UNIVERZITET "DZEMAL BlJEDIC" MOSTAR

GRABEVINSKI FAKULTET

IS

Ii,

Prof. dr. MUSTAFA SELIMOVIC, dip!. ing. grad.

:a,

MEHANIKA TLA I
TEMELJENJE

DIO II
TEMELJENJE

MOSTAR ,2000. god.

3

AUTOR:
Prof. dr. Mustafa Selimovic, dip!' ing. grad.,
redovni profesor Gradevinskog fakulteta
Univerziteta "Dzemal Bijedic" u Mostaru

Supruzi Rasemi

MEHANIKA TLA I TEMELJENJE

dio Il- Temeljenje
RECENZENTI:
Akademik prof. dr. Dzevad Sarae, dip!. ing. grad.,
prof. dr. Hamid Dolarevic, dipl. ing. grad.

Starnpano uz finansijsku pomoc Austrijske vlade i WUS-a, Austrija.

Printed with the support of the Austrian Federal Chancellery and WUS
Austria.

Objavljivanje ovog udZbenika odobrilo je Nastavno - naueno

vijece Gradevinskog fakulteta u Mostaru, Odlukom broj:
120-20/99,27.1.1999. godine.
IZDAVAC:
Gradevinski fakultet Univerziteta "Dzemal Bijedic" u Mostaru
Univeriitetsko-sportsko-rekreacioni centar, Mostar
UREDNIK:
Prof. dr. Mehmed Saric, dip!. ing. grad.
LEKTURAI KOREKTURA:
Muhamed Sator i Nusret Omerika
TEHNICKI UREDNIK I DIZAJNER NASLOVNE STRANE:
Salko Pezo, akademski slikar
IZRADA CRTEZA:
Sead Zebic, grad. teh.
KOMPJUTERSKA OBRADA:
Lutvo Haznadarevic, dip!. ing. mas.
Dragi Tiro, dipl. ing. mas.
STAMPA: IC Mostar, Mostar
TIRAZ:500

....

Izdavanje ovog udZbenika finansijski su potpomogli i :

~ Elektroprivreda BiH, Sarajevo, Hidroelektrane na Neretvi,
Jablanica.
~ Preduzece za puteve "Mostar:', Mostar
~ J.P. "Vodovod", Mostar
> J.P. "Komos", Mostar
~ G.P. "Hercegovina", Mostar
> Autoprevoz, putnicki saobracaj, Mostar
> "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo, Filijala Mostar
> Zavod za zastitu kultumo - historijskog i prirodnog naslijeda,
Mostar
Autor se svima zahvaljuje.

Cll' - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
624.151/.159(075.8)

SELIMOVlC, Mustafa
Mehanika tia i temelje1ue I Mustafa Selimovic.
[izrada crteia Sead Zebic]. - Mostar : Gradevinski
fakultet, 2000. - Dio <2> : ilustr. ; 24 em
Dio 2: Tcmcljenjc. - 658 str. - Bibliografija: str. 619-629
ISBN 9958-9474-3-9
COlllSSIBIH-lD 0
Na osnovu MISLIENJA Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulturc i sporta, broj: 04-15-1857/00, od
20.04.2000. godine, knjiga: Mehanika tla i temeljenje" (dio I Mehanika tla) autora prof.dr. Mustafe Selimovicaje
proizvod iz clana 19. tacka 13. Zakona 0 porezu na promet proizvoda i usluga na Giji se prome! ne plata porez na
promet proizvoda.

PREDGOVOR
Mehanika tta i temeljenje gradevina posljednjih decenija dozivjeli su
nagli razvoj, sto je posebno usavrseno upotrebom numerickih metoda i savremene
kompjuterske tehnologije, izazivajuCi danas pravu revoluciju u inzenjerskoj praksi.
Za prihvacanje novih koncepcija, njihovoga razvoja i unapredivanja potreban je i
novi pristup koji ce nas dovesti do rjesenja koja ce bolje odgovarati od nekih
dosadasnjih. Pri ovome potrebno je predznanje iz klasicnih metoda i rjesenja iz
ove i drugih bliskih disciplina.
Iz prakticnih razloga knjiga je podijeljena u dva dijela: "Mehanika tla" i
"Temeljenje", koji su se i do sada obieno odvojeno izueavali. Novim nastavnim
planom i programom na Gradevinskom fakultetu u Mostaru ove dvije oblasti
izucavaju se kroz jedan kolegij, radi eega je namjera autora da se gradivo
prezentira objedinjeno. Prvo izdanje knjige "Mehanike t1a" je preradeno,
inovirano, dopunjeno i prilagodeno novom sadrfuju ove knjige. Podjela je izvrsena
u 13 poglavlja, koja cine zaokrliZenu cjelinu, ali su medusobno povezana u
izlaganjima, pojmovima i tematici.
Knjiga je namijenjena kako studentima gradevinarstva, arhitekture,
rudarstva i inzinjerske geologije kao udzbenik, tako i inzenjerima u praksi na
rjesavanju geotehnicke problematike. Radi ovoga je gradivo obradeno sire i
potpunije nego sto se moze izloziti na redovnim predavanjima.
Prilozeni dijagrami i tabele preuzete iz strane iIi nase literature i prakse
mogu korisno posluziti i inZenjerima u praksi. Teoretski dijelovi obradeni su
prema klasicnim metodama, novim spoznajama i rezultatima istraZivanja
objavljenim u obirnnoj svjetskoj literaturi. Pokusano je da se istakne zasto su
potrebne odredene osobine, kako ih determinisati iii izmjeriti, u kojem obimu i
kako ih stvamo koristiti u praksi.
U prvom dijelu knjige Mehanika tla u sedam poglavlja date su potrebne
znacajke mehanike tla kao egzaktne nauke, koje treba upoznati prije razmatranja
tehnickih rjesenja za temeljenje objekata. Prva dva poglavlja upucuju studenta iii
inzenjera kako da "osjeti" tIo, njegovo ponasanje i osobine, neophodl1e za daljnje
poznavanje materije i uspjesan rad u praksi. Putem opstih postavki, Iaboratorijskih
i terenskih ispitivanja dolazi se do spoznaje 0 raspodjeli napona, nosivosti i
slijeganju t1a, sto je obradeno u trecem poglavlju. Kako voda utjece i efekti njenog
djelovanja na tlo i njegovu konsolidaciju prikazano je u cetvrtom poglavlju.
Metode odredivanja aktivnog i pasivnog pritiska tla prezentirane su u narednom,
petom poglavlju u obimu i na naCine koji omogucuju upotrebu j njihov odabir
5

Sadrzaj

prema terenskim uslovima. U sklopu ove materije obradeni su djelomicno i

podzemni pritisci, prema klasicnim teorijama. Sesto poglavlje obuhvaca uzroke
pojava nestabilnosti, klasifikaciju i vise metoda proracuna stabilnosti kosina, dok
su sedmim poglavljem opisane neke metode ojacanja tla.

MEHANIKA TLA I TEMELJENJE

DIOll
TEMELJENJE
Predgovor ........................................................................... '" '" ..........

U ovom, drugom dijelu knjige, Temeljenje, dati su opsti pnnClpl

projektovanja i proracuna temelja, ukljucujuci i osnovne postavke Eurocoda 7,
koji se odnosi na geotehnicke radove (poglavlje Vill). Metode i proracun plitkog i
dubokog temeljenja obuhvacene su poglavljem devet i deset, a zagati od nasutih
materijala u poglavlju jedanaest. Materija je izlozena u sirem obimu tako da je
moze shvatiti student pocetnik, a vjerujem da korisno moze posluziti i inzenjerima
u praksi. U poglavlju dvanaest obradene su, pored osiguranja iskopa i asanacije
kiizista, ankerisanja u tIu i stijenskom masivu, koji se posljednjih decenija veoma
intenzivno primjenjuju u gradevinarstvu, rudarstvu, arhitekturi i prilikom zastite
objekata. Osnove dinamicki opterecenih temelja i neke druge specificne metode
temeljenja obradene su u trinaestom poglavlju jer smatramo, njihovo poznavanje
nuznim, prilikom temeljenja i zastite objekata.
Ovom knjigom prikazani su klasicni postupci prilikom proracuna i
izvodenja temelja, kao i savremene metode i pravci, koji revolucionisu tehniku
temeljenja. Ona ima svrhu da stimulira mladi kadar na daljnja proucavanja,
razmisljanjai unapredenja, a ne na odbacivanja tradicionaInih metoda gradenja.
Cijenim da ce ova knjiga korisno posluziti u poslijeratnoj obnovi i izgradnji zemlje
i da ce nadomjestiti sadasnji nedostatak ove strucne literature kod nas. Ako i
djelimicno u ovom smislu bude primljena ova knjiga, ona ce ispuniti svoju
osnovnu namjenu.
Autor je nastojao u knjizi koristiti sto razumljivije i prihvatljivije izraze,
8tO nije bilo jednostavno zbog nepostojanja tradicije i odgovarajucih tennina.
Lektori M.Sator i N.Omerika u)ozili su dosta truda da tekst bude pristupacan,
citak i jasan.
Posebnu zahvalu dugujem recenzentima, akademiku prof. dr. Dzevadu
Saracu i prof. dr. Hamidu Dolarevicu, koji su svojim primjedbama i savjetima
doprinijeli boljoj obradi j jasnoci pojedinih oblasti.
Prof. dT. Mustafa Selimovic
Mostar, 2000. godine

SADRZAJ ......................................................................................... 7
POGLA VLJE VIII
OSNOVNI PRINeIPI TEMELJENJA GRAlJEVINSKIH
OBJEKATA ....................................................................................... 19
25. UVOD
OPTERECENJA I METODE TEMELJENJA ............................ 21
25.1. Specificnosti geotehnickih radova u gradevinskom
konstrukterstvu ........................................................................... ..
25.2. OpCi principi projektovanja tetnelja .......................................... ..
25.2.1. Projektovanje temelja proracunom .................................. ..
25.2.2. Ostali nacini projektovanja temeljenja ............................. .
25.2.3. Geotehnicko - inzenjerski izvjestaj i
geotehnicke kategorije ...................................................... .
25.3. Opterecenja koja djeluju na temelj ............................................ ..
25.3.1. Glavna opterecenja .......................................................... ..
25.3.2. Dopunska opterecenja ...................................................... ..
25.3.3. Posebna opterecenja ........................................................ ..
25.4. Metode temeljenja ..................................................................... ..
25.4.1. Opcenito 0 plitkom temeljenju ........................................ .
25.4.2. Opcenito 0 dubokom temeljenju ...................................... .

22
24
25
27
27
29
29
30
31
32
32
36

POGLAVLJE IX
PLITKO - DIREKTNO TEMELJENJE ........................" .............. . 43
26. KRITERIJI, DIMENZIONIRANJE, SlJJEGANJE I
ANALIZE PLITKOG TEMELJENJA ................................. 45
26.1. Osnovni kriteriji plitkog temeljenja ............................................. .
26.2. Proracun napona na kontaktnoj povrsini temelja i tla ................ ..
26.3. Dimenzioniranje plitkih temelja ....................................... , ......... ..
26.3.1. Krajnje granicno stanje i granicno stanje
upotrebljivosti ................................................................... .
26.3.2. Dopusteno opterecenje prema kriteriju sloma tla.. ........... .
26.3.3. Dopusteno opterecenje prema kriteriju dopustenih
sIijeganja ........................................................................... .
Temeljenje

45
47
50
50
52
55
7

Sadriaj

Sadriaj

26.3.3.1. Numericke vrijednosti modula deformacija tla ......

26.3.3.2. Kriterij dopustenih opterecenja za koherentno i
nekoherentno tlo.....................................................
26.4. Metode odredivanja slijeganja plitkih temelja .............................
26.4.1. Proracun trenutnog slijeganja fleksibilnih i
krutih plitkih temelja .........................................................
26.4.2. Procjena slijeganja plitkih temelja na pijesku i
sljunku ...............................................................................
26.4.3. Pocetno slijeganje plitkih temelja na zasicenoj glini.........
26.4.4. Slijeganje ekseentricno opterecenih temelja .....................
26.5. Proracun kontaktnih napona za lineamu raspodjelu .....................
26.6. Primjena kompjuterskih metoda za analizu i
projektovanje plitkih temelja ........................................................
26.6.1. Metoda konacnih diferencija - razlika .............................
26.6.2. Metoda konacnih elemenata ..............................................

55
57
60
60
63
65
68
71
81
81
84

27. TEMELJI SAMCI ................................................................. 87

27.1. Neannirani temelji ......................................................................
27.2. Armirano - betonski temelji.. .....................................................
27.3. Ekscentricni temelji ..................................................................
27.4. Arrnirano - betonski temelji U obliku ljuske .............................
27.4.1. Konusna ljuska .................................................................

87
89
92
94
94

28. TEMELJNI NOSACI.......................................................... 97

28.1. Uvodna objasnjenja ......................................................................
28.2. Temeljni nosaci ispod zidova .......................................................
28.3. Temeljni nosaci ispod stupova .....................................................
28.4. ProraCUl1 temeljnih nosaca ............................................................
28.4.1. Rjesenje za Winklerov poluprostor .................................

97
97
98
102
102

29. TEMELJNE PLOCE .............................................................. 107

29.1. Tipovi i primjena temeljnih ploca ..............................................
29.2. Staticka analiza temeljnih ploca ...................................................
29.2.1. Konvencionalna metoda proracuna ...................................
29.2.2. Aproksimativan metod proracuna fleksibilnih
temelja ...............................................................................

107
107
108
110

POGLAVLJEX
DUBOKO -INDIREKTNO TEMEUENJE ................................. 115
30. TEMELJENJE NA SIPOVIMA ........................................... 117
8

Teme/jenje

30.1. Opcenito 0 funkciji sipova ........................................................... 117

30.2. Klasiftkacija i konstruktivne pojedinosti sipova ., ....................... 118
30.2.1. Drveni sipovi ...................................................................... 120
30.2.2. Celicni sipovi .................................................................... 123
30.2.3. Prethodno izliveni annirano - betonski i
prednapregnuti sipovi ........................................................ 127
30.2.3.1. Zabijeni annirano - betonski sipovi ........................ 127
30.2.3.2. Spojeni prethodno izliveni arrnirano betonski sipovi ........................................................ 132
30.2.3.3. Prednapregnuti annirano betonski sipovi .............. 133
30.2.4. Sipovi koji se izvode na lieu mjesta .................................. 134
30.2.4.1. "Franki" sipovi ......................................................... 135
30.2.4.2. Sistem "Express" sipova .......................................... 137
30.2.4.3. Benoto sipovi .......................................................... 139
30.2.4.4. Sipovi izvedeni busenjem mehanickim
svrdlom ................................................................... 142
30.2.4.5. Hidraulicka stabilizacija sipova-suspenzijom ......... 144
30.2.5. Nadglavne annirano - betonske konstrukcije .................... 146
30.3. Zabijanje sipova .......................................................................... 149
30.3.1. Klasicna oprema za zabijanje sipova ................................ 150
30.3.2. Vibraciono zabijanje sipova ............................................. 155
30.3.3. Zabijanje sipova iznad vode ............................................. 156
30.4. Ispitivanje nosivosti sipova .......................................................... 158
30.4.1. Instalacije za ispitivanje sipova ........................................ 159
30.4.2. Metode ispitivanja sipova ................................................. 161
30.4.2.1. Test sa konstantnim prodiranjem sipa
(CRP test) ............................................................... 161
30.4.2.2. Ispitivanje sa inkrementima opterecenja
odrzavanog do konsolidacije (ML test) ................. 162
30.4.2.3. Kombinovani CRP i ML test ..............................~:: 163
30.4.2.4. Probno opterecenje sajednakim dijelovima
sile u trajanju od 60 rninuta ................................... 164
30.5. Mehanizam prenosenja opterecenja sa sipa na tlo ........................ 165
30.6. Odredivanje nosivosti pojedinacnih sipova .................................. 167
30.6.1. Staticke metode proracuna zasnovane na stepenu
mobilizacije otpomosti tla ................................................ 168
30.6.1.1. Staticki obrasci za dopustenu nosivost sipa ........... 170
30.6.1.2. Metode definisanja faktora nosi vosti
u nekim tlima ............................................... ........... 173
30.6.1.3. Metode definisanja otpora trenjem iIi
adhezijom u nekim tlima ......................................... 180
30.6.2. Proracul1 sile sloma sipa dinamickim izrazima ................. 185
Temeljenje

Sadriaj

Sadrzaj

30.6.3. Proraeun sile sloma iz penetracionih opita

u busotinama .....................................................................
30.6.3.1. Proraeun baziran na standardnom
penetracionom testu ................................................
30.6.3.2. Proraeun zasnovan na statickom
penetracionom testu ................................................
30.6.3.3. Proracun baziran na ispitivanju
krilnom sondom ......................................................
30.6.4. Proracun baziran na probnom opterecenju sipa ................
30.6.5. Iskustvene formule i vrijednosti za nosenje
pojedinacnog sipa .............................................................
30.6.5.1. Vrijednosti i izrazi prema DIN normama ...............
30.6.5.2. Formule za proracun nosivosti sipa ........................
30.6.6. Nosivost sipa temeljenog na stijenskom masivu ..............
30.7. Slijeganje pojedinacnog sipa ........................................................
30.S. Izvijanje sip ova u du .....................................................................
30.9. Nosivost i sIijeganje grupe sipova ................................................
30.9.1. Ponasanje grupe sipova .....................................................
30.9.2. Nosivost grupe sipova .......................................................
30.9.3. Slijeganje grupe sipova .....................................................
30.9.4. Ekscentricno opterecena grupa sipova ..............................
30.10. Horizontalno optereceni sipovi .................................................
30.10.1. Pojedinacni sip opterecen horizontalnom silom .............
30.lO.2. Principi proracuna grupe sipova .....................................
30.10.3. yrupe kosih sipova .........................................................
30.10.4. Sip opterecen horizontalnom silom i momentom ...........

1S7
187
1S9

32. KESONSKO - PNEUMATSKO TEMELJENJE ................ 279

190
190
191
192
194
195
198
203
204
205
209
214
21S
220
220
224
227
230

31. TEMELJENJE NA BUNARIMA ......................................... 237

31.1. Opcenito 0 dubokim masivnim temeljima ...................................
31.2. Bunari :.........................................................................................
31.3. Konstrukcija otvorenog bunara ...................................................
31.4. Izvodenje bunara kao temelja ......................................................
31.4.1. Izrada i postavljanje bunara ..............................................
31.4.2. Kopanje i spustanje bunara ...............................................
31.5. Opterecenje i dimenzioniranje bunara .........................................
31.5.1. Opterecenje bunara ...........................................................
31.5.2. Trenje na omotacu bunara .................................................
31.5.3. Dimenzioniranje zidova bunara ........................................
31.6. Bunari kao temelji objekata .........................................................
31.6.1. Primjena bunara kao temelja ............................................
31.6.2. Proracun temelja na bunarima ..........................................
31.7. Temeljenje na sanducastim bunarima .........................................

237
238
240
244
244
245
253
253
256
258
261
261
262
266

lO--------------------~~~-------------------

Temeljenje

31.7.1. Primjena i oblici sandueastih bunara ................................ 267

31.7.2. Proracun sanducastih bunara ............................................ 269
31.S. Temeljenje na sanducima sa dnom .............................................. 272
31.S.1. Primjena, izrada i spustanje sanduka sa dnom .................. 273
31.S.2. Proracun sanduka sa dnom ............................................... 276

32.1. Primjena i principi kesonsko - pneumatskog temeljenja ............ 279

32.2. Konstrukcija kesona i oprema za pneumatsko
temeljenje .................................................................................... 282
32.2.1. Konstrukcija kesona ........................................................ 282
32.2.2. Oprema za pneumatsko temeljenje .................................. 284
32.3. Izrada i postavljanje i spustanje kesona ....................................... 287
32.3.1. Izrada i postavljanje kesona i opreme ............................... 287
32.3.2. Spustanje kesona ............................................................... 288
32.4. Radovi pri kesonskom temeljenju ............................................... 291
32.5. Principi dimenzioniranja kesona ................................................. 294
32.5.1. Opterecenja kesona i temelja ............................................ 295
32.5.2. Dimenzioniranje kesona ................................................... 297
32.5.3. Dimenzioniranje dijelova iznad kesona ............................ 299

POGLAVLJE Xl
ZAGATI I GRADEVINE OD NASUTIH MATERIJALA .............. 303

33. JEDNOZIDNI ZAGATI- PRIBOJI .................................... 305

33.1. Upotreba i vrste jednozidnih zagata - priboja ............................. 305
33.1.1. Drveni zagatni zidovi ........................................................ 306
33.1.2. Celieni zagatni zidovi ....................................................... 312
33.1.3. Armirano - betonski zagatni zidovi ................................... 317
33.1.4. Zagatni zidovi od talpi prenapregnutog betona ................ 318
33.1.5. Betonske dijafragme kao zagatni zidovi ........................... 319
33.1.5.1. Tankostijene dijafragme ......................................... 319
33.1.5.2. Debelostijene dijafragme ........................................ 321
33.1.6. Ankerisani zagatni zidovi ................................................. 324
33.1.7. Injekcione zavjese kao zagati ........................................... 328
33.2. Dimenzioniranje jednozidnih zagata ........................................... 331
33.2.1. Opterecenje zidova zagata ................................................ 331
33.2.2. Konzolni slobodnostojeci zagatni zid ............................... 337
33.2.2.1. Grafoanalitieka metoda proraeuna .......................... 337
33.2.2.2. Analiticki metod proracuna .................................... 339
33.2.3. Konzolni zagatni zid sa djelovanjem
horizontalne sile ................................................................ 342
Temeljenje

II

SadriiC{j

Sadriaj

33.2.3.1. Grafoanaliticka metoda proracuna ........................

33.2.3.2. Analiticka metoda proracuna ................................
33.2.4. Konzolni zagatni zid zabijen u sloj gline ..........................
33.2.5. Neki specificni slucajevi opterecenja ...............................
33.2.6. Ankerisani zagatni zidovi .................................................
33.2.6.1. Grafoallaliticka metoda proracuna ..........................
33.2.6.2. Analiticki proracull slobodnostojeceg
allkerisanog zagata ..................................................
33.2.6.3. Proracun ankerisanog zagatnog zida
zabijenog u pijesak ..................................................
33.2.6.4. Proracun ankerisanog zagatnog zida
zabijenog u glinu .....................................................
33.2.6.5. Redukcija momenata savijanja kod
ankerisanih zagatnih zidova ....................................
33.2.6.6. PoloZaj i dimenzioniranje zone ankerisanja ...........
33.3. Zagatni zidovi sa vise razupora Hi zatega ....................................
33.4. Cirkulacija vode ispod zagatnih zidova .......................................
33.4.1. Ispumpavanje vode ........................................................
33.4.2. Hidraulicki proracun zagata i stabilnost tla ...................

342
342
343
345
347
348
350

355
356
359
364
368
369
370

373
375
376
378
382
384
387
388
389
390
394

35. GRADEVINE OD NASUTIH MATERIJALA ............... 405

35.1. Dvod, definicije i historija gradenja ............................................ 405
35.2. Vrste i namjena gradevina od nasutih materijaia ........................ 408
35.2.1. Homogene nasute brane i nasipi ....................................... 408
35.2.2. Zonirane nasute brane i nasipi .......................................... 411
35.2.3. Nasute brane sa uzvodnim vodonepropusnim
ekranom ............................................................................ 418
35.2.4. Nasipi za saobracajnice .................................................... 421
12

Temeljenje

422
425
426
428
430
431
434

352

34. ZAGATI ZA TEMELJENJE U VODI ................. 373

34.1. Dpotreba i vrste zagata ................................................................
34.1.1. Nasuti zemljani zagati .......................................................
34.1.2. Nasuti kameni zagati .........................................................
34.1.3. Drveni zagati .....................................................................
34.1.4. Celicni zagati ....................................................................
34.1.5. Betonski i armirano - betonski zagati ...............................
34.2. Rad pod zastitom zagata ..............................................................
34.3. Dimenzioniranje zagata ...............................................................
34.3.1. Hidrostaticke i hidrodinamicke sile ..................................
34.3.2. Proracun dijelova zagata ...................................................
34.3.3. Provjera stabilnosti zagata ................................................

35.3. Istrazivanje za temeljenje i ispitivanje materijala

nasutih objekata ...........................................................................
35.4. Dimenzioniranje nasipa i brana ...................................................
35.4.1. Opterecenje nasipa i brana ................................................
35.4.2. Stabilnost nagiba kosina ...................................................
35.4.3. Stabilllost kosina i temelja ................................................
35.4.4. Filtracija vode kroz branu i temelj ....................................
35.4.5. Distribucija normalnih i smicuCih napona i
deformacije nasutih gradevina ..........................................

POGLA VLJE XII

OSIGURAN]E ISKOPA, ASANACl]A KLIZISTA I
PRIM]ENA ANKERISAN]A .......................................................... 439
36. PRIPREMNI RADOVI U TLU I OSIGURANJE
GRADEVINSKE JAME ........................................... 441
36. 1. Opcen ito 0 gradevinskoj jami ...................................................... 441
36.2. Pripremni radovi u tIu i na gradilistu ........................................... 442
36.2.1. Pristupni putevi ................................................................. 442
36.2.2. Priprema gradilista za izgradnju ....................................... 444
36.3. Metode iskopa i njihova stabilnost .............................................. 445
36.3.1. Siroki i uski iskop bez razupiranja .................................... 445
36.3.2. Stabilnost pokosa u sirokom iskopu ................................. 447
36.3.2.1. Stabilnost pokosa u koherentnom tIu .................. 447
36.3.2.2. Stabilnost pokosa u nekoherentnom tlu .............. 448
36.3.2.3. Stabilnost pokosa u stijenskom masivu .............. 449
36.4. Razupiranje uskih iskopa ............................................................. 451
36.4.1. OpCi principi razupiranja .................................................. 451
36.4.2. Razupiranje drvenom gradom ........................................... 452
36.4.3. Osiguranje celicnim talpama i profilima .......................... 455
36.4.4. Razupiranje uskog iskopa prenosnom
metalnom oplatom ............................................................ 457
36.5. Razupiranje sahtova ..................................................................... 459
36.6. Podupiranje sirokih iskopa .......................................................... 460
36.7. Osiguranje gradevinske jame dijafragmom ................................. 465
36.8. Staticki tretman osiguranja gradevinske jame ............................. 474
36.8.1. Poduprte zastitne konstrukcije .......................................... 475
36.8.2. Hidrostatski pritisak kod dijafragrni ................................. 476
36.9. Snizenje nivoa podzemne vode unutar gradevinske jame ........... 480
36.9.1. Doticanje i ispumpavanje vode ......................................... 480
36.9.2. Otvoreno pumpanje vode .................................................. 482
36.9.3. Pumpanje iz cijevnih bunara ............................................. 484
Temeljenje

13

Sadrioj

Sadrzaj

36.9.4. Pumpanje iz busenih bunara ............................................. 486

36.9.5. Proracun dotoka podzemne vode u iskop ......................... 488
36.9.6. Ostale metode snizenja i presijeca~e dotoka
podzemne vode ................................................................. 489

POGLA VLJE XIII

SPECIFICNE METODE TEMELJENJA ..................................... 569
39. DINAMICKI OPTERECENI TEMELJI ............................. 571

37. ASANACIJE NESTABILNIH KOSINA .............................. 493

37.1. Osnovni podaci 0 klizistima i istraZivanjima .............................. 493
37.2. Metode asanacije klizista ............................................................. 498
37.2.1. Rasterecenje i opterece~e dijelova klizne povrsine ............. 498
37.2.2. Dreniranje nestabilnih kosina ............................................... 501
37.2.3. Izvodenje asanacionih objekata ............................................ 504
37.3. Osmatranje pokreta i efekata asanacionih radova ....................... 509
37.4. Neki primjeri asanacije klizista ................................................... 511

38. ANKERISANJE U TLU ......................................................... 521

38.1. Opcenito 0 ankerisanju ................................................................. 521
38.1. L Historijski razvoj i defmicije ................................................... 521
38.1.2. Osnovni elementi ankerisanja i vrste ankera ........................... 523
38.2. Nacin djelovanja i prenos sile prednapregnutog
geotehnickog ankera ..................................................................... 528
38.2.1. Nacin djelovanja prednapregnutog
geotehnickog ankera ................................................................ 528
38.2.2. Prenos ankerne sile u temeljno tIo .......................................... 531
38.2.3. Zastita geotehnickih ankera ..................................................... 531
38.3. Karakteristicne primjene geotehnickih ankera ............................. 532
38.3.1. Ankerisanje u podzemnim objektima ...................................... 533
38.3.2. Ankerisanje na povrsini terena ................................................ 536
38.4. Proracun ankerisanja ..................................................................... 542
38.4.1. Opcenito 0 proracunu sila u ankerima ..................................... 542
38.4.2. Proracun ankerisanja u podzemnim radovima ........................ 544
38.4.2.1. Proracun ankera u kaloti .................................................. 544
38.4.2.2. Tunelska obloga od ankera i prskanog betona ................. 548
38.4.3. Proracun ankerisanja na povrsini terena ................................. 551
38.4.3.1. Proracun sile prednaprezanja ankera kod
stabilizacije kosina ........................................................... 551
38.4.3.2. Proracun sile zatezanja u pasivnom ankeru ....................... 554
38.4.4. Proracun sile nosenja prednapregnutih dubokih ankera .......... 555
38.5. Ankerni temelji ............................................................................. 559
38.5.1. Proracun temelja opterecenih siiom zatezanja ........................ 559
38.5.2. Proracun pomocu metode sile cupanja u tlu ........................... 561
38.5.3. Proracun sile cupanja savremenim metodama
teorije plasticnosti ................................................................... 563
14

Temeljenje

39.1. Efekti vibracija na tlo .....................................................................

39.2. Oscilacije i sopstvene frekvencije tla ............................................
39.3. Apsorpcija vibracija .......................................................................
39.4. Seizmicko opterece~e tla ..............................................................
39.4.1. Seizmicki proracun metodom spektralne analize ......................
39.4.2. Aktivni i pasivni seizmicki pritisak tla ......................................

571
573
576
577
581
584

40. SA VREMENE METODE IZRADE PODZEMNIH

KONSTRUKCUA .................................................................. 591
40.1.
40.2.
40.3.
40.4.
40.5.

Opcenito 0 podzemnim konstrukcijama .......................................

Kontinualne dijafragme ................................................................
Injektiranje pomocu visokog vodnog pritiska ..............................
Sabijanje tla vibroflotacijom ........................................................
Osrnatranje temelja naftnih platformi ...........................................

591
592
594
597
598

41. PODZEMNI CJEVOVODI ................................................... 601

41.1. Pritisak na podzernne cjevovode ................................................... 601
41.2. Seizmicki brdski pritisak na podzemne ukopane objekte ............. 603

42. PODUPlRANJE I PODGRADIVANJE ............................... 607

42.1. Razlozi za podupiranje i podgradivanje .......................................
42.2. Metode podupiranja ......................................................................
42.3. Metode podgradivanja temelja .....................................................
42.3.1. Podgradivanje temelja kontinualnim trakama .........................
42.3.2. Podgradivanje temelja pri zastiti gradevinske jame .................
42.3.3. Podgradivanje temelja stupovima iIi sipovima .......................
42.3.4. Podgradivanje temelja sipovima .............................................
42.3.5. Pojacavanje injektiranjem .......................................................

607
607
612
612
613
614
615
617

LITERATURA ................................................................................ 619

LISTA SIMBOLA .......................................................................... 631
INDEKS AUTORA ..........~ ..................................................... 639
INDEKS POJMOV A .................................................................. 643
Temeljenje

15

Sadrzaj

TUMAC SPECIFICNIH IZRAZA ................................................ 647

GRCKI ALFABET

.........................................................................

POGLAVUEVrn
655

o AUTORU ...................................................................................... 657

OSNOVNI PRINCIPI TEMELJENJA

GRADEVINSKIH OBJEKATA

Moto u knjizi prof dr. Nonveillera: "Mehanika

tla i temeljenie zradevina":
... "Temelji gradevina uvijek su bili pastorcad,
zato sto nema slave u temeljenju i sto uzroci
uspjeha iIi neuspjeha feie skriveni duboko u
tlu; ali djela osvete temelja zbog pomanjkanja
brige 0 njima mogu biti veoma zbunittjuca ... "
(K. Terzaghi, predavanje na Building Research

Congressu, London, 1951)

16------------------~~~------------------

Temeljenje

]7

VIII

OSNOVNI PRINCIPI TEMELmN.JA

GRADEVINSKIH OB.JEKATA

ovome poglavlju izloZeni su osnovni principi

temeljenja gradevinskih objekata i neki elementi iz
Evrokoda 7 (Eurocode 7),
"Geotehnicko
projektovanje" - generalni pravilnik, koji je izdao Evropski
komitet za standardizaciju (1994), a kojem ce se u buducnosti
prilagoditi i nasi standardi. Uporedo je data i sada koristena
podjela opterecenja i drugi elementi iz Pravilnika 0 tehnickim
normativima za temeljenje gradevinskih objekata ("S!. list
SFRJ" 15/90).
Kao uvod za naredna razmatranja date su podjele i metode
temeljenja, njihove vrste i moguca primjena. Pored osnovne
podjele na plitko i duboko temeljenje, koja je prema nekim
autorima neadekvatna, navedeni su neki osnovni principi i za
siroko primjenjivane podzemne konstrukcije.

19

25. Uvod, opterecenja j metode temeijenja

25.UVOD
OPTERECENJA I METODE TEMELJENJA
Temelj objekta definise se kao sastavni dio gradevinskog objekta visoko,
nisko i hidrogradnje, koji je u direktnom kontaktu sa tlom, odnosno stijenskim
masivom i koji prima i prenosi opterecenje sa objekta na tlo, odnosno stijenski
masiv. Tlo se usljed opterecenja objekta deformise i tako deformisano vraca na
konstrukciju objekta reaktivno opterecenje. Prihvaca se i ovdje princip da ukupno
aktivno opterecenje treba biti jednako reaktivnom opterecenju.
Tlo i konstrukcija objekta deformisu se zajedno, radi cega je potrebno
projektovanje temelja razmatrati skupa sa konstrukcijom objekta i obratno.
Uzajamno njihovo razmatranje i projektovanje dovodi do povoljnUih tehnickih i
ekonomskih rjesenja cjelokupnog objekta.
Problemi temeljenja vezani su najcesce i za velike razlike u naponima,
koje prima tlo, odnosno konstrukcija objekta, koja je sacinjena od kvalitetnijeg
materijala, nego sto je to prirodno i heterogeno tlo. Zbog ovoga se javlja poireba
za prosirenjem temeljne konstrukcije koja ovisi od: (i) velicine opterecenja, (ii)
vrste i osobina tla, odnosno stijenskog masiva, (iii) dubine temeljenja, (iv) tipa
objekta i nacina prenosenja opterecenja.
Projektovanje temelja zapocinje analizom opterecenja od konstrukcije
objekta, ciji je sistem unaprijed defil1isan. Prema odabranol11 sistemu konstrukcije
pronadu se sile koje trebaju da se prel1esu preko temelja l1a pojedinim I11jestima
ispod objekta.
Na osnovu poznatih vanjskih sila od konstrukcije objekta odreduje se: 0)
vrsta temeljenja, (ii) dubina i oblik temelja, (iii) specificl10 opterecenje,
(iv)
slijeganje i konsolidacija, (v) materijal temelja, (vi) nacin i organizacija izvodel1ja
itd.
Iz ovih elemenata proizlazi da za projektovanje temelja treba poznavati
faktore kao sto su:
(a) opterecenja koja trebaju biti prenesena sa konstrukcije objekta na
sistem temeljenja;
(b) zahtjevi lokalnih gradevinskih uslova;
(c) ponasanja i naponsko - deformacione osobine tla, koje ce biti podloga
za usvojeni sistem temeljenja;
(d) geoloski i geotehl1icki uslovi tla.
Inzenjersko temeljenje je cista kombil1acija mehanike tIa, mehanike
stijena, konstrukterstva, gradevil1skih disciplina, inzel1jerske geologije,
hidrogeologije i odgovarajuce inzenjerske prakse. Ovo sve skupa moglo bi se
nazvati "umjetnost" temeljenja.
Temeljenje

21

filII Osnovni prine/pi temeljelJja graaevinskih ob/ekata

Kada se detenninise koje je temeljenje najekonomicnije, mzenjer mora

uzeti u obzir, kod daljnjeg projektovanja, strukturu optereeenja, uslove t1a i
tolerantna slijeganja.
Opcenito se temeljenje moze podijeliti na: (i) plitko i (ii) duboko
temeljenje. U poglavlju IX i X obradene su ove vrste temeljenja, dok su u
poglavJju XI i XII dati nacini izvodenja priboja, zagata, gradevina od nasutih
materijaia, osiguranja iskopa, ankerisanja i asanacija kIizista. Neke specificne
metode temeljenja date su u poglavlju xm.

25.1. SPECIFICNOSTI GEOTEHNICKIH RADOVA U

GRAf>EVINSKOM KONSTRUKTERSTVU
Za projektovanje temelja neophodno je poznavartie osobina tla dobivenih
u laboratoriji i/ili na terenu, sa odgovarajueim tehnickim analizama i proraeunima,
sto je obradeno u prvom dijelu ove knjige, u Mehanici tla. Sire promatrano,
gradevinsko - geotehnicko inzenjerstvo' koristi ova saznanja i istraZivanja za
primjenu razlicitih gradevinskih zahvata i tehnologija u Zemljinoj kori (Szavits Nossan i Ivsic, 1994).
Poznato je da zahvati u tlu i stijenskom masivu datiraju od pradavnih
vremena, a oni su izvodeni na bazi razlicitih tradicionalnih iskustava i rutinerstva,
bez provodenja posebnih istrazivanja i proracuna. Medutim, danasnja tehnologija
izgradnje objekata zahtijeva racionalan i savremen pristup rjesavanja slozenih
geotehnickih zahvata u tlu i masivu. Temelj kao posebna i posljednja spona u
prelaznom elementu izmedu konstrukcije i tla moze osjetno utjecati na
konstrukcioni sklop cijelog objekta.
U vrijeme priprema ovog izdanja u Evropi (Evropska zajednica) je
pokrenuta inicijativa uskladivanja raznih evroPskih propisa iz ove i drugih oblasti.
Evrokod 7 (Eurocode 7 - EC 7) odnosi se na geotehnicke aspekte projektovanja
objekata i gradevinskih radova i to sa osnovnim zahtjevima za: 0) cvrstocom, OJ)
stabilnoscu, (iii) odriavanjem i (iv) trajnoscu gradevinskog objekta.
U cilju definisartia "geotehnickih kategorija" Eurocode 7 posebno
propisuje pojedinacno i detaljno zahtjeve za: faznim istrazivanjem, opsegom,
kolicinom, kvalitetom, uzajamnostima, interpretacijom rezuI tata, itd. Posebno
znacajna je i podloZnost svih rezultata istrazivartia stain oj reviziji, dopuni i
izmjeni, ovisno 0 novodobijenim laboratorijskim, terenskim, modelskim i drugim
podacima kojima se treba kompletirati cjelokupna slika 0 podlozi za temeljenje
objekta.
Kao sto je i uobicajeno, EC 7 predvida takoder dvije faze geotehnickog
(ii) projektna (glavna)
istraZivanja i to: (i) prethodna (preliminarna)

22

Temeljenje

25. Uvod, optereeen/a i metode temeljcn/a

istraZivanja. Ovome treba svakako dodati i (iii) kontrolna istrazivanja u fazi

izvodenja i eksploatacije objekta.
Prethodnim istramim radovima odreduje se opca pogodnost lokacije za
predvideni objekat iii konstrukciju, procjenjuju promjene koje mogu nastupiti
izvodenjem radova, te omogucuje planiranje slijedecih projektnih istraZivanja.
Projektnim istraZivanjem treba dobiti potrebne infonnacije za geotehni6ki
zahvat, ukljucujuei metode, lokaciju i proces izvodenja istraZivartia.
Moguee je preklapanje ovih dviju faza geotehl.1ickih istraZival.1ja, a po
potrebi predvidaju se i naknadni istrami radovi, sve dok se postepenim
postupkom ne rijese sve znacajne osobine razmatrane lokacije.
Za usvajanje geotehl.1ickih parametara i njihovo vrednovartie potrebno je
sire znanje iz savremene mehanike tla i stijena, kao i iz geologije, hidrogeologije,
seizmike, ekologije i drugih bliskih oblasti. U vrednovanju i definiranju
geotehnickih i projektnih parametara treba imati mjeru, s obzirom na potreban cilj
i namjeru, te se kao putokaz navodi Burlandov (Burland, 1987) "trokut mehanike
tIa" (s1. 25.1.), kojim se uspostavlja odredena ravnoteia izmedu primijenjene
mehanike, pOl.1a~anja tla, odnosno stijenskog masiva i realnog tla u profilu
povezano sa iskustvom geotehnicara.
PROFIL

ISTRAIN! RADOVI

ISKUSTVO

PRIMJENJENA

PONASANJE

TLA

ISPITIVANJA
TERENSKA MJERENJA

MEHANIKA TLA

IDEALIZACI JA
MODELIRANJE
ANALIZE

Sl. 25.1. "Trokut mehanike tIa" (Burland, 1987)

Tehnicki propisi mnogih zemalja bazirani su na metodi dopustenih

(dozvoljenih) napona tla i stijenskog masiva. EC 7 predvida granicna stanja iznad
kojih konstrukcija, odnosno tlo iIi masiv, vise ne zadovoljava proracunske
zahtjeve. Pritom raspoznaju se dva stanja: (i) krajnje granicno stanje nosivosti
(Ultimate limit state) i (ii) granicno stanje upotrebijivosti (Serviceability limit
states).
EC 7 zahtijeva od konstrukcije i temelja odgovarajucu trajnost
(Durability) i propisuje projektne situacije i projektne zahtjeve.
----------------------~~~--------------------~23

Temeljenje

VIII Osnovni principi temeijerifa graclevinskih objekata

Krajnje granicno stanje nosivosti odnosi se na bilo kakav oblik sloma

koji moze ugroziti sigurnost Ijudi. Granicno stanje upotrebljivosti odnosi se na
stanja iza kojih specificirani kriteriji upotrebljivosti nisu vise zadovoljeni.
Projektne situacije cine skupovi razlicitih fizickih pojava koje treba
studirati i dokazati da one iskljucuju pojavu kriticnog stanja a to su:
1) Kombinacije razlicitih opterecenja.
2) Prirodna okolina tla iii stijenskog mas iva koja ukljucuje:
a) efekat erozije, ispiranja i iskopa 5to rnijenja geometriju povrsine tla;
b) efekat hemijske erozije;
c) klimatsko razaranje;
d) efekat smrzavanja i forrniranja ledene kore;
e) efekat oscilacija nivoa podzemne vode ukljucujuCi efekat dreniranja,
mogucnost plavljenja, greske u drenaznom sistemu itd;
f) pojavu plinova u tIu;
g) ostale efekte vremena i okoline na cvrstocu i osobine materijala;
raspored i klasifikacija razlicitih zona u tlu i stijenskom masivu,
ukljucujuci i metode ispucalosti masiva, slojevitost, kraske fenomene,
rasjede, supljine izazvane otapanjem; prirodu okoline itd.;
h) potresi;
i) rudarske aktivnosti;
j) tolerancije u deformacijama konstrukcije;
k) uticaj susjednih konstrukcija itd.
Projektne situacije dijele se na stalne, privremene i izvanredne
(Tomlinson i Boorman 1995; Szavits - Nossan i Iv sic, 1994; Baguelin i Boorman
1992).
Projektni zahtjevi predvidaju provjeru svake moguce situacije, kao i
provjeru da nije prekoraceno nijedno granicno stanje. Provjera se vrSi s jednom iii
sa vise predvidenih metoda Ee 7, ciji se rezultati morl'tiu da uporede sa
odgovarajucim iskustvenim rezultatima, kadaje to moguce.
Trajnost konstrukcije mora se obezbijediti za predvideni vijek trajanja
radi cega se razmatraju: izlozenost, upotreba i koristenje objekta, osobine
upotrebljenih materijala, oblik elemenata i konstruktivnih detaIja, zastitne mjere,
kvalitet rada, nivo nadzora, odrZavanje objekta i s1.

25.2. Opel PRINCIPI PROJEKTOVANJA TEMELJA

Evrokod 7 predvida cetiri metode projektovanja ito:
1) pomocu proracuna;
2) pomocu propisanih mjera;
3) na bazi rezultata probnih opterecenja iii modelskih ispitivanja i
24

Temeljenje

25, Uvod, oplerecenja i metode temeijenja

4) metodom osmatranja.

25.2.1. PROJEKTOVANJE TEMELJA PRORACUNOM

Projektovanje proracunom ukljucuje sve proracunske modele opterecenja,
pomake, osobine tia i drugih materijala, geometriju objekta i odredena ograllicenja,
kao 8to su npr. prihvatljive deformacije. Svi ovi elemellti modela nazivaju se
projektne velicine. Kad god je to moguce, proracun treba usporediti sa
osmatranjima na terenu iz prijasnjih projekata, te modelima iIi analizama.
Opterecenja, koja mogu biti koncentrisana, ravnomjerna i prouzrokovana
pomacima (od temperature iIi slijeganja), razvrstavaju se prema trajanju na: (i)
trajna - stalna (G); (ii) promjenljiva (Q); (iii) prouzrokovana nezgodama vanredna (nepredvidelli dogadaji).
U stalna opterecenja spadaju tezina objekta i instalacija, u promjenjiva
naturena opterecenja iIi opterecenja vjetrom j snijegom, a u nepredvidene dogadaje
npr. sudar vozova iIi eksplozija. S obzirom na promjenu uprostoru, opterecenja
mogu biti fiksna i slobodna, odnosno pokretna, a S obzirom na uticaj na tIo,
trajna (dugotrajna), trenutna (kratkotrajna) i povremena (privremena).
Evrokod 7 propisuje vrijednost projektnih velicina - projektnog
opterecenja (Fd) - (osim zemljanog pritiska) koje se dobije direktno iIi iz izraza:
(25.1.)

gdje je:

Fk - karakteristicna veliCina opterecenja, a

YF - parcijalni faktori sigurnosti za opterecenja i odgovarajuci uticaj
(tabela 25.1.), koji se detaljnije mogu naci u Eurocodeu 7.
Parcijalni faktori sigurnosti za granicno stanje upotrebljivosti iznose YF =
1,0.
Parcijalnifaktori sigurnosti za konvencionalne
projektne situacije pri konacnom granicnom stariju

).>

>
>

Stalno opterecenje ukljuCivo:

tezina gomj.e konstrukcije
tlo, sti'ena i voda
Promjenljivo opterecenje:
opterecenje vjetrom
i nametnuto 0 tereeen' e

Temeljenje

1,0
1,0

0,95

1,3

1,50

1,0

25. Uvod, opterecenja i metode temeljer!J'a

VIII Osnovni prineipi temeljenja graaevinskih objekata

Parcijalni fakton su potrebni radi uzimanja nesigurnosti materijalnih

osobina i razlika izmedu vrijednosti dobijenih "in situ" i onih utvrdenih
laboratorijskim iIi terenskim ispitivanjima kao i nesigurnosti vezane za stepen
krutosti iii duktilnosti tla, odnosno stijenskog mas iva, vremenske netacnosti kod
utvrdivanja nosivosti tla iii konstrukcije, geometrijskih podataka, te uticaja raznih
aktivnosti kod izgradnje na osobine tla i stijenskog masiva. Projektne velicine
materijalnih osobina (parametara tla i masiva) Xd utvrduju se direktno iIi pomocu
karakteristicne vrijednosti Xk preko izraza:
Xd = Xklrm '
(25.2.)
gdje je Ym parcijaini faktori sigurnosti za materijalne osobine (tabela 25.2,), koji
se mogu detaIjnije naci u Eurocodeu 7.
Parcijalni faktori sigumosti materijalnih osobina za
uobicajene projektne situacije za konacno granicno stanje

tg
c'

1,20 - 1,25
1,50 - 1,80

({J

Za granicna stanja pri izvodenju objekta kada ne postoji veliki rizik za

zivot i druS1vene posIjedice, mogu se primjenjivati drugi korijeni iz velicina datih
u tabeli. Ove se velicine ne odnose na proracun sipova, vee za uobicajene
proracune, a sluze kao vodilja kad se ova metoda parcijalnih faktora sigurnosti ne
primjenjuje.
Parcijalni faktor sigurnosti materijalnih osobina za granicno stanje
upotrebljivosti uzima se u vrijednosti Y /11 = 1,0.
Geometrijski podaci vezani za nagibe povrsina t1a i masiva, nivoe voda,
granice izmedu slojeva, kote iskopa, dimenzije i oblik temelja itd., trebaju se birati
saglasno dimenzionalnim tolerancijama konstruktivnih pravila iIi radnih
specifikacija. Alternativno, one se mogu uzeti u obzir kada se biraju vrijednosti za
optereeenje i materijalne osobine.
Ogranicenja su definisana u Eurocode 7 kao prihvatljiva ogranicena
vrijednost za parcijalne deformacije, koje zadovoIjavaju zahtjeve za granicna
stanja upotrebljivosti konstrukcije. Totalna i diferencijalna sIijeganja i reIativne
rotacije temelja moraju se procijeniti i sagledati da ne vode nekom od granicnih
stanja. Kod proracuna diferencijalnih sIijeganja moraju se uzeti u obzir slucajne iii
sistemske promjene osobina tla, raspodjela opterecenja, nacin izvodenja radova i
krutost konstrukcije.
Proracunskoj metodi geotehnickog projektovanja posvecena je u Ee 7
velika painja, jer je on ipak najcesci nacin dokazivanja granicnih stanja.

26

Temeljenje

Geotehnicki proracuni (analize) obuhvacaju i parametarske analize, tj. analizu

osjetljivosti krajnjeg rezultata na promjene geotehnickih parametara.
U prvom dijelu Mehanike tla date su neke od ovih vidova analiticke
metode proracuna: nosivosti tla (teorija plasticnosti), raspodje/e napona ispod
temelja i u tlu, slijeganja, kao i neke poluempiricke metode.

25.2.2. OSTALI NACINI PROJEKTOVANJA TEMELJENJA

Projektovanje propisanim mjerama koristi se kada proracunski modeli
nisu na raspolaganju iii su nepotrebni. Ove mjere ukljucuju tabele dopustenih
pntisaka za razne klasifikacije tla i stijenskog masiva. Ovaj vid projektovanja
uobicajen je kod konzervativnog naCina projektovanja i za prostije slucajeve
temeIjenja.
Probno opterecenje, u pravoj velicini iIi reducirane razmjere, na plocama,
sipovima iIi na drugim dijelovima konstrukcije, konsti se za projektovanje temelja,
sto je prije i kod nas koristeno. Pritom treba uzeti u obzir razlike izmedu ispitne
lokacije i realne situacije, koje se l1aroCito ocituju u razlikama uslova u tlu i
ispitnom mjestu, vremenskim efektima, razmjeri, trajanju opterecenja, itd. Probno
optereeenje se cesto koristi kod projektovanja sipova, ako se rezultati koriste
direktno za projektovanje iii kao kontrola proracunate nosivosti.
Eksperimentaini modeli takoder se koriste za projektovanje iIi kontrolu
proracunatih vrijednosti.
Metoda osmatranja koristi se za eventualne korekcije projekta tokom
njegovog izvodenja. Za ovo je potrebno uspostaviti sistem osmatranja (monitoring)
u toku izvodenja u intervalima, koji omogueuju brzu i pravovremenu interpretaciju
i eventualnu korekciju projekta. U prethodnom postupku projektant treba definisati
prihvatljive granice ponasanja (npr. deformacije) konstrukcije, te pIanirati
aktivnosti ako se stvamo ponasanje objekta nade izvan predvidenih granica,
Metode osmatranja primjenjuju se cesto kod nasutih objekata, kao i kod
drugih tipova brana radi korekcija temelja projekta u toku izvodenja iIi nakon
njegovog zavrSetka, u ciIju provjere ponasanja pojedinih dijelova iIi cjelokupnog
objekta.

25.2.3. GEOTEHNICKO - INZENJERSKI IZVJESTAJ I GEOTEHNICKE

KATEGORIJE
Evrokod 7 zahtijeva izradu geotehnickog izvjestaja i geotehnickog
projektnog izvjestaja, koji skupa cine dio ukupnc projektne dokumentacije, koja
se odnose na geotehnicku problematiku. Ovaj posljednji izvjestaj nije bio
uobicajen u gradevinskoj praksi, a ima opravdanja da se prihvati i da bude u
Temeljenje

27

VlIl Osnovni prineipi temeljenja graaevinskih objekata

sklopu gIavnog projekta (Szavitz - Nossan i Ivsie 1994; European Committee for
Standardization, 1994).
Osnovu geotehnickog projektnog izvjestaja cini geotehnicki izvjestaj, koji
pored uvoda sadrii: generalni opis gradilista; generalnu geologiju pros:ora; opis t!a
i masiva na bazi historijskih podataka, neposrednih ispitivanja busotma, probmh
istrainih radova; osmatranje gradilista i laboratorijska ispitivallja, diskusiju
dobijenih rezuitata, te zakljucke i preporuke, kao i eventualne dodatne terenske i
laboratorijske istraine radove. Ovaj izvjestaj treba da sadrzi i detaljan plan
nadzora radova, koji treba provjeravati radove tokom izvodenja, iii koji traii
odrzavanje objekta nakon izgradnje.
Eurocode 7 predvida tri geotehnicke kategorije. Svakom kategorijom
utvrduje se opseg i kvalitet geotehnickih istraznih radova, sIozenost proracuna,
obim i nivo provjere u toku izvodenja objekta. Na ovaj nacin daje se slozenost,
tezina i kompleksnost pojedinog geotehnickog projekta.
a) Prva geotehnicka kategorija obuhvata relativno jednostavne konstrukcije kao
npr.: objekte sa silom po stupu manje od 250 kN, iIi ispod zida manjom od 100
kN/m, potporne ili razuprte konstrukcije nize od 2,0 m, niske nasipe ispod 3,0
m, jednospratne i dvospratne zgrade na plitkim temeljima iIi jednostavnijim
sipovima, manje iskope za infrastrukturu, drenaie, objekte koji se mogu
projektovati na bazi iskustva itd. U ovu kategoriju ne mogu se ukljuCiti objekti
Iocirani na slozenim terenima kao sto su: deponije, nagnuti i ruceviti tereni,
mehka i rahla tla. nekompaktirani nasipi, iskopi ispod nivoa podzemne vode,
bujajuee gline, te veoma ispucali vodopropusni i trosni stijenski masivi.
b) Druga geotehnicka kategorija odnosi se na objekte i konstrukcije kod kojih su
potrebni obimniji i kvalitetniji geotehnicki podaci i analize koje mogu
zadovoljiti uobicajene postllpke projektovanja. Uslovi u tlu i masivu mogu se u
ovoj kategoriji utvrditi pomoeu uobicajenih rutinskih metoda i laboratorijskih
ispitivanja uz primjenu konvencionalnih postupaka projektovanja. Ovdje
spadaju plitka temeljenja, sipovi, obimniji iskopi, stupovi mostova, ankerisanja,
nasipi i dr.
c) U trecu geotehnicku kategoriju spadaju svi veoma slozeni geotehnicki
slucajevi, koji ne ulaze u prve dvije kategorije, kao npr.: objekti sa izuzetno
velikim optereeelljima, visespratnice, brane, veliki mostovi, tuneli i podzemni
objekti, temelji optereeeni velikim dillamickim silama, priobaille kOl1strukcije,
veliki tomjevi, nuklearne centrale, temelji slozenih hidro i termoobjekata,
objekti osjetljivi na seizmiku, iskopi u slozenim geotehnickim uslovima itd.
Vidljivo je da ove kategorizacije odreduju obim i kvalitet geotehnickih
aktivnosti, uz odreaeni geotehnicki rizik. Istraini radovi podeseni su ovim
geotehnickim kategorijama.

28

Temeljenje

25. Uvod, opterecenja i metode temelje1lia

lstraini radovi za prvu kategoriju ukljucuju vizuelni pregled lokacije i

manje istrame radove, pomoeu plitkih istrainih jama, plitkih busotina i
penetracijskih testova.
U drugu i trecu geotehnicku kategoriju ukljucuju se sve tri faze istraznih
radova: preliminarna, projektna i kontrolna, koja su objasnjena u prvom dijelu
Mehanike tla.
Proces projektovanja temelja odvija se fazno.
U prvoj fazi pripremaju se nacrti konstrukcije i potrebne podloge u
kojima su vidljivi svi stupovi, zidovi i raspored opterecenja. Svi vidovi opterecenja
moraju biti prikazani.
Druga faza obuhvaca studiranje i odabiranje karakteristika tla dobivene
istraiivanjem terena.
Trecom fazom determinise se dubina temelja i obicno odlucuje 0 nacinu tipu temeljenja. Sa dubinom, tipovima temelja i nosivosti tla ulazi se u cetvrtu
fazu, u kojoj se vrse proracuni i ocjenjuju ukupna slijeganja konstrukcije, t~
provjeravaju granicna stanja nosivosti i upotrebljivosti. Ovom fazom definise se I
organizacija izvodenja, nadzor, osmatranje i odrZavanje objekta.

'.">"

. 25.3j/ OPTERECENJA KOJA DJELUJU NA TEMELJ

Optereeenja od objekta su uglavnom poznata vee samim izborom
konstrukcije objekta. Ona se dobiju racunanjem svih sila i optereeenja koja djeluju
na konstrukciju, zajedno sa vlastitom tezinom konstruktivnih elemenata, cime se
dobiju sile koje djeluju na pojedine temelje.
. .
Prema sada vazeeem "Pravilniku 0 tehnickim normativima za temelJenJe
aradevinskih objekata", vrste optereeenja koja djeluju na temelj unekoliko se
~azlikujl1 od predlozenih vrsta optereeenja Evrokod 7, i dijele se na: (i) glavna, (ii)
dopunska i (iii) posebna opterecenja.
Ova optereeenja uzimaju se shodno propisima koja vaie za proracun
predvidenih gradevinskih objekata.

25.3.1. GLA VNA OPTERECENJA

U glavna optereeenja ubrajajll se: (i) sopstvena tezina objekta, (ii) k~~isno
optereeenje, (iii) hidrostatski pritisak vode i uzgon, (iv) fiItracioni i pomi pnusak,
(v) aktivni i pasivni otpor tla, te (vi) pritisak rnirovanja tla.
..
Sopstvena tezina konstrukcije i tla dobije se iz zapremmsklh.:ezma. (slle
na jedinicu zapremine) i zaprernina pojedinih dijelova konstrukclJe obJekta.
v'

--------------------~~~-------------------29

Tel11eUenje

25. Uvod. opterecenja i metode temeije,ya

VIII Osnovni prinelpi temelje,ya graaevinskih objekata

Prilikom uzimanja vlastite tezine t1a treba voditi racuna je Ii tlo suho, viaZilo,
zasiceno iii potopljeno i uzeti izraze navedene u prvom dijelu Mehanike tla.
Ukoliko se ne raspolaZe sa podacima laboratorijskih ispitivanja jedinicnih
tezina tla, mogu se uzeti podaci iz tabela. Orijentaciono se npr. jedinicna tezina zapreminska tezina vlaZnog tla (r) krece od 15,0 - 22,0 kN/m3, a najcesce 18,0 3
20,0 kN/m , ukoliko tlo ne sadr.zi organske iii rudne materije (Dolarevic, 1987.).
Korisno opterecenje objekta odreduje se prema tehnickim propisima za
odgovarajuci objekat, odnosno konstrukciju i moze da djeluje kao: (i) trajno, (ii)
trenutno i (iii) povremeno opterecenje.
Hidrostatski pritisak i uzgon uzima se u obzir ako je tlo zasiceno
vodom, a djeluje podjednako na sve strane i okomito na vodonepropusnu povrsinu.
Ovaj pritisak mora se uzeti u obzir ako se temelj objekta nalazi ispod nivoa
podzemne vode.
Filtracioni pritisak javlja se u porama tla i pukotinama stijenskog masiva,
ako se voda krece sa veceg na nizi potencijal. Njegova veliCina srazmjerna je
hidraulickom gradijentu, (i .r w), filtracionog toka podzemne vode u razmatranoj
tacki (vidjeti tacku: "Uzgon i filtracione sile"). Filtracioni iIi hidrodinamicki
pritisak djeluje na cestice tla i masiva kao sila mase u pravcu kretanja vode, cime
skrece rezultantu sila u neki kosi poloZaj.
Porni pritisak - natpritisak javlja se u porama iIi pukotinattla masiva, ako
su ispunjene vodom i ima hidrostatski karakter. Porni pritisak (u) ili neutralni
napon ima za posljedicu smanjenja ukupne otpornosti tla na smicanje (0"= 0' - u
tj. T = C + (a - u). tglp). Ovaj porni pritisak javlja se u mladim geoloskim
formacijama i to prvenstveno u stisljivom tIu male propusnosti.
Aktivni i pasivni pritisak, kao i pritisak mirovanja, proracunava se
prema teorijama i na nacin opisan u prvom dijelu knjige u poglavlju: "Pritisak na
potporne konstrukcije".

25.3.2. DOPUNSKA OPTERECENJA

Dopunska opterecenja uzimaju se prema odgovarajuCim proptstma za
razmatrane objekte. Ako je velicina dopunskog opterecenja blizu velicine korisnog
opterecenja iii vlastite tezine, one se uzima u proracunu u svim fazama analize
opterecenja temeIja.
U dopunska opterecenja spadaju: (i) uticaj puzanja, bubrenja i skupljanja
tla; (ii) kapilarni pritisak; (iii) pritisci od smrzavanja; (iv) seizmicki i dinamicki
uticaji; (v) hidrostatski uticaj kod sprijecene filtracije vode, kada se na povrsini
formira ledena kora.
30

Temeljenje

Puzanje, bubrenje i skupJjanje 1Ia uzima se u obzir ako moze utjecati na

konstrukciju objekta i izazvati stetne posljedice.
Puzanje tla pojavljuje se u glinovitom tlu usljed viskoznih deformacija.
Ono nastaje relaksacijom napona kod stalne deformacije i lagahnom deformacijom
zrna tla pri konstantnom opterecenju.
Bubrenjem tla nastaje povecavanje, a skupljanjem smanjenje zapremine
tla. Povecanje saddine vode izaziva bubrenje t1a a smanjenje sadr.zine vode do
granice skupljanja izaziva skupljanje tla. Bubrenje i skupIjanje tla mogu izazvati
neravnomjerno slijeganje i ostecenje objekta. Ove pojave desavaju se kod
glinovitih materijala. Bubrenja mogu izazvati povecane pritiske na temelje objekta
ako su sprijecene deformacije.
Skupljanje tla dovodi do smanjenja pritiska ispod dijeJova temelja
objekta, sto proizvodi neravnomjerno slijeganje i ostecenje objekta.
KapiIarni pritisak javlja se u zasicenom tIu vodom u porama, koje su
medusobno povezane i nalaze se iznad nivoa podzemne vode. Velicina kapilarnog
pritiska ovisi 0 velicini i rasporedu uskih i sirokih pora u tlu, temperaturi vode,
pravcu kretanja vode i visilli kapilarnog penjanja vode, sto se odreduje
ispitivanjima u laboratoriji (vidjeti u prvom dijelu: "Kapilarnost i kapilarne sile").
Prosjecni kapilami pritisak kod koloidnih glina iznosi preko 300 kN/m 2, dok kod
sitnog pijeska iznosi sarno do 6,0 kN/m2
Pritisci od zamrzavanja javljaju se ispod temelja pri temperaturi ispod 0
C (273,15 K), ako su pore i supljine ispunjene potpuno iIi djelomicno vodom.
VeliCina pritiska odreduje se mjerenjem i ispitivanjem zaledenih povrsina pn
raznim niskim temperaturama.
Seizmicke sHe na temelje konstrukcije odreduju se propisima za
aseizmicko gradenje (Pravilnik 0 tehnickim normativima za izgradnju objekata
visokogradnje u seizmickim podrucjima) iii na osnovu izmjerenih seizmickih
parametara. Vrsta tla i nivoi podzemnih voda mogu da dovedu do povecanja
osnovnog stepena seizmicnosti, radi cega je potrebno ustanoviti ove osobine na
razmatranoj mikrolokaciji.
Preko temelja objekta prenose se i rasprostiru u po!uprostor tla sile
izazvane vibriranjem i dinamickim opterecenjem, u obliku periodicnih iii
neperiodicnih siia, iIi u obliku djelovanja udarom iIi ekspIozijom. Ovi vidovi
opterecenja su specificni i zahtijevaju posebna izucavanja i proracune temeIja j tla.

25.3.3.. POSEBNA OPTERECENJA

U
obuhvatiti
djelovanje
posljedica

posebna opterecenja ubraJaju se ona opterecenja koja se ne mogu

prethodnim vidovima opterecenja. Tu prvenstveno spada lucno
u tlu, koje nastaje u posebnim slucajevima deformacije tla, kao
smicucih napona na granicama mase tIa, koja se nalaze u stanju
Temeljenje

31

25. Uvod, opterecl!nja i met ode temeijenja

VIJI Osnovni principi temeljenja gradevinskih objeknta

graniene neravnoteZe. Ovo lueno djelovanje utjeee na raspodjelu i na velieinu

pritiska, na granicnim povrsinama mase tla, koje se uzima u obzir u kombinaciji sa
drugim silarna, ako to daje nepovoljnije opterecenje (Dolarevic, 1987).

viseugaonog presjeka. Temelji samd se danas rijetko izvode od kamena, opeke iIi
betonskih blokova, a najcesce od nabijenog iii armiranog betona. Moguci su razni
oblici temelja, kao sto su npr.: pravougli, pravougli sa gornjim zakosenim liceIllo
stepenast sa jednom iii vise stepenica. Na slici 2S.2.a-f dati su razni moguci oblici
temeljnih stopa za nearmirani i armirani beton.

25.4. !METODE TEMELJENJA

Postoji vise metoda temeljenja objekata i raznih oblika i velicina temelja i
uglavnom one zavise od tehnickih karakteristika objekta iii konstrukcije i osobina
tla, odnosno stijenskog masiva. Uobicajena je klasifikacija temeljenja prema
nacinu i dubini oslanjanja temelja na tlo i masiv na:
1. plitko iIi direktno temeljenje i
2. duboko iii indirektno temeljenje.

f-tH

25.4.1. /OPCENITO 0 PLITKOM TEMELJENJU

.
Plitkim temeljima nazivamo takve temelje cija je sirina veca iii jednaka
dubini temelja ispod terena, a obratno dubokim temeljima. Plitkim temeljenjem
mogu se smatrati sva povrsinska temeljenja kod kojih se opterecenje od gradevine
direktno prenosi na tIo preko kontaktne povrsine, koja je uglavnom i najcesce
ravna i priblizno okomita na pravac djelovanja opterecenja.
Plitko temeljenje primjenjuje se u slucajevima kadaje nosivo tlo relativno
plitko, a odgovarajucim konstruktivnim sistemom moze se obezbijediti
odgovarajuca sigumost. Po pravilu, plitko je temeljenje ekonomicnije od dubokog
temeljenja, te ga treba primjenjivati uvijek i tame gdje se odgovarajucim mjerarna
moze postici potrebna stabilnost objekta u pogledu nosivosti i slijeganja tla ispod
objekta.
Danas postoji vise tehnickih rjesenja za poboljsanje nosivosti, odnosno
cvrstoce na smicanje i smanjenje slijeganja tla, tako da se i slabija tla mogu
pripremiti za plitko temeljenje.
Plitko - direktno temeljenje obavlja se na viSe nacina, sa temeljima raznih
oblika i velicina. U osnovi razlikuju se slijedeci tipovi temelja:
a) temeIji sarnd;
b) temeljne trake, temeljni nosaci;
c) temeljni rostilji - temeljne trake u dva pravca;
d) temeljne ploce - raYne, ojacalle rebrima i kasetirane (celijaste).
.
Izbor tipa plitkog temeljenja ovisi od vise faktora, a u biti od dispozicije
obJekta, njegove tezine i nosivosti tla.
a) Temelji samci koriste se obicno kod manjih tezina objekta i boljih
karakteristika tla i to ispod stupova okruglog, kvadratnog, pravougaonog iii

32-----------------------------------------------Temcljenje

Sl. 25.2. Tipovi temelja samaca: nearmirani beton za celicni stup (a), zako.fena gornja
povrsina temelja (b), stepenasti temelj (c), plocasti armirani temelj (d), zakosen
armirano - betonski temelj (e), temelj u vidu pecurke -ljuske (/).

Ukoliko je vece opterecenje, a tlo slabijih osobina, potrebno je povecati

povrsinu nalijeganja, sto se postize temeljnim trakama u jednom iii u oba pravca,
iIi temeljnim plocama.
b) Temeljne trake prenose opterecenje sa zidova iii sistema stupova na tlo
(s1.25.3.-a,b). Ekonomicnije je i tehnicki lakse izvesti temeljne trake nego vise
pojedinacnih temelja, posebno kada su blizu jedan drugog. Osim temeljnih traka
koriste se za veca opterecenja i temeljne trake ojacane nosacima - gredama,
llajcesce sa gornje strane (sI.25.3.-c). Oblici temeljnih traka mogu biti i trapezastog
iIi drugog oblika (sL2S.3.-d,e), ovisno 0 konstruktivnim pojedinostima objekta.

Temeljenje

33

25. Uvod. opterecenja i metode temeljenja

VIII Osnovni principi temeljenja grailevinskih objekata

c) Temeljni rostilj prenosi opterecenje na tIo preko unakrsno postavljenih

temeljnih traka - nosaca (sI.25.4.). Ako su trake blizu jedna drugoj, razmatra se
mogucnost izrade temeljne ploce, za koju je iskop za temelje jednostavniji.

PRES JE K

A-A

iffi-'_.38-

ril

,r

,f--L

\,

"',f----L

Sl.25.4. Temeljni rOStilj sa zakosenom gornjom povrsinom temelja.

,r

"

Sl.25.3. Tipovi temeljnih traka - teme!jnih nosaea: ispod zida (a). ispod pojedinaenih
stupova (b), temeljna traka ojaeana gredom na gornjoj strani (c), osnova
trapezastog oblika temeljne trake (d) i temelji samci spojeni temeljnom trakom (e).

d) Temeljne ploce raYne, ojacane stopama oko stupa iIi gredama, te

celijaste - kasetirane - sanducaste ploce (s1.25.5.) koriste se na t1ima slabe
nosivosti, kao i u slucaju kada su stupovi samci iIi temeljne trake - grede na
malom odstojanju. Temeljne ploce su korisne za redukciju diferencijainog
slijeganja na tlu razlicitih fizicko - mehanickih osobina ili gdje je siroka varijacija
u opterecenju izmedu susjednih stupova. Ovaj vid temeljenja je krajnji slucaj
plitkog temeljenja.
Ojacavanje ploca moze biti izvedeno prema dolje (sI.25.5. - b) iIi prema
gore (s1.25.5. - c). Povoljnije je ojacavanje ploca prema gore, ako to dozvoljava
tehnicka koncepcija objekta. Na slici 25.5.- d dataje sanducasta iii celijasta p\oca,
koja se primjenjuje kod veoma stisljivog i podvodnog tla.
34

Temeljenje

Sl. 25. 5. Tipovi temeljnih ploea: ravna ploea (a). ploea ojaeana oko stupova pr~ma d()~e
(b), ploea ojaeana gredama - rebrima (e), celijasta - sandueasta temeljna ploea
(d).

-----------------------------------------------35
Temeljenje

25. Uvod, opterecenja i me/ode temeljenja

VllI Osnovni principi temeljenja gradevinskih objekata

."\

25.4.2.1 OPCENITO 0 DUBOKOM TEMELJENJU

Pod duboldm - indirektnim temeljenjem smatramo sva ona duboka
temeijenja kod kojih se opterecenje od objekta prenosi ulna dublje nosive slojeve
tla pomocu posebnih konstruktivnih elemenata. Duboko temeljenje primjenjuje se
uvijek u slucaju kada su gornji slojevi slabo nosivi i jako stisljivi, a boIje nosivo
tlo nalazi se relativno duboko ispod povrsine tla. Normalna funkcija indirektnih
konstrukcijaje da prenese opterecenje od objekta na dublje zone t1a bolje nosivosti
i manje stisljivosti.
Duboko temeljenje nezamjenjivo je za temeUe objekata i konstrukcija
iznad nivoa vode, kao sto su temeIji stupova mostova, kejovi, naftne platforme itd.
Prenosne konstrukcije dubokog temeljenja dijele se obicno na:

SI.25.6. Temeljenje na sipovima: na povrSlnt mocne mehke gline (a), na nasipu

(b),konstrukcija iznad nivoa vode (c), ispod nivoa podzemne vode (d), obalni stup
mosta (e) i obaloutvrda od ankerisanih sipova (j), gdje je: mehka glina (J),
sabijeno tlo (2), nasip (3), stijena (4), voda (5), anker - zatega (6), sip na pritisak
(7) i sip na zatezanje (8).
36----------------------~~------------------------

Temeljenje

a)
b)
c)
d)

sipove (pilote);
bunare;
kesone (pneumatsko temeijenje);
podzemne konstrukcije specijalnog izvodenja (dijafragme, te razna
poboljsanja tIa).
Odabiranje tipa dubokog temeljenja ovisi 0 mnogo uticajnih faktora kao
npr. od: (i) vrste tla, (ii) vi sine podzemne i povrsinske vode, (iii) vrste objekta i
konstruktivnih pojedinosti, te od (iv) nacina i mogucnosti izvodenja pojedinih vrsta
dubokog temeljenja.
a) Sipovi raznih tipova su prvi indirektni elementi koji su od pamtivijeka
koristeni za prenosenje opterecenja na dublje zone vece nosivosti t1a i manjeg
slijeganja. Koriste se u slucaju da u normalnom nivou tla nije moguce preuzeti
opterecenje objekta temeUima samcima trakama iii temeIjnim plocama (sl. 25.6. a), iii konstrukcija lezi na dubokom stisljivom tlu - nasip (sl. 25.6. b). Temeljenje
pomocu sipova je konvencionalni metod izgradnje konstrukcija iznad nivoa vode
(s1. 25.6. - c), iii ispod nivoa podzemne vode (s1. 25.6. - d), kao i kod izrade
upornjaka mostova i obaloutvrda (sl. 25.6. - e,f). Sipovi se koriste za preuzimanje
sile u ankerima kod priboja, zagata i sl. (sl. 25.6. - f), kao i kod sanacije klizista.
Sipovi se izvode pojedinacno, u jednom iIi vise redova, vertikalno iii koso,
ovisno 0 vrsti opterecenja. Mnogobrojna teoretska i eksperimentalna ispitivanja
ukazuju da mehanizam nosivosti sipova u sljunkovito - pjeskovitom i koherentnom
tlu nije jos ni danas dovoljno razjasnjen.
b) Bunari se primjenjuju u slucajevima kada je pobijanje sipova iii talpi
oteZano zbog heterogenosti tia i pojave kamenitih .blokova, samaca
iIi
konglomerata. Kada su manje dubine do nosivog t1a, pobijanje sipova je obicno
neracionalno, jer je potrebna glomazna mehanizacija za mali obim radova.
Terenski uslovi, tehnicka sredstva koja stoje na raspolaganju, prostorni smjestaj,
eventualne vibracije na susjedne objekte i sl. utjecu na opredjeljenje za izvodenje
bunara.
Bunari se izvode najcesce pojedinacno i obicno su okruglog presjeka (sl.
25.7. - a), a mogu biti i povezani u jedan sistem kod veceg koncentrisanog
opterecenja (sl. 25.7. - b i c). Sanducasti bunari (sl. 25.7. - d) izvode se u slicnim
okolnostima kao i okrugli bunari. Razlicitog su oblika i cesto se rade van mjesta
primjene, pa se kao plovni objekti dovoze do mjesta temeljenja i spustaju
posebnim kranovima sa skele iIi plovnog objekta.
c) Kesonsko iii pneumatsko temeljenje (sI.25.8.) primjenjuje se za vece
dubine (max. do 35,0 m) i kada se ne.moze u bunaru osvojiti priliv vode, odnosno
unosenje materijala u bunar.
.
Dovodenjem komprimiranog zraka odredenog pritiska u radni prostor
kesona sprecava se prodor vode, omogucuje dobar uvid urad i obezbjeduje siguran
kvalitet temelja. Medutim, rad radnika u kesonu ogranicen je na kratko vrijeme i
Temeljenje

VIII Osnovni principi temeljenja grailevinskih objekata

25. Uvod, opterecerifa i metode temeljerifa

skopcan je sa mnogim ljudskim, transportnim i zdravstvenim poteskoeama, zbog

cega se ovaj vid temeljenja primjenjuje sarno u izuzetnim slucajevima.

objekta izvodi se armirano - betonska dijafragma, preko koje se prenosi

optereeenje objekta na dublje zone tla.

-,-+-,I

*"+-Ilt!

'- >I'

Al-r--,-l-r-1rh~ ~
~I

- -I
-~

-l

SI.25.7.
Temeljenje
na
bunarima: pojedinacan okrugli
bunar (a), spojeni bunari (b),
odvojeni bunari povezani u
zajednicku konstrukciju (c) i
sanducast bunar (d).

SI.25.8. Keson za pneumatsko

temeljenje: radni prostor (1), dovod
zraka (2), odvod zraka (3), penjalice
(4), korpa za iskopani materi;jal (5),
ostrica kesona (6), bentonitska
suspenzija (7), ulaz u radnu komoru
(8), izvoz materijala (9).

Primjena armirano - betonskih dijafragmi posebno je podesna u urbanim

sredinama, gdje se najcesee izvode temelji u neposrednoj blizini postojecih objekta
i u skucenom gradilisnom prostoru. Na ovaj nacin rjesava se osiguranje
gradevinske jame i koristi kao nosivi konstruktivni temeljni dio objekta.

Danas je razvijena tehnika masinskog busenja iIi iskopa velikih

cilindricnih profila do znatnih dubina, tako da je u posljednje vrijeme ovaj vid
temeljenja prakticki potisnuo pneumatsko temeljenje.
d) Podzemne konstrukcije izvode se posljednjih decenija raznim
specijalnim strojevima u cilju vodozaptivanja terena, osiguranja gradevinske jame,
temeljenja objekata, kako kod plitkog, tako i kod dubokog temeljenja. OVdje
prvenstveno spadaju vodozaptivne ili nosive dijafragme.
Pod dijafragmom se podrazumijeva podzemni zid male debljine izveden
masinskim iskopom uskog rova, koji se ne razupire vee privremeno osigurava
bentonitskom suspenzijom. Iskop i ispuna glinovitim, nearmiranim i armiranim
betonom vdi se po kampadama i u fazama (s1. 25.9.). Kao konstruktivni elemenat
38

Temeljenje

r
51.25.9. lzvoaenje dijafragme: izliven beton (l),faza betoniranja (Il),faza iskopa (Ill), gdje
je: bentonitska suspenzija (1), kontraktor (2), ugraaen beton (3). grabilica (4).
-----------------------------~-e-m-e-lj-el-lj-e-----------------------------39

VIII Osnovni prineipi temeljerUa graaevinskih objekata

Pored dijafragmi u podzenme konstrukcije iIi poboljsanja osobina tla,

koriste se danas sve vise metode: konsolidacionog i veznog injektiranja, plitkog i
dubokog sabijanja tla (vibroflotacija), dinamicke konsolidtlcije, kao i druge
metode koje ce biti opisane u metodama poboljsanja osobina tla.
Kod temeljenja slozenih objekata sa razlicitim opterecenjima, te kod
raznolikog sastava tia po dubini, koriste se kombinovane vrste plitkog i dubokog
temeljenja. Kao primjeri vise kombinovanih razlicitih metoda temeljenja prikazana
su dva poznata svjetska centra, na slikama 25.10. a i b.

POGLAVUEIX

PLITKO - DIREKTNO TEMELJENJE

?-----'.
DJELIHICNO RASPAONur
A DJEUMICNO HE
G LTNAC
),,'.3 m BUN

~RASPAOtlUT

BETONOM ZAPUNJEN

PJESCARUZDuiNI PRESJEK

1. SlUPA PO L.S UN

N.P.V.

/'

NASIPI HEHK!
GlINOVIlIlAPOR

.I'

' - RASPAONUt PJESCAR

7.3 m 8UNAR BE TONOM

~ ~> ~;:~O~JEN

MJ. TOMLINSON, 1995.

1~~~~~~~~~:J~~~~~~~~HEKAHE
GlINE

PJESCANI
SUUNAK

" Ako jc tc/uw[ogija veliki stroj,

zn.al1jc je zasigumo gorivo
koje ga pokrece. "
A. TojjZer, 1972.

(" Future SIwek")

Sl.25.10. Duboko bunarsko lemeljenje banke za razvoj u Singapore (a) (Tomlinson i
Boorman, 1995) i presjek !croz Shell Centre u Londonu sa razliCitim metodama
temeljenja i dijagramom slijeganja (b) (Measor i Williams 1962).

40

Temeljenje

41

"

.~

!IN: FLI1'R)O~DlRE~n mMELIE~m ';

~

,',\

"

prvom dijelll analizirani su osnovni kriteriji plitkog

U temeljenja,
dat metod proracuna kontaktnih napona,
obrazlozeno dimenzioniranje i slijeganje plitkih temelja, te dat
osvrt na primjenll kompjuterskih metoda kod analize i
projektovanja pTitkih temelja. Pored dimenzioniranja prema
kriteriju sloma tla i kriteriju dopllstenih slijeganja, date su opste
postavke za krajnje granicno stanje i granicno stanje
llpotrebljivosti, koja se predvidaju Evropskim standardima za
geotehnicko projektovanje (Eurocode 7).
NaCin dimenzionisanja temelja samca dat je za nearmirane
i armirane betonske temelje, opterecene centricno
ekscentricno, kao i njihovi konstruktivni detalji.
Temeljni nosaci analizirani su za opterecenja koja se
prenose preko zidova i pojedinacnih stupova.
Za temeljne ploce dati su osnovni tipovi i njihova
primjena. Staticka analiza prikazana je za konvencionalni
nacin proracuna, kan i za proracun fleksibilnih plnca na
elasticnoj podlozi.
U ovom poglavljll Qbradeni su:
26.

Kriteriji, dimemjrmiranje, sl(jeganje i analiza plitkog

temeljenja.
27. Temelji samci.
28. Temeljni nosaCi i
29. Temeljne place.

43

26. Kriteriji, dimellziollirarlje, slijegallje

i allalize pliliwg lemeijellja

26. ruTERIJI, DIMENZIONIRANJE, SLIJEGANJE

I ANALIZE PLITKOG TEMELJENJA

Prema Terzaghiju i Pecku (Tercagiju i Peku) plitkim temeljenjem
definisu se takvi temelji kod kojih je sirina veca iIi jednaka dubini temelja, kako je
to i u uvodnom dijelu navedeno. Obicno se pod plitkim iIi direktnim temeIjenjem
podrazumijevaju sva povrsinska temeIjenja i nacini osianjanja u kojima se
opterecenje od gradevine prenosi na tlo, preko kontaktne povrsine, koja je
uglavnom ravna i priblizno okomita na pravac djelovanja opterecenja (DolareviC,
1987).
Ova definicija moze da se prihvati za normalne velicine temelja, ali ne i za
uske i veoma siroke temelje. Zbog ovoga neki autori preporucuju izbjegavanje
termina "plitko temeljenje", tako da se u geotehnickom izvjestaju definise odnos
dubine prema sirini temelja.

26.1. OSNOVNI KRITERIJI PLITKOG TEMELJENJA

U prvom dijelu dat je pristup projektovanju temelja sa aspekta nosivosti,
sIijeganja i konsolidacije tla ispod temeija. Medutim, neke vame promjene u tlu
nastaju neovisno 0 dodatnim naponima izazvanim opterecenjem temelja, 0 kojima
treba voditi racuna pri odredivanju elemenata temelja.
Primjeri takvih kolebanja u tiu su: (i) bubrenje i skupljanje tla pod
uticajem vIai:nosti i temperatumih uslova, (iO dubina smrzavanja, (iii) isusivanje,
(iv) opasnost od ispiranja tla, (v) klizanje kosina, (vi) rudarska i druga regionalna
slijeganja, (vii) slijeganja za vrijeme udara, eksplozija i vibracija, iii drugi slicni
uticaji.
Potreban je oprez kod analize efekata ovih promjena na konstrukciju, bilo
da uticu na lokaciju temeljl;l iIi na poduzimanje potrebnih tehnickih mjera, kako bi
se izbjegle nepozeljne posljedice.
Dimenzije temelja projektuju se prema kriticnom opterecenju, odnosno
dopustenom naponu i slijeganju ustanovljene vrste tia i stvame velicine
opterecenja. Medutim, kod usvajanja dubine temelja mora se voditi racuna 0
minimalnom ukopavanju koje je ovisno 0 navedenim klimatskim i drugim
faktorima i promjenama u tIu.
Mnoge zemlje definisale su standardima rninimalne dubine temeljenja s
obzirom na dubinu smrzavanja. U Norveskoj npr. i sjevemim regionima Kanade
utvrdeno je da je efekat izdizanja tla usIjed smrzavanja do dubine 1,2 - 2,0 metra
Temelje1/je

45

26. Kriteriji, dimenziolliranje, slijeganje

i allaIize plitkog temelje/1ja

IX Plitko - direkmo temeljenje

sa velieinom izdizanja 10 - 30 em (Tomlinson i Boonnan, 1995). Prema

Britanskom standardu preporucuje se minimalna dubina od 0,45 m, za
obezbjedenje temelja protiv smrzavanja, osim u predjeIima sa duiim periodima
mraza, gdje je veca dubina pozeljna.
Normalno je da dubina temelja bude ispod dubine u kojoj se osjecaju
sezonske kJimatske pojave. Do ove dubine su obieno nize vrijednosti cvrstoce na
srnieanje tIa, sto ovisi 0 vrsti tla i lokalitetu. Efekti klimatskih promjena variraju po
dubini, a krecu se od 1,20 - 1,50 m, a u tropskim i suptropskim podrucjima i
dublje.
Dubina smrzavanja odreduje se na osnovu visegodisnjih mjerenja,
osmatranja i iskustva. Orijentaeiono, mogu se usvojiti u nasim podruejima
slijedece dubine smrzavanja:
a) za podrueja sa sredozemnom kIimom i nadmorskom visinom ispod 500
m n.m. dubina treba da iznosi 0,40 m.
b) za podrueja sa kontinentalnom kfimom minimalnu dubinu smrzavanja
usvojiti 0,80 m.
Na ove dubine potrebno je dodati jos 0,10 - 0,20 m radi obezbjedenja, da
ne dode do smrzavanja ispod samih temelja (DoIarevic, 1987).
Probleme u temeljenju mogu da izazovu bubrenja i skupljanja, oduosno
isusivanja pojedinih vrsta tIa, kao sto su npr. glinovita i i10vicasta t1a. Kod
sijunka, pijeska i pjeseane prasine ne postoji stetna opasnost od isusivanja i
skupljanja, odnosno bubrenja. Ispitivanjem treba ustanoviti dubinu ovih promjena,
jer se kod nekih vrsta tia, i kod male tezine objekta, mora nekada temeljiti i na
dubini 3,0 m, da bi se izbjegle pojave isusivanja i bubrenja.
U izvjesnim slueajevima mora se voditi racuna 0 efektima korijenja
vegetacije i drveca. Efekti vlaznosti razliciti su sa vegetacijom i bez vegetacije i
drveca, a korijenov sistem, koji doseze i do 5,0 m dubine, moze da izazove i
odredene pritiske.
Poteskoce sa ispiranjem i erozijom uglavnom su vezane za pjeScana tla.
Unutarnja erozija moze biti rezultat filtracije podzenme vode kroz pore i pukotine,
koja ispire fine eestice tia, sto dovodi do slijeganja i urusavanja tla. Posebne
poteskoce u temeljenju moze izazvati filtracija vode iz otpadnib industrijskih
devastiranih materijala u deponijama i kod fIotacije ruda, sto moze dovesti i do
urusavanja takvih deponija. U ovome slucaju se mora ispitati dubina ispiranja i
postaviti temelje dublje iii preuzeti tehnicke mjere zastite razmatranog podrucja.
Povrsinska erozija javlja se kod sipkih i nevezanih kategorija tla u
podrucjima sa jakim vjetrovima i tekucim - najcesce bujicarskim tokovima vode.
Pored odredivanja dubine temeIja, na osnovu moguce erodivnosti tla, potrebne su i
tehnicke mjere povrsinske i dubinske zastite, ukljucujuci i posumljavanja.
Opcenito, podrucja sklona klizanju treba izbjegavati za gradnju. Kod
plitkih klizanja mogu se poduzeti tehnicke mjere na spreeavanju uzroka klizanja.

46

Temeljenjc

Opterecenje temelja ce nekada malo i nimalo uticati na faktor sigufl1osti, ali ostali
uticaji kao zasijecanja, nasipanja, navodnjavanje, odvodnje i s1. imaju znacajan
efekat na stabilnost kosina. Kod stijenskih masiva primjenjuju se ankerisanja i
injektiranja, u cilju poboljsanja i osiguranja padina, kosina i zasjeka.
Ponasanje objekata sa temeljima u pritisnutim zonamaje drugaeije od onih
u zatefucim zonama sire razmatranog podrucja. U prvom slucaju kose sile teze da
slome objekat, a u drugom da ga razvuku. Opcenito, u ovim slueajevima i kod
opterecenja temelja horizontalnim silama treba izvrsiti provjeru stabilnosti na
klizanje koja se obezbjeduje sa povecanjem dubine temeljenja i drugim tehnickim
mjerama.
EkspJotacijom podzemnih sirovina, metodom pumpanja nafie, prirodnog
gasa i soli iz podzemlja stvaraju se suplji podzemni prostori koji imaju negativnog
efekta na povrsinu zemlje. Kod nas je poznat ovaj slueaj u podrueju Tuzle, gdje je
zbog crpljenja soli (isoljavanja) doslo do utonuca dijelova grada i ostecenja
pojedinih objekata. U ovakvim i rudarskim podrujima potrebne su posebne mjere
kod temeljenja i izgradnje objekata.
Temeljenja vezana za vibracije i udare mogu se podijeliti u dvije
kategorije: (i) eksterne vibracije izazvane, seizmickim aktivnostima, zeljeznickim
tunelima i izvodackim aktivnostima, te (iiJ vibracije izazvane ekscentricnom
rotacijom iii udarom strojeva unutar objekta. Za aseizmicko gradenje postoje
propisi prema kojima se vrsi temeljenje objekta dok u drugom slucaju temeljenje
predstavlja posebnu specijalnost koja se u literaturi zasebno obraduje. Najcesce to
su izolovani i duboki temelji koji se odvajaju od osnovne konstrukcije, prema
specificnim metodama.

26.2. PRORACUN NAPONA NA KONTAKTNOJ POVRSINI

TEMELJA I TLA
Opterecenje od objekta na tlo prenosi se preko kontaktne - dodirne
povrsine temelja i tla u dublje zone tla ispod temelja. Ovi naponi nazivaju se
kontaktni naponi i dijelom su obradeni u prvom dijelu ove knjige (12.1.).
Proracun se provodi na dva nacina ito: (i Jpravolinijskom raspodjelom pritisaka na
dodirnoj povrsini i (iiJ metodom elasticnosti.
Do sada uobicajen nacin pravolinijske raspodjele pritisaka predstavlja
veoma grubu aproksimaciju stvarne raspodjeJe pritisaka koja se dobija tacnijim i
savremenim metodama proracuna, baziranim na deformabilnosti (savitljivosti)
temelja i stisljivosti tla. Pri proracunu metod om elasticnog poluprostora koristi se
postupak izjednacavanja deformacije temelja objekta i tla, odnosno princip
podudarnosti elasticne linije temelja i linije slijeganja tla.

Temeljenje

47

26. Kriteriji, dim(!IIziollirallje, slijeganje

i analize plitkog IClIleijellja

IX Plitko - direkwo temeljenje

U cilju odredivanja reaktivnog pritiska na kontaktu temelja i tla za prvi

slucaj proracuna koristio se ranije madul reakcije tla (koeficijent poste1jice - k).
On se zasniva na pretpostavci da je napon (j), odnosno pritisak (p),
proporcionaian slijeganju (s) u svakoj tacki poluprostora ispod optereeene
= k . s) nazvana jos
povrsine (vidjeti prvi dio, tacka 8.3.3.). Ova hipoteza
Winklerova hipoteza, a u suprotnosti je sa postavkama teorije elasticnosti i to zbog
slijedeeih razloga:
a) Temelj se ne slijeze ravnomjemo, vee je po pravilu ugnut prema dolje.
b) Tio se ne slijeze sarno ispod optereeene povrsine, vee se ono prenosi i
na bokove (sl. 26.1.).
c) Velicina modula reakcije tla dobije se ispitivanjem tla na kruZnim
plocama raznih dimenzija, koje utjecu na dobivene veliCine modula
reakcije tla. Sa poveeanjem dimenzija ispitne ploce dobijena vrijednost
opada i obratno.
Danas se po pravilu interakcija izmedu temelja i t1a racuna prema metodi
elasticnosti. Od krutosti i elasticnosti temelja, te 0 vrsti tla ovise kontaktni pritisci i
oni se medusobno razlikuju, a jos vise se udaljuju ad pravolinijske raspadjele
pritisaka (s1.26.1.).
Za ocjenu apsolutne krutosti temeljne konstrukcije primjenjuje se
koeficijent apsolutne krutosti (K), za koji postoji vise izraza u Iiteraturi (Dolarevie,
1987).
Za Iinijske pravougaone temeljne nosace koeficijent apsoiutne krutosti
moze se odrediti iz izraza:

(j

Ukoliko je koeficijent krutosti (K) za okruglu temeljnu plocu dijametra D

(m) veei iii jednak 0,4, temeijna okrugla ploca smatra se krutom, tj.:

.!..L>

(26.3.)
K -- 6 Eb 4 - 0 , 4
Et D
Za krute (sL26.1.-a,c,d) i fleksibilne (sL26.1.-b) temelje, kao i za neke
vrste tla dati su na slici 26.1. kontaktni pritisci (naponi), iz kojih se vide razlike u
oblicima raspodjele pritisaka i slijeganja na kontaktu temelj - tIo (Dolarevie,
1987).

~
I

(26.1.)

gdje je:

Eb, Et - modul deformacija betona:, odnosno tla (MN / m

);

lk - moment inercije poprecnog presjeka temelja (m4);

B - sirina temeljnog nosaca (m);
L - duzina teme1jnog nosaca (m).

S1.26.1. Sematski prikaz slijeganja krutog temelja (a) i fieksibilnog (b), gdje je: slijeganje
(1), sa elasticnom linijom temelja (3) i linijom slijeganja Ila (4), te dijagramom
pritiska (2) ito za glinu (a-2), pijesak i sljunak (c-2) i sred'1;i tip materijala (d-2).

Ukoliko je K 24, temeljni nosac moze se smatrati apsolutno krutim.

Za kvadratne

(L = B)

i pravougle

~) temeJjne ploce krutost se odreduje

prema izrazu:
(26.2.)

Za K 2 0,4
48

Ys temeljna ploca se smatra krutom.

Temeljellje

Dok su za glinu pritisci veei na krajevima nego u sredini temelja (sI.26.1.- a-2)
dotle su kod pijeska i sljunka pritisci veei u sredini, nego na krajevima temelju,
koji su prakticki beznacajni (sI.26.1.-c), (Tomlinson i Boorman, 1995).
Ovakve raspodjele kontaktnih pritisaka proizlaze iz krutosti, odnos1l0
fleksibilnosti (elasticnosti) temelja i osobina tla. Kod apso\utl1o krutog sistema
temelja elasticna linija slijeganja temelja je prava linija (sI.26.1.a-3), dok je
teoretska linija slijeganja tla za ravnomjerno optereeenje kriva izbocena .pr.ema
dolje (s1.26.1.a-4). Posto u svakoj tacki mora postojati kontakt izmedu temelJa I tla,
Temeijenje

49

IX Plitko - direktllo temeUenje

i linija slijeganja t1a mora biti prava. Ovo dovodi do preraspodjele pritisaka i to
tako da se na krajevima poveeavaju, a u sredini smanjuju (kod koherentnog tla i
stijenskog masiva), 8tO opet ovisi 0 vrsti tla.
Kod fleksibilnog temelja slucaj je suprotan (sI.26.1.-e), tj. elasticna linija
slijeganja temelja je jace izbocena prema dolje (sI.26.1.e-3), nego linija slijeganja
tla (sI.26.l.e-4) za ravnomjemb optereeenje. U ovome slucaju podudamost Iinije
slijeganja tla i elasticne linije temelja izaziva koncentraciju reaktivnog pritiska na
sredini, a smanjenje na krajevirna.

26.3. DIMENZIONlRANJE PLITKIH TEMELJA

Temeljem objekta treba da se obezbijedi siguran oslonac gornJoJ
konstrukciji i njeno normalno funkcionisanje. Da bi se ovo postiglo, moraju, kod
dimenzioniranja plitkih temelja, biti ispunjena dva osnovna uslova ito:
a) Optereeenje konstrukcije na .temelj mora biti znamo manje od
optereeenja koje moze da izazove slom tla ispod temelja, odnosno
zahtijeva se odredeni koeficijent sigurnosti u odnosu na pojavu sloma.
b) Slijeganje temelja treba biti u dopustenim granicarna, odnosno mora
biti toliko da one ne izazove stetne posljedice na konstrukciji objekta.
Sazeto receno, dimenzioniranje temelja vrsi se na bazi dopustenih
napona, odnosno dopustenog opterecenja tIa, koje se dobije na bazi kriterija
sloma tIa, odnosno kriticnog opterecenja, te kriterija dopnstenih sIijeganja.
Nacrt Evropskog pravilnika za geotehniku (Eurocode 7) obraduje sire
uslove za dimenzioniranje plitkih temelja samaca, traka, rostilja i ploca, koji se
radi uporedbe sa nasom dosadasnjom praksom saieto navode u narednoj tacki.

26.3.1. KRAJNJE GRANICNO STANJE I GRANICNO STANJE

UPOTREBLJIVOSTl
Evrokod 7 predvida provjeru barem slijedeeih granicnih stanja: (i) gubitak
opee stabilnosti, (ii) nosivost tla, (iii) slom usljed klizanja, (fv) slom konstrukcije
zbog pomjeranja temelja, (v) prekomjerna slijeganja, te (vi) nedozvoljene
vibracije.
Predvidaju se dvije metode dimenzioniranja plitkih temelja:
a) direktna metoda dimenzioniranja sa svim vrstarna analiza za svako
granicno stanje uz koristenje proracunskih modela, projektovanih
velicina i parametara tla, te
b) empirijska metoda proracuna koristenjem i uporedenjem iskustava,
rezultata terenskih j laboratorijskih ispitivanja.
50

TemeUellje

26. Kriteriji, dimenzioniranje, s/ijeganje

i al1aliz(' plitkog fcmeUenja

Prva metoda obuhvaea modele bolje od druge, koji opisuju mehanizme

sloma tia za krajnje granicno stanje (za kriticno opterecenje), te anaiizu
deformacija za granicno stanje upotrebljivosti (Szavitz - Nossan i Ivsie 1994.).
Krajnja granicna stanja kod plitkih temelja provjeravaju se za: (i)
nosivost tla, (ii) opeu stabilnost, (iii) klizanje, (iv) optereeenje sa velikim
ekscentricitetom, te
(v) slomkonstrukcije usljed pomaka temeljne konstrukcije.
Proracnn nosivosti tla provodi se poluempirijskim metodama baziranim
na "in situ" testovima iii opaianjima temelja na slicnom tlu. Daju se preporuke za
odredivanje nosivosti tla i stijenskog masiva poluempirijskim metodama baziranim
na rezultatirna dobivenih presiometrom.
Opca stabilnost provjerava se u slucajevima temeljenja na kosinama i
prirodnim padinama, pored iskopa iIi potpornih konstrukcija, uz obale rijeka,
kanala, jezera, morskih obala, te pokraj rudnika iii drugih podzemnih objekata. Za
slucaj da tlo iIi stijenski masiv ispod temelja ukazuje na uslojenost iii
diskontinualnost moraju se njihove osobine uzeti u obzir kod preqiostavljenog
mehanizma sloma i proracunskog modeia sa izabranim parametrima cvrstoee i
deforrnabilnosti.
Kontrola opasnosti od klizanja temelja provjerava se kako za drenirano
tako i nedrenirano tlo, analitickim i empirijskim metodama.
Definirajuei pojam velikog ekscentriciteta (npr. 1/3 sirine odnosno
duzine pravouglog temelja), EC traii posebne mjere opreza (npr. konzervativno
odredivanje potrebne sirine temelja).
Prop is zahtijeva takoder provjeru vertikalnih 1 horizontal nih
diferencijalnih pomaka temelja konstrukcije izazvanih projektovanim
optereeenjem pri konacnom granicnom stanju. Ako pomaci temelja izazvani
optereeenjem za konacno granicno stanje vode slomu konstrukcije, potrebne su
obimnije i slozenije analize, sto klasificira konstrukciju u treeu geotehnicku
kategoriju.
Kod granicnog stanja upotrebijivosti treba odrediti ukupna i
diferencijalna slijeganja tla, te slijeganja usljed rotacije temelja u tIu. Propisi EC 7
dopustaju koristenje, izmedu ostalih i primjenu naponsko deformacionih metoda,
te prilagodene elasticne metode za proracun slijeganja tla, ispod temelja. Naponi u
tIu racunaju se na osnovu raspodjeJe napona u elasticnom i u izotropnom i
homogenom poluprostoru, uz linearnu raspodjelu kontaktnih pritisaka. Za
slijeganje koristi se integracija vertikalnih specificnih deformacija, uz primjenu
modula stisljivosti dobivenih laboratorijskim ispitivanjirna, iIi ispitivanjima "in
situ".
Diferencijalna slijeganja i relativne rotacije treba procijeniti i uporediti
sa kriterijumom za granicno stanje upotrebljivosti. Propis Ee 7 traii da se kod
plitkih temelja diferencijalna slijeganja pretpostave min 10,0 mm, osim ako nisu
Temeljenje

5]

26. Kriteriji, dimellziollirallje, s/ijegollje

i onalize plitkog lemeljenjo

IX Plitko - direktllo temeljenje

kOllstruktivno sprijecena gorqjom konstrukcijom, bez obzira na proracunom

dobijene vrijednosti.
Temelje izlozene vibracijama treba dimenzionirati tako da ne dode do
rez~nancije izmedu frekvencije vibrirajuceg stroja i frekvencije tla, te da vibracije
ne lzaZOVU nedopustena slijeganja.

26.3.2. DOPUSTENO OPTERECENJE PREMA KRITERIJU

SLOMATLA

+ q.'N q . S q .!.q
+ 0'5 y'B'Ny . Sy . 1y'

nagiba opterecenja, prouzrokovanog horizontalnom silom H paralelno sa

efektivnom (korisnom) stranicom B ':
Iq :::: 1- [0,7 H/(V + A'.c'.ctgcp')];

ic =

=e'Jltg<p'

.tg2 ( 45

(26.4.)

Q
400

+~)

1) ctgcp';

Ny =2(Nq -l)tgcp'; 8
~

w 350
w

U
0::

+(Bk}incp'

300

2~

250

..j

>
N

200

S{ml

150

za pravougaoni oblik temelja;

Sq

=1 +sincp' za kvadratni iii kruzni oblik temelja;

Sy

=1-0,3(B

Sy

=0,7 za kvadratni iIi krumi temelj;

Sc

........

(26.5.)

oblika temelja:

Sq :::: 1

kP~

:!;

UJ

Nc = (Nq

(iqNq-l)/(Nq-1).

k)

zapravougaoni temelj;

(26.8.)

Oznake ujednadzbi 26.4. obrazlozene su u poglavlju 14.

Vrijednosti dobivene za projektovanu nosivost tla prerna mnogim autorima
i propisima se medusobno raziikuju, sto ovisi 0 datim izrazima za projektovane
faktore. Vrkljan i Matkovic (1994) uporedili su projektovane nosivosti tla
(dopustena nosivost) odredene Terzaghijevim i EC 7. izrazom i formulom datoj u
Pravilniku (s1.26.2.). Uocljivo je da sadasnji Pravilnik u odredenom domenu daje
nesto konzervativnije rezuitate zbog nepovoljnog uticaja propisanog faktora
dubine (de).

sa slijedecim bezdimenzionalnim projektnim faktorirna:

~ nosivosti:
Nq

iy = 1- [H/(V + A'.c'.ctgcp')];

. .. U pogiaviju 14. obradenaje detaljnije nosivost tla ispod temelja na osnovu

kntenJa sloma tla i dopustenog opterecenja. Kriticno opterecenje (opterecenje
~loma iii granicno opterecenje - fJJ), odnosno dopusteno opterecenje (qd) odredeno
Je prema modelima vise autora i prema Pravilniku 0 tehnickim normativima za
temeljenje gradevinskih objekata (Pravilnik).
U ovoj tacki bit ce prezentirana neka novija saznanja i izrazi za kriticno
opterecenje tIa.
~
EC 7 preporucuje za projektovanu nosivost u dreniranim uslovima:
.
-Q
= c'N
A
c Se 'le

0.50

Sr= 0.9S
Se= 1.01
dc= 1.35

1.0

1.S

2.0

0.9&
1.02
1.35

0.94
1.03
1.23

0.92
1.04
1.18

(26.6.)

=(sqNq-l)/(Nq-1) za pravougaoni, kvadratni

iIi kruzni oblik temelja;

~ nagiba opterecenja, prouzrokovanog horizontalnom silom H paralelno
efektivnoj stranici temelja L':
~ --------------------~~---------------------Temeljenje

SI.26.2.

Prikaz dopustenih opterecenja prema:

Terzaghiju

F, = 2,0(1) iF, =3,0(2),

Evrokod 7. sa F", =1,2(3), Pravilniku F", =1,2(4)iF", =1,8(5), za dubinu temelja

D =1,Om i osobine tla:

ip =

30" ,c = 0,

r = 19 kPa (Vrkljan, Matkovic, 1994).

Temeljellje

53

IX Plitko - direktno temeljellje

26. Kriteriji, dimenzioniralljc, slijeganje

i analize plitkog feme/jenja

Seizmicka nosivost tla za plitke temelje je dosada nedovoljno izucavana i

publikovana. Nedavno je Richards (Ricards i dr., 1993) razvio teoriju seizmicke
nosivosti, od koje se iznose najosnovnije postavke (Tomlinson, Boorman, 1995).

U slucaju kh

=kv =0 jednadzba 26.9. postaje:

qj = c Ne +y. N q +0,5 'YB .BNy ,

(26.12.)

Na slici 26.3.-b dati su odnosi seizmickih i statickih faktora nosivosti

(N ~c N~q i N;{y ) sa uglovima -0 i uglovima smicanja qJ

'

26.3.3. DOPUSTENO OPTERECENJE PREMA KRITERIJU DOPUSTENIH

SLlJEGANJA

SI.26.3. Elasticno slijeganje fleksibilnog (1) i krutog (2) temelja@ sa dijagramom

vrijednosti koeficijenata a,aav iar ovisno 0 odnosu duiine i sirine (L/B) temelja

@ gdje je

Poissonov koeficijent, a M modul deformacija - elasticnosti (Braja,

Da bi se odredilo slijeganje neke tacke ispod temelja, potrebno je

poznavati: (i) sastav tla (ii) modul deformacija - stisljivosti i (iii) raspodjelu
napona u tlu (vidjeti poglavlje 12.). Ove osobine i njihovo definisanje opisani su
u navedenom poglavlju, te ce u ovoj tacki biti prezentirani sarno podaci 0 modulu
deformacija i dozvoljenim opterecenjima iz literature i vaZecih propisa za
koherentno i nekoherentno tlo. U narednoj tacki date su i druge metode proracuna
slijeganja plitkih temelja.

1995).

Na izvjesnom odstojanju plitkih temelja moze doci do ostecenja, odnosno

sloma tla za vrijeme seizmickih dogadaja. Na slici 26.3. prikazanaje priroda sloma
tla ispod temelja za ovu analizu. Na ovoj slici uglovi a AE i apE za aktivni i
pasivni plitisak bazirani su na uslovima Coulombovog (Kulonovog) mehanizma
sloma (s1.26.3-a). Na bazi ove teorije, seizmicku kriticnu nosivost za trakaste
temelje moguce je izraziti kao:
qjE = c NeE +y' D NqE + 0,5 y. B N yE ,
(26.9.)
gdje su:

NeE' N qE iN yE - seizmicki faktori nosivosti i funkcije su ugla smicanja qJ

i ugla -0, tj.:

NeE' NqE i NrE = r(<p,o.), gdje je:

k
-0 = __
h - , s tim daje:
l-k v

(26.10.)
(26.11.)

26.3.3.1. Numericke vrijednosti modula deformacija tia

VeliCina, tok i vrijeme slijeganja razlicito se ponasaju kodjako propusnog
i slabo propusnog tla. Isto tako, metode odredivanja modula deformacija, prema
kojem se racuna slijeganje, razlicite su kod ove dvije vrste materijala.
Ukupno sIijeganje (s) racuna se prema metodama klasicne teorije
elasticnosti iIi prema modificiranim teorijama elasticnosti koje uzimaju U obzir
elasticnu anizotropiju poluprostora po dubini.
Za aproksimativne proracune slijeganja mogu seuzeti moduli stisljivosti
(M v) prema zbijenosti nekoherentnog materijala i prema konzistenciji, odnosno
monoaksijalnoj cvrst06i koherentnog materijala prema tabelama 26.1. i 26.2., koje
su date prema vazecem Pravilniku (Sl.Iist 34174).
Indeks relativne zbijenosti (gustoce) moze se odrediti laboratorijskim
ispitivanjem Ged.4.22.), iii procijeniti na bazi broja udaraca (N) standardnog
dinamickog opita prema obrascu (Dolarevic, 1987):

k" - vertikalni koeficijent akceleracije za vrijeme zemljotresa.

54

Temeljenje

=~lg

k" - horizontalni koeficijent akceleracije za vrijeme zemljotresa i

2N

(26.13.)

1,8+0,Olq

gdjeje:
Tell1eljenje

55

26. Kriferiji, dimellzioniranje, slijeganje

i analize plilkog feme/jen.}a

IX Plitko direktno femeijenje

q - vertikalno opterecenje

(k%z ) za mjesto i dubinu: gdje je izvrseno

ispitivanje;
N - Ckd (kN I
400

1m

2)' Unekoherentnom tlu;

26.3.3.2. Kriteriji dopustenih opterecenja za koherentno i nekoherentno tlo

C otpomost prodiranja siljka ( k%2 ).

kd -

Pravilnikom iz 1974. godine data su dopustena opterecenja (qd) za temelje

u nekoherentnom i koherentnom tlu, u odnosu na dopustena slijeganja (tabela 26.3.
i 26.4.).

Moduli stisljivosti za nekoherentno tlo

Tabela 26.1.
.....

....

::

Indeks .relativne
zbijenosti .(1 D)

NEKUHERENTNO TLO
.....

Sitan i srednje
krupan pijesak

Krupan pijesak i
sljunak

Ukoliko se apsolutna i relativna racunska slijeganja ne dokazuju posebnom

detaljnom analizom slijeganja temelja, dopusta se maksirnalno racunsko sIijeganje
od 2,5 cm u nekoherentnom, a 5,0 cm u koherentnom tIu.

Rastresit
Srednje zbijen
Zbilell
Vrlo zbijen
Rastresit
Srednje zbijen
Zbijen
Vrlo zbijen

M6dul~tisIJiY:?~~;

Mv(M%~J

Dopusteno opterecerlje za nekoherentno tlo

\';' "~";:

":.'."

,$~~jeisitari.pijeiiak

ID :S;0,35
0,36-0,65
0,66-0,85
0,86-1,00

Mv:S;7,5
7,5 - 15,0
15,0- 30,0
Mv ~30,0

ID:S; 0,35
0,36-0,65
0,66-0,85
0,86 -1,00

M v :S;15,0
15,0- 30,0
30,0-60,0

Rastresit pijesak

M v ?:60,0

pijesak

c.:'..

Zbijenost

Srednje zbijen

. ,

INDEKS
KONZISTENCHE
KOlIERENTNO TLO
.'.

It:
....

VRLOMEHKE
GLlNE
GLlNEI
PRASlNE

MEHKE
SREDNJE PLASTICNE
KRUTO PLASTICNE
POLUTVRDE
TVRDE

=(WL-W~

.,.

MOD~

Mv < 0,50
0,5 -2,0
2,0 -5,0
5,0 -10,0
10,0 20,0

Ie> 1,25

Mv> 20

Kod fleksibilnih temeljnih traka iii temelja samaca, na tlu bez narocite
heterogellosti u sastavu i lla medusobnoj udaljenosti pojedinih temelja vecoj od 7,0
m, mogu se dopustiti diferencijalna slijeganja velicine oko 50%, apsolutnih
racullskih slijegallja u nekoherentnom tIu, odnosl1o 25% u koherentnom tIu,
56

Temeljellje

20

40

100

140

180

0,35

Krupni .pijesak is1juIiak .,

.. ,:
c'
Relativna
zbijenost

"

Zbijenost

ID
Rastresit
0,00

150

250

320

Srednje zbijen
0,35

210

360

600

0,85

Zbijen
0,65

330

590

1,00

..

fk%z2J

Ie < 0,25
0,26-0,50
0,51 -0,75
0,76-1,00
Ie> 1,00

pijesak

...

STlSiJIVdsTI . .

Mv

!O

0,65

Vrlozbijen

Tabela 26.2.
'

.'

Tabela 26",

Zbijen pijesak

. .

("%}T

(qdJ

q=YD(,,%,)

Re!ativna
zbijenost

ID

Moduli stisljivosti za koherentno tlo

.....

))opuStefiO opterecerije.

800

Vrlo zbijen
0,85

Vrijednosti date u tabelama 26.3. i 26.4. odnose se na glavna i dodatna

opterecenja, te za oznaceno minimalno opterecenje tla (q = y . D). Sirina temelja
uzeta je pod pretpostavkom da iznosi do 80 cm, a slijeganje 2,5 cm, s tim da je
nivo podzemne vode nizi od sirine stope temelja (B).
Vrijednosti u datim tabelama mogu se koristiti u intervalu opterecenja (q)
1 - 40

(k%2)

i za sirine temelja B od 0,80 do 1,60 m, ako se posluzimo

aproksimacijom da odredenom produktu B r . D odgovara isto tako ukupno

dopusteno opterecenje qj' B j = q2 . B2 . Dakle, vrijednosti izmedu qd lineamo se
interpoliraju po I D i q.
Ako je razlika izmedu stope temelja i nivoa podzemne vode manja od
sirine temelja B, zadane vrijednosti smanjuju se za 50

(o/m2 ).

Temeljellje

57

26. Kriteriji, dimenziolliranje. s/ijeganje

i allalize plitkog tellleljenja

IX Plit/w - direknw temeljenje

Dopustena nosivost koherentnog t1a, ako se uzme u obzir osnovno i

dodatno opterecenje za sirinu temelja 80 em, a za dopusteno slijeganje 2,5 em,
moze se dobiti iz izraza:
Dopu.fteno opterecerije za koherentno tlo
Tabela 26.4.
.,.. (
..... Indcks!, '. Kqnzistc\1SiJll ".

j'"

.'. ....

.' . .. Pra1lina:.,2<

konzisteilcije . ..,

:. )"
1. C'c ..........

Vrlo mehka

", '

,,". "

0,00

20

SO
0,7S
100
1,0

1,0

Polutvrda

200

1,2S

400

q'd =qd +q,

gdje je q d dato u tabeli 26.4., a q =

'

Polutvrda
1,25

Tvrda

N~vrij&lnost

OPISTLA
.

0,7S

Kruto plasticna

"

".

0,50

Tvrda

Temeljenje na pijesku i sljunku na minimalnoj

dubini 0,75 m (Burland, Burbidge, 1985)
Tabela 26.5.

0,25

Mehka
Srednje
plasticna

Ako je dopusteno slijeganje manje od 5 em i B manje od 1,60 m, onda se

moze koristiti dati izraz 26.15. uz linearnu interpolaeiju.
U tabeli 26.5. dataje proracunata - dopustena nosivost temelja na pijesku i
sljunku U ovisnosti od broja udaraea prj SPT (standardni penetraeioni test). Uzima
seda nivo vode ne dospijeva do nivoa temelja i da slijeganje u duzem periodu ne
prelazi 5 em, za jedan izolirani trakasti temelj. Vrijednosti nosivosti za temelje
samee sirine do 3,0 m mogu se priblizno dva puta povecati. (Tomlinson, Boonnan,
1995; Burland, Burbidge, 1985).

Vrlo zbijen pijesak i sljunak

Zbijen pijesak i sljunak
Srednje zbijen pijesak i sljunak
Rastresit pijesak i sljunak

e(,,%2)
,

Za sirinu temelja (m)

SPT
' .....

DoplIsteno opterecenj

l.0

'.""

>SO
30-50
10-30
S - 10

800
SOO- 800
150-S00
SO- ISO

"'2,0
600
400-600
100-400
50-100

. 4,0
SOO
3OO-S00
100-300
30 - 100

Temeljenje na glinovitom tlu minimalne dubine

1,0 m ispod nivoa tla (Burland, Burbidge, 1985)

(26.14.)

.Nedreninlnli

r .D .

cvrstoca na
snllcanje

Za sirine temelja B izmedu 80 i 160 em, a za dozvoljeno slijeganje vece od

2,5 em (Sd > 2,5) moze se izracunati dozvoljeno opterecenje kohe~entnog tla iz
izraza:

U%2)

(26.15.)

>300

800

600

400

150 - 300

400- 800

300-500

150 - 250

75 - 150

200 -400

150 - 250

75 - 125

4075

100 - 200

75 -100

50-75

20-40

50 - 100

25 - 50

Beznacajno

gdjeje:
qd - vrijednost iz tabele 26.6. za koherentno tlo;

sirina temelja u em;

dopusteno slijeganje, stirn ako je izraz 32 Sd / B veci od jedan, ova
se jednadzba ne moze primijeniti.

Sd -

Ako se u statickom proracunu uzimaju u obzir sarno glavna opterecenja,

vrijednosti se mogu smanjiti za 20%, a ako se ukljuce i posebna opterecenja,
vrijednosti u tabeli se mogu povecati za 20%.

58

. Temeljellje

aluvi'alne line

Proracunata dopustena opterecenja temelja na glinovitom tlu data su u

tabeli 26.6. (Burland, Burbidge, 1985). Rezultati su bazirani na londonskoj glini, s
tim da u duzem periodu slijeganja ne prelaze 5 em.

TClI1cljmje

59

IX Plilko - direktno temeljenje

26. Krileriji, dimellZiollirallje, slijegallje

i allaljze plitkog temeijellja

26.4. METODE ODREDIVANJA SLlJEGANJA PLITKIH TEMELJA

(26.20.)

U osnovi se sIijeganje temelja i tIa, usljed vanjskog opterecenja, moze

podijeliti na: (i) trenutno (direktno, momentalno iii elasticno) slijeganje (PO) i (ii)
konsolidaciono slijeganje, odnosno konsolidacija (Pe). Trenutno slijeganje
temelja odigrava se za vrijeme iIi odmah nakon izgradnje objekta. Konsolidacija
tla odvija se u dliZem vremenskom periodu, ovisno 0 vrsti tla i uslovima dreniranja
vode iz tla.
SIijeganje temelja razmatrano je u poglaviju 13, kao i u tacki 26.3. pri
analizi kriticnog opterecenja temelja. Nacin proracuna sIijeganja temelja bit ce
analiziran sa vise detaija u slijedecim podtackama.

Vrijednosti aav iar mogu se dobiti iz dijagrama na slici 26.3. (Braja,

1995).
Ako se nestisljivi sloj stijenskog masiva nalazi na ogranicenoj dubini (H),
onda stvarno sIijeganje moze biti manje od racunski dobivene vrijednosti prema
datim jednadzbama. Medutim, ako je dubina veca od 2B - 3B, stvarno slijeganje
nece se znatnije mijenjati.
Vertikalno konacno slijeganje u bilo kojoj tacki na povrsini elasticnog
poluprostora (p d) kruzne iIi pravougaone ravnomjerno opterecene povrsine
moze se takoder dobiti iz jednacine (analogne jednadzbi 26.16.) koju je dao
Schleicher (Slajher, 1926) u obliku (Dolarevic, 1987):

26.4.1. PRORACUN TRENUTNOG SLIJEGANJA FLEKSIBILNIH I

KRUTIH PLITKIH TEMEUA

i Pd =

gdjeje:
Teoretski, ako je D
trenutno elasticno slijeganje

=0

i H

(p.)

=co

(s1.26.3.), a za idealno fleksibilni temelj

prema Harriju (1966), moze se izraziti u obliku:

q' B (

Pe =M I-v

\a

'2'

(26.16.)

(26.21.)

q - ravnomJerno opterecenje na tlo (za ukopani

(kN/m
qo - pritisak od vanjskog opterecenja (kN/ m2 );
y' - efektivna tei:ina na jedinicu zapremine (kN / m
2

temelj:

q= qo - r D)

);

);

Vrijednosti koeficijenata oblika i krutosti (Cd)

Tabela267
Icc

(26.18.)

C,.CcC.C

T.ernelj
c

KruZni
Kruini (krut;)

(26.19.)

--------------------~~----------------------Temeljellje

Kvadratni (krnti)
Pravougaoni

TACKE (Slika26.7.)

Kvadrami

Meautim, za slucaj krutog temelja trenutno slijeganje je drugaCije od

prethodnog i moze se dobiti iz izraza:
60

(26.17.)

a ta vrijednost je, ovisno 0 odnosu duzine i sirine temelja (L/ B), prikazana na
dijagramu slike 26.3., LiB - duzina, odnosno sirina temelja (m).
Srednje trenutno slijeganje za fleksibilni temelj moze se, takoaer, prikazati
u obliku:

jPe =7~-V2}xavl

Cr koeficijent oblika i krutosti temelja (tabela 26.7.);

za centar fleksibilnog temelja,

gdje je:

a~ ~H ~::)+nl{ ~+:)}

D - dubina ukopavanja (m);

za ugao fleksibilnog temelja i

Ir-Pe-=-q-~-B-(I-_V-2-}x-,---,

Cd;' B (l-v

L/ B '" 1,5
-2,0
-3,0
5,0
-10,0
; 100,0

It:

Prosjecno'

c'Cc
1.00
0.79
1,12
0,99

0,64
0.79
0,56
0,99

0.64
0,79
0,76
0.99

0,64
0,79
0.76
0,99

0.85
0,79
0,95
0.99

1.36

0,67

0,89

0,97

1,15

1.12
1,35
1.68
2.12
3.60

1,30
1,52
1,83
2,25
3,70

1,52
1,78
2,10
2,53
4,00

'cC,

0,76$1
0,88
1,05

1.26
2,00

1,4
2.20

CC'"

(kN/ m

2
) - u literaturi koristi se oznaka E i termin
M - modul deformacija
modul elasticnosti;
v - Poissonov (Poasonov) koeficijent, koji se aproksimativno moze uzeti
za: rastresit pijesak 0,20 - 0,40; srednje zbijen pijesak 0,25 0,40;

Temeljenje

61

26. KriterUi, dimenziolliran.ie, slUegallje

i allalize plilkog u:meljenja

IX Plitko - direktno temeljellje

zbijen pijesak 0,30 - 0,45; muljevit pijesak 0,20 - 0,40; pijesak i

sljunak 0,15 - 0,35; srednje plasticna glina 0,20 - 0,50 (Braja, 1995).
Terzaghi (1955) preporucuje ovaj koeficijent u neto izmijenjenim
velicinama.
lednadzba 26.21. moze se koristiti i za slijeganje krutih temelja kruznog
iii kvadratnog oblika (tabela 26.7.), koji se ravnomjerno slijezu po cijeloj
opterecenoj povrsini.

.....__....._r ----.
I

7----;

!
~...;;I!.o~I!----~

2.,r

-11'-_ _8==--_-11'--

-J

Sl.26.4. Oblici temelja sa tackama u kojim su dati koeficijenti oblika u tabeli 26. 7.

Za krute temelje pravougaonog oblika ravnomjerno slijeganje (Po) moze

se priblizno proracunati na osnovu slijeganja fleksibilnog temeIja u pojedinim
tackama iz izraza:
1
(26.22.)
Po = '3 (2pc + Pk)'
gdje je: Pc i Pk slijeganje fleksibilnog temelja u tacki c i k.
Slijeganje tacke izvan opterecene povrsine, kod krumog presjeka na
odstojanju r (tacka n), moze se izracunati za kruti krumi temelj (sl. 26.4.-b), iz
izraza:
2
. B
P =-P . arc Sill-.
(26.23.)
n
7[
C
2r
Slijeganje proizvoljne tacke izvan (s1. 26.4.-a, tacka n), iIi unutar
opterecene povrsine, moze se dobiti superponiranjem slijeganja ugaonih tacaka od
opterecenja razlicitih pozitivnih i negativnih pravougaonika, koji imaju zajednicki
ugao u toj tacki. Tako npr. za tacku n (s1. 26.4.-a) formiraju se pravougaonici ciji
ce zbir slijeganja biti:

Pn = p(n,l,2,3)+ p(n,3,4,S)- p(n,1,6,7,)- p(n,5,8,7)

62

Temeljenje

(26.24.)

Ovakav nacin proracuna slijeganja moguc je i za izlomljeni oblik temelja.

Ovaj postupak obrazlozen je u prvom dijelu knjige, kod iznalaZenja napona ispod
pojedinih tacaka.

26.4.2. PROCJENA SLlJEGANJA PLlTKIH TEMELJA NA PlJESKU I

SLJUNKU
Iz analize proracuna slijeganja temelja date u poglavlju 13. vidljivo je da
se slijeganje temelja na pijesku i sljunku i drugim nasutim zrnastim materijalima
obavi odmah nakon opterecenja temelja. S obzirom daje tesko uzeti neporemecene
uzorke tla iz ovakvih materijala, ne praktikuje se laboratorijsko ispitivanje za
determinisanje njegovih deformacionih karakteristika. Slijeganje temelja na
pijesku i sljunku procjenjuje se poluernpirijskim metodama baziranim na SPT
(Standardni penetracioni test - Standard penetration tests) iIi CPT (Staticki
penetracioni test siljkom - Cone penetration tests).
Danas postoji vise poluempirijskih izraza za proracun slijeganja temelja na
pijesku i sljunku, od kojih se za neke navodi sarno koristena literatura.
a) Priblizno slijeganje na bazi SPT ustanoviJi su Schultze i Sharif (Sulce
i Sarif, 1973) na bazi odnosa izmedu broja udaraca (N), dimenzija
temelja (L i B)
dubine ukopavanja temelja (D) i koeficijenta
slijeganja, (s) t;:.z.:ti.:.:.,:_ _ _ _ _ _~

S'q

NO,87

(1 + O,4D/B)

za H/B>2
- ,

(26.25.)

gdje je:
q - opterecenje u ravni temelja (kN/m 2 );
s - koeficijent slijeganja (mmJkN / m2) - dijagram na slici 26.5.
N - broj udaraca;
D i B - dubina ukopavanja, odnosno sirina temelja (m);
H - dubina ispod temelja do cvrste baze (m).
Izraz je ustanovljen na bazi korelacije broja udaraca (N) sa osrnatranim
slijeganjem objekata. Za odnos H / B < 2 koriste se redukcioni faktori iz tabele

26.8. (Tomlinson i Boorman, 1995).

Burland i Burbidge (1985) ustanovili su drugi empiricki odnos na bazi
rezultata SPT, za slijeganje temelja na pijesku i sljunku, koji sadrzi: faktor oblika,
korekcioni faktor dubine, vremenski faktor, srednji neto pritisak, maksimalni
efekat pritiska u ravni temelja i indeks pritiska (Tomlinson i Boorman, 1995).
b) Priblizno siijeganje na bazi ispitivanja statickim prodiranjem
siljka prema Schmertmann-u i dr., (1978) moze se izraziti u obliku
(Tomlinson i Boorman, 1995; Braja, 1995):
Temeljenje

63

IX Plitko - direktllo /emel)ell)e

26. Kriteriji, dimellziollirallje, slijegallje

i allalize plitkog /emeljenja

(26.26.)

Moduli deforrnacija (M - kN/ m 2 ) dobiju se mnozenjem statickog otpora

prodiranja Siljka (Ckd ) sa 2,5 za kvadratne, odnosno sa 3,5 za trakaste temelje.

~E 10D~~========~==~------~

-- ><
02

01

./

g
:z
g

!;!

L/B=S

O.~L.5--~--~2~~3.....4-5:----:'1':-0---:::20;;-:3:=O-::4Q;;!SO
SIRINA TEMEUA (m J

IS

1.0
0.5

0.91
0.76

0.89
0.72
0.46

0.52

lOa

0.87
0.&9
0.43

0.65
0.&5
0.39

,.,"

KORISTl SE
M=2.S Ckd ~

0..

L
t.

06

~:I

'"

lL

'"

28

....

....

....
z
!!!

OS

....

::l:
W

04

~~

~ B
-'

03

"

,,A-.. .L>IO
B

,"

LIp =q-q. ,,"

,,

II

J
q'=rD

~Z,,:c;:r;ME-bliil
2

KOR 1ST! SE M=3.S Ck

BxL

B z,,1->IO

qp

DUBINA SlUKA I",

Sl.26.5. Dijagram koeficijenta slijeganja (s) ovisno 0 sirini temelja (B) dobiven na bali
rezultata SPT (a), sa skicom temelja (b) i tabelom redukcionog Jaktora za
H / B < 2 (26.10.), prema Schultzeu i Shariju, 1973).

"

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

O.G

UTICAJNI FAKTOR VERllKALNIH NAPONA Iz

Sl.26.6. Dijagram uticajnog Jaktora vertikalnog napona (IJ prema Schmertmannu i dr.
(1978) (a), sa skicom i oznakama ukopanog temelja (b).

gdje je:

C, == 1- 0,5!L - korekcioni faktor dubine;

!1 p

Cz == 1+ 0,21og10 (

vrijeme gOdine)
.
.
0,1
- vremenskI faktor puzanJa;

!1 p == q - q' == q - y . D - neto opterecenje u ravni temelja;

1z - uticajni faktor vertikalnih napona (s1.26.6.);

!1 z - debljina sloja tla;

M - modul deformacije (Es oznaka u originaJu);

B i L - sirina i duzina temelja.

26.4.3. POCETNO SLIJEGANJE PLITKIH TEMELJA NA ZASICENOJ

GLINI
Op6enito je, za slucaj konstantnog modula deformacija tla (M) pogodna
metoda lanbua i dr. (1956), koja je modifikovana od strane Christiana i Caniera
(Kristian i Karier, 1978). lednadzba predstavlja prosjecno pocetno slijeganje
fleksibilnog temelja (p e) na zasicenom glinenom tIu (Poissonov koeficijent
V
0,5), a ima oblik (Tomlinson i Boorman, 1995; Braja, 1995):

Uticaj vertikalnog napona I z dobije se iz dijagrama na slici 26.6. i to za

kvadratne temelje kriva
za pravougaone

64

1J{ = 1, a za trakaste temelje kriva 1J{ > 10. Vrijednosti

1J{ < 10 dobiju se interpolacijom.

Temeljell)e

(26.27.)
gdjeje:
Al - faktor ovisi

(H / B)

odnosu debljine opterecenog sloja i sirine temelja

(L/ B) temelja (s1.26. 7.-b).

i od odnosa duzine i sirine

Temeljel1je

65

IX Plitko - direktno temeUenje

A2 - faktor ovisan od odnosa dubine ukopavanja (D) i sirine (D/ B) temelja

(sI.26.7.-a).

nJ~
*
o

~J:

~<4

q@'O

A2

ea

'~ ;;

o.

deformacija (M u) koristi se za proracun pocetnog slijeganja temelja na glini

prasinastoj glini.

~ "'--

10

IS

OONOS OIB

!
~I

<Xl

.....

"

1.5,1=----+----\-;G~=--__--I~C----4

:::>

KVADRATNI

~ ____~~~~:f=======1~KRgU~M'2:~
O,S~

:.::

I
I I

<!:
u-

DONOS HID

SI.26.7. Faktori Al (b) i A z (a) za proracun srednjeg pocetnog slijeganja opterecene

povrsine (Christian i Carrier, 1978).

Proracun pocetnog slijeganja (PJ, lj. elasticnog slijeganja ispod ugla

fleksibilno opterecene povrsine, moze se dobiti iz jednadzbe (Tomlinson i
Boorman, 1995):
(26.28.)
gdjeje:

I I
I I
I

!I
o

I
I

,I

I
I

VRIJEONOSTI

Fl ( - )
F2 (---)

,~

r\

\'

"

\ t\. l/B=5

L/B=2 \

L/B-1
02

0.3

"\ ~ ~
'\, ~ ~

:~ I L/B::ro

OJ

0,8

)1= 0 1 Ip= FI +Fz (=)

/11 I:

0.7

OA

VRIJEONOST!

\LlB=ro\"

0_6

0.5
~

'\1\
0]

L/B=10

If!0,

i Fz

S1.26..
8 Dlj-'agram za proracun pocetnog s/ijeganja (p.) na uglu temelja fleksibilno
opterecenu zonu na povrsini elasticnog sloja (Tomlinson i Boorman, 1995).
Poissonov (Poasonov) koeficijent
Tabela 26 9

qn - neto pritisak temelja;

B i L - sirina i duzina temelja;
M - modul deformacija tla;
v - Poissonov koeficijent (tabela 26.9.)
H - debljina stisljivog sloja ispod temelja;
Ip - uticajni faktor (dijagram na slici 26.9.)
Jednadzba 26.28. se navodi i radi njenog koristenja prema Evrokodu 7. za
proracun slijeganja kao prilagodena elasticna metoda. Sa dreniranim modulom
deformacija (M d) vrsi se proracun totalnog slijeganja, tj. pocetnog slijeganja i
konsolidacije temelja na sljunku, pijesku, prasini i glini. Nedrenirani modul

66

a:

"

fC f7 -jIII\

I
6 I

.--

~~

I ,I
: i, LI B=5

:z

""'"

06

'Y = 0.5, Ip=Fl (-J

'l/B=2

CD

1.0t=----+-~~=_t=======i::!L..-==9

':-1\' ~
I

t:2

At

::c
-0

I!I "I

VR I JEONOSTI Fj i F2
03
04
05

02

01

.""~i--

o.B0

26. Kriteriji, dimenziollirallje, sJijegQlljc

i Qllalize plitkog tcmcljenja

Temefjenje

VRSTATLA
,'...
..
GLINA (nedrenirana)
GLINA (mehka, necirenirana)
PRASINA
PlJESAK
STlJENA - KAMEN

Poissonov . .
koeficUent (v)
0,5
0,1 -0,2
0,3
0,1 - 0,3
0,2

w-

.
r7t~
i
I

I!
1 1
I ~
1
1 H
1~

Ii

J
,

,
1

,f--B - - f

.... :::r

::>F

ox

'

",I

Vrijednosti za faktor Fl i F2 date su na dijagramu (s1.26.8.), u ovisnosti

od odnosa HI B i L/ B . Elasticno slijeganje ne treba racunati za debljinu (H) ve6u
od4B.
TemeUellje

67

26. Kriteriji, dimcllziollirallje, siijegallje

i allalize plitkog temeijenja

IX Plitko - direktllo temelje/lje

F = Qu(e) = F:! .

26.4.4. SLIJEGANJE EKSCENTRICNO OPTERECENIH TEMELJA

>-

Nacin proracuna slijeganja u tackama 26.4.1 - 26.4.3. odnosi se na

siijeganje centricno opterecenih temelja. Ekscentricno optereceni temelji bit ce
podvrgnuti vertikalnom slijeganju i rotaciji temelja (sI.26.9.). Georgiadis i
Butterfield (1988) predlaiu slijedeci tok determinisanja slijeganja (p) i rotacije (8)
temelja pod takvim uslovima opterecenja (Braja, 1995):
>- Za poznato opterecenje (Q) temelja i ekscentriciteta (e) traii se
slijeganje (PJ i rotacija temeija (t), uz koristenje izraza za kriticno
opterecenje po Brinch Hansenu iii drugim autorima (qj - jedn.14.25.).

>-

Odrediti konacno opterecenje Qu(e=O) za isti temelj, ali za e = 0

(centricno opterecen temelj,jedn.14.25.), azatim:
Qu(e=O) = Q

F:

(2631 )

(e=O)'

2.0

f--

f->1-

v ~.~tikal,!c
slljeganje
(b2-rctaci'a

...z

~(hitman i

-~ .
'

.. .'.;.

-'

-.~'

."::. ;:.
-- -

u..
1.0
o

..

o ,'. ;': ,;-;-:.;...',-,"-',-,-,-"

...

,"

"",'.

Richart, 19671

1--'

..

.' 7

I.S

(26.29.)
~

. ",

......

!
I

I'
I

o. 5

-<r-r otacijn. nagib

e- ekscentricitet

2e

I!'

iI

A~BL

<!l

,~
0 .-.-

W
...,

U
u..
w
0

-~

'Richart,ISS7l

I-

3
6 7 8 910

Sl.26.1O. Koeficijenti

f3J,

f32 i C U ovisnosti od odnosa US (Braja, 1995).

~e -stijegnnje

'~
; = - ge

" '"

..L ~(L", 1963; Whitman

1.5

DONOS LIB

'e

I~.- ---'K'
I I

~~

, /~
1--' _
1--

V"'"
I

Pronaci konacno opterecenje za stvarnu povrsinu opterecenja:

Qu(e) = qj . A'= qf . B'L'.

Q(e=O)

je dopusteno opterecenje za temelj za Fs

Determinisanje koeficijenta (faktora) sigurnosti (F,) za ekscentricno

optereceni temeij:

F], za uslov centricki

opterecenog temelja.
>- Za opterecenje Q(e=O) na temelj proracunati slijeganje

>-

Pe = Pe(e=o{l-

>-

(p e(e=o)) koriste

se izrazi dati U ovome 26. poglavlju.

Za slijeganje (PJ i rotaciju (t) koristiti slijedece izraze:

51.26.9, Elasticno slijegarije (Pd izazvano ekscentricno (e) opterecenim temeljom.

>-

(26.30.)

{iJT

(26.32.)

Stijeganje za e = 0:
Pe(e=O)

= B(Q(e=o)) ( _v2 L fa ).
Ms (B. L) 1 s fhr \ av

(26.33.)

Gedn. 26.19. iIi 26.20.).

68

--------------------------=U-,M-i~~e-~~e---------------------------

Temeljenje

69

IX Plit/co - direktno temeljellje

26. Kriteriji, dimellziollirallje, slijeganje

i allalize plitkog temeljmja

Rotacija - nagib:

V sr

_ -1[Cp (e/B)]
.JB . L '

8 - tg

KI i K2 - bezdimenzionalni koeficijenti koji ovise

(26.34.)

- srednja vrijednost Poissonovog kgeficijenta;

0

odnosu strana LIB

(s1.26.11.)

gdjeje:
C = f31f32 faktori ovisni 0 odnosu VB i dati su na slici 26.10. f31 se odnosi
na vertikalno slijeganje, a f32 na rotaciju temelja (Lee, 1963; Whitman i Richart,
1967).
Osimjedn. 26.34. postoje i drugi slicni izrazi za iznalazenje nagiba temelja
samaca, kao sto je npr. (Do'larevic 1987):
~

Nagib u poduZnoj osi temelja:

2

IW

_I-vsr K Pv 'el
tgl-~'

(26.35.)

Nagib u poprecnoj, kracoj osi temelia:

o

_I-v;r
Pv' e2
tg 8 2 -~'K27?J

(26.36.)

gdje su:

8 1 i8 z - uglovi nagiba temelja;

Pv

ukupno vertikalno opterecenje, koje djeluje na temelj sa

ekscentricitetom (kN);

2.4

0.50
~ 2.0

....
z

!!i

1.6

u::

1.2

'"

0.8

!!i

0.30

26.5. PRORACUN KONTAKTNIH NAPONA ZA LINEARNU

RASPODJELU
Vidjeli smo u tacki 12.1. i 26.2. da kontaktni naponi ovise od vise faktora
kao 'npr. od: (i) krutosti temeljne konstrukcije, (ii) fizicko - mehanickih osobina
tla, (iii) veliCine i raspodjele opterecenja, (tv) velicine i vrste opterecene povrsine,
(v) dubine temelja, (vi) nivoa podzemne vode, (vii) dubine nestisljive geoloske
forrnacije itd.
Kod proracuna slijeganja tla, pretpostavija se linearna raspodjela pritisaka
(napona) na kontaktu teme!j - tlo, sto na ukupnu vrijednost slijeganja nema
znacajnijeg uticaja. Medutim, kod statickog proracuna temelja pretpostavljena
linearna raspodjela moZe imati veliki uticaj na rezultat te u ovome slucaju treba
biti obazriviji pri proracunu temelja.
U praksi je prakticki nemoguce uzeti sve faktore u obzir, radi cega se cesto
koristi pojednostavljeni nacin (do temelja granicnih dimenzija 4,0 m) pravolinijske
raspodjele kontaktnih pritisaka (Dolarevic, 1987),
a) Ekscentricitet u jednoj ravni. Kao sto je poznato, ivicni napon (0-1,2)

. ) , za temel]' opterecen ekscentricno u jednom

iIi pritisak fq
~ maX,IIllll

u. 0.20

UJ

~ 0.40 1\
~
z

!-""

Kod ekscentricno opterecenih temelja samaca iii traka moze doci do

naginjanja temelja. Ovo je kod nekih konstrukcija izuzetno vazno kao npr. kod
nekih kranskih staza, mostova i u industrijskim objektima, sa velikim pokretnim
opterecenjem unutar objekta. Zbog naginjanja moze doci do promjene raspona, sto
moze utjecatina slobodan profil, odnosno ometanje slobodnog kretanja krana i dr.

UJ

o
~

IL

0.10

r- t-

LIB

0.4
4

10

I>

pravcu (e) i pod pretpostavkom pravolinijske iaspodjele pritisaka (q),

dobije se iz poznatog izraza:

LIB

10

OONOS OUZINA LIB

OONOS OUZlNA UB

(26.37.)

SI.26.11. Dijagrami za odreaivanje koeficijenata K] (a) i Kz (b)

el i e2 - odstojanje rezultante od osovine temelja u poduZnom i poprecnom

pravcu (m);
B i L - sirina, odnosno duzina temelja (m);

M sr - srednja vrijednost modula deformacija (kN / m 2 );

70

Tellleljenje

gdje je:
P - vertikalna sUa (kN);
B - sirina temelja (m);
L - duzina temelja (m);
M = p. e - vanjski momenat (kNm);
Temeljellje

71

26. Kriteriji, dimellZiolliranje, slijegallje

i allalize plitkog temeljellja

IX Plitko - direktno temeljenje

A = B L - povrsina temelja

(m

);

W = B L /6 - moment otpora za pravougaoni presjek;

e = M I P - ekscentricitet vertikalne sile opterecenja.
Uvrstavanjem poznatih izraza za A i W dobije se jednadzba u poznatom

obliku:
(51,2

U slucaju djelovanja sile izvan jezgra (sI.26.12.-d) pojavljuje se u tacki

zatezanje, koje tio ne moze preuzeti. Zbog ovoga iskljucuje se dio opterecen na
zatezanje, te se cijelo opterecenje prenosi na redukovanu pritisnutu zonu. To
izazivapovecanje ivicnognapona u tacki[!]' (sI.26.13.-a).
U ovome slucaju maksimalni ivicni napon ((51 ') mora biti manji od
dopustenog

-k( ;;-)
1

(26.38.)

((5

doP)

za t10, a on iznosi prema slici 26.13.-a, za trouglastu raspodjelu

pritisaka:
,2P

Pri proracunu ivicnih napona mogu nastupiti u osnovi cetiri slucaja (vidjeti
i 20.3.), koji su sematski prikazani na slici 26.12,
~ Temelj centricno opterecen, e = 0 (s1.26.12.-a), tadaje (5 = pi A;

~ Rezultujuca silaje unutar jezgre, e <

(51

%(sI.26.12.-c);

~ Rezultujuca sila je na granici jezgra, e =

(s1.26.12.-b );
~ Rezultujuca sila je lzvan jezgra, e >

%,

%,

(51

(51

.........._iPIj

(26.39.)

3e-BI2

(52

negativna velicina (s1.26.12.-d).

p!

4P <

B
3(B/2-e)

= 2%L'(52 = 0

pozitivna, a

4P

-(5d
op
= 3L(% -e) = 3L(B - 2e) 3LB'

I
OS TEMELJA

r.,~......~-.

OSTEMELJA

Sl.26.13. Ivicni naponi na temelju sa iskljucenom zateiucom zonom

temelja centricno opterecen sHom P

Kada se dopustena nosivost

((5

((50)'

((51 ')

(a) i povrSinom

(b).

dOP) tia daje za centricno opterecen temelj,

onda se mjerodavna dopustena nosivost prema kriteriju sloma tla, dobije iz uslova,
da je dio povrsine temelja centricno opterecen silom P jednak povrsini dijagrama
ekscentricno opterecenog temelja (sI.26.13.-b), tj.:
(26.40.)
odakJeje:

iii
(26.41.)
SI.26.12. Dijagram napona ((5) za razne slucajeve opterecenja (P): centricno opterecenje
(a), opterecenje na ivicijezgra (b), opterecenje unutar (c) i izvanjezgra (d).
72

---------------------------=u-n-'el~~-~~e--~-----------------------

Ako je

(52

= 0, onda je zamjenjujuci napon:

Temeljenje

73

IX Plitko - direktllO temeljen}e

(Jo

26. Kriteriji. dimellziOllirallje, s/ijegallje

i allalize plitkog temeljenja

4'

odnosno

:s;: (Jdop

(Jj

3P <

(Jo

= 2BL -

(26,43,)

(26,42.)
(Jdop'

a ako se uvrste vrijednosti za M x' My, Wx i Wy , dobije se:

odnosno

(26,44.)

Q)~y
C0
6
.
I'"

\)4

A<

Y
B

~.

Mx= Pe x
My=P@y
2

W=Bl '6
x
2
Wy=lB 16

SI.26.14. Raspodjela napona kod dvostrukog ekscentriciteta.

Ako je ekscentricitet u pravcu duze strane (L), tada je L'= L - 2e.

Vrijednost B' bila bi B, a proracun bi se provodio na isti opisani nacin.
U literaturi se danas prikazuje proracun prema teoriji sloma (Braja, 1995).
Iznalazi se, po navedenim metodama, kriticno opterecenje, odnosno krajnja moe
nosenja tlatqJ)' zatim konacno opterecenje temelja (QUit = qJ . A'), te koeficijent
sigumosti (Fs = Quit I p).
b)
Dvostruki ekscentricitet. Prethodna razrnatranja odnosila su se
na ekscentricitet u jednoj ravni, ali je u praksi cest slucaj ekscentriciteta u dvije
ravni (ex i ey), kao 8tO je to prikazano na sIici 26.14., za jedan pravougaoni presjek

(BL).
Sila P djeluje unutar jezgra sa ekscentricitetom (ex i e y ) prema osama
simetrije x i y (sl.26.14.), te SU, kao i prije, naponi u ugJovima pravouglog presjeka:

Naponi ce biti pozitivni (pritisak) ukoliko se opterecenje (P) nalazi unutar

jezgra. Za slucaj da je ono izvan jezgra navedeni izrazi Gedn.26,44.) ne mogu se
koristiti, jer se ne moze racunati sa cjelokupnom povrsinom temelja (L B), vee
sarno sa njegovim reduciranim dijelom.
... ,
Za dobivanje reducirane povrsine postoji vise slozenih nacma od kOJlh ce
se prezentirati dvije metode.
.. ..
.
Prvi proracun provodi se prema skici 26. 15.-a, kO]l nlJe ~te~ats~
egzaktan, ali daje za praksu zadovoljavajuce rezultate, a postupak Je shJedecl
(Dolarevic, 1987):
1) Proracunaju se naponi u svim uglovima, pomocu prije navedenih
izraza Gedn.26,44.).
..
2) Pronadu se dvije tacke na konturama povrsine i povuce se kroz I1Jlh
pravac z - z (s1.26.15.-a). Ovaj pravac nije stvama linija nultih napona,
vecje neka kriva, ali ovakva aproksimacija zadovoljava. praksu.
3) U smjeru prema djelovanju sile (P) povuce se drugl pravac e - e
paralelno sa pravcem Z - z, u njenoj neposrednoj bli:~ni.
4) Sracuna se moment inercije oko ose e - e (le-J dlJela povrsme kOJa
v'

je opterecena naponima pritiska.

74

Temeljenje

Temeljenje

75

26. Kriteriji. dimellziolliralue, slijega/lje

i allalize plilkog temeljenja

IX Plil/w - direkmo temeljel1je

5) Proracunaju se naponi (at, a2, a3) u uglovnim tackama po izrazima:

a = P . Xl e. a = p.
j

le_e'

.e

le-e

(26.45.)

totalnog granicnog opterecenja

(Q u = q f . A'),

te faktora sigurnosti

(F,). Ovaj

nacin proracuna, prema teoriji sloma koji slijedi dao je Highter i Anders (1985), za
pravougaoni presjek temelja (Braja, 1995),

6) Izvrsi se kontrola vertikalnih sila, da Ii je jednaka nuli (L V = 0), tj.

da Ii je zapremina napona na pritisak jednaka ukupnom opterecenju
(P).

7) PoloZaj rezultante dijagrama sila pritisaka treba daje pribliinou tacki

gdje djeluje sila prAY, u suprotnom suma momenata oko ose e - e nece
biti zadovoljena.
8) Ukoliko uslovi pod 6 i 7 nisu zadovoljeni, pretpostavlja se novi pravac
e - e i ponavlja cio postupak. Ako je neki od napona ve6i od
dopustenog (a l ,3 > adoP)' iIi znatno niii, potrebno je mijenjati
dimenzije temelja.
Sa ovako dob}venim naponima izracuna se hvatiste rezultante napona, koje
bi se trebalo poklopiti sa hvatistem - napadnom tackom (A) sile P. Ako je razlika
velika, proracun se ponavlja sa drugim poloZajem osi e - e.
Za Iaksi proracun maksimalnog napona (a j ) sluii dijagram na slici 26.15.c, kojije dao Hulddunker(Hildillker, 1964), (Dolarevic, 1987).
Dijagram se koristi tako, da se prvo izracuna poloZaj normalne
kompollellte rezultante, odnosno ekscentricitet prema osima temelja (ex i e y), a
zatim njihov odnos prema stranama

(E i(5), tj.:

ex =_x_ e =-_Y te <5

p'Y

p'

(26.46.)

S1.26.15.Iznalaienje reducirane povrsine (a i b) i maksimalnog napona c} pod temeljem sa

dvostrano ekscentricnom silom (Dolarevic, 1987).

Dobivene vrijednosti za E i<5 odaberu se na vanjskim konturama

dijagrama (s1.26.15.-c), koje se spajaju pravcem, sto na srednjoj osi odsijeca
veliCinu faktora (p), pomocu kojeg se izracuna maksimalni napon u tacki 1. iz
izraza:

Princip proracuna svodi se na slijedece:

1) Definisu se efektivne dimenzije temelja

76

Temeljellje

kao i efektivna

povrsina (A');
2) Proracuna se kriticno (krajnje) opterecenje (W'), npr. prema Brinch
Hansenu, 1957, (iedn. 14.25.):
i +DyNqsqd
i +O,5B'Ny 'Sy dy iy .
(26.48.)
q f '=cNescd
ee
qq

(26.47.)
Ukoliko pravac kojim odredujemo faktor (p) SIJece granicnu Iiniju
dijagrama, onda sarno manje od polovice povrsine temelja preuzima pritiske, sto
cesto cini uslov neprihvatljivosti dimenzija temelja opterecenog ekscentricnom
silom.
Drugi nacin proracuna ekscentricno opterecenih temelja baziran je na
iznalaienju kriticnog opterecenja (q/) , efektivne pritisnute zone (A'= B"V),

(L', B')

Kod faktora oblika

Sc,Sq

Sy

koristi se efektivna duiina i sirina temelja

(L'i B'), a ostali faktori prema uputama za koristenje formula, odnosno tabela.
3) Izracuna se ukupno konacno opterecenje iz izraza:
Q =q/"A'=q'.L'B'; odnosnopremaslici26.16.-b A'=B I Lj !2;
u

Temeljenje

(26.49.)

77

IX Plilko - direklllo temeljel1je

26. Kriteriji, dimel!ziolliralljl', slijegonje

i analize plitkog temcljcllja

4) Preko momenata M x i My definisu se ekscentriciteti (sL26.16.):

X

_My/
--eB-1
Qu .'

y=e L -_Mxl
IQ

(2650)

Efektivna duzina
efektivna sirina:

Za definisanje efektivne povrsine

(A'), odnosno efektivne duzine

efektivna
povrfina

(~) i

sirine (B 1 ), kod ekscentricnog opterecenja temelja mogu da nastupe cetiri slucaja

(Righter i Anders, 1985).

(26.51.)

-F
au

-'

e;{ 2:: 16

16 i e s/s 2:: 16 .

i eis 2::

,Yt;. Stvarna -

0.'

0.8

0.5

1.0

16 (Righter i Anders,

3.e);
( T

={l,S- 3'2 }
Temeljenje

0.5

efektivna

povriina

efektivna povrsina

(A') za

..

OJ

(26.52.)

'

Bl =B 1,5-

78

0.2

1985).

A'=~Bl .~

LI/L

ave uslove, a prema slici 26.16.-b iznosi:

gdjeje:

ZA
OONOS

opterecenog temelja za slucaj: e){ < 0,5 i es/s <

povrsina za slucaj e ~ 2::

sIucaj:

0.1

SI.26.17. Efektivna povrsina (a) i dijagram za proracun efektivne povrsine (b) ekscentricno

Sf. 26.16. Ekscentricno optereceni temelji: sematski prikaz opterecenja (a) i efektivna

0.2

LI/L. ~/L
~

I
j

(9

0.3

<II

Ll

0.5

0.'

I
1

(26.54.)

-'

CD

(Bl iii Ll)' tako da je

A' A'
B'=-=-.
L' ~

5) Iz odnosa ukupnog konacnog opterecenja (Qu) i optere.~enja temelja

(Q) proracuna se faktor (koeficijent) sigumosti:
F = Qu

(L'), je duZa stranica od ove dvije

(26.S3.)

SI.26.18. Efektivna povrsina (a)

dijagram za proracun efektivne

ekscentricno opterecen temelj za sluca):

e~ < 16

povr,~ine

(b) za

eis < 0,5 (Highter,

Anders, 1985)
Temeljenje

79

IX Plitko - direkll/O temeijenje

II slucaj: e;{ < 0,5 i ea;; < ~ . Efektivna povrsina

26. Kriteriji, dimenziolliratlje, sltjeganje

i al!alize plilkog temeljel!;a

(A')

za ovaj slucaj

A'=.!.(~ + Lz)B.

tlZ

Efektivna sirina je:

B ' = - - - -A'
------}
duia efektivna stranica LJ iIi L2
a efektivna duzina bit 6e:
L' = LI iIi Lz, koja bude duza efektivna stranica.
~ i

L2 dobiju se iz dijagrama (sL26.17.-b) ovisno

0<

~; ;Or.:.6:-;:O~'$

(26.56.)

1...-_+--".,1';;-+_1
0

odnosima

ea;; < 0,5. Efektivna povrsina, prema crtew

,,E:::::lo.Z=-.!'J.10.r4

Bz

SI.26.19. Efektivna povrsina (aJ

e;{ < ~ i

IB

J<-

e;{ i ea;;.

ill slucaj:

ZA OONOS ~

(26.55.)

Velicine

o.zo

prema slici 26.17.-a bit ce:

1.0

BzlB.Lz/L

dijagram za proracun efektivne povrsine (b). za

ekscentricno opterecen temelj za siucaj: e;{ <

ea;; <

(Righter.

Anders, 1985).

26.I8.-a bit ce:

A'=.!.(BI +B2 )L,
2
a efektivna sirina, odnosno duzina je:

B'=~'

L'=L.

L'

(26.57.)

26.6. PRIMJENA KOMPJUTERSKIH METODA ZA ANALIZU I

PROJEKTOVANJE PLITKIH TEMELJA

(26.58.)

Koristenje kompjuterskih metoda u temeljenju nije bilo ispocetka

razvijeno kao kod ostalih inzenjerskih konstrukcija. Jedan od razloga svakako je
heterogenost i anizotropija tla, te komplikovani stratigrafski odnosi, a posebno
uticaj podzemne vode na promjenljive osobine tla. Kod ostalih inzenjerskih
konstrukcija materijali su manje ovisni 0 terenskim uslovima, a i kontrola kvaliteta
je olaksana.
U narednom izlaganju bit ce izneSene osnovne postavke kompjuterskog
proracuna plitkih temelja, a citalac koji zeli vise detaija, ukljucuju6i i
programiranje u geotehnickom inzenjerstvu, upucuje se na literaturu, kao sto je:
Cheung, Yeo, (1979), Zienkiewicz, (1977) i Smit (1982).
Poznate su dvije numericke metode proracuna, bazirane na teoriji
elasticnosti i to: (i) metoda konacnib diferencija (razlika) i (ii) metoda
konacnih elemenata. U geotehnici vise se primjenjuje metoda konacnih
elemenata.

Vrijednosti za BJ iB2 dobiju se iz dijagrama na slici 26.18.-b, ovisno

odnosima e J{ i ea;;.
IV slucaj: eJ{ < ~

ea;; < ~. Efektivna povrsina za ovaj slucaj

prikazana je na slici 26. 19.-a. Odnos

BYe, a time i stranica Bz , moze se odrediti

iz dijagrama na slici 26. 19.-b, koriste6i krivu

se iz odnosa

L){ moze dobiti L

2,

e;{ sa nagibom prema gore. Slicno

koriste6i krivu

eli,

sa nagibom prema dolje.

Efektivna povrsina je:

A'=Lz .B+.!.(B+BzXL-Lz).
2
Efektivna sirina (B') i duzina (L') bit 6e:
B,=A'.
L'
80

L'=L.

(26.59.)

26.6.1. METODA KONACNIH DIFERENCIJA - RAZLlKA

(26.60.)

--------------------~~~-------------------Temeljenje

Numericki proracun funkcije potencijala (tacka 15.1.4.) provedenje ovom

metodom, za slucaj proticanja vode u ravni izdijeljenoj na jednake intervale u
pravcuxose (&) izose (&).
Temeijellje

81

IX Plitko - direktno temeljenje

Ako pretpostavimo kontinual - funkc~iu u granicarna eksplicitne

vrijednosti funkcije broja diskretnih taeaka na odstojanju Ax, osnovni izraz moze
se iskazati Taylorovim redom (teoremom). Naprimjer, sa <I> (x ) funkciju od x moze
se dobiti izraz (s1.26.20.-a):

<I>(x+&)==<I>(x)+

0<1
ax

ax

2%Z ,. . )

+10<1
+ (&)2 (02<1>J + (&y (0 <1
a. 2' a
3'
a

1+1

tXl

U taeki i -1, gdje je

<I>._ ==<1>
I

-10<1
dx

2
tXi

Xi -

(~~) == 2~ (<1>;+1 - <l>H},

02<1>J == -2
1 (<I> ;+1 - 2<1>; + <I> H},
-z[ dx
Ax

+ (&.)2 [02<1>J
_ {&y [d <1>J + (&y [d <1>J _ ... (26.63.)
2
3 .
2!
3!
4!
ox4.
.

ax

l( ddx

,; J

Oduzimanjem druge od prve jednadzbe dobije se izraz za diferencijal

funkcije <I> po X u obliku:

( d<ldx

==_1_(<I>i+1 -<I>i_l)- (&)2

2&
6

[d\;]

+...

(26.64.)

dX'.

0<1

( -;ux

==

(26.65.)

;+Z -

2<1> i+l + 2<I> ;-1 - <I> ;-2},

Takoder je moguee dobiti konacne diferencije za parcijalne diferencijaine

jednadzbe u dvije dimenzije

== <I> i+l - <I> i-l

2&

~(<I>
2Ax

(26.67.)

<1>J == -1- (<I> '+2 - 4<1> ;+1 + 6<1>; - 4<1> H + <I> ;-2)
d Ax4
I
[ OX4

Zanemarujuei elanove sa &2 i vise, dobije se:

(26.66.)

~----------------------------,

& dobije se:

ax

~(<I>i+1 - 2<1>; + <I>;_I)' iii za sve derivacije:

d ; J ==
( dx
Ax

+ (&)4 [0 <1 + ... (26.62.)

4' at X
4
t

az

3
tXi

2%2}' (d 3%3} i ( d 4%4}' ... Npr., zbrajanjem izraza u

2Ax2 [d <I>J + ...
<1>;+1 +<1>;_1 == 2<I>j +--,2.
x;

determinisani u taeki x.

==<1>.

derivacije ( d

(26.61.)

Na slici 26.20.-a uzet je niz od pet tacaka, oei i - 2 do i + 2, svrstanih u

pravcu ose x na odstojanju Ax. U taeki i + 1 , gdje je x == Xi + & dobije se:
<I>

Na sliean naein mogu se dobiti i jednadzbe konaene diferencije za ostale

jednadzbi 26.62. i 26.63. dobije se druga derivacija.

(&f[d2<1>J
(&1[d
<1>J +
(&r[d
<1>J + ... ,
+
- -0 +
- -3
- -4
2! ax~
3! ax
4!

gdje su svi izrazi ( d%, d

26. Kriteriji, dimcnzioniranje, s/ijegallje

i anaiize plitkog rcmeljenja

Xi y (s1.26.20.-b). Kako je vee izvedeno za d Z%X2

. 1azl. .1 za
pravcu x ose, a slicno tome prOlz

d 2<1>/
joy2

u pravcu y, za

dvodimenzionalan prostor X, y konaene diferencije ee biti:

.0. X

"'-X

"'-x

"'-X

j~2

=Ay

j-2
;+1

i+2

Sl. 26. 20. Sema jednodimenzionalne (a) i dvodimenzionalne (b) aproksimacije metode
konacne diferencije.

82

Temeljellje

pararnetar.
.
Primjer dvodimenzionalnog rJesavanJa funkcIJe potenclJala dat]e u prvom
dijelu knjige (tacka 15.1.4.).
Od broja pojedinih tacaka ovisi i taenost rezuitata konacne dlferenClje:
Npr., ako se za optereeeni nosac raspon.a ~ traii ugibanje.~~ PO?.i.e1om ~a L/~.(tn
tacke + dvije imaginarne sa strane), doblt ce se rezultat k~~l ~e blt.1 za 20 Yo veCl od
teoretskog. Medutim, po<ljelom na L/4 (pet tacaka + dVIJe lmagmarne sa strane)
dobit ce se rezultat sarno za 5% visi od teoretskog. (Tomlinson j Boorman, 1995).
..

..

j -1

;-1

v '

;-2

d2<1>

gdje se \7 2 iIi !l naziva Laplaceov (Laplasov) operator ili drugi diferencijalni

j+1

i,j
AX

d2<1>

\7 <I>ij == dx 2 + dy2 == &2 (<I>i-l,j + <l>i+l.j -4<1>i,j + <l>i,j_1 + <l>i,j+lr (26.68.)

Temeljenje

83

26. Kriteriji, dimellzionirallje, slijegallje

i allalize plitkog temeljenja

IX Plitko - direktno temeljenje

26.6.2. METODA KONACNIH ELEMENATA

Tehnika proracuna metodom konacnih elemenata zasnovana je na podjeli
podrucja u kojem se ispituje odredeni problem, na veci broj diskretizacija zasebnih
povrsina iii elemenata, u jedno, dvo iii trodimenzionalnom obliku. Unutar svakog
ovoga elementa uzimaju se osobine materijala (npr. naponi, pomjeranje), ovisne 0
obliku elementa. Susjedni elementi povezani su medusobno u cvornim tackama.
Elementi mogu biti trokutasti, pravougaoni i cetverougaoni (sI.26.21.), ovisno 0
obliku modeliranog objekta koji se rjesava. Kod problematike temeljenja najcesce
se koristi u osnovi pravougaoni eIementi (s1.26.21.-a), kod stabilnosti kosina
cetverougaoni i trokutasti (sI.26.21.-b i c), a pri analizi sekundamih naponskih
stanja oko podzemnih otvora trokutasti ilili pravougaoni elementi, kao i proizvoljni
oblici.

66
67

21'1

29

11

3D

20

12

2'

13

14

ti

70

1\

71

I" 72

15

16

[R]= [KX8},
[kJ - matrica krutosti eIemenata;
[K] - ukupna matrica krutosti;
{8} - vektor pomjeranja u cvornoj tacki;
[S]- vektor primijenjenog opterecenja;
[R] vektor rezultante - ukupnog vanjskog opterecenja.

>I

J:.v.
_

~126

~9
/t38
141

142

137

118

110

39 78&75. '5

34

23

IS

11.3

"

-=

33

BLOt A

20

,[;

21

10[;

22

lit..

81.26.21. Modeliranje objekala metodom konacnih elemenata: temeljna traka na tlu uz

koristenje pravougaonih elemenata (a), kosina uz koristenje trokutastih i
cetverougaonih elemenata (b), (Tomlinson, Boorman, 1995), te mreia konacnih
elemenata za temelj na stijenskom masivu (c), (Jasarevic, Miscevic, 1994).
Granicni uslovi: nema horizon/alnih pomjerarlja (A), nema horizontalnih ni
vertikalnih pomjerarlja (B), Cvorne tacke (C).

84

(26.69.)

gdje je:

za cio konstruktivni sistem:

10

28

tiS

Ii'-

[S]=[kX8},

68

za jedan konacni elemenat:}

r-!165
,0"

Osnovne nepoznate su pomjeranja (u i v) unutar svakog elementa, saglasno

funkciji pomjeranja koja zadovoljava kompatibilnost pomjeranja. Naponi u
elementima ovise 0 velicini pomjeranja (8) vrhova trougla iii cetverougla.
Koristenjem funkcije pomjeranja i fizicke osobine materijala ogranicene
elementima moguce je izracunati izraze koji povezuju ova pomjeran,ja i sile (S)
aplicirane u cvornim tackama elemenata. Ovi izrazi predstavljaju se matricom
krutosti (k) posmatranog elementa. Sumiranjem matrica krutosti za svaki elemenat
formira se za cio konstrukcioni sistern, ukupna iii globalna matrica krutosti (K)
i sa vektorom spoljnjeg opterecenja (R) rjesava se sistem uslovnih jednadzbi
ravnoteze cvorova prema pomjeranjima za date konturne uslove. Na bazi
dobivenih pomjeranja i datih karakteristika izracunaju se naponi u svakom
konacnom elementu. U matricnoj formi to se moze prikazati ovako:

Temeljenje

Metode konacnih elemenata, kao i konacnih diferencija (razlika), danas

predstavljaju najcesci nacin proracuna temeljnih konstrukcija. Posljednjih
dvadeset godina ucinjen je rapidni napredak, kako u kvalitetu tako i u mogucnosti
proracuna, pocev od jednostavno linearno elasticnih do vrlo slozenih nehomogenih
i anizotropnih sredina, uzimajuci u obzir istodobno i geometrijsku nelinearnost,
vremenske uticaje i sl. Osnovno je da proracunski model mora na najpogodniji
nacin reprezentovati stvarno stanje tla, odnosno stijenskog mas iva.
Danas u svijetu postoji vise razlicitih programa koji se koriste za
simulaciju mehanickih pojava u geotehnickim problemima. Program FLAC \~as~
Lagrangian Analysis of Continua), koji koristi metodu konacnih diferencIJa I
programski paket Z - SOIL (Zace Services Ltd Lausanne j Zei E~gineering I~c.
Washington), koji koristi metodu konacnih elemenata za ravno stanJe deformacIJa,
prilagodeni su numerickom rjesavanju geotehnickih problema. Postoji mogucnost
provodenja linearne i nelinearne analize stanja (Jasarevic, Miscevic, 1994).

Teme/jellje

85

27. Temelji samci

27.\TEMELJI SAMeI
j

U ta6ki 25.4. dataje definicija i tipovi temelja samaca, te njihova primjena.

U uvodnom dijelu poglavlja 26. opisani su eiementi 0 kojima se treba voditi racuna
kod usvajanja dubine temelja.
Kada temelji samci, iIi trakasti temelji, nose vece opterecenje, kriticna
sirina temelja bit ce ovisna 0 dopustenom opterecenju da. Debljina temelja je
giavna za procjenu otpornosti na slom usljed savijanja iii smicanja temelja koje
nastaje liZ spoj stupa i temeljne ploce. Kod nearmiranih temelja slom usljed
savijanjaje glavni faktor za ocjenu sigurnosti. Ovo moze biti obezbijeoeno pomocu
adekvatne debljine, sa stepenicama iii bez njih iii zakosenja gomje strane, od stupa
iIi zida do dna sirine temelja (sI.25.2. i 27.1.).
Sirinu i dubinu temelja treba u svakom slu6aju ekonomski analizirati, jer
npr. stepenasti temelj, iako sa manjom koli6inom betona, moze hiti skuplji od
jednostavne rayne povrsine, zbog opiate i vremena izvooenja.
U narednim izlaganjima bit ce razmatrani konstruktivni detalji i proracuni
nearmiranih i armiranih betonskih, centricno i/ili ekscentricno opterecenih temelja.

27.1. NEARMIRANI TEMELJI

na tIo

Ako specificno opterecenje na temelj nije veliko, a dopuSteno opterecenje

znacajno, onda se temelj moze izvesti od nearmiranog betona, opeke

(qdOP)

iii blokova. U ovome slucaju temelj se moze izvesti bez veceg prosirenja i bez
armiranja.

Sl.27.1. Konstrukcija masivllog nearmiranog temelja: ravan temelj (a) i stepenast temelj
(b).

Temeljenje

87

27. Temelji samci

IX Plitko - direktno temeljenje

Minimalna velieina temelja samaca ovisna je 0 mogucnostima i naeinu

iskopa temelja. Mehanizovan iskop zahtijeva vecu sirinu od ruenog iskopa, te kod
dimenzioniranja temelja samaca i ovaj elemenat treba imati u vidu.
U seizmieki aktivnim podrucjimazahtijeva se minimalno armiranje temelja
i njihovo povezivanje zbog prenosenja seizmiekih sila.
Rasprostiranje opterecenja od stupa, na t10 uzima se pod pretpostavkom da
se odvija pod ugIom od 45 0 , (sI.27.1.) ali ono prakticki ovisi 0 vrsti materijala od
kojeg je izveden temeIj, te se ugao rasprostiranja (a) moze dobiti iz izraza
(Dolarevic, 1987):
t

ga=.!!:.=.(120 q)Yz
a

(27.1.)

f3 p

gdjeje:

(kN/ m

2
q - prosjeeni pritisak na kontaktu tIo - temeIj
);
f3p - marka betona - evrstoca na pritisak uzorka kocke, poslije 28 dana

(kN/m

).

Za temelje od lomljenog kamena iii opeke u kreenom maiteru, iIi suhi zid
od lomijenog kamena uzima se: tga =. 2,0 .
Za temelje od IomIjenog kamena iIi bIokova u cementnom maIteru uzimaju
se vrijednosti koje vaZe za MB 10.
Vrijednosti ugla tga, za razne vrijednosti kontaktnog pritiska (q), ovisno 0
marki betona, date su u tabeli 27.1.
Ukoliko je potrebno vece prosirenje nearmiranih temelja, zbog raspodjele
opterecenja na intenzitet dopustenog opterecenja, rade se radi ustede u betonu
stepenasti temelji (s1.27.1.-b). Stepenice temelja moraju biti izvan linije
rasprostiranja opterecenja.

Nearmirani temeIji izvode se danas sarno ispod zidova klasiene izgradnje

iIi ispod stupova koji prenose manja opterecenja. Za savremene gradevine i veca
opterecenja ovi temelji se u praksi ne koriste.

27.2. ARMIRANO - BETONSKI TEMELJI

Armirano - betonski temelji samci su obicno kvadratnog, pravougaonog iii
"L" obIika, koji prenose vertikainu iIi kosu centrienu, iii ekscentrienu silu, koja
izaziva moment savijanja. TemeIj moze biti ravan iii sa zakosenom gornjom
stranom (sI.25.2.-d i e; sI.27.2.).
Redoslijed projektovanja armirano - betonskih temelja u osnovi svodi se
na slijedece postupke:
a) Definisanje povrsine osnove temelja preko podjele ukupnog
opterecenja stupa (P) na bazu temeIja i dopustenog pritiska na tIo.
b) Proraeun ukupne dubine (debljine) temeIja prema zahtjevu probijanja
stupa smicarijem po njegovom obimu kroz temelj.
c) Izabiranje tipa temelja sa nagibnom povrsinom iIi bez nje.
d) Kontrolisanje dimenzija temeIja preko smicuceg napona u kritienom
presjeku na smicanje (s1.27.2.).
e) Proracun momenta savijanja u kritienom presjeku (sL27.2.-a: 1 - 1,22) i armature, te njeno dispoziciono rjesenje.
f) Kontrola napona za beton i armaturu.

1.5h

KRITICNI PRESJECI- POVRSINE

Z
PR
IJANJEM

Tabela27 1

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
88

Eritisci natlo
i.

(klV/

m2 )

100
200
300
400
500
600
700

13p . - markabetona
10 . . . . . . .
1.09
1.55
1.89

15
0.90
1.26
1.55
1.78
2.00

MN/m 2 )

I,

>

.20/'"
0.78
1.09
1.34
1.55
1.73
1.89
2.00

------------~---------------------------------

Temeljenje

1.5h

t:,

Vrijednosti tga za razne marke betona

Red:.
b(.>'

al

POVRSINA

,---t- ..

.01'- BW+:--l
I.Sh ' ....__ 1 __ ...'

.,f.

"'----;,...,;...--""

I
Sl.27.2. Armirano - betonski temelji samci sa zakoenom gornjom povrinom (a) i ravnom
povrinom (b), sa kriticnim presjecima kod proracuna za probijanje po obimu
stupa. Opterecenje (P) je ukupno opterecenje od stalnog (G) i promjenjivog (Q)
opterecenja
Temeljenje

89

IX Plitko - direktno temeljenje

27. Temelji samci

U narednom prikazu daju se dva pristupa proracunu temelja, cije razlike u

dobivenim vrijednostima nisu velike (s1.27.2.-a i b).
Ukupna visina (h) odreduje se iz uslova probijanja stupa po njegovom
obimu kroz temelj (sI.27.2'-ra,,"",),~t,-._:_ _--,
P

dopusteni napon za direktno smicanje, koji je u osnovi veci od

dopustenih glavnih smicucih napona za annirani beton (r r ;;:: T

(Doiarevic, 1987).
Prema Tomlinsonu i Boormanu (1995) debljina (d) temeljne ploce dobije
se iz izraza (s1.27.2.-b):
d_
q.(L.B-A')
(27.3.)
- r[2-,-(a~+-b")+-2-n-.l~,5.,h}""-r

Debljina temelja (d) mora biti usvojena tako da glavni napon bude u
dopustenim granicama. Ovo se iznalazi iz uslova da tangencijalni (smicuci)
napon (Tb) bude u dopustenim granicama, a on se za presjek c - d iii d - e dobije
iz izraza (s1.27.2.-a):

S
O,9d (b + 2d)'

Tb

c.LCB-a)-d

(27.4.)

S =~[p-(b+2dXa+2d)ql
4

iii za kvadratni presjek temeija:

(27.2.)

2(a+b)rr'

gdje je:
Tr -

gdje je poprecna sila:

1 ,v1&

..

eII'
i
,

sC

S == O,2S[P- (a + 2dY .q]

Prema slikama 27.2. i 27.3.-a kriticni presjek za smicanje je uzduz ravni 3
- 3, na odstojanju d iIi I,Sd prema Tomlinsonu i Boormanu (1995), te je smicuci
napon za presjek na odstojan?'-=u:..d::..::........_ _ _----::-::-t:~~-:1
Lc qO,5(B-a)-d
Tb =
=
,
(27.6.)
Ld
Ld
gdjeje:
q - neto opterecenje na povrsinu izvan presjeka (3 - 3), koji se razmatra
(analogno jedn. 27.5., za poprecnu silu S);
B - sirina temeljne stope;
aid - stranica i staticka visina temeljne ploce;
c - dobivena preostaia sirina temeljne stope od kriticnog presjeka.
U slucaju stepenastih temelja lice svake stepenice predstavlja kriticni
presjek i smicuci napon treba kontrolisati sa reduciranom debljinom na svakoj
stepenici. Kod nagnutih gornjih povrsina temelja potrebno je smicuci napon
kontrolisati u dva iIi vise presjeka, odnosno provesti proracun prema slici 27.2.-a i
datim izrazima. Ukoliko su smicuci naponi veci od dopustenih, potrebno je
povecati debljinu temelja. Izbjegavati kosu armaturu za preuzimanje smicucih
napona.
Momenti savijanja (M 1-1 i M 2-2) racunaju se za kriticne presjeke uz lice
stupa (1-1 i 2-2), a dobiju se iz izraza (sI.27.3.-a lijevo):

M
1-1

== (L-b).B. (L-b)L q ;

M 2_ 2 =O,l25qL(B-ar

Ir III
- .--

--'--

---

"'"-

1-1 i 2-2 KR1TiCNI PRESJECI ZA MOMENTE

3-3 KRlTICNI PRESJEK ZA SMICANJE

!l/2

90

(M l-l i M 2-2) (a) i sema armiranja temeljne stope (b).

Temeljenje

(27.7.)

odnosno na m temelja:

S/.27.3. Sema za proracun smicuceg napona (r b ) po kriticnom presjeku 3 - 3 i momenta

savijanja

II.. 1..11

(27.5.)

Mll =O,125q(L-b?;
M 22 ==O,l25q(B-aY
Na bazi dobivenih momenata savijanja izracuna se potrebna povrsina
armature i odaberu profili armature. Uobicajena raspodjela armature temelja dataje
na slici 27.3.-b.
Kod kvadratnih oblika temelja armatura se rasporeduje ravnomjerno, na
citavoj povrsini temelja. Kod pravougaonih oblika armatura za momenat M 1_ 1 (po
Temeljenje

91

IX Plitko - direktno temeljenje

27. Temelji samei

duzem rasponu, ako konzola nije velika) obicno se jednoliko rasporeduje na sirinu
temelja (B), dok se arrnatura za momenat M 2-2' moze jace koncentrisati u
srednjem dijelu duzine (L).
Kod temelja opterecenih momentom savijanja (M) i centricnom silom (P)
proracun se provodi na isti, prije opisani nacin. Prethodno je potrebno odrediti
ivicne napone a j i a 2' da bi se odredila debljina temelja i potrebna armatura. Na
bazi dobivenih ivicnih napona proracuna 'se poprecna (smicuca) sila (S) na strani
gdje su veci ivicni naponi (sI.27.4.). TemeIjna ploca projektuje se sa simetricnim
dimenzijama i armaturom.

Medutim, kod djelovanja vertikalnog opterecenja i horizontalne sile,

odnosno momenta savijanja istog znaka na temelj, racionalnije je temelj postaviti
ekscentricno u odnosu na osovinu stupa (s1.27.5.-b). U ovome slucaju
najracionalnije dimenzije temelja dobiju se ako se izabere ekscentricitet (e) tako da
su ivicni naponi isti, iii priblimo isti (sL27.5.-b i 27.6.-a). Ovim ekscentricitetom
dobije se ravnomjema raspodjeJa kontaktnih napona (aJ i(2 )

@
+-I-;"-OSOVINA KONSTRUKCIJE

.l.(L-aJ - d
2

n
--st~

-i-f===+-+REZULTANTA
OPTERECENJA

SI.27.5. Ekscentricno opterecen temelj samac (a) i postavljanje stupa ekscentricno na bazu

temelja, time se dobije ravnomjerno opterecenje na tlo (b).

(9

~*~--------~---------T
S1.27.4. Ekscentricno opterecen temelj sa semom za dimenzioniranje

27.3. EKSCENTRICNI TEMELJI

Ukoliko na stup djeluje, pored vertikalnog centricnog opterecenja (P) i
horizontalna sila (H) iIi momenat savijanja (M), temeljna ploca imat ce izduzen
oblik u pravcu ekscentriciteta. Rezultanta (R) od vertikalnog (P) i horizontalnog
(H) opterecenja sijece kontaktnu povrsinu na odstojanju e od centra (sl.27.5.-a), te
se maksimalna i minimalna opterecenja, odnosno naponi na tlo (0'1 iO'z) odreduju
na prije opisan nacin (tacka 26.5.).

92

Temeljenje

,r

6,

[1111111 ~IIIIIIIIIIIII ill &2

00 SItE: P

-61~H
-6,~

~b2

-=0111l1I0IIl b2

..

j~rl-

..

I-

VI~

00 . MOMENTA :M

S1.27.6. Ekscentricni temelji: raspocfjela pritiska (a) detalji armature ekscentricnog temelja

samca (b).

Temeljenje

93

27. Temefji samci

IX Plitko - direktno temefjenje

Iz uslova da ivicni naponi (a 1 i a 2) budu jednaki dobije se ekscentricitet

temelja (sI.27.5.-b i 27.6.-a) tj.:
Pe-H h-M =0

e=H.hp+M1
.
.

(27.8.)

temelja zanemaruju. Iz ravnoteze sila na bazi kruznog presjeka promjera B, bit ce

prema slici 27.7.-b (Nonveiller, 1981):
.

asmaO=asma

vrsi se na vee opisan nacin. Armatura se postavlja na cijeloj duZoj strani temelja, iIi
se prema kraju duzina armature smanjuje (s1.27.6.-b).
Armatura se postavlja na izravnato, temeljno tlo iIi, 8to je cesci slucaj, na
izravnavajuei beton zastitne debljine oko 5 cm, 5tO ovisi 0 nivou podzemne vode.

4sina

B2n

= - _ . p,

(27.10.)

iz cega proizlazi napon:

Proracun treba provesti posebno za stalno i posebno za ukupno

opterecenje. Iz ovakvog pristupa odrede se optimalni uslovi za utvrdivanje velicine
ekscentriciteta, postivajuei dopusteno opterecenje tla.
Odredivanje debljine temelja (t) potrebne armature (Fpat) i smicuee sHe (S)

B2n

4 Q

(27.11.)

p=a=-n B2'

gdje je:

o = -B2n
- .-

4'sma

y.

- povrsma na plastu konusa;

a v = a sin a - vertikalni napon na konusnoj Ijusci.

27.4. ARMIRANO ~ BETONSKI TEMELJI U OBLlKU LJUSKE

Temelji u obliku ljuske mogu biti konusnog oblika (sI.25.2.-f) iIi kao
vitoperna povrsina u obliku hiperbolicnog paraboloida (Dolarevie, 1987;
Nonveiller, 1981). Ovakve konstrukcije temelja prenose opterecenje na tlo osnim
pritiskom i zatezueim siJama.
Temelji u obliku Ijuske imaju prednost nad plocastim temeljima za slucaj
jako opterecenih stupova i nedovoljne nosivosti tla. Armirano - betonske Ijuske
mogu biti manjih dimenzija u odnosu na debele presjeke armirano - betonskih
ploca, te su sa ovoga aspekta i ekonomicnije.
Dopu5teno opterecenje tla ispod ovakvih temelja racuna se kao i za ravne
temeljne povrsine.
Oplata za izvodenje ovih temelja je slozenija od ravnih temelja, te je pri
analizi ekonomicnosti potrebno ovaj elemenat uzeti u obzir. Odredene izvodacke
prednosti ima hiperparabolicno paraboloidni oblik temelja u odnosu na konusni.

27.4.1. KONUSNA UUSKA

Na osnovu provedenih ispitivanja od strane Nichollsa i Izadija (Nikolsa i

Izadija, 1968) dopusta se pretpostavka da su pritisci na tlo u ravni temeljne osnove
ravnomjerno raspodijeljeni, tj. (s1.27.7.):
p = Q.
A

(27.9.)

Zbog svodnog djelovanja tIa unutar konusa i krutosti temeIja raspodjela

pritiska na pIastu je neravnomjerna (sI.27.7.-a, crtkano). Ove razIike se kod manjih
94

Temeljenje

N....

SI.27.7. Sematski prikaz pritisaka i optere!:enja na konusnu rotacionu Ijusku: pritisci u tlu
ispod konusne ljuske (a). tlocrt ljuske sa elementarnim veliCinama (b). prikaz
proraeuna ljuske (c). dio plasta konusne rotacione Ijuske sa silama za proracun
(d). (Nollveiller. 1981).

Na dijeIu pJasta (5) uspostavlja se ravnoteZa sa silom optereeenja (Q)

putempritiska (p) na unutarnjoj strani plasta i sa radijalnom silom (NJ, te se moze
izrazitijednadzbom u obliku (sI.27.7.-d):
2m N, . COSo: = Q - r2n p,
Temeljenje

(27.12.)

95

IX Plitko - direktno temeljenje

gdjeje:
r

.,

,m a , a

28, Temeljni nosaCi

Odr

e mill;,""a 'i~ na lju,ku ~it ce,

Ns =

--pstga.
2n". s sina cosa 2

28. TEMELJNI NOSACI

(27.13.)

28.1. UVODNA OBJASNJENJA

Iz ove jednadzbe vidljivo je da se sila N, smanjuje od Ns = 00, kada je

s = 0 i N, = 0 ako je s = S . Promjena sile N" sa s je hiperbola.

Prema slici 27.7.-b, za ravnotezu sila na jednoj polovici elemenata plasta
vrijedi:
2Nq, ds = 2r(p ds cosa

dN s ' sin a),

(27.14.)

gdjeje:
Nq, - tangentna sila u smjeru paralela, koja djeluje u presjeku plasta;

Ns iNs + dNs - sile u smjeru meridijana.

Iz jednadzbe 27.13. izracunarno dN s i uvrstimo u jednadZbu 27.14., te
cemo dobiti tangeneijalnu silu:

Q . tga
,- ( cosa+-smatga
1 .
}
N o =---+s'
psma
2

2ns

(27.15.)

Analizom ove jednadzbe proizlazi da se N <!> mijenja po hiperboli, kojoj se

ordinate zbrajaju sa ordinatama pravca, dok se kod sile N s ove velicine odbijaju.
Minimalna veliCina N q, bit ce ako se derivira po s i izjednaci sa nulom, tj.:
dNq, =0'

as

s .
mm

'
B

=--~r============

2.fi~eos2a+0,5sin2a

Temeljni nosaci prenose na tlo optereeenje od zidova a ona mogu biti

integralno vezana za temeljne nosace (betonski iii armirano - betonski zidovi) iIi
odvojena od temelja (zidovi od blokova, opeke i s1.), kao sto je prikazano na slici
25.3.-a. Cest je slucaj prenosenja opterecenja sa dva iii vise stupova na temeljne
nosace, odnosno temeljne trake, koje mogu biti ojacane gredama sa gomje strane.
Tipovi temeljnih traka, odnosno nosaca, mogu biti razliciti, a neki od njih prikazani
su na slici 25.3.
Proracun temeljnih nosaca provodi se: (i) bez uzimanja deformacija u
obzir, iIi (ii) sa uzimanjem u obzir deformacija tla i objekta i njihov uticaj na
raspodjelu kontaktnih napona. U prvom slucaju dijagrami kontaktnih napona imaju
pravolinijski oblik dok su u drugom slucaju obicno krivolinijskog oblika.
Proracun bez deformacija provodi se shodno staticki odredenIm uslovima
ravnoteze, kao krut temelj, dok se uvodenjem deformacija, u drugom slucaju,
temeljni nosac promatra kao staticki neodredena konstrukcUa. U ovome slucaju
kontaktni naponi dobiju se izjednacavanjem deformacija tla ispod temelja sa
deformacijama konstrukcije iznad kontaktne povrsine. Tlo se uzima kao elasticno
optereceni poluprostor, sa konstantnim modulom deformacija za svaki sloj tla i iii
sa eventualnom promjenom modula pri izmjeni pritiska. Analiza se, dakle, provodi
kao temeljni nosac na elasticnoj podlozi.

(27.16.)

28.2. TEMELJNI NOSACI ISPOD ZIDOVA

Mjesto minimuma tangeneijalnih silaje izmedu:

0,55S < s <

%S.

(27.17.)

Potrebna armatura dobije se iz poznatog izraza:

fa = Nq, .

(27.18.)

(Ja

Potrebna debljina Ijuske odredtUe se iz uslova da napon pritiska od

radijalnih sila N, ne prede dopustenu cvrstocu betona na pritisak. Ljuska je uz stup
najdeblja, ana krajevima treba biti tolika da sigurno zastiti armaturu od brde ( 7lO em).
Armatura u pravcu meridijana iznosi 20% osnovne armature.
Hiperbolicno - parabolicna ljuska sastoji se od cetiri kvadratne povrsine
hiperbolicnih paraboloidakvadraticne osnove. Detaljnije 0 ovoj ljusci moze se naci
u literaturi (vidjeti Nonveiller, 1981).
96 ------------------------------------------------Temeljenje

Za temelj izraden skupa sa zidom kriticni presjek za moment savijanja (M)

je uz lice zida Yj - Yj a za smicuci napon presjek Y2 - Y2, na odstojanju d od liea
zida (s1.28.1.-a). Za dimenzioniranje se uzima 1,0 m duzine zida i provodi se na
analogan nacin kao i za temelje samee (Mae Ginley i Choo, 1995).
Za slucaj temeljnog nosaca, koji nosi zid odvojen od temelja, osnova za
projektovanje je maksimalni moment (M max) U sredini, a transverzalne sile (T) za
smicuci

(rb )

na ivicama zida (s1.28.1.-b), tj.:

=P~~-P~~=P(b-a)

b24

max

a24

'
(28.1.)

T = q (b - a) = ~ (b - a) .
t

b
TemeJjenje

2
97

IX Plitko - direktno temeljenje

28. Teme(jni l10saCi

a udaljenost rezultante (R) za opterecene stupove (s1.28.2.) dobije se iz izraza:

P2~_P2~
x=-----.

~+P2

(28.3.)

Kod nesimetricnog opterecenja (1\ i P2)' mogu se oblikovanjem temelja

izjednaciti ivicni kontaktni naponi (a) temeljnog nosaca. Jedna od mogucnosti je
postavljanje temeljnog nosaca centricno prema rezultanti opterecenja (s1.28.2.). U
ovome slucaju je duzina temelja:
L = (Lz + x). 2.
(28.4.)

tOO

p.

1- --SUB. I. Temeljni nosal!: temelj i zid zajedno izveden (a) i odvojeno (b).

Relativno tanki i savitljivi temelji daju neravnomjeme kontaktne pritiske

upravno na osovinu zida. U ovim slucajevima mogu se uzeti u obzir deformacije od
savijanja temelja kao i uticaj vrste tla na raspodjelu pritisaka, odnosno kontaktnih
napona.
Kod proracuna trakastih temelja, odnosno temeljnih nosaca ispod
kontinualnih zidova sa neravnomjemim opterecenjem po duzini zida, momente
savijanja i transverzalne sile treba odrediti prema stvamom opterecenju. Za siucaj
neravnomjemog slijeganja tla ispod zidova, moze se u racun uzeti to sIijeganje, jer
odgovarajucim linijama deformacija odgovaraju i linije momenata savijanja i
transverzalnih sila (Kostic, 1980).

28.3. TEMELJNI NOSACI ISPOD STUPOVA

Temeijni nosac prenosi na tlo opterecenje od dva iIi vise stupova, na istom
iIi razlicitom razmaku, sa istim iii razlicitim opterecenjem. lz ovoga proizlazi da
raspodjeJa kontaktnih napona moze biti ravnomjerna kada stupovi opterecuju
temelj simetricno iIi linearno promjenjiva, ako je opterecenje nesimetricno.
Za temelj sa dva opterecena stupa (~iP2) potrebna povrsina temeIja (A),
za dopusteno opterecenje tla CqdOP) bit ce:

A=~+P2 =~,
Iqdop

98

Iqdop

Temeljenje

(28.2.)

"I

Ll2

L/2

I,,:

'I

6tlltttl11tlttttttlfftjb

,r

-B

$1

'I

O=_R_.
p. >
B.L ) 1

P.2

qt
SI.28.2. Nesimetril!an temeljni nosal!

(1\ >.r;)

Druga mogucnost je da se prosiri osnova temelja pren:a stra~.i gdje je. v~ca
sila. Na ovaj naCin dobije se trapezoidni oblik stope temelJa, kOJ1 se konstl U
ogranicenom prostoru. U ovome slucaju dopustena nosivost ~laje lineamo ovisna.o
sirini temeljne stope, te je uobicajeno da se sirina temelJa odabere tako da Je
dopusteno opterecenje, za odabranu sirinu, iskoristeno na obakraja.
Prema slici 28.3.-a proizlazi povrsina temelja (A) i udaljenost tezista (s)
trapezoidne povrsine:

A = BJ +B2 .L,
2
s[

=(BI +2B2 ).!::.-;

B[ +B2
3

+ B2 ). ~.
B[ +B2
3
Moment inercije trapezne povrsine U odnosu na teziste je:
S2

(28.5.)

= (2BI

Temeljenje

99

IX Plitko - direktno temeljenje

28. Temeljni nosaci

2] .~,3

Is= BI +4B1Bz +B2

BI +B2
odakle se dobije momenat otpora:

W;

36

=~==(BI2 +4Bl B2 +B/]. L2;

BI + 2B2

SI

2
= ~ = (Bl + 4B

B2 + B2
S2
2BI + B2
Ivieni naponi na kra'evima temel"ne ede:
W2

0"12

(28.6.)

==

12
(28.7.)

2]. L2 .
12

2R (l-R.e)

(Bl + B2 )L

tla i razmak izmedu stupova dovoljno velik. Rjesenja mogu biti i takva da se preko
zajednicke grede opterecenje prenosi centrieno na temelj.
Temeljni nosaei ispod niza stupova slieni su kontinualnim nosaeima preko
vise otvora, koji su optereceni reaktivnim opterecenjem, a njihovi stupovi
predstavljaju oslonce konstrukcije. Zbog ovoga se ovi temeljni nosaei eesto
nazivaju kontragredama, eemu je prilagodena i glavna armatura. Gomja armatura
je najjaea u poljima, a donjaje najjaea nad osloncma - stupovima (sL28.4.).
Pored glavne armature temeljnog nosaea potrebno je proraeunati i
armaturu stope u popreenom pravcu, raeunajuci je kao konzolu, kako je to i prije
obrazlozeno.

(28.8.)

Wl,2'

f5t-'"-r--f'}~:'22J

fT.

~\

PRESJEK

,I

m
. --w--fS

I
Ie

?1

Sl.28.4. Sema armature temeljnog nosaca (a), sa dijagramom transverzalnih sila (b) i
momentima savijanja (c).

L
JI

Sl.28.3. Temeljni nosac trapeznog oblika (a) i zajednicka greda za susjedne stupove uz
postojeCi objekat (b).

U urbal1iziral1im podruejima eesto se konstrukcija temelja postavlja uz

postojeci objekat. Zajedl1iekom gredom se spaja ekscentrieno opterecel1i temelj
stupa n~ ~emelj unutarnjeg stupa u istoj iii razlicitim visinama (sI.28.3.-b). Temelji
mogu bIt! trapezoidnog oblika iIi pravougaonog, ako je velika dopustena nosivost
lOO----------------------~~~---------------------

Teme/jenje

Temeljni rostilji (sI.25.4.) rjeSavaju se obieno uz pretpostavku linearne

raspodjele pritisaka, bez uzimanja u obzir uvijanja - deformacija. Rjesenje se
zasniva na rjesavanju jednadzbi u vezama (evoristima) unakrsnih temeljnih nosaea,
koje proistjeeu i"z uslovajednakosti u unakrsnim taekama.
Kosi, zatezuci naponi mogu se smanjiti izradom horizontalnih vuta.
Proraeun, konstrukcija i armiranje je u osnovi analogno rjesavanju
temeljnih traka, odnosno nosaea u jednom pravcu.
Teme/jenje

101

IX Plitko - direktno temeljenje

28. Temeljni nosaCi

28.4. PRORACUN TEMELJNm NOSACA

Proracun stvame raspodjele napona izmeou grede i tla provodi se na vise
naCina, od kojih izdvajamo:
a) L~neamo defo~abilno tIo, poznato kao Winklerov poluprostor;
b) Lmeamo elastlcan homogen neizmjeran poluprostor;
c) Nehomogeno i nelineamo stisljivo tIo.
. Kao s~o ~e naveden~, r~spodjela napona na kontaktnoj plohi temelja ovisi 0
~toStl ten:el.J~ I de~ormac~omm osobinama tla. Uzima se da su pomak tacaka po
OSI grede I ~hJeganJe tl.a l~p~d .temelja meousobno jednaki. Na bazi ovakvog
odno.sva PO~azl se kod sVlh rJesenJa od poznate osnovne diferencijalne jednadzbe
elastlcnostl grede, a ona glasi (Nonveiller, 1981):

Winklerov poluprostor predstavlja sarno priblizno deformacione osobine

tIa ispod temelja. Stisljivo tlo zamijenjeno je sistemom elasticnih opruga (federa),
koje se deformiraju sarno ispod optereeene grede (81.28.5.-a). Realno tlo se ponasa
drugacije i deformacije od opterecenja sire se i izvan grede, sto je vidljivo na slici
28.5.-b. Ove razlike utjecu na deformaciju osi grede i reakcije izmedu tla i grede.
Ovaj model ne zadovoljava nas u cijelosti, ali se ipak veoma cesto koristi, jer su
analiticka rjesenja diferencijalne jednadZbe (28.9.) relativno jednostavna, a
dobiveni rezultati realniji od onih dobivenih uz pretpostavku linearne raspodjele
reakcije tla.
Pomjeranje tacke na povrsini Winklerova poluprostora linearno je
proporcionalan intenzitetu opterecenja p(x) , tj.:

_ p(x)

Sx --k-'

d s

EI=d7=-[P(x)-q(x))B,

(28.9.)

gdje je k poznati modul reakcije tla

gdje je:
I - moment inercije grede

(m

);

s - slijeganje - pomak ose grede

(k%3 ).

Dokazano je da u intervalu 0 < S < SI (s~ - pocetni dio slijeganja) odnos

E - modul elasticnosti grede (kN/ m 2 );

4

(28.10.)

(m);

p(x) - reakcija izmedu grede i tla (kN/ m2 );

q(x) - opterecenje grede l1a mjestu x (kN/ m2 ).
Na ovaj nacin dobijemo funkcionalnu ovisnost izmeou pomaka tacaka osi
temeljne grede S(x) i pomaka na povrsini tla ispod grede S'(x). Ova ovisnost ovisi
elasticnim osobinama grede i deformacionih osobina t1a.

izmedu pis daje vecu reakciju p od stvamih, a za pomak S> SI manje od stvarnih
(Nonveiller, 1981).
Vidjeli smo da modul reakcije tla (tacka 8.3.3.) nije konstantna velicina,
vee ovisi 0 velicini opterecenja (p), te 0 obliku i velicini opterecene ispitne plohe.
U tabeli 28.1. date su vrijedl10sti za modul reakcije tla (k1 ) prema Terzaghiju
(1955), za ispitnu povrsil1u 30 em x 30 em i za razliCite vrste tla i njegovu
zbijenost. Za slucaj vecih ispitnih povrsina Terzaghi predlaZe korekcije u obliku
(Nol1veiller, 1981):
za nekoherentno tIo:

k = k (B'+1)2
1

28.4.1. RJESENJE ZA WINKLEROV POLUPROSTOR

2B'

'

za koherel1tno tio:

k=~

{Jsti'll~I~;J~ ;~1<;::;~,~~~:t
@ ;"

B"

. .

(28.12.)

gdJe Je: B'= 30,3 ;

B - sirina temelja (em).

Ako opterecena povrsina nije kvadratna, vee pravougaona, sa L == m . B ,
Terzaghije predlozio izraz:

Sl.28.5. Usporedba detomlaeije grede i tla ispod temelja A - B: Winklerov poluprostor

(model predoeen sa oprugama (federima) -f) (a) i stisljivi poluprostor sematski
prikazan (b).

k ==k 0,5+m
1
1,5m

Im--------------------~~~-------------------

Temeljenje

Temeljenje

(28.11.)

(28.13.)

103

28. Temeijni nosaci

IX Plitko - direktno temeljenje

Modul reakcije tla kl za plohu 30130 em

Terzaghi, 1955; Nonveiller, 1981.

V04 kN/ m

Uvodenjem bezdimenzionalne koordinate osi grede (Nonveiller, 1981):

)

<"{ 4~ )~,

Tabela 28.1.
'~,,,,,

,:,'

""""",

'Pijesak ".,'",

." , , : . '

'",

2.
3.
,

"

Suh iIi vlaian

Djelomicno
potopljeno
Potoplieno
.
",'> ,
,,'
GJina

1.

S~llje;, Jk,~.""",

. Rahli

1,9 - 9,6

1,3

4,2

0,8
,',

3,2

1.
Granicne vrijednosti
Djelomicno
potopiieno

100-200

200-400

1,6

3,2

3,2

2,4

9,6

6,4

>400
6,4

0,65 ~E, B

cosh~' cos~,

If!z

1ff3 =

sin h~ . cos ~ ,

1ff4 =

sin h~ . sin ~.

Pomoeu jednadZbe 28.17. dobije se transverzalna sila

9,6

4,8

=cosh~ sin~;

If!1 "'"

(28.20.)

C] do C4 su integracione konstante, koje se dobiju iz granicnih uslova.

(S x)

u obliku:

d s
Sx = -F -;;;t'

Vesie (I961)je pn;dlozio izraz u obliku:

k

(28.19.)

16,0

Vdokru,t4

"","

3.

9,6

2,6
K6niistenclja

','"

"

2.

dobit ee se opee rjesenje jednadzbe 28.17.u obliku:

s = C1 'If!l + C2 'If!z + C3 'If!3 + C4 'If!4'
gdje su u Ijesenju funkcije bezdimenzionalne koordinate:

,Zbl]en'zbijeJi .' ' .'

0,6-1,9

(28.18.)

(28.21.)

odnosno moment savijanja~:_ _ _ _~

4

Et

--ml-v 2

(28.22.)

(28.14.)
'

gdjeje:

te nagib ose grede:

E, - modul elastienosti tla;

E - modul elastienosti temelja;
I - moment inercije;
v - Poissonov koeficijent za tlo;
B - sirina temelja.
Ovaj. ~z~az. ~ovezuje modul reakcije lia (k) sa modulom elasticnosti tIa, koji
se moze d?~ltl !Spl~lvanjem neporemeeenog uzorka u laboratoriji.
~}esenJe J.~dnadzbe 28.9. sadrzi cetvrti korijen, trigonometrijske i
.
hlper??It~ne funkcIJe n~odula reakcije tIa (k), te njegova velie ina malo utjece na
de~mtIvm re,:ult~~. Radl. ~voga se ova vrijednost uzima iz tabele (28.1.), ako se ne
moze na drug\ nacm dobIt! pouzdanija vrijednost.
Raspodjela reakcije tla (p dobije se iz jedn.28.1O.:
p(x)=ks(x).
(28.15.)
Jednadzba elasticne liniie sredine grede (jedn.28.9.) bit ce sada:
4
d s
EI-+ksB=qB
(28.16.)
4

\tga

ttr

'

iIi za: E1:::: F , kl = k . B , dobije se izraz u obliku:

4

d s
F dx 4 +kl s=qB,

(28.17.)

104------====:=;~~-------Temeljenje

(28.23.)

.\

Na primjeru grede (51.28.6.) optereeene silom Q na odstojanju Xo mogu se

napisati ovi granicni uslovi:

x=Q

=:

x=4J,

SI

Mo=Q

=.12, tga, =tf5CX?,

x=L,

ML=Q

~=Q

M1=Mz,
SL=O.

(28.24.)

Ako uvrstimo u kontume us love Gedn.28.24.) izraze izjednadzbi 28.19.

do 28.23., dobit cemo sistem od osam linearnih jednadzbi iz kojih se mogu
izracunati cetiri integracione konstante za prvi dio grede (1) od x = 0 do x Xo i
za drugi dio (2) cetiri integracione konstante (Cl C4 ) od x=xo do x=L. Ovim
je zadatak rijesen, te se iz jednadzbe 28.15. moze izracunati raspodjela reakcije
(PJ izmedu grede i tIa, a izjednadzbi 18.21. i 18.22. transverzalne sile (SJ i
momenti savijanja (M x),
Jedan prikladan naCin rjesenja jednadzbe 28.17. u diferencijalnom obliku
za slozena opterecenja, a prema slikama 28.6.-b, c i d, dao je NonveiUer (1981).
Teme/jenje

105

IX Plitko - direktno temeljenje

29. Temeijne ploce

Kontinuiranu elasticnu gredu zamijenimo sa n krutih elemenata duzine I,

medusobno spojenih zglobovima, sa elasticnim otporom protiv rotacije krajeva
susjednih elemenata. Tako zgIobovi prenose transverzalne sile i momente
savijanja, u skladu sa njihovom krutoscu. Takoder se opterecenje (Q, q) prenosi na
zglobove u vidu pojedinacnih sila. DaIjnji redoslijed proracuna moze se naci u
literaturi, kao npr. u Nonveillerovoj knjizi (1981).

oRLtJ
I:

Q.

Sx

Xo

.~ ----J.

. d~O{

MJ.1:.1

-,

~IXl
I nn
11111111

Q{xl

-!

.IDl11!r1
m1I.[qx
x
1-1

XI

I.

,+1

x 2 _I

f.-l--+--t--j
SI.28.6. Greda na Winklerovom poluprostoru: granicni uslovi grede sajednom sHom (a),
greda podijeljena na n krutih elemenata sa oznakama i opterecenjem (b), sema
veze meau krutim elementima i sile kOje djeluju na Cvorove (c), te sema redukcije
sUa na situ u Cvorovima (d), (Nonveiller, 1981).

29. TEMELJNE PLOCE

29.1 .. TIPOVI I PRIMJENA TEMELJNIH PLOCA
Temeljne ploce primjenjuju se kod velikih opterecenja i nedovoljne
nosivosti tla. TemeIjne ploce pogodne su kod obezbjedenja prodiranja podzemne
vode u najnize etaZe objekta.
Na slici 25.5. dati su tipovi temeijnih pJoca koje u osnovi mogu biti
konstantnog presjeka po cijeloj povrsini iIi ojacane rebrima oko stupova iii po
cijeloj dliZini i sirini temeljne ploce.
Najcesce su rebra sa gornje strane, te se prostor izmedu rebara zapuni
materijalom, na kojem se izvede podna konstrukcija. U ovako formiran prostor
izmedu ploce i poda postavljaju se razne instalacije iIi se formiraju spremista.
Ovakva konstrukcija omogucuje jednostavniji iskop
lakSe izvodenje
hidroizolacije sa vanjske strane temeljne konstrukcije.
Ukoliko se hidroizolacija polaZe sa unutarnje strane, onda je pogodnije
rebra izvesti sa vanjske strane, tj. prema dolje.
U oba slucaja imamo sistem unakrsnih armirano - betonskih greda, sa
krstasto armiranim plocama, opterecenih reaktivnim opterecenjem od tla.
Nekada se temeljne ploce konstantne debljine izvode u obJiku pecurki. Ova
temeIjna konstrukcija izvodljiva je kod sistema stupova na priblifuo istom
odstojanju u oba pravca.
Sanducasti temelji (sJ.25.5.-d) primjenjuju se u usJovima veoma
heterogenog tJa, sa razlicitim fizicko - mehanickim karakteristikama, a tada se
mogu ocekivati znatnija neravnomjema slijeganja i vece opasnosti za staticku
sigurnost objekta. Ovo je posebno slucaj kod sitnozrnih materijala zasicenih
vodom. Kod ove temeljne konstrukcije donja i gornja ploca se povezuju sistemom
unakrsnih zidova, tako da sistem cini jednu konstruh.1:ivnu cjelinu. Prostor izmedu
ploca koristi se kao podrum iii skloniste. U nekim slucajevima prostor se popuni
pijeskom da bi se pod ovim teretom obavio jedan dio slijeganja tla.

29.2. STATICKA ANALIZA TEMELJNIH PLOCA

Proracun ravnih temeljnih ploca moze se izvesti na dva nacina: (i)
konvencionalnom metodom krutih temelja i (ii) pribliznom fleksibilnom
metodom temeljenja. Metoda konacnih diferencija i metoda konacnih
elemenata (tacka 26.6.) takoder se koristi za proracun plitkih plocastih temeJja
(Braja, 1995).

106-------------------------------------------------Temeljenje

----------------------~--~~-------------------107

Temeljenje

29. Temeljne ploce

IX Plitko - direktno temeljenje

29.~.1. KONVENCIONALNA METODA PRORACUNA

fy =

LB3

..,

12 - moment mercIJe oko y ose;

j i

Pretpostavljajuci temeljnu pJocu kao krut temelj, staticki proracun se

provodi na konvencionalan nacin bez uzimanja u obzir deformacija objekta i tIa i to
slijedecim redom (sI.29.1.):
1) Proracun ukupnog opterecenja (Q) od stalnog i pokretnog opterecenja
svih stupova, tj.:
(29.1.)
Q = QJ +Q2 +Q3 +Q4 ++Qn
2) Definisanje pritiska, odnosno napona (a) na tlo ispod tacaka A, B, C,
D, ... (s1.29.1.), koristenjem poznatog izraza za ekscentricitet u dva
pravca:
(29.2.)
)

~"

))

,I'

BJ

~\!

..,It

BJ
C

'f
0

B]

,F
F

B!

0. ,0

--t-I

,r

xi y ose.
3) Komparacija dobivenog napona

(a)

na kontaktnoj povrsini, a on mora

biti manji od dopustenog napona, odnosno pritiska (a< adop; q< qdOP)'
4) Ekscentriciteti ex i ey ' u pravcu x i y ose, odreduju se preko

pomocnog koordinatnog sistema

(x', y') :

X'= QJ 'XJ'+Q2 'X2'+Q3 X3'++Qn ,xn'

'

(29.3.)

a ekscentricitet:
(29.4.)
Slicno se moze izracunati ekscentricitet u pravcu y:

(29.5.)
i ekscentricitet:
(29.6.)

I--

0."

I
I
I

trake Bl (s1.29.1.).
6) Odredivanje debljine ploce, na osnovu uslova "probijanja" stupa, kao
sto je to prije objasnjeno.
7) Determinisanje srednje velicine reakcija tla na krajevima svake trake,
kao npr.:

1S

I. +----1-I.

momenti ekscentriciteta opterecenja stupova oko

5) Podjela rayne ploce u nekoliko traka u pravcu x i y ose, sa sirinom

ex

--1---

a'3

= Q. ex

~,b"
~

~-r~. r~:ry'

M x = Q. e y i M

K
B

(29.7.)

B,

x'
H

.r

;f-

gdje su: qA,qS,qM,qN pritisak (odnosno napon) u tackama A, B, MiN dobiven

pomocujedn.29.2. Ukupna reakcija tla za odredenu traku (A, B, M, N) bit ce:

SI.29.1. Temeljna ploea za proraeun prema konvencionalnoj metodi

(29.S.)
gdjeje:
A = B L - povrsina temeljne ploce;

BlY

'"

f x = - - - moment merclJe oko x ose;

12

108

Temeljenje

Na slican nacin se moze dobiti ukupna reakcija tla za srednju traku

(~Crql+srq2+srq3)Bl'L )Temeljenje

109

29. Temeljne place

IX Plitko - direktno temeljenje

8) Proracun i crtanje dijagrama kontaktnih napona, transverzalnih sila i

momenata savijanja svake trake u oba pravca na bazi kojih se odredi
potrebna pozitivna i negativna arrnatura, na nacin koji je poznat u
predmetu Armirani beton.

Za pribliznu metodu proracuna fleksibilnog temelja (kao u tacki 28.4.)

pretpostavlja se elasticno tlo, koje se u ovome slucaju moze predstaviti sistemom
elasticnih opruga (s1.29.2.). Elasticne konstante od ovih pretpostavljenih opruga
predstavljaju koeficijent reakcije podloge (posteljice), k (Braja, 1995).
Iz fundamentaIne mehanike poznato je da je moment savijanja (M)
fleksibilnog temelja sirine BI i visine h, opterecenog silom Qjednak:
2

(29.9.)

ax2'

gdjeje:
3

(29.12.)

gdje je k - koeficijent reakcije tIa, odnosno diferencijalna jednadzba u obliku:

Gedn.28.17. )

Rjesenje ove jednadzbe ima oblik (Braja, 1995):

s = e-ax(A'cos f3 x+ A"sin f3 x~
gdje su A ' i A " konstante, a

(29.13.)
(29.14.)

riJ

Cduzma
" ),1 .
(29.15.)
4EI
Ovaj parametar je vafun za determinisanje temelja, i pokazuje da Ii je
temelj krut, iii fleksibilan. Prema Americkom komitetu za beton (Braja, 1995)
temeljna ploca se projektuje kao kruti temelj na konvencionalan naCin ako je
f3

I 'k
=4 -

razmak stupova u temeIjnoj traci manji od 1,7%, a kao fleksibilan ako je razmak
stupova veti od 1,7%.

E - modul elasticnosti (deformabilnosti) materijala u temelju;

1= (1/12)B1h

d 4s
EI-=-skB
ax4
I

29.2.2. APROKSIMATIVAN METOD PRORACUNA FLEKSIBILNm

TEMELJA

M =El d s

q 1,
q=-skBI )'1'1 k. =-B

Poznato je da koeficijent reakcije tla (k u kN/ m 3 ) nije konstantna velicina

za dato tlo i da ovisi 0 rnnogim faktorima, kao npr.: 0 duzini, sirini i dubini temelja
i dr. Ispitivanjem na terenu utvrduje se vrijednost ovoga koeficijenta, ali postoje i
mnogi izrazi u literaturi, za razlicite vrste tla u ovisnosti od: duzine (L), sirine (B) i
dubine (D) temelja, modula elasticnosti - deformacija (E), Poissonova (Poasonova
v ) koeficijenta, momenta inercije (I) itd. (tabela 28.1.).
Tok, proracun fleksibilnog temelja svodi se na slijedece (Braja, 1995):

moment inercije presjeka ploce.

1) Proracun debljine temeljne ploce (h) na naCin analogan kod

konvencionalne metode proracuna.
2) Determinisanje krutosti (R) temeljne ploce iz izraza:
SI.29.2. Principijelna serna za metodu
temeljima (b).

flek~ibilnog

teme/ja (aJ i plocu na elasticnim

R=

Eh 3

12\1-V 2 ),

(29.16.)

gdje je:
Kako je: dM = T i dT = p(x) (reakcija tIa),

ax

ondaje:

d 2M

-2-=

dx

ax

d4

p{x), odnosno EI-f= p(x)

ax

(29.lO.)
(29.11.)

Takoder je poznato da je reakcija tla p(x), odnosno kontaktni napon

proporcionalan slijeganju, tj.:

lIO

Temeljenje

(0')

E - modul elasticnosti temelja;

v - Poissonov koeficijent temelja.

3) Definisanje radijusa efektivne krutosti:

L,=JR
Vk'
gdje je k koeficijent reakcije tla.
Temeljenje

111

IX Plitko - direktno temeljenje

4) IznalaZenje tangencijalnog (M t) i radijalnog (M r) momenta u

polarnim koordinatama u jednoj tacki, prouzrokovanih opterecenjem
stupova (s1.29.3.):

M =-Q[A _(1-V)A2 ]
4

rl
IL'

M, =-~[VA' +

POGLAVlJEX

DUBOKO - INDlREKTNO TEMELJENJE

'

(It,I

(29.17.)

0.

gdje je:
r - radijalno odstojanje od opterecenog stupa;
Q - opterecenje u stupovirna;

Al i A z - koeficijenti ovisni oodnosu

1, (s1.29.3.).

5) Pretvaranje polarnih rnornenata savijanja

ortogonalan koordinatni

sistem, preko izraza:

Mx =Mtsin2a+Mrcos2a,

(29.18.)

My =Mtcos2a+Mrsin2a,

sirinu temelja definisati transverzalne sile (T)

prouzrokovane opterecenjem stupova, preko izraza:

6) Za jedinicnu

T=-JL A

(29.19.)

4L' 3'
gdje se faktor A3 moze dobiti iz dijagrama na slici 29.3.

i.I

@,

VI

,~

\
\

'1f :.
M"

/'

"r..,

' ....

-"

..0-

- 0.4

- 0.3

....

- 0.2

"-- 0.1-

r--

M"

I/~ / '

/:._

0.1

....

-~~-- ..................

0.2

0.3

"Znanje je bolje od imetka. Znanje cuva

tebe, dok Ii moras cuvati imetak.
Imetak se umanjuje trosenjeni, dok se
znanje umnozava dijeljenjem. I uCinak
imetka nestaje kako imetak presahuje.

0.4

KOEFICIJENT!: Al1 A2 ,A 3

Sl.29.3. Dijagramkoeficijenata AI' A2 i A3 saskicompolamih

momenata

(MriM t )

iortogonalnih

(M x i My), za pribliian proracun prema metodi fleksibilnih temeljnih

ploca (Braja, 1995).

112

Temeljenje

113

tacki 25.4.2. dat je opci osvrt na funkciju i primjenu

dubokog temelje~ja:.l! ovo~e pogl~vlju ~~t ce obradeni
sve dosada u InzmJerskoJ praksl konstene> >metode
dubokog temeljenja ito: sipovi (piloti), bunari, kesoni, i druge
podzemne specijalne konstrukcije. Veoma cesta je primjena
raznih vrsta sipova od razliCitih materijala i tehnologije
izvodenja, a oni ce se ovdje sire obraditi, uz koriStenje saznanja iz
novijih tehnologija.

115

30. Temeljenje na .I'ipovima

30.1 TEMELJENJE NA SIPOVIMA

30.1. OPCENITO 0 FUNKCIJI SIPOVA
Sipovi (piloti) su relativno dugi i vitki konstruktivni elementi sacinjeni od
drveta, celika, betona, armiranog i prednapregnutog betona ilili sljunka, a oni se
koriste da prenesu opterecenje temelja kroz slabo nosive dijelove tia na dublje
zone tla iii stijenskog masiva vece nosivosti. Sipovi se koriste kao konveneionalni
metod temeljenja za radove iznad vode, kao sto su: stupovi mosta, pristanista,
lukobrani, naftne platforme i dr. Oni se, takoder, koriste kao dijelovi potpome
konstrukeije za prihvatanje pritiska tla i/ili vode kao zagata za iskope temelja i
potpornih konstrukeija.
Temeljenje na sipovima u najvecem broju slucajeva predstavlja lahko i
ekonbmicno izvodenje dubokih temelja. Umjesto dubokih temelja u mehkom tlu,
koji se najcesce izvode ispod nivoa podzemne vode, pobijanjem sipova se najlakse
dode do dubokih nosivih zona tIa. Ovaj dosta stari metod temeljenja je veoma
raeionalan, kako u pogledu izrade, tako i u pogledu primjene i ustede materijala za
sipove. Radi ovoga se stalno postiZu razna unapredenja, razvijaju nove metode i
tehnologije, sto prosiruje primjenu sipova kod temeljenja jednostavnijih, do veoma
slozenih objekata, i kod raznih slabo nosivih vrsta tla. Posljediea ovakvog razvoja
uslovila je pojavu raznih vrsta, sistema i tehnologija izrade sipova kao i upotrebu
raznih klasicnih i savremenijih vrsta materijala i opreme.
Primjena drvenih sipova poznata je jos od drevnih vremena kod svih
eivilizaeija, koje su se zadrZale do danasnjeg dana, bez obzira na razvoj drugih
vrsta sipova i tehnologija izvodenja. Medutim, u novije vrijeme, sa razvojem
tehnologije i primjenom raznih savremenih strojeva za izvodenje sipova, dolazi do
sve vece primjene celicnih, betonskih, armirano-betonskih i prednapregnutih
sipova od betona, kao i od pijeska i sljunka, koji se izvode na lieu mjesta.
Brojna teoretska i eksperimentalna ispitivanja u proslosti i sadasnjosti.
vezana za ponasanje i nosivost sipova u koherentnom i nekoherentnom tlu, kao i
mehanizam njihovog djelovanja, nisu ni do danas dovoljno razjasnjeni. Ovo je
razlog da je danas razvijeno vise teoretskih, eksperimentalnih i prakticnih metoda
za proracun nosivosti raznih vrsta sipova, u razlicitim terenskim uslovima.
Projektovanje temelja na sipovima danas se smatra "umjetnoscu", jer se citav
proees odvija skriveno duboko u razlicitim uslovima i osobinama tla.
U ovome poglavlju prezentirat ce se projektovanje i analiza raznih vrsta
pojedinacnih i grupnih sipova, njihova ugradnja, mehanizam prenosenja

Temeljenje

117

X Duboko-indirekmo temeljel1je

30. Temeljel1je l1a .fipovi7l1G

opterecenja, metode proracuna nosivosti i slijeganje sipova, uz koristenje novijih

saznanja iz ove oblasti.
b)

.' 30.2.; KLASIFlKACIJA I KONSTRUKTIVNE

! POJEDINOSTI SIPOVA
Razliciti tipovi sipova koriste se kod izvodenja inzenjerskih radova, sto
ovisi 0: tipu opterecenja, vrsti objekta i temelja, terenskim usiovima, vrsti tla,
nivou vode itd. Podjela se moze izvrsiti prema: (i) vrsti materijaia sipa, (ii)
uacinu izrade sipova i (iii) nacinu prenoseuja opterecenja na tlo.
1) Prema vrsti materijaia sipove dijelimo na:
drvene,
);> ceIicne,
);> betonske, annirano-betonske i prednapregnute sipove,
);> kombinovane (sastavljene) od dvije iii vise vr~ta materijala, oduosno dva iii
vise tipa sipova.

c)
d)

);>

2) Prema nacinu izrade sipove dijelimo na:

);> zabijene sipove. Pripremljeni, obieno drveni, eelieni, prefabrikovani,
armirano-betonski i prednapregnuti sipovi pobijaju se u tIo udarcima cekicamalja;
);> zabijeue i izlivene sipove. Na lieu mjesta zabija se metalna cijev sa
zatvorenim dnom u tlo i popunjava betonom sa armaturom iIi bez nje,
sljunkom, pijeskom i dr. Cijev se izvlaei prilikom ispune materijalom, a moze i
ostati u tIu;
);> busene i izlivene na lieu mjesta sipove. Sipovi se formiraju busenjem i
vadenjem materijala uz zastitu oblome celicne koione iIi uz zastitu pomocu
bentonitske suspenzije;
);> izradu sipova pomocu mlaza vode pod visokim pritiskom, sa popunom
nastalog prostora injekcionom smjesom razlicitog sastava;
);> kombinovane sipove. Sipovi su sastavljeni od dva iIi vise prethodnih tipova
iIi kombinacija sa razlicitim materijalima u istom tipu sipa;
Prva dva tipa formiraju sip istiskivanjem materijala, pa se u stranoj
~iteraturi nazivaju sipovi dobiveni istiskivanjem. Treci tip sipa dobije se popunom

lzbuseuog prostora materijalom.

(3) Prema nacinu prenosenja opterecenja sipove dijelimo na:
a) Stojece sipove, oslanjaju se vrhom na cvrsto tlo i relativno nepenetrabilan
materijal kao sto je stijenski masiv, kongloamerat, iIi jako zbijen sljunak j/ili
118----------------------~~~------------------

Temeljellje

e)

f)

pijesak (sl. 30. I-a). Sipovi u ovome slucaju prenose opterecenje svojim
vrhorn na cvrsto tlo, jer su gornji slojevi jako stisljivi i slabo nosivi.
Lebdece sipove koji se nose trenjem izmedu ornotaca j tla, po cijeloj svojoj
visini, tj. prolazi kroz jednolicne slojeve tla (sl. 30.I.-b). U ovome slucaju
cvrsti sloj se nalazi na vecoj dubini, te bi bilo neekonornieno izvoditi tako
duboke sipove radi njihovog vrsnog nosenja.
Djeiomicno lebdece sipove, koji prenose opterecenje trenjem sarno u
donjim zonama, jer su gomji slojevi zanemarljive nosivosti (sl. 30.1.-c).
Sipove opterecene horizontalnim silama, koji moraju biti otpomi na
savijanje, ako su gomji slojevi slabe nosivosti (s1. 30.1.-d). Ovaj tip dolazi u
obzir kod izvodenja zemljom nasutih objekata, te temelja visokih i vitkih
konstrukcija opterecenih znatnim vjetrom i/ili seizmickim siiama, iIi drugim
macajnijim horizontalnim silarna (sl. 30.1.-d).
Sipove opterecene silama zatezanja, koji se koriste kod temelja
telekomunikacionih i drugih tornjeva, naftnih platformi i drugih konstrukcija
opterecenih nazatezanje (sl. 30.1.-e).
Sipove za zbijanje tlafdreniranje, gdje se zabijanjem sipova poboIjsavaju
geotehnicke osobine tla u okolnom podrucju usljed smanjenja poroznosti.
Ukoliko se prostor sipa popuni propusnirn materijalom, on sluzi za
horizontalno dreniranje kojim se ubrzava okolna konsolidacija tla (s1. 30.1.f).

Koji ce se tip sipa izabrati prilikom projektovanja ternelja ovisi u osnovi

od cetiri glavna faktora: (i) lokacije i vrste konstrukcije, (ii) terenskih usiova
tla, (iii) trajnosti i (iv) cijeni kostanja.
Vrsta i lokacija objekta i/ili konstrukcije znatno utjeee na izbor tipa sipa i
opreme za njegovo izvodenje zabijanjem iIi busenjem: na tiu i/ili iznad vode; u
blizini objekata i/ili na skucenom iii otvorenom gradilistu; te na obaloutvrdllilla,
lukama i naftnim platformama.
Uslovi tla u1jecu, kako na izbor tipa sipa, tako i na tehniku instaliranja i
ugradivanje sipova. U tlu sa samcirna npr. tesko su izvodljivi zabijeni sipovi, a za
nekoherentno tlo potrebna je specijaina oprema i tchnika izvodenja.
Trajuost cesto utjece na izbor tipa sipa. U tlu i na podrucjima koja sadrie
sulfate iIi druge stetne sastojke sipovi moraju biti visokog kvaliteta i otpomi na
ove uticaje.
Odabiranjem jednog iii dva osnovna tipa vezana za navedene uslove,
konacan izbor ovisan je svakako 0 cijeni kostanja. Kod usvajanja ponude inzenjer
mora da vodi racuna i 0 dmgim elernentirna ponude izvodaca, kao sto su: vrijeme
izvodenja i rnogucnost udovoljenja programu i tehniekim uslovima, mogucnost
opreme izvodaca za eventualna iznenadenja prornjene u dubinama, vrsti tla,
stetnim uticajirna itd., iskustvo izvodaca, troskovi ispitivanja, organizacija i
njegova fleksibilnost i s1.
Temeijellje

119

X Duboko-illdirektno temeijenje

30. Temelje,ije Ila Jipovima

Nedostaci drvenih sipova su svakako u osjetljivosti na truhljenje i

mikroorganizme, koji mogu utjeeati na stabilnost drvenih sipova. Radi ovoga,
drveni sipovi se u pravilu koriste u stalno vl!iZnim prostorima, pod vodom, iii u
staino suhom tIu. Izvodenje sipova u naizmjenieno suhoj i vlaZnoj sredini dovodi
do brieg truhljenja, radi eega se sipovi pobijaju ispod minimalnog nivoa vode, jer
tada mogu da budu trajniji. U Iukama i rijeenim konstrukeijama sipovi su, u
osciIirajucem nivou vode izlozeni raznim mikroorganizmima koji mogu osiabiti iIi
narusiti stabilnost drvenih sipova_ Da bi se ovo sprijeeiJo, sipovi se zasticuju
raznim antikorozivnim sredstvima, naftnim derivatima i mineralnim solima.
2.0-3.0cm

..~ t

evrsto

'I

tlo-

stijena

@
H_

~S-&(m

@)
S/.30.1. Razne vrste sipova s obzirom na naCin prenosenja opterecenja: stojeCi (a), lebdeCi
(b), 4jelomicno lebdeCi (c), horizontalno optereceni (d), zatezni (e), drenaini (I).

30.2.1.DRVENI SIPOVI
Primjena drvenih slpova datira jos od prahistorijskog doba i oni su
koristeni su kroz sve civilizaeijske epohe. Oni se i danas koriste, radi svoje
ekonomienosti, lahkog rada, povoljnih osobina drveta, velike evrstoce u praveu
vlakana, fleksibilnosti i otpornosti na udare. Siroka njihova primjena i danas je
poznata u Sjevernoj Ameriei, Kini i skandinavskim zemljama u formi ocis6enog
drvenog stabla i pripremljenog za pobijanje na kopnu ili u vodi. Njihova primjena
je posebno pogodna za privremene objekte, jer se po potrebi mogu vaditi i
ponovno koristiti.
120 ------------------------------~~e-'~-l~ye-~~e---------------------------

~3.0-:;5.0cm

SI.30.2. Glave i vrhovi sipova:obratleni a nezasticeni (a),osigurani okovima glave i vrh

sipova (b) i (c).

Duzine i preeniei sipova su razliCiti, sto ovisi 0 klasama i vrsti drveta koji
se propisuju pojedinim standardima. Prema nekim autorima, maksimalna duzina
drvenih sipova iznosi 10,0-20,0 m, a obieno 6,0-15,0 m (Tomlinson i
Boorman,1995; Dolarevic, 1987). Minimalna debljina sipova ne koristi se ako je
manja od 15 em, a maksimalnaje 35 em (Braja, 1995).
Ako se sipovi zabijaju u tvrdo tIo, vrh sipova treba zastititi metalnim
okovom (papueom). Radi sprijeeavanja ostecenja glave sipovi se prilikom
zabijanja osiguravaju metalnim prstenovima. Tipicni naCini osiguranja glava i
vrhova sipova dati su na slici 30.2.

Temelje,ije

121

X Duboko-indirekmo temeljenje

30. Temeljel~;e Ila iiipovima

U slueaju potrebe sipovi se mogu nastavljati, ali se ovo izbjegava, posebno

kada se oeekuje da ce biti optereceni na zatezanje ilili boeno opterecenje. Ukoliko
je nastavljanje neophodno, one se moZe izvesti izvan iii u ravni sipova od: drvenih
podvezica i sarafa, medusobno povezanih polucilindera, metalnih prstenova sa
sarafima i cijevnih cahura (st. 30.3.). Minimalan preklop treba da iznosi najmanje
peterostruku debljinu sipova.
Sipovi se koriste kao temelji za razne objekte, pojedinaeno ilili skupno, u
jednom i/ili vise redova, vertikainih i/ili kosih, sto ovisi 0 konstrukciji i
opeterecenju (sl. 25.6.).
Generalno, moe nosenja sipova procjenjuje se na oko 220-270 kN (25,030,0 tona). Prema nekim standardima dopustena nosivost na pritisak hrastovih i
borovih sipova iznosi 8,3 N I mm 2 , odnosno 5,9 N I mm 2 na neto povrsinu.
Dopustena nosivost drvenih sipova, bez izvijanja, dobije se iz izraza:

optereceni i osnovnim i dopunskim opterecenjem, racunske vrijednosti za

dopustene napone povecavaju se za 15%, a ukoliko djeluje i posebno opterecenje,
dopusteni naponi se povecavaju za 50% (Kujundzic, 1989).
Osnovni dopusteni naponi za drvo sa vlaZnoscu manjom i vecom od 18%
redukuju se koeficijentima (kH) prema tabeli 30.2. (Kujundzic,1989).
Dopusteni naponi (aw,') (MPa) za osnovno opterecenje

~c7,
'I.S"'ii"'li<'

."

~2.;P~!itDD~.'

.....~ .... ' > ...

a md
a tlid

.'

.: h

:.,.

I. II
~+-1

. I --11--1'
..
"

V r.

I
I
I . I

.
r!
tl

S=8-12mm

@)

".

Listwi

Klasa

KIa",

LiielllienO Juri1eliruoo drvo

"
Cetinari
'KJasa
U'

Liirnri
Klasa

13.00

II
10.00

7.00

14.00

12.00

14.00

11.00

16.20

II
13.70

10.50

S.50

0.00

11.50

10.00

10.50

8,50

18,00

10.80

0.25

0,25

0.00

0,35

0.35

0.25

0,25

0.35

0.35

11.00

8.50

6.00

12.00

10,00

11.00

8,50

15.00

12,00

IU

I.

,cbezJ!l1lOOenlb
vlakano

:piiniaiOm

'MioCeQlu .

a c.ld

2,00

2.00

2.00

3,00

3.00

2.00

2.00

4,90

4.30

2.50
0.90

2.50
0.90

2.50
0,90

4.00
1.20

4.00
1.20

2.50
1,20

2.50
1,20

4,90
1.30

4.90
1.10

0,90

0.90

0.90

1.20

1,20

0,90

0,90

1.50

1.50

3.50

3.00

2.50

4.00

3.50

3.50

3.00

4,00

3.50

"mild

~;.

-- II

...

S.l'0p..cm ":.';; ,
~'

'7.POdiiiii.

"lid

:%;p~."

~<

" .ld

Koeficijenti korekcije k" za masivno drvo

Tabela 302

vlamost% .'

(30.1.)
gdje je: A-srednja povrsina presjeka sipa, a a dop-dopusteni napon drveta.
Vrijednosti dopustenih napona zavise od vrste i klase drveta, procenta
vlage, vrste naprezanja i vrste opterecenja (tabe\a 30.1.). Ukoliko su sipovi
Temeljenje

a cild

6.SliliCOiueod .

Sl.30.3. Nastavak drvenih sipova: drvene podvezice sa sarqfima (a), meausohno spojeni
policilindri (h), metalni prstenovi sa sarafima (c), cijevne cahure (d) i metalne
podvezice sa sarafima (e).

122

(j l.ld

4;POdiiiiil.pritiMk

;!J<>!!,~sile

I ~
6=8-10mm

..I....ie

.....

Musivno drvo

'CCiinari

..

3.P.~--

,/'

Tabela 30.1.

>:<c.'

Oznuke

'Cetinari ere ,'1:

!'"

t1m,ct ..

'Li68rl

'.'.',-

O'c;t
(jm;'O'c'c

10
1,32
1,16
1,30
1,16

12
1,24
1,12
1.22
1,12

14
1,16
1,08
1,16
1,08

16
1.08
1,04
1.08
1,04

18
1,00
1,00
1,00
1,00

20
0,92
0,94
0,92
0,94

22
0,86
0,92
0,90
0,92

24
0.78
0,88
0,89
0,88

26
0,70
0,84
0,75
0,84

30.2.2.CELICNI SIPOVI
Visokeevrstoce u odnosu na tezinu i dimenzije, te zilavost celika, Cine
materijal podesnim i za sipove i to kod: (i) pobijanja iIi busenja na vecim
dubinama,(ii) pobijanja u tezim tlima bez ostecenja kao sto su: povrsinske naslage
sljake iIi stari temelji i slojevi tla sa samcima, (iii) konstmkcija za absorpciju
energije kao sto su navezi za prihvatanje brodova, gdje se koristi celik, pomocu
ov~

Temeljenje

123

X Dubolw-illdirekillo temeljcnje

30. Temeljcnje na ,~ip(}villla

kojeg se stvara sposobnost odupiranja velikim elasticnim deformacijama (Owens i

Knowles, 1995)_
Celicni sipovi se lakse zabijaju u tvrdo tIo gdje se druge vrste ne mogu
zabitL Manje su osjetijivi na udarce i vibracije, zbog cega nisu podiomi
ostecenjima. Ako se koriste za privremene objekte, mogu se po potrebi vaditi i
ponovno koristiti.
Postoji vise raznih sistema i vrsta sipova prema obliku i naCinu izrade,
odnosno zabijanju u tIo. Opcenito se primjenjuju tri osnovna oblika i to: (i) H
proiil, odnosno (I) profil (siroki pojas - Pajnerov sip), (ii) kntijasti - prizmaticki
Larsenov oblik sipa, (iii) cjevasti sip (51. 30.4.). Prema nacinu zabijanja u tlo
razlikujemo:
sipove u obliku svrdla, koja se uvrcu u tlo okretanjem (sl. 30A.-a);
sipovi H (1), prizmaticnog iii cjevastog oblika koji se zabijaju udarima malja,
pomocu makare za zabijanje u tIo iii bez nje (51. 30.4.-b).

Osnovni podaci za celicni I profiT (siroki pojas)

PIO

~6

0 80 em

P20
P22
P24
P26
P28
P30
P32
P34

SI.30.4. Tipovi celicnih sipova: svrdlasti (a), H profil (b), cjevasti (c) i prizmaticni sipovi

650
700
750
800
850
900
950
1000

Cjevasti sipovi sa svrdlom na dnu koriste se u cvrstom tIu, ali na manjim

dubinama. Pogodni su kod sipova izlorenih silama zatezanja, kao i kod potrebe za
vecom nosivoscu, koja se ostvaruje vecom sirinom svrdla (s1. 30A.-a, c).
Sipovi H (1) oblika, te cjevasti i prizmaticni sipovi, imaju vecu primjenu
od svrdlastih sipova,jer su obicno ekonomicniji i za praksu prihvatljiviji. Najcesce
se koriste gotovi vaijani celicni profili, kojima se kombinuju razni zatvoreni oblici
u poprecnom presjeku. Ovi sipovi mogu biti na dnu otvoreni iIi zatvorelli. Ako su
zatvoreni, onda se dno zavari konusno, radi zabijanja u tvrdom tlu. U ovome
slucaju suplji prostor se moze popuniti betonom, iii armiranim betonom, Cime se
povecava nosivost sipa.

300
300
300
300
300
300
300
300

Temeijenje

200

ZOO
240
260
280
300
320

340

P36
P38

360
380

P40
P42~
P45
P47'l'1

400

(d).

124

600

6,5
7
8
9
9
200 10
200 10
240 11
260 11
280 12
300 12
300 13
300 13
300 14
300 14
300 14
300 14
300 15
300 15
300 16
300 16
300 17

P12
PI4
PI6
PIB

P95
PlOO

425
450
475
500
550

17
18
18
18
19
19
19
19

447
864
1520
2630
3830
5950
8050

11

16
18
18
20
20
22
22
24
24
26
26
28
28
30
30
32
32
34
34
34
36
36
36

36

12
14
14
15
15
17
17
18
18
20
20
21
21
21
21
23
23
24
24
26
26
27
27
27
30
30
30
30

11690
144
154
171
174
192
194
209
212
232
235
255
263
289
297
324
333
342
372
381
391

400

135
137
150
153
164
166
182
185
200
207
227
234
254
261
268

292
299

307
314

11050
20720
25760
32250
36940
45120
50950

89,7
144
217
329
426
595
732
974
1160
1480
1720
2020
2170

2510

69480
84220
95120
113200
140300
180800

2680
3030
3270
3740
4010
4530
5100
6030

216800
270300
316300
366400
443900
506000
573000
644700

6670
7720
8430
9160
10440
11250
12060
12900

60640

11,2
12,0
12,9
13,7
14,5
15,3
16,2
17,0
18,1
19,0
20,1
21,0
23,1
25,0
27,0
28,9
30,8
32,7
34,6
36,5
38,3

40,1

167
317
550
958
1360
2140
2840
4150
5280
7320
9010
9910
9910
10810
10810
11710
11710
12620
12620
13530
13530
14440
14440
15350
15350
15350
16270
16270
16270
16280

214
258
346

406
523

600
661
661
721
721
781
781
841
841
902
902
962
962
1020
10201
020
10801
080

lOBO
lOBO

2,37
2,82
3,31
3,81
4.25
2,53
3,04
3,53
4,05
4,55
5,08
5,59
6,1l
6,61
7,14
7.65
7,60
7,55
7,51
7,46
7,49
7,43
7,38
7.32
7,28
7,17
7,07
6,97
6.88
6,79
6,70
6,61
6,53
6,45

Celicni sipovi se pO potrebi mogu nastavljati varenjem podvezica iIi

cijevnih cahura, tako da se mogu posti6i i znatno vece dubine od standardnih
dimenzija, Kao primjer ostvarene znatne dubine navode se opitni sipovi oblika H
(305x305 mm) koji su zabijeni cekicem do dubine od 49,0 m u gustom pijesku i
sijunku sa samcima (Tomlinson i Boorman, 1995). Sipovi na ovakvim dubinarna
Temeijenje

125

30. Temeljel~;e Ila IipovimG

X Duboko-illdireklllo temeijellje

skloni su izvijanju oko slabije ose. Tako je osmotreno da je H sip (31Ox352 mm)
zabijen do dubine od 46,0 m u glinovitom tlu imao defleksiju od 1,8-2,0 m od
vertikale. Medutim, norma Ina duzina celicnih H profila, koja se u praksi koristi,
krece se od 4-5 m (tabela 30.3.). U tabeli 30.4. dati su osnovni podaci za
cilindricne sipove tipa Larssen.
Osnovni podaci 0 Larssenovom cilindricnom obliku
ipa (Owens i Knowles, 1995).

525
525
525
525
525
400
420
420
420

349
391
447
502
502
299
502
502
502

9.0
10.5
11.3
12.1
17.0
14.1
22.0
25.4
28.6

89.4
102.0
120.8
136.6
154.6
175.8
207.3
124.4
244.0
262.0
277.4

113.8
129.9
153.9
174.0
1%.9
223.9
264.1
158.8
310.6
333.6
353.2

1122
1344
1589
1776
2005
222]
2224
1020
1794
1794
1794

1652
1748
1872
1952
2084
2]64
2168
15%
2080
2080
2080

38126
54474
75240
96584
19954
106780
118588
128448

43812
55442
60920
70120
80082
85806
30559
67756
69859
71392

1132
1490
1950
2438
2998
3848
1348
4237
4725
5117

3011
3077

Moc nosenja celicnih sipova bez izvijanja dobije se iz poznatog izraza:

30.2.3. PRETHODNO IZLIVENI ARMIRANO-BETONSKI

I PREDNAPREGNUTl SIPOVI
Armirano-betonski sipovi prethodno izliveni i zabijeni u tlo imaju siroku
primjenu u gradevinskoj praksi. Posebno imaju primjenu kod obalnih konstrukcija,
pristanista, naftnih platformi, mostova itd. Ovi sipovi su u prednosti u odnosu na
drvene i celicne sipove, jer ne podlijezu truhljenj14 niti su izlozeni koroziji.
Ukoliko je podzemna i/ili nadzemna voda agresivna za beton, mogu se koristiti
cementi otpomi na sulfate ili druge agresivne sastojke, iIi se koriste razne
epoksidne smole za zastitu. Nedostatak imje sto su glomazni i tdki, te zahtijevaju
mocnu opremu za transport i zabijanje, onemoguceno je njihovo nastavljanje a
oteiano je i skracivanje. U posljednje vrijeme primjenjuje se tehnologija izvodenja
cjevastih sipova koja dobrim dijelom anulira ove nedostatke. Armirano-betonski
sipovi se lahko ostecuju prilikom zabijanja od udara malja i vibracija, a mogu se
ostetiti iIi sIomiti duboko ispod povrsine terena. Zbog ovoga se sipovi rade od
kvalitetnog betona (n~manje MB30) iIi prednapregnutog betona.
Do prije izvjesnog vremena u upotrebi su bili sarno armirano-betonski
sipovi punog kvadratnog, okruglog, heksagonalnog iIi oktogonalnog presjeka.
Sipovi kvadratnog presjeka koriste se za krace i srednje duzine, a drugi oblici
obicno su u upotrebi kod vecih duzina sipova. Danas su se razvili i tipovi oblika
betonskih cijevi-cjevasti, cilindricni sipovi, sa tankom betonskom Ijuskom, kao i
prednapregnuti sipovi (s1. 30.5.-b i 30.9.).

30.2.3. 1. Zabijeni armirano-betonski sipovi

Maksimalne duzine i armatura kvadratnih sipova

Q=Acrdop (kN),

(30.2)

gdje je: A-neto povrsina poprecnog presjeka celicnog sipa;

adop-dopustenl napon ce I'k

1 a.
V'

Tabela 30.5.
~ vao/"(rinm)'presjet . . ..

..

'....

;.'.

25x25

<.30;3()

. ,

Posebno se mora provjeriti moe nosenja sipa u odnosu na slom u tlu.

Celicni sipovi izlozeni su korozivnom djeJovanju u mocvamim tlima,
tresetistima, vodi i drugim organskim tlima. Tlo koje ima pH veci od 7 nije tako
korozivno. Uobicajeno je da se na racun korozije povecavaju debljine stijenki
sipova. Moguea je koroziona zastita epoksid smolom koja se ne ostecuje prilikom
pobijanja sipova.

126

Temeljellje

',\',

.;

.....

.Maksim.liladUiina {IIi)
12,0

4 x 20
4 x 20
4x 25
4x20
4x 25
4x32
4x25
4x 32
4x40
4x25
4x32
4x40

15,0

.....

.....

18,0

.....

,40,40

21,0

,.....
45'x45

; .... -

Glavlia armatura

'

...

25,0

.(komxmm)

Temeljenje

Poprecna 'anllatUra uzengije

(.wmm~ razmak)
glava i Slopa
tijelo Sipa
<1>6/40
<1>61130
<1>6/40

<1>61130

~8nO

<!>8!175

<1>8/60 iii <I> 1011 00

681200

<1>8/60 ili <1> 10190

"

<l>8/180ili
<1>101225

127

30. Temeijellje na Jipovima

X Duboko-illdirektllo temeijenje

Ovi sipovi, prethodno izliveni, kvadratnog SU, okruglog, heksagonalnog iIi

oktogonalnog presjeka, sa klasienom uzduznom i popreenom armaturom.
Projektovanjem se treba obezbijediti: (i) otpomost na momente savijanja od
podizanja, rukovanja i transporta sipa, (ii) prenosenje vertikalnog optereeenja od
zabijanja sipa i temelja konstrukeije, i (iii) preuzimanje momenta savijanja od
boenog opterecenja.
Popreeni kvadratni presjek obieno iznosi od 25x25 em do 45,Ox45 em.
Najeesce se rade duzine od 6,0 do 15,0 m, a izuzetno do 25,0 m, sto ovisi 0 velieini
popreenog presjeka. Da bi se izbjeglo prekomjerno izvijanje, prilikom rukovanja i
zabijanja preporueuju se u tabeli 30.5. duzine sipa kvadratnog presjeka (Tomlinson
i Boorman,1995).
HVAHSTE
500 em od

glove Sipo

1500
HZ
PRELAlNI 010

1050

RAH-tAK 17.5 em

11111 I I

1075
RAZMAK 7.0 em

F+H C' IIIIIIIIIIIIIIIIJWO

eega se izvode zatvorene uzengije iii kao spiraina armatura. Na duzini od oko tri
sirine sipa, na oba kraja, popreena armatura treba da iznosi najmanje 0,6%
zaprernine, a u srednjem dijelune manje od 0,2% (s1. 30.5.).
Na slici 30.5. dati su armatumi naerti za sipove kvadratnog presjeka 35/35
em u dvije varijante (sl. 30.5.-a i c), kao i za ortogonalni suplji presjek (s1. 30.5.-b),
sa eelienim Siljkom na dnu sipa. Sipovi se u horizontalnom poloZaju izbetoniraju u
eijeJoj svojoj duzini, te nakon potrebne pravilne njege i odieZavanja zabijaju se u
tIo do projektovane dubine.
Za transport sipova ugraauju se posebne kuke, jedna iIi dvije, i to obieno
na odstojanjima kojima se izjednaeavaju negativni i pozitivni momenti savijanja
od vlastite tezine sipa. Moguea su hvatista i na drugim odstojanjima, ali je
potrebno da poduzna (glavna) armatura preuzme dobivene momente savijanja, bez
velikih ugibanja kako bi se izbjeglo stvaranje veeih pukotina na sipovima
(s1.30.6.).

CIs
~\

4)f25m~

)If 6mrn

~b

78.7

TV~I CElICN!
SILJAK

025L

io---"1

O.2SL

Hillin :Mmox: PLl40

~~

.kn-I

H m<lx=M min=P1I22

Mmin: PL/32

Hmin=PL/16

Sl.30.6. Polozaj hvatista (kuka) za transport sipova sa maksimalnim (MmmJ

(Mmi,J momentom savijanja usljed vlastite tdine sipa.

10x5

10x10

n x 20:::

\5xl0

20x5

'---C';;;'n;! obruc.

Sl.30.5.

Tipicni detalji armirano-betonskih sipova: armatura za kvadratni sip presjeka

35135 em i duiine 15,0 m (a), armatura za suplji oktogonalni presjek sipa (b),
(Tomlinson i Boomwn,1995), te armatura sipa 35135 em, sa kukama za prenos
(e), (Dolarevif:, 1987).

Sipovi kvadratnog presjeka armiraju se sa po 4 iii 8 glavnih poduznih sipki

armature, a okrugli presjek sa najmanje 6 poduznih sipki. Uzengije se stavljaju na
manjem razmaku pri krajevima od razmaka u srednjem dijelu sipa. Poprecna
armaturaje posebno vama za otpornost naponima nastalim zabijanjem sipova, radi
128

Temeijellje

minimalnim

Raze sipova prilagodavaju se uslovima tla, njihovoj evrstoei i polozaju

slojeva. Ukoliko se sipovi zabijaju u mehko tIo, onda nisu potrebna osiguranja
stope sipa, vee samo eunjast zavrsetak (s1. 30.7.-a i b). Ovi obliei se primjenjuju u
mekanim tIima, evrstoj glini, iii kompaktnom pijesku i sljunku.
Metalne stope koriste se u tlima koja sadrze konglomerate, velike samce,
oblutke i sl. (s1. 30.7.-e). Metalni okov razbije samee, iIi ih gume u stranu, i na taj
naCin ne dolazi do osteeenja sipa.
Kada sip treba da se penetrira u stijenski mas iv, koristi se eelieni siljak na
vrhu eeliene zastite (s1. 30.5.-b i 30.7.-d). Ako se sip zabija u veoma tvrdi stijenski
masiv, posebno ako su slojevi nageti, koristi se "Oslo siljak" (s1. 30.7.-e, Bjerrum,
1957).
Kada se sipovi zabijaju u tIo koje prufujace otpore, moze se pri izradi sipa
ugraditi eijev kroz sredinu sipa, kroz koju se utiskuje voda pod pritiskom, koja
------------------------~~-------------------129

Temeijellje

X Duboko-illdirektllo femeljenje
30. Temelj""je no "ipovimo

:azmeks~:a tl0 (s1. 30.7.-t). Ova cijev moze pos!uziti za kontrolu ispravnosti sipa,
Jer se pnhkom zabijanja moze slomiti sip dubok u tlu.

TRAKA

CEUCNI
SILJAK

CELICNI
SlUM

plasticnim smjesama (s1. 30.7.-g). Ove kape mogu biti i sastavni dio makare za
zabijanje. Ukoliko dode do manjeg ostecenja sipa izvan zemlje, vrsi se njegovo
utezanje metalnim sponama, a ako se slorrilje dublje unutar t1a, onda se takav sip
zamjenjuje novim, bilo da se on vadi iIi zabija novi pored njega.
Betoniranje sipova vrsi se direktno na betonskoj podlozi iIi postavljenoj
drvenoj iIi metalnoj oplati, na uobicajen nacin (sl. 30.8.). Posto se izazivaju visoki
naponi pri pobijanju sipova, koristi se rriln. 400 kg/m3 cementa (cvrstoce 40
N/mm2, poslije 28 dana), a pri normalnim i laksim uslovima pobijanja sipova
sadrZaj cementa ne treba biti manji od 300 kglm 3 . Kada se ocekuju veoma tdki
uslovi zabijanja sipova, preporucjuje se koristenje minimum 600 kg/m 3 cementa u
stopi i glavi sipova (Tomlinson i Boonnan, 1995).

(.licna plata

75-100mm

cijev

ceticni

Siljak

H PR OFIL
ceticoa
plata

vilice oko glavne _ _ _ _-J

armature

Sl.30.8. Drvena oplata za betoniranje ipova.

suo. 7.

Tir:

OVi

razlii5itih stopa i kapa sipova za razliCite uslove tla: mehko tlo (a), tvrda
gl~~a, ~omp~ktni pijesak i Jljunak (b), tlo sa samcima i konglomeratima (c),
stljens~II1Ul~lV (d), uslojeni masiv (e), kompaktno tlo (f) i kapa betonskog sipa (g),
(Tomlinson I Boorman, 1995, Do!arevic, 1987).

.
Prili~~m zabijanja sipova moze doci do njihovog ostecenja od udaraca
maIJem, fadl cega se zasticuje glava sipa celicnom kapom, tvrdim drvetom iIi
130----------------------~~~------------------
Temeljcnje

Poslije betoniranja sipovi se kontinuirano drze vlaznim cetiri dana u

normalnim uslovima. Ovo njegovanje vrsi se sve dotle dok beton sipova ne
ocvrsne i neosposobi za dizanje i transport. Sipovi se zatim numerisu i oznaci
duzina i vrijeme betoniranja, nakon cega se sipovi lageruju i polazu jedan iznad
drugog sa medurazmacima ostvarenim drvenim podmetacima.
Sipovi sa vidljivim prskotinama i pukotinama ne treba da se zabijaju. Neki
standardi predvidaju dopustellu veliCinu i duzinu prskotine. Prema DIN 4026
TemeZjenje

131

30. Temeljellje na sip()vima

X Duboko-indirek/ll() temeljellje

dopustena je sirina prskotine od 0,15 mm, a po svedskim standardima 0,20 mm, u

dliZini od jedne poloviee straniee sipa za transverzalne i 100 mm za longitudinalne
prskotine.
Odstranjivanje betona sa glave sipova vrsi se nakon njegovog zabijanja
na potrebnu dubinu. Razbijanje (piljenje) betona obavlja se prema metodarna i
alatima, koja nece izazvati pukotine. Oslobodena armatura glave sipova poveze se
sa armaturom nadglavne grede. Ukoliko su sipovi veci od predvidenog nivoa,
odstranjivanje betona pocinje od uglova sipova do glavne armature, koja se
odsijece i nastavi razbijanje (pilenje) betona.
Ako se zahtijeva veca dubina zabijanja nego sto su dliZine sipova,
potrebno je odstraniti beton sa glava sipova u duzini kojom se dobija armatura za
nastavak sipa, od 40 d (neki propisi predvidaju 30 d, gdje je d dijametar betonske
sipke). Nakon postavljanja nove armature vrsi se preklapanje i zavarivanje na ovoj
preklopnoj duZini i obavi betoniranje nastavaka sipova.

vadenja vratila obavlja se unutarnja kontrola sipa, ugraduje armatura i vrsi njegovo
betoniranje. Ovakva vrsta sipa kombinovana je od prethodno izbetoniranog
vanjskog dijela sipa i unutarnjeg dijela izradenog od betona na lieu mjesta.
w

J,

, I'
---1I :
I

PRESJEK-

1-0
I

30.2.3.2. Spojeni prethodno izliveni annirano-betonski sipovi

Jedan .od glavnih nedostataka konvencionalnog naema izvodenja
predhodno izlivenih betonskih sipova je gotovo nemoguce njihovo nastavljanje
kada se za to ukaie potreba. Isto tako, njihovo skraCivanje je vezano za mnoge
poteskoce i rizike od ostecenja. Ove nedostatke moguce je prevazici koristenjem
kracih prethodno izbetoniranih dijelova. Na ovaj naCin moguce je ove dijelove
dodavati iIi odstraniti, ovisno 0 potrebnoj duzini sipa.
Danas je u Evropi razvijeno viSe spojenih tipova prethodno izradenih
betonskih sipova, kao npr.: Balken, Hercules, Europile i Westovi sipovi
(Tomlinson i Boorman, 1995). Prva dva tipa imaju "bajonet" spoj dok se Westovi
(West's) sipovi medusobno spajaju na pero i utor i povezuju metalnim prstenjem
(s1. 30.9.). Dije10vi sipova betoniraju se u standardnim duzinama 2,5 do 12,5 m, u
fabriei, gdje se ostvaruje visoka cvrstoca betona na pritisak (bO"min=50 N/mm2,
nakon 28 dana).
Poprecni presjek ovih sipova je kvadratan (23,5- 28,5 em), heksagonalan
(39,0 do 50 em) trokutast, iii okrugao, sa dopustenom moci nosenja od 300 - 2000
kN.
Sipovi sa betonskom Ijuskom (Westovi sipovi) izliveni u duzini od po 91,5
em, vanjskih dimenzija 28,0-61,0 em, odnosno unutarnjeg dijametra 16,5-47 em,
zabijaju se pomocu metalnog vratila (sl. 30.9.). Ovi kratki betonski komadi sipa
proizvode se u fabrikama sa armaturom ljuske od polipropilenskih vlakana.
Njihovo spajanje obavlja se pomocu vanjskog celicnog prstena dok se unutarnji
spoj premazuje bitumenom radi njegovog brtvljenja. Metalno vratilo i sip
eilindricnog presjeka zabijaju se u tlo pomocu malja do odredene dubine. Nakon

PRESJEK@-@

Sl. 30. 9.

Spojeni betonski dijelovi sipa (Westovi sipovi): prethodno izliveni (a), u Jazi
zabijarlja (b), a zatim armirani i betonirani (c), gdje je: podmetac-tucak (1),
glava cilindricne betonske ljuske spojena sa vratilom-vretenom (2), metalno
vreteno (3), spo} elemenata ljuske (4), prethodno izliveni betonski dijelovi ljuskecilindra sipa (5), odstranjivan}e suvisnog elementa (6), unutraSnjost sipa sa
armaturom i popunjenim betonom (7), puni vrh sipa (8), armatura sipa (9),
(Tomlinson i Boorman, 1995.).

30.2.3.3. Prednapregnuti armirano-betonski sipovi

Prednapregnuti sipovi proizvode se masovnije tvomicki i zahtijevaju.~is?k
kvalitet betona, cime se ostvaruje njihova dobra o:~ornost na napon~ zabl~~llJa.
Drustvo za beton preporucuje cvrstocu betona na prltIsak od 40 N/mm , posh]e 28
----------------------------~y.~el-ne~'lj~e/~y~e-------------------------133

132

Temeljenje

X Duboko-illdirektllo lemcljcllje

30. Temeljellje na -'ipovima

dana starosti betona (Concrete Society, 1967). Visok kvalitet betona daje
prenapregnutim sipovima dobru otpornost u korozivnom tlu iIi u Juckim radovima.
Prenapregnuti sipovi rade se u osnovi na dva nacina:(i) prednaprezanjem
visokovrijednih fica (armature) prije izlijevanja betona i (ii) prednaprezanjem
zica, po]ozenih u ostavljene kanaIe, nakon ocvrscavanja betona u kalupima.
Prethodno prednaprezanje zica obavIja se, nakon njihovih poJaganja u
horizontal no rnontirane kalupe, presama postavljenjim na krajevima kalupa, nakon
cega se izvrsi betoniranje i vibriranje sipova. Kada beton postigne zahtijevanu
cvrstocu na pritisak, izvrsi se prekidanje zica na kr~evima, cime se naponi prenesu
na sipove. Transportov~anje i slaganje vrsi se na isti nacin kao i kod sipova sa
klasicnom annaturom. Sipovi se obicno izvode punog kvadratnog presjeka do 400
mm (s1. 30.10.). Kod vecih presjeka koristi se kao ekonomicniji cilindrican
presjek.
Drugi metod naknadno prednapregnutih sipova zasnovan je na istezanju
zica iIi kablova nakon ocvrscivanja betona. Ovaj metod se obicno koristi kod vecih
cilindricnih presjeka sa uzdumim kanalima u koje se uIafu zice i zateru na
krajevima sipa. Ukoliko se sipovi izvode u dijelovima-segmentima, zajednickim
njihovim utezanjem mogu se dobiti vece dilZine sipa. Kanali se nakon utezanja
zica injektiraju injekcionorn smjesom pod visokim pritiskom. Tipican nacrt
armature prednapregnutog sipa prikazan je na slici 30.10.
1=14.50m

=2.90

too

I =10.50

=2.90

1.00

~lllllllIIlllIIllllllr~ mll l l l l l l l l l 1
Lmetalni vrh

4"'12.5~

nxli

4 ... 12.

Sl.30.l0. Projekat prednapregnutog sipa, presjeka 30x30 em i duiine 1=14.5 m, gqjeje:

udaljenost mjesta podiza/{ja (I}), vilice pri vrhu i dnu sipa (l2), srednji dio sipa
(l3) i prelazni razmak vilica (14)' (Tomlinson i Boorman, 1995 ).

30.2.4.SlPOVl KO]l SE lZVODE NA LieU MJESTA

Danas postoji vise vrsta sipova koji se izvode na lieu rnjesta, sa razlikama
nekada znatnim po opremi i tehnologiji izvodenja, a nekada sarno u detaljima.
U principu ova vrsta sipova moZe se podijeliti na: (i) sipove koji se izvode
uz pornoc celicne cijevi koja se vadi iIi ostaje (posebno u vodi) i (ii) busene
134----------------------~~~------------------

Telllcljenje

slpove bez upotrebe celicne cijevi, cIJa se stabilnost busotine obezbjeduje

bentonitskorn suspenzijorn ili injektiranjem.
Podjela bi se rnogla izvrsiti i S obzirom na nacin formiranja prostora za sip,
~i.: (i) da Ii se materijal sabija zabijanjem celicne cijevi (oblozne koione) sto je
povoljno, iIi (ii) se materijaI iz cijevi kopa i vadi posebnirn grabilicama. Podjela
sipova vrsi se i prema naCinu ugradnje betona u sip, te prema tome da Ii je
betoniranje u suhom iIi pod vodorn.
Za zabijanje celicnih cijevi koriste se razlle makare, a za busenje strojevi
raznih sistema na mehanicki i/ili hidraulicki pogon. Podjele ove vrste sipova vrse
se i prema razliCitim tipovima koristenih makara, odnosno strojeva za izradu
sipova na lieu mjesta.
Nosivost ovakvih sipova moze biti znatna zbog njegovog prosirenja tokom
betoniranja na vrhu i po cijelom obodu !lipa. Ova prosirenja mogu biti i mnogo
veca od projektovanog promjera sipa, posebno u njegovoj bazi i u tlu slabijih
karakteristika. Nekada ovo povecanje moZe da iznosi 1,5-2 puta vece od promjera
eijevi za pobijanje. Prosirenja na vrhovima sipa vrse se jacim i duzim nabijanjem
betona uz zadovoljenje prodiranja cijevi, cime se povecava nosivost vrha sipa u
slabijem tlu.
Izmedu mnogih tipova sipova izvedenih na samom terenu znacajnu
prirnjenu danas imaju: (i) "Franki" i (ii) "Express" (Ekspres) sipovi cije se
oblozne kolone zabijaju makarama, zatim (iii) Benoto sipovi, kod kojih se
materijal iz sipa kopa, te (iv) buseni sipovi bez upotrebe metalnih oblozenih
kolona.

30.2.4.1. "Franki" sipovi

Zabijanje eijevi, odnosno metalne obIozne kolone, za izradu sipova

razlicito je i ovisno 0 odabranom sistemu.
Obiome metaine kolone za izradu "Franki" sipova pobijaju se posredno
preko cepa od svjezeg betona ugradenog na dnu kolone. Dolje otvorena kolona
spusti se na tlo, pa se u nju na dnu ugradi svjezi beton visine 50-80 cm, sto ovisi 0
dijarnetru cijevi (s1. 30.11.).
Celicni malj izduzenog oblika, tezine 25,0-30,0 kN (2,5-3,0 t), spusta se
pomocu dizaliee na makari da pada sa potrebne visine, kroz cijev, na betonski cep.
Malj obicno pada sa visine oblozne kolone i nabija beton u tlo i uz eijev oblozne
kolone. Daljnim udaranjem malja taj cep savladava otpore trenja tla, te prodire
dublje, ali ne izlazi iz cijevi. Na ovaj nacin se oblozna kolona zabija u tlo do
odredene dubine temeljenja.
Usljed velike zbijenosti, odnosno gustoce betonskog cepa, podzemna voda
ne moZe da prodre u eijev, te se betoniranje !lip a odvija bez prisustva vode. Kada
------------------------------~Te-fn-e~lj-el~ve---------------------------135

X Duboko-illdirektno lemeljel1je

30. Temeljellje flO _,ipovill1o

se naide na slojeve slabijeg kvaliteta, treba paziti da se jakim nabijanjem ne istjera

beton iz eijevi. U ovu svrhu biIjezi se na uZetu pri kraju eijevi visina betona u
cijevi (sl. 30.Il.-d). Kada se cijev spusta kroz vodu, potrebno je prethodno
postaviti drveni podmetac na dno eijevi, koja se pridrZava kranom na skeli i
ohrazuje betonski cep lagahnim nabijanjem. Zatim se cijev malo podigne, ukloni
drveni podmetac i eijev sa cepom spusti kroz vodu na tlo. Dalje zabij~e cijevi u
tlo provodi se kao u normalnim uslovima na suhom tIu. Kada ovaj nacin ne daje
zadovoljavajuce rezultate, moze se dno cijevi zatvoriti limom. Nekada se koristi
prava zastitna cijev od tankog lima, koja se poslije izrade cepa vadi i ponovno
koristi.

OBLOiJ~r
C'JEv:iIL

Sl.30.II. Faze izrade armirano-betonskog "Franki" sipa: ugradnja betona na dnu cijevi
(a), nabijarlje betona i izrada tepa (b). zabijarlje cijevi udararljem malja po cepu
od betona (c), ugradnja betona i povlacerlje k%ne (d), ugradnja armature (e),
potpuno izvlacerlje obloine k%ne iformiranje sipa (f).

~a?a se zabije eijev do projektovane dubine, sipa se vlaZan beton u eijev,

oble~o VlSl11e 50~80 .em, a on se nabija, uz pridrZavanje i postepeno izvlacenje
obl~zne kolone dIZaiIeom sa makare. Uz izvlacenje kolone i nabijanje betona sa
malJem beton se istiskuje iz kolone i formira sip sa prosirenjima (s1. 30. 1l.-f).

Velicina prosirenja ovisi 0 stisljivosti tla, a njegova mjesta su obicno na

krajevima cijevi kada ona stoji za vrijeme nabijanja betona. Ova prosirenja mogu
da iznose i do 3 puta vise od promjera cijevi sto se moze, i potrebno je, kontrolisati
kolicinom ugradenog betona u svaki sip. Posebno je vaZnO obratiti paZnju slabije
nosivom tlll, i tlu sa supIjim prostorima, da ne bi doslo do istiskivanja betona iz
eijevi, sto dovodi do prekida sipa zbog ulaska okolnog materijala sa vodom u
oblomu eijev. Radi ovoga, dobro je prilikom zabijanja cijevi voditi dnevnik 0
prodiranju oblome cijevi i uociti sva mjesta koja mogu dovesti do veceg utroska
betona i mogucnosti prekida sipa. Ovako dobiveni sipovi sa prosirenjima
povecavaju nosivost sipa na vrhu i po njegovom obodu. U muljevitim tlima i
dijelovima sa supljinama potrebno je ugraditi i zastitne cijevi da bi se sprijecio
veliki utrosak betona i eventualni njegov prekid.
Pomocu makara mogu se izvoditi i kosi "Franki" sipovi do 25 od
vertikale. U ovome slucaju dobro je da malj ide preko vodiea, kako ne bi klizio
sarno po jednoj strani, da bi se izbjegla ekscentricnost izrade sipa.
"Franki" sipovi se mogu i arm irati, jer je dijametar malja znatno uzi od
dijametra sipa. Ako iz proracuna ne proistice speeijalna armatura, onda se obicno
konstruktivno armira sa 6<1>14 mm i vilieama 6 mm u obliku spirale, sa razmakom
od 10 em u sredini i 5 em na krajevima sipa, u duzini oko 100 em. U cijev se
stavlja kos gotove armature sipa sa vilieama u dijelovima, koji se nastavljaju
preklapanjem i/ili varenjem, iii se pripremi kos ejelokupne visine ako je moguce
njegovo podizanje i spustanje u eijev. S obzirom na moguci utieaj podzemne vode
i tia na armaturu, potrebno je da zaStitni sloj betona iznosi 5 em.
Za izradu "Franki" sipova najcesce se koriste oblome kolone dijametra
406 i 520 mm, a rjede dijametra 300, 355, 480, 500, 520, 560 i 600 mm. Prema
podaeima iz literature, duzine eijevi iznose 9,7 m, ali mogu biti i do 11,0 m, pa i
auze (Kostic, 1968).
Normalne su duzine sipova 8,0-12,0 m, a maksimalne i do 20,0 m.
Minimalno osovinsko odstojanje izmedu ovih vrsta sipova treba da bude izmedu
3,5 do 4,0 promjera sipa.
Glava sipa izbetonira se za 50-80 em viSe od projektovane kote, jer je
obicno gomji dio betona ostecen zbog izvlacenja eijevi. Oko 50 em. betona losijeg
kvaliteta se obije, a sipovi sa bar 10 em treba da su u poklopnoj gredi, odnosno
temeljnoj stopi. Kod armiranih sipova armatura treba da ulazi u stopu za duzinu
ankerovanja.

'V

136

----------------------------~T.~el-ne~lj~ell~~--------------------------

30.2.4.2. Sistem "Express" sipova

Ovaj sistem slican je principu izrade "Franki" sipova, gdje se oblozna eijev
zabija direktnim udarima preko gotovog cepa od armiranog betona, koji se utiskuje
Temeljel1je

137

X DUbOk()-illdirektllO temeijellje

30. Teme/je/~;e no Jil'()vima

ispred cijevi (sL 30.12.). Cepje konusnog oblika i postavlja se u iskopanu rupu na
mjestu izrade sipa. Cijev se postavlja na fonnirani obod cepa tako da cijev stoji
cvrsto i ne moze skliznuti sa njega prilikom zabijanja cijevi.
Zabijanje se izvodi preko krutog I ("1") nosaca sa sirokim zakosenim
flansama. Ovaj kruti nosac nalijeze dolje na konicni armirano-betonski cep, preko
konicnog elementa u cijevi, koji u sredini ima otvor za prolaz betona (sl. 30.12.-a,
b i c).

umetkom podize na potrebnu visinu. Beton se nabija preko konusnog umetka

udarima malja posredno preko "1" nosaca.
Kada je zavrseno zabijanje cijevi do predvidene dubine, sipa se beton,
podize konusni umetak i postepeno izvlaci cijev iz tla dizalicom sa makare. Uz
izvlacenje cijevi i nabijanje betona nastupa istiskivanje betona u tl0 i formiranje
sipa sa mjestimicnim prosirenjima.
Oblozne cijevi za izradu "Express" sipova imaju vanjski dijametar 470
mm, a duzinu 11,0 m. Teiina malja iznosi oko 30 kN, a priblizno istu tezinu ima
nosac sa umetkom u cijevi.
Zbog uskog prostora izmedu nabijaca i oblozne cijevi ne moze se postaviti
annaturni kos, kao kod "Franki" sipova. Ima sistema kod kojih nabijac ima proreze
za poduZnu annaturu, ali je najcesci metod zabijanja sipki annature u svjezi beton.
Kod ovoga sistema obicno se annira sarno gornji dio sipa j to na duZini obicno do
3,0 m. Celicne sipke obicno <1>22 mm, iIi deblje, zabijaju se u beton kroz sistem
cijevi, koje su medusobno povezane ukrucenjima i zabijaju maljevima. U ovome
slucaju bolje je izvaditi malj iz eijevi, postaviti annaturni kos i nabijati beton na
klasican nacin.

30.2.4.3.

Renata ,sipavi

Zahvaljujuci razvoju savremenih strojeva za busenje, danas se u svijetu

postizu znatne dubine, pojedinacnih iii vodozaptivnih i nosivih sipova. Strojevima,
koji koriste grabilice za vadenje materijala tipa Benoto, ostvaruju se dubine
busenja i preko 100 m u aluvijainom materijaIu (tabela 30.6.). Promjeri sipova
obicno su 60-100 em pa i vi se.
SI.30.12. Zabijanje cijevi preko armirano-betonskog cepa i izrada "Express" sipova:
postavljarye a.b. cepa, krutog nosaca i obloine cijevi (a), zabijanje celicne cijevi
preko celicnog nosaca i a.b. cepa (b), betonirarye sipa i izvlacenje obloine cijev;
(c) i postavljanje armature, jormiranje .fipa, te izvlacenje obloine kolone (d),
gdje je: a.b. cep (1), obloina cijev (2), "l"nosac (3), konusni elemenat sa
otvorom za beton (4). posuda za prihvat betona (5), (Kostic, 1968).

Ekrani od busenih ipova u aluviju

Maria allago; Italij~l

Duzina nosaca i ovoga elementa jednaka je duzini oblozene eijevi. Gornji

dio nosaca je ojacan u vidu kape radi mogucnosti zabijanja obIozene eijevi i
armirano-betonskog cepa. Malj makare pada na ovaj ojacani dio nosaca, Ciji se
udar dalje prenosi na eijev i cep, te utiskuje u tlo do potrebne dubine_ Izmedu
armirano-betonskog cepa i donjeg kraja cijevi moZe se postaviti poseban umetac
radi sprecavanja ulaska vode u eijev.
U eijev se spusta plastican beton, koji prolazi kroz otvor u sredini
konusnog umetka i pada na postavIjeni armirano-betonski cep, kada se nosac sa
138----------------------~~~--------------------

Temeljenje

VallO, Italija ...

ZaCco16;ltaIija
ShekPik,Hongl(ong
Si!sguile, Kolumbiju
MariiColulgan 5, KiUluda
.$eivir, Tursku. ...

Gllju~,''I:l!t~ka

Jose.Mana.More1os;Meksiko

wadl'iiIMeeenin, Libi' a

35

1960
1963
1964
1964
1964
1966
1968
1972

100
20
100

76
21
25
80
31

50
20

7.500
2.100
33.100
8.500

76
76
23
26
gf)

21

15.000
5.950

------------------------------~Te~J-lle~lj~el~V{-'---------------------------139

X Duboko-illdirektflO temeljellje

30. Temeljellje
POGLED SA STRANE NA
BENOTO STROJ SA FAZOM
POSTAVLJANJA ARMATURE
I BETONIRANJA SIPA

IlU

sipovimu

Betoniranje se vrsi kontraktorom uz postepeno izvlacenje oblofue cijevi, stirn da

od njenog dna mora postojati stup svjezeg betona visine 2,0-3,0 m, kako ne bi
doslo do diskontinuiteta sipa. Ispuna se vrsi betonom, armiranim betonom, iIi
glineno-cementnom ispunom, ovisno 0 tome da Ii je sip nos iv, iii sluzi drugoj, npr.
vodozaptivnoj namjeni. I kod ovoga tipa izvodenja sipovajednim dijelom se beton
penetrira u okolni teren, tako da se dobije veti profiJ sipa od promjera oblozne
kolone, sto je povoljno za nosivost. Nabijanje betona vrsi se gravitaciono i
laviranjem cijevi, a sarno posljednja 2,0 m (glava sipa) vibriranjem

;1!'Ir;,-'~f;:Cifc;;~""~:;;:~;-;:K-;:~;;:-'~::-~;-;:~O-P--A

:j

I ARMATURE VRSI
VRHA C/JEt

q'Z~AD

<.0

~~

0
",I

8705

1u FAZI BETONIRA!'JJA
-C IJEV SE POVLACI Do
~ / IDUBINE MIN. 2,0 ISPOD
iii IVISINE SETONA U CIJEVI
"I

-'"
><

o
E

U STIJENI III KOMPAKTNOM

LOMERATU

SUO. 13.

DETAU
BENOTO

RASPOREDA
SJPOVA

Presjek kroz ekran od Benoto sipova i injekcione zavjese (a) i skica rada sa
Benoto strojem i detaljima sipova (b).

Busenje pomocu Benoto strojeva vrSl se istovremenim utiskivanjem

oblozne cijevi pritiskom i laviranjem. Iskop se vrsi posebnom grajferkom, a
razbijanje samaca iii cvrsCih materijala obavlja se posebnim razbijacima.
140 ------------------------------~~~el-Ile~'lj~-e-,y~-e----------------------------

S1.30.14. Pogledna Benoto stroj: loranj (1), celicna cijev-obloina kolona (2), grabilica za
izvlacenje materijala iz cijevi (3), lijevak za istresanje izvatlenog materijala (4),
sanke (5), papuce (6), obujmice za laviranje i pritiskivanje c!ievi (7), (Hjeldnes,
1992).
------------------------------~~~e-m-el~Ue-,y~e-----------------------------141

X DubOko-illdirektllo tellleijellje

30. Tellleljenje

Oblozna kolona (ceJicna eijev) izraduje se u dijeJovima duzine do 6,0 m.

Kada je eijev utisnuta u tlo u visini radne pJatforme, zavari se naredni elemenat
eijevi i tako redom sve dok se ne postigne zahtijevana dubina. Tokom betoniranja
eijev se povremeno izvlaci i na istim mjestima autogeno reZe. Na slici 30.14. datje
izgled Benoto stroja, koji se na vlastitim sankama uzduZno moze pomjerati,
koristeci nozne oslonee.
Ovi sipovi se iskljuCivo koriste kao stojeci, stirn da se ukapaju u dobro tlo
oko 1,5 d.
Buseni, i na lieu mjesta izliveni sipovi znacajno se koriste i kao
vodozaptivni i/ili nosivi podzemni ekrani u jednom iii dva reda sipova, koji se
medusobno dodiruju iIi zasijeeaju. Na brani Wadi al Megenin u Libiji izvedeno je
Benoto strojem 457 sipova, dijametra 97 em i ukupne duzine od 7.168 m, u vidu
vodonepropusnog i nosivog podzemnog ekrana (Senic i Selimovic, 1973). Dobra
vodonepropusnost obezbijedena je medusobnim zasijeeanjem sipova od 7 ern, a
nosivost armiranjem svakog drugog sipa (sl. 30.13.). Armatura je radena u
kosevima duzine 6,0 m i nastavljena iznad oblozne kolone preklapanjem i
varenjem. Prosjecno napredovanje busenja u aluviju, armiranja, betoniranja i
manipulaeije strojem iznosilo je 0,4 m1h.

l1a

.<ipovima

nemogucnosti njegovog izvodenja. U ovakvim tlima koristi se stroj sa

kontinualnim svrdlom, koji u sredini ima otvor za cijev, sto je na dnu zatvorena u
toku busenja. Kada se postigne zahtijevana dubina, ubrizgava se beton na dno, a on
uklanja poklopac i pocinje betoniranje sipa (svrdlom injektiran sip), uz
istovremeno podizanje svrdla bez njegove rotaeije iIi sa njom. Poslije uklanjanja
stroja sa svrdlom moguce je, u jos svjez beton, utisnuti koseve armature, ali do
dubine najvise 12,0 m (Tomlinson i Boorman, 1995).
Betonira se prakticki tecnim eementno-pjescanim malterom, agregatom
zrna promjera ne vecim od 20 mm. Cvrstoca se obicno postize izmedu 20 i 30
N/mm2, poslije 28 dana starosti betona. Za postizanje vece plasticnosti
"pumpabilnosti" betonu se dodaju razni plastifikatori i ekspandirajuci agensi.

30.2.4.4. Sipovi izvedeni busenjem mehanickim svrdlom

Posljednjih deeenija razvili su se mocni rotacioni bUSaci strojevi sa

velikim spiralnim svrdlom iIi drugim tipovima busenja sipova vecih profila, u svim
vrstama tla, ukljucujuCi i slabije stijenske masive (Tomlison Boorman, 1995).
Koristenjem bentonitske suspenzije eliminisane su poteskoce kod busenja u
nevezanim materijalima, koje su prije bile vezane za obavezno osigurenje busotina
obloznim kolonama.
Ovim tipovima strojeva (l1pr.Kelly) buse se sahtovi dijametra i do 4,57 m,
a dodatnim alatkama i do 7,30 m, dubine do 70,0 m. Medutim, najcesca primjena
rotaeionih svrdala je za busenje busotina dijametra do 40 em i dubine do 20,0 m.
Za uspjesnu operaeiju rotacionog svrdla iii kablovskog tipa stroja tlo ne
treba da sadrzi korijene, drvece, oblutke, samee i slicno, a busotina se mora
samostalno odrZavati sa bentonitskom suspenzijom iii bez nje. Strojevi imaju
mogucnost intervel1eije u slabijim slojevima tla, i po potrebi, sa obloznim
kolonama iii injektiranjem pomocu manzetna.
Strojevima sa kontinualnim svrdlom (Continous flight auger -CFA)
moguce je busiti sipove dijametra do 1,50 III i dubine do 35,0 m (sl. 30.15.). U
dovoljno stabilnom tIu i na maloj dubini moguce je svrdlo izvaditi poslije busenja
do zahtijevane dubine, a prostor popuniti pumpanim betonom. Ces6i je slucaj da je
tlo l1ekoherentno i nestabilno, tako da dolazi do zarusaval1ja busotine sipa i
142----------------------~~~------------------

Temeljenje

SI.30.15. Kontinualno busace svrdlo (Tomlinson i Boorman, 1995).

Danas je na ovome prineipu busenja razvijeno vise vrsta strojeva i nacina

izvodenja sipova. U Svedskoj je npr. razvijen stroj i tehnika izvodenja kojom je
moguce prosiriti busotinu kada se izbusi do potrebne dubine. Unutamjim pritiskom
na speeijalno konstruisanu metalnu eijev, duzine do 2,5 m, izaziva se njeno
prosirenje kada se utisne u fluidni beton na dnu busotine. Navodi se da je ovim

Temeljel1je

143

30. Telllcljcl/)c Ila Jipovima

X Duboko-illdireklllo lemeljellje

sistemom prosirena busotina 87-160 mm na promjer izmedu 0,40 i 0,80 m

(Massarch i Welterling, 1993).
Kod betoniranja sipova na lieu mjesta poteskoee izaziva podzemna voda
koja se ne moze ispurnpati iz busotine. Dosadasnja praksa je da se betonira pod
vodom ito obieno pomocu kontraktora, piastienim betonom (125-180 rnrn slamp).
Beton se izlijeva u busotinu bez privremenog njenog oblaganja iIi sa njorn. Vafuo
je istaei da kontraktor treba uvijek biti u svjezem betonu i paZljivo ga treba vani
izvlaCiti.
Danas je rasprostranjena upotreba bentonitske suspenzije za osiguravanje
zidova busotine od urusavanja i betoniranje kontraktororn u suspenziji. Beton sa
veeorn zapreminskom masom potiskuje bentonitsku masu prerna gore i ne dolazi
do njihovog rnijesanja.
Betoniranje prepakt betonom se ne preporueuje, jer sitne cestiee gline i
prasine se prethodno infiltriraju u prije ugradeni agregat. Isto tako, betoniranje sa
posudom sa pokretnim dnom ne daje povoljne rezuitate, jer nije vidljivo mjesto
ugradnje betona. Kod dubokih sipova kranovoda nema osjeeaja da Ii je beton
ugraden na prethodnorn rnjestu iii je posudu otvorio izvan mjesta ugradnje,
odnosno u vodi.

30.2.4.5. Hidraulicka stabilizacija sipova suspenzijom

U koherentnorn rnaterijalu vece cvrstoee nije potrebna oblozna celicna

kolona za osiguranje busotine od urusavanja. Ako postoji bojazan od urusavanja,
stabilnost se odrZava ispunjenjem busotine vodom iznad nivoa podzernne vode.
Ovako dobiveni hidrostatski natpritisak dovoljan je da sprijeci urusavanje
busotine.
Propusnije tio zahtijevalo bi vel ike kolicine vode za odrzavanje potrebnog
natpritiska, radi cega se u posljednje vrijeme cesto koriste glineno-bentonitske
suspenzije u razlicitim omjerima, cija je zapreminska masa veea za oko 20% od
vode. Hidrostatski pritisak utiskuje suspenziju u okolno tIo busotine, a filtracijorn
se stvara na stijenkarna busotine tanka oplla (kolac), koja sprecava prodor
suspenzije i povecava stabilnost busotine. Na ovaj naein odrfuva se potreban
hidrostatski nivo iznad nivoa podzernne vode, a on osigurava stabilnost stijenki
busotine.
Ovaj tehnicki postupak nazvan je hidraulickom stabilizacijorn, a on je
sernatski prikazan na slici 30.16. (Nonveiller,1981). Ovim hidraulickim postupkom
se vrsi busenje i uklanjanje usitnjenog rnaterijala i suspenzije iz busotine. Kroz
supljinu sipke za busenje na dnu se usisava razrahljen rnaterijal i suspenzija
centrifugalnom purnpom deponuje u bazen, gdje se materijal talozi. Preciseena
suspenzija se ponovno vraca u busotinu i odrzava potreban nivo isplake, uz
144

Temeljellje

cirkulaciju prerna potrebi busenja. Danas postoje razne alatke prikl31dne .za rad u
razliCitim terenskirn uslovirna i za razlieite oblike i velieine sipova. Sipovl se buse
prornjera 40-300 em, a do dubine 100,0 ill.
Kadaje busotina izbusena do potrebne dubine, ona se ocisti, ukloni busaCi
pribor, postavi armatura i betonira plastienim betonom pomocu kontraktora na
prije opisan nacin.

S1.30.16. Sematski prikaz izrade busenih sipova hidraulickom stabilizacijom: busenje (aj,
Ciscenje i armiranje (bj i betoniranje (c), gdje je: bazen za suspenziju (l), busilica
sa reverzibilnim ispiranjem (2), pumpa za ispiranje (3), dizalica (4), kontraktor za
betoniranje (5), spiralni armaturni ko} (6), gotovi dio sipa (7).

Kod dubokih sipova velikog dijametra koriste se, radi ustede,

prednapregnuti eililldricni elementi (slicno postupku na slici 30.9), u kojima se
ostavljaju zljebovi za injektiranje dna i kontakta sip-tio. Nakon montiranja sipa
preko cijevi injektira se cernentnorn suspenzijom pod pritiskom tlo oko sipa, i time
obezbjeduje prijenos sHe trenjem.
Tehnika busenja sa hidraulickom suspenzijom omogueuje izradu sipova i
drugih oblika, a ne sarno krumog presjeka. Pornicanjem stroja u jednom iii dva
pravea formira se pravougaoni, krifui iii "T" oblik sipa (Nonveiller, 1981).
Posljednjih deeenija znatno se razvila tehnika izrade sipova veeih
dijametara pornocu visokog vodenog pritiska. Osnovni princip sastoji se u izradi
probne busotine izmedu 150 i 200 mm, koja se ispuni bentonitskom suspenzijom
radi sprecavanja urusavanja zidova busotina. Spustanjem trostepene mlazniee na
dno, njihovim rotiranjem i postepenim povlacenjem prerna gore ranije regulisanom
brzinom dolazi do formiranja sipa. Dvije mlazniee sluze za dovod vode i zraka, a
treea najniza za injektiranje tla predvidenim injekcionim smjesama. Vodnovazdusna struja pod velikirn pritiskom razrahljuje nevezano tlo, koje istodobno
biva zainjektirano. Isprani materijal i bentonitska suspenzija biva potisnuta u
uvodni kanal (s1. 30.17.).
------------------------------~Te~lI-le~lj~eI~ije~-------------------------145

X Duboko-indireklflo temeljenje

30. Temeljellje na ,~jpoFimfl

@
TROSTRUKA ISPIRNA
CLAVA (VODA. ZRAK.
SMJESA

strane pO velicini i orijentaciji ovisi 0 mogucem ekscentricitetu i bocnom pritisku

(s1. 30.18.-b). Kada u grupi ima vise sipova, postoje vecc mogucnosti
kombinovanja njihova rasporeda. Pri tome nadglavne kape - grede - ploce mogu
biti kvadratne, trouglaste, pravougaone iii poligonalne, sto ovisi 0 rasporedu
sipova i obliku temeljne konstrukcije iznad sipova (sl. 30.18.).

TROSTRUKA CIJEV

!I
Hr.

Jl150mm

@
1.Sd
3d

]
~
STUI'

STUB

l.Sd

+-->r-+

1.Sd

SI.30.17. Sematski prikaz izvoaerya sipova pomocu visokog vodno-zracnog pritiska:

busenje busotine (a), spu.~tanje mlaznica (b), izrada sipa rotiranjem,
razrahljenjem visokim pritiskom i injektiranjem (c).

1.Sd 3d (min) 3d

Vanjsko se opterecenje od objekta prenosi preko veznih armiranobe~on~ki~ gre~a ~/!I! kapa, odnosno temeljne konstrukcije na sipove, bilo kao
pOJedm~cne sIle Ihh kao kontinualno opterecenje. Za manji broj sipova u grupi
?ovezam.h. u glavama sipa uobicajen je naziv "kapa" sipova, a za veci broj sipova u
Jednom Ih u oba pravca povezna greda naziva se nadglavna greda iii temeljna
ploca.
.. Kod v~r:nirano-beto~skih sipo.va obicno se gornji dio betona glave sipa
razblJe u dUZInI 30-50 em I oslo bod I armatura u duzini 30d, koja se poveze sa
arn:aturom povezne-nadglavne grede. Kao minimalni razmak izmedu sipova uzima
se IZllOS 3 d Cd -promjer, iii stranica sipa), a od iviee nadglavne kape-grede 1,5 d
(s1. 30.1S.).
Kada su sipovi vertikalni, njihov raspored je relativno lahko podesiti, tako
da svi ~udu sto bolje iskoristeni. Kada postoje samo dva sipa, oni se postavljaju i
?OV~zuJu. gred~~. tako da su u pravcu moguceg ekscentriciteta. Po pravilu, U
lzoh.rano] grup' vslpov.a. treba da postoje najmanje tri sipa, kako bi se osigurala
stabIlnost na boene pntlske. U ovome slucaju sipovi se rasporeduju u trouglu, cije
146
Temeljenje

3~

1.5d

"':,

'I'

30.2.5. NADGLA VNE ARMIRANO-BETONSKE

KONSTRUKClJE

,'1:1.,'
.",

I: "' a

l.Sd1.5d

'F of

tSd

SI.30.1B. Tipicne kape sipova: za nosac sa dva sipa (a), za tri u trougao postavljena ipa
(b), za cetiri u kvadrat poslavljena sipa (c), za .~est (d) i pet (e) .sipova sa
pravougaonim nadglavnim nosacem, za sedam .fipova sa poligonalnom kapom
(f) i za 16 sipova sa kvadratnom nadglavnom plocom (g).

Sipovi mogu biti rasporedeni u redovima sa jednakim iIi razlicitim

odstojanjima. Radi boljeg iskoristenja nosivosti sipova oni mogu biti cesci na vise
. opterecenoj strani. Radi osiguranja stabilnosti konstrukcije izvode se i kosi sipovi
djelimicno iii svi ako ih je u grupi manji broj. 0 rasporedu sipova ovisi ohlik i
velicina nadglavne grede, odnosno ploce, a sto sve proizlazi iz oblika, velicine i
opterecenja temeljne konstrukeije. Na slici 30.18. dati su neki od mogu6ih oblika
nadglavnih kapa za dva i viSe sipova u grupi.
Proracun armirano-betonskih nadglavnih kapa vrsi se kao kod nosaea iii
ploca. Na bazi dobivenih momenata savijanja i smicucih sila odredi se armatUnl,
koja se povezuje sa armaturom iz sipova (s1. 30.19.-c). Armatura se kod vece grupe
sipova i na vecem odstojanju sipova stavlja bocno, u gornjoj i u donjoj u jednom
i
ilili dva reda, a nekada i 11 vise redova po visini. Kod malih nadglavnih
relativno velikih baza stupova opterecenje od stupova moze da se direktno prenosi
Temeljenje

147

X Duboko-illdirektllo temefjellje

30, Temeljellje lla Jipovima

na sipove (sl. 30.19.-a). Tipiena annatura nadglavnih kapa za manju grupu sipova
data je na slici 30.19., za vertikalno opterecenje (sl. 30.19.-a) i kombinovano
vertikalno opterecenje i moment savijanja (s1. 30.19.-b,c).

x-t--+--

ri,

ili

LF

LjY

S[,30,20, Neki naCini ojaeavanja glava celienih sipova u nadglavnoj kapi, gdjeje eelicna
A

PRESJEK-

SI.30.19. Nadglavne armirano-betonske kape sa armaturom za: cetiri sipa (a), sest sipova
sa pravougaonom (b) i tri sipa sa trokutastom (c), nadglavnom kapom.

Na sIici 30.20. dato je povezivanje glava celienih sipova sa temeljima.

Sipove treba upustiti u betonske temeljne stope iIi u konstrukciju (30-50 em).
Ojaeanje glave sipova izvodi se pomocu metalnih plota (s1. 30.20.-a), armature (s1.
30.20,-b), iii ugaonih profila (sl. 30.20.-c i d). Kada je iznad sipova eeliena
konstrukeija, vezivanje treba obaviti prema praviiima za eeiiene konstrukcije.
148

Temeljenje

poklopna ploea (1), celieni podmetaCi (2), armatura kroz nosac (3), Pajnernosac (4), ugaoni normalni projili (5), armirani beton kape sipa (6), okrugli
celicni sip (7),

30.3.ZABUANJE SIPOVA
Zabijanje kratkih drvenih stpoVa ruel1lm maljem vrseno je od davnina
najjednostavnijim postupcima, a onih dliZih razlieitim uredajem sa mehaniekim
dizanjem ma\ja (bata). Ove prijasnje metode danas se koriste sarno za mali obim
radova kratkih sipova, gdje se ne isplati doprema vecih mehaniekih sredstava za
zabijanje. Najjednostavniji naein zabijanjaje rucnim maljem, koji se vodi pomocu
igle usadene u glavu sipa (s1. 30.21.-a), iIi koji se vodi putem vodica na stalku (sl.
30.21.-b).
Medutim, za vece i teze sipove nije primjenljivo rueno zabijanje. Danas se
maljevi teski 5-10 kN, sa visinom pada malja od 1,0-3,0 m, dizu motomim viti om,
a automatski se otkaee na odredenoj visini. Malj od livenog zeljeza klizi izmedu
dvije yodice, niz gredu stalka, time se osigurava vertikalni pad malja. Brzina
zabijanja iznosi od 30-60 udaraca u rninuti.
Danas se na gradilistima koriste motomi zabijaei raznih tipova, velieina,
tezina i nacina djelovanja. Isto tako, postoje razni tipovi strojeva za izvodenje
sipova na lieu mjesta, Neki savremeniji tipovi strojeva za zabijanje i izvodenje
sipova na lieu mjesta bit ce dati u narednom prikazu.
--------------------~~~--------------------149

Temeljenje

30. Temeljel1je na Jipovima

X DubokO-illdil'l,ktllo lemeljfflje

poziciji mogu poloziti iznad stroja i transportovati na druga gradilista. Snaga

zabijanja kod ovih tipova strojeva je od 40-60 kN.

SI.30.21. Rucno zabijanje drvenih sipova: putem igle za vodenje (a) i preko voaica (b).
gdje je: igla za voaenje malja (1). malj (2), konopac za podizarye malja (3), .
voaice (4), sip (5), (Norrveiller, 1981).

30.3.J.KLASICNA OPREMA ZA ZABIJANJE SIPOVA

Dugi i vrlo teski celicni iii armirano-betonski sipovi zabijaju se maljevima
znatno veee tezine i energije udaraca. To su obicno maljevi tezine 10,0-60,0 kN, sa
visinom pada od 0,5-1,0 m, a pokreeu se hidraulicki, komprimiranim zrakom iii
vodenom paramo
a) Savremenije makare za nabijanje, fiksne iIi mobiIne, generalno se sastoje od
seta vodilica montiranih na standardni kran (s1. 30.22.-a). Ove vodilice sastoje
se od krutih kutija iIi dijelova cijevi koje nose i vode cekie i sip kada se zabija u
tl0 (Tomlinson i Boorman, 1995). Vodilice mogu da se naginju naprijed i nazad
pomoeu vijka iii hidraulickim podesavanjem da se polote na osnovni stroj.
Pomoeu okretanja osnove stroja i podesavanja vodilica grupi sipova moguee je
obaviti zabijanje sipova bez pomjeranja stroja. Ovaj tip stroja moze se montirati
na ponton kod izvodenja radova u vodi.
b) Danas se prakticki najvise koriste visoko mobilni strojevi 7Jl zabijanje Sipova
sa sirokim moguenostima prilagodavanja terenskim uslovima. Obicno je uredaj
za zabijanje montiran na vozilu hidraulickog ekskavatora, sa hidraulickom
teleskopskom vodilicom (s1. 30.22.-b). Hidraulicki nabijac na stroju
omogueava naginjanje vodilice naprijed, nazad i nastranu. Prornjene u operaciji
zabijanja i transporta omogueavaju teleskopske yodice, koje se u zatvorenoj

Sl.30.22. Strojevi za zabijanje sipova: Ackermannov (Akermanov) ram MI4-5P za sipove

(a) i Delmag (Demag) MDT 0802 sa teleskopskim voaenjem (Tomlinson i
Boorman, /995), tc pogled na makaru za zabijanje obalnih cYetvrtastih stupova,
na l1lorskoj obali (c).
------------------------~~~---------------------151

150

Temeljellje

30. Temeljenje Ila sipovima

X Duboko-illdirektllo tellleljl!llje

c)

Cekrk-dizalica za zabijanje sipova koristi se sa postoljem (konstrukcijom)

za sip montiran na bager iIi fiksiran na skelu. Pogon moze biti hidraulicki,
na paru, dizel iIi benzinski pogon, iii elektropogon. Vodena para za dizalicu
koristi se obicno kada se ona upotrebljava i za malj za zabijanje sipa.
Za manje cekrke (dizalice) koriste se jednostavni maljevi sa jednostrukim
djelovanjem (s1. 30.23.-b), ali cekrci sa dvostrukim iii trostrukim
djelovru-uem koji mogu podici malj i sip su mnogo korisniji, posebno tamo
gdje se trati brzo rukovanje i zabijanje sipova. Ove dizalice, pored dizanja
malja i sipa, mogu obavljati i druge operacije, kao sto su naginjanje, rotacija
i transport oruda.

d)

Yodice malja i sipa mogu biti na posebnoj konstrukciji ovjesenoj na vrh

konzolnog krana iIi ekskavatora (Tomlinson i Boorman, 1995). Celicni
toranj moguce je podesavati po duzini, obliku i nagibu pricvrscivanjem
vodica konstrukcije u dnu i na ramu stroja. Operacije sa maljem mogu biti
na paru, hidrauIicki pogon iii komprimirani zrak.

e)

Maljevi, odnosno cekici i njihovo vodenje predstavljaju osnovu za

uspjesno zabijanje sipova iii platnica kod izvodenja zagata. Danas postoji
vise tipova, tetina i oblika maljeva na razne pogone, kao npr: para,
komprimirani zrak, hidrauJicki i dizel pogon.

Vodenje malja obavIja se na razne nacine. Na slici 30.23.-a dat je jedan

jednostavan nacin vodenja celicnim okvirom maIja na dizel pogon. Prema ovoj
metodi sipovi se mogu zabijati i pod nagibom, ali je potreban neovisan kran za
pobijruUe sipova i stavljanje yodice i malja u funkciju.
Najjednostavnija forma malja je "padajuCi malj" (drop hammer), koji se
koristi sa lagahnim postoIjem, po kojem se podize i spusta malj tezine 10-50 kN
(mase 1000-5000 kg). Najvise se koristi kod ispitivanja sipova, kada je
neekonomicno za mali broj sipova obezbijediti na gradilistu kompresore iIi drugi
izvor energije. Nedostatak mu je teza kontrola visine pada malja, zbog cega postoji
opasnost ostecenja sipa.
Jednostruko djelovani teski malj na paru iii komprimirani zrak je
ujedno i tijelo cilindra (s1. 30.23.-b i c). Para iIi zrak prolazi kroz klip cilindra i
dize malj, odnosno cilindar do fiksirane visine klipa. Kada cilindar (maIj) dosegne
odredenu visinu, operator obustavlja dovod pare, odllosno zraka, cilindar se jos
dize zbog ekspanzije pare, koja pri kraju naglo izlazi na otvor, a malj slobodno
pada na podlogu klipa, ciji se udarac prenosi na sip (sl. 30. 23.-b,c). Maksimalna
visina pada je obicno oko 1,40 m, a malj moze da obavi oko 60 udaraca u minuti.
Vaino je definisati odgovarajucu tezinu padajuceg malja ilijednodjelujuceg malja,
152

Temeljellje

koji treba priblizno da odgovara tezini sipa. Sa ovim maljevima bilo bi nemoguce
zabijati teske i druge armirano-betonske sipove. Jednodjelujuci malj sipa ima
tezinu cilindra od 25-200 kN.

S/.30.23. Maljevi i vodice za zabijanje sipova: vodilica malja i ovje.seni klizae za Delmag
dizel malj za sipove (a), malj za jednostruko djelovanje pomocu pare (b) i (c),
gdje je: malj (I), klizae (2), vodilica malja (3). ,~ip (4), te.ski cilinder (5), suplji
klip za vodenje i dovod pare iii zraka (6), dovod pare iii zraka (7), kuke za
okretanje (8), ploea (9), plastieni podmetac (10), tvrdo drvo (11), lijevano
ieljezo (J 2), drveni ulo,i;ci (13), kuke za dizanje (14), vodica cilindra (15), rueno
upravljanje (16), ventil za paru (17), ispust pare iii zraka (18), (Tomlinson i
Boorman,1995; Nonveiller, /981.).

DvostrukodjelujuCi malj ima ujedno i stabilni cilindar u kojem se krece

klip, koji je istovremeno i dio malja kojim se zabija sip. Pokrece se parom iii
komprimiranim zrakom. Para dize klip do izvjesne visine, pa ga zatim i sa gornj~
strane potiskuje nadolje, cime ubrzava pad i pojacava udarce (s1. 30.24.-a). Bro]
udaraca krece se od 300 u minuti, za lahke tipove, do 100 udaracalmin za teze
tipove (Tomlinson i Boorman, 1995).

------------------------------------------------153
Femeijellje

X Dubolw-illdireklllO temeijellje

30. Temeijellje 1/(1 .\'ipOVilllll

Ovaj tip malja najcesee se koristi kod zabijanja celicnih sipova. Ne treba
mu busaea konstrukcija, vee se moze prikopcati na vrh sipa pomoeu vodiliea.

1000 m. Hidraulicki maljevi proizvode se u veoma sirokim dijapazonima, sa

tezinama malja od 1000 do 1800 kN.
Za uspjeSno zabijanje sipova potrebno je uzeti u obzir i slijedeee elemente:
~

za drvene sipove koristiti rucne iii motorne maljeve, tezine izmedu 2,5 i
20 kN, sa visinom pada od 3,0 do 6,0 m;
annirano-betonske sipove zabijati maljem tezine pribliZno jednakoj tezini
sipa, a visina pada nije veea od 1,20 m (neki preporucuju do 2,5 m), kako
bi se iskljucila moguenost osteeenja glave sipa. Udarei pomoeu tezih
maljeva sa kraeim padom imaju veCi efekat nego laksi maljevi sa veeim
padom, posebno u glinovitom tlu;
u pjeskovitom i propusnom tIu korisni su ma~jevi sa brzim slabijim
pojedinacnim udareima, jer izazivaju vibraeiju u tlu i smanjuju otpor
prodiranju sipa. Ovakvom tehnikom rada stvara se oko sipa tecno stanje
u tlu, te opada cvrstoea t1a na smicanje, a poveeava prodiranje sipa;
u giinovitom tlu povoljni su maljevi sa manjim brojem jacih udaraca.
Polagahniji slijed udaraea omogueuje izvjesnu konsolidaciju pornog
pritiska, teolaksava zabijanje sipa.

Od jakih udaraca osteeuje se glava sipa, zbog cega se ona zastieuje. Ovo
posebno vrijedi za armirano-betonske zabijene sipove, zbog cega se glava sipa
zastieuje kapom od lijevanog zeljeza sa umeeima od tvrdog drveta i elasticnih
podmetaca (s1. 30.7.-g).

30.3.2. VIBRACIONO ZABIJANJE SIPOVA

Sl.30.24.

DvostrukodjelujuCi maij (a) i Delmag dizel maij (b) za zabijanje sipova

(Tomlinson i Boorman, 1995), gdje je: kuka za dizanje (J), ulaz pare iii zraka
(2), noge (3), nabijac (4). rezervoar nafte (5), cilindar (6), blok za rasprsivanje
(7).

Dizel malj obezbjeduje djelotvoran rad na zabijanju sipova u

odgovarajueim uslovima tla. Kod ovoga tipa cekica padajuci malj sabija zrak u
cilindru, u koji se ubrizga dizel gorivo, koje se nalazi na dnu (s1. 30.24.-b).
Rasprseno gorivo se upali komprimiranim zrakom, ciji je rezultat eksplozija
prenesena kao dodatl1i udar na sip, koji se vee kreee prema dolje pod udarom
malja. Eksplozija, takoder podize malj za narednu fazu.
Hidrauiicki malj proizvodi manje buke i vibracije nego dizel nabijac i ne
izbacuje izduhne gasove. Malj se podize pomoeu hidraulickog fluida i slobodno
pada na sip, koji utiskuje u tlo. Ovaj tip malja moze da radi u vodi dubine i do
154

Temd)en}e

Metoda vibracionog zabijanja celicnih sipova najbolje je primjenijiva u

pjeskovitom, sljunkovitom i mehkom glinovitom tlu. Rotirajuea ekscentricna ~asa
izaziva vibraeije odredene frekvencije i amplitude 1I smjeru uzduzne ose sipa.
Amplitude vibraeija su dovoljne da raskinu bocni otpor na stranama sipa (sl.
30.25.).
Postoji vise tipova ovih nabijaca koji se sve vise primjenjllju i .. ll
gradevinarstvu. Minimalne snage im se krecu izmedu J 00 i 740 kV A, frek~encIJe
10-135 Hz i mase vibratora od 3.800 do 10.000 kg (38,0-100 kN) (TomlInson I
Boorman, 1995). Siri izbor nabijaca omogucuje prikladan rezim vibracionog
zabijanja sipova u razlicitim geomehal1ickim osobinama tla.
Metod vibracije moze se primijeniti i kod busenja sipova velikih
dijametara i izlijevanja sipova na lieu mjesta.

Temeljenje

155

X Duboko-i"direklflO temeijeflje

30. Temeljel/je

lIa

Jipovima

SL30.25. Sema vibracionog zabijaca za sipove (Nonveiller, 1981), g4ie je: masa sa
oprugama (1), ekscentri (2) i sip (3).

S1.30.26.

30.3.3. ZABIJANJE SIPOVA IZNAD VODE

Zabijanje sipova, za konstrukeije iznad vode, izvodi se sa (i) speeijalno
projektovanim konstrukcijama konzolno isturenim izvan vee zabijenih sipova (s1.
3~.26.-a), (ii) sa originalnog postolja za zabijanje sipova postavljenog na
pnvremeno zabijene sipove iIi sa (iii) ploveeeg objekta (sl. 30.26.-b). Kod prve
metode fad je neovisan 0 vremenskim uslovima, ali je ograniceno napredovanje
zbo~ s~ucenog prostora i ogranicene duzine konzolnog postavljanja opreme za
zablJanJe. U drugom slucaju zabijanje sipova sa privremene skele moze biti
ekonomicno na uskom prostoru za zabijanje kod velikog broja sipova u relativno
plitkoj vodi na obali pristanista i slicnim uslovima.
Plovni objekat oprernljen je sa ejelokupnom opremom za prihvat i
zabijanje sipova (s1. 30.26.-b) koji se na mjestu rada treba dobro fiksirati.
Spremiste pontona iskoristeno je kao balast, obicno sa vodom, kao kontratezina
postolju za zabijanje sipova. Sipovi se dovoze cameem, koji se postavlja uzduz
po~ton~ odakle se jednim krajem podizu i postavljaju u vertikalan poloiaj i
dotJeruJu na potrebnu visinu u vodiliee sipa.
. .
Jednostruko djeIujuei, hidraulicki iii dizel malj se koristi za zabijanje !lipa,
Jer Je manji rizik osteeenja sipa.
1~--~----------------~~~-----------------
Tellleljenje

Zabijanje sipova imad vode sa: konzolnom-isturenom konstrukcijom (a),

pontona (b) i plovllog objekta za zabijanje metalnog sipa i busenje (c), gdje je:
konstrukcija za zabijanje i vodenje sipova (/), kompresor (2), sipovi (3),
tracnice (4), vodice za podesavanje bocnog pomjeranja (5), dizalica-cekrk (6),
spremiste (7), ponton (8), hidraulicka crijeva (9), hidrauliCki motor (to),
pokretna tabla -postolje (I 1), crijevo za zrak (I 2), buiaca cijev-dovod zraka
(13), obloina kolona (14), stabilizator (IS), busaCi prsten (16), rotirajuCi
dijelovi sjeCiva (I7), (Tomlinson i Boorman, 1995).

Za masovniji rad iznad vode postoje speeijalno izradeni brodovi

opremljeni za busenje u dva pravea, uz koristenje hidraulickog ma\ja za zabijanje
sipova.
Cjevasti sipovi se normalno zabijaju sa opremom instalisanoj na glavi
sipa. Medutim, u tezim usIovima tla instalira se oprema "busi i zabijaj", tj. tehnika
kojom se prvo cijev zabije pomo6u malja do moguee dubine, a zatim se grab iIi com
i reverzibilnom cirkulaeijom vrsi produbljenje ispod dna cijevi (sl. 30.26.-c).
Busenje se nastavlja do limitirajuee dubine ispod dna sipa, nakon cega se
jednostrukom iii dvostrukodjelujueim maljem zabija celicni sip do konacne dubine
iii do slijedeee faze pobijanja.
Cjevasti sipovi se mogu popuniti betonom na nacin kako se to ciui kod
sipova izvedenih na lieu mjesta.
Temeljenje

157

30. Teme{jelljc Ila .fipovima

X Duboko-jlldjr/,ktllo temc{jenje

Temeljenje vecih konstrukcija na vodi, kao sto su naftne platfonne i sl.,

zahtUeva posebno izucavanje. Jedan od nacina temeljenja platfonne prikazan je u
tacki 40.5. (Hjeldnes, 1992).

okolno tl0 (II). Tada je koncentracUa napona veca i slijeganja su veca (III), pa
gradijent Q/s u dijagramu postaje stnniji (s1. 30.27.-b).
Q

@
30.4. ISPITIV ANJE NOSIVOSTI SIPOVA
Gdje je god moguce, probno opterecenje treba izvesti sa Istlm tipom,
nacinom i dimenzijama sipa, koji ce biti koristen. U svim fazama opterecenja treba
paZJjivo registrovati sve mjerne podatke sa ugradenih instrumenata za mjerenje
sila, napona, skracertia i otpora uzdui i na vrhu sipa.
Probnim opterecenjem sipa mjeri se krajnja sila (Qf) koja izaziva potpun
slom tia po obodu !lipa i ispod njegovog vrha i to u momentu kada on nagio pocinje
prodirati u tlo.
Pretpostavljajuci ispitni sip sa prosirenom stopom (sl. 30.27.-a), ravnoteZa
sila koje djelujtJ na sip bit ce (Nonveiller, 1981):
Q+WI +Wz =Q V+ I QO+2QO'
(30.3.)
Sila P mjeri se u celiji na bazi sipa, pa je sila na obimu pros irene stope:
z Qo

= P + W2 -

Qv'

(30.4.)

Qo = Q + WI - P.

Ako mjerna celija nije sasvim na bazi sipa, dio sile 2 Qo ' uz pretpostavk:u
da je otpor na obimu sipa konstantan po dubini, izracuna se iz izraza:
zAo

2QO=IQOA'
I

~
z:

(3)

;'5
~

::;
</)

(2

Qv

SI.30.27. Dispozicija ispitnih instrumenata i sila na ipu (a) i tipican tok slijeganja sipa i
faze prenosa silo na tlo (b), gtije su: celije za mjerel~je napona (I), ce/ije za
mjerenje sile (2), sipka za l1?jerenje skracenja (3), sila Q preuzima trenje na
obimu (I), postepen prenos sile na bazu (II), slom tla oko baze sipa (Ill).

30A.1.INSTALACI]E ZA ISPlTlVANJE SIPOVA

gdje je: I Ao povrsina obima sipa, a z Ao je povrsina obima baze sipa.

Iz izraza 30.4. dobije se sila na bazi sipa:

~Ao .
lAo

(30.6.)

Tipican dijagram ovisnosti opterecenja sipa (Q) i slijeganja (s) pri

probnom opterecenju dat je na slici 30.27.-b. Do kriticne sile po obimu (~o)
odnos Q/s je gotovo linearan, zatim postaje sve strmiji, sto je posebno evidentno
na samome kraju. Dok opterecenje ne prekoraci granicnu veliCinu sile na omotu
(~o), cjeJokupna sila prenosi se po obimu sipa (I), a to prouzrokuje malo
sIijeganje. Kako sUa raste, prenosi se postepeno opterecenje i preko baze sipa na
158

(30.5.)

Q v =P+WZ-IQo

OPTERECENJE Q(kN)

a sila na obimu sipa:

I

1----"'" x

----------------------------~~~el-ne~lj~el~y-e-------------------------

Sip moZe biti ispitan pomocu dobro centrirane hidraulicke dizalice, koja se
odupire od konstrukciju montiranu iznad ispitnog sipa. Najjednostavniji je nacin
da se dizalica odupre od sanduk sa balastom od betona iIi celika. Blokovi se slazu
u sanduk na pomocnoj skeli (iznad vode) oko sipa iii na povezane metalne nosace
oslonjene na unakrsno polozene drvene pragove (sl. 30.28.). Kod ovoga nacina
opterecenja mogu nastupiti poteskoce kod Ijuljanja pJatforme iIi kolapsa sipa.
Mjerenje opterecenja na sip vrsi se direktno na instrumentu postavljenom
izmedu glave sipa i dizalice iIi izmedu dizalice i platforme. Slijeganje se registruje
na celicnoj ploci navarenoj na glavi sipa.

Tcmc{jcllje

159

x Duboko-illdirektllo temeljenje

30. Temeljenje Ila sipovima

I
I
I

l~

SI.30.28. Prikaz balas! opterecenja iznad ispitnog ,~ipa: balast od blokova (1), podZoga
blokovima (2), hidraulicka dizalica (3), slerieni letaj (4), relerentna greda (5),
/fip (6), eelieni nosaCi (7), drveni roltilj (8), (Tomlinson i Boorman, 1995;Construction Industry Research and Information Association).

..
Umjesto ove skupe izrade koriste se zatezuci sipovi (obicno cetiri) preko
kOJlh se ucvrste celicni nosaCi, 0 koje se odupire hidraulicka presa (s1. 30.29.).
Mjerenje sile i slijeganje sipa vrsi se na mjestima i na naCin slican prethodnoj
metodi ispitivanja nosivosti sipa.
Kod znacajnijih i obimnijih radova na izvodenju sipova uputno je provesti
ispitivanje nosivosti sipova uz prethodno sacinjen program ispitivanja za razlicite
tipove i duzine sipova, u stvamim geotebnickim osobinama t1a. E~rocode 7. za
temeljenje. na s.i'povil~a definise ograniceno opterecenje (QL) kao opterecenje koje
prouzrokuJe shJeganJe 10% od promjera baze sipa. Ako se ne moze ostvariti
maksimalno opterecenje, uzima se ovo limitirajuce opterecenje (QL)'

i~

b..)

b-J
S1.30.29.

Dispozicija opreme za ispitivanje spa pomocu zateznih /fipova: eetiri zatezna

/fipa sa ugradenim ankerima (1), ispitni /fip (2), spoj 'sipa sa mjernom ploeom
(3), mjerni instrumenti (4), hidraulicka pumpa (5), hidraulieka presa (6),
slerieni letaj (7), privremena potpora (8), spojne eeliene grede radi stabilnosti
(9), (Tomlinson i Boorman, 1995).

30A.2.METODE ISPITlVANJA SIPOVA

>>>>-

Probno opterecenje sipa moze se provesti na cetiri nacina ito:

opterecenje se povecava kontinualno uz konstantnu velicinu prodiranja
slijeganja (CRP-Constant rate of penetration);
opterecenje inkrementima sHe zadrZano do konsolidacije (ML-Maintained
load);
kombinovani test CRP i ML metode.
opterecenje jednakim inkrementima sile u vremenskim razmacima od 60
minuta.

30.4.2.1. Test sa konstantnim prodiranjem sipa (CRP test)

CRP ispitivanje provodi se biranjem opterecenja koje daje konstantno

prodiranje sipa u tlo, sto se zadrZava sve do konacnog sloma tla. Slom se definise,
kada sip nastavlja propadanje bez povecanja opterecenja, iii kada se stvara
opterecenje pri kojem penetracija dostize vrijednost 1110 dijametra baze sipa.
Brzina slijeganja uzima se (0,5-0,8) mmlmin (Nonveiller, 1981), odnosno prema
160--------------------~~~------------------

Temeljenje

Temeljenje

161

X Duboko-indirektno temeljenje

30. Temeljellje na Iipovima

Britanskom standardu 0,75 mm/min u glinovitom tlu i 1,5 mmlmin u granuliranom

tlu.
CRP test se koristi kada se zeli brzo dobiti rezultat i prakticall je kod
preliminamih ispitivallja i naucnih istraZivanja. Nije pogodan za tla kojim se ne
dobije elasticno slijeganje (ukupno manje stalno slijeganje) pod radnim
opterecenjem.

30.4.2.2. Ispitivanje sa inkrementima opterecenja odrzavanog do konsolidacije

(ML test)

@
0

OPTERECENJE Q {kNI
500
750
1000
1250

250

,i

10

RASTERECENJE'---./sOOkN

~
RAONd
OPTERECENJE

1500

30.4.2.3. Kombinovani CRP i ML test

1750

~ 300r---1--;;-::;;r~_ _,--_---,
Zl

~g200
~1000

o
25

I
I

50

\250 \

600

'"
>-

~ 20

\~
250 };;O

10

"

~ 30

I I I
I

40
0

I I

:E

40

ML ispitivanje izvodi se sa opterecenjem (Q) u inkrementima (~Q)

jednake iIi razlicite velicine. Dijelovi opterecenja nanose se brzo i zadrzavaju se
dok slijeganje postigne minimaillu velicillu (s=0,025 do 0,05 mm/dan). Za ovo
ispitivanje potrebno je duze vrijeme, Ilarocito ako se sipovi ispituju u malo
propusnom tlu. U glinovitom tlu ovakav nacin ispitivanja moze da traje i vise od
60 dana (Whitaker i Cooke, 1966).
Na slici 30.30. dat je tipican dijagram ovisnosti opterecertia (Q), slijeganja
(s) i vremena (t). Ukoliko je probni sip opremljen instrumentima, kao na slici
30.27., moguce je silu podijeliti na dio koji sip nosi po svome obimu (Qo) i na dio
(Qv), koji se prenosi preko baze sipa (sl. 30.30.-c). Kada se provodi ovakav
postupak u tIu manje propusnosti, obavlja se potpuna konsolidacija pornog
pritiska, te se dobiva rezultat sila i deformacija za drenirani slom tIa.

':!

50
75

100 10 em

CRP i ML ispitivanja cesto se kombinuju pri odredivanju nosivosti sipova.

Prvo se za odabranu silu Q opterecuje sip inkrementima sile, koji se postepeno povecavaju nakon svake parcijalne konsolidacije slijeganja, odnosno prodiranja
sipa. U narednoj fazi dostignuto opterecenje se povecava uz konstantnu brzinu
slijeganja sve do sloma. Na slici 30.31. dat je dijagram ovoga kombinovanog
ispitivanja, do konacne faze opterecenja, koje izaziva slom tia oko sipa, uz
primjenu konstantne brzine prodiranja sipa, koji je prije toga bio opterecivan
inkrementima sile do konsolidacije.

125

Ml-op;t

I1
12

:z

3000

w
-,
:z
w

2000

1500

I 115~

10

CRP opit

1250

""
W

I~~~----__
11----__--,------l~+PO
--I
-...

'u

1000

I-

14

PROLAZNO VRfJEME t(hl

0..

25.4

50.8

76.2

SI.30.30. Tipican rezultat ML probnog opterecenja sipa: dijagram opterecenje/ slijeganje

Qis (a), dijagram vrijeme/ slijeganje tis (b), (Tomlinson i Boorman, 1995);

ovisnost opterecenjal s/(jeganjel vrijeme-QIslt (c), (Nollveiller, 1981).

101.6

127.0

254

SLIJEGANJE s{mm)

Sl.30.3]. Dijagram ovisnosti sliieganja sipa (s)

opterecenju (Q) za kombinovani test ML i

CRP (Whitaker i Cooke, 1966).

Im----------~----------~~--------------------Temeijellje

Temeljenjc

163

30. Temeljellje Ila sipovima

X Duboko-illdirekillo temeljel/je

30.4.2.4. Probno opterecenje sajednakim dijelovima sUe u

trajanju od 60 minuta

Cesto se iz dijagrama ovisnosti optereeenja (Q) i slijeganja (s) ne moze

dovoIjno tacno definisati sila sloma (Qr). Zato postoje u literaturi prijedlozi da se
odabere inkrement sHe priblimo 118 Qf (prognozno), te da svaka od njih djeluje
jedan sat i registruju krivulje po kojima se sip slijeze sa vremenom (Stoil, 1961).
Rezultati se obieno prikazuju sa tri vrste dijagrama iz kojih se moze odrediti sila
sloma (s1. 30.32.).

@
VRIJEME tlminl

-0
E

30'

60'

x
0
w

~~ Q

:::;

'"~

1rl

OJ

~
z

,'"w

'"

06

t;;o

'"

"-

Q.

UKUPNO SLlJEGANJEsJminl

SlIJEGANJE 5'30"500- s3t!lmml

SI.30.32. Dijagram slijeganja (s): sa vremenom (t) za razne faze opterecenja (a), prema
opterecenju Q (b), za posljednjih 30 minuta s '30 prema opterecenju (C),
(Nonveiller, 1981}.

Prvim dijagramom se prikazuje tok slijeganja za svaki inkrement

opterecenja u vremenu od 60 minuta (sl. 30.32-a), a drugim odnos izmedu ukupne
sile Q i ukupnog slijeganja S60 (sl. 30.32.-b). Iz treceg dijagrama vidljiv je odnos
izmedu sile Q u prirastu za svako optere6enje i slijeganja nastala u vremenu od 30
i 60 min uta S'30 (sl. 30.32.-c). Tacke za svaki prirast opterecenja (Q/S'30) nalaze se
na dva pravca razlicitog nagiba. U presjecistu ova dva pravca nalazi se kriticno
opterecenje (Qd, pri kojem nastupa piasticni slom tla is pod baze sipa.
U zemljama Evrope primjenjuju se razlicite metode za izvodenje testa
probnim opterecenjem sipa. U Svedsk~j se koristi metoda konstantne brzine
prodiranja od 0,5 mmlmin (CRP). Sipovi koji nose na bazi izlaiu se najmanje
trostruko projektovanom opterecenju. Sipovi koji nose po obimu (glinovitotlo)
opterecuju se najmanje do sHe pri kojoj nastaje slijeganje od 20 mm, a u
nekoherentnom tlu silom koja izaziva deformaciju preko 60 mm. Duzina sipova i
moguei ~roblemi pri zabijanju prognoziraju se u Svedskoj terenskim ispitivanjem
pomocu Svedske penetracione metode (Nonveiller, 1981).
.
U Danskoj se koristi kombinovani CRP i ML postupak. U prvoj fazi
optereeuje se inkrementima sile i zadrZava do konsolidacije dok sila postigne 95%
164

Tellleljel/je

velieine proraeunate sile sloma iii kada brzina prodora sipa dospije 0,3 mm/min. U
drug~j fazi optereeuje se silom koja izaziva konstantnu brzinu prodiranja od 0,3
mrnImin, sve do sloma tla.
U Norveskoj se primjenjuje CRP metoda sa optereeenjem koje izaziva
konstantnu brzinu prodiranja sipa od 1 mrnImin.

30.5. MEHANIZAM PRENOSENJA OPTERECENJA

SA SIPA NA TLO
Optereeenje sa objekta na sipove prenosi se preko nadglavne konstrukcije,
kojom se povezuju glave sipova. Nekada se jedan dio. optereeenja ~ovjer~va t~u
ispod nadglavne konstrukcije, a drugi ~io tlu oko vSIP?va. Me?ut~m, tesko J~
uskladiti deformacije t1a ispod ova dva sIstema prenosenJa opterecenJa, te se radl
ove slozenosti cjelokupno optereeenje objekta povjerava sipovima.
Uknpno opterecenje (Q) od objekta prenosi se preko pojedinacnih sipova
na tlo, djelorriicno trenjem izmedu vanjskog omotaca sipa i tIa (Qo), a djelom~~n~
normalnim naponirna preko vrha sipa (Qv) (sl. 30.33.). Iz ovakvog odnosa silJedl
da ce se granicna sila sloma sipa (Qf) postici onda kada se nadmasi sila otpora
smicanja izmedu omotaca sipa i tla (OQf) i ispod baze sipa (vQf), tj.:

Qj=oQj+vQf'
(30.7.)

pri cemuje (sL 30.33.-a):

D

oQ J = fOoTj(z)dZ;
o

gdje je:
0- opseg sipa;
Av - presjek u stopi sipa;
vllf - kriticno opterecenje na vrhu sipa;

r - cvrstoca tla na smicanje izmedu omotaca sipa i tla.

o .f
Cvrstoca na smicanje po omotacu sipa nije uvijek jednaka cvrstoci tla na
smicanje, vee ovisi 0 stepenu hrapavosti sipa, stepenu konsolidacije tla i s1. Otpor
na smicanje izmedu sipa i tla bit ce:

or j

=a

. c' + (an - u )tgq/,

(30.8.)

gdje je a koeficijenat koji izraZava odnos izmedu kohezije (c') i adhezije (a),
izmedu sipa i tla.
----------------------~~~--------------------1~
Temeljenje

30. Temeijel1je no Iipovimo

X Duboko-indirektno temeijellje

Opcenito se ukupna nosivost sipa izraZava kao suma otpora trenjem pO

omotacu (Qo) i otpora vrha sipa (Qv), tj.:

Q = Qo + Qv'
(30.9.)
Sirina na koju se prenosi opterecenje preko vrha sipa na tIo iznosi
priblizno (6-1O)r (r=poluprecnik sipa) (s1. 30.33.-b).
Sila sipa (Q) razlicito se raspodjeIjuje na dio sile na trenje po omotacu
(Qo) i na dio sile koji se prenosi preko baze sipa (Qv). Ova raspodjela opterecenja
ovisna je 0 geomehanickim osobinama pojedinih sIojeva tIa i elasticnoj
deformaciji sipa. Na slici 30.34. sematski su prikazani osnovni slucajevi ovih
odnosa sila po omotacu i na vrhu sipa (Qo i Qv).

Kada se sip oslanja na cvrsto tlo (s1. 30.34.-a), najveci dio sHe prenosi se u
tlo putem njegovog vrha, a sarno manji dio preko omotaca (Q==Qv). Odnos Qv/Qo
ovisi 0 slijeganju cvrstog sloja, deformacionim osobinama sipa i osobinama
mehkog sloja. Sip zabijen u homogenom tIu (sl. 30.34.-b) prenosi veci dio sile
trenjem po omotacu sipa (Q == Qo). Na slici 30.34.-c prikazan je sip zabijen u
rahlom j dijelom u zbijenom tlu. Evidentno je da se nosivost po omotacu (Qo)
povecava u zbijenom sloju. Sip zabijen dijelom u stisljivi sloj, koji se moze
naknadno slegnuti, moze izazvati i negativno trenje (sl. 30.34.-d). Zato se sila koja
se prenosi preko vrha sipa moze znatno povecati. Kada se izmedu dva zbijena sloja
javlja treCi stisijiviji sloj, onda je moguce da u prvoj fazi opterecenja ~ stisljiv~~
sloju dode do povecanja nosivosti po omotacu (sI.30.34.-e). Medutlm, kaslllJe
dolazi do slijeganja stisljivog sloja sto dovodi do negativnog trenja, a time i
do smanjenja dijela nosivosti po omotacu (Qo), odnosno do povecanja nosivosti na
vrhu sipa (Qv) (Nonveiller, 1981; Dolarevic, 1987) .

....... ~. "-::"
. ". \

"t

"D~

~2Qo

://; I I

o.v

y. . '

C:'...

SI.30.34, Sematski prikaz raspoqjele sile sipa (Q) na omotac (Qo) i na bazu vrha sipa (Qv):
sip na evrstom tlu (aj, sip na homogenom sloju (bj, sip na rahlom i zbijenom
sloju (c), sip u stisljivom sloju-Ilegativno trellje (d) i (e), gdjeje: mehko tlo (1),
tvrdi sloj (2), rahli materijal (3), zbijelli sloj (4), stisljivi sloj (5).

30.6. ODREDIVANJE NOSIVOSTI POJEDINACNIH SIPOVA

v

"
Sl.30.33.

Serna sila otpora izmeau sipa i tla i zone plasticnog sloma (a) i raspodjela
vertikalnih napona u flu ako sipa (b), sa zonom plasticnog sloma (spiralnog
oblika) (1) i dijagramom vertikaillih napona (2).

Iz prethodnih razmatranja vidljivo je da sipovi prenose opterecenje preko

dodime povrsine sipa sa tlom. Kod proracuna ta se nosivost sipa obieno dijeli na
povrsinu oslanjanja vrha sipa (Ay) i na povrsinu po omotacn sipa (Ao), Preko
povrsine vrha sipa prenosi se pritisak na tlo sarno u pravcu osi sipa, a povrsina po
obimu sipa prenosi trenjem pritiske i zatezanje u pravcu osi sipa i pritiske upravno
na osovinu sipa. Za nosivost upravno na dodimu povrsinu (vrh sipa) mjerodavno je
----------------------------~~~el-ne~.lj~eT~v-e-------------------------167

166

Temeljenje

30. Teme/jenje na sipovima

X Duboko-illdirektllo temeljenje

dopusteno specificno opterecenje tla (qdop) na odgovarajucoj dubini i za

odgovarajuci pravae opterecenja. Za nosivost u praveu dodirne povrsine
mjerodavno je dopusteno specificno opterecenje na trenje (PdOp) nosecih slojeva
uz omotac sipa. Ovo opterecenje na trenje zavisi od pritisaka upravno na dodirnu
povrsinu, od vrste tla, te od hrapavosti povrsine sipa.
Nosivost vrha sipa ovisi od cvrstoce tla, a posebnu ulogu ima veliCina
povrsine osianjanja vrha sipa. Zbog ovoga su povoljniji sipovi koji se izraduju na
lieu mjesta, jer se nabijanjem mogu prosiriti vrhovi sipa. Kada se opterecenje sipa
prenosi putem trenja, onda ono moze povecati iIi smanjiti njegovu nosivost. Tada
se mora racunati sa obmutim ucinkom trenja na sip. Ovo negativno trenje, zbog
kojeg se sila sto je pojedini sip prenosi preko baze na tlo, moze se povecati
(Nonveiller, 1981).
Nosivost jednog sipa opterecenog u praveu njegove osovine, odnosno
veliCina sile pod kojim nastupa slom t1a ispod vrha i po obimu sipa, moZe se
proracunati na mnogo nacina, prema vise razliCitih metoda i prema raznim
autorima i institueijama. Generalno bi se sve metode i postupci mogli svrstati u
slijedece grupaeije:
~ Staticke racunske metode, odnosno obrasei bazirani na stepenu mobilizaeije
otpomosti tla na smieanje, tj. proracun prema osobinama slojeva tla u kojem se
sip izvodi;
~ Dinamicke metode, odnosno obrasei koji uzimaju u obzir otpomost tla,
odnosno slijeganje registrovano prilikom pobijanja sipova;
~ Obrasei u kojima se koriste rezultati statickog i dinamickog penetraeionog
sondiranja u istramim busotinama;
~ Rezultati slijeganja pri probnom opterecenju sipova;
~ Obrasei prema stecenom iskustvu na izvedenim gradevinama.
S obzirom na mogucnost usvajanja razliCitih pretpostavki za proracun,
postoje i razlicita misljenja i obrasei za ovakvo odredivanje nosivosti sipa.
Dobiveni rezultati prema vise metoda se medusobno razlikuju, te se obicno
proracUll provodi prema vise metoda i usvajaju oni najprihvatljiviji iIi prosjecni
rezultati.

30.6.1. STATlCKE METODE PRORACUNA ZASNOVANE NA

STEPENU MOBILlZAC[JE OTPORNOSTI TLA

Za ovaj nacin proracuna nosivosti sipa potrebno je poznavati osobine tia

koje se dobiju sondiranjem i geomehanickim ispitivanjem uzoraka tla.
Ukoliko znamo parametre cvrstoce slojeva, kroz koje prolazi sip, moze se
izracunati otpor tIa, koji djeluje na obim i vrh sipa. Kraca analiza za ove dvije
komponente dataje u tacki 30.5.
168

Temeljenje

Otpor izmedu obima sipa i tla obicno je manji od cvrstoce tla na

smieanje ('r J = c' + a~ . tgcp') i datje izrazom30.8.
Otpor pO obimu sipa (oQr) racuna se prema izrazu 30.7., iIi:
D

oQJ

= f z'r]

2r1C' dz,

(30.lO.)

iii za 't=konstantno, tj. <p=0, otpor je:

Qo = Ao . 'r1'

(30.11.)

gdjeje:
r-poluprecnik sipa;
dz-difereneijal dubine sipa;
Ao- povrsina obima sipa.
Prema Meyerhofu (Majerho( 1951, 1961) otpor uz obim sipa moze se
izraziti kao ujednadZbi za duboke temelje Uedn. 14.56.), tj.:
c"=ae'+yDK s '(g8,
(30.12.)
gdjeje:
D-dubina temelja;
Ks=O,7Ko-prosjecni koefieijent bocnog pritiska na visini plastifizirane zone u
bazu sipa;
Ko=O,5 za nevezano i Ko=l,O za vezano tlo;
b- ugao trenja izmedu sipa i tla;
a - kao ujednadzbi 14.56.
Prema tome, otpor po obimu sipa bio bi:

Qo =

LO
e"&,
o

(30.13.)

gdjeje:
O-obim sipa=2rn za krumi i 2(B+L) za pravougaoni presjek sipa;
B i L-sirina, odnosno duzina presjeka sipa.
Kod izvodenja busenih sipova na lieu mjesta vidjeli smo da se koristi
bentonitska suspenzija za stabilnost zidova busotine. Laboratorijskim ispitivanjima
(Fanner i dr.1971, Nonveiller, 1981) ustanovljeno je da se aktivira puni otpor
trenja po obimu sipa, bez obzira na stvorenu bentonitsku kosuljieu na zidovima
busotine.
Otpor prooiranja baze sipa (vQt} ovisi 0 cvrstoci sloma (qf) kruzne iii
pravougaone povrsine (Av) sipa i racuna se prema izrazu 30.7.
.
Napon sloma tla (vqf) ispod !lipa moze se racunati premajednadZbl (14.56.)
za duboke temelje:
+05yBN
(30.14.)
v q J =cNc
'
r +K 01vDN q'
gdje su:
~~------------------------~7~e-m~elj~e-~~e-------------------------169

30, Temeijellje na ipovima

X Duboko-illdirektllo temeljenje

Nc, Ny i Nq faktori nosivosti koji se rnogu dobiti iz Meyerhofovog dijagrama l1a

slici 14.14. ili na slici 30.3S.-b,
Ko-koeficijent pritiska mirovanja na bazu sipa i prema Meyerhofu iznosi: 0,5 za
nevezano i 1,0 za vezano tlo.
Slom na vrhu sipa..:b-"it::...;c:.:'e:.:.:_ _ _~

IvQJ = Av'vqA

tgo m =

~<p

, gdje je Om - mobilizirani ugao trenja izmedu sipa i

f{!

okolnog tIa, odnosno 0 m == <p:, ako j e <p < 0 ;

Fe i F<p- faktori sigurnosti po koheziji i trenju, pri cemu se uzima Fc==2,OO3,00, odnosno prosjecno 2,50, a F<p=1,20-1,80, odl1osno prosjecno 1,50;
Ks==sKo- prosjecni koeficijent pritiska mirovanja;
Ko= l-sil1<p;
s=0,50 za l1evezano, a 1,00 za vezal10 tIo;
a-izraiava odnos kohezije c' prema adheziji i krece se od 0,45 do 0,60.

(30.15.)

Oblik i dimenzije zone plasticnog sloma oko vrha sipa ovise 0 hrapavosti
izmedu baze i sipa i tla, te od ugla smicanja <po Debijina te zone iznosi od d 1=1,4B
do dz=8,9B, a sarna zona sloma moze biti spiralnog oblika (sl. 30.33.). Radi ovoga,
sip treba da se zabije od lB do 5B, ukoliko baza nije od stjenovitog materijala,
kada se usvaja ova nifu vrijednost.
Ukoliko postoje uslovi trenja po obimu sipa i nosivosti na vrhu sipa, onda
se uzima njihovo zajednicko djelovanje.

Informativno se umjesto specificnog pritiska p moze uvrstiti koeficijent

trenja, odnosno adhezije fs iz tabele 14.6., ukoliko ne poznajemo parametre
cvrstoce na smicanje (vidjeti 30.6.1.3.).

30.6.1.1. !;taticki obrasci za dopustenu nosivost spa

Analogno jednadZbama za granicnu nosivost Slpa (30.7.) iIi ukupnu

nosivost sipa (30.9.), moze se dopustena nosivost sipa (Qd) napisati u obliku
(Dolarevic, 1987):
(30.16.)

V'

E
~

gdjeje:

~ 20
z

Ao- povrsina omotaca sipa uzduz slojeva;

p- dopusteno specificno opterecenje na trenje, odnosno adheziju noseCih
slojeva;
Av- povrsina presjeka sipa u nivou vrha sipa;
q- dopusteno specificno optere6enje tla u nivou vrha sipa;

Dopusteno specificno opterecenje (p) na trenje, odnosno adheziju, moze

se odrediti iz izraza Gedn.30.12.):
p = am + O"oKs . tgo m (kN/m\
(30.17)
gdjeje:
am = (a. c' / Fe )- mobilizirana adhezija izmedu sipa i okolnih slojeva
tla, odnosno mobilizirana kohezija okolnih slojeva tIa u slucaju da je
kohezija manja od adhezije;
0"0 = (r 1h' + r 2 h / 2) vertikalni pritisak od vlastite tezine u sredini
nosivog sIoja h, koji prenosi opterecenje trenjem (sl. 30.35.-a);

!.-30

;I'

-'

ro~
0
I

;-

i7

,/

/',,1

,/

~~ 10
:I:::>

./

~),.

<

z~

Ot!)

V ,/

,2
2
4 6 810 20 4 6!\ 10 200
FAKTORI NOSIVOSTI log N -

4 6 810 3 2 3000

a)

I70------------------------~-------------------------

Temeljenje

S1.30.35. Sematski prikaz otpornosti tLa u pogledu nosivosti sipa (a), te dijagram faktora
nosivosti (Ne,Nq i Ny) U ovisnosti od ugla smicanja (qlj, za kruini i kvadratni
presjekSipa (b).

b)

Dopusteno specificno jedinicno opterecenje tla u nivou vrha sipa (q)

moze se dobiti iz izraza poznatog oblika (Pravilnik, 1990):
Teme/jenje

171

X Duboko-illdirektllo temeljellje

30. Temeljellje Ila sipovima

gdjeje:
cm- mobilizirana kohezija na vrhu sipa;
qv = (YI . h' + Y2h) - vertikalni napon od pritiska tIa usljed vlastite teiine
u nivou vrha sipa;
Ko- koeficijent mirovanja kod pritiska tla u nivou vrha sipa (neki autori
koriste Ks);
y - jedinicna tezina t1a;
Nc, Nq , Ny- faktori nosivosti ovisni 0 veliCini dopustenog mobiliziranog ugla
na smicanje (cp' m) pri vrhu sipa (sl. 30.35.-b), za krumi i kvadratni presjek, a
za pravougaoni presjek vidjeti sliku 14.14.;
r- poluprecnik baze sipa.
U sIojevitom tlu se ucestvovanje manje otpomih slojeva ne uzima u
proracun. Ukoliko se ipak djelimicno uzima u obzir, potrebno je dokazati
predvidenu mobilisanu otpomost tib slojeva.
Ukoliko je nepouzdan podatak 0 pojavi negativnog trenja, odnosno
adhezije prilikom konsolidacije stisljivih slojeva pod djelovanjima optereeenja na
povrsini tla, onda se dopusteno opterecenje sipa racuna sarno iz otpora vrha sipa.
c)

Prema pnJasnJIm Privremenim proplSlma za temeljenje dopnsteno

opterecenje sipa (Qd) priblimo se racuna prema obrascu koji daje:
dopusteno opterecenje vrha sipa prema dopustenom opterecenju tla u vrhu
sipa, a za obicno direktno temeljenje i dopusteno opterecenje sipa na trenje
po omotacu, dobiveno prema dopustenom trenju po omotacu sipa za
odredeni materijal i sip, ij.:

30.6.1.2. Metode definisanjafaktora nosivosti u nekim tlima

Postoji vise metoda za odredivanje faktora nosivosti Nc i Nq, medu
kojima su Meyerhofova, Vesica i Janbua (Braja, 1995.). U prethodnom dijelu dat
je uvid u nacine odredivanja ovih faktora, ali se prezentiraju i neka novija saznaItia
navedenih autora.
Opcenito se za kriticno jedinicno opterecenje ({jj) moze napisati izraz u
poznatom obliku:

v qr

eN; + qN; + Y rN; .

(30.20.)

S obzirom da je poluprecnik sipa (odnosno stranica pravokutnog presjeka

N;

moze se zanemariti, te ce

vqf =eN; +qv N;,

(30.21.)

sipa O,SB) maJehna veliCina zadnji clan y. r

jedinicno - specificno kriticno opterecenje biti:

ako q zamijenimo sa qv (qv=O""v), kao vertikalni napon od vlastite tenne. Otpor

prodiranja vrha sipa, odnosno nosivost vrha sipa (Qv), bit ce:

IQv =AV'vqf =Av

.(e.N~ +qv .N;X

(30.22.)

a) Meyerhofova metoda. Prema Meyrhofu (1976), moe nosenja sipa na vrhu (Qv)

u pijesku generaino se povecava sa dubinom (D) u nosecem sloju i dostize

maksimalnu vrijednost pri odnosu Dt/d=(Dt/d)cr (sl. 30.36.-b). U homogenom
tIu dubina u nosivom sloju Db je jednaka dubini sipa D (s1. 30.36.-a). Ispod
(Dt/d)cr vrijednost jedinicne moci nosenja sipa (4f) je konstantna velicina
( v q f =v q).
Prema Meyerhofu (1976), maksimalni faktori nosivosti na vrhu
I
sipa postifu se pri Dt/d=0,5(Dt/d)cr. Maksimalne vrijednosti N~ i N;, ovisne

(30.19.)
gdje je:

o uglu smicanja (cp), date su na dijagramu slike 30.36.-d.

Za sip u pijesku (c=O) jednadzba 30.22. dobivajednostavniji oblik:

(jv

-dopusteni napon tia za direktno temeljenje na vrhu sipa;

Av - povrsina presjeka sipa;
t - prosjecno dopusteno trenje po omotacu sipa;
Ao - povrsina omotaca sipa.
U propisima je dato kako se uzimaju velicine za

(jv

IQv = Av'v qf = Av . qv . N;I,

gdje se

(30.23.)

N; dobije iz dijagrama na slid 30.36.-d.

Medutim,

Qv ne smije preci limitirajucu vrijednost v qz . Av, tj.:

i 1.

gdje je limitirajuce specificno opterecenje:

172

Temeljel/je

----------------------~~~-------------------ln

Temeljenje

X Duboko-illdirektllo temeljenje

30. Temeljellje lIa ipovima

(30.25.)
gdje je <p ugao smicanja u nosecem sloju.
Meyerhof (1976), takoder, sugerise mogucnost iznalaienja gramcne
otpornosti tla u tacki ("'If), u homogenom granuliranom tIu (D=Db ) putem broja
udaraca kod standardnog penetracionog opita, kao:
v ql

= 40 N . D / d :::; 400N

(kN / m 2 ),

(30.26.)

gdjeje:
N - srednji broj udaraca kod standardnog penetracionog opita blizu vrha
sipa.

@
o

10

1000
800
600
400

30

20

,1
,

:>

o""
in

~
o

o
:z:

NC

20

'"'..'-::7.. _~-"'I
<-:~.::~._;.
~.. ' .. ::' ',,;..

'"
u.

...

,-

1>-'

"

pijesak;
zql - kao i lql same za zbijeni pijesak;
Db - dubina penetracije u zbijeni sloj pijeska (s1. 30.36.-c);
Za sip zabijen u zasiceni glineni sloj u nedreniranim uslovima (<p=O)
nosivost vrha sipa je:

Qv

= Cu

N~ . Av

= 9cuAv '

(30.28.)

Cu - kohezija za nedrenirano tlo ispod vrha sipa.

Za glinu sa kohezijom (c) i uglom srnicanja (<p) granicna nosivost sipa na
vrhu (Qv) dobije se prema datoj jednadzbi 30.22.

gdje je:

(30.29.)

1/

10
6
6

gdjeje:

.. f)
..
Qv=Av(CN c vNql

N~ i N; - faktori nosivosti (tabela 30.7.).

Izjednadzbe 30.29. ijednadzbe 30.22. dobije se slijedeCi odnos:

l(
10

10

20

1+2K

=
0 qv - srednji normalni (efektivni) napon tla, na vrhu sipa;
3
Ko =1- sin qJ - koeficijent pritiska rnirovanja tla;

(J~

lA- Nq

./

...- --

cr:

oI -

N; i <p za rastresiti

,-

I-

g;

jed. 30.26., uz koristenje maksimalne vrijednosti za

b) Vesiceva metoda .. Vesic (1997) pretpostavlja, za pribliZan proracun nosivosti

sipa, teoriju "sirenja prostora - otvora". Prema ovoj teoriji, zasnovanoj na
parametrima efektivnih napona, granicna nosivost vrha sipa moze se izraziti u
obliku:

,/
,,

100
80
60
~ 40

in

45

200

.~

40

gdjeje:
lql - limitirajuca granicna jedinicna otpornost rastresitog t1a, determinisanog

30

40

45

U GAO SMICANJA 'f (. l

SI.30.36. Sema opterecenja i otpora ria sipa u homogenom flu (aJ, promjena jedinicnog
otpora tla na vrhu sipa u homogenom pijesku (b) i uslojenom tlu (c), te primjena

maksimalnih vrijednosti N~ i

N; ovisno 0 uglu smicanja

qJ

(d), (Meyerhof,

(30.30.)

1976;Braja, 1995).

Cesto se sip zabija kroz prvi slabiji, a zatim cvrsci - zbijeni sloj tla (s1.
30.36.-c), u kome slucajuje:

_
Vqj-lq[

174

+ Lql-lqJDb <
lOd

Temeljenje

2ql'

Za N~ moze se napisati slijedeci izraz:

(30.27.)
(30.31.)
Temeijenje

175

30. Temeijenje na sipovima

X Dubokoilldireklllo temeljenje

Faktori nosivosti N~ (gore) i

N;

(dolje) za duboko temeljenje

a saglasno Vesicevoj teoriji:

(30.32.)

','.
./
.' ;,". : ,.'. :':.",' i.'.< "ReduCiriuii lndellS krutOstiJ~t':"" "';
'"
;~;::. '10 .'.R;; 20
"'40 " ..60., 80::'' .'100
200 ... 300

6.97
1.00
7.34
1
1.13
7.72
2
127
8.12
3
1.43
4
8.54
1.60
8.99
5
1.79
6
9.45
1.99
7
9.94
222
10.45
8
2.47
10.99
9
2.74
10 11.55
3.04
11 12.14
3.36
12 12.76
3.71
13 13.41
4.09
14 14.08
4.51
15 14.79
4.96
16 15.53
5.45
17 16.30
5.98
18 17.11
6.56
19 17.95
7.18
20 18.83
7.85
21 19.75
8.58
0

gdje je:

1 rr - indeks reducirane krutosti (tvrdoce) tla - reduced rigidity - IT.

Ovaj indeks moZe se pisati u obliku:
(30.33.)

1=--rr
1+1.11
r
gdjeje:

Es

1 =
r

2(1 + ,us

Gs

Xc + qJg<P) c+ qvtg<p

-indeks krutosti,

(30.34.)

Es- modul eIasticnosti - deforrnabilnosti tla;

/ls- Poissonov koeficijent tla;
G s- modul smicanja tla;
fl- srednje zapreminske deformacije u plasticnoj zoni oko vrha sipa.
Kada nema zapreminske promjene (gusti pijesak iIi zasicena glina), fl=O,
te je 1 rr == 1 r
Tabela 30.7. daje vrijednosti N~ i N;
smicanja (q i 1 rr

Za q>=0 (nedrenirani uslovi):

N c*
Vrijednost

za razlicite vrijednosti ugla

1r

= 43 (In 1 rr +1)+ rc2 +1.

(30.35.)

moze se pribliwo dobiti prilikom laboratorijskog

konsolidacionog iIi triaksijalnog ispitivanja tla ovisno 0 odgovarajucem nivou

napona.
Za preliminame radove preporucuju se slijedece vrijedl10sti (Braja, 1995):
- pijesak ..................................................................... 1 r = 70-150

7.90
1.00
8.37
1.15
8.87
1.31
9.40
1.49
9.96
1.70
10.56
1.92
11.19
2.18
11.85
2.46
12.55
2.76
13.29
3.11
14.08
3.48
14.90
3.90
15.77
4.35
16.69
4.85
17.65
5.40
18.66
6.00
19.73
6.66
20.85
7.37
22.03
8.16
23.26
9.01
24.56
9.94
25.92
10.95

8.82
1.00
9.42
1.16
10.06
1.35
10.74
1.56
11.47
180
12.25
2.07
13.08
2.37
13.96
2.71
14.90
3.09
15.91
3.52
16.97
3.99
18.10
4.52
19.30
5.10
20.57
5.75
21.92
6.47
23.35
7.26
24.86
8.13
26.46
9.09
28.15
10.15
29.93
11.31
31.81
12.58
33.80
13.97

9.36
1.00
10.04
1.18
10.77
1.38
11.55
1.61
12.40
1.87
13.30
2.16
14.26
2.50
15.30
2.88
16.41
3.31
17.59
3.79
18.86
4.32
20.20
4.93
21.64
5.60
23.17
6.35
24.80
7.18
26.53
8.11
28.37
9.14
30.33
10.27
32.40
11.53
34.59
15.91
36.92
14.44
39.38
16.12

9.75
1.00
10.49
1.18
11.28
1-39
12.14
1.64
13.07
1.91
14.07
2.23
15.14
2.59
16.30
3.00
17.54
3.46
18.87
3.99
20.29
4.58
21.81
5.24
23.44
5.98
25.18
6.81
27.04
7.74
29.02
8.78
31.13
9.93
33.37
11.20
35.76
12.62
38.30
14.19
40.99
15.92
43.85
17.83

10.04
1.00
10.83
1.19
11.69
1.41
12.61
1.66
13.61
1.95
14.69
2.28
15.85
2.67
17.10
3.10
18.45
3.59
19.90
4.15
21.46
4.78
23.13
5-50
24.92
6.30
26.84
7.20
28.89
8.20
31.08
9.33
33.43
10.58
35.92
11.98
38.59
13.54
41.42
15.26
44.43
17.17
47.64
19.29

10.97
1.00
11.92
1.21
12.96
1.45
14.10
1.74
15.34
2.07
16.69
2.46
18.17
2.91
19.77
3.43
21.51
4.02
23.39
4.70
25.43
5.48
27.64
6.37
30.03
7.38
32.60
8.53
35.38
9.82
38.37
11.28
41.58
12.92
45.04
14.77
48.74
16.84
52.71
19.15
56.97
21.73
61.51
24.61

11.51
1.00
12.57
1.22
13.73
1.48
15.00
1.79
16.40
2.15
17.94
2.57
19.62
3.06
12.46
3.63
23.46
4.30
25.64
5.06
28.02
5.94
30.61
6.95
33.41
8.10
36.46
9.42
39.75
10.91
43.32
12.61
47.17
14.53
51.32
16.69
55.80
19.13
60.61
21.87
65.79
24.94
71.34
28.39

..
.. .......... Tabela307
,

400.
11-89
1.00
13.03
1.23
14.28
1.50
15.66
1.82
17.18
2.20
18.86
2.65
20.70
3.18
22.71
3.79
24.93
4.50
27.35
5.33
29.99
6.29
32.87
7.39
36.02
8.66
39.44
10.10
43.15
11.76
47.18
13.64
51.55
15.78
56.27
18.20
61.38
20.94
66.89
24.03
72.82
27.51
79.22
31.41

5QQ, .

12.19
1.00
13.39
1.23
14.71
1.51
16.18
1.85
17.80
2.24
19.59
2.71
21.56
3.27
23.73
3.91
26.11
4.67
28.73
5.55
31-59
6.57
34.73
7.75
38.16
9.11
41.89
10.67
45.96
12.46
50.39
14.50
55.20
16.83
60.42
19.47
66.07
22.47
72.18
25.85
78.78
29.67
85.90
33.97

- prasina i glina (drenirani uslovi) ............................. 1 r= 50-100

glina (nedrenirani uslovi) ........................................ 1 r = 100-200

176

Tellleljellje

Temeljellje

177

X Duboko-indireklllO tellleljenje

..~

'-'c!>-

22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42

' ..

30. Temeljellje IIG Iipovima

Reducirani indeks kl1ltosti

10

20

','40

20.71
9.37
21.71
10.21
22.75
11.l3
23.84
12.12
24.98
13.18
26_16
14.33
27.40
15.57
28.29
16.90
30.03
18.24
31.43
19.88
32.89
21.55
34.41
23.34
35.99
25.28
37.65
27.36
39.37
29.60
41.17
32.02
43.04
34.63
44.99
37.44
47.03
40.47
49.16
43.74
51.38
47.27

27.35
12.05
28.84
13.24
30.41
14.54
32.05
15.95
33.77
17.47
35.57
19.12
37.45
20.91
39.42
22.85
41.49
24.95
43.64
27.22
45.90
29.68
48.26
32.34
50.72
35.21
53.30
38.32
55.99
41.68
58.81
45.31
61.75
49.24
64.83
53.50
68.04
58.10
71.41
63.07
74.92
68.48

35.89
15.50
38.09
17.17
40.41
18.99
42.85
20.98
45.42
23.15
48.13
25.52
50.96
28.10
53.95
30.90
57.08
33.95
60.37
37.27
63.82
40.88
67.44
44.80
71.24
49.05
75.22
53.67
79.39
58.68
83.77
64.13
88.36
70.03
93.17
76.45
98.21
83.40
103.49
90.96
109.02
99.16

6()
41.98
17.96
44.73
19.99
47.63
22.21
50.69
24.64
53.93
27.30
57.34
30.21
60.93
33.40
64.71
36.87
68.69
40.66
72.88
44.79
77.29
49.30
81.92
54.20
86.80
59.54
91.91
65.36
97.29
71.69
102.94
78.57
108.86
86.05
115.09
94.20
121.62
103.05
128.48
112.68
135.68
123.16

in'

Tabela 307
. .(nastavak)
.
,;>
400

500

46.88 51.04 66.37 77.30 86.09

19.94 21.62 27.82 32.23 35.78
50.08 54.66 71.56 83.68 93.47
22.26 24.20 31.37 36.52 40.68
53.48 58.49 77.09 90.51 101.39
24.81 27.04 35.32 41.30 46.14
57.07 62.54 82.98 97.81 109.88
27.61 30.16 39.70 46.61 52.24
60.87 66.84 89.25 105.61 118.96
30.69 33.60 44.53 52.51 59.02
64.88 71.39 95.02 113.92 128.67
34.06 37.37 49.88 59.05 66.56
69.12 76.20 103.oJ 122.79 139.04
37.75 41.51 55.77 66.29 74.93
73.58 81.28 110.54 132.23 150.11
41.79 46.05 62.27 74.30 84.21
78.30 86.64 118.53 142.27 161.91
46.21 51.02 69.43 83.14 94.48
83.27 92.31 126.99 152.95 174.49
51.03 56.46 77.31 92.90 105.84
88.50 98.28 135.96 164.29 187.87
56.30 62.41 85.96 103.66 118.39
94.01 104.58 145.46 176.33 202.09
62.05 68.92 95.46 115.51 132.24
99.82 I 11.22 155.51 189.11 217.21
68.33 76.02 105.90 128.55 147.51
105.92118.22 166.14202.64 233.27
75.17 83.87 117.33 142.89 164.33
112.34125.59 177.38 216.98 250.30
82.62 92.24 129.87 158.65 182.85
119.10 133.34 189.25 232.17 268.36
90.75 101.48 143.61 175.95 203.23
126.20141.50 201.78 248.23 287.50
99.60 J 11.56 158.65 194.94 225.62
133.66150.09 215.Dl 265.23 307.78
109.24122.54175.11215.78250.23
141.51 159.13 228.97 283.J9 329.24
119.74134.52 193.13 238.62 277.26
149.75 J68.63 243.69 302.17 351.95
131.18147.59 212.84 263.67 306.94
158.41 178.62 259.22 322.22 375.97
143.64161.83 234.40 291.13 339.52

93.57
38.81
101.83
44.22
110.70
50.29
120.23
57.06
130.44
64.62
141.39
73.04
153.10
82.40
165.61
92.80
178.98
104.33
193.23
117.11
208.43
131.24
224.62
146.87
241.84
164.12
260.15
183.16
279.60
204.14
300.26
227.26
322.17
225.71
345.41
280.71
370.04
311.50
396.12
345.34
423.74
382.53

80

100 200300

,,_c.
. .
Reducirani itideks krutosti lIT
, .'. 2(\
-'60""
40.
.Q> ..1043

44
45
46
47
48
49
50

c)

53.70
51.08
56.13
55.20
58.66
59.66
61.30
64048
64.07
69.71
66.97
75.38
70,01
81.54
73.19
88.23

78.60
74.30
82.45
80.62
86.48
87.48
90.70
94.92
95.12
103.00
99.75
111.78
104.60
121.33
109.70
131.73

143.23
134.56
151.16
146.97
159.48
160.48
168.22
175.20
177.40
191.24
187.04
208.73
197.17
227.82
207.83
248.68

114.82
108.08
120.91
117.76
127.28
128.28
133.97
139.73
140.99
152.19
148.35
165.76
156.09
180.56
164.21
196.70

;..

...

80:
167.51
157.21
177.07
172,00
187.12
188.12
197.67
205.70
208.77
224.88
220.43
245.81
232.70
268.69
245.60
293.70

100' .- ..

.200
275.59
257.99
292.85
283.80
311.04
312.03
330.20
342.94
350.41
376.77
371.70
413.82
394.15
454.42
417.82
498.94

189.13
177.36
200.17
194.31
211.79
212.79
224.00
232.96
236.85
254.99
250.36
279.06
264.58
305.37
279.55
334.15

Tabela .W 7(na~tav{lk)
".........: .-.. :

.'.

..

300. ' .
343.40
321.22
365.75
354.20
389.35
390.35
414.26
429.98
440.54
473.42
468.28
521.08
497.56
573.38
528.46
630.80

400
401.36
375.28
428.21
414.51
456.57
457.57
486.54
504.82
518.20
566.70
551.64
613.65
586.96
676.22
624.28
744.99

.
500

452,96
423.39
483.88
468.28
516.58
517,58
551.16
571.74
587.72
631.25
626.36
696.64
667.21
768.53
710.39
847.61

I
I

Janbu - ova metoda. lanbu (1976) predvida proracun nOSivosti vrha sipa
(Qv) po opstem izrazu analo om ostalim autorima, tj.:

Qv = Av eN:
1000
80 0
500

At
d

:~~::~,.

o-

01--- .... ~.~,: ..

10
~ 80
u 60
z
40

a:

10
8
6

o
;;,

u.

#' //

~/

//, 7

~ ~ ~~ ~V

_n' = no,

/?5 /.......././ ~/
f)~r-

!l~D: ....
/~

..-!~

Nt

20

?,:\

"'~1I:':>

>V>

".
en
o
:z:

(30.36.)

40 0"20

+ q'N; ,

10

.""
/, ' /

~ !\
'\

1]'=90
1)'=75

~
q

20

30

UGAO SHICANJA TLA

40

45

't' (0)

SI.30.37. Faktori nosivosti prem{l .Ianbuu (1976), (Braja, /995).

178

Y,'lIIeljellje

Temeljel1je

179

X Duboko-indireklllo temeljenje

Faktori nosivosti

30. Teme/jellje lIa sipovima

N; i N;

racunaju se uz Pretpostavku sloma tJa oko

a)

vrha sipa, slicno kao na slici 30.37. Faktori nosivosti racunaju se prema izrazima:

N; = ~gqy + ~1 + tg qy r.e
2

2r g

(t q> ,

(30.37.)

(30.39.)

N; i N;, te ugla smicanja cpo Ugao

gdje je 11' dato na slici 30.37. u ovisnosti od

11' moze da varira do 70 u mehkim glinama do oko 105 u zbijenom pjescanom

tlu.

30.6.1.3. M etode definisanja otpora trenjem iii adhezijom

u nekim tlima
Otpor sipa trenjem po obimu (Qo) dat je jednadzbama: 30.7. i 30.10.,
uzimajuci u obzir cvrstocu t1a na smicanje izmedu omotaca sipa i tla (z T f) i jedn.
30.13. koristeci Meyerhofov izraz za otpor trenjem po obimu sipa (c").
Sila po omotacu sipa moze se dobiti i preko jedinicnog koeficijenta trenja
(f) u obliku (Braja, 1995):

gdje je:

(30.3S.)
gdje je: 0- obim dijela sipa;
Az -dio duzine sipa, gdje je fkonstantna velicina (s1. 30.38.);
f - jedinicni koeficijent trenja na bilo kojoj dubini z.

@
o JEDINICNI KDEFICIJENT TRENJA
~~----,f---f
\

0'

:
-j----;----,f-

K - koeficijent pritiska tla;

(j~ - efektivni vertikalni napon;

0- ugao trenja izmedu tla i sipa.

U stvarnosti K varira sa dubinom. PribliZno se moze uzeti da je jednak
Rankineovom pasivnom koeficijentu pritiska tla, Kp, koji moze biti i manji od
koeficijenta pritiska pri mirovanju, Ko, na vrhu sipa.
Braja (1995) preporucuje slijedece vrijednosti koeficijenta K:
~

~
~

Otpor trenjem n pijesku. Jedinicni koeficijent trenja if) po obimu sipa, na

bilo kojoj njjegovoj dubini (z), moze se definisati u obliku (Braja, 1995):

Buseni iIi rnlazom izvedeni sipovi: Ko::::l-sincp.

Zabijeni sipovi sa niskim utiskivanjem
(istiskivanjem): (1-1,4) Ko.
Zabijeni sipovi sa velikim utiskivanjem
(istiskivanjem): (1-1,S) Ko.

(30.40.)

Za posljednje vrste zabijenih sipova Bhusan (1982) preporucuje izraze

ovisne 0 relativnoj gustoci I D' Gedn. 4.17.):

K . tgo

= 0,18 + O,0065I D

Efektivni vertikalni napon (j~

i K = 0,50 + 0,008I D'

(30.41.)

) povecava se sa dubinom na maksimalne

dubine D'=(l5-20)d, a poslije postaje konstantan (s1. 30.3S.-b). Ova kriticna

dubina ovisi 0 vise faktora, kao sto su npr.: ugao smicanja, zbijenost, relativna
gustoca i s1. Kod konzervativnog pristupa pretpostavlja se da iznosi: D'=15d.
Vrijednosti ugla trenja izmedu sipa i tla (8) ovisne 0 uglu smicanja (cp'), u
razlicitim uslovima kontakta, dati su u tabeli 30.S. (Kulhawy, 1984).
Vrijednasti ugla 8 u razliCitim uslavima kantakta

f-=konst.

SL30.38. Sema atpara fla aka sipa (a) i dijagram jedinicnag kaeficijenta atpara trenjem za
sipave u pijesku (b).

180

Temeljerije

Gladak (prekriven) ceJiklpijesak

Grub (naboran) - celiklpijesak
Gotovi sipovi - betonlpijesak
Na lieu mjesta izvedeni - betonlpijesak
Drvo/pijesak

O,5cp'-O,7cp'
O,7cp'-O,9cp'
O,8cp'-1,Ocp'
1,Ocp'

----------------------------~T.~eJ-lle~'lj~er~ij-e-------------------------

181

30. Temeljellje 110 Iipovimo

X Duboko-il1direkmo temeijellje

A. metod: Vijayvergiya i Focht (1972) su zasnovali ovaj metod na

1)

Meyerhof (1976) je ustanovio da se srednja vrijednost jedinicnog otpora

trenjem - koeficijent trenja (fs,) za zabijene sipove sa velikim utiskivanjem moze
dobiti, takoder, i preko vrijednosti standardnog penetracionog otpora, kao:

/,,(kN 1m2)

= 2N,

(30.42.)

pretpostavei da je istiskivanje tla usljed zabijanja sipa rezultat pasivnog

bocnog pritiska na bilo ko' o' dubini ida' e jedinicni srednji otpor trenjem:
A /"

gdje je:

gdje je: N - srednja vrijednost standardnog penetraeionog otpora - srednji broj

udaraea.
Za slabo utiskivane zabijene sipove isti autor preporucuje izraz:

/" (kN / m

2
)

= N.

(30.43.)

Iz ovoga slijedi ukupna sila nosenja sipa po obimu:

Qo

= O D f sr .

(30.44.)

Otpor trenjem u glini. Postoji vise metoda za dobijanje jedinicnog

koeficijenta trenja, od kojih se navode tri metode (A., ex i f3 metode, (Braja,

b)

1995):

01

02

03

./

10

KOEFICIJENT A

04

v-

nedefinirana
kohezija ICu)

0.5

Al +~ +AJ +K.

(30.47.)

\\ \\
\

0.75

0.50

u.

..: 60

::.:

I
I

1\\ \
\\ \

srednja
velicina

\~>
dija~azan I'~
"

0
I

f...=.L.C u

~ \

vrijednosti

UJ

ii

:z
w
-,

Afsf' A ( 6~+ 2 Cu)

,(30.46.)

gdje je: A], A 2 , A3 .... povrsina dijagramn vertikalnih efektivnih napona, a leu, 2C",
kohezija nedreniranog tla u pojedinim slojevima D], D 2 , D3 .... (sl. 30.39. b, c,
d).

!-

~
'
---

"i

...

0.2 5

70

80

D j +2 cu D2 +3 c u D3 +K

jC u

3Cu, .

3CU

50

' CU -

too

:z
Cl

_,
(j

::::>

slici 30.39.-c i d, tj.:

vertikalni efektivni
nap on (li y)

'"

a;,

I--

_ 40

(30.45.)

eu - srednja velicina kohezije nedreniranog uzorka (<p=O);

),,- koefieijent ovisan 0 dubini utiskivanja (sl. 30.39.-a).
Kod uslojenog tla (sl. 30.39. - b) vrijednosti
i e u uzimaju se saglasno

30

<[
0..

a;, -srednji efektivni napon za citavu utisnutu duzinu;

20

= A(Cf: + 2cJ

-- .... _--=.=

--:=-

I
a

90

SI.30.39. Promjena koeficijenta it ovisno 0 dubini sipa (a), sa semom otpora tla sipa u
slojevitom flu (b), kao i ovisnost kohezije Cu 0 dubini (c), te ovisnost venikalnog
napona (a~ ) 0 dubini, sa povrsinama (AJ, A2, A 3) za uslojeno flo, primjenljivo

50

100

150

200

250

300

nedrenirana vrijednost kohezije Cu (kN 1m2)

sl.30AO. Ovisnost kojeficijcnta ex 0 vrijednosti nedrenirane kohe;:.ije Cu (Braja, 1995).

za it metodu (Braja, 1996; McClelland, 1974).

182

Temeijel1je
Temeljellje

183

30. Temeljenje lIa sipovima

X Duboko-illdirektllo femeijenje

2)

metod. Jedinicni koeficijent otpora trenjem u glinenim tlima (fd)

prema ovoj metodi moze se izrazitijednadzbom:
= a . U I,
(30.48.)

/Jd

Analizom vise zabijenih sipova u pijesku i ispitanih "in situ" doslo se do

saznanja da se faktor nosivosti

gdjeje:
empirijski adhezioni koeficijent, za koji je Americki institut za naftu
(1984) preporucio ovisnost od kohezije (c u) dobivene nedreniranim
postupkom (s1. 30.40.).
Za normalno konsolidiranu glinu (cu:S;oko 50 kN/m2) <x=l. Sila na obimu
(X-

(cp). U pocetku se

N;

N; mijenja sa dubinom za sve uglove smicanja

u ovisnosti od Old povecava do maksimalne vrijednosti

(oko D/d=20), a zatim opada porastom odnosa Old. Slicno se desava i sa

koeficijentom K u ovisnosti odnosa Old. Za sve uglove smicanja (cp) K se lineamo
smanjuje sa povecanjem odnosa Old.

sipa:
(30.49.)

3)

f3 metod. Prilikom zabijanja sipa u zasicenu glinu porni pritisak u tlu oko sipa
moze da se poveca, do 6 puta vrijednosti Cu. Medutim, poslije izvjesnog
vremena nastupi disipacija pritiska, te se k6eficijent trenja (f~) moZe
determinisati na bazi efektivnog napona (c=O), tj.:
(30.50.)

gdjeje:
I

(J V -

vertikalni efektivni napon;

f)=KtgqJr;
CPr - drenirani ugao smica~a;
K= I-sinqJr - koeficijent pritiska tla za normalno konsolidiranu glinu;

-J

K=( I-sinqJr) OCR - za prekonsolidiranu glinu;

OCR-koeficijent prekonsolidacije dobiven laboratorijskim ispitiva~em.
Prema ovim elementima, za normalno konsolidiranu glinu, jedinicni
koeficijent otpora trenjem bit ce:

ffJ = (1- sin cP J tgcp r . (J~ ,

(30.51.)

a za prekonsolidiranu glinu:

ffJ = (1- sin cpJtgCPr . ..jOCR . (J~.

(30.52.)

Uvrstavanjem ovih jednadzbi u opsti izraz za ukupnu silu otpora po obimu

sipa dobije se:
(30.53.)

184

Temeljelije

30.6.2. PRORACUN SILE SLOMA SIPA

DINAMICKIM IZRAZlMA
U praksi se susrecemo sa brojnim dinamickim jednadzbama za proracun
sile sloma sipa. U svijetu se veoma cesto koristi lanbuovajednadzba (1953), koja
je provjerena uporedbom rezultata dobivenih na preko 100 sipova i ona ce biti
obrazlozena.
Sam proracun zasnovan je na poznatoj cinjenici da malj tezine (mase) W,
ako pada sa visine H, dio potencijalne energije (W.H) iskoristava se za
savladavanje otpora prodiranju sipa (s) u tlo koji nastaje na plastu (obimu) i na
bazi sipa, a drugi dio za ostale otpore stroja, sipa i tIa.
Ako otpor prodiranju sipa pri dinamickom opterecenju oznacimo sa Q,
prodor pri jednom udaru s, a koeficijent rasipanja energije sa f, onda se moze
napisati izraz u obliku:

WHf=Qs,
iIi:

Q=

WH{
..
s

Na koeficijent f utjecu mnogi nedovoljno poznati parametri koji zbog

ovoga variraju u sirokim granicama, te je dobiveni rezultat nesiguran. Inace se sile
sloma dobivene statickim i dinamickim jednadibama bitno razlikuju zbog cega
dinamicki izrazi ne mogu posluziti izravno za ocjenu statickog opterecenja. Kod
proracuna sile sloma sipa dinamickim izrazima treba voditi racunao vrsti tla, jer se
prilikom zabijanja sipa stvaraju oko njega uslovi razliciti u pijesku, rahlom
pijesku, glini, zasicenoj glini i drugim tlima.
lanbu (1953) je izrazio otpor prodiranja sipa u tlu jednadzbom u obliku:

----------------------------~~~el-ne~lj~el~ije--------------------------

185

X Dubo/w-illciirektIlO temeljenje

30. Temeljl'nje na Iipovima

@
(30.55.)

:;

aJ
:;:,

Q
=F=
j

14.2

o
(30.56.)

WgH
F .s.k
s

(30.59.)
u

Za ovaj dinamicki obrazac general no se preporucuje faktor sigumosti

izmedu 4 i 5 (Braja, 1995).

510 20

50
100
A=W9H'~

14.2

150 200

AEs

Dijagram za odreaivanje koeficijenta k", u. ovisnosti od parametra it i odnosa

W/W (aJ, Ie dijagram specijicnog (b) i ukupnog (c) utroska energije po dubini
(Nonveiller, 1981).

30.6.3. PRORACUN SILE SLOMA IZ PENETRACIONIH

OPlTA U BUSOTINAMA
U poglavlju 9.1. opisane su metode mjerenja osobina tia u sonda.znim
busotinama: (i) standardni dinami6ki penetraeioni opit, (ii) stati6ki penetraeioni
opit i (iii) krilna sonda za dobivanje cvrstoce na smieanje( T j)' Na osnovu
rezultata ispitivanja ovim metodama moguce je takoder izracunati sile sloma oko
sipa.

30.6.3.1. Proracun baziran na standardnom penetraciol7um testu

Standardni penetracioni test (SPT) je najcesci vid dinamickog
penetracionog sondiranja, kojim se dobiveni broj udaraca (N) dovodi u vezu sa
parametrima cvrstoce na smicanje (c i cp), sto je opisano u poglavlju 9.1.1. Na
osnovu ovako dobivenih veli6ina c i cp mogu se prora6unati siIe sloma, odnosno
nosivost sipa prema izrazima datim u tacki 30.6.1. lednadzbama 30.42. i 30.43.
date su ovisnosti izmedu srednjeg koefieijenta jedinicnog otpora trenjem (fsr) i
srednje vrijednosti standardnog penetracionog testa ( N ), na bazi cega je moguce
proracunati ukupnu silu nosenja sipa po obimu (jedn.30.44)

186----------------------~~--------------------

Temeljenje

10

Cl

Koeficijent iskoriStenja energije ku> 1 (jedn.30.56.) odnosi se na

rasipanje energije. koja ovisi 0 karakteristikama stroja, sipa i tla. Ovaj koeficijent
dat je na slid 30Al.-a u ovisnosti od izraza A (jedn.30.58.).
Koeficijent Cd lanbu je odredio empirijski koristeci odnos izmedu tezine
sipa (Ws) i mase malja (W.g). Uporedbom sila sloma dobivenih probnim
opterecenjem i sila sloma proracunatih iz podataka 0 zabijanju raznih tipova
sipova dobijen je izraz za koeficijent Cd (jedn.30.57.).
Prilikom zabijanja sipa evidentira se i utrosak energije na m! dubine
(WgH) i ukupno potrosena energija za zabijeni sip (2:WgH).
Ovi dijagrami su vrlo korisni za oejenu raspona u kojem variraju otpori,
zbo~ r~zl.i6~te vrsta tla, te za procjenu sile sloma iz komparacije dijagrama
zab!JanJa J slle sloma probno opterecenog sipa (sl. 30Al.-b,e).
Dopusteno opterecenje sipa bit ce:
QdOP

::iiw.g.H[MNmJ
10.0
20.0

<t

(30.58.)

+--~.;.:.:--.,,;;;;:;

Cl

(30.57.)

WgHD
2
AEs

W 9H~MN m]
2.0
4.8'

SI.30.41.

A=

--

gdje je:
W - masa malja (t);
H - visina pada (em);
s - dubina utiskivanja sipa pri posljednjem udareu malja (em);
D - dubina sipa (em);
Ws - tezina sipa (kN);
A - povrsina presjeka sipa (em);
E - modul elasticnosti za materijal sipa (kN/m );
g=9,81::10 rnls 2;

ku =C{l+~l+Ycd}

....--.20+-..,-,---,--,-----,--..,.----,
~

Temeljellje

187

X Duboko-illdirektllo lemeijcllje

30. Temeljenje IIa Jipovima

Kompariranjem velikog broja rezultata ispitivanja geomehanickih

karakteristika tla sa rezultatima standardnog dinarnickog penetracionog testa
(SPT), dobiveni su odnosi izmedu ugla trenja (q kod nekoherentnog tla, kohezije
(c) kod koherentnog tla, broja udaraca (N) i napona sloma tla (qf).
Dunham (1954) je povezao rezultate standardnog penetracionog opita (N),
parametre cvrstoee (c i q, koeficijent bocnog pritiska (K) i napon sloma (qf), za
nekoherentno (tabela 30.9.) i koherentno tlo.
Ovisnost broja udaraca (N) i napona sloma (qj)

Nekoherentno tlo

1'.a bea
I 309
..
naponsloma

koeficijent K

okrugla zma iednolicne granulaciie

okrugla zma, dobro granulirana iIi
ostra zma iednolicne granulaciie
ostra zrna dobro granulirana
fini pijesak j]j praSina u vodi

qj (kN/m2)

K O,46+0,067N

qj=9,lON

K=O,74+0,098N
K-l,15+0,147N

qj =(68+4,5N):O:9,8N
K-tg2( 45+<P/2)tg<p

opsti izraz za koeficijent K

Za prenos sile trenjem uzimaju se u obzir sarno oni slojevi koji pokazuju
dovoljan otpor pri prodiranju (N), a nenosivi slojevi iznad uzimaju se sarno kao
optereeenje, Cime se poveeava nosivost vrha sipa.
Dopustena nosivost sipa dobija se dijeljenjem ukupne sile sloma sa
koeficijentom sigumosti (Fs). Njegova velicina ovisi 0 vrsti tia, obimu ispitivanja,
tacnosti metode ispitivanja i proracuna, karakteru objekta, itd. i uzima se od 2,0 do
4,0. Kod ove metode koristi se veei koeficijent sigumosti, jer postupak daje
priblifne rezultate i obicno se kombinuje sa probnim optereeenjem sipa, koji daje
pouzdanije rezultate.

30. 6.3.2.Proracun zasnovan na statickom penetracionom testu

Staticki penetracioni test, koji je opisan u tacki 9.1.3., moZe se smatrati

modelom za sip sa manjim presjekom. Ovaj opit daje podatke 0 otporu prodiranja
siljka Ckd (kN/m 2 ) i ukupnom otporu trenja po obimu uredaja Tc (kN). Rezultati
ovih terenskih ispitivanja mogu se prenijeti na proracun sile sloma sipa (Qj) veeeg
presjeka (Av) do dubine (D) na ko'o"e roveden enetracioni opit, tj.:

Qj

Za koherentno tlo:

napon sloma: QFll,3 N (kN/m2 ).

}
(30.61.)

uQ j =DQKLyz+qj Av ,

i To- otpor prodiranju siljka i otpor na omotacu izmjerenim

penetracionim ispitivanjem na dubini D;
Av,AJ i As- povrsine: presjeka sipa, obima sipa i obima penetracione
sonde.
S obzirom da povrsina sloma dopire do dubine Zo=3d ispod vrha sip a, iz
dijagrama Ckd i Tc ovisno 0 dubini z (s1. 9.6.-c i 30.42.-a) uzima se prosjecna
vrijednost Ckd koja odgovara dubini zo::=3d (s1. 30.42.b i c).
U Holandiji se koristi druga metoda, kojom se uzima srednji otpor Siljka
na dubini 4d ispod vrha sipa (]Ckd) i iznad vrha sipa 8d (2Ckd). Granicna otpornost
baze dobije se iz izraza (Meigh, 1987):

za nekoherentno tlo i

Qj
u

= DQc+q

C
j

Av'

(30.63.)

Ckd

(30.60.)

Ukupna nosivost sipa (uQf) dobije se iz vee poznatih izraza, za nosivost

trenjem po obimu Sipa (oQr) i nosivost vrha sipa (vQr), tj.:

"Qf~"Qr+,Q! D DO K (I, +q! . A"

(kN),

As

gdje je:

kohezija: c=6,1 N (kN/m2);

Ao
= ckdAv +-T
c

(30.62.)

za koherentno tlo.
K, qr i C ovise 0 broju udaraca (N) za koherentno i nekoherentno tlo dok D
(du~in~ sipa), 0 (obim sipa) i Av (poprecni presjek vrha sipa) imaju p;ijasnje
znacenJe.

188------~----------~~~----------------
Temeljellje

kd

1 C kd

+ 2 Ckd
2

(30.64.)

Ako se rezultati statickog penetracionog opita koriste za proracunavanje

sile sloma sipa u koherentnom tlu, mora se reducirati sila na omotacu faktorom
manjim od jedinice (Nonveiller, 1981). Linije Ckd i Tc ovisno 0 dubini (z) otkrivaju
i slojeve koji mogu izazvati negativno trenje (D]). Otpor ovih slojeva CiTc) treba
odbiti od ukupnog otpora (1~) i dodati kao aktivnu sHu (s1. 30.42.-a).

Temeljelije

189

X Dubokoilldirektllo temeljmje

30. Tellleljellje IlO Iipovimo

2@
Ckd(kN/m)

Ako se

~jeri

sila (P) u bazi sipa (51. 30.27.), velicine sita na obodu sipa

(IQO i 2QO) bit ce:

Tc(kN)

Qo = Q + WI - P;
2 Qo = P + W 2 - Qv ,

(30.65.)

D/

Z1 +-'''rl-----,jL

Ckd (prosjecno)

SI.30.42. Dijagram ovisnosti Chi i Te 0 dubini .fipa, sa redukcijom otpora po obimu Tc'ITe
(a), povdina sloma fla ispod .fipa (b) i srednja vrijednost Chi (c).

30.6.3.3. Proracun baziran na ispitivanju krilnom sondom

Krilnom sondom dobije se profil (51. 9.8.) cvrstoce koherentnog tla na

smicanje (T f)' koje je U osnovi veci od otpornosti tla uz plast sipa (jedn.30.8.i

Znacenje ovih oznaka dato je u potpoglavlju 30.4.

Jz dijagrama ovisnosti opterecenja (Q) i slijeganja (s) ekstrapolira se sila
sloma (Qf). Zbog nedovoljno tacnog odredivanja sile sloma proisteklo je vise
metoda prikazivanja i interpretacije rezultata proboog optereceoja sipa. Jedoa od
tih metoda ilustrirana je na slici 30.32.
Mastrontuomo (1973) je predlozio interpretaciju opita probnog
opterecenja oa nacio da je pretpostavio hiperbolicni odnos izmedu sile Q i
deformacije - slijegaoja s, koja se mjeri pri proboom opterecenju sipa. Kad se sip
optereti do sloma (Qf), slijeganje naglo raste pa se izraz za slom moze oapisati u
obliku (Nooveiller, 1981):

30.10.). Uvrstavanjem redukovanog izraza T f =T 1 , sa a<l u jednadzbu 30.10.

dobit ce se otpor po obimu sipa (oQf). Ustvari, krilna sonda daje otpomost kohezije
c kohereotnih slojeva, te se uvrstavanjem Tl =c ujednadzbu 30.10. dobije otpor po
obimu sipa.
Otpor na bazi sipa dobije se pomocu izraza 30.15.,30.16. iIi 30.28. sa
mjerodavnom kohezijom c za zoou oko vrha sipa i uz <p=0.

(30.66.)

Siia sloma (Qf) jednakaje, dakle, reciprocnoj vrijednosti konstante smjera

b=tga, koja se dobije iz dijagrama ovisoosti slQ i s, na bazi vise tacaka, kroz koje
se moze povuci pravac pod uglom a.
Rezultati ispitivanja probnog opterecenja mogu se prikazati i
cetveroosovinskim dijagramom opterecenja, kao i kod opterecenja temelja (sl. 9.9.d).

30.6.4. PRORACUN BAZlRAN NA PROBNOM

OPTERECENJU SIPA
U potpoglavlju 30.4. dati su nacini i metode ispitivanja i provodenja
probnog opterecenja, te interpretacija dobivenih rezultata na bazi kojih se dobije
granicna nosivost !lipa (Qf).
Kompletnije podatke 0 velicini i prenosu sile u tlo dobit ce se na ispitnom
sipu opremljenom instrumentima za mjerenje sila koje djeluju u razoim dubinama i
u bazi sipa.

190

Tell1c(jenje

30.6.5. ISKUSTVENE FORMULE I VRIJEDNOSTI

ZA NOSENJE POJEDINACNOG SIPA
Postoje mnogi izrazi za proracunavanje nosenja slpa, koji su dobiveni
tokom njegovog zabijanja prije oego je dostigao determinisanu dubiou. Radi ovoga
je razvijeno vise dinamickih jednadzbi, kojima se proracunava kriticna nosivost
(Qr) i predlaZe koeficijent sigurnosti (Fs), iii se eksplicitno daje dopustena nosivost
(QdOp) za odredene uslove tla i vrstu sipa. U narednom izlaganju predocit ce se vise
ovih izraza, poznatih u svjetskoj literaturi.
Temeljenje

191

30. Temeljeflje flO Jipovimo

X Duboko-illdirektno femeljellje

30.6.5.1. Vrijednosti i izrazi prema DIN normama

(30.67.)

Dopusteno opterecenje za zabijene drvene i armirano-betonske sipove

precnik, odnosno stopa sipa;

povrsina obima sipa duz sloja, izuzev visine 2,50m iznad stope
sipa.
(J v - speeificna nosivost vrha sipa, koja se odreduje s obzirom na
dopusteno slijeganje slpa (tabela 30.12.), stirn da se
meduvrijednosti interpoliraju.
7: - speeificna nosivost - trenje na obimu sipa odredena iz tabele 30.13.
ml

gdjeje: dr F;-

DuZina~ipii

_.35" :<IIL..
550
450
700
600
850
700
800
1000

( 7: m

Dopufteno opterecenje (Q""p) za betonirane sipove na lieu mjesta

Tabela 30.11.
.

DiN 4014/1
U btiSotilii ainiirani i betoniranisipov!
DopliSteno opterceenje
Precnik dna proSirenog.

prelinik Sipa d (em)

,.... >':2::..30. ..

....

:,.""
"40 .
".'"
.50:",.

;.35

;.. :" ..
.'."

.. "".

'.'

.,.

QdD. (kN)

~lpad.(cm)

200
250
300
400

60
70
80
90
100

.'

za nekoherentno tlo prema statickom penetraeionom opitu i

za koherentno tlo (adhezija) prema koheziji.

....

.'

Speeijicna nosivost vrha sipa

Tabela 30.12.

DopuSteno ophlreec,hjei'
Qdot>(kN) .

,$pecificna nosivost st~pe

Sp~6~ nosivost stope.iipa.: :"~;"~'

0" (MNlm1)..
',: :..
,". ,,~O

300
380
470
550
650

Dopusteno opterecenje iz tabela 30.10. i 30.11. moze se koristiti ako je:

ukupna dliZina sipa u tiu najmanje 5 m, od toga najmanje 3,0 m u nosivom
sloju (odnosno 2,50 m za sipove sa prosirenim dnom);
~ relativna gustoca Dr (iIi I D ) nekoherentnog nosivog sloja Dr> 0,4 u
ravnomjernom tlu sa cu<3, odnosno Dr>0,55 u neravnomjernom tiu sa cu>3
( cu= D6oiDlO);
~ u koherentnom nosivom tlu sa indeksom konsistencije od J c:2:l,OO;
~ debljina noseceg sloja ispod dna sipa dovoljno velika, tj. najrnanje
cetverostruki precnik straniee sipa, a ujedno najmanje dvostruka (iznimno 1,5struka) sirina konture opterecene povrsine u nivou dna grupe sipova.
Vrijednosti iz tabele 30.10. (DIN 4026) mogu se povecati najvise za 25%
ako se nosivi slojevi sastoje iz naroCito otpornog nekoherentnog tla (Dr>0,5 kod
Cu <3,ili iz koherentnog tla polucvrste iii cvrste konstrukeije Ie> 1.
Dobro nosivo nekoherentno tlo odreduje se otporom siljka staticke
penetracije izmedu 10 i 15 MN/m2, a koherentno tlo sa indeksom konzistencije
Jc>l.
Nosivost armirano-betonskih i betonskih sipova u busotinama,
precnika preko 50 em za tijelo sipa, odnosno preko 100 em za stopu sipa, za dobro
nosivo tlo moze se odrediti prema jednacini:

DIN 401412 . Koherentno tic

D1N4014f2. N.koMml""'tlo

bet

~i

'a
0,9

s' .. 0'"
1.00

1,4
1,9
4,0

1.20
2.70

Temeljenje

0,7
1,2

*sr=O,05 Or ""granicna vrijednost Sa Iinearnom imerpolacijom

Speeijicno trenje i adhezija na obimu sipa

Tabela 30.13.

192

MN/m2)

0.5

0.2 s
0.3s
LOs

0.65

. 'DIN 401412
.'.

<5
5 do 10

Odo2
2do 5

>5
0<102
10 do 15

2 do 7.5

>15

o do 2
2 <1010
>10

Adhezija flU povrsini obtJl1ll

sipn!'m (MN/m2)

<1),025
0,025 <10 0,1
0,\ do 0,2

0,025 do 0,04
0,04 do 0,05

1-_____+ __-i'>7',;:,5';-_ _+_---'7__"'i

0

'.

t>. K;o.~~~~.~~~~!~12r,:",',:
0,03
0,05
0

~:~~~

".

XO

*Za Cu do 0,1 MN/nll1lOqu se primijeniti tcstovi sa krihlOUl

sondom" prcko 0.1 MN/ll1 prhl~el~ujc se tnonouksijulni opit
cvrstoce na pritisak.

0,06
0.10

Specificna nosivost - trenje na obimu sipa (T m) data je u tabeli 30.13.

shodno DIN normi 4014/2 i 4014/3.
Vrijednosti u ovoj tabeli (tab.30.l3.) za nekoherentno tlo vaze za
slijeganje sipa s>2cm. Za 0<s<2cm, uzima se linearnom interpolacijom vrijednost
od nule do gornje velicine (npr.: za dubinu 2 do 5m, 7: m =0,03, a za s>2cm, a za
s=l,Ocm, 7: m =0,015 MN/m\

Temeljenje

193

X Duboko-illdirektllO temeijellje
30. Teme/jenje lIa ,Npovima

30_6. 52 Formule za proracun nosivosti sipa

Navtavak tabele -W 14

lskustvene formule za proracun nosivosti sipa

Qf =

7.

Tabela3014

RED.

FORMULA

Ble

Q =Wmh
I.

S+c

(Faktor sigurnosti F,=6,O)

Q=EmHt;
2.

S+c

(F,=4,0-6,O)

Q == hEW
m m
S+C

j
3.

. Wm +n2Ws
Wm+W,
(F,=4,0-6,0)

ZNACENJE OZNAKA
Wm-tezina malja(kN)
h-visina pada malja
S-prodiranje sipa pri jednom
lidaru (m)
C=0,0254m (I in) za padajuci
malj
C-0,OO2S4m, za parni malj
Em-stupanj korisnog djelovanja
malja
-jedno i dvostepeno djelovanje
cekica Em=0,7-0,85
-dizel cekic Em=0,8-0,9
-padajuci eekic E,n=O,7-0,9
HE-energija cekica (kNm)
postoji u prospektirna slroja
SiCkaopod L
W,-tezina sipa (kN)
n - koeficijent vodenja
-celicni malj i betonski
sip (bez kape):
n=0,4-0,5
-drveni podmetac na
eelicni sip:n=O,3-0,4
-drveni sipovi:
n=0,25-0,3
-C=O,00254m (0, I in)
-ostala znacenja kao
pod J i 2.

Engineering
News
Record(ENR) (Braja,1995).

S+C

4.

(F,=6)

Wm +n2W"
Wm+W,

5.

En,H<:
E",Hli,D

= -r=:==~"==

s+

2A,E"

(F,=3-6)
6.

W,,~Ws
S (Wm +W,Y

Qr = h

(F,=4-5)

h -ho

Wm +WS

(F,=3-4)

Q
f

9.

ENR (Braja, 1995).

Es-modul elasticnosti sipa

(kN/m2)
A.s-povrsina presjeka sipa (m 2)
D-duzina -<lubinasipa (m)
Ostale oznake i veIicine kao i
pod 1-4
hiS u em, W'" i Ws u kN.
Oznakc i znacenje kao u
prethodnim obrascima

Oznake kao u prelhodnirn

obrascima.
ho-visina pada malja pri kojoj
se sip ne pomjera. Dobije se
probanjem 2-3 vi sine pada
malia.

Hileyev (Hailliev) Obnl7.aC,

koristi se u Engleskoj i
Arnerici (Kostic,1968).

D-duzina sipa
As-povrsina presjeka sipa
Es-moduJ elasticnosti
rnatcrijaJa sipa
OstaJc oznake kao i prije.

Redlenbacher-ov obraz.'lc,
koristi se u Belgiji
(Kostic, 1968)

EAs

=_.1'_'-[-S+

s' +

2Dw.;h
Es' As{Wm+ Ws )
(F,=3-4)

.~

W k

10.

Qj

modifikovana ENR (Braja,

1995).

Michigan State
Highway
Commission, 1965.

(F,=6)

Qf

Q[

8.

W2m

= l~W

Oznake kao i prije.

Danska formula
(Braja,] 995).

Brixova jednadzba
(Kostic,1968).

Primjenjuje se u Francuskoj

ll.

-(

1+

4 W;"h W", + O,2W,

/lA,

W;" +W,

-lJ

n-koeficijent koji zavisi od sipa

i podmetaca.
n=I,OMN/m2 -za drvene sipove
pobijenc bez podmetaca;
n=0,8MN/m2-sa podmetacem;
n= l.5MN/m2 za a.b. sipove
pobijcne sa hraSlovim
podrnetacem;
n= J ,OMN/m2 -sa pod meta cern
odjute

Gersevanov obrazac.
Primjenjuje se u Rusiji
(Kostic, 1968).

30.6.6. NOSIVOST SIPA TEMELJENOG NA STIJENSKOM MASIVU

Proracun granicne - speeificne nosivosti sipa (qf) ovisi

zabijen iii busen na lieu mjesta.

tome da Ii je sip

1)
Zabijeni Sipovi temeljeni na stijenskom masivu zabijaju se u stijenski
masiv koliko je moguce da bi se dobila maksimalna nosivost sipa. U cvrstim
stijenskim masivima beznacajna je penetraeija u stijenski masiv. U ovakvim
194

Tell1eljenje

I
I

Q =A,n.
f
2
Oznake i veJicine
kao pod 3.
C=0,00254 (m)

Holandski obrazac
(Kostic, I 968).

Kao u prethodnim izrazirna

S(Wm +WS)

AUTORIINSTITUCIJA

Q _1,25H
J

hW:

Temeljenje

195

X Duboko-indirektllo lellle/jellje

30. Temeljellje na Jipovima

slucajevima nosivost sipa vezana je cvrstocom mjesta-rova oslanjanja vrha sipa

kao stupa. Kada se sip zabija kroz glinu iIi sljunak do cvrste stijene, proracun
granicne nosivosti vrsi se na sigurnosno opterecenje materijala sipa u tacki
minimalnog presjeka.
Sipovi zabijeni u slabiji stijenski masiv racunaju se na nosenje trenjem po
obimu sipa i na otpornost vrha sipa. Meoutim, prilikom zabijanja slabiji stijenski
masiv se razbija i ostecuje, te je trenje po obimu sipa moguce uzeti ne vise nego
kao daje sredina od rastresitog do srednje zbijenog sljunka.
Nosivost vrha sipa u stijenskom masivu sa otvorenim ili glinom
zapunjenim pukotinama ne moze biti veca od jednoaksijalne cvrstoce na pritisak sa
nesprijecenim bocnim sirenjem intaktnog masiva. Ako su pukotine siroke (vece od
60cm), iii su cvrsto zatvorene i ostaju zatvorene nakon zabijanja sipa, kriticno
specificno opterecenje (qf) moze se proracunati iz izraza (Tomlinson i Boorman,
1995):
(30.68.)
gdjeje:

N'fJ =tg 2 (45 +cpI2);

qu,f -

jednoaksijalna cvrstoca na pritisak masiva, CIJe su orijentacione

vrijednosti date u tabeli 30.15. prema BS 5930.

Jednoaksijalne cvrstoce na pritisak kamena

Tabela 30.15,
JEDNOAKSIJALNAC:VRsTOCA
NAPRlTISAK qu.f (MN/m)
VRLO SLAB, . _, , . . . .. ispod 1.25
SLAB (KRHAK) ...... .1,25-5,0
SREDNJE SLAB ....... 5,0-12,5
SREDNJE CVRST ..... 12,5-50,0
C:VRST ............ _. 50,0-100,0
VRLO CVRST _......... 100,0-200,0
EKSTREMNO CVRST. .preko 200

..
Gdje je 1110guce ustanoviti parametre cvstoce na smicanje (c i cp) ispuca10g
stlJenskog mas iva u laboratoriji na velikim uzorcima iii "in situ" kriticno
opterecenje na vrhu sipa moze se dobiti iz poznatog izraza Qedn. 30.14.Kulhawy i
Goodman, 1980):

qj =

N (' + Y . D . N q
+ 0'5 . Y . B . N r'

B-sirina baze;
D-dubina sipa baze ispod povrsine stijenskog masiva;
y-efektivna jedinicna tezina stijenskog mas iva;
Nc , Ny i Nq - faktori nosivosti ovisni 0 ugiu smicanja <p;
<p - ugao smicanja masiva.
Navedena jednadzba odnosi se na trakasto temeljenje, te se clan cNe treba
pomnoziti sa faktorom 1,25 za kvadratni presjek sipa, iii 1,20 za kruzni presjek
sipa. Takoder se zadnji clan ujednadzbi treba pomnoziti sa 0,8 iii 0,7 za kvadratne,
odnosno kruzne presjeke sipa.
Tesko je i skupo izvoditi ispitivanja stijenskog masiva u velikim
razmjerama za dobivanje parametara c i <p, zbog cega se cesto koriste podaci iz
literature. Kulhawy i Goodman, (1980. i 1987) dali su ove parametre ovisne 0
RQD (The Rock Quality of Destignation - Oznaka kvaliteta stijenskog masiva)
faktoru ijednoaksijalnoj nesprijecenoj cvrstoci na pritisak (qur-tabela 30.15.).
2) Buseni sipovi i betonirani na licu mjesta buse se-u stijenski masiv jednim
dijelom tako da se moze racunati, pored nosivosti na vrhu sipa, i na trenje po
obimu na dubini busenja u stijenski masiv. Nacin busenja u masivu, kojim se
formira prostor-rupa za sip, moze da smanji nosivost sipa, sto ovisi 0 tipu
stijenskog mas iva. Ovo se posebno odnosi na busotine cije je zidove potrebno
osigurati suspenzijama. Prema nekim autorima, otpor na trenje se ne smanjuje
upotrebom bentonitske iii druge vrste suspenzije (tacka 30.6.1.), dok prema nekim
ona moze imati uticaja na nosivost (Tomlinson i Boorman, 1995). Naprimjer, za
slabiji krecnjak iii laporac ne bi trebalo da granicna nosivost na trenje iznosi vise
od 20 kN/m2 . U cvrstim stijenskim masivima, gdje nije potrebno osiguranje zidova
busotine, trenje je znatno, jer su stijenke hrapave (bolje je perkusiono nego
rotaciono busenje). Beton ce, u ovome slucaju, infiltrirati se u rupe i pukotine
mas iva tako da ce ukupna cvrstoca na smicanje masiva biti razvijena U otpor
trenja u busotini masiva, koji ce dati puno vecu vrijednost od zabijenih sipova.
Odnos duzine busenja u stijenski masiv i dijanletra sipa ima znacajnu
ulogu u velicini granicne nosivosti sipa. Zbog ekonomicnosti ne treba busiti dublje
u masiv od potrebne pune otpomosti na trenje, 0 cemu postoje odredene analize
(Osterberg i Gill, 1989).
Granicna vrijednost otpora trenjem - koeficijent trenja u busotini
stijenskog masiva moze se dobiti izjednadzbe (Tomlinson i Boorman, 1995):
(30.70.)

(30.69.)

gdje je:

gdje je:

c- kohezija stijenskog masiva;

l%--------------------~~~-----------------

Temeijellje

Temeljellje

197

30. Temeljellje na .fipovima

X Duboko-indirektno temeljellje

redukcioni faktor u busotini stijenskog masiva ovisan 0

cvrstoci na pritisak sa nesprijecenim bocnim sirenjem quf (sl.
30.43.-a);
korelacioni faktor u ovisnosti 0 diskontinuitetima u
stijenskom rnasivu i faktoru koncentracije (masivnosti - j) (s1.
30.43.-b);

(X-

13Em
]. = -E

odnos modula deformacija "in situ" i u laboratoriji na uzorku-

intakt stijene.

Pojedinacna slijeganja prezentirat ce se koristenjem: (Boussinesqove)

teorije (Nonveiller, 1981), fundamentalnih principa mehanike materijala, te
slicnosti sa slijeganjem plitkih temelja (Braja, 1995; Tomlinson i Boorman,
1995).
1)

Definisanje slijeganja So. Prirast napona (ll. jaoz ) od pojedinacnih sila (Ll
jQoz), koji se preko obima sipa prenosi putem odsjecka sipa (LlD j) na tlo,
moze se proracunati iz Busineskove jednadzbe (12.30.), a prema slici 30.44.b,c:
(30.72.)

@
1.0 r - - , - - - . - - - r - - - - - - - - " , . , 2 5

fo=.L,B-quf

VRIJEDNOST

0.8 r-.--..,.-t----+------l

gdje je:

ta

Busineskov koeficijent raspodjeJe napona za ravnomjemo opterecenje u

bazi sipa Gedn.12.31.);
ron - je redukcioni faktor dubine poluprostora opterecenog silama u dubini
D ispod povrsine terena (dijagram na slici 30.44.-d).
JNBZ -

Sve sile od i=O do i=n (ll. iQO) daju prirast napona (Ll zao) od:

o
U

"'"
~

'"o

O~~~~-L-L~~--L-LC~
1.

10
100

t..

....

'"

= It..

iaOZ .

(30.73.)

i=O

;5

NESPRIJECENA CVRSTOCA NA PRITISAK 'luf(kN/m2)

za o

Ukupno slijeganje u bazi si a (so) od sile na obodu sipa (Ll jao) bit ce:

If)

W
.<.)

0.8

1.0

=>

T-D

S1.30.43.

Redukciani laktar (~ avisan a cvrstoCi na pritisak intakt stfiene (qui) (a). te

korelacioni laktor (fJ) ovisan 0 ucestalosti diskontinuiteta po n/ (b).

So

Temeljellje

. U(..

=(~)~(1-V2
Yo
OD M

(30.75.)

gdjeje:

198----------------------~~~-------------------

A_

(30.74.)
z=o zM v
Slijeganje baze sipa izazvano silama trenja po obodu sipa (so) moze se
izraziti slicno sIijeganju plitkih temelja (jedn. 26.20.). tj. kao (Braja, 1995):

30.7. SLIJEGANJE POJEDINACNOG SIPA

Postoji vise naCina i izraza u literaturi za proracun slijeganja sipa. U
osnovi, sIijeganje sipaje rezultat deformacija tla i sipa koje nastaje zbog:
~ slijeganja tia ispod baze sipa prouzrokovano dijelom sile koju sip prenosi
preko obima sipa na tl0 (so);
~ slijeganja tla ispod vrha sipa, radi povecanih napona, koje sip prenosi preko
svoje baze na do (s,);
~ elasticnih deformacija sipa, cime nastaje njegovo skracenje (S5)'
Ukupno slijeganje glave sipa (s) moze se izraziti opstim izrazom:
(30.71.)
S = So + Sv + Sf .

_ "\:'L.l.za o

So - L..J

o - obim sipa;
d - promjer iIi sirina (B) sipa;
M[-modul deformacija tla ispod baze sipa;

'0

2+0,35/5 (Vesic, J977)-empirijski odnos;

Vesic (1977), predlaZe jednostavan empirijski izraz za slijeganje So:

Qo'Co
So =
(30.76.)

D'qv

Temeljenje

199

X Dubokoilldirekmo temeljellje

30. Temeljenje

2)

gdjeje:

Co =(0,93 + 0,16~%

)Cv -empirijska konstanta;

Cv- koeficijenat ovisan 0 vrsti tla (tabela 30.16.);

qv- granicnajedinicna otpornost sipa ispod njegove baze.

REDUKCIONI FAKTOR DUBINE WD

0.2

0.3 r-

:
I~1.6

JL 0.5 I V@)
U6

Sc

25

~1

'{/L IL

-- --

- .. -

r- r-

-r- r-

'JJ.

VI

{j rL

!1'1

'--

I,
I

VI. r-O ONOS

alb

9 lIZ ~25 ,

o.1~t~
0

t2l

--- ~ -:mJJIL

100

SI.30.44. Optereceni sip sa silama, sa prirastom napona ispod haze sipa (zO",) zbog sile Qv
(a), raspodjela site Q na silu po obimu (Qo) i vrhu (Qv) sipa (b), prirast napona
(zO"o) ispod baze sipa, kojemuje uzrok sila na obimu (Qo) sipa (c), te dijagram za
redukcioni dubinski Jaktor (wv), koji predstavlja odnos izmeau korekcionog
slijeganja na dubini D (sv) i proracunatog slijeganja (so) temelja na povrsini
terenapreflUl Foxu, 1948. (d).

Ukupno slijeganje baze sipa izazvano pojedinacnim silama trenja na

obodu sipa (L1 iQO) moze se dobiti preko povrsine dijagrama dodatnih napona (Fo),
(,1.

30.44.~), "obliku Gl:ol:ll'iof

Defmisanje slijeganja Sv' Koristenjem, takoder, Busineskove teorije za

ravnomjerno opterecenje (qv) prema jednadibama 12.27.-12.31. i oznakarna
na slici 30.44.-a, moze se napisati izraz za povecani napon (Nonveiller,
1981):
(30.78.)

(zMv) shodno jednadzbi l3.18. u obliku:

1.0

rDeL

100

-- rti
. ~ tt
%-wo:':;o1, Il

D 0. 5
03
O.2

0.90

I I

1.0
0.9 l - f0.61O.7 - t-.

0.4

USO

('QI

0.4 1-0

0.7

U70

01

060

,Npovil1lll

Slijeganje Sv koje prouzrokuje sila na bazi Sipa (Qv) moze se izraziti

preko povecanog napona (~ z a v) i modela elasticnosti tla ispod vrha sipa

@
050

Ila

(30,77,)

zM v
200--------------------------~Th-m-el~~-,y-e------------------------

sv=~~zav.Az.

(30.79.)
z=o zM v
Modul stisljivosti tla (ZMv) dobije se lspltivanjem koherentnog tia u
edometru (potpoglavlju 7.). Kod ovoga mora se uzeti u obzir uticaj poremecenog
uzorka prekonsolidirane iIi normalno konsolidirane gline. Za koherentno tlo moze
posluziti korelacija izmedu modula elasticnosti (E) i penetracionog otpora
odredenog statickom iIi standardnom penetracionom sondom. (Poglavlje 9.).
Slijeganje sipa (sv) usljed opterecenja na vrhu, moze se iskazati preko
izraza za slijeganje plitkih temelja Gedn.26.16.-26.-21.):
Sv

d
=qv
- - - l( - v 2)if v '
M,

(30.80.)

gdje je: qv=QvfAv-opterecenje vrha sipa;

d - dijametar iii sirina (B) sipa;
Me modul deformacija tla, ispod vrha sipa;
v- Poasonov (Poissonov) koeficijent za tlo (tabela 26.9.);
I v- uticajni faktor, koji se u praksi koristi kao da je jednak a,. Gedn.26.20.),
dat na dijagramu slike 26.3.-b.
Vesic (1977) predlaie poluempirijski izraz za slijeganje Sv:
Sv

Qv ,Cv

=,

(30.81.)

D'qv
gdje je: qv- granicna otpornost sipa ispod njegovog vrha;
Cv - empirijski koeficijent ovisan 0 vrsti tla (tabeJa 30.16.).
Tipicne vrijednosti koeficijenta Cv(Vesic, 1977).
Tahela 30.16.

Vrstatla . . . . . .
P!iesak{gustdonezbijen)
Glina(kiuta do mekana)
Prasma{gllsta do nezb,ijena)

;zabijeni si!:>ovi
..::.

0,02-0,04
0,02-0,03

0,03 -0,05
Temeljenje

0,09 -0,18
0,03 -0,06
! 0,09-0,12
201

X Duboko-illdireklllo temeljenje

30. Temeijellje

Slijeganje koje prouzrokuje sila na bazi sipa (sv), takoder, se moze

proracunati iz povrsine dijagrama napona (Fv) ispod baze sipa (sl. 30.44.-a) i
modul. detannacij. II., Gr"-B.Il.) 1;_/

Fv

Sv

3)

=--.
zM v

(30.82.)

Ss

= ~[Q - L!:1

!:1D
iQOJ .E ... ~.
I

(30.83.)

SIS

gdjeje:
iEs- modul elasticnosti materijala sipa;
;As- poprecni presjek sipa.
Drugi naCin definisanja slijeganja S5 moguc -je koristenjem osnovnih
principa mehanike materijala, uVaZavajuci da se materijal sipa ponasa elasticno, te
je (Braja 1995):
(30.84.)
gdje je:
Qy, Qo i D - kao u prija!lnjim izrazima;
As - poprecni presjek sipa;
Es - modul elasticnosti materijala sipa;
<;- ovisi 0 raspodjeli jedinicnog trenja i za ravnomjernu iii parabolicnu
raspodjelu iznosi: <;=0,5, a za trokutastu raspodjelu <;==0,67 (Vesic, 1977).

*
Ukupno slijeganje sipa dobije se zbrajanjem navedenih pojedinacnih
veliCina.
Slieno navedenim izrazima, pojedini autori daju izraze za ukupno
slijeganje glave sipa, koje se sastoji od elasticne deformacije sipa i elastoplasticnih deformacija tla iii stijenskog masiva is pod baze sipa, koristenjem izraza
(Tomlinson i Boorman, 1995):

(Qo + 2Qv )D
2Ar oEs

gdje je:
202

Temelj<"l;e

.<ipovima

AT i Ab - poprecni presjek busotine sipa i baze sipa;

Es - modul elasticnosti materijala sipa;
E t - modul deformacija tla iIi masiva;

v - Poissonov koeficijent za tlo;

Definisanje deformacija ss. Elasticno skracenje !lipa, koje prouzrokuje sila,

!lto se postepeno smanjuje od glave do baze sipa, dobije se iz izraza
(Nonveiller, 1981):
i=n

110

rc Q v B(l- V

+-4Ab

E,

B - !lirina !lipa (iii d - promjer !lipa);

Ip - uticajni faktor odnosa DIE.

Za Poissonov koeficijent od 0-0,25 i DIB>5, Ip se uzima 0,5, kada se
posljednji izraz aproksimira sa O,5Q vlB.Et Prvi clan predstavlja deformaciju sipa,
odnosno ravnomjeran transfer opterecenja na bazu sipa. Medutim, distribucija nije
ravnomjerna, jer se velik odnos sile prenosi trenjem u vece dubine.

30.8. IZVUANJE SIPOVA U TLU

Ako je stup opterecen silom Q, u sredini koja se suprotstavlja bocnoj
deformaciji (y), diferencijalna jednadzba elasticne linije moze se napisati u obliku
(Nonveiller,1981):
(30.86.)
gdjeje:
~ - modul reakcije tla u horizontalnom smjeru (kN/m 3);
B - sirina, odnosno promjer (d) sipa (m);
E - modul elasticnosti (kN/m2);
J - moment inercije (m4);
Rjesenje ove jednadzbe po sili (Q) bit 6e:
2
2
? rc EJ
1 k h dD
Q = n- - - + -2- -2 1
D2
n
rc
gdje je:
d - promjer !lipa;
D - slobodna duzina izvijanja sipa;
n - neodreden broj;

(30.87.)

~p
'

(30.85)

1/:

EJ = Q _izvijanje vitkog stupa od elasticnog materijala prema Euleru

D2

(Ojleru).
-------------------------~-------------------2m

Temeljellje

X Dubokoiudireklllo temeljellje

Uz uslov da je :

30. remei}ellje lIa Jipovima

a%(D / n) =0, dobije se

iz jednadzbe 30.87, kriticna

duzina izvijanja u obliku:

(30.88.)
a rninimalna sila izvijanja:
1min

= 2~khdE] I

(30.89.)

Mnogo autora eksperimentalno je ispitivalo silu izvijanja modela sipova

da dobije vezu izmedu kohezije nedreniranog uzorka (c) i sile izvijanja (Q). Tako
je Bergfelt (1957) ustanovio slijedeCi odnos ovih veliCina:

8<

<10

-JcE]

(30.90.)

gdje je kohezija (c) bila izmedu 4 i 20 kN/m2

Sila' Q bila je u granicama iz jednadzbe (30.90.) za 31 od 41 ispitanog
model~, te se preporucuje upotreba ovoga izraza u praksi. Rezultati drugih autora
~klapaJu se u dato podrucje, izuzev vrlo male kohezije, kod koje je sila izvijanja
Jednaka Eulerovoj sili (Nonveiller, 1981).
Rezultati dosadasnjih ispitivanja slazu se sa empirijsko-teoretskim izrazom
(jedn.30.90.) i potvrduju da relativno mala otpornost na s~ieanje tla (c) oko sipa
znatno povecava silu izvijanja prema Eulerovoj sili slobodnog stupa. Nonveiller
(1981) navodi primjer da se za idealizirani betonski sip dubine D==50,0 m, d==25
7
em, vit~osti D/d~200, &2.10 kN/m2, 1==1,9 W-4 m, dobila sila sloma izvijanjem,
prema Jednadzbl (30.90.), ako je kohezija e=lO kN/m2, QF1950-1550 kN. Sila
elasticnog izvijanja prema Eulerovom izrazu dobije se sarno 15 kN, iii oko 120
puta rnanje od dobivene vrijednosti za rninimalnu silu sloma sa kohezijom e==l0
2
kN/m 1ednim od izraza za kriticnu nosivost (Qf) dobijena je vrijednost (e=lO
3
kN/m2;<p==O, y=18,O kN/m , Ko=I,O) od 561kN, sto cini 25% do 33% sile koja bi
izazvala izvijanje.
Iz ovih razmatranja moze se zakljuciti da u normalnim okolnostima ne
treba racunati na smanjenje sile sloma sipa usljed izvijanja. Ovo je razlog da se u
proracunima nosivosti sipova obicno ne racuna njegovo izvijanje.

30.9. NOSIVOST I SLUEGANJE GRUPE SIPOVA

U ~ogo slucajeva, a posebno ispod temelja sa vecim opterecenjem,
redovno se lzvode grupe sipova, u razlicitim vrstama tla, ispod temeljnih traka, iii
2~--------------------~~------------------Temeljenje

pojedinacnih temelja, sa razliCitim mogucnostima njihovog grupiranja (sl. 25.6.).

Nadglavne armirano-betonske ploce izvode se, takoder, razlicitih oblika (sl.
30.18.), u ravni terena (sl. 25 ...6.-a,b), iznad nivoa vode (s1. 25.6.-c), ili ispod nivoa
podzernne vode (s1. 25.6.-d). Sipovi u grupi izvode se vertikalni, iIi kosi (s1. 25.6.f) iii, sto je cest slucaj, kombinovani vertikalni i kosi (s1. 25.6.-e), radi prenosenja
horizontalnih i kosih opterecenja. Kod velikih horizontal nih (iii kosih) opterecenja
primjenjuju se kombinovano pritisnuti i zategnuti sipovi.
Opcenito je nosivost veceg broja sipova u grupi manja od zbira nosivosti
iz grupe kao pojedinacnih sipova. Ukoliko je grupa sipova rasporedena na manjem
odstojanju, tada se nosivost sipova u grupi znatno smanjuje prema nosivosti koja
bi se dobila za pojedinacne sipove. Sarno ako su sipovi oslonjeni na cvrstom
nestisljivom sloju slijeganje grupe sipovajednako je pojedinacnom slijeganju sipa
za isto opterecenje.
S obzirom na razlicit tretman i proracun grupe sipova u odnosu na
pojedinacne sipove, obrazlozit ee se njihovo ponasanje, dimenzioniranje i
slijeganje u koherentnom i nekoherentnom tlu.

30.9.1. PONASAN]E GRUPE SIPOVA

Ponasanje i determinisanje granicne nosivosti grupe Slpova je izuzetno
komplikovano i jos uvijek nedovoljno razjasnjeno. Ukupna sila koju grupa sipova
prenosi na tlo moze, u izvjesnim slucajevima, biti jednaka umnosku broja
pojedinacnih sipova iz sile jednog sipa, ali je ta sila redovno manja.
Samostalan sip prenosi djelujuce opterecenje, koje se rasprostire u praveu
njegove osovine u t10, dijelom trenjem do baze, a dijelom preko same baze sipa,
izazivajuci u tlu napone i deformaeije. Intenziteti i rasprostiranje napona oko sipa
ovisi 0 vrsti tla. U slucaju slabe nosivosti tla iznad vrha sipa oslonjenog na cvrsto
tIo, odnosno u slucaju negativnog trenja, sip ne nosi po omotacu trenjem, vee sarno
svojim vrhom, kao oslonjen sip. Isto se desava i u slucaju poremecaja tla usljed
zabijanja sipa, kada se tlo poslije zabijanja slijeze, te se raspodjela napona formira
sarno ispod baze sipa.
Kada su sipovi zabijeni n grupi blizu jedan drugom, intenzitet i
raspodjela napona se mijenja i drugacija je nego kod pojedinacnih sipova. Polja
napona sipova u grupi se preklapaju i superponiraju, cime se redueira njihova
granicna nosivost i manja je od sume pojedinacnih sipova (sl. 30.4S.-a). Intenzitet i
poJje napona ispod jednog sipa manji su nego ispod eijele grupe, u kojoj dolazi do
ovih preklapanja i sumiranja pojedinacnih u zajednicke linije raspodjele napona
(sl. 30.45.b i c). Zbog ovoga ee se, uz jednako opterecenje svakog sipa, vise
slijegati eijela grupa sipova, nego sto bi se sIijegao jedan sip.

Temeijeflje

205

X Dubokoilldirektllo femeljenje

30. Temeljellje

Promjene napona ispod jednog sipa i grupe sipova, kao i ispod plitkog
temeijenja, kratkih i dubokih sipova ilustrirane su na slici 30.46.

@
a

IlU

.fipovimu

sJijeganje, a moze se smanjiti i moe nosenja sipova. Ovo se desava zbog toga jer je
tlo osjetljivo na poremecaje, koja se izazivaju zabijanjem sipova. Medutim, kod
duboke grupe sipova naponi se transfonnisu u dublje i manje stisljivo tlo, a
konzenkventno ovome nastaje i manje slijeganje konstrukcije (s1. 30.46.-e).

na
o

a-a

/":----t--- ,\'

--=r--

.. I

=Ol:T.!lUI1l1UJlIlll1.Ul1JU1InOlJlrmn".:

IVA

STlSLJIVA U
DUBINI GLlNA

(-{~l

\~>

" ---t--- /

ONTURE
VERTIKALNIH NAPON~ ...,~----'

S1.30.45. Raspodjela napona oko sipova, u ravni, i ispod baze sipova: preklapanje linija
napona oka dva sipa (a), napon ispod bazejednog sipa (b) i raspodjela napona
ispod grupe .~ipova sa jednakim silama opterecenja (c), gdje je (1) i (2)
raspodjela Ilapona sipova 1. i 2., a (1)+(2) je njihova sumarna raspodjela
napona u bazi sipova.

Promjena napona ispod pojedinacnog sipa odigrava se u relativno

ogranicenom poluprostoru tla oko i/ili ispod sipa, pa se i slijeganje prostire u uiem
podrucju, sto svakako ovisi 0 karakteristikama t1a (s1. 30.46,-a). Kod sipova u
grupi raspodjeJa napona prostire se na veci poluprostor j obicno dolazi do
superpozicije napona po dubini, tako da se i slijeganje odvija na znatnom vecem
podrucju (sL 30.46.-b). lz ovoga slijedi da nosivost grupe sipova moZe biti znatno
manja od sume nosivosti pojedinacnih sipova, takoder slijeganje je vece kod grupe
sipova nego kod pojedinacnih sipova, pod istim opterecenjem, sto ovisi 0
karakteristikama tla.
U stisljivoj glini grupe sipova mogu imati povoljne i nepovoljne uticaje na
raspodjelu napona u tlu i slijeganje. Uporedivanjem plitkog temeljenja (sl. 30.46.c) sa temeljenjem na kratkim sipovima (s1. 30.46.-d), vidljivo je da u ovim
uslovima kratki sipovi su losije Ijesenje, nego one bez njih. Prakticki, u oba
slucaja obuhvacen je isti volumen stisljivog sloja sa istim naponima. Ustvari,
grupa kratkih sipova moze pokazati veca slijeganja, nego plitko temeljenje za
vrijeme rekonsolidacije tla. U ovome slucaju temeljenje sa kratkom grupom sipova
je skuplje, a u izvjesnim slucajevima moze biti i stetno. Zabijanje kratkih sipova u
tlu, cija stisljivost je veca u dubljim slojevima, stetno je, jer se njima povecava
206

ST

DO~ANJE

Te1l1eljellje

SI.30.46. Promjena venikalnih napona ispod: samostalnog sipa (a) i grupe sipova (b), te
uporedba distribucije napona ispod plitkog temelja, bez .fipova (c), sa kratkim (d)
i dubokim sipovima (e), u mehko stis/jivoj glini, koja postaje CvrSca i manje
stis/jiva sa povecanjem dubine.

Procjenjuje se da su problemi stabilnosti grupe sipova u: (i) sposobnosti

tia oko sipova, i ispod bloka grupe sipova da se odupru ukupnom opterecenju
konstrukcije, i u (ii) efektu konsolidacije tla za razmatranu dubinu ispod grupe
sipova. Pojedinacni sipovi, ovisno 0 nacinu ugradnje, tj. da Ii su zabijeni, buseni iIi
radeni pomocu pritiska vode, izlozeni su manjem uticaju ovih dvaju problema.
Ovo je zbog toga sto je kod pojedinacnog sipa zona djelovanja tla izazvana
metodom ugradnje sipa vrlo mala, u odnosu na vrlo veliku masu tla koja utjece na
prenos vertikalnog opterecenja na tlo putem sipova u grupi.
Saglasno determinisanju granicne nosivosii sipova u grupi i procjene
neposredne konsolidacije slijeganjem grupe sipova. pretpostavlja se da je
djelovanje povrsine sipova slicHO kao kod plitkog sanducastog temeljenja i ovisno
je 0 stepenu fleksibilnosti, odnosno krutosti nadglavnog sistema i same
konstrukcije. Pretpostavlja se prenos opterecenja putem trenja grupe sipova na tl0
pod uglom 1:4 od vertikale, kako je to prikazano za neke slucajeve na slici 30.47.
Zabijanjem sipova u nekoherentno tlo dovoljne stisljivosti, tlo se oko
sipova sabija do najmanjeg odstojanja od tri dijametra sipa (3d). Na ovaj nacin se
dobije velika zbijenost tla izmedu sipova pa se sipovi sa tlom izmedu njih ponasaju
kao jedna cjelina. Tada se pod opterecenjem od konstrukcije javJja trenje izmedu
grupe ovih sipova i okolnog tla izvan grupe sipova. Ovo trenje predstavlja nosivost
------------------------------=n->m-e~lj-el~ije---------------------------

207

30. Temeljeflje Ill! Jipoviml!

X Duboko-illdirektflo Icmeljmje

ove grupe sipova trenjem pO omotacu (fo). Ovo trenje grupe sipova pO omotacu
sabrano sa nosivoscu sipova ispod njihove baze daje ukupnu nosivost grupe
sipova. Zbog sabijanja t1a zabijanje sipova vrsi se od sredine prema vani u svim
pravcima.

Qv

~
. '-'~.
''--- ~

SI.30,47,

S TlJENSKI
MASIV

Prenos opterecerlja na tlo sa grupe sipova: grupa sipova u flu koji se opiru
uglavnom trenjem (a), grupa sipova zabijena kroz mehke gline do
kombinovanog fla od gusto zbijenog granuliranog materijala, koje nosi
trerljem i na bazi sipa (b) i g rupa sipova oslonjena na nestis!jivi kruti sloj tla
(c), (Tomlinson i Boorman, 1995)_

Prema britanskim standardima zahtijeva se minimalni osovinski razmak

sipova ne manje od obima sipa iii kod okruglih sipova minimum tri promjera sipa.
Kod busenih sipova bsovinski razmaci mogu biti tolerantniji,
Za mnoge inzenjerske konstrukcije, primijenjeno opterecenje na grupu
sipova racuna se sa slijeganjem prije nego na nosivost grupe sipova, podijeljenih
sa faktorom sigumosti 2 iii 3 (Fs=2 iii 3).
Ima slucajeva da u nekoherentnom tlu sabijenost tla dobivena zabijanjem
sipova popusta u toku vremena usljed premjestanja cestica tla, Zbog ovoga treba
biti obazriv kod uzimanja u racun trenja po zajednickom omotacu grupe sipova.
Efekat zabijanja sipova u koherentno 110 (glina i prasina) je razliCit od
zabijanja sipova u nekoherentno tlo. Sipovi zabijeni iIi buseni u grupi u osjetljive
glille prouzrokuju poremecaje u tlu, sto dovodi i do izdizanja tla kod zabijenih
sipova. S vremenom rekonsolidovano tlo vraca se na originalnu osnovnu cvrstocu
na smicanje. Ova rekonsolidacija tla prouzrokuje povlacenje sipa prema dolje, a
ovaj efekat je obicno malen kod zabijenih, a bez uticaja kod busenih sipova,
Za nosivost grupe sipova trenjem po omotacu u koherentnom tlu vafna su,
dakle, dva elementa:(i) slijeganje tla oko sipova i (ii) "negativno trenje" sa
prekonsolidacijom tla koje se prouzrokuje slijeganjem tla. Slijeganje je posljedica
208

Temeljellje

konsolidacije dajli zabijanja sipova i potresa, koji se ovim izazivaju. Smatra se da

je tlo poremeceno na jednoj polovici sirine sipa izvan obima povrsine sipa, sto
treba kod proracuna uzeti u obzir. Sipovi u koherentnom tlu generaino djeluju
trenjem, zbog cega odstojanje centara sipova ne smije biti manje od obima sipa
koje se predlafe britanskim standardom. U praksi se uzima udaljenost centara 2,5d,
a obicno 3,O-3,5d (Braja, 1995). Ovakve promjene u tlu smanjuju velicinu trenja
izmedu sipova i tla.
Slijeganjem t1a oko sipova izaziva se "negativno trenje", koje je narocito
opasno za nosivost sipova zabijenih u glinovito stisljivo tlo, u kojem sipovi leze na
vrhovima. U ovome slucaju mogu se sipovi ponasati kao "plivajuci sipovi". Ovo
nastupa zbog toga sto ovakvi sipovi uglavnom nose trenjem po omotacu, koje se na
ovaj nacin potpuno izgubi i nastupaju velika slijeganja.
Za opterecenja upravna na os sipa veca je nosivost jednog sipa u grupi
nego nosivost pojedinacnog sipa. Ovo dolazi zbog vece zbijenosti tia izmedu
sipova i mogucnosti prenosenja opterecenja na tIo uklijestenog izmedu sipova. Isto
tako, manjije nepovoljni uticaj ekscentricnog opterecenja na grupu sipova nego na
pojedinacan sip. Razumljivo je da je i stabilnost temelja veca kod vece grupe
sipova, a posebno kod stabilnosti pojedinacnog sipa, pri istom opterecenju za svaki
sip.

30.9.2. NOSIVOST GRUPE SIPOVA

Kao sto je u prethodnoj tacki navedeno, ukupna sila grupe sipova (Qg)
moze biti jednaka umnosku broja sipova (n.m) i sile jednog sipa (Qs), ali je obicno
manja. Da bi ukupni dio sile na obimu grupe sipova bio jednak zbroju otpora sila
na obimu svih sipova, mora biti zadovoljen uslov (s1.30.48.-a):
(30,91.)
gdjeje:
B i L - sirina, odnosno duzina grupe sipova;
Ddubina sipova;
m i nbroj sipova u svakom redu i broj redova u grupi sipova;
Ao povrsilla obima jednog sipa u nosecem sloju,
Ukupna povrsina obima grupe sipova (gAo) rasporedenih na odstojanjima
(l) prema slici 30.48,-a bit ce:
gAo = 2(m+n- 2).[ D.
(30.92.)
Po pola obima sipova na krajevima grupe sipova se zanemaruje, Ukupna
sila koju grupa sip ova moze prenijeti po svome obimu bit ce:
Qg = g An! ,
(30,93.)
Temeljellje

209

X Duboko-illdireklllo It!melje/lje

30. Temeljellje Ila .fipovima

a ukupna sila koju pojedinacni sipovi promjera d prenose otporom na obimu sipa
iznosi:

LQs =mndn D f-

U literaturi postoje i drugi izrazi za koeficijent redukcije (11), kao sto je

npLizraz Converse-Labarre (Chellis, 1961):

(30.94.)

1]

T- QI
I

,tl
I~
J

Wp
Wt

[(n-l}n+(m-l}l]lfI,
90mn

i=O

I ,

It,I

V'

)
LI

gdjeje:
n,m,d i I, kao u prijasnjim izrazima;
Qg- ukupna sila grupe sipova;
Qi- sila pojedinacnih sipova, odredena proracullom dopustene sile;

lJf

= tg (d / I) - ugao u stepenima.
-I

Konacnu silu sloma za grupu sipova mozemo proracunati kao i za masivni

temelj jednake osnove (Terzaghi i Peck, 1967), sematski prikazane na slici 30.48.-

b.
SL30A8. Osnova grupe Jipova (BxL), dijametra d, dubine Dina razmllku lis (a), te Jema
dubokog temelja na grupi sipova (b).

(30.95.)
Za slucaj 1]=1,0 dobiva se minimalni razmak ([min) izmedu si ova u obliku:

Zmin

mndn
mn
) = 1,57
d.
2m+n-2
m+n-2

= (

(30.96.)

Ovakav proracun moguce je provesti i za drugaciji raspored sipova u

grupi.
Kada su sipovi oslonjeni na cvrstu podlogu, sila grupe sipova jednaka je
zbiru sila u svim pojedinacnim sipovima. Ni u ovome slucaju razmak izmedu
sipova ne smije biti manji od l =2d (sL30.48.-a).
U proracunu se mogu ukljuciti i polovice sipova na uglovima grupe
sipova, te bijednadzba30.95. poprimila oblik:

_ Qg

_ 2(m+n -2)Z +4d

1] - ~ -

.L.J Qs

210

m n . d . n

Temeljenje

(30.97.)

Ukupna sila koja djeluje na tlo u bazi grupe sipova (Qu) moZe se odrediti iz

izraza:

gdje je: Wp- tezina temeljne ploce;

W t- tezina zapremine tla i sipova ispod temelja, do baze grupe sipova;
j, - otpor na obimu bloka grupe sipova;
Fs- koeficijent sigumosti za trenje na obimu sipova, koji se odabira nisko,
izmedu 1,1 iI,S.
Napon sloma tla (qr) u dubini (D) ispod sipova racuna se kao za duboki
temelj (jedn. 14_57.), uz faktore nosivosti N c , N q i Ny iz dijagrama 14.14. i sa
koeficijentom f iz tabele 14.6.
Na osnovu napona sloma izracuna se koeficijent sigurnosti (Fs) protiv
sloma tla ispod baze sipova:

Fs =qj

BtLt

Q.'

(30.100.)

Koeficijent sigumosti za slom tla ispod baze sipova ne smije biti manji od
2,5 do 3,0, a mora biti veci ako su podaci 0 tlu nepouzdani.
U literaturi postoje i izrazi za granicnu nosivost grupe sipova, tretirajuci ih
kao blok, sa cvrstocom na smicanje po obimu i ispod grupe sipova. Granicna
ukupna nosivost (uQf) U ovome slucaju izraZava se u obliku (Tomlinson i Boorman,
1995):
Temeljellje

211

X Dubokoilldireklno temeljellje

30. Temeljenje na .vipovima

lu QJ = 2D(B + L)c + 1,3 c Nc . B LI,

(30.101.)

gdje je: D, B i L, kao u jedn. 30.91.;

C - srednja kohezija glinovitog tla oko grupe sipova;
c - kohezija glinovitog tla ispod grupe sipova;
Nc - faktor nosivosti kohezije, koja se dobije iz Brinch Hansenovih
dijagrama nosivosti tla.
Mnogi autori uporedivali su rezultate ispitivanja "in situ", iIi u laboratoriji,
sa teoretskom velicinom koeficijenta grupnog djelovanja (11) dobivenog prema
izrazima 30.97. i 30.98. Brand i dr. (1972) ispitivali su "in situ" grupu sipova u
glini, bez nadglavne konstrukcije i sa njom i uporedili dobiveni koeficijent grupe
(11) sa teoretski dobivenim prema jednadzbi 30.98.(sI.30.49.-a). Iz provedenog
ispitivanja vidljivo je da je 11> 1 za odnos l/dC2 i da je ovaj odnos veci kod sipova
sa nadglavnom konstrukcijom.

~
~

t4

O=6.0m
2 d=15.0cm

~w

t1

to

.--f-----<r

...
~ OB
g
0.7
w

V
1

..-

CD

09

o
"" Oli

C2J

/'
,/

---

'"

ZBIJENI PIJESAK

r--Ti -

'--'

'\
5

OONOS tid

OONOS lid

S1.30.49. Promjena grupnog koeficijenta (1]) 0 odnosu l/d (razmakl promjer) za glinu (a) i
to: Converse - Labarre - jedn.30.98. (/J, slobodno stojeca grupa (2) i grupa
sipova sa nadglavnom kapom (3) (Brand i dr., 1972), te rezultati modelskog
ispitiVllflja grupnog koejicijenta u zbijenom pijesku (b). (Braja,J995).

Laboratorijska ispitivanja grupe sip ova u pijesku ukazuju da je koeficijent

grupe (11) veei od jedan (sI.30.49.-b). Razlog ovome je zbijanje pijeska za vrijeme
zabijanja sipova (Braja, 1995).
Lin i dr. (1985) ispitali su "in situ" 58 sipova u grupi j 23 pojedinacna sipa
u pijesku .(Braja, 1995). Na sliei 30.50. prikazani su rezultati grupe sipova 3x3 sa
nisko (a) i visoko (b) postavljenom nadglavnom plocom u ovisnosti od slijeganja
(5) sa srednjim otporom trenja (fs).

:0 40

~ 40

<t
.,

:z

:z
~ 30

~ 30

Tel1leJjenje

l-

: 000

I-

~ 20

u.
w

GRUPA SIPOVA
_._ POJEDINACNI SIPOVI

'".,_

3d

if

02}
a

~rUPQ

sipova

3
4
a6

... pojedinacni sipovi

0::
<J)

30

20

10

10

~ 20

15~~~~

u..

:z
o
w

I ~.~i;Ij

'" 10
.,

I-

:mlJ)"tlI-

:z

40

10

.(mm)

20
30
SUJEGANJE s(mm)

40

Iz ovih ispitivanja moze se zakljuciti:

a) Za zabijenu grupu sipova u pjescanom tlu I 23d moze se uzeti daje Qg="LQ"
sto ukljucuje trenje po obimu j nosivost u bazi pojedinacnih sipova.
b) Kod busene grupe sipova u pijesku sa konvencionalnim odstojanjem (1 =3d),
Qg moze se uzeti da iznosi 2/3-3/4 od "LQs, sto ukljucuje trenje po obimu i
nosivost u bazi samostalnih sipova.
Grupa sipova u glini moze se definisati ina slijedeci nacin:

L,Q s =n'm(Qo +Qv)'

(30.102.)

a izjednadzbe 30.49. nosivost po obodu sipa (Qo) j izjednadzbe 30.28. nosivost u

bazi sipa (Qv) je:

Qo.L..J
= '" a . c u . 0 ./1z'

Q -9c A
11

11'

te je ukupna sila p~iedinacnih SiPO[V~

(30.103.)

'"
.
.L..ti Q.S =nm "'ac
.L..J
u O/1z+9cA
u
V
;=1

212

'"E

D/d=18
d=25cm

Sl.30.50. Ponasanje grupe sipova sa nisko (a) i visoko (b) postavljenom nadgiavnom
plocom u ovisnosti srednjeg koeficjjenta trenja (is) i slijeganja (s) (Lin i
dr.,1985).

2 O=406mm
od=2S.4mm
,i.sROJ SIPOVA U
GRUPI=4 (2x2)

pje,cano Ho
50

SlIJEGANJE

'GUNA

konO Cn9 .
v opterecenje

:z

'"

t3 .VELlCINA GRUPE 2x 2

pjescano UD
d=2Scm

_ 50

'"

(30.104.)

Temeljellje

213

30. Temeljcnje

X Duboko-indirektno temeljenje

110

.fipovimo

Prirast napona u dubini z ispod baze sipa K usljed opterecenja silama

Nosivost grupe sipova bit ce:

(iQ~) na bazi sipova od L=! do N dobit ce se iz izraza Gedn.12.27.-12.3J., te

(30.105.)

jedn.30.78.):

Grupni koefieijent (n) uzima se prema izrazima 30.97. iIi 30.98., iIi se,
ovisno 0 vrsti tla, uzima n=l, odnosno n=213 - 3/4.

(30.107.)
U ovome izrazu je:
i

30.9.3. SLIJEGANJE GRUPE SIPOVA

baze sipova, a

Proracun sIijeganja temelja na grUpl Slpova je znatno slozeniji nego

proracun slijeganja temelja direktno oslonjenih na tlo u malim dubinama. Proracun
se zasniva, u osnovi, na slijeganju pojedinacnih sipova (tacka 30.7.) iIi na
slijeganju plitkih temelja. Ukupna sila koju moze preuzeti grupa sipova najcesce se
bazira na slijeganju grupe sipova, a ovo je ujedno i ukupno slijeganje temelja
konstrukeije. Ono nastaje kao rezultat: (i) elasticne deformacije-skracenja sipova
i (ii) slijeganja tia ispod baze grupe sipova.
Sile koje grupe sipova prenose preko obima (Qo) i vrha (Qv) sipova
izazivaju napone u tlu ispod baze sipova kao i njihovo slijeganje. Na slid 30.44.
sematski je prikazana raspodjela napona ispod vrha sipa prouzrokovana silom na
obimu (sI.30.44.-e) i vrhu (sI.30.44.-a) sipa. Za svaki inkrement sipa duzine
LiDi=D/n, u tacki i nademo prirast sile na obimu dijela sipa (t. iQO), iz dijagrama
sila otpora tla po obimu sip a (zQo). Pretpostavljamo da inkrementna sila (t. iQO)
djeluje u polovici visine dijela sipa, za koju izracunamo dodatni napon u dubini z
(t. zGo) ispod baze sipa pomocu Bousinesqove jednadzbe Gedn. 12. 30.). Ovaj dio
sile izaziva rast napona ispod svih drugih sipova u grupi (od 1...K. .. L. .. do N), koji
se racunaju takoder po Bousinesqovom rjesenju.
L

Prirast napona u dubini z ispod baze sipa K, zbog utieaja dijela sile t. j Qo
na obimu svih sipova L=] do N, dobit ce se izjednadzbe (12.30.) u obliku:

(30.106.)
gdje je:
i

N~z -Bousineqov koefieijent raspodjele napona Gedn.12.30.), u dubini z,

(Dj-

214

ispod baze sip a K zbog opterecenja silom Ll i Q~ , na dubini sipa

i, a na sipu L,
kao ujednadzbi 30.72. (iWD).

Temeljellje

N~z - koefieijent raspodjeJe napona od sipa L, pod sipom K, u dubini z ispod

q; opterecenje Ila vrhu sipa L.

Slijeganje baze si a K bit ce sI.30.44.):

s: = L fl.
T-D

(J K
0

+ fl.

(J K

v Llz
(30.108.)
zM v
a ukupno slijeganje glave sipa K, ukljucujuci i elasticno skracenje sipa
Gedn.30.83.), bit ce:
z

z=o

ISK = S: +

s:l.

(30.109.)

Dobiveni izrazi se mogu jednostavno program irati za racunarsku obradu

podataka, sto se automatski dobiva slijeganjem svake glave sipa u grupi. Za praksu
je dovoljno tacno ako se sIijeganje racuna sa opterecenjem temelja u ravni vrhova
sipova. Ako je grupa sipova povezana krutom plocom iIi objektom, slijeganje se
racuna u karakteristicnim tackama za silu koja se prenese na vrhove sipova, a po
teoriji stisljivosti, slijeganja i konsolidac~je temelja.
Kada su sipovi povezani krutom nadglavnom konstrukcijom, temelj ce se
jednako slijegati u svim tackama. Zbog ovoga nastace preraspodjela opterecenja
izmedu sipova, s tim da ce ono biti koneentrisano na uglovima i uz rubove
nadglavne konstrukcije. Ovakvo ponasanje slicno je opterecenom krutom temelju,
jer kod ovakvog temelja dolazi do koneentraeije napona na ivieama konstrukcije,
te se proracun provodi kao za kruti temelj.
Na osnovu komparativnih proracuna i opaZanja raznih grupa i
pojedinacnih sipova zabijenih u pjeskovito tlo izradio je Norveski geotehnicki
institut odnose izmedu sIijeganja grupe sipova (Sg) i jednog sipa (Sl) (sl.30.5l.-a). Iz
dijagrama je, uz poznatu sirinu grupe temelja (B) i pozllato dopusteno slijeganje
grupe sipova - odnosno temelja za odgovarajucu gradevinu, moguce izracunati
odnos (a) izmedu slijeganja grupe (Sg) i jednog sipa (SI) tj;
S

a=-~ ,

odnosno:

Sj

S
=-~

(30.110.)

Na ovaj nacin se, uz poznato dopusteno sIijeganje temelja. moze dobiti

slijeganje jednog sipa (SI). Obicno se raznim opterecenjem erta dijagram odnosa
Temdjenjc

215

30. Temeijel1je fla Jipovima

X DubokoindirektllO temeljellje

Q/s za pojedinacni sip, te se za slijeganje Sl moze naei dopustena sila QI (s1.30.52.b). Na bazi ove sile (QI) i poznato optereeenje grupe sipova (Qg) moze se dobiti
potreban broj sipova koji treba da preuzme silu temelja, iz izraza:

Qg
Q1

mn=-.

(30.111.)

20

@
0

f;
~
.."'10

"
-l
(/)

a
:z
o

....- k-~~-4

-I
'"
~

Sf!

-.;

r-r:;'I"""r"""

w
...,

:z

<t

V.

o
o

(!)

1
/1

20

10

-=s..

sl= J..,

'\30

::?

...J

(/)

Sf. 30. 52. Slijeganje grupe sipova sa semom rasprostiranja opterecenja.

SIRINA GRUPE SIPOVA (m)

Sl.30.5!. Ovisnost izmedu slijeganja grupe sipova i pojedinacnog sipa, prema studiji NGI:
odnos (a) izmedu slijeganja grupdipova (sJ i pojedinacnog (s /) sipa 0 sirini (B)
grupe sipova (a) i dijagram probnog opterecenjajednog sipa u grupi (b).

KonsoIidaciono slijeganje grupe sipova u gIinovitom tIu moze se priblimo

proracunati koristenjem metode distribucije napona u tIu u odnosu 2: 1 (V:S),kako
je skicirano na slici 30.52., za razliCite karakteristike slojeva gIine.
Pretpostavlja se rasprostiranje opterecenja (Q) pocev od 2/3 D od gIave
sipova (z=0), kao sto je dato na slici 30.52. Optereeenje se siri pod nagibom 2: 1, te
se proracun poveeanja napona (llO";) usljed sile Q, u sredini svakog sloja (Zi) moze
izracunati iz izraza:

!'!.a
i

Q
g

(B +zXL +z.)'
gig

=(li!'!.e

+ieO

Jh;,

U literaturi postoje razliciti aproksimativni izrazi za slijeganje grupe

sipova, kao sto su:

=(~JYz

a) p,ema Vesicu (l969)s

(30.112.)

(30.113.)

216 ---------------------------=u-m-el~ve-~~e------------------------

(30.115.)

ds I

gdje je:
Lg i Bg - duzina, odnosno sirina grupe sipova;
Z; - rastojanje od z=O do sredine i-tog sloja.
Proracun sIijeganja svakog sIoja gIine (llsi) prouzrokovano povecanjem
napona (llO"i) vrsi se na bazi poznatog izraza:

!'!.s;

gdjeje:
;t..,- promjena koeficijenta poroznosti (e;+I-eJ usljed poveeanja napona (llO";)
u sloju i (poglavlje 4. i 7.);
eo - pocetni koeficijent poroznosti prije izgradnje;
h; - debljina sIoja i.
Ukupno sIijeganje grupe sipova bit ce:
~ g L.J
~ ~.
(30.114.)
I

gdje je:
Bg i d kao u prijasnjim izrazima;
Sl - eIasticno sIijeganje svakog pojedinacnog sipa (vidjeti potpoglavIje 30.7.)
b) prema Meyerhofu (1976), za slucaj zabijanja grupe sipova u pijesak i sIjunak:

.
Sg

O,92q(B g I

(30.116.)

N cor

----------------------------~~~~~,w~'lj~el~Ue~------------------------2]7

30 Temeijenje lIa

X Duboko-indirektn() temeljcnje

~ip()villla

gdjeje:

Qg

(30.119.)

q=LgBg;
Ncor- srednje korigovani broj udaraca kod standardnog penetracionog testa,
na mjestu slijeganja (-B g ispod vrha sipa);

I= %B
1-

2: 0,5 - uticajni faktor;

L g, Bg j D, kao u prijasnjim izrazima.

c) slicno prethodnom, slijeganje grupe sipova moze se dobiti iz odnosa otpornosti
prodiranja siIjka (CPT-te,-st-'...).__ _ _..,

(30.117.)
gdje je:

-y

srednja velicina prod!flmja siljka dobivenog ispitivanjem statickom

penetracijom.

Ckd-

Kod ekscentricno opterecene grupe sipova, sHorn Q, svaki sip prenosi

razliCitu velicinu sile na tlo (sUO.53.). Distribucija sila u sipovima ovisi 0 krutosti,
odnosno elasticnosti nadglavne konstrukcije, kao i 0 karakteristikama tla i
njegovoj deformabilnosti. Sistem formiran od nadglavne ploce (iIi grede) sipova i
tla visestruko je staticki neodreden, pa se obicno rjesava kao elasticna ploca iIi
greda na stisljivom tIu.
Proracun nosivosti grupe sipova ipak se pojednostavljuje i za praksu se
zadovoljavamo linearnom raspodjelom sila u sipovima, koristeci us love ravnoteze,
kao sto se to cini za raspodjelu napona na tlo ispod plitkih temelja.
Moment inercije oko osi y, za jednosmjemi ekscentricitet grupe sipova od
17 sipova u m redova, bit ce (sU0.53.-a):
m,n

= LJ0 +L m . As

I"""",

1-<-1----=------0;1

30.9.4. EKSCENTRJ(!:NO OPTERECENA GRUPA SIPOVA

SI.30.53. Sematski prikaz raspodje/e sUe na sipove u grupi: jetillosmjerall (a) i tiv()smjeran
(b) ekscentricitet ukupne siZe (Q).

Analogno ovome, za pravougaoni temeIj udaljenost jezgra (ik) od teZ:i~ta

grupe sipova dobit ce se iz uslova Qi=O, kada je ex=ib iz cega se doblva
(Nonveiller, 1981):
(30.120.)
Za slucaj ekscentriciteta u oba pravca (sI.30.S3.-b) sila u sipu i s obzirom
na teziste grupe sipova, dobije se na prethodni anaiogan nacin i bit ce:

. Xi

= m . As L Xi2

(30.118.)

(30.121.)

Prvi izraz za vlastiti moment inercije svih sipova moze se zanemariti

m.n

L 10 == 0, jer je malen

obzirom na velicinu drugog izraza.

U ovim izrazima 17 je broj sipova u pravcu ose x, a m broj redova u pravcu

y, a Xi, odnosno Yi su udaljenosti sipova po osi X, odnosno OSf y.

SiJa u i-tom sipu, za temelj sa m redova po 17 sipova bit ce:

218

Temeljellje

Temeljellje

219

X Duboko-illdirekll!o temeljenje

30. Temeljellje na sipovima

30.10. HORIZONTALNO OPTERECENI SIPOVI

++

Temelji na vertikalnim sipovima cesto treba da preuzmu, pored

vertikalnog stalnog opterecenja, i horizontalna opterecenja od vjetra, pritiska vode
iIi tla, seizmickih sila, iIi drugih horizontalnih opterecenja, koja povremeno djeluju
na konstrukciju. Kada je horizontalna komponenta opterecenja na sipove mala u
odnosu na vertikalno opterecenje, moguce je nju preuzeti vertikalnim sipovima.
Postoji vise metoda za iznalliZenje kriticnog opterecenja, momenta
savijanja i deformacija horizontalno (iii Ii sa momentom) opterecenih sipova.
Najcesce se proracuni zasnivaju na Winklerovom poluprostorn, prema kojem je
napon (pz) u svakoj tacki linearno proporcionaian deformacijama (xJ, tj.:
p(Z)

= k x z ,

gdje je k (kN/m3 ) modul reakcije tIa. Pored ove teorije obrazlozit ce se

Hansenova metoda proracuna.

x,
H

d
Zo

DH

b P

(30.122.)
j

.~

Brinch
SI.30.54.

Krut sip opterecen horizontalnom silom (H): sema deJormacije sipa (a),
raspodjela napona sipa po Jazama opterecenja do sloma tla (b), (Terzaghi,
1943).

30.10.1. POJEDINACNI SIP OPTERECEN

HORIZONTALNOM SILOM
Ako sip opteretimo u vrhu horizontalnom silom (H), njegova ce se os
rotirati oko jedne tacke (Zo), te ce nastati horizontalan pomak velicine Xl u
gomjem dijelu sipa i X2 U donjem, ali u suprotnom smjeru (s1.30.S4.-a). Za
relativno male horizontalne sile naponi u dubini z (pz) biti ce lineamo ovisni 0
deformacijama (xz) i modulu horizontalne reakcije tla (mh) i racunaju se prema
izrazu:
(30.123.)
P z =m h X z z=kh Xz'
1z uslova ravnoteze dobila bi se, lineamom deformacijom OSl Slpa,
parabolicna raspodjela napona (pz) po dubini, kako je skicirano na slici 30.S4.-b.
Povecanjem sile H raste i pomjeranje x, do kriticne velicine, a napon u dubini z se
moze izraziti u obliku:
(30.124.)
gdje su Kp i Ka koefieijenti pasivnog otpora i aktivnog pritiska tla. Daljnjim
povecanjem horizontalne sile (H) naponi ce u sve vecoj dubini rasti do kriticne
granicne velicine po praveu a - d (s1.30.S4. -b). Od tacke d l napon sa dubinom
opada na lijevoj i ovecava se na desnoj strani sipa. Kada reakcija tla dostigne punu
vrijednost pasivnog otpora tla (PD), nastupa slom sipa, a raspodjela napona bit ce
tada linearna izmeau tacakaJi d j Tada ce biti maksimalni napon:
220

Tel/leljenje

PD =y.D(K p -K A ),

(30.125.)

a maksimalna sila pri kojor)j'-n_a-'s_tu_lp....:a_sl_o_m_:_ _ _ _ _ _-,

Hf =-(P D D-2PD .DJB,

(30.126.)

gdje je: B sirina sipa, iIi d, promjer sipa.

Iz ravnoteze momenta moZe se napisati jednadzba:

21

D2 1
D
1
Hf(D+v)= ( ZPD3-Z2PD-t-

)B.

(30.127.)

lz jednadzbi 30.126. i 30.127. moze se eliminisati nepoznata dubina Db i

pronaci granicna sila (Hf ), iz kvadratne jednadzbe:

Hf

=~P
B[D3 -D
2D

~H
ID2

-3...3 D . D

+D 2 ]. (30.128.)

Dopusteno opterecenje horizontalnom silom odreauje se obicno na bazi

dopustenog horizontalnog pomaka (Sdop). Uobicajeno je da se uzima 1,0 em,
ukoliko konstrukcija objekta ne postavlja neke posebne uslove.
Ukoliko je savitljiv sip, njegova ce se os savijati u sinusoidnom obliku,
koja ovisi 0 dubini i savitljivosti sipa. Radi pojednostavIjenja PretpostavIja se
Temeijenje

221

Duboko-illdirektllo lemeijcllje

30. Temeijenje no ,\'ipovima

upetost sipa, na dubini Du izmedu dvije tacke, za koju postoje izrazi (Terzaghi,
1943).
Dominantnu uIogu u interakciji sip - tlo ima krutost sipa. Ona utjece na
stepen i oblik deformacije i determinise da Ii ce mehanizam sloma nastupiti zbog
rotacije, transIacije iIi savijanja.
Brinch Hansenova metoda (1961) moze se koristiti za proracun granicne
otpomosti kratkih sipova. Metoda je jednostavna i primjenjljiva, kako za
nekoherentna, tako i za koherentna tla, u ravnomjemom iii uslojenom tIu.
Otpomost na rotiranje sipa oko tacke Zo (sI.30.55.-a) data je preko sume momenta
otpornosti tla iznad i ispod ove tacke. Dijagram pasivnog otpora tla podijeljen je u
n horizontalnih elemenata (Din). Jedinicni pasivni otpor svakog elementa (dzj ) na
dubini z ispod povrsine terena dat je izrazom:

Pz=zPo'zKq +c-zKc '

(30.129.)

gdje je:
zPoc-

efektivni pritisak tla iznad dubine z;

kohezija na dubini z;
zKq- koeficijent pasivnog otpora za komponentu trenja tla na dubini z;
zKc- koeficijent pasivnog otpora za komponentu kohezije tla na dubini z.
Brins Hansen (Brinch Hansen, 1961) ustanovio je vrijednosti Kq i Kc u
ovisnosti od ugla <p, dubine z i sirine B sipa (iIi promjera d) u pravcu rotacije
(s1.30.56.).

@
-fIKSIRANA GlAVA
SIPA

e
-

TACKA EKYIYAlENTNE; PRIMJENE

..,.$lOBOONO OPTERECENE GlAVE SIPA

...l===:I.-Max M.

Pasivni otpor svakog horizontalnog elementa je:

Pi = pz(o/n)B,

(30.130.)

a ukupni moment svakog elementa oko tacke Zo bit ce:

z=z"

FD

LM = LPz-(e+z)BLPz-(e+z)B.
n
n
z;O

(30.131.)

z=z"

@
222

,=45"
&1.4

35.3
17.7

759

272
IS

....

:z:

9.91
5.66

!!;
U

3.50

OJ

1.93

400
200

61.4

.35.8

u:

24.5

76
13.2

""

10.2
8.4

0.52
2

20

5
10
15
OONOS ItB

20

Sl.30.56. Brins Hansenovi (Brinch Hansen, 1961) koeficijenti pasivnog otpora tla Kq (aJ i
Kc (b).

Tacka rotacije Zo bit ce izabrana korektno kada je IM=O, tj. kada su

pasivni otpori iznad i ispod tacke rotacije jednaki.
Ako je na glavi sipa moment M umjesto horizontalne sile, tada se moment
zamijeni sa silom H iznad terena na odstojanju e, tako da je moment M=H.e.
Kada je glava sipa fiksirana protiv rotacije, ekvivalentna visina el iznad
terena, gdje sila H djeluje na sip kao da je slobodna glava sipa, dobije se iz izraza
(s1.30.55.-b):
(30.132.)

,~ipova prema metodi Br inch Hansena (1961):

slobodna glava ipa (aJ. fiksirana glava sipa (b). dijagram smicanja (c) i
dijagram momenta (d) (Tomlinson i Boorman. 1995).

SI. 3 0.55. Proracun bocne otpornosti kratkih

222

Temeljenje

Dubina Zr u prvoj fazi nije poznata i pretpostavlja se da djeluje na dubinu

ad 1,5 m, kod cvrsto granuliranog tla, iii cvrste gline i 3,0 m za mehke gline, iIi
prasinu.
Dubina centra rotacije (Zo) dobije se iz jednadzbe 30.131., a granicna
otpornost sipa H u, moze se dobiti ako se postavi suma momenta oko tacke rotacije,
tj.:

Temeljellje

223

X Duboko-indireklllo temeijellje

30. Temeljellje Ila sipovillla

a)

tri uslova ravnoteze, u ravni temeljne ploce:

1.

Konacno se proracunaju smicuee sile (s1.30.SS.-c) i momenti savijanja

(s1.30.55.-d). Na mjestu smicuce sile T=O, nalazi se maksimalni moment otpora
sipa (Mma.). Primjenom koeficijenata sigurnosti dobije se dopustena horizontalna
sila koja moze da djeluje na sip.
Brinch Hansenova metoda moze se primjeniti i za uslojeno tIo, sarno treba
uzimati dubinu z, za dobivanje K.q i Ke za svaki sloj posebno (Tomlinson i
Boorman, 1995).
Deformacija - pomjeranje sipa u glavi moze se priblizno proracunati za
radno optereeenje kao da djeluje na konzoli, uzimajuei tacku virtualnog fiksiranja
za okretanje ( s1.30.55.), tj.:
ugibanje za slobodnu glavu sipa: W

H(e+zfY
3EI

. fik'
I
W
Ugl'banJe
1 Slrane gave Slpa:
V'

2. "LHi sinai

= H (e + Zf Y,

3. 'LHJxi cosa;

b)

E - modul elasticnosti materijala sipa, a

+ Yi sinai )= M

(ukoliko

odnose izmedu sile Hi i 8i ovisne 0

osobinarna tla i sipa i:

(30.135.)

4.8 i =18; H i ;
geometrijske odnose izmedu :
OJ, rj, Wi i poloZaja tacke rotacije S;
5.8; = 1j W i ,
6.1j

= ~rr-[(x-;+-x-y:--+--:-(y-;+-y-.)--:-'1
2

12EI

gdje je:

= 0;

djeluje i moment,u protivnom izraz

je jednak nuli);

c)
(30.134.)

"L Hi cosai = H;

7.tga i

= X.-X
I

Yi - Ys

J- moment inercije presjeka sipa.

30.10.2. PRINeIPI PRORACUNA GRUPE SIPOVA

Promatrajmo grupu sipova sa krutom nadglavnom plocom opterecenom
horizontal nom silom H (sI.30.57.). Koordinatni sistem postavi se tako da smjer osi
bude u pravcu djelovanja sile H. Pozitivan smjer osi x je u pravcu djelovanja sile
H, a negativno u suprotnom smjeru u odnosu na postavljeni koordinatni sistem.
(sI.30.57.-b). Tlo oko sipova moze imati razliCite karakteristike, a sipovi mogu
imati razlicitu duzinu (s1.30.S7.-a).
Sila H izazvat ee pomake i rotaciju temeljne ploce oko nepoznatog sredista
(S), a glave sipova pomaknut ee se za 8i , u smjeru okomitom na pravac radijusa rio
Sila H prenijet ce se na svaki sip (H) u pravcu pomjeranja (OJ), pod uglom
(<Xi) prema osi x. U ovome slucaju nepoznate su velicine: sile (Hi), pornaci (0;),
uglovi (aD, radijus (rj), ugao zakreta (Wi), koordinate tacke centra rotacije (S), sto
daje 4n+3 nepoznate velicine.
Za rjesenje mozemo koristiti:
224

Temeljellje

Sistem jednadzbi (jedn.30.13S.) je jednoznacno rjesiv, jer je 1<i<n, pa ce

biti (4n+3) jednadzbe. Jedinicnu deformaciju 8;1 racunamo za svaki sip sa datim
dimenzijarna i karakteristikama tla. Ako je modul reakcije tla ovisan 0 pornaku
k=k(O), moze se iterativnim postupkom dobiti pribliZno tacan rezultat (Nonveiller,
1981).

Sl.30.57. Presjek (a) i tloer! (b) grupe sipova opterecenih ekseentricnom horizontalnom
silom (H).
Tellleljenje

225

X Duboko-illdirekmo temeljl'llje

30. Temeljellje Ila .fipovima

U grupi vertikalnih slpova opterecenih horizontalnim (H) i vertikalnim

(W) opterecenjem (sI.30.58.), vertikalna komponenta (V) od opterecenja na bilo
koji od n sipova, od rezultante (R) na grupu sipova, moze se dobiti putem izraza
(Tomlinson i Boorman, 1995):

V= W + Wei
~
2'
n L.JX

(30.136)

gdjeje:

wne-

x-

ukupno vertikalno opterecenje na grupll sipova;

broj sipova 1I grupi;
odstojanje izmedu tacke presijecanja rezlIltante od vertikalnog i
horizontalnog opterecenja na lInlitarnjoj strani nadglavne konstrukcije i
neutralne ose grupe sipova;
odstojanje izmedll sipa i neutralne ose grupe sipova. x je pozitivno,
ako se nalazi na istoj strani gdje je i e, kao i obratno.

Ovaj izraz je primjenljiv sarno ako rezllitanta opterecenja (R) sijece

unutarnju stranu nadglavne konstrukcije.
Za proraclln pomjeranja grllpe sipova od horizontalnog opterecenja postoje
kompjuterske metode, te se citalac upucuje na \iteratllru: Poulos (1971), Focht i
Koch (1973), Poulos i Davis (1980) i Randolph (1981).

U slucaju vecih horizontalnih opterecenja, kada vertikalni sipovi ne mogu

preuzeti tu silu, koriste se kosi sipovi, najcesce u kombinaciji sa vertikalnim
sipovima. Koristenje kosih sipova kod nekih tipicnih konstrukcija i objekata
prikazano je na slid 30.59. Stalni horizontalni pritisak od tla, kod potpomih
konstrukcija, preuzima se kosim sipovima (s1.30.59.-a), kao i horizontalne
pokretne sile kod mostova, koje djeluju u oba pravca (sl.30.59.-b). Privezne sile,
udar brodova i valova preuzimaju se takodjer sipovima u oba pravca (sI.30.59.-c),
kao i horizontalne sile kod obalnih konstrukcija, sa ankerisanjem (sI.30.59.-d), iIi
sa betonskim konstrukcijama (s1.30.59.e i f).
Proracun raspodjele horizontalne sile na pojedine sipove znatno je
slo.zeniji od raspodjeJe vertikalnih sila, pa se cesto pretpostavlja da cjelokupnu
horizontalnu komponentu sile preuzimaju kosi sipovi iako njezin dio preuzimaju i
vertikalni sipovi. Ova preraspodjela ovisi 0 horizontalnom pomaku cijele grupe
'sipova i 0 karakteristikama tla.

@
f.

" "
" "
""

>l

" "
" "

-}

@
,lANKER

:3

Sl. 30. 58. Sema grupe .liipova: presjek (a) i tloen (b) za iznalaienie vertikalne komponente
(V), za slucqj da se lacka presijeeanja (S) rezullante (R) nalazi na unutarnjoj
strani nadglavne konstrukeije, gdje je: neulralna osovina grupe .ipova (I). lacka
djelovanja horizontalne sile (2), lacka primjene rezultante opterecenja na
unutarnjoj strani nadglavne konstrukeije (3).

226

30.10.3. GRUPE KOSIH SIPOVA

Temeljenje

Sl.30.59. Kori.litenje kosih .liipova kod: potpome konstrukcije (aj, stupa mostovske
konstrukeije (b), priveznog pristani.lita (e), obalne konstrukeije sa ankemol11
vezom (d), betonskom konstrukeijom opcenito (e) i za konkretan primjer (d).
Temeijellje

227

30. Temeljetlje na sipovima

x Dubokoilldirektllo temeljenje
Kada se grupa SIpova sastoji od vertikalnih i/ili kosih sipova, pod
razlicitim uglovima prema vertikali, odredivanje sila u tim sipovima od
rezultantnog kosog opterecenja vrsi se najcesce graficki, rastavljanjem rezuitante u
pojedine pravce sipova. Pri tome pretpostavlja se krut temelj na sipovima i njihovo
aksijalno opterecenje.
Za ovakvo dobivanje sila u sIpovima postoji VIse grafickih,
grafoanalitickih i analitickih metoda. Od grafickih metoda, rastavljanja rezultante
kosog opterecenja, najvise se koristi Culmannova metoda, koja ce biti objasnjenja
(sI.30.6O.) kao i Westergaardova metoda. Najvise koristena racunska metoda je
prema postupku Ostefeld - Nokkentveda i metoda momenta (Ritter). Postoje i
grafo - analiticke metode, a u tehnickoj literaturi postoje i drugi naCini kojima se
mogu dobiti transverzalne sile i momenti savijanja (Kostic, 1968).
Na slici 30.60. dati su jednostavniji slucajevi iznalaZenja sila u sipovima
od rezultante opterecenja (R), pomocu Culmannove metode. Rezultanta R produii
se do presjecista sa sipom 1 (A), a iz ove tacke povuce se Culmannova linija (R' )
do presjecista dva sipa 2 i 3 (C). Oya linija (R' ) u poligonu sila odsijeca velicinu
sHe SJ, a rastavljanjem sile R' na pravce 2 i 3, dobiju se velicine sila Sz i S3. U
prvom slucaju (a) dobije se zatezuca sila u sipu 3. (-S3), a u drugom (b) sila
pritiska (S3).

SI.30.61. Culmannova metoda za izracunavanje sila u grupi s kosim Jipovima: sistem i siZe
za g':upu (a), poligon sila (b).

U slucaju grupe paraleinih sipova (sI.30.61.) vrsi se zamjena pravcem kroz

njihovo teziste, kojim prolazi i rezultanta sila tih sipova Qj,Q2 ... Qn. Te sile (Q;,
Q2, Q3) moraju biti u ravnotezi sa rezultantom (R), cije velicine dobivamo iz
poligona sila (s1.30.6L-b), koristeci Cuimannovu metodu rastavljanja rezultante na
pojedine pravce sipova.

Ts,

CD
A

Sl. 30. 60. Izna/aienja sila u sipovima pomocu Culmannove metode razlaganja rezultante
opterecenja (R) na sile u sipovima (S2 i S3), gdje je sila zatezanja u S3 (a),
odnosno pritisak u drugom slucaju (b).

228

Temeljenje

Sl. 30. 62. Metoda linearne raspodjele vertikalnih komponenata za proracun siZe u kosim
sipovima (Nonveiller, 1981).

Temeijellje

229

X Duboko-illdirektllo temeljenje

30. Temeljellje no Iipnvimo

Altemativno se Ijdenje sIienog zadatka moze pronaci pomocu jednadzbe

30.119. Vertikalne komponente od sile P v (s1.30.62.-a), koje djeluju na vertikalne i
kose sipove (P.... do Pd), izraeunavaju se na ovaj nacin, a iz poligona sila R-Q.... Qd
(sUO.62.-b) dobije se velie ina sila u vertikalnim i kosim sipovima od Q. do Qd2.

Reprezentativne vrijednosti za 1111 (Braja,1995).

1800-2200
5500-7000
15
18000

30.10.4. SIP OPTERECEN HORlZONTALNOM SILOM I MOMENTOM

Postoje izvjesne razlike u proracunu pomjeranja i momenta vertikalnog
sipa opterecenog horizontalnom (Qg) silom i momentom (M) u nekoherentnom i
koherentnom tlu. Za ovaj slucaj opterecenja generalnu determinaciju momenta i
pomjeranja dali su Matlock i Reese (1960), prema semi optere6enja i obliku
defleksije sipa sa otporom tla datoj na slici 30.63.(Braja, 1995 ).
Koristeci Winklerov model elasticne granularne sredine, moze se
napisati opci izraz za modul reakcije tla:

= p'{kN 1m)
x{m) ,

1000-1400
35004000
9000-12000
KoristeCi teoriju grede na elastienoj podlozi, moze se napisati:

d 4x
Esl S dz4

=P

,
,

(30.138.)

gdje je:
Es-

odnosno modul reakcije tla na dubini z definise se kao:

k z =m/zz,
gdjeje: p'- pritisak na tlo;
x - deformacija u pravcu x ose;
mh - modul horizontalne reakcije tla (tabela 30.17.).

} (30.l37.)

modul elasticnosti materijala sipa;

moment inercije presjeka sipa;
p'=-k..x - osnovni Winklerov model i negativan znak je zbog toga sto je
reakcija tla suprotna od deformacije sipa.
Konacan izraz moze se napisati u obliku:

1,-

E!Js

d x
--4

dz

+kx=O.

(30.139.)

Rjesenjem ove jednadzbe (Braja, 1995) dobiju se velieine na bilo kojoj

dubini (z):
deformacija sipa:
(30.140.)
nagib sipa:
(30.141.)
moment sipa:
z

(30.142.)
smicuca sila na sipu:

S/.30.63. Boena apterecenje sipa harizantalnam sHam (Qg) i momentom (Mg) na glavi ipa
(a) i serna atpornosti tla na hoena apterecel1je.
230--------------------~=-~~-----------------

Temeljenje

(30.143.)
Tcmcljenje

231

30. Temelje/lje

IlO

sipovimo

X Dubokoilldirektllo 1emeljellje

reakcija tla:

gdje su: Ax', B/, Am' iBm' koeficijenti dati na dijagramima slike 30.64.

Mg
, _ 8 +B , - .
P Jz)=A P
r Pr2

(30.144.)

R -_~EskIs .

(30.148.)

Z=~

(30.149.)

gdje su:

A" B, , B, ,A~' :~;;:,':~::,,:,~~:::~: ~::eli ::~1;45)

A,

nh
Kada je D~5T, smatra se dugim, a D::;2T kratkim sipom, jer pri DfT;:::S
koeficijenti Ax, Bx, Am iBm se ne mijenjaju (Braja, 1995).
Slicno jednadzbama 30.140-30.144. mogu se za koherentno tlo - glinu
napisati izrazi (Davisson r-i:. : G:. : i1: .I,c;:1c::. 9. :.6.: .3<.;.):_ _ _ _ _ _ _ _--.

x (z)

Q R3

= A' -.::..11_x

Es .I +
s

B'
x

M R2

Koeficijent reakcije tla za pijesak (k) se mijenja sa dubinom dok kod

koherentnog tla on je priblizno konstantan sa dubinom.Vesi6 (1961) predlaie
slijede6i izraz:
(30.150.)
gdjeje:

(30.146.)

_...;;.8_-

Es .I '
s

E, =
(30.147.)

m
v

Koeficijent za duboke Jipove

(D/T~)

kz=mhZ
Tabela 30 18

0.0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1.0
1.2
1.4
1.6
1.8
2.0
3.0
4.0
5.0

2.435
2.273
2.112
1.952
1.796
1.644
1.496
1.353
1.216
1.086
0.962
0.738
0.544
0.381
0.247
0.142
-0.075
-0.050
-0.009

-1.623
-1.618
-1.603
-1.578
-1.545
-1.503
-1.454
-1.397
-1.335
-1.268
-1.197
-1.047
-0.893
-0.741
-0.596
-0.464
-0.040
0.052
0.025

0.000
0.100
0.198
0.291
0.379
0.459
0.532
0.595
0.649
0.693
0.727
0.767
0.772
0.746
0.696
0.628
0.225
0.000
-0.033

l.000 0.000
0.989 -0.227
0.956 -0.422
0.906 -0.586
0.840 -0.7[8
0.764 -0.822
0.677 -0.897
0.585 -0.947
0.489 -0.973
0.392 -0.977
0.295 -0.962
0.1 09 -0.885
-0.056 -0.761
-0.193 -0.609
-0.298 -0.445
-0.371 -0.283
-0.349 0.226
-0.106 0.201
0.0l5 0.046

1.623 -1.750
1.453 1.650
1.293 -1.550
1.143 -1.450
1.003 -1.351
0.873 -1.253
0.752 -1.156
0.642 -1.061
0.540 -0.968
0.448 -0.878
0.364 0.792
0.223 -0.629
0.112 -0.482
0.029 -0.354
0.030 -0.245
-0.070 -0.155
-0.089
0.057
-0.028 0.049
0.000 -0.011

1.000
1.000
0.999
0.994
0.987
0.976
0.960
0.939
0.914
0.885
0.852
0.775
0.688
0.594
0.498
0.404
0.059
-0.042
-0.026

0.000
-0.007
-0.028
-0.058
-0.095
-0.137
-0.181
-0.226
-0.270
-0.312
-0.350
-0.414
-0.456
-0.477
0.476
-0.456
0.213
0.017
0.029

0.000
-0.145
-0.259
-0.343
-0.401
-0.436
-0.451
-0.449
-0.432
-0.403
-0.364
-0.268
-0.157
-0.047
0.054
0.140
0.268
0.112
-0.002

Woodward R.J.,Gardner W.S.,Greer,D.M.,(l972), iz knjige Drilled Pier Foundations, McGraw-Hill.

232

Temeijellje

3(1-v,)

- modul elasticnosti tla;

mv
l'1e

I'1p(l + e

sJ

- koeficijent

volumena stisljivosti (vidjeti poglavlje

13.);
promjer sipa;
V t - Poissonov koeficijent za tlo (varira izmedu 0,3 i 0,4);

d-

Za proracun dopustene horizontalne sile (H) i momenta (M) na glavi sipa

postoje razni prakticni obrasci, kao sto je npr. predlozio Werner (Dolarevi6, 1987):

= EsIsWdo

)}

= Es

1sWdopA2

Xw

cu

(30.151.)

Xw

h
I
= k h, -D , za nekoherentno tIo, a c = k,0,2
h , za ko erentno t 0;
U

k'h- horizontalni modul stisljivosti (MN/m\ dat u tabeli 30.19, kao i u

tabeli 30.17.(nh)'
Xw- vrijednosti za linearnu (1) i konstantnu (2) velicinu koeficijenta

reakcije tla Cu, date u tabeli 30.20.

Tewelje/1je

233

X Duboko-illdirektl1o lemeijellje

30. Temeljcl1je na ,fipovima

@
KOEFICIJENTI A'x ' A'm
-1
0
1

Or---~

10 - najmanja duzina sipa u tlu, koja se prostire je 1,50 m; ispod temelja,

odnosno u nosivo tlo (em);
d - promjer sipa (em).

KOEFICIJENTI Bic, B'm

-2

__--,-zr~

-1

Or----------,~~~-.?--~

Xw

Vrijednosti koeficijenta
Opte.' .'

Tabela 30 20
'.

''fete.:'... ,'.:c.,.

0::

...... 2

--"

n
N

I-

w
-,

w
-,

4
-Ax
--A'm

u..

w
0

Zmox=2
3

l-

;z

0::

1.50

2.00

1
2

-4.52

-1.01

-3.09
-0.70

-6,09

2,89

-1,5.')

-1.9[
0,.<7

SI.30.64.

o,n

--Bm

Promjene koeficijenata Ax', Am' (a) i Bx', Bm' (b) ovisna

Z=z/R (Davisson i Gill, J963).

bezimenom clanu

3.00

.4.00

6.00

2,47

-2.[9

-2,42

-3,05

-0.57

050

050

-0,50

-[.50
0,50

[.61
.050

-[.88
0,50

Koeficijent horizontalne reakcije tfa k'h (kNlm

Tabela 30.21.

4,5d
6,Od
6,7
1,3

KOHERENTNO

no

(C u = k; O,2/d)

KRUTA
24,0

4,4

VRLO
KRUTA
48,0

rtll:

Srednje gusti
pijesak, kruto
lasticna o-lina
(em)

QI

DopuSteno iskustveno horizontalno opterecef?ie (H)

[0
3

IV

1.9

-Bx

u..

w
0

iM}~
X,f

"'H;';'

.).D

.'

).00

.'~

...

H
(kN)

26
28
28
60
70
80

Mehkoplasticna glina,
praSinasta iii .pjeskovita
lina

(em)

H
(kN)

(em)

H
(kN)

5d

14
15

6d

5
5

16
26
7d

30
35

6
10
8d

15

20

10,8

TVRDA
96,0

Za iskustveno odredivanje dopustene velicine horizontalne sile (H) mogu

da posluze podaci iz ruskog prirucnika (Spravocnik proektirovscika, 1969), k~ji su
dati u tabeli 30.21., za dopusteni pomak sipa od w=l,Oem.

U tabeli 30.21. oznake znace:

H - horizontalna sila (kN);
234----------------------~~==--------------------

*
Na kraju ovoga poglavlja 0 sipovima preostala bi analiza sipova
opterecenib na zatezanje - cupanje, sto 6e u osnovi biti obradeno u poglavlju 0
ankerisanju.
Radi upucivanja citaoea na koristenje Euroeodea 7 daje se kraci osvrt na
poglavlje 7 koje obraduje temetjenje na sipovima.
Ovim Propisima odreduje se krajnja granicna nosivost sipova opterecenih
na pritisak i zatezanje, kao i nosivost i defonnacije sipova opterecenih poprecnim
silama i to kao sipova izvedenih busenjem, zabijanjem, utiskivanjem i uvrtanjem u
tlo.
Provjeravaju se slijedeca graniclla stanja:
Temeljenje

235

X Duboko-illdireklllO tC/Ileljenje

>>>>>>>-

gubitak opste stabilnosti tla i sipova;

nosivost potisnutih i zatezucih sipova;
slom tla poprecno opterecenih temelja na sipovil11a;
slom konstrukcije na sipovima kod opterecenja na pritisak, zatezanje,
savijanje, torziju i posmik;
kombinovani slom u tlu i u sipovima;
prekomjerno slijeganje;
nedopustive vibracije.

Pri odredivanju projektne nosivosti sipova karakteristicna vrijednost (Qk)

odreduje se iz komponente otpora baze (Qv) i plasta(Qo) sipa, tj.:
Qk=Qv+QO
(30.152.)
Odnosi ovih komponenti mogu se odrediti iz posebnih ispitivanja iIi
odredivanjem odgovarajucih racunskih novosti.
Projektna nosivost (Q) odreduje se iz izraza:
Q=Qvfyv + QoIyo,
(30.153.)
Parcijalni koeficijenti sigurnosti Yv i Yo dobiju se iz tabele 30.22.

236-----------------------------------------------Tellwijellje

3 J. Temeljellje lIa bUllarima

31.TEMELJENJE NA BUNARIMA

31.1.0PCENITO 0 DUBOKIM MASIVNIM TEMELJIMA

U strucnoj literaturi postoji razlieita podjela dubokih temelja s obzirol11 na

njihovu nosivost, oblik, konstrukciju i tehniku izvodenja. Prema Braji (1995) i
Nonveilleru (1981) tri su vrste masivnih dubokih temelja: (i) bunari, (ii) sanduci
(sandueasti bunari) sa dnom iIi bez njega i (iii) kesoni. Drzeci se ove podjele, u
OVOl11 poglavlju bit ce obradeni bunari, otvoreni sanducasti bunari i sanduci sa
dnom, dok ce se kesoni, zbog svoje specificnosti, obraditi u narednom poglavlju.
Na slici 25.7. dat je prikaz ovih bunara. Uobicajeno je da se zidovi kruzne osnove.
nazivaju bunari, a kada su pravougaonog iIi drugog oblika, nazivaju se sanduci iii
sanducasti bunari, otvoreni na oba kraja, iii sa zatvorenim dnom.
Temeljenje na bunarima i na otvorenim sanducastim bunarima sanducima ima l11nogo slicnosti, pa se eesto i otvoreni sanduci nazivaju bunaril11a.
Slienost je u tome sto se u oba slueaja kopa tio rueno ili mehanizovano, pod
zastitom zidova bunara.
Zajednieko im je takoder to sto se i bunari i sanduci, kao sastavni dio
temelja, grade iznad vode, odnosno sa povrsine terena i potkopavanjem se spustaju
do potrebne dubine. Medutim, njihov oblik i izrada, a narocito staticko djelovanje,
se medusobno razlikuju, te se odvojeno tretiraju.
Sanducasti temelji sa dnom najvise se koriste za temeljenje u vodi. Oni se
razlikuju od sandueastih temelja bez dna po tome sto se oni ne spustaju kroz tlo i u
njima se ne kopa, ali su po konstfukciji veoma slieni. Oni se betoniraju na kopnu,
spustaju u vodu, plutajuci i tegleci dopreme na projektovano mjesto. Zatim se
sanduk napuni balastom i spusta na unaprijed pripremljenu podlogu.
Iz ovih razmatranja proizlazi da su bunari otvorene konstrukcije i dolje i
gore, te da se spustaju kopanjem materijaia mebanizovano iii rucno uz
pumpanje vode, ako se radi ispod nivoa podzemne vode. Oblik bunara, odnosno
sanduka, prilagoden je obliku temelja gradevine koju nosi.
U stranoj literaturi moze se naici na podjelu sandueastih temelja na: (i)
otvoren sanduk, (ii) sanduk sa dnom i (iii) pneumatski sanduk (Braja, 1995).
Kada se analizira naCin dubokog temeljenja, odnosno tel11eljenja na
bunarima i sanducima, treba razmotriti sve uslove temeljenja i odabrati rjesenje,
koje je tehnieki prihvatljivo i ekonomski opravdano. Na odabir bunarskog ~
sandueastog temeljenja, posebno utjeee: (i) dubina do sloja koji moze preuzetl
------------~--------~~~-------------------237

Temeljel1je

31. Temeijellje
X Duboko-illdirekll/o temeljellje

opterecenje; (ii) vrsta materijala (iii) nivo podzemne vode; (iv) raspolozivost
sredstava za rad; (v) cijena rada i vrijeme izvodenja; (vi) radni prostori uticajni
elementi okoline, itd.

31.2. BUNARI

238

Temeljellje

bllll{Jrima

su temelji veCi i masivniji, tj. kada je potrebna povrsilla oslanjanja znatno veea iIi
priblimo jednaka konstrukciji.
Prednosti temeljenja na bunarima su: (i) u manjoj kolicini upotrebljenog
materijala, posebno kvalitetnog materijala, koji se koristi za ta~ke .zi~ove bun~ra,
dokje ispulla obicllo od slabijeg i jeftinijeg materijala; (ii) doblvaflJe Jasnog uVlda
u vrstu i kvalitet materijala tokom spustanja, odnosno iskopa; (iii) manja potreba
za prostorom i tehllickim sredstvima, sto ovisi 0 obimu r~dova. Glavll~ nedo:~atak
temeljenja na bunarima je ote7.an rad tokom spustanJa. kada moze. d~cl ?o
lzvJesm~n
naginjartia bunara zbog nenormalnih nagiba razlicitih sloJeva. ~la.
slucajevima priliv veeih kolicina vode u bunar, posebno u kontlma flJeka, moze
oteZati njegovo izvodenje.
Bunari su danas naJcesce: zidani, betonski, armirano-hetonski i
prednapregnuti, dok je prije bilo prirnjera drvenih i celicnih hunara.
Zidani bunari se rade od kamena, opeke i betonskih blokova, u cementnom
malteru. Bunari od ovih elemenata moraju imati Jibaine slojeve, od betona i[i
armiranog betona, na svakih 2,0 - 2,5 m visine. Zidovi od ovih eJemenata, pa j ~d
betona u oplati, treba da imaju celicne iIi armirano-betonske vertikalne veze, kc~le
se povezuju sa Iibaznim slojevima (serklaiama) i sa nozem bunara. Na ovaj. ~aein
formira se kompaktna konstrukcija kao jedna cjelina koja je neophodna pnhkom
spustanja kroz tlo, kako ne bi doslo do razdvajanja j otkidanja .dij.el?v.a buna:a: .
Bunari od betona i armiranog betona grade se u khzaJucoJ oplati IiI od
montainih prstenova koji moraju imati eelienu vertikalnu vezu. Za duboke
specijalne bunare primjenjuje se prednapregnuti beton.
Optereeenje za spustanje bunara primjenjuje se raspolozivim materijalom
iii posebno pripremljenim teskim blokovima.
.
"
Nakon spustanja bunara na potrebnu dubinu vrsi se njegovo zapunJavanJe
kamenom, "spar-betonom", betonom, iii nekoherentnim materijalom, a rjede se
ostavlja prazan. Najces6e se izbetonira na dnu betonski eep, a po potre~i.i ojae~
armirano-betonskom plocom. Ako se ne vrsi popuna bunara, na gomJoJ stram
potrebno je izvesti a.b. ploeu (sl.31.15.).
.
.
Noz bunara radi se na vise naeina. Najcesee Je on od anTIlranog betona, sa
ojaeanim eelicnim profilom iii bez njega, iIi od celika. Izbor ovisi 0 vrsti materijala
kao i od eventualne potrebe za miniranjem.
. .
Otvoreni bunari se posebno primjenjuju Za temcljenje u rijckama, gdJe Je
predominantno tIo od mehke gline, prasine, pijeska, iii sljunka. Ovi materi~alj
mogu se lahko kopati i ne pruzaju veliki otpor prilikom spustanja bunara. Uko.hko
moze doci i do plavljenja bunara, obicno se radi zastita gradilista zaga~:m~.
Primjena bunara pogodna je kod velikih sezonskih razlika u nivoima vode u r:Jecl.
Obicno se bunar zavrsi u sezoni niskih vodostaja, a i eventuaino njegovo plavlJeflJe
nece izazvati vece poteskoce.

l!.

Temeljellje na bunarima pnmJellJuJe se u slucajevima kada su sastav i

karakteristike tla takve da se sile od gradevine ne mogu prenijeti preko plitkih
temelja na tlo, u izvjesnoj manjoj dubini od povrsine terena, pa je potrebno temelje
osloniti na dublje slojeve veee nosivosti. Primjeni bunara posebno se pristupa u
slueaju kada je pobijallje talpi iIi sipova oteZano zbog samaca i korijenja u tlu,
heterogenog i konglomeratisanog tla., iii je zabijanje oteZano zbog prostomih
terenskih i drugih sigumosnih uslova. Zabijanje kratkih sipova obieno je
neekonomicno i neadekvatno, a nekada njihovo zabijanje sa vibriranjem ima
negativan uticaj na susjedne objekte i okolinu, te je u ovome slueaju tehnickoekonomski opravdano primijeniti bunarsko temeljenje. Tehllieka sredstava, obim
radova i raspolozivost gradevinskog materijala mogu takoder da utjeeu na
ekonomienost i opravdanost primjene pojedinaenih iii grupnih bunara od raznih
materij ala.
Dubina spustanja bunara ne bi trebala biti suvise mala. Prema nekim
autorima, u obicnim sIucajevima ova dubina ne bi trebala biti manja od 3,0-4,0 m.
Smatra se da je ovo i najracionalnija dubina sa aspekta trenja po omotacu bunara.
Zbog velikog trenja, koje nastaje spustanjem bunara, ne moze se u nonnalnim
okolnostima postici veca dubina od 10,0 m. Sarno u izuzetnim slucajevima mogu
bunari biti ekonomicni kao temelji za veee od navedene dubine. Ove konstatacije
. ipak se odnose na dosadasnje klasiene izrade bunara sarno za temelje. Savremena
tehnologija i upotreba sredstava za smanjenje trenja omogueuju i veee dubine od
10,0 m, j to ne sarno za temelje, vee i za druge tehnicke zahvate. U Hrvatskoj je
centrala Hidroelektrane Obrovac smjestcna u spusteni armirano-betonski bunarsaht dijametra 27,0 m i dubine 58,0 m. Ustvari ovo je vertikalni saht izveden u
laporovitoj glini, a ne klasiean bunar, ali je spustan na nacin kako se to radi sa
armirano-betonskim bunarom.
Bunari se izvode pojedinaeno iIi u grupi, sto ovisi 0 velicini temeljne
konstrukcije i od optereeellja. Primjena manjih bunara u grupi dolazi u obzir kada
je povrsina gradevine velika i oslanja se na tlo veee nosivosti na manjoj dubini
ispod povrsine tla. U principu ovaj nacin temeljenja odgovara temeljenju na grupi
sipova vecih dijametara. Pojedinacni bunari vecih dijametara dolaze u obzir kada

1111

Tcmeljenje

31. Teme/jellje Ila bUllarima

X Dubokoil!direkllw lemeijellje

stvaranja hidrostatskog pritiska. U ovome slucaju tlo ne dodiruje plast bunara, te se

trenje prakticki moze eliminisati (T=O).

31.3. KONSTRUKCUA OTVORENOG BUNARA

Oblik bunara, u mnogo slucajeva, ovisan je 0 zahtjevima konstrukcije
iznad njega. ldealan oblik je kruzni, jer omogucuje lakse spustanje, posto daje
minimainu povrsinu za otpor trenjem u odnosu na druge moguce oblike. Osim
ovoga kruzni presjek najbolje odgovara prijemu bocnih pritisaka tla.
Oblik moze da ovisi i 0 vrsti upotrijebljenog materijaIa za bunar. Tako je
bunar izveden od opeke okruglog oblika, ali je presjek po visini obicno
promjenljiv sto se postize stepenastim suzavanjem navise (sL3l.1.-a). Bunari od
kamena izvode se na isti nacin kao i bunari od opeke, sarno su zidovi bunara deblji.
Od betona i arrniranog betona mogu se praviti razni oblici bunara.
Konstantan okrugli oblik sa konstantnom debljinom vertikalnih stijenki bunara je
lahko izvesti (s1.31.1.-b), ali je oteZano njegovo spustanje zbog velikog trenja, te se
izvode bunari sa nagnutom vanjskom i unutarnjom stranom (sU1. L-c), iIi sarno sa
nagnutom vanjskom stranom (sULl.-d), sto je povoljnije, jer se sa unutarnje
strane moZe koristiti klizna oplata. Okrugli oblik bunara od armiranog betona sa
veCim prosirenjem u donjem dijelu (sULL-e) rjede se koristi za razliku od bunara
sa konstantnim unutamjim presjekom i debljim nagnutim (s1.31.1.-f), iIi
vertikalnim (sI.31.L-g i h) vanjskim stijenkama u donjem dijelu bunara koji su
cesto u upotrebi.
U praksi trenje cesce oteZava spustanje bunara radi cega se nastoji
smanjiti prikladnim tehnickim rjdenjima. Trenje je posebno kriticno kod bunara
malog dijametra koje treba spustiti na vece dubine. ledna od mjerajeda se vanjske
stijenke bunara izvode u malom nagibu, a ne vertikalno. Nepovoljnost ovoga
izvodenja je u tome sto se razrahljuje i sIijeze tlo oko bunara u toku njegovog
spustanja. Bunari sa donjim vertikalnim stijenkama (s1.31.1.-g i h) bolje se
spustaju i drie u vertikainosti, te tako sprecavaju posljedice njegovog naginjanja.
U cilju smanjenja sila trenja moguce je po obimu plasta bunara ugraditi
cijevi sa mlaznicama, kroz koje se povremeno moze utiskivati voda pod pritiskom
(s1.3Ll.-f). U ovom slucaju, takoder, dolazi do razrahljivanja t1a oko bunara, sto
dovodi do poznatih negativnih posljedica. Bilo je i uspjesnih pokusaja da se
premazima plasta bunara smanji koeficijent trenja. Ovi premazi moraju biti otporni
na ljustenje prilikom spustanja bunara kroz tlo razlicitog sastava.
Najuspjesnije smanjenje trenja uz plast bunara ostvaruje se primjenom
tiksotropne bentonitske suspenzije. Za ovaj postupak donji dio bunara treba da ima
prosirenje (sl.3l.l.-h). Kada je bunar spusten do smanjenja presjeka, stavi se liZ
plast oplata kojom se formira prostor za punjenje suspenzije. Spustanjem bunara
staIno se dodaje suspenzija, ciji nivo mora biti iznad nivoa podzemne vode radi
240

Temeljellje

D1

r---r--

@
ID1

D1

d1

c-

I
I

I
03

dZ

~>15
_.-

.D

i
iio

dZ
i

I
i02

---L

jD2

....

..

I--- 02 --l

..

."',

::-j':>::j'-::';""'F":
02----"j

Sl.3i.1. Primjeri oblika bunara: zidani bunar sa promjenljivom debljinom zidova (a),

betonski bunari konstantnog okruglog oblika sa konstantnom debljinom stijenki

(b), promjenljiv presjek i debljina zidova (c), konusni oblik sa vertikalnom
unutarnjom stranom i promjenljivom debljinom stijenki (d), prosiren donji, a
vertikalan gornji dio bunara (e), konusan donji a vertikalan gornji dio sa
vertikalllom unutarnjom stranom (f), vertikalall dOllji, a kOllusall gornji dio sa
vertikalnom unutarnjom strallom (g), konstantan okrugli oblik, sa debljim
stijenkama u donjem, a tanjim u gomjem dijelu bUllara (h) gdje je: oplata (1),
bentonitska suspenzija (2) i mlaznica za ispiranje vodom (3). na skici (f).

Veoma znacajan element bunara je noz sa razliCitim oblicima sjeciva

(sL31.2.,31.3. i 31.4.). Najcesce je kombinovan od celicnih elemenata sa betonom
iIi armiranim betonom. Prvobitno se obJik nom forrnirao od drveta povezanog sa
Te11leljenje

241

31. Temeljellje Ila bUlla rima

X Duboko-illdirektno temeljel1je

ugaonicima i limom (s1.31.2.-a), a kasnije od celicnih elemenata, ponaJvlse vee

koristenih za zidane bun are (s1.31.2.-b). Danas se najvise koriste betonski (s1.31.2.c) iIi armirano-betonski nozevi u kombinaciji sa celicnim elementima (sl.3l.2.-d).
Ponekad se koristi armirano-betonski noz u sklopu sa zakosenim prstenom, bez
ojacanja (s1.31.2.-e), a koristi se za mehka tla.

@)

H15-20cm

Sl.3l.2. Primjeri noia za bunare: drveni ojacan celicnim projilima (a), celicni elementi za
zidani bunar (b), betonski ojacan celicnim projilima (c), armirana-betonski sa
ojacanim vrhom celicnim projilima (d) i armirano-belonski neojacani noz.

armatur<! zida
1!b.-;.-;;-;:--l:'-t_~bun..?rQ

Sjecivo nom obicno je vezano za armirano-betonski prsten, sa unutrasnjim

nagibom radi iakseg potkopavanja i spustanja bunara. Praktikuje se da zakosenje
iznosi 30 sa vertikalom za glinovita, a 45 za pjescana t1a. Ostrica mora biti
dovoIjna jaka i kruta kako ne bi doslo do krivljenja i sprecavanja daljnjeg
prodiranja u tlo. Donji dio bunara sa noznim armirano-betonskim prstenom treba
biti izveden od kvalitetnog betona, jer to zahtijeva visoka koncentracija napona na
sjecivu bunara. Ovo tim prije ako se ocekuju samei iii eventualno miniranje u
bunaru, u kom slucaju unutarnji dio do oko 3,0 m od dna treba obloziti !imom.
lndijski komitet za puteve (1984), na bazi iskustva stecenog na izvodenju
mnogih temelja za mostove, predlozio je proracun debljine stijenki, tipove nozeva
i druge detalje bunara (s1.31.3.). Sjecivo se najcesee postavlja prema vani (s1.31.3.a, c, e), rjede u sredinu (s1.31.3. bid), jli unutar noza (s1.31.3.-f).
Kod zidanih bunara, iii kod bunara od nearmiranog betona, izraduju se
horizontalni Iibafui armirano-betonski slojevi (serklaii), koji se vertikalnim
ceiicnim vezama ankerisu za noz bunara (s1.31.4.-b). Ovim se sprecava pojava sila
zatezanja, u toku spustanja bunara, a time i razdvajanje pojedinih zidanih slojeva
bunara. Kod armirano-betonskih bunara nastavci armature osiguravaju se
preklopom iii varom.
Ako su bunari veeih precnika, vecih tezina, iii se dopremaju kao plivajuci
elementi, a spustaju se sa skele iIi plovnog objekta, moze se raditi olaksan tip. Prije
spustanja bunar se izradi sa tankim zidovima od arrniranog betona, a nakon
spustanja na dno dobetonira se unutrasnja strana bunara betonom iIi armiranim
betonom (s1.31.4.-a). Ovim nacinom dobije se veea tezina bunara, cime se olaksava
njegovo prodiranje kroz tlo na veee dubine. Za siucaj spustanja bunara kroz vodu
mora se obezbijediti nacin podvodnog betoniranja.

~!'~-'-11

CEUeNI

LIM

Q)1O mm

i-.

I'VI"",~,---.-- =l-

@20mm

,
300mm

" "-!50mm

SJEC1VO NOZA
""-~ANI I U SREOINI

'5mm

CD

-:--

@Ll00xl00x12mm

~.

0,12

SI.3J.3. Armirano-betonski noi bunara prema prijedlogu Indian Road~ Congress (a i b), Ie
~jeCiva noia bunara na rijeci Lower Zambezi za p!iesak (c i d) i st(jenski masiv (e i
.f) (Tomlinson i Boorman, 1995).
SI.31.4. Zidovi bunara a/akJani u Iazi sputanja sa skele do ffa (a) i serklaini armirano-

betonski slojevi povezani metalnim vezama za noz bunara (b).

242

---------------------------~Te-"-,e7lj-en~ve--------------------------243

31. Temeljellje na bUl1arima

X Duboko-indirektlw tellleljenje

Prilikom izbora dijametra bunara treba voditi racuna i 0 moguenosti rada u

bunaru, koje se obavlja rucno (rjede) i mehanizovano kod veeih gradevinskih
zahvata. Minimalni unutarnj i promjer moze da iznosi 1,0 m, ali je bolje da je veei,
sto je ovisno i 0 velicini temeljne konstrukcije i dubini bllnara. Uobicajeno je da se
do 3,0 m promjera bllnar smatra uzanim, a od 3,0 - 6,0 m i vise, siroki bunar.
Danas se izvode bunari znatnih sirina (do 30,0 m) i velikih dllbina (do 100,0 m),
tako da se moze govoriti i 0 veoma sirokim (preko 10,0 m) bunarima, koji se
koriste za velika optereeenja i znacajne dubine.
Kod obimnih i slozenih radova iznad vode praktikuje se i izrada montafuih
dijelova bunara, koji se kao plovni objekti dopreme na mjesto ugradnje i kranom
ugraauju i mehanizovanim iskopom spustaju na projektovanu dubinu.
Pored bunara sa jednostrukim zidom, koji su prethodno objasnjeni, u
svijetu su izvedeni vrlo veliki bunari su duplim zidovima, koji su medusobno
povezani radijalnim zidovima (Tomlinson i Boorman, 1995).

31.4. IZVODENJE BUNARA KAO TEMELJA

Izvodenje bunara ovisi 0 terenskim uslovima, tehnickim sredstvima i vrsti
materijala. Oni se mogu izvesti na:
1) TIu, i na mjestu spustanja bunara, kadaje najjednostavniji postupak rada;
2) vjestacki napravljenim ostrvima, kada je voda relativno plitka, iii se za ove
svrhe zagatima formira prostor za izradll i spustanje bunara;
3) skelama iIi plovnim objektima iznad vode i na mjestu spustanja bunara;
4) suhom doku, kada se dijelovi bunara (posebno donji dio bunara sa nozem)
osposobljav~u za plovidbu, u kome slucaju se dno bunara privremeno zatvori
vodoneproPllsnom konstrukcijom. ali lagahnom za uklanjanje prije spustanja.
Kod izvodenja bunara kao temelja treba realizovati vise faza radova kao
npr.: (i) geotehnicko istrazivanje tia, kako u fazi izvodenja ne bi bilo iznenadenja i
promjene rjesenja, kao sto je bilo slucajeva; (ii) izrada bunara; (iii) postavljanje,
spustanje i kontrola vertikalnosti; (iv) kopanje i ispllmpavanje vode; te (v)
ispunjavanje bunara i izrada nadglavne ploce i konstrukcije objekta.

31.4.1. IZRADA I POSTA VLjANJE BUNARA

Izrada samih bunara ovisi 0 vrsti materijala od kojeg se gradi, lokaciji i
dubini na koju se bunar spusta, mjestu izrade i nacinu eventualnog transporta, Je
metodi spustanja.

244-----------------------------------------------Temeljenje

Zidani bunari, kao i bunari od nearmiranog betona u klasicnoj iIi kIiznoj

oplati, grade se na poravnatom sabijenom tlu na mjestu njegovog spustanja. Na
tacno postavljenom nozu i prstenu zida se, odnosno betonira u oplati, stijenka - zid
bunara. Ako dubina bunara nije velika, ozida se, odnosno betonira, cjelokupna
visina bunara prije njegovog spustanja. Kod veCih dubina izvede se jedan dio
visine zida, saceka da vezivo ocvrsne, kada se spusta dio bunara i prema potrebi
nadoziduje, odnosno nadobetonira i postepeno spusta do potrebne dubine. Na
mjestu prekida obicno se izvode armirano-betonski serklaii (libazni slojevi), koji
se po vertikali vezuju za prsten now bunara.
Armirano-betonski bunari rade se obicno u kliznoj opiati, u cijeloj svojoj
visini, iIi u dijelovima liZ postepeno spustanje, sto ovisi 0 dubini bunara. Kod
radova sa prekidima treba obratiti paznju na spojeve betona i nastavke armature.
Betonske, armirano-betonske i prednapregnute bunare izvedene od
montaznih prefabrikovanih prstenova treba dobro povezati u jednu cjelinu
celicnim sponama, iii na drugi nacin, uz dobro zaptivanje meduspojnica.
Bunari se rade i na skelama iznad vode iIi na plovnim objektima. Postupak
izrade je isti kao i na tlu, sarno treba rijesiti nacin kacenja, prenosa i spustanja
bunara do vode i kroz vodu do povrsine tla. Radi dizanja i spustanja potrebno je
bunar vezati u vise tacaka, tako da bude sto stabilniji i sigurniji za postavljanje na
pravu lokaciju i u tacnom polowju. U toku cijelog spustanja potrebno je stalno
kontrolisati njegov polozaj do kote temeljenja.
Kada se bunari postavljaju dizalicama, iii kada se dopreme kao plivajuei
elementi pa se potapaju na mjesto temeljenja, tacnost njihovog postavljanja najteze
se ostvaruje. Netacnost postavijanja bunara nije lahko popraviti u toku spustanja
kroz tlo, te se moze desiti da bude i veea ekscentricnost, sa kojom se obicno ulazi u
proracun.
Izrada, podstavljanje i kontroia bunara izvedenog na tIu je lakse u odnosu
na ostale nacine, ali je neophodna uspostava stalnih tacaka za kontrolu polozaja
bunara u fazi izrade i njegovog spustanja.

31.4.2. KOPANJE I SPUSTANJE BUNARA

Kopanje u bunaru moze biti u subom iii pod vodom, sto ovisi 0 vrsti
materijaia, njegovoj propustljivosti i nivon podzemne vode. Ovisno 0 ovim
elementima moguee su razne metode i nacini rada sa raspolozivom opremom. Ako
se zeli i postoje uslovi da se kopa u tlu sa podzemnom vodom u suho, onda se
moraju koristiti pumpe, cime se omogueuje kopanje i ispod samoga now bunara.
Kada se kopa u suhom, ako nema podzemne vode, iii se ona lahko moze
ispumpati, moguee su intervencije i sa radnicima u bilo kojoj fazi spustanja bunara
(sl.31.5.). Rad u ovakvim uslovima je najprikladniji, jer se moze kopati obicnim
TemeJjel/je

245

31. Temeljenje na bwwrima

X Duboko-illdirektllo temeljenje

sredstvima, rueno iIi masinski, pomocu raznih vrsta hvataca materijala (sI.3I.5.-b i
c), a prepreke se u toku spustanja lahko savladavaju. Kod evrscih materijala koristi
se tezi hvatae (sl.3 1.5.-c), koji se pusta sa visine da otvoren pada i zabije u tIo, a
pri podizanju se stegne i iznosi materijal vani. Cesto je potrebno potkopavanje
ispod ilili izvan noZa, sto je u ovome slucaju rada u suhom izvodljivo, a moguce je
koristiti i vodu pod pritiskom.

Kada se bunari spustaju ispod nivoa podzemne vode, moze se voda

ispumpavati, kao i u drugim otvorenim gradevinskim jamama. Pumpanje vode ne
izaziva posebne poteskoce kada se bunar spusta u materijalu sa malim
koeficijentom propusnosti, kao sto je glinovito ifili prasinasto tl0.
Medutim, u pjeskovitom i sljunkovitom materijalu velike vodopropusnosti,
priliv vode je znatan i moze se savladati jedino Jakim pumpama, ali tada postoji
opasnost od hidraulickog sloma. U ovome slucaju nastupa naglo prodiranje
materijala u bunar zbog velikog ulaznog gradijenta ispod noza i erozije materijala
(s1.31.6.-a-lijevo). Radi ovoga se voda ispumpava sarno do izvjesne relativno maJe
dubine iskopanog bunara.
Kada, ipak, bunar treba dublje spustati u sitnozrnom materijalu, radi se
iskop pod vodom raznim mehanickim napravama. U ovome slucaju nivo vode u
bunaru odrZava se u visini podzemne vode iIi nesto iznad ovoga nivoa. Tada voda
struji iz bunara u tIo i pozitivnim strujnim pritiskom stabilizira tlo oko dna bunara
i spreeava njegovo prodiranje u bunar.

v
I

SI.31.5. Faze izvotienja i spustanja bunara (a): izrada prvefaze (I), iskop i spustanje Ifaze
(If), nadobetoniranje druge faze (Ill), spustanje i iskop If faze (IV), zapunjavanje
bunara (V); hvatac za mater(ja! sa manjom evrstocom (b) i vecom evrstocom (c).
-. . . . . . . . . .

1) Faza spustanja bunara pnclllJava najvece poteskoce zbog potrebe

savladavanja otpora trenja po obimu bunara. Savladavanje trenja postize se
obieno na sIijedeci naein:
a) tezinom bunara, koja treba biti veca od sila trenja;
b) nanosenjem opterecenja na bunar, koje mora biti centrieno;
c) potkopavanjem ispod samoga noza bunara, Cime se eJiminise otpor tla odozdo
(s1.31.6.-a);
d) utiskivanjem vode pod pritiskom ispod noZa iii po obodu bunara, sistemom
ugradenih cijevi i mlaznica;
e) koristenjem bentonitske tiksotropne smjese po obodu bunara.
U slabo nosivom tIu (mulj, zasicen pijesak) savladavanje trenjaje lahko, a
ponekad nastupa i brzo tonjenje bunara u tlo. U ovome slucaju bunar se obieno
pridrZava sa skele i blagovremeno nadoziduje, odnosno betonira, kako ne bi tonuo
svjeze izgraden dio zida bunara.
246---------------------=~~-----------------

Temeljellje

:0 vaDA

.'
.

POD PRlT1SKOM
VODA Pqo PRlTlSKOM
U IZVLACNOJ CIJEVI
IZ NOSENJE ISKOPANOG
MATERIJALA

SI.31.6. Spustanje i kOPaJ~ie bunara: iskop pod vodol11 ilili iskop uz pumpanje vode (a),
iskop hidroejektorom (b) i ispravljanje bunara u tlu (c), horizontalnom (Fl)
vertikalnom (V) ilili zateiucom silom (2), kao i vodom pod pritiskom (1).

U sljunkovitom tIu opasnost od hidraulickog sloma tla oko noza bunara je

manja, ali je veca vodopropusnost, pa su potrebni mocni kapaciteti pumpi za
odrZavanje niskog v6dostaja. Zato se u takvim materijalima, takoder, redovno kopa
bagerima ne ispumpavajuci vodu (sl.3l.6.-a). Za kopanje u pjeskovitom i
prasinastorn tlu koriste se ejektori na zrak iii vodu (sI.31.6.-b). Princip rada sastoji
Temeljenje

247

31. Temeljellje fla bUflarimo

X Duboko-indirekmo temeljellje

se u ubacivanju zraka iIi vode kroz manju cijev pod pritiskom, eime se razara tlo, a
kroz drugu cijev veceg preenika izvlaei se zajedno voda i materijal.
Kada se materijal kopa pod vodom, moguce su razne prepreke, kao sto su
panjevi, samd, tvrdi proslojci i sl., kada se mora intervenisati roniocirna, sto
usporava izgradnju temelja na bunarirna.
Kada ima veci broj bunara u istom temelju, nivo vode moze se sniziti
pomocu pumpi postavljenih u vee zavrsenim bunarima iliIi izmedu njih. Na ovaj
naCin moze se formirati depresivna Iinija i omoguciti iskop u suhom.
U toku spustanja bunara formira se bocni pritisak, koji nije ravnomjeran
po povrsini omotaca, sto dovodi do naginjanja bunara. Isto tako, neravnomjeran
iskop, pojave samaca i razlicitog sastava tia, neravnomjemo nalijeganje nom i sl.
moze izazvati nepravilno tonjenje bunara, naginjanje i pomjeranje u stranu.
Ispravljanje se postize: (i) kopanjem vise na jednoj nego na drugoj strani,
potkopavanjem ispod nom na strani koju treba spustiti, (ii) podupiranjem sa strane
na povrsini terena, (iii) vezivanjem gomjeg kraja bunara i povIacenjem, (iv)
opterecivanjem jedne strane vise nego druge, (v) djelovanjem vode pod pritiskom
na strani koju treba spustiti, odnosno vratiti (sL31.6.-c).
U koherentnom tlu nije preporucljivo prekidati spustanje bunara na duze
vrijeme, jer kada se jednom savlada trenje, poslije proces spustanja ide IakSe. avo
i zbog toga sto kod duzih prekida doIazi do povecanja normaInih napona, a time i
trenja, usljed plasticnog tecenja materijala.

pomocu zabijenih drvenih, eelicnih, iIi betonskih talpi, obieno okruglog oblika, i
pijeska kojim se ispuni unutrasnji prostor.
Na slid 31.7.-b dat je primjer temeljenja stupova mosta na brzoj rijeci
Mississippi formiranjem vjestaekog pjeseanog ostrva od eelienih talpi, unutar
kojih je nasut pijesak. Promjeri ostrva bili su 34,0 i 37,0 m, i bili su okruieni sa
dva reda sipova (Blaine, 1947).
NOZI~ BUNARA
SA NOZEM U
GRADNJI

@
NOZICA BUNARA PLUTA

r.2~~N_~~

ZAGAT

2) Ispunjavanje bunara zapocinje nakon njegovog spustanja do predvidene kote

kako bi se dobio masivan temelj za konstrukciju. Veorna rijetko se bunar
ostavlja nezapunjen, ali ima slucajeva da se izbetonira sarno jedan donji dio
bunara, radi dobivanja veee nosivosti. Gomji dio zapuni se sIjunkom,
pijeskom, kamenom iIi spar-betonom, do pune visine. Kada se radi pod
vodom, najsigurnije je da se cio bunar zapuni betonom nize marke i obavezno
izradi armirano-betonska konstrukcija nad bunarima radi prenosenja
optereeenja na zidove bunara.
3) Spnstanje bunara iznad vode je slozenije i zahtijeva mocna sredstva za rad
nad vodom. Ako je stopa bunara sa nozem iii ako su dijelovi bunara izradeni
pored obale, oni se plutanjem dopreme na mjesto ugradnje i dizalicama
postave na formirano tIo. Obieno se betoniraju na kolicima pored obale i
poslije ocvrscavanja betona spuste cekrkom niz tracnice u vodu (sI.31.7.-a).
Kod strmih obaia ovo se spustanje u vodu obavlja sa skele.
Kod nizih vodostaja rijeke prave se vjestacka ostrva i sa tako formiranog
prostora bunar se spusta u tIo. Kada su veci nivoi vode, "vjestacka ostrva" se prave
248

Temeljellje

MLAZNICE ZA
PODMAZIVANJE
(SUSPENZIJA)

SJECIVO
NOlA

Sl. 31.7. Metoda izrade i spustanja donjeg gOlovog dijela bunara Iracnicama u vodu (a), te
izrada i spustarlje bunara sa vjdlackog pjescanog ostrva osiguraog metalnim
talpama za most Bauton Rouge na rijeci Mississippi (b), (Blaine, 1947).

Za izradu i spustanje bunara za stup mosta na rijeci Zambezi koristeni su

pontoni, na kojima su instalirani svi pogoni za proizvodnju betona i
Temeljcl1je

249

31. Temeljeflje na bUlla rima

X Duboko-illdirektno teme(iellje

komprimiranog zraka, pumpna, elektro i termo postrojenja, sa kranovima i drugom

opremom neophodnom za izradu, iskop i spustanje bunara (s1.3 J .8.). Na slican
nacin izveden je veci broj temelja na bunarima za mostove na vecim rijekama i
kroz mocne rijecne nanose (Tomlinson i Boorman, 1995).

Dva su glavna problema bila vezana za metodu izvodenja bunara: (i)

dubina vode u toku godisnje sezone i (ii) razvoj trenja zbog velike dubine. Za
savladavanje trenja koristeno je injektiranje pomocu bentonitske suspenzije (a na
dnu i cementne) kroz posebno ugraden sistem cijevi i mlaznica (s1.3 L9.-b).
Najdublji bunar imao je 1188 mlaznica ugradenih u 27 intervala po
dubini.Analiziran je jedinicni koeficijent trenja na vise bunara

DERIK

K . tg8

'0

O"~ i

uzet je 0,33 0 a~ .

KRAN

@
75 mm odvojena
cijev za svaku
visinu

SPUSTANJE VEZNANJEM
-PRIPREMA KOMPONENTI
BETONA

OiZAUCA

+9.80
...l!..

>-

=
20 t60 1350 13-501.60

-53.5
SlABO GRANULIRAN
$REDNJI
SLJUNAK

SI.31.8.

Izrada, iskop i spustanje bunara sa plivajuCih - pontonskih pogona za most na

rijeei Zambezi (Howorth, 1937).

U svijetu je izvedeno vise veoma dubokih bunara i znacajnih promjera za

temelje raznih objekata. Tako je npr: za prelaz 230 kV dalekovoda preko rijeke
Jamuna u Bangladeshu (BangladeSu) izvedeno vise bunara dubine preko 100 m,
promjera preko 12,0 m (sI.31.9. - a). Smatra se da je ovo najveca dubina bunara u
svijetu (Chandler, Peraine i dr., 1984; Hinch, Mc Doowall i dr. 1984.). Pri punom
koritu protice 70.700 m3/s vode, kada dubina iznosi 38,0 m. Za izvodenje ovih
bunara bilo je potrebno oko bunara izvrsiti potrebna osiguranja. Tlo u temeljnom
dijelu bunara sastojalo se od zbijene prasine, fino zbijenog pijeska i sljunka.
250

Teme(ienje

OTPACI
ISREDNJE
GRANULIRAN
SlJUNAK

.... 27.00

taC

20 100

20
1.8o

jJ30.60

-4290

g~.U
~
I

_;0

1219 UTISKIVANJE - 48.20

M
. m BENTDNINTSKE -"LI:\ 2.12
.
-:j9~1m~~tLk~~~
SUSPENZIJE
2.201
FINO GRANULIRAN
SLJUNCANI
FILTER

1,\

\42..L90
~48.20

ll~20

SI.31.9. Presjek bunara za stup dalekovoda u Jamuna rijcei - Bangladesh (a), sa tloertom

rasporeda injekcionog sistema za bentonitsku suspenziju (b). (Tomlinson i

Boorman, 1995). Bunar za masinsku halu Hidmelcketranc Obrovae, presjek (c) i
detalj stope hunara (d).
Temeljenje

251

31. Temeljellje Ila bUllarima

X Duboko-illdirekll!o temeljenje

POSTAVLJANJE
BUNARA

. -" ~:-:O-'

Za smjestaj ispod zemlje komplet strojarnice Hidroelektrane Obrovac u

Hrvatskoj, u laporovitim glinama, izveden je bunar - saht dubine 58,0 m i
unutarnjeg dijametra 27,0 m (s1. 31.9.-c i d). (Croatian National Electricity, 1995).
Smanjenje trenja po obodu sahta izvedeno je bentonitskom suspenzijom koja je
utiskivana po cijelom obodu bunara.
Temeljenje toranjskih stupova za most na Yokohama Bay, u Japanu,
raspona 460,0 m, na grupi od devet otvorenih bunara dijametra 10,0 m, takoder je
veoma interesantan primjer visokomehanizovanog konstrukterstva (s1.31.lO.).
Dubina temeljenja bila je oko 80,0 - 90,0 m ispod visokog vodostaja u Yokohama
Bay. Dijelovi bunara radeni su na suhom doku i sa privremeno zatvorenim dnom
dovueeni plutajuci na gradiliste. Dizalicom sa plovnog objekta od 3000 t
(sI.31.10.-a) postavljani su dijelovi bunara visine 27,0 m i uz kopanje grabilicom
spustani do predvidene kote. U stijenskom masivu iskop je vrsen rotacionom
busilicom (s1.31. 1O.-b). Bunari su zapunjeni betonom ina gomjem dijelu izvedena
je konstrukcija mosta (Tomlinson i Boorman, 1995).

'.' "

31.5. OPTERECENJE I DIMENZIONIRANJE BUNARA

Za dimenzioniranje zidova bunara i noZa sa prstenom bunara, potrebno je,
Kao i kod ostalih konstrukcija, izvrsiti analizu opterecenja. Kod bunara to je, pored
tezine bunara i konstrukcije, opterecenja koja se nanose prilikom spustanja bunara,
opterecenja kod prenosa, trans porta, spustanja sa skele, iii kod plutanja na vodi, te
sile trenja, koje se javljaju pri njegovom spustanju.
Vrlo eesto se ne proraeunava konstrukcija malog bunara nego se
konstruise empirijski na bazi iskustva. Oni se raeunaju tada kao sastavni dio
temelja: na njihovu nosivost, opterecenje na tlo, kao i na stabilnost temelja skupa
sa bunarom, kao dijelom teme1ja.

I SKOP GR.'t"LI'~UM

POMOCU KRANA

31.5.1. OPTERECENJE BUNARA

Sl.3i.lO. Temeljenje Yokohama Bay mosta, Japan, na sistemu bunara: postavljanje i

spustanje bunara sa broda dizalicom (a), te faza iskopa, spu.stanja bunara i
buJenja stijenskog masiva (b), (Collrtesy of the Metropolitan Expressway
Public Autority of Yokohama; Tomlinson i Boorman, 1995).

Proraeun same konstrukcije bunara odnosi se na: noz, prsten i zid bunara, a
nekada i libafne slojeve, kao i na mogucu ekscentrienost cijelog bunara, koja moze
nastupiti prilikom spustanja bunara.
Proraeun noza bunara i vijenca vrsi se na opterecenja koja mogu nastati od
naeina potkopavanja. Proraeunom se obuhvacaju vertikalne, boene, unutarnje i
vanjske sile, pri eemll mogll nastupiti: pritisak, ekscentrieni pritisak, zatezanje i
savijanje. Proraelln se provodi kao za otvorene sanduke i kesone, te ostale
konstrllkcije kruznog oblika. Za silleaj kamenitog materijala treba raeunati na

252----------------------~~--------------------

Temelje/lje

Temeljel1je

253

31. Teme/jellje Ila bunarillla

X Duboko-illdirekillo tcme/jcllje

neravnomjerno prenosenje opterecenja kao i na moguce udare pri spustanju

bunara.
Zid bunara racuna se na ravnomjerno rasporeden pritisak po obimu bunara
i to od pritiska tla i vode i moguce horizontalne sile pri eventualnom ispravljanju
bunara. Neravnomjeran pritisak nast~je cim se naginje bunar, pa treba zid bunara
kontrolisati i na neravnomjerno rasporedeni pritisak na zid bunara. Za
neravnomjerno opterecenje uzeti najvecu mogucu razliku u pritiscima. Pritisak od
vode se ne mijenja dok se pritisak od tla mijenja i nije isto kod koherentnog i
nekoherentnog tla.
Poznato je da vertikalni (crv) i horizontalni (crh) napon u tlu, uz zidove
bunara, linearno raste sa dubinom i iznosi (s1.31.11.):

stijenskom masivu, formiraju tri zone:(i) rastresita iIi rasteretna, (ii) ojacana, iii
zona povecanih napona i (iii) elasticna iIi zona prirodnih napona (s1.31.12.-a).

plasticna
raYon
KOEFICIJENT

4
10
15

30

. '::,:.:;:.:

OJ;

~~

m.
06

08

""-

\ \ 1\1\

gdje je Ko-koeficijent mirovanja prije objasnjen.

-.J

Kada se bunar spusta, materijaI uz bunar se razrahljuje, posebno ispod

nom, zbog potkopavanja, pa tu nastaje aktivno stanje sloma (sI.31.11.b), te se
pritisak uz zidove bunara smanjuje na velicinu aktivnog pritiska (sI.31.11.-c)
(Nonveiller, 1981).

6",

//~~O~OSlQ~OOEN~ N~PONA
~

, I

CD',

\ I
\ I
\r@

lm- I
200

I
I

P=~O"
I

I
I

0ZONA GRAVITACIONIH NAPONA

12

111 =40'

100

ZONA POVECANIH NAPONA

I
I

p=35"
l

&0

50

'"0z

10

f!

(31.1.)

0.2

~m",

SI.31.12. Distribucija bocnih napona na omotacu bunara: sema raspodjele napona (O"r. 0"1.
0"0) po dubini i stvorenim zonama (a), te dijagram za koeficijente bocnog napona
(b) .
. : : .'.

St.31.11.

.. '.

::.

'.

. '. ...
"

"

"

Promjena napona pri kopanju bunara: naponi na povrJini prije (a) i u toku
iskopa (b), sa dijagramom bocnog napona (c).

Distribuciju napona oko kruZnog otvora, prema teoriji elasticnosti i

piasticnosti izucavali su mnogi autori. U osnovi se, nakon iskopa u tlu iIi
254

Temeljel1je

Prema Terzaghiju (1943), naponi oko iskopanog otvora u elasticnom

poluprostoru mijenjaju se ovisno 0 odstojanju od oboda otvora (s1.31.12.-a).
Normalni naponi u rad~jaJnom pravcu (cr,) smanjuju se od prirodne veJiCine na
nulu, uz samu stijenku iskopa, dok se normalni tangencijalni naponi (crt) u smjeru
tangente, povecavaju na dvostruku vrijednost prirodnog
geoloskog
(gravitcionog) napona (cr). Radijalni napon se povecava, a tangencijalni smanjuje,
Temeljcllje

255

31. Temeljenje lIa bUlla rima

X Duboko-illdirektllo temeljellje

pocev od iskopa u dubinu i na priblizno 5ro od osovine otvora doseze prvobitnu

prirodnu veliCinu. U rastresitoj zoni iii zoni oslobodenih napona dolazi do
ispadanja materijala, posebno u sipkom materijalu i do urusavanja, ukoliko nije
osigurano podgradom, koja preuzima napon velicine ao
Prema teoriji plasticnosti dobije se da je tangencionalni napon (ar)
normalan na radijalne ravni, u zoni iskopa, znatno manji od onoga dobivenog
prema teoriji elasticnosti, a da radijalni napolli na grallici iskopa rastu do granicne
velicine a o (sUl.l2.-a). U literaturi postoje izvedeni izrazi za normalne napone u
radijalnom i tangencijalnom smjeru (ar i at), za oba stanja materijala, dok se napon
na obodu iskopa (ao ) moze izraziti ovisno 0 tezil1i materijala (y) i radijusu iskopa
(ro), u obliku:
(31.2.)

Ispitivanjem specificnog trenja (koeficijenta trenja), kod izgradnje nekih

mostova, ustanovljene su i vece vrijednosti od pomenutih. Tako npr.: pri spustanju
2
bunara kroz sljunkovit nanos dobiven je f=30 kN/m , a kroz prekonsolidovanu
2
cvrstu glinu f=11 kN/m (Nonveiller, 1981).
Za normalno spustanje bunara treba u osnovi udovoUiti slijedecim
uslovima:
a) Tezina bunara (W) treba da bude toliko velika da se on potkopavanjem moze
spustiti, tj.:
(31.6.)
W2T.

I"'

Koeficijent bocl1og napona (mer) dobije se za razne odnose z/ro, na slici

31.12.-b (Nonveiller, 1981).

31.5.2. TRENJE NA OMOTACU BUNARA

Proucavanje trel1ja na omotacu bunara veoma je znacajno radi odredivanja
tezine bunara u fazi spustanja. Kod proracuna trenja po omotacu bunara treba
imati u vidu karakteristike pojedinih slojeva tla.
Kada se ukupni otpor spustanju (T) racuna iz aktivnog pritiska (PA), ugla
trenja (0) i eventualne adhezije (ell), moze se napisati izraz u obliku (sI.31.13.-a):

T=PA 'sinD+c a

'Z,

(31.3.)

iIi u opstem obliku:

(31.4.)
Laboratorijskim ispitivanjem ugla trenja (0) i adhezije (c a), izmedu
omotaca bunara i tla, ne mogu se dobiti dovoljno pouzdani podaci, jer ovise 0
mnogo faktora. Radi ovoga se u praksi vecil10m racuna sa iskustvenim specificnim
otporom trenja (f), te je sila otpora tla:
T

= O f,

(31.5.)

gdjeje:
0- .povrsina obima na kojoj se omotac bunara dodiruje sa slojevima tla Cm2);
f- specificni otpor trenja izmedu omotaca i tla (kN/m 2), (tabela 14.6.).
Specificni otpor (f) ovisi 0 vrsti i zbijenosti materijala i ispitivanjem je
ustanovljeno da je do dubine 5,0 - 7,0 m linearno promjenljiva velicina, a dalje u
dubinu priblimo konstantna vrijednost (sl.31.13 .-b).

256

Temeljellje

SI.31.13. Bocni pritisak i trenje na zidove bunara i ofpar prodiranju noia: bocni pritisak
(P~ i trenje (T) na zidove bunara (a), razvoj specijicnog trenja if) po dubini (b) i
olpor prodiranja na vrhu bunarskog noia (c).

Kada nije udovoljel1o ovoj jednadzbi, bunar se potkopaval1jem ne spusta,

te ga je potrebno dodatno opterecivati. U ovome slucaju se materijal ispod nom
utiskuje sa strane u bunar, tako da ukupna kolicina iskopal1og materijala biva veca
od volumena temelja. Radi sigurnosti uzima se daje tezil1a bunara:

odnosno sila otpora:

Fs

Fs

T -:5 - , iIi T -:5 ~tgqJ; iIi

TA

(31.7.)

(PA sinD +c a z),

-:5 ;
s

gdjeje:
F s>1,5 - faktor sigurnosti (koeficijent sigurnosti Ks).
Temeljelye

257

31. Temeljenje lIa bunanma

X Duboko-illdirekl1l0 temeljellje

b) Tezina bunara ne treba biti tolika da se noz previse duboko samostalno ukopa
u tlo, a to nastupa kod nekontrolisanog tonje~a bunara. Maksimalna tezina bunara
mora zadovoljiti relaciju:
(31.8.)
U ovom slucaju na noz djeluje kriticna sila sloma (Qr), cija horizontalna
sila izaziva zatezuce napone u donjem prstenu bunara koje noz bunara mora
sigumo preuzeti (s1.31.13.-c).
U slucaju nejednakih slojeva moze se desiti da trenje drzi jedan gornji dio
bunara, a donji dio da visi, te se pojavljuje zatezanje. Ovu silu treba da preuzme
vertikalna armatura, a sila zatezanja dobije se iz razlike gornjih i donjih djelujucih
sila.
Kada je
> W , treba dodati vertikalno opterecenje (P); ono treba u
ovome slucaju da iznosi:
(31.9.)

Debljina zidova bunara najceSce OVIS! 0 potrebnoj tezini za vrijeme

spustanja, a ona je najcesce tolika da ne premasuje dopustene napone za beton.
Kod vecih bunara dimenzioniranje njegovih zidova vrsi se za prije navedena
opterecenja.
Medutim, zbog najcesce neravnomjernog opterecenja tla po dubini
omotaca, u racun se uvodi neravnomjeran pritisak tIa, dok je pritisak vode uvijek
linearno promjenljiv po dubini (sI.31.14.-a i b). Pretpostavlja se da u jednom
praveu djeluje na dubini z najveci moguci pritisak (s1.3 I.14.-b i e):
(3l.l1.)
Pm.x = Pw + Pa,
a u drugom praveu najmanji pritisak:

Pmm :::: Pw'

(31.12.)

Sa ovom pretpostavkom dobije se sljjedeci odnos pritisaka, koji se koriste

za iznalaienje statickih velicina:

LT L

Pmax >1',

tejeW'=W-l.

(31.13.)

Pmin

Faktor sigurnosti u ovome slucaju ovisi 0 tacnosti pretpostavljenog trenja i

uzima se veci od 1,5 - 4,0.
U praksi se za iznalaienje sila trenja koristi sila mirovanja (Po), uz
koefieijent mirovanja (Ko=l-sincp), tj.:

Po

=!yY2(1-sincp),
2

te je:

Pmax

(31.10.)
I

. 'I

., 1

otpor

1:

aktiYon

otpor

Na zid bunara djeluje aktivni pritisak tla (Pa), koji je obraden u

prethodnim tackama, kao i hidrostatski pritisak vode (Pw), u eijelosti po citavoj
dubini ako se voda ispumpava iz bunara, iIi sarno pritisak koji odgovara razlici
nivoa vode u bunaru i izvan njega (51.31. 14.-a). Dok se spusta bunar, on se,
takoder, moze nageti i tada nastaju momenti savijanja uzduz vertikalne osi, pa
se mogu pojaviti zatezuce pukotine na omotacu. Za proracunate momente savijanja
(s1.31.14.-d) potrebno je predvidjeti uzduznu armaturu. U ovome slucaju granicna
vrijednost bocnog pritiska na zidovima bunara moze dostici vrijednost pasivnog
otpora tla (Pp).
258

ii

'i

:: ....
1 I :.

l
I', i e :I ':,Tt
TillI
"
"

31.5.3. DIMENZIONIRANJE ZIDOVA BUNARA

i j l ' .. .j.

iW-T
.I

Pmin
N

I.

"

1,,I

"

$:-~~""":""f;;--+-MWB

.1

MW=(W-T){e+t)=

t- p.

SI31.14. Pritisak vode i tla na zid bunara (a). Distribucija ravnomjemih i neravnomjernih
pritisaka sa statickim ve!icinama na isjecku u horizonta!noj ravni bunara (b. i c)
(Kostic, 1968). Oplerecenje i momenti pri naginjanju bunara (d), (Nonvezller,
1981).
----------------------~~~-------------------259

Temelje/1je

Temeljellje

31. Temeljenje na bUflarima

X Dubolw-indirektllO lemeljenje

Indian Roads Congress (1984) preporucuje jednadzbu za proracun debljine

stijenke bunara (ali ne manje od 0,5m):

Za kruzni presjek momenti i normalne sile u tackama presjeka a i b dobiju

se iz izraza za (Kostic, 1968 ):
momente:

d = KBJi (m),
(31.18.)
gdjeje:
konstanta ovisna 0 vrsti tla i tipu bunara (tabela 31.1.);
KB(m)- vanjski dijametar bunara kruznog oblika;
I (m)- dubina bunara ispod niskog vodostaja vode, iii nivoa t1a, uzima se veca
vrijednost.

Ma

= -0,149 Pmin

Mb

=+0,137p

. r2 . OJ';

.. r2 . OJ',

mID

normalne sile:

(31.14.)

= P min' r(l + 0,785 OJ')'

Nb = Pmin . r(l + 0,50 W').
Na

31.6. BUNARI KAO TEMELJI OBJEKATA

Za ovakvo ekseentricno opterecenje naponi se dobiju iz poznatog izraza:

au

=A w

(31.15.)

a za slucaj ravnomjemog opterecenja centricni pritisak bit ce:

N = p' r.
(31.16.)
. D~n:enzio~~ira se ~o te.oriji armiranog betona, obicno donji, kao najvise
opterecel1l, I gOffiJl kao naJmanJe optereceni presjek.
U literaturi postoje iskustveni izrazi za dimenzioniranje zidova bunara.
Tako npr. obrazae Lamea irna oblik:

={

-1 JYz ,

a
a-2p

(31.17.)

11k1X

gdje je:
0"- dopusteni napon rnaterijala zida bunara.
Vrijednosti koeficijenta K za definisanje debljine bunam ili sanduka za temeljenje
Tabela 31.1.

VRSTATtA
PRETEZNO
PRETEZNO
PlESKOVITO
GLINQVITQ
0,030

0,033

0,039

0,043

0,047

0,052

0,062

0,068

2M--------------------~~~-------------------

Teme/jellje

Bunari obicno cine sastavni dio temelja objekata, odnosno konstrukeije, na

tIu ili iznad vode. Zbog ovoga je potrebno izvrsiti analizu nosivosti bunara i tia
ispod njega, ukljucujuci ejelukupno opterecenje objekta, racunajuci sistem kao
stabiine temelje oslonjene najcesce preko povdine dna bunara.

31.6.1. PRIMJENA BUNARA !(AO TEMEUA

Bunari se kao temelji primjenjuju pojedinacno iIi u grupi. Nacin primjene
velicini i koneentrisanosti opterecenja, velicine odnosa vertikalnog i
horizontalniog ukupnog opterecenja, oblika temeljne konstrukeije, kao i od
nosivosti tla na koje se oslanja bunar.
Pojedinacni bunari su manjeg prornjera i nalaze se ispod terneija, sarno
na pojedinim mjestima i na vecem odstojanju. Oni su najcesce optereeeni
vertikalnim malim opterecenjima. Stopa temelja iznad bunara, ako je sira od
dimenzije bunara, treba da je bar 30 - 50 em izvan iviee bunara radi obezbjedenja
rnoguenosti skretanja bunara pri njegovom spustanju.
Samostalni bunari su vecih promjera i obicno nemaju temeljnu stopu, vee
bunari zamjenjuju samostalne masivne temelje. Ako je sarno jedan bunar, onda je
on obicno velikog precnika, sto ovisi 0 vrsti i dimenzijama konstrukcije. Ispod
dalekovodnih, telekomunikaeionih i drugih stupova obicno su samostalni i veei
bunari, kao i bunari za druge namjene (sl. 31.9.). Cesci je siucaj da ima dva iii tri
bunara u jednom redu, sto ovisi, takoder, od veliCine bunara i duzine konstrukeije
iznad bunara. Ispod mostovnih stupova najcesce se projektuju dva iii tri bunara,
koja se konstrukcijom stuba medusobno povezu. Ispod kejskih zidova na
pristanistima moze biti u jednom redu vise bunara povezanih kejskom
konstrukeijorn. U ovome slucaju mora se voditi racuna 0 rnedurazmaku, koji treba
da iznosi minimum 1,0 m, kako ne bi bilo poteskoca pri spustanju bunara. Kadaje
OVISl 0

Temeljenje

261

31. Temeljenje na bunarima

X Duboko-indirekmo lemeljenje

veei razmak izmedu bunara, mora se predvidjeti konstrukcija za prenosenje

optereeenja sa kontinualne konstrukcije na bunar.
Cest je slucaj izgradnje bunara veem promjera na vodi, kao sto su,
naprimjer, mostovni stupovi. Da bi se izbjeglo suzenje profila za proticanje vode,
izvode se nekada bunari sa gomjim krajem ispod nivoa terena. Da bi se bunari
mogli spustiti, a i radi obezbjedenja izvodenja donjih dijelova mostovnih stupova,
izvodi se privremena zastita oslonjenja na konstrukciju bunara sa visinom do iznad
niskog nivoa vode. Kada se ovi radovi zavrse, uklanja se ova privremena
konstrukcija.
Bunari u grupi obicno su mali i u veeem broju obuhvaeaju siru temeljnu
stopu, slicno sipovima veeih promjera. Raspored bunara u osnovi moze biti slican
rasporedu sipova ispod temelja. Kod ovoga vaZno je predvidjeti dovoljno
meduodstojanje radi mogucnosti rada i eventualne devijacije bunara.

tezina gomje konstrukcije;

komponente horizontalne sile konstrukcije;
Hxi HyGI = VI 'Yb- tezina stupa i temelja iznad najnizeg nivoa vode;
G2 = V2
tezina temelja (bunara) ispod najnizeg nivoa vode;

G-

r; -

WI = I VI .

r-

W 2 = t V2

r' - tezina tla ispod NPV;

tezina tla iznad NPV;

jedinicna tezina materijala iznad i ispod NPV;
jedinicna teZina hetona iznad i ispod NPV;

@
T--'
I

31.6.2. PRORACUN TEMELJA NA BUNARIMA

Nacin proracuna nosivosti bunara ovisi od njegova oblika i velicine, kao i
od tla na koje se oslanja bunar. Bunare ne bi trebalo racunati na nosivost trenjem
izuzev kod sasvim malih bunara, a u tom slucaju se mogu tretirati kao sipovi
velikih promjera. Za temelje znacajnih inzenjerskih konstrukcija bunare treba
racunati kao stabilne temelje, koji se oslanjaju sarno preko donje povrsine bunara.
Pojedinacni bunari ispod konstrukcija na vecim odstojanjima racunaju se
za vertikalna optereeenja, jer su horizontalna optereeenja u ovim slucajevima
obicno neznatna. U izvjesnim slucajevima potrebno je provesti proracun za
ekscentricitet, koji moze nastati pomjeranjem bunara pri njegovom spustanju.
Mali bunari u grupi staticki se tretiraju kao grupe nezavisnih elemenata
vezani krutom temeljnom plocom, slicno vertikalnim sipovima u grupi. Prema
tome, treba proracunati nosivost tla ispod bunara i njihovu stabilnost. Prvo se u
grupi bunara nadu opterecenja najvise opterecenih bunara prema polozaju
rezultante optereeenja, pa se za ta optereeenja provjeravaju ivicni naponi na tlo
ispod osnove bunara.
Samostalni bunari se u statickom pogledu proracunavaju gotovo uvijek
kao masivni temelji sa svim nepovoljnim opterecenjima. Ne racuna se sa bocnim
optereeenjem tla, vee se iznalaze ivicni naponi na tio, kao i stabilnost na prevrtanje
i klizanje.
Koje sile djeJuju i kakav je generalni princip proracuna temelja nad
bunarom, vidljivo je iz primjera na slici 31.15. - a.
Na temelj dimenzija LxB, koji je optereeen silom G i horizontalnim silama
Hx i Hy, djeluju opeenito slijedece sile:
262

-i.- -.----HeX(ey )
I_

B(L)

.,

Sl.3I.I5. Sematski prikaz proracuna napona pod temeljom ispod bunara ~mnduka BL) (a)
(Nonveiller. 1981). i prikaz pojacanja cepa (nakon njegove izrade pod vodom)
poslije ispumpavanja vode (b).

Ukupna vertikalna sila, sa izracunatim tezinama, koja djeluje na temeljnu

plohuje:
.

Q=G+G +G2+~ +W2 =G+~

j

rb +V2 'Y~+t~ 'Y+Y2 -r'

(31.19.)

Pomoeu ove sile i horizontal nih komponenti Hx i Hy opterecenja stupa

izracuna se graficki iii analiticki rezuitanta R i njeno sjeciste sa temeljnom plohom
----------------------------~~~e-m-elj~e-,y~e-------------------------263

Temeljenje

31. Temeljellje na bUllarima

X Duboko-illdirektJlo teme/jel1je

i Grnin - maksimalnim i minimalnim opterecenjem, koja treba racunati

sa Yb i Y'b, tj. betonom iznad i is pod odgovarajucih nivoa vode;
HI i H2 - horizontalnom silom upravno i u pravcu glavne ose;
MI i M2 - momentima oko duze osovine i sa njom paralelno.
Ispod nivoa jednog bunara, pored pola opterecenja od Gm", i Gmin , djeluje
tezina bunara (G I ) i tezina tla (G 2 ), koje treba racunati sa y' b i y'.
Ispitivanjem se trebaju ustanoviti parametri cvrstoce na smicanju kao i
proracun dopustene nosivosti t1a (O"t).
G max

(tacka A) udaljeno ex i ey od tezista temeljne spojnice. Iz ovih podataka

izracunavaju se ivicni naponi (0"1.2) na svim uglovima temeljne plohe.
Ekscentriciteti se dobiju iz izraza:

ey

(h+D)
Q
(31.20.)

1
1
ex < - B e y ::; - L ; za pravokutan presjek,
- 6'
6

f----- L ---->-I

---------

kada se ne pojavljuje zatezanje.

Ekscentricitet (e, i e y) ovisi 0 velicini horizontalnih komponenti
opterecenja i ukupne tezine temelja. U proracunu opterecenja Gedn.31.19.) nisu
uzeti U obzir sile trenja (T) i aktivni pritisak (Pa) na omotacu bunara (sanduka),
racunajuci da ce se one vremenom smanjiti, iii nestati, sto bi inace smanjilo
ukupnu silu (Q).
Ako ekscentriciteti nisu veliki, nije potrebna velika tezina ukupnih temeija,
te se ostavlja supljina u bunaru. Nakon spustanja bunara izbetonira se obicno
betonski cep pod vodom (I faza) i poslije ispumpa voda iz bunara. U ovome
slucaju tezina cepa treba da bude tolika da se odupre razlici pritisaka vode, tj.
(s1.31.15.-b):
(31.21.)
h y; = y w' te je visina cepa:

hw

h=-, hwYw'

(31.22.)

Yb

Teng(l962) daje empirijske izraze za debljinu cepa (Braja, 1995).

Kada se ispumpa voda, moze se injektiranjem ojacati kontakt izmedu
bunara, cepa i tla, cime se obezbjeduje bolji prenos sila na tlo. Po potrebi moze se
ojacati armirano-betonskom plocom da bi se potpuno osigurao prenos sila sa
zidova bunara na tIo.
Kod prevelikog ekscentriciteta na temeljnoj plohi ukupna tezina moze se
povecati zapunjavanjem supljeg prostora sljunkom, pijeskom iii mrsavim betonom.
Ako se popunjava bunar mrsavim betonom, nije potrebno izvoditi armiranobetonsku plocu,jer se sile direktno prenose na temeljnu plohu.
Za jos jedan prakticni primjer daje se generalni princip proracuna dva
bunara, kao temelja mostovnog stuba (s1.31.16.), opterecenog u visini gomje ivice
bunara sa:
264
Temeljellje

S1.31.16. Prikaz temelja stupa mosta na dva bunara: poduini presjek (aJ, popreeni presjek
(b) i tlocrt bunara (c).

Za pretpostavljene dimenzije bunam (s1.31.16.) proracuna se maksimalni

vertikalni pritisak na bunar od vertikalnog opterecenja stupa (G maxl2), tezine
bunara (G 1), tezine tla oko i iznad bunara sa y' (G 2) i od momenta (M 2), tj.:

" '= G max

G
2'

G -Vy"
1 -

b'

G =Vy'
2

"

G =M 2

(31.23.)

taka da ce ukupno vertikalno opterecenje iznositi:

----------------------------~T~e/-ne~lj~e1~lj~e-------------------------265

31. Temeljellje no bUlIarill1a

X Duboko-illdireklllo temeljel1je

LY = LG=G'+G +G
j

+G3

(31.24.)

proracun slicni su kao I kod bunara, te ee se ovdje obrazloziti sarno oni elementi,
koji se unekoliko razlikuju od bunara.

Zajedan (najoptereceniji) bunar proracunaju se momenti aka:

31. 7.1. PRIMJENA I OBLICI SANDUCASTIH B UNARA

M;=!(M +HI .h)

2
1
kraee ose: M 2' =-H ry h, kao i
poduzneose:

(31.25.)

2 -

sumarni moment:M

= ~(M;Y +(M~Y .

Iz prethodnog proizlazi na on na tlo:

LV

M
W

=--+-=

a
max

4'LY +32M
-D;n

D~n

J
'l LD2~ + 8~
D2

(31.26.)

a max = 1,27 j

Na slican nacin proracuna se najmanji pritisak na tlo (Omin). Maksimalni

napon treba biti rnanji od Odop za ispitano tio ispod bunara.
Stabilnost na prevrtanje vjerovatno ne dolazi u obzir. a stabilnost protiv
klizanja proracuna se iz najrnanjeg vertikalnog opterecenja Vmin i najveee
horizontalne sHe:

Kod veoma velikih optereeenja, koja su koncentrisana na manjoj povrsini,

primjena veceg broja okruglih bunara iii jednog veeeg bunara moze biti
neekonomicna, radi cega se obicno koriste sanducasti bunari. Osim ovoga,
sanducasti bunari su prilagodljiviji obliku temeljne konstrukcije, odnosno
spoljnom optereeenju. Sanducasti bunari, isto tako, mogu biti povoljniji pri
spustanju kroz tl0, nego vise krumih bunara, narocito kada je veea dubina
temeljenja i u koherentnim materijalima, gdje pritisci mogu biti veliki i
promjenljiviji.
Radi veee slobodne povrsine za rad mogu se upotrijebiti efikasnija
sredstva za iskop i pumpanje vode. nego kada su bunari manjih precnika. Kada se
naide na smetnje, lahko je njihovo odstranjivanje zbog veeeg slobodnog prostora i
mogucnosti primjene jacih sredstava za rad. Zidovi bunara optereceni su silama
pritiska dok su zidovi sanduka izlozeni i savijanju, te bi u ovome slucaju prednost
bila na strani bunara. Sanduci su pogodniji za prelaz na pneumatsko temeljenje,
ako se u procesu rada ukaze takva pot reba.
Za izradu sanducastih bunara gotovo iskljucivo se koristi armirani beton, a
sarno u izvjesnim slucajevima mogu se kombinovati beton i armirani beton. Noz
sandukaje najcesee od celika, a rjede sarno od anniranog betona.

(31.27.)
B1=

a sila trenja izracuna se na jedan od objasnjenih nacina, npr:

= Vrnintg<p

Fs

=~

[[]O

2.5-4.0-5.0

l8:~~

(31.28.)

~l

Za pretpostavljene dimenzije bunara (D j i D 2) izvrSi se kontrola napona. na

gornjern i donjem kraju bunara, prema izrazirna u jednadzbama 31.14. i 31.15., iii
na bilo koji prije opisani nacin. VeliCina ekscentriciteta pronalazi se na nacin dat u
prethodnom priIT\.ieru.

[]QO

!--B--!

~8
B----j

Sl.3I.f7. Sematski prikaz nekih oblika sandu('astih bunara sajednom (a,b,c,d) i vise (e,j)

31.7. TEMELJENJE NA SANDUCASTIM BUNARIMA

Pored otvorenih bunara, u temeljenju objekata koriste se i otvoreni sanduci
- sanducasti bunari raznih oblika i velicina. Njihova prirnjena, izrada, spustanje i
266

---------------------------~~e-m~elj~e-,y~e------------------------

komora.

Otvoreni sanduci. koji se nekada nazivaju i otvor;:n i kesoni, cine najcesce

relativno velike objekte, za koje je potrebno izraditi
projekte sa
Tell1eljenje

267

31. Tcmeljcllje fla bUflarima

X Duboko-illdirektllo lemeljenje

statickim proraeunima. KOl1struktivni oblici u osnovi su razlieiti i prilagodavaju se

dimenzijama i oblicima temelja konstrukcije. Obieno su pravollgaonog iIi
kombinovanog oblika, bez podjeJa, iIi sa jednom ili vise unutrasnjih pregrada
(s1.31.17.). Ove pregrade mogu biti privremenog karaktera, a uklanjaju prilikom
punjenja sanduka.
Boene vanjske strane rade se, kao i kod bunara, u nagibu, radi lal<Seg
prodiranja u tio, a unutarnje su obicno vertikalne, sto omogucuje koristenje klizne
opIate (s1.31.18.). Na ovaj naein dobije se u dnu veea debUina zida nego na vrhu
sanduka, sto je i statieki povoljnije. Posto su zidovi sanduka izlozeni savijanju,
uglovi i ukrstanja izlozeni su vecim momentima savijanja nego u poljima zbog
cega se ojacavaju vutama. Da bi se smanjili momenti savijanja, kod dugackih
zidova sanduka projektuju se popreeni i podufni pregradni zidovi (s1.31.I7.-e,f).
Pregradni zidovi mogu biti po citavoj visini sanduka iii samo na jednom
dijelu njegove visine. U ovome slucaju dobro je da se izostavi dio pregradnog zida
u donjem njegovom dijelu, eime se omogueuje prelaz iz jedne komore u drugu.
Ovakav slucaj povoljan je kod prelaza na pneumatsko temelJenje. Kod veceg
doticaja vode povoljnije je imati vise komora, jer se tada voda moZe ispumpati iz
pojedinacnih komora_
Debljina zidova sanducastog bunara ovisi od statiekih ve\icina, ali na vrhu
ne bi trebala biti tanja od 15 em (sl.31.18.), kada su od anniranog betona, a 30-50
cm, kada su odnabijenog betona. Medutim, debljine zidova mogu biti i vece, ako
je potrebna veca tezina radi savladavanja trenja po obodu sanduka.

~\~:-.::~
T~

""': ~.~ :

noz
sanduka

d;:;15cm

l1

..
'.

::'
III

u
0

'"
0
,.,

hll

..
E
u

l1
~

.::' '.

L2

of! '?I'"

1
1

SI.31.18. Primjer pravougaonog poduinog (a), poprecnog (h) i horizontalnog presjeka (c)

sanducasiog hunara, sa detaljom vute (d).

268

Proracun temelja izvedenih pom06u otvorenih sandueastih bunara ne

razlikuje se od proraeuna masivnih temelja izvedenih na uobicajene naeine.
Statieki proraeun sastoji se u uobicajenoj analizi opterecenja, odredivanju debljine
zidova sanduka optereeenih i momentom savijanja, te provjeri ivicnih napona na
tlo ispod sanduka. U obzir dolaze: (i) opterecenja od konstrukcije objekta, (ii)
vertikaina opterecenja od konstrukcije sanduka i tla, (iii) bocni pritisci tla i
(iv) pritisak od vode. Kod proracuna treba uzeti u obzir najnepovoljnije
opterecenje koje se moze javiti u toku gradenja.

+*1
1 0

20
1 0

2n
1 0

i----L1

31. 7.2. PRORACUN SANDUCASTIH BUNARA

@
VUTA

o?\:
:'.': ~.

L2

Kada je otvoreni sanduk u vodi, pa je potrebna veca vis ina zidova nego za
definitivan temelj, moze se na vanjskim zidovima za temelj izraditi privremeni
tanji zid, kao i kod vee pomenutih bunara.
Izrada, postavljanje i pumpanje vode iz sanduka slicno je kao i kod
opisanog nacina za bunare. Sve aktivnosti na formiranju temelja sa sanducima
slicne su fazama rada za temelje na okruglim bunarima. Zapllnjavanjem komora
sandllka mogu se vrsiti razne kombinacije, ovisno 0 polozaju eelije prema
spoljasnjoj strani temelja. Kombinovano zapunjavanje komora, posebno je
pogodno kod izrade kejova iIi potpomih konstrukcija.
..
Cest je slucaj temeljenja na vise otvorenih sanduka kada se onl povezuJu
annirano-betonskom konstrukcijom. U ovome slucaju pojedine komore mogu se
izvesti na manji~ visinama, sto ovisi 0 vrsti gradevine i statickim zahtjevima.

Temeljenje

2 0 +-1-.1..-_-1

SI.31.19. Sematski prikaz proracuna zida sanduka:

aktivni pritisak fla (a). sema

opterecenja jednog odsjeeka rama (h), dijagram momenata sanduka (c), za
jedan odsjeeak visine, sa semom djelovanja sila u presjeku (J)-( 1).

--------------------------~~~ell-u~lj~el~ije--------------------------269

31. Temeljellje Ila bUllarima

X Duboko-illdirektllo (emeljellje

Sanducasti bunari racunaju se kao zatvorene ramovske konstrukcije, sa

bocnim pritiscima tla i vode, koji imaju trouglastu raspodjelu pritiska po dubini.
Staticke veliCine pritiska (Pn) odreduju se za razne visine sanduka (Din), s tim da
se trouglasto opterecenje zamijeni ravnomjernim opterecenjem za pojedine
vertikalne zidne odsjecke (sl.31.19.). Pri ovoj pretpostavci treba imatj u vidu da
moze nastupiti neravnomjerna raspodjela tla usljed razlicitog sastava tla i
neravnomjernog nalijeganja noZa sanduka.
Zbog mogucih udara, pri!ikom spustanja sanduka, potrebno je racunati sa
dinamickim koeficijentom iIi povecati koeficijent sigurnosti.
Kako su stranice bunara kratke, tj. ograllicene su duzine, ne moZe se u
potpunosti razviti aktivni klin, radi cega se vrsi redukcija aktivnog pritiska
(s1.31.20.-b). Sile trenja (T) koje djeluju kao dodatni otpor na krajevima aktivnog
klina utjecu na promjenu ukupne velicine aktivnog pritiska tla na zidove masivnog
temelja. MoZe se dokazati da je sila aktivnog pritiska (LP' a), uzimajuci u obzir sile
trenja (T),jednaka (Nonveiller, 198 1):
(31.29.)

(31.30.)

opterecenje na sanduk (ram) na nekoj dubini z na bazi kojeg se proracunaju

momenti savijanja na zidovima bunara - rama (sI.31.20.-c).
KoeficUent a redukcUe aktivnog pritiska (Nonveiller, 1981)

U konstrukciji sanducastog bunara proracunava se: (i) noz i prsten sa

nOZem, (ii) zidovi, (iii) ukrucenja, i/ili (iv) tavanice, ukoliko se prelazi na
pneumatsko temeljenje. Noz se racuna kao da je oslonjen po cijeloj duiini iIi
djelomicno sa bocnim pritiscima sa unutarnje i vanjske strane, kao konzola iz zida.
Sistem konstrukcije zida za horizontalna opterecenja je zatvoren ram, sajedllim iii
vise otvora, izlozen savijanju i aksijalllom pritisku, od opterecenja tlom i vodom
(s1.31.19.-a i 31.20.-c). Treba voditi racuna da je svaki presjek zida sanduka
iz!ozen ekscentricnom pritisku (sI.31.19.-b).

t' .
D
I

... 1

<IT

:J
J.,.KA"rz

.1

Sf. 31. 20. Opterecenja i momenti savijanja horizontalnih presjeka bllnara: vertikalni
presjek (a), opterecenje pritiskom fla i vode (b), flocrt optereeenja i
momenata savijanja na dubini z ( c).

Uzimaju6i: K,,=l-sin<p i c=O, dobije se a. iz tabelc 31.2. Raspodjela ovog

koeficijenta nece biti iineama, nego ce se sa dubinom smanjivati i to tako da
pocillje sa tallgentom na linearnu raspodjelu aktivnog pritiska (s1.31.20.-b). Ovako
reduciran aktivni pritisak (r.P' a=a., na slici 31.20.-b,c) sa pritiskom vode (aR) je
270

!1

Tellleljellje

S/.31.21. Ekstremna opterecenja II vertikalnom llzduinom presjekll sandllcastog bllnara:

teiina .'Ie prenosi na krajeve noia (a), odnosno na srednji dio noia (b), (prema
Nonveilleru, 1981 ).

Pri spustanju sanduka moze se desiti da se prenos tezine koncentrise samo

na neke dijelove noZa. Moguca su dva ekstremna slucaja:(i)cjelokupna duzina
prenosi se na kracu stranicu, kada se dobije najveci moment savijanja u uzduznim
zidovima sanduka, kojim se odreduje potrebna armatura u vijencu noZa (sI.31.21.a) i (ii) cjelokupna tezina prenosi se na srednjem dijelu duze stranice sanduka,
----------------~----------~T.~e-m-elj~e-,v~e-------------------------271

31. Temeljcnje

/lG

bUllarima

X Duhokoindirektllo temeljelye

kada se dobije moment savijanja, kojim se definise uzduzna armatura u gomjem

dijelu sanducastog bunara (sI.31.21.-b).
Maksimalni momenti za ova dva slucaja nesimetricnog opterecenja noza
dobiju se iz izraza, prema slici 31.21.:

1M max

= ~ (W -T{ ~

-a}

zaFzI ,
(31.31.)

II

M max

=-~(W
-T{
S-~b)
zaF
2
\
2'

Z2

31.S.1. PRIMJENA, IZRADA I SPUSTAN]E

SANDUKA SA DNOM
Primjena sanduka od armiranog betona sa dnom ogranicena je sarno na
slucajeve temeljenja objekata u vodi vece dubine. Njihova primjenaje pogodna na
lokacijama koje posjeduju dovoljnu nosivost na samoj povrsini tla. Medutim, oni
se koriste i u slucaju slabije nosivosti povrsinskog tla, stirn da se na jedan od
mogucih tehnickih zahvata izvrsi ojacanje tla kamenim nabacajem iii se izbageruje
slabo tIo (s1.31.23.). Ovakvi sanduci se rijetko primjenjuju ako se nosivo tIo nalazi
duboko ispod povrsine t1a pod vodom. U izvjesnim slucajevima sanducasti bunari
sa dnom se kombinuju sa sipovima preko kojih se opterecenje prenosi na dublje
slojeve tla (sL31.24.-b).

Ovakav proracun ponavlja se za razne faze spustanja sanducastog bunara

po dubini z, kako bi se nasla najveca armatura IFz u vijencu noZa i 2Fz u gornjem
dijelu, te u raznim dubinama sanducastog bunara. Osim ove horizontalne armature,
potrebna je i vertikalna armatura povezana za vijenac noZa, kako bi se osigurala
cjelina sanduka, pri njegovom spustanju. Eventualne napone zatezanja, koji bi
nastali zbog djelimicnog "ovjesenja" sanduka tokom spustanja, treba da preuzme
ova vertikalna armatura.
Iznala.zenje momenata i provjera napona sanducastog bunara pri njegovom
naginjanju kod spustanja predoceno je slikom 3L 14.-d., a metod proracuna napona
ispod temelja sanducastog bunara slikom 31.15.

B,:: 3.0-5.0-

3.060 105.0

Sanduci sa dnom su po obliku slicni sanducima bez dna. Konstrukcija je

izvedena od relativno tankih armatumo-betonskih zidova, ploca i dna povezanih u
jednu simetricnu, iIi asimetricnu cjelinu, obicno ojacanu u uglovima vutama
(s1.31.22.). Mogu biti sarno sa jednom iii vise eelija razlicitih visina, koje se mogu
koristiti kao samostaIne iIi medusohno povezane. Specificnost ovih sanduka je u
tome sto se projektuju i proracunavaju ne same za nosenje, vee i za plutanje na
vodi. S obzirom, da imaju dno, kroz sanduke se ne moze vrsiti kopanje vee prije
njihovog spustanja na projektovanu lokaciju tl0 mora biti dobro pripremljeno.
Zbog tanke konsttukcije sanduka sa dnom, oni su lahki, za transport i spustanje
kroz vodu, a ujedno su i sastavni dio temelja, a tada se obicno popunjavaju
materijalima koji nisu skupi. Ovi i drugi elementi doprinose da ovakva temeljna
konstrukcija ne bude skupo rjesenje.

272

Te/lleljenje

+-31.8. TEMELJENJE NA SANDUClMA SA DNOM

B,::3.0-5.0

1
D

St.3].22. Primjeri simetricnih (a,b,d) i nesimetricnih (c) sanduka sa dnom, sa konzolnim

ispustima i bez njih.

Najcesee se ovi sanducasti bunari koriste za kejske zidove iJili zastitne,

odnosno potpome konstrukcije temeljene u vodi. U ovome slucaju zidovi sanduka
mogu biti razlicitih visina, posebno onih do tla (s1.31.22.-c), kao i razlicitih
debljina, ovisno u staticnom konceptu temelja (sI.31.22.-d). Gotovo uvijek su i niii
zidovi izvan nivoa vode, a tada se sanduk vuce plivanjem do mjesta spustanja.
Temeijenje

273

31. Temeljenje no bUl/arima

X Dubokoilldirekmo lemeljellje

Izrada sanduka sa dnom vrsi se izvan mjesta ugradnje. Veoma rijetko se

u praksi rade na skelama iIi na plovnim objektima. Obieno se betoniraju u oplati,
na obali r~jeke i spustaju u vodu: (i) iz napravljenog doka, u koji se nakon
betoniranja upusta voda i najlakse ukljucuje u vodni tok; (ii) putem rampe
(s1.31.23.-a,b) sa kolosijekom i kolicima iIi bez njih (sL31.7.-a); te (iii)
bagerovanjem dijela pjeseane obale oko izvedenog sanduka cime se on spusti u
vodu (s1.32.5.-a).
Sanduci sa dnom koriste se za temeljenje mostovnih stupova, ali najvise na
objektima u kojima ima vise komada sanduka, pa je izrada na jednom mjestu
najpogodnija.
SpoIjasni nagibi zidova izvode se u blagom nagibu, sto ovisi od vi sine
zidova i potrebnih debljina. Medutim, ovi kao i un utarnji zidovi mogu biti
vertikalni, eime se omogucuje laksa izrada opiate. Debljine zidova obieno se krecu
od 15 - 30 em, ali mogu biti i deblji.
Za izradu temelja na odredenoj lokaeiji sanduci se dovlaee plivanjem i
potapanjem se spustaju na predvidenu podlogu (s1.31.23.).
Spustinje i postavljanje sanduka sa dnom vrsi se nakon pripremljene
podloge na koju ce se osloniti dno sanduka.

Priprema podloge moze se vrsiti na vise naCina, ovisno 0 vrsti i nosivosti

materijaia, te tehnickim sredstvima za rad. Kada je dno evrsto i ravno podloga se
izgraduje od kamenog nabacaja (s1.31.23.-e), a ako je u nagibu, VTsi se
poravnavanje bagerovanjem (sI.31.23.-c) Hi nasipanjem kamenim iIi otpadnim
materijalom (sI.31.23.-d). Umjesto kamenog nabaeaja podloga moze biti
izbetonirana pod vodom (sI.31.23.-f).
Ovisno 0 vrsti konstrukcije, bunar sa dnom izvodi se i sa gornjom ploeom,
na koju se oslanja stup mosta iIi neka druga konstrukcija (s1.31.24.). Dno bunara
moze biti sa konzolama iii sa rubom koji spreeava isticanje cementnog maltera, iii
injekcione smjese, kada se podloga zaptiva nakon spustanja sanduka (s1.31.24.a,c). Oblikovanje istaka na dnu sanduka moze biti u kombinaciji konzole i rubnog
ispusta (s1.3L24.-c). U izvjesnim slucajevima sanduk sa dnom oslanja se na sipove
kada se nosivo tlo nalazi na vecim dubinama (sL31.24.-b).

@)

S1.31.24. Temelj stupa mosta na sanducastom bunaru sa dnom i ploeom, na kamenom

nabacaju (a), i ,~ipovima (b), sa detaljima injektiranja i zaptivanja kamenog
nabaeaja ispod dna sanduka (c), gdje je: stub mosta (1), odzraeni ventil (2),
balast po potrebi (3), rubni istak (4), injekciona smjesa (5), kameni nabaeaj (6),
sipovi (7). nadglavna ploea (8), injekciona cijev (9), ispuna betonom (10). otvor
za ubrizgavallje cementne smjese ( 11 ).

Sf.31.23. Spuiitanje sandueastih bunara sa dnom: izrada na obali (a), dovlaeenje plutanjem
(b). spustanje na iskopanu (c), nasutu (d,e) i izbetoniranu (f) podlogu.

274

Tcmeljellje

Prilikom plutanja sanduka potrebno je polozaj izravnavati dodavanjem

materijala na dnu ili upustanjem vode. Pogodnije je koristiti materijal, jer on stoji
na jednom mjestu dok je voda pokretna. Sanduk se spusta na podlogu upust~njem
vode i kontrolise njegov polozaj. Radi boJjeg nalijeganja injektira se podloga lspod
sanduka kroz ugradene cijevi (s1.31.24.-c) iIi se u dnu ostave otvori za
ubrizgavanje injekcione smjese.
------------------------~~~---------------------275

Tcmeljenjc

31. TemeLje,lje nil bUllarima

X Dubokoilldirektllo temeljellje

Kod izgradnje kejova, potpomih konstrukcija i drugih objekata, sanduci sa

dnom, postavljaju se jedan do drugog iii sa medurazmacima i povezu se
nadglavnom konstrukcijom. Prazni medurazmaci popune se kamenom naslagom,
betonom iii betonskim elementima (81.31.25.).
Vrlo je tesko tacno postaviti sanduk na odredenu lokaciju, posebno kod
velikih dubina i na vodi sa valovima i jacom vodnom strujom. U ovome slucaju
radi se posebna pomocna skela od zabijenih celicnih iii drvenih talpi, koje sluze
ujedno i kao vodilje sanduku. Pored skele ankerisu se plovni objekti, sa
dizalicama, mjesaiicama, materijalom i drugim sredstvima za rad.

r,

.,

.,

I I
I ,

, I
, I

I I
I I

, I

, ,

I I
I 1

;"'_1
______ ..1..J. ____ ..... _::l

-:l~---....! L. ______ ~ '- ___ ...

--- - - - - 04_<-

cetiri, a vertikalni zidovi na tri strane, ukoliko u gornjem kraju nisu vezani
konstrukcijom objekta. Ocita je razlika i u potrebi za proracunom tezine sanduka
sa dnom kao plovnog objekta, koji i u nagnutom polofuju mora biti stabilan na
vodi.
Sanduk mora biti oblikovan i dimenzioniran tako da je stabilan i da uvijek
postoji dovoljna visina i najnizih dijelova iznad nivoa vode. U fazi plutanja dje\uje
hidrostatski pritisak vode sa strana i uzgon na dno (s1.31.26.-a), kao i kod
spustenog sanduka na dno, a tada su pritisci obicno veci od onih u fazi plivanja
(s1.3 1. 26.-b).
Za provjeru stabilnosti sanduka pri plivanju potrebno je izracunati njegovu
tezinu (W) i potrebnu zapreminu istisnute vode (V), sa tezistem sanduka koji pliva
(8) i tezistem istisnute zapremine vode u normalnom (T) i nagnutom (T 1) polozaju
(sI.31.27.). Za ovako nagnut polofuj pod uglom (a) naau se horizontalna odstojanja
ovih tacaka, kao i metacentar (M), koji se nalazi na presjecnoj tacki vertikale kroz
TI sa osom objekta koji pliva (sI.31.27.-b). Par sila uzrokovanih tezinom sanduka
(W) s tezistem u S i tezinom istisnute vode (P), koja djeluje u tezistu TI mora dati
moment (M), koji okrece sanduk u smjeru suprotnom njegovom nagibu (s1.31.27.b,c).

o
i

Th

+-

Sf. 31. 25. Temeljenje obaloutvrde na sanducima sa dnom, na medurazmacima.

I
H

...L

0
Pw

U svijetu je temeljeno vise veoma visokih stupova, mostova na okruglim

bunarima sa dnom. Temelj stupa mosta preko Mississipija kod New Orleansa
(Jansen, 1956) ukupne visine 104,2 m, izveden je od 28 celicnih bunara, visine 6,0
m i dijametra 4,6 m. Ovaj sklop od 28 celicnih bunara ukupnih dimenzija
46,Ox26,6 m dopremljen je pJutanjem na mjesto ugradnje i postepeno su se punili
bunari betonom, a istodobno su se podizaJe bocne stijenke od armiranog betona,
sve dok nije spusten na predvideno dno, 54,5 m ispod srednjeg vodostaja
(Nonveiller, 1981).
S1.31.26. Pritisci vode: kod plutanja (a) i spusten sanduk sa dnom na tlo (b).

31.8.2. PRORACUN SANDUKA SA DNOM

Principi proracuna sanduka sa dnom, kao konstruktivnog elementa i
tem~lja .na sanducima, provode se kao i kod otvorenih sanduka sa dnom. Najveca

Ako je raspored mase nepovoljan, moze se stabilnost osigurati

postavljanjem uzgonskih cilindara, koji povecavaju uzgon na strani nagiba.
Pri okretanju sanduka za mali ugao cx, podigne se na jednom kraju dio
vode iznad nivoa, tezine b.G, koja tezi da ispravi sanduk, a na drugom dijelu se

razhka Je u tome sto se racuna da je ploca sanduka oslonjena po obimu na sve

276

Temeljenje

Temelje,lje

277

32. Kesollsko-pneumatsko temeljenje

X Duboko-illdirekfllo tellleljellje

spusti ispod nivoa, tezine LlP, koja povecava potisak vode u suprotnom smjeru.
Velicine su medusobno jednake i teZe da isprave sanduk, tj.:
~G = LV> = ~V 'Y w '
(31.32.)

SI.31.27. Plutanje sanduka sa dnom:normalan vertikalan polaiaj (aJ i nagnut palaia) (b i

c) sa silama djelavanja.

Moment stabilnosti bit ce (sI.31.27.-b,c):

M=P(b-a).
(31.33.)
Ovaj izraz moze se napisati, za mali ugao a, u obliku (Kostic, 1968):
M

p{ ~-c).

(31.34.)

gdjeje:
P- tezina istisnute vode;
1- moment inercije povrsine presjeka plovnog sanduka sa dnom;
V- zaprernina (volumen) istisnute vode;
c- udaljenost tezista sanduka i tezista istisnute zapremine vode (sI.31.27.-c).
Kada je m>c (s1.31.27 .-b), plovni objekat je stabilan, a ako je m<c, objekat
ne plovi stabilno.
U definitivnom poloZaju sanduk sa dnom treba ispitati kao i svaki masivni
objekat, narocito pri koristenju za kejove i potpome konstrukcije, gdje vlada
jednostrano opterecenje. Sanduk je stabilniji i ekonomicniji sa debljom plocom u
dnu, a tanjim vertikalnim zidovima. Medutim, ne treba presjeke jako armirati, zbog
teskoca pri radu i nepovoljne ekonomicnosti.

278---------------------------------------------Terneljeflje

32. KESONSKO-PNEUMATSKO TEMELJENJE

Pod kesonom podrazumijevamo sanduk sa gomjom tavanieom kroz koju
prolaze otvori za prolaz radnika i izvlacenje materijala iz radne komore, u koju se
utiskuje zrak pod odredenim pritiskom (sI.25.8.). Ideja kesona potekla je od
klasicnog ronilackog zvona, za radove u plitkoj vodi, a prvi put je upotrijebljen
kao keson u danasnjem obliku 1849. godine, za teme1jenje stupova mosta na rijeei
Rajni.
Prvobitno su kesoni radeni od drveta oblozeni limom, zatim od celika
oblozenim limom, a danas se rade od armiranog betona. PosJjednjih deeenija
razvile su se metode izrade temelja busenim sipovima vecih profila, tako da je
danas gotovo potpuno potisnuta upotreba kesonskog temeljenja, kao teskog i
nehurnanog rada pod pritiskom. Zato ce ova metoda temeljenja biti samo saZeto
obrazloZena.

32.1. PRIMJENA I PRINCIPI KESONSKO-PNEUMATSKOG TEMELJENJA

Rad sa zracnim (pneumatskim) kesonom ima prednost u odnosu na
otvorene bunare u slucajevima gdje iskopom u otvorenom bunaru dolazi do
gubljenja i ulaska materijala iz okoline bunara u sam bunar. Rezultat ovakvog
stanja .Ie slijeganje okolnog tia, sto moze utjecati na neposredne objekte, a sam rad
u bunaru .Ie otetan i u izvjesnim slucajevima i neizvodljiv. Ovaj metod temeljenja
primjenjivan je takode kod spustanja kroz razliciti sastav tla, gdje otvoreni bunar
ima tendenciju naginjanja i potpunog zastoja u daljem spustanju. Kesonski rad ima
prednost u odnosu na otvorene bunare i u tome sto se iskop i betoniranje vrsi u
suhom, sa mogucim uvidom u sastav tla i uzimanjem uzoraka tla i njegovim
ispitivanjem "in situ". IS10 tako, lakSe se odstranjuju sve prepreke pri spustanju,
kao sto su samei, panjevi, neravnomjerno naginjanje kesona i s1. Takoder, veca je
mogucnost primjene raznih tehnickih sredstava za fad.
Nedostaci kesonskog temeljenja, u odnosu na otvorene bunare, su: (i)
potreba za vecim brojem radnika i sredstava za rad; (ii) sporije spustanje; (iii)
ograniceno vrijeme rada u kesonu i ogranicena dubina temeljenja, do maksimuma
35,0 m (-3,5 bara) ispod nivoa vode; (iv) stroziji uslovi rada i mogucnost
dobivanja "kesonske bolesti", (v) veliko kostanje instalacija i neraeionalan rad za
mali broj kesona.

Temeljenje

279

32. Kesoll.l'koplleumatsko temeijellje

X Duboko iJ/direktllo temeljellje

Gill i Murray, 1984). Dva elektricna kompresora od po 28m3/min snabdijevali su

radnu komoru sa zrakom maksimalnig pritiska od 1,93 bara.
Obicno se kesoni projektuju sa jednom vecom radnom komorom, radije
nego sa vise komora, koje zahtijevaju vise instalacija za rad i otezavaju kontrolu
spustanja.
Kesoni ostaju i dalje u upotrebi i pored novijeg tehnoloskog razvoja izrade
dubokih temelja, i drugim metodama, posebno kod izrade podvodnih tunela u
sipkim vodom zasicenim materijalima, kao i kod podzemnih zeljeznica i metroa u
gradovima. Za ove siucajeve koriste se vodorovano polozeni kesoni (tzv. stitovi),
koji se hidraulicki pomjeraju u smjeru kopanja.
Princip kesonskog temeljenja zasniva se na fizickom zakonu da se voda
iz ogranicenog prostora moze kroz poroznu sredinu istisnuti pomocu zraka sa
dovoljnim pritiskom. Ako sud okrenut prema dolje, a ovdje predstavljen donjim
dijelom kesona, stavimo iznad povrsine vode, u njemu i na povrsini vode vladat ce
atmosferski pritisak (Po), koji, kako je poznato, iznosi 10,33 m (-10,0 m) visine
vodnog stuba (s1.32.2.-a). Ako keson usljed svoje tezine uronimo u vodu, i ako je
njegova tezina (W) manja od tezine istisnute vode, keson 6e plivati i voda ce
djelomicno uei u njegovu supljinu (sI.32.2.-b). U ovome slucaju u radnoj komori
kesona (ispod zvona) vladat ce pritisak zraka:

23.0

(32.1.)
1---11.0

-I

SL32.1. Presjek kroz keson za temeljenje stupova mosta Redheugh, Newcastle (Tomlinson i
Boorman, 1995), gdje je: sjekac noia (1), stopa kesona (2), radna komora (3),
bentonitska suspenzija (4), rezervoar vode (5), celicna cijev (6), posluini lukobran
(7), snabdijevanje radne komore (8), pristupni prolaz - cijev (9), pristupne
stepenice (10), korpa za materijal (J 1), pristup preko sipova (12), pristupni toranj
( 13), pristup komori za dekompresiju (14), hvataljka za kran i poklopac (15).

Najcesca primjena kesona bila je kod temeljenja stllpova mosta, sto se i danas u
izvjesnim slucajevima praktikuje. Naprimjer, za temeljenje dva stupa mosta preko
rijeke Tyne (Newcastle) upotrijebljeni su (1980-1982) kesoni vanjskog promjera
11,0 m i 23,0 m ispod nivoa vode. Radna komora visine 4,70 m, sa privremenom
vanjskom celicnom oblogom kao zagatom, visine 5,0 m, izradena je van mjesta
spustanja i dovucena plutanjem na predvidenu lokaciju (s1.32.1.). Povecanjem
tonjenja kesona vrSeno je podizanje zidova u visini od po 2,0 m, koristeCi klizajucu
metalnu oplatll. Kontrola spustanja obavljena je balastom vode razlicitim nivoima
iznad krova radne komore. Keson je odabran zbog ocekivanih poteskoca oko
spustanja kroz samce i glacijalne nanose slojeva uglja, glinca, pjescara i muljeva.
Osim ovoga zeljelo se kontrolisati povrsina stijenskog masiva na dnu temeljenja i
obaviti probno busenje u cilju dobivanja informacija 0 radovima u uglju (Lord,
280

Temeijenje

pri cemuje:
y w =jedinicna tezina vode (10 kN/m 3);

W = A . h . Y w - tezina kesona, sa povrSinom osnove A.

Dodavanjem opterecenja (G) keson ce se spustiti ispod nivoa vode, a
unutar radne komore voda ce se popeti na nesto vecu visinll (ho), nego u fazi
plivanja (s1.32.2.-c). Pritisak zraka u radnoj komori (p) bit ce (s1.32.2.-c):
P = Po +y w(H -ho ),
(32.2.)
i odgovarat ce ravnotezi svih sila. Prema fizickom zakonu za gasove moze se
napisati odnos:
iIi

P = Po h -h '
k

(32.3.)

Kod rada u kesonu nastoji se istisnuti voda iz radne komore u potpunosli

(ho=O), a zato je potreban pritisak zraka, koji se dovodi kroz posebne cijevi od

kompresora (7):

Ipl = Po +YwHI

(32.4.)

U radnoj komori (2) radnici kopaju zemiju, a iskopani materijal izvlaci se

kroz cijevi - okno (5), do prelazne komore (8), a zatim van u prevozno sredstvo.
Temeljenje

281

32. Kesollsko-plleumatsko femeljellje

X Duboko illdirektllo tellleljellje

Prelazna komora SlllZi za lllaz u komoru i izlaz radnika iz komore kesona, kao i za
izvlacenje materijala. U prelaznoj komori radnici pri ulazu u keson j izlazu iz njega
morajll ostati propisano vrijeme radi priiagodavanja promjenIjivim pritiscima koji
ovise 0 dllbini rada. Za ovu svrhu postoje vrata izmedll radne komore kesona i
cijevi; cijevi i prelazne komore i preiazne komore iz slobodnog prostora, kao i
posebni kapci za materijal. Kopanjem u kesonu i nanosenjem opterecenja keson se
spusta i savladuje otpor tla ispod nom kesona i trenje na bocnim stranama sve do
projektovane kote temeijenja.

LI~~Po

!~

Xc

+Ib#.

~;tlIPo~

CD

!; !h, \fittrH 11

ula.zenje i sila.zenje radnika i izvlacenje materijala iz iskopa, jedna iii vise

prelaznih komora za prilagodavanje radnika promjenljivom pritisku sa priborom za
rad.
Sam keson sastoji se od nom, zidova radne komore i tavanice, cime se
formira radni prostor komore, visine 2,20-2,50 m. Keson je povezan sa ostalom
opremom potrebnom za pneumatsko temeljenje, a to su uglavnom dijelovi cijevi i
drugih instalacija. Obicno su obodni zidovi kesona veci od vi sine radne komore,
sto povoljno u1jece na krutost kesona i tavanice iznad njega.
Oblik kesona je najcesce pravougaone jlj okrugle osnove, ali moze biti i
drugog oblika, cime se zeli prilagoditi potrebi konstrukcije iznad kesona (sI.32.3.a). Kod trakastih temeljnih osnova vece duzine konstrukcija se obicno dijele u vise
odvojenih kesona. Kod jako velikih temeljnih povrsina radna komora se moze
podijeJiti, sto je nepogodno za rad i preglednost II komori.
Radna komora treba da ima najmanju sirinll 3,0 - 4,0 m, kako bi bilo
dovoljno prostora za rad. Osnova kesona moze imati veliku povrsinll, npr. za:
temeljenje mosta preko Dunava u Beogradu, povrsina je ,iznosila 29,Ox12,5=362,5
m2; most preko Save u Beogradu 16,Ox40.0=640,0 m~; most p~eko Dunava u
Novom Sadu 840,0 m2 ; most na Seni u Parizu 44,27x33,5=1484 ~; pristaniste u
Tulonu 144,Ox41,0= =5900 m2, gdje je radna komora podijeljena u 18dije!ova;
most Little Belt u Danskoj u kombinaciji sa sipovima imao je dimenzije 56,Ox22,0
m sa 18 dijelova u radnoj komori, itd.
_
Kod iskopa u tvrdim materijalima za jednog radnika potrebno je 3,25 m
2
radnog prostora, a kod slabijih materijala (sljunak i pijesak) 6,5-7,4 m prostora u
radnoj komori.

t . - - - - D- - - - - l

Sl.32.2. Principi djelovanja pritiska U kesol1u (ZVOl1u): na povrsini vode (a), uJazi plivanja
(b), spustenog u flo pod vlastitom teiinom kesona (W) i opterecenja (G), na dubini
H (c), gdjeje: o,~trica noia (1), radna komora (2), kesol1 (3), opterecenje kesona
(4), cijev za silaienje i izvlacenje materijala (5), cijev za dovod zraka (6) i (7),
prelazna (dekompresiol1a) komora (8), odvod zraka iz radne komore (9).

32.2. KONSTRUKCIJA KESONA I OPREMA

ZA PNEUMATSKO TEMELJENJE

32.2.1. KONSTRUKCIJA KESONA

U prethodnoj tacki i na slici 32.2.-c dati Sll osnovni elementi koje mora
imati keson u svome sastavu za temeljenje objekta: keson, radna komora, cijevi za

iffitb
fw -63~3.0-4.0 I

\.0;; 4, 0 I

Ip~2,o .1

~B;: 6,0

oovoo
T ' ZRAKA -r
I

I
I

r
.

DOVOO
ZRAKA T
I

+I

Sl.32.3. Oblici osnove kesona (a) i tipican poprecni J7resjek masivl10g armiral1o-bctol1skog
kesona (b),
--------------~~~------~-----

282

Temeljenje

Temeljellje

283

32. Kesonskopneulllatsko temeljenje

X Duboko indireklno lemeljenje

Noz kesona slican je nozu otvorenog bunara, odnosno sanduka, najcesce u

kombinaciji od celicnih profila i limova. Zbog velicine kesona i rada u radnoj
komori noz treba da ima dovoljnujacinu i krutost.
Zidovi radne komore najcesce imaju trapezni oblik, sa nadviSenjem iznad
ploee, zbog vece krutosti (sL32.3.-b). Visina radne komore ovisi takoder i od
velicina povrsine kesona i vrste materijala. Ako je muIjevit materijal, noz se zabije
duboko sa zidovima komore, a u tom slucaju je potrebna veca visina u radnoj
komori.
Tavanica i konstrukcija iznad radne komore Cini jednu cjelinu i ona se
rjesava na vise nacina. Kod manjih kesona ona je od masivnog armiranog betona
(s1.32.3.-b), dok se kod ve6ih povrsina radi kao raclanjena iii rebrasta konstrukeija.
Gotovo iskljucivo se danas kesoni rade od armiranog betona i ulaze u
sastav temeIja objekta. Njegova konstrukeija ovisi 0 tome da Ii se radi i spusta na
lieu mjesta iIi se gradi na drugom mjestu i dovozi plutanjem na mjesto ugradnje.
Kada se radi na skeli, iii se dovozi na bilo koji nacin, nastoji se konstruisati keson
sa tanjim zidovima, uz eventualno naknadno njihovo dobetoniranje.
U posljednje vrijeme pri~enjuje se i prednapregnut beton za izradu
pojedinih dijelova kesona. Njegova primjena je opravdana, radi ve6eg kvaliteta i
manje tezine, ali se sva prednaprezanja moraju obaviti prije spustanja kesona, jer
je naknadno utezanje otezano.

za 5 do najvise 10 radnika. Kada su dvije cijevi,jedna se obieno koristi za radnike,

a druga za materijal.
Cijevi za dovod zraka od kompresora iIi rezervoara za zrak su, takode,
metalne duzine 3,0 - 4,0 m. Kraj dovodne cijevi u komori snabdijeven je
poklopcem., koji se automatski otvara kada dolazi zrak, i zatvara kada prestane
dotok zraka u komoru.
U radnoj komori treba da se obavlja staina izmjena zraka, radi cega se
ugraduju posebne cijevi za odvod zraka (sL32.3.-b), sa zatvaraeem radi regulisanja
ispustanja suvisnog zraka iz radne komore. Kod sitnozmih materijala jedan dio
zraka iz komore cirkulira ispod noia, pa se u vidu klobukova pojavljuje na povrSini
vode.
Radna komora i svi prilazi moraju biti dobro osvijetljeni, obieno
elektricnim osvjetljenjem na dovoljno mjesta. Radi komuniciranja komora mora
biti snabdjevena telefonima, te sigurnosno signalnim uredajima, manometrima za
kontrolu pritiska, termometrima, a u posIjednje vrijeme i TV kamerama.

32.2.2. OPREMA ZA PNEUMATSKO TEMELJENJE

Za normalno funkcionisanje radova u kesonu potrebna je razlicita oprema,
koja mora postojati u sklopu kesona i mogucaje njena primjena na vise lokacija.
Radnik prvo ulazi u prelaznu komoru, zatim u cijev za silaz u komoru
kesona i na kraju u radnu komoru kesona postepeno se prilagodavajuci
unutrasnjem pritisku vecem od vanjskog atmosferskog pritiska. U tu svrhu postoje
specijalna, dobrodihtujuca vrata iii poklopci koji se zatvaraju automatski uslijed
pritiska zraka sa unutarnje strane.
Cijcvi (okna) za silaz radnika i izvJacenje materijala su iimene, duzine
1,5-3,0 m, a one se medusobno spajaju do potrebne duzine radi ostvarenja veze sa
radnom komorom. Zbog potrebe hermetickog zatvarallja spojeva izmedu cijevi
izraauju se ugaonici, okrelluti prema unutra i stavJjaju izmedu gumeni umeci, koji
se prievrste zavrtnjima. Cijevi su okrugJog iii ovalnog presjeka, minimalnog
promjera 1,0 m. Kod ovalnog presjeka se obicno jedna strana koristi za materijal, a
druga za radnike, iii se podijeli tako da u jednoj polovici kofa ide nanize, a u
drugoj navise. Cijevi, koje sluze za radnike imaju metallle stepenice, za kretanje
radnika, u komoru i iz nje. Generalno se prihvaca da se jedna cijev (okno) koristi
284

Temeljellje

SI.32.4. Ulazna komora za ulazlizlaz radnika i iznosenjelunosenje materijala (a) i skica

ulazne komore za radnike (b), gdje su: vrata (1), poklopac (2) za dotur materijala
(3), izbacivanje materijala (4), korpa (5), vertikalna cijev (6).

Radi osiguranja komunikacije izmeau vanjskog dijela gradilista i radne

komore, posebnog ulaska i iziaska radnika, te unosenja i iznosenja materijala iz
kesona, kao i prelaska sa spoljnjeg atmosferskog na unutarnji pove6ani pritisak,
postavlja se na vrh cijevi - okna prelazna iii nlazna komora, odnosno splavnica
(sL32.4.). Prelazna komora osigurana je duplim vratima i ona se uvijek otvaraju u
smjeru ve6eg pritiska. Postoji vise razliCitih konstrukcija i velicina prelaznih
komora, a odabire se shod no velieini kesona i broju radnika potrebnih za rad u
Temeljenje

285

32. K,'sonsko,plIeumatsko temeljenje

X Duboko indirektllo temeljellje

radnoj komori. Prema nekim standardima, na svakih 93-111 m2 osnove kesona, a

za srednji pritisak, koristi se jedna cijev, a dvije za istu tu velieinu sarno za visoke
pritiske, jer je za veee pritiske potrebno duze vrijeme boravka u ulaznoj komori.
Vrata na cijevi (oknu) otvaraju se putem gravitacije prema dolje, a kada su
zatvorena, drzi ih veei pritisak iz cijevi priljubljenih gumenom brtvom uz
prirubnicu.
Kada su vanjska vrata otvorena, u ulaznoj komori nema pritiska, te radnici
mogu uei u komoru. Posto su radnici usli u komoru, zatvaraju se vanjska vrata,
takoder pritiskom zraka koji se upusta u ulaznu komoru. Kada se pritisci u ulaznoj
komori i cijevi i~ednace, vrata se na cijevi otvaraju prema dolje, Cime je
uspostavljena veza izmedu vanjskog gradilista i radne komore. Kada radnici izlaze
iz komore, postupak je suprotan.
Dekompresija se mora obaviti vrlo oprezno, kako bi se izbjegla kesonska
bolest, koja nastaje kada se u krvi radnika apsorbovani dusik izluci u vidu
mjehuriea. Kolieina apsorbovanog dusika tim je veea sto je veei pritisak u radnoj
komori i sto duze u lljOj borave radnici. Ako se dekompresija obavi brzo, mjehuriei
blokiraju krvotok i pojavJjuju se greevi koji mogu izazvati i smrt. Zbog ove
opasnosti propisi tehnieke zastite radnika na radu su veoma strogi i zahtijevaju
zdravstvenu sluzbu sa sanitetskom komorom i svom opremom na gradilistu.
Vrijeme trajallja rada pod poveeanim pritiskom i vrijeme prilagodavanja dato je u
tabeli 32.1.
Savremen~ji tipovi prelaznih komora za materijal cesce su sa
horizontalnom os om i motorom na plafonu komore, za dizanje i spustanje
materijala, dok su za radnike obicno sa vertikainom osom. Postoji tip komore od tri
dijela: srednji za spustanje i dizanje raznog materijala i za vezu sa radnom
komorom; jedan krajnji za radnike ; a drugi krajnji za izbacivanje materijala kroz
pokretno dno.
Prelazna komora mora biti snabdjevena: klupama za sjedenje,
manometrima, ventilima za upustanje i ispustanje zraka, telefonskim i signalnosigurnosnim uredajima, osvjetljenjem, satom itd. Komora za materijal mora imati
dizalicu sa sajlom i kofom, kojom se materijal iz radne komore izvIaei i istresa u
cjevaste elemente za izbacivanje materijala u transportna sredstva. Ovi elementi za
materijaI zavrsavaju u prelaznoj komori iIi u eijevi sa kapeima za zatvaranje,
kojima rukuje unutrasnji radnik, a na spoljnoj strani rukuje vanjski radnik
odvrtanjem zavrtnj. Upustanje i ispustanje zraka u ove cjevaste dijelove vrsi
unutrasnji radnik. Pored ove opreme za rad na mjestu temeljenja potrebna je i
razna druga oprema i instalaeije na gradilistu, kao npr.: rezervoari za zrak,
dovodne eijevi, kompresori, objekti za smjestaj radnika i masina, plovni objekti,
skele, dizalice za montaZu i demontaZu dijelova kesona, prelaznih komora, eijevi
itd., zatim potrebne su prilazne skele za radnike i materijal iz iskopa i eventualni
prilaz plovnim objektima.
286

Temeijenje

32.3. IZRADA, POSTA VLJANJE I SPUSTANJE KESONA

32.3.1. IZRADA I POSTA VL./ANJE KESONA IOPREME
brada kesona vrsi se analogno otvorenim bunarima i sandueima i to na:
(i) predvidenoj lokaeiji ako je nivo vode ispod terena; (ii) vjestacki napravljenom

ostrvu, ako nivo nadzemne vode nije velik, sa zastitnim zagatima iIi bez njih; (iii)
skeli, kod visokog nivoa vode; (iv) obali rijeke, odnosno izvan predvidene Iokacije,
pa se plutanjem dovuce na Iokaciju i dizalicama sa skele, iii vode, podize i spu~ta
na predvideno mjesto. U ovim posljednjim slueajevima dobro je obezbijediti
vodenje kesona putem zabijenih sipova oko kesona, posebno kod velikih valova i
udara vode.
Danas se gotovo iskljucivo rade masivni iIi raselanjeni armirano - betonski
kesoni u oplati, na poravnatoj i sabijenoj podlozi, odnosno na daseanoj podlozi ako
se gradi na tlu, iIi na pokretnom podu ako se radi na skeli. Prije betoniranja
ugraduju se dijelovi cijevi, iii druga oprema, koja eini sastavni dio kesona i izvede
izvan prve faze betoniranja zidova iznad kesona. Dio zidova izvan tavanice kesona
treba da ima dovoljllU visinu, tako da, prilikom spustanja sa skele iIi potapanjem,
sigurno gornji rub bude bar 50 em iznad radnog nivoa vode. Kod ovoga treba
voditi racuna 0 moguenosti propadanja noZa u slabijem materijalu kao i 0 visini
val ova i udara vode.
Postavljanje opreme za pneumatski rad u kesonu zavisi od momenta
ulaska radne komore ispod nivoa podzemne iIi nadzemne radne vode. Kod
spustanja kesona sa skela, plovnog objekta, iIi kod potapanja, sva oprema za
pneumatsko temeljenje mora biti montirana u ukupnoj visini od noza kesona, veeoj
od dubine radne vode. Kada je dubina temeljenja mala, mogu se montirati sve
cijevi i oprema na dovoljnoj visini da se keson moZe spustiti na projektovanu
dubinu. Kod veeih dubina temeljenja ovaj rad se odvija po fazama (s\.32.8.). Kod
svake faze rada cijevi moraju biti dovoljno visoke kako bi se mogio vrsiti
nadobetoniranje obodnih zidova. Na gomjem kraju ovako postavljenih eijcvi
montira se prelazna komora sa cjelokupnom instalacijom.
Tehnologija postavljanja kesona za pneumatsko temeljenje ovisi 0 tome
da Ii se postavlja na suhom iii iznad vode. Rad na postavljanju kesona sliean je
postavljanju otvorenih bunara, iii sanduka, sarno sto je keson obieno veei i
zahtijeva montal;u opreme i instalacija za rad pod poveeanim pritiscima prije
njegovog postavljanja.
Specifican je rad kod postavljanja kesona iznad vode, a on se obicno
izgradi na obali i dovuce na predvidenu lokaciju. Kao i kod sanduka sa dnom,
Temeljenje

287

32. Kcsollsko.pllcumatsko temeljell}e

X Duboko illdirektl/o tClIlcljel/je

keson se izradi na obali na kolicima i spusti traenicama (ili bez njih) niz kosinu u
vodu (s1.31.7.-a), ili se izradi na pjeskovitom tlu i otkopavanjem se ukljuCi u vodni
tok (sL32.S.-a), odnosno izvodi se u izbetoniranom doku (s1.32.S.-b), u slueaju
potrebe za vecim brojem kesona. Obieno se prije toga postavlja oprema i ubacuje
zrak pod pritiskom u radnu komoru radi olaksanja, ukoliko na obali postoji
potrebna oprema za proizvodnju zraka i druge instalacije.
N.V.

@
, ,

I,

....

I'

II

I:

I I

tI

I,
I

11

"

II

1,---,--",
,;1

r---"::'::=

II

II

U U U

N.V.

II

II

Jl

II"

U U

--; I

S1.32.6. Skica skele za izradu (a) i spustanje (b) kesona kroz vodu na tIo, gdje je: pristup na
skelu (1) sa stepenicama, keson (2), radna komora (3), ulama komora (4),
pristupne pomocne staze (5), dizalica (6), kuke za pridrzavanje kesona (7), drveni
sipovi (8), (Kostic, 1968).

~/:==-:...-=-_==--:!:

S1.32.5.

II

"-rtt-t

,'
""---1-'---1')

/zrada kesona na obali: spustanje u vodu potkopavanjem pjeskovitog tla (a) i

isputanje kesona iz izbetoniranog doka (b).

Kod vuee kesona treba obratiti paznju na poteskoce koje nastaju zbog
udara valova, mogucnosti naginjanja kesona, jednostranog pritiska, dubine gaza,
nepravilnosti u plivanju ovakvog nepravilnog objekta itd.
Postavljanje kesona u brzoj i dubokoj vodi je otezano, pa je potrebno
izvesti zastitu od udara sa uzvodne strane. Zastita se obieno radi od zabijenih
drvenih sipova, sa ojaeanim kamenim nabaeajem iii bez njega.

Za izradu i spustanje kesona sa skele treba zabiti sipove na dovoljnom

odstojanju od poloZaja kesona, kako ne bismo pri kopanju poremetili njihovu
stabilnost. Skela na sipovirna nosi i pokretnu dizalicu za rnanipulaciju kesonom i
pogonskim uredajima, a treba da bude podesena i za kretanje i rad radnika
(s1.32.6.). Izvlaeenjem pokretnog poda ispod kesona on se spusta kroz vodu na tIo i
radnim skelama obezbjeduje se pristup ulaznoj komori.

32.3.2. SPDSTANJE KESONA

Spusmnje kesona kroz vodu zahtijeva vIse i slozenije tehnologije
izvodenja, opreme i skele, llego sto je to potrebno kod spustanja kroz sarno tlo.
Spustanje kesolla kroz vodu do tIa moze se izvesti pomocu mocnih dizalica,
potapanjem plivajuceg kesona, vjesalljem i spustanjem sa skeia oslonjellih na
zabijelle sipove (sI.32.6.), iIi sa p!ovecih objekata (sI.32.7.).
Spustanje dizalicama i potapanje plovnog kesona rjede se primjenjuje u
praksi. U prvom slucaju potreblle su mocne dizalice i tesko je odrZavati
vertikalnost i stabilnost kesolla. Pri potapanju kesona, isto tako, ima poteskoca oko
ravnomjernog naIijegallja j taellog postavijanja kesolla, llaginjanja i evelltualnog
prelijevanja preko boenih zidova. U ovom slucaju neophodne su yodice od sipova
zabijenih u tlo oko kesona.
288

Temeljenje

S1.32.7. Skica skele za izradu iii dovoz kesona (a) i njegovo sputanje (b), kroz vodu do tla,
(Kostic, 1968).
Temeljenje

289

X Duboko illdirl'kmo femeijen}e

32. Kesollsko-pneumafsko reme/jenje

Spustanje kesona obavIja se i sa skeJa montiranih na plovnim objektima

(sI.32.7.). U ovome slucaju plovni i drugi objekti za spustanje moraju biti
centricno optereeeni. Dizalicom na skeli vrsi se podizanje kesona sa plovnih
objekata iIi sa skele izmedu plovnih objekata i spusta kroz vodu do tla.
Kada se keson spusti na tlo, njegovo daljnje spustanje ovisi 0 dubini i vrsti
tla. Kod velikih dubina ne moze se sa jednim postavljanjem opreme i instalacija
zavrsiti spustanje, vee se to obicno radi u vise faza (sI.32.8.). U slucaju spustanja
kroz vodu u prvoj fazi zidovi kesona, prelazna komora sa cijevima i instalacijama
mora biti iznad dubine radne vode.
Kada se zavrsi prva faza spustanja, skida se preJazna komora, nastavljaju
cijevi za drugu fazu rada, pa se ponovno postavlja prelazna komora i nastavlja ~a
spustanjem kesona. Broj faza ovisi od dubine temeljenja i ekonomicnosti izrade
skele. Treba nastojati da faze spnstanja (h' j,h' 2,h' 3) budu priblizno iste radi
moguenosti koristenja skela i oplata.
Kod savremene gradnje koristi se montazno-demontazna skela kod koje se
lahko podesavaju visine, za prilaz radnika, izbacivanje materijala i transport, jerse
u fazi spustanja visine cesto mijenjaju.

Spustanje kesona sa povrsme terena, bilo da je prirodno iIi vjestacki

napravljeno ostrvo (sI.32.9.), tehnoloski je jednostavnije. Sa tla se pomoeu skele iIi
dizalice izvodi i spusta keson kroz tl0 u cijeloj dubini iIi po opisanim fazama do
predvidene dubine.

N.V.

Sl.32.9. lzrada i spu.litanje kesona sa vjestacki izvedenim ostrvom, osiguranim zagatom.

Nakon zavrsenog spustanja kesona izravnava se tlo i eventualno izvrsi

ispitivanje tla, te prostor zapuni betonom. Ako je dio t1a ispod kesona stjenovit, \
moze se ostaviti i ne mora se ravnati teren u visine ivice noza.

32.4. RADOVJ PRJ KESONSKOM TEMELJENJU

S1.32.8. Faze sputanja kesolla kroz tlo (I-IV), sa vode pomocu skele.

U ~a~i spustanja vrsi se nadobetoniranje vanjskih zidova, a njihova

OVISl 0 potrebnoj tezini za spustanje. Unutrasnji prostor izmedu zidova
popu~.Ja~a se istovremeno iIi naknadno, iIi ostaje nepopunjen, sto ovisi i 0
temelJnoJ konstrukciji.
..

deblJII~a

290

Temdjenje

Kesonsko temeljenje objekata zahtijeva slozenu i kompleksnu organizaciju

za smjestaj, zdravstvenu sluzbu i brigu 0 radnicima, montazu j odrZavanje u
ispravnom stanju opreme i pogonskih uredaja, sigurno snabdijevanje vodom,
strujom, zrakom pod pritiskom i sredstvima komuniciranja, efikasnu opremu i
sredstva za rad iznad vode, itd.
Zrak pod pritiskom proizvodi se u kompresorskoj zgradi i preko
kompresorskog zracnog kotJa cjevovodima dovodi do pristupne komore,
vertikalnih cijevi i radne komore. Mora postojati 100% sigurnost u kapacitetu i
Temeljellje

291

32. KescJIlsko-pllcumatsko temeljenje

X Dubow illdirektllo temeljellje

izvoru napajanja kompresora, najcesce stabilnih. Potrebna kolicina zraka za rad na

kesonskom temeljenju ovisi 0: (i) nivou oddavanja higijenskih uslova kod
izmjene zraka i uzima se da iznosi 30-50 m3/h/radniku i (ii) potrebama
odriavanja pritiska, sto ovisi 0 dubini temeljenja. Pritisak u kesonu veci je od
hidrostatskog, ali treba voditi racuna i 0 gubicima nastalim pri ulasku/izlasku
radnika iz pristllpne komore, na cjevovodima i unutar same radne komore, jer je tlo
cesto propustljivo.
Potrebna kolicina zraka (V), koju kompresor treba da proizvede, dobija se
iz izraza (Nonveiller,1981):

= k(a. A + ,B . 0 { 1+ ~} (m 1h),
3

(32.5.)

gdje je:
V -kapacitet kompresora;
k-koeficijent za ulazak i izlazak radnika i materijala;
ex-speeificni gubitak zraka na jedinieu unutarnje povrsine kesona (m 3/h m2 ):
3
2
<x=0,35-0,67 m Jh m , u glinovitom i glinovito-pjeskovitom tIu;
A-unutrasnja povrsina kesona (m2);
/3-speeifieni gubitak zraka na jediniei duzine kesonskog noZa (m 3/h m):
3
/3=1,0-3,0 m lhm u glinovitom i glinovito-pjeskovitom tlu, a t)=4,0-6,0
3
m lhm u sljunkovitom tlu;
H-dubina noza ispod nivoa vode, dublje od 2,0 m;
O-opseg noZa (m).
U glinovitom tlu ovi koeficijenti (ex i t)) imaju manje vrijednosti. Prilikom
temeljenja mosta preko Save (Nonveiller, 1981) dobiveni su slijedeci koefieijenti:
).>
).>

Armirano-betonski keson: ex=O,1 m 3/h m 2; t)=2,5 m 3/h m;

zavareni celicni keson: ex=0,15m3Jh m2 ; /3=2,5 m3Jh m, u sljunkovitom
materijalu.

Moze se uzeti da je potrebna kolicina zraka u radnoj komori (kada se radi)

3
2
oko 3 m /m povrsine radne komore i oko 150 m3/h na jednu prelaznu komoru. Za
izmjenu zraka potrebno je oko 5,0-6,0 m 3/m 2/h. Kolicina zraka ovisnaje i 0 visini
pritiska, pa se moze uzeti da za male pritiske (10,0 - 15,0 m) iznosi oko 20
3
m /h/radnika, a za vece oko 40,0 - 50,0 m3/hlradnika.
Sabijeni zrak u radnoj komori omogucuje propisano vrijeme bavljenja
radnika na kopanju i transportu materijala u kesonu. Kopanje se obavlja
ra~n~vrsnim sredstvima, koja ovise 0 vrsti materijala i mogucnostima njihove
pnmJene.
U zemljiste male cvrstoce i velike pokretljivosti, zbog sadrzaja vode,
dovoljno je kopati samo na sredini komore. Noz i zidovi kesona pri propadanju
292

potiskuju materijal prema sredini, koja je sIobodna, i tu se iskop obavlja relativno

lahko. Kod cvrstog materijala mora se kopati na cijeloj povrsini, a kod veoma
cvrstih i ispod samoga noza.
Kada je sastav tla takav da ga je moguce pokretati u vodi i sa vodom, onda
se takvo tlo moze mehanizovano kopati pomocu bagera (kasikara) iIi isisavati
zracmm,
hidraulickim iii hidromehanickim ejektorima (s1.32.1O.).
Mehanizovan iskop na ovaj nacin moze se posebno obaviti u raskvasenoj glini sa
pijeskom iIi u pijesku, odnosno pijesku i sIjunku. Za iskop bagerom potrebno je u
kesonu ugraditi posebnu limenu cijev do ispod noZa kesona, tako da u njoj vlada
atmosferski, a u komori poviseni pritisak zraka. U ovu cijev se spusti bager sa
kasikama, a moze i ejektor. Radnici kopaju oko ove cijevi i nabacuju materijal na
cijev, odakle ga bager izvlaci van u utovarno sredstvo. Kada se materijal izbacuje
ejektorom, cijevi za dovod i odvod zraka postavljaju se u vertikalnom sahtu i na
pogodnom mjestu izvedu izvan pristuplle komore, a lla dnu se obicllO zavrsava
f1eksibilnim crijevom (sI.32.1O.-b). Na ovaj nacin se bez pomjeranja moze vrsiti
transport materijala, a po potrebi i velicini kesona moze se ugraditi i vise ejektora.
Radnici u tome periodu kopaju u radnoj komori i nabacuju materijal do cijevi.
Savremeniji tip ejektora je sa ubrizgavanjem i vode pod pritiskom kod koherentnih
materijala-zracno-vodeni ejektor (s1.32.1O. -c). U nepovoIjnim materijalirna iskop
se mora vrsiti rueno.

Temeljellje

51.32.10. Kopanje u kesonu: bagerom Iwikarom ((I) i ejektorom (b), sa tipom zracno-vodenog ejektora (c).

Cijevi za izvlacenje materijala trebajll se dimenzionirati shodllO satnom

ucinku na iskopu materijala, odnosno velicini spustallja kesona. Smatra se da je
normalno napredovanje 50 80 em dnevno.

Temeljenje

293

32_ Kesollsko-pileumatsko remeljel/je

X Dubow illdirektllo temeijellje

Trajanje prilagoaavanja i rada pod povecanim pritiskom u kesonu

Tabela 32.1.

'."~Af~IifI'IsAk'-:-:'
'(kN/m 2) -- "'-"'"
"':oo

:1;5.::.:-1;8' ",'",'
<2;0~2;2, ' ,',',-',",'
2;5;..2,75
3;25 -3;5 ,',-"

-:Il'lljanje>
, piilagodavanja
povecanju
'pritiska (min)
5
10
15
20
25
30
30
35

, '>''"''''':'
,:,:',',.:",' ,Tra'iari;e'/_',
: ,',"':": ,- ,,'
y-,~
"-,,:,Ula!pno
trajanje "
ukesoIlu (min)
smanjivanju,_' "
- ,,',
", "pritiska (mill)
tada(sati)
, "" ',','

Trajimjenldap[ilag~dayanja

465
455
325
305
285
260
130
105

10
15
20
35
50
70
80
100

8
8
6
6
6
6
4
4

U slabom tiu, kao sto su prvi muljeviti slojevi, treba poduzeti mjere da
keson ne propadne duboko u tlo. Najcesce se to radi podupiranjem drvenom
gradom i hidraulicnom dizalicom 0 tavanicu kesona. Ovo isto se radi i u slucaju
neravnomjernog spustanja kesona zbog razlicite vrste tIa i neravnomjemog
kopanja. Pomjeranje i naginjanje kesona ispravlja se ponekad i spoljnim
razupiranjem 0 naprijed pobijene sipove pored kesona.
Povecani pritisak u radnoj komori moze nepovoljno da djeluje na
organizam radnika. Zbog ovoga su propisi za rad u kesonu veoma strogi, posebno
za vece pritiske. Propisi pojedinih zemalja predvidaju potrebno vrijeme
prilagodavanja promjeni pritiska zraka i radno vrijeme u kesonu. U tabeli 32.1. dat
je jedan skraceni pregled duzine trajanja rada i prilagodavanja razlici pritisaka, sa
povecanjem pritiska u kesonu (Kostic, 1968).

32.5. PRINCIPI DlMENZIONIRANJA KESONA

Konstrukcija kesona treba da bez ostecenja izdrii sva najnepovoljnija
opterecenja i uticaje u svim fazama njegove izrade, prevoza plutanjem, dizanja i
spustanja sa skele iii pomocu dizalica, spustanja kroz vodu i t10 sve do spustanja
na njegovu predvidenu dubinu, ukljucujuci opterecenja kesona kao izvedenog
temelja za objekat kao cjeline. Staticke pojedinacne sisteme i konstrukcije u cjelini
treba tretirati na sto priblizniji nacin onome, ko ce stvarno raditi pod odredenim
okolnostima i mogucim opterecenjima.

294

Temeljenje

32.5.1. OPTERECENJA KESONA I TEMELJA

Opterecenja koja djeluju na keson i koja kod statickog proracuna treba
uzeti u obzir su:

>-- tezina svih dijelova konstrukcije kesona i zidova, odnosno ispune iznad
kesona;
tezina opreme, instalacija, alata, skela, dizalica i pokretnog opterecenja;
>-- pritisak zraka u radnoj komori kesona, bocni pritisak vode i tla sa spoljnc i
unutamje strane kesona i na zidove kesona, te trenje na vanjske strane kesona i
zidova;
>- reaktivno opterecenje odozdo na povrsinu nom i povrsinu radne komore, te
reaktivno opterecenje od eventualnog podupiranja i pritiska vode odozdo;
>- opterecenja i reakcije tla pri neravnomjemom oslanjanju nom kesona na
jednu stranu iii u srednjoj trecini duzine kesona.

>-

Sva ova opterecenja treba uzeti na mjestu nastajanja i onako kako djeluju:
ravnornjerno, neravnomjerno, djelomicno, iii koncentrisano u tackama, bilo za
dimenzioniranje pojedinih elemenata iii cjeline, iii za provjeru stabilnosti temelja
na kesonu.
Za ovo kesonsko temeljenje potrebno je, takoder, proracunati: kolicinu
zraka i kapacitete kompresora, naCine vjesanja i vucu kesona u slucaju potrebe
prevoza plutanjem, skele, dizaiice, transport iskopanog materijaia, plovne objekte,
itd.
Kod proracuna vodi se racuna da opterecenja mogu biti ne samo staticka,
vee i dinamicka, izazvana pokretima i udarom. U ovome slucaju treba ocijeniti
udarni koeficijent iii pri koristenju dopustenih napona procijeniti koeficijent
sigurnosti.
U prvoj fazi opterecenja, nakon uklanjanja opIate i skela sa armirano
betol1skog kesona, konstrukcija nosi sarno vlastitu tezinu, montiranu opremu za
pneumatski rad i eventualno pokretl1o opterecenje. Ukoliko se keson vjesa fadi
spustanja kroz vodu, treba napraviti raspored mjesta vjesanja i ukupnu tezinu
podijeliti sa brojem mjesta za prihvatanje. Silu vjesanja, dobivenu na ovaj nacin,
treba uzeti bar dva puta vecu radi moguceg neravllomjernog rasporedivanja
opterecenja pri spustanju kesona.
Pri tegljenju kesona kao plovnog objekta moguca su razna opterecenja,
izvana i unutar kesona. Kada keson pliva sa radnom komorom punom vode, u njoj
tada vlada pritisak vode (2P.,,), koji se mijenja sa dubinom vode (h 2) po unutrasnjoj
povrsini radne komore i po spoljnoj povrsini kesona (sI.32.11.-a).

Temeljenje

295

32. Kesoflskopncumotsko temeljellje

X Duboko indirektllo teme1jellje

Kada se keson nozem osloni na tio, navedenim optereCivanjima dodaje se

reakcija od tla (R) i tada vise ne postoje sile zatezanja od vjesanja kesona
(sI.32.l2.-c). Reakcija tia ovisi 0 karakteristikama tla i njegovoj evrstoCi. Kada se
noz usijeee u tIo, sto je obieno slueaj, reakcija tla prenosi se i na druge dijelove
kesona.

32.5.2. DIMENZlONlRANJE KESONA

SI.32.11. Pritisci vode i zraka na plivajuCi keson: radna komora puna vode (a), radna
komora djelomicno pod vodom (b,ertkano) i komora pod pritiskom zraka (b).

U slueaju djelomieno popunjenog prostora radne komore vodom, a ne

ubacuje se zrak pod pritiskom, u radnoj komori vlada pritisak sa vodnim stupom
(h3) do nivoa vode u komori (s1.32.11.-b,crtkan). Kada se zrak utiskuje pod
pritiskom u radnu komoru da se istisne voda do donje ivice noZa kesona, tada
pritisak odgovara visini vodnog stupa (1Lt) iznad donje ivice noZa (sI.32.11.-b).
Spustanjem kesona sa dijelom temelja iznad njega povecava se
opterecenje, koje se dodaje, a povecava se ujedno i boeni pritisak vode (pw) i tla
(Pa), na spoljasnjim stranama. Usljed ovoga kretanja jav\jaju se i sile trenja (T),
kao i sile reakcije tla (R) na nozu kesona (s1.32.12.-a). Ova opterecenja, sa
pritiskom zraka (pz) u radnoj komori, koriste se za dimenzioniranje elemenata
kesona i temeIja u cjelini, kao 5tO su: noz i konzole kesona (sI.32.12.b i c), ploea
kesona, zidovi iznad kesona, eventualno rebra i ploea tavanice kesona i dr.

,!E,

-1 1 --

w~

]~
~

Pz

Po +PwtR

'"
C

~:i
!---B(L l-----J

SI.32.12. Sema pritisaka na kesonu i zidove iznad (a), sa detaljem opterecenja konzole
kesona (b) i noza kesona (e).
Temeijenje

Hv

IJ[P.+P

296

Proracun i konstrukcijsko rjesenje noZa slieno je kao i kod otvorenih

bunara, sto je opisano u prethodnim tackama. Noz je uglavnom opterecen odozgo
vertikalnim opterecenjem (W4 ), odozdo reaktivnim opterecenjem (R), izvana
pritiskom vode (pw), koja je funkcija visine vodnog stupa (h) i aktivnim pritiskom
tla (pa), koji je funkcija dubine tla (Pa=f(z)). Sa unutrasnje strane komore djeluje
pritisak zraka (pz), koji je funkcija visine vodnog stupa (h) i boeni pritisak tJa koji
se zanemaruje (sI.32.12.-c). Reaktivno opterecenje uzimase da iznosi R=KW,
gdje se K krece od 1 - 10. Za ovakvo opterecenje iznade se sila pritiska i moment
savijanja na osnovu kojih se izvrsi dimenzioniranje noZa po obodu kesona.

......

Hp

c
e

U~~

SI.32.13. Sema proracuna momenata i sila na konzoli za iznalazenje armature u tackama B

i c: maksimalni pritisak izvana (a), minimailli pritisak izvana (b), sa reakeijom
(R) na nozu kesona.

Temeljeflje

297

32. Kesollsko-pfleumatsko temeljcl1je

X Duboko i"direktl/o /emeljenje

Kesonska konzola (sL32.12.-b) dimenzionira se, takoder, za

najnepovoljnije opterecenje koje nastupa u slucaju povremenog ispustanja zraka iz
radne komore, jer je teiina za spustanje nedovoljna. U ovome slucaju sa vanjske
strane djeluje aktivni pritisak (PA ) i hidrostatski pritisak vode (Pw), koje su
sumamo oznacene sa Hp (ploce) i HK (konzo!e), radi proracuna momenata na
gomjem (Ms) i donjem (Me) dijelu tavanske ploce (sI.32.13.-a). Prema ovome
crteiu velicine momenata i poprecne sile mogu se dobiti iz izraza (Nonveiller,
1981):

M, = H,~ +H{e+ ~)- Poh{~ +d}

(32.6.)

a potrebna armatura u tacki B (BFa) dobije se iz MB i Hk+Hp.

Mc=H{e-~}

(32.7.)

Potrebna armatura u tacki C (cFa) dobije se iz ovog momenta Me.

Moment u tacki C 1 za minimalni pritisak izvana, koji moze da nastupi u
pocetnoj fazi spustanja kadaje njegova tezina mala, iznosi:

M c,

=H

e3

R . el

O,lR . e 2 '

(32.8.)

a potrebna armatura u tacki C I (ClFa) izracuna se iz MCl i R.

Armatura na gomjem rubu kesona potrebna je za slucaj oslanjanja noZa na
srednjem njegovom dijelu. Za slucaj oslanjanja kesona na kracim stranicama,
potrebna je armatura u uzduznom smjeru noza, kao i kod bunara i sanduka. Kod
vecih teiina kesona dio opterecenja preuzimaju i duze stranice, te je tada sila
otpora tla nesto dalje od krajeva.
Proracun 1avanice (stropa) kesona ovisan je 0 tome kako je konstruisana
pJoca i kakvo je opterecenje iznad kesona u toku njegovog spustanja. Opterecenje
ploce moze biti izazvano betoniranjem iii zidanjem po cijeloj povrsini, iIi se zidaju
sarno obodni zidovi, pa se naknadno, iIi u toku spustanja, vrsi popunjavanje
unutamjeg dijela. Osim ovoga tavanica moze biti projektovana kao rebrasta, pa se
proracun provodi na uobicajen nacin za ovakvu vrstu konstrukcije.
U prvom siucaju opterecenje je ravnomjemo i pretpostavlja se, u prvoj fazi
spustanja, visina svjeieg betona od 1,5-2,0 m, a prema nekim autorima h~/2
(s1.32.14.-a). Dimenzioniranje se vrsi kao za ploeu oslonjenu po obimu, armiranu u
oba smjera, a ako je raspon u poprecnom pravcu znatno manji od raspona u duzem
pravcu, plocasti nosac se racuna kao nosac armiran u jed nom, kracem smjeru. Ako
se stalno vrsi popunjavanje betonom, uzima se kod vecih visina parobolicna
raspodjela opterecenja od betona sa visinom parabole od B/2 (sI.32.14.-b). Za oba
ova opterecenja proracllna se moment savijanja u sredini (MA i MAl) i prema
vecem proracuna se armatura ploce.
.
298

Temeljenje

1-----8----11

SI.32.14. Serna optereeenja za prora(7Jn ploce kesona: u prvoj Jazi sputanja (a) i u
naknadnoj tazi (b).

Ako je tavanica rebrasta, racunaju se glavni i sekundarni nosaCi i ploca

izmedu nosaca. Kada se prostor izmedu zidova iznad kesona ne popunjava,
moguce je da sile odozdo budu vece od opterecenja odozgo, te ne dolazi do
spustanja kesona. Cesto se zbog ovoga vrsi popunjavanje betonom iIi zidom, kada
je proracun jednostavan. Nekada se ovo popunjavanje, odnosno dodavanje
opterecenja, vrsi nalijevanjem vode u meduprostor (51. 32.1.).

32.5.3. DIMENZIONlRANJE DIJELOVA IZNAD KESONA

Kada se izvode sarno obodni zidovi iznad kesona, tada su ovi relativno
tanki zidovi izlozeni savijanju od aktivnog pritiska tla i pritiska vode (sl. 32.l2.).
Presjeci su optereceni momentom savUanja, transverzainim i normalnim silama.
Staticki sistem usvaja se prema obliku presjeka konstrukcije iznad kesona, koji je
najcesce zatvorenog ramovskog oblika, sa pregradnim zidovima iIi bez njih.
Cesto obodne zidove (iIi nosace u ravni obimnih zidova) treba proracunati
i na uticaje neravnomjernog nalijeganja noia na tlo.
Za ovaj slucaj potrebno je pretposlaviti nacine oslanjallja (s1. 31.21.) i
pronaci momente savijanja, kao sto je to obrazlozeno kod sanducastih bunara, i
proracunati uzduznll armaturu.
Spustanju kesona i gornje konstrukcije suprutstavlja se trenje (T) po
obodu, koje se obicllO savladava nadbetoniranjem iii nadzi(livanjem konstrukcije
Temeljenje

299

X Dubo/w itulireklllo lemeijellje

iznad kesona. Ukupno optereeenje [2:(P o+W n)] mora biti veee od sila trenja (T) i
pritiska zraka (Pz) u radnoj komori, tj.:
(~, + WIl ) > (r + Pz ),
(32.9.)
pri cemuje:
(32.10.)

Za smanjenje sila trenja koristi se, kao i kod vee opisanih bunara i

sanduka, bentonitska suspenzija koja se na razne nacine utiskuje po obodu kesona i

konstrukcije iznad njega (sI.32.1.).
S obzirom da keson prolazi kroz razne slojeve t1a, moze se desiti da je u
donjem dijelu kesona i temelja manje, a u gornjem dijelu vece trenje. U ovome
slucaju donji njegov dio "visi" i izaziva silu zatezanja (Z) na koju treba
dimenzionirati presjek i osigurati ga armaturom (iIi na druge nacine), da ne dode
do kidanja temelja.

POGLA VUE Xl

ZAGATI I GRADEVINE
OD NASUTIH MATERUALA

*
U izvjesnim slozenim terenskim i tehnoloskim uslovima ostaje T dalje
moguenost primjene kesona kod temeljena, bez obzira na brzi razvoj izrade
dubokih temelja busenim sipovima. Tehnicki propisi za rad na kesonskom
temeljenju su sve stroziji, alije i tehnicki razvoj ove metode sve evidentniji.

.. ... Nesreca je sto smo zavoljeli tu

svoju mrtvaju, pa neeemo iz nje, a
sve se placa, pa i fa ljubav ... "
Mesa Selimovic

300

Temeljcllje

301

XI

ZAG-Al'l I GRABE VINE OJ) NASI.1TIB

lVlATERlJALA

agati su veoma bitne privremene, a nekada i stalne,

gradevinske konstrukcije, siroko primjenjivane za
preuzimanje pritisaka tla i vode, te osiguranja stabilnosti
konstrukcije, a eesto i za zastitu gradevinske jame od
povrsinske ilili podzemne vode:! Ne provodi se cjelokupno
osiguranje od doticaja vode, jer bi to bilo neekonomicno, te se
ovo obieno kombinuje sa pumpanjem vode iz radnog prostora.
Izvode se od drveta, celika, betona, armiranog i prednapregnutog betona, kao i od raznih zemljanih i kamenitih
materijalai svih ovih kombinacija.
Kod nas je postojala, a danas je uobieajena, podjela na
"prihoje"i zagate. Naziv priboj uzet je za zid koji je formiran
od raznih vrsta pobijenih talpi (platnica) u tlo, medusobno
prihijenih jednu uz drugu, cime se formira jedna ravan zida.
Medutim, u svijetu, a i kod nas, obuhvacaju se skupa priboji i
druge zastitne konstrukcije jednim pojmom - zagati, jer su im
funkcije sliene iIi iste, sarnO se rade na suhom iIi iznad vode, od
raznih materijala, kOllstrukcija i oblika. Danas se koriste
termini: jednozidni zagati (priboji), dvozidni zagati iIi
opcenito zagati i druge konstrukcije zagata za temeljenje u
vodi.
Iz navedenih razmatranja proizlazi siroki obim razlicitih
tipova zagata i prema novijim saznanjima neld od njih Sil
(Tomlinson i Boorman, 1995):
a) zemljani nasipi;
b) nasipi od kamenog nabacaja;
c) nasipi od vreca napunjenih pijeskom;
*1

Gradevinskom jarnorn, odnosno terneijnorn jarnorn, nazivarno gradilisni prostor

pristupacan i siguran za rad potreban za izvodenje ternelja.

303

33. Jednozidni zagati - prihoji

d)
e)
f)
g)
h)

jednozidne drvene talpe;

dvozidne drvene talpe;
fleksibilne talpe na drvenim iIi celicnim ramovima;
kamenim i zernljanim materijalima punjene drvene kasete;
jednozidne celicne talpe;
i)
dvozidne celicne talpe;
j) celijasto - celicni zagati;
k) buseni i na lieu mjesta izliveni zidovi;
I) arrnirano - betonske talpe;
m) prethodno izliveni betonski blokovi;
n) prethodno izlivene betonske kasete;
0) celicni eilindri i Ijuske (pokretni zagati).
Izbor tipa zagata ovisi 0 terenskim uslovima kao sto su:
dubina vode, dubina i veliCina iskopa, vrsta tla i njegove
osobine, naein iskopa, brzina teeenja vode, nivoi vode, stepen
rizika odostecenja i prelivanja zagata. ~zbor svakako ovisi 0
mogucnosti i lahkoci transporta na gradiliste teskih
konstrukcija, materijala i opreme. Zernljani i kameni zagati
pogodni su za nize nivoe vode. Jednozidni zagati od talpi priboji pogodni su kod ogranieenog gradilisnog prostora i gdje
postoji mogucnost koriStenja popreenih veza iIi ankera.
Dvozidni i celijasti zagati koriste se kod sirokih iskopa, gdje se
traZi samonosivost konstrukcije. Zemljanim i kamenim
materijalom ispunjene drvene kasete koriste se kod udaljenih
gradilista, gdje postoje ovi materijali, a doprema drugih (beton,
eelik i dr.) bila bi neekonomicna. U svakom slueaju, uslovi tta
za temeijenje objekta su znacajni i uticajni faktori za izbor tipa
zagata. Npr.: eelicne, a i druge talpe su nepodesne za tla gdje
postoje samci, panjevi i druge prepreke.
Kod zagata na vodi treba uzeti u obzir hidraulicne
probleme, kao sto je suzenje korita rijeke, erozija, filtracija,
prelijevanje i sl. Nekada se ovi problemi rjesavaju hidraulicnim
modelima.
Opcenito, izbor tipa zagata i detalji projektovanja
vezani su za poznavanje karakteristika tla, koje trebaju da se
dobiju iz dovoIjnog obima istraZilih radova. Uz ovo potrebno je
pazljivo studiranje i odabir odgovarajucih materijala za zagat, te
statistieki podaci 0 hidroloskim i drugim prilikama rijeke.
U ovome pogJavlju obradit ce se mnogi navedeni tipovi
zagata, kao i graoevine od nasutih materijala, koje su srodne
nasutim zagatima.
304

33.., 4EDNOZIDNI ZAGATI - PRIBOJI

Jednozidni zagat, odnosno priboj, veoma je vitka vertikalila gradcvillska kOllstrukcija zabijena u tlo iii u Iljemu izraoella. Ona preuzima pritiske
od tla i vode, te sprecava dotok vode u gradevinsku jamu. Popreeni presjek priboja
je male debljine u odnosu na njegovu visinu, zbog eegaje veoma savitljiva stijena.
Prvo ce se obrazloziti njihova upotreba i vrste sa aspekta primijenjenih materijala.

33.1.UPOTREBA I VRSTE JEDNOZIDNIH ZAGATA - PRIBOJA

Jednozidna zagatna stijena moze biti kao konzola zabijena u tlo (sI.33.1.a), ankerisana na jednom (sI.33. I.-b) iii vise mjesta, (sI.33.2.-a), iii su dvije
susjedne strane medusobnopovezane (s1.33.1.-c), iIi razuprte (s1.33.L-d). Na slici
33.1. prikazani su ovi osnovni tipovi za s\ueaj postojanja podzemne vode u tlu.
Sliean je konstruktivni sistem i kod izrade jednozidnog zagata iznad povrsinske
vode ali ogranieene dubine. Jednozidni zagat - priboj moze u tlu biti cvrsto
uklijesten iIi slobodan.

IiP.V.

T
H

-PRIBOJ-

t\
...L

@)

~~~

-\=- ,
\

ANKE~
\
ANKERNA
PLOCA
SLOBOONO III

U UKLJESTENO

S/.33.1. Vrste jedllozidnih zagata: kOl1zolni (a), llnkerisani (b). poveZllni (c) i razuprti (d)
zagat.

Za osiguranje gradevinskih jama danas se naJcesce koriste podzel11ni

zidovi - dijafragme sa visestepenim ankerisanjem iii bcz njega (sI.33.2.-a).
Zagat moze biti i sastavni dio stalnih gradevina, kao sto su protufiltracioni
ekrani (s1.33.2.-b), zastitne obalne konstrukcije (51.33.2.- c i d), zastite temelja u
vodi od erozije i podlokavanja (sL33.2.-d). U izvjesnim slucajevima l110gu
jednozidne zagatne konstrukcije pos!uziti i za produbljenja temelja radi pove6anja
nosivosti iii smanjenja slijegal1ja. U ovom i narednom poglavlju bit ce izneseno
Temeijenje

305

XI Zagati i gratlevine od nasutih materijala

33. lednozidni zagati - priboji

vise primjera zagatnih stijena izradenih u tlu radi osiguranja iskopa koji cine
sastavni dio konstrukcije same gradevine.

JEDNOZIDNI ' ;
ZAGAT
.

skoseni utor, koji se primjenjuje kod uzanih talpi, do 10 em debijine (s1.33.3.-a).

Ovaj tip suceljavanja talpi ne daje dobro vodenje pri njihovom zabijanju, sto
dovodi do veee vodopropusnosti i diskontinuiteta zagatnog zida, a cesee je i
lomljenje ostrih iviea. Radi ovoga se talpe ovako spajaju sarno kod manjih dubina i
u tlu bez veeih samaea, korijena i drugih zapreka. Kada su talpe veee debljine (12 i
14 em), ovaj nedostatak se moze ublaziti zasijecanjem ostrih ivica pera j zlijeba
(s1.33.3.-b). Kod talpi debljih od 14 em koristi se pravougaoni (s1.33.3.-c), iii
trapezasti (sI.33.3.-d) oblik pera i utora, kao najbolje rjesenje. U posljednjim
slucajevima utor (zlijeb) treba da ima nesto veee dimenzije od pera, ali ne vise od
0,5 em.

d/3 -O.3cm d/3+0.3cm e

.;;
';1"I<">~A
~ J.:::
~

JEDNOZIDNI
ZAGAT

bslOcm

, ZAGAT'

Slucajevi jednozidnih zagata - priboja: _ ankerisana zagatna stijena (a),

protu{tltraciona (b), zastitna zagatna stijena kod obaloutvrde (c) i (d) i kod stupa
u vodi (e).

33.1.1. DRVENI ZAGATNI ZIDOVI

Jednozidni drveni zidovi - priboji koristili su se mnogo u devetnaestom
vijeku kod temeljenja manje slozenih objekata. Posebno obradene drvene talpe
(platnice) zabijene u tlo formiraju zidove za privremene iIi trajne gradevinske
svrhe. Koriste se u tlu sa podzemnom vodom iIi bez nje, kao i u plitkoj spoljnoj
vodi iznad terena do oko 2,0 m dubine. Ukupna duzina talpi ne bi trebala biti ~eea
od 8,0 m, jer bi veea duzina zahtijevala deblje taIpe, skuplju nabavku i slozenije
zabijanje.
Danas je skupa drvena grada za talpe, pa se sve vise zamjenjuje drugim
jeftinijim i trajnijim materijalima.
Drvene talpe :ade se od birane jelove rezane grade debljine 8 - 20 em, a
najcesee 10 - 14 em. Sirina talpi kreee se od 15 - 30 em, a normaIno su u upotrebi
talpe sirine 20 - 25 em.
Potrebna vodonepropusnost, kao i bolje vodenje talpi pri zabijanju, postize
se posebno oblikovanim spojevima izmedu pojedinih talpi. TaIpe se obicno rade na
spoj u obliku pera i utora (zlijeba). Njihov oblik u poprecnom presjeku moze biti
trouglast, (skosen) pravougaon, iii trapezast. Najjednostavniji i najmanje siguran je
306----------------------~~~--------------------

Temeljenje

tt~

-IT

Sl.33.2.

:;,

J:_~~~
b

Sl.33.3. Presjeci drvenih talpi (platnica): skoseni utor (a), skoseni utor sa zasjecenim
ivicama (b), pero i utor (c), trapezno pero i utor (d), posebno pero od tvrdog
drveta pravougaono (e) i skoseno (f), rero i utor od skovanih dasaka (talpi) (g) i
dvostruke talpe na preklop (17).

Kod zabijanja tanjih talpi na veee dubine koristi se posebno pero od tvrdog
drveta (sI.33.3.-e, f). U ovome slucaju talpe se izraduju sarno sa zljebovima na obje
strane, a pero za veze izraduje se od posebnog komada, koji se umeee u zlijeb i
zakiva ekserima. Za pliee zagate mogu da posluze taipe izradene od dasaka
medusobno spojenih ekserima, kojima se ujedno formira pero i utor (s1.33.3.-g).
Ponekad se za manje gradevine koristi zagatni zid izraden od dva reda dasaka, koje
se medusobno preklapaju (sI.33.3.-h) i time se obezbjeduje izvjesna vodouepropusnost.
Radi lakseg zabijanja 11 tlo talpe se na duu obraduju tako da se sto Iakse
savladaju otporitla i da one u toku zabijanja potiskuju novu talpu prema vee
zabijenoj. Zbog ovoga se donji kraj zasijeea koso po sirini talpe (s1.33.4.-b). Radi
zastite od cijepanja i smanjenja otpora prodiranju talpa se na dnu obicno oblaZe
metaInim okovom pricvrscenim ekserima (sI.33.4.e i d). Gornji kraj talpi se zasjeea
radi okivanja limom iIi za navlacenje ceIicnog prstena za zabijanje (sL33.4.-e i f),
----------------------------~~~em--elj~e-~~e-------------------------307

33. Jedllozidlli z.agati . priboji

XI Zagati i graaevine od nasutih materijala

kojim se sprecava eijepanje drveta od udara malja. Nakon zabijanja taJpe do

odredene dubine celicni prsten se skida i postavlja na narednu talpu.
Kada se talpe zabUaju pojedinacno, moze doci do njihovog razmieanja, pa
se u pojedinim poljima ne bi moglo zavrsiti taipom isf:e sirine. Radi ovoga se
koristi posljednja talpa u polju trapeznog oblika, a ona je u gornjem kraju sira nego
u donjem dijelu. Njen zadatak je da zabijene talpe u polju pribije bolje jednu uz
drugu, jer se one obicno kod slobodnog zabijanja razmaknu.

klijestima dimenzija obicno l~O - 2%4 em (s1.33.5. i 6.). Dna moraju biti
dovoljnih dimcnzUa, kako bi mogla drzati talpe u ravni, prenijeti opterecenje zida
od talpi na stupove i raspinjace i izdrZati zabijanje talpi i stupova, bez vecih
deformaeija.

C0

(Q)

TALPA

Nil.

@
I,
I I

POGLE 0

mJ
.
.

8-10 ;:213b

. . .
.

,..>--STUP
I J

\1
v

I:
f

5':
d

,.
0

'"

'\L&

SI.33.5. lednozidni zagatni zidovi u tlu sa podzemnom vodom (a i b) i fla otvorenoj vodi (e),
sa .sernom rasporeda stupova (d).

Veza klijesta sa stupovima mora biti cvrsta, uvezana zavrtnjima i ne smije

smetati zabijanju talpi (s1.33.6.).

-I

@
POGLEO

lI

I
I

POGLEO

PRESJEK

POGLED

SI.33.4. Tipovi obrade glave i stope talpe: oblikovanje glave i stope (a, b), oko\! stope talpe
(c, d), obrada glave lalpe (e,f).

Postavljanje konstrukcije jednozidnog zagata ovisi 0 tome da Ii se objekat

izvodi u tlu sa visokim nivoorn podzernne vode (51.33.5.-a i b) iii u otvorenoj vodi
(s1.33.5.-e). Osim ovoga, zabijanje talpi u ejelini istovremeno, pojedinacno iIi polje
po polje, ima utieaja na kOlleepeiju konstrukeije i rada na zaga6ivanju gradcvinske
jame.
Zid od talpi ukrucuje se stupovima, dimenzija

IJ(6 - 3%0

em, a na

razmaku do 3,0 m. Raspored stupova ovisi 0 obliku gradevinske jame, ali

obavezno dolaze na uglovima i lomovima gradevinske jame (sI.33.5.-d). Stupovi
imaju utore po eijel~j visini izuzev na donjem dijelu dubine oko 50 em, za koliko
je dublje ukopan od talpi (sI.33.5.-a, b, e). U gornjem kraju stupovi se povezuju
3o8----------------------~-------------------------

Temeljcnje

SI.33.6. Detalji vezivanja klijdla za slup: u putju (a) ina uglovima (b i c), (Kostic, 1968).

Zabij3llje dncnih tUlpi vrsi se rucnim maljevima iii obicnim lahkim

makarama, odnosno zabijacima. U slucaju dubljih zidova i u tezim Hima koriste se
teski mo1.orni zabijaci. Makara se obicno 1110ntira na kolosijeku paralelnom sa
050111 zagatnog (pribojnog) zida, uzduz koje ona zabija pojedine talpe (sI.33.7.-a).

------------------------------7-e-I1-,e~lj~en-y~e--------------------------309

XI Zagati i graaevine od nasutih materijala

33. lednozidni zagati - priboji

U slu~aju zabijanja talpi iznad vode koristi se skela iii plovni objekat, na kojem se
nalazl makara (s1.33.7.-b).

@
KRAN SA TEZIM

Razupiranje drvenih zidova zagata vrsi se sukcesivno sa iskopom, koji se

najeesce izvodi rueno kod malih gradevinskih jama. Razupore, koje moraju
preuzeti site aktivnog pritiska tla i vode, oslanjaju se na horizontalne uzduzne
grede (sI.33.9.-a) iIi direktno na stupove (sJ.33.9.-e).

ZABIJACEM

d _ talpe

--....:...J.-j~

TALPA ZIOA

Sl.33.7. Zabijanje talpi: na tlu u dVijeJaze sa lakSim i teiim zabijacem (a) i iznad vode (b).

Talp~. ~e .poCinju ~bijati iz jednog ugla zatvorene gradevinske jame

(s1.33.5:-?), III lZ Jednog kraF, kada se talpe zabijaju u jednom praveu. Talpe se
postavl!aJu tako d~.utor bude u praveu napredovanja, kako bi pero oeistilo utor od
nakup~~e~lOg mater:Jala. Da bi se talpe odr.zale sto bolje u zeljenoj ravni, uzastopno
se zabl]aJu sa relatlvno malom visinskom razlikom (sI.33.8.) .
.. . Najprije se zabijaju utoreni stupovi, po eijeloj dubini (sI.33.8.), iii se
zab~~aJu skup~ sa t~lpama.'. al~ sa vrhovirna uvijek ispred talpi. Kada se stupovi
za?IJ~ d~ ~aJa, ~~Je zablJanJa talpi oni mogu skrenuti iz ravni zida. Zabijanje
P?Jedmacmh talpl lzmedu stupova izaziva njihovo razmicanje i devijaciju u ravni
zlda. U ovom slueaju zadnja talpa do stupova treba da ima trapezni oblik eime ce
se izvrsiti njihovo pribijanje.
'

T
-I

KUNOYI

SI.33.9. Razupiranje jednozidnog zagata: presjek A - A, sa dva razupiranja (a), pogled na

razupnu stijenku (b), razupiranje samo na stuhovima (c) i detalj razupiranja (d).

~
Hi---<,--*-,!!!=....,

POGLED

DETALJ0 -

1 I: I I

I
I I
I I
II
I I

'it----- I ~ 3.0 - - - I Jr lI

I I
I

r----------Il

I I

PRESJEK

U-j.L1-Lj.i I l

II
I I
II
II

1I

V-STUPOVI-\/

lIIJi~

f-

I POGlED
PRESJEK

S1.33.8. Zabijanje lalpi izmetlu dva stupa, u presjeku, pog/edu i sa detaljima.

310--------------------~~~~------------------

Temeljenje

Razupore se postavljaju u dva nivoa (sJ.33.9.-a, b) iIi u jednom (s1.33.9.-c)

nivou, sto ovisi 0 dubini gradevinske jame i boenom pritisku. U velikim
gradevinskim jamarna, sa veeim bocnim pritiskom na zidove, razupore su guste i
veomajake, sto oteiava iskop i kretanje radnika. Ako postoji mogucnost, dobro je
osiguranje izvrsiti izvan gradevinske jame. Spo\jasnje osiguranje moze se
iskoristiti kao radna skela.
Prilikom iskopa vrsi se obicno i ispumpavanje vode iz gradevinske jame,
jer se ne moze taipama obezbijediti potpuna vodollepropusnost. Treba obratiti
painju da ne dode do proiorna tla - hidraulienog sloma tla usljed ispiranja cestica
ispurnpavanjem vode iz branjenog prostora. LJ slozenijim uslovima treba odustati
od ispumpavanja vode, vee kopati i betonirati pod vodom.
Betoniranje temeljnih stopa obiel1o se vrsi do sarnih taJpi zagata tako da
stupovi ulaze u temeljnu stopu.
Temeljenje

33. .Iednozidni zagati . priboji

Xl Zagati i gradevine od nasutih materijala

33.1.2. ;CELICNI ZAGATNI ZIDOVI

J

Vrlo cesto se za temeljenje savremenih inzenjerskih konstrukcija koriste

celicne talpe raznih oblika. Celik kao materijal vel ike C'Ifstoce i elasticnosti
pogodan je za izradu jednozidnih zagata vecih dubina i pritisaka, nego sto je to
slucaj kod drvenih zagata. Temeljenje celicnim zagalima vrsi se od 10,0 m i vise,
sto ovisi 0 vrsti tla. Celicne talpe mogu se zabiti dublje od dna gradevinske jame,
cime se povecava sigumost i stabilnost zida, posebno od iznenadnog prodora vode
1I gradevinsku jamu. Ukoliko se izvrsi pazljivo zabijanje, moguce je izvaditi talpe i
ponovo ih koristiti, sto im daje ekonomsku prednost u odnosu na ostale lipove
talpi. Graaevinska jama je u ovome slucajll sira od temeljne stope tako da beton
temelja ne dolazi u dodir sa talpama zida.
Celicne talpe za zagatne zidove su profilisane, raznih oblika, velicina i
razlicitih debljina poprecnog presjeka. Postoji veliki broj patentiranih profila, u
Evropi i SAD, namijenjenih za razlicite svrhe i razne vrste stalnih iIi privremenih
zidova. Za talpe se koriste najcesce ravni presjeci llkoliko prellzimaju male
momente savijanja iii same aksijalna opterecenja, koja se obicno javljaju kod
plitkog temeljenja, iii kod celijastih zagata (sI.33.1 0.).
Zbog male debljine rebra potrebno je da celicne talpe imajll na krajevima
posebno oblikovane zljebove kojima se medllsobno povezujll i osiguravaju
stabilnost i vodonepropllsllost zida. Oblik i mjesto zlijeba talpe varira od
proizvodaca do proizvodaca i svi oni imaju odredene prednosti i mahane. Kada su
zljebovi (pero i utor) smjesteni u sredini, ~j. u nelltralnoj osi, materijal talpe je
slabije iskoristen, ali je spoj vise zasticen (Larsen talpa). Spoj u pojasu povecava
moment otpora zagatne stijene, alije vise izlozen ostecenjima (Hes talpa).
Najpoznatiji svjetski tipovi talpi su: Larssen (Larsen), Hoesch (Res), iIi
Frodingham (Frodingam), Krupp (Krup) , Rombas, Lackawanna, (Lakavana), koji
su dijelom principijelno prikazani na slid 33.10.
Larssen talpe imaju sirokll prirrtienu u svijetll za zagate, jer imaju malu
mogucnost otkopcavanja prilikom zabijanja dugih talpi u teskim terenima, sto se
za ostale tipove talpi ne bi moglo reci. Pojedinacne talpe mogu se kombinovati sa
nosacima (Peine iIi normalni profil), cime se pove6ava otporni moment presjeka
zagata (sI.33.lOA, g).
Pored uobicajenih oblika talpi sa normalnim presjecima postoje i oblici za
dobivanje krivih i izlomljenih povrsina zidova tako da se od njih mogu praviti
razne kombinacije.
Celicne talpe koriste se kao dijelovi trajnih konstfukcija, kao sto su npr.
obalni zidovi i pristanista na rijekama i morima. U ovim slucajevima debljine talpi
uzimaju se vece od potrebnih, jer su iznad najnizeg vodostaja izlozene hrdanju,
312----------------------~~-----------------------

Temeljenje

cime se smanjuje vijek njihovog trajanja. U posljednje vrijeme upotrebljavaju se

talpe od nehrdajuceg ceJika, iii se lIvodi katodna zastita.
U tabelama 33. J. do 33.4. dati su podaci za celicne talpe tipa Larssen i
Frodingham, iii Hoesch, prema nekim evropskim (njemackim i britanskim)
proizvodacima celika.

-. ~
.c~-'...L'~
,

\.

~~
I
1

b.~
2

.1
.1

";AI
DETAlJ@

~
@

IIT. l~:~-;.t~t~.c~,
~

~-,,,,~/r

.<01

TI

i_ _

~'f

FRODINGHAM

I
i

TALPE

UNIVERZ~LNI
NOSAC

,~

j..,-..

~ZAIJARENO

.~

SI.33.JO. Tipovi celicnih la/pi: Larssen (d), Hoesch iii Frodingham (b), Krupp ((J, Peine
(d), prava (Ro/llbaas) talpa k). Lar.ISCII01'1' Ill/pC .I'pojene sa Peiner (Pajner)
nosacem (f) i Frodingham fa/pc ::avarcni no ldu.I'icnim I nosaCima (g).

Postavljanjc i zabijanjc celicnih talpi zahtijeva dovoljno visoke dizalice

sa maljem zbog velike duzine talpi i potrcbe l.a lIvlaccnjem u zljebove odozgo.
Organizacija postavljanja i zabijanja zida od
ovisi 0 tome da Ii se
radi na tIll iIi iznad vode. U ovim sJucajevima
lzvodi na analogan
nacin kao i drveni, odnosno kao i sipovi.
Temcljcnje

313

XI Zagat; i grailevine od nasulih materijala

33. lednozidni zagati f'riboji

Dimenzije i staticke veUCine Frodingham (alpi (Britanska proizvodnja)

Nonnalni profili falpi Larsen

:
I"

'.

,profil
.,

..

.'.

'

h .'

DO

la
I

150
200
247
360
360
440
460

II

III
IVn
V
VI
Vll

><T;;' ......
'.,
ezma

.......

Dimenzije (mm)

400
400
400
400
400
420
420
460

. : ........ t. .

6.5

8
8,7
9,2
10
12
14
14

(kg/m)

(kg/m 2 )

F~;
100
121,8
142,6

Staticke vrijednosti .
'.
za 1 m

I .. : ...
(C;11i) ." il
{cm

25,8
31.5
38,5
48.9
58,3
78,8
95.9
112,4

82
100
122
155
185
303
370
310

40
48.8

14,F
20,5
22
26

W
32.8

7
8
10,2
14.2

..: ......

Tabela 331

W,(cm 3 )

2470
3750
8500
16670
39600
54000
92400
1I5 000

380
500
850
1350
2200
3000
4200
5000

Normalni profili talpi Roesch (Res)

Tabela 33 2
....

.Dimenzije (irun)
....

....

. ' b ...

Profil

....

160
150
185
230
267
290

fa
I
II
III
IV
V

425
400
400
400
400
425

.'........

'W

.
t:

d
7
8
8,5
9,5
10,5

............ Tezina
...

(kg/m)

9,5
12
14
18

12

(kg/m l

37,8
40
48,8
62
74

N{cm 2 )

W
)

113,38
127.4
55,43
197.45
235,68
303,18

101,2

48,19
50,96
62,17
78,98
94,27
128.85

.. (mm)
I.:, I>:
.. . ...... ''1:rlmenzlJe

Povrsin,
prcsjck;

1.'}'i1: l:"::

I... 11.:11
IBXN

476
675
675
675
675

143
300
380
430
460

f2

tfl
..

I':.

..2

FX13
FX18
FX26
FX36

d
12,7
9,5
9,5
13.2
18,0

12,7
9,5
9,5
12,2
14.0

78
127,7
135.4
127,1
149.0

123
154.5
160,3
146,6
158,3

km'/m
zida
166,5
137,9
147.6
194,9

244,8

Masa
'(I,lm)

)'14
Tabela ...
........ Slnlicke vrijednosli

za lin

(kil",')
zida
..

62.1
73.1
78,2
103,3
129,7

130,4
108,3
115.9
153,0
192;2

Moment

'Otporni

iI.lercije ",

momen!

I, (em")

W,(em')

4919
19693
34201
55983
82915

688
I 313
I ROO
2603
3605

Celicne talpe postavljaju se i zabijaju obicno jedna po jedna iIi po

dvije skupa, Pri postavljanju zljebovi se podrnazuju uljem iii mascu radi Iakseg
zabijanja i smanjenja vodopropusnosti,

Staticke vrijednosti
za 1 m .'

[,(em' ) .W,(cm')
4800
5250
10175
18400
29370
43500

600
700
1100
1600
2200
3000

Dimenzije i staticke veliCine Larsen falpi (Britanska proizvodnja)

..

'.,.,

..

Dinlenzije (mm)

.. ..

.......

. .......

Tip
b
.,'
6W
LX8
LXI2
LXI6
LX20
LX25
LX32
20W
25W

GSP3
4A
6
6
6

314

h ...

t
. ...

212
310
310
380
430
450
450
400
454
250
381
440
440
440

7,8
8,2
9,7
10,5
125
15,6
21,5

11,3
12.1
13,0
15,7
22.0
25,4
28'(,

6,4

331

8,0
8.2
9,0
9,0
9,2
9,8
9,2
10.5
8,6

250
386
365
330
330
328
333
317
271
219
248
251
251

9,6

14,0
14,0
14,0

....

..

presjek,

{em'/m
zida

.. :

'.

525
600
600
600
600
600
600
525
525
400
400
420
420
420

Povrsin;

Tabela 33 3

...
Masa

.....

108
116
136
157
177
200
242
188
213
I'll
236
370
397
421

{kg/Ill'

(kg/Ill'
zida .

Statickevrijednosti
zuI m ....
Otporni
Moment
moment
inercijc
l'
W, ~cllr,
f

,(em')

.0

44.7
54:6
63,9
74.1
83.2
94.0
113.9
77,3
87,9
60,0
74,0
122,0
131,0
138,7

Temeljenje

85,1
91,0
106,4
123,5
138,6
156,7
189,8
147,2
167,4
150,0
185,1
290,5
31 1,8
330.2

6459
12861
18723
31 175
43478
56824
72 028
40180
56727
16759
44916
92452
102861
I 11450

610
830
1208
1641
2022
2525
3201
2009
2499
1340
2360
4200
4675
5066

-1

S1.33.11. Zastitne kape za zabijanje celicnih falpi: pojedinacna Larssen (a) i dvostruka (b i
c) talpa,

Kod postavljanja i zabijanja talpi u tlo moguce je, da taIpe skrenu iz

predvidenog polozaja i iz ravni zida. Da nc bi doslo do ovoga koriste se drvene iIi
celicne yodice, slicne klijestima, sa jedne iii ohadvije strane.
Celicni zagatni zidovi najces6e se koriste kao trajne gradevine iii se njima
zagacuju vece graaevinske jarne. Ako se koriste kao privremene konstrukcije, onda
se svi detalji i nadglavnica izvode kao montazno - demonta7.ni eiementi, od drveta,
a rjeae od celika,
Temeljl?l1jc

315

Xl

33 .

Zabijunje duzih i tezih cclicnih talpi vrsi se lagahnim iii teskim

motornim zahijacima. Danas se upotrebljavajll brzohodni mehanicki maljevi bel,
posebnih vodka. U pjeskovitom tlu koriste se vibracioni i vrlo efikasni zabijaci
kojima se postiie velika brzina utiskivanja celicnih talpi. lspiranjem vodom pod
pritiskom, kroz posebno ugradene cijevi sa otvorom u dnl! taIpe, ovaj proces
zabijanja se jos viSe ubrzava.
Kod zabijanja se na talpe poslavljaju zastitne metalne kape, posebno
profilisane i prilagoaenc presjeku jednc iii dvije talpe. Gornji kraj poklopne kape
profilisan je za stavljanje drvenog umetka, preko kojeg se vrsi zabijanje taIpe
(sI33.11.). Kod zabijanja talpe pomoell vihracionog malja on se pricvrsti na gornji
kraj talpe zavrtnjima i ona se pridrzava u pocetnoj fazi zabijanja, dok se talpa
dovoljno ne zabije II tlo.
Kopanjc i razupiranJc vrsi sc sukcesivllo pod zastitom celicnog zagata,
obicno nakon potpunog zabijanja tal pi. Kod privrel11enih zagata malih dllbina i
pritisaka koristi se tvrda drvena grada za razllpiranje i meausobne potpore dok se
za velike i dllblje gradevinske jamc koriste montaini. celicni konstrukcioni
eletnenti. Iskop u gradcvinskoj jami sticenoj eelienim talpama obicno je obimniji,
te se nastoji smanjiti obim razllpiranja, kako hi se mogao vrsiti mehanizovani
iskop. Da bi srnanjilo razllpiranje, koje se nekada izvodi u vise nivoa a time i
stvorio siri prostor za fad, razvijene su mnoge nove konstrukcije sa zategama. One
se lIgradujll sukcesivllo sa iskopom i prcuzirnaju sile aktivnog pritiska lla j pritisak
podzemne vode (sL33.12.-b i d). Sile na zategll prenose se preko podvlaka
oslonjenih na zagatni zid, za sto sc izgradujll posebni elementi.
Priticallje vode 1I gradevinskll jamu sa celicnim talpamajc manjc nego kod
drvenih, te je odhrana od vode laksa. Prilicaj vode je uglavnorn ispod talpi, te se
dubljjm njihovil11 zabijaJ~jem moze smanjiti potreba za iSPlll11pavanjem vode iz
gradevinske jame.
Celicni zagatni zidovi (priboji) koriste se kao stalnc gradevine, radi cegaje
potrebno izvesti naglavllu celicnu, il i armirano - bctOHsku gredll (sL33.12.).

@)

I
I I

I!

-L~L
i

S1.33. j 2. Nadgfavne grede Iwd zidova od 2e!icnih lalpi. ('e!i2na hez (a) i sa ::ategoll1 (b),
armirano - betol1ska bez (c) i sa (eI) h'/ic'1101l1 zategol11 (Nol1vciller, 19(1).

Teme/jenje

.Iedl1o~idJ1i

s:.agali . priboji

33.1.3. ARMIRANO- BETONSKI ZAGATNI ZIDOVI

Armirano betollske talpe ne koriste se za privremene, vee za sta!ne
objekte. One obicno cine sastavni dio temeIja, bilo kao nosivi iIi zastitni dio
objekta (st.33.2.-c). U izvjesnim slllcajcvima mogu da zamijene i nosive sipove.
Najveea im je prednosl, nad ostaiim tipovima, sto su neosjet\jive na oscilacije
vodostaja i agresivne llticaje. Dimenzije Sll im ogranicene lezinol11 i mogucnosell
zabijanja talpi.

0'1.33.13. Armimno - belOnske la/pe: poduini pre.\jeci (a), poprecni pre;jeci sa detaljoll1
vrha Ia/pe (h), kvadratni pre:,jek wipe (c), Ie presjeci prednapregllutih talpi (tf i
e), (Nonveiller, J 981 ) i T pre:,jek (f).

Popreeni presjek talpi prilagodava se potrebi k0l1s1rukcije, dllbini i vrsti

tla, te velicini momenta savijanja. Rjede jc kvadratnog (sI.33.13.-c) a cesee
pravougaonog presjeka za manje (sI.33.13.-b, d, e), a nekada ill oblikll T presjeka
za veee momente savijanja (51.33.13.-0. Kontinllitet zagatnog zida i vodoneproPllSl10st sastava obezbjeduje se izradom pent i utora (sI.33.13.-c, d), iii sa1110 utora
(sI.33.13.-e), iii njihovim kombinacijama. Naime, donji dio talpi izvodi se sa
perom i utorom, radi boljeg uzajamnog voaenja, a gornji samo sa utorima
Temeljenje

33. Jednozidni zagati - prihoji

XI Zagati i gradevine ad nasutih materijala

(s1.33.13.-a). Pero i utor obezbjeduju prisilno zadr.zavarlie talpi u ravnini zabijanja,

a obostrani utori bolju vodonepropusnost zagatne stijene. Odnos velicine strane
pravougaonog presjeka obicno se krece od 1: 1,5 do I :2, a rjede 1:3. Sirina
armirano - betonske talpe uzima se od 20 do 35 em, a duzina poprecnog presjeka
30 do 50 em. Ako se izvode talpe sa utorima na obje strane onda se uton povezuju
umeeima od celika iIi armiranog betona (sI.33.l3.-e). Cest je slucaj da se utori
nakon zabijanja talpi isperu vodom pod pritiskom i pomocu eijevi zainjektiraju
eementnim malterom. Radi uspjesnog zabijanja u tlo donji dio zavrsava se
klinasto, kao i kod drvenih talpi (s1.33.13.-a i b), a gornji kraj se suzi, radi
postavljanja kape za zabijanje maljern (sI.33.13.-a).
Betonske talpe se nekada medusobno povezuju kao i celicne talpe,
ugradivanjem celicnih dijelova u toku betoniranja. Cesci je slucaj da se citave
celicne talpe (Larssen) ugradllju 1I tokll betoniranja, tako da se medusobne veze
ostvaruju kao kod celicnih talpi.
Tanke armirano - betonske talpe, iIi talpe od prednapregnutog betona
rnogu se zabijati izmedu drvenih klijesta, kao i drvene talpe. S obzirorn da se ove
talpe koriste kao stalne konstrukeije, i njihovo povezivanje i ukrucenje se vrsi
armirano - betonskirn konstrukcijarna, koje se rjesavaju prerna zahtjevima objekta.
Zabijanje arrnirano - betonskih talpi vrsi se teskirn rnaljevima preko
oblikovane glave i postavljenim jastukom za prenos sile udarca. Rad na zabijanju
je isti kao kod drvenih, odnosno celicnih talpi. Zabijanje u sabijenom
nekoherentnom tlu olaksa6e se ako se kroz posebne eijevi sa mlaznieom na dnu
talpe utiskllje voda pod pritiskom, slicno kao kod sipova.
Kopanje 1I gradevinskoj jami, iSPlImpavanje vode i razupiranje je slicno
kao i kod drvenih i celicnih talpi. Medutim, ove talpe su najcesce sastavni dio
ternelja, te one moraju zadovoljiti sve tehnicke uslove kao i sama konstrukeija.

33.1.4. ZAGATNI ZIDOVI OD TALPI PREDNAPREGNUTOG BETONA

Armirano betonske talpe rnogu se raditi i od prednapregnutog betona, u
tom slucaju mogu biti tanje i lakse (sI.33.J3.-d, e), od talpi izradenih od obicnog
armiranog betona, za preuzimanje istog momenta savijanja. Prednapregnut beton u
talparna povoljan je radi efikasnog iskoristenja eijelog presjeka na savijanje, a
uvedeni napon na pritisak sprecava stvaranje prskotina u betonu. Zbog ovoga su
talpe od prednapregnutog betona otpomije na koroziju armature, i povoljnije za
zabijanje, zbog marliih presjeka i vece otpomosti na nepovoljne utieaje udara
rnalja.
Zabijanje prednapregnlltih talpi moze se vrsiti izmedu drvenih klijesta, a
sarna nadglavna konstrukcija izvodi se, nakon zabijanja svih talpi, od prednapregnutog betona.
318

Temeljenje

Ta\pe od armiranog i prednapregnutog betona koriste se i za sprecavanje

ispiranja tla i podlokavanja temelja u vodi, kao i za sprecavarlie filtraeije vode
ispod hidrotehnickih objekata u vidu podzemnih zavjesa. U ovim slucajevirna
povoljnije je kontinuitet stijenke obezbijediti metalnim ubetoniranim vezama Cime
se obezbjeduje bolja vodonepropusnost. Priprema, izrada, konstruktivni detalji,
zabijanje, upotreba i dr. talpi od prednapregnutog betona sIicno je talpama od
armiranog betona, a dijelorn i sipovima od arrniranog betona.

33.1.5. BETONSKE DlJAFRAGME KAO ZAGATNI ZIDOVI

Posljednjih desetljeca usavrseni su postllpei masinskog iskopa i
betoniranja usjeka vel ike dubine, bez razupiranja bocnih strana. Uobicajeno je da
se ovako dobiveni podzemni zidovi - ekrani nazivaju kontinualne dijafragme.
Prvobitno su izvoaene tankostijene dijafragme za manje dllbine i razlicitirn
postupeirna k~ji se razlikuju od izrade danasnje qebelostijene dijafragme
grabilieom iii pomocu reverzibilne cirkulaeije suspenzije kod rotirajuceg uredaja,
kojim se sasijeea tlo.

33.1.5.1. Tankostijene dijafragme

Metod izrade tankostijene dijafragme sastoji se u nabijanju serije
celicnib . I profila jedan pored drugog, postepenom njihovorn izvlacenju i
istovrernenom zapunjavanju stvorenog prostora, injektiranjern pod pritiskorn ili
pod vlastitom tezinom injekcione smjese (s1.33.14.). Na ovaj nacin fonnira se
cernentna, cernentno - gIinena iIi glinena dijafragma debljine do 30 crn. Ovaj tip
dijafragrne prirnjenjuje se u pjeskovitirn iii sljunkovitim rnatenjaiirna, do dllbine
obicno is pod 10,0 m, a najvise do 15,0 rn. Cijeni se da je do 30%, a u nekim
slucajevima i vise, jeftinija od debelostijene dijafragme, a njom se moze postici
traZena vodone-propusnost.
Pobijanje i izvlacenje celicnih profila vrsi se pomocu posebnog toranjskog
krana dovoljne nosivosti za hidraulicko pobijanje i izvlacenje nosaca. Normalno se
koristi serija od nekoliko celicnih nosaca na kojima su zavarene injekcione cijevi,
koje su prj dnu u fazi pobijanja zatvorene. Dirnenzije I profila trebaju biti
prilagodene geoloskim uslovima, postavljenim zahtjevima za dijafragmu i
mocnosti stroja.
Kod nas je u prirnjeni izrada tankostijene dijafragme sarno sa jednirn I
profi Iom, sto je za izvodenje jednostavnije. Kontinualnost dijafragme i vodenje
nosaca obezbjeduje se na taj nacin da jedna noziea uvijek ulazi u vee izbuseni i
zainjektiran prostor, dok druga nozica I profila prolazi kroz teren (sI.33.14.-b).
Temeljenje

319

XI Zagati i graaevine ad naslltih materijala

33. Jednozidni zagati . prihoji

Kada se I profil pobije do nepropusnog tla, pristupa se sukcesivnom

vadenju i profila i injektiranju slobodnog prostora injekeionom smjesom, koja
prodire dublje i u okolno tlo. Najprije se podigne nosac za oko 15 cm, a zatim
injektira, sve do pojave srnjese na vrhu prethodno izvedenog dijela dijafragme.

@
3

CD
t
d=7-14cm

PRESJEK,,y'PROFILA

-3.00
1IEr/iIIII~-H-""""'I-HI_@

33.14. lzrade tankostijene proulfiltraciol1e dijafragllle sa wiJijanjem serije I profila (a), sa

Jazama: zabijanje f projila (1), izv/acenje projila (2), injekcioni vod (3), zavrsena
dijafragma (4), nepropusno tto (5) i pravac napredovanja (6), te pojedinacno
pohijanje I profila (b).

Injekciona srnjesa mora biti penetrabilna, relativno t1eksibilna, otporna i

vodonepropusna. Za ove zahtjeve najpogodnija je cementno - glinena smjesa, ali
se koristi glinena srnjesa i beton sa finom granulacijom, gdje osnovni dio Cini
karneno brasno.
U nasoj zcmlji izveden je manji obim ovih lankostijenih dijafragrni (tabela
33.5.-b). Posljednji i najobimniji radovi izvedeni su kod zastite kopa od podzemnih
voda na Termoelektrani Gaeko. Primijenjena je igla velicine 600 - 800 mm, sa
sirinom 80 120 mm, koja je pobijena kroz kvartar, do maksimalne dubine od 11,5
m. Prirnijenjena je injekciona smjesa od cementa 30%, kamenog brasna 67% i
bentonita 3%, u omjeru suha tvar: voda = 1:0,8. Projektovan je utrosak suhe tvari
od 160 kg/m 2 dijafragme.
Izvedeno je ukupno 3.573 m dijafragme iIi 16.150 m 2 , prosjecne dubine
4,50 111, iz koje je u toku rada izvadcno i ispitano vise uzoraka. Utvrdene su
debljine dijafragme od 7 cm - 14 cm, a kod nekih uzoraka ivan ovih granica.
320----------------------------~-en-le-lj-en-y-e--------------------------

Monoaksijalne cvrstoce kretale su se na uzorcirna 5x5x5 ern i valjeima precnika

3,5 em i visine 7,0 cm od 0,9 do 1,2 MPa, a moduli deforrnacija od 60 - 110 MPa.
Cvrstoca na zatezanje kretala se od 0,4 do 0,7 MPa, a vodopropusnost od
0,7310-6 do 1,5 10-6 cm/s.
33.1.5.2. Debelostijene dijafragme
Pod kontinniranom debelostijenom dijafragmom podrazurnijeva se zid
od gline, gline i cementa, betona ili arrniranog betona izveden u dubokom slicu,
prethodno iskopanom posebnirn strojevima sa terena, cije se stijenke privrerneno
stite od urusavanja glinenirn i bentonitskim suspenzijama. Nakon izvrsenog iskopa
ispuna se vrsi betonom iIi glino - betonom, pornocu lijevka (Contractor), koji ima
vecu jedinicnu tezinu, pa istiskuje lagahniju suspenziju i tako popunjava forrnirani
prostor. U iskopani i suspenzijorn zasticeni usjek moze se uloziti arrnaturni kos,
kao i ostavljati eventualni otvori, utori i s1. i izvrsiti betoniranje kontraktorom.
Podrucje prirnjene kontinuirane dijafragme je veoma siroko, te se danas
ovorn metod om mogu rijesiti veoma slozeni zadaci temeljenja. Njena primjena se
stalno prosiruje, a danas je uobicajeno rjesavanjem slijedecih problema u
gradevinarstvu i rudarstvu:
>- Protufiltracioni ekrani ispod hidrotehnickih objekata;
)- Vodonepropusna jezgra u tijelima nasipa;
)- Nosivi, iii vodonepropusni ekrani kod zastite gradevinskih jama
objekata;
)- Nosivi elementi kod dubokih temeljenja;
)- Potporne i oblozne konstrukcije i
)- Drenaie.
U poglavlju 34. i 36. dati su primjeri koristenja dijafragmi, au poglavlju
40. njen proracun.
Izrada dijafragme vrsi se u kampadama na preskok, i to prvo neparni, a
zatim izmedu njih pami elementi (s1.25.9. i 33.15.). Tijelo dijafragme se u
navedene svrhe izvodi od: prirodne gline sa dodatkom prirodnih materijala;
mjesavine gline, benton ita , cementa i nekoherentnih dodataka betona, te folije koja
se u iskopane sliceve sirine 0,40 do 1,00 m ugraduje podvodno. Dijafragma se
izvodi u kampadama, duzine obicno 5,0 do 8,0 m, 8tO ovisi 0 obliku konstrukcije,
tehnoloskom procesu ugradnje ispune, vrsti strojeva, sirini dijafragme, brzini
iskopa i opterecenja tIa. U svijetu i kod nas izveden je veei obim dijafragmi sa
dubinama i do 80,0 m (tabela 33.5.).
Posebna painja posvecuje se izradi spojeva izmedu kampada dijafragme.
U tom cilju ugraouju se na krajevima neparnih kampada granicne cijevi, koje se
nakon odredenog vremena vade, cime se stvara "utor" u ocvrsloj dijafragmi iIi se
grajferkom ociste i "udube" krajevi kampada prije izrade parne lamele. Na ovaj
Temeljenje

321

Xl Zagati i graaevine od nasutih materijala

33. lednozidni zagati priboji

nacin beton parnih elemenata potpuno prijanja za vee gotove neparne elemente
dijafragme, cime se postize potpuna vodonepropusnost i kontinualnost dijafragme.
Ovo je znacajna prednost u odnosu na zavjesu od busenih sipova koja ima vise
spojnica, kroz koje moZe doei do filtracije vode.
Potrebna ravnoteZa napona u iskopanom rovu odrzava se razlikom
hidrostatskog pritiska izmedu podzemne vode i suspenzije, od benton ita i vode iii
gIine i benton ita sa vodom. Osim toga, usljed veceg hidrostatskog pritiska
suspenzije od podzemne vode dolazi i do stvaranja tanke membrane, odnosno
skrame uz zidove iskopa od suspenzije, koja se infiltrira u okolno tlo. Ovim se
sprecava gubitak suspenzije, a ujedno i povecava kohezija okolnog tla, koja
obezbjeduje veeu stabilnost protiv urusavanja.

Q40- Wm

..

.....................

B~na/?bJeka!

Godina
zavrletka

.......

Tabela 33 5
Dubirill
aluvija
(m)

:Oebljiu~

dijaffllgTIie

.. ' PovTsina'
ekrami
dj}lifragme

(m)

(m)

Dubina.

..

'

(,r/)

... :.:

a) Debelosti;elle dijafral?me

Rhinau, Francuska
Obra, Indi'a
Pierre Benile, Francuska
Freistritz, Austriia
Bourg les Valence, Francuska
Arroio Duro, Brazil
Ukai, Indiia
Vallabre"ues, Francuska
Brana na Sionskogo (Rusija)
Premiere Chute, Kanada
Mahabad, Iran
NE KrSko, Hrvatska
VaraZdin, Hrvatska
Vara2'.din
Salakovac, Bosna i Hercegovina
Brana na Tisi. Srbiia
b) Tankostijene diiafralJme
Bittenbrun, Njemacka
Razzaza 2, Irak
TE Gacko, Bosna i Hercegovina

1963.
1964.
1964.
1965.
1965.
1966.
1966.
1967.
1969.

20
>100
16

20
60
50

1975.

I
I

1978.

32
12
18

1966.
1968.
1982.

20
11,5

JO

I
.1

40
15
20-30
47
16
35
20
30
17,5-26,4
60
20
12 i 13
32
12
18,5
7 21

0.80
2 x 0,60
0,500,60
0,50
0,50
0,40
0,60
0,60
0,60
0,75
1,00
0,50
0,50
0.50
0.60 i O,iW
0,60

10
10
Do 11,5

0,70 (0,30)
0,30
0,070,14

6.000
60.000
32.000
10.500
23.400
44.500
4.240
5.500
4.200
8.500
20.000
11.500
4.650
20.000

I
I

21.150
16.150

Pocetna jedinicna tezina suspenzije iznosi oko Ys = 11 kN / m 3 , ali ona

vremenom postaje gU5ea, jer se mijesa sa cesticama iskopanog materijaia, pa je
treba povremeno procistiti kako ne bi postala suvise teska. Ovo je posebno
potrebno uCiniti prije betoniranja kako bi beton mogao sa sigumoseu potisnuti
prema gore suspenziju iz usjeka. Prakticna granica tezine suspenzije kreee se do

.L

t-

Ys = 12 kN/m 3

.1,c~'1"-

IPRESJEK

="'1

p;;)jiJiJW;; ;;;;:;;;; hSm",Y>/' ,:::~:~,u"n:4TLOCRT

XiitLnimM

ir4*~~.F:~~~"",v~.~:

S1.33.J5. Faze izrade dijafragme: iskop i betoniranje nepamih (aJ i pamih (b) lamela;
pokretni stroj za kopanje (1); belolliranje preko miksera i kontraktora (2);
granicne cijevi (3); uvodnica (4).

322

Dijafragme u aluviju

Temeljenje

Primjena suspenzije za stabilizaciju usjeka ogranicena je nekim

karakteristikama tla, U materijalima velike propusnosti moze doei do gubljenja
suspenzije iii do znatnog njenog utroska, sto izaziva veee troskove gradenja. U
takvim slucajevima dodaju se razni vlaknasti iIi spuzvasti materijali koji smanjuju
propusnost i omogueuju stvaranje nepropusne membrane. Posebnu poteskocu
stvaraju samci iIi konglomerat, koji se mora razbijati razbijaCima iIi grajferkom,
sto moze dovesti do rastresanja okolnog tla, a ponekad i znatnog gubljenja
vremena. U posljednje vrijeme primjenjuju se posebni strojevi za "frezanje" zasijecanje cvrstog tla (vidjeti poglavlje 40).
Zagati u vidu betonskih iIi armirano - betonskih dijafragmi pogOdlli su u
urbanim i skucenim prostorima, jer se elementi ne zabijaju u tlo. Na ovaj nacin se
ne ometa normalan tok zivota u susjednim objektima i ne uticemo nikakvim
Temeljenje

323

33. Jednozidni zagati - prihoji

Xl Zagati i graaevine ad nasutih materijala

vibraeijama na njihovu konstrukeiju i stabilnost okolnog tla. Za:o je da~as njiho:va

primjena u gradskim podrucjima postala nezamjenjljiva kod lzvodenJa te~eIJa,
bilo kao zastitne, a cesee kao nosive konstrukeije kao i u sastavu obJekta.
Ugradnjom koseva armature u iskopani usjek - sIie, zagatu se povjerava i
preuzimanje momenta savijanja.
U posljednje vrijeme se umjesto izlijevanja betona na lieu mjesta ugraduju
prethodno izliveni betonski iIi armirano-betonski elementi u iskopani i
suspenzijom osigurani uski iskop (Tomlinson i Boorman, 1995).

33.1.6. ANKERISANI ZAGATNI ZIDOVI

e).

Kod kontinuainih zagatnih zidova veeih dubina i sirokih gradevinskib

jama koriste se zatege (ankeri - sidra), kojima se zagatni zid ankerise u tlo.u vee?j
dubini izvan ravni zida. Ovim sistemolIl dobije se ekonomicnije rjesenje, kOJe
obezbjeduje lakse izvodenje radova, jer nema razupora unutar gradevinske jame. U
poglavlju 38. prezentirat ee se detaijnije 0 ankerima, a ovdje se obrazlaie njihova
primjena kod ankerisanih zagatnih zidova.
Postoji vise tipova ankera i nacina njihovog koristenja za ankerovanje
zagatnih zidova, kao sto su npr. (s1.33.16.):

1) kontinualna, iii diskontinualna, betonska iii armirano - betonska plota

iIi greda, ispod nivoa terena (sI.33.16.-a);
2) zatega ukotvljena u ankernu armirano - betonsku gredu, koja je
povezana za sipove u zaledu zida (s!.33.16.-b);
3) ankerni sip iii ankerna kontinualna iIi diskontinuallla ploca sa vrhom u
ravni terena (sI.33.16.-e);
4) ankerna ploca sa zategom povezana sa armirano - betonskom obalnorI1
konstrukeijom (s1.33.16.-d);
5) kotveni dio izveden injektiranjem zatege u vidu celicnog nosaca,
celicne sipke iii snopa visokovrijednib tankib celicnih ziea (s1.33.16.-

Zatege mogu biti obicne (nenapregnute) i prednapregnnte. Za privremene

zagatne zidove obicno se koristi jednostavnija izvedba ankerisanja pomoeu celicne
sipke mehanicki zabijene sa cjevastom oblogom do potrebne dubine (sI.33.17.).
Injektiranjem cementnom smjesom pod pritiskom i postepenim izvlacenjem
oblozne kolone formira se nosivi (kotveni) dio ankera.

SI.33.17. Zabijena i injeklirana zatega: zabijanje cijevi (a), uvlaeenje zatege u cijev (b),

injektiranje i izvlaeenje obloine kolone (c), zatezanje zatege uz uzduinu gredu

kojom se podupire zagami zid (d), gdje je: nosae NIP (1), op/ata zagatne stijene
(2), siljak za zabijanje cijevi (3), eeliena zatega (4), injekciona smjesa (5),
ispunjavanje prostora smjesom (6), duiina injektirane kotvene zone pod pritiskom
(LJ, duiina zatege (LJ.
Sl.33.16. RaZlli lipovi ankerisanja zagatnih zidova - priboja: ankerna kontinualna ploea iii
greda (a); mzkana greda (3), preko sistema zategnutih (4) i pritisnUfih (5) sipova
(b); ankerni sip, ili a!'1kerna nekontinualna, iii kontinualna ploea (6) koja je u

ravni terefla (c); ankerisana kOflstrukciia obaloUfvrde (d); kotveni dio izvedefl
injektiranjem (7), a zatega (8) od celicflih profila, okruglog celika iii od snopa
visokovrijednih lfelienih iica (e).

Nakon ocvrseenja injektirane cemelltlle smjese vrSl se pritezanje

zavrtnjima, preko uzduzne grede, kojom se ucvrscuje zagatni zid.
Za ankere se koriste celicni I nosaci (sI.33.18.-c), celicne sipke (s1.33.18.b), a za savremeno gradenje visokovrijedni celicni kablovi sa okolnom zastitom
(sI.33.18.-a, i 33.19.).
----------------------------~T.=e-n-,e~lj~en-y~e--------------------------325

324

Temeljenje

XI Zagati i grailevine ad nasutih materijala

33. lednozidni zagati - pribaji

. . Ovisno 0 vrsti zagata, gIave ankera se oblikuju na razlicite nacine, preko

pOjedmacnih iii kontinualnih celicnih, betonskih iii armirano - betonskih oslonaca
(sI.33.18.). U svim ovim slucajevima uvodi se jedna iIi dvije (sI.33.18.) injekcione
cijevi do dna busotine a kroz njih se vrsi injektiranje kotvene i zastitne zone
ankera. Nakon ocvrscenja injekcione smjese vrsi se utezanje presom na glavi
ankera, preko ugradenih oslonaca. Zatega prema skici 33.18.-c, bilaje duga 12,0 m
i nategnuta je tri dana nakon injektiranja silom od 570 kN.

Na slid 33.19. predocen je anker (zatega) tipa BBRV, predviden za

prednaprezanje, a u tabeli 33.6. dati su neki njegovi osnovni podaci. Ovaj tip
ankera cesto se kod nas koristi u praksi, a sastoji se od celicnih zica ucvrsccnih u
prstenastu glavu na vanjskom i klinastu cahuru na unutrasnjem kraju. Kotveni dio,
koji je ogranicen brtvom, injektira se, dok je slobodni dio ankera zasticen
nepropusnim ovojem radi zastite od korozije, a obicno se i on zapuni cementnim
maIterom.
Kadaje cementni malter postigao potrebnu cvrstocu, demontira se vanjski
dio cijevi, pricvrsti hidraulicka presa, kojom se zatega nateie sve dok se glava
dovoljno neizvuce iz betonskog bloka. Tada na glavu navijemo maticu za
fiksiranje i njome je pricvrstimo uz betonski blok.
Dr

S1.33.1B. Glave razliCitih ankera: prednapregnuti eelieni kablovi na uzduinom eelienom

nosaeu, koji povezuje eelieni zid (a); eelieni anker na betonskoj glavi oslonjen na
dijqfragmu (b); I nosae kao anker uCvrscen na uzduini nosae eelienog zagata
(c); gcije je: eeliene iice (1), zaStita (2), eelieni zid (3), zavarena stopa (4),
poduini nosae (5), podloina ploea (6), zastitna kapa (7), cijev za irljektiranje (8),
izlaz smjese (9), betonska stopa (1O), eelieni anker (11), dijafragma (12), I nosae
(13).

duiina sidrenja N

Savremena oprema za busenje omogucuje danas izvodenje horizontalnih,

vertikalnih iIi nagetih busotina u raznim vrstama tla i u stijenskom masivu u koje
se mogu ugraditi obicni iii prednapregnuti ankeri ito na slijedeci naCin:
a) izbusi se rupa odgovarajuceg promjera i dubine a ona se zastiti od
urusavanja obloznom kolonom po cijeloj dubini i napravi glava ankera
od betona armiranog spirainom armaturom;
b) u busotinu se ugradi zatega, koja moze biti u vidu celicne sipke, za
manje sile, iii od snopa visokovrijednih celicnih zica, ako treba
preuzeti vece sile (sL33.l8.-a i 33.19.);
c) na kraju kotvenog dijela ugradi se brtva i kroz posebnu cijev vrsi se
njegovo injektiranje pod pritiskom uz postepeno izvlacenje oblozne
cijevi;
d) kada ocvrsne cementni malter, vrsi se utezanje presom postavljenom
na betonski blok na glavi ankera, preko kojeg se prenosi sila na tIo,
odnosno konstrukciju.
326----------------------~~-----------------------

Temeljenje

slobodno duiino S

SL33.19. Busena zatega tipa BBRV - G2 za ankerisarlje zagatnog zida u tlu: ugradena
zatega sa injektiranim ukotvljefljem (a), zavrSena zatega (b), gdje je: injekciona
cijev (I), betonska stopa (2), eeliena pod/oga (3), matica (4), glava zatege (5),
omot (6), spiralfla armatura (7), brtva (8).
Montaine zatege za stijenu i tlo tipa BBRV (Nonveiller, 1981).
Tabela336
' '.
Ji.faksirnalna sUa
Promjedica
.,
Promjer bllsotine ...
Potrebria duWna usidrenia za:
1:= I 000
S",
:". "
1:=500
:'.,. '
Prornjerg]ave , .
Prornjer rnatice.Zl\ pritezanje

2000
7

2450
7-8

66

1100
6-7
86

116

131

2.5
3,3
87
105

3,85
7.65
128
155

5,20
10.40
168
205

5,65
11,30
193
232

360
6-7

(kN)

(mm)
(111m)
(111)

(kNlm")
(kN/nn

(mm)
(111m)

Temeljenje

327

33. Jednozidni zagati - priboji

Xl Zagati i gratlevine od nasutih materijala

33.1.7. INJEKCIONE ZA VJESE KAO ZAGATl

Injekcione zavjese su vjestaeki objekti izvedeni injektiranjem u cilju
smanjenja vodopropusnosti tla do zeljene gran ice, kao i radi smanjenja sila uzgona
i povecanja stabilnosti tla u bazi objekta, koje s njim treba da Cini jednu cjelinu.
One se sastoje iz niza busotina rasporedenih u redovima i odredenom rasporedu u
koje se utiskuje injekciona smjesa pod pritiskoIll.
Ovisno 0 vrsti tla, polozaju zavjese, vrsti injekcione smjese, broju redova,
nagibu busotina i stabilnosti objekta, zavjese se mogu klasificirati na:
~ injekcione zavjese u stjenovitom i nevezanom tlu;
~ dubinske, vezane, Iebdece, boene i obodne injekcione zavjese;
~ cementne, cementno - bentonitske, cementno - glinene, cementno pjeseane iIi ove kombinacije sa raznim dodacima, kao i bitumenske,
hemijske iIi kombinovane injekcione zavjese;
~ jednoredne, dvoredne i viseredne injekcione zavjese, iIi njihove
kombinacije; .
~ stalne, privremene, pomocne i lokalne injekcione zavjese.
Injekcione zavjese u nevezanom tIu (aJuvijalne nasiage sljunka i pijeska)
obieno se rade od cementa i gline, sa aktivnim dodacima radi poboljsanja njihovih
osobina, kao i primjenom hemijskog injektiranja.
Dubinske injekcione zavjese su one zavjese koje su locirane u koritu
vodnog toka, u podlozi objekta, iIi u granicama doline iIi korita rijeke.
Vezane dubinske injekcione zavjese usijecaju se svojim krajevima u
vodonepropusnu zonu i na taj naein se sa njom veiu.
Lebdece dubinske injekcione zavjese se ne vezuju sa vodonepropusnim
slojevima, na kojima Iezi objekat, ako ih nema iIi se nalaze na vecoj dubini, pa nije
racionaino vezati zavjesu za njih.
Bocne injekcione zavjese Iociraju se u bokovima objekata, odnosno na
padinama doline i u podrucju dubinske zavjese sajedne iii obje strane u obalama.
Obodne injekcione zavjese lociraju se po obodu akumulacionog prostora,
na propusnim mjestima, u cilju sprecavanja oticanja vode iz akumulacije.
Busotine u zavjesi zavisno od nagiba mogu biti vertikalne iIi kose.
Kod nas je obavljeno vise injekcionih radova u aluvijumu, a one su
uradene uglavnom kao pomocne, ali kao glavne vodozaptivne injekcione zavjese.
Jedna od prvih injekcionih zavjesa izvedena je ispod pomocne brane za
Hidroelektranu Jajce (sI.33.20.), u aluvijalnom nanosu dubine do 30,0 Ill.
Dijelovi zagata optocnog tunela i pomocnih brana na Hidroelektrani
Salakovac injektirani su u povrsini od 2300 m 2 cementno - bentonitskim
suspenzijama, sa busotinama u jednom redu, u cilju zaptivanja aluvijalnog i
terasnog materijala radi izgradnje objekata Hidroelektrane. Razmak busotina

iznosio je 1,25 m i 0,75 m, sa maksimalnom dubinom od 20,0 m. Koristena ~e

cementno - bentonitska smjesa (95%:5%) i kod zastite optoenog tunela utrosakJe
iznosio 313 kg / m busotine.
Xl

vn
!,

IX
I

VI

IV
I

10

\5

20

GUllA

<I.

."

25

o1

2 3 4 5 6 7 B 9 tJm
PARHI8ROJEVI-NIZVOONI RED; HEPARHI BROJEVI-;ZVOONI RED; RIM SKI BROJEVI-GF KOHTROLtiE SONDE
m 30

SI.33.20. Poduini presjek u osovini pomocne brane HE Jajce II sa geolo.fkim podacima i

buSotinama za injektiranje.

S1.33.21. Poprecni presjek brane Aswan (Asllan). sa injekcionom zavjesom u 15 redova,

gdje je.: uzvodni glineni zastor (I), uzvodni zastor od rijeenog taloga
jezgro
od gline (3), injekciona zavjesa (4), nizvodni bunari (5), nasip od plJeska (6),.
kamen zamuljen pijeskom (7), nasip od kamcna (8) - (Nonveiller, 1981. I

e)'

Adamovie, /980).

----------------------------~~~e-II-1e~ij~en~y~e--------------------~----329

328

Temeljenje

33. Jednozidni zagati - priboji

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

Osnovni podaci nekih veCih izvedenih zavjesa u aluviju (Adamovic. /980).

!I""~'"

00 tn to
~~-

-~

g'"

""
""
'"
~

'"
""

m, cija se debljina smanjivala u pojedinim slojevima aluvija. Razmak izmedu

busotina iznosio je 2,5 i 5,0 ill.
Injektiranje je izvedeno pomocu sistema cijevi sa manzetnama, koje su
prije bile izvedene na branama Serre Poncon (Francuska), Mishon (Kanada),
Sylvenstein (Njemacka) i dr. Ovisno 0 propusnosti tIa upotrebljavane su: glinenocementne, glineno - silikatne, bentonitno - silikatne i alumino - silikatne
suspenzije.

0>
O?

33.2. DIMENZIONIRANJE JEDNOZIDNIH ZAGATA

Proracun jednozidnog zagata ovisan je 0 njegovom statickom sistemu,
mogucnostima i nacinu deformacije zagata, kako je to obrazlozeno i kod aktivnog
pritiska tla (poglavlje V), te 0 nivou podzemne vode, vrsti tla i njegovim
osobinama. U narednim izlaganjima obrazlozit ce se proracun konzolnih i
ankerisanih, odnosno razupretih zagata, grafoanaIitickom i analitickom
metodom.
33.2.1. OPTERECENJE ZIDOVA ZAGATA

Na zagatni zid djeluju opcenito slijedece sile koje treba pojedinacno uzeti
u analizu opterecenja:

@
q

'"
'"
.,.,
'"
=

g
'"

U svijetu je izvedeno vise injekcionih zavjesa u aluviju (tabela 33.7.), a

jedna od najvecih je ona ispod brane Aswan (Asuan, Egipat), koja lezi na 170 m
debelim rijecnim propusnim naslagama sljunka i pijeska (s1.33.21.). Injekciona
zavjesa duzine 560 m izvedena je od 15 redova, ukupne debljine ispod jezgra 40,0
330

TemelJenje

o
St.33.22. Zagat zabijen u pijesak: ,~ema zona opterecenjc kOIl::.olnog zagata (a), stvarna (h)
i pojednostav!jena (e) .~ema opterecenja gdje je. (.. /wvr1i pritisak (1), (2) i (5),
pasivni otpor tla (3) i (4), a linija iskopa (6).
Temeljenje

331

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

33. Jednozidni zagati - prihoji

1) aktivni pritisak tia iza zagatnog zida;

2) hidrostatski pritisak i lIzgon vode u tlu iza zida;

3) hidrostatski pritisak vode ispred zida zagata;
4) uticaj hidrodinamickih sila;
5) pasivni otpor tla (pasivni pritisak) ispred i iza zida zagata;
6) pritisak zbog vanjskog optereeenja;
7) optereeenja od drugih varUskih sila koje djelllju direktno na zagatni
zid.
Uzima se da je zagatni zid siobodan iii uklijesten u tlo, 5to ovisi 0 vrsti
materijala i konstrukciji zagata. U ovome posljednjem slllcajll pretpostavlja se
okretanje priblizno oko tacke 0 u lIkopanom dijelu zagata (sI.33.22.).
Iz prikazanih zona vidljivo je podrucje djelovanja aktivnog pritiska i
pasivnog otpora tla, kao i sematska raspodjela stvamog i pojednostavljenog
optereeenja (s1.33.22.-b i c), pretpostavljajllei isti nivo podzemne vode iza i ispred
zagatnog zida.
Kod slobodnog ukopanog zagata rotacija se slobodno obavlja oko njegove
baze (s1.33.23.-a). Analizom metode elasticnosti (Terzaghi, 1943) dobijll se
slijedeee vrijednosti udaljenosti tacke rotacije (0) ovisno 0 vrijednosti ugla
smicanja (cp) i slobodnoj visini (H) (tabela 33.8.):
Odslojanje lacke rotacije (0)
Tabela" U ..
8
Ugao smicanja

lP(o)

UdaljcIlost tackcrotacijc

20
(D~ DJ

...

.....

O,25H

25"
O,lSH

30()

35

O,08H

O,035H

Medutim, velicina i raspodjela aktivnog pritiska i pasivnog otpora tIa ovisi

o moguenosti i nacinu deformacije zagatne stijene pO visini, sto je dijelom
obrazlozeno u poglavlju J 8. Ustanovljeno je da se razlika izmedu lineame i stvame
raspodjele pritiska po visini mijenja ovisno 0 nacinu deformacije vise nego
njegova velicina za razne pomake i deformacije zagatnog zida. Ovi pomaci i
deformacije zagata mogu se rekapituiirati na slijedeee slucajeve:
a) pomjeranje zida u vrhu dokje u dnu uklijesten (s1.33.23.-a);
b) pomjeranje zida pri dnu, a kruta veza u vrhu preko ankera (sI.33.23.b);

c) pomjeranja izmedu krutih oslonaca u vrhu i dntl zagata (sI.33.23.-c);

d) cvrsto razuprt zagat (R) sa moguenoseu deformacije zagata pri dnu
(s1.33.23.-0).
Pored tipicnih slucajeva raspodjele opterecenja nastalih zbog aktivnog
pritiska (PA ) i pasivnog otpora (pJ, prikazanih na slici 33.23., date su na slici
33.24. raspodjele opterecenja i za slucajeve okretanja zida zagata oko
pretpostavljene tacke "0" u tIu. Za slucaj krutog zida i elasticne zatege, koja
popusta, Iinija sloma tla (s) odgovara Coulombovim (Kulonovim) pretpostavkama
sloma tla (sI.33.23.-a i 33.24.-a). Intenzitet aktivnog pritiska i pasivnog otpora tIa
raste lineamo sa dubinom tla i ima oblik trougla. Zbog deformacije zagata ispod
tacke okretanja pojavljuje se sa desne strane zida, takoder, zona pasivnog otpora
tla (s1.33.23.-b i c, te 33.24.-a - Pp2 )' a sa Iijeve dio aktivnog pritiska (PA2 ).
Za slucaj pomjeranja zida zagata sarno u donjem kraju i 1I podrllcju iznad
cvrste zatege (sI.33.23.-b) raspodjela pritiska i otpora tla nije linearna, vee
zakrivljena Iinija. Raspodjela pritiska priblizava se onoj za pasivni otpor, a ispod
nje onoj za aktivni pritisak. Kod savitljivog zida zagata rezultanta aktivnog pritiska
visa je nego za Iinearnu raspodjelu, a to zahtijeva vecu silu u zatezi (s1.33.24.-b)
(NonveiIler, 1981).

O.1S(H+0)
O.3S(H+0)

Kp;f.Z
1/2 (H+D -01)

O.5(H+O)

'P

0.3 Pal,j.~o.3pa

1.1

Po

U61!!

SI.33.23. Sema optereeenja, dejormacije (d) i povrsine sloma (s) zagatnog zida: pomjeranje
u vrhu (a), pomjeranje u dnll (b), deformacije

evrsto razuprt zagat (d).

332

Temefjenje

/1

sredini (c) i pomjeranja za

Ppi

PA2

i linije sloma M ix zida zagata:

okretanje oko donjeg kraja (a), savitljiv zid zagata (priboja) izmeau vrha i dna
zagata (b).

Sl.33.24. Sematski prikax opterecenJa, dejormacije

----------------------------~~~e-m-el~~e-llj~e--------------------------333

33. Jednozidni zagati - priboji

Xl Zagati i gradevine ad nasutih mater(jala

Iz ovoga rekapitularnog prikaza opterecenja, deformacija i linija sloma

vidljivo je da Coulombova teorija raspodjele priblizno odgovara opterecenju
zagatnih zidova. Zbog popustanja zatege (Z), savitljivosti zida i popustanja donjeg
ukrucenja nastaje raspodje1a opterecenja koja nije linearna. Ipak se usvaja linearna
raspodjela, ali se zbog ove aproksimacije koriste razne metode dimenzioniranja, uz
koristel~e korekturnih iskustvenih koeficijenata kojima se mnoze sile u zategama i
momenti savijanja.

-:-::--=:;;;c----r
lIH: tlt'Ho

lIH

NPV

H.

H+O-Ho

'\..

"-

Aktivni pritisak iza zagata i pasivni otpor tla ispred zagata u praksi se
racuna po Rankineovoj teoriji, kojaje objasnjena u tacki 17.2. U cilju podsjecaJ~a
na ove teorije predocene su l1a slikama 33.25. i 33.26. neke osnovne postavke
opterecenja zagata u koherentnom i nekoherentnom tlu, sa podzemnom vodom iIi
bez nje.
Kada se iza zagata naIazi podzemna voda, onda se aktivnom pritisku (PA )
dodaje hidrostatski pritisak vode (p"J Tlo ispod nivoa podzemne vode je
potopljeno, te se umjesto jedinicne tezine y uzima y'. Ako se podzemna voda
nalazi j sa prednje strane zagata, onda se hidrostatski pritisak umanjuje za
odgovarajucu visinu (h), sa predl* strane (s1.33.25.-b). U praksi se obicno uzima
da je ugao trenja izmedu tla i zida zagata 8 = (1/3 - 2/3';p .
Kod uslojenog tla dijagram opterecenja ima skok prema vanjskoj strani
ako je ugao smicanja donjeg sloja manji od gomjeg (({J2 < ({Jl) i obratno (s1.33.26.).
Cesto se opterecenje zagata ispod kote dna u gradevinskoj jami izrazava
razlikom pasivnog otpora (p p) i aktivnog pritiska (p A) tla (s1.33.27.-a), tj.:

P p'= Pp j>~:rwh

S1.33.25. Aktivni

PA

?,'
p

PA'=yD~i(45{) +({J0 /2)-tg 2 (45 -({J0 /2)]

?,'

(33.1.)

pasivni pritisak: nepotopljeno tio (a) i potopljeno tlo (b);

=Prp + Pq -

Pc

=(H +D)y. KA +q. KA -2c.JK:;

KA =tg {45 -({J/2}

Pp = Prp + Pq + Pc =DyK p +q. Kp +2c.,J.K;; Kp =ti(45 +({J/2)

lIH

@
p'

[ +
hj

I_ A,I,

'6

Pp
PA'

Pp=Pp

-PA

I'

p'

A.

1
I

Pp -PA

h2

h3

CD '/1 >'f2,li, !'i', 61>S2

'f'2<'fj,6i,62<&'

f- sP?

S1.33.26. Primjeri opterecenja jednozidnog zagata aktivnim i pasivnim pritiskom u

dvoslojnom tlu: sa vodom u istim nivoima ispred i iza zagata i ({J2 < ({Jl (a), bez
pritiska vode sa CfJ 2
334

'I

> CfJ 1

(b)

Temeljenje

SI.33.27.

A;cti~~i prifisak (PA )

i pasivni otpor tla

'I'

Pp-P,..

_I

(~) na zagar: linijsko smanjenje otpora

tla plitko ukopanog zagata (a), linijsko smanjellje (Jtpora tla sa rOfacijom oko
lacke "0" (b), krivolinijsko smanjenje pasivnog otpora tla za duboko ukopani
zagat(c).
Temeljenje

335

33. Jednozidni zagati - priboji

XI Zagati i gradevine ad nasutih materijala

Kako je potrebno da postoji koeficijenat sigurnosti (Fs) u velicini

ukupnog pasivnog otpora tla (pp '), i on se smanjuje na velicinu koja ovisi 0
uslovima ravnoteze, dubini zagata is pod dna gradevinske jame i mogucoj
deformaciji - pomjeranju zida zagata.
Kada je dubina zagata veca, pa nisu moguca pomjeranja donjeg kraja zida
zagata ka unutamjoj strani, vrsi se pravolinijsko (sL33.27.-b) iii krivolinijsko
(sL33.27.-c) smanjenje pasivnog otpora tla. Kod pravolinijskog smanjenja uzima
se da linija smanjenja odgovara liniji povecanja otpora tla (sU2.27.-b). Kod
krivolinijskc raspodjele opterecel1ia uzima se pretpostavka rotacije krutog zida oko
jedne ose na dubini ispod dna gradevinske jame (sL32.27.-c). Linija pasivnog
otpora tla uzima se obicno u obliku parabole.
Uticaj podzemne vode i njezine deniveiacije treba uzeti u analizi
opterecenja zagata, ukljucujuci hidrostaticke i bidrodinamicke sHe. Ako razlika
u nivoima vode nije velika, racuna se sa uronjcnom tezinom materijala (r') ispod
nivoa podzemne vode i doda se razlika hidrostatickog pritiska
vode ispred i iza zagatnog zida (s1.33.28.-a).

(tlli)

izmedu nivoa

@
--~
H

SI.33.28. Opterecetlje zagata vodom: hidrostatski natpritisak (a), uticaj hidrostatskog

oplcreecnja (b), gdje je: hidroslatski pritisak (1), hidrodinamicki natpritisak (2),
ekvipotencijalne linijc (3), strujnc linije (4).

~: y~; y~ =y'+iu yw; y~ =y'-in .yJ (Nonveiller,J981).

Kada su razlike u nivoima vode velike, kao npr. one koje nastaju
pumpanjem vode iz sticene gradevinske jame, onda nastaje procjedivanje vode sa
viseg ka nizem hidrostatskom pritisku, sto izaziva hidrodinamicke sile. Ove sile
skrecu gravitacionu kompollentu iz vertikalnog u kosi poloZaj, sto je objasnjeno u

336

Temeljenje

pogJavlju IV. Na slici 33.28.-b prikazan je rezultirajuci pritisak vode i tla na zagat,
kao i uticaj filtracionog pritiska na promjenu velicine aktivnog pritiska i pasivnog
otpora tla. Vidljivo je da hidrodinamicke sile smanjuju napone nastale zbog
hidrostatskog pritiska, povecavaju napone uzrokovane aktivnim pritiskom, a
smanjuju napone izazvane pasivnim otporom tla. Sa ovim utlCajlma
hidrodinamickih sila treba racunati, jer bi se mogla potcijeniti dubina zagata, a
momenti ne bi odgovarali stvarnosti. Ovo ponekad moze imati i tragicne posljedice
kod izgradnje temelja objekata (Nonveiller, 1981).

33.2.2. KONZOLNI SLOBODNOSTOJECI ZAGATNI ZID

Stabilnost konzolnog zagatnog zida ovisi 0 njegovoj dubini zabijanja (D) u
tlo ispod temelja gradevinske jame koja je potrebna da sigumo preuzme aktivni
pritisak tla i druga opterecenja. Upotreba zagata konzolnog tipa ogranicena je na
male visine (H), zbog velikog momenta savijanja, koji raste trecim stepenom sa
dubinom. Vodoravno pomjeranje vrha zagata i njegova deformacija su relativno
veliki, jer je potrebno da se aktivira veci dio pasivnog otpora tIa ispred zabijenog
dijela zagata.
Opcenito kod dimenzioniranja konzolnih zagata treba odrediti:
1) dubinu zabijanja (D) zida zagata kojom se za odredene osobine tla
osigurava dovoljno bezbjedno vodoravno pomjeranje vrha zagata i
sprecava izvlacenje ukopanog dijela zagata;
2) momente savijanja zidova zagata potrebne za dimenzioniranje
poprecnog presjeka zidova zagata;
3) stabilnost zbog filtracije vode i proracun kolicine protekle vode u
gradevinsku jamu;
4) veliCinu, broj i polozaj ankera i
5) sile u ankerima (zategama) kod ankerisanih zagata.
Proracun se provodi grafoanaliticki i analiticki. Krivolinijska raspodjela
pritisaka zamjenjuje se obicno pravolinijskom raspodjeJom.
33.2.2.1. Grafoanaliticka metoda proracuna

Najjednostavniji nacin za dimenzioniranje jednozidnih zagata smatra se da

je grafoanaliticka metoda, koja se pripisuje Blumu (1930/31). Tehnika proracuna
sastoji se u slijedecem (sI.33.29.):
a) proracuna se i naerta dijagram aktivnog pritiska i pasivnog otpora tla
(kao i ostalih djelujucih sila) za pretpostavljenu dubinu ukopavanja;
b) dijagram sila podijeli se u odreden broj horizontalnih lamela (1, 2, 3,
... ) i proracuna sila za svaku traku koja djeluje u tezistu elementa;
Temeljenje

337

XI Zagati i graaevine od nasutih materijala

33. Jednozidni zagati - priboji

c) nacrta se dijagram sila u odredenoj razmjeri;

d) izabere se pol (0) i povlace paralelno poine linije (0,1, 2, 3, ... ) u
poligonu sila, cime se dobije dijagram momenata.
e) produzenjem zakljucnih linija (s) dobije se tacka (R) koja odreduje
dubinu (D) ukopavanja zagata koja se u praksi povecava za 20%, tj.:
D = Do + !:ill == 1,20Do .
(33.2.)
Moment savijanja u bilo kojoj tacki dobije se direktnim citanjem duiine u
dijagramu momenata mnozeci sa x Y' z , gdje je x - vertikalna razmjera lamela
zagata; y - razmjera sila i z, razmak pola (0). Maksimalni moment bit ce:
Mmax=TJYmax.
(33.3.)

33.2.2.2. Analiticki metod proracuna

Pretpostavimo konzolni zagatni zid zabijen u pjescanom materijalu
nepoznate dubine D (sI.33.30.). Vee poznatim metodama proracuna se raspodjela
aktivnog pritiska na straznju, i pasivnog otpora tla na prednju plohu zida (s1.33.30.a). Na zabijeni dio stijene zagata djeluje razlika aktivnog i pasivnog otpora tla, S
tim daje na dubini D J rezultirajuei pritisakjednak nuli.

r
~
r

" t-~--

@)

A,~

"

~ ~ ~.:.

'f
e=O

t'
If

e=O

I
@
H'

MJERllO: DUZINA

silo 1em =1(kN / m2 )

pollcm= z(m)

Ps
S1.33.30. Konzolni jednozidni zagat zabijen u pijesak: dijagram pritiska (a), momentni
dijagram (b).

I~-----------~~-------~
33.29. Grafoanaliticki naCin proracuna neankerisanog zagata: sema opterecenja (a i b)
momentni dijagram (c), poligon sila (d).

Vrijednost W

p'
p

2Y(DoK p -HjKA )
Temeljenje

Postupak dobivanja dijagrama pritiska tla na konzolni zagat zabijenom u

pijesakje slijedeCi:
Proracun aktivnog pritiska, na dubinama HI i H 2:
2
(33.5.)
IPA =yH K =y HI .tg {45 -QJ/2)
I

(33.4.)

= (y. HI +y'-H 2 ) KA = (y. HI +y'.H z )tg 2 (45" -QJ/2)

(33.6.)
Za slucaj istog nivoa podzemne vode, kao !ito je dato na slici 33.30.,
izostaje hidrostatski pritisak vode na zid.
Opcenito se aktivni pritisak na dubini z moze definisati u obliku:
ZPA

dobije se iz obrasca:
!:ill =

338

I'

1:x

----------------------------~~~e"-le~lj~e-,lj~e-------------------------339

XI Zagati i gratlevine od nasutih materijala

33. lednozidni zagati - priboji

zPA=/yH1 +r'-H 2 +y'(z-H)].KA

Pasivni otpor tla na dubini

(33.7.)

z bit ce:

zPp ==Y'(z-H).K p ==r'(z-H)~g2(45+CPo/2)],

(33.8.)

te se kombinacijom ove posIjednje dvije jednadzbe dobije neto bocni pritisak:

z P=zPA -zP p == (r' H j +y'-H z )' KA -y'(z - HXKp - K A)=
- '( -HXK
K \
(33.9.)

-2P A

te je za z P

Y z

p -

udaljenost:

Kombinovanjem jednadzbi 33.11., 33.13.,33.16. i 33.17., dobije se opci

oblikjednadzbe cetvrtog stepena za udaljenost D2 u obliku:

\Di +AD~ -BD;-CDz -Do =0,\

A"

,------------------,

gdje je:
(33.10.)

Iz ove jednadzbe proizlazi nagib prave

)(K KA~"
p _

P5
.
B ==
8 PA

}
Y'(K p - K)'
~
Y'(K P - K)'
A
(33.19.)
C==6PJ2z j Y(K p -KA)+Psl
D ==pJ6Zj P5+ 4 PJ
y,2(K p -KA? '
0
y,2(K p -K A)2'
Dobivena teoretska dubina zabijanja D == Dl + D2 povecava se za oko 20 A ==

te je pritisak na

dnu:

3Pp=D2 (K p -KJr'.

(33.11.)

Na dnu zagata [z == (H + D)] pasivni pritisak, Pp, djeluje sa desne prema

lijevoj, a aktivni PA ' sa lijeve prema desnoj strani zagata, te je:

Pp =(~'Hl +y'-H 2 +Y'D)Kp,}

PA yDK A

_ Kp
Kp(projekt.) -

Pp - PA==4PP ==(y. HI +y'-Hz)K p +y'D(K p - KJ}

P5 +y'D2 (Kp - KA)'
(33.13.)

gdje je:
=

30 % (B raj a, 1995), odnosno 20 - 40% (Nonveiller, 1981), cime se dobije faktor

sigurnosti izmedu F, = 1,5 i 2,0. Alternativno se moze uzeti da se koeficijent
pasivnog otpora tla podijeli sa faktorom sigurnosti, tj.:

(33.12.)

Neto pritisak pri dnu bit ce:

P5

PA == 1 Z22(K p - K A'},
2

Za stabilnost zida u osnovi se primjenjuju staticki uslovi ravnoteze:

-F

LMH =0,

Kp

1, Z22(K p
PA - -Y
2

PA-4 Pp+SPp =0, ili:

gdje je PA

Odavde ce izraz za maksimalni moment

PA - -;j3p pD2 +"2D3(3PP+4PP)== 0,

K A)== 0;

iIi
(33.14.)

na jedinicu duzine zida. Iz ovog proizlazi:

LH

(33.20.)

(
)
1,5-2,0

Maksimalni moment (M max) na duzini metar zida bit ce izmedu tacaka E i

F' (F"), a dobije se na mjestu gdje je smicuca sila (S) jednaka nuli. Za novu osu
Z2 (od tacke E), (s1.33.30.-a) smicuca silaje:

(YH j +y'-H 2 )Kp +y'Dj(K p - KA}

LH

(33.18.)

(33.15.)

(33.21.)

y.'K'

(M max) (s1.33.30.-b) biti:

M trulX = PA(ZI + Z2)-[Y'

povrsina dijagrama ACDE.

=[ 2P JYz.
A

z~(Kp - KA)J~'

Z2'

(33.22.)

Potreban presjek za atno zida (s) na duzini metar bit ce:

LMH==O

Mmax

s==---

(33.23.)

(J dop

(33.16.)
gdje je:
(Jdop -

340--------------------~~~------------------

Temeljenje

dopusteni napon savijanja za odredeni materijal zagatnog zida.

Temeljenje

341

33. 1ednozidni <.agati - priboji

XI Zagati i graaevine ad nasutih materijala

Ovaj analiticki proracun zagatnog zida dat je za odredenu vrstu

optereeenja. Ukoliko postoji hidrostaticki pritisak i uzgon, njih treba uvesti u
proracun. Ako je t10 koherentno, potrebno je uzeti aktivni i pasivni pritisak po vee
poznatim metodama i provesti proraeun na slieno opisan naCin (NonveilIer, 1981).

za dubinu ukopavanja (D), maksimalni moment savijanja

(M max)

odstojanje Z2' mogu se napisati u obliku (Braja, 1995):

D' -[(K'

~~,)r JD' -[(K:2i'K~)r JD-[(K, ~~,)r J=0 . (33.24.)

2

D3 = (Kp - K A )D - 2P
2D(Kp -KA)y

33.2.3. KONZOLNI ZAGATNI ZID SA DJELOVANJEM

HORlZONTALNE SILE

M max

Grafoanalitieki i analitieki nacin proracuna analogan Je prethodnom

slueaju sa optereeenjem aktivnim i pasivnim pritiskom.

Z2 =

33.2.3.1. Grafoanaliticka metoda proracuna

A_---p

T
H

P(H + Z2)

2P
(K p - K A)Y

~
p-----..

RAZMJERA'

(33.25.)

r'z~(Kp-KJ

(33.26.)

6
(33.27.)

DuilNA l:n'
Silo lcm:: x(kN/m2 )
duzino 'It =y (m)

1 /Mmax =11.Ymax

i njegovo

oJ

SI.33.31. Grafoanaliticki proraeun slobodno stojeceg elasticnog zagata pri djelovanju

horizontalne sile (P): sema opterecenja (a), dijagram momenata (b), dijagram
sila (c).

Na slici 33.31. dat je uproseeni grafoanaliticki nacin proracuna slobodno

stojeceg zagata, opterecenog horizontalnom silom, sa semom optereeenja
(pasivnog otpora tla) i dijagramom momenata. Dubina i maksimalni moment
odreduje se u svemu kao u prethodnom sIucaju, kao i procjena povecanja
sigumosne dubine (W).
33.2.3.2. Analiticka metoda proracuna

Za konzoIni zagat zabijen u nekoherentno tlo analiticki proracun, prema

slici 33.32., provodi se analogno proracunu datom u tacki 33.2.2.2. Konacni izrazi
342-----------------------=--~~---------------------

Temeljenje

A~
G

Z2

~---lf......:L.-

__ _

Z2
0

- - - --

Mmax

c::O

SI.33.32. Siobodni konzolni zagat zabijen u sloj pijeska, opterecen horizontalnom silom:
sema opterecenja (a), .~ema dijagrama momenata (b).

33.2.4. KONZOLNI ZAGATNI ZlD ZABlJEN U SLOJ GLiNE

Konzolni jednozidni zagat koji je ukotvljen u glinoviti sloj sa

nedreniranom kohezijom c (cp = 0), ima dijagram pritiska drugaCijeg oblika od
slucaja opisanih u tackama 33.2.2. i 33.2.3. (sI.33.33.).
. .
Na bilo kojoj dubini z ispod visine H i ispod tacke rotacije (G) aktlvlll
pritisak (p A) sa desne prema lijevoj strani moze se definisati kako slijedi;
----------------------------~~~el-11-elj~e-~~e-------------------------343

XI Zagati i graaevine ad nasutih materijala

33. lednazidni zagati pribaji

DPA == fr HI +y'Hz +y'(z- H)]KA -2e.jK;.

(33.28.)
Slicno je i za pasivni pritisak (LPI') sa lijeve na desnu stranu ion se moze
izraziti kao:
(33.29.)
te je neto pritisak:

P3==LPI'-DPA ==fr'(z-H)+2e]-frHj +y'Hz +y'(z-H)]+2e,

P3 =4e-(YH j +Y'H2~

Maksimalni moment savijanja bit ce izmedu H < z < H + Dj , te ako se

pomocni koordinatni sistem usvoji u nivou dna gradevinske jame (zz == 0), dobit
ce se za smicucu situ (S) jednaku nuli:
1 PA - P3 . Zz = 0,
iIi:

IZ2 == IPA .1

(33.30.)

(33.38.)

P3

Maksimalni moment moze se dobiti iz

jerje KA i KI' =1,

Na dnu zagata pasivni otpor tia zdesna nalijevo je:
DPI' = (y. HI +y'H2 +y'D)+2e,
a aktivni pritisak slijeva nadesno je:

(33.39.)
(33.31.)

LPA =y'D 2e,

(33.32.)

te je neto pritisak:

P4=DPp-LPA =4e+(yHj +y'H 2 }

(33.33.)
Iz uslova da je ~H = 0 dobije se, preko povrsina dijagrama pritisaka
(odnosno sila PAi Pp), izraz:

't.

Of

c=o
=-PIJESAK
'G"

'f
c=o

odnosno:

gdje je 1 PA povrsina dijagrama pritiska ABCD, dok drugi izraz predstavlja

povrsinu pritiska BEll, a treci povrsinu HFl (s1.33.33.).
1z prethodnog izraza dobije se udaljenost:

D[4e-(yHj +y'H 2)hpA

D2

(33.35.)

4c

Uzimajuci ~Ml = 0, dobije se:

D2 1 z8c _D2 =0.

jPA(D+z )-[4c-(yH j +y'HJ]-+-D
(33.36.)
2 2
3
Kombinacijom jednadzbi 33.35. i 33.36. dobije se jednadzba u obliku:
j

D2[4

(11

c- y,

+y

),1 2

'H
2

JPACPA +12cz 1 )
~- D'lPA (yH j +y'H )+2c
z

O.

(33.37.)

Iz ove jednadzbe dobije se veliCina ukopavanja zagata (D), koja se

povecava za oko 40 - 60% (Braja, 1995).
3~--------------------~~~------------------Temeljenje

SL33.33. Konzolni zagat zabijen u sloj gline.

33.2.5. NEKI SPECIFICNI SLUCAJEVI OPTERECENJA

Na slici 33.34. dati su neki slucajevi opterecenja jednozidnih zagata
ukopanih u koherentni materijal. Analiticki proracun moze se provesti kao u
prethodnim slucajevima i iznaci dubina ukopavanja (D), mjesto i velicina
maksimalnog momenta na savijanje radi proracuna presjeka zagata. Za navedene
slucajeve daju se konacni izrazi, za slucajeve a, b i c (s1.33.34.):
Temeljenje

345

33. lednozidni zagati - priboji

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

D _ 4cD-P
2 4c

1) Teoretska dubina zabijanja (D):

(33.40.)

c) ID,4+AD,3+BD,2_CD'-E = 0,

(33.44.)

B= 8PA

A = PH+A

y. K' '

(33.41.)

(33.43.)

K'

y. K"

K
P -

C= ( 6PAy (2a.H 'Y'K'+PH+J,

yK'
2

E= 6PA aH PH+A +4PA

(Y'K'Y

aH =h+A.

2) Maksirnalni moment savijanja zagatnog zida:

2

a) Mmax=IPA(ZI +Z2)- P2 'Z2

-yH KA

-.LA - ~.2,--_ _

Z2 -

P2

(33.45.)

--

(33.46.)

4c-yH

4cz;
b) M max = P(H +Z2 ) - 2-'
P

(33.47.)
(33.48.)

Z2=-'
4c

(33.49.)
(33.50.)

33.2.6. ANKERISANI ZAGATNI ZIDOVI

I
SI.33.34. Konzolne zagatne stijene: ukopane u glineni sloj i opterecene tlom (a),
horizontalnom silom (b), (Braja, /995) i u opcenito koherentnom tlu (c), sa
momentom savijanja (d), (Nonveiller, 1981).

(33.42.)

346

Temeljellje

Kada je dubina gradevinske jame velika, bila bi konzola zagatne stijene

previse skupa zbog vel ike dubine zabijanja u tlo i velikog momenta savijanja. Zato
se zagatne stijene vece visine rade sajednom iIi vise zatega ukotvljenih u tlo izvan
zone djelovanja aktivnog pritiska. Ovakve zagate nazivamo ankerisani (sidrcni )
zagati. Cijena njihovog izvodenja je niZa od neankerisanih zagata zbog manje
dubine zabijanja (D), reduciranog poprecnog presjeka (s) manje tetine (W) i lakseg
zabijanja.
Ankerisane stijene mogu se ponasati dvojako:
slobodno oslonjeni i (iO
uklijesteni u tio, u donjem dijelu zagata. Ako je dubina 7abijanja mala, uzirna se
Temeljenje

347

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

33. lednozidni zagati - priboji

da je zid zagata slobodno oslonjen (s1.33.35.-a), a kod vecih dubina zabijanja

njegov donji kraj je prakticki uklijesten (sI.33.35.-b).

PI
H

(w). Prema ruskim normama dati su ovi popravni koeficijenti (k i k') u zavisnosti
(<p) u tabeli 33.9.

od ugla smicanja

Redukcioni koeflcijenti k i k' (Dolarevic. 1987).

Tabela 33 9
({J"

-,I

k
k'

I
d

-"--I

.'

15

20

25

30

35

1,50
0,64

1,75
0,55

2,00
0,47

2,00
0,41

.'.

1,25
0,75

10 .......
2,00
0,35

VeliCina dodatnog produbljenja

(!1D)

bit ce, uz popravni koeficijent (k'):

\
0
0

\"\.

(33.51.)
J

Sl.33.35. Prirodna promjena deformacija (d) i momenata (M), kod slobodno zabijenog (aJ i
uklijdtenog zagatnog zida (b).

a maksimalni racunski mom_,::::..:e.::n.::t:'--_ __

1M max =1]' Yl1

(33.52.)
Zbog deformabilnosti zagata i ovaj racunski moment treba redukovati, sto
ce se objasniti na kraju ove tacke.

33.2.6.1. GrafoanalWcka metodaproracuna

Na slici 33.36. data je grafoanaliticka metoda proraeuna ankerisanog

zagata zabijenog u tIo na dubinu D. Zakljucna linija Sj, povucena tako da tangira
donji dio veriznog poligona u tacki R, odreduje dubinu (D1 ) slobodnostojeceg
zagata. Na dijagramu sila ova zakljucna linija (QR) odsijeca silu u zatezi ZI' Ova
sila u zatezi se u praksi povecava za oko 10%.
Za odredivanje dubine zabijanja uklijestenog zagata povuee se zakljucna
linija QP(sz), tako da velicina Yl bude 1,10 - 1,20 duzine Y2 (sI.33.36.).
Horizontalna projekcija tacke P odreduje dubinu zagata (D). Ova velie ina
povecava se do 15%, radi deformabilnosti zagatnog zida. Linija povucena
paralelno sa zakljucnom linijom QP (sJ odsijeca u poligonu sila u zatezi Z2' za
uklijesten zagat.
Kod proracuna aktivnog pritiska (PA ) uzima se da je ugao trenja izmedu
zida i tla jednak nuli. Medutim, kod pasivnog otpora tla sa uglom trenja <p > 25" ,
pretpostavlja se da je koeficijent pasivnog otpora tla (K p), dobiven po
Rankineovoj teoriji, znatno yeti. Zbog ovoga neki autori uvode korekcioni faktor
k, kojim se mnozi vrijednost K p , kao i k' za korekcioni proracun dodatne dubine
348

Temeljenje

@
I

--r

..;

'3

HI

"2
~~+-'-~~~~~~~70----~G
-

1(:"

f2\

/-+---~

/~~____~~

ZAKLJUC-NA lINI JA
ZA NEUKLJESTEN
ZAGAT--./

II
!
!

_. _ _._._.L
v,=it1- t21V2

0.

-~RAZMJERA \:n
1cm=xkN/m 2
tt= x em

S1.33.36. Grafoanaliticka metoda proracuna zagatne stijene: dijagram opterecenja (a),

verizni poligon (b), poligon sila (c).
Temeljenje

349

XI Zagati i graaevine od nasutih rnaterijala

33. Jednozidni zagati - prihoji

PA-~

33.2.6.2. Analiticki proracun slobodnostojeceg ankerisanog zagata

Na slici 33.37.-a dat je primjer ankerisanog slobodnostojeceg zida zagata
na odstojanju ~ od povrsine terena, 5to je zabijen u pje5cano - nekoherentno tlo,
ana slici 33.37.-b u koherentno tlo.
Dijagrami raspodjeJe pritisaka iznad Iinije ukopavanja slicni su
dijagramima prije predocenim na slikama 33.30. i 33.34.-c.
Za slucaj ankerisanog zagata zabijenog u pje5cano tlo (sI.33.37.-a) velicina
pritiska iznad linije ukopavanja dobije se na prije opisan nacin, tj.:
Z=HlojPA=yHjKA; iza Z=H'2PA=(yH1+y'HJKA. Za z=H+Dj neto
aktivni pritisakjednakje nuli. Velicina Dj bit ee kao i prije (jedn.33.l 0.):

3PpD2 -Z=0 iIi

Zd:PA -~(Y'K'D2}

(33.55.)

(33.56.)

gdje je PA - sila aktivnog pritiska na m I zida, odnosno povrsina dijagrama pritiska

ACDE.
Iz
M 0' = 0 proizlazi jednadzba u obliku:

L
~Y'K'Di( hz +H2 +D +jD2 )-PA(h2+H2 +Dl -zJ=O
J

odakle je dubina Dr=2

c:...:_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _. . , -_ _ _ _ _- - - , -

3PA (hz + H 2 + DI - Zl)

(33.57.)
2
y'K'
lz jednadzbe treeeg stepena izracuna se dubina D2, a ukupna teoretska
dubina bit ce:
Dteor. = DI + D2 ' a stvarna za 30% - 40% veca:
3
3 2(1.
)
D2 +-D2 "2 +H2 +DJ

D st

== (1,3-1,4 )D,eor.

Koeficijent sigurnosti moze biti primijenjen u pocetku na Kp

(33.58.)

(K;1,}

kako je to j prije opisano. U ovome slucaju nije potrebno povecavati teoretsku

dubinu.
Teoretski maksimalni moment bit ee na dubini izmedu, Z = H J Z = H
(s1.33.37.-b) ito na mjestu gdje je smicuea sila S = 0, tj.:

.!.
IPA H J-Z+IPA . (z-HJ+.!.KAY'(z-H1Y =0.
2 2 '
S1.33.37. Serna opterecenja slobodnostojeceg ankerisanog zida zagata: u nekoherentnom
(a) i koherentnom (b) flu, sa momentom savijanja (c) (Braja, 1995, Nonveiller,
1981 ).

(33.53.)
Pri

z = H +D

neto pasivni otpor bit ee:

3PP =y'(Kp -KA)D2 =y'K'D2'

1z uslova ravnoteze

L H i LM

LH=O:
PA

350

Z - Pp =

0'

(33.54.)

= 0 dobit ee se sila (2) u zatezi, te je iz

iii

Terneljenje

(33.59.)

odakle je udaljenost maksimalno momenta:

Z +0,5H] (KAY'-lPA)
z=
.
(33.60.)
IPA +0,5K4 y'
IznalaZenjem udaljenosti maksimalnog momenta (z) lahko je naci
maksimalni moment (Mmnx).
Na slici 33.37.-b i c sematski je prikazana raspodjela optereeenja i moment
savijanja za slobodnostojeci ankerisani zagat zabijen u koherentni materijaL
Aktivni pritisak iza zagata i pasivni otpor tla ispred zagata racunaju se po vee
poznatim metodama.
Dubina A, u kojoj se aktivni pritisak iza zagata izjednacuje sa pasivnim
otporom tla ispred zagata racuna se prema jednadzbi:

PAH +Ay'K A =2c..JK: +y'A-Kp,

5to daje:
Terneljenje

351

Xl Zagati i gradevine od nasutih materijala

33. Jednozidni zagati - prihoji

2c.,{K; ;::: 0 (K'= Kp - KA )

(33.6L)
y'K'
Uz slobodni donji dio zagatnog zida dobit ce se, prema oznakama na slici
33.37.-b, iz ravnoteze momenata
M z == 0, dubina zabijanja (D):
PAH -

A=

y
Za

P, ~ 1',( H, + A+ D} , ,j
c=o.

~>

(33.62.)

mjerodavan za dimenzioniranje zagata. Na bazi dobivene velicine reakcije R; i sa

proracunatim opterecenjem donjeg dijela dobit ce se, iz ravnoteze horizontalnih
sila i ravnoteze momenata donjeg dijela oko tacke I, nepoznata reakcija Rh i

(Fs

== 2,0) unosi tako da se smanji koeficijent pasivnog otpora tla

-~D'2.Y'.K'( Hz + A+%D'}=O,

na osnovu cega se dobiva kru_b'-.n.c. :ac..L.;;e-=d.....l1__a___

dz=.vb:.. :a"":_ _ _ _ _ _ _ _ _--,

D.3-y'-K'+D'2Y'.K'(~z + A)- y. PA o.

izmedu tacaka A i I, izracuna se reakcija R;. Zatim se graficki iIi analiticki

proracuna, za taj gornji dio, linija momenata i maksimalni moment (M max)

dubina D2 + D3 Ova dubina poveeava se za 20%, iIi se koeficijent sigumosti

=-D yK,
2

te iz uslova ravnoteze proizlazi:

y. PA

LH =0, u gomjem dijelu grede

infleksione tacke (D}). Na osnovu ravnoteZe sila

(33.63.)

Ukupna dubina zabijanja bit ce: D = D'+A.

Polazeci iz uslova
== 0, dobije se sila u zatezi:

LH

Z== PA -Pp
(33.64.)
Ovako izracunata velicina povecava se radi dovoljne sigurnosti sila u

-----~~Hlr~'

oblik
'
deformaci,_ . _ - - \
One linije
HZ!

(K pi F,).

---~[ -~-:::~~lr~~=:

zatezi za 20% - 40%. Alternativno, moze se racunati sa odnosom sf K p = K;;;'s .

B

IznalaZenjem mjesta gdje je transverzalna sila jednaka nuli (S = 0), dobije se

mjesto maksimalnog momenta, koji se proracuna na vee poznati nacin.

---'--

@)

@
A

01-''<--.... F

0.3

33.2.6.3. Proracun ankerisanog zagatnog zida zabijenog u pijesak

Kada je zid zagata zabijen dublje u tlo, uzima se da je u donjem kraju
uklijesten. Zadatak je staticki neodreden, pa ima vise pojednostavljenih postupaka
za iznalaZenje dubine ukopavanja i momenta savijanja. Jedna od metoda koja se
cesto koristi je tzv. rjesenje zamjenjujuce (ekvivalentne) grede, koju je Blum
(1931) pojednostavio za izracunavanje dubine zabijanja uklijestenog zida zagata
(D3) Ustanovio je da je dubina tacke infleksije linije deformacija (D 1) ovisna 0
uglu smicanja (<p) koji ima materijal. S obzirom da je u infleksionoj tacki (J)
moment savijanja jednak nuli (1'), mOZemo, ako znamo ovu dubinu, zagatni zid
podijeliti na dva staticka dijela (s1.33.38.-c). Ovisnost izmedu ugJa smicanja <p i
dubine infleksione tacke (Dl ) i ukupne visine (H) data je na slici 33.38.-ct.
Slobodna visina zagata (ll) pomnozena sa koeficijentom (DJI H) daje dubinu
352

Temeljenje

0.2

1 __ ~~__ _
01

I '--;:r""'--R,'

T .1'2

I rP-=:27""'~- Ri

F~~
~

-+Q1

P\A
1"
I ~
I
I

20

25

30

"

'"

35

40

UGAO SMICANJA'f'

S/.33.38. UklijeSten zid zagata u pijesku: sema opterecenja (aJ. dijagram momenata (bJ.

definisanje dubine D3 (c). ovisnost ugla smicanja <p i odnosa

1995).

DJI H

(Braja.

----------------------------~T.~em--elj~e-~7e-------------------------353

Xl Zagati i gradevine ad nasutih materijala

33. lednozidni zagati - priboji

Iz ovoga slijedi da bi proces proracuna bio slijedeci:

a) proracuna se Ka i Kp;

slaganja jinije koja zatvara dijagram deformacija u tacki ukljestenja (a) i tacki
ankerisanja (z). Ovako dobivena dubina povecava se za 20%, tj. D = 1,2D!.

b) proracuna se PI i Pz, prema prije datim izrazima;

c) definise se D2 (jednadzba 33.18.) i DJ (jednadzba 33.1 0.) (sI.33.38.-<1);
d) proracuna P2" ::;: P2 (D2 - DJ (s1.33.3S.-c);
Dz
e) nacrta se raspored pritisaka iznad tacke I;
f) proracuna moment savijanja oko tacke 0' i proracuna Ri ;
g) poznavajuci Ri , proracuna se raspodjela pritisaka izmedu tacaka I i H;
h) iz momenta savijanja oko tacke H proracuna se D 3 ;
i) proracuna se dubina zabijanja D = (1,2-1,4XDz + D3)'
Drugi nacin proracuna koji preporucuje Nonveiller (1981) svodi se na
slijedece (s1.33.39.):

33.2.6.4. Proracun ankerisanog zagatnog zida zabijenog u glinu

U tackama 33.2.4. i 33.2.5. dati su slucajevi zabijenih zagatnih zidova u

sloj gline, gdje se racuna sarno sa kohezijom c (cp::;: 0). UzimajuCi Kp = KA = 1,
dati su konacni izrazi za uklijestene, ali neankerisane zagatne zidove u glinovitom
sIoju.
Na slici 33.40. dat je siobodnostojeci ankerisani zagatni zid u sIoju gline
(cp =0). Dijagram raspodjele aktivnog pritiska iznad linije ukopavanja slican je
prije opisivanim slucajevima. Prema jednadzbi 33.30. neto pasivni otpor tla na
dubini D je (s1.33.40.-a):
P3=APP - PA =4c-(yH j +y'H2 )
Iz uslova
H = 0 dobije se sila (Z) u zatezi:

(33.65.)
2c
f5\
+-+\.:!)

S1.33.39. Uklijefteni zagatni zid, gdje je: dijagram sila (a), dijagram momenata (b) i
dijagram deformacija (c) zagata (Nonveiller, 1981).

Odabere se dubina zabijanja D!, izracuna raspodjela aktivnog pritiska i

pasivnog otpora tla kako je to prije opisano. Za pretpostavljenu dubinu DJ izracuna
se reakcija Ra , iz ravnoteze momenata oko tacke z (L M z ::;: 0), a silu u zatezi Z iz
ravnoteze horizontalnih sila

(2.H =0),

prema slici 33.39. Na osnovu ovih

velicina izracuna se raspodjela momenata M z' najjednostavnije grafickom

metodom (s1.33.39.-b). Zatim se optereti zagatna stijena momentnim dijagramom i
grafickim postupkom nacrta linUa deformacija. Linija koja zatvara poligon linije
deformacija (savijanja) mora proci kroz tacke a i z (s1.33.39.-c). Ako ovo nije
slucaj, po stupak se ponavlja sa novom dubinom Db i tako sve do potrebnog
354

Temeljenje

(C,'f=O

Pp

1F

c
P3

IF

~4C-H6~

SI.33.40. Ankerisani zagatlli zid u sloju gline

(cp = 0)

to za: nekoherentno (a)

koherentno tlo (b) iznad linije iskopa.

----------------------~--~~-------------------355

Temeljenje

33. lednozidni zagati - priboji

XI Zagati i grailevine od nasutih materijala

Iz uslova

L Mo' = proizlazi:
PA(H -hI -

z])- P3' D( hz +H z + ~)= 0,

iz cega proizlazijednadzba za dubinu zabijanja D:

+2P3' D(H -h1 )-2PA (H -~ -z] )=01 (33.66.)

Maksimalni moment u ovome slucaju nalazi se na dubini H] < z < H . Na
mjestu maksimalnog momenta transverzalna sila jednaka je nuli, a ta dubina dobije
se premajednadzbi 33.59. i 33.60.
Na slid 33.40.-b dat je dijagram aktivnog pritiska (PA ) u koherentnom tlu,

Ip3 D

iznad dna gradevinske jame i dijagram pasivnog otpora tla (pp) ispod linije
iskopa, za slobodno stojeCi ankerisani zagatni zid. Ovdje je pasivni otpor tla
(Nonveiller, 1981):
(33.67.)
Pp = D(4e- H O'v}
Ako u prijasnji izraz Gednadzba 33.62.) dobiven iz

y'PA

=(

(33.69.)

rat.Mmax =kl{l M max '

LM z = 0:

Hz +A+jD')Pp, izvedemo:

gdjeje:
kl{l - popravni koeficijent ovisan 0 odnosu

Ih

h :::: O,5d - za drveni i h = Vi za metaini zagat;

d - debijina drvene talpe (em);
4

J- moment inercije (em );

1- vertikalno odstojanje izmedu tacaka Q i H (sI.33.36.);
<fJo - ugao smicanja i kod uslojenog tla duzine Ii i debijine sloja Hi
racuna se prema izrazu:
r<fJiHi

(33.70.)
Ii
Rowe (1952) sugerise drugi metod za redukciju ,maksimalnog momenta
kod slobodnostojeceg ankerisanog zagata.
Ako oznaCimo sa H' ukupnu dubinu zagata (H + D"t) i dubinu
<fJo =

-!;i=;:.!l_ __

~devin,ke jrone '" a H' ~O::~:l~l:"'f:;rilno" ridx

PA ' y=(Hz + Dj2)Pp,

i uvrstimo jedn. 33.67., dobit ce se:
PA y-H z D(4e- HO'y )-~D2(4C-HO'Y )=0.
(33.68.)
Treba imati na umu daje moguce u visini vlacnih napona, u zoni pukotina,
djelovanje hidrostatskog pritiska, sto treba uzeti u obzir kod analize opterecenja.
Alternativno se moze uzeti velicina aktivnog pritiska sa koeficijentom
KA = 20 -30".

(s1.33.41.-b);

(33.71.)

@
1.0

0.9

'I

o.a

;; 0.7
.~

;g

..

0.6

~ 0.5
0.4

33.2.6.5. Redukeije momenata savijanja kod ankerisanih zagatnih zidova

Velie ina i mjesto maksimalnog momenta savijanja dobivena prema metodi
elasticnih tezina ima prividno znacenje, jer ovisno 0 savitljivosti zagatnog zida
dolazi do preraspodjele pritiska i smanjenja maksimalnog momenta savijanja.
Opcenito dolazi do smanjenja pritiska u slobodnim zonama, a do povecanja u
ankerisanoj zoni (sI.33.41.-a). Zbog ovoga se uvodi racunski moment savijanja
M max), koji se dobijeprema izrazu:

SI.33.41. Redukcija maksimalnog momenta: preraspodjela pritisaka kod ankeris.ano g

slobodnostojeceg zagata (a) i dijagram za odredivanje popravnog koejicljenta

kl{l oviS1l0 0 odnosu

'It

(b), (Do!arevic, 1987).

Cae.

356

----------------------------~~~en=1~elj~e=~~e~-----------------------357

Temeljenje

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

33. lednozidni zagati . priboji

33.2.6.6. Poloiaj i dimenzioniranje zone ankerisanja

0.8'''''--+-_~

__-I-__~

0.61--_-f~::_--~""-....:...:..:+.:JHT"

NV

HI

I).

-;;;:- H2-!1----!-:==_
H

Mmax

r----t---+-....:::::::""'-d.:::::::"..........,,::---J

0.4

___ i

nesigurna
zona

0.2

r----t---+----I----J

k ruti
zidovi

aktivnp,

pOOruC).

h.~
c /
<,.,
g' . Z I.

~I

.---.......,

'e

Q"'--'-'-------

M@
p

~
PA

fleksibi!ni
zidovi

-4~.0~----~-~3t.5~--~~-~3f.0n------_~2.~5------~2~

. Sl.33.43. Poloia) ankerne komtrukeije: podruCje ankernog zida - bloka (a), poloia} zida u
zoni e, d, e (b), grqficki proracun dodatnog pasivnog ofpora (APp), kada je'

koeficijent fleksibitnosti log f

ankerisanje unutar zone a, b, e. (e), poligon sila (d).

S1.33.42. Dijagram ovisnosti koeJieijenta fleksibilnosti

Md/

/Mmax

(p)

odnosima momenata

za zagatne zidove zabijene u pijesak (Rowe, 1952).

gdjeje:
H' - ukupna dubina zagata (m);

M%2 );
I - moment inercije ( mlm}
E - modul elasticnosti (

Md-projektovani moment (MNm);

Mmax - maksimalni teoretski moment (MNm);
H
a=::--H+D st

Na slici 33.42. dat je dijagram ovisnosti relativne fleksibilnosti

(33.72.)

(p)

i odnosa

projektovan~g i ~~oretskog momenta savijanja kod zagata zabijenog u

n~koh~rentm.:natenJaL Isti autor daje dijagrame ovisnosti i za zagat zabijen u
glmem mateflJal putem broja stabilnosti (Braja, 1995).
358----------------------------~~~e-m-el~ife-n~ife----------------------------

Zatege se iza zagatnog zida vezu za posebne ankerne konstruktivne

elemente navedene u pocetku tacke 0 ankerisanim zagatnim zidovima (33.1.6.). U
osnovi ankeri (zatege) mogu biti plitko ankerisani u kontinuirane iIi zasebne
betonske zidove (blokove) iii pioce, koje se odriavaju u ovome poloiaju na bazi
pasivnog otpora tla. U posljednje vrijeme primjenjuju se duboki injektirani
ankeri. U nastavku iznijet ce se sarno detalji i nacini ankerisanja, te proracuni sila
u ankerima, u ovisnosti od nacina ankerisanja.
1)
Plitka ankerisanja izvode se dovoljno daleko od zida zagata kako
ne bi doslo u podrucje klizanja (s1.33.43.-a). U ovome slucaju stvara se zona u
pasivnom stanju plasticne ravnoteze. Kada se ova pasivna zona sijece sa aktivnom
zonom pritiska (a, b, d) iza zida (s1.32.43.-b), tlo u podrucju (g, d, i) takoder je u
aktivnom stanju i ne moze istovremeno prenijeti pasivni otpor t1a iz podrucja c i e.
Ovo zahtijeva povecanje dubine ankerne konstrukcije (c, e), kako bi se sila iz
zatege (Z) prenijela na tlo, bez smanjenja koeficUenta sigurnosti.
Ukoliko se zid ankerise ispred plohe a, c (sL33,43.-c), moze nastupiti
klizanje po ravni a, e. Na klin tla a, b, d, e djeluju sile: tezina tla (W), aktivni
pritisak (PA ) na ankernu povrsinu e, d, dio pasivnog otpora tla ispod ravni iskopa
(APp), te reakcija tla (Q) na ravan a, e, pod uglom cp prema normali na ovu ravan.
Kada sve sile sastavimo u poligon sila (sI.33.43.-d), dobije se veliCina sile APp,
kao i reakcija tla Q. Da bi se ova sila t:,.Pp prenijela na tlo sa istim koeficijentom
sigurnosti (Fs), potrebno je povecati dubinu zabijanja zagata D.
Temeljenje

359

33. Jednozidni zagati - priboji

XI Zagati i graaevine od nasutih materijala

Ankerni zidovi iIi blokovi, iIi ploce, mogu se postaviti tako da izlaze na
povdinu terena (sI.33.43. i 44.), da se nalaze neposredno ispod terena
(~ ~ 1,5 - 2,0) iIi duboko u dnn terena.

gdje je:
W - tezina na jedinicu duzine ankernog zida;
K A - koeficijent aktivnog pritiska za 0 = qJ (s1.33.45.-a);

Kp cosO - dobije se iz dijagrama na slici 33.45.-b, ovisno 0

Zid za ankerisanje moze preuzeti silu (pz ) koja je jednaka razlici pasivnog
(pp) i aktivnog pritiska (PA ), za rayne (33.44.-a) i zakrivljene klizne povrsine
(s1.33.44.-b ).

@
45'V/2

izracunatom K p sin 0 i usvojenom uglu smicanja qJ

@
c

45'.1/2

O. 7
0.6

0.4

lZ
y

0.3

...,w

u.

SI.33.44. Zid za ankerisanje zatege i ravni sloma do terena: ravne povrJine sloma (a) i
zakrivljene ravni sloma (b).
.

tg2( 45" + ~)_tg2( 45 -~)

(33.76.)

360--------------------~~~----------------~

Temeljenje

"0.

'" 4

"

/. /

~O'

'i /

/""'

~ ~5'

10

20

30

40

Kp'5inG

45

uglu 8 = qJ (a), te promjena

K p sin 8 (Ovesen i Stromann, 1972).

Ako ankerni zid ne doseze do povrsine terena (s1.33.46.-a), aktivni pritisak

i pasivni otpor tla (pp) izracunava se samo na dijelu ankernog zida. Ravni
klizanja u ovome slucaju nisu rayne povrsine, pa se uzima pretpostavka da je
raspodjela napona sa dubinom gotovo jednolicna (sI.33.46.-b). U ovome slucaju
pretpostavlja se rezultantno djelovanje sile otpora (2) oko polo vice vi sine
ankernog zida, odnosno ploce (sL33.44.-b i 33.46.-a).

(pJ

Za slucaj da je ankerisanje zida na vecoj dubini, te je h < 0,5H , onda se

pasivni otpor tla ne moze racunati prema Rankineovoj teoriji sloma, vee kao slom
ispod temelja (sL33.46.-c). Ravni sloma ne dopiru do povrsine terena, te bi zatega
vukla ankerni dio kroz tlo, tako da granicni slom nastupa kao slom tla ispod
temelja. U ovome slucaju sirina B bila bi jednaka visini ankernog zida h, na dubini
D:: H

W +'!'y. H2 KA sinqJ
= ---'''-;-----_

faktor sigurnosti (Fs):

Za dobi vanje K p cos 0 prvo se proracuna K p sin 0 :

2Y H

o
v

K p cos 0 ovisno

+ PA sinqJ

S[.33.45. Promjena koeficijenta aktivnog pritiska K A

(33.75.)

.
W
K p sm 0 =

~.SPlRALA

~I,O'

.--:f3s*

(33.73.)

Z=.!.....= Pp -PA
(33.74.)
F.,
Fs
Hvatiste sile (Z) bit ee u donjoj treeini visine ankernog zida.
.
?vesen i St:?mann (1972) determinisali su metodu za iznalazenje krajnje
n.oslvo~tl anke~a u plJesku, a ona se pokazala racionalna. Za slucaj na slici 33.44.-b
slla kOJu preUZlma ankerni zid na 1 m du.zine iznosi:
1 2
1 1
P =-yH Kpcoso --yH~KA cosqJ

"'"

1=45'

-;7

UGAO SMICANJA 'fl')

-2

UZ

0.2

0.1

.
P -- PP - PA - 1 Y ' H2 . K' ,gd'JeJe:

Sila uzrokovana zategama na 1 m duzni iznosi,

"" "'"

10
8

!--

!II:

Siia ankerisanja u pijesku bit ee (sI.33.44.-a) na I m duzine zida:

K'= Kp - KA =

12

".~ r--

'-.

------- ----

14

0.5

-~
2

(s1.33.46.-c). Daljnji proracun mogao bi se provesti priblizno prema

teoriji nosivosti tla ispod temelja (poglavlje 14.).

Temeljenje

361

Xl Zagati i grailevine ad nasutih materijala

33. lednozidni zagati - prihoji

Pasivnom otporu, koji racunamo prema izrazu 33.73. i sili zatege prema
jedn.33.74., treba dodati jos otgcp , pa je ukupna sila (A~) na ankeru:

2P

A~=Z'B+_1(3..Y.H.Ko.A.tgCP)
F,

(33.79.)

Ovaj izraz vaii ako je razmak izmedu susjednih ankera S = B + H . Kada

je B < H , onda se zadnji clan moze linearno reducirati sa odnosom

SI.33.46. Ankerni zid sa ankerisanom zategom (2) i povrSinom sloma: ankerni zid plitko
ispod terena (a), sa semom opterecenja (b) i duboko ankerisani zid zatege (c).

Ankerisanja se mogu obaviti i putem pojedinacnih bJokova sirine B, na

izvjesnim razmacima S (sI.33.47.). Pasivni otpor svakog bloka iii ploce ve6i je
nego sto odgovara otporu ploce na jedinicu sirine. Ovome otporu treba dodati
otpor smicanja na bocnim povrsinama aktivnog i pasivnog klina, a, b, c.
Bocna povrsina (s1.33.47.-a), bit 6e:
gdjeje:

~ :~:(:;, +~)+ fg( ~)J

(33.77.)

45' -

Rezultiraju6i otpor trenja na jednu bocnu povrsinu, za pritisak mirovanja

na vertikalnom presjeku kroz prizmu, iznosi (sI.33.47.-b):
A

Potgcp = r' Ko . H -. tgcp .

3

(33.78.)

Postoje i druge metode proraeuna pojedinaenih ankernih bIokova, iIi

ploea, putem zamjenjuju6e duzine i konacne otpornosti za trakasti anker (Ovesen i
Stromann, 1972).
2) Duboka ankerisanja injektiranjem izvode se pom06u zatega (ankera)
osposob\jenih za preuzimanje sila u tIu. Sila koju anker moze preuzeti ovisi 0 vrsti
tIa, dubini ispod povrsine dijeIa za ankerisanje, 0 udaljenosti kotvenog dijeJa od
zagatnog zida, 0 duzini zainjektirane dionice, te 0 velicini pritiska za injektiranje. .
U odjeljku 33.1.6. dati su neki podaci i detalji 0 zainjektiranim ankerima 1
velieini sila koje mogu prenijeti. Ovdje 6e se prosiriti neka razmatranja ove vrste
ankera, dok 6e se njihovo dimenzioniranje obrazIoziti u poglavlju 0 ankerisanju
(poglavIje 38.).
Prema nekim ispitivanjima koja su obavljena u SR Njemaekoj (Jessberger,
1963), zatege promjera 26 mm injektirane u tlu u duiini od 4,0 m mogu se
opteretiti silama datim u tabeli 33.10.
DopuJtena sila ankerisanja (Nonveiller, 1981).
!,'

Nasuto
Koherentno
Nekoherentno

Sl.33.47. Boeni otpor tla uz ankerni blok iIi plocu: presjek kroz aktivni i pasivni klin (a)
tlocrt i pogled na razmak ploea i boeni otpor smicanju (b).
362

Temeljenje

<

Vrstatla
".

%.

"

""

Konz.istencija tIa
"

h>I,O
h<l,O

Tabela 33 10
Dopustel1asiia anketisanja '
,

Trajno
Ispitivacka
200
I~t.200)

250 - 300

(kN)

','

PrivreUleno ".
max 200
250
200
300

Prema sIici 33.16.-e konaena nosivost zainjektiranog ankera (PK ) U

pijesku moze se dobiti iz izraza (Braja, 1995):
Z=dn!(J",,'Ktgcp,
(33.80.)
gdje je:
(J"; - srednji vertikalni napon (O'v'= y. z u suhom pijesku);
K - koeficijent pritiska tla;
--------------------~~~~------------------363

Temeljenje

XI Zagati i graiJevine od nasutih materijala

33. Jednozidni zagati - priboji

d i 1- promjer i duzina kotvenog zainjektiranog dijela.

Koeficijent pritiska tia (K) moze se uzeti kao koeficijent mirovanja (Ko)
ako je injektiranje obavijeno pod pritiskom. Kao nifa vrijednost moze se uzeti
Rankineov koeficijent aktivnog pritiska (KA ).
U glinovitom tlu priblizna nosivostje:
PK =d7[Ica ,

gdjeje:
Ca -

adhezija, koja se obicno uzima

4S:!

(33.81.)

Cu

,.

(nedrenirana kohezija).

Koeficijent sigurnosti (faktor sigumosti) uzima se izmedu 1,5 i 2,0.

Ovisnosti izmedu sile u ankeru koju moze preuzeti, parametara koji
definiraju osobine tIa i injekcionog pritiska nisu jos dovoIjno istraZene. Zbog
ovoga se uvijek izvode probni ankeri na mjestu upotrebe i odredi siIa njegovog
cupanja. Injektiranjem kotvene - ankeme (usidrene) zone utiskuje se injekciona
smjesa u okolni prostor busotine, tako da se dobije promjer za proracun 1,5 - 4,0
promjera busotine. Silu koju injektirana zona kotvljenja preuzima mozemo
proracunati na bazi smicanja tIa na granice ove zone. Osim ovoga efekta povecanja
ankeme zone nastaje i porast napona usljed pritiska injektiranjem, tako da u ovoj
zainjektiranoj zoni normalni naponi postaju veci od gravitacionih koji su bili prije
busenja busotine. Trajnost ovoga efekta nije dovoIjno poznata, te se uzima
pretpostavka da je injekcioni pritisak kompenzirao prvobitne gravitacione napone.
Iz ovih razloga uzirna se da na duljini zone za kotvljenje, koja treba da
preuzme i prenese silu na tIo, djeluju u oba pravca sarno gravitacioni naponi.

" ... J

..

'

'.-.

SI.33.48. Faze ponaSanja zagatnog zida pri iskopu i razupiranju: deformacija i raspodjela
pritiska prije i nakon postavljanja prve razupore (a), isto kao i prije samo do
nivoa druge razupore (b), te deformacija i raspodjela pritiska nakon dovrsenog
iskopa trece faze (c).

@
Pi

P2

33.3. ZAGATNI ZIDOVI SA VISE RAZUPORA ILl ZATEGA

Jednozidni zagatni zidovi zabijeni u tlo razupiru se sukcesivno sa iskopom
u gradevinskoj jami. Na ovaj nacin smanjuju se defonnacije, naponi i momenti
savijanja, cije su velicine, oblici i raspodjela mijenjaju ovisni 0: (i) vrsti tIa, (ii)
dubini iskopa, (iii) polozaju i broju razupora, te 0 (iv) nacinu izvodenja iskopa,
intenzitetu i tehnici ucvrscenja razupora. Iskopom se rasterecuju zidovi zagata, 5to
izaziva promjenu prvobitnog stanja napona uz zidove zagata, na sto tIo reaguje
defonnacijom. Na slici 33.48. prikazane su ove promjene pocev od prve faze gdje
se gornji dio zagata ponasa konzoIno, sa opterecenjem p, i defonnacijom 01
(sI.33.48.-a), do konacne faze iskopa sa opterecenjem P4 i deforrnacijom 4 01
(sL33.48.-c) (Nonveiller, 1981). Sa zidova zagata prenosi se opterecenje na
razupore (~,P2)' ciji se intenzitet mijenja (Ph PI', PI'"~ PI''', P2, P 2') ovisno 0
nacinu i fazama iskopa (HI' H 2' H), intenzitetu i stepenu ucvrscenja potpora,
fleksibilnosti zida zagata i elasticne deformabilnosti razupora (sI33.48.).

364

Temeljenje

HZ

, \~
.

Pa

0.65 tHI<A

t O.2SH

I 1
H

1'1

fj

P2

P2

o.75H

fj

~H&+~f..tl
fH

@)

lj~
~~
I '2

A~'~
82

01 J'H do 04(H

ili PA=0.3J'H

SI.33.49. Sernatski prikaz opterecenja na razupore: nekoherentno tlo c 0 (a), lahko

gnjeCiva - mehka glina (N) 5) (b), c"vrsta glina (N < 4) (c), zamjenjujuce grede
(d), dijagram transverzalnih sita (e).

Zbog slozenosti iznalazenja medusobne ovisnosti izmedu nacina i

intenziteta razupiranja, deforrnacija i aktivnog pritiska na razuprte zidove zagata za
proracun opterecenja koje prouzrokuje aktivni pritisak koriste se vrlo jednostavne
seme za priblifan proracun. Stvarna krivulja raspodjele opterecenja, prema Peck~
(1969), zamjenjuje se jednolicnom raspodjelom za nekoherentan (s1.33.49.-a) 1
koherentan materijal u obliku trapezne raspodjele (sI.33.49.-b i c).
--------------------~~~~------------------3~

Temeljenje

XI Zagati i graaevine od nasutih materijala

33. Jednozidni zagati - prihoji

U nekoherentnom tIu, kao sto je pijesak, maksimalni pritisak

se iz izraza (33.49.-a):

(p A)

dobije

(33.82.)
gdje je:
KA - Rankineov koeficijent aktivnog pritiska K A =

tg2( 45 - /i');

r -jedinicna tezina tla;

H - vis ina razuprtog zagata.

Aktivni pritisak u mehkom glinenom tlu, pod uslovom da je Y'

%> 4 ,

izraZava se u obliku (s1.33.49.-b):

PA

=Y.H[l-(;;

)J iIi

gdje je c kohezij~ nedreniranog uzorka

PA

(q; = 0).

Za aktivni pritisak u cvrstoj glini, za

y.

=0,3yH,

(33.83.)

%: ; 4 primjenjuje se izraz

Sile u razuporima (R,pz,p,) racunaju se kao reakcije staticki odredenih

greda na dva oslonca sa prepustima (s1.33.49.-d). Za dimenzioniranje slozenijih
konstrukcija raspodjeJa pritisaka radi se prema tacnijim metodama.
Mnogi autori ispitivanjima su konstatovali da pritisci ne rastu linearno sa
dubinom i da odstupaju od Rankineove (Rankinove) i Coulombove (Kulonove)
teorije pritiska. Zbog ovih razlika u raspodjeli pritisaka postoji i vise razli6itih
oblika dijagrama pritiska na razuprti zagat. Pored opisanih prema Pecku, date su na
slici 33.50. i raspodjele pritisaka prema nekim drugim autorima.
Trapezasto opterecenje prema Terzaghiju (1943), moze se zamijeniti
ekvivalentnim ravnomjernim opterecenjem 0 PA == 0,75 PA (s1.33.50.-e).
U sirokim gradevinskim jamama ne mogu se zidovi zagata medusobno
razuprijeti, te se veoma 6esto koriste zatege ukotvljene u tlu, koje se postavljaju
sukcesivno sa iskopom u gradevinskoj jami. Kod ove savremene gradevinske
tehnologije konacne deformacije sile u zategama i opterecenje zagatnog zida
aktivnim pritiskom ovisi 0 unesenoj sili u zategu u fazi montiranja.

(s1.33.49.-c):

... :-~ .-

PA =O,2yH

do

w+Q

(33.84.)

O,4yH.

w+Q
PA

PA
\

oPA=O.7~rA

-O.2Hr

T
H

I
I

I 0151'H I

r---L--t

015H

Q7H

~\j

-t
O.2H
-'-

\ 0.25H
_ _ --l_L

I Q.3'(H !2:2r-HI

O.375fH I

PA

PA

IR"Q'1',
@

PA

" , '- ,

" \,
, ','\.

I},

'\\0

Pp/F!~
P
R
A
W+Q

0.125 rH

R2
Pp/Fs

SI.33.50. Dijagrami raspodjele pritisaka na razuprti zagat prema raznim auto rima: za
pijesak (a), privremenu razuporu u tvrdim (b) i srednje gnjeCivim glinama za
stalno razupiranje (c), prema Tsehebotarioffu 1973., prema Lemanu (d) i
Terzaghiju (e), gdje su eksperimentalno dobivene krive (e - 1).

366

Temeljenje

S1.33.51. Sema proracuna stabilnosti i dubine ankerisanja zagata sa zategama (Nonveiller,

1981): zagat sa silama aktivnog pritiska i otpora tla, sa silama u zategama (a),
poligon sila sa reakeijom R (a'); pretpostavljena povrsina sloma sa ankerisanim
zategama unutar bloka a, b, e, d (b); po ligon sUa za odredivanje ugla 1f!! (b');
isto kao pod (b) samo zatega 23 sidrena izvan bloka abed; (c) isto kao b' samo
za ugao 1f!z (e').

Temeljenje

367

XI Zagati i gradevine ad nasutih materijala

33. lednazidni :?.agati - pribaji

Zagatni zid sa vise zatega cini jedan spregnuti zajednicki sistem, skupa sa
tlom izmedu zida i mjesta ankerisanja zatege (s1.33.51.-b). Iznalaienje sila u
zategama (zl' Z2' Z3) vrsi se na bazi iznalazenja reakcija u osloncima zatega za
kontinuaini nosac, opterecen aktivnim pritiskom (pJ i pasivnim otporom tla (pp).
Na dnu zagata djeluje reakcija zagata (R), ako trenje uzduz zida zagata nije
dovoljno da uravnotezi rezultantu sila u ravnini zida. Ako je sila R veca od otpora,
racun se ponavlja sa novim uglovima 8 A Jj pia (sI.33.51.-a). Ankerisanje zatega
vrsi se na bazi veliCina Zl' Z2 ,... , dobivenih kao reakcije kontinualnog nosaca.
Dubina zagata odreduje se uz pretpostavku zajednickog njihovog
djelovanja ankerisanih u blok abed (s1.33.51.-b). Prema Hansenu (1957) i
potvrdenim ispitivanjima, uzima se konveksna duboka linija sloma (a, c), ana taj
sklop djeluju: aktivni pritisak na ravan cd (PA ), pasivni otpor tla podijeljen sa
faktorom sigumosti

(){.s)'

tezina materijala (W), opterecenje (Q) i rezultanta

otpora tla (Qn) na ravni ae, rt?akcijom na dnu zagata (R), a ponekad uzgon (u) i
strujni pritisak (S).
Iz poligona sila (s1.33.51.-b') dobije se sila otpora tla Q! i ugao lfI1' Faktor
sigumosti bit ce:
F _ tg<p
s,

(33.85.)

tglfll

(ii) kolicini vode za pumpanje da bi se oddao zahtijevani nivo vode u

gradevinskoj jami sa potrebnim brojem pumpi.

33.4.I.ISPUMPA VANJE VODE

U osnovi se ispumpavanje vode izmedu zidova zagata provodi na: (i)
otvoreni i (ii) zatvoreni nacin, odnosno sniZenjem vodostaja putem cijevnih i
drugih vrsta bunara.
Kod otvorenih ispumpavanja vode obicno se u jednom iii vise uglova
gradevinske jame iskopaju dublja mjesta za postavijanje usisne korpe centrifugalne
iIi potopljene pumpe (s1.33.52.-a). Dubina i velicina ovoga sabiralista treba biti
prilagodena kapacitetu centrifugalne pumpe, usisnoj korpi sa povratnim ventilom i
zastitnom mrezom. Radi prikupljanja i isusivanja vode sa cijele povrsine
gradevinske jame prave se drenaini kanali do mjesta za pumpanje (sI.33.52.-a).
Sistem za ispumpavanje vode spusta se sukcesivno sa iskopom do konacne dubine.
Kada je iskop dovrsen, ugrade se drenaine cijevi i pokriju sljunkovitim
materijalom. Na ovaj naCin stvori se suha povrsina na kojoj se izvodi projektovana
betonska konstrukcija. Pumpanje vode vrsi se i u toku eksploatacije objekta iIi se
mjesto pumpanja vode blindira - zatvori betonskim cepom, a na usisnu cijev
postavi prirubnica.

CD

ako je tlo nekoherentno. Za koherentno tlo racuna se iterativnim postupkom, koji

je opisan za kruZno - klizne povrsine. Ako faktor sigumosti ne zadovoljava,
potrebno je produziti jednu iii vise zatega i pronaci F: za najnepovoIjniju povrsinu
sloma, koja daje potrebnu sigurnost. Na slici 33.51.-c dat je primjer ankerisanja
donje zatege izvan bloka a, b, c, d, Cime se dobije smanjena vrijednost ugla lfI2'
Fleksibilni zagatni zid sa vise razupora moze se racunati kao greda na
Winklerovom tlu, tako da se postigne podudamost izmedu deformacije sistema
grede - tla i opterecenja (Nonveiller, 198 I).
OUIltNSKE
PUMPE

33.4. CIRKULACIJA VODE ISPOD ZAGATNIH ZIDOVA

Da bi se radovi u gradevinskoj jami odvijali u suhom, potrebno je na
najpogodniji nacin ispumpavati vodu sa unutarnje strane zagata. Pored statickog
treba provesti i hidraulicki proracun i kontrolisati stabilnost zagata na
najnepovoljnije slucajeve koji se mogu pojaviti u toku rada. NaCin ispumpavanja
vade ovisi 0: (i) opasnosti od erozije tla i proloma dna ispod zagatnog zida i 0

368

Temeljenje

Sf. 33. S2. Ispumpavanje vode i snizenje nivoa podzemne vode: otvoreno ispumpavanje iz
grailevinske jame (a), ugradnja cijevnih bunara unutar (b) i izvan (c) zagatnog
zida.

Temeljenje

369

33. lednozidni zagati . priboji

XI Zagati i gradevine od nasutih rnaterzjala

U nepovoljnim terenskim uslovima ne pumpa se voda iz gradevinske jame

formirane zagatnim zidovirna (sL33.52.-b), vee se iza zagata ugraduju cijevni
bunari iz kojih se ispurnpava voda (sI.33.52.-c). Na ov!\i nacin formira se
depresiona kriva ispod dna gradevinske jame, cime se omogueuje nesmetan rad prj
izvodenju konstrukcije. Obicno se cijevni bunari zabijaju na obje strane zagatnih
zidova, jer postavljanjem sarno na jednoj strani moze se izazvati urusenje na
drugoj strani zagata, prilikom purnpanja vode iz jednog busotinskog bunara.
Kod veCih dubina od oko 7,0 m buse se cijevni bunari veCih profila i
ugraduju dubinske (potopljene) pumpe (sI.33.52.-c). Kapacitet pumpi ovisan je 0
dotoku vode, koji je opet uslovljen propusnoseu tla. Kod prasinastih materijala
nivo vode opada sporo oko zagata, sto moze da utjece na brzinu iskopa.

znatno veci od prosjecnog hidraulickog gradijenta (is), a moze biti manji iIi veci
od prosjecnog na izlazu u gradevinsku jarnu. Prosjecni hidraulicki gradijent iznosi
(s1.33.52.-a):

1=
s

H
H+2D

(33.88.)

Strujanju vode prema gore sa unutarnje strane zagata, suprotstavlja se

tezina cestica tla. Kada ovaj pritisak naraste do izvjesne veliCine, dolazi do
izdizanja cestica, odnosno nastaje labilna ravnoteZa, koja dovodi do sloma tla.
Kriticni hidraulicki izlazni gradijent (ic ), pri kojern nastaje ovaj slom tla jednak je
Gedn.15.61.):

33.4.2. HIDRAULICK/ PRORACUN ZAGATA I STABILNOST TLA

(33.89.)

Kada se ispumpava voda iz gradevinske jame osigurane jednozidnim

zagatom - pribojern, nastaje filtracija vode sa usporne visine H, iznad dna iskopa
oko zagata ukopanog na dubinu D (s1.33.28., 33.52.-a i 33.53.-a). Hidraulickim
proracunom potrebno je razmotriti:
a) djelovanje strujnog pritiska (hidrodinamicke sile) na aktivni pritisak
tla (PA ) iza i pasivni otpor tla (pp) ispred zagata;
b) hidraulicki slom tla u podrucju gdje voda teee vertikalno uz donji dio
zagata, te na ovoj osnovi odrediti dubinu zagata kako ne bi doslo do
pokretanja sitnih cestica tla u fazi pumpanja vode;
e) kolicinu vode i kapacitete pumpi za pumpanje vode iz gradevinske
jarne, kojirn se treba obezbijediti bar 30 - 50 em iskop u suhorn.
U tacki 15.3. i uz sIiku 33.28. obrazlozene su hidrodinamicke sile i njihov
uticaj na velicinu aktivne sile i pasivni otpor tla. U podrueju aktivnog klina abd
(sI.33.28.) strujni pritisak se zbraja sa gravitacionim silama, te ce mjerodavna
jedinicna tezina (y A") biti veca od uronjene tezine (y') za velicinu filtracionog
(strujnog) pritiska
jedinicnom tezinom:

(i Yw -

jedn.I5.56.). Aktivni pritisak (PA ) racuna se sa

YA"=y'+i A'Y w '

KOlA HRENA

5
4 \
\

J,

2 \

-~----I
.2

,SO,671.02~m

-t-2.0 t5tO

b/a =1

SI.33.53. Filtracija vode i dijagram za faktor sigurnosti od hidraulickog sloma: filtraciona

mreia za razuprti zagat (a), dijagram faktora a, za proracun izlaznog gradijenta
ifaktora sigurnosti (b), (Nonveiller, 1981).

(33.86.)

U pasivnom klinu bee (s1.33.28.) strujni pritisak djeluje prema gore, tj.
suprotno od sile gravitacije, zbog eega smanjuje tezinu materijala, pa je potrebno
proracun pasivnog otpora tla (pp) racunati sa tezinom:

yp"=y'-ip'Y w '

Dubina priboja mora biti tolika da osigura dovo1jnu sigurnost od

hidraulickog sloma tIa, zbog eega izlazni gradijent (in) treba biti manji od:

(33.87.)

(33.90.)

Efekat hidraulickog sloma tla, koji je veoma znacajan, daje drugi kriterij
za izbor dubine ukopavanja D (sI.33.28.-b i 33.53.-a). Razmatranjem je
ustanovljeno da je u podrucju oko dna zagata stvarni hidraulicki gradijent (i)
370

--------------------~~~~------------------371

Temeljenje

Temeljenje

34. Zagati za temeljenje u volli

Xl Zagati i grade vine od nasutih materijala

gdje koeficijent sigurnosti

gradevine. Izlazni gradijent
prosjecnim gradijentom:

(F,) treba biti do 2 za privremene, a do 4 za stalne

(iJ izracuna se iz strujne mreze (sI.33.53.-a) i izraZava

= a is,

in

(33.91.)

te koeficijent sigurnosti, roizlazi iz navedenih izraza:

F =

H+2D

(33.92.)

Yw a.H

gdje je:

a - fak.1:or za razlicite odnose

% u homogenom tIu dat je na

Du~ina

lOk%3 .

:=

priboja iz'Jedn. 33 .92. proizlazi;

D= H(
Yw F
2 y'
S

.a-I)

(33.93.)

a prerna nekim auto rima (Kostic, 1968):

D=H(YwF
2

y'

I}

(33.94.)

gdje je Fs = 1,5 - 2,5 .

U pogiaviju 15. opisano je proticanje vode kroz tlo i proracul1 koliCine
vode, dobivene na bazi Darcyjevog (Darsijevog) zakona, iz filtracione mreze
(sL33.53.-a), tj. Gedn.15.37.);
(33.95.)
gdjeje:
k - koeficijent filtracije;
nf - ukupan broj strujl1ih kanala;
na - ukupan broj ekvipotencijalnih intervala

(~ ).

3n--------------------~~~-------------------

Temeljenje

U uvodnom dijelu ovoga pog\avlja Xl date su opce postavke 0 zagatima,

tipovima, njihovoj primjeni i izboru kao priboja i zagata za temeljenje u vodi. U
ovome dijelu obrazlozit ce se dvozidni zagati i, opcenito zagati, i druge
konstrukcije zagata za temeIjenje u vodi sa aspekta upotrebe, projektovanja i
njihovog dimenzioniranja.

34.1. ,;twOTREBA I VRSTE ZAGATA

dijagramu na slici 33.53.-b (NonveiIler, 1981);

y' - jedinicna tezina tla pod vodom;

Yw - jedinicna tezina vode y w

?.VZAGATI ZA TEMELJENJE U VODI

Zagati su gradevinske konstrukcije izradene naJcesce u vodi, koje

preuzimaju opterecenje i udare od vode (nekada i tla) i stite gradevinsku jarnu od
tekucih, a nekada i podzemnih voda. Mogu se graditi i na suhom, pri niskim
vodostajima vode, da bi sluzili kao z~stita kada nivo vode poraste na vece visine.
Koriste se najvise za zastitu gradevinske jarne pri izvodenju hidrotehnickih
objekata, iIi temelja mostova, kao i drugih objekata na rijeci ilili pored rijeka i
jezera. Zagatima se ograauje gradevinska jama sa jedne, dvije, tri iii sve cetiri
strane, iz koje se ispumpa voda kako bi se i temelji objekata prakticki izvodili u
suhom.
Nacini izrade zagata ovise 0: (i) dubini vode, (ii) obliku i vrsti temelja
objekta, (iii) vrsti materijala koji se treba iskopati, (iv) hidraulickirn i
hidrotehnickirn osobinarna mjesta gradenja, (v) sirini korita i brzini vode i sl.
Na slici 34.1. dati su neki prirnjeri zagacivanja vode za temelje vecih
hidrotehnickih objekata i za temelje stupova mosta u rijekama. Kod uzih korita
obicno se cijeli vodni tok skrene u obiIazni tunel iIi kanal. Prethodno se zastite
ulazi i izlazi optocnog tunela iIi kanala da bi se izveo derivacioni objekat. Nakon
njegovog izvodenja pregradi se cijeli vodni tok pomocnirn zagatima i skrene voda
u derivacioni objekat - tunel, kao sto je to bio slucaj kod izvodenja brane i
strojarnice na Hidroelektrani Salakovac (sL34.1.-a i b, Pavlovic, Selirnovic,
Katalinic, 1987.). 1z gradevinske jame ispumpa se voda i radovi izvode u suho, ako
su dobro izvedel1i vodozaptivni radovi. Obicno se jedna kolicina procjednih voda
mora ispumpati iz gradevinske jame.
Kod sirokih rijeka i velikih protoka obicno se zagacivanje vrsi u dvije iii
vise faza u samoj rijeci (sI.34.1.-c). Prvo se izgradi zagat uz jednu obalu i voda
skrene prema surenoj drugoj obali. Unutar ovoga zagata izvede se prva faza
gradevine, do kote koja omogucuje nesmetal1 nastavak radova, kada se rijeka opet
skrene na ovaj izvedeni dio gradevine. Kada je zavrsena prva faza, rusi se zagat i
radi drugi na suprotnoj strani (sL34.1.-c). Unutar toga zagata izvede se druga faza
graaevine. Kod vrlo sirokih rijeka moze biti i vise ovih faza izvodenja.
Temeljenje

373

Xl Zagati j graaevine ad nasutih materijala

34. Zagati za temefjenje u vodi

Kada temelji objekta zauzimaju manji dio rijecnog korita, kao sto su npr.
temelji mosta (s1.34.1.-<1), zagatom se zagradi sarno gradiliSna jama pojedinog
temelja.

@
,,

,,
,

t\
\

34.1.1. NASUTl ZEMLJANI ZAGATl

Zagati u vidu nasipa od zemljanih materijala koriste se kod malih dubina i
brzina tekuce vode, jezera, inundacija i objekata zasticenih od velikih brzina i
udara valova. Generalno, pijesak iii sIjuncani pijesak je najbolji materijal za
zemljani zagat, koji se ugraduje bagerirna, iii refulira iz korita rijeke. Zagati od
zemljanih materijala zauzimaju veliku povrsinu, jer su im nagibi kosina veoma
blagi.
Kroz zemljane zagate obavlja se procjedivanje vode, sa uzvodne na
nizvodnu stranu zagata, cime se stvara rnogucnost erozije i iznosenje rnaterijala iz
zagata. Forrniranjern filtracione rnreze moze se izracunati kolicina procijedne vode
i predvidjeti opasnost od erozije (sI.34.2.-a). Radi sprecavanja filtracije vode izvodi
se uzvodno zastitni ekran od gline po pokosu zagata i/ili po tlu, cime se produfuje
tok filtracije vode (sL34.2.-b) i kontrolisano dreniraju u nizvodni kana!.

\
\
\
"'

....

@
3

w~
~

n FAZA

,..l.~\(f(\

I
I
I@I

!~(I

I
'
I

'\.
"

l'

IIFAZA
~(:"

~!..

L___

SI.34.1. RazliCiti tipovi izvoaenja zagata u vodi: derivacija rijeke kroz optocni tunel HE
Salakovac sa zagatima na ulazu i izlazu tunela (a), pregraaivanje i skretarlie rijeke
u tunel sa uzvodnim i nizvodnim zagatom (b), pregraaivanje rijeke u dvije/aze (c),
pojedinacni zagati oko stupova mosta (d), gdje je: optocni tune/ (1). uzvodni i
nizvodni tune/ski zagati (2), injekcione zavjese (3), ie/jeznicka pruga (4), pumpe
(P), cestovni tunel (5), iskop temelja (6), stupovi mosta (7), zagati oko temelja
mosta (8).

Zagati se izvode od nasutih zemljanih iii kamenih materijala, drveta,

celika, armiranog betona i njihovih kornbinacija. Koji ce se rnaterijaI primijeniti,
ovisi od vise elemenata, kao sto su: blizina izvorista materijala, tip zagata i
mogucnosti njegove primjene, dubina, kolicina i brzina vode, terenski uslovi nacin
zaptivanja i sprecavanja filtracije vode kroz zagat i ispod njega itd.
'
3~--------------------~~~~--------------------

Temefjenje

SI.34.2. Procjeaivanje vode kroz propusni zagat (a), sa stnql1lm i ekvipotencijalnim

linijama (1), te kontrolirano procjeaivanje kroz zagat sa glinenom zastitom (2) i
drenainim kanalom (3) sa nizvodne strane zagata (b).

Osiguranje od udara valova i erozije u tekucoj vodi moze se izvesti

zastitom pokosa zagata krupn~jim sljunkom, lomljenim kamenom, geotekstilom i
sl.(sL34.3.-a i b). Cesci je slucaj izvodenja vodoncpropusnih ekrana iIi dijelova
zagata sa vanjske strane (sL34.3.-c), iii unutar zagata, kao centralno
vodonepropusno jezgro (sL34.3.-d). Vodonepropusni ekrani, iIi centralno jezgro,
izvode se od gline, asfalta, glino - betona, iIi betona.
Nasutirn zemljanirn zagatima tesko se "zatvara" u tekucim vodama zadnji
dio koji se spaja sa obalom, zbog suzenja korita rUeke i povecanja brzine tecenja
vode. Isti je slucaj kod jezera i mora sa znatnorn plirnorn i osekom. Kod ovih
radova potrebno je primijeniti i druge tipove zagata na ovome kriticnorn dijelu
pregradivanja korita rijeke.
Kod ovog tipa zagata vazno je njegovo stalno osmatranje za vrijeme
cijelog perioda koristenja. Eventualne pukotine treba paZljivo zaptiti, a dijelove
procurivanja zatvarati karnenim nasipom iii drellaZnirn cijevirna.
375

34. Zagati za temeijenje u vodi

Xl Zagati i graaevine od nasutih materijala

~~~~~~....:....t-::"";"":"'~':":':"::::".L.
@

SI.34.3. Tipicni presjeci nasutih zemljanih zagata za zastitu gradevinske jame: noiica
osigurana kamenim nabacajem (a). pokos i noiica osigurana krupnim kamenim
nabacajem (b). uzvodni dio zagata obezbijeaen glinenim materija/om (C), centralni
vodonepropusni dio iskopan do stijenske pod/oge (d). gdje je: kameni nabacaj (1),
nabacaj sa osigurarljem pokosa (2). nepropusni dio zagata (3). propusni materijal
od sljunka iii kamena (4), graniea stijenskog masiva (5), rov iskopan u vodi (6).

34.1.2. NASUTl KAMENl ZAGATl

Kameni nasip za zagate je sliean zemljanom zagatu pO konstrukciji, sarno

je zbog vece stabilnosti ovoga materijala moguce pokose izvesti strmije, nego kod
pokosa od zemljanih materijala. Slaganjem kamena na pokosu ove nagibe je
moguce znatnije reducirati. Nedostatak zagata od kamenih materijala je njihova
propusnost. Kod malih visina zagata vodonepropusnost se moze obezbijediti
nasipanjem glinovito-pjeskovitog materijala iIi pepela sa uzvodne strane.
Teeenjem vode popunit ce se unutarnji dio zagata ovim materijalom, eime ce se
smanjiti vodopropusnost zagata (sI.34.4.-a). Adekvatnija su rjesenja sa izradom
uzvodnog ekrana od asfalt-betona iIi betona kao kod brana (s1.35.15., 16 i 17.), te
glinenog iIi betonskog jezgra (s1.34.4.-b i c), kao i od metalnih talpi (s1.34.4.-d).
Kod izrade zagata na suhom preporueljiva je izrada ekrana od gline, asfalta iii
betona na vanjskoj uzvodnoj strani zagata.
U osnovi se pregradivanje rijeke vrsi najprije sa nizvodnim dijelom nasipa
od propusnog materijala (lomljeni kamen, krupni sljunak i slicno). Zatim se
podvodno iskopa roy sa ovoga dijela nasipa, sa kojeg se zatim sip a sIabo propustan
glinovit ili pjeskovito prasinast rnaterijal. Hidrostatski pritisak sabija ovaj materijal
uz nasuti propusni dio zagata. Kada se pregraduje cijelo korito, onda se na su.zeni
dio bacaju krupni kameni iIi betonski blokovi, koje voda nece odnijeti pri velikoj
brzini. Ovo sve se izvodi u periodu najnizih vodostaja.
Na slikama 34.5. i 34.6. dati su tipovi izvedenih zagata kombinovani sa
kamenim i sljunkovitim materijalom. Kako bi se mogli kopati i betonirati temelji
brane i ugradivati glineno jezgro u koritu rijeke, skrenuta je rijeka Cetina u
obilazne tunele izvedene u bokovima korita. Uzvodni nasip (sI.34.5.) raoen je
istodobno sa obje obale rijeke i to sa krupnim kamenom (1), a paralclno sa ovim
radom nasipan je sitni kameni materijal (iii sljunak) na uzvodnu kosinu ovog
kamenog nasipa (2). Na ovaj naCin dobiven je filtarski prelaz izmedu nasipa od
krupnog kamena i uzvodne zone od glinovitog nepropusnog materijala (3) .

. ........
"

.. ......

307'--

-.....:sz

SI.34.4. Tipovi zagata od nasutog kamenog materijala: uzvodni vodozaptivni materija/ (a),
koso glineno jezgro (b), betonsko eentralno jezgro (e), metalne talpe (d), gdje je:
kameni nasip (1), vodozaptivni materijal (2), glineno jezgro (3), nepropusno tlo
(4), propusno tlo (5), betonsko jezgro (6) i metalne talpe (7).
3~--------------------~~~--------------------

Temeljenje

SI.34.5. Poprecni pre~jek temeljajezgre "Peruca", na Celini. nasip od kamenog nabacaja

(1), nasip od sitnog kamenog materijala iz tunela (2). nasip od gUne ugraaen pod
vodom (3), zid od belona (4), betonska ploea sa dljelom glinellog centralnog
jezgra brane (5), (Nonveiller, 1981).
Temeijenje

377

XI Zagati i graaevine od nasutih materijala

34. Zagati za temeljenje u vodi

Za izgradnju pribranskog postrojenja Hidroelektrane Salakovac, pored

izgradnje zagata na ulazu i izlazu tunela (sI.34.1.-a, 2.), izvedeni su uzvodni i
nizvodni pomocni kameni zagati (s1.34.1.-b, 2.), koji se zbog svoje slozenosti i
visine mogu uzeti kao pomocne brane. Uzvodna brana visine je preko 15,0 m,
oblozena betonom na dijelu za prelivanje, a vodozaptivenost aluvijalnog materijala
obezbijedena je glineno-betonskom dijafragmom (s1.35.12.). Na slici 34.6.
prikazan je nizvodni zagat od kamenog materijala (1) i sljunka (2), sa dijafragmom
(3) i betonskim zidom (4), kao vodonepropusnim ekranom. Sa kote odakle pocinje
betonski zid izvedena je glineno - betonska dijafragma, jer je na toj koti bila
obezbijedena dovoljna sirina za rad stroja na iskopu slica za dijafragmu.

oblogom, ako se moze izvesti u vodi, iii prema vodi (sI.34.7.-c). Drveni zid moze
se izvesti od horizontalnih taIpi, za rad u suhorn, oslonjenih na vise nacina
(s1.34.7.-a, b i c), iIi od vertikalno zabijenih talpi oslonjenih na horizontalne grede,
a ove na drvene zabijene stupove (s1.34.7.-d i e). Drveni zagat u kombinaciji sa
nasipom moze se izvesti kao priboj - jednozidni zagat (s1.34.7.-f, g i h). U ovome
slucaju postoji vise nacina izrade za neSto vece dubine vode i za rad u vodi. Neki
od ovih navedenih tipova dati su na slici 34.7.

14.00
",;15-20cm I :
I I

I,J
o
o

&>.
'.'

'is>

DOQ

---.---.----.-

'.
.

0'::'.
' ...
' . . ":>4k,"
.

o~~ .... !:::Cf. .. '.o

;,

@
S1.34.6. Presjek nizvodnog zagata za zastitll graaevinskejame HE Salakovac: kameni nasip
(1), sijllnak (2), glineno - betonska dijafragma (3), betonski zid (4), betonske ploce
(5), injektiranje kontakta (6), slapiste dijllzora (7), glineni nabacaj (8), (Pavlovic,
Selimovic i Katalinic. 1987).

,,

34.1.3. Drveni zagati

I'

1,)

Za manje radove, gdje su potrebni relativno niski zagati, tj. u vodi manje
dubine i manjih pritisaka, mogu se kQristiti drveni zagatni zidovi iIi drveni sanduci.
Najcesce se primjenjuju u rjecnim koritima za temeljenje stupova mosta kada
priboji - jednostruki zagati ne mogu izdrzati velike pritiske iIi ne mogu sprijeciti
doticanje vode u gradevinsku jamu.
Obicno se drveni zagati kombinuju sa nasutim koherentnim iIi
nekoherentnim materijalom, koji onda zajedno Cine jedinstven zastitni zid, odnosno
drveni zagat.
Za male dubine vode, iIi za rad na suhom pri niskom vodostaju, zagati
mogu imati sarno jedan drveni zid sa nasipom pored zida. Drveni zid moze biti
prema temeljnoj jami (s1.34.7.-a i b), kada mora biti zasticen kamenim nabacajem i
3n----------------------~--------------------------

Temeljenje

SI.34.7. lednostavni drveni i kombinovani zagati u plitkoj i srcdnjc dubokoj vodi. Drveni
zagat sa horizontalnim daskama, vertikalnim stupom i uzvodnim nasipol11 u plitkoj
vodi (a), isto sa kosim daskarna i potporom (b), zagat sa horizontalnim daskama i
vertikalnil11 stupom i nizvodnim nasipom (c); tipovi zagata sa vertikalnim daskama
i nasipol11 (d). te sa kosim daskama i stupovima (e); jedllostruki zagati - priboji sa
uzvodnim (f) i nizvodnim (g) na.l'ipofl1 so oblogol11 te poduprti jednostruki zagat za
dllblje nivoe vode (h).

Kod vecih dubina i pritisaka koriste sc dVllzidni iIi trozidni drveni zagati i
sa ispunom koherentnim iIi nekoherentnim materijalnm i/.:nedu zidova. Kada je
zagat na suhom, koristi se zagat sa horizontalnim da::kiln . ndnosno talpama
Temeijenje

379

XI Zagati i gradevine ad nasutih materijala

34. Zagati za temeljenje u vodi

(sI.34.8.-a, b i c). Vezivanja zidova obavlja se na vrhu klijestima i/ili zategama po

visini zagata. Zagat sa dva zida moze se pojacati trecim zidom od horizontalnih
talpi sa nizvodne strane (s1.34.8.-b) iIi nabacajem sa spoljne strane (sI.34.8.-c).

ITlI
II

I,

I,

l'

....u

l
e ....
u

:Ij 1.0-2.o tl :
V

udara vode i leda (sI.34.1O.). Ovaj tip zagata moze da primi vece pritiske i
obezbijedi bolju vodonepropusnost ispod zagata. PoloZaj dvozid~og i trozidnog
zagata moze biti tako postavijen da je na dovoIjnom odstoJanju od ruba
gradevinske jame iIi treci zid ujedno cilli zastitu gradevinske jame (s1.34.1O.-b). U
ovome posljednjem slucaju zagat moze da primi manja opterecenja. Inace, drveni
zagati mogu izdrzati pritiske vode 5,0 -7,0 m visine.

Sl.34.8. Zagati sa horizontalnim talpama: dvostruki zid sa klijestima i celicnim zategarna

(a), isto sarno zagat sa tri zida i nasipom (b), zagat sa uzvodnim kamenim
nabacajem (c).

Kada se zagat izvodi u tekucoj vodi, mora se raditi sa drvenim dvozidnim

iii trozidnim zagatima sa pobijenim vertikalnim talpama (s1.34.9.). Pobijanjem
vertikainih talpi u propustijivo tlo smanjuje se proticaj vode ispod zagata i one
mogu izdrzati vece pritiske od horizontaillih talpi.

,,
,,
I,
I

~,

I I
I I
I I

I I

: I

'"o"

: I

I'
'v

1.5-2.5

I:

o
-i

tti
,

II

I I
I,

,Iv

@
N.V.

,, :,

I'

I'
II

I
I

I
: I
I

I
I I
II

I,

,I,,

N.V.

I,

Sl.34. JO. Zagati od vertikalno zabijenih utorenih talpi - priboja: dvozidni zagat od priboja
(a), trozidni zagat od priboja (b), sa ispunom od materijala i uzvodnim
osiguranjem, kamenim nabacajem (Kostic, 1968).

o
N

VI

:r

,I,,
It'r:~:--vertikalne

,:

t)

B:1.50- 2.00

I'

I'

I'

"
"

lil

.1

I'

"v

II

, I

,"
tatpe -----....,-"'I:l
\.50-2.00

," ,

I
"'

"
"
"
"
"
"

,"" :
[Iiv

, I

, I

,.,,
v

S1.34.9. Zagati sa dva (a) i trl (b) zida od vertlkalno zabijenih talpl !spunjenih materijaiom
(a) i osigurani kamenim nabacajem (b) (Kostic, 1968).

Trozidni zagati imaju vecu stabilnost i manju vodopropusnost ad

dvozidnih. Po potrebi moze se izvrsiti uzvodno osiguranje kamenim nabacajem od

SI.34.11. Zagat! od dnJenih sanduka: izvedeni na lieu mjesta (a), (White i Prentis, 1950),
dopremljeni plutajuCi (b), (Nonveiller, 1981).

380

----------------------------~~e-m-e~lj~e~~~e----------------------------381

Temeljenje

34. Zagati za tel1leljenje u vndi

XI Zagati i grailevine ad nasutih materijala

Za zastitu gradevinske jame na sijenovitoj i vodonepropusnoj podlozi i pri

rnanjim visinarna vode koriste se drveni sanduci napunjeni nepropusnim
rnaterijalom (s1.34.11.). Na Ohio rijeei (White i Prentis, 1950) koristen je zagat tipa
drvenog sanduka ispunjen i sa strane osiguran na preturartie nepropusnim
rnaterijalom (sI.34.11.-a). Prerna Nonveiller-u (1981) drveni sanduei se naprave
izvan rijeke i plivajuci dopreme na mjesto izgradnje, a zatim opterete kamenom i
potope na pripremljeno dno stjenovite podloge. Sanduci se sastoje od medusobno
unakrsno spojenih greda (s1.34.11.-b). Dno je, takoder, sastavljeno od greda koje
trebaju da izdrze opterecenje kamenom dok sand uk ne potone na dno. Nasipanjem
nepropusnog materijala u vodu uz sanduk zaptije se spoj sanduka sa dnom.
Dimenzije sanduka moraju biti takve da ne dode do njegovog klizanja i
prevrtanja. Na sanduk djeluje horizontalni pritisak tla (Pa ) i vode (pw) i nece
nastupiti klizanje ako je zadovoljen uslov:
(PA + Pw)1, = W tg8 ,
(34.1.)
gdjeje:
Fs - faktor sigurnosti (koefieijent sigurnosti K,) i uzirna se da iznosi
1,5;
8 - ugao otpora klizanju sanduka po stjenovitoj podlozi.
Do prevrtanja nece doci ako je sirina sanduka tolika da rezultanta od sve tri
sile iz jedn.34.1. prolazi kroz jezgro presjeka, tj.:
B
H
D
W'6"=Pw '"3+ PA '3'
(34.2.)

ispunom daje ekonomicno rjesenje, jer su u ovome slucaju zidovi mnogo povoljnije
napregnuti. Potrebna tezina obezbjeduje se materijalom nasutim u ceIije, a njegov
pritisak preuzimaju sile zatezanja u vanjskoj celicnoj membrani, odnosno vanjskom
celicnom zidu.
Za manje dubine do 5,0 m izvode se ijednozidni celicni zagati - priboji sa
nasipom i eventualnim pojacanim kamenim nabacajem.
Najcesce su celicni zagati sa dva zida i ispunom izmedu njih (sI.34.12.-a), a
mogu se pojacavati nasipom iIi kamenim nabacajem (sI.34.12.-b). Ovo posljednje
dolazi U obzir kada su zagati pravi, pa ne postoji mogucnost da se prihvate veei
pritisci vode i kada nema opasnosti od ovoga dodatnog opterecenja kosine
gradevinske jame. StabiInost ceIicnog zagata sa paraJelnim zidom moze se poveeati
bocnim podupiranjem. Na slici 34.12.-c, d dati su primjeri celicnog zagata na
stjenovitoj podJozi.

@)

a odatle sirina sanduka je:

(34.3.)
Prijasnjih decenija, na vise velikih hidroenergetskih postrojenja, koristeni
su zagati u vidu drvenih sanduka znatnih dimenzija. Tako su npr. na postrojenju
"Dnjepostroj" na rijeci Dnjepru koristeni drveni sanduci sirine 18,5 m i vi sine 13,0
m, podijeljeni u vise celija velicine 2,0 x 3,0 m. (Nonveiller, 1981). Na brani
Boneville, na rijeci Columbia, u SAD (White i Prentis, 1950) koristeni su drveni
sanduci sirine 18,0 m i visine do 19,0 m, podijeljeni u celije dimenzija 3,60 x 3,60
m. Danas se ne koriste drveni zagati ovih dimenzija i upotrebJjavaju se iznimno,
ako nema drugog Ijesenja.

34.1.4.\CELICNI ZAGArI
Celicni zagati za zastitu gradevinske jame izvode se sa jednim, dva, tri, a
rijetko sa vise zidova, od ravnih celicnih talpi. Kod vise zidova oni mogu biti
paralelni medu sobom i tako obrazuju potreban oblik zagata u osnovi. Ponekad je
vartiski oblik zida drugaciji od unutarnjeg. Kruzni oblik zagata sa unutarnjom
382

Temeljenje

S1.34.12.Tipovi dvozidnih celicnih zagata: dvozidni zagar ad djelomicno zabijenih celicnih

talpi sa ispunol1l (a), isto u propusnom tlu sa ojacanim nasipol1l (b), celicni zagat
no stijenskom masivll (c), isto samo sa podlogom belona i vezom za masiv (d),
(Tomlinson i Boorman, 1995), gdje je: metalne stege (J), celicne stege (2), nasip
(3), heton (4), ankeri (5).

Celicni zagati u dubokoj vodi najcesce se izgraduju od ravnih celicnih

taipi, medusobno povezanih u celije, sa kruznim, segmentnim iIi drugim
kombinovanim lucnim elementima u osnovi (sI.34.13.). Da bi se obezbijedilo
membransko djelovanja vanjskog dijela zagata, potrebno je obratiti paZnju pri
zabijanju da ne dode do iskakanja u spojevima, cime bi se eliminisalo preuzimanje
vlacne sile od vertikalnog opterecenja.
383
Temeljenje

34. Zagati za temeljenje u vodi

Xl Zagati i gratfevine od nasutih materijala

Celije se medusobno mogu povezati na razIicite nacine. Na slici 34. 13.-a,b

prikazane su celije sa isprekidanim cilindrima sa istim iIi razlicitim radijusom. Na
spojevima cilindara zabijaju se posebne talpe u obliku slova T sa uglom na
spojevina od 90. Umjesto kruznih cilindara izvode se celicni zagati sa
dijafragmama, koji imaju vecu sirinu, obicno S = 2r iii s = 2r + a (sI.34.13.-e).
Spojevi susjednih celija izvode se, takoder, od speeijalnog T oblika, sa uglom od
120" . Na ovaj nacin se izjednace vlacne sile na obodu eilindra i u dijafragmama.

@
-=~v.V='~""""'':'0>IT.r\PRESJEK n-u

Of
7'(ffiT~
1
45'

--

I. T902.2r

ekrani od busenih j na licu mjesta izlivenih sipova, koji se medusobno dodiruju iii
zasijecaju (sI.34.15.); (iii) dijafragme; (iv) zagat! od medusobno povezanih
cilindricnih armirano-betonskih celija i sl.

:I:

5:2r+a

T90'

b:r

TI20'

'I

S/.34.13. Zagati sa medusobno povezanim kruino - cilindricnim celijama od celicnih talpi:

,:ilindricne ce/ije medusobno povezane sa cilindrima manjeg radijusa (a),

medusobno zasjecene cilindricne celije (b), cilindricne celije sa dijafragmama
(c), (Nonveiller, 1981).

KruZno - cilindricni eelijasti zagati su povoljniji sa aspekta stabilnosti, jer

je svaka za sebe celija stabilna i moze se puniti materijalom do vrha. Kod zagata sa
lukovima i dijafragmama ne smiju se nasipati celije pojedinacno do vrha, vee
sukeesivno sa razlikama u visini do maksimum 1,0 -1,5 m.
Kod celicnih zagata sa dijafragmom obicno se pri rusenju jedne eelije
progresivno rusi i cijeli zagat. Najveci ekonomski radijus celija zagata je oko 10,0
m.

Celije zagata treba pa.zljivo dimenzionirati na: (i) pucanje cilindricnog

plasta (membrane) u spojevima taIpi, (ii) klizanje, (iii) prevrtanje oko unutarnjeg
ruba, (iv) smicanje zagata po vertikalnoj ravni kroz sredinu celija, (v) klizanje u
bazi eelije kroz tlo iii cjelokupne klizne povrsine ispod 6elije (vidjeti Nonveiller,
1981).
Pijesak, slj?nak, lomljeni kamen iIi otpaci od opeke su pogodan materijal
za popunu 6elija. Celijasti zagati mogu se koristiti na neravnom stjenovitom tlu,
kao i na mehkoj glini, pijesku iii sljunku.

SI.34.14. Betonski zagati: celicne talpe i betonski zid (a), ravni betonski zid (b) i zasvedeni

sa kontraforima (c).

Betonski zagati primjenjuju se u rijecnim koritima sa krupnim samcima,

kada je onemogueeno zabijanje celicnih talpi. Ovakvi zagati obicno imaju karakter
potpomih zidova raznih oblika i temelje se duboko radi vodopropustljivosti terena.
Zbog ovoga ceste su poteskoce oko izvodenja ovih betonskih zagata, te je danas
njihova primjena sve rjeda.
Pomoeu betonskih ilili armirano-betonskih sipova veceg dijametra, buseni
i izliveni na lieu mjesta, jedan do drugog iii zasjeceni, izvode se podzemni ekrani
za razne namjene, pa i kao zagatne stijene (sL34.15.). Njihova primjenaje najcesca
u podzemlju za sprecavanje podzemnih voda i/ili kao nosivi dio konstrukcije
(s1.30.l3.). Za rad u vodi koristi se najcesee u kombinaciji sa nasipom od
nevezanog materijala. Tehnologija izrade ovih sipova (Benoto) data je u tacki
30.2.4.3.

34.1.5. BETONSKII ARMIRANO - BETONSKI ZAGATI

~ 100

Betonski zagati koriste se u dubokoj vodi radi zastite izrade temelja velikih
hidrotelmickih i drugih objekata, cija izgradnja doZe traje. To su obicl1o: (i) ravni
iIi zasvedeni potpomi zidovi, sa kontraforima iIi bez njih (s\.34.14.); (ii) podzemni
384--------------------------------------------------Temeljenje

SI.34.15. Ekran od busenih l,ipova kao zagatna stijena: sipovi na dodir (a), zasje6eni sipovi
(b) i ipovi u dva reda (c), gdje je: nearmirani prvoizvedeni sip (1), armiran sip
(2), penetraciona zona (3).
Temeljenje

385

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

34. Zagati za tCl11eljenje II vodi

U tacki 33.1.5. dat je opis izrade zagatnog zida od betonske iIi armiranobetonske dijafragme. Za rad u vodi njihova primjena se kombinuje sa nasutim
dijelovima zagata (s1.34.6.).
Umjesto celicnih cilindricnih celija koriste se i armirano-betonske celije za
zagate hidrotehnickih objekata. Tako je za zagat Hidroelektrane Gorica, kod
Trebinja, koristen ovaj tip zagata za zastitu gradevinske jame Brane Gorica (Bosna
i Hercegovina).

"

1.75 "1.75 ,
~ 1.63 ;,12

u rijeku, te plutajuci dopremljeni na I11jesto izgradnje zagata. Prije transporta

vodol11 u unutrasnjost cilindra ugradena su tri gUl11ena cilindricna jastuka visine po
1,20 m, koji su napumpani zrakom pod pritiskom od 0,15 bara. Nakon njihovog
spustanja ispumpana je voda sa sljunkom i cilindar oslonjen na st~jenski masiv
(s1.34.16.).
S obzirom da je bila potrebna visina zagata od 6,90 111, na ove cilindre
oslonjeni su polucilindri, koji su razuprti na spojevil11a cilindara betonskim
kontraforima. Oni su se mogli izvesti u suhom, jer je nakon prve faze postavljanja
cilindara ispumpana voda iz gradevinske jal11e (s1.34.16.-c),
Dno cilindra betonirano je pod vodom, a nakon njihovog punjenja
iskopanim sljuncanim materijalom spojevi cilindara betonirani su, takoder, pod
vodom,
Hidroloski, hidraulicki, 1110rfoloski, geoloski, plovidbeni i drugi gradilisni
uslovi utjecu na izbor tipa zagata za zastitu gradevinske jame u koritu rijeka i
jezera. Na Hidroelektrani Salakovac i Grabovica na rijeci Neretvi, iZl11edu Mostara
i Jablanice, koristeni su nasuti zagati od kamena i sljunka, u kombinaciji sa
gIineno-betonskom i armirano-betonskol11 dijafragmom, betonskim zidom i
injekcionom zavjescm u sredini nasipa.
Pri gradnji hidroenergetskog i plovidbenog sistema f)erdap na Dunavu
(Srbija) zbog velikih protoka, brzina i dubina, te nestalnosti vodostaja koristeno je
vise tipova zagata:
a) Nasip od sljuncanog i kamenitog materijala sa nepropusnil11 ekranol11 U
sredini od zabijenih celicnih talpi i kontinualne betonske dijafragme;
b) celijasti zagat od zabijenih celicnih talpi, sa sljuncano-pjeskovitom
ispunom.
Zagati su izvodeni u dvije etape. U prvoj etapi zagaceni su priobalni
dijelovi, a zatim sredisnji dio korita rijeke Dunava. Pregradivanje Dunava izvcdcno
je uzvodnim zagatom, u drugoj fazi, kamenim i betonskim blokovima mase od po
25 t. Ovaj kameni nasip posluzio je kao nozica za sljuncani zagat, sa zabijenim
ceiicnim talpama, kao vodozaptivnim elementil11a .
,

./

,,/34.2.

\'"

S1.34, 16. Annirano-betonski cilindri zagata za Hidrocentralu Gorica, na rijeci Trebislljici:

tlocrt (a) i poduini presjek (b) cilindara, te poprecni presjek zagata (c), gcije .Ie:
betonski cilindar (1), polucilindar (2), beton ispunjen izmeau cilindara (3),
kontl'aJol' (4), zraena pumpa (5), zapuna od iskopanog matel'(jala (6), betonska
ploea (7), poklopna ploca (8), (Mikulec i Milutinovic, 1973).

111

Prefabrikovani armirano - betonski cilindri dijametra 3,50 m i vi sine 3,80

transportovani su kolicima sa mjesta izrade na obali do rijeke i kranom spusteni

386

Temeljenje

>~/

RAD POD ZASTITOM ZAGATA

I

Iskop i betoniranje temelja, te primjena odredene mehanizacije, ovisi 0

velicini gradevine, koja se Stiti izabranim tipol11 zagata. Kod manjih objekata,
odnosno zagata, jednostavnija je i manje mehanizovana organizacija na iskopu j
betoniranju tel11elja. Nakon izrade zagata ispumpa se voda iz zagacenog prostora i
vrsi iskop, osiguranje i ispumpavanje vode iz gradevinske (temeljne) jame. Kod
manjih doticaja vode u temeljnu jamu betoniranje se vrsi u suho, a kod
nemogucnosti savladavanja vecih doticaja vode betoniranje se vrsi pod vodol11.
Kod velikih temeljnih jama, kao sto su hidrotehnicki objekti, potrebne su
savremene metode iskopa, transporta i organizacije na vecem prostoru i vecim
Temeljenje

387

34. Zagali za lemeijenje u vodi

Xl Zagati i gradevine od nasutih materijala

dubinama. Ovisno 0 uspjesnosti izvedenih zagata i njihovoj zaptivenosti, doticaj

vode u temeljnu jamu moze biti lahko savladiv povremenim iii stalnim
ispumpavanjem vode. Obicno se iskop, betoniranje i drugi radovi odvijaju u
suborn, a sistemom pumpnih postrojenja ispumpavaju procijedne vode. Npr.: iz
dosta zastieene gradevinske jame Hidroelektrane Salakovac ispumpavano je sarno
50 - 300 lis, ovisno 0 hidroloskim prilikama podrucja.

proracul1 procijednih voda i kapaciteta pumpi; (ii) proracun dijelova zagata,

posebno talpi i drugih elemenata zagata; (iii) provjeru stabilnosti zagata na
prevrtanje i klizanje, kako zagata, tako i prirodnog tia ispod njega.
Za proraeun zagata postoji vise pojednostavljenih metoda, koje ovise 0
vrsti i tipu zagata. Neke od ovih metoda koje su poznate u literaturi obrazlozit ee se
u narednom izlaganju. Proracun se u principu provodi na sliean nacin opisan u
poglavlju 33., sarno se serna opterecenja na zidove zagata djelomieno razlikuje.

34.3.1. HIDROSTATICKE I HIDRODINAMICKE SILE

Zbog ispumpavanja vode iz temeljne jame javlja se razlika u nivoima vode
iza i ispred zagata. Proracun strujnog pritiska, izazvanog tecenjem vode kroz tlo
provodi se na bazi definisanja strujne mreze za svaki konkretni slucaj. Potrebna
najmanja dubina (D) zabijanja talpi zagata odreduje se takoder iz strujne mreze, na
nacin da se zadovolji uslov za sigurnost od hidrauliekog sloma.
Za neke slucajeve moze se na jednostavan nacin dobiti potrebna dubina
zagata. Pri kretanju vode sa veceg na nizi nivo voda savladava otpore u tlu na putu
(L) do nivoa u zastieenom prostoru. Za stabilnost zemljista uzima se najkraei put,
SI.34.17. iJpumpavanje vode iz temeljne jame: unutar zagata sa povrsine terena (aJ,
spustanje nivoa vode u tlu izvan gradevinske jame (b), gdje je: beton (1), nasip
(2), metalne talpe (3), kanal za pumpanje vode (4). cjevovodi za vodu (5),
temeljnajama (6), razupore (7).

koji daje najveei hidraulicki pad

~K = ~). Uslov sigumosti sloma tla, uzimajuei

koeficijent sigumosti (F.), dat je poznatim izrazom (sI.34.18.):

iK

= ~ = y ~'F
w

Ispumpavanje vode iz gradevinske jame, koje poCinje odmah nakon

zavrsetka zagata i protufiltracionih ekrana, veoma je znacajno zbog ekonomicnosti
rada bez prisustva vode, a uticajno je i na stabilnost zagata i cijele crradevinske
jame. Obicno se zagati dimenzioniraju na manji rang voda (dvo, tro iIi ;etogodisnji
rang voda), jer bi na veei stepen osiguranja trebalo izgradivati veoma visoke
zagate. Radi ovoga se kod nekih zagata (nasutih) vrse osiguranja pokosa za slucaj
prelijevanja i potapanja gradevinske jame, a ostavljaju i posebni otvori, za
eventualno kontrolisano upustanje vode u gradevinsku jamu.
.
Nakon izgradnje zagata iz cjelokupnog prostora se sistemom pumpi
Ispump.a voda ~z sticenog prostora do kote nesto nife od kote temeljenja.
SUkC~SlV?? s~. ~s~opom temelja kopaju se i jame za usisnu korpu pumpe u
temelJnoJ Jaml lill! u prostoru izmedu zagata i temeljne jame (sI.34.17.-a).

(34.4.)

Za sIucajeve na slici 34.18. su najkraei filtracioni putevi (L) i najmanja

5irina (b), odnosno dubina (D) za:

@
G.HY.

H
:. ' . "

.,.

::
u

"-'

- '---,

~---:;

/---b--l

34.3. DlMENZIONlRANJE ZAGATA

..
Dimen~!oniranjem zagata treba obuhvatiti: (i) hidrauiicki proracun,
kOJlm se defimse potrebna najmanja dubina da ne dode do hidraulicnocrb sloma, te
388----------------------~~----------------------~

Temeljenje

S1.34.18. Sematski prikaz elemenata za hidraulicki proracun: drveni zagat sa horizontalnim

lalpama (a), zabijeni dvoslruki zidovi zagala od celicnih talpi (b), zagal sa tri
zida celicnih talpi (c).

389

34. Zagati za tcmeljenje u vodi

XI Zagati i gradevine ad nasutih mater(jala

y'

(34.5.)

=b;l=-;-=--,
b b Yw'F,
te je sirina (b) da zadovolji stabilnost tla:
b=HFsyw.
a)

(34.6.)

y'

b) L2 =h+b+2D; i=

h + b + 2D h + b + 2D

=-y-'Y w F,

(34.7.)

uzima se da djeluje do ~jesta ukljestenja i to raspodjeljen tako da poJa djclujc na

vanjski (1), a poJa na unutarnji zid (2) zagata. Pritisci v~de sa un~tal:nje stra~e ~e
uzimaju se u obzir, dok se pritisci od ispune ~zmedu z~d~va .uzlmaJu da dJehlJu
jednako na oba zida ito, takoder, do mJesta ukIJeste~Ja, sa .trougl~s~om
raspodjelom pritiska po dubini (s1.34.19.-a). Realnije je uzetl raspodjelu pntlska
prema slici 34.19.-b, posebno kod sirokih zagata.

@
z

a dubina zabijanja talpi:

D =~(H' Fs 'Y w -h-b).

2
y'

(34.8.)

(34.9.)

Dubina na nizvodnoj strani je:

D2 -_HF,Yw
y'

a=

F. }

j.

~2 +(h+ D2 - DrY'

(34.10.)

Kada je usvojena dubina (D), time je odreden i hidraulicki pad (i), te se

mogu izracunati pritisci na zidove zagata. Kao i kod jednozidnog zagata - pribqja i
kod dvozidnog zagata moze se odrediti hidrodinamicki pritisak vode. Raspodjela
pritisaka na zidove zagata moze se definisati na vise pojednostavljenih nacina, od
kojih ce neki biti obrazlozeni u narednom izlaganju.

34.3.2. PRORACUN DIJELOVA ZAGATA

Talpe su najvainiji elementi zagata koje treba dimenzionirati. Kod drvenih

zagata dozvoljava se jednostavan i priblifun nacin tretiranja, kako opterecenja tako
i rada konstrukcije. Talpe su izlozene savijanju i za njihovo dimenzioniranje
iznalazi se najveci moment sav~janja.
Kada su drvene talpe u zidu zagata postavljene horizontalno, njihovo
dimenzioniranje je jednostavno. Proracuna se najveci moment savijanja talpe,
oslonjene na jednak razmak vertikalnih stupova, a za opterecenje vodom i tlom.
Kod dvozidnog drvenog zagata uzima se da su taJpe u dva zida medusobno
zglobno vezane kljestima na vrhu zagata. Staticki se pretpostavlja da se zagat
sastoji od dva zida uklijeStena u tlo na D = 1,0 m dubine, a u vrhu vezana zategom
opterecenom sarno aksijalnom silom zatezanja. Pritisak vode sa spoljnje strane
390

-I

I-a,

Temeljenje

SI.34.19. Sematski prikaz sistema i opterecenja zagala: staticki uprosceni sistem i

opterecenje zagala (a), realniji pritisci ispune na zidove zagata (b).

Prema pretpostavljenom statickom sistemu i optere6~~j~ n~ sli~i 34.19.

izracuna se sila u zatezi (2) i momenti savijanja konzolno uldlJestemh zldova, na
bazi izjednacavanja defonnacija oba zida u vrhu, tj.: 01 = O2 , Sistem je jedan put
staticki neodreden i za nepoznatu uzima se sila (2) u zatezi (klijestima).
Defonnacije zida 1 (0 1 ) i 2 (0 2 ) poznate u teorij i elasticnosti su:

o = _1 [
1

Ell

. (H + D

o =_1_[
2

El2

30

PI

+ Z (H + D Y];
3

(34.11.)

o.(H+D)4 _z(H+DY];
P-

gdje je opterecenje na mjestu ukljestenja:

Pw
.
PI

=2- Pa'

30

P2

Pw +
=2
Pa , a

(34.12.)

E - modul elasticnosti;
I i 12 - momenti inercije talpi 1 i 2.
I~jednacenje deformacija, uz zanemarivanje istezanja u zatezi, dobije se
nakon sredivanja sila u zatezi:
--------------------------~T~e-m-e~lje~I1~~e~-------------------------391

34. Zagali za terneljenje u vadi

XI Zagati i graaevine od nasutih materiJala

z == H + D

P2 ./1 - PI ./2

11 + 12

10

(34.14.)
6
Iz ovih izraza za momente savijarlja dobit cemo M 2> M), a time i debljinu
d 2 > d 1 Obicno se usvajaju iste dimenzije tal pi, zbog cega je ispravnije uzeti
11 == 12 , sa silom u zatezi:

(34.13.)

Dc=~tg{45'''''/2l

r--=~~--------------~

Z==H+D

20

(34.15.)
Sl.34.20. Zagat sa dva reda zabijenih talpi sa nasipom i zategom, sa razuporama

(34.16.)

(r;,p2'~): popreeni presjek sa oznakama (a), serna opterecenja za proracun

uzvodnog (vanjskogj zida (b), serna opterecenja zo flizvodni zid (c), gdje su
dijagrami: hidrostatskog pritiska (1), aktivnog (2) i pasivnog pritiska (3)
(Nonveiller, 1981).

(34.17.)

Postoje i druge seme opterecenja za proracun dijelova zagatne konstrukcije

i u literaturi se preporucuje Kreyjeva (Kreijeva) serna opterecenja za celicne zagate
(s1.34.21.)

teje:

Potrebna debIjina talpe (drvene) bit ce:

r'
1

d ==(

~~;

gdje je b sirina od 1,00 m, a (J - dopusteni napon za materijal talpe.

Dubina zabijanja, koja je potrebna radi staticke stabilnosti tla ispod zagata,
moze se provjeriti i drugim semama opterecenja koja su data u svjetskoj literaturi.
Na slici 34.20. dati su dijagrami opterecenja na zidove zagata, pretpostavljajuci
svodno djelovanje, kao u silosu za zito. U uskom prostoru izmedu zidova zagata
dijagram akti vnog pritiska (p A) se reducira. Do dubine gdje kriticna ravan sloma,

45 + j{ ,sijece od polovice sirine zagata ( B;{) zid zagata, na

dubini Dc == B){ tg( 45 + %), aktivni pritisak raste linearno (s1.34.20.-b i c). Od

pod uglom

qJ A

==

ove dubine aktivni pritisak ima konstantllu velicinu na vanjskom i unutarnjem zidu
zagata. Takoder se pretpostavlja da hidrostatski pritisak unutar zagata djeluje
polovicom intenziteta

(PJi'j na vanjsku, a drugom polovicom na unutarnji zid

zagata. Sile u zategama (2) i u razuporama racunaju se na prije iznesen naCin kod
proracuna ankera i sila u razuporama. Ovakav proracun provodi se obicno kod
celicnih zagata, dok se za drvene zagate primjenjuju iznesene pojednostavljene
seme opterecenja.
392----------------------~-------------------------

Temeljenje

-I
S1.34.21. Serna optere(;enja dvozidnog zagata po Kreyju: presiek i dimenzije zagata (a),
opterecenje na vanjski (b) i unutarnji zid zagala (c). (Kostic 1968).
-------------~T,=-e-rn-e-:-:lje-n-:je-.- - - - - - - - - - - - - -

393

34. Zagati za

Xl Zagati i gradevine ad nasutih materijala

temcljcl~ie

Sa opterecenjem sa slike 34.21. odreduju se momenti savijanja zida 1. i 2. i

dimenzionira analogno prethodnim slucajevima.
Tacniji proracuni provode se prema teoriji koja uzima u obzir deformacije
zidova, raspodjelu pritisaka duz zidova koja odgovara deformacijama, uzimajuci u
obzir otpornosti tla i izmedu zidova zagata.

34.3.3. PROVJERA STABILNOSTI ZAGATA

H3 1 3
1r
3
3
J
Mv =Yw -+-yD KA =-lYwH +yD K A
6 6
6
Moment unutarnjih sila:
b
b 1
"
a) M =G -=bH .y- -=-Hb"y-
II
2
2 2
I'
I

b
b
b) Mil = (G1 +G2 )"2= [b(H - D)Yi +b.D.y]"2;
b

Mu =2[(H -D)'Yi +DyJ

~

Uslov stabilnosti bit ce ispunjen ako je koeficijent sigurnosti:

a) Fs = Mu =1,50-2,00;

Mv

b)

Mv
Sigumost na smicanje, odnosno klizanje ispituje se na kontaktu sa tlom
(sI.34.22.-a), odnosno na kontaktu sa cvrstom podlogom (sI.34.22.-b). Vanjskim
horizontalnim silama ( Pw ' odnosno Pw + PA ) treba da se suprotstavi sila trenja:

Vanjske horizontalne sile prema skicama (34.22.-a, b) su:

H2

H- OW

_I

(c).

Da bi postojala stabilnost na smicanje, faktor sigumosti treba da iznosi:

T
2by1 tg((J
a) F =_=
S

b) F, =

394

(34.22.)

H2 1
b) Pw+PA =Yw-T+"2YiD2.KA'

S/.34.22. Opterecenje zagata za ispitivallje stabilllosti: drveni zagat sa horizontalnim

talpama (a), zagat oslonjen na stijenski masiv (b), zagat sa zabijenim lalpama

(34.20.)

F, = M u = 1,50-2,00.

a) Pw =Yw'T;
I_

(34.19.)

a) T = G f = b HYi tg((J;
} (34.21.)
b) T = (GJ +G:J f = [b(H - D ).Yi + DY] tg({J.

;:--'
~::!lB~ 1(;-- - -

(34.18.)

Zagat treba da zadovolji uslove stabilnosti, kako sarna njegova

konstrukcija, tako i zagat zajedno sa tlom, koje je izlozeno opterecenjima od
pritiska vode i tla. Stabilnost tijela zagata provjerava se na: (i) klizanje po podlozi,
(ii) prevrtanje oko unutrasnjeg ruba, a kod celijastih zagata i (iii) pucanje
cilindra po spojevima izmedu celicnih talpi, te (iv) smicanje zagata po vertikalnoj
ravni. Provjera stabilnosti zagata i tla sa zagatom vrsi se na slican nacin kao i kod
ostalih potpornih konstrukcija, odnosno klizanja kosina. S obzirom na zajednicko
djelovanje dva zida i ispune izmedu njih, lahko je uocljivo da je moguce ostvariti
dovoljnu sigurnost i dovoljne otpore za ravnotezu sila koje djeluju na zagat.
Problemi mogu nastupiti kod uskih, a visokih zagata. U ovome slucaju potrebno je
talpe zabiti dublje kako bi se aktivirao sto veci otpor tla iza oba zida zagata.
Kod jednostavnih slucajeva, kao !ito su npr. drveni zagati sa horizontalnim
talpama, iIi zagati na cvrstoj podlozi, mogu se na jednostavan nacin provjeriti
stabilnost na prevrtanje i klizanje, odnosno smicanje po tlu (sl.34.22.-a, b).
Prevrtanja oko tacke 0 (sI.34.22.-a), koje izaziva pritisak vode (Pw), iIi
pritisak vode i aktivni pritisak (Pw i PA) na zagat (sI.34.22.-b), dobije se iz uslova:

u vodi

L.Mo=O
Moment vanjskih sila:
Temeljenje

Y._ H

=2 [b(H ;D). -JL~~/y].tg({J.

P,,, + PA
H -Yw + D j i . KA

(34.23.)

--------------~~~---------------------3~

Temeljcllje

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

34. Zagati za temeljenje u vodi

Iovaj faktor sigumosti iIi koeficijent sigumosti Ks moze iznositi od 1,5 2,5, sto ovisi 0 tr~nosti zagata, znacaju objekta, osobinama tla, hidroloskim i
drugim gradilisnim uslovima.
U slucaju zagata sa paralelnim zidovima zabijenim u slabo vezano tlo
(s1.34.22.-c) treba takoder provjeriti sigumost na smicanje i prevrtanje. Iz uslova
ravnoteze horizontalnih unutarnjih (pu) i vanjskih (pv) sila dobije se faktor
sigumosti (F,) na smicanje (klizanje) po horizontalnoj ravni kroz tacku 0, u
obliku:

neposrednoj blizini unutamjeg zida zagata (sI.34.23.-b). Ova ispitivanja provode se

prerna metodama datim kod razmatranja stabilnosti prirodnih padina i kosina (pog!.
VI). Na slici 34.23. dat je sematski prikaz ispitivanja tIa po krufuoj kliznoj
povrsini.

(34.24.)
gdje je:

pritisakvode: IPw=rw'H2; 2Pw=HDrw;

~ silatrenja: T=(G1+GJtg<p;G1=b.HYi; G2 =b.D.y;

~ =1(pp - p~)'D=
~

pasivni otpor tla:

=1r

(34.25.)

cilindricne ravni: dvozidni zagat sa elementima za ispitivanje stabilnosti (a),

dvozidni zagat sa temeljllom jamom do unutarnjeg zida (b), trozidlli zagat (c).

d[ti(4SO +;;)-ti(4SO - ;;)}

Ovako dobiveni faktor (koeficijent) sigumosti treba da se nalazi izmedu

1,50 i 2,00.

Iz uslova
(sL34.22.-c), tj.:

LM

SI.34.23. Sematski prikaz ispitivanja stabilnosti zagata sa tlom, pomoi:u kruino -

= 0 dobije se faktor sigumosti na prevrtanje oko tacke 0

Iz momenata vanjskih sila (M J i momenta unutamjih sila (M u), oko

centra rotacije 0 (s1.34.23.-a) dobit ce se koeficijent sigumosti (Fs) na klizanje po
krufuoj povrsini u poznatom obliku:
M

Fs =_u ;:::1,50-2,00;
Mv

M
F, = _ u ;::: 1,50- 2,00;
. Mv

(34.26.)

gdje je:

moment vanjskih sila: M v =

~ moment unutamjih sila:

r ~H 2 ( D + ~ ) + Y w H . ~2

Mu = (G1 +G2)'~+ Pp ' D ;

(34.27.)
);>

. .
Pp=(Pp-pJD=
paslvm otpor tla:
2
=1r D
45() +

[ti(

;;)-ti(45" - J{)}

tezinatlainasipa: GJ=bHYi; G 2 =b.D'r.

Stabilnost zagata protiv prevrtanja i klizanja po pretpostavljenim
kliznim ravnima treba provjeriti, posebno kada se temeljna jama nalazi u

396

Temeljenje

"T T[(%)' +( ~ )'

"

moment unutamjih ,ila olpomo M"

moment vanjskih sila: M v =

sila trenja: T =

masa ispune i tla: G = G1 + G2 = b . H . Yi + ( 2r.

masa vode: Pw =YwT'

J:
I

gdjeje:

(34.28.)

r "

p{ ~ + ~ ) ;
(34.29.)

(G1 + Gz'ftg<p

~ + r~7T: }

HZ

Ovako dobiven koeficijent sigurnosti ne treba biti veci od 1,50 - 2,00.

Celijaste celicne (i betonske) zagate treba, pored provjere stabi1nosti na
prevrtanje i klizanje, dimenzionirati i na pucanje cilindricnog omota po
Temeljenje

397

XI Zagat; i gradevine od nasutih materijala

34. Zagat; za Icme/jenjr 11 \lodi

spojevima talpi i na smicanje zagata po vertikalnoj ravni kroz sredinu celije.

Prema slici 34.24.-a moze se za element povrsine A, obima a i visine dz napisati, iz
uslova ravnoteze izraz u obliku:
Ay dz = A (O"v +dO"v)- A '0"" + O:rzh ;
iii
A{O"v + y. dz)= A{O"v + dO"v + a.Ko . 0"1' . tgo}
jer je:
O"h = Ko

'0"1'; Tzh

= Ko

'0"1'

(34.30.)

tg8; e =0.

Z = O"h . r.
(34.35.)
Najveca vlacna sila pojavljuje se na dnu zagata ako je na stenovitoj
podlozi (s1.34.24.-a). Kada su talpe zabijene u tlo, pasivni otpor smanjuje vlacnu
silu za oko 0,25 Hod terena (sI.34.24.-b), Vlacna sila, kqju mogu izddati taJpe na

spoju, iznosi 20 - 30

k%

em

2'

sto ovisi

tipu spoja talpe (Nonveiller, 1981). Ove

podatke obicno daju proizvodaci celicnih talpi.

Iz uslova ravnoteze horizontalnih sila (p'",T,Pp ) moze se dobiti izraz za
koeficijent sigurnosti (F,) na smicanje (kJizanje) u obliku (sL34.24.-c):

Usvajajuci odnos:
A

r n

=a =2m ='2'

(34.31.)

dobije se, nakon sredivanja, diferenei'alna 'ednadzba ravnoteze u obliku:

dO"v
Ko
s:
=y -M'O"v tgu .

dz

(34.36.)

odnosno:
T+Pp
F,=-p-'

(34.32.)

gdjeje:
Rjesenjem jednadzbe 34.32. dobije se izraz za vertikalni napon:
M

0"
v

=y--- l-e
Kotg8

Ko
M

.z.tgo]
'

(34.33.)

~
);>

pasivni otpor tla: Pp =l..y. D2Kp +2eD,fK;;

2
masa zagata: G = B H . Yi ;

);>

1
2
masa vode: Pw ='2YwH

a horizontalni napon:
M [

O"h = y - l-e
tgO

- Ko .z.tgo]
M

(34.34.)

,N.V.

r-2r---j
I

OJ5H

B2n

sila smieanja: T = G tg<p + c--;

4

Za ovaj uslov ravnoteze uzeta je sila na jedinieu duzine zagata u

horizontalnom smjeru. Za smicanje po podlozi odabire se koefieijent sigurnosti
iznad 1,25. Sigurnost na smicanje moze se povecati povecanjem sirine zagata (B)
iii dodatnim opterecenjem nasipom sa nizvodne strane (sI.34.24.-c).
Sigurnost ceiijastog zagata na prevrtanje (51.32.25.-a) postize se ako je
sirina zagata (B) tolika da se ne pojavljuju vlacni naponi ITa uzvodnoj strani u ravni
temelja. U ovome slucaju rezultanta svih sila prolazi krozjezgro presjeka, odnosno
u krajnjem sIucaju kroz ivieu jezgra udaljena
ravnotezi momenta oko tacke

Sl.34.24. MoguCi mehanizmi sloma i smicanja cilindricnih zagata: na stijenskom masivu sa

diferencijalnim e1ementima (a), zabijen zagat sa v1acnom si10m Z na 0,75 H (b),
smicanje zagata po podlozi (c).

(34.37.)

% od sredine zagata, pa ce prema

a biti:

Fs . Pw z - H . B . Yi

. :

Tj B -

(pp -

PA ).

~ = 0,

(34.38.)

odnosnokoefieijen.~t~s~i~gu~rn~o~s~ti~:__________________~

B'

H .BYi(;+7; .B+(pp -PA )3

Koeficijent Ko uzima se da iznosi 0,8, a ugao 0 = 38 - 40 , za ispunu od
sijunka. Vlacna sila u prstenu, na jedinieu visine, bit ce:
398
Temeljenje

~=------~~------------~

P".' z

Temeljenje

(34.39.)
399

Xl Zagati i grailevine od nasutih materijala

34. Zagati za temeljenje u vodi

Ako zanemarimo ucesce sile Tj, koja nastaje zbog aktivnog pritiska sa
vanjske strane zagata, bit ce izraz za sirinu zagata:

B=3:.... F = - 2 Fs

(34.43.)

tg Ji

Za ovaj slucaj usvajamo faktor sigurnosti izmedu 1,10 i 1,25 (Nol1veiller,

1981).

Smicanje zagata po vertikalnoj ravni kroz njegovu sredil1u potrebno je

provjeriti prema crtezu na slici 34.25.. -b. Raspodjela napona ad momenta Pw ' z na
bazu celije data je na istoj skici, iz koje proizlazi izraz za raVl10tezu sa faktorom
sigurnosti (F,) u obliku:
2
FS zpW =-BV
3
'
(34.44.)
odnosno vertikalna sila:

nnt;13:1!
F-=-i

1ir
~

v = 3Fs ' z Pw
2B
20' 30' 40" 50'

S1.34.25. MoguCi mehanizmi sloma i prevrtanja cilindricnog zagata: prevrtanje celije oko
nizvodne stope (aJ, smicanje kroz celiju (b), klizanje i prevrtanje celije u bazi
prema Brinch Hansenu (1953) sa semom sila i plohom sloma (c), poligon sila za
proracun koejicijenta sigurnosti (d), dijagram koejicijenata C i ugla f3, ovisno 0

Ukupl1a sila otpora smical1ja u ravl1i simetrije bit ce:

T3=i T3+73 '

l, - otpor smical1ja u ispul1i celijastog zagata;

I~

(34.41.)
te je iz uslova ravnoteze:

iIi:

(34.42.)
400

Temeljenje

(34.45.)

gdje je:

uglu cp(e), (Jelinek i drugi, 1967).

Sigurnost na prevrtanje moze se izracunati iz otpornosti tla na trel1je u

zagatu (TJ, koja sprecava da se zagat izdigne na val1jskoj strani, gdje djeluje
hidrostatsko opterecenje (s1.34.25.-a). Sila trenja uz stijenske celije bit ce:
T2 = Pw ' f .
(34.40.)
Za koeficijent trenja izmedu stijenke zagata i materijala moze se uzeti da
iznosi:

otpor smical1ja na spojevima talpi.

Otpor smicanja u ispuni zagata bit ce:

H
;T3 =ah -tgJ,
2

(34.46.)

gdjeje:

a h = a vK A' = y; . H . K A' - horizontalni napon na element ispune;

a v = Y. H - vertikalni napon na element ispune na dubini H;
2

cos J
- - - -2' - - koeficijent bocnog pritiska dobiven iz razmatranja
2-cos J
elementa tia ispune na simetriji zagata, sa
vertikainim (a J, horizontalnim (a h) i smicucim
naponima (r), putem Mohrove kruznice sloma
(Nonveiller, 1981).
Iz ovih podataka proizlazi ukupni otpor smicanju ispune:

i~=1YiH2'KA'tgCP.
Temeljenje

(34.47.)

401

34. Zagati za 1f'lIll'ljenjl' /{ podi

Xl Zagati i gradevine od nasutih materijala

Prema literaturi (Nonveiller, 1981), iskustvima i mjerenjimana izgradenim

zagatima uzima se da ukupna vlacna sila (Z) na spojevima talpi iznosi poIovicu
aktivnog pritiska pri dnu celije, pomnozena sa

1
3
Z = 2Yi . H ."4(H -

i4

slobodne visine (sI.34.25.-b), tj.:

B

D)KA "2'

(34.48.)

odakle je sila trenja na spojevima talpi:

(34.49.)
rT3=Zf
Izjednacenjem vertikalne sile V (jedn.34.44.) i sile trenja T3 (jedn. 34.45.)
dobit ee se faktor (koeficijent) sigumosti za otpor smicanja zagata u ravni simetrije
u obliku:
F = CT3+r TJB
(34.50.)
s
1,5. z Pw

(34.53.)
W =y. B (H +D-B'C),
Ispuna zagata je obicno od sljunkovito-pjeskovitog materijala iIi lomljcnog
kamena. Zbog filtriranja vode kroz zagat treba na nizvodnoj strani eelije
obezbijediti dovoljan broj drenainih otvora radi slobodnog oticanja vode, cime se
sprecava pojava uzgona i strujnog pritiska. Ovi drenaini otvori moraju biti
zastieeni filtarskim slojem, kako ne bi doslo do ispiranja finih cestica iz ispune.
Na bazi iskustvenih podataka prosjecna \inija zasieenja u propusnoj ispuni
ima nagib 1: 1, ako sa unutrasnje strane ima dovoljan broj drenaznih otvora. Ako
ovo nije slucaj, nagib se uzima da iznosi 1:2. U jednadzbe koje tretiraju ispullu
jedinicnu tezinll treba uzeti za zasieeni (y materijal iznad linije zasieenja i

potopljenu (y') ispod ove Iinije.

Temeljenje u vodi bez zagata izvodi se na vee opisani nacin pomocu
bunara, kesona i sipova.

Uvrstavajuei izraze za l3Gedn.34.47.) i l3 Gedn.34.49.) u jednadzbu

34.50. dobije sefaktor sigumosti, koji treba da bude izmedu 1,10 i 1,25.
BrinchHansen (1953) je dokazao da zagat klizi i prevree se po konveksnoj
kliznoj povrsini koja se obicno aproksimira Iogaritamskom spiral om (sI.34.25.-c).
Na zagat djeluju horizontalne sile od hidrostatskog pritiska (pw) i aktivnog pritiska
(PA ) na dio ukopanog zagata i to u istom smjeru, amasa zagata (G) iznad klizne
povrsine i pasivni otpor tla (pp) ukopanog zagata na nizvodnoj strani u suprotnom
smjeru od hidrostatskog pritiska. Usvajajuei vise kliznih ravni u spiralnom obliku,
moze se pom06u poligona sila (s1.34.25.-d) dobiti najmanji moguei otpor (wPj).
Faktor sigurnosti protiv prevrtanja i klizanja zagata ustanovljuje se kao odnos
izmedu mogu6e veIicine horizontalnih sila (wPr) i stvamog hidrostatskog pritiska

(pw)' tj.:
F,

wPJ
=p'

(34.Sl.)

Pomoeu pribIizne metode, koje su dali Jelinek i Ostermayer (1967), moze

se konstruisati pol spirale (0) i iznaei tezina odsjecka izmedu logaritamske spirale i
tetive A - B (sI.34.25.-c). Kroz tacku A povuce se pravac pod uglom a = 45(J

i radijus vektor

(ro)

iz tacke B pod uglom

/{

f3 . Na dijagramu slike 34.25.-e data je

ovisnost ugla f3 0 uglu smicanja materijala ispune iii tla (cp) 1I koje su zabijene
talpe. Na istom dijagramu dat je i koeficijent C pomoeu kojeg se izracuna masa tla
izmedu odsjecka A B i spirale pomoeu izraza:
2
~ =yB C.
(34.52.)
Ukupna masa materijala iznad plohe sloma u oblikll spirale, bit ee:
402

Temeljenje

Tl'l11l'ljenje

403

35. Gratlevine ad nasutih materijala

35. GRADEVINE on NASUTIH MATERIJALA

Pod nasotim materijalom ovdje podrazumijevamo sve vrste iomljenog
kamena, kamena drobljenca, kamene sitneii, sljunka, pijeska, gline, zemlje i
njihovih mjesavina. Dni mogu biti prirodni iii vjestaeki pripremljeni rasuti
materijali, koji se na prikladan naein ugraduju mehaniekim zbijanjem unutar
popreenog presjeka zemljanog, zemljano - kamenog, iii kamenog nasutog objekta.
Gradevine, odnosno vjestaeki objekti od ovih nasutih materijaia, mogu imati razne
namjene, eemu je prilagoden raspored ovih materijala unutar poprecnog presjeka
objekta.

35.1. UVOD, DEFINIClJE I HISTORIJA GRADENJA

Danas se najeesce pod pojmom nasntih gradevina podrazumijevaju vemd ~
naslpl za razne potrebe u gradevinarstvu i rudarstvu, i brane kao stalne iii'
privremene gradevine, kojima se pregraduje rijeeno korito radi akumuliranja vode
za dobivanje energije, natapanje, reguliranje protoka, snabdijevanje vodom kao i za
druge visenamjenske svrhe. Posijednjih decenija brane se izvode za flotaciju
jalovine iii za odlaganje rudarskog otpada. Nasutim kamenim iIi zemljanim
materijalima vrse se razna nasipanja sa ciljem stvaranja solidne podloge
gradevinama, a za ta nasipanja vaie odredena pravila kao i kod izrade nasipa i
brana.
Danasnji stepen nauke i tehnike izvodenja objekata od nasutih materijala
omogucio je izvodenje velikih nasipa i bran a u relativno kratkom vremenu
gradenja uz sve povoljnosti koje pruzaju ovakvi lokalni materijali i terenski uslovi.
U popreenom presjeku nasipi su trapezastog oblika, a visina nasipa, sirina
u kruni i u temeljima nasipa ovisi 0 namjeni, vrsti materijala, pokosima, nacinu
gradenja, podlozi, i 0 potrebnoj sigumosti od sloma kosina i eroziji.
U osnovi, pod nasi pima podrazumijevamo vrlo dugacke nasute objekte
relativno male visine, a koji sluze za regulaciju vodnih tokova i izgradnju
saobracajnica. Nasute brane su kratki visoki nasipi kojima se pregraduju vodni
tokovi i doline u ciIju akumuliranja voda za razlieite potrebe.
Prema medunarodnoj klasifikaciji postoje visoke i niske brane. Visoke
brane su prerna definiciji one kojima je vis ina od temelja do krune brane viSa od
15,0 m, odnosno one vise od 10,0 m, ako su duze od 500 m po kruni; ako jezero
sadr.zi vise od 100.000 m3 vode, iIi ako preko preljeva treba propustiti vise od

,3/

2.000 m/s . I brane na kompiiciranim terenirna iIi koje imaju druge izuzetne

karakteristike srnatraju se visokim branarna (Nonveiller, 1983).

Temeljenje

405

Xl Zagati i graaevine od nasutih materijala

35. Graaevine od nasutih materijala

Pomocnc iii privremene brane, sluze za skretanje rijeka u fazi gradenja

brana i spadaju u kategorije visokih brana, ako njihove dimenzije i druge
karakteristike se ukJapaju II navedene kriterije (s1.35.12.). Prilikom eventualnog
prelivanja i ftlSenja ovih bran a dolazi do plavljenja samoga gradilista, sto moze
imatj dalekosezne posljedice i za sire nizvodno podrucje.
Niske bnme Stl prema definiciji sve one brane nize od 15,0 m, odnosno
10,0 m. Obicno su to privremene iii stalne gradevine k~je skreell vodu iz prirodnog
korita pri temeUenju objekata u kanale za navodnjavanje iii sluze za regllJaciju
korita i sl. Ovdje spadaju razni odbrambeni dugacki nasipi uzduz rijeka kojima se
sprecavaju popJave i sarno su povremeno izlozeni maksimalnom optereeenju.
Kao i kod mnogih inzenjerskih konstrukcija, tako i kod nasipa, posebno
brana, osnova za projektovanje je prethodno saznanje i moe analitickog studiranja.
Posebno gradilisni uslovi imaju veei uticaj na projektovanje brana nego kod
mnogih drugih inzenjerskih konstrukcija. Na datom gradilistll obicno je mogllee
isprojektovati razJicite tipovc brana koje mogll zadovoljiti i sigumosne i
ekonomske uslove, te postoje siroke moguenosti da inzenjer var~jantise i usvoji
najpovoljnije ~jesenje. Kolicina, tipovi i lokacije materijala za izvodenje nasipa,
odnosno brana, mogll imati dominantnll ulogu na rjesenje kao i prirodni uslovi
temeljenja, klime regiona, te rok gradenja, velicina i oblik doline.
Ovim poglavljem bit ce pretezno razmatrane nasute niske i visoke brane,
koje se grade od rasutih materijala kao i nasipi za druge namjene koji se detaljnije
izucavaju u drugim gradevinsko tehnickim disciplinama.
Pored poznatih termina: Kruna, kosina, os, bokovi, temelj i tijelo brane,
koristit ee se U ovim izlaganjima i pojmovi: visina brane, visina i kota uspora.
Visina brane uzima se da je jednaka odstojanju izmedu prvobitnog nivoa
terena i najvise kote krune brane iIi altemativno: odnos izmedu dna iskopa za
temelje u osi brane i krune brane.
Visina uspora je razlika visine izmedu srednjeg iii minimalnog nivoa vode
u vodotoku prije gradenja objekta i najviseg racunskog nivoa vode u budueem
Jezeru.
Kota uspora .Ie nivo vode u akumulaciji na uzvodnoj strani brane
(Nonveiller, 1983).
Historijski zacetak prcgradivanja rijeka vezuje se za dabrove. koji su
prije covjeka pravili usporne brane. Veoma spretnim obaranjem stabala na
poprecni tok rijeke stvarali su prepreku od stabala i granja i pri tome formirali
vjestacko jezero potrebno za njihov zivot.
Najstarije organizovane zajednice proslih civilizacija boravile su u
dolinama rijeka, gdje su koristiJe prirodni tok vode za poljoprivredne kulture j
zivotnu egzistenciju. Kada prirodni tok nije zadovoljio veeu proizvodnju hrane,
pravili su nasipe za zastitu od poplava i kanale za regulaciju i transport vode za
natapanje. J1istorija .Ie zabiljezila da su Sumeri, prije 8500 godina u Mezopotamiji,
organizovano natapali zemljiste u susnim periodima i bran iIi se od poplava u
406

Temeljenje

vrijeme velikih voda u dolinama rijeka Eufrata i Tigrisa. Asirci i Babilonci i

civilizacije starog Egipta razvile su uz dolinu Nila sisteme za odbranu od pop lava,
brzu odvodnju, odnosno natapanje, za sto je bilo potrebno imati tehnickog umijeea.
Tradicija zahvata prirodnog vodnog toka za poboljsanje uslova koristenja
poljoprivrednog zemljista, na bazi cega se razvijala nasa civilizacija od najstarijih
vremena, vezanaje ne samo za Srednji Istok, vee i za Indiju, Kinu, Japan, Spaniju i
rnnoga druga mjesta u svijetu.
U driavi Madras, u Indiji, izgradeno je npr., izmedu 500. i 1800. godine
n.e., oko 20.000 pretezno nasutih brana za regulaciju dotoka vode za
navodnjavanje (Nonveiller, 1983). Veliki broj ovih brana i akumulacijajos i danas
sluzi prvobitnoj namjeni.
U Kini i Japanu, gdje su za uzgajanje rize potrebne velike kolicine vode,
irna vise hiljada starih brana, oct kojih su rnnoge j danas aktivne.
Rirnljani su od davnina poznati kao iskusni hidrotehnicki grad itelj i,
posebno u domenu izgradnje vodovoda za snabdijevanje naselja vodom. U prvom i
drugom stoljeeu n.e., Rimljani su izgradili, u blizini mjesta Merida, dvije zemljane
brane, za snabdijevanje vodom iz vjestacke akumlllaeije sadrzine 3,5 hm 3 ,
odnosno 10,0 hm3 . Zemljane brane visine su 12,0 m i 20,0 m, duzine 427,0 m,
odnosno 200,0 m i imajll vee elemente savremenih nasutih brana (Nonveiller,
1983).
Srednji vijek se ne odlikuje izgradnjom nasutih, vee zidanih niskih brana,
kao sto je to slucaj u Spaniji i drugim zemUama.
U novijem vijeku pocinje izgradnja nasutih brana i medu prve ubraja se
brana Ontigola u Spaniji, visine 6,0 m i duzine 280,0 m, sagradena 1561. godine.
Pocetkom XIX vijeka pocinju se masovnije graditi nasute homogene brane u
Francuskoj, SAD i drugim zemljama.
Brii razvoj projektovanja i izvodenja velikih nasutih brana uslovljen je
razvitkom:
a) nauke mehanike tIa;
b) hidraulike povrsinskih i podzemnih voda kojaje omogueila
projektovanje sigumih nasutih brana;
c) mehanizovanog iskopa, transporta i ugradivanja zemljanih materijala;
d) nauke 0 poznavanju, ispitivanju i kontroli ugradenih materijala.
Ovim su stvoreni uslovi za brzu, ekonomicnu i dovoljno sigumu gradnju
visokih nasutih bran a na naucnoj osnovi. Danas vee imamo u svijetu nasute brane
3
visoke preko 300 m, kubature veee od 50 hm ,duge vise kilometara, a izgradene
na veoma nepovoljnom tIu.
Prva izgradena visoka brana u Bosni i Hercegovini je Klinje, na rijeci
Musnici kod Gacka. Izgradena je od kamena 1898. godine radi navodnjavanja
Gatackog polja. Medu prvima veeim nasutim branama u nasoj zemlji izgradena je
zernljana brana Alagovac kod Nevesinja (1962), za snabdijevanje mjesta vodom.
Temeljenje

407

35. Graaevine ad nasutih materijala

XI Zagati i graaevine ad nasutih materijala

Najveca nasuta brana sa uzvodnim armirano - betonskim ekranom je

kamena nasuta brana Hidroelektrane Rama, na rijeci Rami, visine 102,0 m, U
Kovacevom polju kod Prozora (sI.35. J 5.). NajduZa nasuta brana kod nas je
zonirana brana Kazaginac u Buskom blatu kod Livna. Brana je vi sine 20,0 m i
duzine 2,91 km, saglinenimjezgrom i prostranim kamenim nabaeajem (sI.35.8.).
Nasi struenjaci dali su znacajan doprinos razvoju, projektovanju i
izvodenju nasutih brana od razlicitih materijaIa, kao sto su: prof. dr. Krsmanovic
D., prof. dr. Sarae, Dz., prof. dr. Dolarevic H., Pavlovic M., Pilav 1., Katalinic I.,
Radovie S., Mi1jkovie E. i drugi.

35.2. VRSTE I NAMJENA OBJEKAT A OD NASUTIH

MATERIJALA
Objekti od nasutih zemljanih iii kamenih materijaia su nasipi razliCitih
tipova koji se koriste kod:
a) regulacije rijecnih tokova i bujica, radi odbrane od poplava,
osposobljavanja za pJovidbu, uredenja zemljiSta za vodoprivredne i
poljoprivredne svrhe, iskoristenje vode u visenamjenske svrhe itd.;
b) izrade saobracajnica, aerodroma, urbanih prostora i dr.;
c) akumuliranja voda izgradnjom velikih brana u svrhu regulisanja
prirodnog rezima teeeqja, proizvodnje elektricne energije,
akumuliranja vode za industriju, poljoprivredu, snabdijevanje naselja
vodom i rekreacije;
d) odlaganja industrijskog otpada, jalovine i flotacije ruda.
U ovoj tacki obrazlozit ce se vise tipova nasutih brana za razlicite namjene
U gradevinarstvu i rudarstvu, a djelomicno i nasipi za saobracajnice. Nasute brane
prenose velike sile od vlastite tefine i vanjskog opterecenja na podlogu, ali se one
rasprostire na veclI povrsinu, zbog cegajedinicno opterecenje ima male vrijednosti.
?vakv.e.bran~ mogu se raditi na slabo nosivom i stisljivom tIu, gdje se ne bi mogla
lzgradl~l maSlvna i kruta betonska brana, koja prenosi sile na manju povrsinu i ne
rO~~~~l veca diferencijalna slijeganja podloge. Zbog ovoga je, na manje pogodnom
I stIsljlvom tlu, pogodnija nasuta brana prikladnog tipa od lokainih materijala.
Nasut~ brane i hidrotehnicki nasipi kojima se usporava voda svrstavaju se,
prema Nonveilleru (1983), u tri osnovna tipa: (i) homogene, (ii) zonirane sa
razlicitim polozajem vodonepropusnog jezgra i (iii) nasute brane sa uzvodnim
vodonepropusnim ekranoID.

35.2.1. HOMOGENE NASUTE BRANE I NASIPI

Ho~ogena nasuta brana, iii homogeni hidrotehnicki nasip za usporavanje
vode, sastoJl se u potpunosti iIi gotovo u potpunosti, od jedne vrste materijala, koji

408-----------------------------------------------Temeljenje

mora biti toliko vodonepropustan da procjedivaqje vode kroz tijelo brane bude u
tehnicki prihvatljivim granicama. Pojam "homogen" ne treba shvatiti striktno, jer
svaka homogena brana sadrzi u manjem obimu i druge vrste materUala, kao sto su
npr. materijali za drenazu, oblaganje i sl. Potpuno homogena brana iii nasip ne
mogu biti trajno stabilni bez drenaia. One mogu biti horizontalne na nizvodnoj
nozici brane (s1.35 .l.-a i b) iii u sredini vertikalne i spojene horizontalnim drenom
sa nizvodnom nozicom (sl.35.I.-c). Voda prikupljena u drenaiama ispusta se kroz
posebne otvore na najnizoj tacki brane, odnosno nasipa.
lake se ovakav tip brane definise kao homogen, ona nije i izotropna, vee
anizotropna, zbog ugradnje materijala u slojevima. Zbog ovogaje propusnost veea
u horizontalnom, nego u vertikalnom smjeru. Posljedica ovoga je znacajno
drugacija strujna mreza, sa vise zasieenom zonom i veeom kolicinom procijednih
voda (s1.35.1.-b).

S/.35.1. Homogene brane sa jiltracionom mreiom: homogeno izotropan materijal sa

horizontalnom drenaiom (a), homogen vodoravno jace propuslan (anizolropan)
materijal, sa drenaiom (D) u noiici nasipa (b), anizotropna propusna bran a sa
vertikalnom drenaiom (c).

Uspravna drenaia efikasno sprecava procjedivanje vode na nizvodnoj

kosini i u vodoravnom proPllsnijem malerijalu, ali je ona teia za izvodenje.
Uzvodna i nizvodna kosina brane homogenog presjeka su bIage, zbog cega je
potreban veci prostor za njeno izvodel1je. Brane sa homogenim presjekom, zbog
ovoga i drugih elemenata, korisle se redovl1o kod mal1jih vis ina i privremel1ih
radova.
Na slikama 35.2., 3 i 4 dati su neki primjeri homogenih brana sa filterima u
svijetu (Sherard, Woodward i dr., 1%3). Vega braua (51.35.2.) je jedna od veoma
visokih brana izvedena homogenog presjeka i horizontall1om l1izvodnom
drenaZom.
Vigario homogena brana u Brazilu (Ackermann i dr., 1951) na slici 35.3.
izvedena je od zbijenog glinovitog materijala, sa rdai.ivl1o t:lnkom vertikalnom
centralnom drenaZom. Ona se spaja sa horizontalnom
jspod nizvodnog
Temeljenje

409

XI Zagati i grailevine ad nasutih materijala

35. Grailevine od nasutih materijala

dijela brane i zavrsava na stopi od kamenog nasipa na nizvodnoj nozici. Na ovaj

nacin se prekidaju svi moguCi horizontalni vodopropusni proslojci, a procijedna
voda se odvodi vertikalnom i horizontal nom drenaZom prema nizvodnoj stopi
brane.

Otter Brook brana (Linell i Shea, 1960), sagradena je 1957. godine od

nepropusnog nasipa dobro granlllirane pjescane gline sa granicom tecenja 21 29% i indeksom plasticnosti 7 - 14% (s1.35.4.). U homogenu zemljanu branu
ugradena je nagnuta drenm prema nizvodnoj strani. Na uzvodnoj strani pokosa
brane fundiran je stup mosta, koji se usljed slijeganja brane pomjerao.

35.2.2. ZONlRANE NASUTE BRANE I NASIPl

SI.35.2. Poprecni presjek homogene Brane Vega sa nizvodnim jilterom (Walker. 1958).
gdje je: uvaljana glina, praJina, pi;iesak i Jljunak (1), kamena ob/oga 1,40 m
debljine na podnoinom sh?ju (2). kameni nabacaj - riprap 0.60 m (3). lif/ija tcrena
(4), pokrovni skin uti slo} (5), .filterski slo} od pi;ieska, .'fljunka i oblutaka (6).
121.5

119.0

,'.3.

/>(

~-:-::;....:,.::..!..-----~---~--?::; --:-~---=---'
~

/
~

/'

U nasipima i branama zoniranog presjeka rasporeduju se unutar presjeka

materijali razlicitih osobina koji imaju razlicite funkcije. Nastoji se njihove
karakteristicne osobine iskoristiti fla najbolji nacin, kako bi se osigllrala stabilnost i
ekonomicnost brane.
Zonu sastavljenu od maJopropusnog materijala, koji ima manju otpomost
na smicanje, nazivamo jezgro brane, a njime se sprecava procjedivanje vode kroz
branu. Uzvodno i nizvodno od jezgra su potporne zone, koje se izvode od znatno
propustljivijih materijala vece otpornosti na smicanje. Jezgra se izvode od
prasinastih iliIi glinovitih materijala, a posljednjih decenija i kao glino betonske, betonske iii asfaltne dijafragme. Uzvodna potpoma zona mora biti
dovoljno propusna kako bi se sprijecila pojavajaceg strujnog pritiska pri isticanju
vode iz ove zone. Nekada se radi sprecavanja ove pojave ugraduju drenaZni slojevi.
Nizvodno potporno tijelo se izvodi od vise propusnih materijala, a moze se ugraditi
i manje propusni, ako se drenazama sprijeCi izviranje procijedne vode na nizvodnoj
kosini.

..

Sf.35.3. Homogena nasuta Brana Vigario u Brazilu sa uspravnom centrainom drenaiom

(Sherard, Woodward i dr, /963): homogeni nasip od gline (1), pjescana drenaia
(2), kamena noiica brane (3), lin(ja iskopa (4). lin(ja stijenskog masiva (5), liniia
.
tcrena (6).

SI.35.4. Tipicni pres}ek homogene Brane Otter Brook (Linell i Shea, 1960): nepropusno
tijelo brane (1). kosa drenaia (2). kamcn; nasip 0.60 m (3), nasip .~ljunka 1,0 m (4).
SIUp mosta (5). kameni nabacaj 1,90 m (6). nasip Jljunka 1.0 m (7), propusni
materiial (8), prasina, p(jesak, pje.~cani sljunak sa samcima (9), linija st(jenskog
masiva (10), (Sherard, Woodward i dr., 1963).
410

Tcmcljenjc

SI.35.5. Mogucnosti postavljanja i oblikovnnja jez.gre u zoniranoj bran;: siroka }ezgra u

sredini brane (a), uska jezgra 11 sredini bralle (b). us/wjezgra ispod uzvodne kosine
brane, odnosno nasipa (c), betonska, glino - belOl1ska ifi as/altna dija/ragma, kao
jezgra brane, odnosno nasipa (d), gdje je: nepmpU.lili) Jczgro (1), filterski slo}evi
(2). propustan (3) i po[upropustan (4) lIasip, dija/mgll",
,,tniif materijal (6).
Tcmeljel1je

4Jl

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

35. Gradevine od nasutih materijala

Polozaj i debljina jezgre u brani iii nasipu moze biti razlicita (debela iii
tanka) i od razlicitog materijala (sI.35.5.):
a) u sredini poprecnog presjeka razlicitog oblika i debljine (sI.35.5.-a i b);
b) u srednjem dijelu uzvodnog potpomog tijela;
c) na uzvodnoj kosini (s/.35.5.-c);
d) dijafragme u centralnom dijelu brane (sI.35S-d).
Razliciti materijali prilikom ugradnje u nasipe i brane razlicito su osjetljivi
na padavine i klimatske uslove. Materijali vece propusnosti nisu osjetljivi na
oborine, dok se malopropusni materijali mogu ugradivati u uskom dijapazonu
optimalne vlaznosti. Djelomicno uklanjanje problema ugradivanja pri losem
vremenu vrsi se odabirom jezgra manje debljine, kako bi se moglo ugraditi u
ogranicenim klimatski povoljnim uslovima.

Obicno se lstl presjek brane iii nasipa zadriava po cijeloj duzini brane.
Ima, meautim, rjesenja gdje se velika duzina brane podijeli u razlicite sekcije. Kod
kratkih brana nema potrebe za razlicitim presjecima po duzini brane ukoliko to
uslovi temeljenja ne zahtijevaju.
Nekoliko je uslova koji utjecu na izbor centralnog uskog vodonepropusnog
jezgra. Vkoliko na gradiliStu postoji dovoljno propusnog, a nedovoljno
nepropusnog materijala, projektant se odlucuje na usko jezgro kao sto je to bio
slucaj na Braui Success, (s/.35.7.). Ako su zastupljene u dovoljnim kolicinama
obje vrste materijala, moguce je da brana sa uskim tijelom jezgre bude
ekonomicnija i laksa za izvodenje. Prema ovome, prednost ovoga tipa brane je u
slijedecem:
6.0

I--r--I
1.~

t - - 64. 0

SI.35.6. Tipican pre!>jek Travers brane u Kanadi: nepropusni materijaI (I), polupropusni
nasip (2), propusni kameni nabacaj (3), obezbjederye pokosa (4), drenaini rov (5),
glineni Skriljac (6), (Peterson, 1957).

Sljedecih nekoliko primjera ilustruju karakteristicne presjeke zoniranih

brana i nasipa izvedenih u svijetu i kod nas. Na slid 35.6. prikazana je bran a sa
sirokim, a na 35.7. sa uzim centralnim jezgrom. Presjeci Sll tipicni za vise brana
izgradenih poslije Drugog svjetskog rata u SAD i mnogim ddavama Evrope. Via
glinena jezgra koristena su u podrucjima gdje nema dovoljno prirodno
nepropusnog materijala, kao sto su brane u predjelima Alpa.

SI.35.8. Presjek zonirane Brane Kazaginac: jezgra od glinovite prasine (1), granulirani
sljuncani filIal' (2), dvoslojni filter - pijesak, sijunak (3), nasuto kameno potporno
tijelo sa sitn!jill1 lI1ater!jalima premajilterima (4), glinovita sitnei iz kamenololl1a
(5), sljunak (6), mdava glina (7), krupni kameni biokovi (8), uzvodna kosirza prije
rekonstrukcije (9), (Nonveiller, 1983).
1) jedinicna cijena ugradnje propusnog nasipa je manja od ugradnje

nepropllsnog jezgra;
2) volumen brane je manji sa tankimjezgrom od drugih tipova;
3) izvodenje ovog tipa brane je manje ovisno od nepovoljnih klimatskih
uslova, nego sto je to slucaj kod izvodenja sirokog nepropusnogjezgra.
S1.35.7. Centraino giineno jczgro Brallc Success, Ka/~rvrnija (1960) (Sherard i dr., 1963),
gdje je: propustan nasip (J), nepropusno glineno jezgro (2), filteri (3), kamena
nasiaga 1,0 m (4) i 0,60 m (5), prirodni tcren (6), prirodni alullij (7), linija iskopa
(8), starije jormacije aluvija (9), rasteretni bunar ( 10).

412

Temeljenje

Kod ovog tipa brane jezgro moze biti vertikalno u central nom dijelll
(s\.35.7.), iii nagnuto uzvodno, 1I uzvodnompotpomom tijelu brane (s1.35.11.).
Propusne zone izvode se od pijeska i sljunka, od kamena dobivenog u
kamenolomu iIi od kombinacije zernlje i kamena.
Temeljenje

413

35, Grailevine ad nasutih rnatllrijala

XI Zagati i grailevine ad nasutih rnaterijala

Sliean raspored materijala u popreenom presjeku ima i nasuta Brana

Kazaginac, kad Livna (Basna i Hercegovina), kojam se usparavaju v~d~ Buskog
biata radi iskoristenja voda na Hidroelektrani Orlovac (Hrvatska). Vlsma brane
iznosi 20,0 m, a dugaje oko 3,0 km i zavrsena je 1971. godine. Brana i eitavo polje
lezi na zbijenoj mrsavoj glini debljine ~,O - 20,~ m. O~akvim te:e~ski~ usl~vim~
odgovarala bi hornogena brana ad glme sa lllzvodnnTI drenazl1lrn. slsternlm~ ~
uprkos blazim kosinama bila bi jeftinija od izvedene brane .. Me~utIn:' t~renskl I
klirnatski uslovi utjecali su na izbor brane sa tankirn centrall1lm ghnel1lm Jezgrorn,
sa potpornim tijelima od kamenog nabaeaja (sI.35.8.). Analize uslova gradenja ~
pokazale su da je zbog eestih dugih vremenskih plavljenja Buskog jezera, kra~ke I
nesigurne sezone ugradivanja gline i cestih kisnih perioda, opravda~o ~svo].ena
brana prema sIici 35.8. Ovim je omogueena izrada kamenih potpor~lh tl]ela I .~
vrijerne padavina i poplava. Kosine brane relativno su strme (1: 1,5), Jer brana I1lJe
visoka, a evrstoea gline u temeljima je u tehnicki prihvatljivim granicama.
S1.35.JO. Presjek zoniralle Brane Lokvarka (Hrvatska): jezgro ad gUne (1): praJinasta
glilla (J aJ, nasip ad raspadnutog .fkriljca zbijan plocom u slojevirna od 1,0 rn (2),
traslojni filter; ad pijeska, Jljunka i drabille (3), nasip od dolomitnog kamena u
slojevirna ad 1,0 m (4), horizon/alna drenaia (5). drenaine trake (6), zemljani
otpadni materijal (7), injekciolla zavjesa (8),

S1.35.9. Presjek Brane Spiljski most (Makedonija): sloj sUunka iznad stijenskog masiva (1),
zid od kesolla sa galerUom (2), glinello jezgro (3), nasip od Jljullkovite glille (3a),
slojevi jiltera (4). sljul1cani nasip (5), nasip i obloga od kamena (6), injektirana
zona Jljunka i glille (7), (Nollveiller, 1983).

Na slici 35.9. prikazan je presjek zonirane Brane Spiljski most, na Cmom

Drimu (Makedonija), sa izlomljenim i neuobieajenim oblikom glinenog jezgra.
Potporna tijeJa izvedena su od sabijenog sljunka sa slojevima filtera na uzvodnoj
strani brane, visini 112,0 rn, koja je zavrsena 1969. godine. Glineno jezgro lezi na
sloju krupnog i sitnog sljunka, debljine preko 10,0 m. Jezgro je povezano sa
nepropusnom betonskom barijerom izradenom kesonskim putem. Zadovoljavajuee
brtvljenje ostvareno je celicnim jednozidnim zagatom. PoloZaj kesona odabran
prije zavrsetka projekta brane, a konacni rezultati istrazivanja terena i pozajmista
uslovili su neobican oblik glinene jezgre i raspored materijala u poprecnom
presjeku brane (sI.35.9. - Nonveiller, 1983).
414

Terneljenje

Nasuta Brana Lokvarka sagradenaje 1956. godine od uzvodno nagnutog

sirokog glinenogjezgra i prasine (sUS. 10.). Uzvodni potporni ~asip izgrad~nje o~
veoma propusnog dolomitienog kamena, koji se od gIinenog Jezgra odvaJa sa tn
sloja granuliranog pijeska i sljunka. Nizvodno potporno tijelo izvedeno je ?d
skriijca, koji je na nizvodnom pokosu zastieen od atmosferilija zemUan.lm
rnaterijalom i otpacima. Radi sprecavanja zasicenja nizvodnog nasipa od skrilJca
procijednom vodom ugradena je na nizvodnoj nozici propusn~ kame~la stopa. Ona
je spojena sa vise drenaZnih traka, od kojih neke dosezu do ghnenogJezgra. Ovako
kombinovani presjek usvojen je jer u blizini nije bilo dovoljno gline, a bilo bi
oteZano i njeno ugradivanje zbog obilnih padavina. U blizini nije bilo povoljnog
kamenoloma za karneni nasip, te je iskoristen znatno jeftiniji, ali slabiji materijal
od skrilj ca.
U podrucjima sa obilnim padavinama ne moze se uspjesno odrzavati
vlaznost gline u dozvoljenirn granicama. Klimatski uslovi utjeeu na izbor tiRa
zonirane brane, radi cega se nastoji smanjiti debUina jezgra i odabire pogodl1l]c
rnjesto unutar presjeka brane. Aka jezgro od gline lociramo koso n~ uzv~dnorn
dijelu brane tako da se oslanja na kosinu nizvodnog tijela brane, ~o~e rad~mo u
prirodnom nagibu, onda veeu kolicin~ potporno? nasip!l moz~~o radltl. n~ovlsn.o 0
klirnatskim prilikama. U ovome slucaJu glmeno Jezgro I prateci uzvodm dIO naslpa,
koji su rnanjeg obi rna, radirno u povoljn~joj klimatskoj sezoni. Takav je slueaj
Brane Bear Creek, izradene za potrebe aluminijske industrije (sI.35.11.).
Terneljenje

415

Xl Zagati i graaevine od nasutih materijala

35. Graaevine od nasutih materijala

Sl.35.11. Poprecni pre~jek zonirane Brane Bear Creek (SAD) sa uskom kosom jezgrom u
uzvodnom potpol"flom tijelu (Growdon, 1960): glineno /ezgro (1), kameni nasip
(2) i (3), tros/o/ni Jilter - pijesak (4), dmbl/eni kamen (5), isto (6), kameni nasip
(7), kameni zagar (8), dvos/o/ni filter - drobijeni kamen (9), pijesak (J 0), betonska
pioca (11), injekeiona zav}esa (J 2), stijenski masiv (13). (US Department of the
Navy, 1982)

S/.35.12. Popreeni presjek uzvodne pomocne brane Hidroelektrane Salakovae: kameni

nasip (J), jiiterski sio} (2), zaptivni slo} gline (3), sUuncani nasip (4), armaturne
mreze (5), glineno - betonska dijafragma deblfine 60 em (6), betonsko kiatno (7),
betonske ploce (8), injektiranje kontakta (9), stijenski masiv (10) (Pavlovic,
Selimovic i dr., 1987).

Razvojem tehnoIogije izrade uskog iskopa bez razupiranja pomocu glinenobentonitske suspenzije, dolazi do primjene glino - betonskih, iIi betonskih
dijafragmi za jezgro nasutih brana, koje su obicno locirane u sredini presjeka brane.
Ako su potporna tijela od lomljenog kamena, onda se u neposrednoj blizini
dijafragme izvodi dio pjescano - sljuncanog nasipa, radi lakseg iskopa rova za
416

Temeljenje

dijafragrnu, kao sto je to bio slucaj na uzvodnoj pomocnoj brani Hidroelektrane

Salakovac, kod Mostara, kojaje gradena 1978. godine (sI.35.12.). Specificnost ove
nasute brane je i u tome sto je nizvodno potporno tijelo nasipa arrnirano, a pokos
zasticen betonorn zbog moguceg preljevanja preko brane. Glineno - betonska
dijafragma izvodila se sa nize kote (84,80 m.n.m.) radi obezbjedenja potrebne
sirine za rad strojeva, kod izrade dijafragrne. Iznad ove kote, do krune nasipa,
izvedeno je betonsko klatno, koje je povezano sa prethodno izvedenorn
dijafragmom. Skretanje rijeke Neretve u optocni tunel obavljeno je izradom zagata
u nozici brane od krupnog karnenog nabacaja, koji je sa uzvodne strane zasti6en
filterorn i slojern gline (sI.35.12.).
Nasuti dio brane Hidroelektrane Mostar izveden je od karnenitog i
terasnog rnaterijala, sa asfalt - betonskom i bentonitno - betonskom dijafragrnom u
sredini presjeka brane (s1.35.13.). Nakon zavrsetka bentonitsko - betonske
dijafragme (kota 63,0 m.n.m.) izvodena su potporna tijela brane i sukcesivno
asfaltno jezgro, koje je povezano sa bentonitsko - betonskom dijafragrnom u jednu
cjelinu.

SI.35.13. Popreeni presjek zonirane nasute brane Hidroelektrane Mostar: nasip od

terasnog materijala (1), nasip ad kamenag materijala (2), kvartarnipokrivac (3),
sitni materijal (4), asfalt - betanska dijafragma (5), bentonitna - betonska
dlja/ragma (6), kvartarni pokrivac, a ispod s/oj uglja i lapora (7) (Radovic i Eric,
1986).

Zastita lijevog zaobalja obavljena je poduznim nasiporn duzine oko 2 krn

(s1.35.14.). Pokos prema akumulaciji je u nagibu 1:2, dok je suprotni pokos u
veoma blagom nagibu 1: 10 i spaja se sa nasutim povrsinama u zaobalju. Na ovaj
naCin izbjegava se efekat klasicnog nasipa izrnedu zaobalja i akurnulacije.
Nasip je izveden od teras nih rnaterijala dobivenih pri iskopu u gradevinskoj
jami. Radi zastite pokosa nasipa od erozije pod djelovanjem valova i oscilacija
nivoa vode izvedena je zastita betonskim sestougaonim elementima. Ovi elementi
polagani su na filter - plastiku, nakon prethodnog izravnavanja i kompaktiranja
pokosa nasipa.
Temeljenje

417

Xl Zagati i gradevine od nasutih materijala

35. Gradevine od nasutih materijala

H=102.0m\

CD

i~.
I '-..
SI.35.14. Presjek zastitnog - odbrambenog nasipa u zaobalju Hidroelektrane Mostar: nasip
od terasnog materijala (1), filter plastika (2), betonski elementi (3), kruna nasipa
(4), nasip u zaobaUu (5), (Radovic i Eric, 1986).

35.2.3. NASUTE BRANE SA UZVODNIM VODONEPROPUSNIM

EKRANOM
Nasute brane sa uzvodnim ekranom grade se u podrucjima gdje uopce
nema gline za jezgru iIi kada su klimatski uslovi veoma nepovoljni za njenu
ugradnju. Ovaj uzvodni vodonepropusni ekran radi se od armiranog betona iIi od
asfaltnog betona. Prije su radene nasute kamene brane sa uzvodnom oblogom od
drveta i od celicnog lima. Ekran je izlozen nepovoljnom stanju napona i
diferencijalnim deformacijama, zbog cega je potrebno posvetiti punu pamju
konstrukcionim mjerama.
Nasute brane sa uzvodnim armirano - betonskim ekranom radene su u
vecem obimu u Portugalu, SAD i Libiji, zatim u Alziru, Maroku i Njemackoj sa
asfaltnim ekranom.
Brana Hidroelektrane Rama, na rijeci Rami u Kovacevom polju, najveca
je u BiH nasuta brana od kamena sa uzvodnim armirano - betonskim ekranom.
Visoka je 102,0 m i ispod ploca ekrana dimenzija 13,0 x 13,0 debljine 30 - 90 cm,
izveden je suhozid od kamenih blokova pomocu dizalica, cime se osigurao strmiji
nagib kosine od 1:1,2 do I: I (5\.35.15.). Dilatacije izmedu ploca ekrana brtvljene
su elasticnim gumenim brtvama. Nasip od lomljenog kamena nabijan je u
slojevima debljine 1,50 i 2,0 m jakim vibracionim valjcima. Posljednjih decenija
ovaj tip brane gradi se bez suhozida i bez horizontalnih spojnica, ali se pokos sabija
valjcima po kosini brane.
418

Temeljenje

SI.35.15. Presjek brane Hidroelektrane Rama sa uzvodnim ann/rano - betonskim ekranom:

kameni nasip sahijen u slojevima vibrovaUcima (1), suhozid od sloienog krupnog
betonski ekran sa izravnavajuCim poroznim slojem
kamena (2), armirano
betona i hidroizolacijom (3), kontrolna galerija (4), valobran (5), injekciona
zavjesa (6), stijenski masiv (7).

SI.35. ] 6. PoprcCni presjek nasute Brane Wadi al Megenin (Libija) sa uzvodnim armirano betonskim ekranom: kameni nasip sa slojevima za nabijanje (1), filteri (2),
uzvodni suhozid (3), rucno slagana prizma (4), nizvodno slagana kamena obloga
(5), praini zid sa galerijom (6), benoto sipovi (7), mrsav; izravnavajuCi beton (8),
terisana hartija (9), armirano - betonski ekran (10), valobran (JI), put preko
krune brane (12).
Temeljenje

419

35. Gratlevine ad nasutih malerijala

Xl Zagati i gratlevine ad nasutih materijala

Slican tip brane sa uzvodnim armirano - betonskim ekranom povrsine

25.700 m2 izveden je na Wadi al Megenin u Libiji, jer nije postojalo pozajmiste
gline za vodonepropusno jezgro (sI.35.16.). U ovu branu ugradeno je 1.1 95.000 m3
3
kamenog nabacaja i 227.670 m slaganog kamena. Ekran brane oslonjen je na
praini masivni betonski zid kroz koji prolazi galerija brane. Ovaj oslonae ekrana
brane vezan je za podze~i ekran od medusobno zasjecenih sipova tipa Benoto,
ukupne povrsine 9.600 m.
Umjesto armirano - betonskog ekrana izvodi se cesto i ekran od asfalt betona. Montgomery brana u Coloradu, vi sine 35,0 m izvedena je od nasutog
cvrstog granitnog materijala sa uzvodnim asfalt betonskim ekranom, debljine 30
em (s1.35.17.). Ekonomienost i brzina gradnje utieeale su na izbor ovoga tipa
vodozaptivnog ekrana, bez kontrolne galerije. Projektant je proeijenio da je eijena
asfaltnog ekrana, za postojece gradiliSne uslove niia u pola eijene od armirano betonskog ekrana.

51.35.17. Popreeni presjek nasute Brane Montgomery (Colorado) sa uzvodnim as/alt _

betonskim ekranom: kameni nasip (1), asfalt - betonski ekran debljine 30 em (2),
granulirani kamelli nasip frakcije 8 - 60 em, bez finih frakeija (3), betonski
prain; zid (4), injekeiona zavjesa (5), stijenski masiv(6).

.
U cilju stvaranja prostora za deponovanje rudnicke jalovine, pepeJa iz
hldroelektrana i sl, eesto je potrebno izgraditi branu znatne visine. Nastoji se
iskoristiti jedan dio jaiovine, ukoliko je odgovarajuceg kvaliteta za izradu tijela
brane. Transport jalovine obavlja se obicno hidraulickim putem. U deponiju se
upllsta sarno mulj iz flotacijske jalovine, 1I kojoj su sadrzane cestiee ispod 0,10 _
0,074 rom, dok se krupnije frakeije pijeska koriste za izradu brane. Obicno se u
prvoj fazi napravi nasuta brana od lokalnih materijala, a u drugoj i narednim
fazama koristi se sitnozmi pijesak izjalovine, a on se izdvaja pomocu hidroeiklona.
Ovaj pijesak, obicno velieine zrna 0,20 mm do 1,0 mm ujednaeenih karakteristika
dobrih drenain~~ osobina i reJativl10 visokog ugla unutrasnjeg trenja, predstavlj~
pogoda~v m~tenJal za izgradnju druge i slijedecih faza brane jalovista. Mnoga
odlagahsta Izvedena su na ovaj iIi sliean naein za otpad iz termoelektrana Tuzla i
Gaeko kao i za Rudnik srebra i olova u Sasama kod Srebrenice.
420--------------------~~~----------------------

Temeljenje

35.2.4. NASIPI ZA SAOBRACAJNICE

Nasipi za saobracajnice su jednostavnije nasute gradevine, koje u osnovi
treba da zadovolje uslove naknadnog slijeganja, koje treba biti sto manje, a planum
na kojem se gradi kolovoz treba da bude stabilan i dovoljne nosivosti.
Nasipi za odbranu od poplava treba da imaju malu propusnost i stabilnu
uzvodnu i nizvodnu kosinu. Oni moraju imati dovoljnu sigumost protiv erozije u
nasipu i u tIu ispod nasipa.
Kod izrade nasipa obieno nemamo sirok izbor materijala za nasip. U njih
se ugraduje materijal dobiven iskopom susjednih zasjeka i usjeka. Da bi se odredio
naein ugradnje ovako dobivenog materijala, ispituju se njegove geomehanicke
osobine i prilagodavaju nagibi nasipa dobivenim rezultatima. Slijeganje dobro
zbijenog nasipa od nekoherentnog materijala bit ce minimalno, i obicno se obavi
do vremena izrade kolovozne konstrukeije. Visoki nasipi od koherentnog
materijala mogu se duze vremena slijegati, ako u toku gradnje nasipa zaostane veci
pomi pritisak. Da bi se ovo izbjeglo, ovi materijali se ugraduju sa vlagom ne
vecom od optimalne dobivene Proetorovim (Proktorovim) ispitivanjem.
Ugradivanje materijala u nasipe treba da odgovara namjeni objekta ida se
obavi prema odredenim uslovima. Nasipi, odnosno brane moraju se sto manje i 5to
ravnomjemije slijegati nakon izgradnje, a objekti za zadriavanje vode treba da su i
sto manje propusni. Danas ovo postizemo sa mocnim sredstvima za nabijanje,
kojima se razastrti materijal nabija u slojevima odredene visine. Na ovaj naein
poboljsaju se fizicko - mehanieke osobine nasipa, posebno pri jacem zbijanju sa
optimalnim sadriajem vlage, Cime se dobije najmanja pozornost i propusnost, te
najveca gustoca i najveci modul stisljivosti, uz najmanje sIijeganje nasipa nakon
izgradnje.
Prema vrsti materijala, terenskim uslovima i traZenim kriterijima biraju se
odredene vrste mehanickih sredstava za nabijanje, prikladnih za postizanje najbolje
zbijenosti na sto povoljniji nacin. Postoji vise vrsta i naCina zbijanja tla, au osnovi
su to: glatki valjei, jezevi, valjei sa gumenim pneumatieima, vibracioni glatki
valjci, vibraeioni jezevi, vibraeione ploce, eksplozivni maljevi i dr.
Pored znacaja izbora tipa valjka, vazno je odrediti visinu nenabijenog sloja,
metode razastiranja, broj prelaska valjka po svakom sloju, uz propisanu vlaznost
materijala. Obicno se prije pocetka izgradnje na probnom polju ispituju ove
osobine i uspostavljaju odgovarajuci odnosi izmedu: broja prelaza, jedinicne
tdine, visine slojeva i saddaja vode.
Debljine slojeva su razlicite, a ovise 0 tipu sredstava za nabijanje, vrsti
materijala, postavljenim zahtjevima i prostoru za nabijanje. Orijentaeiono,
najpovoljnije debljine za razne tipove sredstava za nabijanje i vrste materijala su
za:
;.. nekoherentan materijal sabijan glatkim valjcima 15 - 45 em;
Temeljenje

421

XI Zagati i grailevine od nasutih materijala

35. Grailevine od nasutih materijala

koherentan materijal zbijan jezevima od 15 do 25 em;

~ rad sa valjeima sa gumenim pneumaticima od 20 do 50 em, a tanji

slojevi za valjak manje tezine;

nekoherentan materijal zb~jan glatkim vibraeionim valjeima od 60 do
200 em, ovisno 0 vrsti materijala i snazi mehanizaeije;
~ koherentan materijal, zbijan vibrojeZevima do 50 em;
~ nekoherentan materijal do 40 em, a koherentan do 25 em, sabijan
vibroplocama i
~ koherentan materijal, zbijan eksplozivnim nabijacima od 10 do 20 em.
Opterecenje koje izazivaju putna, teretna iIi zeljeznicka vozila, avioni pri
slijetanju iii uzlijetanju i sl., prenosi se preko tockova na kolovoz puta iii sine voza.
Kolovozna konstrukeija treba biti takva da ova opterecenja rasprostre na siru
povrsinu i smanji napone u podlozi, da se ne bi mogle izazvati stetne deformaeije u
kolovoznoj konstrukeiji. Ova opterecenja su kratkotrajna, ali se ponavljaju i
izazivaju dinamicke efekte.
Donji stroj kolovoza moze biti planum nasipa iii usjeka; u prvom slucaju
opterecenje se prenosi na sabijeni nasip, au drugom na prirodno tlo.
Konstrukeija koIovoza obicno se sastoji od:
a) zastora od betona, asfalta, makadama iii sina;
b) podloge od Iomljenog kamena, makadama, stabilizirane zemlje iIi od
betona;
c) izravnavajuceg i prelaznog sloja cistoce, kojim se sprecava utiskivanje
materijala iz donjeg stroja u supljine kolovozne konstrukcije;
d) donjeg stroja izvedenog od nasutog i sabijenog materijala na koji se
polaZe kolovozna konstrukcija.
Konstrukcija kolovoza zeljeznickih pruga sastoji se od sina i pragova, koji
zamjenjuju zastor na putevima, a zastor od drobljenca je umjesto podloge. Na
glinovitu podlogu ugraduje se sloj sljunkovitog pijeska, koji predstavlja sloj
cistoce.
.
~

35.3. ISTRAZIVANJE ZA TEMELJENJE I ISPITIV ANJE

MATERUALA NASUTIH OBJEKATA
U dijelovima poglavlja 3 i 4 dati su istrami radovi u tlu i ispitivanja
osobina materijala u laboratoriji i "in situ", koja su primjenljiva i za nasute
gradevine. Ovim istraZivanjima i ispitivanjima treba obuhvatiti i materijale za
nasute gradevine, bilo da se dobiju iskopom za objekat, iii se trebaju obezbijediti iz
odabranih pozajmista.
IstraZivanje za lokaciju brane, odnosno nasipa, poCinje istraZivanjem sireg,
a zatim uzeg podrucja za objekat, kako bi se utvrdio konacan njegov smjestaj i sve
cinjenice mjerodavne za izbor tipa, nacina temeljenja, oblikovanje i
dimenzioniranje nasutog objekta. Prema prethodno saCinjenom programu istraZuje
422

Temeljenje

se: (i) morfologija i geo!oski sklop, (ii) stratigrafija i litologija, (iii) tektonika i
strukturni odnosi na mjestu nasute gradevine, prvenstveno brane, (iv) geotehnicke
osobine, (v) propusnost tla, odnosno stijenskog masiva, (vi) kretanje podzemne
vode i njen uticaj na branu, i dr.
Na osnovu geoloske studije planiraju se dubinska istrazivanja na mjestu
brane kao nasutog objekta. Mjesta, vrste, obim, razmak i dubina istraZnih radova
ovisi 0 rezultatima geoloske i geomehanicke studije j problema, koje treba rijesiti.
U obzir dolaze sve vrste prije opisanih terenskih istraznih radova, kao sto su:
1) sondaZne jame, bunari, potkopi, usjeci i zasjeci;
2) sondiranje penetracijom, nekoherentnog tla;
3) sondamo busenje sa vadenjem uzoraka iz t1a iii stijenskog masiva;
4) geofizicka mjerenja;
5) mjerenje deformabilnosti i cvrstoce na smicanje u laboratoriji i/ili na
terenu tla i/ili stijene;
6) mjerenje propusnosti tla i/ili stijenskog masiva.
Geomehanicke osobine nekoherentnih materijala u tlu ispod~ brane,
odnosno nasipa, kao i onih koji dolaze u obzir za nasipanje nasutog objek'ta,
ispituju se na uzoreima tla u laboratoriji.
Za nasute objekte koriste se svi prirodni, polupreradeni i preradeni razni
materijali, koji svojim osobinama zadovoljavaju uslove stabilnosti, funkcije i
koristenje objekta. Za brane ekonomicni su svi materijali velike otpornosti na
smicanje i relativno male stisljivosti, a za vodonepropnsno jezgro i male
propnsnosti. Materijal treba biti relativno malo osjetIjiv na promjene vlaZnosti
prilikom ugradivanja u nasipe. Ove osobine su cesto medusobno proturjecne, te
ovakve materijale treba u toku izvodenja kombinirati j zonirati prema funkciji i
ekonomicnosti. Iz ovoga slijedi da se materijali za branu razlikuju po: (i)
osobinama, (ii) namjeni i (iii) mogucnostima ugradivanja.
Ispitivanje materijala za nasipe pocinje rekognosciranjem mogucih
pozajmista u blizini gradevine i preliminiranim ispitivanjem tla. Sondazne
busotine, raskopi iii druge ispitne jame rasporede se na takav nacin da se iz njih
mogu dobiti reprezentativni neporemeceni iii poremeceni uzorei i izvrsiti
klasifikacija tla. U laboratoriji se odreduju OSl1ovne karakteristike t1a kao sto su
vlaznost, propusnost, cvrstoce i izvrsi klasifikacija tla. Ovi podaci sluze za
zOl1iranje podrucja sa pribliznim pregledom osobina i kolicina materijala za
izgradnju zemljanih objekata.
Na osnovu preliminamih istraZivanja izaberu se najprikladnija pozajmista j
obrade idejna rjesenja nasipa, jer se prakticno svaki materijal moze koristiti za
nasip, sarno treba prilagoditi :t:iesenje i uslove izvodenja. lz odabranih pozajmista
uzimaju se potrebni uzorci za detaljnija ispitivanja, koja u osnovi obuhvacaju:
a) granulometrijski sastav;
b) Atterbergove granice plasticnosti;
e) prirodnu poroznost i sadrZaj vlage;
Temeljenje

423

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

35. Gradevine od nasutih materijala

d) parametre cvrstoce na smicanje uzoraka tIa pripremljenih ulaboratoriji

.
prema Proctorovom opitu;
e) stisljivost i vodopropusnost vjestacki sabijenog materijala;
f) karakteristike vjestacki zbijenog materijala.
Ispitivanja koja se provode sa ciljem definisanja ovih osobina opisana su u
prvom dijelu ove knjige.
Specificna ispitivanja provode se kod glina i filtera za zastitu erodiranja.
Sastav nekih prirodnih glina je takav da najsitnije cestice minerala nisu medusobno
cvrsto povezane u vece aglomerate, nego u vodi dispergiraju i zovu se
dispergovane gline. Pri strujanju vode kroz ovakve gline nastaje iznosenje
najsitnijih cestica i razrahljivanje stTukture, sto se manifestuje u obliku erozivnih
pojava. Ovo moze biti stetna pojava, koja dovodi do urusenja objekta, radi cega je
potrebno ispitati ovu pojavu. Opiti raspoznavanja disperzivne i obicne gline su
hemijski, indikativni i fizikalni (vidjeti Nonveiller, 1983).
Jedan od nacina sprecavanja erozije je izrada jednog viseslojnog filtera
izgraaenog prema odredenim pravilima. Granulacija filterskog materijala definise
se na bazi srednje granulacije tla koje se zaSticuje od erozije. Prema Terzaghiju
filterski materijal mora biti odabran tako da velicina filterskog zrna pri 15% (DIs)
treba biti najmanje cetiri puta veca od zrna tIa (dIJ, koje se osigurava fiiterom,
takoaer pri 15% prolaska kroz sita, a ne vise od cetiri puta zrna tla 85% (dss ).
Maksimalna veliCina zrna filterskog materijala treba biti najmanje dva puta velicine
otvora na mrezi iIi perforiranoj cijevi.
Sastav materijala filterskih slojeva treba da zadovolji slijedece us love:
);> stabilnost od unutrasnje erozije, odnosno sufozije, kako neki autori
razdvajaju ova dva pojma (Nonveiller, 1983);
};> granulacija sitne frakcije finog sloja ne smije proci kroz pore i supljine
krupnijeg sloja;
};> propusnost krupnijeg treba biti barem deset puta veca od propusnosti
finijeg sloja;
};> granulacija filtera treba biti takva da ne dode do segregacije pri
njegovoj ugradnji.
Ovim kriterijima gradacije odgovaraju podaci u tabeli 35.1., kao i podrucja
granulometrijskog sastava filterskih slojeva na slici 35.18.
Granulometrijska kriva definira se pomocu promjera zrna tla kod prolaska
na situ 15%, 50% i 85% (dlS,dso,dss)' Odnosi izmedu dijametra dls,dso i d S5 '
kojima se zadovoljavaju prethodno navedeni uslovi, dati su u tabeli 35.1., koja je
izraaena prema vise autora.
Faktori A i B definisu podrucja u kojima mora biti granulometrijska kriva
krupnijeg filtaskog sloja: max DIS == A -dIS' i min DIS = B . dIS za usko granuliran
materijal,odnosno DIS == A dls i Dso =C dso za dobro granuliran materijaL
424

Temeljenje

100~--~--~----~--.-----~--r-------,

~t85
N

-!-

15 ------O'L-----~~----~H_----~~--~~~

~ 0.1

100mm

0.01

A-d

15
SU5.18. D[iagram podrucja granulometr[iskog sastavafiltera (Nonveiller, 1981): osnOVnl
materijal (0), filteri (F, i F~), dijametar otvora rupe u drenainoj cijevi Do'

Kriterij za granulacijufiltera (Nonveiller, 1981).

Kriti!i:'ij

Terzaghi
1

B
C
D

USBR.

Benram
1
2

2
12-14

1
-

5 -10

12-52
2

25
5

Tabela 35.1.
Turnbull
.......
1 ,.
4-20
4

u82'

5
5
25
1,00 i 1,00
1,20
i 1.20

Napomena: 1 - Za usko granuliran materijal

2 - Za dobroJJ.ranuliran materijal

Ova pravila pri~enjuju se i za nekoherentne zmate materijale na prelazu

izmedu onih koherentnih materijala u jezgri Imme i krupnozrnatog nasipa od
sIjunka iii kamena. Ovaj uslov je tesko ostvarljiv prirodnim materijalima, a skupo
je mljeti iii sortirati sitan pijesak.
Umjesto filterskih slojeva od pijeska j sljunka upotrebljava se geotekstil,
koji se proizvodi kao tkani tekstil raznih dehljina. Za filtersku zastitu u branama
geotekstil mora zadovoljiti uslove da prosjecni otvor okanaca, propusnost u
poprecnom i uzduznom pravcu, te stisljivost bude U ovisnosti 0 normal nom
naponu.

35.4. DIMENZIONIRANJE NASIPA I BRANA

Dimenzioniranjem nasipa i brana treba obuhvatiti:
a) analizu stalnog, promjenjivog i dinamickog (Jpterecenja;
b) stabilnost nagiba kosina;
c) stabilnost kosin a i temelja;
Temeljenje

425

35. Gradevine od nasutih materijala

XI Zagati i gradevine od nasutih materijala

d) filtraciju vode kroz tijelo i temelje nasipa;

e) distribuciju normalnih i smicucih napona, sa deformacijama brane,
odnosno nasipa i temelja.

35.4.1. OPTERECENJE NASIPA I BRANA

Opterecenja i sile koje djeluju na nasip i brane su razIicite po vrsti, obimu i
intenzitetu, a ovise 0 namjeni, nacinu gradenja i opterecenjima. U tom smislu bitno
se razlikuju nasipi za saobracajnice, aerodrome i urbana uredenja, od nasipa za
odbranu od pJavljenja iIi nasipa - brana za usporavanje voda.
Na nasipe saobracajnica djeluje stalno i pokretno opterecenje, a ponekad i
hidrostatski pritisak sa hidrodinamickim silama, ako se nasip nalazi s jedne iii obje
strane pod usporom vode iIi ako je za vrijeme velikih voda potopljen vodom.
Tijelo nasutih brana optereceno je vlastitom tezinom, hidrostatskim i
hidrodinamickim pritiskom vode, te seizmickim silama od potresa.
Opterecenja i sile nasutih bran a i hidrotehnickih nasipadjjele se na stalna,
promjenjiva i povremena, prema kojima je standardima definisan i minimalni
koeficijent sigumosti:
}> Za stalna opterecenja: Fs:;:: 1,50 , za visinu H > 15,0 m,

Fs :::; 1,50 , za visinu H < 15,0 m .

}>

Za promjenjiva opterecenja: F,:;:: 1,30, za visinu H > 15,0 m,

}>

Za povremena (dinamicka) opterecenja: F,:::; 1,0 za najvece inercijalne

Fs :;:: 1,20 , za visinu H < 15,0 m .

sile uz uslov da se izracunaju pomjeranja koja mogu nastati za ukupno
trajanje potresa.
Otpomost materijala koja se uvrstava u racun stabilnosti i osigurava
zadovoljavajuci koeficijent sigumosti ovisi i 0 indeksu krutosti (It) i 0
rezidualnom faktoru materijala R (prema JUS-u):

ustanovljenim stepenom zasicenja

poroznost:

vrsna cvrstoca,

rezidualna cvrstoca,
prosjecni aktivni otpor na potencijalnoj povrsini sloma.

U stalno opterecenje spada gravitaciona siia, koja djeluje uspravno na

volumen materijala (y. LlV), pri cemu treba uzeti jedinicnu tezinu vlaZnog t1a sa
426

Temeljenje

specificna tezina, a n

-: dh
J=-:;-'Yw,
un

(35.3.)

gdje je:
h=

f(x, y, z) - funkcija hidrodinamickog potencijala prikazana

strujnom mrezom;
n - normala na ekvipOlencijalu.
Porni pritisak nastaje kod promjene volumena materijala prj prorrtieni
napona i iznosi pri aksijalnom simetricnom tenzoru (Skempton, 1954):
Llu = B(Ll0"3 + A- 1(1 1 )
(35.4.)
gdje je:
A i B - parametri pornog pritiska, koji se dobiju triaksijalnim
ispitivanjem;
Ll0"3 i LlO"I - promjene devijatorskog i sfericnog napona u
triaksijainom aparatu;
-0,1 < A < 0,501
za glinovite zbijene materijale u brani.
0,2< B<070
Dinamicke (povremene) sile vezane su za seizmicke sile, koje djeluju u
horizontalnom i vertikalnom pravcu. Dinamicka sila po jedinici zapremine je:

gdje je:

T -

Ys

(35.2.)
U promjenjiva opterecenja spadaju pritisak akumulirane vode, uzgon,
hidrodinamicki pritisak u zonama strujanja vode i pomi pritisak u zonama
zasicenim vodom.
Pritisak vode djeluje na uzvodnu povrsinu nepropusnog elementa, koji se
izracuna iz visine akumulirane vode i nagiba nepropusnog ekrana.
Uzgon djeluje nu svaku jedinicu volumena nasutog materijala ispod nivoa
podzemne vode u suprotnom djelovanju gravitacione sile, sa intenzitetom Yw'
Hidrodinamicki pritisak u polju promjenjivog potencijala djeluje na svaku
jednicu volumena nasipa kroz koji struji voda i iznosi (Nonveiller, 1983):

yX

Tr -

tj. ako je

(35.1.)

gdjeje:
Tp -

(Sr)'

=:

X' p. g ,

(35.5.)

x = X{t) - seizmicki koeficijent promjenjiv sa vremenom i definira se

seizmogramom.
Seizmicke sHe ovise 0 dinamickim karaktcristikama temeljnog tla i nasipa,
te 0 seizmickoj aktivnosti podrucja. Na bazi ovoga moze se dobiti horizontalna
inercionalna sila kojaje proporcionalna sili gravitacije.lj.:
WH = X W ,
(35.6.)
Temeljenje

427

XI Zagali i graaevine od nasulih materijala

gdjeje:

35. Graaevine od nasutih materijala

x - inercijalni koeficijent ovisall 0

stepenu seizmicllosti podrucja

(tabela 35.2.).
Koeficijenti seizmicnosti (Nonveiller, 1981).

..

.....

..
Tabela352

...

... Stupallj .seizmicnostipo MCSskali .

... i

..

Illercijalni .
koefic:;ijellt

VI

0,Q3
0,06
0,12
0,25

vn
VIII

IX

35.4.2. STABILNOST NAGlBA KOSlNA

SI.35.19. Tipski natin ispitivanja stabilnosti nizvodne kosine, pomocu pretposlavljene

kruino - cilindricne klizne ravni, gdje je: sljunak (1), glineno jezgro (2), sljunak i
lapor (3), ekvipotencijalne linije (4), pretpostavljena klizna kruzno - cilindricna
ravan (5).

Matcrijal nasipa iii brane na kosilli je u ravnoteZi ako je cvrstoca nasutog

materijala u svim tackama na kosini i unutar nje veca od napona smicanJa od
opterecenja koja su potrebna da se odrzi ravnoteZa. Prema ovome, granicno stanje
ravnoteze nastaje pri nepovoljnom opterecenju iIi previse strmom nagibu kosine,
kada su naponi smicanja od vanjskog opterecenja jednaki cvrstoei materijala, iIi su
veci. Siom se inace ne pojavljuje na cijelom podrucju vee se siri postepeno od zone
najmanje cvrstoce, uz postepen rast deformacija. Nagib kosine treba odabrati tako
da uz najnepovoljnije optereeenje prosjecan smicuei napon potreban za odrZavanje
ravnoteze (r) ne prekoraci cvrstoeu na smicanje materijala (1'f) umanjenu za
koeficijent sigumosti

(Fs) ,tj .:
T

=.J..
(35.7.)
F,
Nagib kosine moze se definisati tako da:
);;> koeficijent sigurnosti (F,) prema granicnom stallju sloma kosine pri
najnepovoljnijem opterecenJu bude prihvatljiv;
);;> ukupne deformacije ne prekorace velicine koje Ile bi odgovarale
fUllkciji objekta.
Danas se Ilajvise koristi prvi nacin i to prvenstveno metode granicne
ravnoteze koje su obradene U poglavlju VI. Koji 6e se oblik klizne ravlli uzeti,
odnosno koja 6e se metoda koristiti, ovisi 0 vrsti nasutog materijala i 0 tome kakvo
je tlo u temeljima nasutog objekta. Kao mogu6i nacin ispitivanja stabilnosti
nizvodnog pokosa brane, odnosno iznalazellja koeficijenta sigurnosti, dat je primjer
kruznocilindricne ravni (sI.35.19.) i slozene klizne ravni (s1.35.20.).
Racunanje deformacija, prema drugoj mogu6nosti, slozeno je i provodi se
po MKE, ali u vrlo rijetkim slucajevima.
l'

428

Temeljenje

Sl.35.20. Tipski natin ispitivanja stabilnosti nizvodne kosine pretpostavljajuCi slozenu nekruinu ravan klizanja, gdje je: .sljunak (1), glineno jezgro (2), ekvipotencijalne
ravni (3), slozena klizna ravan (4).

Stabilnost uzvodne i nizvodne kosine brane provodi se za branu u fazi

gradenja, pri punoj akumulaciji i pri naglom praznjenju akumulacije.
Kod nasipa za saobracajnice treba, takoder, voditi racuna 0
hidrodinamickim silama. Na slici 35.21. date su strujne i ekvipotencijalne linije
koje se formiraju nakon dugotrajnih pad avina, ovisno 0 propusnosti podloge. U
ovome slucaju Ilasip je relativno slabo propustan i natopljen vodom nakon
intenzivnih poplava, na nepropusnoj podlozi, tako da je cijeli presjek potpuno
zasi6en vodom (sI.35.21.-a) i djelomicno zasi6ell nakon povlacenja vode (s1.35.21.b). U oba slucaja nivo vode u Ilasipu je ve6i od nivoa podzemne vode u terellu i
oko Iljega. Zato Ilastaje filtraciono polje prikazano strujnim i ekvipotencijalnim
linijama. Strujni pritisak je nepovoljan, te kosine u oba slucaja moraju imati blag
nagib. Povoljnije je ako se ugradi horizontalni filtracioni sloj (sL35.21.-c), iIi ako je
nasip Iociran na vodopropusnoj podlozi (sL35.21.-d).
Temeljenje

429

35. Graaevine od nasutih materijaia

Xl Zagati i graaevine od nasutih materijala

S1.35.21. Filtraciona mreia nasipa pod raznim uslovima jiltracije: nasip na nepropusnoj
podlozi nakon .fto se poplavna voda povukla (a), i uJazi povlacenja (b), nasip na
nepropusnoj podlozi sa Jiltracionim slojem (c), nasip na propusnoj podlozi (d),
(Nonveiller, 198/).

35.4.3. STABILNOST KOSINA I TEMELJA

Ispitivanjem vise pretpostavljenih ravni sloma razlicitog oblika i polozaja

dobije se klizna ravan sa najmanjim faktorom sigumosti. Nagib uzvodne i nizvodne
kosine i raspored rnaterijaJa u tijeJu brane treba mijenjati sve dok se ne dobije za
sva opterecenja zadovoljavajuci faktor sigurnosti.
Na slici 35.22. dato je nekoliko tipicnih primjera homogenih i zOlliranih
brana na stijenskorn masivu i glinovitom tlu. OViSllO 0 tIu u podlozi klizne ravni
raznog oblika pretpostavljamo da su u sarnome tijelu brane iii one zadiru i u
podlogu. U homogen<zj sredini, a lla cvrstoj podlozi, kriticna klizna ravan je
priblizno cilindricnog oblika (sI.35.19. j 35.22.-a), a nejednoliko zakrivljena iii
diskontinualna kadaje u temelju materijal manje cvrstoce (sI.35.22.-d, e, f), iIi kada
je uska jezgra od glille u srednjem dijelu presjeka (s1.35.22.b i c) (Sherard,
Word ward i dL1963; Nonveiller, 1983).
U branarna visine preko 100 m pojavljuju se normalni naponi koji
premasuju vrijednosti za koje vrijedi lineami Mohr - Coulornbov kriterij sloma. Na
primjeru brane Hidroelektrane Rama vi sine 102,0 m (81.35.15.) uzet je nelinearan
kriterij sloma (Sarac, 1974).

35.4.4. FlLTRACl]A VODE KROZ BRANU I TEMELJ

NY.

----/-

---S1.35.23. Filtraciona mreia za homogenu branu sa nizvodnim jilterom (F) na bazi koje se
moie proracunati ukupni protok (Q).

S1.35.22. Tipicni oblic; sloma u razliCitim homogenim ; zoniranim branama i na razlicitoj

podlozi: kruina u homogenoj bran; na stijeni (a), opCi iii diskontinuirani oblik u
tijelu brane (b i c), diskontinuirana u zoniranoj brani i u nevezanom tlu (d, e, f),
gdje je: stijenski masiv u temeljima ( I), glina u temeljima (2), potporna tijela (3),

glineno jezgro (4), klizne ravni (5).

430

Teme{jenje

Voda usporena branorn iIi nasi porn filtrira se kroz sarno tijelo brane i kroz
temeljno tlo, u poprecnom presjeku, od uzvodne prema nizvodnoj kosini.
U poglavlju IV115 dat je naCin proracuna protoka kroz promatrani poprecni
presjek brane. Premajednadzbi 15.37. ukupni protok iznosi (sI.35.23,):
Temeljenje

431

XI Zagati i graaevine ad nasutih malerijala

35. Grailevine ad nasutih materijala

n
Q=kH-L, za
na

--"-=

b.
Is

tt:

1'Z'j

(35.8.)

gdje je:

tacku E i sijeci kosinu pod pravim uglom, jer je ona ekvipotencijalna ravan. Dio EF
na uzvodnoj kosini tangentno se prikljucuje na parabolu. Procijedna linija se u
tacki I tangencijalno odvaja, auG prelazi tangencijalno u nizvodnu kosinu. Duzine
IH i HG su priblizno iste i dobiju se preko koeficijenta N (sL35.25.-b) pomocu
izraza:
(35.10.)
A=Nl.

na - broj ekvipotencijalnih intervala !:Jl ;

nf -

broj strujnih kanala;

k - koeficijent filtracije.

Brzina kojom voda struji unutar presjeka, intenzitet strujnog pritiska,

protok i izlazni gradijenti racunaju se prema teoriji potencijalnog toka (poglavlje
IV/IS). U jednostavnijim sillcajevima samo procijedna krajnja linija moze dati
dobar pregled vodnog potencijala. Ona se u trapeznom homogenom profiJu nasipa
na nepropusnoj podlozi moze dovoljno tacno graficki konstruirati prema metodi
Casagrandea (Kasagrande, 1937).

@
N

0.4
0.3

'----

0.2

0.1

30'

60'

r--

90'

~
120'

150'

180' J..

SI.35.25. Detalj brane sa nizvodnim filterom i naCinom konstrukcije parabole (a), te

dijagram za koeficijent N, ovisan 0 uglu nizvodnog nagiba kosine a (b).

@
H

SI.35.24. Graficka konstrukcija linije slobodnog fica vode u homogenoj brani (Casagrande,

1937).

Osnova za crtanje krajnje procijedne linije je parabola AHDB sa Zaristem 1I

tacki C, 1I podnozju nizvodne kosine (sI.35.24.), iii na krajll drenaZnog filtera
(s1.3S.2S.-a), sa razmakom (s) do direktrise:
2

S=.JH +d 2 -d.

Udaljenost tjemena parabole B od tacke C iznosi

%.

(35.9.)

Tangenta na

SI.35.26. Tipicna strujna mreza kroz branu na temeljima sa razliCitim koejicijentima

propusnosti (Cedergren, 1948): propusnosr nasipa 10 puta propusnosti temelja

(a), propusnost nasipa 0,1 puta propusnosti temelja (b), prorok kroz nehomogenu
branu i temelje (c), transformisani presjek brane sa propusnosti temelja 30 puta
propusnosti brane sa drenom (d) (Sherard, Woodward i dr. 1963).

parabolu u tacki D ima nagib od 45, na okomicu kroz tacke C, D. Tacka Ana
nivou vode ispred brane lIdaljena je za

7j

od tacke E, u kojoj vodno lice sijece

lIzvodnu granicu pokosa. Procijedna linija na uzvodnoj kosini mora proci kroz
432

Temeljenje

Na osnovu procijedne linije lahko se nacrta priblizna slika strujne mreze i

izracuna smjer i veliCina strujnog pritiska, odnosno uzgona, kako bi se dobio
koeficijent sigurnosti kosine i proracuna kolicina protoka. Slicno se moze pronaci
Temeljenje

433

XI Zagati i graaevine od naslltih materijala

35. Graaevine od nasutih materijala

procijedna iinija i 7,a nehomogen nasip, u kojemje propusnost potpornih tijela veca
od propusnosti jezgre (vidjeti Nonveiller, 1981).
Na slici 35.26.-a i b data je strujna mreZa kroz tijelo homogene brane i
ispod kroz temelje sa razlicitim propusnostima nasipa i temelja, a na slici 35.26.-c
filtraciona mreza kroz nehomogenu branu i temelj. Transformisani presjek brane sa
30 puta vecom propusnosti u temeljima prikazan je na slici 35.26.-d.

teorije elasticnosti kod analize stabilnosti brane ucinio je Jurgenson (1930). On je

dao kompletno rjesenje za napone u elasticnom tlu od trokutaste raspodjeJe
opterecenja na povrsini elasticnog poluprostora (s1.35.27.). Rjesenje je zasnovano
na proracunu napona integracijom Boussinesqove (Busineskove) jedl1adzbe za
opterecenje poluprostora koncentrisanom siIom.

35.4.5. DISTRIBUCIJA NORMALNIH I SMICUCIH NAPONA I

DEFORMACIJE NASUTIH GRADEVINA
Nasipe i brane treba po pravilu graditi na tlu koje se malo sIijeze, kako ne
bi nastale vece deformacije zbog slijeganja temelja, koje bi mogle dovesti do
pukotina u nepropusnim dijelovima bral1e kroz koje bi filtrirajuca voda erodirala
materijal i dovela branu u nestabill10 stanje.
Ako bi deformacije tla ispod brane bile veJike, morale bi se preduzeti
konstruktivne mjere i oblikoval1jem sprijeciti posljedice velikog slijegal1ja. U
ovome slucaju moZe se razmatrati:
> uklanjanje slabijeg sloja do cvrste stijel1e; iii
> graditi nasip, odnosno branu, sporijim tempom, kako bi se do dovoljno
konsolidiralo prije daljnjeg opterecel1ja; iii
> ubrzati proces konsolidacije vertikalnim i horizontall1im drel1aZama ispod
nasipa i posebno u podrucjima gdje su napol1i smicanja maleni.
Koeficijent sigurnosti od sloma tla ispod temelja brane, koja se uzima u
vidu trokutastog opterecenja, racuna se prema metodama koje su opisane u
tackama 12, 13, 14 i 22. Parametre cvrstoce treba uzeti ovisno 0 vrsti tJa i brzini
nanosenja opterecenja, odnosno gradenja nasute gradevine. Ako je tlo veoma
propusno, iIi je ta propusnost kod manje propusnog tla obezbijedena drenazama, te
se tlo brze drenira od izvodenja radova, uzimaju se podaci od dreniranog uzorka,
jer je pomi pritisak u ovome slucaju zanemarljiva velicina. Ako je tlo u temelju
malo propusno, stvara se pomi pritisak, cija velicina ovisi 0 brzini izvodenja nasute
gradevine i usiova dreniranja. U ovome slucaju efektivni napon (0"'= 0" - u) bit ce
najmanji pri kraju gradenja i njega treba uzeti pri proracunu koeficijenta sigurnosti
koji ce II toj zavrsnoj fazi gradenja biti najmanji. Ako se kod malopropusnog tla
gradi veoma brzo, mora se racunati sa parametrima smicanja koji se dobiju brzim
l1ekonsolidiranim ispitivanjem uzorka tia na srnicanje.
IznalaZenje napona i deformacija u tlu ispod brana i nasipa bazira se na
teoriji elasticnosti i teoriji plasticnosti. Mnoga starija rjesenja bazirana na teoriji
elasticnosti poluprostora, koji je opterecen trokutastirn opterecenjem, uzimaju da
smicuci naponi na horizontalnoj ravni variraju od nule u sredini simetrije do
maksimuma na kraju trokutastog opterecenja

~ y. H . tglfl).

Ovakav nacin

proracuna nema realne, prakticne i teoretske osnove. Prvu prakticnu primjel1u

434

Temeljenje

1.50

~~~~~~-+--~~--4-~--~tW
2

l,.,-~~=:!-:-:-:l~-:-I:-:-::~::::;:--::-!:-::-::,~-::::::-::-::!:::,-:-::::-:-:1.75
100b 125 1.50

SI.35.27. Teoretska raspodjela maksimalnih smicucih (a) i normalnih napona (b) u

elasticnom poluprostoru ispod trokutastog vertikalnog opterecenja (Jurgenson,
1934; Sherard, Woodward i dr. 1963).

Teoretsku raspodjelu napona ispod brane prema teoriji elasticnosti

obradivali su i ml10gi drugi autori (Middlebrook, Bishop), a u posljednje vrijeme i
prema teoriji plasticnosti (Sherard, Woodward i dr.1963).
U tackama 13 i 16 obradeno je slijeganje i konsolidacUa tla ciji principi i
metode proracuna se primjenjuju i na deformacije brane i temelja.
Nasuti materijali, prirodno talozel1i iIi vjestacki zbijani, slijezu se i
deformisu pri promjeni opterecenja. Ukupl1e deformacije mogu se podijeliti na tri
komponente i to (Nonveiller, 1983):
a) zaprerninske deformacije nastale istiskivanjem vode iz pora nakon
opterecel1ja, uz postepenu konsolidaciju;
b) distorzijske deformacije nastale bez promjene volumena tokom
promjene opterecenja;
c) viskozl1e deformacije nastale distorzijom i promjenom volumena
strukture tla, pri konstantnom naponu; viskozne deformacije mogu
trajati dugo nakon konsolidacionog slijeganja.
Ukupno slijegal1je (s) jednako je zbiru ova tri cinioca. Prirasti slijeganja
(As) nakon izgradnje brane posljedica su konsolidacije pornog pritiska u
Temeljenje

435

XI Zagati i grailevine od nasutih materijala

malopropusnim zonama brane i u temelju, ako je tlo pod branom stisIjivo i malo
propusno.
Posebno interesantno je slijeganje krone brane nakon njenog zavrsetka radi
odredivanja velieine nadvis.enja. Obieno se ne provodi potpuno taean proraeun, vee
se ocijeni na bazi aproksimativne raspodjele napona u tijelu brane i deformacionim
osobinarna ugradenog rnaterijala. Prerna vee poznatirn izrazima za vertikalni napon
(oJ i modul deforrnacija (M v) dobije se izraz za slijeganje u obliku (jedn.13.6. i
13.7.):

POGLA VUE XII

OSIGURANJE ISKOPA, ASANACIJA

KLIZISTA I PRIMJENA ANKERISANJA

s=f~O"Z.6.z:::f ~ei

. .6.z.
(35.11.)
oMv
ol+ei
Jednostavniji je proracun preko indeksa stisIjivosti - bujanja (Cs ), jer je on
konstantna velieina za napone do prethodne konsolidacije (0" p), odnosno preko
koeficijenta stisljivosti Cc za napone veee od 0" p, te ee biti (vidjeti sl.7.4. i jedn.
7.17.):

).&.

~ CsLlog O"p +CcL1og O"j+l

o 1+ e l
0";
0"
modula deformacija (M J i stisljivosti

s:::

(35.12.)

w
o
o
o
3

Parametri
bujanja (Cc i Cs )
utvrduju se ispitivanjern neporerneeenih uzoraka materijala iz temelja, koji su
potpuno zasieeni, pa slijeganje uzorka odgovara prornjeni volurnena nakon potpune
konsolidacije. Konsolidaciono slijeganje izraeuna se iz diferencijalne jednadZbe za
anizotropno propustan nepotpuno zasieen rnaterijal (vidjeti vise NonveilIer, 1983).

" ... Lose je djelo baciti na zemUu

plodove svojih predaka ...
To nas umanjuje ... "
Paul Sejourne,
veliki francuski graditelj mostova

436

Temeljenje

437

vim
poglavljem
obraduje
se
osiguranje
gradevinske jame pri izvodenju temelja gradevina
(36), asanacija klizista - ruceva (37) i ankerisanja u tlu i
stijenskom masivu (38), sa ciljem poboljsanja uslova njihove
stabilnosti.
Obicno iskop za mnoge gradevinske objekte zahtijeva
stalna iIi povremena osiguranja, radi sprecavanja urusavanja iIi
slijeganja tla. Posljednjih decenija znatno je uznapredovala
tehnika i tehnologija izvodenja zemljanih i drugih gradevinskih
radova u tJu i stijenskom masivu koje treba osigurati za
bezbjedno i efikasno izvodenje radova na iskopu za temelje
objekta. Ovim poglavljem bit ee obuhvaeena samo osiguranja i
zastite radova na povrsinskom iskopu, jer se podzemni radovj,
kao veoma znacajna oblast, izucavaju posebnim disciplinama.
Prirodnim stanjem iii Ijudskom djelatnoseu mogu da se
izazovu prirodni poremecaji tla iii masiva, koji dovode do
nestabilnosti i klizanja padina u manjem iii vecem obimu.
Odredene mjere zastite i nacina asanacije padina u pokretu bit
ee prikazane u ovome poglavlju.
Razni tipovi ankerisanja koriste se kod mnogih
geotehnickih zahvata i stalno se unapreduju nacilli poboljsanja
mehanickih karakteristika t1a i stijellskog masiva. U narednim
izlaganjima dat ee se opee karakteristike, tipovi, primjena i
oSllove proracuna ankera.
439

36. Pripremni radovi u flu i osiguranje gradevinskejame

\ 36. PRIPREMNI RADOVI U TLU I OSIGURANJE

GRADEVINSKE JAME
,36.1;/OPCENITO 0 GRADEVINSKOJ JAM!
~"

,/

U gradevinarstvu se otvorenom gradevinskom jamom, iIi temeljnom

jamom, naziva definisan prostor siguran za rad i pristupacan za transport, potreban
za izvodenje projek.1:ovane temeljne konstrukcije. Izvodenju gradevinske jame
mora se prici studiozno, strucno i kvalitetno, jer se nepainjom mogu ugroziti zivoti
radnika, prolaznika, susjedni objekti, zivotna sredina, a nekada se moze dovesti u
pitanje ekonomicnost i sigurnost izvodenja samoga objekta. Kao i za sam objekat,
potrebno je prethodno provesti odredena geoloska, geotehnicka i druga ispitivanja
_ radi upoznavanja sa osobinama tla, te izvrsiti izbor najpovoljnije metode,
projektno rijesiti i proracunima dokazati sigurnost gradevinske jame. InZenjeru se
prepusta inicijativa i masta za izbor najpovoljnijeg rjesenja, jer mu se pruzaju
siroke mogucnosti izrade temeljlle kOllstrukcije sa gradevinskom jamom.
Izbor metode izrade gradevinske jame ovisi 0:
a) osobinama t1a u kojem se izvodi gradevillskajama;
b) polofuju temeljne plohe u odnosu na nivo vode, ~. da Ii je nivo vode
ispod temelja, plitko ispod povrsine tla, iIi je iznad povrsine tla;
c) dubini temelja ispod povrsine tla;
d) hidroloskim i hidraulickim uslovima na gradilistu;
e) blizini susjednih objekata, odnosno 0 prostornoj mogucnosti;
f) raspolozivim metodama proracuna j izvoaenja uz vodenje racuna 0
ekonomicnosti, vremenu trajanja i sigurnosti izvodenja.
Kada se nivo podzemne vode nalazi dublje od temelja, moze se kopanje
obaviti u otvorenoj gradevinskoj jami sa nagibima sto ovisi 0 vrsti tla, odnosno
masiva. Ako prostorne mogucnosti ne dozvoljavaju izradu kosina, onda se iskop
vrsi vertikalno, i mora se osigurati oplatom iii pribojem. Kod pJicih gradevinskih
jama u koherentnom tlu moze se nekada iskop izvesti i bez razupiranja bokova
iskopa.
Ako je nivo podzemne vode plitko ispod povrSine t1a, onda se pod zastitom
jedne od vrsta zagata (priboja) vrsi iskop, sa ispumpavanjem vode iIi bez toga.
Ponekad se vrsi iskop i betoniranje pod vodom, posebno u pjeskovito - pjescanim
materijalima, gdje prijeti opasnost od hidraulickog sloma tla. U ovakvim se
materijalima obicno snizuje nivo podzemne vode ispumpavanjem vode iz bunara
oko gradevinske jame (sL34.17.-b).
Temeljenje

441

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

Pri izradi temelja iznad vode gradevinska jama se formira od jednog iii
vise tipova nepropusnih nasutih drvenih iii celicnih zagata, koji su prije objasnjeni,
iii se koristi jedna od metoda izrade dubokih temelja (bunari iii kesoni), sa umjetno
nasutog ostrva, iii se dio temelja i konstrukcije plivajuci dopremi vucenjem do
mjesta rada. Kod zagata nad vodom nekada se iskop i betoniranje vrsi u mirnoj
vodi, a najceSce se voda ispumpava do dna gradevinske jame i izvodenje temelja
vrsi se u suhom.

36.2. PRIPREMNI RADOVI U TtU I NA GRADILISTU

Svaki gradevinski zahvat zahtijeva izvodenje odredenih pripremnih radova
u tlu ijili stijenskom masivu sto se cesto iz bezbjednosnih razloga mora osigurati
zbog urusavanja raznim tehnicko - tehnoloskim mjerama. Metode izvodenja
radova u gradevinskoj temeljnoj jami danas ukljucuju visok stepen
mehanizovanosti, radi cega treba pripremiti gradiliste za efikasno i sigurno
njegovo iskoristenje.
Pristupni putevi treba da obezbijede tempo brzog mehanizovanog
izvodenja radova u svim vremenskim uslovima. lednako vafua je potreba na
dreniranju gradevinske jame, kako bi se radovi mogli izvoditi u suhom, bez
znacajnijeg ispumpavanja vode iz gradevinske jame. Izvodenje specificnih radova
teskom i udarnom mehanizacijom zahtijeva stabilnu radnu povrsinu sa dovoljno
prostora za izvodenje pojedinih operacija.

. 36.2.1.\PRISTUPNI
PUTEVI
I
Oblik i nacin izvodenja pristupnih, odnosno privremenih gradilisnih
puteva, ovisi, naravno, od o~jekta, uslova i vrste tla. Na dobro dreniranom tlu od
pijeska i sljunka nije potrebna posebna kolovozna konstrukcija nego samo iskop,
ravnanje i valjanje pod loge, cime se dobije dobra kolovozna povrsina. Pjescana
podloga se u eksploataciji izbrazda u vrlo susnim podrucjima iIi za vrijeme obilnih
padavina. Ako je potrebno da se poveca stabilnost podtla moze se to postici
valjanjem kamel1a, krupnog sljunka, cvrstog skriljca, iii prefabrikovanih dijelova
od betona iIi celika. Kada je podloga od cvrstog kamena, kolovozna konstrukcija
se formira samoizravl1avanjem, razastiral1jem i valjanjem kamene sitnezi, iii
drugim sitnim kohezivnim materijalom.
Sve vrste gradilisnog saobracaja mogu se odvijati po glinenom tlu, u
vrijeme susnog perioda. Tako, ako ce se saobracaj odvijati samo u susnoj sezoni,
onda nije potrebno izvoditi posebnu kolovoznu konstrukciju. Medutim, ako
program izvodenja zabtijeva kontinualan rad tokom cijele godine, onda je
kolovozna konstrukcija apsolutno potrebna. Vazno je da se U ovakvom tIu
442

Temeljenje

36. Pripremni radovi u flu i osigurarije graaevinskejame

privremeni put izvodi u susnom periodu. Desava se da na neadekvatno izvedenoj

kolovoznoj konstrukciji na glinenom tlu teska vozila naprave kolotecinu u koju se
infiltrira voda, tako da sarno nabacajem kamena, iii otpadaka ne rjesava se problem
odvijanja gradilisnog saobracaja. Sarno eventualno nasipanje 1,0 - 1,5 m debljine
krupnog materijala moze sprijeciti ovu pojavu.
Elementi trase i sirina planuma gradilisnih puteva mora se prilagoditi
karakteristikama saobracaja i terenskim uslovima. Dobro uvaljani sljunak, vezan
zemljanim materijalom i staino odrZavan vlaZnim, moze da zadovolji vecinu
gradilista. Potrebno je stalno odrzavati puteve polijevanjem vodom iz cisterne i
ravnanjem sarazastiranjem dodatnog sljwlka sa nabijanjem, cime se postize ravan
kolovoz.
Pogresno je praviti uske gradilisne puteve, jer teska vozila u mimoilazenju
cesto silaze sa kolovozne trake i ostecuju trup puta. Ponekad se povrsina
kolovozne trake zasticuje bitumenom, sto moze poboljsati odvodnju i donekle
sprijeciti ostecenja kolovozne konstrukcije.
U vrlo mehkim iii mocvarnim organskim tlima poJazu se geotekstilne
mreZe, cime se armira nasip na slabom tIu. Primjena geotekstila moguca je i kod
odlagaliSta otpada i naslaga jalovine iz rudnika. Osnovni nedostatci slabog tla su
velika stisljivost i niska smicuca cvrstoca, te prema ovome treba obratiti paznju na
pojavu velikih slijeganja i slom nasipa. ledna od mogucnosti poboljsanja
karak1:eristika u ovakvom tlu je njegovo arrniranje geotekstilom (netkani tekstiI) iIi
povezanim polietilenskim cijevima, preko kojih mogu prelaziti teski gradevinski
strojevi. Kod nasipa na slabom tIu funkcija armature je "arrniranje" i
"razdvajanje". Kod niskih nasipa armatura sprecava propadanje krupnih komada
kamena iz nasipa u podlogu (razdvajanje), a kod velikih nasipa sprecava
tendenciju sirenja na rubovima i preuzima smicuca naprezanja na rubovima. Na
slici 36.1. dat je nacin kotvljenja armature u nasipima na slabom tlu putem
savijanja na kraju nasipa (a), izradom berme (b) i ankerisanjem.

S/.36.1. NaCin polaganja i ankerisanja (kolvljenja) geotekstif!1( armature u nasipima na

slabom tlu: savijanjem na kraju armature (a) i izradom herme (h).
Temeljenje

443

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

Mnogo bolji uslovi transporta i rada u gradevinskoj jami u vlainoj sezoni

mogu se obezbijediti dreniranjem i odvodenjem povrsinskih i podzemnih voda.
Privremeni putevi trebaju biti osigurani iskopanim kanalima uzduz puta, a kod
podzemnih voda drenaiama i zastieenim pokosima sljunkom, kamenom, bez
geotekstila iii sa njim (s1.36.2.). Kod blagog pokosa i niskog nivoa podzemne vade
strujne linije gravitiraju kanalu i nema opasnosti ad filtracije i iznosenja cestica tla
sa pokosa (s1.36.2.-a). Kod strmijeg nagiba i visim nivoom podzernne vode nastaje
filtracija na pokosu i postoji opasnost od ispiranja cestica j nestabilnosti pokosa
(sJ.36.2.-b). Ovo se moze popraviti postavljanjem filterskog sloja po pokosu i
izradom horizontalne drenaie (36.2.-c).

36. Pripremni radovi u tlu i osigurarlje gradevinske jame

slozeni, opseini i obicno dugo traju. Za ove radove potrebno je saciniti poseban
program radova i zasebnu organizaciju izvodenja pripremnih radova. Ovo se
posebno odnosi na izvodenje hidrotehnickih objekata (brane, strojarnice, preljevni
organi i dr.), gdje je za formiranje gradevinske jame potrebno izvesti obimne
radove na zagatima i vodozaptivanju tla.
Kod dubokih temelja, miniranja iIi zabijanja sipova mora se obratiti puna
painja na objekte u blizini gradilista. Prije pocetka i vise puta u toku rada treba
prekontrolisati stanje na objektima, registrovati eventualne pukotine, slijeganja,
ostecenja i dr., i to potkrijepiti fotodokumentacijom. Kod veoma bliskih objekata
potrebno je provesti i zastitne mjere na gradilistu i rad provaditi prema propisanim
tehnickim uslovima.
U fazi pripremnih radova treba kod velikih objekata definisati i ispitati
mjesto za pozajmiste materijala, kamenolom (eventualno) i odlaganje iskopanog
materijala, posebno kada se radi 0 znacajnim kolicinama. Pripremnim radovima se
cesto poremeti prirodna okolina, te je nakon zavrsetka svih radova potrebno
rekultivisati podrucje oko objekta.

36.3. METODE ISKOPA I NJIHOVA STABILNOST

S1.36.2. Filtracija vode u sirokolll iskopu iii pored privremenog pula: stabilno slanje (aJ,
nestabilno stanje (b), povecanje stabilnosti pokosa drenaiom (c), gdje su: strujnice
(1), jarak pored puta (2), filter na kosini (3), drenaina cijev sa jifterom (4),
geotekstil (5).

Gradilisni saobracaj moze biti veoma intenzivan, a vozaci nemaju dovoljnu

preglednost, radi cega je potrebllo izvrsiti saobracajnu signalizaciju kao i na
glavnim putevima, jer se u posljednje vrijeme na gradilisllim saobracajnicama
cesto desavaju udesi sa znatllim materijalnim i Ijudskim gubicima.

U osnovi, razlikujemo Siroki, uski i kombinovani iskop u tlu ilili

stijenskom masivu. Pod sirokim iskopom podrazumijeva se masovni obimniji
iskop u prostranoj gradevinskoj - temeljnoj jami, gdje se moze koristiti i mocnija
mehanizacija za iskop i transport iskopanog materijala. Pod uskim iskopom
podrazumijeva se kopanje u uskom, kao npr. za plitke temelje, temelje samce,
temeljne trake, drenaie i za razne instalacije u raznim materijalima.
36.3.1. SIROKI I USKI ISKOP BEZ RAZUPlRANJA

\16.2.2.PRIPREMA GRADILISTA ZA IZGRADNJU

Priprema gradilista za iskop pocinje ciseenjem stabala, korijenja, zbunja i
ostalog rastinja, oznacavanjem svih podzernnih telefonskih, elektro, plinskih,
vodovodnih i kanalizacionih instalacija. Ovo je veoma znacajno, jer se mocnim
sredstvima za iskop i transport materijala znajll presjeci ove instaiacije i izazvati
poplavu gradilista iIi ugroziti zivot radnika i okoline. testo mogu biti izazvani
veoma veliki materijalni troskovi sto izaziva duzi zastoj u izvodenju radova.
Posebna paznja mora se obratiti na elektricne podzemne i nadzemne kablove i
prelaske strojeva preko njih i na rad u njihovoj neposrednoj blizini.
Kod gradevinskih jama sa podzemnom i nadzemnom vodom priprema
gradilista je slozenija. Prethodno je potrebno izvesti vodozaptivne radove koji su
444

Temeljenje

Posljednjih desetljeea razvili su se moeni strojevi 72 busenje, iskop,

utovar, prevoz i ugradnju nasutih zemljanih i kamenih materijala. Povecana je
veliCina, snaga, ucinak i sigurnost strojeva, kao i njihov komfor, a time osigurana i
veca ekonomicnost u radu. Iz velikog broja raznovrsnog strojnog parka umjesnost
je: (i) izvrsiti pravilan izbor vrste, velicine i broja strojeva; (ii) provesti uspjesnu
organizaciju koristenja strojeva; (iii) organizirati tekuce odrzavanje, generalne
opravke j servisiranje sa nabavkom rezervnih dijelova i dr.
Izbor strojeva za iskop najvise ovisi 0 kolicini i udaljenosti gomilanja
materijala. Do 100 m skupljanja materijala ekonomican je bulldozer (buldozer),
kojim se materijal reze i gura na manjll udaljenost. Za veee udaljenosti kod
povrsinskog kopa, koristi se scraper (skrejper), koji u voznji reze puni kos i
prenosi ga na istovarno mjesto. On nije podesan za duboke iskope i male povrsine.
Temeljenje

445

XlI Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

Grader (grejder) je samohodni iii vueeni stroj, koji boenim nozem reze tlo do 1,0
m visine i usmjerava ga na mehanieki ekskavator, a ovaj u vozila iii samostalno
poravnava nagibe kosina. Prikladna udaljenost je oko 800 - 1000 m.
Razni tipovi mobilnih rovokopaea sltiZe kod dubljih iskopa na malom
prostoru, kao sto su temelji samci, trakasti temetji i rovovi za razne instaIacije.
Dragline (dreglajn) je korisni stroj kod iskopa u krugu oko kompletiranog temelja.
Postoje i drugi razni tipovi strojeva za iskop u tIu, a oni se statno usavrsavaju.
Pored strojeva za iskop, u ciklusu ugradnje materijala, vazna su utovama j
transportna sredstva, kao i strojevi za sabijanje nasipa, te uredaji za selekcioniranje
materijala. Za transport iskopanog materijala danas se koriste razna teretna vozila
3
zapremine 10 m 3 do 40 m Sto je veca dtiZina prevoza i sto je veca ukupna
kolicina materijala, potrebna su vozila vece korisne zapremine. Razastiranje
materijala vrsi se buJdozerima, a zbijanje nasipa jezevima. glatkim valjcima,
vibrovaljcima i pneumatskim valjcima.
Iskop u stijenskom masivu vrsi se pomocu eksploziva. koji se ulafe u
prethodno izbusene rupe raznim rotacionim tipovima strojeva za busenje.
- P~sljednjih decenija, kod sirokih iskopa u evrstom masivu koristi se tehnika "pre splitting'" (pre - spliting), kod koje se busotine izvode oko perimetra iskopa na
cijelu dubinu. Posebnim punjenjem busotina i paljenjem prije od ostalih mina u
iskopu vrsi se "ravno" odsijecanje, bez prekopa.

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gradevinske jame

rJesava se na prije dat naCin, u zavisnosti od parametara evrstoee tla i uticaja

podzenmih i povrsinskih voda.
Boene strane vertikalne (a) iii gotovo vertikaIne (b) sa bankinama iIi bez
njih (c, d) izvode se kod manjih dubina bez razupiranja, ako geoloska grada i
.struktura tla to dozvoljava i ako nece ostati tako dugo nezaSticene. Kod
neosiguranih duzih bokova dobro je da se gradevinska jama izvodi u kampadama,
kako bi vrijeme od iskopa do njegovog zatvaranja bilo sto kraee.
..

"~-".~~"

36.3.2. JsTABILNOST POKOSA U SIROKOM ISKOPU

/

Cetiri su glavna elementa koja treba uzeti u obzir prilikom determinisanja

stabilnosti pokosa sirokog iskopa: (i) vrsta i osobina tla, (ii) dtiZina vremena koje
se trafi da iskop ostane otvoren, (iii) vremenski uslovi i (iv) dopustivi stepen
rizika. Daljnji vaWn faktor je sirina iskopa, odnosno gradevinske jame, koja ce se
tretirati posebno.

36.3.2.1. Stabilnost pokosa u koherentnom tlu

Plitke gradevinske jame u koherentnom tiu kao sto su nonnalno
konsolidirane gline teoretski se izvodi bez razupiranja do dvostruke kriticne dubine
(jedn. 18.20.):
2c
(36.1.)
Do:::: 2Dc = 2
rr;- .

y"KA
Prema slici 36.4. boene strane iskopa u homogenoj glini mogu kratkotrajno
stajati nepoduprte, sve do pojave pukotina u vlacnoj zoni, kada dolazi do urusenja.
Zato se iskopi vece dubine od Dc bezuslovno razupiru.

@)

S1.36.3. Bokovi graaevinske jame: vertikalan (a), blago nagnut (b), vertikalan sa bankinom
u masivu sa nagibom slojeva prema vani (e), blago nagnut sa bankinom (el),
kosina iznael nivoa podzemne vode (e), djelomicno ispod nivoa podzemne vode (f).

Duboke i siroke gradevinske jame rade se sa vertikalnim iIi kosim

nagibima, sa medubankinama iIi bez njih (s1.36.3.). Izvodenje blafih kosina (e, f)
je povoljnije ako je prostor oko gradevinske jame slobodan i ako visak materijala
ima gdje da se ugradi, s tim da je trosak iskopa za kosine manji od razupiranja.
Nagib kosin a O:n) dimenzioniramo tako da je koeficijent sigumosti (1':,) barem
1,2. Kada je nivo vode visi od kote dna iskopa (sI.36.3.-f), nagib kosine ispod
nivoa vode mora biti blafi od kosine iznad vode, posebno u slueaju pumpanja vode
iz gradevinske jame, zbog mogueeg djelovanja strujnog pritiska. Stabilnost kosina

446

Temeljenje

~
I
I '( 0 c "-fi<A

@)

00

A
SI.36.4. Raspodjela aktivnog pritiska (pJ u koherentnom tlu: aktivni klin pritiska (a),
dijagram pritiska kaela nema pukotina (b) i kada ima vlacnih pukotina u klinu do
dubine Dde).
Temeljenje

447

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gradevinskejame

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

Dok nema pukotina, rezultirajuci pritisak tla jednak je nuli (sl.36.4.-b), a

pri njihovoj pojavi u glinovitom tIu aktivni pritisak (PA ) djeluje ispod gornje
kriticne visine (Dc). U ovome slucaju gradevinska jama se mora razuprijeti.
Cvrsta glacijalna ilovaca moze dugo da stoji gotovo vertikalno, sa manjim
urusavanjem na povrsini kao rezultat djelovanja mraza iIi erozije pijeska iz
ilovacastog materijala. Ima primjera da je iskop dubine do 12,0 m bio nepoduprt
sest mjeseci, sto je, naravno, veoma rizicno.
Cvrsta ali ispucala glina zadaje poteskoee kod stabilnosti pokosa. Klizanja
U ovakvom materijalu su najcesee rotaciona po predisponiranim ravnima
ispucalosti. Ako nema rizika za konstrukciju i radnike, nagib kosine moze da
iznosi 1:0,5, u suprotnom 1:2 iii 1:2,5. Cesto se pokosi za kraci period obezbjeduju
polietilenskim prekrivaeima radi sprecavanja dotoka vode u pukotine. Odredena
sigurnost kosine dobije se stepenastim njenim izvodenjem u slucajevima kada
gradevinska jama ostaje duze vremena otvorena. Nekada se pokos gradevinske
jame povrsinski zastieuje mreiama iIi mreiama i torkretom (spricanim - mlaznim
betonom) sa ho!izontalno busenim drenaZama.

36.3.2.2. Stabilnost pokosa u nekoherentnom tlu

Kosine od suhog pijeska i sljunka mogu stajati pod uglom koji je
ekvivalentan prirodnom ugiu mirovanja bez obzira na dubinu. Vrijednosti ovih
uglova date su, prerna Terzaghiju i Pecku u tabeli 36.1. (Tomlinson i Boorman,
1995).
Uglovi mirovanja za suhi pijesak

Podzemne vode obieno izazivaju najvise potesko6a kod iskopnih radova.

Teku6e podzemne i povrsinske vode utjecu na stvaranje erozivnih procesa i
nestabilnosti sve do kolapsa pokosa u otvorenoj gradevinskoj jami. Posebno
izazivaju poteSkoee slojevi prasine iii prasinaste gline unutar pjescanog tIa sa
podzemnom vodom. Ovi proslojci prasine iIi praSinaste gline podvrgnuti su tecenju
od povrsine prema unutrasnjosti i izazivaju poremecaje do sloma i povlace za
sobom vise stabilnih slojeva tla. U ovome slucaju rjesenja su sa jednozidnim
drvenim,celicnim, iii betonskim zagatima (pribojima).

36.3.2.3/Stabilnost pokosa u stijenskom masivu

Stijenski masiv je ispucao i prozet mnogim sistemima diskontinuiteta, tj.
rasjeda, pukotina, prskotina i drugih kraskih fenomena. Zbog ovoga se ne moze
uzeti kao siguran vertikalan iskop bokova gradevinske jame i bez poteskoea.
Stabilnost pokosa ne ovisi 0 cvrstoei na smicanje kamena kao monolita, vee 0
poloiaju i uglu nagiba slojeva, ispuni izmedu slojeva i stepenu ostecenosti
stijenskog masiva. Ukoliko slojevi imaju nagib od iskopa prema unutra, moze se
vertikalni iii skoro vertikalni pokos iskopa uzeti kao stabilan (sI.36.S.-a). U ovom
slucaju, ovisno 0 vrsti stijenskog masiva, bit ce eventualno potreba sarno za
povrsinskom zastitom od mreZa, sa ankerima iii bez njih, radi spreeavanja manjih
povrsinskih otkidanja komada kamena. Za slucaj pada slojeva prema iskopu iIi ako
su uslojeni i izIomljeni kameni blokovi na sloju razdrobljene kamene sitnezi iii na
grusu, potrebnaje zastita pokosa (sI.36.S.-b i c).

@
Tabela36.1 .

....

Vrsta pjjeskai~ljunka
....

Rustresit
Zbijen

Pril:odni ugao nagiba, suhogpijeska

.a(oJ . . . . . . .

Ravnomjemo zaobljena. U glusta zmu dobro .

zma
.in"anuliranu...
28,5
34
33,0
46

Vlazni pijesak i pjeskoviti sljunak posjeduju izvjesni stepen kohezije, te

moze bok iskopa gradevinske jame da stoji vertikalno izvjesno vrijeme, cak i do
nekoliko nedjelja. Nestabilnost strmih pokosa u ovome tlu moze biti izazvana
vodom i vjetrom, iii osteeena usljed operativnih izvodackih zahvata. Stabilnost
pokosa moze se poveeati i povrsinski zastititi slojem spricanog (torkret, mlazni
beton) betona na celicnoj mrezi pricvrScenoj kratkim geotehnickim ankerima za
tlo. Na vertikalnim iIi blago nagnutim kosinama spricani beton se uspjesno
primjenjuje u slojevirna 20 - 60 mm.
448

Temeljenje

I
1(3)1

1':-

II

SI.36.5. Iskop u uslojenom (3) stijenskom masivu: slabilan pokos (a), nestabilan sa
nagibom sZojeva prema iskopu (b), nestabilan pokos zbog sioja sitnog (1)
materijala (e), Ie nestabilnost pokosa zbog proslojaka gUne (2) i nagiba siojeva
prema iskopu (d).

Zastita se izvodi od celicne mreze pricvrseene stijenskim ankerima, preko

cega se nanosi jedan iii vise slojeva spricanog betona. U slozenijim uslovima
izvode se betonski tanji zastitni zidovi, koji se prednapregnutim iii obicnim
ankerima ucvrseuje u stijenski masiv (sI.36.6.).
Temeljenje

449

Xli Osiguranjc iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gradcvinske jame

Nestabilnost pokosa mogu da izazovu proslojci gline izmedu blago

nagnutih slojeva stijenskog masiva (sI.3S.S.-d).
Stabilnost pokosa iskopa u st~jenskom masivu ovisi 0 vise faktora, a
posebno od:
a) vrste stijenskog masiva u kojemje pokos izveden;
b) strukture, stratifikacije i poloZaja stijenskih formacija, kao sto su npr.
ugao, nagib i poloZaj sJojeva i dr.;
c) geometrije poprecnog presjeka pokosa bez bermi iii sa njima;
d) stepena izlomljenosti (skrasenosti) stijenskog masiva;
e) fizicko mehanickih osobina masiva;
f) ostecenosti masiva prilikom miniranja;
g) raspodjeli primarnih i sekundarnih napona prije i nakon iskopa;
h) poloZaju podzemne vode iii sadrZaju vlaznosti;
i) seizmickim i drugim silama koje mogu da djeluju na masiv oko
gradevinske jame itd.

betonskim zidom i prednapregnutim ankerima. Na slici 36.6. dato je ankerisanje

labilnog stijenskog bloka pjescara pored zeljeznicke pruge (a) i ankerisanje BBRV
zainjektiranim ankerima (b) u masivu od krecnjacko - glinovitog lapora ispod
objekta u blizini zeljeznicke pruge.

/36.4.! RAZUPIRANJE USKIH ISKOPA

/
Izuzetno vazan faktor kod iskopa uskih rovova za temelje samee iIi
trakaste temeije, drenafne rovove, potporne zidove, infrastrukturne radove i dr.,
jeste stabilnost strana rova od urusenja. U slucaju dubokih a uskih rovova moguea
su tolika obrusavanja koja mogu da izazovu zatrpavanje radnika, sto se u tome
momentu nalaze unutar rova. Radi ovoga u mnogim zemljama postoje propisi 0
zastiti radnika i oni reguliSu obavezu razupiranja ovisno 0 dubini rova i vrsti
materijala. Isto tako je vafno voditi racuna 0 udaljenosti deponovanja iskopanog
materijala, kao i definisanju prostora za kretanje vozila i mehanickil~ sredstava na
dovoljnoj udaljenosti ad ivice iskopa rova.

. 36.4.1. opel PRINelPI RAZUPIRANJA

101mm

SI.36.6. Osiguranje kosine ankerisanjem: stijenski masiv od pjescara sa rasjednom zonom i

pukotinama osiguran prednapregnutim ankerima (a) (.!a,farevic, 1987), osiguranje
dijela zgrade i kosine BBRV stapovima 012 mm zainjektiranim u glinovito
iaporovitom sttjenskom masivu (b), (Cagalj i dr., 1987), gclje je: ankeri (I),
pukotine (2), rasjedna zona (3), filter - plastika (4), filter - befon i drenaina cijev
(5), izravnavCljuCi beton (6). zaWtna betonska obloga (7), armirano - betonska
konstrukcija (8), predin}ektiran tro.fni lapor (9), BBRV.ftap 012 mm u bu.fotini
0101111:n (10).

Kada je ogral1lCen prostor na kome vrSlmo iskop, a dubina je veea od

kriticne (Dc), moramo vertikalne bocne strane iskopa osigurati tako da bude u
njemu bezbjedan rad. Privremeno osiguranje bocnih strana iskopa ovisi 0 vrsti tin,
nivoupodzemne vode, dubine i sirine iskopane povrsine i 0 vremenu potrebnom za
zavrsetak radova.
Koherentni materijali kao sto su: cvrsta glina, kompaktan i suh glinom
obavijen sljunak, eementiran pijesak, skriljae, lapor, uslojeni stijenski masiv i s1.
mogu neko vrijeme da budu nerazuprti. Obicno se vrsi sarno mjestimicno
razupiranje na ispuealim i rahlim mjestima, sto ovisi i od dubine i vremenskih
prilika. Kod iskopa u nekoherentnom tlu potrebna je potpuna oplata obicno od
horizontalnih (iIi vertikalnih) dasaka (talpi) sa vertikalnim gredieama i
horizontalnim razuporama. U pijesku iii prasinastim tlima sa vodom osiguranje se
vrsi prethodno zabijenim vertikalnim drvenim talpama. Vertikalne talpe imaju
prednost narocito kod losijih materijala i ako se iskop fadi u blizini postojeceg
objekta.
Za osigilranje strana uskog rova koristi se drvena grada, metalne talpe, iii
metalne pokretne opIate iii njihove kombinaeije.

Veoma cesto se izvode osiguranja pokosa sklonih klizanju (sI.36.6.-a), ili

radi osiguranja objekata u neposrednoj blizini (sI.36.6.-b), oblo.znim armirano _
450

TemclJcnje

TemelJcnje

451

XlI Osiguranje iskopa, asanacija kliziJta i primjena ankerisanja

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje graiievinskejame

36.4.2. RAZUPlRANJE DR VENOM GRADOM

Vertikalno iskopani bokovi gradevinske jame u nekoherentnom tIu

osiguravaju se obicno horizontalnim daskama (talpama) i vertikalnim stupovima,
koji se medusobno razupiru drvenim razuporama sa klinovima, kojima se vdi
njihovo ucvrscenje (s1.36.7.-a). Ukoliko kohezija tla dozvoljava, talpe se mogu
postavljati sa meduodstojanjima, cime se postize odredena usteda. U koherentnom
tIu mogu se u uskom rovu postavljati mjestimicno horizontalne talpe i svaka
ponaosob razuprijeti (s1.36.7.-b). Ponekad se za osiguranje koriste vertikalne talpe
i horizontalne grede, koje se na odstojanjima od oko 1,50 - 2,0 razupiru i
ucvrscuju klinovima obicno sajedne strane (sI.36.7.-c).

SI.36.7. Razupiranje uskih iskopa za temeVe u koherentnom tlu: razupiranje sa

horizonta/nim (a, b) i vertikalnim (c) talpama sa klinovima (/), gdje su kod (b)
mjestimicne horizontaine talpe razuprte pojedinacnim razuporama. Metalni
razupirac sa vretenom na vijak (d).

Drvena grada je obicno rezana, ali se za razupore koriste i oblice. U

upotrebi su i metalni razupiraci na izvijanje (sI.36.7.-d) koje je moguce prilagoditi
sirini iskopa.
U nekoherentnom tlu obicno se oblazu u cijelosti vertikalne strane
horizontalnim (s1.36.8.-a), iIi vertikalnim (s1.36.8.-c) talpama sa razuporama na
udaljenosti po visini na 1,0 - 2,0 m.
U slucaju neravnomjemog iskopa, iii na mjestima gdje se urusio materijal,
obicno se dodaje razna grada radi popune prostora (sI.36.8.-e). Vertikalne talpe
postavljaju se jedna do druge u nekoherentnom iii na razmaku u koherentnom tlu.
Klinovi za ucvrscenje postavljaju se prema detaljima I i II (sI.36.8.).
452----------------------=-~------------------------

Temeljenje

Sl.36.8. Razupiranje uskih iskopa sa horizontalnim (a) i vertikalnim (b) falpama u

nevezanom flu, sa detaljima / i 1I, te razupiranje u nepravilnim vertikalllim
stranama sa vertikalnim talpama na meiJuocistojanjima (c), gdje su: razupore (1),
vertikalni stupovi (2), horizontalne talpe (3), klal1lfe f 4), klinovi (5), horizontalne
grede (6), vertikalne talpe (7), daske ili talpe kod nepravilnog iskopa (8),

Kada se kopaju dublje jame u slabo vezanom tlu, u suhom iii u podzernnoj
vodi sa manjim doticajem vode, ugradivanje horizontalne opiate zadaje velike
poteskoce. U ovom slucaju primjenjuje se zabijena rudarska iii jamska drvena
oplata (s1.36.9.). Za rad se koriste talpe za oblogu, obliee iIi grediee za podupiranje
i razupiranje, te klinovi od tvrdog drveta za ucvfscenje talpi. Debljine talpi, koje
mogu biti i metalne, ovise 0 velicini bocnog pritiska, kao i 0 proisteklom otporu pri
zabijanju talpi. Radi lakseg zabijanja taipe se zatesu sa jedne iIi obje strane, a
mogu se i okivati iimom, radi visestruke upotrebe.
Kada se iskopa jama dubine do 50 em, sto ovisi 0 kohezivnosti materijala,
postavi se vodoravni okvir oko kojeg se zabijaju taipe, a istodobno vrsi iskop. Kod
veoma nestabilnih materijala moze se iznad rova iii sahta izvesti ram sa
Temeljenje

XII Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

podupiracima, preko kojeg se zabijaju taIpe, odmah sa povrsme tIa. Talpe

(platnice) se zabijaju rueno, iIi lagahnim pneumatskim zabijaeima. Kada se izvrsi
iskop obieno na

%dubine zabijenih talpi, uevrscuju se uz njih vanjski i unutarnji

okviri izmedu kojih se zabijaju do prikladne dubine nove talpe (s1.36.9.).

Vodoravni se okviri razupiru horizontalnim i vertikalnim razupiracima kako bi cio
sistem bio stabilan. Pojedine evorne veze ukrucuju se
metalnim sponama
(klamfama).

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje graaevinskejame

36.4.3. dSIGURANJE CELICNIM TALPAMA I PROFILIMA

. U izvjesnim slueajevima koriste se eelicne talpe raznih profila za
osiguranje vertikalnih strana iskopa ukoliko nema ogranieenja zabijanju koja
izazivaju potrese i buku. Zabijanje talpi i njihovo spajanje vrsi se kao i kod
jednostrukih zagata (priboja), s tim da se sukcesivno sa iskopom vrsi njihovo
razupiranje, obieno valjanim profiiima. Da bi se omoguCio mehaniziran iskop,
potrebni su siri prostori izmedu razupora, sto se postize njihovom koncentracijom
u pojedinim prostorima (sI.36.1O.-a, b). Stabilnost razupornog sistema u
vertikalnom smjeru obezbjeduje se povecanjima iii smanjenjima razmaka izmedu
horizontalnih razupora. Kada prostor i oblik objekta imaju povoljne odnose, mogu
se bokovi osigurati u obliku svoda, kao na slid 36.1O.-c, cime se dobije veei
prostor za mehanizovani iskop temelja za objekat.

:f
Sl. 36. 9. Razupiranje pomocu zabijenih lalpi (rudarska oplata): poprecni pre.riek kroz
oplatu (a), detalj (A) sa dva (b) i jednim (c) klinom. te dvostrakim redom falpi (d),
gdje sa: venikalne talpe (1), a/osci - podmetaCi (2), vertikalne razupore (3),
horizontalne razupore (4) i klinovi (5).

Kod sitnog pijeska sa vodom zab~jaju se dvostruke talpe (sI.36.9.-d) radi

spreeavanja isticanja pijeska kroz sastave talpi. Zabijanje talpi vrsi se pod uglom
od 10 - 20 prema osi jame, koja je vertikalna, a ucvrscenje se vrsi drvenim
klinovima (s1.36.9.-b -c i d).
Ovaj naein temetjenja je skup i obieno se radi kod manjih povrsina, kada
se kopa ruenim alatom i eventualno bagerom. PrikJadan je za rad II tlu sa samcima
i drugim veCim preprekama koje se uklanjaju kopanjem.
Danas se primjenjuju savremene metode podgradivanja koje omogueuju
visoko - mehanizovani iskop materijala iz gradevinske jame, a one ee se opisati u
narednim izlaganjima.
454

Temeljenje

SI.36.10. Sema razupiranja celicnim talpama i okvirima sire graiievinske jame za

mehanizovani iskop: tloert uie (a) i .~ire (b) graiievinske jame, zasvoiiena

zabijena celicna oplata sa metalnim potporama (c), gdje su: metalne talpe (1),
celicni okviri (2), stupovi (3), kosnici (4).

Kod povoljnih uslova tla talpe se mogu zabijati do dubine 15,0 m, ali u tlu
sa samcima iii u kompaktnom sljunku ova dubina je manja. Moguce je zabiti talpe
do ovakvih prepreka i izvrsiti iskop, te ukloniti prepreke i nastaviti dalje sa
zabijanjem do potrebne dubine.
Cestaje primjena eelicnih nosaca koji se zabijaju u tlo i izmedu njih ulazu
horizontalne daske - opIate koje se ucvrscuju klinovima (sI.36.11.). Ovaj naCin je
posebno prikladan kod vecih dubina i aka u tlu ima samaca kroz koje se ne mogu
zabiti celicne talpe. Najprije se zabiju celicni valjani nosaci I presjeka, na
medusobnom razmaku 3,0 - 4,0 m. Kako se iskop produbljuje, tako se stavljaju
horizontalne talpe, koje se pornocu klinova na vise naeina priljubljuju uz tlo
Temeljenje

455

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

(sI.36.11.). Talpe moraju biti tolike duzine da se mogu uvuci u utore nosaca i to
prvo jednim, a zatim drugim krajem.

36. Pripremni radovi u tlu i osigurarife gradevinskejame

...\

~-

.36.4.4.i RAZUPlRANJE USKOG ISKOPA PRENOSNOM METALNOM

OPLATOM
U principu ovaj tip osiguranja mozemo podijeliti na (Tomlinson i
Boorman, 1995): (i) hidraulicke ramove, (ii) razuprte vertikale, (iii) kutijasta
osiguranja, (tv) klizajuce pane Ie i (v) metalni stit.
Svi ovi sistemi odgovaraju za stabilna tla, koja se drze ne razuprta za
odredeno vrijeme do postavljanja odabranog sistema zastite. Iskop rova vrsi se
masinski i sa istim strojem obicno se obavljaju radovi na spustanju i podizanju
ovoga sistema razupiranja. Pogodni su za radove u cvrstim i mehkim glinama,
zbijenom pijesku i slj unku, slabirn stijenama, laporaeu i s1. Mogu se koristititi i u
vodom zasicenom sljunku i pijesku, ako se prethodno sistemom bunara snizi nivo
podzemne vode.

SI.36.11. Osiguranje uskog iskopa pomocu vertikalno zabijenih celicnih nosaca i drvene
opiate: horizontalne falpe (a) sa klinovima i bez klinova (b), te sa vertikalnim
talpama (c), gdjeje: 1 nosac (1), horizontalne i verlikalne lalpe (2), razupore (3),
vertikalni podupiraCi (4), veze (5), celicne veze (6), uevrscene celicne veze (7),
klinovi (8), horizontalne gredice (9) (Tomlinson i Boorman, 1995).

Talpe se mogu postavljati i bez ukrucenja klinovima (sI.36.Il.-b), s tim da

se pritisnu materijalom iza njih. Razmak izmedu njih je obicno 3 - 5 ern, kako bi
se mogla voda izdrenirati, cime se sprecava porast hidrostatskog pritiska na
zastitnu oplatu. U dnu se ne postavlja daska vee ostavlja otvor za prolaz vode u
kanal u dnu gradevinske jame iz koje se ispumpava voda.
Dascana oplata (talpe) moze se postavljati i u vertikalnom polozaju, s tim
da se horizontalne gredice vezuju celicnim sponama, koje se na taj nacin drze na
odstojanju i iza kojih se zabijaju vertikalne talpe (s1.36.11.-e).
Ovakav tip osiguranja uskih iskopa mnogo se i danas koristi u Njemackoj,
a i u nekim drugim zernljama i poznat je pod nazivom "Berlinski tip zagatnog
zida" (Nonveiller, 1981), Zabijeni celicni nosaci su tipa I iIi 2U, izmedu kojih se
~ao oplata koriste prednapregnute armirano - betonske talpe umjesto drvenih.
Cesto se aktivni pritisak tla umjesto razupiranja preuzima injektiranim obicnim iIi
prednapregnutim zategama u dva iIi vise redova, kod veeih dubina i znatnih
povrsina u uskom iIi sirokom iskopu.
456

Temeljenje

S/.36.12. Razupiranje pomocu sistema ver/ika/nih metalnih profila spojenih hidraulickim

razupiraCima: zabijanje vertikalnih profila (a) poslavljanje gornjeg i donjeg rama
sa razupiranjem hidraulickim raspinjaiSama (b), gdje je: vertikalni zabijeni
metalni profili (1), horizon/altle pr()/ilistllle gredice (2), hidraulicka raspinjaca
(3), pumpa (4), (Tomlinson i Boorma/l, 1995).

Hidraulicki ramovi sastoje se od vertikalno

na odredenom razmaku, ovisno 0 vrsti tla, koji se po
Temeljenje

;jenih metalnih profila

,,:~fUte hidraulickim
457

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gradevinskejame

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

raspinjacama (sI.36.12.). Vertikalni profili prvo se zabiju u tlo ispod donje kote
rova kako bi mogli privremeno samostalno da stoje. Zatim se prvo postave donje, a
potom gornje hidraulicke razupore koje se upumpavanjem dovedu u cvrsto
ramovsko stanje, podeseno sirini rova.
Razupirauje pojedinacnih vertikalno zabijenih metalnih profila vrsi se
hidraulickim raspinjacama. Ne postoje, znaci, horizontalni profili vee se svaki
vertikalni profil pojedinacno po visini razupire slicno na slici 36.12. Primjenjuje se
kod koherentnih materijala sa stabilnijim vertikalnim stranicama rova.
Kutije (boksovi) za osiguranje uskog iskopa sastave se na tIu i spuste u
prethodno iskopani roy. Pomoeu vretena podesava se njihova sirina, a po visini se
mogu nastavljati jedna na drugu (s1.36.13.-a). Na ovaj nacin se kutijastim oblikom
obloze potpuno sve strane iskopa. Vafno je da ne dode do urusenja rova do
momenta spustanja opiate.
Klizeci paneli se stavljaju izmedu prethodno postavljena dva para
vertikalnih profilisanih stupova u roy sa terena (sI.36.13.-b). Spustanje panela vrsi
se sukcesivno sa napredovanjem iskopa i postavljanja vertikalnih stupova. U
dubJjim rovovima mogu -se paneli nastavljati jedan na drugi.

Prije opisani sistemi za razupiranje uskih rovova koriste se i za osiguranje

sahtova pri njihovom iskopu. Tako npr. kod iskopa sahta u nevezanom tlu, sa
doticajem podzemne vode, korisli se zabijena - rudarska oplata (sI.36.9.), kao i
ostali tipovi u koherentnom tlu.
U slucaju sahtova malog poprecnog presjeka koriste se sarno obodni
ramovi, bez dodatnih razupora i kosnika (sI.36.14.-a), jer oni sa vanjskom oplatom
i unutarnjim ukrucenjima daju dovotjnu krutost sistemu. Na ovaj nacin ostaje
unutar sahta sJobodan prostor za izradu temelja objekta. Za vece poprecne presjeke
potrebna su unutarnja ukrucenja, koja se postavljaju na nacin da sredina presjeka
ostaje slobodna (sI.36.14.-b), za rad sa kranom, iii sa nekim drugim mehanickim
stroJem. Pravougaoni oblik sahta obicno se u sredini presjeka razupire,. a na
krajevima ukrueuje (s\.36.14.-c). Kod manjeg presjeka sahta potrebno Je, za
materijale koji bubre, ugraditi na kraju jedan ili dva elementa (klina) od mehkog
drveta, koji se u slucaju potrebe mogu podiei zeljeznom polugom, kako bi se
izbjeglo prenaprezanje i pucanje obodnog rama (sI.36.14.-a, c).

-,

~~-..
---~

"-

SI.36.13. Razupirarlje uskog rova: kutijasti sistem (a)

(Tomlinson i Boorman, 1995).

sistem pomocu paneta (b);

Metalni stit sastoji se od dva metalna panel a cvrsto spojena i vuce se

uzduz rova pomocu krana iIi pomocll masine za iskop. Najcesce se koristi kod
polaganja cijevi u kontinualni roy, koji se sukcesivno kopa, polafe cijev i zatrpava.
458

Temeljenje

I
~I

.01

':""""

T
I

"'-

ji-,

CD

S1.36.14. Metode razupiranja sahtova' mali .5ahf (a), veCi presjek liahta (b), pravougli .<;aht
(c), gdje su: oplata - talpe (1), o/Jodni ral/lovi (2), elemenat mehkog drvcta (3),
kosnici (4), metfurazupore (5), preeke (6), raspinjaca (7), ukrute (8).

U praksi je cest sillcaj osiguranja sahta II llslovima razli~itog sa~ta~~ tla p~

dubini. Jedan takav pdmjer dat je na slici 36.15.,
J:": \l gOfllJem sloJu slJuna~ 1
pijesak sa podzemnom vodom, a ispod njega zbijena
Do glinenog s~oJa
izvede se 5iri saht sa talpama jedlla do druge, iIi se zabij 11
t:llpe, kako bI se
Temeljenje

459

36, Pripremni radovi u tlu i osigura,ye gratievinskejame

XII Osiguranje iskopa, asanaeija klizista i primjena ankerisanja

sprijecilo prodiranje vode u saht. U kanalu izvedenom u glinenom sloju skuplja se

voda, koja se drenira i ispumpava iz sahta. Dio sabta u glinenom sloju izvodi se sa
razmaknutim talpama, na vee opisan nacin.

se njihovo razupiranje horizontalnim razuporarna u dnu (sI.36.16.-b), umjesto

razupiranja kosnicima.

," ,
t=~50- U1
'-200-3.00

,, ,,
'-I

__

r---------~------~

S/.36.16. Osiguranje bokova siroke gratlevinskejame horizontalnim talpama i vertikalnim

ukopanim (a), iii u dnu razupnim (b) stupovima.

SI.36. J 5. Osiguran;e zidova sahta u vodonosnom sloju p!ieska i sijunka iznad <-"vrstog sloja
gUne (Tomlinson i Boorman, 1995), gdje su: p!iesak i .fijunak (I), evrsta glina
(2), podupirac (3), ukrucenja (4), obodni ram (5), oplala - taipe (6), razupore
(7), talpe na razmaku (8), oblozeni kana! za skupijanje vode (9).

Za inverzan slucaj izmjene slojeva tla od onih datih na slici 36.15. i

osiguranje se izvodi suprotno od prikazanog, tj. u glinenom gomjem sioju
oplaeivanje se vrsi sa odstojanjem, a u pijesku i sljunku 1I donjem sloju, opiata se
postavlja bez razmaka radi vodonepropusnosti.

Kod zastite bokova gradevinske jame veeih dubina stupovi se podupiru

kosnicima oslonjenim na dno temeljne jame (s1.36.17.-a). Kosnici se rasporeduju
tako da njihovi oslonci sto rnanje smetaju iskopu i izradi temelja objekta. Broj
kosnika i njihov presjek ovisi 0 razmaku stupova (1,50 3,00 m), dubini iskopa i
pritisku tla.

,,

,
H

36.6. PODUPlRANJE SIROKIH ISKOPA

Podupiranje bokova sirokih iskopa ovisi prvenstveno od osobina tla,
ddanju bokova gradevinske jame, pritiska tla, mogucnosti i nacina iskopa, velicine
gradevinske jame itd. Osigllranje se kao i kod uskih iskopa vrsi drvenom graaom,
celikom i njihovim kombinacijama, kao i prednapregnutim armirano - betonskim
elementima.
Najjednostavniji je nacin osiguranja bokova graaevinske jame kada se one
drze vertikalno izvjesno vrijeme do njihovog podupiranja, s10 je obicno slucaj kod
kohezivnih materijala i manjih dubina. Najcesee se kod manjih dubina
horizontalno postavljene talpe (iii daske) podupiru vertikalnim stupovirna
ukopanim u tlo (sL36.16.-a) iIi, ako su stupovi malo iii nimalo ukopani u tl0, vrsi

460

Temeljenje

:~.=
SI.36.17.

HoeRT

Razni naCini podupiranja siroke grailevinske jame: podupiranje pritisnutim

kosnicima u grailevinskoj jami (a), vlacno razupiranje iza iskopane grailevinske
jame, sa ukopanim stupom (b) i poduprtim .~ipom (koieemj (e).

--------------------------~---------------------461

Temeljenje

XII Osiguranje iskopa, asanacija kiizita i primjena ankerisanja

36. Pripremni radovi u tlu) osiguratife gratlevinske jame

Umjesto podupiranja u samoj jami stupovi se mogu ankerisati izvan

gradevinske jame (sI.36.17.-b). To se postize vezivanje~ stupa pomocu klijesta za
kolac iii sip zabijen u tlo izvan gradevinske jame na dovoljnom odstojanju od ivice
jame, kako bi se osigurala stabilnost bokova jame. Klijesta se vezuju za zabijeni
sip zavrtnjima, poslije nabijanja klinova.
Stupovi se podupiru kosnicima direktno sa zasjekom, putem podmetaca
radi osiguranja protiv klizanja iIi preko horizontalnih greda (s1.36.18.). Do dubine
4,0 m obicno se podupiranje izvodi sa po jednim kosnikom po visini (sI.36.17.-a),
a kod vecih dubina sa dva iii vise kosnika, sto ovisi 0 vrsti materijala i aktivnom
pritisku tIa (sI.36.18.).

,---- -l
:

DETALJI

','
"

,~

T :".

@
,--------I

I~

".

@
-0.50

~: ,"

Kada je iskop vertikalno i pravilno iskopan, mogu se ta1pe postavljati uz

povrsinu iskopa i ucvrstiti klinovima postavljenim izmedu stupova i talpi. Moze
biti svaka talpa ucvrscena klinovima iii po dvije talpe skupa. Kod kosog iii
nepravilnog iskopa moze se prostor izvan talpi zasuti materijalom, a boIje je
ispuniti ga gradom.

.'

..

:0.

~'.
.~

..

,'0

".

. '~~

UKRUCENJAj

,"

'.

::,.
'.

.'

SI.36.19. Podl,tpiranje kosnicima u uglu graaevinske jame: kosnici u jednoj tacki i

pojedinacno (a), lepezast raspored kosnika (b), gdje su: kosnici (I), stupovi (2),
ukrucenja (3), klinovi (4), kratki ipovi (5), oplata - talpe (6), razupiraCi (7).

Sl.36.18. Podupiranje vertikalnog iskopa kosnicima (a), sa detaljima spaja sa stupam (b) i
nalijeganja na tla (c).

Kosnici se osianjaju direktno na zernljiste ako je tlo dovoljne nosivosti, da

pnml od njega opterecenje. Kada ovo nije siucaj, podmecu se taipe, grede iii
izvode oslonci pomocu kratkih, kosih iii vertikalnih sipova zabijenih u tlo
(sI.36.18.-c). Ovi razni podmetaci stavljaju se ispodjednog iIi vise kosnika tako da
se opterecenje prenosi preko vece naiijezuce povrsine. Osianjanje uvijek ide preko
klinova od tvrdog drveta, kojima se naprezu kosnici radi cvrsceg podupiranja, a
sluze i za laksu demontazu potporne konstrukcije. Kada ima vise dugackih
kosnika, oni se mogu povezivati ukrucenjima kako bi se smanjiia duzina izvijanja.
462

Temeljenje

U uglovima gradevinske jame kosnici mogu imati zajednicku iii odvojenu

potpornu tacku (s1.36.19.-a) iii se mogu postaviti lepezasto u osnovi, sa
zajednickim iIi odvojenim osloncem (sI.36.19.-b), Kod lepezaste osnove stabilnost
vertikalnih stupova osigurava se razupiracima, jer se pravci opterecenja od stupova
ne poldapaju sa pravcima kosnika (7).
IV
III
I

-- ---.=1

~~~-1::-:j

------- --~
-- -::. -- -----~
~-::--:.-:]

-:===1

Sl.36.20. FaZlli iskop (I-IV), sa podupiranjem aboda .firake graaevinskejame.

Temeljenje

463

XII Osiguranje iskopa. asanacija klizista i primjena ankerisanja

36. Pripremni radovi u flu i osiguranje graaevinskejame

Kod nekoherentnog tla kopanje u sirokom iskopu vrsi se istovremeno sa

podupiranjem. Moze se kopati cijela jama sa kosinama po obimu, uz istovremeno i
sukcesivno podupiranje bokova gradevinske jame, iii dio po dio po visini i u
kampadama po duzini jame (sI.36.20.). Bokovi gradevinske jame kopaju se i
podllpiru odozgo nanize, tako da svaki dio zastitnog osiguranja ima svoje posebne
kosnike. Moguce su i druge metode iskopa i obezbjedenja jame, ali se u praksi
najcesce koristi opisani metod osiguranja i sirokog iskopa na mehanizovani naein.
U veoma velikim gradevinskim jamama osiguranje bokova moze se izvesti
od zabijenih metalnih talpi, koje se slIkcesivnim iskopom po visini razupiru
eelienim profilisanim nosaeima (sI.36.21.). U nevezanim i mehkim materijaJima
prvo se zabijll talpe i vrsi iskop do prve berme, nakon eega se izvrsi prva faza
razupiranja (s1.36.21.-a, b). Na sliean nacin se izvede druga faza iskopa i
razllpiranja i, konacno, treca faza u nivoll temeljenja objekta.

Kao alternativa metalnim talpama koriste se zabijeni celieni nosaci sa

ispunom od drvenih iii prednapregnutih talpi (sI.36.22.), kao sto je to bio slucaj i
kod osiguranja lIskih iskopa. Prikaz zastite i potpore na uglu iskopa dat je na slici
36.22.

S1.36.22. Osiguranje iskopa graaevinske jame na uglu od celicnih nosaca zabijenih u tlo i
ispunom od drvenih, metalnih iii betonskih talpi, gdje su: H nosaCi (1), oplata
(2), celicne podupore (3), oslond (4), metalni klinuvi (5). (Tomlinson i Boorman,
1995).

.. "

'-......--.

ill FAZA ISKOPA

I RAZUPIRANJA

L,

III FAZA
ISKOPA

SJ.36.21. Iskop u sirokom otkopu sa osiguranjem celicnim talpama i potporama, izvedenim

uJazama: zabijanje talpi i iskop I Jaze (a), podupiranje u IJazi (b), iskop llJaze i
razupiranje u drugoj Jazi (c), konacnaJaza iskopa i razupiranje (d), (Tomlinson i
Boorman, 1995), gdje su: celicne talpe (/), iskop do prve berme (2), ovjesenje
celicnog horizontalnog 1 nosaca (3, 4), celicna razupora (5), metalni sip (6),
dejinitivni pod (7) i ukrucenja (8).
464

Temeljenje

Osiguranje pokosa kod stijenskog masiva vrSl se mreZama; mrezama

ankerima; mrezama, ankerima i spricanim betonom u jednom iIi vise slojeva.
Samostalni blokovi osiguravaju se stijenskim ankerima, pojedinacno iii u grupi, sto
ce se djelomieno objasniti na kraju ovoga poglavlja. Nekada je potrebno izvesti i
stalnije objekte od arrniranog betona sa ankerima da bi se poduprla stijenska masa
sklona pokretu (sI.36.6.) .

36.7: OSIGURANJE GRADEVINSKE JAME DIJAFRAGMOM

U uvodnom dijelu (tae.25.4.2.), kao i kod objasnjenja betonske dijafragme
kao zagatnih zidova (tac.33.1.5.) dat je tehnoloski naein izrade dijafragmi, au
poglavljirna 34. i 35. prikazano je vise primjera primjene dijafragrni kod zagata za
temeljenje u vodi i kod gradevina od nasutih materijala. U ovome potpoglavlju dat
Temeljenje

465

XlT Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

36, Pripremni radovi u flu i osiguranje graaevinskejame

ce se staticki tretman i vise prakticnih primjera osiguranja gradevinskih jama u

urbaniziranim podrucjima kontinuiranim dijafragmama, gdje je izuzetno rasirena
njenaprimjena, kod nas i u svijetu, zbog obicno ogranicenog prostora j
izbjegavanja gradilisne buke. Njome se obicno kombinuje osiguranje dubokog
iskopa za temelje i kOllstrukcione elemente gradevine i njenih temelja.
U ovome slucaju dijafragma, izvedena na prije opisani nacin, je od
arrnirallog betona, dimenzionirana tako da preuzme aktivni pritisak tla i,
eventualno, vode, kao j da prenese vertikalna optereeenja od povjerenog joj dijela
konstrukcije. Horizontalne sile preuzimaju se obicno geotehnickim busenim i
prednapregllutim ankerima, razuporama unutar gradevinske jame iii drugim
konstruktivnim horizontalnim dijelovima objekta.
Do prije 40 - 50 godina zastita gradevinske jame i izvodenje dubokih
temelja mogli su se izvesti vee obradenim nacinima: pribojima, (jednostruki
zagati), zagatima, sipovima, bunarima, otvorenim iii zatvorenim sanducima i
kesonima. Svi ovi naCini omogueavali su izvodenje temeljenja na dubini do 35,0 m
i to kod slozenih uslova tla, sa dosta poteskoca, i sa duzim rokom gradellja i
visokom cijenom kostallja. Dijafragmom se postiZu vece dubine, osigurava bolja
vodonepropusnost, postize niza cijena kostanja i kraci rok izgradnje, tako da je
posljednjih decenija za duboka osiguranja i temeljenja postala nezamjenljiva
metoda.

Prethodnim izlaganjima obuhvacene su dijafragme kao protufiltracioue

zavjese ispod hidrotehnickih objekata i kao vodonepropusue jezgre u tijelima
brana i nasipa. U narednim izlaganjima prezentirat ce se neki prakticni primjeri: (i)
nosivih i vodonepropusnih zastitnih zidoV8 kod temeljnih jama, (ii) nosivih
konstruktivnih elemenata kod dubokih temelja, (iii) potpornih i obloznih
konstrukcija, (iv) dreu8ia i sl.
Za petospratnicu bilo je potrebno iskopati podrumski dio dimenzija 30,0 x
72,0 m, na dubini od maksimum 7,0 m, u tlu razlicitog sastava, ali bez prisustva
vode. U neposrednoj blizini na dvije strane gradevinske jame nalazili su se
postojeei temelji. Osiguranje gradevinske jame obavljeno je diskontinualnom
armirano - betonskom dijafragmom, sa lamelama i medurazmakom od po 2,5 m
(s1.36.23.-a). Izmedu lamela dijafragme (panel a elemenata) 2,5 x 0,60 m i visine
14,0 m odnosno 13,0 m ulagane su u utore drvene platnice do projektovane kote
podrumske ploce, cime je ostvarena znacajnija usteda, i dovoljno sigurno rjesenje.
Lamele dijafragme Iocirane su uz postojece temelje, a izmedu njih su izvedelle
drvene platnice. Metalni utori navareni su na zeljezni kos zapunjen stiroporom,
koji se lagano mogao vaditi.

it:
"".
::::~::;::::::: l~ONTRAFORI
@

120.00
utori

11500

'f=28'

r'::I1.0kN/m 3

1000

S1.36.23. Karakteristicni presjeci dijafragme: diskontinualna dijqfragma ispod postojeCih

telllelja (a), dispozicija d!iafragme uz podrum robne kuce (b), gc!ie su:
poligonalni stup (1), vema greda (2), nadglavna greda (3), unutarnji a.b. zid (4),
izravnava}uCi slo} (5), izolacija (6), drenaini slo} (7), zaJtitna a.. b. ploea (8),
(Kleiner, 1975).

466

Temeljenje

SI.36.24. Presjeci neankerisanih dijajragllli: podzelllni prolaz osiguran a.b. dijajraglllolll

(a), obaloutvrdska d!iafragma (b), (Kleiner, 1975), dijafragma u podnoiju
nestabilne padine kao telllelj visokog objekta i zastita tellleljne jame (c),
(Petrovic, 1975),

Na slici 36.23.-b dat je presjek dijafragme sa podrumskom konstrukcijom

jedne petospratne robne knee u Rijeci, dimenzija 36,0 x 75,0 m. Zbog frekventne
gradske saobracajnice gradevinska jama izvodena je od dva dijela (30,0 x 36,? m)
sa medurazmakom za saobracajnicu od 15,0 m. Izvodenje podrumskog dlJela

-----------------------=-------------------------467
Temeljenje

36. Pripremni radovi u tJu i osigurarife grailevinskejame

Xfl Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

zahtijevalo je iskop tla u dubini 6,30 m, sto je nalagalo osiguranje bokova

gracievinske jame, koje je obavijeno a.b. dijafragmom debljine 0,80 m.
Dijafragmom je trebalo osigurati gradevinsku jamu od okolnih objekata,
saobracajnice i visokog nivoa podzemne vode, koja se mijesala sa morskom
vodom. Pored ove uloge a.b. dijafragma je trebala sigumo da prenese velika
vertikailla opterecenja od 16 MN na stijenovitu podlogu (Kleiner, 1975).
Kod izgradnje prolaza (pothodnika) u Karlovcu kvadratne osnove 40,0 x
40,0 m, sa cetiri ulaza - izlaza, primijenjena je armirano - betonska zastitna i
ujedno nosiva dijafragma (s1.36.24.-a). Dijafragma je koncipirana kao samonosiva
konzolna konstrukcija uklijestena na dovoljnoj dubini u tlo. Nadglavnom
kOl1strukcijom meciusobno su spojel1i 110sivi dijelovi dijafragme, cime se dobiia
cjelovitost objekta.
Cesta je primjena armirano - betonskih dijafragmi kod pristanista i
obaloutvrda. Zbog nemogucnosti koristenja geotehnickih prednapregnutih ankera,
iii podupora kod visokih obalnih i potpomih zidova, koriste se za poprecna
ukrucenja poprecni zidovi, odnosno kontrafori, tame gdje se mogu uklopiti u
konstrukciju objekta (s1.36.24.-b).
Kod pad ina u pokretu slozen je sirok iskop za teske objekte, te je primjena
arrnirano - betol1skih dijafragmi ekonomicna i kao zastitni ilili nosivi elemenat
(s1.36.24.-c). U posljednje vrijeme cesto se javlja potreba za sanacijom padina, pa
cak i aktivnih pliCih klizista, sto se moze uspjesno rijesiti pravilnom primjenom
dijafragmi iIi busenih sipova.

prvobitno predvidenog kesonskog iIi sanducastog temeljenja usvojena je betonska

(donji dio) i armirano - betonska nosiva dijafragma debljine 50 em i ukupne
dubine 32,80 m (sI.36.25.). Gornja armirano - betonska dijafragma sluzila je kao
zagat u fazi iskopa, a nakon dovrsenja sluziia je kao konstruktivni i sastavl1i dio
objekta. Kopalo se u etapama 2,0 - 4,0 m i nakon svake etape betonirane su
horizontalne armirano - betonske grede, koje su takoder dio konacne konstrukcije
pumpne stan ice, a sluiile su kao razupore dijafragme u fazi iskopa i u fazi
eksploatacije.
Ulazna gradevil1a izvedel1a je od glavnih bocnih zidova i krila, kao
elementi armirano - betonske kontinuirane dijafragme (s1.36.25.-a). Vertikalni
zidovi dolje su ukljesteni u tIo, a kroz nadglavne grede izvedeni su prednapregnuti
ankeri vezani za ankerni zid na udaljenosti od 15,0 m. Nakon zavrsetka ulazne
gradevine i montaze opreme srusena je pomocna dijafragma na ulazima u pumpnu
stanicu.
<C

w
...,

::z:

g
a

0::

"-

<{'

>o

A'
.
a::

...,w

::z:.
.
::>

0'

a'
wi

~l

-0:.

::z:

SI.36.25. Tioert (a) i presjek (b) pumpne stanice fla obali Save sa vodonepropusnom
betonskom i nosivom armirano - betonskom dijafragmom (Nonveiller, 1981).

"a

o
UJ

a::
""
Presjek kroz objekat Robne kuee Terazije u Beogradu, sa obodnom kontinualnom
0::

Patnju. zasl~Zuje izrada djelomicne betol1ske vodonepropusne (62,50 79,0. m.n.m.) 1 .nOslve armirano - betonske dijafragme, za temeljenje pumpne
stamce na oball Save za TE Sisak (Kleiner, 1975; Nonveiller, 1981). Umjesto
468

Temeljenje

SI.36.26.

dijafragmom (I), diskontinualnim dijelovima d{iaji-agme (2), celicnim stupovima

(3) i Jazama izvotlenja (I-IX) od ploce na koti 111,60 m.n.m., prema dolje i gore
(4); (Mandie, 1975).
Temeljenje

469

XII Osiguranje islwpa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

36. Priprernni radovi u tlu i osiguranje graaevinskejarne

Robna kuca Terazije u Beogradu, koja se nalazi u gustom urbanom

podrucju, izvedena je sistemom armlrano - betonskih dijafragmi debljine 60 em
oko objekta dubine od 11,0 - 19,0 m ukopane u lesna i laporovito - glinovita tla
(s1.36.26.-1). Dijafragma je bila zastitna i primila je opterecenje susjednih
objekata, pritiske tla i podzemne vode u fazi izvodenja, au eksploataeiji je cinila
sastavni dio nosive konstrukeije. Nakon izvodenja obodne dijafragme izvrsen je
iskop do kote 111,60 m.n.m. i u ovoj fazi dijafragme su opterecene konzolno. Sa
ove kote izvedena je po jedna lamela dijafragme ispod 25 stupova dimenzija 3,0 x
0,60 Ill, dubine 19,0 m i 17,0 m, koje su bile temelj ovim stupovima. U iskopani
roy spustenje kos annature, duzine 6,0 i 8,0 m sa kote 111,60 m.n.m. ito skupa sa
celicnim stupom, duzine 10,0 - 11,0 m, sastavljenim od cetiri ugaonika
medusobno povezanih spojnim limovima (3). Dio lamele sa armaturnim kosem je
zabetoniran i bio je temelj opterecen sa tri etaZe ispod i sa dvije etaze iznad kote
111,60 m.n.m.

1:.

obodnim dijafragmama. Poslije je iskop i napredovanje radova bilo prema dolje i

prema gore od ove ploce prema datim fazama rada (sI.36.26.). Ovo je bila
speeificnost ovoga rjesenja, kojim se skratio rok gradenja, jer su stvorene
mogucnosti odvijanja radova u oba pravca.
lzgradnja podzemnih prostora ispod frekventnih saobracajnih cvorista je
veoma cesta. Tehnicka rjesenja su gotovo iskljucivo vezana za dijafragme i sipove.
Tako su na najprometnijem cvoristu Karlsplatzu, u MUnchenu, izvedene cetiri
etaie za podzemne zeljezniee, trgovine, pjesacke prolaze i parkiraliste automobila
(s1. 36.27.). Cijeli kompleks ima dimenzije 270,0 x 55,0 m. U prvoj fazi izvedene
su bocne armirano - betonske dijafragme, dubine 22,0 - 35,0 m i debljine 0,80 m.
Elementi dijafragme bili su dugi 2,5 - 5,0 m i izvodile su se u dionicama, uz
privremenu devijaciju saobracaja. Kosevi armature bili su teski 6,0 - 15,0 t j
spustani su u iskopani roy mocnim dizalicama. U drugoj fazi izvedeno je 58
sahtova zamrzavanjem promjera 1,50 m, u koja su postavljeni celicni stupovi,
dubine 20,0 - 33,0 m. Sahtovi su na dnu prosireni na 3,0 m u cije prosirenje je
ubetoniran temelj celicnog stupa (2). U narednoj fazi izbetonirana je kolovozna

-33.0

-=--

10

20m

SI.36.27.

It_01~~~

10

20m

"

Fazna izgradnja podzemnih prostora u Karlsplatzu u Miinchenu, pomocu

obodnih dijafragmi i stupova: izrada armirano - betonske obodne dijafragme
(J) debljine 80 em, stupova (2) i gornje prednapregnute armirano - betonske
l!loce (a); iskop nqjvise elate (4), izrada armirano - betonske gornje ploce (5) i
lskop i postavUanje sporednih stupova - 6 (b); izrada druge i trece elaie (e) i
posljednje etaie i dijelova konstrukeije (d), (Nonveiller, 1981).

Nakon ocvrscenja lamela ispod ovih celicnih stupova (2) izbetonirana je

armirano - betonska ploca na koti 111,60 m.n.m. (4), koja je sluzila i kao razupora
4m--------------------~--~----------------------

Terneljenje

SI.36.28. Sernatski prikaz izrade podzemne zeljezniee u Milanu, pomocu kontinualne

annirano - betonske dijafragme: iskop, izrada dijafragme na jednoj, a zatim na
drugoj strani eesre (a), iskop do ploce tunela (razupore) i njeno betoniranje (b),
zatrpavanje iznad ploce {unela i iskop ispod tunelske ploce (e), izrada podnozne
place i zavr.fetak svih radova (d), (Nonveiller, 1981).
Terneljenje

471

XII Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gratlevinske jame

prednapregnuta ploca (3), koja je oslonjena na dijarragmu i stupove. Ova ploca

izvoaena je u dionicama, uz privremeno preusmjeravanje saobracaja, a nakon
njenog cjelokupnog zavrsetka odvUao se normal no saobracaj, a ispod nje su se
izvodile cetiri podzemne etaie. Ploce su dimenzionirane i kao razupore vanjskih
dijafragmi, da preuzmu sile aktivnog pritiska i podzemne vode. Tok radova

'ema"kije P';o"","

~(~onveille" l~~l).
, /
ii
l---
!- :Ii:rj)'_:':

l'

'!;/':~;W;u:~W

SI.36.29. Sematski prikaz Jaznog izvodenja podzemnih prostora ispod Victoria ulice
(Viktorija) u Londonu: izvodenje uvodnica za diiafragmu i sipova za druguJazu
(a); iskop, izvodenje druge podrumske ploce, ankerisanje i izvodenje ipova za
treCi suterenski pros/or (b); izvodenje treee ploce suterena (c), (Tomlinson i
Boorman, 1995); gdje je: nasip (I), pjeCani ljullak (2), londonska glilla (3),
postojeCi potporni zid (4), H ipovi (5), privremena razupora (6), uvodnica (7),
postojeea osnova (8), nivo za buenje ipova za drugi suteren (9), ,~ipovi punjeni
pijeskom (l 0), sipovi (11), uklonjen dio uvodnice (12), dijaJragma (13), prva
Jaza iskopa (14), druga ploca suterena (15), druga Jaza iskopa (16), otvor za
treeu Jazu iskopa (17), celicni stupovi za poduporu druge ploce suterena (18),
celicni ipovi obloieni betonom (19), zatvoren otvor (20), druga ploca suterena
(21), treea jaza iskopa (22), treea ploea su/erena (23), eetvr/a jaza iskopa (24),
prvaJaza ankerisanja (25), drugaJaza ankerisanja (26).
4n----------------------=-~------------------------

Temeljenje

Slicno prethodnom rjesenje prikazano je sematski na slici 36.28. gradnja

podzemne zeljeznice u Milanu, kroz gradsko srediste. Da bi se sto manje ometalo
odvijanje saobracaja, usvojeno je izvoaenje podzemnog prostora pomocu
kontinualne armirano - betonske dijafragme. Prvo je na jednoj, a zatim na drugoj
strani ceste, uz trotoare izvedena kontinualna dijafragma. Uz kratke prekide
saobracaja na pojedinim dionicama izvrsen je iskop i izbetonirana tunelska ploca,
koja je spojena sa dijafragmom. Nakon zasipanja ploce saobracaj se odvijao
normal no, kao i rad u podzemlju (sI.36.28.). Zidovi u obliku dijafragmi posluzili su
kao zastita gradevinske jame, zastita od prodora podzemne vode i kao
konstruktivni elemenat oologe tunela (Nonveiller, 1981).
Primjer izrade armirano - betonske dijafragme takoder u slozenim
terenskim uslovima, dat je na slici 36.29. Za poslovni objekat sa 14,0 m dubokim
prostorima suterena, u ulici Victoria (Viktorija) u Londonu, koristena je armirano
- betonska dijafragma za osiguranje gradevinske jame i za konstruktivni sistem
objekta. U prvoj fazi zabijeni su metalni H profili za osiguranje postojece potporne
konstrukcije, prije izrade uvodnice za dijafragmu, koja je locirana neposredno uz
ovaj zid od metalnih profila. Za vrijeme ovih radova izvedeni su buseni sipovi, koji
su zabetonirani do kote drugog sutcrena (sI.36.29.-a).
Nakon izvedene dijafragme izvrsen je iskop prve faze do mjesta
<U1kerisanja zatege, a zatim do nivoa druge ploce suterena. Sa ovoga platoa
izwdena je srednja dijafragma, izbuseni sipovi, ugradeni celicni stupovi, koji su
zabetonirani do nivoa trece ploce suterena (s1.36.29.-b). Celicni stupovi stavUeni
su u izbusene sipove za nosenje ploce u drugom suterenu, u kojoj je ostavljen
otvor za izvoz materijala iz donjeg suterena. Izvedena armirano - betonska ploca
siuzila je ujedno i kao llkrllcenje dijafragme, a ostavUeni otvor je u krajnjoj fazi
zabetoniran. U trecoj etapi izvrsen je iskop do 11,30 m, na kojem nivou je
ugradena druga faza ankera (sI.36.29.-c), a poslije izvrScn cjelokupni (cetvrta faza)
iskop do posljednih glava sipova (13,90 m). Ovim su zavrseni glavni radovi,
oblozeni celicni stupovi betonom, zatvoren privrcrncn olvor i dr. Mjcrenjcm su
ustanovljena sJijeganja na povrsini ceste ad 28 {mn, poslije druge faze iskopa, a 20
rom nakon sest mjeseci.
Iz do sada iznesenih primjera vidljivo je da se dijafragme osiguravaju
dijelovima buduce konstrukcUe i/ili ankerisanjem zida dijafragme. U primjeni su
geotehnicki prednapregnuti ankcri sa "iobodnom i kotvenom zonom. Izvoaenje
podvomjaka u urbanim podrucjim<1 takoder jc skopcano sa vise poteskoca, koje se
uspjesno mogu rijesiti ankerisanim armirano betonskim dijafragmama. Na slici
36.30. dat je primjer ovakvog nacina izvodenja podvoznjaka. Sa postojece ceste
izvedene su dijafragme, vrsen iskop i obavljeno ankerisanje tzv. BBRV ankerima.
Potpoma konstrukcija u vidu dijafragme sluzila jc kao I.astita u vrijeme iskopa i za
prijem aktivnih sila i hidrostatskog pritiska vode. 0:\;1 J'C ujedno bila nosiva
konstrukcUa za most nadvomjaka (Kleiner, 1975).
Temeljenje

473

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizi.fta i primjena ankerisanja

Postojeci
objekli

to.OO
NASIP

-1.20

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gratlevinske jame

:t 0.OO=101.20m.n.m
Most

'/'=30'
t::16kN/m 3
-3.70

-6.00

ML-SFc

Teznja je svih ovih rnodeJa, da pored uslova ravnoteze zadovolje u sto

vecem obirnu i us love deforrnacija, zaboravljajuci relacije kornpatibilnosti, sto je
slozen postupak.
U svakoj od prikazanih serna prvenstveno se treba proracunati aktivno
opterecenje koje obuhvaca: aktivni pritisak tJa, hidrostatski pritisak vode,
konstruktivna opterecenja, uticaj okolnih opterecenja od postojecih temelja, vozila,
strojeva, itd. U slijedecem koraku proracunaju se reakcije u vezarna i pronadu
momenti savijanja za dimenzioniranje.
Nacin proracuna za vise vidova zastite datje prije uz njihovo obrazlaganje,
kao npr. kod jednostrukih (priboja) i dvostrukih zagata, sa razuporarna iIi bez njih.
(poglavlje 33. i 34.). U ovorne dijelu dat ce se staticke osnove za poduprte zastitne
konstrukcije i hidrostatski pritisak kod dijafragme.

36.8.1. PODUPRTE ZASTITNE KONSTRUKClJE

If= 2S'

r~11kN/m3
-10.00

-10.S0

GFc
'1'=33'
t=11kN/ m3

CD

SI. 36. 30. Ankerni zid sa geotehnickim ankerom: karakteristican poprecni presjek
potpornog zida sa ankerom za podvoinjak, gdje je: ankemi potpomi zid (1),
slobodna duiina ankera (2), ankerisani (kotveni) dio (3), bu.votina (4).

Pa

Staticki tretrnan ovisi 0 naCinu pridriavanja zastitne konstrukcije koja opet

ovisi 0 vrsti rnaterijala od kojeg je sistem podupiranja (razupiranja) izveden, i za
koji vid zastite gradevinske jarne. Iz nacina razupiranja - podupiranja u osnovi
proizlaze slijedeci staticki sistemi:
a) konzoIni, osiguran ukopavanjem u tlo;
b) razuprti na jednom ili vise mjesta, kao sto je to slucaj i kod zagata i
uskih iskopa;
c) poduprti, najednom iii vise mjesta, stoje obic110 slucaj kod osiguranja
sirokih iskopa;
d) ankerisani, na jednom iIi vise mjesta, kao sto je to slucaj kod
jednozidnih zagata (priboja) i armirano - betonskih dijafragmi;
e) ukopan elemenat u tlo, koji se uravnotezuje iz odnosa aktivnog pritiska
i pasivnog klina, kao 5tO je to slucaj kod potpuno ukopane dijafragme.
474

Temeijenje

A~B

~
v

36.8. STATIeKI TRETMAN OSIGURANJA GRADEVINSKE JAME

JlllJllIlllllllllllWl

Po

I
fj,

I
Pp

SI.36.31. Sema opterc6enja za proracun dije/ova poduprtl? konstrukcije: oblik konstrukcije

sa .vemom opterecenja na talpe i stupovc
diiagram sila za potporu i stup (b).

.vema opterecenja talpe na dubini z i stupa u!lu 110 dubini z'.

Horizontalne drvene talpe kod poduprtih zastitnih zidova opterecene su na

savijanje od bocnog pritiska tla, podzcmne vode i drugih objekata uz gradevinsku
jamu (s\.36.31.). Talpe imaju raspon jcdnak odstojanju stupova (l). Njihovo
opterecenje jednako podijeljeno po duzini (Po) vece je za nize, a manje za gornje
taipe, jer optere.cenje od aktivnog pritiska tla ima oblik trougla, sto je slucaj i kod
pritiska podzemne vode (P,,.). Stupovi primaju oplerecenje od talpi i ono je
rasporedeno po trouglu, k~je izaziva savijallje stup:1. Oni St1 oslonjeni gore na
grede, odnosno kosnike a dolje u tlo iIi l1a razupiri1cc.
,tup(lva se sila prenosi
direktno iIi preko horizontaillih greda na jedan iIi vi~(' f,:"nib (sI.36.31.-a, b).
Temeijenje

475

Xli Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

36. Pripremni radovi u tlu i osigural'!ie graaevinskejame

Stupovi ispod dna gradevinske jame prenose optereeenje na tIo, koje biva preuzeto
otporom tla (sI.36.31.-a, c).
Kosnici prenose optereeenje od stupova na oslonce u tlu i izlozeni su
aksijalnom pritisku i eventual no izvijanju, sto ovisi 0 slobodnoj duzini kosnika.
Statieki tretman konzolne zastite isti je kao i kod prije datih jednostrukih
zagata. Razuprti zastitni zidovi proracunavaju se kao razuprti dvostrani zagati,
(obradeni u poglavlju 34.), a njihov statieki tretman ovisan je od statieke
koncepcije osiguranja dijafragme.

Prema oznakama na slici 36.32.-a moze se izracunati napon na dubini z iz

izraza (Nonveiller, 1975):
(36.2.)
gdjeje:
y i y' - jediniena (zapreminska) teiina tla iznad i ispod nivoa podzemne
vode;

K A = t gZ ( 45 -

36.8.2. HIDROSTATSKI PRITlSAK KOD DIJAFRAGMI

m - dio dubine z ispod nivoa podzernne vode;

Moguenost da se hidrostatskim pritiskom lIspostavi potrebna ravnoteia

napona na granici iskopanog dubokog rova omogueila je razvoj nove tehnike
izrade dubokib dijafragmi. Napon na zidovima iskopa potreban za oddavanje
ravnoteze ovisi 0 deformaciji u zoni aktivnog klina koju mozemo dopustiti. Sto je
veea dopustena deformacija, to ee biti potreban i veei napon na zidu usjeka, sve do
graniene velieine aktivnog pritiska.
Odriavanje ravnoteze dubokog iskopa ovisno je 0 hidrostatskom pritisku
suspenzije, njenoj gustoei, poboljsanoj koheziji U zoni aktivnog klina, trenju,
svodnom djelovanju lamele itd.

@
J +-1

2s

-.
- .. '.

IL;'

Zw

z
-

nz

-.'ri
,

".",".

,.

mz

.' "
-,j,

..

CD

~~.'
0.-"'~

bw,z

+i>a z

c - kohezija tla.
Da bi se odriala ravnoteia napona, mora pritisak suspenzije, jedinicnc
tezine Yi' na zidove iskopa na dubini z biti veei iii barem jednak zbiru aktivnog
pritiska i hidrostatskog pritiska podzernne vode. Na osnovu ovoga stava dobije se
izraz:

(36.3.)
gdje je:

n . Z - hidrostatski pritisak suspenzije na dubini z;

H w = m . z - hidrostatski pritisak vode na dubini z;
Yi - jedinicna tezina suspenzije;
Yw - jediniena teiina vode;
F, - faktor sigurnosti (koeficijent sigurnosti K s )
Izjednadzbe 36.3. mOZemo dobitijediniellu tezinu suspenzije:
H,

' t. z -

I,

I,

I '

...... b~c

F6a:z"f1mz'C~I"".
'

., ....

~: ~.of

..r::::-,

".'

~ ~

nlZ'l';

60

=::

Yi =

.....

/i') -koeficijent aktivnog pritiska;

=~ {KAIY -m{y -y')]- ~ ji(; + m

'Yw}.

(36.4.)

U slueaju kratkih ali dubokih lamela dijafragme moze se aktivni pritisak U

jedll.36.3. zamijeniti smanjenim aktivnim pritiskom prema izrazu (Nonveiller,
1975):
(36.5.)
u kojemje:

bw

(36.6.)

S1.36.32. Naponi u usjeku dijafragme: popreeni presjek dubokog usjeka sa suspenzijom i

oznakama (a), raJPodjela napona uz zidove usjeka (b).

gdje je:

476

Temeljenje

------------~~~-----------------477

Temeljenje

36. Pripremni radovi u flu i osigura1lje graaevinske jame

XlI Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjel1a ankerisal1ja

y*=y-m(y-y');
T - sila trenja na bokovima aktivnog klina;
L - duzina lamele;

Ko - koeficijent mirovanja;
te je jedinicna tezina suspenzije za razlicite dubine:

Yi == :~ la z { KJy-m(y-y')]- ~ ~}+m2Ywl.

(36.7.)

Cista suspenzija od benton ita, iii od benton ita sa dodatkom glille i vode,
obieno nema na pocetku rada vecu jedinicnu tezinu od Yi == 11 kN I
prelazi

12

k%3'

1m'

suspenz~ju

U toku rada treba prociscavati

i prakticki ne

kako ona ne bi

postala previse teska. Posebno prije poeetka betoniranja treba ukloniti otezalu
suspenziju i zamijeniti je prociscenom suspenzijom minimalne tezine. Koeficijent
smanjenja aktivnog pritiska (a z ) smanjuje se sa dubinom (z), pa se aktivni pritisak
vise smanjuje u vecoj nego u manjoj dubini (D). Buduci da u toku rada suspenzija
postaje sve teza sa produbljenjem usjeka, i koeficijent sigurnosti na smicanje
povecava se sa dubinom. Praksa je pokazala da obrusavanja i klizanja liZ zidove
iskopa nastaju pri maloj, a ne pri velikoj dubini iskopanog rova, ukoliko nisu nagla
gubljenja suspenzije kroz porozno tIo, kada nastupa total no zatrpavanje iskopanog
rova.

@
r:

Iz prethodnih jednadzbi vidljivo je da kohezija moze imati znacajnog

udjela u smanjenju tezine suspenzije. Ako se iskop vrsi u poroznom tlu, jedan dio
suspenzije infiltrirat ce se u okolni materijal zidova iskopa i prakticki povecati i
njegovu koheziju. Pored ovoga elementa na bokovima iskopa formira se skrama
(kosuljica) od bentonita, koja takoder povecava koheziju i sprecava isticanje
suspenzije iz rova.
Velicina uticaja kohezije u zoni iskopa u nekoherentllom tlu zasicenom
bentonitom vidljivaje iz skice na slid 36.33 ..
Prodiranjem suspenzije u zonu debljine d uz zidove iskopa povecava
koheziju nekoherentnog materijala sa c na Ct, sto na liniji sloma pod uglom tJ daje
silu kohezije:
d
K=c J - - .
(36.8.)
costJ
Smanjenje sile aktivnog pritiska t,.z PA na dubini z iskopanog rova bit ce
iz geometrijskih odnosa sa slike 36.33.-c:

~a q

Ll.bt,

---L

SI.36.34. Dodatni naponi na zidove iskopa od opterecenja u podruCju aktivnog kfina:

jednolicno ravnomjerno oplerecenje (aJ, sematski prikaz dodatnih napona od
temelja (b).
z

~ ba~t--_Ga-=-Z---..f~

Ovo smanjenje sile aktivnog pritiska smanjuje napon (t,.cr A.Z) od aktivnog
pritiska na dubini z koje iznosi:

Sl.36.33.

478

Sematski prikaz uticaja kohezije u zoni oko iskopa u nekoherentnom flu

zasicenom suspenzijom: klin aktivnog pritiska sa zasicenom zonom (aJ,
raspodjela l1apona uz zidove iskopa (b), poligol1 sUa (c).
Temeljenje

t,.cr A

,<

d cosqJ
-CJ

Z COS ~ . COS

()

t'J - qJ

= -2c1 -

(36.10.)

te je:
Temeljenje

479

XlI Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

10-A,z = zr KA -2e ~I.

l

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gratlevinske jame

a)
b)
c)
d)
e)

(36.11.)

Smanjenje napona aktivnog pritiska pada sa dubinom, ali u rnalim

dubinarna i sa velikom dubinom prodiranja (d) i sa vecom kohezijom (el) moze
dati znacajno smanjenje potrebne tezine suspenzije za odrZavanje ravnoteze
iskopanog uskog rova.
Kada je tlo oko rova optereceno i drugim dodatnim opterecenjem na
povrsini terena i/ili tezinom temelja okolnih objekata, potrebno je naponima
aktivnog pritiska dodati i napone koji nastaju ovim opterecenjem (sI.36.34.).

36.9. \ISNIZENJE NIVOA PODZEMNE VODE UNUTAR

JGRADEVINSKE JAME
Bez obzira radi Ii se u podzemnoj iii povrsinskoj, mirnoj iii tekucoj vodi,
ako se u gradevinskoj jami zeli raditi u suilo, mora se ispumpavati voda i sniziti
nivo na potrebnu dubinu. Osim ovoga nacina raznim geotehnickim mjerama, kao
sto su npr. zamrzavanje iii injektiranje tia, moze se djelomicno iii potpuno
blokirati doticaj podzemne vode u oformljenu gradevinskujamu. U tacki 33.4. dati
su osnovni elementi 0 cirkulaciji i ispumpavanju vode iz otvorene gradevinske
jame i 0 snizenju nivoa podzemne vode pomocu cijevnih bunara. Narednim
izlaganjima prosirit ce se ove osnove na vise konkretnijih naCina snizenja nivoa
podzemne vode u gradevinskoj jami i oko nje.

otvoreno pumpanje vode iz gradevinske jame;

snizenje nivoa vode oko gradevinske jame cijevnim bunarima;
snizenje nivoa vode pomocu busenih bunara;
pumpanjem iz horizontalnih drena.znih bunara;
elektroosmozom.

Eliminacija iii redukcija dotoka vode moze se obezbijediti:

forrniranjem vodonepropusnih injekcionih zavjesa;
g) hernijskom konsolidacijom;
h) sabijenim zrakom;
i) zamrzavanjem.
Neke od ovih metoda redukcije dotoka vode otjesnjenjem tla objasnjene su
u poglavlju 24. i u tacki 33.1.7. Izbor metode ovisi 0 mnogim gradilisnim
uslovima. Naprimjer, pumpanje vode iz otvorene gradevinske jame moze biti
koristeno u raznim uslovima, ako je obezbijedena dovoljno velika povrsina za
iskop, sa stabilnim pokosima i ako nisu va.zna slijeganja koja mogu biti rezultat
erozi]e, zbog isticanja podzemne vode. Kod malopropusnog tla, kao sto je npr.
sitan i/ili prasinast pijesak, brzina opadanja nivoa podzemne vode je malehna, a
ako je brzina kopanja velika, onda voda lokalno istice priblizno prema gore. te tu
dolazi do opasnosti erozije i hidraulickog sloma (sI.36.35.-a). Ako je izlazni
gradijent previse velik, potrebno je umjesto otvorenog odabrati drugi nacin
ispumpavanja vode, kao npr.: duboke bunare. Strujni pritisak u ovome slucaju
usmjeren je prema bunaru na dolje, te stabilna kosina moze biti strrnija (sI.36.35.b).
f)

36.9.1. DOTICANJE IISPUMPA VANJE VODE

Podzemna voda obicno izaziva veoma velike probleme u toku rada na
iskopima. Slozeno i kontinualno pumpanje pri iskopu izaziva vel ike troskove i
obicno slijeganje okolnog tia i objekata. Mocni doticaj moze da izazove eroziju i
urusenje pokosa otvorene gradevinske jame. Medutim, poznavajuci vrste tIa,
uslove podzemnog doticaja i razumijevanjem hidraulickih zakona, moguce je
podesiti metode kontrole podzemnog doticaja koji obezbjeduje sigurno i
ekonomicno izvodenje radova pod bilo kojim uslovima. Vazno je da se dobiju
potrebne informacije prije pocetka radova ispitivanjima u laboratoriji i na terenu.
Izvodac radova mora takoder biti spreman za iznenadenja zbog vecih dotoka vode
sredstvima za pumpanje vode, i sprecavanje nepozeljnih posljedica za radove i
okolna podrucja.
Ovisno 0 osobinama tla, nacinu iskopa, vremenu izgradnje, ilidraulickim
uslovima doticaja i raspolozivim sredstvima snizenje nivoa vode i redukcija
doticaja moze se obaviti na slijedece nacine:
480

Temeljenje

@
N.P.V. :=-....-..::-------.....--+-

N.P.V.

.T':
.\
\

\ ,/"
0.75/'><,

/ '- \.
\

'--_.-",-

SI.36.35.

10.50

Filtracija vade prilikam pumpanja vade iz gradevinske jame: slrujna mreia

prilikam otvorenog pumpanja sa dna gradevinske jame (a), Ie kad se pumpa iz
bunara unutar kosine (b), gdje je: bunar (A), granica teee,?ja prema bunaru (B),
slrujni pritisak (S), pocetak erazije - slom dna (C)(Nol1veiller, 1981).

Temeljenje

481

XU Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

36.9.2. OTVORENO PUMPANJE VODE

Otvoreno pumpanje sa povrsine gradevinske jame moze biti u nezasticenoj

(s1.36.2., 36.35.-a i 36.36.) i u zaSticenoj (sI.33.53.-a) gradevinskoj jami. Ova
metoda ima veoma siroku primjenu u mnogim terenskim uslovima. Mnogo se
primjenjuje kako u uslovima tla, tako i u stijenskom masivu. Cijena instaliranja
sistema za pumpanje i njegovo odrZavanje je najniza, u uporedbi sa drugim
metodama. Nezamjenljiva je metoda u tlu sa samcima i drugim preprekama, gdje
se cijevni i buseni bunari ne mogu koristiti i ona je prakticki jedina metoda kod
iskopa u stijenskom masivu. Medutim, kako je u prethodnoj tacki navedeno,
nepodesan je nacin kod tecenja vode prema iskopu, sa velikim izlazllim
gradijentom, kada postoji rizik od erozije i urusenja kosine. Takoder je nepodeslla
metoda kod nestabilnog dna, u otvorenom iIi osiguranom iskopu, pri filtraciji vode
prema gore za vrUeme pumpanja, kada takoder moZe doci do sloma tla.
Kod ove metode vaZan je sabirni burlar (crpiliste) 7..3 skupljanje i
ispumpavanje vode (s1.33.52.-a). Locira se u jednom iIi vise uglova gradevinske
jame, a sistemom obicnih iIi drenazllih kanala dovodi se voda u sabirni bunar, cija
je kota ispod generalnog nivoa gradevinske jame. Usisna korpa pumpe stavlja se u
sabirni bunar, a pumpa se postavlja maksimum do 8,0 m iznad najdubUe tacke
pumpanja. Tlacne cijevi od pumpe odvode vodu izvan dometa toka vode u
gradevinsku jamu.

S1.36.36.

Tipovi dreniranja vade: drenaini kana! u glinovitom tlu (a), kanal obloien
drvetom (b), kalla{ u stijenskol1l masivu (c) (Tomlinson i Boorman, 1995), gdje
je: propusno flo (1), glinovito tlo (2), drenaini kanal (3), kanal ob!oien drvetom
(4), zaltitlli zid (5), befon ilifi lim (6), lim (7).

482----------------------~~~--------------------

Temeljenje

36. Pripremni radovi u tlu i osiguraY!ie graaevinskejame

Kanali moraju biti dovoljno siroki da bi se odrZala mala brzina, Cime bi se

sprijecila erozija materijala. Obicno se kanali popune kamenim iIi sljunkovitim
materijalom, bez drenaZne cijevi iii sa njom (sI.36.36.-a), u slabo propusnom
materijalu. Nekada se kanali oblaZu i drvetom pri dnu propusnog sloja (s1.36.36.b). U stijenskom masivu voda dotice sistemima pukotina i rasjeda, te se na
pogodnom mjestu usijece u masiv kanala i oblozi drvetom, limom, iii betonom
(s1.36.36.-c ).
Prilikom zastite gradevinske jame hidroelektrane Salakovac od podzemnih
voda na lijevoj veoma karstificiranoj obali, izveden je obodni kanal sa drenaZnim
busotinama za odvodenje do 5,0 m3 vode nizvodno od gradevinske jame (s1.36.42.b). Ispumpavanje vode iz gradevinske jame vrseno je sa splava na kojem je bio
sistem centrifugalnih pumpi. Sa t1acnim cjevovodima preko nizvodne pomocne
brane, koji su povremeno produZavani tokom spustanja nivoa vode u gradevinskoj
jami, transportovana je voda u. nizvodni dio korita rijeke Neretve.
Za uspjesno savladavanje dotoka vode u graaevinsku jamu vaZan je
pravilan izbor pumpnog sistema. Potrebno je obezbijediti 100% rezervu, za slucaj
potrebe ispumpavanja vecihkolicina vode i sa vecih dubina od predvidenih, kao i
predvidjeti rezervno napajanje energijom. Za pumpanje iz otvorene gradevinske
jame koriste se slijedece pumpe:
1) membranske pumpe na ruclli pogon za male kapacitete do 20 l/min za

30 mm, do 250 l/min za 100 mm promjera usisne cijevi;

2) membranska motorna pumpa kapaciteta 350 l/min za cijev promjera

75 mrn, do 600 llmin za cijev promjera 100 mrn;

3) uronjena samousisna pumpa na komprimirani zrak pri 7 bara izlazni
kapacitet je ranga 450 l/min, pri 15,0 m visine do 900 llmin, na 3,0
m potiskivanja. Moze da radi u vodi sa pijeskom i prasinom,
ogranicene kolicine;
4) centrifugalne pumpe, koje imaju siroku primjenu za pumpanje ciste
vode. Kapacitet im iznosi od 750 l/min, za 50 mm promjera potisne
cijevi, do 2000 l/min , pri visini pumpanja od 15,0 m za promjer cijevi
od 305 mm. Potrebno je imati filter oko usisne korpe u vodi koja ima
pijeska i prasine;
5) monopumpa se moze koristiti za pijesak i prasinu. Za cijev promjera
75 mm kapacitet iznosi 550 l/min, pri 6,0 m dizanja vode;
6) uronjene centrifugalne pumpe na elektricni pogon za pumpanje iz
busenih bunara, kao j iz otvorenih gradevinskih jama;
7) stabilne centrifugalne pumpe na elektricni pogon za usisivanje iz
sabirnog bunara do visine 7,0 m kapaciteta 100 - 6000 l/min.
----------------------------~T.~em-e~lj~e-~~e------------------------~483

XII Osiguranje iskopa, asaflllcijll k/izis/ll j primjenll ankerisanjll

36. Pripremni rlldovi u tfu i osigurUl!ie grllaevinskejllme

36.9.3. PUMPANJE lZ ClJEVNIH BUNARA

Kada pri otvorenom pumpanju vode iz gradevinske jame postoji opasnost
od hidraulickog sloma tla, onda se snizenje nivoa podzemne vode vrsi oko
gradevinske jame cijevnim - drenaznim iIi busenim bunarima. Dubina
pumpal1ja i l1ivo sl1izenja u bunarima uzima se tako da na najnizoj tacki iskopa
depresiona linija podzemne vode bude ispod nivoa dna iskopa.

promjera 20 - 30 em oko eijevi. Krupnije se cestiee taloze na dnu oko perforiranog

dijela i tako povecava promjer bunara (sI.36.37.). Na kraju se smanji pritisak vode
za ispiranje na toliko da ostane busotina otvorena i preostali prostor zapuni
pjeskovito - sljunkovitim materijalom do povrsine terena. Na vrhu se obicno
izvede glineni cep, a svi eijevni bunari se spoje na zajednicki kolektor. Ova
instalaeija je jednostavna, brzo se postavlja, a jeftina joj je cijena izrade i
odrzavanja. Ako je sljunkovito tio, i sa samcima, radi se obicno udarnom masinom
i sa obloznom kolonom koja se vadi u fazi ugradnje bunarske cijevi.

.... 2S-30cm

SL3637.

Smuttski prikaz izrade cijevnog bunllra: Jaw utiskivanja cijevi sa filterom

pomoeu vodnog priliska (a), zavrsna Jaza (b), zavrsen bunar za vakuumsko
pumpanje (Nonveiller, 1981), gdje je: voda pod pritiskom (1), mlaznica (2),
sabirni vod (3), rahli pijesak (4), glineni cep (5), peiforirani dio (6).

U tlu manje propusnosti postavija se sistem malih eijevnih (busotinskih),

odnosno drenainih bunara, iz kojih se voda putem zajednickog kolektora izvlaCi
zajednickom pumpom izvan gradevinske jame. Savremene pumpe za ove svrhe su
samousisne koje pomocu vakuma povlace vodu, tako da nije potrebno sve vodove
napuniti vodom prije pocetka pumpanja. Za svakih 4,0 - 5,5 m snizenja nivoa vode
potreban je jedan red cijevnih bunara.
Ovi cijevni bunari sastoje se od c~jevi promjera 50 mm, kojima je donji
kraj na duzini 0,5 - 1,0 m i pro~jera 60 - 75 mm perforiran i pokriven metalnom
iii plasticnom mrezom. Otvori mreze prilagodavaju se granulometrijskom sastavu
tla. Gdje se traii da cijevi ostaju duze vremena u tlu, ekonomicne su plasticne
cijevi. Cijevi se zabijaju u tlo na takav nacin da se kroz cijev ubrizgava voda pod
pritiskom do 8 bara i u kolicini do 1200 l/min, i tako se olaksava utiskivanje cijevi
do traiene dubine. Visoki pritisak zadrzava se dok se ispere materijal u podrucju
484

Temeljenje

SL36.38.

Jednostepene inslalacije cijevnih bunara za uzduino napredovanje: cijevni

bunari i instalacije fla jednoj strani (a), instalacije sa obje strane (b),
(Tomlinson i Boorman, 1995), gdje je: glavni cjevovod (1), venti! (2), rahli
pijesak (3), cijev (4), filter (5), nivo vode (6), depresiona kriva vodnog nivoa
(7), pumpa (8).

Cijevni bunari preporucuju se kod stabilizacije kosina kojima se moze

Sl11Z1tl nivo podzemne vode na kosini, iz cega proisticu strmiji nagibi. Cijevni
bunari postavljaju se uzduz rova iii oko cijeJe gradevinske jame. Glavni kolektor
postavlja se uzduz rova i obicno sa jedne strane kod uzih iskopa, iii sa obje strane
kod sirih gradevinskih jama (sI.36.38.). Cio sistem cijevnih bunara veze se za
glavni kolektor, a ovaj na samousisnu pumpu, koja na bazi vakuuma poviaci vodu
iz cijevnih bunara.
Temeljenje

485

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje gratlevinskejame

XII Osiguranje iskopa. asanacija klizista i primjena ankerisanja

STEPEN

<D

cijev sa donjim neperforiranim (3,0 - 5,0 m duzine) i perforiranim dijelom cijevi.

Prostor izmedu vanjske cijevi i oblozne kolone popuni se filter - materijalom u
domenu perforacija, a ostali prostor zaspe se materijalom iz iskopa. Nakon
ugradnje vanjske cijevi, sljuneanog filter - mater~jala i zapune materijalom izmeau
vanjske i oblozne cijevi (koja se vadi) vrsi se eiseenje bunara, prije ugradnje
podvodne pumpe sa filterom.

13

'-':.=F:'-'
NPV

ttl+.1!--+'~SI.36.39.

NPV
~---

Trostepeni sistem cijevllih bUllara (a) i smalljen nivo iskopom do NPV. prije
instalisanja cijevnih bUllara (b). gdje je: depresiona linija nivoa podzemne vode
(1), ispod definitivne kote iskopa (2).

Kao sto je vee napomenuto, limitirajuea usisna visina je izmedu 5,0 i 6,0
m. Kod veCih dubina koriste se busotinski bunari u dvije iii vise stepenica
(sL36.39.). Obieno na gomjim stepenicama moze se reducirati pumpanje kada
jedna od donjih radi. Cesto je moguee izbjeci dvije iii vise stepenica cjevnih
bunara pri iskopu do nivoa podzemne vode, prije instalisanja glavnog cjevovoda i
pumpe (sI.36.39.-b). Svaka stepenica sa glavnim vodom ima sopstvenu samousisnu
pumpu.

.~-.

@)

----

';7"

'ill

~1

36.9.4. PUMPANJE IZ BUSENIH BUNARA

Sl.36.40.

Kada ne dolazi u obzir sistem cijevnih bunara za snizenje nivoa vode u tlu,
koriste se buseni bunari sa pumpom na terenu, a ona je kod veeih dubina uronjena
u bunar. Za projektovanje busenog bunara sa filterom i dubinskom pumpom
potrebna su terenska ispitivanja, ukljucujuCi i probno pumpanje kojim se dobije
koeficijent propusnosti (k) potreban za proracun kapaciteta pumpanja. Ovaj metod
deniveliranja nivoa podzemne vade je skup zbog busenja bunara veeih promjera i
dubinskih relativno skupih pumpi. Koriste se obieno kod objekata koji zahtijevaju
stalno odrZavanje nivoa podzemne vode na odredenoj koti. Veoma eesta je
primjena ovih bunara kod podzemnog snabdijevanja vodom za pice ili
navodnjavanje.
Promjer busotine uzima se obieno izmedu 200 - 300 mm, a on ovisi 0
promjeru podvodne pumpe. Medutim, danas se ovi bunari buse do 1,0 m, sto ovisi
o namjeni bunara. Koristi se obieno rotaciono reverzibilno cirkulaciono busenje.
Bentonit se koristi za stabilnost zidova busotine iIi se ugraduje oblozna kolona,
koja se vadi nakon ugradnje vanjske cijevi. Poslije busenja ugraduje se vanjska
486

Temeljenje

Instalacija busenog bunara (a) i sniienje nivoa podzemne vode u propusnom

sljullkovito - pjeskovitom flu (b i c), te u polupropusllom pjeskovita prasillastom tlu (d). gdje je vaJ~jska cijev (1), UI1utrasnja pumpna eijev (2).
nasuti mater(jal (3). van/ska izvaaella kolona (4). grallulisani filter (5), mreia
(6). podvodlla pumpa (7), nasuti materijal (8), skupljeni pijesak i l11ulj (9),
spusteni nivo vode ( J0). Ileperforirani dio cijevi (11 ). perforirani dio cijcvi ( 12),
buseni bunari (13). /1.ivo vade u bunaru (14), nivo iskopa (15), nepropuslli sl(~j
(16).

Gradacija filterskog materijala determinise se prerna srednjoj

granulometrijskoj krivoj za tlo, kroz koju se voda filtrira do bunarskog filtera. Na
slici 35.18. i tabeli 35.1. data su podrueja granulometrijskog sastava filtra, kao i
kriteriji gradacije. Da bi se izbjegao veliki gubitak pritiska kroz filter, cesta je
potreba ugradnje dvostrukog filtera sa minirnalnom debljinom od 15 em za svaki
sloj. Jedan takav primjer filtera dat je na slici 36.40.-a (Tomlinson i Boorman,
1995).
Temeljenje

487

XII Osigurallje iskopa, asallacija kliziJta i primjena allkerisanja

Tehnieki podaei 0 uronjenim pumpama dobiju se iz referenei proizvodaea,

za razlieite ueinke i namjene. Radi ilustraeije navodi se kapaeitet podvodne pumpe
od 350 ljmin, u busotini od 150 mm, 30,0 m visine pumpanja; iii u busotini od
350 mm moze da ima kapaeitet od 7500 ljmin, pri 30,0 m visine pumpanja.
Dubina bunara ovisi 0 dubini do najnizeg nepropusnog sloja (sI.36.40.-b) i
postavlja se ispod kote iskopa gradevinske jame. Na slikama 36.40.-c i d
nepropusni sloj je duboko ispod dna iskopa. Oblik depresione krive ovisi 0
vodopropusl1osti tla. Kod sljuncano - pjeskovitog tla linija snizenja poklapa se sa
\inijom pumpanja u bunaru, tako da razmak izmedu bunara moze biti dovoljno
sirok (sL36.40.-b i e). Kod slabo propusnog tla linija pllmpanja II bunaru je nim od
depresione krive, pa medllrazmak bunara je llzi nego kod prethodnog slueaja
(s1.36.40.-d).

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje graaevinske jame

Pretpostavlja se da je propusno tlo iznad relativno nepropusne podloge u

kojoj uzduZni kanal ne dotice nepropusnu zonu tla. Isto tako, uzima se da je
iskopani kanal iznad dometa rijeke iii mora. Pod ovim uslovima, a prema slici
36.41.-a, dotieaj vode sa obje strane (Q) dobije se iz izraza (Tomlinson i Boorman,
1995):

Q == [0,73 + 0,27

2 -

IIZ;),

(36.12.)

gdje je:
k - koefieijent vodopropusnosti

(;/~);

H, L i ho - su dimenzije (m) prema skici 36.41.-a;

Dotieaj vode u male iskope, kao sto su bunari, tretira se kao gravitaeiona
kruwa filtracija sa odredene duzine, u vodopropusnom tlu. Proraeun dotoka (Q)
provodi se prema izrazu (s1.36.41.-b):

36.9.5. PRORACUN DOTOKA PODZEMNE VODE U ISKOP

KodZnacajnih iskopa potrebno je priblizno proracunati kolicinu vode,
koju treba tokom rada ispllmpavati iz temeljne jame. Dobivene koliCine vode
moraju se znati i radi odredivanja broja i kapaeiteta pumpi koje treba obezbijediti
u toku rada.

H~ 110 ]~ (H

Q ==

TC'

sf - t [1

k(H InRI

Irw

1,8S]

0,3 + lOr,v .
H
SIllli'

. (36.13.)

gdje je:

k - koefieijent vodopropusnosti

('is);

H, R, s, rw, t - dimenzije sa siike (s1.36.41.-b).

36.9.6. OSTALE METODE SNIZENJA NIVOA I PRESIJECANJA DOTOKA

PODZEMNE VaDE

SI.36.41.

Gravitaciono tecenje u iskopanom rovu (a) i gravi/aciono kruino tecenje u

bunaru (b), gdje je: kanal (1), pretpostavljena linija izvora (2), nivo vode u rovu
i bunaru (3), nepropusno tlo (4), buseni bunar (5), (Tomlinson i Boorman,
1995).

U literaturi postoje mnogi izrazi za razlieite slueajeve dotoka vode u

sisteme za spustal\.ie nivoa vode. Ovdje se navodi slucaj uzduznog kanala i bunara,
iz kojih se pumpama snizuje nivo vode.
U slueaju iskopa kanala, cija je duzina relativno veea od sirine kanaIa,
proracull kolicine vode provodi se pod uslovim gravitaeione filtracije prema
kanalu (s1.36.41.-a).
488

Temeljenje

Postoje i drugi nacini za snizenje nivoa podzemne vode kao sto su npr.
metoda pomoeu horizontalnih cijevnih iIi busenih bunara (sI.36.42.-a, b), iii
metode kojima se redueira iii potpuno blokira dotok vode II gradevinsku jamll:
elektroosmoza (sL36.42.-e), zamrzavanje, injektiranje i hemijska konsolidaeija.
Sve ove metode poboljsanja tla opisane su u poglavljima VII i XI tacka 33.1.7., a
ovdje ee se sarno neke kratko interpretirati.
Horizontaine busotine (bunari) koriste se II slucajll nemogucnosti
koristenja vertikalnih bunara, obicllo zbog vel ike dubine iskopa, kroz slozene
terenske uslove. Jedno od rjesenja je da se iskopa vertikalni saht, iz kojeg se u
vodonosnoj zoni ugrade horizontalne radijalne drenazne busotine - bunari
(s1.36.42.-a). Kod zastite gradevinske jame za Hidroelektranu Salakovae izveden je
na Iijevoj obali, u veoma skrasenom krecnjaekom masivu, sistem horizontalnih
drenainih busotina u velikom zasjeku radi spreeavanja bllcanja vode iz podzemlja
u gradevinsku jamu (sI.36.42.-b).
Temeljenje

489

36. Pripremni radovi u tlu i osiguranje graaevinskejame

XII Osiguranje iskopa, asanaeija klizista i prirrifena ankerisanja

NPV

._ ..st::::::=-_-j
I

SI.36.42. Sniienje nivoa vode i stabilizaeija kosine: horizontalni eijevni bunari (a), isto u
ispucalom stijenskom masivu (b), instalaeija za elektroosmozu (e), gdje je: saht
(1), nivo vode u sahtu (2), radijalni horizontailli cijevni bunari (3), horizontalne
drenaine cijevi (4), perforirane cijevi kao katode povezane u pumpni sistem (5),
anoda od celika (6), strujlle linije (7).

snabdijevanja elektricnom energijom. Medutim, danas s~ primjenju~e ko~ ?u~okih

sahtova, gdje je pritisak vode veoma velik, te se radovl ne mogu lzvodltl m pod
pritiskom zraka. Na slici 24.2. datje princip konsolidacije tla zamrzavanjem (tacka
24.5.) .
Ovakav vid ledene zavjese izveden je na zastiti gradevinske jame za
Hidroelektranu Cakovec (Hrvatska). Na ukupnoj duzini ledene barijere izvedeno je
396 komada busotina, na prosjecnom razmaku 1,5 m, do dubine zamrzavanja od
53,0 m. Debljina ekrana iznosila je 5,0 m, a sa ohladenom zonom 10,0 m, s~
prosjecnom temperaturom ohladene zone izvan ledenog e:rana od +::5 . U sam~J
barijeri ekrana uzeta je u proracun temperatura od -15 C. AmolllJak (NFl,) Je
koristen kao sredstvo za hladenje, a luzina (CaCh) za prenos toplote kro~
unutarnje cijevi 075 mm od okitena, i vanjske 0139 mm od celika (Herceg 1
Lincir, 1986).

Sve dosada opisane metode snizenja nivoa vode vezane su u osnovi za

sljunak i pijesak. U sitnozrnom tIu, kao sto su prasina i glina, dreniranje je ovim
metodama oteZano zbog djelovanja kapilamih sila na vodu u porama koje
sprecavaju slobodno gravitaciono tecenje prema bunam. U ovim sIucajevima moze
se primijeniti elektroosmoza, ciji su osnovni principi opisani u poglavlju VIT. U
elektroosmotskom sistemu voda direktno tece od anode, koja je kao celicna sipka
zabijena u tIu, prema filterskim bunarima kao katode (s1.36.42.-c). Pozitivno
nabijene cestice vode teku kroz pore u tlu i skupJjaju se na katodi gdje se
pumpanjem dizu na povrsinu. Casagrande (1947) je izveo jednadzbu tecenja slicnu
Darcyjevom zakonu tecenja, prema kojem tecenje ovisi 0 poroznosti tla i
elektricnom potencijalu. Tipican nacin koristenja za stabilizaciju kosine dat je na
slici 36.42.-c, gdje se katoda zabija blizu kosine preko koje voda otice od kosine i
na taj nacin kosina se stabilizira. Alloda stalno korodira, te je potrebna cesta njena
zamjena, dok katoda ostaje u upotrebi duzi period.
Redukcija iii eliminacija tecenja podzemne vode pomocu injekcionih
zavjesa opisana je u prethodnim izlaganjima. Izrada ovih vodonepropusnih zavjesa
vrsi se na bazi cementnih, glinenih, iii cementno - glinenih suspenzija, a kod
veoma sitnih materijala koriste se hemijska injektiranja. Savremene metode koriste
jet (dzet) injektiranje sa cementom, kojim se formira niz stupova stabiliziranih
cementom u tlu, cime se stvara nepropusna barijera iii se stupovi koriste za prenos
opterecenja. Ova metoda bit ce objasnjenja u narednom poglavlju.
Izvodenje zavjesa zamrzavanjem tla koristi se u slucajevima kada ostaIe
metode nisu primjenljive. Ova metoda je skupa i rjede se izvodi. Sistem busotina
mora biti strogo vertikalan, sto je U odnosu na njihov veliki broj tesko ostvarljivo.
Poteskoce su i u odrZavanju citavog sistema, za koji mora biti siguran izvor

490

----------------------------~~~e-m-e7lj~en~if~e--------------------------491

Temeljenje

37. Asanacije nestabilnih kosina

37. ASANACIJE NESTABILNIH KOSINA

U poglavlju VI dat je osvrt na izucavanje uzroka nestabilnosti prirodnih
pad ina i vjestackih kosina, kao i metode klasifikacije i proracuna vise tip ova
klizista. U ovome dijelu bit ce obradene metode asanacije klizista (ruceva), sa
nekim primjerima iz prakse, te kontrola efekta asanacionih radova.

37.1. OSNOVNI PODACI 0 KLIZISTlMA I ISTRAZIVANJIMA

Asanacija nestabilnih padina i kosina obavlja se u fazi pocetnog pokreta
zemljanih masa i degradiranih stijenskih masiva iIi nakon obavljenog k1izanja.
Pojavama klizista pogoduje raznovrsna geoloska i geomehanicka grada tia,
hidroloski i hidrogeoloski uslovi, strme padine, velika tektonska ostecenost, znatne
koliCine vodnog taloga, klimatski uslovi, seizmicnost podrucja, kao i ljudske
djelatnosti i drugi prirodni fenomeni. Sve ove i druge cinioce, koji u1jecu na"
k1izanje, potrebno je prethodno poznavati i analizirati prije pristupanja asanacionim
radovima. Ovdje prvenstveno spadaju:
a) geoloski uslovi nastanka tIa i njegova detaljna grada u sirem i uzem
podrucju klizista;
b) hidrogeoloski aspekti podrucja;
c) geotehnicke osobine tla u kliznom podrucju i izvan njega;
d) karakteristike i tip klizista, njegov smjer, intenzitet i brzine pokreta;
e) geodetska mjerenja i osmatranja;
f) polozaj, oblik i osobine zone k1izanja;
g) geomehanicka ispitivanja tla u kliznom tijelu ivan kliznog tijela, i iz
zone sloma k1izista;
h) moguci uzroci pomjeranja iii klizanja i izazvane posljedice;
i) program i projekat istrainih radova koje treba izvesti za dobivanje svih
relativnih cinilaca.
(a) Detaljna geoloska grada sireg i uzeg podrucja u pokretu treba da se dobije
busenjem, potkopima, geofizickim i drugim metodama, definisane
preliminamim geoloskim istrazivanjima i programima. Znacajno je da geolozi
utvrde historijski razvoj, slijed i starost slojeva, tektoniku i mikrotektoniku,
predisponirane klizne ravni i druge morfoloske i geoloske detalje, koji ce
posluziti za bolju interpretaciju rezultata dobivenih laboratorijskim iii "in situ"
ispitivanjima.
(b) Hidrogeoloska istraiivanja treba da definisu stanje i promjene podzemnih i
povrsinskih voda i njihov uticaj na k1iziste. Hidrogeoloskom kartom prikazuju
Temeljenje

493

XII Osiguranje iskopa, asanaeija kliziSta i primjena ankerisanja

se pravci kretanja podzemne vodene barijere i vodopropusne zone sa

procjenom kolicine vode i stepenom vodopropusnosti t1a. Na ugradenim
piezometrima osmatraju se nivoi podzemnih voda i njihova oscilacija tokom
vremena. Nivoi vode mjere se u piezometrima zatvorenog tipa, na klasican iii
savremen samoregistrirajuei nacin, kako je to vee opisano u prvoj knjizi (tac.
9). Promjer, broj i duzina porozne dionice u piezometrima mora se prilagoditi
propusnosti materijala u koji se ugraduje na definisanoj dubini busotine.
Nivoe podzemne vode treba promatrati duze vrijeme kako bi se dobili
ekstremi i brzina promjene vodostaja. Vodaje najcesee glavni uzrok k1izanja,
te su ovi podaci od presudne vaZnosti za pravilno projektovanje asanacionih
radova.
(c) Geotehnicki podaci 0 sastavu i dubini slojeva tla iii stijenskog masiva dobiju
se iz sondaZnih busotina i po potrebi iz istraZnih potkopa, raskopa, zasjeka ili
sahtova. U busotinama se provode i sva ostala potrebna ispitivanja
penetracijom i krilnom sondom, ovisno 0 vrsti tla i terenskim uslovima. Na
uzetif!J: uzorcima iz istraZnih busotina i radova provode se sva potrebna
laboratorijska ispitivanja i obavlja interpretacija dobivenih rezultata 'koji ee
posluziti projektu asanacionih radova,
(d) Smjer intenzitet i brzina pokreta dobiju se mjerenjem polouja ugradenih
repera na klizistu ivan njega tokom vremena. Stupovi sa reperima ugraduju se
dovoljno duboko da bi se obuhvatila sto veea zapremina kliznog tijela. Bar
dva repera moraju biti na sigurnoj udaljenosti od pokretne zone kako bi se
pomoeu triangulacije osiguralo sigurno mjerenje polouja ostalih
triangulacionih tacaka u klizistu. Dobro je da se promjena polouja repera
mjeri u prostoru, a ne sarno u horizontalnoj i vertikaInoj projekciji.
Karakteristike i elementi klizista dobiju se mjerenjem podrucja geodetskim
metodama na povrsini svih defekata i iz istraZnih radova po dubini. Na bazi
ovih geodetskih metoda l1jerenja, u odredenim vremenskim razmacima, mogu
se proracunati brzine i smjerovi kretanja, te njihov intenzitet, i proracunati u
kojoj se fazi nalazi pokrenuta padina.
(e) Geodetska mjerenja i osmatranja se moraju provesti prema odredenom
programu geodetskih i fizikalnih metoda osmatranja. Vodoravna i vertikaina
kretanja mreze repera ustanovljuju se prikladnim geodetskim metodama po
profilima i sa dvije stalne tacke, izvan pokrenute zone. Polozaj ovih tacaka
osigurava se jos daljnjim tackama pomoeu triangulacije, Metodom
presijecanja odreduje se polozaj repera na klizistu. Mjerenjem uglova i
racunanjem duzina izmedu pojedinih repera i stalnih tacaka, u odredenim
vremenskim razmacima, dobiju se razlike u uglovima i duzinama, na bazi
cega se izracunaju pomaci tacaka u ravnini trougla, Nov polouj tacke u ravni
odreduje se iz graficke konstrukcije crtanjem u vecoj prikladnoj razmjeri,
Promjena duzine (ilL) u odnosu na duzinu (L) je obicno malena, pa se pri
crtanju moze zanemariti. Istodobnim niveJiranjem mjeri se promjena visina
494

Temeljenje

37. Asanaeije nestabilnih kosina

mreze repera, pa se crtanjem dobije sl1jer kretanja, Danas postoje savremeni

instrumenti i metode za mjerenje pomjeranja sistema tacaka u prostoru, za sto
je potrebna saradnja sa geodetskim specijalistima,
(f) Polozaj i oblik plohe sloma je vazan radi: (i) odredivanja, mjesta uzimanja
uzoraka za ispitivanje parametara cvrstoee na smicanje materijala iz zone
sloma, (ii) provodenja proracuna stabilnosti sa stvarnom plohom sloma, (iii)
izbora metoda za asanaciju kliziSta.
Vanjski obrisi klizista su vidljivi i lahko se snimi stanje u pojedinim
periodima, uobicajenim iii savremenim geodetskim metodama. Problem je
ustanoviti polouj i oblik povrsine sloma unutar klizista. Danas se to vrsi na
vise pojedinacnih iii kombinovanih nacina kao sto su:
1) Detaljni pregledi izvadenih uzoraka tla iz istraZnih busotina na kojima je
moguee ustanoviti tragove povrsine sloma. Medutim, zbog osteeenja uzorka
nastalog u fazi busenja rijetko se moze ustanoviti podrucje sloma na ovaj
naCin, jer se obicno izgube tragovi poremeeenog materijala prilikom busenja i
vadenja uzorka.
2) Mjerenja zone deformacije u oblozenoj sondaznojbusotini pomoeu cel~~ne
sipke iii inklinometrom. U istraZnu busotinu ulozi se plasticna (alkatan) CIJev,
a meduprostor izmedu cijevi i stijenki busotine popuni se glinovito-cementnim
malterom (s1.37.1.-a). Vremenom se cijev deformise, pa sipka ne moze proei
kroz savijeni dio cijevi u dublje zone i tu se registruje gornja zona klizanja
(s1.37.1.-b). Kod plitkih klizista ove se osmatracke cijevi mogu ugraditi
zabijanjem u tlo.

@
,.L
pomal<
I

S1.37.1. Mjerenje zone sloma u oblozenoj istrainoj busotini: prije deformaeije (a), nakon

kUzanja (b), (Nonveiller, 1981), te mjerenje defonnacije osi busotine

inklinometrom na kosini pod 3(f' (c). (Wilson, 1970), gdje je: busotina 080 - 120
mm (1), alkatna cijev (2), maZter (3), betonski blok (4), pokZopae (5), kraj mjerne
sipke (6), sipka 06171171 duiine do 60 em (7), zona deformacije (8), srednjc zhijena
glae(iaZna morena (9), zb(iena glacijalna morena (JO), stijenski masiv od filita
(J 1).
----------------------~~~----------------------495

Temeijenje

37. Asanacijc ncstabilnih kosina

XII Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

Savremeniji nacin promjene nagiba u busotini dobije se mjerenjem

inklinometrom sa daljinskom elektricnom registrac~iom. Kroz plasticnu cijev
spusta se inklinometar i registruje nagib na raznim mjestima deformisane
cijevi. Komparacijom vise uzastopnih mjerenja ustanovi se dubina u kojoj se
mijenja nagib, a pomocu dobivenih velicina naerta se promjena ukupne
deformacije gomjeg prema donjem dijelu cijevi (sI.37.1.-c). Ovaj naCin
mjerenja je posebno dobar kod proucavanja sporih klizanja i pojava faze
puzanja klizista.
3) Sistemske analize podataka 0 pomjeranju repera na povrsini klizista, kojima
je moguee rekonstruirati i dobiti vjerovatni oblik i polozaj zone sloma. Smjer
pomjeranja repera u prostoru odraz je najcesce polozaja i nagiba povrsine
sloma klizista. Okomica na vektore pomjeranja unutar jednog profila daje
srediste najvjerovatnije kruzl1iee sloma (s1.37.2.-a). Na ovaj naCin moguee je
dobiti iz vektora pomaka i povrsinu sloma, koja nije krufuog vee izduzenog
oblika (s1.37.2.-b).

SI.37.2. ZakljuCivanje 0 obfiku i poloiaju klizne ravni iz analize vektora pomjeranja u

projilu klizista: kruina povrSina sloma (aJ, izduiena povrSina sloma (b),
(Nonveilier, 1981), gelje je: vjerovatna povrSina sloma (1), gornja zona pukotina celo klizista (2), donji rub - baza klizista (3), vektori pomaka u uvecanoj razmjeri
(4), podruCje vjerovatnog sredisla kruga sloma (5).

4) Kombinovana mjerenja polozaja pomocu busotina i interpretacijom

pomjeranja vektora pomaka na povrsini klizista. Za sada je ovo najpouzdaniji
naCin odredivanja oblika i polozaja klizine povrsine.
Pracenjem intenziteta pomjeranja tokom vremena moze se dobiti slika 0
odnosima napona i otpornosti tla 11a smicanje. Ubrzavanje kretanja upueuje na
brzi slom, a usporavanje na stabilizaciju kretanja. Praeenjem intenziteta brzine
pomjeranja u fazi puzanja moze se prognozirati vrijeme vjerovatnog sloma tla
u klizistu.
496

g) Ispitivanjem uzoraka tla dobiju se mjerodavni parametri cvrstoce na smicanje

(c, f{J), jedinicne tezine, vlaznost neporemecenih uzoraka, zasicenost,
koeficijenti propusnosti i pozornosti, modul stisljivosti i sl. Ova ispitivanja
treba obaviti odmah nakon klizanja, kako bi rezultati bili sto vjerodostojniji
fazi klizanja. Parametri cvrstoce na smicanje dobiju se u triaksijalnom aparatu
na rekonsolidiranim uzorcima na napon koji odgovara tezini nadsloja. U toku
ispitivanja treba mjeriti sve volumenske promjene u svim fazama opterecenja,
kao i razvoj pornog pritiska za hidrostatsko opterecenje, bez dreniranja i u fazi
smicanja nakon rekonsolidacije. Na ovaj nacin se mogu proracunati parametri
pornog pritiska, koji sluze za procjenu pornog pritiska u proracunu stabilnosti
kosine.
Laboratorijski podaci treba da sadrze razv(~j otpora smicanju ovisno 0
deformacijama. Za proracun konsolidacijc potrebno je odrediti koeficijent
propusnosti i ustanoviti stepen konsolidacije. Koeficijent propusnosti treba
ispitivanjima dobiti za svaki sloj kako bi se mogla definisati strujna mreza i
proracunati porni pritisak potreban za proracun stabilnosti kosine iii padine.
h) Uzroci klizanja kosina navedeni su u poglavlju VI, te se ovdje oni sarno
rekapituliraju. Klizanje nastaje zbog poveeanja napona smicanja iznad iii do
velicine cvrstoee na smicanje materijala iii zbog pada otpornosti na smicanje
materijala. U jed nom iii u oba slucaja smanjuje se koeficijent sigurnosti na 1,0
iIi ispod 1,0 (Fs ::; 1,0). Porast napona smicanja moze da nastupi zbog:
1) povecanja prosjecnog nagiba kosine zbog erozivnog djelovanja vode u
stopi kosine;
2) poveeanja opterecenja uzrokovano promjenom oblika kosine,
izgradnjom objekata i drugim ljudskim djelatnostima;
3) rastereeenja u stopi kosine i poveeanja njenog nagiba Ijudskim
zahvatima;
4) povisenja nivoa podzemne vode, promjena vijekovne bioloske
ravnoteie, nacina obrade zemljista i drugih slicnih aktivnosti;
5) podzemnih aktivnosti, zemijotresa i drugih dinamickih uticaja;
Postepen pad otpornosti na smicanje tla moze da uslijedi zbog:
6) potapanja dijela donje nozice kosine kojaje od bujajueeg materijala;
7) rastereeenja donje nozice kosine od cvrste ispucale gline;
8) deformaeija izazvanih puzanjem u jako prekonsolidiranim glinovitim i
raspucalim tlima i stijenskim masivima.
Program i projekat istraznih terenskih i laboratorijskih radova, radi
asanacije klizista, treba biti prethodno i detaijno sacinjen. Programom treba
obuhvatiti sve aktivl10sti i metode koje ce dati podatke i odgovor na sve opisane
tacke. Bez potpunih podataka i sa uvodenjem mnogih pretpostavki moze doei do
neuspjele asanacije klizista iii ona moze biti neekonomicna.

---------------------------------------------------497
Temeljenje

TClllelje/1je

37. Asallacije Ilcsfabilnih kosina

Xll Osiguranjc iskopa. asanacija klizista i primjclla ankcrisanja

Opcenito ce rasterecenje u obje vrste materijala dati priblizno jednak porast

koeficijenta sigurnosti (!1F,).
@
@
CD

37.2. METODE ASANACIJE KLIZISTA

Iz prethodnih analiza i obrazlozenja datih u poglavlju VI proizlazi da se
klizanje moze smiriti smanjenjem napona potrebnih za ravnotezu, povecanjem
cvrstoce na smicanje materijala iii kombinacijom ova dva faktora.
Smanjenje tangencijalnih napona potrebnih za ravnotezu moze se
postici: 0) rasterecenjem gornjeg aktivnog dijela klizista, (ii) opterecenjem klizista
u donjern pasivnom dijelu, (iii) rasterecenjem gornjeg i opterecenjem donjeg dijela
klizista i (iv) dreniranjem i povoljnim skretanjern strujnog pritiska.
Povecanje cvrstoce materijala postize se: (i) opterecenjem donje stope
klizista u koherentnorn tlu, Oi) povecanjem efektivnog napona smanjujuci porni
pritisak (0"= 0' -u), (iii) injektiranjem, (iv) elektroosmozom i (v) drugim
tehnickim i konstruktivnim zahvatima.
Opterecenja ilili rasterecenja kosine, te drenaZe, razlicito ce dje!ovati u
kosinarna od koherentnog nego' u kosinarna od nekoherentnog materijala.

SI.37.3. Povecanje stabilnosti nestabilne kosine: rasterecenjem gornjeg dijela kosine sa

poligonom sila (a), opterecenjem donjeg dijela kosine sa poiigonom sila (b),
rasterecenjem gornjeg i opterecenjem donjeg dijela kosine sa poligonom sila (c),

37.2.1. RASTERECENJE I OPTERECENJE DIJELOVA KLIZNE

POVRSINE

(Nonveiller,

Rasterecenjem u gornjem i/ili opterecenjem u donjem dijelu kosine

smanjuju se velicine tangencijalnih sila (T) a opterecenjem u donjem dijelu
povecavaju se normalne sHe (N), bme se povecava koeficijent sigurnosti (F,,).
Ako iskopamo u gornjem dijelu kosine odredenu kolicinu materijala i
smanjimo teiinu kliznog tijela (W) za dio teiine (- !1W]), doci ce do smanjenja
tangencijalne sile sa T na Tj, sto je vidljivo iz poligona sila (sI.37.3.-a).
Istovremeno rezultanta norrnalnih napona postaje manja od N na N I , a ugao lfI na
lfIl' Ovim smanjenjem ugla Ifl povecava se koeficijent sigurnosti (jedn.23.13.) u
nekoherentnom tlu, nakon rasterecenja za:

!1F,-IF., - F, - tg({J

tglfl - tglf/)
tglfl . tglfll

(37.1.)

gdje je:
1 F, i F, - koeficijent sigurnosti nakon i prije rasterecenja.
Za koherentni materijal povecanje koeficijenta sigurnosti bit ce (jedn.

23.2.):
T-T.
!1F,=IF, - F, = L c - -1
,
"
T~

(37.2.)

498-------------------~--~~-------------------

Temeljenje

1981).

Opterecenjem donje stope kosine siIom !1 W2 smanjuje se ugao sa lfI na

sto je vidljivo iz poligona sila (sI.37.3.-b), povecava normalna sila N na Nz. a
srnanjuje T na T2 , stirn da je rezultanta tangencijalnih sila T2 > r;. U
nekoherentnom tlu koeficijent sigurnosti (Fs) bit ce toliko veci, za koliko se
srnanjuje ugao lfI 2 kao u prvom siucaju. Kod koherentnog tla u kosini uticaj na
povecanje koeficijenta sigurnosti bit ce manji, jer je T2 > r;, a time i 2 F,<lF,
lfI 2'

(jedn.37.2.).
Efektivni naponi (0") ne rastu paraIell10 sa povecanjem opterecenja na
nizvodnoj nozici kosine, sto moze dovesti do izazivanja pornog natpritiska. Radi
ovoga se u stopi kosine treba izvesti drenaini sistem, koji ce doprinijeti brzoj
konsolidaciji pornog pritiska u materijalu male vodopropusnosti (sI.37.18.).
Cest je slucaj izvodenja rasterecenja u gornjem dijelu nestabilne kosine, a
opterecenja u stopi kosine, koji daje najveCi ucinak stabilizaciji (s1.37.3.-c). Ako Sil
sile opterecenja i rasterecenja iste (!1~ =!1WJ, ne mijenja se ukupna sila na
kosini (W), nego se smanjuje moment rezuitante, te je rezultirajuca sila trenja
T3 < T2 i r;. Iz poligona sila na slici 37.3.-c proizlazi da je ugao l//3 < lfI '2' te je
porast koeficijenta sigurnosti Fs) veci nego u prethodna dva slucaja.

Temeljenje

499

37. Asallacije nestabilllih kosina

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjfna ankerisanja

Ovim opterecenjem i rasterecenjem kosine dolazi do promjene oblika

kosin~, a on. mora. zadovoljiti i druge funkcionalne zadatke. Cinjenica je da
prornJena obhka kostne zahtijeva uobicajene i jednostavne graaevinske radove, radi
cega se ~va~ tj~ po~ecanja stabilnosti kosine koristi veoma cesto. Ova asanacijska
meto.~a Je Jed~no I m?guca kada klizanje nije nastalo zbog strujnog pritiska.
ManJlm radovlrna na lskopu i nasipanju rnoguce je povoljno asanirati kliziste.
~ajpov~lj~ije je ~jesenje ako se iskopom u gornjoj zoni moze materijal odloziti na
l1Jzvodlll dlO kosme. Korisno je da se ispod nasutog dijela izvede drenaini sistern.
k~ko bi s~ ~iv~ ~sicenja novoga nasipa zadriao na nivou prijasnjeg terena, iii da
bl se struJIlI pntlsak zasicenog novog materijala usmjerio prema dolje sto dovodi
do vece stabilizacije kosine.
'

zaustavljanje klizanja. Isto take, potrebno je provjeriti stabilnost kosine i potpomog

zida, npr. sa srediStern O2 (sI.37.4.). Ako klizna povrsina 1 irna koeficijent Fs - 1,
onda izradom potporne konstrukcije klizna povrsina 2 treba da irna povecani
koeticijent sigumosti za oko 20%. lz ovoga uslova odreauje se dubina temeljne
potpome konstrukcije.
Ima slucajeva da se promjena oblika nestabilne kosine obavi prirodnirn
putem i biva uzrok povecanju koeficijenta sigurnosti (Zalesina, sI.22.9.). Pokretj
klizanja uzrokovali su da se gomji dio spusti - celo klizista, a donji podigne i
odupre 0 bokove susjedne doline.

37.2.2. DRENlRANJE NESTABILNIH KOSINA

Sarno promjenom oblika kosine rasterecenjem u gornjem i opterecenjem u
donjem dijelu ne moze se u svakom slucaju ostvariti dovoljna sigumost nestabilne
kosine. Tada ostaje mogucnost dreniranja kosine, cime utjecemo na smjer i
velicinu strujnog pritiska i na 'porni pritisak, samostalno iIi u kombinaciji sa
promjenom oblika kosine. Da\jna tehnicka mogucnost je izvodenje slozenih
poduhvatnih konstrukcija kojirna se preuzima dio nestabilne kosine.

@)

'~ ~''No
-~
~

I'

wN, \,

o.W

P,

s,

-Jro
T,

I \
~'
\

P2

't!

'1'0

\,
W

\N3

S,

I}..

SO 7.4. Asanacija klizUita optereeenjem stope i uz pomoc potpornog zida u noiici

~estabzlf~e kos~ne (a). sa poligonom sUa (b), gdje je: klizna ravan bez potpornog
..Ida (1) I dublja kltzna ravan ispod zida (2).

Povecanje ucinka promjene oblika klizne kosine moze se izvrsiti izradorn

?O:pOfl~Og zida ~ nozici kosine (sl.3 7.4., 37.15.). Umjesto betonskih zidova rade se
I zldoVI ?d .~ablOna, ~ontazni zidovi, geotekstilni zidovi sa armiranjem nasipa, a
nekada I clJele ar~l~ano - betonske konstrukcije sa sipovima raznih profila
(s1.37.20.). Pot~orl1l zld~vi dimenzioniraju se na uobicajen nacin za preuzimanje
komponente aktlvnog pntiska (J~,) i najcesce nisu dovoljno jaki da preuzmu sile za
500--------------------~~~--------------------

Temeljenje

L---r;

SI.37.5. Utica.i strujnog pritiska Ila stabilnost kosine: kosina sa kliznom povrsinom i
sematskim prikazom sila (a), poligon sila za potpuno dje/ovanje strujnog pritiska i

bez njega u potopljenoj kosini (b), poligon sila za djelomicno djelovanje drenaie
(c). poligoll sila sa vertikalno usmjerenil11 pritiskol11 prema dolje (d), (Noflveiller,
1981).

Na slici 37.5. data je serna i poligoni sila za potopljenu kosinu i uticaji

strujnog pritiska za potpuno i djelomicno potopljenu i nepotopljenu kosinu. Na
poligonu sila (s1.37.5.-b) vidljivo je da se dobije ugao lfIo' kada nerna strujnog
Temeljenje

501

37. Asanacije nestabilnih kosina

Xll Osigurw,;e iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisaJlja

pritiska i VII sa strujnim pritiskom SI, u smjeru strujanja u potopljenoj kosini bez
drenaia. Dreniranjem se, kako je receno, utjece na velicinu i smjer strujnog pritiska
i najveci efekat se postize ako propusni sloj ugradimo ispod kliznog tijela, npr. u
pravcu A - B (s1.37.5.-a). Svaki drugi poloZaj drenaZa manje bi promijenio smjer
strujnog pritiska.
Sa vodoravnom drenazom ugradenom u pravcu A - B djelovat ce strujni
pritisak S3 prema doIje. Iz poligona sHa (s1.37.5.-d) dobiju se potrebne sile otpora
T3 i N 3 , sa uglom 11'3 = 11'0' Uzduzne drenaie postavljene na manjem medurazmaku
izazvat ce manji strujni pritisak niz padinu, te ce se istodobno smanjiti sile otpora
trenja T2 i N2 do granicnih velicina To j No, odnosno ugla 11'0 (poligon sila pod b), u
uronjenoj kosini bez strujanja vode, odnosno bez strujnog pritiska. Sa dubokom
vodoravnom drenazom postiie se isti ucinak, sarno je N3 = 2No .
Kod djelomicnog djelovanja drenaia (s1.37.5.-c) dobiva se strujni pritisak
Sz, sa uglom 11'2 < 11'1' Ako bi se izvele uzdume drenaie sa padom kosine na
manjem razmaku, pravac drenirane podzemne vode bio bi usmjeren vise u
poprecnom smjeru nego u poduznom niz padinu, sto je za stabilnost kosine
povoljnije. Strujni pritisak u smjeru padine bio bi vrlo malen, te bi se ugao II' '
izmedu sila NiP smanjio na II' < 11'2 .

koherentnog tla. Obratna je situacija pri vrlo sporom padu nivoa vode ispod kosine
2' prema l' i O. Ovi uticaji vidJjivi su u tabeli 37.1.
Tlo je redovno heterogeno i njegova vodopropusnostje razlicita na raznim
mjestima i II raznim slqjevima. Dreniranje ce biti efikasnije ako drenaie zahvacaju
sve ove propusne zone. Za proracun efekta dreniranja potrebno je preko strujne
mreze, pr~je drenaie i nakon dreniranja, proracunati velicinu i smjer strujnog
pritiska.
Po pravilll, drenaze bi trebale biti dublje od pokrenute mase tla i izvedene u
smjeru kretanja klizista. Druga je mogucnost da se drenaza izvede u pokrenutoj
masi klizista, ali je potrebno dokazati da Ii je i u kojoj mjeri povecan koeficijent
sigurnosti.
Kod vertikalnih drenaza voda ce teci u smjeru poprecno na drenaiu
(s1.37.6.-a), liZ njegove stijenke i u smjeru kosine na polovici razmaka izmeau dva
drena. Razmak izmeau drenaZa ne bi trebao biti veci od dvostruke dubine (2D). Na
ovaj nacin raste vertikalna komponenta strujnog pritiska, cime se povecava
efektivni napon (U')i ucinak dreniranja i kod male vodopropusnosti tla. Kako je
strujni pritisak ispod drenaie usmj'eren prema gore, ukupni strujni pritisak u
prosjekuje kos prema drenaZama, pa uvijek ostaje njegovajedna mala komponenta
u smjeru kosine. Zbog ovoga u malo vodopropusnim materijalima ovo ima uticaj
na stabilizaciju kosine.

Uticaj promjena vodostaja na stabilnost klizista *l)

Tabela 37 I
; Promjenanivoa vode
rasterecenje aktivnog
dijela kosine
opterecenje pa~ivnog
dijela kosine
oplerecenje pasivnog i
rastereccnje aktivnog
dijela kosine
promjena smjera
strujno'( pritiska
sporo povecanjc nivon
vode
snizenje nivoa vade

Kohercntno 110
(cp=O)

Nekoherentno tlo ...

..

(c=0)

poboljsallje

poboljsanje

bez promjene iii

malo Doboljsanje

poboljsanje

poboljsanje
poboljsanje
o ,mala promjena
zznalno poboljsanje
o ,mala promjena
,znatno poboljsanje

I
. NPV

l=120

,~I--------~~=-------------~I

=fI

znatno

poboljsanje
znatno
poboljsanje
o ,pogorsava se
2malose
poboljsava
2 I malo pogorsanjc
opoboljsanje

I'

*1)

!36

prema Nonveilleru, 1981.

SI.37.6. Strujne linije u kosini: kodvertikalne (aJ i horizonta/ne (b) drenaie.

.
Pro~ena. nivoa vode na gore i dolje kada nivo vode u klizistu ostaje
honzontalan, razhcito utjece na stabilnost kosine. Pri potapanju kosine od 0 - 1
rasterecuje pasivnu zonu, sto pogorSava stabilnost kosine u nekoherentnom tlu. Sa
daljnim porastom vodostaja od I do 2 (skica uz tabelu 37.1.) postepeno se smanjuje
tezina aktivne zone, te se malo poboljsava stabilnost kosine kod nekoherentnog i
5m----------------------~~~--------------------

Temeljenje

Horizontalne drenazne busotine uvode niski hidrostatski potencijal dublje u

kosinu, nego sto se postize vertikalnim drenazama, sto je povoljnije za stabilnost
kosine (sI.37.6.-b). U nehomogenom tiu sa proslojcima vece vodopropusnosti
mogu se postaviti horizontalni drenovi tako da presijecaju ove slojeve, koji postaju
prakticni drenovi, cime se znatno povecava uCinak dreniranja.
Temeljenje

503

37. Asanacije nestabilnih kosina

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizLfta i primjcna ankerisanjll

37.2.3. IZVODENJE ASANACIONIH OBJEKATA

Asanacione radove treba izvoditi odmah nakol1 uocavanja nestabilnosti,

kako bi se preduhitrilo klizanje terena, koje bi nakon klizanja zahtijevalo znatno
veee izdatke nego ako do njega ne dode.
U hitne asanacione radove spadaju:
(a) Odvodnja povrsinskih voda kanalima izgradenim od prefabrikovanih
armirano - betonskih elemenata, iIi izradom betonskih i kamenom
oblozenih kanala na lieu mjesta (sI.37.7.). Trasa rigola treba da se
postavi po uvalama i u pravcu klizanja sa dobrim poduznim padom.
(b) Kaptiranje izvora i vode u uvalama, te njihovo odvodenje Izvan
klizista.
(c) Regulisanje potoka i bujica u neposrednoj blizini kliziSta.
(d) Zapunjavanje pUkotina glinom sa do brim nabijanjem.
(e) Skidanje deponovauog materijala na padini i planiranje povrsine radi
lakse odvodnje.
(f) Prestanak vjestackog navodnjavanja, pumpanja vode iz bunara u
podnozju kosine i preduzimanje drugih mjera zastite.

LA

,-

A-.\

-11 '-_f_aji

ThO

Osnovni princip postavljanja kanala j drenaia za prikupljanje povrsinskih i

podzemnih voda je da budu priblizno paralelni sa pravcem kretanja klizne mase.
Nikada se ne postavljaju kanali i drenovi upravno na pravac klizanja, vee se
postavljaju bocni kanali, tako da prikljucak ima obicno oblik slova Y (sI.37.8.).
Voda iz kanala ilili drenaza odvodi se u glavni odvodni objekat, sto dalje od zone
klizanja. Na slici 37.8. dat je tlocrt izvedenih kopanih drenaw na blagoj padini
Prekrizje (Zagreb) sastavljenoj od 5,0 - 10,0 m debele prekonsolidirane giine,
srednje i visoke plasticnosti, ispod koje je debela naslaga propusnije anorganske
prasine.
Podzemna voda se skuplja iz klizista pomoeu sistema drenaZa raznog
oblika i velicine. Njihovom izgradnjom snizava se nivo vode i mijenja pravac
strujnog pritiska, sto poboljsava stabilnost kosine. DrenaZne gradevine treba da
djeluju trajno, da ne bi njihovo djelovanje izazvalo eroziju tJa granicne zone, time
bi se zacepila drenaza. lspuna drenaze mora odgovarati filterskim pravilima koja su
objaSnjena u tacki 35.3.
DrenaZne gradevine mogu se razvrstati na: (i) otvorene drenaine kanale,
(ii) zatvorene drenaze, (iii) drenaze u potkopima, (iv) vertikalne i horizontalne
drenaZne busotine i (v) kaptazni bunari.

60

1-----'''''00''-----/1

CD

W]
~
~::.
+= .:.
:::.'.':",': .... .. :.: .. ':',

"

_9p

S1.37.7. Neki tipovi kanala w povrSinsku odvodnju: armirallo - betollska kanalica (aj,
armirano - bctonska koritnica (h), hetol1ski mono/Uni kana/ (e), kanal obloien
kamellom iii belOnskim blokovima (d), gdje je: kamella obloga (1 j, betonski
blokovi (2), vodonepropusna membralla (3).

Sl.37.8. Situaeija klizista Prekriije sa izvedenim drenainim sislemom kopanih drenaia od

PI do P l3 i kana{om za odvod vode 50175 em, (i'v'o!nnucr. NSf J-

504---------------------~--------------------------

Tcmeljenje

Temeljenje

505

XIT Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

Otvorene drenaie sluze za povrsinsku odvodnju klizista, do 3,0 m dubine,

i one se obicno popune lomljenim kamenom (sI.37.9.-a). Ovo je stari tip drenaZe,
ciji je nedostatak otvorenost sa gornje strane na koju povrsinska voda unosi sitne
cestice koje vremenom smanjlUu vodopropusnost drenaZe. Osim ovoga, kamen u
drenaZi ne sprecava ispiranje okolnog tla.
Zatvorene drenaze se najvise pri~enjuju u praksi i izvode se na vise
naCina (sI.37.9.-b, c, d). Sirina drenaznog rova ovisi na koji nacin se izvodi roY, ali
iz konstruktivnih potreba uzima se obicno 0,60 - 1,5 m, sto ovisi 0 njegovoj dubini.
Dubina drenaze obicno presijeca Citav vodonosni sloj, a dno se postavlja u
nepropustljivoj podlozi, odnosno izvan zone sloma kosine.

37. Asanacije nestabilnih kosina

trebaju imati perforacije velicine koje odgovaraju granulometrijskom sastavu

drenaZne ispune. Ako se na ovo ne obrati paZnja, doci ce do ispiranja ispune
drenaZe, sto ce izazvati postepeno zapunjavanje drenaZne cijevi. DrenaZa sa
betonskom podlogom prima vodu sarno sa strana tako da se smanjuje kolicina vode
koja gravitira drenazi.
DrenaZa se na povrsini zatvara nabijenim slojem gline kako bi se sprijecilo
unosenje sitnih cestica, koje bi vremenom smanjile vodopropusnost drenaze.
Korisno je da se uspostavi vegetacioni pokrivac. Ponekad se drenaZa zatvara
betonom sa kanalom za odvodenje povrsinskih voda (sI.37.9.-d).
Izlaz drenaze na teren iii u kontrolni saht (s1.37.9.-e) izvodi se pomocu
drenazne cijevi iii posebllo ugradene perforirane metalne cijevi. Na spojevima
drenaZa dobro je izvesti betonske kontrolne revizione sahtove.
Geotekstili su se u drenaZama pokazali kao izvrsna zamjella filterima od
zmastih kamenih materijala, koji se stavljaju oko drenaze cijevi. Do sada su
moguca dva osnovna nacina primjene netkanog tekstila. Prvi je da se geotekstilom
omota zmata filterska ispuna koja se polaze po obodu iskopa i po vrhu drenaZe, a
druga je da se oblozi drenaZna cijev, a sam roy ispuni pijeskom. Pravilno izabran
geotekstil osigurava vodopropusnost, zadrfuvanje cestica tla i dugotrajnost
djelovanja.
Potkopima se prihvataju podzemne vode iz vodonosnih slojeva i kaptiraju
izvori koji se Ilalaze duboko u podzemlju. Obicno se potkopima doae do kontakne
zone izmeau nanosa i nepokrenutog tia, odnosllo izmeau vodopropustlj ivih i
vodonepropustljivih slojeva. U naseljenim podrucjima dreniranje je moguce izvrsiti
potkopima, jer se ne mogu izvoditi povrsinske drenaze.

r-- 1.50 -----1

S/.37.9. Detalji drenainih rovova: otvorena drenaia (a), drenaina cijev u .fijunku i na
podlozi pijeska (b), drenaia hez drenaine cijevi (c), dno drenaia od betona sa
drenainom cijevi i sa heLonskim rigolom (d), saht za pregled drenaie (e), gdje je:
lomljeni kamen (1), pijesak (2), ljunak (3), perfiJrirana drenaina cij:V (4),
nepropustan mater(jal (5), zatravljena povrSina (6), povrSina sloma (7), betonski
kanal (8), perjorirana c(jev (9), (Nonveiller, 1981; Stojadinovic, 1986).

Dno drellaze izvodi se bez posebne podloge (s1.37.9.-b , c), iIi se radi
povecanja odvodnje postavi perforiralla cijev na betollsku podlogu, iIi izvede
betonski kanal (sI.37.9.-d), iIi se cijev od poroznog materijala ugradi u s~junak
(sI.37.9.-b). Ako sam a drenaZna cijev nije dovoljno porozna, treba je perforirati i
poloziti tako da spojnice imaju odreden zazor. Cijevi koje se ugraouju u sIjunak
506

Temeljenje

SI.37.10. Drenaini potkopi sa kanalima za odvodenjc dreninfl". nod::emnc vode, gdje je:
pijesak (1), ,fijzmak i kamen (2), belon.l'ki kana! (If
(4), (Stojadinovic.
1986).
507

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

Potkopi se obicno kombinuju sa vertikalnim drenazama i oni se izraduju

sa filterima, ako se njima prikuplja i odvodi podzemna voda. Oni su obicno
trapezl1og, rijetko lucnog oblika sa betonskol11 tajacom za odvod drenirane
podzemne vode (s1.37.1 0.). Cesto potkopi ostaju otvoreni radi kontrole i odvodenja
drenirane vade, jer i u ovome slucaju oni sluze kao otvoreni horizontalni drenovi.
Vertikalne drenazne busotine se izvode rjede i to u slucajll kada se
zasieeno tlo treba drenirati, a lezi na vodopropustljivom i stabilnol11 sloju. Na ovaj
nacin se voda iz gomjeg zasieenog sIoja drenira u donji, i tako poveeava cvrstoea
gomjeg sIoja.

Sf.37.ll. Hurizontalne drenaine busotine: sistem buJotina kod povecanja stabilnosti kosine
(a), dreniranje kod kruzno - cilindricne klizne ravni (b), gdje je: horizontalne
drenaine busutine (1), kruino - cilindricna klizna ravan (2), stijenski masiv (3).

Horizontalne drenazne busotine izvode se pod blagim nagibom u

koherentnim i nekoherentnim materijalima. Danasnja savremena tehnika busenja
omogllcava busenje u nekoherentnom materijalu sa oblaganjem iii u koherentnom
tlu bez oblaganja busotine dubine i preko 100,0 m. Nakol1 busenja uvuce se
drenaZna cijev sa filterom, a kolona ako je koristena, postepeno se izvlaci vani
(sI.37.11.).
Za pliee busotine koriste se spiralna svrdla, bez oblaganja busotine iIi sa
njol11. Radi nadoplIne istraZnih radova izvode se busotine sa dllplom srznom sa
vadenjel11 neporemeeenih lIzoraka, nad kojima se provode dopunska laboratorijska
ispitivanja. Za privremena osiguranja kosina iskopa koriste se perforirane drenaZne
cijevi bez filterske zastite iIi samo busotine ispunjene pijeskom. Ove drenafue
busotine odvode vodu iz kosine, a islo tako l11ijenjaju pravac strujanja vode
(s1.37.6.-b). Nekada se za stabilizaciju kosine izvodi citav sistem horizontalnih
busotina sa istim iii razlicitil11 duzinama, poredanim u sahovski poredak (s1.3 7.Il.a). Obicno se lIzima tolika duzina, da tangira klizni krug, koji opet tangira
neporemeeeni stijenski masiv (sl.37.11.-b).
508

Temeljenje

37. Asanacije nestabilnih kosina

Kaptaza izvora vrsi se prihvatanjem vode na izvoru, njenom skupljanju i

odvodenju van klizista. Dno kaptaZe radi se od betona iii kamena u l11alteru i
polaZe se na vodonepropusnu podlogu. Zidovi kaptaze izradllju se tako da
propustaju vodu, a iza njih se postavljaju filterski slojevi.
DrenaZa kosina vrsi se i preko drenaznog l11aterijala postavljenog po
povrsini kosine (s1.36.2.--c). U ovome slucaju kosina se izravna u definitivnol11
nagibu i postavlja odmah drenaZan sloj.
Ispuna drenainog rova mora se prilagoditi filterskim pravilima (vidjeti
tacku 35.3.). Granulaciju filtera treba prilagoditi okolnom materijalu koji treba biti
propustljiviji deset puta nego materijal u kontaktu.
Filterski materijal treba prema nekim al11erickim istraZivacil11a da zadovolji
slijedeee uslove:
Odnos ispiranja definisan kao:
DI5 filterskog materijala 5
-"--_--'='._---='--- < ,
(37.3.)
DS5 okolnOf! materiiala
,Odnos vodopropustljivosti definisan kao:
DI5 filterskog materijala 5
.~---':::-----'=--- >
,
(37.4.)
DIS okolno!! materiiala
Ispunjavanjem uslova da odnos ispiranja treba biti veei od 5 sprecava se da
fine cestice okolnog tla ne erodiraju i zapunjavaju filterski materijal, dok zahtjev da
odnos vodopropustljivosti bude veei od 5, treba da obezbijedi, da filterski materijal
bude dovoljno vodopropustljiv. Na bazi ova dva zahtjeva proizlazi da granice
velicine cestica DIS (DIs znaci ona velicina zma koja odgovara ordinati od 15%
granulometrijske krive) filterskog materijala treba da lezi izmedu: 5 D I5 i 5 Ds5

37.3.

OSMATRANJE POKRETA I EFEKATA ASANACIONIH

RADOVA

Pokreti prirodnih iii vjestackih kosina mogu biti dugotrajni, t.e j~

osmatranje vremenskog pomjeranja, odnosno brzine pokreta, veol11a znacaJno I
neophodno za procjenu eventualnog vremena sloma kosine i preduzimanja
asanacionih mjera radi izbjegavanja 1110gueih katastrofalnih pojava. Posebno kod
velikih rudarskih povrsinskih otkopa, iskopa za velike hidrotehnicke i d~uge
objekte, priobalnog podrucja akumulacionih jezera, itd., gdje su ceste promJene
ravnoteznih uslova u tlu i stijenskom masivu, dolazi veoma cesto do pokreta
postojeeih iii otvaranja novih nestabilnosti. Ovo se, takoder, desava i kod nekih
prirodnih padina sa aktivnim klizistima.
.
.
Povrsinsko osmatranje najcesee se svodi na geodetska m!erel~Ja
triangulacione I11reze, a kod slozenih slucajeva i na aerofotogrametrijsko snnnanJe.
Temeljenje

509

Xll Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisanja

37. Asanac!ie nestabilnih kosina

Najcesce se geodetskim metodama mjere pomjeranja pojedinih geodetskih tacaka,

iz kojih se procjenjuje brzina i smjer kretanja u pojedinim intervalima (sI.37.12.).
Kod dubinskog osmatranja koriste se prakticki sve metode primjenljive i kod
istrainih i kontrolnih radova. Interpretacija rezultata osmatranja zahtijeva
interdisciplinami pristup geologa, geodeta, geofizicara, geotehnicara, gradevinskih
inzenjera, hidrogeologa i tehnologa, jer se mjerama asanacije ne moze pristupiti po
krutim i sigumim pravilima. Teorija stabilnosti kosina moze se dovoljno tacno
primijeniti sarno kada se radi 0 homogenom tlu, odnosno masivu. U heterogenom
tlu treba sagledati sve faktore koji uslovljavaju nestabilnost, te osloniti se na licnu
sposobnost i iskustvo stvarallja predodzbe 0 meduzavisnosti svih faktora, posebno
djelovanja vode na razne vrste tla.

<>--0

c- 4

C-4

AR
AH

A-21 6. H

400r-~~~~~-r---AV~
___AR:
o-_-oA-21

2.

I
300+-----~----_+-----.------~_1~~----~----_+----~

<I
~ 200r-----~---+~~---+----~------+---~1-----~----~AV

::r
o
CL.

300

400

500

500

700

800

VRIJEME t(dani

S1.37. J2. Pomjeranie tacaka C-4 i A-21 u profilima kosina povrSinskog kopa, koja
karakterisu generalis ani Kelvinov model (MandiiC, /985).

Radi ovoga projekat asanacije treba koncipirati tako da je moguce unositi

sve izmjene i dopune na bazi rezultata osmatranja prije, u toku, i nakon provedene
asanacije. Pozeljno je nastaviti sa osmatranjem i nakon provedenih asanacionih
mjera, posebno pomjerallja nivoa podzemlle vode i stanje drenaznih objekata.
Najbolje se efekat asanacije moze utvrditi ako se zadrie reperi, koji su bili
postavljeni u fazi istraZivanja i izvodenja asallaciollih radova. Pojedine mjerne
tacke, koje bi se mogle unistiti u fazi izvodenja, potrebno je izmjestiti i povezati ih
sa prethodnim rezultatima osmatranja. Efikasnost asanacije ocituje se u smanjenoj
iii potpuno sprijecenoj brzini kretanja, posebno nakon intenzivnih padavina.
Mjerenjem nivoa podzemnih voda u piezometrima dobit ce se direktno
podaci 0 promjeni efektivnih napona, nastaJih djeiovanjem izvedenih drenaia.
510

Temeljenje

Busotine u kojima se mjere deforl11acije nastale klizanjem dat ce podatke 0

eventualnim promjenama njegove dubine.
Ukoliko se provedenim radovima Ilije dovoljno smirilo kliziSte, moguce je
izvesti dodatne radove na bazi interpretacije rezultata ovih osmatranja.

37.4. NEKI PRIMJERI ASANACIJE KLIZISTA

Ceste su pojave nestabilnosti prirodnih padina iIi vjestackih kosina u
priobalnim podrucjima veJikih akumulacionih bazena i kod povrsinskih rudarskih
kopova. Cijeneci obim, znacaj i l11ogu6e posljedice klizanja padina, bilo da su
rezultat prirodnih procesa, denivelacije vode u akumulaciji iIi neplanskog iskopa i
nekontrolisanih Ijudskih aktivnosti, obavljaju se odredena terenska i laboratorijska
ispitivanja i osmatranja padina sa ciljem ocjene stepena stabilnosti pojedinih
dijelova padine. Ove aktivnosti obavljaju se prije, u toku j nakon izgradnje
objekata. Slicno se radi i kod drugih radova na iskopu za saobracajnice i druge
vrste objekata, u podrucjima sklonim klizanju.
U podrucju akumulac~je Rama definisane su: (i) stabilne (krecnjaci,
dolomiti, verfenski kompleks i nevezane stijene na zaravnima), (ii) uslovno
stabilne (klasticne nevezane stijene) i (iii) nestabilne (ilovicasti pokrivaci i
raspadnuti laporci) padine.
1) Kliziste "Separacija" aktivirano je u fazi pramjenja akumulacije, ali je bilo
aktivno i prije izgradnje hidroelektrane. Nakon uocavanja prvih pukotina, ugradeni
su reperi i mjerena su pomjeranja. Maksimalno pomjeranje za 21 dan izn08il0 je
29,3 m, srednje 7,9 m, a minimalno 0,5 m, dok se srednja brzina pomjeranja kretala
od 2 mmldan do 1,63 mldan. Klizna ravan formirana je na kontaktu deponovilne
jalovine i prirodne povrsine terena, koja se dalje prosirila na kontakt ilovacastog
pokrivaca i gline sa laporcima.
Glavni uzrok ovome pokretu je, prije svega, deponovan materijal, koji je
spustanjem nivoa vode u akumulaciji bio pod pojacanim filtracionim pritiscima i
ispiranjem sitnih cestica. Oslabljeni oslonac padine pod dodatnim opterecenjem
uslovio je aktiviranje kliziSta, tim prije jer je na predisponiranoj ravni po kontaktu
sa glinama smanjena otpornost na smicanje. Za slucaj padine u prirodnim uslovima
dobiven je koeficijent sigurnosti 2,6, a za slucaj pune akumulacije 3,8, tj. padina je
stabilna, dokje kod praznjenja akumulacije padina postala nestabilna (F, =0,94).
Ovo konsekventno kliziste duzine 240,0 m, sirine 200,0 m i dubine 15,0 m
sanirano je sarno povrsinskim ravnanjem iznad nivoa akumulacije radi izgradnje
ostecenog puta, jer uruseni materijal u nozici klizista nije ugroZavao ulaznu
gradevinu dovodnog tunela hidroelektralle.
2) KliziSte "Kukovi" nalazi se na lijevoj obali akumulacije Hidroelektrane
lablanica. Sire njegovo podrucje izucavano je jos od strane F. Katzera i L. Mariea,
ali su detaljnija izucavanja uslijedila tek u fazi izgradnje Hidroelektrane .Tablanica.
Temeljenje

511

XI! Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjcna ankerisullja

Na sirem lokalitetu tunela "Kukovi" bilo je i prije i u toku izgradnje uzane

pruge i puta pokreta manjeg obima koji su izucavani, istraiivani i ispitivani od
strane mnogih strucnjaka i razlicitih institucija. Prakticki je pocetkom 1954. godine
zapoceto sa izucavanjem problematike stabilnosti padina u ovome podrucju, tj.
prije pocetka Pllnjenja akllmlllacije Jablanica. Zbog svoje slozenosti,
kompleksnosti i znacaja ovo kliziste je postalo predmet stalnog istraiivanja,
osmatranja i iZllcavanja, posebno sa stanovista iZllcavanja lIzroka nastajanja
uticaja akumlllacije na njegovu nestabilnost.
U dosadasnjem periodu izveden je znatan obim istrainih radova
laboratorijskih ispitivanja, na bazi kojih su napravljene mnogobrojne analize i
elaborati i davan naredni obim kao i vrste doplInskih istrazivanja. Sadasnji fond
podataka omogucuje sire izucavanje nastanka klizista i mogllceg nacina njegovog
saniranja. IstTazni radovi sastojali SlI se 1I izradi:
);> 12 bllsotina ukupne dubine od 510,4 m;
);> 6 sondaznih bunara lIkupne dubine od 173,0 m;
);> 14 piezometara ukllpne dubine 444,1 m;
);> 5 istraznih potkopa ukllpne dllzine 707,7 m.
Pored ovih istrazivanja vrsena su i osmatranja pokreta preko repera na 13
profila i obavljenja potrebna laboratorijska ispitivanja uzoraka tla. Analizom
srednjih brzina kretanja tla po profiiima moze se zakljuciti (sI.37.13.) daje poslije
prvih pokreta doslo do smanjenja srednjih brzina pomjeranja tla iako osmatranja
ukazuju na kontinualnu aktivnost klizista. Razmatranjem profila i repera u
profilima uocava se ciklicnost aktivnosti i smirivanja, ali ona vrlo slabo
korespondirajll sa denivelacijom vode u akumulaciji.
U sirem podrucju klizista "KlIkovi" moguce je izdvojiti vise podrucja koja
su izgradena od (Zavod za inz. geo\., 1981):
(a) brecastih i bankovitih krecnjaka, te bankovitih dolomita koji se
odlikujll pukotinskom poroznoscu, ali nemajll znacaja u formiranju i
razvoju nestabilnosti ove padine;
(b) laporovitih krecnjaka sa gIincima koji SlI najvise zastupljeni i direktno
lItjecll na nestabilnost klizista, jer predstavljaju hidrogeoloski kolektor
znatnih kolicina oborinskih voda;
(c) liskunovitih pjescara i glinaca koji 1I hidrogeoloskom smislll
predstavljaju vodonepropllsnll sredinu, iZllzev povrsinskog pokrivaca;
(d) drobinskog i padinskog materijala manje znacajnog za stabilnost
padine.
Na bazi prikllpljenih podataka, njihove analize, reinterpretacije svih
istrazni!l rado~a, .fo~ogeoloske obrade, aviosnimaka, detaljnog
ll1zenJersko - geoloskog kaltlranja I dr., moze se ovo nestabilno podrucje podijeliti
u dvi)e neovisne sredine: (i) prostor tllnela "KlIkovi" i (ii) slivno podrucje potoka
Cmaja.
povsto~ecih

512--------------------------------------------------Temeljenje

37. Asanacije nestabilnih kosina

20t----.-,nr-,rrrITI---,,-,----r-n-------------r-------.------~T

.
u

'iE
E

~
,g
10

Il-Vl poprecni profili

r----~~-H#+~--~M+-+--~r_~------------~--------~------~

"

.!:
~

.0

GODINE OSMATRANJA

Sl.37.13. Dijagram srednjih brzina kretanja klizista "[(ukovi" po profilima (1- VI).

Kliziste 1I podrucjll tunela "Kukovi" odlikuje se veoma dubokim klizanjem.

Tijelo klizista sastavljeno je od vodopropusnih tektonski ostecenih laporovitih
krecnjaka koji direktno leze preko vodonepropusnih pjescara i glinaca.
Infiltracijom vode kroz vodopropusnu sredinu dolazi do cirkulacije podzemne vode
lIzduz kontakta ovih dvijll sredina i prihranjivanja kliznog tijela, sto ima za
posljedicu smanjenje otpomosti tla na smicanje.
Kiiziste 1I podrucjll sliva Crnaje ima karakter povrsinskog klizanja
heterogenog pokrivaca relativno malih dubina do 8,0 m. Pojave klizanja odraz su
povrsinskih i podzemnih voda, fizicko - mehanickih osobina pokrivaca i Ijudske
djelatnosti. Dokazano je da denivelacija vode 1I akumulaciji nije neposredni uzrok
ovih pojava.
Cijeneci da Sll podzemne i povrsinske vode najveci uzrok pojavama
nestabiinosti, rjesenje treba traiiti 1I radikalnom odvodenju povrsinskih i dreniranju
podzemnih voda sa onih dijelova padine, koja su pod najveCim uticajem ovih
faktora. lzvodenjem istrainih stolni i bllnara smanjila bi se donekle brzina pokreta
t1a, jer su oni donekle imali ulogu drenaZe, sto upucuje na zakljucak da se
drenaznim konstrukcijama moze utjecati na vecu stabilnost padine (Selimovic,
1983).
3) Povecanje stabilnosti osulinske i terasne padine 1I neposrednoj blizini brane
i preljeva 1I tunel Hidroelektrane Grabovica izvrseno je dodavanjem materijala iz
iskopa u nozici nasipa (sI.37.14.). U zonama osuline mocnosti do 30,0 m
ustanovljeni su i rasjedi 1I kojima je kao ivan njih otkriveno vise manjih kavemi 1I
osnovnoj stijeni uslojenih krecnjaka i dolomita, ispunjenih pijeskom, drobinom,
glinovitim materijalom, iii Sll ostale nezapunjene. Visi slojevi osuline gradeni su od
krecnjacke iii dolomitske sitne drobine, a nizi od terasnih sedimenata, sa
Temeljenje

513

37. Asanacije nestabilnih kosilla

XIl Osiguranje iskopa. asanacija klizista i primjena ankerisanja

valuticama i blokovima. Ovi sedimenti vezani su glinovitim iIi karbonatnim

vezivom, a djelomicno su i konglomeratisani.
Na ovome potezu provedena su geoloska i geomehanicka Iaboratorijska i
"in situ" ispitivanja na malim i veCim uzorcima tla. Rasturanje rezultataje veliko, a
3

srednje vrijednosti iznosile su za: jedinicnu tezinu 22 kN/ m , poroznost 0,22,

ugao unutamjeg trenja 5015' (0 - 3 m), 5557' (3 - 6 m) i koeficijent propusnosti
lx1O em/s.
Veca stabilnost ove padine obezbijea-ena je dodatnom kontratezinom
materijala iz iskopa, a osiguranje od ujezerene vode pokosa izvrseno je kamenom
oblogom.
Za prirodnu kosinu dobiveni su, za kriticne ravni klizanja, koeficijenti
sigurnosti, po profilima: 1,26 - 2,10, 1,5 i 1,6, dok je nakon nasipanja koeficijent
povecan na: 1,55 - 2,56, 1,8 i 1,6, sto predstavlja povecanje za oko 20%.
Strujni pritisci nisu uzeti u obzir, jer je terasni materijal velike propusnosti.
Radi relativno malih brzina pri deniveIaeiji akumulaeije (130 em/dan) nece doci do
ispiranja c.estica, tim prije sto je nozica nasipa ojacana lomljenim kamenom, a
pokos iznad kote 145 m.n.m. oblozen kamenom oblogom (sI.37.14.).

U cilju osiguranja vece duzine trupa pruge normalnog kolosijeka od

ujezerene vode izvrsen je vec~ obim istr~ni? rad?va i labora~orijskih i~pitival!ja, ~a
bazi cega je provjerena stabIlnost naSlpa I proJektovano nJegovo oSlguranJe. Na
bazi sondainih 75 bunara, u 28 karakteristicnih poprecnih profila, dobiven je livid
u geoloski sastav nasipa i supstrata, a ispitivanj~:n porem.ecenih.i n~poremecenih
uzoraka t1a odredene su osnovne fizicko - mehal1lcke osobme naslpa 1 supstrata.
Ispitivanjem je ustanovljeno da se nasuto tlo sastoji od ilovace sa
drobinom, lomljenog kamena, sljunka, iIi suta, ovisno 0 lokalitetu, dok prirodno
tlo izo-raduju diluvijalne ilovace sa drobinom iii blokovima, drobine krecnjaka i
dolotcita, sljunkovi, pijesci iii konglomerati, te blokovi krecnjaka i d.olomita..
.
Na osnovu dobivenih rezultata ispitivanja izvrsena je provJera stabllnostl
nasipa, prema metodi Janbua, za razne visine vode u akumulaciji i u vis~
karakteristicnih presjeka. Ovisno 0 geoloskim uslovima, sastavu nasutog 1
prirodnog tla i visini ujezerene vode projektovani su odrea-eni vidovi zas~ite poko.s~
nasipa. Jedan od primjera proracuna stabilnosti i zastite pokosa dat Je na shc!
37.15.
NajveCi koeficijent sigumosti dobiven je za slucaj suhe kosine
(F =1,7 - 3,6), a najmanji kada je nasip potopljen (F = 1,6 - 3,1).

161.00

LEGENDA:

m:lQ)

!rille!)
~0

DUBIN A
KOEF.SIGURNOSTI F,;
VODEOD.
DNA NOZICE
RAVANI RAVANll
H(m)

-0
~
SI.37.14. Karakteristican presjek ojacane i osigurane padine trupa pruge Sarajevo Ploce,
sa principom prora(:una stabilnosti, gdje je: klima ravan poslije nasipanja
F, == 1,834 (I). F, == 1,63 -1,83 (If). F, == 1,72 -1,81 (11/), sitna i krupna drobina
(1), terasni materijali (2), us/ojeni dolomiti (3), raJjed (4), istraina busotina (5),
trup normalne pruge sa osiguranjem (6), trup uzalle pruge (7), terasni i kameni
materijal iz iskopa (8).
Temeljenje

14
12
10

8
6
,/,=29' 30'
=1.35 N/trrf.

2.02
1.95
t 95

1.67
1.63
1.56
1.56

1.56

y= 18.0 kN/m 3

S[.37.15. Princip!jdan prikaz proracuna stabilnosti nasipa i naCina zaslite pok~s~ trupa
normalne pruge: klizne ravni (l ill), nasip od lomf:jenog k(l/~e~!Q. zaglllqen (l),
drobina kreenjaka i dolomita mjestimicno zaglinjena (2), krec17Jackl blokovl (3),
kamena obloga (4).
--------------------~~~~---------------------515

Temeljcllje

37. Asanacije nestabilnih kosina

XlI Osiguranje iskopa, asanacija kliziSta i primjena ankerisallja

4) Kliziste sirine 150,0 m na povrsinskom rudarskom kopu "Gracanica", kod

Gacka, sanirano je rasterecenjem kosine. Da bi se odabralo optimalno rjesenje,
analizirano je vise varijanti i odabrana je varijanta B, koja u najpovoljnijem slucaju
daje koeficijent sigurnosti veci od 1,26 (sI.37.16.-a). Radi destabilizacije saniranog
klizista, usIjed povecanja pritiska vode 1I krecnjackom masivu, predvidenaje izrada
drenaznog sistema dubine 5,5 - 6,0 m, u duzilli od 70,0 m. Na jednom profilu
predviden je betollski saht i voda se izvodi odvodnom cijevi 0250 mm, okomito
na drena.zu, do vodosabirnika, odakle se voda ispumpavala iz kopa (sI.37.16.-b).
Za procjenu uzroka i obima klizanja izvedeno je vise istraZnih busotina na
kojima su ugradeni piezometri radi osmatranja Ilivoa podzemllih voda i
inklinometri, te postavljeno vise repernih tacaka za osmatranje. Na bazi ovih
istra.zivanja i osmatranja dobivena je tacna predstava 0 poloZaju slojeva i
mehanizmll klizanja. Klizna povrsina lociranaje tacno na kontaktu ugljenog sloja i
zelenosive gline sa krecnjackim clanovima. Zelenosive gline sa karbonatnim

Uticaj sanacionih mjera na stabilnost injekcione zavjese, koja se nalazi

49,0 m od ivice kosine, analiziran je pomoeu metode konacnih elemenata sa
elastoplasticnim karakteristikama materijala. Utvrdeno je da dolazi do poveeanja
.
napona usljed ovoga efekta sarno za 2%, sto je neznatan uticaj.
5) Klizanje blage padine u akumulaciji pored nasute brane odlgralo se u
domenu glinovito - laporovite serije kvartara i miocena (s1.37.l7.). Zahvacena
povrsina klizanja iznosila je 220,0 x 150,0 - 180,0 m, sa dubin?m !diz~e p?~rsine
od 10,0 - 15,0 m, u sredisnjem dijelu klizista. Osnovni UZroCl khzanJa blh su u
infiltraciji vode u podzemlje, neadekvatnoj odvodnji, pogorsanju na'po~skog stanja
izgradnjom gradilisnih puteva, porastu pornih pritisaka i u smanJenJu, odnosno
gUbljenju kohezije.

M:i"ERILQ- ---010 30 50

clanovima imali su ugao trenja 19, a koheziju 1,0 kN/ m (Stevie, Cimic i dr.,
1985). Proracun je obavljen iterativno pomoeu Jllnbuove metode na racunaru za
nepravilne klizne povrsine.

S/.37.17. Situacija brane sa klizistem: brana (1), kontrolna galerija (2), pomocna ~ralla
(3), galerija srednjeg ispusta (4), temeljni ispusti (optocni tunel) (5),. sahtm
preljev (6), bucnica (7), spoj srednjeg sa lemeljnim ispuslom (8), prlstup11l put za
branu (9), sanacioflo tijelo klizista (10), prvafaza (I), drugafaza (ll), magistralm
put (II), nivo akumulacije (12), istraine busotine (BK 1_S) (Sarat, Simic i dr.,
1985)..

SI.37.16. Prikaz varijanti rasterecenja kosine (A, B i C) sa kliznim ravnima, nagibom

slojeva i busotinama (a), Ie popreG'ni presjek drenainog rova, sa sabimim sahtom
i uzduinom odvodnom cijevi do sabiranika (b).

U cilju provodenja asanacionih mjera provedeni su istraZni radovi i

laboratorijska ispitivanja, kao sto su: (i) geodetska snimanja, (ii) inzenjersko
geoiosko kartiranje terena, (iii) busenje pet busotina dubine 11,0 - 15,0 m, odakle
Temeljenje

516

Temeljenje

517

37. Asanacije nestabilnih kosina

Xll Osiguranje iskopa, asanacija klizisla i primjena ankerisanja

su uzeti uzord za laboratorijska ispitivanja, (iv) ugradivanje inklinometarskih eijevi

u tri busotine i piezometara u dvije busotine, (v) opiti smieanja u velikoj razmjeri
150 x 150 x 80 em (Sarae, Simic i dr., 1985).
Asanaeijaje izvedena pomocu balasta materijalom iz kamenoloma u nozici
kosine. Zbog veceg prisustva sitnih eestiea izveden je filterski sloj na kontaktu
balasta sa padinom, kao i horizontalni sIjuneani tepisi, u eiUu smanjenja mogucih
pornih pritisaka kod naglog praznjenja akumulaeije (sI.37.18.). Pored ovoga,
izvrseno je detaljno planiranje padine i asanaeija ostecene dionice puta izvodenjem
potpornog tijela u nozici puta i odvodenje oborinskih voda.
Nakon aktiviranja klizista javilo se vise malih izvora (do 0,3 l/s) i u zoni
eeonog oziljka ispod puta. Kliziste se formiralo u periodu jaeih mrazeva, ali su
prije toga registrovane vece padavine. Proees klizanja bio je brz, uz pojavu vecih
otvorenih ceonih pukotina, poslije cega je uslijedilo smirivanje, sa sekundarnom
preraspodjelom masa, sto je trajalo vise mjeseci.
CP.,

~.

J<-...--"'"

_._.

f3

-------lii

.........

M~oERI1~O

ii

-
...... ~

..

@-@

,0

IFAZA

____-_-1:10

.. ..... ~=.....
. 1 1:<

i...
11'..
40

PRESJEI<

~I

l;o220.0

10.015.0

l)

11-0--./'-@--~---+

-n.
II FAZA

",

6) Kamena drenazna rebra imaju ulogu potporne konstrukcije i sluze kao

drel1aZa, kojom se drellira nestabillla kosina. Ona se postavljaju u praveu nestabilne
padine pojedinacno i paralelno (sI.37.19.), iii se medusobno povezuju u obliku
slova "Y". Sirina rebaraje obicno 1,0 m, ispunjena lomljenim kamenom, oblutkom
i sljunkom, sa filterom prema tlu (sI.37.19.). Gornja povrsina se radi od slozenog
kamena u cementnom malteru iii se stavi sloj gline i povrsina zatravi.
Na rebra djeluje bocni pritisak tla u fazi mirovanja (Ko), jer nema
mogucnosti da se krece u tome pravcu. Kada se masa t1a krece u pravcu padine,
nastupa trenje izmedu raskvasenog tla i tiltera rebra koje se suprotstavlja ovome
kretanju. Sila trenja iznosi; T = 2foPA' gdje je f - koeficijent trenja izmedu tla i
filtera, a usvaja mu se vrijednost izmedu 0,2 i 0,3 (Stojadinovic, 1986).

(5)
Y

~~

so

i
SI.37.18.

Karakteristican poduini presjek sanirane nestabilne padine: jalovina iz

kamenoloma (J), #iunkoviti filterski sloj (2), klima ravan (3), os puta (4),
rijecno korito (5), sanirano lifelo pula (6), planiran teren (7), sanacija klizWa u
noiici (8).

0.40

-llt~~

L]~~t--3*- --jtltr
-lC~~ li___-~1f i

--[

___

___ Ie

[_

SI.37.19. Kamena drenaina rebra: presjek A - A (a), tiocrt (b), gdje je: kamena kaidrma u
cementnom maltem (1 ), filter (2), lom{;eni kamen (3), filter iii drenaina ciji\! (4),

lomljeni kamen u suho (5), ispuna lomljenim kamenom (6), be/on (7), obloien
kanal (8).
518---------------------------~T.~e-m-el~ye-.n~ye-----------------------------

SI.37.20. Primjer asanacije nestabilne kosine u laporovito - pjeskovitom jliu: geoloki

pre,~jek (a), silUacija sa asanacijom (b), tipicni presjek asanacije (c), (Baldovin. i
Fattore, 1974), g{{;e je: kiiZlla ravan (1), prirodna linija tcrella (2), teren posllJe
klizanja (3), pro/II poslije iskopa (4), as autoputa (5), bu,folina (6), ankerisano
podrucje sa razma/com ankera 3,0 m i duiine 10 - 75 m (7), berma (8), ohloini
zid (9), potporni zid (10), granica klizanja (11), reme/jni ipovi - bunari (12),
iskop (13), zatrav!ieni clio (14), bitumenizirana bankina (15), obloini zid (16),
injektirana zona (I7), armirallo - betollska obloga (18), prskani heron p~ivremena obloga (/9), saht - ifip (20), vertikalne drenaie (2 I), mrsffi'i heton
(22), drenainifilteri na odstojanju 8,0 m, veliCine 50 x 80 em (23), hOrizon/aim
filter oko c{;evi (24), allkeri 45,0 - 70,0111 (25), drugafaza punjenog betOl~a (26),
prva faza izvot/enja armirano - betonske konstrukcije (27), izla::. drenaze (28),
spoj drenainih cijevi (29), drenaine cijevi 020 cm na odstoja/(;U 6,0 m (30).
--------------------~~~-------------------519

Temeljenje

38. Allkerisallje II tlu

XII Osiguranje iskopa, asanacija klizista i primjena ankerisanja

7) Asanacija klizista u stijenskim masivimaje veoma cest slucaj u inzenjerskoj

praksL Najcesea je zaStita obloznim iii potpornim zidovima i konstrukcijama sa
ankerima (s1.36.6.). Na slici 37.20. prikazana je sanacija i stabilizacija kosine u
krecnjacko - pjescarskom flisu sa slojevima skriljca, na autoputu u ltaliji (Baldovin
i Fattore, 1974). Klizanje se odigralo po slojevima skriljca, a stabilizacija je
obavljena sa vise tehnickih zahvata.
U prvoj fazi izvedeno je devet dubokih sahtova (sipova) promjera 13,0 m,
na odstojanju cca 24,0 m i u dubini izmedu 30,0 i 35,0 m. Zastita sahtova pri iskopu
obavljena je prskanim betonom, debljine 50 - 60 em, ciji je unutamji dio poslije
iskopa zapunjen mrsavim betonom. Sahtovi su na vrhu povezani prikladnim
armirano - betonskim plocama debljine 3,0 m. Konstrukcija ploce nosi potporni
zid, visine 19,50 m, od kote autoputa i na duzini od 230,0 m. lznad ovoga zida na
pokosu izveden je oblozni armirano - betonski zid, debljine 2,0 m. Potpomi i
obIomi zidovi su dodatno povezani sa stijenskim masivom ankerima (s1.37.20.-b i
c), sa silOl!l zatezanja od 1200 kN, razlicitog nagiba od 7 - 25 i sa razlicitom
dubinom od 45,0 - 75,0 m. Proracun je proved en sa jedinicnom tezinom stijenskog

38. ANKERISANJE U TLU

Veliki privredni i naucnoistraiivacki razvoj u gotovo svim domenima i
zemljama svijeta pocetkom ovoga vijeka uslovio je razvitak postupaka poboljsanja
mehanickih karakteristika tla u podrucju rudarstva i gradevinarstva. U takve
postupke spadaju i ankerisanja raznim tipovima i kod raznih geotehnickih objekata
i konstrukcija. U ovome poglavlju dat ee se opee karakteristike ankerisanja, tipovi
primjene i osnove proracuna ankera. U prethodnim izlaganjima opisane su
ankerisane zagatne stijenke i neke vrste ankera (33.1.6.) kao i njihov poIoiaj i
dimenzioniranje zone ankerisanja (33.2.6.6.).

38.1. OPCENITO 0 ANKERISANJU

mas iva od 22 kNI 3; uglom smicanja na kontaktu izmedu skriljca i pjescara

1m'

<{J

=20

U cilju primjene ankerisanja kao: (i) unaprijed projektovano rjesenje, iIi

kao (ii) nepredvidena mjera sanacije osteeenja iIi urusenja objekta u toku iIi poslije
gradenja, potrebno je upoznati tipove, klasifikacije, definicije ankera i dostignuti
stepen razvoja ove vee sada posebne discipline. Razvoj posebno inzenjerske
geologije, mehanike tla i mehanike stijena stvorio je preduslove za sve ozbiljniji
napredak ankerisanja i tehnoloskih postupaka poboljsanja tla.
Ankerisanje se primjenjuje kod geotehnickih konstrukcija u tIu i
stijenskom masivu te se zbog toga cesto nazivaju geotehnicki ankeri, za razliku
od zatega u betonskim konstrukcijama. Zbog poznate heterogenosti, anizotropije
ispucalosti i prirodne napregnutosti stijenskog masiva njegovo ankerisanje se
donekle razlikuje od ankerisanja konstrukcija u tlu, kao i u prednapregnutim
konstrukcij ama.
lako ankerisanje ima vee dugu tradiciju, ipak nisu razrijeseni mnogi
medusobni uticaji ankera - objekta- konstrukcije - tIa, zbog cega ima raznih
metoda i vise pretpostavki koji se uzim~u pri proracunu. Osim ovoga nije do sada
kod nas usaglasena terminologija, niti postoje standardi, zbog cega predstoji
njihovo usaglasavanje. Za sada se primjenjuju inostrani standardi koji su isto tako
neusaglaseni.

i kohezijom c =o.

38.1.1. HISTORIlSKl RAZVOJ I DEFINICIlE

Princip ankerisanja (sidrenja) u stijensko11l masivu je prilicno star
postupak (Coyne,1938), ali je njegova industrijska primjena novijeg datuma,
posebno u gradevinarstvu.
~o--------------------~~~--------------------

Temeljenje

Temeijellje

521

38. Allkerisallje u tlu

XII Osigurallje iskopa, a.l'allacija
klizi.'ita i primjena allkeri.l'allja

Postoje podaci da je jos u prosiom vijeku koristen princip ankerisanja u

rudnicima. Tako su u praveu slojeva skriljaca zabijani duzi klinovi od suhe
kestenovine, koji su kasnije pod uticajem vlage bubrili i time kompaktiziraJi
uslojeni skriljac u pravcu upravno na skriljavost (Markovic, 1977).
U evropskim zemljama pocetkom ovoga vijeka ankerisana je krovina u
rudnicima, ali u ogranicenoj primjeni. U SAD primjena ovoga postupka pocela je
1930. godine, takoder u rudnicima, ali je masovnija primjena uslijedila tek poslije
DrJgo~ svjetskog rata, a kasnije i u evropskim zemfjama. Prilikom probijanja
tunela Ispod Mont Blanca ugradeno je vise stotina hiljada ankera ukupne dul.ine
oko 1000 km (Markovic, 1977).
~asovnija i sistematska primjena u gradevinarstvu uslijedila je kasnije.
~od nas Je prva primjena ~nkerisanja gradevinarstvu izvrsena za sanaciju desnog
mzv.?~nog ~oka ~rane Hld~oelektrane Jablaniea, izmedu J 960. i 1970. godine.
ZnacaJan oblm' oVlh radova Izveden je na asanacij i Iijeve obafe nizvodno od brane
Grancarevo, prednapregnutim dubokim ankerima (Stojic, 1965).
P~sljednjih decenija ankerisanje se masovno izvodi kod podzemnih i
povrslllsklh radova u tlu u fazi izgradnje iIi u fazi izvodenja raznih asanacionih
rado~~. P?sebno je znacajna faza ankerisanja kod izvodenja tunela, prema Novoj
austnJskoJ n:-etodi. ~ve je vise u upotrebi ankerisanje konstrukcija
prednap:eg~lUtIm anker.lma u nevezanom tlu. Inaee, upotreba prednapregnutih
geotehlllcklh ankera datlra od pr~je 25-30 godina.
. Vec dul.e vrijeme se, zbog nerazjasnjenih teoretskih postupaka, analizira
ra~p~dJela. napona dul. ankera, posebno sidrisnog, odnosno kotvenog dijela.
PnmJena Imeamo-elasticnog modela za stijenski masiv, injekcionu smjesu, te celik
an~~r.a ne o~ja.snj~va stvarnu raspodjelu duz ankeme dionice, vec rjesenje treba
tr~lt: u pnmjel1l elastoplasticnih, odnosno viskozno-elastoplasticnih modela.
P:lm~ena racunara vjerovatno ce dovesti do stvarne raspodjele uzduz ankerne
dlOl1Ice, zato su potrebna dugotrajna ispitivanja "in situ "(Jasarevic, 1987).
Geotehnicki ankeri, koji su se nekad koristili kao pomocna tehnicka
sredstva, ~I. posljednje vrijeme ulaze kao sastavni dio veoma slozenih geotehnickih
konstrukclJa. Danas se ipak kao najznac~jni.ii ankeri podrazumijevaju
prednapregnuti ankeri sa linijskim ukotvljenjem.
Ankerisanje se danas primjenjuje na vise naeina i kod raznovrsnih
konstrukcija sa upotrebom razliCitih term ina. U ovoj knjizi koristi se termin
ankerisanje, iako je u upotrebi i p~jam sidrenje.
.
. Za n:-jesto gdje se anker vezuje sa medijumom koristi se termin kotvljenje,
a u hte:atun se nalazi i termin sidrenje. Potrebno je voditi racuna 0 sustinskoj
razlici Izmedu ova dva pojma. Umjesto an kera, odnosno sidra, 1I upotrebi je i
termin zatega.

V'

~2--------------------~~--------------------

Temeljenje

Ankerovati (sidriti) tlo, stijenski masiv iii konstrukciju znaCi ugraditi

metalne sipke iii snop visokovrijednih fica u busotine, kojima se prenosi
opterecenje sa vanjske konstrukcije u dublje nosive zone.
Poboljsanje osobina tla ankerisanjem primjenjuje se za radove na povrsini
terena, kao sto su: (i) osigurallja prirodnih i vjestaekih kosina; (ii) zastita
gradevinskih jama pomoctl ankerisanih dijafragmi priboja, zagata i drugih zastitnih
konstrukcija, (iii) ankerisani potporni i zastitni zidovi; (iv) ankerisanja kod
temeljenja objekata i konstrukcija; (v) asanacije objekta, nadogradnje betonskih i
drugih tipova brana i dr. Kod podzemnih objekata primjena je svestrana kod izrade
tunela, skladista, hangara, str~jarnica, metroa, sklonista, tvornica i dr.
Kao i tenninoiogija, i definicija ankerisanja je razlicita, ovisno 0 kojem se
sklopu ankerisanja radi i sustini prenosenja opterecenja. Za poboIjsanje osobina
stijenskog masiva ankerisanjem mogucaje slijedeca definicija:
Ankerisanje (sidrenje) jepostupak kojim se poboljsavaju mehanicke
karakteristike stijenskog masiva na taj nacin sto se utezanjem stijenskog
masiva vjeStacki unose unutarnje sile, ciji se pravac i intenzitet bira tako da
mijenjamo po zelji naponskusliku u jed nom dijelu masiva (Markovic 1977).
Opstiji oblik definicije ankera i zatege:
Anker (zatega) u sastavu geotehnickih konstrukcija predstavija
staticki element preko kojeg sc unosi vlacna sita u tio. Kada se vlacna sila
prenosi sa vanjske povrsine iIi konstrukcije, na mjesto ukotvljenja na kraju
busotine, tada staticki elemenat ima ulogu zatege. U slucaju kad se statickim
elementom poboljsavaju mehanicke osobine stijenskog masiva, tada ima ulogu
ankera i djeluje slicno kao armatura u betonu (Jasarevic,1987).
Slicno kao u armiranom betonu, naponi zatezanja od objekta iii
konstrukcije prihvataju se celicnim sipkama iIi snopom visokovrijednih zica
(kablova), te se na taj nacin niske vrijednosti zatezanja tla iii ispllcaiog stijenskog
masiva zamjenjuju visokim vrijednostima celika na zatezanje.

38.1.2. OSNOVNI ELEMENTl ANKERISANJA I

VRSTE ANKERA
Da bi se ostvarilo ankeris3nje, potrebno je izvesti vise operacija na terenu,
kao sto su npr:
(a)
izbusiti busotinu potrebnog promjera i dubine i uloziti anker;
(b)
fonnirati glavu ankera;
(c)
fonnirati kotvu (sidro) kojim se prenosi dodatno opterecenje na okolno tio,
odnosno stijenski masiv;
Cd)
injektirati kotveni dio busotine iii cijelc busotine kod adhezionih ankera;
(e)
postaviti ankernu plocu i formirati glavu prednapregnlltog ankera;
Temeljl'l1je

523

38. Allkerisa/lje u tlu

XII Osigurallje iskopa, asallacija
kliziJ/a i prillijellQ allkerismrja

(f)

(0

prednapregnuti anker presom i fiksirati zice ankera i izvrsiti zastitu od

korozije injektiranjem.
Kod prenapregnutih geotehnickih ankera postoje i meduoperacije, koje je
potrebno izvesti na busotini (ispitivanje vodopropusnosti, betoniranje glave
ankera, i dr.).
Anker se u osnovi sastoji iz tri gIavna dijela (sI.38.1.) ito: kotve (sidrista),
slobodne duzine ankera i glave ankera. Dio ankera na dnu busotine, preko kojeg
se ostvaruje intimna veza sa okolinom i prenosi sila sa ankera na tio, naziva se
kotva iIi sidro, a duzina na kojoj se ostvaruje ova veza naziva se duzina kotvljenja
iIi sirlrisna duzina(Lk ).
Dio ankera koji se ne vezuje za zidove busotine nazi va se slobodna
duzina ankera (Ls). Uloga slobodne duzine, posebno kod prednapregnutih ankera,
veoma je znacajna, radi ulaska u stabilne formacije stijenskog masiva, odnosno tla
i umanjivanja povratnog refleksa opterecenja iz sidrisne zone na ankerisani
objekat, odnosno konstrukciju.
Dio aknera kojim se ostvaruje ucvrscenje ankera na mjestu pocetka
busotine, odnosno na mjestu veze sa konstrukcijom, nazi va se gIava ankera sa
osIonackom plocom iii gredom.
Klasifikacija geotehnickih ankera moze se izvrsiti prema vise razlicitih
elemenata kao npr. prema:
(a) vrsti sredine na :
>- ankere u tlu i
>- ankere u stijenskom masivu;
(b) tipu ankernog dijela na:
>- stapna - mehanicka (sL38.1.-b,38.2. i 38.3.-a) i adheziona s1.38.3-b,c i
38.4),
>- kablovska iii ankeri od visokovrijednih zica;
(c) karakteru sidrista (ukotvljenja) na:
>- tackasti (najednom mjestu),
>- linij ski,
>- povrsinski i
>- zapreminski ankeri;
(d) karakteru djelovanja na:
}> pasivni (s1.38.3-b,c);
}> aktivni (prednapregnuti) anker (s1.33.19.);
(e) trajnosti i nacin upotrebe:
>- privremene,
>- trajne ankere,
}> ispitne i
}> konstrukcijske;

vrsti ankera na:

>- BBR, Dywidag, Aliva, Losinger, Daltin i drugi razni tipovi ankera.

~~
~I~
SI.38.1. Geotehnieki ankeri sa tipienim elementima i oznakama: prednapregnuti anker (a),
ankeri sa klinom i rascjepom, sa ukotvljenjem na jednom mjestu prije aktiviranja
(b) i poslije aktiviranja (c), gdje je: glava ankera sa maticom i padlainam
ploCicom (1), oslonac (2), ankerisana konstrukcija (3), busotina (4), zastitna cijev
(5), eeliena (iii kabal od visokavrijednih iica) natezna dionica (6), sidrisni ukotvljeni dio - injekciono tijelo (7), kotveni dio (8), duiina kotvene dionice (LJ,
duiina slobodne dionice (Ls), rezervni dio busotine (MJJJ, opterecenje (N), pomak
glave ankera u smjeru osi ankera (s), navojnica (9), tijelo ankera (10), klin (11),
rascjep (12), glava (13), ploea (14).

Koja ce se vrsta ukotvljenja upotrijebiti ovisi 0 vrsti sredine, velicine sile

koja se kotvljenjem prenosi, specificnih potreba pri formiranju zone s dopunskim
naponskim stanjem, cijeni ukotvljenja, mogucnostima njenog formiranja itd.
Siobodna duzina ankera nalazi se izmedu kotve i glave, a duzina kotve i
slobodne duzine nazi va se ukupna duzina ankera (L).
Glava ankera i oslonacki dio odreduje se prema sili koju prenosi anker iIi
koja se prednaprezanjem unosi u anker, te kvaliteta oslonacke konstrukcije, na
koju se preko podlozne ploce iii betonske glave prenosi sila iz ankera.
Ankera sa kotvom na jednom mjestu ("u jednoj tacki") ima dva osnovna
tipa:
>- s klinom i rascjepom (s1.38.2.-a,38.3.-a);
>- s ekspanzionom cahurom (sI.38.2.-b).
Ovi se ankeri koriste u podzemnim objektima, male su duzine (do 5,0 m) i
sa malom silom ukotvljenja.

524--------------------~~~----------------

Temeljelije

Temeljelije

525

38. Allkerisallje II till

XII Osigllra/ye iskopa, asallacija
kliziJIa i primjclla allkerisallja

P:~::GD ~2m:JJ~'"
(g~
'"
-----,/0--

p30mm

: :

":t

.,

t?~
p'24mm)l:".,9

.-24mm

a
~

tf

... ~

Sl.38.2. Razne vrste mehaniekih ankera: varijante sa klinom i razrezom (a) i to sistem
Missouri (aj), pojaean na cijeloj duiini proreza (a:), pojaean na dijelu proreza
(a3), prosjdena cijev (a,J, fe ankerisanje sa eahurom (b), gcije je: eahura (1),
jezgro sa navojem (2), fiksno jezgro (3), fijelo (4), podmetae (5), ploea (6), glava
za navija'?ie, vezana za tijelo (7), matica za priteza'?ie (8), (Markovic, 1977).

il-~
.

.'

SI.38.3. Konstruktivna ema al1kera: ukotvz;en 110 jednom mjestu sa klinom i rascjepom (a),
ukotvijen na cijeloj duiini - adhezioni anker (b), ukotvijen na cijeloj duiini perJoanker (c), gdje je: ipka sa razrezom (1), klin (2), krakovi (3), procjep (4),
noseca ploea (5), matica (6), rasklopna glava (7).

Ankere koji se ukotvljuju na nekoj vee oj duzini pomoeu maltera, iii

injekcione smjese, nazivamo adhezioni ankeri, a mogu biti:
I) ukotvljeni sarno na jednom dijelu busotine i
2) ukotvljeni po cijeloj duzini ankera , pri cemu mogu biti:
);> bez prednaprezanja (s\.38.3.-b,c);
);> sa prednaprezanjem ankera (5\.33.19.).
Ovi tzv. geotehnicki, prednapregnuti ankeri
sa kablovskim
visokovrijednim zicama imaju siroku primjenu i koriste se na duzinama 5,0-100,0
m i u svim sredinama, gdje je moguee primijeniti ankerisanje. Danas se ipak kao
najznacajniji geotehnicki ankeri podrazumijevaju prednapregnuti ankeri sa
linijskim prenosom sila u kotvenom dijelu u tlu, a uz to imaju i jasno izrazenu
slobodnu dionicu.
Prema navedenom, ankeri u sklopu geotehnickih konstrukcija u sustini
predstavljaju nosive elemente, preko kojih se vlacne sile, sa ankerne
konstrukcije, prenose na tlo, odnosno stijenski masiv u veeim dubinama.

526

Temeljenje

SI.38.4. Tipieni Diwidag sistem ankera od rebrastog eelika, zainjektiran na kotvenom

dijelu, a zasticen plasticnim omotaeem i zapunjen injekcionom smjeso/11 na
slobodnom dijelu ankera, gdje je: rebrasti eelik (1), injekciona smjesa (2).
plasticna zatila (3), ankerna ploea (4), plastiena kapa (5), ankerni nut (6), matica
(7), centrirajuca manielna (8), (Duncan, 1992).
Temeljellje

527

38. Allkerisallje u tlu

XII Osigurallje iskopa, astll.acija
kliziSta i primjena allkerisallja

Na slici 38.4. prikazan je adhezioni stapni anker od rebrastog celika

zainjektiran i prednapregnut preko ankemog nuta i matice.

@)

p=o

38.2. NACIN DJELOVANJA I PRENOS SILE

PREDNAPREGNUTOG GEOTEHNICKOG ANKERA

38.2.1. NACIN DJELOVANJA PREDNAPREGNUTOG

GEOTEHNICKOG ANKERA
Razlozi prednaprezanja geotehnickog ankera se u osnovi razlikuju od
razloga zbog kojih se vrsi prednaprezanje betona. Prednaprezanjem betonskih
elemenata visokovrijednim zicama unosi se t1acna cvrstoea koja se u fazi
eksploatacije konstrukcije koristi pojavom sila zatezanja, cime se sprecava pojava
vlacnih pukotina. Kod geotehnickih ankera prednaprezanje se obavlja sa
namjenom da se:
);> anker po potrebi trenutno aktivira u procesu samonapinjanja zbog stanja
deformacija u sistemu objekt - anker - tlo;
);> sprijece eventualni nezeljeni pomaci ankerisanog objekta;
);> izvede kontrola uspjesnosti izvodenja ankera;
);> poveea integritet ispucalih stijenskih masiva itd.
Nacin djelovanja prednapregnutih geotehnickih ankera najjednostavnije se
moze objasniti na primjeru ankerisanog bloka, na koji djeluje neka vertikalna
potezna sila (P) promjenjivog intenziteta (sI.38.5.).
Sa prednaprezanjem se ostvaruje elastieno produzenje ankera (se), koje je
redovito znatno veee od slijeganja tla ispod betonskog bloka (Sb). Ako bi iz nekih
reoloskih osobina tla ove dvije vrijednosti bile iste, onda bi sila prednaprezanja
bilajednaka nuli. lz ovoga slijedi da odnos produzenja ankera i slijeganje tla (Se/Sb)
treba biti sto veCi. S obzirom na to da je kod sile prednaprezanja (Np) slijeganje tla
ispod betonskog bloka ovisno 0 vrsti tla, na velieinu Sb tesko se moze utjecati, vee
se sam~ moze utjecati na vrijednost Se (Muhovec, 1987; Ministarstvo Republike
Slovel1lJe, 1996). Prema Hookeovu (Hukovu) zakonu dobije se izduzenje ankera iz
poznatog izraza:

N p Ls
EF

(38.1.)

528----------------------~~-------------------

Temeljellje

N=Np

N= P > Np

P=!P -F;
SI.38.5. Sematski prikaz djelovanja prednapregnutog geotehnickog ankera: anker pred
prednaprezanjem (a), prednaprezanje ankera aktivira normalna kontaktna
naprezanja ispod betonskog bloka, sa N =Np (b), na blok djeluje vanjska podizna
sUa P<Np (c), veliCina varyske sile (P) jednakaje sili prednaprezanja ankera (Np),
P=Np (d), sila P veca je od site Np, tj. N=P>Np (e), gdje je: betonski blok, cija
tetina nije uzeta U obzir (1), kuke za prihvatanje (2), celicno uie za potezanje (3).

Ovo znaei da vrijednost Se pri odredenoj sili prednaprezanja ce biti veca

sto je veca slobodna duzina (Ls), manja povrSina presjeka (F) i manji modul
elastienosti (E). Buduei da je za sve vrste celika uglavnom modul E konstantan,
ost~e da se poveeanje moze ostvariti sarno povecanjem duzine (Ls) i smanjenjem
presjeka (F). Radi ovoga je dobro birati visokovrijedne eel ike sa vlaenom
cvrstocom i do 2,0 kN/mm 2 , pa se poprecni presjek moze smarijiti 3-5 puta u
odnosu na standardni celik.
Iz ovoga proizlazi i to da je potrebno birati sto veeu duzinu slobodne
dionice (Ls), pogotovo u stijenskim masivima. U praksi treba birati veeu slobodnu
dionicu od ukotvljenog dijela ankera.
Na slici 38.5.-b prikazano je aktiviranje kontaktnih normalnih napona (pp)
ispod betonskog bloka zbog djelovanja sile Np, koja je proizvedena
prednaprezanjem u ankeru (PP=Np/Fb), na povrsini kontakta sa tlom (Fb). Pri
djelovanju vanjske sile (P) intenziteta P<Np (s1.38.5.-c), tada ce pomaci sistema
Temeljellje

529

38. Allkerisallje u tlu

XIl Osigurallje iskopa, asallacija
klizista i primjena ankerisanja

biok - tIo biti neznatni, ali dovoljni da se uspostavi nova ravnoteZa, padom
kontaktnih napona, tj.:

doinjektiranja na trenje po omotacu (b), za slucaj doinjektiranja (I) i bez

doinjektiranja (2).

p
p=pp--,

(38.2.)

Fb

38.2.2. PRENOS ANKERNE SILE U TEMEUNO TLO

Medutim, ako se sila (P) i dalje povecava do vrijednosti P=Np (s1. 38,5,-d),
minimalni pomaci sistema uspostavljaju ponovno ravnotezu, pri cemu su kontaktni
naponi svedeni na nulu (p=O), tj. oni su "potroseni" i sila u ankeru prakticki ostaje
nepromijenjena. S povecanjem sile na vrijednost P>Np (sl.38,5,-e) ravnoteia
sistema uspostavlja se jedino povecanjem sile u ankeru, ali to je praceno
povecanjem pomaka (LlS e) , tako da se izmedu betonskog bloka i tla stvara zijev,
velicine a.
Na slici 38.6. prikazana je ovisnost sile i pomaka za prednapregnuti i
nenapregnuti anker, iz cega se moze uociti slijedece:
(a) u trenutku P=Np u prednapregnutom ankeru nema pomaka, ,a u nenapregnutom
ankeru je znatan,
(b) kadaje p>l,5Np, pomacijedne i druge vrste ankera se skoro izjednacavaju.
Buduci da je anker element u cjelokupnoj geotehnickoj konstrukciji,
trebalo bi silu u ankeru odrediti iz cjelovite staticke analize cijelog sistema, u koji
bi se ukljuciJi: ankerisana konstrukcija, glava ankera, anker i stijenski masiv,
odnosno tlo. Zbog slozenosti ovakvog modela koriste se razna pojednostavljenja,
sto dovodi do velike disperzije rezultata.

'"~I ~I
i

\.. OONOS PIN

1\

"-,,-

r--!-

/1

[7

! """2'
i'-vf'
i

II
I

KD- hi

15

to

05

00

.-

.,?: .......

1\11

r-'

f-

SILA P(kN)

200

400

600

800

1000

Sl.38.6. Ovisnost sile 0 pomacima

trenju: ovisnost sUe i pomjeranja za slucaj
prednapregnutog (1) i nenapregnutog (2) stapnog ankera (a), utjecaj
530

Temeljenje

Nosivost ankera u najvecoj mjeri ovisi 0 kvalitetu prenosa sile

prednaprezanja na tlo, odnosno stijenski masiv. Ovo je jedan od najvecih problema
(pored zastite ankera), koji se pojavljuje u ovoj vrsti konstruktivnih elemenata.
Nosivost temeljnog tia, gdje vezujemo - ukotvljujemo geotehnicki anker, moze biti
koherentno iIi nekoherentno tlo iIi stijenski masiv razlicite ostecenosti.
Ankerisanje u tlu prvenstveno ovisi 0 osobinama tla u podrucju
kotvljenja (vezivanja), kao i tehnologije izvodenja kotvenog (veznog) dijeJa
ankera. Povecanjem pomaka kotvenog dijela ankera opada trenje po plastu. Na
nosivost ankera utjece i promjer busotine i to tako da povecanjem promjera
busotine povecavamo i trenje. Pored ovoga, na nosivost ankera utjece takoder i
pravilnost izvedene busotine po cijeloj njenoj duiini.
Jedan od najboljih pokazatelja dobre nosivosti ankera dobije se mjerenjem
povisenog pritiska pri injektiranju, posebno u kohezionom tlu, gdje je injektiranje
obicno jednostavnije nego u nekohezionom tiu.
U tlu sa slabim fizicko-mehanickim osobinama dobro je koristiti
doinjektiranje kotvene dionice. Pri prvom injektiranju obicno se zapune supljine i
manje kaveme, sto omogucuje prenos srazmjemo niskih sila. Naknadnim
injektiranjem pod visokim pritiscima povecava se radijalni napon na kontaktu
(s1.38.6.-b). Ovim
injekciona masa - tIo, kao i trenje po omotacu ankera
postupkom ostvaruje se bolji spqj ankera sa okolinom. Visekratnim
doinjektiranjem ovaj se efekat jos vise poboljsava.
Ankerisanje u stijenskom masivu daje bolje rezultate nego u tlu zbog
povoljnijih geotehnickih osobina vezivne sredine. Velike sile ankerisanog sistema
konstrukcije prenose se preko cementom irtjektiranog veznog dijeJa stijenskog
masiva. Ispitivanje ovakvih ankera ukazuje da se u veznom dijelu ankera moze
2
ostvariti adhezija velicine i do 5000 kN/m Spoj sa stijenskim masivom je
prakticki nepomican, sto omogucava prenos velikih ankemih sila.

38.2.3. ZASTITA GEOTEHNICKlH ANKERA

Trajni ankeri moraju biti dugovjecni, koliko i sam gradevinski elemenat.
Pod tim podrazumijevamo:
~ zivotni dob ankera;
Temeljel1je .

531

38. Alike risallje

XII Osiguraltje iskopa, asallacija

kliziJIa i primjella allkeri.mltja

stanje ankera mora biti u svakom trenutku lahko provjerljivo;

za svaki defekt ankera mora se pravovremeno saznati.
Visokovrijedne zice koje se koriste za ankerisanje konstrukcija ugrozene
su od elektrolitskog procesa, sto se pojavi na povrsini, a anker igra ulogu anode ili
katode. Kod ankera se ova pojava moze sprijeciti zastitom, kako bi se izbjegao
dodir ankera sa vodom. los uvijek ovo je u praksi tesko izvodljivo iako je u svijetu
ucinjen veliki napredak.
Armatura koja se koristi za ankere podvrgnuta je razlicitim vrstama
korozije, kao npr: (i) povrSinska korozija, koja se razvija na nezasticenim
kablovima pri dostupnosti vlatnog zraka; (ii) tackasta korozija, kao rezultat
potencijala na povrsini kablova; (iii) naponska korozija je fen omen
visokovrijednih napetih zica (kablova), (iv) vodikova krhkost je predmet anodne
korozije. Ova posljednja se do sad a zanemarivala, ali je znacajna kako lokalno,
tako i gledajuci cijeli sistem objekta i ankera. Armatura u objektu se nalazi u
pasivnom, a anker u aktivnom stanju. Potencijalna razlika izmedu aktivnog
pasivnog dijela dovodi u sistemu do elektricnog toka koji izaziva otapanje
koroziju.
Danas se za ankere obicno koristi dvojna antikorozna zastita ito:
~ ulaganje prednapregnutih ankera u cementni malter, odnosno injekcionu
cementnu smjesu, bez dodataka, koji bi mogli pospjesiti koroziju i
~ zastita pomocu polietilenske zastitne cijevi.
Antikoroziona katodna zastita se obicno ne koristi kod ankera. Njena
primjena poznata je kod ukopanih vodovodnih cijevi i rezervoara.
NajvaZnija cementna zaStita mora biti dovoljno debela i vodonepropustljiva. Ne treba koristiti visokovrijedne cvrstoce betona zbog nedovoljne
elasticnosti.
Iz ovoga slijede osnovna nacela antikorozione zastite kablova ito:
~ sprijeciti pristup agresivnog medija kao sto je voda;
~ sprijeciti elektricni kontakt sa objektom;
~ obezbijediti mogucnost kontrole ankera, sto uvijek nije lahko izvodljivo.

flu

karakteristicne primjene geotehnickih ankera na zastiti, podgradivanju i osiguranju

dijelom podzemnih i povrsinskih radova.

);>

U dosadasnjim izlaganjima izneseno je vise primjera ankerisanja zagatnih i

potpomih zidova (sL33.1.-b; 33.2.-a,d; 33.16; 36.6; 36.30,) a u tackama 33.1.6. i
33.2.6.6. opisano je ankerisanje zagatnih zidova.

38.3.1. ANKERISANJE U PODZEMNIM OBJEKTIMA

Ankerisanje u podzemnim objektima primjenjuje se uglavnom radi: (i)
izvrScnja zaStite neoblozene podzemne prostorije i zbog ispadanja komada
stijenskog mas iva, iii opcenito zbog sprecavanja urusenja dijelova nestabil.nog tla
pri iskopu, (ii) podgradivanja iskopa umjesto klasicne ~?dgrade, cl1~e .~.e
obezbjeduje izvodenje podzemnih radova do stavljanja defimttvne obloge I (III)
stalne zastite unutrasnjih podzemnih radova.

Lst

38.3. KARAKTERISTICNE PRIMJENE

GEOTEHNICKIH ANKERA
lako je ankerisanje relativno mlada tehnicka discipIina, ono je naslo siroku
prim"ienu kod ankerisanja u podzemnim i povrsinskim radovima. Rasirenost
ankerisanja zahtijeva posebno, iii u sklopu pojedinih disciplina, izucavanje, kao
sto su tuneli i drugi veci podzemni objekti, saobracajnice, osiguranje iskopa i
kosina itd., u stijenskim masivima iIi tlu. OVdje ce biti prezentirane sarno
532
Temeljeltje

Sl.3S.7. Sematski prikaz raznih naCina ankerisanja malih podzemnih otvora: pravokutni
presjek na nosaCima i ankerima izvan zone rastresanja (a), zasvedeni oblik olvora
sa zonom rastresanja j ankerima (b), ankerisani otvor u uslojenom stijenskom
masivu (c), zastita ankerima, mrezom i prskanim betonom u ka/oli (d), gdje je:
----------------------------~~~e-m~elj~e-lij~e-------------------------533

38. Ankerisallje u rlu

XIIOsigurallje i.l'kopa, asallacija
kliziJila i primjella allkerisallja

zona rastresallja (1), ZOlla djelovanja allkera (2), armiralli spricani (mlazni) betoll
(3).

1) U cilju zastite iskopa od ispadauja najcesce se za ankerisanje primjenjuju

kratki kruti (stapni) ankeri sa klinom iii ekspanzionom cahurom, perfoankeri,
kao i drugi adhezioni ankeri sa kotvljenjem na cijeloj duzini. Ovi ankeri za ovu
namjenu obicno se ne prednaprefu, vee sarno pritefu radi stvaranja sto
intimnije veze sa stijenskim masivom, odnosno dom. Sila pritezanja treba da je
veea od tezine dijelova tla iIi blokova, koja se osiguravaju od ispadanja,
odnosno urusenja.
Glavni parametri ankerisane podgrade su: gustoea - raspored ankera,
njihova duzina i sila pritezanja. Ovi elementi usklaauju se sa stvamim terenskim i
inzenjersko-geoloskim uslovima. Po pravill4 duzina se odreauje tako da se kotveni
dio ankera nalazi dovoljno izvan rastresite zone, odnosno kod adhezionih ankera
do dubine na kojoj se sila moze preuzeti adhezijom.
Prvobitno i cesto primjenjivano osiguranje od ispadanja iii urusenja bilo je
ankerima sa kotvijenjem izvan rastresite zone (sL38.7.-a,b). Kod uslojenog
stijenskog mas iva slom obicno nastupa stepenasto i u obliku trougla iIi trapeza.
Kotveni dio ankera mora da se postavi u stabilnoj zoni imad otvora, pri cemu
jedan dio slojeva je samonosiv (s1.38.7.-c). Pored ankera, danas se koristi i celicna
mreia, preko koje se obicno nanese jedan iii vise slojeva prskanog (mlaznog)
betona na dijelu kalote iii po cijelom obimu otvora. Na ovaj nacin se sprecava
ispadanje sitnijih komada, te je ovaj vid zastite i privremena podgrada iIi stalna
zastita (sI.38.-<1).
2)

Ankerisanje u cilju podgraOivanja vrsi se kao privremena mjera u toku

iskopa, iIi kao stalna konstrukcija u ekspioataciji, ako se ne zahtijeva posebna
tehnicka zavrsna obrada. Podgrada od ankera je ekonomski opravdana za
osiguranje podzemnih malih, srednjih i velikih profila, u raznim vrstama tla.
Ona pripada podgradama bez potpora i u uporedbi sa klasicnim sistemom
podgradivanja ima veliku prednost, kao npr. u: (i) poveeanju slobodnog
prostora i koristenju visokomehanizovane opreme za izradu podzerrmog
objekta, (ii) smanjenju radne snage i materijala, te manjih troskova i vremena
za dopremu i ugradnju, (iii) brzem i sigurnijem napredovanju radova i
smanjenju poprecnog presjeka do 25% u usporedbi sa klasicnim
podgradivanjem i (v) smanjenju troskova graaenja i vecoj otpomosti na
minerske radove.

Primjena ankera kao privremene podgrade obicno pOClllJe njihovim

zabijanjem odmah poslije izbijanja punog iIi djelimicnog profila tune/a, iii
534

Temeljenje

podzemnog objelaa pO fazama razrade. Poslije se preko glava ankera fiksira

metalna mreZa, preko koje se nanosi prskani beton u jednom iIi vise slojeva,
debljine 8-15 cm. Kod teskih terenskih uslova koriste se jos i metalni prstenovi,
koji poslije ostanu u betonu stalne obloge. Prskani beton se razvio usavrsavanjem
postupka torkret, tako da se danas za prskani beton koristi agregat sa krupnocom
zrna do 30 mm, sto nije bio slucaj kod torkreta. Ovakva kombinacija se danas
najceSee primjenjuje kod savremenog gradenja tunela i drugih podzemnih
objekata, jer najbolje zadovoljavaju uslove privremene podgrade da:
);> zatvori svjeze izlozeno tlo i sprijeci poveeanje deformacija;
);> obezbijedi veliku nosivost i zastitu, kao i siguran podzemni rad;
);> bude dovoljno elasticna, kako bi se prilagodila stanju okruzenja podzemne
graaevine.

-,-

.<:1

~\

I
-L

Sl.38.8. Plall ankerisallja: podzemnog hangara u kaloti (a) i strojarnice (b), gdje je: stapni
allker L=3,0 m (1), predllapregnuti ankeri: L=11,0 m (2), =22,0 m (3), L=20,0 m
(4), L=14,0 m (5), L=16,0 m (6), L=15,0 m (7), L=13,O m (8), peifoankeri L=4,0
m (9), (Markovic, 1977.).

Kod izvodenja velikih podzemnih prostorija savremenom mehanizacijom

ankerisanje je danas jedini tehnicki ispravan postupak podgradivanja. Zbog
preuzimanja velikih sila u kaloti i bokovima koriste se dugi i kratki prednapregnuti
ankeri razlicitih duzina (sI.38.8.). Vjesanje ankera u neposrednoj krovini vr5i se
izvan granice rastresanja (s\.38.8.-a). Pri ovome ankeri moraju da preuzmu tezinu
rastresene zone ili sistem stijenskih bJokova u krovini.
Kod savremene izgradnje podzemnih objekata, kao sto su: saobracajni i
hidrotehnicki tuneli, sahtovi, podzemne strojarnice, trafopostrojenja, skladista,
garaze, vojni objekti itd., kada fizicko - mehanicke osobine tla 11isu dovoljne da se
Tellwljel1je

535

38. Aflkerisallje u tlu

XII Osigurallje iskopa, asallacija
kliziSta i primjella allkerisallja

odr.ze u ravnotezi nakon iskopa, vrlo cesto se koriste navedeni postupci za

poboljsanje njihovih osobina i podgradivanje iskopnog profila.

38.3.2. ANKERISANJE NA POVRSINI TERENA

Ankerisanje, kao tehnicki po stupak kojim se svrsishodno utjece na
postojeee stanje napona i deformacija u jednoj ogranicenoj zoni, koja je u
interakciji sa objektom, ima danas siroku primjenu i na povrsinskim radovima u
gradevinarstvu i rudarstvu. Celicnim sipkama (stapovima) iIi sklopom
visokovrijednih zica (kablova) preuzimaju se naponi zatezanja, koje ne moZe da
preuzme tIo. Kod prednapregnutih ankera u zoni kontakta sa objektom stvaraju se
dopunski naponsko - deformacioni uticaji, kojima se poveeavaju gIavni naponi
pritiska. Ovim se postize bolje iskoristenje cvrstoee na pritisak tla iii stijenskog
masiva. Iz ovoga proizlazi vee navedena podjela na: (i) ankere za povezivanje
konstrukcije sa sredinom, koji se nekada nazivaju "pasivni ankeri", jer primaju
optereeenje tek nakon nastaj anj a , dodatnih napora i deformacija i (ii) ankeri za
prednaprezanje, koji u interakciji sa objektom vee pri ugradnji izazivaju nova
naponsko - deformaciona stanja.
U osnovi se ankerisanje na povrsini moZe podijeliti na:
~ direktno ankerisanje u tIu (iii raspucalom stijenskom masivu), cime se
poboljsavaju njihove osobine i vrsi ojacanje, bez posebne konstrukcije i
~ ankerisanje u tlu (iIi raspucalom stijenskom masivu) putem intimnog
povezivanja konstrukcije sa podlogom i okolnom sredinom.
"
Na slikama od 38.9. do 38.16. prikazano je nekoliko primjera direktnog i
mdtrektnog, preko posebnih konstrukcija, ankerisanja u tlu i ispucalom stijenskom
masivu na povrsini terena, sa horizontalnim, kosim iIi vertikalnim ankerima.

kombinaciji kraeim ankerima i zastitnim zicanim mrezama. Ovaj posljednji vid

zastite primjenjuje se kod izvodenja saobraeajnica iii povrsinskih kopova u cilju
povrsinske zastite od odrona kamena. Ankeri su najcesee obicne celicne sipke od
betonskog celika <1>16 do <1>24 mm, koji se ugraduju u busotine, do dubine izvan
raspadnute zone i zalijevaju cementnim malterom. Na vrhu ankera izvedene su
kuke, na koje se ovjese zicane mreze.
Najcesee se danas na ankerisanu povrsinu nanese jedan iii vise slojeva
prskanog betona preko celicne mreze, iIi bez nje, radi sprecavanja uticaja
atmosferilija na raspadanje povrSine stijenskog masiva. Ako postoji uticaj i vode,
ostavljaju se prorezi za dreniranje iz oklnog tla.
Indirektno ankerisnje kosina obavlja se preko annirano-betonskih
blokova, obloznog zida (sI.38.10.-b,d) iii potpomog zida (s1.38.1O.-c),
armirano-betonskih stupova po kosini iIi cijelog annirano-betonskog rostilja
(s1.38.11.). Stabilnost kosina obezbjeduje se, takoder, sistemom prednapregnutih
ankera velike nosivosti preko potpome konstrukcije (s1.38.1O.-d).
Na Brani Grancarevo na rijeci Trebisnjici osigurana je lijeva pad ina brane
od razIomljenog jurskog krecnjaka, sa 90 prednapregnutih celicnih zatega
nosivosti po 2000 kN, dubine do 50,0 m (Stojie, 1965).

-,J
Po
SQ

')

ankerom

SI.38.9. Direktno ankerisarlje prirodne (a) i vjeslacke stjenovite (b) kosine sa dijagramom
sUa sa ankerom ili bez njega (c), gdje je: potencijalna klima ravan (B-D), sila u
ankeru (Pa), anker (A).

Zastita od odronjavanja dijelova prirodnih iIi vjestackih kosina, iIi veeih

biokova stijenskog masiva od ispadanja, provodi se samim ankerima (s1.38.9.), iIi u
536
Teme/jellje

SI.38.10. Ankerisanje nestabilnih prirodnih i v;esiackih kosina prednapregnutim ankerima:

stijenski pokos iznad ulazne graaevine sa povrsinskom zastitom prskanim
betonom (a), (fucovic,1987); indirektno ankerisarlje vjestacke kosine preko
obloinog zida (b), potporni zid ankerisan u masiv (c), ankerisanje nestabilne
kosine preko ob/oine konstrukcije (d), gcije je: grupa prednapregnutih ankera
(1), kontinualne pukotine u stijenskom masivu (2) prirodnu kosina (3), Spricani
beton (4), ulazna graaevina (5).
Temeljellje

537

38. Allkerisonje u tLu

Xli Osigurallje i.,/wpa, a,wllocijO
klizi.'ita i primjell(l ollkl!ri.wllja

A-A

B <1

MJ.

B-B

i
"

,-----~

~---------l

prskani beton sa kraeim obicnim ankerima. U ovu grupu primjene ankera spada i
obezbjeoenje otvorenih graoevinskih jama bez razupiranja, pomoeu tzv.
aluvijalnih ankera. Ovaj nacin posebno je pogodan u gusto naseljenim gradovima,
gdje se iskop vrsi vertikalno, cak i do velikih dubil1a. U ovome slucaju ankerisanje
se vrsi preko armirano-betonskih dijafragmi, kako je to vee objasnjeno kod
ankerisanih zagatnih zidova (s1.38.12.).

L ___ _

=
=

=
=

ll!

:;

Ii.

.. m

".m

!i[ it]

I
I
I
I

55'

\ KOTA ISKOPA

S/.38.11. Osiguranje pokosa usjeka u razlomljenom stijenskom masivu pomocu armiranobetonskih greda, [lrskanog armiranog belona i montainih armirano-betonskih
elemenata izmedu nosaca (rostiljska konstrukeija), gdje detalj (1) sadrii:
armirano-betonsku gredu 30137 em, armirani prskani befon debljine 18 em i
s(juncani zasip u drenainim plasticnim polueijevima (/)20 em, a detalj (2)
predstav(ja montaini armirallo-betonski element (korito) (Ja.~arevic, 1987.).

Primjena injekcionih ankera od rebrastog celika je veoma cesta kod

ankerisanja raspuealih stijenskih masiva. Na slici 38.11. prikazano je osiguranje
kosine dubokog usjeka u vrlo razlomljenoj dolomitno - krecnjackoj sredini,
pomoeu rostiljne armirano - betonske konstrukcije. Ankeri <1>32 mm, kotvene
duzine 3,0 m i ukupne duzine 4,0-10,0 m racunati su sa prosjecnim optereeenjem
od 152 kN. Smicuei napon na kotvenoj dioniei izmedu injekeione smjese i
stijenskog masiva iznosio je 663 kN/m2 (Jasarevic, 1987). Izmedu armirnobetonskih greda (dim. 30 I 37 em) izveden je annirani prskani beton (deb.I8 em),
ispod kojegje ugraden filterski sloj debljine 10 em.
Umjesto armiranog prskanog betona izvedenog na lieu mjesta koriste se
montazne armirano-betonske talpe, izmedu armirano-betonskih nosaca izvedenih
na lieu mjesta. U ovome slucaju nosaci posjeduju utore, u koje se uvlace montazne
talpe.
Konstrukeije preko kojih se indirektno prenose sile sa ankera na tlo mogu,
prema vee navedenom, biti od armiranog betona u obliku: po,iedinacnog osionca,
kontinualne ploce, linijskih nosaca, kao i armirano-betonskog rostilja, u cijim
cvorovima se postavljaju prednapregnuti ankeri. Unutar rostilja izvodi se armirani
538

Temeljenje

SI.38.12.

Osiguranje gradevinske jame kosim (a) i horizontalnmi (b) ankerima, preko

armirano-betonske dijafragme: kod izgradnje gradske saobracajniee (aj, kod
iskopa za gradevinsku jamu (bJ, gdJe je: zona [lod djelovanjem ankera (I),
kriticna klizna ravan, prtie primjene ankera (2).

\,

1 / \

I
I

", I-t'-(J)

...

Sl.38.13. Ankerisanje stupova dalekovoda vertikalnim ankerima (a)

i vertikalne krivine
ejevovoda kosim ankerima (b), gdjeje: zona ankerisanja (I), sila cupanja (2).

------------------------------~~~e'-I1-elj~e-'y~e----------------------------539

38. AllkerisQJlje u tLu

XII Osigurallje iskopa, asallacija
klizista i primjella QJikerismlja

Vertikalni ankeri se cesto koriste kod obezbjedenja stupova dalekovoda

(s1.38.13.-a), kao i kosi kod ankerisanja ankemih biokova kod promjene pravca
cjevovoda (sL38.13.-b).
Pored opisanih karakteristicnih primjera, ankerisanje na povrsini koristi se
za razne druge svrhe, kao sto su: obalni stupovi visecih iIi drugih tipova mosta
(s1.38.14.-a), osIonci lucnih objekata kao sto su hangari, mostovi i sl. (s1.38.14.-b),
zicare iii kranovi gdje se velike koncentrisane horizontalne sile preuzimaju
horizontalnim iIi kosim ankerima (s1.38.14.-c)

SI.3815. Obezbjetlenje na isp/ivavanje (uzgonJ ankerima: brodska prevodnica (a) (Tucovic,

1987), slapiste hidroelektrane (b), (Laietic i dr., 1986), gdje je: ankerne sipke
21/136 mm (1), cijev I/1W' (2), injekciona smjesa (3), zavrsni iskop (4), faze
betoniranja 1 i II.
199.25

SI.38.14. RazliCita primjena ankerisanja: obalni stup viseceg mosta (a), oslonci hale (b),
horizontalno ankerisanje visece iieare iii krana (c).

Stabilnost na isplivavanje - na djelovanje sile uzgona cesto se kod

hidrotehnickih konstrukcija osigurava pomocu ankera (sU8.IS.). Ovo se jav\ja
kod brodskih prevodnica (sI.38.15.-a), suhih dokova, umirujucih bazena, slapista
(sI.38.15.-b), brzotoka itd. Prije su projektanti sile uzgona saviadavali tezinom
objekta, dok se to danas najceSce rjesava prednapregnutim kabIovskim iIi stapnim
ankerima.
Na slapistu Brane "Haditha" u Iraku, koristeni su stapni rebrasti ankeri,
koji su zainjektirani do prve faze betoniranja sklapista i povezani za glavnu
armatw-u siapista (s1.38.15.-b).
Brane, potporni zidovi, stupovi, tornjevi, oporci Ilicnih i visecih mostova,
kule i drugi objekti, koji su iziozeni velikim horizontainim iii zatezllcim silama,
morali su se do pojave ankera osianjati na vrio siroke temeIje. Danas se sa velikim
uspjehom primjenjllju ankeri za obezbjedenje stabilnosti ovakvih konstrukcija,
bilo da se radi u fazi izgradnje iIi u fazi nadogradnje, odnosno nadvisenja objekta.

SI.38.16. Nadogradnja gravitacione Brane Zardezas (Aliir), gdje je: ankeri (1), drenaie
(2), kreenjak (3), konglomerat (4), oligocenski fIi3- (5), pjdear i glinac (6), Jurskl
kreenjak (7), (Benseghir, Jasarevic 1987).

540

Temeljenje

------------------------------~Te-,n-e~lje~ll~ye---------------------------541

38. Allkerisallje II tIu

Xll Osigurallje iskopa, asallacija
klizisla i pril1gena aflkerisallja

Posljednjih decenija ukazala se potreba za nadvisenjem brana zbog

povecanja volumena akumulacije, zasto se iskljucivo koriste duboki
prednapregnuti ankeri (sI.38.16.). Pojacanje gravitacionih brrula pomoeu
prednapregnutih ankera zapocelo je 1935. godine, od kada je postaio gotovo jedino
sredstvo za ove namjene i dostiglo znacajne sile prednaprezanja, cak do 13 000
kN. Na slici 38.16 prikazan je praktican primjer izvodenja nadvisenja gravitacione
brane, cija je stabilnost obezbjedena ankerima i drenafama (Benseghir, Jasarevie,
1987.).

);>

kotvene duzine ankera (l k

);>

slobodne duzine ankera (I, );

);>

sile prednapreza.nja (V);

ostalih parametara ankera.

);>

);

Dva prva pojma obrazlozena su u uvodnom dijelu temeljenja.

Kotveni dio ankera mora biti sposoban da prenese silu zatezanja u tlo sve
do faze rusenja. U slucaju da nisu izvedena probna ispitivanja ankera moze
posluziti ocjena nosivosti (Vu) i duzine ankerisanja (l k ), data u tabeli 38.1.
Nosivost i duiina ankerisanja U flu (a) i stijenskom mosivu (b)
Tabela 38.1.
.

NOSIVOSt (Vu)
VRSTATLAI STIJENSKOG
GUSTO
RAHLO(kN)
"MASIVA
.
(kN) .'
.
.
....

38.4. PRORACUN ANKERISANJA

.
38.4.1. OPCENITO 0 PRORACUNU SILA U ANKERIMA

.....

Kod ankerisanja treba poznavati ne sarno elemente ankerisanja i njegovog

statickog i dinamickog djelovanja, vee i fizicko-mehanicko ponasanje tla iii
stijenskog mas iva i njihove geotehnicke osobine. Poracun se obicno provodi u
dvije faze ito:
1. Odredivanje stepena i obima nestabilnosti zone, koju treba ojacati ankerisanjem
i iznalafenje velicine i pravca sila, koje treba preuzeti ankerisanjern.
2. Odredivanje elernenata ankerisanja, kao sto su dimenzije ankera, njihov broj i
raspored, kojima se obezbjeduje preuzimanje proracunate sile iz prve faze
proracuna. Kod ovoga treba iskoristiti napone u oslonackoj glavi ankera, tijelu
ankera i kotvenoj duzini, preko koje se sila prenosi na okolno tlo, odnosno
masiv.
Djelovanje vertikalnih i horizontalnih sila aproksimira se istiskivanjem
zone tia u obliku kupe, koja se formira u zoni kotvene duzine. Tezina te kupe kod
vertikalnih ankera daje najveeu mogueu siiu koja se moze prenijeti u okolnu
sredinu. Pri ovome uzima se uslov da kotvena duzina i njen oblik budu prilagodeni
potrebi da se ostvari najveca sila adhezije.
Prema mnogim standardima (Svicarsko udruzenje, 1977; Ministarstvo za
prornet in zveze Slovenija, 1996), dimenzioniranje ankera svodi se na odredivanje:
);>

dokaza unutamje i vanjske nosive sigumosti ankera (S

= _ u ),

koja

VG

);>

542

predstavlja odnos izmedu nosivosti ankera (V u) i racunske upotrebne korisne

sile (V G=Fc'(JG);
dokaz upotrebne sposobnosti;
Temeijellje

"

.....

(aJI'L{)

'.- ."-

. . . y ~zanapjescanaila

N evezan~pj~sganatja
.......

...

do 600

do 1 000

4,0-7,0

do 400

do 600

4,0-7,0

..

(b) STIJENSKlMAsIV
.....

.'

Granit, gnajs, bazalt,tvrdi

.'krecnjaci itVrdidol omiti
Mehki ki:ecnjaciidolomiti, fe
i:"
tvrdi pjescari

DUZINA
KQTVLJENJA
-.
{k(m)

ispucao
(kN)

malo
ispucao
(kN)

do 2 000

do 4 000

do 1 200

do 2 000

I
4,0-7,0

4,0-7,0

.1

Stupanj nepouzdanosti sIuzi za klasifikaciju ankera, tj. potrebni koeficijent

sigumosti u ovisnosti od mogueih posljedica pri rusenju ankera (tabela 38.2.).
Sigumost ankerisanog objekta protiv klizanja (F) za potpome zidove u tlu. u
ovisnosti od trajanja upotrebe i stepena nesigumosti, dati su, prerna SIA 191, u
tabeli 38.2.
U medunarodnim standardima pojedinih zemalja dati su pojedini odnosi
izmedu: sile u ankeru kod ispitivanja (VI') i racunske upotrebne (korisne) sHe (V G),
racunske upotrebne sile i nosivosti ankera (V u), sile prednaprezanja (V,V o) i
nosivosti ankera itd.
Proracun ankerisanja analizirat ce se odvojeno za podzemne radove, gdje
je ukupna duzina ankera veca od zone zahvaeene oslobadanjem napon~, te
ankerisallje na povrsini terena, gdje su ankeri veei od rasteretne zone kOJa se
osigurava.
----------------------------~~~e1-"e~lj~el~u~e-------------------------543

38. AlIkerisanje u tlu

Xli Osigurallje iskopa, asallacija
kliziSta i primjella allkeri.sallja

(a)

Duzina ankera u kaloti podzemne prostorije moze se odrediti iz izraza:

L2. hs+lk'
Sigurnost (S) i sigurnost protiv klizanja (F)
nepouzdanosti

ovisl1osti od trajanja upotrebe i stepena

Pri vremeniankeri .
Klasa
s
F
ankera

(38.3.)

gdje je:
hs- dubina rastresene zone, iii zone odrona, koja se utvrduju terenskim
istrazivanjem. Za prethodna projektovanja moze se odrediti prema fonnuli
(Plamenac, 1987):
(38.4.)

gdjeje:

1,3

1,2

1,6

1,4

1,5

1,3

1,8

1,4

bo - sirina podzemne prostorije,

k - koeficijent ovisan 0 stepenu ispucalosti stijenskog masiva
Protodakonovu
koeficijentu cvrstoce (f), koji je jednak 1110
jednoaksijalne cvrstoce na pritisak a p u N/mm2 (tabela 38.3.).
Koeficijent k u ovisnosti 0 stepenu ostecenosti stijenskog masiva
Tabela38.3. -

1,8

1,4

2,0

1,5

. KOEFICDENT .
GVRSTOCEf

1>.i.Koeficiientkpri stepenuisfjuca\osti.masiva .. > '.' .

staboispucao
isP\\cqo
jakoismlcao . ".

........ .lQ.ivise ".

0,2

0,3

~1

~2

0,05

0,1

0,4
03
0,15

38.4.2. PRORACUN ANKERISANJA U PODZEMNIM RADOVIMA

Postoji vise metoda za proracun elemenata ankerisanja, a one ovise 0
nacinu formiranja oslobodene zone u kaloti i izazvanih nestabilnosti u bokovima
podzemne prostorije. Parametri ankerisanja u vecini slucajeva rezultat su
istrazivanja u vecem broju tunela i drugih podzemnih radova u raznim inzenjerskogeoloskim i geotehnickim uslovima.
Ankerisanje u podzemnim radovima proracunava se u osnovi na nacin da
se:(i) dopustaju procesi osiobaaanja napona i (ii) sprijece nastqjanja i razvijanja
ovoga procesa. U prvom slucaju proracun se provodi na bazi iznaJa.zenja sistema
rasterec~nja koje se obrazuje iznad bokova i u bokovima podzemnog objekta, dok
s: drugl. provodi na bazi analize naponskog stanja sa ukljucivanjem i aktivnog
dJelovanJa ankera.

Kod jako ispucalih i erodiranih stijenskih masiva sa moguCim odvalama

koeficijente k iz tabele povecati za 50%.
lk - dliZina kotvljenja ankera u neporemecenoj zoni iii izvan zone odrona.
Za celicne ankere Ik=O,25hs(m), a za zeljezno-betonske adhezione i perfoankere:
lk

= - - 2. O,Sm,

(38.5.)

dnra

gdje je: d - promjer ankera;

d 2n

N=4d
d (J z

(J z

-nosivost sipke ankera;

-dopustena zatezna cvrst06a materijala ankera (N/cm2);

r a -adhezija izmedu tijela ankera i cementno-pjescane smjese (N/cm 2)

38.4.2.1. Proracun ankera u kaloti

U literaturi se proracul1 provodi za uslojene i homogene sredine i to za

prosto ~jesan~e: slozen~. g~edu, iii za svod (Markovic 1977), kao i za podzemne
prostoflJe vehkih, srednJlh 1 malih profila (Plamenac,1987).
544

Temeljenje

(tabela 38.4.).
Promjer ankera obicno se pretpostavlja u granicama izmedu 18-25 mm.
Ukoliko poznajemo koju silu anker treba da prenese, kod uslojenog masiva
moze se povrsina poprecnog presjeka ankera izracunati iz izraza:

TemeiJenje

545

38. Allkerisa/lje u tfu

XII O.l'igurallje iskopa, a-<a/lacija

(38.6.)

Adhezija izmeau armature i cementnog maltera (T n)

gdjeje:
kv- koeficijent ovisan 0 cvrstoci masiva i oblicima prostorije (tabela 38.5.Plamenac, 1987);
q=:f3y hs- velicina vertikalnog brdskog pritiska;
13koeficijent koji uglavnom ovisi od dubine rastresene zone
centralnog ugla svoda (tabela 38.6.-Plamenac 1987).
yjedinicna tdina (kN/m3);
cvelicina kohezije u rastreselloj zOlli, odreduje se ispitivanjima iii se
orijentaciono moze dobiti iz izraza: c=30f (kN/m 2).
Koeficijent k" u ovisnosti od koejicijenta evrstoce (f) i oblika podzemne prostorije
Tabera 38.5.

gdje se sila u ankeru (N) moZe proracullati iz tezine materijala u kalotj koji treba
da nosijedan anker, (Markovic, 1977) ~j.:
N

= (1,25 -1,30)y h a 2 , za kvadratni raspored i

(1,25 -1,30)y . h . a . t , za pravokutni raspored ankera,

gdje je:

(38.7.)
Koeficijent f3 ovisan 0 veliCini centra/nog ugla svoda

r -jedinicna tezina tla iii stijenskog masiva;

Tabela 38.6.

h-visina sloja, iIi rastreselle zone u kaloti;

a-razmak ankera;
t-razmak ankera u drugom pravcu,
1,25-1,30 - povecanje za 25% - 30% tezine koju treba da nosijedan anker.

2)

prema u,lovima , t a b i l n m tla izm,du ank"""

Ukoliko poznajemo povrsinu ankera (fa), moze se za uslojeni masiv

pronaci razmak (a) u oba pravca:

(38.10.)

.-----------------,

f a ' d (j z

=l (1,25-1,30)y.h

)~

(38.8.)

Sila u kotvenom dijelu (Nk ) uzima se prema nekim autorima 2,0-2,5 puta
veca od sile u ankeru (N).
b)
1)

Razmak izmedu ankera u uzduzl10m i poprecnom pravcu u kaloti podzemne

prostorije moze se odrediti kod:
formiranja svoda u tlu:

a
546

k,,'q
= L---(L+b
o ),

(38.9.)

---------------------------T~e-/Il-el~je-lij~e------------------------

.
a ako je q< -4 r I k' onda prema lzrazu:
9

la=~WI

JNhI

(38.11.)

3) prema uslovima jednakosti nosivosti ankera (N) i tdine rastresene zone (yh)
dobije ,e i,;zrnza

ooon.38.8(a =

(38.12.)

Nosivost ankera (N) odreduje se terenskim ispitivanjima, a orijentaciono

se moze uzeti da iznosi: N =80-100 kN, sa koeficijentom cvrstoce [=6,0-10,0 i za
------------------------~--~-----------------------54-1

Temeijenje

38. Allkerisallje u tlu

Xll Osigurallje iskopa, asallacija

kliziJta i primjellG GllkerisGnja

eelicne ekspanzione ankere, au ostalim slueajevima N = 60 - 80 kN. Za celiene i

perfoankere nosivost (N) se raeuna prema formlili 38.5. Najmanja vrijednost
razmaka uzima se da iznosi 1,0 m.
c)

Promjer sipke ankera odreduje se za adhezione i perfoankere iz uslova

jednakosti evrstoce sipke i tezine tla iii stijenskog masiva u rastresenoj zoni,
koja dolazi najedan anker (jedn.38.6.):

d 2n

(1,25 -1,30 )y . h . a 2

metalnim remenatama. U tunelogradnji ova kombinacija poznata je pod imenom:

Nova austrijska metoda izrade tunelskih obloga.
Poznato je da prilikom izbijanja podzemnih prostorija dolazi do
preraspodjeJe prirodnih napona oko konture iskopa (s1.38.17.). Dosadasnji opisani
postupci proraeuna ankerisanja dopustali su oslobadanje napona u jednoj zoni oko
podzemnog otvora.
Medutim, kod savremenih metoda iskopa u podzemnim prostorijama
osiguranje se vrsi neposredno iza iskopa, te se proraeun provodi prema teorijama
elastienih iIi plastienih podzemenih pritisaka, kada se spreeava oslobadanje napona
oko podzemnog otvora.

'Z

-2 /(1,25-1,30)y.h( )
d- a
em .
1iV
7i a
d

d)

\--elasticna ravan
\

"-

(38.13.)

----T

't-tang"ncijalni
nor main; napon

-br-racijalni
normalni napon

Promjer bUSotine (db) kod adhezionih i perfoankera uzima se da iznosi:

db

= d -E..(em)

(38.14.)

plasticna

Tb

ravan

gdje je:
T a iT b

y
-

velieina adhezije izmedll cementne smjese iii hemijske ispune sa

sipkom ankera i stijenkama busotine. U proraeunima se obieno

uzima da ovaj odnos iznosi priblizno dva.
U literaturi postoje obrazlozenja proracuna 1I kaloti u vidu slozene grede,
prosto polozene, iii uklijestene grede, iii 1I vidu obrazovanja svoda u uslojenoj i
homogenoj sredini (Markovic, 1977). Za podzemne prostorije srednjih i malih
profila raznih tipova, sastava tla iii mas iva u kaloti, mnogi autori dali su proraeun
podgrade, ovisno u slojevitosti, stepenu ispucalosti, debijini nestabilne krovine itd.
(Plamenac, 1987.).
Definisimje raspodjele opterecenja oko horizontalnog potkopa vrsi se
prakticnim postupcima odredivanja pritiska na podgradll (npr. Kommerellova,
Protodakonova iii Terzaghijeva teorija pritiska, poglavlje 21). ave metode baziraju
se na konceptu da se izmedu otvora potkopa i zone uvecanih napona javlja zona
rasterecerlja, koje izaziva pritiske na podgradu, odnosno u ovome slueaju na
ankere.

38.4.2.2. Tunelska obloga od ankera i prskanog belona

Danas se u tunelogradnji i kod drugih podzemnih objekata koristi
savremena zastitna obloga od ankera, mreze i prskanog betona, a po potrebi i sa
548

Temeljellje

't

SI.38.17. Sematski prikaz raspodjele napona oko kruinog otvora pri hidrostatskom pritisku
u homogenoj i izotropnoj sredini.

Graniena sila ankerisanja odreduje se iz izraza:

Pan

= fa' d a Z'

(38.15.)

gdjeje:
fadcrz -

povrsina popreenog presjeka ankera;

dopusteni napon na zatezanje ankera.

Za razmak ankera u pravokutnoj mrezi ext granicni napon pritiskaje:

Pan
Pan =--t'

(38.16.)

Ovim naponom sistem ankera djeluje na prostor oko podzemnog objekta.

Ovom pritiskll (pan) koji stvaraju ankeri obieno se dodaju naponi u
nosivom prstenu stijenskog masiva (Pw) i u oblozi od prskanog betona (Pb), koje
djeluju u radijalnom smjeru normalnog napona (crr)
-------------------------------Te-m-e~lj-el~ije---------------------------549

38. AlIkeri.mnje u flu

XIIOsiguranje iskopa, asanacija

klizi.'ifa i primjella allkerisallja

Kombinovana nosivost cjelokupne obloge na smicanje bit ce:

LP=Pan+Pw+Pb'
(38.17.)
Modelskim ispitivanjima uspostavljeno je da cjelokupna tunelska obloga
moze da dozivi jedino slom smicanjem. Prema Rabcewiczu (Rabcevic, J965), ovaj
slom nast~e duz Mohrovih ravni smicanja pod malim ugiom (20-30) prema osi
ob1oge.
Ovaj zbir triju granicnih napona dijeli se sa racunskom, izmjerenom, ili
prognoznom vrijednoscu radijalnog napona (crr ), koji se javlja u zoni gdje je
smanjen tangencijaini napon (crt), paje tIo dovedeno u stanje sloma.
Na ovaj nacin dobije se koeficijent sigurnosti:

=LP

Ks

aT

T=

I-sin qJ

a=

(38.19.)

b
w
P -" =--Tcos8 ,
w 2
sin qJ

(38.20.)

(38.22.)

rcosa
gdje je: 1:b - smicuci napon prskanog betona.
.,
. . ..
Ovaj nacin proracuna zastitne obloge podzemmh ~bJ~kata ~flmJenJuJe ~e
danas kod savremenog i mehanizovanog izvodenja mnoglh lskopmh podzemmh
radova.

wT cos 1f112

= r cos a sin a

Primjena ankera na povrsini terena je raznolika i. moguca u n:no?im

gradevinskim i rudarskim povrsinskim zahvatima. U poglavIJu 33. obrazlozem su
;nkerisani zagatni zidovi, dok ce se ovdje dati princip proracuna ankerisanja za
stabilizacij u kosina.
38.4.3.1.Proracun siZe prednaprezanja ankera kod stabilizacije kosina

Ako d' eluje sila u zatezucem ankeru na nekoj duzi~i i\la, .. na

ravni AD:
se izracunatl koeficl!ent
(faktor) SigUlllosti K s , iz sume aktlVlllh 1 reaktlvmh slla, za posmatranu khznu
ravan, tj.:

pretpostaVljen~liznoj
K, (L~T -

a ovaj izraz poslije sredivanja dobija slijedeci oblik:

W

250dT b

38.4.3. PRORACUN ANKERISANJA NA POVRSINI TERENA

Ovi izrazi dobiju se iz Mohrove kruZnice napona pri radijalnom (crr ) i

tangencijalnom (crt) naponu.
Nosivost ojacanog prstena tia (iIi stijenskog masiva) (pw) oko podzemnog
otvora dobije se iz uslova ravnoteze ak-tivnih i reaktivnih sila (Markovic, 1977.), tj:

cos qJ + a sm qJ cos qJ
r
1- sin qJ
90-qJ

iIi stijenskog masiva;

debljina noseceg prstena;
1: smicuci napon na granici Mohrova kruga;
O=W/2 - ugao pod kojim linija smicanja sijece ojacani prsten (na intradosu
0=0, ana ekstradosu 0=\jJ, pa se uzima WI2);
dobije se mjerenjem kada se linija smicanja kroz ojacani prsten
povuce pod ugiom ex prema tangenti na intrados osu .ojacanog luka
i njegov ekstrados, kao ugao koji linija srnicanJa zaklapa sa
horizontalom na ekstradosu. (s1.38.17).
Na slican naCin dobije se nosivost obloge od prskanog betona debljine d:
w-

Ph

a r (1 + sin qJ )+ 2c cos qJ
2

prosjecna duzina pO kojoj linija smicanja sijece ojacani prsten tla

(38.18.)

Pri ovome karakteristicne veliCine pw, Pb i crT odreduju se na osnovu teorije

mehanike stijena iii se koriste eksperimentalne terenske metode.
Za ove karakteristicne velicine navode se konacni izrazi za tangencijalni i
smicuci napon:

at

w
sin a

(38.21.)

(~1.3~.18.-a!, ~oz~

ZJ= LDNtgqJ + L~l'

+ Zn . tgqJ,
K, (L I1T - Z a sin lfI) = L I1NtgqJ + L I1l . C + Z a cos IfItgqJ ,
C

(38.23.)

gdje je: bl2=rcosex - duzina na kojoj djeluje pw;

550

Temeijellje

--------------------~~~------------------~l
TemeUenje

38. Allkerisallje u tlu

XII Osigural/je iskopa, asallacija
kliziSta i primjella allkerisallja

gdje je:
Zt=Zasim!"
Zn=z",cos\jf,
\jf - ugao odreden iz pravca normale na odsjecak
djelovanje sile Zo.

~l,

na koji se prenosi

Kako je uticaj komponente Zt Oed. 38.23.) veoma znacajan, poloiaj

odsjecka ~I treba birati tako da se ostvari 5to veca komponenta Zt. Kod ovog treba
biti ostvarljivo povoljno kotvljenje i obezbjedenje ukupne sile u ankeru (Za).
Kada je sila prednaprezanja u ankeru usmjerena u pravcu radijusa odsjecka
cilindricne klizne povrsine, onda se tangencijalne komponente (ZI) uglavnom
ponistavaju, te se djelovanje sila u ankeru moze predstaviti zbirom sarno
normalnih (Zo) komponenti (sI.38.18.-b).
U stijenskim masivima klizanje se odvija po izraZenim diskontinuitetima,
koje su obicno rayne klizne povrsine (sl.38.18-c).
Koeficijent sigurnosti kojim se obezbjeduje potrebna sila prednaprezanja
(Zo) dobije se iz izraza:
(38.26.)
gdjeje:
N=Gcos13;
T=Gsin13;
L=Hlsin13;

Sl.38.l8. Sematski prikaz ankerisar!fa kosine: opCi p%za) ankera u odnosu za zakrivljenu
kliznu ravan (a), sila prednaprezanja u ankeru u smjeru radijusa od4ecka (b),
ravna klizna ravan kod stijcnskih masiva (c).

aHy

H2y

G = - 2 - = H(ctgj3 -ctga)2 Y = -2-(ctgj3 -ctga);

(38.27.)

y - jedinicna tezina stijenskog masiva;

Za zadani iii usvojeni koeficijent sigumosti (Kg) moze se odrediti potrebna

sila prednaprezanja iz izraza 38.23:

ex, Hi L-parametri kosine (s1.38.18.-c).

Zamjenom ovih veliCina dobije se koeficijent sigurnosti:

z = KsLT- LLll.c- LNtgq;

K s sin lfI + cos l{ftg q;

Najrnanja sila u ankeru (min Za) dobije

Ks sin lfI + coslfItgq; maksimalan, odnosno kadaje:

se

K.,
kada

je

izraz:

(38.25.)

lfI

= arctg( Ks ).
tgq;

5~--------------------~--------------------TemelJcllje

--!!-j3 + Z
sm

cos lfJfgcp

G sin J3 - Z a sin If!

(38.28.)

Uobicajeno je da se uzima c=O, te je :

Ks

Ks coslfI- sin lfIlgq; ::::: 0

K
tglfl =_s ;
tgq;

G cos j3tgcp + c

(38.24.)

G cos J3tgcp + Z a cos lfJfgcp

G sin J3 - Z a sin lfI

(38.29.)

odnosno sila u zatezi (ankeru):

K, G sin j3 - G cos f3 tgcp

cos lfJfg cp + K s sin lf~._._J

TemeljeJlje

(38.30.)

553

38. Allkerisallje u tlu

XlI o.vigurallje iskopa, aSaflacija
kliziJta i primjel1a allkerisallja

Uvrstavanjem pojedinih velicina, dobije se konacan izraz za silu u ankeru

u obliku:

= .!YH2 (ctgf3 -ctgaXK, sin f3 -cos f3 tg<p)

Z
a

K" sin If! + cos IfItg<p

(38.31.)
pa

Minimalna vrijednost za silu u ankeru (Za) dobije se uz uslov da nazivnik

daje maksimalnu velicinu, kada je ugao nagiba ankera:

= arctg(K s / tg<p).

If!

= LI1N tg<p+ L~l.c

L~T

- Za . sin If!

(38.33.)

'

H
sin f3
G sin f3 - Z a sin If! .

>-

(38.36.)

(38.37.)

Optereti Ii se zatega do sloma, aktivirat ce se na obodu injektirane zone tia

sa kohezijom otpomost na smicanje, koja se po Coulombovll (Kulonovu) zakonu
moze izraziti u obliku (Nonveiller, 1981):

(38.34.)

= '" !:J.T _ L I1N . tg<p + L!:J.l c

K

.6

>>-

(38.35.)

>-

Izjednadzbe 38.34. moze se dobiti sila u ankeru:

G(Ks sin f3 - cos f3 tg<p)-

c--!!smf3

K, sin If!

>-

odnosno za c=o:

Z a sin lfI

(38.38.)

za aksijalnu nosivost opterecenog ankera, mjerodavni su naponi smicanja po

obodu kotvenog vanjskog dijela i t1a, pri cemu se zanemaruju bocni naponi
pritiska i pasivnog otpora tla. Redovno je sila izmedu celika i injektiranog
maltera veca od one koja se moze prenijeti preko injektiranog cilindra na tlo,
zbog cega se obicno posebno ne racuna.
Ugao unutamjeg trenja na tijelu ankera jednak je uglu unutamjeg trenja
okolnog tla.
Pretpostavlja se da su glavne klizne povrsine paralelne sa osovinom zatege,
bez obzira da li je anker ugraden horizontalno jli koso.
Smicuci naponi u fazi sloma linearno su rasporedeni po cijeloj duZini tijela
ankera.
Slom usljed smicanja nastaje po jednoj idealiziranoj cilindricnoj povrsini, kod
koje je promjer veci od promjcra busotine. Ova velicina (Rlr) ovisi
prvenstveno 0 porozitetu i propusnosti tla, kao i 0 velicini primijenjenog
injekcionog pritiska.

Tangencijalna sila iz izraza 38.33. bit ce:

t

KJglf!

Postoji vise racunskih postupaka za odredivanje granicre zateZuce sile u

prednapregnutom ankeru, u tlu iii stijenskom masivu. Neki od naCina proracuna
sile kod dubokog ankerisanja injektiranjem u tlu dati su u prethodnim poglavljima
(vidi tacku 33.1.6. i 33.2.6.6.). Prikazat ce se dva postupka zasnovana na
izucavanju Lendi-ja (1969), koji je uveo slijedece pretpostavke (Dolarevic, 1987.):

G cos f3tg<p + c - -

Z a ( 1+ tg<p) .

Ovaj izraz ukazuje i na potebu da ugao 'If mora imati najmanje 45, da bi
se efikasno koristila sila u pasivnom ankeru (Anagnosti, 1987).

odnosno premajednadzbi 38.28. proizlazi izraz u obliku:

Ks

a - pr

38.4.4. PRORACUN SILE NOSENJA PREDNAPREGNUTIH

DUBOKIH ANKERA

. ~od pasi~nih ankera, k<:>d kojih se sila aktivira tek nakon nekog
pomJeranJa, proracun se vrsi sarno prema tangencijalnoj komponenti (Zt) sile
ankera (~). N~ uvodeci normalnu silu (Zn) u racun, dobije se izraz (izjedn.38.23.)
za koeficlJent slgumosti:

z-

(38.32.)

38.4.3.2. Proracun sHe zatezanja u pasivnom ankeru

Poredenjem sile u prednapregnutom ankeru (jedn.38.30.) i sile u pasivnom

ankeru (jedn.38.37) moze se vidjeti koliki je pozitivan uticaj prednaprezanja
ankera, cija primjena znatno smanjuje potrebnu velicinu sile Za. Uporedbom se
moze dobiti izraz za silu kod pasivnog otpora (paZ.) i sile prednapregnutog ankera
(prZa), u obliku:

= G(K\ sin f3 - cos f3 tgcp ) .

Ks

554--------------------~~~~-----------------

Temeljenje

Temeljenje

555

38. Allkerisanje u tlu

XII Osigurallje iskopa, asaJladja

kiizista i primjena ankerisallja

lineamo na potezu injektirane zone ukotvljenja. Naponi se mogu dobiti prema

(38.39.)
Na horizontalne ravni u dubini t djeluje vertikalni normalni napon Ciji je
intenzitet:
0';

izrazu (3S.40.):

JYzdz+cctgcp.

(3S.40.)

Pomocu Mohrove krufuice (s1.38.19.) moze se dobiti smicuci CT/) i

normalni ( 0' n) napon u ravni kroz os zatege, koja je pod uglom a
(Lendi,1969; Nonveiller,19S1):
/T n
x

0' n

= 0': . tgcp ,
0';
..
= -, gdJe
Je:

= I-sincpsin(cp2a)
2
'

(38.41.)

cp

COS

t
~.~
(ankera)

f!n<r.t

n: .

In

a:

Pf

= 2ro1C I ..!..Y(ZI + Z2 + 2c ctgcp}gcp

B

(3S.43.)

Prema dosadasnjem iskustvu uzima se da koeficijent sigumosti iznosi 1,31,5 za privremene i 1,5-1,S za stalne objekte (Lendi,1969).
Duzina kotvljenja je obicno manja od 7,0 m. Podvlaka u koju je ucvrscen
svaki red ankera uzima se kao kontinuirana greda, koja rasporeduje koncentrisane
sHe ankera na stijenu i tio. Za praksu je dovoljno tacno ako se podvlaka
dimenzionira kao srednje polje kontinuirane grede, koja je opterecena jednoliko
rasporedenim silama ankera.

os ZATE~

(3S.42.)
y . Z 2 + e . etg rp .
Normalni naponi i tangencijalni OtPOll uz opseg plasta rastu Iineamo s
apscisom, te se ukupna sila sloma, koju ce preuzeti kotveni dio na duzini I, moze
izracunati iz izraza (Nonve;..:i:.:1I.=.er:2,..:.1::....9.::.S.:::1.:L:...)::_ _ _ _ _ _ _ _ _ _-,----_-,
2

bh

~n

'...........

01

O..L.I--_-+-

'-.

Sl.38.20. Sernatski prikaz kosog ankera (a), sa silarna koje djelujll na kotveni eilindar (b).

SI.38.19. Naponi u tlu oko kotvenog dijela ankera i serna za izracunavanje sUe ukotvljenja:
Muhrova kruiniea za stanje sloma i naponi klizanja na obodu injektirane zone

(a), klin sa semom napona lIZ anker (b), sema za pruracun sUa u kutvenom dijelu
koso injektirane zone (e), (Nonveiller, 1981).

Sila nosenja ankera u nevezanom tIu moze se proracunati i na drugi slican

nacm (Dolarevic, 1987). Usljed djelovanja aksijalne sile u zatezi javljaju se
normalni (0' n) i tangencijalni (/f n) naponi (s1.3S.19.-b i 3S.20.-b) po omotacu
injektiranog cilindra. Ove sile mogu se dobiti iz Mohrova kruga napona u obliku:
(Y 11

= (Y

COS

. 2
a + (Y h sm
a

Kadaje a=O, ve!icina 8=1, a za a>O j B>1, dokje za a<O i B<l. Kadaje
anker u nagibu a (s1.38.19.--c), normalni naponi na horizontalne zone mijenjaju se

556

(3S.44.)

Tcmcljcllje
Tellleljellje

557

38. Allkerisal1je II tlu

Xil Osigurallje iskopa, asanacija
kiiziJta i primjena allkerisfJllja

Tangencijalni naponi (17: n) javlja se sa obje strane simetricno, ali

suprotnog znaka, te se proracun provodi sarno za normalni napon (an)' koji se
javlja po obodu cilindra kotvenog dijela ankera, u vidu sile otpora (s1.38.21.-a).
Diferencijal napona pod uglom de na obodu injektiranog cilindra
(sI.38.21.-a), bit ee:

dO' e = R . de . a e
gdjeje:

ae

=a

cos 2

t = Rna z f.1 lfI .

(38.51.)
Ukupna sila trenja (T J1 ) u presjeku okomito na os ankera i to u polovici
kotvene duzine, sa visinom nadsloja (H), bit ee:

Tp.

(38.52.)

gdje je:

If! = ko (1 +sin 2 a )+ cos 2 a, za

(38.45.)

e + an sm. e .

= a z Rn Zk J11f! ,

a=O 'I'=ko+ 1 - horizontalan polotaj

ankera,
/.t=tgq>,

az=yH,

(38.46.)

ko - koeficijent pritiska mirovanja i za a=O-+ ko=l-sinq>.

Ovoj sili trenja (T p. ) potrebno je dodati i uticaj kohezije (c), koja se moze
dobiti iz kompatibilnosti uticaja trenja (7: 1 ) i kohezije (7: c), Zonu kompatibilnosti
izmedu ova dva uticaja mozemo dobiti iz Mohrova kruga napona (s1.38.21.-b)
prema kojemje udio kohezije pri slomu tla:

T c=Olk7: c '

(38.53.)
2

Tc=2Rnhc.cos <p.
Ukupna potencijalna moe nosenja ankera (T) pod odredenim uglom bit ee:
S1.38.21. Raspodjela napona po obodu injektirane zone kotvenog dijela ankera (a) i
Mohrov krug napona sa uticajem trenja i kohezije na vrijednost sile u ankeru

T=Tp. +Tc'
iIi:

(38.54.)

(b).

Ako se uvrste jednadzbe 38.44. i 38.46. u 38.45. i uzme a h

dobit ee se:

da e = Ra zde[k o cos

e + (cos

a + ko sin a )sin e].

2

= koa z'

= Rn ,Zk (a zlflf.1 + 2c cos 2 ({J ).

Uz koeficijent sigurnosti (Ks) od 2,0-3,0 dobije se dopustena sUa

optereeenja u ankeru:

T
(38.47.)

(38.55.)

Vrijednost diferencijalnog trenja (dt) dobit ee se ako ovaj normalni napon

pod uglom e pomnozimo sa koeficijentom trenja ( J1 ), tj.:

dt = da e . J1, iIi
(38.48.)
dt = {Ra zde[k o cos 2 e + (cos 2 a + ko sin 2 a )sin 2 e nJ1, iii (38.49.)
~
t = 4 da e f.1 = RnazJ.l[k o (1 + sin 2 a)+ cos 2 a]
(38.50.)

f
o

\ . . . . -y---~
--_.1

If!
558

Temeljellje

38.5. ANKERNI TEMELJI

38.5.1. PRORACUN TEMELJA OPTERECENIH

SILOM ZATEZANJA
U gradevinskoj praksi se veoma cesto susrecemo sa preuzimanjem
zateznih siia pomoeu temelja u tiu i stijenskom masivu. Ovo se posebno desava
----------------------------~T.~e-m'~'Ij~e-,U~e-------------------------559

38. Allkerisallje u tlu

Xl! Osiguranje iskopa, asanacija
kliziJta i primjella ankerisanja

kod viseCih mostova, lancanica, visokih ankerisanih stupova, resetkastih

dalekovnih rasclanjenih stupova itd. Specificnost ovih temelja je u djelovanju
vertikalne iii kose zatezuce sile, a l1ekada i u kombinaciji sa momentom
ukljestenja. Kod izvjesnih objekata horizontalne sile su obicno malene pa se mogu
zanemariti.
Kod ankernih temelja, kao i kod ankera, angazira se jedna zapremina tla iii
stijenskog mas iva, koja treba da se odupre primijenjenoj zatezucoj sili.
Ispitivanjima je ustanovljeno da mobilizirana masa ima pribli.zan oblik kupe (kod
ankera) iIi zarubljene kupe (kod temelja), koja kod stijenskog masiva ovisi svakako
i 0 nj.egovoj uslojenosti i ispucalosti (sI.38.22.). Prema nekim autorima, silom
cupan]a u tlu dobiju se zakrivljene izvodnice, koje se aproksimiraju logaritamskom
splralom.

Za proracun ankemih temelja iii opcenito zateznih ankera u tIu postoji vise
klasicnih i savremenih metoda. Opcenito je tesko definisati oblik i dimenzije
konusno angaiiranog tla iii masiva, kao i njihove cvrstoce po obodu konusa. Radi
ovoga se obavezno provode ispitivanja "in situ", sa silom cupanja kojom se mogu
definisati parametri potrebni za dimenzioniranje temelja.
U osnovi se proracun ankemih temelja moze vrsiti prema pomjeranjima
iii prema kriticnoj sili cupanja. Kod sile cupanja mogu nastupiti dva potpuno
razliCita slucaja:
a) Kada je odnbs dubine ukopavanjem (D) i sirina temelja (B) relativno malen,
zona sloma obrazuje se u tlu, pocev od ankeme ploce i zavrsava na povrsiili
terena. Ovaj tip, tzv. plitkog ankerisanja bit ce razmatran u narednoj tacki.
b) U slucaju da je pomenuti odnos (DIB) velik, zona sloma obrazuje se oko
ankemog temelja i ne dospijeva na povrsinu terena. Ovaj tip tzv. dubokih
ankernih temelja, razmatran je dijelom u prethodnim poglavljima, kao duboki
injektirani anker.

38.5.2. PRORACUN POMOCU METODE SILE CUPANJA U TLU

S1.38.22. Oblici mobiliziranog tla, prilikom djelovanja sUe cupanja: u tlu sa nivoom
padzemne vade, u obliku kupe (a), zarubljene kupe kod okruglog temelja (b), u
ispucalom stijenskom masivu sa horizontalnim (c), kosim (d) i vertikalnim (e)

Od klasicnih metoda najvise se koriste: (i) metoda opterecenja tlom, (ii)

metoda pritiska tla i (iii) metoda pritiska prosjecnog tla na smicanje
(Dolarevic, 1987).
1) Metoda opterecenja dom zasnovana je na tezini mobilizirane mase tla iii
masiva, za koju se pretpostavlja da se pokrece zajedno sa temeljom, pod
djelovanjem sile cupanja (Z). Oblik i veliCina za proracun pokrenute mase tla
odredeni su oblikom temeljne ploce i uglom (13), koji izvodnica ovoga tijela
zaklapa sa vertikalom (s1.38.23.-a). Velicina ugla (13) daje se u ovisnosti
karakteristika tla na smicanje, zbijenosti, konzistencije tla i s1., iii od geoloskostruktumih osobina stijenskog mas iva.
Za okruglu temeljnu plocu promjera d, koja je ukopana na dubini D,
moze se sila cupanja (Z) izraziti u obliku (Dolarevi6,1987):

6tgf3 4
Z-- D-12ny- (3-+--+
tg 2f3)
A?
A
'
3

slojevima.

Oblik i konstrukcija ankemog temeIja ovisi 0 vrsti konstrukcije koja se

ankense, pravca i veliCine djelovanja zatezuce sile, iii zatezu6e sile i momenta
ukljestenja, kao i od vrste tia (iii stijenskog masiva).
Dan~~ ~e, m~dutirn, smatra konzervativnim projektovanjem ako se za
otporn?st ~lh. cupanJa uzima sarno tezina mobilisanog tla, odnosno masiva.
Efektlll]e Je :. ~k0I1011~icnije da se u sistemu temeljne konstrukcije koriste
prednapregnutl IiI adhezlOni ankeri, koji su obradeni u prethodnom izlaganju.
'v

560

Temeljellje

(38.56.)

gdjeje:

r -jedinicna tdina tla iIi rnasiva;

A=D.

a'

13 - ugao izmedu izvodnice konusa

karakteristikama tla iIi masiva.
Temeljenje

vertikale, koji je ovisan 0 vrsti

561

38. Allkerisallje u Ilu

XII Osigurallje iskopa, asallacija

kliziSla i primjena allkerisanja

A =2) Metoda pritiska tla predvida vertikalne povrsine sloma, te se mobilizirana

masa izvlaCi zajedno sa silom cupanja, u obliku uspravne prizme iii valjka, sa
popreenim presjekom jednakim temeljnoj ploei (sI.38.23.-b). Otporu eupanja
suprotstavlja se tezina ovoga tijela (W) i sile trenja (T), koje djeluju na
omotaeu.
Sila trenja zavisi 0 boenom pritisku, a moze se dobiti kao:
~ sila pritiska kojaje jednaka pritisku mirovanja, iii
~ sila pasivnog otpora tla (Pp) prema Rankineovoj teoriji stanja plasticne
ravnoteze.

- odnos dubine i promjera temeljne ploce.

3) Metoda prosjecDog otpora tla iii masiva Da smicanje pretpostavlja takoder

vertikalne ravni sloma (sI.38.23.-b).
Prosjecni otpor smicanja na povrsinama sloma daje se u ovisnosti 0 vrsti
tla, sto se moze naci u literaturi, za dubine temeljenja do 1,50 m. Kod dvosuukih
dubina otpor na smicanje povecava se za 20%-25%, a kod trostruke 30%--40%
(MUller i Haefeli, 1953; Dolarevic 1987).
Za idealiziran kruzni temelj sila cupanja (Z) prema ovoj metodi moze se
dobiti, uz poznavanje prosjeenog otpora na smicanje, po vertikalnim povrsinama
sloma (1' 0 ), iz izraza:

Z= Dn
2

(D
To)
4J1+T'

(38.58.)

38.5.3. PRORACUN SILE CUPANJA SAVREMENIM

METODAMA TEORIJE PLASTICNOSTI
Postoji vise savremenih metoda proracuna sile cupanja koje razmatraju
granienu ravnotezu tla iznad temelja primjenom metoda teorije plastienosti. One se
zasnivaju na analizi napona i rezultantnih sila na granicnim povrsinama, koje se
utvrduju eksperimentalnim ispitivanjima na modelu iIi "in situ". Sila cupanja
definise se iz uslova ravnoteze mobilisane mase tJa iIi masiva, ogranicene
temeljnom plocom (iii dnom ankernog dijela ukoliko je bez temeljne ploce)
granicnim povrsinama sloma i povrsinom tia, odnosno mas iva.

SI.38.23. .<:;ematski prikaz ankernih temeija opterecenih silom zatezalya (2): metoda
opterecerya flom (a), metoda pritiska tla (b).

Za idealiziran kruzni temelj promjera d, ukopan na dubini D, sila eupanja

(Z) moze se dobiti iz izraza:

Z= D2ny (_1_+
K 11)
2A?
A '

(38.57.)

gdje je:
K - koeficijent bocnog pritiska- mirovanja (Ko) iii pasivnog otpora tla (Kp);
j1.=tg<p - koeficijent trenja;

SI.38.24. Sema oblika i djelovanja sila za proracun sile cupanja (Z).

562----------------------~~-------------------

Temeljellje

Temeljel/je

563

38. Allkerisallje u tlu

XIf Osigurallje iskopa, asanacija
kliziJla i primjena arzkerisanja

Mnogi autori ispitivanjima su dobili sliene rezultate za silu eupanja, a

obrazlozit ce se u skracenom obliku teoretska metoda Dz. Saraea (1970), kojom se
dobiva dobra saglasnost sa terenskim postavkama i rezultatima mjerenja (Sarae ,
Veric i dr.,1976.).
Eksperimentalnim ispitivanjem ustanovljeno je da graniena linija sloma
ima oblik konveksne krive linije, eija je tangenta na kontaktu sa temeljnom plocom
priblizno vertikalna, a povrsinu terena kriva sloma presjeca pod uglom 45-<p/2
(s1.38.24.): Ovakva linija uspjesno se moze aproksimirati logaritamskom spiraiom
u opcem obliku:
(38.59.)
Velieina zatezne sile (Z) dobije se iz obrasca:

gdje je:

K:W i Kcp - koeficijenti

koji ovise

obliku temelja (A) i ugla trenja (<p)

(s1.38.25.a i b);
GB i Gz - tezina temelja i tla iznad temelja ogranieena vertikalnim ravnima
(s1.38.24.);

A = -- - za krufui temelj;
d
D

A =- za pravougaoni teme1j;
de

_[4abJYz

de - -

rc

(38.61.)
S1.38.25. Vrijednosti koeficijenta K~ (aJ i

K cp

(b), za razne oblike temelja A.

Mjerodavna kohezija (c m) dobije se na osnovu terenskih ispitivanja iz

izraza:
(38.62.)
gdjeje:
c - kohezija tla;
A,,=0,5 za kratkotrajna opterecenja,
A,,=O,O za dugotrajna opterecenja.
----------------------------~~~e-m~elj~e-,y~e-------------------------565

564

Temeije'ye

POOLA VUE XIII

SPECIFICNE METODE TEMELJENJA

Urbicid u Mostaru

" ... Trebalo bi se odkameniti

i poCi bez osvrtanja kroz kamenu kapiju

ovog kamenog grada ... "

Mehmcdalija - Mak Dizdar, Kamcni spavac, 1966.

567

Ovim, trinaestim poglavljem obuhva6ene su neke

metode temeljenja, koje su sa aspekta klasicnog temeljenja
specificne. Saieto bit ce prezentirani:(i) dinamicki i seizmicki
optereceni temelji, (ii) savremene metode izrade podzemnih
konstrukcija, (iii) podzemni cjevovodi i (iv) neki vidovi
podupiranja i pojacanja temelja koji su veoma cesta u praksi.

569

39. Dinamicki optereeeni lemelji

39. DINAMICKI OPTERECENI TEMELJI

Dosadasnja izucavanja tla odnosila su se na staticka opterecenja koja su se
preko temelja objekta prenosila i rasprostirala u poluprostor. Na tlo se preko
temelja prenose i sile izazvane vibriranjem i dinamickim opterecenjem, bilo u
obliku periodicnih sila, bilo u obliku djelovanja udara, kao i seizmicke sile
izazvane potresima.

39.1. EFEKTI VIBRACUA NA TLO

Izucavanje otpomosti tla na vibrirajuce opterecenje znacajno je kod
projektovanja temelja masina, puteva, aerodroma i zeljeznica.
Objekti temeljeni na nevezanom tlu mogu se prekomjemo sleci ako je tlo
izloieno vibracijama nastalim obrtanjem dijelova maSina. Ova slijegartia posebno
su velika kod ravnomjerno granuliranih pijesaka i oni su znatno osjetljivi na
deformacije usijed vibriranja nego tla od gline. Najveca slijeganja nastaju u
granicama od 300-2000 ciklusa u minuti, a u tome podrucju nalaze se sopstvene
frekvencije kompresora, dizelskih masina i s1., sto ima za posljedicu znatno
slijeganje tla.
Problemi vibrirajucih temelja mogu se podijeliti u dvije grupe: (i) vibracije
koje dolaze od vanjskih izvora, kao sto su seizmicke aktivnosti, zeljeznicki tuneli,
aerodromi, te razne izvodacke aktivnosti (busenja, vibriranja i sl.) i (ii) vibracije
od bilo kojih temelja za oslonac raznih rotirajucih iii udarnih masina, pritisci
fluktuirajuceg vjetra, iii sile vaJova. Za prvu kategoriju postoji specificna
literatura, dok su za drugu potrebna odgovar~iuca istraiivanja sufticiranom
tehnikom, posebno onom koja je bazirana na metodi konacnih elemenata.
test je slucaj projektovanja krutih temelja za masine kao sto su
kompresori, ventilatori iii turbine. Sistem masina - temelj - tlo na slici 39.1.
ilustruje slucaj spoja translatornog kretanja u pravcu x ose i rotacije oko z ose, kroz
kombinaciju tezine masine i temelja. Projek1:ovanje u osnovi se svodi na to da
frekvencije sistema budu daleko od frekvencije koju ce masina imati pri radu.
Razlog za ovo je iZbjegavanje koincidencija frekvencija rada masine i prirodne
frekvencije tla i temelja kako ne bi nastupila rezonancija, koja je stetna za cio
sistem. Medutim, ovo uvijek nije mogu6e pa se mijenja tip masine sa vecim
rasponom frekvencije, iii se mijenja velicina temelja. Predvidanja ovih amplituda
je oteiano posebno u kombinaciji sa vibracijama kada je potrebno uzeti dopusteni
Temeijellje

571

XIII Speci/icne metode lemeljenja

39. Dinamicki optereceni temelj;

stepen prigusenja tla. Obicno se uzima da je tlo idealizirano kao elasticni

poluprostor, za sto je vise autora dalo rjesenje, koje je zasnovano na teoriji
Rieharta i dr. (1970).
kombinovani
centar teiine
masina i
temelja

+x

\ji - rotaciona akeeleraeija masine i temelja.

Dinamicko optereeenje se prenosi na temelj bilo u obliku periodicnih sila
(rad maSina sa ustaljenim kretanjem periodicnog dj elovanj a), bilo u obliku
djelovanja udara (pojedinacni iii uzastopni impulsi i udari masina). Kod ovakvog
dinamicnog optereeenja uzima se da u tlu nastaje ravnomjemo iIi neravnomjemo
sabijanje i neravnomjerno smieanje (sI.39.2.). Mnogi autori su, uz odredene
aproksimaeije, dali opee izraze kojima se uspostavlja veza izmedu napona u tIu
ispod temelja i elasticnih pomjeranja (Kuljbakin, 1975).

+Q. x

~7.bn7Yn~~n0~7.n~~~~Px

Xg

I
I

tI

(k).x - kxholJf) - (cxx - cxholJf)

= nii,

+ h~kJfl + hokxx - (C'If + h~cJfl + hoC); =lyif/,

gdjeje:
m - masa masine i podloge;
Iy - masa momenta inercije oko y ose masine i podloge;
k.. kljf - elasticne konstante t1a od translaeije i rotaeije;
ex i cljf - koefieijenti prigusenja za translaeiju i rotaeiju;
x - translatorna akeeleraeija masine i temelja;
572

..

X
I!

Prema ovoj metodi sHe prouzrokovane tlom, a pod dinamickim

pomjeranjem, bile bi saci~ene od dva tipa: (i) sile elasticnosti vezane za trenutne
vrijednosti translaeije (x) i rotaeije (\fI) i (ii) sile prigusenja vezane za trenutne
vrijednosti brzine translaeije (x) i rotacije (\fI). Koristenjem drugog Newtonovog
(Njutnovog) zakona za sile ovisne 0 vremenu (\fI) u praveu x ose (Qx) i oko z ose
(TIjf)' a prema slici 39.1. (Tomlinson i Boorman, 1995), dobije se izraz u obIiku:

TlfI(t) - {k'lf

S1.39.1. Oblik ponasanja sistema masina - temelj - tlo (Tomlinson i Boorman. 1995).

Qx(t) -

I
I

-.0

I~
I'
I
1/

Temeljellje

(39.1.)

(39.2.)

SI.39.2. Pomjeranje temelja kod razlici!og opterecenja: ravnomjerno sabiJanje (a),

neravnomjerno sabijanje (b). neravnomjerno smicanje (c).

39.2. OSCILACIJE I SOPSTVENE FREKVENCIJE TLA

U ovisnosti od napadne tacke i smjera, vibriranje iii sporo ponovijeno
optereeenje moze proizvesti sest vrsta pomjeranja. Jedno je u vertikalnom pravcu,
dva su u horizontalnom pod pravim uglom, jedno prema drugom, i tri su rotaeiona
kretanja oko tri osovine. Medutim, eksperimenti se izvode veeinom u
najjednostavnijem vertikalnom pravcu i oni su najznacajniji.
Za slucaj slobodnih vibraeija koje nastaju ako se teret W osloni na opruge
krutosti K, te se sHorn izazovu njegove vibraeije prema gore i dolje u vertikalnom
praveu (s1.39.3.-a), frekveneije ovakve sopstvene oseilaeije iznose:

__
1 ~K =_1 ~Kg,
f _2n
m 2n W

(39.3.)

gdje je:
f-

sopstvena frekveneija slobodnih oseilaeija (u herzima Hz=l!s);

K- koefieijent opruge, to je sila da se opruga stisne za lem (lON/em);

Temeljellje

573

XI!I Specificne metode lemelje'1ia

mWg-

39. Dil!amicki optereceni lemelji

masa temelja i masine (kg);

tezina temeIja i masine (kN);
akceleracija sile teze (-1 Om/s 2).

Ove osciIacije ce opadati dok potpuno ne prestanu, a frekvencija

prigusenih osciIacija dobije se iz izraza:

= _1_

2rc

(l( _ e

V-;;;

2
,

(39.4.)

4m 2

gdjeje:
C - konstantna prigusenja vibracija.
Kod ispitivanja dinamike tJa opravdano je uzeti da ce skupa s njim i tlo
ispod temeIja vibrirati (sI.39.3.-b). Pretpostavljajuei da se dio mase tia ispod
temelja ponasa pod uticajem vibracija kao ,sistem opruga, onda se sopstvena
frekvencija sJobodnih oscilacija moie, preko navedenih jednadibi, izraziti
(Reynolds i dr., 1965) u obliku:

in

_ 1 ~'A.g
--2
W
rc
+w '

(39.5.)

gdjeje:

L=K!A - dinamicki modul reakcije tIa;

W - teZina temeljnog sklopa;
w - teiina vibrirajueeg tla ispod temelja;
A - povrsina temeIja.
Veoma tesko je odrediti masu vibrirqiueeg tla ispod temeIja (w) radi cega
se danas viSe koriste eksperimentalne metode za odredivanje sopstvenih
frekvencija tia, objekta, iii objekta i tla. Vibracije se izazivaju pomoeu dva
ekscentricno postavljena diska, koja se obreu u suprotnim smjerovima i moguea je
promjena njihovih brzina obrtaja.
U cilju utvrdivanja sopstvenih frekvencija tla vee 1933. godine zapoceta su
eksperimentalna ispitivanja koja su pokazala da ee kod vertikalnog udara na tIo
ono u neposrednoj blizini vertikalno oscilirati. Na bazi obavijenih ispitivanja
odredene su frekvencije raznih vrsta tia iz kojih se generalno moie zakljuciti da je
kod vecih frekvencija veca i nosivost tla. Eksperimenti su pokazali da su pijesci
ravnomjemog sastava najosjetljiviji na vibracije. Dobro granuliran i zasicen
pijesak je usljed vibriranja jako izlozen slijeganju. Utvrdeno je da na zbijene gline
vibracije prakticno nemaju uticaja (tabela 39.1.).
574

Temeljelye

Sl.39.3. Serna slobodnih vibracija: teret osionjen na opruge (a). teret sa dijelom tla
ucestvuje u vibriranju (b).

U posIjednje vrijeme provode se ispitivanja frekvencija ne sarno tla vee i

nasutih veIikih hidrotehnickih i drugih objekata, koje su neophodna kod
projektovanja objekta na seizmicke sileo Dinamicki se optereeuju brane pomocu
rotirajueih ekscentara, kod kojih se frekvencije i sile mogu mijenjati, a odgovor
brane registruje se akcelerometrima. Zemljotresni institut "Kiril i Metodije" iz
Skoplja obavio je ovakav opit sopstvenog vibriranja nasute brane Hidroelektrane
Rama, u Kovacevu polju (Bosna i Hercegovina).
Sopstvene frekvencije tla (Reynolds i Protopapadakis, 1965)
Tabela 39.1.

Sopstvena frekvencija
. f. (qiklJsek)
.(VrijednostiizII\;erene upotrebomO!lcilatora)
1;83mtresetaiznad pijeska
Restresit nesip sa sredn~omveli6jnompijeska
Gusto zbijen nasip od pepeln,. .
... .
Oustozbijen nesip ad ilovacest.6g pijeska
Vlafuaglina
..
Zbijen ravnoi11jei11i sredl\ie veli6ine pijesak
RavncimjemikiUpan pijesak
Gusto zbijen rieravnomjemipijesak ...
zbijcriiSljunak
Krenjak

12,5
19.2
21.3
21,7
23,8
24,1
26,2
26,7
28,1
30
34

Tvrdi jescar

Temeljel!je

Cvrstoca.na

10,5
16,0
19,0
27,0
32,5
43,5
49,0
49,0

575

39. Dinamicki optereceni temelji

XIII Specificne me/ode /emeljenja

39.3. APSORPCUA VIBRACIJA

Izmedu mnogih metoda za apsorpciju vibracija je najednostavnija ona,
koja masom temeljnog bloka umanjuje vibracije i apsorbuje ih samim
armirano-betonskim blokom. Dugo je, kod temelja za masine, uzimana tezina
bloka jednaka iii veea tezini masina. Ovo je prihvatljivo kod masina koje ne
proizvode velike sile u debalansiranju. Medutim, u slucaju velikih udarnih cekiea,
presa iIi velikih naizmjenicnih masina nije moguce vibracije apsorbovati
temeljnim blokom. Takoder, veliki i teski temeljni blokovi su neprakticni, posebno
ako je limitiran prostor. U ovome slucaju apsorpcija vibracija moze se izvesti
posebnim naCinom montaie, gdje su ovi temeljni blokovi odvojeni i na posebnim
amortizirajueim lezistima, kojimaje omogueen pristup.
Tipovi antivibracija generalno ukljucuju slijedeee:
a) Ploce od pluta i gumeni jastuci. Ovo odgovara za maSine koje ne proizvode
sokove i velike amplitude u vibracijama i gdje intenzitet optereeenja na ploce i
gumene tepihe nije velik, tako da materijal ne postaje tvrd pod pritiskom.

b) Umeci gumenih tepiha. Oni se projektuju za teze maSine kao sto su

kompresori, snami cekiei, prese i generatori. Obicno su to gumene ploce sa
gumenim ispupcenjima --ekserima sa obje strane ploce (s1.39.4.-a), koje se
mogu opteretiti sa 36 kN/m2, a teze gumene ploce, tipa gumenih medusobno
okomitih traka, mogu se opteretiti do 430 kN/m2 (s1.39.4.-b, Tomlinson i
Boorman, 1995).
c) Gumeno metalni sendvic (s1.39.4.-c). Koristi se za direktnu vezu izmedu
masine i betona iIi metalne podloge. Sastoji se od razliCitih metalnih dijelova,
kao sto su plate, ugaonice, podloge i s1. kojima se obavije gumeni biok.
Ovakva podloga projektuje se za nosivost do 300 kN, pri frekvenciji od 2,8
Hz. Ovakve antivibracione instalacije ugradene su u peterospratni objekt
(sI.39.4.-d), da bi se zastitio od buke podzemne zeljeznice i kostale su 5% od
ukupne cijene objekta (Waller, 1966; Tomlinson i Boorman, 1995).
d) Lisnate opruge. U prosiosti su koristene za udarne cekiee, kao sto je npr. bio
cekie za izradu potkovica u Bileei, ali su danas zamijenjene gumenim
umecima.
Udarci teskih cekiea izazivaju znatne vibracije bioka nakovanja iIi baze
gdje je montiran antivibracioni sistem. U ovome slucaju moguee je da ima potrebe
izvesti amortizaciju i u horizontalnoj i/ili vertikalnoj poziciji izmedu nakovnja i
baze iIi izmedu baze i okolne oblome konstrukcije unutar koje je smjesten
nakovanj, odvojen od okolnog tIa. Ovi amortizeri su obicno hidraulicki, gdje
pokreti klipa pritiseu ulje u cilindru kroz mali otvor. Energija se apsorbuje
kompresijom i toplotom u ulju. Prakticno je da se ostavi dovoljan zracni i
komunikacioni prostor izmedu temeljnog bloka teskog cekiea i oblozene jame u
kojoj je smjesten ovaj biok.

39.4. SEIZMICKO OPTERECENJE TLA

SI.39.4. Tipovi gumenih antivibrirajuCih elemenata i njihova ugradnja: tip sa gumenim

eavlima (a), gumena rebra (b), metalno - gumeni sendvie (c), gumeno - metalne
opruge ugradene u peterospratnu zgradu ispod koje je podzemna ieljeznica (d),
(Tomlinson i Boorman, 1995), gdjeje: gumeni eavli poredani sa obje strane 0),
gumena rebra pOJ'edana okomito }edno na drugo (2), postolje masine (3), spo}
metalnih ploea (4), gumeni blok (5), temeljni blok (6), gumeni amortizeri (7),
amliran- betonski nosaCi (8), zidovi podzemne ieljeznice (9).
576

Teme1jenje

Zemljotresi su jedna od manifestacija tektonske aktivnosti koja je

prouzrokovana dubokim procesima u Zemljinoj kori. Postoji vise pretpostavki 0
njihovom nastajanju, a jedna od njih je da su ti procesi uslovljeni transformacijom
velikih koliCina energije. Oni se na povrsini Zemlje manifestiraju u vidu
mehanickih pokreta i pojave potresa. Mehanizam nastajanja potresa zasniva se na
raskidanju kontinuiteta materije Zemljine kore i relativnom pomjeranju njenih
dijelova.
Mjesto na kome dolazi do raskida iIi smicanja nazivamo zaristem, ziZom
ili hipocentrom zemljotresa. laCinu potresa u njegovom iaristu oznacavamo
magnitudom M. Projekciju hipocentra na Zemljinu povrsinu nazivamo
Temeljellje

577

Xlll Speci{icne metode lemeijenja

39. Dinamicki optereceni temelji

epicentrom. U zavisnosti od dubine Zarista h istoj magnitudi mogu pripasti

razlieiti stupnjevi intenziteta potresa na povrsini Zeinlje 10 Odnos izmedu
magnitude M i stupnja intenziteta u epicentru To pri razlieitirn dubinarna Zarista
moze se dobiti iz ernpirijske formule:
10 = 1,5M - 3,5 log h + 3.
(39.6.)
Seizmicki talasi nastaju oslobadanjern energije u zaristu, a oni se sire po
cijeloj Zernljinoj kugli u obliku elasticnih talasa. Do povrsine Zemlje dospijevaju
raznovrsni talasi koji se razlikuju po karakteristicnim osobinarna sirenja kroz razne
vrste tla. Brzina sirenja ovih talasa na povrsini je razlicita j ovisi 0 vrsti tla. Kreeu
se od 5,6 krnls kod granita do 0,3 kmls kod nasutih materijala. Razlikuju se
poduzni, poprecni i povrsinski seizmicki talasi.
Vibraciona kretanja tla registruju se pornoeu seizmografa, a ubrzanja ovih
kretanja pornoeu akcelerografa, kao i drugim instrumentima kojima se mjere
uglovi nagiba i drugi podaci.
.
Seizmicke skate prirnjenjuju se za odredivanje intenziteta zernljotresa.
Skale poretkom postupne gradacije opisuju po stepenima pojave koje se desavaju
na Zemlji kao pornjeral1je predmeta, osteeenja iIi rusenja objekta od raznih
materijala, trajne deformacije tla, prornjene rezirna vode, pomjeranja i otvaranja
pukotina na povrsinskim slojevirna zernlje, ponasanja Ijudi i zivotinja itd. Postoji
vise vrsta skala, a najvise se koristi MCS-Mercalli-Cancani Sieberg (MerkaliKankani-Ziberg) sa 12 stepeni, koja prema pojavama na Zernlji definira stepene.
Preporueuje se i podjela potresa prerna velieini magnitude M sa
pokazateljima intenziteta sile zernljotresa od 0 do 8,5 (Rihterova skala). Snaga iii
jaeina zernljotresa razvrstana je u pet grupa, koje su povezane korelacijom sa
stepenima MercalIijeve skale.
Inzenjersko-geoloske hidrogeoloske i tektonske osobine podrueja
namijenjenog izgradnji predstavljaju osnov za definisanje stepena opasnosti od
zemljotresa.
..
Po~edi.~irn p:-avilnicirna obieno su ustanovljene seizmieke oblasti i stepen
nJlhove selzmlcnostl. Medutim, za pojedina rnjesta iii za velika gradilista provodi
se seizmieka mikrorejonizacija kojom se, u odnosu na osobine tla, mogu poveeati
iii smanjiti historijski dobiveni stepeni seizmienosti.
.
Medvedev je brojnim primjerima kvantitativno ocijenio uticaj vrste tla i
mvoa podzernne vode na osnovni stepen seizmienosti, tako da je dobio ukupni
prirast seizrnienosti (N) koji se dodaje osnovnorn stepenu intenziteta:

>-

ako je nivo podzernne vode od povrsine tla manji od 10,0 m, posebno kod
pjeskovito-glinovitih, a rnanje u sljuneanim materijalima;
>- na nagnutim i rucevitim povrsinama.
Intenzitet oscilacija na povrsini terena pri prelasku iz evrstih stijena u
gornju rastresitu zonu zavisi od fiziekih osobina i jedne i druge zone, a i 0 debljini
rastresitog pokrivaea. Debele naslage krupnog i homogenog sljunka apsorbuju
seizmieke valove, te je intenzitet potresa na povrsini manji. Moene naslage sJjunka
(100 rn) otpornije su na zemljotrese nego stjenovito tlo. Medutim, intenzitet
potresa na povrsini raste, ako je ta debljina neznatna (4-5 m).
Pomjeranja tia koja se desavaju prilikom zernljotresa, odnosno usljed
seizrnickih optereeenja, tesko se mogu matematski definisati.
Prije je rnnogo upotrebljavana staticka teorija koju je razradio japanski
nauenik Omori, dok se danas vise koriste dinamieke metode pro rae una.
Prema statiekoj teoriji inercijalna sila, koja nastaje u rna kom elernentu
konstrukcije, bit ee jednaka proizvodu njegove mase (rn) i ubrzanja (a), 1j:

= m a, a m = Q ,

pri eemu je:

Q - tezina konstrukcije;
g - ubrzanje sile teze;

Kc

=~
g

koeficijent seizrnicnosti, te je seizmieka sila:

(39.9.)

Dinamicke metode proraeuna zasnovane su na vibriranju sistema sa

jednim, dva iii vise stepena siobode, usIjed pomjeranja temeIja i tla ispod njega.
Svi objekti koji se grade u oblastima iziozenirn zemljotresu moraju se
racunati na seizmieka optereeenja. Kod izvjesnih objekata moraju se pored
seizrnickih sila uzeti i seizmieki pritisci vode iii tla.
Kod aktivnog i pasivnog otpora tia velicinu seizrniekog pritiska rastresitog
tia mozerno odrediti prerna obrascu (Korcinski, 1964):

aqc

= (1 + 2Kctg({J )Pa,

Ii
10 + N
(39.7.)
Na osnovu razradenih serna vrste t1a i nivoa podzemne vode moze se
zakljuciti da do poveeanja stepena seizrnienosti dolazi:
>- sa porastom nivoa podzemne vode, kod pjeskovitih glina;
>- kod prelaza sa stjenovitog t1a na glinovita, pjeskovita, nasuta i rucevita tla;
578

Temeije1lje

(39.8.)

pri eemuje:
Pa i Pp -

(39.10.)

aktivni odnosno pasivni pritisak tla, bez uraeunatog seizrniekog

djelovanja;
Temeljenje

579

XlII Specijicne metode teme!Jenja

39. Dinamicki oplereceni temelji

Kc -

koeficijent seizmicnosti, ovisan 0 stepenu seizmicnosti

podrucja;
cP ugao unutarnjeg trenja tla.
Koeficijent seizmickog aktivnog pritiska tla moze se odrediti i iz formule
(Dembicki, 1982):
(39.11.)
gdje je:

ka = ; - koeficijent seizmicnosti, u kojemje j-seizmicko ubrzanje,

Krajem 1988. godine Savezni zavod za standardizaciju (1987) propisao je:

"Pravilnik 0 tehllickim normativima za projektovallje i proracull illzenjerskih
objekata u seizmickim podrucjima", koji je jos bio u nacrtu i iz kojeg se
prezentiraju lleki dijelovi, sto se odnose na potporne zidove i opcellito temeIje
nekih objekata. Neki elementi u ovome nacrtu Pravilnika, koji je savremen,
razIikuju se od onih u Propisima za aseizmicko gradenje.
Prema ovome nacrtu Pravilnika svi se objekti svrstavaju u dvije kategorije
(tabela 39.2.)
Kategorija tla odreduje se prema tabeli 39.3., na OSllOVU geotehnickih
ispitivallja terena, inzenjersko-geoloskih i hidrogeoloskih podataka, geofizickih i
drugih ispitivanja.

g - Zemljino ubrzanje,

m == aretg k a .

Kategorija tla

Kategorizacija inienjerskih objekata

Energetski objekti instalisane snage preko 150 MW; visoke brane

(svih tipova po konstrukciji i materijalu); industrijski dimnjaci visine
H~120 m; rashladni tornjevi visine ~80 m; vodotornjevi i drugi
rezervoari kapaciteta Qv~OOO m3; mostovi i vijadukti raspona 1250
m, iIi vi sine stupova ~O m; nasipi saobracajnica visine ~O m;
potporni zidovi visine H~O m; objekti slozenih konstrukcionih
siste~a (sl~ze~e konstrukcije, odnosno slozeni uslovi temeljenja);
kao ,I drug) obJekt~ od eije ispravnosti zavisi funkcionisanje drugih
tehlllcko-tehnolosk)h sistema ciji poremecaji mogu izazvati
katastrofalne os!' edice, odnosno nani' eti velike materi .alne stete,
Brane (svih tipova po konstrukciji i materijalu) koje ne spadaju u
kategoriju visokih brana: energetski objekti instalisane snage manje
o~ 150 MW; industrijski dimnjaci visine H<120 m; rashladni tornjevi
Vlsme H<80 m; vodotornjevi i drugi rezervoari kapaciteta Q,<2000
m\ n:O,stovi i vijadukti raspona L<50 m iii visine stupova H<30 m;
naSlP! ) potporni z~d?vi koji nisu svrstani u pretlIodnoj kategoriji,
tuneh na saobracaJlllcama, hidrotehnicki tuneii, cjevovodi, kanali
pumpne stanice, instalacije vodovoda i kanalizacije; silosi. i bunkeri'
hladnjace; industrijske peci; PTT i RTV antene; dalekovodni stupovi~
ob~lo~tvrde vodotokova i pristanista, kao i drugi inzenjerski objekti
ko 1 msu svrstani u retlIodno' kate ori'i.
,
Aktivni pritisak se odreduje prema datim formulama, sarno se umjesto KA
UZlma aKS'
580 ----------------------------~Te-m-e7.lj-en~~-------------------------

Stjenovita i polustjenovita tla (kristalaste stijene, skriljci. karbonatne

stijene, kreenjak, laporac, dobro cementirani konglomerati i slieno).
Dobro zbijena i tvrda tla debljine manje od 60 m, od stabilnih naslaga
~ljunka, pijeska tvrde gline iznad cvrste geololike formacije, gdje je
mfs,

39.4.1. SEIZMICKI PRORACUN METODOM

SPEKTRALNE ANALIZE
Seizmicki proracun konstrukcije provodi se metodom spektralne analize

iii metodom dinamicke analize.

VeliCina projektnih seizmickih sila metodom spektralne analize izracunava
se iz izraza:
(39,12,)

...
gdJ'e J'e,"

Ks =
'
,vkog III
' t enZI'teta;
-- Xmax - koefi"
cIJent selzmlC
Temeljenje

581

39. Dinamicki optereceni femelji

XIII Specijicne metode teme!ienja

Xmax

(g) -

maksimalno ubrzanje tla na terenu objekta za djelovanje

za: O<Ti<To: f3t

projektovanog zemljotresa za pojavu jedan put u 100

god. (Z\) i jedan put u 1000 god. (Zz), izraieno u
dijelovima Zemljinog ubrzanja - gravitacije (g);
Ako za lokaciju ne postoje detaljna proucavanja seizmicnosti, onda se

::::l+[a(Ars) ~ -l]~ ;
2

(39.13.)

za: To<Ti:9's: f3t == a(ATs t3;

2

za: Ti>Ts: f3i:=:: a(ATi

Xmax usvaja na osnovu seizmoloske karte iz tabele 39.4.

t3"

Parametar a i periodi Toi Ts, zavise od kategorije tla i date su u tabeli 39.6.
Maksimalno ubrzanje tia
Parametar a, To i Ts

f.1 p - faktor duktilnosti konstrukije tabela 39.5.

A'If -

Koeficijent prigusenja (A), redukcije (lfI) i duktilnosti ( f.1 p

f.1 p

4.00

5,00

4,00

5,00

3,00

4,00

2,50

3,00

2,00

2,50

f3i - koeficijent dinamicnosti, koji se proracunava iz speIctralnih krivi

koeficijenata dinamicnosti iz dijagrama u Pravilniku iii iz izraza:

koeficijent prigusenja;
koeficijent redukcije; i
faktor duktilnosti, ovisi

tipu konstrukcije i ugradenih materijala

(tabela 39-5.);
koeficijent ovisan od oblika sopstvenih oscilacija konstrukcije, te se
za svaki pojedini oblik oscilovanja (i :=:: 1,2,3.) komponentalne
vrijednosti (l1ik) odreduju iz izraza koji ovise da Ii je tro, dvo iIi
jednodimenzionalan problem (vidjeti Pravilnik). Naprimjer, za
dvodimenzionalan problem bio bi izraz:
0::::1,2); Uikx*O; Uikz*O; Uiky::::O; (Xikj*O.

(39.14.)

gdje je:
D ikj -projekcija normalizovanog vektora (Dik ) "i" tog tona oscilovanja u
tacki "k" na tri ortogonalne koordinate ose x, z i y, 0:::: 1,2,3);

Do vektor seizmickog djelovanja koji djeluje u proizvoljnom pravcu;

cos(ai~i)= cos (Uikj, 0 0) - kosinus ugla izmedu vektora seizmickog
dje10vanja COo) i projekcije normalizovanog vektora

582

Temelje,ye

Teme/jenje

""j " -

tog tona
583

39. Dinamicki oplereceni temelji

XIII Spec![u'!ne melode lemeljenja

GK

oscilovanja u tacki k (U ikj ), j=1,2,3 (odnosno

dvodimenzionalan problem) u tri ortogonalna pravca;
tezina konstrukcije.

j=1,2

za

h' =~.15+8tgf3.h.
a
12 3+2tg{3

Dinamicke analize vrse se radi utvraivanja ponasanja konstrukcije

objekta uelasticnom i neelasticnom podrucju rada za vremenske historije ubrzanja
tla ocekivanih zemljotresa na lokaciji objekta (vidjeti Pravilnik).

(39.17.)

M =21+16tg{3.K . . .. h31
a
48
s If! Y
<.

(39.18.)

39.4.2. AKTlVNI I PASIVNI SEIZMICKI PRITISAK TLA

Kod proracuna seizmicke stabilnosti inzenjerskih objekata koji ograauju
(pregraauju) neku sredinu ispunjenu vodom iIi drugim fluidom, iii se nalaze u
takvoj sredini (brane, zidovi rezervoara, kejski zidovi, pristanisni objekti, stupovi
mostova u vodi i drugi hidrotehnicki objekti), pored inercijalnih seizmickih sila
treba uzeti u obzir i dopunski hidrodinamicki pritisak (sisanje) fluida koji se
superponira sa hidrostatickim pritiskom. Ovo poglavlje obraaeno je u navedenom
Pravilniku.
Kod proracuna seizmicke stabilnosti inzenjerskih objekata koji su
djelomicno iii potpuno ukopani u tIo (potpomi zidovi, pristanisni objekti, tuneli i
drugi podzemni objekti), pored seizmickih inercijalnih sila od sopstvene tezine
objekta, mora se uzeti u obzir i dopunski, aktivni iii pasivni seizmicki pritisak tla.
Vektor seizmickog ubrzanja sistema "objekat - osnova " irna horizontalan
pravac, pri odredivanju seizmickog pritiska tla za objekte tipa potpomih zidova, a
vertikalan pravac pri odredivanju seizmickog pritiska tIa za krovnu konstrukciju
podzemnih objekata.
Opcenito, seizmicki aktivni pritisak tla na objekte moze biti za sIucaj (i)
kada nije nastupilo i (ii) kada je nastupilo stanje granicne ranoteze, ij. kada su
nastupile elasticne, odnosno plasticne deformacije t1a.
Seizmicki pasivni pritisak tla u sistemu objekat-osnova moze nastupiti
sarno u stanju granicne ravnoteze, odnosno stanju plasticnih deformacija.
1)

Aktivni seizmicki pritisak tla za slucaj elasticnih deformacija nastaje

prije stanja granicne ravnoteze i dobije se prema Pravilniku (1988), iz izraza
(51.39.5.):

(39.15.)

gdje je: a

y(m)
h (m)-

fW)3

yz(kg/m

) -

Pa(y)(kPa)Pa (kN/m)(m) -

h;

indeks koji oznacava seizmicki pritisak;

geometrijska koordinata (sl. 39.5.);
ukupna visina nasipa terena neposredno iza potpomog
zida;
ugao nagiba terena iza zida;
zapreminska masa tla;
intenzitet aktivnog seizmickog pritiska na posmatranom
nivou nasipa (y);
rezultanta aktivnog seizmickog pritiska;
krak (poloZaj) rezultante u odnosu na osu x:

Ma (kNmlm)- napadni moment savijanja u najnizem presjeku potpomog

R(y,l3) -

zida (nivo y = h);

bezdimenzionalna funkcija koja je definisana slijedecim
izrazom (tabela 39.7.):

Y) +~ ()2
~

R(y,{3)=l+tg{3- !+tg{3 A~

_52 (

Y
h

)3 ,

(39.20.)

koeficijent redukcije \jf=o,75 (tabela 39.5.).

Na ovaj nacin odreden seizmicki pritisak sarno je dio ukupnog aktivnog
pritiska, koji je posljedica seizmickog djelovanja, te je kod kontrole stabilnosti
potrebno dodati uticaj djelovanja aktivnog statickog pritiska tla na potpornu
konstrukciju.
\jf-

(39.16.)

584

--------------------------~~~el-ne~lj-el~ye-------------------------585

Temeljenje

39. Dinamicki optereceni temelji

){flJ Speci/icne metode temeljenjo

(39.23.)

Vektor selznll(;kog
..w dje.tovonja y~

.c:

SI.39.5. Potporni zid (a), sa dijagramom aktivnog seizmickog pritiska (b).

BezdimenzionalnaJunkcija R(y,fJ)
y

~eizmickog
0,00:0,10
0;20
0,30
; 0,40

0,50
0,60

O:7Q
0,80
0,90
1,00

1,0000
0.9450
0,9200
0,9100
0,9000
0,8750
0,8200
0,7200
0,5600
03250
0,0000

1,1763
1,1037
1,0611
1,0334
1,0058
0,9632
0,8905
0,7729
0,5953
0,3426
0,0000

1,2679
1,1862
1,1344
1,0976
1,0608
1,0090
0,9272
0,8004
0,6136
0,3518
0,0000

1,3640
1,2726
1,2112
1.I648
1,1184
1,0570
0,9656
0,8292
0,6328
0,3614
0,0000

1,4663
1,3647
1,2930
1.2364
1,1798
1,l082
1,0065
0,8599
0,6533
0,3716
0,0000

1,5774
1,4646
1,3819
1,3141
1,2464
1,1637
1,0509
0,8932
0,6755
0,3827
0,0000

SI.39.6.
1,8450
1,7200
1,6100
1,5000
1,3750
1,2200
1,0200
0,7600
0,4250
0,0000

Kod potpornih konstrukcija, kada je nastupilo granicno stanje ravnoteze

i plasticne deformacije u tIu, aktivni pritisak tla izraiava se kao ukupni
pritisak tla nastao u toku djelovanja zemljotresa,
lntenzitet aktivnog seizmickog pritiska tla CPa) i rezultante aktivnog
seizmickog pritiska tJa (Pa), koji djeluje na dubini (h) odreduje se, prema
Pravilniku (1988), iz slijedecih izraza (sI.39,6,).

Ukupni aktivni pritisak tla na zid (a) sa dijagramom opterecenja (b),

djeiovanja zemljotresa.

gdje je:
2

pa (kN/m

(39.21.)

loku

intenzitet ukupnog aktivnog seizmickog pritiska t1a na

dubini (h);
sumarna sila (rezultanta) ukupnog aktivnog seizmickog
pritiska tla za dubinu (h);
koeficijent ukupnog aktivnog seizmickog pritiska tla,
definisan slijedecim izrazom:

)-

Pa(kN/m) -

Ca -

2)

Ipo =Yzh.Cal

djelovonjo

coi'(<l>-a-8)

coSlcm'> acos{:l +8 +

~l +

sir{<I>+8)sir{<I>- fJ-e

(39,24.)
2

co{a _ tl)COS(H 8 +8) ]

Medutim, prethodni obrazac za koeficijent (C a ) ne moze se koristiti kada je

(a+8 +8)2:90.

(39.22.)

__________________~~==-----------------587
586

Teme(iellje
Temeljellje

Xill Specificne metode temeljenja

39. Dinamicki optereceni temelji

Isto tako, kada je (<'P - f3 (Ca ) uzima daje: (<'P - f3 -0)= O.

0) < 0,

onda se pri odredivanju koeficijenta

Y z (kglm3 ) -

zaprerninska masa tla iza potpornog zida;

hem) -

dubina tla od gomje ivice zida do nivoa za koji se odreauje

ukupni aktivni seizmicki pritisak;
poloZaj surname sile (rezultante) Pa u odnosu na gornju
ivicu zida;
ugao nagiba povrsine zida uz tlo (nasip) u odnosu na
vertikalu;
ugao nagiba terena (nasipa) iza zida u odnosu na
horizontalu;
ugao unutrasnjeg trenja tla (nasipa) iza zida;
ugao trenja izmedu tla (nasipa) i povrsine zida;

h; (m) -

<1>(0) 0() -

8 =-$
2

iii

Pp(kN/m)-

8 =-$.
3

o.

3) Pasivni pritisak tla odreauje se sarno za slucaj karla je nastupilo stanje

granicne ravnoteie i plasticnih deformacija tla.
Ovako izracunat pasivni pritisak tla predstavlja ukupni pasivni pritisak t1a
u toku djelovanja zernljotresa (sI.39.7.).
Intenzitet pasivnog seizmickog pritiska tla (pp), kao i sumarna sila
(rezultanta) ukupnog pasivnog seizmickog pritiska tla CPp), na dubini Ch), odreduje
se iz izraza:

Pp =yzh,Cpl

(39.26.)

1
2
Pp =-yhC
2 z
p'

(39.27.)

2
h'p =-h'

3 '

hitp =h-h'p =!h

3 .

gdjeje:

588

(39.28.)

...

) -

intenzitet pasivnog seizmickog pritiska na dubini (h);

Temeljenje

..

Vektor
Y
seizmickog djelovanja

SI.39.7. Ukupni pasivni pritisak tla na zid (a), sa dijagramom optereeenja (b), u toku
djelovanja zemljotresa.

co~(<'P+a-O)
sin(<I>+o)sin(<'P+ f3-(})]
cosOcoi acostx-o -0)[ 1- co~a- f3)costx- o -(})

2'

(39.29.)

Medutim, prethodni izraz za koeficijent (Cp) ne moze se koristiti kada

je: (<'P + f3 - 0) < 0, odnosno kada je: 0 > (<'P + f3).

Y z (kg/m3) -

zaprerninska masa tla (nasipa) iza potpornog zida;

hem) -

dubina tla (nasipa) od gornje ivice zida do nivoa za koji se

odreduje ukupni pasivni seizmicki pritisak;
poJozaj surname sile (rezultante) Pp u odnosu na gornju

h~ (m) -

@
x

Na slici 39.6 strelice oznacavaju pozitivan sl11ier uglova a, f3 i

8() ugao ciji je tangens jednak vrijednosti (k,\jf):
8=arc[tg(k,\jf)],
(39.25.)
Kskoeficijent seizmickog intenziteta za horizontalan pravac
Gedn.39.12.)
\jf koeficijent redukcije =0,75 (tabela 39.5.).

pp(kN/m

sumarna sila (rezultanta) ukupnog pasivnog seizmickog

pritiska tla za dubinu (h);
koeficijent ukupnog pasivnog seizmickog pritiska tla,
definisan slijedecim izrazom:

ivicu zida;
--------------------------~~~el~lle~lj~el~ye~-----------------------589

40. Savremene metode izrade podzemllih kOllstrukrija

X111 Specijlclle me/ode temeljellja

ugao nagiba povrsine zida uz nasip u odnosu na vertikaIu;

ugao nagiba terena (nasipa) iza zida u odnosu na
horizontalu;
ugao unutrasnjeg trenja tla (nasipa) iza zida;
ugao trenja izmedu tla (nasipa) i povrsine zida:

1
2

8 =-<1>

iIi

2
3

8 =-<1>.

40.1. OPCENITO 0 PODZEMNIM KONSTRUKCIJAMA

Na slici 39.7. streIice oznacavaju pozitivan smjer uglova a, /3 i S.

EW) - ugao ciji je tangens jednak vrijednosti (K;\jf):
= arc[tg{K, lfI));
(39.30.)
Ks - koeficij ent seizmickog intenziteta za horizontaIan pravac (j edn. 39.I 2.)
\fI- koeficijent redukcije 'l/=0,75 (tabela 39.5.).
Ako postoji mogucnost pojave podzemne vode u nasipu iza potpomog
zida, mora se uzeti u obzir uticaj podzemne vode pri izracunavanju seizmicnog
inercijalnog pritiska tla. Prisustvo podzemne vode u porama nasipa iza potpomog
zida utjece na povecanje seizmickog aktivnog i pasivnog pritiska tla.
Izracunavanje zapreminske mase vodom zasicenog tla vrsi se prema izrazu:

r z = r z + 100 r w'
gdje je:

r z (kg/m3)_
n-

r w (kglm3)_

r:

(kg/m3)-

590

zapreminska masa suhog tIa;

poroznost tIa u procentima (%);
specificna masa podzemne vode;
zapreminska masa vodom zasicenog t1a.

TemeJjellje

40. SA VREMENE METODE IZRADE PODZEMNIH

KONSTRUKCUA

(39.31.)

PosIjednjih pedeset godina nastupila je prava revoIucija u izvodenju

dubokog temeIjenja, dubokih gradevinskih jama i opcenito u izvodenju raznih
podzemnih konstrukcija j ojacanja tla sa povrsine terena. Prvobitnu je znacajnu
uIogu odigrao razvoj busenih sipova, pojedinacno nosivih iIi izvedenih u vidu
nosivog i/ili vodonepropusnog ekrana od zasjecenih iii na dodir izvedenih
betonskih iii Ii armirano-betonskih sipova (vidjeti tacku 30.2.4.).
_Nedugo zatim pojavile su se vodonepropusne i nosive kontinulne betonske
iIi armirano-betonske dijafragme. Upotreba dijafragmi posebno je napredovala
upotrebom bentonitske isplake i razvojem sve savrsenijih strojeva za iskop tla. Ova
nova tehnika iskopa bez razupiranja razvijena je na bazi iskustava stecenih kod
dubokih busenja. Poznato je da se busotine velikog promjera i velikih dubina mogu
izvesti u sipkim materijalima bez zacjevljenja, ako je busotina ispunjena staluo
vodom iIi glinenom suspenzijom. Kasnije je ovo iskustvo primijenjeno i za iskop
dubokih usjeka istom tehnikom busenja, sto je pokazalo da se vertikalne stijenke
iskopa mogu odrZati u stanju ravnoteze sarno primjenom hidrostatskog natpritiska
bentonitske suspenzije (vidjeti tacku 33.1.5.,36.7. i 36.8.).
Razvitkom raznih vrsti ankerisanja omoguceno je izvodenje vrlo dubokih i
prostranih gradevinskih jama bez razupiranja tako da su se potpuno nesmetano i
visokomehanizovano mogli izvoditi objekti pod ovom sigumom zastitom (33.1.6,
38.). Razvojem grane injektiranja (vidjeti tacku 24.6. i 33.1.7.) omoguceno je
kotvijenje velikih vlacnih sila kod dubokih ankera u rastresitom materijalu.
Posljednjih deset godina razvijena je nova metoda injektiranja pomoeu
visokog vodnog pritiska iii metoda "m1aznog injektiranja" (Jet Grouting - Diet
grouting), kao zamjena tradicionalnoj metodi konsolidacionog injektiranja.
Poboljsanje zbijenosti pojedinih vrsta rahlog tla pomocu vibroflotacionog
procesa poznato je od davnina. Danas su, medutim, usavrseni mocni strojevi i
metode koje omogucuju brzo sabijanje tla, sa vecom zonom djelovanja.
U prethodnim poglavljima obraziozene su metode izrade podzemnih
konstrukcija i poboljsanja tIa: (i) zamrzavanjem, (ii) elektroosmozom, (iii)
injektiranjem (iv) sipovima i (v) dijafragmom, a ovdje se prezentiraju njihove
novije savremene varijacije.
Temeljellje

591

40. Savremelle metode izrade podzemllili kOllstrukcija

XIII Specificne metode teme{jenja

40.2. KONTINUALNE DUAFRAGME

Izrada i proracun kontinuaine dijafragme sa klasicnom grabilicom za iskop
vee su opisani u prethodnim poglavljima. Taj klasican iskop (i betoniranje)
prikazan je na slid 40.1. radi usporedbe sa savremenim iskopom pomoeu
univerzalnog hidraulickog rezaca (frezera), za sve vrste tia (sI.40.2.).

SI.40.I. Sema iskopa klasicnom grajferkom i betoniranja kontinualne dijafragme:

organizaciona sema izvoaenja parnih i neparnih lamela (a), grajferka za iskop
(b), gdje je: bager sa grajferkom za iskop (1), autocisterna za suspenziju (2),
granicne cijevi (3), kontraktor cijev (4), automjeSalica za beton (5), izbetonirana
neparna lamela (6), spojnica na mjestu granicne cijevi (7), iskopana parna
lamela ispunjena bentonitskom suspenzijom (8).

Osnovni princip iskopa dijafragme pomoeu hidraulickog rezaca je

reverzibilni naCin rezanja (drobljenja) tla i stijenskog masiva uz pomoe
bentonitske suspenzije (isplake), koja u zatvorenom krugu cirkulira od mjesta
iskopa do stanice za regeneraciju i natrag. Prj ovome bentonitska suspenzija nosi
sa sobom, kroz cjevovod <1>200 mID, izbuseni materijal do stanice za regeneraciju,
gdje se preCiseava j vraea ponovno na mjesto iskopa u uvodnicu. Cirkulacija se
ostvaruje sistemom snamih pumpi koje se obicno nalaze na udaljenosti maksimum
300,0 m od mjesta rada.

592

Tem{!ijenje

SI.40.2. Tehnologtia iskopa dijafragme na HE Mostar: hidraulicki rezac sa vodilicom i

bagerom (a), stanica za pripremu, proCiscavanje i regeneraciju bentonitske
suspenzije (b), hidrorezac u radu (c), g4Je je: hidraulicki rezac sa vodilicom (1),
hidraulicki bager 265 kW (2), pogonski tockovi (3), hidraulicka pumpa unutar
tijela rezaca (4), vodilica (5), sita (6), bazen sa isplakom (7), lnjesaCi za suspenziju

(8), pumpa (9), cjevovod l/1200 mm (10), dijafragma - parna 3,10-8,0 m, a

neparna 3,10 m (ll), (Kapic, Simnic, 1986).
Temeljenje

593

XUl Specificne me/ode temeljenja

40. Savrelllelle lilli/fide izrade podzelllllih kOllstrukcija

U sklopu staniee za pripremu proelseavanje i regeneraeiju nalaze se i

mikseri za pripremu bentonitske suspenzije, bazeni za rezervnu suspenziju, sita za
grubo i hidroeikloni za fino prociseavanje suspenzije. Ovako preciseenoj
suspenziji dodaje se nova svjeza suspenzija i tako regenirana transportuje u
bazene, a odatle eijevima </>200 mm vraea u uvodnieu na mjesto iskopa.
Ovakav hidraulicki re~ac koristio se za izradu dijafragme na
Hidroelektrani Mostar (Kapie i Simnie, 1986.), predviden za dubine do 100,0 m.
Ovim rezacem izvodeni su dijelovi dijafragme na Hidroelektrani dubine do 55,0 m,
u konglomeratima, sa prosjecnim ucinkom od 8,0 m2/h. Hidraulicki rezac tipa
HIDRO MILL K 3 L (sI.40.2.) konstruisan je za tvrde i srednje tvrde stijene, a na
ovoj Hidroelektrani bio je pogodan za rad u cvrstim konglomeratima i aluvijumu
sa samcima. Rezac je pogonjen sa dva snaina hidraulicka motora, sto pomoeu
lanca pokreeu dva para tockova, koja na sebi imaju zube sa ugradenim vidija
(widia) uloscima. U tijelu rezaca smjestene su dvije hidraulicke pumpe, kapaciteta
13 m3/min, koje su transportovale zdrobljeni materijaI i isplaku u stanieu za
preCiseavanje. Duzina hidraulickog rezacaje 3,10 m, a sirina iskopa 0,62 m, a ona
se moze povecati do 1,20 m. Iznad rezaca je vodiliea, visine 11,0 m: koja osigurava
vertikalnost dijafragme. Ukupna tezina rezaca i vodiliee je 24 tone.
Hidraulicki bager (C 90) teZak je 100 t i prilagoden je za rad sa
hidraulickim rezacem, ali i po potrebi i za ostale prikljucne alatke. Staniea za
pripremu, prociseavanje i regeneraciju bentonitske suspenzije je najvainija u
sistemu iskopa vertikalnog sIiea (s1.40.2.-b). Isplaka sa iskopnim materijalom
doprema se ejevovodom <1>200 mm na dvostruko vibrirajuca sita, a na taj nacin se
odvoji oko 80% iskopnog materijala iz suspenzije. Preostali fini materijal odvoji se
pomoeu dva hidroeiklona eentrifugiranjem. Ovako preciscenoj isplaki dodaje se u
rezervoar dodatna nova bentonitska suspenzija radi njenog regeneriranja. Sve faze
u stanici obavljaju se automatski i sinhronizovano pomocu sistema pumpi ukupne
snage 226 kW.

Opiti su pokazali da se ovom metodom dobiju zavjese debljine 12-15 em u

pjeskovitom tlu, cvrstoce od 0,05 do 0,50 MPa. U sadasnje vrijeme primjenjuje se
do dubine 20,0 m, a pojedini autori ukazuju na mogucnost njene primjene i do 45,0
m (Adamovic, 1980). Ovisno 0 sastavu injekcione smjese i vrsti tla, cvrstoca
zainjektiranog tla krece se do 15,0 MPa, a koefieijent filtraeije ostvaruje se od 10-7
do lO-8 cm/s.
Tehnologija izrade ovog tipa tanke zavjese sastoji se u izradi busotina
dijametra obicno 112 mm, na rastojanjima 1,0-1,8 m, sto ovisi 0 vrsti tla, koje se
pune bentonitskom suspenzijom. U njih se spusta monitor koji se sastoji od tri
mlaznice, a one na kraju imaju horizontalan zavrsetak (s1.40.3.). Dvije mlazniee
sluze za dovod vode i zraka, a one obrazuje vodno-vazdusnu struju, koja pod
velikim pritiskom razrahljuje tlo. Preko treee mlaznice, nize za 17 em od
prethodne dvije, injektira se predvidenim injekcionim smjesama. Isprani materijal i
bentonitska suspenzija biva potisnuta preko susjedne busotine u uvodni lanaI.
Neki primjeri izvedenih zavjesa ukazuju da se utrosak injekcione smjese
krece od 150 do 190 lImin. Ovom metodom je u 1973. godini izvedeno u Japanu
preko 20.000 m2 zavjesa na raznim objektima.

/el

POSTROJENJE

SPU~lA.NJE
MONlTORA

BU5A.CA

lZVOOENJE:

.l,

ZA~'

POKRETN! KOMPRE50
PlUNZEk i"UMP/\

&ARNlTuRA.
- <

----.."

if:

liENtON tTSKA" :
SliSPENlull.
'
BENTONI1SKA

suSPENZiJA.-

~-.-

ISKOPAN'

R'.;+'A 2A

U8AC VAN)C

11QN'_lllF"<\'

HIORAUI,.Il:KI

40.3. INJEKTIRANJE POMOCU VISOKOG

VODNOG PRITISKA
.. Posljednjih godina u svijetu se primjenjuje nova metoda za konsolidaciju
tla I lzradu tankjh zavjesa u pjeskovitom tlu, sto zavreduje painju. U osnovi ova
metoda sastoji se u kombinovanom postupku rezanja tla pod visokim pritiskom
(40,0-60,0 MPa) i injektiranja eementnim iii eemenlno-glineno-bentonitskim
smjesam~ (J~t Gr~uting-Dzet grouting - mlazno injektiranje). Ovaj prineip izrade
vodozaptlvmh zavJesa prvi put je primijenjen i patentiran u Japanu.

MONITOR
I uHe

j-=--'

I
-;

SI.40.3. Princip izrade tanke zavjese metodom injektiranja pomocu visokog pritiska, po
Jazama: busenje (a), postavijanje monitora (b) i rastresanje fla sa injektiranjcm
(c), (Selimovic, 1985).

Osim navedene metode izrade tankih zavjesa u nevezanom tlu u razvoju je

ojacavanje tla u obliku sipa veceg dijametra, pomocu visokog vodno-zracnog
pritiska (Yahiro, Japan).

594----------------------~~~-----------------

Temeijenje

Temeljellje

595

40. Savremelle metode izrade podzelllllih kollstrukcija

Xlll Specificne metode temeljenja

Ovaj metod izrade slpa stupno-rotirajucim mlazom zasnovan je na

slijedecem postupku: prvo se izbusi probna busotina promjera izmedu 150 i 200
mm, a zatim se kranom spusta monitor sa mlaznicama, dok ne dodime dno
busotine. Na kraju se tri mlaznice aktiviraju i zarotiraju i istovremeno povlace
prema gore, ranije regulisanom brzinom. Rezultat ove operacije je kruini sip koji
moze da bude i do 3,0 m promjera (sI.40.4.).
Efikasnost rada pomocu mlaza visokog pritiska umnogome ovisi 0
konstrukciji mlaznica. Radi toga se njihovom obliku i razvoju pridaje posebna
pafuja.

Vibroflotacija se za sabijanje tla koristi od 1930. godine (Braja, 1995), a

JOs Je i danas aktuelna kod tanjih slojeva rastresitog granulamog t1a. Za ovaj
proces koristi se vibrator (vibroflot), duzine oko 2,0 m, koji je ucvrscen na cijev,
kojom se operise sa posebnog samohodnog krana (sI.40.5.). Vibracioni uredaj ima
unutar sebe ekscentricni teret kojim se izaziva centrifugalna sila. Na vrhu i dnu
postoje mlaznice za izlaz vode pod pritiskom, kojima se naizmjenicno razrahljuje
tlo i sabija ubaceni granulirani materijal.

CD

40.4. SABIJANJE TLA VIBROFLOTACIJOM

TROSTRUKA ISPIRNA
GLJlIIA(VODA,ZRAK,
\SMJESA)

TROSTRUKA CIJEV
KANAL

1:~
I

p'150mm

SLATO

~ ~

VODA I ZRAK

INJEKClONA SMJESA

~I/~"'I

S1.40A. Sema ojacanja tla u vidu sipa me/odom stupnog mlaza, po Jazama: pocetak
busenja (a), kraj busenja (b), injektiranje stupa rotiranjem (c), (Selimovic, 1985).

U svijetu su stecena znacajna iskustva u izradi tankih zavjesa i sipova

metodom hidraulickog mlaza pod velikim pritiskom. U Japanu je iskustvo
pokazalo da se cvrstoce ojacanog tla mogu ostvariti izmedu 3 i 15 MP-a kod
zmastog tla i od 1,0 do 5,0 MP kod tla sa kohezijom. Radi povecanja mehanickih
osobina ocvrslog tla smjesama se dod~u ponekad j celicna vlakna iii drugi
hemijski aditivi. 0 tehnologiji mlaznog rezanja tla j busenja odrian je i prvi
medunarodni simpozij (V.Britanija, 1972), na kojem su dati i neki teoretski aspekti
primjene ove nove metode u oblasti izgradnje hidrotehnickih objekata.
Ovom metodom vdi se konsolidacija tla, posebno kod izrade kotvenog
dijela ankera, kada se oprema moze koristiti i u kosom poloiaju. Danas je poznato
vise vrsta tehnologija mlaznog injektiranja, koje se sve vise usavrsavaju.

SIAG.5. Stroj za vibroflotaciju sa Jazama sabijanja i zonama djelovanja (Brown, 1977):

vibrostroj u radu (a).!aze rada (b), zona uticaja vibroflotacije (c), gdjeje: valjak
kompaktiranog materijala dodatog sa povrSine (A), valjak kompaktiranog
materijala proizveden vibroflotirajuCim sabijanjem (8), cijev vibratora (J),
vibrator (2), samohodni kran (3), motor stroja (4), pumpa za vodu (5), buldoier za
transport materijala (6), zona djelovanja vibrostroja (7), odstojanje mjesta
vibroflotiranja (8).

Proces sabijanja moze se podijeliti u cetiri faze (sL40.S-b) ito:

a) Na dnu vibronaprave otvoren je dovod vode pod pritiskom, ilto omogucuje
lakse prodiranje vibroflota u tlo.
b) Voda stvara povoljne uslove za sve dublje prodiranje vibroflota u tl0.

------------------------------~Te-ll-u~lj-ell~ye---------------------------597

596

Temeljeflje

40. Savremelle metode izrade podzeml1ih kOllsfrukcija

XIII Specijicne me/ode /eme{jenja

c) Rastresiti granularni materijal sipa se sa vrha busotine. Voda sa donjeg

premjesta se na gornji dio vibronaprave. Na ovaj nacin voda transportuje
materijal u dno busotine i popunjava stvoreni meduprostor.
d) Vibratorski uredaj postepeno se podize (0,30 m) i drzi vibrator kratko vrijeme
na pojedinim mjestima, cime se kompaktira zona A i zona B (sI.40.5.-b).
Zona sabijanja (sI.40.5.-c) ovisi 0 jacini i tipu vibrouredaja a krece se od
2,0-3,0 m. Povecanje jedinicne tezine i parametara cvrstoce te smanjenje slijeganja
ovisi od viSe faktora, a najvise od granulometrijskog sastava tia i materijala koji se
unosi u busotinu.
Izbor odstojanja mjesta za vibroflotaciju obicno se vrsi na bazi terenskih
testiranja sa raznim odstojanjima busotina. Standardnim penetracionim opitima
ustanovijuje se najbolja zbijenost, kao i drugim laboratorijskim i terenskim
metodama na bazi kojih se usvaja optimalno odstojanje.
U svijetu se izvodi ovim i drugim strojevima pretkonsolidacija t1a, kako
bi se smanjilo slijeganje t1a usljed velikih opterecenja od objekata.
Pored ojaclulja tla injektiranjem, koje je prije opisno, granulirano tlo
ojacava se, odnosno stabilizira krecom, cementom i lebdecim elektrofilterskim
pepelom sastavljenim u osnovi od silike, aluminija i razliCitih oksida i alkalija.
Mijesanjem elektrofilterskog pepela iz Termoelektrane (TE Gacko) i silikatne
prasine (Jajce) sa vodom dolazi do relativno brze reakcije, 8to je iskoristeno za
pripremu novog veziva, koje je povoljno za injektiranje i stabilizaciju tla (Rogie,
Selimovic, Dasovic, 1986).

40.5. OSMATRANJE TEMELJA NAFTNIH PLATFORM!

Temeljenje naftnih platformi je veoma slozeno i specificno zbog velikih
dubina, visokih talasa, skupih istraiivanja, velikog odnosa horizontalnih i
vertikalnih sila, ceste promjene sila - posebno horizontalnih, nepripremljenog tla
za postavljanje gotove konstrukcije, problema erozije, potrebe brzog rada u svim
fazama realizacije stalnog i strogog osmatranja ponasanja konstrukcije, itd.
Zbog moguCih veoma ozbiljnih posljedica pri eventualnoj nesreci zahtijeva
se cijelo vrijeme veoma pazljiva kontrola ponasallja platforme u svim fazama
realizacije. Radi opsteg uvida u konstrukciju i temelje platforme i njenog obima
osmatranja dat je na slici 40.6. njen sematski prikaz realiziranja u Norveskoj.

598

50

100m

,..----@

,-----@
'-----~~~

1
SI.40.6. lnstrumentacija temelja naflne platforme za duia osmatranja: pUma i oseka (JJ,
inklinometar (2), /lapon! (3), akceleratori (4), trel\je, zemljani pritisak i porni
pritisak (5), dugogodinja sIUegw\;a (6). brzi11a vjerra (7), vis ina valova (8),
pritisak tla na bazu (9), pritisak vode ispod baze (10), zemljani pritisak i porn!
pritisak na obodu ( 11). porni prilisak (12). 11ivo balasta vode iii ulja (J 3), kesoni
( 14), ball/sl pijcska ( 15), toral~j ( 16), (Hjeldnes, 1992).

----------------------------~~~e/-I1~elj~e~,y~e-------------------------599

Temeljenje

41. Podzemni cjevovodi

41. PODZEMNI CJEVOVODI

Podzemni i ukopani inzenjerski objekti kao sto su tuneli, podzemni
cjevovodi. podzemne hidroelektrane, ukopani rezervoari, podzernna skladista itd.
izucavaju se i proracunavaju u posebnim inzenjerskim disciplinama. Ovdje ce se
obraditi sarno proracun plitkih i duboko ukopanih cjevovoda, ukljucujuci i
provjeru njihove seizmicke stabilnosti.

41.1. PRITISAK NA PODZEMNE CJEVOVODE

Pritisak na podzemne cjevovode zavisi od: (i) mehanickih osobina tta, (ii)
smne i dubine iskopanog rova, (iii) nacina oslanjanja cijevi na podlogu, (iv)
zbijenosti materijala kojim se vrsi zatrpavanje iznad cjevovoda; kao i 0 (v) dubini
ukopavanja.
Sirina iskopanog rova je po pravilu uvijek veca od promjera cijevi. Cesta
je pojava da se kao ukupno opterecenje na cjevovod uzima sarno teZina t1a sa
sirinom koja odgovara promjeru cijevi. Medutim, ako tIo pored i iznad cijevi ima
manju zbijenost od one koju je imalo prije iskopa, sto je najcesce siucaj, onda
dolazi do kretanja mase nasipa po granicama iskopa, radi cega treba uzeti ovo
povecano opterecenje na cijevi.

@
b

15r-r"1"'''''1'''''.,....,~....,.'Jbr...,

14
13 t---'+-~.-~""f~
12t---"+~r~~~~mH-~

11

hi

10 i-t-+'"""'I-f~
9~+~~~~~-i

-.l
1%

Hi

H 8~+4-r~~~~~
1)7

iT

5
4

3 t-t-'1-hli"'+"""'~"-'~''''''i
2 f-+-L...jpi--f-+-J--i-+-i
1

~-<""-!!-+-t'-+-!-4-'~

o '"""-........J......+.--'--+-!-!--'-:'

-Cd

SI.4 J. J. Prikaz proracuna vertikalnih pritisaka na cjevovod:sematski prikaz sUa u rovu sa

cjevovodom (a) i dijagram vrijednosti koeflcijenta Cd U ovisnosti Hlb prema
Martsonu (1910-1920), (Dolarevic, 1987), gdjc jc. pijesak (A), glina (B), minimum
(1) i maksimum (2) za pijesak, Ie minimum (3) i maksimum (4) za glinu.
Temeljenje

601

41. Podzemni cjevovodi

XIII Specijicne me/ode /emeljenja

Proracun pritisaka tla na cjevovode u zavisnosti od sirine i dubine iskopa

moze se provesti prema slici 41.1.
1z uslova ravnoteze prema slici 41.1. dobije se:

W +dW +2KA -tg8dh =W +ybdh.

b

gdjeje:

cx=
Za

2KA tg8
b

KA

41.2. SEIZMICKI BRDSKI PRITISAK NA PODZEMNE I

UKOPANE OBJEKTE

=
tgo = 0,165 - maksimum za pijeske,

K A tgo = 0,11- maksimum za glinu.

Ukoliko je materijal sa strana cijevi dobro nabijen, moze se umjesto sirine

(b) uzeti promjer cijevi (2r), te je opterecenje:

W = y(2r Cd .

(41.3.)

Da bi cijev sa potrebnim koeficijentom sigurnosti (Ks) mogla preuzeti ovo

opterecenje, mora dopustena nosivost ((j dop)' koja se dobije laboratorijskim

Nacrtom Pravilnika (Savezni zavod za standardizaciju, 1987) predviden je

nacin proracuna stabilnosti podzemnih i ukopanih inzenjerskih objekata, u koje se
mogu ukljuciti i podzemni cjevovodi. Pored seizmickih inercijalnih sila od vlastite
tezine objekta, uzima se u obzir i seizmi~ki brdski, (prirodni-geoloski) pritisak
geoloske sredine, u kojoj je ukopan objekat.
. Opeenito, seizmicki brdski pritisak na ukopane objekte moze biti:
1) seizmicki pritisak, koji nastaje usljed seizmickih inercijalnih sila u tlu iii
masivu;
2) seizmicki pritisak, koji nastaje usljed rasprostiranja longitudinainih seizmickih
talasa u tlu iii masivu, koji su okomiti na uzduznu osovinu objekta, odnosno
cjevovoda.
Seizmicki brdski pritisak na konstrukciju podzemnih objekata (tunelska
obloga, cjevovodi i sl.), koji nastaju usljed seizmickih inercijalnih sila u tiu iIi
masivu odreduje se prema izrazima:
a) Vertikalni seizmicki brdski pritisak:

ispitivanjem, biti:

Py

~~
!q

@
Lf= 1.8

2r

-I

;J
"+.

!-

S1.41.2. Koejicijenti oslanjanja, za razliCite slucajeve nalijegm~ja: na podmetacu (aJ, na tlu

(b), unutar tia (c),u nabijenom pijesku (d), na betol1skoj podiozi (e).

602

(41.4.)

(41.2.)

3. KA tgo=0,13-minimumzaglinu,
4.

gdje je: Ks - koeficijent sigurnosti, koji se uzima da je veti od J,5;

.
Lt - koeficijent ovisan 0 nacinu oslanjanja, koj i je dat na slici 41.2.

= ({J date su vrijednosti Cd u ovisnosti od odnosa Hlb (SI.41.1.-b),

=- L

(41.1.)

pri cemu krive 1-4 odgovaraju:

1. K A tg 0 0,192 - minimum za pijeske,
2.

WK

(j dop

= Ks lfIq

y"

(41.5.)

gdjeje:
Ks=Xmax11lv (tabela 39.4. i 39.5.) - koeficijent seizmickog intenziteta;
qy - vertikalni brdski pritisak, odreden bez seizmickih uticaja;
'If - koeficijent redukcije \If=0,80, tabela (39.5.).
b) Horizontalni seizmicki brdski pritisak:

p x = K.\ 'lfI . qx

(41.6.)

Seizmicki brdski (prirodni) pritisak (Pr) na konstrukciju podzemnih

objekata krufuog poprecllog presjeka, koji nastaje usljed rasprostiranja
longitudinainih seizmickih talasa u tlu iii masivu, poprecno na POdUZllU osu
objekta, a koji djeluje normalno (radijalno) na povrsinu ohjekta, racuna se prema
izrazima:

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - "................_._--Temeljenje

Temeiiellje

603

XJJI Spec!ficne me/ode temeije'1ia

p, =

41. Podzemni cjevovodi

~[(1- ~BJ )+-2B, -~B, }OS2a

(j=+
lfI K s
- 2n

r z vl

(lfl = 0,80),

T
S'

(41.7.)

(41.8.)

gdjeje:
pr (kPa) - radijalni seizmicki brdski pritisak na podzemni (ukopani) objekat
krufuog poprecl1og presjeka (tabela 41.3.);
cr (kPa) - 110rmalni seizmicki napon u brdskom rnasivu (pritisak iIi zatezanje)
usljed rasprostiranja seizmickih talasa poprecno na produinu osu
objekta (tabela 41.1.);
z (kg/m3) - zapreminska masa brdskog tia iIi masiva;
Vj (m/s) - brzina rasprostiranja longitudinalnih (poduznih) seizmickih talasa
(tabela 41.1.);
Ts (s) - predominantni period seizmickih osciIacija tla (prema tabeli 39.6.);
a (0) - polama (uglovna) koordinata;
Bj, B2 i B3 - bezdimenzionalni koeficijent cije vrijednosti zavise od krutosti
krufuog prstena (tunelska obloga, cjevovod i s1.) i od Poasonovog
koeficijenta (v) (tabela 41.2.).
U tabeli 41.1. date su vrijednosti normalnog seizmickog napona u brdskom
masivu (0), za projektnu seizmicnost IX stepena MKS skale (Ks=O,40/2,O=O,20),
koeficijent redukcije \jI=O,80 i predominantne peri ode seizmickog oscilovanja tla
Tsl=O,35s; Tl=o,55s; TSIlI=O,85s.

Vrijednost koeficijenata B I , B2 i B3 zavisi od krutosti konstrukcije

podzemnog objekta i od Poasonovog koeficijenta (v).
Podzemne (ukopane) konstrukcije tipa armirano-betonskih cjevovoda i
hidrotehnickih tunela tretiraju se kao kruti prsten u odnosu na geoiosku sredinu u
koju su ukopani.
Podzemne konstrukcije tipa sobracajnih tunela i sahtova tretiraju se kao
vitki (elasticni) prsten u odnosu na brdski masiv.
Bezdimenzionalni koeficijenti Bj, B2 i B3
Tabela 41.2.
,',"

,Koeficijent

Brzina rasprostiranja longitudinalnih talasa i

norma/nih seizmickih napona u flu ili masivu.

604

"",

, brdSkLmasiv,
'"",,"

J\psol~tn0 knl!,

Vitiik

prsten

(elaStican)
'pisten '

0,8572
-1,0769
1,0769

0,7823
4,4752
5.9048

v=(l, I 0711 oi)iCl18 tIll (naSipij

Ajlsolutno kiUr ,
prsten, , ,
1,6364
0,7586
0,7586

, Vitale',
(eiaStiOilli)
, Pl'Sten

-1,3708
1,9100
1,9500

Podzemni objekti prema ukopanosti mogu biti:

>

plitko ukoprun objekti ( ; : ,; 3 ):

(41.9.)

>

duboko ukoprun objekti ( ; :

> 3}

gdjeje:
110 - dubina podufue ose objekta u odnosu na kotu terena;
Ro - unutrasnji radijus poprecnog presjeka cjevovoda.

VrsW: i.kJIi-akleristike brdskog

,

v;:;0,40 ;zastjenovitipolusgenovit

tlaiii masiva
25

3000 do 5000

670 do 1120

22

1600 do 2500

320 do 480

20

400 do 1600

110 do 450

18

200 do 400

80 do 160

TemeJjenje

Kod podzemnih objekata, kao sto su saobracajni tuneli, galerije i sahtovi,

koji najcesce nemaju krufui poprecni presjek, za Ro se uzima radijus opisanog
kruga oko poprecnog presjeka objekta.
Vrijednosti odnosa intenziteta seizmickog brdskog pritiska (Pr) i
normalnog seizmickog napona u brdskom masivu (0) (odnos p/cr) za kruzni
poprecni presjek podzemne gradevine (tunelske obloge), a za slucaj kada je
HoIRo>3, date suu tabeli 41.3 .Ovaj odnos moze se dobiti iz izraza Gedn. 41_ 7.):

~ = a(l-~B,)+ -2B, -%B, }OS2a

Temeljenje

(4LIO.)

605

42_ Podupirallje i podgraiJivanje

XlII Specijiclle me/ode temeljellja

Radi ilustracije dati su na bazi tabele 41.3. dijagrami intenziteta radijalnog

pritiska (Pr) za kruzni profiJ duboko i plitko ukopanih objekata u tlo, odnosno
stijenski masiv.
Odnosi intenzileta seizmickog
brdskog pritiska i nomlalnog
seizmickog napona u tlu i masivu

42.1. RAZLOZI ZA PODUPlRANJE I PODGRADIVANJE

..
Tabela413
1',-<

aO
I"

":,
"-',.

I',,'.

",'"

..,..

'>0",',:
30
0

45.

.',."

160"

900 >;

bubokoukopitni objelcti (HoIRo>3) ",

v=(lAO
v=O,lO
"
Krut
Elastican
Elastican
Krut

"

prsten

prsten

prsten

pia

p,la

pia

pia

1,48
1,10
0,71
0,33
-0,05

1,15

1,60
1,25
0,91
0,56
0,22

0,90
0,87
0,84
0,81
0,79

0,92
0,70
0,47
0,24

42. PODUPIRANJE I PODGRABIVANJE

prsten

ID

"'j
~,

<;'1

SIAl_3_ lntenzitet radijalnih seizmickih prirodnih (brdskih) pritisaka za krut cjevovod

Hr/Ro>3 i v=O,40 (a) i apsolutno krut cjevovod sa Hr/R0S3 (b), (iz Pravilnika
1987).

Postoji vise razloga za podupiranje objekata ilili njihovih dijelova, kao i

potreba za podgradivanjem, odnosno pOJacanjem, podbetoniranjem iIi
podzidivanjem temelja objekta, a medu najva.znije za podupiranje spadaju:
a) Podupiranje oJ::iekta iIi dijelova konstrukcije koji se slijezu iIi naginju zbog
slijeganja tla iIi nestabilnosti proistekJe nadogradnjom.
b) ZaStita protiv moguceg slijeganja objekta priIikom iskopa neposredno pored iIi
ispod postojecih temelja.
c) Podupiranje objekta za vrijeme promjene dimenzija dubine, oblika temelja, iii
njegovih glavnih dijelova.
d) Podupiranje i ukrucivanje raznih objekata, kulturno - historijskih spomenika,
monumentalnih zdanja i objekata historijske bastine, iIi njihovih dijelova,
nakon prirodnih nepogoda iii ratnih razaranja, kada se zeli sacuvati njihov
prethodni izgled, do definitivne rekonstrukcije.
Pored ovih razloga, za podgradivanje se mogu dodati i slijedeci eIementi:
e) Omogucavanje izvodenja temelja dublje ispod objekta iz konstruktivnih
razloga, kao sto je izrada podruma ispod objekta i s1.
f) Prosirenje temelja radi povecanja tezine proistekle zbog nadvisenja objekta iii
povecanog skladisnog tereta.
g) Pomjeranje objekta na novu lokaciju.
Podupiranje objekta i podgradivanje, odnosno ojacanje temelja, zahtijeva
visokostrucne i oprezne operacije, radi cega se povjerava strucnim i iskusnim
radnicima i preduzecima. U ovome poglavlju dat ce se samo generalni principi, a
vise detalja moze se naci u inostranoj Iiteraturi (Prentis i White, 1950; Thorburn i
Hutchison, 1985; Tomlinson i Boorman, 1995).

42.2. MET ODE PODUPIRANJA

Vanjsko podupiranje kosim potporama zahtijeva se kod izvodenja radova
na osiguranju i pojacanju zidova i temelja, koji su izvan kosih potpora, kao i kod
naginjanja i osjetljivih objekata na slijeganja. Kod pojacavanja temeJja
pojedinacnih stupova ova su podupiranja uvijek potrebna. Ovim podupiranjem
stvara se prostor za iskope, gdje je potrebno izvesti ojacanje temelja.

606

Temeljellje

Temeljel1je

607