan nivo. Kad voda prode kroz uzorak pod stalnim pritiskom h.
prelijeva se na izlazu u graduiranu menzuru, gdje se mjeri protok u odredenim
vremenskim razmacima.

FILTER

UZORAK

h,
h
MENZURA

.sz

SI.5. 7. Serna permeametra za rnjerenje propusnosti uz konstantan pritisak (aj i promjenjljivi

pritisak (bj.

Najprije se voda upusta u uzorak, kako bi se sve pore prethodno ispunile

vodom. Kada pocne isticanje vode u rnenzuru, u stanovitim vremenskim
intervalima mjeri se pratok vode i pritom odrz.ava stalan nivo u gonjem bazenu.
Prema tome, ovo laboratorijsko ispitivanje koeficijenta propusnosti svodi se na
mjerenje kolieine. vode (Q), koja pod odredenim gradijentom (i ) teee kroz uzorak
poznate duzine (L) i popreenog presjeka (A), u odredenom vremenu (t). ti:
Q = A- k . i . t ,
(5.29.)
gdje je:
Mehalliwtla

145

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode i$pitivanJa tia

D'n

A=-4-'
te nakon uvrstavanja iZmjerr::

v~~iZ

r:::

5. Voda u flu

v=ki,
o

i=-,
L

=- ,
At

aL
h
t=--ln'
kA
h2

(5.30.)
(5.31.)

(5.35.)

Zamjenom Neperovog logaritma dekadnim In=2,3Iog dobije se koefieijent

propusnosti:

Aht

.a
h
k=--2,31og-' (emls).
A'Llt
h,

Kolicina vode koja prode kroz uzorak duzine L (em) ocitava se u

pojedinim vremenskim intervalima t (s), taka da se dobije pojedinacna i ukupna
. kolicina vode Q (lis).

(5.36.)

pri cemu je vremenski interval od pocetka do kraja ispitivanja uzet kao ..1t, u kojem
mjerimo visinu vode u cijevi hI j h2

5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajuCim pritiskom vode

Penneametar sa opadajucim, odnosna promjenljivim padom sastoji se ad

metalnog eilindra i vertikalne cijevi sa centimetarskom podjelom odozgo prema
dolje (sl. 5.7.-b).
Neporemeceni uzorak dijametra D stavi se sa cilindrom u d?IJji dio aparata
koji se potopi u posudu sa vodom, ciji se nivo odrZliva stalnim pomocu preljeva u
ravni donje iviee poroznog kamena.
Prije pocetka ispitivanja dosipa se voda u staklenu eijev sve dotle dok ne
zasiti uzorak i prode kroz njega, nakon eega se u razlicitim vrernenskirn
intervalima ocitava nivo u cijevi.
Ako je A povrsina presjeka uzorka (em'). L visina uzorka (em), a presjek
vertikalne cijevi (cm2), hI visina vode u cijevi plije i h2 poslije ispitivanja (em),
onda ce se u diferencijalnom vremenskom intervalu dt sniziti nivo vade u cijevi za
dh, te ce uzorak propustiti kolicinu vode dQ:
dQ a . dh iii dQ A- v . dt .
(5.32.)

Permeametar sa promjenjivim pritiskom koristi se za slabije propusne

materijale.
Opcenito na vodopropusnosttla u1jecu:
a) Dijametar zrna kod krupnozrnog tla, koja se moZe iskazati odnosom
k=j(D').
b) Temperatura. Koeficijent vodopropusnosti ovisl 0 viskozitetu, tecnosti,
koja protice kroz pore tla. Buduci da viskozitet ovisi 0 temperaturi, to rezultati
ispitivanja ovise 0 temperaturi pri kojoj se izvodi opit. Zbog toga se nastoji
ispitivanje provesti pri nonnalnoj temperaturi od 20 e.
Ukoliko se ispitivanje provodi pri nekoj drugoj temperaturi, onda rezultat
treba korigovati prema izrazu:

Prema Darcyjevom zakonu kolicina vode koja prode kroz uzorak u

vremenskom intervalu dt je:

gdje je:
1]1 - viskozitet vode na radnoj ternperaturi;
'120 - viskozitet vode pri temperaturi od 20C;
k{ - vrijednost koeficijenta propnsnosti na radnoj temperaturi.
Relativni viskozitet vade (1'lt) za razne temperature prikazan je u tabeli 5.4.

h
dQ=A-kdt,jerje
V= k '1,.
L

a i=-.

(5.33.)

Izjednakosti ovihjednadzbi proizlazi:

h
adhL
adh=A-k dt iii dt=--kAh
L
Integrisanjem lijeve i desne strane dobije se:

dh
jdt=a.Ll , odnosno
o
kA h , h

146

k",

Mehallika ria

(5.34.)

= k, ~,

(5.37.)

1),0

Viskozitet vode pri razlicitim temperaturama

T,b154
a ea

'fcmperalllra-vode

iOc)

I. 10 .

14

.18

20'

30.'.

...

40

.100 .....

Relativrii
~iskozitet n. -.-

1.78

1,31

1.17

1.06

1,00

0,80

0.66

0.28

Odnos-fJip'iJi

0.56

0.76

0.85

0.95

1.0

1.25

1.52

3.60

-------------------------~M~,~ha-"7,i~~,m-------------------------147

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

5. Voda

c) Koeficijent pora. Koefieijent vodopropusnosti prema nekim autorima

(Nonveiller, 1981) za pjeskovite materijale moze se odrediti na osnovi poroznosti:

k=a'

e3
, iIi k=a----,
(1- n) 2
l+e

n'

k min =

(5.38.)

gdje je a pravac regresije, koji se moze odrediti mjerenjem vodopropusnosti u

laboratoriji, na materijaiima ugradenim sa razliCitim koeficijentom poroznosti n
(sl. 5.8.-a).
Za glinu i praSinastu gIinu ova ovisnost izraZava se putem izraza:

logk =b --+logko ,
I-n

(5.39.)

gdjeje:
lh I-J" H3,

-.

~ I_

.J!

o.4

.../.

~-I'~
0
e ,

.111 k'!l00il!~\21-

:::00

o,0

~
200 400 600
10' k(cm/s)

odnosno,

(5.40.)

- debIjina slojeva;
- uknpna debIjina svih slojeva;
- koeficijenti vodopropusnosti za svaki sloj;
- srednji koeficijent vodopn?pusnosti svih slojeva za tok
vode upravno na slojeve;
- srednji koeficijent vodopropusnosti svih slojeva za tok
vode u pravcu slojeva;
- prosjecna vodopropusnost uslojenog tla.

cD, a

e,:.

II

O.7

5.3.3. MJERENJE PROPUSNOSTl TLA NA TERENU

/'

0,9

. 'v,

.' . .

I{'

!'1log k::b.e-+logk o !

0, 6t----+ +

0,5
0.001

0.01

0.1

1.0

10.0

log10' k{cm/s)

Sf. 5.8. Primjer ovisnosti koeficijentQ vodopropusnosti (k) i apsolutne poroznosti (n) za
pijesak (a) i glinu (b) (Taylor, 1948).

d) Raspodjela, povezanost i obHk pora, sto ovisi 0 strukturi tla;

e) Kolicina gasova u porama,jer sprecava tok vode (stepen zasicenja).
f) Slojevitost tla, zbog cega je potrebno za svaki sloj odredene debljine
(H,) ispitati vodopropusnost (k n ), pronaci aritmeticku vrijednost za tok
vade upravno (krninJ i u pravcu slojeva (kmaxJ iii kombinovano (k)
tecenje po izrazu (Smith, 1993, Craig, 1995.):
148

H"

rill

!t-

0.3

.. '

H
k[, k" k3, ... k"
kmin

o.5

H J / k J + H, / k, + .. R" / k"

_ k,H, +k2Hz +, ..k"H"

odnosno,
H

gdje se b i k" odreduju za svaki materijailaboratorijskim ispitivanjem (sl. 5.8.-b).

II

Melwnika Ifa

Ovisno 0 vrsti tla, polofaju nivoa podzemne vode prema nepropusnim

slojevima, padu nivoa podzemne vode, udaljenosti od rijeke, itd., postoji vise
nacina ispitivanja i raznih oblika formula za proracun koeficijenta propusnosti na
terenu (Aljtovski. 1973).
Terenske metode ispitivanja koeficijenta propusnosti mogu se svrstati u
slijedece osnovne grupe:
y Neposredno mjerenje brzine tecenja vode, uz primjenu Darcyevog zakona
(bojenje. zaslanjivanje, geoelektrika i sl.).
>- Mjerenje koeficijenta propusnosti vode pumpanjem iz bunara;
>- Mjerenje koeficijenta propusnosti nalijevanjem vode u busotine, bunate iii
raskope kod propusnosti samo uz dno iIi kroz bokove, iIi kroz dno i bokove.
Ovdje spada najvise primjenjivana u nekoherentnim materijalima metoda
Lefrane (Lefrank),
>- Ptjmjena analogije sa granulometrijskim sastavom tla, odnosno koeficijentom
jednolikosti.
~ Mjerenje vodopropusnosti u stijenskim masivima vrsi se metodom Lugeona
(Lizona).
Melwllika Ila

149

fJ Geomehanicke osobine, klasifikaci}e i metode ispitivanja ila

5. Voda u tlu

q = A . k . i = 2lnHk aZ

5.3.3.1. Neposredno mjerenje propusnosti tla

ai'

Kod nagnutog nivoa podzemnog toka vode u homogenoj sredini

koeficijent propusnosti se moZe odrediti na bazi Darcyjeve jednadzbe. Na
izvjesnoj udaJjenosti izbuse se dvije busotine u vodonosni sloj, te se u uzvodnu
busotinu ubaci boja iIi neka so koja se prati na nizvodnoj busotini uzimanjem i
kontrolom uzoraka. Iz proteldog vremena od momenta ubacivanja boje u jednu do
njene pojave u drugoj busotini izracuna se brzina (v), a iz razlike nivoa podzemne
vode pad i gradijent pritiska (i ). Na bazi ovih podataka izracuna se koeficijent
propusnosti (k) po Darcyjevoj jednadzbi (5.25.). Pouzdani rezultati mogu se dobiti
sarno aka je vodonosni sloj homogen i ako je jednolican pad nivoa podzemne
vade.

5.3.3.2. Mjerenje propusnasti tla ispumpavanjem vade

iz bunara

iii

(5.4!.)

al
q-=2nHkaz.
I
Integrisanjem u granicama ispitivanja dobije se:

"1
qIrl=k2nH
zaz.
l!

<:2

(5.42.)

iii

12

qln-=2knH(z, -z,}.
II
Koeficijent ro usnosti bit ce:

VODONOSNI SLOJ

NEPROPUSNO no'

SI.5.9. NaCin mjerenja propusnosti tla ispumpavanjem vade jz bunara (I) i osmatranjem
nivoa vade na piezometrima (2), Cime se formira depresiona linija (3).

Ispumpavanjem vode iz izbusenog bunara formim se depresiona linija (3)

In-'I,

q
2n H(z, -Z2)

Radi dobivanja potrebnih podataka za proracun izbuse se na odredenom

odstojanju (/J i i 2 ) dva piezometra za ustanovljenje pada podzernne vode pri
pumpanju (s1. 5.9.). Iz podataka 0 snizenju nivoa vode u piezometrima (z) i na
osnovu mjerenja protoka (q) u bunaru izracuna se koeficijent propusnosti
Gedn.5.43.). lzraz i oznake date su za slucaj otvorenog vodonosnog sloja
konstantne dubine. kao i za arteske podzemne vode, ako se bunar nalazi daleko od
rijeke iIi vodnog bazena.
Zavisno od duzine bunarskog filtera U odnosu na debljinu vodonosnog
slaja razlikujemo savrSene bunare, sa duzinom 'filtera jednakoj debljini
vodonosnog sloja i nesavrSene bunare, gdje je duzina filtera manja od mocnosti
vodonosnog sloja.
Kada je bunar daleko od recipijenta, a voda je pod pritiskom (s1. 5.1O.-a),
koeficijent propusnosti nalazimo po formuli Dopuit (Dipija):

R
O,366Qlog-

u njenoj okolini, na osnovu cega se ustanovi koeficijent propusnosti.

Hidraulicki gradijentjednakje nagibu krive:

OZ
z-,> 1=-

ro

(5.44.)

H Zo

az'

a 2lrcH je povrsina fonniranog bunara radijusa I i visine H.

Protoka vode bit ce:

150

(5.43.)

MelialJika tla

a ako je voda bez pritiska (s1. 5.1O.-b):

--------------------------~M~,~ha-"~iw~,I~a------------------------151

5, Voda u till

II Geomehanicke osobine, klasifikacfje i metode ispitivanja tla

R
O,73Qiogk

To .

(5.45.)

(2H - Zo)Zo
fO

..,,---

',.,~

"t-

,~,~ <~

- -::..=.ooj
t
_~z~

. .' .

. .....
:. H . ___ .
.

/~,

.... '0_-''~

~o

SL 5.10. Sema savrSenog bunara sa vodom pod pritiskom (a) i bez pritiska (b) gdje se R i z..,
dobije mjerenjem nivoa vode u piezometrima, odnosno u bunaru.

5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc

busotine. U ovom slucaju infiltracija ima i horizontalni i vertikalni

smijer.
Prva verzija se rjede prirnjenjuje, jer postoj i mogucnost stvaranja cepa na
dnu busotine, cime hi se dobili nerealni rezultati.
Ispitivanje se provodi u dvije iIi tri faze, ovisna a nivou podzemne vade u
adnosu na ispitivanu etazu. Kod pojedinih faza ispitivanja potrebno je imati u vidu
s/jedece kriterije (sl. 5.11.):
a) Potrebno je sniziti niva vode u kaloni za 2-3 m ispod ustaljenag nivoa
podzemne vode, te pratiti parast nivoa podzemnih voda u ovisnosti 0
vremenu (dhJdt), po moguenosti sve do ponovnog uspostavljanja
ravnoteze, za koju se maze pastaviti kriterij 1 em u vremenu ad 30 min .
iz svakog citanja. Snizenje se moZe posti6i ispumpavanjem iii
kasikovanjem.
b) Nakon prve faze voda se nalijeva u kolonu do vrha kolone i tada se pocinje
registrovati kolicina vode (Q) u ovisnosti 0 vremenu (t), s tim da se
odrZava konstantan nivo vade u koloni (dQldt). Mjerenje se provodi tri
puta u trajanju po 30 min .
e) Treea faza zapocinje od casa kada prekidamo dolijevanje vode u kolonu
(Q::;;O). Mjerimo pad vade u kaloni u ovisnosti a protekJom vremenu sve do
uspostavljanja ravnoteze (-dhJdt).
Registraeija pada iii porasta nivoa (h) iii koliCine dolivene vode (Q) ovisno
o vrernenu (t) provodi se prema dnevniku ispitivanja (Selimovie, 1985).
DIZANjE VODOSTAJA

u kotoni

Q"O

QoO

Metoda Lefranca (Lefrank) spada u red terenskih ispitivanja

vodopropusl1osti sitnozrnih nekoherentnih materijala, kod cega treba biti
zadovoljen uslov laminamog tecenja. Radna organizacija "Geotehnika" ucinila je
izvjesne modifikacije eve rnetode. taka da se danas koristi kao modifikovana
metoda Lefranca.
Ovu metodu prvi put je primijenio Lefranc u Tunisu za ispitivanje
sitnozrnog pijeska. lnace se ispitivanje vodopropusnosti ovom metodom obavlja u
pjeskovitim, sljunkovitim i gIinovitim terenima. Prineip se sastoji u upumpavanju
vode u busotinu pri cernu se vrsi osmatranje infiltracije vade u tIo. Ispitivanje se
vrsi po etaZama i taka se dobije prosjecna vrijednost vodopropusnosti tla. Visina
etue avisi 0 hidrogeoloskim karakteristikarna tla, a kre6e se do 100 em.
Metodu Lefranc primjenjujemo u dvije asnovne verzije:
(1) busotina je zacijevljena do dna, tako da se infiltracija vode vrsi sarno
kroz dna busotine u vertikalnom smjeru I,
(2) sa dna izbusene i zacijevljene busotine izbusi se slijedeca etaia
duiine 30 do 100 em. Infiltracija vode obavlja se kroz neoblozeni dio
152

--------------------------~M~'~,w-'~I&~a-t~m----------------------------

KONS TANTAN NIVO

,-", ,::)
1M :

NPV

Sl. 5.11. Faze ispitivanja vodopropusnosti ispod nivoa podzemnih voda: dizanje vodostaja
nakon sniienja NPV (a), odrzavanje konstantnog nivoa (b), spustanje vodostaja
(e).

Mehallika ria

153

f1 Geomehanicke osobine, klasifikacfie i metode ispifivanja Ila

5. Voda u tlu

U slucaju kada se etaZe nalaze iznad nivoa podzemne vode otpada faza "a"
i ispitivanje se provodi sarno na posljednje dvije faze.
Busenje se izvodi na suho iii sa mal om kolie-inom vodene ispJake sa
minimalnim precnikom od 86 mm. Busotina se izbusi do predvidene dubine gdje
Zelimo ispitati vodopropusnost, a nakon toga se oblozi zastitnim cijevima (oblozne
kolone) do dna. Prilikem spustanja obloznih kolona treba voditi rac.una da se
postigne sto tjesnji kontakt kolone i stijenke busotine. Etazu treba tako brtviti da
podzemna voda i voda u busotini imaju kontakt sarno preko ispitivane etaie, tj.
preko dna busotine iii neoblo:zene etaZe. Brtvljenje etaie provodimo take da na
dnu zacijevljene busotine (uz prethodno dizanje oblorene kolone za 20-50em)
izvedeno glineni cep visine 80-100 em.
Ukoliko je nivo podzemne vode blizu etare ispitivanja, cep izradujemo
nabijanjem plasticne gline u 3-5 slojeva. Ako je nivo podzemne vode visoko iznad
ispitivane etare, onda cep izradujemo ubaeivanjem bentonitnih kugli. Sarno
nabijanje izvodi se klipom koji je pricvrscen na busa~e sipke, a moze se koristiti i
hidraulicki pritisak busaceg pribora. 0 izradi cepa i postignutom brtvljenju ovisi
kvalitet ispitivanja. Kada je cep izveden, kolonu !reba utisnuti oko 20 em u cep.
Nakon toga pristupamo izradi elaZe tako da cep probusimo do kraja. Ukoliko smo
se odlucili za verziju vertikalne filtracije (zacijevljenje do dna busotine), etaia je
gotova nakon ciScenja dna busotine. Ako, pak, zelimo primijeniti horizontalnu
infiltraciju, onda nakon probijanja cepa nastavljamo s busenjem iduce elaZe od 80100 ellL
Kada je ew...a pripremljena za ispitivanje, treba sacekati da se uspostavi
ravnoteza nivoa podzemne vode u busotini, sto treba provjeriti mjerenjem nivoa
podzemne vode.
Proracun koeficijenta vodopropusnosti (k) provodi se ovisno 0 tome da
11 imamo horizontalnu iii vertikalnu infiltraciju.
Teoretske postavke za proracun koeficijenta propusnosti bazirane su na
izrazima dobivenim metodom elektricne analogije (MUller. 1968).
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imarno horizontalnu
infiltraciju, tj. kad etaZa nije zaeijevljena (sl. 5.12.), vrsimo po slijedecim
formulama za slucajeve:
>- konstantnog nivoa (a):

O,37q
LxH

L
r

L
r

k = - - l o g - (emlsee), za -;:>: 10;

>-

promjenljivog nivoa (b):

.'

PAD III PORAS! NIVOA

b'

'. .. ,:.;'

S1.5.12. Proracun koejicijenta fwd vertikalne i horizontalne i'?filtracije sa konstantnim (a) i

promjenljivim nivoom vode (b).

gdjeje:

2,64xr 2

Mehallika tla

(5.47.)

log- (em);

(5.48.)

q = Q (em3!s).
t
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imamo sarno
vertikalnu infiltraciju, g. kada je etaZa zacijevljena do dna, provodimo pomocu
slijedecih formula (sl. 5.13.):
>- u slueaju konstantnog nivoa (a):

k =-q- (emlsee),

Q=5,5krtH, (5.49.)

5,5rH

:> u slucaju promjenljivog nivoa (b):

J,31xr
Ho
k =---xlog-- (emlsec).
/';.t

c
Ho
k = - . log (emlsec);
t
H,
154

(5.46.)

KONSTA~TAN NIVO

H,

11=t,,-to

Proracun se provodi obicno tabelarno, kako je prikazano

konstantan i promjenljiv nivo vade u busotini.

Mehallika tla

tl

(5.50.)

tabeli 5.6. za

155

[J

Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

5. Voda u tlu

C - konstanta izmedu 41 i [46 i obiono se usvaja C~ I 00.

I(ONS T"'NTAN NIVO

Ft.
"I
,I
I

~~

,I

PAD III PORAS~ NIVOA

--

,-,-.-- t,@

Proracun koefictjenta vodopropusnosti po metodi Le/ranc

Tabela 5.6.
li... Conrl

HI
~r-

H
,-r

II

III

1--1 0'' 1_1=1

l==l 0"1=1_~ 1=1 11-I

=1 0'' 1=1:--1

{2
-4f.-

~..-

I i--

Sf. 5.13. Proracun koeficijenta vodopropusnosti kod vertikalne infiltracije: konstantan nivo
(aJ, pad i porast nivoa (b).

Ovim terenskim ispitivanjima koeficijenta vodopropusnosti (filtracije) na

terenu dobivene su za neke materijale priblime velicine u slijedecirn granicama
(tabela 5.5.):
Koejicijenti vodopropusnosti

Tabela 5.5.
VRSTA
MATERIJALA
krupan sljunak
pijesak,
prasina
les

k (emfs)

VRSTA
MATERIJALA

10,1.10"
0,5,3.10'3
1,0,2.10"
10"_10. 8

k (emfs)

ilovaca

10",10"

glimi
mulj

1O-9~1O"'2

10",5.10,11

Pored laboratorijskog i terenskog iSpltiVanja propusnosti tla postoje

istraiivanja priblizne ovisnosti koeficijenta propusnosti (iIi vodopropusnosti, ako
se radi sarno 0 vodi) 0 dijametru zrna. Poznato je! da procjedivanje kroz tlo ovisi
o velicini pora, a ove opet 0 velicini i rasporedu zrna. Obrazac Hazena Allena
(Stojadinovic, 1984) zasniva se na opitima izvrsenirn na pijesku precnika izmedu
0,1 i 3,0 mm sa c,,<5 koji glasi:
k = C . Dl~ (emfs).

1Il

2.64

"

gdje je:
DlD -

156

H.

''''

precnik pri prolazu 10% materijala na situ;

--------------------------~M7,7ha~"~~~a~ll~a---------------------------

H.

PADNlVOA
U VREM.ENU at
DIZANlE NIVOA
U VREMENUA,

(5.51.)

H"~<ltlJ<lb\\no

Mehanika

NJ';V

" =rAJ
,, .. ,
cJ

5. Voda u rlu

fl Geomehanicke osobine, klasi/ikacife i metode ispilivanfa fla

Medutim, kod svih vliZnijih slueajeva temeljenja koeficijent propusnosti

(k) odreduje se terenskim ispitivanjima, posebno kod jaee propusnog tla. lz
prikazanih metoda vidljivo je da one ovise 0 uslovima podzemne vode pod kojima
se ona nalazi, polozaju i dubini nepropusnog sloja, vrste tla, nagibu nivoa
podzemne vode itd. U nekim slueajevima umjesto fluida vode koristi se zrak za
ispitivanje koeficijenta propusnosti, kao 5to je biD slucaj na Hidroelektrani Mostar.
Rezultati laboratorijskih ispitivanja propusnosti ceslo odstupaju od
terenskih ispitivanja i stvarnih vrijednosti vodopropusnosti tla. Postoji vise razloga
za ova odstupanja~ a medu najvaznije spada heterogenost tla tako da se koeficijent
vodopropusnosti mijenja u veoma sirokim granicama. Vodopropusnost tla veoma
je osjetljiva na razne promjene u tlu, kao sto je promjena poroznosti, ispiranja
dijela finih eestica, pukotinske strukture koje mogu nastati u glini, a u tom slueaju
voda se filtrira mrezom kanala, ild. Radi ovoga Ireba naslojati da se izvade
"neporemeceni" uzorci tla, sto je veoma tesko u sitnim materijalima, zbog cega se
pristupa terenskim ispitivanjima.

Najcesce koristena metoda ispitivanja VDP-i u stijenskom (karnenom)

masivu je Lugeonov opit, zasnovan na principu utiskivanja vode u nezacijevljenu
busotinu na odredenoj izolovanoj duzini (etliZi) pod pritiskom od 0-10 bara.
Pritisak se stupnjevito povecava do 10 bara i rasterecuje na 0 i na svakom stupnju
se mjeri protok Q nakon stabilizacije pritiska i protoka i uz ostale poznate podatke
izracuna vodopropusnost u jedinicama lImln, m, pri 10 bara (1 MPa). Danas se ova
jedinica vodopropusnosti (VDP) skraceno oznacava sa Lu, po imenu autora
Lugeona (Lizona). U engleskoj literaturi metoda je poznata kao "Water Pressure
Tests" (WTP).
Tako se vodopropusnost (VDP) u Lu-jedinicama dobije iz izraza:

Q
(lImin, m, 10 bara),
t,[p"

(5,52.)

ili ako pritisak nije striktno 10 bara, sto je najcesce, onda se obieno linearnom
interpolacijom dolazi do Lu-jedinice preko izraza;

VDP(Lu}

JOQ
(lImin, m, 10 bara),
t Z p,

(l/min, m, I MPa).

(5.54.)

t Z p,

Ovisno 0 polo:1:aju nivoa podzemne vode i lokaciji manometra (sl. 5,14,)

efektivni pritisak (Pe) racuna se prema izrazu:

P +
P ,=
m

h +H -H
m

10

A"

'-'t'

(bar),

(5.55.)

za slucaj da se nivo podzemne vode nalazi iznad sredine ispitivane etaze, a

P, - Pm

h +H,
m

10

/lp (bar),

(5.56.)

ako je nivo podzemne vade ispad ispitivane etaie.

U ovim izrazirna simbali imaju slijedece znacenje:
ukupni protok vode (I);
vrijeme protoka (min);
dliZina ispitivane etaZe (m);
pe - efektivni-stvarni pritisak u sredini etaZe (bar,MPa);
pm - visina od terena do manometra (m):
H 1dubina od terena do sredine ispitivane etaZe (m);
Hw - dubina podzemne vade do sredine etaze (m);
ilp - gubici vode u cijevima i cijelom sistemu (bar);
p 10 - pritisak pri 10 bara;
QtI -

5.3.4. ISPITIVANJE VODOPROPUSNOSTI STl]ENSKOG

MASIVA "IN SITU"

VDP(Lu} =

VDP(Lu) =

(5.53.)

odnosno:

158 -------------M:-:'C"w-'-c,i.,-ka-'c,a- - - - - - - - - - - - -

Savremeni
nacm
ispltlvanja
vodopropusnosti
obavlja
se
samoregistrirajucirn instrumentima za mjerenje pritiska, protoke i vremena, te
kompjuterskom obradom dobivenih podataka. Mjerae pritiska nalazi se u sklopu
pakera, tako da registruje pritisak na gornjem dijelu pakera, eime se iskljucuje
kalibracija opreme i proracun gubitka u cijevima do pakera.
Uobicajeno je da se etaZa uzirna duzine 5,0 m, koja se izoluje ad ostalog
dUela busotine pomocu jednostrukog iii dvostrukog gumenog pakera (sl. 5.14,-d).
kojih ima vise vrsta.
Uspostavljanje odnosa izmedu vodopropusnosti dobivene po Lugeonu (Lu)
i koeficijenta vodopropusnosti (k) je veoma cesto, ali ovi odnosi nisu jednostavni.
U izrazito heterogenoj sredini kakav je ispucali kameni masiv pokazatelji
vodopropusnosti mogu pos!uziti sarno ako se raspolaic sa veCim brojem mjerenja i
ako se statistickim vrednovanjem dobije vjerovatna vodopropusnost. Pretvaranje
Lugeonovog parametra VDP u Darcyjev koeficijent propusnosti ima smisla ako je
priblizno homogena vodopropusna sredina.
---------------~M~,~hm-'-ci~.,..'~".,..a-------------159

5. Voda u tlu.

II Geomehanicke osobine, klasifikaciJe i metode ispitivanJa tla

5.3.5. DJEWVANJE MRAZA NA TW

5.3.5.1. Faktori koji utjecu no osjetljivost tla na mraz

Veoma cesto u prirodi susrecemo kod plitko temeljenih objekata i

kolovoznih konstrukcija djelomicno izdizanje dijelova tIa zimi, a potpuno
prokvasavanje u proljece, sto dovodi do stvaranja leca od kaljuZastog materijala.
Ova pojava bitna je kod temeljenja objekata i izrade saobracajnica, jer ostecenja
na plitko temeljenim objektima, saobracajnicama i aerodromima mogn izazvati
veoma nepouljne posljedice za stabilnost objekta.
Smrzavanjem se povecava zapremina vode za cca 10%. Ako u porama tla
ima vode oko 30% po zapremini, nakon smrzavanja povrsina bi se mogla podici za
oko 3% debljine, sto bi iznosilo sarno nekoliko centimetara. Medutim, osim
povecanja zapremine usljed smrzavanja vode, djeluju i drugi faktori koji izazivaju
izdiianje tIa i do 50 em.
SI.5.14. Sema ispitivanja vodopropusnosli stijenskog masiva po Lugeonu, sa obicnim (a) i

(b) i cirkulacionim (c) pakerom, za slucaj nivoa podzemne vode iznad (a) i ispod
(b) sredine ispitivane etGie, sa detaljem dvostrukog brtvijenja kriinim pakerom (d),
pri cemu je: P-pumpa, V-vodomjer, B-brtvilo-paker, M-manometar, C-vanjska
cijev, G-gumeno crijevo, PC-peljorirani dio cijevi za izlaz vade pod pritiskom, QkoliCina utisnute vade no duiini etaie I, Va-ventil, P-pakerska cijev, C-pakerska
ca.sa, T-gumeno tijelo pakera, M-muf

Za prakticne potrebe koriste se odnosi izmedu koeficijenta filtraeije (k) i

Lugeonove jedinice (LuJ. za slucaj jednoliko rasporedenih pukotina u obliku
(Nonveiller. 1983):
5

k(cmh)=1,50lO VDP (Lu), za busotine <1>46 mm;

5

kr",,},)=1,30/O VDP (Lu), za busotine <jl76 mm.

(5.57.)

Voda se u porarna da nalazi pod uticajem molekularnih sila, te je

temperatura smrzavanja u takvim uslovima niu. od 0 QC. Usljed ovoga jedan dio
vode ostaje u tekucem stanju, dok se jedan dio vode smrzava. Kod smrzavanja
nastaju kristalizaeione sile koje izazivaju vlacne napone oko smrznutih ktistaia
leda i kretanje jos tekuce vode u podrucju vee formiranih vecih leea leda. Usljed
neprestanog povecanja zapremina leca leda nastaje izdizanje da, a elementi koji to
doprinose su (Nonveiller,1981):

>
~

Ako je masiv hornogeno ispucao, dokazano je da vaZi (Rissler, 1980,

Nonveiller 1989) izraz:

potpuno zasiceno tlo, jer u nezasi6enom tlu nastaju sarno pojedini

kristali leda;
zona smrzavanja nalazi se u podrucju visine kapilarnog dizanja iIi zone
slobodne (temeljne) vode;
sitnozrnato tlo, koje je dovoljno propusno da omoguci kretanje jos
nezamrznute vode u porama;
maleni temperaturni gradijent. jer je tada zona usisavanja i smrzavanja
mocna, te je kolicina leda znama.

5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz

k,mv,,=3,10/O,5 VDP (Lu). za busotine <1>46 mm;
5

k',mh)=2,60.fU VDP (Lu). za busotine <jl76 mm.

160

(5.58.)

--------------------------~M~'~;,-a'~,i7~-t7hl----------------------------

Prerna Casagrandeu kriteriji za oejenu koje je tlo podlozno djelovanja mraza su:
jednolicno granulirano tIo (u) podloZllo je smrzavanju ako sadrzi vise
od 10% cestiea manjih od 0,02 mm.;
Meliallika tla

161

1I Geomehanicke osobine, kl03ijikacije i meiode lap/livonja tia

5. Voda

dobro granulirano tlo (W) podloino je smrzavanju ako sadrzi vise od

3% cestica m.njih od 0,02 mm.
Kriterij ponaSanja tla na mrazu prema Casagrandeu datje na slici 5.15.

II

rlu

ovisDO 0 velicini sadrfanih najveCih cestica. Poslije nabijanja materijala u cil1ndar

uzorak se sa filterskom plocom izvaga i susi na temperaturi od 105C (378,15 K),
te ponova vaga. Uzorak se patapa u posudu s vodom i u odredenim vrernenskim
intervalima mjeri njegova tezina. Ovo se ponavlja sve dok voda ne prodre na
gornju povrsinu uzorka. Na kraju ispitivanja odredi se vlaZnost i jedinicna tezina
uzorka.

Razlike izmedu vrijednosti dobivene vaganjem u vremenskim intervalima i

vrijednosti dobivene prije natapanja predstavljaju zapreminu kapilame vode V u
odredenirn vremenskim intervalima. Na osnovu ovih vrijednosti nacrta se dijagram
zapremina V - vrijeme t (sl. 5.16.) u polulogaritamskom mjerilu. Ako je linija V - t
prava. proizvod kh, tj. koeficijenl kapilame propusnosti k i maksimalne visine
kapilarnog penjanja he, izracunava se oa osnovu zapremine upijene vode 11, U
vremenu t, oa osnovu jednadzbe:

= A . ~2. n k . h, . t , iz koje slijedi:

(5.59.)

k.h =(V)'-:-l_
,

ig

o.

2nt'

SI.5.15. Granicne granulacije ponasanja tla na mraz.

. /1

'

w
w

l7
,

Sljunak i pijesak nisu opasni za smrzavanje, a ni dobro zbijena malo

propusna glina, jer je u njoj brzina kretanja vode previSe mala da bi u relativno
kratkom vremenu nastalo gomilanje leda.
Djelovanje mraza na tio ovisi prema tome 0 vrsti tla, kolicini finih cestica
ispod 0,02 mm, propusnosti, dubini podzemne vode, visini kapilarnog penjanja,
zasicenosti pora tla vodom i 0 klimatskim uslovima.
Prerna nasem standardu, osjetIjivost prema mrazu cijeni se po proizvodu
koeficijenta kapilarne vodopropusnosti k i najveceg kapilamog penjanja vode u tlu
he. i to ako je:
khc> I cm'tsat, tlo je vrlo osjetljivo na mraz,
khc<O,1 cm'tsat, tlo uopste nije osjetljivo prema mrazu.
Odredivanje proizvoda koeficijenta kapilame vodopropusnosti k i
najveceg kapilarnog penjanja he vode vrsi se laboratorijskim ispitivanjem. Uzorak
materijala, u koliCini oko 6,0 kg, ako sadrzi zrna manja od 5 mm, odnosno oko
12,0 kg, ako saddi cestice do 20 mm, osusi se u susnici. Materijal se zatim navlaZi
d. dobije optimalan sadriaj po Proctoru i stavlja u cilindar precnika 10 iii 15 cm,
162

Melumikn. 110

ii:

"

I
Vo

v/

/'
./

I,

I
12. .4 7

"

49

IL"::V

V,
Iv'

V-

12 100 124 144 172

VRIJEME t {5~ti)

SI. 5.16, Dijagram ovisnosti zapremine upijene vode Vo vremenu t.

gdje je:

v - zapremina upijene vode, em3;

A - povrsina poprecnog presjeka uzorka, em';
n - poroznost;

----------------------------~M~'~/w~'~,jW~~,~m~------------------------163

"IJ Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

6. Cvrsioca ffa

k - koeficijent vodopropusnosti, cmlh;

he - maksimalna visina penjanja vode u uzorku, em;
t - vrijeme, sati.
Vrijednosti Vi t uzimaju se za proizvoljnu taeku prave iz dijagrama V - t.

Ako linija u dijagramu ima zakrivljen pocetak (Iinija 2), ona se produzi do
Vo, a proizvod kh, izracuna se iz izraza:

V)2 1
k . he =( A 2(n _ no)t '

(5.60.)

gdje je no apsolutna poroznos! vlaZilog materijala.

Ruklijev kriterij osjetljivosti na mraz dijeli tlo u dvije frakcije, ito: u
krupnozrnu frakciju za zrna precnika preko 2 rnm, i sitnozrnu frakciju za zrna
precnika ispod 2 mm. Kod ocjenjivanja postojanosti tla na mraz postavlja se
odredena zavisnost izmedu sitnozrne i krupnozrne frakcije, a ova ovisnost data je
gomjom i donjom granicom (sL 5.17.).
E-: &0
E"
l:E
cE so
v~

~.;
~w

"'~

~-

"'u

:<"
~~

g{E

ZO~A
NA

--r---

JETLJ

/vA

, MR.
i

"

~" 20
z<;

",.N
NW

f-- ~r-

[5 10
0

P
V,
~

ONA BEZOrASNA

2.

30

4Q

so

--j

NA

MRAZ

tiO
'0
80
90
100
ZRNA DIJAMETRA d:>2 mm PO
TeZlNl 00 CfJELE KQlIC1NE (-/01

Sf. 5.17. Dijagram osjetljivosti na mraz po Ruklijevom kriteriju: donja (1) i gornja (2)
granica za procjenu osjetljivosti.

Da bi se izbjegli problemi sa smrzavanjern tla obicno se radi:

temeljenje objekta na vecoj dubini od zone srnrzavanja;

::- prekid kapilamog penjanja podzemne vode ugradnjom tamponskog sloja

vece vodopropusnosti;
ugradnja toplinskog materijala, kojim se sprecava zamrzavanje u
kapilamoj zoni.
164

--------------------------~M~,7ha-a~iw~"~a---------------------------

6. CVRSTOCA TLA
/".

!6.~pPSTE

POSTAVKE

Cvrstocu u mehanici tla nije jednostavno tacno definisati zbog pojave

sloma tla u vise razlieitih oblika pri eemu treba definisati sam obIik sloma i
naponsko stanje pri slomu. Deformaeije u tIu prvenstveno su dokaz medusobnog
smicanja zma tla. Iz ovoga proizlazi da je cvrstoca na smicanje osnova cvrstoce
tla. Sve defonnacije smicanja usredotocene Stl na odredenu povrsinu, koju
nazivamo povrSinom smicanja.
Pored teorije elasticnosti, ciji su naponi ispod granicnog stanja. koriste se i
teorije sloma za rjesavanje problema u mehanici tla, kao sto su npr: nosivost
temelja. pritisak na potpome konstrukcije, stabilnost kosina i dr. Da bi se za ova
stanja mogle napraviti analize,. potrebno je poznavanje unutrasnjih_ otpora koji
ornogucavaju tlu da se do odredene granice~ suprotstavi silama smicanja, kao i
zakoni kojima se definise kriterij sloma tla. Posebne Sll poteskoce vezane za
pojavu vise nacina sloma u tlu, kao sto su npr: (sL6. I.-a): (i) krhak slom (Al, kod
kojeg je slom jasno definisan; (ii) neuocljiva vrijednost sloma (B), kad se kod
velikih deformacija napon sloma asimptotski priblizava odredenoj vrijednosti,
kojom se definiSe opterecenje sloma i (iii) slom sa vrsnom i rezidualnom
cvrstocom kod vecih deformacija (C).
Realno tlo se bitno razlikuje od modela idealno elastienog i idealno
plastienog materijala. Idealno elastiean materijal deformira se po pravcu (1), a
idealno plastiean se ne deform ira do kritienog napona (D), a poslije deformacije
slijedi pravac D-F (sL 6.L-b). Deformaciona Iinija realnog tla moZe se
aproksimirati pravcem (I) do taeke B za projektovane napone, a model
elastoplastiCnog materijala pravcem O-E-F za stanje sloma materijala (sL 6.L-b).
U svakodnevnoj geomehanickoj praksi jos se pretezno sluzimo
pojednostavljenirn modelom linearno elasticnog tla, kada su u pitanju defonnacije
tla u domenu projektovanih napona, uz odredeni fakor sigurnosti.
Kod tretiranja cvrstoce sloma tla zamjenjujerno tIo modelom idealno
piasticnog tijela. Tada izucavamo odnose izmedu napona nastalih zbog
projektovanog (radnog) opterecenja i onih koji izazivaju slom u materijalu.
Maksimalni se napon obicno uzima kao napon sloma, cvrstoca tla iii
granicno stanje ravnoteze. Kada se ovaj napon prekoraCi, deformacije rastu
nesrazmjerno brze od napona i pocinje plasticno tecenje. NajvaZniji zadatak u
teoriji sloma je definisanje ovih napona kod kojih je prevazidena unutrasnja
otpornost tla pri cemu se javlja "slom" tla, odnosno nastaju velike deformacije, bez

Mehallika tla

165

11 Geomehanicke osobine, klasifikacy"c i metodc ispitivanja ria

6. Cvrstoca tla

daljnjeg poveeanja napona. IzraZen odnos napona kod kojih se javlja slom
nazivamo "kriterij sloma" iii "uslov sloma".

@
___F._

..

1--+-

'"oz

Prema ovoj definiciji slom malerijala naslupa kada Mohrova kruznica

napona tangira granicnu liniju olpomosli (sl. 6.2.-0, b). Ova krufuica, nazvana
granicna Mohrova kruznica, karaklerise kombinaciju normalnog a i
tangencijalnog T (smicueeg) napona, koja je prouzrokovala slom malerijala.
Mohrovi krugovi ispod granicne linije predslavljaju slanja napona kod kojih slom
tla nije jos naslupio.

krajnji
napon

(B)

~-

(reliduolnil

sp~c. d~formocije

Groniena

kruinica

o s'

sloma

spec. deformocijo .

o
S1.6.J. Generalni odnos napona i deformacija: ablici sloma u Ilu (a), razliCiti madeli
deformacija tla kod promjena napana (b), gdjeje: krhak slam (A). slam izraien pri
velikim deformacijama (B,B!), slom sa vrsnom i rezidualnom cvrstocom (C),
idealno elasticno tlo (1), realno tlo so izraienim vrsnim i i rezidualnim naponom
(2), staina deformacija ('J, idealno plasticno tlo (O-D-E), elastopiasticno tIo (DE-F).

Obicno se uslov sloma tla odreduje na osnovu zavisnosti cvrstoce na

smicanje i normalnog napona, Ij. T=f(a}.
Tennin "cvrstoca smicanja" predstavlja maksimalni otpor tla
naponima smicanja. Ako vanjske sile prekorace unutrasnji olpor. javlja se slom
!la.
~

6,2)OSNOVE eVRSTOCE NA SMICANJE

../

Uslov sloma moze se izraziti U opstem obliku kao funkcionalni odnos tri
(aJ, IT2, a,), a po Mohrovoj (Morovoj) leoriji dva glavna napona (aJ, a,), tj:
j(a}, aJ)=O.

(6.1.)

Izmedu mnogobrojih teorija sloma, u mehanici tla najvise se primjenjuje

teorija sloma po Mohru, po kojem sJom u materijalu nastupa zbog prekoracenja
cvrstoce na smicanje. Uslov slolTIa vezan je sarno za maksimalni vertikalni (0"1) i
minimalni horizonlalni (a,) glavni napon (jedn.6.1.), a ne i za srednji (a,) glavni
napon.

166

Melianika tlo

S1.6.2. Naponi i Mohrovi krugovi napona: naponi u malom elementu tla (a), Mohrovi
krugovi za konstantan bocni napon a3, a promjenljiv vertikalni napon (aI), (b),
Mohrov kriterij sloma, sa Mohrovim krugovima sloma (KrKs) i Mohrova anvelopa
(e).

Za bilo koju kombinaciju glavnih napona 0"1 i 0"3 naponsko stanje element~
maze se prikazati Mohrovirn krugom. Usvajajuci bocni napon konstantan (0"3) P:l
razlicitim vertikalnim naponima (crl(l) 0'1(2) 01(3), dobit cemo naponsko stanJe
predslavljeno serijom krugova (sl. 6.2.-b). Pri nekoj granicnoj vrijednosli napona
----------------------------~M~,~h~m~,i~~~t~m~------------------------167

II Geomehanicke asahine, klosi/ikacije i metode ispitiwmja tla

6. Cvrstoca tlo

crl doci Ce do sloma tla, a tome naponskom stanju ce odgovarati graniena Mohrova
krumica, koja ce tangirati granicni pravac cvrstoce na slom.
Grafieki prikaz Mohrovog kriterija sloma sa krugovima koji odgovaraju
stornu predocen je na slici 6.2.-c. Iednacina Mohrove anvelope, ciji ce oblik ovisiti
o vrsti materijala, moze se, na osnovu jednadzbe 6.1., napisati u opstem obliku:
-r=f( cr).
(6.2.)
Graniena linija otpomosti iii anvelopa granicnih Mohrovih krumica je u
opstem slucaju za realno tlo zakrivljena linija. U praksi se obieno uzima pravac,
koji je prema eoulombu definisan linearnom ovisnoscu izmedu tangencijalnog
(smieuceg) i normalnog napona u obliku:
1:.1

= C + (j . tgrp,

168

Mehalliko tla

~
b'

6;

0
~

0
0

't,

.i-:'~Z-""'6
2

'f

!\.t:;c+6t9

(6.3.)

a predstavlja pravac cvrstoce, odnosno izraiava cvrstocu tla na smicanje ovisno 0

parametrima: c, koji nazivamo kohezija i cp kao ugao unntrasnjeg trenja iIi ugao
cvrstoce na smicanje iii ugao otpornosti na smicanje.
Napon 'l'f nazivamo smicuci napon pri slomu iii cvrstoca Da smicanje, a
rY normalni napon. Prema Coulombu ovaj slom se javlja kada napon smicanja na
smieucoj (kliznoj) povrsini premasi unutarnji otpor trenja i kohezije, koji se
aktiviraju izmedu cestica tla. Prema ovoj Coulumbovoj teoriji cvrstoca smicanja
sastoji se od:
~ kohezije e, koja je prema jednadzbi 6.3. neovisna 0 normalnom naponu. Ona
se moze definisati i kao cvrstoca smicanja pri nonnalnorn naponu jednakom
nuli (cr=O);
~ unutarnjeg trenja atgtp, koje je proporcionalno normalnom naponu cr. Ono je
odredeno koeficijentom trenjaf=tgq>.
Kohezija (c) i ugao otpomosti na smicanje (cp) nazivaju se osnovni
parametri cvrstoce oa smicanje. Kod koherentnog tla kohezija ima odredenu
vrijednost (dO), dokje za nekoherentno tlo jednaka nuli (c=O).
Na slid 6.3. dat je odnos srnicucih 'l't i nonnalnih napona 0', pri cemu je c
odsjecak na OSt smicuceg napona, a cp ugao koji zatvara pravac CVfstoce sa osom
koja predstavlja normalni napon. U opstem slucaju (a) i ugao smicanja cp i kohezija
c su razHciti od nule. Kada je c=O (b), cvrstoca na smicanje je u potpunosti ovisna
o trenju, sto je slueaj kod nekoherentnih materijala. U sluc.ju <FO (c) cvrstoca na
smicanje je konstantna velicina (al-a3=2c) i nezavisnaje od nonnalnog napona.
S obzirom da je ravan sloma (npr:<1," -C) odredena taekom (e) u kojoj
krug tangira eoulombov pravac cvrstoee (sl. 6.3.-a), jer je sarno za tu tacku
zadovoljen uslov sloma, proizlazi iz geometrijskih odnosa sa slike 6.3.-a, da je:

2a=90 0+ q>, a=45 0+ qY2,

a to je nagib ravni sloma iii smicanja koja sa ravni na koju djeluje veei glavni
napon (0'\) zakIapa ugao a, odnosno sa pravcem veceg glavnog napona (0'1) ugao:
=45_qY2.
(6.5.)

Gj" oj'

0"

,'" 0'"

normclni napon 6(kN/~)

1--------'6,----1
SI.6.3. Coulombov uslov sloma sa pravcem evrstoce na smicanje 'Cj:

opstem slucaju (a),

bez kohezije (b) i sa uglom smicanja cp=O (c).

Odnos izmedu glavnih napona

se iz trougla slike 6.3.-a:

0'1

0'3

za granicno stanje ravnoteze dobije

(6.6.)

koja se po sredivanju moze izraziti u obJiku:

0',=0'3

1 + sin <)1 2 l+sinrp

.
+C
l-sinrp ,
1- Slllrp

(6.7.)

iii

(6.4.)

(6.8.)

Mehallika fla

169

6. Cvrs/oca rla

II Geomehanitke osobine. klasifikacije i metode ispitivarya tfa

Ova jednadzba iskazuje vezu glavnih napona (J, i (J, pri kojima nastupa
slom sa parametrima cvrstoce c j !p.
Do ovib odnosa, ali u drugom obliku, moZe se doci ako se jednadZba
cvrstoce na srnicanje:
(6,9,)

uvrsti u vee poznate izraze za smiCuei napon 'fn==~ i normalni napon

iznalaienja napona moze se naci u literaturi (Selimovic, 1985.).

O"n.

Ovaj nacin

/-,:'"\

.( 6.3./ PARAMETRI CVRSTOCE NA SMICANJE

Fizicki uzroci trenja i kohezije u tlu su veoma slozeni, radi eega ce se
razmatrati sarno osnovne postavke.

6.3.1YRENJE
Unutrasnje trenje izmedu zrna 1Ia podJijeze istim zakonitostima kao i trenje
izmedu krutih tijeia. Ako tUela apterecena vertikalnom sHorn W ulimo pamjeriti
po horizonta1noj povrsini A, moramo upotrijebiti silu H paralelnu sa povrsinom,
potrebnu da savladamo otpor izmedu tijela i povrsine. Silu koja pruZa otpor
kretanju tijela nazivamo silom trenja F, Usljed djelovanja sile H i vertikalne sile
W formira se rezultirajuca 5ila R, koja odstupa od vertikale za ugao q>. koji 5e
naziva ugao trenja (sL 6.4,),

Otpor trenju nastaje i na najbolje izglacanoj i poliranoj podlozi, I takve

povrsine posjeduju neravnine, koje se s tijelom dodiruju na mjestirna vecih
izbocina i stvaraju otpor pomjeranju. Kada se povrsina pritisne sHorn W, povecat
ce se dodirna povrsina, najprije zbog elasticne defonnacije dodirnih mjesta, a uz
povecani napon ce na nekim. iii svim mjestima. doci ,do granice plasticnog
popustanja, Na ovu pojavu utice dakle i: napon plasticnog popustanja,
mobilizirana tangencijaina komponenta molekulamih privlacnih sila, j otpor
klizanja na dodirnim );X)vrsinama.
Zanimljivo je analizirati uticaj vode na koeficijent trenja kOO raznih
mineraJa. Ispitivanjima je ustanovljeno da minerali koji upijaju iii privlace vodu
(hidrofilni minerali) imaju veei koeficijent lrenja u mokrom, nego u vlaznom
stanju, dok minerali koji ne primaju vodu (hidrofobni minerali) imaju manji
koeficijent trenja u mokrom nego u suhom stanju (tabela 6,1.), U prvom slueaju
voda se na povrsini mineral a nalazi pod molekularnim pritiskom i ima svojstvo
cvrste cestice dok u drugom sl ucaju voda djeluje kao rnazivo. Prema tome, voda u
tlu ne djeluje uvijek kao podmazivac,jer ovisi 0 mineraloskom sastavu tla,
Firii~ film necistoce na kontaktnim povrsinama moze bitno utjecati na
koeficijent trenja If ), jer mijenja djelovanje molekulamih sila na dodimim
mikropovrsinama. Takvi fi1movi mogu smanjiti koeficijenl trenja i to su maziva iIi
ga mogu povecati, tada se zovu antimaziva.
U tlu je slika trenja izmedu zrna znatno siozenija. Koeficijent trenja je
razIicit od zrna do zma, jer su razlicite velicine i nepravilno su rasporedena. Zbog
ovoga je potrebno cvrstocu na smicanje ispitati za svaki konkretni materija1.

Koeficyenti trenja rawill minerala i materijala (Nonveiller,1979. i J.e. Jaeger i drugi,

1976),
Tabela 61

11
,F

I'MATERDAL

F = W tg'f
F =f,W

Odnos izmedu sHe normalnog opterecenja W (W:;;::N) i sHe trenja F moZe

se napisati U obliku:
F=Wtg<p; F=Wf,
(6,10,)
gdje se f naziva koelicijent trenja, a ovisi
povrsine.

Staklo
Podmazano staklo
Grafit
Grafit bez plinova cist ili na

""ku
Led ispod _50C
Led izmedu OC i 2(f'C
Drvo na drvo. suho
Drvo na drvo, vlaino
Drvo na opeku, suho
Stijena dolomit
PjeScar, grubo, vlarnn
Gmnit
Gabro

<r

I
0,1..(),6
0.5-0,8
0,1
0.5
0,05-0.1
0,25-0,5
0.2
0,3-0,4
0,4
0,61
0,60-0,64
0,58-0.66

MINERAL .......

. f

kvarc, gladak (hidrof. mineI.)

suho
0,11

mokro
0,42

kalci!, gladak
kvarc. hrapav
muskovit

0,10
0,37
0,43

0,27
0,48
0,23

serpentin
pagodit, gladak
pirofilit, g!adak
kvare na podJozi pirofilita glalkog

0.62
0,20
0,17

0,29
0,16
0,13

0.15

talk
kalcit

0,36
0,14

0,18
0.16
0,68

vrsti materijala i stepenu glatkoce

----------------------------~M~,~ha-'~r~~~~,I~a--------------------------171

Mehallika flo.

II Geomehanicke osobine, kJasijilw.cije i metode ispitivonjo tla

6. Cvrsloca tlo

6.3.2.1<OHEZIJA TIA
/)

Kohezija je osobina sitnozrnih materijala nastala usljed toga sto

medusobni poloz.j cestic. m.terijala fiksir'\iu sile koje djeluju na njihovim
dodirnim povrsinama, a nisu uslovljene val1jskim opterecenjern. Kohezija je,
dakie, dio evrstoce l1a smicanje koja je nezavisna 0 naponima na pritisak na plohi
smicanja. Kod sitnozrnatih materijala sa sltmm cesticama na malim
meduodstojanj ima, m.s. daje otpor promjeni poloZaja eestic. dok se ne savladaju
sHe medu njiroa, zbog eega se ovi materijali l1azivaju koherentni materijali. Dok se
kod koherentnih materijala treba savladati i kohezija, dotle se kod nekoherentnog
krupnozrn.tog tl. treb. s.vl.dati sarno trenje, koje je proporcionalno nonnalnom
naponu.
intenzitet djelovanja ovih privlacnih sila kod sitnozmih materijala je tim
veti sto je manji razmak izmedu cestica, a ukupni im je uticaj u jedinici zapremine
utoliko veci sto u njemu ima vise cestiea, vise medusobno dodimih tacaka,
odnosno 5to je materijal sitniji. Kohezija je avisna i od osobina vode u porama
kao i ad osobina vade adsorbovane na povrsinama eestica.
Kad pjeskovitih vlainih materijala maze se pajaviti odredena cvrstoca na
smicanje, kaja nije pasljedica normalnog napona na pritisak. Djelovanjem
kapilamih sil. na siobodnoj povrsini tla nastaju efektivni naponi medu zmima.
Potapanjem uzorka iIi njegavim sU5enjem prestaje ova pojava, te se kohezija u
pjeskovitom tlu cesto naziva i prividna kobezija. Iednadzba cvrstoce na smicanje
pjeskovitog tla u opcem obliku, d.kle, glasi:
1:

=cr'tgcp;

1:

= (cr + cr,) tgcp,

(6.11.)

gdje je cr, kapilarni pritisak.

Kohezija koja vezuje medusobno cvrste cestice jako sitnozmatog tla
(glinovite i prsSin.ste cestice) zavisi 0 velikom broju cinilaca, od kojih neki ni do
danas nisu objasnjeni. Glavni cinioci koji definisu koheziju su:
};> historijat i trajanje opterecenja koje je izazvalo prethodnu konsolidaciju od
koje zavisi poroznost i prirodna vlainost;
};> velicina cestica, njihov medusobni razmak i povezanost, mineraloski sastav,
granulometrijski odnosi, plasticne osobine;
};> elektrohemijski sastav pome vode, 0 cemu ovisi velicina molekularnih sila na
dodirnim povrSinama cestiea tla.
lz n.vedenih i drugih uticaja vidljivo je d. kohezija nije konstantna
velie ina, nego da zavisi od niza razlicitih uticaja. Zbog toga je izucavanje cvrstoce
na smicanje koherentnih materijaia u razlicitim uslovima vrlo slozeno i zahtijeva
rjesenje za svaki konkretni slueaj.

172

Mehallika tla

Potapanjem tla u vodu dolazi do bujanja koje mijenja poroznost i vlaznost

tla. Velie ina bubrenja ovisi 0 vrsti tla i velicini normalnog napona. Tlo moze da
bubri u prisustvu vode, da se potpuno raskvasi ida mijenja velieinu kohezije sarno
ako je malo iIi nimalo optereceno. Misljenje da vod. razmeksava tlo sarno je.
dakIe, tacna u nekim slucajevirna.
U slucaju izlueivanja soli iz tla dolazi do elektrohemijskih process i
mijenjanja elektrohemijskih sila izmedu cestica i plasticnih osobina tia, sto izaziva
promjene u velicini sila kohezije.

6.4. ISPlTIVANJE CVRSTOCE TLA SMICANJEM

U osnovi se otpomost na smicanje provodi aparatima, kod kojih se
proizvode kontrolirana naponska staDja. pri cemu se postepeno povecavaju naponi
koji dovode do sloma uzorka. Na osnovu registrovanih napona u trenutku sloma
erta se Coulombov pra,,:a~, cvrstoce na smieanje, koji daje koheziju (c) i ugao
smicanja (cpl.
Odnos izmedu napona i cvrstoce l1a smieanje veoma su kompleksni i
predrnet su dugogodisnjih izucavanja. Cvrstoca na smicanje ispituje se u
laboratoriji na vise vrsta aparata raznim metodama koje se tokom vremena staIno
usavrsavaju.
Postoji vise naeina odredivanja cvrstoce na smieanje tia, odnosno kohezije
i ugla unutamjeg trenja, ali se u osnovi razlikuju aparati za:
~ direktno smicanje, u kojem je uzorak izmedu dva okvira, sa dirigovanom
ravninom sloma;
);- triaksijaino smicanje cilindricnih uzoraka koji se izlaZu aksijalno simetrienom
naponskom stanju;
};> monoaksijalno smicanje kod kojeg se aksijalnom silom prizmaticni uzorak
dovodi do sloma, a pri tome bocne deformacije nisu sprijecene. Ovim
ispitivanjem nije moguce dobiti Coulombov pravac cvrstoce nego sarno
monoaksijalnu cvrstocu uzorka.
Kod odredivanja evrstoce na smicanje u aparatirna za direktno i
triaksijalno smicanje onaj dio cvrstoce Da smieanje koji ovisi 0 normalnom pritisku
(cr Ig<p) moze biti ostvaren sarno pomocu efektivnog napona (cr' ), koji ce se sire
obrazloziti u n.rednim poglavljima. Zbog ovog. Coulombov zakon poprima
modifikovani oblik:
1:

=c'+cr'tgcp',

(6.12.)

gdje je:
efektivni napon;
u - porni pritisak;

(J'=(J-U -

Mehallika ria

173

6. Cvrstoca fla

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

ukupni napon;
c' i tp' - su parametri c.vrstoce za efektivne napone.
(J -

6.4.1. OPlT DlREKTNOG SMICANJA

Najstarije i najjednostavnije ispitivanje cvrstoce na smicanje vriii se u
kutijastom aparatu na prizmaticnom uzorku, koji je prvi put upotrijebio Coulomb
(1777) proueavajuci trenje i koheziju, a razvio ga Terzaghi oko 1916. godine.
Pored ovoga aparata koristi se i aparat prstenastog presjeka tipa Hvorsleva. U aba
slucaja ispitivanja se vrse na neporemecenim iii na poremecenim uzorcima.
Prema nacinu smieanja uzorka postoje dvije vrste aparata za direktno
smicanje pravougaonog presjeka, ito:
):> aparati sa kontrolisanim prirastom sUe i
-" aparati sa kontrolisanim deformacijama.

Filterske propusne ploee omogucavaju cirkulaeiju vode pri vertikalnom

opterecenju uzorka sHorn P preko posebne ploce. KanaB na donjem ramu
omogucuju ispitivanje smicanja uz prisustvo vode. Rarnovi se mogu odvojiti
pomocu posebuog zavrtnja radi izbjegavanja trenja na dodirnim povrsinama rama.
U tom cilju se jos dodirne povrsine ramova premazuju vazelinom.
Za vrijeme ispitivanja prvo se nanese vertikalno opterecenje P na uzorak
preko gornjeg krutog dijela, a zatim se preko gornjeg pokretnog dijela rama izaziva
postepeno povecanje horizontalne sile smicanja H sve dok ne dade do sloma
uzorka. Registrovanje vertikalnih defonnacija i horizontalnih pomjeranja vIsi se
pomocu dva ugradena mikrometra (sl. 6.5.).
Ovaj tip aparata za direktno smicanje obicno se koristi u geornehanickim
laboratorijama, pri eemuje velieina uzorka 6,06 x 6,06 x 2,0 em.
Pored klasienih kutijastih aparatura za smicanje, danas se koriste njihove
savremene izvedbe digitalne i kompjuterizovane (sl. 6.6.). Speeijalnim softverima
u cijelosti je automatizovano ispitiva!1je i registracija dobivenih podataka.

6.4.1.1. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim

prirastom siZe
Ovaj aparat sastoji se od gomjeg pokretnog i donjeg stabilnog metalnog
rama (sl. 6.5.) Donji dio ramaje stabilan dok se gornji moze pomjerati po donjem
djelovanjem horizontalne sHe H, koja djeluje u ravoi dodira ova dva rama.
Uzorak tla stavlja se u prostor izmedu poroznih nazubljenih ploea.
Nazubljenja Sll petrebna da bi se sprijeCila klizanja izmedu filterskih ploea i
uzorka.

Sf. 6.6. Kutijasti aparat za smicanje sa kompjuterizovanom kontrolom, registracijom i

analizom podataka, sa dijelovima kutijskog aparata.
't (kN/rif)

'n",
~
.......-j_ _-'-_.LJt--"'-'-_J.-t_ _ _-'J..'5"lk""'NI m'l
6,
SI.6.5. Aparat za direkmo smicanje sa kontrolisanim prirastom site, gdje je: uzorak (1),
filterske place (2), donji fiksni ram (3), gornji pokretni ram (4), zavrtnji za izdizanje
(5), kanali za vodu (6), komparater za horizontalne (7) i vertikalne (8) pomake.

174

Mehatlika

tw

i, 6, I

0,

I I

~~
b

0,

1------,6,
St. 6.7. Graficki prikaz naponskih stanja za sluca) direktnog smicanja.
----------------------------~M7,~lm~'~lika~'~W~------------------------175

1I Geomehanicke osobirte, klasijikacije i metode ispitivanja tia

6. Cvrstoca (fa

Rezultati naponskih stanja nanose se, kod klasicnog nacina ispitivanja, na

dijagram ovisnasti T=j{ a). Da bi se magaa nacrtati Coulombov pravac cvrstoce
potrebno je ispitati bar dva, a obicno tri uzorka sa razlicitim vertikalnim naponima.
Iz dijagrama sa dvije iii vise tacaka dobije se nagib Coulombova praYeR, tj. ugao
smieanja (cp) i velicina kohezije (e), koju ovaj pravae odsijeea na ordinati (sl. 6.7.).
6.1.].2. Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanim
prirastom defonnacija

Ispitivanje u ovom aparatu provodi se na analogan naCin kao i u aparatu za

direktno smicanje sa kontrolisanim prirastom sile i nema bitnih razlika u njihovim
konstrukcijama. U ovom slueaju okvir sa uzorkom, filtarskim kamenom i uredajem
za prenos vertikalnog opterecenja postavljeni su u otvorenu kutiju sa vodom koja
je na kuglicnim leZajevima, te ona moZe da se kroee u smjeru djelovanja
horizontalne sile. Vanjska kutija potiskuje se konstantnom brzinom pomocu
posebnog mehanizma sa elektromotorom dok se gornji ram upire 0 nepokretnu
potporu preko mjernog prstena dinamometra, kojim se mjeri sila otpora smieanja
uzorka (sl. 6.8.). Kod ove vrste aparata diktirano je, znaci, horizontalno
pomjeranje, pri cemu se mjeri promjena vrijednosti horizontalne sileo
U novije vrijerne postoje aparati kojirna se brzina srnicanja po volji maZe
regulisati u dosta sirokom dijapazonu, a isto tako i izvrsiti smicanje u suprotnom
praveu, tako da se dobije otpor smieanja nakon obavljenih velikih deformaeija.
Prednosti ispitivanja smicanja sa kontrolisanim prirastom defonnacija u
odnosu na ispitivanja srnicanja sa kontrolisanim prirastom sila acituje se u tome da
je omoguceno izvodenje smicanja sa razlicitim brzinama deformacija i olaksano
ispitivanje radi odredivanja rezidualne cvrstoce srnicanja. Izvjesni rezultati
ispitivanja na ova dva nacina ukazuju da su razlike u uglovirna srnicanja <p
beznaeajne dok su odstupanja u vrijednostirna kohezije c veca.
Pored opisanih malih kutijastih aparata za smicanje koriste se i veti aparati
za direktno smicanje, za posebne namjene. Specijalnom konstrukijorn obezbjeduju
se vece dimenzije, koje ovise 0 velieini rnaksirnalnog zrna u materijalu koji se
smice. Najcesce se primjenjuju za ispitivanje sljunka iIi eak i lomljenog karnena
koji se koristi za izradu nasutih brana. Na sHean nacin konstruisu se i veci uredaji
za direktno smieanje uzoraka stijene dimenzija 15x30x20 ern iii 40x40x20 em, dUl;
ravni monolitne stijene iIi po diskontinuitetu.
Ovaj opit smicanja u kutijastim aparatima ima izvjesnih nedostataka kao
sto su: slom nastaje po unaprijed odredenoj ravni smieanja; staloo se smanjuje
povrsina smicanja usljed pomjeranja gornjeg rama; defonnacije uzoraka mogu se
pratiti sarno na maloj duzini, posebno kod rnehkog tla; povrsina srnicanja obieno je
valovita, te se dobiju prosjeene velieine smicucih i normalnih napona itd.

v= const.

Sf. 6.8. Ap~r~t za direktno smicanje sa kontrolisanom brzinom horizontalnih defonnacija,

gc!Je Je: uzorak (1), filtarske ploce (2), gornji ram (3), donji ram aparata (4), kutija
s~ vodom (5), k~glicni leiajevi (6), uporiste za dinamometar (7), prsten za mjerenje
slie (8), kanail za vodu (9), zavrlnjevi za uevrscenje ramovo (10), uredaj za
vertikalno opterecenje (11).

.
Nek~ o~ ovih nedostataka mogu se izbjeci u prstenastom aparatu za
dlfektno srmclIIlJe (sl. 6.9.). Kod ovog aparata uzorak ima prstenast oblik koji se
smice izmedu gomjeg i donjeg prstena, okretanjem jednog u odnosu na drugi,
torzlOmm momentoffi. Ovakvi prstenasti aparati pogodni su za ispitivanje uticaja
velikih deforrnacija na tok cvrstoce, jer se ne smanjuje ni oblik niti velie ina
povrsine klizanja. Medutim, svi ostali nedostaci navedeni kod kutijskih aparata
ostaju i daije i kod ovoga tipa aparata. Kod ovoga aparata izrada uzorka je oteZana,
a napan smicanja je manji na unutrasnjem nego na vanjskom radijusu uzorka, pa
slom ne nastaje istovremeno na cijeloj sirini uzorka. Zbog toga su kutijasti aparati,
ipak, viSe u upotrebi.
Rezultati ispitivaoja u kutijastim aparatima za direktno srnicanje ovisit ce,
ne sarno, 0 vrsti materijala koji se ispituje vee i ad brzine nanosenja opterecenja ad
koje zavisi pojava i rasipanje pornih pritisaka. Brzina izvodenja opita u odredenim
granicama nema znacajnijeg utieaja kod krupnozrnatih materijal., jer se zbog
brzog dreniranja ne pojavljuju pomi pritisci. Velicina pornog pritiska ne moZe se
dobiti u kutijastirn aparatima za direktno smicanje, zbog cega se u interpretaciji
rezultata ispitivanja ne mogu uzeti U obzir.

176----------------------------M~'~"-a-lfi~~-t~w----------------------------

Mehallika fla

177

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla

6. Cvrsfoca tlo

'L=~
2r:Jtb

SI. 6.9. Sema prstenastog aparata za direktno smieanje u Iloertu (a) i presjeku (b).

Zavisno 0 tome da Ii se vrsi konsoHdacija pod vertikalnim opterecenjern i

kojom se brzinorn vrsi smieanje razlikujemo:
(a) konsolidovani drenirani opit - "spori opit" (CD);
(b) konsolidovani nedrenirani opit (CU);
(e) nekonsolidovani nedrenirani opit - "brzi opit" (U).
(a) Kod konsolidovanog i dreniranog opita uzorak se najprije
konsoliduje pod vertikalnirn opterecenjem (u normalnim slucajevima 40 min.), a
zatim vrsi smicanje uzorka veoma malom brzinom (prema nasim standardima 5
mikrona/rnin.). Na taj naciD pomi pritisci koji se javljaju usljed smiCllcih
deformacija nestaju brle od prirasta napona, te se mogu uzeti da su za vrijerne
opita jednaki nuli (u=O). Dobiveni ukupni naponi (0'=0"+ u) su ujedno i efektivni
(0" ), pa se dobiju i efektivne vrijednosti parametara cvrstoce na smieanje Cd i <jld,
pa Coulombovajednadzba za CD opit glasi:
T = Cd + 0' tgrpd iIi T = c'+O"tgrp',
(6.13.)
gdje su 1: i (}"=O"' naponi koji se dobiju rnjerenjern prilikom provodenja ispitivanja.
(a) Konsolidovani a nedrenirni opit provodi se na taj nacin da se
vertikalnim opterecenjem konsoliduje uzorak, a poslije toga se smice relativno
velikom brzinom (1 rnm/min.), te u zoni srrllcanJa nastaje porni pritisak. Dobiveni
ugao otpornosti na smicanje <P('u je manji od <Pd, jer je efektivni napon umanjen za
velicinu pornog pritiska. Kako ovim ispitivanjem nije moguce dobiti porne
pritiske, to se parametri cvrstoee mogu iskazati jedino u odnosu na ukupne napone.
(c) Nekonsolidovani i nedrenirani opit provodi se bez konsolidacije, tj.
nanosenjem vertikalnog opterecenja odmah se vrsi smicanje relativno velikom
brzinom. Zbog toga dolazi do formiranja pornog pritiska i us\jed nanosenja
vertikalnog opterecenja i usljed smicanja. Parametri dobiveni l1a ovaj nacin Cu i <Pu
178

Mehal/ikn fla

odraZavaju cvrstocu U odnosu na ukupne napone, pri cemu je CPu manji od (fld a u
zasicenim materijalima najcesce je CPu=O.
Za odredivanje cvrstoCe na smicanje uobicajeno je da se koristi najrnaqje
jedna serija ad tri uzorka istog rnaterijala koji se ispituju sa tri razlicita normalna
napona. Rezultati ispitivanja interpretiraju se na taj nacin da se za svaki
pojedinacan uzorak prvo izrazi ovisnost srednjeg napona srnicanja T od
horizontalnog smicuceg pomjeranja 15, (sl. 6.1O.-a), a kod pijeska se prati jos i
prornjena poroznosti od srnicuceg pomjeranja. Za seriju od tri uzorka efta se
ovisnost izmedu vrsne (Tp), odnosno rezidualne smicuce cvrstoce ('fr) i
odgovarajuceg srednjeg napona (0" ) na presjeku smicanja (sl. 6.IO-b). Na ovaj
naein dobije se Coulombov pravac sloma materijala 'r-c'+O"tg<p', koji na ordinati
odsijeca velicinu kohezije c', a nagib pravea predstavlja ugaa smicanja cp'. Posta
dobivene tri tacke nikada ne lew idea)no na jednom pravcu, to se njihova spajanje
obavlja tako da suma kvadrata odstupanja od pravca bude minimalna.
OviSllost izmedu smieucih napona i horizontalnih deformacija l('r-llli)) J
pokazuje znaeajne razlike izmedu rezultata smieanja gustbg i rastresitog pijeska,
odnosno izmedu nonnaino konsolidovanih i prekonsolidovanih glina.
Na slici 6.10.-b prikazani su Coulombovi pravci sloma za slucaj gustog
pijeska iii prekonsolidovane gline kojima se definise vrsna (rp) rezidualna (rr)
cvrstoca. Svaki od pravaca definiSe parametre cvrstoce smicanja, tj. vrsne (c'p i
qJ'p) i rezidualne (c'r i rp',). U slucaju rastresitog pijeska iIi norrnalno
konsoIidovane gline dobili bismo sarno jedan Coulombov pravac. Na slid 6.24.
data je ovisnost smicueeg napona 0 deforrnacijama T:::='"C() za rastresit pijesak i
normalno konsolidovanu glinu (I). Vidljivo je da u ovom slueaju ne postoji vrsna
(Tp) i rezidualna ('t'r) cvrstoca, vee sarno jedna vrijednost cvrstoce.
Nasi standardi predvidaju vise nacina ugradnje uzoraka u kutijaste aparate
za smicanje. Kod koherentnih materijala navode se slijedece mogucnosti:
);>

Odsijecanje uzorka od veeeg neporemeeenog uzorka tla uzetog na terenu koji

se pazljivo rucnom obradom dovede na dimnzije koje odgovaraju kutiji za
smicanje.

);>

Uzorak od vjestacki zbijenog materijala obraduje se na isti nacin kao i

prethodni uzorak. Vjestacki zbijeni veci uzorak tIa uzirna se iz zemljanog
objekta na terenu iii se dobije zbijanjem u laboratoriji po Proctorovom iii
drugom postupku.

);>

Poremecen uzorak ugraduje se u kutiju priblizno na granici tecenja. Poslije

konsolidacije pod odredenim vertikalnim opterecenjem pristupa se smieanju.

----------------------------~M~,~hn~"~;k~a~ti~a--------------------------J79

1I Geomehanicke osobine. klasifikacife i metode ispitivanfa da

~~"const
C'

n;
6';
6;

~
z

810'205)
SMJCUCE DEFORM'-CUE

"I

6.

Cvrsroca fla

Bocni pritisak u celiji izaziva se u posebnom cilindru (19), ciji se klip

moZe regulisati na kontrolnom cilindru (20). Regulacija pritiska vrni se preko
ventHa (21), a mjerenje pritiska manomelrom (22).

,
I
I

'C"

'V,
'!rl

(mmj

S1. 6.10. Dijagram direktnog smicanja za gusti pijesak iii prekonsolidovanu glinu za
ovisnost: smieuCih napona i horizonalnih deformacija (a). te smi6uCih i
norma/nih napona (b).

Kod nekoherentnih materijala (pijesci) ugraduje se poremecen uzorak u

kutijasti aparat i nabija do zbijenosti koja odgovara prirodno neporernecenom
materijalu iii zbijenosti materijala u zemljanom objektu.

6.4.2. OPIT TRlAKSIJALNOG SMICANJA

Sf. 6.11. Serna triaksijalnog aparata za smicanje, sa opremom celije sa uzorkom (I),
uredajima za mjerenje pritiska u parama i kaliCinu istekle vade (II), Ie opremom
za poslizanje i mjerenje pritiska u celiji (1II).

Aparata za triaksijalno smicanje postoji VIse vrsta, ali se zasnivaju na

istom principu. Valjkasti uzorak postavi se vertikalno u celiju aparata koja se
hermeticki zatvori, pa se uzorak optereti konstantnim bocnim pritiskom, a zatim
vertikalnom silom koj. se postepeno povecava sve do sloma. U toku provodenja
ispitivanja registruju se pod raznim uslovima: celijski pritisak (J3), aksijalni
vertikalni devijator napona (crl'cr,), pomi pritisci u uzorku (u), .ksijalne
deformacije (0) i promjene zapremine (6.V), te se na osnovu dobivenih rezult.ta
odrede parametri cvrstoce n. smicanje (sl. 6.11.).
Celij. u koju se ugraduje cilindricni uzor.k (I) s.stoji se u donjem dijelu
od metalne ploce sa postoljem za uzorak (2), u gomjem dijelu od gomje ploce (3)
koja zatv.ra celiju od pleksistakla (4) i kroz koju prolazi osovina klip. za prenos
vertikalnog opterecenja (5). Ove dvije ploce medusobno su spojene zavrtnjima (6),
a zaptivanje se ostvaruje stezanjem brtvi izmedu ploea i cilindra. Uzorak se stavlja
izmedu filtarskih (poroznih) ploeica (7) i navuce gumena membrana, te se krajevi
membrane navuku preko postolja i klipa i pricvrste gumenim prstenovima.

Vertik.lno opterecenje P n. uzorak ostvaruje se preko klip. pomocu

tegova, hidraulicke prese iii podizanjem postolja konstantnom brzinom. Ispitivanje
se provodi iIi sa kontrolisanim opterecenjem iii deformacijama, a automatski se
registruju brzine vertikalnih deformacija koje se mogu podesiti premo zelji. Sil. p
mjeri se na baZdarenom prstenu (8), a vertik.lna deformacij. na mikrometru (9).
Drenirana voda iz uzorka odvodi se ispod donje porozne ploce (ima
aparata sa dreniranjem vode i iznad gornje porozne ploce) preko kanala u donjoj
ploei (10) i otvaranjem ventila (II) mjeri se promjena volumen. biretom (12).
Z.tvaranjem ventila prema bireti (II) moguce je otvar.njem posebnog ventila (13)
spojiti donji dio uzorka sa uredajem za mjerenje pornog pritiska u uzorku. On se
sastoji od indikatora (14) manometra (15) za mjerenje velikih pritisaka, kontrolnog
cHindra (16) izivinog manometra (17) za mjerenjemalihpritisaka.Usljed
opterecenja uzorka dolazi do pritiska u vodi u porama uzorka koji stup five u
prvom kraku cijevi spusta, a u drugom izdife. Otvaranjem ventila na kontrolnorn
cilindru (18) stvaramo protupritisak u drugom dijelu cijevi, te se izjednacavanjem
nivoa zive dostize pomi pritisak vode u uzorku koj i se ocitava na manometru (15).

180----------------------------M~d~m-',,~la~,w----------------------------

----------------------------~M~,~h-m~liw~,~W--------------------------181

II Geomehanicke v.whine. klasifikac!fe i metode ispitivanja Iia

6. evrsfoca Ila

Ovo isto se moZe ostvariti preko indiktora (14) okretanjem rucke na kontrolnom
eilindru (16).
Za ispitivanje sitnozrnatog da (glina, prasina, pijesak) najces':e se koriste
aparati za uzorke promjera d=35 rom (38), a visine h=2d, odnosno 70 mm (76). Za
krupnozrnate materijale uzorei su presjeka d=70-100 mm, a visine h=2d. Za
sitnozmi rnaterijal precnik cilindraje d=13,5 cm, a visina h=17,5 cm.

silom koja se povecava iii sa jednakim dijelom sile ,1P u jednakim vremenskim
razmacima.M iIi podizanjem postolja odredenom brzinom sve do sloma uzorka.
Ovisno 0 vrsti tla i njegovoj konzistenciji slom moze biti krt, sa manjim
bocnim deformacijama, plastican, sa vecim bocnim deformacijama a ponekad j bez
karakteristicnog sloma (sl. 6.12-a).
Ispitivanje se provodi na najmanje tri uzorka tia od istog materijala, sa
razlicitim bocnim celijskilTl pritiscima 0"3, vertikainirn devijatorskim naponom O"r
0"3, pri kojima nastupaju vertikalne defonnacije -1h i slom uzorka.

AKS'J.t.LN.t. ;}EFORt<!ACjAC

S/.6.12. Krti i plasticni .'110m uzorka t/o (a), ovi:most devijatorskog napona (Jr(Y3 0
re1ativlloj aksijalnoj de!ormaciji =1111Ih za rastresit pljesak i normalno
konsolidovanu glinu (/). Cvrsle norma/no konsolidovane gUne (2) i
prekonsolidovane gUne (3), (b) i rezultati CD opita za materijal bez vr.rne
cvrstocerastresit p!iesak ili normalno konsolidovanu glina (c).

Kada je uzorak ugraden u aparat, cilindar se napuni vodom i izaziva bocni

pritisak na uzorak u ':eliji. Nakan toga se uzorak opterecuje dodatnom vertikalnom
182----------------------------M~,'~'"-",~1n~"a----------------------------

81.6.13. Digitalizirana triaksija/na I:elija za ispitivarlje naponskih stan.ia (ELE kalalog).

Rezultati p~iedinacnih opita pri konstantnom bocnom pritisku U3,

izraZavaju se kao funkcionalna ovisnost devijatorskog napona Cfj-(J3 od aksijalne
relativne defonnaeije uzorka E/=Ahlh (sl. 6. 12-b). Kod gustog pijeska i
prekonsolidovane gline moguce je uociti pojavu vrslle i rezidualne CVfstoce, 5to
Mehaniko fla

]83

6. evrstoca tla

lJ Geomehanicke osobine, klasffikacije i me/ode ispitivanja fla

nije slucaj kod rastresitog pijeska iIi normalno konsolidovane gline. U prvorn
slucaju dobiju se dvije anvelope sloma(Tp i'Tr)'
Za svaki opit u dijagramu ovisnosti srnicuCih (T) i nonnaJnih (0') napona
moguceje nacrtati M_ohrov krug napona, kojije odreden vrijednostima a3 i (ar0'3),
gdje je L1O=O'r0'3 kao sto je to prikazano u slici 6.12-c, za rastresit pijesak ili
nonnalno konsolidovanu glinu.
Triaksijalni opit ima izvjesne prednosti u odnosu na direktno smicanje, jer
su:
}> uslovi dreniranja odredeni i pod kontrolom;
~ moguca mjerenja pornog pritiska vode u uzorku;
>- mjerenje zapreminskih promjena uzorka;
:> moguca prHagodavanja i promjene vertikalnog i hoenog napona, kao i pornog
pritiska.
Danas se najcesce koriste savremena digitalizirana i kompjuterizirana
oprema za triaksijalno ispitivanje otpomosti na srnicanje (sl. 6.13.). Koristenjem
odgovarajucih softvera autornatizirano je ispitivanje i registracija svth potrebmh
podataka.

6.4.3. VRSTE [SPITIVANiA [[NTERPRETAClJA

REZULTATA

celiji 0). Poslije obavljene konsolidacije pristupa se smicanju uzorka na taj nacin
sto se postepeno podize postolje sa celijom, ali tako da je prirast devijatorskog
napona Ur0'3 veorna spor, eime ce pritisak vode u porarna biti neznatan posebno u
trenutku sloma. Pritisak vode u porama srnatra se da je zanemarljiv aka iznosi do
5% vertikalnog napona. Kako je porni pritisak u:::O, svi su naponi ujedno i
efektivni naponi, te su i parametri cvrstoce Cd i CPd ekvivalentni on-im za efektivne
napone, te se Coulombova jednadlOba pise u obliku:
T =c d +a . tg({Jd ,
(6.14.)
f
gdje su, kao kod aparata za direktno smicanje:
Cd i (jJd
- parametri cvrstoce za konsolidovano i drenirano smicanje
uzorka;
(J =- (J'
- u momentu
sloma, jer je pomi pritisak iii pritisak vode u
porama u=O.
Ovaj opit traje dugo, zbog cega se jos zove spori opit i rjede se
primjenjuje.
Crtez 6.12-c prikazuje Mohrove krugove f anvelopu smicanja za ovaj tip
ispitivanja u triaksijainom aparatu, kod rastresitog pijeska, iii nonnalno
konsolidovane gline. Kod materijala koji ispunjavaju vrSnu i rezidualnu cvrstocu
(npr. prekonsolidovana glina) dobit cerno dvije anvelope sloma i to jednu za vrsnu
(~p) ijednu za rezidualnu (~,) evrstoeu.

6.4.3.2. Konsolidovani nedrenirani opit (CU)

Kao i kod aparata sa direktnim smicanjem, talco i kod trialcsijalnih aparata
razlikujemo nekoliko nacina ispitivanja. Kako je u triaksijalnom aparatu rnoguee
rnjeriti pomi pritisak, postoje daleko vece mogucnosti za uspjesnu interpretaciju
razlicitih vrsta ispitivanja.
Rezultati ispitivanja cvrsto6e na smicanje zavise ne sarno 0 vrsti rnaterijala
vee i 0 uslovima i mogucnosti dreniranja, odnosno 0 konsolidaciji uzorka pod
celijskim pritiskom i 0 brzini ispitivanja.
Prerna nacinu konsolidacije uzorka i brzini smicanja razlikujemo:
}> Konsolidovani drenirani opit (CD),
}> Konsolidovani nedrenirani opit (CU),
}> N edrenirani nekonsoIidovani opit (U),
}> Anizotropno konsolidovani drenirani i nedrenirani opit (CAD i CAU).

Uzorak se ugradi u aparat i optereti bocnirn hidrostatskirn pritiskom i

ostavi da se voda iz para izdrenira do potpune konsolidacije (otvoren venti! 11).
Tek kada je izvrsena konsolidacija za napone 0), zatvori se drenaZni sistem (ventil
11) j vrsi opterecenje silorn smicanja relativno velikom brzinom bez dreniranja,
sve do sloma tako da u zoni smicanja nastaje porni pritisak u. Ovaj opit do sloma
traje najrnanje asam sati i brzina ne treba da je veea od aka O,02%/h1min. U toku
ove faze smicanja mjeri se pomi pritisak na manometru (15 iii 17).
Rezultati opita prikazuju se u funkciji ukupnih (0') i efektivnih (0") napona
(s1. 6.14.). OSiID ovoga iskazuje se pritisak pome vode U ovisno od linearne
relativne defonnacije E, te dijagram efektivnih maksimalnih razlika napona (a' r
0"3) u funkciji E, ana osnovu ukupnih napona pri slomu a i pornom pritisku U (st.
~15.)

6.4.3.1. Konsolidovani drenirani opit (CD)

Kod ovog opita najprije se uzoralc drenira do konsolidacije (kaja je

omogucena, jer je otvoren ventil 11) pod djelovanjem ravnomjernog pritiska u
184

Mehanika tla

Crtanjem Mohrovih krugova napona i povlaeenjem obvojnice ukupmh

napona (1) i efektivnih napona (2) dobije se ugao trenja <Pm i <p', kohezija C,'a i c' u
funkciji ukupnih normalnih napona 0', odnosno u funkciji ~fektivnih ~apona cr',
koji se dabiju oduzimanjem pritiska pome vade u od ukupmh nonnalmh napona.
----------------------------~M~'~,w:':lim:~,i~a--------------------------185

6, Cvrstoca flo

If Geomehanitke osobine, kJasif/kaclje i melode ispitivanja tla

Za ova ispitivanja potrebna su najrnanje tri uzorka istog tla koja se opterecuju
razlicitirn hidrostatskirn naponima (la3, 2a3, i 3a3)'

rf

=c'+a'tgcp',

gdje je:
a'=(J-u.

(6.16.)

S obzirom da se mjeri pomi pritisak: u, moguCe .Ie iz totalnih napona

odrediti efektivne napone, kao npr:
,----KRUG ZA (b1-U)i

ZA UKUPN[-1
NAPONE

NAPONE

,,'

iKRUGZAb,i63

,," . D~.""'-(j)

<{!'

'1\" c' ... tJ t9;

(6.17.)

(o)-u)

IZA EFEKT:VNE

G,s'

-4~-*~~~---,"l,-1~~~,G~'~--'~b~,~~~--~'6~,-,~6,----~~------~-->
1~-1E;;

u,

SI. 6.14. Mohrovi krugovi ukupnih (1) i efektivnih (2) napona za CU opif, na uzorcima
nonnalno konsolidovane gline.

@
'"

"'z_
"
ON

-N

<t_

<t

"'!::e
""O-z

-~
z
-

"'''

0-

a..e
Zz

rei. deformacije

e('!.)

3 3

<l:","

263
,63

~""
N
,

~-

(G';-6j) max

....

,6..

<l:-",,,,

rei. deformacije

Sf. 6.15. Dijagram ovisnosti pornog pritiska u od rdativne deformacije

razlici napona a'ra'3 (b), dobivene triaksijalnim CU opitom.

36 3

26..

E.('!.)

(a) i ejektivnoj

Ova ispitivanje naziva se jos i konsoIidaciono brzo ispitivanje, a rezultat

smicanja pise se u obHku:
Tf

= c,u + atglp,u'

(6.15.)

gdje su C,II i CP'II parametri cvrstoce na smicanje konsolidovano nedreniranog opita

(CU), iIi u funkeiji efektivnih napona.

6.4.3.3. Nedrenirani nekonsolidovani opit (U)

Kod nedreniranog ispitivanja uzorak se ugraduje u triaksijalni aparat i

optereti bez dreniranja najprije hidrostatskim (a3), a zatim vertikalnim (Lla])
pritiskom do sloma, tj. zatvori se drenaini sistem zbog cega ne postoje rnogucnosti
dreniranja vode pri povecanju opterecenja na uzorak niti se prakticki moze
mijenjati njegova zaprernina. Svako pove6anje opterecenja preuzima voda u
poram~ te se povecava pritisak pome vode - pomi pritisak u. Brzina nanosenja
opterecenja .Ie tolika da oe dopusta oi konsolidaciju niti redistribuciju pornog
pritiska u zoni srnicanja, zbog cega se ovaj opit jos zove i brzo srnicanje. Rezultati
ispitivanja daju parametre smicanja Cu i CPu, koji ovise 0 osobinama rnaterijala i 0
njegovoj zasicenosti.
Nedrenirani nekonsolidovani opit potpuno zasicenog koherentnog
uzorka tla izaziva porni pritisak u jednak naponu 0), dok je prividni ugao
unlltarnjeg trenja tla u trenutku sloma <Pl/=O.
Rezultati se mogu izntziti preko ukupnih i efektivnih napona. U
triaksijalnom aparatu mjerenjem pritiska vode u porama u i oduzimanjem istih od
ukupnih napona a3 i a] dobijemo efektivne napone a'pO i a'}, (sl. 6.16.). Na ovaj
natin moguce je naertati Mohrove krugove ukupnih (totalnih) napona. Svi ovi
krugovi poslije oduzimanja pomih pritisaka svode se na sarno jedan krug
efektivnih napona. Zbog ovoga se ovim opitom ne mogu dobiti efektivni parametri
cvrstoce na srnicanje c' i <po
Posta su uzard potpuno zasiceni, devijator napona (crra:~), koji
prouzrokuje slom je neovisan od hidrostatskog napona ()3. Opiti sa razlicitim
pritiscima 0'3 daju, sa llkllpnim naponima, krugove istog precnika (O)-(J3) sa
razlicitim polozajern na a osovini. Anvelopa ovih krugova je horizontalna iinija, sa
<Pu, koja definise nedreniranu cvrstocu.
U toku ispitivanja mjeri se porni pritisak (u) i mogu se izracunati efektivni
naponi (cr' ). Medutim, kako su pokazala ispitivanja oa zasicenim glinenim
uzorcima, efektivni naponi (J'j=O'ru;0"3=aTu) su nezavisni od napona 0'3. U

----------------------------~M~"~'"-"~ik-a~ti-a--------------------------J87

Mehanika tia

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispi/ivanja fla

6. Cvrstaca tla

stvari porni pritisak se mijenja (L\u) za isti iznos kojim se mijenja i bocni napon
(-"",).

./

./

4'

kohezija c, i ugao unutarnjeg Irenja 'P,. Kod manjih napona porni pritisak bit ce
malen i rezultati ce biti blizu rezultata za konsolidovanu glinu (51. 6.17.). Kod
vecih bocnih napona stepen zasi6enosti raste i pribIizava se jedinici, cime raste i
porni pritisak pa se time smanjuje i ugao unutarnjeg trenja. Anvelopa krugova
ukupnih napona pritiska u ovom slucaju nije pravae vee kriva linija konveksna
prema gore (51. 6.17-1) .

tt'u;:o
't

{kNlrr?)

eu
Ii'

0',

6) ~ "3

6'36',

6'3

"-

CU~

u_
63+ ",,63

SI.6./6. Mohrovi krugovi za nedrenirani nekonsolidovani opi! (u) za potpuno zasicen

uzorak koherentnog tla, za ukupne napone (J'j i ai 1) i o)+ilaj i (J'3+L1al2), Ie
efektivni napon za oba opita (3).

Povecanjem pritiska u uzorku poveeava se sarno pomi pritisak te se

krugovi ukupnih napona sarno pomjeraju, ali se efektivni naponi ne povecavaju. 1z
ovoga proizlazi da su efektivni naponi neovisni 0 promjeni pritisaka i da se uvijek
dobiva sarno jedan takav krug. Iz ovoga je vidljivo da proizlazi sarno jedan
efektivni krug sloma, koj i je nezavisan od vrijednosti pritiska iz 6elije.
Coulombovajednadzba u funkciji ukupnih napona glasi:
T

gdje su:

__~__~__~~

C
ltl3

=C,

+ a tgq\.

(6.18.)

jedinicna kohezija tia, respektujuCi ukupni napon;

<tJu - ugao unutrasenjeg srnicanja u trenutku sloma.
Kako je u ovome slucaju obvojnica krugova horizontalna, to je <1'11=0, zbog
cega je napon smicanja u trenutku sloma:

r"
,0,

i03

,b, ,1"

,b,

blkNlrn'l

SI.6.17. Mohrove anvelope napona za nedreniran nekonsolidovan qjelomicno zasicen

uzorak koherentnog tla. (1), konsolidovani uzorak (2) i zasiceni uzorak (3).

6.4.3.4. Anizotropno konsolidovani drenirani i nedrenirani

opit (CAD i CAUj

Uzorak se konsolidira za anizotropno naponsko stanje 0) i o)=ko'O'J, koje

odgovara prirodnim uslovima u tlu odakle je uzorak uzet. Koeficijent k, odgovara
pritisku mirovanja kojern je uzorak bio izloren. Zatim se uzorak srnice sa
dreniranjem iii bez njega, analogno prethodnim slucajevima.

Cu -

= Co =O,S(a, - a,).

6.4.4. OPIT KOMPRESIJE SA SLOBODNIM

BOCNIM SIRENJEM

Nedrenirana cvrstoca srnicanja odgovara pocetnom stanju opterecenja

koherentnog tla, tj. u trenutku nanosenja opterecenja na zasiceno tlo.
Nedrenirani nekonsolidovani opit djelomicno zasicenog koherentnog
tla vrsl se na poremeeenim i neporemecenim uzorcima tla. Povecanjem napona u
uzorku dolazi do sabijanja zraka u porama, a time i do smanjenja koeticijenta
poroZIlosti, usljed cega se povecava efektivni napon a time u izvjesnoj mjeri i

Ispitivanje se provodi na cilindricnim uzoreirna koherentnog tla di~enzi~a

obicno: d=4 ern i h=6 ern, odnosno sa odnosom precnika i visine 1:1,5. ValJak oVlh
dimenzija dobije se utiskivanjem cilindra u veci neporemec.eni iIi vjesta~ki ~bij~n
uzorak koji se zatim istiskuje klipom. Postoji vise tipova oVlh aparata, all sV.lma Je
princip da se primjenjuje i mjeri vertikalni pritisak do sloma uzorka na k~Je~ s~
registruje i defonnaeija. Ovaj opit sliean je triaksijainom opitu bez dremranJa I
konsolidacije s tim da je bocni napon 0'3=0. Ovim opitom dobije se cvrstoea uzorka

188

----------------------------~M~,"'hm~,j~~"lna--------------------------189

Tf

Mehallika fla

(6.19.)

6. Cvrstoca tla

II Geomehanicke osobine, klasifikac(je i me/ode ispitivanja tla

kod slobodnog bocnog sirenja, ali se ne mogu dobiti porni pritisci, niti parametri
cvrstoce za efektivne napone.
, Pretpostavljajuci da je zbog velike brzine nanosenja opterecenja uzorak
nedreniran i nekonsolidovan, to je tangenta na Mohrov krug napona horizontalna
(<p=0), a kobezijajednaka (sl. 6.1S.-b):

(J", =

/A, '

stirn da je P n'\iveea sila pri kojoj nastaje slom uzorka, a Al

povrsina uzarka poveeana usljed bocnog sirenja (sl. 6.18.-a).

Konstruisu se obicno jednostavni i lagani terenski aparati (51. 6.18.-c),
kojima se odreduje sarno monoaksijalna cvrstoc~ koja se cesto primjenjuje za
klasifikaciju konzistetnog stanja glinovitog materijala, cije su karakteristike date u
tabeli 6.2. (Sarae, 1983).
Uzorak se opterecuje postepeno U odredenim vremenskim intervalima i
poslije svakog opterecenja cita se na kornparateru defonnacija uzorka. Rezultati se
nanose na dijagram ovisnosti q/Ah u koji se nanosi i rasteretni dio krive AB, kao i
dio krive nakon ponovnog opterecenja BC. Oblik dijagrama opterecenjedeformacija zavisi od vrste materijala, odnosno konzistencije (sl. 6.1S.-d).
Monoaksijalna evrstoca i konzistencija gline
Mon'oaJcsijaina cvrstoca
.
a,,(kN/m')
<25
25-50
50-100
100-200
200-400
>400

p
/ Klip ::0

~~====~~~~==~-~oPte-0C2~e

'

..... ... k

.'

"",'
'

'

....

. ".....

r .

_onzlste~clJa g me

T.b162
a ea
. ... '

..........

veomamehka
mehka
srednje tvrda
tvrda
veoma tvrda
izuzetno tvrda

6.5. KARAKTERISTIKE CVRSTOCE NA SMICANJE TLA

cilindcr

Karakteristike cvrstoce na smicanje zavise od veceg broja veoma razlicitih

faktora, pa 6e to U osnovnim crtama biti razmotreno posebno za nekoherentne i
koherentne materijale U oarednim poglavljima.

6.5.1. eVRSTOCA NA SMICANJE NEKOHERENTNOG TiA

qo

SI. 6.18. Odreaivanje kohezije i ugla najmanjeg otpdra smicanja (a) pomocu Mohrova
kruga napona (b), sa semom aparata :ta jednoaksijalno smicanje sa nesprecenim
bocnim sirenjem (e), te dijagramom Ah~q za razlicite konzistencije glina (dj.

7:( =C=-(J"

(6.20.)

gdjeje:
190--------------~------------M~d~'a-'''~w~tia----------------------------

Cvrstoca na smicanje nekoherentnog tIa zavisi od trenja izmedu cvrstih

cestica i otpora kqji nastaju njihovim ukljestenjem. Prvi nastaju na kontaktnim
povrsinarna, a drugi usljed medusobnog zaklinjavanja i ukljestenja cvrstih cestica
tla.
Otpor ukljestenju ovisi 0 obliku zrna, gustoci i rasporedu cestica, dakJe
zbijenosti tia kao i visini Ilapona koji lomi zma pri vecem intenzitetu te stvara vecu
pokretljivost medu zrnima tla. Coulombovajednadzba za nekoherentno tlo moze se
napisati u poznatom obliku:
Mehallika till

191

Il Geomehanicke osobine, klasiftkacije i metode ispitivanja tfa

6. Cl'rstoca I/a

(6.21.)

Uticaj oblika zrna i granulacije na ugao smicanja cp (Nonveiller, 1981).

Tabela 6.3.

koji vrijedi za relativno mali raspon napona, sto je najces6i slucaj.

Kada Sil normalni naponi reIativno mali, mourno se zadovoljiti navedenim
izrazom sa linearnom interpoIacijom rezultata. Medutim, kod nekih objekata kao
npr. brana, u kojima su naponi visoki i kod sloma dubokih sipova, smicanje se vrsi
sa visokim naponima, te u tim slucajevima Mohrova anvelopa moze biti
zaicrivljena, a otpomost oa smicanje moze se aproksimirati vecim brojem pravih
odsjecaka definisanih potrebnim parametrima c i rp ) koji vrijede za odredeno

zQi'eno

. zaobljen,jednoUcna (U)
C?ska.St,jednoIicna .(V)
.. zaobljena.<lobra.(W)
coskast dobTa W)

37

30
35
34

43
40

39

45

podrucje napona (st. 6.19) tj:

't{kN/m 2j

'["{kH/m1J

2000

6,
SI.6.19.

>-

poroznosti materijala (zbijenost). jer za isti materijal ugao trenja <p je

Yeti, ako je poroznost manja zbog veceg ukIjestenja cestica;
krupnoci zrna, jer se uocava da materijal sa vecim promjerom zrna ima
veei ugao trenja cp.

"
)

Postoji viSe empirijskih izraza za proracun ugla smicanja (cp) u kojima se

obuhvacaju pojedini navedeni faktori, koji uticu na smicanje sljunka i pijeska. Kao
primjer navodi se izrlll Lundgrena (Sarac, 1989):

Otpomost na smicanje pri sirokom rasponu pritisaka: prasinast pijesak

(Nonveiller, 1981) (a) i opsta nelinearna zavisnost

r I (j

mali, pa se zadovoljavamo lineamom ovisnoscu r / (J Uedn.6.21.). Medutim,

postoje i metode pomocu kojih se nelinearna ovisnost r / (5 moze uvesti u
proracun stabilnosti kosina iii nosivosti temelja i to se cini u slucajevima gdje to
ima znacajnijeg uticaja. Pri projektovanju visokih nasutih brana sa krupnim
materijalom i velikim nonnalnim naponima potrebno je posebno odrediti
karakteristike otpornosti na smicanje materijala, gdje su najcesce odnosi izmedu
napona 7: i a krivolinijski.
Cvrstoca na smicanje nekoherentnog tla ovis! 0:
)>

(6.23.)

(b).

Kad nmogih problema u rnehanici tla rasponi napona su obicno relativno

obliku zma, jer je ugao trenja <p ovisan 0 pOkretljivosti cestica pri istoj
zbijenosti, te je ugao trenja ve6i za ostrobridna, a manji za zaobljena

Konstantni clan 36 predstavlja ugao trenja za "srednji" pijesak, a

predstavljaju korekcione clanove, koji obuhvacaju:

>'->4

Korekciju za oblik zrna (<(>,): uglasta zma (+ 10), djelomicno uglasta (0),
zaobIjena zrna (_3), dobro zaobljena zma (-60);
);;0 Korekciju za krupnocu zrna (<(>,): pijesak (0), sitni sljunak (+1"), sredl,ji i
krupni sljunak (+2);
" Korekciju za jednolicnost granulometrijskog sastava (<(>3): slabo granulirano Uo
(_3), srednje jednolicno tlo (0), dobro granulirano do (+3):
);;0 Korekciju za gustocu (<(>4): najrastresitija tla (-6), srednje zbijeno tlo (0),
najzbijenija tfa (+6).
);;0

Ovakvi obrasci mogu se koristiti sarno za orijentacione proracune, inace je

potrebno izvrsiti ispitivanje cvrstoce smicanjem.

zrna (tabela 6.3.);

192

obliku granulometrijske krive, pri cemu je ugao trenja > veci l.a dobra
granuliran materijal, a manji za jednolican sastav, jer ce povecanjem
koeficijenta jednolicnosti C. koeficijent pora postajati manji, a time ce
rasti ukljestenje cestica, pa je ugao > veci;

>-

'I:::H")

SlkHI

);;0

Mehallikn. tla

Mehatrika tla

193

6. Cvrstoca fla

II Geomehanicke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanja tla

smanjuje, raste porni pritisak, a time opada efektivni napon. Kriticni koeficijent
pora ec odreduje se po metodi Casagrandea ispitivanjem uzorka u triaksijalnom
aparatu (Nonveiller, 1981).

A
B

c
-__

AI

Ii"

<lv,

'[max

. . '(4 IJ

AI

AV= t{A I) -

...

'

".

SL 6.20. Prontjena napona smicanja (r) kod direktnog smicanja ovisno 0 deformaciJi (&)
za zbijen (a) i rastresit nekohereman materijal (b), te ovisnost promjene
zapreminaa (AV) za dreniran zbijen (e) i rastesit (d) materijal (Smith, 1993.
_Craig, 1995).

Pri ispitivanju direktnim smicanjem nevezanog, (nekoherentnog tla) u

zbijenom i rastresitom stanju, utvrdeno je da zbijeno tlo neposredno prije sloma
povecava zapreminu, a rastresito se, naprotiv, zbija (51. 6.20. - a,b). Zapremina
rahlog uzorka u pocetku ispitivanja se smanjuje, pa se opet neSto povecava, dok se
zapremina zbijenog uzorka stalno povecava. Ove promjene zapremina u1jecu na
promjenu kolicine vode u porama, ali na malim laboratorijskim uzorcima vece
propusnosti i krace duljine dreniranja ne izazivaju porni pritisak. Postoje u
literaturi i drugi ohliei ovisno 0 materijalu i nacinu ispitivanja.
Slika 6.20. pokazuje poeetno poveeanje napona smicanja uz manje
deformacije zbijenog uzorka sve do njegove najve':e vrijednosti ~~,. (A), iza koje
nastaje naglo poveeanje deformacija i opadanje smieueeg napona (B). U ovom
slucaju karakteristicne su dvije vrijednosti ugla unutarnjeg trenja: maksimalna
(vrsDa) pri relativno malim deformacijama i krajnja (reziduaIDa), kojaje manja od
prve i nastaje pri velikim deformacijama i znatnijem povecanju zapremine. Ova
krajnja vrijednost daje priblizno isti ugao trenja <p i za zbijeno i rahlo stanje
materijala. Zbijeni se rnaterijal razrahljuje na krjticni porozitet, a rahli se zbija na
ovaj stepen tokom smicanja i deformacija uzorka.
Ispitivanja su pokazala da postoji jedan kriticni koeficijent pora pri
kojem se zaprernina u toku sloma ne mijenja. Kriticna poroznost ovisi 0 mnogim
faktorirna, a najvise 0 granulometrijskom sastavu i velicini nonnalnog napona pod
kojim se nekoherentni materijal smice. Sto je veci normalni napon, to je manja
kriticna poroznost i obratno. Kadaje koeficijent pora manji ad kriticne poroznosti,
zapremina pora se povecava, sto izaziva negativni porni pritisak, a time i porast
efektivnog napana. Pri vecem koeficijentu pora od kriticnog, zapremina para se
194

lnformativne vrijednosti ugla trenja za nekoherentne materijale (Nollveiller, 1979).

T.b164
a e a ).
U.aounutamieo trenia (J)" ' ..
tJgao-prif,
yrsta materijala:
...
..
Zhijeno Ipokos.Bn
Srediiie
Rahlo
,','- :'<Je~~~H~an'-'~_ita~i:d6 srednj~ yelicine
28-33
30-35
25-35
25-30
.oileiak{Sm iorasinasl airesak iSF,) .
Dobr".ranuliranDiiesak (SW) '.'
34-40
29-34
29-34
39-45
Sliunkovifpijes.k (OW) ....'-c32-35
32-35
35-42
42-48

Mell(lIIika Ila

Prirodni nagib kosine (13) nekoherentnog materijala bez uticaja vode

odgovara priblimo uglu unutarnjeg !renja 'I' za najrahliji materijal, jer je normalni
napon cr=O. Nakon sto se nasip slegne iIi nesto u veeoj dubini gdje je materijal vee
jaee zbijen ugao prirodnog nagiba kosine biti ee manji od ugla trenja ('1') (tabela
6.4.).

@
'C =6'lg'l'n

'r =f(6,.)

,,

+.A

6,

+/
../

Ii,

,,.

' .......
/f<

,,

-,I

emin
esr
ernax
KOEFICIJENT POROZNOSTI 0('1,)

2
NORMALNI NAPON 6(kN/m )

S1. 6.21. Cvrstoca na smicanje ovisna 0 koefiei}entu poroznosti (a) i norma/nog napO}1a sa
iznalaienjem ugla unutarnjeg trenja, na osnovu prethodnog dijagrama (b).

U tabeli 6.4. date su infannativne velicine uglova trenja za neke

nekoherentne materijale.

Melianika tla

195

11 Geomeilanicke osohine, kiasifikacije i metode ispitivanja Ita

Kod ugradivanja uzorka tesko se postize ravnomjerna gustina, od cega

zavisi tacnost rezuitata, zbog cega se za odredeni normalni napon (a) izvrse tri
standardna opita smicanjem ad istog materijala, sa razlicitom poroznoscu (e) pri
ugradivanju. Rezultati se nanose na dijagram Tie, koji pokazuje razIicite
vrijednosti cvrstoce smicanja (Tt) u odnosu na koeficijent poroznosti (e) (sl. 6.21.a). Na osnovu ovih rezultata nanese se dijagram cvrstoce smicanja 'Xj ovisno 0
normalnim naponirna 0', na kojima se odreduju uglovi unutamjeg trenja za najvecu
(em~), srednju (e,,) i najrnanju (em;,,), zbijenost (sl. 6.21.-b). Ovo nije uobicajeno
ispitivanje vee predstavlja izuzetan slucaj.

6.5.2. CVRSTOCA NA SMICANJE KOHERENTNOG TLA

Koherentan materijal karakteristican je i po tome sto prema MohrCoulombovoj jednadzbi ima izvjesnu otpornost na smicanje kada nema normalnog
napona a", koju nazivamo kohezijom (c).
Eksperimentalnim istrazivanjima ustanovljeno je da je kohezija
promjenljiva velicina i u velikoj mjeri ovisi 0 prethodnom opterecenju i
opterecenjima i rasterecenjima tokom dugog historijskog perioda.
Nakon svakog ponovnog opterecenja veceg od prethodnog smanjuje se
porozitet, razmaci su meau cesticama manji i svi uslovi vezani za koheziju postaju
macajniji i veti i bit ce sve izraZajniji sto je neki materijal bio prethodno jace
opterecen, odnosno prekonsolidiran.

.,

6,

st.

6.22. Uticaj opterecenja i rasterecenja na otpomost koherentnog tLa sa dijagramima

odnosa: e/a(a). Tjle (b) i 1jla(c).

196

Mel!anika tla

6. Cvrstoca fla

Prekonsolidovanim glinama nazivamo takve gline koje su u toku svoje

geoloske historije bile izlorene vecem geoloskom naponu, ad pritisaka gornjih
slojeva kojirna je taj materijal bio izlozen. Ovaj prethodni veCi napon naz.ivamo
napon prekonsolidacije ((}p) i ima veoma znacajan uticaj na rnehanicko ponasallje
koherentnog tIa, posebno na poroznost i cvrstocll.
lz dijagrama na slici 6.22. vidljivo je da pri nekom naponu O"l u prvom
opterecenju uzorak ima koeficijent para el, a pri rasterecenju kada se dostigne
prethodni napon Cfj, ima manji koeficijent pora e4, koji ce biti manji sto je veci
prethodno postignuti napon up. Pri ponovnom opterecenju za ist) napon koeficijent
pora e6 nalazi se izmedu ef i e4. Otprije je paznato da otpornost na smicanje raste
sa smanjenjem koeficijenta pora (sI.6.22.-b). Islo tako. vidljivo je da otpor na
smicanje raste ad 0 do CJp sa uglom fIJI (1), a da se pri rasterecenju smanjuje sa
uglom
na c; pri CFO (2) za iste napone rasterecenja (sl. 6.22.-c).

({J;

Kada se u laboratoriji ispituju lIzorci, za kaje smatramo da su

"'neporeme6eni", oni su ustvari rastereceni nakon vadenja. Ponovnim optere6enjem
fla napon (II dobije se veci koeficijent pora e6 nego onaj koji dobijem6~' pri
rasterecenju e4 za isti napon (fl. Kada opteretimo uzorak na napon prethodnog
opterecenja a p (prekonsolidovano tlo), njegov je koeficijent pora e'p manji od ep
koji hi odgovarao stvarno materijalu u tIu. Zbog ovoga ce se anvelopa sloma koja
se dobije standardnim ispitivanjem "'neporemecenog" uzorka (3) razlikovati od
stvarne otpornosti na smicanje rnaterijala u tlu (sl. 6.22.-b.c). Vidljivo jc da
"neporemecen" uzorak daje koheziju c; manju od
i ugao rp' f veci od ({JjH (s1.

c;

6.22.-0).
U aparatu za direktno smicanje moze se ustanoviti dio kohezije koja
nastaje zbog predopterecenja (prekonsolidacije) tla ispitivanjem dviju serija (po tri
uzorka) poremecenih uzoraka tla. Prvu serlju opterecujerno normalnim naponima
a;, 0'2 i 0'3 i nakon konsolidacije sporo srnicemo. Na ovaj nacin otpornost na
smicanje predstavljat ce pravac (a) pod uglom trenja f{Jo i kohezijom co=O (s1.
6.23,). Drugu seriju opteretirno na napoli CI4=fTp i nakon konsolidacije uzorka
vrsimo rasterecenje na 0"3, O"z i (II, pa se nakon ponovne konsolidacije spore smiCli.
Rezultat smicanja daje ponovno pravac (b) u dijagramu ria. pod uglom Ipp. koji
prolazi sjeciStem anvelope pod uglom 'Po sa ordinatorn 0"4, a na ordinati odsijeca
velicinu kohezije cpo Ponovimo Ii opit sa drugim naponom prethodne konsolidacije,
dobit cemo paralelne anvelope sloma sa razlicitim vrijedllostirna cpo
Ove dvije linije daju otpornost na smicanje prethodno neopterecenih I
opterecenih uzoraka tla, kod cega neoptereceni uzorci imaju ved prividni ugao
trenja od opterecenih uzoraka, tj. qJo>flJJ!' Odsjecak Cp moze se izraziti preko napona
prethodne konsolidacije sa uglom Ip, (e). koji se jos naziva i ugao kobezije, te se
na osnovu ovoga Mohar ~Coulombov zakon moze izraziti kao:
MelulIlika tLa

197

6. Cvrstaca tla

JJ GeomehaniCke osobine, kJosijikacije j mefode ispilivanja (/a

(6.24.)

ZQ

'"

"-

l'

2'

3'

t
--

6,.lgf.

3'

~
6'2

'4=6'(,g~, +'g~.)

't'

'G=5,;"g +6''9f.

6p~g',

,/"
0

6~=6'

6,

64 .6.

NORMALNI NAPON S

SI. 6.23. Cvrstoca na smicanje uzorka normalno konsolidovane (a) i prekonsolidovane

gline (b) po Krey~ Tiedemannu (Nonveiller, 1981).

qJp - ugao otpornosti na smicanje,

Ovaj izraz predlozili su Krey i Tiedemann (Nonveiller, 1981) i po njima
su dobili naziv. Ako je glina normalno konsolidovana (O"=O"p), tadaje otpornost
na smicanje:
(6.25.)

Razvoj otpornosti na smicanje ovisno 0 deformacijama i l1aponima dat je

za razlicito konsolidovane gline na slici 6.24. (Nonveiller, 1981).
Otpornost mekane normal no konsolidirane gline (1) raste sa
deformacijama i nema izrazitog maksimalnog otpora i otpora posUje vecih
deformacija. Povecavanjem sadrZaja koloida karakter defonnacija je takav da
ispocetka brzo raste (2), dostigne maksimalnu (rf), a zatim smanjuje do donje
granice (Tr). Ovaj karakter narocito je izraien kod jako prekonsolidovanih glina
(3). Krajnja rrrinimaina vrijednost otpora smicanja - naziva se rezidualni otpor
(Haefeli, 1938). U posljednja dva slueaja uglovi trenja su razlieiti za maksimalnu i
rezidualnu cvrstocu na srnicanje (/rprJ, 2{fJ" j 2{fJj. 3({Jr i 3({J/na slici 6.24).
Kod' mehkih glina razlike izmedu maksimalnog (rf) i minimalnog (r,)
otpora su veorna male i proracunom se mogu zanemariti. U prekosolidovanim
cvrstim glinama ove razlike mogu biti velike i kod nekih materijala za ocjenu
konacnog stanja ravnoteZe moZe biti mjerodavna rezidualna cvrstoca na smicanje.
Bishop (1966) je predlozio krivulju smicanja na bazi krtosti:
7:

I - _f

-7:
r

b -

7:

(6.26.)

6.6. OSJETLJIVOST I KOLOlDNA AKTIVNOST TLA

6.6.1. OSJETUIVOST TIA

Sl. 6.24. Dijagrami smicanja razlicitog glinovitog materijala i pravci evrstoca na smicanje
za maksimalni ("9') i minimalni (tr) smicuCi napon za: mehke normalno
konsolidovane (1), evrste normalno konsolidovane (2) i evrsto prekonsolidovane

S, ==~,

(3) gUne.

S,21.

(6.27.)

CJ p

gdje su priblizne konstante materijala:

qJ(' - ugao kohezije;
198

Na neporemecenom uzorku oblika cilindra izvadenom iz t1a ispita se

cvrstoca 11a pritisak uzorka za neporemeceno stanje. Takav slomljen uzorak
ponovno izmijesamo i fonniramo valjak istih dimenzija sa istom vlaznoscu i
ispitamo CVfstOC.U na pritisak u poremeceno111 stanju. Ova cvrstoca na pritisak
jednaka je iii manja, a rijetko veca od one dobivene na neporemecenom uzorku.
Osjetljivost tla (sensitivity) SI predstavlja odnos cvrstoce na pritisak
neporemecenog prema poremecenom uzorku tla, tj.;

Osjetljivost se ocjenjuje i klasificira 11a lla6111 dat u tabeli 6.5.

Mehallika tla

----------------------------~M~'~ha="~iw~"~a--------------------------199

6. Cvrswca fla

II Geomehal1icke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja fla

Osjetljivost se moze adrediti i preka cvrstoce na smicanje 'Cj

(6.29.)

lriaksialnom aparatu na nedreniranom zasieenom i neporemeeenom uzorku i

poremecenom istom uzorku oakon pregnjecivanja, te je:

"= Tfneporem~cen
poremecen

"f.

Tf

(6.28.)

RazIike u cvrstocama neporemecenih i poremecenih uzoraka gline nastaju

usljed djelovanja elektrohemijskih veza medu cestieama gline. Prilikom sloma
uzorka ove veze su bile djelimicno prekinute, ali su naknadnim mijesanjem
ponovno uspostavljene. Ponovno postizanje prvobitnih cvrstoca moze da traje, kod
malo osjetljivih glina. nekoliko mjeseei do nekoliko godina. a kod osjetljivih
znatno vise.

pri cemuje aktivnost deftnisana (sI.6.25.):

Kp<O.75
neaktivna glina (3);
O.75<Kp<1.25
normalna glina (2);
Kp>1.25
aktivna glina (1).
_100

-"-

CD

AKTIVNA GLiNA

CD NORMALNA

BO

'V

Klasifikacija osjetljivosti gline (Smith, 1993.)

(j)

GLiNA

cD NEAKTIVNA GLiNA

60

Tabela 6.5.

"

"iL _0
~
~

"c

20

o
Gline iste vrste na cijim su kristalima apsorbovani razliciti joni imaju
razii"ite osobine kod istog sadrfuja vlage. Ako se nakon sedimentaeije i
konsolidacije izmjene joni, onda se mijenja cvrstoca na pritisak nakon
poremecivanja.
U skandinavskim zemljama morska voda je ispod diluvija i isprala je
adsorbovane natrijeve jone, taka da je glina u prirodnom stanju cvrsta, a nakon
poremecaja postaje teena, y. postaje jako osjedjiva.
U nasoj zemlji nema jako osjetljivih giina, 5to ima velikog prakticnog
znacaja. U osjetljivim glinama nastaju velika klizanja na blagim kosinama
prilikom vjestacki izazvanih deformacija, m~hanickih djejstava iii potresa.
Osobina gline da usljed ovih djejstava izgubi svoju cvrstocu i ponovno je primi u
toku mirovanja nazvana je tiksotropija. Mnoge gline imaju tiksotropna svojstva.

20

40

60

BO

100

Sf. 6.25. Dijagram koloidne aktivllosri.

Povecanjem koeficljenta koloidne aktivnosti Kp raste uticaj kohezije u

odnosu na ugao unutarnjeg trenja. Aka tIo sadrzi vise cestica ispod 2J1, onda se
krupnije cestice ne dodiruju i nemaju uticaja na osobine, jer preovladavaju
karakteristike glinene supstance.

6.62. KOWlDNA AKTlVNOST TLA

Koloidna aktivnost odred-ena je po Skemptonu kao odnos indeksa
plasticnosti If! i kolicine cestica manjih od 0,002 rnm, u % tezioe cijele rnase, tj.:
200

Mehanika tla

----------------------------~M~,~ha-'~!i~~,I~a--------------------------20J

7. SliSljivost tla

7. STISLJIVOST TLA
7.1. STISLJIVOST, SLIJEGANJE I KONSOLIDACUA TLA
Svako se tIo pod uticajem opterecenja deformiSe, a velicina i oblik
defonnacija ovisi 0 opterecenju i 0 vrsti tla. Kao posljedica defonnacija javlja se
slijeganje povrsine izlozene opterecenju. Za vrijeme slijeganja potiskuje se voda iz
tIa i brzina sIijeganja ovisna je 0 brzini oslobadanja vode iz tla. Zbog toga je
sIijeganje jako propusnih materijala kratkotrajno, za razliku oct slijeganja malo
propusnog tla koje traje veoma dugo. U prvom slucaju tio se relativno brzo
prilagodi promjeni napona dok se u malo propusnom tlu ravnoteZa uspostavIja kroz
veoma dug vremenski period.
Mehanizam slijeganja zasicenog tia i vaznost istiskivanja vode prvi je
uoeio i razradio Terzaghi jos 1925.godine. Promjenom opterecenja mijenja se i
unutarnja slika napona i sam volumen, pa se javJja i slijeganje povrsine tIa ispod
opterecene zone. Promijenjeno naponsko stanje prvo mijenja pome pritiske u tlu
koji su razliciti u razlicitim tackama, zbog eega dolazi do filtracije vode u tlu. Ova
migracija vode pracena je promjenama u volumenu tla, koje se reflektuje
slijeganjem njegove povrsine. Ovaj proces se odvija sve dok pomi pritisci, nastali
usljed opterecenja tla, POtPUDO ne isceznu a za odgovarajuce velicine porastu
efektivni pritisci u tIu. Ovaj tok slijeganja vremenom i promjene koje se pri tome
desavaju nazivamo konsolidacijom. Postepeno smanjenje pornih pritisaka i porast
slijeganja tla s vremenom do konacnog iznosa naziva se tok konsoJidacije.
Osobina, t1a da se pod uticajem opterecenja deformise, smanjuje zapreminu
i slije.ze naziva se stisljivost tla i ona je funkcija osobina da.
Vee smo vidjeli da je najmanja stislj ivost tla zmaste strukture, a najveca
kod palmljaste strukture, dok se za sacastu strukturu stisljivost nalazi izmedu ove
dvije strukture.
Deformacijom tIa cestice promijene prvobitni polozaj i rnedusobni
raspored dok se volumen pora smanji, zbog cega se nakon rastereeenja ne mogu
vratiti u prvobitan polotaj. Zbog toga su povratne deformaclje nakon rasterecenja
male, odnosno tlo se ne ponasa kao elasticni medij.
Kako je dodatni napoD i poviseni porni pritisak razlicit u pojedinim
tackama da, javlja se razlika potencijala, sto izaziva migraciju vode. Kretanje vode
iz zone veceg prema zoni manjeg pomog pritiska omogucuje srnanjenje pomog
pritiska i volumen pora, pa u toku toga rasterecenja raste efektivni napon , a time i
slijeganje. Znaci, u prvoj fazi opterecenja, posto voda ne moze da otice, ona postaje
napregnuta i prima opterecenje na sebe. lza toga pocinje da se istiskuje i dolazi do
smanjenja para i slijeganja. Ovo traje sve dok dodatni pomi pritisci ne isceznu.
Mehallika tla

203

7. Sti-fljiVOSl tla.

II Geolllelwnicke osobine, klasifikacije i me/ode ispWvanja lia

7.2. EDOMETARSKI OPIT STISLJIVOSTI

Stislj ivost tla se odreduje opitom u edometru sa sprijecenim boenim
defonnacijama (-:3 = 0), koji se zove jos i edomctarski opit iIi opit kOllsolida~
cije. Ispitivanje stisljivosti i sposobnosti bubrenja, odnosno deformacionih osobina
materijaIa vrsi se na neporemecenim, a nekada i na poremecenim uzorcima tIa, U
cilindrienim metalnim prstenovima raznth velicina. Neporemeceni uzorak se uzima
utiskivanjem metalnog prstena u veci neporemeceni uzorak. Na tako dobijenom
uzorku sasijeku se viSkovi materijala i izravna povrsina sa ivicom cilindra a zatim
unosi u aparat za lspitivanje. Poremeceni uzorak unosi se u prsten u stanju
konzistencije na granici teeenja ili zbijen po Proktoru (Proctoru) i kao takav
ispituje se u aparatu.
Aparat u kojem 5e vrsi opit stisljivosti zove se edomctar (oedometar) i prvi
gaje konstruisao Terzaghi. Danas postoji vise razliCitih konstrukcija i velicina ovih
aparata, ali svi oni rade na istom principu ispitivanja stisljivosti uzorka pod
djelovanjem opterecenja. U edometrima manjeg dijametra ispituju se sitnozrni
materijali (pijesak, prah i glina), a sa edometrima vecih dirnenzija ispituju se uzorci
krupnozrnatih materijala (stjunak, drobina, terasni i aluvijalni materijali, lornljeni
kamen i s1.), tako da danas ima edometara dimenzija oko 1,0 m.

7.2.1.

OplS EDOMETRA

Sl. 7. 1.

Presjek edometra za ispitivanje stisljivosti tla sa: uzorkom (1), poroznim plocama

(2), dor1Jim postoijem (3), tankostijenim prstenom (4), plocom za prenos

apterecenja (5), rarnam za optere!:enje (6), kapilarnom cijevi (7) i mikrometrom

U edometru se mjeri slijeganje, odnosno promjena VlSme h niskog

cilindricnog uzorka tla dijametra D, pod opterecenjem P. Edometar se sastoji od
metalnog prstena u kome se nalazi uzorak tia, koji je smjesten izmedu gornje i
donje porozne ploce. Uzorak sa prstenom i poroznim plocama stavlja se u aparat
gdje se izaziva opterecenje P koje se sistemom poluga prenosi na uzorak preko
metalne ploce (sI.7.2.). Voda koja protice kroz donji filtarski kamen odvodi se
poseboom cijevi u prozirnu staklenu kapilarnu cijev, koja jos moZe da sluzi i za
mjerenje propusnosti tla. Ispitivanje se provodi sa uzorkom pod vodom, koja je u
nivon gomje povrsine uzorka u aparatu. Ispitivanje stisljivosti sa vodom provodi se
zbog odr.zavanja vlamosti, jer ovaj opit dugo traje, te bi se uzorak vremenom
isusio, pa se ne bi dobila stvama stisljivost tla. Opterecenje P prenosi se na gomju
metalnu plocu centricno preko celicne kugle i uredaja za prenos sile. Aksijalna
stisljivost uzorka mjeri se pornoeu preciznog mikrometra (sI.7.1.).

Sl 7.2,

Set elektronik edometara sa racunarom i automatskim testiranjem stisijivosti

lIzoraka, sa edometarskim cilindrom, poroznim plocama, kruinim :,jeCivom i
gornjom pritisnom plocam.

(8), {:eIUom edometra (9), vodom (10).

204

Mehallika lla

----------------------------~M~'~"a~'~lm~a~tl~a--------------------------205

II Geomefumicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tEa

7. StiIljfvost fla

OptercCenjem i defbrmacijorn uzorka zbog trenja na cilindru aparata

izazivaju se tangecijalni n.poni uz dodirne poyrsine uzorka i cilindra. Usljed toga
naponi u uzorku nisu homogeni, 8to ima uticaja na rezultate opita. Nonnalni
vertikalni naponi Aa~, na horizontalne ravni vjerovatno su veei liZ rubove a manji
u sredini. Horizontalni naponi Acr h na omotaeu cilindra takoder nisu ravnomjerno
rasporedeni nego ovise 0 deformaciji~ bocnorn pritisku i trenju u uzorku.
Zbog Dve pqjave obieTIo se bira odnos dijametra i visine uzorka takav da
ove neravnomjernosti u naponima budu svedene na minumum. Sve se to
zanemaruje, a bira se odnos D/h > 4, eirne se uticaj tangecijaJnih napona zanemaruje. Sto je ovaj odnos veci, to je uticaj trenja po ornotaeu uzorka manji. Ipak se ne
mogu koristiti uzorci sa previse malim visinama, jet je tada velik uticaj loseg
kontakta poroznih ploe. i uzorka. Preenik klasicnog edometra obicno iznosi 7 do

!Oem.
7.2.2.

!\4 .,

15.

i+l

"=>
"~ ~
;!
"' t
(ii
!i!:::;
0
N

.
~

6'+1
1

.,1,1.<
~M
ELASTIC.
DEFORM,

"" .

'"z ~ ,
~

..
~

--- '--- ..

!:I
z

";;

~
~

.,

""'u

r""

,;'1 ';j'"'" --- '--"

5;

I!I
~

2
3
t.
5
NAPREZANJE 6!KN/m2I

. .h.

n'IKR1VA STlSlJlVQSll
b')KRIVA BUBRENJA

NAPREZANJE 6!KN/nfl

Sl. 7.3. Edometarski dijagrami: dijagram slijeganja Dh!h(a) i dijagram poroznosti e (b)
ovisno 0 nnprezanju a .

PROVOlJENJE ISPITIVANJA

Uzorci tia U opisanom, edometru opterecuju se postupno. Obieno se

opterecenja nanose tako da se svako slijedece podvostruci, kao npr. 50, 100, 200,
400 kN/ m 2 i dalje do najveceg opterecenja tis koje se ocekuje ispod objekta. Kada
se opterecenje poveea, sacekamo da se defonnacija smiri, odnosno obavi 90%
konsolidacije, ili se njena brzina smanji. U izvjesnim vremenskim intervalima
mjere se deformacije na mikrometru i zapisnicki registruju.
Kod nekih glinovitih materijala vece je slijeganje kada se opterecenje
poveea odjednom, nego kada se ukupna sila nanosi postepeno u rnanjim
velicinama. Zbog toga opterecenje treba prilagoditi vrsti materijala i problemu koji
treba da rjesavamo. Uobicajeno postepeno udvostrueeno opterecenje moZe dati
vece slijeganje time smo na strani sigurnosti.
Ispitivanje se provodi sa rasterecenjem kako hi se dobile velicine elasticnih
deformacija t13. Rasterecenje se vrsi stepenovano kao i opterecenje.
Rezultati ispitivanja prikazuju se obicno na dijagramu slijeganja (relativne
kompresije) Ah/h -(1 (sI.7.3.-a), dijagramu pronliene koeficijema poroznosti
e- cr (sl. 7.3.-b) i na dijagramu vremenskog razvoja konsolidacije uzorka Ah-/
(sl. 7.5.).

7.3. PARAMETRI STISLJIVOSTI, DEFORMACUA I

KONSOLIDACUE
Parametre stisljivosti dobit eerno na osnovu promjene Vlsme uzorka u
intervalu slijeganja Mj[h; -(hi +1)] za porast napona za ~OjO'i -(0'1+1)]' sto je
vidljivo na edometarskom dijagramu (sl. 7.3.a).
206

Mehallika tla

Otprije znamo da je koeficijent para e jednak volumenu pora Vp u jodinici

volumena cestica, Vs , tj.:
. Je
. V,~ V -V" a V,~ M ., / p"
e -- V, -- V P., -1 , Jer
Vs
Ms
te je analogno tome koeficijent pora u zasicenorn uzorku:
ei=jhV : hs' ei+l =i+l h v: h s '

(7.1.)

Iz ovih velicina moze se dobiti razlika koeficijenata poroznosti D.e1 :

.,h-h
h

'e_e_e_i+VIV

Ll.

7.2.: v~ =: --'~ =

Ps

1-

1+1

1 -

(7.2.)

A hv visina evrstih cestica:

'

Ihs~AM,
Ps I.

(7.3.)

U ovom izrazu vee su poznate velicil1e:

A - povrsina uzorka u edometru;
Vs - volumen cvrstih cestica tla;

M,I - masa suhog uzorka tia i,

P5 - gustoca cestica tIa.
lz dobivenih izraza motemo izracunati (sl. 7.3.):
(a) Koeficijent stisljivosti:

Meilwlika ria

207

7. SlisljivoSI tla

l/ GeomehaniCke osobine, klasifikaclje i metode ispitivanja Ita

6.h, __
I!.ai . tJI, =h I!.a.m .
_=
hi
;Mv'
I
I
V

(7.4.)
(b) Modnl stisljivosti:

iM,

= ~~i = I!.ai

_",_, i

(kN/m 2 ).

(7.5.)

(7.11.)

Rasterecenjern uzorka jedan dio defonnacija se vraca, uzorak ponovo upija

vodu i visina se povecava. Odnos izmedu napona i koeficijenata pora moze se

prikazati priblizno pravcima u semilogaritamskoj razmjeri. U tom dijagramu se na

apscisu nanosi napon logO" , ana ordinatu koeficijent pora e.
Iz prikazanog dijagrama za glinu vidljivo je da se uzorak deformisao do

hi
Ove dvije velicine su medusobno povezane. Kako je
iz skiee 4.3. ijednadzbe 4.20., dobije se za he = h,. i h = hi:

'i = tJI,!h

i '

a ad prije

opterecenja a p po jednom, a posJije po drugom zakonu. Eksperimentalno je

dokazano da je linija povecanja koefieijenta pora, pri rasterecenju od a p do nule
priblimo paralelna sa linijom opterecenja od a p (linija 2). Iz iskustva sa vecim

h , =hi- (); hi=h,(I+e,),

I+e j

te je prema jedn. 7.2. specificna vertikalna deforrnacija:

I!.h,
.Il.ej
Ei
h,(t+e,) l+ei

(7.6.)

(7.7.)

Uvrstavajuci u jednadfbu 7.5. dobijemo modul stisljivosti povezan sa

koeficijentom stisljivosti U ob"l"'ik"'u,,:_ _ _ _ _ _--,
(7.8.)

iii:
(7.9.)

brojem ispitanih uzoraka zakljucuje se da je takav materijal bio prethodno

opterecen do napona ap' Prelom krive u tacki (3) odgovara naponu, koji je
prethodno djelovao (ap ). Ovaj napon naziva se napon predoptereeenja iii prekonsolidacije, a Casagrande (1932) je dao empirijski nacin njegovog odredivanja,
iz karakteristicnog oblika edometarske krive (sl. 7.4.-b). U tacki A u kojoj je
zakrivljenost najveca pavuce se tangenta (tg) i vodoravna linija (If). Raspolovniea
ugla sijece produzenu stnniju edometarsku liniju, u tacki B, koja odreduje
logaritam napona predopterecenja O'p. Karla je ovaj napon jednak geostatickom,
odnosno naponu od vlastite tezine, Wemo da je materijai normalno
konsolidovan, a ako je dobiveni napon ve6i, nazivamo ga prekonsolidovan.
Nonnalni napon a na dubini t moze biti veei od geostatickog a > y . t , ako je tlo

prije bilo optereeeno slojevima koje je erozija tokom vremena odnijela, usljed
tezine ledenjaka iii kapilamih sila nastalih susenjem pavrsine glinovitog tla.
Iz odnosa na sliei 7.4. za glinovito tlo i pravolinijski odnos dobije
se koeficijent pora za napone do

Reeiprocna vrijednost modul. stisljivosti daje:

(c)

ei+1 ::::ej

koeficijent 7.apreminske stisljivosti jm\, sa negativnim znakom, jer

a za napone

(J

(J:$

(J' p

O'i+l
Cs 1og--=e
i
0';

CS Iog crt +Aai

(7.12.)

CJ'j

> (J p :

se povecanjem napona smanjuje poroznost tJa, 1j.:

(7.13.)

(7.10.)

Pomoeu jednadzbe 7.5. slijeganje se rnoie izraziti putem koeficijenta

zaprerninske stisljivosti nlv:

208

Mehani~

tla

U ovim izrazima je:

(d) indeks bujanja:

---------------~M7,7ha-"7.~-a7."-a--------------------209

If Geomeimnitke osobine, klasifikaclje i metode ispilivanja tla

ei

C,

7. StiJljivosl ria

ei+l

(7.14.)

log 0";+1
0",

(e) indeks stisljivosti:

7.4.):

e j -e j +1

(7.15.)

(J j+l

logO"j

@
0\

02
I

04

og~

(7.16.)
+ej
(Jj
l+e j
(Jj
gdje se prvi izraz odnosi na krak ponovljenog, a drugi na krak prvog opterecenja,
dok je za interval napona koji premasuje napon prethodnog opterecenja specificna
defonnacija:

B \0 \5
- -, ; -1- (
j,j+

1+

ej

O"p
O"j+'J .
C s log-+C
log-c
O"i

(7.17.)

O"p

Aei-+l

j
~
~

-j ....j . I -

j+1

logl.l!i! I
Ii.

..
_ Cs I (Ji+l'
C, I (J,+!
~j,i+l--I-- og-- 1 E j ,j+l = - - og---,

(2)

(3

i-+l

'--

06 \

(i)'
"I ;<1'-

Ove indeksne karakteristike materijala su priblizne i ne ovise 0 nivou

intervalu promjene napona.
Prema ovim izrazima i jednadzbi 7.7. specificne deformacije iznose (s1.

6iI

"

Ii1.. 1 6 P OJ

Sto je modul stisljivosti manji, utoliko je stisljivost tla veea i obralno. Nasi
standardi predvidaju kriterije za ocjenu modula stisljivosti t1a prema stepenu
stisljivosti (tabela 7.1.). U tabeli 7.2. dati su koeficijenti zapreminske stiSljivosti
(m,) za neke materijale (Smith, 1993.).
lnformativni modul stiiljivosti

6 J+ 1
NAPON log 6lkN/m')

C0
Koeficijenti zapreminske stisljivosti (mv)
Tabela 7.2.

2,0- 0,25
5

C'p

NAPON log

t\

G'

1.0

t KN 1m21

Sl. 7.4. Edometarski dijagram promjene koeficijema poroznosti e

Ii

zavisnosti ad nonnalnog

napona cr u po!ulogaritamskoj razmjeri za prekonsolidovani (neoplf!receni)

rnaterijal (I) i prethodno neoptereceni malerija! (2) (a), sa odretltvanjem napona
prekonsolidacye (predopterecenja) ( j p po Casagrandeu (b), (Nonveiller, 1981).
210--------------------------~M~e~lm-'~ljm~'~,a----------------------------

(f) Trenutna, primarna i sekundarna konsolidacija rno7..e se izdvojiti iz

vremenskog taka slijeganja. a za jednodimenzionalnu konsolidaciju tla.
Rezultati edometarskog ispitivanja neporemecenih uzoraka nanose se u
dijagram vremenske k011solidacije j to 11a apscisu vrijeme slijeganja u
Mehallika ILa

211

7. StiSljivost tla

II Geomehallicke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanja Ila

logaritamskoj razmjeri (log I), a na ordinatu slijeganja (h) iii relativno slijeganje
(fl.ht : .6.hma
iIi koeficijent re1ativne poroznosti (e) u aritmetickoj razmjeri. U
ovome slucaju je M, slijeganje U odredenorn vremenskom intervalu, a .6.hruax
ukupno slijeganje do konsolidacije za dodatno opterecenje !J.p.

J.

I b I

_J

<

TRENUTNA KONSOLIDACIJA

-j

a{L_

<l
w
x

ho-hl

t, 4t,

ho
h,

h,

50'(,

ltb__

:~M;;
.....
,,

PRIMARNA
KON50llDAC[)A

TACKA !NFlEKSIJE
50"1.

",;/.".

100'I~i~~ konSOI

h,

---

100

tso

OJ

10

e, =_k_

D~;agram

1000

U praksi su uobicajene dvije metode razgranicenja pojedinih faza

konsolidacije iz dijagrama razvoja deforrnacija sa vremenom za pripadajuci
interval povecanja napona dobiven pomocll opita u edometru ito:
I) iz odnosa h -log (t) - metoda logaritrna vremena (Casagrande);

Ji - metoda drugog korijena iz vremena (Taylor).

Po metodi logarilma vremena (sl. 7.5.) usvaja se da pocetni dio

dijagrama konsolidacije ima parabolican oblik (Casagrande i Fadum, 1940). Zbog
toga, ako se na tome parabolicnom dijelu dijagrama u tackama tj nanesu razlike "a"
i "b" ordinata tacaka t, i 41, imad krive, dobit ce se tacke na jednoj horizontali koje
predstavljaju pocetak primame konsolidacije, a n.laze se na odstojanju hu - '" od
pocetka edometarskog opita. Kraj primame faze dobije se kao presjecna tacka (E)
tangente sekundarne konsolidacije i tangente u tacki infleksije (A) primarne
konsolidacije.
Trenutnu konsolidaciju predstavlja slijeganje uzorka usljed istiskivanja
zraka iz pora, utiskivanja uzorka u pore filtarskog kamena i poremecenosti uzorka
prilikom njegove obrade. avo slijeganje je vrlo malo i obavlja se odmah nakon
nanosenja opterecenja. Ovo slijeganje kad zasicenog da nije odraz istiskivanja
vode iz pora, znacl nije vezano za povecanje efektivnog napona, te ga treba u
proracunima odbiti.
Primarna konsolidacija nastupa pri istiskivanju vode iz pora tla. Znaci,
smanjenje volumena praceno postepenim padom pornog pritiska nazivamo

moze se odrediti iz dijagrama razvoja stisljivosti sa vremenom. Isto tako, rnoguce

je odrediti vrijeme (t), koje odgovara odredenom stepenu primarne konsolidacije
(U,), kojije funkcija sarno faktora vremena (T,), tj.:

U, = f(T,},

MelulIIika tla

(7.19.)

a:
(7.20.)
odnosno:
T, D 2
cv = - - - '

I)

212

(7.18.)

KONSOUOACIJA

100

vremenskog toka konsolidacije

2) iz odnosa h -

(em 2/s)

nlv'Yw

- - tsEKUNDARNA

VRIJEME 1_09 t(sec)

Sf. 7.5.

prirnamom konsolidacijom. Donji dio krive iz dijagrama na sI.7.5. odgovara

trenutku prenosenja dodatnog opterecenja na cvrsti skelet cestica, tj. kadaje iscezlo
naprezanje vode u porama.
Sekundarna konsolidacija predstavlja veoma sporu promjenu volumena u
toku dUZeg vremenskog perioda bez poveeanja efektivnih napona u tlu. Ovaj efekt
pripisuje se plasticnom tecenju materijala i viskoznosti njihovih medusobnih veza.
Kod glinovitih materijala poznato je iz prakse da na prirnamu konsolidaciju otpada
70 - 85% ukupne konsolidacije.
(g) Koeficijent konsolidacije (C,) je veoma znacajna karakteristika
materijala za Terzaghijevu jednosmjernu konsolidaciju, koja ce se
obrazloziti u poglavlju 16. Ovaj konstanlui koeficijent, koji irna
oblik:

(7.21.)

U ovim izrazima su:

k - koeficijent filtracije, dobiven na uzorku visine 2D;
1
(~e)
_koeficijent zapreminske stisljivosti;
Mv
l+e j Au
y
jedinicna (zaprcminska) tezina vode;
D - duzina filtracionog puta u uzorku visine 2D;
T, - faktor vremena (jedn.7.20.).

IV

Ako l1a krivulji konsolidacije odredimo tacku (A) koja odgovara 50%
stepenu konsolidacije (U=50%) i ocitamo vrijeme (Iso), dobije se, uz T50 = 0,197
(tabela 7.3.), izraz za koeficijent konsolidacije:
Tso' D2 0,197 D2
(7.22.)
e,
Mehallika tla

213

7. StiIljivostlla

lJ GeomeiulIIicke osobine, klasifikacije i melode ispitivanja fla

Vremenski f.ktor (T,,) z. U = 0,9 proizl.zi Tw= 0,848, pa se izjedn.7.21. dobije

koeficijent konsolidacije:

Prosjecni stepen konsolidacije (U) sloja ogranicene

debljine (2D) obostrano drenirani za lineamu
raspodjelu (Nonveiller, 1981).
Tabela 73
Stepen .. .... Faktor.
Stepen
....
Faklor
......
".

konsolidacije, ' vremena

0,1
0,2
0,3
0,4
0,5

T,
0,008
0,031
0,071
0,126
0,197

,~on~l~~~~~.~ :,"::

O~-------------,

Yremena

.tv

0,6
0,7
0,8
0,9

0,287
0,403
0,567
0,848

O.9'~=~~~~
tOt-

Na bazi ovako dobivene velicine moZe se indirektno proracunati

koeficijent filtraeije iz izr.z. 7.18.
Tipicne vrijednosii koejicijenata
konsolidacije C v (Lambe, 1969).

Gnlnica
tete.rija
WL(%)
30
60
100

"=

Tabela 74

Koeliciient konsolidaCiie .W3c,. (em-/s) .

gornja :granica prvoopterecenje < donja ~~,nica
, poremecen.o
neporemeceno
oonovncigODteretenia
5
35
1.2
0,3
0,1

I
0,2

Sf. 7.6. NaCin odreilivanja

t9(l

iz dijagrama ovisnosti

/.fi

ustanovio da je apsdsa krivulje U

za 90% konsolidaeije (A) jednaka apseisi
produZenog pocetnog pravca (B) pomnoZena sa J, 15 (sl. 7.6.-a).
Konsolidaciona kriva uzorka u edometru na gornjem dijelu je vecim
dijeiDm prav. linija, osim pri samom kraju, koja je malo zakrivljena (sl. 7.6.-b).
Zbog ovoga se sjeciste pravca sa osi ordinate ne poklapa sa pocetnom visinom
uzorka 110, nego sa nesta manjom visinom hs Ako u tome dijagramu povuc.erno
pravac, pod uglom f3 , odnosno za 1,15 povecanom apscisom, tama gdje ana sijece
krivu (B') bit ce apseisa vremena od tw, koja odgovara konsolidaciji od 90%.
Mehallika tla

(a), linija konsolidacije u

-Ii

C =:

(.Jt)

Jt

edometru U ovisnosti b.h/

(b), gdje je kOllsolidacija: trenutna (T), primama (P)
i sekundama (S) (Taylor, 1948).

3.5
0,4

2) Metodu drugog korijena iz vrcmena

predlozio je Taylor
(1948), a zasnovana je na cinjenici da je odnos izmedu deformacija i vremena za
neizmjerno debeo sloj linearan u koordinatnom sistemu s - Ji. Ovaj linearan
odnos vail i za tanje slajeve prasjecnog stepena konsolidacije U:?: 0,7. Taylor je

ujJT i M/Jt: teorijski odnos

izmeilu prosjecnog stepena konsolidacije U prema

T . D2

0,848 D2

t90

t90

90

(7.23.)

gdje se iz konsal1dacione krive procita t9O, a za visinu uzima 2D, te je D pola visine
uzorka, kroz koji se filtrira vod .
Koeficijent konsolidacije ovisi 0 naponu i 0 njegovom prirastu, a razlicit je
za ponovljeno i prvobitno opterecenje, kao i za stanje rasterecenja. Koeficijent se
razlikuje i kad istog materijala za razlicite uzorke. Tipicne vrijednosti nekih
koefieijenata konsolidaeije dati su u tabeli 7.4. (Nonveiller, 1981). Iz ovoga
proizlazi da treba puna inzenjerskog iskustva j prosudivanja za izbor vrijednosti
koeficijenata c". Ovo je jedan od razloga da se proracunato slijeganje ne slaze
uvijek sa stvarnim sJijeganjem.
Obadvije opisane metode daju rezultate koj i se rnedusobno razlikuju ne
viSe od 13% (Nonveiller, 1981). Kada konsolidaciona kriva u sistemu drugog
korijena 1z vremena (Jt) nije izrazit pravac, onda bolje rezultate daje metoda
logaritma. Kod izrazene sekundarne konsolidacije metoda drugog korijcna daje
bolje rezultate.
Mehallika tfa

215

8. Geomehanicka ispitivanja objekata ad zemyanih materijala

8. GEOMEHANICKA ISPITIVANJA OBJEKATA OD

ZEMLJANIH MA TERIJALA
/,-\

'8.1. PPCENITO 0 ZEMLJANIM OBJEKTIMA

OVdje su pod pojrnom rnaterijala iii zemljanih materijala obuhvacene sve
vrste kamenih blokova, kamena drobJjenca, kamene sitnezi, sljunka, pijeska, gline,
praha i njihovih mjesavina. Danas se pored ovih prirodnih materijala koriste za
izradu vjestaekih objekata i industrijski otpadi, kao sto su topionieka zgura, pepeo i
razni flotacioni materijali. Ovi rnaterijali mogu biti prirodni i vjestacki,
pripremljeni za odredenu vrstu gradevina, a pretezno se koriste kod:
(aJ regulacije rijeenih tokova i bujica, radi odbrane od poplava,
osposobljavanja za plovidbu, uredenja zemljista za vodoprivredne,
-poljoprivredne i industrijske svrhe, iskoristenje voda u viSenamjenske
svrhe itd.;
(b) izrade saobracajnica, aerodroma, urbanih prostora i dr.;
(c) akumuliranja voda izgradnjom velikih brana u svrhu regulisanja prirodnog rezima tecenja, proizvodnje elektricne energije, akumuliranja
vode za industriju, poljoprivredu, snabdijevanje naselja vodom i
rekreacije.
Medutim, pod objektom od zemljanih (iii stjenovitih) materijala u sirem
smislu treba smatrati i pozajmista, usjeke, zasjeke i kamenolome. Mnogi ovi
objekti datiraju iz proslih civilizacija, jer su najstarije organizovane zajednice
nastale upravo uz rijeke, koje su koristene za egzistenciju. Ostatke ovakvih
objekata nalazimo u Mezopotamiji, Egiptu, Indiji, Spaniji i na mnogim drugim
mjestima. Dosta starih nasipa, a i vecih brana u nekim zemljama. sluZe i danas
svojoj svrsi.
Danasnji stepeo nauke i tehnike izvodenja objekata od zemljanih materijala
omogucio je izvodenje velikih nasipa i brana u relativno kratkom vremenu
gradenja, uz sve povoljnosti koje pruiaju lokalni materijali i terenski uslovi.
U poprecnom presjeku nasipi Sll trapezastog oblika. a visina nasipa, smna
u kruni i u terneljima nasipa ovisi 0 namjeni, vrsti materijaia, nacinu gradenja,
podlozi i 0 potrebnoj sigurnosti od sloma kosina i eroziji. Ispitivanja se provode
kako za sam objekat, tako i za tlo na kojem ce objekat biti temeljen.
U osnovi pod nasipima podrazumijevamo vrlo dugaeke nasute objekte
relativno male visine, a sluZe pri regulaciji vodnih tokova i izgradnji saobracajnica.
Nasute brane su obicno kraci visoki nasipi, kojima se pregraduju vodni tokovi i
doline u cilju akumuliranja voda.
--------------------------~M~,~ha~"~ik~a~tm~-----------------------217

8, Geomehallicka ispitivanja objeknta od zemljanih materijala

If Geomehanicke osobille, klasifiknrije i mctode ispitivrulja ria

SHe koje djeluju na nasip su razlicite po vrsti, obimu i intenzitetu, a ovise 0

namjeni, naeinu gradenja i opterecenjima. U tom smislu bitno se razlikuju nasipi za
saobracajnice, aerodrome i urbana uredenja, od nasipa za odbranu od plavljenja iii
nasipa - brana za usporavanje voda. Brane za akumuHranje voda od raznih
zemljanih iIi kamenih materijala dostizu danas visinu i preko 300 m u svijetu, a
preko 100 m u nasoj zemlji.
Na nasipe saobracajnica djeluje staino i pokretno opterecenje. a ponekad i
hidrostatski pritisak sa hidrodinamickirn silama, ako se nasip nalazi s jedne iii obje
stmne pod usporom vode iii ako je za vrijeme veJikih voda potopljen vodom.
Tijelo nasutih brana optereceno je vlastitom tezinom, hidrostatskim j
hidrodinamickim pritiskom vode, te seizmickim silama od potresa. Nagib kosine
ovisi 0 visini nasipa, vrsti materijala u nasipu i podlozi, koje treba provjeriti na
sigumost sloma i eroziju.

. ' 8.2.1SPITIVANJE, IZBOR I KARAKTERISTIKE MATERIJALA

'ZA ZEMLJANE OBJEKTE
.
Ispitivanje materijala za nasipe pocmJe rekognosciranjem mogucih
pozajmista u blizini gradevine i preliminamim ispitivanjem tla. Sondaine busotine,
raskopi iii druge ispitne jarne rasporede se na takav nacin da se iz njih mogu dobiti
reprezentativni neporemeceni i poremeceni uzorci i izvrsiti klasifikacija tla. U
laboratoriji se odreduju osnovne klasifikacione osobine, kao i druge osobine koje
su od znacaja za dati objekat, kao sto su cvrstoca, stisljivost, vodopropusnost i s1.
Ovi podaci sluze za zoniranje podrucja sa pribliznim osobinama i kolicina
materijala za izgradnju zemJjanih objekata.
Na osnovu preliminamih istrazivanja izaberu se najprikladnija pozajmista i
abrade idejna rjesenja nasipa. Iz odabranih pazajrnista uzimaju se potrebni lizorci
za detaljnija ispitivanja, koja u osnovi obuhvacaju:
(a) Atterbergove gran ice plasticnosti;
(b) granuJometrijski sastav;
( c) prirodni porozitet i sadrZaj vlage na neporemecenim uzorcima;
(d) sadrZaj organskih materija, ukoHko se sumnja u njihovo prisustvo;
(e) karakteristike zbijanja materijala - Proctorov opit;
(f) cvrstoce smicanja vjestacki zbijenog materijala;
(g) stisljivost i propusnost vjestacki zbijenog materijala;
(h) opit C'ER.
Sva ova ispltlvanja su objasnjena u prethodnim tackama osirn
karakteristika zhijanja matcrijala u laboratoriji i na terenu, koje su znacajne za
zemljane objekte, kao i opit CBR.

218

Mehanika tla

. . 8;Y KARAKTERISTlKE ZBIJANJA MATERIJALA

Zbijanje materijala je proces pri kojem se raznim mehanickim sredstvima
prisiljavaju cestice tIa da se bolje sloZe, na racun smanjenja para ispunjenih zrakolTI
iIi vodom. Posljednjih godina, razvojern geotehnike i izumom mocnih strojeva i
alata za iskop, transport i nabijanje tla, postignut je znaeajan napredak u
poznavanju i rjesavanju ovih problema, take da se masovni zemJjani radovi mogu
obavljati kvalitetnije, br.ze i ekonomicnije. Kontrolisanim sabijanjem pore se mogu
svesti na minimum, cime se ujedno svode na minimum i promjene sadr.zaja vode.
Kada su materijali dobro zbijeni mocnim sredstvima, odstupa se od starog pravila
da se oni ostave izvjesno vrijeme da se slegnu pod vremenskim uticajem, jer su
naknadna slijeganja savremeno izvedenih zemljanih objekata relativno mala.
Karakteristike ugradenog materijaJa ispituju se na uzorcima zbijenog
materijala u laboratoriji, vadenjem uzoraka iz izvedenog nasipa iIi ispitivanjem "in
sitult , kao i prethodnirn ispitivanjima na probnim poljima, prije pocetka gradnje.
Kod vecih objekata odreduje se na tzv. probnim poljima, pored opstih
karakteristika materijala i visine nasipanja slojeva, sa brojem prelaza sredstava za
nabijanje. uz uslove potrebne zbijenosti i nacina rada na ugradnji materijala za
nasipe.
Zbijanjem se povecava gustoca ugradenog rnaterijala u nasip, a ona ovisi 0
sadrz-aju vode (vlafuosti) i veliCine energije upotrebljene za zbijanje, odnosno
mocnosti sredstava za zbijanje odredene vrste materijala i pod odgovarajucim
uslovima ugradnje. Materijali sa odredenom vlainoscu povecanjern energije
zbijanja imaju za posljedicu gusce sJaganje cestica i povecanje gustoce sve dok
sadrZaj zraka u porama, koji je ostao u tlu, ne bude smanjen na toliku mjeru da
daljnje zbijanje ne izaziva bitnije promjene u zapremini. Kornbinacijama vlainosti
i utrosene energije zbijanja dobije se razlicita poroznost, odnosno gustoca koja
dalje utice na sve ostale fizicko - mehanicke osobine tla kao sto su stiSljivQst,
propusnost, otpornost na smicanje i dr.
Opiti, kojima se uspostavljaju odnosi izmedu vlaZnosti (sadrzaj vode),
jedinicne (zapreminske) tezine i utrosene energije, poznati su pod imenom
Proctorovi opiti, po imenu R.R.Proctora, koji ih je prvi predlozio, obradio i
primijenio u praksL

8.3,1. OPTlMALNI SADRZAJ VODE PREMA PROCTORU

Optimalni sadrtaj vode u tlu (wo) je ona kolicina vode pri kojqj se u
laboratoriji i po postupku Proctora, a liZ primjenu odredene energije zbijanja,
postize najveca zbijenost (najveca suha zapreminska tezina). Kada je sadriaj vade
maIen, tlo je cvrsto i tesko se sabija zbog cega se dobije mala jedinicna tezina, a
Meliallika fla

219

f! Geomehanicke Q,robille. klasifikacije

metode iJpitivollja ria

8. Geomehanicka ispit/vanja objekata od zemljanih materijala

veliki sadrZaj vazdusnih pora. Za ovo zbijanje potrebnaje odredena kolicina rada,
odnosno energije za zbijanje koja je ovisna 0 vlainosti, odnosno sadrZaju vade u
rnaterijalu. Sto je veca vlai.nost materijala, time se srnanjuje otpor medusobnom
kretanju cestica, odnosno koheziji cvrstih cestica i smanjuje se potrebna koJicina
energije i obratno. Radi toga lakse postizemo vecujedinicnu (zaprcminsku) tezinu i
manju poroznast, uz pavecanu vlainost. avo vrijedi sarno do neke odredene
granice sadrZaja vode koja se naziva optimalna granica sadriaja vode iii
optimalna vlaznost (wo), za odredeni utrosak rada i ana predstavlja karakteristiku
materijaia, Aka se poveca koliCina vade preko ave granice raste zasicenost pora
vodom, te se ne maZe postiCi, jedinicna (zapreminska) tezina, kao u slucaju
optimalne saddine vode jer bi zbijanjem trebalo istisnuti suvisnu vodu za
postizanje manje poroznosti materijala.
Odredivanje optimalnog sadrfaja vode (wo) vrsi se u laboratoriji po strogo
standardizovanoj metodi Proctora, u rnetalnorn cilindru dijametra 10,5 em, sa
odvojenim dnom i gomjim nastavkom, koji se mogu demontirati (Sl. 8.1.).

povrsina sa gomjim dijelom cilindra. Uzorak se skupa sa cilindrom izmjeri i uzme

dio materijala za ispitivanje vlamosti. Ovaj postupak ponavlja se 5 - 6 puta i
uvijek sa drugirn sadrZajem vode povecavajuci ga 2 - 3%.
Poznata su dva standarda za zbijanje uzoraka koja su data u tabeli 8.1., s
tim da nasi standardi usvajaju standardni Proctor, dokje modifikovani AASHO opit
uveden u nekirn zernljarna za vece energije zbijanja, sto se zahtijeva kod izgradnje
aerodroma.
Podaci za standardni i modifikovani
Proctorov opit (Nonveiller, 1981)

Zapreminska tezina svedena na suho stanje dobije se iz izraza (prerna JUSu U.B 1.038):
(8.1.)
E
E

E
E

,ri

gdje je:

1000c""

MALJ

25N

m, - tezina praznog cilindra (N);

ml - tdina vlaZno sabijenog uzorka sa cilindrom (N);
3

50mm

Sf. 8.1. Cilindar i nabijac za standardni Proctorov opit stis}jivosti (Smith, 1993).

Odreaena kolicina materijala potrebna za najrnanje pet uzoraka osusi se na

zraku, izmrvi, prosije kTOZ sito 6 mm (4,67 mm).Jednom uzorku (oko 20 N) doda
se odredena kolicina vode i ostavlja 24 sata u zatvorenoj posudi da bi se viaga u
njemu jednolicnije raspodijelila, Uzorak se nakon toga ugraduje u slojevima u
metalni kalup, skupa s nastavkom visine 5 em i nabija rucnim maljem dijametra 5
em i tezine 25 N (iIi 45 N). Malj se nalazi uz vodicu i pada sa odredene visine
(30,0 em iii 45,0 em) i nabija svaki sloj (3 iii 5) sa 25 udaraca. Umjesto rucnog
nabijaca danas se koristi specijalni mehanicki nabijac za nabijanje, sa istim
karakteristikama zbijanja, Sa nabijenog uzorka skine se nastavak i poravna se

V - zaprernina cilindra 1000 cm

w - sadrZaj vode (%).

Rezultati se nanose na dijagram, gdje se na apscisu nanosi sadrz.aj vode w

(%), a na ordinatu zapreminska tezina r d
m 3 ) i poroznost e (%). Saddaj vode
koji odgovara maksimalnoj zapreminskoj tezinije optimalni sadrZaj vode (sl. 8.2.).
Povecana energija zbijanja iii utroseni veci rad za sve nacine zbijanja ima
za posljedicu poveeanje zapreminske tezine i smanjenje optirnalne sadrZine vode.
Na slici 8.3.-a prikazan je efekat poveeanja rada utrosenog na zbijanje
jednog te istog materijala (pjeskovito - glinovito tlo), a n. slici 8.3.-b krivulje
zbijanja razlicitih materijala (masna glina, pjeskovita praSina i prasinast pijesak) uz
jednak utrosak rada. Uz ve6i utrosak rada za zbijanje postize se veea tezina Yd

(kN/

manji koeficijent poraznosti e kod vlaZnosti manje od optimalne (sI.8.3.-a) i

----------------------------~M~"~w-n~~-a~,w~-------------------------221

II Geomehanicke o.wbine,

/das~tikacije

i metode ispitivullja tla

8. Geomehanicka ispitivanja oi!/ekala ad zemljanih materijala

obratno. Na dijagramu je nacrtana i hiperbola (A), koja pokazuje odnas izmeau

koeficijenta pora e i vlamosti w za potpuno zasicen materijal. [z uporedbe se vidi
da stepen zasieenja zbijenog tla raste sa vlagom i energijorn utrosenom na zbijanje,
a ujedno se srnanjuje zapreminska tezina i raste koeficijent pora. Sto je veei
koeficijent por~ vise raste stisljivost nasipa, a sto je ve6i stepen zasicenja, to ce
viSe da raste pomi pritisak "u" koji nastaje za vrijeme gradenja.

S_1.0

II

~,
'\

max 6d

V
V

1,\
.

I . I

~+---+---~~~~~~~~

S - UNIJA lASICENJA
{NEMA PORA ISPUNJENIH VAlOUHOM)

m rd_MAKSIMAlN~ IAPRE
ax

MINSKA TE liMA

.wo -

OPTlM"AlNI
SAORZAJ VaDE

I'~

15,

~+---+---""'+-T---\,-';--j-N

"",,' "

+--+--~~~--~-4

SAORiAJ
VODE<Ul

+~~=1Ii~~=t:J~:ff~~
,

14~-li

bill

,j

a)
Sf. 8.3. Odnosi izmeau jedinicne (zapreminske) teiine

"
(y d)

16

20

b)
i vlainosti (w) za isti materijal

a razliCito utrosen rad (a) i raz!ici,ti materijal i za isti utroseni rad (6): za
prasinasti pijesak (1), pjeskovitu prasinu (2) i masnu glinu (3).

'-...
8.3.2. KALIFORNUSKI INDEKS NOSIVOSTI - eRR onT

SAORZAJ

VODE I\A.I (O,.)

SI.8.2. Dijagram ovisnostijedinicne (zapreminske) suhe tdine

odretleni utroseni rad

(yd)

i sadriine vode (w) za

Iz krivih na slici 8.3.-b vidi se da se za prasinast pijesak dobije relativno

visoka zapreminska tezina uz relativno nisku vlamost (I), a Proctorova krivulja je
ostrije zakrivljena. Za masnu glinu, kao drugi ekstrem (3), dobije se relativno mala
tezina zbijenog materijala uz relativno veliku vlaznost, a Proctorova kriva nema
tako izra.zen maksimuffi. Iz ovoga je sagledivo da materijali vece plasticnosti nisu
taliko osjetljivi na promjenu vlliZnosti pri ugradivanju. U drugom slueaju materijal
je potrebno ugradivati u uskim granicama vlaZnosti.
Ovako dobiveni rezultati sluze za izradu tehnickih uslova za ugradnju
rnaterijala, kojima treba definisati vrstu materijala, granice vlaZnosti, najmanju
zapreminsku tezinu i podrucje granulometrijskog sastava. Uslovima se odreduje jos
visina slojeva, nacini i uslovi nabijanja i minimalni broj prolaza preko svakog sloja.
Ovo posljednje se prije gradenja provjeri i na probnim poljima, sa sredstvima i
naCinom rada koji ce stvamo hiti upotrebljeni.
Proctor je jos na svakom uzorku mjerio silu prodiranja P pri utiskivanju
tankog cilindrienog klipa do odredene dubine. Na osnovu toga uspostavljena je
karelacija izmedu otpornosti materijala i vlliZllosti (Nonveiller, 1981).
222

--------------------------~M7,~ha~n~iw~"~a------------------------

KaIifornijski indeks nosivosti iii eRR vrijednost predstavlja odnos izmeau

napona (1, potrebnog da se klip standardne velieine utisne do dubine 0,254 iIi
0,508 em u uzorak tla i standardnog napona (j n' koji je potreban da se isti klip i sa
istom brzinom (1,27 mmlmin) i do iste dubine utisne u standardni materijal,
odnosno mehanicki zbijen tucanik.
Odredivanje eRR vrijednosti vrsi se u laboratoriji na neporemecenim ili na
poremecenim uzorcima tia iii na terenu radi kontrole vrijednosti odredenih u
laboratoriji. eRR vrijednost sluii za dimenzioniranje kolovozne konstrukcije
puteva, aerodroma i drugih konstrukcija koje su oslonjene direktno na do.
Materijal (oko 5,5 kg) poremecenog, uzorka se osusi na zraku, usitni i
prosije na sito od 20 mm i ugraduje u rnetalni kalup dijametra 15,2 em, a vi sine
17,8 em, sa optimalnim sadrZajem vode (sl. 8.4.).
Za ovaj rnaterijai se prethodno ustanovi vlainost i optimalni sadrfuj vode.
Materijal se nablja u tri iii pet slojeva odredenom energijom zbijanja, slicno kao
kod Proctorovog opita. Poslije nabijanja i vaganja uzorka zamijeni se donja ploca
kalupa perforiranom plocorn, a na gornju povrsinu postave ploce cija tezina
odgovara tezini kolovozne konstrukcije. Cilindar sa uzorkom potopi se potpuno u
vodu i ostavi sve dok bubri, ali najmanje cetiri dana. Za to vrijeme mjeri se visina
bubrenja uzorka. NakoD ove pripreme cilindar sa uzorkorn stavi se centricno na
kruZnu ploeu uredaja za utiskivanje klipa, konstantnam brzinom od 1,27 mm/min.
-----------------------cMc;,-:;h:::"'~,i~w~t~,a~-----------------------223

I1 Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispitillallja tla

8. GeQl1lehanicka ispitivanja objekata od zemljanih materiia1a

Prva dva min uta ceitava se prilisak i dubina uliskivanja svakih pola minute, a
poslije nakon jedne minute. Utiskivanje se naslavlja sve do dubine 2,54 mm,
odnosno 5,08 mm, uz citanje pritiska svakog min uta.

iii:
CBR 2

=~100%, (N/mm');

(8.4.)

3,2

gdje je:

a, i a, napon, kod dubine utiskivanja klipa 2,54, odnosno 5,08 mm

(Nlmm2), u uzorak Ila;
a, = 2,1, odnosno 3,2 Nlmm' je napon kod dubine utiskivanja klipa 2,54,
odnosno 5,08 mm, u standardni tucanik.

NE

'"z

4
)"~

.. 2.!

Rezultati ispitivanja nanose se na dijagram u kojem apscisa predstavlja

dubinu utiskivanja klipa w (mm), a ordinata napon 0'= P: A (SI. 8.5.). Kriva moze
biti potpuno konkavna iIi konkavna i konveksna, te se u posljednjem slucaju izvrsi
korekcija ishodista. U isti dijagram se cesto unosi i kriva za standardni materijal.
Vrijednost CBR dobije se kada napon a pri dubini utiskivanja 2,54 i 5,08
mm izrazimo odnosom sa naponom cr n pri kojem se klip utisne u standardni
materijal za iste velicine, tj.:

CBR=-100,

a,

(8.2.)

iIi:
(8.3.)
224

--------------------------~M~,~h-a'-,ikaC-t~w------------------------

112'\

S/. 8.4. Presjek kroz uredaj za provotienje eRR opita gdje je: klip za prenos opterecenja P
(1), mikrametar za mjererlje slijeganja (2), place kaje zamjenjuju apterecenje
kolovow (3), nastavak (4), uzorak (5), (a) I Izgled aparata za CBR oplt(b).

Ii

./

~'.

.;:.. ,496mm

/."'" -

II V
/

/; 1/

/1 lA
o

125

I~

l-- i--" r::::-

f-f,;' l /V

y
V
iSTAHDARONA KRIVA
~ '" r(i) ZA TUCANIK

RlVA ZA KOJU HE
[.;REBA KOREKCIJA
lKRIVU TREBA
KORIGQVATI
25
315
4.50
515
OUBINA UTiSKIVANJA KLiPA wlmm)

6'nl :2.1 N/mm2

Gn2::3.2 NImm 2

__ 2,Q -c-;;o-....'"'7l
f

6"")

'-"

2.5,[

5.oX",lmm)

Sl.8.5. Dijagram ovisnasti opterecenja i dubine utiskivanja klipa (a) i ovisnosti napana a
dubini prodiranja klipa (b) po CBR opitu.

Ako je vrijednost CBR jednaka iii veca za dubinu od 5,08 mm od

vrijednosti za dubinu 2,54 mm, mjerodavna je vrijednost za dubinu 2,54 mm. Sarno
ako je vrijednost za 5,08 mm manja od vrijednost za 2,54 mm dubine utiskivanja i
poslije ponovljenog ispitivanja, uzima se vrijednost koja odgovara dubini
prodiranja klipa od 5,08 mm.
Neporemeceni uzorak uzima se utiskivanjem cilindra, u kome ce se vrsiti
ispitivanje u tlo iii materijal koji je nabijen sredstvima za nabijanje. Postupak oko
utiskivanja klipa u uzorak i prikazivanje rezuitata Sll anaiogni poremecenom
uzorku.
Terenski opiti provode se na prirodnom iii zbijenom tiu ukoliko ne sadr.zi
zrna precnika veceg od 15 mm. Na poravnatom tlu utiskuje se klip presom u tlo,
MelU1.IIika tla

225

8. Geomehanicka ispilivanja objekata od zemy'anih malerijnfo

If Geomehanicke OSObilll', Idasifikacije i metode ispitivalfja Ila

oslonjenom na natovareni kamion i komparaterom D11eri dubina prodiranja. Broj

opita ovisi 0 prirodi ispitivanja tIa, ali je na svakom odabranorn rr~jestu potrebno
izvrsiti najmanje tri opita, na odstojanjima oko 0.5 m i uzeti prosjecnu velieinu.

8.3.3,

6.(5

M, =1,l8'd~,
gdje je:

6.(5 - razmatrani interval napona (kNlm');

ils - odgovaraju6a razlika slijeganja kruwe ploee u tome intervalu (em);
d - precnik ploee (em);
s - izmjereno slijeganje (em).

ISPlTIVANJE STlSL.TlVOSTl TLA KRUZNOM PLOCOM

Ovo ispitivanjc primjenjuje se svugdje gdje 7.elimo provjeriti stisljivost tia

iii efektc zbijanja zcmljanih materijala, u kome slucaju se propise modul st'isljivosti
dobivcn pomocu kruzne ploee. Stisljivost tla iIi zbijenost rnaterijala cesto se na lieu
mjesta ispituje kruznom plocom standardizovanih dimenzija. Najcesca primjena
ovog ispitivanja je u cestogradnji, zatim kod izgradnje aerodroma, nasipa za razne
namjene i sl., gdje se odreduje nosivost podtla i pojedinih dijelova konstrukcije, pri
6emu se propisuju odredeni kriteriji i velicine koji se moraju zadovoljiti.
Ovo ispitivanje obradeno je u standardima (JUS U.B,,046 - 1968), koji
predvidaju koristenje krute celiene ploee povrsine 200 em' (d
15,96 em) iii od
700 em' (d = 29,86 em), Standardom je propisan nacin pripreme povrsine i tok
ispitivanja, kao j proracun modula stisljivosti (deformacija). Ploca se postavi
ho:ri7-Ontalno na prethodno oClscenu i zaravnatu podlagu, a zatim se vrsi sukcesivna
opterecenje, pomocu hidraulicke prese. Kao balast najcesce se koristi neko tesko
VQzil0, iIi modernija oprcma koja ima u svome sk10pu paseban sistem izazivanja
optereeenja. Slijeganje place~ a time j tla, mjeri se putcm rnikrometara, oslonjenih
na poscbne nosace po obodu ploee, Kod krupnozmih materijala postavlja se sloj
sitnog pijeska debJjine najvlse 6 mm kako bi kontakt bio potpun na cijeloj povrsini.
U odreoenim vremenskirn intervalima i I.a svald stepen nanosenja
opterecenja vrsi se ocitavanje slijeganja ploce i prati njegov razvqj s vremenom.
Nanosenje svakog narednog stupnja opterecenja vrsi se tek onda kada .Ie brzina
slijeganja na prethodnom stupnju bila dovoJjno mala, a zasto postoje raI.radeni
kriteriji.
RezllItati ispitivanja nanose se na dijagram koji daje ovisnost izmedu
napona (5 (kNlm2) i slijeganja (s) ploee (dijagram slican na slici 8,5,). Dobiveni
odnos Zll sire podrucje napona daje zakrivljenu liniju, pa zbog toga ni modul
stisljivosti nije koostantna velicina nego zavisi 0 intervalu razmatranih napona. II.
ovjh odnosa dobije se modul stisljivosti, koji izraZava slijeganje JXld djelovanjem
opterecenja za odredeni interval, 1j.:

(8,6,)

6.(5

M =-,d
,
ils

(8.5.)

iii putem jcdnadzbe za kruznu plocu na elasticnom sloju neogranicene dubine uz

V = 0,5 (Nonveiller, 1979):
226

Melulllika tla

'"
%

"
%

2.5

S.O

7,S

10

12.5

SREDHJE SlIJEGANJE

SI.8.6.

1S

17.5

2
s{10 cm)

Dijagram ovisnosti izmetiu napona (a) i sJijeganja (s) dobiven po Westergaa-

rdovom opitu..

Standardima su predvidena i podrucja prema kojima se cijeni da Ii

dobivena linija ovisnosti (J - s odgovara predvidenoj namjeni. Izracunati modul
mora biti jednak iii ve6i od propisane vrijednosti u standardima iii tehnickim
uslovima projekta,
Za Winklerov prostor vrijedi lzraz;
(5=k,s, k=(5
(N/em 3 ),
(8,7,)
s
o-dje je k koeficijent proporcionalnosti nazvan modul reakcije tla. Ovaj modul
;eakcije tla, po Westergaardu, dobije se ispitivanjem tla pomocu celicne kruzne
ploce ojacane rebrima, precnika 75 em j debljine 15,5 mm. Priprema, tok ispitivanja
i prikazivanje rezultata analogan je prethodnom nacinu (s1.8.6.). Uobicajeno je da
se ovaj modul reakcije tla k proracuna iz napona pri slijeganju od 1;2 mm,
. Sisternaticnim ispitivanjirna sa kruznom plocorn uspostavljeni su odrea-eni
odnosi izmedu modula stisljivosti M, i stepena zbijenosti dobijenog pornocu
Proctorovog opita, a za razoe materijale (Stojactinovic, 1984),
----------------------------~M7,7ha-'~,im~d~a--------------------------227

8. Geomehanicka ;spitivof!ja objekata ad zemljanih malerijaia

11 Geomehanicke osobille, klasifikacije

metode ispitivOI!ja tla

S.4. KONTROLA KVALITETA MATERUALA U NASIPIMA

U fazi projektovanja ispituju se odredene osobine materijala iz pozajmista,
iii opcenito iz iskopa za ugradnju u nasipe, a u fazi izgradnje nadzire se i kont~ol~se
njihov kvalitet i velicine propisane tehnickim uslovima. Projektom se predvldaJu:
Ii) koje i u kojem obimu treba kontrolisati osobine ugradenih materijala, (ii)
dopustene graniee odstupanja koje zadovoljavaju prosjecnu propisanu vrijednost,
(iii) metode ispitivanja i mjerenja postignutih osobina u laboratoriji i "in situ", (iv)
sistematiziranja i analize dobivenih rezultata.
Kontrola kvaliteta materijala ugradenog u nasip putem terenske
laboratorije obuhvaca sve osobine koje su propisane tehnickim uslovima projekta.
Osobine koje ce se provjeravati ovise 0 projektnim rjesenjima izrade nasipa, vrsti i
namjeni objekta, vrsti i nacinu ugradnje materijaia u nasip i dr. Kod nasip. za
saobracajnice najbitnije su cvrstoca i stisljivost, dok je za odbrambene nasipe i
nasute brane, pored osobina navedenih za saobracajn~ nasipe, va.zna i vodopropusnost.
Iz uvaljanih nasipa vade se poremeceni iii neporerneceni uzorci za
ispitivanje odredenih osobina u laboratoriji. Vrste, obim i velicina uzorka ovise 0
vrsti materijala i granulometrijskom sastavu. U koherentnim materijalima vade se
neporemeceni uzorci cilindrirna raznih velie ina, ovisno 0 promjeru najveceg zma.
KontroHse se u toku izvodenja prirodna vlaZnost prije valjanja i uporeduje se sa
optimalnom vlainoscu po Proetoru. U slucaju vecih odstupanja vrsi se susenje iIi
vlazenje materijala prije ugradnje. Zbijenost, cvrstoca na srnieanje i
vodopropusnost su znacajne osobine ugradenih koherentnih materijala, koje opet
ovise od poroznosti, zbog cega se ispituje saddina vode i zapreminska tezina "in
situ" na prije opisani nacin. Obicno se zahtijeva da suha zapreminska tezina ne
bude manja od (0,95 - 0,98) =, Yd ' koja se dobije po postupku Proctora.
Kod nekoherentnih materijaia kao sto su pjeskovito Sljunkoviti materijali
indeks relativne gustoce ld Uedn.4.22. i 4.23.) predstavlja znacajnu karakteristiku
zbijenosti ovih materijala. Za njegovo odredivanje potrebno je ustanoviti na
ugradenom materijalu zapreminsku tezinu i saddinu vade. Obicno se kao
minimalna vrijednost propisuje ld ~0,70 (Sarae, 1989). Vodopropusnost i
zbijenost pijeska i sljunka ovisi 0 granulometrijskom sastavu koji se obavezno
ispituje. Ovo je posebno znacajno kod filterskih slojeva kod kojih se koristi
korelativnost navedenih osobina. Provjerom gustoce i granulometTijskog sastava
posredno se kontrolira postignuta vodopropusnost ugradenog materijala.
U nekoherentnim nasipima zapreminska tezina, vlaZnost i granulometrijski sastav odreduje se na osnovu pravilno iskopanih ispitnih jarna volurnena 1 3 dm 3 (sI.4.5.). lskopani materijal se pakuje i ispituje u laboratoriji, a pomocu
kalibriranog pijeska, sipanjem u rupu, odreduje se zapreminska tezina (tacka 4.6,).

U karnenim nasipima kopaju se vece rupe od 0,5 do 2 m3, ovisno 0 velicini

najkrupnijeg kamena i vi sine slojeva. Obicno se kopa rupa dubine jednakoj visini
slojeva. Zapremina se izmjeri na ranije navedeni nacin, a tezina rnaterijala
vaganjern, dok se granulometrijski sastav ustanovljuje prvo odvajanjern vecih
biokova kamena, a zatim frakeija preko 30 em i frakcija izmedu 6 i 30 em. Od
preostalog materijala uzima se reprezentativni uzorak i prosijava na standardnim
shima iii se cjelokupan materijal prosijava na sitima i na samome terenu.
Za ispitivanje zbijenosti tla na terenu koristi se za prethodna ispitivanja
Proktorova (Proctorova) igIa, koja se najprije bamari na uzorcima pripremljenim
za ispitivanje po metodi Proktora.
U posljednje vrijeme uspjesno se kolicina vode i jedinicna tezina moZe
dobiti pomocu gama - sondi.
Kontrola nosivosti krufuim plocama provode se na terenu na naelll i u
obimu datom u tehnickim uslovima iii standardima za odgovarajuci tip i namjenu
nasipa.
Analiza rezultata dobivenih kontrolnim mjerenjem vrsi se na osnovu svih
prikupljenih laboratorijskih i terenskih podataka. Obicno za jedan nasip ili branu
postoji vise pojedinacnih mjerenja raznih osobina materijala, te je nji~ov~ ob.~adt~
prikladno obaviti statistickom analizom, na bazi normale Gaussove dlstnb~~lJ~.' I
vrednovati ih statistickim parametrima (srednja vrijednost, standardna devlJaclJa.
koefieijent varijacije, asimetricnost krive i dr.). Tako je npr. na brani od k3.!llenog
nabacaja za Hidroelektranu Rama provedeno prethodno odredivanje jedinicne
tezine na Ilprobnorn polju lt ovisno 0 broju prolaza vibrovaljka, visini sloja, kolicini
dodate vode i velieini difereneijalnih i ukupnih sIijeganja svake unaprijed
definisane tacke. Kontrola ugradenog nasipa izvrsena je u preko 24 probne jame i
dobivena prosjecnajedinicna tezina od 21,23 kNlm', s tim daje procenat preko ove
velicine iznosio 45 - 70% (Pavlovic, 1972).

----------------------------~M~'"M:n~;m~tllna--------------------------229

228

Me/um/ka tla

9. ISPITIVANJE OSOBINA TLA NA TERENU

Ispitivanjem osobina tla na terenu, na lieu mjesta, odnosno III situ",
odredenirn metodama dobivamo dovotino tacne rczultate koji su odraz rcaIne
sredine. Rezultati terenskih ispitivanja upotpunjuju Jaboratorijske analize, cimc sc
dobije yeti fond podataka za odredivanje geomchanickih karakteristika tlu.
Karakteristike slojeva daju se pribliZno oa terenu ustanoviti mjerenjcm otpnra
prodiranja iii otpora okretanju utisnutog uredaja. Ova ispitivanja su jcdnostavna i
brza i l1e javlja se problem porernecenosti uzorka, kao sto je to slucaj kod
laboratorijskih ispitiva11.ja. Poznato je da Itneporemeceni" uzorci lia prilikom
vadenja i ispitivanja dozive odredene promjene posebno oslobadanje napcnskog
stanja; kojemje uzorak bio izloZen. Ova kod ispitivanja "in situ" nije slucaj. Danas
5e najcesce primjenjuju slijedeca "in situ" ispitivanja:
);> sondiranje penetracijom;
);> mjerenje cvrstoce na smicanje krilnom sondom;
);> probno opterecenje;
~ ispitivanje i osrnatranje podzemnih voda.
Opit kru.znom plocom j eBR opit na terenu opisani su u lacki 8.

9.1. SONDIRANJE PENETRACIJOM

Sondiranje penetracUom tla vrsl se u cilju dobivanja njegovog relativnog
otpara. Ova ispitivanja.su povoljna kad nekoherentnih slojeva tla kao sto su mehke
muljevite naslage, pijesci i sljunkovi isp<Xl nivoa podzemne vade, tj. kada 5e ne
mogu besprijekorno ili nikako izvaditi neporemeceni uzorci tla za !aboratorijska
ispitivanja. Ova ispitivanja provode 5e U kombinaciji sa sondainim busenjem, a ne
samostalno.
Plincip sondiranja penetracijom, koji su uveli Holandani, sastoji se u tome
sto se rnetalni siljak iIi cilindar standardnih dimellzija j oblika utiskuje u t10 i na
osnovu jacine pritiska iii udaraca i dubine utiskivanja odreduje se otpor tia, a
postoje empirijske korclacije izmedu otpora prodiranja i drugih osobina tla.
Rezultati su narocito korisni pri uporedivanju nosivosti pojedinih slojeva, odnosna
temeUnog tla na raznim dubinama.
Penetrometar se moze utiskivati u tlo pomocu dinamickih udara, po cemu
su dobili i nazi\' dinamicki penetrometri iii pomocu staticke sjie, te se nazivaju
statickim pe-netrometrima. Postoji veei braj razlicitih penctracionih apita, ali su
kod nas uobicajeni:
y standardni dinamicki pelletracioni opit (SP7);
/I1e/)anika tla

231

9. /spitivanje osobina tfa 1la terCIIU

II Geomehanicke osohine, klasifikacija i metode ispilivanja tla

~
~

opit lahkim dinamickim penetrometrom (Haefeli penetrometar);

staticki penetracioni opit (Holandski penetrometar).

a ako se sondiranje vrsi u vrlo sitnom pijesku (SFs), ispod nivoa podzemne vode i
ako je broj udaraca malja N >15, treba ga reducirati na broj udaraca N po obrascu
Terzaghija i Pecka (1948):
N = 15+0,S(N'-IS).
(9.2.)

9.1.1. STANDARDNI DINAMICKI PENETRACIONI OPIT (SPT)

Primjenjuje se vise nego ijedan drugi dinamicki opit, posebno u Arnerici, a
manje u Evropi. ObavJja se u prethodno izbusenoj, oblozenoj i ociscenoj busotini.
Na dno busotine spusti se penetracioni cilindar (s1. 9.1.-a) normalne dimenzije
(duzine 30,5 em), sa nozern iii siljkom na vrhu i utisne se u tIo za 15 em udarcem
malja tezine 635 N, sa vi sine od 76.3 em, pri cemu se broj udaraca ne racuna zbog
iskljucenja zaostalog iii rahlog materijala. Poslije toga penetracioni cilindar se
pobija u dubinu od 30,4 em udarcima istog malja iste teline i registmje se broj
udaracaN.

@
;33

'"
, '"'

../C--

,b

(1) glova
(l)dvodjetn; t!!mdor

"lQ

(4) .!:one. pIOS\1Cr.Og loma

~ca

,.", N'

I
,

K6herentno do'
Stallie ,koozjstencije

0-2

tecno (vrlo mehko)

2-4

mehko

4-8

srednje tvrdo

8 - 15

kruto

15 - 30

vrlo kruta

>30

cvrsto

Broj udaraca
",~N"
,
0-4
0-15
4 - 10
15 -35
10 - 30
35 - 65
30 - 50
65-85
> 50
85 - 100

S/.9.1.

"Pijesak ,'.
RelatiYnllzbijenOSt ~d
vrlo rastresit

rastresit
srednje zbijen

zbijen

N~

N~10

.,5

Terzaghi i Peck (1948) su no osnovU dopustenog slijeganja dali dijagram

(sl. 9.I.-b) za empiricko odredivanje dopustenog opterecenja qd na osnovu broja
udaraca N, pri utiskivanju penetracionog cilindra duZine 30,5 em. Pritom je
relativna zbijenost za: N >50 vrlo zbijeno, N =30-50 zbijeno, N = 10-30 srednje
zbijeno i N <10 rastresito tlo, pri sirini temelja B =6,0 m i nivou vode ispod
temeljne stope min. IB (Najdanovic, 1979; Smith, 1993). Za slucaj potopljenosti
tia vrsi se linearna interpolacija.

vrio zbijen

donje cirrI': Gibhs i HoltZ. 1957.

iz , o
.... 20
,0

lS

f-H701"---i--i-----j2()"
~

0
0

~IO
;:;12

20

40

60

2S

,/

~o ,
;1. ,

/'

:0

",

20

OONQS OTPORA Np/N

1.

3.0

3.

"

,I-

fa 0

N _ MJEREH! OTPOR

Sf. 9.2.

Dijagrami za korigovanje broja udaraca N u Np' kod manjih dubil1a i to za;

< 230 kN 2 (a). (Nonveiller, 1981) i za (J < 138kN
(b), (Smith, 1993).

(J

Mehallika tia

Cilindar za standardni penetracioni opit (aj, (Nonveiller, 1981) i empiricko

odreilivanje dopustenog opterecenja (qd) na osnovu standardnog penetracionog
opita (b), (Terzaghi i Peck, 1948).

ll<>mJe <.-ifre: l"erzagl!i i Pock. 1948.

Na slid 3.6. prikazanje rucni uredaj za pobijanje cilindra u tic, ali postoje i
savrseniji strojevi na masinski pogon.
Iz broja udaraca na penetracioni cilindar nozern rnoze se orijentaciono
odrediti stanje konzistencije tla i re1ativna zbijenost. Na osnovu velikog broja
ispitivanja dati su ovi elementi za koherentno tIo i pijesak u tabeli 9.1.
Ovakvi pokusi mogu se izvesti i u sljunkovitom tIu ali sarno urnjesto
cilindra treba koristiti siljak, jer u cilindru rnogu zaglaviti veci komadi sljunka.
Kada se ispituje siljkom, treba redukovati broj udaraca po izrazu (Nonveiller,
1981):
(9.1.)
N noza = (0,70 - 0,7S)N Jiljka,
232

SIRINA TEMELJA 8im)

Tabela 91

llro)

N:20

,
,o

uzorak

(3) noi so ;en!i!om

Konzistentna stanja koherentnog tla i relativna

zbijenost pijeska kod standardnog opita

'.",

"-

"

1m

1m'

9. hpilivollje owbina tla IW terclIU

JI GeomeiJl.lntcke osobine, klas!/ikaqia i metode ispWvanja fia

Broj udaraca N izvedenih na dubini gdje je vertikalni napon a manji oct

2
230 kNlm korigira se na broj udraca Np prema dijagramu (sl. 9.2.-a), jer se do
ovoga doSio laboratorijskim komparativnim mjerenjima (Gibbs, 1957). Mnogi
autori ispitiYaji su OYU problematiku i dolaziIi do razlieitih rezultata. Neki standardi
prihvatiH su rezultat Thorburna (1963), koji je llstanoyio granicu za redukciju broja
udaraca Nna Np 138 kNlm' (sl. 9.2.-b).
Uporedivanjem odnosa zapreminske tezine (y) j ugla smicanja (ifJ), dobtje
se korelacija izmedu broja udaraca i ugJa smicanja. Na ovaj nacin se iz broja
udaraca (N) iIi korigovanih udaraca (Np ) more dobiti pribliZaI1 parametar smicanja
'P za nekoherentan materijaJ (sl. 9.3.).
Dijagrami na slikama 9.2. i 9.3. mogu posluziti i za Sljunkovita tla, ali su
rezultati manje pouzdani od onth dobivenih za pijesak. Za koherentnc matcrijaie
ovaj postupak more dati sarno inforrnativne podatke.

Postoje razliciti modeli dinamickog penetrometra kao sto su lahki i teski

penetrometri sa papucom iii siUkoffi, sa iii bez oblozne cijevi itd.
Na slid 9.4. 2 ~ri~~an je. lahki ),enetrometar sa siljkom promjera
d = 2,5 em (A = 5 em
111 d = 3.56 em \A =10 em') sa ,ipkama 15 - 20 mm
debUine i I,D m duzine. Tezina malja je 100 N, a on pada sa visine od 50 em.
Na slici 9.5. dataje skica lahkog penetrometra tipa Hiifeli koji se sastoji od
sipki dijametra 33 mm, sa siljkom od 3,6 em (A::::: 10 cm 2 ), za nekoherentno i ),0

I,

em (A:::; 19,6 cm ) za koherentno tio. Tezina malja iznosi 285 N i pada sa visine
od 30 em.
Postoje penetrometri i drugih dimenzija, ali su svi na slieHorn principu.

allOJ UOARA Ii" 10cm UTI5Ki\/l.NJA

6.

./

~
o

36

.. o
~

:i

V
32

'" 2

2B

'0

V
'0

4l.

UwAO SMICANJA f(l-

10

28

l7 /' bz- /.
/ /
t'SZ
3')1
/ /
V

. ,

/V

(0

~ 50

KONUSA

~V
30

32

I
3'

36

38

UGAO SMICANJA

40

42

'I.

46

'ft-)

SI. 9.3. Dijagram korelacije izmeau broja udaraca ili korigovanih udaraca (N i Np ) i u.gia
smicanja (1/:+ opceniti slucaj (Nonveiller, 1981) (a) i za pOjedtne vrste
nekoherentnog tla (b), gdje je: pjdcana prasina (I), ravnomjerni fint pijesak (2),
dobra f?ranuliral1 pijesak i sljunak (3), (Smith, 1993).

9.1.2. OPIT LAHlUM DINAMJCKIM PENEl'ROMETROM

Ova se metoda koristi samostalno za odredivanje otpora tla dubine 10 - 12
m. Pribor za dinamicko ispitivanje se sastoji od metalnog siljka razlieitog dijametra
i oblika sa produzenom metalnolll sipkom manjeg dijametra, prste.na na koji pada
maij, malja, vodka i granicnika.

234

MehO/lika Ila

SI. 9.4.

Dinamicki lahki penetrometar (a), sa siijkom (I), metalnom sipkom (2), maljem
(3), postofjem malja (4), granicnikom (5) i vodicom (6), te dijagramom otpornOSfi
tla (b), (Najdanovic, Obradovic, 1981).

Kod ovog naeina sondiranja siljak se nabija ma.1jcm odredene tezine W~ sa

odredene visine h u tlo i biljezi broj udara n potreban da se sonda zabije u dubinu l.
Podizanje maijaje rueno, a rezultati sondiranja unose se u dijagram (sl. 9.S.-c).
Usvajajuci oznake prema crtezima:
W - teZina malja 285 N;
h - visina pada 30 em;
A - povrsina siljka 10 em' za pijesak i 19,6 em' za glinu;
Ml'ha/lika Ita

235

JJ Geomehanicke osobine, klasifikacija i metode IJpitivanja tla

9. L\pitivallje osobina rIa no. terenu

n - broj udaraca;
1- dubin. prodiranja (em),
moZe se izracunati dinamickiro"t=o,-r==,,-:,=~_,
nWh ( /
\kN m .

2)

(9.3.)

A-I

mehke konzistencije iii male zbijenosti u tlu. Interpolacijom podataka izmedu

rijetke mreze repernih busotina dobit cerno dosta pribliznih podataka, koji mogu
otkriti eventualne anomalije i upotpuniti sliku 0 geomehanickim osobinama tIa na
razmatranom podrucju. Tacnost opita nije velika, jeT se energija zabijaoja trosi i oa
savladavanje drugih elasto - piasticnih otpora u tIu, zbog cega i ne postoje sigurne
korelacije sa parametrima tia koji se dobiju drugim metodama.

Na osnovu dinamickog otpora prodiranja inforrnativno se mogu dati

slijedeci kriteriji za ocjenu stepena zbijenosti tIa:
9.1.3. STAT/CKI PENETRACIONI OPIT

1-

5iljUk za pije-i'ak

~b~

:+I@

t:.

(b)

Wr(MNfm 2 ,
~.

10)

20

10

30

]-3 o F

SHjck za gli IlU

'U

-- . -

I~E

ow

.: Utl.S
~~: lOmax ",'eomm 3
:'..

Statickim peoetracionim opitom mjeri se bez busotine otpor tia pri

prodiranju siljka standardnih dimenzija i cijevi koji se utiskuju u tlo statickom
sHorn oa posebnom uredaju. Glavni dijelovi aparature za ovo ispitivanje su:

GW

t=. c..,

o
o

120

ti ll-

:z{m

:.;~:.~

"c

"..

:;;

SI. 9.5. Dinarnicka penetraciona sonda tipa Hiifeli sa dispozicijorn (a), siijlwm za pijesak i
glinu (b) i sondainim profilom sa dijagramom rezultata ispitivarya (c),
(NOllvdller, 1981).

Sf. 9.6.

zbijeno do vrlo zbijeno tlo.

Prema velicinama u izrazu 9.3. dobiva se za:

pijesak w,
.

'J ;

8380n
=, - (t,kN / m'

(9.4.)

2) ;

(9.5.)

4275n (

glmu w, =-1- \kN m

C!'\oI.MN /m1)

(...

----..\

T,

...

!Ckd

1:
1

(d).

>-

Ovim jeftinim i brzirn postupkom dinarnickog sondiranja tJa izmedu

osnovnih busotina moze se ocijeniti slojevitost i sastav tla kao i otkrivanje slojeva
Meflallika tla

~..
~~

Staticko penetraciono sondiranje: serna ureilaja (a), pomocno villo (1), okvir
usidren u tlo (2), dizalica od 150 kN (3), hidraulii5ka komora za mjerenje sile (4),
vanjska eijev <P 36 mm (5), unutrasnje sipke <P 15 mm (6), detalj siljka (b),
sondaini profil i rezultati mjerenja otpora po dubini eM - otpor na siljku, Tr ukupan atpor uz pluS! (e), (Nonveiller, 1981), zona plastii5nog sloma ispod siljka

236

Tdf<N)

plohll loma

5000 < w, < 10.000 kN/ m 2 srednje zbijeno tlo;

w, > 10.000 kN/ m

sw

, SF,

.,

< 5000 kN/ m 2 , vrlo rastresito do rastresito do;

2

1.0
20

~ ~~~:c50mm'

Woo
Wr

10
10

postolje sa opremom za aktiviranje sile, odnosno utiskivanje

izvlacenje sonde;
uredaj za mjereoje sHe;
suplja debela oblozna djev promjera 35 mm;
pune metalne sipke promjera 15 mm, sa metalnim konicnim siljkom.

----------------------------~M~,7.,=~!ik~a~t~,a--------------------------237

9, /spitiwlllje osobino tla na/crenu

Il GeomehaniL'ke osobine, klasijikacNa i metode ispit/vanja Iia

Klip dizalice opire se u gornji poprecni Ilosac rarna i proizvedenu silu

prenosi prcko metalnih sipki na siljak u tlu u k~je se on utiskuje. Brzina utiskivanja
siljka treba daje kontinualna i iznosi od 0,2 do 0,4 mimin. Proizvedena sila mjeri se
pamoeu hidraulicke komore sa manometrom. Njoj se na klip oslanjaju sipke i
prenose otpore prodiranja koji se registruje na manometru (sL 9.6.-a i b).
Ispitivanja se pTovode po fazama. i to:
(a) utiskivanje siUka u tIc za 10 em prenosom sHe preka punih metalnih
sipki;
.
Ib) utiskivanje oblozne cijevi za 10 em, tj. dok ne dodime siljak i
Ie) utiskivanje cijevi i siljka zajedno za daljnjih 10 em.
Prilikom utiskivanja siljka savlada se otpor njegovom prodiranju TJ zatim
utiskivanjem cijevi otpor tla 0 ornotac cijevi T" a sa siljkom i sipkorn zajednicki
otpor i prve i druge faze uliskivanja T. Otpori TiT" dobiju se citanjem na
rnanometru, te je iz ukupnog otpora (1);
T=T, +T"
(9,6,)
otpor na omotacll cijevi:
(9.7,)

Staticki otpor siljka oznacava se po De Beeru sa

odnosom:

eM,

a predstavljen je
(9,8,)

gdje je A povrsina presjeka siljka i radi lakseg racunanja uzima se D

gdje je N,

~ j(rp) funkcija ugla unutarnjeg trenja matenjala, dok je

qlL y , LI.z)

vertikalni napon na mjestu mjerenja otpora. Ugao trcnja tp 7..J nekoherentne

rnaterijale moze se dobiti iz otpora prodiranja siljka kad statickog penctracionog
opita iz ovisnosti N q = f{<p), a ova ovisnost proizlazi iz rjcienja za slam tia ispod
konusa i data je na slid 9.7. Zbog uticaja pornog pritiska, koji nastajc kod
utiskivanja sonde u koherentna till, ne moZe se primijeniti ovaj penetracioni metod
za odredivanje cvrstoce na smicanje koherentnih slojeva. Rezultati penetracionih
apita magu dati sarna komparativlle podatke 0 promjeni cvrstoce materUala po
dubini, jer nisu poznati pomi pritisci kod sloma tia oko siljka.
40r--------------,-------------,r--,

30t-------------~~----------+-~

i
;...

Nq=I('f)'

20~------

__~---4

= 3,56 em, za

Ckd=Nq-q
q ='i.YAZ

N-~
q- '1YAZ

koji je povrsina A:;:: 10,0 cm Svi ovi podaci nanose se na dijagram ovisnosti Ckd i
T, sa dubinom (St 9,6.-c),
Olpor prod;ranju konus. (CM ), kao rezultat statickog opit. ima veti znacaj
od otpora tla po ornotaeu cijev; (T,). jer C'd daje vrijednost u svakoj tacki po
dubini, dok T, daje ukupnll vrijednost dokle je prodro penetromerar. Zbog toga Sll u
posljednje vrUerne u upotrebi staticki penetrometri koji iznad konusa imaju
frikcioni rukavac ogranicene duzine (- 13 em), pomocll kojeg se mjeri specificno
trenje u slojevima kroz koje penetrometar pro)azi. No i pored ovoga u upotrebi je
najviSe koeficijent ekd, kojim se definiSe otpor prodiranju siljka.
Staticki penetrometar najvise se primjenjuje u nekoherentnorn materijalu,
iz kojeg se inace ne mogu uzeti neporemeceni uzorci za laboratorijska ispitivanja.
Utiskivanjem siljka u tlo nastaje oko njega plasticni slorn (st 9.6,-d) pa se
za staticki otpor maze pisati:

Ckd=No-qiliNq~CIW
q

238

(9,9.)

10

-:------,'------------1----- ~---f__I

8 10

20

40 60110100

200

400 60080010002000

Nq ----..
31. 9.l Dijagram za odreaivanje ugla qJ iz otpora pri prodiranju siljka (Nonveiller, 1981).

Prema Buismanu (1935) postoji odredeni odnos izmedu otpora prodiranja

siljka Ckd i modula stisljivosti Ml' nckoherentnog rnaterijaia:
M, = l,SC'd'
(9.10,)
----------------------------~M~,~ha~'~liw~t~w----~---------------------239

Mehallika tla

9. /spitivOJlje osobina tla 110 lerellu

II Geomehanii/re osohine, klasifikllcifa i metode ispitivanfa tla

Otpor trenja na omotacu cijevi moZe se koristiti za proracun trenja na

omotacu sipa.
De Beer (1948)je, proucavajuci izracunato i stvaroo sIijeganje mostova na
pijesku, predlozio izraz:
M"=3Ckd"
(9.11.)
Vesic (1970) je ustanovio da modul stisljivosti ovisi 0 relativnoj gustoci Id
pa je ustanovio odnos:
(9.12.)
prema kojem za potpuno rahli pijesak pro;zlazi M, = 2Clui' a za zbijeni
M v :;;;4C kd

Za sitan nekoherentan materijal (sitan sljunak i pijesak) jedino ova metoda

ispitivanja daje zadovoljavajuce podatke 0 tlu. Na osnovu njih se moZe odrediti
moe nosenja i slijeganja tla.
Paralelnim ispitivanjem statickog i standardnog penetracionog opita
uspostavljenaje u Belgiji slijedeca korelacija za pjeskovite materijale:

C kd = 400 N (kN

1m') u nekoherenlnom tlu;

C kd = 200 N (kNlm')u koherentnom tlu;

C kd = (SOO-1000) N (kN

1m

10c, < Ckd < 30c,.

Zhijenost nekoherentnog tla
ovisno 0 vrijednosti Ckd
Tabela 9.3.

< 1500
1500 4000
4000 - 12000
12000 - 20000
> 20000

Ova korelacija moze se uzeti za pribliznu procjenu modula stisIjivosti iz

broja udaraca N. ali treba napomenuti da ona ovisi 0 vise cinilaca kao sto su oblik
zrna, mineraIoski i granulometrijski sastav i dr., te se ne maze bez provjere
primijeniti na druga podrucja.
Na bazi podataka u literaturi Sukljeje predlozio izraz(Nonveiller, 1981):

vrlo rastresit
rastresit
sredn;e zbi;en
zbi;en
vrlo zbijen

0 - 20
20 - 40
40 - 60
60 - 80
SO - 100

Pomocu vrijednosti C'" moZe se klasificirati zbijenost nekoherentnog tla,

odnosno konzistencija gline, kako je to dato u tabelama 9.3. i 9.4. (Sarae, 1989).
Ovisnost vrijednosti CM 0
konzistenciji i evrstoCi gline
Tabela 9.4.

(9.13.)

u sljunkovitom tlu.

(9.15.)

',;,i/ib ,.;;gli~.
. ~o~i~":"\ja..
.. 'llksii.1na .. . ....
be'; '~~c~'(kNII\I~J

<500
500 1000
1000-1500
1500-3000
3000-6000
>6000

vrlo mehka
mehka

srednie tvrda
kruta
vrlo kruta

cvrsta

<25
25 -50
50- 100
100- ZOO
200-400
>400

M" =C[ +C,N (kNlm ),

(9.14.)
gdjeje 20 < C[ < 40 i 4 < C, < 8.
U tabeli 9.2. dat je raspon koeficijenata C[ i C, prerna Schultzeu
Menzenbachu (1961), za proracun modula stisljivosti (Nonveiller, 1981).

9.2. MJERENJE C:VRSTOCE NA SMICANJE KRILNOM SONDOM

Mnogi autori uspostavljali su odnose izmedu koeficijenta Ckd i nedrenirane

kohezije (e,), koji variraju u veoma sirokom dijapazonu, kao npr.:

Iz mehkih koherentnih materijala tesko se mogu dobiti stvarno

neporerneceni uzorci tla zbog cega su laboratorijski rezultati nedovoljno pouzdani.
Isto tako rezultati penetracionih opita ne mogu se interpretirati sa potrebnom
tacnosell, vee se dobije sarno priblifui uvid u osobine tla. Zbog toga je razradena u
Svedskoj metoda ispitivanja cvrstoce oa smicanje materijala pornoeu krilne sonde u
dou busotine iii u sondainimjamama. Ovaj opit poznatje i pod imenorn Vane Test
i primjenjuje se za slojeve mehkih slabo konsolidiranih glina.
Uredaj se sastoji od dvije unakrsno i medusobno pod uglom 90'
postavljene celicne ploce visine h i sirine d koje su zavarene za metalnu sipku (sL
9.S.-a).
Opit se vrsi na taj nacin sto se na sondaini aparat umjesto svrdla montira
krilna sonda sa metalnom sipkorn i spusti kroz obloznu cijev do dna oCiscene

240------------------------~M~'~ha-a~im~lw--------------------------

--------------------------~M~e~lm-a~~-a~lw~-----------------------241

Koejicijenti C, i C2 ujednadibi (9.14.)

materijala

II Geomehanicke osobine, klasifikacija i metode ispitivanja tla

9, Ispilivallje osobilla tla IIG terenu

busotine ili iskopa sondaine jame, te utisne u tlo, tako da krila cijelom visinom, pa
i vise, budu u neporemecenorn tlu. Zatim se na gomjem kraju preko ruCice polahko
okrece aparat sve dok se ne postigne slom tla. Posebnim uredajem mjeri se
momenat M, koji je potreban da savlada cvrstocu na smicanje tla. Kada se krilna
sonda utisne u tlo, ana se lomi po omotacu cilindra, kojem je dijametar jednak
sirini krila d i po njegovoj jednoj iii obje baze (sl. 9.B.-b).
Iz jednakosti momenata okrelanja M i olpora tla smicanja po omolaeu To i
bazama cilindra koje obrazuju krila Th, dobije se evrSloca na smicanje 1:"f ' dakle:

Dobiveni podaci penetracionog opita, i opita pomocu krilne sonde, nadopunJuJu podatke dobivene sondaZnim jarnama, bunarima, potkopima, busenjem i
ispitivanjem poremeeeoih i neporemecenih uzoraka u laboratoriji. Ponekad su avo
jedini podaci jer se oslalim melodama ne mogu dobili drugi.

2 d '1'
M=To' d + 2~
l'b--11
2
32

(dnh' d+2 dn '"3d}

2

M ;r

fl

Z 4

(9.16.)

odakle je:
(9.17.)

Ako se cvrstoca ispituje bez ucesca gomje baze, tj. ako je izvan terena,
onda se dobije izraz:

..........,.,

'~. "

~ ML

~
-

Cl

,~~

Sf. 9.B. Serna krilne sonde: detalj krila (aJ, serna urei/aja (b), dijagram rezullata ispitivanja (c).

(9.1B.)

9.3. PROBNO OPTERECENJE

Po zavrsenom opilu i postizanju sloma tla okrene se sonda za 360' iii se
brzo okrene jos deset puta, Tako se dobije pored maksimalne cvrstoce r max pri
maloj i minirnalna CVfstoca na smicanje pri velikoj deformaciji tla r min '
Iz odnosa ove dvije cvrstoce smicanja moze se dobiti osjetljivost tla S/:

(9.19.)
Ova metoda daje zadovoljavaju6e rezultate u nekim tlima osjedjivim na
poremecaje.
Uzastopnim mjerenjem u raznim dubinarna dobije se promjena cvrstoce oa
smicanje po dubini, koja se predstavlja dijagramom "C f / Z (s1. 9.8.-c).
Za materijale vece cvrstoce krila su manja, a 7.a mekse tlo veceg promjera i
visine.

MeiJaJlika tIa

Probnim oplerecenjem odreduju se deformacione karakteristike Ila, krilicno

opterecenje, odnosno napon sloma i dopusteno opterecenje tla. Medutim, probno
opterecenje tla daje rezultale koji ovise od mnogo faktora kao sto suo slojevitost,
oblik i velicina opterecene povrsine, sastav tla, trajanje probnog opterecenja i de
Preduslov za ovu vrstu ispitivanja je da tlo u podrucju objekta bude homogeno
harem do dubine D:2: 3,5E. U ovom slucaju su osobine materijala u podrucju
sloma i deformacija t1a ispod probne ploce jednake onim na sirem podrucju ispod
lemelja objekta (sl. 9.9.-c). Ako ovaj preduslov nije ispunjen, vee se 110 sasloji od
vise slojeva razlicite nosivosti, probno opterecenje ne maze dati upotrebljive
podatke, jer je uticaj male opterecene povrsine na eventualne nife slojeve nosivosti
neznatan iii uopste ne dopire. Opterecenje, sJijeganje i napon sloma od objekta, pri
istom specificnom opterecenju, bit ce sasvim drugaciji, jer ce objekat usljed vel ike
sirine temelja djelovati na niu slojeve. Uslov homogenosti rijetko je ispunjen, te
ga busenjem i ispitivanjcm uzoraka tla treba dokazati i na osnovu toga odJuciti se
za probno opterecenje.
Probno oplerecenje se vrsi u relalivno kralkom vremenskom inlervalu (10 20 dana), dok vrijeme stvarne konsolidacije moze biti i znalno duZe posebno u
----------------------------~M~'~,w-'~,iw~ti~"--------------------------243

9. lspitivanje osobillQ tla na tere/III

II Geomehanicke osobine, klasifikaci/a i metode ispitivanja Ita

glinovitim materijalima. Prema ovome dobijemo rezultate probnog opterecenja za

nepotpunu konsolidaciju, sto daje nerealne rezultate 0 nosivosti tla.
Zbog toga se odredivanje dopustenog opterecenja tIa na bazi probnog
opterecenja rijetko koristi, a obicno se upotrebljava za nekoherentna da, kada se ne
mogu uzeti neporemeceni uzorci~ a mogu se ocekivati pouzdani rezultati. Probno
opterecenje u koherentnim materijalima moze dati povoljne rezultate sarno aka se
vrsi do konsolidacije u svakoj fazi opterecenja.
Postoje dva naeina provodenja probnog opterecenja, i to: (i) direktno
prenosenje tereta na plocu kvadratnog iii kruZnog oblika, i (iiJ optere6enje ploce
hidraulickom presom, koja se odupire 0 balast (sl. 9.9.-a, b). U oba slueaj.
opterecenje se nanosi po fazama od 25 do 100 kNlm', po mogucnosti do sloma tla.
Probno optere6enje se provodi taka da se na iskopano dno jame, presjeka
oko 10 m 2, direktno postavlja na tlo kruta ploea povrsine A = 1.000- 10.000 em 2, a
pozeljno je da se na istom mjestu koristi vise ploea raznih velieina. Na plocu se
stavlja betonski iii celieni stubie, na koji se postavlja postolje sanduka za teret,
odnosno balast. Kod opterecenja presom ona se stavlja izmedu stubi6a i balasta.
Postupak rada je slijedeei:
):.> izracuna se pocetno opterecenje opreme za ispitivanje i dodaje teret,
koji obezbjeduje prvu fazu optereeenja;
:> u da1jnjim vremenskim intervalima nanose se slijedece faze
opterecenja po mogucnosti do sloma iIi najmanje da 50% prelazi
predvideno najvece naprezanje na do;
):;- u svakoj fazi mjeri se u tri tacke slijeganje pomocu komparatera iii
nivelmanom.
Prije nego se nanese slijedeci stupanj opterecenja priceka se dok se ne
obavi konsolidacija tIa u propusnim materijalima. U slabo propusnim materijalima,
po mogucnosti, eekati dok se ne obavi primarna konsolidacija.
Na osnovu dobivenih rezultata opterecenja erta se cctveroosovinski
dijagram optereeenja (sl. 9.9.-d), na kojem se nanosi opterecenje q (kNlm2), vrijeme
t (sati) i slijeganje w (mm).
Vrernenski dijagram se koristi za odredivanje trajanja svake faze
opterecenja. Osmatranje slijeganja treba da traje sve dotle dok vremenski dijagram
ne dobije priblifuo stalan pravae prema svojoj asimptoti. Tako dobivena tacka u
vremenskom dijagramu projektuje se na dijagram slijeganja.
Kriva u dijagramu slijeganja u pocetku je pribliZno prava linija (0 - A), a
zatim postupno prelazi u krivu da bi u jednoj fazi pocela naglo da pada. Poeetak
naglog padanja (B) usvaja se kao poeetak sloma i odgovarajuee optereeenje qr daje
granicnu nosivost tla.
Radi utvrdivanja elasticnih osobina vrsi se i rasterecenje, pri cemu se
uvijek javlja jedan dio nepovratnih deformacija tla.
Dopusteno opterecenje qd moze biti samo dio napona sloma 0", tj.:
244------------------~------~M~'~h~a'~'i~w~f~W----------------------------

(9.20.)

pri cemu je Fs faktor sigumosti.

teret\bet.elementi,

@
scnduk

cigltt, 5ijUflllk)

-+.Jl-t-----[j

l.illlllllllo#--- pro bn e

pi oce --\iiliifliiiJ

+~

Bp
-->j-j<-

D::3.5Bt

ij".,qm l!ijoc,,,nj<l
I pod <lpt ... honj.m

,
I

VREIoIENS\(IDIJAGRAM

SI.9.9. Dispozicijo i dijogrom probnog optereeenja: za direktni prenos tereta no plocu (a),
apterecenje place pamocu prese, koja se opire a balast (bj, sa podrucjem sloma i
deformacija ispod probnog opterecenja i temelja (c) i dijagramom probnog
oplerecenja (d), (Nonveiller. 1981).
----------------------------~M~,~/'"="~iw~tW~-------------------------245

/I Geomehallitke osobille, klasifikacya i metode i$pitivaTifa tla

9. ispitivanje o.whillu tla lIa lerl'/!u

Faktor sigurnosti ovisi u svakom posebnom slucaju od opseznosti, tacnosti

i pouzdanosti ispitivanja tla. Kod probnog opterecenja faktor sigumosti zavisi od
oblika i velieine opterecene povrsine. Ukoliko je odnos izmedu obima i povrsine
temelja veei, utoliko slam tia nastaje brie.
Ako je B sirina kvadratne, D dijametar ispitne ploce, a u najrnanjoj dubini
od I,SB, odnosno 1,SD isti sastav da, modul deformacije E za pojedine stepene
opterecenja /',.p i odgovarajuce slijeganje !1p odreduje se po obraseu iz naSeg
standarda:
B
D
E = 0,82!1p , odnosno E = 0,71 !1p- .
(9.21.)

!1p

!1p

vode i time brzo uspostavila ravnotetu (sL 9.10.-b). Kroz cep propusne dionice
prolazi tanka cijev na kojoj se uspostavlja nivo vode, koji odgovara piezametarskom pritisku u propusnoj dionici. U jednoj busotini mogu se smjestiti i dvije
propusne dionice (sl. 9.1D.-c).

@
NPY

Danas se probno opterecenje tia rjede primjenjuje, ali se mnogo

prirnjenjuje probno opterecenje sipova.

'",

9.4. ISPITIVANJE I OSMA TRANJE PODZEMNIH VODA

U)

E
1\

Stanje podzernnih voda i njihove oscilacije znacajni su pri interpretaciji

rezultata istraZnih radova. Posebno su bitni minimalni i maksimalni nivoi voda, a
za njihovo ustanovljenje potreban je duzi period osmatranja. Ukoliko postoje na
tom podrucju bunari, moguce je doci do podataka 0 oscilaciji vodostaja, ali se
podaci trebaju uzimati sarno kada iz bunara nije duZe vremena crpljena voda.
Tokom busenja registriraju se nivoi podzenmih voda u busotinama, ali
takvi podaci nisu dovoljno sigumi, jer se busenjem i ispitivanjern poremeti
prirodna ravnoteZa koja se ne uspostavlja tako brzo, posebno u malo propusnom
tIu. Nivoi voda mijenjaju se tokom vremena, jer su ovisni 0 padavinama, te je
podatak uzet u toku busenja sarno jedna slucajna velieina. Radi toga je potrebno
osmatrati nivoe vode u svim godiSnjim dobima, zasto je posebno potrebno opremiti
busotine i omoguCiti kontinua)nije registrovanje podataka 0 nivoima vode.
Busotine opremIjene za mjerenje nivoa podzemnih voda zovu se
piezometri, Ovisno 0 propusnosti tia j podacirna koje Zelirno dobiti, postoji vise
vrsta piezornetara, a najjednostavniji se sastoji od ugradene oblozene cijevi koja je
l1a dnu u duzini od 3,0 do 5,0 m, perforirana sasvih strana (s1. 9.1O.-a). Ovaj tip
upotrebljava se u jako propusnom tlu, kao sto su slojevi pijeska i sljunka. U malo
propusnom materijalu ovaj piezometar ne bi odgovarao, jer prornjena vodostaja
zahtijeva dotok iii oticanje relativno velike kolicine vade, zasto je pri maloj
propusnosti tla potrebno mnogo vremena, te piezometar reagira retardirajuce. Za
ove svrhe koristi se izolovana propusna dionica duzine 1,0 - 3,0 m, koja je sa
gomje strane izolirana cepom gline. ObilTI propusne dionice mora biti veli~ kako
bi pri malim promjenama vodostaja, uz male filtracije, primila dovoljnu kolicinu
246--------------------------~M~,~dm~'~'um~,~w~--------------------------

Sl. 9. JO. Bu.fotine za mjerenje nivoa podzemne vode: u propusnom tlu (a), piezometar za
mjerenje pritiska iii nivoa vode u malo propusnom tlu (b), piezometar sa dva
mjerna mjesta (c), gdjeje: slojevi tZa (1 i 2), stijenka buSotine (3), ispunapijeskom
(4), filtar (5), ispuna (6), nabijena plasticna g/ina iii bentonit (7), piezometarska
eijev (8), Dblazna cijev (9), (,Vorrveiller. 1981).

Ima i drugih vrsta piezometara kao sto su hidraulicki piezometri, aka je

nivo pritiska visi od povrsine lerena.
Mjerenje nivoa podzemne vode vrsi se na klasican nacin, iIi putem uredaja,
koji posrednim putem prenose na povrsinu lerena podatke 0 nivoima vode,
odnosno 0 pritisku, kako se to danas savremeno obavlja. Podaci se 0 kontinualnim
oscilacijama nivoa vode snime na kasetu i putem racunara iscrtaju piezometarske
linije. Danas postoji vise vrsta ovih uredaja, ali su najvise u primjeni elektro akusticki instrumenti, u kojima promjena nivoa vode iii pritiska na membranu
uzrokuje promjenu napetosti, a time i vibracije na cvrsto napregnutoj zici. Ove se
vibracije elektricnim putern prenose na vrh busotine, odnosno mjesto mjerenja.
----------------------------~M~,~ha~'~li~~Il~a--------------------------247

10. Prikazivanje remltata terellskih i laboratorijskih ispitivQlIja

10. PRIKAZIVANJEREZULTATA TERENSKIHI

LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA
10.1. PRIKAZ REZULTATA ISTRAZNIH RADOVA I
LABORA TORUSKIH ISPITIVANJA
Na osnovu rezultata sondainih i drugih istrainih radova na terenu i
rezultata laboratorijskih ispitivanja osobina tla radi se za svaku busotinu sondazni
profiJ u pogodnoj razmjeri (sl. 10.1.). ProfiJ U osnovi sadrzi: broi busotine, datum i
vremenske prilike pri busenju, vrste tla, promjene slojeva sa detaljnim opisom
svake vrste i stanja pojedinih slojeva. Pogodno je da se u sondazni profit unesu
podaci 0 ispitivanjima u busotini kao sto su standardni penetracioni opiti i
ispitivanja krilnom sondom, nivo podzemne vode, kao i ispitivanja u laboratoriji, i
to: granice konzistencije, prirodna vlainost, jedinicne tezine, aksjjalna cvrstoca i
dr. Ovako izlo.zeni rezultati na jednom mjestu daju dobar pregled 0 karakteristicnim osobinama pojedinih slojeva tla u raznim dubinama.
Raspored bU50tina, istrainih raskopa i druga istraiivanja razmatranog
podrucja nanose se na situaciju sa potrebnim podacima i obrazloZenjima.
Registrovani podaci iz vise sondi koriste se za izradu poduznih i poprecnih
profila terena na kojirna se daje raspored busotina i drugih istraZuih radova. Njirna
se odreduje potpuni redoslijed, sastav i pad pojedinih slojeva, dubina podzemne
vode sa pravcirna njenog kretanja, kao i druge osobine tla. Ovaj profil naziva se
geomehanicki iii geotehnicki iIi in:i:enjersko - geoloski profil (s1. 1O.2.-a, b i cJ.
Zbog heterogenosti tla pojedini rezultati dobiveni "in situ" i u laboratoriji
nece se siagati, te je kod veceg broja podataka korisno izvrsiti njihovu statisticku
obradu sa uporedbom i usvajanjem karakteristicnih statistickih parametara za
daljnji proracun. Opravdano je iznalaziti i odredene korelativne veze izmedu
pojedinih vrsta ispitivanja za iste terenske uslove.

10.2. GEOMEHANICKI ELABORAT OISPITIVANJIMA TLA

Elaborat 0 ispitivanjima na terenu i u laboratoriji obicno nazvan
geomehanicki elaborat treba da sadrzi sve odredene priloge kao: situacioni plan,
sondaine profile, zapisnike 0 izvodenju sondiranja, podatke 0 identifikaciji i
kJasifikaciji tla, kao i sve ostale podatke 0 terenskom i laboratorijskom ispitivanju
tla sa interpretacijom svih podataka i ocjenom tla za traiene namjene. U osnovi
telmicki opis elaborata treba da saddi: (i) uvodni dio, (ii) opis gradilista, (iii) opis

Mehallika tia

249

II Geo/llehanicke osobine, klas!fikacija i melode ispilivanja tia

10. PrikazivQlIje rezultata terellskih i labofatonjskih ispitivallja

vrste tJa i uslova istrazivanja, (iv) rezultate terenskih ispitivanja. (V) laboratorijska
ispitivanja tla, (vi) zakljucak.

!:'222',;:2 \lEna",i,; InQlc,ijQli

por,,j .. je~k~vi!i -"_
~ i!;ljllnkovlti _ II.

"S1'1

Ys

, '(

- } ~nANI( KONZiSfLN(iJ(
e"'...:'_l

.019.00

It.",.

Y>."wp'w;

11A ; - Tt~s~t
C 'j".: SljllnQk
D '.._ PijesQk

':
r; 'lr'f,;!,,,([l"1in

~Hi1nom

sonco'T1

STAC10NAiA_m

~ dK5ija.In.a. {"[SIDe...

UZOU~NI PROFIL PO OSOVINI PUTA

o=:~ GUnQ

StijenQ(kr~~njQk)
NQ:oip

-Pa(jdtena

"'Pr)I;YQ\ni drer.

$ITUACIJA U OSOVINI 5AVR5TAMA TLA VAN NA51PA I POLO}A; DRENO'fA

Sf. fO. I. Sondaini profil sa rezuitatima ispitivanja uzoraka (Nonveiller, 1981).

SI.IO.2. Geomehanicki profil lerena. prema Nonveilleru (/981) (a). Najdanovitu (1981)
(b), te dio uzduinog profila i situacije za put (ef

250

Mehallika tlo

--------------------------------~M~'~/~'a-"~;kaC-t~wC--------------------------------251

11 GeomehaniCke osobine, klasifikacija i metode ispitivanja fla

U uvodnorn dijelu daje se kratak rezime lokacije, vrijerne i uslovi

ispitivanja, vrsta istrazivacke opreme. te osnovni podaci 0 investitoru i programu
istrai.nih radova, koji je obrazloZen u prvom dijelu.

Iz generalnog opisa gradilista treba da se vidi njegova vrsta. namjena i

generalna geologija sireg prostora, sa opisom susjednih objekata i postojecih
pojava znacajnih za geomehanicka ispitivanja. Na situaciji trebaju biti prikazane
Iokacije i pozicije svih istrainih radova.
Na bazi istramih busenja i/ili drugih istramih radova treba dati opis tla,
njegovu klasifikaciju i znacajke proistekle iz"in situ" ispitivanja.
Istrawe busotine (sl. 10.1.) treba da budu prikazane sa svim podacima
dobivenim na bazi dnevnika busenja i obavljene interpretacije kao i rezultati drugih
terenskih istraiivanja. Geotehnickirn profilima (sl. 10.2.) definisu se sve promjenc
osobina tla i podzernne vade po dubini.
Opisom laboratorijskih ispitivanja treba obuhvatiti sva provedena
ispitivanja i dati komentar dobivenih rezultata, prikazanih opisom, crtezima j
dijagramirna.
ZakIjuckom treba preporuciti moguci tip temeljenja iIi altemativna
rjesenja, u odnosu na dobivene rezultate istrazivanja. Nekada su istraiivanja
ogranicena finansijskim sredstvima, te je potrebno predloziti i dopunski program
istraiivanja radi sigurnijeg zakIjucivanja 0 geotehnickim osobinama !la.

POGLAVLJE ill

RASPODJELA NAPONA,
SLIJEGANJE I SLOM TLA ISPOD TEMELJA

Ako traiis vodu iivota,

traii je u nauci i spoznaji.
Svaki onaj koji popije sarno jednu kap,
postiCi ce vjeeni iivot.
Spasil ce se tajne neznanja i dospjet ce
u ruke dobrih vodiea ...

Fevzi Blagajac
"Bulbulistan"

252--------------------------~M~'~h-w~,~~a-'~~---------------------------

253

ajveci broj zadataka iz Mehanike tla obnhvaca

proracnn napona i defonnaeija, koje nastajn .
zbog opterecenja tla gradevinom i ntjecn na njenn
signmost i fnnkcionalnost. Da bi se mogli rjesavati ovakvi
zadaei, potrebno je poznavati parametre koji definisn veze
izmedn opterecenja, promjene i raspodjele napona n tln i
time izazvanih malih iii velikih defonnaeija, nkljncnjnci i
slom tla. Ova dva odvojena stanja raspoznaje danasnji
klasicni koneept mehanike tla, kojim se stanje malih
(radnih) defonnaeija rjesava prema teoriji eiasticnosti, a
stanje sloma prema teoriji plasticnosti, odnosno granicne
ravnoteze.
Poznato je vise primjera nenspjelih gradevina za
koje nije bilo pravilno proracnnato ponasanje tla pod
opterecenjem, te je nsljed velikih iii neravnomjemih
slijeganja i defonnaeija doslo do ostecenja gradevine i
ngrozavanja njene fnnkeionalnosti. Postoje slucajevi
nrusenja iii naginjanja gradevina zbog velikih defonnaeija
i sloma tla. Zadatak je Mehanike tla da se, nz poznavanje
fizicko - mehanickih osobina tla obradenih u prethodnom
poglavlju, omoguci predvidanje slijeganja, defonnaeija i
velicine granicnog opterecenja pri kojem nastaje slom tla.

255

JJ. Definicije i proracun napona i deformacija

Radi upoznavanja sa metodama ovih proraeuna u

potpoglavlju 11. date su osnove i definicije napona i
deformacija, kao i njihovi medusobni odnosi.
Raspodjela napona u poluprostoru nastalih
vanjskim opterccenjem na povriini (potpoglavlje 12) u
osnovi se rjesava na bazi Boussinesqove (Busineskove)
postavke za opterecen elastiean, homogen i izotropan
poluprostor. Usvaja se linearno deformabilan materijal, tj.
onaj kod kojeg je odnos izmedu napona i deformacija
linearan. Ovo znaci da se primjenjuje Hookeov (Hukov)
zakon, odnosno klasicna teorija elastienosti. Dato je vise
metoda za razlicita vanjska opterecenja pri proracunu
raspodjele napona i slijeganja u tIu.
Proracun slijeganja temelja (potpoglavlje 13)
razmatran je za slucaj zavrsene konsolidacije !la, uz
koristenje prethodnih rjesenja raspodjele napona u
poluprostoru. SIijeganje temelja odredeno je prema
dijagramu promjene napona u tlu po dubini, kao i na
osnovu prije obradenog edometarskog opita na uzorcima
tla ispod temelja.
Siom t1a ispod temelja obraden je prema vise
metoda u potpoglavlju 14. Opcenito se temelji
dimenzioniraju na sIijeganje koje je obradeno u potpogIaviju 13, kao i na kriticno opterecenje koje izaziva
siom tIa (granicno opterecenje, opterecenje sloma, {jj).
Slijeganje temelja treba bili toliko da ne izazove stetne
posljedice na objektu, a opterecenje mora biti znamo
manje od kriticnog. OdnOS izmedu kriticnog i dopustenog
opterecenja definise se koeflcijentom sigumosti (fakrorom
sigurnosti F s), cija velicina ovisl 0 mnogim elementima.
Da bi se ispitala sigumost temelja u odnosu na
pojavu sloma !la, potrebno je prema teoriji plasticnosti
odrediti kritieno opterece~e pri kojem dolazi do sloma tla
ispod temelja objekta. Dimenzioniranje treba izvrsiti tako
da u odnosu na stanje sloma tla postoji odredena sigumost.
256

11. DEFINICIJE I PRORACUN NAPONA I

DEFORMACIJA
Poseban zadatak Mehanike tla je iznalaienje napona i deformacija koje se
javljaju na kontaktu temelja i tla, kao i u samome tlu pod djelovanjem vanjskog
opterecenja iii unutarnjih sila. Sadasnja klasicna izucavanja Mehanike tla razlikuju
dva odvojena stanja ponasanja tla pod opterecenjem (Sarac, 1983), ito:
stanje malih (radnih) deformacija koje ne izazivaju slom tla i
analiziraju se pomocu metoda elasticnosti i
>- stanje velikih deformacija koje izazivaju slom tJa pri cemu sU naponi u
tlu takvi da malo njihovo povecanje izaziva razvoj veoma velikih
defonnacija, a ovo stanje analizira se metodama teorije plasticnosti,
odnosno metodama granicne ravnoteu.
Kod ovih razmatranja veoma je znaeajno odabrati adekvatne metode za
proracun deform,acija tla La slucaj radnog opterecenja i proeijeniti utieaj na
stabilnost i funkcionalnost objekta. Takoder je potrebno ispitati mogucnost sloma
tla ispod objekta i dimenzionirati temeJje sa potrebnim koeficijentom sigurnosti.
U OVOID potpoglavlju razmatraju se osnove odredivanja napona
defOlmaeija u tiu primjenom teorije elasticnosti koja se detaljnije izuCava u
Otpornosti materijala sa teorijom elasticnosti.

11.1. SILE, NAPONI I DEFORMAClJE

Dosadasnja izlaganja odnosila su se na izucavanje fizickih i mehanickih
osobina tla, njihovu sistematizaeiju i opis metoda kojima se odreduju i brojcano
izrazavaju ove osobine. Medutim, nije dovoljno poznavati sarno fizicke i
mehanicke osobine tla da bi se uspjesno mogli rijesiti svi parametri koji uticu na
stabilnost objekta i tla ispod njega. Proracun deformacija u tlu, koje nastaju pod
uticajem vanjskog optereeenja, iii pod djelovanjem unutamjih sila, predstavlja
znacajan zadatak koji treba rijesiti u Mehanici tla, jer sigumost objekta ovisi od
deformacije tla i objekta koje se javljaju u toku izgradnje i u eksploataciji. Zbog
ovoga je potrebno poznavati mjerodavne parametre tla na osnovu kojih je moguce
proracunali i predvidjeti ponasanje objekta koji se gradi.
Opterecenje tla moze biti koncentrisano, linijsko iIi povrsinsko. Osim
ovoga. tlo moZe biti izJozeno opterecenju izazvanom vlastitom tezinom, korisnim i
saobracajnim opterecenjem. Korisno opterecenje moze biti stalno iii povremeno,
kao i staticko, dinamicko iii vibraciono. Opterecenje konstrukcije prenosi se preko
temelja objekta na tlo u njegovu unutrasnjost izazivajuci unutamje napone.

Mehallika tia

257

III Rmpodjela napona, l'iijega:nje i slom tia ispod temelja

11. Dejinicije i proraeun napona i deformacija

Ako kruto tijelo, na koje djeluje sistem vanjskih sila koje su u ravnoteZi,
podijelimo ravnim presjekom na dva dijela i zamislimo da jedan dio skupa sa
silama odstranimo, onda na preastali dio treba dodati odgovarajuce sile da bi se
tijelo zadrfalo u ravnotezi i sacuvalo prethodno stanje deformacija. Ove sile su
rasporedene preko cijelog presjeka, tako da se moze uzeti da na svaku elementamu
povrsinu M djeluje odgovarajuca sila /J.P. Odnos elementarne sHe i elernentame
povrsine (M'IMJ pribliZava se granicnoj velicini, kada elementarna povrsina tezi
nuli j tu granicnu vrijednost nazivamo napon, tj.:
p=limM'
M

(kN/m

),

(l I. I.)

M~O.

Ovako dobijeni rezultantni napon koji djeluje na elementamu povrsinu M

moze se u opstem slucaju rastaviti na dvije komponente: normalni napon (Y
okomit na povrsinu i tangecijalni iii smicu':;i napon "!" , koji djeluje u ravni povdine
(sl. ILL-a).
Na elementarnu kocku tla naponi djeluju na svih sest stranica. Na svakoj
strani rezultantni napon se moZe rastaviti u pravcu osovina x, y, z na tri
komponente od kojib je jedna normalna (a) a druge dvije tangencijalne (T). Naponi
koji djeluju na suprotnim stranama razlikuju se sarno za infinitezimalno
zanemarljive male iznose, kao sto je data na slici Il.1.-b, za ravno stanje napona.
U koordinatnom sistemu x, y, z normalne napone u pravcu x, y, z oznacavamo sa
a.n O"y, o"z, a tangencijalne obiljeZavamo sa dva znaka, od kojih prvi oznacava os
okomitu na ravan na koju djeluje napon, a drugi os u kome praveu on djeluje.
Normalni naponi su pozitivni ako djeluju na pritisak, a negativni ako djeluju na
zatezanje (sto je suprotno od oznaka u mehanici). Tangencijalni naponi su pozitivni
ako skreeu rezultantu napona u smjeru kazaljke na satu i obratno (s1. 11.1.- b i c).

RavnoteZa napona u ravni izvest ce se iz infinitezimalnog e1ementa tla

prikazanog na slici 11.l.-b, sa dimenzijama d " d, i jedillicnom debljinom okomito
na ravan slike. Kod ravnog stanja napona (ravninski sistem) svi naponi u ravnima
paralelnim sa ravninom slike identicni su i rnijenjaju se sarno u razmatranoj ravni.
Naponsko stanje u tacci ovoga ravninskog sistema definisano je sa tri komponente
napona i to: ax. a z i jednim tangencijalnim r = r p" Pomocu ovih napona, uz
~

koriStenje uslova ravnoteie, moguee je odrediti napone a i 7' U proizvoljnoj ravni

nagnutoj pod uglom 0 u odnosu na ravan na koju djeluje veei glavni napon (sl.
11.2.).
Ako izdvojimo prizmatican elemenat tla na cije plohe djeluju poznati
naponi (J'x,c;z i 'L~ i odaberemo treeu ravan, kao hipotenuzu trougla pod uglom
0, na kojoj Zelimo odrediti napone, onda iz ravnoteze svih sila slijedi za normalni
napon (s1. 11.2.-a):
C;n

:;;: (J' x

sin 2 t) + U z cos 2 t} + 27'~ sin Ocos 0,

iii:
2

Un =- (J' x sin iJ+ O'z cos iJ+Txz sin 20,

a za tangencijalni napon:

(11.2.)

a, -ax .

.0
sm 2iJ -Tx;;cos2v.
2
Tangencijalni naponi jednaki su na medusobno okomitim ravnima, tj.:
~T". Postoje uvijek dvije medusobno okomite ravni, (s1. ILL-a) na kojima
<.

Tv<

nema tangencijalnih napona (r = 0). Te ravni nazivamo ravni glavnih napona, a

naponi se oznacavaju sa

0"1

za ve6i napon i

0"3

za manji napon. Smjer ravni

glavnih napona prema osi x dobijemo iz izraza 11.2. stavljajuci

T"

tg2iJ

= 0 , tj.:
(11.3.)

{jz -ax

II\,{ ,+,.7"
., y
"\.

'.

a uvrstavanjem ovoga izraza, uz transfonnaciju trigonornetrijskih funkcija i

sredivanjem, dobijemo intenzitet glavnih napona na ravni tJ i 90 + tJ :

./

/~

:} a, ;a

Sf. 11.1. Normalni i tangencijalni naponi: na ravan A - A sa osam glavnih napona (a),
kompollente napona na elemenat d~ d z . 1,0 (b), konvencija oznacavarlja

tangencijalnih napona ( c).

258

Mellanika tla

~(a, ;a,

H; .

(11.4.)

Ovaj izraz moze se dobiti iz geometrijskih odnosa na slici 11.6.

UkoHko su nam poznate ravni glavnih napona i intenzitet napona, mogu se
prema oznakama na crtezu ) l.2.-b izracunati komponente napona na ravni pod
uglom a, ako se ujednadzbu 11.2. stavi smicu6i napon T.\'Z =0. CT x :::0"3'CT z :::::0'\
po slijedecem izrazu:
----------------------------~M~,~,m-,,~i~~'w~-------------------------259

III Raspodjela napon(l, siijegallje i slom ria ispod temelja

odnosno:

11, Definicije i proracUl1 napona i deformacija

an

2 a+atcos 2
=U 3 sm

O"n

=0'3 +(0"1

-0'3)COS

a; }

(11.5.)

a.

poluprecnikom r= X(U 1 - (3 )
a o = X(a l +(3 ), O.

(11.6.)

+T
(61. \;'3 )<052,.,

Ovi izrazi mogu se dobiti iz uslova ravnoteZe (sl. I 1.2.b) u drugom obliku:
=0 (J'3' sina ds - (j' n' sina ds +Tn' cosa ds;;:;: O.
(11.7.)

LX
2> =0

a l cosads-a. cosads-T. sinads =0.

Ako ove dvije jednadzbe rijesimo po

l'

a. iT. ' dobijemo:

(11.9.)

(11.10.)

S3_(bl.~3)Co,f""
6 = 1)1+3

"W'O" C1.r

-T

os",

~"

T""
,

Gn

.{

,6>

"

"

/.,

11.2. GRAFICKO PRIKAZIVANJE NAPONA

Stanje napona u bilo kojoj tacki rnoze se graficki prikazati pornoeu
Mohrove (Morove) krumice napona, u koordinatnom sistemu a -T (sl.11.3.).
Napone iz jednadzbi 11.5. do 11.10. mozemo prikazati kao tacke kruznice sa

MellO.llika tLa

0"Ii

i T" u ravni

pomo!:u Mohrove

kruinice napona preko izraza 11.5. i 11.6.

Pravac povucen iz tacke

~~

6n

ABdt:l. (3)cosJ..
Be =(0,.63) sin,"
AD:(bl _ b3Jcos 2J,
BD=(61- 63)cos'/'. sin.L=rn

SI. 11.3. Graficki prikaz komponenata napona

Sf. 11.2. Naponi na elementu tla: u opstem obliku (a), na ravnirna glavnih napona (b).

260

OD= ~3 _(61. 63) Cos2.;" =

~n

d,

.,
,I<

J'

(11.8.)

a. =.!:.(al +(3 )+.!:.h -(3 )cos2a.

2
2

.fu...,.

sredistem kruznice u tacki sa koordinatarna

A(a3 .O) pod uglom a sijece kruznicu u tacki B

(a., T,), kojoj koordinate odgovaraju izrazirna u jednadZbi liS do II.l O.

(Sl. 11.3.). Prema ovome. za bilo koji ugao a mogu biti odredeni naponi an i Tn
na osnovu ovakvog grafickog predstavljanja napona, preko poznatog Mohrovog
kruga napona. Na primjer, tacka B predstavlja komponente napona an i "Tn na
ravni orijentisanoj pod uglom a, U odnosu na ravan veceg glavnog napona (0"1).
Rezultantni napon (p) koji djeluje pod uglom 8, bit ce predstavljen odstojanjem
OB ,jer je:
2

P =an +T1I

MehaJlika tLa

(lULl

261

II, De/inicije i proratun napona j dejormacU'Q

III Raspodjela napmla, ,dijegallje i .rlom tla ispod temelJa

Ako iz jednadzbi 11.9. i 11.10. eliminisemo sin2a i cos2a, dobit ce se

jednadzba, koja predstavlja krug u koordinatnom sistemu (Y -~ , u obliku:

tacke D predstavljaju napone ai T. Spajanjem tacke D sa ishodistem dobije se ugao

15, koji odgovara nagibu rezultante napona na ravan b - b.

(U.l2.)

pri cemuje:

.~

"

6,

"" /
.. y;X
~,

~
0

h
In

'1

6
1<--!L
--I Ji'J. ____ ..
>--____

)'
~/

-'1:
.6

Sf. 11.5. Graficko odreaivanje napona u ravni b - b: koja sa glavnom rav!li I - I zatvara
ugao a (a) pomocu Mohrova kruga napona (b).

Sl. JJ.4. Naponi u proizvoljnoj ravni a - a koja sa glavnom ravni II! - III zatvara ugao f3,
odreaeni pornotu Mohrove kruinice napona: serna smjerova glavnih napona i
proizvo!jne ravni (a), Mohrov krug napona (b).

Mohrovu kruZnlcu napona mozemo upotrijebiti za odredivanje

komponenata napona na proizvoljno odabranoj ravni, uz poznate smjerove i
velieine glavnih napona
i ", (sI.11.4.). Ako zelimo odrediti velieinu i smjer
napona u ravni a - a koja sa smjerom ravni manjeg glavnog napona ill - III
zakJapa ugao fl, onda treba iz tacaka prethodno nacrtanog Mohrovog kruga, <11 ,
odnosllo 0"3' povuci paralelu sa smjerovima ravni glavnih napona. Sjeciste ovih
pravaca na kruznici u tacki P nazivamo pol ravni. Iz ove tacke povucemo paralelu
sa ravninom a - a, za koju traZimo komponente napona i dobit cemo tacku C na
sjccistu sa kruinicom cije koordinate daju intenzitet napona (TciTe'
Na slici 11.5. prikazano je graficko iznalal:enje napona u ravni koja
zaklapa ugao a sa glavnom ravni I - I. Posto su poznati naponi 0'1 i O:'h moguce je
konstruisati Mohrov krug napona. Ako kroz tacku B povueemo liniju paralelno sa I
- I, ona Ce pre~jeCi krug u polu P, kroz koji povlacirno liniju paralelno sa b - h.
Ona tini ugao a sa I - I, a odgovarajuci centralni ugao je 2a. Stoga koordinate

"I

262

,I

1
i'l:max
\

/'

/1--\),-6'.1

I .

Sf. 11.6. Mohrov krug napona za odredivanje veliCine i pravca glavnih napona ako su
poznate veliCine ax' T u' a:, 't u'

----------------------------~M~'~M-'~lik~a~"~a--------------------------263

Mehanika tLa

Jl1 Raspadjela napOlla, slijegallje i ,daln tla ispod temelja

II, Definidje i proracun napona i deformacija

Ako su kod ravninskog stanja poznate komponente napona (O"x'O"z,'rx;:'),

moguce je odrediti veJiCinu i orijentaciju glavnih napona pomocu Mohrova kruga
napona.
Prvo se u koordinatnom sistemu 0; 1" nacrtaju tacke ax> 't'x;: i O"z, 't'ro S tim da
se 't'xz erta ispod, a 1'zr iznad O'osovine (sl.l1.6.). Presjek Iinije c - c' sa O'osovinom
predstavlja centar Mohrova kruga 10') sa radijusom O'C'. Tacke u kojima krug
presijeca aosovinu IA i B) predstavljaju gIavne napone (al i (3)'
Centralni ugao izrnedu linije O'C' i pozitivnog smjera cr osovine
predstavIja dvostruku vrijednost ugla (20), koji veci napon zatvara sa pravcem
vertikalnog normalnog napona. Iz geometrijskih odnosa na slici 11.6. mogu se
i obratno, a njihovi konacni izrazi prije su
izracunati glavni naponi (0" z,cr
navedeni.

11.3. UKUPNI, EFEKTlVNI I NEUTRALNI NAPONI U TLU

Tlo u sustini nije kontinum jer se sastoji od razlicito rasporedenih
diskretnih cestica koje se medusobno dodiruju. OptereceJ1je se prenosi preko
pritisaka izmedu ovih zrna u tackama dodira, tako da stvama raspodjela napon~ u
jednom horizontalnom presjeku, nikada nece biti kontinualna. Aka npr.
razrnatramo suhi pijesak iIi sljunak, opterecenje ce izazvati visoke napone na
mjestima kontakata zrna dok ce naponi u porama biti jednaki nuli, Medutim, u
mehanici tla racunama sa prividnim prosjecnim napanima bez obzira na ovu
diskontinualnost i nejednolicnost, koju iskazuje realno tlo.

Ako zasiceno ti~ opteretimo vanjskim opterecenjem, njegov uticaj na tlo

bit ce razlicit u zavisnosti da Ii to opterecenje preuzima voda u porama iii cvrste
cestice. Napone koje preuzimaju Cestice tla nazivamo efektivnim naponima (cr'),
za razliku od napona koje prima voda, koje nazivamo nentralnim (a w ~ u)
naponima, a njihov zbir ukupnim (totalnim) naponima (0'). Neutralni naponi
nemaju uticaja na cvrstocu i deformacije tla niti mijenjaju njegovu poroznost, te ih
treba ustanoviti i odbiti od ukupnog prosjecnog napona, tj.:
a'~ a

- u

(11.13.)

Ova pojava moze se objasniti na vise nacina od kojih se navodi

najjednostavnije Terzaghijevo objasnjenje.
Ako je opterecen uzorak npr. sacmom tezine W, onda se cjelokupno
opterecenje prenosi preko cestica tla (sl. 11.7.-a). Specificno opterecenje p ~ ~ ,
izazvat ce slijeganje uzorka (M,) us!jed cega dolazi do smanjenja poroznosti,
povecanja cvrstoce na smicanje, pove6anja modula stisljivosti i dr. Napon kaji
vlada izrnedu cestica zove se efektivni iii intergranulami napon 0". Kada je
postignuta konsolidacija, y. kada je uzorak prestao da se sHjefe pod opterecenjem
p, efektivni napon u ravni a - a uzorka jednak je:
0'

, W h
=A+ zy,

(11.l4.)

gdje je:
A - povrsina uzorka;
r - zapreminska tezina uzo~ka.

Medutim, ako umjesto sacme opteretimo uzorak vodom do visine h (sl.

Ij,7.-b), s tim da je voda ispunila sve pore uzorka, onda pritisak vodenog stuba
iznad uzorka iznosi:
(IUS.)

gdjeje:

CD
w
a-._._.- 1<:

=~

Sl. 11.7. Skica za efekiivne (a) i neutralne (b) napone, gcije je: pijesak (I), sacma (2), voda
(3).

264

Meha/lika tla

w -

zaprerninska tezina vade.

Ovaj pritisak nece prouzrokovati slijeganje ill smanjenje poroznosti niti ce

povecati cvrstocu na smicanje ni modul stisljivosti. Zbog ovoga se hidrostatski
pritisak h r w zove neutralni pritisak i oznacava se sa u.
Ako je zapreminska tezina uzorka zasicenog vodorn Ysal' tada je ukupan
napon u ravni a-a (SI. 11.7.-b):
0' =a'+u;
cr'=a-u.
(lU6.)
cr=hYw+hsalY.mt; u ~ (h+ h"ulyw'
te je efektivni napon:
----------------------------~M~,7Iw-'~,i~~"~a--------------------------265

III Raspodjela naponlJ. slijegallje isLam tia ispod tellle/ja

(J";::;:

J 1_ Definicije i proraclln l1apona i deformacija

h Y w + hSal . r.~al - (h + hsaJ )' y w ;::;: hsaf (y sat -Y w)'

(ll.l7.)

gdje je y' zapreminska tezina potopljenog uzarka iii efektivna jedinicna tdina.
Vidljivo je da efektivni napon (0") ne ovisi 0 visini vade iznad uzorka (h).
Kao primjer navode se efektivni naponi za slucaj da je nivo podzemne
vode na manjoj dubini od visine kapilamog penjanja (sl. 11.8.), kada su pore
ispunjene vodom.
VISINA KAPILARNO& OIZANJA

---

--~--

\1

odnosno:
(11.20.)

Ispitivanjima je dokazano da koeficijent kontakta a( je vrlo malen pli

velikim opterecenjima. Za potpuno zasicen materijal:

O"~a,'O",+aw'O"w

hk

-u

Ukupni i efektivni naponi mogu se objasniti preko djelovanja sila na

nehomogeno tijeJo sastavljeno od cvrstih cestica povrsine A(, vode A., i zraka A~
(Nonveiller, 1981). Za nezasiceno tijelo u jednom poprecnom presjeku iz uslova
ravnotere nonnalnih napona dobijemo:
0" ~ 0"' A ~ 0",' A, +o"w A" + 0",' A/A
(11.19.)

6"0

(11.21.)

iz cega proizlazi:
. In:

U c (J' c

.. ~~~.- -.[

= (J' -

Uw

aw

;::;:

a' - efektivm napon

Kada je: a c + a'w :::;; 1,0, a f -----70, a U w -----70, tada je

napon, te se efektivni napon maze napisati u poznatom obliku:

(J w

O"'~a-u.

SI. 11.S. Sematski prikaz neutralnih (u) i eJektivnih ((1') napona za nivo vode ispod terena.

Efektivni napon (lY'= (J -u) je:

a) na povrsini tl., gdje je ukupni napon 0" ~ 0 :
O"'~a -u; O"'~O-(-y" h)= +Yw k; 0"'= Yw h;

h,-u, =y,h ,-l-yw(h-h1)]=y, h, +rw(h-h,~

c) na dubini h:
O'h'=a-u =Yn h-y w O=ynh =0',

tj. efektivni napon jednak je ukupnom naponu;

d) na dubini h2 :
0"", '~0"-U2

(11.18.)

~Ir, h+Y,m(h, -h,)]-y w(h, -h)

=Yn h+YslIihz -Y.mr h-,}, w hz +yw h
~h,(y,,,, -yw)-h(Y,m -Yw -y,)

~y" .h+y'(h, -hf

y'=Ysal-Yw'

Mehallika tla

(1l.22.)

Ovaj izraz dominira kod razmatranja i definiranja cvrstoce na smicanje

zasicenih poroznih materijaJa kao i kod odnosa napona i deforrnacija.

Svako opterecenje koje djeluje na povrsinu iii unutar povrsine tla izaziva
deformacije, pomjeranja i slijeganja. Do danas nema univerzalne teorije kojom bi
se mogle obuhvatiti deformacije realnog tla koje je heterogeno i anizotropno i kod
kojeg odnos napona i deformacija nije Iinearan. Zbog ovoga se koristimo
metodama teorije elasticnosti za slucaj opterecenja koje je znatno manje od
kriticnog opterecenja.
Promatrajmo linearno (aksijalno) i prostorno napregnutu prizmu od
elasticnog materijala sa elasticnirn karakteristikama izraZenim preko modu la
elasticnosti E i Poissonovog broja In, odnosno Poissonova koeficijenta paprecne
(bocne) deformacije (dilatacije) 11 (sl. 11.19.). Akoje prizma opterecena naponolTi
(0'1) u pravcu duZe strane, nastaju poduzne poprecne deformacije, koje Sil
definisane poznatim izrazima:
AlaI
0"]
0'1
e,=-~2~e3~--~1I(11.23.)
IE'

Ako je nivo vode na povrsini terena (sl. 11.8.-b). ukupni normalni napon na
dubini zje a := Yn' Z, a neutralni napon vode u = y w' Z .
266

u, neutralni

11.4. ODNOSI IZMEDU NAPONA I DEFORMACIJA

b) zah,<h:
0"" '=y,

mE

Za slucaj naprezanja prizme na svim plohama razlicitim glavnim napon-ima

a 1 > a 2 > (J 3 dobit cemo deformacije u sva tri smjera, prema izrazima:
----------------------------~M~,I~'"=,,i~fu~'w=--------------------------267

11. Dejinicije i proraeun napona i deformoc(ja

lJl Raspodjela /lapOlla, s/ijegallje j ,flom tla ispod temelja

bl

,,'12

Kada su glavni naponi u sva tri pravea jednaki, a to nastupa u slueaju

hidrostatskog stanja napona" onda su i deformacije u sva tri pravca iste, te se iz
jednadzbi 11.25. dobiva:

I
I

"I

_-fL

gdjeje:

}---

r;:- --:;-]

I
i" I
l': __ . __ JJ

fi

I'

"b/2

o"T'-

Ib

~"e30' b~

dz
dx

rk-,;:;Y-POissonov
koeficijent

E1

Li"b/

Kod elemenata napregnutih razJicitim glavnim naponima u sva tri pravca

javljaju se pored aksijalnih deformaeija i ugaona smicanja (y) izazvana
tangencijalnim naponima (1'). za koje se mogu primijeniti izrazi iz teorije
elasticnosti. Ugao smieanja je predstavljen odnosom (sl. 11.10.-a):

1/2

(11.26.)

I
I

":

tgy =-, tgy -y; r =

m=Poissonov broj

Sf. 11. 9. Prizmatican elemenat opterecen: aksijalno (a) i prostorno - triaksijalno (b).

-a
=-j,

a
2,1 =8 3,1 =V

-a

~;

E2, = __2, E" =E32 =v-"

.E
.
.
E'

-a

(11.24.)

3
E33.. = __
E 3, E'3
. =E'3
. =v_
E'.

=~[a, -v(a, +(3)]

E

=~[a2 -v(a, +(3)]

E3 =

268

'I

\
J

-f
@

rr
'[

"

dx

X
.J.dZ

Sl. 11.10. Deformacije prizme izazvane klizanjem: u opstem prikazu (a), serna ravninskog
napona (b) i deformacija isjecenog dijela prizme (c).

Odnos izmedu specificnih deformacija u smjerovima glavnih napona

iz cega superpozicijom dobijemo izraze koji su poznati u teoriji elasticnosti:

El

(11.27.)

81,1

dz
dx

(81, 3) i u ravni nagnutoj pod uglom a prema ravni veceg glavnog napona za
elemena! dx dz, a za ravno stanje deforrnacija kada je E2 = 0 (sl. 11. lO.-b i c),
mozemo izvesti analogno onom izmedu napona u izrazu ] 1.5. i 11.6.,
(Timoshenko, Goodijer, 1951; Nonveiller, 1981), prerna kojem dobijemo:

(11.25.)
=3

~ [a 3-v(a, +( 2)]

+(cl-3)cOS

a,}

~=(I-3)sinacosa.

(11.28.)

--------------------------~M~,~ha-n~~-a~"a-------------------------269

Mehanika tia

111 Raspodjela IUlpO/Ul, slijegallje i j'lom da ispod temelja

11. Dejinicije i proraclln napona i defonnacija

Iz jednadZbe 11.28. vidi se da je deformaeije moguce prikazati Mohrovim

krugom deformaeija, pri cemuje radijus kruga

r=.!.(1 +,).

Za slueaj povrsinskog stanja napona

dobiva izraz:

(E 2=0)

srednja jednadzba 11.25.

=~[u,~-V2)-va'(I+v)1;1

E,=

(11.30.)

[u,(I-v )-vu,(l+v)1
2

Uvrstavanjem ovih izraza u jednadZbe za deformaciju smieanjem (11.28.)

dobija se nakon sredivanja J?ovezanost sa glavnirn naponima:

y
2

-:;;;;\0"1-(j3

) .
l+v
smacosa--;
E

iii

(11.31.)

Kako je prije objasnjeno, masa tla sastoji se od evrste (s), teene (w) i
plinovite (g) faze koje imaju razlicite elastiene karakteristike (K, G i D - modul
dilatacija). Svaka od njih preuzima razlicit dio opterecenja i to U obmutom odnosu
sa njihovom promjenom volumena. U zasicenom tlu OVO opterecenje preuzimaju
CVfste Cestice i voda. a pri njegovoj konstantnoj velicini, u nedreniranim llsiovima,
stanje napona se ne mijenja sa vremenom.
Medutim, ako neko tl0 dodatno opteretimo, pomi pritisci ce se razlicito
javiti u razlicitirn tackama. AVO ce izazvati filtraciju vode sa veceg ka nizem
pomom pritisku pri Cemu nastaju volumenske promjene, koje se reflektuju na
slijeganje povrsine tla. Ovaj proees traje sve dok dodatni porni pritisei ne iseeznu i
za odgovarajucu velicinu povecaju se efektivni naponi .. Ova pojava nazvana je
konsolidacija (vidjeti potpoglavlje 16.), koja kod sitnozmog tla male
vodopropusnosti dugo traje. pa se mogu formirati pomi pritisci.

@p
I- -id

a s obzirom da je prvi dio izraza jednak naponu smieanja ." Gedn. 11.6. i 11.10.),
toje:
(1+ v)
=(11.32.)
y=2." E ,r

2(1 +v)

Izraz -E() = G nazivamo modul smicanja, modul distorzije. iIi modul

21+0
k1izanja.
Na ovaj nacin definisane su elasticne konstante materijala: modn)
elasticnosti E, Poissonov koeficijent V i modnl smicanja G, a koristi se jos i
modul volumenske defonnacije (sfemi modul) u obliku:

3(1:'2v

(11.33.)

Realno tlo se bitno razlikuje i od idealno elastienog, idealno plastienog i

elastoplasticnog modela. Sarno jedan prvi dio krive odnosa napona i deformacija za
realno tlo moZe se aproksimirati pravcem. U geomehanickoj praksi jos se pretezno

270

MellOllika tIa

uz

11.5. PORNI PRITISCI U TLU

L[.!.(u1 -u,)sin2a]l+V,
2
2
E

napon~

(11.29.)
te uvrstenjem u ostale dvije jednadzbe dobit Ce se deformacije izrafene preko
glavnih napona, tj.:
EI

sluzimo ovom aproksimacijom elasticnog modela u domenu radnih

odredeni faktor sigurnosti.

r,,;,

AS

c:-D

AS

+
P,r-:'
h
: .-L . 7 + - . 1"<'. /'.
.L

"'-

r:

""P'EREt.

ORNI
RtllSAI{

...:.:

r--

G',

AU.

~\Br.~..... dre-nirano

(tl.cr, itl.cr,). (Sarae,

(.\u)

P+

1>::+

Up

""P
A6 -

6.6,

I,

P+A.'t

Au

Au.

nedrenirano

Sl. 11.11. Serna promjene pomog pritiska

rs kt:f/!'-

m A.'
V
'; f':
1

SUMARNO
.

ovisno

0 promjenama

naponskih stanja

1989).

Skempton (1954) je u uslovima triaksijalnog naponskog stanja postavio

izraz za promjenu pomog pritiska preko koeficijenata pornog pritiska (A, B).
Povecanje ukupnog pornog pritiska vode (~u) proizvedeno u toku triaksijalnog
ispitivanja sastavljeno je od dva odgovarajuca dijela proistekla iz povecanog
ravnomjernog hidrostatskog pritiska (.\0'3) i povecanog monoaksijalnog
devijatorskog opterecenja

(tl.u1 -Ll.u,). te iznosi (sl. 11.11.):

--------------------------~M~,7.I~='~ik=a"'m~-----------------------271

l1/ Raspodjela rlap0rla, slijegallje j siom tla ispad temelja

II. Dejfnicije i proracun napona j deformacija

(11.34.)
gdje je u konacnom obliku:

Aua =B Acr3;

(11.35.)

!:lu d =A(!:lO",-!:lO",).

(11.36.)

Ukupno povecanje pomog pritiska uslijed porasta glavnih napona

iznosi (Skempton, 1954; Smith, 1993.):

!:lO", i !:lO",

l!:lu = B[!:lO", + A(!:lO", -!:lO",)lr

(11.37.)
A i B u jednadzbi 11.37. nazivaju se koeficijenti pornog pritiska. Kada se
na zasicen uzorak sa sprijecenim dreniranjem, primijeni pritisak sa svih strana,
osobine primijenjenih napona koje preuzimaju voda u porama i skelet od cvrstih
cestica ovisit ce 0 njihovoj relativnoj stisljivosti (Smith, 1993.), 1j.:
r'""

"1"JIvost
Stl1)

t I a: Cc = --!:lV
--;

);>

stiSljivost vade u parama:

(11.38.)

V.!:lO",

C~<

(11.39.)

normalno konsolidovano iii je bilo prekonsolidovano. Naprimjer, pri maksimalnom

devijatorskom naponu varim od 1,5 (za veoma osjetljive gline), do 0,5 (za visoko
prekonsolidovane gline).
Koejicijent pornogpritiska B zasicenog tla (Smith, ]993.)
TIP TLA
11(%)

...

<;:;(W! 1.!fkIYJ
B

MEHKA
OLINA
60

0,479
0,9998

!<RUTA
OLINA

KOMPAKTNA
PRASINA

RASTRESIT
PIlESAK

37
3,35
0,9982

35
9,58
0,9994

46
2,87
0,9973

T.bl111
a ea ..
ZBUEN
PIlESAK
43
1,44
0,9951

Promjena oba glavna napona (!:lO", i !:lO",) odgovara opitu u triaksijalnom

aparatu koji se obavlja u dvije etape (sl. 1l.l1.). Nakon potpune konsolidacije
uzorka pod hidrostatskim pritiskom (a), izvodi se prva faza ravnomjernim
povecanjem hidrostatskog pritiska (!:lO",) i mjeri pomi pritisak (!:lu.), (b). Zatim
se izvodi druga faza dodavanjem devijatorskog monoaksijalnog pritiska
(!:lO", -!:lO",) i mjeri pnrni pritisak (!:lu d ), (c). Zbrajanjem ova dva porna pritiska
dobijemo ukupni porni pritisak (!:lu) u uzorku (d), (jedn. 11.34.).

Smanjenje volumena skeleta tia (Cc ' V' Acr3 ) i volumena pora sa vodom
(Cw ' V . n Au a ) mora biti jednako za slucaj nedreniranja. Iz ove jednakosti dobije
se:
1
(11.40.)
---'--;:K'- .!:l 0"3 = B .!:l 0"3 '
l+~

Kw
gdje je:

n - poroznost
1
K =-'
c

Cc'

Kw = _1__ modul volumenske deformadje (sferni modul)

Cw

skeleta tla i vode.

Tipicni rezultati ispitivanja koeficijenta pornog pritiska B, zasicenog tia,
dati su u tabeli 11.1., iz koje se vidi da je on prakticki jednakjedinici. Ovo znaci da
kod zasicenog uzorka porast ravnomjemog vanjskog (hidrostatskog) napona (~cr3)

J.

izaziva identican porast pornog pritiska (Au a ;:: Aa

Parametar A odreduje se eksperimentalno i za dato tlo varira 0 velicini
napona i defonnacija, a najvise 0 velicini devijatorskog napona (A0'1 - A0'3)'

11.6. PRIRODNI NAPONI U TLU

Prirodni (primarni, geostaticki, geoloski) naponi u tlu odraz su
gravitacionih i rektonskih sUa kao i drugih uticaja koji su djelovali na tlo od
njegovog postanka do danas.
Oravitacione sile djeluju na svaid dio prostora vertikalno prema dolje, pa
prema tome i na poluprostor djeluju okomito na njegovu povrsiuu. Poluprostor
cesto smatramo homogenim u horizontalnim pravcima. U ovome slucaju naponi
od sila gravitacije prouzrokuju sarno vertikalne deformacije n. horizontalnim
ravnima, u dubini z svugdje jednake. Prema ovome, povrSine koje hi bile rayne bez
gravitacije ostaju raYne i nakon njenog djelovanja. Zbog ovoga ce na vertikalnim
medusobno paralelnim ravnima defonnacije na jednakim dubinama u
horizontalnim ravnima hiti jednake i na njih nece hiti djelovanja tangencijainih
napona. U ovakvim uslovima vertikalne i horizontalne ravni su istodobno ravni
glavnih napona.
Vertikalni napon G'v proporcionalan je dubini z, te ce u svakoj tacki
iznositi:
(11.41.)

Vrijednost !:lu d , pod pojedinacnim naponskim sistemima, ovisi od toga da lije tlo

gdjeje:

272

--------------------------~M~'~ha-"~;w~lf~a------------------------273

Mehallika tla

r - zapreminska tezina (kN/ m' );

JI. Definicije i proratun rwpona i deformacija

III Raspodjela lIapOlla, slijegallje i slom tin. ispod remelja

z - dubina u kojoj se traii napon (m).

Horizontalni napon (j h proporcionaian je vertikalnom naponu i opcenito se
izraZava odnosom:
(l1.42.)

odnosno:

pri cernu je:

Posta voda u tlu ispunjava sarno djelomicno pore, jer ne postoji formirani
nivo podzenme vode. ne mogu se obrazovati pomi pritisci. te su neutralni naponi
jednaki nuli (u == 0), a ukupni naponi su ujedno i efektivni naponi (0" == oj.
Za siucaj suhog tla mogu se koristiti navedeni izrazi za vertikalne napone,
sarno treba izostaviti izraze koji sadde stepen zasicenja (Sr == 0).
Ako je u tlu formiran nivo podzemne vode, onda se vertikalni naponi
znatno mijenjaju. Ovo je prikazano na jednostavnom neuslojenom tlu sa istom
specificnom tezinom evrstih cestiea (p s ), zapreminskom tezinom (y) j poroznosti
(n), za razmatrani poluprostor (s1. 11.12.-b). U ovorne slucaju su neutralni (u) i
vertikalni (O"J naponi:
.neutralni naponi:
u=O. zadubinu Zl;
}
(11.47.)
u =Yw -Z2' zadubinu Z2~

kG - koeficijenl pritiska mirovanja, koji ovisi od vrste Ila, geoloskih

uslova postanka Ila i prolaznih oplerecenja, koja su djelovala na
povrsinu Iia (vidjeti poglavlje V).

0", =
0",

(1-Ilt)p, . ZI + S" Ilt . Pw 21 +(I-n2)p, . Z, + S" . n, . Pw Z'}

Z21+ Pw(1lt . S" . ZI + n, . S" . z,)
,

= p,[(I-Ilt).z1 +(1- n,).

(l1.46.)

efektivni naponi:
a'zj=Yl'ZI

Sl. 11.12. Vertikalni naponi

(uJ u tlu za: uslojeno tlo sa razlicitimfizickim osobinama (a),

==(l-n)-ps'Zt+Sr\ n-pM/,zl' za Z=Zl'

U slucaju djelovanja sarno gravilacionih sila na poluproslor tIa odredivanje

vertikalnih napona nije slozeno. Medulirn, i ovdje moZe bili odredenih specificnosli
o kojirna treba vodili racuna, jer na intenzilel vertikalnog napona utjecu: (i)
uslojenost tIa, (ii) pojava podzernne vode, koja ispunjava djelimicno ili potpuno tlo,
(iii) razlicite jediniene tezine, poroznost i st_ Pri ovorne treba razlikovati totalne,
efektivne i neutralne napone, odnosno uspostaviti njihove ovisnosti.
Vertikalni napoD za usJojeno tID sa razlicitirn jedinicnirn tezinama (y).

(11.49.)

0"'" =YIZI +Y2'Z"

odnosno za potopljeno tlo, Gedn. 4.37. i 4.46.):

0"'" = (l-n). p, . ZI + S" n P w z,

tio sa nivoom podzemne vode (b).

(11.48.)

+ (p, - pwXl-n). Z2

(11.50.)

Izjednadzbe 11.50. vidljivo je da se efeklivni naponi smanjuju ispod nivoa

podzemne vode, ali u isto vrijeme javljaju se neutralni naponi. Na sliean nacin
mogu se pronaci vertikalni naponi i za sluc.aj uslojenog tla sa podzemnom vodorn.

poroznosti (n) i stepenom zasicenosti (Sr)' a sa istom zapreminskom tezinom

cvrstih cestica tla (rs) bit ce (51. 11.12.-a):
(11.43.)
odnosno prema jedn.4.37.:
(11.44.)
a na dubini z:

(!l.4S.)
274

Mehallika tLa

--------------------------~M~e~h-a'~ljM~d~a------------------------275

12. RaspQ({jela napona u po!uprostoru usl}ed vanjskih opterecenja

12. RASPODJELA NAPONA U POLUPROSTORU

USLJED VANJSKIH OPTERECENJA
Prilikom izgradnje objekata tlo u poluprostoru opterecujemo dodatnim
opterecenjem, i to silama na sarnoj povrsini, iii u izvjesnoj dubini preko temelja
raznih oblika i velicina.
Realno tio, kaje je najcesce uslajeno i heterogeno, a cesto i anizotropno, ne
mozemo obuhvatiti egzaktnim proracunom radi cega se vrse odredena
pojednostavljenja. U mehanici tla se cesto razrnatra tlo kao neizrnjeran poluprostor
koji je elastican, linearno deformabilan, homogen i izotropan. Pojarn
elasticnosti ne koristi se u smislu povratnih deformacija, vee u smislu linearne
deformabilnosti, tj. pretpostavlja se da je odnos izrnedu napona i deformacija
linearan (Hookov materijal).
Poluprostor je volumen tia ogranicen horizontalnom ravninom koja se
prostire neizmjemo u svim pravcima. Proracull napona u du zasniva se na
principima teorije elasticnosti, tj. elasticnog linearno deformabilnog, homogenog i
izotropnog poluprostora. Elastican materijal je takav kod kojeg deforrnacije
nestaju kada se ukloni sila koja ih je izazvala. Linearno deformabilan materijal je
onaj kad kojegje odnos izmedu napona i defonnacija linearan. Izotropan materijal
je takav kod kojeg su osobine u svim pravcima identicne, dok homogen materijal
ima iste osobine u svim tackama.
Deformaciano ponasanje ovakvog poluprostora definisano je modulom
elastienosti (E) i Poissonovim koeficijentom (v). Iako ovakav model ne odgovara
POtpUDO rea]norn tlu, cesto se uzima kao model, jer to pojednostavljuje proracun. U
ovome poglavlju razmotrit ce se stanje napona i deformacija u tlu, koje se javlja
prije sloma tIa. Optereeenje u ovome slucaju djeluje Da povrsini po[uprostora iii oa
plitkoj dubini u tlu.
Prije nanosenja opterecenja od gradevine tlo je ispod temelja u stanju
elasticne ravnoteze, sa glavnim horizontaloim (O"h) i vertikaloim (aJ naponirna.
Opterecenjem temelja koje uslijedi izgradnjom gradevine, oapont se u poluprostoru
ispod temelja postepeno mijenjaju i ako bisma i dalje povecavali optereeenje,
naponi bi prekoracili kriticne vrijednosti cvrstoce na smicanje i tlo ce preci u
stanje plasticne ravnoteze. Ovaj prelaz iz elasticnog u plasticno staoje ravnoteze
odvija se postepeno ispod temelja sireei se dalje u vecu dubinu ispod gradevine.
Ako postepeno dalje povecavamo optereeenje, temelj ce se sve viSe slijegati i u
momentu kada svako povecanje napona izaziva veliko slijeganje, postignuto je
opterecenje sloma.

Mehallika tla

277

12. Raspotijeia napona u poiuprostoru usljed vanjskih opterecenja

III Raspodjela Ilap(ma, slijegaJlje i slam Ita i.lpod temelja

Prije razmatranja rasprostiranja napona u poluprostoru dat ce se opsti osvrt

na napone ispod temeUne plohe, odnosno kontaktne napone koji ovise 0 vise
faktora j predmet su sireg izuCavanja.

gdjeje:

(12.4.)

qsr:= 2b; c::;::/;;

i za x = 0 c = 0, dobije se izraz za raspodjelu napona u sredini u obliku:

12.1.)RASPODJELA KONTAKTNIH NAPONA NA TEMELJNOJ

'. /PLOHI

q(x)=0,637'q" = 2.q".

Gradevinski objekti opterecuju temeljno tlo u dodimoj povrsini i prenose

ga u dubinu ispod opterecene zone. Raspodjela napona na temeljnoj plohi nije
ravnomjema, trokutasta, trapezasta iii parabolicna, kako se obicno uzima, vee
zavisi oct mnogih faktora kao sto su:
Ia) krutost temelja i konstrukcije gradevine;
Ib) fizicko - mehanieke osobine tia;
(c) velicina i vrsta opterecene temeljne povrsine;
(d) dubina fundiranja i
Ie) velieina i raspored opterecenja temelja.

la) Krutost temeljne konstrukcije znatno utjeee na raspodjelu napona na

temeljnoj plohi i razlieita je za krute i savitljive (f1eksibilne) temelje. Vproscena
raspodjela napona teoretski je opravdana sarno u slucaju ako je temelj savitljiv i
nema dovoljnu krutost. Temelji objekata su u vecini sluc.ajeva vise iIi manje kruti.
Kod sasvim krutih .gradevina i ternelja kontaktni naponi na rubovima se
povecavaju, au sredini temelja smanjuju kod glinovitog tla (sl. 12.1.- all, c i d).
dok se kod pijeska i sljunka povecavaju oct rubova prema sredini i ima priblii:no
parabolican oblik (sl. 12.1.- al3). Za model tla izmedu gline, pijeska i sljunka
raspodjela kontaktnog napona ima sedlast oblik (Tomlinson i Boorman, 1995;
Smith, 1993; Najdanovic i Obradovic, 1981).
Prema slici 12.1.-c dobijen je za krutu, lcruZnu ploeu radijusa r i za
centricno opterecenje (P) izraz za kontaktne napone:
q(x)

2.JI-c 2

Sl.12.1. Seme kontaktnih napona: za krutf temelj na razliCitom tlu (a), za glinovito tlo (1),
pijesak i sljunak (3), tlo izmetlu ove dvije vrste (2), te kontaktni pritisci za savitljiv
(b) i krut kruini temeij (c), kao i za krutu temeljnu traku (d) centricno opterecenu.

I
.llii

r n
tejeza: x=O i c=O q(x)~O,5.q".

(12.2.)

0,637 q"

.Jl-c 2

0.100

:;;::::;=:'
/6mo.x=t6'sr"'"

:.::;zl

D,,63

~It;;~, [~j.9
JrIJ .~ l .
24 34 45

53

1.6

-t

100 DIem)

SI. 12.2. Raspodjela kontaktnih napona ovisno 0 veliCin; opierecene povr.~ine

Za krutu temeljnu traku sirine 2b centrieno opterecenu (sl. 12.1.-<1) dobije

se raspodjela kontaktnih napona iz izraza:

q(x)

M4

lI!I!I!!! II!!!!!!! II! 1m!!! III i !I!!III IIIItt-q

'

p
X
qsr=-2-; C=-;

278

(12.1.)

gdje je:

(12.5.)

7t

'

Mehallika tia

(12.3.

Krutirn temeljima srnatraju se temelji masivnih potpornih konstrukcija i

armirano - belOnski temelji objekala ukrucenih zidovima. Fleksibilnim temeljima
smatraju se kameni nabacaji ispod obalnih zidova i stupova, kao i svi temelji
--------------------------M~,I~w~lii~~~t~hl--------------------------279

J2. Raspo4iela napona u poluprostoru usljed vanjskih opterel:enja

III Ra.rpodjela f1aptma, .dijegallje i slom tla ispod temelja

objekata od nasutog materijala (nasipi, brane, tamponski slojevi i dr.). Betonski i

armirano - betonski temelji mogu se ponasati i kao nepotpuno, odnosno
djelomicno kruti iii potpuno kruti temelji, ovisno 0 velieini opterecenja.
(b) Fizicko - mehanicke osobine tla su veoma razIicite, te je i njihov
uticaj na raspodjelu napona na temeljnoj plohi veoma raznolik.
(e) Velicina optere':eue temeljue plohe u\ieee na raspodjelu napona na
kontaktnoj povrsini. Ispitivanjem temelja kru.znog presjeka razlicitim dimenzijama
opterecenih ravnomjernim opterecenjem istog intenziteta na pijesku dobiveni su
rezu)tati koji ukazuju da je raspodjela kontaktnih napona utoliko ravnomjernija
ukoliko je temelj vece povrSine (sl. 12.2.). U ovom slueaju razlika izmedu
maksimalnog napona u sredini (0- max) i srednjeg napona (O'.rT) opada sa
povecanjem opteree-ene povrsine. Do ovoga dolazi usljed jaceg istiskivanja pijeska
na krajevima marlje opterecene povrsine, te se visa koncentracija opterecellja
prenosi ka sredini temelja (Najdanovic, Obradovic, 1981).
(d) Dubina temeljenja generalno smanjuje razliku izmedu maksimalnog
napona u sredini i srednjeg napona (O'rnax -au) usIjed cegaje raspodjeJa napona
na temeljnoj plohi ravnomjernija. Sa povecanjem dubine temeIjenja smanjuje $e
mogucnost boenog istiskivanja nekoherentnog tl3, jer mu se suprotstavlja dio
tezine tIa u bokovima temelja.
Ukoliko prilikom iskopa temelja ostaje neporemeceno samoniklo tlo u
bokovima, onda ce se dio opterecenja prenijeti i na okolno tIo, te ce se dijagram
napona prosiriti i izvan sirine temelja objekta.
Kod odredivanja rasprostiranja napona na kontaktnoj plohi temelja
potrebno je promatrati cio objekat, jer moze doci do uticaja i preldapanja napona
odjednog na drugi temelj.

'iii

!i

II

---I

III I ill

I "- "-

..J>.L

li! 1l!!O!!iiJi!iI!!!!I!!!I!!i!!i!i!! Ill!!!!! IIi Ii! ji iii i II i i!!! Il!iib

Sf. 12.3. Ravnonljerno rasprostiranje venikalnih napona na

Za duzinu trakastog temelja 1,0

proizlazi:

ravni u dubini z.

po aproksimativnom proracunu

(12.6.)

0'0

b;

p
JO'z = hi;

P
2(j'z;;:::

b
z

~ 1,0

a,

12.2. APROKSIMATIVNI PRORACUN NAPONA U TLU

m opcenito je napon pritiska u dubini z:

aob
b+2ztga

280------------~M~,7hw-'~i~~tw-------------

ffi,

horizontal~!.

odakle je:

Za duzinu temelja I

Djelovanjem opterecenih temelja konstrukcije pojavljuju se naponi i ispod

temeljne pIche koji su razliCiti u raznim tackama i dubinarna poluprostora.
Problemi rjesavanja svode se na ravne i prostorne slucajeve sa razlicitim nacinom
opterecenja.
Postoje razne teorije i metode za proraeun-rasprostiranja llapona u tlu ispod
opterecene povrsine i u oSllovi se svode na aproksimativni proracun,
matematska rjesenja i opitne metode raznih autora i za razne slucajeve
opterecenja.
Kao dosta gruba aproksimacija pretpostavlja se ravnomjerna raspodjela
napona O'z. Pretpostavlja se da se rasprostiranje ovoga napona vrsi pod konstantnim
uglom a. U svakoj horizontalnoj ravni na dubini Zo, z" Z2, . ... paralelnoj
opterecenoj povrsini A - 8, djeluju naponi koji su medusobno jednaki (sl. 12.3.).

'2

III III

=a o

(12.7.)

l+tga2Z
b

Za temelj pravougaonog oblika:

O'oab

a b+ 2ztga(a +h+ 2ztga)'

a, (a+2ztgaXb+2ztga)
a za temelj kvadratnog oblika:
O'oa

-;(a-+~2z-tg-a~f" ~ a 0 (

2z )' .

(12.S.)

(12.9.)

I+tgaa

Ugao rasprostiranja uzima se obieno a = 45 za pijesak. a za malo vlaz.nu

glinu a

60' .

---------------------~M~"~w=,,,7~~t~w~-----------------281

III Raspodjela napona, slijegallje i slom ria ispod temelja

Primjenom ovoga principa sirenja opterecenja na sve vece povrsme

proporcionalno sa dubinorn na dijelove povrsine temelja a b more se jednostavno
dokazati da se naponi na parcijall1e povrSine u dubini z ispod optereeene povrsine
ne mogu ravnomjerno raspodijeIiti. Oni su najveci u sredini, a najrnanji na
rubovima temelja. Aproksimativni proracun ne slaze se, dakle, sa tacnijim
proracunima pritiska u homogenoj sredini, po kojima su naponi u pravcu osovine
opterecenja veci nego izvan toga pravea. Ovakav proracun daje, dakle, sarno
mljgrublju aproksimaciju raspodjele napona u tlu, ali je cest u upotrebi,

12.3. NAPONI I DEFORMACIJE U POLUPROSTORU IZAZVANI

KONCENTRISANOM SILOM

12. Raspo<fjela napona u poluprostoru usijed vanjskih opterecen.fa

(c) norrnalni naponi su na povrsini poluprostora

Rjesenje napona i njihovo rasprostiranje u tiu ispod koncentrisane sile P

koja djeluje na povrsini i u jednoj tacki predstavlja osnovu primjene teorije
elasticnosti za odredivanje raspodjele napona u tlu, Prvo matematsko - teoretsko
rjesenje dao je franeuski matematiear Boussinesq 1885. za koneentrisanu silu na
povrsml homogenog, elasticnog (linearno deformabilnog) i izotropnog
poluprostora, Za ovakav model da, koji je definisan modulom elasticnosti (E) i
Poissonovim koeficijentom (v), koriste se Cesto u proracunjrna i druge dvije
konstante koje se mogu dovesti u ovisnost sa prethodnim, i to su:
modul volumenske deforrnacije (sferni modul) K i
distorzioni modul (modul smicanja) G (iedn,IU2. i IL33,).

jednaki nuli

(0- = 0), osim ispod koncentrisane sile (P);

(d) rezultanta napona na proizvoljnom isjecku oko hvatista sile P,
usmjerena je po osi z i jednaka je sili P, sarno je suprotnog znaka.
Na osnovu teorije elasticnosti, a polaze6i od uslova ravnoteze napona j
kontinuiteta prostora uz navedene rubne uslove, dobiju se velicine: horizontalnih
napona u radijalnom praveu upravDih na osovinu z (a r ). horizontalnih napona u
tangeneijalnom praveu, upravnih na osovinu x (a l ) , vertikalnih nonnalnih napona
u praveu osovine Z (o-z) i tangencijalnih napoDa (1') i to u slijede6em obliku za
napone:

(a)

Taean proracun raspodjele napona u tlu polazi od uslova ravnoteze napona

i kontinuiteta defonniranog prostora. Ovo rjesenje dao je Boussinesq (Businesk) za
homogen i izotropan poluprostor, a za poluprostor u kojem se stisljivost mijenja sa
dubinom proracunje izveo Frohlich (Frelih) 1934, dokje za horizontalno izotropan
poluprostor rijesio Westergaard (Vestergrad) 1938, koriste6i se Boussinesqovim
izrazima za napone.

12.3.1. BOUSSINESQOVO RJESENJE

(z =- 0)

IT
r

=-P
- -( 3eosa-sin 2 a

2nR2

1-2v )

l+cosa

iii za:
(12.10.)

R=--,

cosa

err:::;;; -Pz(3eos 3a-sinZa

2m ,

1-2v

l+cosa

2)

-cos a ,

(b)

0-, = -P 2 (1-2v{cosa
2n,R

iii:
2

0-,=

-P ,(1-2v{cos 3 a
2nz

(12.IL)

cos a
l+cosa '

(e)

3P
3
3P
5
u. odnosno er ~ : :; ;
2 cos a,
2,n,R
<
2nz

-=~2 cos

(12.12,)

(d)
Za analizu napona i defonnacija u poluprostoru Boussinesq je posao od

opstih jednadzbi koje se primjenjuju za rotaciona tijeJa u teoriji elasticnosti. Na

slici 12.4. prikazana je ravnoteia u poluprostoru neizmjemo malog elementa na
koji djeluju normalni naponi (Tz,(jr,er, iT koji se iznalaze uz slijedece rubne
uslove:
(a) u beskonacnosti (r --+ (0) su svi naponi i deformacije jednake nuli;
(b) na povrsini poluprostora
282

(z = 0) tangencijalni naponi jednaki su nuli;

Mehallika Ila

Tn ~

3P
2

2 COS a-SlDa~
2nR

(12.13.)

odnosno:
3P
4

Zcas asma.
2,n,z
Za deformacije Boussinesq je dobio slijede';a rjesenja:
Tn

-------------------M~'~h-m~lika~'~~------------------283

III Raspodjela /lapOlla, siijegallje i slom tla ispod temelja

12. Raspodjeia napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja

(a) specificna prostorna deformacija (specificna promjena volumena):

1-2v

21(R

e :;:;; -------cosa,

21"

tg 2'1f

(12.14.)

Gz

(12.24.)

-err

(b) pomak u smjeru z ose:

w=-P-~[2(I-v)+cos2al

(12.15.)

41(RG
( c) pomak u radijalnom smjem r:

=--P-~[(1-2V)
41(R G

sina +sina.cosa].(l2.16.)
l+cosa

Iz navedenih opstih izraza za napone vidi se da Stl naponi proporcionalni

sili P i da ne ovise 0 modulu elasticnosti E, a sarno naponi ITr i at ovise 0
Poissonovom koeficijentu v .
Normalni naponi su u taeki djelovanja sile P (z = 0) neizmjemo veliki,
dok su naponi za slucaj poluprostora sa stalnom specificnom deformacijom
(e = 0), odnosno v = 0,5 (nestisljiv materijal):
-

-3P
21(R

. 2
2 cosa sm 0, iii (J

3P
21(R

3. .

-=~2 cos a,

3P

IT ~

'

- - - 0 2 cos

21( z

3P
21(z

= - - - 02 cos

a sm a,

a,

-\......-

'/

li __

""'t

zr

I
~--)F
~

/
E

(12.17.)

1
ft,

(12.18.)
st. 12.4. Ravnoteia etementa tia u radijalno simetricnom polju sa naponirna odjedinicne

a . sin a, ili l'

3P

z cos asma,

21( Z

(12.19.)
(12.20.)

dok su deformacije:
e=O,

w=

(12.21.)

1+cos 2 a

41(R

sinacosa
41(R
G
Smjer glavnih napona prema horizontali u tacki
premajednadzbi 1l.3.:

P=

284

"'-'f

,.

sUe na povrsini poluprostora.

--"--"2 cos

21(R

llt

-3P

'

Ako u ovaj izraz uvrstimo jednadzbe za 0", i 0", (jedn. 12.17. i 12.18.)
dobit cemo da je:
(12.25.)
tg2'1f = tg2a, tj. V' = a.
Ovo znaci da su trajektorije ve6ih napona identicne sa zrakama koje
prolaze iz napadne tacke sile P kadaje v = 0,5, te ako napQne izjednadzbi 12.17.
- 12.20. uvrstimo u jedn. 11.4., dobit cerno ve6i glavni napon a R U obliku:

(12.22.)

3P
..
0
(12.26.)
zcosa,aman)l erz = .
21( R
i a l ne koriste se kod pojednostavljenih proracuna stijeganja

(12.23.)

poluprostora. Najvai.niji je vertikalni norrnalni napon u pravcu osovine z (0' z)' koji
prouzrokuje slijeganje tla. Najveca vrijednost ovoga napona dobije se za a = 0, sto
je slucaj kada se tatka na1azi ispod pravca sile P, te je prema tome:
3P
3P
(12.27.)
maxaz
Z,llmaxaz
2'
21(z
21(R

(TI

Naponi

(z,a)

moze se odrediti

------------------------~M~,~"a=,,~iw~tl=a-------------------------

(J'r

=a R

::;;

.z.

Mehallikn tla

285

12. Rasp(x!jela napona u po/uprostoru usljed vanjskih oplerei:enja

III Raspodjela lIapO/Ul., slijegollje i SWill fla ispod lemeljo

Izjednadzbe za vertikalni napon (CJ~) zamjenom:

cosa

= 3... i

R2::;; Z2

+ r2

(12.28.)

dobije se BoussinesQov izraz za vertikalni napon U obliku:

3P

CJ_=
<

2cosa=

2fCR

3P . z'
2fCR'

Numericki podaci dobiveni za Cf z i at u pojedinim tackama prikazuju se

obicno i graficki (sl. 12.6.), oime se dobije preg1edno i njihov raspored. Spajanjem
tacaka jednakih napona dobiju se 1inije jednakih napona, tzv. izobare. Oblono se
vertika1ni napon (0',) izrazi u procentima (P) sile (P) (0', = p.p), pronade

(N

__-,,-3,,-P~._ _I,,--~c l
2fCZ2 [1+(~)'r

(12.29.)

koeficijent raspodjele
B= p'
pronade se r i nacrtaju izobare.

Z2)

za razne dubine z, a iz dijagrarna za svako z

[,0-

(12.30.)

T\ i\~ !!Ji1J T

gdje je koeficijent:
(12.31.)

Ovisnost izmedu koeficijenata N 8 i odnosa

dijagrama (s1.l2.5.) iii tabela.

r! Z

prikazuje se u ob1iku

O.

-"'"

4+--\---+----i~ {r'N =~677J7

f.------l
I
... Iz

r~

.,
0

0.2

NB=

1.J::---':+~~--lNw=

0.1

SI.12.6. Raspodjela vertikalnih napona i'spod koncentri'sane sile P: no tetiri horizontalne

ravni (a), vertikalni naponi ispod sile P (b) i izobare za isti primjer (c).

12.3.2. FROHLlCHOV OBRAZAC

2Y 1H+ ]

!tL (t)2]i"

Frohlich (Frelih, 1934) je, posavsi od Boussinesqova izraza za glavne

napone i na osnovu Cinjenice da su za V = 0,5 trajektorije veceg glavnog napana
(Cf R) pravci koji prolaze kroz tacku djelovanja sile, trazio staticki moguca rjesenja

za funkciju glavnog napona U obliku:

(12.32.)

r/z

3.0

Sl. 12.5. Dijagram vrijednosti koeficijenata raspodjele N BiNw u tlu, za koncentrisanu

situ P na povrsini. ( N B - Boussinesqov, a N w - Westergaardov koeficijent),

286

Veoma heterogeno tl0 bitno se razlikuje od izotropnog elasticnog

materijaia, pa Boussinsqovo rjesenje daje sarno aproksimativan rezultat. I pored
ovoga, rjesenje se moZe koristiti u podrucju gdje su dodatni naponi zbog
opterecenja znatno Oi2;i od granice sloma. Boussinesqovo fjesenje iskoristeno je za
druge razlicite vidove opterecenja, gdje se dato opterecenje podijeli u
diferencijalno male povrsine i zamijeni koncentrisanirn silama, koje se na kraju
integrisu.

0.5
(148

.1

--------------------------~M~'~ha-n~i~~II~a---------------------------

gdje je:

n - braj koji je uveo Frohlich i avisi 0 osobinama materijala, a nazvao ga je

faktor koncentracije napona;
f - funkcija po1oZaja tacke i iz us10va ravnoteze proizlazi da je n!2rc;
----------------------------M~'~M-n-i~~-,~w~--------------------------287

12. Raspodjela napona u po/uPl'ostoru usljed vanjskih opteretenja

111 Raspodjeia lIapOfla, slijega/lje i slom tIa ispod temelja

cr,=?Nw,N = 10[1+

nP
2
a
(12.33.)
210 R
i za n == 3, dobije se Boussinesqov izraz za radijalni napon. Iz ovoga izraza
proizlaze komponente napona (z,a):
cr R

{nT2
1

R=_Z_.
cas a
Iz uslova ravnotere napona na plohi polukugle radijusa R dobije se:

(12.38.)

- - 2 cos'-

Koeficijent N w prikazan je slicno koeficijentu N B u dijagramu 125. Za

z = 0 vertikalni napon cr, -> =, dokje za slucaj da

z -> =,

cr, -> 0 (sI. 12.6.-b).

,--'-'--'-:----,
0'_

==~cosn+2a

(12.34.)

nP
n
2
=--cos asm a
210 z'

(12.35.)

Za slucaj ravnog problema potrebno je odrediti napone sarno u ravni xOz

koja je okomita na osovinu opterecenja na poluprostoru. Izvedeni izrazi zasnavani
Stl na teoriji lineame deformabilnosti homogenog i izotropnog poluprostora.

(12.36.)

12.4.1. LlNJJSKO OPTERECENJE

2nz2

<.

O'r

Faktor koncentracije krece se od n = 3 - 6. Za n = 3 dobije se

Boussinesqov obrazac i primjenjuje se za glinu sa manjom kolicinom vode, kadaje
modul elasticnosti E ::::: constantno, dok za n == 4 modul elasticnosti raste lineamo
sa dubinom. Sa povecanjem vrijednosti n > 3 povecavaju se naponi u dubini. koji
se sve viSe koncentrisu u pravcu sile p, dok se za n < 3 udaljuju ad osovine sile,
zbog cega je nazvan faktor koncentracije.

12.4. RAVNI PROBLEMI ZA NEKE SLUC:AJEVE OPTERECENJA

Ovaj slueaj rijesio je Boussinesq preka bihannonicne naponske funkcije

(sI.12.7.):
<I>=-crasina.
(12.39.)
Iznala.zenjem parcijalnih izvoda po air, dobija se izraz za radijalni
napon:
(12.40)
gdjeje:

12.3.3. WESTERGAARDOV OBRAZAC

Westergaard (Vestergard, 1938) je izracunao raspodjelu napona ispod

koncentrisane sile P u anizotropnam poluprostoru, koji je u vertikalnom srnjeru
elastican, ali su deformacije sprijecene u horizontalnom smjeru nizom krutih
proslojaka beznacajne debljine. Ov.y sluc~ moze se naci u nekim meksim
sedimentima od koherentnog materijala sa tankim proslojcima pijeska. Uz ovu
pretpostavku dobije se jednadzba za vertikalni napon (a z) oblika:

1-2v
_

cr, - 210

Z2 [ 1- 2v

jedinicu duzine ( q

(J'r

(12.37.)

2(I-v) \ ;

288

komponenti radijalnih napona po obodu polukruznice, sa

sredistem u hvatistu linijskog opterecenja i proizvoljnim
radijusom r, jednak ukupnom ravnomjernom opterecenju na

~ ~. k

Radijalni napon je prema tome:

/
( r)2]3 2.

Za V = 0 dohije se najmanja koncentracija napona

konstanta koja se dobije iz uslova da je zbroj vertikalnih

10

1/2

2(1-0 ]

= 2q _

==

2qcosa

n r

(12.41.)

x
r

(12.42.)

jer je:

enin a z)' prema izrazu:

2q z

--"
10 r

cosa=r

sma=- .

--------------------------M~,~h=a'~lika~d~a--------------------------289

MelulIIika tla

III Ra.\podjela !lapOlla, slijegallje i slom tla ispod temelja

12. Raspod}ela napona u po/uprOS(oru usljed vanjskih optereeenja

Vrijednost koejicijenta
linijsko opterecenje

kl za ravnomjerno vertikalno

q (kNjm')

~r-________~O~

6=I,OM

__- L_ _~_ _~_ _~_ _-4_X

z
Sl. 12.7. Odnosi izmedu radijalnih (0-,)' vertikalnih (0-,) i horizontalnih (a J napona, U
homogenoj i izotropnoj sredini pod djelovanjem ravnomjemog Linijskog
vertikalnog opterecenja.

Normalni naponi u smjeru glavnih osi dobiju se iz Mohrova kruga napona

prema izrazima:

2 . z z
=u cos 2 a=--q- -

Cf
"

7[.

.2

ax =CJ"r . SIn

'f"xz

Za:

r2

= 1" zx

:::::

r2

2qz 3

r)

n'r

2.q.z(x)2
a=--- = 2qx'z
4
n>r2

'/l'r

= a r sina -cosa

Z2 ]2
2

a'=zn x +z'

Meilallika tla

(12.43.)

0.64
0.66

0,3203
0,3888

1.44
1,46

0,0673
0,0648

0,72
0,74
0,76

0,2760
0,2657
0,2557

1,52
1,54
1,56

0,0580
0,0559
0.0539

0,0050
0,0040
0,0032

2,32
2,34
2,36

0,0155
0,0151
0,0147

5,00
6.00
7,00

2qxz 2
n'r

= x 2 + z2 , dobijemo izraz za vertikalni napon

2' Q [

290

obliku:

2.q

=z.n[(~J+Jr

(12.44.)

q2+-+-++-t~X"!

------------------------------M~d~w-,,~ika~d~a------------------------------291

J2. Raspo4feia napona u poluprostoru us/jed vanjskih optereeenja

III Ra~podjela napaI/o, slijegaJlje i slom tLa ispod temelja

iii:

-r = .isin 20: sin 2lff

11:

(12.45.)

(12.48.)

pri cemu a i lfI definisu poloZaj tacke C u poluprostoru u kojoj trazimo napone (s1.

12.8.).

Vrijednosti koeficijenta kl za razne odnose xl z prema Terzaghi-Myslivec

dobiju se iz tabele 12.1. (Percel, 1975), iii pomocu dijagrama (Najdanovic i
Obradovic, 1981).

12.4.2. RAVNOMJERNO OPTERECENJE U OBLIKU BESKONACNE

TRAKE
Ov.j slucaj opterecenja rjesava se kao ravni problem kod kojegje potrebno
odrediti napone sarno u ravni xoz, kojaje okomita na osovinu beskonacne trake (s1.
12.8.). Uzimajuci da je poluprostor s.stavljen od m.terijal. kod kojeg su
zapreminske promjene jednake nuli (v = 0,5). dobijemo. za Iinearno deform.bilan
poluprostor, izraze za napone u ravni:

Glavni naponi imaju smjer u pravcu zrake pod uglom 1Jf i okomito na taj
smjer i oni Sli definisani izrazom:

a 12 = .i(2a sin 20:).

. n

(12.49.)

Posto glavni naponi ne ovise 0 uglu If! , to su izohrome, odnosno krivulje

jednakih glavnih napona, krugovi koji prolaze kroz krajnje tacke opterecel\ia Ai B
(s1. 12.8.).
Rjesenja za ovaj slucaj najcesceg opterecenj. dali su Carathers (Karters),
Michell (Misel) i Timosenko i u skr.cenom obliku n.poni se mogu pisali:
a, = L q
}
vertikalni
horizontalni ax = M . q
(12.50.)
tangencij.lni T ~ = T u = N . q
Koeficijenti L, MiN za sirinu trake od 2b predoeeni su obieno tabelarno
(tabel. 12.2.) ovisno 0 odnosima x/b i zlb (Menel, 1966). Tabela je data za
savrseno savitljiv temelj, a ukoliko to nije slucaj, primjenjuju se drugi koeficijenti u
navedenim izrazima.

b
x

iz
Sf. 12.8. Ravnonljerno opterecenje U obliku beskonacne trake.

a, = -.i(sin 20: cos21J1 + 20:)

n

(12.46.)

ax =-.i(-sin20:.cos2.lJ!+20:).

(12.47.)

292

------------------------~M7,7ha-"~i~~"a--------------------------

Sf. 12.9. Ravnomjerno opterecenje U obliku temeljne trake iskazano "uglom vidljivosti".
--------------------------M~'h~m~,i~ka~,~w--------------------------293

[/} Raspodjela fWpOlla, sJijeganje i slmn lla

i,~pod temelja

12. Raspodjelo napona u poluprostoru usljed vanjskih oplereeenia

Jedno5tavniji oblik za proracun napona dao je BaZant, uvodeci "ugao

vidljivosti" (51. 12.9.):
a 2 - ( a 1 ):::: 2a, te ce izrazi za napone glasiti:
O"z

=---..L(4+sin2a2 -sinal):::: L'q,

2'71:

ax =....'l....(4-sin2a 2 +sin2a I )=M .q,

(12.51.)

2'71:

Rezultati dobiveni na ova dva nacina neznatno se medusobno razJikuju

tako da zadovoljavaju tehnicku praksu.

st. 12.10. Trokutasto opterecena temeljna traka (a), sa semom trokutastog simetricnog i
nesimetricnog opterecenja (b), za iznalaierife napona u tackama M, odnosno 1111

a, = -'L!:.- [(2sin' a, - sin 2 a l )(2fJ + sin 2a, - sin 2a, ) tga l J

2b71:

Koeficijenti L, MiN za ravnomjerno opterecenje U obliku

trake sirine 2b po Menclu (Percel, 1975)
'X ..

(b) horizontalni napon:

(Jx

b
0

-.0;5;
1,0.
1.5
2;0

2.5
3,0
-3,5
<.0

6,0
8.0

10.0
12.0

0
0
0
0
0

I,OII
0,90
0,74
0,6/
O,5l
0,44
0.38
0,34
0,3]
0,21
0,]6

0,13
0,10

1.00
0,39
0,10
0,10
0,05
0,03
0,02
O,O}

0
0,18
0.16
0,13
0,10
0,07
0.06
0.04
0,03
0.02
0,01

0,50
0,50
0,48
0,45
OAf
0,37
0,33
0,30
0,28
0,20
0,15

0,50
0,35
0,23
0.]4
0,09
0.06
0.04
0,03

0,02
0.01

0,32 0
0,30 0,02

0
0,17

0,26 0,08

0,21

0,16
0,/9
0,20
0.21

0,22
0,15

0.20
0,16
0,/2
0,10
0.08
0.06
0,03

0,21
0,20
0,]7

0.12

0,02 0.14
.12

0,10

0,10

O,JI
0.08
0.06
0,05
0,02
0,01

0
0,05
0.13
0,16
0,/6
0,14
0,13
0,11

0,/0
0.06
0,03

0
0,07
0
0,02 0,12
0.04 0,11
0,07 D,H
0,10 0,12
0,11 r-1).lO
0,13 0.09
0,13 0,07
0,13 0,03
0,12 0,02

=..!i!:..[41n cOillj
2bTC

0
0,01
0,04
0,07

0,11

0.10

-~siIi'~ -siIi'q)-(2f3-si~ +sirQll;)t~}

(12.52.)

(c) tangencijalni napon:

' 0,10

0,10
0.10
0.10
0,10
0.1ll
0,05

cOs:l'z

r Xi; =

-'L!:.- [2j3 2b71:

sin 2a 2

+ sin 2a

2(sin 2 a 2

sin 2 a 1 ) tga l

Naponi ispod maksimainog opterecenja u bilo kojoj tacki tla (tacka M I )

mogu se dobiti iz izraza:
q
a z ::::-a::::Lz 'q,
71:

12.4.3. TROKUTASTO OPTERECENA TEMELJNA TRAKA

Za ovaj ravni problem pretpostavlja' se, takoder, da je poluprostor
homogen, elastican i izotropan, te je za proracun napona primijenjena teorija
elasticnosti.

ax ::::.!'L(a + 2ctga In cosa)::::M2 'q,

(12.53.)

71:

.,. = 5L(I-a. ctga) = N, . q.

71:

Opci izrazi za napone u t1u i5pod trokutastog opterecenja (51. 12.10.) su za

tacku M slijedeci:
(a) vertikalni napon:

Za ovaj vid opterecenja p05toje tabHee za iznalaienje koefieijenta L,. M, i

N 2 ovisno 0 odnosima: xlb i zlb (percel, 1975).
Za simetricna i nesimetricna trokutasta opterecenja naponi se dobiju
superponiranjem dobivenih pojedinacnih rezultata ~ svaku trokutastu traku (sl.
12.1O.-b).

294

--------------------------~M~,~h-a'-,i~M~'~W----------------------------295

Mehaliika tIa

/2. RaspodjeJa napona u poluprostoru us/jed vanjskih opterecenja

III Raspodjeia llapona, slijegwtje i ,dotn tia ispod temelja

y - zapreminska tezina nasipa;

12.4.4. TRAPEZNO OPTERECENA TEMELJNA TRAKA

h - visina nasipa;

Kod saobracajnica i brana opterecenje tla izazvano je nasipom koji ima

trapezni oblik. Kornbinaeijom trapezastog i pravougaonog opterecenja (s1. 12.11.)
dobije se prema teoriji elasticnog poluprostora izraz za napone:
q
2 ( [3 +/;y ,
Cf,

=-;;

Cf

=2-(
1/:

a)

eosa}

a -2zI n - [3 +-y
b
b cos [3

(12.54.)

Tn; =0.
kod slucaja 12.11-a=i_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __

Cf,

=-'L[b(a, +a 2)+(a+b)(y, +Y2)+X(y, -y,)l

1/: b

(12.55.)

aJradijana)=tg -'( B, :B2

a2 =tg

)-t

g -'(; }

_,(B,- ;).

Pojednostavljen izraz za napon ima oblik:

(J';c = qo . l' .

(12.57.)

Promjena koefieijenta uticaja J' ovisno 0 odnosima B,/z i B21z data je na

sliei 12.12. Proracun se moZe provesti za bilo koju tacku ispod nasipa. kornbinujuCi
pravougaonike i trouglove.

za slucaj 12.11 .-b prema Kezdyu.

Ih

la. ':~I

, a

b Ii

i""

h
,.

0.1

Sl. 12.11. Trapezno opterecenje temeljne trake za simetriCnu (a) i krajnju tatku (b) napona
u tlu.

napisati

Za ovo dvodimenzionalno opterecenje vertikalni napon moze se takoder

U obliku (Rraja, 1995):
(J'z

=qo
- [( B,

7C

+ B2)((Xl +cxz)--a,
B, ] '

B2

B,

B2 1z

(12.56.)
Sl. 12.12. Koeficijent IIticaja (I')

II

ovisnosti BJz ~ Bz/z, za opterecel1je nasipom

(Osterberg. 1957).

gdje je:

qo =yh;
MeJUlllika

296

MelUlnika tla

tLa

297

12. Raspodjela napona u poluprostoru usljed vanjskih optereeery"o

III Raspodjela /lapOlla, sUjegallje i slolll tla ispod temelja

12.5. NAPONI OD RA VNOMJERNOG OPTERECENJA

PRA VOUGAONOG OBLIKA

d(dcr,)

3p

2,,z

Nrd<pdr

3prd<pdr

2,,z

12.5.l.PRINCIP PRORACUNA

dp, = prdrd<p.

2,, Z

(12.60.)

1m =
1m:
1m =
im=

:;:'"

10

,,5

.0
,5

JIt=

l.rTc=

W'/

.n
20

V./
/'
/'

.15 I--.-.rn~r--l-..w-l/,

~,/~:t:~lm;q=~WI5

V
1';T,
~ .10 t--t-t-tttttlt--l---f,I./IAOOl,l-!.-l-l.Ji-U:hi:a.1.l.U .10
~
1-+-H-1K+1H--hl~'lii'H4+1/,,-+-+j...Iw.-IT.j..j.W

u.

S!

.C

1.0

Ql

, l@m:!l;il1Yo

(12.59.)

ana cijeloj plohi:

--'-P-cc, N r d<p dr,

r(dcr,)

poluprostora dobiju se naponi /l.a zj za svaku pojedinu sHu 6P; iz izraza

Boussinesqa, Westergaarda iii Frohlicha, a zbrajanjemparcijalnih napoml dobije se
ukupan napon cr,. Proracun se obicno provodi na racunaru (Stoll, 1960;
Nonveiller, Polio, 1969), zbog znatnog obima tacaka ispod i izvan temeljne plohe.
Ovim problemom bavili su se mnogi au tori i izradili su dijagrame i tablice
za proracun napona ispod pravougaone plohe, duzine a i sirine b (Steinbrenner,
1934; Newmark, 1935; Tschebotarioff, 1936; Ohde, 1939; i drugi). Integracija
ravnomjernog opterecenja na pravougaonu plohu i princip proracuna prikazan je na
slici 12.13.
Postoji vise obrazaca tabela i dijagrama raznih autora kojima se odreduje
vertikalni napon ispod neke tacke pravougaone opterecene plohe kontinualnim
opterecenjem, dobiven integracijom sUa na diferencijalnim pJohama

(12.58.)

N.

Prirast napona na segment AEF:

dcr,

IznalaZenje napona u tIu ispod ravnomjernog opterecenja na povrsllll

poluprostora zasniva se na Boussinesqovom' matematskom tjesenju. Temeljna
ploha podijeli se na manje povrsine l3.F i u teziStu tih povrsina ravnomjerno
opterecenje zarnijeni se koncentrisanom silom IJJ'j = Pi . AFi U bilo kojoj tacki

.05r-~-+-HK+~-A

Em

n .05
WHbIfl----iH+++Hf.l

~-.L-Ll-Ll.lill_L.J~:W.lJ .00

.00
.01

0.1

1.0

KOEFICIJENT n

SI. 12,14. Uticajni koeficijent (Ia) za vertikalni napon

Sf. 12.13. Odretlivanje vertikalnih napona u dubini z ispod ugla A usljed djelovanja
kontinualnog opterecenja: princip proracuna (a), opterecena pravougaona
povrSina (b).

Za razne odnose

a/b

z/b

prikazuju se rezultati u vidu raznih dijagrama

(J"), iii

M e1w.lliiw tla

298

M eiulIIiiw tIa

ispod ugla pravougaonog

temelja (Fadum, 1948).

iz kojih se dobije uticajni koeficijent

Prirast napona u dubini z:

(crJ

se ovaj koeficijent iskazuje u

299

III Raspodjela lIaponQ, slijegal/je i slom tia ispod temelja.

ovisnosti

m(b/z)

n(a/z),

12. Raspodjela nap01Ja u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja

kao sto je npr. na dijagramu na slici 12.14.

Iednostavnim umnoskom uticajnog koeficijenta Iff i ravnomjemog opterecenja (P)

dobije se napon na dubini z ispod ugla pravougaonog opterecenja Gedn.12.60.).

te aka se kod elementame povrsine r' drp dr zamijeni ravnomjemo opterecenje p

koncentrisanom silom P =- p . r dqJ . dr, dobije se, za granicne vrijednosti duzine
tmugla r = 0 i r =

a/cosrp, diferencijal napona:

--::""

3 p'z
da =--drp
z

Metoda Steinbrennera (Stainbrenera) zasniva se takoder na Boussinesqovom rjesenju, uz primjenu opterecene povrsine kvadrata, pravougaonika iIi
trake. Da bi se odredio napon u dubini z, ispod ugla A, pravougaonika ABeD,
duzine a i smne b, prvo se proracuna uticaj elementarnog trougla AEF, a zatim
integrise cijela povrsina trouglaABD (st 12.13.).

(l/costp

d
r r
R5

(12.62.)
o
Daljom zamjenom vrijednosti i odredivanjem granica dobije se diferencijal

12.5.2.: STEINBRENNEROVA METODA

21l:

napona:

z'
a2

---+z

,)3/2

(12.63.)

drp,

( cos 2 qJ

a integr.cijom i preklapanjem uticaja oba trougla dobije se vrijednost za normalni

napon a,z' u dubini z, ispod tacke A i pod djelovanjem ravnomjernog opterec'enja u
obliku:
2

'hr

aa +b' -2az(R-Z)] +
bz a(R +z'}
,
a +b2 (R-z)-z(R-zY b 2 +Z 2 {?+Z2

a =P
- {arct{b
-

(12.64.)

iIi u obliku:

a,

=:n

arctg

~~1+( i)2 +( ~ J+
(12.65.)

b =ti: rcc(l strano wfiranog lika

'[(:J' :(iJ" H{tJ hiJ'w

SI. 12.15. Steinbrennerov dijagram za odreilivanje napona (crJ u dubini ispod ugaonih
tacaka pravougaonika i nacin odredivanja napona u drugim tackama
pravougaone povrSine (A, E, C, S).

Vertikalni napon u dubini

(jedn.12.29.):

z usljed djelovanja sile

3P Z3

(J~

=--"
2n R

:~:{::~:~:~:d::

P po Boussinesqu je

Me/ulIIika rla

l:n' J~l+:'

+n2 }

(12.66.)

gdje je:
(12.61.)

a.

m:::;;-

b
300

:::s:t[:::i::+

n=-.

b
MeJumika cla

301

12. Raspodjela napona u poluprostom usljed vanjskih opterei:enja

/ll Raspodjela 1U1fJOIUl, slijegollje i slom tla ispod temelja

Gz'P
\
0.0

0 05

0:\5

0.20

025

Na osnovu prethodnih obrazaca Steinbrenner je izradio dijagrame za V = 3

i Ohde za v=4 (s1.l2.1S. i 12.16.). Za odnos stranice m(a/b) i n(z/b) odredi se
velicina 0' J p , tako da ce napon ispod tacke A biti:

lAO',

il."1

rjesenje i dijagrami za napone ispod uglovne tacke pravougaone povrsine mogu se

lahko iskoristiti i za iznalaienje napona ispod proizvoljne taeke pravouglo
opterecene povrsine (s1.l2.17.-a) iii ispod taeke koja le>.i izvan nje (s1.l2.17.-b), s
tim da se primijeni princip superpozicije pravougaonih povrsina.
Tako npr. za bilo koju tacku (A) ispod opterecene povrsine napon se
odreduje tako da se ploha razdijeli na eetiri manja pravougaonika, te je traZeni
ukupni napon jednak zbiru napona od svakog manjeg pravougaonika (s1. 12.17.-a).

j=4

(0"-<),

na dubini (z), u drugim karakteristicnim tackama pravougaonika (osim ugla A)

BCS, prema semi datoj na slici 12.15.,5 tim da je b uvijek kraca strana. Isto tako,

Q-

(12.67.)

Dati dijagrami mogu se koristiti i za iznalazenje vertikalnog napona

Abz=(.lJIP

lit

=[~)- pl

10
crJp

g.:

(12.68.)
Tabela uticajne vrijednosti

(J" z/ p

po Sleinbrenneru

,. -"';'.,1' . ;.:' ; i ' : . . i..

12b 21. 1,01:; .. l;5

1.11

31--+71

1.31

0:000
0.2480
0.2440
0.238C
2325

2200

~'lJ()

2a

O,557a

O,557a

""
O.

O.
O.

O.
20

22"0,
0,

!, Pc
- _._._._.-!-._ .. _.

on
or,
o

!~

D.

0,
0,

'O!

.1""-

.189

81'-

.18:

O,ts6
0.148

1,

I, "

0,

0,2

096

Sf. /2.16. Ohdeov dijagram za odreiJivallje napona u tlu (a) i Sleinbrennerov za

karakteristicne loCke krulog temelja (b).

302

,000
249
24;
243
1.238
O.

Melumika ria

2,1
2,10
2,20
,:J

l4
, 78
0, 72
0.067

1,100
1.094
0,1

0, 34
0, 27
0, 20
0,115
0.108

0,148
1.)43
I,m
1.130

0
),1'
I,"

, '20
, l3

Melw./IIka tla

1,1'
I, J:
0,1:

u;

, 26

303

III Raspodjeia napona, slijeganje i slom ria ilpod teme/ja

...

.... ........... '

.".>,.~I""
b

I I
0,

0,354
O,OS:
0,04'

/2. Raspodje/a napona u po[uprostonl usljed vanjskih opterecenja

:,5
0,
J75

'. alb' .:-.'~'., i.'" .

.,13,1
0,
0,0'
O,OS

".1:-,10,01

00

0,118
0, 14.
,,104
,100
1,098
196

0,11
0,
0,
0,
0,0
0,0

.........

8,
8,8(

. alb

. 1.51

3,

0,0 12
0,([1

.1

:~~~

~~
27:
'27

,016
55
),015
'145

,024
,023
,02:
'15
5.50
f---dE!!-_-")"",OIl~14__-,,,0205
0,0135
,020
,0)9

35

0,02"

OJ

0,0098
0,009,
0,0095
),0092

0,076

,034
,033
',032
03(
,02S
,02'
0,0:
O. 27
~~~~
w

0,0
),0)
0,1

1308

m
',50

304

,01:
',01

),046
),04:

,0395
1,038
I,m'
1,036
0,D35
),034

',056
',055
),0535
0, 52
0,050'
0,0495
0,048
),047
),046

,0445
.0435

~
~

94
0,0

;'-

0,

71
0,056
0,055
0,054
1,053
0,052

0,02

1I6
O,1I6'
0,0159

1,0:5~

0,
0, 110
0, J2

Meliaflika tla

O,()(

0.00\

0,1){

0,00\

,1J{J49

O,DOC

0,0048

0,007

0,04
0,D3
0,039

0"'
,04
[J4;

,03
133
328
, 320
, 316

@
2

I
I

I
I
I
I

0~&---,~c;;;,'0'S;5~4

),0456

0,

3,00\

,0575
',056
',0555
,0545

0,05
0,
0,05
0,
0,05
0,1 l5
1,038
0,",
0,04\
~~0~)"IO~275~__~I,~031_~0~'07-~~0,(~

f--"""'----~'1O~99c_--!'f'01"'~I7.:O---"~: 12

),40

~:0480;~.~:

.'.'.'

0,'

4.20
,024
0,035
0,066
,(J)Jc
430
,023
0, 335
,064
,D7"f--~4,~
..40_~~,0~22:2~__~,03~2_~~_~~~~~,06~:~~_~,~~,-~,

,019
,018

00

, 379
73
0,. )70

.01'

~:F

10,01
1383

0,1
0182
3,026
179
0,(
0,
176
),0
~I
0,
17:
,"36
75
01'
1}31
lO6~O_,*
12(
0,0166
0,(
368
)()6{
c_-:iOSIS-18_--,;;,
O,0",16637-:_-;c00"OSO:"~6_""Q~l2_~,,03~64-i
( )59
lIS
0,016
0, !29
Q31
).036
, 386
',01
0,0158
0 !26
0,03
.0059
),0070
),0068
),0066
0,0064
0,0062

0,

0,068

f---.''":c----"0:':",1:~)'!;7743,--_-",:i
~::

0,'
0,'

0,036

0,1
0,' )78
O,OJ75

0,
0,

05
)495

4,10

...... ."..
. b

:i

(61

'l'

Sf. /2.17. Pocfjela na pravougaone povrsine radi iznalaienja napona {oJ: ispod tar}ke (A)
unutar opterecene povrSine (a), lacke (A) l"zvan opterecene povrine (b) i i.<,pod
tacaka (J, 2, 3) kod trakastih temeija (c).

Ako tratimo napon azCA) u dubini z ispod tacke A izvan opterecene

povrsine 1, 2, 3 i 4 (sl. l2,l7,-b), postupamo tako da nacrtamo pravougaonik 2, 5,
A, 8, koji ima vrh u tacki A, a stranice su mu paralelne opterecenoj povrsini i za
njega odredimo napon (Y, (I), Kako na cijelu plohu ne djeluje ravnomjemo
opterecenje p, moramo odbiti napone a z (11) za pravougaonik 3, 5, 7,
Meliallika tla

Ai

a z (III)
305

III Raspodje/a napOlla, s/ijegaJlje i slom tla ispod temelja

12. Raspodjela 'napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja

za pravougaonik I, 6, 8, A, a kako smo dva puta odbili plohu IV, pravougaonika 4,

6,7, A, moramo taj dio napona cr, (IV) dodati, tako da dobijemo:

cr, (A) = cr, (I)- cr, (1I)- cr, (Ill) + cr, (IV),

(12,69,)
d'l'

Ovakav proracun vertikalnih napona moze se upotrijebiti

temclje (s1.l2,17,-c), tako da ce naponi u pojedinirn tackarna bili:

cr,(I) = cr,(2)= { :'

za trakaste

}p,)
(12.70.)

1 I. p.

cr,(3) = !!i

1p )

Ova metoda koristi se kod savitljivih temeljnih stopa u idealno gipkom

poluprostoru.
Za odredivanje vertikalnih napona ispod krutih ternelja koriste se drugi
dijagrarui koji su obicno konstruisani za karakteristicne tacke koje se nalaze na
udaljenostirna 0,577a, odnosno 0,577b (sl. 12.16.-b).

z
12.6. NAPONI OD RA VNOMJERNOG OPTERECENJA KRUZNOG

OBLIKA
Boussinesqov izraz (jedn.12.18.) moZe se koristiti, takoder, za iznal.zenje
vertikalnih napona ispod centra fleksibilne krumo opterecene povrsine za
poluprostor konstantne zapremine (v = 0,5). Ako se na elementarnoj povrsini

'i . d'fJ' drj (s1. 12.18.) ravnornjerno optcrecenje 8p zamijeni koncentrisanom

silom 81' , dobijemo za:
(12.71.)
81'= pr, d'fJdr"
izraz za diferencija] vertikalnog napona.
/1(5 z

3 - p . 'I . df{J . dli. cos 3 a

2'11:' R2

Sf. 12.18. Proracun vertikalnog napona (J z u dubini z ispod kruine ploce radijusa r,
opterecene ravnomjernim opterece1'!iem p.

Integracijom se dobije:
3
(J"

(12.72.)

=.-..E.
211:

<f",,2.,. <I~

fcos 2 a -sina da dcp,

(12.75.)

ql"'O <1",0

(12.76.)
Zamjenom vrijednosti premo sl. 12.18.:
TI

da

=ztga, drl =z---,R=--,

cos 2 a
cosa

(12.73.)

Uvrstavanjem izraza za:

cosO

dobije se:

dcr, =3p .cos 2 a.sina.d'fJ.da.

2n:

(12.77.)

(12.74.)
dobije se:

306

Mehallika tLa

-------------------~M~el~'"-n~i~~lw---------------------307

lJl RaJpod'/
!Je a "apO!Ja , s/ijegallje i slom da jjp)d t nelja

"

12. RaspodjeJa napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja

pr.
w = 1,5--smti.

l-r~(~rr

= p

(j,

(12.80.)

(J2.78.)

=PNN

P05toje dijagrami (51. 12.19.) i razne tabele za proracunavanje napona u

dubini

Z,

za razne odnose

!.. (tabela 12.4.).

Vrijedllosti koeficijenta NN za razne odnose rlz

(12.79.)

, ,
a

"

'.0

f-!-'

.'

"

~
,

~j",

'.',

,I

"

1.0

'

f++1-1>",

"
"

"
sp

!l4

,-f--;-

os

.',
'.'

'.0

: FI

t;:;!

.'

llJlL~o.Or.

'"

'.'

t+t

I~

ell6,

'p

'++
1l2~11

f4-L.<

Jp

"

'.'

"

,
,

12.7. NEWMARKOVA METODA

~.

,
d

1'!'?'.1-C..-"
,

,"

Newmarkova metoda primjenjuje se za. razne oblike opterecenih povrsina,

a zasniva se na primjeni metode odredivanja napona (J' z' dobivenih za kruznu
ploeu.
1zjednadzbe 12.79. mozemo izracunati odnos r/z ovisan 0 koeficijentu NN
putem izraza:

,.

Ih};'" :
'

Sf. J2.19, Dijagram za odredivanje napona a ~ u dubini z ispod (a, h, c) i izvan (d)
opterecene savitljive kruine ploce (Najdanovic, Obradovic, 1981).

(12.81.)

gdje je:

r ~ radijus kruga sa opterecenjem p,

z - dubina taeke u kojoj je napon

(j,

= NN

Uvedemo Ii ujednadzbu 12.8 L vrijednost za

Vertikalno pomjeranje tacaka poluprostora u vertikalnoj osovini kruzne
povrsine dato je izrazom:
308

MelulIIika Ila

P.
(j ,/"

= N N = 0,1; 0,2; 0,3, ild.

do 1,0, mozemo izracunati odnos r/z (tabela 12.4.) i poJuprecnike r za odredenu

------------------~~~~-------------------309

Mehanika tla

J2. Raspo4jela napona u poluprostoru usljed vanjskih opterei:ery'a

III Raspadjela lU1pona, slijeganje i slom lla ispod temelja

dubinu z, koji obrazuju sistem koncentricnih kruznih prstenova (sl. 12.20.).

Krugove ertamo u istoj razmjeri za duzine.

Napon. u dubini z koji izaziva po volji opterecena povrsina, ispod neke

tacke A dobije se tako da se opterecena ploha nacrta u mjerilu za duzine 1:L. na
prozirnom papiru. Crtez postavimo lako d. se lacka A, ispod koje Ireba da
odredimo vertikalni napon ( j z' u dubini z, pod djelovanjem ravnomjemog
opterecenja p temelja, poklapa sa sredistem koncentrisanih krugova. Koncentrisanih devet krugova radijusa r povucemo u istoj razrnjeri na osnovu podataka iz
tabele 12.4., a radijalnih 20 pravaca povuce se pod uglom 18". Zbrojimo sve
isjecke koje pokriva opterecena povrsina, pa ce napon biti:
(12.83.)
i",1

gdje je i broj isjecaka pokrivenih oplerecenom plohom inlenziteta p.

Djelomicno pokrivene elemente povrsine procijenimo prema velicini
pOkrivene povrsine i unosimo ih kao cijele bfojeve iIi desetine nepotpune jed in ice.
Ako se tfaii napon u rna kojoj drug~j dubini Zl' Z2' ... , potrebno je nacrtati ili
dijagram" ili opterecenu plohu u drugom mjerilu i na isti naein odrediti napone.
Moze se upotrijebiti sarno prvobitan crtez, s tim da se usvoji ZI = 1: Lj ,
Z2 = 1: 1-'2" i U ovim novim razrnjerama odrede se novi polupreenici r. U
jzvjesnim slucajevirna jednostavnije je da se mijenja rnjcrilo opterecene plohe, a
zaddi ista razmjera za krugove.
Koncentrisane krugove nazivamo uticajni krugovi, a povrsine ogranicene
radijalnim pravcima i krugovima uticajne elementarne povrsinc (n). Cijela mrez.a
naziva se uticajna mre.za.

*
St. 12.20. Newmarkova uiicajna mreia za proracun raspodjete napona.

Ako su povrsine svih prstenova izmedu dva koncentrisana kruga

opterecene povrsinskim opterecenjem p, one daju napou u dubini z velieine
(J, = N N P , za svaki pIsten. Ako krugove podijelimo na m jednakih isjecaka i 10
tako da povucemo radijalne linije na jednakom odslojanju, dobit cemo ulicajnu
Newmarkovu mrefu od koncentricnih krugova i radijalnih pravaca.
Prirast napona oa isjeeak izrnedu dva koncentrisana kruga bit ce:

(J,

Nm-~

p=np,

m
gdje je n =0,1: 20 =0,005 , jer je interval izmedu dva kruga 0,1, a m
isjecaka izmedu dva susjedna kruga.
310

Meha/iika tia

(282)
1 ..

=20

je broj

Nurnerieki podaci za vertikalne napone ispod opterecene povrsine (a

predstavljaju se obicno graficki pomocu lzobara. Kao primjer date Sil oa slici
12.21. izobare za ravnomjerno opterecenje U obliku beskonacne trake (a) i u obliku
kvadratne povrsine (b). Vidljivo je da se pritisci ispod trake rasprostiru do vecc
dubine, nego kod povrsine kvadratnog oblika.
Rjesenja po Boussinesqu, Westergaardu i Frohlichu mozemo prilagoditi
specificnim uslovima tla. Za relativno male temelje na homogenom i koherentnom
tlu korislimo Boussinesqovo rjesenje. Frohlichovo rjesenje sa n < 3 vlijedi za 110 u
kojem se stisljivost smanjuje sa dubinom, a sa n > 3 za tio u kojem stisljivost raste
sa dubinom i za male opterecene povrsine na rastresitom pijesku i sljunku. Kod
uslojenog glinovitog tla sa naizrnjenicnim pjescanim proslojcirna i kod vel~kih
opterecenih povrsina sa sprijecenom boenom defonnacijom u vecem diJelu
volumena tla koristi se Westergaardovo rjesenje.
----------------------------M~eJ~w~",~ka~tw~--------------------------311

III RaJPodjela lIapona, slijegal/je i slom tla ispod temelja

12, Raspodjela napona u pollipros(ont IIsljed vanjskih oplerecenja

.. k na kraJu
' visme
.. trouglastog opterecenja; R;:::; \0
f 2 + b 2 + z 2)1/
P - pntlsa
Jelinekje izradio dijagrame Qvisnosti:

@
2b

2b

"1\.1
rl
,I

i .d ;:::;

,r:1

,I,

1
,-:

VTr

(1' d z :; :

a
2

prerna odnosima db i alb (Najdanovi6,

ObradoviC, 1981).

~OY

fat

2b

..-

3b

4b

"

0.1

5b

6b

-r-

SI. 12.21. Linije jednakih pritisaka (J" t (izobare) za ravnomjerno opterecenje

beskonacne trake (a) i kvadratnog oblika (b), (Sarae, /989).

obliku

12.8. NAPON! on TROUGLASTOG OPTERECENJA NA

PRA VOUGAONOJ POVRSINI
Za slucaj trouglaste raspodjcle opterecenja na
pravougaonog oblika napone u dubini z dao je Jelinek (1949),

>-

temeljnu

ODOr-

ispod neopterecenog ugla:

( ' ')lf2j

_P
abz
azR-a-+z_,
,0"-211: I?(z2+b 2 tb'R (a 2+z Z )1'
-l,d,p,

);>

L..-

i~po. 1,1910

0.06

(12.84.)

ii"

'I!
~

I '

1-

I,

0,08

i!

Q.

0''',_&1
-/~

'le
ab
ZO',=- arctg--+
P

zR

'"

az
2

a +z

12

2W2] =i,d,p,

R-\Q +Z }

gdje je:
a i b - duzina i sirina opterecenih temelja;
312

11.2

I----+_f-'~i~d 0'S \11

ispod opterecenog ugla:

211:

LaV

plohu

Mehanika I/a

(12.85.)

J..'::Y.

0 0.1

0,2

0,3 0,4

n
0'

Fnl"

]0

'"

'J.

5 (:,

0
10

Sf. 12.22. Uticaj veliane vertikalnog napona ispod uglova trokutastog lin[jskog opterecenja
(U.S.Navay, 1971 - HoLtz, R., Kovacs, Wo, 198/).

III Raspodjela tlapOlla, slijegullje i slom ria ispod temelju

Proracun vertikalnih napona ispod uglova trouglastog opterecenja (0" z)

moze se jednostavno izracunati prema op6em izrazu:
(12.86.)
(j, =Nqo
gdje je qo maksimalno ugaono opterecenje. Uticajni koeficijent N dobije se za
odredene odnose: m = L/ z i n = B/ z iz slike 12.22.
U ovome pogJavlju razmatran je najces6e izotropan, homogen i
polubeskonacan poluprostor. U novije vrijeme postoje rjesenja i za druge slozenije
slucajeve, kao sto su: stisljiv sloj ogranicene debljine na cvrstoj podlozi, uslojen
poluprostor, te razliciti slucajevi heterogenosti, anizotropije i vrsta opterecenih
povrsina. Postoje, takoder, rjesenja i za krute terneljne, a ne sarno fleksibilne
konstrukcije. Rjesenja iz podrucja raspodjele napona u poluprostoru jos i danas se
nalaze u stalnom razvoju.

314

Melwllika tla

J3. Proracun slijegaflja temelja

13. iPRORACUN SLIJEGANJA TEMELJA

.,
13.1. )TIPOVI I ELEMENTI ZA ODREDIVANJE SLIJEGANJA
U poglavUu 7. obrazlozena je stisljivost, slijeganje i konsolidacija tla na
primjeru edometarskog ispitivanja slijeganja. Vidjeli smo da slijeganje temelja
usljed opterecenja mozemo podijeliti prakticki u dvije (odnosno tri) faze: pocetno
(elasticno) Pp i konsolidaciollo Pr slijeganje, s tim da se konsolidaciono slijeganje
sastoji od primarne i sekundarne konsolidacije. U dijelu temeljenja dat je
proracun trenutnog slijeganja kod koherentnog tla. koje se obavi odmah nakon
izgradnje objekta. U ovom poglaviju bit ce obraden proraeun konaenih slijeganja
temeija po zavrsenoj konsolidaciji tla, uz koristenje teorije elasticnosti za proraeun
raspodjele napona u poluprostoru. Sarno kracim osvrtom bit ce obrazlozen
proracun trenutnog (elasticnog) slijeganja.
Opterecenjem tla bilo kakvim teretorn u tlu nastaju nova naprezanja, a
usljed toga i deformacije tla i temelja. Slijeganje tla iIi temelja jednako je nastaloj
deformaciji zbog porasta tereta u vertikalnorn pravcu. Slijeganje maze biti
ravnomjerno iii neravnomjerno. Kod staticki odredenih konstrukcija slijeganja su
manje opasna, ako ne pre laze odredene velicine, nego kod staticki neodredenih
konstrukcija. Svako tlo se praktieno slijeze, te je potrebno da ta slijeganja ne
prekorace odredene granice koje su za odnosni objekat dopustene. U io.zenjerskoj
praksi velie ina slijeganja je veorna bitna i jedan je od parametara 0 kojem ovisi
izbor nacina temeIjenja, te velicine i dubine temelja.
Da bi se odredila slijeganje neke tacke ispod iii izvan opterecenih temelja,
potrebno je poznavati:
(a) sastav tla;
(b) stisljivosttla i
(c) raspodjelu napona u tlu.
Sastav tla dobije se sondiranjem i izradom geotehnickih profila podrucja
za izgradnju objekta. Na ovaj nacin se dobije raspored i dubina slqjeva i njihovih
osobina na raznim mjestima, koje daju indikaciju 0 vrsti slijeganja, tj. da Ii treba
ocekivati ravnomjerno iii neravnomjerno slijeganje tla ispod objekta.
Prema karakteru materijala, koji je od uticaja na veliCinu i tok slijeganja,
razlikujemo opcenito dva tipiena sluc'\ia (Nonveiller, 1981), ito:
)- jako propusni materijali, koji imaju vel ike pore, te im je propusnost
velika i voda se pod opterecenjem brzo evakuiSe i,
)- slabo propusni materijali u tlu, kod kojih istiskivanje vode iz malih
pora, pod djelovanjem opterecenja, traje vrlo dugo.

Mehanika tfa

315

13. Proracun sfijeganja lemeija

HI Ra,\podjda narona, ,ylijqfaflje i .flam [fa iA1wd temeLja

Proracun slijeganjaje isti zajako propusni i malo propusni materijal~ sarno

su razlicite metode za odredivanje modula stisljivosti (M,,) iii indeksa stisljivosti
(CJ koje je potrebno poznavati.
Kod nekoherentnog tla slijeganje temelja, pod opterecenjem, obavlja se
vrlo brz-o, a najveCim dijelom jos u toku gradenja. Kod koherentnog tla ukupna
paroznost je znatno vee-a nego kod nekoherentnog, zbog cega je slijeganje
koherentnog tIa mnogo vece i predmet je mnogih izucavanja, sto je rezultiralo i
razlieitim metodama proracuna slijeganja.
Stisljivost materijala moramo poznavati da bismo odredili slijeganje
temelja, a odreduje se, bilo ispitivanjem 5tisIjivosti u laboratoriji, bilo ispitivanjem
na terenu. Prilikom sondiranja terena uzima se iz svakog sloja po nekoliko uzoraka
tla po dubini, na kojima se u laboratoriji pomocu edometarskog opita ispita
stiSljivost. Za svaki uzorak erta se kriva stisIjivosti na bazi koje se dobiva modu!
stisljivosti tla (sl. 13.2.). Pored ovih laboratorijskih ispitivanja provode se
ispitivanja stisljivosti na terellu, posebno kod onih materijala gdje nije moguce
uzeti neporemecen uzorak tla.
Napone u du, kao i njihovu raspodjelu) proracunamo na jedan od vee
poznatih i opisanih nacina u poglavlju 12, Za proracun sJijeganja potrebno je
posebno razmatrati:
~ napone cd tezine tla (prirodni, geostaticki naponi), uzgolla i strujnog
pritiska, prije opterecenja tla gradevinom (tai'. 11.6., s1. ll.l2.);
):> dodatne napone izazvane optereeertiern temelja konstrukcije.

Raspodjela dodatnih napona ad opterecenja objektom dobije se, za bilo

koju tacku, proracunom po nekoj ad prije opisanih metoda (Steinbrenner,
Newmark i dr.).
Ako sa P oznacimo optereeenje na temeljnoj plohi, a sa A njego vu
povrsinu, na kojoj nalijeze (8, L), onda ad specificnog opterecenja Po = pi A treba
odbiti sopstvenu tezinu tla do dubine ukopavanja, te je dodatno opterecenje (sl.
13.1.-b):
(13.2.)
gdje je YI jedinicna tezina tla na dubiou ukopavanja D.
Za ovo dodatno opterecenje p proracunamo raspodjelu napona u dubini na
prije opisan nacin i nacrtamo dijagram raspodjele napona (sl. 13.I.-bl2).
U dubini z ispad temeljne stope postoji napon pritiska oeJ, ad sopstvene
tezine tla i napon od dodatnog pritiska

oO"z

"

= L,hn 'Yn ,

(13.1.)

Kod jedinicne tezine Yn treba voditi racuna da se, ovisno 0 nivau

podzemne vode, uzirna viaina, z.asicena iii uronjena jedinicna tezina. Aka u tlu
postoji voda pod pritiskom, iii u nekorn sloju postoji zaostali porni pritisak od
nekog prethodnog optereeenja, onda njih treba odbiti od ukupnog napona.
316--------------------------~M~'~,w-,,7.iw~tl~'----------------------------

usljed opterecenja temelja objekta,

eJ,=oeJ,+peJ,.

(13.3.)

13,2, i NAPONI OD VLASTITE TEZINE I DODATNI NAPONI

Promatrajrno tlo ispod temelja objekta za koje je busenjem ustanovljeno da
se sastoji iz vise razlicitih slojeva po dubini. Za proracun slijeganja potrebno je
proracunati i nacrtati dijagram napona usljed djelovanja vlastite tezine, a taj napon
se dobije iz debljine svakog pojedinacnog sloja hn i njegove jedinicne tezine y 11
(s1. 13.1.-a).
Ukupni napon na dnu svakog sloja iznosit ce prema jedn.l1.41. (sl. 13.1.bll) na dubini z:

p (J z

tako daje ukupan napon pritiska (s1. 13.I.-b):

~: .
Q

..

<! _ :. I. ,)..

,;'","-,or ",'

,> ":~-_o{:~,~~

e>

---.!i,

:>::'1".,~-"-!

Z{m}

Sl, 13./. Promjene napona u flu: skica opferecenja (a), naponi u tlu (b), i to od v/astile
feline (I) i dodatnog opterecenja (2), gdje je: o(J! =Yl' D; O(J2 =Yl .~;
OCT}

YI '

+ Yl '.~';

00'4

=y)' ~

+ y! '.~ '+Y2 'H 2 ,

Do ovoga dijagrama promjene napona po dubini u tIu (51. 13.l.-b) moze se

doci faznim promatranjem izgradnje objekta prije iskopa i poslije iskopa temelja i
nakon opterecenja (Sarae, 1989). Za prirodni napon prije izgradnje CcrJnacrta se
njegova promjena po dubini, kao i za napon do dubine ukopavanja
smatrajuci tezinu materijala u temeljnoj jami kao negativno opterecenje. Na ovaj
nacin dobije se raspodjela napona po zavrsenom iskopu temeljne jame CcrJ,

Co-J,

Mehallikatla

317

III Raspodjela lIapOlla, s/ijegallje i slom Ila i.~pod teme{ja

13. Proracun slijeganja teme(ia

.;;""hlt

(30'Z="JO'Z-ZO'J.

i ako njegove
dobije se raspodjela napona u tlu po

Za dodatno opterecenje proracuna se napon

linije napona dodamo linijama napona

zavrsenoj izgradnji

50';:,

,(Y"

40'z

tj.:
j(J':=3CTz+40'z==JO'z+40'z-ZO'z,

(13.4,)

p,

f ~'dZ

:"'0

(13.7.)

Obicno je tlo uslojeno, pa se raoun provodi za svaki sloj, te je ukupno

slijeganje jednako zbiru pojedinacnih sloieva:
,

I na ovaj nacin se dobije ukupna raspodjela prirodnih i dodatnih napona

kao na slici 13.1.-b.

p=

(Y

Lo ~z
.
zM v

(13.8.)

gdje je:
n - broj slojeva;

13.3. OSNOVNI PRINCIPI PRORACUNA SLIJEGANJA TEMEUA

Pod djelovanjem dodatnog opterecenja tlo se slije;:e i boone defonnise. S
obzirom da su bacne deformacije male, 2 := 3 == 0 , maZe se usvojiti za proracun
slijeganja opit stisljivosti u edometru na neporernecenom uzorku, izvadenom iz
posmatrane tacke u tlu. Iz ovog opita odreduju se prije obradeni parametri tla
modul stisljivosti (M"), koeficijent zapreminske stisljivosti (m,,), specificna
deformacija (), indeks stisljivosti (C) i indeks bubrenja (C,), a ti se parametri
cesto koriste kod proracuna slijeganja.
Edometarske krive stisljivosti omogucavaju da se odrede specificne
deformacije (E,J, na rna kojoj dubini (z) ispod temelja. Ako na edometarskom
dijagramu nanesemo promjene napona o(jz i o"z, moZe se odrediti specificna
defonnacija iz izraza:
!>.h,
E =-(13.5.)
z

~'

(Y.

zM v

= ~ - modul stisljivosti, koji odgovara prirastu napana

paz :::;;

(j: -0 (J: -

prirast napona,

Proracun sIijeganja provodi se na bazi promjene koeficijenta pora (e) iii

relativnog slijeganja (M/h) uzorka (sl. 13.2.).

41.c
v

2
0

.!!.

2
6. naponb(kN/m )

06

Ah,
h

.. hn

~
c

Ahn - skracenje uzoraka pri povecanju napona sa oO'z na O'z (51. 13.2.);
hi - visina edometarskog uzorka kod napona oO'z
Kada sracunamo specificne deformacije za razne dubine Z, na bazi
ispitivanja uzoraka sa raznih duhina, moze se nacrtati dijagram ovisnosti E - z, kako
je to dato na shei 13.3.-a, desno, za E izraien preko koeficijenta pora (e).
Kako je Ez specificna deforrnacija na dubini z, to ce se na toj dubini sloj

elementame debljine tla dz shatiti za ds :::: E z . dz.

Ukupno slijeganje jednog sloja debljine h, bit ce:
"h,.
. "'. !>.
p, = Edz =
~z.
(13.6.)
z~
z=1} 1 + eo
Najcesce se za proracun slijeganja koristi srednji modul stisljivosti (Mv ), po
izrazu koji se dobije iz jednadzba 13.6. mnoreci i dijeleci taj izraz sa razlikom
napona oo"z, tj.:

318------------------------~M7,7ho-"7.iw~,w--------------------------

>

-0
-.;

00.

pll.

gdje je:

p (J' z;

.. h2

11"

.!'o.

.,

]\

h,

Sl. 13.2. Odreilivanje modula slisJjivosti na osnovu edomelarskog dijagrama: sa relativnim

s/ijeganjem (a) ina bazi promjene koeficijenta poroznosti (b),

Koeficijent pora neporemecenog uzorka eo':;:;:: el , izvadenog iz sredine

svakog sloja tla i koefieijenta pora e j istog uzorka nakon konsolidacije u edometru
odredi se za napone

00' z

00" z + pO"z

lZ edometarskog dijagrama (s1. 13.2.-b).

Slijeganje sloja debljine h, bit ce iz izraza 13.6.:

",,,,,Iz,,

p, =

z",h"

fo ~.dz=
f
l+e
o

Me/uwika ria

eO-eJ

dz,

(13.9.)

l+eo
319

III Ra.\]Jodjela napOlla, slijegallje i slom fla i~pod temelja

13. Proraeun sl{jeganja temelja

Za normalno konsolidovano tlo modul stisljivosti mozemo odrediti iz

dijagrama relativnog slijeganja, kod cegaje ukupni napon (J'z=ooz + paz, a dodatni

a slijeganje svih slojeva:

(13.lO.)
I

Integral za slijeganje jednog sloja (jednadzba 13.9.) predstavlja, ustvari,

povrSinu dijagrama -z (sl. 13.3.-a-desno) i to do dubine zn na kojoj su dodatni
naponi pUr; toliko mali da bitno ne utjecu na slijeganje terneIja.
Pojedinacne povrsine AJ ... -A n jednake su slijeganju svakog pojedinacnog
sloja PI .. Pn' a cijela povrsina predstavlja ukupno slijeganje p do dubine zn'
Manje tacan proraeun moze se provesti sa srednjim modulom stisljivosti za
svaki sloj, kojem odgovara i srednja promjena napona p(J,. Iz jednadzbe 13.7., a
za svaku debljinu sloja na duhinu hz, mozemo napisati:

_ ~ pCY,dz _ ~ F,
p- .::..---- .::..--,
J
zM"
I
zM v

(13.11.)

gdje je:

ha=p (J'z

= CT z -00" Z' dok su odgovarajuce vrijednosti relativnog slijeganja

AhJh i

M,./h, te je modul stisljivosti (sI.13.2.-a):

(13.12.)
h

Ako je vis ina uzorka h, a Mn skracenje uzorka za porast opterecenja sa

00' z na 00" z +p (J' z ' onda je specificna deformacija za porast opterecenja od p (j z :

-Ilh
;--'
,
h'
a slijeganje jednoga sloja bit 6e:
fj,P n = en hn

(13.13.)
(13.14.)

Ukupno slijeganje temeljnog tla je:

F z - povrsina dijagrarna napona od dodatnog opterecenja tla u hz -tom

sloju, F, ; p(J, dz (sI.!3.3.-b);

p; ft"h"

(13.15.)

zMv - srednji modul stisljivosti slqja;

n - brqj slojeva.

sto predslavlja povrsinu dijagrama -h, (s1.l3.3.-a-desno, srafrrano).

Prednost je ovog naeina racunanja preko relativnog sIijeganja u
mogucnosti brze primjene rezuItata edometarskog ispitivanja, bez cekanja da se
ispitivanje zavrsi i osusi uzorak. kako bi se dobio koeficijent pora e.

13.4. NEKI IZRAZI ZA SLUEGANJE TEMELJA U

PROPUSNOM TLU

Sf. 13.3. Ukupni naponi od vlastite teiine i optere!:enja temelja: sa grafickom integracijom
sltjeganja (aJ, te semom proracuna slijeganja sa srednjim modulom stiSljivosti u
sloju (b).

Slijeganje propusnih materijala ovisi 0 deformabilnosti skeleta i nastaje

istodobno sa nanosenjem opterecenja. Zbog toga se parametri stisljivosti u
laboratoriji provode na uzorcima sa slobodnim dreniranjem. Propusni materijali su
uglavnom nekoherentni zbog cega ne postoji uvijek mogucnost vadenja
neporemecenih uzoraka tla. Za ove materijale dolaze u obzir neke od vee
spornenutih mogucnosti za odredivanje defonnacionih karakteristika:
(a) ispitivat\iem pomo6u slatioke penelracione sonde;
(b) ispitivanje standardnom penetracionom sondom;
(e) mjerenjem gusto6e tIa i
(d) probnim opterecenjern "in situ".

320-------------M:-:-ehalli;,w~:-:t7:la-------------

-------------------------M~d-w~lIuw~t~la-------------------------321

ll! Raspodjela flarona, slijega/lje i slom tla ispnd tcmelja

13. Proracull slijeganja temelja

Statickom penetracijom (tacka 9.1.3.) utvrduje se empirijska veza izmedu

otpora prodiranja siljka Ckd i modula deformacija M v, odnosno indeksa stisljivosti
Ce, kako su to ustanovili Buisman i De Beer (Craig, 1995):
Cc
N

(13.16.)

r-----~------~-,

:t~log
l

).tlh

oO',+pO',

Cc

(13.17.)

oO"z

gdje je o(f;; stvami vcrtikalni napon od vlastite tezine u dubini u kojoj se mjeri

olpor, a peY, napon od dodatnog opterecenja.

p{iz

slijeganje je:

paz

i:1p = ---/:1z .

(13.18.)

M,

Meyerhof (1965) je predlozio slijedece izraze za slijeganje:

20q

p=--,zaB<I,22m
N

30q( B 12
=-l--,za B>l,22m.
N 0,3+B ,

(13.19.)

gdje je q opterecenje u kg / em 2 , B sirina ternelja u m, N broj udaraca u

standardnom penetracionom opitu, a p slijeganje u em.
Meyerhof (1956) je za slijeganje od 25,4 mm procijenio neto opterecenje
(qo - q' D):
q""

= 11,98N (kNI m 2 ~ za

r----,
I:1pB
=y::-

(13.22.)

B - najrnanja dimenzija temelja;

Ckd - srednja vrijednost otpora prodiranju siljka kod statiCke penetracijc
(e'd) ispod lemelja;
l:1p(p) = Po - D - neto pove6at\ie pritiska temelja, koje se dobije aka se
od apterecenja temelja odbije tezina tla do linije temeljenja.
Mnogi autori istraiiJi su meduovisnost izmedu parametara Ckd ] N
Qedn.9.l3.) a najces';e se za ovaj izraz koristi Meyerhofov (1956) olpor prodiranju

r.

0;

1,22 m,

1m

eM

= 400 N (kN
), iake prema nekim autorima varira izmedu 430 N i
1930 N (Smith, 1993).
Pocetno slijeganje granularnog tla moZe se vrednovati koristenjem
poluempirijskog uticajnog faktora naprezanja (I,) formulisanog od
Schmertmanna i dr. (1978).
Metodaje bazirana na dvije glavne pretpostavke (Smith, 1993):
1) Najveci vertikalni napon u tlu ispod centra optereeenog temelja sirine B desit
ce se na dubini B/2 ispod kvadratnog i okruglog temelja, a na dubini B ispod
trakastih temelja.
2) Karakteristicni naponi usljed opterecenja temelja, kao beznacajni, hit ce na
dubini veeoj oct z = 2,OB kod kvadratnog ; kruinog temelja i 4,0 B kod
trakastog temelja (s1. 13.4.).
Slijeganje po ovoj metod; bit ce (Braja, 1995):
Pp =

C2 i:1p

3,28B+l)
, za B > 1,22 m.
( 3,28B

Na sliei 9.1.-b dataje empirijska korelacija izmedl! SPT (N), sirine temelja
(B) i optere6enja temelja na pijesku (q), koje izaziva slijeganje od 2,5 em.
Postoje i mnoge druge empirijske ovisnosti izmedu pararnetara penetracije
ekd), kohezije (e) i modula elasticnosti (E), kao i izraza za inicijalno slijeganje
nekoherentnog tla.

eN

(13.23.)

iii (Smith, 1993):

Pp

(13.20.)
(13.21.)

2." I~./:1z
2",,1

"
l.
= C1 C2~"-'
. An "'-'-'/:1z '

q"" = 7,99N

temelja na pijesku moze se

gdje je:

Siljka

Standardni penetracioni opit daje broj udaraca N za odredenu dubinu

prodiranja sonde, iz cega se moZe ocijeniti modul stisljivosti Mv i slijeganje sl~ja
debljine Az, te za prirast napona od optereccqja

(p p)

kd

Slijeganje tla po Terzaghijevoj metodi dobije se putem indeksa stiSljivosti

iz izraza (Craig, 1995):

Ip =

koristiti Meyerhofov (1974) izraz:

Pp

= l,5C'd / q = 1,5 N q }
= f(fJI)

(C,)

Za brzi priblifui proracun slijeganja

gdjeje:

(13.24.)

z_IX,Ckd

Iz - uticajni faktor proracunat za svaki sloj (~Z) u njegovom Cenlru,

dobiven iz dijagrama slicnog onom na slid 13.4.;

= 1,0 - 0,5(p / 1:1p) - korekcioni faklor dubine lemelja

(e =1,0 za z =0);
j

e2 =1+0,21og wlOt-

korekcioni faklor puzanja, gdje je

vrijeme u

godinama za koje se tfa1;i slijegauje;

322 ----------------~~:--------Melul1lim tta

-------------M;;:;''':::m:::'';::Iw:::'7:./a-------------323

J3. Proracun sJijeganja teme(ia

III Raspodjela napOlla, slijegallje i ",10m tla ispod temelja

x = 2,5 - za kvadratni i 3,5 za trakasti temelj;

E - promjena modula elasticnosti sa dubinom (sl. 13.4.-b), koja se moze
dobiti i preko ernpirickih izraza koristenjem broja udaraca (N) iz
SPT, iii otpor. prodiranju siljka (CM );
IJ..p :::: p(J - y . D - neto opterecenje u nivou temelja.

Za koristenje ovih jednadzbi polrebno je poznavati promjenu modula

elasticnosti tla (E) po dubini (2), odnosno promjenu broja udaraea (N) iz SPT iii
promjenu otpora prodiranja siljka iz staticke penetracije (Ckd ). Obieno se za ove
elemente koriste razni korelacioni odnosi. Tlo ispod temelja podijeli se u nekoliko
slojeva do dubina 2B, odnosno 4B i pronade slijeganje za svaki sloj (&). Zbir
slijeganja svih slojeva daje ukupno pocetno slijeganje

13.5. UTICAJI NA OBJEKAT I KRITERIJI SLIJEGANJA

(p p).
@

E,

o
0.5 0.6
0.5 B +-----'-""'".,"Arl

B+-------~--~A"~

/1

A', II

""

"'.

'''' I
,,'S

"',

.-

.:

.,t
t"
t.,

-'-

Sf. 13.4. Elasticno slijeganje proracunato koristenjem uticajnogfaktora napona (IJ: serna
temelja sa dijagramom promjene [~ sa dubinom (aJ, te promjena modula
elasticnosti () i broja udaraca (N) u dubini (b).

Vise istrazivaca iznalazili su korelaciju izrnedu standardnog penetracionog

broja udaraea (N) i otpora prodiranja Siljka (Cd, ovisno 0 modulu elasticnosti (E).
Izmedu mnogih navode se oni po istrazivanju Schmertmanna i dr. (1978):
E = 2,5 C'd' za kvadratni i kruZni temelj; }
E = 3,5 C'd' za trakastJ temel];
(13.25.)
E

324

= 766 N

Mjerenjem gustoce pornOCll neutronske sonde i preko specificne tezine

moze se izracunati koeficijent pora e u raznim tackama ispod temelja. Sa ovom
poroznoscu u laboratoriji se ugradi u edometar ili triaksijalni aparat poremeceni
uzorak i optereti dijelovima napona koji odgovaraju prirastu napona u raznim
dubinama nastalih opterecenjem gradevine. Iz ovoga se izracuna modul stisljivosti
M v iIi indeks stisljivosti Cf"' a zatim slijeganje tla p.
Probnim opterecenjem moZe se u nekim slucajevima odrediti slijeganje
tla. Obicno je to moguce sarno ako je tIo hornogeno do vecih dubina, 5to je
detaljnije objasnjeno u tacki 9.3.

U stisljivom tiu slijeganja su neizbjezna. ana mogu biti mala i velika,

ravnomjerna iii neravnomjerna, bezopasna iii stetna. Nepozeljna su neravnomjerna
slijeganja ispod objekta koja u konstrukeiji izazivaju nove dodatne staticke
velicine. Ove nejednakosti bolje podnose staticki odredene nego staticki
neodredene konstrukcije.
Bezopasna slijeganja ne izazivaju stetne defonnacije na konstrukciji i to
su uglavnom manja ravnomjema slijeganja nastala smanjenjem poroznosti tla.
Stetna slijeganja su neravnomjerna i velika slijeganja koja dovode do
stetnih deformacija na objektu, vecih pukotina, naginjanja, pa i rusenja objekta.
l.Jzroci ovih pojava su razliciti kao sto su: razlicite stisljivosti na pojedinim
dijelovima objekta, nejednaka dubina temeljenja pojedinih dijelova objekta,
nedilatiranje objekta, superpozicija pritiska, nejednaka stisljivost tla i dr.
Velicinu bezopasnog slijeganja ne mozemo odrediti U opstem siucaju, jer
ono ovisi od osjetljivosti objekta na slijeganje, statickog sistema konstrukcije, vrste
tla i dr. U literaturi postoje mnogi podaci 0 dopustenom slijeganju ovisno 0 vrsti
tla, tipu objekta, odnosu progiba prema duzini itd. (Braja, 1995).
Stetnost progiba konstrukcije moze se odrediti iz radijusa progibne linije R
jedne slrane konstrukcije i polovice duzine progibne linije L.
Tako ce se kod ohjekata od opeke sitne pukotine javiti kadaje R = 250L,
a otvorene kod R :::: 200L , a kod celicnih konstrukcija ispunjenih opekorn treba biti
R > 250L
Neka ruska ispitivanja upucuju na to da se kod razliCitog slijeganja ternelja,
pukotine javljaju u objektima sa opekom kod progiba Ii/I = 1/2000, a kod celicnih
skeleta, kod progiba Ii/I =1/4000-1/5000. U tabeli 13.1. i 13.2. dati su kriteriji
dopustenih slijeganja proisteklih iz rezultata visegodisnjih osmatranja vise objekata
(Wahls,1981).

(kN/m 2 ).
----------------------------M~"~~~'~~~a~tla~--------------------------325

MelulIIika tla

_ _.....;13. Prorqclll1 slfjeganja lemelja

JIl Raspodjela "apona, siijegu"je i siom tia ispod temelju

Kritaiji tolerantnog odnosa sJijegallja

prema duzini linije slijeganja (I)

(8)

........... .....

...... ..... .

Tabela 13 I
. ...

~.......

ObJeJ.,,'tl sa Zi OVlma od

...

ope~e

.......

..

......

t-'-Visestambeni objekti i druge

infunjerskc gradevine pri
II" ';'3
Ilh >3
Jednospratni j drugi industrijski
objekti

811

Pijesak-i -tvrda.Iina
....

.....

...

1'lasti~nll ~ilna

0,0003

0,0004

0,0005

0,0007

0,0010

0,0010

Ukupno slijeganje p racuna se, kako je vee obrazlozeno, prema metodi

klasicne teorije elasticnosti, pomocu obrazaca i dijagrama zasnovanih na integraciji
deformacija iii napona za koncentrisanu silu. U slucaju integracije deformacija
nnosi se deformacijski modul (E), koji odgovara intergranularnim naponima, a
odreduje se na osnovu triaksijalnih konsolidacionih ispitivanja ili iz rezultata
probnog opterecenja. U siucaju primjene raspodjele napona za koncentrisanu silu u
proia-CUll se unose, za odgovaraju6e intervale napon~ specificne deformacije koje
pokazuju edometarski opiti, iIi moduli stisljivosti (M), koji se iz njih izvode.

treba uzeti U obzir neravnomjernost u sastavu tla 1 opterecenju, te krutost objekta i

temelj .
Kod fleksibilnih tcmeijnih traka iii temelja samaca staticki odrea-enill
konstrukcija mogu se dopustiti velicinc difcrencijalnih slijeganja oko 50%
apsolutnih, racunskih u nekoherentnom tlu i oko 25% apsolutnih racunskih
s/ijeganja u koherentnom tlu. U ovorn slucaju tIo treba da je priblizno homogeno, a
medusobna "daljenost temelja veea od 7,0 m.
Ukoliko se slijeganje ne dokazuje posebnom analizom, dozvoljavalu &C
racunska slijeganja od najviSe 2,5 em u nekoherent.nom tlu, a maksimll~ 5,0 'em u
koherentnorn tIu. Nekim standardima definisu se dopustene velicine sJijeganja sa
aspekta odredenosti konstrukcije, vaZnosti objekta, osjetijivosti i stalnosti objekta.
U cilju provjere proracunatog sJijeganja, kao i radi kontroie defonnacija na
vee izvedenirn objektima, vrsi se osmatranje slijeganja i deformacija. Kontrola
se sastoji u provjcri vertikalnih i horizontalnih pomjcranja i deforrnacija, te
nagilljallja objekta. Kod velikih i znacajnih obiek.t. ovo se provodi po posebllom
programu redovne provjere stanja, ne sarno objekta nego i tla oko objekta i to u fazi
izgradnje i kasnije u toku koristenja.

Srednja tolerantna slijeganja za rame tipove objekata

Ilh?: 2,5

80

Ilh ';'1,5
Zgrade sa zidovima od opeke,
armiranog betona i armiranih
blokova

100

Ramovske zgrade

100

Masivni armirano - betonski temelji

dimnjaka, silosa, tornjeva i s1.

300

150

Kod proracuna dopustenih racunskih ravnomjernih slijeganja treba uzeti u

obzir: (i) ravnomjemost sastava tla, (ii) raspodjelu opterecenja na tlo~ (iii) staticki
karakter objekta i njcgovu funkcionalnost, (iv) vremenski razvoj konsolidacije, te
(v) krutost temelja. Za odredivanje razlike u sJijeganju temelja na raznim mjestima
Mehal1ilm fla

M('Mllika tla

327

14. Nosiv(Jst tla ispod temelja

/,

(14.1 NOSIVOST TLA ISPOD TEMELJA

\j

Temelji treba da siguma prenesu optere6enje konstrukcije na tIo i da

ornoguce ojena normalno funkcionisanje u toku eksploatacije gradevine. Da bi se
OVO osiguraio, proracun nosivosti tla ispod temelja odreduje se na osnovu dva
kriterija: (i) sloma tla i (U) dopustenih slijeganja.
(a) Opterecenje koje djeluje na temelj treba bili znatno manje ad
opterecenja koje izaziva slam tla ispod temelja. Kod dimenzioniranja temelja
7.ahtijevamo da temelj ima odredeni koeficijent sigumosti U odnosu na pojavu
sloma. a to predstavlja odnos izrnedu pritiska ispod temelja koji izaziva slam i
dopustenog pritiska. Da bisrna ispitali sigumost temelja u odnosu na opterecenje
koje izaziva slam tla. potrebno je odrediti kriticno opterecenje (opterecenje sloma
iii granicno opterecenje - qJ). pri kojem dolazi do sloma t1a ispod temelja. Prema
tome, problem sloma tla svodi se na iznaiaienje kriticnog opterecenja (qj), na
osnovu kojeg se proracuna dopusteno opterecenje tta (qdop).
(b) Slijeganje tla ispod ternelja za s!varno opterecenje mora biti dovoIjno
malo. kako ne bi izazvalo stetne posljedice na konstrukciji objekta. U prethodnom
poglavlju dat je nacin odredivanja slijeganja temelja koje je veoma valono za
ispravno funkcionisanje objekta.
Osnovnu teoriju granicne ravnoteze u tiu dao je Coulomb (1773), a kasnije
je Rankine (I857) razradio teoriju granicne ravnot.ze u poluprostoru (Percel,
1975). Prve korektne jednadzbe za nosivost temeljnog tla dao je Prandtl (1921), da
bi kasnije ovaj problem nastavili obradivati mnogi autori analitickim, iii putem
poluempirijskih rjesenja. Najpoznatiji su Felenius, Terzaghi, Caquot (Kako),
Meyerhof, Hansen, Ball i dr., dok je Sokolovski rjesavao ovaj problem i teoretskim
putem.

14.1. 'KRITICNO I DOPUSTENO OPTERECENJE

Kriticno opterecenje tta je ono opterecenje koje se dobije u trenutku

sloma tia ispod temeljne konstrukcije. Kod ovog opterecenja svako povecanje
napona izaziva veliki prirast slijeganja, a time i slom tla. Pod napollom sloma
podrazuntijevamo napon dobiven kod kriticnog opterecenja tla pod kojim dolazi do
posrniCnog sloma u till, jer je dostignuta kriticna vrijednost cvrstoce na srnicaoje.
Slom tia nastaje, dakle, kada naponi smicanja na nekim kliznim povrsinama
prekorace cvrstocu na smicanje tIa. Kriticno opterecenje De ovis} sarno 0
geomehanickim karakteristikama sarnoga tla, nego i 0 dubini temelja, njihovom
obliku, velicini i polonyu sila opterecenja i opterecene povrsine.
Melwlliko. rIa

329

/JI Raspodjela /lapOlla, slljeganje i slmn fiG i~pod temdja

14. Nosh'ost rLa ispod /t'II!t'fja

Teorijska razmatranja i laboratorijska lspitivanja pokazuju da se u podrucju

sloma uspostavlj'\iu Iri karakterislicne zone (sI.14.1.-a) Terzaghi (J 943.).

@)

@
Opt.reeeoj. q(kN/nh
0'1'III:::'-=:;:;;i'ltt:':--:__-::::;:--'r--

Sf. J4. J. Sema zona pLasticnog sloma tIa ispod opterecenog lemelja: u du.bini D (a), gcije je:
trouglasta zona a, b, c (J), radijalne smicuce zone a, c, d' i b, c, d (2) i dva troug/a
Runkineovih pasivnih zona h, d, e i a, d', e' (3); ()visnost izmeilu oplerecenja q i
slijeganja temeUa s (b), slom na povdini probijanjem (c), opti (d) i lukalni (e)
slom ispod temelja (Bra/a, 1995; Smith, 1993: Craig, 1995.).

SugeriSe se da povrsine sloma u tiu ispod trakastih temelja za kriticno

opterecenje priblizno izgledaju kao na slid 14.1.
lspod lemelja obrazuje se klin (I), koji se nalazi u slanju elasticne
ravnoteze i koj i skupa sa temeljom potiskuje boeno. i prema gore, tlo sio obrazuje
zone radijalnog smicanja (2), a one mogu bili spiralnog oblika. i dva trougla
Rankineove pasivnc zone (3) (Braja, 1995.). Oblik i poloiaj kliznih ravni,
odnosno pojedinih zona, ovisi 0 uglu srnicallja qJ , uglu trenja 0 na dodirnoj plohi
temelja i tla, tc 0 karakteru opterecenja.
Mehanika rIa

Na sliei 14.1.-b prikazan je tok slijeganja lemelja ovisno 0 oplerecenju

proracunat pO teoriji elasticnosti (1) i teoriji plasticl10sti (2). Slijeganja kod ma]ih
optereeenja posljediea su slisljivosti 11a, odnosno smanjenja poroznosli usljed
opterecenja. Poraslom oplereeenja poveeava se slijeganje tomelja zbog deformacije
tla u plasticnim zonama i povecanog bocnog istiskivanja (distorziono
deformisanje) sve dok ne dode do sloma tla (sl. 14.1.-c, d, e).
Slom tla moze da nastupi kao sarno probijanje na povrsini (sl.14.1.-c),
zatim kao opSti slom (sI.14.1.-d) ili lokalni slom (sI.l4.1.-e). U zbijcnom nu
nastaje uz male deformacije opsti slom na cijeloj plohi sloma dok su u rahlom
prisutna sarno lokalna smicanja oka rubova temelja i pri dosta velikim
deformacijama. Terzaghi razlikuje ova posljednja dva tipa sloma pri izboru
pararnetara cvrst06e na smicanje (c, ({1 ).
Primjenorn teorije elasticnosti dobije se lineama ovisnost izmedu
opterecenja i slijeganja tlu., ali ne pru7'..a nikakve podatke 0 kriticnom opterecenju qr,
jer se linija ovisnosti produiava i preko ovog kriticnog opterecenja. Medutim, u
podrucju malih optereeenja ispod qd (s1.l4.I.-b) razlike izmedu linije realnog
ponasanja tla i linije kq,ju daje teorija elasticnosti SIl rninimalne, te je opravdano
provesti proracun slijeganja tla ispod temelja prema teoriji elasticnosti. Kriticno
opterecenje {jj iznalazi se prema teoriji pJasticnosti i na osnovu njega se odredi
dopusteni napon q d.
Kada bi za zadano tlo i temelj, u svakom slucaju, magIi nacrtati
deformacionu liniju ovisnu 0 opterecenju, tada bismo jednostavno odredili
dopusteno opterecenje. Primjenom teorije elasticnosti i teorije plasticnosti ne moze
se dobiti realno ponasanje tla. Najnoviji razvoj mehanike tia i prirnjena numerlckih
metoda, uz koristenje racunara, omogucit ce da se u nekim slucajevima odredi
neIinearan odnos deformacija u funkciji opterecenja. Za znacajnije objekte sa
slozenijim geotehnickirn osobinama to se i cini zasto je potreban slozeniji, ohimniji
i veti eksperirnentaini rad,
Dopustenim opterecenjem tla nazivamo 000 opterecenje kojem djeiuje na
tlo, a da ne izazove velike deformacije i slom t.la pod najnepovoljnijim usiovima.
Dopusteno opterecenje odreduje se na bazi graniene 110sivosti (ia, uz prjn~jel111
odgovarajuceg faktora sigurnosti (FJ koji se usvaja ovisno 0 mnogim uticajnim
faktorima. Izbor faktora sigurnosti ovisi 0 svakom posebnom slucaju i 0 opscZnosti
i taenosti dobivenih rezuitata ispitivanja tla na terenu i u laboratoriji. Na osnovu
kriticnog opterecenja qfodredi se dopu5teno opterecenje iz poznatog izraza:

qdop

qr
=F'

(14,1.)

koji se nalazi u podrucju slijeganja dobivenih po teoriji elasticnosti (s1. 14.1.-b)

Mehallika tla

331

III Raspodjela napona, slijegaflje j siom 110 i.spod lemelja

14. Nosivost tlo ispod remelja

14.2. PRANDTL I PRANDTL - CAQUOTOVO RJESENJE

KRITICNOG OPTERECENJA
Prandtl je pomocu Airyjeve funkcije nasao rjesenje za kriticno opterecenje
q! koristeci Rankineovu teoriju. On je dao korektno analiticko rjesenje za

opterecenje

obliku trake pretpostavljajuci da ispod temelja nema tezine

(besteZinski prostor - y = 0). Pored ove pretpostavke, za odredivanje granicnog

opterecenja ucinjena

Sli

jos i sHjede6a pojednostavljenja:

~ trakasli temelj (~) je gladak, te se trenje izmedu stope i tla

Sf. 14.2. KLizne povrsine centricno opterecenog temelja po Prandtlovu rjesenju.

zanemaruje;

>-

cvrstoca na smicanje duz ef i e' f' se zanemaruje;

klizna ploha izmedu krajnjih klinova ima oblik logaritamske spirale;

>- opterecenje temelja je simetricno.

Prandtlovo rjesenje moze se objasniti na semi sloma tla k?ja se fonnira
ispod Hnije temelja ah na dubini D ispod terena uzimajuci tezinu tla iznad temelja
kao optereCenje q (y. D) (sI.14.2.). Serna sloma potpuno je simetricna i na desnoj i
na lijevoj strani temelja. Pretpostavlja se postepen rast opterecenja temelja, sve do
njegove kriticne vrijednosti (lJ. lspod temelja u podrucju klina a, h, c, a u trenutku
prekoracenja granicne nosivosti, formira se Rankineovo stanje aktivne plasticne
ravnoteze sa ravnirn kliznirn povrsinama kaje sa temeljima zaklapaju ugao

Promatranjem uslova ravnoteZe u horizontalnom i vertikalnom

smjeru svake pojedinaene zone i njihovim sumiranjem dobije se Prandtl Caquotov obrazac za kriticno opterecenje (Sarac, 1989) u obliku:
~ za koherentno tlo, gdje je e > D, 0/ > 0 :
qj =y .D.tg 2 (45" + 0//2). e""

+_e_~g2(45' +0//2).e"" -d,

iii u opcem obiiku:

(14.5.)

odn08no:

~45'

+0//2. Usljed djelovanja aktivne zemljane prizme formiraju se boeno

pasivni klinavi ade i bd'e', sa ravnim povrsinama klizanja kaje sa harizantalom
zaklapaju ugao f3 = 45" -0//2. Prostor izmedu ove dvije prizme nalazit ce se,
takoder, u granicnam stanju ravnoteze, pa ce se pri kriticnom opterecenju smaknuti
po krivoj kliznoj povrsini smicanja. Najniza povrsina u ovoj zoni predstavlja
granicnu liniju klizanja i uzima se u obliku logaritamske spirale sa polom u tacki a
odnosno b i jednadzbom:
(14.2.)
i duzinom:

(14.4.)

tgo/

(14.6,)
gdje je:
N, = ergo/(N q -1),
~

za nekoherentno tlo, kao sto su pije8ci, sa e = 0, 'P > 0 :

qj =YD.tg 2 (45" +'P/2 ).e",g,

(14.7.)

(14.8.)

iii:
(14.9.)

n
-

ad

Spirala

(c,d)

-IRq!

= roe 2

(14.3.)

naziva se "geotehnicka" logaritamska spirala, kad koje

rezultantni napon Q, (bez kohezije) prolazi kroz pol spirale (a). Na slici 14.2. sile
Qi predstavljaju rezultantu narmalnih napona j onoga dijela otpornosti na smicanje

(1' f)

koji odgovara trenju

(0- tgffJ) , dok iT, predstavlja rezultantu kohezije.

Za slucaj brzog nanosenja opterecenja na zasicene gline gdje je

c > 0, 'P = 0 , dobijemo:
odnosno:
qj =yD+5,l4e.

332

Mehanika tia

(14.10.)

------------------~M~"~w~n'~~~'~w~------------------------333

{{j

14. Nosivast tia ispod temelja

Raspodjela nopona, .rlijegm!if! i .doll! fla ispou lemelja

Za slucaj 1auZne posmicl1e povrsil1e dobijemo prema Feleniusu:

qr

= y . D + 5,5 . c ,

(14.1 I.}

14.3. CAQUOT - BUISMANOV OBRAZAC

U slucaju daje: cp > 0; C > 0 i > 0 i ako postoji na smicucoj plohi trenje,
kohezija i vlastita tezina tla ispod temelj~ Caquot i Buisman dali su sJijedeci izraz
za kriticno opterecenje u opcem obliku:
B

qf=qNq+c.N'+Y'2Ny,

Sl.l4. 3. Serna granicne nosivosti ffa po Terzaghiju.

(14.12.)

>-

temeljenja, kohezije i sopstvene tezine tJa ispod temeUne stope.

. Uvrstavanjem potpunih izraza za ove faktore dobije se jednadzba u obliku:

-I].

Terzaghi je, polazeci od Prandtlova ~jesenja, dao poluempirijski obrazae za

proracun granicne nosivosti tla pod djelovanjem vertikalnog opterecenja na ternelje
u vidu beskonacne trake, kvadratne i krufne temelje. Rjesenje je dao za temelj
fundiran u dubini D ispod povrsine terena za tlo sa tezinom y. Usvojio je da
postoji trenje izmedu temeljne stope i tla, zbog cega se ispod temelja ne ohrazuje
piasticna zona, vee elasticni klin (ABC).
lOin ABC ispod temeija ostaje u stanju elasticne ravnoteZe i pokreee se
21\iedno sa temeljem. Pri prekoracenju granicnog stanja ravnoteZe otpof'lla (Q)
djeluje pod uglom q; na normalu klizne povrsine, tj. vertikalno (51.14.3.). Problem
ravnoteze u tlu svodi se, dakle, na odredivanje pasivnog zemljanog pritiska.
Tacan proracun prema ovoj metodi je komplikovaniji, ali tacniji od
prethodnih, te je Terzaghi daD prakticne obrasce za proracun granicne nosivosti tla
(qr) i prema uproscenoj metodi koja se koriste viSe u svakodnevnoj praksi, i to za:

334

Mt'/Janikn fla

qj =1,3cN, +qN q +O,4yBNr ;

~30~.

{~<I

Nq

P'JI=+=G
r: ~

IDol~'1-li.-.-+
, I'-+~I-+i-+--+--l--

" olli
70

60

Sl.14.4. Faktori

[,{

'/'0

30
0
\0 5
VR1JEONOSTI MciNq (Ne Hq)

no~ivosti za opCi

uglu smicanja

t~

~r~, " .-t II

I

i \
50

j I,

~~r :
"

+O,6yrN~;(l4.17.)

[/,\1 I i l-r .-, . v,-;;l

f~f
11.tJ.,[
I
I
Ti-'
O,_AM
ptA51" stoMAl""

~Ir-L~I-'
I
f'-.~ N
\ \1

~ ,"~i 11ji

(14.16.)

krumi temeJj:

ql =1,3cN,+qN q

14.4. TERZAGHIJEVO RJESENJE

=(1+0,3~}'N, +qN q +O,5yBNy ; (/4.15.)

kvadratni temelj:

(q;::;: r D), drugi clan

sopstvenu tefinu tla (y) ispod

obzir opterecenje u ravni temelja

koheziju tla (c) na kliznirn povrsinarna, a treCi

lemelja objekta.

pravougaoni temelj:

ql

ql =y. D tg 2(45" + 'fJ/2). e",g + c-I-~g2(45Q +'fJ/2)' e",g -1]+

tg'fJ
(14.13.)
Prvi clan uzima

(14.14.)

qj =cN,. +qN q +O,5yBN y :

gdje su: N q' N r: iNr fak10ri nosivosti koji odrafavaju uticaj opterecenja u ravni

+0,5r B /g(45" +'fJ/2). ~g2(45 +'fJ/2)' err".

kontinuiran ternelj neizmjerne duzine:

};>

1113~

\.00

10

IOPlerel:enJe~\

""

i
--40

-'~I"J",

"~~

\:':%'""
I '1~, i I

VR1JEDMOSTI Nrl lt ,)

6U

(N", N", N r ) i lokalni (N'c' N'q' N'y) slom tla, ol'isili 0

(({J), prema Terzaghiju (jedn. 14. J8. -14.20.).

gdje je:
L - duzina, a r radijus temelja;
----------~~~------------Ml'IlOlIika tin

335

14. Nosivost tla ispod temelja

III Raspodjeln flapOlla, slijegallje i slom tfa ispod temelja

Terzaghijevi modifikovanifaktori nosivosti (N' ( , N' q' N')

r i

c - kohezija, a y jedinicna tezina;

=y . D

koejicijentipasivnog otpora tla

- opterecenje pored temelja na dubini D;

Nt ,Nt:} i Ny - faktori nosivosti. ovisni od ugla unutarnjeg trenja q; (s1.14.4.

i tabela 14.1. i 14.2.)

Terzaghijevi modifikOvalli faktori nosivosti (Nc' N q' N r ). Ie
koeficijemi pasivnog otpora tla

'"

0
I
2
3
4
5
6
7
8
9
LO
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21

22

23
24
25

(a)

N,

CK p) (jedn. 14.22.)

,'Nt;

N
,x

1.00
1,1
1,22
1,35
1,49
1,64
1,81
2,00
2,21
2,44
2,69
2,98
3,29
3,63
4,02
4,45
4,92
5,45
6,04
6,70
7,44
8,26
9,19
10,23
11,40
12,72

0.00
0,01
0.04
0.06
0,10
0,14
0,20
0,27
0,35
0.44

Kumbho'kar (1993)

0~6

0,69
0,85
1,04
1,26
1.52
1,82
2,18
2,59
3,07
3,64
4,31
5,09
6.00
7,08
8,34

27.09
29,24
31,61
34,24
37,16
40,41
44,04
48,09
52,64
57,75
63,53
70,01
77,50
85,97
95,66
106,81
119,67
134,58
151,%
172,28
196,22
224,55
258,28
298,71
347,50

32

14,7

18,6

25,0

33
34
35
36
37
3'
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50

14,21
15.90
17,81
19,98
22,46
25,28
28,52
32,23
36,50
41,44
47,16
53.80
61,55
70,61
81,27
93.85
108,75
126,50
147,74
173,28
204,19
241,80
287,85
344,63
415,}4

9,84
11.60
13,70
16,18
19,13
22,65
26,87
31,94
38,04
45,41
54,36
65,27
78,61
95,03
115,31
140,51
171,99
211,56
261.60
325,34
407,1I
512,84
650,67
831,99

lon,8

82,0

>-

14
15
16
17

!8
19
20
21
141,0

22
23
24
25

(a)

1,00
1,07
1,14
1,22
1,30
1.39
1,49
1,59
1,70
1,82

1,94
2,08
2,22
2,38
2~5

2,73
2,92
3,13
3,36
3,61
3,88
4,17
4,48
4,82
5,20
5,60

.~J; '(~r
0,00
0,005
0,02
0,04
0,055
0,074
0,10
0,128
0,16
0.20
0,24
0,30
0,35
0,42
0.48
0,57
0,67
0,76
0,88
1,03
U2
1,35
1,55
1,74
1,97
2,25

cP

6,0

""_",

8,8

11,0

14,5

_l'

15,53
16,30
17,13
18,03
18,99
20,03
21,16
22.39
23.72
25,18
26,77
28,51
30,43
32,53
34,87
37,45
40,33
43,54
47,13
51,17
55,73
60,91
66,80
73,55
81,31

26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50

7,0

J,I'>N'
'

.'11

6,05
6,54
7,07
7,66
8,31
9,03
9.82
10,69
11.67
12,75
13,97
15,32
16,85
18,56
20,50
22,70
25,21
28,06
31,34
35,11
39,48
44,54
50,46
57,41
65,60

'];abea
I 142
N'
yKD

.(6)

2,59
2,88
3,29
3,76
4,39
4,83
5,51
6,32
7,22
8,35
9.41
10,90
12,75
14,71
17,22
19,75
22,50
26,25
30,40
36,00
41,70
49,30
59,25
71,45
85,75

(a!

26,5

36,5

52,0

79,0

135,0

19,5

(b)

Kumbhoikar (1993)

Nonveiller (1981)

298,0

800,0

Nonveiller (1981)

faktor kohezije po Prandtlu:

N, = (N q -1). ctg<p ;

5,70
5,90
6,10
6,30
6,51
6,74
6,97
7,22
7,47
7,74
8,02
8,32
8,63
8.96
9,31
9,67
10,06
10,47
10,90
11,36
11,85
12,37
12,92
13,51
14,14
14.80

II
12
13

U jednadzbama 14.14. - 14.17. faktori nosivosti N mogu se dobiti po

pojednostavljenim izrazima za:
}> faktor opterecenja po Prandtlu:
N q = Ig2 (45" + <p/2)' e"'" = K p , e",g;
(14.18.)
}>

0
I
2
3
4
5
6
7

9
10

35,0

(b)

li,'..'-:: :: N~

(a)

5,70
6.00
6,30
6,62
6,97
7,34
7,73
8,15
8,60
9,09
9,61
10,16
10,76
11,41
12,11
12,86
13,68
14,60
15,12
16,56
17,69
18,92
20,27
21,75
23,36
25,13

4{ .

(yKp)

(14.19.)

faktor sopstvene tezine tla ispod temelja priblizno po Brinch Hansenu:

Ny ;1,8(Nq -1)'lg<p;
(14.20.)

336----------------------------M~'~h-"'-'i~m-,~m----------------------------

Prema ovim faktorima nosivosti sacinjen je dijagram na slici 14.4. dok su

prema tacnijim izrazima (jedn.14.22.) sacinjene tabele 14.1. i 14.2. Postoji vise
izraza za ove faktore nosivosti posebno za faktor sopstvene tezine (Smith, 1993),
kao 8to su:
Ny =(N q -1)tg1,4qJ; kfeYerhOf (1963)j
(14.21.)
Hansen(1970)
N, =l,s(N -1)lg<P;
q

Ny

= 2,0(Nq + 1) tg<p;

VesiC (1973).

Ovi faktori tacnije se dobiju preko koeficijenta pasivnog otpora tla Kp za

zonu 2. i 3. Uz odgovarajuce uglove 8 (nagib rezultante optt!recenja temelja), a
(nagib ravni elasticnog klina 1, prema ravni temelja AB) i {)- (nagib klizne ravni u
zoni 3, prema liniji temeljenja), dobijemo iz izraza (Terzaghi, 1943):

----------------------------M~e~h-m-"~m-,~m----------------------------337

III Raspodjela lI.apOlla, sLUegallje i .I'lom tia ispod temelja

14. Nnsivost Ila ispod temeija

(14.24.)

N, = ctg<p[

2cos (45'

+<P/2)

gdje je:

1];

N" - faktor nosivosti ovisan a odnosu dubine (D) i sirine lemelja (B) koji
je prema Skemptonu dat u tabeli 14.3. i vrijedi i za temelje dubine do

(14.22.)

D!Bs,4;
UB - duzina / sirina temelja;
qo - opterecenje temelja.
Skemptonov (1951) lahor nosivosti Ncr

gdje je:

:. Obllki~m~I;~ '" ..... ' ,.... ... . . . . ..... .,.

a::::: e(3n/4-f[!/2Y.gf[!
y

Kp

' : ; . . ' ... '

koeficijent pasi vnog pritiska.

Koeficijent r K p dobije se iz uslova pasivnog stanja sloma. za sto postoje i

gotove tabele i dijagrami (tabele 14.1. i 14.2.), a obuhvaca i trenje izmedu temelja i
tIa. Terzaghi je usvojio dva tipicna slucaja sloma koja utjeeu na izbor parametara
cvrstoce c i lp. Kada je tlo kruto i zbijeno, deformacije pod opterecenjern tia su
male i naSlaje krbak - opci slom na cijeloj plohi sloma, i to pri manjim
defonnacijarna, pa se napon sloma racuna sa punirn vrijednostima parametara
cvrstoce c i <p. Za rahla i jace stisljiva tla prisutna su sarno lokalna smicanja oko
mbova temelja i pri dosta velikim deformacijama (sI.l4.1.-d, e), te se faktori
nosivosti Nn Nq i Ny redukuju prema Terzaghiju smanjenjem parametara cvrstoce
na smicanje i to za:
C1

=-c

(14.23.)

tg<p, : %tg<p .
Oblik krutog i plasticnog sloma, kao i redukovani faklori nosivosti dati su
na slici 14.4. i u Tabelama 14.1. i 14.2.
Napon sloma qr za nekoherentno tlo raste lineamo sa slrinom temelja B i
dubinom temelja D, te se izborom ovih elemenata maze u'tiecati na napone sloma
ispod temelja. Faktori Nq i Nysu pribliznojednaki prijednakom uglu <pu intervalu
20 i 40, pa se qj vise povecava sa porastorn dubine nego uz jednako povecanje
sirine B. Povecanje dubina temelja povoljnije je pri istom specificnom opterecenju
q i sirini temelja B, jer smanjuje slijeganje lIa. Napon sloma kod zasicenog
koherentnog tIa (q> = 0) ne zavisi od sirine temelja (8), te se za ovaj slucaj koriste i
drugi izrazi.
Skempton (1951) je za glinovila tla, kod kojih se moZe uzeti ugao
unutarnjeg trenja <p = predlozio izraz za napon sloma U obliku:

338

Meluwika tla

o.o,>!

\!.500.75

Kvadrafi kruci':

6,2

6,7

7,1

7,4

TrakastitemeU

5,1

5.6

5.9

6.2

14.5, BRINCH HANSENOVA METODA

Terzaghijevi izrazi vrijede sarno za trakaste, kvadratne i kruzne temelje sa
centricnirn vertikalnim opterecenjem. Polazeci od Terzaghijevog izraza, Brinch
Hansen (1957) i Meyerhof (1963) su dali prosirenu i kompleksniju metodu za
proracun pravougaonih ternelja uzirnajuci u obzir ekscentricnost i zakosenost
rezultante opterecenja. Hansen preporucuje za pretezno koherentan materijal
primjenu njegovog izraza za kriticno opterecenje koji Ima opsti oblik:
q! =cN,. 's, d, 'i, +DYNq s, d. iq +O,5yBN,

'Sy

d, 'i y ,

a [aktor sigurnosti (F) bit ce:

F

(14.25.)

q! -yD

q-yD

U ovome izrazu su N faktori nosivosti, s faktor oblika, d faktor

a i faktor nagiba rezultante koji prema Hansenu u tacnijem obliku glase:
a)

faktori nosivosti:

Nq =lg (45 +<P!2~0.".

N, ~(Nq -l)'ctg<p,
2

Ny = 1,80(N q

-1). tg<p.

= Kp eo.,g.

duhinc~

'I
(14.26.)

b) faktori oblika:
----------------~~~---------------

Mdu1IIikn tla

339

III Raspodjela lIapOlla, slijeganje i slom tla

i~pod temelja

14. NosivQst ria ispod temelja

Vrijednosti JakJora nosivosti (N('. Nt;' Ny) dubine (d)

~ 1 + (0,2 + (g6", )B',

s,.

i oblika (5) po Brinch Hansenu

L'

Tabela 14.4.

s ~L(3-S \
y
2
-1

r"

cj

(14.27.)

Faktori nosivosti N., N , i N.

19

faktor dubine:

dy

l,

0,05

2,

1,4'

(14.28.)

1,0,

Faktor dubine de

Akoje ",>25",ondaje d q

~d,;aza

",=0

d,

1.00

~l,O.
.

dj faktor nagiba rezultante R:

.

,
,

1-iq

=1 - - - c
q
N -1\
q

=1

Za priblizne proracune Hansen je dao jednostavnije izraze z.a faktore

oblika, dubine i nagiba, koji zadovoljavaju prakticne potrebe, ito:

s,::;::
Sc

Sq

1,0 - za temeljnu traku,

~2B
= 1+7
- za pravougaonl. teme,},/.

= 1,3; Sq = 1,2 -

)
(14.30.)

1.00

Uk)

1.00

1,00

19.32
22 25
2580
30
46.
75,31
133,90_
266.89 I 3

(b)

Faktor dubine d

U2

1.3<>

1.41

1.46

[.52

1,0\0

lAO

1,44

1.51

I.~I

1.72

1.85

1.41

I.~S

l..'lO

1,60

l.74

1.90

2,09

1.43

1.49

D3

L.65

!,S2

2.02

1.45

I,~

!,~8

1.7()

1,91

1,15

1.53

',45

,00
6, 84 I
Ie)

!,(k)

1.)7

(14.29.)

A'c+V tg",'

Sc ::::;: Sq ::::;: Sy ::;::

1.00

24
26
1,75 28
30
35
4C
45
50

1,31

1.49

H
./. .
, l11 q
V + c B'L'ctg",

(a)

t >

1.34

1.40

\4

2.21!

1,1(,

1,41

J.4Ii

2.47

1.!7

IA2

I.sJ

I.W

1,44

1,:14

I.~l

1.77

2.01

2.:lI.i

2.18

L~2

,.~

2.oS

2.42

2.90

"U

1,31

1,>0

1,(>.1

16

U!

l,~

1,6:3

l7

1,31

I,S1

],63

IE

1.32

UI

lM

"

I~

I.~l

1.5S

1.b9

1.1!~

2,17

2,67

3,30

l~

U2

lil9

1,69

1,87

2.19

~,1l

),40

N, = (Nq -Irtg""

,16

1.52

1,~9

1,10

1.119

2,2"

2.79

J.Se

N q =tg 2 (45" +f{J!2).e m , . ,

11

UJ

1.0\0

1,10

I~

2,1..i

2,8l

M,

IS

I,~)

1.60

1.70

1.90

2,~_j

2.SS

.1,70

"

U1

,.W

1.70

1.57

1.&1

uo

,.00
,.00

2.29

2.9]

2,S\)

3.59

1.70

Ny = 1,80(Nq -1).

3.13

3.80

za kvadrat i krug .

MelJallikn tLa

----------------------~~~---------------------."4l

Mehallikn tla

J 4. N(Mivos/ tla ispod temelja

11l Raspodjeia /lapOlla, slijegal/je i slom fla i.rpod temelja

Sf

nastavak tabele 14.4.

(d)

Faktor oblika Sc

~t)
0,0
0,1
0,2
0,3
0.'
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1.0

Faktor oblika Sr

(e)

0-25"

30"

35"

40"

45"

':\)

0-25')

30"

350

4if

45"

1,00
1,02
1,04
1,06
1.08
1,10
1,12

1.00
1,03
1.04
1,07
1,09
1,12
1,14
1,17
1,20
1,22
1,24

1,00
1,03
1.06
1,10
1,12
1,16
1,19
1,22
1,26
1,29
1,32

1.00
1.05
1,11
1,]7
1,22
1,28
1,33
1,39
1,45
1,50
1,55

1,00
1.12
1,24

0,0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1,0

1,00
0,99
0.98
0,97
0,96
0,95
0,94
0,93
0,92
0.91
0,90

1.00
0,99
0,98
0,97
0.95
0,94
0,93
0,91
0,90
0,88
0,87

1.00
0.98
0,97
0,95
0,93
0,91
0,90
0,88
0.86
0,84
0,83

1.00
0.97
0,94
0,92
0,89
0,86
0,82
0,80
0.78
0,75
0,72

1,00
0,94
0,88
0,82
0,76
0.70
0,64
0,58
0,52
0,46
0,40

1,14
1,16
1.18
1,20

1,36

1,48
1,60
1,72
(,84
1,96
2,08
2,20

04B'
Sr = 1--'- za temelj so L'2 B,
L'
Sy 0,8 - za kvadratni temelj,
Sy = 0,6 - za kruini lemelj.

de
dr

=1

qo

~-L

~~,B12 Il111
,

y/:,r /
G,:l

1-'

(14.33.)

.
.2
Iy =L q

U ovim izrazima (14.26, do 14.33.) suo

H i V - horizontalna i vertikalna komponenta rezultante R,
A'= DE' - povrsina temeljne stope reducirana na centricno opterecenu
povrsinu u oba pravea, pri cemu je: L'= L-2e y a B': B-2e x

(sl. 14.5.-a),

kl'ace, odnosno duze stranice pravougaonog

temelja,

0,6

-i!

/"-;

ex

BI2+812--/

ey//

"'-P......{-

-!i 0.4
0,2

.~

:,

za sluca i dO)'e H < V . tg8 + c, B'L'

'2c,B'.'"
,

ey - ekscentricitet u pravcu

1,0

rit/
-t:9.

2.x l i B '

I, = ) - - - - - -

1//

ex

"xIS'

(14.34.)

(/ /

do =d, -zmp>25,ado 1,0-za<p=0.

B'=B-2ex,}
L'= L-2e y .

(14.31.)

(14.32,)

i = 1- 0,5H
o
V'

=~;
B'.'

0,35D
.. ,
+-s
- za male dubzne
temeljenJa D < B,

= 1,0.

c i qJ - kohezija, odnosno ugao smicanja.

U tabeli 14.4. dati su faktori: nosivosti (a). dubine (b) i (e) i oblika (tf) i (e),
izracunati prema tacnim izrazima, za pravougaoni temelj ekscentricno i koso
opterecen.
Ekscentricitet u poduZnom i poprecnom smjeru:

'"

0.1

'\

0.2

ex IS

0.3

0.4

0.5

'y/L

Sf. 14.5. Redukcija ekscentricno opterei:ene povr,fine (a) safaktorima redukcije (b) premo
Meyerho/u.

Redukciju napona sloma dobivenog prema izrazima 14.14. - 14.17. i

14.24. za ekscentricno opterecenje u jednom pravcu dao je Meyerhof (1953) preko
faktora a , tako da ce reducirani napon sloma iZllositi:
q'f

= a, q!,

(14.35.)

Ovaj redukcioni faktor dat je na dijagramu (sl.14.5.-b), za koherentan j

nekoherentan materijal, 5 tim da se za c > 0, qJ > 0, vrijednost jzracunava
shodnom interpolacijom. Ako je ekscentricnost temelja U oba pravca, uzimaju se
dva redukciona faktora, te ce redukovani napon sloma iznositi:
--------------------~~~---------------------343

342

Mehallika tLa

Melwnika da

14. Nosiwm tia ispod temelja

[Jl Raspodjela napOlla, slijegallje i slom tla ispod temelja

(14.36.)
Ovi faktori oblika i redukcioni faktori mogu se primijeniti i na
Terzaghijeve obrasee (14.14. - 14.17.), kada sila opterecenja djeluje koso,
ekscentricno, temelj je pravougaon i ukopan u teren.

U literaturi se moze naci rjesenje Balla (1962), koji je izracunao radijus

zakrivljenosti dijela plohe sloma ispod povrsine terena, iz uslova ravnoteze i uslova
plasticnog sloma.

Nosivost tla u stijenskom masivu prikazana je u drugom dijelu knjige temeljenje.

@
90~""'-m--.-'-'
'0r-~+-~'~-+\~~

14.6. MEYERHOFOVO RJESENJE NAPONA SLOMA TLA

Na bazi ve1ikog broja 1aboratorijskih i terenskih ispitivanja Meyerhof
(1951 - 1957) je dao metodu za odredivanje nosivosti tla plitkih i dubokih temelja,
kao i za temelje na kosini. Napon sloma proracunat je za hrapave duboke temelje,
uzimajuci u obzir otpor smieanja na pomocnoj plohi pod uglom fJ (ab) kao i trenje
na vertikalnoj plohi temelja ac (sI.l4.6.-a).
Mehanizam sloma za duboke temelje prema Meyerhofu sastoji se od tri
zone, s tim da granicna ploha sloma izlazi na povrsinu terena i ovisna je od odnosa
DIS i ugla cvrstoce na smicanje f{J
Elaslicna zona (1) potiskuje bocno i prema gore prelazne radijalne zone
(2) koje su opterecene preko pomocne granicne plohe (ab) klinastom zonom tla
(3), prosjecnim opterecenjem:

q=XYD (za c=O).

(14.37.)

Napon sloma tla izraZava se izrazom:

qj =cN, +qNq +O,5qo Ny

.90'

I----+""+--+~+___A d\ll>ol

(14.38.)

gdje je:

N r , N q i N r - funkcije odnosa DIE i ugla smicanja qJ, a oni se dobiju iz

dijagrama 14.6. -c - e;
qo = yB;
q=XyD.
Velicine za Meyerhofov izraz dobiju se iz dijagrama sa slike 14.6. ito na
taj nacin da se za odredeni ugao qJ i odnos DIB odredi ugao pomocne ravni f3
(s1.l4.6.-b) i faktor X (ertkane linije). Faktori nosivosti N" N q i Ny odrede se iz
dijagrama (sI.14.6.-c - e ), ovisno 0 uglu smicanja i pomo6ne ravni f3. Na ovim
dijagramima moZe se odrediti i negativni ugao za slucaj temelja sa obostranim
nagibom pod uglom f3 .
Razlike izmedu Terzaghijevog i Meyerhofovog rjesenja za 'fJ oko 25' su
neznatne, taka da se za koherentno tio i temelje dubine D::::: B mogu koristiti
Terzaghijevi izrazi (Nonveiller, 1981).

344--~----------------------~M~e~hw-'~iM~II~a---------------------------

"'
ko.ini
1_ 60'

00 b;ggj;@~;:'+::::"j-C:~-1I0'
10

20

30

".

40

so

,.

"

St. 14.6. Mehanizam sloma fla kod dubljih temelja D>B: serna sloma (a), fakton nosivosti
prema Meyerhofu za: pomocni ugao f3 (b) ifaktore nosivosti Ny (e), N(I (d) i

N, (e). gdjeje: Mp - plitki, MD - duboki (Meyerhof 1961); T - Terzaghi (1943),

prema Nonveilleru (1981).

Mehallika tla

345

III RaspodjeLa "apona, sl~;ega"je i slom flo ispod temelja

14. Nosivo,\'f fla Lspod temelja

14.7. POSEBNI UTICAJI NA VELlCINV KRITICNOG

OPTERECENJA TLA

1.0r;::------"7I

Postoji viSe raznih nacina temeljenja objekata koji imaju uticaj na velicinu
kriticnog opterecenja 1Ia od kojih se navode sarno neki specificni j cesti slucajevi.

0.9

(4)

:-:::+~ ~::;:#iPV ..i 0.8 - -doIq, - -

(21-(3)

14.7.1. UTICA] PODZEMNE VODE

O,LQ

--''"''-;T'--:;::::~~+--;;;-~Li'J~~

-;,

J,.

'~O_7 - - 0.6

U svim jednadibama za proracuo kriticnog opterecenja (14.14. do 14.17 .

te 14.25. i 14.38.) postoje clanovi koji sadrie zapreminsku tezinu (jedinicna tdina)
sa porama i supljinama (y ) pa se njihovom promjenorn mijenja i velicina kriticnog
opterecenja qJ.
Prisustvo podzemne vode smanjuje efektivnu tezinu tla, pa time utjece i na
smanjenje kriticnog opterecenja u tlu_ Pritom mogu nastugiti slijedeci slucajevi:
I) Ako je nivo podzemne vode oa dubini vecoj od sirine temelja (B)
ispod kote temeijenja, voda nece bitno u~jecati fla kriticno opterecenje,
te se u oba clana u izrazima za opterecenje sloma uzima puna
vrijednost za zapreminske tezine y .
2) Ako je nivo podzemne vode u ravni temeljne plohe, djeluje uzgon i
smanjena zapreminska tezina na cijeli volumen tJa, u sve tri zone
sloma (1, 2 i 3), pa umjesto sa y treba clan uz Ny rnnoziti sa

y'=(I-n).(Ym -Yw),odnosno y'=y-y,..

3) Kada se nivo vode nalazi izmedu ova dva ekstremna slucaja, moguce
je izvrsiti linearnu interpolaciju. U ovom slucaju clan uz Ny mozerno
mnoziti korekcionim faktororn C1y koji ima granicne veliCine:
a y = 1,0 za D2 = B, odllosno a y = 0,5 za D2 = O.
(14.39.)
4)

Ukoliko se nivo podzemne vode nalazi u nivou terena, uzima se

uronjena zapreminska tezina y' uz oba clana za kriticno opterecenje
(Ny, N q ). Smanjenje tezlne tla uz clan Nq> za slucaj nivoa vode
izmedu D 1 :;::::; D i D1 ::::: 0, moze se, takoder, izvrsiti korekcionim
faktorom a q koji ima granicne velicine:

a q = 1,0 za D\ = 0, odnosno a q = 0,5 za D\ = D.

(14.40.)

Radi lakse primjene ti su korekcioni faktori za razne odnose nivoa

podzemnih voda dati u obliku dijagrama (sI.l4.7.), te bi se jedall od izraza za
kriticllo opterecenje mogao pisati U obliku (Nonveiller, 1981):

346

Mel/anlka tlo

0,/0
5
0 'on-~~-,~",~~;-

0.2

0.4

06

0.8

\.0 0, {8

Sf. 14.9'. Utica) podzemne vade na slam tla: skica vade u temeljnam tlu (a), sa dijagramom
koejicijenata za redukciju napona sloma

a q i ay (b).
(14.41.)

gdje su a q i

Uy

korekcioni faktori koji se dobiju za razne nivoe podzemnih voda

izmedu povrsine terena i dubine D2 (sI.14.7.). Ova korektura vrijedi i za ostale date
jednadzbe (14.12.,14.25., ... ). kadaje nivo podzemne vode izrnedu povrsine terena
i dubine D2 ispod nivoa temelja.

14.7,2. UTICA] SLO]EVITOSTI TLA

Granicna nosivost tla llJ po dosadasnjim obrascima odnosi se na tIo koje je
ispod temelja homogeno. Medutim, 1.1 praksi se cesto susrecemo i sa dvoslojnim i
vises10jnim dom razlicitih osobina i mocnosti. Proracun granicne nosivosti za opsti
slucaj uslojenog tla sa karakteristikama ovisnim 0 dubini nije jos obraden. Postoji
vise razradenih pojedinacnih slucajeva mnogih autora (Meyerhof i dr., 1969;
Myslivec, Suklje, 1954; Reddy i Srinivasan, 1967; Tcheng, 1957; i dr.) dobivenih
na bazi ispitivanja i teorijskih studija.
Meyerhof (1953) je za temelje oslonjene na povrsini koherentnog sloja
(cp = 0), ogranicene debljine sloja (T), dobio izraz za granicnu nosivost U obliku:

qj =c-N; +y-D,

(14.42.)

gdje faktor nosivosti N;" ovisi 0 odnosu izmedu sirine temelja (B) i debljine sloja
(T), ogranicene dubine (tabela 14.5.).

Mehaniko. rIa

347

q!

Faktor nosivosti N; po Meyerhofu

~ 9 C{U5 -0,5 ~' )+ 0,69y B Nr[( ~

Tabela 14.5.

c)

BIT
Jaktor

10

20

30

40

14. NosiwlJI Iia ispod temelja

III Raspodjda /lapOlla, slijeg(1JIje i slam rIa ispod temelja

-12,3]-

D,/B>3,5:

q! ~0,5YBNr .(I-b),

50

(14.44.)

(14.45.)

b ~ 13500e(-3.35D'/8).
5,1

9,1

14.0

21.0

24.0

Prema ispitivanjima Mysliveca, ako je prvi sloj vece nosivosti nego drugi
(s1.l4.8.-b), moguca su tri slueaja:

28,9

Tcheng (1957) je dokazao da za temelj sirine B temeljen na povfSlm

nekoherentnog sIoja debljine D/ ispod kojeg se nalazi koherentni materijal male
cvrstoce, a vel ike dubine D 2 , nastupa slom tla u gomjem sloju po vertikalnim
plohama u praveu temelja (sI.14.8.-a).

T/ B';' 0,2, nosivost prvog sloja nema uticaja na povecanje kriticnog

optereeenja tla;
0,2::;; T I B < 1, kriticno opterecenje racuna se prema obrascu:
q!~lIqJ

,q!-lIqJ

(T

).

(J4.46.)
--0,2 ,
0,8
B
TI B > 1, usvaja se kriticno opterecenje sarno gomjeg, a ne i donjeg
sloja.
U slucaju da je nosivost gornjeg sloja manja od donjeg, a da je pri tome
T B ::;; 0,7, opterecenje sloma tla racuna se prema obrascu:

q!~lfq!

IIql-,ql T

0,7

(14.47.)

Ako je T / B > 0,7 , usvaja se manja nosivost gornjeg sloja kao kritieno
Sl. 14.8. Temelji na uslojenom tlu: temeljenje na sloju nekoherentnog tla ispod kojega je
koherentno tio (a) prema Tchengu (Nonveiller, 1981), te granicna nosivost
dvoslojnog tZa prema Myslivecu (b).

Granicna debljina gornjeg slqja D/ za ovakav mehanizam sloma je

Dl / B ,;, 1,5. Ako je D, / B > 3,5, nastaje slom sarno u gornjem sloju, pa se
proracun provodi kao za homogeno tlo. Istraiivanjem je ustanovio slijedece izraze,
ito za:
q! ~5,14.e2(l+a),

(14.43.)

gdje je a koeficijent ovisan 0 debljini sloja D/, uglu smicanja qJ i 5irini temelja B.
Taj koeficijent se mozenaci u literaturi (npr.: Nonveiller, 1981).
b) 1,5<D1 /B<3,5:

348

opterecenjetla, tj. ql~,ql'

Ako se temeljenje vrsi na dvoslojnom glinovitom tIu razlicitih fizickih
karakteristika (sI.14.9.), onda za proracun granicne nosivosti postoje dva slucaja
(Meyerhof i Hanna, 1978):
1. ako je Cu (J)/C u (2) > 1, temeljenje se obavlja u cvrscem glinenom
gornjem sloju, koji se nalazi iznad glinenog slabijeg sloja.
2. ako je CU (I}/C u (2) < 1, temeljenje ce se obaviti na gornjem slabijem
glinenom sloju ispod kojeg se nalazi evrsci glineni sloj.
ledinicne (zapreminske) tczine su razlicite, ali te razlike izmedu Yl i Y2 ne
bi trebale biti velike.
U prvom slucaju (C U (I}/C U (2) >1) moze biti daje odnos HIS relativno
mali, a tada 6e slom tla ispod temelja nastupiti probijanjem u gomjem sloju
nastavljajuci generalni opei slom i u donjem sloju, kako je to prikazano na slici
----------------------------M~,~h-a-'''~w~t~'a~--------------------------349

Meilallika rIa

III Raspodjeio. Impolla. slijegatye i siom Iia ispod temelja

14. Nosivo,rl fla ispod temelja

14.9.-a. U ovome prvom slucaju (Meyerhofi Hanna, 1978) kriticno opterecenje bit
ce:

U drugom slucaju (C U(I)/C U(2) < 1) kriticno opterecenje slijedi iz izraza:

ql =Q,+(Qb-q,{I-

::r

2q"

(14.49.)

@
(14.50.)

0)

DE8LJI GORNJI

o.

o.

Yi;~2::0;Cuf21

0.2

..

0.4

N, =5,14

(f/J=O).

Ako je odnos H / 8 relativno velik, slom tla uslijed kriticnog opterecenja

nastat ce u cijelosti u gornjem sloju, kako je prikazano na sliei 14.9.-b.

14.7.3. TEMEUI UZ KOSINU I NA KOSINI

HI ~B,

r-

1L

0 .

HEHKA GliNA

.0

0)

5LQJ

CD
o

(14.51.)

MEHKA GLINA
"iI2:: 0 ;C U {21

0.6

0.8

1.0

cu (2) I cu!1I
S1. 14.9. Slom tla ispod slojeva gline: serna sa evrstim gornjim (a) i slabijim donjim (b)

slojem, Ie ovisnost CU(I)/c u{2) (e), prema Meyerhofu i Hannau (1978).

Aka je ternelj objekta na nagnutom terenu, Hi je blizu ivice kosine

(sI.14.10-a i 14.11.) pod nagibom fJ , zona sloma razvit ce se sarno na jednu stranu,
i to prema kosini. Pasivan otpor tla prerna kosini je rnanji nego kada je teren
horizontalan zbog cega je nosivost 1Ia manja uz jednake ostale uslove sloma.
Nosivost temelja na kosini ovisna je 0 dubini temeIjenja D, nagibu kosine /3, i
uglu unutarnjeg trenja f/J. Za vece dubine temeljenja i manje nagibe kosine,
obrazuju se veci pasivni otpori tla i time se srnanjuje opasnost od sloma.
Mehanizam sloma na kosini izucavao je Meyerhof (1957) i definisao kriticno
opterecenje za granicno stanje ravnoteze temeljnih traka U obliku:
ql =cN,.q 'S, +0,5yBN,q Sy.
(14.52.)
U ovom izrazu su

II

III

gdje je;
1- opsti slom u donjem sloju;
II - probijanje u gomjem sloju;
IIl- opsti slom u gomjem sloju;
B i L - sirina i duzioa temelja;
Cn - adhezija uzduz linije a - a' (sI.14.9.-a, e);
N,. = 5,14 - faktor nosivosti za f/J = 0; tabela 14.4.-a
350--------------------------M~'~lw-,~,uw~ti~a--------------------------

N "I i N ry

faktori nosivosti koji se dobiju iz

Meyerhofovih dijagrama (sI.14.1O) a ovisn; su od odnosa D18, ugla unutamjeg

trenja qJ, kohezije c i nagiba kosine f3. Ncq ovise jos i 0 faktoru N~. Faktori
oblika s, i s, dobiju se iz Brineh - Hansenovog obrasea (14.27. i 14.30.).

Vrijednost faktora nosivosti N rq opada sa povecanjern ugla nagiba kosine j3 i sa

smanjenjem odnosa DIB. Gornja granicna velicinaje odnos D/8 = 1 (sI.l4.1D.-b).
U nekoherentnom tIu, gdje je c;;;:: 0, granicna nosivost 11a se rapidno
smanjuje sa povecanjem ugla kosine fJ, ito mnogo vise ukoliko je ve6i unutarnji
--------------------------M~'~lw~'=,ik~n="~a--------------------------351

14. ,Nosivost lia ispod temelja

JJJ Ra\podjeia IU1P(JIW, slijegallje i slom tla i.rpod temdja

ugao smicanja cp (sL 14.10.-c). Kriticno opterecenje za materijal sa <p -;::; 0 moze se
naci u izrazu:
(14.53.)
sto daje gornju granicu kriticnog opterecenja. Donja granica definisana je
polofujem temeija, U odnosu na gornji rub kosine, i faktorom nosivosti iz
dijagrama na slici 14.10. Ako se kosina na kome je izveden temelj nalazi pod
uticajem mime vode, racuna se sa potopljenom tezinom y' , a kada je spoljna voda
na maloj dubini ispod temelja, pa prilikom njenog spustal\ia dolazi do pojave
strujnog pritiska, koji djeluje pribJifuo paralelno sa kosinom, aproksimativno se
maze racunati sa smanjenirn uglom smicanja prema obrascu (Nonveiller, 1981):
'fJI = arc~g'fJ}
(14.54.)
Ako se temeljenje vrsi u bJizini ivice kosine (sI.14.11.), granicna nosivost
tla odnosno faktori nosivosti N fq i N yq ' ovisit ce 0: udaljenosti b kraja temelja od

f3

[vice kosine, parametrima cvrstoce c i ffJ. nagibu kosine

i dubini stope temelja

D. Meyerhof je i za ovaj slucaj dao dijagrame iz kojih se mogu dobiti faktori

nosivosti za kriticno opterecenje prema jednad'zbi 14.52., a za razne odnose bIB,

blH i DIB (detaljnije vidi Meyerhof, 1957; Nonveiller, 1981).

@
i-Lt

~B

'f'=0

"

Ns=JtL

6 +--+,+-=+.:;;0-1-/

5t-c-+-+'<':

I 4t=<:A+-

,---f'<----+--j

c-o
-

600 -,
300
200
~
100
/ 50
~25

2t--+""I'~.

10
5

r--+_I!)Nso5
00

20

40

60 80
f3_
Nagib kosine

::--

\OIB<1 ___
;;.rS-D/B"o

II',,~

~"1;-

14.11. Serna granicne nostvosti 110 za temelj uz kosinu.

Medutim, kako svaka opterecenje u bJizini ivice kosine iii padine ugroZava
stabilnost padine, potrebno je provjeriti stabilnost kosine i odrediti najmanje
odstojanje b kojim se osigurava stabilnost, a time i obezbjeduje granicna nosivost
tla. Faktori nosivosti velo brzo rastu sa povecanjem odstojanja b koje se U ovisriosti
ugla f3, odnosa DIE i parametara cvrstoce c i f{J moze odrediti tako da granicna
nosivost tla bude ista kao daje temeljenje obavljeno oa ravnom terenu.

10

20

o<~
'\. '\.

30

40

Kad se temelji nalaze na malam medurazmaku S, nastaje drugaciji

mehanizam sloma tla i slican je kao za temelj ukupne sirine 2B + S (s1.14.12.-a).
Trenje na susjednim vertikalnim povrSinama prenosi na okoloo tlo medu temeljima
dio ukupnog opterecenja, te je kriticno opterecenje tla q 1 za ovaj slucaj veee nego
za temelj sirine B. Prema ispitivanjima Mysliveca i Kysela (1969) ustanovljeno je
na rnodelu da se pri odstojanju S < 1,5B i dubini temelja D < 2B moze racunati da
se opterecenje temeija prenosi na ukupnu sirinu 2B + f; , kao na jedinstven temelj.
Oni su kriticno opterecenje susjednih temelja sa razlicitim razmakom i na razlicitoj
dubini izrazili sa:
(14.55.)

I'o.."-l()

l-: -- ~

10

st.

14.7.4. MEDUSOBNI UTICAJ TEMELJA NA SLOM TLA

I~;~

50

{3Ncgib kosine

Sf. 14.10. Meyerhofovi faktori nosivosti za temije no kosini: skiea granicne nosivosti (0),
dijagrami za koherentno tiD qJ = 0 (b) i nekoherentno (e), (Meyerhof 1957;
Nonveiller, 1981 - crlei).
352 ----------------~~~--------------MelJallika tia

gdjeje:
ql- napon sloma temelja sirine B u dubini D, izracunat po jednom od prije

navedenih izraza;
/(1 - koeficijent ovisan
(sI.l4.12.-c).

odnosu SIB i DIB, a koji se dobije iz dijagrama

Melumika tla

353

III Raspodjela /lapo/la, slijeganje i .\I01/11Ia ispnd temelja

14. NosivOJt fla i.\pod 11'1111'(;0

Ako je razmak izmedu lemelja veei (sI.14.12.-b), onda unutamje zone

sloma zajednicki istiskuju materijal izmeou temeIj~ pa slom tla nastaje prj manjem
opterecenju sloma nego za slucaj pojedinacnog temelja. Kriticno optereeenje za
grupu lemelja sa razmakom S < 4B veee je nego za pojedinacan lemelj, dokje pri
udaljenosti 6B < S < lIB, oplerecenje sloma za grupu temelja manje nego za svaki
pojedinacni temelj. Opee rjesenje na bazi integracije K6tterove jednadzbe dao je
Dolarevi6 (1971), kao i tacnije rjesenje za nesimetricno ukopanu traku (Dolarevic,
1974).

D > 4B , ukljucujuci i trenje izmedu temelja i tia sa 0 """ f{J i za kritiCno optereeenje
dao izraz u obliku:
p

I'

II"
I_~
I

"'1

A=BL

.'

't
,

.. ,
" Is

..

.------

ro

D'

q,

KUZNE POVRSlNE

S1. 14.13. Ulicaj dubine lemelja na slam Ila: stvame zone sloma prema Meyerhofu (1951 i
1961) (a), mehallizam sloma Ila premo Terzaghiju (1943) (b).

qj =cN +05'y BN + K .y DN +D
r'

fJ

2(B+L)
B.L

e" '

(14.56.)

gdje je:

Ko - koeficijenl bocnog pritiska mirovanja pri dnu temelja (Ko = 0,5 za

pijesak i sljunak. a Ko = 1,0 za glinu - prema Meyerhofu);
c" - adhezija izmedu lemelja ida, c"= Q c+0,5y D K, ,tgo ;
K, - 0,7 Ko (prema Meyerhofu) - prosjecni koeficijent bocnog pritiska na

46810121416
SIB _

dubini D;

Sl. 14.12. Utica) bliskosti temelja na slom Ila: pri malo) (a) i vetoj udaljenosfi (b), te

dUagram koreklumog faktora llapOlla sloma 19

(Myslivec i Kisela, 1969; Non.veiller, 1981).

za susjedlle temelje (c),

14.7.5. UTICA} DURINE TEMELJA NA SWM TLA

Za temelje fundirane lla vecoj dubini od 2B (D > 2B) dato je viSe rjesenja
od strane mnogih autora. Kada su temelji oa vecoj dubini ispod povrsine tla, zone
plasticnog sloma zavrsavaju se oko temelja i ispod povrsine terena (sl.14.13.-a), te
su tada faktori nosivosti veci nego za plitke temelje.
Meyerhof (1951. i 1961) je za plaslican slom Iia oko temelja (sI.l4.13.-a)
izracunao koeficijenle nosivosti za kvadratni, kruini i trakasti lemelj u dubini

354

Mehallika rIa

o - ugao Irenja izmedu temelja ilia;

N c' N r i N q

faktori nosivosti (sI.l4.14.);

a - koeficijent dilatacije pri iskopu iIi zbijanja pri pobljanju, koji se krcce u
granicama 0,45 < a < 0,60, alije ac < lON/cm 2 (Skempton,
1959).
Terzaghi (1943) preporucuje da se kriticno opterecenje racuna preko
faktora nosivosli za plitke lemelje (Iabela 14,1. i 14.4,) dodajuei otpor Irenja uz
plaSt temelja. Mehanizam sloma slican je plitkim temeljima s tim da se na
krajevima zone pasivnog klina pretpostavlja vertikalan slom tla (51. 14.13.-b).
Kriticno opterecenje racuna se prema izrazu:

OD

qj =cN c +O.5yBN y +yDN q +;;:f,.

Me!wII;ka fla

(14.57.)
355

111 Raspodje/a /lapOlla, siijl!salljl! i slom da ispod tl!melja

14. Nosivost tia ispod lemeija

9-

(Nt)

~7
~

/.

30

...,
;32

/'

:z

III

0 10

."

::>

0
1

/':?'

~/
0

l//~

:i:

'"

=-

-~~

~/

4 5810

4 6 8100

FAKTORI NOSIVOSTI

4 6 81000 2 3

N-

Sl. 14,14. Faktori nosivosti za duboke cetverougaone, pravougaone i okrugle temelje prema
Meyerhoju, 1961. i Nonveilleru, 1981.

gdje je:
L - duzina temelja;

o = 2(S + L) - opseg temelja;

A = S L - povrsina temelja;
Is - trenje, odnosno adhezija izmedu temelja i tla, koje se ne mo7.e
pouzdano odrediti pa Terzaghi i Peck (1967) daju posebne vrijednosti
(tabela 14.6.).

(a) sloma tla ispod temelja;

velikih slijeganja pod stvarnim opterecenjem temelja koja trebaju biti

u prihvatJjivim granicama sa stanovista stabilnosti konstrukcije i
funkcionalnosti objekta;
(c) neravnomjernog i stemog slijeganja.
Za temelje koji leZe na nekoherentnom tlu (pijesak i sljunak) obicno je
mjerodavan slom tla ispnd temelja. Nekada i za pijesak mogu biti mjerodavna
slijeganja. U koherentnom materijalu za dopusteno opterecenje moze biti
mjerodavno slijeganje pod datim opterecenjem radi cega ga treba kontrolisati i
temeljenje prilagoditi dopustenom slijeganju.
lzbor velicine faktora sigurnosti ovisi 0 opseznosti i pouzdallosti rezultata
ispitivanja, posebno parametara cvrstoce sa kojima se odreduje kriticno optere~
cenje. Velicina faktora sigurnosti ovisit ce i 0 slijeganju temelja pri odredenorn
dopustenom opterecenju, te za dopusteno opterecenje maze biti mjerodavno
proracunato slijeganje, a ne optereeenje sloma,
1sto tako, veliCilla koeficijenta sigumosti, umnogome, zavisi i od znacaja i
velicine objekta. Za znacajnije objelcte, posebno za one gdje komunicira veci broj
ljudi, usvaja se obicno veca vrijednost ovog koeficijenta dok za male i privremene
objelcte on moZe imati i nim vrijednost. S obzirom na sve ove okolnosti, veliCina
faktora sigurnosti krece se u sirokim granicama izrnedu 1,5 do 6,0.
Opravdano je da se za materijal sa krtim siomom odabere manji, a sa
plasticnim veci faktor sigurnosti. Ako se u materijalu racuna sa smanjenim parame~
trima cvrstoce (jedn.14.23.), nema opravdanja usvajati veci faktor sigumosti.
Dopusteno opterecenje moZe se odrediti i na drugi nacin i to preko
parametara cvrstoce na smicanje dijeleCi ih sa faktorom sigurnosti, tj,
? dopusteni rnobilizirani ugao otpomosti na smicanje:
(b)

Trenje izmeau temelja i tla

tg<Pm =

Tabela 146
..

... Vrsta tla

Glina i prah lahko gnjecivi

GUna vrlo cvrste konzistencije
Rastresiti pijesak
Zbijeni pijesak
Zbijeni sljunak

J,{kN/m'J .
7-30
45-80
11-32
32-64
45-90

(!4.S:')KOEFICIJENT SIGURNOSTI I DOPUSTENO

OPTERECENJE
Dopusteno opterecenje (qd) mora biti odredeno sa dovoljno velikom
sigurnoscu kako bi se sprijecile posljedice od:

356

>-

t~<P ,

(14.58.)

0/

dopustena mobilizirana kohezija je:

C

c m = - , odnosno
Fe

(14.59.)

1: f
c
rr'tg<p
1:=-=-+---

(14.60.)
Fe
F.
U ovim izrazima Je: cp stvarni ugao otpomosti na smicanje, a Frp

koeficijent sigumosti po trenju, dokje c kohezija, a Fe faktor sigurnosti po koheziji.

Faktari sigumosti kod ovog kriterija krecu se: za F. = 1.2-1.8 (prosjecno
1,5), a za Fe = 2,0-3,0 (prosjecno 2,5). Pravilnik 0 tehnickim normativima za
temeljenje gradevinskih objekata (1990) prihvatio je ovaj nacin dobivanja
dopustenog opterecenja.

Ml!llallika tia
Mehallika tLa

357

III Raspodjela IlapOlla. sLijegallje i slom ria i.rpod temelja

14. Nosivo.I'( tia ispod lemelja

Prema ovome Pravilniku (1990) dopuSteno opterecenje pravougaonog

temelja racuna se prema obrascu koji je proistekao iz Brinch - Hansenove metode:

qd = ;, =

~' B'N y

Sy

iy + (em + q. tg<pm)' N, . s, d, . i, + q,

(14.61.)

50 0
300
200

10

100

gdje je:
Q - ukupno vertikalno dopusteno opterecenje temelja;
A'= B'L' - korisna povrsina temelja (sI.14.5.-a);
y' - efektivnajedinicna tezina tla ispod nivoa temelja, tj. tezina smanjena

za uzgon ako postoji;

q = y'D - najmanje efektivno opterecenje pokraj temelja i u nivou
temelja;
rpm i Cm - dopusteni mobilisani ugao smicanja i mobilisana kohezija
izracunata po obrascima 14.58. i 14.59.;
Ny, N e , Sy, Se. dc, iy , ie - faktori nosivosti za centricno i vertikalno
opterecen beskrajni ternelj; faktori oblika ovisni

odnosu B'/ L~ (s);

faktor dubine ovisan 0 odnosu DIB' (d) i faktori nagiba rezultante

(i) koji su dati u Brinch - Hansenovoj metodi (jedn.14.30. do
14.33.).
Faktori nosivosti N c i N r dati su i dijagramski u funkciji mobiliziranog
ugla otpornosti na smicanje CPm' prema Pravilniku (sI.14.15.-a), kao i fakton
l1agiba rezultante ie i iy u funkciji ugla lP m i koeficijenta (sl.14.15.-b i c):

k
m

A"c m + V .tg<{Jm

(14.62.)

50
30
~ 20

I'!i

:z.'; 10

,.
'"

"

o6
"

0.'

00
O'

10' 20' 30

40'

\:'"

0.0 0.2

fm
k",=

0.4

0.6

A"Cm~V.tg'fm

0.8

to

00
0.0

ii~
,.'"
I

o2

.2
\

't-

0.2

0.4

0.6

0.8

to

km A,.c,.,H"V.tgfm

St. 14.15. Dijagrami za odreiiivanjefaklora Nyi Ne (a), ie (b) i ir (c).

SUjeganje tla ispod temelja racuna se prema klasicnirn metodama datim u

poglavlju 13. Neki aspekti dopustenog slijeganja dati su u tacki 13.6., a u
temeljenju i dopustena slijeganja koja su prijasnjirn pravilnicima bila definisana u
koherentnom i nekoherentnom tlu.
Slijeganje tia odreduje se prema nacinu prenosenja opterecenja u tiu,
sastavu slojeva i geotehnickim karakteristikama kao i prema statickom i
funkcionalnom karakteru gradevinskog objekta.
Kad adredivanja razlika u slijeganju temeija na raznim mjestima treba
uzeti u obzir: (i) neravnomjemost sastava tia, (ii) neravnomjernost opterecenja i
(iii) krutost objekta i temelja.

gdje su Ii i V horizontalna, odnosno vertikalna komponenta rezultante sile koja

djeluje na dnu temelja.
Vrijednosti dopustenih opterecenja tla (qd) prema Pravilniku (jedn.14.61.)
vaze sarno aka su uzeta u obzir glavna i dopunska apterecenja. Aka se uzmu u
obzir samo glavna opterecenja, dobivene vrijednosti smanjuju se za 20%. Aka se
pored glavnih j dopunskih opterecenja uzmu u obzir i pasebna optereeenja,
dobivene vrijednosti mogu se poveeati za 20%, s tim da koeficijentj budu veei od:
F. ;0: 1,5 i F, ;0: 2,5 .
Pri1ikom direktnog temeljenja ekscentricitet ne smije, po pravilu, premasiti
3110 sirine temelja mjerene u pravcu ekscentriciteta. Ako se uzmu u obzir sarno
glavna opterecenja, rezultanta pritiska ne smije izlaziti iz jezgra presjeka temelja.
Kod visokih objekata (dimnjaci, rezervoari, tornjevi, ... ) rezultanta sila ne smije
biti izvanjezgra pre~ieka niti ako se pored glavnih uzrnu i dopunska optereeenja.
Mehullikn tla

Meiwllika fla

359

POOLA VUE IV

PROTICANJE VODE KROZ TLO

I KONSOLIDACIJA TLA

-r
10

j .....
-~

SIOJ2 .... iti titt2f

Homogtlno )10

I
I

"-

I
I
I
I
\
"
\
\
"},;;})/J);;),;;); //1////1'///
' )In/hI/III)
\
, 1/1/111 ~ IIJ.

I,

Ncpropu5t(Jiva osnova

Prirodna sadriina vade u tlu, iii uslovi proticanja

vade kroz t/o, cesta su odlucujuCi laktori kod
rjesavanja razliCitih problema u mehanici tla .. "
Di. Sarae, 1989.
Vodaje izvor iivota za covjeka, naprotiv, izvor je
nevolJa za geotehnicara.

Cl.Lous

361

ako voda predstavlja izvor zivota na zemlji, ona

u tlu moze da izazove razliCite posljedice i velike
probleme kod izgradnje objekata. Uticaj vode na osobine
tla je veoma raznovrstan, visestruk i cesto te,ko
procjenjiv. Podzemna voda itekako utjece na poroznost,
jedinicne tezine, konsolidaciju, stanje napona i deformacija u tlu pod opterecenjem, tehnologiju izvodenja radova
itd. i to kako pod statickim, tako i proticajnim uslovima
vode kroz tlo razlicitog sastava.
Rjesavanje mnogih problema iz mehanikc tla
vezano je za proticanje vode kroz tlo, kao sto su: (i)
filtracija vode kroz brane, i ispod brana, (ii) ispumpavanja
iz gradevinskih jama, (iii) dreniranje iza potpomih
konstrukcija i otvorenih iskopa, (iv) konsolidacija tla, (v)
filtracija iza zagata, bunara i s1., (vi) stabilnos! kosina,
(vii) ispumpavanja vode iz bunara itd. (sUV - L).
Kretanje vode u tlu nastaje zbog razlike u
potencijalima izmedu ma koje dvije tacke u prostoru. Ovaj
potencijal nastaje usljed gravitacionog i kapilarnog
kretanja vode, ali moze bili iniciran termalnim efektima,
elektricnom strujom (osmozom), a nekada i hemijsldm
procesima. U mehanici tla gravitaciono podzemno
proticanje vode najvise se analizira, bilo da je uslovljeno
363

prirodnim ili vjestackim

praktiGkih problema.

faktorima,

kod rjesavanja

U cilju rjesavanja ove problematike poglavljem 15.

obuhvaceno je proticanje vode kroz tlo bazirano na stacionarnom tecenju. Funkcija potencijala, koja je znacajna
za rjesavanje filtracije vode, rjesava se eksperimentalno,
grafickom iii numerickom aproksimacijom.

'jm~
'.0

dacije tla. Za vise razlicitih uslova dreniranja sloja, putem

stepena konsolidacije (U) i vremenskog faktora (T,) dat je
praktican nacin tjesavanja procesa konsolidacije tla.
Osnove za izucavanje kretanja vode u podzemlju i
konsolidacija tla dati su u poglavlju 5. i 7. Filtracija je
razmatrana kao jednodimenzionalna i lineama sa konstantnim presjekom i brzinom, sto je u praksi rijedak sluGaj.
Najcesce je proticaj trodimenzionalan, ali radi lakseg
rjesavanja sluiimo se dvodimenzionalnim proticanjem
vode kroz tlo. Analiza se bazira na homo genom, izotropnom i nestisljivom tlu, za koje vazi DarcY-iev (Darsijev)
zakon filtracije.

Sf. IV - 1. Protica'!ie vade kod raz!icitih objekata: kroz t!jelo brone

(a), ispod tljela brane (b), zastite grailevinske jame (c),
dreniranja fzo potpornih konstrukcija (d), konsolidacije
tla (e), bunarskog iskopa (j), zagatnih konstrukcija (8),
kosina (h) i kod pumpanja vade iz bunara i grailevinskih
jama (i).

Konsolidacija tla pod optere6enjem obradena je u

poglavlju 16. Procesi konsolidacije i faktori koji na to
utjecu su veoma slozeni i siroki. Dat je sarno specijalni
sluGaj Terzaghijevog rjesenja jednodimenzionalne konsoIi364

365

15. Proticallje vade krn::.tlo

15. PROTICANJE VODE KROZ TLO

U homogenoj poroznoj sredini, kako je prikazano na skicama 5.6., voda
teee od mjesta veceg potencijalnog nivoa prema ni7..em potencijainom nivou
brzinom kojaje proporcionalna hidrauliekom gradijentu (i). Proueavanjem kretanja
tecnostl u hidrokinematici dosla se do saznanja da postoje razne vrste tecenja, za
kaje je data odredena terminoiogija. Za ova izucavanja znacajna su stacionarna i
nestacionarna tecenja.
Stacionarno tecenje iii ustaljeno tecenje uvedeno u hidromehanici je
takvo tecenje kod kojeg je u svakoj tacki datog poprecnog presjeka brzina po
velicini i smjeru konstantna, a pritisak ostaje nepromijenjen. Prema tome, aka je
v=constanta i p=constanta, onda je maternatski izraz za stacl0narno tecenje:

aV=Oiap=O.
at
at

(15.1.)

Kod stacionarnog tecenja su, znaci, brzina tecenja i pritisak su funkcije

sarno polofaja, a ne j vremena.
Kada je poprecni presjek porozne sredine svugdje konstantan, tada ce
hidraulieki gradijent (i) biti konstantna velieina, a time i brzina tecenja (v), (,1.5.6.).
Tecenje vode je nezavisno od vremena (I), jer je ulazni i izlazni nivo vade sta1no na
istoj visini. U ovom sJucaju govorimo 0 stacionarnom tecenju vode kroz homogenu
sredinu.
Nestacionarno tecenje iIi nestalno tecenje nastaje kada su u svakoj tacki
datog popreenog presjeka brzina (v) i pJitisak (P) promjenjive velicine sa
vremenom (t). Matematski izraz za nestacionamo kretanje je:

av

. dp

-;,,0,-;,,0.
at
dt

(15.2.)

Brzina i pritisak su, dakJe, funkcije u prostoru i vremenu,

U geomehanici ovo je slucaj kod usporene vode ciji nivo nije konstantan,
vee se mijenja navise i nanize, tako da se s vremenom i protok rnijenja. Hidraulicki
gradijent i brzina tecenja U ovim ee slozenijim granicnim uslovima porozne sredine
u raznim tackama biti razliciti i mijenjaju se s vremenom, Radi proracuna protoke i
pritiska u raznim tackama bit ce potrebno poznavati vise sloZenijih funkcija
potencijala. Isto tako, kada se mijenja volumen pora zbog promjene napona, nastaje
tecenje sa mjesta vece oa mjesta manje promjene napona, do postizanja ravooteze.
--------------------------~M~,~h-m-,i~w-t~w----------------------------367

IV Proticallje vode krot. tiv i kOllsvlidacija tla

15 Proticallje vade kroz tl0

(15.8.)

15.1. STACIONARNO TECENJE VODE U TLU

Stacionarno tecenje vode u tJ u ovisno je 0 visini potencijala h = /(x, y z),
te je kod djelovanja hidrokinematickih sila potrebno poznavati avu funkciju za
svaku taeku u prostoru promatranog podrucja.
Za teoretska razmatranja uzimaju se slijedeee pretpostavke (NonveilJer,
1981):
(a) voda stacionarno teee, -g. protok Q i brzina v konstantne su u svakoj
tacki promatranog podrucja i u svako vrijeme tecenja t;
(b) voda je nestisljiva, te se promjene zapremine zbog izmijenjenih
napona zanemaruju;
(e) sile mase uzrokovane ubrzanjem ne uzimaju se u obzir, tj. dvldt = 0;
(d) volumen i struktura da ostaju nepromijenjene tecenjem vode, sto znaoi
da teeenjem vode ne nastaje pomjeranje niti ispiranje iIi unosenje
eestica tla;
(e) promjene zapremine usljed pro111iene napona u tlu se izostavljaju.
Ako pod ovim pretpostavkama razmatramo elemenat volumena tla u
prostoru dx,dy i dz kroz koji teee voda poznatih brzina vx ' Vy i v z tada ce protok

Ova jednadzba naziva se jednadzbom kontinnalnosti, i kada ana ne bi bila

zadovoljena, to bi znacilo da u masi ima prostora neispunjenih vodom.

vode (masa ujedinici vremena) u smjerux, za vrijeme t. biti na ulazu (s1.15.1.-a):

Qx, =dydzvxyw,
(15.3.)

st. 15.1. Proticaj vode kroz dio volumena tia (aJ, te piezometarskom (hpj i geodetskom (z)

@
z

;)VZ

Vz+Tz dz

PN

SL

OVx
Vx +
- dX
Ox

~""

hp
h

r-1.

dz

'/
dy

1..::'
dx

z
A

visinom (b).

ana izlazu:

Qx~ =(vx

+ dv
axx .dx).dY.dZ' Y w'

(15.4.)

pa je razlika protoka Qx u jedinici vremena t:

ax

dQ, =Q _Q =dV,y .dx.dy.dz.

at

X2

Xl

dX

dQy dv y
ilQ. dvo
Tt= iJy ywdxdydz;
= iJz' ywdxdydz,

at'

.
r"k
d"
.
Jer
su k omponente h'd
1 rau IC og gra lJenta: lx

(15.6.)

te je diferencijal protoka kroz volumen dx dy . dz u jedinici vremena:

av}

dvy
- = _ x +_+_'
.dx.dy.dz.
(15.7.)
W
dt
ilxdydZ
Medutim, diferencijal protoka vode u jedinici volumena mora biti jednak
nuli, jer koliko vode dotece toliko i otece, te je izraz 15.7. jednak:

Me/umika tla

= dh.
ax ;1)' = dh.
ay ; lz =

az .

dh

Oznacavajuci visinski potencijal centra elernenta u prostoru sa h (s1.15.1.b) iznad po volji odabranog repemog nivoa (z), dobijemo daje:
h=z+hp,
(15.10.)
gdje je:
z - geodetska visina, a
hp - piezometarska visina u centro elementa A.
Diferencirajuci i uvrstavajuci izraz 15.9, i 15.10. u jednadzbu 15.8.,
dobijemo definitivno izraz zapoIje potencijala:
2

k il h +k d'h +k
x

368

(15.9.)

(15.5.)

Analogno dobijemo izraze i za teenost koja protiee u smjeru y i z:

aQ (av

Primjenjujuci Darcyjev zakon na pojedine komponente brzine v x ' Vy i v;:,

a za parcijalni gradijent pritiska po komponentama, dobijemo:
dh
dh
dh
v, = kx ;V y = ky iJy ; v, = k, ilz'

ax'

d/

Mehallika tla

ah =0

' dZ'

(15.11.)

369

TV Proticollje vode kroz flo i komolidaclja tla

15. Proticollje vode kroz rio

Ova jednadzba naziva se Laplaceova (Laplasova) jednadzba potencijalnog kretallja vode za prostorno proticanje i izotropnu sredinu.
Za hornogeno propusno tIo koeficijenti propusnosti u svim pravcima Sil
isti, tj. kx = ky = k, = k, pa Laplaceovajednadzba poprima oblik:

a2 h a'h a'h

-+
-+-=0
ax2 ay' az'

a2h

a'h

dy

dz

Vx

Vy

Vz

(IS.16.)

Ovo je diferencijalna jednadzba strujnica, gdje su projekcije strujnice ds

na koordinate dx, dy i dz, a v X ' Vy i V z komponente brzine vektora v.

(IS.12.)

Ako se kretanje vode analizira u ravni jednadzbe IS.II.

dvodimenzionalno (xy) proticanje ce glasiti:

dx

-=-=

Diferencijalnu jednadzbu strujnica mozerno napisati u obliku:

vxdy-vydx=O.

IS.12., za
0)

(1S.I7.)

bl

(1S.13.)

kx ax 2 +ky ay' = 0,

STRUJNICA

dy

+---4-\f'-;-;y-x
15.1.1. STRUJNE I EKVIPOTENCIJALNE LlNIJE

Rjesenje jednadzbe IS.11. daju dva skupa krivulja, ito: strujnice sa

funkeijom q>(x,y,z) i ekvipotencijale sa funkeijom If/(x,y,z), na kojima je
visina potencijaia konstantna. Krivulje ova dva skupa u homogenoj i izotropnoj
sredini medusobno su ortogonaine i u pravcu strujnica gradijent potencijala je
maksimalan. Graficki prikaz ovih krivih naziva se filtraciona iii strujna mreza.
Trajektorije su linije koje obiljeZavaju put cestica vode u prostoru.
Pretpostavirno da se cestica tecnosti A(x,y,z) pomakne u prostoru i time dobije
prirast svojih koordinata za dx, dy i dz u vremenu dt, i ako oznacimo komponente
brzine v sa vx '

Vy

(15.14.)

na beskonacno rnaloj duzini ds se poklapaju, a njene projekcije na koordinatni

sistem su dx i dy .Iz slicnosti trouglova (sl.lS.2.-b) dobijemo:

.. dx dy
v.:vy=dx:dy,Lil-=-,
Vx
il

370

Laplaceova jednadzba moze se izraziti preko dvije konjugovane funkcijc

rpivr.

prostoru:
MelWflika fla

Vy

(15.15.)

y)

u dvodimenzionalnom prostoru

i v,=_aq>

(15.18.)

Ako odaberemo takvu funkciju cp(x,

taka daje:

vx=~q>

Ove jednadzbe nazivamo jednadzbe trajektorija.

Strujnice (strujne linije) su linije za koje je u svakoj tacki vektor brzine
tangenta na tu Jiniju (sl.lS.2.-a). Kod stacionamog kretanja vode strujniea se
poklapa sa trajektorijom dok to kod nestacionarnog tecenja nije sIucaj.
Prornatrajmo kretanje vode u dvodirnenzionalnom prostoru i strujnicu sa
tackom A sa vektorom brzine v i komponentama Vx ivy. Strujnica i vektor brzine

iii

Sf. 15.2. Vektori brzine i strujnice (a), sa eiemenlima slrujnice (d.r), njenim projekcijama (d~
i dy ), vektorom brzine (v), i komponentama IIx i lIy (b).

i v z , onda ce biti:

dx
dy
dz
v = - v =-, v_ = - .
dt' y dt . dt

Vx ;:; dx
Vy
dy

uy

ax

onda 6e jednadzba strujniee u ravni biti (jedn.1 S.l7 .),:

arp dy + arp dx = 0
a),
ax
'

(15.19.)

arp
arp
drp
-dx+-dy+-dz=O
ax
ay
az
.

(1S.20.)

\~

odnosno u prostoru:

Odavde je totalni diferencijal drp = 0 , iz cega proizlazi:

zp(x, y, z)= c (konstanta).
(15.21.)
Iz ovoga proizlazi da strujnica na cijeloj svojoj duzini, u ravni iii prostoru
irna konstantnu velicinu lp . Ovu funkciju uvea je Stokes, pa se po njcmu zove
Stokesova funkeija iii funkcija strujanja q> .
--------------------------M~,~/w~,~lj~~"~a--------------------------371

IV Prolicallje vade

hoz tlo i kO/l.l'OJidacija tfa

15. PrO/ieanje vode

Ova funkcija IfJ mora zadovoljiti Laplaceovu jednadzbu, sto se moZe

dokazati da njoj pripada, kada se dobiie da ie:

021fJ 021fJ 021fJ

-+
-+-=0
ox 2 oy' OZ'

(15.22.)

V2<I> = 0 iii t:.<I> = 0,

(15.23.)

kro~

rIo

=:::r--' Ah1::: ~J,.

C;::--d
C::-:::::-7F:::

iIi u vektorskom obliku:

gdje se znak V2 iIi Ll zove Laplaceov operator iii drugi diferencijalni parametar.
Funkcije koje zadovoljavaju Laplaceovu jednadzbu zovu se harmonicne
funkcije. Prema tome je funkcija potencijala brzine harmonicna funkcija i svaka
funkcija o (x, y, z) stacionarnog tecenja mora zadovoljavati LapJaceovu jednadzbu. Laplaceova jednadiba sa osnovnim konturnim uslovima rijesena je sarno za
osnovne slucajeve potencijalnog tecenja. Ona vrijedi, kako za visinski potencijal
vode h, tako i za elektricni potencijal E, i toplinski potencijal
Za zadovoljenje konturnih uslova uvodi se i funkcija If/(X, y,z), ciji je
totalni diferencijal:
(15.24.)

e.

odnosno:

k =0

SI. 15.3. Filtraciona mreia za homogen nasip na nepropusnoj podlozi (a) sa .~emom stru,jnc
mreic za proraeun protoka q (b).

Izjednadzbi 15.18. i 15.25. za dvodimenzionalan prostor dobiju se slijedeci

odnosi:

OlJf =v' 0l[=v' olJf =v

ox
x'iJy
Y' OZ
"

(15.25.)

dlJf = v,d, + vyd y +v,d, = 0,

o Iff dx+ olf! dy + olJf dz
ox
oy
oz

= O.

(15.26.)

Ovo je diferencijalna jednadzba ekvipotencijala iii jednacina povrsine

jednakog potencijala brzine. U bilo kojoj tacki povrsine ovaj potencijal brzine je
konstantan i ne zavisi od koordinata tacaka. Integracijom dobijemo da je:
lJf(x, y,z) = c (konstanta).
(15.27.)
Moze se dokazati da funkcija If/ zadovoljava jednadzbu kontinuiteta toka,
tj.:

OZlJf

021ff

021ff

OX2

oy'

OZ'

--+--+--=0

OIfJ

iJy

Ako u vodi zamislimo povrsine, cije sve tacke imaju jednak potencijal
brzine (Iff = konst.nta), onda je dlJf = 0 , te prethodna jednadzba poprima oblik:

372

(15.28.)

0Vf _ olfJ
dX

ax'

OlJf

(15.29.)

iJy

Laplaceova jednadZba (15.1 L) za anizotropan materijal, moze se prevesti u

oblik jednadzbe (15.12.) prikiadnom transformacijom koordinata (Nonveilier,
1981; Smith, 1993).
Za anizotropno tlo prikladnije je ako se Laplaceovajednadzba transformise
(konformno preslika) i izvrsi integracija, sto su ucinili Schwarz i Christoffel
(Nonveiller, 1979).
Ovi elementi potencijalnog kretanja vode obrazlozeni su na slici 15.3., gdje
je data filtraciona mreza kroz homogen presjek nasipa na nepropusnoj podlozi sa
semom strujnih i ekvipotencijalnih linija za proracun protoka, uz slijedece
uslove:
(a) Linija uzvodnog nasipa A - B ima konstantan visinski potencijal, tj.
h = z + hp, iz cega proizlazi da je na ovoj konturi svugdje

piezometarski pritisak:

hp = h -

Z.

OVA

je linija konstantnog

potencijala, odnosno to je ekvipotencijalna linija.

(b) Podloga nasipa AD je nepropusna granica, te brzina uz tu liniju ima
smjer paraielan s njom, pa je to donja granicna strujnica.
(c) Strujna linija Be je slohodno lice vode, koja filtrira kroz nasip, te voda
teee paralelno s njom, a ukupni visinski potencijal na toj granicnoj
Iinijijednakje geodetskoj visini svake njene tacke, tj. h = z.

Mehallika tla

Me/ianika tfa

373

IV Pmticallje vode kroz. tlo i kollsolidacija tla

15. Proticatlje vode kroz tlo

Integracija Laplaceovih jednadzbi izvodi se pornocu Cauchy Riemannovih jednadzbi i Schwarz-Christoffelove transfonnacije koordinatnog
sistema. Kod jednostavnih slucajeva ovo je moguce izvesti i kao karakteristicni
prirnjer .trujnica, ekvipotencijala i strujnih rnrefa, kao .to je to prikazano n.
crtezirna 15.4.-a- g (Nonveiller, 1981).

-.~

I
i

HI

'~'

=;::

~'I
I

i;::!

"

\2

!)

!!!

'",

0 (",

*"- i

Brana usporava vodu na visini H (sI.l5.4.-a) u hornogenom propusnom

poluprostoru, gdje rjesenje daje ekvipotencijaie konstante h(x,z), i to kao
konfokalne hiperboJe, a strujnice, kao konfokalne elipse su medusobno
konjugirane. Srnjer toka vode 1I polju u svakoj je tacki okomit na ekvipotencijalnu
liniju.
Na slid lS.4.-b strujna mreZa je po obJiku sliena prethodnoj, ali su
strujnice ovdje U obliku konjugirane hiperboJe, a ekvipotencijali su oblika elipse. Iz
analitickog se rjesenja moZe za svaku tacku podrucja izracunati visinski potencijal j
hidrostatski pritisak.
SHcno je rjesenje i za zagatnu konstrukciju na slici lS.4.-c. Ovdje su
ekvipotencijali konfokalne hiperbole, a strujnice su konjugirane konfokalne elipse.
Na slid 15.4.- d, e, fig prikazane su strujne mreze za tipicne primjere u
hornogenoj propusnoj sredini i ogranicenoj dubini.
Potencijalno strujanje vode kroz tlo, odnosno filtracione mreze. mozemo
rijeSiti:
1) eksperimentalno;
2) grafickorn aproksirnacijom funkcije potencijala i
3) numerickom aproksimacijom.

15.1.2. EKSPERIMENTALNO RJESENJE FUNKCljE POTENCljALA

Tacna analiticka rjesenja nije moguce postici za komplikovanije kontume
uslove i oni imaju svrhu sarno ako su ispunjene pretpostavke na kojimaje proracun
zasnovan. Medutim, veoma cesto je neispunjen uslov 0 hornogenosti t1a, te se
propusnost k mijenja od tacke do tacke. Zbog ovoga se u odredenim slucajevima za
odredivanje polja potencijala strujanja vode koriste modeli. Uobicajeni SlJ
hidraulicki modeli i modeJi elektricne analogije.

NepropucUjivi sloj

Sf. 15.4. Primjeri sfrujnih mreia za protok vode: ispod brane za homogeno tlo beskonacne
dubine prostiranja (a), iz pravougaonog kanala kroz homogeno tlo beskonacno
duboko (b), oko zagata u homogenom tlu beskonacno duboko (c), oko zagata
grailevinske jame i kroz homogeno tLa ogran/cene dubine (d), ispod ukopanih
temelja (e), ispod temelja sa kratkim pribajem kroz hamogeno tlo ogranicene
dubine (j), (Nonveiller, 19B]), ispod betonske brane sa nepropusnim tepi/wln (g),
(SaraI'. 1989).
374

Mehallika tla

m
SI.

15.5~

Tipican hidraulicki model u tanku, gdjeje: posuda za baju (I), polietilenske cijcvi
01.5 mm (2), dovod vode (3), mjesta za injektiranje boje (4), zidovi od
pleksiglasa. odnos1io prozinwg materijala (5), preljev (6), odvod - poddaval1je
donje vade (7). n;zvodnifilter (8). (Smith. 1993).

----------------------------M~,,~w~"'~w~"a~--------------------------375

J 5. Prolicaflje vade kroz. 110

IV proticallje vade kroz rio i kollsolidacija tLa

Hidraulicki model sacinjen od pijeska !reba da reprodukuje geornetrijske

oblike, granicne uslove i karakteristike propusnosti materijala. Na modelu se
formira razlika hidrostatskih poteneijala i uspostavi staeionarno tecenje (s1.l5.5.).
Pijesak mora biti cist, jer ako irna previse finih cestica, u modelu ce se pojaviti
efekat kapilarnosti, tako da ce doci do mijesanja strujnih linija.
Jednim od prikladnih nacina mjeri se u raznirn tackarna (piezometarske
cijevi) visinski potencijal. Strujnice se mogu veoma ilustrativno dobiti ako se na
uIazu i u odredenirn tackama pusti obojena teenost (fluorescein, prah) u vodu, koja
ce oznaciti put (strujnicu) kroz postojecu vodopropusnu sredinu. Ovaj tip rnodelaje
prikladan jer zorno prikazuje obiljetja polja poteneijala, ali rnu je nedostatak .to pri
bilo kojem rnjerenju potencijala nastaje poremecenje tla, zbog cega dobijerno
netaene rezultate. Osim toga, tesko je u svakoj tacki reprodukovati i odrZati tmene
odnose izrnedu koeficijenta propusnosti u raznim tackama nehomogenog 1Ia. Danas
se najvise primjenjuje za demonstrativne namjene i za slucajeve koji se dobra
mogu reprodukovati modelom.

sz __

11'1'

---

+E
+

R=CD
+

+/ '

+0+ /

+/

/'

Sf. 15.7.

-E

+,+ +
+

+ + +

R=CD

D+

15.1.3. GRAFICKA APROKSIMACIJA FUNKCIJE POTENCIJALA

Model elektricne analogije zasniva se na mjerenju elektricnog potencijala

u raznim podrucjima koji analogno tome odgovaraju i odnosu visinskog potencijala
u hidrauliekom polju. Od elektricno provodljivog materijala izradi se geometrijski
model koji je sliean hidraulickom. Modell se obicno prave od tankih rnetalnih
folija, tankih slojeva elektrolitskih otopina iIi cd posebno prepariranog papira.
Koristenjem materijala raziicite elektricne provodljivosti i otpornosti R
reprodukllju se zone razne propusnosti, tako da odnosi izmedu propllsnosti tla k j

odgovaraju datim propusnostima. Na granicarna modela

uspostavi se elektricni poteneijal (E) preko izvora energije (B), odnosno razlika
potencijala kao za prototip, a elektricna provodljivost

376

Ekvipotencijaille linije u heterogenom tlu brane Mahabad, sa nepropusnim

kontinuiranim slojem (Martinovic, 1967).

Sl. 15.6. Sema mjerenja ekvipotencijala na modelu elektricne analogije za zagat (z), pri
cemu je: ploea od provodljivog materijala (AJ, baterija (B) Wheatsloneov most
(C) laCke mjerenja potencijala (D).

provodljivosti

podruejima odabere se da bude reproducirana U odnosima izmedu odgovarajucih

vrijednosti propusnosti k proucavanog prototipa (sL 15.6.).
Zatim se u svakoj tacki mjeri elektricni potencijal, koji je analogan
visinskom potencijalu. Spajanjem i interpolacijom taeaka sa istirn potencijalom
moguce je na modelu prikazati linije jednakog potencijala, cime dobijemo
ekvipoteneijalne linije.
Kao primjer rjesenja sa karakteristienim ekvipotencijainim linijama
dobivenim elektrienom analogijom za vrlo heterogeno tlo, navodi se brana u
Mahabadu, u Iranu (sI.15.7., Martinovic, 1967; Nonveiller, 1981.).

modela u raznim

--------------------------~M~e~I~-,~liw~ll~a---------------------------

Na slici 15.3.-a dat je nasip od zemljanog materijala koji usporava vodu na

konstantnom nivou H sa granienim uslovirna (a, b, c). Voda ce se II presjeku nasipa
i ispod nasipa, ako je tIo propusno, kretati sa mjesta sa visim potencijalom ka
rnjestu sa nizim potencijaiom, eime nastaje strujanje vode kroz nasip, sto dovodi do
formiranja filtracione rnreze unutar nasipa. Brzina filtracije u svakoj tacki ovisit ce
o funkciji potencijala (LapJaceovajednadzba). Slieni zakljucci mogu se dobiti i iz
strujanja vode kod zagatne konstrukc;je (sI.5.6.-a). Za vee; broj jednostavnijih
slucajeva moguce je pornocu graficke aproksimacije, crtanjern ekvipotencijainih
linija, pronaci kolicinu procjedne vode.
Kolicina vode koja protece krozjedno polje abed (sI.l5.3.-a) sa razmakom
od ~Sl koje je ogranieeno dvjerna ekvipotencijainim linijarna, razlikom potencijala
od !l.h, i dvjema strujniearna na razrnaku !l.b1 bit ce:
ql = V !l.b1
Prerna Darcyjevom zakonu znarno da je (jedn. 5.25.) brzina:

v = k . i , a sa ozn.kama u ertel:u: v = k !l.h, ,

(15.30.)

(15.31.)

!J.s,

----------------------------M~"~m~'''~w~t~w~--------------------------377

15. Protimnje vade krot 11(/

IV PrOficmlje vode krot tto i kOll..l'olidacija (fa

te

se dobi va izraz za protok:

Al~

qj =k-Abj

(lS.32.)

ASj

Ukupna kolicina protoka vode kroz presjek brane iZllosila bi:

n
1I!l.h

Q=

Lq"= 2)'-"
Ab".
/:'l.s1l
1

(15.33.)

Zbog uslova kontinuiteta filtracije vode kroz homogeni materijal protok

vode izmedu dvije susjedne strujnice mora na bilo kojern dijelu poija biti jednak,
paje:
(15.34.)
Ako

crtamo

ekvipotencijale

za

jednaku

razliku

potencijala

Ah, = Ah" = Ah" = ... = Ah" = Ah = konstantno, onda iz jednadzbi ] 5.32. - 15.34.
irnamo:

Mz
Ah
Mz
k-Ah, =k-Ab, = ... k-Ab",
As,
AS2
As"
-

(IS.3S.)

iii:

Ab, Ab2
Ab
-- = -:::::: ... __
11 ;;:::: konstanta,
(lS.36.)
Ll.S1
I:1s2
.6..sn
Ovo znaci da pn Ispravnom crtanju strujnica ekvipotencijalnih linija

postize se rutina, koja je potrebna, a ne nasumice crtanjem, koje moZe dovesti do

pogresnih rezultata i duzeg rada. Primjeri na slici 15.4. mogu posluziti kao
i1ustracije dobrih rjesenja, a skiee na sliei IS.8. kao put za sistematsko probanje i
ertanje prema prijedlogu Casagrandea.
Otprije je poznato da su Iinije AB i CD (s1.lS.8.) najvise prema, odnosno
najnize ekvipotencijalne linije, a ograniceno propusno tlo na liniji EF donja
granicna, a linija Be, ispod brane, gornja granicna strujnica.
Filtraciona mrcZa bit ce simetricna 5 obzirom na liniju G - H, te ce ona
ujedno bili ekvipotencijalna linija od O,SH. Pocinje se ertati prva strujniea BI - CI i
podijeli na dijelove ekvipotencijaInih linija na oaein da se dobiju priblizno
kvadratiena polja i da se Iinije sijeku pod pravim uglom. Tako se nastavlja S
ertanjem mreze do Ilajdonje strujnice pazeoi na slicnost kvadrata i ortogonalnost.
Kako se vidi na slid 15.8.-b, rjesenje nije taeno)jer posljednja strujnica n - n sijece
granienu strujnicu. Postupak se ponavlja s tim da se prva strujnica manje ispupci i
kako je prikazano na slici 15.8.-c granicna strujnica se opet ne poklapa. Sistematski
korigujuci gresku, dobit cerna najzad strujnicu koja zadovoljava granicni uslov
(15.8.-d). Medutim, ovdje odnos Ab/ As nije u eijelosti konstantan, sto je, takod.r
uslov pri crtanju strujne rnreze. Najlakse .Ie kontrolisati mreze kod kojih polja cine
kvadrate, pa se takve najcesoe i ertaju. Ukoliko je odnos sirine Ab i duzine Al
svih polja konstantan i aka se strujnice i ekvipotencijali sijeku pod 90, dobivena
filtraciona mrcz-a je ispravna.

odnos Ab svih priblizno pravokutnih likova mora biti konstantan. Otprije je vee

As

poznato da se ove linije medusobno sijeku pod uglom od 90".

Ako ertamo filtracionu mrezu sa kvadratnim odnosom, tj.: Ab: As = 1,
ondaje za Ah"

=Ah =!2.. i ako u mrezi ima "fkanala, protok ee biti (sl.J 5.3.-b):
na

IQ = k n"h nfl

(lS.37.)

Iz ovoga proizlazi da se moze crtanjem rijesiti filtraciona mreZa od strujnih

ekvipotencijalnih linija taka da one ispunjavaju graniene uslove i da udavolje
uslovimajednadzbe 1S.36., kao i us love medusobne okomitosti.
Na slici IS.3.-a pad liea vode u nasipu (B - C) mol'", se dobi!i postepenim
opitima iii konstrukcijom pomocu aproksimativne metode, objaslljene u temeljenju.
Za graficko rjesavanje filtracione mreze potrebna .ie rutina, osjecaj i
odredeno predznanje, sa vec rijesenim primjerima dobivenih raeunski iii
elektricnom analogijom. Vjezbanjem i proucavanjem karakteristicnih primjera
1

378

MeilO1!ika lla

SI. 15.8. Sistemsko crtanje jiltracione mreie po Jazama (Nonveiller, J979).

Pri poeetnom crtanju filtracionih mreZa korisno se pridr.zavati slijedeCih

uputa:

>
:r

uzeti za vjezbu jednostavnija rjesenja;

zapoceti s malim brojem strujnih i ekvipoteneijalnih kanala, tj.
primjenjivati reJativno veca kvadraticna polja;

15. ProticOllje vod(' kroz tlo

IV Pmljeanje vade kroz 110 i kOllsolidacija tla

>>)0>

grubo prilagoditi oblik filtracione mreze granicnim uslovirna,

ortogonalnosti i konstantnom omjeru stranica, a zatim dotjerivati
detaljnije oblike i druge finese;
postepeno praviti prelaz iz rnanje zakrivljenosti u vecu i obratno, jer
nagla promjena ne dovodi do rjesenja;
u radu koristiti gotova rnodelska iIi analiticka rjesenja.

Kod nekih rjesenja u posebnirn tackama Be mogu biti do kraja ispunjeni

uslovi kompatibilnosti. U takvim slucajevima radi se 0 partikularnim tackama gdje
je gradijent pritiska malen i protok neznatan.
Za homogeno tlo, koje je dosada razmatrano, potrebno je dosta spretnosti
za crtanje filtracione mreze. Kod uslojenih materijaia problematika crtanja je jos
kompieksnija i slozenija. Ako je tlo anizotropno, sa stanovista vodopropusnosti,
graficko rjesenje se dobiva crtanjem filtracione mreze u transfonniranom
koordinatnom sistemu. Svi uslovi pri crtanju trebaju biti ispunjeni u
transfonniranom sistemu, tako da prenesene ponovo u normalni koordinatni sistem
ekvipotencijalne i strujne linije nece bit! ortogonalne, nego pod izvjesnim uglom.
za koji je potrebna minimalna energija za tok od veceg ka nizem potencijalu. Na
granici dva sloja razliC~ite propusnosti mijenja se smjer strujnica i ekvipotencijalnih
linija (Nonveiller, 1981).

"1

hzt
hzt

fI

1hI,

- - 12:--1-I
~

f-I

4
-I---f--j
ox

oX

"1

oZ

4
z

Sf. 15.9. Serna konvencionall1og oznacavanja tacaka (od 0 do 4) u polju i visine potencijala
ho - h4, za numericki proracun dvodimenzionalne jiltracione vode u tIu.

h
I~ _-''0+

h, =110
15.1.4. NUMER1CKO RJESENJE FUNKClJE POTENClJALA

:rCJ:

~ah) + (&)2 (a2h)

2

axo

2!

axo

+ (&y(a
3!

h) (&i(a h) (IS 38)

axo + 4! axo +... , . .
3

-Afahl + (&r(a2~1(~)'(a3~1 + (&1' (a4~) -.. + ... ,

2. ax
3. ax
4. ax
~\ax

(1S.39.)

te ako ove dvije jednadzbe zbrojimo, dobit cerno izraz u obliku:

Filtraciona mreZa moze se odrediti nurnerickim rjesavanjem Laplaceove
jednadzbe (15.1 L), uVaZavajuci konturne uslove. Numericki se dobije potpuno
tacan rezultat koji u praksi u toj rnjeri nije potreban, jer obicno ulazni podaci ne
mogu biti potpuno tacno reprodukovani. Medutim, velika prednost nurnerickog
rjesavanja je u tome sto se rezultati mogu dobiti brzo na kompjuteru, pa se mnogi
mogu komparirati, proucavati i varijantisati sa raznim ulazllim podacima zbog cega
se, ipak, sve viSe primjenjuje u praksi.
Za nurnericko racunanje dat ce se sarno osnovne postavke, a za detaljnije
razmatranje treba koristiti postojecu literaturu i programe (Nonveiller, 1981;
Tomlin, 1966; NonveilJer i Polio, 1970; Smith, 1993).
Pretpostavimo proticanje vode u ravni koja je podijeljena u jednake
intervale Ax u pravcu x i ~z u pravcu Z ose i da u svakoj tacki poznarno visinu
potencijala ho - h, (sLlS.9.). Visina potencijala h, u tacki II dobije se iz funkcije
potencijala kada se njegovoj vrijednosti dod a odgovarajuci pozitivni iii negativni
prirast funkcije susjednih tacaka na udaljenosti Ax iii ~. Ako se promjena
potencijala izrazi TayJorovim redom, dobit ce se slijedeci izrazi za visinu
potencijala hi i h3 u tackama 1 i 3 odredeni preko visine potencijala hOll tacki 0:

_
(&)'
211, +h, -2110+
-

(a hJ +2-(&)' (a'h)
--, + ...
2

2!ax o
--2

4!ax o

(15.40.)

Iz ove jednacine moZe se izracunati drugi diferencijal visine (h) potencijala

u tacki 0, pa se dobije:
= I~ +h, ~2'"
( a2~)
ax
(&)
1\

2(~)'(a4~)
4.

ax

+... _ ....

(I S.4 I.)

Uzima se u obzir prvi clan izraza 15.41., tako da ce preostali dio jednadzbe
2
predstavJjati gresku od
Greska je manja sto je interval & manji i

!'J.(a hjax21.

smanjuje se sa kvadratom opadanja intervala.

Na slican nacin moze se dobiti i drugi diferencijal visine potencijala u tacki
0, u pravcu z:

2(tJ.z)'
4!

(a'h)
az

(IS.42.)

--------------------------~M~'~/w~'~Ji~m~'~/a:---------------------------38J

380

Mehanika fia

IV PI'O(ica/lje vode kro" flo i kOllsolidadja tlo

15. Proticallje !lode kro,; t[o

Ako ove izraze uvrstimo u LapJaceovu diferencijalnu jednadzbu

potencijala (IS. 1 I.) za dvodimenzionalan tok, dobivamo diferencijalnu jednadzbu
za opsti slucaj anizotropnog i nehornogenog tla u sJijedeeem obliku:

a 2h

kx

a'h

ax' +k, az' = (~) (11, +h, -2hu)+ (~) (iz, +h, -2hu)=O.

Kada je tlo homogeno i izotropno, tada je kx = k"

jednadzba poprima oblik: , _ _ _ _ _ _ _ _ _ _~

11,

+;

+11., +h, -4hu =0,

(15.43.)

Iterativnim postupkom se postepeno podesavaju dobivene vrijednosti

potencijala (h) sve dotle dok greska (Ro) u svim tackama bude u prihvatljivirn
granicama.
Ako je na rubovima filtracionog polja zadat konstantan potencijal, on se
mora uzeti U obzir pri proracunu visinskog potencijala. Za slucaj rubnog
konstantnog potencijala (H) prema slici 15.10.-a, jednadzba IS.44. ce glasiti:

a za LU = ilz

iii}

lin =-(11, +iz,+11.,+h,J

4

2H+h2+11.,-4hu=0.

(15.49.)

h,

(15.44.)

"" z=- L!.x

h,
h,

Za anizotropno propusno tlo moZe se koristiti jednadzba 15.44. stirn da se

uzme odnos koeficijenta k i intervala, tako da je:

kx =
(LU)'

k , ,lzcegaJe:fu;=Llz,,~x/~,'
. -'
~/k
(ilz)

(15.46.)

(lS.47.)

lednadzbe 15.44. i 15.47., ako se napisu za svaki evor, cine sistern

lineamih jednadzbi, cije rjesenje daje potencijal u svakoj tacki mreZe. Rjesenje se
trazi iterativnim postupkom uz zadovoljenje granicnih uslova, j za veei sistem
koristi se kompjuterska tehnika.
Za proracun prema ovoj numerickoj metodi definisu se konturni uslovi i
vrijednosti potencijala (h) u pojedinim granicnim tackama. Za ostaJe tacke
pretpostavljaju se vrijednosti h, ali tako da budu blizu konacnih velieina. Zbog
ovoga dobro je poeetne vrijednosti odrediti na osnovu grube filtracione mreze
dobivene pomocu graficke aproksimacije iJi na neki drugi nacin. Pretpostavljene
pocetne vrijednosti nece zadovoljiti jednadzbu 15.44., vee ce se u svakom cvoru
dobiti greska Ro:
(15.48.)
382

AX

-------------;M
7,7,,,-"'-C,---c"-a-----------ka

b.Z=-A7.

S S
(1.4.)

Na taj nacin dobije se pravokutna mrez.a tacaka u kojima vis ina odgovara
izrazu 15.44.
Za nehomogeno i anizotropno ti~ potrebno je svaki potencijai pomnoziti
sa:

h,

h.

Jh4 =h z
Ax

-'-

AX

Sf. /5./0. Potencijali lUi granicamafiltracionih po/ja: granica koltstantnog potencijala (a),
nepropusna granica polja (b).

Za slucaj nepropusne granice (sI.l5.1O.-b) hidraulicki gradijent okomit na

rub mora biti jednak nuli (i = 0). Da bi se udovoljilo ovome uslovu, dodajemo II
mrezi (prema dolje) fiktivnu potencijainu tacku 1.,., = h" te jednadzba za rubnu
tacku glasi:
(15.50.)
11, + 2h, +11., -4hu =0.
Ovakve simetricne fiktivne tacke postavljaju se uzduz cijele nepropusne
granice. Za neke probleme zgodnije je uzeti heksagonaini koordinatni sistem, koji
5e lakse prilagodava granicnim uslovima podrucja. Tomlin, 1966; Nonveiller j
Polio, 1970. obradili su program za heksagonalnu mrezu na 300 (aeaka u mreii i 20
zona razlicite vodopropusnosti.

15.2. NESTACIONARNO TECENJE VODE U TLU

Kada se mijenja nivo usporene vode, mijenja se i dotok vode u podrucje sa
vremenom, cime se mijenja potencijalno polje. Znaci da to ne ovisi sarno 0
geometriji mjesta nego i 0 vremenu i promjeni protoka, zbog cega se sa vremenom
mijenjaju i granicni uslovi. I u ovom slucaju zanemaruju se promjene strukture,
poroznosti i vodopropusnosti tla radi promjene efektivnog napona u tlu, pod
uticajem promjene visine potencijala sa vremenOffi. Bit ce objasnjena sarno pojava
Melwllika tla

383

15. Prolicallje vade kro:. 110

IV Pro/ieall}e vade kroz tfa i kOllsoiidacija ria

i posljedice nestacionamog teeenja na primjeru homogenog nasipa, kod kojeg se

nivo vode mijenja opadanjem doticaja sa nivoa NVj na NV, (sl. 15.11.).

c,
,z,
k

filtar k",oo

nepropusno

SI. 15.11. Pramjene pracjednih linija u nasipu u toku snizenja vodostaja vade na uzvodnom
pokasu brane.

Snizenjem vodostaja form ira se slobodna povrsma db na uzvodnoj

ekvipotencijalnoj liniji abo Strujne Iinije nakon snirenja vodostaja mijenjaju svoj
oblik i tok taka da voda u meduvrernenu teee i prema uzvodnoj strani
(bl -dp b2 -d), a prema nizvodno mijenja se od (bl -c,b2 -c), preko e' do

konaene strujnice d -c1 (sl. 15.11.).

Ova zaostajanje vode u nasipu vezano je za brzinu pada nivoa vade Vs i te
brzine prema porozitetu 11 i koeficijentu propustljivosti k. Ustanovljeno je slijedece:
sto je veca brzina opadanja vode

Vs

:::::!:1'}{

SlO

je manji koeficijent propusnosti,

to je potrebno vise vremena za isticanje vode iz prostom d, h, b2 prema uzvodnoj i

iz d, b 2, C, c, prema nizvodnoj strani nasipa. Sto je veea brzina opadanja vodostaja
prema odnosu k/ n, vodostaj u nasipu ce vise zaostajati za onim vanjskim.

Tv::

-rjV,:::li
tn

Ovu problematiku eksperimentalno je izueavao Reinius (1948) na modelu

eJektricne analogije za uzvodni pokos brane sa vertikalnim nepropusnim jezgrom,
u slueaju brzog i sparog spustanja nivoa vode (sl. 15./2.).
Pri trenutnom spustanju vodostaja od najvise kote do dna temelja voda ce
poteci prema uzvodnoj kosini brane (51. 15.12.-a). Za isticanje ukupno zadrzane
koliCine vade Q (Q = n . A, gdje je n poroznost, a A povrsina poprecnog presjeka
uzvodne kosine do jezgra) iz pora uzvodnog dijela brane bit ce potrebno odredeno
vrijeme koje je ovisna a viSe faktora.
Za 5lucaj sporijeg snizenja vodostaja u vremenu t/lf brzinom V.n za cijelu
visinu brane H, prikazane su strujne linije i isticanje prema llzvodnoj kosini
(sI.lS.12.-b). Velicina sniii.enja nivoa vode za H - h, uz jezgro ovisit ce 0 brzini
snizenja vodostaja vs, apsolutnoj poroznosti n, nagibu kosine m, koeficijentu
propusnosti k i hidraulickom gradijentu i. Reinius (1948) je za razne nagibe kosina
izradio dijagrame ovisnosti h,:H i odnosa k, n, v, (Nonveiller, 1981).
Pri spustanju nivoa vade u akurnulaciji za P.H moguce je odrediti visinu
denivelacije vade uz jezgro brane iz dijagrama na slici 15.13. (Newlin, Rossier,
1967). Dijagram je sacinjen za uzv<>dni nagib izmedu 1:2 do 1:3 sa uzvodnom
zonom cija je propu5nost k i ima reIativnu poroznost n. Visina vode uz jezgro (h)
iznad sniunog vodostaja (P.H) moze se dobiti iz izraza:

h=s(PH),

(15.51.)

gdje se s maze dobiti iz dijagrama na slici 15.13. pomoeu vremenskog faktora:

T=(k.H.t):(c,".L'),

(15.52.)

gdjeje:
c - faklor koji varira izmedu 0,3 i 0,7 (u dijagramu c = 0,5);
t - vrijeme potrebno da se snizi za P.H.

..

Sf. 15.12. Filtraciona mreia na u.,,"Vodnoj slrani nehomogene brane pri sniienju vodastaja
razliCitim brzinama: naglo sniienje (aJ, spari pad vodostaja (b).

384

Mehaflika Ita

Sf. 15./3. Dijagram za odredivanje parametara za proraifun visine procjedne linije pri
snizenju vodostaja ispred brane (Newlin Rossier, 1967; Nonveiller, 1981).
Melml1ik(1 tfa

385

IV ProticcUlje vode kroz tlo i (wl1.w1idacija tla

15. Pmticanje vade kroz rio

15.3. UZGON I FILTRACIONI PRITISAK

15.3.2. UZGON U POLJU PROMJENLJIVOG VISINSKOG POTENC/JALA

Voda u porama tla i njeno kretanje kroz pore s viseg ka nizem mjestu
potencija1a izaziva dvostruke posljedice:
(a) ispod nivoa vode. pored sila gravltacije. djeJuje u tIu na uronjene
cestice potisak po Arhimedovu zakonu i
(b) tecenje vode sa veceg na nizi potencUai izaziva hidrodinamicke sileo
Ako su cestice tIa uronjene u mirnu vodu, smanjuje se intenzitet sHe
gravitacije, koja djeluje na dolje, a kada voda Ieee kroz 110, pojavljuje se i kosa
komponenta, koja skreee sHu mase svakog dijela volumena tIa, a time i rezultante
od vertikalnog poloiaja u neki kosi smjer iii povecava vertikalnu komponenlu ako
je strujanje vertikalno. Ova pojava je znacajna kod izucavanja napona i ravnoteze
sila u tlu.

Ako voda tl tlu teee usljed razlike visinskog potencijaia U odredenom

~ra~cu, onda on~ na svom put~
pore tr~ba da savlada otpore nastale trenjem sa
cest~c~n~a ,tla. Pn oV?lTI k:etanJu Jedan se dlO potencijaine energije, koja je jednaka
razhcl vIsma potencljala Izmedu razmatrane dvije tacke (dh), pretvara urad trenja
(s1.15.14.-a). Dodatna sila Irenja koja djeluje na volumen vode i na cestice tla
skr~ce uz~o~ od vertikalnog u kosi polozaj. Uzgol1 ne djeluje vertikalno, vee u
SlTIJeru tecellJa.

t:0z

@
dh=h1-hZ

'l...f--".........,--EKVIPOTEN~
ClJAlE

15.3.1. UZGON U POLJU SA KONSTANTNIM VISINSKIM

POTENC/JAWM

/dv=1.01

pielovanje uzgona prikazano je sematski na dijelu volumena V::=: 1,0 pri

cemu je volumen pora predstav1jen sa n a volumen eestica tla sa 1- n (tabela
15.1.).
Sumiranjem tezine jedinice volumena tla sa uzgonom bit ce rezultantna
tezina srnanjena sa suhe tezine:

Yd =(I-n).y,.

WD=

}
(15.53.)

na Idinu potopljenog tla:

=(I-n) Es

Y:=(l-Il).(Y, -Yw)'
Y=Ysm-Yw'
kako je prikazano u tabeli 15.1. i obrazlozeno u tacki 4.6.
Sf. 15.14. Filtroc!ja vade kroz potopljeno tlo: jedinicni volumen (aJ, sa poligonom silo no
cestice vade (b) j cestice tlo (c). te sumarni poligon sila za vodu i tlo (d).

Rezultantna tezina potop(jenog tla

... TeUnd ......

~l,O

1<

11

I>
}-II

..

W ...

=ny"

..

UzgOIl

....

V'" =/JY w

U,' =(l~n).y.

'

W, =(l~n).y",
:00

'

-711ir.;

386

(l-n)y,+n.y.,

U w.!.=!:

~.

Tabela 15 1
Re;Jiltama
.

WM"~U ...

=O

WD~UD =(I-n)

(y,~yw)

ly".

Meha/lika fla

y=(l-n).(y,~y..l

'

Prije smo vidjeli da filtraciona mrez.a prikazuje raspodjelu potencijala

pritiska vode i srnjer filtracije kroz tlo za odredene granicne uslove. Sve tacke kaje
imaju jednak potencijal pritiska iIi geome1rijsko mjesto tacaka s jednakom visinom
potencijala, leze na ekvipotencijainoj liniji, a strujnice su linije najveeeg gradijenta
izmedu susjednih ekvipotencijala .
Na slid 15.14.-a prika7.an je elementarni volumen dV = 1,0, izrnedu dvije
strujnice vode i dvije ekvipotencijalne linije. Volumen vade u tlu jednak je
porozitetu n, a gubitak potencijalne energije na putu ds je 11 YIV dh. Rad S10 ga
Mehanika Ila

387

IV Proticallje vode kroz tlo i Iwllsolidacija tla

15. Proticollje vode kroz flo

obavlja trenje izmedu vode i cestica da Tna putu ds jednakje gubitku potencijalne
energije vode, tj.:
(IS.54.)
Tds=nyw dh,
iz cega je sila trenja:
dh
(IS.5S.)
T =nyw-=nYw l .
ds
Ova sila trenja (7) skrece uzgon (U>II) koji djeluje na volumen vade sa

vertikalnog na kosi smjer (sI.lS.14.-b). Na cestice da djeluje uzgon u istam smjero

kao i na volumen vade, a velicina mu je srazmjerna adnosu volumena cestica tla
prema volumenu vade (U D). 1z ravnoteZe izmedu tezine cestica tla (Wd) i uzgona
(u D) dobiya se nova rezultanta site mase y" prema poligonu sila na slici lS.14.-c.
Vidimo daje rezultirajuca sila y" na jedinicu mase skrenuta ad vertikalnog smjera
zbag tecenja vade u tlu.
Spajanjem poligona sila za vodu i tlo dobijemo skupni poligon sila
prikazan na slid lS.14.-d. Iz odnosa stranica trouglova b, c, d, ie, e, f, mozemo
dobiti yelicine oznacene sa x i y:
VII'

nywi

U w x

l ' . . , k(S)
x=iy. - fI itraclOmpntlsa-;

(IS "S6)

(b) u drugom slucaju uzgon i strujanje djeluju u istom smjeru i srnanjuju

tezinu tla. Na analogan nacin dobili bismo iz tabele 15 2 sarno ako

oduzmemo i filtracioni pritisak od tezine, rezultiraju(:u ~a~~:
y"=(I-nXy. -yw)-i-yw'
(1S.60.)
Rezultantna fetina potopijenog tla sa
uzgonom i filtracionim pritiskom
V

1,0

Tetina'

i. "=

Uzgon

nyw

1 ,n'

ny",

, . Zbir: ....

(I-n)y.

(I-nly,

.......

;+, Filtracioni

(I-n)y, +n-y.

Iy.

Tabe/a 15.2.
ReiultirajuCi

nyw i

+nyw i

(I-n)y.;

(I n) (y, -yo +
+y. -i)

n-ywi+(l-n)

(I-n)(y, -y.)

yw i

+Yw i

Rezultirajuca tezina tim je rnanja sto je yeci gradijent i. te ako ie on

dovoljno velik, maze se smanjiti na nulu iii postati negativna, okrenuta prem'a~gore.
Gradijent, kada je y":::: 0 , nazivamo kriticni gradijent, ciji je izraz:

U
y:n'Yw=--"-:n-yw; Y=Yw
n

(15.57.)

Iz ovog proizlazi da je velicina aj, jednaka uronjenoj tezini materijala

y'=(I-n).{r,-rJ, koja se dobije iz velicina u poligonu sila, a duz ef=x
predstavlja mtracioni pritisak (strujni pritisak - gradijent pritiska, jedn. S.19.).
Prema ovome se moze rezultirajuca skrenuta sila mase W" uronjenog tla
odrediti na dva naeina:
'r iz vektorskog zbira ukupne tezine vla.znog tla (ac) i skrenutog uzgona za vodu
u porama i na tIo (ce),
'r iz vektorskog zbira tezine uronjenog tIa y' (aj) i filtracionog pritiska i Y II'

"

u,

(e!J-

Ova graficka konstrukcija daje skrenutu efektivnu si1u mase W", kada je
data geometrija ispitivanog tijela i 5trujna mreza (51.15.15.), prema izrazu:
(15_S8.)

W"= tY"dV .
1

Ako primijenimo ove spoznaje za dva ekstremna slucaja: kada voda teee
vertikalno prema dolje (npr. horizontalni dren) i vertikalno prema gore (npr.: ispod
dna bunara, kada crpimo vodu) i uz gradijem i = 1 , dobit cerno rezultate:
(a) u prvom slucaju (tabela IS.2.)
y"= (1- n)(y. - y
ly w = (1- n)y w n'y w = y; (IS.59.)

J+

388

A
Uj

=l1hj I1S j

r...

_ f1h.
1=-nSn

w
51. 15.15. NaCin proracuna jiltracionog pritiska: strujna mreia (a), poligon sila za
proracun uzgona (b), poligon sila za proracun rezultante na kliznu plohu (c).

Mehaliika fla

Mehanika Ila

389

16. KOII.l'olidanja tIa

IV Proficollje vode kroz Ilo i k01l.mlidacija fla

(l-nXr, -y,) ~L
Yw

(15.61.)

Yw

Kada je gradijent veei od kriticnog komponel1t~ sile mase djeiuju

vertikalno prema gore.
Ako voda teee vertikalno prema gore, pri kriticnom gradijentu cestice tla
ostaju u labilnoj ravnotezi i voda ih maZe istrgnuti iz sastava tla. Ovaka nastupa
hidraulicki 810m tla kod temelja objekata u vodi iii u gradevinskim jamama iz
koj ih se ispumpava voda. Ova pojava se u praksi obicno naziva "tekucirn
pijeskom".
Tz ovih razmatranja vidljivo je da se kod kosina u kojima dolazi do teeenja
vode (naglo spustanje nivoa vade, podzemno tecenje i sl.) trebaju uzeti u obzir
uzgon i filtracioni pritisci, koji skre6u rezultantu gravitacije i uzgona prema smjeru
tecenja vade. Promjena smjera rezultirajuce sile mase maZe biti veama nepovoljna
za ravnotezu i cest je uzrok klizanja zbog eega se ave filtracione sile ne smiju
zane mariti kod proracuna stabilnosti kosina.
Za ovaj slucaj potrebno je nacrtati strujnu mrezu i na pretpostavIjenu
kliznu ravan pronaci silu uzgona U, koja djeluje u praveu sredista kruga.
Pojedinacne sile uzgona uzete na mjestima gdje ekvipotencijalne linije sijeku
kliznu ravan dobiju se kao proizvod velicina Yw' All Lls. Diferencijal visine /).h
dobije se kao razlika nivoa tacaka (5,5'), u kojoj ekvipotencijalna linija sijece
kliznu ravan, odnosno liniju nagiba kosine. Iz vektorskog zbira ukupne tezine
vlaznog tla (W) i skrenutog uzgona dobije se skrenuta efektivna si1a mase (W") i
sila filtraeionog pritiska (S), preko potopljene tezine (W') (sl. 15.15.).
uzgonom i filtracijom ima vise nerazjasnjenih dilema. Na sHei 15.i5.
date su sHe W, S i U i sve su uzete u obzir. Medutim, kada se uzimaju sHe Wi U,
prema nekim autorima ne bi trebalo u principu uzimati silu S.
Kada je kosina zasicena po cijeloj visini, rnoguce je i pojednostavljenim
proracunom iznaci filtracioni pritisak (Nonveiller, 1981). Isto tako, moguce je
djelovanje filtracionog pritiska u polju hidraulickog poteneijala pronaCi i prikazati i
na drugi nacin, koji se moze naci u literaturi (Nonveiller, 1981).

Sa

16. KONSOLIDACIJA TLA

16.1, UZROCI I POJA VE KOD KONSOLIDACIJE
U tac~i 7. ?bjas~jena .Ie pojava konsolidacije i njene faze, a U odjeljku
11.5. protumacena Je pOJava pornog pritiska pri promjeni opterecenja. Pri ovim
razmatranjima odredivano je konacno sJijeganje t1a koje odgovara nekom
odredenom opterecenju. Kako je vee navedeno, ovo slijeganje tla ne odigrava se
tre~utn? .nakon izgrad~je objekta" neg? njegov r~voj traje duz] vremenski period
kOJ I OVISI 0 propusnostl tla, mogucnostlma filtraclJe pome vode i drugim konturnim
uslovima. Razvoj sJijeganja sa vremenom, te pojave i promjene koje se pri tome
desavaju u du nazivamo konsolidacijom.
z

""
d
w

4
1,

z
w
'U
w
w

t2

I
,IZ

1,

'"
<-

,I

a,

'"

1IZ IZ

I
I

_0'

1/2

VRIJEME t(god)

,,2
I
I

E
E

VRIJEME t(god)

-;;;
w

'":::;

50

2'

100

Sl.J6.1. Dijagram ovisnosti slijeganja (s) od porasta optereeenja (Q), u toku (4) i nakon
izgradnje, gdje je: sljuflak (1). slabo kOflSolidovana glina sa trenutllom (2 ') i
korigovanom (2) linijom slijeganja, period iskopa (3) j period grailenja (4).

Radi ilustracije dat je na slici 16.1. oblik dijagrama slijeganja (s) ovisan 0
opterecenju (Ol u toku i nakon izgradnje objekta za veoma propusne (1) i slabo
propusne (2.2') materijale. Vidljivo je da se slijeganja kod veoma propusnog tla
390

MehaJlika tla

Mehanika lla

391

16. K(msolidacija fla

IV Pro/iran)!' vude kroz ILo i kO/l.wlidad)a tLa

odigraju pretdno u fazi izgradnje objekta, dok za slabo propusne !raju veoma
dugo, a cesto i vijekovima. Nekada je kod velikih objekata sa dugim petiodom
graaenja korisno da se zna realno slijeganje giinovitog tla nakon izgradnje objekta,
5to se moze rijesiti grafickom aproksimacijom po Tayloru (1948). Prilikom iskopa
moze da nastupi bubrenje, a poslije tek pod opterecenjem konsolidacija. Obieno se
ne uzirnaju u razmatranje promjene koje nastaju u periodu dok tezina konstrukcije
ne bude jednaka tezini iskopanog materijala (1/). Kriva trenutnog slijeganja (2')
koriguje se tako da slijeganje na kraju vremena I] ima istu vrijednost trenutne hive
za

lil, (horizontalna linija A - B). Ostale tacke mogu se dobiti biranjem vremena I
deterrninisanjem slijeganja na trenutnoj krivi za hI (C), a povlacenjem

horizontale do 12 dobije se tacka (D), iz koje se povlac; pravae (OD). Gdje ovaj
pravae sijece ordinatu na I (E), dobije se tacka korigovane krive slijeganja (sI.l6.1.2).

U odjeljku 11.5. objasnjenaje pojava neutralnih napona (u) u pomoj vodi,

pri porastu vanjskog opterecenja, kod zasicenog da. Porast pornog pritiska
proporcionalan je porastu napona u tacki ako se zanernari viskozitet t1a (Suklje,
1957). Razlike u pornim pritiscima proistekle opterecenjem, odnosno razlike u
naponima u samome tlu, kao i na obodu opterecenog podrucja, iii na granicama
propusnih sIojeva, stvaraju hidraulicke gradijente (i) u tlu. Na ovaj nacin inicira se
tecenje pome vode, sa veceg na nizi potencijal, odnosno prema vise propusnim
podrucj ima. Ovaj proces traje toliko dugo dok se ne izjednace porni pritisci u svim
ta(skama, kada je obavljena potpuna konsolidaeija. Defonnaeija skeleta, koji je
sacinjen od cvrstih cestica tla, odvija se paraJeIno sa migracijom vode u vanjska
manje opterecena podrucja i prema propusnim granicama. Deformacije skeleta
izazivaju slijeganja na povrsini terena, a sam proces isticanja pome vade i sve
pojave koje se pri tome desavaju nazivamo konsolidacijom. Obicno se uzima
jednostavan slucaj, kada se voda drenira sarno u vertikalnom pravcu. Ovaj slucaj u
literaturi je poznat kao jednodimenzionalna (jednasmjema) konsolidacija.
Primarna konsolidacija nastupa pri opterecenju kojim se istiskuje voda iz
pora tla, Cime se smanjuje volumen tia, uz postepen pad pornog pritiska
(neutralnog napona - u). Smanjenjem neutralnih napona (u) nastaje povecanje
efektivnih napona (cr'), koji iniciraju slijeganje i u momentu karla neutralni naponi
postanu jerlnaki nuli (u = 0), primarna faza konsolidacije je zavrsena (a'::::: a - u , i
za u~O, (J'~(J -konstantno).
Primijeceno je da se konsolidacija i dalje nastavlja i nakon iscezavanja
pornih pritisaka koji su prouzrokovani dodatnim opterecenjem. Volumen se i dalje
mijenja u glinovitim materijalima veoma sporo i bez promjene efektivnih napona.
Ovaj dio konsoIidacije nazivamo sekundarnom konsolidacijom, koja je znatno
manja od primarne. Ona nastaje usljed savladavanja struktumih otpora,

392

Mehallika fla

premjestanjem cestica tla u novu poziciju, te zbog plasticnih deforrnacija samih

cestica i vi5koznih efekata njihovih medusobnih veza.
Primarna i sekundarna faza konsoJidacije na primjeru edometarskog
ispitivanja obrazlorena je u potpoglavJju 7. U narednim izlaganjima bit ce
obrazlo.zeno Terzaghijevo teoretsko rjesenje jednodimenzionalne primarne
konsolidacije. Druga rjesenja za razne slucajeve mogu se naci u literaturi
(Nonveiller,1981).

16.2. ANALOGNI MODEL KONSOLIDACUE

Konsolidacija gline opterecene ravnomjernim opterecenjern intenziteta p je
funkeija vremena i zavisi 0 vodopropusnosti gline. Ako sloj gline debljine D, koji
lez! na nepropusnoj podlozi, opteretimo preko sloja pijeska ravnomjernirn
opterecenjem p (51.16.5.), nastupit ce smanjenje volumena pora i pocece slijeganje
tla. U pijesku to ce se obaviti brzo dok ce u glini taj proees trajati duze. U sloju
gline zbog male vodopropusnosti u pocetku ce cjelokupno opterecenje preuzeti
voda, jer je manje stisljiva od skeleta cvrstih cestica da. Ubrzo ce se na kontaktu sa
pijeskom pojaviti voda i nastupit ce postepeno opadanje neutralnog napona (u) u
sloju gline koje ce se prosiriti i u dubinu sloja (sI.l6.5.). Neutraini napon ce poceti
opadati od u ~ p , u pocetku, do u = 0, na kraju konsolidacije.
Uticaj vremena i vodopropusnosti gline na tok konsoiidacije, kako je
opisano, moze se ilustrirati na Terzaghijevom analognom hidromehanickom
modelu (sI.16.2.).

l-p
Ihw

fw

-L

Tt::H
H

,
Sf. 16.2. Hidromehanicki model procesa konsolidacije gcije su: klipovi sa perforacijama
(1), opruge (2) i piezometarske cijevi (3) (Nonveiller, 1969).

Melwllika fla

393

IV Pro/iranje vode km: tlo i kOlf.l'tlfidocija tin

16. KOllsolidal"ija Ila

Model se sastoji od cilindriene posude sa serijolTI perforiranih klipova

razdvojenih eprugama izmedu kojih se nalazi voda. Svaki meduprostor spojenje sa
piezometarskim cijevima na kojima se registruje opadanje nivoa vode pod
opterecenjem p na gornjoj povrsini klipa. U momentu nanosenja opterecenja
preuzet ce ga odmah voda izmedu klipova, sto ce se oeitovati na piezometarskim
cijevima odredenim nivoom vode. Postepenim istiskivanjem vode kroz perforirane
dijelove opterecenje p prenosit ce se, U daljnjim vremenskim intervalima, l1a
opruge, koje ce se skupljati i time rasterecivati pritiske na vodu izmedu klipova,
sve dok opruge u cijeiosti ne preuzmu naneseno optereccnje. Pritisak vode izmedu
klipova uocljiv je na piezometrima i najvecije u momentu nanosenja opterecenja p,
pri to :::: 0 i visina vodnog stupa bit ce: h",:::: P: Yw ' a najrnanji pri t :::: t,." kada Sll
opruge u cijelosti prirnile nancseno opterecenje p. U pojedinim vremenskim
intervaiima od to, t j, t2 .. , visine vodnih stupova bit ce razlicite u pojedinim
piezometarskim eijevima. Najmanja ce biti u prvoj, a najveca u posljednjoj komori,
te ce se spajanjern pojedinih visina dobiti linije tzv. izohrone. Na koneu, poslije
dugo vrernena, hidrostatski pritisak postaje veoma mali, jer je istekla kolicina vode
koja je nosila i fla kraju prenijela opterecenje na opruge. U ovome trenutku pritisak
u vodi ne postoji (u = 0), a ukupna kompresija iznosi IJ.H .
Kao stepen konsolidacije definise se:
Uv

na bazi toga vremenski tok slijeganja tb. Ova teorija, kod koje je isticanje vade
same u jednom pravcu, zasnavana je na nizu pretpostavki, ito:
1) tlo je homogeno i izotropno i njegove supljine su patpuno zasicenc
vodom;
2) vremenski tok konsolidacije posljedica je niske propusnosti tla radi
eega se razmatra ta primarna faza konsolidacije;
3) voda i cvrste eestice tla su nestisljivi;
4) za filtraciju vade vaii Darcyev zakon;
5) koeficijent vodopropusnosti je konstantna velie ina;
6) tl0 se ne moze boena siriti i u svakom stepenu konsolidacije i neutralni
i efektivni naponi su isti u svakoj tacki horizontalnog sloja tla. Zbog
ovoga se proticanje vodajavlja sarno u vertikalnom pravcu;
7) opadanje koeficijenta poroznosti linearno je proporcionalno
efektivnom normalnom naponu;
8) postoji linearan odnos izmeou napona i deformacija. Porast pocctnog
efektivnog napona Go' na vrijednost cr'= 0'0 '+Llcr' prouzrokuje
konsolidaciju, odnosno kompresiju na modelu od I1H na visini sJoja
H, te je specificna deformacija Gedn.7.5 .):
MI
6<T'
E =

l>h

=-' 100(%).
l>H

(16.1.)

gdje je:

Analogan proces odvija se i u tlu. Struktura tla predstavljena je na modelu

sa klipovima i oprugama, a propusnost tla peIioracijama. Naponi vode u pojedinim
komorama na modelu odgovaraju naponima pome vode u tIu. Kod ovoga modela
sistem opruga predstavlja skelet cvrstih eestica zasicenog tla, a voda izmedu
klipova predstavlja vodu u porama tla. Vel ieine otvora perforacija analogne su
porozitetu, odnosno vodopropusnosli tIa, a stiSljivost opruga predstavlja stiSljivost
tla.

= --,

(16~2~)

H
Mv
gdje je Mv konstantni modul stiSljivosti za ovaj interval napana,

I!.h/ - kompresija poslije nekog vremena t;

IJ./i - ukupna kompresija (51.16.2,), koja ce teoretski biti dostignuta pri t,."

-~

to_5'

',---II...ll

,.

@
p

',--lIV.ll

,..

16.3. JEONOSMjERNA KONSOLIOACIJA PREMA TERZAGHIJU

Sf. 16.3, Neutrallii flaponi u sloju glil1e koji se konsoliduje: sematski prikaz slOjCl'll so.
d{jagramom promjene pritisaka (a) i hidrodinamicki odnosi u elementu tla (b).

16.3.1. JEDNADZBA PRIMARNE KONSOLIDAGlJE

U mor:nentu nanosenja opterecenja (p) na sloj zasicenog pijeska iznad sloja

gline (s1.16.3.-a) nastupit ce sarno porast pornog pritiska (u) u pornaj vodi.
Vrijednost ovoga pritiska u rna kojoj tacki sloja koji se konsoliduje, II datorn
vremenu. jednak je (s1.16.3.-a):
u=hyw'
(16.3.)

Terzaghi (1923) je rijesio racunskim putem raspodjelu pritiska vode u

porama na raznirn dubinama u gl inovitom tlu u odredenom vremenu i proracunao
394

Mdwllika tla

Mehnnika Ila

395

16. KOfl.wlidacija fla

IV Prmicallje vade kroz do i kO/lsoiidacija tla

Ukoliko je naneseno opterecenje (P) konstanlnO, i totalni napon

(6.0- = D.o-'+u) takoder je konstantan u rna kojoj tacki konsolidovanog sloja. Posto
je prirast totalnog napona kOl1stantna velicina, dovoljno je da se za konsolidaciju
promatra promjena neutralnog napona (u) sa vremenom.
U opterecenom sloju gline izmedu dva sloja pijeska (sI.16.3.-a) nastaje u
vodi u porama u momentu t = 0, dodatni pomi pritisak u = p. Ovaj neutralni
napon u mijenjat 6e se vrernenom i poprirniti vrijednosti u obliku paraboie. Voda
ce se pod opterecenjem filtrirati i prerna gornjem i prema donjern pjescanom sloju.
Na koneu, poslije duzeg vremena, visak neutralnog napona (u) ce potpuno
isceznuti i za t = 00 izohrona ce biti horizontalna (1 - 1"). Izohrone obicno crtamo
u presjeku kako je prikazano na slici 16.3.-a desno. Da bi se odredila ovisnost
napona pome vode u u funkciji vremena t i dubine z, izdvojimo eJernenat tla
povrSine A jednak jedinici i visine dz (sI.16.3.-b). Primjenom Darcyevog zakona za
gradijent pritiska i, brzinu tecenja v i protoku q u pravcu z osovine za jedinicu
povrsine A i vremena t dobijemo:
.
q = v = k i ,
(16.4.)
gdje je hidraulicki gradijent na visinu tanke lamele dz:

. ah
au
=- =- - - ,

az

azyw

(16.5.)

azyw

(16.6.)

Znak minus oznacava da se tecenje obavlja prema gore, tj. suprotno

pozitivnom smjeru z osovine.
Diferenciranjem se dobije promjena brzine sa visinom:
dv
k il'u
- = ----2 .
(16.7.)

ilz

Yw ilz

Iz volumena tla (lxlxdz) jedinicne povrsine A istekne kolicina vode dq i

onaje jednaka umanjenoj veliCini volumena pora (dn), tj.:
dq = dn .
(16.8.)
Otprije je poznato da se slijeganje tla maze izraziti preko koeficijenta
zapreminske stisljivosti (m v ), prirasta efektivnih napona (0") i visine (h) sloja
(jedn.7.12.):
flh = h . fla'm,.
(16.9.)
Visinu pora (hp ) u jedinicnom uzorku mozemo izraziti preko koeficijenta
apsoiutne poroznosti (n), tj.:
flh=h p! -h ~ ~(nl-n2)h=fln.1r

396

(16.10.)

konstantno

(16.12.)
Pove6anje brzine dv na visini elementa tla dz u vremenu dt mora biti
jednako razlici protoka dq na ulazu j izlazu iz elementa tla, tj.:

dV

-dt

az

= dq.

(16.13.)

Izjednadzbi 16.8. i 16.12. proizlazi daje:

dq = -m,
a premajedn.16.13. diferencijal protokaje:
dv
-dt=-m 'du' -=--m.
V

au,

av

v'az

au
at

(16.14.)

Uvrstavanjem ovog izraza u jednadzbu 16.7. dobije se difereneijalna

jednadzba u obliku:

dU

d2 u

(16.15.)

-=-----2

dl

m,'Yw dZ

Ovaj izraz predstavlja klasicnu linearnu diferencijalnu jednadzbu toka

jednosmjerne konsolidacije, koju je objavio Terzaghi (1923) i rijesio za vise
granicnih uslova, pri cemu se velicina:
k
'1'
k M,
CV = - - - , 1 1 C = - - ,
(16.16.)
mv 'Y w
Yw
naziva koeficijent konsolidacije, te jednadzba 16.15. poprima oblik:
y

au
Yaz
2

du

(16.17.)

-=e-

at

'

Kako je (jedn.7.8.):

M,

= l+e, G, = :e, (m 2 /kN),

a

Q,

(16.18.)

koeficijent konsolidacije se moze pisati i U obliku:

= k(l+e)

(em

.s-I ).

(16.19.)

Yw' a"
Mehallika tta

Meltallika tia

za

dn=-mvau.

e,

hpJ = nI h; hI;' = n 2 h; te je

(16.11.)

-au,

oz

te je brzina:

au
v=----k.

odnosno promjena apsolutne poroznosti prema jedn.16.9. je:

till . h ::;: h . Aa"mv ; &! = Aa"mv '
iii:
dn ~ da'm,.
gdje je 0"'= p - u , tj. efektivni napon izmedu zrna skeleta.
Diferenciranjem efektivnog napona cr' dobijemo
opterecenje (P):
da'=
te je diferencijal volumena para:

397

16. KOllsolidacija tla

TV Proticallje "ode kro: tlo i kml.wlidm:Ua fla

MJ'> mv i a v odraZavaju deformacione karakteristike tla i dobiju se kao

rezultat edometarskog ispitivanja (vidjeti poglavlje 7.). Ovaj koeficijent moze se
izraziti i u obliku (jedn.7.1L):
k

c,

(16.20.)

/:,.e

----y

-(l+ e,,) "

Odredivanje koeficijel1ta konsolidacije l1a terenu (c v) nije jednostavno. Na

slici 16.4. data je ovisnost c" 0 granici tecenja (WL) koja se moze koristiti u prvom
pristupu (U.S. Department of the Navy, 1971).
Za rjesenje diferencijalne jednadzbe toka konsolidacije (16.15.) treba biti
zadovoljen granicni uslov:

z=O,i z=2D, 11=0,

(16.21.)
kao i da u trenutku nanosenja dodatnog opterecenja cjelokupno opterecenje p

Dobivena diferencijalnajednadzba slicnaje onoj u termodinamici, 5 tim sto

ovom slucaju: neutralni napon u, koeficijent propusnosti k, modul stiSljivosti
Mv i koeficijent konsoIidacije en analogni temperaturi, koeficijentu provodenja
toplote, specificnoj toploti i konstanti (opiate.
Ako se jednadzba jednosmjerne konsolidacije razvije u Fourrierov red,
dobije se rjesenje za pritisak pome vode u za bilo koje vrijeme t i bilo koju dubinu
z u opstem obliku:
(16.23.)
U(o.,) = Arp(t)lJf(z), iii
5U U

iii u obliku:
(16.24.)
gdje je:
2

k'= n ,cv

preuzima voda, tj. za:

(16.22.)

t=O
3

Ovo opste rjesenje zadovoljava uslov da je za

!-

/\

I"

, "
-

6 f5
4
3

./~

V rD
K
"'~
'\

"

!I

C,._k_
myT'w

f.

2D

'\

1"'-

./ ~

II

l'-.

'--

i-

, I I

1"--1'--' I"-- 1'--1

I

Am =(JDo

60
80
100
120
140
160
GRANICA TECENJA Wl
SL 16.4. Opseg koeficijcllta kOllsolidacije (c,) ovisan 0 granici tecenja (wJJ, gdje je:
neporemecen uzorak - c,' It opsegll netaknute kompresije (1), c\. u podruCju
rekompresije lei; iznad ove granicne linije (2), potpun poremecen uzarak - c,.

Ml'hallika r/.a

2D

m7[,

(16.27.)

adakle se dobije velicina pomog pritiska vode:

4"f 1 . (2m+1);rz

Uz =;CY m 0(2m+1)Sl11

40

398

mfCz

S]fl---,

iii:

----

leii ispod ave granicne Untie (3).

(16.26.)

i odredi se na bazi granicnih uslova, s tim da je m bilo koji cijeH broj.

Funkcija f(z) je funkcija dubine koja proizlazi iz pocetnog uslova za napon
usljed pome vode u posmatranom sioju gline dubine 2D. Za slucaj pocetnog
napona a == p == constantno po c~leloj dubini sloja 2D dobijemo:

m.Jr.z

Am = -

'\

U(,.,) = O.

f f(z)sin---dz,
Do
2D
12D

4
3

z =0

Faktor Am treba odrediti iz uslova oblika nulte izohrone jer jednadiba

16.15. vrijedi i za slucaj da nulta izohrona nije konstanta, nego se rnijellja ovisno 0
dubini z, te je:

1\

10"
8
6

(16.25.)

4D2 .

2D

-(2m+1)'.,.,
e

(16.28.)

Ovaj izraz obicno se Dise u kracem obliku (Smith, 1993; Braj a, 1995):
u~

:=

'f2uo( .
-_.

m_O

5 1 M
0 - -Z- ) e -MT."

(16.29.)

gdje .ie:
Mdulllika ITa

399

JV proticaJlje vmie krm, tio j kom'oiidacija tfa

Uo

16. KQmolidacija ffa

= p - pocetni porni pritisak ravnomjeran na cijeloj dubini;

M =

hn(2m + I) , gdje je m pozitivan broj od

Za ovaj slucaj stisljivog sloja neizmjemog prostiranja i ogranicene debljine

D, na nepropusnoj nodlozi (51.16.5.) jednadzba poruog pritiska W ima oblik:

do =;

1
. 7[(
)
-trj{{2m+lf.T
2nz+I2e 4
".
m"Oo2m+l
2
U ovom slucaju granicni uslovi su:
4n~'"

c t
T, = -"--2
D - vremenski faktor.

\\'(ZT)=- ..J--sm-

(16.30.)

Navode se i izrazi koji se odnose na klasican primjer konsolidacije kojem

odgovara nacin ispitivanja stisljivosti u edometru. U ovom slucaju debljina
stisIjivog sloja je ogranicena, nalazi se na nepropusnoj podlozi i pokrivena je
slojem propusnog pijeska, na osnovu eega su definirani i granieni uslovi (sI.l6.S.).
U literaturi se za ovaj slueaj navodi prikladniji oblik diferencijalne
jednadzbe konsolidacije koji uvodi bezdimenzionalne promjenjive (Nonveiller,
1979. i 1981):

~ zapomi pritisak: W = -"--,

(16.31.)
u,
u kojemje Uj proizvoljna vrijednost pornog pritiska;
~ za ordinatu: 2 = zf D,
(16.32.)
u kojoj je D karakteristicna debljina, a z je tacka u sloju mjerena od povrsine
stisljivog sloja;
~ za vrijeme: T, = tfT,
(16.33.)
gdje je T proizvoljna vrernenska konstanta,

IJ2 od
T = Cv t
(16.34.)
= - , nosno:.,
D2
c,
Uvodenjem ovih promjenljivih dobiva se diferencijalna jednadzba
konsolidacije u obliku:
T

11:

T,<O }W=I,
O:SZ:SI

T,?:O}W=O,
2=0

T, ?:o}aw
-=0.
2 = I aT,
.

(16.36.)

(16.37.)

pri cemu je m cijeli broj. a vrijednosti W(z, T") prikazuju se, za razne vrijednosti Tv,
u dijagramima u obliku izohrona (sl.!6.5. - b).
Na analogan nacin i sa ovirn bezdimenzionalnim elementirna moze se
dobiti parni pritisak za obostrano dreniran sloj, sarno se uzima debljina sloja 2D.

16.3.2. STEPEN KONSOUDAC1JE

Ukoliko su nam poznati parni pritisci (uJ u nekom vremenu t CUI), rnoguce
je odrediti slijeganje u tome vremenu (sr)' MoZe se dokazati da je ovo slijeganje
jednako:

s,=~,

(16.38.)

M,

gdje je:
At - povrsina izmedu nulte izohrone, koja ne mora biti konstantna veiicina,
vee promjenjiva po dubini, i izohrone za vrijeme t;
M, - modnl stisljivosti.
Konacno slijeganje (s_) koje bi sejavilo poslije t_ bilo bi:

(16.35.)

s =~
.,., M.,'

(16.39.)

gdjeje:
A"" - povrsina dijagrama izmedu nulte izohrone

T
I
01

--L

Sf. 16.5. Dispozicija pornog priliska i stupanj konsolidacije: stirijiv sIa} (8) debljine D na
nepropuslloj podlozi, prekriven slojem pijeska (A) (a) i stupanj konsolidacije
ovisan a dubini i vremenu (b).

400

Mehanika tla

(t:::::: 0)

beskonacne

(t==).
Medutim, za odredivanje vremenskog razvoja slijeganja obicno ne
koristimo razvoj pomog pritiska, jer bi taj proracun bio suvise komplikovan. Radi
ovoga se koristimo stepenom konsolidacije (u) i vremenskim faktorom (TIl)'
Stcpen konsolidacije U predstavlja odnos izmedu slijeganja s, u vremenu
t, prema ukupnom (maksimalnom) slijeganju s_ za beskonacno vrijeme, pod
djelovanjem dodatnog opterecenja, tj.:
--------------------------~M~"~w~n'~,a~'~w~------------------------401

16, KOlISolidacija fla

IV Protic:allje yolk kmz tlo i Iamsolidncija tla

S,

(16.40.)

U1'=-'

(16.46.)

s_

Slijeganje glinovitog sloj. debljine 2D (sLl6.3.) pod djelov.njem vanjskog

ravnomjernog opterecenja p, za debljinu elementamog sloja dz u vremenu t iznosi
(premajednadl:bi 7.12.):
(16.41.)
gdje je:
0-' -

efektivan napon u tlu po zavrsenoj konsolidaciji kadaje 0"'=

a'{t);

Mv - modul stisljivosti glinovitog tla dobiven edometarskim ispitivanjem

(premajednadl:bi 7.8.):
l+e.
l+e
iMy = ~.6.{j'i = --' ,
tie i
ja v

(16.42.)

odnosno:

(16.47.)
gdje su: k', M, T" i m, k.o ujednadzbama 16.24. i 16.29.

ovisi

lzjednadzbi 16.46. i 16.47. vidljivo je da promjena stepena konsolidacije

vremenskom faktaru (T,,), tj. Gedn.7.IB. -7.21.):
.
c ' / - kM
T.._v
t
v - D2 - D2 "Yw . ,
Y

iz eega proizlazi:

(16.48.)
t

my = ~ y - koeficijent zapreminske stisljivosti.

I'

D'.y w
kM,

odnosno opcenito stepen konsolidacije bit-ce:

Usvajajuci da su M v i
16.41. slijeganje u vremenu t:
Sf

0-

konstantne velicine, dobit cerno iz jednadzbe

2D.0'

2D

My

Mv

= - - - - - udz,

(16.43.)

iIi
2D

u . dz
2DO' 1 ____
s =-t
Mv
2DO'

Ukupno slijeganje (maksimalno) bit ce za t ==, kadaje u = 0, te iz ove

jednadzbe dobijemo:
2DO'
(16.44.)
s"'" =

M,

te ce stepen konsolidacije biti, prema jednadzbi 16.40., uvrstavanjem jednadzhe

16.43. i 16.44.:
1 2D
(16.45.)
U,=1 --fu'dZ.
2DO' 0
Ako znamo zakon promjene pritiska pome vade (u) u funkciji vremena 1 i
dubine z (16.28.), mozemo izracunati prosjecni stepen konsolidacije U
Gedn.16,45.), te se nakon sredivanja dobije:
402

Mehanika tla

U, =J(T,).
(16.49.)
Tv je vremenski bezdimenzionalan faktor. Kako su koeficijenti konsolid.cije c, i debljina slaja 2D konst,nte tla, to je funkcija U, = J(TJ direktno
zavisna od vremenskog faktora Tv j moZe se izraziti u procentima ukupnog
vremenskog trajanja konsolidacije. Prerna tome, Tv zavisi sarno od poznatih
konstanti i vremena t, koji se po formuli 16.48. moZe izracunati za razlicita
vremena (/).
Ova se ovisnost iskazuje pomocu tablica iii dijagrama, kako je to
predoceno n, slikama 16.7. i 16.8., za razlicite sluc.jeve filtracije (sI.l6.6.).
Prema tome, aka nam je poznat stepen konsolidacije Uv , mozemo pronaci
slijeganje U svakom trenutku iz izraza:
(16.50.)

16,4, RASPODJELA I OBLIK POCETNOG PORNOG PRITISKA

Osnovni slucajevi oblika nulte izohrone (uo) sa razlicitim uslovima
filtracije vode, iz sloja odredene debljine, dati su na slici 16.6. U slucaju d. sloj
granici sa obje strane s materijalom velike propusnosti (sI.l6.6.-a, b, c i d) voda 6c
filtrirati i prema gore i prema dolje iz ovog sloja zbog cega se naziva otvorcni sloj.
Aka se filtracija vade vrsi sarno u jednam pravcu, ~j. prerna jednoj vodopropusnoj
sredini, jer se na drugoj granicnoj povrsini nalazi nepropustan sloj (sl.I 6.6.-e, fig),
onda je to sluc.j poluzatvorenog sloja.
Mehanika tla

403

16. KOllsolidacija tla

IV Proticallje vode kroz tlo i kOllsolidacija tla

U praksi su moguCi razliciti slucajevi i ablici dijagrama dodatnog totalnog

pritiska u razmatranom sloju (nulta izohrona), zavisno od obhka I ra.zmJere
opterecenja, debljine i polOZaja razmatranog sloja u potuprostoru. U osnovi mo~~
se pojaviti tri osnovna oblika raspodjele ita: (i) ravnomjerna (sI.16.6.-a, e), (II)
trokutasta (sI.16.6.-c, d, fig) i (iii) trapezasta (sI.16.6.-b). Ako Je razmatram sloJ
tanak u odnosu na razmjeru nanesenog opterecenja na povrsinu, primjenjiv je
sluca] dat na slikama 16.6.-a i 16.6.-e. U slucaju vece debljine konsolidirajuceg
sloja, U odnosu na dimenzije opterecene povrsine, pritisci ~ sloju n~~e .bi~~
ravnomjerni, vee trapezasti, kako je dato na slici 16.6.-b. Ako Je konsohdlraJucl
sloj beskonacno debeo, pritisci u vecaj dubini bit ce priblizna jednaki nuli, pa
nastupaju slucajevi dati na slici 16.6.-c i f. Slueajevi dati na slici 16.6.-d i g, kod
kojih pritisci rastu sa dubinom, nastaju kod izrade hidraulicki izvedenih naSlpa.

'"'F' 'A

Kod otvorenog sloja debljine 2D ovisnost U = U(T...} ne mijenja se u

ovisnosti od oblika nulte izohrone. Prema tome, ova je zavisnost ista za slucajeve
na slici 16.6.-a, b, c i d, koja je predacena krivam C] (sU6.?). Ova kriva
reprezentuje i proces konsolidacije i za poluzatvoren sloj debljine D, ukoliko je
nulta izohrona konstantna, odnosno ako je dodatni pritisak u konsolidirajucem
slqju ravnomjeran (s1.l6.6.-e). Za slucaj gdje nulta izohrona ima oblik trougla sa
maksimalnom vrijednasti na propusnoj granici poluzatvorenog sloja (sU6.6.-f),
mjerodavna je kriva C" a za slucaj na slici 16.6.-g kriva C3 (sU6.?). Za
meduslucajeve koji mogu da se jave u praksi mogucaje interpolacija izrnedu datih
krivih Iinija u dijagramu.
U slueaju debljine sloja D sa jednasmjernom filtracijorn vrijednost D u
prethodnim jednadzbama odgovara cijeloj debljilli sloja, jer tada filtracija duze
traje.
Vremenski faktor (T,) za stepen konsolidacije 0 < U, :; 52,6% (Braja,
1995. U y < 60%) maZe se pribli7.nO izracunati prema Terzaghijevom izrazu:
y

(16.51.)
a odatle:

P!JESAK

(16.52.)
PIJESA.K

t?:,:~':': :,:,,!_.-:; ;~: ;:~.-~.:.:.:-.~

~A

a c

-:;? 0

-:-

:;:

!!i

~ 20

c,'
c,

PIJESAK

~60

~ 60

~ 80
w

~ 80

~,oo

G.2 0.4 0.6 0.8 1D 12

VREMENSKI FARlOR Tv

1,4

Vi 100

0.0'
VREHEHSK\ FAKTOR Tv UlOG.

Sf. 16.7. Dijagram odnosa stepena konsolidacije U y

, u zavisnosti od vremenskog faktora

T", u normalnoj (a) i semilogaritamskoj razmjeri (b), za razlicite slucajeve
opterecenja i uslove tecenja (Najdanovic, Obradovic, 1981).

Sf. 16. 6. Razliciti slucajevi opterecenja slojeva i tecenja sa oblikom pocetne nU/le izohrone
(uo), primjenjivi za koristenje dijagrama ovisnosli Tv od U v(sI.16. 7.)

404

Mehanika tfa

Za U > 52,6% stepen konsolidacije Tv raste krivolinijski,

prema izrazu:

~,?81-0,9331ag(I00- U%)I.

to priblizno
(16.53.)

Ovisnost TIl ad U y dataje na slici 16.9. pri konstantnom pornom pritisku.

Me/lallika tla

405

16. KOllsolidacija fIa

IV Praticallje vade kroz tlo i kml.w/idacija fLa

t~
=>

-- -- - '- ....

~02
o

~O.4

--j-

16.5. KONSOLIDACUA ZA RADIJALNO DRENIRANJE

Tr

~
:1;-1;- ' " , ~ ,.e:.

"" ~

V1

is 0.6

:r:w"'z" 0.1\
:n 1.00.004

U praksi se cesto pomocu vertikalnih cijevnih drenova vrsi dreniranje cime

se izaziva slijeganje iii konsolidacija stiSljivog sloja tIa. Pretpostavlja se da sc oko
drena radijusa r vrsi prema njemu radijalno dreniranje kada su drenovi izvedeni u
heksagonalnom poretku (sI.16.10.).

'" ~

@
I

0.1

0.01

1.0

VREMENSKI FAKTOR Tv (log)

St. 16.8.

Ovisilost stepella konsolidacije U"

proticanja vode (Nollveiller, 1969).

vremenskom faktoru T" , za dva slucaja

.---JEDN.15.51.--~_l_JEDN.15.53.~

Sf. 16.10. Radijaino dreniranje i kOflsoiidacija: heksagonalni raspored drenova (a),

deformacija povrSine ako drenainog bunara(b).

Barron (1948) je za ovaj slucaj uzeo opcenito rjcscnje za uslov slobodne

deformacije i konstantnog povrsinskog opterecenja (sI.l6.10.-b), jer je za praksu
jednostavnije, a razlike su zanemarljive. Uz pretpostavku zasicenog tla i
konstantllog opterecenja sa vremenom moze se dobiti diferencijalna jednadzba
radijalne konsolidacije u obliku:

20 30
40 50
50 70
80 90
STEPEN KONSOLIDACIJE Uv ('/.)
Sf. 16.9. Dijagram ovisnosti vremenskog Jaktora T" 0 srednjem stepenu konsolidacije (U,,)
\0

(8raja, 1995),

gdje je:

Sivaram i Swamee (1977) razvili su empirijski izraz za odnos izmedu T" i

(1). za 0 < V, < 100% , U o,bl_ikn_:_ _ _ _--:::-,

(H~:J

T,=~[I-(~~~rr357
406

(16.55,)

Meliallika tla

(16.54.)

_koeficijent konsolidacije za radijalno dreniranje.

mv 'Yw
Barron je dao rjesenje ove jednadzbe za slobodnu deformaciju pn
konstantnom opterecenju povrsine tla, kao i ovisnosti izmedu stepena konsolidacije
pri radijalnom tecenju (V,) i odgovarajuceg vremenskog faktora (T,), koji ima oblik
C

;;;;; _ _
k_

(Smith. 1993),

(16.56.)
MeJumika ria

407

IV Proticallje vode kroz tlo i krmsolidacija tla

Ovi odnosi prikazani su na slici 16.11., a iz njih se vidi da treba poznavati

jednostavan faktor odnosa radijusa, tj.:

(16.57.)

n=-,

POGLAVUE V

koji se krece izmedu 5 i ] 00.

a
10

IJJ~ 20

z "

...J:::t

<iw

30

::2~ 40

DU

--

~~ 50
z:::3 60
wO
frj~ 10
t;~ 80
90
100
0.004

r--.....

PRITISAK NA POTPORNE I PODZEMNE

KONSTRUKCIJE

-0..

""

~ '\....'" "'~%
.'

1,\.,J0

'\!'\
f'"

0.01

Q04
0.10
VREMENSKI FAKTOR T,

Sl. 16.11. Dijagram ovisllosti radijaine konsolidacije (Ur)

odnosima radijusa (n), (Barron, 1948).

0.40

1.0

vremenskom faktoru (Tr) i

Za slueaj radijalnog i vertikalnog dreniranja potrebno je superponirati

njihove stepene konsoIidacije (U v i Ur), te ce prosjecni stepen konsolidacije biti:

U = 100- I~O (lOO-U,XlOO-U,)

(16.58.)

Prosjecni stepen konsolidacije za vertikalno dreniranje dobije se iz slike

16.7. iii 16.8.; a za radijalno iz slike 16.11.

Rankineova teorija (1857) aktivl10g i

pasivllog pritiska tia izostavlja trenje uz
potporni zid, dok Coulomb (1776)
racuna sa ovim trenjem, te mu daje veclI
prakticnu prim)enu.
Mehanika tla
408------------------------~M~,~h~a'~,ik~a~"~a--------------------------

409

edu znacajne i slozene problerne u rnehanicl tla i

stijena spada odredivanje pritisaka koji djeJuju na
inzenjerske konstrukcije. sto su u interakciji sa
tlom iii stijenskirn masivom. Pritisci i olpon tIa javljaju se u
unutraSnjosti mase tIa iii na kontaktnoj povrsini sa konstrukcijom, koji ovise 0 osobinama t1a, vrsti konstrukcije, te 0
velieini i karakteru apsolutnih i relativnih pomjeranja i
deformacija. Ovi pritisci, odnosno otpori tIa, javljaju se kod
rnnogih inzenjerskih konstrukcija kao sto su: potporni zidovi,
oporci mostova, temelji, zagat!, razuprte konstrukcije, bunari iIi
kesoni, tuneli i sL (sLV - 1),
Razliciti pokreti tla i konstrukcije dovode do razlicitih
ravni klizanja i razlicite raspodjele pritisaka, kao sto je to npr.
prikazano na slid V-I i IS.1. Pritom raspodjela napona bitno
zavisi od karaktera pokreta. Kod jednostrukih zagata (priboja)
pritisci ovise 0 savitljivosti konstrukcije i etapnosti izgradnje
(sl.V - If). Kod izgradnje podzemnih objckata veliCina zone
rastresanja i ojacane zone ovisi, izmedu ostalog, i od na6i11a
izgradnje,

Opcenito se problemi pritisaka na konstrukcije, koji se

obraduju u ovome poglav1ju, l110gu podijeliti u tri osnovne
grupe:
(a) Tlo iIi masiv se nalazi u stanju mirovanja, te se
ne javljajll pomjeranja nili defonnacije (tacka 17.2.4.).
Vertikalni napon proizlazi jz sopstvene tezine tla (O"J, dok je

horizontalni pritisak definisan "koeficijentom pritiska mirovanja" i vertikalnim naponom

(0" h = ko ' 0",).

411

horizontalni pritisak definisan "koefieijentom pritiska mirovallja" i vertikalnim naponom (a h = ko' ( j v)

W,

,8

C
D

.. '"
9tr_
E

-f

Kao najjednostavnije rjesenje aktivnog pritiska i otpora

tIa dato je prema teoriji Rankinea, odnosno Rankineovog stanja
plasticne ravnoteie (poglavlje 17). Rjesavanje aktivnog pritiska
na potpome konstrukeije kao najrasirenije konstrukcije, prema
vise metoda dato je u poglavlju 18., a pasivnog otpora u 19.
Vrste, dimenzioniranje i kOllstrukciona rjesenja vise tipova
potpomih zidova obradeni su u poglavlju 20. Aktivni pritisak i
pasivni otpor tla predstavljaju granicna stanja ravnoteze.

P.,

"'1

6.

@
PLASTK:NA
RAVAN

\i(kN)

(b) Primarni pritisci su horizontalni i oni se javljaju

pri izvjesnom pomjeranju ilili deformaciji konstrukcije. Ovo se
desava kod potpomih konstrukcija, oporaea mostova, priboja,
zagata, razupora kod temeljenja, bunara, silosa itd, Ove
konstrukcije uvijek Stl izlozene pomjeranjima i defonnacijama,
zbog cega dolazi do promjene volumena tla. Ako je u pitanju
,irenje tIa, govorimo 0 aktivnom pritisku tla (poglavlje IS.), a
kada je u pitanju zbijanje tIa, 0 pasivnorn otporu tla iii otporu
tla (poglavlje 19). Postoje slucajevi kada je jedan dio mase u
aktivnom pritisku, a drugi u pasivnom otporu tia.

ELASTICNA
RAVAN

CD ...,--"

(e) Dominantnog znacaja su vertikalni ; horizontaln;

pritisci kod tunela i drugih podzemnih konstrukcija. Neke
klasicne metode proracuna podzemnih pritisaka date su u
poglavlju 21. gdje je dat sarno kratak osvrt na moderne metode
prema teoriji elasticnosti i teoriji plasticnosti. Savrernen pristup
proracuna podzemnih pritisaka izucava se u Mehanici stijena.

'-r

Sf. V-I Pritisci i a/pori tla kod razliCitih inie,?jerskih konstrukcija:

potporni gravitacioni zid (a), konzolna potporna
konstrukcija (b), sanduk kod obaloutvrda (e), slam tla ispod
temelja (d), bunar (e), priboj (j), razuprta gradevinskajama
(g), tUllel sa radijalnim i tangencijainim naponima (h),
pritisci na tunel (f).

412

413

17. Grallicna stanja plasticne ravnoteie II poiupros/on<

17. GRANICNA STANJA PLASTICNE RAVNOTEZE U

POLUPROSTORU
Realno tlo priblizno odgovara modelu idealno elasticnih materijala samo za
ogranieeno podrucje promjene glavnih napona. Kada odnos glavnih napona
prekoraci odreden raspon, deformacije poCinju rasti znatno brie od prirasta napona
ina kraju postaju vrlo velike. To je granicno stanje plasticne ravnoteze pri kojem
pocinje plasticno tecenje sa znatnijim deformacijama. Granicna stanja plasticne
ravnotcZe koriste sc kod proracuna sloma tIa ispod temelja graoevine, pritiska na
potporne konslrukcije, obalnih stupova mosta, razuprtih temeljnih jama, tunela,
stabilnosti prirodnih padina, kosina, zasjeka, usjeka, nasipa i 51.

17.1. KRUTO PLASTICAN MODEL SA GRANICNIM STANJIMA

Brojni probJcrni u teoriji elasti6nosti rjesavaju se po karakteristikama
idealno elasticnog materijala (sLl7. L-a), dok se za rjesavanje mnogih zadataka jz
klasicne mehanike tla materijal uzima kao da je kruto idealno plastican (s1.17.1.-b).
Model elastoplasticnog materijala daje realnije izuCavanje deformacija nastalih
prije konacnog plasticnog sloma (s1.17.1.-c).

@
bor----b

fL; 00 Eoo
\00 bol'.>O

0$

SI.17.1. Idealizirane deformacije: ideaino elasticnog (a), krulo idealno plasticnog (b),
idealno eiastoplasticnog (C), materijala, sa odgovarajuCim reoloskim modelima
materijala.

Tlo predstavljeno kruto plasticnim modelom ponasa se kao kruto i

nedeformabilno sve dok naponi u nekim tackama ne dostignu velicinu otpornosti
Mehanika Ila

415

V Pritisak

IIU

17. Gran/cna stal'!fa pfasticne ravnoteie u pofuprostoru

potpome i podzemJle kofWrukcije

na srnicanje (0'0)' DaJjnji porast napona na tim mjestima nije mogue, ali se
pove6avaju defonnacije, te se uz istovremeno pove6anje optere6enja pove6avaju
naponi sarno na mjestima gdje jos oije postignut napon sloma. Potpun plastican
slom nastaje kada u svim tackarna nekog podrucja naponi dosHgnu velicinu sloma.
Prema toj koncepciji granicne ravnoteze slom se definise kao stanje U kojern sve
site u svim dijelovima tia ili konstrukcije postignu granicu pJasticnosti, jer tek tada
nastupaju velike deformacije.
U Mehanici tIa prostorni sistemi mnogostruko su staticki neodredeni zbog
cega se primjenjuje metoda granicne ravnoteze kada se plasticno stanje postize u
svim konstruktivnim elementima, ali je ovom metodom zbog slozenosti tesko doci
do rezultata. Problem se rjesava donjom i gornjom granicom plasticnc
ravnotcie, cime se dobije interval u kojern se nalazi taeno rjesenje (Gvozdev,
1938; Nonveiller, 1981).
Donju granicn pIasticne ravnoteze karakterizira ona raspodjeJa napona
koja uravnotezuje vanjske siie tako da napon bude svugdje jednak i na granici
popustanja. Do sloma neee doCi, ali se gradevina nalazi oa granici rusenja i ovo
stanje trajat ce sve dok postoj i mogucnost preuzimanja dodatnih sila unutrasnjom
preraspodjelom napona u cijeloj konstrukciji, odnosno podrucju.
Gornju granicll plasticne ravnoteZe karakterisu takve defonnacije
konstrukcije koje i pri oajrnanjem prirastu sila izazivaju ojenc rusenje.
Rjesenja teorije plastienosti za potpome konstrukcije, stabilnost kosina i
napone sloma tIa ispod temelja zasnovana su na modelu kruto piastienog
materijala.
Prema hipotezama plastiene ravnoteze rjesenja pomocu ravnoteze statickog
polja napona daju donju granicu velicine sile sloma. Faktor sigumosti predstavljen
odnosom izmedu evrstoce na srnicanje i tangencijalnih napona potrebnih za
uravnotezenje sila daje donju granicu faktora sigurnosti.

0', =0', =yz,

(17.1.)

koji djeluje i na razmatranu prizmu tla sa gomje. a pribHzno isti napon, za prizrnu
male visine, i sa donje strane. Usljed vertikalnog napona prizma ima tendencija i
bocnog sirenja, ali joj masa tla sa strane to onemogucuje. Na to boeno sirenje kao
reakcija javlja se i horizontalna komponenta napona O"h koja je u osnovi
proporcionalna vertikalnom naponu i iznosi:
O'h=O',=ko'Y'z,

(17.2.)

gdje ko predstavlj. koeficijent mirovanja iii koeficijent pritiska mirovanja koji

zavisi od naeina taJoZenja. vrste i zbijenosti tla, kao i od drugih osobina koje se
mogu odrediti eksperimentalno. Ovo naponsko stanje prikazano .Ie u koordinatnom
sistemu T-O" Mohrovim krugom (O"V'O'"h) koji ne dodiruje Coulombov pravac
sloma, pa prema ovorne takvo stanje napona odgovara elasticnoj ravnotezi
(sl.17.2.-b). Linija c.vrstoce sloma na smicanje odredena je Coulombovim izrazom i
za koherentno tio glasi:
(17.3.)

gdje su cicp parametri cvrstoce na smicanje, a an pripadajuci napon na istu ravan.

_.-i-'l''''~

.. b3 :-lV.",.--tl_

(iF -'-I~!-'-

17.2. RANKINEOVO STANJE PLASTICNE RAVNOTEZE

SI.17.2. Naponi od gravitac!Je na elemenat u poluprostoru (aJ, sa Mohrovom kruznicom

gravitacionih napona ispod granicne evrstoce na smicarlje (b).

17.2.1. OPSTE POSTA VKE

Ako takav homogen poluprostor tIa u sipkom materijalu izlozimo

homogenoj horizontaInoj dilataciji, odnosno razvlaeenju, srnanjit ce se
horizontalno naprezanje (j h na vertikalnim ravnirna, dok ce vertikalni napon

Kao najjednostavniji slucaj razmotdt cemo poluprostor od nekoherentnog

materijaia sa horizontalnim terenorn kod kojeg djeluje sarno vlastita tezina tIa.
Analizirat cemo stanje napona na jednom malom elementu tIa koji se nalazi u
homogenom i horizontalnorn poluprostoru sa beskonacnim protezanjem u svim
pravcima. Ukoliko materijal ima konstantnu zapreminsku masu r i elemenat se
nalazi u dubini z, onda ce na horizontalnu ravan 1 - I djelovati vertikalni napan
(51.17.2.-a):
416

a v =yz na horizontalnim ravnima ostati konstantan (sl.17.3.-d). Sto je vece

razvlaeenje, tim ce se vise smanjivati horizontalni napon O"h' ali to je smanjenje

moguce sarno dok Mohrov krug napona postepeno se pomicuci Itulijevo" od U\d
preko 0' h' ne dodime granicnu liniju cvrstoce (sI.l7.3.-a). Tad. nastaje granican
slucaj plasticne ravnoteZe. Vrijednost napona

(0' AiT A)'

u Mohrovom krugu, koji

----------------------~~--M~d~'"-'''~'a--.,m--~------------------~----417

MelulIIika tla

V Pritisak lIa potpornc j podzcmllc kOlfSfrukcije

prolazi kroz tacke

AA

(j"

17. Granicna stanja plaslicne ravnoleie u poluprostoru

i PA , odgovara slornu napona usljed smicanja, a pravac PA -

paralelan je smjeru ravni na kojima djeluju ovi naponi

kojem su naponi smicanja 't A na ravninama PA

- AA,

(OA)'

Takvo stanje pri

nastali zbog horizontalnog

krug pGsivnog
sloma

razvlacenja i time !zazvanog smanjenja napona (Jh,jednakih cvrstoci na smicanje,

te na ravnini smicanja nastaje slom, nazivamo aktivno stanje sloma iii aktivno
stanje plasticne ravnote:re.
Na ravnini PA - AA u tome aktivnom stanju nastaje slom usljed smicanja,
odnosno klizanje usljed horizontalne dilatacije. Mohrov krug koji odgovara stanju
aktivnog pritiska - aktivne plasticne ravnoteie dat je na sliei 17.3.-a
(O'v=A (jj i (j h= A (j3)' Kako je poznat Coulombov pravac cvrstoce, a poznat namje

i napon crv' moguce je odrediti horizontalan napon

(j

h (A a 3)'

kao i pravac na

kojemdolazi slom (OA)'

Odnos izmedu horizontalnog aktivnog i vertikalnog gravitacionog napona
na dubini z naziva se koeficijent aktivnog pritiska i za nekoherentan materijal
predstavlja se izrazom:
_PA~PA
K A-

rr

Ako, medutim, poiuprostor zbijamo postepeno u horizontalnom smjeru

(sI.17.3.-e), povecava se horizontalan napon (jh iznad velicine vertikanog napona
(jv

(Mohrovi krugovi

(J v -

p(J', ~a v

plY"},

71J;r'l

~l ---~bL------/----~~

(17.4.)

r z

Tv

-----',.-,t_~~~o',L

"-.B/

2J,o 90' .f

~o'5'-fl2
'C

na slici 17.3.-a), sve dok krug napona

ne dodirne liniju cvrstoce na smicanje 'rf , u tacki Ap (sI.17.3.-a). Tada nastaje

drugo granicno stanje plasticne ravnoteZe i nastaje slom na ravnima smjera

Pp -Ap.

Tada je u poluprostoru postignuto pasivno stanje plasticne ravnoteze iii

pasivan slom. Odnos izmedu horizontalnog pasivnog i vertikalnog gravitacionog
naprezanja nekoherentnog tla nazivamo koeficijent pasivnog otpora i izrazava se
formulom:
K ;;:;:: P p
p

av

;;:;::

PI'

yz

(17.5.)

D aktivnom stanju horizontalni oapon a h postize minimalnu. a u pasivnom

maksimalnu vrijednost.
Rankine (1857) je analiticki proucavao uslove aktivnog i pasivnog stanja
sloma u homogeoom prostoru. pa se ova stanja u literaturi nazivaju Rankineova
stanja plasticne ravnoteze. Na slici 17.3. prikazane su povrsine klizanja za slucaj
aktivnog (d) i pasivnog (e) naponskog stanja u poluprostoru. U oba slucaja familije
kliznih povrsina zatvaraju se praveem veceg glavnog napona ugao 45 -'P/2.

418

Mehanika ria

SI.17.3.

Rankineovo stanja plasticne ravnoteie u nekoherentnom tlu sa horizontall1on1

povrsinoni. Mohrove kruinice napona: za aktivno (A) i pasivllo (P) stanje sloma
(a), odllOS uglova aktivnog (19,\) i pasivnog (t9 p ) pritiska u trouglu (b), gravilacioni
naponi no elementu tla (c), rezullirajuce povrsine sloma aktivnog (d) j pasivnog
( e) stanja.

----------------------------~M~d~m~"~jka~rla~--------------------------419

V Pritisak IW potpome i podzemlle kmM'trukcije

17. Graniina slary'a piasticne ravnoteie u po/uprosloru

Uslovi koje postavlja Rankineova teorija su do te mjere idealizirani da ce u

prakticnim slucajevima biti tesko ostvarljivi. Medutim, ova teoriJa moze .s~ po~
odredenim uslovima primijeniti za aproksimativan proracun aktlvnog pntlska I
pasivnog otpora tla koja ce se u narednim izlaganjima obrazloziti.
Veoma cesto teren je pod nagibom (f3), za sto je dato Rankineovo rjesenje
u nekoherentnom poluprostoru (51.17.4.). Uslov za stabilnost je d. ugao nagiba
terena bude manji od ugla smicanja (13 < f{J). Na bazu jedinicnog prizmaticnog
elementa (l/eos fJ), koja je paralelna sa lerenom, djeluje sila koja je jednaka leZini
elementa (y. z), sarno suprotnog smjera. Naponi na vertikalnim ravnima su jednaki

i suprotnog su srnjera. Ako se oapon na bazi elementa rastavi na normalni

tangeneijalni

(cr)

(r), dobit ce se (sI.l7.4.-b):

(J

=y. zcos

f3 =o-v cos 2 f3,

=y. z .sin fJ cosfJ =IJ'. sin fJ cosfJ .

(17.6.)
(17.7.)

U dijagramu napona (51.17 A.-a) ovi naponi prikazani su tackom Z koja lezi
na pravoj nagnutoj u odnosu na horizontalu pod uglom f3 .
Krug koji prolazi kroz tacku Z i dOdiruje Coulumbov pravac cvrstoee u
tackama a i aJ predstavlja Mohrov krug aktivnog stanja plasticne ravnoteze. U
presjeeislu prave pod uglom f3 i kruga nalazi se pol PA. Familije povrsina klizanja

paraleIne su sa pravcima aPA ' odnosno ajPA

Pravac veceg glavnog napona

paralelan je sa pravcem APA Velicine glavnih napona vidljive su u crtezu

(s1.l7.4.-a).
Krug pasiynog otpora Ila prolazi takoder kroz lacku Z i tangira Coulombov
prayac cvrsto6e u tacki b. U presjecistu prave pod uglom f3 sa pasivnim krugom
nalazi se pol Pp. Familije ravni klizanja paralelne su sa pravcima Pp - b , odnosno
-Pp - bl Pravac veceg glavnog napona je cPp , a manjeg PpD. Povrsine ravni
klizanja zaklapaju sa pravcem veceg gJavnog napona ugao 45

-j{. Velicine

glavnih napona definisane su u crtezu {sl.I 7.4.-a).

Na slikama 17.4.-c i d date su mre:re povrsina klizanja sa pravcima vecih
glavnih napona za aktivno (c) i pasivno (d) stanje napona.
Kao sto je dato Rankineovo plasticno stanje ravnoteze, za ravan i nagnut
teren, za nekoherentno tlo, ova stanja se rnogu sIicno prikazati i za koherentno tlo.
Ovi odnosi bit ce prikazani preko aktivnog i pasivnog Rankineovog pritiska tla
(Sarac, 1989).

,/

17.2.2. AKT1VNI PRITISAK TIA PREMA RANKINEOVOJ TEORl]I

.,

6"
"I,

-VEc! GlAVNI NAPON 'lp

45~~ml45-'t12

veel GlAYNl NAPON

61

(1

Sl.I7.4. Rankineava stanja plastiene ravnoteie za nekoherentno tlo sa nagnutom linijom

terena: dijagram napona (a), jediniean prizmatklan elemenat (b), mreie povrsina
klizanja za aktivno (c) i pasivno (d) stanje napona (Sarae, 1989).

420

Aka na horizontalnam terenu izvedemo kruti potpomi zid iza kojeg

naspemo i u slojevima nabijerno pijesak, ali tako da sprijecimo svaku deformaciju
zida i volumena tia iza njega, izazvat cemo sarno pritiske tia u stanju mirovanja,
a i zid ce se nalaziti u stanju mirovanja. U tom slucaju se ne javljaju pomjeranja
nhi deformacije, tako da ce na zid djelovati napon mirovanja a h ::;: ko . Y. z . Ovaj
rijetko izvodljivi slucaj ne pojavljuje se u praksi, vee obicno dolazi do pomjeranja i
deformacija zida i tla u klinu ABC iza zida (sl.17.5.-a). Ovaj slucaj moze se
objasniti na primjeru krutog potpornog zida koji rotira oko syoje donje tacke A, sto
ce dovesti do ekspanzije u masi tla iza zida. Usljed deformacija i pomjeranja doci
ce do formiranja kliznih povrsina pod uglom 45 +'1'/2, sa horizontalorn, odnosno

Mebullika tia

45(! - ((J /2 sa vecirn glavnim naponom, a u izvjesnom momentu i do sloma tla, te

ce se uspostaviti donje aktivno stanje plasticne ravnoteze. U masi tla iza zida
obrazuje se aktivno naponsko stanje, a silu koja djeluje na zid nazivamo sHorn
aktivnog pritiska.
----------------------------M~"~~-,,~w~tw----------------------------421

17. Granicna stanja plasticne ravnoteie u polupros/oru

V Pritisak IUl po/pome i pmizel1U1e kOllstrukcije

, .,

;:,LA

y\

Ay

AH

odakle je:

~Qktivni
z
;X
~n

V;\/S~h

I
h

(17.8.)

~=45'+~/2
A 0'3 (
.
) V'Z(
-2l+smcp
="'2 I-sincp ) ,

'. ) \ / \

I
\

B
--;7\ 7C7-:
S'I

I
I

Analiticki izraz za velicinu aktivnog pritiska PA dobit cerna iz odnosa na

slici 17.3.-a. i to kako slijedi:

;:,IA

odnosno:
=Konstanta

l-sintp

' 6v t

z-:--:-'-

I +sincp

If
--

'A

f
I
l..- __ .....J

2sin2

f3

2cos2

f3

y.z

2 ;
2

81.17.5.

lAC;, =y.z.tg2~

Aktivni pritisak nekoherentnog tla na zid koji rolira oko donje tacke A (a) sa
dijagramom aktivnog pritiska na zid (b).

Na zid ce prema ovome djelovati horizontalni pritisak koji ce linearno rasti

sa dubinom zida, cija ce rezuitanta djelovati u treeini visine od donjeg ruba zida.
Ova sila PA naziva se aktivni pritisak. Klin ABC naziva se aktivni kIin.
Unutar prizme ABC u fazi deformacije dolazi do razrahljenja nekoherentnog tla, tako da ce volumen L Ml biti manji od volumena 0,5 ALA' H . Ovo
razrahljenje ima odraz na horizontalne deformacije tJa unutar aktivnog klina, zbog
cega dolazi do smanjenja horizontalnog pocetnog napona u mirovanju (Jh =ko . (Tv
na neku manju velicinu, odnosno dolazi do aktivnog stanja sloma.
Horizontalni pomaci zida prj rotaciji oko tacke A rastu linearno sa
udaljenoscu promatrane tacke po visini, ali deformacije E A ostaju konstante po
cijeloj visini zida (s1.l7.5.).

cosJi=,I~+cosf3)!:..
2

jer je: sin Ji = !:.(l-cosf3) i

22,
2

cp d0 b'Ivarna k
" 'Izraz za aklVlll
t "pnttsa
"
k" na
2" = 45" - 2"'
onacno

" d'
B UdUCl
a Je: (3
dubini

z:
(17.10.)

lzraz Ig
17.2.2.1. Nekoherentno tlo

2( 45" - ~)

je konstantna velieina i oznaeava se sa K

A' a ovisi

samo 0 uglu trenja, te se aktivni pritisak maZe skraceno pisati U obliku:

U trenutku sloma horizontalne aktivne siJe U svakoj tacki pale su do

granicne velicine tj.: PA:::': KA O"v' kada Mohrov krug napona dodiruje pravac
cvrstoce na smicanje.
422

(17.9,)

Melumika tla

(17,11.)

Mehaliika tla

423

V Prilisak na po/pome i podzt!lIl11e kOflstrukcije

17. Granicna stanja plas/line ravnoteie u po/uproSlOru

pri cemu se koeficijent K A nazi va koeficijent aktivnog pritiska za Rankineovo

stanje plasticne ravnoteze. U literaturi se aktivni pritisak oznacava i u obliku
(Sarae, 1989):

A!Y'

(1 +sintp)+ y. Z (sintp -I)+c'ctgtp'sintp = 0

te se nakon sredivanja dobije aktivni pritisak na dubini

z:

(17.12.)

I-sinip
A0"3=PA=Y'Z

gdjeje:

N.

g2

=t

[45" + ~

2c costp .
l+sinq>

1 +smip

(17.16.)

(17.13.)

1'1:

Na osnovu izvedenih izraza moze se odrediti ukupna sila aktivnog pritiska

(PA ) na zid visine H (sI.l7.5.-b).

krug dctivnog
sioma

~~~~~____~~~~~~____~~~_~G
o

iii:

,=Sholl-

P;. ~A63~~h ~A

bv=t'Z=Ab,

(17.14.)

iii:

SI.17.6. Mohrov krug napOfla za aktivno stanje sloma za koherentan materijal.

A_!Y_'_=_P_A_=_~_'_Y_'_H_2_._tg_2-,(~4_5_"_-_~-"-}-'.J

Prvi izraz na desnoj strani jednadzbe jednak je aktivnom pritisk~ za

nekoherentno tio i premajednadzbi 17.10. glasi:

L. _ _ _

Iz Mohrova kruga napona za aktivno stanje sloma vidimo da prekoracenje

cvrstoce na smicanje dolazi u ravnima koje sa pravcem ve6eg napona zaklapaju

ugao fl

= 45" -'1'/2, odnosno

fl

= 45" +'1'/2

sa horizontalnom ravninom (51.17.3.).

Y z.tg2 ( 45"

-~

Drugi dio jednadzbe transformacijom trigonometrijskih izraza:

17.2.2.2.

Koherentno tlo

cosq>=sin~O"-q

Kada je materijal iza zida koherelltan, cvrstoca na smicanje toga materijaia

definisana je parametrima cvrstoce c (kohezijom) i uglom qJ (ugao unutarnjeg
trenja), teje cvrstoca na smicanje

7:

-'I'
90"2
21g ( l+tg2 ( 90"2-'1' )

-::::::c+fJtgrp. Velicinu aktivnog pritiska PA

mozemo odrediti iz odnosa na slici 17.6., lla slijedeci nacin:

[C. clgq> +

~(Y' z+ A(J3)} sinq> = ~(Y' z- A(J,),

(17.15.)

iz cega proizlazi:
424

Mehallika tla

Mehallika (ia

425

V Prithak Ita potpome i podzemne komtrukdje

17. Granicna stanja piasticlIe ravnoteie u poluprostoru

dobije se da je:

Naponi na donjem kraju zida u tacki A iztlose:

0

cos 'I' _=lg(90 -rp)

l+smrp
2

(17.l7.)

Konacan izraz za aktivni pritisak koherentnog tla na dubini z iznosi:

A", = PA =yz.tg 2{45 -rp/2)-2c.tg(45" -rp/Z),

(17.18.)

PA =yH KA -2c . .[K;.

Iz uslova da je aktivni pritisak na dubini

17.22. izraz:
2c

h"

PA = 0 dobivamo iz jednadibe

iIi:
A a 3:::;;:

PA

=yzK A

-2C.JKA

(17.19.)

odnosnoudrugom obliku:
1

1
-2CF.JI

A"3=PA =yz N.
gdje je kao i prije:

N. =tg

(17.20.)

(W +rp/2)f

Prema izvedenorn izrazu vidi se da je prvi clan jednak aktivnom ptitisku za

nekoherentni materijal dok je drugi clan konstanta, koja ovisi 0 posmicnoj cvrstoci
i smanjuje velicinu aktivnog pritiska po cijeloj visini zida, za iznos:

Pc = 2c Ig(45" -'1'/2)= 2c . .[K;,

1
2
rv- 2c 2
PA=-y'H KA-Z.HcvKA + -
2
.
..
Y

(17.24.)

(17.25.)

Ista vrijednost moze se dobiti integrisanjem napona po visini, tj.:

PA =

@)

&. H KA -2c.[K;),

te uvodeci vrijednost za ""'r'"d"ob",i"I'e"""se"':_ _ _ _ _ _ _ _ _ _---.

(17.21.)

stoje vidljivo sa slike 17.7.

(l7.23.)

Ovo prakticno znaci da na dubini ho od povrsme tla djeluju vlacni

(zatezuci) naponi izmedu tla i zida, a ovaj usloy stvarno nije nikada ispunjen. Ovo
se moze zarriisliti sarno u idealno plasticnom materijalu, koji se inace ovdje i
razmatra. Ova jednadzba ujedno pokazuje da se u koherentnom tlu moze izvesti
vertikalni iskop na ovoj dubin! bez razupiranja.
Ukupna sila aktivnog pritiska u koherentnom tIu na dubini H dobije se iz
dijagrama 17.7. iz odnosa:

PA =i(H -110 )

KA =lg {45,-rp/2)1.

(17.22.)

H-ha

H-ho

f A",dz+ f 2c.[K;dz,

(17.26.)

U praksi se cesto posljednji clan u formuli 17.Z5.[2;2) zanemaruje, ali

on moze biti velik kadaje kohezija velika, a visina zida mala. Rezultirajuei pritisak
djeluje na h = (H - h" )/3.

Ho-::. 2ho
ho'

Ako u zont aktivnog klina nastaju pukotine u glini do dubine z p' onda
aktivni pritisak Gedn.17 .25.) treba racunati na visini H - zp' s tim da se doda

opterecenje materijala do ove dubine u velicini:

(17.27.)

H'ho

"'-3-

)c rHK~,~

2.c'v'K5,

,HK,

),

+-'

S1.17.7. Aktivni pritisak koherentllog fla na zid: potporni zid (a) i dijagram pritiska (b).

426

Me/umik/l tla

17.2.3. PASIVNI OTPOR TLA PREMA RANKINEOVOJ TEORIJI

Kada se na zid djeluje pritiskom sa spoljnje strane vodoravno prema
unutrasnjosti po)uprostor iza zida se sabija i uspostavlja se plasticno stanje
pasivl10g sloma. Pri pomjeranju zida za tll odvojit ce se zemljani klin ABC od tla i
--------------------------M~,~h-a'~,ika~tW~-------------------------427

/7, Granicna staflja plas!icne ravnoteie u polupro$(oru

V Pritisak lIa potpOme j podzemllc kollstrukcijc

istiskivati prema vani (sI.17.8.-a). Otpor koji tlo pruZa vanjskom opterecenju u
trenutku formiranja klina nazivamo pasivni otpor Pp

------

Klizne povrsine su rayne u pasivnom stanju sloma kada je povrsina

horizontalna i specificna deformacija konstantna po cijeloj visini zida. U svim
drugim uslovima klizne povrsine su zakrivljene (Ii ;, 0).
[strazivanja su pokazaJa da stvama velie ina pasivnog otpora tIa moZe biti
matno manja od one racunate na klasican nacin sa ravnim kliznim povrsinama.
Razlike mogu biti toliko velike da se klasicne rnetode mogu koristiti sarno imimno
i za priblizne rezul!a!e (Caquot i Kerissel, 1948; Sokolovski, 1960; Nonveiller,
1969).

'7E-3>"'--- pasivni
kUn

S1.17.8. Pasivni otpor nekoherentnog materijala, sa povrsinom smicanja (a) i dijagramom

pasivnog otpora (b), prema Rankineovoj teoriji iza idea/no glatkog zida.

17.2.3.1. Nekoherentno tlo

Analiticki izraz za velicinu pasivnog otpora tla p p na dubini z dobit cemo
iz geometrijskih odnosa (s1.l7.3.-a), gdje je:

Povrsine ~sloma nagnute su pod ug)om tJp

= 45 -((1/2

prema horizontali.

Ovaj izraz vrijedi kada otpor tla djeluje okomito na vertikalne povrsine

(8 = 0). .

(17.28.)

17.2.3.2. Koherentno tlo

odakleje:
AnaIognirn postupkom kao i za aktivni pritisak u koherentnom materijalu
dobi! cemo iz slike 17.9.-a:
Slicnim geometrijskim transforrnacijama, kao i za aktivni pritisak, dobije
se cesee upotrebljavan izraz:
2

Pp =yztg (45 + 'P/Z) ,

(17.29.)

ili:

[c

ctgq>+

~(.i:rl + y. Z)}in 'P = ~CO', - y. z),

iii:

(l+ sin 'P) Z cos<p

(17.33.)
O',=p=y'z(
)+c I-sin<p ,
p
l-sin'P
odakle se sredivanjem na analogan naCin prethodnirn slucajevirna dobije velicina
za pasivan otpor tla na dubini z U obliku:
p

(17.30.)

gdjeje:

P p = y. z tg (45 + <P/2)+ 2c .tg(45 + <p/Z),

(17.34.)

iIi pisano u kracem obliku:

Hi:
Pp =yzN.

Velicina Kp nazi va se koeficijent pasivnog otpora tla za Rankineovo

stanje granicne ravnoteze.
Ukupna sila pasivnog otpora Pp na dubini H dobije se kao povrsina
dijagrama pasivnog otpora (sI.l7.8.-b):

\pp =~H2,y'Kpf
428

(17.32.)

(17.31.)

Ipp =yz Kp +2c.jii',:-f

(17.35.)

Ukupna sila pasivnog otpora iznosi prema slici 17.9.-b:

Pp

= ~Y' H2 .tg 2 (45 +<p/2)+ 2c H . tg(45 + <P/2),

(17.36.)

iIi kraee:
----------------------------M~e~/-m-"i~ka-,~~----------------------------429

MeJu1IIika tla

V Pritisak na potponle i podz.e'Wle konstrukcije

17. Granicna stanja pfastierle ravnoleie u poluprostorn

Ipp =~YH2'KI' +2C'H'~f

(17.37.)

Za slueaj ravnomjemog opterecenja (q) iza zida, aktivnom pritisku ad tla

treba dodati po cijeloj visini pritisak od opterecenja q. K A ' a kod pasivnog otpora

qK p

gdje je koeficijent pasivnog otpora da:

2

Kp(N.)= tg (45"

+ffJ/ 2).

(17.38.)

@i>p[

@
krug pasivnog

sloma

17.2.4. PRITlSAK MIROVANJA

U homogenorn poluprostoru ad sipkog materijala djeluju glavni naponi

na horizontalne, a (J h na vertikalne ravnL Odnos izmedu ovih glavnih napona

definisan je opcenito izrazom:
(Yh

G'h

O'v

yz

-=--=ko , odnosno
.c.ctgY,\

'

(.1

(J'h

=ko'Y'z,

(17.39.)

gdje ko predstavlja koeticijent pritiska mirovanja .

.c.ctgY.-}{pb,.r Z )

S1.17.9. Pasivni otpor tla u koherentnom materijalu: Mohrov krug napona (a), dijagram
pasivnog otpora tla (b), za Rankineovo starlje plasticne ravnoteze.

U izrazu za pasivni otpor tia prvi clan je istovjetan otporu tIa u

nekoherentnim materijalima dok drugi Clan odrai.ava uticaj kohezije koja povecava
ukupni pasivni otpor da.
Izvedeni izrazi za odredivanje sHe aktivnog pritiska PA i sile pasivnog
otpora tla Pp vrijede sarno ako su ispunjeoe sJijedece osnovne Rankineove
pretpostavke:
);> Teren iza zida je horizontalan i proteze se u beskonacnost, jer sarno
tada vertikalni napon u dubini z moze biti konstanlan, tj. a, = y. z.
~ Zid je vertikalan, a aktivni i pasivni pritisak djeluju okomito na
vertikalne plohe.
~ Zadnja strana zida mora biti glatka, jer se pretpostavlja vertikalno i
horizontalno djelovanje napona na ravoi paraJelno sa pOVTsinom terena
i okomito na nju, sto je ispunjeno sarno aka nema trenja izmedu tia i
zida (8 =0).
~ Zid rotira oko donje tacke A u stopi zida, sto omogucuje konstantnu
horizontalnu specificnu deformaciju (~l/l) duz cijele visine zida.
Sve navedene jednadzbe osnova su za proracun pritiska na potporne
konstrukcije i pasivni otpor, sto ce biti predmet izucavanja u narednim poglavljima.
Rankineova teorija aktivnog pritiska i pasivnog otpora tla moze se
primijeniti i za slucaj opterecenja tia iza zida i uslojeno tlo sa podzemnorn vodorn,
te za proracun celicllih priboja kod kojih je trenje izmedu povrsine tla i priboja
reladvno malo (8 = 0) (Sarae, 1989).

430

0'"

Melumiiut lla

Vrijednost ko ovisi 0 osobinama tia, nacinu talozenja pod djelovanjem

vlastite tezine i od prolaznih opterecenja, koja su djelovala na povrsini t1a. Sarno u
idealno homogenim 'uslovima tla vrijednost ko bit ce ista za sve tacke poJuprostora. Ovo naponsko stanje predoceno je Mohrovirn krugovima koji ne dodiruju
Coulombov pravac sloma, pa ono odgovara elasticnoj ravnote'li (sL 17.3 .J.
Velicinu horizontalnog napona G'h mozemo dobiti prema teoriji linearne
elasticnosti za izotropan materijal, tj. da vrijedi Hookeov zakon. 1z opsteg izraza za
deformacije nastale pojedinacnim naponorn:

Ex = ~ [ax -v(a, +0-,)],

dobije se za:

( jx

== CY y

= (Y h;

(f z

= G'v

fx

= 0,

(17.40.)

jer su sprijecene horizontalne

(boeneJ deformacije, velieina horizontalnog napona u obliku:

ah=--'a,; ah=koa"
(17.41.)
I-v
gdje je ko koeficijent pritiska mirovanja. v Poissonov koeficijent.
Vidjeli smo da je velicina aktivnog pritiska i pasivnog otpora tIa funkcija

pomjeranja konstrukcije. Kada nema pomjeranja (0 =0), na konstrukciju ce

djelovati pritisak mirovanja (sl.17.1 O.-a). Odmicanjem zida od mase tia smanjuje se
sila pritiska, jer se u masi tIa mobilise otpornost na smicanje koje djeJuje suprotno
od kretanja mase tla. Pri odredenom pomjeranju zida u tlu ce se javiti slom i
formirat ce se klizna povrsina duz koje ce biti iskoristena ukupna cvrstoca
smicanja. Sila koja u ovom trenutku djeluje na zid poprirna minimalnu vrijednost
r;, koju n.zivamo aktivnim pritiskom (sI.17. lO-a).
Medutim, ako guramo zid prema tlu, mobilizirarno CVfstocU smicanja koja
se suprotstavlja pokretu tIa iza zida. Ako sila kojom pritiskujemo na zid dostigne
----------------------------M~,I~m~m~M~thl~--------------------------431

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _-'i'--'.'-"G"'"."n"ic"'na"',,'a,,n,,-ifa:..;p,,iac,sticne ravnOle!.~ u polupros(oru

V Prili.mk lla potporne i podzemlle kml.ftrukcije

toliku vrijednost da se masa tla ne moze da odupre. nastupa slom tla. Na formiranoj
kIiznoj povrsini bit ce mobilizirana ukupna cvrstoca na smicanje, a sila izmedu
zida i tla dobivena u tom trenutku dostignut ce svoju maksimalnu velicinu Pp koju
nazivamo pasivnim otporom tla (sI.l7.1O.-a).
Eksperimentalno ko se moze odrediti triaksijalnim CU (konsolidirani
nedrenirani opit) opitom, i to na slijedeCi nacin:
> izvaden neporemeceni uzorak tla sa odredene dubine stavi se u aparat
gdje se podesavanjem vertikalnog napona tJ v i horizontalnog (5h
sprecava pojava bocnih deformacija

(h = 0).

>

vrijednosti efektivnih napona nanose se u dijagram fYv'/tJh' i iz

tangente na pocetni dio dijagrama odreduje se koeficijent pritiska
mirovanja ko (s1.l7.1O.-b).
Prema nekim autorima koeficijenti pritiska mirovanja kre6u se u granicarna
datim u tabeli 17.l.
Jaky (1944.godine) je dao izraz za koeficijent mirovanja koji ne daje
pouzdane rezultare:
(17.42.)
ko =1-sintp,
iii prema drugim autorima za pijesak i sljunak:
I-sintp
(17.43.)
ko

costp

Kezdi (1974) daje izraz u obliku:

ko =(I+%sintp

}g2(45' -%'}

Brooker i Ireland (1965) u obliku:

ko =0,95-sintp,
gdje je cp ugao smlcanja.

aktivno
stanje

-0 P,.

Po

Pp deformacija +6
mirovan!e

-'

\j .;

SI.17.10. Odnos izmedu sile i pomaka za Irt stanja (a) i dijagram odredivanja ko

/I

triaksijainom aparatu (b).

Pritisak mirovanja u praksi nema posebnog znacenja, jer su sve potpornc

konstrukcije deformabilne. Podaci su potrebni u Iaboratoriji za odredivanje napona
koji su djelovali u prirodi.
Iz navedenog proizlazi da se sila pritiska na konstrul:<.ciju mo:7.e mijenjati
izmedu vrijednosti aktivnog pritiska (minimum) i pasivnog atpora tla (maksimum)
zavisno od izvrSene deformacije. Prema tome, i aktivni pritisak i pasivni olpor tla
predstavljaju granicna stanja kod kojih se razmatra slom tla, odnosno granicna
stanja ravnoteZe. UkoIiko nema pomjeranja, na konstrukciju ce djelovati pritisak
mirovanja. Sarno idealno glatka unutamja strana konstrukcije zadovoljit ce us!ove
Rankineove teorije kod koje se u vertikaloim ravnima ne javljaju smicllci naponi,
pa se prema tome ne moze javiti oi trenje izmedu konstrukcije i tla.

(17.44.)

(17.45.)

Koejicijenti pritiska mirovanja

v ism materijala .:-:< -

......

GUna

Autor

P~esak

Nonveiller
Nonveiller

Pijesak

Terzaghi

Glina (pregnjecena)

Terza~hi

Zhileni pijesak
Rastresit pijesak
01ina

Petermann
Petermann
Petermann

v - Poissonov
..

koeficijent

0,40- 0,45
0,30 - 0,35

0,29 -0,31
0,31 - 0,33
0,38 - 0,43

Tabela 171
Koeficijent
mirovanja ko

0,67 - 0,69
0,43 -0,54
0,42
0,70 -0,75
0,40 - 0,45
OA5 - 0,50
0,60-0,75

432--------------------------~M~'~ha-'~fiw~"~a----------------------------

Meitallika fla

433

/8. Aklil'lIi pri/i.mk lia IIG potPOfl/(' kOllsfruk{lije

-\

. 18. AKTIVNI PRITISAK TLA NA POTPORNE

.--./ KONSTRUKCIJE
Potporne konstrukcije su najcesce od betona iii armiranog betona, kno i od
drugih materijaia koji imaju hrapavu povrsinu, te se na kontaktu sa tlom ostvaruje
odredeno trenje (O::F 0). Stoga aktivni pritisak ne djeluje nonnalno oa povrsinu
zida, vee pod nekim uglom {) u odnosu na nonnalu na zid i predstavlja odnos
izmedu napona trenja i normalnih napona na zid. 2a ovakve slucajeve sila aktivJlog
pritiska je znatno manja cd one koja se dobije po Rankineovim obrascima. Zbog
ovoga se kod postojanja trenja izmedu zida i tla (8"* 0) ne prirnjenjuje
Rankineovo rjesenje.
Potporne konstrukcije kojima se osigurava stabilnost zemljane rnase, kod

pojave aklivnog priliska, mogu bili udaljene od II. okrelanjem oko n~inize tacke A,
translatomo pomjerene naprijed, pomaknute u stopi, Hi savinute u sredinama
(51.18.1. i 18.2.).

@ '"

Sf. IS. f. Klizne plohe i specijicne horizontalne deformacije aklivnog klina w: okretanje ::;ida
ow donje lacke A (a) i trans/alOmo pomjeranje zida (h).

Intenzitet aktivnog pritiska P A ovisi 0 vise faktora, u koje se kao najvaznijc

ubrajaju: fizicko - mehanicke osobine tla, visine zida, stanje podzemne vode i
vlaznost tla, uslovi dreniranja, intenzitet i vrsta vanjskog optereeenja, vrsta
konstrukcije zida. hrapavost unutrasnjih povrsina zida itd.
Oblik klizne povrsine moze biti i zakrivljen sto ovisi 0 nacinu pomjcranja
zida, homogenosti deformacione zone i dr. (sl.18.1. i 18.2.), ali su analize pokazalc
da nije velika greska ako se linija klizanja kod aktivnog pritiska aproksjmira
pravom.
Melwllika rIa

435

V Pritisak lIa potporne i POdZIII11 kOllslrukcije

18. Aktivlti pritisak tla na potpome iwnslrukcije

).;>

@)
>}>
}>

da se sve tri djelujuce sHe: tezina zemljane prizme ABC W. aktivni

otpor potpome konstrukcije PA i otpor lrenja duf klizne povrsine ADC
Q, sijeku u jednoj tacki D, sto znaci da je plan sila zatvoren (sl. 18.3.b), odnosno da Stl sve tri sile u ravnotezi;
da je na kliznim povrsinama aktivirana puna vrijednost CVfstoce na
smicanje;
da se klin tla ABC iza zida ponasa kao kruto tijelo;
da je izmedu niza kliznih povrsina mjerodavna ona koja daje
maksimalnu vrijednost aktivnog pritiska (princip ekstrema - s1. 18.7.).

SI.1B.2. Klizne plohe i specijicne horizontalne deformacije aktivnog klina za: pomjeranje
zida oka gornje tacke B (c) i savijanje zida u sredini (d).

18.1.METODE ODREBIV ~JA AKTIVNOG PRITISKA

Postoj i vise analitickih i grafickih metoda za odredivanje aktivnog pritiska
t1a sa kohezijom i bez nje i za razne slucajeve potpornih konstrukcija.
geomehanickih uslova tla i opterecenja. Razmotrit ee se one metode koje imaju
najvise prakticnog znacaja i primjenjive su za viSe raznih slucajeva koji se javljaju
u inzenjerskoj praksi, Kod svih ovih metoda rezultirajuea sila normalnih i
tangencijalnih napona na poledini zida (P A ) nije nonnalna na zid nego sa normalom
cini ugao 8 , jer se pri tome ne zanemaruje trenje zida i tla.

.,

1S.1.1. COULOMBOVA TEORIJA

18.1.1.1. Nekoherentno tlo
Francuski inzenjer Coulomb je vee 1776. godine objavio teoriju aktivnog
pritiska na potporne konstrukcije i dao rjesenje 7..3 proracun pritiska i otpora tla pri
aktivnom i pasivnom stanju sloma. Prvo je posmatrao nevezano tIo koje je
poduprto zidom i u jednom momentu ga uklonio, pri cemu je materijal skliznuo po
nekoj ravni AC nagnutoj pod uglom {) (s\.l8.3.-a). Tefina W skliznute zemljane
prizme ABC djeluje istovremeno i na potpornu konstrukciju AB i na ravan klizanja
AC. Velicinu aktivnog pritiska PA Coulomb je odredio pod slijedecim prelpostavkama:
}> da je potporna konstrukcija (zid) kruta;
>- daje povrsina klizanja ravna povrsina;

436

Me/wnikn I/a

S1.18-3. Odreilivanje akti'mag pritiska prema Coulombavoj metodi: zid sa aktivnirn klinom
nekoherentnog tla iza njega (a), poligon sila (b),

Da1jnje pretpostavke Coulombovog rjesenja ukljucuju poznavanje pravca i

hvatista djelovanja aktivnog pritiska PA izmedu klina i zida i smjer reakcije tla Q.
KIin tla ABeA iza zida omeden je kliznom ravnom povrsinom AC koja prolazi kroz
donju tacku zida. Tacka presjeka svih sila ne mora lezati na kliznoj ravni (D), kako
je prikazano na slid 18.3 ..
Za izracunavanje aktivnog pritiska PA Coulomb pretpostavlja da se

aktivira puna vrijednost posmicne sHe na kliznoj povrsini AC Usljed toga

rezultanta otpora trenja Q zatvara ugao cp sa normal om na kliznu ravan AC, dok
komponenta 1'., djeluje pod uglom ij od normale na unutamju povrsinu potporne

konstrukcijeAB, kojaje posljedica lrenja izmedu zida i !la.

Za datu kliznu ravan pod uglom f), poznatu tezinu aktivnog klina W, te
poznate smjerove sila PA i Q moze se saciniti poligon sila i graficki odrediti
Mehanika rla

437

V Pl'ifisoi:.. 110. prJ/pome i podzemlle kOfl.5trukcije

J8. Aktivlli pritisak 110. lIa po/pome kOllsfrukcije

vel icine PA i Q. Velicinu aktivne sHe mozemo dobiti i na osnovu poznatih uglova
{}, 5 i cp iz poiigona sila pomocu sinusne teoreme:

= sin[J80- ('" + 0 -'I' )]:sin(O -'1'),

W: PA
j

13 = 0 ;

}-

teren horizontal an,

}-

unutarnja strana konstrukcije vertikalna, Y = 0;

}- pravac sile PA horizontalan, 0 = 0, tj. kada je zid potpuno gladak.

Za ovaj poseban sluc'\i je za '" = 90" (sl.IS.4.):

uz cinjcnicu daje:

sin[lSO- (vr + 0 -'I' )l= sin(", + 0-'1'),

dobivamo analiticki izraz za aktivni pritisak:

P =W

sin(O-'I')
sin(vr+ O -'I') ,

P =W
A

Ip

(18.1.)

sin(O-'I')

sin~o'+(o-'I')l

W sio(o-'I')
cos(O-'I') ,

=W .tg(O-'I'll.

(18.7)

gdje jc:

W=FABC'Y'
Coulomb je izracunao kriticnu kliznu povrSinu, odnosno njen nagib B"

\01'

kao mjcrodavnu povrsinu koja daje maksirnalnu silu aktivnog pritiska max PA , pa je
ugao H( odreden iz us!ova:
H

(JPA =0.

(1S.2.)

iM

1z ove jednadzbe moZe se edrediti ugae {J,., kojim se definise kriticna

klizna ravan. Ako se taka dobivena vrijednost unese u jedn.l8.1., dobije se izraz za
aktivni pritisak:
P

=~YH

2'

A'

gdje je KA koeficijent aktivnog pritiska, koji se u literaturi moZe naci u razmm

oblicima kao nrr. Coulombov izraz (s1.l8.3. i 18.5.; tabela IS.3.):

t
A

Za slucaj

sin2(a +'1')

SIn

a-o

1r'

=90"

dobije se:

. (
asm

13 = 0

ia

1+

sin 'I' + 0 . sin 'I' - 13

sin (a -0)' sin(a + 13)

-------~

(18.3.)

]2

(18.4.)

S1.l8.4. Aktivni pritisak sa horiwntalnim terenom i vertikalnom unutamjom sfrallOI11 zida,

aktivnim klinom i proizvo{!nom ravni, sa

poligonom sila (b).

sjeci.~tem

sila u jednoj tack; D (a), te

U ovom slucaju tezina zemljanog klina W iznosi:

I H2
W=~--Y

2 IgO' ,

te je aktivnj pritisak:
2

(18.5.)

1 H .y
2 tgO
tangensu razlika:
PA

a primjenom pravila 0

=~--tg

(,0v-'I' )=H2
tg(O-'I')
-y
,
2

Ig1?

(18.8.)

a pri {; :;:;:;: () dohije se Rankineov siucaj, pa je koeficijent aktivnog pritiska:

KA

=[ COS'i)~]2 (45" _p..).

=tg2

tgO-tg'l'
l+tgOtgqJ ,

(18.6.)

1+ Sill 'I'
2
Specijalni, takozvani Rallkineov slucaj, koji je vee objasnjen, dobijerno

(18.9.)

dobivamo:

kada je:
438

-_._------;-;-;--:;--:;---------Melwnika (fa

---------------M~d~'"-,,'~rn~"a~-------------439

V Pri1i.wk IW pOlpOme i pOdZ1'1Il1l1' k(Hlstrukclje

H 2 .y

18. Aktivlli prili.fak tLa 11(1 po/pome kollstrukclje

tgO-tglp
(1 + tg'? . tglp ltgO

.Ic Y ' H '

2

1- tglp
tgO
l+tgOtglp'

Koeficijenti aktivllog i pasiwwg pritiska na zid sa

y = 0, fJ = 0 po Coulombu (Tiirke, 1990).

iii:

Tabela 18.1.

(18.10.)

_id.pph

Ova jednadzba odnosi se na aktivni pritisak tia na proizvoljnu kosu ravninu

K,t/,"'"

aPA =0'

ao

~Y'H'cosO

++'11g1p.tgtJ
c~sO

I,

cosO =0,(18.11.)

. ~;.
li~.=O
......

0"

(Diferencijal razlomka izracunal kao: ( ;)'

(u'O;;,uo').

Vrijednost razlomka jednaka je nuli ako je vrijednost brojnika jednaka nuli,

Ako pomnozimo brojnik sa cos 2 tJ, dobijemo izraz:

tgO + tglp . tg '0 - (tgO - tg", )(1 + 2tglp' tgO) = O.

tgO + tg!p . tg '0 - tgO - 2tglp . tg '0 + tglp + 2tg 'Ip' tgO = O.
- tg 2(p. tg '0 + tglp + 2tg 'Ip tgO =0.
tglp(l- tg 20 + 2tglp tgO

)= o.

1- tg 20 + 2tglp' tgO = 0,

tg20-1

tgcp

tgO

tg',?-l

(18.12.)

,'Malo

..

'

Jirapa"
'Ii.

'"'391

cosrp

Isi~\<p-8e1:sinq>

; Ko=(l-sinrp} K,,=

V
pritisak

AlCtivni'pritis~k (fu;')

."Glad'"
tid

v."o+tglp.tg'O)-

2tg!p

I.

1+ sin (tp+Sa)sintp
T ~
cosSa

.'

_1_, [Vb"9+tglptg"0)-(tgtJ-tglp)]

[ I
cosrp

Pay: Pa.h ,tanb a

_
h2
Pah- Y;. T K ah

-lip Pp.

AC.

Potrebno je naci kriticnu kliznu povrsinu po kojoj ce najvjerovatnije doci

do kliz..:1.rUa i koja ce dati najvecu vrijednost aktivnog pritiska max PA . Ova
maksimalna vrijednost dobit ce se ako se diferencira PA, po promjenljivom uglu {}
i rezultat se izjednaci sa nutom, tj.:

:::P""tl

I; Ji

~pa'"
I

~'-~'2

K~

K."" .

K"'

I
0,92

I
0,91
0,82
0,74
0,67
0,61

I
0,90
0,81
0,73
0.66

~mlrovanja '

Hrapav. ~
. tid

80 -0

J.=;iII Ii '.'
K.,

K,

.
.

coso p

l'I

l'asivni6tpor II. (P,,) '.'

....

Gladak

Malo

zid
61'.=0

bnlpav

K'

"

I
I
I
0,89
2.5"
0,%
1,09
5"
0,84
0,91
1,19
0,80
0,77
},30
0,72
0,87
7,5"
10"
0,70
1,42
0,65
0,83
12.5"
0,64
0,58
1,55
0,60
0,78
0,52
1,70
15"
0,59
0,55
0,54
0,74
0,47
1,86
17,5"
054
050
0,49
0,70
20"
0,49
0,46
0,43
2,04
0,44
0.66
22,5"
0,38
2,24
0,45
OAI
0,40
0,62
0,41
25"
0,37
0,36
0,35
2,46
0,58
27,5"
0,37
0,34
0,31
2,72
0,32
0.54
30"
0,33
0,30
0,29
0,28
3,00
0,50
0,30
32,5"
0,27
0,25
3,32
0,26
0,46
0,27
35
0.25
0,23
0,22
3,69
0,43
0,24
0,22
37,5"
4,11
0,21
0.20
0,39
40"
0,22
0,20
0,[9
0.18
0,36
4,60
0,19
0,18
0,16
42S
0,17
0,32
5,16
(),17
0,16
0,14
45"
5,83
0.15
029
Kill, , K 11, - Kocfici' enti horizontalne _ nonnalne kom onente ririska na zid

Hrapav
'biilpav .:. tid ..,

Srednje
I

'1i'"~-,3'P

8.~~Tf

K"".

K"

K~.;,

1.11
1,23
1,36
1.52
1,69
1,89
2,13
2,40
2,72
3,09
3,54
4,08
4,74
5.56

I,ll
1,24
1,39
1,56
1,76
2,00
2,27
2,60
2,99
3,47

I
1,12

4,06

4,81
5,76
7,02

8."''::~!

1,26

1,42
1,61
1,83
2,10
2,42

2,81
3,30
3,91
4,70
5,74
7,15
9,15

2tgO

Kakoie: fg2t? = 2tgO

-

440

'_0 '

1 -tg u

Me/Jallika tla

--------------------------~M~,~tw~lIj~w~t"'w~--------------------------441

l' Pritisak ua potpome i podzemlle IWIIstrukcije

J8. Aktil'lli prili.l'nk tla lIa polpome kOl!J"lmkcije

Vr~jednosli

koeficijenata aktivllog pritiska KA

(jedfl.l8.4.) za 15 ~ 2/3", (8raja, 1995).

Koejicfjenti aktivnog pritiska (Muller - Breslau (1906).

ToblI83
a ea

Tabela 18.2.

30
32
34
36
38
40

13
0,2973
0,2750
0,2543
0,2349
0,2168
0,1999

0,3349
0,3125
0.2916
0,2719
0,2535
0,2361

0,3769
0.3545
0.3335
0,3137
0,2950
0,2774

I
0,4245
0,4023
0,3813
0,3615
0,3428
0,3250

0,5026
0,4794
0,4574
0,4367
0,4170
0,3984
0,3806

1~

~
[
'
C05'I+t~+8J5in("'-Il))j'
-

0,4642
0,4468

""
~ ....

20"

25'
0,3400
0.3123
0,2868
0,2633
0,2415
0,2214

0,3857
0,3575
0,3314
0,3072
0.2846
0.2637

0,4376
0,4089
0,3822
0,3574
0,3342
0,3125

0.4974
0,4683
0,4412
0,4158
0,3921
0,3697

0,5676
0,5382
0,5107
0,4849
0.4607
0.4379

0,6516
0,6220
0,5942
0,5682
0,5438
0,5208

p
0"
10"
IS'
0'
10"
20'

27,5"

(f'

3O'

10'
20'
25'
0'

10'
30
32
34
36
38
40

0,3707
0,3384
0,3091
0,2823
0,2578
0,2353

0.4219
0,3387
0,3584
0,3306
0,3050
0.2813

0,4804
0.4462
0,4150
0,3862
0,3596
0,3349

0,5484
0,5134

0,481 I
0,4514
0,4238
0,3981

0,6291
0,5930
0,5599
0,5295
0,5006
0.4740

0,7266
0,6895
0,6554
0,6239
0,5949
0,5672

32.50

35"
30
32
34
36
38
40

0,4142
0.3742
0,3388
0,3071

0,2787
0,2529

0,4728
0,431 I
0,3941
0.3609
0.3308
0,3035

0,5403
0,4968

0,4581
0,4233
0,3916
0,3627

0.6196
0,5741
0,5336
0,4970
0,4637
0,4331

0,7144
0,6667
0,6241
0,5857
0,5587
0,5185

0,8303
0,7800
0.7352

37,5

20'
25
0'
10'
20'
25'
30"
0"
10'
20"
30"
0"

0,6948

10"

0,6580
0,6243

20"
30

4O'

442--------------------------M~,~lm~'~Ji~~tl~a-------------------------

..

Pah

='l. ~

Kah

0,4825

C05(",+")

35'
0"
10"
20'
30"
35'

8,

~O

a=O

0,49
0,57
0,64
0,41
0,46
0,57
0,37
0,42
0,50
0.60
0,33
0,37
0,44
0,50
0,30
0,34
0,39
0,44
0.53
0,27
0,30
0.34
0.44
0,24
0,27
0,30
0.38
0,45
0.22
0,24

0,27
0.32
0.37

c05(8, -ex )'C05(" + Il)

...

30
32
34
36
38
40

"-, N

-J,

_ .. Poh
lia --N

0,5662
0,5435
0,5220
0,5017

.. '

u"'+30

a "''''2C

I "'+10"

0,25
0,30
0,34
0,17
0,20
0.26
0,14
0,17
0.20
0,25
0.12
0.13
0,16
0.18
0,09
0,10
0,11
0,14
0.20
0,07
0,08
0,D9
0,12
0,05
0,06
0,07
0,09
0.11
0,04
0,05
0,06
0,06
0,07

0,32
0,37
0.43
0.24
0,27
0,35
0,20
0,23
0,28
0,37
0.18
0,20
0,24
0.27
0,15
0,16
0,19

0,37
0,44
0,51
0,28
0,34
0,44

0,22

0,29
0.13
0,14
0,16
0.21
0,10
0,11

0.13
0.17
0,21
0,09
0,09
0,10
0,13
0,15

.........

0, =3~

".

0=0

0,43
0,51
0,59
0,35
0,40
0,52
0,31
0.36
0,45
0,56
0,28
0,32
0.39
0,46
0.25
0,28
0,34
0,39
0.50
0.22
0,25
0,30
0,40
0,20
0,22
0,26
0,33
0,44
0,18
0,20
0.23

0,26

0,30
0,37
0,45
0,23
0.26
0,31
0,36
0,20
0,22
0,26
0,30
0.40
0,18
0,19
0.23

0,30
0,15
0.17
0,20
0,24
0.31
0,13
0,15
0.16
0.20
0,24
MellfllJi~

0,27

0,33
tln

It.,

-10

0,47
0,57
0.66
0,39
0,46
0.61
0,36
0,42
0,53
0,66
0,33
0,38
0,47
0,55
0.30
0,34
0,41
0,48
0,62
0,27
0,31
0,37
0,50
0,24
0,27
0,34
0,42
0,54
0,22
0,25
0.29
0,36
0.44

",-.!(
0,51
0,63
0,74
0,43
0,52
0.70
0,40
0,48
0,61
0,78
0,37
0,43
0,55
0,65
0.34
0,40
0,49
0,58
0,74
0,31
0,36
0,44
0,60
0.28

................. 15,= f
3rr . fj =0
0,49
0,55
0.69
0,52
0,81
0,58
0,41
0,47
0,58
0,42
0,79
0,51
0,43
0.37
0.54
0,38
0,70
0,44
0.54
0.90
0,40
0,33
0,50
0,34
0.63
0,39
0.76
0,45
0.37
0,30
0,44
0,31
0,57
0,34
0,67
0,38
0,47
0,87
0.34
0.27
0,39
0.28
0,51
0.30
0,72
0,38
0,31
0,24

x",

'.'

0,32

0,34

0,25

0,39
0,52
0,68
0,26
0,30
0.36
0,45
0,55

0,45
0,63
0,83
0,29
0,33
0,41
0,54
0,68

0,27
0.32
0,40
0,22
0,23

0.24
0,27
0.32

443

18. Aktivni pritisak fla l1a potporne kOllstrllkcije

V Pritisak IJa potpome i podzemlle Iumstrukcije

. -1
to Je:

tgqJ

Nagib kriticne plohe tJ,., za koju se dobije Pmax , Coulomb je izracunao

-2 tgtJ
.<> i1
.0 = -ctgqJ ,}
ctgqJ = -tg2ue,
i tg2ue
1-tg'tJ'

stodaje: 20=90" +qJ ,jerje: tg20=tg(90-'I'),

(18.13.)

odakle je: 10 = 45" +'1'/21

Uvrstavanjem ovog izraza za kritieni ugao klizanja u jednadzbu 18.8.
dobijemo maksimalnu vrijednost za aktivnu silu:

P -!..H' tg 45" +'1'/2-'1' _ 1 H' tg 45' -'1'/2

A -

tg 45' +'1'/2

-2

tg 45" +'1'/2

(1S.14.)

derivacijorn jednadzbe za aktivni pritisak

Gedn.1S.2.).

18.1.1.2.

Koherentno tlo

Kod koherentnog tla kohezija poveeava unutrasnji otpor tla, sto smanjuje
aktivni pritisak a povecava pasivni otpor tla. Medutim, kohezija je jako
promjenjiva i zavisi 0 stepenu vlainosti te u nekim slucajevima moze potpuno da
iseezne, kao kod nasutih slabo zbijenih i raskvasenih materijala. Zbog toga !reba
biti obazriv pri uzimanju sila kohezije koje moraju biti detaljno proucene, u vezi sa
terenskim i drugim uslovima. Kod koherentnog materijala aktivni klin tla ABC u
trenutku kIizanja po pretpostavljenoj kliznoj povrsini stoji u ravnotezi sa silama:
vlastite tezine zemljane prizme W, aktivnog pritiska na potpomi zid PA, reakcije tla
Q i kohezije T = c L (sl.lS.5.). Sila Q je rezultanta normalnih napon. na kJiznoj
povrsini i onog dijela cvrstoce na smicanje kojije rezultat trenja.
Pretpostavljamo da je na kliznoj povrsini AC aktivirana puna vrijednost
cvrstoce na smicanje sa parametrima c i <po U tom slucaju poznajemo smjer,
velicinu i hvatiste tezine klina W, smjer i hvatiSte aktivnog pritiska PA smjer i
velicinu sile T i smjer reakcije tia Q. Sa ovim podacima moze se saciniti poligon
sila (sUS.S.-b), za ravnotezno stanje klina ABC, iz kojeg se moZe dobiti velieina
aktivnog pritiska izmedu zida i klina P A za odabranu kliznu ravan AC. kao i
velicinu reakcije tla Q.
lz uslova ravnoteze sila moguce je opcenito izraziti velicinu aktivnog
pritiska PA kao funkciju pomatih velieina i ugla 0 kao nagiba klizne ravni AC, tj.:
PA =f[(a,tl,y,o,'I',c,H\O].
(1S.16.)
444--------------------------~M~'~h-"'~,i7~-17m----------------------------

(J

klizne ravni

,c>t',r

H
N:;Qcos'f

To.cL

W:;T

(IS. 15.)

Izrazi za kriticnu kliznu povrsinu pod uglom tJ pri kojoj nastupa smicanje.
ada pritom klizna povrsina daje i najveci aktivni pritisak zemlje PA dobiveni su isti
i prilikom razmatranja Rankineovog stanja plasticne ravnoteZe.

po uglu nagiba

c:r-~B~=t-:-:--:-:-:_:;7..'Cc~-

Mnozenjem i dijeljenjem dobijenog izraza sa tg(45'-'I'I2) on se moze svesti

na vee poznati izrazr:-:_-,-____________--,

PA =!..H'y .tg'{45" -'I'/2)=!..H'y, KA .

2
2

(PA )

v-r

H.

SI.18.5. Ravnoteia sila na aktivnom klinu u koherentnom tlu sa zidom: sile /dina (a), poligon
sila (b) i konvencije oznacavanja ugla za aktivni pritisak (c).

Na ovaj nacin dobije se analiticki nagib kriticne ravni (tJ{'), ali se ne moze
odrediti raspodjela napona uzduz mjerodavne klizne ravni i zida niti hvatiste
rezultante aktivnog pritiska.
Izjednadzbi 18.2. i 18.16., koje daju opee rjesenje aktivnog pritiska, dobije
se koeficijent aktivnog pritiska U obliku datom ujednadzbi 18.4. (tabela 18.3.) iii u
obliku (Smith, 199r3!.:.):_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _~

K _
A -

sin(Iff-'I').coseclff
v'sin(lff+o)+

~(O+~)sin('I') 13)
f SIl1\1ff - 13

I'

(18.17.)

sa oznakama i predznacima uglova datih na slici IS.5.-c. Za razne i najcesce uglove

sacinjene su tablice (Kreyove, 1936) koje daju koeficijent KA (Nonveiller, 1981).
U tabelama IS. 1., IS.2. i IS.3. dati su koeficijenti aktivnog (i pasivnog)
pritiska tla prema vise autora za razne slucajeve.
Ako pretpostavimo da klizne povrsine na bilo kojoj dubini z iza zida imaju
isti nagib (0), kao i najniu ravan AC, i da su one raYne, onda se dobije linearna
raspodjela pritiska sa hvatistem sile aktivnog pritiska u donjoj treeini trougla. Ovaj
uslov je ispunjen sarno u slucaju Rankineova stanja plasticne ravnote.ze, tj. kada je
zid vertikalan i gladak j kada je povrsina tla horizontalna. a defonnacije tla u
podrueju klina su konstantne. Za ovaj slueaj, a za koherentno tIo, dat je graficki
prikaz sita u ravnotezi sa zidom i klinom, te poligonom sUa za aktivni pritisak sa
kohezijom, na slici 18.6.-a i b. Prema ovome, ako se usvoji ugao klizne ravni po
MelulIIika tla

445

V Pritisak lIa pOlpome i podzemne Imstrukdje

J8. Aktivni pritisak fla na po/pome kOllstrukcije

Coulombu () = 45 + <p /2 i unesu u plan sila poznale vrijednosti po praveu, smjeru

i velicini sile WiT kao i siJe Q i PA poznate sarno po pravcu i smjeru, dobit cerna
trazene velicine sila Q i PA'

l~ b II

r
Ii

"'"
w

IH

\
Q

Ji-\4S .112)

SI. J8.6. Odreilivanje aktivnog pritiska u tlu sa kohezijom: sile koje djeluju na kiin (a), plan
sila (b) i dijagram pritiska (c).

2c

2c
(45" +<p/2 ) .
(18.22.)
-tg
Y
Aktivni prilisak kod koherentnog tla moze se i grafieki rijesiti, sto je kod
slorenih konstrukcija lakse nego pomocu Coulornbove analiticke metode. Nfl
slikama 18.7. i 18.8. dala su dva nacina grafickog rjesavanja.
Zbog pojave pukotina na dubini 110 kIizna prizrna bit ce ogranicena
pOVTsinom zida AB, kliznom ravni AC1 i vertikalnom pukotinom C J - D J
Da bi se dobila najveca velicina aktivnog pritiska tla sa kohezijom, povllce
se vise (najrnanje tri) k1iznih ravni ACJ, AC2, AC3 i za svaku od njih proracuna
tezina W" W2, w.~, ukljucujuci j zatezucu ZOIlU.
Poznavanjem tezine Wn i sHe kohezije (H -ho)c!sin{)n po pravcu, smjeru
i velicini, uz poznate pravce sila Q i P, dobijemo za pojedine klizne ravoi velicinu
aktivnog pritiska J PA , zPA , 3PA Nanosenjem ovih velicina u pogodnoj razmjeri
na vertikalama pukotina dobit cerno krivu dijagrama pritiska nPA, na kojoj se
graficki pronade IIDxPA, povlaceci tangentu oa krivu paralelno sa terenom. U tacki
langente nalazi se i klizna povrsina po kojoj hi nastupio smicuci slom (sI.18.7.).
.

"" =-Ho
2

Ako se iskljuei djelovanje kohezije dobil cemo u planu sila lrougao I, 2, 5

sa velicinom aktivnog pritiska IPA' koji je veci od FA u slucaju sa kohezijorn za
velicjnu OPA (sl.lS.6.-b). Na ovaj naein rnoguce je sracunati razIiku aktivnog
priliska usljed djelovanja kohezije, Ij.:
OPA=,PA - PA
(18.IS.)
Kao i kod Rankineovog stanja plasticne ravnote7, dobije se iz odnosa na
slici IS.6.-b velieina aktivnogpriliska, kao u fOnDuli 17.25., Ii.:

I
2
r;;- 2e'
PA="2Y'H .K A -2H.c v K A +

y '

(18.19.)

~l;;:'~C
sm'l1i

zanemarujuci treci clan jednadzbe.

Na dubini Ho rezultirajuci ukupni pritisak bit ce PA ::; 0, a to je visina pri
kojoj ce povrsina dijagrama napona na zatezanje biti jednaka povrsini napona na
'
pritisak, a u torn slucaju dobivamo:
4c
4c
(lS.20.)

y.JK:

Posto se zatezanje izmedu tla i zida ne moZe ostvariti, usvaja se dubina ho

gdjeje PA =0, tj.:
(18.21.)

iii:
446--------------------------~M7,~ha-'~li~~17m----------------------------

2
SI. J 8.7. Ora/ieki naCin odreaivanja aktivnog priliska za sluGaj koherentnog tIa: ema sila u
pojedinim klinovima i kliznim ravnima (a) i plan silo (bJ

Na sliei 18.8. dat je drugi naein grafiekog iznal.zenja rnaksimalne sile

aktivnog pritiska kod koherentnog tla. Dubina zatezlIce zone ho odredi se pomocu
jednadzbe 18.22. Zatim se izvrsi podjela na prizme, pri cemu su granice izmeau
prizmi na dubini ho vertikalnc. U kontaktu sa zidom javlja se adhezija
(Co = c" . AB), a na dije10vima kliznih povrsina trenje (7, = Ai c), ate se sile mogu
odrediti. Na kliznirn povrsinama djeluju, lakoder, sile otpora Iia (Q;), koje su
Me!/Qlliko tfa

447

V Priti.fak 'Ill potpome i podzelmle kOllstrukcije

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _1,,8::.
. .:.A:::kl",hc;''',,;p",'";t"im,,,k ria Ita pOlpome kOlfstruknj(!

rezultanta nonnalnih napona i dijela otpornosti na smicanje. sto odgovara trenju. te,
prema tome, sHe zatvaraju ugao smicanja (cp) sa normaloID na kliznu prizmu.
Moze se nacrtati po ligon sila, pri cemu su poznate velicine i pravci sila: W, ea i Ti
dok su za sHe FA i Qi poznati pravci. Spajanjem presjecnih tacaka sila PA i Qi
dobijemo krivu cija vertikalna tangenta odreduje maksimalnu silu aktivnog pritiska
maxPA Slieno se moze rijesiti i za nekoherentno tio (C(li T; =0) i pronaci razlika
aktivnog pritiska usljed djelovanja kohezije (!J.p.).

siucajeve, a jednostavna je i prakticna. Od ostalih razmotrit ce se metode

Rebhanna Poneeleta (Rebhan Ponseleta) i Engessera (Engesera).

18.1.;~)CULMANNOVA
METODA
/
Umjesto analitickog proracuna koji je proveo Coulomb za iznalazcnjc
najveeeg aktivnog pritiska (PA ) i kriticne klizne ravni (0,.) prema slikama 18.4. i
18.5. moZe se po istim osnovama primijeniti i graficki postupak. Uzastopnom
primjenom vec izlorene metode za klinove pod raznim nagibima (e) Illozemo nac!
kriticnu kliznu ravaTI

I,.

s'

(OJ

koja ce dati najvecu sHu aktivnog pritiska ('W!X

PjJ.

SPA

0,
3

,P,

'"

0,

,P,

Pn

an

,P,

0,

F,

e,

CD

I\.=~
h

AP~~oPo~=t
,Po

SI.18.8. Graficko odredivanje aktivnog pritiska za slucaj koherentnog tla: klizne plohe sa
silama (a), poligon sila(b)

Ugao odstupanja sHe aktivnog pritiska od nonnale na zid ,5 ovisi od

konstrukcije i deforrnacije potpornog objekta, slijeganja i ponasanja tIa iza zida, te
od hrapavosti unutrasnje strane zida. Ugao ,5 je pozitivan ako je slijeganje tla vece
od slijeganja potporne konstrukcije, sto je obieTIo slucaj i obratno.
Ako je povrsina zida glatka, ugao 0 ~ 0, a ako je potpuno hrapav, ugao
otklona od normale iznosi do 0 ~ qJ. Obicno se usvaja 0 ~ 2/3qJ, kada je tIo
zaStieeno od raskvasavanja, a 0 ~ 0 ako je tIo raskvaseno. Ked potpomih
konstrllkcija izlozenih potresima usvaja se 0 ~ qJ /2 .
Za razne slucajeve optereeenja, viseslojno tlo, nagnutu iIi izlomljenu plohu
zida iii terena, te za slucaj postojanja trenja izmedu tla i zida, koriste se graficke
metode proraenna aktivnih pritisaka, koje se baziraju na ravnotezi svih
djelujueih sila. Od niza postojeeih metoda i vee navedenih (sl.l8.? i 18.8.), najvise
se koristi Culmannova (Kulmanova) metoda koja se moZe primijeniti za razne
448--------------------------~M~'~,w-,~';~m-t~w----------------------------

31.18.9. Princip odreilivanja aktivnog pritiska prema Culmannu: p%teri silo 7([
pretpostavljenu kliznu povrinu sa Ilglovima (a), poligonom sila norma/Hilll i ::Il
(90"
rotiranim (b) i pomocnom konstrukc{iom uglova (c).

-tp)

Prema metodi Culmanna graficki se odreduje velicina aktivnog, pritiska

PA i kriticna klizna ravan tJc na slijedeci nacin:
Iz tacke A (sI.l8.9.-a) povuce se proizvoljna ravan pod uglom 11 i prava
pod uglom unutamjeg trenja qJ. Ako poligon sila (18.9.- b) sacinjen za odrec1ivanjt
n

-cp),

velicina aktivnog pritiska n PA zarotiramo za ugao (90 0

dobit cemo da tGzina
klina Wn lezi na pomocnorn pravcu 2' nagnutirn pod uglorn cp prema horizonta!i,
----------------------------M~"~w~"~~~a~tw~--------------------------44Y

V Pritisak lia polpome i podullme lumstrukcije

18. Aklivlli pritisak tfa na pO/pome kOIl.\,ruh:ije

aktivni pri(isak bit ce paralelan sa polozajnom linijom I' - 3', koja je nagnuta pod
ug10m (rp+8) prema p10hi zida (18.9.-a i c), a time ce sila otpora tla Q, biti
para1elna sa pravcem 3', nagnutim pod uglom f}. Prema tome, velicina aktivnog
pritiska ,PA k1ina omedenog zidom i ravni AC dobi! ce se graficki tako da tetinu
klina U odredenoj razmjeri nanesemo na pomocnu pravu 2', pod uglom cp prema

(AD)

horizon tali
i na kraju tacke
povucemo pravac paralelan sa polotajnom
linijom l' - 3" cirne cerno dobiti i presjecnu tacku E na pravcu 3'.
Prava DE predstavlja velicinu sile aktivnog pritiska ,PA u mjerilu sila
tezina Ww Duz AE predstavlja na praveu 3' velicinu otpora tIa Q/lo

c,

Culmannova
linija

Provodenjem postupka za klin ogranicen kliznom ravni pod uglom rp dobit

cerno velicinu aktivnog pritiska

If' PA ;

0 _Parabola, znaci, prolazi kroz ovu tacku V

i kroz tacku A, gdje ta ravan pod uglom rp sijece ravan zida jer je lezina Wo ~ O. pa
je i 0 PA = 0 _ Ova metoda moze se koristiti i ako iza zida djeJuje linijsko
ravnomjemo opterecenje, sto ce se obrazloziti u llarednirn izlaganjima.

jjj

'.'-"'>

18,1,3, REBHANN - PONCELETOVA METODA

!

Rebhann je interpretirao uslove izraza 18.2., kojim se definise poJoz.aj

kriticne povrsine Or' Ako se ovaj izraz primijeni na aklivni pritisak deflnisan
jednadzbom 18.1., dobijemo (Sarae, 1989; Najdanovic, Obradovic, 1981):
dPA aW sin(iI-rp) +W
sinlf/
o.
(18.23.)
ail ail sm(lf/+iI-rp) sin 2 (lf/+iI-rp)
Iz poligona sila (sI.18.3.-b) preko sinusne teoreme dobije se:
W sinlf/
(18.24.)
Q sin(lf/ + f} - rp)'
a iz slike 18.11.-a proizlazi diferencijal tezine:

dw ~--fdf},odnosno:
12
)
dw

dw

(18.25.)

12y

-~-~---

af}

S1.18.10. Cuimannova graficka metoda za odredivanje aktivnog pritiska tla.

Nastavljanjem opisanog postupka za vise prelpostavljenih kliznih ravni A C j, C, ... C, (sI.18.10.), iznalaienjem tezine pojedinih klinova Wj, W" ... W, i
njihovim pojedinacnim nanosenjem na pravac ACip dobit cerno, paralelnim
povlacenjern pravaca sa poloZajnom linijom iz krajeva sHe 1, II ... N, presjecne
tacke 1, 2, ... n na pojedinim kliznim ravnima, a time i velicine sila pritiska 1 PA '
,PA , ... ,PA Spajanjem ovih taoaka dobit cemo parabolicnu krivulju koja se
nazi va Culmannova linija. Tangenta na tu krivu liniju sa pravcem A - Crp i paralela
sa poloZajnom Iinijom odreduju velicinu E - D, koja predstavlja velicinu najveceg
aktivnog pritiska max PA , kao j polo.zaj kriticne granicne ravni {), povlaceci liniju
A -Co kroz tacku tangente E,

df}

Sa porastom ugla f} smanjuje se tezina W, zbog cega se uzima negativan

predznak. Unosenjem izraza 18.24. i 1825. u 18.23. dobijemo reakciju tla U obliku:
12
Q~-fsin(f}-rp)
(18.26.)
Pretpostavimo daje poznat pravac kriticne ravni (0), koja presijeca tcrcn u
tacki C, iz koje povucemo okomicu na pravae povucen pod uglom q; iz tacke Ii
(sI.l8. 1I.-b). Vidljivo ie, da je trougao ACD slii,an poligonu sila W, Q, PA , te se
moZe napisati:
Q~W ~PA

1 g
P
[zjednadzbe 18.26. i 18.27. moze se dobiti:
Q
I

~.!..:r.sin(f}-rp)~ W
2

450'--------------------------M~'h~a'~'uw~ti~a-------------------------Mf'lumika tla

(18.27.)

(18.28.)
451

18. Aktivlli pritisak Iia IIQ potporne /wnsrrllh.'ije

V Pritisak no porpoTlle i podzemne kOllstrukcije

te je:

q.y 'I'W =--1'.

q.g
(18.30.)
2
2
Izraz q. g /2 predstavlja povrsinu trougla ACD, a povrsin. trougl. ABC,
pomnozena sa y predstavlja tezinu kUna. Zbog ovoga je povrsina trougl. ABC
jednaka povrsini trougla ACD.
Po Rebhannovoj teoriji kriticna klima povrsma ima takav poloZaj da
cetverougao ABCD dijeli na dva trouglajednake povrsine. Iz slicnosti trougla ACD
i poligona sila proizlazi sila aktivno ritiska:
1
PA=2 P q y
(1S.31.)
W

-=--,11

Sl.lS.11. Serna za RebhamlOVU metodu: sile na elementamoj prizmi sa poligonom sila (a),
princip proracuna sa kliznom ravni (D) i ravnj pod uglom (qJ), sa poligonom silo
(b).

Na Rebhanoovoj teoremi zasnovana je Pooceletova graficka konstrukcija

(s1.18.12,), pomocu koje se moze dobiti velicina aktivnog pritiska i polozaj klizne
povrsine.
Graficki postupak za odredivanje velicine aktivnog pritiska tta PA , ciji je
tok predocen na slici IS.12.,je slijedeci:
);- iz noiice zida A povucemo pravac pod uglom unutarnjeg trenja qJ, koji
se u tacki C sijece sa linijom terena, nagnutim pod uglom {3 prema
horizontali;
1'- iz vrha zida B povucemo polozajoi pravac pod uglom (cp+8), prema
liniji zida AB, koji sijece pravac unutarnjeg trenja AC u tacki D;
);- duzina AC se raspolovi i opise polukrug iznad ove duzine, sa centrom u
tacki 0;
1'- iz tacke D podigoe se normal a oa dult AC, cime se dobije u sjecistu te
normale i polukruga tacka E;
>- tacka E prenese se otvorom sestara lz tacke A na pravac unutarnjeg
ugla AC i u sjecistu se dobije tacka F;
);- povlacenjem paralele iz tacke F sa poloZajnom linijom, dobijemo
presjecnu tacku na liniji terena G, koju otvorom sestara iz tacke F
prenesemo na pravac AC i time dobijemo tacku H;
);- norrnala u dobijenom troug)u FGH na pravac AC predstavlja njegovu
visinu.
Na ovaj nacm dobijemo trougao pritiska iz kojeg proracunamo aktivni
pritisak kao povrsinu trour a FG~, tj.: I

PA =2 P q y ,

Sl.18.12. Rebhann - Ponceletova grajicka metoda za odredivanje aktivnog pritiska tIo.

(18.32.)

gdje je:
Iz slike IS.ll.-b vidljivo je da je:
!sin(t9-cp)=q,
452

Me/Janika fla

p - izmjerena osnovica trougla FH = FG;

(18.29.)

q - izmjerena visina trougla GI;

----------------------------M~"~'a~"'~w~,W~--------------------------453

V Priti.mk IJa potpomc i podUlnlle

k01l,~trukcije

18. Aktivlli pritisak Ila lIa potpome kmrstrukcije

r -jedinicna tezina tla.

Spajanjem tacke A sa tackorn G dobijemo kriticnu kliznu ravan nagnutu
pod uglom Or'
Do iSlog rezultata moze se doci manje tacnirn grafickim postupkom
prikazanim ertkano na slici 18.12. lz tacke B povuce se normala na ravan pod
uglom cp, cime se dobije tacka D'. Nanosenjem pravea pod uglom r od ove
normale iz tacke B dobije se tacka D. kroz koju pro)azi polukrug opisan iznad duzi
DC, iz centra 0'. Povlacenjem tangente na ovaj polukrug iz tacke A nozice zida
dobije se tacka E' koja se prenese na liniju smicanja i dobije tacka F. Daljnji
postupak analogan je prethodno opisanom.
Dijagram pritiska koji je proporcionalan sa dubinom dobijemo pretvarajuci
dobivenu povrsinu trougla FGH u pravougaoni trougao visine H, a osnovice:
2PA
X=-.
(18.33.)
H
J8.1.3.1.

prava paralelno polotajnoj liniji, cime dobijemo tacku D na liniji nagiba ugla
unutrasnjeg trenja. Prenosenjem duzine DC sestarom iz tacke D na liniju trenja
dobijemo tacku E, a time i trougao CD. Aktivni pritisak jednak je povrsini
dobivenog trougla.

18.1.3.2. Presjecna linija terena sa linijom ugla olpornosli na smicarife se ne

sijeku
Cesto se Iinija terena i Hnija ugla otpornosti na smicanje ne mogu da sijeku
na papiru. U tom slucaju se za odredivanje aktivnog pritiska primjenjuje sJijede6i
postupak (sLl8.14.):

Linija terena paralelna sa liilijom ugla otpomosti na smicanje

Pol..'(pq
A

Sf. J8.14. Rebhann - Poncelelova graficka metoda odreilivarqa aktivnog pritiska (P A) kada se
Unije lerefla i [inija nagiba unutraslljeg trenja sijeku daleko.

511.18.13. Odreaivanje aklivnog priLiska tla kadaje linija terena nagnuta pod uglom f/J.

Kada se presjeciste linije terena i linije povucene pod uglom otpomosti na

smicanje cp sijeku u beskonacnosti (sI.18.13.), postupak odredivanja aktivnog
pritiska grafickom Rebhann - POllceletovorn metodomje slijedeci:
Povuce se uobicajeno poloZajna linija iz vrha zida B pod uglom (q> + 8) sa
unutrasnjom stranom zida. Odabere se bilo koja tacka C na liniji terena i povuce

454

Mehallika tla

Iz presjeeista C polotajne linije. i linije pod uglom cp, povue'; se paraleia sa

linijom terena do sjecista sa unutrasnjom 1inijom zida, cime se dobije tacka D.
Podizanjem okomice iz ove tacke D do sjecista polukruga povucenog iznad duzi
-AB dobije se tatka E. Duz AE prenese se na vanjski zid tako da je AE = AF .
Linija poyucena iz tacke F paralelno sa Iinijom terella daje tacku G oa praveu ugla
unutrasnjeg trenja, koja predstavlja jedan ugao od trougla pritiska GHI. Ostale se
strane trougla dobiju na prijasnji nacin, a povrsina trougla predstavlja velicinu
aktivnog pritiska, tj.:
1
FA =-y. p.q
(18.34.)
2
Spajanjern tacke A sa H dobijemo kliznu ravan pod uglom Or' Dijagram
pritisak na zid dobije se na prije opisan l1acin.
Melianika ria

455

Ii (lriti.l(lk

IS.1A.

1//

potponte i potizelnlle kOll.l'trukcije

lB. Akrivlli pritisak. tla na potpome lumstrukc(;e

prizmi. Ovom metodom moguce je izracunati velicinu aktivnog pritiska tia u

nekoherentnom materijalu (c:;;: 0).

ENGESSEROVA METODA

Kod iznalazenja aktivnog pritiska tla na potporne konstrukcije univerzalnu

primjt!llu ima graficka metoda Engessera. Kao i kod Culmannove metode,
izracunaju se tezine klinova tla iza zida sa pretpostavljenim kliznim povrsinama AC}
... AC". Pojedinc tezine W, ... WIl nanose se U odrea-enom mjerilu na pravac nagnut
pod uglom <p U odnosu na horizontalu, ali s Jijeve strane, pocev od tacke A
(51.18.15.). Iz tako dobivenih laoaka AJ ... A" povlace se paralele sa odgovarajucim
linijama klinova AC,(l) .. ACnCn), na osnovu kojih ce biti omogllceno povlacenje
obvojnicc svih pravaca.

Kada zid rotira oko svoje osnove, sto je najcesci slucaj, pritisci na zid rastu
linearno sa dubinom. U tom slucaju sila aktivnog pritiska rastavlja se na trougao
pritiska sa bazom p (s1.l8.16.). Ukupna sila PA djeluje u tezistu dijagrama pritiska
odnosno u donjoj treCini visine trougla .
Kada treba da se ispita velila broj vertikalnih presjeka prema metodi
Engessera, onda se aktivni pritisak Pi odreduje analitickim putem prema izrazu:

P; ~ O,5y h 2

A" .

(18.35.)

C5

c,
p=

.1JL
H

Y,Hr----\
A
SI.18.16. Dijagram aktivnog pritiska u nekoherentnom tlu.

Prema Ohdeu, vrijednost koeficijenta aktivnog pritiska Aa daje horizontalno

ucesce aktivnog pritiska llzimajuci U obzir ugao unutrasnjeg trenja
terena

(f3)

"

Ako se iz Lacke A povuce pravac paraleian sa polozajnim pravcem

povucenirn pod uglom lj) + 8 iz tacke B, do obvojnice ce se dobiti tacka D. Duzina

456

Mehallika

tta

ugao nagiba

iza zida i ugao trenja uza zid (8), a dobije se pomocu izraza:

SI.I8.15. Odredivanje aktivnog pritiska tla na potporni zid prema metodi Engessera.

AD Jajc vc!icinu aktivnog pritiska tla u istam mjerilu u kojem su nanesene tezine

(cp),

l+na

(18.36.)

1+

..JU;i + (n+mXn-b)(
/
1+ ab 1 mal

gdjeje:
----------------------------M~e1~'a~"'~w~tla~--------------------------457

18. Aktivlli pritisak fla lIa pofpol'/le kOll.l'trukcije

V Pritisak "a potpome j podzemllt ktllmrukcije

n = tgqJ,.fjJ - ugao unutrasnjeg trellja;

= tgo , 0 - ugao trenja izmedu zida i materijala iii ugao nagiba aktivnog

ove dvije Culmannove krive daje poveeanje pritiska usljed djelovanja sile Q

(APA ).

pritiska;

Cn

a = tga , a - ugao nagiba zida;

b = tg/3 , /3 - nagib terena iza zida.
Ugao klizne ravni Oe kod najveeeg pritiska dobije se kod vertikalnog
presjeka, a prema slijedecem izrazu:

tgf),

=n+
tgO,.

odnOS110:

- - , za a =O,b:;t: O,m::;t 0;
(l+n~,)n-b
n+m

= n +,)1 + n' ,

za b

a,m = a;}

pOlo1ajna linija

C,

Culmannova
Linija (C) i (C)

(1S.37.)
H
Wl:::~:

(1S.38.)

"2:::

Be :::: 45(} + q;/2.

11: AC1Cz'"1,O

Wn:::.F: At.)C n(l,O

. - 18.2. POSEBNI SLUCAJEVI PRORACUNA AKTIVNOG PRITISKA

Postoj i vise razliCitih slucajeva koje u izvjesnom smislu treba modifikovati
da bi se proracunao aktivni pritisak tla. Kao posebni slucajevi javljaju se razlicita
opterecenja na tlo iza zida, 5to ima uticaj na pravac, smjer i velicinu aktivnog
pritiska. Osim toga, konfiguracija terena iza zida, oblik zadnje Iinije zida,
heterogenost tla i stanje podzemne vode utjecu na postupak grafickog rjesavanja
aktivnog pritiska. Od mnogih slucajeva neki ce biti obradeni na jedan od nacina
grafickog rjesavanja.

Sl. 18. 17. Odreaivanje aktivnog pritiska na zid u slucaju djelovanja koncentrisane sUe na
povrsini terena.

C' - bez sil. Q

18.2.1. OPTERECENJE TLA KONCENTRISANOM SILOM

Ako na povrsini tla iza zida djeluje opterecenje u vidu koncentrisane sile Q
(kNlm), velicina aktivnog pritiska moze se najpogodnije naci Culmannovom
grafickom metod om. Velicina aktivnog pritiska dobije se vee opisanim postupkom
(51.18.10.), s tom razlikom da se kroz tacku djelovanja sile mora provuei jedna
granicna klizna povrsina. Na pravcu A nanesu se tezine do te linije WI - Wz
(sUS. 17.), zatim sila Q i dalje tezine ostalih prizmi. Na taj nacin dobije se
Culmannova linija (C) koja je diskontinualna, jer na mjestu djelovanja sile (C,) ona
ima skok koji odgovara sili Q.
Na slici 18.17. prikazanaje isprekidanom Iinijom i Culmannova kriva (C)
koja bi se dobila bez djelovanja sile Q. Maksimalni aktivni pritisak PA , za slucaj da
nema sile Q javlja se pri slomu po kliznoj povrsini A -- C" dok se pri djelovanju
sile Q najveei aktivni pritisak PA javlja za kliznu povrsinu A - C,. Razlika izmedu

en

458

ABC I ,r'l,O

Mehanika tla

e" - sa silom G.

o - porast aktivnog

prilisl<a ad sil. ().

SI. ] 8. J8. Djelovanje Iwncentrisane sile Q /ijevo od mjerodavne klizne ravni, sa silon1
porastG aktivnog pritiska od sile Q (MA ) lUI razflim udaljenoslima od zida (D).

Ukoliko se sila Q pomjera prema desHo, od tacke C2 , dodatna sila aktivnog

pritiska APA smanjivat ee se dqk u nekoj tacki C" (C3 ) ne postane jednaka nuli.
M(>/lOlIika rIa

459

V Prilisak /la potpome i podzemJle ktmstrukclje

18. Aklivlli pritisak tla 1111 potpome kOllSIrukcije

Sila Q koja bi djelovala desno od te tacke C.l ne bi imala utieaja na velicinu

aktivnog pritiska PAl a kriticna ravan bila bi ponovno A - C/o Po!ozaj tacke C3
zavisi, kake od karakteristika materijala iza zida, tako i od velicine sHe Q. Graficki
se dobije u presjecistu tangente Culmannove krive C' sa C (C.l).
Prirast aktivnog pritiska moze bili odreden na isti nacin ako sila Q djeluje
Iijevo od mjerodavne klizne povrsine neopterecenog tla A - C,. Najveci prirast
pritiska dat ce sila Q u tacki C/, a mjerodavna klizna povrsina prolazi kroz tacku
C/', gdje prava povucena paralelno sa AC tangira Culmannovu liniju C". Kada sila
djeluje lijevo od tacke C/, onda se maksimalna velicina pritiska ne mijenja i ravan
A - C/ ostaje mjerodavna klizna ravan (sI.l8.18.). Kad je sila usmjerena lijevo ad
C2 , aktivni pritisak je PA, a klizna povrsina opterecene i neopterecene povrsine je

Pritisci PJ i P2 lahko se odrede racunski iz slicnosti trouglova iii se dobiju

grafickom konstrukcijom. Povrsina trapeza daje velicinu site aktivnog pritiska,
koja djeluje u tezlstu trapeza.

1\

,\
K
--1-1 P, =q. A

A-C,.
HvatiSte dodatne sile 6.PA odreduje se pribliznim metodama, ovisno
poloiaju sile (Nonveiller. 1981).

18.2.2. DJELOVANJE RA VNOMJERNOG OPTERECENJA NA TLO IZA

ZlDA

H
h=

(m)

A
8{ J8.19. Ravnomjerno opterecenje pretvoreno usia) Ila iznad linije terena visine h (a), sa
dijagramom aktivnog pritiska (b).

U slucaju da je tlo iza potrorne konstrukcije optereceno ravnomjerno

(kN/m

podijeljenim opterecenjem q
), ooda se ovo dodatno opterecenje pretvara u
dodatni sIoj tla iznad povrsme terena iste jedinicne tezine kao i ostalo tIo
(sI.18.19.), visine h, kada se povlaci nova pomocna Iinija terena B' - C, paralelno
Iiniji terena B - C.
U ovorn slucaju proracun se provodi za ukupnu visinu H + h, pri cemuje:
2

h =!L kN//m 3 (m).

y kN m

(18.39.)

PodjeJa se vrsl na prizme s tim da su granice izmedu prizmi u

zamjenjujucoj visini (h) vertikalne, sto odgovara sustini djelovanja ovoga
opterecenja.
Postupak odredivanja sile aktivnog pritiska (PA ,!!) je isti kao u normalnom
slucaju, sarno se jedinicne tezine odrede prema obrascu:
Wi = (,F'+iF,)-y.l.O.
(18.40.)
Dijagram pritiska je trapez sa visinom fl. kod kojeg pravougaoni dio
predstavlja pritisak od opterecenja (q. K A ), a trouglasti od pritiska tla. Srednji
intenzitet pritiska odredi se iz izraza:

Psr

PA

=H'

(18.41.)

SI.18.20. Odretlivarye veliane (a) i dijagrama (b) aktivnog pritiska na potpornu

konsrrukciju u slucaju ravnomjernog opterecenja na tlo iza konstrukcije, prema
Rebhann - Ponceletovoj metodi.

Velicine i hvatiste ukupne sHe aktivnog pritiska PAq

= PA + Pq

moze se

odrediti numericki iii graficki prema rnetodi Rebhann - Poncelete iIi Culmanno460--------------------------~M~,~M-'~'i~~-t~la----------------------------

Mehanika rIa

18. Aktil'lli pritisak fla IUl po/pome kollslrukcije

V Pritisak Ila potpome i podzeJlVle kOflstrukdje

voj (Kulmanovoj) metodi. Odredivanje aktivne sile pritiska na potpornu konstrukciju u slucaju ravnornjernog opterecenja 1Ia iza zida prikazano je prema metodi
Rebhann - Poncelete, sa pribliznom grafickom konstrukcijom datom na slici 18.20.
Ravnomjerno opterecenje q redukuje se na visinu:
h ~!L(m).

18.2.3. IZLOMUENA LlNlJA TERENA

(18.42.)

Y
Visina h ~ B - B' nanosi se vertikalno iznad terena i povlaci duz B' C'
pamieino sa linijom terena BC. Aktivni pritisak prerna metodi Rebhann
Poncelete, a za pomjerenu liniju terena B'C' odreduje se prema izrazu:

P' A='21 Y ' P ' Q ,

(18.43.)

a aka se uzme da pritisci na zid rastu linearno sa dubinom, na ukupnoj visini

H + h dobijemo:
P' A

(H +h)
2

. P.

odnosno pritisak u tacki A:

p~

2P'
_
_A_.

H+h

(18.44.)

U izlozenom postupku U obzir nije uzeto trenje u materijalu, zbog cega je

ovaj nacin proracuna pribliZan.
Povrsina trougla abc predstavlja aktivni pritisak na zamisljenu ravan A B " dok je na postojeci zid AB aktivni pritisak predstavljen trapezom aede. Trapez
aktivnog pritiska sasloji se od trougla edf koji odgovara pritisku tla iza zida i od
pravougaonika H pz. odnosno H Po, koji odgovara pritisku usljed dejstva

apterecenja q (Po::;; q. K A)' HvatiSte sile je u tezistu trapeza, sto znaci da

ravnomjerno opterecenje pomjera sHu prema gore. 1z dijagrama 18.20.-b proizlazi
aktivni pritisak:

P ~ P+PO. H
2

(18.45.)

iIi srednja ordinal8. trapeza:

PSI"

::;; PA

(18.46.)

Kada je poznato P.~r' rnoguce je i preko ove velicine konstruisati trapez

pritlska.
Pomocu Culrnannove graficke metode maze se isto tako lahko odrediti
velie ina aktivnog pritiska P A za slucaj opterecenja tJa iza zida ravnornjemirn
opterecenjem (sI.18.23.).

S1.]8.21. Aktivni pritisak tla za izlomljenu liniju terella iza zida: .sema zida i tacna (a),
aktivni pritisak za teren pod ugiom (b) i (e), kao i sa dijagramoll1 pritiska (d).

Aktivni pritisak tla PA moze se odrediti i za izlomljenu Iiniju terena iza zida
prema grafickoj metodi Culmanna, Hi Rebhann - Ponceleta. Ako je teren izlomljcn
prema skici 18.21.-a, onda se izmjenom linija terena (IS.21.-b i c) moze izracunati
aktivni pritisak po Culmannovoj metodi na slijedeci nacin:
Najprije se izracuna aktivni pritisak tla na zid produzavajuci prvu
izlornljenu liniju terena u beskonacnost iz 1jemena zida, pod uglom {31 (51.18.21.b). U drugom postupku izracuna se aktivni pritisak uz pretpostavku produzenja
druge linije lama pod uglom {h. do sjecista sa unutarnjom slranom produzene linije
zida u tacki C (sl.lS.2L-c), pri cemu se dobije prividna visina zida H J
Graficki pornocu Culmannove metode iii pomocu tablica izracuna se
aktivni pritisak lP,1 i smjer linije sloma t'11 na zid vi sine H, zajednolicno nagllut
teren pod uglom {31. Na isti nacin izraculla se pritisak

2 PA

na zid visine HJ i za

teren pod uglom {h..

Mehallikn tla

463

18. Aktiv"i pritisak da na polpome konstrukcije

V Pdtisak fla_ potpome i podzemllt' kOllstrukcije

Raspodjela pritiska U oba slucaja je linearna, s tim da ova linearnost za

teren nagout pod uglom {J" koji polazi iz tacke B, vliZi sarnO do dubine hI, na kojoj
kriticna klizna ravan za nagib terena pod uglom {3" iz tacke D sijece unutamju
stranu zida u tacki E. Od ove tacke raspodjela pritiska priblifuva se liniji raspodjele
pritiska za tlo pod nagibom f3,. iz tacke C koja bi se asimptotski sijekla u
beskonacnosti. Ovim se dobije pribHfan intenzitet pritiska na donjem rubu zida PA.
a povrsina a, b, d daje ukupnu silu pritiska PA koja djeluje u njegovom teziStu i
nesto iznad HI3 (sI.18.21.-a i d).
b

Navedeni nacin proraeuna aktivnog pritiska tla na zid, iza kojegje povrsina
terena izlomljena, dosta je slozen. Vidljivo je da aktivni pritisak na zid ne raste
lineamo sa dubinom, aJi odstupanja od Hnearne raspodjele obicno nisu velika.
Ovakav slucaj najbrze se moze rijesiti pomocu Culmannove metode
(sI.18.22.). Nanesemo liniju pod nagibom qJ u odnosu na horizontalnu ravan i
poloZajnu liniju iz tacke B pod uglom (qJ +,,). Izdijeli se leren iza zida prvo
kliznom povrsinom ACt, a zatim i preostalim povrsinama i izracunaju tezine
prizmi. U pogodnoj razmjeri nanesu se tezine na povrSinu pod uglom qJ i na vet
poznali nacin odredi se Culmannova linija, velieina aktivnog pritiska PA , ktilicna
k1izna poveSina AD' i raspodjela pritiska po dubini.

!--J'--/---:yL_- KRITICNA
Kl\ZNA
POYRSINA

/...-"'9'--- CUlMANNOVA

KRiVA

A
SI.18.22. OdreiJivanje aktivnog pritiska tla kod izlomijene linije terena.

W7

Ws
01}. =CE
I}.(T.p-c)=EF

Wn=~r

lh'
k

To=CA[j

G,
5

x
' \ - - - - _ _C-LINIJA
-(90'-f)
---

w(w,.rtd:\n<lc Irougiovo Uo

fl =q,-OE

_silo od OPI .., .. c .. n;o q,

1=<12 N

-silo (ld opl .., .. ': .. njo (12

Sf. 18.23. Odreaivanje akLivnog pritiska tla na zid za slucaj opterecenja izlomljenag terena
iza zida ravnornjerno podijeljenim opteref:e~iem q I i Q2'

464

Mehallika tlo

Sf. 18.24. OdreiJivanje aktivnog pritiska tla i pritiska ad kohezije Culmannovom metodom, za
slucaj izlomljenog i opterecenog terena, linearnim i kontinualnim opterecenjem
(Turke, 1990).

Teren iza zida, pored toga sto moze biti izlomljen, cesto je opterecen
linearnim iIi kontinualnim opterecenjem iii njihovim kombinacijama (sl.l8.23. i
1824.). Vet poznatim nacinom dobije se Culmannova linija, velicina aktivnog
pritiska (PA ) i ktitiena klizna ravan (oel. Vawo je da se usvoje granice kliznih
MeiulIIika tla

465

V Priti~ak 110. potpome i potizelwle kOllstrukcije

/8. Aktiwfi pritisak tia"o potpome /ron,ftrukcije

rizmi ispod sile i u lomnim lackama lerena. Pored lezine prizmi (W) dodaju se
od sila (P,), odnosno ravnomjemog opterecenja (q, .I,) (sI.l8.23.) ...
Na sliei 18.24. prikazan je naein iznalaienja aktivnog pnllska za kohezlJu

~Pterecenja

t PA ) kod koherentnog tla. Na c liniji, koja se povuee pod uglom t'J, - ~O" - q:> ),
nanese se sila trenja (7; = c AD) i povuee paralela sa kriticnom linijom sloma tla.
Na sili aktivnog pritiska dobije se velieina sile aktivnog pritiska od kohezije
CPA = i od opterecenja i tezine [PA (y + q) =

CE)

18.2.4.

EF].

POL1GONALNO 1ZWMLJENA UNUTARNJA POVRSINA ZIDA

Velicina i hvatiste aktivnog pritiska PA na izlomljenu unutamju stranu zida

mogu se odrediti bilo kojom od metoda, s tim da se odredivanje aktivnog pritiska
vrsi zasebno za svaki dio zida.

se odredi ukupni aktivni pritisak na Iiniju AD i proracuna pritisak (I,) na dubini

H+h':
I _ 2' 2 P'A
2 -

(18.48.)

H +h"

i nacrta dijagram a, aJ, d. Od ovoga trougla odbija se dio trougla bl b" d. Ie je

aktivni pritisak na donji dio zida 'PA predstavljen trapezom a, aI, h b,. Napadne
tacke sila I PA i 2 PA naIaze se u tezistu trougb\, odnosno trapeza.
Ukupni aktivni pritisak PA odredi se iz poligona sila, a hvatiste pomocu
verifuog poIigona.
Slieno prethodnom slucaju, velici~a pritiska na poligonalno izlomljen zid
(sI.l8.26.) moZe se odrediti graficki i analiticki. Da bi se dobio ukupni pritisak,
moraju se odrediti parcijalni pIitisci na plohe: CD, BE i AF iz cega se izracunaJu
raspodjele aktivnih pritisaka. Srafirani djelovi trougla predstavljaju parcijalne
velicine sila aktivnih pritisaka 'PA i 'PA i njihove komponente djeluju u tdiStu
dijagrama pritiska. Rezultanta aktivnog pritiska dobije se pomoou poligona sila, a
hvatiste verifuim poligonom (sI.l8.26.).

'f.U
~

'"

-----

b,

I~

,P,
5,

I,

SI.18.25. Iznalaienje aktivnog pritiska i dijagram pritiska na zid sa izlomljenom unutarnjom

stranom odreaen Culmannovom metodom.

P.(J'
,

Za dio zida iznad preloma B (s1.l8.25.) odredi se aktivni pritisak , PA za

koji se dobije prilisak u prelomu:
I = 2',PA

'

(18.47.)

31i

I~

f\."

2'A

te se nanese dijagram pritiska b, c, b2 Da bi se odredio pritisak 2 PA na dio zida

AB, potrebno je produziti pravac zida AB do presjeka sa linijom terena u taeki D. te

SI.J8.26. Aktivni pritisak na zid sa poligonalnom unutarnjom stranom zida,

466

--------------------------~M~el~w:"~~/~W~------------------------467

M eilO.llika da

18. Aktivni pritisak lla na potpome konstrukcije

V Pritisak lIa potpor/le i podumne konstrukcije

18.2.5.

Na ovaj naein za visinn se dobije It, + "" zajednieka zapreminska

Gediniena) tezina y" za koju se odredi fiktivni aktivni pritisak ,P'A i izracuna
velieina pritiska:

USWlENO TW lZA ZIDA

Na slici 18.27. dat je slueaj dvoslojnog lIa iza zida a prikazana su dva
nacina iznalaZenja aktivnog pritiska:
redukcijomjediniene te'line gomjeg (y,) no donji (y,) sloj;
gomji sloj smatramo optereeenjem donjeg sloja i podjelu sloja 1.
vriimo vertikalno.
Aktivni pritisak prvog sloja (, PA ) odredi se na nobieajen naein za
homogen materijal jednom od opisanih metoda. Iz poznatog ukupnog aktivnog
pritiska na dio zida visine hi, izracuna se pritisak na dubini hJ, iz poznatog izraza:

I, = 2, PA

h,

(1S.49.)

i Dacrta dijagram pritiska koji irna tronglast oblik b;,b;,d'.

G

''\>~t:i2
H

-1,-

-....b~

I - 2',P'A

'-It,+h,,'

(18.51.)

i Dacrta dijagram pritiska od kojeg se odbije gomji dio trougla b;,b~,c'. VeHeina
aktivnog pritiska na dio zida AB dobije se iz povrsine trapeza a;,a;,b;,b;. koja
iznosi:

p=I;+I, .
2

2''2 '

(18.52.)

sa napadnom taCkom u teziStu trapeza.

Na ovaj nacin dobiju se u tacki B razliciti pritisci sa gornje i donje strane,
kao i dvije ravnine slorna A. F. G, razlieitog nagiba, sto je posljedica razlicitih
karakteristika rnaterijala u slojevirna.
Pritisak na dio zida AB moze se dobiti zamjenom gomjeg sloja
optereeenjem q = y, . h, na granienoj Iiniji slojeva. U tom slueaju podjela na
prizme u gornjem sloju vrni se vertikalnim ravnima u kojima se (kao i izmedu
slojeva) zanemaruje trenje. Prema ovome, tezina prizrne Wi bila bi:
W:=J<~ r1+j F2 rz Sila 2 PA odredi se iz karakteristika sloja 2, a zatim razlozi u
trapez visine h2, eija se srednja ordinata odredi iz izraza p" = ,PA/It, (8I.1S.27.-a).
Aktivni pritisak na dio zida BD sa tronglastim optereeenjem odredi se na jedan od
vee poznatih metoda.

I;
~
---',

a;

SI.18.27. Aktivni pritisak uslojenog tla na zid sa dijagramompritiska.

Aktivni pritisak

(2 PA )

na donji dio zida AB odredi se jednom od poznatih

metoda redukujuci zapreminske tezine gomjeg sloja tIa Yl na zapreminsku tezinu

donjeg sloja

r 2' tj.:

Ako je YI > Y2' onda je "" > h, i obratno.

468--------------------------M~m~'-m~,UM~tm~-------------------------

18.2.6. UTICAl PODZEMNE VODE NA AKTIVNI PRlTISAK

U slueaju postojanja podzemne vode iza zida aktivni pritisak se poveeava.

Ovisno 0 vrsti rnaterijala i stanju podzemne vode ovo pove6anje moze biti veoma
uticajno.
Proracun aktivnog pritiska provodi se odvojeno za pritisak iznad nivoa
podzemne vode (NPV) 'PA i za pritisak ispod NPV, ,PA . Pored aktivnog pritiska lIa
PA na zid djeluje i hidrostatski pritisak Pw. koji treba uzeti u obzir i sa unutarnje i sa
vanjske strane, ukoliko on postoji.
Aktivni pritisak na dio zida BC visine h, (s1.18.28.) odredi se na jedan od
vee poznatih nacina (Culmannovom iii Rebhann - Ponceletovom metodom) i
izracuna velieina pritiska na dubini hJ (sl.lS.2S.-b) prema pozn.tom obr.scu:
A
I, -_ 2',P
h,'

Mehanika tla

(1853)

. .

469

V Pritisak 110 potpome j podze'l1lle kollslrukcije

J8. Aktivni pritisak ria

gdje ie:

1
'PA = -y, . p . q po Rebhann - Ponceletu iii se po Culmannovoj metodi
2
graficki oteita velicina. U tom slueaju uzima se zapreminska
Gediniena) tezina dielomieno zasicenogtla vodom iznad NPV y" tj.:

y, =(I-n).y, +n'S, 'Yw'

(IS.54.)

___@L _ _ _ _ _ _ -=d,_"'b'-__

/fa

potpome konstrukcije

Prethodni zadatak, za slueaj postojanja nivoa podzemne vode u tiu iza zida,
maze se rijesiti i na drugi naein (sl.J8.29.). Prvo se odredi aktivni pritisak 'PA za
nepotopljeni dio zida BC, stirn da se tetine izdijeljenih prizmi racunaju sa
prirodnom jedinicnom tezinom (zasiceno tlo) y, (sLl8.29.-b). Velieina aktivnog
pritiska razlozi se na trougao pritiska na visini h, sa ordinatom u taeki C:
_ 2',PA
(18.58.)

P'-T'

Dobiveni pritisak PI zadrzi se kao konstantan uticaj i za diD zida AC, s tim
da se jos doda uticaj potopljenog materijala (sLl8.29.-a). U tom slueaju prizme se
dijele oa nacin da 5e nivo podzemne vode smatra povrsinom terena, a tezina prizmi
racuna se sa efektivnom jedinicnom tezinom materijala (patpuno potopljeno tlo):

y, =Yw", -Yw'
(18.59.)
gdje je yzas. i Yw jedinicna tezina zasicenog tl~ odnosno vode. Na taj oacin
dobivenu parcijalnu silu aktivnog pritiska razlozimo u trougao pritisaka na visini h2
sa ordinatom u tacki A:

h,

_ 2',P'A

(18.60.)

P,---It,
A

"

81.18.28. Odretlivanje aktivnog pritiska u flu sa podzemnom vodom iza zida: opterecenja na
zid (a), dijagram pritiska od tla (b) i vode (e).

Aktivni pritisak 2P A na dio zida AB odredi se na analogan nacin za usJojeni

slucaj tla iza zida, s tim sto se ovaj pritisak racuna sa jedinicnom tezinom tla
potpuno potopljenog u vodi
tj.:

y;,

~"r,

@
b

h,

c
H

y',=(I-n).(y, -yJ.

(1S55.)
lspitivanjemje ustanovlieno daje ugao unutarnjeg trenja iznad i ispod NPV
isti, tj. 'P, = 'P, = 'P, a aktivni pritisak na dio ovoga zida djeluje pod uglom 8,.
Redukovanjem visine:

h=h,4,

(18.56.)

Y2

iznade se velicina zemljanog pritiska 2PA i proracuna raspodjela pritiska, kojaje u

obliku trapeza abef(s1.l8.2S.-b).
Hidrostatski pritisak izracuna se iz izraza:

1
,1 (
)'
Pw=zYw'hJ-zywh,-h,
'

(IS.57.)

koji raste linearno sa dubinom (sI.18.28.-c). RezuJtirajuca sila P w dobije se iz

razlike pritisaka ,Pw - zP. u te:liStu trapeza visine h, i djeluje okornito na zid.

470

MehfJllika tla

SI.18.29. IznaZaienje akiivnog pritiska za slucaj podzemne vade u tlu iza zida: opterecenja
na zid sa dijagramima pritiska (a) i tezine tla (b).

Dobijeni trougao dodarno konstantnorn dijelu dijagrama na visini AG, time

se dobio trapez pritiska aed/, u cijero tezistu se pronade aktivni pritisak 2PA, koji
djeluje na dio zida AC pod uglorn 8,. Za dio zida pod uticajern podzemne vode
odredi se pritisak od vade na zid koji Taste linearno sa dubinom cija je maksimalna
vrijednost:
(18.6L)
--------------------------M~,~,w-,~ljfu~d~a--------------------------47J

19. PasivlIi otpar tlo

V Pritisak IIll potporne i podzemJlt korl$trukcije

Rezultirajuea sila P w nanese se u tezistu trougla pritiska j djeluje okomito

na zid.

lake su pritisci na dijelu zida AC smanjeni zbog smanjenja efektivne

tezine, ipak je ukupna sila pritiska sa pritiskom vode znatno veea nego u
norrnalnim slucajevima.

19. PASIVNI OTPOR TLA

'19.11, UVOD

18.2.7. AKTlVNI PRITISAK NA ARMIRANO - BETONSKI POTPORNI ZID

Kod pomjeranja zida pomjera se i dio tla (BeG) zajedno sa zidom pod
uglom 45" + rp /2 i djeluje kao njegov dio.

Vidjeli smo iz prethodnih izlaganja da pasivni otpor tla u najsirem smislu

predstavlja otpor protiv sila koje nastoje da ga pornjere. Zbijanjem poluprostora u
horizontalnom smjeru uspostavlja se plasticno stanje pasivnog otpora, odnosno
plasticno stanje pasivnog sloma tla (sI.19.1.-a). Kada je povrsina t1a iza zida
horizontalna, i kada su specificne deformacije (e) konst.mne po cijeloj visini zida,
onda su povrsine klizanja rayne. U svim drugim slucajevima klizne povrsine su
zakrivljene i razlike u velicini kIlna i obliku kliznih povrsina za Rankineovo stanje
ravnoteze i za b ::j: 0 znatno su vece kod pasivnog otpora tla nego kod aktivnog
pritiska t1a (sI.19.1.).

".;;.;;,,-rf},.
-..
~~-;i-;.

-,'

,,"-

-" -

'~

/~~S=o :
~S:fft:

:.=. ,- .-,</,

c'

.'

Vf'~6='f

:% ....

2/3H

IH

J.

SI.19.1. Promjene povrsina sloma pasivnog (a) i aktivnog (b) klina lza zida za 0 ;::0.
SI.18.30. Sematski prikaz iznalaienja aktivnog pritiska na armirano betonski zid.

Prvo se odredi IPA na dio zida AB. zatim na Be 2P'A, ali na taj naein sto se
BC produl.i do sjecista sa terenom u tacki E. Dijagram opterecenja je trapez b, b',
c, c', koji odgovara dul.ini Be. Zatim se produii dul. CD do F i odredi pritisak u
obliku trougla na dul.i FD koji se redukuju na trapez c, c", d, d' (s1.18.30.) i dobije
se sila 3PA'
Nagibi aktivnih pritisaka I) su za kontakt izmedu betona i tla 8 = 2/3rp,
dok na kontaktu tlo - zemJjani klin 15 = rp .
Dimenzioniranje zida vrsi se na osnovu potiska na ravan zida A-G.

472

Mehanika tLa

Zbog ovako znatnih razlika ne preporucuje se proracun otpora tla prema

Coulombu, sa ravnim povrsinama, jer se rezultati razlikuju u odnosu na tacnije
dobivene vrijednosti. Koeficijenti pasivnog otpora tla su prema nekim autorima
(Caquotu i Kerisselu, 1949) i do pet puta yeti od prema Coulombu dobivenih
velicina. Sokolovski (1960) je za razne vrijednosti ugla 8 dobio razlicite vrijednosti
i oblike kliznih ravni (sI.19.1.-a).
Coulombova teorija moZe se, dakle, koristiti sarno ako su pribliZno
zadovoljeni uslovi Rankineove teorije pri 8 = O. Kada je 8 ,,0 onda su povrsine
klizanja zakrivljene, te se ne moze primijeniti Rankineova teroija sloma. Kod
Rankineovog rjeSenja ravan zida mora biti ravan glavnih napona, sto podrazumijeva da je trenje izmedu zida i tla jednako nuli, tj. 8 = 0 . Ovaj uslov najcesce
Mehanika tLa

473

19. Pasivlli otpor fi.a

V Pritisak"a potpome i potizemlle kotlstrukdje

nije ispunjen zbog cega se Rankineov metod proracuna pasivnog otpora tla ne
primjenjuje cesto za rjesavanje konkretnih problema.

('1'), za horizontalnu komponentu sileo Coulomb je dao vrijednost koeficijenta Kp u

analitickom obliku:
sin 2 (a-tp)

Kp

19.2. METODE ODREBIVANJA PASIVNOG OTPORA TLA

sm asm a+ oJ[1
2

(19.2.)

Sin\tp+o)sin(tp+fll]
\ sin(a +o)sin(a + fl)

Postoji vise metoda za odredivanje pasivnog otpora tla medu kojima su

graficke metode: Coulombova, Culmannova, Rebhan - Ponceletova, te metode sa
ciIindricnom kliznom povrSinom i logaritamskom spiralom kao kliznom povrsinom, kao i izvjesne analiticke metode.

19.2.1. COUWMBOVA METODA

Klasican metod proracuna velieine pasivnog otpora tla za slucaj 0 '" 0

moZe se rjesavati prema teoriji Coulomba pretpostavljajuci rayne klizne povrsine, a
postupei proraeuna analogni su onima prikazanim za aktivni pritisak. Sila otpora tla
Q i sila pasivnog pritiska Pp djeluje pod uglom -'I', odnosno -0 od normale na
4jelujuce povrsine.
Za usvojenu proizvoljnu kliznu povdinu, pod uglom 01 , pronademo tefinu
kJina ABC WI koju rastavimo na silu otpora trenja Q/ i pasivni otpor JPp , ciji su
nam pravci i smjerovi poznati (sI.l9.2.). lz plana sila dobijemo njihove velieine.
Da bi se dobio najrnanji pasivni otpor tla minPp koji odgovara kriticnoj
kliznoj povrsini tJr (A - Cd po kojoj ce nastupiti najvjerovatnije istiskivanje
materijala na vise pod djelovanjem vanjskih siIa, potrebno je povuci minimum tri
klizne povrsine i provesti analogan proracun kao za prvu povrsinu (sI.19.2.).
Primjenjivanjem teorije ekstrema nanesu se dobivene velicine pasivnog pritiska u
pogodnoj razmjeri iznad terena. Tangenta na ovaj dijagram povucena paralelno sa
terenom daje najmanju vrijednost miDFp i kriticnu ravan 0c'
Metoda ekstrema primjenjuje se i kod kombinovanih oblika kliznih
povrsin., kao <to je prikazano na slici 19.3. Racun se ponavlja za vise kliznih
povrsina sve dok se ne dobije ona koja daje najnifu vrijednost pasivnog otpora.
Interpolacijom se iz dijagrama Pp sila nade najmanji pasivni otpor min?p.
Matematski izraz za ukupni pasivni otpor nekoherentnog tla je:

1
2
(19.1.)
2
p'
gdje je Kp koeficijent pasivnog otpora tla, koji je za ravan teren i vertikalni zid dat
u tabeli 18.1., za razIicite nagibe sHe pasivnog otpora tla (0) i uglove smicanja

90-.0
W,

-yB K

474

Mehallika tla

Sl.I9.2. Gra/icko odreiJivanje najmanjeg pastvnog otpora tla (a) i poligon sila (b) prema
Coulombovoj metodi.
Melumika tLa

475

V pritisak fla potpome i podzenme kOllsrrukcije

19. Pasivni otpor tta

-dijagram 1ft silo

8

. 45'-TI2

Q
90 t
w

,'r-

- f _:J:lt="f 2
I
Y""i'

I
I

/-:-:;?7~7"'''-----~ ovaj dio se uzima u obliku:

~~LL~~~~~~'~~_
---;'.
. A '.'

-kruga iii
-togaritamskl! spirall!

,.//

CD

SI.19.3. lnterpalacija plahe sloma i najmanje site pasivnog otpora minPp"

//

Cs

Coulombova teorija pasivnog otpora tla rijetko se primjenjuje i to sarno

kada je 8 vrlo malo. Terzaghi preporucuje ove metode samo kada je 8 ,; 'fJ /3. Za

Ii = 0 Coulombova metoda daje tacne vrijednosti, koje su identicne vrijednostima

dobivenim po Rankineovom rjesenju.

Pp linij<l

19.2.2. CULMANNOV GRAFlCKI METOD

BuduCi da pasivni otpor smicanja djeluje suprotno od aktivnog pritiska,
moraju se uzeti negativne vrijednosti Za uglove -lp i -0, tj. pomacni pravci i
pomocne ravnine moraju se nanijeti obratno ad postupka za aktivni pritisak, inace
je U ostalom postupak identican.
Prema ovoj metodi iznalaienja pasivnog otpora tla Pp koji djeluje pod
uglom -0 sa normalom na zid, reakcija tla zaklapa ugao -qJ sa normalom na
kliznu povrsinu, pravac tezine tla sa horizontalom - ffJ , a poloZajna linija zatvara
ugao -('1'+8) sa poledinom zida. Tri djelujuee sile W, Pp i Q sijeku se u stanju
granicne ravnotcze u jednoj tacki od kojih je tezina tla W poznata po praveu,
smjeru i velicini, dok su sile Pp i Q poznate sarno po pravcu i smjeru, te se maze
naertati plan sila (sI.19.4.-a, b). Ako ovaj plan sila zarotiramo za 900 -'I' u smjeru
suprotnom od kazaljke na satu, sila W poklopi! ce se sa smjerom pravea iz tacke A
nagnutim pod uglom ~Oo -'I') sa vertikalom u jednom. odnosno (90 0 +'fJ) na
drugoj strani sa pravcem A - L.

SI.19.4.

Odreaivanje pasivnog pritiska prema Culmannu: za jednu kliznu ravan (a), sa

poligonom sUa (b) i sistemom kliznih ravni (c).

Postupak iznalaZenja pasivnog atpora tla Pp za jednu proizvoljnu kliznu

povrsinu prikazan je na ertew 19.4.a i b. Za iznalaZenje minimalne sile otpora
potrebno je povuei vise kliznih povrSina AC, ... AGo (s1.l9.4.-e). Tezine zemljanih
prizmi koje omeduju ove klizne povrsine WI ... W, nanose se na pravae AL pod
uglom -fP U odnosu na horizontalu, cime se dobiju tacke I, II, ... V.
Povlacenjem pravaea iz krajeva ovih tacaka paralelnih sa polozajnom
Iinijom dobiju se presjecne tacke na odgovaraju6im kliznim povrsinama 1', II' ...
V', kaje medusobno spojene obrazuju Culmannovu liniju pasivnog otpora tla.
Tangenta na ovu Pp Iiniju. koja je paralelna sa pravom povucenom pod uglom - ({J

476--------------------------M~,~/m~n~i~~IM~-------------------------

MeluUlika tla

477

19, Pasivni o/por tia

V Pritisak Jill potpome i potizemlle koltStrukcije

daje najmanji pasivni otpor minPp. Pravac povucen kroz tangentnu tacku C' iz
nozice zida A obrazuje kliznu povrsinu najrnanjeg olpora tla AC,. Culrnannova
kriva za pasivni otpor tlaje hiperbolicna.

{19.2.3.\REBHANN - PONCELETOVA METODA

/

19.2.4. ENGESSEROVA METODA

Odredivanje pasivnog olpora Iia prema Engesserovoj melodi vrsi se kao i kod
odrediv~a aklivnog priliska. Tok graficke konslrukcije prikazan je na slici 19.6.
Kod ave metode pretpostavljaju se ravne klizne povrsine koje ne daju realne
rezultate zbog cega se ona rjede koristi.

Postupak odredivaoja pasivnog otpora Iia prema ovoj metodi analogan je

odredivanju aktivnog pritis~ s tim da se svi pomocni pravci nanose suprotno
aktivnom pritisku.
Pravu povucenu pod uglom !renja -lfJ prema horizontali iz tacke A
prodliZimo do presjeciSta sa produZelkom linije lerena u tacki H. Imad duzine AH
opiSe se polukrug koji sijece normalu na pravu AH u lacki I. Tacka G dobivena je u
sjecistu poloZajne prave povucene iz tacke B pod uglom - (lfJ + 8) i prave AH.

w,

Prenosenjem duzi AI =,{;;d na pravu pod uglom - lfJ sa horizontalom

dobije~ se tacka C iz koje se povlaci pravac paralelan poloZajnoj liniji koji sijeee
liniju lerena u tacki D. Spajanjem ove tacke sa nozicom zida A dobije se klizna
povrsina pod uglom fJ, . Iz formiranog lrougla izracuna se velicina pasivnog olpora
Iia sa napadnom tackom u lezistu trougla abc. Sila pa5ivuog olpora lIa Pp djeluje
pod uglom -8 na normalu zida (51.19.5.).

0,

W,

0,

w,

a,
a,
as

w,
w5

Sl. 19. 6. Odreifivenje pasivnog otpora tla prema.Engesserovoj me/odt

19.2.5. KRUiNO.CILINDRICNA KLIZNA POVItS1NA

I-....!L
- h

SI.19.S. Graficko odreaivanje pasivnog otpora tla premo Rebhann - POllceletovoj metodi:
poslupak iznalaierya (a), dijagram pritiska (b).

478--------------------------M~'~h-a'~li~~'w~-------------------------

Prema ovoj melodi prelposlavljaju se klizne povrsine u obliku kruga, sto je

kod pasivnog otpora blize realnasti nego da se uzimaju rayne povrsine. Obieno se
kombinuju krume i pravolinijske povrsine klizanja. Poslupak rjesenja prikazan je
na slici 19.7. za nekoherentni materijal, a na njoj je dat i naein odredlvanja
centra kruga OJ. On Jezi na presjecistu simetrale pravca AE i pravca OlE koji je
okomit na DE i zaklapa sa pravcem BE ugao cpo Kruini luk AE preiazi bez preloma
u pravacED.
Za rjesenje ove kombinovane povrsine sloma koristi se Rankineov usloy
ravnoteze. tj. da klizna ravan ED zatvara ugao 4so-<p/2 sa horizontalom. Za dio
klina CDE iznalazi se pasivni otpor tla jP'p koji djeluje na vertikalni dio CE preko
poznatog izraza:

Mehanika tLa

479

19. Pasivni otpor tla

V Pritisak IIa potpome i pomem1le kmlstrukcije

(19.3.)

Pomocu "kruga trenja" moZe se iznaci velicina pasivnog otpora tla i za

koherentni materijal. Serna sloma sastoji se od Rankineove zone BCE sa ravnom
povrsinom klizanja i ad zone ABC sa zakrivljenom povrsinom klizanja (s1.19.8.).
Krajnja klizna povrsina koja ogranicava istiskivani klin sastoji se ad pravog dijela
CE i dijela AC, koji se aproksimira krufuim lukom.
Metoda se zasniva na ispitivanjima uslova ravnoteu mase tla ABCE, pri
cemu se dio DCE zamjenjuje adgovarajucim silama pasivnog otpora tla za
koheziju (JF'p) i te'linu tla (2P'p), prema Rankineu. Sila pasivnog otpora Iia koja
djeluje na zid Fp sastojat ce se od dva dijela JFp i 2Fp pri cemu je za svaki dio
posebno poznata napadna tacka (H/2 i Hl3) i nagibni ugao (8).
U prvom slucaju odredi se pasivni otpor da (IF'p) koji se javlja zbog
kohezije (c;), y=O), uz poznate velicine:

C A =c a AB;

,P; = 2 c h.. . 19(45 + rp 12), koja djeluje na h,!2;

T=c.[;
Q

RT=R=.

R/

AC

/
I
Sf. 19.7. lznalaZenje pasivnog otpora tia pomocu kruine i ravne plohe.

Elementarni otpor tla ql kao i rezultirajuci otpor da Q, zaklapa pravcem

radijusa ugao qJ, te prema tome tangira "krug trenja" sa radijusom rl=Rl'sinqJ, gdje
je RI radijus kruznog luka AE. Krug trenja opisuje se oko centra 0, i treba da
tangira pravac BE. lz geometrijskih velie ina odredi se tezina W! segmenta tla
ABCE~ te se uz poznavanje pravea djelovanja velicine pasivnog otpora JPp i
poloZaja reakcije tla Q, moze nacrtati poligon sila (sl. 19.7.-b). Tezina segmenta
Wi i pasivni otpor lP'p daju rezultantu R koja prolazi kroz presjecnu tacku 1 ovih
sila. Otpor trenja, odnosno reakcije tla Q, djeluje u tacki 2 koja se nalazi u
presjecistu rezultante R i pasivnog otpora }PI' Tangenta iz taeke 2. na krug trenja r
odreduje smjer sila Qi u poligonu sila, eime je odredena i velicina sile pasivnog
otpora IFp za tu povrsinu. Visekratnim ponavljanjem postupka za viSe razlicitih
kliznih povrsina dobit ce se minimalna velicina pasivnog otpora mirPp grafickom
interpolacijom iz dobivene krive.
Iz uslova ravnoteze svih sila oko centra 0, moze se dobiti velie ina
pasivnog otpora tla iz izraza:

,Pp

Q, R,sinrp+W, '[2+'P; '[,

(19.5.)

AC

Sila kohezije T odredi se na bazi proizvoda kohezije c i duzine tetive L, a

djeluje paralelno sa njom na udaljenosti RT koja se dobije iz ravnoteze momenata
tangencijalnih sila (jed.19.5.). Adheziona sila izmedu zida i tla CA uzima se kao
dio kohezije tla c i za betonske zidove cesto se usvaja da iznosi ca =(213 )c.
Poznate sile koje djeluju na masu da ABCD sloZe se u poligon sila i
dobivena rezultanta R2 mora biti u ravnotezi sa silama Q, i JFp (sl. 19.8.-b). Sila
JFp, koja djeluje u Hl2 poznata je po pravcu, te kroz presjek ove sile i rezultante R2
(tacka 3), mora pro"i sila Q, i tangirali krug trenja. Sila Ql predstavlja rezultanlu
napona na povrsini sloma AC.
U drugom slucaju odredi se sila 2Pp kada se uzima U obzir tezina
nekoherentnog tla (y:FO, c=O), pri <serou se koristi ista serna sloma kao j u prvom
slucaju (sl. 19.8.-a). Masa tla ABeD odredi se kao rezultanta tezina pojedinih
lamela, a sila 2P'p. koja zamjenjuje Rankineovu zonu CDE, odredi se prema vee
poznatorn izrazu:

2P'p ='!'Yh,2 tg 2(45HpI2) =.!.Yr 'hi K p'

(19.6.)

koja djeluje na h/3.

(19.4.)

[,
480 ------------------------~M~'~ha-n~i~~tw~---------------------

--------------------------~M~,/~w-,,~i~~da~-----------------------481

19. PasiVili otpor fla

V Pritisak Ita potporne i podzemne kollstrukcije

Poznate sile W i ,P'p sloze se u rezultanlu R3 (sl. 19.8.-b), a zatim iz

poligona sila odrede sile Q, i ,Pp , poStujuci uslov da sila Q, mora proci kroz
presjek sila R3 i ,Pp (tacka 4' ) i tangirati krug Irenja.
Na ovaj nacin odrede se sile IPp i ,Pp, a njihova rezultanta Pp predstavlja
ukupan pasivan otpor tla od sopstvene tezine tla i kohezije. Ukoliko postoji i
opterecenje iza zida q, ana se uzima U obzir kOO prvog slucaja iznalazenja
pasivnog otpora tla IPp (cO, qO, y;O) i oblik dijagrama je isti kao za koheziju

ispitivanjem vise kliznih povrsma dobiju se razlicite velicine pasivnog

otpora tla, na osnovu cega se maZe nacrtati kriva ovisnosti, a mjerodavnom se
smalTa ona klizna povr.ina koja daje minimalnu vrijednost sile pasivnog otpor. tIa
(sl. 19.7.).

19.2.6. KLlZNA POVRSINA U OBLIKU WGARITAMSKE

SPlRALE

(q-Kp).

Klizna por.ina moZe se uzeti u obliku logaritamske spirale (sl. 19.9.).

Obicno je to kombinovana klizna povrsina od )ogaritamske spirale i prave, iIi same

logaritamske spirale koja prelazi u krug pri '1'=0. Ov.j oblik linije sloma nastaje z.
slucaj rotacionog mehanizma klizanja tla. Jednadzba log.ritamske spirale, premo
erteZu 19.9. je:
r = To e!X/glp
(19.8.)

\0,
\

1)

1'=0. 'Pie I 0

,P,

,P ,,2c:: .h1t9f4S-.fJ21

@
B

C, C,

I
I

c,

E,

w,

r",O,,,,c::iq 110

lP c(2 c{k;.q. Kpq)I'I,

, , ,

2J t~O; 'fin 0

21j)"Tf'hit9 fW.'f121

19
~

q,

Sl. 19.9. Grajicko odreiltvanje pasivnog otpora I/a pomof:u logaritamske spira/e: sUe u
ravni sloma (a), poligon sila (b).

,P,
Sf. 19.8. Graficko odredivanje pasivnog otpora tia pomocu kruine klizne povrsine: sile u
ravni sloma (a) i poligon sila (b).

Opsti izraz za pasivni otpor tla na dubini z mogao hi se napisati U obliku:

pp
=c
C p
K + q. q K p + Y . Z'y K p .
482

Mehalljka tla

(19.7.)

gdje su ria promjenljive velieine, a ro i 'I' su parametri spirale. Da bi spirala

kontinualno prelazila u pravac DE, pol spirale 0 mora lefati n. praveu BD (sl.
19.9.). Ovo proizlazi iz Cinjenice da pravei BD i DE zaklapaju ugao 90-'1' koji
zaklapa i tangenta na spiralu sa pravcem radijusa vektora. Za razlicite parametre ro
dobijemo razlicite spiraJe pri cemu se tacka D pornjera po pravcu BD. Poloz.aj poia

spirale 0 na praveu BD odredi se iz uslova da spirala prolazi kroz tacke AiD.

Mehanilm fla

483

19. Pasivtli otpor tla

V Pritisak lIa potpome i podzemne kollstrukcije

Obicno se spirala nacrta na papiru za odredeni ugao cp i proizvoljna

vrijednost ro, izreze se kaO' sablon i centar 0 se pomjera dO' BD 1, pri cemu se

roijenja ro, kao i poloZaj taCke D, te se tako mogu ertati razne spirale.

Za iznaJaz.enje minimaJnog pasivnog otpora tla minPp potrebno je

ispitivanje provesti bar za tri klizne povrsine (sl. 19.9.). Za konstrukeiju spirale
koriste se razne tabele u kojima se poJuprecnik spirale r iznalazi ovisno 0 uglovima

a i cp (tabela 19.1.).

Iz cinjenice da je za ovu tzv. "geomehanicku" spiraJu ugao izmedu

normale i pravea radijusa vektora jednak uglu cp, proizlazi da ce u svakoj tacki
spirale rezultirajuca sila otpora tla Q imati pravac radijusa vektora. Ova jednadzba
spirale omogucuje iznalaZenje rezultante napona bez poznavanja raspodjele
napona uzduf linije sloma, zbog cega je prikladna za racunanje otpora tla. U stanju
sloma sve komponente napona na svakom dijelu spirale tis usmjerene su prema
polu spirale O. Pri ovome koheziju c treba posebno uzeti u obzir.
Iz uslova ravnotere sila i mO'rnenata na kJinu ABE, mO'ze se prikazati
poligon sila (sl. 19.9.-b) sa rezultantom sila otpora na kliznoj ravni AD\. koja
prolazi kroz pol spirale Ol i sjeciste sila /pp i RJ u tacki 2. Povrsina segmenta
spirale AOJD; pomocu koje se moZe izracunati ukupna tezina WI segmenta
ABC1D I iznosi (Nonveiller, 1981):

A=

2!3h,

w.

h,

2PP'

h'l:J
0

[e(,a,g.l -1],
4tgrp

a duzina luka:

(19.9.)

L=.

smrp

F;'

2 P

[e(a.,g.l -1].

N. venikali C1D1 kliznog klina C1DIE I uzima se da djeluje pasivni otpor

tla jP'p prema Rankineu eime se uspostavlja ravnoteZa na dijelu kliznog segmenta
ABC,D I.
Analitickirn putem dobije se

lPp

iz uslova ravnoteze

adavde:

IPP
=~(W.e2+IP'.e3)'
eP

LM

01

=0, tj.:

za stucaj

Q2

RI/

/
(19.10.)

SI. 19.10. Grajicko odredivanje site atpara fla

sloma (a), paligan sila (b).

2Pp

W,

W,

,
,

A=ol i '10
1 'I" 2 2
co
)
,'.0'_- 2"
"tit tg (45 .fl2

2PP'

w,

w,

za slucaj nekoherentnog tla: sile u ravni

Na sliei 19.9. prikazan je nacin iznalaZenja pasivnog otpora tla (IPp) z.

nekoherentno tlo pomoeu logaritamske spirale i prave klizne povrsine. Poznate
velieine sila lP'p (pronadena na prije opisani nacin) j tezina W j kliznog tijela
ABC1D j sastave se u rezultantu R l. koja se rastavi na silu otpora tla Ql i sHu
pasivnog otpor. tla IPp Sila QI prolazi sjeeistem rezultante RI i sile IPp (tacka 2) i
spaja se sa polom spirale 0 1

484

--------------------------M~,~h-=~im~d~a-----------------------

Odredivanje pasivnog otpora tla sa kohezijorn provodi se na analogan

nacm kao i kod kruzne srnicuce povrsine. Na slici 19.10. prikazan je nacin
iznalazenja pasivnog otpora da ,Pp bez kohezije (c=O, '"'O), s tim d. je sarno
naznacena sila kohezije (T) i njeno odstojanje od pola spirale (R r). Postupak
iznalazenja sHe IPp istovjetanje kao i kod kruzne srnicuce povrsine.
Mehallika tla

485

19. PasivlIi otpor fla

V Pritimk lUl potpome i podzellUU! kOlutrukcije

Podaci za logaritamsku spiralu

TabeLa 19.1

I =ed~'1

logaritamska spirala

d =arca=--a
n;

T
To

180'

ovome rezultantna sila kohezije na liniji sloma bit ce kao sto je i prije navedeno
(s1. 19.11.-b)
(19.11.)
T =cBC=cLy,
i biti ce paralelna sa tetivom Be,
Polofuj sile T (RT ) odredi se iz uslova sume momenata oko pola O.
Elementamu silu kohezije (cds i ) mozemo rastaviti u pravcu radijusa spirale
(cdsrsinrp) i okomito na radijus (cdsi,cosc:p). Prva prolazi kroz pol spirale
izaziva momenat dok je momenat druge komponente:

!ja , ,
if

(f
5"
,(f

,S'
2ft

25'
3(f
)5"

...
",'

SO'
5;~

or
65'
7if
75<

80'
85'

9rI'

,
,
I

I
I
I

I
I

,
I
I
I
I
I
I
I

I,

I,

I
'''''
1I(f
I
,
110"

,5"

160-

211t
140"
27ft

330"
360-

2ft

,
'."

TIS'
I
1,0$
1.10
1.15
I.lO
1,25
1,31

3if

32,5"

1,6)

1.40
1.49
1.60
I,il

1,80

~oo

1.65

1.73

1.93

2,J9

1.74

1,84
1,96
2.08
2,21
2,35
2.50
2,66
2..83
3PO

2,39
1.61
2,"
3.11
3J9
3,70
',04

1,18

U8
121
I,2J

1,25
119
1.33

us

1.44

1.44

1.50

1,57

t.57
1,65
1,72
I,BO
1.89
l.9ll

1.65
1.74
1.8)
1,92
2.02

218

2.JJ

DO

207

1,14

2.43

2.16

2,12

DS

1,26

1,37

1;9
l.32

1.42

,..6

I.SO
1.S6
1.63

1,36

lSI
1.56
1.61

1.70
1,77
1.84

!,7i

2.00
2,08

""

21'

2.JS
248

1.89

216
2.4S

24'

274

~'"
~14

U9
1,42
1,45
J,49

1.52
1,60
1.67
1,7S
1.84
1.92

..

,I.n

2,65

218

~88

~43

),12
lJ9
),68

~O2

2,59

2,11

~76

~72

~9'

)2'
3,57
3.9'
4,28
4,68

294
),14

'.99

4,32

5.13

1.55
3,OJ
3.53

3,80
4.59
5.56

5,52
7,OS
9,00

6,"

4,j(.l

6,79

11,6

lL6
15,S

<"

14.7

20.1

18,7

26,3

S,)8

9,85

8,8S

.3.03
3J5
171
4,10
4,53
5.01

'''''
6,,,

8.]0
11,2
15.2
213,9

27,8
31,6

us

1,25
132
1.40

'''8
1.56
1.84
1.95
2,06

1.13

1;0
,,28
IJ.
1,44
1,53

'7
I,J4
J,12
I~I

,5"

''''

1,11

1.3)

...

1.0.
1,12

1,15

1,13

J7S

1,18
1.23

1.04

35'

1.17

1,)0
1,12

1,0)
1.07
1.10
l.I4

25

1,05
1.11
U6
1.22
129
1.J5
1.42
1,513

1.02
1,0$
1,07

,,,
'SO'
,,.. ,, 21'
18".
::.32
,,
,
300'
, ,...

DO"
140-

dM, =cds,

"'S

1.J4
1.44
1.55
1.67

l,55
1.69
1.84

1.95

208

2.09

2,14

213
2,39

2"
2.59

~S5

3,12
3.J4

2,79
3,00
32J
3.47
3,14

2,73

292

3,04
3,40
3.80

3J9

3)'

432

),83

4,36
',99

'm
5)13

4~4

4.90

5,70
6,52
1,45
8,52
9,74
ILl

6,71
7,71

4JJ

4,14
5J1J

,,5'
6.25

5.92

',06

6.62
7,40

'.9,

9.02

10,3

1],0

14,4

18,8

20.1
28,6
.39,2

27.1
J9,9

54~

56.4
81.4

16,7
24,9
J7~

56.7
83,0
124

I,U

(19,13.)

@
D

5,7)

8.12

9,66

ll.s
19,4

14,0

23,1

21.7

39,1
66,0

'"

COSqJ

dobijemo:

..,

12.1

126

rda.
:;;::---' ,

4.81

10,4

33.6
52,1
S2.ll

(19,12,)

H'

1),7
103

'.99

dS i

1.09

1,25

ne

S obzirom d. je:

I
1,19
100

1.16

'cosqJ'r,

III

CdSi,sin'P

S1. J9,ll. Sila koheZije (Ti) na liniji sloma

rezuitirajuca silo trenja (b),

obliku spirale: elementarna sUa trenja (a) i

Ukupni momenat kohezije na liniji sloma Be bit ce nakon sredivanja

(Sarae, 1989):
a,

193
JI7
lJ5

Me: dM e=-C_(r,2- ro2),

o

(19.14,)

2tg'fJ

Udaljenost sile T od pola 0 nade se na osnovu usJova da je:

Elementarne sile kohezije (dc;=c,ds i ) koja djeluje u beskonacno malom
elementu (ds,) formiraju oblik spiralnog dijela smicuce povrsine (BC). Prema

486

MeluIJli/w tla

odnosno:
----------------------------~M7e7,hl-"~iw~u~a--------------------------

487

19. Pasivlli otpor Ita

V Pritisak lIa potpome i podzelIVle kOllstrukcije

RT

_H_

=Me
- - : [ -c-

2tgf{!

(2
r, -ro2)~ :T

tg ."..

'I

(19.15.)

Ova udaljenosl moZe se dobiti i iz izraza (Nonveiller, 1981):

Po

(19.16.)

1T.'f
Sf. 19.12. Sema za analiti6ko odreaivanje pasivnog ofpora fla.

19.2.7. PRORACUN PASIVNOG OTPORA TLA

ANALITICKOM METODOM

odnosno:
Analogno Coulombovoj teoriji, za aktivni pritisak moze se anal itieki
izracunati pasivni olpor nekoherentnog IIa Pp iz izraza (sl. 19.12.):

Pp : sin(tJ + f{!)= W: [sin 90 - (tJ

+ f{!)],

(19.17.)

odnosno:

W sin(tJ + f{!) .
cas(tJ + f{!)

\(
1
1
-1(
- tgtJ-tg2tJtgf{!)tgtJ+tgf{! ---2tgf{!t~
~tJ
~tJ
~tJ

(19.18.)

tgtJ-tg'tJ. tgf{!

Sredivanjem ovoga izraza, u kome je vrijednost brojnika jednaka nuIi,

dobije se:

tgf{!

Uvrstavajuci vrijednosti:

H2
)
W=-y-i tg ( ..0
u + f{!
1

dobivamo:

tgtJ

1- tg 'tJ

2tg{}'

iii

1
tgf{!

2tg{}

1- tg '{}

=tg2{};

ctgf{!

= tgtJ +tgf{! ,
1- tg{} +tgf{!

tg~O -

.
1+ tgf{!
1
tg{}
Pp = -yH' - - - " - 2
1- tgtJtgf{!

O. (19.21.)

tg 2{};
(19.22.)

f{!)= tg2{},

odakleje:

(90 0

f{!)= 2{},

{} 45 - f{! 12,

(19.23.)

.!yH' tgtJ+;gf{! . (19.19.)

2
tgtJ - tg tJtgf{!

izraz koji je za najvjerovatniju kliznu povrsini poznat otprije.

Unosenjem ovog izraza za kriticni ugao u jednadzbi 19.18. dobije se
velie ina pasivnog otpora tla:

Minimalna vrijednost pasivnog otpora tla minPp i kriticna ravan klizanja

dobije se diferenciranjem pasivnog olpora po promjenljivom ugIu {} i
izjednaci sa nuIom, Ij:

'!YH 2 tg 2 (45 +cpl2), (19.24.)

{} c

iii:
(19.25.)

(19.20.)

488

Meliallika tia

Mehallika tla

489

19. Pasivlli otpor (la

V Priti.l'ak fla potponle i podzemlle koflstrnkdje

19.3. PRIMJENA PASIVNOG OTPORA TLA

U ciIju odredivanja najrnanjeg otpora lIa mi'Pp potrebno je na vIse
pretpostavJjenih povrsina sloma odrediti pasivni otpor tla. Da bi se ogranicili na
ispitivanje podrucja vjerovatnog sloma dobro je postaviti klizne ravni sa
pribliZnim smjerom mjerodavne povrsine sloma. Ti smjerovi mogu se naci pomocu
Mohrove kruzllice sloma iznalazenjern uglova U" Uz i u, (sl. 19.13.).
Ukoliko je teren iza zida nagnut (sl. 19.13.), moguce je prirnijeniti sliean
postupak iznalaienja pasivnog otpora tIa. Medutim, oblik Rankineove zone BDE i
nagibi povrsina klizanja BD i DE u odnosu na teren (al i 0.2) trebaju se odrediti po
principima Rankineovog pasivnog otpora II. za nagnut teren (sl. 17.4.). U tom
slueaju potrebno je prethodno odrediti prav.c gl.vnih napona (sl. 19. 13.-b). Ravan
glavnih napona predstavlja povrsina DF, koja polovi ugao izmedu povrsina BD i
DE (sl. 19.13.). Velieinu sile P'p moterno odrediti na osnovu poznatog glavnog
napona (p(5J) za nagnutu povrsinu terena prema konstrukciji na slici 17.4. Ako se
razmalra slucaj koherentnog Iia sa nagnulom povrsinorn terena, povrsine klizanja
za Rankineovu zonu nisu prave, ali se aproksimiraju pravom, posebno ako je
kohezija c mala.

0,

!~'~

tr .~-i<p

tP,'=h!2C

V'k;"" "p,kp )

prevae ravni
r--glavnih

napona
1/
H

rI,
R1/'

/.-

/" R,/
.. /./

Ii'

/ ....--Rv T..

Sf. 19.13. Zone sloma iza zida za nagnuf ferell: Rankineova [ i radijalna zona II (a),
Mohrove kruinice sloma na povrsini terena (b) i u stapi temelja (c).

Koeficijent Rankineovog pasivnog otpora tla (Kp) za teren nagnut pod

uglom 13 moze se dobiti iz izraza (Braja, 1995):
490

MeJumika tIa

Sl. 19.14. Pasivni atpor tla ispod temelja za slucaj: c=O, p=O, y(J, 8=cp(a) i 1'=0, c{), pO
(b), sa rezldtantom na povrsinu kUna AB (c), te ukupnim pasivllim otpormn lia
(d).
Mehallika ria

491

19. Pasivlli otpor cla

V Pdtisak /la potpome i podzemlle korlStrukcije

=COS f3

K
p

Na sHean naein rnoze se proraeunati najrnanji pasivni otpor oporca mosta (51.
19.15.).

COS f3

+ ~COS' f3 -

cos f3

- ~COS' f3 - cos' cp

COS' cp

(19.26.)

U ovorne slueaju Rankineov pasivni otpor tla:

Pp

=~YH2'K
2
p'

(19.27.)

nagnutje pod uglom nagiba terena (II), a djeluje na Hl3 od dna zida.
Koeficijent aktivnog pritiska (KA) za teren pod nagibom analogan je izrazu
19.26., sarno su ispred korijena suprotni predznaci.
Prema metodi pasivnog otpora tla moZe se odrediti nosivost temelja, ij.
operecenje kod sloma (sl. 19.14.). U tome slucaju tIo iznad dna temelja u ravni AE
uzima se kao opterecenje q;yH.
Ispod temelja form ira se pod opterecel\iem elasticni klin koji se slijeZe
skupa sa temeljom. Da bi se odredile minimalne sile pasivnog otpora koje djeluju
na ovaj klin i njihove velieine, posebno se promatraju dva slueaja opterecenja i
onda se njihovi uticaji sumiraju, tj. za:
a) c=O, p=O, y*O;
b) y=O, c,;O, p,;O.

(19.28.)

Sf. 19.15. Pasivni otpor tla kod upornjaka mosta.

Postoje i druge mogucnosti aproksimiranja povrsine sloma. Kompietna

povrsina sloma moze biti u vidu logaritamske spirale Hi je krumo-cilindrienog
oblika bez Rankineovih zona. U oba slueaja uspjesno se mogu primijeniti metode i
izrazi koji su dati za logaritamsku spiralu, odnosno krumo-ciIindricnu povrsinu
smicanja.

U prvom slueaju za sile IP'p i 'iW iznade se sila pasivnog otpora tIa IP"p i
sila otpora tla QJ i to za tri klizne povrsine sa velicinama JP"P' 2P"p. 3P "p,
odnosno QI, Q, i Q" te pronade minimalni otpor tIa m"P"p (sl. 19.14.-0).
U drugom slucaju, za dio tla ABC1Dj, kao i za silu

P; ,

provodi se Isti

postupak proraeuna kao i kad iznalaienja pasivnog otpora tla na potpornu

konstrukciju. Na povrsinama AB i BD djeluju sile kohezije: T,

Tc = c . BDl' SHe kohezije riTe

= c AB

7.a slucaj spiralne klizne povrsine djeluju na

udaljenosti koja se moze iznaCi prema izrazima 19.15. iii 19.16. Za tri klizne
povrsine iznadu se sHe pasivnog otpora tla na povrsinu klina AB: ]p"'p>
3P"'p, a time i njihova minimalna vrijednost min PpM (51. 19.14.-b).

2P"'p

Na bazi ovako dobivenih minimalnih pasivnih otpora tla za dva slucaja

min
i min PplH iznade se njihova rezultanta 1Pp i njena vertikalna

opterecenja

P;

komponenta jPp" (sl. 19.14. c i d). S obzirom daje slom simetriean u odnosu na
osovinu temeUa, to je ukupno opterecenje pri slornu ispod temelja:

Pp =,Pp, +2Pp"
492

=2 Pp,

Mehanika tla

(19.29.)
--------------------------~M~,I~'"="'~~=t~~=------------------------493

20. Potpami zidovi

(20)POTPORNI ZIDOVI
20.1.,OPCENITO 0 POTPORNIM ZIDOVIMA
Pod potpornim zidovima podrazumijevamo rnasivne. rasclanjene iIi
montaZne konstrukcije kojirna se podupiru i osiguravaju od urusenja vertikalni iii
strmi zasjeci, odnosno usjeci zemljanog iIi stjenovitog terena. iIi nasuti materijali.
Danas je u upotrebi siri pojam - potporne konstrukcije, jer se zaista koriste
od raznih materijala razlicitih statickih sistema i za razne namjene. Ovdje ce biti
razmatrani klasicni i savremeniji tipovi potpomih zidova. Oni mogu biti trajnog iIi
privremenog karaktera, a slufe za formiranje slobodnih prostora za saobracajnice,
zgrade, skladista, luke, urbana podrucja, te za osiguranja kod regulacija vodnih
tokova, iskoristenja vodnih snaga rijeka, osiguranja prirodnih i vjestackih kosina i
kod mnogih drugih gradevina, Potpornim zidovima se redovito postife razlika u
nivoima, pri eeffiu se razlika izmedu gomje ivice temelja zida j visine zida naziva
visina zida H. Temelji zida su gotovo uvijek ukopani u tIo, cime se postiZe
potrebna stabilnost zida, odnosno cijele nadzenme konstrukcije.

0;--

+---- ""'----+
SI. 20.1. Razliciti primjeri primjene potpornih zidova: potporni zid u koherentnom
materijalu (a), zasjek za saobracajnicu (b),jormirarlje plalOa (c), rampa za ulaz
u gradski tunel (d), upornjak mosta sa bocnim krilima (e), armirani nasip (f).
potporni zid sa ankerom u stjenovitom usiojenom stijellskom masivu (g).
-----------------------------M~"~'"-n~iw~,w---------------------------495

20. POlpomi z-idovi

V Pritisak lia potpome i podzemne kOllstrukcije

Na slici 20.!' date su neke mogucnosti prlm]ene potpomih zidova u

gradevinarstvu. To su prvenstveno potporni zidovi za osiguranje kosina. te usjeka i
nasipa za saobracajnice, platoa za zgrade i saobracajne povrsine u gradovima,
pristupne rampe za mostove iIi usjeke ispod nivoa terena kod pristupa tunelima,
pothodnicima i s1. Potporni zidovi znacajno se koriste kod osiguranja obala,
regulacije rijeka, obaloutvrda, pristajanja brodova, te zastite obala od poplava.
Nasipi koji sluZe kao pristupi mostovima i propustima zavrsavaju kratkim
potpornim zidovima na kojim je mostovska konstrukcija. Ovakve zidove nazivamo
upornjacima. Nasip se na upomjak prikljucuje krilnim zidovima koji mogu biti
paralelni sa nasipom iii okomito na njega. U prvom slucaju upornjak se izvodi kao
zatvorena konstrukcija, sa krilima kraeim pri dnu, a duZim u koti krane.
Posljednjih decenija razvijena je izrada montafuih potpornih zidova, kao i
zidova cd armirane zemlje. sa vanjskim betonskim oblogama iIi bez njih .

Kamen kao klasican materijal dugo se u proslosti koristio za potpome

zidove i kamene mostove. Trajni kameni zidovi izgradeni su od poluobradenog iIi
obradenog kamena u krecnjackom iii cementnom malteru cijelom debljinom zida,
iii je klesani kamen bio sarno na povrsini. Cesta je upotreba bila lomljenog kamena
usuho bez maltera, tzv. suhi zidovi, koji su koristeni kod oblikovanja
poljoprivrednih pomina iii u druge sporedne svrhe.

. !20.2. VRSTE POTPORNIH ZIDOVA

Potporne zidove klasificiramo prema: (i) vrsti materijala i (ii) statickom
nacinu prenosenja opterecenja na ti~.
(a) Prema vrsti materijala zidovi mogu biti od nasutog materijala (gabioni),
lomljenog iii obradenog kamena, kombinacije betona i kamena, armiranog
betona, te armirane zemlje.
Potporni zidovi od gabiona (krletki) koriste se obicno kao privremene, a
rjede kao stalne konstrukcije za osiguranje nestabilnih zasjeka iii osulina. Ovakav
zid podnosi velike deformacije pri kojima i dalje ost'\ie u funkciji. To su obicno
krletke od pocineane zice q, 6-10 mm iii piasticne zice, ojacane oa rubovima
okruglirn celikom, ispunjene sljuneanim materijalom, sitnim iii otpadnim
kamenom.
Prazne kosare (gabioni) duzine 2,0-4,0 m, sirine 1,0 m i visine 0,5 i 1,0 m
postave se na mjestu gdje se podize zid, zatim se rueno iIi. manjim utovarivacem
napune, zatvore poklopcem i uvezu zicom. Taj proces se nastavlja tako dok se ne
dostigne potrebna visina zida. U nasoj zemlji koriste se kod saniranja aktivnih
osulina i manjih klizista, a ponekad i za regulaciju rijeka.
Zidovi od gabiona prikladni su kod stabilizacije manjih kliziSta i
osulinskog materijala, jer se izbjegava jaci poremecaj nestabilne mase prilikom
njihove ugradnje. Zid od gabiona odmah je u funkciji, jer ne treba cekati
ocvrscenje kao kod betonskih iii kamenih zidova. Cesta je njihova upotreba kod
nadvisenja postojecih, kamenih iii betonskih zidova kod urusavanja nestabilnih
kosina (sl. 20.2.).
496

Melumika tla

Sl. 20.2. Pogled na potpomi betonski zid i nadviseni die zida od gabiona ivwd
magistra/nog puta, radi sprecavanja urusavanja osulinskog materijaia, U
podruqu akumulacije Salakovac.

Danas se kamen u savremenom gradevinarstvu za ove svrhe sve manje

koristi, jer je to uglavnom rucni, skupi i spori rad, koji se ne moZe uspjesno
mehanizirati. Danas nam ostaje da se divimo umijeeu, ukusu i smjeiosti starih
neimara na preostalim kamenim gradevinama historijske vrijednosti. Na slici 20.3.
dat je poznati monumentalni mostarski Stari most, (Sultan Sulejmanov most Veliki most) sa visokim kosim pristupnim obalnim kamenim zidovim~ radenim od
klesanog oolitskog kamena krecnjaka (tenelije) na povrsini, a u unutrasnjem dijelu
od lomljenog kamena u krecnom malteru. Ovaj monumentalni kameni sklop
okamenjenog luk. i oslonaca svoju trajnost dokazao je odolijevanjem rubu
Melranika

tia

497

V Pritisak lIa potporne i podzemne konstrukcije

20. Porpomi zidovi

vremena i mnogim ratnim najezdama od svoga nastajanja (1566) do njegovog

rusenja u toku agresije na Mostar (novembra 1993).

SI. 20.3. Pogled na okamenjeni [uk u kamenu Starog mosta u Mostaru, sa visokim obalnim
kamenim zidovima (1566-1993). ~
*Ovaj Stari most-SUltan Sulejmanov most-Veliki most (Hasandedic, 1995) temeljen na kongiomerisanim
"neretvanskim pecinama" i Sljunkovito-pjeskovitim naslagama izdltao je mnoge mtove, udare pJahovite
smaragdne Neretve i odolijevao zubu vremena sve do batbarskog bombardovanja 9. novembra 1993. godine. I
prije, i nakon njegovog rusenia, bio ie i os13o simbol gratia j izazov za graditeIie, slikare, snimatelje i dr.

498

MelulIIika ria

Beton se danas najcesce koristi za potpome zidove, bilo za masivne,

annirano-betonske, kontraforske iii montaine armirano-betonske zidove. Beton
mora da odgovara propisima za vodonepropusni beton, a vanj ske povrsine
betonskog zida treba da ostanu onakve ~akve izadu iz drvene iii metalne opiate.
Monotonija betonske povrsine obicno se razbija prikladnim oblikovanjem opiate.
Betonske zidove ne treba malterisati, jer malter zbog temperatumih promjena
najcesce otpada.
(b) Prema nacinu prenosenja opterecenja najcesce se izvode gravitacioni i
polugravitacioni zidovi, zidovi sa konzolom, ankerisani armirano-betonski i
rnontaZni zidovi.
Gravitacioni zidovi cjelokupno opterecenje preuzimaju i prenose na tlo
svojom vlastitom tezinom. Osnovni oblik gravitacionog betonskog zida je
pravokutan sa istakom u temelju prema vani (sl. 20.4.-a). Povoljnim oblikovanjem
zida mogu se postici znatne ustede, a nagibom na prednjoj i lomljenjem na zadnjoj
strani zida povoljnije se usmjerava rezultanta aktivnog pritiska. Ovi zidovi izvode
se od gabiona, lomljenog iii klesanog kamena, a najcesce od betona (sl. 20A.-b,c).
Naponi na tlo ne smiju biti veei od dopustenog opterei:enja, a horizontalne
komponente na bazi temelja moraju biti manje od otpora smicanja tla. Ovaj tip nije
ekonomican za vel ike visine zidova. U mnogim slucajevima kod betonskih zidova
koristi se minirnalna kolicina annature.
Izradom konzole na odgovarajucoj visini zida smanjit ce se masa zida i
povoJjnije usmjeriti rezultanta aktivnog pritiska. Ovakav zid prikladan je za visoke
razlike u nivoima, koje treba osigurati armirano-betonskim zidom (sl. 20.4.-d).
Materijai koji se zadrZava na konzoli povecava tezinu zida i povoljno
usmjerava ukupnu rezultantu. Na dio zida ispod konzole djeluje manji aktivni
pritisak nego kod zida bez konzole.

" ... Stari most je, od skidanja skela, postao muza pjesnlcima, zadJlca nau~nicima i graditeljima, inspiracija
slikarima i vajarima, nadahnuce snimateljima i filmskim reiiserima ... " (lhsan-lco Mutevelic, 1995).
" ... Ako je taCno vjerovanje, da covjek :livj dok se spominje, Stari most i mimar Hajretin su vjecni, kao ~to
su vje~ni "Kameni spavac" i MehmedaJija Mak Dizdar ..... (lhsan-ko Mutevelic 1995) .
.. Kamen pamti. Siovo na kamenuje u dosluhu sa pred~~iicima ... " (ldrizovic Nusret, 1995)
" ... Stan most je sve manje svrha, a sve vBe nevillen vajarski izraz, koji dobiva izgled dZinovske
skulpture ..... (peda Milosavljevic).
"Tako se i danas smatra da je vrhunski turski neimar Kodia Mimar Sioan (1491-1589), utitelj Mimara
Hajrudina graditelja kamenog polumjeseca i bijele okamenjene duge imad hirovite Neretve, najplodniji gradite!j
svih vremena" (Tonkovic K.. 1985).
Sinan je bio giavni graditelj kod pet sultana i pored ViSegradskog mosta, Sulejmanije u Istanbulu j Seiimije
u Erdimama, njegova su djela i: 81 velika dlamija, 50 mesdlida, 55 medresa (vjerskih llkola), 26 turbeta, 33 razne
zgrade i palace, 7 vodovoda i akvadukata, 8 mostova, 6 skladgta, 33 hamama (kupaIiSta), 3 ~jfhane (bolmce), 17
karavan-saraja (svrati~te). 15 imareta (kuhinja za siromahe).
Pored oblikovanih i konstrukcionih rjesenja temeljenja su predstavljala sigurno paseban izazov, jer su pod
rukovodstvom ove fantasticne Jienosti uspje~no rjdavana, tako da mnoga zdanja i dan-danas imaju siguran
oslonac. (Materijali koriteni: Most, 90 j 91. Mostar, 1995; Gradevinar, 6, Zagreb, 1995).
MellOnikLlrla
499

20. Potpomi zidovi

V Pritisak fla potpome j pmizemlle Iwnstrukcije

Postavljanjem zatega na prikladnoj visini preuzima se horizontalna sila.

te ukupna tezina zida moZe biti manja. Ankerisanje se vrSi preko posebnog
armirano-betonskog nosaca u ankerni zid, koji mora biti dovoljno udaljen od
Idizne pavrsine (sl. 20.4.-e). Posebno je prildadna upotreba ovih zidova kod
pristupnih rampi mostovima i nadvomjacima, gdje se paralelni zidovi sa obje
strane puta mogu me<!usobno vezati zategarna. Visinom ankernog bloka !reba
obezbijediti sigurnost na usidrenje koje se izvadi kao armirani blok, greda iii
ploca. Troskovi ankerisanja mogu biti veliki, ali se ustedi na masi betona
potpornog zida, posebno kod vece visine zida.
Zidovi ad armiranag hetona sastoje se ad ploce i rebra koji prenose
opterecenje od aktivnog pritiska. Potrebna ravnoteZli sila ostvaruje se i nasipom na
temeljnoj ploci. Postavljanjem poprecnih rebara ispred iii iza zida smanjuju se
dimenzije zida i armatura, ali se donelde komplikuje njegova izrada (sl. 20.4.f, g i
h).
B

~'*-+-~o"~
,,-~:\S}1'H
..

Q)

I: . . . .-..{,
.'-"

;, ~:' - -'-

Sf. 20.4. Osnovni ab/iei patpornih zidova: pravougaoni (a), sa nagnutom vanjskom stranom
(b), sa izlomljenom unutarnjom stranom (e), sa konzolom (d), sa zategom (e) i
armirano~betonski zid sa: rebrom (kontraforom) unutra (f), bez rebra (g), rebrom
vani (h), te zidom ad montainih elemenata (i) i od armiranog nasipa (j).
500

Mellallika tla

Rod osnovnog oblika najveci momenat savijanja javlja se na mjestu

ukljeste'lia konzole u temeJjnu plocu, zbog cega je ovdje najveei presjek i
armature, a cesto izvodi se vuta iii ojacanje presjeka. Ked pIece sa kentraforima,
koji mogu biti iza iIi ispred ploce, prednja strana se racuna kao kontinualna ploca
elasticno upeta na tri strane.
Zid ad montaznih elemenata izvodi se od kratkih armirano-betonskih
elemenata iii drvenih greda koje se slaiu u pravougaona vitia, a meduprostor se
ispuni sipkim materijalom. Ovi zidovi se jednostavno sklapaju i ne traie posebne
pripreme niti izradu posebnih temelja (sl. 20.4.-i).
MontaZni zidovi posebno su prikladni za sanaciju klizista i za rad na
rusevitim terenima.
Nova koncepcija izrade zidova od armirane zemIje predstavlja
jednostavno i brzo rjesenje stabilnih konstrukcija. Sastoji se cd galvaniziranih
plosnatih iii okruglih zatega koje se sidre unutar dobro zbijenog materijala, a vezu
se za membranu od armirano-betonskih montamih ploca koja predstavlja vanjsku
stranu zida (sl. 20.4.-j, 20.5.). Trake se postavljaju horizontalno i na istim
horizontalnim i vertikalnim adstojanjima (sl. 20.5.-a).
Vanjska obloga izvodi se u dijelovima i od fleksibilnog tankog materijala.
Lee, Adams, Vagueron (1973) dokazali su konzervativnim proracunom da 5 mm
debljine galvanizirana celicna obloga moZe biti dovoljna da drzi zid do 15,0 m
visine. Danas se cesce koriste prethodno izlivene armirano-betonske iIi
prednapreguute ploce za vanjsku oblogu (sl. 20's'-b). Ploce ulaze jedna u drugu
tako da materijal ne moze isticati kroz fuge. Umjesto galvaniziranih plosnatih
zatega, danas se koriste i drugi materijali kao sto je geotekstil i razne vrste mreza.

Mehaniko. tIa

501

V Pritisak na potpome i pofizelwle kollstrukcije

20. Potpomi zidovi

Statickim proracunom dokazujerno da su naponi u karakteristicnim

presjecima i na tlo ispod temelja u dopustenim granicama, Ie da je zid stabilan na
klizanje i prevrtanje. Zid od lornljenog kamena ne moze u presjecima imati
zatezanje, dok se za betonske moze dopustiti i manja vrijednost zatezanja, sto je
ovisno od tehnologije izvodenja zida, odnosno od kvaliteta obrade horizontal nih
radruh spojnica.
Proracun se provodi iterativno. Najprije se pretpostave dimenzije, provjere
naponi. i nakon toga izvrsi potrebna korekcija dimenzija.
Provjera dimenzija i stabilnost potpomih zidova provodi se:

);0-

za ivicne napone u zidu i na temeljnoj spojnici;

u pogJedu sigumosti od kIizanja;

za sigurnost protiv preturanja;
za slijeganje;
za stabilnost zida i tla;
za seizmicke sile.
Slijeganje je obrazloieno u pretbodnom poglavlju, dok ce stabilnost tia i
seizmienost bili objasnjena u narednim poglavljima.
);0-

"
"
"

20.3.1. 'K.ONTROLA IVIeNIH NAPONA

SI. 20.5. Potporni zidovi od armirane zemlje sa metalnim plosnatim ankerima: serna tla (1),
sa metalnim plosnatim ankerima (2) i vanjskom fleksibilnom oblogom (3), pogled
na oblogu od betonskih ploca i metalne ankere (b), (Braja, 1995).

(20-3_ nIMENZIONIRANJE I ISPITIVANJE

STABILNOSTI POTPORNIH ZIDOVA
Kada su odredene sile aktivnog pritiska, potrebno je provjeriti stabilnost
zida, pretpostavljenih dimenzija, napone u pojedinim karakteristicnim spojnicama,
a nekada stabilnost tia i zida, kao i slijeganje tia ispod zida.
Ispitivanje stabilnosti, potpornih zidova provodi se sa svim silama koje
djeluju na zid. a to su:
vlastita tezina zida, W;
);0- aktivni pritisak da, P
);;> pasivni otpor da, Pp;
>- 'hidrostatski pritisak. P w;
>- hidrodinamicke sile, P u ;
opterecenja tla iza zida, p, q, P;
>- seizmicki uticaji~ S.

A,

502

Mehanilea lLa

Za iznalaienje velicine ivicnih napona u pojedinim presjecima zida iIi na

kontaktu sa tlom potrebno je naci rezultantu pritiska R, od sila aktivnog pritiska
.PA i vlastite tezine zida LW., ako nema drugih opterecenja (sl. 20.6.). Aktivni
pritisak P A odreduje se za odgovarajuCi oblik zida i terena POffioCU jedne od
poznatih metoda, iz eega se dobije dijagram raspodjele opterecenja. Kako su
poznate sve djeJujuce sile po velicini, pravcu i smjeru, moZe se saciniti poligon sila
i odrediti rezultanta pritiska na pojedinim karakteristienim presjecima (I-I) zida i
na kontaktu temelja zida sa tlom (II-II). Radi ovoga se dijagram pritiska podijeli na
dio iznad i ispod spojnice CF (I-I). Izraeuna se, takoder, teZina odgovaraju6ih
dijelova zida (W" W 2).
Liniju koja spaja presjecista rezu1tante sa horizontalnom odgovarajucorn
spojnicom nazivamo tlaena linija. Aka je ova tlacna linija U 5virn presjecima zida
unutar jezgra, tada u zidu nema vlaenih napona. Na mjestima gdje tlaena linija
izlazi van jezgra u presjeku pojavljuju se naponi zatezanja, i to na suprotnoj strani.
Razlaganjem rezultante R na normalnu N i horizontalnu H komponentu (51.
20.6.-d) dobit cemo za slucaj ekscentricne sHe ivicne napone iz izraza poznatih u
otpomosti materijala:

Mehallilea tla

503

20. Potporni zitiovi

V Pritisak IW potporne i podzemne kOllstrukcije

O"12=--(kNlm ).
.
A W

(20.1.)

CD

" izvan jezgra, e>B/6.

Za zidove od kamena De dozvoljava se pojava zatezanja u spojnicama zida,
odnosno rezultanta treba da prode kroz jezgro presjeka, dok se za zidove od
nabijenog betona postavlja llslov da zatezll6i naponi po apsolutnoj velicini ne
predu 1/6 efektivnih napona na pritisak betona.
Kada se u tIn pojavljuje zatezanje, onda se sirina temelja koja uceslvuje u
raspodjeli opterecenja reduknje na sirinu B'=3c, jer tlo ne moZe primiti zatezanje
(sl. 20.7.-d). U ovom slucaju napadna tacka rezultante R nalazi se na srednjoj
trecini stope redukovane sirine B'=3c, gdje je c udaljenost napadne lacke
rezultante od ivice stope, te ce biti:

iR;;7
R,. I

IR

,n

II

@)

!i~

II

b1

II

.,"'

~, Si

II

Sf. 20.6. lspitivanje potpornog zida u pogledu ivicnih napona: djelujuce sHe sa dijagramom
pritiska U spojnici I-I (a), sa dijagramom pritiska (b), poligonom sila (c) i
komponentama pritiska na temeljnoj spojnici II-II (d).

Obieno posmatramo duzinu zida od 1,0 m, te se uz: napadni momenat

M=Ne, povrsinu A=l,OB i otporni momenal W=I,OB'/6, dobije izraz za ivicni
napon u obliku:
0"'.2

= ;

(1 6~e) (kN 1m').

(20.2.)

Prema polozaju rezultante u odnosu na sredinu stope napadna taeka moZe

biti (sI.20.7.):
" na ivici jezgra, sa e=B/6;
" unular jezgra, e<B!6;
504 --------------~-=------~~M~,~h-a'~,i~ro-t~la------------------------

Sf. 20.7. Dijagram napona na tlo za slucqj: rezultante na ivici jezgra (a), unutar jezgra (b)
i izvan jezgra (c), te redukovani dijagram napona pritiska uz iskljucenje zatezanja
(d).

2N

2N

=--=-B'
3c

(20.3.)

Ovako dobiveni napon mora biti manji od dopustenog <1dop, u protivnam

zid se mora panovno dimenzionirati tako da bude (jmax:$ (jdop< U spojnici temelja sa
tlom ne smije, inace, biti zatezanja, odnosno rezultanta mora proci kraz jezgro
presjeka zbog opasnosti od neravnomjemih deformacija kod naginjanja zida.
Armirano-betonski potpomi zid sa nasipom na dijeJu ploce temelja
praktieki djeluje kao masivni zid. Ukupna tezina (I:W0) jednaka je tezini
armiranog betona i dijela nasipa na ploci temelja (sl. 20.8.). Ako se nasip iza zida
slijeze jaee nego lemelj, ugao 0 bit ce pozitivan, kao sto je dato na slid 20.8. Na
poznati nacin praracuna se aktivni pritisak, tezine elemenata zida i tezina nasipa
izmedu zida i zamisljene vertikale DF. Pomocu poligona sila (sl. 20.8.-b) dobije se
polo.zaj rezuitante, na bazi cega se dobiju podaci za dimenzioniranje dijelova zida
prema teoriji poznatoj u armiranom betanu.

----------------------------~M~,~ha="~iro~"~a--------------------------

505

<

20. Potpomi zidovi

V Pritisak IJa potpome i podzemne kOll.\'trukcije

Prema Rankineu aktivni pritisak bit ce:

@)

(j,

=(j

KA

2c.Jif:.

(2004.)

Za granulirano tIo i bez opterecenja c=O.IJ'='I'Z i K A =tg (45-CflI/2). bit ce:

(j,

=YI

. Z. K A'

(20.5.)

Vertikalno opterecenje od tla (IJ,(I) i od vanjskog opterecenja (q) , na

dubini z bit ce (sl. 20.9.-a):
(j, =(j.(I)

+ (j,(2) =YI

(20.6.)

Z+(j.(2)'

gdje je 0",(2)0 pri raspodjeli opterecenja 1:2 (s:v), a prema Laba i Kennedy (1986):

St. 20.8. Staticki proracun armirano-betonskog potpornog zida: poprecni presjek zida i sUe
opterecenja sa dijagramima pritiska (a), poligon sUa (b).

Na slici 20.9. prikazan je potpomi zid od anniranog-granuliranog

materijala sa jedinicnorn tezinom Yl i uglom smicanja ({J/. Ispod zida izvrsen je
iskop i tlo kompaktirano. Zid je opterecen intenzitetom q, i anniran je trakama na
dubini n.SI'=H.

qa
a Z
,
qa

a ~(2)

=--;-:;-

(za z52b'),

(20.7.)

(j ~(2)

(zaz>2b' ),

(20.8.)

a! +~+b'
2

Bocni pritisak na dubini z pri opterecenju na vrhu bit ce: (s1. 20.9.-b):
(j"

=(j ,0) + (j ,(2) = Y . ZI . K A + (j

,(2)'

(20.9.)

gdje je prema navedenim a;:u:::to:::n",m=a-,("sl=.=2=0'-'.9".),,:_ _ _ _ _ _ _~

(j,(2)

=M[~(f:l-sinf:l.COS2a)l

M =14- O,4b' >1.

0,14H

(20.10.)

(20.11.)

Pritisak u trakama na jedinicnu duzinu zida maze se izraziti u obliku:

T =(j, . S, . SIl'
(20.12.)
gdje je:

aktivni zemljani pritisak na dubini z;

- povrsina zida koja se osigurava trakama.
Annaturna traka u svakom sloju moZe bili (i) prekinuta iIi (ii) izvucena, te
je koeficijent sigurnosti u rvorn sJucaju:
O"a -

S~SH

Sf. 20.9. Sematski prikaz analize potpomog zida ad armirane zemlje: odnosi vertikalnog
(O"v) i horizontalnog (a.J pritiska pri opterecenju (q) zida (a), dijagrami aktivnog
pritiska (un) na zid (b).

506

MelJaflika lla

=
.,(k)

b t (j
f
S .S
(J a
H

(20.13.)

au drugom slucaju:
--------------------------~M~'I~~-"~~-t~w-------------------------

507

V Prjtisok flO potpome i pOdZemlle korl..(trukcije

F
s(i)

20. Po/pomi l.idovi

=FR
T'

(20.14.)

gdje je maksimalna sila otpora:

FR =2[, b(j, tglfJ"

(20.15.)

Klizanju, odnosno translatornom pomjeranju zida pod djelovanjem sila

aktivnog pritiska. suprotstavlja se sila trenja T na kontaktnoj povrsini koja je
proporcionalna nonnalnoj komponenti N. kao i pasivni otpor tla na vertikalnim
spojniearna (sl. 20.8. i 20.10.), tj:

te je faktor sigurnosti na izvlacenie u konacnom obliku:

:=

2[ e . b . (j v . tg m
't'u

s(i)

(j n

S, . SH

T
(20.16.)

U ovim izrazima je:

bit - sirina i debljina trake;
Ci(- cvrstoca materijala na kidanje;
CJ v - vertikalni napon;
Ie efektivna duzina;
CPu - ugao smicanja traka-tlo.
Ukupna duzina trake na bilo kojoj dubini je:
L=lr+Ie,

= NtgfP + Pp '

(20.18.)

gdje je q> ugao Irenja izmedu stope zida i !la, koji je prakticno jednak uglu
otpornosti na srnicanje.
Srednje vrijednosti ugla trenja qJ (Najdanovic, 1967)

gdje je:

Ir - duzina unutar Rankineove zone sloma;

Ie - efektivna duzina.
Iz jednadZbe 20.16. proizlazi efektivna duzina:
Fs(i) (J'a ,Sv

,SH

=~c........~~_"-

2b(jv tglfJ,

a pri bilo kojoj dubini z bit ce:

H-z

I,

te je ukupna duzina ~ar;,>m"'c"at"u~rn""e"-,,trc"a,,,k,::e:,-_ _ _ _ _ _ _ _ _ _...,

H -

NtyRH

-T

F'(i) . (j n S V S H

tg(45+IfJJ2)+ 2b(jv tgfP,

Klizanje zida nastaje na kontaktnoj zoni temeljne stope AB i tla i izazvano

je djelovanjem horizontalne sile H, kao komponente rezultante R svih djelujuCih
sila (sl. 20.6.).

10
I

..t.

F
G
B ------l

(20.17.)

20.3.2. STABlLNOST ZIDA PROTIV KLIZANJA

Me/UUlik,a tIa

li3

Koeficijent sigurnosti obicno je oko 2,5-3.

508

'-'-'-'

81.20.10. MoguCi oblici temeljne stope radi sprecavanja klizanja: greda (zub) ispod
temeljne ploce (a), promijenjeni iii stepenasti oblik (b).

Odnos izmedu olpora klizanju T i horizontalne komponente H nazivamo

faktor sigurnostina klizanje, tj:

nk

NtglfJ + Pp

(20.19.)

--------------------------~M~'~hw-'~iw~ua~-----------------------

509

20. Potporni zidovi

V Pritisak na potpome i podzermJe IWlIstrukcije

Odnos izmedu momenta izazvanog aktivnim pritiskom i tezinom zida

naziva se faktorom sigurnosti np Da prevrtanje dobije se iz izraza:

pri cemu se usvaja daje stabilnost na klizanje osigurana ako je n,;"1,5.

Povecana stabilnost na klizanje moZe se obezbijediti izradom temeljnog
zuba, promijenjenim (kosim) iIi stepenastim oblikom !emeljne stope (sl. 20.10.). U
ovom slucaju, pored trenja, savladuje se i pasivni otpor tla na spojnicama AB, CD
i EF (sl. 20.1O.-b), koji se priblizno moze izracunati prema obrascu Rankinea:

1
Fp =-y. D2 .tg'(45HpI2).
2

np

Ovako dobivena vrijednost sile Pp manja je od stvarne, tako da smo na

strani sigurnosti. Medutirn, stepenast oblik smatra se nekonstruktivnim oblikom
temeljne stope, te se cesce izvodi kosa temeljna spojnica.

20.3.3. "sTABILNOST ZIDA NA PREVRTANJE

"ZW sa momentom na kraku a, tj.:

Mw= :LW" a.

cemu se suprotstavlja tezina zida

~
o

(20.22.)

Nekada je, zbog nepovoljnih slojeva ispod temelja iii nepodesne lokacije
zida, potrebno provjeriti stabilnost zida i lIa (sl. 20.12.), prema jednoj od metoda
koje ce se obradivati kod stabilnosti kosina. U osnovi treba proracunati sve sile
koje izazivaju k1izanje
(W . sin w) + FA . X I r] sa jedne strane, i sile otpora

12:

[:L (W .tg<p, . cosw)+ :L c./]. Njihov odnos dat ce faktor

sigurnosti na klizanje.

:/.W.

u
i...I
~

\H

T
r--

Nt

I'll.

\\ ./R

?~

Sf. 20.11. Stabilnost zida na prevrtanje: poprecni presjek (a), poligon sila sa rezultantom
na osnovu temelja (b).

510

20.3.4. 'STABILNOST TLA I ZIDA

sa druge strane

(20.23.)

koji treba da iznosi: np ;"I,5.

Kadaje poloZaj rezultante sila takav da zadovoljava uslov ravnoteze sila i
momenata sa reakcijama NiT (sl. 20.11.), zid se prakticki ne moZe prevmuti. Ovo
se moZe desiti sarno kada nastupi preopterecenje na mjestima najvecih napona. U
ovome slucaju nastaju plasticne zone i postepeno izmicanje tla i sve vece
naginjanje zida prema vani. Radi ovoga se zid dimenzionira tako da bude
zadovoljen uslov sloma kada ce biti iskljucena mogucnost jaceg naginjanja zida i
njegovog prevrtanja. U Iiteraturi se navodi da se zbog ovoga ne provjerava
sigurnost na prevrtanje.

(20.20.)

Ako je tlo ispod temelja cvrsto, moZe doci do prevrtanja zida oko donje
vanjske ivice temelja zida A. Prevrtanje zida izaziva sumami aktivni pritisak PA
oko ivice zida A svojim momentom rotacije (s1. 20.11.), tj:
M, =F, b,
(20.21.)

FA b
:LW,.a'

Mehwlika tlu

SI. 20.12. Sematski prikaz analize sloma tla ispod potpomog zida ..
MelwlliJ,:a tla

511

20. Potpomi zidovi

V Priti.ra/; /IQ potpome i podzemne konslrukcije

Isto tako, kadaje teren iza..zida, kojim se osigurava padina, strm (sl. 20.1.b) iii ako je cvrstoca materijala 'u cijelom podrucju mala, moze cijela padioa sa
zidom visine H bili nestabilna. Tada mogu nastupiti klizanja sa plohom sloma koja
prolazi ispod temelja zida iii ispod njega. I u ovome slueoju potrebno je provjeriti
stabilnost zida sa tlom.

S.hodno tome, strujna mreza moZe se fonnirati na takav nacin da povrsina tIa iza
~ld.~ predstavlja kontumu ekvipotencijalnu, a nepropusna podloga kontumu strujnu

hm)u (.sl. .20.13.-a i d). Na slici 20.14. prikazana su jos dva moguca slueaja
pos~avlJan)a ~It~ra: kombinovano - horizontalan i kos (a) i horizontalan (b), kao

sto )e npr. sluca) kod nasutih brana.

20.4. UTICAJ SLUEGANJA TLA NA STABILNOST

POTPORNOG ZIDA

c
I

k,

Ako je raspodjela napona u tlu neravuomjerna, dolazi do naginjanja zida

prema vani. Ako se zid temelji na vrlo stisljivom materijalu, naginjanje moZe biti
kroz duzi period vrlo veliko. Neravnomjemo slijeganje izaziva naginjanje, a time i
pomjeranje tezista zida prema vani, sto prouzrokuje povecarUe ivicnog napona na
tlo.
Radi toga se u vrlo stisljivom materijalu zid projektuje tako da rezultanta
bude blizu sredine temeljne stope.
Cesto se moze primijetiti na starim potpornim zidovima da se postepeno
naginju. Uzroci mogu biti razliciti, ali su bitni slijedeci:
nije dovoljno tacno ustanovljena otpornost da ispod temelja zida;
);;> pritisak na tIo bio je neravnomjeran i na granici da se pojavi zatezanje;
};> precijenjena cvrstoca tia na smicanje iza zida;
nepostojanje drenaie iii ojeno pogresoo izvoilenje;
~ nepovoljan uCinak mraza i korijena od drveca, itd.

~
c 0

Ovi uzroci povecavaju postepene defonnacije u tIu ispod zida, a oni

dovode do stalnog naginjanja, a cesto i do rusenja.

20.5. :FILTERI IZA POTPORNIH ZIDOVA

Do pojave hidrostatskog pritiska vode na zid dolazi i u slueajevima naglih
padavina koje znacajno ugrozavaju stabilnost zida i mogu da izazovu ispiranje
finih cestica tIa iz ispune iza zida. Ugradnjom fiJtera eliminise se pojava
hidrostatskog pritiska vade na zid i sprecava ispiranje finih cestica iz ispune, jer
voda struji prema filteru, koji ima takav sastav da sprecava iznosenje finih cestica.
U osnovi se izvode dva tipa filtera: filter u poledini zida (sl. 20.13.-a) i
kosi filter (sl. 20.13.-d). U oba slueaja zid se postavlja na nepropusnu podlogu, a
eVakuacija vode iz filtera omogucena je pomocu olvora (barbakana) u dnu zida.
Pretpostavlja se da Stl oborine bile dovoljno intenzivne da zasite ispunu iza zida.
512

Me/uUlika tin

PIJESAK

Sl. 20.13. Filleri (drenaie) u ispuni iza zida: filter uz po/eilinu zida saji/tracionom mreiom
i dijagramom filtracionih pritisaka (a), prizma fla sa djelujutim silama (b),
poligon sila (c) i zid sa kosimfilterom (d).

Za filtere u neposrednoj poledini zida potrebno je, pored iznalaienja

aktivnog pritiska na zid, uzeti U obzir i filtracione pritiske. Aktivni pritisak tla na
zid moze se odrediti po Coulombovom postupku kod kojeg se, i u ovom slueaju,
uzimaju klizne povrsine kao da su raYne. Na prizmu tia ABC, sa pretpostavljenom
Mehallika tla

513

20. Potporni zidovi

V Pritisak,ta potpome i podz.emne konstrukcije

kliznom povrsinom AC, djeluju sile: tezina W" koja se dobije preko zapreminske
mase zasicenog tla; reznltanta otpora tla Q, pod uglom cp u odnosu na normalu
klizne povrsine AC; aktivni pritisak da 'PA pod uglom I) u odnosu na norrnalu zida;
te rezultanta filtraeionih pritiska U, sa praveem okomitim na kliznu povrsinu AC
(sl. 20.13.-b).
Filtraeioni pritisak U, predstavlja rezultantu filtracionih (neutralnih)
pritisaka "u" na kliznoj povrsini AC koji se rnogu odrediti prema izrazu:
U

=r w . hw'

(20.24.)

gdje je Yw zapreminska masa vode, a h" razlika visina na ekvipoteneijalnoj liniji (sl.
20.13.-a). Na ovaj naein moZe se nacrtati dijagram filtracionih pritisaka '"u" za
povrsinu AC, a rezultanta tih pritisaka je ukupna sila U I.
Posto je prizma ABC u ravnotezi, moguce je zatvoriti poligon sila iz kojeg
mozemo dobiti nepoznate velicine sila jPA i Qil jer SU flam poznati njihovi pravci.
Duzina bd predstavlja silu 'PI. a dunna be silu ,P'A za slucaj daje U,;{) (sl.
20.13.-c). Ponavljajuci ovaj postupak za vise ravnih kliznih povrsina, dobit cemo
traZenu maksimalnu vrijednost ...,J'A, na krivoj k,. Za slucaj U=O, mjerodavna
kriva linija k, daje maksimalnu vrijednost aktivnog pritiska ~P'A' Razlika ~PA _P'A daje poveeanje aktivnog pritiska usljed djelovanja filtracionog pritiska.
Ovako dobivena sila nuvPA znatno je manja ad rezultante sila maxP'A i Pw koja hi
djelovala na zid bez mtera.

Sl. 20.14. Drenaie iza zida: kombinovana (aJ i horizon/alna (b).

Kosi filter (sl. 20.13.-<1 i sL 20.14.-a) postavlja se ispod kriticne klizne

povrsme i povoljniji je, sa stanoviSta pritisaka, od filtera neposredno uza zid. Kako
su U ovom slucaju ekvipotencijalne linije horizontalne, na kliznoj povrsini se ne
javljaju filtracioni pritisci i ne dolazi do povecanja sHe aktivnog pritiska, a samim
filterom eliminisan je utieaj i hidrostatskog pritiska. Medutim, izvodenje kosog
filtera je najcesce oteZano i neekonomicno, jer je potrebno izvrsiti siri otkop tla iza
zida (Sarac, 1989.).
514

Mehallika tIa

Za glinovita tla Terzaghi preporueuJe kombinovanu dren.zu sa vertikalnim i

horizontalnim filterom u gornjem dijelu do dubine 1,50 m ispod vrha zida i kosim
u donjem dijelu (s1. 20.4.-a). Na ovaj nacin se onemogucuje skupljanje vode u
pukotinama povrsinskog tla za vrijeme padavina dok je dio izmedu horizontalnog i
kosog filtera stalno dreniran, eime su iskljuceni hidrostatski i strujni pritisci u tIu

iza zida.
Za ubrzanje konsolidacije nasutog materijala iza zida preporucuje se
horizontalni mter (sl. 20.14.-b), koji brzo oejecluje cio nasuti materijal. Drenima
voda putem drenaZe mora se odvesti barbakanama iii sistemima drena.znih iii
obicnih kanala.

20.6. POTPORNE KONSTRUKCUE U STIJENSKIM

MASIVIMA
Pokosi u stijenskim masivima su znatna strmiji nego u tIu, jer je cvrstoca
na smicanje kod masiva veea. Medutim, stabilnost pokosa u stijenskorn masivu
zavisi prije svega od osobina i pravea pruZanja diskontinuiteta, posebno osobina
ispune u rasjedima, slojnicam~ pukotinama i prskotinama, odnosno opcenito ovisi
o karakteru ispucalosti stijenskog masiva.
Cvrstoca na srnicanje najmanja je na povrsinama diskontinuiteta
(prskotine, pukotine i rasjedue zone) i slojevima stijenskog masiva, zbog cega je
potrebno prethodno njihovo inzenjersko-geolosko definisanje. Za zastitu pokosa u
stijenskom masivu ~erodavni su parametri cvrstoce na smicanje materijala ispune
pukotina. Obicno se ispituje cvrstoca na smicanje po diskontinuitetu u laboratoriji
iii "in situ",
Ukoliko su pravci pruZanja diskontinuiteta povoljni obicno se ne vrsi
osiguranje pokosa koji je u malom nagibu iIi se radi spreeavanja ispadanja kamena
i uticaja atmosferilija, osiguranje vrsi celicnim mreZama, pojedinacnim
ankerisanjima kamenih blokova, a nekada oblofuim zidom ill torkretom-prskanim
betonom (sl. 20.15.-a).
Diskontinuiteti nepovoljno orijentisani mogu postati klizne ravoi po
kojima dolazi do sloma (sl. 20.l5.-b-e). Iskopom na dubini H aktivirat ce se
smieuci napon na najniz.m diskontinuitetu, pod uglom a (AC), te ce rezuItanta
otpora rnasiva (Q) zaklapati ugao cp,=a, sa normalom na kliznu ravan (sl. 20.15.b). Do klizanja nakon iskopa nece doei ako je cvrstoca na smicanje na kliznoj
ravni AC veea od smiclleih napona. Medutim, cvrstoea u diskontinuitetu veoma
cesto opada. tako da rezidualna vrijednost ugla smicanja (<f>r) postaje vremenom
manja od ugla smieanja (cp,), sto dovodi do siorna po diskontinuitetu (sI.20.15.-b).

Mehallika tLa

515

20. Potpomi zidovi

V Pritisak IUl potpome i potizenUie kOllstrukcije

konstrukcije, sto je uslov ravnoteze djelujucih sila. Prema dijagramu pritiska

raspodijeli se ukupna sila u zategama (Z), na sile ZI i Zz.
Kod masivnih zidova koji su allkerisani uzima se u obzir tezina zida i sile u
zategama, pa se rjesenje iznalazi prema prikazanom poligonu sila (sl. 20.I5.-h).
Troskovi ankera ovise 0 njihovom smjeru koji se odreduje izmec!u
okomitosti na silu Q i okomitosti na diskontinuitet. Moze se dokazati (Nonveiller,
1981) da je najpovoljnije postaviti anker pod uglom:

st. 20.15. Osiguranje pokosa u stijenskom masivu: povoljan poloiaj slojeva (a), osiguranje

a +cp,
2

(20.25.)

Ankeri se mogu izvesti na razlicite nacine, sto ce biti obradeno u

Temeljenju (tacka 33.1.6. i pogIavlje 38). Iednostavnaje izvedba tzv. Perfo ankera
za manje duzine. U izbuSenu busotinu q, 35-65 mm ugradi se perforirana uzduZno
razrezana cijev, nesto manjeg promjera od busotine. Dvije polovice cijevi napune
se cementnim malterom, uvezu zicom i uloze u busotinu. Zatim se u cijev zabija
zasiljena sipka armature koja istiskuje malter u okolni prostor busotine, eime se
veze annatura i cijev za stijenke busotine. Ove vrste ankera mogu se, koristenjem
regulisanja vezivanja cementnog maltera, koristiti i za prednaprezanje.
Cesta je primjena prednapregnutih dugih ankera od visokovrijednih kablova.
Tako su za osiguranje padine na lijevom boku nizvodno od brane Granearevo
koristeni dugi prednapregnuti BBR ankeri duZine i preko 60,0 m. (Stojic, 1965).

betonskim zidom (b), obloieni zid sa ankerima (e), armirano-betonski rostil} sa

ankerima u Cvoristima, a izmedu mreia, kratki anker; i prskani beton (d),
graficki proracun zida za oSiguranje pokosa gravitacionim zidom i ankerima (e),
raspodje/a pritiska i siZe zatege ankera z, i Zz (j), poligon sila bez teiine zida (g),
poligon sila sa teiinom zida i ankerima (h) gdje je: zaititna mreia iii prskani
belon (1), predisponirane klizne ravni (2), ankeri (3), armirano-belonski rostilj
(4), kratki ankeri, mreia i prskani belon (5).

Obezbjedenje pokosa stijenskog masiva od sloma vrsi se:

~ gravitacionim zidom (sl. 20.I5.-b);
~ oblomim zidom sa ankerom ili bez njega (sl. 20.15.-c);
);- armirano-betonskim rostiljem, sa ankerima u cvoristima i
mrezom, kratkim ankerima i prskanim betonom unutar roStilja (sl.
20.15.-<1).
Na slici 20.15. e, f, g, h analizirana je ravnoteZa klina ABC,
pretpostavljajuci diskontinuitet (AC) za predisponiranu kliznu ravan. Klin je
nestabilan pri '1',<0:, te je kosinu potrebno osigurati. U prvom slucaju odredena je
si1a aktivnog pritiska (P A) iii sile u zategama (Zj, Z2) zanemarujuci tezinu zida W,
(sl. 20. 15.-g). Pretpostavka je da se sile Q i WI sijeku u jednoj tacki na ravni
klizanja AC, sa silom aktivnog pritiska (PA ), 711 slucaj kao da nema potpome
516

-----------------------------M~'h~a=n~i~~"=a--------------------------517

Meliallikil rIa

21. Podzemni pritisci

21. PODZEMNI PRITISCI

21.1. POJAM, VRSTE, MEHANIZAM ISPOLJA VANJA
I TEORIJE PODZEMNIH PRITISAKA
Definisanjem pojma i razlicitih vidova ispoljavanja podzemnih pritisaka
baviH su se vee decenijama mnogi teoreticari i prakticari, strucnjaci i istraZivaci u
podrucju gradevinarstva, geologije i rudarstva.
Geolozi pod pojmom podzemnih pritisaka podrazumijevaju sile koje
potjecu od gravitacije i tektonskih sila, te prema tome i primarna naponska stanja
svrstavaju u podzemne pritiske. Gradevinski strucnjaci najvecu pafnju posvecuju
pritiscima koji se prenose na podgradu iii oblogu, pri cemu znacajnu ulogu irnaju
primama i sekundama naponska stanja. Rudari, pored ovih shvatanja, ukljucuju i
pojave koje se desavaju u sarnome procesu rada.
Pojrnovi 0 podzemnim pritiscima razlicito su tumaceni, obradivani i
k1asificirani od strane mnogih autora, a u posljednje vrijeme polazi se od
naponskih stanja u zoni oko iskopa. Uobieajena je podjela na dva osnovna stanja:
primarno. koje postoji prije podzemnog iskopa, tj. uno naponsko stanje koje vlada
u prirodnom i nedirnutom tlu i sekundarno naponsko stanje, koje nastaje poslije
podzemnog iskopa.
Primarno naponsko stanje nastaje u tlu kao posljedica sila gravitacije,
erozije, kao i drugih tektonskih sila u Zeruljinoj kori koje su dovele do promjena
prvobitnog naponskog stanja u tlu. Sekundarno naponsko stanje nastaje
stvaranjern podzernnih otvora, pri cemu mogu nastati dva osnovna ravnotezna
stanja podzemnih otvora, ito:
}>- naponi oko podzemnog otvora su manji od cvrstoce tla, odnosno
stijenskog masiva te je podzemni otvor stabilan;
naponi su veei od cvrstoce tIa iii masiva te prouzrokuju slom tia i
podzernni otvor je nestabilan, pri cemu okolno tID iIi masiv tezi da
zatvori formirani podzerrmi otvor.
Osim ova dva osnovna, javlja se u praksi cesto i trece stanje kada nastalu
prostoriju stabilizirarno podgradom. Na formiranje sekundamog stanja napona
utjecll i pojave koje su vezane za dodatna odvajanja dijelova tla izraiena kao:
pritisak ad rastresanja okolnog tIa zbog nedovoljne njegove cvrstoce U odnosu na
njegovo opterecenje iii kao posljedica tehnologije izvodenja radova, te dodatuo
aktivno djelovanje pritiska prema otvoru proisteklo usljed tecenja iii bubrenja.
Pored primamog i sekundamog stanja uobic'\iena je i daljnja podjela na
tercijalno stanje napona. proisteklo usljed olpora podgrade iii pritiska punjenja od
vode, gasa, nevezanih materijala i sl., te kvartarno naponsko stanje nastalo usljed
--------------------------~M7,~lum~i~~ua~-----------------------519

21. Podzemlli pritisci

V Pritisak 110 pmporne i podzelwle konstrukcije

susjednog tehnickog zahvata, promjene povrsine terena i djelovanja podzemne

vade.
Rabcewicz (RabCevic, 1944; Kujundzic, 1979) daje slijedecu podjelu tla
prema njihavom uzroku:
~ ras!resanje okolnog tla;
~ tezina tia iznad podzemnog otvora;
~ sile tektonskog porijekJa;
~ povecanje zapreminske mase tla usljed hemijskih procesa iii
bubrenja tla.
Kao posljedica javljaju se tri vrs!e podzemnih pritisaka ito: pritisci od
rastresanja, pravi podzemni pritisak i pritisak od bubreuja.
Pacher (Kujundzic, 1979) razlikuje slijedece sile za podzernne pritiske:
~ sHe kao posljedica elasticnog ponasanja tIa kaje se zanemaruju i ne
opterecuju podgradu;
~ sile proistekle oslobadanjem i preraspodjelom napona pri plasticnim
deformacijama koje teze da zatvore podzemni otvor i kojima se treba
suprotstaviti podgradom ili oblogom;
~ sile od tdine odvojenog tla oko podzemnog otvora.
Pomjeranje dijelova tla -prema podzemnom otvoru moZe prema ovome biti
izazvano:
a) Sekundarnim naponima oko podzemnog otvora usljed cega, u ovoj
okolnoj zoni, dolazi do oslobadanja napona. Uz ovu zonu dublje u tlu
formira se "noseei prsten" koji preuzima povecane sekundarne napone
i prenosi ih dublje na primarno, neporemeceno tlo. Na taj nacin dolazi
do rasterecenja i rastresanja tla u zoni oslobodenih napODa i teznje
za pomjeranjem tla prema otvoru. (sl. 21.7.).
b) Sekundamim naponima koji izazivaju slom tla oko otvora, odnosno
plasticno tecenje.
c) U tjemenu i na bokovima otvora dolazi do fonniranja rasteretnog
svoda sto je rezultat sila tete i sekundarnih napona usljed cega dolazi
do pokreta tla prema otvoru, a time i do opterecenja podgrade.
d) Podzemni pritisci javljaju se i kao posljedica bubrenja tla pod uticajem
vade i zraka. Obicno su to zajednicki procesi dekonsolidacije tla i
promjene osobina tla.
Sprecavanjem ovih pokreta da zatvore iIi obruse podzemni otvor
podgradom iii oblogom, u njihovom kontaktu sa okolnim tlom iii masivom oko
otvora, izazivamo site koje se zovu podzemni pritisci. Iz ovoga proizlazi da se
pojavljuju kao posljedica iuterakcije tla i podgrade, odnosuo obloge, i ukoliko
nje nema, onda nema ni podzemnih pritisaka.
520

MellUJika tla

Teorije i hipoteze za proracun podzemnih pritisaka su mnogobrojne i

razlicite, a mogu se svrstati u slijedece grupe:
)0> Hipoteza zasnovana na proporcionalnosti pritiska sa dubinom iznad
izbijenog otvora (Heim, Culmann).
>- Pretpostavka zasnovana na zakonima ravnoteze trosnih tijela
(Bierbaumer, Forchheimer, Engesser).
~ Pretpostavka 0 obrazovanju "rasteretnog svoda" u tlu (Kommerell,
Protodakonov).
~ Pretpostavke zasnovane na zakonima elasticnosti (Kirsch, Phong).
~ Pretpostavke zasnovane na zakonima plasticnosti (Caquot, Kastner).
~ Pretpostavke koje se baziraju na teorijama elastoplasticnog !la
(Caquot, Hill, Mandel).
~ Empiricke pretpostavke (Terzaghi, Marston, Sto-lzenburg, Bell,
Wocllmy, Stini i dr.).
Metode zasnovane na mjerenju podzerrmih pritisaka "in situ".
Neke od ovih metoda bit ce objaSnjene u narednim izlaganjima. Mnoge
teorije mogu se podijeliti na one koji uzimaju efekte dubine u racun i one koje to
zanemaruju.

21.2. BIERBAUMEROVA METODA

Bierbaumer je razvio ovu teoriju na velikom Alpskom tunelu, pri cernu je
uzeo opterecenje u vidu parabole sa visinorn t=aH (s1.21.1.-a). Dvije metode koje
su razvijene daju gotovo isti koeficijent redukcije a. Jedan pristup imao je
pretpostavku da ce materijal nakon iskopa tunela imatj teznju da se urusi u dnu
otvora po ravni nagnutoj pod uglom 45+qJl2 (sl. 21.1.-b).
TeZini materijala (W) koja tezi da klizne po ravnima Ce', DD'
suprotstavljaju se sile lrenja, koje iznose (Szechy, 1973):
2T = 2P . f = 2tg '(45 - f{! / 2)
o

H2

. Y . tgf{!

(21.1.)

Umjesto visine H treba prilikom proracuna uzimati aH, te ce pritisak u

kaloti, na sirini B=b+2hlg(45-qJ/2) bili:

p=aHy.

(21.2.)

Uzirnajuci u obzir dijagram opterecenja (sl. 21.1.), vrijednost a moze se

dobiti na slijedeci nacin. Pritisak u 1jemenu bit ce:
Mehwlika tla

521

21, Podzemlli pritiw:i

V Pritisak lID potpome i podzemne konnrukcije

21.3. ENGESSEROVA METODA

Engesser (Horvat, 1954) je kao analogiju U7..eO seriju izdvojenih lukova

koji se defonnisu u vertikalnoj ravni u nevezanom stijenskom masivu (sL 2L2.-b).
Za definisanje minirnalnog specificnog pritiska usvaja ugao izmedu tangente na
luk opterecenja i horizontale da je jednak uglu smicanja <po Uz ovu pretpostavku
dobiva se za horizontalnu potisnu silu, za trozglobni lucni elemenat, izraz U obliku
(Szechy, 1973):

b dq =(Y _ P'Lih=-'!..-(Y _E!,Jh,

dph
T=f,PA

2/

C
h

T:tg\"PA

2/

gdje je:

tgcp

(21.7.)

(21.S.)

Sl. 21.1. Model podzemnog pritiska na tunel po Bierbiiumeru: rasteretni svod

parabole (a) i prihvaceni model (b).

P =W

2 T

=B . H . Y -

2 . P, . tgcp, iii

obliku

pr~p~staVlj.ni

(21.3.)

~ lukovil

P=H .y[b+2h.tg(45 -cp!2)l-H' .y.tg'(45 -ipI2,gcp.

Jdh

\\ 1

-L~

Saglasno ovoj teoriji, uzimajuci da je pritisak p u tjemenu, na sirini B,

p=aHy, dobijemo:

P
P

b+2htg(45 -cpI2)

a =1

tgcp.tg2(45 -CPI2).H
b+2htg(45 -cpI2)

tgcp . tg 2 (45 - cp 12) . H

b + 2h tg(45 -cpI2) ,

p=aHy.

y,

(21.6.)

Ova metoda se rijetko primjenjuje i moze se reci d;,t je historijska i

prevazidena.

dph

e-

Ovaj koeficijent redukcije uzirna se kod malih dubina a= 1, a kod veCih

dubina H>58 ne ovisi 0 dubini i ne treba daje veci od:

a=tg 4 (45-cpI2).

-.

dOh

(21.4.)

(21.5.)

H
D _ f-

Sl. 21.2. Pretpostavke za proracun podzemnih pritisaka prema Engesserovoj teoriji (a) sa
lukovimaformiranim iznad otvora (b).

a odgovarajuci vertikalni otpor:

p do dph

= t:cp(y-~}g'(45-CPI2)'
M e1umika fla

(21.9.)
523

V Pritisak llQ potpome i podzef1me koflstrukdje

21. PotiZ-{!1tUli pritisci

otkudje:
2

P mi'

_[
h.b.tg (45-cpI2)
b tgCP ]2
2h. tgcp + b . tg 2 (45 _ cp I 2) + 6
y. (21.10.)

Kommerell je utvrdio da linija opterecet\ia na svod podzemnog objekta

ima oblik parabole, ali zbog jednostavnosti on uzima elipsu koja se jos naziva
"eIipsa pritiska".

Puno optereeenje na ravan A-B ukljucujuci j tezinu kruznog odsjeckaje:

p. =4.b2.y(
htg (45-cpI2)
+tgcp ), (21.11.)
mm
2h . tgcp + b tg 2 (45 - cp I 2)
6

z
c
~

iIi za velike dubine i ne previse mali ugao:

2 [2 0

cotcp t gcp ] .
P=4b .y tg (45 -cpI2)'-2-+6

(21.12.)

I
h:Zm/lX

"I

Z
X

Za determinaciju pocetnog tangentnog ugla lJIBierbaumerova pretpostavka

0,

da pritisak u kaloti mora biti minimum moze se prihvatiti i odatJe je:

If! = arctgl.J3 . tg( 45 - cp I 2)

(21.13.)
Sa ovirn tezinu stijenskog rnasiva koji se nalazi izmedu najnizeg luka i
kalote mozerno dobiti iz izraza:

2b 2

.J3y tg(45-cpI2),

(21.14.)

z
%

AF,

h,

A
W
b

inijo.sli~njQ

AI

./"

Sf. 21.3. Odreilivanje zemljanog pritiska na podzemni otvor po Kommerelliju: rasteretni

svod (a), opterecenje sa bocnim i vertikalnim pritiscima (b).

te je ukupni pritisak na kalotu:

4b 2

.J3 y tg(45 -cpI2).

(21.15.)

Prema Engesserovim eksperimentalnim ispitivanjima U pJescanom tIu

dobiveno je da se saglasnost postize sa teoretskim aspektima pri h;;d ,5b.

Elernentarni dio tla iz elipse pritiska (s1. 21.3.-a) sa smnorn dx, visinorn z i
dubinom 1,0 rn izazvat ce na odstojanju x slijeganje veliCine w pri cemu ce
rastresitost tla iznositi p(%). Uslov je da zapreminski prostor nastao usljed
slijeganja mora da bude jednak zapremini pora i supljina nastalih usljed rastresanja
i slijeganja u elementu tla dx"Zl,O m, tj.:
ill

21.4. KOMMERELLOVA METODA

dxI ,0= z dxl,oL

100'

(2Ll6.)

odakle je visina:

Najstarija, najvise primjenjivana i siroko poznata je Kommerellova metoda

zasnovana na detenninaciji visine rasteretnog svoda ovisno 0 defonnaciji, odnosno
slijeganju podgrade u tIn, iznad podzemnog otvora. Tio se unutar ovoga svoda
rastresa, povecava zapreminu i opterecuje podgradu, odnosno oblogu, dok se tID
iznad rasteretnog svoda nosi sarno.
Rastresanje tla tim je vece sto je ana manje cvrstoce i obratno. Ovo
rastresanje i slijeganje tla vrsi se sve dade dok se ne popune supljine izmedu
pod grade i tla, kada se ponovno uspostavi ravnotez.a, ali se tada javlja podzemni
pritisak

ill

z=-100.
P
Najveca visina elipse optereeenja za najvece slijeganje

(2Ll7.)
Q) max

i koeficijent

rastresitosti p bit ce:

h= ill=, .100.
P

(2U8.)

Koeficijent trajne rastresitosti odreduje se na iskopanorn materijalu poslije

ponovnog nabijanja, ali se u praksi koriste vrijednosti dobivene ispitivanjima

524--------------------------M~'~h-an~i~~tl~a--------------------------

Mehallika rIa

525

21. PodzemJli priti.w:i

V Priti.~ak lIa potpome i podZellllle kollstrukcije

prerna raznim autorima (tabela 21.1.). Detaljniju kategorizaciju dao je Stini

(Kujundzic, 1979).

Koejicijenti trajne rastresitosti (Szechy, 1973)

Srednji dio elipse (W' ) opterecuje tieme otvora, a boeni dijelovi (Q)
prenose opterecenje preko klinova AA 'C i BB'D.
Pritisak na povrsinu AA', odnosno BB', sastoji se od pritiska klina AA 'c,
odnosno BB'D i opterecenja Q, sajedne i druge strane otvora,
Aktivni pritisak kao i prvi dio opterecenja je:

TabeLa 21.1.
Redoi
broj
L

2..
3.

Vrstatla

nevezana zrnasta tia (pijesak)

srednje vezana tla (suha glina)
vezana tla (japorac, ilovaea)
mekSe stijene (pjescar, kret.njak)
cvrste sti'ene

1 h2 2
0
1
2
PA =-y. Itg (45 -f(J/2)=-yhl K A

Koet1cijellt ,_trajrie:
t'as!feS'tdsti %)
1-3
3-5
5-8
8-12
10-15

PQ =Qtg(45-f(J/2),

(%

Z2

+/1=1,

(21.23.)

te je ukupni priti~sak~:_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _- ,

Od potporne konstrukcije Irazi se da prenese t.zinu tla

omedenu elipsom visine h. lednadzba elipse glasi:

x2

Drugi dio potieee od opterecenja Q i ako se pretpostavi da djeluje kao

jednako podijeljeno opterecenje na duzini c[hrtg(4So-qY2)], dobije se pritisak od
sile Q:

(21.19.)

=~y. h:tg

(45 - f(J/2)

+ Q. tg(4SO - f(J/2).
..

(21.24.)

Ova ukupna sila moze se izraziti i kao:

p = -y, . ~2tg 2 (45 -

f{J /

2),

(21.25.)

gdjeje:

a posta je:

h = (j)~, 100,

(21.26.)

pri cernu je:

to je,

Q
(21.20.)

Ukupno opterecenje bit ce:

(21.21.)

p= A'C

Q
hi tg(45-f(J/2)

(21.27.)

Tezina Q dobije se kao razHka tezine cetvrtine elipse W i polovica tezine

W', Tezina cetvrtine elipse W dobije se iz cetvrtine njene povrsine j zapreminske
rnase, tj.:
W=Ay,
(21.28.)
gdje je:

h (c + b/2)n

(21.29.)

(21.22.)

U slucaju da se rnogu ocekivati i bocni pritisci, onda se opterecenje

formira od rasteretnog svoda iznad horizontale kroz tjeme CD (sl. 21.3.-b) i donjeg
klina ogranicenog kliznim ravnima koje polaze iz nozice otvora do linije CD pod
uglom od 45 c +<p/2 prema horizontali.
526

Mehallika tla

Bocni pritisak na povrsinu AA', odnosno B-B', sastoji se iz dva dijela, i to

od opterecenja P Q koji ima oblik pravougaonika sa stranicom:
XI

PQ
=-=qK A ,
hi

(21.30.)

----------------------------M~e~h~~~j~~,W~-----------------------527

21. Podze,mli prirLfci

V Pritisak fla potpome i porizemni! konstrukcije

i trougla od aktivnog pritiska sa bazom:

X

....-.

2P
= __
A =rh .K
h
I
A

21.5. TEORUA PROTODYAKONOVA

(21.31.)

lz ovih dviju linija opterecenja moZe se odrediti opterecenje na dio luka

/:;s, koje se sastoji od vertikalne i horizontalne komponente, tj:

An

t.J.j:' V

=I!.Fv
.r'

(21.32.)

Na ovaj nacin mogu se odrediti podzemni pritisci na ohlogu i prema njima

izvrsiti dimenzioniranje.

Protadyakonova (Protadakonova) teorija zasniva se na pretpostavci

formiranja parabolienog rasteretnog svoda u tlu i primjeni zakona koji val'e za
trosne materijale. Protodyakonov zarnjenjuje koefieijent nnutarnjeg trenja sa
"koeficijentom cvrstoce" f. a izvodi se iz poznatog Coulomb-Mohrova pravea
cvrstoce, ij.:
(21.35.)
7: =c+a.tgf/J =c + foa,
gdjeje:
fo=fk=tgtp - za nekoherentne materijale jednak je koeficijentu Irenja, a
za koherentne definisanje izjednadzbe 21.35. izrazom:
7:

fk = - = fo + -- = tgf/J + --.
a
a
a

(21.36.)

Vertikalni pritisak Protodakonov odreduje iz tezine rasteretnog svoda

AOB na kojem ne postoje naponi zatezanja niti momenti vee sarno normalne sHe
(sl. 21.5.-a). Sile koje djeluju na odsjeeak luka OE su:
~ horizontalna sila H kao reakeija u tjemenu;
~ rezultanta vertikalnog opterecenja px;
tangeneijalna normalna sila N u taeki E.
Oblik i visina rasteretnog svoda odreduje se iz uslova ravnoteze vanjskog
opterecenja i normalnih sila koje djeluju na elementarni dio Inka OE, te iz sume
momenata na tacku E dobijemo:

LME =0,
H Y- p,x,

+-,.."b_.j-I

(~+ht )'~-2c.~
Sf. 21.4. Uobicajena pretpostavka pritisaka koji djeluju na presjek tunela.

Prema iskustvima u Rusiji i Madarskoj (Szeehy, 1973) proraeun

vertikalnih i boenih pritisaka moZe se priblizno odrediti i prema linearnoj
raspodjeli (sl. 21.4.). Paraboliena raspodjela opterecenja zarnijenjenaje linearnom,
taka daje apterecenje u kaloti Pl=y.h], a baeni pritisak u nivau kalote:
(21.33.)

=0,
(21.37.)

iito predstavlja jednadzbu parabole.

Vertikalna komponenta V pritisce luk, dok horizontalna H ima narnjeru da
ga razvuce. Pomjeranju usljed sile H suprotstavlja se sila trenja V.ft.
Velicina sile H moZe se odrediti iz uslova stabilnosti oslonea luka A i B,
gdje pored nje djeluje i vertikalna reakcija oslonea V, koja kao komponenta
rezultante R, iznosi:

pb

V=-.

au dnu kalote:

IH'Y=.r..f, Y=~=k'X2f

2
e, =P2 tg (45"-f/J/2)-2ctg(45-f/J/2),

(21.38.)

e, (P2 - h 'r) tg (45 -f/J/2) - 2c tg(45 - f/J 12). (21.34.)

528----~--~~--~~~~--~M7,~ha~"'~M=t~~~~~~~--~~~~::~

Mellaflika ria

529

V pritisak no potpQrne i podzefTme konstrukcije

2
3

11I1

21. POdWfflli pritisci

A=-bh.

I j~ ! j ! j I

Unosenjem izraza za h i A (jed. 21.42. i 21.44) u jednadZbu 21.43. dobije

se ukupna sila u obliku:

AL.

fLI

E"":RN
P
Ib

(21.44.)

1",

Ip =y. 3b I, f

(21.45.)

a ravnomjemo opterecenje 00 Hniii AB bit ce:

P
b
P"=b=y~

(21.46.)

i
(

Protodyakonov odreouje boeni pritisak kao pritisak na zid sipkog

materijala, pri cemu ugao unutamjeg trenja uzima:

IP, =arctg{"

Iy
Sl. 21.5. Odreaivanje vertikalnog (a) i bocnog (b) podzemnog pritiska prema
Protodyakonovu.

=1,.

bo =b + 2hotg(45 - IP 1 2).

pb
2

<I, '--.

(21.39.)

gdje fi predstavlja Protooakonov koeficijent cvrstoce odreden empirijski (tabela

21.2.). ZapliZa se da njegova vrijednost iznosi:
fi=O,Ol{3.r{3p u kg/cm2) ilifi={3.r{3p U kN/cm 2),
(21.40.)
gdje je {3p jednoaksijalna cvrstoca na pritisak.
Usvajanjem koefieijenta sigurnosti 2 za stabilnost oslonea dobije se iz
jednadzbe 21.39. horizontalna sila:

H = '4 Ik . p' b.

(21.41.)

Uvrstavanjem ovog izraza u jednadzbu 21.37. dobije se za x=O,5.b i y=h

visina rasteretnog svoda:

IP,

L2:1J'
Ukupna vertikalna sila podzemnog pritiska bit ce:

(21.42.)

P=yA.

(21.43.)
gdje je A povrsina mase ispod rasteretnog svoda koji ima oblik parabole, te je:

(21.47.)

Za ovakav slueaj klizne ravni pod uglom 45+<p/2 formiraju baene prizme,
koje su optereeene masom tla iznad rasteretnog svoda AOB i svoda A,O,B, nad
rasponom:

Uslov za stabilnost aslanca mora biti:

H<VA fJ: H

iii

(21.48.)

Masa tla izmeou ovih lukova bit ce:

2
yb2
Qo=ybo _ _ =(bo-b)(bo+b)y,

3/,

3/,

31k

(21.49.)

iii ako se uvrsti izraz za bo, dobije se:

Qo =~yhotg(4SO - IP, 1 2)[b + hotg(4SO - IP, 12)], (21.50.)

3/,

a ravnomjerno opterecenie na klizne prizme AAI i BBI bit ce:

qo

Qo

=b

-b

=~Y[b+hotg(45 -'P, 12)].

3/,

(21.51.)

Bocni pritisak se sastoji od aktivnog pritiska tla i vertikalnog opterecenja

klizne prizme, te se kao krajnji rezultat ukupnog pritiska dobije:

PA =hoytg2(45-qJkI2)
.{

3tgqJk

[cb+h otg (45 0 -qJ,!2)]+ho /2)}

(21.52.)

530'------------------------~M~'~M-m~~-I~w------------------------

Melianika tlo

531

21. podzemlli pritisci

V Pritisak na polpoTtle i podzemne konstrukcije

Metoda Protodyakonova ranije se cesto primjenjivala iako ima nedostataka

u pretpostavkama i empirijskirn koeficijentima cvrstoce koji su najcesce stvar
procjene.

21.6.TERZAGHUEVA TEORlJA PRITISKA

Ova teorija moze se primijeniti kako za nevezana suho granulirana, tako i
vezana tla. Prilikom kopanja podzemnih otvora u nekoherenmom tlu smanjuje se
primarni napon oka atvara, pa tla u stanavitom podrucju dilatira i prelazi u aktivna
stanje plasticnog sloma. Taka nastaje svadna djelavanje u tlu aka atvara. pa se
naponi na patpornu konstrukciju smanjuju od prvobitnih napona u tlu:

Koefictjenti evrstoce tla prema Protodyakonovu

00";

28-30

20

20

26-27

15

15

25-26

10

10

87

85

=y-z i

00",

=Ko y-z,

(21.53.)

na napone koji odgovaraju stanju plasticnog sloma.

Zbog dilatacije tla prilikom iskopa smanjuje se horizontalni napon 0", n.

intenzitet aktivnog pritiska, a to prouzrokuje i pad vertikalnog napona a v. Iz

ravnoteZe elemenata prizme sirine B i visine dz, na dubini z (51. 21.6.-a) dobije se
(Szechy, 1973.):

Bydz=B(O", +dO"J-BO", +2-z:dz.

82

(21.54.)

azamjenom:
25

80

-z:=c+O", -tgffJ

0", =

KoO", =c+KoO", tgffJ,

proizlazi izraz:
23

72

(21.55.)

B y. dz=B(O"+da,)- B-a, +2 c-dz+ 2- Koa, . tgffJ dz,

odnosno:

24-28

70

24-26

70

2226

1,5-2

65

22-24

1.5

60

22-22

1.0

60

1820

0.8

40

16-18

0.6

30

14-16

0.5

27

0.3

(21.56.)
Za definisanje ;;irine djelovanja B uzima se n.gib kliznih r.vni na
bokovima pod uglom 45+CjlI2, te je sirina:

B=

{%

+ h tg(45 -ffJ/2))-

(21.57.)

Za granicne uslove (Jv=q na dubini z=O, dobije se diferenciranjem izraz:

(21.58.)
Za slucaj c=O i q=O~im~am~oc.:_ _ _ _ _ _ _ _ _

a,

B. Y

( l-e -"-'-IV"
B

(21.59.)

2Ko . tgffJ
532

Mehanilw. tla

Melwnilw. tla

533

V Pritisak"a potpome i pOOzemne konstrukcije

21. Podzemni pritisci

Vertikalni napon za materiiale sa koheziiom bit ce:

2c 1 ~2H".
-e B
2Ko ' tg<p

= B .Y -

"k'
...
Pntlsa' se neee razvltl pn
D

2c

B~-

(21.63.)

2c.
2c
y=. tJ. za Bo;-. U slucaju
B
y

otvor se mora privremeno podgraditi, jer se sile zatezanja javljaju u kaloti

olvora. Radi osnovnih pretpostavki sloma ovi rezultati se koriste u suho

granuliranom tlu i za slucaj srednje dubine (H5;3B).

~
Sl. 21.6, Osnovne pretpostavke pritiska prema teariji Terzaghija: zona plasticnog sloma
oko potkopa (a), pritisak na veCim dubinama (b).

a za dubinu D u visini stropa otvora i dublie vertikalni napon lZIlosi:

.
0"=

B r
-K, 2D1Ilrp~
I-e B
2Ko ' tgcp

(21.60.)

Maksimalna velie ina u beskonaenoi dubini ie:

000'

=
, -

(J

= 2 . KBy
0 tgcp

(21.61.)

Kod vecih dubina lueno dJelovanJe ne doseZe do povrsine terena. MoZe se

racunati da vertikalni napon postize granicnu velicinu u duhini D:?:2,5B, pri cemu
Terzaghi uzima da je 1<Ko<1.5. Ispod ove dubine vertikaJni napon je konstantan
(51. 21.6.-a).
Vertikalni napon cr, Oedn.21.60.) mjerodavan je za dimenzioniranje
stropnog dijela konstrukcije. dok je za boene strane potrebno izraeunati aktivni
pritisak PA sa opterecenjem u ravni stropa, sa O'v koji se dobtje prema jednadZbarna
21.62. iii 21.63.
Ako su podzemni otvori na vecim dubinama, prema ovoj teoriji nemaju
utjecaja gomji slojevi na ponasanje donjih. tako da je podzemni pritisak sastavljen
od dva dijela (s1. 21.6.-b). Na visini D, ritisak'e =D2. a uku ni ritisakje:
(j

Y
= 2KB.tg<p
o

l -2D"'.)
1- e

K.

+ D 2 . Y . e -K,B 2D,".

(2162)

534--------------------------M~'mm~i~~~d~a--------------------------

21.7. OSVRT NA OSTALE TEORIJE PRITISKA

Pored navedenib teorija podzemnog pritiska postoje i mnoge druge
bazirane na slienim pretpostavkama, kao sto suo Ritterova Maillartova Esztova
'
,
,
Jakyeva, Ballova, Suquetova i dr. (Sz6chy, 1973).
Za proracun podzemnih pritisaka na dnu otvora koristi se vise metoda
(kojima se, ustvari, vrsi provjera stabilnosti dna) kao sto su: Terzaghieva,
Tsimbaryevitch i dr. (Sz6chy, 1973).

*
Osim ovih teoretskih proracuna podzemnih pritisaka uobicajene su i
metode neposrednog mjerenja velieine sile iii pritiska pomocu razlicitih
instrumenata postavljenih na ekstradosu obloge iii podgrade podzemnog objeleta.
Za ova ispitivanja koriste se dinamometri, razne celije (dozne) ekstenzometri, kao i
posebni "hidraulicki jastuci" iii hidraulieke dizalice".
Vecina navedenih klasicnih metoda daje sarno orijentacione velicine
podzemnog pritiska, jer se njima ne obuhvacaju i mnogi drugi veoma znacajni
faktori. kao sto su: stvame geoloske karakteristike, primamo i sekundamo stanie
napona, prisllstvo vode, tehnologija i vrijeme izvodenja radova, oblik i velici~a
otvora, diskontinuiteti u stijenskim masivima, defonnacione i mehanicke osobine
tla, itd. Kod nekih metoda nemaju, naprimjer, uticaja na pritiske velieina i oblik
otvora, dok je kod nekih drngih potrebno poznavati slijeganje podgrade itd . ,to
zahtijeva uvodenje vise pretpostavki, koje obieno nisu odraz realne sredine. Ove,
kao i neke druge metode, mogle su se primjenjivati kod nekih materijala i za
klasican naein rada i podgradivanja, dok je kod savremenih nacina iskopa i
zastite podzemnih otvora njihova primjena rjeda.
Meham'ka cia

535

V PritisaJ.: na potpome j potizelTUIt! konstrukcije

Prema savremenirn principima proraCllna, podzemne prostorije tretiraju se

skupa sa okolnim dom i podgradom vodeci raellna 0 njihovom zajedniekom
djelovanju. Na danasnjoj etapi razvoja proracuni tunelske obloge svode se Da
prethodno dimenzioniranje. a zatim se rnaternatski modelira i popravlja na bazi
rezultata dobivenih mjerenjem na probnim dionicarna i na kontrolnim mjernim
profilima. Danas je nemoguce racionalno dimenzionirati privremenu podgradu niti
stalnu oblogu bez sisternatskog mjerenja u toku izgradnje podzemnih prostorija.
Savremeniji numericki proraeuni danas se provode prema teoriji
elasticnosti. pl.sticnosti iii elastoplasticnosti koje se vise obraduju u mehanici
stijen . Radi opsteg uvida U osnovne postavke ovih teorija. dat je na slici 21.7.
raspored zona i dijagram radijalnih i tangencijalnih napona prerna teoriji
elasticnosti i plasticnosti, a za krumi presjek tunela.
NakoD iskopa nastupa rastresanje masiva po konturi i dezintegracija
napona. sto dovodi do stvaranja zone oslobodenih napona ili plasticne zone, koja
ne moZe preuzeti napone. Ako podzemni otvor nije podgraden. radijalni napon (0",)
na obodu prakticki pada na -nulu. Tangencijalni napon se povecava i na kraju
plasticne zone poprima najvecu vrijednost u tzv. zoni poveeanih napona iIi u
nosecem prstenu. Izvan ovo noseceg prstena ostaje netaknuta prijasnja elasticna
zona.

1---!i----j4
I/Q

POOLAVUE VI

STABILNOST PADINA I KOSINA

14.00

L1'19.30 In

teorija plasticnosti

I ' '"
i! "',
""."<:(~,o
~
./ .I
~
I. ,I
-",
'

2480 m

+!-._._.,I
/

- - - teorija elasticnosti
--

Inl

13.00 m

.
.------->,""",_~1!.!!lj

U pros[osti se pojava velikih

klizista, sa kojima je doslo
do rusen}a kuca i ljudskih
zrtava, pripisivaia visaj
Sl. 21.7. Raspodjela tangencijainih (a,) i radijalnih (a,) napona oko kruinog otvora prema
teariji elasticnosti i plasticnasti, gdje je: zona rastresanja ili osloboilenih napona
(1), zona povef:anih napona (2), neporemecena - eiaslicna zona (3).
536--------------------------M~,~h-a'~'uw~tl~a--------------------------

sili i "Boiijoj mati ".

Mehanika tla i temeljen}e
537

IO iii stijenski masiv u podrucju prirodnih pad ina i

vjestackih kosina bit ce u ravnotezi ako je cvrstoca na _
smicanje unutar kosine veea od napona srnicanja. '
Narusavanjem ovih ravnotewih uslova dolazi do ugroZavanja
stabilnosti padine iIi kosine, sto ima za posljedicu njeno
pokretanje, slom i klizanje. Pojave nestabilnosti mogu biti
prouzrokovane prirodnim iii vjestackim, odnosno IjudsJdm
djelovanjem. Prirodni uzroci mogu hiti razliciti. a najcesci su:
(i) djelovanje i promjene klimatskih uticaja, (ii) erozija
vodotoka u podnozjima (iii) promjene nivoa podzemnih voda,
(iv) filtracioni pritisak, ukljucujuci i iznosenje materijala, (v)
zemljotres i dr.

Posljedice klizauja mogu biti veoma stetne, a nekada i

katastrofalne za okolinu, imovinu i Ijudske zivote. Nekada su to
prave prirodne katastrofe nastale bez sudjelovanja iii sa
sudjelovanjem Ijudske djelatnosti. Poznavanje mogucih pokreta
za inZenjersku praksu je veoma bitno, kako izgradnjom
objekata ne bismo utjecali Da njihovo klizanje i nepotrebno
saniranje. Proucavanje uzroka i uslova pod kojim l1astaju
klizanja su veoma siroka, kompleksna i interdisciplinama, a
obuhvacaju geomorfoloske osobine, geoloske, inZeujersko-

geoloske, hidroloske, hidrogeoloske, inZenjerske, geotehnicke i

dr. probleme uzeg i sireg podrucja nestabilnosti.
Radi ustanovljenja uslova nastanka i projektovanja rnjera
osiguranja proucava se stabilnost prirodnih padina i vjestackih
kosina. Prvobitno su klizista izuCavana i rjesavana na bazi
iskustava i bez laboratorijskih i terenskih ispitivanja. Najnoviji
539

22. OpCenito 0 stabilnosti prirodnih i vjestackih kosina

period izucavanja klizista odlikuje se raznovrsnim studijskim

istraZivanjima, obradom i sve kompleksnijim teoretskim
izucavanjima i rjesavanjima ave sve slozenije problematike na
savremenijim osnovama.
Kroz dva potpoglavlja (22 i 23) date su bitne osnove i
metode za proucavanje klizista, kojima treba obuhvatiti tri
vafna cinioea:
(a) prepoznavanje, klasifikaciju i oblike sloma (dubina klizanja), te
njihove morfoloske, geoloske i geotehnicke osobine sa
ustanovljenjem obima i brzine pokreta i njihovih uzrocnika;
(b) opis materijala obuhvaeen kret~em, njegova cvrstoea na
smieanje, deformacione i druge geomehanicke osobine;
(c) parametarsku analizu stabilnosti kosine odgovarajueim
metodama ovisno 0 tipu klizanja i osobinama materijala.
Iz ovih analiza treba da proisteknu i asanacione mjere,
koje se obraduju u drugom dijelu ove knjige.
Uzroei nestabilnosti, vrste sloma sa odredivanjem
koeficijenta sigutnosti, klasifikacija i glavni tipovi klizista sa
njihovim obiljeijima prikazani su u potpoglavlju 22. Ova
predznanja neophodna su za analizu stabilnosti padina i kosina,
a ona se provodi prema viSe metoda, obradenih u potpoglavlju
23. - metode proracuna stabilnosti kosina.
Ne postoji konveDcija 0 podjeli u grope metoda ispitivanja
stabilnosti padina i kosina, ali je vee uobieajena podjela Da:
Metod. granicne ravoot.ze, koje se baziraju na
pretpostavljanju kliznih ravni i iznalaZenju koeficijenta
sigurnosti na klizanje putem ravnoteze cjelokupne mase tla
unutar kliznog tijela, iii putem podjele mase tla na lamele sa
uvodenjem medularnelarnih sila (metoda lamela). Ranije su
koristene, a i danas se koriste klizne ravni u obliku pravea,
kruga iIi logaritamske spirale, ali danas postoje numericke
metode za ispitivanje stabilnosti za proizvoljnu kliznu ravan.
);> Metode teorije plasticnosti, bazirane na diferencijalnim
jednadzbama ravnoteze i uslovima sloma za ravni problem.
Poznata je metoda Sokolovskog, koja razmatra cisto plastican
problem i iznalazi napone, a ne i brziDU deformacija.
Kinematicko mogu6e rjesenje dali Sll Drucker i Prager.
~ Metoda konacnih elemenata, koja uz pomoc racunarske
telmike dobija sve vecu primjenu i u geomehanici.

540

22. PPCENITO 0 STABILNOSTI PRIRODNIH I

. VJESTACKIH KOSINA
22.1..0SVRT NA IZUCAVANJE STABILNOSTI
PADINA I KOSINA
U svijetu i kod nas dolazilo je i danas dolazi do poremeeaja ravnotemih
uslova unutar prirodnih padina i vjestackih kosina koje su imale za posljedlcu
pokretanje manjih ili veCih kolicina zemljanih iii stjenovitih mas . Ova pokretanja
ponekad su izazivala prave prirodne katastrofe koje su ostavljale pustos i odnosile
mnoge Ijudske Zivote, a mogla su nastati bez sudjelovanja eovjeka iii sa Ijudskim
djelovanjem. nedovoljnim i nestrucnim poznavanjem ejelokupne, veoma sloz7ne ,
problematike. Te nestabilnosti i poreme6aji ocitovali su su se obieno U vldu:
kameno-snijeinih lavina, sipara na krutoj iii plasticnoj podlozi, odrona, a
najcesee kao kliziSta, mala do veoma velika i katastrofalna.
.
..
U nasoj zemlji ima vrio velikih klizista i veoma delikatnih za samn:n]e, a
sigurno viSe hiljada manjih aktivnih klizista. Najvise ih ima na pad~Dama
izgradenim od slabo vezanih materijala, zbog cega je njihova rasprostranjenost
dosta neravnomjerna. Pojavama kliziSta pogoduje raznovrsna geoloska grada
terena, nepovoljDi hidroloski i hidrogeoloski uslovi, strme padine, znatna tektonska
osteeenost, velike kolicine vodenog taloga, temperaturne razlike i drugi klimatski
uslovi, te uz sve ove okolnosti i obimne Ijudske djelatuosti. Prema svojoj starosti
klizista su raznovrsna i ima ih od starih fosilnib do mladih i sasvim aktivnih i onih
cija se aktivnost povremeno obnavlja.
.
Strucno izucavanje klizista pocinje tek krajem XIX vijeka i to od strucnth
liea koja su se bavila analizom prirodnih pojava. Dotada se 0 velikim ~lizisti~
mogio saznati sarno iz predanja i legendi, a u najboljem slucaju IZ .. zapl~a
putopisaca iii arhivske grade. Obicno se pojava velikih klizista, sa kOjlma je
dolazilo do rusenja kuea i Ijudskih maya, pripisivala visoj sili i "Bozijoj moei". ..
U zadnje dvije decenije proslog i poeetkom ovoga vijeka u nasoj Zemljl
poNnju izucavanja klizista od strane vise geomorfologa, geologa i geografa.
Zanimljiv prikaz klizista u dolini Krivaje ostavio je F.Katzer (1907).
U periodu izmedu dva svjetska rata u nasoj zemlji izucavano je vise vecih
klizista koja su ucinila znatne materijalne stete, kao sto je npr. Klasnik, nedaleko
od ViSegrada. U knjizi Geomorfologija S. Cvijiea (1924. i 1926) nabroJ3l11 su
morfogenetski podaci 0 mnogim klizistima u prijasnjoj Jugoslaviji: U. ovom
periodu moze se reci da su klizista ispitivana bez istrainih radova, IspltlvanJa,
analiza, osmatranja i prognoza, te su istraiivaci iz tog razdoblja rjesavali ave
probleme sarno na bazi stecenog iskustva.
--------------------------~M~e~ha="~iM~da~-----------------------541

VI Stabilnost padina j kosinn

Poslije Drugog svjetskog rata nastupa novo razdoblje u potpunijem i

savremenijem izuCavanju klizi~ta. Ovo je i razumljivo, jer je do~lo do izgradnje
mnogih saobraeajniea, hidrotehnickih objekata, velikih urbanih gradskih i
industrijskih cjelina i drugih objekata u raznim terenskim uslovima, sto je dovodilo
do pojave novih i aktiviranja starih klizista. U ovom periodu klizistima i svim
vidovima nestabilnosti terena pridaje se veci macaj. te se u istrafivanja ukljucuju,
pored geologa i gradevinskih inZenjer~ sve vise geomehanieari. geofizicari.
geometri i drugi specijalisti.
Ovaj period karakteristiean je za izucavanje nestabilnosti kosina po tome
sto se uvode laboratorijska. geomehanick~ a dijelom i terenska ispitivanja, zatim
hidrogeolo~ka, geodetska, geofizicka i druga ispitivanja i osmatranja. Medutim, i
dalje su se odluke donosile na bazi iskustva i intuicije iskusnih istraZivaca,
projektanata i izvodaCa radova. Na takav nacin izucavaju se i saniraju te~a k1izista
u Lukaveu, na pruzi Brcko - Banovici, Samae - Sarajevo, Doboj - Banja Luka itd.
Najnoviji period izuCavanja k1izista obuhvata posljednje dvije decenije
koje se odlikuju sve raznovrsnijim i studiomijim istraZivanjima, obradama i
sanacijama i sve kornpleksnijim teoretskim izucavanjem i rjesavanjem ove slorene
problematike na savremenijim osnovama. Pojavljuje se sve veei broj objavljenih
radova 0 pojedinim rjesenjima, na strucnim savjetovanjima i u casopisima.
Projektuju se i izvode sve novija i savremenija rjesenja sanacije pojedinih novih
klizista u projektnim organizacijama i institutima i obogacuje se udZbenicka
literatura koja obuhvata problematiku nestabilnosti prirodnih i vjestackih kosina.
KliziSta, kao najznaeajnija manifestaeija nestabilnosti padina odnosno
kosina, se veoma cesto pojavljuju u raznim oblicima, razmjerama i aktivnostima u
prirodi. Dosadasnji neki primjeri kod nas i u svijetu velikih katastrofalnih k1izista,
kao sto su: Zalesine u Hrvatskoj, na pruzi Zagreb - Rijeka; Zavoj u okolini Pirota
u Makedoniji; Jelenovac, na obroncima Zagrebacke gore; Prekrizje kod Zagreba;
Kukovi najablanickoj akumulaciji; prirodn; dio akumulacije Bajina Basta u Bosn;
i Hercegovini; Vajont kod mjesta Longarone u ltaliji, gdje je usmreeno oko 2.000
!judi i mnogi drugi, upueuju na neophodnost sistematskog izucavanja i osmatranja
ovih i drugih pokreta. Ona cesto utjecu na ekonomicnost projektovanja, gradenja i
eksploatacije pojedinih objekata i predstav!jaju limitirajuei faktor prostornog i
urbanog planiranja gradova i naselja.
Radi ovoga se u pos!jednje vrijeme pristupa dalekoseznijem i studioznijem
istraZivanju, rejonizaciji i kategorizaciji terena sa stanovista stabilnosti i posvecuje
veea p.znja registraciji, izucavanju i ispitivanju svih klizista u cilju dobivanja
potrebnih podloga za optimalna sanaciona rjesenja, odnosno privodenje i takvih
nestabilnih terena odredenoj namjeni.
Kod izucavanja klizista potrebno je utvrditi sljedece:
542 --------------------------M~,~h~a'~lim~tw~----------------------

22. Opcenito

stabiinosti prirodnih i vjesfaclcih kosino

a) Osobine padine u sirem podrucju i uslove pod kojima je doslo do poremecaja,

a narocito: geoloske, in2:enjersko-geoloske, hidrogeoloske i hidroloske uslove,
geodinamicke procese, antropogene i druge uticaje.
b) Osobine terena u podrucju k1iziSta, ito:
:> osobine klizne povrsme po poloZaju, obliku j veiicini, te osobine tijela
klizista sa svim dimenzijarna. zapreminama i rasporedom masa, tipom i
klasifikacijom klizi~ta, brzinom kretanja i uzrocima klizanja, zatim fizickohemijske i mehanicke osobine materijala;
~ osobine podloge i okolnog neposrednog terena sa fizicko-mehanickim
osobinarna (olpornost na smieanje i deformabilnost);
);- nivoe podzemnih voda i njezine oscilacije sa vremenom u podrucju klizista
i sire.
c) lzuciti stabilnost kosine i mjere asanacije, ovisno 0 tipu klizista, osobinama
materijala i drugim tehnicko-ekonomskim parametrima.

/22.2JUZROCI NESTABILNOSTI ZEMLJANIH I

STIJENSKIH MASA
Tlo se u kosini nalazi u stanju prirodne ravnoteZe ako su naponi smicanja
u tlu manji od cvrstoce tla na smicanje. Ako se iz bilo kojih razloga poremeti ova
prirodna ravnoteZa, doei ce do povecanja napona na smicanje, i ukoliko oni budu
veei od cvrstoee tla na smicanje, nastupit ce slom, odnosno SpOTO i neprimjetno iii
vrlo veliko (br.ro) klizanje manjeg iIi veeeg obima. Naponi smicanja u tIu, koji
proisticu iz gravitacionih sila u padini i drugih dodatnih opterecenja i uticaja,
uzrok su, dakle. klizanja tla niz padinu. U izvjesnim slucajevima dovo1jni su sarno
dinamicki uticaji (zemljotresi) da izazovu klizanja, st? je bio slucaj u Crnogorskom
primorju.
Visegodisnje djelovanje niza prirodnih faktora kao sto su: raspadanje,
promjene meteoroloskih i hidroloskih uslova, postepen porast nagiba kosine,
djelovanje erozije u koritima vodotoka, promjene nivo. podzemnih voda,
zemljotresi i s1. izazivaju promjene napona i osobina materijala do izvjesnih
dubina, sto utjece na smanjenje cvrstoce na smicanje. Ljudska djelatnost remeti
prirodnu ravnotezu promjenom opterecenja izgradnjom velikih i teskih gradevina,
promjenom oblika kosina iskopima i nasipim~ poremecajem rezima podzemnih
voda na obalarna akumulacionih jezera, izmjenom tipa vegetacije, nacinom obrade
zemlje i drugim slicnim aktivnostima.
Uslov za stabilnosti prirodnih i vjestackih kosina je, prema tome, da
postoji ravnoteZa izmedu vanjskih sila (vlastita tezina tla i svako drugo spoUno
opterecenje) i unutarnjeg otpora tla (kohezija i trenje).

MelulIIik.a tla

543

VI StabiblOst padula. i /wsil1a

22. Opeenito a stahtinasl; prirodnih ; vjestackih kasina

Postoji vise tipova klizanja tla usljed prekoracenja cvrstoce tla na

smicanje, odnosno zbog smanjenja unutamjeg otpora ad kojih se navade sarno
neki karakteristicni slucajevi.

22.2.1. OBRAZOVANJE KLIZNIH POVRSINA U

PRIRODNIM USWVIMA
Ranije pomenuti prirodni uslovi mogu izazvati manje iii veCe nestabilnosti
padine postepenim smanjenjem cvrstoCe tla na smicanje do te mjere da nastupi
klizanje.
Kriticne klizne povrsine mogu nastupiti po predisponiranim strukturnim
geoloskim oblicima (slojevitost, ispuealost, rasjedanja) koje je lille adrediti, za
razliku od onih ciji oblik treba odrediti posebnom analizom.
Ako se na sloju gline nalazi propustljivi sloj iii ako se u sloju gline nalazi
nepovoijno orijentisani sloj propusnog materijaia, doci ce do klizanja gornjeg sloja
po sloju gline, jer ce dospjela voda raskvasiti i smanjiti otpor smicanja na kliznoj
povrsini (sl. 22.1-a).

1!!! i
H,.,.
T

,.v

@ CD

Klizanje pO tektonskoj pUkotini u karstifieiranim krecnjacima, koje

susrecemo u kanjonu Neretve, prikazano je u presjeku na slici 22.1-b sa drobinom
u kojoj, takoder, maze doci do klizanja pad uticajem vade i terasnim materijalom,
U kojem se pojavljuju, takoder, odroni i poznate "neretvanske pecine".
Snafna erozija rijeka na brefuljkastoj padini od glina i lapora razlicite
trosnosti izaziva neravnomjerno naprezanje u visim dijelovima padine, sto dovodi
do formiranjajednog iii vise kliziSta (sl. 22.1.-c). Raspueala stijenska masa se pad
ovim uticajem, kao i usljed atmosferilija i padzemne vade, otkida i klizi prema
rijeci.

22.2.2. PROMJENA USLOVA RA VNOTEZE

Podizanjem vjestackih objekata remeti se prirodna ravnotefa pa u
izvjesnim okolnostima dolazi do klizanja.

GUN ...

CD PROPUSNI MATERIJAL

KlJZNA.

PCNR!INA

KAFlSTlF1ClRAHI KREtNJAK

@Of'OBINA
@tJIlUVlJAlNO-ALUVIJAlNINANOS
-fERASNI MATEAIJ"l
(j)OSUlINSK! Jo4ATERIJAL
<VPUKOTINA

PJEStANO~St.JUNKOVIT
NASIP

KUZNE POVRSINE

Sl. 22.1. Klizanje u prirodnim uslovima: klizanje tLa po predisponiranom sloju

propustljivog niaterijala (a), po pukotini (b) i unutar vise geoloskihfonnacija.
(e).

544

Melumika do

St. 22.2. Klizanje usljed promjene uslova ravnoteie: klizanje terena usljed izrade zasjeka u
jednorodnom flu (a), usjeka u slojevitom tlu (b) i izrade nflsipa na povrSinskom
ilovacastom tiu (c).

--------------------~------~M~e7Jw~'~li~~tw~-------------------------545

VI StabiinosE padilla i kosina

22. Opcenito 0 stabi/nosli prirodnih i vjdtackih kosina

Prosijecanjem usjeka pogorsavaju se uslovi stabilnosti kosine (s1. 22.2.-a).

Stanje ravnoteze ipak moze da se i dalje odrzi u tlu ako je unutarnji otpor tla
dovoljan da se suprotstavi kretanju. U suprotnom, dolazi do klizanja mase tla i
pojave nestabilnosti. Nepovoljniji je slucaj sa nagibom slojeva niz padinu
naizmjenicno od propustljivog i nepropustljivog materijala, gdje se usljed
proticanja vode kroz propusno tIo na raskvasenoj vodonepropusnoj podlozi

formira klizna povrsina (s1. 22.2.-b). U ovakvim slueajevima ne mora uvijek doci
do klizanja.
Izgradnjom nasipa iIi drugih vjestackih obiekata na kosom sloju ilovace
moze doci do klizanja nakon kontakta sa supstratom Hi kroz ilovacasto-glinoviti
materiial (s1. 22.2.-c).

Kod

kanala izvedenog u viseslojnom iIi homogenom materijalu

denivelacije vode izazvat ce filtracione pritiske u kosinama koje mogu izazvati

klizanje manjeg iii veceg obima (s1. 22.3.-a).

Izgradniom brana stvaraju se akumulacije cije se vode inflitriraju u
priobalni teren, koji, ovisno 0 vrsti materijala, postaje zasicen. Posebno je kriticno
spustanje akumulacije, narocito naglo, kada dolazi do sporije filtracije vode iz
obala nanize od same deniveJacije, usIjed cega se javIjaju filtracioni pritisci koji
izazivaju nestabilnost padine. Ovisno 0 vrsti materijala, brzini -spustanja

akumulacije, nagibu padine i drugim hidroloskim i hidrogeoloskim uslovima ove

nestabilnosti mogu biti veoma obimne i sloZene, a katkad i katastrofalne (s1. 22.3.b). Ovi fiJtracioni pritisci javljaju se i u glinenom jezgru nasutih brana. a mogu

22,2.3) UI1CAJ FILTRAClJE PODZEMNE VODE

Uzgon i filtracione sile te osilacije nivoa podzemnih voda kod vjestackih
objekata i prlrodnih padina utjeeu na promjenu fizicko-mehanickih osobina da. a
time i na otpomost na smicanje materijala.

izazvati "slom" jezgra (s1. 22.3.-c).

Izgradnjom vjestackih objekata na propusnom tlu ogranicene dubine moZe
se poremetiti podzemni tok vode, sto dovodi do ispiranja i klizanja materijala
ispod samog objekta (s1. 22.3.-<1). U ovome konkretnom slucaju, kroz morenske
sedimente, ponirale su velike kolicine voda koje su na strmim padinama ispirale iii
rastvarale najsitnije cestiee tla. Usljed ovoga doslo je do promiena geomehaniekih
karakteristika da (kohezija, vodopropusnosti poroznosti i dr.), sto ie, pod
opterecenjem objekta, izazvalo njegovo stetno slijeganje. Osim ove pojave,

_ _ _ _ _ NV _ _ _

dolazilo je i do formirnja vodonepropusnih bariiera, te je na tim miestima voda

izbiiala pod pritiskom, a onaie stvarala kratere (Todorovski, Lazarevska, 1981).

h,

22.2.4. UI1CAJ LIKVIFAKClJE PlJESKA

PROPUSHI

SLOJEVI

OBJEKTI

-VODA

=-------~----

S1. 22.3. Utica) podzemnih voda na jormiranje klizista: klizista u kanalu u viSeslojnom
materijalu (a), priobalnim dijelovima akumulacije (b), brani sa glinenom
jezgrom (e), glacijalnim materijalima na padini (d).

546

Mehallika tla

Sf. 22.4. Klizanje i tonjenje usljed likvifakcye pijeska.

Mellalliko. tla

547

22. Opcel1ilO 0 stahi/nosa prirodnih i vjestackih kosina

VI Stabi/flOst padina i kosilla

Likvifakcija (liquefaction; rastvaranje) - prelazak pijeska iz stanja cvrstog

tijela u fluid, "zlvi pijesak" Je najcesce izazvan brzom promjenom stanja napona,
bilo kako da je ostvaren. (Corie i dr. 1981). Ova pojava tecenja pijeska pod
utieajem seizmickih sila izazvalaje mnoga klizanja i tonjenja objekata (sl. 22.4.).
\

22.3. pnLICI SLOMA I DEFINICUA KOEFICUENTA

/SIGURNOSTI
Kod proracuna stabilnosti kosina razmatra se granicna ravnoteZa,. kada
pocinje plasticno tecenje sa velikirn deformaeijarna duz klizne povrSine iIi u svim
tackama klizne mase.
Do narusavanja stabilnosti kosine moze doci usljed prekoracenja
otpornosti na srnieanje na odredenoj povrSini sloma (A, B, C) (sl. 22.5.-a), sto
predstavlja linijski slom izmedu dvije elasticne zone. Do sJoma moze doci, isto
tako, u svirn tackarna kliznog tijela (sl. 22.5.-b), tako da je plasticno stanje
postignuto u cjelokupnoj kliznoj masi (A, B, C, D). Medutim, to su dva krajnja
slucaja. koja se u prirodi obieTIo ne desavaju, vec do pojave nestabilnosti dolazi
tako da se na jednom dijelu javlja slom u plasticnoj zoni, a na drugom dijelu klizno
tijelo ostaje u stanju elasticne ravnoteze (sl. 22.5-c). lz ovog proizlazi, da se 110
nalazi u elastoplasticnom, a ne u idealno plasticnom stanju. Proracun stanja
napona prije sloma i pri postepenom prelazu u stanje sloma mogao bi se analiticki
definirati za ovakav elastoplastican materijal sarno ako su poznati odnosi izmedu
napona i deformacija, a 5to zahtijeva veoma slozene proracune.

Klasicne metode kod analize stabilnosti kosina zasnivaju se na

pretpostavei da je materijal idealno plastican i da u njemu nastupa slorn duz klizne
povrsine prema Mohr-Coulombovoj hipotezi, za granicno stanje ravnoteze, tj.:
7:=C

+a , tgcp , ,

2
(2.1.)

gdje su c' i qJ' poznati parametri cvrstoce na smicanje, a (1' efektivni nonnalni
napon.
Metode proracuna stabilnosti kosina u najveeem broju slucajeva
zasnovane su na ovoj Jineamoj ovisnosti izmedu cvrstoce na smicanje ("r) j
efektivnog napona (1' ), dok se na nelinearan proracun provodi u znatno manjem
broju slucajeva (Sarac, 1976).
Ovim analizama se isto tako najcesce razmatra ravni problem, a to je
slucaj kod kojeg su deformacije u pravcu okomitom na razmatranu ravan jednake
nuli, a stanje napona i deformacija ne zavisi od polo.za.ja te ravni na okomitom
pravcu. Ovo ima za pretpostavku da se profil kosine i zapreminske tezine ne
mijenjaju u pravcu osovine okomite na promatranu ravan. Povrsine klizanja
(povrsine sloma) projiciraju se u promatranoj ravni kao linije klizanja, odnosno.
sloma. Ovakav ravni tretman zadovoljava gradevinsku praksu.
Ako unutarnji otpor tla u vidu kohezije i trenja nije dovoljan da se
suprostavi smicucim naponima, nastupit ce klizanje po nekoj kliznoj povrsini
unutar tla. Moguci su razni oblici kliznih povrsina., 5tO ovisi 0 fizicko-mehanickim
osobinama tla, obliku kosine, slojevitosti, via.znosti, vanjskom opterecenju i
drugim faktorima.
Ispitivanje stabilnosti kosina provodi se za pretpostavljene seme sloma
tako da se u sustini odredi koeficijeut siguruosti F, koji predstavlja broj kojimje
poirebno redueirati stvaruu cvrstoeu na smieanje ('1',,), kako bi uslov sloma bio
zadovoljen na povrsinama iii u zonama sloma, tj.:
(22.2.)

Kako se radi. 0 Mohr-Coulombovom kriteriju sloma, to istovremeno znaci

da se parametri cvrstoce (efektivna k9hezija c' i efektivni ugao smicanja q>')
trebaju redukovati koeficijentom sigurnosti:

, ') ,
'[ ='[- =1(,
- c +atgcp
m

odnosno:
Cm

Sl. 22.5. Oblici narusavanja stabilnosti kosine: linijski (a) plas/teni (b), kombinovani (c).

,
F

= tgcp

(22.3.)

gdje su:
548

Mehallika tla

----------------~M7,~ha~n~~~a~"~a---------------549

22. Opcenito 0 stabilnosti prirodnih i vjdlackih kosina

VI StabiulOst padilla i kosula

c'm i tgtp'm - mobilizirana kobezija i mobilizirani ugao smicanja, a F, i Ftp

koeficijenti sigurnosti za koheziju i ugao smicanja.
Iz ovoga slijedi da je koeficijent sigumosti onaj broj kojim treba
redukovati karakteristike otpomosti na smicanje u plasticnoj zoni iii na povrsini
k1izanja, da bi uslov sloma bio zadovoljen.
Ovi odnosi vaZe i za nehomogenu kosinu, sarno se parametri cvrstoce na
smicanje Ci i f/Ji 7..3. svaki sloj trebaju redukovati koeficijentom sigumosti.
Ako je koeficijent sigurnosti F<l, onda je kosina nestabilna, a ako je
F> 1, kosina je stabilna i pokazuje nam koliko je stabilna.
Koeficijent sigumosti obieno se zabtjeva da imosi F> 1,2, ali bi ga trebalo
usvojiti ovisno 0 stanju napregnutosti kJiznog tijeJa i znacaju obje1cta.
Potreban koeficijent sigurnosti F ovisi, dak1e, 0:
znacaju objek!a, te sto je veea vamost, veei je i koeficijent F;
obimu, kvalitetu i taenosti izvedenih istramih fadova;
primijenjenoj metodi proraeuna stabilnosti kosine.
Ako je metoda savrsenija, onda se dozvoljavaju nizi koeficijenti i obratno.

niz padinu, amfiteatralnog tipa. kaSikastog tipa, elipsastog i kruskastog tipa.

uglastog, bez vidljivih kontura i slozenog tipa.

POPR.l RAD.
PUKOTlNE

22.4. KLASIFIKACUA I TIPOVI KLIZISTA SA NJIHOVIM

OSNOVNIM OBILJEZJIMA
Proucavanjem nestabilnosti padina i kosina, nastanka i sanacije klizista
proisteklo je vise klasifikacionih sistema. Oni su odraz podrueja, potreba pojedinih
struka (geografija, geologija, gradevinarstvo) i odredenih gledista koja se
mOOusobno razlikuju iii upotpunjuju. Najcesee se klasificiraju prema: genetici,
morfologiji, geomorfoiogiji. mehanizmu i dinamici procesa, odnosno oblicima
pojave, strukturi prirodne padine, poloz.ju i obliku povrsina klizanja, vrsti
materijala. brzini kretanja i s1.
Morfometrijske karakteristike klizista, kao sto su duZina, sirina, dubina,
kote i oblici cela klizista, povrsina i zapremina pokrenute rnase, sa ostalim
vidljivim karakteristikama smicanja, sluZe, takoder, za razvrstavanje kliziSta (sl.
22.6.). Na svakom klizistu na gomjem rubu vidljivo je eelo smicanja i popreene
pukotine i talasanje. Ovisno 0 vIsti materijala i obliku terena, smicanja su
uobicajena i na stranarna klizista. Na bocnim ,stranama zatvorene su pukotine
izmedu pokrenute i stabilne zone kosine dok su u stopi klizista pukotine poprecno j
radijalno orijentisane i otvorene.
U gornjem dijelu klizista obicno se uocava spusteni dio kosine, odnosno
deficit masa, dok je u donjem dijelu vidljivo nagomilavanje materijala, odnosno
podizanje povrsine.
Oblici kliziSta mogu biti veoma razliciti. te se i klasifikacija vrsi prema
njihovoj morfologiji, kao sto su polukruznog oblika, frontalnog tipa, sa sirinom
veeom nekoliko puta od duzine, izduzeno duz padine, glecerskog izduZenog tipa
550

Mehanika tla

SI. 22.6. Tipican presjek kiizista sa morfometrijskim karakteristikama.

Prema mehanizmu i oblicima kliznih povrsina klizista se mogu

klasificirati na rotaciono sa kruZno-cilindricnom kliznorn ploholl. kliziste sa
ravnom iIi sa nepravilnom povrsinom smicanja, smicanje prema kontaktu
pokrivac-supstrat, blokovsko smicanje i suho iii mokro teeenje.
Prema poloz.ju klime povrsine razlikujemo tipiene slucajeve: klizanje vertikalnih
strana usjeka, djelimlcno klizanje kosine, nozicno i podnozicno klizanje kosine (s1.
22.7.).

S1. 22.7. Tipicni slucajevi klizanja: vertikalno (a) cijelomicno (b), noiicno (c), podnoiicno
(d). (Najdanovi6, 1967; Najdanovit, Obradovit, 1981).

MelulIlika lla

551

22. Opteni/o 0 slabilnosJi prirodnih i vjeSlackih kosina

VI SlabihlOst padiJla i kosilUl

Klasifikacijom se magu obuhvatiti sarno oni primjeri koji se naJcesce

pojavljuju, a ne i nmostvo varijacija koje proisteknu iz visestrukih uzroka klizanja.
Ona daje sarno osnovne okvire prema kojima se klasificiraju i prepoznaju pri
njihovom izucavanju. U gradevinarstvu je prikladna i sada se najvise primjenjuje
klasifikacija koju su odredili Skempton i Hutchinson (1969), koja obuhvaca
najvaZnije oblike pojave, mehanizam pokreta, naein i brzinu kretanja nestabilne
rnase.
Tipovi nestabilnosti sa njihovim osnovnim obiJjezjima magu se svrstati u
viSe tipova, kao sto su:

Odroni nastaju zbog prenaprezanja materijaia u stopi, kao i zbog nastalih

vlacnih pukotina iii strukturnih diskontinuiteta kroz koje prodire voda. U visokim i
strmim kosinama ad glinovitog materijala nastaju takoder vlacne pukotine koje
daju odreden modalitet odronu. Ove pojave su poznate i u lesu, narocito u
priobalju Dunava (sl. 22.8.-0) (Markovic i dr., 1981). Nestabilnosti predocene na
slici 22.1. a i b za slucaj manjih kolicina pokretnog materijala mogle bi se
klasificirati kao odron.

PUKOTlNE

EOL SKI SEOlMENl!

22.4.1. SIPARI
Siparima nazivamo heterogell sa..<;tav od komada kamena, karnene sitnezi i
kamenih blokova nastao otkidanjem sa stijenskih masiva, u zaledu, a fonniraju se
ua zljebovima i vododerinama, u podnozju padine. Prema mehanizmu kretanja i
tipu podloge oni mogu biti kao sipari na cvrstoj i sipari na kvaziplasticnoj podlozi.
Podsijecanjem nozice iii pri dinamickim udarima ani se pokreeu po supstratu iIi
unutar plasticne zone (flis ilovaca i dr.).

22.4.2. LA VINE
Lavine se mogu pojaviti kao snJezne i kameno-snjezne. Nastaju dUl:
formiranih zIjebova i strrnih uvala iii isturenih dijelova stijenske mase i blokova
odvojenih iii slabo vezanih za maticnu stijenu, koji, zbog preopterecenja snijegom,
bivaju otkinuti. pokrenuti i pri daljnjem kotrljanju aktiviraju i sve ostale nestabilne
dijelove na padini. Pojavljuju se i doZ zlijebova, u kojima postoje aktivni sipari,
koji bivaju pakrenuti skupa sa snijeznom masom.
Na slid 22.3.-d glacijalni materijal moze biti isto tako pokrenut lavinom iii
glecerom po supstratu.

22.4.3. ODRONI
Kod jako strmih stjenovitih i koherentnih padina nastaju nestabilnosti u
vidu otkidanja blokova materijala. Ovu pojavu nazivamo odronom. On nastaje kao
posljediea potkopavanja i podlokavanja nozice, povecanjem visine kosine Ijudskim
zahvatom iii prirodnom erozijom (sl. 22.8.).
552

----------------------------M-'-h-.,-I~-a-t-la------------------------

. -;:s;~~-N~:::/i_~A~,~:K~'~6~~':.'~:::: ""

- ': RIjE:l:No'aAR',sKI_:~'SEDiMEN,T!.:. --, ,,-, '

'oi~:};/oP:.;'~:~Ef~?;-~'?:~~f'~_~:>~~6~
y

RIJECNU-'JEZER$KI SE01MENTI""'"

~_A'"

Sf. 22.8. Odroni u tlu i stijenskom masivu u koherentnom tlu (a) stijenskom masivu (b) i
eolskim sedimentima (c).

Nestabilnost u Iesu obicno je rezultat udruzenog djelovanja prirodnih sila.

Najcesee se javlja u domenu oscilacija nivoa voda. Odroni se javljaju povremeno,
ali veIikom brzinam.

'22.4.4; ROTACIONO KLIZISTE

Ovaj tip klizista pretezllo je vezan za homogene glinovite materijale, a
sarno u nekim slucajevima moZe da nastupi u raspucalim stjenovitim padinama, a i
u kosinarna od nekoherentnog materija1a.
Na gornjem kraju kliziSta pojavljuju se pukotine i sIijeganje. a u donjem
gomilanje sa velikim deformacijama. Klasificira se, ovisno 0 dubini klizanja
obliku !dizne ravni, na duboko, plitko i rotaciono opsteg oblika (sl. 22.9).
Obicno se odnos debljine (D) prema duzini (L) krece od 113 do 1/6.
Kao priuyer rotacionog klizista dato je kretanje hrda Zalesine u
Hrvatskoj, (sl. 22.9-d) na pruzi Zagreb - Rijeka, koje je pocelo da klizi jos 1936.
Mebanika tla

553

VI Stabilllost padina i k.osina

22. OpcenUo

godine. Godine 1940. klizanjem je bila porusena zahvatn~ grade;ina delnickog

vodovoda u koritu potoka Susiee, a 1949. I 1950. godme uoeene su vehke
pukotine, da bi 1951. godine ti pokreti bili n.~jjacL U. nare~n?m periodu kl~7iste se
istraZivalo u pogledu iznalaZenja pomaka, shJeganJa I polozaJa khzne povrsme. Na
osnovu izvedenih istrainih radova zakljuceno je da nisu potrebni asanacioni
radovi, jer se one sa daljnjim porastom defonnacija prirodno smirilo. Izvedena je
sarno regulacija zeJjeznickog zasjeka i njegova drenaia. K1iziste se jos i danas
krece brzinom manjom od 10 em za godinu (Nonveiller, 1979).

stabilnosti prirodnih i vjeflackih kosina

TEREN PRUE KL1lANJA

TEREN NAKON KlllANJA

1300

KllZNA

POVRWA ~

1000

5 -:::. ~

'.
4 ~ -'

2-

-'

___
t
NV
"EO

.... ~1'-,

- 1,:r--- '"

':-"["<'"--

'"'

/.(-'"

/,,/"

--:.:-- - - -\"~... ./ .......y

rtffr~ -L ....... r

--1-

,N'Y--'

7 ..... /S7/ y""',

... ::>'--r-rv

+1-

----x >:::- :;( ><

X'

)..;.-

'><::: x
.............-Y- ~\ ,,'
..?(

KRECNJACI: l.TANKO USlOJENl, 2.MAlMSKl

3.00NJE KREON!, 4.GORNJE KREON!
S.lAPOROVlT!.

B
B __:
.-J,--." ' . _'.

KUINA
RAVAN

(i)

Sl. 22.10. Sloieno kliziSle kombinovano sa ravnom

uopsteno (a) i za Vajont (b).

zakrivljenom povrsinom sloma:

Katastrofalno kliziste Vajont (sl. 22.IO-b) ima ovakav sloZen oblik

klizanja, a ono se desilo 9.10.1963. godine. Preko 250 miliona stjenovitog
materijala velikom brzinom kliznulo je sa planine Monte Toe u akumulaciju
Vajont kod mjesta Longarone. Usljed toga stvoren je val preko lucne brane vi sine
100 m, pa je 25 miliona m' vode preplavilo nekoliko mjesta u dolini Piave i
usmrtilo oko 2.000 ]judi (Nonveiller, 1969).

DOlOMITI

G> CEllJASTI

OOlOMITI

TRtJASKl

SKRILJC!

>KAR80NATNI

22.4.6:) TRANSLATORNO KLIZISTE

!

~KRI~JCI

NIVOI PODZEHN1H VODA

S1. 22.9. Rolaeiona klizista: kruzno cilindricno duboko (aJ, plitko (b), op.<tti rotacioni oblik
(c) i rotaciono kliziste Zalesina (d).

.-

POTPORNI ZlD

22.4.5. 'SLOZENO KLIZISTE

Kod nehomogenog materijala u padini klizanje se moze obaviti po
zakrivljenim i ravnim dijelovima klizne povrsine, i u tome slucaju govorimo 0
slozenom klizistu (sl. 22.10). Kretanja po ovakvoj povrsini izazivaju velike
nnutrasnje deformaeije narocito kod prelaza iz jednog u drugi oblik klizne
povrSine. Vanjski izgled i nova morfologija klizista ovisi 0 osobinama i rasporedu
raznih materijala zahvaCellih klizanjem.
554

MeliaJlika tla

Sl. 22.11. Translatorno klizanje: blokova (a), u koherentnom tlu (b) i klizi.tte Klanjec II na
Zagorskoj magistrab (Nonveiller, ]979).

Kada u tlu postoje diskontinuiteti na maloj dubini i kada su priblizno

paralelni padini, moZe nAstati translatomo klizanje. Ovi diskontinuiteti u
stijenskom masivu su pukptine ispunjene sa rnaterijalom manje cvrstoce ili
meduslojne povrsine, a kod koherentnih rnaterijala to su masni gJineni proslojci ili
propusni materijali. Translatoma klizanja cesto nastaju u prekonsolidiranoj glini.
----------------------------~M~,~h~m~lika~t~ia~------------------------555

VI Srabilllost padilla i kosina

22. Optenito 0 stabllnosl; prirodnih i vjeitackih kosina

Odnos debljine prema duzini (DIL) ne prelazi 1110, tako da su to plica klizanja po
predisponiranim povrsinama, bez velikog sirenja (s1. 22.11).

22.4.7.

TECENJE

Tecenje moze biti suho i mokro (blatni tok), a nastaje pri kretanju tecnog
materijala !liz padinu, cije su karakteristike tecenja analogne viskoznoj tekucini.
Javlja se kod osulina pustinjskih i drugih sitnih pijesaka suhih iii zasicenih, i kod
vodom zasicenih poremecenih koherentnih tala. Cesto se javlja u stopi klizi,ta gdje
se materijal pregnjecuje i razrahljuje uz prisustvo oborinske vode iii vode iz
samoga klizista.

Uzastopna rotaciona k1izanja posljedica su degradacija kosine od

prekonsolidirane gline a pri tome i raspucale. Kliziste se obicno siri odozdo prema
gore (s1. 22.13-a).
Slom na kosini pojavljuje se najprije u jednoj zoni u kojqj su cvrstoce
najmanje iIi su deformacije najvece.
ViSestruka rotaciona iii translatoma klizista mogu nastati kada postoji
Z1\iednicka ploha za materijale razliCitih osobina (sl. 22. 13-b). lzaziva ih najcesce
erozija stope na strmim padinama, kada sloj vece evrsto6e na povrsini sprecava
pojavu naknadnih plitkih k1izanja.

c
PRVOBITNA

/.

----.<,.~:.':-, ... ,,'.

,-.-;.

',.

K051NA

IZVORI

"

PRQF!l PRUE
KllZANJA

'"
/'

/'

~'/ /

_1./

Sl. 22.13. Kompleksna klizista: uzastopno rotacijsko (a) i visestruko (b) kliziste.

SI. 22.12. Tecenje tla:

(b).

opstem sluca}u (a) i za Grmoscicu u Zagrebu (Norrveiller, 1979)

U Crnogorskom primorju prelazak sitnog pijeska iz krutog u tecno stanje

izazvao je velika urusenja prilikom zemljotresa (likvifakcija pijeska). Takav
blatnjavi tok bio je na Grmoscici, u Zagrebu, 1960. godine (sl. 22.12-b). Veoma
cesto Sll tecenja i kad odlagalista jalovine od laporovite gline, glinovitih pijesaka i
drugih materijala dobivenih fiotacijom ruda, koja mogu biti i veoma opasna,
posebno ako brane od odlagalista popuste (SiSki Brod kod Tuzle, Sase kod
Srebrenice) i nastupe tecenja niz padinu.

22.4.S.

KOMPLEKSNA KLIZISTA

Kompleksna klizanja, kao sto su uzastopna

posljedica razvoja pocetnog klizanja u padini.
556

viSestruka, nastaju kao

--------------------------~M7,7ha-.~i~~"~a------------------------

Postoji mnostvo i drugih tipova kompleksnog k1izanja koja nastaju u

posebnirn materijalima i naroeitim uslovima.

22.5.

BRZINA KLIZANJA

Brzine kretanja klizista Sll veoma razlicite i one ovise 0 deformacionim

karakteristikama rnaterijala, morfologiji, nagibu kliznog podrucja, tipu klizista,
osjetljivosti materijala na poremecaje, itd. Klizanje, odnosno slam materijaia ne
nastupa trenutacno, te je brzina i njen razvoj sa vremenom veoma vaian podatak za
procjenu vjerovatnoce klizanja i ocjenu moguceg naeina 1 potrebe za saniranjem.
Pored toga, brzina i njen razvoj sa vremenom daje znacajno obiljezje za
klasificiranje klizista.
Prema Terzaghiju (1950) brzina klizanja u tlu u svome razvoju prode kroz
slijedece faze:
'" puzanje;
'" pretklizanje;
)- klizanje iii slom;
----------------------------~M7,7ha~'~ti~~'w~-------------------------557

VI Stabilnost padina i kosilla

22. Opcel'lito

stabilizacija.

stabilnosli prirodnih i vjeJlackih kosina

lzraz se pojednostavljeno moZe pisati:

Kod stijenskih masiva nisu primjenjive ove faze klizanja.

Puzanje je prvi znak nestabilnosti kosine kod plasticno viskoznog

materijala. Brzinaje u ovoj fazi veoma mala (do 3 em/god) i nepromjenljiva, dok
su naponi smicanja nesto manji od cvrstoce materijala, paje taktor sigurnosti nesto
veci od 1. Puzanje traje sve dotle dok se ne poene smanjivati faktor sigurnosti.

Nekada faza puzanja traje veoma dugo, cak i vijekovima, tako da do

klizanja ne dode nikada. Smatra se da kada tangeneijalni naponi nisu vee; od
minimalne rezidualne cvrstoce, ne moze nastupiti slom zbog smicanja. Kada
tangencijalni napon potreban da oddi ravnotezu premasi minimalnu rezidualnu
cvrstocu. moze nastati slom. Povecavanjem defonnacija nastupa progresivni slorn,
u kojem se na raznim mjestima klizne povrSine uzastopno smanjuje cvrstoca na

214
t f =--.

(22.5.)

Tacnije vrijeme do sloma moZe se dobiti iz deform.eij. treee faze i prema

Saitu (1969) one glasi:

tJ

0,5(t2 t2 -t, -0,5(t, -tJ'

(22.6.)

gdje su: tl poeetno vrijeme uzeto po volji, a 12 j 13 vremena na krivoj za tacke b i c

koje odgovaraju porastu deformacija za 8, odnosno 28 (NonveilJer,1979;1981).

Pomaci pri 8lomu. Velie ina i brzina pomaka u fazi sloma ovisi

Kada prosjecna ova vrijednost

morfoloskom obliku klizista, deformacionirn osobinama materijala, nagibu kosine,

otpora na cijeloj povrsini klizanja spadne na velieinu manju ad potrebne za

odrZavanje ravnotcZe, nastaje konacan slam po najnepovoljnijoj povrsini.

ce vece sto je ve6i pad evrstoce ad rnaksimalne na rezidualnu, u toku porasta

smieanje do minimalne rezidualne vrijednosti

(~,).

(Nonveiller, 1979, 1981).

Prije i nakon formiranja aknmulaeije Jablaniea poeeli su da puze tuneli
Kukovi, tako da se oni vee dugo nalazi u ovoj fazi i nema znakova za prelazak u
narednu fazu.

Pretklizanje je vaZna faza u predskazivanju moguenosti klizanja. Ona

nastupa kada sile koje izazivaju klizanje iii nastale deformaeije poeinju i dalje,
nakon puzanja, da smanjuju koeficijent sigumosti. Za ovu fazu bilo bi znaeajno da
se ustanovi vrijeme u kojem ce nastupiti slom, kako bi se mogle preduzeti potrebne
mjere na ugroZenom podrucju. Dosta sigumih podataka ima za kliziste u dolini
Vajonta (s1. 22.1O.-b). Brzin. klizanja prije sloma bila je nejednoHena. zbog
razlicite visine usporene vode u akurnulaciji. Tako je prosjeena brzina pretkhzanJa
iznosila: 70 em/god u periodu osmatranja od 18 mjeseci, a dvije godine prije
sloma, za period od sest mjeseei prije sloma 0,03 cm!dan; osam dana prije sloma 6
em/dan, a d.n prije sloma brzinaje bila veea od 20 em/dan (Milller, 1964). Na dan
katastrofe pomjeranja tla na nekim pukotinama mogla su se pratiti prostim okom.
Pri tome registrovani su i podaci 0 mikroseizmiekim udarima koji su nastaH zbog
lokalnih parcijalnih lomova slijenske strukture.
Japanski nauenici (Saito i Uezawa, 1961. i Saito, 1969) su na osnovu
mnogih terenskih i laboratorijskih ispitivanja ustanoviJi tri faze deformacija i
vrijeme koje ee proteei od preiaza prve na drugu fazu deformaeija do samoga
sloma, izrazom:
logt f= 2,53 - 0,9161og e 0,59
(22.4.)
gdjeje:
tr vrijeme od pocetka druge faze do sloma u min.
E - brzina specificne deformaeije u IO'/min.
558

Mehallika ria

uticaju oborinskih, podzemnih iii ujezerenih voda i s1. Ubrzanje u toku sloma bit
deformaeija. Ovaj pad je veoma velik kod razlomljenih stjenovitih masiva i u
glacijalnim glinama. Registrovane su brzine pri slomu kod ovakvih terena od 90
m/min, ana Vajontu je preko 400 m/min.
StabiJizacija nastupa nakon velikih deformaeija u fazi sloma, a vrijeme
stabilizovanja ovisit ce 0 morfologiji podrucja. U ovoj fazi materijal na plohi
sloma je u fazi rezidualne CVfstoce sa faktorom sigurnosti ako jedan.
Za proracun stabilnosti kosine potrebno je izuciti osobine materijala u
klizistu. Kod koherentnog tla odnos izmedu deformacija i evrstoce kod klizanja
slozeni su zbog promjene zapremine u zoni smicanja ked pro111jene napona, kada
se mijenja i pomi pritisak. Kod nekoherentnih materijaia siueaj je jednostavniji, j~r
promjena napona malo utjece na efektivne napone. Predlaze se proracun ukupnth
napona cvrstocom '[Feu. <p=O, iz brzog nekonsolidiranog opita.

--------------------------~M~e~,w~riw~'w~-----------------------559

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

23. METODE PRORACUNA STABILNOSTI

KOSINA
23.1. PREGLED METODA PRORACUNA I NJIHOVA
OSNOVNA OBlWEZJA
Veoma macajnu fazu u izucavanju klizista predstavlja odredivanje stepena
stabilnosti kosine iii padine. Mnogi istraiivaci bavili su se procjenom stabilnosti
kosina, tako da je kao rezultat visegodiSnjih razmatranja proistekao citav niz
metoda koje se u opstem smislu i pristupu medusobno razlikuju.
Prvi radovi 0 stahilnosti kosina, koji su se pojavili u Francuskoj (Coulomb,
1773; Francais, 1820), pretpostavljajuci rayne povrsine klizanja, trasirali su daljnji
razvoj izucavanja kosina sa krumo - cilindricnim kHznirn povrsinama. U
posljednjem slucaju klizno tijelo se tretira kao jedno homogeno tijelo rezultantne metode (Taylor, 1937. i 1948; Froehlich, 1951), iii se dijeli u lamele
- metode lamela (Krey, 1926; Terzaghi, 1929; May i Brahtz, 1936), a proraoun se
provodi graficki (Fellenius, 1927. i 1936) i aRaliticki (Bishop, 1955). Krume
povrsine klizanja ne zadovoljavaju inzenjersku praksu, narocito u uslovima
slozenog nehomogenog terena, te se razvijaju rnetode sa povrsinama klizanja
proizvoljnog oblika (Janbu, 1954, 1957. i 1973; Morgenstern i Price, 1965;
NORveiller, 1965). Sve ove metode uzimaju Iinearan kriterij sloma i medusobno se
razlikuju po razlicitim pretpostavkama, redoslijedu i tehnici proracuna. Metodu
proracuna za nelinearan kriterij sloma predlozio je Dz. Sarae (1974).
Drugi pravac izucavanja stabilnosti kosina usmjeren je na osnovne
postavke teorlje plasticnosti (Drucker i Prager, 1952; Sokolovski, 1942), a u
novijim pristupima i proracun stabilnosti metodom konacnih elemenata (Clough i
Woodward, 1967; Chang i Duncan 1970, Loo i Lee, 1973).
Iz ovakvog razvoja, au zavisnosti od razlika i nacina rjesavanja stabilnosti
kosina, mogu se, prema savremenim shvatanjima, sve metode podijeliti, u naceiu,
u tri grupe:
>- metode granicne ravnoteze;
~ metode teorije plasticnosti i
~ metode konacnih elemenata.
Izucavanje stabilnosti kosina moZe se podijeliti i proucavati na osnovu
analize napona iii analizom ravnoteie sila (Nonveiller, 1981).
Ovu podjelu treba smatrati konvencionalnom, jer se u izvjesnim
slucajevima iste metode rnogu da kombinuju iIi nadopunjuju.

Mehallika tla

561

23, Metode proracuna stabilnosii kosina

VI Stabilnost padilla i kosina

23.2. METODE GRANICNE RAVNOTEZE

Ove metode zasnovane su na ispitivanju stabilnosti cjelokupnog kliznog
tijela za stvame iii poteneijalne klizne povrsine duz kojih se pomjera nestabilna
masa kao cjelina. Zbog toga se jos i nazivaju metodama analize stabilnosti sa
potencijalnirn kliznim povrsinama, ali se u literaturi najeesce nazivaju metode
granicne ravnoteze. Izbor mjesta i oblika kliznih povrsina vrsi se oa bazi
geotehnickih istra:1:nih radova, po intuieiji i iskustvu. Ranije su se koristile klizne
povrsine u obliku pravea, kruga iii spirale, danas postoje i metode za proizvoljan
oblik klizne povrsine. Metodama granicne ravnoteze razmatra se granicna
ravnoteza mase tla iznad kJizne povrsine ispitivanjem statickih uslova.
Uporedenjem sila otpora i aktivnih sila duz klizne povrsine odreduje se
stepen stabilnosti kosine, odnosno koeficijent signrnosti. Koefieijent sigurnosti
ispituje se za vise potencijalnih kliznih povrsina i usvaja se ona sa minimalnim
koeficijentom sigumosti i naziva se mjerodavna iii kriticna klizna povrsina. ~
U osnovi su dva postupka analize stabilnosti tla iznad pretpostavljene
klizne povrsine, ito:
(1) Analizira se ravnoteZa cjelokupne mase tla iznad klizne povrsine i te metode
poznate su pod imenom rezultantne metode. od kojih su najpoznatije:
metoda kruga trenja;
logaritamska spirala;
graficka metoda.
(2) Klizno tijelo se izdijeli na niz lame la, pa se ispituje ravnote:1:a svih lamela
ponaosob. To su metode lamela, koje se provode:
(a) graficki i
(b) analiticki. od kojih su posebno u upotrebi:
Svedska metoda (Pellenius, 1927);
Bishopova (Bisop, 1955);
Janbuova (Janbu, 1954);
.>- Uproscena Janbuova metoda;
Metoda Morgensterna i Price (1965);
Nonveillerova metoda (1965);
Speneerova metoda (1964. i 1973)

Kod ove metode lamela uvode se medulamelarne sile, koje su iste na

granicnoj povrsini izmedu dvije susjedne lamele.
Neke od ovih metod~ koje se danas najcesce koriste, bit ce detaljnije
objasnjene.

562

23.2.1. OSNOVE PRORACUNA METODOM

GRANICNE RA VNOTEZE
Kod rezu1tantnih metoda, radi jednostavnosti, uzima se klizna povrsina
kruznog oblika ili u obliku logaritamske spirale i sa konstantnim cp i c. Na ovim
pretpostavkama zasnovane su mnoge starije metode. kao 5tO je poznata metoda
kruga trenja (D. W. Taylor 1937. i 1948). Proracun prema metodi kruga trenja
moze se provesti j u slucaju kad cvrstoca na smicanje De ovisi 0 promjenarna
normalnih napona, kada je problem staticki odreden, y. pri Tf=c i q>=O. Kod
nekoherentnih rnaterijala i parametara cp i c=O, tangencijaini naponi ovise 0
nonnalnim naponima 0'", pa za korektan proracun treba poznavati raspodjelu
normalnih napona, uzduz povrsina sloma, te je potrebno odrediti priblifuu
raspodjelu napona koja ce zadovoljiti uslove ravnote:1:e. Prihvatljiva je staticka
raspodjela napona u obliku sinusoide, stirn da je na krajevima klizne povrsine
<Tn=O. Za ovakvu raspodjelu dati su popratni koeficijenti k ovisno 0 sredisnjem
uglu klizne krufue povrsine C% kojim se mnozi radijus kruga trenja Rsin<{l.
Koeficijent sigurnosti kosine od koherentnog materijala sa karakteristikama 'fl"O i
c:j:() moze se ovom metodom iznaci primjenorn iteracije.
Metode lamela zasnivaju se na postupku ispitivanja stabilnosti kosina
preko vise vertikalnih lamela kojima se izdijeli klizno tijelo (sl. 23.I.-a). Analiticki
iii graficki se analizira stabilnost svake lamele pojedinacno usljed sila koje na njih
djeluju (sl. 23.I.-b). Problem je staticki neodreden, te se pored uslova ravnotel':e
koriste i odredene dopunske pretpostavke najcesce 0 medulamelamim silruna.
Na izdvojenu i-tu lamelu iz kliznog tijela sa pretpostavljenom kliznom
povrsinom (AC) djeluju slijedece poznate sile po praveu, polo:1:aju i velicini (sl.
23.I.-b):
W;. tezina lamele;
p, P vertikalno opterecenje;
Si rezultanta poznatih horizontalnih sila (seizmicke);
jWw,i./ Ww - rezultanta pritiska vode na rnedulamelarnim povrsinama;
iWu rezultanta pritiska vade na bazu.
Kao nepoznate velicine su:
N'i rezultanta efektivnih normalnih pritisaka na bazu lamele, sa
odstojanjem C;;

T,

= F (c'l

+ N', tgcp')- sila smicanja, koja djeluje n. bazi lamele;

E j ./, Ei - sila nonnalnog. botnog efektivnog pritiska na vertikalne granicne

povrsine lamela, sa odstojanjima dio}, d j ;
Yi-b Y i - vertikalne medulamelarne sile.

--------------------------M~'h-a'-'uw~t~w-----------------------

Mehallika tlo

563

23. Metode proracuna siabiinosti kosina

VI Stabilllost padina i kosina

I,

pretpostavka da sila N', djeluje u polovici lamele. Janbu (1954) je uveo

pretpostavku 0 poloZaju sile E', odnosno 0 poloZaju tlaene li'!ije, No?vdller
(1965) 0 velieini sile y, a Morgenstern i Price nagib sile 1; + E, kao 1 Jednu
nepoznanicu iI. u obliku: Y=il.j(x).'" gdje je [(x) neka unaprijed odreciena
funkcija, a .A. nepoznata konstanta. Na ovaj nacin zadovoljeni su konturni uslovi i
uslovi ravnoteze za cijelo klizno tijelo.

5i
iWw

hi
E'j

1_ W

h -, El_1
A

UTVRDENA IU
PRE1P. KLtZNA
POVRSINA
lAMElE

l'

jWi

~t
~;

lr.

di

To

A""'\'''

Sf. 23.1. Seme za proracun prema metodi lamela: kosina sa pretpostavijenom kiiznom
povriinom (a) i i-ta lamela (b).

Za svaku lamelu rjesenje treba traiiti na bazi ispunjenja tri uslova

ravnoteZe: 'H=O, 'V=O i 'M=O. Kod ispunjenja uslova ravnoteZe sila nije
potreban poloZaj sila dok je kod razmatranja ravnoteZe momenata potreban poloZaj
djelovanja pojedinih sila koji je nepoznal.
Prilikom ispitivanja ravnoteZe sila kao nepoznate javljaju se sile N', T,
E'" Y', i F, tj: 2n+2(n-1)+1=4n-1 nepoznatih velie ina. Na svakoj medulamelarnoj
povrSini (od 1 do n-l) javlja se sarno po jedna nepoznata medulamelarna sUa (E'j,
Y',). Za rjeSenje postoje uslovi })j=O, 'V=O i velieina smieuce sile 7" tj:
2n+n=3n uslova. Prema ovome problem je staticki neodreden, izuzev za n=l, sto
nema smisla radi cega mnogi autori uvode dopunske pretpostavke 0
medulamelarnim silama, sto daje n -1 dopunskih uslova. Na ovaj nacin se
izjednacava broj nepoznatih i broj uslova.

RavnoteZa sila primjenjuje se kod grafiekih metoda dok se kod analitickih

j uslov ravnoteze momenata LM=O. U ovome
slueaju se pored prethodno datih nepoznatih velieina javljaju jos nepoznata
odstojanja sila N'i(e,) iE', (d,), tako da sada imamo 6n-2 (4n-1 +n+n-l) nepoznatih
velieina, a 4n (3n+n - za 'M=O) uslova. I u ovome slucaju problem je staticki
neodreden, pa su potrebne dopunske pretpostavke za sileo
Radi ovoga su pojedini autori uvodili dopunske pretpostavke, prema
kojima se analiticke metode medusobno razlikuju. Kod svih metoda je
metoda trazi da bude zadovoljen

564

Mehallika tia

23,2.2, REZULTANTNE METODE

Za slucaj zanemarivanja medularnelarnih sila, kada se analizira ravnoteZa
kliznog tijela kao cjeline i pretpostavi raspodjela normalnih napona (N,) na k1iznoj
pov..sini, javljaju se tri uslova ravnoteZe (LH=O, LV=O, LM=O) i sarno jedna
nepoznata velie ina u vidu koeficijenta sigurnosti (F). Raspodjela normalnih
napona na kliznoj povrsini u tom bi slueaju trebalo da bude pretpostavljena sa dva
nepoznata parametra kako bi se broj uslova i broj nepqznatih izjednaCio.
Rezultantne metode u ovom obliku rijetko se primjenjuju.
Rezultantne metode rijetko se koriste za heterogeno tIo i proizvoljne

oblike kliznih povrsina, jer je postupak kompliciran. Obieno se koriste klizne

povrsine specijalnog oblika, kao sto je kruzni i oblik logaritamske spirale sa
pretpostavkom konstantnih parametara cvrstoce na smicanje.
Na ovim pretpostavkama zasnovane su neke starije metode ispitivanja

stabilnosti kosine, kao sto je npr. poznata metoda kruga trenja.

23.2.2.1. Metoda kruga trenja

Kruzno-cilindrieni slom odgovara za materijale koji ne dilatiraju pri

deformacijama kao sto su pijesak i glina srednje zbijenosti. Kako normala u bilo
kojoj taeki na obodu kruga prolazi kroz centar kruga, rezultanta normalnih napona
za bilo koju raspodjelu prolazi kroz centar kruga.
Na krumoj kliznoj povrsini djeluju naponi (J i T koji su potrebni da odde
ravnotezu kliznog tijeia. Iz poznatih osobina materijala i datog opterecenja od
vlastite tezine kliznog tijela, pomih pritisaka na kliznu povrsinu i eventualnih
vanjskih sila moze se izracunati rezultanta P poznatih sila koje djeluju na klizno
tijelo. Normalne (0") i srniCllce napone (t') mOZemo sabrati u rezultantu NiT.
Najvecu silu T dobit cemo za slueaj sloma na kliznoj plohi, Ij. pri T=~f
Da budu zadovoljeni uslovi ravnoteze (LV=0, LH=O, LM=O), rezultanta
otpora tla (Q) mora imati isti poloZaj i velitiou, a obmut smjer aktivne sile (P).
Ovu rezultantu rastavljamo na normalnu (N) i tangencijalnu (T) komponentu

napona. Zbog ove osobine normalna sila otpora mora proci kroz srediSte kruga i
--------------------------~M~d~w:'wwi~aa~-----------------------565

23. Metode proracuna stabilnosfi kosina

VI StabiJlJOsl padula i kosina

sijeCi rezultantu aktivnih sila P i tangencijalne T (T, iT.) u tacki na odstojanju R. i

R" koje se posebno izracunavaju (sl. 23.2.-a).
Za slucaj koherentnog materijala sa 0>0 i (pO rezultantu tangencijalnih
napona (T) rastavljamo na rezultantu kohezije (T,) i rezultantu trenja (T.) na
kliznoj povrsini (sl. 23.2.-a,b).
Za metodu kruga trenja potrebno je od rezultante ukupnog smicuceg
napona (r=c+a' tgqJ) naci rezultantu onoga dijela cvrstoce na smicanje koja
proizlazi kao rezultat djelovanja kohezije, a moze se odrediti prema obraseu:

Tc =C m AB=c m L,
(23.1.)
pri cemuje, uz pretpostavljeni koeficijent sigurnosti za koheziju (F,), mobilizirana
kohezija:

Lc

c=m

F '

Sila T, je paralelna duzi

odstojanjern OC=R,:

odnosno T = - -

(23.2.)

F,

Preostali dio sila na kJiznoj povrsini, koje su rezultanta izmedu normalnih

napona i preostalog dijela otpornosti na smicanje od sila trenja (Q' ), djeluje na
elernentarne povrsine krumog luka i sa nonnalom na kru.zni luk odnosno sa
pravcem koji spaja centar kruga, zaklapaju ugao tpm. tj. svaka od tib sila tangira
krug lrenja r (Rsin'Pm). Kod toga je:

tgffJ m

= t;ffJ

iIi

(23.4.)

gdje je F. - koefieijent sigurnosti za trenje.

/.

-----.... ~

I
{

'\

AB, a njena napadna tacka odredena je

(23.3.)
R

@
~---_\
c

SI. 23.3. Segment kruine krhline sa silama na povrsini klizanja i krugom trenja (f{J=O).

To

Sf. 23.2. Ravnoteia segmenta na kruinoj kliznoj plohi za c>O, !p>O: segment kosine i site
na njemu (a), poligon sila (b).

566 ----~--------------------M~e~lw-,~liW~"~a-----------------------

Pretpostavlja se da ce kod ove metode rezultanta svih ovih elementarnih

sila (Q' ) tangirati krug trenja r=Rsin'Pm (sl. 23.3.). Ova pretpostavka njje potpuno
tacna, te se uvodi korekcioni faktor k s kojim se redukuje krug trenja na:
r=kRsin'Pm. Ocigledno je, naprimjer, da rezultanta sila Q'/ i Q'"
(sl. 23.3.) mora
proci kroz tacku D, te na taj nacin nece tangirati krug trenja. Kako tangencijalni
napon ovisi linearno 0 normalnom naponu O"n ovaj se koeficijent moZe pronaci
sarno ako se pretpostavi neka raspodjela napona na kliznoj povrsini. Taylor (1948)
je ispitivao promjenu velicine koefieijenta k u zavisnosti od centralnog ugla (2ao),
Melumika rla

567

23. Metode proraeuM stabilnosti kosino

VI Stablillosl paditla i Msilla

i 3lPm. Vrijednosti koeficijenata sigumosti za trenje

izraza 23.4. u obliku:

2lfJm

za ravnomjernu i sinusoidnu normalnu raspodjelu napona (sL 23.4.).

Preporucuje se sinusoidna raspodjela normalnih napon~ ali se kod metode kruga
trenja obieno ne vrsi korekcija ovim faktorom iako njegovo uvodenje ne
predstavlja nikakve potesko':e.
Sila Q', pored toga sto tangira krug trenja (iii korigovan krug trenja), Ireba
da prolazi kroz presjeciste tangencijalne sile Te i rezultante tezina kliznog tijela i
svih vanjskih opterecenja na kosini P. Ove tri sHe treba da su U ravnotezi, tj. da
cine zatvoren poligon sila. Osim toga, koeficijenti sigurnosti prema koheziji Fe i
trenju F. trebaju da su isti, tj.:
Fe= F.=F.
(23.5.)

1.20

r- 2.1.0

0:(

1.16
~

....
z

~
u

"-

'"~ 1.08
to 4
to 0

....--::::: ~
o

20

40

= tgqJ

3Fe

dobiju se iz

(23.6.)

".
tgf{Jm
Trazeni koeficijent sigumosti F::.:::Frp=Fe, mOZemo odrediti nanosenjem
dobivenih velieina u koordinatni sistem Frp.Fe (s1. 23.5.-c), a one su u
hiperbolicnom odnosu. U presjeku sa pravcem Fc==Frp naci cerno traZenu velicinu
faktora sigurnosti F.
r:l'"RSin 3fm

f 2 :1'1

SiT\2fm

r,,,R $il'll 'fm

CENTRAlNI UGAO

1.12

JFo 2Fe

V Vc:

,J

'I '

60

! :

c
2 F.,

80

100

,It

120

CENTRAlNI UGAO 2J.,o

Sl. 23.4. Koeficijent k U ovisnosti od centralnog ugia 2ao za ravnomjernu raspodjelu

normalnih napona na kliVlU povrSinu (a) i sinusoidnu (b), (prema D. W Tayloru
1948).

t--~,
F
I 'f

;;''f

f2 Ff

)F'f

st.

23.5. Odretfivanje faktora sigurnosti za koherentan materijal metadom kruga trenja;

segment kosine i sile no njemu (a), poligon silo (b), grajicka interpolacijafaktora
sigurnosti (c).

Ovakav proracun moze se provesti i za c=O i djelomicno uronjenu kosinu,

s tim da se uzima u obzir jedinicna tezina zasicenog i uronjenog tla, pami pritisak i
uzgon vode (sl. 15.15.).
I pored uvodenja modifikovanog postupka preko koeficijenta k, treba
naglasiti da ovaj postupak sadrzi i dalje odreaene nepreciznosti.

568

Meliatliko

23, Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI Stabibwst padilla i kosilla

i paralelna je sa sekantom spirale (AB).

Povrsina sektora spirale izmedu krajnjih radijus vektora (r,,, ro) bit ce:

23.2.2.2. Metoda logaritamske spirale

Logaritaruska spirala kao povrsina sloma dobro odgovara za zbijene
nekoherentne materijale i za jako prekonsolidirane gline, jer prilikom klizanja
nastaje dilatiranje materijala u podrucju sloma pri porastu deforrnacija, a ovo se
upravo desava sa segmentom klizanja na logaritamskoj spirali.
lednadzba spirale sa najrnanjim radijusom ro i uglom t} izmedu ovoga
radijusa i pola spirale glasi:
r = r. . e {jlg(jJ",
(23.7.)

A=

'2

To [e(2 .,.,go/,,) -1],

4tgcp m

(23.11.)

a dliZina luka AB je:

(23.12.)

Karakteristika ove <'geomehanicke" spirale je da je u svakoj tacki spirale

ugao izrnedu pola spirale i norrnale konstantan i jednak uglu ({Jm, koji uzimamo kao
da je jednak mobiliziranom uglu cvrstoce na srnicanje materijala u kosini. U ovom
slucaju sve parcijalne sHe Q'n na povclini kHzanja nastale kao rezultanta normalnih
napona i smicueih napona od trenja (za slucaj c>O i <p>O), kao i ukupna rezultanta
ovih sila, prolaze kroz pol spirale. U tom slucaju je 1:Mo=0 (oko pola spirale).
Kada rezultanta sila p. (Q',) odstupa prema nize, faktor sigurnosti (F,> I),
ugao izmedu norrnale i ove sHe na kontaktu sa kliznom ravni (C) moZe se izmjeriti
(sl. 23.6,). Iz poligona sila za tacku C dobiju se komponente normalnih i
tangencijalnih napona NiT, kao i mogu6a velicina tangencijalnog napona
('0=N.tg<Pm) i komponenata potrebnog tangencijalnog olpora (T=N.tglf/J. Faktor
sigurnosti se dohije iz ova dva odnosa, tj.:

F = Tf = tgCPm
T
tglfl

(23.8.)

Ovakav proracun je pribliZan, jer rezultanta tangencijalnih sila (T) i

nonnalnih napona (N) ne sijeku sHu Q' u tacki C, vee dalie od spirale u tacki C.
Ovaj razmak (C-C) ovisi 0 raspodjeli nOlmalnih napona uzduz povrsine sloma, a
ona se ne moZe odrediti 1Z statickih uslova ravnoteze.
Za rjesenje zadatka i ovdje rezultantu otpora dijelimo na onu koja pripada
koheziji i dijelu trenja (iii tangencijalnu silu dijelimo na silu od kohezije T, i
rezultantu od normalnog napona i preostalog smicllceg napona od trenja).
Analogno krliZnom luku, sila trenja od kohezije bit ce:

c ,L

T, =_m__ ,

(23.9.)

Sf. 23.6. Proraeun [ahora sigurnosti za klizal'!je so logaritamskom spiralom: kosina sa

silama na kliznoj ravni (a) i poligon sila za samo jednu silu (b).

Na osnovu ovih podataka faktor sigurnosti se racllna iterativno.

Pretpostave se iF" 2Fc i 3Fr i pronadu veliCine ,To zTc i 3Tc i iz poligona sila oCitaju
se Q'}, Q'2 i Q'3 (rezultanta sila "Tr i sila Pn). One sa nonnalom na spiraiu u tacki
C, zatvaraju uglove }ljI!p; 2lf/rp i 3lj1(jJ koji se ocitaju i iz izraza:

tgffJ m

(23.13.)

F,
a njen poloZaj:

(23,10.)

570

proracunaju se koeficijenti sigurnosti. Iz ovisnosti Ffp i Fe oeita se vrijednost za

FqFFc=F, analogno kruznoj kliznoj ravni (sl. 23.S.-c).
------------------------~M~,7ha~"~;~~,w~-----------------------571

Mehallika da

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI StabUllost padilla i kosilla

23.2.3. METODE LAMELA

Provjera stabilnosti kosina prema metodi lamela provodi se grafickim

analitickim metodama koje ce se u narednim izlaganjima obrazloziti.
23.2.3.1. Graficlw metoda lamela

Kod primjene ove graficke metode postupak za analizo stabilnosti sastoji

se u tome da se klizno tijelo, sa pretpostavljenom kliznom povrsinom, izdijeli u
"n" lamela i ispituje se ravnoteZa svake lamele ponaosob. Postupak je moguce
provesti tako da za svaku lamelu budu zadovoljeni oslovi ravnoteze sila C~::X~O,
L:V~O), a da se oslov momenata (L:M~) ne ispituje. Ovo predstavlja
jednostavnije rjesenje, koje se viSe prirnjenjuje, iako ima nedostatak, jer ne pruw
podatke 0 ispunjavanju uslova momentne ravnoteZe.
Ako se razrnatra sarno uslov ravnoteie sila, onda se u cijeJom sistemu sa
"n" lamela javlja (4n-l) nepoznarih, a na raspolaganju imamo 3n uslova (L:X~O,
L:V~O i uslov sloma). Radi ovoga se mora uvesti (n-l) dopunskih pretpostavki, a
ako se ispituje ravnoteZa sila, najlogicnije je pretpostaviti smjer rezultante sila E'i i
Yi(sl. 23.1.), tj. silu E i. Na ovaj nacin izjednaci se broj uslova i broj nepoznatih, te
se problem graficki moze rijesiti sukcesivno, lamelu po lamelu. Nagib sile Ei (Ii,)
obicno se uzima kao srednji nagib terena i dna lamele, a velicina se dobije iz
poligona sila. Njeno hvatiste za ovakav pristup nije potrebno. Sila Si predstavlja
rezultantu sila N/ i Tj
Za pretpostavljeni koeficijent sigurnosti F tangencijalna sila smicanja je
otprije poznata:

TI

= FI

I N'
m
cl. +F . tg 't'm .
I

(23.14.)

Drugi dio sHe U ovoj jednadzbi cini sa normaInom sHorn N'j novu
rezultantu Si koja sa normal om na kliznu povrSinu lamele zaklapa ugao qJm' cime je
odreden njen pravac, a velicina sile dobije se grafickim postupkom rjesavanja.
Prema ovome, ako pored ovih poznatih znamo i jednu od boenih sila u i-toj lameli
(Ei j iii E i ), moguce je zatvoriti poligon sila, jer preostaju nepoznate sarno dvije sile
Si i Ei cije pravce poznamo (sl. 23.7.).
Koeficijent sigurnosti prema grafickoj metod; odredi se probanjem. Za
pretpostavljeni koeficijent sigumosti F ispituje se ravnoteZa sila na svakoj Jameli, s
tim da se pocne iii iz tacke A iIi B. U ovom primjeru (sl. 23.7.) zapoceto je ad
lamele n" i dobivena boena sila Eno}, iz lamele "n" koja je ista i za lamelu n-l,
sarno suprotnog znaka. Na ovaj nacin se dobiju medularnelarne sHe kao poznate i
rje,ava se sukcesivno do tacke A, gdje je EA=o za dat; slueaj.
572

Mehanika tla

n_1

WIl_1

w~,

st.

23.7. Graficko ispitivanje ravnoteie sila: za klizno tijelo sa lamelama i djelujuCim

silama (a), po pojedinim lamelama (b) i (c) i ukupnim planom sila (d).

----------------------------~M7,7ha~'~,iw~,~la--------------------------573

23. Metode proraluna stahllnasti kosina

VI Stabibwst padilla j lwsina

Na krajevima mogu biti zadane velieine vanjskih sila EA i EB, koje bi se

ovakvim sukeesivnim naeinom trebale dobiti. Ukoliko ovo nije slueaj, tj. poligon
sila ne dobije se zatvoren (kao na sliei 23.7.-<1), poslupak treba ponoviti sa
novoodabranim koeficijentom sigurnosti.
Proracun se moze provesti i uz ispunjenje uslova momentne ravnoteze, U
kome slueaju treba odrediti tIaenu liniju tako da bude zadovoljen uslov momenata.
Ovaj grafieki postupak moze se skratiti uz uvodenje blazih kriterija.
Analiza se moZe provesti i za potopljenu kosinu kada izmedu ostalog treba
uzeli sile Ww i W, (sl. 23.1.), kao poznate velieine. Graficki postupak omogucuje
iznalaienje ugla <p koji je potreban da bi se ostvarila ravnoteia segmenta
(Nonveiller, 1981). Grafieki postupak primjenjuje se uglavnom kada je malen broj
lamela, kao npr. samo od nekoliko "klinova".

@)

o.

"'"
\

I"

\
R

\
\

'\'''

\
3

cD

\ N\
2

23.2.3.2. Svedsim analiticim metoda.

Wj

Postoji veei broj analitiekih metoda koje se u manjoj iii veeoj mjeri
medusobno razlikuju u osnovi po:
}> Obliku klizne povrsine koje mogu biti krufuog iii proizvoljnog oblika.
}> Dopunskim pretpostavkama 0 djelovanju sila na pojedinim lamelama koje
!reba uvesti radi dobijanja staticke odredenosti.
}> Ispunjenju osnovnih uslova ravnoteZe (2:X=O, 2:Y=O, 2:M=O).
}> Nacinu i postupku provodenja proracuna.
Svedska metoda predstavlja jednu od najstarijih analitickih metoda za
proracun stabilnosti prirodnih pad ina i vjestackih kosina.
Prema Svedskoj metodi, koja se jos zove i Felleniusova metoda,
pretpostavlja se kruzni oblik klizne povrsine, a sama stabilnost rjesava se na bazi
jednakosti momenata spoljnih aktivnih sila i sila otpora smieanja tla. U momentu
klizanja klizno tijelo ABCA (51. 23.8.) klize naniZe i pretpostavka je da se okreee
oko sredista kruznog luka 0, koji se naziva centar rotacije.
Ispitlvanje stabilnosti prema ovoj metodi provodi se na nacin da se klizno
tijelo ABeA izdijeJi u "n" iamela, obicno jednakih sirina, i proracunaju tezine
svake lamele WI!. Ukoliko se na vrhu kosine nalazi j ravnomjerno opterecenje (p),
onda se ono preko sile jedinicne t.zine materijala u kosini (y) redukuje na visinu
h', koja se dobija iz izraza:

h'

p(KN 1m2) (m).

r(KN 1m')

(23.15.)

~S.i!~

I,

'I

.),
Tj

S1. 23.8. Ispitivanje stabilnosti kosine prema Svedskoj metodi: klimo tijelo sa lamelama i
silama (a), sa nacinom odreaivanja kriticne klizne povrsine prema Fadejevu (b). '

Tezina lame Ie koja se projecira iz tezista Sj u tacku S'j na kIiznoj povrsini,

rastavi se na nonnalnu silu N; koja djeluje u praveu radijusa j tangencijalnu silu Ti
koja djeluje okomilo na normalnu silu. Tangencijalna aktivna sila nastoji da
pomjeri lamelu prema dolje u tangeneijalnom praveu i djel.uje kao smicuca .~ila.
Sile unutamjeg otpora tIa T'i suprotstavljaju se ovom kretanju, a ona se sastoJl od
olpora trenja N,'tgq/ i olpora kohezije c'l,. Ukupna sila otpora bit 6e:

LT,' = L (c' 1, + N;tgq>'),

(23.16.)

odnosno iz jednakosti momenata tangencijalnih aktivnih sila i sila unutarnjeg

otpora (KIT,= KIT,') proizlazi:

LT, =c' L+ LN;tgq>',ili LT,

~ L(c' bsew+N; .tgq>'). (23.17.)

Ukupna tangencijaina aktivna sila 'LTi dobije se algebarskim sabiranjem,

odnosno oduzimanjem svih sila na lamelama kliznog tijela ABeA.
--------------------------~M~,~/~~'~jm~da~-----------------------575

574

Mehanilw tla

23. Metode prQroeuna stabilnost; kruina

VI Stabilnost padUla i Iwsufa

Iz jednakosti momenata vanjskih i unutamjih sila oko centra rotacije 0 (sl.

23.8.):

23.2.3.3. Bishopova metoda

(23.18.)
dobije se, uz zamjenu za x=R.sina, izraz:

:L, Wi' R sina = ~ :L,(c'. b . sew + N;. tgcp') , (23.19.)

odrudejekoefieijern~t~si~gu~rrn~o7s~ti~:________~~____~

:L, (c' b sew + N; . tgcp')

F=~~~=-----~~~

(23.20.)

:L,Wisina
2,75

'""
v

;;

"

c
v

"

1,75

'.5

----

0.5
1:1

----

----

1: 2

NAGl8

1: 3

KOSINE

(23.21.)
x

y/

ab/H

1.0
0,75

mobiliziranom stanju, ('l'm), onda mobiliziranu cvrstocu na smicanje preka

koeficijenta sigurnosti (F), moz.emo izraziti jednacinom:

l/
:tY.

2,30

Bishopova metoda (Bishop, 1955) je prva analiticka metoda kojom se

razmatraju medulamelarne sile kod stabilnosti kruznih kliznih povrSina. Ova
metoda ukljucuje i porne pritiske vode, a moze se koristiti i za heterogena tla.
Njena primjena je uspjesna za izracunavanje koefieijenta sigurnosti pomocu
racunara, sto omogucuje velik broj analiza stabilnosti sa viSe razlicitih kliznih
krugova i promjenljivim vrijednostima pornog pritiska i razlicitim parametrima
cvrstoce.
Aka postojecu cvrstocu tla izrazimo parametrima cvrstoce na smicanje (c'
i 'fl') u funkeiji efektivnog napona (0" ), a polrebnu cvrstoeu smicanja ('I') U

1,

1:m

Wi

Sf. 23.9. Dijagram za odreilivanje zone centra kliznih ravni.

Za iznalaZenje kriticne povrsine kHzanja postoji viSe metoda, a najcesce se

primjenjuje Fadejeva metoda (sl. 23.8.-b). Prema ovoj metodi povuce se na

polovici kosine vertikala (a-a}) i iz presjecista sa kosino~ ~ a povuce se
pravac (a-a,) pod uglom 85. Iz tacke "a" povuku se lukovi be i de, sa radijusima
ab i ad, koji se dobiju iz dijagrama ~o~vih radijusa, visine i nagiba kosine (sl.
23.9.). U zoni izmedu ovih lukova be. de i pravaea a-a} i a-a, odabere se vise
eentara OJ, 0, ... i povlace klizne ravni AB. AC,. AC,.... i za njih se proracunaju

(0

Sf. 23.10. Proraeun stabilnosti kosine po Bishopovoj metodi: sUe na lamelu kosine (a), sa
planom sila (b),

koeficijenti sigumosti Fl, F2 .. , Najniza vrijednost koeficijenta sigurnosti odgovara

kriticnoj ravni klizanja.
576

MelwlIika tla

Me/w.llika tin

577

23. Metode proraeuna stahilnasti kosina

VI Stabilllost padi1Ul i /wsilla

U stanju graniene ravnoteze lamela EDFB (sl. 23.10.) tangencijalna sila

smieanjajednakaje evrstoci smieanja tl., ndnosno:

,
')
T, = F1(,
C .[ + N, . tgqJ .

Kada se ova vrijednost unese u jedn.zbu 23.26. i izvrsi zamjena l=b:cosa,

te odredene transformaei;e, dobHe se:

(23.22.)

F 2)l{1.

,. snu

Profacun stabilnosti kosine premo Bishopu zasniva se, k.o i kod Svedske
metode, na jednakosti momen.ta spoljnih a;W,) i unutamjih crr,) sila, tj.:

2:,W,x=2:,T,.R=2:,"m1,.R,

(23.23.)

"

sgqfeax ofY

t t
1+.-"-,-,,,tr:...

(23.30.)

F
iii

pa iz prethodne dvije jednadzbe proizlazi:

2:,w..x
1 ("C' '
,
')
;
= F\,Lc
1+N, tgqJ ,

Lj[c"b+tgqf(W,-U,'b+Y-Ll)~'

(23.31.)

(23.24.)
gdje je "rn" jednako izrazu u zagradi {... }.

a odalle koefieijent sigumosti:

2:, w.R x (L c' .[ + N; . tgqJ').

(23.25.)

T, =(W, +Y, -Y,_,)sina+(E, -E,_,)cosa,

Zamjenom l=b.sec a i x=R.sin ex, dobi' e se:

'"

..::. W, sma

("C',

\,Lc

Medutim, u izrazu 23.30 nisu poznate velicine Yi-Yi-1 te je Bishop

predlozio da se odrede iz ravnoteZe sila u tangencijalnom pravcu na kliznu
povrsinu, iz cega se dobije izraz:

iii:
"

bseca+N, tgqJ

E, - E,_,

(23.26.)

Jednadzba 23.26. daje izraz za vrijednost koeficijenta sigumosti, ali se kao

2:,(E, -E,_,)=

nepoznanica javlja normalna efektivna sila na bazi lamele N'j< Ova sila za svaku
lamelu dobije se iz uslova ravnoteZe za vertikalne sile a;v=O), a za i-tu lamelu

= N'i cosa+Ui ' I .cosa+ sina(C'I

. +N'i tgqJ') , (23.27.)

(23.32.)

2:,[;seca-cw, +Y, -Y,_,)tga }(23.33)

N{ cosa/~' sina

j= w; +Y, - Y,-l -u lcosa- C~l sina,

i

(23.28.)

,
W; +Y, -Y,_l-l ui cosa+~sina

F _-LI.
N; = ___~_-'-_ _---,_

_
cosa+ si_na--...:.tg""qJ:.-'j
(
F

MeilaIJika tla

2:, (E, - E,_, ) =0 , iz eega slijedi da je:

(23.34.)

Iz ovoga slijedi da se koefieijent sigumosti prema Bishopovoj metodi

odreduje prema izrazu 23.30, s tim da vertikalne medulamelarne sHe Yi rnoraju da

odnosno nonnalna efektivna::..::si:.:la::::'-_ _ _ _ _"-;"_ _ _ _ _ _ _7'1

.ie:

2:,[~seca-(w, +Y, -Y,_,)tga J=o.

odakle je:

578

(W, + Y, - Yi-I )tga .

Aka ne djeluje na povrsini nikakvo opterecenje, onda je ocigledan uslov da

dobije se (sl. 23.10.):

W; + Y, - YH

=T, seca -

Kako je za svaku lamelu tangencijalna sila smicanja Ti= Wi,sina, to ce bitt

izjednadzbe 23.31.: T,=m:F, pa se za cijelo tijelo izjednadzbe 23.32. dobije:

zadovolje jednadzbu 23.34. Pri rjesavanju polazi se od odredivanja koeficijenta

sigurnosti F, s tim da se vrijednosti Yr Yi - l
(23.29.)

ovoj jednadzbi odreduju iterativno.

Pocetna vrijednost koeficijenta sigumosti F odredi se uz pretpostavku Y'-Y'.J=O.

Ovim nece biti zadovoljena jednadzba 23.34., p. ga je potrebno odrediti od
nekoliko pokusaja. Za tako odredene vrijednosti F izracuna se vrijednost m, uvrsti
u jednadZbu 23.34. i onda biraju takve vrijednosti za Yi-Yi - J, da tu jednadibu
zadovolje, Sa ovim vrijednostima Yr Yi-} ponovo se sracuna koeficijent F, a zatim

Mehalfika tla

579

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI Stabilnost padilla i Iwsi"a

se ov'!i postupak ponavlja dok ne budu zadovoljene obje jednadzbe tj: I( Y,- Y;.j )=0
ijednadzba 23.33.).
Kako rjesenje nije jednoznacno, ier postoii viSe sila Y,- Y;., koje
zadovoljavaju jednadzbu 23.34., dobit ce se razliciti koeficijenti sigurnosti F. U
stvari, ova metoda nije zasnovana na ispitivanju svih uslova za svaku lamelu, nego
su zadovoljeni uslovi:
(23.35.)
Bishop je ispilivanjima ustanovio da se ne cini velika greska (-1 %) ako se
izostave vertikalne medulamelame sile, tj:
(23.36.)
cime se dobije pojednostavljeni Bishopov izraz, koji se najeesee i primjenjuje u
praksi:

Za iznalazenje kriticne klizne povrsine potrebno je odrediti faktore

sigumosti za yeti broj kliznih povrsina.

,,,2.0 +----+---.:..J?---l
LC

...
z

:::>
>u 1.5 t-7""--'X;f=+---t-----l

a:

lD~~--+-----~--

(23.37.)

Koeficijent sigumosti (F) u ovome izrazu nije dat eksplicitno, te ga je

potrebno odrediti metodom sukcesivnih aproksimacija.
Kakoie W;=bhyi seca=lIcosaovai se izraz moZe pisati i u obliku:

""Ul~SirrxL![c"b+W,(l-r,,)tmfl' t~'Sirrx
~~

co~+~----

(23.38.)

F
u

gdje je: r. = ---, Skemptonov koeficijent pritiska pome vode (u=r.h-y).

hy

Citav proracun provodi se obicno tabelarno (Iabela 23. L) a unose se svi

parametri potrebni da se obavi proracun prema izrazu 23.37. iii 23.38. Sam
koeficijent sigumosti (F) dobije se na bazi pretpostavljenih Fj, F" i F3 (obicno
FJ=I,O: F,=1,5 i F3=2,0) i izracunatih F'" F'" i F'3, u presjecistu krivih ovih
koeficijenata sigurnosti, iz dijagrama faktora sigumosti (sl. 23.1l.).
Prihvatljivije je ako se koeficijent sigumosti iz prethodne iteracije koristi
kao pretposlavka za slijedeci koeficijent sigumosti. Poslupak se ponavlja sve dotle
dok razlika izmedu koeficijenata sigurnosti dobijenih u dvije uzastopne
aproksimacije ne bude dovoljno mala.

1.0

__~

1.5
2.0
PRETPOSTAVLJENI

2.5
Fn

Sf. 23.11. Dijagram faktora sigumosti.

Bishopova metoda, kao i Svedska metoda, bazira se na uslovu momentne

ravnoteze oko centra kruzne ravni.
Ovaj uslov prihvaca se i kod tzv. aproksimativne metode lamela, koja je
adekvatna Svedskoj metodi i za koju vazi jedn. 23.20, sarno se sila N'; odredi iz
uslova ravnoteze sila u pravcu okomitom na bazu Jamele, tj.:
N; = W coset - u 1.
(23.39.)
Ako se ovaj izraz uvrsti u jedn. 23.20., dobije se koeficijent sigurnosti
prema aproksimativnoj metodi u obliku:

F=

L [C. 1+ (W; coset - u./)}gq>'

W;

sinet

(23.40.)

Ovim izrazom koeficijent sigumosti dat je eksplicitno i on je zbog svoje

jednostavnosti prije dugo primjenjivan.
Ako se djelomicno kosina nalazi pod uticajem vode, proraeun se moZe
provesti oa anaJogan nacin, s tim da lamela iIi dio lame Ie ispod nivoa vade (z) ima
lezinu potopljenog (W,), a iznad nivoa punu tezinu (Wj ) tla (sl. 23.12.).
Za kosinu djelomicno potopljenu u vodu efektivna normalna sila N' bit ce:

580 ------------------------~M~'~,m-'~JjM~t1~a---------------------Melumika

tw

581

23. Metode proracWla siabilnosti kosina

VI StabiJtWSl padilla i /wsilla

c'

W; +W, +(Yn -Yn- I ) - U'cosa+-sina

N'= __________~~--.-~F---2
sin a tgrp'
cosa+

(23.41.)

o
R

Pomoeu racunara i programa moguce je za veoma kratko vrijeme ispitati

znatan broj probnih krugova i ustanoviti pojedine faktore sigurnosti i selekcijom
odabrati najnepovoljniji.
Za proracun na racunaru potrebno je izvrsiti pripremu ulaznih podataka u
vidu pojedinih tabela, kao sto su: geometrijski podaci karakteristicne tacke kosine,
granice slojeva i nivoa podzemnih voda, sirine Jamela, jedinicne tezine, parametri
cvrstoce, pomi pritisci itd.
Proracun koeficijenta sigurnosti prema Bishopu

red.
b<. .'

_' -", ,,-,podaciilamela

1
'2'
'3

NY

F (

1).

10
11

W::::.ybh(kNl

12
13

W-ub(kN)

14

(W.ub)lR~'(kN)

15
--16
17

c'b(kN)
Wsilla(kN)
c'b+(W-ub)t1?(f. ,

~+l,

sma

ma

18 "

Fr=i,O

m.

cosa+

tgcp'sinc
F

Fl=1,5

FJ=2,O
Fr1,O

19

casa + sina tgql' .

J7X18

20

Da hi se dobio, zasigurno, najmanji koeficijent sigumosti, a time i

kriticna klizna, povrsina potrebno je ispitati stabilnost kosine za veliki broj probnih
kliznih krugova. Na ovaj klasican nacin to hi bio dugotrajan i necjelishodan posao,
te se obicno svodi na manji broj krugova, cime je pouzdanost dobivenih rezultata
problematicna.
582

ub(kNlm)

......'.....

gdjeje:

Ukup'ntl

dO}

',,"

(23.42.)

T.b1231
a ea
n,

'.,

sind)
cosci(J)

1
I~c'b+(~ +l, -u'b+Y; -Y;_I)tgf/J'D--

c'(kPa

.9

a faktor si urnosti:

U!fPo{(J)

J,
8

Sl. 23.12. Kosina djelomicno pod vodom; kosina i lamela sa silama (aj, poligon sUa (b).

e-::1.

b(m)
h(mj
u(kNlm)
(f),((J)

5
.6

~b'iw
L_.J/

.....

l1'kNlml}

" 4

w,

.'

Mehallika

tta

F=19
16

(l

F, 1.5

(2)

Fr20

(3)

2:, -19""

F=
.F=
1
16
2

2:, -19""
2: 19,,)
F=
16

16

Za odabiranje centra probnih krugova postoje i odredene metode kojima se

definisu gran ice zona ceotara i preko koordinata ovi podaci uoose se u racunar.

MelulIIika rIa

583

23, Metode proraeutra stabilnosti kosina

VI Stabilllost paditlo i Ieosina

dW

23.2.3.4. lanbuova metoda

Analizu slabilnosti kosin. za proizvoljne oblike kliznih povrs;n. d.o je
Janbu (1954). Oznake velieina koje se koriste za Janbuovu metodu dale su na slici
23.13.

N. l.melu pozn.te srednje vi sine z sirine dx, duzine baze dl, nagnute pod
uglom a prema horizonlali. djeluju poznale sile:
dW- tezina lamele;
dP - vertilealn. komponenta oplerecenja lIa;
qdx- sila od vanjskog r.vnomjemog oplerecenja Ila;
dQhorizonlalna komponenla opterecenja 110, bilo da se javlja leao
vanjska sila na povrsini lIa (oplereeenje pod uglom), bilo leao
zapreminska sila (horizontalna seizmicka sila kod pseudostaticke
analize);

,
I

@,,

,
,,

dP

P = -- = Z . r + q + -- srednji
dx
dx

lamele uz pretposlavku T=O. Poznali su parametri cvrsloce n.

smicanje qJ' i c', koji mogu biti razliciti za razne lamele i porni
pritisak U osnovici lamele U;
E(f> Eb, Tn i Tb - sHe na krajevima kliznog tijela.
Kao nepoznate velicine na svakoj lamelijavljaju se:

rezultante ukupnih medulamelamih vertikalnih

horizonlalnih sila;
rezultanta ukupnog normalnog napona na bazi lamele;

EiTdN=adl -

dS=7:dlrezultanta smicuceg napona na bazi lamele;

sa nepozoalim mjestom djelovanja dl' normalne sile dN i mjestima napadnih
tacaka h, i a, sile E, odnosno polo:i:aja (h,) i nagiba (a,) tlaene linije.
Da bi bilo moguce rjesenje statickom analizom, Janbu pretpostavlja da:
~ sila dN djeluje u tacki (U), u kojoj rezultanta vertikalnih sila
(dW+qdx+dP) presijeca osnovicu lamele;
~ poznal je polo:i:aj djelovanja sile E, odnosno elementi linije pritislea h, i

a,. Za ovo je mognce uzeti razli"ite pretpostavke, a jedna od lih je da

sila E djeluje prerna leoriji aktivnog, odnosno pasivnog pritiska, tj. u
donjoj treeini visine lamele u zoni aktivnog, a nesto iznad donje
tretine u zoni pasivnog pritisko, a na taj naCin se dobije linija pritiska.
Uz navedene pretpostavke javlja se ukupno 4n-1 nepozoatih velieina
(E, T,dN,dS) za n lamela na kliznom lijelu. Kod ovoga javlja se i faktor sigumosti F
kao nepoznata velicina. SHe T(f> Tb, Ea i Eb su poznate i unaprijed zadane velicine.
Uslovi ravnoteze koji moraju biti zadovoljeni za svaku lamelu suo
(1) uslov sloma:
r

klizoll povrlil"K1

vertikalni pritisak na osnovici

= c'+(o- -

u) tgqJ',

(23.43.)

(2) uslov ravnoteze vertikalnih sUa:

dW+dP+q-dx+dT-dN'cosa-dS'sina=O,
(3) uslov ravnoteze horizontalnih sUa:
dQ-dE+dNsina-dS 'cosa=O,

(23.44.)
(23.45.)

(4) uslov momenata :

2Tdx
dx
---+Edy -dEh +dQz+dT-=O, (23.46.)

'--y--J

Sf. 23. 13. Oznake za ispitivanje stabilnosti kosina prema lanbuovoj metodi: prikaz kosine
sa 4felujuCim silama (a), lamela sa silama (b).

584

--------------------------M~'-./~-,~Iiw~ti~a-----------------------

pri cemu se posljednji clan, kao malena veliCina, zanemaruje kod malih sirina
lamela. Kombinacija uslova ravnoteze u vertikalnom i horizonalnom pravcu koristi
se kod iznalaienja nepoznatih velicina kao jedan uslov.
Mehallika tla

585

23, Metode proracuna stahilnosfi kosina

VI StabiblOst padina i kosi,za

dE=dQ+(p+tj dxtga-T( I +tg'ajdx, iii

(a) Iz uslova ravnoteie vertikalnih sila 2:V=O proizlazi:

dNcosa=dW+dP+qdx+dT- dS'sina,
aza:

E = dQ + [(p + t ha

i ako se cijela jednadiba podijeli sa dx, dobije se:

dN =_1 (dW +dP+qdx+dT)- dS .tga.

dl dx
dl

-reos- 2 a}tx

(23.54.)

(23.47.)

(c) iz uslova ravnoteZe momenata oko taeke U dobije se vertikalna sila

dui bocnih medulamelarnih strana Gedn.23.46.):

Postoje:

qdx

(23.53.)

Integracijom ovoga izraza moZe se dobiti horizontalna sila na bilo kome

adstojanju x, tj.:

dx
dl

dx=dlcosa; cos a = -

dW
dP
dx =yZ; dx

dx
dE=dQ+(p+lj dxtga-T
, .
cos a

=q;~=q, onda]e

(23.55.)
(23.48.)

dW dP qdx
-+-+--=yz+2q=p.
dx
dx
dx
U tacki U djeluje ukupan normalan napon
T

= d1ctl'

a na medulamelama napon t

oblik:

=d%,

0- =

d%Z

i napon smicanja

te jednadzba 23.47. poprima

10- - P + t - T . tga
(23.49.)
i predstavlja uslov ravnoteie vertikalnih sila Gedn.23.44.).
(b) lz uslova ravnoteie vertikalnih i horizonalnih sila dobije se da je za:
>- horizontalne sile iz };H=O:
dE=dQ+dN.sina-dS.casa,
(23.50.)
>- vertikalne sile iz };V=O Gedn.23.47.):
dN=udl=(p+t-r-tgajdl, iIi
(23.51.)
dNsina=(p+tjdlsina-r-tga dlsina, odnosno:
dNsina=p+tgadx--r-tg' a dx,
);> kombinaciju uslova ravnoteie };H=O i };V=O i uvrstavanjem
posljednjeg izraza ujednadzbu (23.50):
dE=dQ+(p+t) tgadx-Ttg' a dx-dS.casu (23.52.)

Kako su rezultirajuce sHe na ceonim povrsinama Ell> Eo, i Tn, Tb , uslov

horizontalne i vertikalne ravnoteze, za cjelokupno klizno tijel0 ce biti:
Ea-Eb=J:dE i Ta-Tb=J:dT.
(23.56.)
Zbog zanemarivanja posljednjeg Clana drugog reda ujedn. 23.46. (dTdx/2)
kod sume momenata, uslov ravnoteZe moZe biti ispunjen sarno za pojedine lame Ie,
ali taj uslov za cijelo klizna tijelo ne moze se smatrati ispunjenim. Osim toga, za
sve lamele nije moguce ispuniti sve uslove ravnoteZe i mora postojati jedna lamela
na kojaj jedan od uslova ravnoteZe nije u potpunosti ispunjen. Ovo odstupanje
nema velikog uticaja na taenost rezuitata, kada su izduzene klizne povrsine, dok za
duboke treba provjeriti faktor sigurnosti i drugim metodama.
(d) Janbu postavlja uslov ravnoteze i za ukupno klizno tijelo, te za };li=O
dobijemo:
b

Q+Ea -Eb + L(dNsirta-dScosa)=O,

a uvodenjem izraza za dN Gedn.23.51.) i velicinu dS=1:dl dobije se:
b

=-dx- - dobije se pretbodnajednadiba u obliku:

cosa

586------------------------~M~eM-'~li~~d~a---------------------

Q+Ea -Eb + L(p+tha.dx- LT.(1+tg a}ix=O, (23.58.)

i adatle:
(23.59.)

Zamjenom veliCina:

dS=Tdl i dl

(23.57.)

(e)

Za napon smicanja na povrsini kJizanja pri slomu:

------------------------~M~e~M-n7,i~~,fu~---------------------587

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI Stahilllost padilla i kosilla

Ako oznacimo:
A '=[c'+(p+t-u)tgqJ'jdx;

dobije se:
~ Tf

1+ tga . tgf{!'
F

(23.60.)
2

\,L

L.p'\l+tg apx=Q+E, -Eb + L(p+tfga,dx,

"

"

LT f '(1+tg2a}ix

"

F=

(23.62.)

a izjednadzbe 23A9. efeklivni napon:

0"=0' -u =(p +t -u) -T tga,

(23.63.)

to je napon na smicanje:

T=

In

1 + tga, tgcp:
odnosno:

<+ (p + t - u) . tgcp'

=-----=----'-~~I

T
f

1+ tga . tgcp'
F

-tg..L

1.5
1.,

1.00.84

'
l

0.51

OJ6

018

2
1.1

1.0

r?

0,"
0.1

f.-:: ~

'"

0.6
O.S / /
-45'

[c'+(p + t _ U)tgcp,].(l + tg 2a)dx

"
1 + tga . tgcp'

018

036

051

U9

0.84

,\

o.9

H+LB

19.!.

1.3

(23,65.)

(23.68.)

povrsini smicanja 1(r:/F), a (jedn, 23A9.) i medulamelarne sile dE (jedn. 23.53,),

E (jedn, 23.54.) i T (jedn. 23.55.), odnosno t=dT/dx.
Da bi se olakSao proracun, lanbu je izradio dijagram ovisnosti koeficijenta
no od ugla a i tgqJ'/F (sL 23.14.).

(23.64.)

Uvrstavanjem ovog lzaza u jednadzbu 23.61. dobije se koeficijent

sigurnosti:

F=---------~-----F~b
Q+E" -Eb + L(p+t,ga.dx

"

"
"
Na bazi ovako dobivenog koeficijenta sigurnosti proracunaju se: naponi na

T=~=C
'+O"tgm'
F
m
't'm'

iii

LA

Q+E" -Eb + LB

Kako je pO Coulombovu zakonu cvrstoca na smicanje tla:

<+ (p + t - u) . tgcp:" - T ,tga . tgcp:.

<+ (p + t - u) tgcp'

LA

(23.61.)

Q+E" -Eb + t(p+t,ga'dxl'

Tf =C'+O"tgcp',

(23.67.)

dobije se:

F=

(1 + C,!tg?.;a:.:.F. .:"tgC.!f{!e:...'

A'
A =--; H=Q+E,,-Eb;

B=(p+t)tgadx,

odakle je faklor sigumosli:

T=

n = cos 2 a .

Hi

1 + tg 2 a

,/ ~

'"

,. ~

[...-:

;;;;:

r-..

"- ....... .......

"

-10"

-J..,

10'

tL

1+l g 2.,
I

I'-.
~ I'..

r-... ....... 0", r-....

>- ,n f(,' r-... \. "'"r-.. I'..

""-

I'.. I'..

/' ~ ~

-20'

'9""\9 'f
F

oJ."

L
'/ /.: f?
L'- ;..( l/: '/"- ~~-3D'

1.

2.47

1.73

20'

30"

'Il"

SO'

60'

70'

(23.66.)

588--------~==============~M~"~'"=...~~=~~==========~--------

SI. 23.14. Dijagram ovisnosti koeficijenta

na ad uglova a i tgtp'IF

Mehallika tLa

589

23, Metode proracuna stabilnosti kosino

VI StabilnOSf padina i kosina

Za iznalal'enje koeficijenta sigurnosti Gedn. 23.66.) potrebno je odrediti

nepoznanice t i F i ovaj se problem rjesava uzastopno aproksimacijom u viSe faza.
Prvo se usvoji to~O i pretpostavi faktor sigurnosti F'o, na bazi cega se
izracuna n Gedn. 23.67.) i veliCine Bo i Ao. 7..a prvu aproksimaciju dobro je

"

usvojiti koeficijent sigumosti F'o koji odgovara koeficijentu nan =1. Na bazi
ovako dobivenih velieina izraeuna se koefieijent sigumosti Fo Oedn. 23.66.), koji
moZe da odstupa do max. 5% od pretpostavljenog koefieijenta sigumosti F' o. Ako
je ova razlika veea, ponavlja se proracun sa novom vrijednoseu F'o i to sve dode
dok se ne dobije ova prihvatljiva razlika izmedu Fo i F'o. Za tako dobivenu
vrijednost Fo izracunaju se vrijednosti dEo Gedn. 23.53.), a zatim sila Eo

(Ea+

L dEo ). lz ovih velicina odredi se To za 1=0 Gedn. 23.55.), koja sluii kao
a

prva iteraeija za II (11=dT/dx), te se izracuna prvi koeficijent sigurnosti F,. Ovaj

postupak se ponavlja za 1=1" I=t~ .. i odreduje t,=dT,Idx, t3=dTYd.x. .. sve dok se
vrijednost za t bitno ne mijenja. Za ovu velicinu odredi se koefieijent sigurnosti F
kao mjerodavan za kriterij stabilnosti.
Cesto se dio kosine nalazi pod utleaJem vanjske vode (NV) i nivoa
podzemne vade (NPV), kada lamele treba proracunati ovisno 0 tome da Ii se
nalaze:
I. djelomicno ispod NV i NPV;
2. potpuno pod vodom - potopljene i
3. iznad NV, ali djelimicno ispod NPV.
U prvom siucaju, za visinu lamele z i dubinu lamele pod vodom h tezina
lamele ispod nivoa NV racuna se za y', iznad lamele sa y,,,, i hidrostatskim
pritiskom hy~ tj. : (sl. 23.15-b):
(23.69.)
W=b{z-h).y,+h f b+!'.!;5

23.2.3.5. Pojednostavljena Janbl<ova metocJa

U praksi se najcesee pojavljuje pOjednostavljena Janbuova metoda (Janbu.
Bjerrum i Kjaemski, 1956) za proracun stabilnosti padina i kosina, a za povrsine
klizanja izduZenog (ne dubokog) oblika.
Prerna ovoj uproscenoj metodi u proracun se ne uvode vertikalne sHe T i
T+dT, vee se utieaj ovih sila obracunava priblizno preko faktorafo, tako daje:
Fo=fo-F,
(23.71.)
Fo se racuna za pretpostavku T==O.
Koeficijent sigurnosti F moZe se pisati i u obliku Oedn. 23.66.):
b

L [c'+(p + t -

1+ tga . tgrp'
na
___~F;- __
(23.72.)
F =-----.....:.:f
o - - - - - - , no = l+tg'a
Q + E. - E,. + L (p + t ha dx
pa se pri T=O i t=dT/dx=O~d~o~b~iri,,'e:'----~-------__,
b

L [c'+(p - u)tgtp']tix
Fo = fa

W=bzy',

(23.70.)

jer se i ovdje hidrostatski pritisak (bh Yw) uravnotezuje sa poroim pritiskom vode,
zbog cega se izostavlja.
U trecem slucaju racuna se u cijeloj visini sa zasieenim dam Ysm.

590

Meiu11Ii/W da

(23.73.)

E. -Eb + Q + LPtga.dx

Prema ovoj metodi razmatra se, ustvari, samo ravnoteZa siJa svake larnele, a
ne i ravnoteZa momenata. Zarnjenjujuci faktor fo, koji koriguje djelovanje
poprecnih sila T, Janbu je, na bazi opsefuih proucavanja, iskazao dijagramski
ovisno 0 duzini L i dubini d klizne povrsine kao i parametrima c:vrstoce qi ie' (51.
23.15.).

Zadnji clan se uravnotezuje sa pritiskom pome vade, zbog cega se ne

uzima U obzir.
U drugom slucaju tezina ee biti:
W=bzy'+b{h-z)l',.+bzl'w, iii

u)lgcp'j-dx

..
;

1J4

,.:c~o.,
'.0,

1.12

l08
l.O4
1.00

NPV

,.-

,>0

l/t

OJ

;0

0.2.

Q.3

0.4

Mehalli/m da

591

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI Stabilno.ft padilla i kosilla

Proracun koeficijenta sigumosti F, odnosno Fo. provodi se, kod rucnog

rada, tabelarno, Koeficijent F nije dat eksplicitno, jer sadai koeficijent no, zbog
cega se koeficijeot F odreduje metodom sukcesivne aproksimacije.

X:Xn

E'CE)=En
Mdln

23.2.3.6. Metoda Morgensterna i Prieea

X",Xo

Metoda Morgenstema i Pricea (1965) udovoljava svim uslovima

ravnoteze, sto nije slu<aj kod ostalih poznatih metoda. Analiz" stabilnosti kosine
prema ovoj metodi dali su Morgenstern i Price za pretpostavljenu sloZenu kliznu
povrSinu, pri cemu je jednadzbama: y=y (x) dat oblik k1izne povrsine, y=y',(x)
linija efektivnih horizontalnih pritisaka, y=z(x) oblik povrSine kosine, a
jednadzbom y=h(x) linija unutarnjeg pritiska vode, ukoliko isti postoji (sl. 23.16).
Na infinitezimalnu lamelu sirine dx. i sa nagibom baze pod uglom a prema
horizontali djeluju sHjedece sile (sl. 23.16.):
E' efektivna horizontalna sila na vertikalne bocne strane
lamele;

X dE i d
dW dN' dS -

E'[ (y; - y)-

~] - (E'+dE'>[(y; + dy;)- (y + dy) + d;] +

d,

(y_h)

-)d.x
+ X - + X + dX
2
2
(-

=0,
MelulIIika tl1l

dy

Sl. 23.16. VeliCine za metodu Morgensterna i Pricea: sa kliznim tijelom (a), silama na
injinitezimalnu lamelu bez pritiska vode (b), (Najdanovii: i Obradavii:, 1981) i
sa priliskom vode (c), (Sarae, 1976).

koja nakan sredivanja glasi:

dY ) dX X
E ,dy;
d.x + dE'('
d.x y, + d'
y, - y - d.x + 2 = .

(23.75.)

Kada se dx smanjuje i te"i nuli, prethodna jednadzba se pribliZava

slijedecoj granici:

dE'
d'
X =-(y' - y) + E'~,
d.x'
d.x

(23.76.)

d
"
dE'
, dy;
X=-(E'y)-y-+E-,
d.x
'
d.x
d.x

(23.77.)

iii:

(23.74.)

592

M",Ho

vertikalna sila smicanja uzduz bocne strane lamele;

prirastaj sila E' i X na sirinu lamele dx;

tdina lamele;
efektivni normalni pritisak na bazi lamele;
sila smicanja tla uzduz baze lamele.
Kod postojanja pritiska vode na klizno tijelo !reba uzeti
slijedece
lamelame sile (sl. 23.16.-c):
pw rezultanta pritiska vode oa bocne povrsine lamele;
dP b - pritisak vode na bazu Iamele i
dP w prirastaj sile P w na sirinu lamele.
Daljnja analiza stabilnosti provodit ce se za slucaj da se niva vade nalazi
ispod klizne povrsine.
Pri ispitivanju stabilnosti prema ovoj metodi usvaja se pretpostavka da se
pravci sila dW i dN' sijeku u polovici sirine lamele, u tacki M. 1z uslova ravnoteze
mamenata oko sredine lamele M, ravnoteze sHa u pravcu normale dN' i u pravcu
sile dS dobiju se diferencijalne jednadzbe ravnoteze, za lamelu sirine dx, i to (51.
23.16.-b):
(1) Jednadzba momenata oko sredine baze lamele:

- dx

E'{E)=Eo

..

--------------------------~M~e~lw-'~'~.~a------------------------593

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI StabilllOI;( padilla i kosina

odnosno, zanemarnjuei i posljednji clan, vertikalna medulamelama sila smieanja

bitee:

-d"
dx

dE'dx

X =-(E y)- y - .
'

(23.78.)

Za slucaj pritiska vode kanacan izraz se dobije, prema oznakama na sliei

23. 16-e:
w
d
" ) - ydE'
dPX=-(Ey
- +d- (Pw . h) - y

dx'

dxdx

dx

Ukoliko se u proracun ukljuee i sile pritiska vode na bokove lamele Pwi na

bazu lamele dPb , dobije se, prema oznakama na skid 23.16-e (Sarae, 1976),
sljedeCi izraz:

:[(l_t~':)]+: {t~'+ :)= ~[1+( :n+

+dP (tgcp' dy -1)+ dW {tgcp, +dy _r [1 +(dy)2] tgcp'}
w

(23.79.)

(2) Difereneijalnajednadzba ravnateze sila u praveu normalne sile dN' (sl.

23.16-b):
(23.80.)
-dWcosa-d X cosa+dE'sina=d
(3)RavnoteZa sila u raveu aralelno bazi lamele, odnosno sili dS:
(23.81.)
(4) Prema Coulomb-Mohtovom kriteriju sloma za sile koje djeluju na bazu lamele,
moZe se pisati:

dxFdx

(23.82.)

dE'dx + if[.
dy + dW. dy =~[1+(dy)2J+
dx dx dx dx dx
dx
+ tgCP'(dW + dX _ dE' . dY ),
dx

dx

F'

dW
cos a

dPb =ru '---"a

(23.85.)

dydx =tga.

Za rjesenje su preostale dvije diferencijalne jednadzbe 23.77. i 23.83., koje

predstavljaju uslov ravnoteZe momenata, sila i uslov sloma. One sadrZe tri
nepoznate funkcije E', X i y" zbog eega je problem stabilnosti statieki neodreden.
Morgenstern i Price su, s ciljem svodenja ovoga prob1ema na staticku

Uvrstavanjem ovog izraza u jednadzbu 23.81. i rjesavanjem po dN', te

zamjenjivanjem tako dobivene vrijednosti dN' u jednadzbu 23.80., dobije se
slijedeea diferendjalna jednadzba:

dx

(23.84.)

gdje je ru koefieijent pomog pritiska (prema Bishopu i Morgensternu, 1960):

RN'

dS =~[C'~+(dN') .tg<p']'
F
cosa

dxFdx

dxdx
(23.83.)

odredenost, pretpostavili ovisnost izmedu unutarnjih sila E' i

Ix

u obliku:

=A f(x)E'~
(23.86.)
gdje je;( nepoznata konstanta, af(x) je neka zadana funkcija polo~a koja definise

promjenljivi odnos izmedu medulamelame sile smieanja X i efektivne

horizontalne sile E '. Na ovaj naCin oni su izjednaeili broj uslova i broj nepoznatih i
omogucili da se problem matematski dovoljno tacno rijesi i zadovolje uslovi
ravnoteze. Ova funkcija bira se proizvoljno na osnovu iskustva i postojeCih
rjesenja, ali se usvaja sarno ena kojom se dobiju logicne vrijednosti nepoznatih
velicina.
Kod uzimanja U ohzir sila pritiska ad vade ovisnost X i E' izraZava se u
pojednostavljenom obliku:
X A' f(x)E', a E=E'+Pw
(23.87.)
Da bi se doslo do rjesenjajednadzbi 23.77. i 23.83. koristenjem uslova iz
jednadzbe 23.86. klizno tijelo se izdijeli u veei broj lamel. za koje se moze

pretpostaviti da se sve karakteristicne veJicine svake lamele mijenjaju linearno, tj.:

(a)

594

Meilal1ika tIa

povrsina smieanja:

--------------------------M~'-.,~~'~i~~~-----------------------595

23. Melode proracuna stabi!nosti kosina

VI Stabilliost padilla i kosilla

(23.88.)

Y=Ax+B,
gdje je A nagib, a B odsjecak na ordinali baze lame Ie;
(b)

prvi izvod tezine:

dW

(23.89.)

dx =px+q,

(e)

funkeijajfx} moze se izraziti:

jfx}=k,x+m.
(23.90.)
Zamjenom jednadzbi 23.86. do 23.90. u jednadzbe 23.77. i 23.83. dobiju
se slijedeci izrazi:

(K x+L)-+kE'=N x+P,
dx

(23.9l.)

gdje je:

tg({l' ) ,
K=-Jek-( F-A

(23.92.)

L =-Je . m( tg({l' ) + 1 + Atg({l' ,

(23.93.)

N = p( tg({l' ),

(23.94.)

F-A

F-A

P=~(1+A2)+J

tg({l' ).

(23.95.)

''IF-A

Ako je klizno tijelo podijeljeno na veei broj lamela (sl. 23.16.), integraeija
jednadzbe 23.91. moZe se provesti za svako x koje se rnijenja unutar jedne lamele
sirine
(x=O, za E'=E',.1), te se u lorn slucaju dobije:

ax

E,,

L+Kx

(E'_I
' L+--+Px
N x
) , (23.96.)
2

gdje je E'k_l vrijednost na lijevoj ivici lamele, dok x oznacava polofaj na sirini
lamele od njene lijeve iv,::ie:.:e::...=Za:::.:x'-=...:b'-'=d"'o"'b,,'i.l'e:::,::se::::e.-_ _ _ _ _ _ _ _-,-,

E'
k

N b 2
E;_1 L+--+Pb
L+K.b
2
1

(23.97.)

Ova jednadzba omogucuje postepeno odredivanje sila E' za sve lamele,

polazeCi sa pocelne strane kliznog lijela, gdje je X=Xo, a E'k.1=E'~ a ta je vrijednost
obicno E'o=O. Ovako dobivena vrijednost E' (E',) sluti kao vrijednost E".I za
596

M =E'(y; - y)=

MellO.llika tla

L( X

-E': }tx,

(23.98.)

a momenat na kraju kliznog tijela, koji treba da zadovolji kontumi uslov za

M=M,.je:

M, L( X -E':/x.
=

dE'

slijedecu lame1u. Integracija se nastavlja do posljednje lamele, gdje se za slucaj

zadovoljenja konturnih uslova dobiva E'::::E'1I kojaje najcesce nula.
Da bi se zadovoljilo uslovu polpune ravnoleze eijelog kliznog tijela,
moraju biti ispunjeni i kontumi uslovi u odnosu na unutrasnje momente.
lntegracijomjednadzbe 23.78. dobije se:

X=X1l

(23.99.)

i ova vrijednostje obicno M=O.

Ako je zadovoljen ovaj uslov, ista jednacina moze se koristiti za
odrediva~e vrijednosti y'( radi ocjene logicnosti rjesenja.
Na asnovu pretpastavljene funkcije fix) i pocetnog niza vrijednosti A i F
odrede se sukcesivnom integracijom pojedinih lamela konacne vrijednosti E'n
(jedlladzba 23.96.) i M, (jednadzba 23.99.) na kraju kliznog tijela. Ako ovi
konturni uslovi ne budu zadovoljeni (E' n i M,l), biraju se sistematskom iterativnom
rnetodom nove vrijednosti A i F, sve datle dok ne budu zadovoljeni ovi kontumi
uslovi. Za ovaj sluc'\i odredi se y, (jedn.23.98.) time je obezbijedena momentna
ravnoteZa svih Iamela.
Na kraju se odrede ostale velicine i ispituje logicnost izracunate lillije

efektivnog pritiska i velicine medulamelarnih sila X . Ako se ocijeni da jedan od

ovih elemenata ne zadovoljava, eijeli postupak se ponavlja, pocev od ponovnog
odabiranja funkcijeJ (x).
Zbog obimnosti potrebnih operacija proracun se provodi na racunaru. Da
bi se dobio najmanji faktor sigurnosti F, proracun stabilnosti provedi se za vise
pretpostavljenih kliznih povrsina, sto opet pove6ava vrijeme proracuna.
Programima se omogu6uje mijenjanje ulaznih podataka i geometrije
kosine, eime se omogu6uje da in.zenjer intervenise u teku proracuna. Brzo i vrlo
pregJedno on proucava utic'\i promjene ulaznih podataka, cime dobiva optimalno
dimenzioniran presjek kosine.

23.2.3.7. Nonveillerova metoda

Nonveiller (1965) je izveo proracun faktora sigumosti za kosinu sa
povrsinom sloma proizvoljnog oblika (sl. 23.17.). Razmatranjem ravnoteie
momenata ejelokupnog kliznog tijela za proizvoljno odabrani polO, i iz uslova
projekeije svih siIa u vertikalnom pravcu, dobio je izraz za koeficijent sigumosti.
Mehanjka tla

597

23. Metode proracuna stabilnosti kosina

VI Siabi/llosl padilla j

kosina

Iz projekcije sila u vertikalnom pravcu, uz rjesavanje kao za jednadzbu

23.100. i oznake na slici 23.17., dobije se koeficijent sigurnosti u slijedecem
obliku:

@)

L[c'b+(W; +w, +&-u.b)tgqJ']~

F=-------r[

---------m--'u'----O].--I.(23.1Ol.)

LWt +w,)X-L W; +w, +&+(u.btgqJ--c'b) tga

F

L
ma

U ovorn izrazu nisu nam poznate medulamelarne smicllce sile !J.T zbog
cega moramo pretpostaviti takvu njihovu raspodjelu da su zadovoljeni i uslovi:
ILIT=0 i ILlE=O,
(23.102.)
kao i uslov ravnoteze sila u tangencijalnom pravcu, tj.:

S=J:.[c'b+(W; +W2 +&-u.b)tglP,]_l . (23.103.)

F

ma

Nonveiller je postavio uslov da sile ..1T trebaju da zadovolje uslov:

L[-S--CWI +W, +tJ.T)tga]=o.

cosa

',-=--,
- AEk

Zb-fw

?:;p".u-t

Sf. 23.17. Sema za numericki proracun stabilnosti kosine premo Nonveillerovoj metodi: sa
segmentom kosine (a) silama na lameli i poligonom sila na [ameli (b)
(Nonveiller, 1981).

Nonveiller je 1965. godine (Nonveiller, 1981) izveo izraz za proracun

koeficijenata sigurnosti kosina sa proizvoljnim oblikom sloma, kao na slici 23.17,
razmatrajuci momentnu ravnotezu cjelokupnog kliznog tijela oko proizvoljno
odabranog pola 0 (sI.23.17.):

L {c'b + [WI + W2 + tJ.T - u b Ywyg<p,}_l

F=

LCW, + W )sina

gdjeje:

(23.100.)

<p'
m = cosa + sin a . .JL....
a
F
t

598

Meham'ka da

(23.104.)

Da se udovolji jednadzbama 23.101 i 23.104., potrebno je iterativno

rjesenje, sto zahtijeva dosta vremena. Nonveiller (1965) je na nekim
karakteristicnim primjerima dokazao da se ne cini veca greska od 3%, ako se u
jednadzbi 23.10 I. uzme LlT=O, sto predstavlja znalno uproseenje. Kako koeficijent
F nije dat u eksplicitnom obliku, potrebno ga je odrediti iterativnim postupkom.
Kod ove metode postavlja se pitanje izbora momentnog pola 0, jer i sam
koeficijent sigurnosti moze u izvjesnoj mjeri da zavisi od poloiaja pola.

23.3. METODE TEORIJE PLASTICNOSTI

Ove metode zasnivaju se na iznalafenju granicnog naponskog stanja,
odnosno na odredivanju uslova koji dovode do stvaranja plasticnih deformacija u
padinama, odnosno kosinama. Metode teorije plasticnosti se znatno manje
primjenjuju u praksi prilikom analize stabilnosti padina j kosina nego navedene
metode granicne ravnoteze. Ipak, ove metode predstavljaju odredeni interes zbog
njihovog teoretskog i razvojnog znacaja, prilikom analize nosivosti temelja i
pritiska na potporne konstrukcije kao i pri rjesavanju specijalnih slucajeva
stabilnosti. Mogu se primijeniti na jednostavnije oblike, ali ni tada nije moguce
Mehallika tia

599

13. Metode proracuna stabilnosfi kosina

Vl Stabibwst padilla i /wsilla

sveobuhvatno razmotriti napone i deformacije i zadovoljenje statickih i

kinematickih uslova.
Primjena teorije plasticnosti bazira se na diferencijalnim jednadzbama
ravnoteze u ravni i na Coulomb - Mohrovom uslovu sloma. Ovo se posebno
odnosi na metodu Sokolovskog (1954) i prilikom analize napona duz zadanih
kliznih povrSina kojima se razmatraju staticka rjeSenja dok Iimitna analiza
(Drucker i Prager, 1952) daje i kinematicki moguCa rjeSenja, jer se u
razmatranje uvode i brzine defonnacija u plasticnim zonama.
Diferencijalne jednadzbe ravnoteZe za ravni problem glase (sl. 23.19.):

aO'x + a'l'~ = X,

ax

az

(23.105.)

gdje Sil:
(j.r' (J z'

Xi Z -

r u i r xz - komponente napona u promatranoj ravni x-z;

komponente zapreminskih sila u pravcu x, odnosno z
osovine, te ako djeluje sarno tezina materijala, ooda je
by, X=O.

0' - 0' .
x 2
'

)'

+ 'l' ~

c' ctgip' +

0' + 0'
x 2
'

)'

sin 2 ip'

iii:

(23.106.)

(0' x - 0',), + 4'l'~ = (2c'. ctgip' + 0', + 0' x)' sin 2 ip' .

23.3.l.METODA SOKOLOVSKOG
Sokolovski je pretpostavio da se u svakoj tacki razmatrane nestabilne zone
tJajavlja plasticno teeenje, prema eemuje ispunjen uslov sloma (jedn. 23.106.). Za
rjesavanje problema nestabilnosti u Mehanici t1a (stabilnost padina i kosina,
nosivost temelja, pritisak na potpome konstrukcije) Sokolovski je za odredivanje
napona koristio dvije jednadzbe ravnoteze j uslov sloma tla. Sistem od tri
jednacine sadrzi tri nepoznate komponente napona, te je problem staticki odreden.
Za rjesavanje sistema usvojio je gravitaciono potencijalno polje (2=1': X=O) i
koristio opstu metodu numerickog rjesavanja ravnog problema teorije granicne
ravnoteze rnetodorn konaenih razlika (Sarae 1976).
Sokolovski je, razmatraju6i cisto plastican problem, iznalazio napone dok
je deformacije i brzine deformacija zanernario. Rjesavajuci dvije jednadzbe
ravnoteze (23.105.) i uslov sloma (23.106.), Sokolovski je dobio sistern jednadzbi
u obliku:

dx = tg(8 + Jl) d~ =
dz
dz

Z sin(8 - Jl) - X cos(8 - Jl)

20'sinip'cos(8+Jl)
(23.107.)

Z sin(8 + Jll - X cos(8 + Jll

20" sin ip" cos(8 + Jll

dx = tg(8 _ Jl) d71

dz
dz

gdje su uglovi "i fl prema slici 23.IS.-b, dokje napon:

1
0'=-(0', +O',)+c'ctgip'.
2

Funkcije ~ i

Sf. 23.18. Mohrov krug sloma (a) i naponi sa silama i linijama klizanja u tacki sa
granicnim stanjem ravnoteie (b).

Uslov sloma za svaku tacku u kojoj je doslo do plasticnog tecel\ia moZe se,
prema Coulomb-Mohrovorn uslovu sloma, flapisati (sl. 23. 18-a) u obliku:
600

Mehallika tIa

su izrazom:

~ =19+8; 71=19-8, a 19=0,5.ctgip'.ln~,

RAVAN(3)

1] predstavljene

(23.108.)

.'

(23.109.)

0'0
gdje

predstavlja odredenu konstantu.

Kroz svaku tacku koja se nalazi u stanju granicne ravnoteze prolaze dvije
linije klizanja, koje zajedno Cine rnrezu linije klizanja. Linije klizanja medusobno
0'0

Mehaniko. Ifa

60]

23. Metode proraclina stabilnosfi kosina

VI Stahiinost padilla i kosilla

se sijeku pod uglom 1tI2-cp, a pravac veCeg glavnog napona polovi ovaj ugao (sl.
23.18.-b). Linije klizanja imajn nagib prema osi z o+~ i o-~.
Dvije linije klizanja su ujedno i dvije karakteristike, a mrez. linija klizanja
identicna je mrezi karakteristika. Zadatak odredivanja mreze linije kHzanja svodi
se na zadatak odredivanja mrcZe karakteristika jednacina teorije granicne
ravnoteze.

Numerieko rjesenje ovog problema Sokolovski je dao pomoeu metode

konacnih razHka, te je oa taj nacin za plasticnu zonu definisao naponska stanja u

svakoj taeki, kao i mrezu linija klizanja.

Za kosinu opterecenu na gornjoj horizontalnoj povrSini u materijalu sa

uglom smieanja '1'=30 dataje mrez. klizanja kosine na slici 23.19. (Sarae, 1976).
Uobieajeno je da se rjesenje trazi u bezdimenzionalnim promjenljivim x', z', a
zatim se preko kohezije c i jedinicne tezine y prede na koordinate sa dimenzijama
prema obrascu:
C

x=x'-;

Z=

Y
-1

Ustvari, za ovakvu kosinu nije rnoguce, uz zadane konturne uslove, postici da u

eitavoj zoni bude ostvaren uslov sloma. Radi toga se za materijale odredenih
karakteristika trazi oblik kosine i mreZa linija klizanja koje odgovaraju da bi u
svakoj zoni bio ispunjen uslov sloma. Proracun se provodi na racunaru i za stvarnc
parametre cvrstoce na smicanje. redukovane koeficijentom sigurnosti. Na ovaj
nacin se dobije oblik kosine i nestabilna zona predstavljena mrefum linija klizanja,
gdje u svakoj tacki postoji isti koeficijent sigumosti.

23.3.2.

LIMITNA ANALIZA
Limitna analiza (Drucker i Prager

(23.110.)

+X'

Metoda Sokolovskog se najvise pnmJenjuje u Rusiji i za neke opste

slueajcve rezultati su dati u grafiekoj formi radi lakSe primjene ~ve metode u
praksi. Ovom metodom ne moze se ispitati stabilnost kosine proizvoljnog oblika.

-2

-3

-4

19~2;

Sarae, 1976) daje kinematieki

moguca rjesenja, a zasniva se na osobinama idealno plasticnih tijela. Ovom

analizom koristi se Coulomb-Mohrov kriterij sloma i odgovarajuci zakoni tecenja
za rjesavanje problema pritiska tJa, nosivosti temelja i stabilnosti kosina.

Kriterij sloma (sl. 23.18.-a) izraien preko glavnih napona glasi:

-x'

1 1 .
2:(a) -a')+2:(a) +a,)smq:>=c,cosq:>.

(23.]]1.)

Pretpostavljajuci u gornjem izrazu negativan znak za napon pritiska, a

funkciju teeenjafkao konstantnu velieinu, dobijamo:

"l

KAR:AKTERISTIKE

1 1 .

=2:(a) -a,) +

2: (a) + a,)smq:> = c cosq:> =konstanta. (23.]]2.)

Brzina glavnih plasticnih deforrnacija proizlazi iz funkcije tecenja ako se

1=30'

ona diferencira po glavnim naponima, tj.:

(3=120'
X= x'

E)

,af ,1.(1'
=/1.--=+smrp),
aCT)

(23.]]3.)
, =,1. ,df = - A (l-sinrp),

) KARAKTER1ST1KE

SL 23.19. Mreia kliznih linija za kosinu opterecenu no gornjoj horizontalnoj povrSini

(Sarae, 1976}.

602

oCT,

pri cemu je A pozitivna konstanta.

Volum'enska deformadja bit ce:

, =) +2 =x +E, =Asinq:>,
(23.114.)
sto pokazuje da su volumenske deformacije vece od nule (q>O) iIi jednake nu1i
('1'=0). ',Medutim, kod realnog tla plastiene deformacije mogu biti pracene

--------------------------M~e~h~a'~lj~~d~a-----------------------

Melwllika tla

603

23. Metode proraeuna stabilnosti kosina

VI Slabilflost padilla i kosina

povecanjem volumena, smanjenjem volumena ili se voJumen uopste ne mijenja.

Ova teorija primjenjuje se na tla koja ne smanjuju volumen pri smicanju.
Koristenjern lirnitne analize (Sarae, 1976) moze se odrediti kriticno
naponsko stanje iii kriticno optcreccnje prerna teoremi:
);;. donje granice" kada se slom nece javiti, ako se moZe naci takvo stanje napona
koje zadovoljava jednadzbe ravnote.re i granicne uslove po naponima 7..8 koje
je J<k zadovoljeno u svim taekama, i
"gornje graniee" kada se slam mora javiti aka postoji spojivost
deformabilnosti, za koju brzina rada vanjskog opterecenja premasuje brzinu
unutrasnjeg rasprostiranja energije.
Za ispitivanje stabilnosti kosina koristi se najcesce druga granica pomocu
koje se odreduje kriticna visina kosine. Koriste se kao povoljnija diskontinualna
polja brzina kad kojih se obavlja klizanje krute zone duz kliznih povrsina, koje u
ovom slueaju moraju imati oblik pravea iii logaritamske spirale (sl. 23.20.).

Sl. 23.20. Pravac (aJ i spirala (b) kao limja sloma izmedu dvije krute zone.

Jednadzba za rasprostiranje (dispaciju) energije (Sarae, 1976) duz prave

povrSine klizanja glasi:
D=clvocos<p,
(23.115.)
a duz spira Ie:

r ""'2"",go - 1] . (23.116.)
1 Vo . roctgq.>le
D = -c
2
Za jednadzbu spirale:

= ro .

eardilgrp

(23.117.)

brzina spirale "v" u proizvoljnoj tacki glasi:

V

= Vo

earrfJtgrp

(23.118.)

gdje je Vo pocetna brzina, ro pocetni radijus spirale, a c kohezija tla.

604

--------------------------M~"~w-lIi~~-t~~-----------------------

23.3.3. ANALIZA NAPONA DUt ZADANIH KLIZNIH

POVRSINA

23.3.3.1.

Coulomb-Mohrov kriterij sloma

Kotter(J 903) je polazeci od uslova ravnoteze malog elementa rijesio

raspodjelu napona na zakrivljenoj kliznoj povrSini, na bazi cega je moguce
izracunati koeficijent sigurnosti padine, odnosno kosine.
Difereneijalna jednadzba kojom je data raspodjela napona U7.dUZ pozn.tih
kliznih povrsina, koju je izveo Kotter koristeci jednadzbe ravnoteze i CoulombMohrov linearan kriterij sloma, glasi:

ih +2r.tgq.>=y.Rsinq.>.sin(a+q.,

aa

(23.119.)

gdje je:
y - jediniena (zapreminska) letina !la;
'r - smicuCi napon na kliznoj povrSini;
a - ugao tangente na kliznoj povrsini;
<p - ugao cvrstoce na smicanje;
R - polupreenik zakrivljenosti klizne povrsine.
Ukoliko nam je poznat oblik povrsine klizanja sa radijusom R u funkciji
ugla Ct, moguce je integracijom jednadzbe 23.119. dobiti raspodjelu napona dut
zadane klizne povrsine. Integraciju u analitickom obliku moguce je provesti samo
u jednostavnijim slueajevima, kao sto je to ueinjeno za pravac i krufui luk (Caquot
i Kerissel, 1949; Brineh Hansen, 1953. i Sokolovski, 1954).
Integraciju jednadzbe 23.119. moguce je provesti za slueaj klizanja u
obliku logaritamske spirale (Dolarevic, 1967; Sarae, 1967.), te dati opste oblike
izraza za napone i rezultantne sile (Sarae, 1967. i 1968). Za opsti oblik klizne
povrsine integraciju je moguce provesti metodom konacnih razlika iIi drugim
numeriekim metodama.

23.3.3.2. Nelinearan kriterij sloma

Sve naprijed navedene metode bazirane su na pretpostavci linearne
ovisnosti efektivnih napona (cr' ) i otpornosti na smieanje ('r) (Coulomb - Mohrav
kriterij sloma).
Medutim, mnoga eksperimentaina istrazivanja tla i materijala za objekte
(Dolarevic, 1967; Krsmanovic 1967; Popovic, 1965; Krsmanovic, 1967; Sarae,
1974) cesto ukazuju na nelinearnu ovu ovisnost (sl. 23.21.). Metodu proracuna
stabilnosti kosina za nelinearnu ovisnost razradio je prof. Sarae na bazi slijedecih
funkcionalnih ovisnosti (Sarae, 1976):
--------------------------~M~,~,'"-"~~-a-.t~-------------------------605

23. Metode proraculla stahilnosfi kosina

VI Stabilliost padinG i /wsina

-r=ff a')
<p=fI( a')=arc /g[f'( a')].

(23.120.)
(23.121.)
lzbor funkcije f (a' ) predstavlja poseban problem dok se sarna ovisnost ~-a'
dobije na osnovu odredenog broja ispitivanja. Na osnovu ovih podataka ucrta se
Coulombova linija iii kriva odredenog oblika ~=f(a'). Za predstavljanje ove krive
postoje dvije mogucnosti:
>- odredivanje funkcije ~=f (a') za citavo razmatrano podrucje iii u
slozenijim slucajevima za svaki interval aproksimacija krivom posebne
funkcije, i
>- dijelje'1jem krive linije u vise intervala, koje je moguce aproksimirati
pravcem sa odredenim vrijednostima en i tp".
Funkciju oblika:
7:

= P . 0''' +q,

(23.122.)

iIi

= [p(O"+q)j',

(23.123.)
predlozio je Sarac 1974. a na osnovu njih je proveo proracun stabilnosti nekih
nasutih brana (Sarac, 1976), od krupnozrnog lornljenog kamena za slucaj
nelinearnog kriterija sloma (s1. 23.22.).
7:

1z
'"c
i='

\:-,E
5

14
12

. F-'

,/

'\l

:.- .. V" / 3

10

1-' 4

/'

/'

f-"""

/ ...-'/ ..... !-- ,...I

~ f?

V"

V
V

.....
'r

L=P6" +q
I

I
2

~'IMNjm2)

B 10 12 14 16 1% 20 22 24 26 28 30

SI. 23.22. Otpornost na smicarye krecnjaka (J5) za branu HE Raffia.

23.4, METODA KONACNIH ELEMENATA

tg

0.

[~

t9Tm= tg'f/F

'Im =f, ( ~'l/F

Cm = C/F
F -koef. sigurn.

--O------"----e!-e-k-t-;v-n-;-n-o-r-m-Q-In-;-n-Q-p-o-n-S--'(KN/m'l
&-"

.1

Sf. 23.21. Nelinearna ovisnost izmeau efektivnog norma/nag napona (oj i evrstoce na
smicanje (1:").

606 ----------~~----------~M~,~I~~tifu~~d~a----------------------

Metodama granicne ravnoteZe, koje se u praksi najcesce koriste, kao i

metodama plasticnosti, razmatraju se ponasanja kosina i padina u fazi nastupanja
sloma tia, Ij. kada se podrucje kosine nalazi u plasticnom stanju. Metode granione
ravnoteZe daju zadovoljavajuce rezuitate koJi su potvrdeni u praksi, ali se njima ne
moze odrediti stanje deformacija i pomjeranja, sto je cesto od presudnog
inzenjerskog znacaja.
Numerickom metodom konacnih elemenata (MKE) se, uz koristenje
racunara, mo'7..e realnije procijeniti raspodjc1a napona, defonnacije i pornjeranja u
kosini, ;oric,1981), kao i iznaci zone lokalnog sloma u fazi eksploatacije.
U geomehanici se najces6e idealizira sredina kao homogena, izotropna i
elasticna, sto ponekad ne daje dovoljno pouzdane rezultate. Upotrebom metode
konacnih elernenata moguce je na bazi geomehanickih istra.Zivanja modelirati teren
tako da se obuhvate sve njegove osobine i efekti, kao sto su: primami naponi u tlu,
heterogenost, anizotropija, diskontinualnost, promjene uslova ravnoteze nastale
postepenom izgradnjom, iskopom, efekat progresivnog sloma i 51. OVOID metod om
se uspjesno moze analizirati zajednicko ponasanje terena i objckta, 5to posebno
dolazi do izraZlija kod osiguravanja dubokih temelja dijafragmama, pribojima,
ankerirna i sl. (vidjeti tacku 26.7.).
--------------------------~M7,7hm-'~iw~tla-------------------------607

VI SUlbilllost padilla i kosina

Metoda konacnih elemenata siroko se prtmJenJuJe u inzenjerstvu, za

najraziicitije probleme iz teorije konstrukcija, mehanike stijena i mehanike
kontinuuma uopste. tako da njena primjena u mehanici tla predstavlja sarno jedan
aspekt koristenja.
Odnosi izmedu napona, deformacija i vremena predstavljaju najv.zniji
elemenat kod analize ponasanja padina i kosina. KJasicna teorija elasticnosti
razmatra izotropnu sredinu sa linearnim odnosom napona i defonnacija, ali je
oCigledno da ovakav model ne odgovara realnim uslovima ponaBanja tla. lako je
posljednjih godina ucinjen znae'\ian napredak u ispitivanju ovm konstitutivnih
odnosa, ipak prihvatljiva opsta matematska rjesenja za realno tlo nisu pronadena.
Linearna analiza prema metodi konaenih elemenata ima izvjesne prednosti
nad rjesenjima klasiene teorije elastienosti (Sarae,1976). Elastoplastiena analiza
zasniva se na pojednostavljenom (bilineamom) odnosu napona i defonnacija. Ona
predstavlja aproksimaciju nelineamog ponasanja tla i moze se primijeniti za
razmatranje razvoja zona sloma u okolini kosine, ciji se uslovi postepeno
pogorsavaju.
Primjena metoda granicne ravnoteze kao i teorije plasticnosti ostaje i dalje
aktuelna u praksi. Treba pretpostaviti da ce se istovremeno sve vise primjenjivati
analiza prema metodi konacnih elemenata, sto ce dovesti do obuhvacanja i onih
aspekata ponasanja kosina kad kojih su metode granicne ravnoteze i teorije
pJasticnosti bile nemocne.
Pored numericke metode konacnib elemenata, koristi se u rnehanici tla
takoder i numericka metoda konacnib diferencija (razlika) koje su objasnjene u
drugom dijelu knjige u Temeljenju (taeka 26.7.) Na sliei 26.25. dat je model
kanacnih elemenata za kosinu.

POOLAVUE VII

POBOLJSANJE OSOBINA TLA

I

""""'>r

.........

DESNA OBALA

ll~

;;;D<.. ,....._~I

1...." .,,'......1

:i6

I~ ... ' ..... ,

it

-t ..... , ...

_1

o~.>..h_'." _ 1

0" ..... ""' ...'"

III ..._ ....J....,
11l!![h....$OO , . ., ...... ,

lednostavna definicija poba/jsanja tla "in situ" je

u povecanju rljegove cvrstoce pored smanjenja
stisljivosti.
G. N. Smith, 1993.
lnjektiranje je danas u svim njegovim primjenama
umijece cija se pravila i saznanja ljubomomo
nastoje sakriti ad javnosti.
E.Nonveiller, 1989.

608

--------------------------~M7,7/hl-'~I~~a-t~hl------------------------

609

VII

POBOLJSANJE OSOBINA TLA

anas se veoma cesto u praksi susrecemo sa slabim tlom

i stijenskim masivom, koji ne posjeduje dovoIjno dobre
osobine za preuzimanje predvidenih sve veCih
opterecenja gradevina i obezbjedenje njihove dovoljne
stabilnosli i funkcionalnosti. U osnovi se poboljsanje ti. i
masiva svodi na: povecanje njihove otpornosti na smicanje i
smanjenje deformabilnosti, sknpJjanja, bubrenja i
vodopropnsnosti, te pove6anje faktora sigumosti. Ono se
postiZe vjeStaekim ojacanjem tla raznim metodama kojima se
popunjavaju supljine i evrsce vem pojedina zma da iii ispucali
stijenski masiv. Danasnja tehnika i tehnoIogija gradenja
gradevina omogucuje koristenje mnogih metoda za poboljsanje
osobina tla, odnosno masiva. kao sto su: (i) naknadna
opterecenja (predopterecenja), (ii) opterecenja tokom izgradnje
objekta, (iii) vibro i dinamieka sabijanja, (iv) drenafe, (v)
armiranja tla, (vi) stabilizacija tla, (vii) elektroosmoza, (viii)
zamrzavanje, (ix) injektiranje t1a, i sl. Ponek.d se
neodgovarajuci povrsinski sloj t1a zamjenjuje sa boljim tlom na
kojem se moZe temeIjiti gradevina
U ovome pogiaviju obradit ce se detaljnije
elektroosmoza i zamrzavanje tla, koje se u nasirn podrucjima
manje primjenjuje, kao i injektiranje, koje ima siroku
primjenu kod poboljsanja osobina t1a i stijenskog masiva.
Injektiranje pomocll visokog pritiska i sabijanja tla
vibroflotacijom prikazano je kod temeljenja (potpogiavije 40.) i
dreniranja kod .sanacije nestabilnih kosina (potpogIavlje 37.),
dok se stabilizacija tla obraduje u drugim disciplinama. Ostale
metode poboljsanja tla prezentirat ce se u skracenom obimu.

611

24. Metode vjestackogpobo!jsanja osobina Ita

24. METODE VJESTACKOG POBOLJSANJA

/6S0BINA TLA
Predopterecenje tla je vjerovatno najjednostavniji metod poboljsanja tla i
moZe se primijeniti kod kohezivnog tla. Tehnika ovakvog poboljilanja, sastoji se u
podvrgavanju povrsine tla privremenom optereCetYu koristenjem privremenog
materijala, vodom napunjene cisterne, betonskih sipova slozenih u sklopove,
metalnih dijelova itd. Pod ovim opterecenjem povecava se i gustoca i cvrstoca na
smicanje. Vrijeme konsolidacije ovisi 0 mogucnosti filtriranja vode iz privremeno
opterecenog tla kao i 0 njegovim osobinama.
Etapno izvodenje objekta koristi se, lakoder, za povecanje konsolidacije
tla. U toku izvodetYa objekta iii radova znacajni dio deformacija se obavi do
konacne faze izgadnje~ 5tO ovisi 0 vrsti tIa i nacinu izgradnje. Ovaj nnein se koristi
za kohezivna tla i obicno kod zemljanih nasipa prije nego kod krutih temelja. Pri
ovome potrebno je ugraditi prije poeetka izgradnje odredene instrumente i
osrnatrati tlo prilikom izgradnje objekta.
Postupci poboljsanja tla pretvaraju prirodno temeljno tlo u novi rnaterijal 0
cijoj kvaliteti ovisi daljnja sigurnost objekta, pa su stoga visoko kategorizirani. U
tabeli 24.1. prikazana je primjenjivost savremenih postupaka poboljsanja tla u
raznim vrstarna tla.

24.1. TEHNIKA SABUANJA TLA

Prilikom geomehanickih ispitivanja objekat od zemljanih materijala
(p.poglavlje 8.) opisan je nacin dobivanja optimalne vlafnosti, pri kojoj se dobije
maksimalna suha jedinicna tezina tIa. Prema vrsti materijala odabiraju se
mehanicka sredstva za nabijanje prikladna za postizanje najve6e zbijenosti. Danas
postoji vise tipova sredstava za nabijanje, koji se mogu svesti na: (i) glatke valjke.
(ii) valjke sa gumenim pneumaticima, (iii) jezeve, (iv) vibracione glatke valjke i
valjke sajezevima, (v) eksplozivne maljeve, (vi) vibracione ploce i dr. Ovi strojevi
koriste se za sabijanje nasutoga materijala u slojevima.
Ovim modernim sredstvima za nabijanje moZe se poboljsati tlo samo 1,0 2,0 m ispod povrsine tla. Ukoliko se trazi dublje sabijanje, potrebno je trafiti druge
metode.
Vibro sabijanje - kompaktafa koristi se kod granuliranog nevezanog tla
za vece dubine. Mocne vibracione sonde pomocu krana penetriraju se u tlo i usljed
svoje vlastite tdine sabijaju okolno tlo na odstojanju do 2,50 m. Sonda se obicno

Melumjka.

tia

613

24. Metode vjeSlackog poboljsanja o$ohina Ilo

Vll PoboijJallje osobillo lLa

postavlja na odstojanju 1,50-3,00 m i moZe sabijati odgovaraju6e tlo na dubini do

oko 12,00 ill (Smith, 1993).
Sabijanje vibrofiotacijom opisano je kod temeljenja (40.4.). To je
metoda kojom se vibrator-sonda upusta u tlo, pri cemu se voda pod pritiskom
uliskuje pri dnu i vrhu sonde i time razrahljuje tIo, odnosno sabija dodatni
granulirani materijaL

Prikaz metoda za poboljsanje Iia (a) i primjenjivost materijaia za injektiranje (b) (Mitchell,
1970.).

Vibrozamjena se koristi za povecanje moei nosenja mehke gline j praSine.

Tlo se ojaca prakticki formiranim stubovima od granuliranog agregata velicine do
75mm.
Ovo se ostvaruje koristenjem vibrosonde, slieno kao kod vibroflotacije.
Sonda se penetrira u tl0 i pomjera cestice tla radijalno. Kada se dostigne odredena
dubina, vibrosonda se izviaci, a stvoreni prostor popunjava agregatom. Sondom se
ubaceni materijal radijalno rasprostire i ujedno nabija, a vodenim mlazom
odstranjuje mehka glina i prasina. Ovi stubovi mogu biti pje~cani i sluZe
vertikalnoj iliIi radijalnoj drenazi.
Dinamicka konsolidacija tIa obavlja se na povrsini terena padom malja
tezine 100-400 KN, sa visine od 5,0-30.,0 m. Od udara se proizvode vaJovi koji se
rasprostiro u dubinu do 10,0 m. Kod nekoherentnog tla ovi udarni valovi izazivaju
likvifakciju (rastakanje), odmah slijedeci sabijanje tla, dok kod koherentnog tla oni
izazivaju poveeane porne pritiske, iz kojih proiziazi konsolidacija tla.

614

--------------------------~M~'~oo-n7.iw~tw-------------------------

24.2. PRIMJENA GEOTEKSTILA

KoIistenje tekstilnih mateIijala za tehnoloska poboljsanja tla zapocelo je
prije tridesetak godina. Danas se znacajno prosirila upotreba geotekatila i u
gradevil1arstvu zbog njegove funkcionalnosti, ekonomicnosti i povoljnosti
tehnoloskih rjesenja. Najvise se koristi kod zemljanih gradevina po cemu je nazvan
geotekstil, mada se danas primjenjuje i za druge svrhe u gradevinarstvu.
Tekstilni materijali proizvode se od pIirodnih produkata kao sto je pamuk,
juta. vuna, i dr. kao i od polimera. poliestera i polipropilena i drugih proizvoda
dobivenih u dugom lancu hidrokarbonatnih molekula. Geotekstil se proizvodi od
sjecenih i kontinuiranih vlakana mehanickim postupkom (netkani tekstil), sto
omogucuje njihovu uspjesnu primjenu za jednu od uloga: (i) razdvajanja (ii)
filtracije, (iii) zastite, (iv) drenimnja i (v) anniranja tIa.
Razdvajanje predstavlja ugradnju savitljive sinteticke membrane (mreZe)
izmedu dva materijala cije se osobine macajno razlikuju kako bi se osigurala
cjelovitost djelovanja oba mateIijala. Stavljanjem zmatog mateIijala na mehko tlo
preko geotekstila on ostaje kompaktan, sa svojim osobinama, a bez netkanog
tekstila doslo bi do mijesanja kamenih zma i mehkog tla cime se gubi njegova
homogenost. U donjoj zoni doslo bi do utapanja zmatog mateIijala u mekano tlo
usljed cega bi se smanjilo trenje, pa bi prevladale osobine slabog tIa.
UCinak filtracije geotekatila ogleda se u prolazu vode kroz sam tekatil
okomito na povrsinu, uz istovremeno zadrZavanje finih cestica tla na strani dolaska
vode prema geotekstilu. Kada se geotekstil filter postavi na kraj filtracionog dijela
on djeluje u razlicitim uslovima kao granulirani filter. Oba ova zahtjeva moraju
biti istovremena, zbog cega netkani tekstil mora biti dovoljno otvoren da propusta
vodu i dovoljno gust da zadrZava fine cestice tIa. Primjena ove vrste geotekatila
vrsi se kod svih objekata i radova gdje se tr.zi izrada klasicnog filtera.
Zastita pokosa usjeka, zasjeka nasipa, nagnutih povrsina i slicnih terena
od erozije uspjesno se vrsi pomocu.posebne vrsle geotekstila.
Drenaza slojeva U osnovi iii iza potpomih zidova, kao i unutar drenainih
rovova, moze se takoder obaviti pomoeu specijalnih vodopropusnih geotekstilnih
materijala. UCinak je isti kao i kod filtera od granulifanih matefijala. Geotekstil se
u drenaz.ma pokazao kao izvrsna zamjena granuliranim filterima koji se stavljaju
oko drenaznih cijevi.
Armiranjem tla geotekstilom dobivaju se poboljsane osobine ovoga
sklopa od dvije vrste materijala. Geotekstil posjeduje znatne vlacne cvrstoce, sto
se povoljno mogu iskoristiti kod slabog tla, koje te osobine nema. Njegova
primjena kod armiranih zemljanih potpomih zidova postala je vee uobieajena, sto
je objasnjeno u pogJavlju 0 potpornim zidovima (Poglavlje 20).
MeluJllika lia

615

24. Metode vjeilatkogpoboljsanja osobina tta

VII PoboljJa/lje osobina lla

Ovisno 0 nacinu prenosenja opterecenja i polofaju geotekstila moguca su

dva vida armiranja: membransko i smituee. Membransko armiranje javlja se kod
njegovog polaganja preko slisljivog slabijeg Ila (mulj, tresel, mebke gline,
organska tla) preko kojeg djeluje vertikalno oplerecenje. U lekslilu se javlja vlaeno
naprezanje, sto rasterecuje tlo, koje ga sarno ne bi mogio preuzeti. Smicllce
naprezanje javlja se kod smicanja na medupovrsinama geotekstila i dodirnog
materijala, kao slo je slueaj kod potpornih zidova od armirane zemlje.

24.3. STABILIZACUA TLA

Poboljsanje tla "in situ" pomocu raznih dodataka obicno nazivamo
stabilizacijom. Najcesce se ojacava fino gianulirano tlo i to pomocu kreea,
cementa i lebdeceg elektrofilterskog pepela iz lermoelektrana. Glavni ciljevi
slabilizacije su: (i) izmjena lIa, (ii) poboljsanje konstrukcije, i (iii) povecanje
evrstoce i otpomosti tla.
Stabilizacija kreeom koristi se kod fino granuliranog da obieno u kolieini
od 5-10%. Kada se dodaje glinenom Ilu, odvija se nekoliko hemijskih reakcija,
ukljueujuci i zamjene kaljona u jone kalcija, koje ugeeu na: (i) smanjenje granice
teeenja, (ii) povecanje granice plastienOSli, (iii) smanjenje indeksa plastienosti (iv)
povecanje granice skupljanja, (v) povecanje obradivosli i (vi) poboljsanje evrstoce
i deformacionih osobina lIa.
Stabilizacija kreeom na terenu moze se izvesti na vise nacina:
Materijal "in situ" ilili materijal iz pozajmisla mijesa se sa odredenom
kolieinom kreea na terenu i nabija poslije dodavanja vode.
Materijal sa kreeom uz dodatak vode mijesa se u postrojenju, razastire u
slojevirna i valja valjcirna.
~ Krecna tecna smjesa injektira se u tlo na dubinu 4,0-5,0 m. Injekciona smjesa
od kreca priprema se u posebnim mjesaCima i pomocu pumpi injektira pod
velikim pritiskom u lrup puta, odnosno objekat.
Cement se koristi kao stabilizacioni materijal za tIo posebno kod
izvodenja autoputeva i zemljanih brana. Kolicina cementa za stabilizaciju ovisi 0
vrsti tla, a krece se od 6-14% volumena. Nevezano tio i glinovito tlo niske
plasticnosti pogodno je za cementnu stabilizaciju. SHeno krecu, cement povecava
evrstocu tla, koja se vremenom povecava. Priprema i ugradnja cementa sa dom
sliena je izvodenju stabilizacije kreeom.
Elektrofilterski pepeli predstavljaju ostalke sagorijevanja samijevenog
uglja u loZistima termoelektrana i slienim postrojenjirna. To su fini prasinasti
rnalerijali loptastog oblika, koji se primamo sasloje od oksida silicija, aluminija,
magnezija, "eljeza, kalcija i drugih primjesa. Pucolanski pepeli sa kalcijev

616

Meltallika tla

hidroksjdom izazivaju reakciju iz koje proizlaze cementni produkti. Efektna

smjesa moZe se pripremiti sa 10-35% lebdeeeg pepela i 2-10% kreea. Do danas su
se ovi pepeli, sa vecom iii manjom pucolanskom aktivnoscu, koristili za
stabilizaciju podloga za puteve. Tlo sa kreeom i pepelom je ugradivano i sabijano
u slojevima sa optimalnom saddil).om vlage.
Elektrofilterski pepeo iz TE Gacko je vrlo specifiean po svome
mineraloskom sastavu, jer sadrzi do 55% s)obodnog zivog kreca i anhidrita, te
nema pucolanska svojstva (Rogie, Selimovie, Dasovic, 1986). Dodavanjem veoma
aktivne pucolanske silikatne prasine (Silica fume) dobivene pri proizvodnji
metalnog silicija i ferosilicija, sa elektrofilterskim pepelom iz ove termoelektrane
dobiva se vezivo, koje sa vodom izaziva brzu reakciju. Ovo vezivo primjenljivo je
lakoder za poboljsanje osobina tla mijesanjem "in situ" sa tlom uz potreban
dodatak vode iii injektiranjem samoga tla iii stijenskog masiva.

24.4. ELEKTROOSMOZA
Elektroosmoza je bazirana na pojavi da voda iz finokapilarnih pora moZe
biti pokrenuta i transportovana pod djelovanjem istosmjerne struje kojom se
formira eleklrieno polje u tlu. Ovaj metod odstranjivanja vode iz tla primjenljiv je
u fino granuliranom IIu, kao sto je prasina i glinena praSina u kojoj je izveden
sistern bunara iz kojih se ispumpava voda.

24.4.1. RAZVOJ ELEKTROOSMOZE

Elektroosmozu, za elektrohemijsku konsolidaciju tla, prv! Je praklicno
primijenio Casagrande 1935. (Casagrande, 1947), za oevrseavanje glinovitog tl.; a
u Rusiji RZanicin (1936) u Moskvi. Ova metoda primjenjuje se u malopropusmm
tHma (gline), u kojima se drugim metodama ne maze sa puno uspje~a .izvr~iti
konsolidacija tla. Isto tako, u ovim materijalima se elektroosmozom smzuJe lllva
podzemne vode.
.,
Elektroosmoza kao fizikalna pojava nije nova. Do prvog naucnog otknca
ove pojave dosao je i profesor Moskovskog univerziteta F.P. Reuss (1807), ali ,;'ije
dao objasnjenje ove pojave. Kasnije je Wiedeman (1852) dao rezullale opseznth
istraZivanja ovih elektrokinetickih fenomena, ali su osnovne teoretske postavke
dali Quincke i Helmotz (1861. i 1878), a potpuno obj.snjenje mebanizrna
elektroosmoze dao je tek Stern (1924).
Elektrooosmoza pripada jednoj od elektrokinetiekih pojava. To su pored
elektroosmoze:
--------------------------~M~,~ha=n7,;M:7."a~-----------------------617

24, Metode vjestaCkogpoboljlanja osobina tla

VII PoboljJanje osobilla tla

>-

potencijal strujanja kao pojava razlike potencijala na krajevima kapilara,

nastala proticajern teenosti, usljed mehanicke sile:
>- migracioni potencijal kao pojava razlike potencijala na krajevima kapilara
nastao gibanjem, odnosno talasanjem suspendovanih eestica, usljed mehanicke
sile, i
);> elektroforeza kao pojava putovanja koloidnih cestica u suspenziji nastala
nametnutim razlikama potencijala na krajevima kapilara.
Ovu metodu moguee je primijeniti u dva oblika, i to kao:
(a) "cistu" elektroosmozu, gdje se preko u tlo pobijenih elekrrodnih cijevi
i 5tapova uvodi istosmjerna struja i formira elektricno polje pod cijim
uticajern dolazi do kretanja tecnosti od anode ka katodi, odakle biva
ispumpana, a tlo ~'isuseno", odnosno nastaje tlo sa manje vlage, eime
dobiva nove karakteristike u pogledu konsolidovanosti, veee
stabilnosti i nosivosti;
(b) elektroosmotsko injektiranje, gdje se tIo tretirano cistom
elektroosmozom jos ujedno i injektira uz pomoe elektricnog polja
koje omogueava transport injekcione smjese do Zeljenog volumena
tla.
Opite konsolidacije tla bogatih vodom pomoeu elektroosmoze i vodenog
stakla, odnosno kalcijevim hloridom vrsili su mnogi istraiivaci pri eemu su
sjediniti Joostenov (DZustenov) postupak hemijskog injektiranja sa
elektroosmozom. Na ovaj nacin se elektrohemijski vrsi ocvrscavanje tla. Prilikom
ovog postupka se hernikatije ne ubrizgavaju u tIo pod vetikim pritiskom vee se
tretiraju putem osmoze.

24.4.2. PRINCIP PRIMJENE ISUSIVANJA

TLA ELEKTROOSMOZOM
Osnovni princip isusivanja tla elektroosmowm bazira se na pojavi kretanja
vode u tIu, od alurninijske anode do bakarne katode pod djelovanjem istosmjerne
struje, koja se kroz anodu uvodi u tlo zasieeno vodom (sl. 24.1.).
Usljed stvaranja elektricnog polja i anode od aluminija dolazi u glinenom
tIu do zamjene baza, tj. joni natrija i kalija, koji su slabo vezani, zamjenjuju jone
aluminija, koji se cvrsto vezu. Ovaj proces dovodi do ocvrscenja - konsolidacije
strukture zrna i smanjenja sadrz.aja vode. koja se, kao slobodna, odstranjuje
pumpanjem oa katodi, a djelomicno pretvara u vezanu so koja se ne otapa u vodi.
Utvrdeno je, takoder, da porni pritisak pospjesuje elekrroosmozu.
Laboratorijski je utvrdeno da se uzorak izloZen elektroosmozi u toku konsolidacije
618

Meliallika tla

dodatno stijde. Koristeei ovo, mehka tIa se mogu brzo konsolidovati ako se na
povrsini opterete, au bazi izloze elektroosmozi.
V

~-,""~III----

KATQDA

crpljenje vade
'.,.

ANODA

'

FILTER

linije elektricnog polja

F
Sf. 24.1. Princip isusivanja tla elektroosmozom.

Ispitivanjima je ustanovljeno na ogledima indijskih glina zasieenih

kalcijem da se Atterbegove granice konzistencije smanjuju poslije prolaska struje
izuzev kod kaolinita koji pokazuje malo smanjenje (tabela 24.2.). Koeficijent
vodopropusnosti nakon elektroosmoze se povecava, tako da neke gline postaju
300-400, a neke sarno 4-5 puta propustljivije. Takoder je utvrdeno da raste modul
defonnacija i parametri cvrstoce na smicanje.
Utrosak elektricne energije pri iSllsivanju tla elektroosmozorn moze biti
nekad veorna znatan, pa se ovoj jednostavnoj metodi pribjegava u slucajevima
malopropusnih materijala (k<lO4), kada se drugim metodama ne mogu ostvariti
Zeljeni efekti.
Zavisnost Atterbergovih granica konzistencije i vodopropu.fTlosti nastala izmjenom kafjonQ
Tabela 24 2
A11'ERBERlJOVE GRANICB.i<ONZlSTENClJE . ..... > /,"'_:'._,- ,''Koeficijent

I>

... .

..

.....(%)

.',' -Pri e elektrbosmoze ,',- ",

. ............... 1

..'..

.. .......

Nakon elektroosfi'IOze

..... -c-

.... .... . ....

. .' ... . ....

:',:Yodpropusnosti
. . kIO' <roI,)
Prije.....
Nakon
ele~tro~ -:1 ',' ,:e1ektro' ostnOu'
"osmoze
0,05
0.007

WL

... ...

.,

23,7

18.4

35,3

35.2

17,8

17.4

45,2

21,2

24.0

30,7

14,2

16.5

0,026

I.

W. .....

..

.I

....

WLi
. .... .......

. W . I , ..

1.66

41.8

18.8

23.0

29.2

15,1

14,t

0,025

t.85

32,7

25.7

7.0

25.3

18,S

6,5

0.067

11,25

35.8

24,0

11,8

23.8

14,3

9.5

0.076

10.26

38,0

19,6

18,4

25,3

11,3

14,0

0.009

om

Meliamka ria

619

24. Me/ode vjestackog poboljSanja osobina da

VII poboljsallje osobina Ila

temperature u okolnom terenu dolazi do zamrzavanja prisutne vode, a time i do

Tako je npr, za izradu jedne pomorske baze trebalo na povrSini ad

230x160 m izvrsiti iskop dubine 14,0 m u muljevitom materijalu sa proslojeima
pijeska. Za zastitu gradevinske jarue izveden je prihoj od dva reda talpi, do dubine
od 20,0 m. Pri iskopu na dubini od 8.0 m doslo je do izdizanja tla u gradevinskoj
jami, pod utieajem viseg dijela terena, sto je onemogucilo daljnje napredovanje
radova. Zato se pribjeglo primjeni elektroosmoze, i to na taj nacin da su pobijena
dva reda cijevi do dubine od 8,0 m, dijametra 0,20 m, a na medusobnom razmaku,

u oba pravea. na po 10.0 m. Cijevi su pobijene kao katode i anode, te je njihovim

spajanjem i ispumpavanjem vode omoguceno povecanje izdasnosti za blizu deset
puta, sto je dovelo do konsolidaeije obuhvacenog dijela tla.
Elektroosmozom je uspjesno izvrsena stabilizacija padine, sastavljene od
glecerskog nanosa, sa proslojeima pijeska i socivima gline. PriIikom izrade sipova
za temelje mosta u Kanadi doslo je do obrusavanja padine i obustave radova na
izradi temelja mosta. Laboratorijskim ispitivanjem i statickim proracunom
ustanovljeno je da bi, pri smanjenju sadtiaja vode za 2% od postojeeih 23% i
snifenjem nivoa podzemne vode za izvjesnu velicinu, padina bila stabilna.
Postavljanjem cetiri reda anoda i cetiri reda katoda, na dubini od 12,0 m do 36,0
m, na razmacima redova 3,0 do 10,0 m i uzduz redova 1,8 m i 3,0 m, postiglo se
smanjenje sadrZaja vode za oko 4% i snizenje nivaa podzemne vade od 10,0 m do
13,5 m. Ovimje padina stabilizirana i omogucenje njen iskop u nagibu 1:1, iako
se slom desio pri nagibu padine od 1:2.5.

privremene vodonepropusnosti i stabilizaeije tla. NajCesca primjena ove metode je

kod iskopa okana, tunela i privremene zaStite gradevinskih jama.
Sistem mora biti u kontinuiranom pogonu kojim se postize temperatura od

-20 do -35'C. Cirkulaeiona tekuCina je najgusca otopina kaleijevog hlorida

(CaC!,), a hladenje se izvodi uz pomoc amonijaka (NH,) iii ugljendioksida (CO,).
Princip konsolidacije tla zamrzavanjem, kod zaStite gradevinskih jama, u

osnovi se sastoji u slijedecem: na udaljenosti 2,0 m-3,0 m od buduceg vanjskog

ruba objekta izbuse se busotine na medusobnom razmaku od 1,00 m. Busotine se
zastite cijevima za zamrzavanje (sl. 24.2.-b), koje su pri dnu ruticene tzv.
papucom (sl. 24.2.-<:). Cijevi za zamrzavanje su promjera od 120 do 240 rom. U te
se cijevi ulofo dovodne iii napojne eijevi promjera 35 do 120 rom kroz koje se
potiskuje nisko rashladena tekucina - kod obicnog zamrzavanja NH" a kod
duhokog CO,. Vracanjem tekucine kroz meduprostor eijevi za zamrzavanje i
dovodnih cijevi postiZe se potrebna cirkulacija koja okolnom terenu oduzima

toplinu i stvara ledeni cilindar oko iii unutar buduceg objekta. Nakon potpunog
zatvaranja krufuog Iedenog omotaca, prislupa se iskopu jednom od najprikladnijih
metoda.

voda

'c "

'J_,",

24.4.3. ELEKTROOSMOZNO INJEKTlRANJE

'.

Ova metoda primjenjuje se u slabopropusnim materijalima. kada je

koeficijent filtraeije manji od 10'4 emls i kada je omogucena kontinualna

"

cirkulacija vode kroz tIo.

Ako se, umjesto vode, kroz anodu izvrsi ubacivanje injekcione smjese, tIo
se moze posredstvom elektroosmoze injektirati. Za injektiranje koristi se vodeno

staklo i kalcijev hlorid kao koagulator. Postupak se u osnovi sastoji u tome da se

najprije kroz perforiranu eijev kao anodu injektira vodenim staklom i kada je uno
dospjelo do katode, iskljuci se strujno kolo i ubaei koagulator. Ovaj nacin
injektiranja nazvanje elektrosilikatizacija.

'.

", :

'&-.,

f 1

,'I,

Sf. 24.2. Konsolidacija tla zamrzavanjem: princip zamrzavanja (a), zaStita cijevi za

24.5. ZAMRZA VANJE TLA

Zamrzavanje se koristi kao metoda privremene konsolidacije nevezanog
tla, koje se ostvarnje polaganjem sistema cijevi u prethodno izvedene busotine
kroz koje se odrbva st.lna eirkulacija tekucine za hl.denje (sl. 24.2.-a). Zbog pada
620

>.

I!'.J

MeJuUlita tla

hlaaenje (bj, zastitna papuca cijevi (c), gdjeje: kompresor (1), kondenzator (2),
isparivac (3), rezervoar visokog pritiska za tekuCinu (4), vanjske cijevi za
zamrzavanje (5). dovodne cijevi (6). pumpa (7) i zoStitna papu(:a (8).

--------------------------~M~'~ha=n~im~tm~-----------------------621

24. Melode vjdtakog poboljsanja osobina [la

VII Poboljsanje o:wvilltJ tla

24.6.1. RAZVOJ INJEKTlRANJA

Prednost metode zamrzavanja je u tome sto se moZe primijeniti i u
rastresitim vodonosnim naslagama i u cvrstim vodonosnim stijenskim masivima.
Osim toga, ovom se metodom mote dospjeti i do velikih dubina. Tako je npr. za
rudarsko okno Beeringen u Belgiji izvfSeno zamrzavanje radi osiguranja iskopa do
620 metara dubine.
Za Hidroelektranu Cakovec (Hrvatska) izvedena je 593 m duga i 53,0 m
duboka ledena barijera za zastitu strojamice, u sljunkovitim i pjeskovitim
vodonosnim materijalima (Herceg i Lincir, 1986). Prosjecni razmak busotina
iznosio je 1,50 m, a dijametar vanjskih eelicnih cijevi <1>139 mm, a unutamjih od
okitena <1>75 mm. Srednja temperatura ekrana bila je -15C (258,15 K), dok je
prirodna temperatura tla iznosila + 15C (288,15 K).
Sposobnost zamrzavanja tla ovisi 0 vodopropusnosti i 0 kolicini vode, a
islo tako i od vrste Ila. Proces Co bili uspjesniji kod tla koje je bolji provodnik
topline i vece vodopropusnosti, kao npr.: gJine, glineni lapori, ugljeni i drugo.
Vafuo je kod ove melode zadrZati smjer busotina, kako ne bi doslo do
stvaranja supljina izmedu zamrznutih cilindara radi eega je potrebno slo cesce
mjeriti oddon busotina.
Metoda zamrzavanja narocilo je efikasna kod finozmih i vodonosnih
pijesaka, kod sljunkovitih materijala i u zilkim glinama.
Primjenu metode zamrzavanja oteZavaju tereni u kojima se javljaju veee
supljine, tereni sa tekucim vodama velikih brzina i tereni sa velikom
koncentracijom otopina soli.
Nedostatak ove metode je u znatnim defonnacijama u ciklusuzamrzavanja
i otapanja, a dugotrajnim ciklusima i njihovom izmjenom moZe doci do
narusavanja strukture tla. Ovo uslovljava primjenu ove metode sarno ispred iii iza
objekta, kao privremenu mjeru zastite i konsolidaeije tIa.

24.6. Il)Q'JEKTIRANJE TLA

Injektiranje je grana gradevinarstva, koja se, od svojih prvih zacetaka na
asanaciji temelja objekata od procjedivanja vod~ danas razvila u veorna znacajnu
nauenu disciplinu. Citav dosadasnji razvoj umnogorne je baziran na iskustvu
stecenom pri projektovanju i izvodenju injekcionih radova, a manje na teoretskom
razmatranju, koje bi mogio doprlnijeti racionalnijem istra.zivanju, proucavanju,
projektovanju, izvodenju i kontroli injekcionih radova. Ovo je posebna
strucnonaucna disciplina, koja pripada podrucju geotehnike i nalazi se izmedu
geomehanike, temeljenja i inZenjerske geologije, a naSlaje siroku primjenu, kako u
aluvijalnim, tako i stjenovitim sredinama.
622

Postupci injektiranja primijenjeni su prvi put u Franeuskoj 1802. godine u

nekoherentnim sredinama za asanaciju temelja splavnice, koji je bio ugroten jacim
procjedivanjem vode kroz sljunkovito tlo ispod temelja. Prvobilno su to hili
jednostavni postupci utiskivanja plasticne gline kroz perforirane drvene cijevi
promjera 8 em u prethodno izbusene rupe, koje su popunjavale proslor izmedu
temelja i tIa. Kasnije je ista metoda primijenjena i za utiskivanje mallera od
pueolana, uz nabijanje drvenim Idipom. Umjesto gline i pucolana postepeno sa
razvojem industrije gradevinskih materijala pocinje se primjenjivati hidraulicki
krec. a kasnije i portland cement. PJVi put injektiranje malterom spominje se 1820.
godine.
Siru primjenu i tehnicki razvoj injektiranje je dozivjelo izumom i
primjenom mehanieke membranske pumpe za injektiranje (1910). Do tada je
koristena "udama pumpa" kao i kotao za injekriranje sa komprimiranim zrakom.
Dok je injektiranje raspucalih stijenskih masiva dozivUavalo razvoj i
uspjesno se primjenjivalo prvo za saniranje, a kasnije i kao preventiva, dotle je
injektiranje nevezanog tla izazivalo posebne poteskoce i bilo nedovoljno sigurno.
PronalaZenjem cijevi sa manZetnama, pomocu kojih je vrseno injektiranje,
stvorena je mogucnost injektiranja U ogranicenim sektorima, tako da su se smjese i
pritisci mogli prilagodavati karakleru lIa i velieini vodopropusnosti. Ujedno je bile
omogu6eno da se naknadno isti sektor injektira eventualno rjedim i1i drugim
smjesama.
Daljnjim razvojem injektiranja tezilo se zatvaranju ne sarno supljina vee i
najfinijih pukotina kao i pjeseanog tIa, kako bi se ono ucinilo vodonepropusnim i
dovoljno nosivim. Medutim, ubrizgavanjem cemenlnih suspenzija nastaju
odredene poteskoce zbog filtiranja krupnih cestica koje spreeavaju daljnje
prodiranje suspenzije u tIo. Da bi se sprijecilo ovo blokiranje, filtriranim eestiearna
iz cementne suspenzije trebalo je dodavati odredene rastvore.
Pocetkom hemijskog injektiranja moze se smatrali 1887. godina, kada je
Yeziorski (Jezirski) primijenio injektiranje sa dva rastvora. Takozvani Joostenov
(Dzustenov) proces hemijskog injektiranja, koji se sastoji od vodenog stalda i soli,
koristio se za popunjavanje finih pora i pukotina. jer se njihovom reakcijom
stvarao silikatni geL Uzastopnim zabijanjem cijevi, utiskivanjem ovoga rastvora,
uz postepeno izvlaeenje cijevi pobijenih na razmaku od 1,0 m, moglo se ojacali
vodonepropusnim okolno tlo.
Danas se vodenom staklu dodaje reagens koji izaziva retardiranu reakciju i
pretvara rastopinu u gel tek karla ona dospije u tIo. U posljednjih pet decenija
primijenjeni su ovi postupci za injektiranje aluvijalnog, nevezanog tIa ispod brana,
s ciljem smanjenja vodopropusnosti podloge. Tako je injektirana duboka naslaga
--------------------------~M~,7ha=n~i~~'m~-----------------------623

Mehwlika tla

24, Metode vjestackog poboljta'l/'o osobina tla

VII PoboljSaflje o,mbilfa tia

sljunka i pijeska, od 100 m, ispod brane Serre Poncon (Ser Panson) na rijeci
Durance (1951), gdje je primijenjen i novi nacin injektiranja pomoeu manzetni.
Najveei do sada obim izvedenih ovih radova vjerovatno j~ onaj. na br~ni .~add el
AaIi na rijeci Nilu, gdje su nejednoIicno uslojene naplavme slJunka I plJeska u
dubini do 130 m injektirane gIinovito-cementnim suspenzijama i rastopinama.
Prvi znaeajniji injekcioni radovi posIije Drugog svjetskog rata izvedeni su
kod nas na brani Hidroelektrane Jajce. fujektiranje je razvijeno prvenstveno u
sklopu izgradnje veIikih brana, gdje je trebalo podlogu uc~niti vodo~epr.opus~o~ ~
cvrstom. Tako je na mnogim nasim branama primijenjeno tnjektlranje stjenovlte III
aluvijalne podloge, koja je u pojedinim slucajevima predstavljala znacajan faktor
sigurnosti i stabilnosti cjelokupnog objekta.
24.6.2. DEFINICIJA, SVRHA I PRINCIP INJEKTlRANJA
Iz dosadasnjih saznanja mnogostruke pnrryene injektiranja u
gradevinarstvu i rudarstvu, te na bazi provedenih metoda i naeina izvodenja i
ostvarenih rezultata na injektiranju, moze se formulisati slijedeea definicija:
Injektiranje je geotehnicki postupak kojim se jedna iii vise suspenzija sa
raznim vezivima, emulzijama iii rastvorima upumpava pod pritiskom kroz busotine
u tlo, iIi gradevine, s ciljem da se poboljsa nosivost, smanji propusnost i

deformabilnost, te poveca stabilnost objekta.

Injektiranjem se, dakle, postiZe:
~ smanjenje propusnosti tla ili objekta;
~ poveeanje cvrstoCe, poboljsanje fizicko-mehanickih osobina
smanjenje deformabilnosti tla;
~ pretvaranje diskontinualnih objekata izradenih od pojedinih betonskih
elemenata u kontinualne i homogene gradevine;
>- uevrscenje armature, zatega iii ankera za prednaprezanje s ciljem
ojacavanja tJa iii prenosenja opterecenja;
~

stvaranje kontakta izrnedu objekta i tla i ojacarrje oslabljenih zona s

)0>-

ciljem smanjenja deformacije i sprecavanja proticaja vode;

zastita ankera ad korozije;

stvaranje intimnije veze izrnedu betona i celika;

Karl Terzaghi (1925) je prvi izucio pojavu slijeganja i konsolidacije tIa i u
tome procesu uocio vainost istiskivanja vode iz para do postizanja ravnoteze. Ovaj
proces nazvao je konsolidacijom tIa, a ona danas ima i sire znaeenje. Ona obuhvata

stabilizaciju u smislu poboljsanja prvenstveno fizicko-mehanickih osobina i

smanjenje deformabilnosti. sto se moze postici i injektiranjem.

Injektiranjem se osiguravaju temelji hidrotehnickih i drugih objekata od

filtracije vode i od djelovanja uzgona na temelje koji moze biti opasan za
624

Mehaflika da

stabilnost objekta ili moZe izazvati gubitke akumulirane vode. Zbog toga su
injekcioni radovi sastavni dio objekta. Oni se izvode radi sprecavanja proticanja
vode kroz razne vrste tIa.

Injektiranjem se poboljsavaju fizicko-mehanicke osobine temeljnog tIa,

eime se smanjuju deformacije izazvane opterecenjem gradevine.

Tehnologija gradenja pojedinih objekata zahtijeva njihovo izvodenje u

pojedinacnim elemenlima, koji se naknadno popunjavanjem fuga povezu u
homogenu sredinu. Ono se najvise primjenjuje kod betonskih brana, gdje se
odvojeni blokovi brane spajaju u jednu cjelinu injektil'31\iem radnih fuga.
Injektiranje se moZe na vise nacina primijeniti i za izradu prednapregnutih
annirano-betonskih konstrukcija raznih sistema. Nakon prednaprezanja vrsi se
prikladnim malterima injektiranje kanaIa, u koje su postavljene visokovrijedne
celicne sipke. U posljednje vrijeme upotrebljavaju se rami ankeri (sidra) koji se
utezu i injektiraju na cijeloj duzini iii sarno u sidrenom dijelu, gdje se unosi sila
prednaprezanja.
Za stvaranje cvrs';e veze izrnedu objekla i tIa, iii izrnedu ceIika i betona,

koristi se injektiranje za ojacanje oslabljenog tIa, odnosno smanjenje deformacija,

time se omogucava i njihovo zajednicko djelovanje.
Injektiranje se sastoji u principu u upumpavanju suspenzija i rastvora
razlicite gustoce i sastava u tlo, pod raznim pritiscima, kroz izbusene busotine,

pomocu injekcionih pumpi i drugih pogodnih strojeva. lnjekciona masa se

priprema u mjesalici, zadr.zava u uzbudivacu iz kojeg se injekcionim pumpama

utiskuje u pojedine sektore busotine - ernze odvojene pakerom (gumenim

brtvilom).
Upumpavanjem suspenzije u tIo, i to u pocetku rjedim pa postepeno sve
guseim, raste otpor proticanju kroz pore iii pukotine, te se time poveeava i
injekcioni pritisak dok ne dostigne propisani maksimum. Pod injekcionim
pritiskom nastaje gradijent tecenja kojim biva suspenzija utisnuta u tlo, pri eernu
se voda otfiltrira u najfinije pukotine iIi pore. Tako nastaje ispuna od zbijene
injekcione mase koja ocvrsne i veze skupa sa osnovnom masom u tIu.
Pod djelovanjem pritiska injekciona masa krece se u tlu razIiCitim
brzinama i u razlicite udaIjenosti, sto zavisi od:
~

gradijenta pritiska;

>-

gustoce, odnosno viskoziteta smjese, i

karakteru i dimenzijama pora i supljina.

Za uspjesno injektiranje potrebno je poznavati
nmoge druge
karakteristike i uslove tIa i objekta, a medu najvamije spadaju:
~
geoloski sklop terena;
~
uslovi postanka tIa, njegov litoloskl i petrografski sastav;
~
mikrotektonika podrucja;
~
hidrogeoloski odnosi i vodopropusnost;
--------------------------~M~'~M~'~lim~d~a------------------------625

24. Metode lIjeS/ackog pobo!J1anja osobina tla

Vll Poboljsanje osobina tla

tehnicke karakteristike objekta, njegove namjene i uslova koji se

moraju ostvariti injektiranjem.
Od karakteristika tla posebno je potrebno poznavati fizicko-mehanicke i
strukturne osobine, hemijske osobine i propusnost tIa.
Za pomavanje navedenih terenskih uslova potrebno je obaviti opseme
istraine radove i izvrsiti laboratorijska ispitivanja materijala i injekcionih smjesa.
Na bazi svih provedenih istraZivanja i ispitivanja radi se projekat injekcionih
radova sa svim njegovim elementirna koji se primjenjuju u fazi izvodenja i vrSi se
njegovo prilagodavanje realnim terenskim i drugim tehnickim uslovima.
Injekcioni radovi razlikuju se od drugih gradevinskih radova, jer se cio
proces injektiranja odvija u podzemlju i skriven od ljudskog vida. Zbog toga se za
injektiranje cesto zahtijevaju obimniji istrami radovi i slofenija kontrola uspjeha
od ostalih gradevinskih radova.
Pored geoloskih, inrenjersko-geoloSkih, hidro-geoloskih, hidroloskih,
geofizickih, karotafuih i drugih istraZivanja i laboratorijskih ispitivanja, za
injektiranje je posebno macajno provodenje ispitivanja na probnim injekcionim
poljima (PIP).

najpodesnijim strojevirna za buserUe i injektiranje;

radijusu djelovanja injekcione smjese;
~ trajaoju injektiranja;
~ vodopropusnosti tla nakon injektiranja-kontrolna vodopropusnost.
Neki od ovih parametara mogu se dobiti iz podataka sa vee izvedenih
probnih injekcionih polja u slicnim materijalima j oni se obieno koriste za izradu
idejnog projekta injekcionih radova.
Nekada su se probna polja izvodila sa tri iojektirane busotine u obliku
trougla na jednakim medurazmacima, i sa jednom kontrolnom busotinom u tezistu
trougla na kojoj se mjerila ostvarena vodopropusnost. Da bi se dobio utieaj
razmaka medu busotinama, koristi se vise trouglova sa razlicitim razmacima medu
busotinama (sl. 24.3.-a). U upotrebi su i probna polja u obliku cetveroug]a (sl.
24.3.-b) iii dvoredna zavjesa u sahovskom poretku (sl. 24.3.-c).
~

___I-___
I::B__
,
S,
~"

K,

24.6.3. PROBNA INJEKCIONA POLJA IOSNOVNI

PARAMETRIINJEKTIRANJA

s,

..,I

B,

K,

~__

+
s,

Probnim injekcionim poljima nazivamo manji skup busotina, datih u

pravilnom rasporedu na kome se odreduje veci broj parametara injektiranja
potrebnih za projekat injekcionih radova. Tip, obim i nacin ispitivanja na probnim
poljima u stijenskom masivu i nevezanom materijalu 5e u izvjesnoj mjeri razlikuju.
Probna injekeiona polja treba da posluze za dobijanje osnovnih podataka
0:

~
~
~

~
~
~

~
~
~

626

vrsti i dubini nevezanog materijala;

vodopropusnosti tla prije injektiranja - osnovna vodopropusnost;
optimalnom medusobnom rasporedu i razmaku busotina, kao
eventualnom najpodesnijem razmaku redova;
dubini i naeinu injektiranja;
tehnicki i ekonomski primjenljivim injekcionim smjesama;
pi-itiscima injektiranja;
sistemu i redoslijedu injektiranja;
kriteriju injektiranja u odnosu na gustoce smjese i sastav tla;
vjerovatnom prosjecnorn utrosku suhe tvari po dUZnom metru
injektirane busotine~
kriteriju zavrsetka osnovnog i kontrolnog injektiranja;
Meilallika lia

s,

Bs

p"'Rri'marna

T=tercijarna

S=sekundarna
K=kvarfarna

Sl. 24.3. Neki tipovi probnih injekcionih polja: trouglasti (a), cetverougaoni (b), dvoredni
(c) ijednoredni (d).

U posljednje vrijeme izvode se jednoredna probna polja sa sukcesivnim

injektiranjem busotina, jer se na bazi viSe podataka, statistickom obradom svake
skupine. dobije vise potrebnih podataka. (sl. 24.3.-d).
Kao primjer slozenog PIP navodi se injekciono polje za branu Mosul (Irak)
izvedeno u aluvijalnom nanosu u obliku cetiri istostranicna trougla, sa 45 busotina

MeJulfiika tJa

627

24, Metode vjestackog poboljsanja osobina flo

izvedena jednoredna injekciona zavjesa, u nevezanim i poluvezanim materijalima,

na bazi dobivenih rezultata na PIP-u, lociranom U osi uzvodne pomocne brane.

VII pvboljsallje osobillG fla

u uglovima istostranicnih medutrouglova i 4 kontrolne busotine u tezistima

osnovna cetiri trougla (sl. 24.4.).
Busotine prve (1,2 i 3) i cetvrte serije (16) busene su vadenjem jezgra i
ispitivanjem vodopropusnosti u etaiarna od po 3,0 ffi. Injektiranje se izvodilo na
prve dvije etaze silazno, a na preostalih sest etaZa uzlazno. Maksirnalan pritisak
iznosio je 15 bara (sl. 24.4.-b).
Nakon injektiranja prvog trougla (I) uslijedila su tri susjedna, sa
straniearna od po 12,0 m, po istom postupku i redoslijedu.
LEGENDA

(za jedan trougao)

o (\2)J SERJJA
A(1.,5,6) SERIJA
(1- IS)SERlJA
I (l,}SEMIJA.

(SA JEZGROVM-IJEMI

@-,,<O1-'-'T:i--'~~-

'

~~DO

..s

.c '6

i 10

Nf"1 "

CD

W' .

<t x ...

-'N.

~ 15

oJ>

20
24

,'::.

"
I

12.Q

~<;?V~A'!E_ _

__

Sf. 24.4. Probno injekciono polje na brani Masul: sa rasporedam trouglova i busotina (a),
d{;agramom pritiska injektiranja (b) i dubinam injektiranja (c).

Za privremene objekte Hidroelektrane Salakovae u diluvijalnoj lerasi

izvedeno je PIP u jednom redu, sa sedam busotina, od kojih je jedna istral'na, tri
osnovne injekcione i lri kontrolne busotine, na razlicitim odstojanjima (sl. 24.5.)
Zastita od voda na pornocnim branarna i zagatima optocnog tunela predvidena je
pomocu dijafragmi, ali je u desnim bokovima ovih objekata projektovana i

SI. 24.5. Presjek i tlacrt PIP za privremene objekte na HE Salakovac,

----------------------------~M7e~lm-"~an~t~la--------------------------629

628

Me/lalliko. tLa

24. Mefode vjestackog poboljsanja osobina fla

VII PoboljJanje osobina tia

Pored uobicajenih traienih parametara PIP-e, trebalo je izvesti tako da se

omoguci i vizuelan uvid u stepen zaptivenosti i rasprostiranja injekcione smjese, te
ispitivanje elasticnih osobina dinamickim i statickim metodama, prije i poslije
injektiranja. Radi toga je iskopana pristupna stolna, obavijeno injektiranje sa
bojenjem smjese u pojedinim busotinarna i izvedeni prorezi za ispitivanje statickih
i elasticnih osobina, te mjerenje vodopropusnosti tla.
Rezultate ispitivanja na PIP treba detaljno analizirati, a posebno su
znacajni: pritisak injektiranja, radijus dometa injektiranja, odnosno odstojanje
busotina, kriteriji zavdetka injektiranja, kao i vodopropusnost terena, sto je
obradeno u potpoglavlju 5.
Pritisak injektiranja ima funkciju da:
~ savlada hidraulicke otpore u cijevima, na manZetnama i u tlu;
~ djelomicno deformira tlo oko busotine i poveea propusnost injekcione
smjese kroz pore nevezanog tla;
~ izazove kretanje injekcione smjese u tlu unutar predvidenog dometa
injektiranja;
);> otfiltrira visak vade iz injekcione smjese u najsitnije pore tIa.
U proslosti se zbog postojeee opreme i tadaSnjih saznanja upotrebljavao
nizak pritisak (do 1 MN/m2) dok se danas primjenjuju veei maksimalni pritisci (do
7 MN/m').
Pritisak injektiranja krece se u vrlo sirokim granicama i razni autori
uzimaju i razlicite kriterije. U osnovi pritisak ovisi 0:
~ debljini nadsloja tla iznad ispitivane elaZe;
);> homogenosti i cvrstoce tIa;
~ tehnologiji injektiranja;
~ zahtijevanom radijusu djelovanja.
Na osnovu iskustva sa injektiranjem moze se zakljuciti da kod malih
pritisaka postoji opasnost da se ne zainjektira predvideni radijus oko busotine kao i
da se injekciona masa ne osiobodi viska vode. Kod velikih pritisaka, medutim,
moZe doei do izdizanja i sloma tia i veceg nepotrebnog utroska injekcione mase.
Kod injektiranja nevezanog tla pomocu man.retni treba voditi racuna i 0
pritisku koji treba da se savJada prilikom otvaranja man.retne i sloma gena iza
rnanzetne. Radi toga su obicno pritisci veliki i iznose i do 7 MN/m 2, sto ovisi 0
dubini eta.ze koja se injektira j cvrstoci gena.
Radijus dometa illjektiranja proracunava se za idealiziran slucaj, ali se
cesce provjerava raskopirna na probnim poljima iii se utvrduje putem busenja i
mjerenja VDP.
Prema Maagu radijus djelovanja injekcione smjese moze se izracunti
prema izrazu:
630--------------------------~M~,h~~~i~-t~w~----------------------

r=

3r
TJ
-1. k-' . h( + r' (cm),
v.,
TJ m
I

(24.1.)

gdjeje:

li3 - zanemarljiva velicina;

rj - radijus busotine za injektiranje (em);

odnos filtracione idealne i stvarne brzine proticaja, a moZe se uzeti i

apsulutna poroznost (n);
k - koeficijent propusnosti (cmls);
Vi -

;;;;m - adnos viskaziteta vode i injekcione smjese (Pas);

h - pritisak injektiranja u centimetrima vodnog stuba;

t - vrijeme injektiranja (s).
Navedeni izraz primjenljiv je kada je utrosak smjese proporcionalan
vremenu, sto je Ijedi slucaj u praksi. Obicno je utrosak injekcione smjese u
pocetku veci, a kasnije se smanjuje.
Kriterij zavdetka injektiranja utvrouje se kod svih injekcionih radova, a
izraiava se utroskom injekcione smjese u litrima, pod propisanim pritiskom i kroz
odredeno vrijeme. Zavrsnim pritiskom se smatra onaj pritisak, kod kojeg je pri
injektiranju utrosak smjese, odredene razmjere, sveden na minimum. Terzaghi
smatra da je injektiranje uspjesno obavljeno ako pri injekcionorn pritisku od 10
kN/m2 utrosak smjese nije veei od 0,05 llmin.lm.

24.6.4. MATERIJALII SMJESE ZA INJEKTIRANJE

U upotrebi su slijedeei materijali za pripremanje snspenzija i maltera:
cementi, glina, bentonit, pijesak. voda i razni dodaci za stabilizaciju, brzinu
vezanja, zaptivanje, viskoznost i s1. Od emnIzija, koje se rjede upotrebljavaju,
koriste se bitumenske emulzije i vruci bitumen. Osnovne sirovine kod bemijskih,
posebno silikatnih injektiranja suo vodeno staklo, elektroliti (soda bikarbona,
fosfoma kiselina i kaJcijev hlorid) i organski polimeri. Ove rastopine i umjelne
smole imaju zajednicki naziv bemijske injekcije.

24.6.4.1. Materijali za injektiranje

a)- Materijali za suspenzije i maltere:
);> Cementi se najviSe koriste kod injektiranja i predstavljaju osnovnu
sirovinu. NajviSe se koristi portland cement, bez dodatka i sa dodacima (sljaka,
Mellallika tIa

631

24. Metode vjestackogpoboijsanja osobina fla

Vll PoboljJanje osobilla tla

pepea, pucolan), za povecanje otpomosti prema agresivnoj vodi. Sulfatn~ o:p.orni

cement koristen je na jednoj dionid injektiranog tunela HE Rama u anhldntnna.
Sve osobine cementa ispituju se prema standardima za cement, kao sto su:
hemijska ispitivanja, vezivanje cementa, staInost zapremine. konzinstencija.
standardne cvrstoce, skupljanje i finoea mliva. Finoea mliva je posebno znacajna
kod injektiranja i cesto se zahtijeva cement velike fino6e mliva (koloidni ceme~t),
jer je njegova aktivnost i reakcija sa vodom intenzivnija i moze da prodre dublje u
sitnije pore iIi pukotine,
>- Glina u injekcionim suspenzijarna sluZi kao dodatak koji znarno
smanjuje potrebu u skupljem cementu i ona ujedno sJuzi za odrZavanje cementa u
suspenziji. Zato se koristi glina vece plasticnosti, te se od ispitivanja obavezno
trebaju ustanoviti gran ice konzistencije, odnosno indeks plasticnosti i
granulornetrijski sastav gline,
Prirodne granice konzistencije mijenjaju se dodavanjem jonizirajueih soli
lahkih metala (katjon i), koji ne dozvoljavaju stvaranje grudvica veeeg promjera,
Uticaj ovih jonizirajueih soli (peptizatora) na gline je tim vee; sto je glina
aktivnija. Aktivnost gline predstavlja odnos izrnedu indeksa plasticnosti i
tezinskog postotka kolidnih cestica (A=lpf-2!1),
>- Bentonit spada u gline sa velikim indeksom plastiCnosti (30-100%),
Zamjenom jona, kalcija, jonima natrija poveeava se njegova plasticnost
(50/400%), sto se moZe ostvariti na gradilistu iIi u tvomici, Danas dolazi vee
aktiviran bentonit u vreeama, susen i sitno mljeven, te se koristi kao cement u
vrecama.
Slicno glini, ispituju se i ostale osobine bentonita u laboratoriji i na
gradilistu, kao sto suo hemijske, rendgenoloske i termicke osobine, zatim prirodna i
relativna vlainost, jedinicna tezina i specificna masa, Atterbergove granice
konzistencije. granulometrijski sastav i drugo.
>- Pijesak se koristi kao punilo injekcionoj smjesi i treba da udovolji
standardima za pijesak koji se koristi za beton.
b) Materijali za emulzije koriste se kod injektiranja u vidu hladnih bitumenskih
emulzija, gumeni lateks u vodi, iii kao vruci bitumen.
>- Bitumenska disperzna emulzija, koju injektirarno u tlo, sadrii 3050% bitumena. Ova emulzija, prodiruei u tio, obara bitumen iz emulgatora nakon
odredenog vremena, te nastali talog ispunjava pore i prsline, Ova vrsta injektiranja
nije nasla veeu primjenu u praksi.
~ Bitumen u sirem smislu je plinovita, tekuca, polucvrsta iii cvrsta
materija, koja se sastoji od ugljikovodika, a topiva je u ugljicnom bisulfidu,
Zagrijavanjem bitumena na temperaturi od 40 - 60C (313,15 - 333,15 K) on
omekSa, na 70 - 80C (343,15 - 353,15 K) postaje plasticno mehak, a preko toga
prelazi u tekuce stanje. Vrue bitumen ima relativno mali viskozitet, te se moze
632

Mehallika

tLa

pumpati kroz cijevi i dovesti u supljine l pore, gdje nakon hladenja iste zatvara i
ocvrsne.
c) Materijali za silikatno injektiranje
Vodeno staklo (Na,Si03 ) je otopina natrijevog silikata, Koristi so kao
ubrzivac portland cementu, u kolicini od 2%-5%, ali on moze imati i ulogu
stabilizatora i aktivizatora gline u glineno-cementnim injekcionim smjesama, a
koristi se kao nosilac vezivnih svojstava kod silikatnog injektiranja, Proizvodi se u
obliku vodene rastopine, kristala iii praha, razlicitog odnosa silicijevoksida (SiD,) i
natrijevog oksida (Na,O),
Polimerizacija SiO, i stvaranje gela, pomoeu reaktiva - elektrolita, zavisi u
velikoj mjeri 0 medusobnom njihovom odnosu, te sto je odnos R~SiO,:Na,O veei,
to ee se lakse izazvati polimerizacija i dobiti cvrsci gel. (Polimerizacija je hemijska
reakcija kod koje se iz dvaju iii nekoliko molekula jedne te iste stvari dobije spoj
istog sastava, ali vece molekularne tdine),
Umjetne smole koriste se kao materijal za injektiranje finih pukotina i
prslinajer imje viskozitet blizu viskoziteta vode, pri cemu zadrZav~ju elasticnost i
cvrstoee.
Postoji danas nekoliko vrsta smola, ito:
>- smole na bazi furfurola i benzol-sulfonske kiseline,
>- karbamidne smole;
>- akriIamidne smole:
>- epoxidne smole,
Injektiranje sitnozrnih pijesaka vrseno je u Francuskoj na bazi
dvokomponentne mase od furfurola i benzol-suflonske kiseline u amjeru 10:8,
Karbarnidne smole u posljednje vrijeme nalaze sve siru primjenu u raznim
oblastima gradevinarstva, a posebno kod injektiranja !la, Karbamidne smole
dobijaju se iz karbanilamida koji se dobije grijanjem smjese arnonijaka i ugljicnog
dioksida pod pritiskom,
Akrilamidne smole su smjese dvaju organskih monometra - akrilamida i N
metilenbisakrilamida, a upotrebljavaju se u vodnoj otopini sa 3-10% koncentracije.
Imaju veoma niski viskozitet (3-4 puta yeti od vade) i magu se ubrizgati u bilo
koju pukotinu kroz koju prolazi i voda,

24,6.4,2, Smjese za injektiranje

Svrha injektiranja je da popuni sve pore, pukotine i supljine u tlu
sredstvima koja ce ih blokirati, sprijeciti proticanje vode i medusobno povezati
pokretljive cestice i time povecati nosivost tla i njegove fizicko-mehanicke
osobine. U osnovi sredstva za injektiranje, odnosno injekcione smjese. dijelimo
na: (i) suspenzije cementa i dodataka u vodi, (ii) maltere razliCitog sastava, (iii)
--------------------------~M~,~lw='~lw:dua;------------------------633

24. Metode t:ieilackog poboljsanja osobina fla

VII poboljJallje Osobl'lla tLa

emulzije, (iv) rastvore iii rastopine hernijskih spojeva u vodi i (v) un1ietne smole
(hernijske injekcije),
Svaka od ovih vrsta irna svoj domen primjene ovisno od poroznosti i
drugim osobinama t1a, koje se Zole injektiratL
Suspeuzije su mjesavine cestica nekog materijala i tekucine, prilikom
cega nije doslo do otapanja cvrstih cestica tla. Suspenzije kod kojih ne dolazi do
talozenja cestica, vee one lebde u vodi nazivaju se koloidne suspenzije.
EmuIzije su mjesavine dviju tekucina u kojoj se jedna nalazi u drugoj u
obliku finih kapljica koje lebde. Kod injektiranja n,ycesce su to: bitumeni, gumeni
lateksi u vodi i smole u alkalijama.
Rastvori su mjesavine dviju tekucina iii soli, gdje se jedna potpuno
rastvara u drugoj. Kod injektiranja rastvori se koriste za hernijsko injektiranje uz
upotrebu vodenog stakla (trenutna i usmjerena koagulacija), bez upotrebe vodenog
stakla (soli, koje se taloi", u vodi i silicijev hlorid) i sa upotrebom organskih
polimera.
Suspenzije koje se najcesce koriste sastavljene su od cementa; cementa i
pijeska; cementa i bentonita; cementa i gline; cementa i elektrofilterskog pepela;
cementa, gline i bentonita; cementa, bentonita i pijeska; te cementa, gline i pijeska.
Umjesto pijeska koriste se i drugi dodaci kao sto su: kameno braSno, pilovina,
vlak.na, spuZvas~e materije i s1. Ovirn dvokomponentnim iIi trokomponentnim
smjesarna dodaju se po potrebi i druge hernikalije kao stabilizatori. Ove hernikalije
utjecu na pojedine fizicko-mehnicke j reoloske osobine suspenzija i ispune u tlu.
Suspenzije se primjenjuju kod vecih pukotina i vecih voctopropusnosti do
k~ 1.10-' cmls. Stabilizirane bentonitske suspenzije koriste se do srednje krupnih
pijesaka.
Sastav injekcionih smjesa definira se tezinskim odnosima (procentima)
pojedinih komponenti u ukupnoj tezini sube tvari (ST) i to odvojeno cvrstih
komponenata u jedinici suhe tvari, a posebno suhe tvari i vode u jedinici gotove
suspenzije npr:
ST~O,20C:0,75 G:O,03 B:O,02D i ST :V.
Tako npr.: 1:4 predstavlja odnos jednog dijela suhe tvari prema cetiri
dijela vode.
U

OVOID

Klasifikacija metoda injekliranja ovisno a koeficijentu propusnosti (Adamovic,1980).

T.b1243
a eo
Koeficii~rit'filtracre n:ildan

0,01-

0.1

O.I.2.n ......

Aluminijl'ko,
silikal1)e,fosfoTIlOkiselc, mmponlt!

Injektiranjem

tla

emulzijama

postiZe

se

iskljucivo

MelJallika tla

3o,5~F

SO'EO

Silikatno injektiranje (dvokomponentno)

silikamo.nlllIijevi

801001

Hio-120!

150'

---

Glineni i glineno-silikatni
;'stvnri
koloidno ~
cementni
rastvori sa
bentonitom

120

C.ementne, cementno-glincne
suspenzije

Bitumenskc emulzije

"""'vor;

ELEKTROHEMliSKI NACIN

Gline+koloidnocementni rastvori

Cementni
rastvori
Cementnoglineni sa
peptizatorom

Karbamidne smole,
melaminofonna
Jidigne smole,
furfural smale
poluvinil

D ~ dodatak;
V ~ voda.
povecanje

nepropusnosti, a manje -utjece na cvrstoeu i nosivost tla. Njihova primjena

ogranicena je na sitan pijesak i krupan prah, propusnosti izmedu k~ I 0-3 _10-4 cmls.

2.10\ .!(),3oT

kisele. aluminij +

izrazu oznake predstavljaju:

B = bentonit;

ST = suha tvar;
C ~ cement;
G ~ glina;

634

Sf. 24.6, Prodiranje injekcione mase u tIo premo. propusnosti i sastavu fla (Nollveiller,
1969).

Zamrzavanie

Melialljka tLa

635

24, Metode vjdtackogpoboljJanja osobina tla

VII PoboljSaJlje osobilla l1a

Pregled vrste i tehnike injektiranja~' prema osobinama tLa i stijenskog masiva (Nonveiller,
1989).

Kropne povezaue pore, velika

prop\lsnost: jednoliean pijesak.
~Ij\lnak, velika propusnost

guste suspenz.ije gline j cementa s

bentonitom prema potrebi

Silne medusobno povezane pukotine

sreduje do male propusnosti

s\lspenzija cementa i bentonlta ilill glinc,

eventuaino koJoidni cement

Brojne sitne medusobno povezane

pukotine, velika propusnost

suspenzije bentonita i koloidnog cerrenta,

eventuaino hemijske otopine

Jako rnzlomljen stijenski masiv, velika

propusnost

guste
prema
potrebi dodatak sitnog iii srednjeg
pijeska, dodavllnje bentonita UI

lako mrlnmljen stijenski rnasiv s

karstifikadjskim kanalima, propusnost
veoma velika

WIfe 30-50

guste cerrentoo-glinovite suspemije,

bentonit U\ tiksotropiju; ako je utroiiak
pregernn, nastavak s gustimcementno
pjeskovitim malterom do zasitenja

Naroeilo kavemozne "'nne, olvorene

luIveme iii p""otine
Rllzlorn!jen stijenski masi ..., i izbijanje
mase na povrlinu

abijanje mase kroz susjedne bu~oti.ne,

tekuca voda erodita masu

i
i
ceroontne bentonitne suspenzije,
dodavanje punila, pjene u 1 i cementne

Sima poroznost kapilarne pukotine,

mala propllsnost

hemijske otopine ili ungetne smo!e

Sirna porozoost, srednja iii velika

propusnost

suspenzlje ko!oidiziranog cementa,

eventualno kombinirano sa smolama

Sitne iii krupne pukotine ispunJene

pijeskom iii glinom

suspenzije celOOnta iii malteri prema

k."\raktern pukotina

istodobno injektiranja obiju buSotina,

prema osobinama tla, buSenje iirih
husotina U\ velik luIpadtet pumpa za
injektirnnje

Za zaptivanje finih pukotina u stijenskom masivu. kao i pora u finom

pijesku sa koeficijentom propusnosti manjim od k=l 10-4 em/s, primjenjuju se
silikatne injekcije i organski polimeri,
636

Mehanika tIa

Na slici 24.6. i u tabelama 24.1, 24.3. i 24.4. dat je orijentacioni prikaz

moguce pflmJene raznih suspenzija, hemijskog injektiranja i injektiranja
emulzijama ovisno 0 koeficijentu propusnosti i profilu pora (sl. 24.6.); zatim
koeficijentu propusnosti sa telmikom rada (tabela 24.4.).
lz datih dijagrama vidi se da se sa cernelltom moZe injektirati tlo
propusnosti Ie> 10.2 cm/s, suspenzijama tlo propusnosti Ie> 10-4 cm/s, a ispod ove
propusnosti sarno rastopinama i smolama.
Injekcione smjese na razlicite nacine popunjavaju praznine u tlu tako da se
smjese sa ovog stanoviSta mogu podijeliti na:
>- nestabilne suspenzije. koje su sastavljene od cementa i vode. a po potrebi i s
dodatkom pijeska;
stabilne suspenzije, sastavljene od cementa, vode i koloidne gline, iii
bentonita, sa dodatkom iii bez dodatka pijeska;
hemijske sl11iese od vodenog stalda za stvaranje gela iii od organskih smola.
NestabiIne suspenzije popunjavaju slobodan prostor tIa ill ispucao
stijenski masiv talozenjem na mjestima malih brzina, tj. pri nedovoljnom pritisku
za savladivanje otpora tecenju nastaje talo.zenje krupnih cestica i postepeno
zapunjavanje praznina i zatvaranje rnogucih prolaza. Pored taloZeoja kod ave
suspenzije se vrsi i otfiltriranje vode pod djelovanjem pritiska na blokiranim
mjestima. Da nastupi blokiranje i zasicenje, potrebno je kod ove suspenzije da
postoji povoljan odnos izmedu dimenzija pora i istalozenih zma kako bi se
postepeno ostvarilo '''tvaranje prolaza i filtriranje smjese. Kod nestabilnih smjesa
pritisak injektiranja ima znacajnu ulogu, jer otpornost smjese ovisi 0 njenoj
zbijenosti.
Stabilne suspenzije ne sedimentiraju, te se mogu upumpavati sve dok ne
pocne vezati cement u smjesi. Ocvrscenje smjese nastupa filtriranjem, ako masa
sadrzi krupnije cestice, i bez filtriranja ako krupnih cestka nema. Stabilne smjese
sadr.ze vece kolicine koloidnih cestica cementa i gline, te im se dodaju i krupne
cestice radi blokiranja prolaza. Glina je veoma pogodna za ovu funkciju, jer
smjesi daje tiksotropne osobine.
Hemijsko injektiranje narocito silikatnim injekcijama bilo je dugo jedino
sredstvo za injektiranje a1uvijalnih nanosa. Kod prvog postupka (Joosten-Dzusten)
odvojeno se injektirao silikat i reaktiv u tlo i postizaio se trenutacno stvaranje gela.
U posljednjih nekoliko godina razvili su se postupei koji omogucuju stvaranje gela
istovremenim injektiranjem silikata i reaktiva u tIu.

24.6.4.3. Laboratorijska ispitivanja sirovina i injekcionih smjesa

Da hi injekcione smjese odgovarale svojoj namjeni one moraju zadovoljiti
odredene uslove i treba da imaju zahtijevane karakteristike. Radi toga se provode

Melumika tla

637

24. Metode vjestackog poboljsanja osobina tfa

Vll PoboljJanje o.l"obilla rIa

ispitivanja u laboratoriji i na terenu, injekcionih materijala i injekcionih smjesa,

prije, u toku izvode!1ia i u fazi eksploatacije objekta.
Ispitivanje osnovnih materijala za injektiranje cementa, gline, bentonita,
pijeska, vode, bitumena, smola i dr. provodi se po vaZecim standardima, u obimu i
na nacin koji se provodi i za ostale potrebe u gradevinarstvu.
Za izvrsenje injekcionih radova primjenjuje se sirok dijapazon razlieitih
suspenzija, sa razlicitim omjerima osnovnih materijala, cije karakteristike i
primjenljivost treba da poznajemo da bismo odabrali najpovoljnije za odredene
terenske i druge uslove.
Osobine injekcionih suspenzija, koje u svakom slucaju treba ispitati. jesu:
}> stabilnost suspenzije. odnosno sedimentacioni volumen;
~ dinamicki i staticki viskozitet;
}> cvrstoee suspenzije i njihov porast s vremenom;
}> cvrstoce injektirane roase;
.,.> otpornost injekcione mase na eroziju;
.> otpomost injekcione mase na koroziju;
.> propusnost injekcione mase;
~ stalnost zapremine.
Uobicajen naziv za utvrdivanje osobina injekcionih smjesa je reoiogija.
Reologija je nauka 0 teeenju materije. Ona obuhvata teeenje viskoznih f1uida,
ukljucujuci i sporo "puzanje" elasticnih cvrstih cestica.
Stabilnost suspenzije odreduje se mjerenjem volumena odvojene vode
nakon odredenog vremena iz suspenzije koja se stavlja u staklenu menzuru i ovo
odvajanje registruje se do 24 sata, od vremena punjenja.
Volumen istalozeoih cestica u odredenom vremenskom periodu nazivamo
sedimentacioni volumen, a izdvojenu vodu u istom vremenskom periodu zovemo
dekantacioni volumen. Brzina talozenja cestica zavisi 0 gustoei, viskozitetu
suspenzije i promjeru cestica koje se taloZe prema Stockesovom zakonu.
Viskozitet je pojava koja se javlja kod gibanja slojeva tekucine razlieitim
brzinama (viscositac - unutrasnje trenje). Unutraiinje trenje kod f1uida izraiava se
koeficijentom viskoziteta. 8to je viskozitet veei, to su i veci otpori kod tecenja
f1uida. Razlikujemo dinamicki i staticki viskozitet.
Mjerenje dinamickog viskoziteta vrsi se Marshovim iIi Mohrovim
lijevkom, ovisno 0 tome da Ii je promjer cjevcice na lijevku 4 mm iii 10 mm.
Vrijeme proticanja vode kroz Marshov Iijevakje 27", a kroz Mohorov je 7", dok
je vrijeme proticanja injekcionih suspenzija vece od ovih vremena.
Staticki (strukturni) viskozitet mjeri se razlicitim viskozimetrima, a kod
injekcionih smjesa koristi se najviSe Stonnerov viskozimetar.
Suspenzije u kojima je djelova!1iem elektrohemijskih sila viskozitet znatno
uvecan nazivamo gelom, a cvrstocom gela njegov staticki viskozitet.
638

Mehlmika tfa

Cvrstoca suspenzije, odnosno njen porast sa vremenom u fazi pripreme,

rnjeri se Vicatovom iglom. Medutim, kod injektiranja vainiji je porast cvrstoce sa
vremenom, u fazi injektiranja, jer je tada manji sadrZaj vode i veea pocetna
cvrstoca.
Radi toga se primjenjuju penetrometri iii areometri koji omogucuju
pracenje porasta viskoziteta gela, a zatim i njegove cvrstoce. Cvrstoca se izraZava
reJativnom gustocom, a iz karakteristika areometra moZe se izracunati i kohezija.
Kada se zbog ocvrscavanja suspenzije premasi opseg mjerenja porasta CVTstoce
areometrom, prelazi se na mjerenje krilnom soodom.
Cvrstoca injekcione mase zavisi 0 kolicini veziva u smjesi, osobinama
komponenti, kao i 0 kolicini preostaJe vode u porama mase. Ova kolicina vode
ovisi 0 pritisku injektiranja i osobinama pora.
Razradena je metoda izrade i otfiltriranja uzoraka u laboratoriji poslije
cega se ispituju cvrstoce oa pritisak, zatezanje, iii savijanje. Prema ovom postupku
mogu se uporediti cvrstoce na pritisak filtriranih i nefiltriranih uzoraka, kao i
kolicina otfiltrirane vode ovisne 0 vremenu. (Nonveiller, 1956; NonveiIler,
Habekovic, 1961).
Otpornost injekcione mase na erozijn funkcija je mehaniCkih otpomosti
i ona mora bid otpoma na ispiranje vodom koja cirkuJira pod pritiskom kroz pore
tla. Uticaj protoka vade na ispiranje mase iz uzorka simulira se u laboratoriji. Kroz
prethodno otfiltrirani uzorak izbusi se rupa kroz koju se pusta voda pod pritiskom
velikom brzinom. Vaganjem prije i poslije ispitivanja ustanovljuje se razlika u
tezillama koja je nastala kao uzrok erodiranja mase u uzorku.
Otpomost mase na hemijsku eroziju zahtijeva se u vodama koje
agresivno djeluju na injekcionu masu. Agresivni sastojci u vodi su: (i) sulfati,
koji razaraju kalcijeve soli u cementu; (ii) ugljieni dioksid koji otapa krec; (iii)
humusna kiselina; (iv) mehke vode koje otapaju takoder kalcijeve soli.
U laboratoriji se otpornost injekcione smjese ispituje na razlicitirn
uzorcima, stavljenim u agresivnu vodu, i poslije du.zeg vrernena ustanovi se stepen
djelovanja, vizuelno iii vaganjem uzoraka.
Propusnost injekcione smjese moze se aproksirnativno odrediti u
laboratoriji na cilindricnirn uzorcirna, duzine L, radijusa R, koji se fonniraju u
cilindricnim kalupima sa propusnim plastom. Kalupi se pune suspenzijom i
pomocu pritiska istiskuje voda kroz plaiit, usljed eega se talo;:; smjesa u pocetku sa
velikim gradijentom pritiska dp/dr, uz plast sa malim porozitetom, koji postepeno
raste prema sredini uzorka. Zato se dobije heterogen uzorak prema parametru
poroznosti, a time j cvrstoce, koje su u sredini uwrka manje od onih na obodu.
Polazeci od brzine filtracije vode i integracijom diferencijala potencijala
pritiska (dp) na diferencijal radijusa (dr), dobije se propusnost:

----------------------------~M~e~lm~"~im~tw~-------------------------639

24. Metode vjestackog pobo/fsanja osobina tla

V!l Poboljsanje o.l'obilla ria

qln-

ro

(24.2.)

2nLp'

jer je:

dp

q = 2rn L kdr'

(24.3.)

gdje je:
q - stabiliziran protok na kraju proeesa pripremanja uzorka koji se moZe
dobiti iz dijagrama ovisnosti protok 0 vremenu (q=tga - em';s);
ro - unutamji radijus cilindra kroz koji ulazi voda (em);
p - pritisak injektiranja (em stupea yodel.

Procjenom odnosa Rlro=IOOO, za uzorke vanjskog promjera 3-5 em dobije

se:

k=l,l-q-.
L-p

(24.4.)

Stalnosl zapremine provjerava se skupljanjem uzorka injekcione smjese u

norrnalnim kal upima za beton i malter. Uzorci se pripremaju od odabrane smjese
bez filtriranja iii sa filtriranjern. U odredenim vremenskim intervalirna mjeri se
linearna promjena duzine i izraiava u procentirna prvobitne duzine uzorka.
Laboratorijska ispitivanja provode se i na izvadenim uzorcima jezgra
injekcione smjese iz kontrolnih busotina. Obieno se ispituje vodopropusnost,
cvrstoce na pritisak, zatezanje, savijanje, skupljanje i otpornost na agresivne
podzemne vode.

24.6.5. STROJEVI, PRIBOR IINSTRUMENTl ZA

BUSENJE IINJEKTlRANJE
Za izvodenje injekcionih radova koriste se sIijedeci osnovni strojevl I
pribor: (i) strojevi za busenje, (ii) mjesaci, (iii) mjesaliee, (iv) uzbudivaci (v)
injektori, (vi) rnjerni instrumenti i (vii) pribor za injektiranje.
Za busenje se koriste mnogi tipovi busacih strojeva koji rade na principu
rotacije sa uzlaznom isplakom iii pomocu udarno-rotacionih busilica na hidraulicki
iii pneumatski pogon.
Rotacione busilice ("Craellius") koriste se za busenje rupa za injektiranje
do 146 mm i do dubine 150 m. Sastoje se od rotacione glave montirane na lafetu sa
640

Mehallika tLa

hidraulickim pogonom, cime se automatski regulise brzina busenja i pritisak na

krunieu. Bu~mice imaju i vitio za dizanje i spustanje sipaka i pribora za busenje.
Pomocu jezgrene cijevi, koja na vrhu ima krunu za busenje, mogu se vaditi
jezgra iz busotine.
U materijalima koji se urusavaju koriste se standardne oblome kolone koje
imaju sukeesivno manji promjer kako bi se mogle vrsiti potrebne redukcije po
dubini i ujedno busiti kroz obloZeni dio busotine (46 mm - 146 mm). Kroz sipke za
busenje cirkulira isplaka do krunice, hladi je i uzlaznom strujom odnosi izbuseni
materijal na povrsinu. Isplaka cirkulira pomoeu klipne pumpe na poseban pogon.
Mjesaci se koriste za razmuljivanje gline za finalnu smjesu. Nairne, kod
injekeionih smjesa koje u svom sastavu imaju glinu iIi bentonit, iii neke druge
sliene dodatke, potrebno je takvu komponentu pretbodno pripremiti za finalnu
smjesu. U tu svrhu sluze mjesaci kojih ima vise vrsta, kako po konstrukeiji tako i
po nacinu mijeSanja. U ovim mjesacima pripremljena temeljna suspenzija
odredenog sastava i gustoce kontrolise se i doprema za rma]nll suspenziju.
Za razmuljivanje gline koristi se snaga turbulencije mjesaca kao i
mehanicko usitujavanje grumena. Jedan od tipova mjeSaCa koristi mlin sa
cekieima, a preko njih glina u1azi u bubanj u kojem cirkulira preko centrifugalne
pumpe smjestene na drugom kraju.
MjeSaUca je osnovni stroj za pripremanje finalne injekcione smjese i 0
njoj umnogome ovisi i kvalitet same smjese. U pocetku su koristene mjesaIice sa
malim brojem okretaja, ali kako napreduje tebnika injektiranja i kako se usavrsava
primjena dvoiIi trokomponentuih itUekeionih smjesa, tako se i od mjesalica trazi
sve veei broj okretaja i sto veea turbulencija. Mjesalice mehanicki aktiviraju
suspenziju koje u kombinaeiji s elektrohemijskim metodama dobro disperguju i
stabiliziraju injekcionu smjesu.
Uzbudivacima se sprecava hrzo vezanje cementa u injekcionoj smjesi.
Proces injektiranja. makar i za jednu pripremIjenu mjesavinu, moze trajati duze
vrijeme iz raznih razloga. U tak:vim slucajevima bilo hi tehnicki i ekonomski
nepovoljno drfati smjesu u pokretu u rnjesalici, jer ona trosi mnogo pogonske
energije i ima preveliki broj okretaja za dugo mijesanje. Radi toga se
upotrebljavaju uzbudivaCi sa:
)'" horizontaInim pUZem na dnu rezervoara iii sa
perajama u vertikalnoj osovini.
UzbudivaCi omogu6uju uskladistenje injekcione smjese, jer mali broj
okretaja peraja iii puZa sprecavaju brzo vezivanje cementa u injekcionoj srnjesi.
Injektori (pumpe za injektiranje) koriste se za utiskivanje injekcione
smjese pod pritiskom u pukotine, pore tla iii stijenskog masiva.
Kod zapunjavanja supljina iza obloga, dakle kod injektiranja malterom,
nailazi se jo, i danas na primjenu niskotlacnih kotiova, koji se pogone

Mehanika tla

641

24. Melode vjeitackog pobo/jianja osobina lla

VlJ PoboljaJlje osobilla tla

kompromiranim zrakom. Nekada su se ovakvi niskotlacni kotlovi upotrebljavali i

za ostala injektiranja a ne sarno za zapunu.
Danas se za injektiranje najeesce koriste: (i) klipne pumpe sa dvostrukim
djelovanjem na mehanicki iii hidraulicki pogon i (ii) pume pumpe.
U osnovi injekciona pumpa sastoji se od hidraulickog motora, koji
potiskuje dva klipa u cilindrima injekcione pumpe, od kojih jedan usisava a drugi
potiskuje smjesu u busotinu.
Kod klipnih pumpi - injektora dolazi kod svakog novog hod. klipa do
udaraea koji stetno djeluju na uspjesno injektiranje. Da bi se to izbjeglo, odnosno
smanjilo na sto manju mjeru, potrebno je ugraditi u injekcioni vod iza injektora
ubl.zivac udara pritiska. To se moZe posti"i amortizacionim kotlom djelomicno
napunjenim zrakom iIi ugradnjom savitljive cijevi U injekeioni vod.
Za sve vrste injektiranja, gdje se ne mora primijeniti gusti malter,
upotreblj.vaju se klipne pumpe raznih tipova i proizvodnje. Medutim, kod
upotrebe gustih maltera za zapunjavanje velikih supljina, a gdje nije potreban
veliki injekcioni pritisak, najpovoljnije su pume pumpe-injektori. (Mohno pumpe).
Mjerni instrumenti i pribor za injektiranje Cine sastavni dio opreme za
injekciane radave. Radi kontrole pripreme suspenzije i procesa injektiranja u
praksi se koriste instrumenti za mjerenje:
kolicine utroSene suhe tvari i vode;
kolicine utrosene smjese;
}> pritiska injekticanja;
}> toka prirasta pritiska i vrijeme injektiranja, i
}> otklona busotina za injektiranje.
Kolicina suhe tvari mjeri se na veeim gradilistima uobicajeno na
decimalnirn vagama iIi automatskim vagama. Kolicina dozirane vode mjeri se
vodomjerom.
Kolicina utrosene smjese mjeri se brojem utrosenih sarzi mjesavine
odredenog sastava. Kazani su poznate zapremine, taka da se registruje sarno njihov
broj, koji se utrosi za injektiranje. U posljednje vrijeme koriste se
samoregistrirajuci uredaji (detektori) za mjerenje protok injekcione smjese u
busotinu, kao i ukupni protok od pocetka do kraja injektiranja eta:r.e busotine.
Pritisak injektiranja mjeri se klasicno pomocu manometra u injekcionom
vodu iza injektora iii na ustima busotine. Slicno detektoru protoka, danas se sve
cesce koristi detektor pritiska, koji se sastoji od membrane sa elektrootpornim
Ir.kama (strain gange) ciji otpor raste sa pritiskom, sto izaziva deformacije
membrane. Promjena otpora se pojaeava i prenosi na pisac koji biljezi veHcinu

pritiska na papirnoj traci.

Tok prirasta i vrijeme injektiranja ustanovljuje se registracijom
vremena.
642

--------------------------~M~el~M~nl~~~,7w------------------------

Mjerenje otklona busotine vrsi se raznim uredajima, kojih ima viSe

sistema. Uredaji rade na principu viska i busole, elektromagnetskorn principu iii je
to tip koji radi sa elektricnim optickim viskom.
U osnovni pribor za injektiranje spadaju:(i) cijevi za injektiranje (ii)
injekciona glava i posebno znacajni (iii) pakeri (brtvila).
Cijevi za injektiranje, koje se polllZu od injektora do elaZe u bu'otini, ne
smiju imati prevelik promjer, jer bi moglo doci do taloZenja suspenzije zbog malih
brzina kretanja smjese. Osim ovoga, prevelik dijametar cijevi zadrZava veeu
zapreminu smjese koju treba utrositi iii prosuti kod promjene gustoce smjese, sto
produZava vrijeme injektiranja, odnosno utjece na ekonomicnost injektiranja.
Uobicajen je promjer injekcionih cijevi <I> 3/5" do I".
Injekciona glava nalazi se na ktaju injekcionih cijevi koje se ulllZu u
busotinu. Njena namjena je da se izvrsi laksi prikljueak injekcionog voda, postavi
kontrolni manometar, potrebni ventili za izoliranje busotine, kao i ugrade ventili za
ispiranje voda, ispustanje suvisne iii neprikladne injekcione suspenzije.
Pakeri sluZe za brtvljenje injekcionog voda sa stijenkama busotinl' i time
spreeavaju proticanje injekeione smjese pod pritiskom pored injekcione cijevi
izvan izdvojene elaZe koja se injektira. Jednaki pakeri se koriste i za ispitivanje
vodopropusnosti. Pakeri se u osnovi sastoje od gume (brtvila) koja se postavlja
oko injekcione cijevi u busotini i na odreden nacin se stisnu uz stijenke busotine.
Postoji vise sistema pakera kao npr: kozni paker (svicarski), paker na
pritisak, krimi, cirkulacioni, pneumatski, samozapusni pakeri, kao i injekciona
igla.
Paker n. pritisak, kao i krizni i pneumatski paker najvise su u upotrebi.
Paker na pritisak upotrebljava se za ispitivanje vodopropusnosti. Sastoji
se od 30 cm visoke gumene brtve, koja se navuce na perforirani dio cijevi. Cijev je
perforirana na duzini elaZe koju ispitujemo. Djelovanje sile na busace sipke preko
busilice iii na drugi nacin izaziva se sila koja siri manutnu i zatvara prolaz vodi.
Kriini paker iii paker sa gumenim manietnama najvise se koristi u nasoj
praksi kod injektiranja plitkih i dubokih busotina u injekeionoj zavjesi iIi tunelima.
Sastoji se od unutamje injekcione cijevi (obiono <jl3/4") kroz koju prolazi
injekciona smjesa, koja na donjoj strani ima navijen prsten na koji se oslanja
casica za manzetnu (jednu iIi dvije) i vanjske sire eijevi (obicno <jl5/4 "), takoder sa
casicom na njenom donjem. kraju. Izmedu ovih easiea nalazi se paket gumenih
prstenova iIi gumeno brtvilo vi sine od 15 do 20 em. Na gornjem dijelu injekeione
cijevi, izvan busotine. navijen je kratki dio cijevi sa plitkim navojem i maticom
kojom se okretanjem steZe manZetna (gumeno brtvilo) izrnedu casica i tako brtvi
uz stijenke busotine (51. 24.7.). Matica ima prostrano produienje (jaram) radi
lakSeg rucnog stezanja.
Kod okretanja izvlaci se injekciona cijev i preko donje casice pritiska se
gumeno brtvilo na gornju caSicu koja je nepomicna, jer se oslanja na vanjsku cijev.
Mehanika ria

643

24. Metode vjestackog pobaijSal1ja osobina Ifa

VII PoboljSlUlje o$obilla da

stanica. Ovisno 0 obimu, vrsti i podrucju injektiranja, locira se jedna iIi viSe
stanica iii podstanica (releja) "iji kapaciteti trebaju bili dimenzionirani na
projektovani mjesecni kapacitet. Danas se pretezno koriste poluautomatske iii
automatske injekcione stanice u kojima se koriste uredaji za rnjerenje i kontrolu sa
automatskim registrovanjem.
U sklopu injekcione stan ice rjesava se prostor za predvidene strojeve za
pripremu, uzbudivanje i injektiranje smjese; pogonske strojeve; uskladistenje
cementa, pijeska, gline, vode i drugih dodataka; gradilisnu laboraloriju; radionicu;
pogonska postrojenja; komandni uredaj i druge prostare potrebne za normalno
funkcionisanje injekcione stanice. Iz injekcione stanice vrsi se direktno
injektiranje, preko injekcionih vodov., iii se smjes. transportuje u relejne stanice
koje posjeduju injektor i mjesalicu. Jedan od tipov. injekcionih manjih staniea
prikazanje sematski na slici 24.9.

DET':';\,.J
\";At17.ETE

cf;

.J)

Sf. 24.7. Faker sa gumenim manietnama, ito: izlaz injekcione cijevi sa navijenim prstenom
(1), gumene manzetne (2), iryekciona eije\' (3), vanjska eijev (4), glava za
pritezanje (5), prikljucak za irljekcioni vod (6).

dovad vade

Pneumatski paker koristi se kod rastresitih materijala koji bolje brtve od

normalnog pakera. Sastoji se od injekcione cijevi na koju je navllcena etasticna
gumena brtva koja je sa donje i gornje strane stegnuta caSicama uz injekcionu
cijev. Paralelno sa injekcionom cijevi pricvrscena je i tanka plasticna cijev kroz
koju se utiskuje komprimirani zrak, pod gumenu brtvu, na njenom gornjem ktaju.
Pod ovim pritiskom prosiri se gumena brtva i priljubi liZ nepravilne stijenke
busotine (s1. 24.8.).

dO-."5
"el<c .

"._.-.:r~ .. _ .

1o,i'!e"",

<.C";

Sf. 24.9. Sernatski prikaz automatske injekcione stanice gdje su: silos; za cement, bentonit
(iIi dodatke) sa automatskim vagama (1), glina (2), dodaci (3), razmuljivac gline
(4), aktivirana glina (5), pumpe (6), mjeSaliee (7), uzbuaivac (8), injektor (9),
komandni pult ( 10).

24.6.6. INJEKCIONI RADOVI

24.6.6.1. Opcenito
Sf. 24.8. Pneumatski paker: casiea (1), guma (2), injekciona cijev tP 44/38 (3), cijev za
dovod zraka (4), elastiG~na cijev (5), casica za spajanje (6).

Injekciona stanica predstavlja sldop opreme i instrumenata, a ona se po

jednom tehnoloskom slijedu locira u jedan objekat, koji se naziva injekciona
644

Mehallika tla

vrstama injekcionih radova

S obzirom n. geoloske, inzenjersko-geoloske i geomehanicke osobine

terena, injekcione radove bisma mogli podijeliti na one koji se izvode u tiu i one
koji se izvode u stijenskom masivu. Metode izvodenja injektiranja se razlikuju kod
ove dvije osnovne geoloske sredine.
Melul1Jika tla

645

24. Metode vjeJtackog poboljlanja osobina tla

VIl Poboljsanje osnbina tta

S obziram na svrhu koja se Zeli injektiraDjem ostvariti, injektiranje se

mOZepodijeliti Da:
konsolidaciono;
kontaktno;
:> vezno;
)- naponsko i
)- zaptivno injektiranje.
Konsolidacionim injektiranjem smanjuje se deformabilnost u temeljnom
tIu i povecava stabilnost, odnosno sigurnost protiv sloma tIa. Ovim se povecava
vrijednost parametra cvrstoce na smicaDje tla ispod temelja objekta.
Kontaktnim injektiranjem uspastavlja se intimniji kontakt izmedu objekta
i tla iii izmedu dvije iste iii razliCite obloge. Zapunjavanje praznih meduprostora
abavlja se ovim iDjektiranjem koje ima znacajnu ulogu kod tunela i podzemnih
objekata.
~
Vezno injektiranje sastoji se u povezivanju objekata i tIa, odnosno
stijenskog masiva, a ima i ulogu da popuni sve praznine izmedu tla i objekta i time
ostvari medusobni bolji kontakt, jer popunjava i prostore u umj zoni ispod i oko
objekta. Uobicajeno je da se preko kontaktnog injektiranja obezbijedi i vezno
injektiranje.
Naponskim injektiranjem izazivaju se prednaprezanja u tunelskoj oblozi
Hi stijenskom masivu cime se unutamji hidrostatski pritisci mogu prenijeti na
okolno tlo i veci od I MPa, koji je maksimdlno mogu': za armirano-betonsku
oblogu.
Zaptivno injektiranje primjenjuje se i kod nekoherentnog tla i stijenskih
masiva kao stalan iIi privremen objekat, kod braDa, hidratehnickih tunela i kod
obezbjedenja velikih gradevinskih jama od podzemnih voda. Ovo injektiranje ima
za cilj smanjenje vodapropusnosti u koju svrhu se primjenjuju cementno-glinene,
iIi cementna-bentonitske suspenzije iii njihove kombinacije sa dodatkom pijeska.
Najvei:a primjena zaptivnog injektiranja vezana je za izradu vodonepropusnih
in,jekcionih zavjcsa.

24.6.6.2. Postupci injektiranja

Injektiranje 1Ia kroz izbusene bU80tine moguce je u principu izvesti na viSe
naCina, 8to ovisi 0 osobinama tla~ terenskim i tehnickim uslovima, raspolozivim
strojevima i svrsi injektiranja. Pored sastava i gustoce smjese, te pritiska
injektiranja, po~tupci injektiranja cine, takoder, jedan od osnovnih elemenata
rada Da iDjektiranju koje treba prilagoditi karakteru propusnosti tla.
646

MeltaniJUJ-tla

Kod injekcionih radova primjenjujemo jedan iii kombinujemo vise

slijedecih postupaka:
silazni nacin iii injektiranje odozgo;
uzlazni naein iJi injektiranje odozdo;
cirkulacioni postupak;
injektiranje sa usta busotine;
injektiranje kroz pribor;
:> injektiranje sa "manretnama" i
kombinovani silazno-uzlazni postupak.
Kod silaZiiog injektiranja (injektiranje odozgo prema dolje) prvo se
izbusi jedna etaZa odredene dubine, ispita vodopropusnost, ako je predvideno
projektom, injektira se pa se ponovno busi (proCiscava) zainjektirana etaZa i
nastavi sa busenjem naredne etaZe itd., do konacne dubine (sl. 24.1 O-a).
Ovaj nacin injektiranja primjenjuje se u materijalirna koji se zarusavaju,
ali zahtijeva visekratno premjestanje busilice i duZe vrijeme busenja, sto ne ide u
prilog ekonomicnosti.
Uzlazni nacin injektiranja pogodan je u cvrscim stijenskitn masivima i
konglomeratima gdje se moZe izbusiti cjelokupna dubina busotine, a zatim se po
etaZama injektirati odozdo prema gore", uz prethodno 15pltlvanje
vodopropusnosti, ako je predvideno tehnickim uslovima (sl. 24.1O.-b). Moguce je
provesti ispitivanje vodopropusnosti nakon izbusene 5vake etaie idu6i odozgo
prema dolje, do konacne dubine, a onda uzlazno injektirati.
Prednost ovog nacina injektiranja je u boljoj iskoriStenosti strojeva za
busenje, realnijim rezultatima ispitivanja vodopropusnosti ve6e i bolje garancije
zainjektiranih donjih etaZa, jer se za citavo vrijeme injektiranja cijela busotina drii
pod pritiskom.
Cirkulacioni oacin injektiraoja primjenjuje se kod smjesa koje su
podlome sedimentaciji i kada je primanje buSotine manje od kapaciteta injektora
(sl. 24.1O.-c). Cirkulaciono injektiranje sastoji se od kruznog kretanja injekcione
smjese ad injektora do usta busotine iIi do same etaZe injektiranja, a viSak smjese
vraea se povratnirn vodom do mjesalice ispred samoga injektora.
Injektiranje za usta busotine primjenjuje se kod plitkog injektiranja
silaznim postupkom. U SAD se primjenjuje ovaj princip veoma cesto kod izrade
zavjesa. ali sarno u kompaktnim stijenama. Na usta busotine ugradi se cijev sa
navojern na koju se montira "injekciona kapa" sa prikljuckom za injekcioni vod.
N a ovaj nacin cijela busotina je kod injektiranja po etaZama pod pritiskom, jer je
paker staino na ustima bU8otine, te se gornje etaZe ponovno injektir~u ako primaju
smjesu. Prednost ovoga postupka je u tome sto se tIo u rnanjoj dubini, ali vece
propusnosti, reinjektira pod vecim pritiskom (51. 24.10.-d).
Injektiranje kroz buseei pribor primjenjuje se u nevezanom tlu, bez
abzira da Ii se koristi silazDi iii uzlazni nacin injektiranja, a postupakje slijedeci:

--------------------------~M~,I~w=,~~~da~-----------------------647

24. Metode vjestackog poboljsanja osobina tLa

VII PoboLjsalije osobi1!a tla

Nakon busenja ugraduje se oblofu3 kolona na koju se pri vrhu montira

brtva i slavina za kontrolu smjese tokom injektiranja. kao i za ispustanje viska
smjese (preventor). Osim toga montira se i druga slavina sa manometrom za
kontrolu injektiranja. Nakon busenja pojedinih etala prikljucuje se na busacu
sipku preko ispime glave injekeioni vod i vrsi injektiranje. Kod silamog
injektiranja vrsi se sukcesivno busenje i injektiranje. Injekciona smjesa je stalno
pod pritiskom i u cirkulaciji ima ujedno ulogu da iznosi izbuseni materijal sa dna
busotine preko preventora. Metoda je pogodna kod sljunkovitih ruaterijala (sl.
24.10-0).

Injektiranje sa manutnama (Serre Paneon) danas se najcesee koristi kod

izvodenja injekcionih radova u aluvijalnim i nevezanim nanosima.

CD
oblozna
kalona

i'

i-v

fi
1151'
i

-J-

L_J

-15) ;

I
-'-.-

L"

3J

CD

():

U
z - zainjektircno
b- busec,o

,
LJ

:~ .
Sl. 24.10. Postupci injektiranja: silamo (a), uzlazno (b), cirkulaciono (e), injektiranje sa
usta busotine (d) i injektiranje kroz busaCi pribor (e).
648

SI. 24.11. Redoslijed rada kod injektiranja sa manzetnama: buSenja sa oblaganjem (I),
spuftanje cijevi sa manietnama u busotinu (2), zapunjavanje prostora izmetlu
cijevi i stijenke busotine posebnom ispunom, tzv. "gent> (3), injektiranje pod
pritiskom primjenom dvostrukog pakera (4).

Mehanika tIa

Postupak kod injektirauja sa ma.n7~tuama svodi se n. slijedece:

Nakon busenja sa oblaganjem ulozi se cijev sa man:retnama. Promjer cijevi
ovisi 0 profilu busenja i krece se od 2" do 6/4". Cijev je perforirana na svakih 0.33
m do 0,50 In, s tim da su perforirani odsjeci visine od 0,08 do 0,10 m Perforaeija
je pokrivena gumenom manZetnom kojaje na svojim krajevima zasti6ena prstenom
od zice 3 mm kako se ne bi pomicala sa predvidenog mjesta. Nakon ulaganja cijevi
u busotinu, meduprostor se ispuni sa mehkim malterom, tzv. genom. Istovremeno
sa zapunjavanjem meauprostora izvlaci se oblozna kolona,
Nakon potrebnog vremena stvrdnjavanja gena moZe se pristupiti
injektiranju silazno iIi uzlazno primjenom dvostrukog pakera. Dvostruki paker
omogu6uje izoliranje sarno jednog dijela busotine, odnosno injektiranje svake
mari:retne posebno.
Postupak injektiranja sa IDanZetnama omogucava ponovno vracanje 11a vee
zainjektiranu etaZu, ukoliko se ustanovi da injektiranje nije bilo uspjesno zavrseno.
Karakteristike gena omogu6avaju ponovno injektiranje, jer one pod pritiskom
injektiranja puca, manZetne se odvajaju od cijevi i na taj se nacin omogucava
injekcionoj smjesi d. prodire u teren (slike 24.1L i 24.12.).

Mehanika tla

649

VII PoboljsQllje osobina 110

LITERATURA
LISTA SIMBOLA
INDEKS AUTORA
INDEKS POJMOVA
TUMAC SPECIFICNIH IZRAZA
GRCKI ALFABET

~l!lJllI-I"

..

( . o
.'c.

c
Sf. 24.12. lnjektiranje izoliranih dionica dvostrukim pakerom: gornji paker (1), donji paker
(2), stijenke bUotine (3), otvarf na c~;evi ispod manietne (4), gumena manietna
(5), cijev sa manietnama (6), otvori na pakeru (7), mehki malter - gen (8),
injekciona cijev (9).

Ko pali knjige,
prije ili kasnije
palit ce i !jude

Covjece, gospodar si svoje rijeci

dokje ne izgavaris, Cim sije
fzustia, tf sf njen rob.
Tomas Man

650

Mehmlika tLa

651

Literatura

LITERATVRA
I.

2.
3.

4.
5.
6.

7.
8.
9.
10.

I!.
12.

13.
14.
15.

Adamovie, A.N., (1980): Zakreplenie gruntov i protivojiljtracionnie zavesi v

gidroenergeticeskom stroiteljstve, "Energija", Moskva.
Aljtovski, M.E., (1973): Hidrogeoloski prirucnik, Gradevinska knjiga,
Beograd.
Anagnosti, P.,(l982): Mehanika tla od teorije do prakse, Gradevinski
kalendar 1982, Savez gradevinskih inzirijera i tehnicara, 1-182, Kultura,
Beograd.
Balla, A., (1962): Bearing Capacity of Foundations, Proc. ASCE, 89, SM-5,
13-34.
Barron, R.A., (1948): Consolidation of jine grained soils by drain wells.
Transactions, ASCE, 113.
Bishop, AW., (1955): The Use of the Slip Circle in the Stability Analysis of
Slopes, Geotechnique 5, 1, London.
Bishop, AW., (1966): Rankine Lecture, Geotechnique, XVI, 3, London.
Braja, M.D., (1995): Principles of Foundation Engineering, PWS
Publishing Compani, 1-230, Boston.
Brinch Hansen, (1953): Earth Pressure Calculation, The Danish Technical
Pres, Copenhagen.
Brooker, E.W., Ireland, H.O., (1965): Earth Pressure at Rest Related to
Stress History, Can. Geotech. Journal, 2,1, I-IS.
Busman, A S. K., (1935): De weerstand van paalpunten in Zand, De
Ingenieur 50, 25-35.
Caquot, A., Kerissel, 1., (1948): Tables for the Calculation of Passive
Pressure, Active Pressure and Bearing Capacity of Foundations, Gauthier,
Villars. Paris.
Caquot, A., Kerissel, J., (1949): Traite de mechanique des sols, GauthierVillards, Paris.
Casagrande, A., (1932): The Structure of Clay and Its Importance in
Foundation Engineering, Boston Soc. Civ. Eng. 72-126, Boston.
Casagrande, A., (1934): Die Ariiometermethode zur Bestimmung der
Komverteilnug von BOden und anderen Materialien, Berlin.

16.
17.

Casagrande, A., Fadum, R.E., (1940): Notes on Soil Testing for Engineering
Purposes, Harward Graduate School of Engineering, Soil Mech., 8.
Casagrande, L., (1947): The application of electro-osmosis to practical
problems in foundations and earthworks. Department Scientific and
Industrial Res., Building Res. Tech. 30, HMSO, London.

Mehanika tla

653

Literatura

34.

Uteratura

18.

19.

20.

21.
22.

23.

24.
25.
26.

27.
28.
29.

30.

31.
32.

33.
654

Chang, c.Y., Duncan J.M., (1970): Analysis of Soil Movement Around a

Deep Excavation, JournaJ of the Soil Mechanics and Foundations
Division.Proc. ASCE, 96, No SM 5.
Clough, RW., Woodward R.J., (1967): Analysis of Embankment Stresses
and Deformations, Journal of the Mechanics and Foundations
Division.Proc. ASCE, 93.No. SM 4.
Coulomb, C.A., (1773): Essai sur une application des regles de maximis et
minimis a quelques probtemes de statique, relatifs a l' architecture
(Memoires de l' Academie des Sciences, Sarants Etrang.) 7, 343-382.
Craig, R.F., (1995): Soil Mechanics, Chapman & Hall, London.
.
Coric, S., (1981): Priprema metode konacnih elemenata u onalizi stabilnostl
padina i kosina, Simpozijum istr..zivanja i sanacija kIiziSta, 2, 205-217,

35.

Bled.

40.

Coric, S., Sutie, J., Bozinovie, D., (1981): Likvefakcija pesko izazvana
seizmickim opterecenjem i mogucnosti njenog predviaonja, Simpozij
istr..zivanja i sanacije klizista, 1,351-366, Bled.
Darcy, H., (1856): Die Graphische Statik, Section 8, Theorie der Stutz und
Futtermauem, Mayer and Zeller, ZUrich.
De Beer, RE., (1948): Settlement Records on Bridges Founded on Sand,
Proc. 11ICSMFE, 11, 1l1-121, Rotterdam.
Dolarevie, H., (1967): Nosivost parale/no poloienih traka i njihovi
meausobni uticaji, doktorska disertacija odbranjena na Gradevinskom
fakultetu u Sarajevu.
Dolarevic, H., (1971): Nosivost paralelnih temeljnih trako i njihovi
meausobni uticaji, Saopcenje XII JDMTF, Split.
Drucker, D.C., Prager, W., (1952): Soil Mechanics and Plastic Analysis or
Limit Desing, Quarterly of Applied Mathematics, 10, 157-165.
Drucker, D.C., Prager, W., Greenberg, LJ., (1952): Extended Limit Design
Theoremsfor Continuous Media, Quarterly of Applied Mathematics, Vol 9,
January, 381-389.
flordevie, M., (1981): lspravljanje krivog solitera (P+12) u Smederevu
primenom postupko oslabljenja tla, Saopstenje XV JDMTF, 253-260,
Skopje.
Fadum, RE., (1948): Influence values for estimating stresses in elastic
foundations', Proc. 2"" Int. Conf. ISSMFE, 3, Rotterdam.
Fellenius, W., (1927): Erdstatische Berechnungen mit Reibung und
Kohaesion und unter Annahme kreissylindrischer Gleitflachen, Ernst. and
Sohn, Berlin.
""
Fellenius, W., (1936): Calculation of the stability of Earth Dams, Trans. 2
Cong.Large Dams. 4; 445.
Meilalljka tia

36.
37.
38.

39.

41.
42.
43.

44.
45.
46.

47.
48.

Frohlich, O.K., (1951): On the Danger of Sliding of the Upstream

Embankment of an Earth Dam, Trans. 4lli Cong. Large Dams, 1-329.
Francais, J .F., (1820): Recherces sur la pouSS/ie des terres, sur 10 forme et
les dimensions des murs de revelement et sur les talus d'excavation,
Memoires de I'Ofice du Genie, 4,1820.157-193.
Gibbs, H.I., Holtz, V.G., (1957): Research on Determining the Density of
Sands by Spoon Penetration Testing, Proc. IV ISSMFE, 1, 131, ZUrich.
Goodman, R, (1976): Methods of Geological Engineering, West Publishing
Company, 90-142, New York.
Gvozdev, A.A., (1938): Odredivanje sile sloma staticki neodredenih sistema
sa plasticnim deformacijama (na ruskom), Trudi Akademiji nauk SSSR,
Moskva.
Haefeli, R, (1938): Mechanische Eigenschaften von Lockergesteinen, Schw.
Bztg. VoL 111,299-321, Ziirich.
Hansen, J.B. (1957): The Internal Forces in a Circle of Rupture, Danish
Geotechnical Institute, Bulletin No 2.
Hansen, J.B., (1957): Foundation of Structures, General Report, Proc. IV
Int. Conf., ICSMEF, 2, 441-447, London.
Hansen, S.B., (1970): A revised and extended formula for bearing capacity,
Danish Geotech. Inst. Bulletin 28, Copenhagen.
Herceg, M., Lineir, P., (1986): HE takovec, izvodenje zaStite oko gradevne
jame strojamice ledenom barijerom-zavjesom, Saopstenja sa XIII kongresa
JDVB, 1,397-415, Mostar.
Holtz, D. R, Kovacs, D.W., (1981): An Introduction to Geotechnical
Enginineering, Prentice-Hall, Inc., Englewod Cliffs, New Jersey, USA.
Horvat, J., (1954): Kozetnyomtisi elmeLetek (Rock pressure theories),
Banyazati Lapok, Thesis for scientific degree, Banyazati Lapok, 1972.
Ivsic, T., Grubie, N., (1992): Geotehnicki istraini radovi i geotehnicko
projektiranje, Gradevinar44, 2, 81-88, Zagreb.
Jaky, J., (1944): The Coefficient of Earth Pressure at Rest, Journal of the
Soc. of Hung. Architects and Engineers, 355-358, Budapest.
Janbu, N., (1954): Application of Composite Slip Surface for Stability
Analysis, Discussion, European Conference on Stability of Earth Slopes,

49.

50.

Stockholm.
Janbu, N., (1957): Earth Pressure and Bearing Capacity Calculations by
Generalized Procedure of Slices, Proc. 4lli. Int. Conf. Soil Mech. Found.
Eng., 2, 207-212, London.
Janbu, N., (1973): Slope Stability Computations, Embankment - Dam
Engineering, John Wiley and Sons, New York.

---------------------------.Mi.,~lw:,~~:flda~-----------------------655

literatura
Literatura

51.

52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.

63.

64.
65.
66.
67.

656

68.

Janbu, N., Bjerrum, L., Kjaernski, B., (1956): Veiledning ved losnig av
fundamenterings oppgaver (Primjena mehanike tla na neke inZenjerske
zadatke) Norvegian Geoteh. Inst., 16. Oslo.
Jumikis, A.R., (1979): Rock Mechanics, Frans Tech. publications, 3-32.
Rockport USA.
Kezdi, A., (1974): Handbook of Soil Mechanics, Soil Physics, 1, Elsevier
Scientific Publishing Company, New York.
Kotter, F., (1903): Die Bestimmung des Druckes an Gekiimmten
Gleitfliichen, Sitzber, Kgl. Preuss, Akad. d. Wiss, Berlin.
Krey, H., (1926): Erddruck, Erdwiderstand and Tragfiiehigkeit des
Baugrundes, Ernst, Berlin.
Krey, H., (1936): Erddruck Erdwiderstand, W. Ernst, Berlin.
Krsmanovic, D, (1967): Initial and Residual Shear Strength of Hard Rocks,
Geotechnique, 17,2, 145-160.
Krsmanovic, D., (1967a): Diskusija na Geotehnickoj konfereneiji u Oslu,
Proc. Geotec. Conf. Oslo, 2. 205-20S, (1967).
Kujundzic, B., (1967): Deformabilnost stenskih ~asa, Seminar Mehanika
stena I. Rud. geol. fakultet JDMSPR, lnstitut "J. Cerni", 43-102, Beograd.
Kujundzic, B., (1974): Mehanika stena, Gradevinski prirncnik, 290-370,
Tehnicka knjiga, Beograd.
Kujundzic, B., (1979): Osnove mehanike stana ll, podzemni pritisei,
Gradevinski kalendar 1979, SGlT!, 207-368, Beograd.
KujundZic, B., (1983): Razvoj, znacenje, predmet i metode mehanike stena,
Mehanika stijena, temeljenje, podzemni radovi, 1, Drn'tvo GIT, Dru.tvo za
MSPR Hrvatske, 165 - IS3, Zagreb.
Kujundzi6, B., (1983-a): Terenska ispitivanja deformabilnosti, cvrstoca i
naponskih stanja u stenskim masama, Mehanika stijena, temeljenje
podzemni radovi, 1, Dru.tvo GIT, Zagreb, Drustvo MSPR Hrvatske, 165183, Zagreb.
Kujundzi6, B., (1986): Razvoj mehanike stena u Jugoslaviji, 6 simpozij
JDMHPD, 2,14-22, Titovo Velenje.
Kumbhojkar, A.S., (1993): Numerical Evaluation of Terzaghi's Ny, Journal
of Geotechnical Engineering, ASCE, 119,3,598-607.
Laba, J.T., Kennedy, J.B., (1986): Reinforced Earth Retaining Wall Analysis
and Design, Canadian Geotechnical Journal, 23, 3, 317-326.
Lama, R.D., Vutukuri, V.S., (1978): Handbook on Mechanical properties of
Rocks, Testing Techniques and Results, II i III, Trans. Tech. Publications,
Clausthal, Germany.

Melu11liko. tla

69.

70.
71.
72.

73.
74.
75.

76.

77.
78.
79.
SO.

81.

82.
83.
84.

Langof, Z., (1985): Ispitivanje primarnih napona kombinovanom

statickogeoftzickom metodom, 6. Simpozij Jugoslavenskog drustva za
mehaniko hribin in podzemna dela, 1,38-42, Titovo Velenje.
Lee, K.L., Adams, B.D., Vagneron, J.J., (1973): Reinforced Earth Retaining
Walls, Journal of the Soil Mech. and Found. Division, ASCE, 99, SM 10,
745-763.
Loo, K.Y., Lee, C.F. (1973): Stress Analysis and Slope Stability in StrainSoftening Materials, Geotechnique 23, 1, 1-11.
Markovic, G., Bozinovic, D., Isakovic, 0., (1981): Odroni u lesu okoline
Beograda; Simpozij iSIr.zivanja i sanacije klizista, 1,201-216, Bled.
Martinovi", S., (1967): Modelsko ispitivanje procjetJivanja ispod brane
Mahabod, diplomski rad, Zavod za geotehniku, Gradevinski fakultet,
Zagreb.
May, D.R., Brahtz, J.H.A., (1936): Proposed Methods of Calculating the
Stability of Earth D0711Il, Trans, 2"" Congo Large Dams. 4, 539.
Meyerhof, G.G., (1951): The Ultimate Bearing Capacity of Foundations,
Geotechnique, II, 301, London.
Meyerhof, G.G., (1953): The Bearing Capacity of Foundntions Under
Eccentric and Inclined Loads, Proced. Third Int. Conf. an Soil Mechanics
and Foundation Engin. 1, 440-445, ZUrich.
Meyerhof, G.G., (1956): Penetration tests and bearing Capacity of
cohesionless soils, Proc. ASCE, Jour. Soil. Mech. Faund. Div. 85, SM6, 119.
Meyerhof, G.G., (1961): The Ultimate Bearing Capacity of Wedge Shaped
Foundations, Proc. V ICSMFE, II, 105, Paris.
Meyerhof, G.G., (1963): Some recent research on the bearing capacity of
foundations, Canadian Geotech. Journ. 1, (I), 16-23.
Meyerhof, G.G., (1965): Shallow Foundations, Journal of the Soil
Mechanics and Foundations Division, ASCE, VoJ.91., SM 2, 21-31.
Meyerhof, G.G., (1974): State of the art of penetration testing in countries
outside Europe, Proc. 1 st Euro. Simp. on Penetration Testing, 2, 40-48,
Stockholm.
Meyerhof, G.G., Hanna, A.M., (1978): Ultimate Bearing Capacity of
Foundations on Layered Soil Under Inclined Load, Canadian Geotechn.
Journal, Vol. 15,4, 565-572.
Mitchell, J.K., (1970): In Place Treatment of Foundation Soils, JournaJ of
the Soil Mechanics and Fondation Di vision, ASCE, 96, SM 1.
Morgenstern, N.R., Price, V.E., (1965): The Analysis the Stability of
General Slip Surfaces, Geotechnique, 15, 79-93, London.
MUller - Breslau, H., (1906): Erddruck auf Stiitvnauem, Stuttgart Kroner.

------------------------~M~'~ha-n~i~~~~---------------------657

Uteralura
Literatura

85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.

658

MOiler, B., (1968): Terensko ispitivanje koeficijenta propusnosti tla

metodom "Lefanc", Kongres JDMTF, 164-188, Skoplje.
Miiller, L, (1964): The Rock Slide in the Vajont Valley, Rock Mech. Engin.
Geology, 2, 148-212, Wien.
Mysliyec, A., Kysela, Z., (1969): Effect of Adjacent Foundations on Bearing
Capacity, Acta Technica Acad. Scient. Hungariae, 64, 183-192.
NajdanoYic, N., (1967): Mehanika tla, Gradeyinska knjiga, 190, Beograd.
Newlin, C. W., Rossier, S.c., (1967): Embankement Drainage after
Instantaneous Drawdon, Proc. ASCE, 93, SM6, New York.
NonYeiller, E., (1956): Cvrstoca irifekcionih suspenzija, Gradeyinar, VIII, 3,
Zagreb.
NonYeiller, E.,(1965): The Stability Analysis of Slopes with Slip Surface of
General Shape, Proced. VI ICSMFE, 1I, 522-525, Montreal.
Nonyeiller, E., (1969): Geomehaniko, Sveucilisle u Zagrebu, Gradevinski
fakultet, I, II i III Zagreb.
NOllveiller, E., (1969): lnjektiranje tla, Sveueiliste u Zagrebu, Gradevinski
fakultet Zagreb.
NOllYeiller, E., (1979): Mehaniko tla i temeljenje gradevina, SveuciliSle u
Zagrebu, Skolska knjiga, Zagreb.
NOllYeiller, E., (1981): Mehaniko tla i temeljenje gradevina, Sveuciliste u
Zagrebu, Skolska knjiga, Zagreb.
NOllYeiller. E., (1983): Nasute brane, projektovanje i gradenje, Sveuciliste u
Zagrebu, Skolska knjiga, 43-52, Zagreb.
NorrYeiller, E., (1989): Injiciranje tla, teorija i praksa, 31-46, Skolska
knjiga, Zagreb.
Nonveiller, E, Habekovic, M., (1961): Properties of clay cement
suspensions for grouting, VII ICOLD, R 86, Rim.
Nonveiller, E., Polic, S., (1969): Proracunavanje slijegan/a tla pomocu
elektronickog raeunala, Gradevinar, XXI, 3., Zagreb.
Norrveiller, E., Polic, S., (1970): Program za proracun polja potencijala za
strujanje vode kroz nehoTIWgeno tlo, Geoexpert Zageb.
Nordlund, R.L., Deere, U., (1970): Collapse of Fargo Grain Elevator, Proc.
ASCE, Vol. 96, SM2, 585-607.
Obradovic, R., (1981): Mehanika tla u inienjerskoj praksi, Rudarski institut
laroslav Cerni, Beograd.
Pav1ovic, M., (1972): Pristup rjesavanju nekih problema pri projektovanju i
izgradnji nasute brane Rama, Energoinvest, 4, 57-68. Sarajevo.
Percel, B., (1975): Naponi u tlu, slijeganje temelja, dozvoljeno opterecerife
temeljnog tla i piloti, Drustvo gradevinskih inzinjera i tehnieara, Seminar
Praktiena geomehanika, Zagreb.
--------------------------M~'~I~~liw~d~a-----------------------

105. Popovic, M.,. (1968): So,!,e Results of Shear Resistance lnvestigations of

Coarse Gramed CoheslOnless Material, Institute of Geotechnics and
Foundation Enginnering, Faculty of Civil Enginnering Sarajevo,
Publications 2, 45-57, Sarajevo.
'
106. Prandtl, L., (1921): Ober die. Eindringungsfestigkeit plastischer Baustoffe
und dle Festlgkelt von Schnelden, Zeitsehrift fiif Augewandte Mathematik
und Mechanik, 1, (I), 15-20.
107. Pravilnik 0 tehnickim normativima za projektovanje i izvoiJenje radova na
temeljenju gradevinskih objekota ("Sluzbeni list SFRJ" br.12/65 55/69
13173 i 34174).
'
,
108. Pravilnik 0 tehnickim normativima za temeljenje gradevinskih objekata
(1990), "Sluzbeni list SFRJ" br. 15/90, Beograd.
'
109. ~bcewicz, L., (.1944): Aus der Praxis des Tunnelbaues, Einige Erfahrungerr
uber echten Geblfgsdruck, Geologie u. Bauwesen, 3-4.
110. Raddy, A.S., Srinivasan, R.J., (1967): Bearing Capacity of Footings on
Layerd Clays, Proc. ASCE 93, SM2, 83-99.
Ill. Reinius, E., (1948): The Stability of the Upstream Slope of Earth Dams
Royal Institute of Technology, Stockbolm.
'
112. Rissler, P., (1980): Wasserdurckersuch und gebirgsdurchiissigkeit,
Bautechnik, 11, Berlin.
113. Rogic, V., Selimovic, M., Dasovic,D., (1986): Preliminarna istraiivanja
mogucnosti primjene elektrofilterskih pepe/a i crvenog mulja za injekcione
radove, Saopstenja sa XIII kongresa JDVB, 1,95-103, Mostar.
114. Saito, M., (1969): Forecasting Time of slope Failure by Tertiary Creep,
Proc. VII ICSMFE, 2, 677-683, Mexico.
llS. Saito, M., Uezawa, H., (1961): Failure of Soil Due to Creep, Proc. V
ICSMFE, 1,315-318, Paris.
116. Sarae, Dz., (1967): Prilog problemu proracuna napona dui zadane linije
klizanja, Zavod za geotehniku i fundiranje Gradevinskog fakulteta u
Sarajevu. Radovi i saopstenja br.1, 41-55.
117. Sarae, D:i:., (1968): Some Problems Concerning the Application of the
Logarithmic Spiral as the Rupture Une in Soil, Institute of Geotechnics and
Foundatioll Engineering, Faculty of Civil Engineering, Sarajevo.
Publications No 2 1-28.
118. Sarae, Dz., (1974): Analiza stabilnosti za slucaj nelinearnog kriterija sloma,
Saopstenje 4 Podunavsko-evropskog savjetovanja za mehaniku tla i
fundiranje, 1,41-49, Bled.
119. Sarae, Dz., (1976): Metode proracuna stabilnosti kosina u mehanici tla,
Zavod za geornehaniku j fundiranje Gradevinskog fakultet~ Sarajevo.
120. Sarae, Dz., (1983): Mehaniko tla, Gradevinski fakulte!, Sarajevo.

Mellallika tla

659

Literalura
Literatura

121. Sarae, Dz., (1989): Mehanika tla, drugo izdanje, Gradevinski fakultet
Sarajevo.

122. Schmertmann. J.H., Hartman, J.P., Brown, P.R., (1978): Improved strain
influence factor diagrams, Proc. ASCE, Jour. Geotech. Eng. Div. ASCE,
104, GT8, 1131-1135.
123. Selimovic, M., (1985): Mehanika tla, Univerzitet "Dzemal Bijedic",
Gradevinski fakultet Mostar, Birogafika Subotica.
124. Selimovic, M., (1989): Odredivanje propusnosti stijenskog masiva u
procesu injektiranja njetkim injekcionim smjesama, Univerzitet "Dumal
Bijedic", Mostar, Gradevinski fakultet Mostar, doktorska disertacija, 99 i
170, Mostar.
125. Sivaram, B., Swamee, P., (1977): A Computational Methad for
Consolidation Coefficient, Soils and Foundations, Vol. 17,2,48-52, Tokyo,
Japan.
126. Skempton, A.W., (1951): The Bearing Capacity of Clays, Proceed. Building
Research Congress, 180-189, London.
127. Skempton, A.W., (1954): The Pore Pressure Parameters A and B,
Geotechnique, 4, London.
128. Skempton, A.W., (1959): Cast in Situ Bored Piles in London Clay,
Geotechnique, IX, 4, 153-173, London.
129. Skempton, A.W., Hutchinsan, J.N., (1969): Stability of Natural Slopes and
Embankement Foundations, State of the Art, Volume VII, ICSMFE, 291340, Mexico.
l30. Smith, G. N., (1993): Elements of Soil Mechanics (sixth edition), BSP
Professional Books, London.
l31. Sokolovski, V.V., (1954): Statika sipucej sredi, Gosudarstvenoe izdateljstvo
tehniko-teoreticeskoj leteraturi SSSR.

132. Sokolovski, V.V., (1960): Statika sypuchei sredy, Gosstrojizdat, Moskva.

133. Spencer, E., (1967): A Method of Analysis of the Stability of Embankments
Assuming Parallel Inter-Slice Forces, Geotechnique, 17, 11-26.
134. Spencer, E., (1973): Thrust line Criterion in Embankment Stability Analysis,
Geotechnique, 23, 85-100.
135. Stojadinovic, R., (J984): Mehanika tla I, Gradevinski fakultet i Nauena
knjiga, Beograd.
l36. Stojic, P., (1965): Osiguranje stabilnosti lijeve padine na brani Grantarevo,
Gradevinar XVII, 2,58, Zagreb.
137. Stoll, V.W., (1960): Computer Solution of Pressure Distribution Problem,
Proc. ASCE, SM6.
138. Szechy, K., (1973): The Art of Tunnelling, Akademiai Kiado, 49-105,
Budapest.

660----------~------~~~~---------------
Melumika lla

l39. Su~je, 1.., (1954):. ~pacite portante des couches cohesives pen permeables
~t d epalsseur izmlle, Proc. JDMTF, 1-9, LjUbljana.
J40. Suklje, L., (1957): The Analysis of the Consolidation Process by the
Isotache Metod, Proc. IV ICSMFE, I, 200-206, London.
141. Taylor D.W., (1937): Stability of Earth Slopes, J. Boston Soc. Civ. Eng.,
24,197.
142. Taylor, D.W., (1948): Fundamentals of Soil Mechanics, John Wiley Sons,
New York.
143. Tcheng, Y., (1957): Foundations superficielles en milieu stratifie Proc IV
ICSMEF, I, 449-452, London.
'
.
144. Terzaghi K., (1951): Theoretical Soil Mechanics, John Wiley, New York.
145. Terzaghi, K., (1923): Die Berechnung der Durchliissigkeitziffer des Tones
aus dem Verlauf der Hydrodynamischen Spannungserscheinungen, Akad.
der Wissenschaften, Math. Nat. klasse, I1a, 132, %, 125-138, Wien.
146. Terzaghi, K., (1929): The Mechanics. of Shear Failures on Clay Slopes and
Creep of Retaining Walls, Pub.Rds. 10, 177.
147. Terzaghi, K., (1943): Theoretical Soil Mechanics, Wiley, New York.
148. Terzaghi, K., (1950): Mechanism of Londslides (Application of Geology to
Engineering Practice, Berkeley), New York Geol. Soc. of America,
Harward soil mechanics, ser. 36, New York.
149. Terzaghi, K., Peck, R.B., (1948): Soil Mechanics in Engineering practice,
Chapman and Hall, John Willey and Sons. Inc., New York.
150. T~rzaghi, K., Peck, R.B., (1967): Soil Mechanics in Engineering Practice,
2 Ed. J. Willey Sons, New York.
151. Thorburn, S., (1963): Tentative correction chart for the standard
penetration test in non-cohesive soils. Civ. Eng. Public Works Rev.
152. Timoshenko, S., Goodier, J.N., (1951): Theory of Elasticity, Mc Graw-Hill
Book Co., New Yark.
153. Todorovski, S., Lazarevska, M., (1981): Faktori kai deluvaat va
poremetuvanje na stabilnosta na kosinite izgradeni od morenski materiali,
Simp. islr. i sanae. klizista, 1,327-333, Bled.
154. Tomlin, G.R., (1966): Seepage Analysis Through Zoned Anisotropic Soils by
Computer, Geotechnique, XVI, 220, London.
155. Tschebotarioff, G.R., (1952): Soil Mechanics, Foundations and Earth
Structures, Mc-Graw Hill, Book Co, New York.
156. TOrke, H., (1990): Statik im Erdbau, 2., iiberarbeitete Auflage Ernst & Satin,
Berlin.
157. U.S. Department of the Navy (1971): Design Manual Soil Mechanics,
Foundations and Earth Structures, NAVFAC DM-7, U.S. Government
Printing Office, Washington, D.C.

Mehanika tlo.

661

usIa simbola
literatura

158. U.S.Department of the Interior, Bureau of Reclamation, (1974): Earth

Manual, a Water Resources, Technical Publication, U.S. Government
printing office, Washington.
159. Vesic, A.S., (1970): Tests on Instrumented Piles, Ogeechee River site, Proc.
ASCE, SM, 2, 561-584.
160. Vesic, A.S., (1973): Analysis of ultimate loads of shallow foundations, Jour.
Soil Mechs. and Found. Div., ASCE, 99 (SM1), 45-73.
161. Vincek, R., (1977): Identijiirocija i klasijiirocija tla, Drustvo gradevinskih
inzinjera i tehnieara, Seminar Prakticna geomehanika, Zagreb.
162. Wahls, H.E., (1981): Tolerable Settlement of Buildings, Journal of the
Geotechnical Engineering Division, ASCE, 107, GT II, 1489-1504.

LISTA SIMBOLA
U udzbeniku su dati simholi koji se vecinom slaiu sa ISO standardima
(International Standard Organization) i Eurocode 7.

1_lllllliii.illilnIIPilli1ml.UI~UlI!ililllllilllilIIlliI.III._\11
A

A
A'

A,

a
a

a
a

a,

A, a, a
povrsina presjeka
aktivnost gline
redukovana pritisnuta povrsina
faktor ovisnosti dubine (D) i sirine (8)
temelja
presjek obima sipa
presjek vrha sipa
faktoT ovisnosti debljine opterecenog sloja
tia i sirine temelja te dliZine i sirine temelja
kraca stranica pravougaonika iii kvadrata
koeficijent
mobilizirana adhezija
koeficijent stisljivosti
ugao nagiba
metoda za proracunjedinicnog koeficijenta
trenja
koeficijent za slijeganje tleksibilnog
temelja
koeficijent za slijeganje krutog temelja

em'

em'
em'

em'
m

kNm-2
m 2 kN- 1

"

B, b, f3
B
b
b
b,

f3
f3
{3;

sirina, dijametar (temelja, sipa)

koeficijent
sirina, duzina
redukovana sirina temelja
koeficijent i metoda za proracun
koeficijent trenja
ugao nagiba terena
koeficijent dinamicnosti za "i"- ti oblik
oscilovanja objekta

m
m

C,e
koeficijent, cement
indeks stisljivosti, stepen kontinualnosti
indeks bujanja
indeks sekundarne stisljivosti

662

Mehllllika tla

--------------------------~M~,"-lum=ni~:7.tw~-----------------------663

Usia simbola

CA

C
C,
c
c'
C,
Cm
C",

cp
c,

Usia simbola

odnos povrsina kod cilindra (koeficijent

ukupnog aktivnog seizmi~kog pritiska)
odnos duiina kod cilindra
odnos unutamj ih precnika kod ciIindra i
stepen ravnomjernosti
kohezija
kohezija za efektivne napone
kohezija za smicanje nedreniranih uzoraka
mobiIizirana kohezija
otpomost prodiranja siljka
koeficijent ukupnog pasivnog seizmickog
pritiska
koeficijent konsolidacije

F,

1
10
<l>
kNm- 2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2

cm 2 s-J

D,d,o
D
D

d
dV
d,
dJO
do
do d q, d y

Om
LI

Lip
LI,

E
E
E
E dyn
e
e
eo
I, 2, 3

Co
fD ~, fz

F
Fci Frp

664

dubina. dijametar temelja

dijametar zma; otvor oa situ
dijametar cijevi
promjena zapremine
diferencijal duiine
prosio kroz situ dijametra 10 mm
diferencijal napona
faktori dubine
ugao nagiba, pritisak tla
mobilizirani ugao trenja izmedu sipa i tla
diferencija; inkrement
diferencija. prirast pritiska
apsolutna radijalna defonnacija
E, e, C; TJ
modul elasticnosti
sile medu lame lama
elektricni napon
dinamicki modul elasticnosti
ekscentricitet sila
koeficijent pora
pocetni koeficijent pora
specificne deformacije u smjeru glavnih
napona
konstantne specificne deformacije
specificne defonnacije u pravcu
koordinatnih 051
specificne defonnacije u sva tri pravca

m
mm
mm
m J, em 3
mm,m
%
kNm- 2
0
0

Mehanika tLa

'Pd
'P,
'Pm
'P,

G
G
G,
G.
g

Y
Y
y'

kNm-2
mm
kNm- 2

jT

Yd
YtLQPf

Y.

kNm- J

Ym

y,

kNm- 2
cm,m
%
%

F,f, 'P
sila
faktori sigumosti prema koheziji i trenju

'P
'P,
'P'
'P"

N,kN

H,h
H
H
H
H,
hp
hp
h
h
h

ho
h,

faktor (koeficijent) sigurnosti

koeficijent trenja
granicna vrijednost otpora trenjem
ugao, funkeija
ugao smicanja
prividni ugao unutraSnjeg trenja
ugao smicanja kod efektivnih napona
ugae smicanja kod nekonsolidiranoga
nedreniranog uzorka
ugao smicanja za konsolidiran i dreniran
uzorak
ugao smicanja za nedreniran i
nekonsolidiran uzorak
mobilizirani ugao smieanja
ugao za rezidualni otpor smicanju
G,g, y
stalno opt~recenje
madul smicanja
specificna tenna cvrstih cestica t1a
specificna tezina vode
gravitaciono ubrzanje
jedini~na tezina tla
specificna tangencijalna defonnacija
jedinicna teZina uronjenog tla
jedinicna srednja tezina tla
jedinicna tezina suhog tla
optimalna jedinicna teZina suhog tla
jedinicna tezina vode
parcijalni faktor sigurnosti za materijalne
osobine
jedinicna tezina cvrstih ~estica tla
H,h,X
visina hidrostatskog pritiska
debIjina dreniranog sloja tla
cvrstoca tla na zatezanje (c ctg<p)
horizontalna sila
kriticna visina
piezometarska visina
hidrostatski pritisak
visina potencijala iznad repernog nivoa
visina eUpse opterecenja
visine i dubine temelja iIi tia
visina srednjeg potencijala
visina kapilarnog penjanja vode
Meha"ika tla

kNm- 2
0

0
0

0
0

kNm- 2
kNm-2

cms-2, ms-2
kNm-J
kNm-3
kNm-J
kNm-3
kNm- 3
kNm-"
kNm-3

kNm- 3

m
m

kNm- 2
N,kN
m
m
In

cm,m
m
m

m
cm,m

665

[.,isla simbola

Usta .fimbola

Ifil: .a! nlTI

h.
X

Jp
I,

I,
I,
Irr
Ed
ip

i;",

iYJ

I:;

ie, itp iy
ie

.I [1!1 .,1II
visina vode
koeficijent
1, i
indeks tecenja
indeks plasticnosti
indeks konzistencije
indeks zilavosti
indeks relativne gustoce
indeks reducirane krutosti tIa
indeks gustoce nekoherentnog tIa
hidraulicki gradijent pritiska vode
gradijent pritiska h Yw/ I
hidraulicki gradijenti pritiska u
koordinatnom sistemu
faktori nagiba rezultante
kriticni izlaznj gradijent pritiska

IHE
cm,m

j
j

K'o, Ko

K
K
KA
Kp
K,
Ks

Kw
k

k
kh
k ky, k:;

t;

strujni pritisak
energija, rad i kolicnik toplote (dZul)
odnos modula defonnacija "in situ" i u
laboratoriji
oznake za indeks srisljivosti
K, k, t;
koeficijent pritiska mirovanja
koeficijent bocnog pritiska
modul defonnacije zapremine, sfericni
modul
koeficijent aktivnog pritiska
koeficijent pasivnog otpora
sfericni modul Cestica tia
koeficijent seizmickog intenziteta
sfericni modul vode
koeficijent propusnosti
modul reakcije tla
modul reakcije tla za horizontalno
opterecenje
koeficijent propusnosti u koordinatnom
sistemu
ugao, funkcija kod metcde Sokolovskog

666

duZina objekta
Lugeon (Lizon)

L"
I

vismae~

A
A

metoda za dobivanje koeficijenta trenja

koeficijent gubitka pritiska
MelulJIika tla

!iii_iii
A

Mv.Me
MmAA
M.
M
m
kNm

-3

m,
JlJlJl/-Ip

Nem
Nm

N
N
N
No N q , N r
Nd
N"

n
nf

kNm"2

na

no
kNm

-2

v
v

kNm

_3

ems

0
ill
illmM

P
PA , Pp
II PA,

/lP P

P,

litlm.min_p
m

Pw
PA,PP

kNm
kg
kNm"2
kNm
kg
kg
m 2 kN"]

10-4 em

Pas
Pas

' faktor, koeficijent

normalna sila
broj udaraca kod SPT
faktori nosivosti
% zrna promjera D mm u tlu
broj stabllnosti e / r H
poroznost tla
broj kanala u strujnoj mrezi
lanbuov koeficijent ovisnosti ugla a cd
tg<p'
braj intervala potencijala u strujnoj mrezi
Poissonov koeficijent
kinematicki viskozitet fluida

0,0,

-2

kNm
_I
ems
-3
kNm

II 2&1 BliUkllllll!! 11111,. . ._

koeficijent prigusenja oscilacija

konstrukcije
M,m, )l
obrtni moment
masa cvrstih cestica tla
modul stisljivosti
maksimalni moment savijanja
masa vode
masa
Poissonov broj
modul promjene zaprerrune (koeficijent
zapreminske stisljivosti)
koeficijent trenja
mikron
dinamicki viskozitet
plasticni viskozitet

N,n,

_3

L, 1, A
L, I

M
M,

J,j
J
J

II

N,kN

%
%

m s

-I

ill

obim
korekturni faktor
maksimalno slijeganje

P, p, 11; '"
sila
sila aktivnog i pasivnog otpora tia
normalne sile aktivnog i pasivnog otpora
tla
redukovana si1a
opterecenje povrsine
pritisak, srednji glavni napon
atmosferski pritisak
jedinicni aktivni i pasivni pritisak
Melumika l1a

em,m
em
kN
kN, kNm"]
kNm- 2
kN
kNm"2
kNm- 2

bar
kN

667

lista sl'mbola

Lisla simbola

ie

P<
Po
Po
Pi
Pm
n
P.
p,
Py,.

Dill

lEad

krititni pritisak
ravnomjerno opterecenje na temeljnu
pJohu
pritisak Da povrsini
pastotak materijala koji je prosao kroz sito
promjera D'
manometarski pritisak
konstanta
pritisak vade
horizontalni seizmicki brdski pritisak
vertikalni seizmicki brdski pritisak

ljf

rotaciona akceleracija ffia.sine

'If

koeficijent redukcije

Q
Q
Qf
Qp
Q,

protok fluida
sila
sUa sloma
sila na plastu sipa
sila na vrhu sipa
dopustena sila sipa
specificna vodopropu5nost
opterecenje temeljne pO\/cline
aksijalni napon
dopusteno opterecenje
napon sloma

q
q
q
q""P
qf

kNm- 2
kNm- 2

r
ro
P
P
p,

P.
P.,
Po
p,

S
S
S,

668

S,.
$
$
$,

bar

a
Lla
aD
a'

3,14159
kNm-2

kPa
kPa
ems

0'1.2,3

em3 S-1, m 3 S-1

kN

kN
kN

kN
kN
[Imin, m, p
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2

R, r,p
R
R
R

Ji

a.
ah

Q,q

Qdop

ii'

kNm-

rezultanta sila, sila

radijus povrsine sloma
specificni otpor tla
radijus
radijus bunara, busotine
gustoca
slijeganje, pomak
gustoca suhog tla
gustoca vode
gustoca cvrstih cestica tla
konsolidacioni pemak, slijeganje
pomak tacke u vremenu t, gustoca smjese
u vremenu t
S, s, (J
sila smicanja
soda
stepen zasieenja

Mehanika tlct

kN
m
Qm
em,m
cm,m
kgm-J, tm- 3
em
kgm-3, tm,3
kgm-3, tm-3
kgm-3, tm- 3
em

o"v. z
0"0,

<Jp
<J,
<J,

O"x, y, z

T, t,
T
T
T,
T,
tp
T

'1
T,
"l"max

T,
T~

0
fJA, P

em

kN

seizmitka sila koja djeluje u tacki k. pri

i-tom obUku oscilovanja objelcta
otpornost na smicanje
sekunda
slijeganje u vremenu t
suma, zbroj
ukupni, unutarnji napan
diferencijal unutarnjeg napona
pocetni nonnalni napon
efektivni normalni napan
glavni normalni naponi
nonnalni napon na plohi sloma
horizontalni normalni napon na pichi
sloma
vertikalni normalni napon na dubini z
pocetni nonnalni napon u dubini z geoloski napan
napon prethodne konsolidacije
tangencijalni napon
radijalni napon
naponi u koordinatnom sistemu x, y, z

kN

kNm-1
$

em
kNm-2
kNm~2

kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2

1; {J

tangencijalna 5ila, sila smicanja

povrsinska napetost vode
period "in-tog oblika oscilovanja
konstrukcije
vremenski faktor
vrijeme
pocetno vrijeme
napon smicanja, tangencijalni napon
tangencijalni otpor slomu
kriticni tangencijaini napoo
maksimalni smicuCi napon
rezidualni tangencijalni otpor slernu
tangencijalni napon u ravni x, a u praveu
osez
nagib plohe sloma
nagib sloma za aktivni i pasivni slom

kN
Ncm- I
$

$
$

kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2
kNm-2

leN m-2

U,u
U
U,
Uo
u
u"

stepeo konsolidacije
stepen konsolidacije na dubini
stepen konsolidacije pri to = 0
porni pritisak
hidrostatski pritisak
Me/lanika tia

z
kNm-2
kNm-2
669

Lista simbola

[lideks aUUJra

INDEKS AUTORA

Uo
UZ

V
Vo
V,
V,
Vs,m

V,
Vw
v
Vl, s

v):, vy. vz

W
Ws,m

Ww
W,
Wd
W
WL

wp

Ws
W Opt

Wo

pritisak. zraka u porama

V, V
ukupna zapremina uzorka
poi:etna zapremina tla
zapremina pora ispunjenih zrakom (gasom)
zaprernina pora u tIu
zaprernina i:vrstih l:estica tla
ukupna zapremina para
zapremina vode u porama
prosjecna brzina
brzina rasprostiranja uzduinih i poprel':nih
talasa kroz tIo
brzine u pravcu koordinatnih osovina
W,W
ukupna tezina tla
teZina cvrstih cestica tla
tezina vode u tlu
tezina zraka u porama tla
tezina suhog tla
sadrl'aj vlage
granica tecenja
granica plasticnosti
granica skupljanja
optima Ina sadrZina vode
pocetna, prirodna vlamost
slijeganje

x;. X; Y,y;Z,Z
X,X

X
Y,y
Z,Z
Z

670

koordinate
translatorna akceleracija i akceleracija
zemljotresa
koordinate u pravcu y ose
koordinate u pravcu z ose
sila u zatezi, vlacna sila

Meil(Ulika tla

3
3
cm,m
3
em
em3
em3
em3
em'
em
ems -/

ms'}

ms-J
kN
kN
kN
kN
kN
%
%
%
%
%
%
cm,m

m
ms -2
m
m
kN

Adamovic, AN.,
Adams, B.D.,
A1jtovski, M.E.,
Anagnosti, P.,
Atterberg, A.,
Balla, A.,
Barron, R.A.,
Bishop, A.W.,
Bjerrum, L.,
Bofinovie, D.,
Braja, M.D.,
Brahtz, J.H.A.,
Breslau, H.,
Brinch Hansen,
Brooker, E.W.,
Brown, P.R.,
Buisman, A.S.K.,
Caquot, A.
Casagrande, A.,
Casagrande, L,
Chang, C.Y.,
Clough, R.W.,
Collin, K.,
Coulomb, C.A.,
Craig, R.F .
Cvijic,S.,
Cone, S.,
Darcy, H.,
Dasovit. D.,
De Beer, E.E.,
Deere, D.U.,
Dolarevic, H.,
Drucker, D.C.,
Duncan, J.M.
Dordevic, M.,
Fadum, R.E.,
Fellenius. W.,
Francais, J.F.,
Frohlich. O.K.
Gibbs, H.J.,
Goodier, IN.,
Goodman, R.,
Greenberg, J.1.,
Grubic, N.,
Gvozd.ev. A,A.,
Habekovit, M.,
HaefeJi, R.,
Hanna, A.M.,
Hansen, J.B.,
Hartman, J.P.,
Herceg, M.
Holtz, D. R.,

635
501
149
ll2
28,106
345
407,408
199.561.562,577
591
553
296, 323. 325, 330, 399, 405,
442,502
561
443
339,605
432
323,324
239
428,473,605
104,119,209,212
617
561
561
27
27,409,436,561
148,194.322.330
541
543.607
142
617
240
27
354,605
561, 600, 603
561
26
299
561,562
561
282, 287, 561
232,234
269
74
600
52
416
639
199
349.350
337
323.324
622
313

Holtz, V.G.,
Horvat, J.,
Hutchinson, J.N.,
Ireland, H.O.,
Isakovie,O.,
Ivsic, T.,
Jaky, J.,
Janbu, N.,
Iumikis, AR.,
Kennedy, I.B.,
Kalter, F.,
Kezdi,A.,
Kerissel, J.,
Kovacs, D.W.,
Krey. H.,
Krsmanovic, D.,
Kujundiie B.,
Kumbhojkar,A.S.,
Kysela, Z.,
Lama, R.D.,
Lazarevska, M.,
Lintir, P.,
Lee, K.L,
Lee. C.F.,

Loo, K.Y.,
Markovic, G.,
Martinovic, S.,
May,D.R.
Meyerhof, O. G.

MuUer,L,
MUlier, R .
MUller. B.,
Mitchell, JX,
Morgenstern, N.R.,
Myslivec, A,
Najdanovic, N.,

Newlin, C. W.,
NonveiHer, E.,

Nordlund, R.L.,

MeJl(lIIika tla

232
523
552
432
548
52
432
561, 562, 584, 591
25,42
507
605
432
428,473
25,311
445,561
605
24. 42, 520, 526
336,337
353,354
75,507
547
622
561
501
561
553
377
561
322,323,337,339,343,344,
345,347,349,350,351,352.
354,355,356,
558
443
154
614
561,562,592
347,353,354
104,233,235,251,278,292,
308,313,451.509,551,593
385
26, 28, 39, 49, 55, 71. 72. 73, 95,
t03, \OS, 128. 136, 139, 148, 160.
161,171,193,195, }98, 199. 210,
214,215,221,222,226,232,233,
234,236,237,239,240,245,247,
250.251. 267, 269, 298, 315. 336,
337,344.346,348,352, 354, 356,
373,374,377,379,380,383,385,
390.393,400,405,406,416,428,
445,460,484,488,490.517.554,
555,556,558,559,561,562.565,
574,597.598,599,609,635,636,
639

27

671

lndeks pojmova
[ndeks autora
Obradovic, R.,

104, 235, 278, 292, 308, 313.

405.451,551,593

Pavlovic, M.,
Peck, R.B.,
Percel,8.,
Polic,S.,
Popovic, M.,
Pmndtl, L.,
Prager, W.,
Pravilnik (1990),
Price, V. E.,
Rabcewicz, L.,
Raddy, A.S.,
Reinius, E.,
Rankine, W.S.M.,
Rissler, P.,
Rogic, V.,
Rossier, S.c.,
Saito, M.,
Sarae, Dz.,

229

232, 233, 356

292. 294, 295, 329
298, 380, 383
605
329
561,600,603
31, 128,358
561,562,592
520

Uezawa, R.,
U.S. Department
of the Navy,
Vagneron, JJ ..
Vesie, AS.,
Vutukuri, V.S.,
Wahls, RE.,
Woodward, RJ.,

Sokolovski, V.V.,
Spencer, E.,
Srinivasan, RJ.,
Stojadinovie, R.,
Slojic, P.,
Stoll, V.W.,
SZechy, K.,
Suklje, L.,
Sutic, J.
TaylorD.W.,
Tcheng, Y.,
Terzaghi, K,

Thorburn, S.,
Timoshenko,S.,
Todorovski, S.,
Tomlin, G.R.,
Tscbebotarioff,G.R.,

TUrke, H.,

672

313.398
50.
240,337
75
325
56.

INDEKS POJMOVA
Abrazija
Aktivni pritisak:
opeenito
preIDa Rankineu
Coulombova teorija
Cu Jmannova metoda
Culmannova linija
RebhanPonceletova metoda
Engesserova metoda
za uslojeno tlo
koeficijent aktivnog
pritiska
kritiena klima
povrlina
uticaj podzemne vode
Ohdeov koeficijent
aktivnog pritiska

347

385
418
160
617
385
558,559
191, 193,
317, 333,
424, 430,
593, 595,

241,
361,
451,
601,

257,
374,
487,
602,

271,
420,
514,
603.

312,
421,
561,
604,

323,324
153,617
406
271,272,338,339,355,552
95, 148, 194, 200, 211, 220,
233, 234, 272, 273, 278, 323,
330, 337, 373, 375, 380, 399,
407,445.609,614
428,473,561,600,605
562

Aluvijalna tla
Ankeri (zatege) i prednapregnuti
ankeri
Annirana zemlja
Asanacije
Boussinesqovo rje.senje
Brownovo kretanje
Bunari:
sondaini
ispitni za
vodopropusnost tla
sameD i nesavrSen
bunar

347

Bu~otine:

156.227
517

sondatne, fUeno i
maSinski
rotaciono
dubine
pierometri
Casagrandeov opit
Casagrandeov dijagram
eBR opit

605,606,608
Schmertmann,1.H.,
Seiimovic, M.,
Sivaram, B.,
Skempton, A.W.,
Smith, G. N.,

558

298

19,523,526,528,533,535
347,392
548
148, 215, 392, 561, 563. 567,
568
347.348
28, 4l, 112, 174,203,204,213,
232, 233, 292, 330, 337, 345,
355, 356, 394, 397, 557. 561,
624
234
269
547

35
412,502
421-427,
438
436-448
449-45[,
463, 465, 470
450, 458, 460,
465
449,451456, 461, 470
449,456
468
418,438,445
440, 444, 447,

474
469
457
37
516,517
50}, 506, 615
543
282 -287
103
59,60
150

151
61
64
65
246
lJ3, [95
104
218,223,224

Cilindri:

lankostijeni j
debelostijeni
Osterberga
cilindar sa zvonom
Coulombov pravac cvrstoee

70,72,95,
162
72

73
168, 169, 173,
179,436,437

Darcy:
Darcyjev zakon
fiktivna bruna, brzina
koeficijent
propusnosti

278, 380, 383

27,298
441,465

Melumika tla

Deformacije:

136,377
142,143
159

zbog utiskivanja
cilindra
defonnacije tla
male i velike
defonnacije
odnosi napona i
defonnacija
Desilikacija
Dinamicka konsolidacija
Diskontinuiteti
Dopu~teno optere6enje
Dreniranje, drenat..e
Ekvipotencijalne Ilnije
Elastican
Elasticne konstante:
modul elasticnosti
Poissonov koeficijent
modul smicanja
sferni modul
Elastoplasticnj i linijski slom
Elektroosmoza
elektroosmomo
injektiranje
Eurocode7
Faktor koncentracije kOO
Frlihlicha
Faktori nosivQsti

Faktori oblika, dubine i nagiba

Faze materijala u till:
poroznost i
koeficijent pora
gustoCa cvrstih
Cestica tla
vlahlost
gustoea tla
Filteri
Filtracioni pritisak
Fizicko - strukturne osobine
Gabioni
Geofizicke metode
Geolo~ki supstrat
Geomehanicki e1aborat i profit
Geotekstil
Glina:
mineral gline
definicija gline
sitnozmata tiaglinovita
propusnost 7.3 glinu
prekonsolidirana

71
257,267
257

267
36
614
515
244,331,356
615
140,370,373

277
270,288
267, 270, 282
270
270
548
6[7 -619
620
31,67
288
336, 339, 347,
351,358
339-346

84
82

90

92,325
512
388,5]3,514,
539
24

496
54,58
41
249,251
615
38,39,40,44
39
121,128

148
197,209

glina
koloidna aktivnost

Mehanika tla

200

673

Indeks pojmova
Grani1!no stanje piastitne
ravnoteie:
Rankineovo stanje
Grani1!no stanje ravnotez.e
Granulometrijski sastav;
gradacija
odredivanje i metod~
hidrometrijska
analiza
slepen ravnomjemosti
i kontinualnosti
Gravitacioni zidovi
Hidrauli&i gradijent
Hidrostatski pritisak
Identifikacija na terenu
In situ
Injektiranje sa mametnama
Serre Pancon
lnjektiranje:
opCenito
bentonit
bitumenske emulzije
silikatno injektimnje
suspenzije i rastvori
injektori
uzbudiva1!j i mjcllaci
pakeri
postupci injektiranja
konsolidaciono,
kontaktno, vezno,
naponsko i zaptivno
Ivi1!ni naponi
klizanje zida
prevrtanje zida
Jedinicna tdina:
cvrstih cestica tla
tlo (suno, vlafno,
zasiteno, potopljeno)
JedfladZba kontinualnosti
Kapilarimetar:
Beskov
Jurgensonov
Kapilamost:
pasivna i aktivna
kapilarni prilisak
kapilamo penjanje
Klasifikacioni sistemi:
opecnito
sistemi i opis
AC klasifikacija
prema Pravilniku
Klizanje zida

Jndeks pojmova
415
416-421.

479
165
45
98- 105

lOll

674

Koeficijent pritiska mirovanja

Koeficijent propusnosti

105
499,516
J41
139, 469, 470
46,49
25,42,51,79,8
0
623,649

622 -626
632
632

632
634
641
641
643
646
646-649

503
508
510

83
92-94
369

138
139
134
134,172
132, 133, 134,
135, 162, 164
45, 79
117, 129
119, 121

128
508

Klizi~ta:

opeenito
rotaciono

slmno
translatorno
teoonje
kompleksno
brzina klizanja
puzanje i pretklizanje
Koeficijent (faktor) sigumosti

539,541,545

553

Koeficijent:
trenja
trenja minerala
pomog pritiska
KOhezija:
prividna
opeenito
za aktivni pritisak tla
kodkosina
mobilizirana kohezija
Konsolidacija tla:
opeenito

koeficijcnt
konsolidacije
jednodimenzionalna
konsolidacija prema
Terzaghiju
model konsolidacije
stepeo konsolidacije
vremenski faktor
konsolidacija
radijalna
Konzistentna stanja:
vrste
stanja i granice
indeksni pokazatelji
dijagram plasticnosti
Atterbergove granke
plasticnosti
Krilna sonda
Kriticne k1izne pOYrSifle
Kriticno optereeenje:
opcenito
po Prandtl - Caquot
po Terzagbiju
po Brinch Hansenu
po Meyerhofu
Krug trenja
Laplaceova jednadtba
Lavina
Likvifakcija
Limitna metoda
Linearno defonnabilan
Metode lamela:
opeeniw

Mehanika tLa

554

555
556
556
557
558
356,509,511,
549,570
417,431

142,143,147,1
49
170

171
272
}35,172
172, 196

444
543

357
203, 21I213,271,315,
364,391
2J3,397
394-401

393
401, 405
405,406
407

48
106
IJ2
JJ3

218
241
544
256,329
332
334 -339
339-343
344, 352, 354
565
370
541,552
547
603
277,282
562,563,572

Svedska
Bishopova
Janbua
Morgenstema i Pricea
Nonveillera
Metode prora1!una stabilnosti
padina i kosina:
opcenito
metode granible
ravnotcle
metode teorije
piastitnosti
MKE-metode
kona1!nih elemenata
rezultantne metode
Mobilizimna lwbezija i ugao
smicanja
Modeli - hidraulicki i elektriene
analogije
Mohrova krufnica j anvelopa

Morfologija

574-577
577-584
584-592
592 -597
597 -599

539,540
561-599
561,599605
561,607
561,562,565
-572

550
376
166, 167, 168,
186, 188, 189,
192,260
550

Napon:
op6enito
stanje.napona
napon sloma
efektivni napon
ukupni napon
neutralni napon, porni
pritisak
ravn! glavnih napana
prirodni gravitacioni
kontaktni napont
naponi u poluprostoru
dodatni naponi
Nasip!
Nasute brane
Nelinearan kriterij sloma
Nestacionamo teecnje
NoseCi prsten
Oblofni zidovi
Qdron
Opiti pri smicanju
Osjetljivost tla
Parametri tvrstoee na smicanje
Pasivni otpor tla:
opeenito
prema Rankineu
Coulombova teorija
Culmannov metod
Rebhan - Ponceletov

258
42
165
173,265
173,265
173,265,271

259
273
278,279
277,314

317
217
217
605
367,383
536
541,552
178,184 -

188
199
170,173
412,473, 502
427 -431
474 -476
476 -478

=Iod

Engesserova metoda
kruino cilindricna
metoda

479
479-483

418,474

stati~ki

322

Penneamelri
Piezometri
Podzemni pritisci:
opeenito
pritisci od rastresanja
Bierbanmerova
metoda
Engesserova teorija
Komonereffova
metoda
eJipsa pritiska
koeficijent 1!vrstoee
teonja
Protodyakonova
Terzaghijeva teorija
Potpoma konstrukcija

144-147
246,247

Prevrtanje zida
Primamo, sekundamo, tercijalno
i kvartalno stanje napona
Probua injekciona polja
Probno optereeenje:
dopusteno
optereeenje
dijagram probnog
optereeenja
Proctorovopit
Propusnost (vodopropusnost):
koeficijent
propusnosti
prema Lefrancu
prema Lugeonu
Ravnomjema i sinusoidna
raspodjela
Rezultanta otpora trenja, reakcija

231-238,

519,520
520
521-523

523
524-529
525
529-532

529-533
533 -535
30,435,495,51
5,526
510

519
626-631
243,325

244
245
179,219,228
139,228
142,143,147,

149
149,152
149, 158, J59

568
437,480

tIa

516

478

483 -488

oblik logaritamske
spirale
koeficijent pasivnog
otporn
Penetrometri, dinami1!ki j

RQD (Rock Quality

Designation)
Sipar
Slijeganje (bezopasno i stetno)
Smicanje:
1!vrstoCa smicanja
direktno
triaksijalno
monoaksijalno
Sokolovskog metoda
Stabilizacija tla
Stacionamo teeenje
Sti1iljivost tJa:
edometarski opit
parametri stisljivosti
koeficijcnt stisljivosti

Mehanika tla

75
541,552
325, 329, 359
166, 168, /98
174, 176, 197
180
190, 191
601

616
367,368

204,210,318
206
207

675

lndeks pojmova
modw

Tllmac specijicnih izraza

sti~ljivosti

koeficijent
zapreminske
stisljivosti
indeks bujanja
indeks stisljjvosti
faktor vremena
Stockesov (Stoksov) zakon pnda
Strujna (filtraciona) mreZa
Struktura:
nevezanog i vezanog

208, 226, 239,

240
208

TUMAC SPECIFICNIH IZRAZA

209
2/0

U Mehanici tla i temeljenju gradevina postoje specificni izrazi koji su

ponekad slabo razumljivi za pocetnika i siri krug citalaca. Radi lakseg i brzeg
upucivanja zainteresiranih strucnjaka izvan ove profesije u problematiku mehanike
tla i temeljenja daje se krace tumacenje nekih uobicajenih profesionalnih izraza,
koji se koriste U ovoj knjizi.

213

/01
370,373

39

'ia
vrste
Tektonske sile
Tlacna Iinija
Trajektorije
Uzgon
Uzotcj:
vadenje poremecenih
i ncporemecenih

40
34,273
503
370
386

Apsorpcija

67,71,72,

197

uwmka

rueno vadenje

Adiiiv

68

uzoraka

mehanieko vadenje

69

uzoraka

7..8sicen uzorak
uzorei za edometar
Vibroflo1acija
Vibrosabijanje
Viskozitet:
viskozitet vade
injekcione smjese
Casagrandeov kriterij
Voda:
slobodna, vezana,
kapilama
adheziona,
adsorbovana
podzemne vode
Zamrzavanje tla
Zone oslobodenih i povccanih
napona

Akcelografi
Ankeri (zatege)

134
206,318,319
614
613

Ankerisanje (sidrenje)

/47
638
161, 162

Asanacija(sanacija)

/3l

Benoio sipovi

13/
246,546
620-622
520,536

Bujica
Bunar

BuSaca sipka (cijev)

Buseni sipovi
Busenje
CirkuLacija
Celijasti zagati
Dekompresija

Diferencijalna sJijeganja
676

Mehallika tla

Prijanjanje molekula vode iii jona na povrsini cestica

tla. Upijanje tekuCine iIi suspenzije u pore i pukotine
tla. odnosno stijenskog masiva kao amortizovanje
vibracija.
Sredstvo koje se dodaje osnovnim komponentama,
betonu iIi injekcionoj smjesi fadi poboljsanja njihovih
osobina.
Aparati za mjerenje ubrzanja vibracionih kretanja
Koriste se za preuzimanje vlacnih sila od pritiska tla,
masiva ili konstrukcije objekta.
Ugradivanje metalnih sipki iii visokovrijednih fica u
busotine radi prenosenja opterecenja u dalje nosive
zone tia iIi stijenskog masiva.
Koristi se kod saniranja kosina raznim metodama, kao i
kod drugih objekata.
Sipovi izvedeni na lieu mjesta Benoto strojem
utiskivanjem i laviranjem oblo:me kolone i vadenje
materijala grajferkom.
Nestalan tok vode na strmim padinama.
Otvoren bunar koristi se za duboko tcmeljenje i
snabdjeven je nOZeID na dnu radi lakSeg prodiranja u
tlo prilikom unutarnjyg iskopa i spustanja.
Cijev koja oa donjem kraju ima alat za buseoje, koji
rotira busilica za busenje.
Izvode se na lieu mjesta busenjem .
Predstavlja proces izrade - vrtnje busotine u tiu iii
stijenskom masivu.
Proticanje vode iIi smjese kroz tio iii mastv.
Cilindricni valjei medusobno povezani u ejelinu.
Postepeno smanjeoje pritiska, prilikom izlaska iz
kesona.
SJijeganje jednog dijela objekta U odnosu na drugi dio
objekta.

------------------------------~M7e~h~a'~';~ka~,w~---------------------------677

Tumac specijicnih izraza

Dijafragma
Doziranje
Drenaie

Diet grouting (Jet Grouting)

Edometar
Efektivna povrSina
Ejektori
Ekvipotencijalne linije
Elektroosmoza

Emulgator
Erozija
Etaia
Eurocodes
Filter

Filtracija
Filtraciona mreio

Fittradoni (strujni) pritisak

Formadja
Frakcija
Galerija

Gel
Granicno stanje
upotrebijivosti

Granulometrijskim sastavom

678

Tumac specijicnih izraza

Podzemna betonska, armirano - betonska iIi glino ~

betonska stijena izvedena u uskorn rovu bez razupiranja.
Odmjeravanje komponenti betona ili injekcione smjese.
Dijelovi objekta u du Hi masivu. kao i u sarnom objektu,
kojima se prikupljaju proeijedne iIi tekuce vode.
Mlazno injektiranje, tj. injektiranje pod visokim
pritiskom vode, zraka i injekcione smjese.
Laboratorijska sprava za mjerenje stisljivosti uzorka tla
sa sprijecenirn bocnim sirenjem.
Predstavlja dio ekseentricno opterecenog dna temelja
na pritisak.
Strojevi za ubrizgavanje i isisavanje vade i materijala
zasicenog vodom.
Linije sa konstantnom visinom potencijala.
Je bazirana na formiranju istosmjemog elektricnog
polj. u tiu uslijed e.g. leenosl iz fmih kapilara biva
pokrenuta i transportovana.
Sredstvo za raspraSivanje kapljica tekueine u nekoj
drugoj sa kojom se ne mije.~a jednostavnim postupcima.
Odnosenje materijala fizit:kim i hemijskim procesima
unutar povrsine terena.
Dio busotine koji se odvaja posebnim elementima,
pakerom.
Evropski pravilnici koji se pripremaju od strane
Komisije Evropske zajednice.
Po odredenim zakonima slozen jedno iii viseslojni
granularni materijal koji sprecava pojavu hidrostatskog
pritiska vode i iznosenje flnih cestiea tla.
Proticanje vode kroz tlo sa veeeg na nizi poteneijal
Sklop strujnih i ekvipotencijalnih linija pomoeu kojih
se mo:te proracunati kolicina procijednih voda
i . r Ii' je pritisak vode koji nastaje kretanjem vode sa
viSeg na niZi visinski potencijal.
Geolo~ki sloj odredenog sastava i starosti.
Dio mase zrnaea jednak dijametru iIi unutar dvaju
granicnih dijametara
Podzemni hodnik u du, stijenskom masivu iIi ispod
temelja brane, koji sl~i za ispitivanje, drenirR1\ie,
injektiranje i drugo.
Zelatinska masa ili suspenzija koja ima mjerljivu
cvrstocu na smicanje.
Stanje kada specifizirani kriterij upotrebljivosti nisu
viSe zadovoljenL
Sadrmj razlicitih velicina zma u odredenoj kolicini tIa.

Meflnrlika tIa

Hidraulicka slabilizacija

Hidraulicki slom tla

Hidrodinamicke site
Hidrofilni i hidr%bni
minerali tla
Homogene brane
In situ
Indeks ostecenja
lnjekciona masa

lsplaka
lalovo buJenje
lednozidni zagat - prihoj
Jezgrena cijev
Jezgro
Jezgrovanje
Kapilarimetar
Kapilarnost
Kaptaia
Kaptiranje
Kavema
Keson

Kesoflska bolest

Kliziste (rue)
Koaguiacija
Koeficijent evrstoce/

Osiguranje dubokih rovova iii sipova od urusavanja

pomoeu bentonitske suspenzije.
Na~lo prodiranje materijala u ~tieeni prostor, zbog
vehkog uzlaznog gradijenta u dnu i velike erozije
materijala.
Proisticu od vode koja eirkuHra.
Minerali koji upijaju, odnosno minerali koji ne upijaju
vodu.
Sastoje se od jedne iIi skoro jedne vrste materijala, koji
mora biti vodonepropustan.
Uobicajen naziv za tennin )>na terenu{{.
Predstavlja odnos izmedu sirenja longitudinalnih talasa
na uzorku i na terenu.
Mehkoplasticne suspenzije, rastopine iIi umjetne
smole, sredstvo koje se utiskuje irijektiranjem u tIo iIi
stijenski rnasiv.
Tekucina kojorn se pri busenju ispiru busotine i vracaju
oa povrSinu. , "-Dio izbusene busotine, koja se ne injektira.
Veoma vitka vertikalna konstrukeija zabijena u tIo iii u
njemu izvedena.
Cijev na donjern kraju busace sipke u koju ulazi
izbuseno kameno jezgro.
Valjkasti uzorak stijene dobiven busenjem.
Postupak pri busenju j vadenjujezgra.
Aparat za mjerenje visine kapilamog penjanja vode u
uzorku tla.
Pojava podizanja vode kroz pore i supljine u tIu iznad
nivoa podzemne vode.
Tehnicko zahvacanje vode za eksploataeiju.
Zahvatanje i uzimanje vode, obieno oko izvoriSta.
Manji ili veei prazni ili puni prostori u krSll nastali
djelovanjem vode, iIi izvedeni ljudskom djelatnoscu.
Svojom konstrukcijom formira radni prostor u koji se
dovodi zrak pod pritiskom, cime se omogucuje unutar
njega iskop i njegovo spustanje do potrebne dubine.
Nastaje kada se u krvi apsorbovani dusik izluCi u vidu
mjehuriea, koji blokiraju krvotok i pojavljuju se grcevi,
pa cak i smrt.
Masa tIa iIi masiva u pokretu po predisponiranoj
kliznoj ravni raznih oblika.
Sljepljivanje cestica tla sa suprotnim elektricnirn
nabojem koje obrazuju grudvice tla - zgrusavanje gela.
Po Protodakonovu odreduje se empirijski na bazi
jednoaksijalne cvrstoce na pritisak (B p ).
MeJumika fla

679

Tumac specificnih izraza

Tumac specificnih izrma

Kohezija

Kolmiranje
Koloidi
Konglomerati
Konsolidacija
Konsolidaciono injektiranje
Kosina
Kriticno opterecenje
Krug trenja
Kvazihonwgen

LikviJakcija

Ljuska
Lugeonova jedinica, Liian

(LuJ
Makare
Manietna

Materijalne osobine
Mikro - mini sipovi
Monitor

Monitoring
Nadglavna konstrukcija
Nasip
Obloina kalona
Padina

680

Cvrstoca na smicanje, koja je neovisna 0 naponima na

pritisak na povrsini sloma, iIi sHe koje dde cestice
sitnozrnog materijala na okupu, a nisu uslovljene
vanjskim opterecenjem.
Ispunjavanje supljih prostora iii pukotina materijalom
donesenim vodom.
Veoma sitne cestice tvari, koji se ne taloZe kada su
suspendovane u vodi.
Aluvijalni llanos medusobno vezan vezivom.
Tok slijeganja sa vremenom i sve prorrtiene koje se pri
tome desavaju, kao sto je smanjenje pornog pritiska.
lnjektiranje tIa cementnom masom, radi poboljsanja
fizicko - mehanickih osobina tla.
Ljudskom djelatnoscu formiran nagib.
Opterecenje sloma, granicno opteretenje CJj- je on~
opterecenje pri kojem nastupa slom tIa ispod temelja.
Metoda kod analize stabilnosti kosina, koji tangiraju
sile otpora tin.
Stijenski masiv u izdvojenoj zoni ispucao na ujednacen
nacin, tj. zona sa dovoljno slienim osnovnim
osobinama.
Predstavlja prelaz pijeska iz stabilnog stanja u fluid "zivi pijesak" izazvan brzom promjenom naponskih
stanja.
Tanka temeljna konstrukcija u obliku Ijuske jajeta, koja
moZe biti konusna i vitopema.
ledinica za mjerenje propusnosti stijene, lit/min kroz
1 m busotine pri pritisku od 10 bara.
Fiksni iIi pokretni strojevi na razne pogone, koji sluZe
za zabijanje sipova, platnica i drugo.
Kratka gumena cijev koja pokriva rupice na cijevi za
injektiranje, koja se pod pritiskom siri i propusta
smjesu i zatvara pri nestanku pritiska.
Parametri evrstoce na smicanje c, tgcp.
Mali sipovi dijametra ispod 300 mm.
Stroj za rastresanje aluvijalnog nanosa u busotinama
utiskivanjem vade i zraka pod pritiskom, uz
istovremeno injektira1\le.
Osmatranje objekata prije, u fazi izvodenja i u toku
eksploatacije.
Povezuje glave sipova.
Dugatki nasuti objekat relativno male visine.
Celiena cijev kojom se oblafu busotine, radi
sprecavanja urusavanja.
Prirodno fonnirani nagibi tia iii stijenskog masiva.

Mehallika tla

Pahuljasta struktura
Paker (brfl'ilo)

Parcijalnifaktori sigurnasti

Penetrabilnost
Penetracija
Peptizatar
Pero i utor

Piezometri
Podbetaniranje
Podgratlivanje

Podupiranje

Podzemni ekrani

Podzemni pritisci
Paraznost
Potkop - sioina
Pritisni sipovi

Probno polje
Procjeaivat?je

Proctorov opit
Projektne situacije

Najsitnije cestice gUlle skupljene u pahuljice, sto ih cini

veoma rablim i zasicenim.
Uredaj ko]i se stavlja na kraju illjekcionib cijevi i time
odvajajednu dionicu za ispitivanje vodopropusnosti
(VDP) Hi illjektiranje.
Faktori opterecenja (yr) - projektne situacije j
materijalnih osobina (y,.J, koji se prema Eurocode 7
koriste pri analizama.
Sposobnost prodiranja fluida kroz pore j pukotine.
Utiskivanje metalnog siJjka standardnih dimenzija u tlo
statickom iii dinamickom sHorn.
Dodatak za sprecavanje zgrusnjavanja tIa.
Predstavlja naCin spajanja obieno drvenih talpi
(pJatnica) putem pravilno izvedenog uzljebljenja, u koji
se uvlaCi obradeni bocni kraj elementa na takozvano
"pero".
Busotine opremljene za mjerenje nivoa podzcmne vode
tokom vremena.
Podzidivanje predstavlja naknadnu ugradnju hetona ili
zidanje ispod postojeeih temelja objekta.
Pojacavanje se koristi kao termin za naknadno
pojacavanje nosivosti temelja pomotu sipova iii u vidu
podbetoniranja iii podzidivanja, odnosno poboljsavanja
tIa ispod temelja, injektiranjem, ankerisanjem i slicno.
Kosim, vertikalnim, iIi horizontalnim potporama vrsi
se radi osiguranja i pojacanja zidova i temelja, kao i
kod naginjanja i osjetljivosti objekata na slijeganje.
Vodozaptivni ilili nosivi ekrani izvedeni kao
dijafragme, sipovi, priboji, iii injektiranjem
elektroosmozom, zamrzavanjem iIi na drugi naCin.
Javljaju se kao posljedica interakcije tla iIi stijenskog
masiva i pod grade, odnosno obloge.
SadrZa;j pora u jedinici zapremine tla.
Podzemni horizontalni objekat manjih dimenzija
izveden u padini.
(Jacked Piles) sastavljeni su od kraCih dijelova sipa
presjeka ispod 30 em, koji su opremljeni hidraulickom
presom za zabijanje.
Predstavlja prostor na gradilistu na kojem se provode
odredena terenska ispitivanja.
Isticanje manjih koliCina vode iz tla, masiva iii
konstrukcije.
Uspostavljanje odnosa izmedu vla.znosti, jedinicne
tezine i utrosene energije kod nabijanja uzorka tla.
Skup razlicitih fizickih j prirodnih pojava koje treba
dokazati da iskljucuju pojavu kriticnog stanja.

-------------------------------cM~,-,lw~,,~ika~"~a----------------------------68J

TUn/ac specijicnih izra::a

Tumac spect{icnih izraw

Propusnost (vodOproPUSflost)
Protok
Protufiltracioni ekrani

Pumpabilnost
Puzanje tla
Rastopina
Razupiranje

Rekognosciranje {erena

Sacasta struktura
Sedimentacija
Seizmicka nosivost
Seizmi6ki talasi
Seivnografi
Sistem pukotina

Slobodno oslonjeni zagar

Sondaine buSotine
Stijena, kamen
Stijenski masiv, kameniti
masiv (Rock mass)
Stisljivost

Stopa sipa
Strujnice

Struktura
Sip, pilot

Tankostijena dijafragma

Temeljna (gradevinska) jama

682

Osobina materijala da propusta vodu.

KoliCina fluida koja u jedinici vremena protece kroz
definisan presjek.
Podzemne konstrukcije u t1u iii masivu izvedene sa
ciljem sprecavanja tecenja podzemne iii povrsinske
vode.
Sposobnost tecenja fluida kroz pumpni i eijevni sistem.
Nastupa u glinovitom tIu usljed viskoznih deformaeija.
Mjesavinajedne krute tvari iIi tekucine u drugoj
tekuCini.
Predstavlja osiguranje gradevinske jame iii drugih
objekata obicno horizontalnirn razuporama oslonjenim
na bokove iskopa iii objekta.
Povrsinski pregJed podru~ja rada proucavanja
postojecih prilika i prikupljanja informaeija 0 tlu.
Struktura sedimentnog tla koja ima oblik saea meda.
TaloZenje cestica tla u vodi.
Nosivost da iii objekta usljed seizmickih sila.
Nastaju oslobadanjem energije u Zaristu (mjestu
raskida iii smicanja).
Aparati za registrovanje vibracionih kretanja.
Pukotine jednakog smjera u stijenskom masivu. sklop
iii poredak pukotina, koje razdvajaju masiv u pqjedine
blokove.
Uzima se kada je dubina ukopavanja mala.
Koriste se za ispitivanje tIa po dubini.
Mali dio stijenskog masiva koja De posjeduje sve
prirodne osobine i uslove.
Stijene odredenog prostiranja u sirim razmjerama sa
svim njegovim prirodnim op~tim fIzickostrukturnim j
mehanickim osobinarna.
Osobina tla da se pod opterecenjem slijeze, odnosno
deforrnise.
Donji dio obicno zasiljenog i zaSticenog sipa (pilota).
Strujne linije su Hnije po kojima struji - teee voda, za
koje je vektor brzine u svakoj njenoj tacki te linije
tangenta na strujnu liniju.
Raspored cvrste faze u sedimentnom tIu.
Konstruktivni elemenat podzemne konstrukcije raznih
oblika i velicina, kojim se prenosi opterecenje sa
konstrukcije ua povrsini u dublje slojeve uosivog tla.
lzvodi se tanjih debljina na manjim dubinama
nabijaJuem celicnih I profIla, uz postepeno njihovo
vadenje i injektiranje na ova] naein formiranog prostora.
Gradi1i~ni prostor pristupacan i siguran za md na
temeljenju objekta.
Mehanika tla

Temeljui rostilj
Tiksotropija
Uzorak

Vemo injektiranje
Vibrirajuca i udarna
(dinamiCka) opterecenja
VibrojIotacija
V remenski faktor Tv

Winklerov poluprostor
Zabijeni sipovi
Zagat; (iedno, dvo i vise
zidni)

Zavjesa

Temeljni nosaCi poloZcni U oba pravea, koji formiraju

unakrsnu rostilj - konstrukciju.
Osobina suspenzije da vremenom prelazi u gel, a pri
potresanju vrati se u prvobitno tekuce stanje.
Dio tIa iii st.ijeoe za ispitivanje njihovih osobina u
laboratoriji iIi "in situ".
Koristi se radi boljeg i dubljeg "povezivanja" temelja
objekta sa t1om, iIi stijenskim masivom.
Proisticu iz rotaeionog, ekscentricnog iii udamog rada
strojeva. radom aviona ili :reJjeznica, te seizmickim
silarna. koje izazivaju potrese.
Sabijanje tia "vibratorom" rastresitog granuliranog tla.
Bezdimenzionalan broj koj im se izraZava diD ukupnog
vremena trajanja konsolidacije.
Pretpostavlja da su naponj u svakoj tacki poluprostora
proporcionalni deformacijama (0 = k s).
Prethodno su priprem1jeni i zabijaju se u tIo posebnim
strojevima,
.. Konstrukcije za preuzimanje pritisaka tla ilill vode,
osiguranje stabilnosti konstrukcije i za zastitu
gradevinske jame.
Podzemna barijera male vodopropusnosti koja se
izvodi iujektiranjern busotina u jednom iIi vise redova,
iIi se izvodi elektroosmozom. zamrzavanjem iii kao
zagat, dijafragma iIi slieno.

------------------------------~M~'~h~m="~la~tl=a----------------------------683

Grcki alfabet

GRCKI ALFABET
. ...... Naziv
-:tzvorni Fonefski

Malo

-slOvo -,

alpha

alfa

beta

beta

f3

gamma
delta

gama
delta

epsilon

VelikQ

sloro.

Naziv .

IzvoTlli Fone!8ki

Malo

Velika

S(VfO

8lovo
N

ny

xi

ksi

ornikron

omikron

I:;.

pi

pi

epsilon

rha

ro

zeta

zeta

sigma

sigma

(j

eta

eta
teta

(
11

tau

ipsilon
fi
hi
psi

<p

<P

tau
ypsilon
phi
chi
psi

X
If!

'

omega

omega

theta
kappa
lambda

jota
kapa
lambda

my

mi

jOla

tJ
<;
1<

it
f.l

e
I
K

Mellal1ika tla

ni

685