Professional Documents
Culture Documents
M. Selimovic - Mehanika Tla I Temeljenje (II. Dio - Temeljenje) PDF
M. Selimovic - Mehanika Tla I Temeljenje (II. Dio - Temeljenje) PDF
GRABEVINSKI FAKULTET
IS
Ii,
:a,
MEHANIKA TLA I
TEMELJENJE
DIO II
TEMELJENJE
AUTOR:
Prof. dr. Mustafa Selimovic, dip!' ing. grad.,
redovni profesor Gradevinskog fakulteta
Univerziteta "Dzemal Bijedic" u Mostaru
Supruzi Rasemi
....
SELIMOVlC, Mustafa
Mehanika tia i temelje1ue I Mustafa Selimovic.
[izrada crteia Sead Zebic]. - Mostar : Gradevinski
fakultet, 2000. - Dio <2> : ilustr. ; 24 em
Dio 2: Tcmcljenjc. - 658 str. - Bibliografija: str. 619-629
ISBN 9958-9474-3-9
COlllSSIBIH-lD 0
Na osnovu MISLIENJA Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulturc i sporta, broj: 04-15-1857/00, od
20.04.2000. godine, knjiga: Mehanika tla i temeljenje" (dio I Mehanika tla) autora prof.dr. Mustafe Selimovicaje
proizvod iz clana 19. tacka 13. Zakona 0 porezu na promet proizvoda i usluga na Giji se prome! ne plata porez na
promet proizvoda.
PREDGOVOR
Mehanika tta i temeljenje gradevina posljednjih decenija dozivjeli su
nagli razvoj, sto je posebno usavrseno upotrebom numerickih metoda i savremene
kompjuterske tehnologije, izazivajuCi danas pravu revoluciju u inzenjerskoj praksi.
Za prihvacanje novih koncepcija, njihovoga razvoja i unapredivanja potreban je i
novi pristup koji ce nas dovesti do rjesenja koja ce bolje odgovarati od nekih
dosadasnjih. Pri ovome potrebno je predznanje iz klasicnih metoda i rjesenja iz
ove i drugih bliskih disciplina.
Iz prakticnih razloga knjiga je podijeljena u dva dijela: "Mehanika tla" i
"Temeljenje", koji su se i do sada obieno odvojeno izueavali. Novim nastavnim
planom i programom na Gradevinskom fakultetu u Mostaru ove dvije oblasti
izucavaju se kroz jedan kolegij, radi eega je namjera autora da se gradivo
prezentira objedinjeno. Prvo izdanje knjige "Mehanike t1a" je preradeno,
inovirano, dopunjeno i prilagodeno novom sadrfuju ove knjige. Podjela je izvrsena
u 13 poglavlja, koja cine zaokrliZenu cjelinu, ali su medusobno povezana u
izlaganjima, pojmovima i tematici.
Knjiga je namijenjena kako studentima gradevinarstva, arhitekture,
rudarstva i inzinjerske geologije kao udzbenik, tako i inzenjerima u praksi na
rjesavanju geotehnicke problematike. Radi ovoga je gradivo obradeno sire i
potpunije nego sto se moze izloziti na redovnim predavanjima.
Prilozeni dijagrami i tabele preuzete iz strane iIi nase literature i prakse
mogu korisno posluziti i inZenjerima u praksi. Teoretski dijelovi obradeni su
prema klasicnim metodama, novim spoznajama i rezultatima istraZivanja
objavljenim u obirnnoj svjetskoj literaturi. Pokusano je da se istakne zasto su
potrebne odredene osobine, kako ih determinisati iii izmjeriti, u kojem obimu i
kako ih stvamo koristiti u praksi.
U prvom dijelu knjige Mehanika tla u sedam poglavlja date su potrebne
znacajke mehanike tla kao egzaktne nauke, koje treba upoznati prije razmatranja
tehnickih rjesenja za temeljenje objekata. Prva dva poglavlja upucuju studenta iii
inzenjera kako da "osjeti" tIo, njegovo ponasanje i osobine, neophodl1e za daljnje
poznavanje materije i uspjesan rad u praksi. Putem opstih postavki, Iaboratorijskih
i terenskih ispitivanja dolazi se do spoznaje 0 raspodjeli napona, nosivosti i
slijeganju t1a, sto je obradeno u trecem poglavlju. Kako voda utjece i efekti njenog
djelovanja na tlo i njegovu konsolidaciju prikazano je u cetvrtom poglavlju.
Metode odredivanja aktivnog i pasivnog pritiska tla prezentirane su u narednom,
petom poglavlju u obimu i na naCine koji omogucuju upotrebu j njihov odabir
5
Sadrzaj
SADRZAJ ......................................................................................... 7
POGLA VLJE VIII
OSNOVNI PRINeIPI TEMELJENJA GRAlJEVINSKIH
OBJEKATA ....................................................................................... 19
25. UVOD
OPTERECENJA I METODE TEMELJENJA ............................ 21
25.1. Specificnosti geotehnickih radova u gradevinskom
konstrukterstvu ........................................................................... ..
25.2. OpCi principi projektovanja tetnelja .......................................... ..
25.2.1. Projektovanje temelja proracunom .................................. ..
25.2.2. Ostali nacini projektovanja temeljenja ............................. .
25.2.3. Geotehnicko - inzenjerski izvjestaj i
geotehnicke kategorije ...................................................... .
25.3. Opterecenja koja djeluju na temelj ............................................ ..
25.3.1. Glavna opterecenja .......................................................... ..
25.3.2. Dopunska opterecenja ...................................................... ..
25.3.3. Posebna opterecenja ........................................................ ..
25.4. Metode temeljenja ..................................................................... ..
25.4.1. Opcenito 0 plitkom temeljenju ........................................ .
25.4.2. Opcenito 0 dubokom temeljenju ...................................... .
22
24
25
27
27
29
29
30
31
32
32
36
POGLAVLJE IX
PLITKO - DIREKTNO TEMELJENJE ........................" .............. . 43
26. KRITERIJI, DIMENZIONIRANJE, SlJJEGANJE I
ANALIZE PLITKOG TEMELJENJA ................................. 45
26.1. Osnovni kriteriji plitkog temeljenja ............................................. .
26.2. Proracun napona na kontaktnoj povrsini temelja i tla ................ ..
26.3. Dimenzioniranje plitkih temelja ....................................... , ......... ..
26.3.1. Krajnje granicno stanje i granicno stanje
upotrebljivosti ................................................................... .
26.3.2. Dopusteno opterecenje prema kriteriju sloma tla.. ........... .
26.3.3. Dopusteno opterecenje prema kriteriju dopustenih
sIijeganja ........................................................................... .
Temeljenje
45
47
50
50
52
55
7
Sadriaj
Sadriaj
55
57
60
60
63
65
68
71
81
81
84
87
89
92
94
94
97
97
98
102
102
107
107
108
110
POGLAVLJEX
DUBOKO -INDIREKTNO TEMEUENJE ................................. 115
30. TEMELJENJE NA SIPOVIMA ........................................... 117
8
Teme/jenje
Sadriaj
Sadrzaj
1S7
187
1S9
237
238
240
244
244
245
253
253
256
258
261
261
262
266
lO--------------------~~~-------------------
Temeljenje
POGLAVLJE Xl
ZAGATI I GRADEVINE OD NASUTIH MATERIJALA .............. 303
II
SadriiC{j
Sadriaj
342
342
343
345
347
348
350
355
356
359
364
368
369
370
373
375
376
378
382
384
387
388
389
390
394
Temeljenje
422
425
426
428
430
431
434
352
13
Sadrioj
Sadrzaj
Temeljenje
571
573
576
577
581
584
591
592
594
597
598
607
607
612
612
613
614
615
617
15
Sadrzaj
.........................................................................
POGLAVUEVrn
655
Temeljenje
]7
VIII
19
25.UVOD
OPTERECENJA I METODE TEMELJENJA
Temelj objekta definise se kao sastavni dio gradevinskog objekta visoko,
nisko i hidrogradnje, koji je u direktnom kontaktu sa tlom, odnosno stijenskim
masivom i koji prima i prenosi opterecenje sa objekta na tlo, odnosno stijenski
masiv. Tlo se usljed opterecenja objekta deformise i tako deformisano vraca na
konstrukciju objekta reaktivno opterecenje. Prihvaca se i ovdje princip da ukupno
aktivno opterecenje treba biti jednako reaktivnom opterecenju.
Tlo i konstrukcija objekta deformisu se zajedno, radi cega je potrebno
projektovanje temelja razmatrati skupa sa konstrukcijom objekta i obratno.
Uzajamno njihovo razmatranje i projektovanje dovodi do povoljnUih tehnickih i
ekonomskih rjesenja cjelokupnog objekta.
Problemi temeljenja vezani su najcesce i za velike razlike u naponima,
koje prima tlo, odnosno konstrukcija objekta, koja je sacinjena od kvalitetnijeg
materijala, nego sto je to prirodno i heterogeno tlo. Zbog ovoga se javlja poireba
za prosirenjem temeljne konstrukcije koja ovisi od: (i) velicine opterecenja, (ii)
vrste i osobina tla, odnosno stijenskog masiva, (iii) dubine temeljenja, (iv) tipa
objekta i nacina prenosenja opterecenja.
Projektovanje temelja zapocinje analizom opterecenja od konstrukcije
objekta, ciji je sistem unaprijed defil1isan. Prema odabranol11 sistemu konstrukcije
pronadu se sile koje trebaju da se prel1esu preko temelja l1a pojedinim I11jestima
ispod objekta.
Na osnovu poznatih vanjskih sila od konstrukcije objekta odreduje se: 0)
vrsta temeljenja, (ii) dubina i oblik temelja, (iii) specificl10 opterecenje,
(iv)
slijeganje i konsolidacija, (v) materijal temelja, (vi) nacin i organizacija izvodel1ja
itd.
Iz ovih elemenata proizlazi da za projektovanje temelja treba poznavati
faktore kao sto su:
(a) opterecenja koja trebaju biti prenesena sa konstrukcije objekta na
sistem temeljenja;
(b) zahtjevi lokalnih gradevinskih uslova;
(c) ponasanja i naponsko - deformacione osobine tla, koje ce biti podloga
za usvojeni sistem temeljenja;
(d) geoloski i geotehl1icki uslovi tla.
Inzenjersko temeljenje je cista kombil1acija mehanike tIa, mehanike
stijena, konstrukterstva, gradevil1skih disciplina, inzel1jerske geologije,
hidrogeologije i odgovarajuce inzenjerske prakse. Ovo sve skupa moglo bi se
nazvati "umjetnost" temeljenja.
Temeljenje
21
22
Temeljenje
ISTRAIN! RADOVI
ISKUSTVO
PRIMJENJENA
PONASANJE
TLA
ISPITIVANJA
TERENSKA MJERENJA
MEHANIKA TLA
IDEALIZACI JA
MODELIRANJE
ANALIZE
Temeljenje
Temeljenje
4) metodom osmatranja.
gdje je:
).>
>
>
Temeljenje
1,0
1,0
0,95
1,3
1,50
1,0
tg
c'
1,20 - 1,25
1,50 - 1,80
({J
26
Temeljenje
27
sklopu gIavnog projekta (Szavitz - Nossan i Ivsie 1994; European Committee for
Standardization, 1994).
Osnovu geotehnickog projektnog izvjestaja cini geotehnicki izvjestaj, koji
pored uvoda sadrii: generalni opis gradilista; generalnu geologiju pros:ora; opis t!a
i masiva na bazi historijskih podataka, neposrednih ispitivanja busotma, probmh
istrainih radova; osmatranje gradilista i laboratorijska ispitivallja, diskusiju
dobijenih rezuitata, te zakljucke i preporuke, kao i eventualne dodatne terenske i
laboratorijske istraine radove. Ovaj izvjestaj treba da sadrzi i detaljan plan
nadzora radova, koji treba provjeravati radove tokom izvodenja, iii koji traii
odrzavanje objekta nakon izgradnje.
Eurocode 7 predvida tri geotehnicke kategorije. Svakom kategorijom
utvrduje se opseg i kvalitet geotehnickih istraznih radova, sIozenost proracuna,
obim i nivo provjere u toku izvodenja objekta. Na ovaj nacin daje se slozenost,
tezina i kompleksnost pojedinog geotehnickog projekta.
a) Prva geotehnicka kategorija obuhvata relativno jednostavne konstrukcije kao
npr.: objekte sa silom po stupu manje od 250 kN, iIi ispod zida manjom od 100
kN/m, potporne ili razuprte konstrukcije nize od 2,0 m, niske nasipe ispod 3,0
m, jednospratne i dvospratne zgrade na plitkim temeljima iIi jednostavnijim
sipovima, manje iskope za infrastrukturu, drenaie, objekte koji se mogu
projektovati na bazi iskustva itd. U ovu kategoriju ne mogu se ukljuCiti objekti
Iocirani na slozenim terenima kao sto su: deponije, nagnuti i ruceviti tereni,
mehka i rahla tla. nekompaktirani nasipi, iskopi ispod nivoa podzemne vode,
bujajuee gline, te veoma ispucali vodopropusni i trosni stijenski masivi.
b) Druga geotehnicka kategorija odnosi se na objekte i konstrukcije kod kojih su
potrebni obimniji i kvalitetniji geotehnicki podaci i analize koje mogu
zadovoljiti uobicajene postllpke projektovanja. Uslovi u tlu i masivu mogu se u
ovoj kategoriji utvrditi pomoeu uobicajenih rutinskih metoda i laboratorijskih
ispitivanja uz primjenu konvencionalnih postupaka projektovanja. Ovdje
spadaju plitka temeljenja, sipovi, obimniji iskopi, stupovi mostova, ankerisanja,
nasipi i dr.
c) U trecu geotehnicku kategoriju spadaju svi veoma slozeni geotehnicki
slucajevi, koji ne ulaze u prve dvije kategorije, kao npr.: objekti sa izuzetno
velikim optereeelljima, visespratnice, brane, veliki mostovi, tuneli i podzemni
objekti, temelji optereeeni velikim dillamickim silama, priobaille kOl1strukcije,
veliki tomjevi, nuklearne centrale, temelji slozenih hidro i termoobjekata,
objekti osjetljivi na seizmiku, iskopi u slozenim geotehnickim uslovima itd.
Vidljivo je da ove kategorizacije odreduju obim i kvalitet geotehnickih
aktivnosti, uz odreaeni geotehnicki rizik. Istraini radovi podeseni su ovim
geotehnickim kategorijama.
28
Temeljenje
'.">"
--------------------~~~-------------------29
Tel11eUenje
Prilikom uzimanja vlastite tezine t1a treba voditi racuna je Ii tlo suho, viaZilo,
zasiceno iii potopljeno i uzeti izraze navedene u prvom dijelu Mehanike tla.
Ukoliko se ne raspolaZe sa podacima laboratorijskih ispitivanja jedinicnih
tezina tla, mogu se uzeti podaci iz tabela. Orijentaciono se npr. jedinicna tezina zapreminska tezina vlaZnog tla (r) krece od 15,0 - 22,0 kN/m3, a najcesce 18,0 3
20,0 kN/m , ukoliko tlo ne sadr.zi organske iii rudne materije (Dolarevic, 1987.).
Korisno opterecenje objekta odreduje se prema tehnickim propisima za
odgovarajuci objekat, odnosno konstrukciju i moze da djeluje kao: (i) trajno, (ii)
trenutno i (iii) povremeno opterecenje.
Hidrostatski pritisak i uzgon uzima se u obzir ako je tlo zasiceno
vodom, a djeluje podjednako na sve strane i okomito na vodonepropusnu povrsinu.
Ovaj pritisak mora se uzeti u obzir ako se temelj objekta nalazi ispod nivoa
podzemne vode.
Filtracioni pritisak javlja se u porama tla i pukotinama stijenskog masiva,
ako se voda krece sa veceg na nizi potencijal. Njegova veliCina srazmjerna je
hidraulickom gradijentu, (i .r w), filtracionog toka podzemne vode u razmatranoj
tacki (vidjeti tacku: "Uzgon i filtracione sile"). Filtracioni iIi hidrodinamicki
pritisak djeluje na cestice tla i masiva kao sila mase u pravcu kretanja vode, cime
skrece rezultantu sila u neki kosi poloZaj.
Porni pritisak - natpritisak javlja se u porama iIi pukotinattla masiva, ako
su ispunjene vodom i ima hidrostatski karakter. Porni pritisak (u) ili neutralni
napon ima za posljedicu smanjenja ukupne otpornosti tla na smicanje (0"= 0' - u
tj. T = C + (a - u). tglp). Ovaj porni pritisak javlja se u mladim geoloskim
formacijama i to prvenstveno u stisljivom tIu male propusnosti.
Aktivni i pasivni pritisak, kao i pritisak mirovanja, proracunava se
prema teorijama i na nacin opisan u prvom dijelu knjige u poglavlju: "Pritisak na
potporne konstrukcije".
Temeljenje
31
viseugaonog presjeka. Temelji samd se danas rijetko izvode od kamena, opeke iIi
betonskih blokova, a najcesce od nabijenog iii armiranog betona. Moguci su razni
oblici temelja, kao sto su npr.: pravougli, pravougli sa gornjim zakosenim liceIllo
stepenast sa jednom iii vise stepenica. Na slici 2S.2.a-f dati su razni moguci oblici
temeljnih stopa za nearmirani i armirani beton.
f-tH
32-----------------------------------------------Temcljenje
Sl. 25.2. Tipovi temelja samaca: nearmirani beton za celicni stup (a), zako.fena gornja
povrsina temelja (b), stepenasti temelj (c), plocasti armirani temelj (d), zakosen
armirano - betonski temelj (e), temelj u vidu pecurke -ljuske (/).
Temeljenje
33
PRES JE K
A-A
iffi-'_.38-
ril
,r
,f--L
\,
"',f----L
,r
"
Sl.25.3. Tipovi temeljnih traka - teme!jnih nosaea: ispod zida (a). ispod pojedinaenih
stupova (b), temeljna traka ojaeana gredom na gornjoj strani (c), osnova
trapezastog oblika temeljne trake (d) i temelji samci spojeni temeljnom trakom (e).
Temeljenje
Sl. 25. 5. Tipovi temeljnih ploea: ravna ploea (a). ploea ojaeana oko stupova pr~ma d()~e
(b), ploea ojaeana gredama - rebrima (e), celijasta - sandueasta temeljna ploea
(d).
-----------------------------------------------35
Temeljenje
."\
Temeljenje
a)
b)
c)
d)
sipove (pilote);
bunare;
kesone (pneumatsko temeijenje);
podzemne konstrukcije specijalnog izvodenja (dijafragme, te razna
poboljsanja tIa).
Odabiranje tipa dubokog temeljenja ovisi 0 mnogo uticajnih faktora kao
npr. od: (i) vrste tla, (ii) vi sine podzemne i povrsinske vode, (iii) vrste objekta i
konstruktivnih pojedinosti, te od (iv) nacina i mogucnosti izvodenja pojedinih vrsta
dubokog temeljenja.
a) Sipovi raznih tipova su prvi indirektni elementi koji su od pamtivijeka
koristeni za prenosenje opterecenja na dublje zone vece nosivosti t1a i manjeg
slijeganja. Koriste se u slucaju da u normalnom nivou tla nije moguce preuzeti
opterecenje objekta temeUima samcima trakama iii temeIjnim plocama (sl. 25.6. a), iii konstrukcija lezi na dubokom stisljivom tlu - nasip (sl. 25.6. b). Temeljenje
pomocu sipova je konvencionalni metod izgradnje konstrukcija iznad nivoa vode
(s1. 25.6. - c), iii ispod nivoa podzemne vode (s1. 25.6. - d), kao i kod izrade
upornjaka mostova i obaloutvrda (sl. 25.6. - e,f). Sipovi se koriste za preuzimanje
sile u ankerima kod priboja, zagata i sl. (sl. 25.6. - f), kao i kod sanacije klizista.
Sipovi se izvode pojedinacno, u jednom iIi vise redova, vertikalno iii koso,
ovisno 0 vrsti opterecenja. Mnogobrojna teoretska i eksperimentalna ispitivanja
ukazuju da mehanizam nosivosti sipova u sljunkovito - pjeskovitom i koherentnom
tlu nije jos ni danas dovoljno razjasnjen.
b) Bunari se primjenjuju u slucajevima kada je pobijanje sipova iii talpi
oteZano zbog heterogenosti tia i pojave kamenitih .blokova, samaca
iIi
konglomerata. Kada su manje dubine do nosivog t1a, pobijanje sipova je obicno
neracionalno, jer je potrebna glomazna mehanizacija za mali obim radova.
Terenski uslovi, tehnicka sredstva koja stoje na raspolaganju, prostorni smjestaj,
eventualne vibracije na susjedne objekte i sl. utjecu na opredjeljenje za izvodenje
bunara.
Bunari se izvode najcesce pojedinacno i obicno su okruglog presjeka (sl.
25.7. - a), a mogu biti i povezani u jedan sistem kod veceg koncentrisanog
opterecenja (sl. 25.7. - b i c). Sanducasti bunari (sl. 25.7. - d) izvode se u slicnim
okolnostima kao i okrugli bunari. Razlicitog su oblika i cesto se rade van mjesta
primjene, pa se kao plovni objekti dovoze do mjesta temeljenja i spustaju
posebnim kranovima sa skele iIi plovnog objekta.
c) Kesonsko iii pneumatsko temeljenje (sI.25.8.) primjenjuje se za vece
dubine (max. do 35,0 m) i kada se ne.moze u bunaru osvojiti priliv vode, odnosno
unosenje materijala u bunar.
.
Dovodenjem komprimiranog zraka odredenog pritiska u radni prostor
kesona sprecava se prodor vode, omogucuje dobar uvid urad i obezbjeduje siguran
kvalitet temelja. Medutim, rad radnika u kesonu ogranicen je na kratko vrijeme i
Temeljenje
-,-+-,I
*"+-Ilt!
'- >I'
Al-r--,-l-r-1rh~ ~
~I
- -I
-~
-l
SI.25.7.
Temeljenje
na
bunarima: pojedinacan okrugli
bunar (a), spojeni bunari (b),
odvojeni bunari povezani u
zajednicku konstrukciju (c) i
sanducast bunar (d).
Temeljenje
r
51.25.9. lzvoaenje dijafragme: izliven beton (l),faza betoniranja (Il),faza iskopa (Ill), gdje
je: bentonitska suspenzija (1), kontraktor (2), ugraaen beton (3). grabilica (4).
-----------------------------~-e-m-e-lj-el-lj-e-----------------------------39
POGLAVUEIX
?-----'.
DJELIHICNO RASPAONur
A DJEUMICNO HE
G LTNAC
),,'.3 m BUN
~RASPAOtlUT
BETONOM ZAPUNJEN
PJESCARUZDuiNI PRESJEK
1. SlUPA PO L.S UN
N.P.V.
/'
NASIPI HEHK!
GlINOVIlIlAPOR
.I'
~ ~> ~;:~O~JEN
1~~~~~~~~~:J~~~~~~~~HEKAHE
GlINE
PJESCANI
SUUNAK
40
Temeljenje
41
"
.~
,',\
"
43
45
46
Temeljenjc
Opterecenje temelja ce nekada malo i nimalo uticati na faktor sigufl1osti, ali ostali
uticaji kao zasijecanja, nasipanja, navodnjavanje, odvodnje i s1. imaju znacajan
efekat na stabilnost kosina. Kod stijenskih masiva primjenjuju se ankerisanja i
injektiranja, u cilju poboljsanja i osiguranja padina, kosina i zasjeka.
Ponasanje objekata sa temeljima u pritisnutim zonamaje drugaeije od onih
u zatefucim zonama sire razmatranog podrucja. U prvom slucaju kose sile teze da
slome objekat, a u drugom da ga razvuku. Opcenito, u ovim slueajevima i kod
opterecenja temelja horizontalnim silama treba izvrsiti provjeru stabilnosti na
klizanje koja se obezbjeduje sa povecanjem dubine temeljenja i drugim tehnickim
mjerama.
EkspJotacijom podzemnih sirovina, metodom pumpanja nafie, prirodnog
gasa i soli iz podzemlja stvaraju se suplji podzemni prostori koji imaju negativnog
efekta na povrsinu zemlje. Kod nas je poznat ovaj slueaj u podrueju Tuzle, gdje je
zbog crpljenja soli (isoljavanja) doslo do utonuca dijelova grada i ostecenja
pojedinih objekata. U ovakvim i rudarskim podrujima potrebne su posebne mjere
kod temeljenja i izgradnje objekata.
Temeljenja vezana za vibracije i udare mogu se podijeliti u dvije
kategorije: (i) eksterne vibracije izazvane, seizmickim aktivnostima, zeljeznickim
tunelima i izvodackim aktivnostima, te (iiJ vibracije izazvane ekscentricnom
rotacijom iii udarom strojeva unutar objekta. Za aseizmicko gradenje postoje
propisi prema kojima se vrsi temeljenje objekta dok u drugom slucaju temeljenje
predstavlja posebnu specijalnost koja se u literaturi zasebno obraduje. Najcesce to
su izolovani i duboki temelji koji se odvajaju od osnovne konstrukcije, prema
specificnim metodama.
Temeljenje
47
(j
.!..L>
(26.3.)
K -- 6 Eb 4 - 0 , 4
Et D
Za krute (sL26.1.-a,c,d) i fleksibilne (sL26.1.-b) temelje, kao i za neke
vrste tla dati su na slici 26.1. kontaktni pritisci (naponi), iz kojih se vide razlike u
oblicima raspodjele pritisaka i slijeganja na kontaktu temelj - tIo (Dolarevie,
1987).
~
I
(26.1.)
gdje je:
);
S1.26.1. Sematski prikaz slijeganja krutog temelja (a) i fieksibilnog (b), gdje je: slijeganje
(1), sa elasticnom linijom temelja (3) i linijom slijeganja Ila (4), te dijagramom
pritiska (2) ito za glinu (a-2), pijesak i sljunak (c-2) i sred'1;i tip materijala (d-2).
(L = B)
i pravougle
prema izrazu:
(26.2.)
Za K 2 0,4
48
Dok su za glinu pritisci veei na krajevima nego u sredini temelja (sI.26.1.- a-2)
dotle su kod pijeska i sljunka pritisci veei u sredini, nego na krajevima temelju,
koji su prakticki beznacajni (sI.26.1.-c), (Tomlinson i Boorman, 1995).
Ovakve raspodjele kontaktnih pritisaka proizlaze iz krutosti, odnos1l0
fleksibilnosti (elasticnosti) temelja i osobina tla. Kod apso\utl1o krutog sistema
temelja elasticna linija slijeganja temelja je prava linija (sI.26.1.a-3), dok je
teoretska linija slijeganja tla za ravnomjerno optereeenje kriva izbocena .pr.ema
dolje (s1.26.1.a-4). Posto u svakoj tacki mora postojati kontakt izmedu temelJa I tla,
Temeijenje
49
i linija slijeganja t1a mora biti prava. Ovo dovodi do preraspodjele pritisaka i to
tako da se na krajevima poveeavaju, a u sredini smanjuju (kod koherentnog tla i
stijenskog masiva), 8tO opet ovisi 0 vrsti tla.
Kod fleksibilnog temelja slucaj je suprotan (sI.26.1.-e), tj. elasticna linija
slijeganja temelja je jace izbocena prema dolje (sI.26.1.e-3), nego linija slijeganja
tla (sI.26.l.e-4) za ravnomjemb optereeenje. U ovome slucaju podudamost Iinije
slijeganja tla i elasticne linije temelja izaziva koncentraciju reaktivnog pritiska na
sredini, a smanjenje na krajevirna.
TemeUellje
5]
+ q.'N q . S q .!.q
+ 0'5 y'B'Ny . Sy . 1y'
ic =
=e'Jltg<p'
.tg2 ( 45
(26.4.)
Q
400
+~)
1) ctgcp';
Ny =2(Nq -l)tgcp'; 8
~
w 350
w
U
0::
+(Bk}incp'
300
2~
250
..j
>
N
200
S{ml
150
Sq
Sy
=1-0,3(B
Sy
Sc
........
(26.5.)
oblika temelja:
Sq :::: 1
kP~
:!;
UJ
Nc = (Nq
(iqNq-l)/(Nq-1).
k)
zapravougaoni temelj;
(26.8.)
iy = 1- [H/(V + A'.c'.ctgcp')];
0.50
Sr= 0.9S
Se= 1.01
dc= 1.35
1.0
1.S
2.0
0.9&
1.02
1.35
0.94
1.03
1.23
0.92
1.04
1.18
(26.6.)
SI.26.2.
Terzaghiju
ip =
30" ,c = 0,
Temeljellje
53
U slucaju kh
(26.12.)
vrijednosti koeficijenata a,aav iar ovisno 0 odnosu duiine i sirine (L/B) temelja
@ gdje je
1995).
(26.10.)
(26.11.)
Temeljenje
=~lg
2N
(26.13.)
1,8+0,Olq
gdjeje:
Tell1eljenje
55
q - vertikalno opterecenje
ispitivanje;
N - Ckd (kN I
400
1m
....
::
Indeks .relativne
zbijenosti .(1 D)
NEKUHERENTNO TLO
.....
Sitan i srednje
krupan pijesak
Krupan pijesak i
sljunak
Rastresit
Srednje zbijen
Zbilell
Vrlo zbijen
Rastresit
Srednje zbijen
Zbijen
Vrlo zbijen
M6dul~tisIJiY:?~~;
Mv(M%~J
":.'."
,$~~jeisitari.pijeiiak
ID :S;0,35
0,36-0,65
0,66-0,85
0,86-1,00
Mv:S;7,5
7,5 - 15,0
15,0- 30,0
Mv ~30,0
ID:S; 0,35
0,36-0,65
0,66-0,85
0,86 -1,00
M v :S;15,0
15,0- 30,0
30,0-60,0
Rastresit pijesak
M v ?:60,0
pijesak
c.:'..
Zbijenost
Srednje zbijen
. ,
INDEKS
KONZISTENCHE
KOlIERENTNO TLO
.'.
It:
....
VRLOMEHKE
GLlNE
GLlNEI
PRASlNE
MEHKE
SREDNJE PLASTICNE
KRUTO PLASTICNE
POLUTVRDE
TVRDE
=(WL-W~
.,.
MOD~
Mv < 0,50
0,5 -2,0
2,0 -5,0
5,0 -10,0
10,0 20,0
Ie> 1,25
Mv> 20
Kod fleksibilnih temeljnih traka iii temelja samaca, na tlu bez narocite
heterogellosti u sastavu i lla medusobnoj udaljenosti pojedinih temelja vecoj od 7,0
m, mogu se dopustiti diferencijalna slijeganja velicine oko 50%, apsolutnih
racullskih slijegallja u nekoherentnom tIu, odnosl1o 25% u koherentnom tIu,
56
Temeljellje
20
40
100
140
180
0,35
"
Zbijenost
ID
Rastresit
0,00
150
250
320
Srednje zbijen
0,35
210
360
600
0,85
Zbijen
0,65
330
590
1,00
..
fk%z2J
Ie < 0,25
0,26-0,50
0,51 -0,75
0,76-1,00
Ie> 1,00
pijesak
...
STlSiJIVdsTI . .
Mv
!O
0,65
Vrlozbijen
Tabela 26.2.
'
.'
Tabela 26",
Zbijen pijesak
. .
("%}T
(qdJ
q=YD(,,%,)
Re!ativna
zbijenost
ID
))opuStefiO opterecerije.
800
Vrlo zbijen
0,85
(k%2)
(o/m2 ).
Temeljellje
57
j'"
.'. ....
.' . .. Pra1lina:.,2<
konzisteilcije . ..,
:. )"
1. C'c ..........
Vrlo mehka
", '
,,". "
0,00
20
SO
0,7S
100
1,0
1,0
Polutvrda
200
1,2S
400
'
Polutvrda
1,25
Tvrda
N~vrij&lnost
OPISTLA
.
0,7S
Kruto plasticna
"
".
0,50
Tvrda
0,25
Mehka
Srednje
plasticna
e(,,%2)
,
SPT
' .....
DoplIsteno opterecenj
l.0
'.""
>SO
30-50
10-30
S - 10
800
SOO- 800
150-S00
SO- ISO
"'2,0
600
400-600
100-400
50-100
. 4,0
SOO
3OO-S00
100-300
30 - 100
(26.14.)
.Nedreninlnli
r .D .
cvrstoca na
snllcanje
U%2)
(26.15.)
>300
800
600
400
150 - 300
400- 800
300-500
150 - 250
75 - 150
200 -400
150 - 250
75 - 125
4075
100 - 200
75 -100
50-75
20-40
50 - 100
25 - 50
Beznacajno
gdjeje:
qd - vrijednost iz tabele 26.6. za koherentno tlo;
Sd -
58
. Temeljellje
aluvi'alne line
TClI1cljmje
59
(26.20.)
1995).
Ako se nestisljivi sloj stijenskog masiva nalazi na ogranicenoj dubini (H),
onda stvarno sIijeganje moze biti manje od racunski dobivene vrijednosti prema
datim jednadzbama. Medutim, ako je dubina veca od 2B - 3B, stvarno slijeganje
nece se znatnije mijenjati.
Vertikalno konacno slijeganje u bilo kojoj tacki na povrsini elasticnog
poluprostora (p d) kruzne iIi pravougaone ravnomjerno opterecene povrsine
moze se takoder dobiti iz jednacine (analogne jednadzbi 26.16.) koju je dao
Schleicher (Slajher, 1926) u obliku (Dolarevic, 1987):
i Pd =
gdjeje:
Teoretski, ako je D
trenutno elasticno slijeganje
=0
i H
(p.)
=co
q' B (
Pe =M I-v
\a
'2'
(26.16.)
(26.21.)
temelj:
q= qo - r D)
);
);
(26.18.)
C,.CcC.C
T.ernelj
c
KruZni
Kruini (krut;)
(26.19.)
--------------------~~----------------------Temeljellje
Kvadratni (krnti)
Pravougaoni
TACKE (Slika26.7.)
Kvadrami
(26.17.)
a ta vrijednost je, ovisno 0 odnosu duzine i sirine temelja (L/ B), prikazana na
dijagramu slike 26.3., LiB - duzina, odnosno sirina temelja (m).
Srednje trenutno slijeganje za fleksibilni temelj moze se, takoaer, prikazati
u obliku:
jPe =7~-V2}xavl
a~ ~H ~::)+nl{ ~+:)}
Ir-Pe-=-q-~-B-(I-_V-2-}x-,---,
Cd;' B (l-v
L/ B '" 1,5
-2,0
-3,0
5,0
-10,0
; 100,0
It:
Prosjecno'
c'Cc
1.00
0.79
1,12
0,99
0,64
0.79
0,56
0,99
0.64
0,79
0,76
0.99
0,64
0,79
0.76
0,99
0.85
0,79
0,95
0.99
1.36
0,67
0,89
0,97
1,15
1.12
1,35
1.68
2.12
3.60
1,30
1,52
1,83
2,25
3,70
1,52
1,78
2,10
2,53
4,00
'cC,
0,76$1
0,88
1,05
1.26
2,00
1,4
2.20
CC'"
(kN/ m
2
) - u literaturi koristi se oznaka E i termin
M - modul deformacija
modul elasticnosti;
v - Poissonov (Poasonov) koeficijent, koji se aproksimativno moze uzeti
za: rastresit pijesak 0,20 - 0,40; srednje zbijen pijesak 0,25 0,40;
Temeljenje
61
.....__....._r ----.
I
7----;
!
~...;;I!.o~I!----~
2.,r
-11'-_ _8==--_-11'--
-J
Sl.26.4. Oblici temelja sa tackama u kojim su dati koeficijenti oblika u tabeli 26. 7.
Temeljenje
(26.24.)
S'q
NO,87
(1 + O,4D/B)
za H/B>2
- ,
(26.25.)
gdje je:
q - opterecenje u ravni temelja (kN/m 2 );
s - koeficijent slijeganja (mmJkN / m2) - dijagram na slici 26.5.
N - broj udaraca;
D i B - dubina ukopavanja, odnosno sirina temelja (m);
H - dubina ispod temelja do cvrste baze (m).
Izraz je ustanovljen na bazi korelacije broja udaraca (N) sa osrnatranim
slijeganjem objekata. Za odnos H / B < 2 koriste se redukcioni faktori iz tabele
63
(26.26.)
~E 10D~~========~==~------~
-- ><
02
01
./
g
:z
g
!;!
L/B=S
O.~L.5--~--~2~~3.....4-5:----:'1':-0---:::20;;-:3:=O-::4Q;;!SO
SIRINA TEMEUA (m J
IS
1.0
0.5
0.91
0.76
0.89
0.72
0.46
0.52
lOa
0.87
0.&9
0.43
0.65
0.&5
0.39
,.,"
KORISTl SE
M=2.S Ckd ~
0..
L
t.
06
~:I
'"
lL
'"
28
....
....
....
z
!!!
OS
....
::l:
W
04
~~
~ B
-'
03
"
,,A-.. .L>IO
B
,"
,,
II
J
q'=rD
~Z,,:c;:r;ME-bliil
2
BxL
B z,,1->IO
qp
Sl.26.5. Dijagram koeficijenta slijeganja (s) ovisno 0 sirini temelja (B) dobiven na bali
rezultata SPT (a), sa skicom temelja (b) i tabelom redukcionog Jaktora za
H / B < 2 (26.10.), prema Schultzeu i Shariju, 1973).
"
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
O.G
Sl.26.6. Dijagram uticajnog Jaktora vertikalnog napona (IJ prema Schmertmannu i dr.
(1978) (a), sa skicom i oznakama ukopanog temelja (b).
gdje je:
Cz == 1+ 0,21og10 (
vrijeme gOdine)
.
.
0,1
- vremenskI faktor puzanJa;
64
(26.27.)
gdjeje:
Al - faktor ovisi
(H / B)
65
nJ~
*
o
~J:
~<4
q@'O
A2
ea
'~ ;;
o.
~ "'--
10
IS
OONOS OIB
!
~I
<Xl
.....
"
1.5,1=----+----\-;G~=--__--I~C----4
:::>
KVADRATNI
~ ____~~~~:f=======1~KRgU~M'2:~
O,S~
:.::
I
I I
<!:
u-
DONOS HID
I I
I I
I
!I
o
I
I
,I
I
I
VRIJEONOSTI
Fl ( - )
F2 (---)
,~
r\
\'
"
\ t\. l/B=5
L/B=2 \
L/B-1
02
0.3
"\ ~ ~
'\, ~ ~
:~ I L/B::ro
OJ
0,8
/11 I:
0.7
OA
VRIJEONOST!
\LlB=ro\"
0_6
0.5
~
'\1\
0]
L/B=10
If!0,
i Fz
S1.26..
8 Dlj-'agram za proracun pocetnog s/ijeganja (p.) na uglu temelja fleksibilno
opterecenu zonu na povrsini elasticnog sloja (Tomlinson i Boorman, 1995).
Poissonov (Poasonov) koeficijent
Tabela 26 9
66
a:
"
fC f7 -jIII\
I
6 I
.--
~~
I ,I
: i, LI B=5
:z
""'"
06
'l/B=2
CD
1.0t=----+-~~=_t=======i::!L..-==9
':-1\' ~
I
t:2
At
::c
-0
I!I "I
VR I JEONOSTI Fj i F2
03
04
05
02
01
.""~i--
o.B0
Temefjenje
VRSTATLA
,'...
..
GLINA (nedrenirana)
GLINA (mehka, necirenirana)
PRASINA
PlJESAK
STlJENA - KAMEN
Poissonov . .
koeficUent (v)
0,5
0,1 -0,2
0,3
0,1 - 0,3
0,2
w-
.
r7t~
i
I
I!
1 1
I ~
1
1 H
1~
Ii
J
,
,
1
,f--B - - f
.... :::r
::>F
ox
'
",I
67
F = Qu(e) = F:! .
>-
>-
F:
(2631 )
(e=O)'
2.0
f--
f->1-
v ~.~tikal,!c
slljeganje
(b2-rctaci'a
...z
~(hitman i
-~ .
'
.. .'.;.
-'
-.~'
."::. ;:.
-- -
u..
1.0
o
..
...
,"
"",'.
Richart, 19671
1--'
..
.' 7
I.S
(26.29.)
~
. ",
......
!
I
I'
I
o. 5
e- ekscentricitet
2e
I!'
iI
A~BL
<!l
,~
0 .-.-
W
...,
U
u..
w
0
-~
'Richart,ISS7l
I-
3
6 7 8 910
Sl.26.1O. Koeficijenti
f3J,
~e -stijegnnje
'~
; = - ge
" '"
1.5
DONOS LIB
'e
I~.- ---'K'
I I
~~
, /~
1--' _
1--
V"'"
I
Q(e=O)
opterecenog temelja.
>- Za opterecenje Q(e=O) na temelj proracunati slijeganje
>-
Pe = Pe(e=o{l-
>-
(p e(e=o)) koriste
>-
(26.30.)
{iJT
(26.32.)
Stijeganje za e = 0:
Pe(e=O)
= B(Q(e=o)) ( _v2 L fa ).
Ms (B. L) 1 s fhr \ av
(26.33.)
68
--------------------------=U-,M-i~~e-~~e---------------------------
Temeljenje
69
Rotacija - nagib:
V sr
_ -1[Cp (e/B)]
.JB . L '
8 - tg
(26.34.)
(s1.26.11.)
gdjeje:
C = f31f32 faktori ovisni 0 odnosu VB i dati su na slici 26.10. f31 se odnosi
na vertikalno slijeganje, a f32 na rotaciju temelja (Lee, 1963; Whitman i Richart,
1967).
Osimjedn. 26.34. postoje i drugi slicni izrazi za iznalazenje nagiba temelja
samaca, kao sto je npr. (Do'larevic 1987):
~
IW
_I-vsr K Pv 'el
tgl-~'
(26.35.)
_I-v;r
Pv' e2
tg 8 2 -~'K27?J
(26.36.)
gdje su:
2.4
0.50
~ 2.0
....
z
!!i
1.6
u::
1.2
'"
0.8
!!i
0.30
u. 0.20
UJ
~ 0.40 1\
~
z
!-""
UJ
o
~
IL
0.10
r- t-
LIB
0.4
4
10
I>
LIB
10
OONOS OUZlNA UB
(26.37.)
Tellleljenje
gdje je:
P - vertikalna sUa (kN);
B - sirina temelja (m);
L - duzina temelja (m);
M = p. e - vanjski momenat (kNm);
Temeljellje
71
A = B L - povrsina temelja
(m
);
obliku:
(51,2
-k( ;;-)
1
(26.38.)
((5
doP)
pritisaka:
,2P
Pri proracunu ivicnih napona mogu nastupiti u osnovi cetiri slucaja (vidjeti
i 20.3.), koji su sematski prikazani na slici 26.12,
~ Temelj centricno opterecen, e = 0 (s1.26.12.-a), tadaje (5 = pi A;
(51
%(sI.26.12.-c);
%,
%,
(51
(51
.........._iPIj
(26.39.)
3e-BI2
(52
p!
4P <
B
3(B/2-e)
= 2%L'(52 = 0
pozitivna, a
4P
-(5d
op
= 3L(% -e) = 3L(B - 2e) 3LB'
I
OS TEMELJA
r.,~......~-.
OSTEMELJA
((5
((50)'
((51 ')
(a) i povrSinom
(b).
onda se mjerodavna dopustena nosivost prema kriteriju sloma tla, dobije iz uslova,
da je dio povrsine temelja centricno opterecen silom P jednak povrsini dijagrama
ekscentricno opterecenog temelja (sI.26.13.-b), tj.:
(26.40.)
odakJeje:
iii
(26.41.)
SI.26.12. Dijagram napona ((5) za razne slucajeve opterecenja (P): centricno opterecenje
(a), opterecenje na ivicijezgra (b), opterecenje unutar (c) i izvanjezgra (d).
72
---------------------------=u-n-'el~~-~~e--~-----------------------
Ako je
(52
73
(Jo
4'
odnosno
:s;: (Jdop
(Jj
3P <
(Jo
= 2BL -
(26,43,)
(26,42.)
(Jdop'
odnosno
(26,44.)
Q)~y
C0
6
.
I'"
\)4
A<
Y
B
~.
Mx= Pe x
My=P@y
2
W=Bl '6
x
2
Wy=lB 16
(BL).
Sila P djeluje unutar jezgra sa ekscentricitetom (ex i e y ) prema osama
simetrije x i y (sl.26.14.), te SU, kao i prije, naponi u ugJovima pravouglog presjeka:
74
Temeljenje
Temeljenje
75
a = P . Xl e. a = p.
j
le_e'
.e
le-e
(26.45.)
(Q u = q f . A'),
te faktora sigurnosti
(F,). Ovaj
nacin proracuna, prema teoriji sloma koji slijedi dao je Highter i Anders (1985), za
pravougaoni presjek temelja (Braja, 1995),
(E i(5), tj.:
p'Y
p'
(26.46.)
76
Temeljellje
kao i efektivna
povrsina (A');
2) Proracuna se kriticno (krajnje) opterecenje (W'), npr. prema Brinch
Hansenu, 1957, (iedn. 14.25.):
i +DyNqsqd
i +O,5B'Ny 'Sy dy iy .
(26.48.)
q f '=cNescd
ee
qq
(26.47.)
Ukoliko pravac kojim odredujemo faktor (p) SIJece granicnu Iiniju
dijagrama, onda sarno manje od polovice povrsine temelja preuzima pritiske, sto
cesto cini uslov neprihvatljivosti dimenzija temelja opterecenog ekscentricnom
silom.
Drugi nacin proracuna ekscentricno opterecenih temelja baziran je na
iznalaienju kriticnog opterecenja (q/) , efektivne pritisnute zone (A'= B"V),
(L', B')
Sc,Sq
Sy
(L'i B'), a ostali faktori prema uputama za koristenje formula, odnosno tabela.
3) Izracuna se ukupno konacno opterecenje iz izraza:
Q =q/"A'=q'.L'B'; odnosnopremaslici26.16.-b A'=B I Lj !2;
u
Temeljenje
(26.49.)
77
_My/
--eB-1
Qu .'
y=e L -_Mxl
IQ
(2650)
Efektivna duzina
efektivna sirina:
efektivna
povrfina
(~) i
(26.51.)
-F
au
-'
e;{ 2:: 16
16 i e s/s 2:: 16 .
i eis 2::
,Yt;. Stvarna -
0.'
0.8
0.5
1.0
16 (Righter i Anders,
3.e);
( T
={l,S- 3'2 }
Temeljenje
0.5
efektivna
povriina
efektivna povrsina
(A') za
..
OJ
(26.52.)
'
Bl =B 1,5-
78
0.2
1985).
A'=~Bl .~
LI/L
gdjeje:
ZA
OONOS
sIucaj:
0.1
SI.26.17. Efektivna povrsina (a) i dijagram za proracun efektivne povrsine (b) ekscentricno
Sf. 26.16. Ekscentricno optereceni temelji: sematski prikaz opterecenja (a) i efektivna
0.2
LI/L. ~/L
~
I
j
(9
0.3
<II
Ll
0.5
0.'
I
1
(26.54.)
-'
CD
A' A'
B'=-=-.
L' ~
(26.S3.)
e~ < 16
povr,~ine
(b) za
Anders, 1985)
Temeljenje
79
(A')
za ovaj slucaj
A'=.!.(~ + Lz)B.
tlZ
0<
~; ;Or.:.6:-;:O~'$
(26.56.)
1...-_+--".,1';;-+_1
0
odnosima
,,E:::::lo.Z=-.!'J.10.r4
Bz
e;{ < ~ i
IB
J<-
e;{ i ea;;.
ill slucaj:
ZA OONOS ~
(26.55.)
Velicine
o.zo
1.0
BzlB.Lz/L
ea;; <
(Righter.
Anders, 1985).
B'=~'
L'=L.
L'
(26.57.)
(26.58.)
odnosima e J{ i ea;;.
IV slucaj: eJ{ < ~
2,
koriste6i krivu
eli,
L'=L.
(26.59.)
--------------------~~~-------------------Temeljenje
81
<I>(x+&)==<I>(x)+
0<1
ax
ax
2%Z ,. . )
+10<1
+ (&)2 (02<1>J + (&y (0 <1
a. 2' a
3'
a
1+1
tXl
<I>._ ==<1>
I
-10<1
dx
2
tXi
Xi -
02<1>J == -2
1 (<I> ;+1 - 2<1>; + <I> H},
-z[ dx
Ax
+ (&.)2 [02<1>J
_ {&y [d <1>J + (&y [d <1>J _ ... (26.63.)
2
3 .
2!
3!
4!
ox4.
.
ax
l( ddx
,; J
( d<ldx
[d\;]
+...
(26.64.)
dX'.
0<1
( -;ux
==
(26.65.)
;+Z -
~(<I>
2Ax
(26.67.)
<1>J == -1- (<I> '+2 - 4<1> ;+1 + 6<1>; - 4<1> H + <I> ;-2)
d Ax4
I
[ OX4
(26.66.)
~----------------------------,
ax
d ; J ==
( dx
Ax
az
3
tXi
determinisani u taeki x.
==<1>.
derivacije ( d
(26.61.)
(&f[d2<1>J
(&1[d
<1>J +
(&r[d
<1>J + ... ,
+
- -0 +
- -3
- -4
2! ax~
3! ax
4!
. 1azl. .1 za
pravcu x ose, a slicno tome prOlz
d 2<1>/
joy2
u pravcu y, za
"'-X
"'-x
"'-X
j~2
=Ay
j-2
;+1
i+2
Sl. 26. 20. Sema jednodimenzionalne (a) i dvodimenzionalne (b) aproksimacije metode
konacne diferencije.
82
Temeljellje
pararnetar.
.
Primjer dvodimenzionalnog rJesavanJa funkcIJe potenclJala dat]e u prvom
dijelu knjige (tacka 15.1.4.).
Od broja pojedinih tacaka ovisi i taenost rezuitata konacne dlferenClje:
Npr., ako se za optereeeni nosac raspon.a ~ traii ugibanje.~~ PO?.i.e1om ~a L/~.(tn
tacke + dvije imaginarne sa strane), doblt ce se rezultat k~~l ~e blt.1 za 20 Yo veCl od
teoretskog. Medutim, po<ljelom na L/4 (pet tacaka + dVIJe lmagmarne sa strane)
dobit ce se rezultat sarno za 5% visi od teoretskog. (Tomlinson j Boorman, 1995).
..
..
j -1
;-1
v '
;-2
d2<1>
j+1
i,j
AX
d2<1>
Temeljenje
83
66
67
21'1
29
11
3D
20
12
2'
13
14
ti
70
1\
71
I" 72
15
16
[R]= [KX8},
[kJ - matrica krutosti eIemenata;
[K] - ukupna matrica krutosti;
{8} - vektor pomjeranja u cvornoj tacki;
[S]- vektor primijenjenog opterecenja;
[R] vektor rezultante - ukupnog vanjskog opterecenja.
>I
J:.v.
_
~126
~9
/t38
141
142
137
118
110
39 78&75. '5
34
23
IS
11.3
"
-=
33
BLOt A
20
,[;
21
10[;
22
lit..
84
(26.69.)
gdje je:
10
28
tiS
Ii'-
[S]=[kX8},
68
r-!165
,0"
Temeljenje
Teme/jellje
85
27.\TEMELJI SAMeI
j
(qdOP)
iii blokova. U ovome slucaju temelj se moze izvesti bez veceg prosirenja i bez
armiranja.
Sl.27.1. Konstrukcija masivllog nearmiranog temelja: ravan temelj (a) i stepenast temelj
(b).
Temeljenje
87
ga=.!!:.=.(120 q)Yz
a
(27.1.)
f3 p
gdjeje:
(kN/ m
2
q - prosjeeni pritisak na kontaktu tIo - temeIj
);
f3p - marka betona - evrstoca na pritisak uzorka kocke, poslije 28 dana
(kN/m
).
Za temelje od lomljenog kamena iii opeke u kreenom maiteru, iIi suhi zid
od lomijenog kamena uzima se: tga =. 2,0 .
Za temelje od IomIjenog kamena iIi bIokova u cementnom maIteru uzimaju
se vrijednosti koje vaZe za MB 10.
Vrijednosti ugla tga, za razne vrijednosti kontaktnog pritiska (q), ovisno 0
marki betona, date su u tabeli 27.1.
Ukoliko je potrebno vece prosirenje nearmiranih temelja, zbog raspodjele
opterecenja na intenzitet dopustenog opterecenja, rade se radi ustede u betonu
stepenasti temelji (s1.27.1.-b). Stepenice temelja moraju biti izvan linije
rasprostiranja opterecenja.
1.5h
Tabela27 1
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
88
Eritisci natlo
i.
(klV/
m2 )
100
200
300
400
500
600
700
13p . - markabetona
10 . . . . . . .
1.09
1.55
1.89
15
0.90
1.26
1.55
1.78
2.00
MN/m 2 )
I,
>
.20/'"
0.78
1.09
1.34
1.55
1.73
1.89
2.00
------------~---------------------------------
Temeljenje
1.5h
t:,
Red:.
b(.>'
al
POVRSINA
,---t- ..
.01'- BW+:--l
I.Sh ' ....__ 1 __ ...'
.,f.
"'----;,...,;...--""
I
Sl.27.2. Armirano - betonski temelji samci sa zakoenom gornjom povrinom (a) i ravnom
povrinom (b), sa kriticnim presjecima kod proracuna za probijanje po obimu
stupa. Opterecenje (P) je ukupno opterecenje od stalnog (G) i promjenjivog (Q)
opterecenja
Temeljenje
89
Debljina temelja (d) mora biti usvojena tako da glavni napon bude u
dopustenim granicama. Ovo se iznalazi iz uslova da tangencijalni (smicuci)
napon (Tb) bude u dopustenim granicama, a on se za presjek c - d iii d - e dobije
iz izraza (s1.27.2.-a):
S
O,9d (b + 2d)'
Tb
c.LCB-a)-d
(27.4.)
S =~[p-(b+2dXa+2d)ql
4
(27.2.)
2(a+b)rr'
gdje je:
Tr -
1 ,v1&
..
eII'
i
,
sC
M
1-1
== (L-b).B. (L-b)L q ;
M 2_ 2 =O,l25qL(B-ar
Ir III
- .--
--'--
---
"'"-
!l/2
90
(27.7.)
odnosno na m temelja:
II.. 1..11
(27.5.)
Mll =O,125q(L-b?;
M 22 ==O,l25q(B-aY
Na bazi dobivenih momenata savijanja izracuna se potrebna povrsina
armature i odaberu profili armature. Uobicajena raspodjela armature temelja dataje
na slici 27.3.-b.
Kod kvadratnih oblika temelja armatura se rasporeduje ravnomjerno, na
citavoj povrsini temelja. Kod pravougaonih oblika armatura za momenat M 1_ 1 (po
Temeljenje
91
duzem rasponu, ako konzola nije velika) obicno se jednoliko rasporeduje na sirinu
temelja (B), dok se arrnatura za momenat M 2-2' moze jace koncentrisati u
srednjem dijelu duzine (L).
Kod temelja opterecenih momentom savijanja (M) i centricnom silom (P)
proracun se provodi na isti, prije opisani nacin. Prethodno je potrebno odrediti
ivicne napone a j i a 2' da bi se odredila debljina temelja i potrebna armatura. Na
bazi dobivenih ivicnih napona proracuna 'se poprecna (smicuca) sila (S) na strani
gdje su veci ivicni naponi (sI.27.4.). TemeIjna ploca projektuje se sa simetricnim
dimenzijama i armaturom.
@
+-I-;"-OSOVINA KONSTRUKCIJE
.l.(L-aJ - d
2
n
--st~
-i-f===+-+REZULTANTA
OPTERECENJA
SI.27.5. Ekscentricno opterecen temelj samac (a) i postavljanje stupa ekscentricno na bazu
(9
~*~--------~---------T
S1.27.4. Ekscentricno opterecen temelj sa semom za dimenzioniranje
92
Temeljenje
,r
6,
-61~H
-6,~
~b2
-=0111l1I0IIl b2
..
j~rl-
..
I-
VI~
00 . MOMENTA :M
S1.27.6. Ekscentricni temelji: raspocfjela pritiska (a) detalji armature ekscentricnog temelja
samca (b).
Temeljenje
93
e=H.hp+M1
.
.
(27.8.)
asmaO=asma
vrsi se na vee opisan nacin. Armatura se postavlja na cijeloj duZoj strani temelja, iIi
se prema kraju duzina armature smanjuje (s1.27.6.-b).
Armatura se postavlja na izravnato, temeljno tlo iIi, 8to je cesci slucaj, na
izravnavajuei beton zastitne debljine oko 5 cm, 5tO ovisi 0 nivou podzemne vode.
4sina
B2n
= - _ . p,
(27.10.)
B2n
4 Q
(27.11.)
p=a=-n B2'
gdje je:
o = -B2n
- .-
4'sma
y.
(27.9.)
Temeljenje
N....
SI.27.7. Sematski prikaz pritisaka i optere!:enja na konusnu rotacionu Ijusku: pritisci u tlu
ispod konusne ljuske (a). tlocrt ljuske sa elementarnim veliCinama (b). prikaz
proraeuna ljuske (c). dio plasta konusne rotacione Ijuske sa silama za proracun
(d). (Nollveiller. 1981).
(27.12.)
95
gdjeje:
r
.,
,m a , a
Odr
Ns =
--pstga.
2n". s sina cosa 2
(27.14.)
gdjeje:
Nq, - tangentna sila u smjeru paralela, koja djeluje u presjeku plasta;
Q . tga
,- ( cosa+-smatga
1 .
}
N o =---+s'
psma
2
2ns
(27.15.)
as
s .
mm
'
B
=--~r============
2.fi~eos2a+0,5sin2a
(27.16.)
%S.
(27.17.)
(27.18.)
(Ja
(rb )
=P~~-P~~=P(b-a)
b24
max
a24
'
(28.1.)
T = q (b - a) = ~ (b - a) .
t
b
TemeJjenje
2
97
P2~_P2~
x=-----.
~+P2
(28.3.)
tOO
p.
1- --SUB. I. Temeljni nosal!: temelj i zid zajedno izveden (a) i odvojeno (b).
A=~+P2 =~,
Iqdop
98
Iqdop
Temeljenje
(28.2.)
"I
Ll2
L/2
I,,:
'I
6tlltttl11tlttttttlfftjb
,r
-B
$1
'I
O=_R_.
p. >
B.L ) 1
P.2
qt
SI.28.2. Nesimetril!an temeljni nosal!
(1\ >.r;)
Druga mogucnost je da se prosiri osnova temelja pren:a stra~.i gdje je. v~ca
sila. Na ovaj naCin dobije se trapezoidni oblik stope temelJa, kOJ1 se konstl U
ogranicenom prostoru. U ovome slucaju dopustena nosivost ~laje lineamo ovisna.o
sirini temeljne stope, te je uobicajeno da se sirina temelJa odabere tako da Je
dopusteno opterecenje, za odabranu sirinu, iskoristeno na obakraja.
Prema slici 28.3.-a proizlazi povrsina temelja (A) i udaljenost tezista (s)
trapezoidne povrsine:
A = BJ +B2 .L,
2
s[
+ B2 ). ~.
B[ +B2
3
Moment inercije trapezne povrsine U odnosu na teziste je:
S2
(28.5.)
= (2BI
Temeljenje
99
2] .~,3
W;
36
SI
2
= ~ = (Bl + 4B
B2 + B2
S2
2BI + B2
Ivieni naponi na kra'evima temel"ne ede:
W2
0"12
(28.6.)
==
12
(28.7.)
2]. L2 .
12
2R (l-R.e)
(Bl + B2 )L
tla i razmak izmedu stupova dovoljno velik. Rjesenja mogu biti i takva da se preko
zajednicke grede opterecenje prenosi centrieno na temelj.
Temeljni nosaei ispod niza stupova slieni su kontinualnim nosaeima preko
vise otvora, koji su optereceni reaktivnim opterecenjem, a njihovi stupovi
predstavljaju oslonce konstrukcije. Zbog ovoga se ovi temeljni nosaei eesto
nazivaju kontragredama, eemu je prilagodena i glavna armatura. Gomja armatura
je najjaea u poljima, a donjaje najjaea nad osloncma - stupovima (sL28.4.).
Pored glavne armature temeljnog nosaea potrebno je proraeunati i
armaturu stope u popreenom pravcu, raeunajuci je kao konzolu, kako je to i prije
obrazlozeno.
(28.8.)
Wl,2'
f5t-'"-r--f'}~:'22J
fT.
~\
PRESJEK
,I
m
. --w--fS
I
Ie
?1
Sl.28.4. Sema armature temeljnog nosaca (a), sa dijagramom transverzalnih sila (b) i
momentima savijanja (c).
L
JI
Sl.28.3. Temeljni nosac trapeznog oblika (a) i zajednicka greda za susjedne stupove uz
postojeCi objekat (b).
Teme/jenje
101
_ p(x)
Sx --k-'
d s
EI=d7=-[P(x)-q(x))B,
(28.9.)
gdje je:
I - moment inercije grede
(m
);
(k%3 ).
(28.10.)
(m);
izmedu pis daje vecu reakciju p od stvamih, a za pomak S> SI manje od stvarnih
(Nonveiller, 1981).
Vidjeli smo da modul reakcije tla (tacka 8.3.3.) nije konstantna velicina,
vee ovisi 0 velicini opterecenja (p), te 0 obliku i velicini opterecene ispitne plohe.
U tabeli 28.1. date su vrijedl10sti za modul reakcije tla (k1 ) prema Terzaghiju
(1955), za ispitnu povrsil1u 30 em x 30 em i za razliCite vrste tla i njegovu
zbijenost. Za slucaj vecih ispitnih povrsina Terzaghi predlaZe korekcije u obliku
(Nol1veiller, 1981):
za nekoherentno tIo:
k = k (B'+1)2
1
2B'
'
za koherel1tno tio:
k=~
{Jsti'll~I~;J~ ;~1<;::;~,~~~:t
@ ;"
B"
. .
(28.12.)
k ==k 0,5+m
1
1,5m
Im--------------------~~~-------------------
Temeljenje
Temeljenje
(28.11.)
(28.13.)
103
V04 kN/ m
<"{ 4~ )~,
Tabela 28.1.
'~,,,,,
,:,'
""""",
'Pijesak ".,'",
." , , : . '
'",
2.
3.
,
"
1.
S~llje;, Jk,~.""",
. Rahli
1,9 - 9,6
1,3
4,2
0,8
,',
3,2
1.
Granicne vrijednosti
Djelomicno
potopiieno
100-200
200-400
1,6
3,2
3,2
2,4
9,6
6,4
>400
6,4
0,65 ~E, B
cosh~' cos~,
If!z
1ff3 =
sin h~ . cos ~ ,
1ff4 =
sin h~ . sin ~.
9,6
4,8
=cosh~ sin~;
If!1 "'"
(28.20.)
(S x)
u obliku:
d s
Sx = -F -;;;t'
(28.19.)
16,0
Vdokru,t4
"","
3.
9,6
2,6
K6niistenclja
','"
"
2.
0,6-1,9
(28.18.)
(28.21.)
Et
--ml-v 2
(28.22.)
(28.14.)
'
gdjeje:
\tga
ttr
'
d s
F dx 4 +kl s=qB,
(28.17.)
104------====:=;~~-------Temeljenje
(28.23.)
.\
x=Q
=:
x=4J,
SI
Mo=Q
x=L,
ML=Q
~=Q
M1=Mz,
SL=O.
(28.24.)
105
oRLtJ
I:
Q.
Sx
Xo
.~ ----J.
. d~O{
MJ.1:.1
-,
~IXl
I nn
11111111
Q{xl
-!
.IDl11!r1
m1I.[qx
x
1-1
XI
I.
,+1
x 2 _I
f.-l--+--t--j
SI.28.6. Greda na Winklerovom poluprostoru: granicni uslovi grede sajednom sHom (a),
greda podijeljena na n krutih elemenata sa oznakama i opterecenjem (b), sema
veze meau krutim elementima i sile kOje djeluju na Cvorove (c), te sema redukcije
sUa na situ u Cvorovima (d), (Nonveiller, 1981).
106-------------------------------------------------Temeljenje
----------------------~--~~-------------------107
Temeljenje
fy =
LB3
..,
j i
~"
))
,I'
BJ
~\!
..,It
BJ
C
'f
0
B]
,F
F
B!
0. ,0
--t-I
,r
xi y ose.
3) Komparacija dobivenog napona
(a)
biti manji od dopustenog napona, odnosno pritiska (a< adop; q< qdOP)'
4) Ekscentriciteti ex i ey ' u pravcu x i y ose, odreduju se preko
(x', y') :
'
(29.3.)
a ekscentricitet:
(29.4.)
Slicno se moze izracunati ekscentricitet u pravcu y:
(29.5.)
i ekscentricitet:
(29.6.)
I--
0."
I
I
I
trake Bl (s1.29.1.).
6) Odredivanje debljine ploce, na osnovu uslova "probijanja" stupa, kao
sto je to prije objasnjeno.
7) Determinisanje srednje velicine reakcija tla na krajevima svake trake,
kao npr.:
1S
I. +----1-I.
ex
--1---
a'3
= Q. ex
~,b"
~
~-r~. r~:ry'
M x = Q. e y i M
K
B
(29.7.)
B,
x'
H
.r
;f-
(29.S.)
gdjeje:
A = B L - povrsina temeljne ploce;
BlY
'"
12
108
Temeljenje
(~Crql+srq2+srq3)Bl'L )Temeljenje
109
(29.9.)
ax2'
gdjeje:
3
(29.12.)
(29.13.)
(29.14.)
riJ
Cduzma
" ),1 .
(29.15.)
4EI
Ovaj parametar je vafun za determinisanje temelja, i pokazuje da Ii je
temelj krut, iii fleksibilan. Prema Americkom komitetu za beton (Braja, 1995)
temeljna ploca se projektuje kao kruti temelj na konvencionalan naCin ako je
f3
I 'k
=4 -
razmak stupova u temeIjnoj traci manji od 1,7%, a kao fleksibilan ako je razmak
stupova veti od 1,7%.
d 4s
EI-=-skB
ax4
I
M =El d s
q 1,
q=-skBI )'1'1 k. =-B
flek~ibilnog
R=
Eh 3
12\1-V 2 ),
(29.16.)
gdje je:
Kako je: dM = T i dT = p(x) (reakcija tIa),
ax
ondaje:
d 2M
-2-=
dx
ax
d4
ax
(29.lO.)
(29.11.)
lIO
Temeljenje
(0')
L,=JR
Vk'
gdje je k koeficijent reakcije tla.
Temeljenje
111
M =-Q[A _(1-V)A2 ]
4
rl
IL'
M, =-~[VA' +
POGLAVlJEX
'
(It,I
(29.17.)
0.
gdje je:
r - radijalno odstojanje od opterecenog stupa;
Q - opterecenje u stupovirna;
1, (s1.29.3.).
ortogonalan koordinatni
Mx =Mtsin2a+Mrcos2a,
(29.18.)
My =Mtcos2a+Mrsin2a,
6) Za jedinicnu
T=-JL A
(29.19.)
4L' 3'
gdje se faktor A3 moze dobiti iz dijagrama na slici 29.3.
i.I
@,
VI
,~
\
\
'1f :.
M"
/'
"r..,
' ....
-"
..0-
- 0.4
- 0.3
....
- 0.2
"-- 0.1-
r--
M"
I/~ / '
/:._
0.1
....
-~~-- ..................
0.2
0.3
0.4
KOEFICIJENT!: Al1 A2 ,A 3
(MriM t )
iortogonalnih
112
Temeljenje
113
115
Temeljenje
117
X Duboko-indirekmo temeljel1je
c)
d)
);>
Temeljellje
e)
f)
pijesak (sl. 30. I-a). Sipovi u ovome slucaju prenose opterecenje svojim
vrhorn na cvrsto tlo, jer su gornji slojevi jako stisljivi i slabo nosivi.
Lebdece sipove koji se nose trenjem izmedu ornotaca j tla, po cijeloj svojoj
visini, tj. prolazi kroz jednolicne slojeve tla (sl. 30.I.-b). U ovome slucaju
cvrsti sloj se nalazi na vecoj dubini, te bi bilo neekonornieno izvoditi tako
duboke sipove radi njihovog vrsnog nosenja.
Djeiomicno lebdece sipove, koji prenose opterecenje trenjem sarno u
donjim zonama, jer su gomji slojevi zanemarljive nosivosti (sl. 30.1.-c).
Sipove opterecene horizontalnim silama, koji moraju biti otpomi na
savijanje, ako su gomji slojevi slabe nosivosti (s1. 30.1.-d). Ovaj tip dolazi u
obzir kod izvodenja zemljom nasutih objekata, te temelja visokih i vitkih
konstrukcija opterecenih znatnim vjetrom i/ili seizmickim siiama, iIi drugim
macajnijim horizontalnim silarna (sl. 30.1.-d).
Sipove opterecene silama zatezanja, koji se koriste kod temelja
telekomunikacionih i drugih tornjeva, naftnih platformi i drugih konstrukcija
opterecenih nazatezanje (sl. 30.1.-e).
Sipove za zbijanje tlafdreniranje, gdje se zabijanjem sipova poboIjsavaju
geotehnicke osobine tla u okolnom podrucju usljed smanjenja poroznosti.
Ukoliko se prostor sipa popuni propusnirn materijalom, on sluzi za
horizontalno dreniranje kojim se ubrzava okolna konsolidacija tla (s1. 30.1.f).
119
X Duboko-illdirektno temeijenje
..~ t
evrsto
'I
tlo-
stijena
@
H_
~S-&(m
@)
S/.30.1. Razne vrste sipova s obzirom na naCin prenosenja opterecenja: stojeCi (a), lebdeCi
(b), 4jelomicno lebdeCi (c), horizontalno optereceni (d), zatezni (e), drenaini (I).
30.2.1.DRVENI SIPOVI
Primjena drvenih slpova datira jos od prahistorijskog doba i oni su
koristeni su kroz sve civilizaeijske epohe. Oni se i danas koriste, radi svoje
ekonomienosti, lahkog rada, povoljnih osobina drveta, velike evrstoce u praveu
vlakana, fleksibilnosti i otpornosti na udare. Siroka njihova primjena i danas je
poznata u Sjevernoj Ameriei, Kini i skandinavskim zemljama u formi ocis6enog
drvenog stabla i pripremljenog za pobijanje na kopnu ili u vodi. Njihova primjena
je posebno pogodna za privremene objekte, jer se po potrebi mogu vaditi i
ponovno koristiti.
120 ------------------------------~~e-'~-l~ye-~~e---------------------------
~3.0-:;5.0cm
Duzine i preeniei sipova su razliCiti, sto ovisi 0 klasama i vrsti drveta koji
se propisuju pojedinim standardima. Prema nekim autorima, maksimalna duzina
drvenih sipova iznosi 10,0-20,0 m, a obieno 6,0-15,0 m (Tomlinson i
Boorman,1995; Dolarevic, 1987). Minimalna debljina sipova ne koristi se ako je
manja od 15 em, a maksimalnaje 35 em (Braja, 1995).
Ako se sipovi zabijaju u tvrdo tIo, vrh sipova treba zastititi metalnim
okovom (papueom). Radi sprijeeavanja ostecenja glave sipovi se prilikom
zabijanja osiguravaju metalnim prstenovima. Tipicni naCini osiguranja glava i
vrhova sipova dati su na slici 30.2.
Temelje,ije
121
X Duboko-indirekmo temeljenje
~c7,
'I.S"'ii"'li<'
."
~2.;P~!itDD~.'
a md
a tlid
.'
.: h
:.,.
I. II
~+-1
. I --11--1'
..
"
V r.
I
I
I . I
.
r!
tl
S=8-12mm
@)
".
Listwi
Klasa
KIa",
Liirnri
Klasa
13.00
II
10.00
7.00
14.00
12.00
14.00
11.00
16.20
II
13.70
10.50
S.50
0.00
11.50
10.00
10.50
8,50
18,00
10.80
0.25
0,25
0.00
0,35
0.35
0.25
0,25
0.35
0.35
11.00
8.50
6.00
12.00
10,00
11.00
8,50
15.00
12,00
IU
I.
,cbezJ!l1lOOenlb
vlakano
:piiniaiOm
'MioCeQlu .
a c.ld
2,00
2.00
2.00
3,00
3.00
2.00
2.00
4,90
4.30
2.50
0.90
2.50
0.90
2.50
0,90
4.00
1.20
4.00
1.20
2.50
1,20
2.50
1,20
4,90
1.30
4.90
1.10
0,90
0.90
0.90
1.20
1,20
0,90
0,90
1.50
1.50
3.50
3.00
2.50
4.00
3.50
3.50
3.00
4,00
3.50
"mild
~;.
-- II
...
S.l'0p..cm ":.';; ,
~'
'7.POdiiiii.
"lid
:%;p~."
~<
" .ld
vlamost% .'
(30.1.)
gdje je: A-srednja povrsina presjeka sipa, a a dop-dopusteni napon drveta.
Vrijednosti dopustenih napona zavise od vrste i klase drveta, procenta
vlage, vrste naprezanja i vrste opterecenja (tabe\a 30.1.). Ukoliko su sipovi
Temeljenje
a cild
6.SliliCOiueod .
Sl.30.3. Nastavak drvenih sipova: drvene podvezice sa sarqfima (a), meausohno spojeni
policilindri (h), metalni prstenovi sa sarafima (c), cijevne cahure (d) i metalne
podvezice sa sarafima (e).
122
(j l.ld
4;POdiiiiil.pritiMk
;!J<>!!,~sile
I ~
6=8-10mm
..I....ie
.....
Musivno drvo
'CCiinari
..
3.P.~--
,/'
Tabela 30.1.
>:<c.'
Oznuke
t1m,ct ..
'Li68rl
'.'.',-
O'c;t
(jm;'O'c'c
10
1,32
1,16
1,30
1,16
12
1,24
1,12
1.22
1,12
14
1,16
1,08
1,16
1,08
16
1.08
1,04
1.08
1,04
18
1,00
1,00
1,00
1,00
20
0,92
0,94
0,92
0,94
22
0,86
0,92
0,90
0,92
24
0.78
0,88
0,89
0,88
26
0,70
0,84
0,75
0,84
30.2.2.CELICNI SIPOVI
Visokeevrstoce u odnosu na tezinu i dimenzije, te zilavost celika, Cine
materijal podesnim i za sipove i to kod: (i) pobijanja iIi busenja na vecim
dubinama,(ii) pobijanja u tezim tlima bez ostecenja kao sto su: povrsinske naslage
sljake iIi stari temelji i slojevi tla sa samcima, (iii) konstmkcija za absorpciju
energije kao sto su navezi za prihvatanje brodova, gdje se koristi celik, pomocu
ov~
Temeljenje
123
X Dubolw-illdirekillo temeljcnje
PIO
~6
0 80 em
P20
P22
P24
P26
P28
P30
P32
P34
SI.30.4. Tipovi celicnih sipova: svrdlasti (a), H profil (b), cjevasti (c) i prizmaticni sipovi
650
700
750
800
850
900
950
1000
300
300
300
300
300
300
300
300
Temeijenje
200
ZOO
240
260
280
300
320
340
P36
P38
360
380
P40
P42~
P45
P47'l'1
400
(d).
124
600
6,5
7
8
9
9
200 10
200 10
240 11
260 11
280 12
300 12
300 13
300 13
300 14
300 14
300 14
300 14
300 15
300 15
300 16
300 16
300 17
P12
PI4
PI6
PIB
P95
PlOO
425
450
475
500
550
17
18
18
18
19
19
19
19
447
864
1520
2630
3830
5950
8050
11
16
18
18
20
20
22
22
24
24
26
26
28
28
30
30
32
32
34
34
34
36
36
36
36
12
14
14
15
15
17
17
18
18
20
20
21
21
21
21
23
23
24
24
26
26
27
27
27
30
30
30
30
11690
144
154
171
174
192
194
209
212
232
235
255
263
289
297
324
333
342
372
381
391
400
135
137
150
153
164
166
182
185
200
207
227
234
254
261
268
292
299
307
314
11050
20720
25760
32250
36940
45120
50950
89,7
144
217
329
426
595
732
974
1160
1480
1720
2020
2170
2510
69480
84220
95120
113200
140300
180800
2680
3030
3270
3740
4010
4530
5100
6030
216800
270300
316300
366400
443900
506000
573000
644700
6670
7720
8430
9160
10440
11250
12060
12900
60640
11,2
12,0
12,9
13,7
14,5
15,3
16,2
17,0
18,1
19,0
20,1
21,0
23,1
25,0
27,0
28,9
30,8
32,7
34,6
36,5
38,3
40,1
167
317
550
958
1360
2140
2840
4150
5280
7320
9010
9910
9910
10810
10810
11710
11710
12620
12620
13530
13530
14440
14440
15350
15350
15350
16270
16270
16270
16280
214
258
346
406
523
600
661
661
721
721
781
781
841
841
902
902
962
962
1020
10201
020
10801
080
lOBO
lOBO
2,37
2,82
3,31
3,81
4.25
2,53
3,04
3,53
4,05
4,55
5,08
5,59
6,1l
6,61
7,14
7.65
7,60
7,55
7,51
7,46
7,49
7,43
7,38
7.32
7,28
7,17
7,07
6,97
6.88
6,79
6,70
6,61
6,53
6,45
125
X Duboko-illdireklllo temeijellje
skloni su izvijanju oko slabije ose. Tako je osmotreno da je H sip (31Ox352 mm)
zabijen do dubine od 46,0 m u glinovitom tlu imao defleksiju od 1,8-2,0 m od
vertikale. Medutim, norma Ina duzina celicnih H profila, koja se u praksi koristi,
krece se od 4-5 m (tabela 30.3.). U tabeli 30.4. dati su osnovni podaci za
cilindricne sipove tipa Larssen.
Osnovni podaci 0 Larssenovom cilindricnom obliku
ipa (Owens i Knowles, 1995).
525
525
525
525
525
400
420
420
420
349
391
447
502
502
299
502
502
502
9.0
10.5
11.3
12.1
17.0
14.1
22.0
25.4
28.6
89.4
102.0
120.8
136.6
154.6
175.8
207.3
124.4
244.0
262.0
277.4
113.8
129.9
153.9
174.0
1%.9
223.9
264.1
158.8
310.6
333.6
353.2
1122
1344
1589
1776
2005
222]
2224
1020
1794
1794
1794
1652
1748
1872
1952
2084
2]64
2168
15%
2080
2080
2080
38126
54474
75240
96584
19954
106780
118588
128448
43812
55442
60920
70120
80082
85806
30559
67756
69859
71392
1132
1490
1950
2438
2998
3848
1348
4237
4725
5117
3011
3077
Q=Acrdop (kN),
(30.2)
Tabela 30.5.
~ vao/"(rinm)'presjet . . ..
..
'....
;.'.
25x25
<.30;3()
. ,
126
Temeljellje
',\',
.;
.....
.Maksim.liladUiina {IIi)
12,0
4 x 20
4 x 20
4x 25
4x20
4x 25
4x32
4x25
4x 32
4x40
4x25
4x32
4x40
15,0
.....
.....
18,0
.....
,40,40
21,0
,.....
45'x45
; .... -
Glavlia armatura
'
...
25,0
.(komxmm)
Temeljenje
<1>61130
~8nO
<!>8!175
681200
"
<l>8/180ili
<1>101225
127
X Duboko-illdirektllo temeijenje
glove Sipo
1500
HZ
PRELAlNI 010
1050
RAH-tAK 17.5 em
11111 I I
1075
RAZMAK 7.0 em
eega se izvode zatvorene uzengije iii kao spiraina armatura. Na duzini od oko tri
sirine sipa, na oba kraja, popreena armatura treba da iznosi najmanje 0,6%
zaprernine, a u srednjem dijelune manje od 0,2% (s1. 30.5.).
Na slici 30.5. dati su armatumi naerti za sipove kvadratnog presjeka 35/35
em u dvije varijante (sl. 30.5.-a i c), kao i za ortogonalni suplji presjek (s1. 30.5.-b),
sa eelienim Siljkom na dnu sipa. Sipovi se u horizontalnom poloZaju izbetoniraju u
eijeJoj svojoj duzini, te nakon potrebne pravilne njege i odieZavanja zabijaju se u
tIo do projektovane dubine.
Za transport sipova ugraauju se posebne kuke, jedna iIi dvije, i to obieno
na odstojanjima kojima se izjednaeavaju negativni i pozitivni momenti savijanja
od vlastite tezine sipa. Moguea su hvatista i na drugim odstojanjima, ali je
potrebno da poduzna (glavna) armatura preuzme dobivene momente savijanja, bez
velikih ugibanja kako bi se izbjeglo stvaranje veeih pukotina na sipovima
(s1.30.6.).
CIs
~\
4)f25m~
)If 6mrn
~b
78.7
TV~I CElICN!
SILJAK
025L
io---"1
O.2SL
~~
.kn-I
H m<lx=M min=P1I22
Mmin: PL/32
Hmin=PL/16
10x5
10x10
n x 20:::
\5xl0
20x5
'---C';;;'n;! obruc.
Sl.30.5.
Temeijellje
minimalnim
Temeijellje
X Duboko-illdirektllo femeljenje
30. Temelj""je no "ipovimo
:azmeks~:a tl0 (s1. 30.7.-t). Ova cijev moze pos!uziti za kontrolu ispravnosti sipa,
Jer se pnhkom zabijanja moze slomiti sip dubok u tlu.
TRAKA
CEUCNI
SILJAK
CELICNI
SlUM
plasticnim smjesama (s1. 30.7.-g). Ove kape mogu biti i sastavni dio makare za
zabijanje. Ukoliko dode do manjeg ostecenja sipa izvan zemlje, vrsi se njegovo
utezanje metalnim sponama, a ako se slorrilje dublje unutar t1a, onda se takav sip
zamjenjuje novim, bilo da se on vadi iIi zabija novi pored njega.
Betoniranje sipova vrsi se direktno na betonskoj podlozi iIi postavljenoj
drvenoj iIi metalnoj oplati, na uobicajen nacin (sl. 30.8.). Posto se izazivaju visoki
naponi pri pobijanju sipova, koristi se rriln. 400 kg/m3 cementa (cvrstoce 40
N/mm2, poslije 28 dana), a pri normalnim i laksim uslovima pobijanja sipova
sadrZaj cementa ne treba biti manji od 300 kglm 3 . Kada se ocekuju veoma tdki
uslovi zabijanja sipova, preporucjuje se koristenje minimum 600 kg/m 3 cementa u
stopi i glavi sipova (Tomlinson i Boonnan, 1995).
(.licna plata
75-100mm
cijev
ceticni
Siljak
H PR OFIL
ceticoa
plata
armature
suo. 7.
Tir:
OVi
razlii5itih stopa i kapa sipova za razliCite uslove tla: mehko tlo (a), tvrda
gl~~a, ~omp~ktni pijesak i Jljunak (b), tlo sa samcima i konglomeratima (c),
stljens~II1Ul~lV (d), uslojeni masiv (e), kompaktno tlo (f) i kapa betonskog sipa (g),
(Tomlinson I Boorman, 1995, Do!arevic, 1987).
.
Prili~~m zabijanja sipova moze doci do njihovog ostecenja od udaraca
maIJem, fadl cega se zasticuje glava sipa celicnom kapom, tvrdim drvetom iIi
130----------------------~~~------------------
Temeljcnje
131
vadenja vratila obavlja se unutarnja kontrola sipa, ugraduje armatura i vrsi njegovo
betoniranje. Ovakva vrsta sipa kombinovana je od prethodno izbetoniranog
vanjskog dijela sipa i unutarnjeg dijela izradenog od betona na lieu mjesta.
w
J,
, I'
---1I :
I
PRESJEK-
1-0
I
PRESJEK@-@
Sl. 30. 9.
Spojeni betonski dijelovi sipa (Westovi sipovi): prethodno izliveni (a), u Jazi
zabijarlja (b), a zatim armirani i betonirani (c), gdje je: podmetac-tucak (1),
glava cilindricne betonske ljuske spojena sa vratilom-vretenom (2), metalno
vreteno (3), spo} elemenata ljuske (4), prethodno izliveni betonski dijelovi ljuskecilindra sipa (5), odstranjivan}e suvisnog elementa (6), unutraSnjost sipa sa
armaturom i popunjenim betonom (7), puni vrh sipa (8), armatura sipa (9),
(Tomlinson i Boorman, 1995.).
132
Temeljenje
X Duboko-illdirektllo lemcljcllje
dana starosti betona (Concrete Society, 1967). Visok kvalitet betona daje
prenapregnutim sipovima dobru otpornost u korozivnom tlu iIi u Juckim radovima.
Prenapregnuti sipovi rade se u osnovi na dva nacina:(i) prednaprezanjem
visokovrijednih fica (armature) prije izlijevanja betona i (ii) prednaprezanjem
zica, po]ozenih u ostavljene kanaIe, nakon ocvrscavanja betona u kalupima.
Prethodno prednaprezanje zica obavIja se, nakon njihovih poJaganja u
horizontal no rnontirane kalupe, presama postavljenjim na krajevima kalupa, nakon
cega se izvrsi betoniranje i vibriranje sipova. Kada beton postigne zahtijevanu
cvrstocu na pritisak, izvrsi se prekidanje zica na kr~evima, cime se naponi prenesu
na sipove. Transportov~anje i slaganje vrsi se na isti nacin kao i kod sipova sa
klasicnom annaturom. Sipovi se obicno izvode punog kvadratnog presjeka do 400
mm (s1. 30.10.). Kod vecih presjeka koristi se kao ekonomicniji cilindrican
presjek.
Drugi metod naknadno prednapregnutih sipova zasnovan je na istezanju
zica iIi kablova nakon ocvrscivanja betona. Ovaj metod se obicno koristi kod vecih
cilindricnih presjeka sa uzdumim kanalima u koje se uIafu zice i zateru na
krajevima sipa. Ukoliko se sipovi izvode u dijelovima-segmentima, zajednickim
njihovim utezanjem mogu se dobiti vece dilZine sipa. Kanali se nakon utezanja
zica injektiraju injekcionorn smjesom pod visokim pritiskom. Tipican nacrt
armature prednapregnutog sipa prikazan je na slici 30.10.
1=14.50m
=2.90
too
I =10.50
=2.90
1.00
~lllllllIIlllIIllllllr~ mll l l l l l l l l l 1
Lmetalni vrh
4"'12.5~
nxli
4 ... 12.
Danas postoji vise vrsta sipova koji se izvode na lieu rnjesta, sa razlikama
nekada znatnim po opremi i tehnologiji izvodenja, a nekada sarno u detaljima.
U principu ova vrsta sipova moZe se podijeliti na: (i) sipove koji se izvode
uz pornoc celicne cijevi koja se vadi iIi ostaje (posebno u vodi) i (ii) busene
134----------------------~~~------------------
Telllcljenje
X Duboko-illdirektno lemeljel1je
OBLOiJ~r
C'JEv:iIL
Sl.30.II. Faze izrade armirano-betonskog "Franki" sipa: ugradnja betona na dnu cijevi
(a), nabijarlje betona i izrada tepa (b). zabijarlje cijevi udararljem malja po cepu
od betona (c), ugradnja betona i povlacerlje k%ne (d), ugradnja armature (e),
potpuno izvlacerlje obloine k%ne iformiranje sipa (f).
'V
136
----------------------------~T.~el-ne~lj~ell~~--------------------------
137
X DUbOk()-illdirektllO temeijellje
ispred cijevi (sL 30.12.). Cepje konusnog oblika i postavlja se u iskopanu rupu na
mjestu izrade sipa. Cijev se postavlja na fonnirani obod cepa tako da cijev stoji
cvrsto i ne moze skliznuti sa njega prilikom zabijanja cijevi.
Zabijanje se izvodi preko krutog I ("1") nosaca sa sirokim zakosenim
flansama. Ovaj kruti nosac nalijeze dolje na konicni armirano-betonski cep, preko
konicnog elementa u cijevi, koji u sredini ima otvor za prolaz betona (sl. 30.12.-a,
b i c).
30.2.4.3.
Renata ,sipavi
Temeljenje
ZaCco16;ltaIija
ShekPik,Hongl(ong
Si!sguile, Kolumbiju
MariiColulgan 5, KiUluda
.$eivir, Tursku. ...
Gllju~,''I:l!t~ka
Jose.Mana.More1os;Meksiko
wadl'iiIMeeenin, Libi' a
35
1960
1963
1964
1964
1964
1966
1968
1972
100
20
100
76
21
25
80
31
50
20
7.500
2.100
33.100
8.500
76
76
23
26
gf)
21
15.000
5.950
------------------------------~Te~J-lle~lj~el~V{-'---------------------------139
X Duboko-illdirektflO temeljellje
30. Temeljellje
POGLED SA STRANE NA
BENOTO STROJ SA FAZOM
POSTAVLJANJA ARMATURE
I BETONIRANJA SIPA
IlU
sipovimu
;1!'Ir;,-'~f;:Cifc;;~""~:;;:~;-;:K-;:~;;:-'~::-~;-;:~O-P--A
:j
I ARMATURE VRSI
VRHA C/JEt
q'Z~AD
<.0
~~
0
",I
8705
1u FAZI BETONIRA!'JJA
-C IJEV SE POVLACI Do
~ / IDUBINE MIN. 2,0 ISPOD
iii IVISINE SETONA U CIJEVI
"I
-'"
><
o
E
SUO. 13.
DETAU
BENOTO
RASPOREDA
SJPOVA
Presjek kroz ekran od Benoto sipova i injekcione zavjese (a) i skica rada sa
Benoto strojem i detaljima sipova (b).
S1.30.14. Pogledna Benoto stroj: loranj (1), celicna cijev-obloina kolona (2), grabilica za
izvlacenje materijala iz cijevi (3), lijevak za istresanje izvatlenog materijala (4),
sanke (5), papuce (6), obujmice za laviranje i pritiskivanje c!ievi (7), (Hjeldnes,
1992).
------------------------------~~~e-m-el~Ue-,y~e-----------------------------141
X DubOko-illdirektllo tellleijellje
30. Tellleljenje
l1a
.<ipovima
Temeljenje
Temeljel1je
143
X Duboko-illdireklllo lemeljellje
Temeljellje
cirkulaciju prerna potrebi busenja. Danas postoje razne alatke prikl31dne .za rad u
razliCitim terenskirn uslovirna i za razlieite oblike i velieine sipova. Sipovl se buse
prornjera 40-300 em, a do dubine 100,0 ill.
Kadaje busotina izbusena do potrebne dubine, ona se ocisti, ukloni busaCi
pribor, postavi armatura i betonira plastienim betonom pomocu kontraktora na
prije opisan nacin.
S1.30.16. Sematski prikaz izrade busenih sipova hidraulickom stabilizacijom: busenje (aj,
Ciscenje i armiranje (bj i betoniranje (c), gdje je: bazen za suspenziju (l), busilica
sa reverzibilnim ispiranjem (2), pumpa za ispiranje (3), dizalica (4), kontraktor za
betoniranje (5), spiralni armaturni ko} (6), gotovi dio sipa (7).
X Duboko-indireklflo temeljenje
@
TROSTRUKA ISPIRNA
CLAVA (VODA. ZRAK.
SMJESA
TROSTRUKA CIJEV
!I
Hr.
Jl150mm
@
1.Sd
3d
]
~
STUI'
STUB
l.Sd
+-->r-+
1.Sd
1.Sd 3d (min) 3d
Vanjsko se opterecenje od objekta prenosi preko veznih armiranobe~on~ki~ gre~a ~/!I! kapa, odnosno temeljne konstrukcije na sipove, bilo kao
pOJedm~cne sIle Ihh kao kontinualno opterecenje. Za manji broj sipova u grupi
?ovezam.h. u glavama sipa uobicajen je naziv "kapa" sipova, a za veci broj sipova u
Jednom Ih u oba pravca povezna greda naziva se nadglavna greda iii temeljna
ploca.
.. Kod v~r:nirano-beto~skih sipo.va obicno se gornji dio betona glave sipa
razblJe u dUZInI 30-50 em I oslo bod I armatura u duzini 30d, koja se poveze sa
arn:aturom povezne-nadglavne grede. Kao minimalni razmak izmedu sipova uzima
se IZllOS 3 d Cd -promjer, iii stranica sipa), a od iviee nadglavne kape-grede 1,5 d
(s1. 30.1S.).
Kada su sipovi vertikalni, njihov raspored je relativno lahko podesiti, tako
da svi ~udu sto bolje iskoristeni. Kada postoje samo dva sipa, oni se postavljaju i
?OV~zuJu. gred~~. tako da su u pravcu moguceg ekscentriciteta. Po pravilu, U
lzoh.rano] grup' vslpov.a. treba da postoje najmanje tri sipa, kako bi se osigurala
stabIlnost na boene pntlske. U ovome slucaju sipovi se rasporeduju u trouglu, cije
146
Temeljenje
3~
1.5d
"':,
'I'
,'1:1.,'
.",
I: "' a
l.Sd1.5d
'F of
tSd
SI.30.1B. Tipicne kape sipova: za nosac sa dva sipa (a), za tri u trougao postavljena ipa
(b), za cetiri u kvadrat poslavljena sipa (c), za .~est (d) i pet (e) .sipova sa
pravougaonim nadglavnim nosacem, za sedam .fipova sa poligonalnom kapom
(f) i za 16 sipova sa kvadratnom nadglavnom plocom (g).
147
X Duboko-illdirektllo temefjellje
na sipove (sl. 30.19.-a). Tipiena annatura nadglavnih kapa za manju grupu sipova
data je na slici 30.19., za vertikalno opterecenje (sl. 30.19.-a) i kombinovano
vertikalno opterecenje i moment savijanja (s1. 30.19.-b,c).
x-t--+--
ri,
ili
LF
LjY
S[,30,20, Neki naCini ojaeavanja glava celienih sipova u nadglavnoj kapi, gdjeje eelicna
A
PRESJEK-
SI.30.19. Nadglavne armirano-betonske kape sa armaturom za: cetiri sipa (a), sest sipova
sa pravougaonom (b) i tri sipa sa trokutastom (c), nadglavnom kapom.
Temeljenje
poklopna ploea (1), celieni podmetaCi (2), armatura kroz nosac (3), Pajnernosac (4), ugaoni normalni projili (5), armirani beton kape sipa (6), okrugli
celicni sip (7),
30.3.ZABUANJE SIPOVA
Zabijanje kratkih drvenih stpoVa ruel1lm maljem vrseno je od davnina
najjednostavnijim postupcima, a onih dliZih razlieitim uredajem sa mehaniekim
dizanjem ma\ja (bata). Ove prijasnje metode danas se koriste sarno za mali obim
radova kratkih sipova, gdje se ne isplati doprema vecih mehaniekih sredstava za
zabijanje. Najjednostavniji naein zabijanjaje rucnim maljem, koji se vodi pomocu
igle usadene u glavu sipa (s1. 30.21.-a), iIi koji se vodi putem vodica na stalku (sl.
30.21.-b).
Medutim, za vece i teze sipove nije primjenljivo rueno zabijanje. Danas se
maljevi teski 5-10 kN, sa visinom pada malja od 1,0-3,0 m, dizu motomim viti om,
a automatski se otkaee na odredenoj visini. Malj od livenog zeljeza klizi izmedu
dvije yodice, niz gredu stalka, time se osigurava vertikalni pad malja. Brzina
zabijanja iznosi od 30-60 udaraca u rninuti.
Danas se na gradilistima koriste motomi zabijaei raznih tipova, velieina,
tezina i nacina djelovanja. Isto tako, postoje razni tipovi strojeva za izvodenje
sipova na lieu mjesta, Neki savremeniji tipovi strojeva za zabijanje i izvodenje
sipova na lieu mjesta bit ce dati u narednom prikazu.
--------------------~~~--------------------149
Temeljenje
X DubokO-illdil'l,ktllo lemeljfflje
SI.30.21. Rucno zabijanje drvenih sipova: putem igle za vodenje (a) i preko voaica (b).
gdje je: igla za voaenje malja (1). malj (2), konopac za podizarye malja (3), .
voaice (4), sip (5), (Norrveiller, 1981).
150
Temeljellje
c)
d)
e)
Temeljellje
koji treba priblizno da odgovara tezini sipa. Sa ovim maljevima bilo bi nemoguce
zabijati teske i druge armirano-betonske sipove. Jednodjelujuci malj sipa ima
tezinu cilindra od 25-200 kN.
S/.30.23. Maljevi i vodice za zabijanje sipova: vodilica malja i ovje.seni klizae za Delmag
dizel malj za sipove (a), malj za jednostruko djelovanje pomocu pare (b) i (c),
gdje je: malj (I), klizae (2), vodilica malja (3). ,~ip (4), te.ski cilinder (5), suplji
klip za vodenje i dovod pare iii zraka (6), dovod pare iii zraka (7), kuke za
okretanje (8), ploea (9), plastieni podmetac (10), tvrdo drvo (11), lijevano
ieljezo (J 2), drveni ulo,i;ci (13), kuke za dizanje (14), vodica cilindra (15), rueno
upravljanje (16), ventil za paru (17), ispust pare iii zraka (18), (Tomlinson i
Boorman,1995; Nonveiller, /981.).
------------------------------------------------153
Femeijellje
X Dubolw-illdireklllO temeijellje
Ovaj tip malja najcesee se koristi kod zabijanja celicnih sipova. Ne treba
mu busaea konstrukcija, vee se moze prikopcati na vrh sipa pomoeu vodiliea.
za drvene sipove koristiti rucne iii motorne maljeve, tezine izmedu 2,5 i
20 kN, sa visinom pada od 3,0 do 6,0 m;
annirano-betonske sipove zabijati maljem tezine pribliZno jednakoj tezini
sipa, a visina pada nije veea od 1,20 m (neki preporucuju do 2,5 m), kako
bi se iskljucila moguenost osteeenja glave sipa. Udarei pomoeu tezih
maljeva sa kraeim padom imaju veCi efekat nego laksi maljevi sa veeim
padom, posebno u glinovitom tlu;
u pjeskovitom i propusnom tIu korisni su ma~jevi sa brzim slabijim
pojedinacnim udareima, jer izazivaju vibraeiju u tlu i smanjuju otpor
prodiranju sipa. Ovakvom tehnikom rada stvara se oko sipa tecno stanje
u tlu, te opada cvrstoea t1a na smicanje, a poveeava prodiranje sipa;
u giinovitom tlu povoljni su maljevi sa manjim brojem jacih udaraca.
Polagahniji slijed udaraea omogueuje izvjesnu konsolidaciju pornog
pritiska, teolaksava zabijanje sipa.
Od jakih udaraca osteeuje se glava sipa, zbog cega se ona zastieuje. Ovo
posebno vrijedi za armirano-betonske zabijene sipove, zbog cega se glava sipa
zastieuje kapom od lijevanog zeljeza sa umeeima od tvrdog drveta i elasticnih
podmetaca (s1. 30.7.-g).
Temd)en}e
Temeljenje
155
X Duboko-i"direklflO temeijeflje
30. Temeljel/je
lIa
Jipovima
SL30.25. Sema vibracionog zabijaca za sipove (Nonveiller, 1981), g4ie je: masa sa
oprugama (1), ekscentri (2) i sip (3).
S1.30.26.
157
X Duboko-jlldjr/,ktllo temc{jenje
okolno tl0 (II). Tada je koncentracUa napona veca i slijeganja su veca (III), pa
gradijent Q/s u dijagramu postaje stnniji (s1. 30.27.-b).
Q
@
30.4. ISPITIV ANJE NOSIVOSTI SIPOVA
Gdje je god moguce, probno opterecenje treba izvesti sa Istlm tipom,
nacinom i dimenzijama sipa, koji ce biti koristen. U svim fazama opterecenja treba
paZJjivo registrovati sve mjerne podatke sa ugradenih instrumenata za mjerenje
sila, napona, skracertia i otpora uzdui i na vrhu sipa.
Probnim opterecenjem sipa mjeri se krajnja sila (Qf) koja izaziva potpun
slom tia po obodu !lipa i ispod njegovog vrha i to u momentu kada on nagio pocinje
prodirati u tlo.
Pretpostavljajuci ispitni sip sa prosirenom stopom (sl. 30.27.-a), ravnoteZa
sila koje djelujtJ na sip bit ce (Nonveiller, 1981):
Q+WI +Wz =Q V+ I QO+2QO'
(30.3.)
Sila P mjeri se u celiji na bazi sipa, pa je sila na obimu pros irene stope:
z Qo
= P + W2 -
Qv'
(30.4.)
Qo = Q + WI - P.
Ako mjerna celija nije sasvim na bazi sipa, dio sile 2 Qo ' uz pretpostavk:u
da je otpor na obimu sipa konstantan po dubini, izracuna se iz izraza:
zAo
2QO=IQOA'
I
~
z:
(3)
;'5
~
::;
</)
(2
Qv
SI.30.27. Dispozicija ispitnih instrumenata i sila na ipu (a) i tipican tok slijeganja sipa i
faze prenosa silo na tlo (b), gtije su: celije za mjerel~je napona (I), ce/ije za
mjerenje sile (2), sipka za l1?jerenje skracenja (3), sila Q preuzima trenje na
obimu (I), postepen prenos sile na bazu (II), slom tla oko baze sipa (Ill).
~Ao .
lAo
(30.6.)
(30.5.)
Q v =P+WZ-IQo
OPTERECENJE Q(kN)
1----"'" x
----------------------------~~~el-ne~lj~el~y-e-------------------------
Sip moZe biti ispitan pomocu dobro centrirane hidraulicke dizalice, koja se
odupire od konstrukciju montiranu iznad ispitnog sipa. Najjednostavniji je nacin
da se dizalica odupre od sanduk sa balastom od betona iIi celika. Blokovi se slazu
u sanduk na pomocnoj skeli (iznad vode) oko sipa iii na povezane metalne nosace
oslonjene na unakrsno polozene drvene pragove (sl. 30.28.). Kod ovoga nacina
opterecenja mogu nastupiti poteskoce kod Ijuljanja pJatforme iIi kolapsa sipa.
Mjerenje opterecenja na sip vrsi se direktno na instrumentu postavljenom
izmedu glave sipa i dizalice iIi izmedu dizalice i platforme. Slijeganje se registruje
na celicnoj ploci navarenoj na glavi sipa.
Tcmc{jcllje
159
x Duboko-illdirektllo temeljenje
I
I
I
l~
SI.30.28. Prikaz balas! opterecenja iznad ispitnog ,~ipa: balast od blokova (1), podZoga
blokovima (2), hidraulicka dizalica (3), slerieni letaj (4), relerentna greda (5),
/fip (6), eelieni nosaCi (7), drveni roltilj (8), (Tomlinson i Boorman, 1995;Construction Industry Research and Information Association).
..
Umjesto ove skupe izrade koriste se zatezuci sipovi (obicno cetiri) preko
kOJlh se ucvrste celicni nosaCi, 0 koje se odupire hidraulicka presa (s1. 30.29.).
Mjerenje sile i slijeganje sipa vrsi se na mjestima i na naCin slican prethodnoj
metodi ispitivanja nosivosti sipa.
Kod znacajnijih i obimnijih radova na izvodenju sipova uputno je provesti
ispitivanje nosivosti sipova uz prethodno sacinjen program ispitivanja za razlicite
tipove i duzine sipova, u stvamim geotebnickim osobinama t1a. E~rocode 7. za
temeljenje. na s.i'povil~a definise ograniceno opterecenje (QL) kao opterecenje koje
prouzrokuJe shJeganJe 10% od promjera baze sipa. Ako se ne moze ostvariti
maksimalno opterecenje, uzima se ovo limitirajuce opterecenje (QL)'
i~
b..)
b-J
S1.30.29.
>>>>-
Temeljenje
Temeljenje
161
X Duboko-indirektno temeljenje
(ML test)
@
0
OPTERECENJE Q {kNI
500
750
1000
1250
250
,i
10
RASTERECENJE'---./sOOkN
~
RAONd
OPTERECENJE
1500
1750
~ 300r---1--;;-::;;r~_ _,--_---,
Zl
~g200
~1000
o
25
I
I
50
\250 \
600
'"
>-
~ 20
\~
250 };;O
10
"
~ 30
I I I
I
40
0
I I
:E
40
':!
50
75
100 10 em
125
Ml-op;t
I1
12
:z
3000
w
-,
:z
w
2000
1500
I 115~
10
CRP opit
1250
""
W
I~~~----__
11----__--,------l~+PO
--I
-...
'u
1000
I-
14
0..
25.4
50.8
76.2
101.6
127.0
254
SLIJEGANJE s{mm)
Temeljenjc
163
@
VRIJEME tlminl
-0
E
30'
60'
x
0
w
~~ Q
:::;
'"~
1rl
OJ
~
z
,'"w
'"
06
t;;o
'"
"-
Q.
UKUPNO SLlJEGANJEsJminl
SI.30.32. Dijagram slijeganja (s): sa vremenom (t) za razne faze opterecenja (a), prema
opterecenju Q (b), za posljednjih 30 minuta s '30 prema opterecenju (C),
(Nonveiller, 1981}.
Tellleljel/je
velieine proraeunate sile sloma iii kada brzina prodora sipa dospije 0,3 mm/min. U
drug~j fazi optereeuje se silom koja izaziva konstantnu brzinu prodiranja od 0,3
mrnImin, sve do sloma tla.
U Norveskoj se primjenjuje CRP metoda sa optereeenjem koje izaziva
konstantnu brzinu prodiranja sipa od 1 mrnImin.
Qj=oQj+vQf'
(30.7.)
oQ J = fOoTj(z)dZ;
o
gdje je:
0- opseg sipa;
Av - presjek u stopi sipa;
vllf - kriticno opterecenje na vrhu sipa;
or j
=a
(30.8.)
gdje je a koeficijenat koji izraZava odnos izmedu kohezije (c') i adhezije (a),
izmedu sipa i tla.
----------------------~~~--------------------1~
Temeljenje
X Duboko-indirektno temeijellje
Q = Qo + Qv'
(30.9.)
Sirina na koju se prenosi opterecenje preko vrha sipa na tIo iznosi
priblizno (6-1O)r (r=poluprecnik sipa) (s1. 30.33.-b).
Sila sipa (Q) razlicito se raspodjeIjuje na dio sile na trenje po omotacu
(Qo) i na dio sile koji se prenosi preko baze sipa (Qv). Ova raspodjela opterecenja
ovisna je 0 geomehanickim osobinama pojedinih sIojeva tIa i elasticnoj
deformaciji sipa. Na slici 30.34. sematski su prikazani osnovni slucajevi ovih
odnosa sila po omotacu i na vrhu sipa (Qo i Qv).
Kada se sip oslanja na cvrsto tlo (s1. 30.34.-a), najveci dio sHe prenosi se u
tlo putem njegovog vrha, a sarno manji dio preko omotaca (Q==Qv). Odnos Qv/Qo
ovisi 0 slijeganju cvrstog sloja, deformacionim osobinama sipa i osobinama
mehkog sloja. Sip zabijen u homogenom tIu (sl. 30.34.-b) prenosi veci dio sile
trenjem po omotacu sipa (Q == Qo). Na slici 30.34.-c prikazan je sip zabijen u
rahlom j dijelom u zbijenom tlu. Evidentno je da se nosivost po omotacu (Qo)
povecava u zbijenom sloju. Sip zabijen dijelom u stisljivi sloj, koji se moze
naknadno slegnuti, moze izazvati i negativno trenje (sl. 30.34.-d). Zato se sila koja
se prenosi preko vrha sipa moze znatno povecati. Kada se izmedu dva zbijena sloja
javlja treCi stisijiviji sloj, onda je moguce da u prvoj fazi opterecenja ~ stisljiv~~
sloju dode do povecanja nosivosti po omotacu (sI.30.34.-e). Medutlm, kaslllJe
dolazi do slijeganja stisljivog sloja sto dovodi do negativnog trenja, a time i
do smanjenja dijela nosivosti po omotacu (Qo), odnosno do povecanja nosivosti na
vrhu sipa (Qv) (Nonveiller, 1981; Dolarevic, 1987) .
....... ~. "-::"
. ". \
"t
"D~
~2Qo
://; I I
o.v
y. . '
C:'...
SI.30.34, Sematski prikaz raspoqjele sile sipa (Q) na omotac (Qo) i na bazu vrha sipa (Qv):
sip na evrstom tlu (aj, sip na homogenom sloju (bj, sip na rahlom i zbijenom
sloju (c), sip u stisljivom sloju-Ilegativno trellje (d) i (e), gdjeje: mehko tlo (1),
tvrdi sloj (2), rahli materijal (3), zbijelli sloj (4), stisljivi sloj (5).
"
Sl.30.33.
Serna sila otpora izmeau sipa i tla i zone plasticnog sloma (a) i raspodjela
vertikalnih napona u flu ako sipa (b), sa zonom plasticnog sloma (spiralnog
oblika) (1) i dijagramom vertikaillih napona (2).
166
Temeljenje
X Duboko-illdirektllo temeljenje
Temeljenje
oQJ
= f z'r]
2r1C' dz,
(30.lO.)
(30.11.)
gdjeje:
r-poluprecnik sipa;
dz-difereneijal dubine sipa;
Ao- povrsina obima sipa.
Prema Meyerhofu (Majerho( 1951, 1961) otpor uz obim sipa moze se
izraziti kao ujednadZbi za duboke temelje Uedn. 14.56.), tj.:
c"=ae'+yDK s '(g8,
(30.12.)
gdjeje:
D-dubina temelja;
Ks=O,7Ko-prosjecni koefieijent bocnog pritiska na visini plastifizirane zone u
bazu sipa;
Ko=O,5 za nevezano i Ko=l,O za vezano tlo;
b- ugao trenja izmedu sipa i tla;
a - kao ujednadzbi 14.56.
Prema tome, otpor po obimu sipa bio bi:
Qo =
LO
e"&,
o
(30.13.)
gdjeje:
O-obim sipa=2rn za krumi i 2(B+L) za pravougaoni presjek sipa;
B i L-sirina, odnosno duzina presjeka sipa.
Kod izvodenja busenih sipova na lieu mjesta vidjeli smo da se koristi
bentonitska suspenzija za stabilnost zidova busotine. Laboratorijskim ispitivanjima
(Fanner i dr.1971, Nonveiller, 1981) ustanovljeno je da se aktivira puni otpor
trenja po obimu sipa, bez obzira na stvorenu bentonitsku kosuljieu na zidovima
busotine.
Otpor prooiranja baze sipa (vQt} ovisi 0 cvrstoci sloma (qf) kruzne iii
pravougaone povrsine (Av) sipa i racuna se prema izrazu 30.7.
.
Napon sloma tla (vqf) ispod !lipa moze se racunati premajednadZbl (14.56.)
za duboke temelje:
+05yBN
(30.14.)
v q J =cNc
'
r +K 01vDN q'
gdje su:
~~------------------------~7~e-m~elj~e-~~e-------------------------169
X Duboko-illdirektllo temeljenje
IvQJ = Av'vqA
tgo m =
~<p
f{!
(30.15.)
Oblik i dimenzije zone plasticnog sloma oko vrha sipa ovise 0 hrapavosti
izmedu baze i sipa i tla, te od ugla smicanja <po Debijina te zone iznosi od d 1=1,4B
do dz=8,9B, a sarna zona sloma moze biti spiralnog oblika (sl. 30.33.). Radi ovoga,
sip treba da se zabije od lB do 5B, ukoliko baza nije od stjenovitog materijala,
kada se usvaja ova nifu vrijednost.
Ukoliko postoje uslovi trenja po obimu sipa i nosivosti na vrhu sipa, onda
se uzima njihovo zajednicko djelovanje.
V'
E
~
gdjeje:
~ 20
z
!.-30
;I'
-'
ro~
0
I
;-
i7
,/
/',,1
,/
~~ 10
:I:::>
./
~),.
<
z~
Ot!)
V ,/
,2
2
4 6 810 20 4 6!\ 10 200
FAKTORI NOSIVOSTI log N -
4 6 810 3 2 3000
a)
I70------------------------~-------------------------
Temeljenje
S1.30.35. Sematski prikaz otpornosti tLa u pogledu nosivosti sipa (a), te dijagram faktora
nosivosti (Ne,Nq i Ny) U ovisnosti od ugla smicanja (qlj, za kruini i kvadratni
presjekSipa (b).
b)
171
X Duboko-illdirektllo temeljellje
gdjeje:
cm- mobilizirana kohezija na vrhu sipa;
qv = (YI . h' + Y2h) - vertikalni napon od pritiska tIa usljed vlastite teiine
u nivou vrha sipa;
Ko- koeficijent mirovanja kod pritiska tla u nivou vrha sipa (neki autori
koriste Ks);
y - jedinicna tezina t1a;
Nc, Nq , Ny- faktori nosivosti ovisni 0 veliCini dopustenog mobiliziranog ugla
na smicanje (cp' m) pri vrhu sipa (sl. 30.35.-b), za krumi i kvadratni presjek, a
za pravougaoni presjek vidjeti sliku 14.14.;
r- poluprecnik baze sipa.
U sIojevitom tlu se ucestvovanje manje otpomih slojeva ne uzima u
proracun. Ukoliko se ipak djelimicno uzima u obzir, potrebno je dokazati
predvidenu mobilisanu otpomost tib slojeva.
Ukoliko je nepouzdan podatak 0 pojavi negativnog trenja, odnosno
adhezije prilikom konsolidacije stisljivih slojeva pod djelovanjima optereeenja na
povrsini tla, onda se dopusteno opterecenje sipa racuna sarno iz otpora vrha sipa.
c)
v qr
(30.20.)
N;
moze se zanemariti, te ce
(30.21.)
(30.22.)
a) Meyerhofova metoda. Prema Meyrhofu (1976), moe nosenja sipa na vrhu (Qv)
(30.19.)
gdje je:
(jv
(jv
(30.23.)
i 1.
Temeljel/je
----------------------~~~-------------------ln
Temeljenje
X Duboko-illdirektllo temeljenje
(30.25.)
gdje je <p ugao smicanja u nosecem sloju.
Meyerhof (1976), takoder, sugerise mogucnost iznalaienja gramcne
otpornosti tla u tacki ("'If), u homogenom granuliranom tIu (D=Db ) putem broja
udaraca kod standardnog penetracionog opita, kao:
v ql
= 40 N . D / d :::; 400N
(kN / m 2 ),
(30.26.)
gdjeje:
N - srednji broj udaraca kod standardnog penetracionog opita blizu vrha
sipa.
@
o
10
1000
800
600
400
30
20
,1
,
:>
o""
in
~
o
o
:z:
NC
20
'"'..'-::7.. _~-"'I
<-:~.::~._;.
~.. ' .. ::' ',,;..
'"
u.
...
,-
1>-'
"
pijesak;
zql - kao i lql same za zbijeni pijesak;
Db - dubina penetracije u zbijeni sloj pijeska (s1. 30.36.-c);
Za sip zabijen u zasiceni glineni sloj u nedreniranim uslovima (<p=O)
nosivost vrha sipa je:
Qv
= Cu
N~ . Av
= 9cuAv '
(30.28.)
gdje je:
(30.29.)
1/
10
6
6
gdjeje:
.. f)
..
Qv=Av(CN c vNql
l(
10
10
20
1+2K
=
0 qv - srednji normalni (efektivni) napon tla, na vrhu sipa;
3
Ko =1- sin qJ - koeficijent pritiska rnirovanja tla;
(J~
lA- Nq
./
...- --
cr:
oI -
N; i <p za rastresiti
,-
I-
g;
,/
,,
100
80
60
~ 40
in
45
200
.~
40
gdjeje:
lql - limitirajuca granicna jedinicna otpornost rastresitog t1a, determinisanog
30
40
45
SI.30.36. Sema opterecenja i otpora ria sipa u homogenom flu (aJ, promjena jedinicnog
otpora tla na vrhu sipa u homogenom pijesku (b) i uslojenom tlu (c), te primjena
maksimalnih vrijednosti N~ i
qJ
(d), (Meyerhof,
(30.30.)
1976;Braja, 1995).
Cesto se sip zabija kroz prvi slabiji, a zatim cvrsci - zbijeni sloj tla (s1.
30.36.-c), u kome slucajuje:
_
Vqj-lq[
174
+ Lql-lqJDb <
lOd
Temeljenje
2ql'
(30.27.)
(30.31.)
Temeijenje
175
X Dubokoilldireklllo temeljenje
N;
','.
./
.' ;,". : ,.'. :':.",' i.'.< "ReduCiriuii lndellS krutOstiJ~t':"" "';
'"
;~;::. '10 .'.R;; 20
"'40 " ..60., 80::'' .'100
200 ... 300
6.97
1.00
7.34
1
1.13
7.72
2
127
8.12
3
1.43
4
8.54
1.60
8.99
5
1.79
6
9.45
1.99
7
9.94
222
10.45
8
2.47
10.99
9
2.74
10 11.55
3.04
11 12.14
3.36
12 12.76
3.71
13 13.41
4.09
14 14.08
4.51
15 14.79
4.96
16 15.53
5.45
17 16.30
5.98
18 17.11
6.56
19 17.95
7.18
20 18.83
7.85
21 19.75
8.58
0
gdje je:
1=--rr
1+1.11
r
gdjeje:
Es
1 =
r
2(1 + ,us
Gs
Xc + qJg<P) c+ qvtg<p
-indeks krutosti,
(30.34.)
N c*
Vrijednost
1r
(30.35.)
7.90
1.00
8.37
1.15
8.87
1.31
9.40
1.49
9.96
1.70
10.56
1.92
11.19
2.18
11.85
2.46
12.55
2.76
13.29
3.11
14.08
3.48
14.90
3.90
15.77
4.35
16.69
4.85
17.65
5.40
18.66
6.00
19.73
6.66
20.85
7.37
22.03
8.16
23.26
9.01
24.56
9.94
25.92
10.95
8.82
1.00
9.42
1.16
10.06
1.35
10.74
1.56
11.47
180
12.25
2.07
13.08
2.37
13.96
2.71
14.90
3.09
15.91
3.52
16.97
3.99
18.10
4.52
19.30
5.10
20.57
5.75
21.92
6.47
23.35
7.26
24.86
8.13
26.46
9.09
28.15
10.15
29.93
11.31
31.81
12.58
33.80
13.97
9.36
1.00
10.04
1.18
10.77
1.38
11.55
1.61
12.40
1.87
13.30
2.16
14.26
2.50
15.30
2.88
16.41
3.31
17.59
3.79
18.86
4.32
20.20
4.93
21.64
5.60
23.17
6.35
24.80
7.18
26.53
8.11
28.37
9.14
30.33
10.27
32.40
11.53
34.59
15.91
36.92
14.44
39.38
16.12
9.75
1.00
10.49
1.18
11.28
1-39
12.14
1.64
13.07
1.91
14.07
2.23
15.14
2.59
16.30
3.00
17.54
3.46
18.87
3.99
20.29
4.58
21.81
5.24
23.44
5.98
25.18
6.81
27.04
7.74
29.02
8.78
31.13
9.93
33.37
11.20
35.76
12.62
38.30
14.19
40.99
15.92
43.85
17.83
10.04
1.00
10.83
1.19
11.69
1.41
12.61
1.66
13.61
1.95
14.69
2.28
15.85
2.67
17.10
3.10
18.45
3.59
19.90
4.15
21.46
4.78
23.13
5-50
24.92
6.30
26.84
7.20
28.89
8.20
31.08
9.33
33.43
10.58
35.92
11.98
38.59
13.54
41.42
15.26
44.43
17.17
47.64
19.29
10.97
1.00
11.92
1.21
12.96
1.45
14.10
1.74
15.34
2.07
16.69
2.46
18.17
2.91
19.77
3.43
21.51
4.02
23.39
4.70
25.43
5.48
27.64
6.37
30.03
7.38
32.60
8.53
35.38
9.82
38.37
11.28
41.58
12.92
45.04
14.77
48.74
16.84
52.71
19.15
56.97
21.73
61.51
24.61
11.51
1.00
12.57
1.22
13.73
1.48
15.00
1.79
16.40
2.15
17.94
2.57
19.62
3.06
12.46
3.63
23.46
4.30
25.64
5.06
28.02
5.94
30.61
6.95
33.41
8.10
36.46
9.42
39.75
10.91
43.32
12.61
47.17
14.53
51.32
16.69
55.80
19.13
60.61
21.87
65.79
24.94
71.34
28.39
..
.. .......... Tabela307
,
400.
11-89
1.00
13.03
1.23
14.28
1.50
15.66
1.82
17.18
2.20
18.86
2.65
20.70
3.18
22.71
3.79
24.93
4.50
27.35
5.33
29.99
6.29
32.87
7.39
36.02
8.66
39.44
10.10
43.15
11.76
47.18
13.64
51.55
15.78
56.27
18.20
61.38
20.94
66.89
24.03
72.82
27.51
79.22
31.41
5QQ, .
12.19
1.00
13.39
1.23
14.71
1.51
16.18
1.85
17.80
2.24
19.59
2.71
21.56
3.27
23.73
3.91
26.11
4.67
28.73
5.55
31-59
6.57
34.73
7.75
38.16
9.11
41.89
10.67
45.96
12.46
50.39
14.50
55.20
16.83
60.42
19.47
66.07
22.47
72.18
25.85
78.78
29.67
85.90
33.97
176
Tellleljellje
Temeljellje
177
X Duboko-indireklllO tellleljenje
..~
'-'c!>-
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
' ..
10
20
','40
20.71
9.37
21.71
10.21
22.75
11.l3
23.84
12.12
24.98
13.18
26_16
14.33
27.40
15.57
28.29
16.90
30.03
18.24
31.43
19.88
32.89
21.55
34.41
23.34
35.99
25.28
37.65
27.36
39.37
29.60
41.17
32.02
43.04
34.63
44.99
37.44
47.03
40.47
49.16
43.74
51.38
47.27
27.35
12.05
28.84
13.24
30.41
14.54
32.05
15.95
33.77
17.47
35.57
19.12
37.45
20.91
39.42
22.85
41.49
24.95
43.64
27.22
45.90
29.68
48.26
32.34
50.72
35.21
53.30
38.32
55.99
41.68
58.81
45.31
61.75
49.24
64.83
53.50
68.04
58.10
71.41
63.07
74.92
68.48
35.89
15.50
38.09
17.17
40.41
18.99
42.85
20.98
45.42
23.15
48.13
25.52
50.96
28.10
53.95
30.90
57.08
33.95
60.37
37.27
63.82
40.88
67.44
44.80
71.24
49.05
75.22
53.67
79.39
58.68
83.77
64.13
88.36
70.03
93.17
76.45
98.21
83.40
103.49
90.96
109.02
99.16
6()
41.98
17.96
44.73
19.99
47.63
22.21
50.69
24.64
53.93
27.30
57.34
30.21
60.93
33.40
64.71
36.87
68.69
40.66
72.88
44.79
77.29
49.30
81.92
54.20
86.80
59.54
91.91
65.36
97.29
71.69
102.94
78.57
108.86
86.05
115.09
94.20
121.62
103.05
128.48
112.68
135.68
123.16
in'
Tabela 307
. .(nastavak)
.
,;>
400
500
93.57
38.81
101.83
44.22
110.70
50.29
120.23
57.06
130.44
64.62
141.39
73.04
153.10
82.40
165.61
92.80
178.98
104.33
193.23
117.11
208.43
131.24
224.62
146.87
241.84
164.12
260.15
183.16
279.60
204.14
300.26
227.26
322.17
225.71
345.41
280.71
370.04
311.50
396.12
345.34
423.74
382.53
80
100 200300
,,_c.
. .
Reducirani itideks krutosti lIT
, .'. 2(\
-'60""
40.
.Q> ..1043
44
45
46
47
48
49
50
c)
53.70
51.08
56.13
55.20
58.66
59.66
61.30
64048
64.07
69.71
66.97
75.38
70,01
81.54
73.19
88.23
78.60
74.30
82.45
80.62
86.48
87.48
90.70
94.92
95.12
103.00
99.75
111.78
104.60
121.33
109.70
131.73
143.23
134.56
151.16
146.97
159.48
160.48
168.22
175.20
177.40
191.24
187.04
208.73
197.17
227.82
207.83
248.68
114.82
108.08
120.91
117.76
127.28
128.28
133.97
139.73
140.99
152.19
148.35
165.76
156.09
180.56
164.21
196.70
;..
...
80:
167.51
157.21
177.07
172,00
187.12
188.12
197.67
205.70
208.77
224.88
220.43
245.81
232.70
268.69
245.60
293.70
100' .- ..
.200
275.59
257.99
292.85
283.80
311.04
312.03
330.20
342.94
350.41
376.77
371.70
413.82
394.15
454.42
417.82
498.94
189.13
177.36
200.17
194.31
211.79
212.79
224.00
232.96
236.85
254.99
250.36
279.06
264.58
305.37
279.55
334.15
Tabela .W 7(na~tav{lk)
".........: .-.. :
.'.
..
300. ' .
343.40
321.22
365.75
354.20
389.35
390.35
414.26
429.98
440.54
473.42
468.28
521.08
497.56
573.38
528.46
630.80
400
401.36
375.28
428.21
414.51
456.57
457.57
486.54
504.82
518.20
566.70
551.64
613.65
586.96
676.22
624.28
744.99
.
500
452,96
423.39
483.88
468.28
516.58
517,58
551.16
571.74
587.72
631.25
626.36
696.64
667.21
768.53
710.39
847.61
I
I
Janbu - ova metoda. lanbu (1976) predvida proracun nOSivosti vrha sipa
(Qv) po opstem izrazu analo om ostalim autorima, tj.:
Qv = Av eN:
1000
80 0
500
At
d
:~~::~,.
o-
10
~ 80
u 60
z
40
a:
10
8
6
o
;;,
u.
#' //
~/
//, 7
~ ~ ~~ ~V
_n' = no,
/?5 /.......././ ~/
f)~r-
!l~D: ....
/~
..-!~
Nt
20
?,:\
"'~1I:':>
>V>
".
en
o
:z:
(30.36.)
40 0"20
+ q'N; ,
10
.""
/, ' /
~ !\
'\
1]'=90
1)'=75
~
q
20
30
40
45
't' (0)
Y,'lIIeljellje
Temeljel1je
179
X Duboko-indireklllo temeljenje
Faktori nosivosti
N; i N;
a)
vrha sipa, slicno kao na slici 30.37. Faktori nosivosti racunaju se prema izrazima:
N; = ~gqy + ~1 + tg qy r.e
2
2r g
(t q> ,
(30.37.)
(30.39.)
gdje je:
(30.3S.)
gdje je: 0- obim dijela sipa;
Az -dio duzine sipa, gdje je fkonstantna velicina (s1. 30.38.);
f - jedinicni koeficijent trenja na bilo kojoj dubini z.
@
o JEDINICNI KDEFICIJENT TRENJA
~~----,f---f
\
0'
:
-j----;----,f-
~
~
(30.40.)
K . tgo
= 0,18 + O,0065I D
(30.41.)
f-=konst.
SL30.38. Sema atpara fla aka sipa (a) i dijagram jedinicnag kaeficijenta atpara trenjem za
sipave u pijesku (b).
180
Temeljerije
O,5cp'-O,7cp'
O,7cp'-O,9cp'
O,8cp'-1,Ocp'
1,Ocp'
----------------------------~T.~eJ-lle~'lj~er~ij-e-------------------------
181
X Duboko-il1direkmo temeijellje
1)
/,,(kN 1m2)
= 2N,
(30.42.)
gdje je:
/" (kN / m
2
)
= N.
(30.43.)
Qo
= O D f sr .
(30.44.)
b)
1995):
01
02
03
./
10
KOEFICIJENT A
04
v-
nedefinirana
kohezija ICu)
0.5
Al +~ +AJ +K.
(30.47.)
\\ \\
\
0.75
0.50
u.
..: 60
::.:
I
I
1\\ \
\\ \
srednja
velicina
\~>
dija~azan I'~
"
0
I
f...=.L.C u
~ \
vrijednosti
UJ
ii
:z
w
-,
,(30.46.)
gdje je: A], A 2 , A3 .... povrsina dijagramn vertikalnih efektivnih napona, a leu, 2C",
kohezija nedreniranog tla u pojedinim slojevima D], D 2 , D3 .... (sl. 30.39. b, c,
d).
!-
~
'
---
"i
...
0.2 5
70
80
D j +2 cu D2 +3 c u D3 +K
jC u
3Cu, .
3CU
50
' CU -
too
:z
Cl
_,
(j
::::>
vertikalni efektivni
nap on (li y)
'"
a;,
I--
_ 40
(30.45.)
30
<[
0..
20
= A(Cf: + 2cJ
-- .... _--=.=
--:=-
I
a
90
SI.30.39. Promjena koeficijenta it ovisno 0 dubini sipa (a), sa semom otpora tla sipa u
slojevitom flu (b), kao i ovisnost kohezije Cu 0 dubini (c), te ovisnost venikalnog
napona (a~ ) 0 dubini, sa povrsinama (AJ, A2, A 3) za uslojeno flo, primjenljivo
50
100
150
200
250
300
182
Temeijel1je
Temeljellje
183
X Duboko-illdirektllo femeijenje
2)
/Jd
gdjeje:
empirijski adhezioni koeficijent, za koji je Americki institut za naftu
(1984) preporucio ovisnost od kohezije (c u) dobivene nedreniranim
postupkom (s1. 30.40.).
Za normalno konsolidiranu glinu (cu:S;oko 50 kN/m2) <x=l. Sila na obimu
(X-
(cp). U pocetku se
N;
sipa:
(30.49.)
3)
f3 metod. Prilikom zabijanja sipa u zasicenu glinu porni pritisak u tlu oko sipa
moze da se poveca, do 6 puta vrijednosti Cu. Medutim, poslije izvjesnog
vremena nastupi disipacija pritiska, te se k6eficijent trenja (f~) moZe
determinisati na bazi efektivnog napona (c=O), tj.:
(30.50.)
gdjeje:
I
(J V -
f)=KtgqJr;
CPr - drenirani ugao smica~a;
K= I-sinqJr - koeficijent pritiska tla za normalno konsolidiranu glinu;
-J
(30.51.)
a za prekonsolidiranu glinu:
(30.52.)
184
Temeljelije
WHf=Qs,
iIi:
Q=
WH{
..
s
----------------------------~~~el-ne~lj~el~ije--------------------------
185
X Dubo/w-illciirektIlO temeljenje
@
(30.55.)
:;
aJ
:;:,
Q
=F=
j
14.2
o
(30.56.)
WgH
F .s.k
s
(30.59.)
u
510 20
50
100
A=W9H'~
14.2
150 200
AEs
186----------------------~~--------------------
Temeljenje
10
Cl
::iiw.g.H[MNmJ
10.0
20.0
<t
(30.58.)
+--~.;.:.:--.,,;;;;:;
Cl
(30.57.)
WgHD
2
AEs
W 9H~MN m]
2.0
4.8'
SI.30.41.
A=
--
gdje je:
W - masa malja (t);
H - visina pada (em);
s - dubina utiskivanja sipa pri posljednjem udareu malja (em);
D - dubina sipa (em);
Ws - tezina sipa (kN);
A - povrsina presjeka sipa (em);
E - modul elasticnosti za materijal sipa (kN/m );
g=9,81::10 rnls 2;
ku =C{l+~l+Ycd}
....--.20+-..,-,---,--,-----,--..,.----,
~
Temeljellje
187
X Duboko-illdirektllo lemeijcllje
Nekoherentno tlo
1'.a bea
I 309
..
naponsloma
koeficijent K
qj (kN/m2)
K O,46+0,067N
qj=9,lON
K=O,74+0,098N
K-l,15+0,147N
qj =(68+4,5N):O:9,8N
K-tg2( 45+<P/2)tg<p
Za prenos sile trenjem uzimaju se u obzir sarno oni slojevi koji pokazuju
dovoljan otpor pri prodiranju (N), a nenosivi slojevi iznad uzimaju se sarno kao
optereeenje, Cime se poveeava nosivost vrha sipa.
Dopustena nosivost sipa dobija se dijeljenjem ukupne sile sloma sa
koeficijentom sigumosti (Fs). Njegova velicina ovisi 0 vrsti tia, obimu ispitivanja,
tacnosti metode ispitivanja i proracuna, karakteru objekta, itd. i uzima se od 2,0 do
4,0. Kod ove metode koristi se veei koeficijent sigumosti, jer postupak daje
priblifne rezultate i obicno se kombinuje sa probnim optereeenjem sipa, koji daje
pouzdanije rezultate.
Qj
Za koherentno tlo:
}
(30.61.)
uQ j =DQKLyz+qj Av ,
za nekoherentno tlo i
Qj
u
= DQc+q
C
j
Av'
(30.63.)
Ckd
(30.60.)
(kN),
As
gdje je:
Ao
= ckdAv +-T
c
(30.62.)
za koherentno tlo.
K, qr i C ovise 0 broju udaraca (N) za koherentno i nekoherentno tlo dok D
(du~in~ sipa), 0 (obim sipa) i Av (poprecni presjek vrha sipa) imaju p;ijasnje
znacenJe.
188------~----------~~~----------------
Temeljellje
kd
1 C kd
+ 2 Ckd
2
(30.64.)
Temeljelije
189
X Dubokoilldirektllo temeljmje
2@
Ckd(kN/m)
Ako se
~jeri
sila (P) u bazi sipa (51. 30.27.), velicine sita na obodu sipa
Tc(kN)
Qo = Q + WI - P;
2 Qo = P + W 2 - Qv ,
(30.65.)
D/
Z1 +-'''rl-----,jL
Ckd (prosjecno)
SI.30.42. Dijagram ovisnosti Chi i Te 0 dubini .fipa, sa redukcijom otpora po obimu Tc'ITe
(a), povdina sloma fla ispod .fipa (b) i srednja vrijednost Chi (c).
(30.66.)
190
Tell1c(jenje
191
X Duboko-illdirektno femeljellje
(30.67.)
gdjeje: dr F;-
DuZina~ipii
_.35" :<IIL..
550
450
700
600
850
700
800
1000
( 7: m
DiN 4014/1
U btiSotilii ainiirani i betoniranisipov!
DopliSteno opterceenje
Precnik dna proSirenog.
,.... >':2::..30. ..
....
:,.""
"40 .
".'"
.50:",.
;.35
;.. :" ..
.'."
.. "".
'.'
.,.
QdD. (kN)
~lpad.(cm)
200
250
300
400
60
70
80
90
100
.'
....
.'
DopuSteno ophlreec,hjei'
Qdot>(kN) .
300
380
470
550
650
D1N4014f2. N.koMml""'tlo
bet
~i
'a
0,9
s' .. 0'"
1.00
1,4
1,9
4,0
1.20
2.70
Temeljenje
0,7
1,2
192
MN/m2)
0.5
0.2 s
0.3s
LOs
0.65
. 'DIN 401412
.'.
<5
5 do 10
Odo2
2do 5
>5
0<102
10 do 15
2 do 7.5
>15
o do 2
2 <1010
>10
<1),025
0,025 <10 0,1
0,\ do 0,2
0,025 do 0,04
0,04 do 0,05
'.
t>. K;o.~~~~.~~~~!~12r,:",',:
0,03
0,05
0
~:~~~
".
XO
0,06
0.10
Temeljenje
193
X Duboko-illdirektllO temeijellje
30. Teme/jenje lIa ,Npovima
Navtavak tabele -W 14
Qf =
7.
Tabela3014
RED.
FORMULA
Ble
Q =Wmh
I.
S+c
Q=EmHt;
2.
S+c
(F,=4,0-6,O)
Q == hEW
m m
S+C
j
3.
. Wm +n2Ws
Wm+W,
(F,=4,0-6,0)
ZNACENJE OZNAKA
Wm-tezina malja(kN)
h-visina pada malja
S-prodiranje sipa pri jednom
lidaru (m)
C=0,0254m (I in) za padajuci
malj
C-0,OO2S4m, za parni malj
Em-stupanj korisnog djelovanja
malja
-jedno i dvostepeno djelovanje
cekica Em=0,7-0,85
-dizel cekic Em=0,8-0,9
-padajuci eekic E,n=O,7-0,9
HE-energija cekica (kNm)
postoji u prospektirna slroja
SiCkaopod L
W,-tezina sipa (kN)
n - koeficijent vodenja
-celicni malj i betonski
sip (bez kape):
n=0,4-0,5
-drveni podmetac na
eelicni sip:n=O,3-0,4
-drveni sipovi:
n=0,25-0,3
-C=O,00254m (0, I in)
-ostala znacenja kao
pod J i 2.
Engineering
News
Record(ENR) (Braja,1995).
S+C
4.
(F,=6)
Wm +n2W"
Wm+W,
5.
En,H<:
E",Hli,D
= -r=:==~"==
s+
2A,E"
(F,=3-6)
6.
W,,~Ws
S (Wm +W,Y
Qr = h
(F,=4-5)
h -ho
Wm +WS
(F,=3-4)
Q
f
9.
D-duzina sipa
As-povrsina presjeka sipa
Es-moduJ elasticnosti
rnatcrijaJa sipa
OstaJc oznake kao i prije.
Redlenbacher-ov obraz.'lc,
koristi se u Belgiji
(Kostic, 1968)
EAs
=_.1'_'-[-S+
s' +
2Dw.;h
Es' As{Wm+ Ws )
(F,=3-4)
.~
W k
10.
Qj
Michigan State
Highway
Commission, 1965.
(F,=6)
Qf
Q[
8.
W2m
= l~W
Danska formula
(Braja,] 995).
Brixova jednadzba
(Kostic,1968).
Primjenjuje se u Francuskoj
ll.
-(
1+
/lA,
W;" +W,
-lJ
Gersevanov obrazac.
Primjenjuje se u Rusiji
(Kostic, 1968).
tome da Ii je sip
1)
Zabijeni Sipovi temeljeni na stijenskom masivu zabijaju se u stijenski
masiv koliko je moguce da bi se dobila maksimalna nosivost sipa. U cvrstim
stijenskim masivima beznacajna je penetraeija u stijenski masiv. U ovakvim
194
Tell1eljenje
I
I
Q =A,n.
f
2
Oznake i veJicine
kao pod 3.
C=0,00254 (m)
Holandski obrazac
(Kostic, I 968).
S(Wm +WS)
AUTORIINSTITUCIJA
Q _1,25H
J
hW:
Temeljenje
195
X Duboko-indirektllo lellle/jellje
..
Gdje je 1110guce ustanoviti parametre cvstoce na smicanje (c i cp) ispuca10g
stlJenskog mas iva u laboratoriji na velikim uzorcima iii "in situ" kriticno
opterecenje na vrhu sipa moze se dobiti iz poznatog izraza Qedn. 30.14.Kulhawy i
Goodman, 1980):
qj =
N (' + Y . D . N q
+ 0'5 . Y . B . N r'
B-sirina baze;
D-dubina sipa baze ispod povrsine stijenskog masiva;
y-efektivna jedinicna tezina stijenskog mas iva;
Nc , Ny i Nq - faktori nosivosti ovisni 0 ugiu smicanja <p;
<p - ugao smicanja masiva.
Navedena jednadzba odnosi se na trakasto temeljenje, te se clan cNe treba
pomnoziti sa faktorom 1,25 za kvadratni presjek sipa, iii 1,20 za kruzni presjek
sipa. Takoder se zadnji clan ujednadzbi treba pomnoziti sa 0,8 iii 0,7 za kvadratne,
odnosno kruzne presjeke sipa.
Tesko je i skupo izvoditi ispitivanja stijenskog masiva u velikim
razmjerama za dobivanje parametara c i <p, zbog cega se cesto koriste podaci iz
literature. Kulhawy i Goodman, (1980. i 1987) dali su ove parametre ovisne 0
RQD (The Rock Quality of Destignation - Oznaka kvaliteta stijenskog masiva)
faktoru ijednoaksijalnoj nesprijecenoj cvrstoci na pritisak (qur-tabela 30.15.).
2) Buseni sipovi i betonirani na licu mjesta buse se-u stijenski masiv jednim
dijelom tako da se moze racunati, pored nosivosti na vrhu sipa, i na trenje po
obimu na dubini busenja u stijenski masiv. Nacin busenja u masivu, kojim se
formira prostor-rupa za sip, moze da smanji nosivost sipa, sto ovisi 0 tipu
stijenskog mas iva. Ovo se posebno odnosi na busotine cije je zidove potrebno
osigurati suspenzijama. Prema nekim autorima, otpor na trenje se ne smanjuje
upotrebom bentonitske iii druge vrste suspenzije (tacka 30.6.1.), dok prema nekim
ona moze imati uticaja na nosivost (Tomlinson i Boorman, 1995). Naprimjer, za
slabiji krecnjak iii laporac ne bi trebalo da granicna nosivost na trenje iznosi vise
od 20 kN/m2 . U cvrstim stijenskim masivima, gdje nije potrebno osiguranje zidova
busotine, trenje je znatno, jer su stijenke hrapave (bolje je perkusiono nego
rotaciono busenje). Beton ce, u ovome slucaju, infiltrirati se u rupe i pukotine
mas iva tako da ce ukupna cvrstoca na smicanje masiva biti razvijena U otpor
trenja u busotini masiva, koji ce dati puno vecu vrijednost od zabijenih sipova.
Odnos duzine busenja u stijenski masiv i dijanletra sipa ima znacajnu
ulogu u velicini granicne nosivosti sipa. Zbog ekonomicnosti ne treba busiti dublje
u masiv od potrebne pune otpomosti na trenje, 0 cemu postoje odredene analize
(Osterberg i Gill, 1989).
Granicna vrijednost otpora trenjem - koeficijent trenja u busotini
stijenskog masiva moze se dobiti izjednadzbe (Tomlinson i Boorman, 1995):
(30.70.)
(30.69.)
gdje je:
gdje je:
Temeijellje
Temeljellje
197
X Duboko-indirektno temeljellje
(X-
13Em
]. = -E
intakt stijene.
Definisanje slijeganja So. Prirast napona (ll. jaoz ) od pojedinacnih sila (Ll
jQoz), koji se preko obima sipa prenosi putem odsjecka sipa (LlD j) na tlo,
moze se proracunati iz Busineskove jednadzbe (12.30.), a prema slici 30.44.b,c:
(30.72.)
@
1.0 r - - , - - - . - - - r - - - - - - - - " , . , 2 5
fo=.L,B-quf
VRIJEDNOST
0.8 r-.--..,.-t----+------l
gdje je:
ta
Sve sile od i=O do i=n (ll. iQO) daju prirast napona (Ll zao) od:
o
U
"'"
~
'"o
O~~~~-L-L~~--L-LC~
1.
10
100
t..
....
'"
= It..
iaOZ .
(30.73.)
i=O
;5
za o
Ukupno slijeganje u bazi si a (so) od sile na obodu sipa (Ll jao) bit ce:
If)
W
.<.)
0.8
1.0
=>
T-D
S1.30.43.
So
Temeljellje
. U(..
=(~)~(1-V2
Yo
OD M
(30.75.)
gdjeje:
198----------------------~~~-------------------
A_
(30.74.)
z=o zM v
Slijeganje baze sipa izazvano silama trenja po obodu sipa (so) moze se
izraziti slicno sIijeganju plitkih temelja (jedn. 26.20.). tj. kao (Braja, 1995):
_ "\:'L.l.za o
So - L..J
o - obim sipa;
d - promjer iIi sirina (B) sipa;
M[-modul deformacija tla ispod baze sipa;
'0
D'qv
Temeljenje
199
X Dubokoilldirekmo temeljellje
30. Temeljenje
2)
gdjeje:
Co =(0,93 + 0,16~%
0.2
0.3 r-
:
I~1.6
JL 0.5 I V@)
U6
Sc
25
~1
'{/L IL
-- --
- .. -
r- r-
-r- r-
'JJ.
VI
{j rL
!1'1
'--
I,
I
alb
9 lIZ ~25 ,
o.1~t~
0
t2l
--- ~ -:mJJIL
100
SI.30.44. Optereceni sip sa silama, sa prirastom napona ispod haze sipa (zO",) zbog sile Qv
(a), raspodjela site Q na silu po obimu (Qo) i vrhu (Qv) sipa (b), prirast napona
(zO"o) ispod baze sipa, kojemuje uzrok sila na obimu (Qo) sipa (c), te dijagram za
redukcioni dubinski Jaktor (wv), koji predstavlja odnos izmeau korekcionog
slijeganja na dubini D (sv) i proracunatog slijeganja (so) temelja na povrsini
terenapreflUl Foxu, 1948. (d).
rDeL
100
-- rti
. ~ tt
%-wo:':;o1, Il
D 0. 5
03
O.2
0.90
I I
1.0
0.9 l - f0.61O.7 - t-.
0.4
USO
('QI
0.4 1-0
0.7
U70
01
060
,Npovil1lll
@
050
Ila
(30,77,)
zM v
200--------------------------~Th-m-el~~-,y-e------------------------
sv=~~zav.Az.
(30.79.)
z=o zM v
Modul stisljivosti tla (ZMv) dobije se lspltivanjem koherentnog tia u
edometru (potpoglavlju 7.). Kod ovoga mora se uzeti u obzir uticaj poremecenog
uzorka prekonsolidirane iIi normalno konsolidirane gline. Za koherentno tlo moze
posluziti korelacija izmedu modula elasticnosti (E) i penetracionog otpora
odredenog statickom iIi standardnom penetracionom sondom. (Poglavlje 9.).
Slijeganje sipa (sv) usljed opterecenja na vrhu, moze se iskazati preko
izraza za slijeganje plitkih temelja Gedn.26.16.-26.-21.):
Sv
d
=qv
- - - l( - v 2)if v '
M,
(30.80.)
Qv ,Cv
=,
(30.81.)
D'qv
gdje je: qv- granicna otpornost sipa ispod njegovog vrha;
Cv - empirijski koeficijent ovisan 0 vrsti tla (tabeJa 30.16.).
Tipicne vrijednosti koeficijenta Cv(Vesic, 1977).
Tahela 30.16.
Vrstatla . . . . . .
P!iesak{gustdonezbijen)
Glina(kiuta do mekana)
Prasma{gllsta do nezb,ijena)
;zabijeni si!:>ovi
..::.
0,02-0,04
0,02-0,03
0,03 -0,05
Temeljenje
0,09 -0,18
0,03 -0,06
! 0,09-0,12
201
X Duboko-illdireklllo temeljenje
30. Temeijellje
Fv
Sv
3)
=--.
zM v
(30.82.)
Ss
= ~[Q - L!:1
!:1D
iQOJ .E ... ~.
I
(30.83.)
SIS
gdjeje:
iEs- modul elasticnosti materijala sipa;
;As- poprecni presjek sipa.
Drugi naCin definisanja slijeganja S5 moguc -je koristenjem osnovnih
principa mehanike materijala, uVaZavajuci da se materijal sipa ponasa elasticno, te
je (Braja 1995):
(30.84.)
gdje je:
Qy, Qo i D - kao u prija!lnjim izrazima;
As - poprecni presjek sipa;
Es - modul elasticnosti materijala sipa;
<;- ovisi 0 raspodjeli jedinicnog trenja i za ravnomjernu iii parabolicnu
raspodjelu iznosi: <;=0,5, a za trokutastu raspodjelu <;==0,67 (Vesic, 1977).
*
Ukupno slijeganje sipa dobije se zbrajanjem navedenih pojedinacnih
veliCina.
Slieno navedenim izrazima, pojedini autori daju izraze za ukupno
slijeganje glave sipa, koje se sastoji od elasticne deformacije sipa i elastoplasticnih deformacija tla iii stijenskog masiva is pod baze sipa, koristenjem izraza
(Tomlinson i Boorman, 1995):
(Qo + 2Qv )D
2Ar oEs
gdje je:
202
Temelj<"l;e
.<ipovima
110
rc Q v B(l- V
+-4Ab
E,
(30.87.)
~p
'
(30.85)
1/:
D2
(Ojleru).
-------------------------~-------------------2m
Temeljellje
X Dubokoiudireklllo temeljellje
Uz uslov da je :
= 2~khdE] I
(30.89.)
8<
<10
-JcE]
(30.90.)
Temeijeflje
205
X Dubokoilldirektllo femeljenje
30. Temeljellje
Promjene napona ispod jednog sipa i grupe sipova, kao i ispod plitkog
temeijenja, kratkih i dubokih sipova ilustrirane su na slici 30.46.
@
a
IlU
.fipovimu
sJijeganje, a moze se smanjiti i moe nosenja sipova. Ovo se desava zbog toga jer je
tlo osjetljivo na poremecaje, koja se izazivaju zabijanjem sipova. Medutim, kod
duboke grupe sipova naponi se transfonnisu u dublje i manje stisljivo tlo, a
konzenkventno ovome nastaje i manje slijeganje konstrukcije (s1. 30.46.-e).
na
o
a-a
/":----t--- ,\'
--=r--
.. I
=Ol:T.!lUI1l1UJlIlll1.Ul1JU1InOlJlrmn".:
IVA
STlSLJIVA U
DUBINI GLlNA
(-{~l
\~>
" ---t--- /
ONTURE
VERTIKALNIH NAPON~ ...,~----'
S1.30.45. Raspodjela napona oko sipova, u ravni, i ispod baze sipova: preklapanje linija
napona oka dva sipa (a), napon ispod bazejednog sipa (b) i raspodjela napona
ispod grupe .~ipova sa jednakim silama opterecenja (c), gdje je (1) i (2)
raspodjela Ilapona sipova 1. i 2., a (1)+(2) je njihova sumarna raspodjela
napona u bazi sipova.
ST
DO~ANJE
Te1l1eljellje
SI.30.46. Promjena venikalnih napona ispod: samostalnog sipa (a) i grupe sipova (b), te
uporedba distribucije napona ispod plitkog temelja, bez .fipova (c), sa kratkim (d)
i dubokim sipovima (e), u mehko stis/jivoj glini, koja postaje CvrSca i manje
stis/jiva sa povecanjem dubine.
207
X Duboko-illdirektflo Icmeljmje
ove grupe sipova trenjem pO omotacu (fo). Ovo trenje grupe sipova pO omotacu
sabrano sa nosivoscu sipova ispod njihove baze daje ukupnu nosivost grupe
sipova. Zbog sabijanja t1a zabijanje sipova vrsi se od sredine prema vani u svim
pravcima.
Qv
~
. '-'~.
''--- ~
SI.30,47,
S TlJENSKI
MASIV
Prenos opterecerlja na tlo sa grupe sipova: grupa sipova u flu koji se opiru
uglavnom trenjem (a), grupa sipova zabijena kroz mehke gline do
kombinovanog fla od gusto zbijenog granuliranog materijala, koje nosi
trerljem i na bazi sipa (b) i g rupa sipova oslonjena na nestis!jivi kruti sloj tla
(c), (Tomlinson i Boorman, 1995)_
Temeljellje
209
X Duboko-illdireklllo It!melje/lje
a ukupna sila koju pojedinacni sipovi promjera d prenose otporom na obimu sipa
iznosi:
LQs =mndn D f-
(30.94.)
1]
T- QI
I
,tl
I~
J
Wp
Wt
[(n-l}n+(m-l}l]lfI,
90mn
i=O
I ,
It,I
V'
)
LI
gdjeje:
n,m,d i I, kao u prijasnjim izrazima;
Qg- ukupna sila grupe sipova;
Qi- sila pojedinacnih sipova, odredena proracullom dopustene sile;
lJf
= tg (d / I) - ugao u stepenima.
-I
b.
SL30A8. Osnova grupe Jipova (BxL), dijametra d, dubine Dina razmllku lis (a), te Jema
dubokog temelja na grupi sipova (b).
(30.95.)
Za slucaj 1]=1,0 dobiva se minimalni razmak ([min) izmedu si ova u obliku:
Zmin
mndn
mn
) = 1,57
d.
2m+n-2
m+n-2
= (
(30.96.)
_ Qg
1] - ~ -
.L.J Qs
210
m n . d . n
Temeljenje
(30.97.)
Ukupna sila koja djeluje na tlo u bazi grupe sipova (Qu) moZe se odrediti iz
izraza:
Fs =qj
BtLt
Q.'
(30.100.)
Koeficijent sigumosti za slom tla ispod baze sipova ne smije biti manji od
2,5 do 3,0, a mora biti veci ako su podaci 0 tlu nepouzdani.
U literaturi postoje i izrazi za granicnu nosivost grupe sipova, tretirajuci ih
kao blok, sa cvrstocom na smicanje po obimu i ispod grupe sipova. Granicna
ukupna nosivost (uQf) U ovome slucaju izraZava se u obliku (Tomlinson i Boorman,
1995):
Temeljellje
211
X Dubokoilldireklno temeljellje
(30.101.)
~
~
t4
O=6.0m
2 d=15.0cm
~w
t1
to
.--f-----<r
...
~ OB
g
0.7
w
V
1
..-
CD
09
o
"" Oli
C2J
/'
,/
---
'"
ZBIJENI PIJESAK
r--Ti -
'--'
'\
5
OONOS tid
OONOS lid
S1.30.49. Promjena grupnog koeficijenta (1]) 0 odnosu l/d (razmakl promjer) za glinu (a) i
to: Converse - Labarre - jedn.30.98. (/J, slobodno stojeca grupa (2) i grupa
sipova sa nadglavnom kapom (3) (Brand i dr., 1972), te rezultati modelskog
ispitiVllflja grupnog koejicijenta u zbijenom pijesku (b). (Braja,J995).
:0 40
~ 40
<t
.,
:z
:z
~ 30
~ 30
Tel1leJjenje
l-
: 000
I-
~ 20
u.
w
GRUPA SIPOVA
_._ POJEDINACNI SIPOVI
'".,_
3d
if
02}
a
~rUPQ
sipova
3
4
a6
0::
<J)
30
20
10
10
~ 20
15~~~~
u..
:z
o
w
I ~.~i;Ij
'" 10
.,
I-
:mlJ)"tlI-
:z
40
10
.(mm)
20
30
SUJEGANJE s(mm)
40
(30.102.)
Qo.L..J
= '" a . c u . 0 ./1z'
Q -9c A
11
11'
(30.103.)
'"
.
.L..ti Q.S =nm "'ac
.L..J
u O/1z+9cA
u
V
;=1
212
'"E
D/d=18
d=25cm
Sl.30.50. Ponasanje grupe sipova sa nisko (a) i visoko (b) postavljenom nadgiavnom
plocom u ovisnosti srednjeg koeficjjenta trenja (is) i slijeganja (s) (Lin i
dr.,1985).
2 O=406mm
od=2S.4mm
,i.sROJ SIPOVA U
GRUPI=4 (2x2)
pje,cano Ho
50
SlIJEGANJE
'GUNA
konO Cn9 .
v opterecenje
:z
'"
t3 .VELlCINA GRUPE 2x 2
pjescano UD
d=2Scm
_ 50
'"
(30.104.)
Temeljellje
213
30. Temeljcnje
X Duboko-indirektno temeljenje
110
.fipovimo
(30.105.)
jedn.30.78.):
Grupni koefieijent (n) uzima se prema izrazima 30.97. iIi 30.98., iIi se,
ovisno 0 vrsti tla, uzima n=l, odnosno n=213 - 3/4.
(30.107.)
U ovome izrazu je:
i
baze sipova, a
Prirast napona u dubini z ispod baze sipa K, zbog utieaja dijela sile t. j Qo
na obimu svih sipova L=] do N, dobit ce se izjednadzbe (12.30.) u obliku:
(30.106.)
gdje je:
i
(Dj-
214
Temeljellje
s: = L fl.
T-D
(J K
0
+ fl.
(J K
v Llz
(30.108.)
zM v
a ukupno slijeganje glave sipa K, ukljucujuci i elasticno skracenje sipa
Gedn.30.83.), bit ce:
z
z=o
ISK = S: +
s:l.
(30.109.)
a=-~ ,
odnosno:
Sj
S
=-~
(30.110.)
215
X DubokoindirektllO temeljellje
Q/s za pojedinacni sip, te se za slijeganje Sl moze naei dopustena sila QI (s1.30.52.b). Na bazi ove sile (QI) i poznato optereeenje grupe sipova (Qg) moze se dobiti
potreban broj sipova koji treba da preuzme silu temelja, iz izraza:
Qg
Q1
mn=-.
(30.111.)
20
@
0
f;
~
.."'10
"
-l
(/)
a
:z
o
....- k-~~-4
-I
'"
~
Sf!
-.;
r-r:;'I"""r"""
w
...,
:z
<t
V.
o
o
(!)
1
/1
20
10
-=s..
sl= J..,
'\30
::?
...J
(/)
Sl.30.5!. Ovisnost izmedu slijeganja grupe sipova i pojedinacnog sipa, prema studiji NGI:
odnos (a) izmedu slijeganja grupdipova (sJ i pojedinacnog (s /) sipa 0 sirini (B)
grupe sipova (a) i dijagram probnog opterecenjajednog sipa u grupi (b).
!'!.a
i
Q
g
(B +zXL +z.)'
gig
=(li!'!.e
+ieO
Jh;,
=(~JYz
(30.112.)
(30.113.)
216 ---------------------------=u-m-el~ve-~~e------------------------
(30.115.)
ds I
gdje je:
Lg i Bg - duzina, odnosno sirina grupe sipova;
Z; - rastojanje od z=O do sredine i-tog sloja.
Proracun sIijeganja svakog sIoja gIine (llsi) prouzrokovano povecanjem
napona (llO"i) vrsi se na bazi poznatog izraza:
!'!.s;
gdjeje:
;t..,- promjena koeficijenta poroznosti (e;+I-eJ usljed poveeanja napona (llO";)
u sloju i (poglavlje 4. i 7.);
eo - pocetni koeficijent poroznosti prije izgradnje;
h; - debljina sIoja i.
Ukupno sIijeganje grupe sipova bit ce:
~ g L.J
~ ~.
(30.114.)
I
gdje je:
Bg i d kao u prijasnjim izrazima;
Sl - eIasticno sIijeganje svakog pojedinacnog sipa (vidjeti potpoglavIje 30.7.)
b) prema Meyerhofu (1976), za slucaj zabijanja grupe sipova u pijesak i sIjunak:
.
Sg
O,92q(B g I
(30.116.)
N cor
----------------------------~~~~~,w~'lj~el~Ue~------------------------2]7
30 Temeijenje lIa
X Duboko-indirektn() temeljcnje
~ip()villla
gdjeje:
Qg
(30.119.)
q=LgBg;
Ncor- srednje korigovani broj udaraca kod standardnog penetracionog testa,
na mjestu slijeganja (-B g ispod vrha sipa);
I= %B
1-
(30.117.)
gdje je:
-y
Ckd-
= LJ0 +L m . As
I"""",
1-<-1----=------0;1
SI.30.53. Sematski prikaz raspodje/e sUe na sipove u grupi: jetillosmjerall (a) i tiv()smjeran
(b) ekscentricitet ukupne siZe (Q).
. Xi
= m . As L Xi2
(30.118.)
(30.121.)
L 10 == 0, jer je malen
Temeljellje
Temeljellje
219
X Duboko-illdirekll!o temeljenje
++
= k x z ,
x,
H
d
Zo
DH
b P
(30.122.)
j
.~
Brinch
SI.30.54.
Krut sip opterecen horizontalnom silom (H): sema deJormacije sipa (a),
raspodjela napona sipa po Jazama opterecenja do sloma tla (b), (Terzaghi,
1943).
Tel/leljenje
PD =y.D(K p -K A ),
(30.125.)
(30.126.)
21
D2 1
D
1
Hf(D+v)= ( ZPD3-Z2PD-t-
)B.
(30.127.)
Hf
=~P
B[D3 -D
2D
~H
ID2
-3...3 D . D
+D 2 ]. (30.128.)
221
Duboko-illdirektllo lemeijcllje
upetost sipa, na dubini Du izmedu dvije tacke, za koju postoje izrazi (Terzaghi,
1943).
Dominantnu uIogu u interakciji sip - tlo ima krutost sipa. Ona utjece na
stepen i oblik deformacije i determinise da Ii ce mehanizam sloma nastupiti zbog
rotacije, transIacije iIi savijanja.
Brinch Hansenova metoda (1961) moze se koristiti za proracun granicne
otpomosti kratkih sipova. Metoda je jednostavna i primjenjljiva, kako za
nekoherentna, tako i za koherentna tla, u ravnomjemom iii uslojenom tIu.
Otpomost na rotiranje sipa oko tacke Zo (sI.30.55.-a) data je preko sume momenta
otpornosti tla iznad i ispod ove tacke. Dijagram pasivnog otpora tla podijeljen je u
n horizontalnih elemenata (Din). Jedinicni pasivni otpor svakog elementa (dzj ) na
dubini z ispod povrsine terena dat je izrazom:
(30.129.)
gdje je:
zPoc-
@
-fIKSIRANA GlAVA
SIPA
e
-
...l===:I.-Max M.
Pi = pz(o/n)B,
(30.130.)
z=z"
FD
LM = LPz-(e+z)BLPz-(e+z)B.
n
n
z;O
(30.131.)
z=z"
@
222
,=45"
&1.4
35.3
17.7
759
272
IS
....
:z:
9.91
5.66
!!;
U
3.50
OJ
1.93
400
200
61.4
.35.8
u:
24.5
76
13.2
""
10.2
8.4
0.52
2
20
5
10
15
OONOS ItB
20
Sl.30.56. Brins Hansenovi (Brinch Hansen, 1961) koeficijenti pasivnog otpora tla Kq (aJ i
Kc (b).
222
Temeljenje
Temeljellje
223
X Duboko-indireklllo temeijellje
a)
H(e+zfY
3EI
. fik'
I
W
Ugl'banJe
1 Slrane gave Slpa:
V'
2. "LHi sinai
= H (e + Zf Y,
3. 'LHJxi cosa;
b)
+ Yi sinai )= M
(ukoliko
(30.135.)
4.8 i =18; H i ;
geometrijske odnose izmedu :
OJ, rj, Wi i poloZaja tacke rotacije S;
5.8; = 1j W i ,
6.1j
= ~rr-[(x-;+-x-y:--+--:-(y-;+-y-.)--:-'1
2
12EI
gdje je:
= 0;
c)
(30.134.)
"L Hi cosai = H;
7.tga i
= X.-X
I
Yi - Ys
Temeljellje
Sl.30.57. Presjek (a) i tloer! (b) grupe sipova opterecenih ekseentricnom horizontalnom
silom (H).
Tellleljenje
225
X Duboko-illdirekmo temeljl'llje
V= W + Wei
~
2'
n L.JX
(30.136)
gdjeje:
wne-
x-
@
f.
" "
" "
""
>l
" "
" "
-}
@
,lANKER
:3
Sl. 30. 58. Sema grupe .liipova: presjek (a) i tloen (b) za iznalaienie vertikalne komponente
(V), za slucqj da se lacka presijeeanja (S) rezullante (R) nalazi na unutarnjoj
strani nadglavne konstrukeije, gdje je: neulralna osovina grupe .ipova (I). lacka
djelovanja horizontalne sile (2), lacka primjene rezultante opterecenja na
unutarnjoj strani nadglavne konstrukeije (3).
226
Temeljenje
Sl.30.59. Kori.litenje kosih .liipova kod: potpome konstrukcije (aj, stupa mostovske
konstrukeije (b), priveznog pristani.lita (e), obalne konstrukeije sa ankemol11
vezom (d), betonskom konstrukeijom opcenito (e) i za konkretan primjer (d).
Temeijellje
227
x Dubokoilldirektllo temeljenje
Kada se grupa SIpova sastoji od vertikalnih i/ili kosih sipova, pod
razlicitim uglovima prema vertikali, odredivanje sila u tim sipovima od
rezultantnog kosog opterecenja vrsi se najcesce graficki, rastavljanjem rezuitante u
pojedine pravce sipova. Pri tome pretpostavlja se krut temelj na sipovima i njihovo
aksijalno opterecenje.
Za ovakvo dobivanje sila u sIpovima postoji VIse grafickih,
grafoanalitickih i analitickih metoda. Od grafickih metoda, rastavljanja rezultante
kosog opterecenja, najvise se koristi Culmannova metoda, koja ce biti objasnjenja
(sI.30.6O.) kao i Westergaardova metoda. Najvise koristena racunska metoda je
prema postupku Ostefeld - Nokkentveda i metoda momenta (Ritter). Postoje i
grafo - analiticke metode, a u tehnickoj literaturi postoje i drugi naCini kojima se
mogu dobiti transverzalne sile i momenti savijanja (Kostic, 1968).
Na slici 30.60. dati su jednostavniji slucajevi iznalaZenja sila u sipovima
od rezultante opterecenja (R), pomocu Culmannove metode. Rezultanta R produii
se do presjecista sa sipom 1 (A), a iz ove tacke povuce se Culmannova linija (R' )
do presjecista dva sipa 2 i 3 (C). Oya linija (R' ) u poligonu sila odsijeca velicinu
sHe SJ, a rastavljanjem sile R' na pravce 2 i 3, dobiju se velicine sila Sz i S3. U
prvom slucaju (a) dobije se zatezuca sila u sipu 3. (-S3), a u drugom (b) sila
pritiska (S3).
SI.30.61. Culmannova metoda za izracunavanje sila u grupi s kosim Jipovima: sistem i siZe
za g':upu (a), poligon sila (b).
Ts,
CD
A
Sl. 30. 60. Izna/aienja sila u sipovima pomocu Culmannove metode razlaganja rezultante
opterecenja (R) na sile u sipovima (S2 i S3), gdje je sila zatezanja u S3 (a),
odnosno pritisak u drugom slucaju (b).
228
Temeljenje
Sl. 30. 62. Metoda linearne raspodjele vertikalnih komponenata za proracun siZe u kosim
sipovima (Nonveiller, 1981).
Temeijellje
229
X Duboko-illdirektllo temeljenje
1800-2200
5500-7000
15
18000
= p'{kN 1m)
x{m) ,
1000-1400
35004000
9000-12000
KoristeCi teoriju grede na elastienoj podlozi, moze se napisati:
d 4x
Esl S dz4
=P
,
,
(30.138.)
gdje je:
Es-
} (30.l37.)
1,-
E!Js
d x
--4
dz
+kx=O.
(30.139.)
(30.142.)
smicuca sila na sipu:
S/.30.63. Boena apterecenje sipa harizantalnam sHam (Qg) i momentom (Mg) na glavi ipa
(a) i serna atpornosti tla na hoena apterecel1je.
230--------------------~=-~~-----------------
Temeljenje
(30.143.)
Tcmcljenje
231
30. Temelje/lje
IlO
sipovimo
X Dubokoilldirektllo 1emeljellje
reakcija tla:
gdje su: Ax', B/, Am' iBm' koeficijenti dati na dijagramima slike 30.64.
Mg
, _ 8 +B , - .
P Jz)=A P
r Pr2
(30.144.)
R -_~EskIs .
(30.148.)
Z=~
(30.149.)
gdje su:
nh
Kada je D~5T, smatra se dugim, a D::;2T kratkim sipom, jer pri DfT;:::S
koeficijenti Ax, Bx, Am iBm se ne mijenjaju (Braja, 1995).
Slicno jednadzbama 30.140-30.144. mogu se za koherentno tlo - glinu
napisati izrazi (Davisson r-i:. : G:. : i1: .I,c;:1c::. 9. :.6.: .3<.;.):_ _ _ _ _ _ _ _--.
x (z)
Q R3
= A' -.::..11_x
Es .I +
s
B'
x
M R2
(30.146.)
_...;;.8_-
Es .I '
s
E, =
(30.147.)
m
v
(D/T~)
kz=mhZ
Tabela 30 18
0.0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1.0
1.2
1.4
1.6
1.8
2.0
3.0
4.0
5.0
2.435
2.273
2.112
1.952
1.796
1.644
1.496
1.353
1.216
1.086
0.962
0.738
0.544
0.381
0.247
0.142
-0.075
-0.050
-0.009
-1.623
-1.618
-1.603
-1.578
-1.545
-1.503
-1.454
-1.397
-1.335
-1.268
-1.197
-1.047
-0.893
-0.741
-0.596
-0.464
-0.040
0.052
0.025
0.000
0.100
0.198
0.291
0.379
0.459
0.532
0.595
0.649
0.693
0.727
0.767
0.772
0.746
0.696
0.628
0.225
0.000
-0.033
l.000 0.000
0.989 -0.227
0.956 -0.422
0.906 -0.586
0.840 -0.7[8
0.764 -0.822
0.677 -0.897
0.585 -0.947
0.489 -0.973
0.392 -0.977
0.295 -0.962
0.1 09 -0.885
-0.056 -0.761
-0.193 -0.609
-0.298 -0.445
-0.371 -0.283
-0.349 0.226
-0.106 0.201
0.0l5 0.046
1.623 -1.750
1.453 1.650
1.293 -1.550
1.143 -1.450
1.003 -1.351
0.873 -1.253
0.752 -1.156
0.642 -1.061
0.540 -0.968
0.448 -0.878
0.364 0.792
0.223 -0.629
0.112 -0.482
0.029 -0.354
0.030 -0.245
-0.070 -0.155
-0.089
0.057
-0.028 0.049
0.000 -0.011
1.000
1.000
0.999
0.994
0.987
0.976
0.960
0.939
0.914
0.885
0.852
0.775
0.688
0.594
0.498
0.404
0.059
-0.042
-0.026
0.000
-0.007
-0.028
-0.058
-0.095
-0.137
-0.181
-0.226
-0.270
-0.312
-0.350
-0.414
-0.456
-0.477
0.476
-0.456
0.213
0.017
0.029
0.000
-0.145
-0.259
-0.343
-0.401
-0.436
-0.451
-0.449
-0.432
-0.403
-0.364
-0.268
-0.157
-0.047
0.054
0.140
0.268
0.112
-0.002
232
Temeijellje
3(1-v,)
mv
l'1e
I'1p(l + e
sJ
- koeficijent
13.);
promjer sipa;
V t - Poissonov koeficijent za tlo (varira izmedu 0,3 i 0,4);
d-
= EsIsWdo
)}
= Es
1sWdopA2
Xw
cu
(30.151.)
Xw
h
I
= k h, -D , za nekoherentno tIo, a c = k,0,2
h , za ko erentno t 0;
U
233
X Duboko-illdirektl1o lemeijellje
@
KOEFICIJENTI A'x ' A'm
-1
0
1
Or---~
-2
__--,-zr~
-1
Or----------,~~~-.?--~
Xw
Vrijednosti koeficijenta
Opte.' .'
Tabela 30 20
'.
''fete.:'... ,'.:c.,.
0::
...... 2
--"
n
N
I-
w
-,
w
-,
4
-Ax
--A'm
u..
w
0
Zmox=2
3
l-
;z
0::
1.50
2.00
1
2
-4.52
-1.01
-3.09
-0.70
-6,09
2,89
-1,5.')
-1.9[
0,.<7
SI.30.64.
o,n
--Bm
bezimenom clanu
3.00
.4.00
6.00
2,47
-2.[9
-2,42
-3,05
-0.57
050
050
-0,50
-[.50
0,50
[.61
.050
-[.88
0,50
Tabela 30.21.
4,5d
6,Od
6,7
1,3
KOHERENTNO
no
(C u = k; O,2/d)
KRUTA
24,0
4,4
VRLO
KRUTA
48,0
rtll:
Srednje gusti
pijesak, kruto
lasticna o-lina
(em)
QI
[0
3
IV
1.9
-Bx
u..
w
0
iM}~
X,f
"'H;';'
.).D
.'
).00
.'~
...
H
(kN)
26
28
28
60
70
80
Mehkoplasticna glina,
praSinasta iii .pjeskovita
lina
(em)
H
(kN)
(em)
H
(kN)
5d
14
15
6d
5
5
16
26
7d
30
35
6
10
8d
15
20
10,8
TVRDA
96,0
*
Na kraju ovoga poglavlja 0 sipovima preostala bi analiza sipova
opterecenib na zatezanje - cupanje, sto 6e u osnovi biti obradeno u poglavlju 0
ankerisanju.
Radi upucivanja citaoea na koristenje Euroeodea 7 daje se kraci osvrt na
poglavlje 7 koje obraduje temetjenje na sipovima.
Ovim Propisima odreduje se krajnja granicna nosivost sipova opterecenih
na pritisak i zatezanje, kao i nosivost i defonnacije sipova opterecenih poprecnim
silama i to kao sipova izvedenih busenjem, zabijanjem, utiskivanjem i uvrtanjem u
tlo.
Provjeravaju se slijedeca graniclla stanja:
Temeljenje
235
X Duboko-illdireklllO tC/Ileljenje
>>>>>>>-
236-----------------------------------------------Tellwijellje
31.TEMELJENJE NA BUNARIMA
Temeljel1je
31. Temeijellje
X Duboko-illdirekll/o temeljellje
opterecenje; (ii) vrsta materijala (iii) nivo podzemne vode; (iv) raspolozivost
sredstava za rad; (v) cijena rada i vrijeme izvodenja; (vi) radni prostori uticajni
elementi okoline, itd.
31.2. BUNARI
238
Temeljellje
bllll{Jrima
su temelji veCi i masivniji, tj. kada je potrebna povrsilla oslanjanja znatno veea iIi
priblimo jednaka konstrukciji.
Prednosti temeljenja na bunarima su: (i) u manjoj kolicini upotrebljenog
materijala, posebno kvalitetnog materijala, koji se koristi za ta~ke .zi~ove bun~ra,
dokje ispulla obicllo od slabijeg i jeftinijeg materijala; (ii) doblvaflJe Jasnog uVlda
u vrstu i kvalitet materijala tokom spustanja, odnosno iskopa; (iii) manja potreba
za prostorom i tehllickim sredstvima, sto ovisi 0 obimu r~dova. Glavll~ nedo:~atak
temeljenja na bunarima je ote7.an rad tokom spustanJa. kada moze. d~cl ?o
lzvJesm~n
naginjartia bunara zbog nenormalnih nagiba razlicitih sloJeva. ~la.
slucajevima priliv veeih kolicina vode u bunar, posebno u kontlma flJeka, moze
oteZati njegovo izvodenje.
Bunari su danas naJcesce: zidani, betonski, armirano-hetonski i
prednapregnuti, dok je prije bilo prirnjera drvenih i celicnih hunara.
Zidani bunari se rade od kamena, opeke i betonskih blokova, u cementnom
malteru. Bunari od ovih elemenata moraju imati Jibaine slojeve, od betona i[i
armiranog betona, na svakih 2,0 - 2,5 m visine. Zidovi od ovih eJemenata, pa j ~d
betona u oplati, treba da imaju celicne iIi armirano-betonske vertikalne veze, kc~le
se povezuju sa Iibaznim slojevima (serklaiama) i sa nozem bunara. Na ovaj. ~aein
formira se kompaktna konstrukcija kao jedna cjelina koja je neophodna pnhkom
spustanja kroz tlo, kako ne bi doslo do razdvajanja j otkidanja .dij.el?v.a buna:a: .
Bunari od betona i armiranog betona grade se u khzaJucoJ oplati IiI od
montainih prstenova koji moraju imati eelienu vertikalnu vezu. Za duboke
specijalne bunare primjenjuje se prednapregnuti beton.
Optereeenje za spustanje bunara primjenjuje se raspolozivim materijalom
iii posebno pripremljenim teskim blokovima.
.
"
Nakon spustanja bunara na potrebnu dubinu vrsi se njegovo zapunJavanJe
kamenom, "spar-betonom", betonom, iii nekoherentnim materijalom, a rjede se
ostavlja prazan. Najces6e se izbetonira na dnu betonski eep, a po potre~i.i ojae~
armirano-betonskom plocom. Ako se ne vrsi popuna bunara, na gomJoJ stram
potrebno je izvesti a.b. ploeu (sl.31.15.).
.
.
Noz bunara radi se na vise naeina. Najcesee Je on od anTIlranog betona, sa
ojaeanim eelicnim profilom iii bez njega, iIi od celika. Izbor ovisi 0 vrsti materijala
kao i od eventualne potrebe za miniranjem.
. .
Otvoreni bunari se posebno primjenjuju Za temcljenje u rijckama, gdJe Je
predominantno tIo od mehke gline, prasine, pijeska, iii sljunka. Ovi materi~alj
mogu se lahko kopati i ne pruzaju veliki otpor prilikom spustanja bunara. Uko.hko
moze doci i do plavljenja bunara, obicno se radi zastita gradilista zaga~:m~.
Primjena bunara pogodna je kod velikih sezonskih razlika u nivoima vode u r:Jecl.
Obicno se bunar zavrsi u sezoni niskih vodostaja, a i eventuaino njegovo plavlJeflJe
nece izazvati vece poteskoce.
l!.
1111
Tcmeljenje
X Dubokoil!direkllw lemeijellje
Temeljellje
D1
r---r--
@
ID1
D1
d1
c-
I
I
I
03
dZ
~>15
_.-
.D
i
iio
dZ
i
I
i02
---L
jD2
....
..
I--- 02 --l
..
."',
::-j':>::j'-::';""'F":
02----"j
Sl.3i.1. Primjeri oblika bunara: zidani bunar sa promjenljivom debljinom zidova (a),
241
@)
H15-20cm
Sl.3l.2. Primjeri noia za bunare: drveni ojacan celicnim projilima (a), celicni elementi za
zidani bunar (b), betonski ojacan celicnim projilima (c), armirana-betonski sa
ojacanim vrhom celicnim projilima (d) i armirano-belonski neojacani noz.
armatur<! zida
1!b.-;.-;;-;:--l:'-t_~bun..?rQ
~!'~-'-11
CEUeNI
LIM
Q)1O mm
i-.
I'VI"",~,---.-- =l-
@20mm
,
300mm
" "-!50mm
SJEC1VO NOZA
""-~ANI I U SREOINI
'5mm
CD
-:--
@Ll00xl00x12mm
~.
0,12
SI.3J.3. Armirano-betonski noi bunara prema prijedlogu Indian Road~ Congress (a i b), Ie
~jeCiva noia bunara na rijeci Lower Zambezi za p!iesak (c i d) i st(jenski masiv (e i
.f) (Tomlinson i Boorman, 1995).
SI.31.4. Zidovi bunara a/akJani u Iazi sputanja sa skele do ffa (a) i serklaini armirano-
242
---------------------------~Te-"-,e7lj-en~ve--------------------------243
X Duboko-indirektlw tellleljenje
244-----------------------------------------------Temeljenje
245
X Duboko-illdirektllo temeljenje
sredstvima, rueno iIi masinski, pomocu raznih vrsta hvataca materijala (sI.3I.5.-b i
c), a prepreke se u toku spustanja lahko savladavaju. Kod evrscih materijala koristi
se tezi hvatae (sl.3 1.5.-c), koji se pusta sa visine da otvoren pada i zabije u tIo, a
pri podizanju se stegne i iznosi materijal vani. Cesto je potrebno potkopavanje
ispod ilili izvan noZa, sto je u ovome slucaju rada u suhom izvodljivo, a moguce je
koristiti i vodu pod pritiskom.
v
I
SI.31.5. Faze izvotienja i spustanja bunara (a): izrada prvefaze (I), iskop i spustanje Ifaze
(If), nadobetoniranje druge faze (Ill), spustanje i iskop If faze (IV), zapunjavanje
bunara (V); hvatac za mater(ja! sa manjom evrstocom (b) i vecom evrstocom (c).
-. . . . . . . . . .
Temeljellje
:0 vaDA
.'
.
POD PRlT1SKOM
VODA Pqo PRlTlSKOM
U IZVLACNOJ CIJEVI
IZ NOSENJE ISKOPANOG
MATERIJALA
SI.31.6. Spustanje i kOPaJ~ie bunara: iskop pod vodol11 ilili iskop uz pumpanje vode (a),
iskop hidroejektorom (b) i ispravljanje bunara u tlu (c), horizontalnom (Fl)
vertikalnom (V) ilili zateiucom silom (2), kao i vodom pod pritiskom (1).
247
X Duboko-indirekmo temeljellje
se u ubacivanju zraka iIi vode kroz manju cijev pod pritiskom, eime se razara tlo, a
kroz drugu cijev veceg preenika izvlaei se zajedno voda i materijal.
Kada se materijal kopa pod vodom, moguce su razne prepreke, kao sto su
panjevi, samd, tvrdi proslojci i sl., kada se mora intervenisati roniocirna, sto
usporava izgradnju temelja na bunarirna.
Kada ima veci broj bunara u istom temelju, nivo vode moze se sniziti
pomocu pumpi postavljenih u vee zavrsenim bunarima iliIi izmedu njih. Na ovaj
naCin moze se formirati depresivna Iinija i omoguciti iskop u suhom.
U toku spustanja bunara formira se bocni pritisak, koji nije ravnomjeran
po povrsini omotaca, sto dovodi do naginjanja bunara. Isto tako, neravnomjeran
iskop, pojave samaca i razlicitog sastava tia, neravnomjemo nalijeganje nom i sl.
moze izazvati nepravilno tonjenje bunara, naginjanje i pomjeranje u stranu.
Ispravljanje se postize: (i) kopanjem vise na jednoj nego na drugoj strani,
potkopavanjem ispod nom na strani koju treba spustiti, (ii) podupiranjem sa strane
na povrsini terena, (iii) vezivanjem gomjeg kraja bunara i povIacenjem, (iv)
opterecivanjem jedne strane vise nego druge, (v) djelovanjem vode pod pritiskom
na strani koju treba spustiti, odnosno vratiti (sL31.6.-c).
U koherentnom tlu nije preporucljivo prekidati spustanje bunara na duze
vrijeme, jer kada se jednom savlada trenje, poslije proces spustanja ide IakSe. avo
i zbog toga sto kod duzih prekida doIazi do povecanja normaInih napona, a time i
trenja, usljed plasticnog tecenja materijala.
pomocu zabijenih drvenih, eelicnih, iIi betonskih talpi, obieno okruglog oblika, i
pijeska kojim se ispuni unutrasnji prostor.
Na slid 31.7.-b dat je primjer temeljenja stupova mosta na brzoj rijeci
Mississippi formiranjem vjestaekog pjeseanog ostrva od eelienih talpi, unutar
kojih je nasut pijesak. Promjeri ostrva bili su 34,0 i 37,0 m, i bili su okruieni sa
dva reda sipova (Blaine, 1947).
NOZI~ BUNARA
SA NOZEM U
GRADNJI
@
NOZICA BUNARA PLUTA
r.2~~N_~~
ZAGAT
Temeljellje
MLAZNICE ZA
PODMAZIVANJE
(SUSPENZIJA)
SJECIVO
NOlA
Sl. 31.7. Metoda izrade i spustanja donjeg gOlovog dijela bunara Iracnicama u vodu (a), te
izrada i spustarlje bunara sa vjdlackog pjescanog ostrva osiguraog metalnim
talpama za most Bauton Rouge na rijeci Mississippi (b), (Blaine, 1947).
249
DERIK
K . tg8
'0
O"~ i
uzet je 0,33 0 a~ .
KRAN
@
75 mm odvojena
cijev za svaku
visinu
SPUSTANJE VEZNANJEM
-PRIPREMA KOMPONENTI
BETONA
OiZAUCA
+9.80
...l!..
>-
=
20 t60 1350 13-501.60
-53.5
SlABO GRANULIRAN
$REDNJI
SLJUNAK
SI.31.8.
Teme(ienje
OTPACI
ISREDNJE
GRANULIRAN
SlJUNAK
.... 27.00
taC
20 100
20
1.8o
jJ30.60
-4290
g~.U
~
I
_;0
1,\
\42..L90
~48.20
ll~20
SI.31.9. Presjek bunara za stup dalekovoda u Jamuna rijcei - Bangladesh (a), sa tloertom
251
POSTAVLJANJE
BUNARA
. -" ~:-:O-'
'.' "
I SKOP GR.'t"LI'~UM
POMOCU KRANA
Proraeun same konstrukcije bunara odnosi se na: noz, prsten i zid bunara, a
nekada i libafne slojeve, kao i na mogucu ekscentrienost cijelog bunara, koja moze
nastupiti prilikom spustanja bunara.
Proraeun noza bunara i vijenca vrsi se na opterecenja koja mogu nastati od
naeina potkopavanja. Proraeunom se obuhvacaju vertikalne, boene, unutarnje i
vanjske sile, pri eemll mogll nastupiti: pritisak, ekscentrieni pritisak, zatezanje i
savijanje. Proraelln se provodi kao za otvorene sanduke i kesone, te ostale
konstrllkcije kruznog oblika. Za silleaj kamenitog materijala treba raeunati na
252----------------------~~--------------------
Temelje/lje
Temeljel1je
253
stijenskom masivu, formiraju tri zone:(i) rastresita iIi rasteretna, (ii) ojacana, iii
zona povecanih napona i (iii) elasticna iIi zona prirodnih napona (s1.31.12.-a).
plasticna
raYon
KOEFICIJENT
4
10
15
30
. '::,:.:;:.:
OJ;
~~
m.
06
08
""-
\ \ 1\1\
-.J
6",
//~~O~OSlQ~OOEN~ N~PONA
~
, I
CD',
\ I
\ I
\r@
lm- I
200
I
I
P=~O"
I
I
I
12
111 =40'
100
I
I
p=35"
l
&0
50
'"0z
10
f!
(31.1.)
0.2
~m",
SI.31.12. Distribucija bocnih napona na omotacu bunara: sema raspodjele napona (O"r. 0"1.
0"0) po dubini i stvorenim zonama (a), te dijagram za koeficijente bocnog napona
(b) .
. : : .'.
St.31.11.
.. '.
::.
'.
. '. ...
"
"
"
Promjena napona pri kopanju bunara: naponi na povrJini prije (a) i u toku
iskopa (b), sa dijagramom bocnog napona (c).
Temeljel1je
255
I"'
T=PA 'sinD+c a
'Z,
(31.3.)
= O f,
(31.5.)
gdjeje:
0- .povrsina obima na kojoj se omotac bunara dodiruje sa slojevima tla Cm2);
f- specificni otpor trenja izmedu omotaca i tla (kN/m 2), (tabela 14.6.).
Specificni otpor (f) ovisi 0 vrsti i zbijenosti materijala i ispitivanjem je
ustanovljeno da je do dubine 5,0 - 7,0 m linearno promjenljiva velicina, a dalje u
dubinu priblimo konstantna vrijednost (sl.31.13 .-b).
256
Temeljellje
SI.31.13. Bocni pritisak i trenje na zidove bunara i ofpar prodiranju noia: bocni pritisak
(P~ i trenje (T) na zidove bunara (a), razvoj specijicnog trenja if) po dubini (b) i
olpor prodiranja na vrhu bunarskog noia (c).
Fs
Fs
TA
(31.7.)
-:5 ;
s
gdjeje:
F s>1,5 - faktor sigurnosti (koeficijent sigurnosti Ks).
Temeljelye
257
X Duboko-illdirekl1l0 temeljellje
b) Tezina bunara ne treba biti tolika da se noz previse duboko samostalno ukopa
u tlo, a to nastupa kod nekontrolisanog tonje~a bunara. Maksimalna tezina bunara
mora zadovoljiti relaciju:
(31.8.)
U ovom slucaju na noz djeluje kriticna sila sloma (Qr), cija horizontalna
sila izaziva zatezuce napone u donjem prstenu bunara koje noz bunara mora
sigumo preuzeti (s1.31.13.-c).
U slucaju nejednakih slojeva moze se desiti da trenje drzi jedan gornji dio
bunara, a donji dio da visi, te se pojavljuje zatezanje. Ovu silu treba da preuzme
vertikalna armatura, a sila zatezanja dobije se iz razlike gornjih i donjih djelujucih
sila.
Kada je
> W , treba dodati vertikalno opterecenje (P); ono treba u
ovome slucaju da iznosi:
(31.9.)
(31.12.)
LT L
Pmax >1',
tejeW'=W-l.
(31.13.)
Pmin
Po
=!yY2(1-sincp),
2
te je:
Pmax
(31.10.)
I
. 'I
., 1
otpor
1:
aktiYon
otpor
ii
'i
:: ....
1 I :.
l
I', i e :I ':,Tt
TillI
"
"
i j l ' .. .j.
iW-T
.I
Pmin
N
I.
"
1,,I
"
$:-~~""":""f;;--+-MWB
.1
MW=(W-T){e+t)=
t- p.
SI31.14. Pritisak vode i tla na zid bunara (a). Distribucija ravnomjemih i neravnomjernih
pritisaka sa statickim ve!icinama na isjecku u horizonta!noj ravni bunara (b. i c)
(Kostic, 1968). Oplerecenje i momenti pri naginjanju bunara (d), (Nonvezller,
1981).
----------------------~~~-------------------259
Temelje/1je
Temeljellje
d = KBJi (m),
(31.18.)
gdjeje:
konstanta ovisna 0 vrsti tla i tipu bunara (tabela 31.1.);
KB(m)- vanjski dijametar bunara kruznog oblika;
I (m)- dubina bunara ispod niskog vodostaja vode, iii nivoa t1a, uzima se veca
vrijednost.
Ma
= -0,149 Pmin
Mb
=+0,137p
. r2 . OJ';
.. r2 . OJ',
mID
normalne sile:
(31.14.)
au
=A w
(31.15.)
={
-1 JYz ,
a
a-2p
(31.17.)
11k1X
gdje je:
0"- dopusteni napon rnaterijala zida bunara.
Vrijednosti koeficijenta K za definisanje debljine bunam ili sanduka za temeljenje
Tabela 31.1.
VRSTATtA
PRETEZNO
PRETEZNO
PlESKOVITO
GLINQVITQ
0,030
0,033
0,039
0,043
0,047
0,052
0,062
0,068
2M--------------------~~~-------------------
Teme/jellje
Temeljenje
261
X Duboko-indirekmo lemeljenje
G-
r; -
WI = I VI .
r-
W 2 = t V2
@
T--'
I
-i.- -.----HeX(ey )
I_
B(L)
.,
Sl.3I.I5. Sematski prikaz proracuna napona pod temeljom ispod bunara ~mnduka BL) (a)
(Nonveiller. 1981). i prikaz pojacanja cepa (nakon njegove izrade pod vodom)
poslije ispumpavanja vode (b).
(31.19.)
Temeljenje
ey
(h+D)
Q
(31.20.)
1
1
ex < - B e y ::; - L ; za pravokutan presjek,
- 6'
6
f----- L ---->-I
---------
hw
h=-, hwYw'
(31.22.)
Yb
S1.31.16. Prikaz temelja stupa mosta na dva bunara: poduini presjek (aJ, popreeni presjek
(b) i tlocrt bunara (c).
G -Vy"
1 -
b'
G =Vy'
2
"
G =M 2
(31.23.)
X Duboko-illdireklllo temeljel1je
LY = LG=G'+G +G
j
+G3
(31.24.)
proracun slicni su kao I kod bunara, te ee se ovdje obrazloziti sarno oni elementi,
koji se unekoliko razlikuju od bunara.
(31.25.)
2 -
sumarni moment:M
= ~(M;Y +(M~Y .
LV
M
W
=--+-=
a
max
4'LY +32M
-D;n
D~n
J
'l LD2~ + 8~
D2
(31.26.)
a max = 1,27 j
(31.27.)
B1=
= Vrnintg<p
Fs
=~
[[]O
2.5-4.0-5.0
l8:~~
(31.28.)
~l
gornjern i donjem kraju bunara, prema izrazirna u jednadzbama 31.14. i 31.15., iii
na bilo koji prije opisani nacin. VeliCina ekscentriciteta pronalazi se na nacin dat u
prethodnom priIT\.ieru.
[]QO
!--B--!
~8
B----j
Sl.3I.f7. Sematski prikaz nekih oblika sandu('astih bunara sajednom (a,b,c,d) i vise (e,j)
---------------------------~~e-m~elj~e-,y~e------------------------
komora.
267
X Duboko-illdirektllo lemeljenje
~\~:-.::~
T~
""': ~.~ :
noz
sanduka
d;:;15cm
l1
..
'.
::'
III
u
0
'"
0
,.,
hll
..
E
u
l1
~
.::' '.
L2
of! '?I'"
1
1
SI.31.18. Primjer pravougaonog poduinog (a), poprecnog (h) i horizontalnog presjeka (c)
268
+*1
1 0
20
1 0
2n
1 0
i----L1
@
VUTA
o?\:
:'.': ~.
L2
Kada je otvoreni sanduk u vodi, pa je potrebna veca vis ina zidova nego za
definitivan temelj, moze se na vanjskim zidovima za temelj izraditi privremeni
tanji zid, kao i kod vee pomenutih bunara.
Izrada, postavljanje i pumpanje vode iz sanduka slicno je kao i kod
opisanog nacina za bunare. Sve aktivnosti na formiranju temelja sa sanducima
slicne su fazama rada za temelje na okruglim bunarima. Zapllnjavanjem komora
sandllka mogu se vrsiti razne kombinacije, ovisno 0 polozaju eelije prema
spoljasnjoj strani temelja. Kombinovano zapunjavanje komora, posebno je
pogodno kod izrade kejova iIi potpomih konstrukcija.
..
Cest je slucaj temeljenja na vise otvorenih sanduka kada se onl povezuJu
annirano-betonskom konstrukcijom. U ovome slucaju pojedine komore mogu se
izvesti na manji~ visinama, sto ovisi 0 vrsti gradevine i statickim zahtjevima.
Temeljenje
2 0 +-1-.1..-_-1
--------------------------~~~ell-u~lj~el~ije--------------------------269
X Duboko-illdirektllo (emeljellje
(31.30.)
t' .
D
I
... 1
<IT
:J
J.,.KA"rz
.1
Sf. 31. 20. Opterecenja i momenti savijanja horizontalnih presjeka bllnara: vertikalni
presjek (a), opterecenje pritiskom fla i vode (b), flocrt optereeenja i
momenata savijanja na dubini z ( c).
!1
Tellleljellje
31. Temeljcnje
/lG
bUllarima
X Duhokoindirektllo temeljelye
1M max
= ~ (W -T{ ~
-a}
zaFzI ,
(31.31.)
II
M max
=-~(W
-T{
S-~b)
zaF
2
\
2'
Z2
B,:: 3.0-5.0-
3.060 105.0
272
Te/lleljenje
B,::3.0-5.0
1
D
273
@)
Sf.31.23. Spuiitanje sandueastih bunara sa dnom: izrada na obali (a), dovlaeenje plutanjem
(b). spustanje na iskopanu (c), nasutu (d,e) i izbetoniranu (f) podlogu.
274
Tcmeljellje
Tcmeljenjc
r,
.,
.,
I I
I ,
, I
, I
I I
I I
, I
, ,
I I
I 1
;"'_1
______ ..1..J. ____ ..... _::l
--- - - - - 04_<-
cetiri, a vertikalni zidovi na tri strane, ukoliko u gornjem kraju nisu vezani
konstrukcijom objekta. Ocita je razlika i u potrebi za proracunom tezine sanduka
sa dnom kao plovnog objekta, koji i u nagnutom polofuju mora biti stabilan na
vodi.
Sanduk mora biti oblikovan i dimenzioniran tako da je stabilan i da uvijek
postoji dovoljna visina i najnizih dijelova iznad nivoa vode. U fazi plutanja dje\uje
hidrostatski pritisak vode sa strana i uzgon na dno (s1.31.26.-a), kao i kod
spustenog sanduka na dno, a tada su pritisci obicno veci od onih u fazi plivanja
(s1.3 1. 26.-b).
Za provjeru stabilnosti sanduka pri plivanju potrebno je izracunati njegovu
tezinu (W) i potrebnu zapreminu istisnute vode (V), sa tezistem sanduka koji pliva
(8) i tezistem istisnute zapremine vode u normalnom (T) i nagnutom (T 1) polozaju
(sI.31.27.). Za ovako nagnut polofuj pod uglom (a) naau se horizontalna odstojanja
ovih tacaka, kao i metacentar (M), koji se nalazi na presjecnoj tacki vertikale kroz
TI sa osom objekta koji pliva (sI.31.27.-b). Par sila uzrokovanih tezinom sanduka
(W) s tezistem u S i tezinom istisnute vode (P), koja djeluje u tezistu TI mora dati
moment (M), koji okrece sanduk u smjeru suprotnom njegovom nagibu (s1.31.27.b,c).
o
i
Th
+-
I
H
...L
0
Pw
Temeljenje
Temelje,lje
277
spusti ispod nivoa, tezine LlP, koja povecava potisak vode u suprotnom smjeru.
Velicine su medusobno jednake i teZe da isprave sanduk, tj.:
~G = LV> = ~V 'Y w '
(31.32.)
p{ ~-c).
(31.34.)
gdjeje:
P- tezina istisnute vode;
1- moment inercije povrsine presjeka plovnog sanduka sa dnom;
V- zaprernina (volumen) istisnute vode;
c- udaljenost tezista sanduka i tezista istisnute zapremine vode (sI.31.27.-c).
Kada je m>c (s1.31.27 .-b), plovni objekat je stabilan, a ako je m<c, objekat
ne plovi stabilno.
U definitivnom poloZaju sanduk sa dnom treba ispitati kao i svaki masivni
objekat, narocito pri koristenju za kejove i potpome konstrukcije, gdje vlada
jednostrano opterecenje. Sanduk je stabilniji i ekonomicniji sa debljom plocom u
dnu, a tanjim vertikalnim zidovima. Medutim, ne treba presjeke jako armirati, zbog
teskoca pri radu i nepovoljne ekonomicnosti.
278---------------------------------------------Terneljeflje
Temeljenje
279
23.0
(32.1.)
1---11.0
-I
SL32.1. Presjek kroz keson za temeljenje stupova mosta Redheugh, Newcastle (Tomlinson i
Boorman, 1995), gdje je: sjekac noia (1), stopa kesona (2), radna komora (3),
bentonitska suspenzija (4), rezervoar vode (5), celicna cijev (6), posluini lukobran
(7), snabdijevanje radne komore (8), pristupni prolaz - cijev (9), pristupne
stepenice (10), korpa za materijal (J 1), pristup preko sipova (12), pristupni toranj
( 13), pristup komori za dekompresiju (14), hvataljka za kran i poklopac (15).
Najcesca primjena kesona bila je kod temeljenja stllpova mosta, sto se i danas u
izvjesnim slucajevima praktikuje. Naprimjer, za temeljenje dva stupa mosta preko
rijeke Tyne (Newcastle) upotrijebljeni su (1980-1982) kesoni vanjskog promjera
11,0 m i 23,0 m ispod nivoa vode. Radna komora visine 4,70 m, sa privremenom
vanjskom celicnom oblogom kao zagatom, visine 5,0 m, izradena je van mjesta
spustanja i dovucena plutanjem na predvidenu lokaciju (s1.32.1.). Povecanjem
tonjenja kesona vrSeno je podizanje zidova u visini od po 2,0 m, koristeCi klizajucu
metalnu oplatll. Kontrola spustanja obavljena je balastom vode razlicitim nivoima
iznad krova radne komore. Keson je odabran zbog ocekivanih poteskoca oko
spustanja kroz samce i glacijalne nanose slojeva uglja, glinca, pjescara i muljeva.
Osim ovoga zeljelo se kontrolisati povrsina stijenskog masiva na dnu temeljenja i
obaviti probno busenje u cilju dobivanja informacija 0 radovima u uglju (Lord,
280
Temeijenje
pri cemuje:
y w =jedinicna tezina vode (10 kN/m 3);
P = Po h -h '
k
(32.3.)
kompresora (7):
Ipl = Po +YwHI
(32.4.)
281
Prelazna komora SlllZi za lllaz u komoru i izlaz radnika iz komore kesona, kao i za
izvlacenje materijala. U prelaznoj komori radnici pri ulazu u keson j izlazu iz njega
morajll ostati propisano vrijeme radi priiagodavanja promjenIjivim pritiscima koji
ovise 0 dllbini rada. Za ovu svrhu postoje vrata izmedll radne komore kesona i
cijevi; cijevi i prelazne komore i preiazne komore iz slobodnog prostora, kao i
posebni kapci za materijal. Kopanjem u kesonu i nanosenjem opterecenja keson se
spusta i savladuje otpor tla ispod nom kesona i trenje na bocnim stranama sve do
projektovane kote temeijenja.
LI~~Po
!~
Xc
+Ib#.
~;tlIPo~
CD
!; !h, \fittrH 11
t . - - - - D- - - - - l
Sl.32.2. Principi djelovanja pritiska U kesol1u (ZVOl1u): na povrsini vode (a), uJazi plivanja
(b), spustenog u flo pod vlastitom teiinom kesona (W) i opterecenja (G), na dubini
H (c), gdjeje: o,~trica noia (1), radna komora (2), kesol1 (3), opterecenje kesona
(4), cijev za silaienje i izvlacenje materijala (5), cijev za dovod zraka (6) i (7),
prelazna (dekompresiol1a) komora (8), odvod zraka iz radne komore (9).
iffitb
fw -63~3.0-4.0 I
\.0;; 4, 0 I
Ip~2,o .1
~B;: 6,0
oovoo
T ' ZRAKA -r
I
I
I
r
.
DOVOO
ZRAKA T
I
+I
Sl.32.3. Oblici osnove kesona (a) i tipican poprecni J7resjek masivl10g armiral1o-bctol1skog
kesona (b),
--------------~~~------~-----
282
Temeljenje
Temeljellje
283
Temeljellje
285
Temeijenje
ostrvu, ako nivo nadzemne vode nije velik, sa zastitnim zagatima iIi bez njih; (iii)
skeli, kod visokog nivoa vode; (iv) obali rijeke, odnosno izvan predvidene Iokacije,
pa se plutanjem dovuce na Iokaciju i dizalicama sa skele, iii vode, podize i spu~ta
na predvideno mjesto. U ovim posljednjim slueajevima dobro je obezbijediti
vodenje kesona putem zabijenih sipova oko kesona, posebno kod velikih valova i
udara vode.
Danas se gotovo iskljucivo rade masivni iIi raselanjeni armirano - betonski
kesoni u oplati, na poravnatoj i sabijenoj podlozi, odnosno na daseanoj podlozi ako
se gradi na tlu, iIi na pokretnom podu ako se radi na skeli. Prije betoniranja
ugraduju se dijelovi cijevi, iii druga oprema, koja eini sastavni dio kesona i izvede
izvan prve faze betoniranja zidova iznad kesona. Dio zidova izvan tavanice kesona
treba da ima dovoljllU visinu, tako da, prilikom spustanja sa skele iIi potapanjem,
sigurno gornji rub bude bar 50 em iznad radnog nivoa vode. Kod ovoga treba
voditi racuna 0 moguenosti propadanja noZa u slabijem materijalu kao i 0 visini
val ova i udara vode.
Postavljanje opreme za pneumatski rad u kesonu zavisi od momenta
ulaska radne komore ispod nivoa podzemne iIi nadzemne radne vode. Kod
spustanja kesona sa skela, plovnog objekta, iIi kod potapanja, sva oprema za
pneumatsko temeljenje mora biti montirana u ukupnoj visini od noza kesona, veeoj
od dubine radne vode. Kada je dubina temeljenja mala, mogu se montirati sve
cijevi i oprema na dovoljnoj visini da se keson moZe spustiti na projektovanu
dubinu. Kod veeih dubina temeljenja ovaj rad se odvija po fazama (s\.32.8.). Kod
svake faze rada cijevi moraju biti dovoljno visoke kako bi se mogio vrsiti
nadobetoniranje obodnih zidova. Na gomjem kraju ovako postavljenih eijcvi
montira se prelazna komora sa cjelokupnom instalacijom.
Tehnologija postavljanja kesona za pneumatsko temeljenje ovisi 0 tome
da Ii se postavlja na suhom iii iznad vode. Rad na postavljanju kesona sliean je
postavljanju otvorenih bunara, iii sanduka, sarno sto je keson obieno veei i
zahtijeva montal;u opreme i instalacija za rad pod poveeanim pritiscima prije
njegovog postavljanja.
Specifican je rad kod postavljanja kesona iznad vode, a on se obicno
izgradi na obali i dovuce na predvidenu lokaciju. Kao i kod sanduka sa dnom,
Temeljenje
287
keson se izradi na obali na kolicima i spusti traenicama (ili bez njih) niz kosinu u
vodu (s1.31.7.-a), ili se izradi na pjeskovitom tlu i otkopavanjem se ukljuCi u vodni
tok (sL32.S.-a), odnosno izvodi se u izbetoniranom doku (s1.32.S.-b), u slueaju
potrebe za vecim brojem kesona. Obieno se prije toga postavlja oprema i ubacuje
zrak pod pritiskom u radnu komoru radi olaksanja, ukoliko na obali postoji
potrebna oprema za proizvodnju zraka i druge instalacije.
N.V.
@
, ,
I,
....
I'
II
I:
I I
tI
I,
I
11
"
II
1,---,--",
,;1
r---"::'::=
II
II
U U U
N.V.
II
II
Jl
II"
U U
--; I
S1.32.6. Skica skele za izradu (a) i spustanje (b) kesona kroz vodu na tIo, gdje je: pristup na
skelu (1) sa stepenicama, keson (2), radna komora (3), ulama komora (4),
pristupne pomocne staze (5), dizalica (6), kuke za pridrzavanje kesona (7), drveni
sipovi (8), (Kostic, 1968).
~/:==-:...-=-_==--:!:
S1.32.5.
II
"-rtt-t
,'
""---1-'---1')
Kod vuee kesona treba obratiti paznju na poteskoce koje nastaju zbog
udara valova, mogucnosti naginjanja kesona, jednostranog pritiska, dubine gaza,
nepravilnosti u plivanju ovakvog nepravilnog objekta itd.
Postavljanje kesona u brzoj i dubokoj vodi je otezano, pa je potrebno
izvesti zastitu od udara sa uzvodne strane. Zastita se obieno radi od zabijenih
drvenih sipova, sa ojaeanim kamenim nabaeajem iii bez njega.
Temeljenje
S1.32.7. Skica skele za izradu iii dovoz kesona (a) i njegovo sputanje (b), kroz vodu do tla,
(Kostic, 1968).
Temeljenje
289
N.V.
S1.32.8. Faze sputanja kesolla kroz tlo (I-IV), sa vode pomocu skele.
deblJII~a
290
Temdjenje
291
= k(a. A + ,B . 0 { 1+ ~} (m 1h),
3
(32.5.)
gdje je:
V -kapacitet kompresora;
k-koeficijent za ulazak i izlazak radnika i materijala;
ex-speeificni gubitak zraka na jedinieu unutarnje povrsine kesona (m 3/h m2 ):
3
2
<x=0,35-0,67 m Jh m , u glinovitom i glinovito-pjeskovitom tIu;
A-unutrasnja povrsina kesona (m2);
/3-speeifieni gubitak zraka na jediniei duzine kesonskog noZa (m 3/h m):
3
/3=1,0-3,0 m lhm u glinovitom i glinovito-pjeskovitom tlu, a t)=4,0-6,0
3
m lhm u sljunkovitom tlu;
H-dubina noza ispod nivoa vode, dublje od 2,0 m;
O-opseg noZa (m).
U glinovitom tlu ovi koeficijenti (ex i t)) imaju manje vrijednosti. Prilikom
temeljenja mosta preko Save (Nonveiller, 1981) dobiveni su slijedeci koefieijenti:
).>
).>
Temeljellje
51.32.10. Kopanje u kesonu: bagerom Iwikarom ((I) i ejektorom (b), sa tipom zracno-vodenog ejektora (c).
Temeljenje
293
'."~Af~IifI'IsAk'-:-:'
'(kN/m 2) -- "'-"'"
"':oo
:1;5.::.:-1;8' ",'",'
<2;0~2;2, ' ,',',-',",'
2;5;..2,75
3;25 -3;5 ,',-"
-:Il'lljanje>
, piilagodavanja
povecanju
'pritiska (min)
5
10
15
20
25
30
30
35
, '>''"''''':'
,:,:',',.:",' ,Tra'iari;e'/_',
: ,',"':": ,- ,,'
y-,~
"-,,:,Ula!pno
trajanje "
ukesoIlu (min)
smanjivanju,_' "
- ,,',
", "pritiska (mill)
tada(sati)
, "" ',','
Trajimjenldap[ilag~dayanja
465
455
325
305
285
260
130
105
10
15
20
35
50
70
80
100
8
8
6
6
6
6
4
4
U slabom tiu, kao sto su prvi muljeviti slojevi, treba poduzeti mjere da
keson ne propadne duboko u tlo. Najcesce se to radi podupiranjem drvenom
gradom i hidraulicnom dizalicom 0 tavanicu kesona. Ovo isto se radi i u slucaju
neravnomjernog spustanja kesona zbog razlicite vrste tIa i neravnomjemog
kopanja. Pomjeranje i naginjanje kesona ispravlja se ponekad i spoljnim
razupiranjem 0 naprijed pobijene sipove pored kesona.
Povecani pritisak u radnoj komori moze nepovoljno da djeluje na
organizam radnika. Zbog ovoga su propisi za rad u kesonu veoma strogi, posebno
za vece pritiske. Propisi pojedinih zemalja predvidaju potrebno vrijeme
prilagodavanja promjeni pritiska zraka i radno vrijeme u kesonu. U tabeli 32.1. dat
je jedan skraceni pregled duzine trajanja rada i prilagodavanja razlici pritisaka, sa
povecanjem pritiska u kesonu (Kostic, 1968).
294
Temeljenje
>-- tezina svih dijelova konstrukcije kesona i zidova, odnosno ispune iznad
kesona;
tezina opreme, instalacija, alata, skela, dizalica i pokretnog opterecenja;
>-- pritisak zraka u radnoj komori kesona, bocni pritisak vode i tla sa spoljnc i
unutamje strane kesona i na zidove kesona, te trenje na vanjske strane kesona i
zidova;
>- reaktivno opterecenje odozdo na povrsinu nom i povrsinu radne komore, te
reaktivno opterecenje od eventualnog podupiranja i pritiska vode odozdo;
>- opterecenja i reakcije tla pri neravnomjemom oslanjanju nom kesona na
jednu stranu iii u srednjoj trecini duzine kesona.
>-
Sva ova opterecenja treba uzeti na mjestu nastajanja i onako kako djeluju:
ravnornjerno, neravnomjerno, djelomicno, iii koncentrisano u tackama, bilo za
dimenzioniranje pojedinih elemenata iii cjeline, iii za provjeru stabilnosti temelja
na kesonu.
Za ovo kesonsko temeljenje potrebno je, takoder, proracunati: kolicinu
zraka i kapacitete kompresora, naCine vjesanja i vucu kesona u slucaju potrebe
prevoza plutanjem, skele, dizaiice, transport iskopanog materijaia, plovne objekte,
itd.
Kod proracuna vodi se racuna da opterecenja mogu biti ne samo staticka,
vee i dinamicka, izazvana pokretima i udarom. U ovome slucaju treba ocijeniti
udarni koeficijent iii pri koristenju dopustenih napona procijeniti koeficijent
sigurnosti.
U prvoj fazi opterecenja, nakon uklanjanja opIate i skela sa armirano
betol1skog kesona, konstrukcija nosi sarno vlastitu tezinu, montiranu opremu za
pneumatski rad i eventualno pokretl1o opterecenje. Ukoliko se keson vjesa fadi
spustanja kroz vodu, treba napraviti raspored mjesta vjesanja i ukupnu tezinu
podijeliti sa brojem mjesta za prihvatanje. Silu vjesanja, dobivenu na ovaj nacin,
treba uzeti bar dva puta vecu radi moguceg neravllomjernog rasporedivanja
opterecenja pri spustanju kesona.
Pri tegljenju kesona kao plovnog objekta moguca su razna opterecenja,
izvana i unutar kesona. Kada keson pliva sa radnom komorom punom vode, u njoj
tada vlada pritisak vode (2P.,,), koji se mijenja sa dubinom vode (h 2) po unutrasnjoj
povrsini radne komore i po spoljnoj povrsini kesona (sI.32.11.-a).
Temeljenje
295
,!E,
-1 1 --
w~
]~
~
Pz
Po +PwtR
'"
C
~:i
!---B(L l-----J
SI.32.12. Sema pritisaka na kesonu i zidove iznad (a), sa detaljem opterecenja konzole
kesona (b) i noza kesona (e).
Temeijenje
Hv
IJ[P.+P
296
......
Hp
c
e
U~~
Temeljeflje
297
(32.6.)
Mc=H{e-~}
(32.7.)
M c,
=H
e3
R . el
O,lR . e 2 '
(32.8.)
Temeljenje
1-----8----11
SI.32.14. Serna optereeenja za prora(7Jn ploce kesona: u prvoj Jazi sputanja (a) i u
naknadnoj tazi (b).
299
iznad kesona. Ukupno optereeenje [2:(P o+W n)] mora biti veee od sila trenja (T) i
pritiska zraka (Pz) u radnoj komori, tj.:
(~, + WIl ) > (r + Pz ),
(32.9.)
pri cemuje:
(32.10.)
Za smanjenje sila trenja koristi se, kao i kod vee opisanih bunara i
POGLA VUE Xl
ZAGATI I GRADEVINE
OD NASUTIH MATERUALA
*
U izvjesnim slozenim terenskim i tehnoloskim uslovima ostaje T dalje
moguenost primjene kesona kod temeljena, bez obzira na brzi razvoj izrade
dubokih temelja busenim sipovima. Tehnicki propisi za rad na kesonskom
temeljenju su sve stroziji, alije i tehnicki razvoj ove metode sve evidentniji.
300
Temeljcllje
301
XI
lVlATERlJALA
303
d)
e)
f)
g)
h)
IiP.V.
T
H
-PRIBOJ-
t\
...L
@)
~~~
-\=- ,
\
ANKE~
\
ANKERNA
PLOCA
SLOBOONO III
U UKLJESTENO
S/.33.1. Vrste jedllozidnih zagata: kOl1zolni (a), llnkerisani (b). poveZllni (c) i razuprti (d)
zagat.
305
vise primjera zagatnih stijena izradenih u tlu radi osiguranja iskopa koji cine
sastavni dio konstrukcije same gradevine.
JEDNOZIDNI ' ;
ZAGAT
.
.;;
';1"I<">~A
~ J.:::
~
JEDNOZIDNI
ZAGAT
bslOcm
, ZAGAT'
Temeljenje
tt~
-IT
Sl.33.2.
:;,
J:_~~~
b
Sl.33.3. Presjeci drvenih talpi (platnica): skoseni utor (a), skoseni utor sa zasjecenim
ivicama (b), pero i utor (c), trapezno pero i utor (d), posebno pero od tvrdog
drveta pravougaono (e) i skoseno (f), rero i utor od skovanih dasaka (talpi) (g) i
dvostruke talpe na preklop (17).
Kod zabijanja tanjih talpi na veee dubine koristi se posebno pero od tvrdog
drveta (sI.33.3.-e, f). U ovome slucaju talpe se izraduju sarno sa zljebovima na obje
strane, a pero za veze izraduje se od posebnog komada, koji se umeee u zlijeb i
zakiva ekserima. Za pliee zagate mogu da posluze taipe izradene od dasaka
medusobno spojenih ekserima, kojima se ujedno formira pero i utor (s1.33.3.-g).
Ponekad se za manje gradevine koristi zagatni zid izraden od dva reda dasaka, koje
se medusobno preklapaju (sI.33.3.-h) i time se obezbjeduje izvjesna vodouepropusnost.
Radi lakseg zabijanja 11 tlo talpe se na duu obraduju tako da se sto Iakse
savladaju otporitla i da one u toku zabijanja potiskuju novu talpu prema vee
zabijenoj. Zbog ovoga se donji kraj zasijeea koso po sirini talpe (s1.33.4.-b). Radi
zastite od cijepanja i smanjenja otpora prodiranju talpa se na dnu obicno oblaZe
metaInim okovom pricvrscenim ekserima (sI.33.4.e i d). Gornji kraj talpi se zasjeea
radi okivanja limom iIi za navlacenje ceIicnog prstena za zabijanje (sL33.4.-e i f),
----------------------------~~~em--elj~e-~~e-------------------------307
klijestima dimenzija obicno l~O - 2%4 em (s1.33.5. i 6.). Dna moraju biti
dovoljnih dimcnzUa, kako bi mogla drzati talpe u ravni, prenijeti opterecenje zida
od talpi na stupove i raspinjace i izdrZati zabijanje talpi i stupova, bez vecih
deformaeija.
C0
(Q)
TALPA
Nil.
@
I,
I I
POGLE 0
mJ
.
.
8-10 ;:213b
. . .
.
,..>--STUP
I J
\1
v
I:
f
5':
d
,.
0
'"
'\L&
SI.33.5. lednozidni zagatni zidovi u tlu sa podzemnom vodom (a i b) i fla otvorenoj vodi (e),
sa .sernom rasporeda stupova (d).
-I
@
POGLEO
lI
I
I
POGLEO
PRESJEK
POGLED
SI.33.4. Tipovi obrade glave i stope talpe: oblikovanje glave i stope (a, b), oko\! stope talpe
(c, d), obrada glave lalpe (e,f).
IJ(6 - 3%0
em, a na
Temeljcnje
SI.33.6. Detalji vezivanja klijdla za slup: u putju (a) ina uglovima (b i c), (Kostic, 1968).
------------------------------7-e-I1-,e~lj~en-y~e--------------------------309
U slu~aju zabijanja talpi iznad vode koristi se skela iii plovni objekat, na kojem se
nalazl makara (s1.33.7.-b).
@
KRAN SA TEZIM
ZABIJACEM
d _ talpe
--....:...J.-j~
TALPA ZIOA
Sl.33.7. Zabijanje talpi: na tlu u dVijeJaze sa lakSim i teiim zabijacem (a) i iznad vode (b).
T
-I
KUNOYI
~
Hi---<,--*-,!!!=....,
POGLED
DETALJ0 -
1 I: I I
I
I I
I I
II
I I
'it----- I ~ 3.0 - - - I Jr lI
I I
I
r----------Il
I I
PRESJEK
U-j.L1-Lj.i I l
II
I I
II
II
1I
V-STUPOVI-\/
lIIJi~
f-
I POGlED
PRESJEK
Temeljenje
Temeljenje
-. ~
.c~-'...L'~
,
\.
~~
I
1
b.~
2
.1
.1
";AI
DETAlJ@
~
@
IIT. l~:~-;.t~t~.c~,
~
~-,,,,~/r
.<01
TI
i_ _
~'f
FRODINGHAM
I
i
TALPE
UNIVERZ~LNI
NOSAC
,~
j..,-..
~ZAIJARENO
.~
SI.33.JO. Tipovi celicnih la/pi: Larssen (d), Hoesch iii Frodingham (b), Krupp ((J, Peine
(d), prava (Ro/llbaas) talpa k). Lar.ISCII01'1' Ill/pC .I'pojene sa Peiner (Pajner)
nosacem (f) i Frodingham fa/pc ::avarcni no ldu.I'icnim I nosaCima (g).
313
'.
,profil
.,
..
.'.
'
h .'
DO
la
I
150
200
247
360
360
440
460
II
III
IVn
V
VI
Vll
><T;;' ......
'.,
ezma
.......
Dimenzije (mm)
400
400
400
400
400
420
420
460
. : ........ t. .
6.5
8
8,7
9,2
10
12
14
14
(kg/m)
(kg/m 2 )
F~;
100
121,8
142,6
Staticke vrijednosti .
'.
za 1 m
I .. : ...
(C;11i) ." il
{cm
25,8
31.5
38,5
48.9
58,3
78,8
95.9
112,4
82
100
122
155
185
303
370
310
40
48.8
14,F
20,5
22
26
W
32.8
7
8
10,2
14.2
..: ......
Tabela 331
W,(cm 3 )
2470
3750
8500
16670
39600
54000
92400
1I5 000
380
500
850
1350
2200
3000
4200
5000
.Dimenzije (irun)
....
....
. ' b ...
Profil
....
160
150
185
230
267
290
fa
I
II
III
IV
V
425
400
400
400
400
425
.'........
'W
.
t:
d
7
8
8,5
9,5
10,5
............ Tezina
...
(kg/m)
9,5
12
14
18
12
(kg/m l
37,8
40
48,8
62
74
N{cm 2 )
W
)
113,38
127.4
55,43
197.45
235,68
303,18
101,2
48,19
50,96
62,17
78,98
94,27
128.85
.. (mm)
I.:, I>:
.. . ...... ''1:rlmenzlJe
Povrsin,
prcsjck;
1.'}'i1: l:"::
I... 11.:11
IBXN
476
675
675
675
675
143
300
380
430
460
f2
tfl
..
I':.
..2
FX13
FX18
FX26
FX36
d
12,7
9,5
9,5
13.2
18,0
12,7
9,5
9,5
12,2
14.0
78
127,7
135.4
127,1
149.0
123
154.5
160,3
146,6
158,3
km'/m
zida
166,5
137,9
147.6
194,9
244,8
Masa
'(I,lm)
)'14
Tabela ...
........ Slnlicke vrijednosli
za lin
(kil",')
zida
..
62.1
73.1
78,2
103,3
129,7
130,4
108,3
115.9
153,0
192;2
Moment
'Otporni
iI.lercije ",
momen!
I, (em")
W,(em')
4919
19693
34201
55983
82915
688
I 313
I ROO
2603
3605
Staticke vrijednosti
za 1 m .'
[,(em' ) .W,(cm')
4800
5250
10175
18400
29370
43500
600
700
1100
1600
2200
3000
'.,.,
..
Dinlenzije (mm)
.. ..
.......
. .......
Tip
b
.,'
6W
LX8
LXI2
LXI6
LX20
LX25
LX32
20W
25W
GSP3
4A
6
6
6
314
h ...
t
. ...
212
310
310
380
430
450
450
400
454
250
381
440
440
440
7,8
8,2
9,7
10,5
125
15,6
21,5
11,3
12.1
13,0
15,7
22.0
25,4
28'(,
6,4
331
8,0
8.2
9,0
9,0
9,2
9,8
9,2
10.5
8,6
250
386
365
330
330
328
333
317
271
219
248
251
251
9,6
14,0
14,0
14,0
....
..
presjek,
{em'/m
zida
.. :
'.
525
600
600
600
600
600
600
525
525
400
400
420
420
420
Povrsin;
Tabela 33 3
...
Masa
.....
108
116
136
157
177
200
242
188
213
I'll
236
370
397
421
{kg/Ill'
(kg/Ill'
zida .
Statickevrijednosti
zuI m ....
Otporni
Moment
moment
inercijc
l'
W, ~cllr,
f
,(em')
.0
44.7
54:6
63,9
74.1
83.2
94.0
113.9
77,3
87,9
60,0
74,0
122,0
131,0
138,7
Temeljenje
85,1
91,0
106,4
123,5
138,6
156,7
189,8
147,2
167,4
150,0
185,1
290,5
31 1,8
330.2
6459
12861
18723
31 175
43478
56824
72 028
40180
56727
16759
44916
92452
102861
I 11450
610
830
1208
1641
2022
2525
3201
2009
2499
1340
2360
4200
4675
5066
-1
S1.33.11. Zastitne kape za zabijanje celicnih falpi: pojedinacna Larssen (a) i dvostruka (b i
c) talpa,
315
Xl
33 .
@)
I
I I
I!
-L~L
i
S1.33. j 2. Nadgfavne grede Iwd zidova od 2e!icnih lalpi. ('e!i2na hez (a) i sa ::ategoll1 (b),
armirano - betol1ska bez (c) i sa (eI) h'/ic'1101l1 zategol11 (Nol1vciller, 19(1).
Teme/jenje
.Iedl1o~idJ1i
s:.agali . priboji
0'1.33.13. Armimno - belOnske la/pe: poduini pre.\jeci (a), poprecni pre;jeci sa detaljoll1
vrha Ia/pe (h), kvadratni pre:,jek wipe (c), Ie presjeci prednapregllutih talpi (tf i
e), (Nonveiller, J 981 ) i T pre:,jek (f).
Temeljenje
319
@
3
CD
t
d=7-14cm
PRESJEK,,y'PROFILA
-3.00
1IEr/iIIII~-H-""""'I-HI_@
321
nacin beton parnih elemenata potpuno prijanja za vee gotove neparne elemente
dijafragme, cime se postize potpuna vodonepropusnost i kontinualnost dijafragme.
Ovo je znacajna prednost u odnosu na zavjesu od busenih sipova koja ima vise
spojnica, kroz koje moZe doei do filtracije vode.
Potrebna ravnoteZa napona u iskopanom rovu odrzava se razlikom
hidrostatskog pritiska izmedu podzemne vode i suspenzije, od benton ita i vode iii
gIine i benton ita sa vodom. Osim toga, usljed veceg hidrostatskog pritiska
suspenzije od podzemne vode dolazi i do stvaranja tanke membrane, odnosno
skrame uz zidove iskopa od suspenzije, koja se infiltrira u okolno tlo. Ovim se
sprecava gubitak suspenzije, a ujedno i povecava kohezija okolnog tla, koja
obezbjeduje veeu stabilnost protiv urusavanja.
Q40- Wm
..
.....................
B~na/?bJeka!
Godina
zavrletka
.......
Tabela 33 5
Dubirill
aluvija
(m)
:Oebljiu~
dijaffllgTIie
.. ' PovTsina'
ekrami
dj}lifragme
(m)
(m)
Dubina.
..
'
(,r/)
... :.:
a) Debelosti;elle dijafral?me
Rhinau, Francuska
Obra, Indi'a
Pierre Benile, Francuska
Freistritz, Austriia
Bourg les Valence, Francuska
Arroio Duro, Brazil
Ukai, Indiia
Vallabre"ues, Francuska
Brana na Sionskogo (Rusija)
Premiere Chute, Kanada
Mahabad, Iran
NE KrSko, Hrvatska
VaraZdin, Hrvatska
Vara2'.din
Salakovac, Bosna i Hercegovina
Brana na Tisi. Srbiia
b) Tankostijene diiafralJme
Bittenbrun, Njemacka
Razzaza 2, Irak
TE Gacko, Bosna i Hercegovina
1963.
1964.
1964.
1965.
1965.
1966.
1966.
1967.
1969.
20
>100
16
20
60
50
1975.
I
I
1978.
32
12
18
1966.
1968.
1982.
20
11,5
JO
I
.1
40
15
20-30
47
16
35
20
30
17,5-26,4
60
20
12 i 13
32
12
18,5
7 21
0.80
2 x 0,60
0,500,60
0,50
0,50
0,40
0,60
0,60
0,60
0,75
1,00
0,50
0,50
0.50
0.60 i O,iW
0,60
10
10
Do 11,5
0,70 (0,30)
0,30
0,070,14
6.000
60.000
32.000
10.500
23.400
44.500
4.240
5.500
4.200
8.500
20.000
11.500
4.650
20.000
I
I
21.150
16.150
.L
t-
Ys = 12 kN/m 3
.1,c~'1"-
IPRESJEK
="'1
ir4*~~.F:~~~"",v~.~:
S1.33.J5. Faze izrade dijafragme: iskop i betoniranje nepamih (aJ i pamih (b) lamela;
pokretni stroj za kopanje (1); belolliranje preko miksera i kontraktora (2);
granicne cijevi (3); uvodnica (4).
322
Dijafragme u aluviju
Temeljenje
323
e).
SI.33.17. Zabijena i injeklirana zatega: zabijanje cijevi (a), uvlaeenje zatege u cijev (b),
ravni terefla (c); ankerisana kOflstrukciia obaloUfvrde (d); kotveni dio izvedefl
injektiranjem (7), a zatega (8) od celicflih profila, okruglog celika iii od snopa
visokovrijednih lfelienih iica (e).
324
Temeljenje
nosaeu, koji povezuje eelieni zid (a); eelieni anker na betonskoj glavi oslonjen na
dijqfragmu (b); I nosae kao anker uCvrscen na uzduini nosae eelienog zagata
(c); gcije je: eeliene iice (1), zaStita (2), eelieni zid (3), zavarena stopa (4),
poduini nosae (5), podloina ploea (6), zastitna kapa (7), cijev za irljektiranje (8),
izlaz smjese (9), betonska stopa (1O), eelieni anker (11), dijafragma (12), I nosae
(13).
duiina sidrenja N
Temeljenje
slobodno duiino S
SL33.19. Busena zatega tipa BBRV - G2 za ankerisarlje zagatnog zida u tlu: ugradena
zatega sa injektiranim ukotvljefljem (a), zavrSena zatega (b), gdje je: injekciona
cijev (I), betonska stopa (2), eeliena pod/oga (3), matica (4), glava zatege (5),
omot (6), spiralfla armatura (7), brtva (8).
Montaine zatege za stijenu i tlo tipa BBRV (Nonveiller, 1981).
Tabela336
' '.
Ji.faksirnalna sUa
Promjedica
.,
Promjer bllsotine ...
Potrebria duWna usidrenia za:
1:= I 000
S",
:". "
1:=500
:'.,. '
Prornjerg]ave , .
Prornjer rnatice.Zl\ pritezanje
2000
7
2450
7-8
66
1100
6-7
86
116
131
2.5
3,3
87
105
3,85
7.65
128
155
5,20
10.40
168
205
5,65
11,30
193
232
360
6-7
(kN)
(mm)
(111m)
(111)
(kNlm")
(kN/nn
(mm)
(111m)
Temeljenje
327
vn
!,
IX
I
VI
IV
I
10
\5
20
GUllA
<I.
."
25
o1
2 3 4 5 6 7 B 9 tJm
PARHI8ROJEVI-NIZVOONI RED; HEPARHI BROJEVI-;ZVOONI RED; RIM SKI BROJEVI-GF KOHTROLtiE SONDE
m 30
e)'
Adamovie, /980).
----------------------------~~~e-II-1e~ij~en~y~e--------------------~----329
328
Temeljenje
!I""~'"
00 tn to
~~-
-~
g'"
""
""
'"
~
'"
""
0>
O?
Na zagatni zid djeluju opcenito slijedece sile koje treba pojedinacno uzeti
u analizu opterecenja:
@
q
'"
'"
.,.,
'"
=
g
'"
TemelJenje
o
St.33.22. Zagat zabijen u pijesak: ,~ema zona opterecenjc kOIl::.olnog zagata (a), stvarna (h)
i pojednostav!jena (e) .~ema opterecenja gdje je. (.. /wvr1i pritisak (1), (2) i (5),
pasivni otpor tla (3) i (4), a linija iskopa (6).
Temeljenje
331
lP(o)
UdaljcIlost tackcrotacijc
20
(D~ DJ
...
.....
O,25H
25"
O,lSH
30()
35
O,08H
O,035H
O.1S(H+0)
O.3S(H+0)
Kp;f.Z
1/2 (H+D -01)
O.5(H+O)
'P
0.3 Pal,j.~o.3pa
1.1
Po
U61!!
SI.33.23. Sema optereeenja, dejormacije (d) i povrsine sloma (s) zagatnog zida: pomjeranje
u vrhu (a), pomjeranje u dnll (b), deformacije
332
Temefjenje
/1
Ppi
PA2
----------------------------~~~e-m-el~~e-llj~e--------------------------333
-:-::--=:;;;c----r
lIH: tlt'Ho
lIH
NPV
H.
H+O-Ho
'\..
"-
Aktivni pritisak iza zagata i pasivni otpor tla ispred zagata u praksi se
racuna po Rankineovoj teoriji, kojaje objasnjena u tacki 17.2. U cilju podsjecaJ~a
na ove teorije predocene su l1a slikama 33.25. i 33.26. neke osnovne postavke
opterecenja zagata u koherentnom i nekoherentnom tlu, sa podzemnom vodom iIi
bez nje.
Kada se iza zagata naIazi podzemna voda, onda se aktivnom pritisku (PA )
dodaje hidrostatski pritisak vode (p"J Tlo ispod nivoa podzemne vode je
potopljeno, te se umjesto jedinicne tezine y uzima y'. Ako se podzemna voda
nalazi j sa prednje strane zagata, onda se hidrostatski pritisak umanjuje za
odgovarajucu visinu (h), sa predl* strane (s1.33.25.-b). U praksi se obicno uzima
da je ugao trenja izmedu tla i zida zagata 8 = (1/3 - 2/3';p .
Kod uslojenog tla dijagram opterecenja ima skok prema vanjskoj strani
ako je ugao smicanja donjeg sloja manji od gomjeg (({J2 < ({Jl) i obratno (s1.33.26.).
Cesto se opterecenje zagata ispod kote dna u gradevinskoj jami izrazava
razlikom pasivnog otpora (p p) i aktivnog pritiska (p A) tla (s1.33.27.-a), tj.:
P p'= Pp j>~:rwh
S1.33.25. Aktivni
PA
?,'
p
?,'
(33.1.)
=Prp + Pq -
Pc
lIH
@
p'
[ +
hj
I_ A,I,
'6
Pp
PA'
Pp=Pp
-PA
I'
p'
A.
1
I
Pp -PA
h2
h3
f- sP?
'I
> CfJ 1
(b)
Temeljenje
SI.33.27.
'I'
Pp-P,..
_I
tla plitko ukopanog zagata (a), linijsko smanjellje (Jtpora tla sa rOfacijom oko
lacke "0" (b), krivolinijsko smanjenje pasivnog otpora tla za duboko ukopani
zagat(c).
Temeljenje
335
(tlli)
izmedu nivoa
@
--~
H
Kada su razlike u nivoima vode velike, kao npr. one koje nastaju
pumpanjem vode iz sticene gradevinske jame, onda nastaje procjedivanje vode sa
viseg ka nizem hidrostatskom pritisku, sto izaziva hidrodinamicke sile. Ove sile
skrecu gravitacionu kompollentu iz vertikalnog u kosi poloZaj, sto je objasnjeno u
336
Temeljenje
pogJavlju IV. Na slici 33.28.-b prikazan je rezultirajuci pritisak vode i tla na zagat,
kao i uticaj filtracionog pritiska na promjenu velicine aktivnog pritiska i pasivnog
otpora tla. Vidljivo je da hidrodinamicke sile smanjuju napone nastale zbog
hidrostatskog pritiska, povecavaju napone uzrokovane aktivnim pritiskom, a
smanjuju napone izazvane pasivnim otporom tla. Sa ovim utlCajlma
hidrodinamickih sila treba racunati, jer bi se mogla potcijeniti dubina zagata, a
momenti ne bi odgovarali stvarnosti. Ovo ponekad moze imati i tragicne posljedice
kod izgradnje temelja objekata (Nonveiller, 1981).
337
r
~
r
" t-~--
@)
A,~
"
~ ~ ~.:.
'f
e=O
t'
If
e=O
I
@
H'
MJERllO: DUZINA
Ps
S1.33.30. Konzolni jednozidni zagat zabijen u pijesak: dijagram pritiska (a), momentni
dijagram (b).
I~-----------~~-------~
33.29. Grafoanaliticki naCin proracuna neankerisanog zagata: sema opterecenja (a i b)
momentni dijagram (c), poligon sila (d).
Vrijednost W
p'
p
2Y(DoK p -HjKA )
Temeljenje
(33.4.)
(33.6.)
Za slucaj istog nivoa podzemne vode, kao !ito je dato na slici 33.30.,
izostaje hidrostatski pritisak vode na zid.
Opcenito se aktivni pritisak na dubini z moze definisati u obliku:
ZPA
dobije se iz obrasca:
!:ill =
338
I'
1:x
----------------------------~~~e"-le~lj~e-,lj~e-------------------------339
(33.7.)
z bit ce:
(33.8.)
-2P A
te je za z P
Y z
p -
udaljenost:
A"
,------------------,
gdje je:
(33.10.)
)(K KA~"
p _
P5
.
B ==
8 PA
}
Y'(K p - K)'
~
Y'(K P - K)'
A
(33.19.)
C==6PJ2z j Y(K p -KA)+Psl
D ==pJ6Zj P5+ 4 PJ
y,2(K p -KA? '
0
y,2(K p -K A)2'
Dobivena teoretska dubina zabijanja D == Dl + D2 povecava se za oko 20 A ==
te je pritisak na
dnu:
3Pp=D2 (K p -KJr'.
(33.11.)
_ Kp
Kp(projekt.) -
gdje je:
=
(33.12.)
P5
PA == 1 Z22(K p - K A'},
2
-F
LMH =0,
Kp
1, Z22(K p
PA - -Y
2
gdje je PA
K A)== 0;
iIi
(33.14.)
LH
(33.20.)
(
)
1,5-2,0
LH
(33.18.)
(33.15.)
(33.21.)
y.'K'
=[ 2P JYz.
A
z~(Kp - KA)J~'
Z2'
(33.22.)
LMH==O
Mmax
s==---
(33.23.)
(J dop
(33.16.)
gdje je:
(Jdop -
340--------------------~~~------------------
Temeljenje
341
(M max)
D' -[(K'
D3 = (Kp - K A )D - 2P
2D(Kp -KA)y
M max
Z2 =
A_---p
T
H
P(H + Z2)
2P
(K p - K A)Y
~
p-----..
RAZMJERA'
(33.25.)
r'z~(Kp-KJ
(33.26.)
6
(33.27.)
DuilNA l:n'
Silo lcm:: x(kN/m2 )
duzino 'It =y (m)
1 /Mmax =11.Ymax
i njegovo
oJ
Temeljenje
A~
G
Z2
~---lf......:L.-
__ _
Z2
0
- - - --
Mmax
c::O
SI.33.32. Siobodni konzolni zagat zabijen u sloj pijeska, opterecen horizontalnom silom:
sema opterecenja (a), .~ema dijagrama momenata (b).
IZ2 == IPA .1
(33.30.)
(33.38.)
P3
(33.39.)
(33.31.)
(33.32.)
te je neto pritisak:
't.
Of
c=o
=-PIJESAK
'G"
'f
c=o
odnosno:
D2
(33.35.)
4c
D2[4
(11
c- y,
+y
),1 2
'H
2
JPACPA +12cz 1 )
~- D'lPA (yH j +y'H )+2c
z
O.
(33.37.)
345
D _ 4cD-P
2 4c
c) ID,4+AD,3+BD,2_CD'-E = 0,
(33.44.)
B= 8PA
A = PH+A
y. K' '
(33.41.)
(33.43.)
K'
y. K"
K
P -
(Y'K'Y
aH =h+A.
-yH KA
-.LA - ~.2,--_ _
Z2 -
P2
(33.45.)
--
(33.46.)
4c-yH
4cz;
b) M max = P(H +Z2 ) - 2-'
P
(33.47.)
(33.48.)
Z2=-'
4c
(33.49.)
(33.50.)
I
SI.33.34. Konzolne zagatne stijene: ukopane u glineni sloj i opterecene tlom (a),
horizontalnom silom (b), (Braja, /995) i u opcenito koherentnom tlu (c), sa
momentom savijanja (d), (Nonveiller, 1981).
(33.42.)
346
Temeljellje
347
PI
H
(w). Prema ruskim normama dati su ovi popravni koeficijenti (k i k') u zavisnosti
(<p) u tabeli 33.9.
od ugla smicanja
Tabela 33 9
({J"
-,I
k
k'
I
d
-"--I
.'
15
20
25
30
35
1,50
0,64
1,75
0,55
2,00
0,47
2,00
0,41
.'.
1,25
0,75
10 .......
2,00
0,35
(!1D)
\
0
0
\"\.
(33.51.)
J
Sl.33.35. Prirodna promjena deformacija (d) i momenata (M), kod slobodno zabijenog (aJ i
uklijdtenog zagatnog zida (b).
Temeljenje
@
I
--r
..;
'3
HI
"2
~~+-'-~~~~~~~70----~G
-
1(:"
f2\
/-+---~
/~~____~~
ZAKLJUC-NA lINI JA
ZA NEUKLJESTEN
ZAGAT--./
II
!
!
_. _ _._._.L
v,=it1- t21V2
0.
-~RAZMJERA \:n
1cm=xkN/m 2
tt= x em
349
PA-~
Zd:PA -~(Y'K'D2}
(33.55.)
(33.56.)
L
~Y'K'Di( hz +H2 +D +jD2 )-PA(h2+H2 +Dl -zJ=O
J
c:...:_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _. . , -_ _ _ _ _- - - , -
D st
== (1,3-1,4 )D,eor.
(33.58.)
(K;1,}
.!.
IPA H J-Z+IPA . (z-HJ+.!.KAY'(z-H1Y =0.
2 2 '
S1.33.37. Serna opterecenja slobodnostojeceg ankerisanog zida zagata: u nekoherentnom
(a) i koherentnom (b) flu, sa momentom savijanja (c) (Braja, 1995, Nonveiller,
1981 ).
(33.53.)
Pri
z = H +D
1z uslova ravnoteze
L H i LM
LH=O:
PA
350
Z - Pp =
0'
(33.54.)
iii
Terneljenje
(33.59.)
351
A=
y
Za
P, ~ 1',( H, + A+ D} , ,j
c=o.
~>
(33.62.)
(Fs
-~D'2.Y'.K'( Hz + A+%D'}=O,
D.3-y'-K'+D'2Y'.K'(~z + A)- y. PA o.
=-D yK,
2
(33.63.)
LH
Z== PA -Pp
(33.64.)
Ovako izracunata velicina povecava se radi dovoljne sigurnosti sila u
-----~~Hlr~'
oblik
'
deformaci,_ . _ - - \
One linije
HZ!
(K pi F,).
---~[ -~-:::~~lr~~=:
---'--
@)
@
A
01-''<--.... F
0.3
Temeljenje
0.2
1 __ ~~__ _
01
I '--;:r""'--R,'
T .1'2
I rP-=:27""'~- Ri
F~~
~
-+Q1
P\A
1"
I ~
I
I
20
25
30
"
'"
35
40
UGAO SMICANJA'f'
S/.33.38. UklijeSten zid zagata u pijesku: sema opterecenja (aJ. dijagram momenata (bJ.
DJI H
(Braja.
----------------------------~T.~em--elj~e-~7e-------------------------353
slaganja jinije koja zatvara dijagram deformacija u tacki ukljestenja (a) i tacki
ankerisanja (z). Ovako dobivena dubina povecava se za 20%, tj. D = 1,2D!.
(33.65.)
2c
f5\
+-+\.:!)
S1.33.39. Uklijefteni zagatni zid, gdje je: dijagram sila (a), dijagram momenata (b) i
dijagram deformacija (c) zagata (Nonveiller, 1981).
(2.H =0),
Temeljenje
(C,'f=O
Pp
1F
c
P3
IF
~4C-H6~
(cp = 0)
Temeljenje
Iz uslova
L Mo' = proizlazi:
PA(H -hI -
Ip3 D
iznad dna gradevinske jame i dijagram pasivnog otpora tla (pp) ispod linije
iskopa, za slobodno stojeCi ankerisani zagatni zid. Ovdje je pasivni otpor tla
(Nonveiller, 1981):
(33.67.)
Pp = D(4e- H O'v}
Ako u prijasnji izraz Gednadzba 33.62.) dobiven iz
y'PA
=(
(33.69.)
LM z = 0:
Hz +A+jD')Pp, izvedemo:
gdjeje:
kl{l - popravni koeficijent ovisan 0 odnosu
Ih
(33.70.)
Ii
Rowe (1952) sugerise drugi metod za redukciju ,maksimalnog momenta
kod slobodnostojeceg ankerisanog zagata.
Ako oznaCimo sa H' ukupnu dubinu zagata (H + D"t) i dubinu
<fJo =
-!;i=;:.!l_ __
(s1.33.41.-b);
(33.71.)
@
1.0
0.9
'I
o.a
;; 0.7
.~
;g
..
0.6
~ 0.5
0.4
'It
Cae.
356
----------------------------~~~en=1~elj~e=~~e~-----------------------357
Temeljenje
__-I-__~
0.61--_-f~::_--~""-....:...:..:+.:JHT"
NV
HI
I).
-;;;:- H2-!1----!-:==_
H
Mmax
r----t---+-....:::::::""'-d.:::::::"..........,,::---J
0.4
___ i
nesigurna
zona
0.2
r----t---+----I----J
k ruti
zidovi
aktivnp,
pOOruC).
h.~
c /
<,.,
g' . Z I.
~I
.---.......,
'e
Q"'--'-'-------
M@
p
~
PA
fleksibi!ni
zidovi
-4~.0~----~-~3t.5~--~~-~3f.0n------_~2.~5------~2~
. Sl.33.43. Poloia) ankerne komtrukeije: podruCje ankernog zida - bloka (a), poloia} zida u
zoni e, d, e (b), grqficki proracun dodatnog pasivnog ofpora (APp), kada je'
Md/
/Mmax
(p)
odnosima momenata
gdjeje:
H' - ukupna dubina zagata (m);
M%2 );
I - moment inercije ( mlm}
E - modul elasticnosti (
(33.72.)
(p)
i odnosa
359
Ankerni zidovi iIi blokovi, iIi ploce, mogu se postaviti tako da izlaze na
povdinu terena (sI.33.43. i 44.), da se nalaze neposredno ispod terena
(~ ~ 1,5 - 2,0) iIi duboko u dnn terena.
gdje je:
W - tezina na jedinicu duzine ankernog zida;
K A - koeficijent aktivnog pritiska za 0 = qJ (s1.33.45.-a);
Zid za ankerisanje moze preuzeti silu (pz ) koja je jednaka razlici pasivnog
(pp) i aktivnog pritiska (PA ), za rayne (33.44.-a) i zakrivljene klizne povrsine
(s1.33.44.-b ).
@
45'V/2
@
c
45'.1/2
O. 7
0.6
0.4
lZ
y
0.3
...,w
u.
SI.33.44. Zid za ankerisanje zatege i ravni sloma do terena: ravne povrJine sloma (a) i
zakrivljene ravni sloma (b).
.
(33.76.)
360--------------------~~~----------------~
Temeljenje
"0.
'" 4
"
/. /
~O'
'i /
/""'
~ ~5'
10
20
30
40
Kp'5inG
45
(pJ
W +'!'y. H2 KA sinqJ
= ---'''-;-----_
2Y H
o
v
K p cos 0 ovisno
+ PA sinqJ
(33.75.)
.
W
K p sm 0 =
~.SPlRALA
~I,O'
.--:f3s*
(33.73.)
Z=.!.....= Pp -PA
(33.74.)
F.,
Fs
Hvatiste sile (Z) bit ee u donjoj treeini visine ankernog zida.
.
?vesen i St:?mann (1972) determinisali su metodu za iznalazenje krajnje
n.oslvo~tl anke~a u plJesku, a ona se pokazala racionalna. Za slucaj na slici 33.44.-b
slla kOJu preUZlma ankerni zid na 1 m du.zine iznosi:
1 2
1 1
P =-yH Kpcoso --yH~KA cosqJ
"'"
1=45'
-;7
-2
UZ
0.2
0.1
.
P -- PP - PA - 1 Y ' H2 . K' ,gd'JeJe:
"" "'"
10
8
!--
!II:
K'= Kp - KA =
12
".~ r--
'-.
------- ----
14
0.5
-~
2
361
Pasivnom otporu, koji racunamo prema izrazu 33.73. i sili zatege prema
jedn.33.74., treba dodati jos otgcp , pa je ukupna sila (A~) na ankeru:
2P
A~=Z'B+_1(3..Y.H.Ko.A.tgCP)
F,
(33.79.)
SI.33.46. Ankerni zid sa ankerisanom zategom (2) i povrSinom sloma: ankerni zid plitko
ispod terena (a), sa semom opterecenja (b) i duboko ankerisani zid zatege (c).
(33.77.)
45' -
(33.78.)
Nasuto
Koherentno
Nekoherentno
Sl.33.47. Boeni otpor tla uz ankerni blok iIi plocu: presjek kroz aktivni i pasivni klin (a)
tlocrt i pogled na razmak ploea i boeni otpor smicanju (b).
362
Temeljenje
<
Vrstatla
".
%.
"
""
Konz.istencija tIa
"
h>I,O
h<l,O
Tabela 33 10
Dopustel1asiia anketisanja '
,
Trajno
Ispitivacka
200
I~t.200)
250 - 300
(kN)
','
PrivreUleno ".
max 200
250
200
300
Temeljenje
gdjeje:
Ca -
4S:!
(33.81.)
Cu
,.
(nedrenirana kohezija).
" ... J
..
'
'.-.
SI.33.48. Faze ponaSanja zagatnog zida pri iskopu i razupiranju: deformacija i raspodjela
pritiska prije i nakon postavljanja prve razupore (a), isto kao i prije samo do
nivoa druge razupore (b), te deformacija i raspodjela pritiska nakon dovrsenog
iskopa trece faze (c).
@
Pi
P2
364
Temeljenje
HZ
, \~
.
Pa
0.65 tHI<A
t O.2SH
I 1
H
1'1
fj
P2
P2
o.75H
fj
~H&+~f..tl
fH
@)
lj~
~~
I '2
A~'~
82
01 J'H do 04(H
ili PA=0.3J'H
Temeljenje
(p A)
dobije
(33.82.)
gdje je:
KA - Rankineov koeficijent aktivnog pritiska K A =
tg2( 45 - /i');
%> 4 ,
PA
=Y.H[l-(;;
)J iIi
PA
(q; = 0).
y.
=0,3yH,
(33.83.)
%: ; 4 primjenjuje se izraz
(s1.33.49.-c):
... :-~ .-
PA =O,2yH
do
w+Q
(33.84.)
O,4yH.
w+Q
PA
PA
\
oPA=O.7~rA
-O.2Hr
T
H
I
I
I 0151'H I
r---L--t
015H
Q7H
~\j
-t
O.2H
-'-
\ 0.25H
_ _ --l_L
I Q.3'(H !2:2r-HI
O.375fH I
PA
PA
IR"Q'1',
@
PA
" , '- ,
" \,
, ','\.
I},
'\\0
Pp/F!~
P
R
A
W+Q
0.125 rH
R2
Pp/Fs
SI.33.50. Dijagrami raspodjele pritisaka na razuprti zagat prema raznim auto rima: za
pijesak (a), privremenu razuporu u tvrdim (b) i srednje gnjeCivim glinama za
stalno razupiranje (c), prema Tsehebotarioffu 1973., prema Lemanu (d) i
Terzaghiju (e), gdje su eksperimentalno dobivene krive (e - 1).
366
Temeljenje
Temeljenje
367
Zagatni zid sa vise zatega cini jedan spregnuti zajednicki sistem, skupa sa
tlom izmedu zida i mjesta ankerisanja zatege (s1.33.51.-b). Iznalaienje sila u
zategama (zl' Z2' Z3) vrsi se na bazi iznalazenja reakcija u osloncima zatega za
kontinuaini nosac, opterecen aktivnim pritiskom (pJ i pasivnim otporom tla (pp).
Na dnu zagata djeluje reakcija zagata (R), ako trenje uzduz zida zagata nije
dovoljno da uravnotezi rezultantu sila u ravnini zida. Ako je sila R veca od otpora,
racun se ponavlja sa novim uglovima 8 A Jj pia (sI.33.51.-a). Ankerisanje zatega
vrsi se na bazi veliCina Zl' Z2 ,... , dobivenih kao reakcije kontinualnog nosaca.
Dubina zagata odreduje se uz pretpostavku zajednickog njihovog
djelovanja ankerisanih u blok abed (s1.33.51.-b). Prema Hansenu (1957) i
potvrdenim ispitivanjima, uzima se konveksna duboka linija sloma (a, c), ana taj
sklop djeluju: aktivni pritisak na ravan cd (PA ), pasivni otpor tla podijeljen sa
faktorom sigumosti
(){.s)'
otpora tla (Qn) na ravni ae, rt?akcijom na dnu zagata (R), a ponekad uzgon (u) i
strujni pritisak (S).
Iz poligona sila (s1.33.51.-b') dobije se sila otpora tla Q! i ugao lfI1' Faktor
sigumosti bit ce:
F _ tg<p
s,
(33.85.)
tglfll
CD
368
Temeljenje
Sf. 33. S2. Ispumpavanje vode i snizenje nivoa podzemne vode: otvoreno ispumpavanje iz
grailevinske jame (a), ugradnja cijevnih bunara unutar (b) i izvan (c) zagatnog
zida.
Temeljenje
369
znatno veci od prosjecnog hidraulickog gradijenta (is), a moze biti manji iIi veci
od prosjecnog na izlazu u gradevinsku jarnu. Prosjecni hidraulicki gradijent iznosi
(s1.33.52.-a):
1=
s
H
H+2D
(33.88.)
(33.89.)
(i Yw -
KOlA HRENA
5
4 \
\
J,
2 \
-~----I
.2
,SO,671.02~m
-t-2.0 t5tO
b/a =1
(33.86.)
U pasivnom klinu bee (s1.33.28.) strujni pritisak djeluje prema gore, tj.
suprotno od sile gravitacije, zbog eega smanjuje tezinu materijala, pa je potrebno
proracun pasivnog otpora tla (pp) racunati sa tezinom:
yp"=y'-ip'Y w '
(33.87.)
(33.90.)
Efekat hidraulickog sloma tla, koji je veoma znacajan, daje drugi kriterij
za izbor dubine ukopavanja D (sI.33.28.-b i 33.53.-a). Razmatranjem je
ustanovljeno da je u podrucju oko dna zagata stvarni hidraulicki gradijent (i)
370
--------------------~~~~------------------371
Temeljenje
Temeljenje
= a is,
in
(33.91.)
H+2D
(33.92.)
Yw a.H
gdje je:
Du~ina
lOk%3 .
:=
D= H(
Yw F
2 y'
S
.a-I)
(33.93.)
D=H(YwF
2
y'
I}
(33.94.)
(~ ).
3n--------------------~~~-------------------
Temeljenje
373
Kada temelji objekta zauzimaju manji dio rijecnog korita, kao sto su npr.
temelji mosta (s1.34.1.-<1), zagatom se zagradi sarno gradiliSna jama pojedinog
temelja.
@
,,
,,
,
t\
\
\
\
\
"'
....
@
3
w~
~
n FAZA
,..l.~\(f(\
I
I
I@I
!~(I
I
'
I
'\.
"
l'
IIFAZA
~(:"
~!..
L___
SI.34.1. RazliCiti tipovi izvoaenja zagata u vodi: derivacija rijeke kroz optocni tunel HE
Salakovac sa zagatima na ulazu i izlazu tunela (a), pregraaivanje i skretarlie rijeke
u tunel sa uzvodnim i nizvodnim zagatom (b), pregraaivanje rijeke u dvije/aze (c),
pojedinacni zagati oko stupova mosta (d), gdje je: optocni tune/ (1). uzvodni i
nizvodni tune/ski zagati (2), injekcione zavjese (3), ie/jeznicka pruga (4), pumpe
(P), cestovni tunel (5), iskop temelja (6), stupovi mosta (7), zagati oko temelja
mosta (8).
Temefjenje
~~~~~~....:....t-::"";"":"'~':":':"::::".L.
@
SI.34.3. Tipicni presjeci nasutih zemljanih zagata za zastitu gradevinske jame: noiica
osigurana kamenim nabacajem (a). pokos i noiica osigurana krupnim kamenim
nabacajem (b). uzvodni dio zagata obezbijeaen glinenim materija/om (C), centralni
vodonepropusni dio iskopan do stijenske pod/oge (d). gdje je: kameni nabacaj (1),
nabacaj sa osigurarljem pokosa (2). nepropusni dio zagata (3). propusni materijal
od sljunka iii kamena (4), graniea stijenskog masiva (5), rov iskopan u vodi (6).
. ........
"
.. ......
307'--
-.....:sz
SI.34.4. Tipovi zagata od nasutog kamenog materijala: uzvodni vodozaptivni materija/ (a),
koso glineno jezgro (b), betonsko eentralno jezgro (e), metalne talpe (d), gdje je:
kameni nasip (1), vodozaptivni materijal (2), glineno jezgro (3), nepropusno tlo
(4), propusno tlo (5), betonsko jezgro (6) i metalne talpe (7).
3~--------------------~~~--------------------
Temeljenje
377
oblogom, ako se moze izvesti u vodi, iii prema vodi (sI.34.7.-c). Drveni zid moze
se izvesti od horizontalnih taIpi, za rad u suhorn, oslonjenih na vise nacina
(s1.34.7.-a, b i c), iIi od vertikalno zabijenih talpi oslonjenih na horizontalne grede,
a ove na drvene zabijene stupove (s1.34.7.-d i e). Drveni zagat u kombinaciji sa
nasipom moze se izvesti kao priboj - jednozidni zagat (s1.34.7.-f, g i h). U ovome
slucaju postoji vise nacina izrade za neSto vece dubine vode i za rad u vodi. Neki
od ovih navedenih tipova dati su na slici 34.7.
14.00
",;15-20cm I :
I I
I,J
o
o
&>.
'.'
'is>
DOQ
---.---.----.-
'.
.
0'::'.
' ...
' . . ":>4k,"
.
;,
@
S1.34.6. Presjek nizvodnog zagata za zastitll graaevinskejame HE Salakovac: kameni nasip
(1), sijllnak (2), glineno - betonska dijafragma (3), betonski zid (4), betonske ploce
(5), injektiranje kontakta (6), slapiste dijllzora (7), glineni nabacaj (8), (Pavlovic,
Selimovic i Katalinic. 1987).
,,
I'
1,)
Za manje radove, gdje su potrebni relativno niski zagati, tj. u vodi manje
dubine i manjih pritisaka, mogu se kQristiti drveni zagatni zidovi iIi drveni sanduci.
Najcesce se primjenjuju u rjecnim koritima za temeljenje stupova mosta kada
priboji - jednostruki zagati ne mogu izdrzati velike pritiske iIi ne mogu sprijeciti
doticanje vode u gradevinsku jamu.
Obicno se drveni zagati kombinuju sa nasutim koherentnim iIi
nekoherentnim materijalom, koji onda zajedno Cine jedinstven zastitni zid, odnosno
drveni zagat.
Za male dubine vode, iIi za rad na suhom pri niskom vodostaju, zagati
mogu imati sarno jedan drveni zid sa nasipom pored zida. Drveni zid moze biti
prema temeljnoj jami (s1.34.7.-a i b), kada mora biti zasticen kamenim nabacajem i
3n----------------------~--------------------------
Temeljenje
SI.34.7. lednostavni drveni i kombinovani zagati u plitkoj i srcdnjc dubokoj vodi. Drveni
zagat sa horizontalnim daskama, vertikalnim stupom i uzvodnim nasipol11 u plitkoj
vodi (a), isto sa kosim daskarna i potporom (b), zagat sa horizontalnim daskama i
vertikalnil11 stupom i nizvodnim nasipom (c); tipovi zagata sa vertikalnim daskama
i nasipol11 (d). te sa kosim daskama i stupovima (e); jedllostruki zagati - priboji sa
uzvodnim (f) i nizvodnim (g) na.l'ipofl1 so oblogol11 te poduprti jednostruki zagat za
dllblje nivoe vode (h).
Kod vecih dubina i pritisaka koriste sc dVllzidni iIi trozidni drveni zagati i
sa ispunom koherentnim iIi nekoherentnim materijalnm i/.:nedu zidova. Kada je
zagat na suhom, koristi se zagat sa horizontalnim da::kiln . ndnosno talpama
Temeijenje
379
ITlI
II
I,
I,
l'
....u
l
e ....
u
:Ij 1.0-2.o tl :
V
udara vode i leda (sI.34.1O.). Ovaj tip zagata moze da primi vece pritiske i
obezbijedi bolju vodonepropusnost ispod zagata. PoloZaj dvozid~og i trozidnog
zagata moze biti tako postavijen da je na dovoIjnom odstoJanju od ruba
gradevinske jame iIi treci zid ujedno cilli zastitu gradevinske jame (s1.34.1O.-b). U
ovome posljednjem slucaju zagat moze da primi manja opterecenja. Inace, drveni
zagati mogu izdrzati pritiske vode 5,0 -7,0 m visine.
,,
,,
I,
I
~,
I I
I I
I I
I I
: I
'"o"
: I
I'
'v
1.5-2.5
I:
o
-i
tti
,
II
I I
I,
,Iv
@
N.V.
,, :,
I'
I'
II
I
I
I
: I
I
I
I I
II
I,
,I,,
N.V.
I,
Sl.34. JO. Zagati od vertikalno zabijenih utorenih talpi - priboja: dvozidni zagat od priboja
(a), trozidni zagat od priboja (b), sa ispunom od materijala i uzvodnim
osiguranjem, kamenim nabacajem (Kostic, 1968).
o
N
VI
:r
,I,,
It'r:~:--vertikalne
,:
t)
B:1.50- 2.00
I'
I'
I'
"
"
lil
.1
I'
"v
II
, I
,"
tatpe -----....,-"'I:l
\.50-2.00
," ,
I
"'
"
"
"
"
"
"
,"" :
[Iiv
, I
, I
,.,,
v
S1.34.9. Zagati sa dva (a) i trl (b) zida od vertlkalno zabijenih talpl !spunjenih materijaiom
(a) i osigurani kamenim nabacajem (b) (Kostic, 1968).
SI.34.11. Zagat! od dnJenih sanduka: izvedeni na lieu mjesta (a), (White i Prentis, 1950),
dopremljeni plutajuCi (b), (Nonveiller, 1981).
380
----------------------------~~e-m-e~lj~e~~~e----------------------------381
Temeljenje
ispunom daje ekonomicno rjesenje, jer su u ovome slucaju zidovi mnogo povoljnije
napregnuti. Potrebna tezina obezbjeduje se materijalom nasutim u ceIije, a njegov
pritisak preuzimaju sile zatezanja u vanjskoj celicnoj membrani, odnosno vanjskom
celicnom zidu.
Za manje dubine do 5,0 m izvode se ijednozidni celicni zagati - priboji sa
nasipom i eventualnim pojacanim kamenim nabacajem.
Najcesce su celicni zagati sa dva zida i ispunom izmedu njih (sI.34.12.-a), a
mogu se pojacavati nasipom iIi kamenim nabacajem (sI.34.12.-b). Ovo posljednje
dolazi U obzir kada su zagati pravi, pa ne postoji mogucnost da se prihvate veei
pritisci vode i kada nema opasnosti od ovoga dodatnog opterecenja kosine
gradevinske jame. StabiInost ceIicnog zagata sa paraJelnim zidom moze se poveeati
bocnim podupiranjem. Na slici 34.12.-c, d dati su primjeri celicnog zagata na
stjenovitoj podJozi.
@)
34.1.4.\CELICNI ZAGArI
Celicni zagati za zastitu gradevinske jame izvode se sa jednim, dva, tri, a
rijetko sa vise zidova, od ravnih celicnih talpi. Kod vise zidova oni mogu biti
paralelni medu sobom i tako obrazuju potreban oblik zagata u osnovi. Ponekad je
vartiski oblik zida drugaciji od unutarnjeg. Kruzni oblik zagata sa unutarnjom
382
Temeljenje
@
-=~v.V='~""""'':'0>IT.r\PRESJEK n-u
Of
7'(ffiT~
1
45'
--
I. T902.2r
ekrani od busenih j na licu mjesta izlivenih sipova, koji se medusobno dodiruju iii
zasijecaju (sI.34.15.); (iii) dijafragme; (iv) zagat! od medusobno povezanih
cilindricnih armirano-betonskih celija i sl.
:I:
5:2r+a
T90'
b:r
TI20'
'I
SI.34.14. Betonski zagati: celicne talpe i betonski zid (a), ravni betonski zid (b) i zasvedeni
sa kontraforima (c).
Betonski zagati koriste se u dubokoj vodi radi zastite izrade temelja velikih
hidrotelmickih i drugih objekata, cija izgradnja doZe traje. To su obicl1o: (i) ravni
iIi zasvedeni potpomi zidovi, sa kontraforima iIi bez njih (s\.34.14.); (ii) podzemni
384--------------------------------------------------Temeljenje
SI.34.15. Ekran od busenih l,ipova kao zagatna stijena: sipovi na dodir (a), zasje6eni sipovi
(b) i ipovi u dva reda (c), gdje je: nearmirani prvoizvedeni sip (1), armiran sip
(2), penetraciona zona (3).
Temeljenje
385
U tacki 33.1.5. dat je opis izrade zagatnog zida od betonske iIi armiranobetonske dijafragme. Za rad u vodi njihova primjena se kombinuje sa nasutim
dijelovima zagata (s1.34.6.).
Umjesto celicnih cilindricnih celija koriste se i armirano-betonske celije za
zagate hidrotehnickih objekata. Tako je za zagat Hidroelektrane Gorica, kod
Trebinja, koristen ovaj tip zagata za zastitu gradevinske jame Brane Gorica (Bosna
i Hercegovina).
"
1.75 "1.75 ,
~ 1.63 ;,12
./
,,/34.2.
\'"
111
386
Temeljenje
>~/
387
= ~ = y ~'F
w
(34.4.)
@
G.HY.
H
:. ' . "
.,.
::
u
"-'
- '---,
~---:;
/---b--l
Temeljenje
389
y'
(34.5.)
=b;l=-;-=--,
b b Yw'F,
te je sirina (b) da zadovolji stabilnost tla:
b=HFsyw.
a)
(34.6.)
y'
b) L2 =h+b+2D; i=
h + b + 2D h + b + 2D
=-y-'Y w F,
(34.7.)
@
z
(34.8.)
(34.9.)
a=
F. }
j.
~2 +(h+ D2 - DrY'
(34.10.)
-I
I-a,
Temeljenje
o = _1 [
1
Ell
. (H + D
o =_1_[
2
El2
30
PI
+ Z (H + D Y];
3
(34.11.)
o.(H+D)4 _z(H+DY];
P-
=2- Pa'
30
P2
Pw +
=2
Pa , a
(34.12.)
E - modul elasticnosti;
I i 12 - momenti inercije talpi 1 i 2.
I~jednacenje deformacija, uz zanemarivanje istezanja u zatezi, dobije se
nakon sredivanja sila u zatezi:
--------------------------~T~e-m-e~lje~I1~~e~-------------------------391
z == H + D
P2 ./1 - PI ./2
11 + 12
10
(34.14.)
6
Iz ovih izraza za momente savijarlja dobit cemo M 2> M), a time i debljinu
d 2 > d 1 Obicno se usvajaju iste dimenzije tal pi, zbog cega je ispravnije uzeti
11 == 12 , sa silom u zatezi:
(34.13.)
Dc=~tg{45'''''/2l
r--=~~--------------~
Z==H+D
20
(34.15.)
Sl.34.20. Zagat sa dva reda zabijenih talpi sa nasipom i zategom, sa razuporama
(34.16.)
(34.17.)
teje:
r'
1
d ==(
~~;
pod uglom
qJ A
==
ove dubine aktivni pritisak ima konstantllu velicinu na vanjskom i unutarnjem zidu
zagata. Takoder se pretpostavlja da hidrostatski pritisak unutar zagata djeluje
polovicom intenziteta
zagata. Sile u zategama (2) i u razuporama racunaju se na prije iznesen naCin kod
proracuna ankera i sila u razuporama. Ovakav proracun provodi se obicno kod
celicnih zagata, dok se za drvene zagate primjenjuju iznesene pojednostavljene
seme opterecenja.
392----------------------~-------------------------
Temeljenje
-I
S1.34.21. Serna optere(;enja dvozidnog zagata po Kreyju: presiek i dimenzije zagata (a),
opterecenje na vanjski (b) i unutarnji zid zagala (c). (Kostic 1968).
-------------~T,=-e-rn-e-:-:lje-n-:je-.- - - - - - - - - - - - - -
393
34. Zagati za
temcljcl~ie
H3 1 3
1r
3
3
J
Mv =Yw -+-yD KA =-lYwH +yD K A
6 6
6
Moment unutarnjih sila:
b
b 1
"
a) M =G -=bH .y- -=-Hb"y-
II
2
2 2
I'
I
b
b
b) Mil = (G1 +G2 )"2= [b(H - D)Yi +b.D.y]"2;
b
Mv
b)
Mv
Sigumost na smicanje, odnosno klizanje ispituje se na kontaktu sa tlom
(sI.34.22.-a), odnosno na kontaktu sa cvrstom podlogom (sI.34.22.-b). Vanjskim
horizontalnim silama ( Pw ' odnosno Pw + PA ) treba da se suprotstavi sila trenja:
H2
H- OW
_I
(c).
b) F, =
394
(34.22.)
H2 1
b) Pw+PA =Yw-T+"2YiD2.KA'
(34.20.)
F, = M u = 1,50-2,00.
a) Pw =Yw'T;
I_
(34.19.)
a) T = G f = b HYi tg((J;
} (34.21.)
b) T = (GJ +G:J f = [b(H - D ).Yi + DY] tg({J.
;:--'
~::!lB~ 1(;-- - -
(34.18.)
u vodi
L.Mo=O
Moment vanjskih sila:
Temeljenje
Y._ H
(34.23.)
--------------~~~---------------------3~
Temeljcllje
Iovaj faktor sigumosti iIi koeficijent sigumosti Ks moze iznositi od 1,5 2,5, sto ovisi 0 tr~nosti zagata, znacaju objekta, osobinama tla, hidroloskim i
drugim gradilisnim uslovima.
U slucaju zagata sa paralelnim zidovima zabijenim u slabo vezano tlo
(s1.34.22.-c) treba takoder provjeriti sigumost na smicanje i prevrtanje. Iz uslova
ravnoteze horizontalnih unutarnjih (pu) i vanjskih (pv) sila dobije se faktor
sigumosti (F,) na smicanje (klizanje) po horizontalnoj ravni kroz tacku 0, u
obliku:
(34.24.)
gdje je:
~ =1(pp - p~)'D=
~
=1r
(34.25.)
Iz uslova
(sL34.22.-c), tj.:
LM
Fs =_u ;:::1,50-2,00;
Mv
M
F, = _ u ;::: 1,50- 2,00;
. Mv
(34.26.)
gdje je:
r ~H 2 ( D + ~ ) + Y w H . ~2
(34.27.)
);>
. .
Pp=(Pp-pJD=
paslvm otpor tla:
2
=1r D
45() +
[ti(
;;)-ti(45" - J{)}
396
Temeljenje
"
sila trenja: T =
J:
I
gdjeje:
(34.28.)
r "
p{ ~ + ~ ) ;
(34.29.)
(G1 + Gz'ftg<p
~ + r~7T: }
HZ
397
'0"1'; Tzh
= Ko
'0"1'
(34.30.)
tg8; e =0.
Z = O"h . r.
(34.35.)
Najveca vlacna sila pojavljuje se na dnu zagata ako je na stenovitoj
podlozi (s1.34.24.-a). Kada su talpe zabijene u tlo, pasivni otpor smanjuje vlacnu
silu za oko 0,25 Hod terena (sI.34.24.-b), Vlacna sila, kqju mogu izddati taJpe na
spoju, iznosi 20 - 30
k%
em
2'
sto ovisi
Usvajajuci odnos:
A
r n
=a =2m ='2'
(34.31.)
dz
(34.36.)
odnosno:
T+Pp
F,=-p-'
(34.32.)
gdjeje:
Rjesenjem jednadzbe 34.32. dobije se izraz za vertikalni napon:
M
0"
v
=y--- l-e
Kotg8
Ko
M
.z.tgo]
'
(34.33.)
~
);>
);>
1
2
masa vode: Pw ='2YwH
a horizontalni napon:
M [
O"h = y - l-e
tgO
- Ko .z.tgo]
M
(34.34.)
,N.V.
r-2r---j
I
OJ5H
B2n
(34.37.)
a biti:
Fs . Pw z - H . B . Yi
. :
Tj B -
(pp -
PA ).
~ = 0,
(34.38.)
odnosnokoefieijen.~t~s~i~gu~rn~o~s~ti~:__________________~
B'
~=------~~------------~
P".' z
Temeljenje
(34.39.)
399
Ako zanemarimo ucesce sile Tj, koja nastaje zbog aktivnog pritiska sa
vanjske strane zagata, bit ce izraz za sirinu zagata:
B=3:.... F = - 2 Fs
(34.43.)
tg Ji
nnt;13:1!
F-=-i
1ir
~
v = 3Fs ' z Pw
2B
20' 30' 40" 50'
S1.34.25. MoguCi mehanizmi sloma i prevrtanja cilindricnog zagata: prevrtanje celije oko
nizvodne stope (aJ, smicanje kroz celiju (b), klizanje i prevrtanje celije u bazi
prema Brinch Hansenu (1953) sa semom sila i plohom sloma (c), poligon sila za
proracun koejicijenta sigurnosti (d), dijagram koejicijenata C i ugla f3, ovisno 0
(34.41.)
te je iz uslova ravnoteze:
iIi:
(34.42.)
400
Temeljenje
(34.45.)
gdje je:
(34.46.)
gdjeje:
cos J
- - - -2' - - koeficijent bocnog pritiska dobiven iz razmatranja
2-cos J
elementa tia ispune na simetriji zagata, sa
vertikainim (a J, horizontalnim (a h) i smicucim
naponima (r), putem Mohrove kruznice sloma
(Nonveiller, 1981).
Iz ovih podataka proizlazi ukupni otpor smicanju ispune:
i~=1YiH2'KA'tgCP.
Temeljenje
(34.47.)
401
1
3
Z = 2Yi . H ."4(H -
i4
D)KA "2'
(34.48.)
(34.53.)
W =y. B (H +D-B'C),
Ispuna zagata je obicno od sljunkovito-pjeskovitog materijala iIi lomljcnog
kamena. Zbog filtriranja vode kroz zagat treba na nizvodnoj strani eelije
obezbijediti dovoljan broj drenainih otvora radi slobodnog oticanja vode, cime se
sprecava pojava uzgona i strujnog pritiska. Ovi drenaini otvori moraju biti
zastieeni filtarskim slojem, kako ne bi doslo do ispiranja finih cestica iz ispune.
Na bazi iskustvenih podataka prosjecna \inija zasieenja u propusnoj ispuni
ima nagib 1: 1, ako sa unutrasnje strane ima dovoljan broj drenaznih otvora. Ako
ovo nije slucaj, nagib se uzima da iznosi 1:2. U jednadzbe koje tretiraju ispullu
jedinicnu tezinll treba uzeti za zasieeni (y materijal iznad linije zasieenja i
(pw)' tj.:
F,
wPJ
=p'
(34.Sl.)
i radijus vektor
(ro)
/{
ovisnost ugla f3 0 uglu smicanja materijala ispune iii tla (cp) 1I koje su zabijene
talpe. Na istom dijagramu dat je i koeficijent C pomoeu kojeg se izracuna masa tla
izmedu odsjecka A B i spirale pomoeu izraza:
2
~ =yB C.
(34.52.)
Ukupna masa materijala iznad plohe sloma u oblikll spirale, bit ee:
402
Temeljenje
Tl'l11l'ljenje
403
,3/
2.000 m/s . I brane na kompiiciranim terenirna iIi koje imaju druge izuzetne
405
Temeljenje
407
408-----------------------------------------------Temeljenje
mora biti toliko vodonepropustan da procjedivaqje vode kroz tijelo brane bude u
tehnicki prihvatljivim granicama. Pojam "homogen" ne treba shvatiti striktno, jer
svaka homogena brana sadrzi u manjem obimu i druge vrste materUala, kao sto su
npr. materijali za drenazu, oblaganje i sl. Potpuno homogena brana iii nasip ne
mogu biti trajno stabilni bez drenaia. One mogu biti horizontalne na nizvodnoj
nozici brane (s1.35 .l.-a i b) iii u sredini vertikalne i spojene horizontalnim drenom
sa nizvodnom nozicom (sl.35.I.-c). Voda prikupljena u drenaiama ispusta se kroz
posebne otvore na najnizoj tacki brane, odnosno nasipa.
lake se ovakav tip brane definise kao homogen, ona nije i izotropna, vee
anizotropna, zbog ugradnje materijala u slojevima. Zbog ovogaje propusnost veea
u horizontalnom, nego u vertikalnom smjeru. Posljedica ovoga je znacajno
drugacija strujna mreza, sa vise zasieenom zonom i veeom kolicinom procijednih
voda (s1.35.1.-b).
409
SI.35.2. Poprecni presjek homogene Brane Vega sa nizvodnim jilterom (Walker. 1958).
gdje je: uvaljana glina, praJina, pi;iesak i Jljunak (1), kamena ob/oga 1,40 m
debljine na podnoinom sh?ju (2). kameni nabacaj - riprap 0.60 m (3). lif/ija tcrena
(4), pokrovni skin uti slo} (5), .filterski slo} od pi;ieska, .'fljunka i oblutaka (6).
121.5
119.0
,'.3.
/>(
~-:-::;....:,.::..!..-----~---~--?::; --:-~---=---'
~
/
~
/'
..
SI.35.4. Tipicni pres}ek homogene Brane Otter Brook (Linell i Shea, 1960): nepropusno
tijelo brane (1). kosa drenaia (2). kamcn; nasip 0.60 m (3), nasip .~ljunka 1,0 m (4).
SIUp mosta (5). kameni nabacaj 1,90 m (6). nasip Jljunka 1.0 m (7), propusni
materiial (8), prasina, p(jesak, pje.~cani sljunak sa samcima (9), linija st(jenskog
masiva (10), (Sherard, Woodward i dr., 1963).
410
Tcmcljenjc
4Jl
Polozaj i debljina jezgre u brani iii nasipu moze biti razlicita (debela iii
tanka) i od razlicitog materijala (sI.35.5.):
a) u sredini poprecnog presjeka razlicitog oblika i debljine (sI.35.5.-a i b);
b) u srednjem dijelu uzvodnog potpomog tijela;
c) na uzvodnoj kosini (s/.35.5.-c);
d) dijafragme u centralnom dijelu brane (sI.35S-d).
Razliciti materijali prilikom ugradnje u nasipe i brane razlicito su osjetljivi
na padavine i klimatske uslove. Materijali vece propusnosti nisu osjetljivi na
oborine, dok se malopropusni materijali mogu ugradivati u uskom dijapazonu
optimalne vlaznosti. Djelomicno uklanjanje problema ugradivanja pri losem
vremenu vrsi se odabirom jezgra manje debljine, kako bi se moglo ugraditi u
ogranicenim klimatski povoljnim uslovima.
Obicno se lstl presjek brane iii nasipa zadriava po cijeloj duzini brane.
Ima, meautim, rjesenja gdje se velika duzina brane podijeli u razlicite sekcije. Kod
kratkih brana nema potrebe za razlicitim presjecima po duzini brane ukoliko to
uslovi temeljenja ne zahtijevaju.
Nekoliko je uslova koji utjecu na izbor centralnog uskog vodonepropusnog
jezgra. Vkoliko na gradiliStu postoji dovoljno propusnog, a nedovoljno
nepropusnog materijala, projektant se odlucuje na usko jezgro kao sto je to bio
slucaj na Braui Success, (s/.35.7.). Ako su zastupljene u dovoljnim kolicinama
obje vrste materijala, moguce je da brana sa uskim tijelom jezgre bude
ekonomicnija i laksa za izvodenje. Prema ovome, prednost ovoga tipa brane je u
slijedecem:
6.0
I--r--I
1.~
t - - 64. 0
SI.35.6. Tipican pre!>jek Travers brane u Kanadi: nepropusni materijaI (I), polupropusni
nasip (2), propusni kameni nabacaj (3), obezbjederye pokosa (4), drenaini rov (5),
glineni Skriljac (6), (Peterson, 1957).
SI.35.8. Presjek zonirane Brane Kazaginac: jezgra od glinovite prasine (1), granulirani
sljuncani filIal' (2), dvoslojni filter - pijesak, sijunak (3), nasuto kameno potporno
tijelo sa sitn!jill1 lI1ater!jalima premajilterima (4), glinovita sitnei iz kamenololl1a
(5), sljunak (6), mdava glina (7), krupni kameni biokovi (8), uzvodna kosirza prije
rekonstrukcije (9), (Nonveiller, 1983).
1) jedinicna cijena ugradnje propusnog nasipa je manja od ugradnje
nepropllsnog jezgra;
2) volumen brane je manji sa tankimjezgrom od drugih tipova;
3) izvodenje ovog tipa brane je manje ovisno od nepovoljnih klimatskih
uslova, nego sto je to slucaj kod izvodenja sirokog nepropusnogjezgra.
S1.35.7. Centraino giineno jczgro Brallc Success, Ka/~rvrnija (1960) (Sherard i dr., 1963),
gdje je: propustan nasip (J), nepropusno glineno jezgro (2), filteri (3), kamena
nasiaga 1,0 m (4) i 0,60 m (5), prirodni tcren (6), prirodni alullij (7), linija iskopa
(8), starije jormacije aluvija (9), rasteretni bunar ( 10).
412
Temeljenje
Kod ovog tipa brane jezgro moze biti vertikalno u central nom dijelll
(s\.35.7.), iii nagnuto uzvodno, 1I uzvodnompotpomom tijelu brane (s1.35.11.).
Propusne zone izvode se od pijeska i sljunka, od kamena dobivenog u
kamenolomu iIi od kombinacije zernlje i kamena.
Temeljenje
413
S1.35.9. Presjek Brane Spiljski most (Makedonija): sloj sUunka iznad stijenskog masiva (1),
zid od kesolla sa galerUom (2), glinello jezgro (3), nasip od Jljullkovite glille (3a),
slojevi jiltera (4). sljul1cani nasip (5), nasip i obloga od kamena (6), injektirana
zona Jljunka i glille (7), (Nollveiller, 1983).
Terneljenje
415
Sl.35.11. Poprecni pre~jek zonirane Brane Bear Creek (SAD) sa uskom kosom jezgrom u
uzvodnom potpol"flom tijelu (Growdon, 1960): glineno /ezgro (1), kameni nasip
(2) i (3), tros/o/ni Jilter - pijesak (4), dmbl/eni kamen (5), isto (6), kameni nasip
(7), kameni zagar (8), dvos/o/ni filter - drobijeni kamen (9), pijesak (J 0), betonska
pioca (11), injekeiona zav}esa (J 2), stijenski masiv (13). (US Department of the
Navy, 1982)
Razvojem tehnoIogije izrade uskog iskopa bez razupiranja pomocu glinenobentonitske suspenzije, dolazi do primjene glino - betonskih, iIi betonskih
dijafragmi za jezgro nasutih brana, koje su obicno locirane u sredini presjeka brane.
Ako su potporna tijela od lomljenog kamena, onda se u neposrednoj blizini
dijafragme izvodi dio pjescano - sljuncanog nasipa, radi lakseg iskopa rova za
416
Temeljenje
417
H=102.0m\
CD
i~.
I '-..
SI.35.14. Presjek zastitnog - odbrambenog nasipa u zaobalju Hidroelektrane Mostar: nasip
od terasnog materijala (1), filter plastika (2), betonski elementi (3), kruna nasipa
(4), nasip u zaobaUu (5), (Radovic i Eric, 1986).
Temeljenje
SI.35. ] 6. PoprcCni presjek nasute Brane Wadi al Megenin (Libija) sa uzvodnim armirano betonskim ekranom: kameni nasip sa slojevima za nabijanje (1), filteri (2),
uzvodni suhozid (3), rucno slagana prizma (4), nizvodno slagana kamena obloga
(5), praini zid sa galerijom (6), benoto sipovi (7), mrsav; izravnavajuCi beton (8),
terisana hartija (9), armirano - betonski ekran (10), valobran (JI), put preko
krune brane (12).
Temeljenje
419
.
U cilju stvaranja prostora za deponovanje rudnicke jalovine, pepeJa iz
hldroelektrana i sl, eesto je potrebno izgraditi branu znatne visine. Nastoji se
iskoristiti jedan dio jaiovine, ukoliko je odgovarajuceg kvaliteta za izradu tijela
brane. Transport jalovine obavlja se obicno hidraulickim putem. U deponiju se
upllsta sarno mulj iz flotacijske jalovine, 1I kojoj su sadrzane cestiee ispod 0,10 _
0,074 rom, dok se krupnije frakeije pijeska koriste za izradu brane. Obicno se u
prvoj fazi napravi nasuta brana od lokalnih materijala, a u drugoj i narednim
fazama koristi se sitnozmi pijesak izjalovine, a on se izdvaja pomocu hidroeiklona.
Ovaj pijesak, obicno velieine zrna 0,20 mm do 1,0 mm ujednaeenih karakteristika
dobrih drenain~~ osobina i reJativl10 visokog ugla unutrasnjeg trenja, predstavlj~
pogoda~v m~tenJal za izgradnju druge i slijedecih faza brane jalovista. Mnoga
odlagahsta Izvedena su na ovaj iIi sliean naein za otpad iz termoelektrana Tuzla i
Gaeko kao i za Rudnik srebra i olova u Sasama kod Srebrenice.
420--------------------~~~----------------------
Temeljenje
421
Temeljenje
se: (i) morfologija i geo!oski sklop, (ii) stratigrafija i litologija, (iii) tektonika i
strukturni odnosi na mjestu nasute gradevine, prvenstveno brane, (iv) geotehnicke
osobine, (v) propusnost tla, odnosno stijenskog masiva, (vi) kretanje podzemne
vode i njen uticaj na branu, i dr.
Na osnovu geoloske studije planiraju se dubinska istrazivanja na mjestu
brane kao nasutog objekta. Mjesta, vrste, obim, razmak i dubina istraZnih radova
ovisi 0 rezultatima geoloske i geomehanicke studije j problema, koje treba rijesiti.
U obzir dolaze sve vrste prije opisanih terenskih istraznih radova, kao sto su:
1) sondaZne jame, bunari, potkopi, usjeci i zasjeci;
2) sondiranje penetracijom, nekoherentnog tla;
3) sondamo busenje sa vadenjem uzoraka iz t1a iii stijenskog masiva;
4) geofizicka mjerenja;
5) mjerenje deformabilnosti i cvrstoce na smicanje u laboratoriji i/ili na
terenu tla i/ili stijene;
6) mjerenje propusnosti tla i/ili stijenskog masiva.
Geomehanicke osobine nekoherentnih materijala u tlu ispod~ brane,
odnosno nasipa, kao i onih koji dolaze u obzir za nasipanje nasutog objek'ta,
ispituju se na uzoreima tla u laboratoriji.
Za nasute objekte koriste se svi prirodni, polupreradeni i preradeni razni
materijali, koji svojim osobinama zadovoljavaju uslove stabilnosti, funkcije i
koristenje objekta. Za brane ekonomicni su svi materijali velike otpornosti na
smicanje i relativno male stisljivosti, a za vodonepropnsno jezgro i male
propnsnosti. Materijal treba biti relativno malo osjetIjiv na promjene vlaZnosti
prilikom ugradivanja u nasipe. Ove osobine su cesto medusobno proturjecne, te
ovakve materijale treba u toku izvodenja kombinirati j zonirati prema funkciji i
ekonomicnosti. Iz ovoga slijedi da se materijali za branu razlikuju po: (i)
osobinama, (ii) namjeni i (iii) mogucnostima ugradivanja.
Ispitivanje materijala za nasipe pocinje rekognosciranjem mogucih
pozajmista u blizini gradevine i preliminiranim ispitivanjem tla. Sondazne
busotine, raskopi iii druge ispitne jame rasporede se na takav nacin da se iz njih
mogu dobiti reprezentativni neporemeceni iii poremeceni uzorei i izvrsiti
klasifikacija tla. U laboratoriji se odreduju OSl1ovne karakteristike t1a kao sto su
vlaznost, propusnost, cvrstoce i izvrsi klasifikacija tla. Ovi podaci sluze za
zOl1iranje podrucja sa pribliznim pregledom osobina i kolicina materijala za
izgradnju zemljanih objekata.
Na osnovu preliminamih istraZivanja izaberu se najprikladnija pozajmista j
obrade idejna rjesenja nasipa, jer se prakticno svaki materijal moze koristiti za
nasip, sarno treba prilagoditi :t:iesenje i uslove izvodenja. lz odabranih pozajmista
uzimaju se potrebni uzorci za detaljnija ispitivanja, koja u osnovi obuhvacaju:
a) granulometrijski sastav;
b) Atterbergove granice plasticnosti;
e) prirodnu poroznost i sadrZaj vlage;
Temeljenje
423
Temeljenje
100~--~--~----~--.-----~--r-------,
~t85
N
-!-
15 ------O'L-----~~----~H_----~~--~~~
~ 0.1
100mm
0.01
A-d
15
SU5.18. D[iagram podrucja granulometr[iskog sastavafiltera (Nonveiller, 1981): osnOVnl
materijal (0), filteri (F, i F~), dijametar otvora rupe u drenainoj cijevi Do'
Terzaghi
1
B
C
D
USBR.
Benram
1
2
2
12-14
1
-
5 -10
12-52
2
25
5
Tabela 35.1.
Turnbull
.......
1 ,.
4-20
4
u82'
5
5
25
1,00 i 1,00
1,20
i 1.20
425
}>
vrsna cvrstoca,
rezidualna cvrstoca,
prosjecni aktivni otpor na potencijalnoj povrsini sloma.
Temeljenje
specificna tezina, a n
-: dh
J=-:;-'Yw,
un
(35.3.)
gdje je:
h=
strujnom mrezom;
n - normala na ekvipOlencijalu.
Porni pritisak nastaje kod promjene volumena materijala prj prorrtieni
napona i iznosi pri aksijalnom simetricnom tenzoru (Skempton, 1954):
Llu = B(Ll0"3 + A- 1(1 1 )
(35.4.)
gdje je:
A i B - parametri pornog pritiska, koji se dobiju triaksijalnim
ispitivanjem;
Ll0"3 i LlO"I - promjene devijatorskog i sfericnog napona u
triaksijainom aparatu;
-0,1 < A < 0,501
za glinovite zbijene materijale u brani.
0,2< B<070
Dinamicke (povremene) sile vezane su za seizmicke sile, koje djeluju u
horizontalnom i vertikalnom pravcu. Dinamicka sila po jedinici zapremine je:
gdje je:
T -
Ys
(35.2.)
U promjenjiva opterecenja spadaju pritisak akumulirane vode, uzgon,
hidrodinamicki pritisak u zonama strujanja vode i pomi pritisak u zonama
zasicenim vodom.
Pritisak vode djeluje na uzvodnu povrsinu nepropusnog elementa, koji se
izracuna iz visine akumulirane vode i nagiba nepropusnog ekrana.
Uzgon djeluje nu svaku jedinicu volumena nasutog materijala ispod nivoa
podzemne vode u suprotnom djelovanju gravitacione sile, sa intenzitetom Yw'
Hidrodinamicki pritisak u polju promjenjivog potencijala djeluje na svaku
jednicu volumena nasipa kroz koji struji voda i iznosi (Nonveiller, 1983):
yX
Tr -
tj. ako je
(35.1.)
gdjeje:
Tp -
(Sr)'
=:
X' p. g ,
(35.5.)
seizmogramom.
Seizmicke sHe ovise 0 dinamickim karaktcristikama temeljnog tla i nasipa,
te 0 seizmickoj aktivnosti podrucja. Na bazi ovoga moze se dobiti horizontalna
inercionalna sila kojaje proporcionalna sili gravitacije.lj.:
WH = X W ,
(35.6.)
Temeljenje
427
gdjeje:
(tabela 35.2.).
Koeficijenti seizmicnosti (Nonveiller, 1981).
..
.....
..
Tabela352
...
... i
..
Illercijalni .
koefic:;ijellt
VI
0,Q3
0,06
0,12
0,25
vn
VIII
IX
(Fs) ,tj .:
T
=.J..
(35.7.)
F,
Nagib kosine moze se definisati tako da:
);;> koeficijent sigurnosti (F,) prema granicnom stallju sloma kosine pri
najnepovoljnijem opterecenJu bude prihvatljiv;
);;> ukupne deformacije ne prekorace velicine koje Ile bi odgovarale
fUllkciji objekta.
Danas se Ilajvise koristi prvi nacin i to prvenstveno metode granicne
ravnoteze koje su obradene U poglavlju VI. Koji 6e se oblik klizne ravlli uzeti,
odnosno koja 6e se metoda koristiti, ovisi 0 vrsti nasutog materijala i 0 tome kakvo
je tlo u temeljima nasutog objekta. Kao mogu6i nacin ispitivanja stabilnosti
nizvodnog pokosa brane, odnosno iznalazellja koeficijenta sigurnosti, dat je primjer
kruznocilindricne ravni (sI.35.19.) i slozene klizne ravni (s1.35.20.).
Racunanje deformacija, prema drugoj mogu6nosti, slozeno je i provodi se
po MKE, ali u vrlo rijetkim slucajevima.
l'
428
Temeljenje
Sl.35.20. Tipski natin ispitivanja stabilnosti nizvodne kosine pretpostavljajuCi slozenu nekruinu ravan klizanja, gdje je: .sljunak (1), glineno jezgro (2), ekvipotencijalne
ravni (3), slozena klizna ravan (4).
429
S1.35.21. Filtraciona mreia nasipa pod raznim uslovima jiltracije: nasip na nepropusnoj
podlozi nakon .fto se poplavna voda povukla (a), i uJazi povlacenja (b), nasip na
nepropusnoj podlozi sa Jiltracionim slojem (c), nasip na propusnoj podlozi (d),
(Nonveiller, 198/).
NY.
----/-
---S1.35.23. Filtraciona mreia za homogenu branu sa nizvodnim jilterom (F) na bazi koje se
moie proracunati ukupni protok (Q).
Teme{jenje
Voda usporena branorn iIi nasi porn filtrira se kroz sarno tijelo brane i kroz
temeljno tlo, u poprecnom presjeku, od uzvodne prema nizvodnoj kosini.
U poglavlju IV115 dat je naCin proracuna protoka kroz promatrani poprecni
presjek brane. Premajednadzbi 15.37. ukupni protok iznosi (sI.35.23,):
Temeljenje
431
n
Q=kH-L, za
na
--"-=
b.
Is
tt:
1'Z'j
(35.8.)
gdje je:
tacku E i sijeci kosinu pod pravim uglom, jer je ona ekvipotencijalna ravan. Dio EF
na uzvodnoj kosini tangentno se prikljucuje na parabolu. Procijedna linija se u
tacki I tangencijalno odvaja, auG prelazi tangencijalno u nizvodnu kosinu. Duzine
IH i HG su priblizno iste i dobiju se preko koeficijenta N (sL35.25.-b) pomocu
izraza:
(35.10.)
A=Nl.
k - koeficijent filtracije.
@
N
0.4
0.3
'----
0.2
0.1
30'
60'
r--
90'
~
120'
150'
180' J..
@
H
SI.35.24. Graficka konstrukcija linije slobodnog fica vode u homogenoj brani (Casagrande,
1937).
S=.JH +d 2 -d.
%.
(35.9.)
Tangenta na
parabolu u tacki D ima nagib od 45, na okomicu kroz tacke C, D. Tacka Ana
nivou vode ispred brane lIdaljena je za
7j
lIzvodnu granicu pokosa. Procijedna linija na uzvodnoj kosini mora proci kroz
432
Temeljenje
433
procijedna iinija i 7,a nehomogen nasip, u kojemje propusnost potpornih tijela veca
od propusnosti jezgre (vidjeti Nonveiller, 1981).
Na slici 35.26.-a i b data je strujna mreZa kroz tijelo homogene brane i
ispod kroz temelje sa razlicitim propusnostima nasipa i temelja, a na slici 35.26.-c
filtraciona mreza kroz nehomogenu branu i temelj. Transformisani presjek brane sa
30 puta vecom propusnosti u temeljima prikazan je na slici 35.26.-d.
~ y. H . tglfl).
Ovakav nacin
Temeljenje
1.50
~~~~~~-+--~~--4-~--~tW
2
l,.,-~~=:!-:-:-:l~-:-I:-:-::~::::;:--::-!:-::-::,~-::::::-::-::!:::,-:-::::-:-:1.75
100b 125 1.50
435
malopropusnim zonama brane i u temelju, ako je tlo pod branom stisIjivo i malo
propusno.
Posebno interesantno je slijeganje krone brane nakon njenog zavrsetka radi
odredivanja velieine nadvis.enja. Obieno se ne provodi potpuno taean proraeun, vee
se ocijeni na bazi aproksimativne raspodjele napona u tijelu brane i deformacionim
osobinarna ugradenog rnaterijala. Prerna vee poznatirn izrazima za vertikalni napon
(oJ i modul deforrnacija (M v) dobije se izraz za slijeganje u obliku (jedn.13.6. i
13.7.):
s=f~O"Z.6.z:::f ~ei
. .6.z.
(35.11.)
oMv
ol+ei
Jednostavniji je proracun preko indeksa stisIjivosti - bujanja (Cs ), jer je on
konstantna velieina za napone do prethodne konsolidacije (0" p), odnosno preko
koeficijenta stisljivosti Cc za napone veee od 0" p, te ee biti (vidjeti sl.7.4. i jedn.
7.17.):
).&.
s:::
(35.12.)
w
o
o
o
3
Parametri
bujanja (Cc i Cs )
utvrduju se ispitivanjern neporerneeenih uzoraka materijala iz temelja, koji su
potpuno zasieeni, pa slijeganje uzorka odgovara prornjeni volurnena nakon potpune
konsolidacije. Konsolidaciono slijeganje izraeuna se iz diferencijalne jednadZbe za
anizotropno propustan nepotpuno zasieen rnaterijal (vidjeti vise NonveilIer, 1983).
436
Temeljenje
437
vim
poglavljem
obraduje
se
osiguranje
gradevinske jame pri izvodenju temelja gradevina
(36), asanacija klizista - ruceva (37) i ankerisanja u tlu i
stijenskom masivu (38), sa ciljem poboljsanja uslova njihove
stabilnosti.
Obicno iskop za mnoge gradevinske objekte zahtijeva
stalna iIi povremena osiguranja, radi sprecavanja urusavanja iIi
slijeganja tla. Posljednjih decenija znatno je uznapredovala
tehnika i tehnologija izvodenja zemljanih i drugih gradevinskih
radova u tJu i stijenskom masivu koje treba osigurati za
bezbjedno i efikasno izvodenje radova na iskopu za temelje
objekta. Ovim poglavljem bit ee obuhvaeena samo osiguranja i
zastite radova na povrsinskom iskopu, jer se podzemni radovj,
kao veoma znacajna oblast, izucavaju posebnim disciplinama.
Prirodnim stanjem iii Ijudskom djelatnoseu mogu da se
izazovu prirodni poremecaji tla iii masiva, koji dovode do
nestabilnosti i klizanja padina u manjem iii vecem obimu.
Odredene mjere zastite i nacina asanacije padina u pokretu bit
ee prikazane u ovome poglavlju.
Razni tipovi ankerisanja koriste se kod mnogih
geotehnickih zahvata i stalno se unapreduju nacilli poboljsanja
mehanickih karakteristika t1a i stijellskog masiva. U narednim
izlaganjima dat ee se opee karakteristike, tipovi, primjena i
oSllove proracuna ankera.
439
,/
441
Pri izradi temelja iznad vode gradevinska jama se formira od jednog iii
vise tipova nepropusnih nasutih drvenih iii celicnih zagata, koji su prije objasnjeni,
iii se koristi jedna od metoda izrade dubokih temelja (bunari iii kesoni), sa umjetno
nasutog ostrva, iii se dio temelja i konstrukcije plivajuci dopremi vucenjem do
mjesta rada. Kod zagata nad vodom nekada se iskop i betoniranje vrsi u mirnoj
vodi, a najceSce se voda ispumpava do dna gradevinske jame i izvodenje temelja
vrsi se u suhom.
. 36.2.1.\PRISTUPNI
PUTEVI
I
Oblik i nacin izvodenja pristupnih, odnosno privremenih gradilisnih
puteva, ovisi, naravno, od o~jekta, uslova i vrste tla. Na dobro dreniranom tlu od
pijeska i sljunka nije potrebna posebna kolovozna konstrukcija nego samo iskop,
ravnanje i valjanje pod loge, cime se dobije dobra kolovozna povrsina. Pjescana
podloga se u eksploataciji izbrazda u vrlo susnim podrucjima iIi za vrijeme obilnih
padavina. Ako je potrebno da se poveca stabilnost podtla moze se to postici
valjanjem kamel1a, krupnog sljunka, cvrstog skriljca, iii prefabrikovanih dijelova
od betona iIi celika. Kada je podloga od cvrstog kamena, kolovozna konstrukcija
se formira samoizravl1avanjem, razastiral1jem i valjanjem kamene sitnezi, iii
drugim sitnim kohezivnim materijalom.
Sve vrste gradilisnog saobracaja mogu se odvijati po glinenom tlu, u
vrijeme susnog perioda. Tako, ako ce se saobracaj odvijati samo u susnoj sezoni,
onda nije potrebno izvoditi posebnu kolovoznu konstrukciju. Medutim, ako
program izvodenja zabtijeva kontinualan rad tokom cijele godine, onda je
kolovozna konstrukcija apsolutno potrebna. Vazno je da se U ovakvom tIu
442
Temeljenje
443
slozeni, opseini i obicno dugo traju. Za ove radove potrebno je saciniti poseban
program radova i zasebnu organizaciju izvodenja pripremnih radova. Ovo se
posebno odnosi na izvodenje hidrotehnickih objekata (brane, strojarnice, preljevni
organi i dr.), gdje je za formiranje gradevinske jame potrebno izvesti obimne
radove na zagatima i vodozaptivanju tla.
Kod dubokih temelja, miniranja iIi zabijanja sipova mora se obratiti puna
painja na objekte u blizini gradilista. Prije pocetka i vise puta u toku rada treba
prekontrolisati stanje na objektima, registrovati eventualne pukotine, slijeganja,
ostecenja i dr., i to potkrijepiti fotodokumentacijom. Kod veoma bliskih objekata
potrebno je provesti i zastitne mjere na gradilistu i rad provaditi prema propisanim
tehnickim uslovima.
U fazi pripremnih radova treba kod velikih objekata definisati i ispitati
mjesto za pozajmiste materijala, kamenolom (eventualno) i odlaganje iskopanog
materijala, posebno kada se radi 0 znacajnim kolicinama. Pripremnim radovima se
cesto poremeti prirodna okolina, te je nakon zavrsetka svih radova potrebno
rekultivisati podrucje oko objekta.
Temeljenje
445
Grader (grejder) je samohodni iii vueeni stroj, koji boenim nozem reze tlo do 1,0
m visine i usmjerava ga na mehanieki ekskavator, a ovaj u vozila iii samostalno
poravnava nagibe kosina. Prikladna udaljenost je oko 800 - 1000 m.
Razni tipovi mobilnih rovokopaea sltiZe kod dubljih iskopa na malom
prostoru, kao sto su temelji samci, trakasti temetji i rovovi za razne instaIacije.
Dragline (dreglajn) je korisni stroj kod iskopa u krugu oko kompletiranog temelja.
Postoje i drugi razni tipovi strojeva za iskop u tIu, a oni se statno usavrsavaju.
Pored strojeva za iskop, u ciklusu ugradnje materijala, vazna su utovama j
transportna sredstva, kao i strojevi za sabijanje nasipa, te uredaji za selekcioniranje
materijala. Za transport iskopanog materijala danas se koriste razna teretna vozila
3
zapremine 10 m 3 do 40 m Sto je veca dtiZina prevoza i sto je veca ukupna
kolicina materijala, potrebna su vozila vece korisne zapremine. Razastiranje
materijala vrsi se buJdozerima, a zbijanje nasipa jezevima. glatkim valjcima,
vibrovaljcima i pneumatskim valjcima.
Iskop u stijenskom masivu vrsi se pomocu eksploziva. koji se ulafe u
prethodno izbusene rupe raznim rotacionim tipovima strojeva za busenje.
- P~sljednjih decenija, kod sirokih iskopa u evrstom masivu koristi se tehnika "pre splitting'" (pre - spliting), kod koje se busotine izvode oko perimetra iskopa na
cijelu dubinu. Posebnim punjenjem busotina i paljenjem prije od ostalih mina u
iskopu vrsi se "ravno" odsijecanje, bez prekopa.
"~-".~~"
y"KA
Prema slici 36.4. boene strane iskopa u homogenoj glini mogu kratkotrajno
stajati nepoduprte, sve do pojave pukotina u vlacnoj zoni, kada dolazi do urusenja.
Zato se iskopi vece dubine od Dc bezuslovno razupiru.
@)
S1.36.3. Bokovi graaevinske jame: vertikalan (a), blago nagnut (b), vertikalan sa bankinom
u masivu sa nagibom slojeva prema vani (e), blago nagnut sa bankinom (el),
kosina iznael nivoa podzemne vode (e), djelomicno ispod nivoa podzemne vode (f).
446
Temeljenje
~
I
I '( 0 c "-fi<A
@)
00
A
SI.36.4. Raspodjela aktivnog pritiska (pJ u koherentnom tlu: aktivni klin pritiska (a),
dijagram pritiska kaela nema pukotina (b) i kada ima vlacnih pukotina u klinu do
dubine Dde).
Temeljenje
447
@
Tabela36.1 .
....
Vrsta pjjeskai~ljunka
....
Rustresit
Zbijen
.a(oJ . . . . . . .
Temeljenje
I
1(3)1
1':-
II
SI.36.5. Iskop u uslojenom (3) stijenskom masivu: slabilan pokos (a), nestabilan sa
nagibom sZojeva prema iskopu (b), nestabilan pokos zbog sioja sitnog (1)
materijala (e), Ie nestabilnost pokosa zbog proslojaka gUne (2) i nagiba siojeva
prema iskopu (d).
449
/
Izuzetno vazan faktor kod iskopa uskih rovova za temelje samee iIi
trakaste temeije, drenafne rovove, potporne zidove, infrastrukturne radove i dr.,
jeste stabilnost strana rova od urusenja. U slucaju dubokih a uskih rovova moguea
su tolika obrusavanja koja mogu da izazovu zatrpavanje radnika, sto se u tome
momentu nalaze unutar rova. Radi ovoga u mnogim zemljama postoje propisi 0
zastiti radnika i oni reguliSu obavezu razupiranja ovisno 0 dubini rova i vrsti
materijala. Isto tako je vafno voditi racuna 0 udaljenosti deponovanja iskopanog
materijala, kao i definisanju prostora za kretanje vozila i mehanickil~ sredstava na
dovoljnoj udaljenosti ad ivice iskopa rova.
101mm
TemclJcnje
TemelJcnje
451
Temeljenje
Kada se kopaju dublje jame u slabo vezanom tlu, u suhom iii u podzernnoj
vodi sa manjim doticajem vode, ugradivanje horizontalne opiate zadaje velike
poteskoce. U ovom slucaju primjenjuje se zabijena rudarska iii jamska drvena
oplata (s1.36.9.). Za rad se koriste talpe za oblogu, obliee iIi grediee za podupiranje
i razupiranje, te klinovi od tvrdog drveta za ucvfscenje talpi. Debljine talpi, koje
mogu biti i metalne, ovise 0 velicini bocnog pritiska, kao i 0 proisteklom otporu pri
zabijanju talpi. Radi lakseg zabijanja taipe se zatesu sa jedne iIi obje strane, a
mogu se i okivati iimom, radi visestruke upotrebe.
Kada se iskopa jama dubine do 50 em, sto ovisi 0 kohezivnosti materijala,
postavi se vodoravni okvir oko kojeg se zabijaju taipe, a istodobno vrsi iskop. Kod
veoma nestabilnih materijala moze se iznad rova iii sahta izvesti ram sa
Temeljenje
:f
Sl. 36. 9. Razupiranje pomocu zabijenih lalpi (rudarska oplata): poprecni pre.riek kroz
oplatu (a), detalj (A) sa dva (b) i jednim (c) klinom. te dvostrakim redom falpi (d),
gdje sa: venikalne talpe (1), a/osci - podmetaCi (2), vertikalne razupore (3),
horizontalne razupore (4) i klinovi (5).
Temeljenje
zabijena celicna oplata sa metalnim potporama (c), gdje su: metalne talpe (1),
celicni okviri (2), stupovi (3), kosnici (4).
Kod povoljnih uslova tla talpe se mogu zabijati do dubine 15,0 m, ali u tlu
sa samcima iii u kompaktnom sljunku ova dubina je manja. Moguce je zabiti talpe
do ovakvih prepreka i izvrsiti iskop, te ukloniti prepreke i nastaviti dalje sa
zabijanjem do potrebne dubine.
Cestaje primjena eelicnih nosaca koji se zabijaju u tlo i izmedu njih ulazu
horizontalne daske - opIate koje se ucvrscuju klinovima (sI.36.11.). Ovaj naCin je
posebno prikladan kod vecih dubina i aka u tlu ima samaca kroz koje se ne mogu
zabiti celicne talpe. Najprije se zabiju celicni valjani nosaci I presjeka, na
medusobnom razmaku 3,0 - 4,0 m. Kako se iskop produbljuje, tako se stavljaju
horizontalne talpe, koje se pornocu klinova na vise naeina priljubljuju uz tlo
Temeljenje
455
(sI.36.11.). Talpe moraju biti tolike duzine da se mogu uvuci u utore nosaca i to
prvo jednim, a zatim drugim krajem.
~-
SI.36.11. Osiguranje uskog iskopa pomocu vertikalno zabijenih celicnih nosaca i drvene
opiate: horizontalne falpe (a) sa klinovima i bez klinova (b), te sa vertikalnim
talpama (c), gdjeje: 1 nosac (1), horizontalne i verlikalne lalpe (2), razupore (3),
vertikalni podupiraCi (4), veze (5), celicne veze (6), uevrscene celicne veze (7),
klinovi (8), horizontalne gredice (9) (Tomlinson i Boorman, 1995).
Temeljenje
raspinjacama (sI.36.12.). Vertikalni profili prvo se zabiju u tlo ispod donje kote
rova kako bi mogli privremeno samostalno da stoje. Zatim se prvo postave donje, a
potom gornje hidraulicke razupore koje se upumpavanjem dovedu u cvrsto
ramovsko stanje, podeseno sirini rova.
Razupirauje pojedinacnih vertikalno zabijenih metalnih profila vrsi se
hidraulickim raspinjacama. Ne postoje, znaci, horizontalni profili vee se svaki
vertikalni profil pojedinacno po visini razupire slicno na slici 36.12. Primjenjuje se
kod koherentnih materijala sa stabilnijim vertikalnim stranicama rova.
Kutije (boksovi) za osiguranje uskog iskopa sastave se na tIu i spuste u
prethodno iskopani roy. Pomoeu vretena podesava se njihova sirina, a po visini se
mogu nastavljati jedna na drugu (s1.36.13.-a). Na ovaj nacin se kutijastim oblikom
obloze potpuno sve strane iskopa. Vafno je da ne dode do urusenja rova do
momenta spustanja opiate.
Klizeci paneli se stavljaju izmedu prethodno postavljena dva para
vertikalnih profilisanih stupova u roy sa terena (sI.36.13.-b). Spustanje panela vrsi
se sukcesivno sa napredovanjem iskopa i postavljanja vertikalnih stupova. U
dubJjim rovovima mogu -se paneli nastavljati jedan na drugi.
-,
~~-..
---~
"-
Temeljenje
I
~I
.01
':""""
T
I
"'-
ji-,
CD
S1.36.14. Metode razupiranja sahtova' mali .5ahf (a), veCi presjek liahta (b), pravougli .<;aht
(c), gdje su: oplata - talpe (1), o/Jodni ral/lovi (2), elemenat mehkog drvcta (3),
kosnici (4), metfurazupore (5), preeke (6), raspinjaca (7), ukrute (8).
459
," ,
t=~50- U1
'-200-3.00
,, ,,
'-I
__
r---------~------~
SI.36. J 5. Osiguran;e zidova sahta u vodonosnom sloju p!ieska i sijunka iznad <-"vrstog sloja
gUne (Tomlinson i Boorman, 1995), gdje su: p!iesak i .fijunak (I), evrsta glina
(2), podupirac (3), ukrucenja (4), obodni ram (5), oplala - taipe (6), razupore
(7), talpe na razmaku (8), oblozeni kana! za skupijanje vode (9).
,,
,
H
460
Temeljenje
:~.=
SI.36.17.
HoeRT
--------------------------~---------------------461
Temeljenje
,---- -l
:
DETALJI
','
"
,~
T :".
@
,--------I
I~
".
@
-0.50
~: ,"
.'
..
:0.
~'.
.~
..
,'0
".
. '~~
UKRUCENJAj
,"
'.
::,.
'.
.'
Sl.36.18. Podupiranje vertikalnog iskopa kosnicima (a), sa detaljima spaja sa stupam (b) i
nalijeganja na tla (c).
Temeljenje
-- ---.=1
~~~-1::-:j
------- --~
-- -::. -- -----~
~-::--:.-:]
-:===1
Temeljenje
463
S1.36.22. Osiguranje iskopa graaevinske jame na uglu od celicnih nosaca zabijenih u tlo i
ispunom od drvenih, metalnih iii betonskih talpi, gdje su: H nosaCi (1), oplata
(2), celicne podupore (3), oslond (4), metalni klinuvi (5). (Tomlinson i Boorman,
1995).
.. "
'-......--.
L,
III FAZA
ISKOPA
Temeljenje
465
it:
"".
::::~::;::::::: l~ONTRAFORI
@
120.00
utori
11500
'f=28'
r'::I1.0kN/m 3
1000
466
Temeljenje
-----------------------=-------------------------467
Temeljenje
w
...,
::z:
g
a
0::
"-
<{'
>o
A'
.
a::
...,w
::z:.
.
::>
0'
a'
wi
~l
-0:.
::z:
SI.36.25. Tioert (a) i presjek (b) pumpne stanice fla obali Save sa vodonepropusnom
betonskom i nosivom armirano - betonskom dijafragmom (Nonveiller, 1981).
"a
o
UJ
a::
""
Presjek kroz objekat Robne kuee Terazije u Beogradu, sa obodnom kontinualnom
0::
Patnju. zasl~Zuje izrada djelomicne betol1ske vodonepropusne (62,50 79,0. m.n.m.) 1 .nOslve armirano - betonske dijafragme, za temeljenje pumpne
stamce na oball Save za TE Sisak (Kleiner, 1975; Nonveiller, 1981). Umjesto
468
Temeljenje
SI.36.26.
469
1:.
-33.0
-=--
10
20m
SI.36.27.
It_01~~~
10
20m
"
Terneljenje
471
'ema"kije P';o"","
~(~onveille" l~~l).
, /
ii
l---
!- :Ii:rj)'_:':
l'
'!;/':~;W;u:~W
SI.36.29. Sematski prikaz Jaznog izvodenja podzemnih prostora ispod Victoria ulice
(Viktorija) u Londonu: izvodenje uvodnica za diiafragmu i sipova za druguJazu
(a); iskop, izvodenje druge podrumske ploce, ankerisanje i izvodenje ipova za
treCi suterenski pros/or (b); izvodenje treee ploce suterena (c), (Tomlinson i
Boorman, 1995); gdje je: nasip (I), pjeCani ljullak (2), londonska glilla (3),
postojeCi potporni zid (4), H ipovi (5), privremena razupora (6), uvodnica (7),
postojeea osnova (8), nivo za buenje ipova za drugi suteren (9), ,~ipovi punjeni
pijeskom (l 0), sipovi (11), uklonjen dio uvodnice (12), dijaJragma (13), prva
Jaza iskopa (14), druga ploca suterena (15), druga Jaza iskopa (16), otvor za
treeu Jazu iskopa (17), celicni stupovi za poduporu druge ploce suterena (18),
celicni ipovi obloieni betonom (19), zatvoren otvor (20), druga ploca suterena
(21), treea jaza iskopa (22), treea ploea su/erena (23), eetvr/a jaza iskopa (24),
prvaJaza ankerisanja (25), drugaJaza ankerisanja (26).
4n----------------------=-~------------------------
Temeljenje
473
Postojeci
objekli
to.OO
NASIP
-1.20
:t 0.OO=101.20m.n.m
Most
'/'=30'
t::16kN/m 3
-3.70
-6.00
ML-SFc
If= 2S'
r~11kN/m3
-10.00
-10.S0
GFc
'1'=33'
t=11kN/ m3
CD
SI. 36. 30. Ankerni zid sa geotehnickim ankerom: karakteristican poprecni presjek
potpornog zida sa ankerom za podvoinjak, gdje je: ankemi potpomi zid (1),
slobodna duiina ankera (2), ankerisani (kotveni) dio (3), bu.votina (4).
Pa
Temeijenje
A~B
~
v
JlllJllIlllllllllllWl
Po
I
fj,
I
Pp
475
Stupovi ispod dna gradevinske jame prenose optereeenje na tIo, koje biva preuzeto
otporom tla (sI.36.31.-a, c).
Kosnici prenose optereeenje od stupova na oslonce u tlu i izlozeni su
aksijalnom pritisku i eventual no izvijanju, sto ovisi 0 slobodnoj duzini kosnika.
Statieki tretman konzolne zastite isti je kao i kod prije datih jednostrukih
zagata. Razuprti zastitni zidovi proracunavaju se kao razuprti dvostrani zagati,
(obradeni u poglavlju 34.), a njihov statieki tretman ovisan je od statieke
koncepcije osiguranja dijafragme.
K A = t gZ ( 45 -
@
J +-1
2s
-.
- .. '.
IL;'
Zw
z
-
nz
-.'ri
,
".",".
,.
mz
.' "
-,j,
..
CD
~~.'
0.-"'~
bw,z
+i>a z
c - kohezija tla.
Da bi se odriala ravnoteia napona, mora pritisak suspenzije, jedinicnc
tezine Yi' na zidove iskopa na dubini z biti veei iii barem jednak zbiru aktivnog
pritiska i hidrostatskog pritiska podzernne vode. Na osnovu ovoga stava dobije se
izraz:
(36.3.)
gdje je:
' t. z -
I,
I,
I '
...... b~c
F6a:z"f1mz'C~I"".
'
., ....
~: ~.of
..r::::-,
".'
~ ~
nlZ'l';
60
=::
Yi =
.....
'Yw}.
(36.4.)
bw
(36.6.)
gdje je:
476
Temeljenje
------------~~~-----------------477
Temeljenje
y*=y-m(y-y');
T - sila trenja na bokovima aktivnog klina;
L - duzina lamele;
Ko - koeficijent mirovanja;
te je jedinicna tezina suspenzije za razlicite dubine:
Yi == :~ la z { KJy-m(y-y')]- ~ ~}+m2Ywl.
(36.7.)
Cista suspenzija od benton ita, iii od benton ita sa dodatkom glille i vode,
obieno nema na pocetku rada vecu jedinicnu tezinu od Yi == 11 kN I
prelazi
12
k%3'
1m'
suspenz~ju
i prakticki ne
kako ona ne bi
postala previse teska. Posebno prije poeetka betoniranja treba ukloniti otezalu
suspenziju i zamijeniti je prociscenom suspenzijom minimalne tezine. Koeficijent
smanjenja aktivnog pritiska (a z ) smanjuje se sa dubinom (z), pa se aktivni pritisak
vise smanjuje u vecoj nego u manjoj dubini (D). Buduci da u toku rada suspenzija
postaje sve teza sa produbljenjem usjeka, i koeficijent sigurnosti na smicanje
povecava se sa dubinom. Praksa je pokazala da obrusavanja i klizanja liZ zidove
iskopa nastaju pri maloj, a ne pri velikoj dubini iskopanog rova, ukoliko nisu nagla
gubljenja suspenzije kroz porozno tIo, kada nastupa total no zatrpavanje iskopanog
rova.
@
r:
~a q
Ll.bt,
---L
~ ba~t--_Ga-=-Z---..f~
Ovo smanjenje sile aktivnog pritiska smanjuje napon (t,.cr A.Z) od aktivnog
pritiska na dubini z koje iznosi:
Sl.36.33.
478
t,.cr A
,<
d cosqJ
-CJ
Z COS ~ . COS
()
t'J - qJ
= -2c1 -
(36.10.)
te je:
Temeljenje
479
a)
b)
c)
d)
e)
(36.11.)
Temeljenje
@
N.P.V. :=-....-..::-------.....--+-
N.P.V.
.T':
.\
\
\ ,/"
0.75/'><,
/ '- \.
\
'--_.-",-
SI.36.35.
10.50
Temeljenje
481
S1.36.36.
Tipovi dreniranja vade: drenaini kana! u glinovitom tlu (a), kanal obloien
drvetom (b), kalla{ u stijenskol1l masivu (c) (Tomlinson i Boorman, 1995), gdje
je: propusno flo (1), glinovito tlo (2), drenaini kanal (3), kanal ob!oien drvetom
(4), zaltitlli zid (5), befon ilifi lim (6), lim (7).
482----------------------~~~--------------------
Temeljenje
.... 2S-30cm
SL3637.
Temeljenje
SL36.38.
485
STEPEN
<D
13
'-':.=F:'-'
NPV
ttl+.1!--+'~SI.36.39.
NPV
~---
Trostepeni sistem cijevllih bUllara (a) i smalljen nivo iskopom do NPV. prije
instalisanja cijevnih bUllara (b). gdje je: depresiona linija nivoa podzemne vode
(1), ispod definitivne kote iskopa (2).
Kao sto je vee napomenuto, limitirajuea usisna visina je izmedu 5,0 i 6,0
m. Kod veCih dubina koriste se busotinski bunari u dvije iii vise stepenica
(sL36.39.). Obieno na gomjim stepenicama moze se reducirati pumpanje kada
jedna od donjih radi. Cesto je moguee izbjeci dvije iii vise stepenica cjevnih
bunara pri iskopu do nivoa podzemne vode, prije instalisanja glavnog cjevovoda i
pumpe (sI.36.39.-b). Svaka stepenica sa glavnim vodom ima sopstvenu samousisnu
pumpu.
.~-.
@)
----
';7"
'ill
~1
Kada ne dolazi u obzir sistem cijevnih bunara za snizenje nivoa vode u tlu,
koriste se buseni bunari sa pumpom na terenu, a ona je kod veeih dubina uronjena
u bunar. Za projektovanje busenog bunara sa filterom i dubinskom pumpom
potrebna su terenska ispitivanja, ukljucujuCi i probno pumpanje kojim se dobije
koeficijent propusnosti (k) potreban za proracun kapaciteta pumpanja. Ovaj metod
deniveliranja nivoa podzemne vade je skup zbog busenja bunara veeih promjera i
dubinskih relativno skupih pumpi. Koriste se obieno kod objekata koji zahtijevaju
stalno odrZavanje nivoa podzemne vode na odredenoj koti. Veoma eesta je
primjena ovih bunara kod podzemnog snabdijevanja vodom za pice ili
navodnjavanje.
Promjer busotine uzima se obieno izmedu 200 - 300 mm, a on ovisi 0
promjeru podvodne pumpe. Medutim, danas se ovi bunari buse do 1,0 m, sto ovisi
o namjeni bunara. Koristi se obieno rotaciono reverzibilno cirkulaciono busenje.
Bentonit se koristi za stabilnost zidova busotine iIi se ugraduje oblozna kolona,
koja se vadi nakon ugradnje vanjske cijevi. Poslije busenja ugraduje se vanjska
486
Temeljenje
487
Q == [0,73 + 0,27
2 -
IIZ;),
(36.12.)
gdje je:
k - koefieijent vodopropusnosti
(;/~);
H~ 110 ]~ (H
Q ==
TC'
sf - t [1
k(H InRI
Irw
1,8S]
0,3 + lOr,v .
H
SIllli'
. (36.13.)
gdje je:
k - koefieijent vodopropusnosti
('is);
SI.36.41.
Temeljenje
Postoje i drugi nacini za snizenje nivoa podzemne vode kao sto su npr.
metoda pomoeu horizontalnih cijevnih iIi busenih bunara (sI.36.42.-a, b), iii
metode kojima se redueira iii potpuno blokira dotok vode II gradevinsku jamll:
elektroosmoza (sL36.42.-e), zamrzavanje, injektiranje i hemijska konsolidaeija.
Sve ove metode poboljsanja tla opisane su u poglavljima VII i XI tacka 33.1.7., a
ovdje ee se sarno neke kratko interpretirati.
Horizontaine busotine (bunari) koriste se II slucajll nemogucnosti
koristenja vertikalnih bunara, obicllo zbog vel ike dubine iskopa, kroz slozene
terenske uslove. Jedno od rjesenja je da se iskopa vertikalni saht, iz kojeg se u
vodonosnoj zoni ugrade horizontalne radijalne drenazne busotine - bunari
(s1.36.42.-a). Kod zastite gradevinske jame za Hidroelektranu Salakovae izveden je
na Iijevoj obali, u veoma skrasenom krecnjaekom masivu, sistem horizontalnih
drenainih busotina u velikom zasjeku radi spreeavanja bllcanja vode iz podzemlja
u gradevinsku jamu (sI.36.42.-b).
Temeljenje
489
NPV
._ ..st::::::=-_-j
I
SI.36.42. Sniienje nivoa vode i stabilizaeija kosine: horizontalni eijevni bunari (a), isto u
ispucalom stijenskom masivu (b), instalaeija za elektroosmozu (e), gdje je: saht
(1), nivo vode u sahtu (2), radijalni horizontailli cijevni bunari (3), horizontalne
drenaine cijevi (4), perforirane cijevi kao katode povezane u pumpni sistem (5),
anoda od celika (6), strujlle linije (7).
490
----------------------------~~~e-m-e7lj~en~if~e--------------------------491
Temeljenje
493
Temeljenje
@
,.L
pomal<
I
S1.37.1. Mjerenje zone sloma u oblozenoj istrainoj busotini: prije deformaeije (a), nakon
Temeijenje
---------------------------------------------------497
Temeljenje
TClllelje/1je
(Nonveiller,
!1F,-IF., - F, - tg({J
tglfl - tglf/)
tglfl . tglfll
(37.1.)
gdje je:
1 F, i F, - koeficijent sigurnosti nakon i prije rasterecenja.
Za koherentni materijal povecanje koeficijenta sigurnosti bit ce (jedn.
23.2.):
T-T.
!1F,=IF, - F, = L c - -1
,
"
T~
(37.2.)
498-------------------~--~~-------------------
Temeljenje
1981).
(jedn.37.2.).
Efektivni naponi (0") ne rastu paraIell10 sa povecanjem opterecenja na
nizvodnoj nozici kosine, sto moze dovesti do izazivanja pornog natpritiska. Radi
ovoga se u stopi kosine treba izvesti drenaini sistem, koji ce doprinijeti brzoj
konsolidaciji pornog pritiska u materijalu male vodopropusnosti (sI.37.18.).
Cest je slucaj izvodenja rasterecenja u gornjem dijelu nestabilne kosine, a
opterecenja u stopi kosine, koji daje najveCi ucinak stabilizaciji (s1.37.3.-c). Ako Sil
sile opterecenja i rasterecenja iste (!1~ =!1WJ, ne mijenja se ukupna sila na
kosini (W), nego se smanjuje moment rezuitante, te je rezultirajuca sila trenja
T3 < T2 i r;. Iz poligona sila na slici 37.3.-c proizlazi da je ugao l//3 < lfI '2' te je
porast koeficijenta sigurnosti Fs) veci nego u prethodna dva slucaja.
Temeljenje
499
@)
'~ ~''No
-~
~
I'
wN, \,
o.W
P,
s,
-Jro
T,
I \
~'
\
P2
't!
'1'0
\,
W
\N3
S,
I}..
Temeljenje
L---r;
SI.37.5. Utica.i strujnog pritiska Ila stabilnost kosine: kosina sa kliznom povrsinom i
sematskim prikazom sila (a), poligon sila za potpuno dje/ovanje strujnog pritiska i
bez njega u potopljenoj kosini (b), poligon sila za djelomicno djelovanje drenaie
(c). poligoll sila sa vertikalno usmjerenil11 pritiskol11 prema dolje (d), (Noflveiller,
1981).
501
pritiska i VII sa strujnim pritiskom SI, u smjeru strujanja u potopljenoj kosini bez
drenaia. Dreniranjem se, kako je receno, utjece na velicinu i smjer strujnog pritiska
i najveci efekat se postize ako propusni sloj ugradimo ispod kliznog tijela, npr. u
pravcu A - B (s1.37.5.-a). Svaki drugi poloZaj drenaZa manje bi promijenio smjer
strujnog pritiska.
Sa vodoravnom drenazom ugradenom u pravcu A - B djelovat ce strujni
pritisak S3 prema doIje. Iz poligona sHa (s1.37.5.-d) dobiju se potrebne sile otpora
T3 i N 3 , sa uglom 11'3 = 11'0' Uzduzne drenaie postavljene na manjem medurazmaku
izazvat ce manji strujni pritisak niz padinu, te ce se istodobno smanjiti sile otpora
trenja T2 i N2 do granicnih velicina To j No, odnosno ugla 11'0 (poligon sila pod b), u
uronjenoj kosini bez strujanja vode, odnosno bez strujnog pritiska. Sa dubokom
vodoravnom drenazom postiie se isti ucinak, sarno je N3 = 2No .
Kod djelomicnog djelovanja drenaia (s1.37.5.-c) dobiva se strujni pritisak
Sz, sa uglom 11'2 < 11'1' Ako bi se izvele uzdume drenaie sa padom kosine na
manjem razmaku, pravac drenirane podzemne vode bio bi usmjeren vise u
poprecnom smjeru nego u poduznom niz padinu, sto je za stabilnost kosine
povoljnije. Strujni pritisak u smjeru padine bio bi vrlo malen, te bi se ugao II' '
izmedu sila NiP smanjio na II' < 11'2 .
koherentnog tla. Obratna je situacija pri vrlo sporom padu nivoa vode ispod kosine
2' prema l' i O. Ovi uticaji vidJjivi su u tabeli 37.1.
Tlo je redovno heterogeno i njegova vodopropusnostje razlicita na raznim
mjestima i II raznim slqjevima. Dreniranje ce biti efikasnije ako drenaie zahvacaju
sve ove propusne zone. Za proracun efekta dreniranja potrebno je preko strujne
mreze, pr~je drenaie i nakon dreniranja, proracunati velicinu i smjer strujnog
pritiska.
Po pravilll, drenaze bi trebale biti dublje od pokrenute mase tla i izvedene u
smjeru kretanja klizista. Druga je mogucnost da se drenaza izvede u pokrenutoj
masi klizista, ali je potrebno dokazati da Ii je i u kojoj mjeri povecan koeficijent
sigurnosti.
Kod vertikalnih drenaza voda ce teci u smjeru poprecno na drenaiu
(s1.37.6.-a), liZ njegove stijenke i u smjeru kosine na polovici razmaka izmeau dva
drena. Razmak izmeau drenaZa ne bi trebao biti veci od dvostruke dubine (2D). Na
ovaj nacin raste vertikalna komponenta strujnog pritiska, cime se povecava
efektivni napon (U')i ucinak dreniranja i kod male vodopropusnosti tla. Kako je
strujni pritisak ispod drenaie usmj'eren prema gore, ukupni strujni pritisak u
prosjekuje kos prema drenaZama, pa uvijek ostaje njegovajedna mala komponenta
u smjeru kosine. Zbog ovoga u malo vodopropusnim materijalima ovo ima uticaj
na stabilizaciju kosine.
Kohercntno 110
(cp=O)
(c=0)
poboljsallje
poboljsanje
poboljsanje
poboljsanje
poboljsanje
o ,mala promjena
zznalno poboljsanje
o ,mala promjena
,znatno poboljsanje
I
. NPV
l=120
,~I--------~~=-------------~I
=fI
znatno
poboljsanje
znatno
poboljsanje
o ,pogorsava se
2malose
poboljsava
2 I malo pogorsanjc
opoboljsanje
I'
*1)
!36
.
Pro~ena. nivoa vode na gore i dolje kada nivo vode u klizistu ostaje
honzontalan, razhcito utjece na stabilnost kosine. Pri potapanju kosine od 0 - 1
rasterecuje pasivnu zonu, sto pogorSava stabilnost kosine u nekoherentnom tlu. Sa
daljnim porastom vodostaja od I do 2 (skica uz tabelu 37.1.) postepeno se smanjuje
tezina aktivne zone, te se malo poboljsava stabilnost kosine kod nekoherentnog i
5m----------------------~~~--------------------
Temeljenje
503
LA
,-
A-.\
-11 '-_f_aji
ThO
60
1-----'''''00''-----/1
CD
W]
~
~::.
+= .:.
:::.'.':",': .... .. :.: .. ':',
"
_9p
S1.37.7. Neki tipovi kanala w povrSinsku odvodnju: armirallo - betollska kanalica (aj,
armirano - bctonska koritnica (h), hetol1ski mono/Uni kana/ (e), kanal obloien
kamellom iii belOnskim blokovima (d), gdje je: kamella obloga (1 j, betonski
blokovi (2), vodonepropusna membralla (3).
504---------------------~--------------------------
Tcmeljenje
Temeljenje
505
S/.37.9. Detalji drenainih rovova: otvorena drenaia (a), drenaina cijev u .fijunku i na
podlozi pijeska (b), drenaia hez drenaine cijevi (c), dno drenaia od betona sa
drenainom cijevi i sa heLonskim rigolom (d), saht za pregled drenaie (e), gdje je:
lomljeni kamen (1), pijesak (2), ljunak (3), perfiJrirana drenaina cij:V (4),
nepropustan mater(jal (5), zatravljena povrSina (6), povrSina sloma (7), betonski
kanal (8), perjorirana c(jev (9), (Nonveiller, 1981; Stojadinovic, 1986).
Dno drellaze izvodi se bez posebne podloge (s1.37.9.-b , c), iIi se radi
povecanja odvodnje postavi perforiralla cijev na betollsku podlogu, iIi izvede
betonski kanal (sI.37.9.-d), iIi se cijev od poroznog materijala ugradi u s~junak
(sI.37.9.-b). Ako sam a drenaZna cijev nije dovoljno porozna, treba je perforirati i
poloziti tako da spojnice imaju odreden zazor. Cijevi koje se ugraouju u sIjunak
506
Temeljenje
SI.37.10. Drenaini potkopi sa kanalima za odvodenjc dreninfl". nod::emnc vode, gdje je:
pijesak (1), ,fijzmak i kamen (2), belon.l'ki kana! (If
(4), (Stojadinovic.
1986).
507
Sf.37.ll. Hurizontalne drenaine busotine: sistem buJotina kod povecanja stabilnosti kosine
(a), dreniranje kod kruzno - cilindricne klizne ravni (b), gdje je: horizontalne
drenaine busutine (1), kruino - cilindricna klizna ravan (2), stijenski masiv (3).
Temeljenje
37.3.
509
<>--0
c- 4
C-4
AR
AH
A-21 6. H
400r-~~~~~-r---AV~
___AR:
o-_-oA-21
2.
I
300+-----~----_+-----.------~_1~~----~----_+----~
<I
~ 200r-----~---+~~---+----~------+---~1-----~----~AV
::r
o
CL.
300
400
500
500
700
800
VRIJEME t(dani
S1.37. J2. Pomjeranie tacaka C-4 i A-21 u profilima kosina povrSinskog kopa, koja
karakterisu generalis ani Kelvinov model (MandiiC, /985).
Temeljenje
511
512--------------------------------------------------Temeljenje
20t----.-,nr-,rrrITI---,,-,----r-n-------------r-------.------~T
.
u
'iE
E
~
,g
10
r----~~-H#+~--~M+-+--~r_~------------~--------~------~
"
.!:
~
.0
GODINE OSMATRANJA
Sl.37.13. Dijagram srednjih brzina kretanja klizista "[(ukovi" po profilima (1- VI).
513
161.00
LEGENDA:
m:lQ)
!rille!)
~0
DUBIN A
KOEF.SIGURNOSTI F,;
VODEOD.
DNA NOZICE
RAVANI RAVANll
H(m)
-0
~
SI.37.14. Karakteristican presjek ojacane i osigurane padine trupa pruge Sarajevo Ploce,
sa principom prora(:una stabilnosti, gdje je: klima ravan poslije nasipanja
F, == 1,834 (I). F, == 1,63 -1,83 (If). F, == 1,72 -1,81 (11/), sitna i krupna drobina
(1), terasni materijali (2), us/ojeni dolomiti (3), raJjed (4), istraina busotina (5),
trup normalne pruge sa osiguranjem (6), trup uzalle pruge (7), terasni i kameni
materijal iz iskopa (8).
Temeljenje
14
12
10
8
6
,/,=29' 30'
=1.35 N/trrf.
2.02
1.95
t 95
1.67
1.63
1.56
1.56
1.56
y= 18.0 kN/m 3
S[.37.15. Princip!jdan prikaz proracuna stabilnosti nasipa i naCina zaslite pok~s~ trupa
normalne pruge: klizne ravni (l ill), nasip od lomf:jenog k(l/~e~!Q. zaglllqen (l),
drobina kreenjaka i dolomita mjestimicno zaglinjena (2), krec17Jackl blokovl (3),
kamena obloga (4).
--------------------~~~~---------------------515
Temeljcllje
M:i"ERILQ- ---010 30 50
clanovima imali su ugao trenja 19, a koheziju 1,0 kN/ m (Stevie, Cimic i dr.,
1985). Proracun je obavljen iterativno pomoeu Jllnbuove metode na racunaru za
nepravilne klizne povrsine.
S/.37.17. Situacija brane sa klizistem: brana (1), kontrolna galerija (2), pomocna ~ralla
(3), galerija srednjeg ispusta (4), temeljni ispusti (optocni tunel) (5),. sahtm
preljev (6), bucnica (7), spoj srednjeg sa lemeljnim ispuslom (8), prlstup11l put za
branu (9), sanacioflo tijelo klizista (10), prvafaza (I), drugafaza (ll), magistralm
put (II), nivo akumulacije (12), istraine busotine (BK 1_S) (Sarat, Simic i dr.,
1985)..
516
Temeljenje
517
~.
J<-...--"'"
_._.
f3
-------lii
.........
M~oERI1~O
ii
-
...... ~
..
@-@
,0
IFAZA
____-_-1:10
.. ..... ~=.....
. 1 1:<
i...
11'..
40
PRESJEI<
~I
l;o220.0
10.015.0
l)
11-0--./'-@--~---+
-n.
II FAZA
",
(5)
Y
~~
so
i
SI.37.18.
0.40
-llt~~
L]~~t--3*- --jtltr
-lC~~ li___-~1f i
--[
___
___ Ie
[_
SI.37.19. Kamena drenaina rebra: presjek A - A (a), tiocrt (b), gdje je: kamena kaidrma u
cementnom maltem (1 ), filter (2), lom{;eni kamen (3), filter iii drenaina ciji\! (4),
lomljeni kamen u suho (5), ispuna lomljenim kamenom (6), be/on (7), obloien
kanal (8).
518---------------------------~T.~e-m-el~ye-.n~ye-----------------------------
Temeljenje
1m'
<{J
=20
i kohezijom c =o.
Temeljenje
Temeijellje
521
V'
~2--------------------~~--------------------
Temeljenje
523
(f)
(0
~~
~I~
SI.38.1. Geotehnieki ankeri sa tipienim elementima i oznakama: prednapregnuti anker (a),
ankeri sa klinom i rascjepom, sa ukotvljenjem na jednom mjestu prije aktiviranja
(b) i poslije aktiviranja (c), gdje je: glava ankera sa maticom i padlainam
ploCicom (1), oslonac (2), ankerisana konstrukcija (3), busotina (4), zastitna cijev
(5), eeliena (iii kabal od visokavrijednih iica) natezna dionica (6), sidrisni ukotvljeni dio - injekciono tijelo (7), kotveni dio (8), duiina kotvene dionice (LJ,
duiina slobodne dionice (Ls), rezervni dio busotine (MJJJ, opterecenje (N), pomak
glave ankera u smjeru osi ankera (s), navojnica (9), tijelo ankera (10), klin (11),
rascjep (12), glava (13), ploea (14).
524--------------------~~~----------------
Temeljelije
Temeljelije
525
P:~::GD ~2m:JJ~'"
(g~
'"
-----,/0--
p30mm
: :
":t
.,
t?~
p'24mm)l:".,9
.-24mm
a
~
tf
... ~
Sl.38.2. Razne vrste mehaniekih ankera: varijante sa klinom i razrezom (a) i to sistem
Missouri (aj), pojaean na cijeloj duiini proreza (a:), pojaean na dijelu proreza
(a3), prosjdena cijev (a,J, fe ankerisanje sa eahurom (b), gcije je: eahura (1),
jezgro sa navojem (2), fiksno jezgro (3), fijelo (4), podmetae (5), ploea (6), glava
za navija'?ie, vezana za tijelo (7), matica za priteza'?ie (8), (Markovic, 1977).
il-~
.
.'
SI.38.3. Konstruktivna ema al1kera: ukotvz;en 110 jednom mjestu sa klinom i rascjepom (a),
ukotvijen na cijeloj duiini - adhezioni anker (b), ukotvijen na cijeloj duiini perJoanker (c), gdje je: ipka sa razrezom (1), klin (2), krakovi (3), procjep (4),
noseca ploea (5), matica (6), rasklopna glava (7).
526
Temeljenje
527
@)
p=o
N p Ls
EF
(38.1.)
528----------------------~~-------------------
Temeljellje
N=Np
N= P > Np
P=!P -F;
SI.38.5. Sematski prikaz djelovanja prednapregnutog geotehnickog ankera: anker pred
prednaprezanjem (a), prednaprezanje ankera aktivira normalna kontaktna
naprezanja ispod betonskog bloka, sa N =Np (b), na blok djeluje vanjska podizna
sUa P<Np (c), veliCina varyske sile (P) jednakaje sili prednaprezanja ankera (Np),
P=Np (d), sila P veca je od site Np, tj. N=P>Np (e), gdje je: betonski blok, cija
tetina nije uzeta U obzir (1), kuke za prihvatanje (2), celicno uie za potezanje (3).
529
biok - tIo biti neznatni, ali dovoljni da se uspostavi nova ravnoteZa, padom
kontaktnih napona, tj.:
p
p=pp--,
(38.2.)
Fb
Medutim, ako se sila (P) i dalje povecava do vrijednosti P=Np (s1. 38,5,-d),
minimalni pomaci sistema uspostavljaju ponovno ravnotezu, pri cemu su kontaktni
naponi svedeni na nulu (p=O), tj. oni su "potroseni" i sila u ankeru prakticki ostaje
nepromijenjena. S povecanjem sile na vrijednost P>Np (sl.38,5,-e) ravnoteia
sistema uspostavlja se jedino povecanjem sile u ankeru, ali to je praceno
povecanjem pomaka (LlS e) , tako da se izmedu betonskog bloka i tla stvara zijev,
velicine a.
Na slici 38.6. prikazana je ovisnost sile i pomaka za prednapregnuti i
nenapregnuti anker, iz cega se moze uociti slijedece:
(a) u trenutku P=Np u prednapregnutom ankeru nema pomaka, ,a u nenapregnutom
ankeru je znatan,
(b) kadaje p>l,5Np, pomacijedne i druge vrste ankera se skoro izjednacavaju.
Buduci da je anker element u cjelokupnoj geotehnickoj konstrukciji,
trebalo bi silu u ankeru odrediti iz cjelovite staticke analize cijelog sistema, u koji
bi se ukljuciJi: ankerisana konstrukcija, glava ankera, anker i stijenski masiv,
odnosno tlo. Zbog slozenosti ovakvog modela koriste se razna pojednostavljenja,
sto dovodi do velike disperzije rezultata.
'"~I ~I
i
1\
"-,,-
r--!-
/1
[7
! """2'
i'-vf'
i
II
I
KD- hi
15
to
05
00
.-
.,?: .......
1\11
r-'
f-
SILA P(kN)
200
400
600
800
1000
Temeljenje
531
flu
);>
Lst
Sl.3S.7. Sematski prikaz raznih naCina ankerisanja malih podzemnih otvora: pravokutni
presjek na nosaCima i ankerima izvan zone rastresanja (a), zasvedeni oblik olvora
sa zonom rastresanja j ankerima (b), ankerisani otvor u uslojenom stijenskom
masivu (c), zastita ankerima, mrezom i prskanim betonom u ka/oli (d), gdje je:
----------------------------~~~e-m~elj~e-lij~e-------------------------533
zona rastresallja (1), ZOlla djelovanja allkera (2), armiralli spricani (mlazni) betoll
(3).
Temeljenje
-,-
.<:1
~\
I
-L
Sl.38.8. Plall ankerisallja: podzemnog hangara u kaloti (a) i strojarnice (b), gdje je: stapni
allker L=3,0 m (1), predllapregnuti ankeri: L=11,0 m (2), =22,0 m (3), L=20,0 m
(4), L=14,0 m (5), L=16,0 m (6), L=15,0 m (7), L=13,O m (8), peifoankeri L=4,0
m (9), (Markovic, 1977.).
535
-,J
Po
SQ
')
ankerom
SI.38.9. Direktno ankerisarlje prirodne (a) i vjeslacke stjenovite (b) kosine sa dijagramom
sUa sa ankerom ili bez njega (c), gdje je: potencijalna klima ravan (B-D), sila u
ankeru (Pa), anker (A).
537
A-A
B <1
MJ.
B-B
i
"
,-----~
~---------l
prskani beton sa kraeim obicnim ankerima. U ovu grupu primjene ankera spada i
obezbjeoenje otvorenih graoevinskih jama bez razupiranja, pomoeu tzv.
aluvijalnih ankera. Ovaj nacin posebno je pogodan u gusto naseljenim gradovima,
gdje se iskop vrsi vertikalno, cak i do velikih dubil1a. U ovome slucaju ankerisanje
se vrsi preko armirano-betonskih dijafragmi, kako je to vee objasnjeno kod
ankerisanih zagatnih zidova (s1.38.12.).
L ___ _
=
=
=
=
ll!
:;
Ii.
.. m
".m
!i[ it]
I
I
I
I
55'
\ KOTA ISKOPA
S/.38.11. Osiguranje pokosa usjeka u razlomljenom stijenskom masivu pomocu armiranobetonskih greda, [lrskanog armiranog belona i montainih armirano-betonskih
elemenata izmedu nosaca (rostiljska konstrukeija), gdje detalj (1) sadrii:
armirano-betonsku gredu 30137 em, armirani prskani befon debljine 18 em i
s(juncani zasip u drenainim plasticnim polueijevima (/)20 em, a detalj (2)
predstav(ja montaini armirallo-betonski element (korito) (Ja.~arevic, 1987.).
Temeljenje
SI.38.12.
\,
1 / \
I
I
", I-t'-(J)
...
i vertikalne krivine
ejevovoda kosim ankerima (b), gdjeje: zona ankerisanja (I), sila cupanja (2).
------------------------------~~~e'-I1-elj~e-'y~e----------------------------539
SI.38.14. RazliCita primjena ankerisanja: obalni stup viseceg mosta (a), oslonci hale (b),
horizontalno ankerisanje visece iieare iii krana (c).
SI.38.16. Nadogradnja gravitacione Brane Zardezas (Aliir), gdje je: ankeri (1), drenaie
(2), kreenjak (3), konglomerat (4), oligocenski fIi3- (5), pjdear i glinac (6), Jurskl
kreenjak (7), (Benseghir, Jasarevic 1987).
540
Temeljenje
------------------------------~Te-,n-e~lje~ll~ye---------------------------541
);>
);>
);>
);>
);
NOSIVOSt (Vu)
VRSTATLAI STIJENSKOG
GUSTO
RAHLO(kN)
"MASIVA
.
(kN) .'
.
.
....
.
38.4.1. OPCENITO 0 PRORACUNU SILA U ANKERIMA
.....
= _ u ),
koja
VG
);>
542
"
.....
(aJI'L{)
'.- ."-
. . . y ~zanapjescanaila
N evezan~pj~sganatja
.......
...
do 600
do 1 000
4,0-7,0
do 400
do 600
4,0-7,0
..
(b) STIJENSKlMAsIV
.....
.'
DUZINA
KQTVLJENJA
-.
{k(m)
ispucao
(kN)
malo
ispucao
(kN)
do 2 000
do 4 000
do 1 200
do 2 000
I
4,0-7,0
4,0-7,0
.1
(a)
L2. hs+lk'
Sigurnost (S) i sigurnost protiv klizanja (F)
nepouzdanosti
Pri vremeniankeri .
Klasa
s
F
ankera
(38.3.)
gdje je:
hs- dubina rastresene zone, iii zone odrona, koja se utvrduju terenskim
istrazivanjem. Za prethodna projektovanja moze se odrediti prema fonnuli
(Plamenac, 1987):
(38.4.)
gdjeje:
1,3
1,2
1,6
1,4
1,5
1,3
1,8
1,4
1,8
1,4
2,0
1,5
. KOEFICDENT .
GVRSTOCEf
0,2
0,3
~1
~2
0,05
0,1
0,4
03
0,15
= - - 2. O,Sm,
(38.5.)
dnra
d 2n
N=4d
d (J z
(J z
Temeljenje
(tabela 38.4.).
Promjer ankera obicno se pretpostavlja u granicama izmedu 18-25 mm.
Ukoliko poznajemo koju silu anker treba da prenese, kod uslojenog masiva
moze se povrsina poprecnog presjeka ankera izracunati iz izraza:
TemeiJenje
545
(38.6.)
gdjeje:
kv- koeficijent ovisan 0 cvrstoci masiva i oblicima prostorije (tabela 38.5.Plamenac, 1987);
q=:f3y hs- velicina vertikalnog brdskog pritiska;
13koeficijent koji uglavnom ovisi od dubine rastresene zone
centralnog ugla svoda (tabela 38.6.-Plamenac 1987).
yjedinicna tdina (kN/m3);
cvelicina kohezije u rastreselloj zOlli, odreduje se ispitivanjima iii se
orijentaciono moze dobiti iz izraza: c=30f (kN/m 2).
Koeficijent k" u ovisnosti od koejicijenta evrstoce (f) i oblika podzemne prostorije
Tabera 38.5.
gdje se sila u ankeru (N) moZe proracullati iz tezine materijala u kalotj koji treba
da nosijedan anker, (Markovic, 1977) ~j.:
N
gdje je:
(38.7.)
Koeficijent f3 ovisan 0 veliCini centra/nog ugla svoda
Tabela 38.6.
2)
(38.10.)
.-----------------,
f a ' d (j z
=l (1,25-1,30)y.h
)~
(38.8.)
Sila u kotvenom dijelu (Nk ) uzima se prema nekim autorima 2,0-2,5 puta
veca od sile u ankeru (N).
b)
1)
a
546
k,,'q
= L---(L+b
o ),
(38.9.)
---------------------------T~e-/Il-el~je-lij~e------------------------
.
a ako je q< -4 r I k' onda prema lzrazu:
9
la=~WI
JNhI
(38.11.)
3) prema uslovima jednakosti nosivosti ankera (N) i tdine rastresene zone (yh)
dobije ,e i,;zrnza
ooon.38.8(a =
(38.12.)
Temeijenje
d 2n
(1,25 -1,30 )y . h . a 2
'Z
-2 /(1,25-1,30)y.h( )
d- a
em .
1iV
7i a
d
d)
\--elasticna ravan
\
"-
(38.13.)
----T
't-tang"ncijalni
nor main; napon
-br-racijalni
normalni napon
db
= d -E..(em)
(38.14.)
plasticna
Tb
ravan
gdje je:
T a iT b
y
-
Temeljellje
't
SI.38.17. Sematski prikaz raspodjele napona oko kruinog otvora pri hidrostatskom pritisku
u homogenoj i izotropnoj sredini.
Pan
= fa' d a Z'
(38.15.)
gdjeje:
fadcrz -
Pan
Pan =--t'
(38.16.)
=LP
Ks
aT
T=
I-sin qJ
a=
(38.19.)
b
w
P -" =--Tcos8 ,
w 2
sin qJ
(38.20.)
(38.22.)
rcosa
gdje je: 1:b - smicuci napon prskanog betona.
.,
. . ..
Ovaj nacin proracuna zastitne obloge podzemmh ~bJ~kata ~flmJenJuJe ~e
danas kod savremenog i mehanizovanog izvodenja mnoglh lskopmh podzemmh
radova.
wT cos 1f112
= r cos a sin a
pretpostaVljen~liznoj
K, (L~T -
250dT b
cos qJ + a sm qJ cos qJ
r
1- sin qJ
90-qJ
Ph
a r (1 + sin qJ )+ 2c cos qJ
2
(38.18.)
at
w
sin a
(38.21.)
(~1.3~.18.-a!, ~oz~
+ Zn . tgqJ,
K, (L I1T - Z a sin lfI) = L I1NtgqJ + L I1l . C + Z a cos IfItgqJ ,
C
(38.23.)
550
Temeijellje
--------------------~~~------------------~l
TemeUenje
gdje je:
Zt=Zasim!"
Zn=z",cos\jf,
\jf - ugao odreden iz pravca normale na odsjecak
djelovanje sile Zo.
~l,
na koji se prenosi
Sl.38.l8. Sematski prikaz ankerisar!fa kosine: opCi p%za) ankera u odnosu za zakrivljenu
kliznu ravan (a), sila prednaprezanja u ankeru u smjeru radijusa od4ecka (b),
ravna klizna ravan kod stijcnskih masiva (c).
aHy
H2y
(38.27.)
se
K.,
kada
je
izraz:
(38.25.)
lfI
= arctg( Ks ).
tgq;
5~--------------------~--------------------TemelJcllje
--!!-j3 + Z
sm
cos lfJfgcp
(38.28.)
Ks
G cos j3tgcp + c
(38.24.)
(38.29.)
(38.30.)
553
Z
a
(38.31.)
pa
= arctg(K s / tg<p).
If!
- Za . sin If!
(38.33.)
'
H
sin f3
G sin f3 - Z a sin If! .
>-
(38.36.)
(38.37.)
(38.34.)
.6
>>-
(38.35.)
>-
c--!!smf3
K, sin If!
>-
odnosno za c=o:
Z a sin lfI
(38.38.)
KJglf!
G cos f3tg<p + c - -
Z a ( 1+ tg<p) .
Ovaj izraz ukazuje i na potebu da ugao 'If mora imati najmanje 45, da bi
se efikasno koristila sila u pasivnom ankeru (Anagnosti, 1987).
Ks
a - pr
. ~od pasi~nih ankera, k<:>d kojih se sila aktivira tek nakon nekog
pomJeranJa, proracun se vrsi sarno prema tangencijalnoj komponenti (Zt) sile
ankera (~). N~ uvodeci normalnu silu (Zn) u racun, dobije se izraz (izjedn.38.23.)
za koeficlJent slgumosti:
z-
(38.32.)
554--------------------~~~~-----------------
Temeljenje
Temeljenje
555
(38.39.)
Na horizontalne ravni u dubini t djeluje vertikalni normalni napon Ciji je
intenzitet:
0';
izrazu (3S.40.):
JYzdz+cctgcp.
(3S.40.)
0' n
= 0': . tgcp ,
0';
..
= -, gdJe
Je:
= I-sincpsin(cp2a)
2
'
(38.41.)
cp
COS
t
~.~
(ankera)
f!n<r.t
n: .
In
a:
Pf
(3S.43.)
Prema dosadasnjem iskustvu uzima se da koeficijent sigumosti iznosi 1,31,5 za privremene i 1,5-1,S za stalne objekte (Lendi,1969).
Duzina kotvljenja je obicno manja od 7,0 m. Podvlaka u koju je ucvrscen
svaki red ankera uzima se kao kontinuirana greda, koja rasporeduje koncentrisane
sHe ankera na stijenu i tio. Za praksu je dovoljno tacno ako se podvlaka
dimenzionira kao srednje polje kontinuirane grede, koja je opterecena jednoliko
rasporedenim silama ankera.
os ZATE~
(3S.42.)
y . Z 2 + e . etg rp .
Normalni naponi i tangencijalni OtPOll uz opseg plasta rastu Iineamo s
apscisom, te se ukupna sila sloma, koju ce preuzeti kotveni dio na duzini I, moze
izracunati iz izraza (Nonve;..:i:.:1I.=.er:2,..:.1::....9.::.S.:::1.:L:...)::_ _ _ _ _ _ _ _ _ _-,----_-,
2
bh
~n
'...........
01
O..L.I--_-+-
'-.
Sl.38.20. Sernatski prikaz kosog ankera (a), sa silarna koje djelujll na kotveni eilindar (b).
SI.38.19. Naponi u tlu oko kotvenog dijela ankera i serna za izracunavanje sUe ukotvljenja:
Muhrova kruiniea za stanje sloma i naponi klizanja na obodu injektirane zone
(a), klin sa semom napona lIZ anker (b), sema za pruracun sUa u kutvenom dijelu
koso injektirane zone (e), (Nonveiller, 1981).
= (Y
COS
. 2
a + (Y h sm
a
Kadaje a=O, ve!icina 8=1, a za a>O j B>1, dokje za a<O i B<l. Kadaje
anker u nagibu a (s1.38.19.--c), normalni naponi na horizontalne zone mijenjaju se
556
(3S.44.)
Tcmcljcllje
Tellleljellje
557
dO' e = R . de . a e
gdjeje:
ae
=a
cos 2
Tp.
(38.52.)
gdje je:
(38.45.)
e + an sm. e .
= a z Rn Zk J11f! ,
ankera,
/.t=tgq>,
az=yH,
(38.46.)
T c=Olk7: c '
(38.53.)
2
Tc=2Rnhc.cos <p.
Ukupna potencijalna moe nosenja ankera (T) pod odredenim uglom bit ee:
S1.38.21. Raspodjela napona po obodu injektirane zone kotvenog dijela ankera (a) i
Mohrov krug napona sa uticajem trenja i kohezije na vrijednost sile u ankeru
T=Tp. +Tc'
iIi:
(38.54.)
(b).
da e = Ra zde[k o cos
e + (cos
= koa z'
T
(38.47.)
(38.55.)
dt = da e . J1, iIi
(38.48.)
dt = {Ra zde[k o cos 2 e + (cos 2 a + ko sin 2 a )sin 2 e nJ1, iii (38.49.)
~
t = 4 da e f.1 = RnazJ.l[k o (1 + sin 2 a)+ cos 2 a]
(38.50.)
f
o
\ . . . . -y---~
--_.1
If!
558
Temeljellje
Za proracun ankemih temelja iii opcenito zateznih ankera u tIu postoji vise
klasicnih i savremenih metoda. Opcenito je tesko definisati oblik i dimenzije
konusno angaiiranog tla iii masiva, kao i njihove cvrstoce po obodu konusa. Radi
ovoga se obavezno provode ispitivanja "in situ", sa silom cupanja kojom se mogu
definisati parametri potrebni za dimenzioniranje temelja.
U osnovi se proracun ankemih temelja moze vrsiti prema pomjeranjima
iii prema kriticnoj sili cupanja. Kod sile cupanja mogu nastupiti dva potpuno
razliCita slucaja:
a) Kada je odnbs dubine ukopavanjem (D) i sirina temelja (B) relativno malen,
zona sloma obrazuje se u tlu, pocev od ankeme ploce i zavrsava na povrsiili
terena. Ovaj tip, tzv. plitkog ankerisanja bit ce razmatran u narednoj tacki.
b) U slucaju da je pomenuti odnos (DIB) velik, zona sloma obrazuje se oko
ankemog temelja i ne dospijeva na povrsinu terena. Ovaj tip tzv. dubokih
ankernih temelja, razmatran je dijelom u prethodnim poglavljima, kao duboki
injektirani anker.
S1.38.22. Oblici mobiliziranog tla, prilikom djelovanja sUe cupanja: u tlu sa nivoom
padzemne vade, u obliku kupe (a), zarubljene kupe kod okruglog temelja (b), u
ispucalom stijenskom masivu sa horizontalnim (c), kosim (d) i vertikalnim (e)
6tgf3 4
Z-- D-12ny- (3-+--+
tg 2f3)
A?
A
'
3
slojevima.
560
Temeljellje
(38.56.)
gdjeje:
a'
561
Z= Dn
2
(D
To)
4J1+T'
(38.58.)
SI.38.23. .<:;ematski prikaz ankernih temeija opterecenih silom zatezalya (2): metoda
opterecerya flom (a), metoda pritiska tla (b).
Z= D2ny (_1_+
K 11)
2A?
A '
(38.57.)
gdje je:
K - koeficijent bocnog pritiska- mirovanja (Ko) iii pasivnog otpora tla (Kp);
j1.=tg<p - koeficijent trenja;
562----------------------~~-------------------
Temeljellje
Temeljel/je
563
gdje je:
koji ovise
(s1.38.25.a i b);
GB i Gz - tezina temelja i tla iznad temelja ogranieena vertikalnim ravnima
(s1.38.24.);
A = -- - za krufui temelj;
d
D
A =- za pravougaoni teme1j;
de
_[4abJYz
de - -
rc
(38.61.)
S1.38.25. Vrijednosti koeficijenta K~ (aJ i
K cp
564
Temeije'ye
Urbicid u Mostaru
567
569
571
+x
+Q. x
~7.bn7Yn~~n0~7.n~~~~Px
Xg
I
I
tI
= nii,
gdjeje:
m - masa masine i podloge;
Iy - masa momenta inercije oko y ose masine i podloge;
k.. kljf - elasticne konstante t1a od translaeije i rotaeije;
ex i cljf - koefieijenti prigusenja za translaeiju i rotaeiju;
x - translatorna akeeleraeija masine i temelja;
572
..
X
I!
TlfI(t) - {k'lf
S1.39.1. Oblik ponasanja sistema masina - temelj - tlo (Tomlinson i Boorman. 1995).
Qx(t) -
I
I
-.0
I~
I'
I
1/
Temeljellje
(39.1.)
(39.2.)
__
1 ~K =_1 ~Kg,
f _2n
m 2n W
(39.3.)
gdje je:
f-
573
mWg-
= _1_
2rc
(l( _ e
V-;;;
2
,
(39.4.)
4m 2
gdjeje:
C - konstantna prigusenja vibracija.
Kod ispitivanja dinamike tJa opravdano je uzeti da ce skupa s njim i tlo
ispod temeIja vibrirati (sI.39.3.-b). Pretpostavljajuei da se dio mase tia ispod
temelja ponasa pod uticajem vibracija kao ,sistem opruga, onda se sopstvena
frekvencija sJobodnih oscilacija moie, preko navedenih jednadibi, izraziti
(Reynolds i dr., 1965) u obliku:
in
_ 1 ~'A.g
--2
W
rc
+w '
(39.5.)
gdjeje:
Temeljelye
Sl.39.3. Serna slobodnih vibracija: teret osionjen na opruge (a). teret sa dijelom tla
ucestvuje u vibriranju (b).
Sopstvena frekvencija
. f. (qiklJsek)
.(VrijednostiizII\;erene upotrebomO!lcilatora)
1;83mtresetaiznad pijeska
Restresit nesip sa sredn~omveli6jnompijeska
Gusto zbijen nasip od pepeln,. .
... .
Oustozbijen nesip ad ilovacest.6g pijeska
Vlafuaglina
..
Zbijen ravnoi11jei11i sredl\ie veli6ine pijesak
RavncimjemikiUpan pijesak
Gusto zbijen rieravnomjemipijesak ...
zbijcriiSljunak
Krenjak
12,5
19.2
21.3
21,7
23,8
24,1
26,2
26,7
28,1
30
34
Tvrdi jescar
Temeljel!je
Cvrstoca.na
10,5
16,0
19,0
27,0
32,5
43,5
49,0
49,0
575
Teme1jenje
577
>-
ako je nivo podzernne vode od povrsine tla manji od 10,0 m, posebno kod
pjeskovito-glinovitih, a rnanje u sljuneanim materijalima;
>- na nagnutim i rucevitim povrsinama.
Intenzitet oscilacija na povrsini terena pri prelasku iz evrstih stijena u
gornju rastresitu zonu zavisi od fiziekih osobina i jedne i druge zone, a i 0 debljini
rastresitog pokrivaea. Debele naslage krupnog i homogenog sljunka apsorbuju
seizmieke valove, te je intenzitet potresa na povrsini manji. Moene naslage sJjunka
(100 rn) otpornije su na zemljotrese nego stjenovito tlo. Medutim, intenzitet
potresa na povrsini raste, ako je ta debljina neznatna (4-5 m).
Pomjeranja tia koja se desavaju prilikom zernljotresa, odnosno usljed
seizrnickih optereeenja, tesko se mogu matematski definisati.
Prije je rnnogo upotrebljavana staticka teorija koju je razradio japanski
nauenik Omori, dok se danas vise koriste dinamieke metode pro rae una.
Prema statiekoj teoriji inercijalna sila, koja nastaje u rna kom elernentu
konstrukcije, bit ee jednaka proizvodu njegove mase (rn) i ubrzanja (a), 1j:
= m a, a m = Q ,
Kc
=~
g
aqc
= (1 + 2Kctg({J )Pa,
Ii
10 + N
(39.7.)
Na osnovu razradenih serna vrste t1a i nivoa podzemne vode moze se
zakljuciti da do poveeanja stepena seizrnienosti dolazi:
>- sa porastom nivoa podzemne vode, kod pjeskovitih glina;
>- kod prelaza sa stjenovitog t1a na glinovita, pjeskovita, nasuta i rucevita tla;
578
Temeije1lje
(39.8.)
pri eemuje:
Pa i Pp -
(39.10.)
579
Kc -
g - Zemljino ubrzanje,
m == aretg k a .
Kategorija tla
...
gdJ'e J'e,"
Ks =
'
,vkog III
' t enZI'teta;
-- Xmax - koefi"
cIJent selzmlC
Temeljenje
581
Xmax
(g) -
::::l+[a(Ars) ~ -l]~ ;
2
(39.13.)
t3"
Parametar a i periodi Toi Ts, zavise od kategorije tla i date su u tabeli 39.6.
Maksimalno ubrzanje tia
Parametar a, To i Ts
A'If -
f.1 p
4.00
5,00
4,00
5,00
3,00
4,00
2,50
3,00
2,00
2,50
koeficijent prigusenja;
koeficijent redukcije; i
faktor duktilnosti, ovisi
(tabela 39-5.);
koeficijent ovisan od oblika sopstvenih oscilacija konstrukcije, te se
za svaki pojedini oblik oscilovanja (i :=:: 1,2,3.) komponentalne
vrijednosti (l1ik) odreduju iz izraza koji ovise da Ii je tro, dvo iIi
jednodimenzionalan problem (vidjeti Pravilnik). Naprimjer, za
dvodimenzionalan problem bio bi izraz:
0::::1,2); Uikx*O; Uikz*O; Uiky::::O; (Xikj*O.
(39.14.)
gdje je:
D ikj -projekcija normalizovanog vektora (Dik ) "i" tog tona oscilovanja u
tacki "k" na tri ortogonalne koordinate ose x, z i y, 0:::: 1,2,3);
582
Temelje,ye
Teme/jenje
""j " -
tog tona
583
GK
j=1,2
za
h' =~.15+8tgf3.h.
a
12 3+2tg{3
(39.17.)
M =21+16tg{3.K . . .. h31
a
48
s If! Y
<.
(39.18.)
(39.15.)
gdje je: a
y(m)
h (m)-
fW)3
yz(kg/m
) -
Pa(y)(kPa)Pa (kN/m)(m) -
h;
Y) +~ ()2
~
R(y,{3)=l+tg{3- !+tg{3 A~
_52 (
Y
h
)3 ,
(39.20.)
(39.16.)
584
--------------------------~~~el-ne~lj-el~ye-------------------------585
Temeljenje
(39.23.)
Vektor selznll(;kog
..w dje.tovonja y~
.c:
~eizmickog
0,00:0,10
0;20
0,30
; 0,40
0,50
0,60
O:7Q
0,80
0,90
1,00
1,0000
0.9450
0,9200
0,9100
0,9000
0,8750
0,8200
0,7200
0,5600
03250
0,0000
1,1763
1,1037
1,0611
1,0334
1,0058
0,9632
0,8905
0,7729
0,5953
0,3426
0,0000
1,2679
1,1862
1,1344
1,0976
1,0608
1,0090
0,9272
0,8004
0,6136
0,3518
0,0000
1,3640
1,2726
1,2112
1.I648
1,1184
1,0570
0,9656
0,8292
0,6328
0,3614
0,0000
1,4663
1,3647
1,2930
1.2364
1,1798
1,l082
1,0065
0,8599
0,6533
0,3716
0,0000
1,5774
1,4646
1,3819
1,3141
1,2464
1,1637
1,0509
0,8932
0,6755
0,3827
0,0000
SI.39.6.
1,8450
1,7200
1,6100
1,5000
1,3750
1,2200
1,0200
0,7600
0,4250
0,0000
gdje je:
2
pa (kN/m
(39.21.)
loku
)-
Pa(kN/m) -
Ca -
2)
Ipo =Yzh.Cal
djelovonjo
coi'(<l>-a-8)
coSlcm'> acos{:l +8 +
~l +
sir{<I>+8)sir{<I>- fJ-e
(39,24.)
2
(39.22.)
__________________~~==-----------------587
586
Teme(iellje
Temeljellje
0) < 0,
Y z (kglm3 ) -
hem) -
h; (m) -
<1>(0) 0() -
8 =-$
2
iii
Pp(kN/m)-
8 =-$.
3
o.
Pp =yzh,Cpl
(39.26.)
1
2
Pp =-yhC
2 z
p'
(39.27.)
2
h'p =-h'
3 '
gdjeje:
588
(39.28.)
...
) -
..
Vektor
Y
seizmickog djelovanja
SI.39.7. Ukupni pasivni pritisak tla na zid (a), sa dijagramom optereeenja (b), u toku
djelovanja zemljotresa.
co~(<'P+a-O)
sin(<I>+o)sin(<'P+ f3-(})]
cosOcoi acostx-o -0)[ 1- co~a- f3)costx- o -(})
2'
(39.29.)
Y z (kg/m3) -
hem) -
h~ (m) -
@
x
pp(kN/m
ivicu zida;
--------------------------~~~el~lle~lj~el~ye~-----------------------589
1
2
8 =-<1>
iIi
2
3
8 =-<1>.
r z = r z + 100 r w'
gdje je:
r z (kg/m3)_
n-
r w (kglm3)_
r:
(kg/m3)-
590
TemeJjellje
(39.31.)
591
592
Tem{!ijenje
593
/el
POSTROJENJE
SPU~lA.NJE
MONlTORA
BU5A.CA
lZVOOENJE:
.l,
ZA~'
POKRETN! KOMPRE50
PlUNZEk i"UMP/\
&ARNlTuRA.
- <
----.."
if:
liENtON tTSKA" :
SliSPENlull.
'
BENTONI1SKA
suSPENZiJA.-
~-.-
ISKOPAN'
R'.;+'A 2A
U8AC VAN)C
11QN'_lllF"<\'
HIORAUI,.Il:KI
MONITOR
I uHe
j-=--'
I
-;
SI.40.3. Princip izrade tanke zavjese metodom injektiranja pomocu visokog pritiska, po
Jazama: busenje (a), postavijanje monitora (b) i rastresanje fla sa injektiranjcm
(c), (Selimovic, 1985).
594----------------------~~~-----------------
Temeijenje
Temeljellje
595
CD
TROSTRUKA ISPIRNA
GLJlIIA(VODA,ZRAK,
\SMJESA)
TROSTRUKA CIJEV
KANAL
1:~
I
p'150mm
SLATO
~ ~
VODA I ZRAK
INJEKClONA SMJESA
~I/~"'I
S1.40A. Sema ojacanja tla u vidu sipa me/odom stupnog mlaza, po Jazama: pocetak
busenja (a), kraj busenja (b), injektiranje stupa rotiranjem (c), (Selimovic, 1985).
------------------------------~Te-ll-u~lj-ell~ye---------------------------597
596
Temeljeflje
598
50
100m
,..----@
,-----@
'-----~~~
1
SI.40.6. lnstrumentacija temelja naflne platforme za duia osmatranja: pUma i oseka (JJ,
inklinometar (2), /lapon! (3), akceleratori (4), trel\je, zemljani pritisak i porni
pritisak (5), dugogodinja sIUegw\;a (6). brzi11a vjerra (7), vis ina valova (8),
pritisak tla na bazu (9), pritisak vode ispod baze (10), zemljani pritisak i porn!
pritisak na obodu ( 11). porni prilisak (12). 11ivo balasta vode iii ulja (J 3), kesoni
( 14), ball/sl pijcska ( 15), toral~j ( 16), (Hjeldnes, 1992).
----------------------------~~~e/-I1~elj~e~,y~e-------------------------599
Temeljenje
@
b
15r-r"1"'''''1'''''.,....,~....,.'Jbr...,
14
13 t---'+-~.-~""f~
12t---"+~r~~~~mH-~
11
hi
10 i-t-+'"""'I-f~
9~+~~~~~-i
-.l
1%
Hi
H 8~+4-r~~~~~
1)7
iT
5
4
3 t-t-'1-hli"'+"""'~"-'~''''''i
2 f-+-L...jpi--f-+-J--i-+-i
1
~-<""-!!-+-t'-+-!-4-'~
o '"""-........J......+.--'--+-!-!--'-:'
-Cd
601
gdjeje:
cx=
Za
2KA tg8
b
KA
=
tgo = 0,165 - maksimum za pijeske,
W = y(2r Cd .
(41.3.)
ispitivanjem, biti:
Py
~~
!q
@
Lf= 1.8
2r
-I
;J
"+.
!-
602
(41.4.)
(41.2.)
3. KA tgo=0,13-minimumzaglinu,
4.
=- L
(41.1.)
WK
(j dop
= Ks lfIq
y"
(41.5.)
gdjeje:
Ks=Xmax11lv (tabela 39.4. i 39.5.) - koeficijent seizmickog intenziteta;
qy - vertikalni brdski pritisak, odreden bez seizmickih uticaja;
'If - koeficijent redukcije \If=0,80, tabela (39.5.).
b) Horizontalni seizmicki brdski pritisak:
p x = K.\ 'lfI . qx
(41.6.)
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - "................_._--Temeljenje
Temeiiellje
603
p, =
(j=+
lfI K s
- 2n
r z vl
(lfl = 0,80),
T
S'
(41.7.)
(41.8.)
gdjeje:
pr (kPa) - radijalni seizmicki brdski pritisak na podzemni (ukopani) objekat
krufuog poprecl1og presjeka (tabela 41.3.);
cr (kPa) - 110rmalni seizmicki napon u brdskom rnasivu (pritisak iIi zatezanje)
usljed rasprostiranja seizmickih talasa poprecno na produinu osu
objekta (tabela 41.1.);
z (kg/m3) - zapreminska masa brdskog tia iIi masiva;
Vj (m/s) - brzina rasprostiranja longitudinalnih (poduznih) seizmickih talasa
(tabela 41.1.);
Ts (s) - predominantni period seizmickih osciIacija tla (prema tabeli 39.6.);
a (0) - polama (uglovna) koordinata;
Bj, B2 i B3 - bezdimenzionalni koeficijent cije vrijednosti zavise od krutosti
krufuog prstena (tunelska obloga, cjevovod i s1.) i od Poasonovog
koeficijenta (v) (tabela 41.2.).
U tabeli 41.1. date su vrijednosti normalnog seizmickog napona u brdskom
masivu (0), za projektnu seizmicnost IX stepena MKS skale (Ks=O,40/2,O=O,20),
koeficijent redukcije \jI=O,80 i predominantne peri ode seizmickog oscilovanja tla
Tsl=O,35s; Tl=o,55s; TSIlI=O,85s.
,Koeficijent
604
"",
, brdSkLmasiv,
'"",,"
J\psol~tn0 knl!,
Vitiik
prsten
(elaStican)
'pisten '
0,8572
-1,0769
1,0769
0,7823
4,4752
5.9048
Ajlsolutno kiUr ,
prsten, , ,
1,6364
0,7586
0,7586
, Vitale',
(eiaStiOilli)
, Pl'Sten
-1,3708
1,9100
1,9500
>
>
> 3}
gdjeje:
110 - dubina podufue ose objekta u odnosu na kotu terena;
Ro - unutrasnji radijus poprecnog presjeka cjevovoda.
v;:;0,40 ;zastjenovitipolusgenovit
tlaiii masiva
25
3000 do 5000
670 do 1120
22
1600 do 2500
320 do 480
20
400 do 1600
110 do 450
18
200 do 400
80 do 160
TemeJjenje
(4LIO.)
605
..
Tabela413
1',-<
aO
I"
":,
"-',.
I',,'.
",'"
..,..
'>0",',:
30
0
45.
.',."
160"
900 >;
"
prsten
prsten
prsten
pia
p,la
pia
pia
1,48
1,10
0,71
0,33
-0,05
1,15
1,60
1,25
0,91
0,56
0,22
0,90
0,87
0,84
0,81
0,79
0,92
0,70
0,47
0,24
prsten
ID
"'j
~,
<;'1
606
Temeljellje
Temeljel1je
607